SVEUILITE U MOSTARU

Odjel za hrvatski jezik i knjievnost Hrvatska knjievnost 19. stoljea

Ljudevit Gaj i ilirski pokret

SADRAJ

UVOD..3 Ljudevit Gaj i ilirski pokret... ....4 ivot i djelo Ljudevita Gaja.4 Hrvatski narodni preporod6 ZAKLJUAK.17 Literatura.18

UVOD
Od pojave Ljudevita Gaja pa do enoe, hrvatska knjievnost prolazila je kroz najuzbudljivije razdoblje u svojoj povijesti. To je jedno od najslabije istraenih razdoblja povijesti hrvatske knjievnosti. Hrvatska je na samome poetku 19.-og stoljea bila razjedinjena i Hrvatski narodni preporod stvoren je kako bi ostvario tenje politikog i kulturnog ujedinjenja domovine. Tijekom pokreta, politika i kultura bile su dvije ravnopravne komponente koje su se meusobno isprepletale.

LJUDEVIT GAJ I ILIRSKI POKRET

ivot i djelo Ljudevita Gaja

Ljudevit Gaj roen je u Krapini, 8. srpnja 1809., a umro 20. travnja 1872. u Zagrebu. Pokopan je na Jurjevskom groblju u Zagrebu, a sada poiva u Ilirskoj arkadi na Mirogoju. Pohaao je Gimnaziju u Varadinu i Krapini, u Beu je zapoeo studij filozofije. Dovrio ga je u Grazu, 1828. godine. Doktorat filozofije poloio je u Leipzigu 1834. godine, a u Peti je studirao i diplomirao pravne znanosti. Gaj je, potaknut primjerom Pavla Vitezovia, napisao Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisanja. Tiskana je u Budimu, 1830., na hrvatskom i njemakom jeziku. Uveo je za svaki glas u hrvatskome jeziku po jedan glas u pismu, po uzoru na eki pravopis. Znao je da borbu za nacionalno osloboenje treba zapoeti najvanijim korakom, a to je ienje jezika od stranih utjecaja, odnosno od njemakog i maarskog jezika. Nije iao dalje u ovome naumu, nije razmiljao o jeziku kao o umjetnosti rijei. Gaj je svoju viziju proirio imajui na umu ujedinjenje svih Junih Slavena. On je u svom proglasu obrazloio svoje poimanje Ilirije, napisao je: ''Ova Europe lira jest Ilirija, na tri ugle med Skadrom(kutari) , Varnom i Bjelakom (Vilah) osnovana. Odapete neslone strune na ovoj liri jesu: Koruka, Gorica, Istrija, Krajnska, tajerska, Horvatska, Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Crna Gora, Srbija, Bulgarija i dolnja Ugarska.'' 1
1

Programski spisi hrvatskog narodnog preporoda, Miroslav icel, Zagreb, 1997. str. 14

Premda je Ljudevit Gaj bio politiki orijentiran, neosporiva je njegova zasluga to je svoje ideje ostvario na jezinom planu; ostvario je pravopisnu grafijsku reformu i uveo tokavtinu u ''Danicu''. Gaj je oformio uvjete za ostvarivanje moderne hrvatske nacije. Doao je u Zagreb 1831. godine, kao vjebenik Banskoga stola. Njegovo ime bilo je poznato u cijeloj domovini oko njega su se poeli okupljati mladi intelektualci, koji su dijelili istu ideju o reformi; Ivan Derkos, Dragutin Rakovac, Vjekoslav Babuki, Matija Smodek, Pavao toos, Fran Kurelac i drugi. Ljudevit Gaj je 1834. uspio pribaviti kraljevsku sankciju za pokretanje prvih hrvatskih dnevnih novina. To su bile Novine Horvatzke, s Daniczom Horvatzkom, Slavonzkom y Dalmatinzkom, kao knjievnim prilogom. Tada je Gaj uvrstio svoju ulogu voe. Odlikovao se odlunou i okretnou, bio je rjeit i poletan ovjek. Prema miljenju Antuna Barca, Gajevi proglasi i lanci pripadaju najboljoj hrvatskoj prozi iz doba ilirizma. Godine 1842. Gaj i njegovi suradnici su se razili, a on je ustrajao u svojoj politikoj opciji ilirskog pokreta. S tim u skladu, knjievnost je imala ulogu ''slukinje'' drutvenih i politikih zbivanja. Poetkom 19.-og stoljea, Hrvatska je bila podijeljena na vie pokrajina; uz njenu prostornu podjelu, postojala je i jezina ili dijalektalna podjela. Funkciju knjievnog jezika imao je svaki dijalekt na svom govornom podruju, meutim, svaki od njih bio je dovoljno razvijen za umjetniko izraavanje. Hrvatska, kao i svaka druga srednjoeuropska zemlja, eljela je ostvariti kulturno i politiko ujedinjenje, koje bi se temeljilo na nacionalnom jedinstvu.

