ALEKSA ANTI

*** Na rumene usne tvoje Jedan ruin listak pao; Tu, pun enje, drhtao je I milu ti duu zvao. U njoj mu je sunce bilo, O njoj sanj u samoi, I aptao ime milo Duge dane, duge noi. Ali zaman enja draga Kad mrazevi pred njom stoje: S tvojih usn oduva ga Dah studeni due tvoje. Ti vidjela nisi tade Kako tuno, bez pokoja, S tvojih usn mrtav pade Jadni listak - ljubav moja. EKANJE

Koliko je sree u asima ovim, Kad se mjesec raa na plavoj visini, Kada slavuj pjeva negdje u daljini I razgara srce plamenima novim!

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca, U naoj rijeci brdo se ogleda; Doi, jer mi srce vie mira ne da Ja sam edan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se tamo, pred ikonom starom!

Ovdje u slobodi, pred nebom - oltarom, Sa koga nam Gospod o milosti zbori,

Doi, da zajedno molimo nas dvoje: Ja u sve da ljubim, oi, usne tvoje, A ti strepi, dri i sa mnom izgori. ELEGIJA

Zato se meni javlja tajno Kada mi dua tiho sniva? I zato tvoje oko sjajno Golemu tugu i jad skriva?

Zato me kroz no stane zvati I ta ti jadno srce ite? Ta ja ti nemam nita dati O, ja sam pusto pepelite.

Sve to sam imo ja sam dao, Nevjerno hladna ljubavi moje Sve to sam svojim blagom zvao: Mladost i oganj due svoje.

Pa zato meni stupa snova, ta trai ovdje u mrtvaca? Hladna je, hladna ruka ova

to nekad na te rue baca.

Pusti me! Pusti i ne mori! Nek sam ovako trajem dane Sve dok mi srce ne izgori, Sve dok mi dua ne izda'ne. EMINA

Sino, kad se vratih iz topla hamama Prooh pokraj bate staroga imama Kad tamo, u bati, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajae Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa jo kada ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomo nee!

Ja joj nazvah selam, al' moga mi dina Ne e ni da uje lijepa Emina No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bati dule zalivati ode.

S grana vjetar duhnu pa niz plei puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina No meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alak, to za njome crk'o! GOSPOICI

Nekada sam i vas na koljenu cupko, I donosio vam slatke eerleme, I ljubio dugo vae plavo tjeme, I elo, i lice nevino i ljupko.

No dani su proli ko rijeka nagla, Ko trenutni snovi, kao puste varke: Sad na vaem licu sjaj mladosti arke, A na mom jesen i turobna magla.

Ja znam, vae srce sada vatrom gori, Moje hladna zima okiva i mori; Vae oi sjaju ko dva neba plava,

A moje su mutne kao magle sinje... Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava Po kosama mojim popanulo inje... PROLAZE DANI

Prolaze dani... Ko selice neke Gube se oni u dugome nizu. I jednom i ja poivau blizu Povijenih vrba, empresa i smreka...

No moja dua naselju zvijezda Prhnuti nee da odmara krila: Ostae ovdje gdje je sa mnom bila. Tu, iznad grana i toplih gnijezda,

Rodne rijeke, dubrava i vrela, Kreva, polja i ubogih sela, Gdje ratrkane kolibe stoje -

S ticama one leprae lako, I moliti se, i ekati tako Na zlatno jutro otadbine moje... O, KUDA STREMI, MOJA ELJO LAKA? O, kuda stremi, moja eljo laka, K zlatan leptir preko mirnog dola? Zar ne zna tamo da je rua svaka Umrla davno od mraza i bola? Misli li: i sad veselo lepra Lagana eva, u jutru i vee, Nad bistrom vodom, sa visokog kra to doli pada i u ravan tee? Misli li: tamo, u odlasku naglom, Sluae pjesmu plavooke Lade, Da nikad nee drati pod maglom Na hladnom kamu, k sirak, bez nade?

