Izbor hadisa iz djela

RIJADU - S - SALIHIN
Jahija ibn [eref en - Nevevi
(631. - 676. H.G.)

izbor:
prof. dr
dr.. Muhammed Mustafa el - E’azami

Sarajevo, 2001. - 1422. H.G.

Naslov originala EHADIS MUHTARE MIN RIJADUS - S - SALIHIN

Naslov prijevoda IZBOR HADISA IZ RIJADU-S-SALIHINA

Autor: Jahija Ibu [eref en - Nevevi

Izbor: prof. dr. Muhammed Mustafa el-E’azami

S arapskog preveli: Fuad Sedi}, Husein Omerspahi}, Ibrahim Husi},

[ukrija Rami}, Zuhdija Adilovi}

[erijatski recenzent: Muhamed Mehanovi}, Fuad Sedi}

Likovno - tehni~ki
urednik Ne‘dad Kazi}, Fatih Farhat

Lektori: Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP: Kavazovi} D & T, Sarajevo

Tira`: 30 000
KNJIGA BROJ 2

Peto izdanje BESPLATAN PRIMJERAK

Izdava~: Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo}
BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 297.1

an - NAWAWI, Yaliya [arat

Rijadu - s - salihin: izbor hadisa iz djela / Jahija ibn [ereten - Nevevi; izbor Muhammed
Mustafa el - E’azami; preveli Fuad Sedi}... (et al.). - 5. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za
pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 315 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i
Hercegovini; knj. 2)
Prijevod djela: Emdis muhtare min rijadus - salihin.

ISBN 9958 - 880 - 04 - 0

COBISS - ID 450566
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR

Hvala Allahu koji pou~ava peru, koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu
koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od
puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: “Reci: ‘Zar su isti oni
koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte
u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U tradiciji se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A
cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato
da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika
Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad,
ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u
ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje
islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom,
najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali
islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,
povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ‘ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije
mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e
u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ‘ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i ‘ensku. Svako od njih mo‘e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah
dao,oboru‘avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.
“Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.

Direktor Regionalnog ureda

Visokog saudijskog komiteta za Evropu

Naser b. Abdurrahman es - Saeed

 NAPOMENA:
U ovom izdanju dodali smo 133 hadisa koji su preuzeti iz izdanja Organizacije islamskih
vakufa nakon korekcije njihovog prevoda. Radi lak{eg raspoznavanja dopunjenih hadisa,
ispred rednog broja svakog od ovih hadisa stavili smo sljede}i znak: (*). Na kraju svakog
hadisa dodali smo ime zbirke iz koje prenosi se i njegov stepen. Redni brojevi ostali su
podudarni originalu kojeg je pregledao ~uveni muhaddis [u’aje el - Arnaut, tako da se veoma
lahko mogu provjeriti.
Allaha, d`.{., molimo da na{a djela budu isklju~ivo radi Njega, i da ova knjiga bude od
koristi islamu i muslimanima.

Izdava~
 UMJESTO PREDGOVORA
Hvaljen neka je Uzvi{eni Allah, Koji nas je na pravi put izveo!
Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je salavat i selam na
Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji
opominje i upu}uje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.
Autor “Rijadus-salihina”, Ebu-Zekerija Jahja b. [eref en-Nevevi, jedan od najve}ih hadiskih
stru~njaka, ro|en je 631. godine, po hid`ri, u mjestu Neva, ju`no od Damaska. Kao mladi},
do{ao je u Damask, gdje se posve}uje studijama tefsira, hadisa i fikha. Napisao je vi{e djela
iz navedenih znanosti, od kojih izdvajamo “Komentar Muslimova Sahiha”, “El-esmau vel-
lugat”, “Revdatut-talibin”, “El-ezkar”, “Et-tibjan fi adabi hameletil-Kur’an” i “Rijadus-salihin.”
Svoje epohalno fikhsko djelo, “El-med`mu’”, u kojem se neposredno koristi dokazima iz
Kur’ana i hadisa, upore|uje mi{ljenja mezheba i u~enjaka i odabire najispravniji stav na
osnovu svog vlastitog id`tihada, nije uspio zavr{iti. U tome ga je pretekla smrt, u 45. godini
`ivota, 676. godine, po hid`ri. Umro je u rodnom mjestu Nevi.
Bio je izuzetno obljubljen u narodu, a njegova djela su svesrdno prihva}ena i ocijenjena
kao veoma korisna i zna~ajna.
“Rijadus-salihin” (“Vrtovi pobo`njaka”) Nevevijevo je remek-djelo, za koje Mahmud et-
Tahan, u svojoj knjizi “Usulut-tahrid`”, isti~e da bi ga trebala posjedovati svaka muslimanska
ku}a.
Na~in i postupak u izboru hadisa u ovom djelu, Nevevi je objasnio u uvodnom poglavlju,
rekav{i: “Odlu~io sam sa~initi izbor vjerodostojnih hadisa koji }e obuhvatiti sve {to je potrebno
~ovjeku na putu prema ahiretu i {to }e mu priskrbiti lijepe odlike, unutra{nje i vanjske. Izbor
}e se sastojati od poglavlja o divnim obe}anjima i stra{nim prijetnjama, te raznovrsnim
adabima (na~inima `ivljenja) pobo`njaka: o asketizmu, du{evnim vje`bama, usavr{avanju
morala, ~i{}enju i lije~enju srca, ~uvanju i vra}anju sa stranputice ruku i nogu i ostalih
dijelova tijela (za{tita od grijeha), kao i mnoga druga uputstva pravim vjernicima. Obavezao
sam se da u ovom djelu spominjem samo vjerodostojne i jasne hadise, uz obavezno citiranje
poznatih zbirki vjerodostojnih hadisa u kojima se svaki hadis nalazi. Poglavlja }u otpo~injati
~asnim ajetima iz Kur’ani-kerima, a onome {to je potrebno vokalizirati ili objasniti neko
nejasno zna~enje, dodat }u najbitnije upozorenje. Kad na kraju nekog hadisa ka`em:
“Muttefekun alejhi”, to zna~i da ga prenose Buharija i Muslim.
Prema navedenom citatu, svi hadisi koji se nalaze u “Rijadus-salihinu” vjerodostojni su
(prihvatljivi), {to predstavlja posebnu vrijednost ovog djela, naro~ito ako se ima u vidu
spremnost mnogih koji se koriste hadisima da se pozovu na njih, ne obra}aju}i pa`nju na
njihovu vjerodostojnost, ili ih ocjenjuju}i po svom “zdravom razumu”, bez minimalne stru~nosti
za ocjenu vjerodostojnosti. Nerijetko se zna desiti da se odre|eni hadis prihvati ili odbije,
samo zato {to se nekome svi|a ili ne svi|a njegovo zna~enje, ili potvr|uje, ili negira ne~iji
stav. Pri tom se zanemaruju `estoke Poslanikove prijetnje onima koji izmi{ljaju (la`ne)
hadise, ili ih prenose znaju}i da su la`ni. U tom smislu, treba naglasiti da “Rijadus-salihin”
predstavlja bogatu riznicu vjerodostojnih hadisa, koji tretiraju izuzetno {irok tematski dijapazon
i na koje se, po pitanju vjerodostojnosti, uvijek mo`e osloniti.
Imaju}i u vidu izuzetan zna~aj ovog djela i nu`nost da se ono na|e u svakoj muslimanskoj
ku}i, jedan od najve}ih `ivih muhaddisa, El-E’azami, zamislio je projekat izdavanja “Rijadus-
salihina” na dvadeset pet svjetskih jezika, me|u koje je uvrstio i bosanski jezik. Za ovaj
projekat koristio je izdanje ovog djela u recenziji [uajba Arnauta i pridr`avao se njegovih
rednih brojeva kod numeriranja hadisa. Izostavio je odre|eni broj hadisa koji se ponavljaju,
kao i neka poglavlja koja vi{e uop}e nisu aktuelna (npr. propisi o osloba|anju robova, itd).
Me|utim, i pored toga, djelo nije izgubilo ni{ta od svog stvarnog sadr`aja i svoje vrijednosti,
uz napomenu da su redni brojevi ostali onako kako su bili u recenziji [uajba Arnauta, iz ~ega
je uo~ljivo koji su hadisi izostavljeni i iz kojih su poglavlja.
Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{., da da ovom djelu prijem me|u na{im bosanskim
muslimanima, kakav je do`ivjelo diljem islamskog svijeta.

Hasan ef. Maki}, prof.

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Iskrenost u nijjetu i neophodnost njegove prisutnosti
u svim djelima i rije~ima i svim stanjima - javnim ili tajnim

Allah, d`elle{anahu, ka`e:

“Nare|eno im je samo to da obo`avaju Allaha, iskreno ispovijedaju}i ~istu
vjeru, kao pravi vjernici, i da klanjaju namaz, i dijele zekat, a to je istinska
prava vjera.” (El-Bejjine, 5)
“Do Allaha ne}e sti}i njihovo meso ni njihova krv, nego }e do Njega sti}i va{a
bogobojaznost.” (El-Had`, 37)
“Reci: ‘Ako vi skrivate ono {to je u va{im prsima (u vama), ili pokazujete
javno, Allah }e to doznati.‘” (Ali - ‘Imran, 29)

1. Prenosi se od vladara pravovjernih, Ebu- Hafsa Omera sina Hattaba ibn Nufejla ibn
Abdul’uzza ibn Rijaha ibn Abdullaha ibn Kurta ibn Rezah ibn Adijja ibn Ka’ba ibn Luejja ibn
Galiba el-Kure{ija el-Adevija, r.a., da je rekao : “^uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, kada je kazao: ‘Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista }e svaki
~ovjek dobiti ono {to je naumio svojim djelom, pa ko bude hid`ru u~inio u ime Allaha i
Njegova Poslanika, njegova je hid`ra hid`ra Allahu i Poslaniku; a ko bude hid`ru u~inio zbog
materijalne dobiti, ili zbog `ene da bi se njom o`enio, njegova hid`ra je za ono za {ta ju je
naumio.’”
(Muttefekun alejhi)

4. Prenosi se od Ebu-Abdullaha D`abira ibn Abdullaha - Allah s njima bio zadovoljan - da

je rekao: “Bili smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u jednoj bitki, kada je
rekao: ‘Zaista u Medini ima ljudi koji su cijelo vrijeme sa vama (po nagradi), kud god vi makli
i koliko god dolina prokrstarili, jer ih je samo bolest omela da stvarno budu sa vama.’” A u
drugom rivajetu stoji: “Oni imaju nagradu zajedno sa vama.”
(Muslim)

Isti ovaj hadis prenosi i Buhari, od Enesa, r.a.: “Bili smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu
‘alejhi ve selleme, na povratku iz Bitke na Tebuku, kada je rekao: ‘Zaista je u Medini iza nas
ostalo ljudi koji su, kud god mi pro{li, kroz bilo koju dolinu, ili preko bilo koje uzbrdice, stalno
sa nama (u nagradi kod Allaha, d`.{.), jer ih je bolest sprije~ila da po|u.’”
12 Rijadu-s-salihin

5. Prenosi se od Ebu-Jezida Ma’na ibn Jezida ibn Ahnesa, r.a., (Ma’n, njegov otac i
njegov djed bili su ashabi): “Jedne prilike je moj otac Jezid izdvojio da podijeli kao sadaku
nekoliko zlatnika, te ih je stavio pored jednog ~ovjeka u d`amiji, a ja sam ih uzeo i do{ao
ku}i. On mi re~e: ‘Tako mi Allaha, nisam ih imao namjeru tebi dati’, na {to sam se ja po`alio
Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, a on re~e: ‘Tebi, o Jezidu, pripada ono {to
si naumio, a tebi, Ma’ne, ono {to si uzeo.’”
(Buhari)

7. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Zaista, Allah ne gleda u va{a tijela, niti u va{e likove, nego gleda u va{a srca i va{a djela.”
(Muslim)

8. Prenosi se da je Ebu-Musa el-E{‘ari rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, upitan je o ~ovjeku koji se bori da bi pokazao hrabrost, koji se bori radi slave svoga
plemena, koji se bori da bi ga drugi vidjeli - ko je od njih na Allahovom putu? Na to je Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, odgovorio: ‘Ko se bude borio za to da Allahova Rije~
(Zakon) bude iznad svega taj je na Allahovom putu.’”
(Muttefekun alejhi)

9. Ebu-Bekre Nufej’ ibn Haris es-Sekafi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada se sukobe dva muslimana svojim sabljama, i ubica i ubijeni
}e u D`ehennem.” Tada sam ja rekao (veli Ebu-Bekr): ‘Allahov Poslani~e, za ubicu nam je
jasno, ali za{to ubijeni?’
Poslanik tada re~e: ‘Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.’”
(Muttefekun alejhi)

10. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“^ovjekov namaz u d`ema’atu vredniji je od njegovog namaza u privatnoj ku}i, ili du}anu u
kojem radi, za dvadeset i nekoliko stupnjeva. To je zbog toga {to, kada ~ovjek lijepo uzme
abdest i krene u d`amiju, sa isklju~ivom namjerom da klanja namaz u d`ematu, svakim
njegovim korakom pove}ava mu se po jedan stepen i bri{e po jedna pogre{ka, sve dok ne
u|e u d`amiju, a od momenta kada u nju u|e, on je u namazu sve dok je u d`amiji zbog
namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao,
govore}i: ‘Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje!’ Meleki to ~ine sve dok
~ovjek na tom mjestu nekog ne uznemiri ili izgubi abdest i time uznemiri meleke.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 13

11. ‘Abdullah Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Allah, d`.{., odredio je dobra i lo{a djela, zatim to objasnio; pa ko bude odlu~io u~initi
dobro djelo, zatim ga ne u~ini (bude sprije~en), Allah mu to djelo u cijelosti upisuje kao da ga
je i u~inio, a ako odlu~i u~initi dobro djelo, pa ga i u~ini, Allah mu ga upisuje deset do sedam
stotina puta, pa ~ak i vi{e. A ako za`eli u~initi neko lo{e djelo, pa ga ne u~ini, Allah mu
upisuje jedno dobro djelo, a ako za`eli u~initi neko lo{e djelo, pa ga i u~ini, Allah mu upisuje
samo jedno lo{e djelo.”
(Muttefekun alejhi)

12. Prenosi se da je ‘Abdullah ibn ‘Umer, r.a., rekao: “^uo sam Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je ispri~ao slijede}e: ‘Zaputila se trojica ljudi od prija{njih
naroda na dalek put, te ih zate~e no} pored jedne pe}ine, u koju u|o{e da bi u njoj preno}ili.
Me|utim, jedna stijena odroni se i potpuno zatvori ulaz u pe}inu. Oni tada jedan drugome
reko{e: ‘Jedini na~in da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, d`.{., da ukloni
ovu stijenu zbog na{ih dobrih djela koje smo u~inili.’ Jedan od njih tada re~e: ‘Allahu dragi,
ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju
djecu, niti svoju porodicu i sluge. Jednog dana tra`io sam bolju pa{u svome stadu, pa im
nisam do{ao na vrijeme, te sam ih, nakon {to sam im namuzao mlijeka i donio, na{ao da
spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju
porodicu i svoje robove, pa sam ~ekao sa sudom u svojoj ruci i gledao kada }e se sami
probuditi, i tako stajao sve do zore, a djeca su oko mojih nogu plakala od gladi. Zatim su se
probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to u~inio isklju~ivo radi Tebe, a ni
radi ~ega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pe}ine u kojoj smo mi!’ Stijena
se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli iza}i pored nje.
Drugi od njih re~e: ‘Allahu dragi, ja sam imao jednu bli`nju rodicu, koju voljeh vi{e od
cijeloga svijeta, koju voljeh, (ka`e se u jednom drugom predanju - tako jako, kako to ljudi
samo vole `ene), pa sam je po`elio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine, zavladala
je jaka glad, te mi ona do|e i zatra`i pomo}. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi
se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se pribli`io (u drugom rivajetu: kad sam je
zagrlio, onako kako mu` zagrli svoju `enu u postelji), ona zaplaka i re~e: ‘Boj se Allaha, i ne
raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!’ Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila
najdra`a na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio
isklju~ivo radi Tebe, spasi nas ove na{e neda}e u kojoj se nalazimo!’
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli iza}i.
Tre}i od njih re~e: ‘Allahu dragi, ja sam dr`ao najamnike i svima sam odmah zaslu`enu
14 Rijadu-s-salihin

nagradu pla}ao, osim jednom ~ovjeku, koji je pobjegao s posla i oti{ao prije prijema svoje
pla}e. Ja sam tu njegovu pla}u po{teno ulo`io, tako da se njegov imetak namno`io. Nakon
izvjesnog vremena mi je do{ao i zatra`io svoju pla}u koja mu je ostala kod mene. Ja sam
mu na to odgovorio: ‘Sve {to ispred sebe vidi{ od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova,
tvoje je!’ On mi tada re~e: ‘Robe Bo`iji, ne izigravaj se sa mnom!’ ‘Ne izigravam se sa tobom’,
rekoh mu ja, na {to je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ni{ta ostavio. Allahu
dragi, ako sam ja to isklju~ivo radi Tebe u~inio, spasi nas ove na{e nevolje u kojoj se
nalazimo!’
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni izi|o{e iz pe}ine i odo{e dalje.”
(Muttefekun alejhi)

2. Tevba - pokajanje

Sva islamska ulema saglasna je da je pokajanje od svakog u~injenog grijeha stroga

du`nost. Ako se u~injeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se s pravom
nekog ~ovjeka, onda tevba ima tri uvjeta. Prvi je da odmah prestane sa ~injenjem tog
grijeha, drugi, da se srcem kaje zbog njegovog izvr{enja, i tre}i, da ~vrsto odlu~i da se
nikada vi{e ne}e vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri {arta izostane, tevba nije ispravna.
A ako je, pak, grijeh u~injen nekom ~ovjeku, onda tevba ima ~etiri uvjeta: tri gore
navedena i da se dug vrati onome kome se du`no. Ako je dug imovinske prirode, onda se
o{te}enome mora vratiti njegov dug, a ako je prestup takav da povla~i ve}u sudsku kaznu,
kao {to je bi~evanje za potvoru nevinog, onda je du`an omogu}iti ispunjenje kazne nad njim,
ili zatra`iti oprost od doti~ne osobe, a ako se radi o uvredi jezikom (gibetu), du`an je zatra`iti
halal od osobe koju je uvrijedio.
Pokajanje je stroga du`nost od svih u~injenih grijeha, te ako se pokaje samo od pojedinih
grijeha, njegova tevba, kod sunnija (pristalica Pravog puta) va`i za te grijehe, a ostali ostaju
na njemu.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi u Kur’anu, Sunnetu
i saglasnosti cjelokupne islamske uleme (id`m’a).
Allah, d`.{., ka`e:
“... I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da biste bili spa{eni!” (En-Nur, 31)
“I zatra`ite oprost od svoga Gospodara, zatim Mu se vratite! (pokajte se)”
(Hud, 3)
“O vjernici, iskreno se pokajte Allahu...” (Et-Tahrim, 8)

13. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je

Rijadu-s-salihin 15

rekao: “Tako mi Allaha, ja zatra`im oprost od Allaha, d`.{., i obratim Mu se tevbom vi{e od
sedamdeset puta dnevno.”
(Buhari)
14. El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “O ljudi, obra}ajte se Allahu tevbom i tra`enjem oprosta! Zaista, ja tevbu
~inim stotinu puta na dan.”
(Muslim)

15. Enes, ibn Malik el-Ensari, omiljeni sluga Poslanikov, pripovijeda da je Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Allah se vi{e obraduje pokajanju Njegova roba, nego {to
bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova.”
(Muttefekun alejhi)

U drugom Muslimovom rivajetu, stoji: “Allah se vi{e obraduje tevbi Svoga roba, koji se
pokaje, nego {to bi to u~inio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu
pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tra`io i, izgubiv{i svaku nadu da }e je
prona}i, legao u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom stanju o~aja, odjedanput,
ugledao svoju devu u neposrednoj blizini njegovoj kako mirno stoji, te odmah sko~io i
uhvatio je za povodac i, od silne radosti, uzviknuo: ‘Bo`e moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj
gospodar!’, pogre{no se izraziv{i od silne radosti.”

16. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, rekao: “Zaista, Allah, d`.{., dr`i Svoju ruku ispru`enom tokom cijele no}i, primaju}i
pokajanja onih koji su danju grije{ili, a danju pru`a ruku, primaju}i pokajanja onih koji su
no}u grije{ili, sve dok sunce ne iza|e sa zapada (kao jedan od predznaka kraja ovoga
svijeta).”
(Muslim)

17. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko se pokaje prije nego {to sunce iza|e sa zapada, Allah }e primiti njegovo pokajanje.”
(Muslim)

18. Abdullah ibn’ Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu du{a ne stigne u njegovo grlo
(do posljednjeg daha).”
(Tirmizi, hasen)
16 Rijadu-s-salihin

20. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Davno prije vas, bio je jedan ~ovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za naju~enijeg
~ovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog
rahiba i ka`e mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha,
d`.{. Na to mu rahib re~e da za njega nema oprosta. ^ovjek se na to podi`e i ubi i rahiba i
napuni stotinu ubijenih.
Zatim je ponovo upitao za naju~enijeg ~ovjeka na svijetu, pa ga uputi{e na jednog
u~enjaka, kome je on oti{ao i ispri~ao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega
takvog tevbe? U~enjak mu na to re~e: ‘Svakako. Ko te spre~ava da u~ini{ tevbu?! Idi u tu
i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridru`i u njihovom
robovanju, i nipo{to se ne vra}aj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’
^ovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade
spor izme|u meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti reko{e: ‘On je do{ao kao
pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!’
Meleki kazne reko{e: ‘On nikada nije u~inio ni jedno dobro djelo!’ Tada melecima sti`e
jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uze{e za sudiju da im presudi. Melek-sudija im
re~e: ‘Izmjerite rastojanje izme|u jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bli`i, njemu
i pripada.’ Meleki izmjeri{e rastojanje i ustanovi{e da je bli`i zemlji kojoj je bio krenuo, te ga
uze{e meleki milosti.”
U drugom, Buharijinom rivajetu, stoji: “Bio je bli`i zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je
zbog toga postao njen.” A u slijede}em od Buharijinih rivajeta, stoji: “Pa je Allah, d`.{.,
naredio zemlji dobra da se pribli`i, a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da
izmjere razdaljinu izme|u njih. Meleki to uradi{e i na|o{e da je bli`i zemlji dobra samo za
jedan pedalj, te mu Allah, d`.{., oprosti njegove grijehe.” A u jednom rivajetu ka`e se da se
on umiru}i poku{ao pribli`iti zemlji dobra, tako {to se posljednjom snagom nageo prema
zemlji dobra, te je to bio uzrok da joj je bio bli`i.
(Muttefekun alejhi)

23. Ibn-Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada
bi ~ovjek imao punu dolinu zlata, za`elio bi da ima dvije doline, a njegova usta ne}e ni{ta
napuniti do pra{ina, a Allah prima pokajanje od onog ko se pokaje.”
(Muttefekun alejhi)

24. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Allah, d`.{., se smije dvojici ljudi koji se me|usobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica
Rijadu-s-salihin 17

u|u u D`ennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa u{ao u D`ennet, a
njegovom se ubici Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao {ehid, na Allahovom
putu.”
(Muttefekun alejhi)

3. Sabur - strpljivost

Ka`e Allah, d`.{.:

“O vjernici, budite strpljivi, budite izdr`ljivi...” (Ali-Imran, 200)
“Mi }emo vas svakako dovoditi u isku{enje, malo strahom i gladovanjem, i
time {to }ete gubiti imanja i `ivote, i ljetine. A ti obraduj strpljive.” (El-Bekara,
155)
“Samo oni koji budu strpljivi, bit }e bez ra~una nagra|eni.” (Ez-Zumer, 10)
“A onome koji se strpi i oprosti, to mu je zaista po`eljno (preporu~ljivo)
djelo.” (E{-[ura, 43)
“Tra`ite sebi pomo}i u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na
strani strpljivih.” (El-Bekara, 153)
“Mi }emo vas provjeravati, sve dok ne uka`emo na borce i strpljive me|u
vama.” (Muhammed, 31)
Jo{ je mnogo drugih ajeta koji govore o potrebi sabura i o njegovoj va`nosti.

25. Ebu-Malik el-Haris el-E{‘ari, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, rekao: “^istota (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (el-hamdu li
llahi) puni vjerniku mjerilo njegovih dobrih djela, veli~anje Allaha (subhanellahi) puni sve
izme|u nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a
Kur’an je dokaz za tebe, ili protiv tebe. Svaki ~ovjek, kada osvane, svoju du{u prodaje, pa
je otkupi (od kazne), ili je upropasti.”
(Muslim)

26. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je jedna grupa ensarija, tra`ila od Allahovog
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, milostinju, pa im je on dao, zatim su ponovo tra`ili, a
on im opet dao {to su tra`ili, dok im nije sve podijelio {to je imao, a zatim im rekao: “Sve {to
budem imao od dobra, ja }u vam podijeliti, i ni{ta od vas ne}u sakriti, ali ko tra`i i `eli
~ednost, Allah }e mu je podariti; ako tra`i i `eli neovisnost, Allah }e ga u~initi neovisnim
(bogatim). Ko god se puno suzdr`ava i trpi, Allah }e mu pomo}i da bude strpljiv; nije nikome
18 Rijadu-s-salihin

dat bolji i zna~ajniji dar od sabura.”

(Muttefekun alejhi)
27. Suhejb bin Sinan, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “^udan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim
drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, d`.{.,
{to mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i {teta, on se strpi i postojano se dr`i,
pa mu i to donosi nagradu od Allaha, d`.{.”
(Muslim)

28. Enes, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, po~eo
osje}ati veoma jake bolove, te je h. Fatima, primijetiv{i to na njemu, povikala: “O muko
o~eva!” Alejhisselam joj tada re~e: ‘Tvoj otac poslije ove dana{nje muke vi{e nikad ne}e
imati nikakve muke.’” A kada je Alejhisselam preselio na Ahiret, h. Fatima re~e: “O moj o~e,
koji se odazva pozivu Gospodara svoga, o o~e moj, neka ti u D`ennetu El-Firdevs bude
boravi{te, o o~e moj, vijest o tvojoj smrti D`ibrilu prenosimo.” A kada je pokopan Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ona je upitala ashabe: “Zar ste mogli sebi dopustiti da
na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pospete pra{inu?”
(Buhari)

29. Usame, sin Zejdov, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kao i
njegovog oca, izuzetno volio, pripovijeda: “K}er Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, poru~ila je Alejhisselamu da joj je dijete na umoru, te da do|e kod nje. Alejhisselam
ju je poselamio i poru~io joj: “Zaista Allahu pripada sve {to uzme i sve {to podari, i kod Njega
je svakoj stvari rok odre|en, pa neka se strpi imaju}i na umu da }e i za to biti nagra|ena.”
Zatim je ponovo poslala po njega, zaklinju}i ga da do|e. Tada je Alejhisselam po{ao, a s
njime su krenuli Se’ad ibn Ubade, Mu’az ibn D`ebel, Ubejj ibn Ka’b, Zejd ibn Sabit i jo{
nekoliko ashaba, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, koji ga
uze u naru~je dok mu je du{a hroptala i tada Poslanik zaplaka kad ga ugleda u takvom
stanju. Se’ad ibn’ Ubade mu na to re~e: “[ta je to, o Allahov Poslani~e?” “Ovo je rahmet
(samilost) koju je Allah, d`.{., usadio u srca robova Svojih.” A po jednom drugom rivajetu: “...
u srca onih Svojih robova koje je On odabrao; zaista je Allah milostiv prema onim Svojim
robovima koji su samilosni prema drugima.”
(Muttefekun alejhi)

30. Suhejb, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “@ivio je u davna vremena
jedan kralj koji je imao vra~ara. Kada je vra~ar ostario, re~e kralju: “Ja sam ostario, zato mi
Rijadu-s-salihin 19

na|i dje~aka da ga pou~im sihru (vra~anju).” Poslao mu je dje~aka da ga pou~ava, ali je

dje~ak na putu sreo jednog pobo`nog u~enjaka, kod koga je odsjeo i ~uo od njega govor,
koji ga je zadivio. Tako je to ~inio uvijek kada bi odlazio vra~aru. Kada bi do{ao kod vra~ara,
on bi ga udario, na {to se on `alio u~enjaku, pa mu ovaj re~e: “Kada se poboji{ vra~ara, ka`i
mu da te zadr`ala porodica, a kada se poboji{ porodice, reci - zadr`ao me vra~ar.” Tako je
redovno ~inio dok ne srete na putu veliku `ivotinju koja se isprije~ila da ljudi ne mogu
prolaziti, pa re~e: “Danas }u znati je li vra~ar bolji ili pobo`njak.” Uzeo je kamen i rekao:
“Allahu moj, ako je u~enjak dra`i Tebi od vra~ara, ubij ovu `ivotinju kako bi ljudi mogli
prolaziti.” On se baci na nju i ubi je, a tada ljudi pro|o{e. On ode kod pobo`njaka i obavijesti
ga {ta je u~inio, pa mu pobo`njak re~e: “Moj sinko, ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono
{to vidim, ti }e{ zasigurno biti isku{avan, zato ako te budu mu~ili, nemoj me otkriti.”
Dje~ak je iscjeljivao slijepe i gubave i lije~io svijet od razli~itih bolesti. Za njegovu
nadarenost ~uo je kraljev savjetnik, ina~e slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima
(hedijama) i re~e: “Ovo {to je ovdje, tebi pripada ako me izlije~i{.” Mladi} re~e: “Ja ne lije~im
nikoga nego Allah, pa ako povjeruje{ u Uzvi{enog Allaha, uputit }u Mu dovu i izlije~it }e te.”
Povjerova kraljev savjetnik u Allaha, pa ga Allah izlije~i. Zatim je do{ao kod kralja i sjeo
pored njega, kako je to ~inio i ranije, a kralj ga upita: “Ko ti povrati vid?” Re~e: “Moj Gospodar.”
On upita: “Zar ti ima{ gospodara osim mene?” Re~e: “Moj i tvoj Gospodar je Allah.” Potom
ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga mu~i dok mu nije rekao je za dje~aka. Zatim su
dje~aka doveli, pa mu kralj re~e: “Sin~i}u, tvoja vje{tina u vra~arstvu (sihru) dostigla je
visok nivo. Ti lije~i{ slijepe i gubave i ~ini{ jo{ mnogo toga.” Dje~ak re~e: “Ja ne lije~im
nikoga, nego Uzvi{eni Allah lije~i.” Vladar je i njega uhapsio i nije prestao da ga mu~i dok nije
otkrio pobo`njaka. Doveden je pobo`njak, pa mu je re~eno: “Napusti svoju vjeru”, a on odbi,
pa vladar zatra`i da se donese testera, zatim je stavljena na sredinu njegove glave i on je
raspili dok ne pado{e obje polovine. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu re~eno:
“Napusti svoju vjeru”, ali i on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspili{e je
njome dok ne spado{e obje polutke. Zatim je doveden dje~ak i bi mu re~eno: “Napusti svoju
vjeru”, ali on odbi, pa ga predade skupini svojih slugu i kralj re~e: “Idite sa njim na to i to brdo
i popnite se s njim na vrh. Kad stignete gore, tra`ite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u
redu je, ali ako odbije, bacite ga s vrha!” Oti{li su i popeli se sa njim na brdo, pa dje~ak re~e:
“Allahu moj, za{titi me od njih ~ime ho}e{.” Pod njima se zatrese brdo i popada{e u provaliju.
On se vrati kralju, a on ga upita: “[ta je bilo s tvojom dru`inom?” Dje~ak re~e: “Allah me
za{titio od njih.” Predao ga je drugoj grupi i rekao: “Idite sa njima i ukrcajte ga u la|u.
Otplovite s njim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako ne, bacite ga.”
Otplovili su s njim i on re~e: “Allahu moj, za{titi me od njih ~ime ho}e{.” Prevrnu se la|a, pa
se potopi{e, a on se vrati kralju, pa ga kralj upita: “[ta se desilo sa slugama?” Re~e:
“Uzvi{eni Allah me od njih za{titio.” Zatim se on obrati kralju: “Ti me ne}e{ mo}i ubiti dok ne
20 Rijadu-s-salihin

uradi{ {to }u ti narediti.” On upita: “[ta je to?” Re~e: “Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me
razapni na jedno stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, pa stavi strijelu na tetivu i reci:
‘U ime Allaha, Gospodara mladi}a’, pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradi{, mo}i }e{
me ubiti.” Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dje~aka na stablo, uzeo strijelu iz njegovog
tobolca, zatim je stavi na tetivu i re~e: “U ime Allaha, Gospodara mladi}a”, i odape strijelu
koja ga pogodi u sljepoo~nicu. Dje~ak stavi ruku na svoju sljepoo~nicu i umrije, a ljudi
povika{e: “Vjerujemo u Gospodara dje~akova.” Do{li su kralju i reko{e mu: “Vidi{, ono ~ega
si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desi se.” Povjerova narod u Allaha. On naredi da se
iskopaju rovovi (jarkovi) du` puta, pa su iskopani. Nalo`i se u njima vatra, a on re~e: “Ko ne
odustane od svoje vjere, bacite ga u nju.” Pa u~ini{e tako. Kad na red do|e jedna `ena sa
svojim dje~akom, zastade boje}i se da u vatru padne. Dje~ak joj re~e: “Maj~ice, budi
strpljiva, jer ti si zaista u pravu.”
(Muslim)

31. Enes, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nai{ao
pored jedne `ene koja plaka{e nad ne~ijim mezarom pa joj je rekao: “Boj se Allaha i strpi se!”
Na to mu ona odgovori: “Idi od mene, ti nisi pogo|en mojom nesre}om.” Ona nije prepoznala
Allahovog Poslanika, te je, kada su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, oti{la do vrata njegove ku}e i, ne zatekav{i nikoga od njegovih vratara, rekla mu,
izvinjavaju}i se: “Nisam te prepoznala.” “Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada
najte`e strpiti)”, odgovori on.
(Muttefekun alejhi)

A u Muslimovom se rivajetu navodi da je ta `ena plakala za svojim umrlim djetetom.

32. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Allah, d`.{., veli: ‘Nema druge nagrade za Mog roba mu’mina kojem Ja usmrtim njegovu
voljenu osobu na ovome svijetu (njegovo dijete), pa se on - nadaju}i se nagradi - strpi na tom
gubitku, osim D`enneta.’”
(Buhari)

33. Ai{a, r.a., pripovijeda da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
za kugu (koleru), pa joj je on odgovorio da je to Allahova kazna koju On {alje na koga ho}e,
a da ju je u~inio rahmetom za mu’mine. Zato, koji se god rob Allahov zadesi u mjestu u kome
se pojavila kolera, te se strpi, nadaju}i se nagradi od Allaha, d`.{., za to, i ostane u njemu,
vjeruju}i da ga ne}e zadesiti nego ono {to mu je Allah, d`.{., ve} odredio, a sa time on
Rijadu-s-salihin 21

svakako mora biti zadovoljan, imat }e nagradu {ehida (onoga koji je poginuo bore}i se na
Allahovom putu).”
(Buhari)

34. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je Allah,
d`.{., rekao: “Ukoliko Ja nekog od Svojih robova isku{am oduzimanjem njegovog vida, pa
se strpi (i ne rekne radi toga ni{ta lo{e), to }u mu nadoknaditi D`ennetom.”
(Buhari)

35. ‘Ata ibn Ebi Rebiah, r.a., pripovijeda da mu je Ibn-Abbas, r.a., rekao: “Ho}e{ li da ti
poka`em `enu koja }e u}i u D`ennet?” A on mu na to odgovori: “Svakako.” Ibn-Abbas re~e:
“Vidi{ li onu crnkinju tamo; do{la je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekla:
“Ja ponekad dobijem padavicu (epilepsiju), pa se bojim da se nesvjesno otkrijem (svoja
stidna mjesta) pred svijetom, pa te molim da uputi{ dovu Allahu, d`.{., da me izlije~i. On joj
na to odgovori: “Ako ho}e{ strpi se na toj bolesti, dobit }e{ D`ennet, a ako ho}e{, ja }u dovu
uputiti Allahu, d`.{., da ozdravi{?” “Strpit }u se”, odgovori ona, “samo zamoli Allaha, d`.{.,
da se ne otkrivam prilikom napada”, {to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i u~ini.
(Muttefekun alejhi)

36. Abdullah ibn Mes’ud, r.a., pripovijeda: “Kao da sada gledam Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako pri~a o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi ‘alejhim,
kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je potekla krv niz lice, a on je, bri{u}i krv sa
sebe, samo rekao: “Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju.”
(Muttefekun alejhi)

37. Ebu-Se’id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, rekao: “Muslimana (vjernika) ne pogodi nikakva neda}a ili bolest, niti tuga ili `alost,
niti bilo kakva nezgoda, ~ak ni obi~ni ubod trna, a da mu zbog toga Allah, d`.{., ne oprosti dio
njegovih grijeha.”
(Muttefekun alejhi)

39. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kome Allah, d`.{., `eli dobro, stavi ga na ku{nju (belaj).”
(Buhari)
22 Rijadu-s-salihin

40. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Neka
niko od vas nipo{to ne za`eli smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako ve} mora, onda
neka ka`e: “Allahu moj, odr`i me na `ivotu dokle god mi je `ivot hairniji, a usmrti me kada mi
smrt bude bolja od `ivota.”
(Muttefekun alejhi)

41. Habbab ibn Erett, r.a., pripovijeda: “Mi smo se po`alili Allahovom Poslaniku, sallallahu
‘alejhi ve selleme, na progone idolopokolonika, a on bija{e u hladu Ka’be, naslonjen na svoj
ogrta~, pa mu rekosmo: ‘Zar nam ne}e{ tra`iti pomo} od Allaha, d`.{., zar za nas ne}e{
u~iti dovu?’ On nam na to odgovori: ‘Znajte da je me|u narodima prije vas bilo ljudi kojima bi
iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu
(odozgo) na dva dijela, ili bi mu `eljeznim bodljama meso i ko`u od kostiju odvajali, ali sve to
ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu }e Allah, d`.{., upotpuniti ovu
vjeru dotle da }e konjanik putovati sam iz San’a do Hadremevta (sa kraja do nakraj Arapskog
poluotoka), nikog se ne pla{e}i, osim Allaha, d`.{., i od vuka za svoje stado, me|utim, vi to
po`urujete (nestrpljivi ste).’” A po jednom drugom rivajetu: “On je mirno le`ao na svom
ogrta~u pod glavom, pored svega {to smo trpili od idolopoklonika.”

43. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ako
Allah, d`.{., `eli Svome robu hajr, onda mu po`uri sa njegovim kaznama na ovome svijetu.
A ako Allah, d`.{., `eli Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi
je u potpunosti iskusio na ahiretu.” Zatim je rekao: “Zaista je veli~ina nagrade prema veli~ini
isku{enja, zato Allah, d`.{.,, kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne ku{nje, pa ko
bude zadovoljan time, Allah bit }e zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada
Allahova srd`ba.”
(Tirmizi, hasen, Buhari)

45. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nije juna{tvo u hrvanju (dvobojima), nego junak je onaj koji se strpi pri svojoj srd`bi.”
(Muttefekun alejhi)
46. Sulejman ibn Sured, r.a., pripovijeda: “Sjedio sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu
‘alejhi ve selleme, a dvojica ljudi su se me|usobno sva|ali. Jedan od njih je bio sav pocrvenjeo,
a vratne `ile mu se napele od srd`be. Allahov Poslanik, ‘alejhi-s-selam, re~e: ‘Zaista ja
znam jednu rije~; kada bi je on izgovorio, oti{lo bi od njega ono {to ga je sna{lo. Kada bi
Rijadu-s-salihin 23

rekao: ‘Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana, popustilo bi ga ono {to ga je sna{lo.’ ‘

Prisutni tom ~ovjeku tada reko{e: ‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ti rekao je
da zatra`i{ uto~i{te kod Allaha, d`.{., od prokletog {ejtana.’”
(Muttefekun alejhi)

47. Mu’az ibn Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ko savlada svoju srd`bu i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah, d`.{., }e ga
pozvati na kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god ho}e od d`enetskih
hurija.”
(Ebu-Davud i Tirmizi, hasen)

48. Ebu-Hurejre, r.a., pri~a da je jedan ~ovjek do{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu
‘alejhi ve selleme, i rekao: “Posavjetuj me, preporu~i mi ne{to!” Na to mu on re~e: “Nemoj se
srditi!” ^ovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je Alejhisselam odgovorio:
“Nemoj se srditi.”
(Buhari)

49. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Mu’mina i mu’minku ne prestaju poga|ati razne neda}e isku{enja u njima samima, ili njihovoj
djeci i imetku, sve dok im se ne izbri{u svi njihovi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom,
d`.{., bez ijednog grijeha.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

53. Abdullah ibn Ebi-Evfa, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, za vrijeme jedne od bitaka, sa~ekao dok se sunce nagelo ka zapadu, zatim je
ustao i rekao prisutnim: “O ljudi, nemojte pri`eljkivati sukob s neprijateljem, i od Allaha tra`ite
selamet, a kada se sukobite s neprijateljem, onda budite strpljivi, i znajte da je D`ennet pod
sjenama sablji.” Zatim je dodao: “Allahu na{, Objavitelju Knjige, Pokreta~u oblaka, Pobjedni~e
svih ~eta, porazi ih (na{e neprijatelje) i nama pomozi protiv njih.”
(Muttefekun alejhi)

4. Iskrenost (sidk)

Allah, d`.{., ka`e:

“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni.” (Et-Tevba, 19)
“... i iskrenim mu{karcima i iskrenim `enama....” (El-Ahzab, 35)
24 Rijadu-s-salihin

“... bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Muhammed, 21)

[to se hadisa na ovu temu ti~e, evo nekih:
54. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u D`ennet. Zaista, ~ovjek iskreno govori (i radi), sve
dok kod Allaha kona~no ne bude upisan “siddikom” (potpuno iskrenim vjernikom). A la`
zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost i grije{enje vode u D`ehennem. ^ovjek koji stalno
la`e, kod Allaha bude upisan te{kim la`ljivcem.”
(Muttefekun alejhi)

55. Hasan, sin h. Alije, Alejhisselamov unuk, r.a., pripovijeda: “Od Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, zapamtio sam slijede}e rije~i: “Ostavi sve ono {to ti je sumnjivo
(nisi siguran da li je halal ili haram), a dr`i se onog {to ti nije sumnjivo. Zaista je iskrenost
sigurnost, a la` je sumnji~avost.”
(Tirmizi, sahih)

56. Od Ebu-Sufjana Sahr b. Harba, r.a., prenosi se u dugom hadisu pri~a o Herakliju:
“Herakle upita: ‘[ta vam nare|uje’” (tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s.)?, ka`e Ebu-Sufjan “Govori
nam: ‘Obo`avajte Allaha, Jednog Jedinog, druge Mu ravnim ne smatrajte, a ostavite ono {to
vam govore o~evi va{i. Nare|uje nam namaz, iskrenost, ~ednost, po{tenje i pa`nju prema
rodbini.’”
(Muttefekun alejhi)

57. Ebu-Sabit, ili Ebu-Seid, ili Ebu el-Velid (razilaze se u njegovom nadimku), Sehl ibn
Hunejf, koji bija{e u~esnik Bitke na Bedru, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Ko iskreno od Allaha tra`i {ehadet (da pogine kao {ehid), Allah }e mu

podariti stepen {ehida, pa makar umro i u svojoj postelji (a ne na bojnom polju).”

(Muslim)

59. Ebu-Halid Hakib b. Hizam, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kupac i
prodava~ imaju slobodu izbora dok se ne rastanu, pa ako budu iskreni i ispolje stvarno
stanje (robe), bit }e im bereket u pazaru, a ako zataje i sla`u, onda }e im nestati bereketa
u onome {to su pazarili.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 25

5. Samokontrola

Allah, d`.{., ka`e:

“Koji te vidi kada ustaje{ (na namaz), i tvoje pregibanje me|u onima koji
~ine sed`du.” (E{-[u‘ara, 218-219)
“On je s vama gdje god vi bili.” (El-Hadid, 4)
“Allahu nije ni{ta tajna ni na Zemlji ni na nebu.” (Ali - Imran, 5)
“Zaista tvoj Gospodar stalno motri.” (El-Fed`r, 14)
“On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i ono {to
grudi kriju.” (El-Mu‘min = El-Gafir, 19)

Jo{ je mnogo drugih ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:

60. Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: “Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan ~ovjek izuzetno bijele odje}e, jako
crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Pribli`i
se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako {to je prislonio
svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom re~e: ‘O Muhammede,
obavijesti me o islamu!’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, re~e mu: ‘Islam je da
posvjedo~i{ da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, da
obavlja{ namaz, daje{ zekat, posti{ ramazan i da hodo~asti{ Bejtullah, ako si u mogu}nosti.’
On tada re~e: ‘Istinu si kazao.’ Mi smo mu se ~udili (veli Omer); pita ga, zatim mu potvr|uje.
^ovjek ponovo re~e: ‘Obavijesti me o imanu!’ Alejhisselam kaza: ‘Iman je da vjeruje{
Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje{ da je
sve odre|eno, bilo dobro, bilo zlo.’ ^ovjek opet re~e: “Istinu si kazao.’
Zatim re~e: ‘Obavijesti me o ihsanu (savr{enstvu u vjeri)!’ Alejhisselam mu kaza: ‘Ihsan
je da robuje{ Allahu kao da ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{, On tebe, zaista, vidi.’
Zatim re~e: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu?’ Alejhisselam odgovori: ‘Upitani o tome
ne zna ni{ta vi{e od onoga koji ga je upitao.’
‘Obavijesti me o njegovim predznacima’, re~e ~ovjek. Alejhisselam re~e: ‘Da robinja rodi
sebi gospodaricu, da vidi{ gole i bose ~obane, ~uvare stada kako se nadme}u u gradnji
visokih pala~a.’
Poslije toga je onaj ~ovjek oti{ao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, mi re~e: ‘O Omere, zna{ li ko je bio onaj ~ovjek?’ Ja mu odgovorih: ‘Allah
26 Rijadu-s-salihin

i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On mi tada re~e: ‘To je bio D`ibril, do{ao je da vas podu~i
va{oj vjeri.’”
(Muslim)
O zna~enju Poslanikovih rije~i “da }e robinja roditi sebi gospodaricu” ima vi{e mi{ljenja.
Jedno od njih je da }e se svijet toliko pokvariti da }e djeca postupati sa svojim roditeljima,
kao {to gospodar postupa sa svojim robom.
(Muslim)

61. Ebu-Zerr D`undub ibn D`unade i Muaz ibn D`ebel, r.a., prenose da je Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Boj se Allaha, d`.{., gdje god se nalazio;
ukoliko uradi{ lo{e djelo, obavezno iza njega u~ini dobro koje }e ga izbrisati, i lijepo se
pona{aj prema ljudima.”
(Tirmizi, hasen)

62. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je jednoga dana sjedio iza Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, i da mu je rekao: “Mladi}u, ja }u te pou~iti nekoliko veoma bitnih
rije~i: pazi na Allaha, i On }e na tebe paziti, pazi na Allaha, pa }e{ Ga na}i uvijek u svojoj
blizini (kako te poma`e). Ako bude{ od koga ne{to tra`io, tra`i samo od Allaha, a ako tra`i{
pomo}, onda je samo od Allaha tra`i. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti koristi
ne~im, ne}e ti koristiti nimalo vi{e nego {to ti je Allah ve} propisao i odredio, a isto tako kada
bi se sakupili da ti ne~im naude, ne bi ti naudili ni{ta vi{e nego {to ti je Allah ve} bio propisao
i odredio; pera (za pisanje odredbi) podignuta su, a tinta se osu{ila (odre|eno se vi{e ne
mijenja).”
(Tirmizi, hasen, sahih)

A po rivajetu drugih: “Pazi na Allaha, na}i }e{ Ga uvijek uz sebe (na pomo}i), ne
zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te ne}e zaboraviti u siroma{tvu, i znaj da, {to god te
mimoi|e, nije ni moglo da te zadesi (bilo od dobra ili zla), a {to god te zadesi, nikako te nije
ni moglo mimoi}i, i znaj da je uspjeh sa saburom, da je olak{anje poslije tegobe, i da je s
te{ko}om i olak{ica.”

63. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Vi, zaista, radite poslove koji su u va{im o~ima
(po va{em mi{ljenju) manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, smatrali upropa{}uju}im (velikim) grijesima.”
(Buhari)
Rijadu-s-salihin 27

64. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Zaista, Uzvi{eni Allah ni u ~emu ne trpi drugoga. Ovo se ogleda u onome {to ~ovjek radi od
zabranjenih (haram) stvari.” (Jer tada ~ovjek upore|uje `elju Allahovih stvorenja sa `eljom
Allaha, a ta uporedba nije dozvoljena.)
(Muttefekun alejhi)

65. Ebu-Hurejre, r.a., pri~a da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kada je rekao: “Allah, d`.{., htio je da isku{a trojicu ljudi od Benu-Israila (Izrael}ana); jedan
je bio gubavac, drugi bez kose, a tre}i slijep, pa im je posao jednog meleka. Melek je do{ao
gubavcu i upitao ga: ‘[ta bi ti najvi{e `elio?’ ‘Najvi{e bih `elio imati lijepu boju ko`e, i da se
oslobodim ovog zbog ~ega se svijet zgra`ava na mene’, odgovori on. Melek pre|e rukom
preko njegova tijela, te sa njega sva guba spade, i dobi lijepu boju ko`e. Zatim ga melek
upita: ‘Kakav ti je imetak najdra`i?’ ‘Deve ili krave’ (prenosilac se ne sje}a ta~no), re~e on.
Allah mu tada dade jednu lijepu devu, koja je u stomaku nosila mladun~e, a melek mu re~e:
‘Allah ti dao beri}eta u njoj!’
Zatim je melek do{ao onome bez kose i upitao ga: ‘[ta bi ti najvi{e volio?’ ‘Lijepu kosu,
i da se oslobodim ovog zbog ~ega se svijet zgra`a na mene’, odgovorio je on. Melek ga
pomilova po glavi, te mu bolest pro|e i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: ‘Kakav bi imetak
najvi{e volio?’ ‘Krave’, odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek
mu re~e: ‘Allah ti dao beri}eta u njoj!’
Zatim melek do|e slijepcu i re~e mu: ‘[ta bi ti najvi{e `elio imati?’ ‘Da mi Allah vrati moj
vid, kako bih ljude mogao gledati’, odgovori on. Melek ga pomilova po o~ima i Allah mu vrati
vid. Zatim ga upita: ‘Kakav bi imetak najvi{e volio?’ ‘Ovce’, odgovori on. Allah mu dade jednu
ovcu.U sve trojice se mal plodio i mno`io, pa je biv{i gubavac imao punu dolinu deva, biv{i
}elavac punu dolinu krava, a biv{i slijepac punu dolinu ovaca.
Zatim melek do|e gubavcu u njegovom prija{njem liku i obliku te mu re~e: ‘Ja sam
~ovjek bijednik, i jedino mi ti, poslije Allaha, mo`e{ pomo}i, zato te molim, tako ti Onoga Koji
ti je dao tako lijepu boju ko`e i Koji ti je dao tolike deve, da mi dadne{ jednu devu, kako bih
mogao nastaviti put.’ On mu na to re~e: ‘Ja imam mnogo obaveza.’ Melek mu re~e: ‘Kao da
te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac {to se svijet zgra`avao na njegov izgled i
bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogatstvo)?!’ On mu tada odgovori: ‘Naprotiv, ja sam
ovo naslijedio od svojih predaka.’ Melek mu tada re~e: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah
povrati u ono stanje u kojem si bio.’
Zatim je melek do{ao }elavcu u njegovom prija{njem liku i obliku, i rekao kao {to rekao
je gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu re~e: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah
vrati u ono stanje u kom si bio.’
28 Rijadu-s-salihin

Potom je do{ao slijepcu u njegovom prija{njem liku i obliku, i rekao mu: ‘Ja sam siroma{an
~ovjek i na putu sam. Meni danas ne mo`e niko poslije Allaha pomo}i do ti, pa te molim Onim
Koji ti je podario tvoj vid da mi da{ jednu ovcu, kako bih se njom pomogao na svome putu.’
On mu odgovori: ‘I ja sam bio slijep, pa mi je Allah, d`.{., povratio vid; uzmi koliko ho}e{, a
ostavi koliko ho}e{. Tako mi Allaha, ni{ta ti ne}u danas zabraniti da uzme{, radi Mo}nog i
Velikog Allaha.’ Melek mu tada re~e: ‘Zadr`i sav svoj imetak, vi ste bili samo isku{ani. Allah
je zadovoljan tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga.’”
(Muttefekun alejhi)

U Buhariji, umjesto rije~i: “Ne}u te sprije~iti da danas uzme{ {to god ho}e{, u ime
Velikog Allaha”, stoji: “Ne}u ti zahvaliti ako i{ta ostavi{ {to ti treba!”

66. [eddad ibn Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Pametan je onaj koji strogo vodi ra~una o svojim postupcima, i radi za `ivot poslije
smrti, a slabi} je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazlo`no se nada i pouzdava u Allaha.”
(Tirmizi, hasen)

67. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Od ljepote islama - vjere jednog ~ovjeka jeste da se kloni onoga {to ga se ne ti~e.”
(Tirmizi, hasen)

6. Takvaluk (bogobojaznost)

Allah, d`.{., ka`e:

“O vjernici! Bojte se Allaha istinskom bogobojazno{}u.” (Ali-Imran, 102)
“Allaha se bojte koliko god mo`ete.” (Et-Tegabun, 16)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.” (El-Ahzab, 70)
“Onome koji se Allaha boji, On }e izlaz na}i i opskrbit }e ga odakle se i ne
nada.” (Et-Talak, 2-3)
“Ako se budete Allaha bojali, On }e vam sposobnost darovati, pa }ete istinu
od neistine mo}i rastaviti, i preko ru`nih postupaka va{ih }e pre}i i oprostiti
vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.” (El-Enfal, 29)

Ovo su samo neki od mnogih ajeta koji upu}uju na bogobojaznosti. [to se hadisa ti~e,
evo nekih:
69. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da su upitali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
Rijadu-s-salihin 29

selleme,: “Ko je naj~asniji ~ovjek?” Alejhisselam re~e: “Naj~asniji je onaj ko je

najbogobojazniji.” Prisutni reko{e: “Nismo te o tome pitali!” Alejhisselam re~e: “Onda (naj~asniji
~ovjek je) Jusuf, sin Allahovog poslanika, koji je isto tako sin Allahovog poslanika, koji je sin
Allahovog prijatelja (halila).” Prisutni ponovo reko{e: “Nismo te o tome pitali.” On tada re~e:
“Onda me pitate o porijeklu Arapa i njihovim rodovima. Oni koji su bili najbolji od njih u
d`ahilijetu, oni su najbolji i u islamu, samo ako se podu~e vjerskim propisima.”
(Muttefekun alejhi)

70. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privla~an, i zaista vas je Allah postavio namjesnicima na
njemu, samo da bi vidio kako }ete postupati. Zato se bojte dunjaluka i bojte se `ena, jer je
prvi nered (fitneluk) me|u Izraeli}anima bio zbog `ene.”
(Muslim)

71. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao
obi~aj ~esto u~iti slijede}u dovu: “Allahu dragi, ja Te molim da mi podari{ pravu uputu,
istinsku bogobojaznost, pravu ~ednost i neovisnost od tvojih robova!”
(Muslim)

72. Adijj ibn Hatim et-Tai, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ko se zakune da }e ne{to uraditi, zatim poslije uvidi ne{to {to je bogobojaznije
(ispravnije od toga), neka uradi ono {to je bogobojaznije.”
(Muslim)

73. Ebu-Umame el-Bahili, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu

‘alejhi ve selleme, kako je za vrijeme hutbe (vaza), na Oprosnom had`u, rekao: “Bojte se
Allaha, klanjajte pet dnevnih namaza, postite mjesec dana, dajite zekat na svoj imetak,

pokoravajte se va{im zapovjednicima, pa }ete u}i u D`ennet va{eg Gospodara.”

(Tirmizi, hasen, sahih)

7. ^vrsto uvjerenje (jekin) i pouzdanje (tevekkul)

Allah, d`.{., ka`e:

“A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono {to su nam Allah
i Poslanik Njegov obe}ali; i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!‘ - i to im
30 Rijadu-s-salihin

je samo u~vrstilo vjerovanje i predanost.” (El-Ahzab, 22)

“One, kojima je, kad su ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate
ih se pri~uvati!‘, to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i
divan je On Gospodar!‘ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i
obiljem; nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan,
a Allah je neizmjerno dobar.” (Ali-‘Imran, 173-174)
“Ti se pouzdaj u @ivog, Koji ne umire.” (El-Furkan, 58)
“I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!” (Ali-‘Imran, 160)
“A kada se odlu~i{, onda se pouzdaj u Allaha.” (Ali-‘Imran, 159)
“Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta (niko mu drugi ne treba).” (Et-
Talak, 3)
“Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kada se Allah spomene,
a kad im se ajeti Njegovi u~e, vjerovanje im u~vr{}uju i samo se na Gospodara
svoga oslanjaju.”
[to se ti~e hadisa u vezi s ovom temom, evo nekih:

74. Prenosi se od Ibn-Abbasa, r.a., koji ka`e: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
‘Predo~eni su mi narodi pa sam vidio Poslanika i sa njim grupicu sljedbenika (reht. grupa od
3-10) i vidio sam Poslanika i sa njim jednog ~ovjeka ili dva i Poslanika sa kojim nema niko.
Zatim mi bi predo~ena brojna skupina, pa pomislih da je to moj ummet. Tad mi bi re~eno:
‘Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na taj kraj’, pa pogledah i vidjeh ogromnu skupinu,
pa mi bi re~eno: ‘Pogledaj na drugi kraj’, kad tamo opet velika skupina i bi mi re~eno: ‘Ovo je
tvoj ummet i sa njima sedamdeset hiljada, koji }e u}i u D`ennet bez polaganja ra~una i bez
prethodne kazne.’ Potom je ustao i oti{ao u svoj stan, a ljudi po~e{e razgovarati o onima koji
}e u}i u D`ennet bez obra~una i isku{ane kazne jedni s drugima. Reko{e: ‘Mo`da su to
ashabi Poslanika, s.a.v.s.’ Neki reko{e: ‘Mo`da su to oni koji su ro|eni u islamu i nisu ~inili
Allahu {irk’, a spominjali su i druge, pa im je iza{ao Poslanik, s.a.v.s., i upitao ih: ‘Oko ~ega
se to raspravljate?’ Obavijesti{e ga, a on re~e: ‘To su oni koji ne budu (~inili rukje) lije~ili od
bolesti u~enjem ajeta i dova i ne budu tra`ili da se njima to ~ini. To su oni koji nisu sujevjerni,
a na svoga se Gospodara oslanjaju.’ Ustao je Uka{e b. Muhsin i rekao: ‘Moli Allaha da me
u~ini jednim od njih.’ Na {to mu re~e Resullullah, a.s.: ‘Ti si jedan od njih.’ Iza njega ustade
drugi ~ovjek i re~e: ‘Moli Allaha da i mene u~ini jednim od njih.’ Poslanik mu re~e: ‘Pretekao
te u tome Uka{.’”
(Muttefekun alejhi)

75. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao
Rijadu-s-salihin 31

obi~aj u~iti slijede}u dovu: “Allahu dragi, Tebi se pokoravam, Tebe vjerujem, u Tebe se
uzdam, Tebi se smjerno obra}am i samo se u ime Tvoje borim i parni~im (prepirem). Allahu
moj, utje~em se Tvome dostojanstvu, nema drugog boga osim Tebe, da me sa~uva{ od
zablude; Ti si vje~no @ivi, Besmrtni, a svi d`ini i ljudi (nevidljiva i vidljiva stvorenja) jesu
smrtnici.”
(Muttefekun alejhi)

76. Prenosi se da je Ibn-’Abbas, r.a., rekao: “Allah nam je dosta, i divan li je On Gospodar.”
(Hasbunallahu ve ni’me-l-vekil) re~enica je koju je Ibrahim, alejhisselam, izgovorio kad je
ba~en u vatru, a i Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad su mu rekli: “Neprijatelji se
okupljaju zbog vas, treba da ih se pri~uvate”, pa im je to u~vrstilo vjerovanje, te su rekli:
“Dovoljan je nama Allah; divan je On Gospodar.” U jednom drugom Buharijinom rivajetu stoji
da je to bila posljednja rije~ koju je izgovorio Ibrahim, a.s., prije nego {to je ba~en u vatru.
(Buhari)

77. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U}i }e u D`ennet
ljudi ~ija su srca poput pti~jih srca” (Muslim). (Zna~enje: oslanjaju se na Allaha, a ka`e se:
“srca su im nje`na i mehka”.)
(Muslim)

78. D`abir, r.a., pripovijeda, da je iza{ao u borbu sa Poslanikom, s.a.v.s., prema Ned`du,
pa kada se vratio Poslanik, s.a.v.s., vratio se on sa njima. Popodnevni odmor ih zadesi u
dolini Kaktusove {ume. Zaustavi se tu Poslanik, s.a.v.s., ljudi se razi|o{e po hladovini
kaktusa, a Resullullah se smjesti pod hlad drveta (semura), objesiv{i o njega svoju sablju.
Svi nakratko zaspasmo. Tada nas probudi Poslanik, s.a.v.s. Kraj njega je bio neki beduin.
Re~e nam: “Ovaj ovdje je zgrabio moju sablju dok sam spavao. Ja se probudih, a ona u
njegovoj ruci, isukana. Upita me: “Ko }e te odbraniti od mene?”

Rekoh: “Allah”, i to tri puta ponovih. Resullullah, a.s., ga nije kaznio i beduin je sjeo.”
(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju kazuje D`abir, r.a.: “Bili smo sa Poslanikom, s.a.v.s., u Bitki Zatur-
rika’i (noge su im bile izbodene trnjem pa su ih smotali krpama), gdje smo na{li jedno
kro{njasto stablo, te smo ga ostavili za Poslanika, s.a.v.s. U me|uvremenu je do{ao mu{rik,
a Poslanikova sablja bila je obje{ena na drvo. Mu{rik je zgrabi i re~e: ‘Boji{ li me se?’ Re~e:
‘Ne.’ Re~e: ‘Ko }e te odbraniti od mene.’ Re~e: ‘Allah.’” A u rivajetu Ebu- Bekr el-Ismailija u
32 Rijadu-s-salihin

njegovom sahihu: re~e: “Ko }e te odbraniti od mene.” Re~e: “Allah”, pa ispade sablja iz
njegove ruke, pa je Poslanik, s.a.v.s., uze i re~e: “Ko }e tebe odbraniti od mene?” Re~e:
“Postupi dobro.” Re~e: “Svjedo~i{ li da nema boga sem Allaha i da sam ja Allahov Poslanik?”
Re~e: “Ne, ali ti obe}avam da se ne}u boriti protiv tebe niti biti sa narodom, koji se bude
protiv tebe borio”, na {to ga pusti. Mu{rik se vrati svom narodu pa re~e: “Dolazim Vam od
najboljeg ~ovjeka.”

79. Omer, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kada je rekao: “Kada biste se vi istinski uzdali i oslanjali na Allaha, d`.{., On bi vas opskrbljivao
kao {to opskrbljuje ptice.Ujutru krenu letjeti praznih stomaka, a vra}aju se punih.”
(Tirmizi, hasen)

80. Bera’ ibn ‘Azib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “O, ~ovje~e, kada legne{ u svoju postelju reci: ‘Allahu moj, predajem Tebi du{u
svoju, okre}em Tebi lice svoje, prepu{tam Tebi probleme svoje, pa na Tebe se oslanjam,
nadaju}i se Tebi i strahuju}i od Tebe; nema sigurnog skloni{ta i pribje`i{ta osim Tebe. Ja
vjerujem u Tvoju Knjigu koju Si objavio, i Tvog Poslanika kojeg si poslao.’
Ako to prou~i{ i te no}i umre{, umro si u potpunoj ~isto}i (fitretu), a ako osvane{,uradio
si hajr - dobro.”
(Muttefekun alejhi)

U jednom drugom rivajetu, stoji: “Kada bude{ po{ao na spavanje, uzmi abdest, kao {to
ga uzima{ za namaz, zatim lezi na svoju desnu stranu i to reci... I neka ti to budu zadnje
rije~i pred spavanje.”

81. Prenosi se od Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., da je rekao: “Pogledao sam u stopala

mu{rika kad smo bili u pe}ini. Oni su bili nama nad glavama, pa upitah: “O Allahov Poslani~e,
da neko od njih pogleda pod svoja stopala, vidio bi nas.” On mi re~e: “[ta misli{, o Ebu-
Bekre, o dvojici sa kojima je Allah tre}i?”
(Muttefekun alejhi)

82. Majka pravovjernih, Ummu Seleme, r.a., pripovijeda da bi Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, kad bi izlazio iz ku}e, govorio: “U ime Allaha, u Allaha se uzdam i na Njega
se oslanjam. Allahu dragi, ja se Tebi utje~em od svoje li~ne zablude, i da me neko drugi u
zabludu ne zavede, da ne zgrije{im i da me drugi na grijeh ne navede, da kome zlo ne
u~inim, ili da ko meni ne u~ini zlo, da iz neznanja pogrije{im, ili da me neko drugi zbog svoga
Rijadu-s-salihin 33

neznanja u grijeh ne odvede.”

(Tirmizi, hasen, sahih)
83. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko pri
izlasku iz svoje ku}e rekne:
‘U ime Allaha, u Allaha se uzdam i na Njega se oslanjam, nema nikakve mo}i niti snage,
osim sa Allahom, d`.{.’, njemu se rekne:
‘Upu}en si, za{ti}en si, sa~uvan si, i od njega se {ejtan udalji.’”
(Ebu- Davud, Nesai, Tirmizi, hasen, sahih)

Ebu-Davud dodaje: “Jedan {ejtan govori drugom: ‘Kako }e{ sa ~ovjekom koji je upu}en,
za{ti}en i sa~uvan?’”

84. Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: “Bila su dva brata, u doba Poslanika, s.a.v.s.
Jedan bi dolazio kod Poslanika, s.a.v.s., a drugi bi privre|ivao. Tu`io se ovaj {to privre|uje
Poslaniku, s.a.v.s., na svoga brata, pa mu Poslanik, s.a.v.s., re~e: “Mo`da ti zbog njega
sti`e opskrba.’”
(Tirmizi sa sahih senedom)

8. Istrajnost na pravom putu - istikame

Allah, d`.{., ka`e:

“Ti idi pravim putem, kao {to ti je nare|eno.” (Hud, 112)
“Onima koji govore: ‘Gospodar na{ je Allah‘, pa poslije ostanu pri tome,
dolaze meleki: Ne bojte se i ne `alostite se, i radujte se D`ennetu koji vam je
obe}an. Mi smo za{titnici va{i u `ivotu na ovome svijetu, a i na onom; u njemu
}ete imati sve ono {to du{e va{e za`ele, i {to god zatra`ite imat }ete, bit }ete
po~a{}eni od Onoga Koji pra{ta i koji je Milostiv.” (Fussilet, 30-32)
“Oni koji govore: ‘Na{ Gospodar je Allah!‘ - i istraju na pravom putu, neka
se ni~eg ne boje i ni za ~im nek ne tuguju! Oni }e stanovnici D`enneta biti, u
njemu }e vje~no boraviti, i to }e im biti nagrada za ono {to su uradili.” (El-
Ahkaaf, 13-14)

85. Sufjan ibn Abdullah, r.a., ka`e da je rekao: “O Allahov Poslani~e, reci mi ne{to o
islamu, da poslije tebe vi{e nikog ne pitam.” Alejhisselam re~e: “Reci: ‘Ja vjerujem u Allaha’,
i na tome ~vrsto ustraj.”
(Muslim)
34 Rijadu-s-salihin

10. Natjecanje u dobrim djelima, bez oklijevanja

Allah, d`.{., ka`e:

“A vi se potrudite da druge, ~ine}i dobra djela, prete~ete!” (El-Bekara, 148)
“Po`urite prema opro{tenju va{eg Gospodara i D`ennetu, ~ija je {irina kao
nebesa i Zemlja, pripremljenom za bogobojazne.” (Ali-‘Imran, 133)

87. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Po`urite sa dobrim
djelima, jer }e se pojavljivati smutnje koje }e nastupati kao dijelovi mrkle no}i; ~ovjek }e
osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili }e omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao
nevjernik - prodavat }e svoju vjeru za dunjalu~ke stvari.”
(Muslim)

88. Prenosi se od Ukbet Ibn el-Harisa, r.a., da je rekao: “Klanjao sam za Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s. ikindiju u Medini pa predade selam, a zatim `urno ustade, pa izme|u
svijeta ode u sobu jedne od njegovih `ena. Ljudi su se prepali zbog njegove `urbe. Po{to on
iza|e, primijeti da su se ljudi za~udili njegovoj `urbi i re~e: ‘Sjetio sam se da imam ne{to zlata
kod ku}e, pa nisam `elio da budem okupiran njime, pa sam po`urio da naredim njegovu
diobu.’”
(Buhari)

U drugom rivajetu ovaj hadis citira se ovako: “Ostavio sam u ku}i ne{to zlata od
sadake, pa ne `elim da obno}i kod mene.”