enoa je napisao: ''Samo ovjek koji je Gaja uo govoriti moe si tumaiti onaj silni preokret duah za dobe ilirske.''2

Hrvatski knjievni romantizam, Dubravko Jeli Zagreb, 2002, str. 39

To je napisao u asopisu ''Vijenac'', 1879. godine. Tada je ushit preporodnih dana bio dio prolosti.

Hrvatski narodni preporod

Hrvatski narodni preporod je pokret koji je sadravao politike i kulturne komponente, koje su se isprepletale, te bile jednako vane, nadopunjujui jedna drugu. Cilj hrvatskih preporoditelja bio je potisnuti tuinski duh iz Hrvatske i osvijestiti hrvatski puk, u politikom i kulturnom smislu. Ljudevit Gaj predoio je hrvatskome puku da se narod treba temeljiti na jeziku, vjerovanjima i obiajima, a ne na kategorijama stalea. Razdoblje ovakvog pokreta, kao i sami pokret bili su nazvani ilirskim imenom, a u povijesti hrvatske knjievnosti ilirizmom. Promatrajui pokret s politikog gledita, pokret je zapoeo i zavrio pod hrvatskim narodnim imenom, dok je ilirsko ime bila samo faza. S knjievnog gledita, taj sedmogodinji pokret bio je neplodan u literarnom smislu, u usporedbi s godinama koje su prethodile pokretu, te onima koje su ga slijedile. Pravi poetak preporoda nije mogue tono utvrditi; sve to se dogaalo u tom razdoblju imalo je svoje korijene u prolosti, prije pojave Gajevih Novina Horvatzkih i Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke. Pavao Ritter Vitezovi je prvi iznio ideju o duhovnom i prostornom sjedinjenju hrvatskog podruja. Izradio je memorandum o etnikim i povijesnim granicama Hrvatske. To nije bilo veliko djelo, ali je stvorilo veliku ideju. Radio je i na sjedinjenju hrvatske knjievnosti, te stvaranju zajedniko knjievnoga jezika svih Hrvata. Vitezoviev rad povezao je Hrvatske knjievnike sa svih strana zemlje. Djelo fra Andrije Kaia Mioia, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, dopiralo je do svih krajeva Hrvatske. To djelo postiglo je ogromnu popularnost. Adam Baltazar Kreli predloio je prikupljanje hrvatskih narodnih pjesama, potaknut upravo ovim djelom.

Kreli je napisao prvu hrvatsku povijest knjievnosti, fokusirajui se samo na slavonsku knjievnost. Vitezovieve ideje imale su vrlo snaan uinak i na budue narataje, te je gotovo cijelo 18. stoljee proteklo u duhu njegovih ideja i vizija. Tako je i preporod bio u velikoj mjeri pod utjecajem Vitezovievih ideja. Gaj se esto usporeivao upravo s Vitezoviem, te se pozivao na njegove misli i ideje. Za Vitezovia, rijei slovinski, hrvatski i ilirski su sinonimi. Pitanje podudaranja hrvatstva i ilirstva se odnosi na vjeru u krvno srodstvo stanovnika Velike Ilirije i Hrvata, koji su nastali iz toga naroda, te batine njihovu slavu. Pod pritiskom kraljevske vlasti Habsburgovaca, zbliilo se ugarsko i hrvatsko plemstvo. Hrvatska je, nakon dugotrajnih borbi protiv Osmanlija, potraila zatitu Ugarske, koja je postupno, postala nacionalno superiorna. Ve 1791., Maarska je nametnula svoj jezik kao slubeni. U to vrijeme, interesi Hrvatske podudarali su se s maarskim u socijalnim eljama, a razilazili u nacionalnim. Hrvati su se odupirali maarskim nametanjima, nisu htjeli promijene. Htjeli su vratiti staro stanje ili zadrati postojee. Hrvatska je bila pod sve veim pritiskom; prostorno se poela ponovo dijeliti, to i nje bilo zauujue. Otpor je pokleknuo 1827. godine, kada je bila donesena odluka o uvoenju maarskog jezika u sve vie kole. Ve 1833. maarski jezik se iri na sve kole u Hrvatskoj, prema kraljevskoj naredbi. Hrvatska je postajala maarskom pokrajinom. Pripadnici preporoda su shvatili da je jedinstven knjievni jezik potreban koko bi se ujedinio narod. Bili su spremni na sudbonosne dogaaje koji su slijedili, nisu bili optereeni nikakvim interesima koji su zaokupljali plemstvo. Bili su potaknuti idejama dr. Tome Koaka, a one su otvorile put prihvaanju tokavskog narjeja, koje je postalo osnova hrvatskog knjievnog jezika. Biskup Maksimilijan Vrhovac poticao je i kazaline predstave u duhu preporoda, te je vodio akciju prikupljanja hrvatskog narodnog stvaralatva. Pripadnici ove generacije su pokuavali pokrenuti i hrvatske novine. Antun Nagy i Danijel Mirko Bogdani nisu uspjeli to ostvariti. U to vrijeme, u Zagrebu je trajala akcija pokretanja Narodne knjinica, kao i Narodnog muzeja.