Il' misli tamo, u valima burnim U tom svijetu, da te dobro eka, I da e tako pod nebom azurnim Provesti vijek bez suze, leleka? Ne idi!... Tamo nema ni boravka! Proljee arko umrlo je davno... Pod mraznim nebom smrznula se travka, A vjetri zvide kroz prodolje tavno. K slaba tica, u vrtlogu tome Gdje ljudi ive salomie krila; Vrati se, vrati zaviaju svome, Vrati se srcu, tu gdje si i bila! Il' sluaj! tamo gdje, pun hladnog inja, Gust brljen trepti i uvela trava. Gdje vjetri tue sa suhog rastinja, Tu moja majka spava, mirno spava... Na njenoj humci, gdje sam dugo plak, Aneo uva struk bosiljka meka... Tu ostaj vjeno! Tu je dobro svako Tamo te ljubav i svo blago eka MOJA NOI... Moja noi, kada e mi proi? - Nikad! Moja zoro, kada e mi doi? - Nikad! Moja sreo, kad e mi se javit? - Nikad! Moje nebo, kad e mi zaplavit? - Nikad! Moja draga, kad e nai svati? - Nikad! Moja suzo, kada e mi stati? - Nikad! MI ZNAMO SUDBU

Mi znamo sudbu i sve to nas eka, No strah nam nee zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi Bog je slobodu dao za ovjeka.

Snaga je naa planinska rijeka, Nju nee nigda ustaviti niko! Narod je ovi umirati sviko U svojoj smrti da nae lijeka.

Mi put svoj znamo, put Bogoovjeka, I silni kao planinska rijeka, Svi emo poi preko otra kama!

Sve tako dalje, tamo do Golgote, I kad nam muke uzmete ivote Grobovi nai borie se s vama! NA PO PUTA

Ostale su za mnom bate jorgovana, Sjaj proljea moga, um, pjesme i vela... Studena me jesen na po puta srela, I po meni pada suho lie s grana.

K'o ranjena tica, to bi nebu htjela, Otima se dua iz olovnih dana, Ali kobni vjetar grabi je sa strana, Pa se natrag trgne premrzla i svela.

Moji vrti, vie ne cekajte na me, Vratiti se neu iz studene tame

Svog ivota... Sunce polagano gasne...

Hladni suton pada... No sve blie ide... Jednu crnu ruku moje oi vide I ja ujem samo udar tvrde krasne. NE VERUJ

Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kau, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime.

Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh kra Tamo, gdje u grmu proljee lepra I gdje slatko spava na jorgovan plavi,

Doi, ekau te! U asima tijem, Kad na grudi moje priljubi se vre, Osjeti li, draga, da mi t'jelo dre, I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vie! Jer istinska ljubav za rijei ne zna, Ona samo plamti, silna, neoprezna Niti mari, draga, da stihove pie. O, NIKAD VIE...

O, nikad vie, nikad moja ruka Stisnuti nee tvoju ruku b'jelu, K'o tuni odjek tajanstvenog zvuka Kidae jadi moju duu c'jelu. K'o sjetna tica, to u krugu tavnu Ledenih ica zarobljena stoji, Snivau i ja o blaenstvu davnu O slatkom raju poljubaca tvoji'. Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi, Raznese lie u daleke strane, K'o vjeni suanj, koji zalud udi Osmejak mili one zore rane. Po tavnoj noi, kad svetenim mirom Prel'jee sanak neujno i blago, Besvjesno lutam na grudima s lirom, I zv'jezdam' apem tvoje ime drago... Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu I gledam osm'jeh, to s usana l'jee, Al' zaman suze, nikad prolost sjajnu, Nikad mi tebe darovati nee... Oh, nikad vie, nikad moja ruka Stisnuti nee tvoju ruku b'jelu, K'o tuni odjek tajanstvenog zvuka Kidae boli moju duu c'jelu. OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba Nee vas grijat ko to ovo grije; Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko e nai bolju?! A majka vaa zemlja vam je ova; Bacite pogled po kru i polju, Svuda su groblja vaih pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi, Uzori svijetli, to je branit znae, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vae.

Ko pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plae za svojijem edom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naruja sveta; ivite zato da moete mrijeti Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas nee; Bolji su svoji krevi i goli No cvijetna polja kud se tuin kree.