89. Prenosi se od D`abira, r.a., koji ka`e: “Pitao je neki ~ovjek, na dan Uhuda Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: ‘[ta misli{ ako ja poginem, gdje }u?’ Re~e: ‘U D`ennet,’ pa on baci
hurme koje je dr`ao u ruci, a zatim stupi u borbu protiv neprijatelja dok ne poginu.”
(Muttefekun alejhi)

90. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je jedan ~ovjek do{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu
‘alejhi ve selleme, i upitao: “O Bo`iji Poslani~e, za koju sadaku ~ovjek ima najve}u nagradu?”
Alejhisselam odgovori: “Da udijeli{ sadaku kada si zdrav i {krt, boje}i se siroma{tva, a
nadaju}i se bogatstvu. I nemoj odugovla~iti (sa sadakom) dok ti do|e du{a u grlo, pa da
onda povi~e{: ‘Podajte tome toliko, a tome toliko, kad je to ve} postalo njihovo.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 35

91. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Uhuda, uzeo
jednu sablju i upitao: “Ko }e ovo uzeti od mene?” Svi su ljudi pru`ili ruke i svaki je govorio:
“Ja, ja.” Poslanik, s.a.v.s., upita: “A ko je u stanju da se odu`i za nju?” Odusta{e ljudi, a Ebu-
Dud`anet, r.a., re~e: “Ja }u je odu`iti.” On je uzeo i njome sjekao glave nevjernika.
(Muslim)

92. Prenosi se od Zubejra b. Adijja da je rekao: “Do{li smo kod Enesa b. Malika, r.a., i
`alili se njemu na ono {to nas je sna{lo od Had`ad`a, pa re~e: ‘Strpite se, jer, uistinu, ne}e
do}i ni jedno vrijeme a da ono poslije njega nije gore od njega. Sve bit }e tako dok ne sretnete
svoga Gospodara.’ To sam ~uo od va{eg Poslanika, s.a.v.s.”
(Buhari)

93. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Po`urite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar o~ekujete i{ta drugo osim:
velikog siroma{tva, ili zablu|uju}eg bogatstva, ili smrtne bolesti, ili upropa{}uju}e starosti,
ili iznenadne smrti, ili prokletog Ded`ala, a on je najstra{nije {to o~ekujete; ili Kijametski dan,
koji je jo{ `e{}i i gori.”
(Tirmizi, hasen)

94. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na dan

Hajbera: “Ovu }u zastavu zasigurno predati ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika. S
njegovim rukama }e Allah, d`.{., dati pobjedu.” Omer, r.a., veli: “Nisam po`elio biti predvodnik
do tada. Stao sam o~ekuju}i da me pozove i da meni preda zastavu. Allahov Poslanik pozva
Aliju, sina Ebu-Talibova, pa mu predade zastavu i re~e: “Idi i ne osvr}i se, dok ti Allah ne
dadne pobjedu.” Alija je krenuo malo, a zatim ne obaziru}i se, uzviknu: “Allahov Poslani~e,
dokle i za{to }u se boriti protiv neprijatelja.” Allahov Poslanik mu tada re~e: “Bori se protiv
njih sve dotle dok ne posvjedo~e da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed
Njegov Poslanik, pa kada to u~ine, onda ti je zabranjena njihova krv i imetak, osim kada to
bude obavezno (kisar i zekat), a ra~un }e polagati pred Allahom.”
(Muslim)

11. Borba sa samim sobom (svojim strastima)

Allah, d`.{., ka`e:

“One koji se budu zbog nas borili, Mi }emo, sigurno, putevima koji Nama
vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela ~ine!” (Ankebut,
36 Rijadu-s-salihin

69) “I sve dok si `iv, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hid`r, 99)

“I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti.”(El-
Muzzemmil, 8)
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet }e ga.” (Ez-Zelzela, 7) “A
dobro koje za sebe unaprijed osigurate, na}i }ete kod Allaha jo{ ve}im i dobit
}ete jo{ ve}u nagradu.” (El-Muzzemmil, 20)
“A ono {to od imetka drugima date, Allah, sigurno, za to zna.” (El-Bekara,
273)
Mnogo je ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:

95. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Allah, d`.{., ka`e: ‘Ko se neprijateljski pona{a prema Mome evliji (pravom robu), Ja }u mu
najaviti rat. Najdra`e ~ime Mi se Moj rob pribli`ava jeste ono ~ime sam ga zadu`io (farzovi),
a zatim Mi se on pribli`ava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kad ga zavolim, onda Ja
budem njegov sluh, kojim on slu{a, njegov vid, kojim on gleda, njegove ruke, kojima on radi,
njegove noge; kojima on putuje (u svemu tome pazi da se ne ogrije{i o Allahov Zakon). Ako
{ta zatra`i, to mu dadnem, a ako zatra`i Moju za{titu, Ja ga odmah za{titim.”
(Buhari)

96. Enes, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kako prenosi od Allaha, d`.{., slijede}e: “Kada se Moj rob Meni pribli`i za jedan pedalj, Ja se
njemu pribli`im za jedan ar{in (podlakticu), a ako se on Meni pribli`i za jedan ar{in, Ja se
njemu pribli`im za jedan ru~ni hvat (ra{irenih ruku), a kad on Meni ide hodom, Ja njemu idem
tr~e}i.”
(Buhari)

97. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Dvije blagodati (Allahove) neiskori{tene su od ve}ine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.”
(Buhari)

98. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, toliko dugo
stajao na no}nom (nafila) namazu, da bi mu noge znale ote}i, pa mu je ona rekla: “Za{to to
~ini{, Bo`iji Poslani~e, kad ti je Allah oprostio sve pro{le, a i budu}e grijehe?” On joj na to
odgovori: “Zar ne treba da se trudim i budem zahvalan rob?”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 37

99. Ai{a, r.a., veli: “Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, te bi no}i provodio u ibadetu, ~eljad bi svoju budio na namaz,
neobi~no bi se trudio u ibadetu i klonio bi se bra~nog odnosa (posve}uju}i se isklju~ivo
ibadetu).”
(Muttefekun alejhi)

100. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Jak vjernik bolji je i Allahu dra`i od nejaka vjernika, a u obojici je hajr (dokle god su
vjernici). @udi za onim {to }e ti koristiti, od Allaha pomo} tra`i i nemoj biti kukavica. Ako te
{ta neprijatno zadesi, nemoj re}i: ‘Da sam uradio druga~ije, ne bi do ovoga do{lo,’ nego reci:
‘Allah je odredio ono {to je htio, i to i uradio, jer rije~ “da” (sam) otvara {ejtanska vrata.”
(Muslim)

101. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “D`ehennem je opkoljen (ogra|en) (ovosvjetskim) u`icima, a D`ennet je opkoljen
(ogra|en) neprijatnostima.”
(Muttefekun alejhi)

102. Prenosi se od Ebu-Abdi Huzejfe b.el-Jamana, r.a., da je rekao: “Klanjao sam jedne
no}i sa Poslanikom, s.a.v.s. On otpo~e namaz u~enjem sure el-Bekare, pa rekoh (pomislih
u sebi) u~init }e ruku poslije sto ajeta, ali nastavi, pa rekoh, klanjat }e prvi rekat sa El-
Bekara, ali nastavi, pa rekoh obavit }e ruku na kraju, ali zatim zapo~e sa u~enjem sure En-
Nisa i prou~i je, pa zapo~e sa u~enjem sure Ali - Imran i prou~i je, a u~io je razgovjetno. I
kada bi u~io ajet u kome je tesbih (slavljenje Allaha, d`.{.), slavio bi Ga, govore}i “Subhanellah”.
Kada bi nai{ao na ajet u kome se spominje molba Allahu, molio bi, a kada bi nai{ao na ajet
u kome se spominje utjecanje Allaha od ne~ega, utjecao bi se. Poslije toga je oti{ao na ruku
i govorio “subhane Rabbijel azim”.
Tako mu je ruku potrajao koliko i stajanje, potom re~e: “semiallahu limen hamideh,
Rabbena rekel hamd” i ostade da stoji dugo, pribli`no koliko je bio na rukuu. Zatim je u~inio
sed`du, govore}i: “subhane Rabbijele ala”, pa mu je bila sed`da duga pribli`no stajanju.”
(Muslim)

103. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom,

s.a.v.s., jedne no}i, pa je oduljio kijam, stajanje u namazu, pa sam pomislio ne{to lo{e.
Prisutni mu reko{e: “A {ta si to pomislio?” “Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim sama
na Kijamu.”
(Muttefekun alejhi)
38 Rijadu-s-salihin

104. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Mejjita (mrtvaca) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela.
Dvoje se vra}a, a jedno ostaje s njim. Vra}aju se njegova porodica i njegov imetak, a sa
njim ostaju njegova djela.”
(Muttefekun alejhi)

105. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Zaista je D`ennet svakome od vas bli`i od (sveze) njegove obu}e, a i D`ehennem isto tako.”
(Buhari)

106. Prenosi se od Ebu- Firasa Rebia b. Kaba el-Eslemija, r.a., sluge Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koji je bio pripadao siroma{noj skupini “sufa” Poslanikove d`amije, da je rekao:
“Zano}io sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Donosio sam mu vodu za abdest, i druge
usluge mu ~inio, pa mi re~e:
‘Tra`i od mene {to ho}e{.’ Rekoh: ‘Tra`im da budem u tvom dru{tvu u D`ennetu’, pa
re~e: ‘A osim toga?’ Rekoh: ‘Samo to.’ Re~e: ‘Pomozi me u tome, ~estim padanjem na
sed`du pred Allaha.’”
(Muslim)

107. Sevban, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kada je rekao: “Preporu~ujem ti da ~esto sed`du ~ini{, jer ti Allah za svaku sed`du pove}a
jednu dered`u i izbri{e jedan od tvojih grijeha.”
(Muslim)

108. Abdullah ibn Busr el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Najbolji ~ovjek je onaj koji dugo `ivi i stalno dobra djela radi.”
(Tirmizi, hasen)

109. Enes, r.a., prenosi: “Moj amid`a, Enes, b. Nadr, r.a., nije prisustvovao Bici na
Bedru, pa je rekao: ‘Allahov Poslani~e, izostao sam od prve borbe u kojoj si se borio protiv
mu{rika.
Ako mi Allah omogu}i izlazak na bojno polje protiv mu{rika, zaista }e pokazati Allah
ljudima {ta mogu u~initi.’ Po{to je do{ao dan Uhuda (Bitka na Uhudu), muslimani su se
pokolebali, a on re~e: ‘Allahu moj, izvinjavam Ti se zbog ~ina ovih (tj. muslimana), a perem
se i odri~em od djela onih (mu{rika)’, a zatim je krenuo naprijed. Sreo ga je Sad b. Muaz pa
Rijadu-s-salihin 39

mu on re~e: ‘O Sad ibn Muaze, D`ennet `elim. Gospodara mi Kabe, ja osje}am njegov miris
mimo Uhuda.’ Sad pri~a: ‘O Allahov Poslani~e, ja ne bih mogao u~initi ono {to je on u~inio.’
Enes, r.a., dalje veli: ‘Na{li smo ga sa osamdeset i nekoliko rana od sablje, proboda kopljem
i rana od strijela.
Na{li smo ga poginulog, mu{rici su ga svega unakazili da ga niko nije mogao poznati
osim njegove sestre. Poznala ga je po vrhovima jagodica na prstima.’” Enes, r.a., veli: “Mislili
smo i pretpostavljali da je o njemu objavljen ajet koji glasi:
‘Me|u muminima, ima ljudi koji su iskreni na onom {to su Allahu obe}ali’”, pa do kraja
ajeta.
(Muttefekun alejhi)

110. Ukbe ibn ‘Amr el-Ensari, r.a., pripovijeda: “Kada je objavljen ajet kojim se nare|uje
dijeljenje sadake, mnogi od nas je zara|ivao nose}i na svojim le|ima, da bi udijelio sadaku.
Jedan ~ovjek do|e i podijeli dosta imetka kao sadaku, na {to neki (munafici) reko{e: ‘Ho}e
samo da se poka`e!’ Zatim je do{ao drugi ~ovjek i dao za sadaku samo nekoliko pregr{ta
(p{enice), na{to opet neki reko{e: ‘Zaista je Allah neovisan od ovakve sadake!’ To je bio
povod objave ajeta: ‘One koji vjernike ogovaraju, zato {to sadaku daju, a rugaju
se i onima koji je s mukom daju - Allah }e kazniti za izrugivanje njihovo, i njih
~eka patnja nesnosna.‘” (Tevba, 79)
(Muttefekun alejhi)

111. Ebu-Zerr D`undub ibn D`unade, r.a., pripovijeda da je ~uo od Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, slijede}i hadis - kudsi: “O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio
nasilje (zulum), a i vama sam ga u~inio zabranjenim, pa nemojte jedan drugom nepravdu
~initi! O robovi Moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi, pa od Mene uputu tra`ite, a Ja
}u vas uputiti! O robovi Moji, svi ste vi gladni, dok vas Ja ne nahranim, pa tra`ite od Mene
hranu da bih vas nahranio!
O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni, dok vas Ja ne obu~em, pa tra`ite od mene odje}u,
kako bih vas obukao! O robovi Moji, vi grije{ite no}u i danju, a Ja opra{tam sve grijehe, pa
tra`ite od Mene oprost da bih vam Ja oprostio! O robovi Moji, {ta god vi uradili, niste u stanju
Meni {tetu nanijeti, niti mi kakvu korist u~initi! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i d`ini, od prvog
do posljednjeg, bili toliko pobo`ni kao {to je najbogobojazniji me|u vama, sve to nimalo ne bi
uveli~alo Allahovo carstvo! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i d`ini, od prvog do posljednjeg, bili
toliko pokvareni, kao {to je najpokvareniji me|u vama, to ni{ta ne bi umanjilo Allahovu vlast!
O robovi Moji, kada bi se svi ljudi i d`ini, od prvog do posljednjeg, iskupili na jednom
mjestu, i od Mene zatra`ili sve {to `ele, zatim Ja svakom od njih dao ono {to je tra`io, to ne
40 Rijadu-s-salihin

bi umanjilo ono {to Ja posjedujem ni onoliko koliko bi umo~ena igla u more umanjila vodu! O
robovi Moji, samo se radi o va{im djelima; Ja }u ih sva zabilje`iti, a zatim }u svakom dati ono
{to je zaslu`io, pa ko na|e dobro (hajr), neka bude zahvalan Allahu, d`.{., a ko na|e lo{e
({err), neka ne kori nikog drugog, osim sebe.”
(Muslim)

12. Podsticanje na pove}anje dobrih djela pri kraju `ivota

Allah, d`.{., ka`e:

“A zar vas nismo ostavili da `ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao da
razmisli, imao vremena da razmisli, a bio vam je do{ao i onaj koji opominje.”
(Fatir, 37)
Muslimanska ulema razi{la se o broju godina spomenutih u ovom ajetu; jedni ka`u 18,
drugi 40, tre}i 60, a za ovaj posljednji navode jedan hadis koji spominje 60 godina. Ka`u da
bi Medinlije (stanovnici Medine), kada bi neko od njih napunio 40 godina, potpuno se posvetio
ibadetu.
[to se ti~e hadisa o ovoj temi, evo nekih:

112. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Nikakva opravdanja kod Allaha ne}e imati onaj kog je Allah, d`.{., po`ivio 60 godina.”
(Ne}e mo}i kazati: “Da sam jo{ koju godinu `ivio, ja bih radio bolje”, jer je `ivot dug 60
godina dovoljan za svako pokajanje.)
(Buhari)

113. Ob Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “Uvodio me Omer, r.a., u krug

odgovornih prvaka Bedra.” Kao da se neki nelagodno osje}a{e, a jedan re~e: ‘Za{to ovaj
ulazi me|u nas, mlad je. Mi imamo sinove kao {to je on.’ Na to re~e Omer, r.a.: ‘On je kao
{to vam je poznato iz ku}e poslanstva, izvor je znanja i ispravnog mi{ljenja.’ Jednog dana
me pozvao i uveo kod njih, tako da mi je bilo jasno da me pozvao kako bi im pokazao. Re~e:
‘[ta vi mislite za Allahove rije~i: - Kada Allahova pomo} i pobjeda do|e’. - Reko{e neki:
‘Nare|eno nam je da slavimo Allaha i tra`imo oprost i kada nam da pomo} i pobjedu.’ Ostali
su {utjeli ni{ta ne govore}i. Zatim re~e meni: ‘Je li i ti tako misli{, Ibn Abbase?’ Rekoh: ‘Ne.’
‘Nego {ta ka`e{?’ Rekoh: ‘To je ed`el (vrijeme smrti) Allahova Poslanika, s.a.v.s., o kome
ga je Allah obavijestio govore}i: ‘Ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti
oprosti. On je uvijek pokajanje primao.’ Re~e Omer, r.a.: ‘Ne znam ni ja drugo zna~enje ove
sure, osim koje si rekao.’”
(Buhari)
Rijadu-s-salihin 41

114. Ai{a, r.a., pripovijeda: “Poslije objave sure (“Iza d`ae nasrullahi ve-l-feth”) Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nije klanjao ni jedan namaz, a da u njemu nije rekao je:
‘ Slava Tebi, na{ Gospodaru, i neka ti je hvala, Allahu dragi, Ti mi oprosti moje grijehe!’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom rivajetu Buharije i Muslima, navodi se da bi Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi

ve selleme, te rije~i (subhanekellahumme rabbena ve bi hamdik, Allahummagfir li) puno
ponavljao na ruku’u i sed`di, postupaju}i kako mu je Kur’an naredio: “I Gospodara svoga
veli~aj, Njemu se zahvaljuj i od Njega oprost tra`i!”
A po jednom od Muslimovih rivajeta, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ~esto
je ove rije~i izgovarao u posljednjim danima svoga `ivota, pa ga je Ai{a, r.a., upitala za{to
ponavlja ove rije~i tako ~esto, a prije to nije radio? On joj odgovori: “Allah mi je dao jedan
znak u mome Ummetu koji kada do|e, trebam {to vi{e izgovarati ove rije~i, a taj znak sam
ja vidio u suri “Iza d`ae”, “Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u...”, a pobjeda spomenuta u
ovoj suri odnosi se na pobjedu muslimana prilikom osvajanja Meke (nakon koje je veliki dio
arapskih plemena grupno u{ao u islam). “... i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru
ulaze ti veli~aj Gospodara svoga, hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje
primao.”
116. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Svaki }e ~ovjek biti pro`ivljen u stanju u kome je i preselio, umro.”
(Muslim)

13. Mno{tvo (raznovrsnost) na~ina ~injenja dobra

Allah, d`.{., ka`e:

“A za dobro koje u~inite, Allah sigurno zna.” (El-Bekara, 215)
“A za dobro koje u~inite, Allah zna.” (El-Bekara, 197)
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet }e ga.” (Ez-Zelzele, 7)
“Onaj koji ~ini dobro sebi ga ~ini.” (El-D`asije, 15)
Jo{ je mnogo ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:

117. D`undub ibn D`unade Ebu-Zerr, r.a., pripovijeda da je rekao: “O Allahov Poslani~e,
koji je posao najbolji?” On mi re~e: “Vjerovanje Allaha i borba na Njegovom putu.” Zatim sam
ga upitao: “Kakav (koji) je rob najbolji?” (za kojeg bih imao najve}u nagradu ako ga oslobodim.)
“Najbolji rob je onaj koji je najcjenjeniji kod svoga gospodara i najskuplji po procjeni”, odgovori
on. Zatim sam mu rekao: “A ako ne uradim (ni{ta od toga)?” “Onda pomozi drugoga u
42 Rijadu-s-salihin

njegovom poslu, ili uradi onome koji nije u stanju uraditi {to je zapo~eo”, re~e on. Zatim mu
rekoh: “ O Allahov Poslani~e, {ta ako ja ne mognem ni neki posao obaviti?” On mi re~e:
“^uvaj se da nekome zlo ne u~ini{, pa }e ti se i to ra~unati kao sadaka od tebe.”
(Muttefekun alejhi)

118. Ebu-Zerr, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Svaki dan ~ovjek osvane du`an podijeliti sadaku za svaki zglob i svaku kost svoga
tijela: svaki tesbih (izgovor rije~i subhanallah) jeste sadaka, svako izgovoreno “el-
hamdulillah” je sadaka, svako “la ilahe illallah” je sadaka, svaki tekbir je sadaka, nare|ivanje
na dobro je sadaka i spre~avanje zla je sadaka.
Sve to nadokna|uje klanjanje dva rek’ata duha namaza (nafila-namaz, koji se klanja
nakon {to sunce odsko~i, pa do pred podne na izvjesno vrijeme).”
(Muslim)

119. Ebu-Zerr, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Meni su izlo`ena djela mojih sljedbenika, dobra i lo{a, pa sam vidio da u njihova
dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga {to smeta prolaznicima, a da u njihova lo{a djela
spada i neuklonjena pljuva~ka iz mesd`ida.”
(Muslim)

120. Ebu-Zerr, r.a., tako|er pripovijeda da su neki ljudi rekli: “ O Allahov Poslani~e,
imu}ni ljudi odneso{e (Allahove) nagrade, klanjaju se kao i mi, poste kao i mi, i pored toga od
vi{ka svoga imetka udjeljuju sadaku.” On im tada re~e: “Zar Allah, d`.{., nije i vama
omogu}io da sadaku djelite?
Svaki tesbih je sadaka, svaki tekbir je sadaka, svako “elhamdu lillahi” je sadaka, svaki
izgovoren {ehadet je sadaka, nare|ivanje na dobro je sadaka i spre~avanje zla je sadaka,
pa ~ak i bra~ni odnos je sadaka.” Oni tada reko{e: “Allahov Poslani~e, zar i za zadovoljavanje
svoje strasti ~ovjek ima nagradu?” Alejhisselam re~e: “[ta mislite, kada bi tu svoju strast
~ovjek udovoljio na nedozvoljen na~in, bi li zaslu`io kaznu? Isto tako, ako to uradi na
dozvoljen (halal) na~in, zaslu`uje nagradu.”
(Muslim)

121. Ebu-Zerr, r.a., tako|er pripovijeda da mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, rekao: “Nipo{to ne potcjenjuj (ne omalova`avaj) ni{ta od dobrih djela, pa i da se
sretne{ radosna lica sa svojim bratom (prijateljem).”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 43

122. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Svakog dana je ~ovjek du`an podijeliti sadaku za svaki djeli} svoga tijela: da pravedno
presudi{ izme|u dvojice je sadaka, pomo}i ~ovjeku da se uspne na konja, ili pomo}i mu da
na njega natovari teret je sadaka, lijepa rije~ je sadaka, svaki korak prema d`amiji ti je
sadaka i uklanjanje sa puta onoga {to smeta prolaznicima je sadaka.”
(Muttefekun alejhi)

Ovaj hadis Muslim bilje`i i od Ai{e, r.a., u slijede}em obliku: “Svaki ~ovjek je stvoren
tako da u svom tijelu ima 360 zglobova (dijelova), pa ko tekbir izgovori, Allahu se zahvali,
{ehadet donese, ka`e “subhanallahi”, zatra`i oprost od Allaha, ukloni kamen, ili trn, ili kost
sa puta kojim ljudi prolaze, ili naredi na dobro, ili odvrati od zla ukupno 360 puta toga dana,
taj je sebe sa~uvao od D`ehennema tog dana.”

123. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko god ode u d`amiju (radi namaza) i vrati se iz nje, Allah mu za svaki njegov
odlazak i dolazak pripremi do~ek u D`ennetu.”
(Muttefekun alejhi)
124. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “O `ene muslimanke, neka ni jedna od vas ne potcjenjuje ono {to joj donese njena
kom{inka, pa makar to bila obi~na ko{~ica s veoma malo mesa! (noga ovce).”
(Muttefekun alejhi)
125. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili {ezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji
njegov dio je izgovoriti “la ilahe illallah”, a najmanji je uklanjanje sa puta ne~ega {to smeta
prolaznicima, a i stid je jedan dio imana.”
(Muttefekun alejhi)

126. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Neki ~ovjek je putovao, pa je jako o`ednio. Na putu je nai{ao na bunar te se spustio
i napio se vode. Kada je iza{ao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato
od `e|i. ^ovjek tada re~e: ‘Ovog psa je sna{la `e| kao {to je i mene bila sna{la.’ Zatim je
ponovo si{ao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obu}om), koju je dr`ao u zubima,
dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah, d`.{., mu je, zahvaljuju}i tome, oprostio njegove
grijehe. Ashabi tada upita{e: ‘Allahov Poslani~e, zar mi i u usluzi `ivotinjama imamo nagradu?’
‘U svemu {to ima `ivu jetru je nagrada.’” U jednom Buharijinom rivajetu stoji: “Allah, d`.{., mu
je, zahvaljuju}i tome, oprostio njegove grijehe i u D`ennet ga uveo.” A po jednom drugom
44 Rijadu-s-salihin

rivajetu, Buharije i Muslima: “Jednog dana je jedan pas kru`io oko bunara, `e| ga je bila
gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica od Beni - Israila (Izraeli}ana), skinula je
svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na {to joj Allah, d`.{., oprosti njene grijehe.”
(Muttefekun alejhi)

127. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Uistinu sam vidio jednog ~ovjeka kako {etka po D`ennetu zbog jednog drveta koje
je posjekao i uklonio s puta, jer je smetalo muslimanima.”
(Muslim)

U drugom rivajetu stoji: “Jedan ~ovjek nai{ao je putem i ugledao granu velikog drveta
kako se preprije~ila preko puta te je rekao: ‘Tako mi Allaha, ja }u ovu granu skloniti s puta,
da ne smeta prolaznicima’, pa ga zbog toga Allah, d`.{., uvede u D`ennet.”U drugom
rivajetu, opet, stoji: “Jedan je ~ovjek i{ao putem, i nai{ao na jednu trnovu granu, te je uklonio
s puta, pa mu se Allah, d`.{., zahvalio tako {to mu je oprostio njegove grijehe.”

128. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko god propisno i lijepo uzme abdest, zatim ode na d`uma-namaz, i {ute}i saslu{a
hutbu, opro{teni su mu grijesi izme|u dvije d`ume (za sedmicu dana) i jo{ plus tri dana, ali
ko samo obi~ni kamen~i} bez potrebe dotakne (za vrijeme hutbe), obezvrijedio je d`umansku
nagradu.”
(Muslim)

129. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Kada ~ovjek-musliman, ili mu’min, uzima abdest pa opere svoje lice, spadnu sa
njega svi grijesi njegovih o~iju, zajedno s vodom, ili s posljednjom kapi vode; a kada sapere
svoje ruke, s njih spadnu svi njegovi grijesi koje je svojim rukama po~inio, zajedno s vodom,
ili posljednjom kapi vode; a kada opere svoje noge, s njih spadnu svi grijesi koje je po~inio
hodaju}i na njima, zajedno s vodom, ili posljednjom kapi vode, tako da ostane posve ~ist od
grijeha.”
(Muslim)

130. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Pet namaza, d`uma do d`ume i ramazan do ramazana iskupnici su grijeha izme|u
njih, ako se izuzmu veliki grijesi.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 45

131. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Pitao je Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ho}ete

li da vas uputim na ono ~ime }e vam Allah izbrisati grijehe i pove}ati va{ stupanj?’ Reko{e:
‘Ho}emo, o Allahov Poslani~e.’ On re~e: ‘Temeljno uzimanje abdesta u najte`im uslovima,
mnogo koraka do mesd`ida i i{~ekivanje namaza poslije namaza, vam je kao pripravnost
za d`ihad.’”
(Muslim)

132. Od Ebu-Musa el-E{arija r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik,

s.a.v.s.: ‘Ko klanja sabah i ikindiju (berdejn) u}i }e u D`ennet.’”
(Muttefekun alejhi)

133. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ako se ~ovjek (musliman) razboli, ili bude na putu, njemu se pi{e nagrada za sve
ono {to je radio dok je bio zdrav i kod svoje ku}e (zato {to bi on to i dalje radio, ali je
sprije~en).”
(Buhari)

134. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Svako dobro djelo je sadaka.”
(Buhari)

135. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve {to se sa nje pojede njemu ne bude
sadaka; i ono {to se sa nje ukrade je njemu sadaka, i ono {to se od nje odlomi je njemu
sadaka.”
(Muslim)

U drugom njegovom rivajetu stoji: “Nijedan musliman ne zasadi sadnicu, sa koje pojede
~ovjek, ili `ivotinja, ili ptica, a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana.” A u
jednom rivajetu stoji: “Nijedan musliman ne posadi sadnicu niti posije `itaricu, sa koje pojede
~ovjek, ili `ivotinja, ili bilo {ta, a da to njemu ne bude sadaka.”
Ovaj hadis obojica prenose i od Enesa, r.a.

136. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Htjelo je pleme Benu-Seleme (medinsko

pleme) da se preseli u blizinu mesd`ida, pa je to ~uo Poslanik, s.a.v.s., i rekao im: ‘Obavije{ten
sam da se `elite preseliti u blizinu mesd`ida.’ Reko{e: ‘Da, Poslani~e, htjeli smo to’, pa on
46 Rijadu-s-salihin

re~e: ‘Benu-Seleme, ostanite u va{im ku}ama,za va{e pje{a~enje do d`amije pisat }e vam
se nagrada.’” U drugom predanju stoji: “Za svaki korak (do mesd`ida) bit }ete odlikovani.”
(Muslim)

137. Od Ebu-Munzira Ubejja b. Kab, r.a., prenosi se: “Bio je jedan ~ovjek, nisam znao da
iko stanuje dalje od mesd`ida od njega. Nikada nije izostavio namaz (d`emata), pa mu je
kazano, ili sam mu kazao: ‘[ta misli{ da kupi{ magarca pa da ga ja{e{ po mraku i po vrelom
danu.’ On re~e: ‘Ne volim da mi je ku}a blizu mesd`ida. Ja `elim da mi se pi{u sevapi hoda
u odlasku do d`amije i u povratku porodici.’ Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Allah ti je sve to
dodijelio.’”
(Muslim)
A u drugom predanju stoji: “Zaista }e{ dobiti onako kako vjeruje{.”

139. Adijj ibn Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Za{titite se od (d`ehenemske) vatre, pa makar sa pola hurme (koju udijelite).”
(Muttefekun alejhi)

U drugom rivajetu stoji: “Nema nikog od vas a da mu se njegov Gospodar ne}e direktno,
bez posrednika, obratiti pitanjem o njegovim grijesima, pa }e pogledati desno do sebe, i
ne}e ni{ta drugo vidjeti osim svojih djela; zatim }e pogledati lijevo do sebe i opet ne}e
ugledati ni{ta drugo osim svojih djela; zatim }e pogledati ispred sebe i ne}e vidjeti ni{ta osim
vatre usmjerene prema njemu. Zato se ~uvajte vatre, pa makar dijele}i pola hurme, a ko ne
na|e ni to, onda lijepom rije~ju.”

140. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Zaista je Allah, d`.{., zadovoljan ~ovjekom koji, kada ne{to pojede, zahvali Allahu, d`.{., na
tome ili kada ne{to (od dozvoljenih pi}a) popije, zahvali Allahu, d`.{., na tome.”
(Muslim)

141. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Svaki je musliman du`an podijeliti sadaku.” Neko re~e: “A {ta ako je nema?” “Zara|ivat }e
svojim rukama, i tako sebi privre|ivati, a i sadaku dijeliti”, odgovori on. “A {ta ako ne bude
mogao?” “Pomo}i }e nevoljniku koji je u nu`di.” “A {ta ako ne bude mogao?” “Nare|ivat }e
na dobro i korisno.” “A {ta ako ni to ne bude radio?” “Suzdr`avat }e se od zla, jer mu je i to
sadaka.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 47

14. Umjerenost u ibadetima

Allah, d`.{., ka`e:

“Taha, ne objavljujemo ti Kur‘an da se mu~i{.” (Taha, 1-2)
“Allah `eli da vam olak{a, a ne da pote{ko}e imate.” (El-Bekara, 185)

142. Ai{a, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jedne
prilike u{ao u njenu ku}u i kod nje zatekao jednu `enu, te je upitao: “Ko je ova `ena?” Ona
mu je na to odgovorila da je ovo ta i ta `ena pa je pomenula kako ona puno klanja (nafilu)
namaz. On tada re~e: “Neka svako od vas obavlja nafilu onoliko koliko je u stanju (da
ustraje u njoj). Tako mi Allaha, Allahu ne}e dosaditi dok vama samima ne dosadi, a Allahu su
najdra`a djela u kojima ~ovjek ustraje.”
(Muttefekun alejhi)

Izraz: “Allahu ne}e dosaditi” zna~i: Allah vas ne}e prestati nagra|ivati za va{a djela, i to
mu ne}e dosaditi, sve dok vama ne dosadi, pa prestanete s ibadetom. Zato trebate uzeti
samo onoliko vanrednih ibadeta koliko ste u stanju stalno i bez prestanka obavljati, kako bi
vam bila trajna nagrada od Allaha.
(Muttefekun alejhi)

143. Enes, r.a., pripovijeda da su do{la tri ~ovjeka ku}i Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, i kod njegovih `ena (majki svih vjernika) raspitivali se o njegovim ibadetima.
Dobiv{i od njih odgovor, u~ini im se kao da ono {to oni rade nije dovoljno, te reko{e: “Gdje
smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme?” Njemu su opro{teni
svi njegovi grijesi, pro{li i budu}i. Jedan od njih re~e: “[to se mene ti~e, ja }u od sada cijele
no}i provoditi u ibadetu.” Drugi re~e: “A ja }u od sada svaki dan postiti, i nikako ne}u mrsiti.”
Tre}i re~e: “A ja }u se kloniti `ena i nikako se vi{e ne}u `eniti.” Zatim im je do{ao Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: “Vi ste oni {to su rekli to i to? Tako mi Allaha,
ja sam pobo`niji i strahopo{tovanja ve}eg od vas, ali ja postim i mrsim, klanjam i spavam, a
`ivim bra~nim `ivotom! Ko god se udalji od mog sunneta (na~ina `ivota i rada), on ne
pripada meni.”
(Muttefekun alejhi)

144. Ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Propali i stradali su cjepidlake!” (Oni koji bez razloga sebi i drugima ote`avaju poslove i
ibadete.) Rekao je to tri puta. (Muslim)
48 Rijadu-s-salihin

145. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Zaista je vjera lagana, bez tegoba. Ko god u vjeri navaljuje s dodacima, vjera ga
savlada.
Zato se dr`ite umjerenosti (sredine), a ako neko od vas ne bude u stanju neki posao
obaviti u potpunosti, neka ga bar pribli`no obavi. Budite radosni, i poma`ite se jutrom,
krajem dana i jednim dijelom no}i.”
(Buhari)

U jednom drugom njegovom rivajetu stoji: “Budite umjereni, budite umjereni, ~inite ibadet
jutrom i ve~eri i krajem no}i, posti}i }ete ciljeve.” Op}e zna~enje ovog hadisa: Olak{ajte
sebi obavljanje (vanrednih) ibadeta i dobrih djela, tako {to }ete ih obavljati u vremenu kad
ste raspolo`eni i za njih horni, tako da vam budu dragi i ugodni, a ne te{ki i odvratni, da biste
postigli va{ cilj. Budite kao iskusni putnik koji koristi vrijeme svoje aktivnosti (rano ujutro,
kraj dana i jedan dio no}i) za putovanje, a ostali dio vremena provodi u odmaranju, zajedno
sa svojom jahalicom, i tako sti`e do cilja, bez puno umora.

146. Enes, r.a., pripovijeda da je jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, u{ao u d`amiju i ugledao u`e zategnuto izme|u dva stupa, pa je upitao:
“Kakvo je ovo u`e?” Prisutni reko{e: “Ovo je u`e Zejnebe; kada klanja, pa se umori,
pridr`i se za njega.” “Sklonite ga, neka svako od vas klanja dok je odmoran, a kada se
umori, neka ostavi namaz i legne da se odmori”, odgovori on.
(Muttefekun alejhi)

147. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ako
se nekome od vas zadrijema za vrijeme (nafile) namaza, neka odspava dok ga drijem ne
pro|e. Jer, uistinu, taj nije siguran da ne}e umjesto tra`enja oprosta sam sebe grditi.” (Ne
znaju}i {ta radi, zbog nesanice.)
(Muttefekun alejhi)

149. Ebu-D`uhajfe Vehb ibn Abdullah, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, pobratio Selmana i Ebu-Derdaa, r.a., pa je Selman posjetio Ebu-Derdaa i
vidio njegovu `enu neurednu (slabo odjevenu i nesre|enu), te joj rekao: “[to si takva?” Ona
mu odgovori: “Tvoj brat Ebu- Derda nema nikakve `elje za dunjalukom!” Zatim do|e Ebu-
Derda, nose}i mu hranu i re~e: “Ti jedi, a ja postim.” On mu na to odgovori: “Ja ne}u jesti sve
dok i ti ne bude{ jeo sa mnom”, pa su obojica jeli. Kada je do{la no}, Ebu-Derda je htio
klanjati (nafilu), pa mu je Selman rekao: “Spavaj”, te je on legao spavati, zatim nakon kra}eg
Rijadu-s-salihin 49

vremena ustao je, a Selman mu ponovo re~e: “Spavaj.” Kada je do{la zadnja tre}ina no}i,
Selman mu re~e: “Sada ustani na namaz”, pa su zajedno klanjali, a nakon toga mu Selman
re~e: “Ti, uistinu, ima{ obaveze prema svome Gospodaru, prema samome sebi i prema
svojoj `eni i djeci. Zato prema svakome od njih izvr{avaj svoje obaveze, nikoga ne
zapostavljaju}i.”
Ebu-Derda sutradan je oti{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i to mu
ispri~ao, a Alajhisselam mu kaza: “Selman je istinu rekao.” (On je u pravu.)
(Buhari)

151. Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, po imenu Hanzale
ibn er-Rebi el-Esedi, r.a., pripovijeda da ga je jedne prilike sreo Ebu-Bekr, r.a., i upitao:
“Kako si, o Hanzale?” Ja mu tada rekoh: “Hanzala je dvoli~njak (postao munafik)!” Ebu-
Bekr re~e: “Subhanallah, {ta govori{?!” Rekoh mu: “Kada smo kod Allahova Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, i slu{amo kako nam pri~a o D`ennetu i D`ehennemu, toliko nam
je sve jasno kao da sve to gledamo svojim o~ima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, ve}inu
toga zaboravimo!” Ebu- Bekr re~e: “ Tako mi Allaha, i ja osje}am isto tako!” Zatim smo se
nas dvojica uputili do Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pa ja opet rekoh: “O
Allahov Poslani~e, Hanzala je postao munafik!” Alejhisselam upita: “A kako to?” Ja mu
rekoh: “Allahov Poslani~e, dok smo kod tebe i dok te slu{amo kako nam pri~a{ o D`ennetu
i D`ehennemu, to na nas uti~e kao da sve to gledamo svojim o~ima. Ali kad odemo od tebe
i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo ve}inu od toga.” Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, tada re~e: “Tako mi Onoga u ~ijoj ruci je moja du{a, kada biste
vi stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisje}aju}i se svega, meleci bi
se s vama rukovali u va{im ku}ama i ~ak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, ~as
po ~as!” (^as za ibadet, a ~as za dunjalu~ke potrebe.) Ovu je rije~ izgovorio tri puta.
(Muslim)

152. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda: “Dok nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, hutbu kazivao, ugledao je jednog ~ovjeka kako stoji, pa je upitao za njega, a prisutni
mu odgovori{e: ‘To je Ebu-Israil, zavjetovao se da }e stajati na suncu i da ne}e nikako
sjesti, niti }e se skloniti u hlad, niti }e govoriti, a da }e postiti!’ Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, re~e: ‘Naredite mu da govori, da se sklanja u hladovinu, da sjedi, a i da
dopuni svoj post!’”
(Buhari)
50 Rijadu-s-salihin

15. ^uvanje djela (ustrajnost pri njima)

153. Omer b. Hattab, r.a., prenosi i ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
zaspi i ne prou~i svoje u~enje koje praktikuje svaku ve~er ili samo jednog njegovog dijela, pa
ga prou~i izme|u sabaha i podne-namaza, pi{e mu se kao da ga je prou~io no}u.”
(Muslim)

154. Abdullah b. Amr b. As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Abdullahu,
Allahov robe, nemoj biti kao onaj koji po~ne klanjati no}ni namaz (salatul-lejl), pa ga ostavi.”
(Muttefekun alejhi)

155. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., propustio
no}ni namaz zbog bolesti ili zbog ~ega drugog, onda bi u danu klanjao za to dvanaest rekata
namaza.”
(Muslim)

16. Obaveza (~uvanja) sunneta

Allah, d`.{., ka`e:

“Ono {to vam Poslanik da, to uzmite, a ono {to vam zabrani, ostavite!” (El-
Ha{r, 7)
“On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje!” (En-
Ned`m, 3-4)
“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti! - a Allah pra{ta, i milostiv je.” (Ali-‘Imran, 31)
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj
milosti i nagradi na onome svijetu.” (El-Ahzab, 21)”I tako mi Gospodara tvoga,
oni ne}e biti pravi vjernici, dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne
prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim nimalo tegobe ne
osjete, i dok se sasvim tebi ne pokore.” (En-Nisa, 65)
“A ako se u ne~emu ne sla`ete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete
u Allaha i u onaj svijet!” (En-Nisa, 59) (tj, obratite se Kur‘anu i sunnetu.)
“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu!” (En-Nisa, 80)
“A ti zaista upu}uje{ na pravi put, na put Allahov!” (E{-[ura, 52-53)
Rijadu-s-salihin 51

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu, da ih

isku{enje kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne sna|e!” (En-Nur, 63)
“I spominjite Allahove ajete i mudrost, koji se u~e u domovima va{im.” (El-
Ahzab, 34) (tj. spominjite Allahove ajete i sunnet Poslanika.)

156. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ne pitajte me dok vam ja sam ne reknem. Zaista je one prije vas upropastilo njihovo
prekomjerno zapitkivanje i razmimoila`enje s njihovim poslanicima! Pa ako vam ne{to
zabranim, to ostavite, a ako vam ne{to naredim, uradite to, koliko ste u mogu}nosti.”
(Muttefekun alejhi)

157. Ebu- Ned`ih el-Irbad b. Sarija, r.a., prenosi i ka`e: “Odr`ao nam je Poslanik,
s.a.v.s., rje~it vaz od koga su srca zatreperila, a o~i zasuzile, pa rekosmo: “Allahov
Poslani~e, kao da je ovo opro{tajni govor. Daj nam oporuku.” On re~e: “Oporu~ujem vam
bogobojaznost i pokornost, makar vam bio zapovjednik rob-Abesinac. Onaj ko po`ivi od
vas, vidjet }e mnoga razmimoila`enja. Du`nost vam je slijediti moj sunnet i tradiciju mojih
upu}enih, ispravnih halifa. Dr`ite se sunneta maksimalno (zubima zagrizite) i nikako ne
slijedite novotarije, jer je svaka novotarija zabluda.”
(Ebu- Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

158. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Svi moji sljedbenici }e u}i u D`ennet, osim onih koji ne htjednu.” Neko re~e: “A ko }e
odbiti da u|e u D`ennet, Allahov Poslani~e?” “Ko mi se bude pokoravao, taj }e u}i u
D`ennet, a ko mi se suprotstavi, odbit }e!”, odgovori on.
(Buhari)

159. Od Ebu-Muslima, r.a., ili od Ebu-Iljasa el-Ekve, r.a., prenosi se da je jedan ~ovjek
jeo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., lijevom rukom, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Jedi desnom.” On re~e: “Ne mogu”, a Poslanik mu re~e: “Ne}e{ ni mo}i”, a nije ga sprije~ilo
ni{ta da to u~ini, osim oholosti, i nije je (ruku) vi{e ni digao do usta.
(Muslim)

160. Od Ebu-Abdullaha en-Numana b. Be{ira, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam

Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: ‘Zaista, ili }ete poravnati va{e safove ili }e Allah va{a
srca razjediniti.’”
(Muttefekun alejhi)
52 Rijadu-s-salihin

A u Muslimovom predanju stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., poravnao je na{e safove kao
da ispravlja strijelu, dok ne bi vidio da smo od njega nau~ili (bitnost i potrebu ravnanja
safova). Tako je jednog dana istupio i skoro da u~ini tekbir kad primjeti ~ovjeka isturenih
prsa i re~e: ‘Allahovi robovi zasigurno, ili }ete poravnati svoje safove, ili }e Allah va{a srca
razjediniti.’”

161. Ebu-Musa, r.a., pripovijeda: “Izgorjela jedna ku}a u Medini i s njom i njen vlasnik i
njegova porodica, no}u, pa kada je to ~uo Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
re~e: “Zaista je vatra va{ neprijatelj, pa kada htjednete spavati, ugasite je!”

163. Od D`abira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Primjer mene
i vas je kao primjer ~ovjeka koji je zapalio vatru pa leptiri i skakavci ulije}u u nju, a on ih tjera
od nje. Ja isto tako vas odbijam od vatre, dr`e}i vas za va{e ogrta~e, ali se vi izmi~ete iz
mojih ruku.”
(Muslim)

164. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, naredio
oblizivanje prsta i posude nakon jela, i rekao: “Zaista vi ne znate u ~emu je beri}et.” U
drugom rivajetu stoji: “Ako nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka ga uzme i odstrani
eventualnu ne~isto}u, i neka ga pojede, ne ostavljaju}i ga {ejtanu, i neka ne bri{e ruke
maramicom prije nego {to prste obli`e, jer, uistinu, on ne zna u kom dijelu hrane mu je
beri}et.” U tre}em rivajetu stoji: “Zaista {ejtan prisustvuje svakom va{em poslu, pa ~ak i
prilikom va{eg objedovanja; zato, ako nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka ga
podigne i otkloni s njega prljav{tinu ako je bila na njemu i neka ga pojede, a ne ostavlja
{ejtanu.”

165. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jedne je
prilike stao izme|u nas, savjetuju}i nas, pa je rekao: “O ljudi, vi }ete se zaista sakupiti kod
Allaha goli, bosi i neobrezani!” “Onako kao {to smo po~eli prvo stvaranje, tako }emo ga
povratiti, to je obe}anje na{e, zaista }emo mi to uraditi.” (El-Enbija, 104) A prvi ~ovjek koji bit
}e obu~en na Sudnjem danu je Ibrahim, a.s.”
Zaista }e neki od mojih sljedbenika biti dovedeni na Sudnji dan, pa }e ih uzeti meleki u
pravcu D`ehennema, pa }u ja re}i: “ Gospodaru, ovo su moji drugovi!”, pa }e se meni re}i:
“ Ti zaista ne zna{ {to su oni ~inili poslije tebe!” A ja }u tada re}i ono {to rekao je dobri rob
Allahov, Isa, a.s.: “I ja sam nad njima bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti du{u uzeo,
Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi{. Ako ih kazni{, robovi su Tvoji, a ako im oprosti{,
Rijadu-s-salihin 53

Silan i Mudar Ti si.”

A zatim }e se meni re}i: “Oni su se odmetnuli, odmah nakon tvoje smrti.”
(Muttefekun alejhi)

18. Zabrana uzakonjenja novotarija

(bid’ata) i postupaka u vezi s njima u vjeri

Allah, d`.{., ka`e:

“Zar poslije istine ima i{ta osim zablude?” (Junus, 32)
“U Knjizi Mi nismo ni{ta izostavili.” (El-Enam, 38)
“A ako se u ne~emu ne sla`ete, obratite se Allahu i Poslaniku!” (Tj. Kur‘anu
i Sunnetu) (En-Nisa, 59)
“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El-En‘am, 153)
“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti.‘” (Ali-‘Imran, 31)

169. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
ne{to novo uvede u vjeru (ovu na{u stvar), {to nije od nje, to se odbija.”
(Muttefekun alejhi)

U drugom, Muslimovom, rivajetu stoji: “Ko uradi neki posao koji ne spada u na{u vjeru,
to se ne prihvata.”

170. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi dr`ao
hutbu, o~i bi mu pocrvenile, podigao bi svoj glas i poja~ao bi srd`bu kao da upozorava na
neprijatelja, pa bi rekao: ‘Neprijatelj }e vas iznenaditi ujutro ili uve~e.’ Zatim bi rekao: ‘Ja sam
poslat, a izme|u mene i Sudnjeg dana je koliko izme|u ova dva prsta!’, uperio bi ka`iprst i
srednji prst, pa bi rekao: ‘Nakon navedenog, znajte da je Allahova Knjiga najbolji govor, a
najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija
je zabluda.’ Zatim je rekao: ‘Ja sam pre~i svakom muminu od njega samoga sebi. Ko od
vjernika ostavlja imetak, neka ga ostavi svojoj porodici, a ko umre, a ostane mu dug ili djeca,
neka ih ostavi meni i i ja }u se za njih brinuti.’”
(Muslim)
54 Rijadu-s-salihin

19. Onaj ko uvede lijepu ili ru`nu naviku

Allah, d`.{., ka`e:

“I oni koji govore: ‘Gospodaru na{, podari nam u `enama na{im i djeci
na{oj radost i u~ini da se ~estiti na nas ugledaju!‘” (El-Furkan, 74)
“I u~inismo ih vjerovjesnicima, da upu}uju prema zapovijedi Na{oj.” (El-
Enbija, 73)

171. Od Ebu-Amr D`erir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: “U sred bijela dana bili smo
kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu do|e jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim
ogrta~ima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obje{enim sabljama; bili su ve}inom,
odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje
njihovu neima{tinu, on zatim u|e, pa iza|e, pa onda naredi Bilalu da prou~i ezan. Zatim
klanja, pa ustade da odr`i govor-hutbu i re~e: ‘O ljudi, bojte se va{eg Gospodara koji vas je
stvorio od jednog ~ovjeka i od njega je stvorio bra~nog mu druga i od njih dvoje mnoge
mu{karce i `ene razmno`io. Bojte se Allaha sa ~ijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske
veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi.’” (Nisa, 1)
A zatim je prou~io ajet iz sure Ha{r-18: ‘O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba
osmotri {ta je spremila za sutra. Neka dijeli ~ovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema
(srebrenjaka), od svoje odje}e, od saa (mjere) p{enice, od jednog saa svojih hurmi’, pa
re~e: ‘makar i polovinu hurme.’ Do|e jedan ~ovjek od ensarija sa zave`ljajem toliko te{kim
da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe
hrane i odje}e. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je
pozla}eno. Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Ko uvede jedan lijep obi~aj u islam, imat }e za to
nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova
nagrada. A ko uvede u islam jedan ru`an obi~aj, bit }e mu teret i teret svih onih koji ga ~ine
poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta.’”
(Muslim)

172. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nijedna osoba ne bude nepravedno ubijena, a da Ademovu prvom sinu (Kabilu) ne bude
udio u njegovoj krvi, jer je on prvi po~inio ubistvo.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 55

20. Upu}ivanje na dobro i pozivanje na uputu ili zabludu

173. Ebu-Mes’ud Ukbe ibn ‘Amr, Ensari i Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko uka`e i povede nekog na dobro djelo, ima nagradu
kao i izvr{ilac.”
(Muslim)

174. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko poziva na pravi put (ko propagira uputu), ima nagradu za to kolika je nagrada
onoga ko ga slijedi, bez smanjenja njihove nagrade, a isto tako, tko god poziva zabludi,
krivom putu, grije{an je isto onoliko koliko iznose grijesi onih koji ga slijede, a da to ne}e
nimalo umanjiti njihove grijehe.”
(Muslim)

175. Od Ebu-Abbas Sehl b. Sad Sadij, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao na dan Hajbera: “Ovu zastavu }u, svakako, sutra dati ~ovjeku preko ~ijih ruku }e
Allah dati pobjedu. Taj voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah njega voli i Njegov Poslanik.”
Ljudi su preno}ili razmi{ljaju}i kome }e dati zastavu. Kad je osvanulo, do{li su Poslaniku,
s.a.v.s., rano, nadaju}i se da }e svaki od njih dobiti zastavu. Poslanik, s.a.v.s., re~e: “Gdje
je Alija, sin Ebu-Taliba?” Prisutni reko{e: “Allahov Poslani~e, bole ga o~i.” Poslanik re~e:
“Po{aljite po njega nekog.” Dovedo{e ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., potra mu o~i pljuva~kom
i prou~i dovu. On odmah ozdravi kao da ga o~i nisu ni boljele. Dade mu zastavu, na{to re~e
Alija, r.a.: “Allahov Poslani~e, ho}u li se sa njima boriti dok ne budu kao i mi (muslimani)?”
Poslanik, s.a.v.s., re~e: “Idi polahko dok ne do|e{ do predgra|a njihova, a onda ih pozovi
u islam i izvijesti ih {ta su du`ni od prava Allahovih da izvr{avaju; tako mi Allaha, da Allah
uputi preko tebe samo jednog ~ovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga.”
(Muttefekun alejhi)

21. Me|usobno potpomaganje u dobru i pobo`nosti

Allah, d`.{., ka`e:

“Jedni drugima poma`ite u dobro~instvu, bogobojaznosti i ~estitosti!” (El-
Maida, 2)
“Tako mi vremena - ~ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra
56 Rijadu-s-salihin

djela ~ine, i koji jedni drugima istinu preporu~uju i koji jedni drugima
preporu~uju strpljenje.” (El-Asr)

Imam [afija, r.a, rekao je: “Zaista, ve}ina ljudi ne razmi{lja o zna~enju ove sure.”

177. Zejd ibn Halid El-D`uheni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Ko opremi ratnom opremom (osigura) borca na Allahovom putu, kao da se
i on borio. Ko zbrine porodicu borca, kao da se i on li~no borio.”
(Muttefekun alejhi)

179. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

susreo u Revhi jednu grupu jaha~a i rekao im: “Ko ste vi?” Oni reko{e: “Muslimani!” Zatim
ga upita{e: “A ko si ti?” On im odgovori: “Allahov Poslanik.” Tada jedna `ena podi`e svoje
dijete prema njemu i re~e: “Ima li za ovog had`a?” Alejhisselam joj re~e: “Ima, a tebi je
nagrada.” (Muslim)
180. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Blagajnik (rizni~ar) musliman i pouzdan, koji izvr{ava {to mu se naredi i u punoj
mjeri ispla}uje onome kome mu je nare|eno, dragovoljno (bez srd`be), i sam je jedan od
dobrotvora (davalaca sadake).”
(Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: “Blagajnik, koji ispla}uje ta~no onako kako mu se naredi...”

22. Savjetovanje (nasihat)

Allah, d`.{., ka`e:

“Zaista su vjernici bra}a!” (El-Hud`urat, 10)
Nuh, a.s., govorio je svome narodu: “... i savjetujem vas.” (El-A‘raf, 62)
A Hud, a.s.: “... i ja sam vam iskren savjetnik.” (El-A‘raf, 68)

181. Temim ibn Evs ed-Dari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Vjera (din) je nasihat (dobronamjeran savjet).” A mi rekosmo: “Kome?”
Alejhisselam odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima
(vladarima) muslimana i svim muslimanima op}enito.”
(Allahu - ~vrsto i ispravno samo Njega vjeruju}i, Knjizi - po njoj rade}i, Poslaniku - po
njegovim nare|enjima postupaju}i...)
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 57

183. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, sve dok ne bude `elio svome bratu (prijatelju,
muslimanu) ono {to `eli sam sebi.”
(Muttefekun alejhi)

23. Nare|ivanje dobra i odvra}anje od zla

Allah, d`.{., ka`e:

“I neka me|u vama bude onih koji }e na dobro pozivati i tra`iti da se ~ini
dobro, a od zla odvra}ati - oni bit }e spa{eni.” (Ali-‘Imran, 104)
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tra`ite da se ~ine dobra djela, a
od nevaljalih odvra}ate, i u Allaha vjerujete...” (Ali-‘Imran, 110)
“Ti sa svakim lijepo postupaj, i tra`i da se ~ine dobra djela, a neznalica se
kloni.” (El-A‘raf, 199)
“A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, tra`e da se ~ine dobra djela,
a od nevaljalih odvra}aju.” (Et-Tevba, 71)
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israailovih,
koji nisu vjerovali - zato {to su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni
druge nisu odvra}ali od grije{nih postupaka koje su radili. Ru`no li je, zaista, to
kako su postupali.” (El-Maida, 78-79)
“I reci: ‘Istina dolazi od Gospodara va{eg, pa ko ho}e, neka vjeruje; a ko
ne}e, neka ne vjeruje!‘” (El-Kehf, 29)
“Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje.” (El-Hid`r, 94)
“Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvra}ali, a te{kom kaznom
kaznismo grje{nike, zato {to su stalno u grijehu bili.” (El-A‘raf, 165)

Jo{ je mnogo ajeta o ovoj temi, a evo i nekoliko hadisa:

184. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., veli da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, kada je rekao: “Ko od vas vidi neko lo{e djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom
rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju, neka to uradi rije~ima (neka naredi da se ukloni),
a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji ~in imana.”
(Muslim)

185. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nijedan Poslanik, kojeg je Allah poslao prije mene, nije bio a da nije imao od svoga naroda
58 Rijadu-s-salihin

drugove i pomaga~e (ashabe), koji su se dr`ali njegovih sunneta, i slijedili njegova nare|enja
i uputstva. Zatim su poslije njih dolazile nove generacije ljudi koji nisu ~inili ono {to su govorili,
a ~inili su ono {to im nije nare|eno.
Pa ko se protiv takvih bude borio svojim rukama, taj je mu’min, i onaj ko se protiv njih
bude borio preziru}i ih svojih srcem, mu’min je, i onaj ko se protiv njih bude borio jezikom
(rije~ju), mu’min je, a ko ne bude ni{ta od toga troga ~inio taj nema imana ni koliko je trunka.”
(Muslim)

186. Ubade ibn es-Samit, r.a., pripovijeda: “Mi smo dali zavjet (zakletvu) Allahovom
Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, za poslu{nost i pokornost u muci i lahko}i, u volji i
nevolji, za prednost njegovu nad nama u svemu, i da se ne}emo sva|ati i osporavati
zapovjedni{tvo emirima (vladarima), osim ako bismo pri njima vidjeli otvoren kufr, za koji
imamo dokaz od Allaha, i dali smo zavjet da }emo govoriti samo istinu, gdje god bili, i da se
ne}emo bojati ni~ijeg ukora i kritike u vezi sa Allahom (Njegovim odredbama).”
(Muttefekun alejhi)

188. Majka vjernika, Ummu Seleme Hind bint Ebi-Umejje, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Zaista }e vam se nametnuti za vladare pojedini
emiri (zapovjednici), pa }ete neke njihove postupke odobravati, a mnoge od njih }ete i
osu|ivati. Ko bude njihovo zlo mrzio srcem svojim, ~ist je od grijeha, a ko ih bude otvoreno
kritikovao, taj se osigurao od grijeha, me|utim, ko im bude odobravao i pridru`io im se... (taj
je grije{an zajedno sa njima)”
Ashabi reko{e: “Zar se ne}emo boriti protiv njih, Allahov Poslani~e?” “Ne, sve dok sa
vama budu obavljali namaz.”
(Muslim)

190. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “^uvajte se sjedenja po putevima (ulicama).” Ashabi reko{e: “Allahov Poslani~e, mi
se moramo sastajati, kako bismo me|usobno porazgovarali!” Alejhisselam re~e: “Ako ve}
morate, onda po{tujte prava puta.” Oni reko{e: “A kakva su prava puta, Allahov Poslani~e?”
“Obaranje pogleda, ustezanje od uvreda, primanje selama, ukazivanje na dobra i odvra}anje
od zlih djela.”
(Muttefekun alejhi)

191. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

ugledao zlatan prsten na ruci jednog ~ovjeka, te ga skinuo s njegove ruke i bacio, a zatim
Rijadu-s-salihin 59

rekao: “Pojedini od vas upu}uju se prema `eravici vatrenoj, pa je sebi stavljaju na ruke!”
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, oti{ao, neko tom ~ovjeku re~e: “Uzmi
svoj prsten, i okoristi se njime!” ^ovjek re~e: “Ne, tako mi Allaha, ja ga nikada ne}u uzeti,
njega je bacio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme.”
(Muslim)

193. Huzejfe, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Tako mi Onoga u ~ijoj ruci je moja du{a (tako mi Allaha), vi }ete nare|ivati na dobro i
odvra}ati od zla, ili }e Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa }ete Ga poslije toga moliti,
a On vam se ne}e odazvati.”
(Tirmizi)

195. Tarik ibn [ihab el-Bed`eli, r.a., pripovijeda da je jedan ~ovjek, koji je ve} bio stavio
nogu u uzengije, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Koji je d`ihad
najbolji?” Alejhisselam mu re~e: “Istinita rije~ u lice vladaru - nasilniku.”
(Nesai sahih)

196. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Prvi nedostatak koji se pojavio me|u Izrael}anima je taj {to bi jedan od njih susreo drugoga,
pa bi mu rekao: ‘Boj se Allaha, i ostavi to {to radi{, jer je to haram!’ Zatim bi sutradan susreo
tog istog ~ovjeka, u istom stanju, i to ga ne bi sprije~ilo da i on s njim jede, pije i sjedi. Po{to
su oni tako postupili, Allah, d`.{., je njihova srca sastavio (istim ih u~inio).”
Zatim je Alejhisselam prou~io:
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih
koji nisu vjerovali zato {to su se bunili i uvijek granice zla prelazili. Jedni druge
nisu odvra}ali od grije{nih postupaka koje su radili. Ru`no li je, zaista, to kako
su postupali! Ti vidi{ mnoge od njih kako s mnogobo{cima prijateljuju. Ru`no
je, zaista, ono {to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vje~no ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono {to se njemu
objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su do njih gre{nici.” (El-
Maida, 78-81)
Zatim je rekao: “Tako mi Allaha, vi }ete nare|ivati dobro i odvra}ati od zla, i za ruku uzeti
zulum~ara i silom ga natjerati na istinu i samo ga na nju ograni~iti, ili }e Allah, d`.{., sastaviti
va{a srca (postat }ete jednaki), a zatim }e vas prokleti, kao {to je prokleo Izrael}ane.”
(Tirmizi, Ebu-Davud, hasen li gajrihi)
60 Rijadu-s-salihin

Tirmizijev rivajet glasi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao je: “Kada su
se me|u Izrael}anima ra{irili grijesi, njihova ulema ih je odvra}ala od njih, ali ih se oni nisu
kanili. Zatim im se i ulema pridru`ila, pa su zajedno s njima sjedili, jeli i pili. Zatim je Allah
njihova srca istim u~inio i jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleo ih, zbog toga {to
su bili gre{nici i prijestupnici.” Alejhisselam se uspravio, jer je bio naslonjen, i rekao: “Ne,
tako mi Allaha, sve dok god vi njih ne privolite na istinu (ispravan put).”

197. Prenosi se da je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., rekao: “O ljudi, zaista vi pogre{no

razumijevate ajet! (O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, ne}e vam nauditi
onaj ko je zalutao.) (El-Maida, 105) Ja sam ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, kad ka`e: ‘Zaista, ljude koji kada vide zalima (zlo~inca) i ne sprije~e ga u njegovim
djelima, sve njih ~eka skora kazna od Allaha.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai-sahih)

24. Te{ka kazna za one koji nare|uju dobro i odvra}aju

od zla, a njihovi postupci suprotni su onome {to govore

Allah, d`.{., ka`e:

“Zar da od drugih tra`ite da dobra djela ~ine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu u~ite? Zar se opametiti ne}ete?” (El-Bekara, 44)
“O vjernici, za{to jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko
kad govorite rije~i koje djela ne prate!” (Es-Saff, 2-3)
Allah, d`.{., izvje{tava nas o [uajbu, da je rekao :
“Ja ne `elim ~initi ono {to vama zabranjujem.” (Hud, 88)

198. Usame ibn Zejd ibn Harise, r.a., veli: “^uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, kada je rekao: ‘Na Sudnjem danu }e se dovesti ~ovjek i baciti u vatru, pa
}e mu crijeva iz stomaka ispasti, te }e on oko njih kru`iti, kao {to magarac kru`i u mlinskoj
okretaljci. Stanovnici D`ehennema }e se oko njega iskupiti i re}i mu: ‘[ta to bi s tobom,
~ovje~e? Zar nisi nare|ivao dobro i odvra}ao od zla?’ On }e im tada odgovoriti: ‘Jesam,
nare|ivao sam na dobro, a sam ga nisam ~inio, odvra}ao sam od zla, a sam sam ga ~inio.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 61

25. Nare|enje vjernog ispunjavanja obaveza (emaneta)

Allah, d`.{., ka`e:

“Allah vam nare|uje da predajete emanete (stvari od povjerenja) onima
kojima pripadaju.” (En-Nisa, 58)
“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i
pobojali ponijeti, ali ga je preuzeo ~ovjek , a on je, zaista, prema sebi nepravedan
i lahkomislen.” (El-Ahzab, 72)

199. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Tri su glavna obilje`ja munafika (licemjera): kad govori, la`e; kad obe}a, iznevjeri;
kad mu se ne{to povjeri, on to pronevjeri.”
U drugom rivajetu dodaje se:”... pa makar klanjao i postio, i tvrdio da je musliman.”

200. Od Huzejfe b. el-Jeman prenosi se da je rekao:

“Saop}io nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dvije vijesti, jednu sam ve} ~uo, a drugu
o~ekujem. Saop}io nam je da je emanet spu{ten sred ljudskog srca, zatim je objavljen Kur
an, pa su oni saznali za njega iz Kur ana i iz sunneta. Zatim nam je govorio o dizanju
emaneta, pa je rekao: ‘^ovjek }e zaspati jednim snom, pa }e se emanet povu}i iz njegova
srca i ostaviti neznatan mali trag. On }e ponovo zaspati i emanet }e se povu}i iz njegova
srca ostavljaju}i iza sebe trag poput `ulja, kao kad `i{ku valja{ nogom pa sko~i pri{t,
napuhan, a prazan, u njemu ni{ta.’
Zatim je Allahov Poslanik uzeo jedan kamen~i} pa ga je valjao svojom nogom. ‘A onda
}e dolaziti ljudi i jedan drugome }e davati obavezu, a gotovo je niko ne}e ispunjavati, dok se
ne po~ne pripovijedati da u tom i tom selu ima povjerljiva osoba, dok se ne rekne za tog
~ovjeka: - O, kako je jak i ~vrst, kako je dra`estan i pametan, kako je mudar i razuman, a
u srcu mu ne}e imati ni koliko goru{icino zrno imana.’
Ve} je pro{lo vrijeme kada se ja nisam brinuo kome }u od vas dati obavezu. Ako je bio
musliman, on je zasigurno ispunio obavezu radi vjere, a ako je kr{}anin ili `idov, on je
zasigurno obavio svoj zadatak koji mu je dat u zadu`enje. A {to se ti~e sada{njeg stanja,
danas se ne mogu pouzdati na vas, osim u pojedinca, poput tog i tog.”
(Muttefekun alejhi)
62 Rijadu-s-salihin

26. Zabrana nasilja i obaveza njegovog spre~avanja

Allah, d`.{., ka`e:

“... kada nasilnici ni prisna prijatelja ni posrednika ne}e imati koji }e usli{an
biti.” (El-Gafir, 18)
“A nasilnicima (nevjernicima) niko ne}e pomo}i.” (El-Had`, 71)

203. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Bojte se nasilja (nepravde), jer je nasilje tama i muka Sudnjega dana. ^uvajte se {krtosti i
pohlepe, jer su {krtost i pohlepa upropastili narode prije vas, to ih je natjeralo na me|usobno
krvoproli}e, da halalom u~ine i rade ono {to im je bilo haram.”
(Muslim)
206. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
u~ini nasilje koliko za jedan pedalj zemlje, sva zemlja tog pedlja kroz dubinu sedam zemalja
bit }e mu natovarena oko vrata (na Sudnjem danu).”
(Muttefekun alejhi)

207. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Allah, d`.{., odga|a kaznu nasilniku, ali kad mu kazna do|e, ne}e ga pomilovati.”
Zatim je prou~io: “Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad ka`njava sela i gradove koji su
nasilje ~inili. Ka`njavanje Njegovo zaista je bolno i stra{no.” (Hud, 102)
(Muttefekun alejhi)

208. Muaz, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poslao me je
(u Jemen) i rekao mi: ‘Ti odlazi{ narodu od ehli-kitaba (hri{}anima i jevrejima), pa ih pozovi
na svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik. Ako se oni
tome odazovu, onda ih obavijesti da ih je Allah zadu`io sa pet namaza u toku jedne no}i i
dana. Ako i to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao sadaku (zekat) koja se
uzima od njihovih bogata{a i daje njihovim siromasima. Ako i to prihvate, ~uvaj se dragocjenog
imetka njihovog (kod uzimanja zekata), i ~uvaj se dove (kletve) mazluma (obespravljenog),
jer izme|u nje i Allaha nema nikakve prepreke.”
(Muttefekun alejhi)

209. Abdurrahman ibn Se’ad es-Saidi, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, poslao je jednog ~ovjeka iz plemena Ezd kome bija{e ime Ibn-Lutbijje -
Rijadu-s-salihin 63

kao sakuplja~a zekata. Kada se vratio sa zadatka, rekao je: ‘Ovo je va{e, a ovo je moje, {to
sam dobio kao hediju!’ Tada Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ustade, uspe se
na mimber, zahvali se Allahu, d`.{., i re~e: ‘Zaista, ja odredim nekog od vas za posao za koji
me je Allah ovlastio, a on do|e pa rekne: - Ovo je va{e, a ovo je hedija meni poklonjena! -
[to nije sjedio u ku}i svoga oca ili majke i ~ekao da mu do|e njegova hedija, ako je iskren?
Tako mi Allaha, niko do vas ne}e uzeti tu|i hak, a da ga ne}e li~no sobom donijeti pred
Allaha, na Kijametskom danu! Zato, neka niko od vas sutra ne do|e pred Allaha nose}i sa
sobom devu koja ri~e (obznanjuje da je tu|i hak), ili kravu koja ri~e, ili ovcu koja ble~i.’
Zatim je visoko podigao svoje ruke, tako da smo mu ugledali bjelinu ko`e ispod pazuha
i rekao: ‘Allahu dragi, jesam li dostavio i objelodanio nare|eno?’”
(Muttefekun alejhi)

210. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko je bespravno o{tetio svoga brata u njegovoj ~asti, ili bilo ~emu drugom, neka od
njega zatra`i halala (oprosta) odmah danas, prije nego {to dinari i dirhemi ne}e imati
vrijednosti, niti }e ih biti, nego, ako imadne dobrih djela, njima }e se naplatiti njegovo nasilje
i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda }e mu se dati od grijeha o{te}enog,
prema {teti koju mu je na~inio.”
(Buhari)

211. Abdullah ibn ‘Amr ibn ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Pravi musliman jeste onaj od ~ijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani, a
(pravi) je muhad`ir onaj koji napusti sve ono {to je Allah zabranio.”
(Muttefekun alejhi)

214. Ijas ibn Sa’lebe el-Harisi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Ko uskrati, ili uzurpira pravo nekog ~ovjeka muslimana svojom (krivom)
zakletvom, Allah mu je osigurao D`ehennem, a zabranio mu je D`ennet.” Neki ~ovjek re~e:
“^ak ako to bude i ne{to bezna~ajno, Allahov Poslani~e!” “Makar to bila gran~ica misvaka
(drveta)”, odgovori on.
(Muslim)

218. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Znate li vi ko je muflis (propali, bankrot)?” Ashabi odgovori{e: “Muflis je kod nas onaj
koji nema ni novca ni robe.” Alejhisselam re~e: “Muflis moga ummeta je onaj ko do|e na
Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio ovog, u imetku
64 Rijadu-s-salihin

zakinuo onog, prolio krv (ranio) ovog, udario onog... Pa }e se svakom od njih dati dio
njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego {to se svima odu`i, onda }e
se uzeti od njihovih lo{ih djela i prebaciti na njega, pa }e se onda, zajedno s njima, strovaliti
u vatru.” (Muslim)
219. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Zaista sam ja samo ~ovjek, a vi se u svojim sporovima meni obra}ate. Mogu}e je da
jedan od vas bude uvjerljiviji u svom dokazu od drugoga, pa da ja zbog toga presudim u
njegovu korist. Ko se tako postavi, pa ja presudim u njegovu korist, na {tetu njegovog brata
parni~ara, neka zna da sam mu time dodijelio jedan dio d`ehenemske vatre.”
(Muttefekun alejhi)

220. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Mu’min je trajno u prostranstvu svoje vjere (dina), sve dok nedozvoljeno ne prolije krv.”
(Buhari)

221. Havla bint Amir el-Ensarije, supruga h. Hamze, r.a., veli: “^ula sam Allahova
Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: ‘Zaista, pojedini ljudi nepravilno
postupaju sa dru{tvenim (Allahovim) imetkom (koriste}i ga u svoju li~nu korist), te ih zbog
toga ~eka d`ehenemska vatra na Sudnjem danu.’”
(Buhari)

27. Me|usobno po{tivanje i uva`avanje muslimana,

njihove du`nosti, ljubav i samilost jednih prema drugima

Allah, d`.{., ka`e:

“A ko po{tuje Allahove svetinje (zapovijedi), u`ivat }e milost Gospodara
svoga” (El-Had`, 30)
“Pa ko po{tuje Allahove propise - znak je ~ista srca.” (El-Had`, 32)
“A prema vjernicima budi ponizan.” (blag) (El-Hid`r, 88)
“Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered
ne ~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji `ivot
sa~uva - kao da je svim ljudima `ivot sa~uvao.” (El-Maida, 32)

222. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Mu’min prema mu’minu je kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog u~vr{}uje.” I tada, on
svoje prste ispreplete.
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 65

223. Isti prenosilac prenosi i ovaj hadis. “Ko bude prolazio kroz d`amiju ili kroz pijacu
(~ar{iju), a sa sobom bude nosio koplje (oru|e ili oru`je), neka ga dobro pri~uva, ili neka
svojom rukom prekrije njegov (o{tri) vrh, da ne bi njime ozlijedio nekog od muslimana.”
(Muttefekun alejhi)

224. Nu’man ibn Be{ir, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Primjer vjernika u me|usobnoj pa`nji, milosr|u i saosje}anju primjer je jednog tijela.
Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridru`e u bolu sa nesanicom
i temperaturom.”
(Muttefekun alejhi)

225. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

poljubio Hasana, sina Alijinog r.a., a kod njega bio Akra’ ibn Habis, pa rekao je (Akra’): “Ja
imam desetero djece, a jo{ nikada nisam nijedno poljubio!” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, pogleda ga, pa re~e: “Ko nije milostiv, ne}e ni njemu biti ukazana milost.”
(Muttefekun alejhi)

226. Ai{a, r.a., pripovijeda: “Do{li su neki ljudi (beduini) Allahovom Poslaniku, sallallahu
‘alejhi ve selleme, i upitali: ‘Ljubite li vi svoju djecu?’ ‘Da’, odgovori on. Oni reko{e: ‘Ali mi ih,
tako nam Allaha, ne ljubimo.’ Alejhisselam re~e: ‘[ta vam ja mogu, ako vam je Allah, d`.{.,
i{~upao milost iz va{ih srca!’”
(Muttefekun alejhi)

228. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ako neko od vas rukovodi (imami) ljudima u namazu, neka bude umjeren, neka im
olak{a, jer me|u njima ima slabih, bolesnih i starih. A kad klanja sam, neka odulji koliko
ho}e.”
U jednom rivajetu dodaje se: “Me|u njima, mo`da, ima i neko sa kakvom nu`dom
(potrebom).”
(Muttefekun alejhi)

231. Ebu- Katade Haris ibn Rub’ijj, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, rekao: “Zaista, ja stupim u namaz i po`elim da dugo ostanem u njemu, pa
za~ujem pla~ djeteta i skratim namaz, kako ne bih ote`ao njegovoj majci.”
(Buhari)
66 Rijadu-s-salihin

233. Ibn’-Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Musliman je brat muslimanu; on ga ne ugnjetava i ne ostavlja ga na cjedilu (ne predaje ga
drugom). Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah }e njemu pomo}i u njegovoj nevolji. Ko
otkloni neda}u jednog muslimana, Allah }e njemu otkloniti jednu od njegovih neda}a na Sudnjem
danu. A ko prikrije (sramote) jednog muslimana, Allah }e prikriti njegove na Sudnjem danu.”
(Muttefekun alejhi)
235. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ne zavidite jedan drugom, ne podi`ite cijenu robe (ne `ele}i je kupiti) jedan drugom,
ne mrzite se me|usobno, ne okre}ite jedan drugom le|a (ne sva|ajte se), ne name}ite se
u kupovini, nego budite prava bra}a, Allahovi iskreni robovi. Musliman je muslimanu brat; on
ga ne}e o{tetiti, niti potcijeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje, i pokaza na svoje
grudi, tri puta. Dosta je ~ovjeku zla da omalova`ava svoga brata muslimana. Sve {to je vezano
za muslimana haram je drugom muslimanu: njegova krv, njegov imetak i njegova ~ast.”
(Muslim)

236. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, dok ne bude `elio svome bratu (prijatelju) isto ono {to
sam sebi `eli.”
(Muttefekun alejhi)

237. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Pomozi svoga brata, zalima i mazluma (nepravednika, i onoga nad kime je nepravda
u~injena)!” Jedan od ashaba re~e: “Allahov Poslani~e, pomo}i }u ga ako je mazlum, ali
kako da ga pomognem kad je zalim?” Alejhisselam re~e: “Da ga sprije~i{ da nasilje u~ini, to
mu je zaista pomo}.”
(Buhari)

238. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Musliman je du`an prema svome bratu muslimanu petero: primiti mu selam, obi}i ga
kad se razboli, d`enazu mu ispratiti, odazvati mu se na poziv i kada kihne re}i mu
‘jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao).”
(Muttefekun alejhi)

A po Muslimovom rivajetu: “Musliman je du`an prema svome bratu muslimanu {estero:

ako ga sretne{, nazovi mu selam, ako te pozove, odazovi mu se, ako ti zatra`i savjet,
posavjetuj ga, ako kihne i ka`e ‘elhamdu lillah’, reci mu ‘jerhamukellah’, ako se razboli, obi|i
ga i ako umre, isprati ga.”
Rijadu-s-salihin 67

239. Bera ibn Azib r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, naredio
nam je sedmero, a zabranio sedmoro. Naredio nam je obilazak bolesnika, ispra}aj d`enaza,
islamsko nazdravljanje onome koji kihne, udovoljiti onome ko te zakune da mu ne{to uradi{,
pomaganje obespravljenog, odazivanje onome ko pozove i nazivanje selama. A zabranio
nam je zlatno prstenje, pijenje iz srebrnih ~a{a, upotrebljavanje svilenih jastuka, no{enje
svilenih ko{ulja ispro{ivanih lanenim {arama i no{enje bilo kakve svilene odje}e.” Po jednom
rivajetu, me|u prvih sedmero je i vra}anje izgubljenih `ivotinja vlasniku.
(Muttefekun alejhi)

28. Pokrivanje nedostataka i nepristojnih djela

muslimana i zabrana njihovog otkrivanja i {irenja bez potrebe

Allah, d`.{., ka`e:

“One koji vole da se o vjernicima {ire bestidne glasine, ~eka te{ka kazna i na
ovom i na onom svijetu.” (En-Nur, 19)

240. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “^ovjek (rob) ne}e sakriti mane ~ovjeka na dunjaluku, a da ne}e njegove Allah
sakriti na Kijametskom danu.”
(Muslim)

241. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Svi }e moji sljedbenici biti sa~uvani od jezika drugih ljudi (ogovaranja), osim onih koji
javno i otvoreno grije{e, a od javnih grijeha je i kada ~ovjek ne{to no}u uradi, a zatim
osvane, a da niko osim Allaha ne zna za njegov grijeh, pa onda rekne svome drugu: “Ja sam
sino} uradio to i to.” Allah ga je bio sakrio, a on osvanuo i objelodanjuje ono {to je Allah ve}
bio sakrio.”
(Muttefekun alejhi)

243. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

doveden jedan ~ovjek koji je pio alkohol, pa je rekao: “Udrite ga.” “Mi smo ga udarali ~ime je
ko stigao, neko rukom, neko obu}om, a neko ~ak i svojom odje}om”, veli Ebu-Hurejre. A
kada je to sve bilo zavr{eno i ~ovjek se udaljio, neko re~e: “Allah te posramio!” Alejhisselam
re~e: “Ne govorite tako, ne poma`ite {ejtanu protiv njega.”
(Buhari)
68 Rijadu-s-salihin

29. Ispunjenje potreba muslimana

Allah, d`.{., ka`e:

“... i dobra djela ~inite, da biste postigli ono {to `elite.” (El-Had`, 77)
244. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Musliman je brat muslimanu; ne}e mu nasilje u~initi niti }e dozvoliti da drugi nad njime
nasilje ~ini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah }e njemu pomo}i u njegovoj nevolji. Ko
otkloni neda}u jednog muslimana, Allah }e njemu otkloniti jednu od njegovih neda}a na Sudnjem
danu. A ko prikrije (sramote) jednog muslimana, Allah }e prikriti njegove na Sudnjem danu.”
(Muttefekun alejhi)

245. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko otkloni vjerniku jednu od njegovih dunjalu~kih nevolja, Allah }e otkloniti jednu od
njegovih neda}a na Sudnjem danu. Ko olak{a svome du`niku (time {to }e mu odgoditi rok,
ili mu posve oprostiti), Allah }e njemu olak{ati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije
(nevaljal{tine) jednog muslimana, Allah }e njega pokriti na ovom i na budu}em svijetu. Allah
je u pomo}i Svome robu, sve dok je on u pomo}i svome bratu. Ko krene na put tra`e}i
nauku, Allah }e mu tim njegovim putem olak{ati put u D`ennet. Kad god se sakupe ljudi u
ku}i Allahovoj (d`amiji), radi u~enja Kur’ana, i njegovog zajedni~kog prou~avanja, Allah na
njih spusti smirenost i prekrije ih svojim rahmetom, meleki ih okru`e i Allah ih spominje,
ponose}i se njima, me|u svojim najbli`im (najodabranijim) stvorenjima. A onoga koji zaka`e
u svojim djelima, ne}e spasiti njegovo porijeklo.”
(Muslim)

30. Zauzimanje i zalaganje za drugog

Allah, d`.{., ka`e:

“Onaj ko se bude za dobro zalagao, bit }e i njemu udio u nagradi.” (En-Nisa,
85)

246. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
imao je obi~aj, kad mu do|e neko sa nekakvim zahtjevom (molbom), okrenuti se prisutnima
i kazati: ‘Zauzimajte se za njega, jer }ete za to biti nagra|eni, a Allah }e presuditi ono {to On
ho}e, jezikom Svoga Poslanika.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 69

31. Uspostavljanje reda i mira me|u ljudima

Allah, d`.{., ka`e:

“Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada
tra`e da se milostinja udjeljuje, ili da se dobra djela ~ine, ili da se uspostavlja
sloga me|u ljudima.” (En-Nisa, 114)
“Izmirenje je najbolje.” (En-Nisa, 128)
“Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice.” (El-Enfal, 1)
“Vjernici su samo bra}a, zato pomirite va{a dva brata.” (El-Hud`urat, 10)

248. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “^ovjek je du`an svakoga dana podijeliti sadaku za svaki ~lanak (dio) svoga tijela.
Pravilno rije{iti spor izme|u dvojice sadaka je, pomo}i ~ovjeku da zaja{e svoga konja, ili mu
pomo}i da ga natovari sadaka je, prijatna i lijepa rije~ sadaka je, svaki korak prema d`amiji
radi namaza sadaka je, i uklanjanje sa puta onoga {to smeta sadaka je.”
(Muttefekun alejhi)

249. Ummu Kulsum bint’ Ukbe ibn Ebi-Mu’ajt, r.a., veli: “^ula sam Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: ‘Nije la`ac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa
prenese dobro ili ka`e dobro (lijepu rije~) od sebe, u cilju njihova izmirenja.’”
(Muttefekun alejhi)

U Muslimovom rivajetu navodi se da je jo{ dodala: “I nisam ~ula da je dozvolio bilo {ta od
la`i koje svijet praktikuje, izuzev u tri stvari: u ratu, u pomirenju izme|u ljudi i u pri~i ~ovjeka
svojoj `eni i `ene njemu.”