Antun Mihanovi napisao je brouru Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku., u kojoj skree pozornost na one koji ne koriste hrvatski jezik u knjievnosti i znanosti, nameui i pitanje pravopisa. Najvei pomak napravio je Ljudevit Gaj, piui svoju Kratku osnovu. S tim u skladu, javljaju se i druga djela, koja jaaju hrvatsku nacionalnu svijesti otpor prema Maarskoj. Tijekom te teke situacije u Hrvatskoj, zapoinje borba Hrvata za domovinu, jezik i ime. Svjedok veoma tekog stanja tog vremena je i pjesma iji je autor Pavao toos, stihovi te pjesme pozivali su na buenje Hrvatskog naroda. To je pjesma Kip domovine vu poetku leta 1831. Zatim, slijedila je i Gajeva budnica Horvatov sloga i zjedinjenje, meutim, pokret ve ve uzeo maha. Postupno nastajanje Hrvatskog narodnog preporoda trajalo je cijelo jedno stoljee, stoga je jako teko odrediti njegov poetak. Moe se rei da je pokret poeo tridesetih godina 19.-og stoljea. Godine 1835., kada je tiskan prvi broj Gajevih Novina, poeo je preporodni pokret, koji je u to vrijeme bio donekle organiziran. Mladi intelektualci bili su nadahnuti grofom Jankom Drakoviem. Njihov voa postao je ubrzo Ljudevit Gaj, a uz njega bili su istaknuti i Pavao toos, Matija Smodek, Josip Kundek, Ivan Derkos, Vjekoslav Babuki, braa Maurani, Stanko Vraz, Mirko Bogovi, Antun Mihanovi, i drugi. Jedan od istaknutih pjesnika iz toga razdoblja je Ivan Trnski, iji su stihovi bili objavljeni ve u prvome broju ''Danice''. Djelovao je u knjievnim vodama punih 75 godina. Spominju se i druga imena; Mato Topalovi, Josip Mari, Petar Preradovi, Fran Kurelac, fra Grga Marti, i drugi. Svi oni dio su hrvatske povijesti, pridonijeli su stvaranju kulturnopolitike djelatnosti. Jezik je, meutim, budio sve vee zanimanje. Gajeva Kratka osnova ponudila je neka rjeenja po pitanju jezika. Problemi koji su se vezali uz to pitanje bili su nejasni, te je trebalo utvrditi probleme u jeziku prije traenja pravog rjeenja. Jedno od etiri narjeja slavenskog jezika Gaj je nazvao ilirskim, odnosno hrvatskim. Uz ovo narjeje postojala su jo tri; poljsko, rusko i eko. Gajevo ilirsko narjeje srpski knjievnici nazivali su srpskim.