Ovdje vam svako bratski ruku stee U tuem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove kre sve vas, sve vas vee: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

10

Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba Nee vas grijat ko to ovo grije Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije PROLJEE

Nemoj, draga, noas da te san obrva I da sklopi oi na dueku mekom! Kada mjesec sine nad naom rijekom I na zemlju pane tiha rosa prva.

Rodie se mlado proljee! I svuda Prosue se miris plavih jorgovana; I pahulje snjene padae sa grana U na bistri potok to batom krivuda.

Uzvie se ljeljo nad naim Mostarom, I svaki e prozor zasuti beharom, Da probudi srca to ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva! Doi, i u bati budi rua prva, I na mome srcu mirii do zore! PROLJENJA NO U ovom asu, kad plavim svemirom Ljupko i milo zvjezdice se zlate, Kad an'o snova pozdravlja me s lirom -

11

U slatkoj tuzi ja se sjeam na te. U ovom asu, kad priroda sanja, Meke sam tvoje milovao vlasi, U ovoj noi - sa umorom granja Ljubavi nae tekli su uzdasi. Na bujnom plamu mlaanih mi grudi Poivala je tvoja glava mila, A moja dua, to sad mrakom bludi, Beskrajno milje svetih snova pila. Ja nisam gled'o nebo noi bajne, Ni zlatna jata na njegovom visu, Nebo mi bjehu tvoje oi sjajne Gdje nikad zv'jezde umirale nisu... Ti si mi bila sve to nebo krasi: Sunace sv'jetlo i zvjezdice drage, Raj, u kom se uju heruvimski glasi, I slatki izvor duhovne mi snage. Al' sve je prolo kao sanak mio U ovom asu, kad se glas ne hori, Ja samac lutam, a dua mi ti'o Kroz ljubav - suze tvoje ime zbori RAJ I MILJE... Raj i milje, sunce, zv'jezde, Sve to ima Bog, Preliva se, sja i blista U plamenu oka tvog. Ti si slika, koja nebu Die moga duha let! Ti mi vjera, ti mi nada, Ti mi idol svet! Tvoja ljubav nebo mi je, U tom nebu Bog, Kom' se moli, kome slui Oltar duha mog! U SNOVIMA Jo i sad, sveto, na due oltaru, K rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna, U ljupkom milju, njenosti i aru, Jo i sad blista tvoja slika bajna. Osjeam miris tvoga mekog prama

12

I gledam oi koje ivot dijele, Osjeam poljub pun nebeskog plama I vrui stisak tvoje ruke bijele. Kroz moju duu tvoja rjeca zvoni K sveti zvuci nadzemnoga svijeta; I kad sam srean i kad bol me goni, Svuda me bljesak tvoga lica sreta. Na krilu snova, to ih ljubav kree, Ja diem tebe nebesnome hramu, Kao da ne znam da se vijenac sree Sa moga ela rasuo u tamu; Kao da ne znam da ledenim maem Od tebe sudba rastavi me mlada, Kao da ne znam da cvilim i plaem Na mrtvom grobu poruenih nada. PRETPRAZNIKO VEE

Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi ari. Sam sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi asi neosjetno teku.

Na polju studen. Pe pucka i grije. Ja leim. Ruke pod glavom, pa utim, I sluam kako granjem zamrznutim U moja okna goli orah bije.

Tako na vrata sumornog mi srca Sjeanje jedno udara i eka Ko drug i sabrat, kao dua neka to samnom plae i u bolu grca.

13

Negda u take noi, kada otka Promrzlom granju zima pokrov ledan, Ova je soba bila ko vrt jedan, Gdje je ko potok tekla srea krotka.

Kao i sada, pred ikonom sjaji Kandila svjetlost. Iz ikonostasa Suh brljan viri. Lako se talasa Izmirne pramen i blagoslov taji.

Sva okaena mirie nam soba. Okolo ute lojane svijee Mi, djeca, sjeli kao kakvo vijee, Radosni to je ve grudanju doba.

Pod tankim velom plavkastoga dima U pei vatra plamti punim arom, I sjajne pruge po ilimu starom Veselo baca i treperi njima.

Uvrh, na meku iljtu, otac sio, Pruio ibuk, i dim se koluta; Njegova mis'o nadaleko luta, I pogled budi sanjiv, blag, i mio.

