6 Glas Istre

Kratka pria

etvrtak, 18. listopada 2012.

ARTistra
branom drugu tisue poruka dnevno! Budi barem jednom iskrena i priznaj! - Nemam ti to priznati! - vie promuklim glasom. - Nije se nita desilo, nije bilo niega! - Osim to si se zaljubila u svog skorog penzionera? Ima dijete tvojih godina, sram te bilo! Mijenjala si mene, koji sam ti se dao itavim srcem, za neto to nikad nee moi imati! - Nije bilo nita plae. - I to bih ja sada trebao napraviti? Oprostiti ti to si srce dareljivo otvorila drugome jer on nije elio s tobom prevariti enu? Neu ja biti iija opcija broj dva! eljan sam te bio kao ozebli Sunca, dok si ti bila eljna tueg supruga i oca. Deveta Boja zapovijed glasi: Ne poeli tueg enidbenog druga! Zbogom, suvian lutak naputa neeljenu predstavu - Ne radi to. - Kae, jecajui. - Ne alji taj prokleti papir nikome, molim te Rekao je da e ti sve kosti polomiti ako to uini, molim te, vie te neu moi braniti! - Neu to uiniti zbog tebe. Zadnja tvoja molba pa je ne mogu odbiti. - Volim te, zna da te volim. Svim srcem! - Da me imalo voli, eljela bi poput mene da ostarimo zajedno. - Uvijek u te voljeti. Mi smo jedno! - Ne, ja sam jedan, vas je sada etvero. Velika sretna obitelj - Ne zna to govori - Prolo je dvadeset minuta - Govorim, gledajui na runi sat. - Nudio sam ti priliku, za popraviti stvari, koju nisi zasluila. Sada proputenu. - Prekidam liniju. Dok je ona polako odlazila na posao, brzinski spakirah svoje stvari. Ispis sam ipak ponio sa sobom. Nikad ne zna to ti sve moe zatrebati, jednom, u ivotu. Za sobom ostavih jedino neuzvraene emocije, nakupljene u polupraznom, mranom stanu.
Daniel Radoaj

- Reci, ljubavi! - javila se veselo na mobitel. - Koliko se ve via s njim? - pitam, lien svake volje u glasu da ostavim ikakav dojam na nju. Nakon nekoliko trenutaka tiine, odgovara uozbiljenim tonom: - Opet poinje. Zar mi stvarno uvijek mora pokvariti raspoloenje? emu to nepovjerenje, zna da nemam nikoga osim tebe? - Naao sam ispis telefonskih brojeva koje si zvala proli mjesec Tiina. - Ti mene provjerava? - uzbudila se. - ekaj, ti kopa po smeu ne bi li me ulovio u kakvoj lai?! - Koliko se ve viate! - viem. - Nikoga ne zovem osim tebe i mame. Mamu zovem vie, otkad ivimo zajedno. - Nazvao sam broj, javio mi se neki tip. - Zvao si broj? Ma ja ne mogu vjerovati to ini! Ne, ja stvarno ne mogu vjerovati! - Gle, meni je dosta tvoga muljanja, dajem ti dvadeset minuta da se vrati kui i sve mi objasni! Dvadeset minuta! Ako se ne pojavi, ja odlazim! - Ne, ja ne mogu ovako razgovarati. Ja stvarno ne mogu - prekida liniju. Odlazim do kuhinje, punim si veliku au hladnom vodom iz friidera i naiskap je ispijam. Iz dnevnog boravka oglaava se mobitel, zaprimljenom porukom. - Ne mogu prihvatiti da za mnom kopa po smeu, to je bolesno!!! napisala je. Zovem je. - Ja ne kopam po smeu! - ponovno viem, dok mi glas nekontrolirano podrhtava. - elio sam samo papir koji si po stoti put bacila u kantu za komunalni otpad, premjestiti u pripadajuu kutiju namijenjenu reciklai! - Pa si se odmah prihvatio posesivnog provjeravanja mojih poziva!? - Ne trebam biti Antajn da bih primijetio jedan jedini birani telefonski broj, ispisan na deset stranica! Sluaj, ja ti stvarno dajem dvadeset minuta da se vrati, nakon toga vie nee imati priliku objanjavati - Nemam ti to objanjavati! To je slubeni telefon, zovem si radne kolege. S-L-U--B-E-N-O! - U dva ujutro? Pa u dva i deset minuta? Tri, tri i etrdeset i pet? Prolog ponedjeljka poslala si trideset i tri poruka na taj

KNJIEVNI NATJEAJ LIJEPE PRIE EDE BUDIE

Poziv
Arhiva/Slaven RADOLOVI

broj. Na moj samo tri! - Rekla sam ti, to je slubeni telefon! Sa svakim izmijenim po poruku, nakupi se. - Ma koji vrag se nakupi?! U dvanaest sati dnevnog rada niste si stigli sve ispriati nego nastavljate akule od kue?! - sad sam ve dovoljno ljut i ne trudim se glasom pokazati drugaije. - Dvadeset i drugog sedmog priali ste etrdeset i est minuta u komadu. etrdeset i est minuta! Sa mnom nisi priala toliko kroz itavi mjesec! - S tobom ivim, nemam potrebu vie toliko te zvati! - Brani se, napadno. - S njima radi Opet tiina. - Gledaj, tu sam na Forumu, moram se nai s prijateljicom i ve kasnim. Razgovarat emo kad se vratim. Ponovno prekida liniju. Uzimam ispis njenih telefonskih brojeva i ponovno tipkam dotini broj. aljem poruku: - Od danas, moja djevojka ti je na potpunom raspolaganju - napisao sam. - Zadnji put smo vodili ljubav prekjuer, poljubili se ujutro, rekla mi da me voli prije nekoliko sati. Pozdrav, Daniel. aljem poruku i njoj: - Oprosti, morao sam - umiljajui da su negdje toga trena zajedno. Zvoni mi mobitel. Na displayu titra nememorirani broj. Onaj s ispisa. - Molim? - Javljam