U takvoj zbrci, ni Gaj nije imao jasno predoen cilj. On je predlagao uvoenje dijakritikih znakova kao rjeenje po pitanju pravopisne norme; to su znakovi , , To je bilo Gajevo nastojanje da se priblii ostalim Slavenima, koji bi, kao jedan narod trebali imati jedan jezik. Ljudevit Gaj je bio voa pokreta, a ne filolog. Njegova rjeenja imala su korijene u politikopragmatinoj osnovi, a ne znanstvenoj. Ideja jezinog sjedinjenja postojala je u hrvatskome narodu odavno. Mogla se osjetiti vanost jezika, bez kojega narod ne bi ni postojao; Hrvati sigurno ne bi postojali bez hrvatskog jezika. Maari su vrili sve vei pritisak, tako da je potreba za otporom bivala sve veom. Ivan Derkos bio je jedan od prvih koji su istakli ideju hrvatskog sjedinjenja. U svome djelu Duh domovine nad spavajuim svojim sinovima predloio je sjedinjenje hrvatskih zemalja kroz jezino jedinstvo. To je znailo da bi Hrvati trebali prihvatiti tokavtinu kao hrvatski knjievni jezik, odnosno jezik javnog djelovanja. Juraj Rukavina je odrao govor na hrvatskom jeziku u Saboru, zahvaljujui na izboru za potkapetana Kraljevine. To se dogodilo 11. studenoga 1832. godine. Bio je to prvi put da se na tako vanom mjestu ula hrvatska rije. Tada su se poeli pojavljivati i politiki spisi na hrvatskome jeziku., pisani tokavskim narjejem. Tako je pisana i Disertacija Janka Drakovia; tu je Drakovi iznio plan jedinstvene politike cjeline-Velike Ilirije, koja bi se nalazila unutar Monarhije. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, Bosna, Vojna krajina, Hercegovina i grad Rijeka, Kranjska, Koruka i tajerska inile bi Veliku Iliriju, kojoj bi na elu bio ban, koji bi djelovao u ime kralja. Ovome djelu, Ljudevit Gaj dodao je pjesmu Horvatov sloga i zjedinjenje. Gaj nije bio ni pjesnik ni filolog, sluio se stihovima kako bi preporodna ideja zahvatila to ire slojeve naroda. Preporoditelji su trebali rijeiti jako teak zadatak; odabrati jedno od tri hrvatska narjeja, koje e sluiti kao temelj hrvatskome knjievnome jeziku. Dubrovakom batinom bili su oarani Babuki, Kukuljevi, ali i sam Ljudevit Gaj. Danica je sadravala i djela Dubrovana, dok je ''dubrovako-tokavska'' orijentacija vladala meu sveenstvom zagrebake biskupije. Ve u to vrijeme, postojali su rjenici i gramatike, napisani na tokavskome narjeju.

Faust Vrani autor je akavsko-tokavskog rjenika Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, a Kai je autor gramatike napisane na tokavtini: Institutionum linguae illyricae libri duo. Pavao Vitezovi je napisao djelo Lexicon latino-illyricum, on je smatrao da tokavsko narjeje predstavlja najistiji hrvatski jezik. Jo jedan rjenik pisan veim djelom na tokavskom narjeju je i rjenik Dizionario italiano, latino, illirico, iji je autor Ardelio Della Bella. Toma Mikloui se zalagao za kajkavtinu, premda je tokavska orijentacija bila jako istaknuta u drugome desetljeu 19.-tog stoljea. Mikloui je napisao Stoljetni kalendar, u kojemu poziva na ouvanje kajkavtine. Preporoditelji, s Gajem na elu, nisu se sloili s tim. Shvatili su da bi odabirom tokavskoga narjeja najlake ujedinili June Slavene, te da je najvrjedniji dio hrvatske knjievne batine ve bio napisan tokavtinom. Novine Horvatzke predstavljale su veliki korak pri okupljanju naroda, ujedinjenog jednim jezikom i narjejem. 1836. Novine Horvatzke mijenjaju ime i postaju Ilirske narodne novine, a Danica postaje Danica Ilirska. Drakovi je, u svojoj Disertaciji, predlagao da to ime bude zajedniki naziv, koji bi obuhvatio sve Slavene u Monarhiji. Teritorij, narod, knjievnost i jezik nosili su ilirsko ime, a taj zanos trajao je punih sedam godina. Godine 1836. osnovana je i Ilirska narodna itaonica, iji je predsjednik bio grof Janko Drakovi. Zatim je 1842. nastala i Matica ilirska, izdavaka glavnica u sklopu Ilirske narodne itaonice. Prestankom rada itaonice, Matica ilirska postala je samostalna. To se dogodilo 1850. godine. S vremenom, Matica ilirska mijenja naziv, te postaje Maticom hrvatskom 1874. godine. Juran i Sofija je drama Ivana Kukuljevia, koja govori o ilirskoj ideji. Istu tematiku imala je i Teuta, tragedija Dimitrija Demetra. Preporodno vrijeme je uzelo maha, jednako je djelovala i na itatelje i na pisce. To doba bilo je ispunjeno ushienjem, zanosom i oduevljenjem. Najveu mo imala je Gajeva rije, iako se inilo da je ushit ilirskoga doba nestao. Shvativi da hrvatska svijest ne jenjava, da ne gubi snagu, Maari su odluili suzbiti hrvatstvo.