Uza nj, tek malko na iljtetu nie,

14

Ko simbol sree, naa majka bdije; Za skori Boi koulje nam ije, I katkad na nas blage oi die.

U to bi halka zakucala. - "Petar!" - Usklikne otac: - "on je zacijelo! On vazda voli govor i sijelo Otvorite mu!" I mi svi, ko vjetar,

Tri i vrata prijevor izvuci. I stari susjed, visok kao brijeg, Tresui s ruha napanuli snijeg, Javio bi se s fenjerom u ruci.

Svaki mu od nas u zagrljaj hita, Majka ga krotko susreta i gleda, A on se javlja, pa do oca sjeda, I briu elo za zdravlje ga pita.

Sa novom sreom ograne nam soba! Na svakom licu sveto, sjajno neto Suui brke, stari susjed vjeto poo bi priu iz dalekog doba.

I dokle prozor hladna drma cia, Mi svaku rije gutamo nijemi;

15

Srca nam dru u radosnoj tremi, Sve dogod ne bi dovrio ia.

Zatim bi otac, vedar ko sjaj dana, Uzeo gusle u ilave ruke, I glasno poo, uz ganjive zvuke, Lijepu pjesmu Strahinjia Bana

Meni je bilo ko da pjesme ove Svaki stih posta pun behar u rosi, Pa trepti, sjaje, i meni po kosi Prosipa meke pahuljice nove

O mili asi, kako ste daleko! Vi draga lica, iezla ste davno! Pusta je soba Moje srce tavno I bez vas vie ja sree ne steko'

Kandilo i sad pred ikonom tinja, I sad je pozno predboinje doba; Al' gluha jama sad je moja soba, A ja list sveo pod bjelinom inja.

Uzalud ekam U nijemoj sjeni Nikoga nema. Sam, ko kamen, utim. Samo to orah granjem zamrznutim

16

U okna bije i javlja se meni

No dok mi mutni boli srce kose, Ko studen travku uvrh kra gola, Iz mojih knjiga, sa praljiva stola, Ja ujem uanj ko viline kose.

Gle! Sad se redom rasklapaju same, Sve knjige stare, snovi enje duge Miu se, trepte jedna pokraj druge, I njihov umor ko da pada na me

Sanjam li? Il bi ovo java bila? Iz rastvorenih listova i strana Prhnue lake tice, ko sa grana, I po sobi mi svud razvie krila

Sve su svijetle! Sve u bljesku stoje! Jedna okolo kandila se vije, A neka bolno, ko da suze lije, Pred slikom dre mrtve majke moje;

Neke bijele, kao ljiljan prvi, Samo im zlatno meko perje grudi; Neke sve plave, tek im grlo rudi, Kao da kanu kap zorine krvi

17

Neke mi pale tu na srce svelo, Pa kril'ma trepte i ute ko svila; A jedna lako, vrhom svoga krila, S cvrkutom toplim dodirnu mi elo,

Ko da bi htjela zbrisati sjen tuge I sluaj! Redom zapjevae one! I glasi dru, tresu se, i zvone, Mili i sjajni ko luk mlade duge:

"Ne tui! S bolom kuda e i gde bi?! Mi pjesme tvoje, i drugova sviju, to svoje due na zv'jezdama griju Sveta smo iva porodica tebi!

Mi kao rosa na samotne biljke Padamo tiho na sva srca bona, I u no hladnu mnogih miliona Snosimo tople boije svjetiljke.

Mi zdruujemo due ljudi svije'! Mrtve sa ivim vezu nae niti: I s nama vazda uza te e biti I oni koje davno trava krije!

18

Prigrli ova jata blagodatna! I kada jednom doe smrti doba, Naa e suza na kam tvoga groba Kanuti toplo ko kap sunca zlatna"

I akord zvoni Sve u sjaju jaem Kandilo trepti i sobu mi ari Iz kuta muklo bije sahat stari. Ja sklapam oi i od sree plaem SESTRI

Kako bi mi bilo da jo tebe nije! Ti si cigli izvor kojim jade vidam, Sejo, sunce zlatno, to me blago grije, Kojim crnu pono; s due svoje skidam.