32. Vrijednost nemo}nih i siroma{nih muslimana

Allah, d`.{., ka`e:

“Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru Svome mole ujutro i nave~er, u `elji
da naklonost Njegovu zaslu`e, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz `elje za sjajem u
`ivotu na ovome svijetu.” (El-Kehf, 28)

252. Harise ibn Vehb, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
da je rekao: “Ho}ete li da vas obavijestim o tome ko su stanovnici D`enneta? D`enetlija je
70 Rijadu-s-salihin

svaki nemo}ni, slabi i skru{eni musliman. Kada bi on Allaha za ne{to zakleo, Allah bi mu
zasigurno to udovoljio. Ho}ete li da vas obavijestim o stanovnicima D`ehennema? To je
svaki zadrti, sebi~ni i oholi ~ovjek.”
(Muttefekun alejhi)

253. Ebu-Abbas b. Sad Sehe es-Sadij, ka`e: “Pro{ao je neki ~ovjek pored Poslanika,
s.a.v.s., pa Poslanik, s.a.v.s., re~e ~ovjeku koji je sjedio pored njega: ‘[ta misli{ o ovome?’
^ovjek re~e: ‘Jedan od uglednih ljudi (plemi}), mislim, ako on zaprosi djevojku, o`enit }e se
njome, ako se zauzme za nekog, prihvatit }e mu se zauzimanje.’ Pa je Poslanik, s.a.v.s.,
u{utio. Iza toga pro|e drugi ~ovjek, pa Poslanik, s.a.v.s., upita: ‘[ta misli{ o ovome?’ On
odgovori: ‘Allahov Poslani~e, ovo je jedan od siroma{nih muslimana, ovaj mislim, ako zaprosi
djevojku, ona se ne}e udati za njega, a ako se zauzme za nekoga ne}e mu se zauzimanje
primiti; ako bude govorio niko ne}e slu{ati {ta govori.’ Na to re~e Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ovaj je
bolji od svih onakvih na zemlji.’”
(Muteffekun alejhi)

256. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je jedna crnkinja mela (~istila) d`amiju, ili je to bio
jedan mladi}, pa je preselila na ahiret, a Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, po{to
je dugo nije vidio, upitao za nju, na {to mu ashabi odgovori{e da je umrla. Alejhisselam tada
re~e: “Za{to me niste obavijestili o njenoj smrti?” Oni kao da joj nisu pridavali neku va`nost,
a Alejhisselam re~e: “Poka`ite mi njen kabur!” Ashabi mu pokaza{e njen kabur, a on, nakon
{to joj je klanjao d`enazu, re~e: “Zaista su ovi kaburi mra~ni svojim stanarima, ali, uistinu, ih
Allah njima osvijetli mojim namazom.”
(Muttefekun alejhi)

258. Usame, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Stao sam na vrata D`enneta te primijetih da su ve}ina onih koji su u njega ve} bili u{li,
siromasi, a bogata{i jo{ napolju ~ekaju da im se dozvoli ulazak, izuzev {to su d`ehenemlije
od njih ve} odvedene u D`ehennem. Stao sam i na vrata D`ehennema, i primijetih da su u
njemu ve}inom `ene.”
(Muttefekun alejhi)

259. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Samo troje djece progovorilo je u kolijevci: Isa, sin Merjemin, i D`urejd`ov sahibija.
D`urej`d je bio jedan veoma pobo`an ~ovjek. Sebi je sagradio sama~ku ku}icu i u njoj
ibadet ~inio. Jednoga dana do|e mu majka, a on bija{e u namazu, i po~e ga zvati: “O
Rijadu-s-salihin 71

D`urejd`!” On se po~e dvoumiti i pomisli: “Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?” On se
odlu~i za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati ku}i. Sutradan je ponovo do{la i opet
ga na{la na namazu i ponovo ga pozvala: “O D`urejd`!” On ponovo pomisli: “Gospodaru
moj, ili majka moja, ili namaz?” I ponovo se odlu~i za namaz. Sljede}i dan majka ponovo
do|e i opet ga na|e na namazu i pozva, a on joj se ponovno ne odazva, nastavljaju}i sa
namazom. Ona tada ljutito re~e: “Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!”
Benu-Israil (njegovi sunarodnici) me|usobno su ~esto razgovarali i spominjali D`urejd`a
i njegov ibadet. Me|u njima je bila i jedna prostitutka, o ~ijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo,
koja im (nakon {to je ~ula kako o D`urejd`u pri~aju) re~e: “Ako ho}ete, ja }u ga zavesti.”
Zatim je oti{la do njega i ponudila mu se, a on se na nju ni ne obazrije. Vidjev{i to, ona do|e
jednom ~obaninu koji je ponekad navra}ao kod D`urejd`a i s njim u~ini blud i osta nose}a.
Kada je rodila dijete, ona re~e: “Ovo dijete je D`urejd`ovo!” Oni na to odu do njegove ku}ice
i po{to ga zateko{e u njoj, izbace ga vani, ku}u sru{e i po~nu ga nemilice tu}i. On im re~e:
“[ta vam je?” “Ti si blud u~inio s ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete”, reko{e oni.
“Gdje je dijete?”, upita on. Oni ga doneso{e, a on im re~e: “Pustite me da klanjam.” Kada je
zavr{io s namazom, on pri|e djetetu i prstom uprije u njegov stomak i re~e: “O dijete, ko je
tvoj otac?” Dijete odgovori: “Moj otac je taj i taj, ~obanin.” Oni tada pri|o{e D`urejd`u i
po~e{e ga grliti i ljubiti, a onda mu reko{e: “Mi }emo ti sagraditi ku}u od zlata.” On im re~e:
“Ne, nego je napravite od blata, onakvom kakva je bila”, {to oni i u~ini{e.
Jedne prilike, dok je neko dijete njegova majka dojila, pored njih nai|e jedan konjanik na
izuzetno skupocjenom i ukra{enom konju, i ona re~e: “Allahu, u~ini da ovaj moj sin bude
ovakav kad poraste!” Dijete pusti sisu, okrenu se prema konjaniku, pogleda ga i re~e:
“Allahu dragi, ne u~ini me onakvim!” Zatim se ponovo okrenu majci i po~e dojiti.
Ravija veli: “Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kako, pri~aju}i o dojenju djeteta, stavi svoj ka`iprst u usta i po~e ga sisati.”
Zatim re~e: “Poslije toga, pored njih nai|o{e neki ljudi, s jednom robinjom, koju su tukli,
vi~u}i: “Ti si prostitutka, ti si kradljivica”, a ona samo vi~e: “Hasbijellahu ve ni’melvekil” (Allah
mi je dosta. Divan li je On za{titnik). Majka djeteta tada re~e: “Allahu dragi, nemoj mi u~initi
ovo moje dijete da bude kao ova robinja!” Dijete tada ponovo prekide dojenje, pa pogleda u
robinju i re~e: “Allahu dragi, ti me u~ini da budem kao ona!”
Majka mu, zatim, za~u|eno ga propitivaju}i, re~e: “Pro{ao je ~ovjek lijepa izgleda, pa
sam ja rekla: ‘Allahu dragi, u~ini da ovo moje dijete bude kao on’, a ti si rekao: ‘Allahu, ne
u~ini me sli~nim njemu’. Zatim su pro{li sa ovom robinjom udaraju}i je i vi~u}i: ‘Prostitutka,
kradljivica!’ Pa sam ja rekla: ‘Allahu dragi, nemoj mi moje dijete u~initi njoj sli~nim, a ti si
rekao: ‘Allahu dragi, u~ini me da budem njoj sli~an!’” On joj na to odgovori: “Onaj ~ovjek je
bio silnik, pa sam zbog toga rekao: ‘Allahu dragi, nemoj me u~initi njemu sli~nim!’ A ona
72 Rijadu-s-salihin

robinja, {to su je {ibali i govorili da je prostitutka i kradljivica, ona ni{ta od toga nije bila, pa
sam zbog toga rekao: ‘Allahu dragi, u~ini me njoj sli~nim!’”
(Muttefekun alejhi)

33. Ljubazno postupanje i dobro~instvo prema jetimima,

k}erima i svim ostalim: slaba{nim, siroma{nim i razo~aranim

Allah, d`.{., ka`e:

“A prema vjernicima blag budi.” (El-Hid`r, 88)
“Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er, u `elji da
naklonost Njegovu zaslu`e, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz `elje za sjajem u
`ivotu na ovom svijetu.” (El-Kehf, 28)
“Zato siro~e ne ponizi, a prosjaka ne odbij.” (Ed-Duha, 9-10)
“Zna{ li ti onoga koji onaj svijet pori~e? Pa to je onaj koji grubo odbija
siro~e, i koji da se nahrani siro~e, ne podsti~e.” (El-Ma‘un, 1-3)

262. Sehl ibn Se’ad, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ja i staratelj (za{titnik) jetima smo u D`ennetu ovako (blizu).” Pa pokaza ka`iprstom
i srednjakom.
(Buhari)

265. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Zbrinjavalac (siroma{ne) udovice i siromaha je kao mud`ahid (borac) na Allahovom
putu.”
A mislim (veli ravija), da je jo{ dodao:
“I kao neprekidni klanja~ koji se ne umara, i kao stalni posta~ koji nikako ne mrsi!”
(Muttefekun alejhi)

267. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
odgoji dvije k}eri, i o njima se brine dok ne odrastu i udaju se, do}i }e na Sudnjem danu, pa
}emo ja i on biti kao ova dva prsta.” I sastavio je prste.
(Muslim)
268. Ai{a, r.a., pripovijeda: “Do{la mi je jedna `ena, koja prosi s dvoje `enske djece, a
ja nisam imala ni{ta joj dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu, a ona je uze, raspolovi
i dade svojim k}erima, a ona nimalo ne uze. Zatim je ustala i oti{la. Poslije toga nam je do{ao
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ja mu ispri~ah {to se desilo, a on re~e: ‘Ko
Rijadu-s-salihin 73

bude stavljen na ku{nju sa ma koliko k}eri, pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one
}e mu biti {tit od vatre na Sudnjem danu.’”
(Muttefekun alejhi)
270. Ebu-[urejh Huvejlid ibn ‘Amr el-Huza’i, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, rekao: “Allahu dragi, ja upozoravam i prijetim svakome ko upropasti
(zloupotrijebi) pravo ili imetak dvoje bespomo}nih: siro~eta i `ene.”
(Nesai, hasen)

34. Preporuka posebne pa`nje prema `enama

Allah, d`.{., ka`e:

“S njima (`enama) lijepo `ivite!” (En-Nisa, 19)
“Vi ne mo`ete potpuno jednako postupati prema `enama svojim, ma koliko
to `eljeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost, pa da jednu ostavite u
neizvjesnosti. A ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, pa, Allah }e
zaista oprostiti i samilostan biti.” (En-Nisa, 129)

273. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Primite moju oporuku da `enama ~inite dobro! Zaista je `ena stvorena od rebra (od
ne~eg krivog kao rebro), a najve}a krivina rebra je ba{ njegov najvi{i dio; pa ako ga
poku{a{ ispraviti, slomit }e{ ga, a ako ga ostavi{, osta krivo. Zato jedni drugima preporu~ujte
da `enama dobro ~ine!”
(Muttefekun alejhi)
A u drugom rivajetu, stoji: “@ena je kao rebro, ako ga htjedne{ ispraviti, slomit }e{ ga, a
ako se koristi{ njime, ono }e ti koristiti, iako je krivo.”
(Muttefekun alejhi)

U jednom Muslimovom rivajetu, stoji: “Zaista je `ena stvorena od rebra, i nikada ne}e
mo}i da se dr`i odre|enog pravca (kojeg ti tra`i{), pa ako odlu~i{ da s njom `ivi{, `ivjet }e{
s njom, a ona }e ostati takva (kriva), a kad je poku{a{ ispraviti, slomit }e{ je, a njen lom je
razvod braka.”
276. ‘Amr ibn el-Ahvas el-D`u{eni, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, kada je na Oprosnom had`u, nakon {to je u~inio zahvalu i tesbih Allahu,
d`.{., rekao: “I lijepo sa `enama postupajte, jer su one samo zato~enice kod vas. Ni{ta
drugo vi od njih nemate, izuzev ako otvoren zinaluk u~ine. Pa ako to urade, onda ih
napustite u postelji (prilikom spavanja), i udarite ih tako da ih ne ozlijedite, a ako
74 Rijadu-s-salihin

vam poslu{ne budu, onda nemojte izmi{ljati neopravdane razloge da ih zbog njih korite.
Zaista, vi imate odre|ena prava kod svojih `ena, a isto tako i one imaju svoja prava kod vas.
Va{e je pravo da im zabranite da dozvole ulazak u va{u ku}u i sjedenje (boravak) u njoj
onima koje vi ne `elite, a njihovo je pravo da ih pristojno odijevate i hranite.”
(Tirmizi, Nesai, sahih, hasen)

277. Mu’avija ibn Hajde r.a., pripovijeda: “Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme: ‘Kakva prava ima `ena jednog od nas kod svoga ~ovjeka?’ Alejhisselam
re~e: ‘Da je nahrani{ kada ti jede{, da joj kupi{ odje}u i obu}u kada to i sebi uradi{, da je ne
udara{ po licu, da je ne proklinje{ i da je ne napu{ta{ (u postelji), osim u ku}i.’”
(Ebu-Davud, hasen)

278. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljep{e pona{a, a najbolji me|u vama su
oni koji su najbolji prema svojim `enama.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

280. Abdullah ibn’Amr ibn ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Ovaj svijet je samo (prolazan) u`itak, a najbolje u njemu je dobra (~edna i
odgojena) `ena.”
(Muslim)

35. Mu`evo pravo nad njegovom `enom

Allah, d`.{., ka`e:
“Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednim nad
drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje. Zbog toga su ~estite `ene poslu{ne i
za vrijeme mu`evljeva odsustva vode brigu o onome o ~emu trebaju brigu voditi,
jer i Allah njih tada {titi.” (En-Nisa, 34)

281. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ako ~ovjek pozove svoju `enu u postelju, pa ona to odbije, te on zano}i srdit na nju,
meleki je kunu i proklinju sve do svanu}a.” (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: “Ako `ena zano}i van postelje svoga mu`a, meleki je proklinju
sve do svanu}a.” U jednom, pak, rivajetu stoji ovo: “Tako mi Onoga u ^ijoj ruci je moja du{a,
koji god ~ovjek pozove svoju `enu u postelju, pa ga ona odbije, Onaj Koji je na nebesima
Rijadu-s-salihin 75

srdit je na nju, sve dok se njen mu` ne udobrovolji.”

(Muttefekun alejhi)

282. Ebu-Hurejre, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “@eni nije dozvoljeno postiti (nafilu) u prisutnosti mu`a, bez njegove dozvole, niti
smije koga pustiti u ku}u, bez njegove dozvole.”
(Muttefekun alejhi)

283. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Svi ste vi pastiri, i svaki pastir bit }e odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir, ~ovjek je
pastir svojoj porodici, `ena je pastirica u ku}i svoga mu`a i njegove djece. Svi ste vi, dakle,
pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.”
(Muttefekun alejhi)

285. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Kada bih ikome naredio da u~ini sed`du drugome, naredio bih `eni da u~ini sed`du
svome mu`u.”
(Tirmizi, Nesai, sahih)

286. Umu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Koja god `ena
umre, a njen mu` bude njome zadovoljan, u}i }e u D`ennet.”
(Tirmizi, hasen)

287. Muaz b. D`ebel, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ni jedna `ena ne
mo`e uznemiriti svoga mu`a na ovom dunjaluku, a da ne ka`e njegova hurija iz D`enneta:
‘Ne uznemiravaj ga, Allah te ubio. On je kod tebe samo kratko a uskoro }e te ostaviti i
do}i kod nas.’”
(Tirmizi-hasen)

289. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nisam ostavio
iza sebe te`e isku{enje po mu{karca od isku{enja sa `enama.”
(Muttefekun alejhi)

36. O izdr`avanju obitelji

Allah, d`.{., ka`e:
“Otac djece je du`an da ih (prema svojoj mogu}nosti) hrani i odijeva.” (En-
Nisa, 233)
76 Rijadu-s-salihin

“Neka imu}an prema bogatstvu svome tro{i, a onaj koji je u oskudici -

prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadu`uje vi{e nego {to
mu je dao.” (Et-Talak, 7)
“[to god vi udijelite, On }e to nadoknaditi.” (Sebe‘, 39)

289. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Novac koji potro{i{ na Allahovom putu, novac koji potro{i{ za osloba|anje robova,
novac koji podijeli{ siromasima i novac koji potro{i{ na svoju obitelj; najve}a je nagrada za
onaj novac koji si potro{io za svoju obitelj.”
(Muslim)

290. Ebu-Abdullah Sevban ibn Bud`dud, r.a., oslobo|eni rob Allahovog Poslanika, prenosi
da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Najbolji novac koji ~ovjek potro{i
jeste onaj novac koji potro{i za svoju obitelj, novac koji potro{i za izdr`avanje svoje (ratne)
`ivotinje na Allahovom putu i novac koji potro{i na svoje drugove na Allahovom putu.”
(Muslim)

292. Se’ad ibn Ebi Vekkas, r.a., u svome dugom hadisu, koji je naveden na po~etku ove
knjige u poglavlju o nijjetu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“I zaista }e{ ti za svaki dinar koji potro{i{, `ele}i njime Allahovo zadovoljstvo, biti nagra|en
kod Allaha, pa ~ak i za ono {to potro{i{ za ishranu svoje `ene.”
(Muttefekun alejhi)

293. Ebu-Mes’ud el-Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Kada ~ovjek utro{i novac za izdr`avanje svoje obitelji, `ele}i njime posti}i Allahovo
zadovoljstvo (znaju}i da mu je to du`nost od Allaha, te je izvr{ava nadaju}i se Njegovoj
nagradi), pi{e mu se kao da je podijelio sadaku.”
(Muttefekun alejhi)

295. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Svakoga dana, u kome osvanu Allahovi robovi, si|u dva meleka, te jedan od njih
rekne: ‘O Allahu, Ti nadoknadi onome ko dijeli!’ A drugi veli: ‘O Allahu, Ti uni{ti imetak onoga
koji spre~ava njegovo tro{enje u korisne svrhe (ne dijeli)!’”
(Muttefekun alejhi)

296. Ebu-Hurejre, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
Rijadu-s-salihin 77

rekao: “Gornja ruka (ona koja dijeli) bolja je od donje ruke (one koja uzima). U dijeljenju po~ni
od svojih bli`njih. Najbolja je sadaka ona koja je u~injena iz imu}nog stanja (vi{ka imetka).
Ko se bude dr`ao ~ednosti i neposezanja za haramom (dr`e}i se dostojanstveno bez
pro{nje), Allah }e ga pomo}i i u~initi ~ednim, a ko se bori za neovisnost, Allah }e ga u~initi
neovisnim.”
(Buhari)

38. Obaveza nare|ivanja svojoj obitelji, svojoj punoljetnoj djeci

i ostalima, za koje se odgovorno da budu pokorni Allahu, d`.{.,
i izvr{avaju Njegova nare|enja, a klone se onoga {to je zabranio,
i poduzimanje odgojnih mjera protiv njih, ukoliko to odbiju

Allah, d`.{., ka`e:

“Naredi ~eljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome!” (Taha, 132)
“O vi koji vjerujete, sebe i obitelji svoje ~uvajte od vatre, ~ije }e gorivo ljudi
i kamenje biti!” (Et-Tahrim, 6)

298. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: “Hasan, sin Alije, r.a., uzeo je jedanput (kao dijete)
jednu hurmu od hurmi koje su date za sadaku, pa je stavio u usta. Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme vidio, je to, te je povikao: ‘Kh, kh, baci to, zar ne zna{ da mi ne
jedemo sadaku!’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom rivajetu stoji: “Zaista nam (Poslaniku i njegovoj porodici) nije dozvoljena
sadaka!”
300. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Svi ste vi pastiri, i svi }ete biti odgovorni za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za
svoje stado, ~ovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za nju, `ena je pastirica u ku}i
svoga mu`a i odgovorna za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran
za njega. Svi ste vi, dakle, pastiri, i svi ste odgovorni za svoje stado.”
(Muttefekun alejhi)

301. ‘Amr ibn [u’ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a., da je Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Nare|ujte svojoj djeci klanjanje namaza kad
im bude sedam godina, a silom ih nagonite (udrite ih) na namaz kad napune deset godina, i
u posteljama ih rastavljajte (mu{ko i `ensko).”
78 Rijadu-s-salihin

39. Du`nosti prema kom{iji i Poslanikova oporuka o tome

Allah, d`.{., ka`e:

“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim
i kom{ijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su
u va{em posjedu.” (En-Nisa, 36)

303. Ibn-’Umer i Ai{a, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Toliko mi je ~esto D`ibril oporu~ivao susjeda, da sam mislio da }e ga u~initi (zakonitim)
nasljednikom.”
(Muttefekun alejhi)

304. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“O Ebu-Zerr, kada bude{ kuhao ~orbu, dospi malo vi{e vode pa po{alji svojim susjedima!”
(Muslim)
U drugom rivajetu stoji: “Kada bude{ kuhao ~orbu, naspi vi{e vode, pa pogledaj obitelji
svojih susjeda, te i njima podijeli jedan dio!”

305. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik!”
Neko re~e: “Ko to, Allahov Poslani~e?” Alejhisselam odgovori: “Onaj ~iji susjed nije siguran
od njegova zla i neprijatnosti od njega!”
(Muttefekun alejhi)
U Muslimovom rivajetu stoji: “Ne}e u}i u D`ennet onaj od koga njegov susjed nije
siguran (miran) od njegovih zala.”

308. Ebu-Hurejre, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ni~im ne uznemirava kom{iju!
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti svoga gosta! Ko vjeruje u Allaha i
Sudnji dan, neka govori hajr (korisno), ili neka {uti!”
(Muttefekun alejhi)

311. Abdullah ibn ‘Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Najbolji prijatelji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome prijatelju, a najbolje
Rijadu-s-salihin 79

kom{ije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome kom{iji.”

(Tirmizi-Nesai)

40. Dobro~instvo prema roditeljima

i posebna pa`nja prema rodbini

Allah, d`elle{anuhu, ka`e:

“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima
dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim
i kom{ijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su u
va{em posjedu.” (En-Nisa, 36)
“I Allaha se bojte s imenom ~ijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne
kidajte...” (En-Nisa, 1)
“... I oni koji po{tuju ono {to je Allah naredio da se po{tuje...” (Er-Ra‘d, 21)
“Mi smo svakog ~ovjeka zadu`ili da bude dobar prema roditeljima svojim...”
(El-Ankebut, 8)
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima
dobro~instvo ~inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost do`ive,
ne reci im ni: ‘Uh!‘ i ne podvikni na njih, i obra}aj im se rije~ima po{tovanja
punim. Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se,
oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.‘” (El-Isra, 23-24)
“Mi smo naredili ~ovjeku da bude poslu{an roditeljima svojim. Majka ga
nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni
i roditeljima svojim...” (Lukman, 14)

312. Prenosi se da je Ebu-Abdurrahman, Abdullah b. Mes’ud, r.a., rekao: “Pitao sam

Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, koje je djelo Allahu najdra`e? Alejhisselam
re~e: ‘Namaz u njegovo pravo vrijeme.’ Zatim sam upitao: ‘A koje poslije njega?’
‘Dobro~instvo svojim roditeljima’, odgovori on. ‘Koje poslije njega?’, ponovo upitah. ‘D`ihad
na Allahovom putu’, odgovori on.”
(Muttefekun alejhi)

313. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “^ovjek nije u stanju odu`iti se svome roditelju, izuzev da ga na|e u ne~ijem vlasni{tvu
(kao roba), zatim ga otkupi, a potom oslobodi.”
(Muslim)
80 Rijadu-s-salihin

316. Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: “Allahovom Poslaniku (sallallahu ‘alejhi

ve selleme,) do{ao je jedan ~ovjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslani~e! Ko je najpre~i za moje
lijepo dru`enje i pona{anje prema njemu?’ Alejhisselam re~e: ‘Tvoja majka.’ ^ovjek tada
re~e: ‘ Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita ~ovjek.
‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Alejhisselam. ^ovjek ponovo upita: ‘ Ko poslije nje?’
Alejhisselam tada re~e: ‘Tvoj otac!’”
(Muttefekun alejhi)

A u jednom drugom rivajetu stoji: “O Allahov Poslani~e! Ko je najpre~i za moje dru`enje

i lijepo pona{anje prema njemu?” Alejhisselam re~e: “Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim
tvoja majka, zatim tvoj otac.”

317. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko do~eka
starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne u|e u D`ennet!” (Muslim)
319. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
`eli da mu se nafaka uve}a i da mu se `ivot produ`i, neka pazi i redovno posje}uje svoju
rodbinu.”
(Muttefekun alejhi)
321. Prenosi se da je Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., rekao: “Jedan ~ovjek pri{ao je
Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: ‘Zavjetujem ti se za hid`ru i
d`ihad, nadaju}i se nagradi od Allaha, d`elle{anuhu.’ Alejhisselam mu re~e: ‘Je li ti jedno od
roditelja `ivo?’ ‘Jesu, oboje’, odgovori on. Alejhisselam mu tada re~e: ‘Da li ti uistinu `eli{
nagradu od Allaha, d`.{.?’ ‘Da’, odgovori on. ‘Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih
i lijepo se pona{aj prema njima’, re~e Alejhisselam.’”
(Muttefekun alejhi)
Ovo je Muslimov rivajet, a po drugom rivajetu, koji prenosi i Buhari: “Do{ao je jedan
~ovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i zatra`io od njega dozvolu da
krene u d`ihad. Na to ga Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, upita: ‘Jesu li ti `ivi roditelji?’
‘Jesu’, odgovori on. Alejhisselam mu tada re~e: ‘ Idi njima, tvoj d`ihad je da sa njima bude{.’”

322. Isti prenosilac veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Nije
dovoljno samo uzvratiti posjetu svojoj rodbini. Pravilno se pona{a prema svojoj rodbini onaj
koji, kada ga ona zaboravi, ili odbaci, obnavlja vezu sa njom.”
(Buhari)
Rijadu-s-salihin 81

323. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Rodbinska krvna veza visi o ‘Ar{u i vi~e: ‘Ko mene odr`ava i po{tuje, i njega }e Allah, d`.{.,
posje}ivati i po{tivati, a ko mene ne odr`ava i ne po{tuje, ne}e ni Allah, d`.{., njega posje}ivati
niti po{tivati.’”
(Muttefekun alejhi)

325. Prenosi se da je Esma, k}er Ebu-Bekra, r.a., rekla: “Do{la mi je moja majka za
vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ne{to tra`e}i, a jo{ nije bila primila
islam, pa sam upitala Alejhisselama da li da je primim. Alejhisselam mi je odgovorio: ‘Da,
svakako, primi svoju majku i uslu`i je.’”
(Muttefekun alejhi)

331. Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a., pripovijeda da je neki ~ovjek rekao: “O Allahov Poslani~e!
Obavijesti me o poslu koji }e me uvesti u D`ennet i udaljiti od D`ehennema. Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, re~e mu na to: ‘Ibadet ~ini isklju~ivo Allahu, d`.{., i ne pripisuj
Mu druga, namaz redovno obavljaj, daji zekat i pazi i posje}uj svoju rodbinu.’”
(Muttefekun alejhi)

332. Selman b. ‘Amir, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Kada neko od vas htjedne iftariti, neka se iftari hurmom, jer je u hurmi beri}et, a ako
ne na|e hurmu, onda vodom, jer je ona naj~i{}a.” Zatim je rekao: “Sadaka u~injena siromahu
jeste obi~na sadaka, a sadaka u~injena svojoj rodbini dvostruka je sadaka - sadaka i pa`nja
(rodbine).”
(Tirmizi, hasen)
333. Prenosi se da je sin h. Omera, r.a., rekao: “Imao sam jednu `enu koju sam volio, a
moj otac Omer je nije podnosio, te mi jednoga dana re~e: ‘Rastavi se s njom!’ Ja sam to
odbio, a Omer je oti{ao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ispri~ao mu {ta
se desilo. Alejhisselam mi potom re~e: ‘Rastavi se s njom.’”
(Ebu- Davud, Tirmizi , hasen, sahih)

334. Ebu-Derda r.a., pripovijeda da mu je do{ao jedan ~ovjek i rekao: “Ja imam `enu, ali
meni moja majka nare|uje da se rastavim s njom.” Ebu-Derda mu na to re~e: “^uo sam
Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: “Roditelji su srednja vrata
D`enneta, pa ako ho}e{, pusti ih, a ako ho}e{, sa~uvaj ih.”
(Tirmizi, Nesai, sahih)
82 Rijadu-s-salihin

41. Stroga zabrana neposlu{nosti

prema roditeljima i zapostavljanje rodbine

Allah, d`elle{anuhu, veli:

“Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti do~epali, nered na Zemlji ~inili i
rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih
u~inio.” (Muhammed, 22-23)
“A one koji ne ispunjavaju du`nost prema Allahu, iako su se na to ~vrsto
obavezali, i kidaju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine nered na Zemlji,
~eka prokletstvo i najgore prebivali{te.” (Er-Ra‘d, 25)
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima
dobro~instvo ~inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost do`ive,
ne reci im ni: ‘Uh!‘ i ne podvikni na njih, i obra}aj im se rije~ima po{tovanja
punim. Budi prema njima pa`ljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se,
oni su mene, kada sam bio dijete, njegovali.‘” (El-Isra, 23-24)

336. Ebu-Bekr Nufej’ b. Haris, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “‘Ho}ete li da vas obavijestim o najve}im grijesima?’ - tri puta. Mi odgovorismo:
‘Svakako, o Allahov Poslani~e!’ On tada re~e: ‘Allahu pripisivanje druga i neposlu{nost
roditeljima.’ Bio je naslonjen, zatim se ispravi sjede}i i re~e: ‘Svakako, i la`an govor i la`no
svjedo~enje!’ Zatim je toliko dugo ponavljao ovo dvoje zadnje da smo rekli: ‘Da ho}e u{utjeti!’”
(Muttefekun alejhi)

337. ‘Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Veliki grijesi su: mnogobo{tvo, neposlu{nost roditeljima, ubistvo i la`na
zakletva.”
(Buhari)

339. D`ubejr b. Mut’im, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ne}e u}i u D`ennet onaj koji prekine veze sa svojom rodbinom.”
(Muttefekun alejhi)

340. Mugire b. [u’be r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Allah, d`.{., zabranio vam je neposlu{nost va{im majkama, ‘ne dam, a daj’ (ne da
Rijadu-s-salihin 83

ono {to mu je du`nost, a uzima ono {to mu nije dozvoljeno) i zakopavanje `ive `enske
djece, a pokudio ‘rekla-kazala’ (da ispri~a sve {to je ~uo-la, ne vode}i ra~una je li to ta~no,
pa ~ak ako i sumnja da bi to moglo biti neistinito, a ~ovjeku je, po jednom hadisu, dosta la`i
da ispri~a sve {to je ~uo), prekomjerno zapitkivanje i nekontrolirano tro{enje imovine.”
(Muttefekun alejhi)

42. Dobro~instvo prijateljima roditelja, rodbini,

`eni i ostalima prema kojima se preporu~uje posebna po~ast

341. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Najve}e dobro~instvo je da ~ovjek odr`ava prijateljstvo s prijateljima svoga oca.”
(Muslim)
344. ‘Ai{a, r.a., pripovijeda: “Nisam ni na koju od `ena Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, bila ljubomorna, kao na Hatid`u, r.a., iako je nikad nisam vidjela, ali ju je
Alejhisselam ~esto spominjao; ~ak bi znao zaklati ovcu, zatim je isje}i na komade i poslati
Hatid`inim biv{im prijateljicama. Znala sam mu re}i: ‘Kao da na dunjaluku nije bilo druge
`ene, osim Hatid`e?’ A on bi odgovorio: ‘Ona je bila takva, takva ... sa njom sam imao
djecu.’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom rivajetu stoji: “Znao bi zaklati samo jednu ovcu, ali bi slao od nje Hatid`inim
prijateljicama koliko bi im bilo dovoljno.”
U tre}em rivajetu, pak, stoji: “Kada bi zaklao ovcu, povikao bi: ‘Po{aljite Hatid`inim
prijateljicama!’”
U jednom drugom rivajetu stoji slijede}e: “Jedne prilike zatra`ila je dozvolu za ulazak
kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Hale bint Huvejlid, sestra Hatid`ina,
pa je u njenom glasu prepoznao Hatid`in glas i veoma se obradovao tome i rekao: ‘Dragi
Allahu, ovo je Hale b. Huvejlid!’”

345. Prenosi se da je Enes, b. Malik, r.a., rekao:

“Krenuo sam na put sa D`erirom b. Abdullahom el-Bed`elijem, r.a., pa on po~e da me
slu`i (iako je bio stariji), te mu ja rekoh: ‘Nemoj to vi{e ~initi!’ Na to mi on re~e: ‘Kada sam
vidio kako ensarije (Medinelije) postupaju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, zakleo sam se da se ne}u ni sa kim od njih dru`iti, a da ga ne budem slu`io.’”
(Muttefekun alejhi)
84 Rijadu-s-salihin

43. Posebna po~ast obitelji Allahovog Poslanika,

sallallahu alejhi ve selleme, i o njenim fadiletima

Allah, d`elle{anuhu, ka`e:

“Allah `eli da od vas, o obitelji Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno
o~isti.” (Al-Ahzab, 33)
“Pa ko po{tiva Allahove propise - znak je bogoboja`ljiva srca.” (El-Had`, 32)

346. Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: “Jednog dana smo ja, Husajn b. Sebre i
‘Amr b. Muslim oti{li Zejdu b. Erkamu, r.a. Nakon {to smo sjeli kod njega, Husajn mu re~e:
‘O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo hajra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, i ~uo njegov govor, sa njim u boj i{ao i za njim klanjao. Zaista si mnogo hajra
do`ivio! Pri~aj nam ne{to od onoga {to si ~uo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme.’
On tada re~e: ‘Brati}u moj! Tako mi Allaha, ve} sam ostario, davno je to bilo, a pone{to
sam i zaboravio od onoga {to sam ~uo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
te primite od mene ono {to vam ka`em, a ne pitajte me za ono {to pre{utim.’
Zatim re~e: ‘Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ustao i
odr`ao govor na izvoru izme|u Mekke i Medine, koji se zove Humma u kome se zahvalio
Allahu, d`.{., tesbih Mu u~inio, govorio i opominjao, a zatim rekao: - O ljudi! Zaista sam ja
samo ~ovjek, uskoro }e do}i izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te }u mu se ja
odazvati, a me|u vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova Knjiga, u kojoj je
uputa i nur, te je ~vrsto prihvatite i nje se dr`ite! - Pa je govorio o Kur’anu i nu`nosti njegove
primjene u `ivotu, a zatim rekao: - I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!’
Husajn ga zatim upita: ‘A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove `ene od
njegove obitelji?’ ‘Njegove `ene spadaju u ehli-bejt, ali njegova su obitelj oni kojima je
zabranjena sadaka poslije njegove smrti’, odgovori on.
Husajn re~e: ‘A ko su oni?’ ‘Oni su: obitelj Alije, obitelj ‘Akila, obitelj D`a’fera i obitelj
‘Abbasova’, odgovori on. ‘Svima ovima je zabranjeno primanje sadake?’, upita Husajn. ‘Da’,
odgovori on.”
U drugom rivajetu stoji: “Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je
Allahova Knjiga, koja je Njegovo u`e; ko ga bude slijedio, bit }e na pravom putu, a ko ga
ostavi, bit }e u zabludi.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 85

44. Po{tovanje i uva`avanje uleme

i velikana i davanje prednosti njima u svemu

Allah, d`elle{anuhu, ka`e:

“Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti
imaju, pouku primaju!‘” (Ez-Zumer, 9)

348. Prenosi se da je Ebu-Mes’ud ‘Ukbe b. ‘Amir el-Bedri el-Ensari, r.a., rekao: “Allahov
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao je: ‘Neka imam u d`ema’atu bude onaj koji
najvi{e Kur’ana zna napamet, a ako u Kur’anu budu jednaki, onda naju~eniji u hadisu, a ako
budu i u hadisu isti, onda onaj koji je prije hid`ru u~inio, a ako i u hid`ri budu isti, onda onaj
koji je stariji po godinama.
Neka nipo{to ~ovjek ne staje pred d`ema’at u ne~ijoj ku}i, ili sjedne na posebno (odre|eno)
mjesto, izuzev nakon dozvole doma}ina.’”
U drugom rivajetu stoji: “Onda onaj koji je prije primio islam”, umjesto: “stariji po godinama”.
(Muslim)

U jednom, pak, rivajetu stoji: “Imam je me|u vama onaj koji najvi{e Kur’ana zna napamet
i koji je prije po~eo u~iti Kur’an, a ako u Kur’anu budu isti, onda neka vam imam bude onaj koji
je prije hid`ru u~inio, a ako i u hid`ri budu isti, onda neka vam imam bude onaj koji je stariji
po godinama.”

349. Od Ebu-Mesuda Ensarija, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik doticao

nas je svojim rukama po ramenima pred namaz i govorio: ‘Ujedna~ite se, uravnajte se.
Nemoj da budete jedan mimo drugog, pa da va{a srca Allah rastavi i razjedini, nek mi je bli`i
onaj ko je dostojan i razuman, pa oni koji su iza njih.’”
(Muslim)

350. Abdullah b. Mesud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neka su
bli`i meni oni koji su dostojni i razboriti, a zatim oni koji su iza njih (ponovio je to tri puta) i
~uvajte se ~ar{ijskog nereda i galame.”
(Muslim)

352. D`abir, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poslije
Bitke na Uhudu, stavljao u kabur po dvojicu pitaju}i: “Koji je vi{e Kur’ana napamet znao?” Pa
86 Rijadu-s-salihin

kada bi mu pokazali na jednog od njih dvojice, njega bi prvog stavio u kabur.

354. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Zaista, u veli~anje Allaha, d`.{., spada i po{tovanje starog (sijedog) muslimana, hafiza
Kur’ana, koji ne pretjeruje u tra`enju skrivenih propisa u njemu, kako bi ih strogo primijenio,
niti je od onih koji rijetko Kur’an u~e i slabo se po njemu vladaju, kao i po{tovanje i pravedna
vladara.”
(Ebu-Davud)

355. ‘Amr b. [u’ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, da je Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Nije od nas onaj koji nije milostiv prema na{im mla|ima,
i koji ne po{tuje na{e starije.”
(Ebu-Davud i Tirmiz, sahih)
U Ebu-Davudovom rivajetu stoji: “...koji ne po{tuje prava na{ih starijih.”

45. Posje}ivanje dobrih ljudi, dru`enje sa njima, po{tivanje

i tra`enje njihove dove; posje}ivanje odabranih mjesta

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A kada Musa re~e momku svome: ‘Sve }u i}i dok ne stignem do mjesta gdje
se sastaju dva mora, ili }u dugo, dugo i}i!‘ I kada njih dvojica stigo{e do mjesta
na kome se ona sastaju, zaboravi{e na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada
se udalji{e, Musa re~e momku svome: ‘Daj nam u`inu na{u, jer smo se od ovoga
na{eg putovanja umorili.‘ ‘Vidi‘, re~e on, ‘kada smo se kod one stijene svratili,
ja sam zaboravio onu ribu. Sam {ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je ne
spomenem. Mora da je ona kliznula u more; ba{ ~udnovato!‘ ‘E, to je ono {to
tra`imo!‘, re~e Musa, i njih se dvojica vrati{e putem kojim su bili do{li, i na|o{e
jednog na{eg roba kojem smo milost na{u darovali, i onome {to samo Mi znamo,
nau~ili. ‘Ho}e{ li da te pratim?‘, upita ga Musa, ‘ali da me onome ~emu si ti
ispravno pou~en pou~i{?‘” (El-Kehf, 60-66)
“Budi ustrajno uz one koji Gospodara svoga dozivaju ujutro i nave~er u `elji
da naklonost njegovu zaslu`e.” (El-Kehf, 28)

360. Enes, r.a., kazuje da je Ebu- Bekr rekao Omeru, r.a., nakon smrti Allahovog
Poslanika, a.s.: “Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, r.a., kao {to je to ~inio Allahov Poslanik,
a.s.” Kada su u{li u ku}u, ona zaplaka i njih dvojica je upita{e: ‘Za{to pla~e{? Zar ne zna{
da je najbolje ono {to je Allah pripremio Allahovom Poslaniku, a.s.?’”
Rijadu-s-salihin 87

“Ne pla~em zato {to ne znam da je ono {to je Allah pripremio Allahovom Poslaniku, a.s.,
najbolje, nego pla~em zato {to je Objava prestala dolaziti.” “Tada ona rasplaka i njih dvojicu,
te i oni po~e{e plakati s njom.”
(Muslim)

361. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, a.s.: “Neki ~ovjek je krenuo da
posjeti brata muslimana u drugom selu, i Allah naredi meleku da ga sa~eka na putu. ‘Kuda
ide{?’, upita ga melek. ‘Idem da posjetim brata u ovom selu’, re~e ~ovjek. ‘Da ne ide{ zato
da ti uzvrati na dobro~instvo koji si mu u~inio?’ ‘Ne. Ho}u da ga posjetim, zato {to ga volim,
u ime Allaha.’ ‘Ja sam izaslanik Allaha’ - re~e mu melek - ‘da ti ka`em da te je Allah zavolio,
kao {to si ti njega zavolio, u ime Allaha!’”
(Muslim)
362. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada neko obi|e
bolesnika, ili posjeti brata muslimana, melek ga zovne: ‘Divan si, divno je djelo koje si u~inio,
i u D`ennetu si sebi pripremio boravi{te.’”
(Tirmizi, hasen)

363. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dobar
sagovornik i lo{ sagovornik su kao prodava~ mirisa i kova~. Prodava~ mirisa }e ti pokloniti
miris; ili }e{ ga kupiti, ili }e{ osjetiti lijep miris, a kova~ }e ti zapaliti odje}u ili }e{ od njega
osjetiti ru`an miris.”

364. Ebu-Hurerje, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “@ene se uzimaju zbog
~etiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere; pa se o`eni vjernicom, blagoslovljen bio!”
(Muttefekun alejhi)

367. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^ovjek je vjere
svoga prijatelja; zato pazite sa kim se dru`ite!”
(Ebu- Davud, Tirmizi, hasen)

368. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^ovjek }e biti
uz onoga koga voli.”
(Muttefekun alejhi)

369. Enes, r.a., kazuje da je jedan beduin upitao Allahovog Poslanika, a.s.: “‘Kada }e biti
Smak svijeta?’ ‘A {ta si pripremio za njega?’, upita ga. ‘Ljubav prema Allahu i Allahovom
88 Rijadu-s-salihin

Poslaniku’, re~e ~ovjek. ‘Ti }e{ biti sa onima koje voli{‘ - odgovori mu.”
Drugo predanje glasi: “Nisam pripremio mnogo dobrovoljnog posta, ni namaza, ni sadake,
ali volim Allaha i Njegovog Poslanika!”
(Muttefekun alejhi)

371. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ljudi su kao metali,
kao zlato i srebro. U islamu su najbolji oni koji su bili najbolji u d`ahilijjetu, ako shvate vjeru;
a du{e su sakupljena vojska, one koje se upoznaju, zbli`e se, a one koje se ne upoznaju,
razi|u se.”
(Muslim)

46. Vrijednosti ljubavi u ime Allaha i podsticanje na nju.

Lijepo je izre}i svoju ljubav onome ko se voli. Kako tada odgovoriti?

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema
nevjernicima, a samilosni me|u sobom; vidi{ ih kako se klanjaju i licem na tle
padaju, `ele}i Allahovu nagradu i zadovoljstvo - na licima su im tragovi padanja
na sed`du.” (El-Feth, 29)
“I onima koji su Medinu za `ivljenje izabrali i domom prave vjere jo{ prije
njih je u~inili; oni vole one koji im se doseljavaju.” (El-Ha{r, 9)

375. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Koga budu krasila tri
svojstva, osjetit }e slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu dra`i od svega, da brata
muslimana voli samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u kufr, nakon {to ga je Allah iz njega
izbavio, kao {to ne `eli biti ba~en u vatru.”
(Muttefekun alejhi)

376. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sedam vrsta ljudi bit
}e u Allahovom hladu, na dan kad nikakvoga drugog hlada ne}e biti: praveden vladar;
mladi} koji odraste u pokornosti Allahu; ~ovjek ~ije je srce neprestano vezano za d`amiju;
prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kada se sastaju i razi|u; ~ovjek kojeg lijepa
i ugledna `ena pozove na blud, pa ka`e: ‘Ne, ja se bojim Allaha’; ~ovjek koji udjeljuje
milostinju, tako da mu lijeva ruka ne zna {ta je desna udijelila; i ~ovjek koji se sjeti Allaha u
samo}i, pa pusti suze.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 89

377. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na Sudnjem danu }e
Allah re}i: ‘Gdje su oni {to su se voljeli u Moje ime? Danas }u ih uvesti u Moj hlad, kada
nema drugog hlada, osim Moga!’”
(Muslim)

378. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tako mi Allaha, u
^ijoj je ruci moja du{a, ne}ete u}i u D`ennet sve dok ne budete vjerovali, a ne}ete vjerovati
sve dok se ne budete voljeli! Ho}ete li da vas uputim na djelo kojim }ete se, ako ga budete
~inili, zavoljeti? Nazivajte selam jedni drugima!”
(Muslim)

384. Mu’az, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., uzeo me je za ruku i rekao mi: ‘Mu’aze,
volim te, tako mi Allaha! Zato, poslije svakog namaza, prou~i: - Gospodaru moj, pomozi mi
da Te se sje}am, da Ti zahvaljujem i da Ti ispravno robujem!’”
(Ebu-Davud, Nesai, sahih)

47. Znaci Allahove ljubavi prema Njegovom robu

Allah, d`elle{anuhu, ka`e:

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah zavoljeti i grijehe
vam oprostiti!‘ - a Allah pra{ta i milostiv je.” (Ali-‘Imran, 31)
“O vjernici, ako se neko od vas od vjere svoje odmetne, pa, Allah }e sigurno
mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne,
a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovom putu boriti i ne}e se
ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome ho}e, a Allah je
neizmjerno dobar i sve zna.” (El-Maida, 54)

386. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni Allah ka`e:
‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdra`e Meni ~ime Mi se Moj
rob mo`e pribli`iti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribli`uje nafilama sve dok ga ne zavolim, a
kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim ~uje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom
prihva}a i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit }u mu, a ako zatra`i Moju
za{titu, za{titit }u ga.’”
(Buhari)
90 Rijadu-s-salihin

388. Ai{a, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., poslao jednog ~ovjeka kao zapovjednika
izvidnice. ^ovjek je na zavr{etku svakog namaza u~io suru (Kul huvallahu ehad), a kada se
vrati{e, to spomenu{e Allahovom Poslaniku, a.s. “‘Upitajte ga za{to je to ~inio?” - re~e im
Allahov Poslanik, a.s. Kada su ga pitali, on im odgovori: “Zato {to su u toj suri svojstva
Milostivog, i ja volim da je u~im.” “Recite mu da ga Uzvi{eni Allah voli, re~e Allahov
Poslanik, a.s.”
(Muttefekun alejhi)

49. Su|enje ljudima prema vanjskim djelima,

a Allahu }e se odgovarati za ono {to im je u du{ama

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A ako se pokaju i namaz budu obavljali i zekat davali, ostavite ih na
miru.” (Et-Tevba, 5)

390. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nare|eno mi je da se

borim protiv ljudi, sve dok ne budu svjedo~ili da je samo Allah Bog i da je Muhammed Allahov
Poslanik, klanjali namaz i davali zekat. A kada to u~ine, za{titili su od mene svoje `ivote i
imetke, izuzev kada se ogrije{e o propise islama, a Allahu }e polagati ra~un.”
(Muttefekun alejhi)

391. Ebu- Abdullah Tarik b. U{ejm, r.a., kazuje da je ~uo od Allahovog Poslanika, a.s.:
“Ko izgovori {ehadet i porekne druga bo`anstva, osim Allaha, za{titio je svoj imetak i `ivot,
a Allahu }e poslije polagati ra~un.”
(Muslim)

392. Ebu-Ma’bed Mikdad b. Esved, r.a., kazuje da je pitao Allahovog Poslanika, a.s.:
“Ako se sukobim s nevjernikom i on mi sabljom odsije~e ruku, a zatim pobjegne na drvo i
ka`e: ‘Prihvatam islam’, smijem li ga ubiti nakon {to to ka`e, Allahov Poslani~e?” “Ne
smije{! “ “Ali, Allahov Poslani~e, on mi je odsjekao ruku, a zatim je to rekao po{to ju je
odsjekao!?” “Ne smije{ ga ubiti, jer, ako ga tada ubije{, on bit }e u polo`aju u kom si ti bio
prije nego {to si ga ubio, a ti }e{ biti u polo`aju u kom je on bio prije nego {to je to izgovorio.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 91

50. Strah od Allaha

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Samo se Mene bojte!” (El-Bekara, 41)
“Odmazda Gospodara tvoga doista je u`asna!” (El-Burud`, 12)
“Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kada ka`njava sela i gradove koji su
nasilje ~inili. Ka`njavanje Njegovo je, zaista, bolno i stra{no. To je pouka za one
koji se pla{e patnje na onom svijetu; a to je Dan kada }e svi ljudi biti sabrani i
to je Dan kada }e svi biti prisutni, a Mi ga odga|amo samo za neko vrijeme.
Onoga dana kad do|e, bez dopu{tenja Njegova niko ne}e izustiti, a me|u njima
bit }e nesretnih i sretnih. A nesretni }e u D`ehennem, u njemu }e te{ko izdisati i
udisati.” (Hud, 102-106)
“Allah vas opominje Svojom kaznom!” (Ali-‘Imran, 28)
“Toga Dana }e ~ovjek bje`ati od brata svoga, i od majke svoje, i od oca
svoga, i od druge svoje, i sinova svojih; toga dana }e se svaki ~ovjek samo o sebi
brinuti.” (‘Abese, 34-37)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga! Zaista }e potres, kada Smak svijeta
nastupi, veliki doga|aj biti! Na dan kad ga do`ivite, svaka dojilja }e ono {to
doji zaboraviti, a svaka trudnica }e svoj plod pobaciti, i ti }e{ vidjeti ljude
pijane, a oni ne}e pijani biti, ve} }e tako izgledati, zato {to }e Allahova kazna
stra{na biti.” (El-Had`, 1-2)
“A za onoga ko se stajanja pred Gospodarom svojim bude bojao, bit }e dva
perivoja.” (Er-Rahman, 46)
“I obra}at }e se jedni drugima i jedni druge }e pitati: ‘Prije smo me|u
svojim strahovali‘, govorit }e, ‘pa nam je Allah milost Svoju darovao i od
patnje u ognju nas sa~uvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista,
dobro~initelj i milostiv.‘” (Et-Tur, 25-28)

396. Ibn-Mes’ud, r.a., veli: “Pri~ao nam je Allahov Poslanik, a.s., a on je istinoljubiv i
istinu govori: ‘^ovjek se stvara u utrobi majke ~etrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude
isto toliko vremena zakva~ak (‘aleka), pa bude isto toliko kao gruda mesa (mudga). Zatim
Allah po{alje meleka da mu udahne du{u, i naredi da mu zapi{e ~etiri stvari: nafaku, du`inu
`ivota, njegova djela i ho}e li na Ahiretu biti nesretan ili sretan.
Tako mi Jedinog Allaha, desi se da ~ovjek radi posao koji vodi u D`ennet sve dok ne
bude izme|u njega i D`enneta koliko lakat, pa ga pretekne ono {to mu je zapisano i u~ini
92 Rijadu-s-salihin

djelo koje vodi u vatru, pa u nju bude ba~en! A drugi ~ovjek radi posao koji vodi u vatru, sve
dok ne bude izme|u njega i vatre koliko lakat, pa ga pretekne ono {to mu je zapisano i u~ini
djelo koje vodi u D`ennet, pa u D`ennet u|e.’”
(Muttefekun alejhi)

405. ‘Adijj b. Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allah }e razgovarati
sa svakim od vas bez posrednika. ^ovjek }e pogledati na desnu stranu i vidjet }e samo
svoja djela. Zatim }e pogledati na lijevu stranu i vidjet }e svoja djela, pa }e pogledati ispred
sebe i ugledat }e samo vatru! Zato se ~uvajte vatre, pa makar polovinom udjeljene hurme.”
(Muttefekun alejhi)

407. Ebu-Berze el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Niko se
ne}e pomaknuti s mjesta obra~una, dok ga Allah ne upita za: `ivot - u {to ga je proveo, za
znanje - je li po njemu radio, za imetak odakle ga je zaradio i u {to ga je potro{io, i za tijelo
u {to ga je koristio.”
(Tirmizi, Nesai-sahih)

410. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko se pla{i, krenut
}e prije mraka, ko krene prije mraka, sti}i }e do kona~i{ta. Znajte da je Allahova roba skupa,
jer Allahova roba je D`ennet!”
(Tirmizi)

51. Nada u Allahovu milost

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo pra{ta
i milostiv je.‘” (Ez-Zumer, 53)
“A da li Mi ka`njavamo ikog drugog, osim nevjernika, nezahvalnika?”
(Sebe‘, 17)
“Nama se objavljuje da }e kazna sigurno sti}i onoga ko ne vjeruje i glavu
okrene.” (Ta ha, 48)
“A Moja milost obuhva}a sve!” (El-E‘raf, 156)

412. ‘Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko posvjedo~i da
je samo Allah Bog i da nema druga, da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; da je ‘Isa Njegov
Rijadu-s-salihin 93

rob i Poslanik, i Njegova Rije~ koju je Merjemi dostavio, i `ivot mu udahnuo; i da su D`ennet
i D`ehennem istina, Allah }e ga uvesti u D`ennet pa {ta god uradi (od grijeha).”
(Muttefekun alejhi)

413. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni Allah ka`e:
‘Ko u~ini dobro djelo, dat }u mu deseterostruku nagradu, ili jo{ vi{e. A ko u~ini grijeh, pa za
grijeh je kazna prema zasluzi, ili ga oprostim. Ko Mi se pribli`i pedalj, Ja mu se pribli`im lakat;
ko Mi se pribli`i lakat, Ja se njemu pribli`im za hvat; ko Mi do|e idu}i, Ja mu do|em tr~e}i;
a ko Me susretne s grijesima velikim kao Zemlja, a ne bude Mi ni{ta pripisivao kao druga,
obasut }u ga sa isto toliko oprosta.’”
(Muslim)

414. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Do{ao je neki beduin Vjerovjesniku,

s.a.v.s., i rekao: ‘O Allahov Poslani~e, koja su to dva obavezuju}a djela (koja za sobom
povla~e nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?’ On je rekao: ‘Ko umre, a Allahu ne
pripisuje druga (ne ~ini {irk), u}i }e u D`ennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (~ini {irk),
u}i }e u vatru.’”
(Muslim)
415. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao, dok je Muaz sjedio na
jahalici iza njegovih le|a: “Muaze!” A Muaz se odazvao, rekav{i: “Stojim ti na raspolaganju,
o Allahov Poslani~e.”
Tako ga je Poslanik, s.a.v.s., pozvao tri puta, a Muaz mu se na isti na~in odazivao.
Zatim je rekao: “Nema ni jednog ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga, osim Allaha,
te da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; iskreno iz svoga srca, a da ga Allah ne}e
zabraniti vatri.”
On je upitao: “O Allahov Poslani~e, ho}u li ja to kazati svijetu, pa da se raduje”, a on mu
je odgovorio: “Onda }e se svijet na to osloniti (pa }e se zalijeniti i ostaviti posao).’” To je Muaz
saop}io na samrti boje}i se grijeha, tj. boje}i se da ne bude grije{an zbog skrivanja znanja.
(Muttefekun alejhi)

416. Od Ebu-Hurejrea, ili od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r.a., prenosi se (prenosilac nije

siguran od kojeg je od njih dvojice ~uo ovaj hadis, ali to ne smeta jer su svi ashabi povjerljivi
i pouzdani):
“Kada je bila Bitka na Tebuku, svijet je pogodila glad, pa su ljudi rekli: ‘O Allahov
Poslani~e, kad bi nam dozvolio da zakoljemo na{e deve, pa da jedemo i nama`emo se lojem
(zbog vru}ine)?’ Na to im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ‘U~inite to!’ Tada je do{ao
94 Rijadu-s-salihin

Omer, r.a., i rekao:

‘O Allahov Poslani~e, ako to uradi{, smanjit }e se broj jaha}ih deva, nego ti zatra`i od
njih da sakupe vi{ak hrane od svakog, zatim zamoli Allaha da im da u toj hrani beri}et, pa
mo`da }e im Allah u tome dati beri}et! Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Da, tako je!’
Zatim je zatra`io ko`ni prostira~ i prostro ga, a potom zatra`io da svako donese {to mu je
ostalo od hrane. Neko je donosio pregr{t kukuruza, neko pregr{t hurmi, neko komadi}
kruha, dok se na prostirci nije sakupilo ne{to malo. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zamolio za beri}et i onda rekao: ‘Uzmite u svoje posude!’ I oni su uzeli (hranu) u svoje
posude tako da u logoru nisu ostavili nijednu posudu a da je nisu napunili, jeli su dok se nisu
zasitili i jo{ je hrane ostalo. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Svjedo~im da nema
drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov Poslanik. Ne}e ni jedan rob do}i pred Allaha
s ovim (rije~ima), ne sumnjaju}i u njih, a da mu bude zabranjen ulazak u D`ennet.’”
(Muslim)

419. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Kada je Allah stvorio stvorenja napisao je u knjigu (kitab) koja je kod Njega iznad ‘Ar{a:
Zaista, Moja milost savla|uje moju srd`bu!’”
(Muttefekun alejhi)
U jednom drugom predanju stoji: “... je savladala moju srd`bu.”
A u jo{ jednom predanju stoji: “... je pretekla moju srd`bu.”

420. Od njega se tako|er prenosi da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘Allah je u~inio milost (rahmet) od sto dijelova; kod sebe je zadr`ao devedeset
devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. I od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedno
prema drugom, tako da i `ivotinja podigne nogu sa svoga mladun~eta, boje}i se da ga ne
povrijedi.’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju stoji: “Zaista, Allah ima sto milosti (rahmeta), od kojih je jednu poslao
me|u d`ine, ljude, `ivotinje i insekte, pa se oni s tom jednom milo{}u me|usobno paze, i
me|usobno su milostivi, tako da je njome i `ivotinja milostiva prema svome mladun~etu! A
ostavio je devedeset devet milosti kojima }e se smilovati Svojim robovima na Sudnjem
danu.”
Isti hadis prenio je Muslim od Selmana el-Farisija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Zaista, Uzvi{eni Allah ima sto milosti; jednom od njih su me|usobno milostiva stvorenja
me|u sobom, a devedeset i devet je za Sudnji dan.”
Rijadu-s-salihin 95

U drugom predanju stoji: “Zaista je Allah stvorio, na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju,
sto milosti. Svaka milost je koliko izme|u nebesa i Zemlje, pa je poslao jednu milost na
Zemlju da njome biva milostiva majka prema svome djetetu, te `ivotinje i ptice jedni prema
drugima, pa kada do|e Sudnji dan, on }e ih (tih devedeset devet) upotpuniti s tom jednom
milo{}u.”

421. On tako|er prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji prenosi od svoga Gospodara

Uzvi{enog i Slavljenog, da je rekao: “Neki rob je u~inio grijeh i rekao: ‘Allahu moj, oprosti mi
moj grijeh!’ Tada Allah Uzvi{eni i Slavljeni ka`e: ‘Moj rob je po~inio grijeh, zatim je spoznao
da ima Gospodara koji opra{ta grijeh i ka`njava za njega (ako ho}e)!’ Zatim je ponovo
po~inio grijeh i onda rekao: ‘O Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!’ Tada Uzvi{eni i Slavljeni
(ponovo) ka`e: ‘Moj rob je po~inio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji opra{ta
grijeh i ka`njava za njega (ako ho}e)!’ Ponovo je po~inio grijeh i rekao: ‘O Gospodaru,
oprosti mi moj grijeh!’ Tad Uzvi{eni i Slavljeni ponovo ka`e: ‘Moj rob je po~inio grijeh, zatim
je spoznao da ima Gospodara koji opra{ta grijeh i ka`njava za njega (ako ho}e). Oprostio
sam svom robu, pa neka radi {ta ho}e.’” (... neka radi {ta ho}e, zna~i: sve dok radi ovako,
po~ini grijeh, a zatim tra`i oprost, opra{tat }u mu, jer zaista tevba (pokajanje) ru{i {to je prije
nje po~injeno.)
(Muttefekun alejhi)

422. Od njega se tako|er prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Tako mi Onoga u ~ijim je rukama moja du{a, kada ne biste grije{ili, Allah bi vas uklonio, a
doveo bi narod koji bi grije{io, zatim tra`io oprost od Uzvi{enog Allaha, pa bi im On opra{tao!’”
(Muslim)

425. Od Abdullaha ibn’ Amra ibn el-’Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
prou~io rije~i Uzvi{enog Allaha o Ibrahimu, s.a.v.s.: “Gospodaru oni su (kipovi) odveli u
stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene...”, i rije~i Isaa, a.s.: “... ako
ih kazni{, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprosti{, pa Ti si zaista Uzvi{en i Mudar”,
zatim je podigao ruke i rekao: “Allahu moj, moj ummet (sljedbenici), moj ummet.” Zatim je
plakao, pa je Uzvi{eni Allah rekao: “O D`ibrilu, idi Muhammedu, a tvoj Gospodar najbolje
zna, pitaj ga zbog ~ega pla~e?” Pa mu je do{ao D`ibril i Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu rekao
je {to je kazao, a on to zna. Tada je Uzvi{eni Allah rekao: “O D`ibrilu, idi Muhammedu i reci
mu: “Mi }emo dati da bude{ zadovoljan sa svojim ummetom i ne}emo ti lo{e u~initi.”
(Muslim)
426. Od Muaza ibn D`ebela, r.a., prenosi se da je rekao: “Jahao sam iza Vjerovjesnika,
96 Rijadu-s-salihin

s.a.v.s., pa je rekao: ‘O, Muaze, zna{ li koje je Allahovo pravo (hakk) prema Njegovim
robovima, a koje je pravo robova prema Allahu?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik
najbolje znaju!’ On re~e: ‘Zaista je pravo Allahovo prema robovima da ga obo`avaju i da mu
ni{ta ne pridru`uju (ne ~ine {irk), a pravo robova prema Allahu je da On ne ka`njava onoga
koji mu nije {irk ~inio.’ Rekao sam: ‘O Allahov Poslani~e, ho}u li obveseliti svijet?’ Rekao je:
‘Nemoj ga obveseljavati, jer bi se u to pouzdao (pa bi ljudi zanemarili rad).’”
(Muttefekun alejhi)

427. El-Bera’ ibn ‘Azib, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Kada musliman
bude upitan u kaburu, izgovorit }e {ehadet, da nema drugog boga, osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov Poslanik.”
Na to upu}uju rije~i Uzvi{enog Allaha: “Allah u~vr{}uje one koji vjeruju ~vrstim govorom
u dunjalu~kom `ivotu i na ahiretu.”
(Muttefekun alejhi)

428. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Zaista, kada kafir
(nevjernik) u~ini dobro, on za to njega nagradi dunjalu~kim u`itkom, a {to se ti~e vjernika,
njemu Allah sakuplja njegova dobra djela za ahiret, a daje mu opskrbu na dunjaluku za
njegovu pokornost.” U drugom predanju stoji: “Zaista, Allah ne}e umanjiti vjerniku nagradu
za dobro djelo. Za njega }e dobiti na dunjaluku (nagradu), a bit }e za to nagra|en i na
ahiretu, dok }e nevjernik za dobra djela u~injena iz dobronamjernosti biti nagra|en na
dunjaluku, pa kada do|e na ahiret, ne}e imati ni jedno dobro djelo za koje bi bio nagra|en.”
(Muslim)

430. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘Koji ~ovjek musliman umre, pa mu klanja d`enazu ~etrdeset ljudi, koji ne ~ine
{irk, Allah }e primiti njihov {efaat (zauzimanje) za njega.’”
(Muslim)

432. Ebu-Musa el-E{arija, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem
danu }e svakom muslimanu Allah predati po jednog `idova, ili po jednog kr{}anina, pa }e
re}i: ‘Ovo je tvoj oslobodilac od vatre (on }e zauzeti tvoje mjesto u njoj).’”
U drugom njegovom predanju stoji: “Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Do}i }e ljudi na sudnjem
danu, muslimani, sa grijesima kao brda, pa }e im to Allah oprostiti.’”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 97

U vezi sa hadisom: “Zamijeni svakog muslimana sa po jednim `idovom i jednim

kr{}aninom, te da }e mu se re}i: “Ovo je tvoj oslobodilac iz vatre”, imamo drugi Poslanikov,
s.a.v.s., hadis:
Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svaka osoba ima svoje
mjesto u D`ennetu i svoje mjesto u D`ehennemu. Pa kad mumin u|e u D`ennet, njega
naslijedi kafir u D`ehennemu, jer to on zaslu`uje zbog svoga kufra.”

437. Ebu- Musa prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Zaista, Uzvi{eni Allah
pru`a Svoju ruku no}u da bi se pokajao onaj koji je zgrije{io po danu, a pru`a Svoju ruku po
danu da bi se pokajao onaj koji je zgrije{io no}u, sve dok sunce ne iza|e sa zapada (do
Kijametskog dana).”
(Muslim)

438. Ebu-Ned`ih Amr b. Abesa es-Sulemi, r.a., prenosi: “Ja sam u d`ahilijetu smatrao
da svijet `ivi u zabludi i da nisu postigli ni{ta, obo`avanjem idola. Tada sam ~uo da u Meki
postoji ~ovjek koji pri~a razne vijesti. Pojahao sam svoju jahalicu i oti{ao njemu. Taj ~ovjek
je bio Allahov Poslanik. Skrivao se od svojih protivnika koji ga progone. I ja sam, kriju}i se,
do{ao njemu u Meku i upitao ga: ‘Ko si ti?’ On mi re~e: ‘Ja sam Poslanik.’ Ja rekoh: ‘A {ta je
to Poslanik?’ Poslanik mu re~e: ‘Mene je Allah poslao.’ Ja rekoh: ‘A sa ~ime te je Allah
poslao?’ On re~e: ‘Poslao me je da pripovijedam potpomaganje rodbine, ru{enje idola (kipova)
i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja mu druga.’ Ja rekoh: ‘Pa ko tebe slijedi?’
Poslanik re~e: ‘I slobodni i robovi.’ Tada sa njim bijahu Ebu-Bekr i Bilal. Ja tada rekoh: ‘I ja }u
biti tvoj sljedbenik.’ Poslanik re~e: ‘Zaista ti to ne}e{ mo}i sada nikako, zar ne vidi{ moje
stanje i stanje mojih sljedbenika, nego se ti vrati svojoj porodici, pa kada ~uje{ da sam
oja~ao, onda mi tek do|i.’ Pa sam se ja vratio svojoj porodici, a Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
preselio je iz Meke u Medinu. Ja sam se po~eo raspitivati o njegovim vijestima.
Tako sam na{ao jednu grupu Medinlija i upitao ih: ‘[ta radi ~ovjek {to je do{ao u
Medinu?’ Reko{e: ‘Svijet mu sa svih strana hrli. Njegov narod (iz Meke) ho}e da ga ubije, ali
to nisu u stanju.’ Tada sam ja krenuo u Medinu i uni{ao Poslaniku, pa rekoh: ‘Allahov
Poslani~e, poznaje{ li mene?’ Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Da, ti si onaj koji se sa mnom susreo
u Meki.’
Tada sam rekao: ‘O Allahov Poslani~e, reci mi ~emu te Allah podu~io, a {ta ja ne znam.
Ka`i mi ne{to o namazu.’ Poslanik re~e: ‘Klanjaj sabah - namaz, a zatim propusti da sunce
iza|e i digne se za koplje od horizonta, jer ono izlazi izme|u robova {ejtana i tada mu
nevjernici ~ine sed`du. Zatim klanjaj jedan namaz, taj namaz je poznat i mnogi su mu
prisutni, dok bude sjena koplja koliko koplje, pa onda prekini sa namazom, jer se tada
D`ehennem rasplamsa, pa kad se sjena pove}a, onda klanjaj. Taj namaz je poznat i mnogi
98 Rijadu-s-salihin

su mu prisutni, sve do ikindija - namaza, pa kada klanja{ ikindija - namaz, onda prestani do
zalaska sunca. Sunce zalazi izme|u dva {ejtanova roga. Tada suncu kafiri sed`du ~ine.’
Ravija dalje pri~a: ‘Ja sam tada rekao Poslaniku: - Allahov Poslani~e, podu~i me abdestu.’
- ‘Kada neko od vas pripremi sebi vodu za abdest i kada obavi ispiranje usta i nosa (sa
u{mrkavanjem vode), tada mu spadnu grijesi njegova lica, usta i nosne {upljine, a kada
opere svoje lice kako mu je Allah naredio, tada mu spadnu svi grijesi lica, sa vodom koja
kapa s krajeva njegove brade, a kada operu ruke iza laktova, tada mu spadnu grijesi ruku
preko vrhova njegovih jagodica; kada potare mokrom rukom glavu, tada sa njegove glave
spadnu grijesi, sa vodom koja kapa sa kose. Po{to opere noge do ~lanaka, tada mu spadnu
grijesi nogu sa vodom koja kapa sa jagodica. Pa ako jo{ ustane i klanja, pa zahvaljuje i slavi
Onoga Koji je svega toga dostojan, pa ako jo{ i srce svoje isprazni radi Uzvi{enog Allaha,
on je onda oslobo|en svojih grijeha, kao {to je bio bezgrije{an na dan kada ga je majka
rodila.’ Kad je pri~ao ovaj hadis njegov ravija Amr b. Abbas ashab Ebu-Umam mu re~e: “O
Amre, sine Abbasov, pazi {ta si sve rekao odjednom pred ovim ~ovjekom.” Tada mu Amr
re~e: “O Ebu-Umame, ja sam ve} ostario, moje su kosti oslabile, a moj se ed`el pribli`io, a
uostalom nemam potrebe da la`em na Allaha, niti na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Da ja ovo
nisam ~uo od Allahovog Poslanika jedanput, dvaput, tri puta (~ak je brojao do sedam puta),
ja ovaj hadis ne bih nikada saop}io, ali ja sam ga ~uo i vi{e puta od toga.”
(Muslim)

52. Fadilet (koristi) nade (u Allahovu milost)

Uzvi{eni Allah rekao je, obavje{tavaju}i (nas) o dobrom ~ovjeku:

“... A ja Allahu prepu{tam svoj slu~aj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi. I
Allah ga je sa~uvao nevolje koje su mu oni snovali...” (El-Mu‘min = Gafir, 44-45)

440. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Uzvi{eni

Allah rekao je: ‘Ja sam kod mi{ljenja Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kad Me se sjete.’
Tako mi Allaha, Allah se vi{e obveseli kada jedan od Njegovih robova do|e do tevbe
(pokajanja), nego {to se obveseli neko od vas kada prona|e izgubljenu devu u pustinji. Ko
se Meni pribli`i za jedan pedalj, Ja se njemu pribli`im za jedan ar{in. Ko se Meni pribli`i za
jedan ar{in, Ja se njemu pribli`im za jedan hvat. A ko Meni ide hodom, Ja njemu idem
trkom.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 99

441. Od D`abira, ibn Abdullaha, r.a., prenosi se da je on ~uo Allahova Poslanika,

s.a.v.s., prije njegove smrti na tri dana, kako ka`e: “Nemoj da iko od vas umre, a da nema
lijepo mi{ljenje o Allahu (da }e mu se On smilovati i oprostiti).”
(Muslim)

442. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: ‘Uzvi{eni je Allah rekao: ‘O sine Ademov, zaista }u ti, sve dok tra`i{ i nada{ se
oprostu, Ja }u ti oprostiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci,
pa zatim zatra`io Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi mi do{ao s grijesima
kolika je Zemlja, zatim Me susreo, ne ~ine}i mi {irk, dao bih ti isto toliko magfireta (oprosta)
kolika je i ona (Zemlja).’”
(Tirmizi, hasen)

53. Prisustvo straha i nade

Uzvi{eni je Allah rekao:

“... Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-
A‘raf, 99)
“... samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)
“... na Dan kad }e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.” (Ali-Imran, 106)
“... Gospodar tvoj je, doista, brz kad ka`njava, a On i opra{ta i samilostan
je.” (El-A‘raf, 167)
“^estiti }e sigurno u D`ennet, a grje{nici }e sigurno u D`ehennem.” (El-Infitar,
13-14)
“Onaj u koga njegova dobra djela budu te{ka, u ugodnom }e `ivotu `ivjeti,
a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravi{te }e mu bezdan biti.” (El-
Kari‘a, 6-9)

443. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bi

vjernik znao koje kazne kod Allaha postoje, ne bi niko o~ekivao Njegov D`ennet, a kada bi
nevjernik znao koliko kod Allaha ima rahmeta (milosti), ne bi nikad izgubio nadu u Njegov
D`ennet.”
(Muslim)

444. Od Ebi-Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Kada se spremi d`enaza i kada je svijet, tj. ljudi, ponesu na svojim ramenima, ukoliko je
100 Rijadu-s-salihin

dobra, re}i }e: “Po`urite sa mnom!” A ako ne bude dobra, re}i }e: “Te{ko njoj, kuda }ete s
njom (Te{ko meni kuda }ete sa mnom)?” Njen glas ~uje svako, osim ~ovjeka, a kada bi ga
~uo, pao bi u nesvijest.”
(Buhari)

445. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao :

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘D`ennet je bli`i svakom od vas od kai{a na va{oj
obu}i, a i D`ehennem isto tako.’”
(Buhari)

54. Fadilet plakanja iz straha prema Allahu, d`.{.,

i ljubavi i pobo`nosti prema Njemu

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I padaju licem na tle pla~u}i i On im uve}ava strahopo{tovanje.” (El-Isra‘,
109)
“Pa zar se ovom govoru i{~u|avate - i smijete se, a ne pla~ete.” (En-Ned`m,
56-60)

447. Enes, r.a., prenosi i ka`e: “Allahov Poslanik nam je odr`ao hutbu kakvu nikad
nisam ~uo, pa je rekao: ‘Kad biste vi znali ono {to ja znam, zasigurno biste se malo smijali,
a sigurno biste mnogo plakali.’ Enes, re~e: ‘Tada su ashabi pokrili lica svojom odje}om i od
pla~a jecali.’”
(Muttefekun alejhi)

448. Od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Ne}e u}i u D`ehennem ~ovjek koji je plakao iz strahopo{tovanja prema Allahu, kao {to se
ne}e mlijeko vratiti u vime. I ne}e se sastati pra{ina sa Allahovog puta (d`ihada) i dim
D`ehennema.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

449. Od njega se tako|er prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Sedmericu }e Allah staviti u Svoj hlad, onoga dana kada ne}e biti drugog hlada, osim
Njegovog: pravednog vladara, mladi}a koji je odrastao u obo`avanju Allaha Uzvi{enog,
~ovjeka ~ije je srce vezano za d`amiju, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha koji se
u ime Njegovo sastaju i rastaju; ~ovjeka kojeg je pozvala `ena na polo`aju (ugledna) i lijepa,
Rijadu-s-salihin 101

pa je on rekao: ‘Ja se bojim Allaha; ~ovjeka koji je dao sadaku, tako da nije znala njegova
lijeva ruka {ta je dijelila desna i ~ovjeka koji se u samo}i sjetio Allaha, pa su mu suze potekle
iz o~iju.’”
(Muttefekun alejhi)

55. Korist skromnosti (zuhda) na dunjaluku

Uzvi{eni je Allah rekao:

“@ivot na ovom svijetu sli~an je bilju zemaljskom, na koje Mi spustimo s
neba ki{u s kojim se ona izmije{a, ~ime se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se
Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni
toga gospodari, do|e zapovjed Na{a, no}u ili danju, i Mi to pokosimo, kao da
prije ni~ega nije bilo. Eto, tako Mi potanko izla`emo dokaze narodu koji ho}e
da razmisli.” (Junus, 24)
“Navedi im primjer da je `ivot na ovom svijetu kao bilje, koje poslije natapanja
vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A
Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu, a dobra
djela, koja vje~no ostaju, bit }e od Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta
se ~ovjek mo`e pouzdati.” (El-Kehf, 45-46)
“Znajte da `ivot na ovom svijetu nije ni{ta drugo do igra, i raznoda, i
uljep{avanje, i me|usobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!
Primjer za to je bilje ~iji rast poslije ki{e odu{evljava nevjernike; ono zatim
buja, ali ga poslije vidi{ po`utjela, da bi se na kraju skr{ilo. A na onom svijetu je
te{ka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; `ivot na ovom svijetu je samo
varljivo nasla|ivanje.” (El-Hadid, 20)
“Ljudima se ~ini da je lijepo samo ono za ~im `ude: `ene, sinovi, gomile zlata
i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u `ivotu na ovom svijetu; a
najljep{e mjesto povratka je u Allaha.” (Ali-Imran, 14)
“O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istina, pa neka vas nikako `ivot na
ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas {ejtan u Allaha ne pokoleba.” (Fatir, 5)
“Zaokuplja vas interes da {to imu}niji budete, sve dok grobove ne naselite.
A ne valja tako, saznat }ete svakako! I jo{ jednom, ne valja tako, saznat }ete
sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano.” (Et-Tekasur, 1-5)
“@ivot na ovom svijetu nije ni{ta drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet
je `ivot, kad bi samo oni znali.” (El-Ankebut, 64)
102 Rijadu-s-salihin

458. Ebu-Seid el-Hudri, r.a., prenosi i ka`e: “Sjedio je Allahov Poslanik na mimberu, a mi
smo sjedili oko njega, pa on re~e: ‘Bojim se jedne stvari: kad mene vi{e ne bude, {ta bit }e
s vama kad vam se otvore dunjalu~ke ljepote i ukrasi njegovi.’”
(Muttefekun alejhi)

461. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Umrlog prate tri
stvari: obitelj, imetak, i njegovo djelo, pa se dvoje vrati, a jedno ostane; vrate se njegova
obitelj i imetak, a ostane njegovo djelo.”
(Muttefekun alejhi)

462. Od njega se tako|er prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: ‘Na
Sudnjem }e se danu dovesti d`ehenemlija, koji je najrasko{nije `ivio na dunjaluku, pa }e se
staviti u vatru (za jedan trenutak) i onda }e mu se re}i: - O sine Ademov, jesi li ikada do`ivio
kakvo dobro, jesi li ikada imao kakvo zadovoljstvo i u`ivanje? - On }e odgovoriti: - Tako mi
Allaha, ne, o moj Gospodaru! - Zatim }e se dovesti d`enetlija koji je `ivio najsiroma{nije na
dunjaluku, pa }e se (samo za trenutak) uvesti u D`ennet i onda }e mu se re}i: - O sine
Ademov, jesi li ikada vidio siroma{tvo, jesi li ikada bio u pote{ko}i i neprilici? - On }e
odgovoriti: - Ne, tako mi Allaha, nikada nisam bio siroma{an, niti sam imao pote{ko}a, niti
neprilika. -’”
(Muslim)

463. Od El-Mustevrida ibn [eddada, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik,

s.a.v.s., rekao je: ‘Dunjaluk prema ahiretu je kao kad bi jedan od vas stavio prst u more, pa
neka pogleda u prst ~ime se vra}a.’”
(Muslim)

464. Od D`abira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao kroz pijacu,
dok je svijet stajao sa strana, pa je pro{ao pored krepalog, ~ulavog (s malim u{ima) jareta
i uzeo ga za uho, a zatim rekao je: “Ko `eli ovo kupiti za dirhem?” Odgovori{e: “Niko za
njega ne bi ni{ta dao, i ne znamo {ta bismo s njim radili!” Zatim je on ponovo rekao: “Pa biste
li voljeli da je on va{?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, da je `iv, bilo bi sramota, jer je s
malim u{ima, a kamoli jo{ kad je mrtav.” On tada re~e: “Tako mi Allaha, dunjaluk je
bezvrjedniji kod Allaha, nego {to je ovo (jare) kod vas.”
(Muslim)

467. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

Rijadu-s-salihin 103

‘Gledajte u onoga koji je ni`i od vas (slabijeg materijalnog stanja), a ne gledajte u onoga koji je
iznad vas. To je pre~e, kako ne biste umanjili i omalova`ili Allahovu blagodat prema vama.’”
Ovaj citat je iz Muslimovog predanja, a u predanju Buharije stoji: “Kada neko od vas
pogleda u onoga koji je bogatiji i sna`niji od njega, neka pogleda i u onoga koji je ni`i i slabiji
od njega.”
(Muttefekun alejhi)

471. Od Ibn -’Umera r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo me za
moje rame i rekao: ‘Budi na dunjaluku kao da si stranac ili prolaznik.’ A Ibn -’Umer, r.a.,
govorio je: ‘Kada zano}i{, nemoj o~ekivati jutra, a kada osvane{, nemoj o~ekivati no}i,
iskoristi zdravlje prije bolesti i iskoristi `ivot prije smrti.’”
(Buhari)

472. Od Ebu ‘Abbasa Sehl ibn Sa’da es-Saidija, r.a., prenosi se da je rekao: “Do{ao je
neki ~ovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rekao: ‘O Allahov Poslani~e, uputi me na posao,
zbog kojeg }e me, kada ga uradim, zavoljeti i Allah i ljudi.’ On mu je odgovorio: ‘Budi skroman
na dunjaluku, zavoljet }e te Allah, i budi skroman prema onome {to je u posjedu svijeta, pa
}e te svijet voljeti.’”
(Ibn-Mad`d`e, hasen)

477. Od Sehl ibn Sa’da es-Saidija, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: ‘Da dunjaluk vrijedi kod Allaha kao krilce mu{ice, ne bi kafir na njemu
popio ni gutljaj vode.’”
(Tirmizi, Hasen-sahih)

478. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,

s.a.v.s., kako ka`e: ‘Prokleto je na dunjaluku sve {to udaljava od spominjanja Allaha i onoga
{to tome vodi, osim u~enjaka i onoga koji u~i.’”
(Tirmizi, hasen)

483. Od Abdullaha ibn e{-[ihira, r.a., prenosi se da je rekao:”Do{ao sam kod

Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok je u~io (elhaku muttekasur). Onda je rekao: “^ovjek govori:
‘Moj imetak, moj imetak!’ ‘O ~ovje~e, zar ti ima{ od svog imetka i{ta osim ono {to si pojeo,
pa uni{tio, i {to si obukao, pa poderao, ili {to si kao sadaku dao, pa }e{ za nju imati
nagradu.’”
(Muslim)
104 Rijadu-s-salihin

486. Od ‘Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
zaspao je na hasuri i kada je ustao, ostao je trag od hasure na strani (na kojoj je le`ao). Rekli
smo: ‘O Allahov Poslani~e, da smo ti uzeli prostirku?’ On re~e: ‘[ta }e mi to na dunjaluku,
ja nisam na dunjaluku ni{ta drugo nego kao putnik koji se sklonio pod hlad drveta, zatim
otputovao i ostavio ga.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

56. Korist (fadilet) gladovanja i skromna `ivljenja

Uzvi{eni Allah rekao je:

“A njih smijeni{e zli potomci, koji molitvu napusti{e i za po`udama po|o{e;
oni }e sigurno zlo pro}i; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro ~inili,
njima se ne}e nikakva nepravda ~initi.” (Merjem, 59-60)
“I izi|e on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono {to je dato
Karunu!‘, govorili su oni koji su ~eznuli za `ivotom na ovom svijetu, ‘on je,
uistinu, presretan.‘ ‘Te{ko vama!‘, govorili su u~eni , ‘onome koji vjeruje i ~ini
dobra djela bolja je Allahova nagrada.‘” (El-Kasas, 79-80)
“Zatim }ete toga dana za sladak `ivot biti pitani sigurno.” (Et-Tekasur, 8)
“Onome koji `eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo {to ho}emo i kome ho}emo,
ali }emo mu poslije D`ehennem pripremiti, u kome }e se, osramo}en i odba~en,
pe}i.” (El-Isra‘, 18)

491. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Muhammed, s.a.v.s., je i umro a da se

njegova obitelj nije najela dva uzastopna dana kruha od je~ma.”U drugom predanju stoji:
“Muhammed, s.a.v.s., je i umro a da se njegova obitelj, od kako je do{ao u Medinu, nije
najela p{eni~ne hrane tri dana uzastopno.”
(Muttefekun alejhi)

492. Urve prenosi od Ai{e, r.a., da je ona govorila: “Moj sestri}u, tako mi Allaha, znali
smo do~ekati jedan mla|ak, pa drugi, pa i tre}i; tri mla|aka u dva mjeseca, a da se ni u jednoj
ku}i Allahova Poslanika ne nalo`i vatra. Rekao sam: ‘Tetko, od ~ega ste `ivjeli?’ ‘Od hurmi
i vode, ako se izuzme da je Allahov Poslanik imao kom{ije Ensarije, koje su imale ovce, te
su slali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., njihovo mlijeko i on bi nas napojio.’”
(Muttefekun alejhi)

495. Od En-Nu’mana ibn Be{ira, r.a., prenosi se da je rekao: “Vidio sam va{eg Poslanika,
Rijadu-s-salihin 105

s.a.v.s., kad nije imao ni lo{ih hurmi kojih bi se najeo.”

497. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Jednog dana, ili no}i, iza{ao je
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., i ugledao Ebu-Bekra i Omera, r.a., pa je rekao: ‘[ta vas je istjeralo
iz va{ih ku}a u ovo vrijeme?’ Rekli su mu: ‘Glad, o Allahov Poslani~e!’ Rekao je: ‘I mene je,
tako mi Onoga u ~ijoj je ruci moja du{a, istjeralo ono {to je i vas istjeralo! Ustanite!’ Njih
dvojica su ustali s njim i do{li su jednom ensariji, ali njega nije bilo kod ku}e. Kada ga je vidjela
`ena, rekla je: ‘Dobro do{ao!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ju je gdje je doma}in?
Odgovorila je: ‘Oti{ao je tra`iti pitku vodu.’ U tom je do{ao ensarija, zatim je pogledao u
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegova dva druga i rekao: ‘Elhamdu lillahi, danas nema niko
plemenitije goste od mene!’ Zatim je oti{ao i iznio im granu na kojoj je bilo zelenih, zrelih i
so~nih hurmi i rekao im: ‘Jedite!’ Zatim je uzeo no`, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: ‘Nemoj one koje se muzu!’ Pa im je zaklao, pa su jeli od ovce mesa, i sa one grane
i pili. Kada su se najeli i napili, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Ebu- Bekru i Umeru r.a.:
‘Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci moja du{a, bit }ete pitani za ovu blagodat. Iz va{ih ku}a vas
je istjerala glad, zatim se niste vratili, dok vas nije zadesila ova blagodat.’”
(Muslim)

498. Od Halida ibn ‘Umera el-’Adevija, r.a., prenosi se da je rekao: “Dr`ao nam je govor
zapovjednik Basre’ Utbe ibn Gazevan, pa je zahvalio Allahu, izrekao mu pohvalu, a zatim
nastavio: ‘Zaista je dunjaluk obznanio prolaznost i nestanak i okrenuo se u drugom pravcu,
i od njega nije ni{ta drugo ostalo, osim koliko dr{ka od posude, koju dr`i njen vlasnik. Vi }ete
se sa njega odseliti u ku}u koja nema prolaznosti, pa se preselite sa dobrima koja imate. ^uli
smo da }e se kamen baciti sa vrha D`ehennema i on }e padati sedamdeset godina, a da
ne}e pasti na dno. Tako mi Allaha, on }e se napuniti! Jeste li se za~udili? ^uli smo da je
izme|u dva dovratka u D`ennetu, koliko putovanje ~etrdeset godina. Do}i }e dan kada }e
na njima biti velika gu`va. Vidio sam sebe me|u sedmoricom sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s. Nismo imali hrane nego li{}e sa drve}a pa su nam i usne znale popucati. Uzeo sam
ogrta~, prepolovio ga sa Sa’ad ibn Malikom, pa sam obukao pola, a Sa’ad je obukao pola.
Danas nema niko od nas, a da nije postao zapovjednikom u nekom od gradova. Utje~em se
Allahu da me sa~uva od toga, da u vlastitim o~ima budem velik, a kod Allaha mali.”
(Muslim)

499. Od Ebi Musa el-E{a’rija, r.a., prenosi se da je rekao: “Ai{a, r.a., iznijela nam je rublje
i ko{ulju, koji bijahu kruti i opori, i rekla: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., je umro u ovome.’”
(Muttefekun alejhi)
106 Rijadu-s-salihin

502. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Tako mi Allaha, osim kojeg drugog
boga nema, znao sam le`ati potrbu{ke od gladi i znao sam vezati kamen za stomak od
gladi. Jednog dana sam sjeo na put, kojim svijet prolazi, pa je pro{ao i Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
i nasmije{io se kada me je vidio, spoznav{i {ta je na mom licu i {ta je u mojoj du{i. Zatim je
rekao: ‘Ebu-Hirr!’ Odgovorio sam: ‘Izvoli, Allahov Poslani~e!’ Rekao je: ‘Po|i za mnom!’
Krenuo je, a ja sam ga slijedio. Zatim je u{ao u ku}u, dao mi izun, i ja sam u{ao. Na{ao je
posudu mlijeka i pitao: ‘Otkuda je ovo mlijeko?’ Odgovorili su mu: ‘Poklonio ti je taj ili taj!’ On
re~e: ‘Ebu-Hirr!’ Rekao sam: ‘Izvoli Allahov Poslani~e!’ On re~e: ‘Idi stanarima d`amijske
sofe i pozovi ih!’ (Stanari sofe su gosti islama; nemaju obitelji, imetka, niti bilo {ta; kada bi
do{la sadaka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., on bi je davao njima i ni{ta nije uzimao, a kada
bi mu do{ao poklon, pozvao bi ih, i on bi uzeo dio, a dio dao njima.) To mi je palo te{ko i rekao
sam (u sebi): ‘[ta je ovo mlijeka za onoliko stanara d`amijske sofe!?’ Ja sam bio pre~i da
popijem to mlijeka, pa da mi se povrati snaga. Kada su oni do{li, naredio mi je da ih ja
poslu`im i nije bilo nade da }e meni i{ta ostati, a morao sam biti pokoran Allahu i Allahovu
Poslaniku.
Oti{ao sam im i pozvao ih. Oni su do{li i zatra`ili dozvolu da u|u, pa kad im je dozvolio,
oni su posjedali na svoja mjesta. Rekao je: ‘Ebu-Hirr!’ Odgovorio sam: ‘Izvoli, Allahov
Poslani~e!’ Rekao je: ‘Uzmi pa im dadni!’ (Pri~ao je): ‘Pa sam uzeo posudu i davao je
svakom ~ovjeku dok se ne napije. Zatim on meni vrati posudu i ja dadnem drugom i on pije,
dok se ne napije, a zatim mi vrati posudu. Tako je sve i{lo, dok nisam do{ao do Vjerovjesnika,
s.a.v.s., a svi ostali su se ve} bili napili. Uzeo je posudu i stavio na svoju ruku. Pogledao je
u mene, nasmije{io se i rekao: ‘Ebu-Hirr!’ Rekao sam: ‘Izvoli, Allahov Poslani~e!’ Rekao je:
‘Ostali smo ja i ti.’ Rekao sam: ‘Istinu si rekao, Allahov Poslani~e!’ Rekao je: ‘Sjedi i pij!’ Pa
sam sjeo i pio. On mi opet re~e: ‘Pij!’ I ja sam pio. I tako mi je govorio, sve dok nisam rekao:
‘Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, nema vi{e gdje stati!’ Rekao je: ‘Daj!’ Pa sam
mu dao posudu i on se zahvalio Uzvi{enom Allahu, rekao ‘Bismillah’ i popio ostatak.”
(Buhari)

504. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro je, a njegov
{tit je bio u zalogu kod jednog `idova za trideset sa’a je~ma.”
(Muttefekun alejhi)

506. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Vidio sam sedamdeset stanara

d`amijske sofe, a da ni jedan od njih nije imao ogrta~a, ili je imao samo ve{, ili ko{ulju, koje
su zavezali sebi o vrat i koji su dosezale nekom do ispod koljena, a nekom do ~lanaka,
Rijadu-s-salihin 107

pa bi ih skupljao rukama boje}i se da mu se ne uka`e sramotno mjesto.”

(Buhari)

508. Od Ibn -’Umera, r.a., prenosi se da je rekao: “Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom
kada je do{ao jedan ensarija i nazvao mu selam. Zatim je ensarija krenuo, a Allahov Poslanik
mu je rekao: ‘O brate ensarija, kako je moj brat Sa’d’ibn Ubade?’ On re~e: ‘Dobro!’ Na to
Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Ko }e ga od vas posjetiti?’ Ustao je, i mi smo ustali sa njim,
a bilo nas je negdje izme|u deset i dvadeset. Niko nije imao ni nanula, ni papu~a, niti kape,
niti ko{ulje. I{li smo po toj zemlji, koja se bijelila od soli, dok mu nismo do{li.
On je (Sa’d ibn Ubade) rekao onima koji su bili kod njega, da se razmaknu, da bi se
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i oni koji su sa njim, mogli pribli`iti.”
(Muslim)

509. ‘Imran ibn Husejn prenosi od Vjerovjesnika , s.a.v.s., da je rekao: “Najbolji me|u
vama su moji ashabi, zatim oni koji }e do}i poslije njih, zatim oni koji }e do}i poslije njih.”
Imran rekao je: “Ne znam je li to Vjerovjesnik rekao dva ili tri puta.” “Zatim }e do}i narod koji
}e svjedo~iti, a da nije pozvan da svjedo~i, koji }e varati i ne}e biti povjerljiv, koji }e se
zavjetovati, a ne}e zavjet iskupljivati, i u kojem }e se pojaviti gojaznost.”
(Muttefekun alejhi)

510. Od Ebu-Umame, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘O sine Ademov, zaista, ako podijeli{ vi{ak, bit }e ti bolje, a ako ga zadr`i{, bit }e ti gore.
Niko te ne}e ru`iti ako zadr`i{ za sebe onoliko koliko ti je potrebno, i po~ni sa onima koje si
du`an izdr`avati.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

511. Od Ubejdullaha ibn Muhsina el-Ensarija el-Hatmija, r.a., prenosi se da je rekao:

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko od vas osvane siguran na svome putu (u svome
narodu), zdravog tijela, ima hrane za ~itav dan; tome kao da je svo dunjalu~ko bogatstvo
dato!’”
(Tirmizi, hasen)

512. Od Abdullaha ibn ‘Amra ibn el-’Asa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Sretan je i spa{en onaj koji je primio islam, kome je njegova opskrba dovoljna i kome
je Allah dao da je zadovoljan s onim {to ima.”
(Muslim)
108 Rijadu-s-salihin

520. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Kopali smo na dan Hendeka, pa smo
nai{li na tvrd kamen (kojem nisu mogli ni{ta), pa su do{li Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekli mu:
‘Ovaj nam se kamen poprije~io u hendeku!’ A on im rekao je: ‘Si}i }u ja!’ Zatim je ustao, a za
stomak mu je bio vezan kamen, jer tri dana nismo ni{ta okusili, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
uzeo kramp i udario njime i on se (kamen u hendeku) sav izmrvi. Rekao sam: ‘O Allahov
Poslani~e, dozvoli mi da odem ku}i! ‘ Rekao sam potom svojoj `eni: ‘Vidio sam na
Vjerovjesniku, s.a.v.s., ne{to na {ta se vi{e nije mogu}e strpiti, mora da kod tebe ima
ne{to!’ Rekla je: ‘Imam je~ma i jare.’ Pa sam zaklao jare i samljeo je~am. Stavili smo meso
u lonac i onda sam do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je tijesto ve} bilo pe~eno, a lonac na
kamenju skoro prokuhao. Rekao sam: ‘Imam ne{to malo jela, pa po|i ti, Allahov Poslani~e,
i s tobom jedan ili dvojica!’ A on mi re~e: ‘Koliko ima{?’ Pa sam mu rekao, na {ta on re~e:
‘Dosta, i dobro; reci joj neka ne skida lonac i kruh s vatre dok ne do|em!’ Zatim je rekao:
‘Ustanite!’ Pa su ustali muhad`iri i ensarije. U{ao sam kod nje i rekao joj: ‘Te{ko tebi. Do{ao
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., muhad`iri, i ensarije, i ostali. Rekla je: ‘Je li te pitao?’ Rekao sam:
‘Da!’ On im rekao je: ‘U|ite i ne gurajte se!’ Tada je po~eo lomiti kruh i stavljati meso na
njega pokrivaju}i lonac i pe}nicu kada bi izvadio. Donosio bi ashabima da jedu, zatim bi
se povratio (ponovo lomio hljeb i vadio meso), i tako, sve dok se nisu svi najeli, a ne{to
je i ostalo. Tada je rekao (mojoj `eni): ‘Ti pojedi ovo, a pokloni i drugome, jer je ljude
zadesila glad.’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju stoji: “Kada se kopao hendek, vidio sam da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., jako gladan. Oti{ao sam svojoj `eni i upitao je: ‘Ima{ li ne{to (za jesti), jer sam na
Allahovom Poslaniku primijetio veliku glad!’ @ena je iznijela posudu, u kojoj je bio jedan sa’
je~ma, a imao sam kod ku}e i jedno jare, pa sam ga zaklao, a ona je samljela je~am.Zavr{ila
je svoj posao istovremeno kad sam i ja zavr{io svoj, a onda sam ja iskomadao meso u }up.
Zatim sam krenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a ona mi je rekla: ‘Nemoj me sramotiti
pred Allahovim Poslanikom, i onima koji su s njim!’ Do{ao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
i rekao mu tiho: ‘O Allahov Poslani~e, zaklali smo jedno na{e jare i samljeo sam jedan sa’
je~ma, pa do|i ti i jedna grupa s tobom!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao glasno:
‘O, vi u Hendeku, D`abir nam je napravio gozbu, pa do|ite svi.’ Tada je Vjerovjesnik rekao:
‘Nemojte skidati }up i nemojte mijesiti tijesto dok ja ne do|em!’ Do{li smo ja i Vjerovjesnik,
s.a.v.s., prije ostalih. Kada sam do{ao `eni, rekla mi je: ‘Bje`i, bje`i!’ Rekao sam: ‘Uradio
sam ono {to si ti rekla!’ Ona je izvadila tijesto, a on, s.a.v.s., pljunuo je u njega i po`elio
beri}et, a onda je oti{ao do }upa, pljunuo u njega i zamolio za beri}et, a zatim rekao je:
‘Pozovi jednu kuharicu neka s tobom mijesi tijesto i zahvati kutla~om iz }upa i nemojte ga
skidati s vatre.’ A bilo ih je hiljadu, kunem se Allahom, da su svi jeli i oti{li, a na{ }up je klju~ao
Rijadu-s-salihin 109

kao i prije, a tijesto je ostalo kao {to je i bilo.’”

57. Skromnost, ~estitost i umjerenost

Uzvi{eni je Allah rekao:

“Na Zemlji nema nijednog `ivog bi}a a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6)
“I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena
zara|ivati pa onaj koji u to nije upu}en misli da su, zbog skromnosti, imu}ni;
poznat }e{ ih po njihovu izgledu; oni prose}i ne dodijavaju ljudima.” (El-Bekara,
273)
“I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne {krtare, ve} se u tome dr`e sredine.”
(El-Furkan, 67)
“D`ine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tra`im od njih
opskrbu, niti `elim da Me hrane.” (Ez-Zarijat, 56-57)

522. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Nije bogatstvo u

mno{tvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu du{e.”
(Muttefekun alejhi)

524. Od Hakima ibn Hizama, r.a., prenosi se da je rekao: “Tra`io sam od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., pa mi je dao, pa sam opet tra`io, pa mi je dao, pa sam opet tra`io, pa mi
je dao. Zatim je rekao: ‘O Hakime, zaista je ovaj imetak sladak kao zeleno vo}e, pa ko ga
uzme velikodu{no i dare`ljivo, imat }e u njemu beri}et, a ko ga uzme pohlepno, ne}e u
njemu imati beri}et i bit }e kao onaj koji jede, a ne mo`e se najesti. Gornja ruka (koja daje)
bolja je od donje ruke (koja prima)!’” Dalje je Hakim pri~ao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslani~e,
tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom, nikad vi{e ne}u od nekoga uzeti do odlaska sa
dunjaluka!’”
Ebu-Bekr pozivao je poslije Hakima da mu da dar, i on je odbio od njega i{ta uzeti. Zatim
ga je ‘Umer r.a., pozivao da mu da poklon, ali je i njega odbijao. Tada je rekao (‘Umer): ‘O
muslimani, uzimam vas kao svjedoke protiv Hakima, da sam mu ja davao njegovo pravo
koje mu je Allah dao iz ovoga plijena, pa ga on odbija uzeti!’ Tako Hakim nije ni{ta uzeo ni od
koga poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., sve do svoje smrti.’”
(Muttefekun alejhi)

536. Prenosi se od Ebu-Bi{r Kabisa b. Muharika, r.a., koji ka`e: “Bio sam du`an platiti
krvarinu, pa sam oti{ao Allahovu Poslaniku, da ga molim za nju.” Poslanik re~e: ‘Dok nam
110 Rijadu-s-salihin

do|e sadaka, pa }u narediti da dobije{.’ A onda re~e: ‘O Kabisa, iskati nije halal osim u tri
slu~aja:
1. ~ovjeku koji je optere}en krvarinom. Njemu je halal iskati dok je ne otplati, a onda
prestaje iskati;
2. ~ovjeku kome budu uni{teni usjevi, pa je i njemu dopu{teno (prositi) iskati da bi
osigurao `ivotne potrebe;
3. ~ovjeku koga sna|e siroma{tvo, oskudica, pa kad mu trojica mudrih razumnih ljudi iz
naroda ka`u da je tog i tog sna{la neima{tina pa mu je halal iskati dok ne na|e osnovne
potrebe za `ivljenje.A iskati osim ovih situacija, o Kabisa, je bespravno i hraniti se time je
neispravno.’”
(Muslim)

59. Podsticanje da se ~ovjek hrani (izdr`ava) od rada svojih ruku

Uzvi{eni je Allah rekao:

“Pa kada se zavr{i (d`um‘a) namaz, razi|ite se po Zemlji i tra`ite Allahove
blagodati.” (El-D`um‘a, 10)

539. Od Ebu- Abdullaha ez-Zubejra ibn el-’Avvama’, r.a., prenosi se da je Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Da neko od vas uzme u`ad, zatim ode na brdo i donese breme
drva na svojim le|ima, pa ih proda, i Allah mu njima sa~uva obraz (da ne tra`i od drugih),
bolje mu je nego da tra`i od svijeta, pa mu on ili dadne ili ne dadne.”
(Buhari)

60. Velikodu{nost, dare`ljivost i tro{enje u dobrotvorne svrhe

Allah je, d`elle{anuhu, rekao:

“[to god vi udijelite, On }e to nadoknaditi.” (Sebe‘, 39)
“Imetak koji udijelite drugima, u va{u je korist; ono {to udijelite drugima,
neka bude samo Allahu za ljubav, a ono {to od imetka udijelite drugima
nadoknadit }e vam se potpuno; ne}e vam biti u~injeno krivo.” (El-Bekara, 272).
“A ono {to od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna.” (El-Bekara,
273)

548. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne si|u dva meleka pa jedan govori: - Allahu
Rijadu-s-salihin 111

moj, nadoknadi onome ko daje - a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.’”
(Muttefekun alejhi)

549. Od njega se tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvi{eni Allah
rekao je: ‘Dijeli, o sine Ademov, i tebi }e se davati.’”
(Muttefekun alejhi)

550. ‘Abdullah ibn ‘Amr ibn el-’As, r.a., prenosi da je (jedan) ~ovjek upitao Allahovog
Poslanika, a.s.: “[ta je u islamu najbolje?” On mu re~e: “Da hrani{ gladne i da naziva{ selam
onome koga poznaje{ i koga ne poznaje{.”
(Muttefekun alejhi)

552. Ebu-Umame, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^ovje~e, ako podijeli{
vi{ak (od svojih potreba), za tvoje je dobro, a ako ga zadr`i{, tebi je za zlo; a ne}e{ biti
prekoren ako zadr`i{ onoliko koliko ti je potrebno. Dijeli prvo najbli`ima (onima koje si du`an
izdr`avati, a ako {ta preostane onda dijeli i drugima). Gornja ruka (koja dijeli) bolja je od
donje (koja uzima).”
(Muslim)

557. Ebu-Keb{e prenosi kako je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e: “Zaklinjem se
da su tri stvari istinite, i jo{ }u vam ne{to re}i, pa to zapamtite. (Zaklinjem se): da sadaka ne
umanjuje imetak ~ovjeka; da ne}e ~ovjeku biti u~injena nepravda pa je on strpljivo podnese,
a da mu Allah, d`.{., (zbog toga) ne uve}a njegovu ~ast i ugled; da ne}e ~ovjek po~eti
prositi, a da mu Allah, d`.{., (zbog toga) ne dadne siroma{tvo i neima{tinu. I jo{ }u vam ovo
re}i, pa to zapamtite:
Dunjaluk je za ~etiri vrste ljudi:
- ~ovjeka kojem je Allah, d`.{., dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga
Gospodara, poma`e bli`nju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i
podu~avanje), i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha, d`.{.);
- ~ovjeka kojem je Allah, d`.{., dao znanje a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim
nijetom i `eljom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao {to taj i taj radi’, i on bit }e
nagra|en prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka.
- ~ovjeka kojem je Allah, d`.{., dao imetak a nije mu dao znanje, pa se on nepromi{ljeno
razbacuje tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti poma`e bli`nju rodbinu, niti
priznaje u tome ({to posjeduje) Allahovo, d`.{, pravo, i ovaj (~ovjek) je na najgorem stepenu
kod Allaha, d`.{.;
112 Rijadu-s-salihin

- ~ovjeka kojem Allah, d`.{., nije dao ni imetak ni znanje, pa on ka`e: ‘Kad bih ja imao
imetka, i ja bih radio kao {to taj i taj (misli na tre}eg) radi!’ On }e biti osu|en prema svojoj
namjeri i grijeh njih dvojice (tre}eg i ~etvrtog) je jednak.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

61. Zabrana {krtosti i pohlepe

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A onome koji bude {krtario i smatrao se neovisnim (od Allaha, d`.{.,), i
bude nijekao ono {to je najljep{e (vjeru), Mi }emo mu olak{ati (put) za ono {to
je najte`e (lo{e djelo), pa mu, kada bude upropa{ten (umre), ne}e koristiti
njegov imetak.” (El-Lejl, 8-11).
I Uzvi{eni ka`e: “Onaj ko se sa~uva pohlepe i gramzljivosti, bit }e od spa{enih.”
(Et-Tegabun, 16)

563. D`abir, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se zuluma (nasilja,
nepravde), jer je zulum (na ovome svijetu) tmine na Sudnjem danu. ^uvajte se pohlepe, jer
je pohlepa upropastila one koji su bili prije vas; pohlepa ih je navela na me|usobno prolijevanje
krvi i u~inila ih da smatraju dopu{tenim (halalom) ono {to je zabranjeno (haram).”
(Muslim)

62. Dare`ljivost i pravi~nost

(`eljenje drugom kao i sebi, ili vi{e nego sebi)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“... i daju im prednost nad samim sobom (u imecima), makar i oni sami bili
potrebni.” (El-Ha{r, 9)
“I oni za Njegovu ljubav hrane bijednike, siro~ad i zarobljenike, (govore}i):
“Mi vas hranimo samo u ime Allaha, i ne `elimo od vas (ni) nagrade ni zahvale.”
(El-Insan, 8-10)

564. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e: “Do{ao je jedan ~ovjek Vjerovjesniku, a.s., pa mu re~e:
‘Ja sam gladan!’ Vjerovjesnik, a.s., posla nekog da upita jednu od njegovih `ena (za hranu),
a ona re~e: ‘Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!’ Vjerovjesnik
je zatim upitao drugu `enu, pa je i ona tako rekla; i tako redom sve su rekle isto: ‘Tako mi
Onog Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!’ Tada Vjerovjesnik re~e: ‘Ko }e
Rijadu-s-salihin 113

ugostiti ve~eras ovog ~ovjeka?’ Jedan ensarija re~e: ‘Ja }u, Allahov Poslani~e!’
Pa ga je poveo svojoj ku}i i rekao `eni: ‘Ugosti Poslanikova gosta!’ U drugom predanju
stoji da je on svojoj `eni rekao: ‘Ima li {ta jesti?’ Ona odgovori: ‘Ima samo ve~era za djecu!
‘ Ensarija re~e `eni: ‘Zabavi ih ne~im, a kad htjednu ve~erati, uspavaj ih, a kad do|e na{
gost, ugasi svije}u, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!’
Pa su sjeli, i gost je jeo, a oni su legli bez ve~ere. Kada je svanulo, ensarija je do{ao
Vjerovjesniku, a.s., i on mu re~e: ‘Allah se zadivio va{im sino}njim postupkom sa va{im
gostom.’”
(Muttefekun alejhi)

64. Zna~aj zahvalnog imu}nog ~ovjeka, a to je onaj {to zara|uje imetak na

dozvoljen na~in i tro{i ga u ono {to mu je nare|eno

Uzvi{eni Allah veli:

“Onome koji dijeli (svoj imetak u dobrotvorne svrhe) i ~uva se (od
zabranjenog), i koji potvr|uje (vjeruje) ono {to je najljep{e (vjeru), Mi }emo mu
olak{ati ono {to je najlak{e (dobro djelo).” (El-Lejl, 5-7)
“Bit }e udaljen od nje (vatre) najpobo`niji vjernik, onaj koji dijeli svoj imetak,
~iste}i time sebe. I niko nema kod Njega (Allaha) nikakve blagodati kojom bi
bio nagra|en (kada uradi dobro djelo), osim `elje (da dobije) zadovoljstvo
svoga uzvi{enog Gospodara, i sigurno bit }e zadovoljan.” (El-Lejl, 17-21)
“Ako budete javno dijelili milostinju, to vam je lijepo, a jo{ vam je bolje i
bri{e vam grijehe, ako je kriju}i dajete siromasima. A Allah je obavije{ten o
onome {to radite.” (El-Bekara, 271)
“Vi nikako ne}ete posti}i dobro~instvo dok ne budete dijelili od onoga {to
volite. A {to god podijelite u dobrotvorne svrhe, za to Allah zna.” (Ali -
‘Imran 92)
A ajeti o vrijednosti dijeljenja u dobrotvorne svrhe mnogobrojni su i poznati.

571. Abdullah ibn Mes’ud, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno
zavidjeti, osim u dvije stvari: ~ovjeku kojem je Allah, d`.{., dao imetak, pa ga on tro{i za
Istinu, i ~ovjeku kojem je Allah, d`.{., dao mudrost, pa on po njoj sudi i druge njoj podu~ava.”
(Muttefekun alejhi)
572. Ibn -’Umer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno zavidjeti,
osim u dvije stvari: ~ovjeku kojem je Allah, d`.{., dao Kur’an, pa on s njim bdije (klanja) i no}u
114 Rijadu-s-salihin

i danju, i ~ovjeku kojem je Allah, d`.{., dao imetak, pa ga on dijeli (tro{i u dobrotvorne svrhe)
i no}u i danju.”
(Muttefekun alejhi)

65. Sje}anje na smrt i kratko}a nade

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Svaka du{a }e okusiti smrt. Nagrada }e vam se ispuniti samo na Sudnjem
danu. Ko bude udaljen od vatre i bude uveden u D`ennet, (taj) se spasio. A
zemaljski `ivot nije ni{ta, osim varljiva roba.” (Ali-‘Imran, 185)
“Nijedna osoba ne zna {ta }e sutra zaraditi i ste}i, a niti zna u kom }e mjestu
na zemlji umrijeti.” (Lukman, 34)
“Pa kada do|e njihov rok (smrt), oni to ne mogu odgoditi nijednog ~asa niti
ubrzati.” (En-Nahl, 61)
“O vjernici, neka vas ne zabave va{i imeci i va{a djeca da ne spominjete
Allaha! Koji to urade, na velikom su gubitku.
Dijelite od onog {to smo vam dali, prije nego nekom od vas do|e smrt, pa
(da) onda rekne: ‘Moj Gospodaru, da mi ho}e{ (samo) malo odgoditi (smrt), pa
da dijelim i (da) budem od dobrih!‘
Ali Allah ne}e nikome odgoditi kad mu do|e posljednji ~as, a Allah zna sve
{to vi radite.” (El-Munafikun, 9-11)

“Kada do|e smrt jednom od njih, rekne: ‘Moj Gospodaru, povrati me da

uradim dobro (djelo) u onome {to sam ostavio!‘ Nikako (to ne}e biti)! Zaista je
to rije~, koju on govori, a iza njih (nevjernika) je prostor, (koji razdvaja ~as
smrti) do dana kada }e biti pro`ivljeni. A kada se puhne u Sur (rog), tada me|u
njima ne}e biti rodbinstva niti }e se oni me|usobno raspitivati. ^ije tezulje
prevagnu (dobrim djelima), to su oni koji bit }e spa{eni. A ~ije tezulje budu
lahke (zbog malobrojnosti dobrih djela), to su oni koji su sebi {tetu nanijeli;
vje~no }e ostati u D`ehennemu. Vatra }e pr`iti njihova lica i oni bit }e u njemu
(D`ehennemu) iznaka`eni.
(Re}i }e im se): ‘Zar vam nisu ~itani Na{i ajeti, pa ste ih vi smatrali la`nim?‘
Re}i }e: ‘Na{ Gospodaru, nadvladala nas je na{a nesre}a, pa smo postali
zabludjeli narod! Na{ Gospodaru, izvedi nas iz nje (vatre), pa ako se povratimo
(nevjerstvu) mi }emo biti (tada) silnici!‘ Re}i }e (Allah): ‘Ostajte prezreni i
nemojte Mi govoriti!‘ Bila je jedna skupina Mojih robova koja je govorila: - Na{
Rijadu-s-salihin 115

Gospodaru, mi smo vjerovali, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji

me|u milostivima! - Pa ste ih vi uzeli (predmetom) izrugivanja, te ste bacali u
zaborav Moju opomenu, dok ste se ismijavali njima. Mi smo ih danas nagradili
zbog njihove strpljivosti, (time) {to su se oni spasili.‘ Re}i }e (melek): ‘Koliko
ste ostali na Zemlji (koliki) broj godina?‘ Odgovorit }e oni: ‘Ostali smo dan ili
jedan dio dana, pitajte one koji broje!‘ Re}i }e: ‘Ostali ste vrlo malo! Da ste to
znali, (ne biste se odavali zemaljskom `ivotu). Pa zar ste vi mislili da smo vas
Mi uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti?‘ (El-Mu‘minun, 99-115)
Zar nije do{lo vrijeme onima koji vjeruju da im se smek{aju (i potpuno
predaju) srca zbog spominjanja Allaha i objavljene Istine (Kur‘ana), a da ne
budu kao oni kojima je prije data (objavljena) Knjiga, pa im se vrijeme oduljilo
a i srca im otvrdnula, te su mnogi od njih (zbog izvrtanja vjere postali veliki)
grje{nici (nevjernici).” (El-Hadid, 16)

574. Ibn -’Umer, r.a., ka`e: “Allahov Poslanik, a.s., uzeo me za rame i rekao: ‘Budi
(pona{aj se) na dunjaluku kao da si stranac, ili putnik (prolaznik).’”
Ibn -’Umer, r.a., govorio bi: “Kada omrkne{, ne o~ekuj jutro, a kada osvane{, ne o~ekivaj
no}; i uzmi (iskoristi) od svog zdravlja za svoju bolest, i od svog `ivota za svoju smrt.”
(Buhari)

66. Pohvalnost posje}ivanja kabura

(mezarluka) mu{karcima, i {ta se ka`e prilikom toga

581. Burejde, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Bio sam vam zabranio
posje}ivanje kabura (mezarluka) a od sada ih posje}ujte.”

582. Ai{a, r.a., ka`e: “Allahov Poslanik, a.s., kad god bi kod mene kona~io, izlazio bi
pred kraj no}i u mezarluke Beki’u, pa bi rekao: ‘Neka je mir sa vama, domovi ljudi vjernika,
do{lo vam je ono {to vam je obe}ano (smrt), a sutra (narednih dana) do}i }e ed`el (smrt)
onima {to su ostali, i mi }emo se, ako Allah dadne, vama pridru`iti! Allahu moj, oprosti
stanovnicima Beki’a-garkada!’” (Beki’a je groblje u Medini, a garkad je vrsta trnja koje je tu
bilo, pa je po tome nazvano.)
(Muslim)
116 Rijadu-s-salihin

67. Poku|enost pri`eljkivanja smrti zbog neda}e

koja ~ovjeka zadesi, izuzev kad se ~ovjek boji isku{enja u vjeri

585. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Neka niko od vas ne
`eli sebi smrt, jer ako je bio dobro~initelj, mo`da }e jo{ vi{e dobra uraditi, a ako je bio
grje{nik, mo`da }e se pokajati, pa zatra`iti Allahovo zadovoljstvo.”
(Muttefekun alejhi)

Ovo je Buharijino preno{enje, a kod Muslima stoji da Ebu-Hurejre, prenosi od Allahova

Poslanika, da je rekao: “Neka niko od vas ne `eli sebi smrt, i neka ne moli za nju prije njenog
dolaska, jer kada ~ovjek umre, prekida se njegov posao, a zaista vjerniku njegov `ivot
samo uve}ava dobro.”

68. Stroga pobo`nost i ostavljanje sumnjivih poslova ({ubuhata)

Uzvi{eni Allah veli:

“... i to ste smatrali neznatnim a to je kod Allaha velika (stvar).” (En-Nur,
15)
“Zaista, tvoj Gospodar motri stalno.” (El-Fed`r, 14)
588. Nu’man ibn Be{ir, r.a., veli: “^uo sam Allahovog Poslanika, a.s., kako ka`e: ‘Zaista
je halal (dozvoljeno) obja{njen, a zaista je i haram (nedozvoljeno) obja{njen, a izme|u
ovoga dvoga su sumnjive stvari i poslovi ({ubuhati) koje ne poznaje ve}ina ljudi. Pa ko se
bude ~uvao {ubuhata, o~uvat }e ~isto}u svoje vjere i svoje ~asti, a ko se upusti u {ubuhate,
past }e u harame, kao {to je ~oban, koji ~uva stado oko zabrana, u opasnosti da mu stado
upadne u zabranjeno. Zaista, svaki vladar ima svoje zabrane, a Allahove zabrane su
Njegovi harami. Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako valja, onda je i cijelo
tijelo dobro, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se i cijelo tijelo, a to je srce.’”
(Muttefekun alejhi)

590. Nevas ibn Sem’an, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Dobro~instvo je
ljepota naravi, a grijeh je ono {to se koleba u tvojoj du{i i ne `eli{ da za to saznaju ljudi.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 117

591. Vabisa ibn Ma’bed, r.a., ka`e: “Do{ao sam Allahovom Poslaniku i on mi re~e:
‘Do{ao si da pita{ o dobro~instvu?’ Rekoh: ‘Da!’ Onda mi on re~e: ‘Priupitaj svoje srce;
dobro~instvo je ono {to donosi du{evni mir i smiraj u srcu, a grijeh je ono {to se koleba u
du{i i kru`i u grudima. (To ti je grijeh) pa makar ti to ljudi odobrili i dozvolili.’”
(Ahmed, Darini, hasen)

594. Ai{a, r.a., ka`e: “Moj otac Ebu-Bekr es-Sidik, r.a., imao je roba koji mu je davao dio
zara|enog imetka kao gospodaru. Ebu-Bekr jeo je od tog imetka. Jednog dana je rob donio
ne{to hrane Ebu-Bekru, pa je on to pojeo. Rob mu tada veli: ‘Zna{ li ti {ta je ovo?’ Ebu- Bekr
re~e: ‘A {ta je?’ Rob re~e: ‘U doba d`ahilijjeta ja sam gatao jednom ~ovjeku, ali sam ga
varao, jer nisam znao gatati. Bilo mu je dobro, pa me je sreo i dao mi za to {to sam mu gatao,
a {to si ti pojeo.’ Tada je Ebu-Bekr stavio prst (u grlo) i sve je povratio {to je pojeo.”
(Buhari)

69. Po`eljnost povla~enja (osamljivanja) u vrijeme nereda, ili radi bojazni

isku{enja u vjeri, ili padanja u harame i sumnjive poslove

Kur’an, a.{., bilje`i rije~i Nuha, a.s.: “I bje`ite Allahu, zaista sam ja Njegov jasni
upozoritelj.” (Ez-Zarijat, 50)

597. Se’ad ibn Ebi Vekas, r.a., veli: “^uo sam Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Zaista
Allah voli roba pobo`nog (du{evno) bogatog, (zadovoljnog sa onim {to ima) i povu~enog
(osamljenog).’”
Rije~ju “bogatog”, misli se na bogatstvo du{e, kao {to je to obja{njeno u hadisu broj 522.
(Muslim)

601. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od najhajirnijih
poslova za `ivot posao je ~ovjeka koji se stalno dr`i za le|a svog konja na Allahovom putu.
Zasko~i se na njega ~im ~uje glas ili povik za rat, `ele}i borbu ili smrt o~ekivanu, ili posao
~ovjeka za stadom ovaca na vrhovima visokih brda ili u sred neke doline klanja namaz, daje
zekat i samo Allaha vjeruje sve do smrti, on je uvijek sa onima koji ~ine hajr.”
(Muslim)
118 Rijadu-s-salihin

71. Poniznost i ljubaznost (pa`ljivost) prema vjernicima

Uzvi{eni Allah veli:

“I budi pa`ljiv prema vjernicima koji te slijede.” (E{-[u‘ra, 215)
“O vjernici! Ko od vas ostavi svoju vjeru, zaista }e Allah dovesti narod koji
On voli i koji Njega voli, (koji je) skroman prema vjernicima i silan prema
nevjernicima.” (El-Maida, 54)
“O ljudi, zaista smo vas Mi stvorili od mu{ka i `enska (oca i matere) i u~inili
smo vas narodima i plemenima da biste se (me|usobno) poznavali. Kod Allaha
je naplemenitiji izme|u vas (onaj) koji je najbogobojazniji.” (El-Hud`urat, 13)
“Ne isti~ite ~istotu svojih du{a! On najbolje zna one koji se ~uvaju (nevaljalih
djela).” (En-Ned`m, 32)
“I pozivat }e oni koji su na A‘rafu, ljude koje }e oni poznavati po njihovim
izgledima, govore}i: ‘Nije vam koristilo ni va{e skupljanje (dobara), ni {to ste
se oholo dr`ali (prema Istini). Jesu li to ovi za koje ste se kleli da ih ne}e sti}i
Allahova milost?‘ (Re}i }e se onima koje su poni`avali nevjernici): ‘Ulazite u
D`ennet! Za vas nema straha niti }ete tugovati!‘” (El-A‘araf, 48-- 49)

602. Ijad ibn Himar, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaista mi je Allah
objavom naredio da budete me|usobno ponizni tako da se jedan ne oholi prema drugom, niti
da jedan drugog napada.”
(Muslim)

603. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sadaka ne}e umanjiti
imetak, i kada ~ovjek oprosti ~ovjeku, Allah mu pove}a ponos (~ast), i kad god ~ovjek bude
ponizan prema Allahu, Allah }e ga (na ve}i stepen) podi}i.”
(Muslim)

604. Enes, r.a., pro{ao je pored grupe djece i nazvao im selam, a zatim je rekao: “Tako
je i Pejgamber ~inio.”
(Muttefekun alejhi)

605. Enes, r.a., (opisuju}i poniznost Allahova Poslanika, a.s.), ka`e: “I ponekad bi neka
od medinskih robinja uzela Vjerovjesnika za ruku, pa bi ga povela gdje ona ho}e.”
Rijadu-s-salihin 119

Zna~i: odmakla bi se malo s njime od skupine ashaba, da oni ne ~uju njenu molbu
(`albu).
(Buhari)

606. Ai{a, r.a., upitana je: “[ta je Vjerovjesnik, a.s., radio u ku}i?” Ona je odgovorila:
“Pomagao bi uku}ane, a kad bi nastupio namaski vakat, oti{ao bi na namaz.”
(Buhari)

72. Zabrana oholosti (kibura) i uobra`enosti (samodopadanja)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Tu vje~nu ku}u Mi }emo u~initi (stanom) onima koji ne `ele obijesti na
zemlji niti (siju) smutnju. A (dobar) kraj je bogobojaznima.” (El-Kasas, 83)
“Ne hodi po zemlji obijesno, oholo!” (El-Isra, 37)
“Ne okre}i svoje lice svijetu prezrivo, s podozrenjem, niti hodi po zemlji
oholo. Zaista, Allah ne voli nijednog oholog samodopadnika.” (Lukman, 18)

“(Zaista) je Karun bio od Musaova naroda, pa im je on (Karun) nasilje u~inio. A Mi smo

mu dali riznice (u tolikoj mjeri), da bi klju~evi ote`ali jednoj sna`noj skupini (ljudi), onda kada
mu je njegov narod rekao: ‘Ne veseli se! Zaista, Allah ne voli one koji se vesele (dobrima
zemaljskog `ivota)! I tra`i budu}i svijet u onome {to ti je Allah dao, a ne zaboravi svoj udio
na ovom svijetu. ^ini dobro, kao {to Allah ~ini dobro tebi. Ne tra`i smutnje po zemlji! Zaista,
Allah ne voli smutljivce.’ Re~e (Karun): ‘To mi je dato samo na osnovu moga znanja.’ A zar
on ne zna da je Allah ve} uni{tio prije njega pokoljenja koja su ja~a od njega i koja su vi{e
skupila (imetka)? Zlikovci ne}e biti pitani za opravdanje svojih grijeha (zbog jasno}e i
mno{tva grijeha). Pa je izlazio (Karun) svome narodu u svom sjaju. Govorili su oni koji `ele
ovozemni `ivot: ‘Da nam je onako kao {to je dato Karunu! (Zaista) on ima veliku sre}u.’ A
u~eni su rekli: ‘Te{ko vama! Allahova nagrada je bolja onome koji vjeruje i radi dobro (djelo),
a bit }e ona data samo strpljivima.’ Pa smo njega (Karuna) i njegov dom utjerali u zemlju. On
nije imao nikakve skupine (pomaga~a) koja bi ga pomogla protiv Allaha, i on nije bio od onih
kojima je ukazana pomo}.”

615. Ebu-Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Prepirali se D`ennet
i D`ehennem, pa D`ehennem re~e: ‘U mene }e u}i svi oholi i uobra`eni (silnici)!’, a D`ennet
re~e: ‘U mene }e u}i slabi}i i siromasi!’ Pa Allah, d`.{., presudi me|u njima: ‘Ti si, D`ennete,
120 Rijadu-s-salihin

Moja milost, tobom }u se smilovati kome Ja ho}u, a ti si, D`ehenneme, Moja kazna, kojom
}u Ja mu~iti koga Ja ho}u, i oboje }u vas napuniti.’”
(Muslim)

617. Ebu-Hurejre, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sa trojicom Allah
ne}e na Sudnjem danu govoriti, niti }e ih o~istiti (od grijeha), niti }e u njih pogledati, i oni bit
}e stra{no ka`njeni, a to su: starac koji ~ini zinaluk (prostituciju), vladar koji mnogo la`e, i
ohol siromah.”
(Muslim)

618. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah, d`.{.,
ka`e: ‘Viso~anstvo (~ast, slava) Moje je svojstvo, a i veli~anstvenost (ponos) Moje je
svojstvo, pa ko Mi se u tome suprotstavi (bude se oholio i ponosio), Ja }u ga kazniti.’”
(Muslim)

619. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dok je jedan ~ovjek
i{ao obu~en i sam se sebi dopadao, svoju kosu je za~e{ljao, glavu uzdigao, bahato i
ponosno hodao, tog ~asa ga je Allah zatrpao u zemlju, pa }e ~ekati u njoj do kijametskog
dana.”
(Muttefekun alejhi)

620. Seleme b. el-Ekva, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “^ovjek se
stalno uzdi`e sa sobom dok ga Allah ne upi{e u ohole, a onda ga sna|e ono, {to sna|e ohole.”
(Tirmizi-Hasen)

73. Lijep karakter (}ud, narav)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Poslani~e, zaista si ti na visokom stupnju morala.” (Nun, 4)
“Pravi vjernici su oni koji se u srd`bi savladaju i koji pra{taju ljudima.” (Ali-
‘Imran, 134)

621. Enes, r.a., veli: “Allahov Poslanik je bio ~ovjek najljep{e }udi i naravi.”
(Muttefekun alejhi)

622. Enes, r.a., veli: “Nisam dodirnuo ni brokata (vrsta tkanine protkane svilom) ni svile
Rijadu-s-salihin 121

mek{e ni bla`e od dlana ruke Allahovog Poslanika, i nisam nikada primirisao ljep{eg i
prijatnijeg mirisa od mirisa Allahovog Poslanika. Slu`io sam Allahovog Poslanika deset
godina i nikada mi nije rekao ni uf, niti mi je kada prigovorio za neku stvar koju sam u~inio:
‘Za{to si to u~inio?’, niti za neku stvar (posao) koju nisam u~inio: ‘Za{to to nisi u~inio?’”
(Muttefekun alejhi)

624. Nevas ibn Sem’an r.a., ka`e: “Pitao sam Allahovog Poslanika o dobro~instvu i o
grije{enju, pa mi re~e: ‘Dobro~instvo je lijepa narav, a grijeh je ono {to se koleba u tvojoj du{i
i ne `eli{ da za to saznaju ljudi.’”

625. Abdullah ibn ‘Amr ibn el-’As, r.a., ka`e: “Allahov Poslanik nije bio nepristojan,
besraman, niti je bio nemoralan, bestidan (u svome govoru i pona{anju), i govorio je: ‘Zaista
su me|u vama najbolji oni koji su najljep{eg pona{anja.’”
(Muttefekun alejhi)

626. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Nijedna stvar ne}e biti
te`a na Sudnjem danu, na (mizanu) tezulji vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi
bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i pona{anju).”
(Tirmizi, hasen, sahih)

627. Ebu-Hurejre, r.a., veli: “Allahov je Poslanik, upitan o onome {ta najvi{e uvodi ljude
u D`ennet, pa odgovori: ‘Bogobojaznost i lijep moral (pona{anje).’ Potom je upitan {to
najvi{e uvodi ljude u D`ehennem, pa je rekao: ‘Usta i spolni organ.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

628. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sa najpotpunijim su
imanom oni vjernici koji su najljep{eg pona{anja, a najbolji me|u vama oni su koji su dobri
(lijepo se pona{aju) prema svojim `enama.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

629. Ai{a, r.a., prenosi da je ~ula Allahovog Poslanika, a.s., kako ka`e: “Zaista, vjernik
s ljepotom svoga pona{anja dosti`e stepen posta~a i klanja~a.”
(Ebu-Davud,sahih)

631. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaista su mi od vas
najdra`i i sjedit }e najbli`e meni na Sudnjem danu oni koji su najljep{e }udi. A zaista su mi
122 Rijadu-s-salihin

najmr`i od vas i bit }e najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, nametljivi govornici i oni koji
se samodopadno prenema`u u svom govoru, oholo poku{avaju}i da istaknu svoju stru~nost
i govorljivost i oni koji pri~aju ispunjenih i razvu~enih usta, dive}i se svome govoru i uzdi`u}i
se nad drugima. Ashabi reko{e: ‘Allahov Poslani~e, znamo ko su sersari i mute{eddici
(nametljivi govornici i oni koji se prenema`u u govoru), ali ko su mutefejhici?’ On im re~e: ‘To
su uobra`enjaci koji sebe uzdi`u nad ostalim.’”
(Tirmizi, hasen)

74. Dobro}udnost, blagost i samilost

Allah, d`elle{anuhu, ka`e:
“...koji skrivaju srd`bu, a opra{taju ljudima. Allah voli dobro~initelje. (Ali-
‘Imran, 134)
“Opra{taj drugima, nare|uj dobra djela, i okreni se od neznalica.” (El-A‘raf,
199)
“Nije jednako dobro i hr|avo (djelo). Odbiju (zlo) s onim {to je najljep{e, pa
}e (ti) onaj {to je izme|u tebe i izme|u njega postojalo neprijateljstvo (postati)
kao da je iskren prijatelj. Ovo }e posti}i samo oni koji su strpljivi i ovo }e posti}i
samo oni koji imaju velik udio (u lijepoj naravi).” (Fusilet, 34-45)
“A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je zaista odlu~no (preporu~ljivo)
djelo.” (E{-[ura, 43)
632. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik rekao E{ed`d`u Abdul-Kajsu:
“Zaista, kod tebe imaju dvije osobine koje Allah voli: dobro~instvo i blagost.”
(Muslim)

633. Ai{a, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Zaista je Allah blag i On voli
blagost (ljubaznost) u svim stvarima.”
(Muttefekun alejhi)

634. Ai{a, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Zaista je Allah blag i On voli
blagost (ljubaznost), i daje za blagost (na dunjaluku lijep pomen i ostvarivanje `elja, a na
ahiretu lijepu nagradu) ono {to ne daje za grubost niti za bilo {ta drugo.”
(Muslim)

635. Ai{a, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “U ~emu god se na|e blagost
Rijadu-s-salihin 123

(ljubaznost), ona to ukrasi, a gdje god ne bude blagosti, to bude unaka`eno (manjkavo).”
(Muslim)
636. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e: “Do{ao je jedan beduin (seljak) u d`amiju i po~eo mokriti
(obavljati nu`du), pa ljudi sko~i{e da ga zbog toga napadnu, ali im Poslanik re~e: ‘Pustite ga,
i na to mjesto prolijte jednu kantu, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani da olak{avate, a ne da
ote`avate.’”
(Buhari)

637. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Olak{avajte, a ne ote`avajte, i

obradujte (sa nagradom od Allaha), a nemojte rastjeravati.”
(Muttefekun alejhi)

638. D`erir ibn ‘Abdullah, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e: “Ko
bude uskra}en od blagosti (ljubaznosti), uskra}en je od svakog dobra.”
(Muslim)

639. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je neki ~ovjek rekao Poslaniku: “Posavjetuj me!” On
mu re~e:
“Ne ljuti se!” Pa mu je ~ovjek to isto ponovio nekoliko puta, a Poslanik mu re~e: “Ne ljuti
se, ne srdi se!”
(Buhari)

640. Ebu-Je’la [eddad ibn Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaista
je Allah propisao ljubaznost (lijep postupak) u svakoj prilici: pa kada ubijate, ubijajte lijepo
(dostojanstveno), a kada koljete, koljite lijepo, i neka onaj koji ho}e da kolje (neku `ivotinju),
prvo nao{tri svoj no` i neka lahko zakolje svoju `rtvu.”
(Muslim)

641. Ai{a, r.a., veli: “Allahov Poslanik nije nikada birao izme|u dvije stvari, a da nije
izabrao (onu) lak{u, osim da to bude grijeh, pa ako bi to bio grijeh, bio bi daleko (najdalje od
svih drugih) od te stvari. I nikada se Allahov Poslanik nije svetio (osve}ivao) zbog sebe,
osim da budu Allahove zabrane kr{ene, pa bi se svetio zbog Uzvi{enog Allaha.”
(Muttefekun alejhi)

642. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ho}ete li da vam
ka`em ko je zabranjen d`ehenemskoj vatri, ili kome je vatra zabranjena (ulazak u nju)?
124 Rijadu-s-salihin

Zabranjena je svakom bliskom, ljubaznom i blagom (~ovjeku).”

(Tirmizi, hasen)

75. Opra{tanje i izbjegavanje neznalica

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Opra{taj, nare|uj dobra djela i pro|i se neznalica!” (El-A‘raf, 199)
“... pa postupaj lijepim postupkom.” (El-Hid`r, 85)
“... neka oproste i neka pre|u (preko toga)!
Zar vi ne volite da vam Allah oprosti?” (En-Nur, 22)
“... (koji) opra{taju ljudima. Allah voli dobro~initelje.” (Ali-‘Imran, 134)
“A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je zaista odli~no (preporu~ljivo)
djelo.” (E{-[ura, 43)
Kur’anski su ajeti o ovoj temi mnogi i poznati.

644. Ai{a, r.a., ka`e: “Allahov Poslanik nije nikoga udarao, ni `enu, ni slugu, osim kada
bi bio u (d`ihadu) borbi na Allahovom putu. I nikada se nije svetio (osve}ivao) zbog sebe,
osim kada bi se kr{ile Allahove zabrane, pa bi ka`njavao (svetio se) zbog Uzvi{enog
Allaha.”
(Muslim)

645. Enes, r.a., veli: “I{ao sam sa Allahovim Poslanikom, a.s., i na njemu je bio ned`ranski
ogrta~, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povu~e za odje}u,
pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu o`iljak koji je napravio grubi ogrta~ prilikom tog
trzaja. Beduin zatim re~e: ‘Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji
posjeduje{!’ Allahov Poslanik ga pogleda, osmijehnu se i naredi da mu se dadne.”

647. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije juna~ina onaj
koji u hrvanju sve savlada (obara), nego je juna~ina onaj koji vlada sobom pri srd`bi.”
(Muttefekun alejhi)

76. Podno{enje uznemiravanja (ezijeta)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“...koji skrivaju srd`bu, a opra{taju ljudima. Allah voli dobro~initelje.” (Ali-
Imran, 134)
Rijadu-s-salihin 125

“A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je, zaista, odlu~no (preporu~ljivo)

djelo.” (E{-[ura, 43)
U vezi s ovom temom, pogledaj hadise u prethodnom poglavlju.

648. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je jedan ~ovjek rekao: “Allahov Poslani~e, ja imam
rodbinu s kojom odr`avam rodbinsku vezu, a oni tu vezu kidaju. Ja s njima lijepo postupam,
a oni se prema meni ru`no odnose. Ja s njima blago postupam, a oni prema meni grubo.”
Allahov Poslanik re~e:
“Ako je tako kao {to ka`e{, pa kao da ih hrani{ vru}im pepelom (ugljenom), i dok god
bude{ tako postupao, imat }e{ u Uzvi{enom Allahu pomaga~a (protiv njih).”
(“...kao da ih hrani{ vru}im pepelom (ugljenom))” - Zna~i da }e oni biti ka`njeni i osjetit
}e bol kao {to onaj, koji jede vru} pepeo, osje}a bol.)
(Muslim)

77. Srd`ba na povre|ivanje ili omalova`avanje nekog

od Allahovih propisa i potpomaganje vjere Uzvi{enog Allaha

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Ko bude po{tivao (veli~ao) Allahove svetinje (zapovijedi), to mu je dobro
kod njegova Gospodara.” (El-Had`, 30).
“Ako vi pomognete Allaha, i On }e vas pomo}i i u~vrstit }e va{e noge (na
bojnom polju).” (Muhammed, 7)

649. Ebu-Mes’ud ‘Ukbe ibn ‘Amr El-Bedri, r.a., veli da je jedan ~ovjek do{ao Vjerovjesniku
i rekao: “Ja ne klanjam sabah u d`em’atu zbog toga {to imam oduljuje namaz.”
Ebu-Mes’ud dalje veli: “Pa nisam nikad ranije vidio da se Vjerovjesnik na vazu naljutio
kao tada, rekav{i: ‘O ljudi, zaista me|u vama ima onih koji odvra}aju (razgone), pa ko od
vas bude imam ljudima, neka skrati klanjanje (upotpunjuju}i ruknove i sunnete), pa zaista
iza njega ima klanja~a; i starih, i mladih, i sa nekom potrebom (nu`dom).’”

650. Ai{a, r.a., ka`e: “Do{ao je Allahov Poslanik, a.s., s puta, a ja bijah zastrla svoju
sofu (pred ku}om) prozirnim zastorom, na kojem su bile slike. Kada je to ugledao, Allahov
Poslanik, a.s., rastrgao ih je, a lice mu (od ljutnje) pocrvenje, i on re~e: ‘O Ai{a, najte`u
kaznu kod Allaha na Sudnjem danu imat }e oni koji opona{aju Allahovo stvaranje.’”
(Muttefekun alejhi)
126 Rijadu-s-salihin

651. Ai{a, r.a., veli: “Kurej{ije su se zabrinule zbog jedne `ene, Mahzumijke, koja je
ne{to ukrala, pa su rekle: ‘Ko }e se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika?’ Reko{e: ‘A ko
bi se na to usudio, osim Usame bin Zejd, miljenika Allahovog Poslanika?’ Pa mu je Usame to
rekao, a Allahov Poslanik mu na to re~e: ‘Zar ti posreduje{ da se ne izvr{i jedna od Allahovih
osuda?!’ Zatim je Poslanik ustao na noge i po~eo govoriti, pa je, izme|u ostalog, rekao:
‘Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga {to, kada bi me|u njima ukrao neki
plemi}, ostavili bi ga neka`njenog, a kad bi ukrao neki slabi}, oni bi nad njim izvr{avali
kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, k}erka Muhammedova, ukrala, ja bih joj
sigurno odsijekao ruku!’”
(Muttefekun alejhi)

652. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio hrakotinu (na zidu) prema
kibli, pa mu je bilo to te{ko, da se odraz toga, ~ak, primijetio na njegovom licu. Ustao je i to
svojom rukom uklonio, a zatim rekao je: “Kada neko od vas ustane da klanja, on tada
razgovara sa svojim Gospodarom, pa nemojte da neko od vas pljuca prema kibli, nego na
svoju lijevu stranu, ili pod svoje noge.” Zatim je uzeo }o{ak svog ogrta~a, pljunuo u njega,
zatim ga premotao i rekao: “Ili neka uradi ovako.”
(Muttefekun alejhi)

(Naredba da se pljune na lijevu stranu, ili pod noge, odnosi se na slu~aj kada se pljuje
izvan d`amije, a kada se pljuje u d`amiji, nije dozvoljeno pljunuti, osim u maramicu.)

78. Nare|ivanje i savjetovanje pretpostavljenih

da budu blagi prema svojim podanicima

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede.” (E{-[uara, 215)
“Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini, i da se bli`njima
udjeljuje, a razvrat i sve {to je odvratno i nasilje, zabranjuje; On vas savjetuje da
pouku primite.” (En-Nahl, 90)

653. Ibn ‘Umer, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Svi ste
vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado; imam je pastir i odgovoran je za svoje stado,
~ovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za svoje stado, `ena je pastir u ku}i svoga
mu`a i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gazde, i on je odgovoran
Rijadu-s-salihin 127

za svoje stado, pa svi ste vi pastiri i odgovorni za svoje stado.’”

(Muttefekun alejhi)
654. Ebu-Ja’la Ma’kil bin Jesar, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: ‘Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima,
a da mu Allah ne}e, kada umre, zabraniti ulazak u D`ennet, ukoliko bude varao svoje
podanike.’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju stoji: “...pa ih ne bude ~uvao svojim savjetom, ne}e osjetiti ni miris
D`enneta.”
A u Muslimovom predanju stoji: “Nijedan emir (zapovjednik) kome budu povjereni poslovi
muslimana, pa ne ulo`i trud za njih niti im daje savjete, ne}e s njima u}i u D`ennet.”

655. Ai{a, r.a., prenosi: “^ula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako u ovoj mojoj ku}i
ka`e: ‘Allahu moj, kome bude povjereno namjesni{tvo i uprava nad mojim ummetom
(sljedbenicima), pa im bude ote`avao (grubo postupao prema njima), i Ti njemu ote`aj, a
kome bude povjereno namjesni{tvo i uprava, pa bude blag prema njima, budi i Ti blag prema
njemu.’”
(Muslim)
658. Prenosi se da je Ebu-Merjeme el-Ezdijja, r.a., rekao Muaviji, r.a.: “^uo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Kome Allah dadne namjesni{tvo na nekim od poslova
muslimana, pa bude nehajan prema njihovim potrebama, neima{tini i siroma{tvu, Allah ne}e
obra}ati pa`nju na njegove potrebe (ne}e se odazvati njegovoj molbi), neima{tinu i siroma{tvo
na Sudnjem danu.’ I tada je Muavija postavio ~ovjeka da se brine o potrebama svijeta.”
(Ebu-Davud, Tirmizi)

79. Pravedan namjesnik

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Zaista, Allah nare|uje pravdu i dobro~instvo.” (En-Nahl, 90)
“I budite pravedni, zaista, Allah voli pravedne.” (El-Hud`urat, 9)

659. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Sedmericu }e Allah

staviti pod Svoj hlad onoga dana, kada drugog hlada osim Njegovog ne}e biti: pravedna
vladara, mladi}a koji je odrastao u obo`avanju Uzvi{enog Allaha, ~ovjeka ~ije je srce
vezano za d`amije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha pa radi Njega se sastaju i
128 Rijadu-s-salihin

rastaju, ~ovjeka kojeg je pozvala ugledna (na polo`aju) i lijepa `ena, pa je on rekao: ‘Zaista
se bojim Allaha!; ~ovjeka koji dadne sadaku pa je sakrije, tako da ne zna njegova lijeva ruka
{ta daje desna; i ~ovjeka koji u samo}i spomene Allaha, pa mu suze poteku.’”
(Muttefekun alejhi)

660. Abdullah bin ‘Amra bin el-’As, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik rekao je: ‘Zaista su
pravedni kod Allaha na osvijetljenim mimberima; oni koji ~ine pravdu u svojim presudama,
(koji su pravedni) prema svojim obiteljma i onome {to im je dato u namjesni{tvo (na upravu).’”
(Muslim)

80. Obaveza pokornosti namjesnicima (pretpostavljenim)

u onome {to nije grijeh i zabrana pokornosti u onome {to je grijeh

Uzvi{eni je Allah rekao:

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima
va{im!” (En-Nisa‘, 59)
663. Ibn ‘Umer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Du`nost je muslimanu
da slu{a i da je pokoran u onome {to voli i ne voli, osim ukoliko mu bude nare|eno ne{to {to
je zabranjeno. A kada mu se naredi ne{to {to je zabranjeno, onda nema poslu{nosti ni
pokornosti.”
(Muttefekun alejhi)

670. Abdullah bin Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Poslije
mene }e do}i vrijeme kad }e va{i pretpostavljeni uzimati bogatstvo za sebe i davati ga
kome oni ho}e, i mnoge druge stvari (raditi) koje ne}ete podnositi.” Rekli su mu: “O Allahov
Poslani~e, {ta nare|uje{ onome koji do~eka to vrijeme?” Rekao je: “Izvr{avajte svoje
obaveze koje ste du`ni i molite Allaha za ono {to vam pripada.”
(Muttefekun alejhi)

671. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko mi bude pokoran,
taj je pokoran Allahu, a ko nije pokoran meni, taj nije pokoran ni Allahu. A ko bude pokoran
pretpostavljenom, taj je pokoran meni, a ko je nepokoran pretpostavljenom, taj je nepokoran
meni.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 129

672. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko kod svog
pretpostavljenog bude ne{to mrzio (ako nije jasan kufr), neka se strpi, jer, zaista, onaj koji
makar malo bude nepokoran prema pretpostavljenom, umrijet }e d`ahilijetskom smr}u.”
(Muttefekun alejhi)

81. Zabrana tra`enja namjesni{tva i vlasti i pohvalnost

neprihvatanja namjesni{tva i vlasti, izuzev ako zaista
nije obaveza pala na ~ovjeka, i ukoliko to nije potreba

Uzvi{eni je Allah rekao:

“Taj drugi svijet dat }emo onima koji ne `ele da se na Zemlji ohole i da
nered ~ine, a one koji se Allaha boje, ~eka sretan kraj.” (El-Kasas, 83)

676. Ebu-Zerr, r.a., rekao je: “O Allahov Poslani~e, zar me ne}e{ postaviti odgovornim
za ne{to?” Pa me je on udario po ramenu i rekao: ‘O Ebu-Zerr, ti si, zaista, slaba{an, a to je
emanet (povjerenje), a na Sudnjem danu bit }e poni`enje, sramota i kajanje, osim za onoga
koji se toga prihvati, a sposoban je za to, te izvr{i ono {to je u tom pogledu obavezan.’”
(Muslim)

82. Podstrekivanje vladara, sudije i drugih pretpostavljenih

da sebi uzimaju za savjetnike i slu`benike dobre i po{tene
i njihovo upozoravanje da se klone lo{eg dru{tva i uva`avanja onoga {to oni ka`u

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Tog Dana }e oni, koji su jedni prema drugima bili prijatelji, postati
neprijatelji, samo to ne}e biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.” (Ez-
Zuhruf, 67)

678. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah
nije poslao Poslanika, niti postavio halifu (vladara), a da on nije imao dvije vrste dru{tva
(savjetnike, prijatelje); savjetnike koji su mu nare|ivali i savjetovali dobro~instvo i podstrekivali
ga na njega, i savjetnike koji su mu nare|ivali zlo i podstrekivali ga na njega; a sa~uvan (od
njihova zla) bit }e onaj koga Allah sa~uva.”
(Buhari)
130 Rijadu-s-salihin

83. Zabrana davanja namjesni{tva, sudstva (kadiluka) i drugih oblika vlasti

onome koji to tra`i, ili za tim `udi i tome poklanja veliku pa`nju

680. Ebu-Musa el-E{ari, r.a., prenosi: “U{ao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa jo{ dva
~ovjeka iz mog plemena, pa je jedan od njih dvojice rekao: ‘O Allahov Poslani~e, daj nam
vlast (postavi nas zapovjednicima, emirima) nad ne~im {to ti je Uzvi{eni Allah dao u
namjesni{tvo!’ Zatim je i drugi rekao isto. A on je rekao: ‘Zaista mi, tako mi Allaha, ne dajemo
upravu i vlast nad ovim poslom (namjesni{tvo nad muslimanima) nikome ko to tra`i, ili `udi
i ~ezne za tim.’”
(Muttefekun alejhi)

KNJIGA O MORALU
84. Stid, njegova korist i podsticanje da se u tom duhu ~ovjek odgoji

681. Ibn-’Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao pored jednog
ensarije, dok je ovaj savjetovao svoga brata o stidu, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Pusti ga, zaista je stid dio imana!”
(Muttefekun alejhi)

682. ‘Imran bin Husajn, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Stid donosi
samo dobro.’”
(Muttefekun alejhi)

A u Muslimovom predanju stoji: “Stid je sav dobar (hajr).” Ili je rekao: “Svaki stid je
dobar.”

683. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se sastoji
od sedamdeset i nekoliko ogranaka (dijelova), ili {ezdeset i nekoliko dijelova. Najvrednije je
svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha, a najni`i uklanjanje prepreke (onoga {to
smeta) s puta; a i stid je dio imana.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 131

85. ^uvanje tajne

Uzvi{eni Allah rekao je: “I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu, zaista,

odgovarati.” (El-Isra‘, 34)

685. Ebu-Seid, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Zaista }e kod Allaha,
d`.{., na Sudnjem danu imati najgori polo`aj ~ovjek koji ima odnos sa `enom, i ona imade
odnos s njim, pa on onda otkrije njene tajne (otkrije i opi{e u detalje {to se izme|u njih
desilo).’”
(Muslim)

686. Abdullah b. Umer, r.a., veli da je njegov otac Omer, r.a., kada je njegovoj k}eri
Hafsi, r.a., umro mu`, rekao: “Susreo sam Osman b. Affana i ponudio mu Hafsu rije~ima:
‘Ako ho}e{ udat }u za te Hafsu, k}er Omerovu.’ On re~e: ‘Da sagledam malo svoje stanje.’
Sa~ekao sam nekoliko dana, pa me je Osman b. Affan ponovo susreo i re~e: ‘Odlu~io sam
da se ovih dana ne `enim.’ Iza toga sam susreo Ebu-Bekra pa mu rekoh: ‘Ako ho}e{ udat
}u za te Hafsu, k}er Omerovu.’ Ebu-Bekr {utio je i nije ni{ta na to odgovorio. To mi je bilo
te`e, nego kada me je odbio Osman. Pro{lo je iza toga nekoliko dana, zatim je Hafsu
zaprosio Poslanik, s.a.v.s., pa sam je udao za njega. Iza toga me je sreo Ebu-Bekr, pa mi
re~e: ‘Nije me sprije~ilo od ponude ni{ta drugo, nego {to sam znao da ju je Poslanik, s.a.v.s.,
spomenuo. Ja nisam mogao otkriti namjeru Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., odustao od vjen~anja Hafse, ja bih je zasigurno primio.’”
(Buhari)

687. Ai{a, r.a., prenosi: “@ene Vjerovjesnika, s.a.v.s., bile su kod njega kada je do{la
Fatima, r.a., hodom koji se nimalo nije razlikovao od hoda Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Kada ju je vidio, izrazio joj je dobrodo{licu: ‘Dobro do{la, k}eri moja!’ Dao joj je da sjedne na
njegovoj desnoj ili lijevoj strani, a zatim joj je tajno ne{to rekao i ona je jako zaplakala. Kada
je vidio njenu `alost, ne{to joj je po drugi put tajno kazao i ona se nasmijala. Rekla sam joj:
‘Allahov Poslanik te je odlikovao nad svojim `enama tajnom, a ti pla~e{?’ Kada je ustao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitala sam: ‘[ta ti je kazao Allahov Poslanik, s.a.v.s.?’ Rekla je:
‘Ne}u otkriti tajnu Allahova Poslanika, s.a.v.s.’ Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekla
sam: ‘Kunem se pravom koje imam prema tebi, onda kada mi nisi kazala {to ti je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao!’ Rekla je: ‘Sada mo`e! Kada mi je prvi put tajno govorio, obavijestio
132 Rijadu-s-salihin

me je da je D`ibril do sada ponavljao s njim Kur’an jedanput ili dva puta godi{nje, i da ga je
sada ponovio s njim dva puta. Rekao je: ‘Mislim da mi se smrt pribli`ila, pa se ti boj Allaha i
strpi se! Zaista sam ti ja divan prethodnik!’ Tada sam ja zaplakala i to je onaj pla~ {to si
primijetila. Kada je vidio moju `alost, ponovo mi rekao je: ‘O Fatima, bi li bila zadovoljna da
bude{ prvakinja (najpo~a{}enija) me|u `enama vjernika, ili prva me|u `enama ovoga
ummeta?’, pa sam se nasmijala smijehom koji si vidjela.”
(Muttefekun alejhi)

688. Sabit od Enesa, r.a., prenosi: “Do{ao mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ja sam se
igrao s djecom. Nazvao nam je selam i poslao me po ne{to, pa sam zakasnio svojoj majci.
Kada sam do{ao, rekla je: ‘[to te je sprije~ilo da do|e{?’
Rekao sam: ‘Poslao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po ne{to!’
Upitala je: ‘A {ta je to?’ Rekao sam: ‘To je tajna!’ Rekla je: ‘Nemoj nikome otkrivati tajnu
Allahova Poslanika!’ Enes, rekao je: ‘Tako mi Allaha, kada bih ikome to pri~ao, ispri~ao bih
tebi!’”
(Muslim)

86. Ispunjavanje zavjeta i izvr{avanje obe}anja

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu, zaista, odgovarati.” (El-Isra‘,
34)
“I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali.” (En-
Nahl, 91)
“O vjernici, ispunjavajte obaveze.” (El-Maida, 1)
“O vjernici, za{to jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko
kada govorite rije~i koje djela ne prate.” (Es-Saff, 2-3)

689. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Osobine munafika
(licemjerstva) tri su (stvari): kada pri~a, la`e; kada obe}a, iznevjeri, a kada mu se ne{to
povjeri - izda i prevari.”
(Muttefekun alejhi)
U Muslimovom predanju stoji: “...pa makar postio, klanjao i tvrdio da je musliman.”

690. Abdullah bin ‘Amr bin el-’As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
imadne kod sebe ~etiri (svojstva), on je ~isti munafik, a ko imadne jedno, taj ima jedno
Rijadu-s-salihin 133

(svojstvo) munafikluka (licemjerstva), sve dok ga se ne oslobodi: kada mu se ne{to povjeri,

pronevjeri; kada pri~a, la`e; kada obe}a, iznevjeri; i kada raspravlja, drsko i bestidno
govori.”
(Muttefekun alejhi)

88. Prijatan govor i vedro lice kod susreta je mustehab

Uzvi{eni Allah rekao je:

“... a prema vjernicima blag budi.” (El-Hid`r, 88)
“... a da si osoran i gruba srca bio, razbje`ali bi se iz tvoje blizine.” (Ali -
Imran, 159)
693. ‘Adijj bin Hatim, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘^uvajte se vatre,
pa makar sa pola hurme, a ko i to nema, a ono lijepom rije~i.’”
(Muttefekun alejhi)

694. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “I dobra rije~ je
sadaka.”
(Muttefekun alejhi)

695. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte nipoda{tavati
i omalova`avati bilo {ta od dobro~instva, pa makar da sretne{ svoga brata vedra lica.”
(Muslim)

89. Mustehab je jasno i razgovijetno govoriti

i objasniti govor slu{aocu.