10

Odmah su se odluili uvesti maarski jezik u hrvatske ustanove, nastojei na taj nain uguiti buenje hrvatske nacionalne svijesti, budui da je jezik glavni temelj naroda. Kao odgovor na to, grof Janko Drakovi zahtjevao je 1839 godine, u skuptini zagrebake upanije, odcjepljenje Hrvatske od Ugarske. Zatim, 1840. godine, Hrvatski sabor je podnio molbu kralju da u hrvatske kole uvedu katedre narodnoga jezika. Vjekoslav Babuki bio je prvi profesor narodnoga jezika, kada je 1846. godine zamolba bila realizirana. est godina bilo je potrebno da Hrvati dobiju pravo koristiti svoj jezik. Odnosi izmeu Hrvata i Maara su postali otriji, bila je to prava politika borba. Nastale su dvije stranke, od kojih je jedna djelovala pod vodstvom Ljudevita Gaja i grofa Janka Drakovia. Drugu su vodili baruni Levin i Juraj Rauch. Ilirska ideja nije naila na brojne pristae u susjednim slavenskim zemljama. Meu Srbima nitko nije podravao tu ideju, dok je od Slovenaca, pokretu se pridruio jedino Stanko Vraz. Nakon nekog vremena, ilirsko ime bilo je zabranjeno kraljevom naredbom. Ona je izila 17. sijenja 1843. godine. Njome je bilo zabranjeno ilirsko ime za narod, knjievnost i jezik, jer je to stvaralo ogorenje kod Maara. Kada su i Gajeve Novine konano promijenile naziv, bila je okonana ilirska epizoda koja je trajala sedam godina. To nije zaustavilo tijek Hrvatskoga narodnog preporoda. Neki su Gaja okrivljivali za slom ilirskoga zanosa, nisu shvaali da je uzrok toga sloma u samoj ilirskoj ideji. Ilirska narodna stranka takoer je promijenila ime i postala Narodna stranka, na elu te stranke vie nisu bili Gaj i Drakovi, ve Metel Oegovi i Ivan Kukuljevi, koji je 2. svibnja 1843. u Saboru odrao prvi govor na hrvatskome jeziku. Knjievni rad u to vrijeme nije bio zanemaren. Neka od djela iz toga razdoblja su Pogled u Bosnu, iji je autor Matija Maurani, zatim Bogovieve Ljubice, Nemieve Putositnice, pa Smrt Smail-age engia Ivana Maurania, te druga djela koja su obiljeila to razdoblje. Stanko Vraz je godinu dana prije zabrane ilirskog imena odstupio od hrvatskih preporodnih pjesnika, te pokrenuo svoj knjievni asopis ''Kolo''. Tim asopisom je htio ostvariti knjievni program koji bi najveu vanost pridavao umjetnikoj biti. Pridruili su mu se Dragutin Rakovac i Ljudevit Vukotinovi. ''Zora dalmatinska'' pojavila se u Zadru, godinu dana nakon zabrane ilirskoga imena, 1844. godine. Pokrenuo ju je Ante Kuzmani, on se zalagao za junu Hrvatsku, koja je imala bogatu knjievnu batinu, te politike novine na hrvatskome jeziku-Kraljski Dalmatin. 11