K proljetni danak, nakon dugog leda, Kad se opet vrati pa lug cvjetat stane, Tako i mom srcu opet srea svane Kad me tvoje oko sa dobrotom gleda.

Iskreni i vrsti zagrljaji tvoji Sa mutnog mi oka jadne suze gone, Pa mi opet dua u san mirni tone I vraa se bogu i pred njime stoji.

19

Stoji, pa se moli: da nad tobom bdije, Da te vjeno titi od sumornih dana, Da ti nikad srce ne osjeti rana, Nit' bola to ivot smrtnom mukom bije;

Da ivi i cvjeta kao cvijetak mladi to u tihoj doli sniva sanke svoje, Da nad tobom uvijek edni slavuj poje I dane tvog ia rajskom pjesmom sladi. MAJCI

Ne, ti nisi u grob pala, Nit' je tvoje lice svelo: Ja osjeam kako i sad Kuca tvoje srce vrelo.

Ja osjeam kako die Tvoja smjerna dua ista; Ah, jo i sad iz tvog oka Meni topla ljubav blista.

Svuda, kud mi oko krene, Ja te vidim, dobra mati, Tvoga sina osamljenog Svuda tvoja slika prati.

20

Iz duboke noi tamne Ti se uvijek javlja meni, Rukom gladi elo moje I ljubi me, blaga sjeni.

A ja padam, eljno padam Na oltare svetog raja eljno padam, dobra majko, Usred tvoga zagrljaja.

Pa tu zaspim slatki sanak, Kog sam nekad blaen sniv Kad se na me sa tvog lica Sami gospod osmjehiv.

Slatko snivam, a anelak, Pod vijencem rajskih rua, S tvojom duom sjajne zvijezde Sa plavog mi neba prua IDILA

Pritajeni vjetri u prisjenku spava, Mirisom ga zove ljubiica plava.

Al' nestako uti, za listak se krije Ljubiica tui i suzice lije.

21

Tud prolazi mome, pa o dragoj sniva, Pa uzabra cv'jetak to suzice liva.

Uzdahnuo vjetri i od bola ludi, Pa mlaanom momku tre cv'jet sa grudi.

Cv'jet uzdie, vene, al' mu nije ao, Draganu je svome na krioce pao:

"Nek' i ie mine, sudbu neu kleti, Dragome na krilu slatko je umreti!" KOMINICE

Srean li sam! Oko mene Aneoski svijet: Divne imam kominice, Sve do cvijeta cvijet.

Jedne rijeca tako zvoni K slavuja glas, Druge zlatom preliva se Mirisava vlas.

Tree lice zora ljubi Osmejak joj raj,

22

U etvrte na grudima Zlaan trepti maj.

Sve su mile, sve draesne, arobne k nad; Sve ih voli, sve ih ljubi Njin komija mlad.

Al' tek ono slatko lane, Onaj ivi plam, to joj crno oko krasi Svih milina hram -

Ono lane, onaj cvijetak Tako ubavi Zaplijeni mi srce, umlje Strijelom ljubavi. VELIMIRU RAJIU

Kada zaelim luga Jednog arobnog sveta, Gde lepa gori duga U suzi svakog cveta, I kada hou da gledam U dno gde koljke stoje, Ja tada za sto sedam I itam pesme tvoje.

23

Kada saznati elim Kako duboko i edno Istinskim bolom vrelim Strese se srce jedno Kako u svojoj boli S dna svoga uvstva poje I beznadeno voli, Ja itam pesme tvoje.

Traim li harfu tono Ranama mojim zvoni, Iz ijih struna bono Moja se suza roni Traim li druga koga, to uvek zadrht je Drhtajem srca moga, Ja itam pesme tvoje.

elim li videti gde je Prah jedne arke milote, to blago i toplo greje I posle smrti jote, Tvom grobu, pesnie mio, Dua mi poleti letom, I celiva ga, i ti'o

24

Pokrije trnovim spletom.

Taki su venci za one Koji nebesno ljube Za srca to ih gone Patnje i bede grube, Za srca to iz topline Svog uvstva pruaju nama, K more iz dubine, Pregrti dragoga kama

25