696. Enes, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi rekao neku rije~, ponavljao
je tri puta da bi je drugi shvatili. A kada bi do{ao me|u neke ljude, nazvao bi im selam tri
puta.”
(Buhari)

91. Savjetovanje i umjerenost u tome!

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Pozivaj na put svoga Gospodara mudro{}u i lijepim i dobrim savjetom.”
(En-Nahl, 125)
134 Rijadu-s-salihin

699. Ebu-Vail [ekik ibn Seleme prenosi: “Ibn-Mes’ud savjetovao nas je i opominjao
svakog ~etvrtka, pa mu je neki ~ovjek rekao: ‘O Ebu-Abdurhman, volio bih kada bi nas
savjetovao i podu~avao svaki dan!’ Pa mu je rekao: ‘Ono {to me spre~ava u tome, je to {to
ne `elim da vam dosadim, nego ja vas savjetujem i podu~avam onako kako nas je podu~avao
i savjetovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., boje}i se da vam ne postane dosadno.’”

700. Ebu el-Jekazan ‘Ammar ibn Jasir, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako ka`e: ‘Zaista, du`ina ~ovjekovog namaza i kratko}a hutbe (vaza) znak je
njegove u~enosti i razumijevanja, pa oduljite namaz, a skratite hutbu.’”
(Muslim)

701. Mu’avija ibn el-Hakim es-Sulemi, r.a., prenosi: “Dok sam klanjao sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., neko je kihnuo, pa sam rekao: ‘Neka ti se Allah smiluje.’ Svijet mi je
uputio o{tre poglede, pa sam rekao: ‘Propao sam, zbog ~ega gledate u mene?’ A oni su
po~eli udarati rukama po svojim stegnima. Kad sam vidio da me oni u{utkuju, u{utio sam.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao - i oca i majku bih za njega `rtvovao, nisam vidio
u~itelja sposobnijeg i boljeg u podu~avanju.
Tako mi Allaha, on me nije napustio, niti me je udario, niti uvrijedio, nego je rekao: ‘Zaista,
u ovom namazu nije dozvoljeno ni{ta od ljudskog govora. On (namaz) je tesbih, tekbir i
u~enje Kur’ana!’ Ili kako je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Rekao sam: ‘O Allahov Poslani~e,
ja sam nedavno bio u neznabo{tvu, pa nas je Allah po~astio islamom, ali ima nas koji idemo
vra~arima!’
Rekao je: ‘Ti nemoj i}I!’ Rekao sam: ‘Ima nas koji smo sujevjerni i (imamo zle slutnje)!’
Rekao je: ‘To oni osjete u svojim grudima i neka ih to ne spre~ava u njihovim namjerama.’”
(Muslim)

703. Prenosi se od Ai{e, r.a., koja ka`e: “Nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
nikada potpuno nasmijanog, da bi mu se vidjele desni, samo bi se osmjehivao (smje{kao).”
(Muttefekun alejhi)

93. Mendub je dolaziti na namaz, naukovanje

i sli~ne ibadete, sa smireno{}u i skru{eno{}u

Uzvi{eni Allah ka`e:

“... Pa ko po{tiva Allahove propise znak je ~estita srca.” (El-Had`, 32)
Rijadu-s-salihin 135

704. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e:
‘Kada se prou~i ikamet za namaz, nemojte na njega dolaziti tr~e}i, nego dolazite idu}i
(korakom) i budite smireni. Ono {to ste stigli, klanjajte, a ono {to vas je pro{lo, upotpunite.’”
(Muttefekun alejhi)

705. Ibn-Abbas, r.a., ka`e da se vra}ao sa Arefata zajedno sa Allahovim Poslanikom,

s.a.v.s., pa je Poslanik, s.a.v.s., ~uo iza sebe `estoki `agor, udaranje i glasove deva, pa je
pokazao prema njima svojim bi~em i rekao: “O ljudi, preporu~ujem vam smirenost, jer
pokornost nije u `urbi.”
(Muttefekun alejhi)

94. Po~a{}ivanje gosta

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Da li je doprla do tebe vijest o uva`enim gostima Ibrahimovim, kad mu oni
u|o{e i reko{e: ‘Mir vama!‘, i on re~e: ‘Mir vama, ljudi neznani!‘
I on neprimjetno ode uku}anima svojim i donese debelo tele, i prima~e im
ga: ‘Zar ne}ete jesti?‘, upita.” (Ez-Zarijat, 24-27)
“I narod njegov pohrli njemu, a prije su radili sramna djela. ‘O narode moj‘,
re~e on ‘eto mojih k}eri, one su vam ~istije! Bojte se Allaha i pred gostima
mojim me ne sramotite! Zar me|u vama nema razumna ~ovjeka?‘” (Hud, 78)

706. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i
u Sudnji dan, neka po~asti svog gosta. Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka odr`ava
rodbinske veze. Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori ono {to je dobro (korisno), ili
neka {uti.”
(Muttefekun alejhi)

707. Ebu-[urejh Huvejlid bin ‘Amr el-Huza’, r.a., prenosi:

“^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan,
neka po~asti gosta njegovom nagradom!’
Rekli su: ‘A {ta je njegova nagrada, o Allahov Poslani~e?’
Rekao je: ‘Njegov dan i no}. Ugo{}enje i gostoprimstvo je tri dana, a sve iznad toga je
sadaka.’”
(Muttefekun alejhi)
136 Rijadu-s-salihin

95. Mustehab je donositi radosne vijesti i ~estitati na dobru

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Zato obraduj robove Moje koji Kur‘an slu{aju i slijede ono najljep{e u
njemu.” (Ez-Zumer, 17-18)
“Gospodar im njihov {alje radosne vijesti da }e im milostiv i blagonaklon
biti i da }e ih u d`enetske ba{~e uvesti, u kojima }e neprekidno u`ivati.” (Et-
Tevba, 21)
“I radujte se D`ennetu, koji vam je obe}an.” (Fussilet, 30)
“I Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi.” (Es-Safat, 101)
“I Ibrahimu smo izaslanike Na{e poslali da mu donesu radosnu vijest.” (Hud,
69)
“A `ena njegova staja{e tu, i mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka
Ja‘kubom, i ona se osmijehnu.” (Hud, 71)
“I dok se on u hramu, stoje}i, molio, meleki ga zovnu{e:
‘Allah ti javlja radosnu vijest; rodit }e ti se Jahja.‘” (Ali-‘Imran, 39)
“A kada meleki reko{e: O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega
Rije~; ime }e mu biti Mesih.” (Ali-‘Imran, 45)

709. Ebu-Musa el-E{ari, r.a., prenosi da je uzeo abdest u svojoj ku}i, zatim iza{ao i
rekao: “Danas }u pratiti Allahova Poslanika, s.a.v.s., i bit }u ~itav ovaj dan s njim.”
Do{ao je u d`amiju i pitao za Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Rekli su mu: “Oti{ao je ovamo!” Rekao je: “Iza{ao sam za njegovim tragom pitaju}i za
njega, dok nije u{ao u bunar Eris’ (ogra|eni prostor u kom se nalazio i ovaj bunar). Sjeo sam
kod vrata (ulaza), dok nije Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio nu`du i uzeo abdest. Potom
sam mu pri{ao, a on je ve} bio sjeo na bunar Eris, na sred njegove ograde, otkrio potkoljenice,
stavljaju}i (noge) u bunar. Poselamio sam ga, pa oti{ao i sjeo kod vrata, rekav{i:
‘Danas }u sigurno biti Poslanikov ~uvar!’ Do{ao je Ebu-Bekr, r.a., i gurnuo vrata, pa
sam rekao: ‘Ko je?’ Rekao je: ‘Ebu-Bekr!’ Rekoh: ‘Pri~ekaj!’ Zatim sam oti{ao i rekao:
‘Allahov Poslani~e, ovo je Ebu-Bekr, tra`i dozvolu (da u|e)!’ Rekao je: ‘Pusti ga i obraduj
D`ennetom!’ Povratio sam sam se i Ebu-Bekru rekao: ‘U|i, Poslanik te obveseljava
D`ennetom!’ Zatim je u{ao Ebu-Bekr, sjedaju}i desno od njega na ogradu i spu{taju}i noge
u bunar, kao {to je u~inio i Poslanik, s.a.v.s., otkrivaju}i potkoljenice. Vratio sam se i sjeo.
Ostavio sam bio brata da se abdesti i pridru`i mi se. Rekoh: ‘Ako Allah `eli nekome dobro
Rijadu-s-salihin 137

misle}i na svoga brata sad }e ga dovesti.’

Utom, neko pokrenu vrata. Rekoh: ‘Ko je?’ Re~e: ‘Omer ibn el-Hattab!’
Rekoh: ‘Sa~ekaj!’ Oti{ao sam Poslaniku, s.a.v.s., poselamio ga i rekao: ‘Ovo je Omer,
tra`i da u|e!’ Rekao je: ‘Dozvoli mu i obraduj ga D`ennetom!’ Vratio sam se Omeru i rekao:
‘Dozvolio je, i obveseljava te D`ennetom!’ On je u{ao, sjeo kod Poslanika sa lijeve strane na
ogradu, stavljaju}i noge u vodu. Vratio sam se i sjeo, rekav{i: ‘Ako Allah `eli nekome dobro,
misle}i na svoga brata, sad }e ga dovesti!’ U tom ~asu do|e neko i pokrenu vrata. Rekoh:
‘Ko je?’ Re~e: ‘’Usman ibn ‘Affan.’ Rekoh: ‘Sa~ekaj!’ Oti{ao sam Poslaniku pa ga obavijestio.
Rekao je: ‘Dozvoli mu i obraduj ga D`ennetom, uz isku{enje koje }e mu se dogoditi!’ Vratio
sam se i rekao: ‘U|i, Poslanik te obveseljava D`ennetom, uz isku{enje koje }e ti se
dogoditi!’ U{ao je. Po{to je na{ao ogradu popunjenu, sjeo je nasuprot njima, s druge strane.”
Seid ibn el-Musejjeb rekao je: ‘To sam protuma~io da }e im tako biti poredani mezari.’”
(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju dodao je: “... i naredio mi je Poslanik, s.a.v.s., da ~uvam vrata.”
U istom predanju jo{ stoji da je Osman kada ga je on obveselio, zahvalio Allahu Uzvi{enom
rekav{i: “Allah je Taj Koji poma`e!”

711. Ibn-[umase prenosi: “Do{li smo kod ‘Amra ibn el-’Asa, r.a., na njegovoj samrti. On
je dugo plakao, okrenuv{i lice prema zidu, pa mu je njegov sin po~eo govoriti: ‘O moj babo,
zar te Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije obveselio s tim i tim?’ Potom se on okrenuo licem i
rekao: ‘Zaista je najvrednije {to sam pripremio svjedo~anstvo ({ehadet) da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Zaista sam ja pro{ao kroz tri perioda.
Bio sam takav, da nije bilo nikog ko je mrzio vi{e Allahova Poslanika od mene, i ni{ta mi ne
bi bilo dra`e da sam ga se domogao pa ga ubio. Da sam u takvoj situaciji umro, bio bih od
stanovnika vatre. Kada je Allah dao da islam u|e u moje srce, do{ao sam Vjerovjesniku,
s.a.v.s., i rekao mu: ‘Pru`i svoju desnu ruku, da ti se zavjetujem!’
On je pru`io svoju desnu ruku, a ja sam svoju ruku povukao.
Rekao je: ‘[ta ti je ‘Amre?’ Rekao sam: ‘Htio sam postaviti uvjet.’ Rekao je: ‘[ta }e{
uvjetovati?’ Rekao sam: ‘Da mi bude opro{teno!’ Rekao je: ‘Zar ne zna{ da islam bu{i ono
{to je bilo prije njega, i da hid`ra bu{i ono {to je bilo prije nje, i da had` bri{e ono {to je bilo
prije njega?’ I niko mi tada nije bio dra`i od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i uva`eniji u mojim
o~ima od njega. Nisam ga se mogao nagledati, koliko sam ga uva`avao i po{tivao. Da si me
pitao da ti ga opi{em, ne bih mogao jer ga se nisam mogao nagledati. Da sam umro u tom
stanju, nadao bih se da budem d`enetlija. Zatim sam postao namjesnikom i odgovornim za
mnoge stvari pa ne znam kakvo je moje stanje u tom pogledu. Pa kada umrem, neka me ne
138 Rijadu-s-salihin

slijedi ona koja nari~e niti vara. A kada me u kabur stavite, nagr}ite na mene zemlju malo po
malo, zatim sjedite oko moga kabura toliko vremena, za koliko se mo`e zaklati deva i
podijeliti njeno meso, da bih osje}ao va{u prisutnost i razmi{ljao {to }u odgovoriti poslanicima
moga Gospodara (Munkiru i Nekiru).’”
(Muslim)

96. Ispra}anje prijatelja i njegova oporuka pri rastanku,

zbog putovanja ili ne~eg drugog; upu}ivanje dove
i tra`enje da i on ~ini dovu onom koji ostaje.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Ja‘kub: ‘Sinovi moji,
Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo{to ne umirite druk~ije nego kao
muslimani!
Vi niste bili prisutni kada je Ja‘kubu smrtni ~as do{ao i kada je sinove svoje
upitao: ‘Kome }ete se, poslije mene, klanjati?‘
‘Klanjat }emo se‘, odgovorili su, ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima
i Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se Njemu pokoravamo.‘” (El-Bekara,
132-133)

712. Zejd bin Erkam, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao izme|u njih da
odr`i govor, pa se zahvalio Allahu, i pohvalio Ga, savjetovao (nas) i opominjao, a zatim je
rekao: “Zar ne, o ljudi, i ja sam ~ovjek, i samo {to nije do{ao Poslanik moga Gospodara
(melek smrti), pa }u mu se odazvati. Ja me|u vama ostavljam dvije va`ne i velike stvari:
prva je Allahova Knjiga; u njoj je uputa i svjetlo! Uzmite Allahovu Knjigu i dr`ite se nje.” Pa nas
je podstakao na Allahovu Knjigu i budio u nama `elju za njom. Zatim je rekao: “I (pazite) moju
obitelj! Zaklinjem vas Allahom da (pazite) moju porodicu!”
(Muslim)

715. Salim ibn Abdullah ibn ‘Umer prenosi da je Abdullah ibn ‘Umer govorio ~ovjeku koji
ho}e da ide na put: “Pribli`i mi se da se s tobom oprostim, onako kako se Allahov Poslanik
s nama opra{tao!” Govorio je: “Ostavljam kod Allaha na ~uvanje tvoju vjeru, tvoju sigurnost
i emanet, i ishod i kraj tvoga rada (i `ivota).”
(Tirmizi, hasen, sahih)

716. Ashab ‘Abdullaha ibn Jezid el-Hatmi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
Rijadu-s-salihin 139

kada bi htio ispratiti vojsku, govorio: “Ostavljam kod Allaha na ~uvanje va{u vjeru, va{u
sigurnost i emanet, i ishod i svr{etak va{eg rada (i `ivota).”
(Ebu-Davud, sahih)

717. Enes, r.a., prenosi: “Do{ao je neki ~ovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: ‘O
Allahov Poslani~e, ja ho}u na put, pa me otpremi i opskrbi!’ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Allah
te opskrbio takvalukom (bogobojazno{}u)!’
^ovjek je rekao: ‘Daj mi jo{!’ Poslanik je rekao: ‘Neka ti oprosti grijehe!’ ^ovjek je rekao:
‘Daj mi jo{!’
Poslanik je rekao: ‘I neka ti olak{a (dadne) svako dobro gdje god bude{!’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

97. Istihara namaz i dogovaranje!

Uzvi{eni je Allah rekao:

“I dogovaraj se s njima!” (Ali-Imran, 159)
“I koji se o poslovima svojim dogovaraju.” (E{-[u‘ra, 38)

718. D`abir, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~avao nas je da obavljamo
istiharu namaz u svakoj prilici, kao {to nas je podu~avao nekoj suri iz Kur’ana. Govorio je:
‘Kada neko od vas ho}e uraditi (neki posao), neka mimo farza klanja dva rekata, a zatim
neka ka`e: - Allahu moj, ja tra`im za sebe {to je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi
da{ Svojom mo}i i molim Te da mi da{ od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve mo`e{, a ja
ne mogu! Ti sve zna{, a ja ne znam i Ti si poznavalac tajni! Allahu moj, ako je ovaj posao
koristan za mene, moju vjeru, `ivot, i svr{etak (ahiret)’, ili je rekao: ‘U mojoj bliskoj i dalekoj
budu}nosti, Ti mi ga odredi (propi{i) i olak{aj, a zatim mi daj beri}et (blagodat) u njemu. A
ako je ovaj posao zlo za mene, moju vjeru, `ivot, i svr{etak (ahiret)’, u mojoj bliskoj i dalekoj
budu}nosti, Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi (propi{i) mi dobro i hajr, ma
gdje se ono nalazilo, zatim mi daj da s njim budem zadovoljan!’ Rekao je: ‘A zatim spomene
svoju `elju.’”
(Buhari)

98. Mustehab je (po`eljno) i}i jednim putem na Bajram (namaz),

u posjetu bolesniku, na had`, u boj, na d`enazu i tome sli~no, a vratiti se
drugim putem da bi bilo {to vi{e mjesta na kojim se ~ini ibadet
140 Rijadu-s-salihin

719. D`abir, r.a., prenosi: “Vjerovjesnik je, s.a.v.s., na Bajram (namaz) i{ao jednim
putem, a vra}ao se drugim.”
(Buhari)

720. Ibn ‘Umer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., (kada bi odlazio) i{ao putem
(po imenu) “Tariku{-[ed`ere”, (a kada bi dolazio) i{ao bi putem (po imenu) “Tarikul-l-
Muarres.”
Kada bi ulazio u Meku, u{ao bi preko gornjeg prijevoja, a izlazio je kroz tjesnac u
podno`ju.”
(Muttefekun alejhi)

99. Mustehab je (po`eljno) dati prednost desnoj strani u svemu {to je iz domena
plemenitosti i (po~a{}ivanja), kao {to je abdest, gusul, tejemmum, obla~enje
odje}e, obu}e i ve{a; ulazak u d`amiju, upotreba misvaka i surme, odsijecanje
nokata, potkresivanje brkova, ~upanje dlaka ispod pazuha, brijanje glave, selam
nakon namaza, jela i pi}a, rukovanje, dodirivanje Had`erul-esveda, izlazak iz
hamama, uzimanje i davanje, i svega drugog {to je tome sli~no. A mustehab i
po`eljno je dati prednost lijevoj strani u svemu {to je suprotno tome, kao {to je:
osekanje i pljuvanje na lijevu stranu, ulazak u hamam, izlazak iz d`amije,
izuvanje obu}e, skidanje ve{a i odje}e, pranje (poslije nu`de), u radu u
poslovima koji su prljavi, i tome sli~no.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Onaj kome se Knjiga Njegova u desnu ruku njegovu da, re}i }e: ‘Evo vam,
~itajte Knjigu moju!‘” (El-Hakka, 19)
“Oni na desnoj strani (sretni), ko su oni na desnoj strani?
I oni na lijevoj strani (nesretni), ko su oni na lijevoj strani?” (El-Vaki‘a, 8-9).

722. Ai{a, r.a., prenosi: “Desna ruka Allahova Poslanika, s.a.v.s., bila je za abdest i jelo,
a lijeva za hamama i ono {to je prljavo.”
(Ebu-Davud, sahih sa senedom)

723. Ummu ‘Atijje, r.a., prenosi da im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao, kada su one
gasulile njegovu k}er Zejneb, r.a.: “Po~nite s njenom desnom stranom i mjestima po kojima
se uzima abdest!”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 141

724. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada se neko od
vas obuva, neka po~ne s desnom (nogom), a kada se izuva, neka po~ne s lijevom.
Neka desna bude ta koja se prva obuva, a zadnja izuva!”
(Muttefekun alejhi)

727. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., si{ao na Minu; do{ao do D`emreta
(D`emretu-l-’Akabe) i bacio kamen~i}e, zatim oti{ao na mjesto (gdje se kolju kurbani) na
Mini, zaklao (kurban), zatim rekao brici, pokazuju}i na desnu stranu: ‘Uzmi!’ A zatim na
lijevu stranu. Poslije toga je po~eo dijeliti kosu prisutnim.”
(Muttefekun alejhi)
A u drugom predanju stoji: “... kada je bacio kamen~i}e na D`emretu, zaklao kurban i
obrijao se, brico mu je prvo obrijao desnu stranu, zatim je pozvao Ebu-Talhu el-Ensarija,
r.a., dao mu (kosu), okrenuo mu lijevu stranu i rekao: ‘Brij!’ Obrijao ga je, a zatim je dao
(kosu) Ebu-Talhi i rekao: ‘Dadni i ostalom svijetu!’”

KNJIGA PROPISA O JELU

100. Izgovaranje “Bismille” na po~etku i zahvale na kraju (jela)!

728. ‘Umer ibn Ebi-Seleme r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mi je: ‘Spomeni
Allaha, jedi svojom desnom (rukom), i jedi ispred sebe!’”
(Muttefekun alejhi)

729. Ai{a, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Kada neko od vas jede,
neka spomene Allahovo ime, a ako zaboravi spomenuti Allahovo ime na po~etku, neka
ka`e: ‘Bismillahi evvelehu ve ahirehu’ (‘U ime Allaha’), na po~etku i na kraju ovoga (jela).’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

730. D`abir, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Kada
neko od vas u|e u svoju ku}u, pa spomene Uzvi{enog Allaha kod ulaska, i pri jelu, {ejtan
ka`e svojim prijateljima: ‘Nema vam konaka, niti ve~ere!’
142 Rijadu-s-salihin

A kada u|e, a ne spomene pri tom Uzvi{enog Allaha, {ejtan ka`e: ‘Na{li ste konak!’ A
ako ne spomene Uzvi{enog Allaha ni kada po|e jesti, on ({ejtan) ka`e: ‘Na{li ste konak i
ve~eru!’”
(Muslim)

731. Huzejfe, r.a., prenosi: “Kada bismo jeli sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., neku
hranu, nismo pru`ali ruku, dok ne bi po~eo Allahov Poslanik, s.a.v.s., i stavio svoju ruku. I
tako, dok smo jedanput bili s njim na obroku, dotr~ala je neka djevoj~ica, koju kao da je
neko tjerao, i pru`ila svoju ruku da jede, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uhvatio za
ruku, zatim je do{ao neki beduin, kojeg kao da je neko tjerao, i pru`io svoju ruku, a on,
s.a.v.s. ga je isto tako uhvatio za nju, a zatim rekao: ‘Zaista, {ejtanu biva dozvoljena
hrana kod koje nije spomenuto Allahovo ime!’ On je doveo ovu djevoj~icu, da bi mu zbog
nje bila (hrana) dozvoljena, (jer ona nije spomenula Allahovo ime), pa sam je uzeo za ruku
(i sprije~io je), zatim je doveo ovog beduina da bi mu zbog njega hrana bila dozvoljena, pa
sam ga uzeo za ruku. ‘Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci moja du{a, zaista je njegova
({ejtanova) ruka u mojoj ruci, s rukama njih dvoje.’ Zatim je spomenuo ime Uzvi{enog
Allaha i jeo.”
(Muslim)

732. Ashab Umejje ibn Mah{ijj, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sjedio. Neki je
~ovjek jeo, a nije spomenuo Allahovo ime, sve dok nije ostao samo jedan zalogaj. Kada ga
je uzeo, rekao je: ‘Bismillahi evvelehu ve ahirehu.’ (‘U ime Allaha, na po~etku i na kraju ovoga
jela’), pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao, a zatim je rekao: ‘[ejtan je s njim jeo cijelo
vrijeme, a kada je spomenuo Allahovo ime, sve je povratio {to mu je bilo u stomaku!’”
(Ebu-Davud, Nesai)

734. Ebu-Umame, r.a., pripovijeda da bi Vjerovjesnik sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada

bi se podigao sa sofre, rekao: “Hvala Allahu neizmjerno, skru{eno i blagoslovljeno;
On ni o kome nije ovisan a o Njemu je sve ovisno!”
(Buhari)

735. Muaz ibn Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Ko nakon objeda ka`e: ‘Hvala Allahu, koji me je nahranio i opskrbio, bez ikakvog mog truda
i udjela, bit }e mu opro{teni prethodno u~injeni (manji) grijesi.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)
Rijadu-s-salihin 143

101. Hranu ne treba kuditi, a lijepo ju je pohvaliti

736. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: “Nikada Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nije
hranu pokudio; ako bi mu se dopala, jeo bi, a ako ne bi, ostavio bi je!”
(Muttefekun alejhi)

737. D`abir, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik jedne prilike zatra`io od svojih uku}ana
za~in za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ni{ta, osim sir}eta, naredio je da mu ga
donesu. Potom je pristupio jelu, izgovaraju}i:
“Divan li je za~in sir}e, divan li je za~in sir}e!”
(Muslim)

102. Du`nost posta~a koji se na|e na gozbi, a ne omrsi se.

738. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Kada neko od vas bude pozvan na gozbu, neka se odazove; pa ako bude postio,
neka dovu za uku}ane u~ini (blagoslovi ih), a ako ne bude postio, neka jede.”
(Muslim)

103. Kako treba postupiti onaj ko je pozvan na objed

pa mu se u putu pridru`i nepozvana osoba?

739. Ebu-Mes’ud el-Bedri, r.a., pripovijeda da je jednom neki ~ovjek pozvao Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, na gozbu koju je pripremio njemu i jo{ ~etverici. U putu im se
pridru`io neki ~ovjek, pa kada su stigli do doma}inovih vrata, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, re~e: “Ovaj nas je slijedio, pa ako ho}e{, dozvoli mu da u|e, a ako ne}e{, on }e
se vratiti!” “Ja mu dajem dozvolu, o Allahov Poslani~e!”, odgovori doma}in.
(Muttefekun alejhi)

104. Treba jesti ispred sebe, a onoga ko se nedostojno

pona{a za jelom, treba posavjetovati i pou~iti.

740. Omer b. Ebi-Seleme, r.a., pripovijeda: “Kao dje~ak bio sam pod skrbni{tvom
Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pa po{to sam dok bih jeo, ruku pru`ao po
144 Rijadu-s-salihin

svim dijelovima posude, Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, mi je rekao:

‘Dje~a~e, reci: ‘Bismillah’ (spomeni ime Uzvi{enog Allaha), jedi desnom rukom i jedi
ispred sebe!’”
(Muttefekun alejhi)

106. [ta treba re}i i ~initi onaj ko jede, ali se ne najede?

743. Vah{ijj b. Harb, r.a., prenosi da su Resulullahovi, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

ashabi rekli: “O Allahov Poslani~e, mi jedemo, ali se ne najedemo?” “Mo`da jedete
pojedina~no?”, upita ih on. “Da!”, odgovori{e ashabi. “Jedite zajedno i spomenite Allahovo
ime, pa }e vam hrana biti beri}etna”, re~e im Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme.
(Ebu-Davud)

107. Hranu treba po~eti jesti s kraja posude, a ne s njene sredine!

745. Abdullah b. Busr, r.a., pripovijeda:

“U Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bija{e jedna velika posuda, koja se zvala
“garra’ (zbog njene bjeline), a nosila bi je ~etverica ljudi. Kada je sunce odsko~ilo i ashabi
klanjali duha-namaz, donijeta je ta posuda u kojoj je ve} bila pripremljena popara pa su
posjedali oko nje, a Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je, po{to ih je bilo mnogo,
kleknuo na koljena. Neki beduin, koji to vidje, upita: ‘Kakvo je to sjedenje?’ A Resulullah,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, odgovori: ‘Allah me je u~inio plemenitim robom, a nije silnikom i
prkosnikom!’, a zatim dodade: ‘Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa }e vam
hrana biti beri}etna!’”
(Ebu-Davud, sened D`ejid)

109. Lijepo je (mustehab) jesti sa tri prsta i prste nakon jela oblizati, a
poku|eno ih je, prije nego se obli`u, obrisati!

748. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada
neko od vas zavr{i s jelom, neka prste ne bri{e dok ih ne obli`e!”
(Muttefekun alejhi)

749. Prenosi se da je K’abb. Malik rekao: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, kako jede s tri prsta, pa kada je zavr{io, oblizao ih je.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 145

751. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, otkloni ono {to se za njega prilijepilo
i pojede, a neka ga ne ostavlja {ejtanu; neka ne tare ruke pe{kirom, prije nego {to prste
obli`e, jer on ne zna u kojoj mu je hrani beri}et.”
(Muslim)

752. D`abir, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Zaista
je {ejtan uvijek s vama, pa ~ak i kada jedete. Stoga, kada nekom od vas ispadne zalogaj,
neka ga uzme, otkloni ono {to se na njega nalijepilo, a zatim pojede, i neka ga ne ostavlja
{ejtanu. A kada jelo zavr{i, neka prste obli`e, jer ne zna u kojoj mu je hrani beri}et.”
(Muslim)

110. Zajedni~ko objedovanje (jelo)!

755. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Hrana dvojice (tj. pripremljena za dvije osobe) dovoljna je trojici, a hrana trojice
dovoljna je ~etverici.”
(Muttefekun alejhi)

756. D`abir, r.a., pripovijeda: “^uo sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad
ka`e: ‘Hrana jednog (namijenjena jednoj osobi) dovoljna je dvojici, hrana dvojice dovoljna je
~etverici, a hrana ~etverice dovoljna je osmerici.’”
(Muslim)
(Ovim se, kako komentatori ka`u, ho}e re}i da se beri}et u hrani pove}ava s brojem
prisutnih za jelom.)

111. Pona{anje (adabi) pri pi}u (pijenju)!

Lijepo je (mustehab) tri puta predahnuti za vrijeme pi}a, i to po strani, van posude, a
poku|eno je to ~initi u samu posudu. Mustehab je da se posuda s pi}em, nakon prvog koji
se napije, doda na desnu stranu, i tako redom.

757. Enes, r.a., prenosi da bi Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, tri puta predahnuo
za vrijeme pijenja (tj. pio bi na tri du{ka).
On je to ~inio izvan posude; okrenuo bi glavu od otvora posude pri uzimanju daha.
146 Rijadu-s-salihin

(Muttefekun alejhi)
759. Ebu-Katade, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
zabranio da se predah uzima nad posudom za pi}e. (Kako ne bi ne{to iza{lo iz usta ili nosa,
pa one~istilo pi}e, ili ga ogadilo onome ko `eli da se napije. (Pr. prev.)
(Muttefekun alejhi)

760. Enes, r.a., pri~a da je Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jedne prilike, doneseno
mlijeko pomije{ano s vodom. S desne njegove strane nalazio se neki beduin, a s lijeve Ebu-
Bekr, r.a., pa po{to se Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, napio, dodao je posudu
beduinu, rekav{i: “Prvo pije onaj s desne strane, i tako redom!”
(Muttefekun alejhi)

112. Poku|eno je piti s usta (grli}a) mje{ine

za vodu i sli~nih, zatvorenih posuda

763. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio
je da se pije direktno iz usta (grli}a) posude ili mje{ine.” (za vodu i sl, jer se pi}e ne vidi, a u
njemu se mo`e na}i ne{to {to treba odstraniti - Pr. prev.).
(Muttefekun alejhi)

113. Poku|eno je (mekruh) puhati u pi}e

765. Ebu-Se’id El-Hudri, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
zabranio je da se pu{e u pi}e, pa je neki ~ovjek rekao: ‘A {ta sa trunkom koju ugledam u
posudi?’ ‘Prospi je!’, odgovori Poslanik. ‘Ja ne mogu piti u jednom dahu (du{ku)’, opet }e
~ovjek. ‘Onda ukloni posudu od usta!’, (za vrijeme predaha), re~e Poslanik.”
(Tirmizi, Nesai, sahih)

114. Dozvoljeno je piti stoje}i, ali je pristojnije i bolje piti sjede}i

769. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda: “Mi smo u doba Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, jeli hodaju}i, a i pili smo stoje}i.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

770. Amr. b. [u’ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a., da je rekao: “Vidio
sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako pije i stoje}i i sjede}i!”
Rijadu-s-salihin 147

(Tirmizi, hasen, sahih)

771. Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio da se
pije stoje}i. ‘Mi smo tada rekli Enesu’, veli Katade: ‘A {ta je sa jelom?’ ‘To je jo{ gore, ru`nije’,
odgovori on.”
(Muslim)

115. Mustehab je da se onaj ko druge pi}em slu`i, posljednji napije!

773. Ebu-Katade, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Onaj koji druge napaja, treba se posljednji napiti!”
(Tirmizi, hasen, sahih)

116. Dozvoljeno je piti iz svih ~istih posuda,

osim zlatnih i srebrnih, a zabranjena je upotreba zlatnog
i srebrnog posu|a za pi}e, jelo, ~i{}enje i sve drugo.

774. Enes, r.a., pripovijeda: “Nastupilo je vrijeme namaza pa su oni ~ije su ku}e bile
bli`e, oti{li svojim obiteljima (ku}ama), a drugi su ostali. Potom je Resulullahu, sallallahu
‘alejhi ve selleme, donesena mala kamena posuda, u kojoj on ni dlan svoj nije mogao
ispru`iti. Me|utim, svi prisutni su iz nje abdestili. ‘Koliko vas je bilo?’, upitali su Enesa.
‘Osamdeset i vi{e’, odgovorio je on.”
(Muttefekun alejhi)

A u Muslimovom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zatra`io

posudu vode, pa mu je done{ena plitka, ali prostrana posuda s ne{to malo vode, te je
Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, stavio u nju svoje prste. Enes, pri~a: “Vidio sam
kako voda izvire izme|u njegovih prstiju, i procjenjujem da je njome abdestilo sedamdeset
ili osamdeset (osoba).”

777. Huzejfe, r.a., prenosi da im je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio

upotrebu svile i brokata (vrsta svilene odje}e), da piju iz zlatne i srebrne posude i rekao:
“To je za njih (nevjernike) na dunjaluku, a za vas na ahiretu.”
(Muttefekun alejhi)
148 Rijadu-s-salihin

ODIJEVANJE
113. Mustehab je nositi bijelu odje}u, ali je dozvoljena i crvena,
zelena, `uta i crna; bila ona od pamuka, lana, dlake,
vune ili ne~ega drugog, osim od svile

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O sinovi Ademovi, dali smo vam odje}u koja }e pokrivati stidna mjesta
va{a, i rasko{na odijela, ali odje}a ~estitosti, to je ono najbolje.” (El-A‘raf, 26)
I ka`e: “... i u~inio vam je odje}u koja vas ~uva od vru}ine i oklope koji vas u
borbi {tite.” (En-Nahl, 81)

780. Semure, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Obla~ite
bijelu odje}u, jer je ona ~i{}a i bolja, a umotavajte u nju i va{e umrle.”
(Nesai, Hakim-sahih)

781. Bera’, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bio srednjeg
rasta, i da ga je jednom vidio u crvenom ogrta~u (odje}i), te veli: “Nikada ni{ta ljep{e od
njega nisam vidio!”
(Muttefekun alejhi)

782. Ebu-D`uhajfe Vehb b. Abdullah, r.a., pri~a:

“Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u dolini Meke u crvenom {atoru
od {tavljene ko`e. Bilal je iza{ao s Poslanikovom vodom za abdest, koju su neki manje
(njome se samo poprskali), a neki vi{e dohvatili, a potom je iza{ao Vjerovjesnik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, u crvenom ogrta~u. Kao da sada gledam u bjelinu njegovih cjevanica, pa
je abdest uzeo, a Bilal je ezan prou~io. Ja sam pratio njegova (Bilalova) usta tamo - ovamo,
kako okre}u}i se desno i lijevo, izgovara:
‘Po`urite na namaz! Po`urite na spas!’ Zatim je ispred Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, postavljena sutra (pobodeno kratko koplje), pa je on pro{ao i imamio, dok su ispred
njega, iza sutre, nesmetano prolazili pas i magarac.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 149

783. Ebu-Risme Rifa’a et-Tejmi pripovijeda: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, u zelenoj odje}i, od dva dijela.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, sahih)

785. Ebu-Seid ‘Amr b. Hurejs, r.a., pri~a: “Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, a
na njegovoj glavi crna imama (turban), s krajevima opu{tenim izme|u njegovih ple}a.”
(Muslim)

U jednom drugom, Muslimovom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, dr`ao hutbu (vaz), a na glavi mu crna imama (turban).

786. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., (nakon smrti)
umotan je u tri bijele sehulske tkanine od pamuka, me|u kojima nije bilo ni ko{ulje ni saruka
- imame.” (Sehul je selo u Jemenu.)
(Muttefekun alejhi)

788. Mugire b. [u’be pripovijeda: “Bio sam s Resulullahom, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
jedne no}i na putovanju, pa mi on re~e: ‘Ima{ li vode?’ ‘Imam’, odgovorih mu. Potom je si{ao
sa svoje jahalice i udaljio se, dok ga nije nestalo u no}noj tmini. Kada se vratio, posuo sam
mu iz ko`ne zdjelice, pa je oprao lice, a po{to je na njemu bio vuneni ogrta~ (d`uba), i nije
mogao iz njega ruke izvu}i, izvukao ih je ispod ogrta~a i oprao, a potom glavu potrao. Ja
sam zatim pru`io ruke da mu skinem mestve, ali mi on re~e: ‘Ostavi ih, jer sam ih obukao
~iste!’ (pod abdestom), a zatim je po njima mesh u~inio.”
(Muttefekun alejhi)

119. Zabranjeno je pustiti da se odje}a, iz oholosti, po zemlji vu~e

(zbog njene du`ine), a poku|eno je ako se ne ~ini iz oholosti.

791. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
pusti da mu se odje}a, iz oholosti, po zemlji vu~e (zbog njene prekomjerne du`ine - p.
prev.), Allah ga ne}e gledati na Sudnjem danu.” Ebu-Bekr tada re~e: “O Allahov Poslani~e,
moja odje}a je opu{tena (po zemlji se vu~e), osim kada vodim ra~una o njoj”, na {to mu
Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, odgovori: “Ti nisi od onih koji to ~ine iz oholosti.”
(Buhari, Muslim)
150 Rijadu-s-salihin

792. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Allah na Sudnjem danu ne}e gledati u onoga ko pusti da mu se odje}a, iz oholosti i
umi{ljenosti, po zemlji vu~e.”
(Muttefekun alejhi)

794. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “S

trojicom Allah na Sudnjem danu ne}e govoriti, ne}e ih (blagonaklono) gledati, niti }e ih (od
grijeha) o~istiti, i njih ~eka bolna kazna.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, to je tri puta
ponovio, pa je Ebu-Zerr rekao: “Propali su i izgubili! A ko su oni, o Allahov Poslani~e?” “Onaj
koji, iz oholosti, opusti svoju odje}u (pusti da se po zemlji vu~e), onaj koji isti~e svoje
dobro~instvo i onaj koji robu prodaje la`no se zaklinju}i”, odgovori Resulullah, s.a.v.s.
(Muslim)
U drugom, Muslimovom, predanju, stoji: “Onaj koji opusti svoj izar” (odje}u - ogrta~,
granica za donji dio odje}e mu{karaca su ~lanci, jer }e ono {to je ispod ~lanaka, kako stoji
u hadisu, biti u vatri. To se odnosi na one mu{karce koji to ~ine iz oholosti, kao {to stoji u
prethodnim hadisima. - Pr. prev.)

800. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda: “Pro{ao sam pored Allahovog Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, a izar (ogrta~, odje}a) bio mi je previ{e opu{ten, pa mi on re~e:
‘O Abdullah, podigni svoj izar!’, pa sam ga podigao. ‘Jo{!’, re~e mi ponovo, pa sam ga
jo{ podigao i nakon toga sam se uvijek dr`ao te granice. Neki ga upita{e: ‘Dokle si ga
podigao?’, na{to on odgovori: ‘Do polovice potkoljenica (cjevanica)!’”
(Muslim)

801. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
vu~e svoju odje}u radi oholosti, Allah ga ne}e gledati na Sudnjem danu.”
Na to Ummu Seleme re~e: “A {ta da rade `ene sa skutovima (krajevima) svoje odje}e
- haljina?” Neka ih puste za jedan pedalj”, re~e on. “Onda }e im se otkrivati (vidjeti) noge”,
primijeti Ummu Seleme. “Neka ih opuste za jednu podlakticu da se vu~e po zemlji, i neka ne
prelaze tu granicu”, odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s.
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen sahih)
Rijadu-s-salihin 151

121. Lijepo je (mustehab) dr`ati se sredine u odijevanju

i ne prelaziti u krajnost, obla~e}i ono {to izaziva poni`enje,
bez ikakve potrebe ili {erijatske svrhe

803. Amr b. [u’ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a., da je Resulullah,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Allah, d`.{., voli da se vide tragovi Njegovih blagodati na
Njegovom robu.”
(Tirmizi, hasen)

122. Mu{karcima je zabranjena svilena odje}a,

sjedenje ili naslanjanje na nju, a `enama je dozvoljena

804. Omer b. Hattab, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nemojte obla~iti svilenu odje}u, jer onaj ko to bude ~inio na ovom svijetu, bit }e mu uskra}eno
na ahiretu!”
(Muttefekun alejhi)

806. Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
obu~e svilenu odje}u na ovom svijetu, ne}e mu to biti dozvoljeno na ahiretu.”
(Muttefekun alejhi)

808. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Svilena odje}a i zlato su zabranjeni (haram) mu{karcima moga ummeta, a dozvoljeni
`enama.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

809. Huzejfe, r.a., veli: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio nam je piti i
jesti iz zlatnog i srebrnog posu|a, i zabranio nam je obla~iti odje}u od svile i brokata (vrsta
svile), ili da sjedimo na njoj.”
(Buhari)

123. Onome ko boluje od svraba, dozvoljeno je obu}i svilenu odje}u

152 Rijadu-s-salihin

810. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

dozvolio je Zubejru i Abdurrahman b. Avfu, r.a., da, radi svraba, koji su imali, obuku svilenu
odje}u.”
(Muttefekun alejhi)

125. [ta treba re}i kada se obu~e nova odje}a, obu}a i sli~no?

813. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., pri~a: “Kada bi Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
obukao novu odje}u, nazvao bi je njenim imenom - imama, ko{ulja, ogrta~ - i rekao:
‘Gospodaru moj, neka je Tebi hvala, Ti si me odjeo ovom odje}om, pa Te molim za njeno
dobro i dobro za koje je proizvedena, a utje~em Ti se od njenog zla i zla za koje je
proizvedena.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

127. Adabi spavanja i lijeganja

814. Bera’ b. ‘Azib, r.a., pripovijeda: “Kada bi Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
legao u postelju, legao bi na desnu stranu i prou~io: ‘Gospodaru moj, Tebi se predajem, Tebi
okre}em svoje lice, Tebi prepu{tam svoju sudbinu, od Tebe tra`im pomo} i za{titu - iz
`udnje i strahopo{tovanja prema Tebi. Nema uto~i{ta ni spasa od Tebe mimo Tebe. Vjerujem
u Knjigu koju si objavio i u Vjerovjesnika kojeg si poslao!’”
(Buhari)

817. Prenosi se da je Huzejfe r.a., rekao: “Kada bi Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, no}u legao u postelju, stavio bi (desnu) ruku ispod obraza i rekao: ‘Bo`e moj, s
Tvojim imenom umirem i s Tvojim imenom `ivim’, a kada bi se probudio rekao bi: ‘Hvala
Allahu, koji nas je o`ivio, nakon {to nas je usmrtio (nakon sna) i Njemu }emo se ponovo
vratiti!’”
(Buhari)

818. Jei{ b. Tihfa el-Gifarija, r.a., pripovijeda:

“Moj je otac rekao: ‘Dok sam le`ao u mesd`idu potrbu{ke, do{ao je ~ovjek i svojom
nogom me pomakao i rekao: ‘Zaista ovako le`anje Allah mrzi.’ Pa sam pogledao, kad to bi
Allahov Poslanik, s.a.v.s.”
(Ebu-Davud, sahih)
819. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
Rijadu-s-salihin 153

rekao: “Ko sjedne na nekom mjestu i ne spomene (na njemu) Uzvi{enog Allaha, zaslu`io je
Njegovu kaznu, a ko legne na neko mjesto (postelja) i ne spomene Uzvi{enog Allaha,
tako|er je zaslu`io Njegovu kaznu.”
(Ebu-Davud, sahih)

128. Dozvoljeno je le`ati na le|ima prebaciv{i nogu preko noge, ako nema
bojazni od otkrivanja stidnog mjesta, kao {to je dozvoljeno sjediti
prekri`enih (ala turka) i podvijenih nogu

820. Abdullah b. Zejd, r.a., veli da je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, kako le`i na le|ima u mesd`idu, prebaciv{i nogu preko noge.
(Muttefekun alejhi)

821. D`abir b. Semure, r.a., pripovijeda: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
klanjao sabah-namaz, sjeo bi na svoje mjesto prekri`enih (podvijenih) nogu, sve dok sunce
ne bi obasjalo (odsko~ilo).”
(Ebu-Davud, sahih)

822. Od Ibn-Omera, r.a., prenosi se da je rekao: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu

‘alejhi ve selleme, u dvori{tu Kabe, kako sjedi s ovako obavijenim rukama!” Zatim je to
prikazao, sjedaju}i sa stegnima priljubljenim uz prsa, a rukama obavijenim oko nogu.”
(Buhari)

824. [erid b. Suvejd, r.a., ka`e: “Nai{ao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pored mene dok
sam sjedio ovako: stavio sam svoju lijevu ruku iza le|a osloniv{i se na njenu podlanicu.
Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Zar sjedi{ poput onih na koje se Allah rasrdio (`idovi).’”
(Ebu-Davud, sahih)

129. Adabi (pona{anje) na sijelu i u dru{tvu

825. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Neka nipo{to neko od vas ne podigne ~ovjeka s njegovog mjesta, kako bi on na njega sjeo,
nego se razmaknite i mjesta jedni drugima na~inite.”
Stoga je poznato da, kada bi Ibn-Omeru neki ~ovjek ustao sa svoga mjesta, on ne bi na
njega sjeo.
(Muttefekun alejhi)
154 Rijadu-s-salihin

826. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Kada neko od vas ustane s mjesta na kome je sjedio, a zatim se (ubrzo) vrati, najpre~i je
da na njega ponovo sjedne.”
(Muslim)

827. D`abir b. Semure, r.a., pripovijeda: “Kada bismo do{li kod Vjerovjesnika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, svako od nas bi sjeo tamo gdje bi na{ao (slobodno) mjesto (na kraju).”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

828. Ebu-Abdullah Selman El-Farisi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, rekao:
“^ovjek koji se u petak okupa i, prema mogu}nostima, o~isti, pa se naulji (nama`e
uljem) ili namiri{e ku}nim mirisom, a zatim iza|e (u d`amiju), ne rastavljaju}i dvojicu u safu,
(tj. ne ezijeti prisutne d`ematlije svojim hodom izme|u i preko njih, kako bi sebi na{ao mjesto
- p. prev.), potom klanja propisani namaz i prati hutbu izlaganje imama, bit }e mu opro{teni
(manji) grijesi po~injeni izme|u te i prethodne d`ume.”
(Buhari)

832. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
se na|e na nekom sijelu, pa bude puno i beskorisno pri~ao, a zatim, prije nego {to ustane,
rekne: ‘Gospodaru moj, neka je Tebi slava i hvala, vjerujem da nema drugog boga, osim
Tebe, molim Te za oprost i tevbu Ti ~inim’, bit }e mu opro{teni (manji) grijesi po~injeni na tom
sijelu.”
(Tirmizi, Hasen, sahih)

834. Ibn-Omer, r.a., veli: “Rijetko bi kada Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, napustio
neko sijelo prije nego bi prou~io sljede}e dove: ‘Gospodaru na{, u~ini da Te se toliko bojimo
koliko bit }e dovoljno da Ti ne grije{imo; da Ti se toliko pokoravamo koliko bit }e dovoljno da
u D`ennet Tvoj u|emo i podari nam ~vrsto vjerovanje (jekin), koje }e nam dunjalu~ke
pote{ko}e olak{ati! Gospodaru na{, podari nam dobro na{eg sluha, na{eg vida i na{e
snage, sve dok traje na{ dunjalu~ki `ivot i daj nam da s tim blagodatima i umremo! U~ini da
kazna stigne onoga ko nam je zulum (nepravdu) u~inio i pomozi nas protiv na{eg neprijatelja!
Ne daj da nas nesre}a zadesi u na{oj vjeri, ne u~ini dunjaluk na{om najve}om brigom, niti
dometom na{eg znanja i ne pot~ini nas onome ko nam se ne}e smilovati!’”
(Tirmizi, hasen)
Rijadu-s-salihin 155

130. Snovi i pitanja u vezi sa snovima

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Od Njegovih znakova je i va{e spavanje - san no}u i danju.” (Er-Rum, 23)

840. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko
me vidi u snu, vidjet }e me i na javi ili kao da me je vidio na javi, jer {ejtan se ne mo`e
pretvoriti u moj lik.” (Muttefekun alejhi) (Ibn-Bettal veli: “Rije~i (vidjet }e me i na javi) zna~e:
vidjet }e potvrdu tih snova na javi, njihovu istinitost i izlazak u stvarnost.” A Kadi Ebu-Bekr
et-Tajjib veli da rije~ima “ko me vidi u snu”, `eli se re}i da su njegovi snovi istiniti, da nisu
fantazija (obi~ne sanjarije), niti {ejtanske imitacije - fikcije, {to potvr|uje i predanje u kome
stoji: “... vidio je istinu.”
Ibn-Sirin je, pak, imao obi~aj da ~ovjeku, koji mu ispri~a da je vidio Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, u snu, ka`e: “Opi{i mi ono {to si vidio!” Ako mu opi{e ne{to
nepoznato, on mu ka`e: “Ti ga nisi vidio!”

841. Ebu-Se’id el-Hudri prenosi da je ~uo od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

ove rije~i: “Kada neko od vas vidi san koji mu se dopadne, neka zna da je od Allaha, d`.{.,
pa neka Mu se zahvali i neka ga ispri~a!” U jednom drugom rivajetu, stoji: “Neka ga ispri~a
samo onome koga voli, a ako vidi ne{to drugo, {to mu se ne dopadne, neka zna da je to od
{ejtana, pa neka zatra`i uto~i{te (za{titu) kod Allaha od njegova zla i neka ga nikom ne
spominje, pa mu ne}e nauditi.”
(Muttefekun alejhi)

842. Ebu-Katade, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Dobri snovi (a u drugom predanju ‘lijepi snovi’) jesu od Allaha, a ru`ni (sanjarije) su od
{ejtana, pa ko usnije ne{to {to mu se ne dopadne, neka tri puta pljucne (ja~e puhanje bez
mokrine pljuva~ke - pr. prev.) na lijevu stranu i neka zatra`i uto~i{te kod Allaha od {ejtana,
pa mu ne}e nauditi.”
(Muttefekun alejhi)

844. Ebul-Esk’a Vasiletu b. Esk’a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, rekao: “Najve}a je potvora da ~ovjek tvrdi da mu je otac onaj ko mu nije otac, da
tvrdi da je vidio u snu ono {to nije vidio, ili da pripi{e Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
ono {to on nije rekao.” (tj. da sla`e na Resulullaha, s.a.v.s.).
(Buhari)
156 Rijadu-s-salihin

SELAM - ISLAMSKI POZDRAV

131. Odlike i vrijednosti selama i naredba o njegovom {irenju

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok dopu{tenje (izun) ne zatra`ite i dok
uku}ane ne pozdravite (selam ne nazovete)!” (En-Nur, 27)
“A kada ulazite u ku}e, vi pozdravite uku}ane njene pozdravom od Allaha
propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61)
“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljep{im od njega otpozdravite, ili ga
uzvratite.” (En-Nisa, 86)
“Je li doprla do tebe vijest o uva`enim gostima Ibrahimovim? Kada oni
u|o{e i reko{e: ‘Mir selam!‘ i on re~e: ‘Mir selam!” (Ez-Zarijat, 24, 25)

845. Abdullah b. ‘Amr b. el-’As, r.a., prenosi da je neki ~ovjek upitao Resulullaha, sallallahu
‘alejhi ve selleme, o tome koji je vid islama najbolji, na {to mu je Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, odgovorio: “Da gladnog nahrani{ i da selam naziva{ i onome koga poznaje{
i onome koga ne poznaje{!”
(Muttefekun alejhi)

846. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Kada je Uzvi{eni Allah stvorio Adema, a.s., rekao mu je: ‘Idi i selam onima nazovi, (skupini
meleka koji su nedaleko sjedili), pa slu{aj {ta }e ti odgovoriti, jer to }e biti tvoj pozdrav i
pozdrav tvoga potomstva.’ Adem, a.s., oti{ao je i rekao im: ‘Esselamu ‘alejkum’, a oni su mu
odgovorili: ‘Esselamu ‘alejke ve rahmetullahi’, dodav{i: ‘ve rahmetullahi.’”
(Muttefekun alejhi)

847. Ebu-’Umare Bera’ b. Azib, r.a., veli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
naredio nam je sedam stvari: da obi|emo bolesnog, da ispratimo umrlog, da nazdravimo
onome ko kihne i ka`e: ‘Elhamdulillahi’ (rije~ima: ‘Jerhamukellah’ ‘Allah ti se smilovao’), da
pomognemo iznemoglog, da podr`imo ugnjetenog, da {irimo selam i da prihvatimo (istinitim)
zakletvu onoga ko se zakune.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 157

848. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ne}ete u}i u D`ennet sve dok ne budete vjerovali, a ne}ete vjerovati sve dok se ne
budete me|usobno voljeli. @elite li da vas uputim {ta da ~inite pa da se me|usobno volite:
nazivajte selam me|u sobom!”
(Muslim)

849. Ebu-Jusuf Abdullah b. Selam, r.a., veli da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, da ka`e: “O ljudi, {irite selam, hranite gladne, odr`avajte rodbinske veze
i klanjajte dok svijet spava, pa }ete spokojno (sa selamom) u}i u D`ennet.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

850. Tufejl b. Ubejj b. K’ab pripovijeda da je imao obi~aj do}i kod Abdullaha b. Omera, da
zajedno s njim ide u ~ar{iju, pa veli: “Kada bismo oti{li u ~ar{iju, Abdullah ne bi pro{ao ni
pored prodava~a otpada, ni pored du}and`ije, niti pored bijednika, ili bilo koga drugog, a da
mu selam ne bi nazvao.” Tufejl veli: “Tako sam jednog dana do{ao kod Abdullaha b. Omera,
pa je zatra`io da ga pratim u ~ar{iju, a ja mu rekoh: ‘[ta }e{ u ~ar{iji, kad se ne bavi{
trgovinom, niti se raspituje{ o robi, niti se cjenka{, niti u~estvuje{ u ~ar{ijskim sijelima?
Hajde da sjednemo ovdje i porazgovaramo!’ On mi na to dogovori: ‘O vlasni~e stomaka
(stomaklijo)’, a Tufejl je bio trbu{ast, ‘mi idemo u ~ar{iju radi selama, da selam nazovemo
onome koga sretnemo!’”
(Malik-sahih)

132. Na~in nazivanja selama

Mustehab je da onaj koji naziva selam rekne: “Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve

berekatuhu” - koriste}i zamjenicu mno`ine u rije~i (‘alejkum), pa makar selam nazivao
pojedincu, a da onaj koji odgovara rekne: “Ve ‘alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu”
- s dodatkom veznika (ve) na po~etku (ve ‘alejkum).

852. Ai{a, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jedne prilike,
rekao: “Evo D`ibrila, a.s., naziva ti selam.” “Ja sam mu”, ka`e Ai{a, “odgovorila: ‘Ve ‘alejhi
s selamu ve rahmetallahi ve berekatuhu!’”
(Muttefekun alejhi)

855. Esma bint Jezid, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
jednog dana pro{ao kroz d`amiju dok je u njoj sjedila skupina `ena, pa ih je i{aretom ruke,
158 Rijadu-s-salihin

poselamio.
Ovdje se podrazumijeva da ih je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poselamio i
rije~ima (izgovorom selama) i i{aretom, {to potvr|uje predanje kod Ebu-Davuda u kome
stoji: “... pa nam je selam nazvao.”
(Tirmizi, hasen)

133. Adabi selama

857. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Jaha~ (danas onaj koji se vozi, prim.prev.) naziva selam pje{aku, pje{ak onome ko
sjedi, a manja skupina ve}oj.” (Muttefekun ‘alejhi), a u Buharijinom predanju jo{ stoji: “... a
mla|i naziva selam starijem.”
(Muttefekun alejhi)

858. Ebu Umame Sudijj b. ‘Ad`lan el-Bahili, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme: “Najodabraniji ~ovjek kod Allaha je onaj koji ljudima prvi selam naziva.”
(Ebu-Davud)

A prenosi ga i Tirmizi od Ebu-Umameta r.a.,, koji veli da je neko rekao Allahovom

Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Kada se dva ~ovjeka sretnu, koji }e od njih prvi
selam nazvati?” Poslanik je odgovorio: “Onaj koji je odabraniji kod Uzvi{enog Allaha.”
(Tirmizi, hasen)

134. Ponavljanje selama osobi koja se ubrzo ponovo sretne poslije rastanka,
kad u|e pa iza|e pa opet u|e odmah, pa makar ih razdvajalo drvo ili ne{to
sli~no

859. Prenosi se Od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada

neko od vas sretne svoga brata (muslimana) neka mu nazove selam, pa ako ih razdvoji
drvo, zid ili kamen pa se sretnu, neka ga poselami opet.”
(Ebu-Davud, sahih)

135. Mustehab je pri ulasku u ku}u selam nazvati

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A kada u|ete u ku}e, vi uku}ane njene pozdravite pozdravom od Allaha
Rijadu-s-salihin 159

propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61)

861. Enes, r.a., pripovijeda da mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “O sin~i}u, kada u|e{ kod svoje obitelji, selam nazovi, u tome je beri}et i za tebe i za
tvoju obitelj.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

136. Nazivanje selama djeci

862. Enes, r.a., pro{ao je pored djece, pa im je selam nazvao, a onda rekao: “Ovako je
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ~inio!”
(Muttefekun alejhi)

137. ^ovjek naziva selam svojoj `eni i `enama iz rodbine,

a i ostalim `enama, ukoliko se ne pla{i fitneta (smutnje)

863. Sehl b. S’ad, r.a., pripovijeda: “Me|u nama bija{e jedna `ena (u drugom predanju:
starica), koja je uzimala korijenje povr}a (repe) i stavljala ga u lonac (da se kuha), a i
je~mena zrna je mljela, pa kada bismo klanjali d`uma-namaz i razilazili se, selam bi joj
nazivali, a ona bi nas time ~astila.”
(Buhari)

865. Esma, k}i Jezidova, r.a., veli: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pro{ao je
pored nas, skupine `ena, pa nam je selam nazvao!”
Ovo je Ebu-Davudovo predanje, a u Tirmizijevom stoji: “ Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, pro{ao je kroz d`amiju gdje je sjedila skupina `ena, pa ih je i{aretom ruke
poselamio.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

138. Zabrana pozdravljanja nevjernika selamom, na~in odvra}anja njihova

pozdrava i nazivanje selama skupini muslimana i nemuslimana

866. Prenosi Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne nazivajte prvi
selam `idovima i kr{}anima. Kad sretnete nekog od njih, ne uklanjate mu se s puta.”
(Muslim)
160 Rijadu-s-salihin

867. Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada vam
sljedbenici Knjige (jevreji i kr{}ani) selam nazovu, vi recite: ‘Ve ‘alejkum.’” (i vama).
(Muttefekun alejhi)

868. Usame r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pro{ao pored
sijela u kome je bilo i muslimana, idolopoklonika i jevreja, pa im je selam nazvao.
(Muttefekun alejhi)

139. Mustehab je nazvati selam pri ustajanju iz sijela,

napu{tanju dru{tva ili sagovornika.

869. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Kada
neko od vas prispije u sijelo, neka selam nazove, a kada bude htio oti}i, neka opet selam
nazove, jer prvi (selam) nije ni{ta pre~i od posljednjeg.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

140. Tra`enje izuna (dozvole) za ulazak u ku}u i njegovi adabi

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok izun (dopu{tenje) ne zatra`ite i dok
uku}ane ne pozdravite.” (En-Nur, 27)
“A kada djeca va{a dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek tra`e dopu{tenje
za ulazak, kao {to su tra`ili dopu{tenje oni stariji od njih.” (En-Nur, 59)

870. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Izun - dozvolu za prijem (u ku}u i sl.) treba tra`iti tri puta, pa ako dobije{ dozvolu,
u|i, a ako ne dobije{, ti se vrati.”
(Muttefekun alejhi)

871. Sehl b. Sa’s, r.a., prenosi rije~i Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Tra`enje dozvole - izuna (za ulazak u ne~iju ku}u) nare|eno je radi ~uvanja pogleda (od
avreta i svega ostalog {to doma}in ne bi `elio da se vidi).”
(Muttefekun alejhi)

873. Kilde b. Hanbel, r.a., pri~a: “Do{ao sam i u{ao kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi
Rijadu-s-salihin 161

ve selleme, a nisam selam nazvao, pa mi on re~e: ‘Vrati se i reci: Esselamu ‘alejkum, mogu
li u}i?!’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

141. Sunnet je da onaj ko tra`i dozvolu za ulazak, pa bude upitan: “Ko si

ti?”, spomene ime ili nadimak po kome je poznat, a poku|eno je re}i samo:
“Ja”, ili sli~no.

877. D`abir, r.a., pripovijeda: “Do{ao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
i pokucao na vrata, pa mi on re~e: ‘Ko je?’ ‘Ja’, odgovorih mu, a on }e na to: ‘Ja, ja!’, kao da
mu se to nije svidjelo.”
(Muttefekun alejhi)

142. Mustehab je nazdraviti (re}i: “jerhamukellah”) onome ko kihne,pa se

zahvali Uzvi{enom Allahu. A poku|eno je to ~initi ako ne ka`e: “Elhamdu
lillahi”(Adabi nazdravljanja, kihanja i zijevanja).

878. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Allah voli kihanje, a ne voli zijevanje, pa kada neko od vas kihne i zahvali se Uzvi{enom
Allahu (rije~ima: “Elhamdu lillahi”), du`an je svaki musliman koji ga ~uje da mu nazdravi
(rije~ima: “Jer hamukellah” “Allah ti se smilovao!”). [to se, pak, zijevanja ti~e ono je od
{ejtana, pa kada se nekom od vas bude zijevalo, neka se suzdr`i koliko god mo`e, jer, kada
neko do vas zijeva, {ejtan mu se smije.”
(Buhari)
879. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada neko od vas kihne, neka rekne: ‘El-hamdulillahi’, a neka mu brat ili drug njegov na to
ka`e: ‘Jerhamukellah’. Kada mu ka`u: ‘Jerhamukellah’, neka im odgovori: ‘Jehdikumullahu
ve juslihu balekum’ - Allah vas uputio i popravio va{e stanje.”
(Buhari)

880. Ebu-Musa, r.a., veli: “^uo sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad
ka`e: “Kada neko od vas kihne, pa se zahvali Allahu (rije~ima: ‘Elhamdu lillahi’), vi mu
nazdravite (rije~ima: “Jerhamukellah”), a ako se ne zahvali Allahu, onda mu nemojte
nazdravljati.’”
(Muslim)
162 Rijadu-s-salihin

881. Enes, r.a., pripovijeda: “Dvojica ljudi kihnula su kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, pa je jednom nazdravio (rekav{i: “Jerhamukellah”), a drugom nije. Na to onaj
kome nije nazdravio re~e: ‘Taj i taj je kihnuo pa mi nisi nazdravio!’ (rekao: “Allah ti se
smilovao!”) Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na to odgovori: ‘Ovaj se zahvalio Allahu,
a ti nisi!’”
(Muttefekun alejhi)

143. Lijepo je rukovati se pri susretu i biti nasmijana lica, poljubiti ruku
dobrom ~ovjeku, dijete svoje poljubiti iz samilosti i zagrliti se s musafirom
kad se vrati s puta. Poku|eno je naklanjati se jedan drugom.

885. Ebu el-Hattab Katade pri~a da je rekao Enesu: “Je li rukovanje bilo poznato me|u
ashabima - drugovima Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,?” “Jeste”, odgovorio
mu je Enes.
(Buhari)

886. Enes, r.a., veli: “Kada su do{li Jemenci, Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao je: ‘Do{li vam stanovnici Jemena? Oni su prvi uveli rukovanje (pri susretu).’”
(Ebu-Davud, sahih)

887. Bera’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada
se dva muslimana sretnu pa se rukuju, opro{teni su im (manji) grijesi, prije nego {to se
rastanu.”
(Ebu-Davud, hasen)
888. Enes, r.a., prenosi da je neki ~ovjek rekao: “Allahov Poslani~e, kada jedan od nas
sretne svoga brata ili prijatelja, ho}e li mu se nakloniti?” “Ne}e!”, odgovori Poslanik. “Ho}e
li ga poljubiti?”, opet }e ~ovjek. “Ne}e!”, odgovori Poslanik. “Ho}e li se rukovati s njim?”, bilo
je sljede}e pitanje. “Ho}e!”, odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme.”
(Tirmizi-hasen)

891. Ai{a, r.a., pri~a: “Zejd b. Harise prispio je u Medinu, kada je Resulullah, sallallahu
‘alejhi ve selleme, bio u mojoj ku}i (sobi), pa je do{ao i pokucao na vrata. Poslanik, s.a.v.s.,
ustao je, vuku}i odje}u za sobom - pa ga zagrlio i poljubio.”
(Tirmizi, hasen)
892. Ebu-Zer, r.a., veli da mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Nipo{to ne potcjenjuj ni jedno dobro djelo, pa makar to bilo da sretne{ svoga brata
Rijadu-s-salihin 163

nasmijana lica.”
(Muslim)

893. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poljubio je

Hasana, sina Alijina, r.a., pa ‘Akre’a b. Habis re~e: ‘Ja imam desetoro djece, nijedno od njih
nikada nisam poljubio!’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na to re~e: ‘Ko nije
milostiv, ne}e ni prema njemu biti milosti!’”
(Muttefekun alejhi)

144. Obilazak bolesnika, ispra}anje umrlog, klanjanje d`enaze,

prisustvovanje ukopu i zadr`avanje kod kabura, nakon ukopa

894. Bera’b. Azib, r.a., veli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme naredio, nam
je da obi|emo bolesnog, ispratimo (klanjamo)d`enazu, nazdravimo onome ko kihne,
prihvatimo (kao istinu) zakletvu onoga ko se zakune, pomognemo ugnjetenom, da se
odazovemo onome ko nas pozove i da {irimo selam.”
(Muttefekun alejhi)

895. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obi|e
kada se razboli, da mu klanja i isprati d`enazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu
nazdravi kada kihne.”
(Muttefekun alejhi)
896. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Svemogu}i i Uzvi{eni Allah }e na Sudnjem danu re}i: ‘O sine Ademov, razbolio sam se, pa
me nisi obi{ao!’ ‘Gospodaru, kako }u Te obi}i, ta Ti si Gospodar svjetova?!’, re}i }e on, a
Allah }e mu odgovoriti: ‘Zar nisi znao da se Moj rob, taj i taj, razbolio pa ga nisi obi{ao? Zar
nisi znao da bi Me, da si ga obi{ao, kod njega na{ao? O sine Ademov, tra`io sam da Me
nahrani{, pa Me nisi nahranio!’ ‘Gospodaru, kako }u Te nahraniti, ta Ti si Gospodar
svjetova?!’, re}i }e on, a Allah }e mu odgovoriti: ‘Zar nisi znao da je Moj rob, taj i taj, tra`io
da ga nahrani{, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao da bi to, da si ga nahranio, kod Mene
na{ao? O sine Ademov, tra`io sam da Me napoji{, pa Me nisi napojio!’ ‘Gospodaru, kako }u
Te napojiti, ta Ti si Gospodar svjetova?!’, re}i }e on, a Allah }e odgovoriti: ‘Moj rob, taj i taj,
je tra`io da ga napoji{, pa ga nisi napojio! Zar nisi znao da bi to, da si ga napojio, kod Mene
na{ao?’”
(Muslim)
164 Rijadu-s-salihin

897. Ebu-Musa, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Obi|ite bolesnog, nahranite gladnog, oslobodite zarobljenog!”
(Buhari)

898. Sevban, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada
musliman ode u obilazak brata muslimana, on je u d`enetskoj “harfi”, sve dok se ne vrati.”
“[ta je to d`enetska “harfa”?”, upita neko, a Poslanik odgovori: “Utrgnuto d`enetsko vo}e!”
(Muslim)

899. Alija, r.a., veli: “^uo sam Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad ka`e: “Kada
musliman jutrom obi|e muslimana, blagosivlje ga (dovu mu u~i) sedamdeset hiljada meleka,
sve dok ne omrkne, a kada ga obi|e nave~er, blagosilja ga sedamdeset hiljada meleka sve
dok ne osvane, i ima (za nagradu) ubrane d`enetske datule.”
(Tirmizi, hasen)

900. Enes, r.a., ka`e: “Jedan dje~ak `idov slu`io je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se
razboli. Poslanik, s.a.v.s., do{ao je da ga obi|e, sjeo je kod njegove glave i rekao mu: ‘Primi
islam.’ Dje~ak pogleda u svoga oca, koji bija{e prisutan. Otac mu re~e: ‘Poslu{aj Ebu-
Kasima.’ Dje~ak primi islam. Iza{ao je Poslanik, s.a.v.s., govore}i: ‘Hvala Allahu Koji ga je
spasio od vatre d`ehenemske.’”
(Buhari)

145. [ta se u~i kod bolesnika?

901. Prenosi Ai{a, r.a., da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom obilaska bolesnika, bli`e
rodbine, potrao ga svojom desnom rukom i rekao: “Allahumme rabbennasi, ezebilbe se, i{fi,
ente{{afi la {ifae illa {ifauke, {ifaen la jugadiru sekama” (Moj Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni
tegobu, izlije~i, Ti lije~i{, nema lijeka osim Tvoga, izlije~i lijekom poslije koga nema bola).
(Muttefekun alejhi)
902. Enes, r.a., pri~a da je rekao Sabitu, r.a.: “Ho}e{ li da te lije~im onako kako je to
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ~inio?” “Ho}u”, odgovori Sabit, a Enes prou~i
(re~e): “Bo`e moj, Gospodaru ljudi, Koji otklanja{ muke i bolove, izlije~i ga! Ti se jedini Koji
lije~i, drugog ljekara mimo Tebe nema! Lije~enjem nakon koga nema povratka bolesti.”
(Buhari)
Rijadu-s-salihin 165

904. Sad b. Ebi-Vekas, r.a., ka`e: “Obi{ao me je Allahov Poslanik u bolesti, pa re~e:
“Allahu moj, izlije~i Seada, Allahu moj, izlije~i Seada, Allahu moj, izlije~i Seada ibn Vekasa”
(Muslim)

905. Ebu-Abdullah Osman b. Ebu el-’As, r.a., prenosi da se on potu`io Resulullahu

(sallallahu ‘alejhi ve selleme) na bolove koje osje}a u tijelu, pa mu je Allahov Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Stavi ruku na mjesto gdje te boli i reci: ‘Bismillah’ tri puta,
a onda prou~i sedam puta: ‘Utje~em se Allahovoj mo}i i kudretu od zla {to ga osje}am i bojim
ga se!’”
(Muslim)

906. Ibn-Abbas, r.a., ka`e da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko posjeti bolesnika kojem
nije do{ao njegov ed`el (smrt), neka kod njega rekne sedam puta: “Molim velikog Allaha,
gospodara velikog Ar{a, da te izlije~i: (ESELULLAHE EL - AZIM, RABBEL ELAR[IL, AZIM
EN JE[FIJEK). Allah }e ga izlije~iti od te bolesti.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen. Hakim ka`e sahih po {artima Buharije)

907. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

u{ao kod nekog beduina da ga obi|e, a imao je obi~aj da kada u|e kod bolesnika, rekne:
“Ni{ta, ni{ta, to je ~i{}enje od grijeha, in{aallah (tj. bolest te ~isti od grijeha).”
(Buhari)
908. Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je D`ibril do{ao kod Vjerovjesnika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, pa mu rekao: “O Muhammede, potu`io si se (da si bolestan)?” “Da!”,
odgovori Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, a D`ibril re~e: “Bismillahi erkike min Kulli
{ejin ju’zuke min Kulli nefsin evojanin hasidin Allahu je{fike bismillahi erkike.” (Allahovim
imenom te lije~im) od svega {to te ezijjeti, od zla svake du{e, ili oka koje zavidi; Allah je tvoj
lije~nik, Allahovim imenom te lije~im.”
(Muslim)

147. [ta treba re}i onaj ko izgubi nadu u `ivot?

911. Ai{a, r.a., veli: “^ula sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako,
naslonjen na mene, ka`e: ‘Bo`e moj, oprosti mi, smiluj mi se i sastavi me sa najodabranijom
skupinom (poslanicima), tj. (podari mi smrt)!’”
(Muttefekun alejhi)
166 Rijadu-s-salihin

149. Bolesniku je dozvoljeno kazati: ja sam bolestan; jako bolestan;

iznuren; ah moja glava, i sl. i ni{ta od toga nije poku|eno,ako nije re~eno iz
srd`be, straha i nestrpljivosti.

914. Ibn-Mes’ud, r.a., veli: “U{ao sam kod Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kada je imao veliku groznicu, pa sam ga dotakao rukom i rekao: ‘Ti zaista ima{ jaku
groznicu?’ ‘Da!’, odgovori Poslanik i dodade: ‘Moja je groznica kao groznica dvojice ljudi od
vas!’”
(Muttefekun alejhi)

150. Telkin - podsticanje onih koji su na umoru da izgovore kelimet i

{ehadet - “la ilahe illallah”

917. Mu’az, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “U
koga posljednje rije~i (na ovom svijetu) budu: “La ilahe illallah” - u}i }e u D`ennet.”
(Ebu-Davud, Hakim, sahih)

918. Ebu Se’id el-Hudri, r.a., ka`e da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Podsti~ite one koji su na umoru da izgovore: “La ilahe illallah” - nema drugog boga, osim
Allaha.”
(Muslim)
151. [ta treba re}i nakon zatvaranja o~iju umrlom?

919. Ummu Seleme, r.a., pri~a: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u{ao je
kod Ebu-Seleme, a njegov pogled se ve} uko~io, pa mu je zatvorio o~i, a potom rekao:
‘Kada du{a iza|e, pogled je prati!’ Tada su neki uku}ani po~eli glasno plakati, pa Resulullah,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, re~e: ‘Ne prizivajte sebi ni{ta osim dobra, jer meleki aminaju na
sve {to izgovorite’, a zatim dodade: ‘Bo`e moj, oprosti Ebu-Selemi, podigni mu dered`u
me|u onima koji su uputu slijedili i budi mu zastupnik me|u potomcima. Oprosti i nama i
njemu, o Gospodaru svjetova, i u~ini mu kabur prostranim i svijetlim!’”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 167

152. [ta se ka`e kod umrlog i {ta ka`e onaj kome je neko umro?

920. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve
{to govorite!” Ummu Seleme veli: “Kada je umro Ebu-Seleme, do{la sam kod Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekla: ‘O Allahov Poslani~e, Ebu Seleme je umro!’ On mi na to
re~e: ‘Reci: Bo`e moj, oprosti i meni i njemu i podari mi nakon njega lijepo naslije|e’, pa sam
to rekla i Allah mi je podario boljeg od njega: Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve selleme.”
(Muslim)

922. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada umre dijete jednog roba, Uzvi{eni Allah rekne Svojim melekima: -’Uzeli ste dijete
Moga roba?’, a oni odgovore: ‘Da!’ Allah im zatim ponovo rekne: ‘Uzeli ste plod njegova
srca?’, a oni odgovore: ‘Da!’ Potom ih Allah upita: ‘A {ta rekao je Moj rob?’ a oni odgovore:
‘Pohvalio Te i rekao: - Mi smo samo Allahovi i samo }emo se Njemu povratiti! Tada im
Uzvi{eni Allah naredi: ‘Sagradite Mom robu ku}u u D`ennetu i nazovite je ‘Ku}a Zahvalnosti.’’”
(Tirmizi, hasen)
923. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ove
rije~i: “Uzvi{eni Allah ka`e: ‘Nema druge nagrade sem D`enneta Mome robu mu’minu, kada
mu oduzmem najdra`u osobu na ovom svijetu, pa mirno i strpljivo podnese gubitak, nadaju}i
se Mojoj nagradi.’”
(Buhari)

153. Dozvoljeno je plakanje za umrlim, bez naricanja i jadikovanja.

925. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u

dru{tvu s Abdurrahman b. Avfom, S’ad b. Ebi Vekkasom i Abdullah b. Mes’udom, r.a.,
obi{ao S’ad b. ‘Ubadeta, pa je zaplakao. Kada su prisutni vidjeli da Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, pla~e, i oni su se rasplakali, pa im on re~e: “Poslu{ajte! Zaista Allah ne
ka`njava zbog suza o~nih, niti zbog tuge sr~ane, nego ka`njava ili milost ukazuje zbog
ovoga” - pokazav{i na jezik!
(Muttefekun ‘alejhi)

926. Usame b. Zejd, r.a., pri~a da su Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
dodali sina jedne njegove k}eri kad je bio na samrti, pa je zaplakao. S’ad mu re~e: “[ta je to,
168 Rijadu-s-salihin

o Allahov Poslani~e?!”, a on odgovori: “Ovo je rahmet, milost koju je Allah ulio u srca Svojih
robova, a Allah ukazuje Svoju milost samo onima koji su milostivi.”
(Muttefekun alejhi)

927. Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, u{ao kod sina
Ibrahima, a on na izdisaju, pa je zaplakao i suze prolio. Tada mu Abdurrahman b. Avf re~e:
“Zar i ti, Allahov Poslani~e?!”, a on odgovori: “Ibn Avfe, zaista je ovo rahmet, milost Allahova!”,
a zatim dodade: “Oko suzi i srce `ali, ali ne}emo izgovoriti ni{ta osim onog ~ime je zadovoljan
na{ Gospodar. Uistinu, smo mi zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, o`alo{}eni!”
(Buhari)

155. D`enaza-namaz, ispra}anje umrlog, njegov ukop

i poku|enost pra}enja d`enaze za `ene

929. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Ko prisustvuje d`enazi dok se namaz obavi (klanja), imat }e za to (nagradu) jedan ‘kirat’,
a ko prisustvuje do njenog ukopa imat }e dva ‘kirata’.” “[ta su to dva ‘kirata’?”, upita neko,
a Poslanik odgovori: “Kao dva velika brda.”
(Muttefekun alejhi)
931. Ummu ‘Atijje, r.a., veli: “Nama `enama je zabranjeno pra}enje d`enaza, ali ta
zabrana nije stroga.”
(Muttefekun alejhi)
(Ovo zna~i da zabrana pra}enja d`enaze za `ene nije stroga, kao {to je slu~aj sa
ostalim haramima.)