se, nakon nekoliko trenutaka sabiranja misli. - Nekakvu poruku sam dobio s ovog broja kae tip s druge strane. - Jesi - potvrdih. - Ne razumijem - kae. - to ne razumije? - pitam sad ve smireno. - Prekinuo sam s curom, tvojom radnom kolegicom, i sad je moe imati samo za sebe, ja odlazim. Selim - ekaj, ekaj, s kojom kolegicom, to ja imam s time? - Naao sam ispis njenih telefonskih poziva upuenih tebi - napominjem. Tiina. - Ma, ta ja znam, moda je zvala sina - Krasno, i sina ima. Gle, ja stvarno nemam nita protiv tebe, mogli bismo zajedno i pivo popiti da je drugaija situacija, samo ti elim rei da je sve ok i da se nadalje moete slobodno viati. - Ja sam ti oenjen, nemam se ja to viati s njom, imam dijete njenih godina. Ona je takva, komunikativna, svih zove. Ne Nemoj prekinuti s njom, sluaj, nije nita bilo, nemam ti to lagati. to bi ona sa mnom, skorim penzionerom - Gle, ne da mi se priati o tome s tobom, sve je u redu. Pozdravi enu, sina i uivajte svi etiri u zajednikom ivotu. - Stvarno, nema se zbog ega brinuti. Nije bilo nita, mi se tako zivkamo na poslu - Rekoh, sve je u redu. Pozdrav.

- Pozdrav Display prikazuje pristiglu neproitanu poruku. Ona pie: - to si morao? - to si sad opet napravio??! Zovem je. - Zvao sam ga i dao mu svoj blagoslov za tebe. - Zvao si ga?! - vie. to ne pusti ovjeka koji nema nita s nama na miru? Dobit u jo otkaz zbog tebe! Prekidam liniju. Odlazim na balkon i udiem punim pluima svje zrak. Pokuavam se umiriti. Gledam parove koji ulicom sretni prolaze, drei se za ruke, dok se mi bjesomuno prepiremo. Mobitel opet zvoni. Na displayu je ispisan njezin broj. Crvenim gumbom odbijam prihvatiti poziv. Nakon nekoliko minuta poziv se ponavlja. - Reci? - javljam se. Tiina. ujem je kako uznemireno die, potom i kako plae. - Nisam te nikada prevarila! - Govori kroz suze. - Fiziki. Nije zgodan, ali, da, osjeam neto prema njemu, lijepo mi je u njegovom drutvu i stalo mi je do njega. Prekidam liniju. Zovem opet njega. - Sluaj, ima minut vremena? - Pitam ga, osjeajui kako mi srce glasno udara o grudi. - Evo, reci na brzinu, ena i ja idemo na put - To to ste mi muljali iza lea, bilo je krajnje nepoteno s vae strane - Nije bilo nita, ovjee! - prekine me. - Molim te - ubacujem

se. - Dozvoli mi minut tiine da kaem to imam pa onda komentiraj. U redu? - OK. Ali nije ono to misli. - Dakle, budui da niste bili fer, muljajui mi iza lea, ja u se potruditi da jo jedna osoba u itavoj ovoj prii ne bude povrijeena. Dat u tvojoj eni, lino, ispis telefonskih brojeva, pa joj ti objasni zato si s mojom djevojkom vodio razgovore od etrdeset i est minuta, a s njom nisi toliko vjerojatno kroz itavu godinu. Zato si mojoj u jednome danu proslijedio trideset i tri poruke a svojoj si zadnji put, eventualno, za roendan. Najavi me, da se ena ne isprepada kad joj prie elavi panker izrezanih ramena. - Sluaj, mali, sad si pretjerao! - vie. - Nee meni nitko prijetiti, da zna! - Nije prijetnja ve humanost na djelu. Oprosti, ali naletio si ba na tvrdoglavog momka. Ne radim to da bih ugrozio vau inkognito zapoetu vezu, radim to zbog tvoje ene koja, poput mene, nije zasluila da joj te stvari inite iza lea. Objavite svijetu rasplamsanu ljubav i pustite nas, sporedne likove, na miru. - Nee to tako zavriti! Ne, ne! Uskoro se vidimo, ti i ja! Vrlo brzo! Prekidam liniju. Nakon nepunih pet minuta, ponovno zove ona. - to si napravio!? to si napravio, idiote, prokleti!? Zar eli ovjeku koji nema nikakve veze s nama unititi brak?! - to ja mogu tu unititi?! Ne aljem ja neijem

O autoru
Daniel Radoaj roen je 1979. godine u Puli, gdje i ivi. lan je Hrvatskog knjievnog drutva. Objavio je zbirku stihova etrdeset i etiri plus ezdeset deveta 2006. u Knjaevcu u nakladi knjievnog kluba Branko Miljkovi, i zbirku kratkih pria Velika sme a fleka 2011. za rijeku nakladu Zigo, ediciju Katapult. Svojim radovima, zastupljen je u etrdesetak knjievnokulturolokih tiskovina.