U prvome broju asopisa ''Zora dalmatinska'' pojavila se pjesma Petra Preradovia: ''Zora puca, bit e dana''. To je ujedno i prva njegova pjesma na hrvatskome jeziku. Kuzmani se zalagao za ikavicu, nju je koristila veina Hrvata. Pjesnici i pisci okupljeni oko ovoga asopisa bili su: Stjepan Ivievi, Ana Vidovi, Antun i Augustin Kaznai, Ana Vrdoljak, Antun Kazali, ime Starevi, piro Dimitrovi, Ignjat Alojz i Andrija Torkvat, Orsat Poi, kao i neki od Gajevih suradnika; Vjekoslav Babuki, Mate Topalovi, Ivan Trnski, Mirko Bogovi, i drugi. ''Zora dalmatinska'' otvorila je vrata svjetskoj knjievnosti, donosei prve hrvatske prepjeve Homera, Horacija i Katula, Lamartinea, kao i ostalih europskih pisaca. ''Danica'' je donosila samo prijevode slavenskih pisaca, ime se razlikuje od ''Zore dalmatinske''. Vrazov asopis bio je drugaiji od ostalih, najveu pozornost poklanjao je teorijskim i kritikim pitanjima knjievnosti. Tijekom hrvatskog knjievnog romantizma, u Hrvatskoj su izlazila tri asopisa. Tada je i formalno oblikovan knjievni ivot u Hrvatskoj. Nakon to je Ugarski sabor obnovio zahtjev uvoenja maarskog jezika u kole i urede, politiki odnosi s Maarskom su se zaotravali. Bogoslav ulek u Beogradu tiska brouru to namravaju Iliri, 1844. godine. Od studenoga 1844. do veljae 1845, u Beogradu je tiskan list ''Branislav'', ureivao ga je upravo Bogoslav ulek, u duhu borbe protiv uvoenja maarskoga jezika. Kralj je 03.01.1845. godine dopustio upotrebu ilirskoga imena, ali samo u knjievnosti i jezikoslovlju. Hrvatski sabor je u rujnu 1845. zatraio od kralja samostalnu hrvatsku vladu. Ve sljedee godine, u listopadu, Vjekoslav Babuki odrao je prvo javno predavanje kao profesor hrvatskoga jezika u sklopu kraljevske akademije. U to vrijeme, u Hrvatskoj se jo uvijek koristio latinski jezik u politikom ivotu i zakonodavstvu. Sabor je 1847. godine donio odluku da se hrvatski jezik izjednai s poloajem latinskog jezika, to se dogodilo nakon govora Ivana Kukuljevia Sakcinskog. Time se odnosi Hrvata s Maarskom nisu smirili. Maari su osnovali prvu neovisnu vladu, na elu s grofom Battynyjem. To se dogodilo u travnju 1848. godine. Time je Hrvatska trebala pasti pod ugarsku vlast. 12

Dogodile su se promijene i u Hrvatskoj; barun Josip Jelai proglaen je banom 23. oujka 1848. godine. Hrvatski narodni preporod bio je u isto vrijeme i politiki i knjievni pokret. Imao je dvostruko znaenje i kao politiki pokret; socijalno i nacionalno. Ta dvojnost mogla se primijetiti kako se pokret razvijao. Socijalne tenje pokreta bile su najistaknutije proglaavanjem Jelaieva dekreta o ukinuu kmetstva, 25. travnja 1848. godine. Iste te godine, kralj je Jelaia skinuo s banske dunosti, pod utjecajem Maara. Meutim, Jelaievo djelovanje nije prestalo, pa je on opet proglaen banom 4. rujna 1848. Hrvati su bili izigrani, a Maari poraeni; Be je pobijedio. Oktroirani ustav je stupio na snagu 1849. godine, gazio je prava i Ugarske i Hrvatske, te stvorio austrijsku monarhiju. Tako su Hrvati bili osloboeni maarizacije, ali bila im je nametnuta germanizacija. Njemaki jezik postao je slubeni jezik u Hrvatskoj. To se dogodilo1854. godine. Hrvati su izgubili sve vane poloaje, uveden je njemaki jezik u kole; Gajeve ''Narodne novine'' postale su slubenim organom beke vlade. Tada je zavrilo razdoblje preporoda, ali je preporodna misao jo uvijek postojala. Otporu germanizaciji svjedoio je i enoa. Matica ilirska pokrenula je asopis nazvan '' Neven'', a urednik ovoga asopisa bio je Mirko Bogovi, koji je, zajedno s Ivanom Filipoviem, zavrio u tamnici. Kasnije su Ivan Perkovac i Vojko Sablji peuzeli urednitvo ''Nevena'', a zatim i Josip Praus. Bachov apsolutizam trajao je do 1860. godine, a te iste godine, hrvatski jezik se vratio u javni ivot. Dalmacija je postala sredite preporodne akcije, s Mihovilom Pavlinoviem na elu. Razdoblje hrvatskoga romantizma ne moe se tono odrediti, budui da se to razdoblje proimalo s pokretom Hrvatskoga narodnoga preporoda. Nastala je knjievnost koja je imala neku vrstu hibridnog oblika. Sadravala je romantiarske elemente, kao i osobne i ope ideale u borbi za ouvanje vlastite nacionalne samosvojnosti. Nije sasvim tono ovo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti nazvati ilirizmom, ali ni romantizmom, jer je hrvatska knjievnost iz toga razdoblja potpuno razliita od onoga to se u europskoj knjievnosti nazivalo romantizmom. Hrvatska knjievnost bila je u to vrijeme povezena sa sudbinom naroda, koji se borio za svoj opstanak i afirmaciju., stoga takva knjievnost predstavlja spoj europskog romantizma i onoga na to je utjecala politika i drutvena stvarnost toga vremena. 13