156. Mustehab je da {to vi{e musallija prisustvuje d`enazi

i da se poredaju u tri safa i vi{e

932. Ai{a, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je rekao:
“Svakom mejitu, kojem d`enazu klanja skupina od stotinu (ili vi{e) muslimana, i svi se za
njega zauzmu ({efaat u~ine), zauzimanje }e biti primljeno.”
(Muslim)
933. Ibn-’Abbas, r.a., veli: “^uo sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kad ka`e: ‘Kada musliman, umre, pa mu d`enazu klanja ~etrdeset ljudi koji ne ~ine {irka
Allahu - ne pripisuju Mu druga, Allah }e ih u~initi njegovim {efa~ijama (zagovornicima na
Sudnjem danu).’”
Rijadu-s-salihin 169

934. Mersed b. Abdullah el-Jezeni pripovijeda: “Malik b. Hubejre imao je obi~aj, kada
ho}e klanjati d`enaza - namaz pa bude malo ljudi, da ih podijeli na tri safa, a zatim ka`e:
‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao je: - Kome d`enazu klanjaju tri safa
ljudi, zaslu`io je D`ennet!’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

157. [ta se u~i na d`enaza-namazu?

D`enaza-namaz ima ~etiri tekbira. Poslije prvog se prou~i isti’aza (euzubillah), a zatim
Fatiha, pa se donese drugi tekbir. Zatim se prou~i salavat: “Allahumme salli ‘ala Muhammed
ve ‘ala ali Muhammed”, a bolje je da se upotpuni u~enjem: “Kema sallejte ‘ala Ibrahime ve ...”
do kraja: “inneke hamidun med`id.”
(Ovdje ne treba u~iti kao {to to mnogi ~ine: “Innallahe ve melaiketehu jusallune ‘alen -
nebijji”, jer namaz nije ispravan ako se samo to prou~i.)
Zatim se donese tre}i tekbir, pa se prou~i dova koju }emo, in{allah, spomenuti u narednim
hadisima. Zatim se donese ~etvrti tekbir, pa se prou~i dova, a jedna od odabranijih je:
“Gospodaru na{, nemoj nam uskratiti nagradu i nemoj nas staviti na ku{nju nakon njegove
smrti, oprosti i nama i njemu.” Preporu~ljivo je da se u~i du`a dova nakon ~etvrtog tekbira,
suprotno obi~aju mnogih zbog hadisa koji prenosi Ibn Ebi-Evfa, a spomenut }emo ga,
in{allah.
[to se ti~e dova, koje se u~e poslije tre}eg tekbira, a prenose se u hadisima, me|u
njima su i ove:

935. Ebu Abdurrahman Avf b. Malik r.a., pri~a: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, klanjao je jednom d`enazu, pa sam od dove koju je prou~io zapamtio slijede}e
rije~i: ‘Gospodaru na{, oprosti mu, smiluj mu se, sa~uvaj ga (kazne) i grijehe mu izbri{i!
Podari mu lijepo mjesto u D`ennetu i kabur mu u~ini prostranim! O~isti ga vodom, snijegom
i ledom (obaspi ga Svojom neizmjernom milo{}u) i u~ini ga od grijeha ~istim, kao {to o~isti{
bijelu odje}u od prljav{ine (oprosti mu sve grijehe)! Zamijeni mu ku}u boljom od njegove
ku}e, porodicu boljom od njegove porodice, `enu boljom od njegove! Uvedi ga u D`ennet i
sa~uvaj ga od kaburskog azaba i (d`ehenemske) kazne!’”
Ravija veli: “Po`elio sam (zbog ove dove) da sam ja taj mejit.”
(Muslim)

936. Ebu-Hurejre, Ebu-Katade i Ebu-Ibrahim el-E{heli, od svoga oca, koji bija{e sahabija,
r. anhum, prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jednom klanjao d`enazu,
170 Rijadu-s-salihin

pa je u dovi prou~io: “Gospodaru na{, oprosti i na{im `ivima i na{im mrtvima, i mladima i
starima, i mu{karcima i `enama, i prisutnima i odsutnima! Gospodaru na{, koga po`ivi{ od
nas, po`ivi ga u islamu, a koga usmrti{, usmrti ga u imanu! Gospodaru na{, nemoj nam
uskratiti Svoju nagradu, niti nas staviti na ku{nju poslije njega.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, sahih)

937. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, kad ka`e: “Kada klanjate d`enazu umrlom, skru{eno mu dovu prou~ite.”
(Ebu-Davud)

938. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ovu

d`enazesku dovu: “Bo`e moj, Ti si Gospodar ove d`enaze, Ti si je stvorio i putem islama
uputio, Ti si joj du{u uzeo, i Ti najbolje poznaje{ njene tajne i javne poslove; do{li smo Ti da
{efaat za njega u~inimo (za njega se zauzmemo), pa mu oprosti.”
(Ebu-Davud)

940. Prenosi se od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., da je na d`enazi svoje k}eri donio ~etiri
tekbira, pa je ostao poslije ~etvrtog koliko izme|u dva ranija tekbira, istgfar ~ine}i i dovu
u~e}i za svoju k}er, a onda re~e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako je ~inio.” U drugom
predanju tvrdi se da je on donio ~etiri tekbira, pa je onda ostao tako dugo, da sam ja mislio
da }e i peti tekbir donijeti, a zatim je predao selam na desnu, pa na lijevu stranu. Po{to se
okrenuo, mi rekosmo: “[ta je to?” On re~e: “Ja nisam ni{ta dulje ostao nego {to je ~inio
Allahov Poslanik kojeg sam vidio.”, ili: “Ovako je ~inio Allahov Poslanik, s.a.v.s.”
(Hakim, sahih)

158. Sa d`enazom treba po`uriti!

941. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Po`urite sa d`enazom, jer, ako je dobra, onda je nosite dobru (koje je ~eka), a ako
je lo{a, onda zlo skidate sa svojih vratova.”
(Muttefekun alejhi)

942. Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
govorio: “Kada se d`enaza postavi (polo`i) i ljudi je ponesu na svojim ramenima, pa ako je
dobra ona ka`e: ‘Po`urite!’ A ako je lo{a, ona veli svojoj obitelji: ‘Te{ko meni, kuda idete sa
mnom?’ Njen glas ~uje sve osim ~ovjeka, a da ga ~ovjek ~uje, onesvijestio bi se!”
(Buhari)
Rijadu-s-salihin 171

159. Treba po`uriti s vra}anjem dugova umrlog,

kao i sa njegovim opremanjem, osim ako je umro iznenada,
pa se sa~eka da se smrt ustanovi.

943. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Du{a vjernika je privezana za njegov dug (ne stigne na svoje odredi{te), sve dok se
ne podmiri.”
(Tirmizi, hasen)

160. O Vazu Nasihatu na Kaburu

945. Alija, r.a., prenosi i ka`e: “Bili smo na d`enazi u Beki el-Garkadu, pa nam je do{ao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., te je sjeo i posjedali smo oko njega, a on je imao kevu ({tap) kojim
je pognute glave bu{io zemlju, zatim rekao: ‘Nema niko od vas a da mu nije odre|eno mjesto
u D`ehennemu i D`ennetu’, pa upita{e: ‘Allahov Poslani~e, da li da se oslonimo na ono {to
nam je odre|eno?’ On re~e: ‘Radite, svakom je olak{ano ono za{to je stvoren.’”
(Muttefekun alejhi)

161. U~enje dove umrlom, nakon ukopa,

i ostajanje neko vrijeme kod kabura, radi dove, istigfara i u~enja

946. Ebu-’Amr (a neki vele Ebu-’Abdullah, odnosno Ebu-Lejla Usman b. Affan, r.a., veli:
“Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zavr{io s ukopom umrlog, stao bi nad
njim (njegovim kaburom) i rekao: ‘Tra`ite oprosta va{em bratu i molite Allaha da ga u~vrsti,
jer njega sada ispituju.’”
(Ebu-Davud, hasen)

947. ‘Amr b. el-’As, r.a., rekao je: “Kada me ukopate, ostanite oko moga mezara koliko
se mo`e kurban zaklati i njegovo meso podijeliti, da se dru`im s vama dok vidim {ta }u
odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara.”
(Muslim)
172 Rijadu-s-salihin

162. Sadaka i dova za umrlog

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Oni koji poslije njih dolaze, govore: Gospodaru na{, oprosti nama i bra}i
na{oj koja su nas u vjeri pretekla...” (El-Ha{r, 10)

948. Ai{a, r.a., prenosi da je neki ~ovjek rekao Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Moja je majka du{u ispustila iznenada, a da je i{ta progovorila, smatram da bi sadaku
u~inila, pa ho}e li ona imati nagradu ako ja sadaku za nju podijelim?” “Ho}e”, odgovori
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme.
(Muttefekun alejhi)

949. Ebu-Hurejre, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada ~ovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slu~aja: trajna sadaka, znanje
kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu ~ini.”
(Muslim)

163. Pohvala umrle osobe

950. Enes, r.a., pripovijeda: “Pronesena je jedna d`enaza i ljudi su se o njoj lijepo izrazili,
pa je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ‘Ved`ebet.’ Potom je pronesena
druga, pa su se ljudi o njoj ru`no izrazili, a Poslanik, s.a.v.s., ponovo je rekao: ‘Ved`ebet.’
Omer b. el-Hattab, r.a., tada re~e: ‘[ta zna~i Ved`ebet?’, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, odgovori: ‘O prvom ste se izrazili lijepo, pa zaslu`uje D`ennet, a o drugom ste se
izrazili ru`no, pa zaslu`uje vatru (D`ehennem). Vi ste Allahovi svjedoci na zemlji.’”
(Muttefekun alejhi)

164. Povlastice onih kojima umru maloljetna djeca

952. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Svakog
muslimana kojem umre troje maloljetne djece, Allah }e, iz Svoje samilosti prema njima,
uvesti u D`ennet.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 173

954. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., pripovijeda: “Neka `ena do{la je kod Resulullaha, sallallahu
‘alejhi ve selleme, i rekla mu: ‘O, Allahov Poslani~e, ljudi dolaze i slu{aju {ta pri~a{, pa odredi
i za nas jedan dan da ti do|emo da nas pou~i{ onome ~emu te je Allah pou~io!’ Poslanik joj
na to re~e: ‘Sakupite se u tom i tom danu’, pa su se sakupile i Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi
ve selleme, do{ao im je i pou~io ih iz onoga ~emu ga je Allah pou~io, a potom rekao: ‘U koje
god `ene od vas umre troje (malodobne) djece, }e biti joj zastor od (d`ehenemske) vatre!’
‘A dvoje?’, upita neka `ena. ‘I dvoje!’, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme.”
(Muttefekun alejhi)

165. Plakanje i strah pri prolasku kraj grobova nasilnika

i mjesta njihovog stradanja

955. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao
svojim ashabima, kada su stigli do Hid`ra (doline izme|u Medine i [ama), gdje su ostaci
postojbine Semud naroda: “Ne ulazite kod ovih pa}enika, osim pla~u}i, a ako ne budete
plakali, ne ulazite im, kako vas ne bi sna{lo ono {to je sna{lo njih!”
(Muttefekun alejhi)

U jednom drugom predanju stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada
je pro{ao pored Hid`ra (stanova Semud naroda), rekao: “Ne ulazite u stanove onih koji su
sami sebi nepravdu u~inili, osim pla~u}i, kako vas ne bi zadesilo ono {to je zadesilo njih.”
Zatim je Resulullah (sallallahu ‘alejhi ve selleme) prekrio glavu i ubrzao hod, sve dok nije
pro{ao dolinu.

POGLAVLJE O ADABIMA PUTOVANJA

166. Mustehab je krenuti na put ~etvrtkom ujutro

957. Ashab Sahr b. Veda’a el-Gamidi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu
‘alejhi ve selleme, rekao: “Gospodaru moj, Ti podari beri}et mome ummetu u ranjenju
(ranom ustajanju)”, a imao je obi~aj kada po{alje izvidnicu ili vojsku, da ih po{alje ranim
jutrom.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)
Po{to je Sahr bio trgovac, otpremao je svoju trgovinu jutrom, pa se obogatio i stekao
veliki imetak.
174 Rijadu-s-salihin

167. Mustehab je da se putuje u dru{tvu i da se jedan (od putnika)

- koji }e biti po{tovan, odredi za emira - vo|u puta.

958. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada
bi ljudi znali o samotnom putovanju ono {to ja znam, ne bi nikada jaha~ (konjanik) krenuo
no}u na put sam.”
(Buhari)

960. Ebu-Se’id i Ebu-Hurejre, r. anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu

‘alejhi ve selleme, rekao: “Kada trojica krenu na put, neka jednog odrede za emira - vo|u
puta.”
(Ebu-Davud, hasen)

168. Blago opho|enje sa `ivotinjama

966. Sehl b. ‘Amr, a neki vele Sehl b. Rebi’a b. ‘Amr el-Ensari, poznat kao ibn el-
Hanzalijje i u~esnik Bej’ati-r-Ridvana, r.a., veli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
je jednom prilikom, nai{ao pored deve koja je bila toliko mr{ava da je sastavila stomak s
le|ima, pa je rekao: ‘Bojte se Allaha, za ove `ivotinje koje ne znaju govoriti! Ja{ite ih kada su
u dobrom stanju (zdrave i nahranjene) i jedite ih (koljite za ishranu) kada su u dobrom
stanju.’”
(Ebu-Davud, sahih)

169. Pru`anje pomo}i saputniku

969. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., pripovijeda: “Dok smo, jednom prilikom, bili na putovanju,
do{ao je neki ~ovjek na svojoj jahalici i po~eo bacati pogled desno - lijevo, pa je Resulullah
(sallallahu ‘alejhi ve selleme) rekao: ‘Ko ima vi{ka jahalicu, neka je dadne onome ko nema
jahalice; ko ima vi{ka putne opreme, neka je dadne onome ko je bez putne opreme.’ Potom
je spomenuo od vrsta imetka ono {to je spomenuo, tako da smo zaklju~ili da niko od nas
nema pravo na vi{ak.”
(Muslim)
970. D`abir, r.a., pri~a da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, namjeravaju}i
krenuti u borbu, rekao: “O muhad`iri i ensarije! Me|u va{om bra}om ima ljudi koji nemaju ni
imetka ni obitelji, pa neka svaki od vas pridru`i sebi dvojicu ili trojicu od njih, jer niko od nas
Rijadu-s-salihin 175

nema pravo na jahalicu koja ga nosi, sem smjene jednog od njih.” D`abir veli: “Pa sam
pridru`io sebi dvojicu ili trojicu i nisam devu, koju sam posjedovao, jahao ni{ta vi{e od njih
(smjenjivali smo se na njoj podjednako).”
(Ebu-Davud)

170. [ta se ka`e kada se zaja{e `ivotinja

(ili prevozno sredstvo) radi putovanja?

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam la|e i kamile da putujete,
da se le|ima njihovim slu`ite i da se, kada na njima jahali budete, blagodati
Gospodara svoga sjetite i da reknete: ‘Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam
one slu`e, mi to sami ne bismo mogli posti}i, i mi }emo se sigurno Gospodaru
svome vratiti!‘” (Ez-Zuhruf, 12-14)

972. Ibn-Omer, r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,, kada bi
zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir (“Allahu ekber”), a zatim rekao:
“Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo pot~inio, mi to sami ne bismo mogli posti}i, i mi }emo
se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru na{, molimo Te na ovom na{em putovanju
za dobro~instvo i bogobojaznost, i za djela s kojima }e{ Ti biti zadovoljan. Gospodaru na{,
olak{aj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (~ine}i ga udobnim)! Gospodaru
na{, Ti si saputnik na putu i zastupnik obitelji. Gospodaru na{, utje~em Ti se od pote{ko}a
puta, od tu`nih i sjetnih prizora i ru`na povratka u imetku, obitelji i djeci.”
A kada bi se vratio, izgovorio bi te rije~i i dodao: “Vra}amo se, tevbu ~ine}i, robuju}i i
zahvaljuju}i Gospodaru na{em!”
(Muslim)

171. Musafir donosi tekbir kada se popne na prijevoj (uzvi{icu),

a tesbih (subhanallah) kada si|e u dolinu i sl.,
ne podi`u}i puno glas, jer je to zabranjeno.

975. D`abir, r.a., pripovijeda: “Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav
bre`uljak (uzvi{icu), u~ili bismo tekbir ‘Allahu ekber’, a kada bismo si{li u dolinu, u~ili bismo
tesbih ‘Subhanallah!’”
(Buhari)
176 Rijadu-s-salihin

976. Ibn-Omer, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i njegova

vojska, kada bi se na uzvi{icu popeli, tekbir donosili, a kada bi se u dolinu spustili, tesbih
(“Subhanellah”) bi u~ili.
(Ebu-Davud, sahih)

977. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda da bi Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

prilikom povratka sa had`a ili ‘umre, kad god bi se na kakav prijevoj ili uzvi{icu ispeo, tri puta
tekbir prou~io, a onda rekao: “Nema drugog boga, osim Jedinog Allaha; On nema druga.
Njemu pripada vlast i zahvala i On je svemo}an. Vra}amo se, tevbu ~ine}i, robuju}i, na
sed`du padaju}i i zahvaljuju}i Njemu, Gospodaru na{em! Allah je obistinio svoje obe}anje,
potpomagao Svoga roba i sve (neprijateljske) saveznike On je sam porazio!”
(Muttefekun alejhi)

U Muslimovom predanju stoji da bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, izgovorio

ove rije~i kada bi se vra}ao iz borbe, pohoda, had`a ili ‘umre.

978. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je neki ~ovjek rekao: “O Allahov Poslani~e, ho}u
putovati, pa me posavjetuj!”
Na to mu Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, re~e: “Dr`i se bogobojaznosti i tekbir
donosi na svakom prijevoju (bre`uljku)”, a kada je ~ovjek oti{ao, dodao je: “Gospodaru moj,
skrati mu put i olak{aj mu ga!”
(Tirmizi, hasen)

979. Od Ebu-Musa El-E{arije, r.a., prenosi se: “Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., pa kada bismo stigli u neku prostranu dolinu, glasno bi rekli: ‘LA ILAHE ILLALLAH
ALLAHU EKBER.’ Na{i glasovi bi se razlijegali. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom
re~e: ‘O ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista
je On sa vama. On ~uje i blizu je.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 177

172. Mustehab je u~iti dove na putu.

980. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Tri dove su, bez sumnje, primljene (usli{ane); dova mazluma - onoga kome je
nepravda u~injena, dova musafira i roditeljsko proklinjanje svoga djeteta.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

U rivajetu Ebu-Davuda izostavljena je rije~: “ala veledihi” pa bi, po njegovom rivajetu,

zna~enje bilo: “... i dova roditelja.”

174. [ta se ka`e kad se do|e u neko mjesto?

982. Havla bint Hakim, r.a., veli da je ~ula Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad
ka`e: “Ko stigne u neko mjesto, pa rekne: ‘Utje~em se Allahovim savr{enim rije~ima od zla
onoga {to je stvorio’, ne}e mu ni{ta na{koditi sve dok ne ode iz tog mjesta.”
(Muslim)

175. Mustehab je da musafir, nakon obavljenog posla, po`uri ku}i i

porodici.

984. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ove
njegove rije~i: “Putovanje je dio (d`ehenemske) patnje: uskra}uje vam hranu, pi}e i san, pa
kada neko od vas postigne cilj svog putovanja, neka po`uri svojoj obitelji.”
(Muttefekun alejhi)

176. Mustehab je s puta vratiti se obitelji (`eni) danju; no}u je to - bez

nu`de - poku|eno ~initi.

985. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Kada neko od vas dugo odsustvuje (od ku}e), neka nipo{to ne dolazi obitelji (`eni) u no}no
doba.”
(Muttefekun alejhi)

U jednom drugom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zabranio

da se ~ovjek no}u vra}a obitelji (`eni).
178 Rijadu-s-salihin

177. [ta treba re}i kad se vrati s puta i ugleda svoje mjesto?

O ovome govori i prethodni hadis Ibn-Omera, r.a., pod brojem 977.

987. Enes, r.a., pripovijeda: “Dolazili smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, (s puta), pa kada smo bili u blizini (na vidiku) Medine, on re~e: ‘Vra}amo se, tevbu
~ine}i, robuju}i i zahvaljuju}i Gospodaru na{em! On je to neprestano ponavljao, sve dok
nismo u{li u Medinu.’”
(Muslim)

178. Mustehab je pri povratku s puta prvo svratiti u d`amiju i klanjati dva
rekata.

988. K’ab b. Malik r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pri povratku
s puta, svra}ao prvo u d`amiju i klanjao dva rekata.
(Muttefekun alejhi)

179. @eni je zabranjeno da putuje sama.

989. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Nije dozvoljeno `eni, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, krenuti na put od jednog dana
i no}i (du`ine dana i no}i), bez mahrema ro|aka za koga se ne mo`e udati.”
(Muttefekun alejhi)

990. Ibn-’Abbas, r.a., veli da je ~uo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad ka`e:
“Neka se ~ovjek nipo{to ne osamljuje sa `enom (koja mu nije bli`i rod), ako s njom nije njen
mahrem (osoba za koju se ne mo`e udati), a `ena neka ne putuje bez mahrema!”
Neki ~ovjek mu re~e: “O Allahov Poslani~e, moja `ena krenula je na had`, a ja sam
upisan za taj i taj pohod (vojnu)?” Poslanik mu na to re~e: “Idi i had` obavi sa svojom
`enom!”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 179

FADILETI
180. Vrijednost u~enja Kur’ana

991. Ebu-Umame, r.a., prenosi da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
kad ka`e: “U~ite Kur’an, jer }e on do}i na Sudnjem danu da se zauzima ({efaat ~ini) za
svoje u~a~e.”
(Muslim)

993. Osman b. ‘Affan, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Najbolji me|u vama je onaj koji Kur’an nau~i, a zatim njemu druge pou~ava.”
(Buhari)

994. Ai{a, r.a., prenosi ove rije~i Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Onaj
ko vje{to u~i Kur’an, }e biti u dru{tvu s pisarima (melekima) ~asnim i ~estitim, a ko ga u~i
zamuckuju}i i s pote{ko}om, imat }e dvije nagrade.”
(Muttefekun alejhi)

995. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Vjernik koji u~i Kur’an je kao “utrud`d`e” cedrat (limun, pomorand`a); ima lijep miris
a i okus mu je lijep, a vjernik koji ne u~i Kur’an je kao hurma; nema mirisa a okus joj je sladak.
Munafik koji u~i Kur’an je kao bosiljak; ima lijep miris a okus mu je gorak, a munafik koji ne
u~i Kur’an je kao gorka tikvica; nema mirisa a okus joj je gorak.”
(Muttefekun alejhi)

996. Omer b. el-Hattab, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Zaista, Allahovom Knjigom (Kur’anom) uzdi`e jedne narode, a poni`ava druge.”
(Muslim)

999. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Ko prou~i jedan harf - slovo iz Allahove Knjige (Kur’ana), imat }e nagradu, a nagrada se
desetorostruko uve}ava. Ja ne ka`em da je ‘Elif - Lam-Mim’ jedan harf, nego ‘Elif’ je harf,
‘Lam’ je harf i ‘Mim’ je harf.”
(Tirmizi, hasen, sahih)
1000. Ibn-’Abbas, r.a., veli da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Onaj u
180 Rijadu-s-salihin

~ijim grudima nema ni{ta iz Kur’ana (ne pamti ni{ta iz Kur’ana) jeste kao razvaljena i napu{tena
ku}a.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1001. ‘Abdullah b. ‘Amr b. el-’As, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, rekao: “U~a~u Kur’ana }e na Sudnjem danu biti re~eno: ‘U~i i penji se (d`enetskim
stepenicama - dered`ama), u~i lijepo i pravilno, kao {to si i na dunjaluku u~io, jer, tvoje
mjesto (dered`a u D`ennetu) je kod posljednjeg ajeta koji prou~i{.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

181. Du`nost je odr`avati i ~uvati Kur’an i ne prepustiti ga zaboravu.

1002. Ebu-Musa r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Brinite se i ~uvajte ovaj Kur’an (ono {to ste nau~ili iz njega), jer, tako mi Onoga u ~ijoj je ruci
Muhammedova du{a, on se zaboravlja br`e nego {to se deva oslobodi sveze (konopa
kojim joj je noga svezana).”
(Muttefekun alejhi)

182. Lijepo je Kur’an u~iti uljep{anim glasom!

1004. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je rekao:

“Allah ne slu{a - ne poklanja pa`nju ni~emu kao vjerovjesniku lijepa glasa, koji glasno i lijepo
u~i Kur’an.”
(Muttefekun alejhi)

183. Podsticanje na u~enje odre|enih ajeta i sura iz Kur’ana

1009. Ebu-Se’id Rafi’ b. Mu’alla, r.a., veli: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao mi je: ‘Ho}e{ li da te podu~im najva`nijoj suri u Kur’anu, prije nego {to iza|e{ iz
d`amije?’ Zatim me je uzeo za ruku pa, kada smo htjeli iza}i, ja mu rekoh: ‘O Allahov
Poslani~e, rekao si da }e{ me podu~iti najva`nijoj suri u Kur’anu?’, a on mi odgovori:
‘Elhamdu lillahi rabbil ‘alemin (Fatiha) - to je sedam ajeta koji se ponavljaju (“Esseb’ulmesani”)
i veli~anstveni Ku’ran koji mi je dat.’”
(Buhari)

1010. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
Rijadu-s-salihin 181

rekao za suru “Kulhuvellahu ehad”: “Tako mi onoga, u ~ijoj je ruci moja du{a, ona je ravno
tre}ini Kur’ana.”
U jednom drugom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao
svojim ashabima: “Zar nije svaki od vas u stanju prou~iti tre}inu Kur’ana u jednoj no}i?”
Po{to im je to izgledalo te{ko, oni reko{e: “A ko je to od nas u stanju, o Allahov Poslani~e?”
A on im odgovori: “Kulhuvellahu ehad” tre}ina je Kur’ana.”
(Buhari)

1015. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
tra`io je uto~i{te (kod Allaha) od d`ina i insanskog pogleda (uroka), sve dok mu nisu
objavljene ‘Mu’avvizetani’: sure El-Felek i sura En-Nas, a kada su mu one objavljene, u~io
je njih, ostaviv{i sve ostalo.”
(Tirmizi, hasen)

1018. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: “Ne
~inite va{e ku}e grobovima (ne u~e}i i ne klanjaju}i u njima), jer {ejtan zaista bje`i od ku}e
u kojoj se u~i sura El-Bekara.”

1021. Ebu Derda’, r.a., pripovijeda da je Resulullah (sallallahu ‘alejhi ve selleme) rekao:
“Ko nau~i (napamet) deset ajeta s po~etka sure El-Kehf, }e biti sa~uvan od Ded`ala.” U
drugom predanju stoji: “... s kraja sure El-Kehf.”
(Muslim)

1022. Ibn-Abbas, r.a., prenosi: “Dok je D`ibril sjedio kod Poslanika, s.a.v.s., ~uo je
jedan glas iznad sebe, pa je podigao glavu i rekao: ‘Ovo su se vrata nebeska otvorila danas.
Nikad do danas se nisu otvorila.’ Kroz njih je u{ao melek jedan, pa D`ibril re~e: ‘Ovaj melek
si{ao je prvi put na Zemlju. Nikad ranije nije silazio.’ Melek nazva selam i re~e: ‘O Muhammede,
raduj se zbog dva svjetla (nur) koja su ti donesena, a prije ni jedan poslanik ih nije dobio, to
su: Fatihatul kitab (fatiha) i zavr{eci sure Bekare. Ti zaista ne}e{ ni harfa iz njih prou~iti, a
da ne}e{ to dobiti.’”
(Muslim)

184. Okupljanje radi u~enja i prou~avanja Kur’ana pohvalno je.

1023. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih ku}a (d`amija) da u~e Allahovu Knjigu
182 Rijadu-s-salihin

(Kur’an) i da je me|usobno prou~avaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost,

okru`e ih meleki i Allah ih spomene me|u onima koji su kod Njega.”
(Muslim)

185. Vrijednosti i odlike abdesta

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, kada ho}ete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata
operite, a dio glava svojih potarite, i noge svoje do iza ~lanaka”... do rije~i:
“Allah vam ne `eli pri~initi pote{ko}e, ve} vas `eli u~ini ~istim i da vam blagodat
svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.” (El-Maide, 6)

1026. Osman, b. ‘Affan, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,
rekao: “Ko lijepo i kako treba abdest uzme, iza|u grijesi iz njegova tijela, pa ~ak i ispod
njegovih noktiju.”
(Muslim)

1028. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je rekao:

“Kada se rob musliman (mu’min) abdesti, pa opere svoje lice, spadnu s njega, sa posljednjom
kapi vode, svi grijesi koje je po~inio o~ima gledaju}i; kada opere svoje ruke, spadnu s njih,
s posljednjom kapi vode, svi grijesi koje je rukama po~inio; a kada opere svoje noge, spadnu
s njih, vodom ili s posljednjom kapi vode, svi grijesi radi kojih je nogama hodio, tako da,
nakon abdesta, iza|e ~ist od grijeha.”
(Muslim)

1029. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao na groblje, pa

rekao: “Esselamu alejkum, boravi{te naroda koji vjeruje, i mi }emo vam se in{allah pridru`iti,
a `elio bih vidjeti na{u bra}u.” Reko{e: “Nismo li mi tvoja bra}a, Allahov Poslani~e?” Re~e:
“Vi ste moji ashabi, a bra}a su oni koji jo{ nisu do{li na ovaj svijet.” Reko{e: “Kako }e{
poznati one koji jo{ nisu do{li, od tvog ummeta, o Allahov Poslani~e?” Re~e: “Reci mi kada
bi ~ovjek imao konje s bijelom pjegom na ~elu, da li bi ih mogli prepoznati me|u potpuno
crnim konjima?” Reko{e: “Mogli bismo, Allahov Poslani~e.” On re~e: “Na{a }e bra}a do}i
svijetlih (bijelih) lica i ~isti od abdesta, a ja }u ih predvoditi na Havd (vrelo Poslanikovo
s.a.v.s).”
(Muslim)
1032. Omer, b. el-Hattab, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da
Rijadu-s-salihin 183

je rekao: “Ko od vas abdesti, pa abdest upotpuni, a zatim ka`e: ‘Vjerujem da nema drugog
boga, osim Jedinog Allaha, Koji nema druga, i vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov
Poslanik, }e biti mu otvorena osmera d`enetska vrata, da u|e na koja ho}e.’”
(Muslim)
A Tirimizi u svome predanju dodaje: “Bo`e moj, u~ini me od onih koji se kaju i od onih koji
se ~iste.”

186. Vrijednosti i odlike ezana

1033. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi ove rije~i Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Kada bi ljudi znali vrijednost ezana i prvog safa, a zatim morali kockom odre|ivati ko }e
ezaniti, ili u prvi saf stati, oni bi to ~inili; kada bi znali vrijednost ranjenja na namaz, oni bi se
u tome natjecali, a kada bi znali vrijednost jacije i sabah - namaza, oni bi na njih dolazili, pa
makar pu`u}i!”
(Muttefekun alejhi)

1034. Mu’avija, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Mujezini }e biti najdu`ih vratova na Sudnjem danu (s najve}om nadom }e is~ekivati
Allahovu milost).”
(Muslim)

1035. ‘Abdullah b. ‘Abdurrahman b. Ebu-Sa’sa’ pripovijeda da mu je Ebu-Se’id el-Hudri,

r.a., rekao: “Vidim da voli{ ovce i pustinju, pa kada si sa svojim ovcama ili u svojoj pustinji i
htjedne{ ezan za namaz prou~iti, podigni svoj glas, jer, sve {to ~uje glas mujezina bio d`in,
insan, ili ne{to drugo svjedo~it }e mu na Sudnjem danu.” Zatim Ebu-Se’id re~e: “To sam ~uo
od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”

1037. ‘Abdullah b. ‘Amr b. el-’As, r.a., prenosi da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, kad ka`e: “Kada ~ujete ezan, ponavljajte za mujezinom, a zatim salavat
na mene donesite, jer ko jedan salavat na mene donese, Allah }e na njega donijeti deset.
Potom molite Allaha da mi podari ‘El-Vesile’, mjesto u D`ennetu koje ne prili~i nikom osim
jednom od Allahovih robova, a ja se nadam da ja budem taj rob, pa ko mi bude tra`io “El-
Vesile”, imat }e pravo na moj {efaat.”
(Muslim)

1039. D`abir, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ove rije~i:
184 Rijadu-s-salihin

“Ko ka`e kada ~uje ezan: ‘Allahu, Gospodaru ovog poziva savr{enog i namaza
uspostavljenog, podari Muhammedu “El-Vesile” (najodabranije mjesto u D`ennetu) i “El-
Fadile”, i pro`ivi ga na hvale dostojnom mjestu koje si mu obe}ao’, zaslu`io je moj {efa’at na
Sudnjem danu.’”
(Buhari)

1040. S’ad b. Ebi-Vekkas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme,

rekao: “Ko, kada ~uje ezan, ka`e: Vjerujem da je samo Allah Bog, koji nema druga i da je
Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, zadovoljan sam da mi Allah bude Gospodar,
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Poslanik, a islam vjera, }e biti mu opro{teni (manji)
grijesi.’”
(Muslim)

1041. Enes, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Primljena
je dova koja se prou~i izme|u ezana i ikameta.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

187. Vrijednost i odlike namaza

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Zaista, namaz odvra}a od razvrata i od svega {to je ru`no.” (El-Ankebut, 45)

1042. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je od Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ~uo

ove rije~i: “[ta mislite, kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka, u kojoj bi se on pet puta
dnevno kupao, bi li imalo prljav{tine na njemu ostalo?” “Ne bi”, odgovori{e prisutni, a
Resulullah, a.s., dodade: “To je primjer pet dnevnih namaza, s kojima Allah bri{e po~injene
grijehe.”
(Muttefekun alejhi)

1044. Ibn-Mes’ud, r.a., pripovijeda da je jedan ~ovjek poljubio neku `enu, pa je do{ao i
obavijestio o tome Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme. Tada je Uzvi{eni Allah
objavio ovaj ajet: “I obavljaj molitvu po~etkom i krajem dana, i u prvim ~asovima no}i! Dobra
djela zaista poni{tavaju hr|ava.” (El-Hud, 114) ^ovjek tada upita: “Je li to samo za mene?”,
a Poslanik odgovori: “Za sav moj ummet.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 185

188. Zna~aj sabahskog i ikindijskog namaza

1050. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi ove rije~i Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Nad vama naizmjeni~no bdiju meleki dana i meleki no}i, a sastaju se (smjenjuju se) na
sabahskom i ikindijskom namazu. Zatim se oni koji su me|u vama no}ili penju (na nebesa),
pa ih Allah upita, a On najbolje zna: ‘U kakvom ste stanju ostavili Moje robove?’, a meleki
odgovore: ‘Ostavili smo ih da klanjaju, a i zatekli smo ih da klanjaju.’”
(Muttefekun alejhi)

1051. D`erir b. Abdullah el-Bed`eli, r.a., pripovijeda: “Bili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu
‘alejhi ve selleme, pa on pogleda u mjesec, a bija{e no} punog mjeseca i re~e: ‘Zaista }ete
vi vidjeti va{eg Gospodara kao {to vidite ovaj mjesec; nimalo se ne}ete namu~iti u Njegovom
vi|enju, pa ako ste u stanju da vas ne pro|e namaz prije izlaska sunca (sabahski) i prije
njegova zalaska (ikindijski), onda tako postupite.’”
(Muttefekun ‘alejhi)

U drugom rivajetu, stoji: “Pa je pogledao u mjesec ~etrnaeste no}i.” (Ovim hadisom
preporu~uje se ~uvanje sabhaskog i ikindijskog namaza; prim. prev.)

1052. Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Ko ostavi ikindijski namaz, propala su mu njegova djela.”
(Buhari)

189. Vrijednost i zna~aj odlaska u d`amiju

1053. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Kad god neko ode u d`amiju - jutrom ili nave~er, Allah mu pripremi mjesto u D`ennetu,
koliko god puta ode ujutro i nave~er.”
(Muttefekun alejhi)

1054. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i

ove rije~i: “Ko se kod svoje ku}e o~isti (abdesti ili okupa), a zatim ode u neku od Allahovih
ku}a (d`amija) da obavi jedan od Njegovih farzova, jednim mu se korakom opra{ta grijeh,
a drugim podi`e stepen (u D`ennetu).”
(Muslim)
1057. Ebu Musa r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
186 Rijadu-s-salihin

“Najve}u nagradu za namaz ima ~ovjek koji najvi{e koraka napravi do namaza (d`amije),
a zatim onaj koji je bli`e. Onaj ko i{~ekuje namaz da ga klanja od onoga ko klanja, (sam) pa
legne da spava.”
(Muttefekun alejhi)

190. Vrijednost i{~ekivanja namaza

1061. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:

“Jedan od vas je u namazu sve dok je namazom zauzet i dok ga jedino namaz spre~ava da
se vrati obitelji.”
(Muttefekun alejhi)

191. Zna~aj i vrijednost zajedni~kog namaza

1064. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:
“Namaz obavljen u d`ema’atu vredniji je i bolji od namaza pojedinca za dvadeset sedam
dered`a.”
(Muttefekun alejhi)

1066. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi i ka`e: “Do{ao je slijepac Poslaniku, s.a.v.s., i rekao:
‘Allahov Poslani~e, nemam vodi~a koji bi me dopratio do mesd`ida.’ Zatim je tra`io od
Poslanika, s.a.v.s., da mu da povlasticu da klanja u ku}i, pa mu odobri, ali kad se ovaj udalji,
dozva ga i upita: ‘^uje{ li poziv na namaz?’ Re~e: ‘Da.’ Re~e mu: ‘Odazovi mu se.’”
(Muslim)

1068. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao:

“Tako mi Onoga u ~ijoj je ruci moja du{a, bio sam naredio da naredim da se saberu drva,
zatim naredim da se ezan prou~i za namaz, zatim naredim nekom ~ovjeku da imami svijetu,
zatim odem do ljudi (koji ne dolaze na namaz) i popalim njihove ku}e.”
(Muttefekun alejhi)

1069. Od Ibn-Mesuda, r.a., prenosi se da je rekao: “Kome pri~injava zadovoljstvo da

sutra sretne Allaha, d`.{., kao musliman, neka ~uva ove namaze, jer }e biti prepoznat po
njima. Zaista je Allah propisao va{em Poslaniku, s.a.v.s., sunnete, Allahove upute, a namazi
se ubrajaju u sunnete, upute. Ako vi usklanjate u va{im ku}ama, kao onaj {to izostavlja
d`emat i klanja u svojoj ku}i, tada }ete ostaviti sunnet svog Poslanika, s.a.v.s., a ako
Rijadu-s-salihin 187

ostavite sunnet svog Poslanika, s.a.v.s., zalutat }ete.

Ja znam da mi (ashabi), nismo izostavljali namaz u d`ematu, izostavljali su ga samo
munafici, poznati licemjeri. Nekada bi nekog od nas dopratili me|u dvojicom, oslanjaju}i se
na njih dok bi stao u saf.”
(Muslim)
U drugom njegovom predanju stoji: “Zaista nas je Poslanik, s.a.v.s., podu~io sunnetima
upute, a od tih sunneta je namaz u d`amiji u kojoj se u~i ezan.”

1070. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je ~uo od Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, ove rije~i: “Trojicu ljudi, bilo u selu ili u pustinji, koji ne obavljaju namaz u d`ema’atu,
{ejtan je ve} savladao, pa se dr`ite d`ema’ata, jer, vuk jede ovcu koja se odvoji od stada.”
(Ebu-Davud, sa hasen senedom)

192. Podsticanje na obavljanje sabaha i jacije u d`ema’atu.

1071. Osman b. ‘Affan, r.a., pripovijeda da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, kad ka`e: “Ko klanja jaciju u d`ematu, kao da je klanjao pola no}i, a ko klanja sabah
u d`ematu, kao da je klanjao cijelu no}.”
(Muslim)

1073. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema te`eg
namaza munaficima od sabaha i jacije, a kad bi znali {ta je u njima, dolazili bi da obave ta dva
namaza, pa makar pu`u}i.”
(Muttefekun alejhi)

193. O naredbi ~uvanja propisanih namaza

i strogoj zabrani njihovog ostavljanja!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Redovno namaz obavljajte, naro~ito onaj krajem dana.” (El-Bekara, 238)
“Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na
miru.” (Et-Tevba, 5)

1074. Ibn-Mes’ud, r.a., pripovijeda: “Pitao sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve
selleme, koje je djelo najodabranije?, pa on re~e: ‘Namaz obavljen u njegovom vremenu.’
‘Zatim koje?’, upitah ja, a on re~e: ‘Dobro~instvo prema roditeljima.’ ‘Zatim koje?’, upitah
188 Rijadu-s-salihin

ponovo, a on re~e: ‘Borba na Allahovom putu.’”

(Muttefekun alejhi)

1075. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Islam
se temelji na ovih pet temelja: o~itovanju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed
Allahov Poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju
had`a.”
(Muttefekun alejhi)

1076. Ibn-Omer, r.a., prenosi i ove rije~i Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme:
“Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne budu svjedo~ili da nema boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, klanjali namaz i davali zekat, pa kada to u~ine,
za{titili su od mene svoju krv (`ivote) i svoje imetke, osim kada to islam zahtijeva, a ra~un
}e Allahu polagati.”
(Muttefekun alejhi)

1077. Mu’az, r.a., pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme poslao, me
je u Jemen i rekao: ‘Do}i }e{ narodu, sljedbenicima Knjige (kitabijama), pa ih pozovi da
posvjedo~e da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov Poslanik. Ako ti se u
tome odazovu, saop}i im da im je Uzvi{eni Allah propisao pet namaza u svakom danu (i
no}i). Ako ti se i u tome odazovu, upoznaj ih da im je Uzvi{eni Allah propisao zekat - sadaku
koja se uzima od njihovih bogata{a i predaje njihovim siromasima. Ako ti se i u tome
odazovu, ne diraj u njihovu najvredniju imovinu (prilikom uzimanja zekata) i ~uvaj se dove
onoga kome je nepravda u~injena, jer izme|u nje i Allaha nema zastora.”
(Muttefekun alejhi)

1078. D`abir, r.a., prenosi da je ~uo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad
ka`e: “Izme|u ~ovjeka i {irka i nevjerovanja je napu{tanje namaza.”
(Muslim)

1080. [ekik b. Abdullah, savremenik Muhammedovih, a.s., drugova (tabiin) i kod svih
priznat po svojoj vjerodostojnosti, rahimehullah, veli: “Ashabi, Muhammedovi (sallallahu
‘alejhi ve selleme) drugovi, nisu ostavljanje nijednog djela smatrali nevjerstvom, osim
ostavljanja namaza.”
(Tirmizi, hasen)
1081. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Prvo za {ta }e
Rijadu-s-salihin 189

~ovjek polagati ra~un na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu bude ispravan i primljen,
spasio se i uspio je. A ako mu namaz ne bude primljen, izgubio je i propao.”
Ako mu bude nedostajalo od farzova, Allah, d`.{., }e re}i: “Pogledajte ima li {ta kod
ovog Mog roba od nafile”, pa }e mu se njome nadoknaditi ono {to bude falilo od farzova.
A zatim }e polagati ra~un za ostala djela na ovakav na~in.”
(Tirmizi, hasen)

194. Vrijednost prvog safa i naredba o upotpunjavanju

prvih safova, njihovom poravnavanju i zbijanju.

1082. D`abir, b. Semure, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve

selleme, istupio pred njih, pa im je rekao: “Zar se ne}ete poredati u safove, kao {to se meleki
poredaju kod svoga Gospodara?” “A kako se meleki poredaju kod svoga Gospodara?”,
upitasmo mi, a on odgovori: “Upotpune prve safove i zbiju se u njima.”
(Muslim)

1083. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bi

ljudi znali kakva je vrijednost poziva (ezana) i prvoga safa, i kada se ne bi mogli dogovoriti
ko }e u njega stati, nego bacanjem kocke, bacali bi kocku.”
(Muttefekun alejhi)

1085. Ebu-Seid el-Hudar, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ashabe da
se povla~e u namazu unazad, pa im re~e: “Naprijed pro|ite i za mnom se povodite, a neka
se za vama povode oni koji su iza vas. Dokle god se povla~e neki ljudi, sve dotle ih Allah
unaza|uje.”
(Muslim)
1086. Od Ebu-Mes’uda r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., doticao
je na{a ramena pred po~etak namaza, govore}i: ‘Poravnajte se, nemojte se razilaziti, pa da
vam se srca razi|u. Neka iza mene stanu punoljetni i razumni, a zatim oni koji su iza njih, a
zatim oni koji su iza njih.’”
(Muslim)

1087. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
“Poravnajte va{e safove, jer zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti
namaza.”
(Muttefekun alejhi)
190 Rijadu-s-salihin

A u Buharijinu rivajetu, stoji: “... jer zaista je poravnavanje safova sastavni dio obavljanja
namaza.”

1089. Numan b. Be{ir, r.a., prenosi: “^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ka`e:
“Ili }ete poravnati svoje safove, ili }e vas Allah razdvojiti.”
(Muttefekun alejhi)
U Muslimovom predanju stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., poravnavao je na{e safove
kao da ispravlja luk od strijele dok ne bi vidio da smo shvatili. Jednog dana iza{ao je i stao
i gotovo da rekne ‘Allahu ekber’, pa opazi jednog ~ovjeka, beduina da mu prsa str~e iz safa,
pa re~e: ‘O Allahovi robovi, ili }ete vi safove poravnati, ili }e vas Allah razjediniti.’”

1090. Od El-Bera’a bin ‘Aziba, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
prolazio je kroz safove, s kraja na kraj, dodiruju}i na{a prsa i ramena i govore}i: ‘Nemojte
se razilaziti, pa da vam se srca razi|u.’ On je tako|er govorio: ‘Zaista, Allah i Njegovi meleki
donose salavat na prve safove.’”
(Ebu-Davud, hasen)

1091. Od Ibn-’Umera r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uspostavite

i poravnajte safove, sastavite ramena, popunite praznine, blago doti~ite ruke va{e bra}e i
nemojte ostavljati praznina za {ejtana. Ko sastavi saf, Allah }e ga sastaviti sa Sobom, a ko
prekine saf, Allah }e ga od Sebe odvojiti.”
(Ebu-Davud, hasen, sahih)

195. Potvr|eni sunneti sa farzovima, njihov minimalni

i potpuni broj, i sredina izme|u toga dvoga

1097. Od majke pravovjernih, Ummu Habibe Remle bint Ebi-Sufjan, r.a., prenosi se da
je rekla: “^ula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Nema nijednoga (Allahova)
roba - muslimana, koji svaki dan klanja Uzvi{enom Allahu dvanaest rekata nafile, osim
farzova, a da mu ne}e Allah sagraditi ku}u u D`ennetu!’ Ili re~e: ‘ ... a da mu ne}e biti
sagra|ena ku}a u D`ennetu!’”
(Muslim)

1098. Od Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da je rekao: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom,

s.a.v.s., dva rekata prije podnevskog farza i dva rekata poslije, dva rekata poslije d`ume,
Rijadu-s-salihin 191

dva rekata poslije ak{amskog farza i dva rekata poslije jacijskog farza.”
(Muttefekun alejhi)

196. Potvr|enost dva rekata sabahskog sunneta

1100. Od Ai{e, r.a., prenosi se da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije ostavljao ~etiri rekata prije
podnevskog farza i dva rekata prije sabahskog farza.
(Buhari)

1101. Od nje se, tako|er, prenosi da je rekla: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije se ~vr{}e
obavezao ni na jednu nafilu, kao {to se obavezao na dva rekata sabahskog sunneta.”
(Muttefekun alejhi)

1102. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dva rekata sabaha su
bolja od dunjaluka i svega {to je na njemu.”
(Muslim)

U njihovom drugom predanju stoji, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dva rekata sabaha
su mi dra`a od ~itavog dunjaluka.”

197. Kra}e u~enje na sabahskom sunnetu; {ta se na njemu u~i i kada mu je

vrijeme?

1104. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao dva kratka rekata
sabahskog namaza, izme|u ezana i ikameta.
(Muttefekun alejhi)

U jednom drugom njihovom rivajetu stoji: “... klanjao je kratko dva rekata sabahskog
sunneta, kada ~uje ezan, tako da sam se pitala: ‘Je li prou~io na svakome jednu Fatihu?!’”
A u Muslimovom rivajetu stoji: “... klanjao je kratko dva rekata sabahskog sunneta kada
~uje ezan”, a u drugom rivajetu: “... kad se pojavi zora.”

1108. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io na dva rekata
sabahska sunneta poslije Fatihe: “Kul ja ejjuhel kafirun i Kulhuvallahu ehad.”
(Muslim)
192 Rijadu-s-salihin

1109. Ibn-’Umer, r.a., pripovijeda: “Pratio sam da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~itav mjesec
dana u~i na dva rekata prije sabahskog farza: ‘Kul ja ejjuhel kafirun i Kulhuvallahu ehad.’”
(Tirmizi, hasen)

198. Lijepo (mustehab) je prile}i poslije dva rekata sabahskog sunneta

naslonjen na desnu stranu kao i podsticanje
na to bez obzira da li se probdjela no} u namazu ili ne

1111. Ai{a, r.a., prenosi i ka`e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao bi u vrijeme od jacije
do sabaha jedanaest rekata, predaju}i selam poslije svaka dva rekata, a zatim bi zavr{io
neparno (vitr) sa jednim rekatom. Pa kada bi mujezin zavr{io sa sabahskim ezanom, a ve}
bi zora osvanula, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao bi na njegov ezan i klanjao dva kratka
rekata, zatim bi se spustio na desnu stranu i tako malo pri~ekao dok mujezin ne obavi
ikamet.”
(Muslim)

1112. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi i ka`e: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Kada
klanja neko od vas dva rekata sabahska sunneta, neka odlegne malo na desnu stranu.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

199. Podnevski sunneti

1113. Od Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da je rekao: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom,

s.a.v.s., dva rekata prije podnevskog farza i dva rekata poslije.”
(Muttefekun alejhi)

1114. Od Ai{e, r.a., prenosi se da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije izostavljao ~etiri rekata
prije podnevskog farza.
(Buhari)

1116. Od Ummu Habibe, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: ‘Ko bude ~uvao ~etiri rekata prije podnevskog farza i ~etiri poslije, Allah ga je zabranio
vatri d`ehenemskoj.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1118. Ai{a, r.a., pri~a da Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada ne bi klanjao prije podnevskih
Rijadu-s-salihin 193

farza ~etiri rekata, to bi u~inio poslije farza.

(Tirmizi, hasen)

200. Ikindijski sunneti

1120. Ibn-’Umer, r.a., ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah se smilovao
~ovjeku koji klanja prije ikindijskog farza ~etiri rekata.”
(Ebu-Davud i Tirmizi, hasen)

1121. Od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao prije
ikindijskog farza dva rekata.
(Ebu-Davud, sahih)

201. Ak{amski sunneti prije i poslije farza

1122. Abdullah ibn Mugaffel, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Klanjajte
prije ak{amskog farza”, da bi tre}i put dodao: “... onaj ko ho}e.”
(Buhari)

1124. Enes, r.a., rekao je: “Klanjali smo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., dva
rekata poslije zalaska sunca, a prije ak{amskog farza”, pa mu je re~eno: ‘Je li ih i Allahov
Poslanik klanjao?’ A on je na to odgovorio: ‘On nas je vidio da klanjamo, a nije nam naredio
niti nam je zabranio.’”
(Muslim)

1125. Enes, r.a., pripovijeda: “Bili smo u Medini, pa kad bi za~uo ezan za ak{am -
namaz, oni bi po`urili i klanjali po dva rekata namaza nafile prije farza stoje}i naspram
(d`amijskih) stupova. Kad bi jedan ~ovjek, stranac, do{ao u d`amiju, mislio bi da je namaz
obavljen zbog mnogobrojnih klanja~a ova dva rekata.”
(Muslim)

203. D`umanski sunneti

1126. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Kada neko od vas klanja d`umu, neka poslije nje klanja ~etiri rekata.’”
(Muslim)
194 Rijadu-s-salihin

1127. Ibn-Omer pripovijeda da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije klanjao poslije d`ume dok
ne ode ku}i, pa bi on kod ku}e klanjao dva rekata.”
(Muslim)

204. Mustehab je klanjati sve vrste nafila u ku}i; naredba je da se, prilikom
klanjanja nafile, pomjeri s mjesta na kojem je klanjan farz, ili, pak, da se
izme|u njih ne{to progovori

1128. Od Zejd ibn Sabita, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “O ljudi,
klanjajte u svojim ku}ama, jer je, zaista, najbolji onaj namaz (koji) ~ovjek obavi u svojoj ku}i,
osim farzova.”
(Muttefekun alejhi)

1129. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Klanjajte neke
va{e nafila-namaze u ku}ama, nemojte ku}e pretvarati u grobnice.”
(Muttefekun alejhi)

1130. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Kada neko do vas obavi namaz u d`amiji, neka i u svojoj ku}i u~ini dio od svoga namaza,
jer zaista }e Allah od njegova namaza, u njegovoj ku}i, u~initi veliko dobro.’”
(Muslim)

205. Podsticanje na obavljanje vitr - namaza, obja{njenje njegova vremena,

te da je on potvr|eni sunnet.

1132. Od Alije r.a., prenosi se da je rekao: “Vitr nije obavezan kao namaski farzovi, ali
ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~inio sunnetom, kada je rekao: ‘Zaista je Allah nepar
(jedan), voli jedno}u, pa klanjajte vitr neparan broj rekata, o pripadnici Kur’ana.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)
1133. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u svako doba
no}i klanjao vitr; na njenom po~etku, sredini i na kraju, a zadnje vrijeme svog `ivota klanjao
je vitr na kraju no}i.”
(Muttefekun alejhi)
1138. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko
se boji da ne}e ustati na kraju no}i, neka klanja vitr na njenom po~etku, a ko `eli da ustane
na kraju no}i, neka vitr klanja krajem no}i, jer zaista je namaz krajem no}i osvjedo~en, tj.
Rijadu-s-salihin 195

prisustvuju mu meleki, a to je bolje.’”

(Muslim)

206. Duha (ku{luk) - namaz, najmanji, srednji i najvi{i broj

njegovih rekata, te podsticanje na njegovo redovno obavljanje.

1140. Ebu-Zerr, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Svako jutro na

svaki va{ zglob se daje sadaka; svaki tesbih je sadaka, svako (izgovoreno) “elhamdu
lillahi” sadaka je, svako (izgovoreno) “la ilahe illallah” sadaka je, svaki (izgovoreni) tekbir
sadaka je, nare|ivanje dobra sadaka je, odvra}anje od poku|enog sadaka je, a sve to
zamjenjuju dva rekata duha - namaza.”
(Muslim)

208. Podsticanje na klanjanje dva rekata tahijjetul-mesd`ida i o tome da je

mekruh sjesti u bilo kojem vaktu, prije nego se klanjaju dva rekata, bila ona
tahijjetul - mesd`id, farzovi, potvr|eni sunneti, ili ne{to drugo.

1144. Od Ebu-Katade, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
Kada neko od vas u|e u d`amiju, neka ne sjeda, dok ne klanja dva rekata.’”
(Muttefekun alejhi)

210. Fadileti (vrijednosti) petka, du`nost da se toga dana okupa, namiri{e,

porani na d`uma - namaz, da se dova ~ini toga dana i donosi salavat na
Vjerovjesnika, s.a.v.s., te obja{njenje da u tom danu ima ~as (momenat) kada
se dova prima i da je mustehab (lijepo) {to vi{e spominjati Allaha, d`.{.,
poslije d`uma-namaza.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“A kada se molitva obavi, onda se po zemlji razi|ite i Allahovu blagodat
tra`ite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli {to `elite.” (El-D`um‘a, 10)

1147. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak; toga dana je stvoren Adem, toga dana
je uveden u D`ennet i toga dana je iza{ao iz njega.’”
(Muslim)
196 Rijadu-s-salihin

1149. Od njega se tako|er prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Pet dnevnih

namaza, d`uma do d`ume, ramazan do ramazana, bri{u grijehe po~injene izme|u njih, ako
se izbjegnu veliki grijesi.”
(Muslim)

1150. Od njega i Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da su ~uli Allahova Poslanika, s.a.v.s.,

kako na svom mimberu govori: “Ili }e se ljudi okaniti zapostavljanja d`uma - namaza, ili }e
Allah zape~atiti njihova srca, pa }e postati nemarni (nehajni, a uz to i bezbri`ni).”
(Muslim)

1151. Od Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada

neko od vas ho}e i}i na d`umu, neka se okupa!”
(Muttefekun alejhi)

1154. Od Selmana, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
“Nijedan ~ovjek ne}e se okupati petkom, o~istiti se koliko mo`e, namirisati se uljem ili
ku}nim mirisom, zatim iza}i (na namaz), ne rastavljaju}i izme|u dvojice, zatim klanjati {to
mu je propisano, zatim slu{ati kada imam bude govorio, a da mu ne}e bit opro{teno
izme|u te i slijede}e d`ume.”
(Buhari)

1155. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se

u petak okupa, poput kupanja od d`unupluka, zatim ode u d`amiju u prvom satu - kao da je
devu `rtvovao; ko ode u drugom satu - kao da je kravu `rtvovao; ko ode u tre}em satu - kao
da je rogatog ovna `rtvovao, ko ode u ~etvrtom satu kao da je koko{ `rtvovao, ko ode u
petom satu - kao da je jaje udijelio, a kada se imam pojavi (na minberu) - do|u meleci i
slu{aju hutbu.”
(Muttefekun alejhi)

212. Vrijednosti no}nog namaza

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I probdij dio no}i u molitvi, to je samo tvoja du`nost; Gospodar tvoj }e ti
na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (El-Isra‘, 79)
“Bokovi njihovi se postelja li{avaju...” (Es-Sed`da, 16)
“Oni su no}u samo malo spavali.” (Ez-Zarijat, 17)
Rijadu-s-salihin 197

1160. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao je no}u toliko
da bi mu ~ak stopala naticala, pa sam mu rekla: ‘Za{to to radi{, o Allahov Poslani~e, kad su
ti opro{teni grijesi koje si po~inio i koje }e{ po~initi?’ On mi je odgovorio: ‘A zar da ne budem
zahvalan rob?’”
(Muttefekun alejhi)

1161. Alija. r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao njemu i Fatimi no}u, pa
bi upitao: “A zar ne klanjate?”
(Muttefekun alejhi)

1162. Salim b. Abdullah b. Omer b. Hatab, r.a., prenosi od svog oca Abdullaha, da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Divan li je ~ovjek Abdullah, samo kad bi jo{ klanjao no}u.”
“Poslije toga”, veli Salim, “Abdullah ibn Omer, r.a., spavao je no}u samo malo (klanjao bi).”
(Muttefekun alejhi)

1163. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “O
Abdullahu, nemoj biti kao taj i taj, koji je obavljao no}ne namaze, pa je to napustio.”
(Muttefekun alejhi)

1164. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi: “Neko je spomenuo jednog ~ovjeka u Poslanikovu

prisustvu i rekao da doti~ni spava cijelu no} sve do svanu}a. Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Tom
se ~ovjeku u u{i {ejtan pomokrio.’”
(Muttefekun alejhi)

1165. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada

neko od vas zaspi, {ejtan mu na potiljku zave`e tri ~vora i pri vezivanju svakog ka`e:
‘Mora{ dugu no} prespavati!’ Ukoliko se doti~ni probudi, pa spomene Uzvi{enog Allaha,
odrije{i mu se jedan ~vor; pa ako uzme abdest, odrije{i se jo{ jedan ~vor; pa ako klanja, odrije{i
se i tre}i ~vor, i on osvane ~io i raspolo`en. U protivnom, osvane lo{eg raspolo`enja, I lijen.”
(Muttefekun alejhi)

1166. Od ‘Abdullaha ibn Selama, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “O

ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte no}u dok svijet spava, u}i }ete u D`ennet u
miru.”
(Tirmizi, hasen, sahih)
198 Rijadu-s-salihin

1167. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji

post, poslije ramazana, je u Allahovom mjesecu muharremu, a najbolji namaz, nakon farzova,
je no}ni namaz (kijamul-lejli).”
(Muslim)
1170. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mrsio bi tokom
mjeseca, tako da bismo pomislili da nijedan dan nije postio, pa bi opet postio tako da bismo
pomislili da nijedan dan nije mrsio. Nisi mogao po`eljeti da ga vidi{ da klanja no}u, a da ga ne
bi vidio, niti da ga vidi{ da spava, a da ga ne bi vidio.”
(Buhari)

1172. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije klanjao vi{e
od jedanaest rekata, bilo u ramazanu ili nekom drugom mjesecu; klanjao bi ~etiri rekata, a ne
pitaj o njihovoj ljepoti i duljini, zatim bi klanjao tri, pa sam mu rekla: ‘Allahov Poslani~e, ho}e{
li spavati prije nego klanja{ vitr?’ On je odgovorio: ‘Ai{a, moje o~i spavaju, ali moje srce ne
spava!’”
(Muttefekun alejhi)

1175. Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je rekao: “Jedne no}i sam klanjao sa Vjerovjesnikom,
s.a.v.s., i on je otpo~eo u~iti suru ‘El-Bekara’, pa rekoh (u sebi): ‘U~init }e ruku’ nakon sto
ajeta!’, pa kad ih je prou~io rekoh: ‘Klanjat }e sa njom jedan rekat!’, pa kad ju je prou~io
rekoh: ‘Nakon nje }e na ruku’!’; zatim je otpo~eo suru ‘En-Nisa’ i prou~io je, pa suru ‘Ali
‘Imran’, i prou~io je, u~e}i tako da je svaki harf pravilno i te~no izgovarao. Kada bi prou~io
ajet u kom je tesbih izgovorio bi ga, kada bi nai{ao na dovu u~inio bi dovu; kada bi prou~io
ajet u kom se utje~e od {ejtana; utjecao bi se od njega. Zatim je u~inio ruku’, izgovaraju}i
‘subhane rabbijelazim’, pa je ostao na ruku’u koliko i na kijamu, zatim rekao je’semi’a Allahu
limen hamideh rabbena lekel-hamd’; zatim je dugo stajao, blizu onoliko koliko je bio na
ruku’u, zatim je sed`du u~inio govore}i ‘subhane rabbijel a’la’, a sed`da je bila duga skoro
koliko i kijam (stajanje).”
(Muslim)

1179. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘U no}i ima jedan ~as (momenat) u kojem, ako ~ovjek musliman potrefi, mole}i

Allaha Uzvi{enog neko dunjalu~ko ili ahiretsko dobro, molba mu biva usli{ana; taj ~as ima u
svakoj no}i.’”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 199

1183. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah se smilovao
~ovjeku koji ustane no}u, pa klanja i probudi svoju `enu, pa ako ne htjedne, zapljusne je
vodom. Allah se smilovao i `eni koja ustane no}u, pa klanja i probudi svog mu`a, pa ako ne
htjedne, zapljusne ga vodom u lice.”
(Ebu-Davud, sahih)

1184. Ebu-Hurejre, r.a., i Ebu-Seid, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kada jedan ~ovjek probudi svoju `enu no}u, pa oboje klanjaju no}ni namaz odvojeno ili
klanjaju dva rekata zajedno (d`emtile), upisani su u one koji se Allaha sje}aju.”
(Ebu-Davud, sahih)

1185. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Kada se nekom od

vas zadrijema u namazu, neka ide odspavati da bi oti{ao od njega drijeme`, jer, zaista, kad
neko pospan klanja, mo`e se desiti da sebe grdi, umjesto da oprost tra`i.”
(Muttefekun alejhi)

213. Mustehab je ramazanski kijam, tj. teravih namaz.

1187. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko

klanja uz ramazan (teravih namaz), vjeruju}i i nadaju}i se (nagradi), }e biti mu opro{teni
(mali) grijesi koje je po~inio.”
(Muttefekun alejhi)

214. Fadilet ibadeta (kijama) u no}i Lejletul-kadra

i obja{njenje kada, najvjerovatnije, biva ta no}.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Mi smo ga (Kur‘an) po~eli objavljivati u no}i Kadr.” (El-Kadr, 1)
“Mi smo je (Knjigu) po~eli objavljivati u Blagoslovljenoj no}i.” (Ed-Duhan, 3)

1189. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko provede

Lejletul-kadr na kijamu (u ibadetu), vjeruju}i i nadaju}i se (nagradi), }e biti mu opro{teni
(mali) grijesi koje je po~inio.”
(Muttefekun alejhi)
200 Rijadu-s-salihin

1192. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tra`ite Lejletul-
kadr u neparnim no}ima zadnjih deset dana ramazana.”
(Buhari)

1193. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Kada bi nastupila zadnja desetina ramazana,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., provodio bi no} u ibadetu, probudio bi svoju obitelj i trudio se da
ibadet bude {to bolji.”
(Muttefekun alejhi)

1195. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Rekla sam: ‘O Allahov Poslani~e, {ta misli{,
kada bih znala u kojoj je no}i Lejletul-kadr, {ta bih u njoj u~ila?’, a on je odgovorio: ‘Reci:
‘Allahumme inneke ‘afuvvun, tuhibbul’afve fa’fu ‘anni’ (Allahu moj, Ti si Onaj koji opra{ta{,
voli{ da opra{ta{, pa mi oprosti).’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

215. Fadileti upotrebe misvaka, te prirodna, uro|ena svojstva (fitra)

1196. Od Ebu-Hurejrea’a, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada

ne bih ote`ao svome ummetu (ili re~e narodu), naredio bih mu da upotrebljava misvak pri
svakom namazu.”
(Muttefekun alejhi)
1197. Od Huzejfea, r.a., prenosi se da je rekao: “Kada bi Allahov Poslanik ustao iza sna,
trljao bi usta misvakom.”
(Muttefekun alejhi)

1200. Od [urejha ibn Hani’a prenosi se da je rekao: “Rekao sam Ai{i, r.a.: ‘[ta bi
Vjerovjesnik, s.a.v.s., prvo po~eo raditi kada u|e u ku}u?’, a ona je rekla: ‘Prvo bi upotrijebio
misvak.’”
(Muslim)

1203. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Uro|enih

svojstava ima pet, ili pet stvari su fitra (uro|ene osobine): sune}enje (obrezivanje), uklanjanje
dlaka sa stidnih mjesta, podrezivanje nokata, ~upanje dlaka ispod pazuha, te podrezivanje
brkova.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 201

1204. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Deset
stvari su uro|ena svojstva (fitra): podrezivanje brkova, pu{tanje brade, upotreba misvaka,
~i{}enje nosa vodom, podrezivanje nokata, pranje nogu izme|u prstiju, ~upanje dlaka ispod
pazuha, uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, pranje vodom poslije nu`de.’” Prenosilac ka`e:
“Desetu stvar sam zaboravio, a mislim da je ispiranje usta.”
(Muslim)

1205. Ibn-’Umer, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Potkresujte brkove,

a brade pu{tajte.”
(Muttefekun alejhi)

216. Potvr|enost obaveze davanja zekata

njegov fadilet, te ostalo {to je s tim vezano.

Uzvi{eni je Allah rekao:

“Obavljajte namaz i dajite zekat.” (El-Bekara, 43)
“A nare|eno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni,
vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da zekat daju; a to je ispravna vjera.”
(El-Bejjine, 5)
“Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{ i blagoslovljenim u~ini{.”
(Et-Tevba, 103)

1206. Od Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Islam je

izgra|en na pet stupova: svjedo~enju da nema drugog boga osim Allaha, te da je Muhammed
Njegov rob i Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, posje}ivanju Kabe (had`u) i
postu ramazana.”
(Muttefekun alejhi)

1207. Od Talhe ibn ‘Ubejdullaha r.a., prenosi se da je rekao: “Do{ao je Allahovom

Poslaniku, s.a.v.s., neki ~ovjek iz Ned`da, ra{~upane kose. ^uli smo njegov glas, ali nismo
razumjeli {ta ka`e, dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pitao je o islamu i
Allahov Poslanik mu rekao je: ‘To je pet namaza u toku dana i no}i!’ Na to mu ~ovjek re~e:
‘Imam li kakvih drugih obaveza, osim toga?’ On mu odgovori: ‘Ne, osim dragovoljno!’ Zatim
mu je Allahov Poslanik rekao: ‘I post mjeseca ramazana!’, a ~ovjek mu re~e: ‘Jesam li jo{
{ta du`an osim posta?’ A on mu re~e: ‘Ne, osim nafile!’ Zatim mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., spomenuo zekat, a ~ovjek ga je upitao: ‘Imam li obaveza osim njega?’ On mu je
202 Rijadu-s-salihin

odgovorio: ‘Ne, osim da dijeli{ dragovoljno!’ Potom se ~ovjek okrenuo, govore}i: ‘Tako mi
Allaha, niti }u na ovo {ta dodati niti oduzeti!’, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Spasio se je,
ukoliko je istinu rekao!’”
(Muttefekun alejhi)

1208. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao Muaza, r.a.,

u Jemen i rekao mu: “Pozovi ih svjedo~anstvu da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam
ja Allahov Poslanik, pa ukoliko to prihvate, onda ih obavijesti da im je Uzvi{eni Allah propisao
pet namaza u toku dana i no}i, pa ukoliko to prihvate, obavijesti ih da im je Allah propisao
zekat koji se uzima od njihovih bogata{a i daje njihovoj sirotinji.”
(Muttefekun alejhi)

1209. Od Ibn-’Umera, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne posvjedo~e da nema drugog boga, osim
Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaju namaz i daju zekat, pa kada to
u~ine, za{ti}eni su im od mene njihovi `ivoti i imeci, osim {to je islam propisao, a njihov
obra~un je kod Allaha.’”
(Muttefekun alejhi)

1212. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki beduin do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s.,

i rekao: “O Allahov Poslani~e, uputi me na posao kojim }u, ako ga uradim u}i u D`ennet!” On
mu re~e: “Da obo`ava{ Allaha, ne ~ine}i mu {irk, obavlja{ namaz, daje{ obavezni zekat i
posti{ ramazan!” On tada re~e: “Tako mi Onoga, u ~ijim je rukama moj `ivot, na ovo ni{ta
ne}u dodati!” I kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Ko `eli da gleda
d`enetliju, neka gleda u ovog ~ovjeka!”
(Muttefekun alejhi)

1214. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema

nijednog vlasnika zlata i srebra koji na njih ne daje {to je obavezan (zekat), a da mu ne}e na
Sudnjem danu biti iskovane plo~e od vatre i on }e biti ba~en na njih u d`ehenemskoj vatri,
pa }e mu se ispr`iti bokovi, prsa i le|a. Kad god se ohlade, budu vra}eni u prvotno stanje u
danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne zavr{i su|enje ljudima, te saznaju svoj put,
ili u D`ennet, ili u Vatru!” Re~eno je tada: “O Allahov Poslani~e, a {ta je s devama?” On na
to re~e: “I vlasnik deva, koji ne daje {to je na njih obavezan (a jedna od obaveza je da ih
pomuze na dan njihova dolaska na pojilo), }e biti na Sudnjem danu oboren licem na zemlju
u najprostranijoj i najravnijoj pustinji, u kojoj se ne}e gubiti ni jedno mlado dev~e, pa }e ga
Rijadu-s-salihin 203

one gaziti svojim kopitima i gristi ustima; kad god jedna preko njega pre|e, nai|e druga, u
toku dana koji traje pedeset hiljada godina, sve dok ne bude zavr{eno su|enje ljudima, te
saznaju svoj put, ili u D`ennet, ili u Vatru.”
Zatim mu je re~eno: “O Allahov Poslani~e, a {to je sa govedima i sitnom stokom?” On
re~e: “I vlasnik goveda i sitne stoke, koji ne daje {to je na njih obavezan, kada do|e Sudnji
dan, }e biti oboren na lice na ravnoj pustinji, iz koje se ni{ta ne mo`e izgubiti, a stoka me|u
kojom ne}e bit takve u koje su zakovr~eni rogovi, ili koja nema rogova, ili su joj polomljeni,
nabadat }e ga svojim rogovima i gaziti papcima; kad god jedna preko njega pregazi, druga
nai|e, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok ne bude zavr{eno su|enje ljudima,
te sazna put, ili u D`ennet, ili u Vatru.”
Zatim mu je re~eno: “O Allahov Poslani~e, a {ta je s konjima?” On odgovori: “Konji se
dijele na tri vrste: neki }e ~ovjeku biti grijeh, neki }e biti zastor, a za neke }e biti nagra|en.
[to se ti~e onih za koje }e biti grije{an, to su oni koje ~ovjek dr`i iz oholosti, ponosa i
neprijateljstva prema pripadnicima islama. Oni su njemu grijeh. [to se ti~e onih koji }e biti
zastor (od vatre), to su oni koje je ~ovjek dao da slu`e na Allahovom putu, a zatim nije
zaboravio pravo Allahovo na njih. Oni }e mu biti zastor (od vatre). [to se ti~e onih za koje
}e imati nagradu, to su oni koje je ~ovjek dao da slu`e na Allahovom putu muslimanima u
njivi i napasa ih u njivi ili ba{ti. Oni ni{ta ne}e opasti u toj njivi ili ba{ti, a da mu ne}e bit
upisano dobrih djela srazmjerno tome koliko su opasli, a isto tako za svaki njihov izmet,
veliki i mali, }e biti mu upisan toliki broj dobrih djela. A ako pokidaju konopce i otr~e na jedan
ili dva bre`uljka, Allah }e mu upisati broj njihovih stopa i izmeta kao dobra djela. I njihov
vlasnik s njima ne}e pro}i pored rijeke, kojom }e se napojiti, makar ih on i ne namjeravao
napojiti, a da mu Allah za onoliko koliko su popili ne upi{e dobrih djela.”
Zatim mu je re~eno: “Allahov Poslani~e! A {ta je sa magarcima?” On re~e: “U pogledu
njih ni{ta mi nije objavljeno, osim ovog jedinstvenog ajeta koji obuhvata svako (dobro~instvo):
‘Ko uradi najmanju trunku dobra, vidjet }e ga, a ko uradi najmanju trunku zla, vidjet }e ga!’”
(Muttefekun alejhi)

217. Du`nost posta ramazana i obja{njenje

koristi posta i ostalog, {to je za njega vezano.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao {to je propisan onima prije vas...”,
sve do rije~i Uzvi{enog: “U mjesecu ramazanu po~elo je objavljivanje Kur‘ana,
koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.
204 Rijadu-s-salihin

Ko od vas u tom mjesecu bude kod ku}e, neka ga u postu provede, a ko se razboli
ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.” (El-Bekara, 183)

1215. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvi{eni

Allah rekao je: ‘Svako ~ovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; on pripada Meni i Ja za
njega (posebno) nagra|ujem. Post je {tit (od vatre ili grijeha), pa kada neko od vas posti,
neka ne govori ru`ne rije~i, i neka ne vi~e, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka ka`e: -
Ja postim! -Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci Muhammedova du{a, zadah iz usta posta~a je bolji
kod Allaha od mirisa miska. Posta~ ima dvije radosti: kada iftari, raduje se svome iftaru, a
kada susretne svoga Gospodara, obradovat }e se svome postu.”
Ovo je Buharijin rivajet, a u drugom njegovom rivajetu stoji: “... on ostavlja hranu, pi}e i
strasti radi Mene; post je Moj i Ja za njega nagra|ujem, za jedno dobro nagra|ujem
desetorostruko!”
U Muslimovom rivajetu stoji: “Svaki se ~ovjekov posao vi{estruko nagra|uje; dobro
djelo nagra|uje se desetorostruko, do sedam stotina puta, a Allah Uzvi{eni rekao je: ‘Osim
posta, on je Moj i Ja za njega nagra|ujem, on ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene. Posta~
ima dvije radosti: radost kod iftara i radost kod susreta sa Svojim Gospodarom. Zadah
njegovih usta bolji je kod Allaha od mirisa miska.”
(Muttefekun alejhi)

1217. Sehl bin Sa’d, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je on rekao: “U D`ennetu
imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih }e u}i posta~i na Sudnjem danu i vi{e niko osim njih.
Re}i }e se: ‘Gdje su posta~i?’ Oni }e ustati i na njih niko drugi ne}e u}i, osim njih. Kada oni
u|u, ona }e se zatvoriti i niko vi{e na njih ne}e u}i.”
(Muttefekun alejhi)

1218. Od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Nema nijednog roba koji posti dan na Allahovom putu, a da Allah ne}e tim danom udaljiti
njegovo lice od vatre sedamdeset harifa (koliko se proputuje za sedamdeset godina).”
(Muttefekun alejhi)

1219. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko posti ramazan,
vjeruju}i i nadaju}i se (nagradi), opro{teni su mu (mali) grijesi koje je do tada po~inio.”
(Muttefekun alejhi)

1220. On, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada do|e
Rijadu-s-salihin 205

ramazan, otvaraju se d`enetska vrata, zatvaraju se d`ehenemska, a {ejtani se vezuju (u

lance).”
(Muttefekun alejhi)

1221. On, r.a., tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Postite kada ga
vidite (mladi mjesec) i mrsite kada ga vidite, a ako ga ne vidite (zbog oblaka), dopunite
{a’ban trideset dana.”
(Buhari)
U Muslimovom rivajetu stoji: “... a ako bude obla~no, postite trideset dana.”

218. Dare`ljivost, ~injenje dobro~instva i {to vi{e dobra u mjesecu

ramazanu, a posebno u njegovih zadnjih deset dana!

1222. Prenosi se da je Ibn-’Abbas r.a., rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je

najdare`ljiviji od svih ljudi, a najdare`ljiviji je bio u ramazanu, kada se D`ibril sastajao s njim,
a D`ibril se sastajao s njim svaku no} tokom ramazana i podu~avao ga Kur’anu. Zaista je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njima sastao, bio dare`ljiviji od vjetra (koji donosi
ki{u).”
(Muttefekun alejhi)

219. Zabrana posta prije ramazana, u drugoj polovini {a’bana, osim ako je
to nastavak (na post iz prve polovine) ili se podudario s njegovim obi~ajem,
da posti ponedjeljkom i ~etvrtkom.

1224. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Neka niko

od vas ne posti prije ramazana jedan ili dva dana, osim ako ~ovjek posti svoj (uobi~ajeni)
post, pa neka posti taj dan.”
(Muttefekun alejhi)

1227. Od Ebu el-Jakzana ‘Ammar ibn Jasira r.a., prenosi se da je rekao: “Ko posti dan
u koji se sumnja (je li od ramazana), taj je otkazao poslu{nost Ebu-Kasimu, s.a.v.s.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)
206 Rijadu-s-salihin

220. [ta se ka`e kada se vidi mla|ak?

1228. Od Talhe ibn ‘Ubejdullaha r.a., prenosi se da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi vidio
mla|ak, govorio: “Allahu na{, neka nam mla|ak do|e s mirom, imanom, selametom i islamom!
Moj i tvoj gospodar je Allah, o mla|a~e upute i dobra!”
(Tirmizi, hasen)

221. Fadilet sehura, te njegovo odga|anje do zadnjeg vremena, ukoliko se

ne boji izlaska zore!

1229. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista beri}et’”
(Muttefekun alejhi)

222. Fadilet `urbe u vezi s iftarom, ono ~ime se iftari i {to se ka`e poslije
iftara!

1233. Od Sehla ibn Sa’da, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi
}e bit u dobru sve dok budu `urili sa iftarom.”
(Muttefekun alejhi)

1236. Od Omera bin el-Hattaba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kada od tamo (s istoka) no} do|e, a dan ode tamo (na zapad), i kada sunce za|e, tada se
posta~ mrsi.”
(Muttefekun alejhi)

1238. Od ashaba Sulejmana bin ‘Amira ed-Dabbija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik,

s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas iftari, neka se iftari temrama (datulama), a ako nema,
neka se iftari vodom, jer je ona ~ista.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)
Rijadu-s-salihin 207

223. Naredba posta~u da ~uva svoj jezik

i druge organe od svih prestupa, vrije|anja, itd.

1240. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Kada neko od vas posti, neka bestidno (sramotno) ne govori, a ako ga neko bude
psovao, ili ga napadne, neka ka`e: - Ja postim!’”
(Muttefekun alejhi)

1241. On, r.a., tako|er prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko se ne pro|e
la`nog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i pi}e.”
(Buhari)
224. Neka pitanja u vezi sa postom

1242. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko

od vas zaboravi, pa jede, ili se napije, neka dovr{i svoj post, jer ga je to, zaista, Allah
nahranio i napojio.
(Muttefekun alejhi)

1243. Od Lekita bin Sabrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao sam: Allahov Poslani~e,
ka`i mi ne{to o abdestu!, a on re~e: ‘Propisno (potpuno) uzimaj abdest, rastavi izme|u
prsta (pranjem), i dobro isperi nos, osim ako posti{.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1244. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je ona rekla: “Allahova Poslanika, s.a.v.s., zaticala je
zora, a on je bio d`unup (od odnosa) sa svojim `enama, pa bi se on onda okupao i postio.”
(Muttefekun alejhi)

225. Fadilet (korist) posta muharema, {a’bana

i El-e{huril-huruma (zul-ka’de, zul-hid`e, muharem, red`eb)

1246. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Najvredniji post poslije ramazana je Allahov mjesec muharem, a najvredniji namaz,
poslije farza, je no}ni namaz (no}na nafila).’”
(Muslim)
208 Rijadu-s-salihin

1247. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je ona rekla: “Vjerovjesnik, s.a.v.s nije nijedan mjesec
vi{e postio od {a’bana, jer on je zaista postio cijeli {a’ban.” U jednom drugom rivajetu stoji:
“... postio je cijeli {a’ban, osim malo.”
(Muttefekun alejhi)

1248. Mud`iba el-Bahilijje prenosi od svoga oca, ili amid`e, da je on do{ao Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s., zatim je oti{ao i vratio se poslije godinu dana, a za to vrijeme njegovo
stanje i izgled se izmijenili. Kada mu je do{ao, rekao mu je: “O, Allahov Poslani~e, zar me ne
poznaje{?” On mu re~e: “A ko si ti?” On re~e: “Ja sam El-Bahilijj, koji ti je do{ao prve
godine.” On mu re~e: “[ta te je promijenilo. Onda si bio lijepog izgleda?” On re~e: “Od kako
sam oti{ao od tebe, nisam jeo nego samo no}u.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu re~e: “Sam
si sebe mu~io!” Zatim mu re~e: “Posti mjesec strpljivosti (ramazan) i jedan dan od svakog
mjeseca!” On mu re~e: “Dodaj mi jo{, jer sam ja jaki!” On mu odgovori: “Posti dva dana!” On
mu ponovo re~e: “Dodaj mi jo{!” On na to re~e: “Posti tri dana!” On ponovo re~e: “Dodaj mi
jo{!” On mu tada re~e: “Posti od e{huril-huruma, pa prestani, pa ponovo posti, pa prestani,
zatim ponovo posti, pa prestani!”, pokazuju}i mu s tri prsta, tako {to bi ih skupljao i pru`ao.”
(Ebu-Davud)

226. Fadilet posta i drugih (dobrih) djela

u prvih deset dana zul-hid`eta

1249. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Nema dana u kojima je dobro djelo dra`e Allahu od ovih! Zna~i, deset prvih dana zul-
hid`eta.’ Oni su ga upitali: ‘Pa ~ak ni d`ihad na Allahovom putu?’ On rekao je: ‘^ak ni d`ihad,
osim ako ~ovjek iza|e sobom i svojim imetkom i ne vrati ni{ta od toga.’”
(Buhari)

227. Fadilet posta na dan ”Arefata”, dan ”A{ure”

deseti (dan muharema) i deveti (dan muharema)

1250. Od Ebu Katade, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, upitan
o postu na dan ‘Arefata, odgovorio: ‘On iskupljuje grijehe pro{le godine, te ostatak doti~ne
godine.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 209

1251. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio a{uru

(deseti dan muharema) i naredio da se posti.
(Muttefekun alejhi)

1252. Od Ebu-Katade, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, upitan o postu

a{ure, rekao: “On iskupljuje (grijehe) pro{le godine.”
(Muslim)

228. Mustehab je postiti {est dana {evala

1254. Od Ebu-Ejjuba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko isposti
ramazan, zatim posti {est dana {evala, kao da je ~itavu godinu postio.”
(Muslim)

229. Mustehab je postiti ponedjeljkom i ~etvrtkom

1255. Od Ebu-Katade, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik , s.a.v.s., upitan o postu

ponedjeljkom, rekao: “To je dan u kom sam ro|en, dan u kom sam postao Poslanikom i tog
dana mi je spu{tena (objava).”
(Muslim)

1256. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Djela se

predo~avaju (Allahu) ponedjeljkom i ~etvrtkom, pa volim da se moje djelo predo~i, kad ja
postim.”
(Tirmizi, hasen)

1257. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., se trudio da posti
ponedjeljakom i ~etvrtakom.”
(Tirmizi, hasen)

230. Mustehab je postiti po tri dana u svakom mjesecu

1260. Od Abdullaha bin ‘Amra bin el-’Asa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Post tri dana svakog mjeseca je post ~itavu godinu.”
(Muttefekun alejhi)
210 Rijadu-s-salihin

1262. Od Ebu-Zerra, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ako posti{
u mjesecu tri dana, onda posti trinaesti, ~etrnaesti i petnaesti.”
(Tirmizi, hasen)

231. Fadilet davanja iftara posta~u, fadilet posta~a pored koga se jede i
dova koju upu}uje onaj koji jede vlasniku sofre.

1265. Zejd bin Halid el-D`uheni, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: “Ko iftari posta~a, imat }e nagradu kao i on, a posta~u ne}e bit umanjeni njegovi
sevabi.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1266. Od Ummu Umare el-Ensarije, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u{ao

kod nje i ona mu je ponudila hranu, a on joj rekao je: “Jedi i ti!” Ona je rekla: “Ja postim!” Na
to Allahov Poslanik re~e: “Zaista, meleci donose salavat na posta~a pored koga se jede,
dok ne zavr{e s jelom!” (A mo`da je rekao: “... dok se ne zasite!”)
(Tirmizi, hasen)

1267. Enes, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., do{ao kod Sa’d bin ‘Ubade, r.a., i
on mu je iznio kruha i zejtina, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo, i onda rekao: “Neka se kod vas
iftare posta~i i neka va{u hranu jedu pobo`ni i neka za vas istigfar ~ine meleki!”
(Ebu-Davud, sahih)

I’TIKAF
1268. Prenosi se od Ibn-’Umera, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik boravio je u i’tikafu
zadnjih deset dana ramazana.”
(Muttefekun alejhi)

1269. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., boravio u i’tikafu zadnjih

deset dana ramazana, sve dok mu Uzvi{eni Allah nije uzeo `ivot, a poslije njega su u i’tikafu
boravile njegove `ene.
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 211

HAD@
Uzvi{eni Allah rekao je:
“Hodo~astiti Hram du`an je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogu}nosti: a
onaj koji ne}e da vjeruje pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali ‘Imran, 97)

1272. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., odr`ao

nam je hutbu i rekao: O ljudi, Allah vam je propisao had`, pa ga obavljajte, na {to jedan od
prisutnih re~e: ‘Da li svake godine, o Allahov Poslani~e?’ On je {utio, dok je doti~ni ponovio
pitanje tri puta, a zatim je rekao: ‘Da sam rekao: ‘Da!’, bio bi vad`ib (stroga obaveza), a vi
ga ne biste mogli izvr{iti!’ Zatim je dodao: ‘Ostavite me dok sam ja vas ostavio! Zaista su oni
prije vas propali zbog toga {to su puno pitali i razilazili se sa svojim poslanicima, pa kada
vam ne{to naredim, uradite onoliko koliko mo`ete, a kada vam ne{to zabranim, to ostavite.’”
(Muslim)

1273. On tako|er prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan koji je najvredniji posao,

odgovorio: “Iman (vjerovanje) u Allaha i njegova Poslanika.” Zatim je upitan: “A {ta poslije
njega?” On je odgovorio: “D`ihad (borba) na Allahovom putu!” Zatim je ponovo upitan: “A
koji poslije njega?” On je odgovorio: “Had` mebrur!” (tj. had` za vrijeme kojeg onaj koji ga
obavlja ne u~ini ni jedan prestup).”
(Muttefekun alejhi)

1274. Od njega se prenosi da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako
ka`e: ‘Ko obavi had`, a ne bude nepristojne i ru`ne rije~i govorio i ne bude kr{io (Allahove)
propise, vratit }e se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.’”
(Muttefekun alejhi)

1275. On tako|er prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Umra do umre iskupljuje
grijehe po~injene izme|u njih, a za had`-mebrur (tj. had` u kojem had`ija nije po~inio nijedan
grijeh) nema druge nagrade, osim D`enneta.”
(Muttefekun alejhi)

1276. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Rekla sam: ‘O Allahov Poslani~e, vidimo da
212 Rijadu-s-salihin

je d`ihad najvredniji posao, a zar ne}emo (mi `ene) i}i u d`ihad?’ On je odgovorio: ‘Najvrjedniji
d`ihad za vas je had`-mebrur.’”
(Buhari)

1277. Ona, tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Nema nijednog dana, u kome
Allah oslobodi vi{e robova od vatre, od dana ‘Arefata.”
(Muslim)

1278. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Umra uz

ramazan vrijedi koliko i had`, ili koliko had` obavljen sa mnom.”
(Muttefekun alejhi)

1280. Od Lekita bin ‘Amira, r.a., prenosi se da je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao:
“Moj otac je jako ostario, ne mo`e obaviti ni had`a ni umre niti mo`e putovati (da bi ih
obavio).” A on mu je odgovorio: “Obavi za svoga oca i had` i umru!”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1282. Od Ibn-’Abbasa r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., susreo grupu ljudi na

jahalicama (u podru~ju) Er-Revha’ i rekao im: “Ko ste vi?” Oni odgovori{e: “Muslimani!” A
zatim reko{e: “A ko si ti?” On re~e: “Allahov Poslanik!” Tada jedna `ena podi`e dijete i re~e:
“Mo`e li ovaj obaviti had`?” On odgovori: “Da, a tebi pripada sevab!”
(Muslim)

1284. Prenosi se od Ibn-’Abbasa, r.a., da je rekao: “Ukaz, Med`inne i Zul-Med`az bile

su pijace u vrijeme d`ahilijeta, pa su (muslimani) osjetili nelagodnost da trguju za vrijeme
had`a, pa je si{ao ajet koji govori o had`skom mevsimu (sezoni): ‘Nije vam grijeh tra`iti
dobrote (trgovinom) od va{eg Gospodara.’” (El-Bekara, 198)
(Muslim)

D@IHAD
Uzvi{eni je Allah rekao:
“A borite se protiv svih mnogobo`aca, kao {to se oni svi bore protiv vas; i
znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone (koji su
bogobojazni).” (Et-Tevba, 36)
Rijadu-s-salihin 213

“Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite ne{to, a mo`e biti
dobro za vas; ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-
Bekara, 216)
“Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu, zala`u}i
imetke svoje i `ivote svoje.” (Et-Tevba, 41)
“Allah je od vjernika kupio `ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za
D`ennet koji }e im dati - oni }e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On
im je to, zbilja, obe}ao u Tevratu i Ind`ilu i Kur‘anu - a ko osim Allaha dosljednije
ispunjava obe}anje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim
ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 111)
“Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su za borbu nesposobni, nisu jednaki
onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i `ivotima svojim. One
koji se budu borili ula`u}i imetke svoje i `ivote svoje, Allah }e odlikovati ~itavim
stepenom nad onima koji se ne budu borili i On svima obe}ava lijepu nagradu.
Allah }e borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, po~astiti od
Sebe i oprost i milost. Allah pra{ta i samilostan je.” (En-Nisa, 95, 96)
“O vjernici, ho}ete li da vam uka`em na trgovinu; ona }e vas spasiti patnje
nesnosne? U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i `ivotima
svojim na Allahovu putu se borite, to vam je, da znate, bolje. - On }e vam grijehe
va{e oprostiti i u d`enetske ba{~e vas, kroz koje }e rijeke te}i, uvesti, i u divne
dvorove u edenskim vrtovima - to }e biti uspjeh veliki, a dat }e vam i drugu
blagodat, koju jedva ~ekate: Allahovu pomo} i skoru pobjedu! Zato obraduj
radosnom vije{}u vjernike.” (Es-Saf, 10-13).

1285. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan koji je najvredniji
posao, odgovorio: “Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika.” Zatim je upitan: “A koji poslije
toga?” On je odgovorio: “D`ihad na Allahovom putu!” Zatim je upitan: “A koji je poslije toga?”
A on je odgovorio: “Had` mebrur!”
(Muttefekun alejhi)

1286. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslani~e,

koji je posao najdra`i Uzvi{enome Allahu?’ On je odgovorio: ‘Namaz u njegovo vrijeme!’
Zatim sam mu rekao: ‘A koji poslije toga?’ A on je odgovorio: ‘Dobro~instvo roditeljima!’ A
zatim sam ga pitao: ‘A koji poslije toga?’, a on je odgovorio: ‘D`ihad, u ime Allaha!’”
(Muttefekun alejhi)
214 Rijadu-s-salihin

1287. Od Ebu-Zerra, r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslani~e, koji
je posao najvredniji?’ On je rekao: ‘Vjerovanje u Allaha i d`ihad na Njegovom putu!’”
(Muttefekun alejhi)

1288. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedan jutarnji
pohod na Allahovom putu ili jedan ve~ernji pohod bolji je od dunjaluka i svega {to je na
njemu.”
(Muttefekun alejhi)

1289. Ebu-Seid Hudrija, r.a., prenosi da je do{ao neki ~ovjek Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., pa rekao: “Koji je ~ovjek najodabraniji?” Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: “Najodabraniji
~ovjek je mumin koji se bori svojim `ivotom i svojim imetkom na Allahovom putu.” Upita: “A
koji onda?” “Mumin koji Allahu robuje u nekom planinskom klancu i ne uznemirava ljude
svojim zlom.”
(Muttefekun alejhi)

1290. Od Sehla bin Sa’da, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedan
dan boravka (stra`e) na Allahovom putu, vredniji je od dunjaluka i svega {to je na njemu;
jedno mjesto u D`ennetu veli~ine va{eg bi}a vrednije je od dunjaluka i onoga {to je na
njemu; jedan jutarnji pohod koji u~ini rob na putu Uzvi{enog Allaha, ili ve~ernji pohod, bolji je
od dunjaluka i svega {to je na njemu.”
(Muttefekun alejhi)

1291. Selman, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: ‘Dan
pripravnosti na Allahovom putu bolji je od mjesec dana posta i namaza. A ko umre u
pripravnosti, }e biti nagra|en od Allaha za posao koji je u~inio, a ako je `iv, }e biti nagra|en
opskrbom i siguran od isku{enja kaburskih.’”
(Muslim)

1292. Od Fadale ibn ‘Ubejda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Svakom se umrlom zape~ati njegov posao, osim onom koji je u pripravnosti na Allahovom
putu. Zaista se njegov posao pove}ava, sve do Sudnjega dana i on }e biti sa~uvan od
kaburskog isku{enja.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1293. Usman, r.a., prenosi: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: “Dan
Rijadu-s-salihin 215

pripravnosti (stra`e) na Allahovom putu bolji je od hiljadu dana provedenih tamo gdje nema
pripravnosti.”
(Tirmizi, sahih)

1294. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Allah je zagarantirao onome koji iza|e na Njegovom putu, a ne podstrekuje ga na to,
osim: d`ihad na Mom putu, iman u Mene i vjerovanje u Moje poslanike; On mi je zagarantirao
da }e ga uvesti u D`ennet, ili }e ga vratiti njegovom mjestu iz kojeg je krenuo, s nagradom
koju je zaradio ili plijenom (koji je zadobio). Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci Muhammedov `ivot,
nema nijedne rane koja se zadobije na Allahovu putu, a da ne}e s njom do}i na Sudnji dan,
u onakovom obliku kakva je bila na dan kada je ranjen; njena boja je boja krvi, a miris - miris
miska. Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci Muhammedov `ivot, kada ne bih ote`ao muslimanima,
ne bih nikada izostao iz odreda koji se bori na Allahovu putu, ali ja nisam u stanju omogu}iti
svim muslimanima da idu niti oni sami imaju mogu}nosti, a njima bi bilo te{ko da me ne
poslu{aju. Tako mi Onoga, u ~ijoj je ruci Muhammedova du{a, `elim se boriti na Allahovom
putu, pa da poginem, pa se ponovo boriti na Allahovom putu, pa poginuti, pa se ponovo boriti
na Allahovom putu, pa poginuti.’”
(Muslim)

1295. Od njega se, tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema
nijednog ranjenika koji je ranjen na Allahovom putu, a da ne}e do}i na Sudnji dan s ranom
koja krvari; boja joj je boje krvi, a miris - miris mo{usa.”
(Muttefekun alejhi)

1296. Muaz, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Koji se musliman bori
na Allahovom putu koliko traje jedna mu`nja deve, obavezan mu je D`ennet, a ko dobije
jednu ranu na Allahovom putu, ili povredu od nesre}e, rana }e bit na Sudnjem danu ve}a
nego prije. Krv }e bit u boji {afrana, a miris - miris miska.”
(Ebu-Davud i Tirmizi, hasen)

1297. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: “Jedan ~ovjek od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
nai{ao je na jednu planinsku uvalu u kojoj bija{e jedan mali izvor vode, pa mu se to svidjelo,
pa je rekao: ‘Kad bih se izolirao od svijeta i nastanio u ovoj uvali, ali to ne}u u~initi sve dok
mi ne dozvoli Allahov Poslanik, ~iju }u dozvolu zatra`iti’ Taj je ashab saop}io Allahovu
Poslaniku svoju odluku, pa mu Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Nemoj to ~initi. Va{a borba na
Allahovom putu bolja je od obavljanja namaza u ku}i sedamdeset godina. Zar vi ne `elite da
216 Rijadu-s-salihin

vam Allah oprosti i da vas uvede u D`ennet? Borite se na Allahovom putu, jer ko se bori na
Allahovom putu, toliko koliko je izme|u dvije mu`nje deve, obavezan mu je D`ennet.’”
(Tirmizi, hasen)
1298. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je neko upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: “Allahov
Poslani~e, {ta je ravno d`ihadu na Allahovom putu?” Poslanik, s.a.v.s., im re~e: “To vi ne
mo`ete u~initi.” Pa su ponovili dva ili tri puta pitanje. Svaki put im je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio: “To vi ne mo`ete u~initi.” A onda im re~e: “Primjer mud`ahida na Allahovom putu
jeste kao primjer ustrajnog posta~a i klanja~a, pokornog Allahovim ajetima, koji ne prekida
svoj namaz niti svoj post sve dok se borac na Allahovom putu ne vrati iz borbe.”
(Muttefekun alejhi)
Ovo je citat Muslima. U predanju Buharije se ka`e: “Neki ~ovjek rekao je: ‘Allahov
Poslani~e, koji je posao ravan d`ihadu?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Nema takvog
posla.’ Zatim re~e: ‘Mo`e{ li ti, kada mud`ahid krene u borbu, da u|e{ u svoj mesd`id, pa
da klanja{ bez prekida i da posti{ bez prestanka?’ Onda re~e: ‘A ko to mo`e?’”

1299. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedan od

najboljih na~ina `ivljenja ljudi je `ivot ~ovjeka koji se dr`i za uzde svoga konja na Allahovom
putu. Kad god ~uje kakvu buku ili povik, on mu se zasko~i na le|a spreman za borbu ili smrt,
idu}i tamo gdje }e je na}i. Isto tako `ivot pastira sa svojim stadom na jednom visu od visova
ili u dolini od dolina, koji obavlja namaz, daje zekat i koji robuje svome Gospodaru sve do
smrti, od ljudi je koji ~ine samo dobro.”
(Muslim)

1300. Od njega se, tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U D`ennetu
ima stotinu dered`a, (stupnjeva), koje je Allah pripremio mud`ahidima na Allahovom putu.
Izme|u dvije dered`e je kao izme|u neba i Zemlje.”
(Buhari)

1301. Od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Ko bude zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, islam vjera, a Muhammed Poslanik,
zasigurno je zaslu`io D`ennet.” Tome se za~udio Ebu-Se’id, pa je rekao: “Ponovi mi to,
Allahov Poslani~e!” On mu je ponovio, i dodao: “Ima jo{ jedna stvar zbog koje Allah uzdi`e
roba sto dered`a u D`ennetu, izme|u svake dvije dered`e kao izme|u neba i Zemlje.” On
ga je upitao: “A {ta je to, Allahov Poslani~e?” On mu re~e: “D`ihad na Allahovom putu,
d`ihad na Allahovom putu.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 217

1302. Od Ebu-Bekra bin Ebi Musa el-E{‘arija prenosi se da je rekao: “^uo sam svoga
oca, r.a., kako ka`e, dok je ~ekao neprijatelja: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: - Zaista
su d`enetska vrata pod sjenama sablji! - Tada usta jedan ~ovjek, koji bija{e lo{e obu~en, i
upita: ‘O Ebu Musa, jesi li ti ~uo Allahova Poslanika da to ka`e?’ A on mu odgovori: ‘Da!’ On
se zatim vrati svojim drugovima i re~e: ‘Ja vas poselamljujem!’ Zatim je slomio korice svoje
sablje i bacio ih. Onda je krenuo sa sabljom na neprijatelja i njome udarao, dok nije ubijen.”
(Muslim)

1303. Od Ibn-’Abbasa ‘Abdurrahman bin D`ubejra, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Noge (Allahova) roba, koje su se zapra{ile na Allahovom putu,
ne}e doticati Vatra.’”
(Buhari)

1304. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ne}e u}i u Vatru ~ovjek koji je plakao iz straha i skru{enosti prema Allahu, kao {to se
ne}e mlijeko u vime vratiti, niti }e se na (Allahovom) robu sastati pra{ina sa Allahovog puta
i d`ehenemski dim.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1305. Od Ibn-’Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,

s.a.v.s., kako ka`e: ‘Dva oka ne}e doticati d`ehenemska vatra: oko koje je plakalo iz
straha i skru{enosti prema Allahu i oko koje je budno stra`arilo na Allahovom putu.’”
(Tirmizi, hasen)

1306. Od Zejda bin Halida, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
opremi gaziju (borca) na Allahovom putu, i on je sam gazija, a ko se brine o gazijinoj obitelji,
i on je sam gazija.”
(Muttefekun alejhi)

1307. Od Ebu-Umamea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Najbolja sadaka je hlad {atora na Allahovom putu, sluga za devu na Allahovom putu, ili
odrasla deva na Allahovom putu.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1309. Od Ebu-Seida el-Hudrija prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao (poruku)

Beni - Lahjanu i rekao:
218 Rijadu-s-salihin

“Neka svaka dva ~ovjeka po{alju jednog, a nagrada se dijeli obojici.”

(Muslim)
U jednom drugom njegovom rivajetu stoji: “Neka iza|e (u borbu) od svaka dva ~ovjeka
po jedan, a zatim rekao je onome koji ostaje: ‘Ko se od vas bude brinuo o obitelji i imetku
onoga koji je oti{ao (u borbu), imat }e pola njegove nagrade.’”

1310. Od El-Berra’a r.a., prenosi se da je rekao: “Do{ao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., neki

~ovjek, naoru`an, u pancirnom odijelu i rekao: ‘O Allahov Poslani~e, da li da se borim ili da
primim islam?’ On mu re~e: ‘Primi islam, a zatim se bori!’ On je primio islam, borio se, a zatim
poginuo, na {to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Uradio je malo, a nagra|en je puno!’”
(Muttefekun alejhi)

1311. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Niko ko u|e u
D`ennet ne}e se `eljeti vratiti na dunjaluk, kad bi bilo njegovo sve {to je na Zemlji, osim
{ehida. On }e `eljeti da se vrati na dunjaluk, pa da pogine deset puta zbog kerameta koji vidi
(prilikom pogibije).’”
(Muttefekun alejhi)

A u drugom rivajetu, stoji: “Zato {to vidi vrijednosti {ehadeta (fadileta pogibije na Allahovom
putu).”

1312. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Allah }e oprostiti {ehidu sve osim duga.”
(Muslim)
U drugom njegovom rivajetu stoji: “Pogibija na Allahovom putu bri{e svaki grijeh osim
duga.”

1313. Od Ebu-Katadea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao me|u

njima i spomenuo da su d`ihad na Allahovom putu i vjerovanje u Allaha najbolji poslovi. Na
to je ustao jedan ~ovjek i rekao: “O Allahov Poslani~e, reci mi, ho}e li mi se oprostiti grijesi
ako poginem na Allahovom putu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da, ako pogine{ na
Allahovom putu, a bude{ strpljiv; onaj koji tra`i nagradu (od Allaha), dok si u juri{u naprijed,
a ne u bje`anju”! Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Kako si rekao?” On mu odgovori:
“Reci mi ho}e li mi se oprostiti grijesi ako poginem na Allahovom putu?” On mu na to
odgovori: “Da, ako pogine{ na Allahovu putu, a bude{ strpljiv; onaj koji tra`i nagradu (od
Rijadu-s-salihin 219

Allaha), dok si u juri{u, a ne u bje`anju, osim duga. Zaista mi je to D`ibril, a.s., rekao.”
(Muslim)

1314. D`abir, r.a., pripovijeda da je neki ~ovjek rekao: “Gdje }u ja ako poginem, Allahov
Poslani~e?” Poslanik, s.a.v.s., re~e: “U D`ennet.” ^ovjek tada baci hurme koje je dr`ao u
rukama, a zatim stupi u borbu gdje se borio sve do pogibije.”
(Muslim)

1315. Enes, r.a., pripovijeda i ka`e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da
preteknu mu{rike na Bedru a mu{rici su do{li. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Neka ni
jedan od vas ne po~inje ni{ta bez mene li~no.’ Mu{rici se pribli`i{e, pa Allahov Poslanik,
s.a.v.s., re~e: ‘Krenite u D`ennet, ~ija je {irina kao {irina nebesa i Zemlje.’ Tada je Umejr El-
Hamam el-Ensari r.a., rekao: ‘O Allahov Poslani~e, zar u D`ennet ~ija je {irina kao nebesa
i Zemlja.’ Resul, s.a.v.s., re~e: ‘Da.’ A Umejr re~e: ‘Behin beh’ (u zna~enju divno). Allahov
Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘[ta te je navelo da ka`e{ behinbeh’ Re~e: ‘Allahov Poslani~e, tako
mi Allaha, nije me ni{ta drugo navelo da to govorim do nada da budem jedan od stanovnika
tog D`enneta.’ Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Ti si zaista njegov stanovnik.’ Umejr istrese nekoliko
hurmi iz bisaga, pa ih po~e jesti, a zatim re~e: ‘Ako bih ja `ivio dok pojedem ove hurme, to
bi dugo potrajalo’, pa ih baci, i krenu na neprijatelja, bore}i se sve dok ne pogibe.”
(Muslim)

1316. Enes, r.a., pripovijeda: “Jedna grupa ljudi je do{la Poslaniku, s.a.v.s., pa reko{e:
‘Po{alji sa nama jednu grupu ljudi koja }e nas podu~avati Kur anu i sunnetu.’ Allahov
Poslanik, s.a.v.s., odabra za njih sedamdeset ljudi, ensarija (koje nazivahu El-Kurea). Me|u
njima je bio i moj daid`a Haram. Oni su u Medini u~ili Kur’an i me|usobno ga studirali. Po no}i
bi se podu~avali, a po danu bi donosili vodu i ostavljali u d`amiji. Oni su sabirali drva i
prodavali ih, pa bi za zaradu kupovali hranu stanarima d`amijske sofe i siroma{nima. Njih je
Allahov Poslanik poslao kod nas, ali ih mu{rici preduhitri{e i pobi{e prije nego {to su stigli na
odre|eno mjesto. Oni reko{e: ‘Allahu na{, izvijesti o nama na{eg Poslanika da smo se mi
sastali sa Tobom, i da smo zadovoljni Tobom da si Ti zadovoljan nama.’ Jedan ~ovjek
mu{rik do{ao je Haramu, daid`i (prenosiocu hadisa), u le|a mu koplje zabio i njime ga
probo. Haram tada re~e: ‘Pobijedio sam, Gospodara mi Kabe.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
istodobno rekao ahabima u Medini: ‘Zaista su va{a bra}a izginula, a zadnje njihove rije~i su
bile: - Allahu na{, izvijesti o nama na{eg Poslanika, da smo se susreli s Tobom, da smo
zadovoljni Tobom, a i Ti nama.’”
(Muttefekun alejhi)
220 Rijadu-s-salihin

1317. Enes, r.a., pripovijeda: “Moj Amid`a Enes, b. Nadar, r.a., izostao je iza Bitke na
Bedru, pa je rekao: ‘Allahov Poslani~e, ja sam bio odsutan od prve borbe koju si vodio protiv
mu{rika. Ako mi Allah dade priliku za borbu sa mu{ricima, zaista }e Allah pokazati {ta }u
u~initi.’ Kada je bila Bitka na Uhudu, muslimani se pokoleba{e, pa on re~e: “Allahu moj,
ispri~avam ti se od posla ovih (to jest ashaba), a odri~em se od posla onih (mu{rika).’ Iza
toga je krenuo naprijed pa ga je susreo Sad b. Muaz. On mu re~e: ‘O Sade, sin Muazov,
`elim D`ennet, tako mi Nadrovog Gospodara, ja osje}am njegov miris ispod Uhuda.’ Sad
re~e: ‘Allahov Poslani~e, ja ne bih bio u stanju u~initi ono {to je on u~inio.’” Enes, dalje veli:
“Mi smo ga poslije prona{li, sa osamdeset i nekoliko proboda od koplja, sablje i uboda od
strijele. Mi smo ga prona{li poginulog, a mu{rici su ga bili toliko izmasakrirali, da ga niko od
nas nije mogao prepoznati osim njegove sestre i to po njegovim jagodicama na vrhovima
prstiju.”
Enes, r.a., veli: “Mi smo smatrali, da je u vezi s njim i sli~nih njemu objavljen kur’anski
ajet: Ahzab, 23.”
(Muttefekun alejhi)

1318. Semure, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedne no}i u snu
vidio sam dvojicu ljudi, do|o{e i podigo{e me na jedno stablo, pa me uvedo{e u jednu ku}u
na njemu, koja je ljep{a i vrednija od svih koje sam dotada vidio. Oni mi reko{e: ‘Ova ovdje
ku}a je dom {ehida.’” (Buhari, ovo je samo dio jednog drugog hadisa)

1319. Enes, r.a., prenosi da je Ummi Rubejji bint el-Berra, a ona je majka Harisa b.
Suraka, do{la Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: “Allahov Poslani~e, ho}e{ li mi re}i za Harisa, koji
je ve} poginuo na dan Bedra, pa ako je u D`ennetu, ja }u saburiti, a ako je na nekom drugom
mjestu, onda }u mnogo plakati zbog toga.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e joj: “O majko
Harisova, u D`ennetu su mnoge ba{~e, a tvoj sin je dospio u Firdevsi el-Eala (najljep{u).”
(Buhari)

1320. D`abir, b. Abdullah, r.a., prenosi i ka`e: “Moga oca su donijeli pred Poslanika,
s.a.v.s. Bio je sav iznaka`en. Kad ga stavi{e pred njega, ja pri|oh da mu otkrijem lice, pa mi
ljudi to ne dado{e, a Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Jo{ mu meleki svojim krilima prave hladovinu.’”
(Muttefekun alejhi)

1321. Od Sehla bin Hunejfa r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
iskreno bude tra`io {ehadet (pogibiju na Allahovu putu) od Uzvi{enog Allaha, Allah }e mu
dati stepene {ehida, makar umro na svojoj postelji.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 221

1323. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “[ehid

ne osjeti (bol pri) pogibiji, osim kao {to osjeti neko od vas kada se ubode.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1324. Od ‘Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u

nekim danima, u kojima se sukobio sa neprijateljima, sa~ekao da sunce pre|e zenit, zatim
je ustao i rekao: “O ljudi, nemojte `eljeti susret sa neprijateljem i tra`ite od Allaha spas, a
kada ga susretnete, strpite se, i znajte da je D`ennet pod hladovima sablji.” Zatim je rekao:
“O Allahu, Ti, Koji si poslao Knjigu, Ti, Koji pokre}e{ oblake, Ti Koji si porazio udru`ene
neprijatelje (u bici na Hendeku), porazi ih, i daj da ih pobijedimo!”
(Muttefekun alejhi)

1325. Sehl. b. Sad, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dova ne}e bit
odbijena, ili skoro da ne}e biti odbijena u dva slu~aja: dova poslije ezana, i dova u `estokom
sukobu, kada jedni druge sijeku.”
(Ebu-Davud, sahih)

1327. Od Ebu-Musaa, el-E{‘arija, r.a., prenosi se da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi se

bojao nekog naroda, rekao: “Allahu moj, Tebe stavljamo (kao za{titu) pred njih i Tebi se
utje~emo od njihovih zala.”
(Ebu-Davud, sahih)

1328. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Konjica u svojoj
grivi krije veliko dobro do Sudnjeg dana.”
(Muttefekun alejhi)

1329. Urven Barikijj r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U grivama
konjice, svezane radi borbene gotovosti, je dobro do Sudnjeg dana, nagrada i plijen.”
(Muttefekun alejhi)

1330. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ko spremi konja za Allahov put (~ekaju}i d`ihad), vjeruju}i u Allaha, potvr|uju}i Njegovo
obe}anje; svako njegovo hranjenje, pojenje, veliki i mali izmet }e, zaista, biti na njegovoj vagi
na Sudnjemu danu.”
(Buhari)
222 Rijadu-s-salihin

1331. Ebu-Mesud, r.a., pripovijeda da je neki ~ovjek do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
sa za`valjenom devom i rekao: “Ovu devu dajem na Allahovom putu.” Allahov Poslanik,
s.a.v.s., re~e: “Za nju }e{ dobiti na Sudnjem danu sedam stotina, sve za`valjenih deva.”
(Muslim)

1332. Od Ebu-Hammada ‘Ukbete bin ‘Amira el-D`uhenija, r.a., prenosi se da je rekao:

“^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako sa mimbera ka`e: ‘I pripremite za njih snagu
koju mo`ete, a snaga je, zaista, strelja{tvo, a snaga je, zaista, strelja{tvo, a snaga je,
zaista, strelja{tvo!’”
(Muslim)

1333. Od njega se, tako|er, prenosi da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘Mnoge zemlje }ete osvojiti, a Allah vam je dovoljan (kao pomaga~), pa nemoj da
neko od vas zanemari svoje strijele.’”
(Muslim)

1334. Ebu-Hammad Ukbe b. Amr, r.a., tako|er prenosi da je ~uo Allahovo Poslanika,
s.a.v.s., da ka`e: “Ko se obu~i ga|anju, pa to napusti, on nije od nas, on je asija - nepokoran.”
(Muslim)

1335. Od njega se, r.a., tako|er, prenosi da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako ka`e: ‘Allah, zaista, zbog jedne strijele uvodi u D`ennet tri osobe: onoga koji
ju je napravio, nadaju}i se u njenoj proizvodnji svakom dobru, onoga koji njom ga|a, i onoga
koji je dodaje. Vje`bajte ga|anje i jahanje, a da vje`bate ga|anje dra`e mi je nego da
vje`bate jahanje. Ko svojom voljom ostavi ga|anje, nakon {to je podu~en, pa to je zaista
blagodat koju je ostavio (ili rekao je, (koju je) zanijekao).’”
(Ebu-Davud)

1336. Seleme b. Ekva, r.a., prenosi i ka`e: “Nai{ao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokraj
pove}e grupe ashaba koji su vje`bali i takmi~ili se u ga|anju strijelom, pa im je rekao: “O
sinovi Ismailovi, bacajte strijele i vje`bajte se, jer i va{ praotac bio je strijelac.”
(Buhari)

1337. Amr b. Abese, r.a., ka`e: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ka`e: “Ko
baci jednu strijelu radi Allahovog puta, ona vrijedi koliko pu{tanje na slobodu jednog roba.”
(Davud, Tirmizi, hasen, sahih)
Rijadu-s-salihin 223

1338. Ebu-Jahja Hurejm b. Fatik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
potro{i ne{to na Allahovom putu, pi{e mu se sedam stotina puta vi{e.”
(Tirmizi, hasen)

1339. Ebu-Seid, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Koji god Allahov
rob posti dan radi Allahovog puta, Allah }e ga s tim danom udaljiti od d`ehenemske vatre
sedamdeset godina.”
(Muttefekun alejhi)

1340. Ebu-Umame, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi da je rekao: “Ko posti jedan
dan na Allahovom putu, Allah }e sa~initi izme|u njega i Vatre hendek (jarak) veli~ine prostora
izme|u neba i Zemlje.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1341. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ko umre a da nije i{ao u borbu (d`ihad), niti je sebi govorio da ide u borbu, taj je umro s
jednim ogrankom (osobinom) munafikluka (licemjerstva).’”
(Muslim)

1342. D`abir, r.a., prenosi i ka`e: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na jednom
pohodu, pa nam re~e:
‘Zaista u Medini ima ljudi bez kojih niste pre{li ni jedan put, a niti ste koju dolinu prevalili,
a da oni nisu bili s vama.
Samo ih je mogla sprije~iti bolest.’ U jednom rivajetu: “I oni su va{i sau~esnici u
nagradama.”
Buharija ga prenosi od Enesa, r.a., a Muslim od D`abira, r.a., ~ije su rije~i.

1343. Od Ebu-Musaa, r.a., prenosi se da je neki beduin do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i

rekao: “O Allahov Poslani~e, (neki se) ~ovjek bori radi plijena, (neki) da bi na njega ostala
uspomena, (neki) da bi se vidio njegov polo`aj i mjesto”, a u drugom rivajetu, stoji: “(Neki) se
bore iz hrabrosti, a (neki) iz srd`be”; a u tre}em rivajetu, stoji: “(Neki) iz srd`be, pa ko je od
njih na Allahovom putu?” Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se bori da Allahova
rije~ bude najuzvi{enija, on je na Allahovom putu.”
(Muttefekun alejhi)
224 Rijadu-s-salihin

1344. Abdullah b. Amr b., r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Koja god
se borbena jedinica ili izvidnica bori sa neprijateljem, pa zaplijeni ratni plijen i uzme ga, oni su
preduhitrili dvije tre}ine svoje nagrade, a koja se borbena jedinica ili izvidnica se sukobi sa
neprijateljem i pretrpi gubitke, njima }e biti upotpunjena njihova nagrada.”
(Muslim)

1345. Ebu-Umame, r.a., prenosi da je jedan ~ovjek rekao: “Allahov Poslani~e, dozvoli mi
putovanje (turizam).” Poslanik, s.a.v.s., re~e: “Turizam moga Ummeta je d`ihad na putu
Uzvi{enog Allaha.”
(Ebu-Davud sa dobrim senedom)

1346. Abdullah b. Amr b. El-As, r.a., prenosi, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Povratak iz borbe je isto kao i borba.”
(Ebu-Davud)
Hadis zna~i da se nagra|uje povratak iz borbe, nakon {to se zavr{ila.

1347. Es-Saib b. Jezid, r.a., prenosi: “Po{to je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., iz Bitke
na Tebuku, svijet je iza{ao pred njega na do~ek. Ja sam ga do~ekao sa djecom kod
Sanijjetul - Veda.”
(Ebu-Davud)
U rivajetu Buharije hadis glasi: “Mi smo iza{li, da do~ekamo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
sa djecom kod Senijjetul-Veda.”

1348. Ebu-Umame, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik , s.a.v.s., rekao: “Ko se ne bude
borio na Allahovom putu, ili ko ne spremi borca, ili ne bude ostao da se brine o porodici borca
na najbolji na~in, kaznit }e ga Allah prije Kijametskog dana.”
(Ebu-Davud, sahih)

1349. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Borite se protiv

mu{rika (idolopoklonika) svojim imecima, svojim `ivotima i svojim jezicima.”
(Ebu-Davud, sahih)

1350. Ebu-Amr ‘Numan, b. Mukarrin, r.a., pripovijeda: “Vidio sam da Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ako ne bi po~eo borbu sa neprijateljem, s po~etka dana, onda bi borbu odgodio dok
sunce pre|e zenit, kad puhnu vjetrovi i kad se spu{ta pobjeda.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)
Rijadu-s-salihin 225

1351. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Nemojte `eljeti susret s neprijateljem, a kada ga susretnete, strpite se.’”
(Muttefekun alejhi)

1352. Od njega i od D`abira, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Rat

(ratovanje, borba) je varka.”
(Muttefekun alejhi)

235. Obja{njenje vrsta {ehida u pogledu ahiretske nagrade koji se gusule

(kupaju) i kojima se klanja d`enaza, za razliku
od onog koji pogine u borbi protiv nevjernika.

1354. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Koga vi smatrate {ehidom me|u vama?’ Oni reko{e: ‘O Allahov Poslani~e, ko pogine na
Allahovom putu, on je {ehid!’ On re~e: ‘Onda su, zaista, {ehidi moga ummeta malobrojni!’
Oni reko{e: ‘A ko je, o Allahov Poslani~e?’ On re~e: ‘Ko pogine na Allahovom putu, {ehid je,
ko umre na Allahovom putu, {ehid je, ko umre od kuge, {ehid je, ko umre od stoma~ne
bolesti {ehid je, te onaj koji se utopi, {ehid je.’”
(Muslim)

1356. Od Ebu-A’vera Seida bin Zejda bin ‘Amra bin Nufejla, jednog od deseterice, kojima
je posvjedo~eno da }e u}i u D`ennet, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Ko pogine brane}i svoj imetak, {ehid je, ko pogine brane}i
sebe, {ehid je, ko pogine brane}i svoju vjeru, {ehid je, ko pogine brane}i svoju obitelj, {ehid je.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

236. Koristi osloba|anja roblja

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Pa, za{to on na blagodatima zahvalan bio nije? A {ta ti misli{: kako se
mo`e na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi.” (El-Beled, 11-
13).
226 Rijadu-s-salihin

1358. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ko oslobodi roba - muslimana, Allah }e za svaki njegov organ osloboditi jedan njegov
organ od Vatre, pa ~ak spolni organ za polni organ.’”
(Muttefekun alejhi)

237. Koristi dobro~instva prema robu

Uzvi{eni Allah rekao je:

“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi i siromasima, i kom{ijama bli`njim
i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su
u va{em posjedu.” (En-Nisa‘, 36).

1360. Od El-Ma’mura bin Suvejda prenosi se da je rekao: “Vidio sam Ebu-Zerra, r.a.,
ogrnutog pla{tem, a u isti takav je bio ogrnut i njegov rob, pa sam ga pitao o tome, a on mi
rekao je da je grdio jednog ~ovjeka u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., te mu je prigovorio
zbog njegove majke, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je rekao: ‘Ti si ~ovjek u kom ima d`ahilijeta!
Oni su va{a bra}a, va{ imetak koji je Allah u~inio va{im vlasni{tvom. Pa u koga bude brat
u njegovom vlasni{tvu, neka ga hrani onim {to i on jede, neka ga obla~i od onoga {to on
obla~i. Nemojte im nare|ivati ono {to ne mogu, a ako im naredite, pomozite im!’”
(Muttefekun alejhi)

239. Koristi ibadeta u vrijeme anarhije, nereda, fitneta i tome sli~nog

1366. Od Ma’kil bin Jesara, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: ‘Ibadet u vrijeme anarhije i fitneta je kao hid`ra meni.’”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 227

240. Koristi dobrodu{nosti pri kupoprodaji,uzimanje, davanje, vra}anje i

tra`enje duga, ta~no vaganje i mjerenje, zabrana zakidanja (na vagi), te
koristi za bogatog u sa~ekivanju siroma{nog i opra{tanju njegovog duga.

Uzvi{eni Allah rekao je:

“... a za dobro koje u~inite, Allah sigurno zna.” (El-Bekara, 215)
“O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru, i ne zakidajte ljudima
stvari njihove.”(Hud, 85)
“Te{ko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od
drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar - zakidaju. Kako ne
pomisle da }e o`ivljeni biti na Dan veliki, na Dan kada }e se ljudi zbog Gospodara
svjetova di}i.” (El-Mutaffifun, 16)

1367. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki ~ovjek do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s.,

i tra`io od njega dug vrlo osorno, pa su sko~ili ashabi prema njemu, a Allahov Poslanik rekao
je: “Pustite ga, zaista onaj ko ima pravo (na ne{to), ima pravo i prigovora”, a zatim rekao je:
“Dajte mu devu koja ima isto godina, kao i njegova!” Tada ashabi reko{e: “O Allahov
Poslani~e, ne mo`emo na}i nego stariju (i bolju) od njegove”, a on im re~e: “Dajte mu je!
Zaista je najbolji me|u vama onaj koji je najrevniji i najbolji u vra}anju duga!”
(Muttefekun alejhi)

1368. Od D`abira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah se

smilovao ~ovjeku koji je velikodu{an kada kupuje, kada prodaje i kada svoj dug tra`i.”
(Buhari)

1369. Od Ebu-Katade, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,

s.a.v.s., kako ka`e: ‘Ko `eli da ga Allah sa~uva od muka Sudnjeg dana, neka odgodi
siroma{nom (insolventnom) vra}anje duga, ili neka ga otpi{e.’”
(Muslim)

1370. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neki

~ovjek je pozajmljivao ljudima, a svome je sluzi govorio: ‘Kada do|e{ siromahu, ne tra`i od
njega (oprosti mu), ne bi li i nama Allah oprostio’, pa je do{ao Allahu i On mu je oprostio.”
(Muttefekun alejhi)
228 Rijadu-s-salihin

1373. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ko sa~eka siroma{nog du`nika, ili mu otpi{e dug, Allah }e mu dati hladovinu pod Svojim
Ar{om na Sudnjem danu, kada druge hladovine ne}e bit, osim Njegove.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1374. Od D`abira, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kupio od njega devu (za
dvije oke i dirhem, ili dva dirhema), pa mu je izvagao i dao mu vi{e.
(Muttefekun alejhi)

NAUKA
Uzvi{eni Allah rekao je:
“... i reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri!‘” (Ta-ha, 114)
“Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez-Zumer, 9)
“... i Allah }e na visoke stepene uzdignuti one me|u vama koji vjeruju i
kojima je dato znanje.” (El-Mud`adela, 11)
“... a Allaha se boje od Njegovih robova u~eni.” (Fatir, 28)

1376. Od Muavije r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Kome Allah `eli dobro, podu~i ga i uputi ka spoznaji vjere.’”
(Muttefekun alejhi)

1377. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Zavist nije dozvoljena, osim u dva slu~aja: u slu~aju ~ovjeka kojem je Allah dao imetak, pa
ga on tro{i na putu istine, i u slu~aju ~ovjeka kojem je Allah dao mudrost (znanje), pa po njoj
sudi i druge njoj podu~ava.’”
(Muttefekun alejhi)

1378. Od Ebu-Musaa, r.a., prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:

‘Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) ki{e koja padne
na zemlju (razli~ite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna
trava i bilje.
Neplodna zemlja primi i zadr`i vodu, pa Allah od nje da korist ljudima, te je oni piju, poje
(stoku) i (zalijevaju) biljke. (Tre}a vrsta) jesu doline i ponori koji, niti vodu zadr`avaju, niti na
njima trava raste. To je primjer onoga koji je podu~en i upu}en u spoznaju vjere Allahove i koji
se okoristio onim s ~im me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podu~avao, kao i primer
Rijadu-s-salihin 229

onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.’”
(Muttefekun alejhi)

1379. Od Sehla bin Sa’da, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Aliji, r.a.:
“Pa, tako mi Allaha, da Allah tvojim uzrokom uputi jednog ~ovjeka, bolje ti je od crvenih
(najboljih) deva.”
(Muttefekun alejhi)
1380. Od Abdullaha bin ‘Amra bin el’Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: “Prenosite i dostavite od mene, pa makar i jedan ajet, i nema smetnje da pripovijedate
od Benu-Israila, a ko na mene namjerno sla`e, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.”
(Buhari)

1381. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko

krene putem na kom tra`i nauku, Allah }e mu njime olak{ati put u D`ennet.”
(Muslim)

1382. Od njega, r.a., tako|er se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
poziva (Allahovoj) uputi, imat }e nagradu jednaku nagradi onih koji ga slijede, ali to ni{ta
ne}e umanjiti od njihovih nagrada.”
(Muslim)

1383. Od njega prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada ~ovjek umre,
njegova djelatnost se prekida, osim u tri slu~aja: (ako je ostavio) trajnu sadaku, ili nauku,
(znanje ili izum) koja je od koristi, ili dobro dijete, koje za njega dovu ~ini.”
(Muslim)

1385. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko
iza|e da tra`i nauku, on je na Allahovom putu, sve dok se ne vrati.”
(Tirmizi, hasen)

1387. Od Ebu-Umame, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prednost

(vrijednost) u~enog nad pobo`nim je kao prednost mene u odnosu na najni`eg od vas.”
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista, Allah, Njegovi meleki, stanovnici
nebesa i Zemlje, pa ~ak i mrav u svom mravinjaku, pa i riba, donose salavat na onoga koji
podu~ava svijet dobru.”
(Tirmizi, hasen)
230 Rijadu-s-salihin

1388. Od Ebu-Derda’a, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,

s.a.v.s., kako ka`e: ‘Ko krene putem tra`e}i na njemu nauku, Allah }e mu olak{ati put u
D`ennet. I zaista, meleci podme}u svoja krila onome koji tra`i nauku iz zadovoljstva s onim
{to on radi. Zaista, za u~enog oprost tra`e (istigfar ~ine) oni na nebesima i na Zemlji, pa ~ak
i ribe u vodi. Prednost u~enog (alima) nad pobo`nim je kao prednost Mjeseca u odnosu na
druge zvijezde. U~enjaci su, zaista, nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u
nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili u nasljedstvo nauku, pa ko je uzme, uzeo
je obilan dio.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi)

1389. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika,

s.a.v.s., kako ka`e: ‘Neka Allah da udoban (`ivot) onome koji ne{to od mene ~uje, pa
prenese kao {to je ~uo, a mnogi kome se prenese svjesniji je od onoga koji je ~uo.’”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1390. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Ko bude upitan o ilumu (znanju), pa ga sakrije (ne ka`e), na Sudnjem danju }e biti
zauzdan uzdama od vatre.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

1391. Od njega prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko izu~ava
nauku kojom se tra`i zadovoljstvo Uzvi{enog Allaha, samo da bi njome dobio ovosvjetska
dobra, ne}e osjetiti ni miris D`enneta na Sudnjem danu.’”
(Ebu-Davud, sahih)

HVALA I ZAHVALA UZVI[ENOM ALLAHU

Uzvi{eni Allah rekao je:
“Sje}ajte se vi Mene, i Ja }u se vas sjetiti i zahvaljujte Mi, i na blagodatima
Mojim nemojte neblagodarni biti!” (El-Bekara, 152)
“... Ako budete zahvalni, Ja }u vam, zacijelo, jo{ vi{e dati.” (Ibrahim, 7)
“... i reci hvala Allahu.” (El-Isra, 111)
“... a njihova posljednja molitva je: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova
hvalimo.‘” (Junus, 10)
Rijadu-s-salihin 231

1394. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svaka

vrijedna stvar (posao) koja nije po~ela hvalom Allahu, }e biti manjkava.”
(Ebu-Davud, hasen)

1395. Od Ebu-Musaa el-E{‘arija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Kada umre dijete Allahova roba, Uzvi{eni Allah ka`e Svojim melecima: ‘Uzeli ste (du{u)
djeteta Moga roba?’ Oni odgovore: ‘Da!’ On tada ka`e: ‘Uzeli ste plod njegova srca?’ Oni
odgovore: ‘Da!’ On tada ka`e: ‘A {ta rekao je Moj rob?’ Oni odgovore: ‘Zahvalio Ti se i rekao:
- Mi smo Allahovi i Njemu se vra}amo. -’ Tada Uzvi{eni Allah ka`e: ‘Izgradite Mome robu
ku}u u D`ennetu i nazovite je Ku}a Zahvale.’”
(Tirmizi, hasen)

1396. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘Zaista je Allah zadovoljan (Svojim) robom koji pojede jelo, pa Mu se na tome zahvali, i popije
pilo, pa Mu se na tome zahvali.’”
(Muslim)

DONO[ENJE SALAVATA NA
ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.V.S.
Uzvi{eni Allah rekao je:
“Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga
i vi i {aljite mu pozdrav.” (El-Ahzab, 56)

1397. Od ‘Abdullaha bin ‘Amra bin el-’Asa, r.a., prenosi se da je ~uo Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako ka`e: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese salavat
deset puta.”
(Muslim)

1399. Od Evsa bin Evsa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: ‘Zaista je va{ najvredniji (najefdalniji) dan petak, pa {to vi{e u njemu donosite salavat na
mene, jer zaista }e va{i salavati biti meni predo~eni.’ Tada su (ashabi) rekli: ‘O Allahov
Poslani~e, kako }e ti biti predo~eni na{i salavati kad bude{ ve} istruhnuo (raspadnut)?’ On
je rekao: ‘Zaista je Allah zabranio zemlji tijela vjerovjesnika!’”
(Ebu-Davud, sahih)
232 Rijadu-s-salihin

1400. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Neka bude poni`en ~ovjek, u ~ijem prisustvu budem spomenut, pa na mene ne donese
salavat.’”
(Tirmizi, hasen)
1401. Od njega, r.a., tako|er se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao
je: ‘Nemojte moj kabur u~initi svetkovinom, donosite salavat na mene, jer, zaista, va{
salavat dolazi do mene, ma gdje vi bili.’”
(Ebu-Davud, sahih)

1402. Od njega se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko god mi od vas
nazove selam, Allah mi povrati du{u da bih mu selam odvratio.”
(Ebu-Davud, sahih)

1403. Od Alije r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘[krtac
je onaj u ~ijem se prisustvu spomenem, pa na mene ne donese salavat.’”
(Tirmizi, hasen-sahih)
1404. Od Fadale bin ‘Ubejda prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo je
nekog ~ovjeka kako u~i dovu u namazu, u kom se nije zahvalio Uzvi{enom Allahu niti je
donio salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ovaj je
po`urio!’ Zatim ga je pozvao i rekao: ‘Kada neko od vas klanja, neka po~ne sa zahvalom i
pohvalom Uzvi{enog Gospodara, zatim neka donese salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., a
onda neka moli {to ho}e.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, sahih)

ZIKR
244. Koristi zikra i podstrekivanja na njega

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Zikr (spominjanje) Allaha je vredniji (od bilo ~ega).” (El-Ankebut, 45)
“Sje}ajte se vi Mene (spominjite Me) i Ja }u se vas sje}ati (spominjati).” (El-
Bekara, 152)
“I spominji Gospodara svoga ujutro i nave~er u sebi, ponizno i sa
strahopo{tovanjem i ne podi`u}i jako glas, i ne budi nemaran.” (El-A‘raf, 205)
Rijadu-s-salihin 233

“... i Allaha mnogo spominjite, da biste bili spa{eni.” (El-D`umu‘a, 10)

“Zaista je muslimanima i muslimankama... i mu{karcima koji ~esto spominju
Allaha i `enama koje ~esto spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost
i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)
“O vjernici, ~esto Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i nave~er ga veli~ajte.”
(El-Ahzab, 41,42)

U ovom poglavlju postoje mnogobrojni drugi poznati ajeti.

1408. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao

je: ‘Dvije lahke rije~i za jezik (izgovor), te{ke na vagi, drage Milostivom: - Subhanallahi ve bi
hamdihi, subhanallahil’azim -’ (Neka je slavljen i hvaljen Uzvi{eni Allah, neka je slavljen Allah
Veli~anstveni).’”
(Muttefekun alejhi)

1409. Od njega, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Da
ka`em: ‘subhanallahi, velhamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber’ (dra`e mi je od
svega {to je sunce obasjalo cijeli dunjaluk).’”
(Muslim)

1410. Od njega se, tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko ka`e:
‘La ilahe illallahu vahdehu la {erike lehu, lehulmulku ve lehulhamdu, ve huve ‘ala kulli {ej’in
kadir’ (Nema boga, osim Allaha, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast. Njemu pripada
sva hvala i On je svemo}an) - svakoga dana sto puta, vrijedi mu kao da je oslobodio deset
robova, }e biti mu upisano sto dobrih djela, izbrisano sto grijeha, i }e biti mu {tit od {ejtana
toga dana sve do no}i i niko nije ne{to bolje uradio, osim ~ovjeka koji je uradio vi{e od
njega.”
I rekao je: “Ko ka`e u toku jednog dana sto puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’ (Slavljen je
Allah i Njemu pripada sva hvala), opro{teni su mu grijesi, pa makar ih bilo kao morske
pjene.”
(Muttefekun alejhi)

1411. Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Ko ka`e:
‘La ilahe illallahu vahdehu la {erike lehu, lehulmulku, ve lehulhamdu, ve huve’ ala kulli {ej’in
kadir’ (Nema drugog boga, osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, Njemu pripada sva
vlast, Njemu pripada svaka hvala i On je svemo}an) - deset puta, kao da je oslobodio ~etiri
234 Rijadu-s-salihin

roba od Ismailovog potomstva.”

(Muttefekun alejhi)
1412. Od Ebu-Zerra, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mi
je: ‘Ho}e{ li da ti ka`em koje su najdra`e rije~i Allahu? Zaista su najdra`e rije~i Allahu:
‘Subhanallahi ve bi hamdihi’ (Neka je slavljen i hvaljen Uzvi{eni Allah).’”
(Muslim)

1413. Od Ebu-Malika el-E{‘arija, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

rekao je: ‘^isto}a je pola vjerovanja i ‘elhamdu lillahi’ (Neka je hvala Allahu) puni vagu, a
‘subhanallahi velhamdu lillahi’ (Neka je slavljen Allah i neka je svaka hvala Allahu), pune {to
je izme|u nebesa i Zemlje.’”
(Muslim)

1415. Od Sevbana, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi, kada
zavr{i namaz, donosio istigfar tri puta, a zatim bi rekao: ‘Allahume entesselamu ve
minkesselamu tebarekte ja zeld`elali velikram’ (Allahu moj, Ti si mir i spas, od Tebe je mir i
spas, blagodarnost Tebi, o Vlasni~e veli~anstva i ~asti).”
Re~eno je El-Evzaiju, a on je jedan od prenosilaca ovoga hadisa: “Kako se donosi
istigfar?” On je rekao: “Izgovara{: ‘Estagfirullahe, estagfirullahe!’ (od Allaha oprost tra`im).”
(Muslim)

1416. Od El-Mugire bin [u’be, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon
namaza i predavanja selama, govorio: “La ilahe illallahu vahdehu la {erike lehu,
lehu-l-mulku ve, ve huve ala kulli {ej’in kadir. Allahumme la mani’a lima a’tajte
va la mu’tije lima mena’te, ve la jenfe’u ze-l-d`eddi minke-l-d`eddu” (Nema
boga, osim Allaha Jedinog. On nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i svaka hvala i On
je svemo}an. Allahu moj, nema spre~avaoca Tvoga davanja, niti davoca onog {to Ti ne da{.
Nikakvo bogatstvo i sre}a ne koriste bez Tvoga bogatstva i sre}e).”
(Muttefekun alejhi)

1417. Od Abdullaha bin Ez-Zubejra, r.a., prenosi se da je on izgovarao na kraju svakog

namaza, kada predaje selam: “La ilahe illallahu vahdehu la {erike lehu, lehu-l-
mulku ve lehu-l-hamdu, ve huve ‘ala kulli {ej’in kadir. La havle va la kuvvete
illa billahi ve la na’budu illa ijjahu, lehun-n-i’metu ve lehu-l-fadlu, ve lehu es-
senau-l-hasenu. La ilahe illallahu muhlisine lehu-d-dine ve lev kerihe-l-kafirun”
(Nema drugog boga, osim Allaha, On je jedini i nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i
Rijadu-s-salihin 235

svaka hvala i On je svemo}an. Nema mo}i i snage bez Allaha. Nema boga, osim Allaha, i
obo`avamo samo Njega. Njemu pripada svaka blagodat, svaka dobrota i svaka dobra
pohvala. Nema drugog boga, osim Allaha, iskreno ispovijedamo Njemu (na{u) vjeru, pa
makar to kafiri (nevjernici) mrzili.)
Ibn ez-Zubejr zatim je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovim je rije~ima veli~ao Allaha
(izgovarao la ilahe illallahu) poslije svakog namaza.”
(Muslim)
1419. Od Ebu-Hurejreaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko
spomene Allaha (tesbih u~ini, tj. ka`e ‘subuhanallahi’) na kraju svakog namaza trideset tri
puta, zahvali se Allahu (ka`e: ‘elhamdu lillahi’) trideset tri puta, izgovori tekbir (ka`e: ‘Allahu
ekber’) trideset tri puta, i upotpuni stotinu sa: ‘La ilahe illallahu vahdehu la {erike
lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, ve huve’ ala kulli {ej’in kadir’ (Nema drugog
boga, osim Allaha. Njemu pripada sva vlast i svaka hvala, i On je svemo}an), }e biti mu
opro{teni (mali) grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene.”
(Muslim)

1420. Ka’b bin ‘Ud`rete, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
“Pratioce (namaza, tj. tesbih, spominjanje Allaha, d`.{., ne}e izgubiti (ne}e se kajati) onaj
koji ih izgovara ili ~ini iza svakog propisanog namaza: trideset tri puta ‘subhanallahi’, trideset
tri puta ‘elhamdu lillahi’, trideset ~etiri puta ‘Allahu ekber’.”
(Muslim)

1421. Od Sa’d bin Ebi-Vekasa, r.a., prenosi se da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao
(Allahu) iza svakog namaza, ovim rije~ima: “Allahumme inni e’uzu bike mine-l-d`ubni
velbuhli, ve e’uzu bike min en uredde ila erze-lil-umri, ve e’uzu bike min
fitneti-d-dunja, ve e’uzu bike min fitneti-l-kabri!” (Allahu moj, utje~em Ti se od
straha i {krtosti, i utje~em Ti se od povratka u duboku i iznemoglu starost, i utje~em Ti se od
dunjalu~kog isku{enja (fitneta), i utje~em Ti se od kaburskog isku{enja (ispita)).
(Buhari)

1422. Od Muaza, r.a., prenosi se da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo za ruku i

rekao: “O Muaze, tako mi Allaha, ja te volim.” Zatim je rekao: “Ostavljam ti u vasijet (zadu`bu),
o Muaze, da ne izostavi{ kazati sljede}e, iza svakog namaza: ‘Allahumme e’inni ala
zikrike ve {ukrike ve husni ‘ibadetike’ (Allahu moj, pomozi mi da Tebi zikr ~inim
(spominjem), da se Tebi zahvaljujem i da Ti ispravno ibadet ~inim (obo`avam).”
(Ebu-Davud, sahih)
236 Rijadu-s-salihin

1424. Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao,
zadnje {to bi u~io izme|u te{ehhuda (ettehijjatu) i predavanja selama bilo je: ‘Allahummagfir
li ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma a’lentu, ve ma esreftu
ve ma ente a’lemu bihi minni, ente-l-mukaddimu, ve ente-l-mu’ehhiru, la ilahe
illa ente.’ (Allahu moj, oprosti mi {to sam u~inio i {to }u u~initi, {to sam sakrio i {to sam
javno (uradio) i ono {to Ti od mene bolje zna{. Ti odre|uje{ da se ne{to dogodi prije, ili da se
dogodi kasnije. Nema drugog boga osim Tebe.)”
(Muslim)

1425. Ai{a, r.a., prenosi i ka`e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mnogo je u~io na ruku’u i
sed`di: SUBHANEKELLAHUMME RABBENA VE BI HAMDIKE-ALLAHUMMA
GFIRLI (Slavljen neka si, moj Allahu, Gospodaru, Tebi hvala, Allahu moj, oprosti mi).”
(Muttefekun alejhi)

1426. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~io na ruku’u i sud`udu
SUBUHUN KUDDUSUN, RABBUL MELAIKETI VE RRUKI. “Mnogo slavljeni, sveti,
Gospodaru meleka i duha (D`ibrila).”
(Muslim)

1427. Ibn-Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “[to se ti~e ruku’a,
na njemu veli~ajte Gospodara, a {to se ti~e sed`de, na njoj se trudite da ~inite dovu, jer je
vjerojatno da }e vam biti primljena.”
(Muslim)

1428. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbli`i je rob
svome Gospodaru kada obavlja sed`du, pa mnogo ~inite dovu.”
(Muslim)

1429. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio na sed`di:

ALLAHUMMA GFIRLI ZENBI KULLEHU, DIKKAHU VE D@ILLEHU VE
EVVELLEHU; VE AHIREHU VE ALA NIJJETUHU VE SIRREH. (Allahu moj, oprosti
mi sve grijehe, male i velike, ranije i kasnije, javne i tajne.)
(Muslim)

1430. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Jedne no}i osjetila sam da Vjerovjesnik nije
uza me, pa sam ga po~ela tra`iti, a on je bio na ruku’u ili na sed`di i u~io: ‘Subhaneke ve
Rijadu-s-salihin 237

bihamdike, la ilahe illa ente.’ (Slavljen si, i Tebi pripada svaka hvala. Nema drugog boga,
osim Tebe).”
U drugom rivajetu stoji: “Pa mi je ruka dotakla njegove tabane, koji bijahu uspravno (a on
je bio na sed`di), dok je u~io: ‘Allahumme inni e’uzu bi ridake min sehatike, ve bi
mu’afatike min’ ukubetike, ve e’uzu bike minke, la uhsi senaen ‘alejke, ente
kema esnejte ‘ala nefsike.’ (Allahu moj, utje~em se Tvome zadovoljstvu od Tvoje
mr`nje, Tvome oprostu od Tvoje kazne, utje~em se Tebi od Tebe. Nisam u stanju da Ti
izreknem zahvalu (koju zaslu`uje{), Ti si onakav kako si sebe pohvalio.)”

1432. Od Ebu-Zerra, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Svako jutro na

svaki va{ zglob se daje sadaka; svaki tesbih sadaka je, svako izgovaranje ‘el-hamdu lillahi’
sadaka je, svako izgovaranje ‘la ilahe illallah’ sadaka je, svako izgovaranje “Allahu ekber”
sadaka je, nare|ivanje dobra sadaka je, odvra}anje od poku|enog sadaka je, a sve to
zamjenjuju dva rekata duha - namaza.”
(Muslim)

1433. Od majke pravovjernih, D`uvejrije bint el-Harisi, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik,

s.a.v.s., iza{ao od nje rano, nakon {to je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je
klanjala. Zatim se vratio kada je nastupilo vrijeme duha (namaza), a ona je i dalje sjedila na
svom mjestu, pa joj je rekao: “Jo{ uvijek si ondje gdje sam te ostavio?” Rekla sam: “Da.”
Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nakon {to sam oti{ao, rekao sam ~etiri rije~i tri puta;
kada bi vagali s onim {to si rekla (prou~ila) od jutros, bile bi od toga te`e.” (Rekao sam):
“Subhanallahi ve bi hamdihi adede halkihi, ve ridae nefsihi, ve zinete ‘Ar{ihi,
ve midade kelimatihi” (Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima Njegovih
stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je te`ak Njegov ar{ i koliko ima tinte kojom su
(ispisane) Njegove rije~i).
(Muslim)

U drugom rivajetu, stoji: “Subhanallahi adede halkihi, subhanallahi ridae nefsihi,

subhanallahi zinete ‘Ar{ihi, subhanallahi midade kelimatihi.”
U rivajetu Et-Tirmizija stoji: “Ho}e{ li da te nau~im rije~ima koje }e{ u~iti? ‘Subhanallahi
adede halkihi, Subhanallahi adede halkihi, subhanallahi adede halkihi,
subhanallahi rida nefsihi, subhanallahi rida nefsihi, subhanallahi rida nefsihi,
subhanallahi zinete ‘Ar{ihi, subhanallahi zinete ‘Ar{ihi, subhanallahi zinete
‘Ar{ihi, subhanallahi midade kelimatihi, subhanallahi midade kelimatihi,
subhanallahi midade kelimatihi.’”
238 Rijadu-s-salihin

1434. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Primjer

onoga koji zikir ~ini (spominje svoga Gospodara) i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer
`ivog i mrtvog.”
(Buhari, Muslim)
Prenio ga je i Muslim i rekao: “Primjer ku}e u kojoj se Allahu zikir ~ini (spominje) i ku}e
u kojoj se Allah ne spominje, je kao primjer `ivog i mrtvog.”

1435. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvi{eni

Allah ka`e: ‘Ja sam uz mi{ljenje moga roba o Meni. Ja sam s njim kada Mi zikir ~ini
(spominje), pa ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi, a ako Me spomene u
skupini, Ja ga spomenem u boljoj skupini od njegove skupine.’”
(Muttefekun alejhi)

1437. Od D`abira, r.a., prenosi se da je rekao: “^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘Najbolji zikr je: ‘La ilahe illallahu” (Nema boga osim Allaha!).’”
(Tirmizi, hasen)

1438. Od Abdullaha bin Busre, r.a., prenosi se da je neki ~ovjek rekao: “O Allahov
Poslani~e, zaista mi je puno propisa islama, pa mi ka`i ne{to {to }u uvijek (mo}i) izvr{avati.”
On mu je rekao: “Neka ti je jezik stalno vla`an od zikra (spominjanja) Allaha.”
(Tirmizi, hasen)

1440. Od Ibn-Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
‘U no}i moga isra’a susreo sam Ibrahima, a.s., i on mi rekao je: - O Muhammede, prenesi od
mene selam svome ummetu, i objavijesti ga da je u D`ennetu dobra i lijepa zemlja, pitka
voda; da je on prostrana nizija, i da je njegovo sjemenje (kojim se sije): ‘Subhanallahi, ve-
l-hamdu lillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber’ (Slavljen je Allah, sva hvala
pripada Allahu, nema drugog boga, osim Allaha i Allah je najve}i).’”
(Tirmizi, hasen)

1441. Ebu-Derda’, r.a., veli: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ho}ete li da vas
obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod va{eg Gospodara i na najvi{em
stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i bolja od sukoba s neprijateljem u
kome bi ih vi ubijali a i oni vas?’ ‘Svakako!’, odgovori{e oni. On re~e: ‘Spominjanje (zikir)
Allaha, d`.{.’”
(Tirmizi, sahih)
Rijadu-s-salihin 239

1443. Od Ebu-Musaa, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je

rekao: ‘Ho}e{ li da te uputim na jedno od d`enetskih blaga?’ Rekao sam mu: ‘Da, o Allahov
Poslani~e!’ On je rekao: ‘La havle ve la kuvvete illa billahi’ (Nema snage ni mo}i bez Allaha!).”
(Muttefekun alejhi)

245. Spominjanje Allaha: stoje}i, sjede}i, le`e}i, bez abdesta, d`unub i u

hajzu (menstruaciji), osim u~enja Kur’ana, jer to nije dozvoljeno onome ko
je d`unub, ili u hajzu

Uzvi{eni Allah rekao je:

“Zaista, u stvaranju nebesa i Zemlje, razlici no}i i dana ajeti su (znakovi) za
one koji razum imaju, koji Allahu zikr ~ine (spominju) stoje}i, sjede}i i na
svojim bokovima (le`e}i).” (Ali-‘Imran, 190-191)

1444. Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Allahu zikir ~inio
(spominjao) u svim situacijama.”
(Muslim)
1445. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Da neko od vas,
kada ho}e imati odnos sa `enom, ka`e: ‘Bismillahi, allahumme d`ennibna e{{ejtane ve
d`ennibi{{ejtane ma rezektena’ (U ime Allaha, Allahu moj, sa~uvaj nas od {ejtana, i sa~uvaj
od {ejtana ono {to nam da{), i ukoliko bi im se na{lo dijete, ne bi mu ({ejtan) mogao nauditi.”
(Muttefekun alejhi)

246. Poglavlje o tome {ta se ka`e prije i poslije spavanja.

1446. Od Huzejfe i Ebu-Zerra, r.a., prenosi se da su rekli: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi,
kad po|e u postelju, rekao: ‘Bismikellahumme ahja ve emutu.’ (Allahu moj, u ime Tvoje `ivim
i umirem (spavam)), a kad bi se probudio, rekao bi: ‘Elhamdu lillahillezi ahjana ba’de ma
ematena ve ilejhi-n-nu{ur.’ (Hvala Allahu koji nas je pro`ivio (dao da se probudimo), nakon
{to nas je usmrtio (dao nam da spavamo), i kod Njega je (kona~no) okupljanje).”
(Buhari)
240 Rijadu-s-salihin

247. O vrijednosti zikr - skupova, pohvalnosti prisustvovanja zikru i

zabrani bezrazlo`nog napu{tanja skupova, u kojima se spominje Allah.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er, `ele}i
da zaslu`e Njegovu naklonost, i ne odvra}aj svoj pogled od njih.” (El-Kehf, 28)

1447. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni Allah {alje
meleke da obilaze puteve i tra`e skupove u kojima se Allah spominje, a kada ih na|u, po~nu
se dovikivati: ‘Do|ite, na{li ste ono {to tra`ite!’ Tada ih prekriju krilima sve do najbli`eg neba,
i Allah ih upita, a On najbolje zna:
‘[ta govore Moji robovi?’
‘Slave Te, veli~aju Te, zahvaljuju Ti i po{tuju Te!’, odgovore meleki.
‘Jesu li Me vidjeli?’, On upita.
‘Ne, nisu Te vidjeli’, odgovore oni.
‘A {ta bi da su Me vidjeli?’, rekne On.
‘Da su te vidjeli, jo{ vi{e bi Ti robovali, jo{ vi{e bi Te veli~ali i jo{ vi{e bi Te slavili’, ka`u
oni.
‘A za {ta Me mole?’ upita On.
‘Mole Te za D`ennet’, oni odgovore.
‘Jesu li ga vidjeli?’, rekne On.
‘Ne, Gospodaru na{, nisu ga vidjeli’, ka`u oni.
‘[ta bi da su ga vidjeli?’, rekne On.
‘Da su ga vidjeli, jo{ bi mu vi{e te`ili, jo{ vi{e bi ga tra`ili i jo{ vi{e `eljeli’, ka`u oni.
‘A od ~ega tra`e za{titu?’, upita On, a oni odgovore:
‘Od Vatre.’
‘Jesu li je vidjeli?’, rekne On, a oni ka`u:
‘Ne, nisu je vidjeli!’
‘A {ta bi da su je vidjeli?’, rekne On, a oni ka`u:
‘Da su je vidjeli, jo{ vi{e bi od nje bje`ali i jo{ vi{e je se pla{ili.’
Tada }e Allah re}i: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.’
‘Me|u njima je jedan ~ovjek koji ne pripada njima, samo je usput nai{ao’, re}i }e jedan
melek.
‘Oni su skupina uz koju njihov sabesjednik ne}e bit nesretan.’”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 241

1449. Ebu-Vakid el-Haris b. Avf, r.a., prenosi, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio u
d`amiji sa ljudima i razgovarao. Do{la su tri ~ovjeka u d`amiju. Dvojica su pri{la do Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., a jedan je oti{ao. Stali su pred Poslanika, s.a.v.s. Jedan je primijetio
prazno mjesto u halki, pa je sjeo, a drugi je sjeo iza halke. Po{to je Poslanik, s.a.v.s., zavr{io
razgovor, re~e: “Ho}ete li da vas izvijestim o trojici?” Jedan od njih sklonio se kod Allaha, pa
ga je Allah primio, drugi se postidio pa se Allah njega postidio, a {to se ti~e tre}eg, on je
okrenuo le|a, i napustio, pa se i Allah od njega okrenuo.”
(Muttefekun alejhi)

1450. Ebu-Se’id, r.a., pripovijeda: “Mu’avija, r.a., jednom prilikom, do{ao je u d`amiju,
gdje je na{ao ljude u halki i upitao ih:
‘[ta vas je okupilo?’
‘Sakupili smo se da spominjemo Allaha’, odgovorili su oni, a on je rekao:
‘Tako vam Allaha, zar se ni zbog ~ega drugog niste sakupili?!’
‘Samo smo se zbog toga okupili!’, rekli su oni, a on je onda kazao:
‘Nisam vas zakleo zbog toga {to u vas sumnjam, jer niko ko je kod Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., imao polo`aj ne prenosi manje hadisa od mene.’ Jedne prilike on je zatekao svoje
ashabe u halki i upitao ih:
‘[ta vas je okupilo?’
‘Okupili smo se da spominjemo Allaha, da Mu zahvaljujemo {to nas je uputio islamu i {to
nam ga je dao kao blagodat!’, reko{e.
‘Tako vam Allaha, zar se ni zbog ~ega drugog niste okupili?’, upitao je on.
‘Allaha nam, samo zbog toga smo se okupili!’, odgovorili su oni, a on rekao je:
‘Nisam vas zakleo zbog sumnje u vas, nego zato {to mi je do{ao D`ibril i rekao mi da se
Allah ponosi vama pred melekima.’”