Hrvatski knjievni romantizam, a posebno njegova rana faza, bili su pod utjecajem nacionalne romantike preporodnog pokreta. Stanko Vraz isticao je da je zadaa knjievnosti izobrazba naroda, a njome su se ljudi bavili i amaterski, odnosno ne oekujui nikakvu materijalnu korist. Bilo je vano obrazovati narod i osvijestiti ga,te mu pribliiti nove ideje. Europski romantizam bio je zanesen misterijem i egzotikom Istoka, ali Hrvatska nije dijelila oduevljenje Istokom s ostatkom Europe. Hrvatska je osjeala jaku tursku silu, te postoje razna dijela sa snanom anti-turskom tematikom, kao to je djelo Ivana Maurania- ''Smrt Smail-age engia. Hrvatski romantizam razlikovao se od europskog i po motivu ljubavi. Hrvatski knjievnici vie su veliali rodoljublje od same ljubavi. Rodoljublje je tek jedan od motiva europskog romantizma, dok je ljubav zauzela jedno od vanijih mjesta. Vidljiva je briga hrvatskog romantizma za jezik-u njegovoj afirmaciji, razvoju, kao i u prouavanju vlastite povijesti, te prikupljanju nacionalnog knjievnog blaga. Poezija je prevladavala u ranoj fazi romantizma, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Tijekom rane faze preporodnog razdoblja, najvie su se pisale lirske pjesme. Poticaj za pisanje stihova, knjievnici su vidjeli u vjeri u narod, u nacionalnom zanosu, u oduevljenju preporodnim idejama. Ovakav odjek pojavio se i u drugim knjievnim vrstama i rodovima, poput drama, putopisa, epova i pripovijetki. Po tome je europski romantizam slian onome u Hrvatskoj. Veina pjesama iz razdoblja hrvatskog romantizma su davorije i budnice, koje su jednostavne, ivahne, ritmine, tene, iako ne posjeduju neku uzvienu umjetniku vrijednost. Neke od njih su: Horvatov sloga i zjedinjenje, Ljudevita Gaja, Prosto zrakom ptica leti, Dimitrija Demetra, Moja domovina, Jurja Tordinca. Hrvatska nacionalna himna proizila je iz toga vremena. To je pjesma Antuna MihanoviaHorvatska domovina. Ona pripada knjievnosti, koja je bila namijenjena za prosvjetljivanje puka i buenje nacionalne svijesti, a ne za estetsko doivljavanje knjievnosti. Ta pjesma objavljena je u desetome broju Danice, 1835. 1891. ta pjesma je slubeno postala hrvatskom nacionalnom himnom.

14

Lirika je bila jako vana, jer je sadravala misli i ideje koje su to vrijeme pokretale; jedinstvo, sloga, nada u budunost, samosvijest, vjera, ponos, slava, sloboda. Tim idejama nadahnuti su i asopisi toga vremena; Danica, Zora dalmatinska i Kolo. Stanko Vraz i Ivan Kukuljevi uputili su kritike pisanju samo rodoljubnih pjesama, kao i idealizaciji hrvatske povijesti, koja nije bila idealna, kao nijedna povijest naroda. Uzorak hrvatske romantine ljubavne poezije stvorio je Stanko Vraz, u ulabijama, objavljenim 1840. godine. Iako je Vraz pisao o ljubavi prema domovini, izdvaja osobne emocije prema Ljubici, koja je za Vraza primjer romantiarskog ljubavnog ideala. U pisanju ljubavne lirike ovoga duha, najuspjeniji je bio Preradovi. Javljaju se i novi pjesniki oblici; gazela, sonet, romansa, balada, koji povezuju europsku knjievnost s hrvatskim preporodnim pjesnicima. Najopsenija djela hrvatskoga knjievnoga preporodnoga razdoblja su Smrt Smail-age engia, Ivana Maurania i Grobniko polje,Dimitrija Demetra. Ta djela sadre spoj europskoga knjievnoga duha tog vremena i hrvatske knjievne tradicije. Taj spoj sadravale su i pripovijesti, kao i drame na poetku tridesetih godina, dok je postojalo njemako kazalite u Zagrebu. Prvom polovicom 19.-tog stoljea, novela i roman doivjeli su puni procvat. Postali su dijelom najitanije knjievnosti. Pripovijetke su se temeljile na romantinim osnovama, imale su i svoj politiki cilj. Nadahnule su ih preporodne ideje, a veliale su ve spomenute ideje; slobodu, vjeru, junatvo, nadu, bolju budunost. To se najbolje uoava iz pripovijetki koje tematiziraju odnose Turaka i hajduka, a nastajale su pedesetih i ezdesetih godina 19.-tog stoljea. Postoji stotinjak takvih pripovijetki, koje su pisali Vukotinovi, Demeter, Kukuljevi, Lavoslav Vukeli, i drugi. Ovi pisci su prije ukidanja Vojne granice zapoeli duhovnu integraciju graninih podruja s banskom Hrvatskom. Janko Jurkovi prvi je hrvatski pisac koji je prekinuo pisanje pripovijetki s tursko-hajdukom tematikom. Napisao je djelo Pavao uturi, objavljeno 1855. godine. Tijekom toga razdoblja, nastao je i prvi hrvatski roman, Nemiev Udes ljudski. Meutim, to djelo ostalo je nedovreno. To je postao Poeki ak, a to djelo je napisao Miroslav Kraljevi. Tijekom rane faze hrvatskoga knjievnoga romantizma nastala je hrvatska knjievna kritika, kao i feljtoni. 15

Ljudevit Vukotinovi tvorac je prve hrvatske knjievne kritike, a Antun Nemi autor je prvog hrvatskog feljtona. Ante Starevi objavljivao je feljtone u Nevenu. August enoa napisao je Zagrebulje. Poeo se razvijati i putopis, a meu najbolje se ubrajaju; Pogled u Bosnu, Matije Maurania, te Putositnice, Antuna Nemia. Oni nisu jedini pisali putopise, pisali su ih Veber, Kukuljevi i drugi. Pojavili su se i aforizmi, u ijem pisanju se isticao Ivan Maurani, napisao je aforistini politiki spis Horvati Maarom. Prva faza hrvatskoga knjievnoga romantizma je knjievnost narodnog preporoda, a u toj knjievnosti, knjievnici su imali prosvjetiteljsku ulogu. Tu knjievnost obiljeili su elementi narodnog zajednitva, sloge i rodoljublja. Svi preporoditelji predstavljaju prvu generaciju hrvatskih romantiara, bili su obrazovani, poznavali su strane jezike; iz toga razloga miljenje da hrvatski preporodni pisci nisu mogli pisati na dovoljno visokoj intelektualnoj razini nema osnove. Ti pisci rtvovali su se, piui zbog potrebe prosvjetljivanja puka, nisu se mogli voditi vlastitim izriajem. Poezija iz preporodnog razdoblja ini se ukoenom, neprirodnom. Razlog tome su modernizirana izdanja tih djela, pri emu itatelji susreu njihov oblik u vremenu u kojemu nisu napisane. Kada bi se ta djela vratila u svoj izvorni oblik, te u svoje vrijeme nastanka, dobila bi potpuni izraaj. Moe se zakljuiti da su hrvatski pisci veoma dobro poznavali umjetniku knjievnost. Vraz je kritizirao knjievnost preporodnog razdoblja, no ta kritika nije bila samo njegova. Svi pisci toga vremena bili su kritini, kao i samokritini. Najtalentiraniji pisci bili su svjesni svojih nedostataka i slabosti. Oni su shvaali svoj poziv prema duhu vremena i zalagali su se za autohtonost hrvatske poezije, unato tenji stvaranja univerzalne knjievnosti pjesnika europskog romantizma.

16

ZAKLJUAK
Zbog toga stajalita, hrvatska knjievnost postala je zatvorena i ograniena, u odnosu na europsku. Hrvatska knjievnost iz razdoblja romantizma na neki nain je sama sebi uskratila prednosti nesputane knjievne komunikacije.

17

Literatura;

Hrvatski knjievni romantizam (Dubravko Jeli; Zagreb, 2002,) Programski spisi hrvatskog narodnog preporoda (Miroslav icel; Zagreb, 1997.)

18