248. O spominjanju Allaha, ujutro i nave~er

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I spominji svoga Gospodara ujutro i nave~er u sebi, ponizno, sa
strahopo{tovanjem, i ne podi`u}i jako glas, i ne budi nemaran.” (El-A‘raf, 205)
“I slavi Gospodara svoga, hvale}i Ga, prije izlaska sunca i poslije zalaska
njegova.” (Ta-ha, 130)
“U d`amijama, koje se voljom Njegovom podi`u, i u kojima se spominje
Njegovo ime, hvale Njega, ujutro i nave~er, ljudi koje kupovina i prodaja ne
odvra}aju od spominjanja Allaha.” (En-Nur, 36, 37)
242 Rijadu-s-salihin

“Mi smo brda pot~inili da zajedno s njim hvale Allaha kad sunce zalazi i
po{to grane.” (Sad, 18)
1451. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko ujutro i nave~er
prou~i stotinu puta: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi.’ (Neka je slavljen i uzvi{en Allah), niko na
Sudnjem danu ne}e imati bolje djelo od njega, osim onoga ko isto prou~i, ili jo{ vi{e puta.”
(Muslim)

1452. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: “Do{ao je jedan ~ovjek i rekao Allahovom Poslaniku,
a.s.: ‘Allahov Poslani~e, koliko sam bola pretrpio od kako me je sino} ujeo akrep!!’ ‘Ne bi ti
naudio da si nave~er prou~io: ‘E’uzu bi kelimatillahittammati min {erri ma halek’ (Utje~em se
Allahovim savr{enim rije~ima od svakog zla koje je stvorio).’”
(Muslim)

1453. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., ujutro u~io: “Gospodaru
moj, Tvojom voljom osvi}emo, Tvojom voljom omrknemo, Tvojom voljom `ivimo i umiremo
i Tebi je povratak.”
Nave~er bi u~io: “Tvojom voljom omrknemo, Tvojom voljom `ivimo i umiremo i Tebi je
povratak.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

1455. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., uve~er u~io: “Omrknusmo
i omrknu vlast Allahu. Hvala Allahu, nema drugog boga, osim Allaha, On nema druga. Njemu
pripadaju vlast i hvala i On je nad svim mo}an. Gospodaru, molim Te za dobro ove no}i i
dobro poslije nje, a utje~em Ti se od zla ove no}i i zla poslije nje. Gospodaru, utje~em ti se
od lijenosti i te{ke starosti. Gospodaru, utje~em Ti se od kazne u vatri i kazne u kaburu.”
A kada bi osvanuo, prou~io bi isto, zapo~inju}i: “Osvanusmo i osvanu vlast Allahu...”
(Muslim)
1456. Abdullah b. Hubejb, r.a., kazuje da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ako
uve~er i ujutro tri puta prou~i{: ‘Kul huvallahu ehad, Kul e’uzu bi rabbi-l-felak i Kul e’uzu bi
rabbi-n-nas’, za{titit }e te od svakog zla.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1457. Osman r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ni{ta ne mo`e na{koditi
onome ko svako jutro i ve~e tri puta prou~i: ‘U ime Allaha, ~ijim imenom ne mo`e ni{ta
na{koditi ni na Zemlji ni na nebu, a On sve ~uje i zna!’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)
Rijadu-s-salihin 243

249. [ta se u~i prije spavanja?

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no}i i dana, imaju znamenja
za ljude koji razmi{ljaju; za one koji i stoje}i i sjede}i i le`e}i Allaha spominju,
i o stvaranju nebesa i Zemlje razmi{ljaju.” (Ali-‘Imran 190, 191.)

1458. Huzejfe i Ebu-Zerr, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, a.s., u~io kada bi lijegao
u postelju: “Bismikellahumme ahja ve emut” (Gospodaru, u Tvoje ime `ivim i umirem).
(Buhari)

1459. Alija, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao njemu i Fatimi: “Kada
lije`ete u postelju, prou~ite trideset tri puta tekbir, trideset tri puta ‘subhanallah’ i trideset tri
puta ‘elhamdulillah’.”
(Muttafekun alejhi)

1460. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “O~istite postelju
kada lije`ete, jer ne znate {ta je iza vas ostalo u postelji, a zatim prou~ite: ‘Gospodaru moj,
u Tvoje ime lije`em i ustajem. Ako mi du{u uzme{, smiluj joj se, a ako me po`ivi{, sa~uvaj
me, kao {to ~uva{ Svoje dobre robove!’”
(Muttefekun alejhi)

1461. Ai{a, r.a., kazuje: “Prilikom lijeganja u postelju, Allahov Poslanik, a.s., puhnuo bi u
ruke, a zatim bi na njih prou~io ‘Kul huvallahu ehad, Kul e’uzu bi rabbi-l-felak i Kul e’uzu bi
rabbinnas’, i rukama potrao po tijelu.”
U drugom hadisu se ka`e: “Kada bi lijegao u postelju, Allahov Poslanik, a.s., sastavio bi
ruke, a zatim puhnuo na njih, prou~io: ‘Kul hevallahu ehad’, ‘Kul e’uzu bi rabbilfelak’ i ‘Kul
e’uzu bi rabbinnas’, a potom bi rukama potrao {ta bi mogao od tijela, zapo~inju}i od glave i
lica prednjeg dijela tijela. Radio je to po tri puta.”
(Muttefekun alejhi)

1462. Bera’ b. ‘Azib, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada lije`e{ u
postelju, uzmi abdest, lezi na desnu stranu i prou~i: ‘Gospodaru moj, Tebi se predajem, Tebi
se okre}em, Tebi se prepu{tam i na Tebe oslanjam, nadaju}i se Tvojoj nagradi i strahuju}i
od Tvoje kazne. Uto~i{te i spas od Tebe je samo pod Tvojim okriljem. Vjerujem u Tvoj Kitab,
244 Rijadu-s-salihin

koji si objavio, i u Poslanika, kojeg si poslao.’ Ako te no}i umre{, umro si s islamom u srcu,
i neka ti to budu zadnje rije~i koje izgovori{.”
(Muttefekun alejhi)

POGLAVLJE O DOVAMA
Uzvi{eni Allah ka`e:
“Gospodar va{ rekao je: “Zovite Me i Ja }u vam se odazvati!” (Gafir, 60)
“Dozivajte ponizno i u sebi Gospodara svoga, On ne voli one koji granice
prekora~uju.” (El-A‘raf, 55)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, doista, blizu: odazivam se
molbi onoga ko Me moli.” (El-Bekara, 186)
“Onaj koji se nevoljniku, kada mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.”
(En-Neml, 62)

1456. Nu’man b. Be{ir r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dova je ibadet.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1466. Ai{a, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., volio je sadr`ajne dove, dok je druge
izbjegavao.”
(Ebu-Davud sa dobrim senedom)

1467. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., naj~e{}e u~io ovu dovu: “Gospodaru
moj, podari nam dobro na ovom i budu}em svijetu, i sa~uvaj nas d`ehenemske kazne.”
(Muttefekun alejhi)

1468. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io: “Gospodaru, molim Te
za uputu, bogobojaznost, ~ednost i zadovoljstvo.”
(Muslim)

1469. Tarik b. E{jeme, r.a., kazuje: “Kada bi neko primio islam, Allahov Poslanik, a.s., bi
ga podu~io namazu, a zatim bi mu naredio da prou~i ovu dovu: Gospodaru moj, oprosti mi,
smiluj mi se, uputi me, za{titi me i opskrbi me!’”
Prema drugom hadisu, Tarik kazuje da je ~uo, kada je neko rekao: “Allahov Poslani~e,
{ta da u~im kada molim Allaha?”
Rijadu-s-salihin 245

“Prou~i”, odgovori mu: ‘Gospodaru, oprosti mi, smiluj mi se, za{titi me i opskrbi me!’ Ova
dova sadr`i dobro ovoga i budu}eg svijeta.’”
(Muslim)
1470. Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Gospodaru,
Ti vlada{ srcima, pa na{a srca nadahni pokorno{}u Tebi!”
(Muslim)

1471. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tra`ite kod Allaha
za{titu od velikog isku{enja, nesno{ljive muke, te{ke sudbine (odredbe) i zluradosti
neprijatelja!”
(Muttefekun alejhi)

1472. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io: “Gospodaru moj,
sa~uvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem `ivim i ahiret na koji se
vra}am, i neka mi `ivot bude pove}anje svakog dobra, a smrt olak{anje od svakog zla.”
(Muslim)

1474. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io ovu dovu: “Gospodaru,
utje~em Ti se od nemo}i, lijenosti, straha, duboke starosti i {krtosti, i utje~em Ti se od kazne
u kaburu i isku{enja u `ivotu i poslije smrti.”
U drugom hadisu se dodaje.” ... da me dug ne pritisne i da mi ljudi zlo ne nanesu.”
(Muslim)

1475. Ebu-Bekr, r.a., kazuje da je rekao Allahovom Poslaniku, a.s.: “Podu~i me dovi
koju }u u~iti u namazu!”
“Prou~i”, re~e mi: “Gospodaru, ja sam sebi mnogo nepravde u~inio, a samo Ti grijehe
opra{ta{, pa mi oprosti Tvojim oprostom i smiluj mi se, jer Ti opra{ta{ i milostiv si!”
(Muttefekun alejhi)

1476. Ebu-Musa, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., u~io i ovu dovu: “Gospodaru,
oprosti mi grijehe i neznanje, grijehe koje po~inih prema sebi i ono {to Ti bolje zna{ od mene
samoga. Gospodaru, oprosti mi zbilju i {alu, pogre{ku i namjeru, jer sve to sam u~inio.
Gospodaru, oprosti mi prija{nje i kasnije grijehe, ono {to u~inih tajno i javno i ono {to Ti bolje
zna{ od mene samoga. Ti Svom rahmetu pribli`uje{ onoga koga Ti ho}e{, a od njega
udaljuje{ onoga koga ho}e{, i Ti nad svim ima{ mo}.”
(Muttefekun alejhi)
246 Rijadu-s-salihin

1477. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io: “Gospodaru moj, utje~em Ti
se od zla koje u~inih i koje ne u~inih.”
(Muslim)
1478. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io i ovu dovu: “Gospodaru
moj, utje~em Ti se od prolaska Tvojih blagodati, promjene Tvoje za{tite, Tvoje iznenadne
kazne i Tvoje velike srd`be.”
(Muslim)

1479. Zejd b. Erkam, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io: “Gospodaru, za{titi
me od nemo}i i lijenosti, {krtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, du{u mi
nadahni bogobojazno{}u i od grijeha je o~isti, jer samo je Ti od grijeha mo`e{ o~istiti; Ti si
njen za{titnik i njeno uto~i{te! Gospodaru, utje~em Ti se od beskorisnog znanja, nepokornog
srca, nezasitne du{e i dove koju Ti ne prima{.”
(Muslim)

1480. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik u~io ovu dovu: “Gospodaru, Tebi
se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se kajem, u Tvoje ime se sporim
i po njemu sudim. Oprosti mi ranije i kasnije grijehe i ono {to u~inih tajno i javno, jer Ti Svom
rahmetu pribli`ava{ onoga koga ho}e{, a od njega udaljuje{ onoga koga ho}e{. Samo si Ti
Allah, i samo Tebi pripadaju mo} i vlast.”
(Muttefekun alejhi)

1481. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., imao obi~aj u~iti ovu dovu:
“Gospodaru moj, za{titi me od isku{enja vatre, kazne u vatri, i zla bogatstva i siroma{tva.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

1483. [ekel b. Humejd, r.a., kazuje: “Rekao sam Allahovom Poslaniku, a.s.:
‘Podu~i me nekoj dovi?’
‘Reci’, odgovori mi: ‘Gospodaru, utje~em Ti se od zla moga sluha, vida, jezika, srca, i zla
mog spolnog organa.’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)

1484. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., govorio: “Gospodaru, utje~em Ti
se od lepre, ludila, gube i te{kih bolesti.”
(Ebu-Davud, sahih)
Rijadu-s-salihin 247

1485. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io: “Gospodaru moj,
utje~em Ti se od gladi, a ona je lo{ sudrug; i utje~em Ti se od prevare, a ona je lo{a pratnja.”
(Ebu-Davud, sahih)
1486. Jedan rob, koji se htio otkupiti iz ropstva, re~e Aliji: “Pomozi mi, jer ne mogu dug
izmiriti!”
Alija mu re~e: “Podu~it }u te dovi kojoj me je Allahov Poslanik, a.s., podu~io, i kada bi tvoj
dug bio koliko brdo, Allah bi ti ga otplatio.”
“Prou~i: ‘Gospodaru moj, zadovolji me Tvojim halalom od Tvoga harama, i Tvojom
dobrotom me u~ini neovisnim od bilo koga drugog.’”
(Tirmizi, hasen)

1489. [ehr b. Hav{eb zapitao je Ummu Seleme, r.a.: “Majko pravednih, koju dovu je
Allahov Poslanik, a.s., naj~e{}e u~io kada je bio kod tebe?” “Naj~e{}e je u~io: ‘O Ti koji
vlada{ srcima, moje srce u~vrsti u Tvojoj vjeri!’”
(Tirmizi, hasen)

1490. Ebu-Derda’a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Davud, a.s., u~io je
ovu dovu: ‘Gospodaru, molim Te za Tvoju ljubav, ljubav prema onome ko Tebe voli, i za
djela kojim se Tvoja ljubav posti`e. Gospodaru moj, neka mi Tvoja ljubav bude dra`a od
mene samog, moje obitelji i hladne vode.’”
(Tirmizi, hasen)

1491. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^vrsto se dr`ite rije~i: ‘O
Uzvi{eni i Plemeniti!’”
(Tirmizi, Nesai, sahih)

1492. Ebu-Umame, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., jednom prilikom prou~io je dugu
dovu, od koje ni{ta nismo zapamtili. Kada smo mu rekli: ‘Allahov Poslani~e, prou~io si dugu
dovu, ali ni{ta nismo zapamtili!’, on nam odgovori: ‘Podu~it }u vas dovi koja sadr`i sve {to
sam prou~io.
Recite: - Gospodaru, molim Te za dobro za koje Te je molio Tvoj Poslanik Muhammed,
a utje~em Ti se od zla od kojeg Ti se utjecao Tvoj Poslanik Muhammed. U Tebi je oslonac,
Ti Svom rahmetu pribli`uje{ i samo u Tebe su snaga i mo}!’”
(Tirmizi, hasen)
248 Rijadu-s-salihin

1493. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io ovu dovu: “Gospodaru
moj, molim Te za ono ~ime se posti`e Tvoja milost, zaslu`uje Tvoj oprost, dosti`e za{tita od
svakog grijeha i nagrada za svako dobro~instvo, i zaslu`uje D`ennet, a spa{ava od
D`ehennema.”
(Hakim)

251. O vrijednosti dove koja se u~i u odsustvu onoga kome se u~i.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru na{, oprosti nama i na{oj
bra}i koja su nam prethodila u vjeri.‘” (El-Ha{r, 10)
“I tra`i oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice.” (Muhammed, 19)
“Gospodaru na{, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima, na
dan kada se ra~un bude polagao.” (Ibrahim, 41)

1494. Ebu-Derda’, r.a., kazuje da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada ka`e: “Kada
god musliman moli Allaha za svog brata muslimana u njegovom odsustvu, melek mu odgovori:
‘I tebi isto!’”
(Muslim)

252. O pitanjima u vezi sa u~enjem dove.

1496. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvratio je
punom mjerom onaj ko ka`e onome ko mu u~ini dobro~instvo: ‘Allah te nagradio svakim
dobrom!’ (D`ezakellahu hajra)”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1497. D`abir, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne proklinjite sebe, va{u
djecu i imetke, jer proklinjanje se mo`e podudariti s vremenom u kojem Allah prima dovu, pa
vam proklinjanje ne}e primiti.”
(Muslim)

1498. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na sed`di je ~ovjek
najbli`i Allahu; zato tada u~ite dove {to vi{e.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 249

1499. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allah }e vam
primati dove, sve dok ne budete po`urivali i govorili: ‘Molio sam Gospodara, pa mi dovu nije
primio!’”
U Muslimovom predanju ka`e se: “Dova se prima, sve dok ~ovjek ne bude molio
grijehom, prekidanjem rodbinskih odnosa, i dok ne bude po`urivao.
‘A {ta je po`urivanje, Allahov Poslani~e?’, neko upita.
‘Po`urivanje je da ka`e: - Molio sam i molio, pa mi se dova nije primila - i tada se ra`alosti
i prestane u~iti dovu.’”
(Muttefekun alejhi)

1501. ‘Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada god
musliman uputi dovu, Allah mu je primi ili ga u veli~ini dove za{titi zla, ukoliko ne moli
grijehom, ili prekidanjem rodbinskih veza.
‘Zna~i da u~imo dove {to vi{e!’, re~e neko od prisutnih.
‘Allah jo{ vi{e dovu prima’, odgovori mu Allahov Poslanik, a.s.”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1502. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io u tegobi: “Samo je Allah
Bog, Uzvi{eni i Blagi. Samo je Allah Bog, Gospodar ‘Ar{a veli~anstvenog. Samo je Allah
Bog, Gospodar nebesa, Gospodar Zemlje i Gospodar ‘Ar{a plemenitog!”
(Buhari i Muslim) (Muttefekun alejhi)

253. O kerametima Allahovih odabranika.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I neka se ni~ega ne boje i nek ni za ~im ne tuguju Allahovi {ti}enici, oni koji
budu vjerovali i koji se Allaha budu bojali; za njih su dobre vijesti i na ovom i na
onom svijetu,
Allahove rije~i niko ne mo`e izmijeniti to }e, doista, biti veliki uspjeh.”
(Junus, 62-64)

1503. Ebu-Muhammed, Abdurrahman, sin Ebu-Bekrov, r.a., kazuje da su ljudi sa sofe

Poslanikove d`amije (ehlussuffe) bili siroma{ni, i da je Allahov Poslanik, a.s., jedanput
rekao: “Ko ima hrane za dvojicu, neka ku}i povede i tre}eg, a ko ima hrane za ~etvericu,
neka povede petog ili {estog.”
Ebu-Bekr povede trojicu, a Allahov Poslanik, a.s., desetericu, a zatim Ebu-Bekr ode
250 Rijadu-s-salihin

ve~erati sa Allahovim Poslanikom, a.s. Kada su klanjali jaciju, i kada je pro{ao jedan dio no}i,
Ebu-Bekr vrati se ku}i i `ena ga upita:
“Za{to si ostavio goste?”
“Zar im niste dali ve~eru?”, zapita je.
“Ponudili smo ih, ali su odbili ve~arati dok ti ne do|e{!”
Abdurrahman ka`e: “Ja sam se izmakao i pritajio, a on povika:
‘Neznalico jedna!’, i po~e me grditi i ru`iti, a potom re~e gostima:
‘Jedite, prijatno. Tako mi Allaha, ni zalogaja ne}u okusiti!’”
Abdurrahaman dalje kazuje: “Allaha mi, kada god smo uzeli zalogaj, ispod njega je
narastao jo{ ve}i, dok se nisu gosti najeli. Na kraju je bilo vi{e hrane nego na po~etku. Ebu-
Bekr pogleda u hranu, i re~e `eni:
‘Sestro Beni Firasa, {ta je ovo?’
‘Radosti mi, sada je hrane tri puta vi{e nego kada smo po~eli jesti!’, rekla je ona.
‘[ejtan me naveo na zakletvu’, re~e Ebu-Bekr i po~e jesti. Zatim je hranu odnio Allahovom
Poslaniku, a.s., i ona je ostala kod njega. Ujutro, po{to je istekao ugovor izme|u nas i jednog
plemena, prido{li svijet smo podijelili na dvanaest ljudi, a sa svakim ~ovjekom je bilo ljudi
toliko da Bog najbolje zna koliko ih je bilo, i svi su oni jeli toga jela.”
(Muttefekun alejhi)

1505. D`abir, b. Semure, r.a., prenosi: “@alili su se stanovnici Kufe Omeru, r.a., na Sada
b. Ebi Vekasa, pa im je Omer, r.a., postavio za namjesnika Amara. Tu`ili su se na Sada da
im, ~ak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da do|e, pa mu rekao je: ‘O Ebu-Ishak, ovi
zaista tvrde da ti lijepo ne klanja{.’ Sa ‘d, r.a., re~e: ‘Tako mi Allaha, {to se mene ti~e, ja sam
njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva
rekata, jacijska na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim.’ Omer, r.a., mu tada
re~e: ‘Tako je mi{ljenje o tebi, o Ebu-Ishak.’ Tada je Omer, r.a., poslao sa njim ~ovjeka ili
vi{e njih u Kufu, koji su pitali Kufijane o Sa’du. U svaku d`amiju u{li su i pitali za Sada. Sve
d`amije su se pohvalno izrazile o njemu, a kada je Omerov izaslanik do{ao u mesd`id,
Beni-Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usame b. Katade) a imao je nadimak Ebu-
Sa’de, pa je rekao: ‘Po{to nas ti pita{ za Sa’da, ja ti tvrdim da Sa’d ne ide u rat s vojskom, ne
dijeli podjednako i ne sudi pravedno.’ Tad Sad re~e: ‘Ja }u ti zaista za to izre}i dovu
(prokletstvo) za troje: - Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob la`ov i ako se digao iz licemjerstva,
da se ~uje i vidi, onda mu podaj dug `ivot i dugotrajno siroma{tvo i izlo`i ga isku{enjima
`ena.-’ I to je tako bilo. Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao:
‘Ja sam te{ki starac sa puno isku{enja. Stigla me kletva Sa’dova.’”
Abdul Melik Umejr, prenosilac od D`abira b. Semure, r.a., ka`e: “Ja sam ga vidio nakon
Rijadu-s-salihin 251

toga, pale su mu obrve na o~i od puste starosti, a kada bi ga susjedi susreli na putevima, na
kojima bi se izle`avao, oni bi ga izbjegavali, a on bi ometao `ene koje su prolazile ulicom,
uznemiravaju}i ih.”
(Muttefekun alejhi)

1506 Od Urve b. Zubejra, r.a., prenosi se da je Erva, k}erka Evsa, tu`ila Seida b. Zejda
b. Amr b. Nufejla, r.a., kod Mervana b. Hakema. Ona je tvrdila, da je on uzeo dio njene
zemlje. Said tada re~e: “Zar ja da uzmem dio njene zemlje, nakon {to sam ~uo od Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da veli.” Mervan tada re~e: “A {ta si ~uo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?”
Said re~e: “^uo sam od Allahova Poslanika da ka`e: ‘Ko uzme pedalj zemlje nasilno od
drugog, }e biti sa njom pritisnut do sedme zemlje.’” Mervan mu re~e: “Ja te vi{e ne pitam za
drugi dokaz odbrane poslije ovog {to si kazao.” Seid tada re~e: “Allahu moj, ako je ona
la`ljivica, onda joj oduzmi vid njen i usmrti je u njenoj zemlji.”
Ravija ovog hadisa veli: “Ona nije umrla dok nije oslijepila, pa kada je hodala po svojoj
zemlji, upala je u bunar i u njemu umrla.”
(Muttefekun alejhi)

U Muslimovu rivajetu ovog hadisa, on prenosi od Muhameda b. Zejda b. Abdullaha b.

Omera u istom zna~enju.

Ravija Muslimov tvrdi da je on li~no vidio Ervu b. Evsu, koja je potvorila Seida, kako hoda
slijepa, pa pipaju}i zidove vi~e: “Stigla me je kletva Seidova.” Ona je poslije nai{la na bunar
svoj zbog koga se parni~ila, pa je upala u njega, i on joj je bio kabur.

1508. Enes, r.a., kazuje: “Kada su dvojica ashaba jedne mrkle no}i iza{la iz ku}e
Allahovog Poslanika, a.s., ispred njih su i{le dvije svjetiljke, a kada su se razdvojili, ispred
svakog je bila svjetiljka dok nisu u{li u svoje ku}e.”
(Buhari)

1509. Ebu-Hurejre, r.a., ka`e: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je desetak osoba u
izvidnicu pa postavi za emira Asima b. Sabita, ensariju, r.a. Oni su putovali sve dok ne
stigo{e u mjesto Hedat izme|u Usfana i Meke. Tu su bili otkriveni od jednog ogranka
plemena Huzejl, zvanog Benu-Lihjan. Blizu stotinu naoru`anih strijelaca pojurilo je prema
njima, slijede}i ih i prate}i po njihovu tragu. Kada ih je primijetio Asim i njegovo dru{tvo,
sklonili su se na jedno mjesto, a naoru`ani progonitelji su ih opkolili, pa onda reko{e: ‘Do|ite
i predajte se, a mi vam garantiramo i savjetujemo da ne}emo ubiti ni jednog od vas.’
252 Rijadu-s-salihin

Asim b. Sabir, zapovjednik muslimanske ~ete re~e: ‘O ljudi, {to se ti~e mene, ja ne
vjerujem ni jednom nevjerniku (ne predajem se). Allahu moj, izvijesti o nama svoga Poslanika,
s.a.v.s.’ Zasuli su ih strijelama i ubi{e Asima. Trojica ljudi im se predade na ~vrsto obe}anje.
To su bili: Hubejb, Zejd b. Desine i jo{ jedan ~ovjek. Po{to im se predado{e, razoru`a{e ih
i poveza{e. Onaj tre}i ~ovjek zarobljenik re~e: ‘Ovo je prava izdaja, tako mi Allaha, ja sa
vama ne}u ni koraka dalje.’ Zaista, u ovim pogubljenim ja imam primjer. Oni su ga vukli i
gonili da ide sa njima, ali on ne htjede nikako i}i, pa ga oni ubi{e. Tada su krenuli sa
Hubejbom i Zejd b. Desinom. Na kraju su ih prodali mu{ricima u Meki, poslije doga|aja na
Bedru. Hubejba je kupio Benul-Haris b. Amir b. Nevfel b. Abdu l-Menaf.
Hubejb je na Bedru pogubio njihovog oca Harisa. Hubejb je ostao kod njih u zarobljeni{tvu
dok se ne slo`e da ga ubiju. Jednog dana je Hubejb zatra`io od jedne Harisove k}eri britvu,
da bi se njom obrijao (po stidnim mjestima), pa mu je ona dala. Njen sin~i} je dopuzao do
njega. Bila je zaboravila na dijete, pa kada vidje dijete u njegovom krilu, a britva mu u ruci,
`estoko se prepade za dijete da ga on ne ubije. Njen strah je Hubejb primijetio pa joj re~e:
‘Jesi li se prepala, da ga ja ne ubijem. Ne boj se, ja to ne}u u~initi.’ Ona je rekla: ‘Tako mi
Allaha, ja nisam vidjela hairnijeg zarobljenika od tebe. Tako mi Allaha, ja sam ga zatekla
jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sind`ire.’ A u Meki tada nigdje nije
bilo ploda (vo}a). Ona re~e: ‘To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba.’ Kada je
do{lo vrijeme njegove pogibije, sinovi Harisovi su ga izveli iz harema da bi ga ubili u hillu
(prostoru slobodnom za takve poslove). Tada im Hubejb re~e: ‘Pustite me da klanjam dva
rekata.’ Oni ga pusti{e, a on klanja dva rekata, a onda re~e: ‘Tako mi Allaha, da vi ne
smatrate da me je strah, ja bih jo{ produ`io namaz’, a onda re~e: ‘Allahu moj, sakupi ih
jednog po jednog, a likvidiraj ih sve pojedina~no. Nemoj ostaviti od njih ni jednog.’ Onda je
nastavio u stihu: ‘Budu}i da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god
stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt
radi Allaha, pa On, ako ho}e, blagoslovit }e svaki dio moga tijela raskomadana.’
Tako je Hubejb u~inio sunnetom svakog muslimana koji sigurno gine - da klanja namaz.
Poslanik, s.a.v.s., obavijestio je ashabe o cijelom slu~aju istog dana, te {ta su sve u~inili
mu{rici. Jedna grupa Kurej{ija krenu{e da tra`e Asima b. Sabita ~im su saznali da je on
poginuo, ne bi li ga po ~emu raspoznali, jer on bija{e pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu
se nisu mogli pribli`iti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto.
Asim je bio za{ti}en od predstavnika Kurej{ija, tako da nisu mogli ni jedan komadi} tijela od
njega odsje}i.”
(Buhari)
 POGLAVLJE O ZABRANJENIM DJELIMA
254. O zabrani ogovaranja i naredbi ~uvanja jezika

Uzvi{eni Allah ka`e:

“... i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso
umrloga brata svoga, a to je vama odvratno, zato se Allaha bojte, Allah, doista,
prima pokajanje i milostiv je.” (El-Hud`urat, 12)
“I ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se,
zaista, odgovarati.” (El-Isra‘, 36)
“On ne izusti nijednu rije~, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.”
(Kaf, 18)

1511. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha
i Sudnji dan, neka govori ono {to je dobro, ili neka {uti.”
(Muttefekun alejhi)

1512. Ebu-Musa, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, a.s.: “Allahov Poslani~e, ko je

najbolji musliman?”
“Onaj od ~ijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, odgovorio je on.
(Muttefekun alejhi)

1513. Sehl b. S’ad, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko mi garantira
~istotu jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram D`ennet.”
(Muttefekun alejhi)

1514. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao:
“^ovjek izgovori rije~ na koju i ne obra}a pa`nju, a zbog nje }e biti ba~en u vatru, dublje
nego {to je razdaljina od istoka do zapada.”
(Muttefekun alejhi)

1515. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^ovjek izgovori
254 Rijadu-s-salihin

rije~ dragu Allahu, ne obra}aju}i na nju pa`nju, a Allah }e ga zbog nje uzdi}i na visoke
stepene; drugi izgovori rije~ koja rasrdi Allaha, ne obra}aju}i pa`nju na nju, a zbog nje }e biti
ba~en u D`ehennem.”
(Buhari)

1517. Sufjan b. Abdullah, r.a., kazuje da je rekao Allahovom Poslaniku, a.s.: “Podu~i me
ne~emu ~ega }u se ~vrsto dr`ati?”
“Reci: ‘Allah mi je Gospodar, a zatim ustraj!’” rekao je Poslanik, a on je upitao:
“^ega se najvi{e pla{i{ za mene, Allahov Poslani~e?”
On se uhvati za svoj jezik i re~e: “Ovoga!”
(Tirmizi, hasen, sahih)

1518. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne govorite mnogo,
osim ako spominjete Allaha, jer mnogi govor - ako nije spominjanje Allaha - okamenjuje srca,
a najudaljeniji od Allaha je ~ovjek kamenog srca.”

1520. ‘Ukbe b. ‘Amir, r.a., zapitao je Allahovog Poslanika, a.s.: “U ~emu je spas, Allahov
Poslani~e?”
“^uvaj svoj jezik, neka ti tvoja ku}a bude dovoljna, i pla~i nad svojim grijehom, odgovorio
je on.”
(Tirmizi, hasen)

1521. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao:

“Kada ~ovjek osvane, cijelo tijelo se pokori jeziku, i govori mu: ‘Boj se Allaha zbog mene,
jer moja sudbina zavisi od tebe, pa ako bude{ na ispravnom putu, i ja sam na ispravnom
putu, a ako skrene{, i ja sam skrenuo s pravog puta.’”
(Tirmizi)

1523. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., upitao:

“Znate li {ta je ogovaranje?”
Prisutni reko{e: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!”
“Ogovaranje je da svog brata muslimana spominje{ po onome {to on ne voli”, rekao je on.
“A {ta ako pri njemu bude ono {to spominjemo?”, zapita{e.
“Ako bude pri njemu ono {to spominje{, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu,
potvorio si ga.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 255

1524. Ebu-Bekr, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao na Oprosnom had`u
na Mini prilikom hutbe na Kurban-bajram: “Va{a krv, va{i imeci i va{e ~asti su vam sveti,
kao {to je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovom gradu. Jesam li dostavio?”
(Muttefekun alejhi)

1525. ‘Ai{a, r.a., kazuje da je rekla Allahovom Poslaniku, a.s.: “Dovoljno ti je {to je Safija
takva i takva!”, tj. niskog rasta, na {to on re~e:
“Rekla si tako krupnu rije~, koja bi, kada bi se pomije{ala s morem, promijenila mu
miris!”
Ona, dalje, ka`e: “Jednom sam pred njim opona{ala nekog ~ovjeka, i Allahov Poslanik,
a.s., mi re~e: ‘Ne bih nekoga opona{ao, kada bi mi dali toliko i toliko bogatstva!’”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1526. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada sam bio na mi’rad`u,
pro{ao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lica i prsa; zato upitah: ‘Ko
su ovi ljudi, D`ibrile?’
‘To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im ~ast!’, odgovori on.”
(Ebu-Davud, sahih)

1527. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Muslimanima su

me|usobno zabranjeni `ivoti, imeci i ~asti.”
(Muslim)

255. Zabranjeno je slu{ati ogovaranje, a onaj ko ~uje zabranjeno ogovaranje,

du`an ga je prekinuti ili ogovara~a sprije~iti. Ako to ne mo`e u~initi, ili ga
ogovara~ ne poslu{a, du`an je napustiti takav skup, ako to mo`e.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A kada ~uju besmislen govor, od njega se okrenu.” (El-Kasas, 55)
“I oni koji besmislen govor izbjegavaju.” (El-Mu‘minum, 3)
“I sluh, i vid, i srce, za sve }e se, doista, odgovarati.” (El-Isra‘, 36)
“Kada vidi{ one koji se rije~ima Na{im izrugivaju, napusti ih sve dok na
drugi razgovor ne pre|u. A ako te {ejtan navede da zaboravi{, onda, kad se
opomene sjeti{, ne sjedi vi{e sa nevjernicima.” (El-En‘am, 68)
256 Rijadu-s-salihin

1528. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko za{titi ~ast svog
brata muslimana, Allah }e mu na Sudnjem danu za{tititi lice od Vatre.”
(Tirmizi, hasen)

256. Kada je ogovaranje dozvoljeno?

1531. ‘Ai{a, r.a., pri~a da je jedan ~ovjek zatra`io da u|e kod Allahovog Poslanika, a.s.,
na {to on re~e:
“Dopustite mu, lo{ li je on ~ovjek!”
(Muttefekun alejhi)

1532. ‘Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

“Mislim da ta dvojica ljudi ne znaju ni{ta o islamu!”
(Buhari)

1534. Zejd b. Erkam, r.a., pripovijeda: “Na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom,
a.s., ljude je zadesila oskudica, zbog ~ega Abdullah b. Ubejj re~e: ‘Ne udjeljujte ni{ta onima
koji su uz Allahovog Poslanika, ne bi li ga napustili! Ako se vratimo u Medinu, sigurno }e ja~i
iz nje protjerati slabije!’
Kada sam rekao Allahovom Poslaniku, a.s., {ta je rekao, on pozva Abdullaha b. Ubejja
i Abdullah mu se zakle najve}om zakletvom da to nije rekao.
‘Zejd je slagao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.’, reko{e neki.
To me je te{ko boljelo, sve dok Allah nije objavio ajet koji je potvrdio istinitost mojih rije~i:
‘Kada ti do|u licemjeri...’
Allahov Poslanik, a.s., pozvao ih je da im zamoli Allaha za oprost, na {to su oni oholo
otresli glavama.”
(Muttefekun alejhi)

1535. Ai{a, r.a., prenosi da je Hinda, `ena Ebu-Sufjana rekla Allahovom Poslaniku, a.s.:
“Ebu-Sufjan je {krt ~ovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i djeci, osim ako ja
ne{to uzmem bez njegova znanja!”
“Uzimaj umjereno, onoliko koliko je dovoljno tebi i djeci”, odgovori joj Allahov Poslanik,
a.s.
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 257

257. O zabrani preno{enja tu|ih rije~i

s namjerom sijanja razdora me|u ljudima

Uzvi{eni Allah ka`e:

“... (i ne slu{aj) klevetnika, onoga koji tu|e rije~i prenosi.” (El-Kalem, 11)
“I on ne izusti nijednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije.”
(Kaf, 18)

1536. Huzejfe, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne}e u}i u D`ennet onaj
ko prenosi tu|e rije~i.”
(Muttefekun alejhi)

1537. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., pro{ao pokraj dva kabura i
rekao: “Ova dvojica se sada ka`njavaju, a ne ka`njavaju se zbog velikog grijeha, ali on je
doista velik kod Allaha! Prvi je prenosio tu|e rije~i, a drugi se nije ~uvao mokra}e kada je
obavljao malu nu`du.”
(Muttefekun alejhi)

258. Zabranjeno je tu|e rije~i prenijeti vlastima, kada za to nema razloga,a

postoji bojazan da }e do}i do smutnje i tome sli~no

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I ne poma`ite jedni drugima u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maide, 2)
1539. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne prenosite mi
ni{ta jedni o drugima, jer ja ho}u iza}i me|u vas mirne savjesti.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, daif)

259. O prezrenosti licemjerstva

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Oni se skrivaju od ljudi, ali se ne mogu skriti od Allaha, a On je uz njih i kad
no}u smi{ljaju rije~i kojima On nije zadovoljan; a Allah dobro zna sve {to oni
rade.” (En-Nisa‘, 108)
258 Rijadu-s-salihin

1540. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ljudi su kao metali;
najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba d`ahilijeta - ako shvate vjeru. Najbolji ljudi za
upravljanje jesu oni koji to najvi{e izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore
jedno, a drugima drugo.”
(Muttefekun alejhi)

1541. Muhammed b. Zejd kazuje da su neki ljudi upitali njegovog djeda Abdullaha b.
Omera r.a.: “Kada posje}ujemo vladare, mi govorimo suprotno onome {to govorimo kada
iza|emo?”
Abdullah im odgovori: “To smo ubrajali u licemjerstvo u doba Allahovog Poslanika, a.s.”
(Buhari)

260. O zabrani la`i

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I ne povodi se za onim {to ne zna{!” (El-Isra‘, 36)
“On ne izusti nijednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije.”
(Kaf, 18)

1542. Abdullah b. Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

“Istina vodi dobro~instvu, a dobro~instvo vodi u D`ennet, i ~ovjek govori istinu, sve dok
se kod Allaha ne upi{e istinoljubivim. La` vodi u razvrat, a razvrat vodi u D`ehennem, i
~ovjek la`e sve dok se kod Allaha ne upi{e la`ljivcem.”
(Muttefekun alejhi)

1543. Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Pri kome budu ~etiri svojstva, }e biti ~isti licemjer, a pri kome bude jedno od tih svojstava,
pri njemu }e biti svojstvo licemjerja, sve dok ga ne ostavi: iznevjeri kada mu se ne{to
povjeri, la`e kada govori, prevari kada obe}a i prelazi granicu kada se prepire.”
(Muttefekun alejhi)

1544. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko bude pri~ao la`ne
snove, zadu`it }e se da u ~vor sve`e dvije dlake, {to ne}e mo}i u~initi; ko bude prislu{kivao
razgovor ljudi koji to ne `ele, na Sudnjem danu u u{i }e mu se nasuti olovo; ko bude nacrtao
Rijadu-s-salihin 259

sliku, }e biti ka`njen i naredit }e mu se da u nju udahne du{u, ali to ne}e mo}i u~initi.”
(Buhari)

1545. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Najve}a la` je da
~ovjek govori kako je usnio ono {to nije usnio.”
(Buhari)

262. O podsticanju na provjeravanje svega {to se govori ili prenosi.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I ne slijedi ono {to ne zna{.” (El-Isra‘, 36)
“I on ne izgovori nijednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji
bdije.” (Kaf, 18)

1547. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dovoljno je ~ovjeku
la`i da pri~a sve {to ~uje.”
(Muslim)

1548. Semure, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “La`ac je onaj ko od
mene prenese hadis, znaju}i da je to la`.”
(Muslim)

1549. Esma, r.a., prenosi da je jedna `ena zapitala: “Allahov Poslani~e, je li mi grijeh da
se pred ino}om pretvaram kako me mu` ne~im odlikuje?”
“Onaj ko se pretvara da se ne~im odlikuje je kao onaj ko obmanjuje druge, obla~e}i
odje}u ljudi kojima ne pripada.”
(Muttefekun alejhi)

263. La`no svjedo~enje je najstro`e zabranjeno

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Klonite se la`nog govora.” (El-Had`, 30)
“I ne povodi se za onim {to ne zna{!” (El-Isra‘, 36)
“On ne izusti nijednu rije~, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije.”
(Kaf, 18)
“Gospodar tvoj je, doista, u zasjedi.” (El-Fed`r, 14)
260 Rijadu-s-salihin

“I oni koji ne svjedo~e la`no.” (El-Furkan, 72)

1550. Ebu-Bekr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ho}ete li da vam
ka`em koji je grijeh najve}i?”
“Ho}emo!”, odgovorismo, a on re~e:
“Pripisivanje druga Allahu i neposlu{nost roditeljima.”
Allahov Poslanik, a.s., bio je naslonjen, potom se uspravi, pa re~e:
“I la`no svjedo~enje! Da ho}e u{utjeti!”
(Muttefekun alejhi)

264. Zabranjeno je poimeni~no proklinjati nekog ~ovjeka, ili `ivotinju.

1551. Ebu-Zejd Sabit b. Dahhak, r.a., (spada u one koji su dali prisegu na vjernost na
Hudejbiji), kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko se namjerno i la`no zakune
drugom vjerom, osim islama, }e biti onakav kao {to se zakleo; ko izvr{i samoubojstvo, na
Sudnjem danu }e biti ka`njen predmetom kojim je samoubojstvo izvr{io; ~ovjek nije obavezan
izvr{iti zavjet ako je izvan njegove mogu}nosti; a proklinjanje mu’mina je isto kao i njegovo
ubojstvo.”
(Muttefekun alejhi)

1552. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Istinoljubiv ~ovjek
ne mo`e biti proklinja~.”
(Muslim)

1553. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na Sudnjem danu
proklinja~i ne}e bit {efa’at~ije niti {ehidi.”
(Muslim)
1554. Semure b. D`undub, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Ne proklinjite jedni druge Allahovim prokletstvom, niti Allahovom srd`bom, niti
d`ehenemskom vatrom.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen, sahih)

1556. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

“Kada ~ovjek nekoga prokune, prokletstvo se uzdigne na nebesa i pred njim se zatvore
nebeska vrata. Zatim se, kada se spu{ta na Zemlju, pred njim zatvore zemaljska vrata i
prokletstvo krene desno i lijevo. Ako ne na|e izlaz, prokletstvo se spusti na onoga ko je
Rijadu-s-salihin 261

proklet, ako je bio za toga, a ako nije, onda se vrati onome ko je proklinjao.”
(Ebu-Davud)

265. Dozvoljeno je uop}eno proklinjanje velikih grje{nika

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Neka je Allahovo prokletstvo na mnogobo{ce!” (Hud, 18)
“A onda }e jedan glasnik viknuti: ‘Neka je Allahovo prokletstvo nad onim
koji su sami sebi nanijeli nepravdu!‘” (El-A‘raf, 44)

266. Bezrazlo`no vrije|anje muslimana je zabranjeno.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe
klevetu i o~iti grijeh.” (El-Ahzab, 58)

1559. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Vrije|anje muslimana
veliki je grijeh, a njegovo ubojstvo je kufr.”
(Muttefekun alejhi)

1562. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahovom Poslaniku, a.s., doveden ~ovjek koji je
pio alkohol i on naredi:
“Izbatinajte ga!”
Neki su ga udarali rukama, neki obu}om, a neki odje}om. Kada se ~ovjek udaljio, neki
povika{e: “Allah te ponizio!”
“Ne govorite tako”, re~e Allahov Poslanik, a.s. “Ne poma`ite {ejtanu protiv njega!”
(Buhari)

267. Zabranjeno je vrije|ati mrtve bez razloga ili vjerskog opravdanja

1564. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne vrije|ajte mrtve, jer su
oni ve} na{li ono {to su zaslu`ili.”
(Buhari)
262 Rijadu-s-salihin

268. O zabrani uznemiravanja drugih

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe
klevetu i o~iti grijeh.” (El-Ahzab, 58)

1565. Abdullah b. ‘Amr b’ As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Musliman
je onaj od ~ijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a muhad`ir je onaj ko napusti ono {to
je Allah zabranio.”
(Muttefekun alejhi)

269. O zabrani me|usobne mr`nje, prekidanja veza i izbjegavanja

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Samo su vjernici bra}a.” (El-Hud`urat, 10)
“Vjernici su prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi.” (El-
Maide, 54)
“Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema
nevjernicima, a samilosni me|u sobom.” (El-Feth, 29)

1567. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nemojte se me|usobno
mrziti, nemojte jedni drugima zavidjeti i okretati le|a, i nemojte jedni druge izbjegavati, nego,
robovi Allahovi, budite bra}a! Vjerniku nije dozvoljeno napustiti svoga brata vi{e od tri dana.”
(Muttefekun alejhi)
1568. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Vrata D`enneta
otvaraju se svakoga ponedjeljka i ~etvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje
druga, izuzev onoga ko je zava|en sa svojim bratom muslimanom. Tada se ka`e: ‘Sa~ekajte
ovu dvojicu dok se izmire, sa~ekajte ovu dvojicu dok se izmire!’”
(Muslim)

270. O zabrani zavidnosti

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Zar ljudima zavide na onome {to im je Allah iz obilja Svoga darovao?”
(En-Nisa‘, 54)
Rijadu-s-salihin 263

1569. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se zavisti,
jer zavist uni{tava dobra djela, kao {to vatra uni{tava drva.”
(Ebu-Davud)

271. O zabrani uho|enja i prislu{kivanja razgovora ljudi koji to ne `ele

Uzvi{eni Allah ka`e:

“I ne uhodite jedni druge.” (El-Hud`urat, 12)
“Oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe
klevetu i o~iti grijeh.” (El-Ahzab, 58)

1570. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se

sumnji~enja, jer je sumnji~enje najla`niji govor. Nemojte prislu{kivati, nemojte {pijunirati, ne
budite egoisti, nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte se me|usobno mrziti, nemojte jedni
drugima okretati le|a, budite bra}a, o, Bo`iji robovi, kao {to vam je On naredio. Musliman je
muslimanu brat i on mu ne ~ini nepravdu; ne poni`ava ga i ne prezire. Bogobojaznost je
ovdje, bogobojaznost je ovdje - i pokaza na svoje grudi Dovoljno je ~ovjeku zla da prezire
svog brata muslimana. Svakom muslimanu zabranjena je krv, ~ast i imetak drugog muslimana.
Allah ne gleda u va{a tijela niti u va{e likove, nego gleda u va{a srca i va{a djela.”
(Muslim)

1572. Pred Ibn-Mes’uda, r.a., dovedo{e jednog ~ovjeka i reko{e mu: “Ovom ~ovjeku
kaplje vino s brade?”
“Zabranjeno nam je da ljude uhodimo, odgovori on ali ako ne{to bude o~ito, prema tome
}emo presuditi.”
(Ebu-Davud, hasen, sahih)

272. Zabranjeno je lo{e misliti o muslimanima,

bez prihvatljivog opravdanja
Uzvi{eni Allah ka`e:
“O vjernici, klonite se mnogih sumnji~enja, neka sumnji~enja su zaista
grijeh.”(El-Hud`urat, 12)

1573. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se sumnji,
jer sumnje su najla`nije pomisli.”
(Muttefekun alejhi)
264 Rijadu-s-salihin

273. O zabrani potcjenjivanja muslimana

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, neka se mu{karci jedni drugima ne rugaju; mo`da su oni bolji
od njih, a ni `ene drugim `enama; mo`da su one bolje od njih. I ne kudite jedni
druge i ne nazivajte jedni druge ru`nim nadimcima! O kako je ru`no da se
vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju, sami sebi
~ine nepravdu.” (El-Hud`urat, 11)
“Te{ko svakom klevetniku - podrugljivcu!” (El-Humeze, 1)

1574. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dovoljno je ~ovjeku
grijeha da potcjenjuje svoga brata muslimana.”
(Muslim)

1575. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne}e u}i u D`ennet
onaj u ~ijem srcu bude trun oholosti!”
“Neko voli imati lijepu odje}u i obu}u?”, zapita jedan ~ovjek.
“Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvatanje istine i preziranje ljudi”, odgovori
Allahov Poslanik, a.s.
(Muslim)
1576. D`undub b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., kazivao: “Jedan
~ovjek se zaklinjao: ‘Tako mi Allaha, Allah ne}e oprostiti tom i tom ~ovjeku!’, pa mu je Allah
odgovorio: ‘Ko je taj {to se zaklinje Mojim imenom da Ja ne}u oprostiti tome i tome? Njemu
sam ve} oprostio, a tebi djela poni{tio!’”
(Muslim)

274. O zabrani iskazivanja zluradosti zbog nesre}e muslimana

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Samo su vjernici bra}a.” (El-Hud`urat, 10)
“One koji `ele da se me|u vjernicima {iri razvat, ~eka kazna i na ovom i na
budu}em svijetu.” (En-Nur, 19)

1577. Vail b. Eska’, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Ne raduj se nesre}i
Rijadu-s-salihin 265

drugog, jer mo`da se Allah njemu smiluje, a tebe isku{a!’”

(Tirmizi, hasen)

275. O zabrani vrije|anja ljudi zbog njihovog porijekla

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe
klevetu i o~iti grijeh.” (El-Ahzab, 58)

276. O zabrani prevare i obmanjivanja

“Oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe

klevetu i o~iti grijeh.” (El-Ahzab, 58)

1579. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne pripada nama
onaj ko se protiv nas oru`jem bori, i ne pripada nama onaj ko nas vara.”
(Muslim)

U drugom predanju bilje`i se i da je Allahov Poslanik, a.s., nai{ao pored gomile hrane u
koju je zavukao ruku, i kada je osjetio vlagu pod prstima, zapita prodava~a: “[ta je ovo,
vlasni~e hrane?”
“Pokisnulo je, Allahov Poslani~e!”
“Za{to vla`nu hranu nisi stavio na vrh da je ljudi vide? Ne pripada nama onaj ko nas
vara!”

1580. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne name}ite se
la`no u kupoprodaji, da biste tako podigli cijenu.”
(Muttefekun alejhi)
1583. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne pripada nama
onaj ko zavadi ~ovjeka i `enu, ili slugu i gospodara.”
(Ebu-Davud, sahih)

277. O zabrani prevare

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, ispunjavajte ugovore!” (El-Maide,1)
266 Rijadu-s-salihin

“I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu zaista odgovarati!” (El-Isra‘,

34)

1584. Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Pri kome
budu ~etiri svojstva, }e biti pravi munafik, a pri kome bude jedno od tih svojstava, pri njemu
}e biti svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi: iznevjeri kada mu se ne{to povjeri; la`e
kada govori; prevari kada obe}a, i prelazi granicu kada se prepire.”
(Muttefekun alejhi)

1585. Ibn-Mes’ud, Ibn-Omer i Enes, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Na Sudnjem danu }e svaki varalica imati zastavu, pa }e se re}i: ‘To je prevara tog i tog!’”
(Muttefekun alejhi)

1586. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na Sudnjem
danu svaki varalica imat }e kod stra`njice zastavu, koja }e biti velika prema veli~ini njegove
prevare. A najve}i varalica je vladar koji vara narod.”
(Muslim)

1587. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni Allah
poru~uje: ‘Ja }u na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: ~ovjeku koji zada rije~, zaklinju}i
se u Moje ime, pa prevari; onome ko slobodnog ~ovjeka proda kao roba, pa potro{i te pare;
i ~ovjeku koji ne dadne platu iznajmljenom radniku koji mu zavr{i ugovoreni posao.’”
(Buhari)

278. O zabrani vrije|anja zbog udijeljene sadake

Uzvi{eni Allah ka`e:

“O vjernici, ne poni{tavajte udijeljenu milostinju prigovaranjem i
uvredama.” (El-Bekara, 264)
“Oni koji tro{e imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono {to utro{e ne
poprate prigovaranjem i uvredama.” (El-Bekara, 262)

1588. Ebu-Zerr, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., tri puta ponovio rije~i: “Na
Sudnjem danu Allah ne}e razgovarati s tri vrste ljudi, niti }e ih pogledati, niti od grijeha o~istiti,
nego }e ih `estoko kazniti.”
Ebu-Zerr re~e: “Izgubljeni su i propali! A ko su oni, Allahov Poslani~e?”
Rijadu-s-salihin 267

“Onaj ko nosi dugu odje}u iz oholosti, onaj ko vrije|a za udijeljenu sadaku, i onaj ko
prodaje robu, la`no se zaklinju}i.”
(Muslim)

279. Zabrana hvalisanja i ugnjetavanja

Uzvi{eni Allah u suri “NED@M”, 32 ajet, ka`e: “... zato se ne hvali{ite bezgrje{no{}u
svojom. On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.”
I ka`e u suri “[ura”, 42 ajet: “A odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva
osnova red na zemlji remete, njih ~eka bolna patnja.”

1589. Ijad b. Himar, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvi{eni Allah
mi je objavio da vi jedan drugom budete ponizni pa da niko nikoga ne ugnjetava i da se ni
jedan ne hvali{e nad drugim.”
(Muslim)

1590. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada jedan
~ovjek rekne: ‘Propali su i stradali ljudi, on je najve}i stradalnik.’”
(Muslim)
U poznatoj predanju stoji: “Ova zabrana osude je za onog koji to ~ini iz li~ne
samodopadljivosti, isklju~uju}i sebe od propasti, koji potcjenjuje i omalova`ava druge i
uzdi`e se iznad njih. To je o~ita zabrana, haram. A {to se ti~e onoga koji zapa`a nedostatke
svijeta u vjerskim poslovima, pa tu osudu izrekne i svoje mi{ljenje ka`e iz bri`ljivosti za
svijetom i za vjerom, onda nema zamjerke. Tako su to protuma~ili u~enjaci i objasnili.
Izme|u ostalih imama je i Malik b. Enes, Hatabi, Humejdi i dr.”

280. Zabranjeno je izbjegavati brata muslimana du`e

od tri dana izuzev ako radi bid’ate ili javno grije{i

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Samo su vjernici bra}a; zato pomirite dva va{a brata.” (El-Hud`urat, 10)
“I ne poma`ite jedni drugim u grije{enju i neprijateljstvu.” (El-Maide, 2)

1591. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne prekidajte me|usobne
odnose, ne okre}ite jedni drugim le|a, ne mrzite jedni druge i ne zavidite jedni drugim, nego,
robovi Allahovi, budite bra}a! Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati razgovor s bratom
268 Rijadu-s-salihin

muslimanom du`e od tri dana.”

(Muttefekun alejhi)

1592. Ebu-Ejjub, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno
muslimanu izbjegavati brata muslimana du`e od tri dana; susretnu se, a glavu okre}u jedan
od drugog. Bolji je onaj koji prvi nazove selam.”
(Muttefekun alejhi)

1596. Ebu-Hira{ Hadred b. Ebi Hadred el-Eslemi, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog
Poslanika, kada ka`e: “Izbjegavanje brata muslimana godinu dana je kao njegovo ubojstvo.”
(Ebu-Davud sa sahih senedom)

1597. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno
vjerniku izbjegavati brata vjernika du`e od tri dana. Ako pro|u tri dana, neka ga potra`i i
nazove mu selam, pa ako primi selam, imaju podjednaku nagradu, a ako ne primi selam,
snosit }e grijeh, dok je onaj koji je nazvao selam tim ~inom prestao izbjegavati brata
muslimana.”
(Ebu-Davud, hasen)

281. Zabranjeno je dvojici da se bezrazlo`no sa{aptavaju u prisustvu tre}eg,

bez njegove saglasnosti. Isti propis je kada razgovaraju jezikom
nerazumljivim za tre}eg!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Sa{aptavanje je {ejtanski posao.” (El-Mud`adele, 10)

1598. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zabranjeno je dvojici
da se sa{aptavaju u prisustvu tre}eg.”
(Muttefekun alejhi)

282. Zabranjeno je, bez vjerskog razloga, prekomjerno ka`njavati `enu,

dijete, slugu i `ivotinje!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i
kom{ijama bli`njim i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-
Rijadu-s-salihin 269

namjernicima, i onima koji su u va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se
ohole i hvali{u.” (En-Nisa‘, 36)

1600. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Jedna `ena je ba~ena
u D`ehennem zbog ma~ke. Zatvorila ju je sve dok nije krepala. Niti ju je hranila, niti pojila, niti
pustila da tra`i insekte po zemlji.”
(Muttefekun alejhi)

1601. Ibn-Omer, r.a., jednom prilikom nai{ao je pored mladi}a Kurej{ija, koji su `ivu
pticu postavili za metu, ga|ali je strijelama i davali vlasniku ptice svaku strijelu koja proma{i.
Kad su ugledali Ibn-Omera, mladi}i se razbje`a{e, a on povika za njima: “Ko je ovo uradio?
Allah prokleo onoga ko je ovo uradio, jer Allahov Poslanik, a.s., prokleo je onoga ko ne{to
`ivo postavi za metu!”
(Muttefekun alejhi)
1602. Enes, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je da se `ive `ivotinje
postavljaju za metu.”
(Muttefekun alejhi)
1603. Ebu-Ali Suvejd b. Mukrin, r.a., kazuje: “Bilo nas je sedmerica bra}e i imali smo
samo jednu robinju. Kada ju je na{ najmla|i brat o{amario, Allahov Poslanik, a.s., naredio
nam je da je oslobodimo.”
(Muslim)

1606. Hi{am b. Hakim b. Hizam, r.a., pripovijeda: “Putuju}i kroz Siriju, vidio sam grupu
povezanih seljaka koji su stajali na sun~evoj `ezi i kojim su po glavama sipali ulje. ‘[ta to
radite?’, upitao sam ih. ‘Ka`njavamo ih, zato {to nisu platili porez!’, odgovori{e. Zaklinjem se
da sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: ‘Allah }e kazniti one koji ljude ka`njavaju
na ovom svijetu!’ Poslije sam oti{ao namjesniku i zatra`io da ih puste, {to je on i u~inio.”
(Muslim)

1608. Ibn-Abbas, r.a., prenosi da je, jedanput, pored Allahovog Poslanika, a.s., pro{ao
magarac `igosane glave, pa je rekao: “Allah prokleo onoga ko ga je `igosao!”
(Muslim)
Drugo Muslimovo predanje bilje`i: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je udaranje i `igosanje
po licu!”
270 Rijadu-s-salihin

283. O zabrani ka`njavanja `ivotinja spaljivanjem

u vatri, pa ~ak i kada je rije~ o mravu i sli~no

1610. Ibn-Mes’ud, r.a., pripovijeda: “Na jednom putovanju, dok se Allahov Poslanik,
a.s., udaljio, ugledali smo pticu sa dva pti~eta i uzeli joj pti~ad. Ptica je kru`ila iznad nas i
kada se Allahov Poslanik, a.s., vratio, upita: ‘Ko je rastu`io ovu pticu? Vratite joj pti~ad!’
Zatim, kada je ugledao spaljen mravinjak, zapita: ‘Ko je ovo spalio?’ ‘Mi!’, odgovorismo.
‘Samo je Gospodaru vatre dozvoljeno ka`njavati vatrom’, re~e nam.”
(Ebu-Davud, sahih)

284. Onome ko mo`e isplatiti dug, zabranjeno je odugovla~enje isplate

duga, kada se to zatra`i.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Allah vam nare|uje da povjerene stvari vratite njihovim vlasnicima.” (En-
Nisa‘, 58)
“A ako jedan kod drugog ne{to pohranite, neka onaj vrati povjerenu mu
stvar.” (El-Bekara, 283)

1611. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Odugovla~enje

imu}ne osobe s otplatom duga je nasilje. A ako du`nik prebaci dug na drugu imu}nu osobu
koja njemu duguje, neka to zajmodavac prihvati.”
(Muttefekun alejhi)

285. Poku|eno je tra`iti nazad poklon koji jo{ nije predan ili poklon
namijenjen potomku, bez obzira bio mu predan ili ne. Poku|eno je
darodavcu da otkupi poklon od onoga kome ga je poklonio, bilo da je rije~
o sadaki, zekatu ili keffaretu i tome sli~no, ali je dozvoljeno otkupiti
poklon ako je pre{ao u vlasni{tvo nekoga tre}eg.

1612. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Onaj ko poklon tra`i
nazad, sli~an je psu koji povrati, pa pojede ono {to je povratio.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 271

286. O strogoj zabrani tro{enja imetka siro~adi

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Oni, koji bez ikakva prava tro{e imetke siro~adi, uistinu, tro{e ono {to }e
ih u vatru dovesti, i oni }e u ognju gorjeti.” (En-Nisa‘, 10)
“A imetku siro~adi se ne pribli`avajte, osim na najljep{i na~in.” (El-En‘am, 152)
“I pitaju te o siro~adi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!‘ A ako
budete s njima zajedno `ivjeli, pa oni su va{a bra}a, a Allah zna razlikovati
pokvarenjaka od dobro~initelja.” (El-Bekara, 220)

1614. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Klonite se sedam
te{kih grijeha!” “A koji su to, Allahov Poslani~e?”, upita{e. “Pripisivanje druga Allahu, sihr,
ubijanje nedu`ne osobe, uzimanje kamate, bespravno tro{enje imetka siro~adi, bje`anje s
bojnog polja i potvaranje za blud ~estitih `ena i bezazlenih vjernica.”
(Muttefekun alejhi)

287. O zabrani uzimanja kamate

Uzvi{eni Allah ka`e: “Oni koji se kamatom bave, di}i }e se iz kabura, kao {to }e se di}i
onaj koga je {ejtan dodirom izbezumio, zato {to su govorili: ‘Kamata je isto {to i trgovina! ‘A
Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre poruka Gospodara
njegova - pa se okani, njegovo je ono {to je prije stekao, njegov slu~aj }e Allah rje{avati; a
oni koji opet to u~ine, }e biti stanovnici D`ehennema; u njemu }e vje~no ostati. Allah uni{tava
kamate, a umno`ava sadake. Allah ne voli nijednog nevjernika, grije{nika. One koji vjeruju
i ~ine dobra djela, i namaz obavljaju i zakat daju, ~eka nagrada kod Gospodara njihova; i
ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati. O vjernici, bojte se Allaha, i od ostatka
kamata odustanite, ako ste pravi vjernici.” (El-Bekara, 275-278)

1615. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., prokleo je onoga ko kamatu
uzima i onoga ko je daje!”
U Tirmizijevom predanju se jo{ dodaje: “I svjedoke i onoga ko je zapisuje.”
(Muslim)
272 Rijadu-s-salihin

288. O zabrani licemjerja

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A nare|eno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao vjernici,
vjeru ispovijedaju.” (El-Bejjine, 5)
“O vjernici, ne poni{tavajte svoje sadake prigovaranjem i uvredama, kao {to
to ~ine oni koji tro{e imetak svoj da bi se ljudima pokazali.” (El-Bekara, 264)
“... Samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne
spomenu.” (En-Nisa‘, 142)

1616. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao:
“Uzvi{eni Allah ka`e: ‘Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko u~ini neko djelo u Moje ime
i ime nekoga drugog, Ja }u ga prepustiti tome drugom.’”
(Muslim)

1617. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada ka`e: “Na
Sudnjem danu prvo }e biti presu|eno ~ovjeku koji je poginuo kao {ehid na Allahovom putu.
Allah }e mu pokazati sve blagodati, ~ovjek }e ih potvrditi, pa }e ga Allah zapitati:
‘[ta si u~inio sa blagodatima?’ ‘Borio sam se na Tvome putu, dok nisam poginuo’,
odgovorit }e. ‘La`e{! Borio si se da ka`u: ‘Kako je hrabar!’ I eto rekli su’, re}i }e Allah. Zatim
}e narediti da ga naglava~ke bace u vatru D`ehennema.
I ~ovjeka-u~enjaka, koji je podu~avao druge, i mnogo u~io Kur’an, Allah }e podsjetiti na
sve blagodati; on }e ih potvrditi i Allah }e ga zapitati: ‘[to si u~inio sa blagodatima?’ ‘U Tvoje
ime sam u~io, podu~avao druge i u~io Kur’an!’, re}i }e on. ‘La`e{! U~io si nauku da ti drugi
ka`u: ‘[to je u~en!’ I u~io si Kur’an, da bi govorili: ‘Mnogo u~i!’ I eto, hvalili su te!’, re}i }e
Allah. Zatim }e zapovijediti da ga naglava~ke bace u D`ehennem.”
(Muslim)

“I ~ovjeka, kojem je Allah dao obilan i svakovrstan imetak, Allah }e podsjetiti na sve date
blagodati; on }e ih potvrditi i Allah }e ga zapitati: [to si u~inio sa blagodatima? Dijelio sam
imetak na svaki na~in za koji sam znao da si Ti zadovoljan! odgovorit }e, a Allah }e re}i:
La`e{! Dijelio si imetak da bi drugi kazali: Kako je dare`ljiv! I eto, rekli su! Potom }e Allah
narediti da ga naglava~ke bace u D`ehennem.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 273

1618. Ibn-Umer, r.a., prenosi da su mu ljudi rekli: “Mi kada ulazimo na{im rukovodiocima,
vladarima, mi im govorimo suprotno od govora koji govorimo kada izlazimo od njih. Ibn-
Umer, r.a., je tada rekao: “Mi smo to smatrali licemjerstvom u doba Poslanika, s.a.v.s.”
(Buhari)

1620. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko bude nauku,
kojom se posti`e zadovoljstvo Uzvi{enog Allaha, sticao samo radi ovosvjetskog bogatstva,
ne}e osjetiti ni miris D`enneta na Sudnjem danu.”
(Ebu-Davud sa sahih senedom)

289. O djelima za koja se mo`e pomisliti da se ~ine iz licemjerja, a ne ~ine.

1621. Ebu-Zerr, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., upitan: “[ta ako ~ovjek radi
dobro djelo pa ga ljudi pohvale zbog toga?” “To je i ovosvjetska radost vjernika.”
(Muslim)

290. O zabrani gledanja u stranu `enu

i lijepog dje~aka, bez vjerski opravdanog razloga.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Reci vjernicima neka obore poglede svoje.” (En-Nur, 30)
“I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se zaista odgovarati.” (El-Isra, 36)
“On zna poglede koji kriomice, u ono {to je zabranjeno, gledaju, a i ono {to
grudi kriju.” (El-Mu‘min, 19)
“... jer, Gospodar tvoj je zaista u zasjedi.” (El-Fed`r, 14)

1622. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^ovjeku je odre|en
i udio u bludu, {to }e on neminovno i u~initi: blud o~iju je pogled, blud u{iju je slu{anje, blud
jezika je govor, blud ruku je dodir, blud nogu je kora~anje, du{a `eli i nada se, a spolni organ
to sve potvr|uje ili negira.”
(Muttefekun alejhi)

1623. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se
sjedenja po javnim putevima!” “Allahov Poslani~e, nama je potrebno da se tu okupljamo i
razgovaramo!”, reko{e. “Ako se tu ve} morate sakupljati, onda dadnite putu njegovo pravo!”
274 Rijadu-s-salihin

“A {to je pravo puta, Allahov Poslani~e?” “Obaranje pogleda, neuznemiravanje drugih,

odvra}anje selama i nare|ivanje dobra, a odvra}anje od zla.”
(Muttefekun alejhi)

1625. D`erir, r.a., kazuje da je pitao Allahovog Poslanika, a.s., o iznenadnom pogledu,
na {to mu je on odgovorio: “Obori pogled!”
(Muslim)
1626. Ummi Selema, r.a., prenosi: “Bila sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a bila je
kod njega Mejmuna, pa do|e i Ibn Ummi Mektum. To je bilo poslije naredbe o pokrivanju.
Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘Zastrite se od njega.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslani~e, zar on nije
slijep? On nas, niti vidi, niti zna.’ Poslanik, s.a.v.s., re~e: ‘A jeste li vas dvije slijepe? Ne vidite
li vi njega?’”
(Ebu-Davud i Tirmizi, hasen, sahih)

1627. Ebu-Se’id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno
mu{karcu da gleda u stidni dio tijela drugog mu{karca, niti je dozvoljeno `eni da gleda u
stidni dio tijela druge `ene; i nije dozvoljeno mu{karcu da spava sa mu{karcem, a `eni sa
`enom, pod jednim pokriva~em.”
(Muslim)

291. Zabranjeno je osamiti se sa `enom koja nije bli`a rodbina.

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A ako od njih ne{to tra`ite, tra`ite to iza zastora.” (El-Ahzab, 53)

1628. ‘Ukbe b. ‘Amir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se
osamljivanja sa `enama koje vam nisu bli`a rodbina!” Jedan ensarija zapita: “A mu`ev
brat?” “Mu`ev brat je kao smrt.”
(Muttefekun alejhi)

1629. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Mu{karcu nije
dozvoljeno da se osami sa stranom `enom, osim u prisustvu njenog bli`eg ro|aka
(mahrema).”
(Muttefekun alejhi)

1630. Burejdah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zabranjene su

Rijadu-s-salihin 275

`ene mud`ahida onima koji nisu iza{li u borbu, kao {to su im zabranjene njihove majke.
Kada oni koji ostaju kod ku}e, preuzmu brigu o porodici mud`ahida, pa ga iznevjere, stajat
}e na Sudnjem danu i uzet }e iz njegovih dobrih djela koliko ho}e, dok se ne zadovolji.”
Zatim se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo nama, pa upita: “A {ta mislite?”
(Muslim)

292. Zabranjeno je mu{karcima da opona{aju `ene,

a `enama mu{karce - u odijevanju, hodu, i sli~no.

1631. Ibn-’Abbas, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., prokleo je `enstvene mu{karce
i mu{kobanjaste `ene.”
(Buhari)

Prema drugom predanju: “Allahov Poslanik, a.s., prokleo je mu{karce koji opona{aju
`ene u no{nji i `ene koje u no{nji opona{aju mu{karce.”
(Buhari)

1632. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je ~ovjeka koji nosi
`ensku odje}u, a `enu koja nosi mu{ku odje}u.”
(Ebu-Davud, sahih)

1633. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dvije vrste
stanovnika D`ehennema ne}u vidjeti: ljude sa bi~evima u rukama, koji su kao kravlji repovi,
i njima udaraju ljude; i `ene, obu~ene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju,
i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deve. One ne}e u}i u D`ennet niti
}e osjetiti njegova mirisa, a zasigurno se njegov miris osje}a na ogromnoj daljini.”
(Muslim)

293. Zabranjeno je opona{ati {ejtana i nevjernike!

1635. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne jedite i ne pijte
lijevom rukom, jer {ejtan jede i pije lijevom rukom.”
(Muslim)
276 Rijadu-s-salihin

295. Zabranjeno je obrijati samo jedan dio glave,

a jedino je mu{karcima dozvoljeno obrijati cijelu glavu

1639. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ugledao dje~aka kome su
obrijali samo jedan dio glave. Allahov Poslanik, a.s., zabranio im je to, rekav{i: “Ili mu obrijte
cijelu glavu, ili je ne dirajte!”
(Ebu-Davud, sahih aened)

1641. Alija, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je `enama da obriju glavu.”
(Nesai, sahih)

296. O zabrani `enama da upli}u tu|u kosu u svoju;

i zabrani tetoviranja i o{trenja zuba

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Oni se mimo Allaha `enskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom
do {ejtanu - prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja }u se sigurno potruditi
da preotmem za sebe odre|en broj Tvojih robova, i navodit }u ih, sigurno, na
stranputice, i primamljivat }u ih, sigurno, la`nim nadama, i sigurno }u im
zapovijedati, pa }e stoci u{i rezati; i zaista }u im narediti, pa }e stvorenja
Allahova mijenjati!‘” (En-Nisa‘, 117 - 119)
1645. Ibn-Mes‘ud, r.a., jedne prilike, re~e: “Allah je prokleo `ene koje se
tetoviraju i koje tetoviraju, i `ene koje ~upaju obrve i stanjuju zube, uljep{avaju}i
se, i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!”
Kada mu je jedna `ena prigovorila zbog toga, on joj odgovori: “A za{to da ne
proklinjem onoga koga je prokleo Allahov Poslanik, a.s., i ~ije je prokletstvo u
Allahovoj Knjizi? Uzvi{eni Allah ka`e: ‘Ono {to vam Poslanik da - to prihvatite,
a ono {to vam zabrani - ostavite!‘” (El-Ha{r, 7)
(Muttefekun alejhi)

297. O zabrani ~upanja bijelih dlaka iz brade i kose

i zabrani ~upanja brade kada tek po~ne nicati.

1646. Abdulah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne
~upajte sijede vlasi jer su one svjetlo muslimana na Sudnjem danu.”
(Ebu-Davud, Tirmizi, hasen)
Rijadu-s-salihin 277

1647. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Djelo koje neko u~ini, a
bude suprotno islamu, }e biti odba~eno.”
(Muslim)

300. O zabrani ostavljanja otvorene vatre u ku}i pri spavanju i sli~no, bilo
da je rije~ o svjetiljci ili ne~emu drugom.

1652. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne ostavljajte u
ku}ama upaljenu vatru kada spavate.”
(Muttefekun alejhi)

1654. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Pokrijte posu|e s hranom,
zave`ite mje{ine s vodom, zatvorite vrata i pogasite svjetiljke, jer tada {ejtan ne mo`e u}i u
mje{inu, otvoriti vrata ili otkriti posudu. A ako ne mo`ete ni{ta drugo u~initi, onda preko
posude stavite {tap, stavite ga i spomenite Allahovo ime, jer i mi{ mo`e uku}anima zapaliti
ku}u.” (ako prevrne lampu i sl.)
(Muslim)

302 O zabrani naricanja za umrlim, udaranja po obrazima,

deranja odje}e, ~upanja kose, brijanja glave, jadikovanja i kukanja!

1658. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne pripada nama
onaj ko se udara po obrazima, dere odje}u i nari~e kao u d`ahilijetu!”
(Muttefekun alejhi)
1663. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda: “Kada je Sa’d ‘Ubade, r.a., bio na samrti, do{li su da ga
obi|u Allahov Poslanik, a.s., ‘Abdurrahman b. ‘Avf, Sa’d b. Ebi-Vekkas i ‘Abdullah b. Mes’ud,
r.a. Kada su u{li u ku}u, zateko{e ga u nesvjestici i Allahov Poslanik, a.s., upita: ‘Je li
ispustio du{u?’ ‘Nije, Allahov Poslani~e’, odgovori{e. Allahov Poslanik, a.s., zaplaka i ljudi
zaplaka{e, vidjev{i ga da pla~e. Potom im re~e: ‘Zar ne ~ujete? Allah ne ka`njava zbog
suznih o~iju i tu`nog srca, nego ka`njava zbog ovoga, ili se smiluje’, i on pokaza na jezik.”
278 Rijadu-s-salihin

303. O zabrani posje}ivanja vra~eva,

astrologa, gatara, baca~a graha, piljaka, je~ma, i tome sli~no.

1670. Kabis b. Muharik, r.a., kazuje da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao:
“U idolatriju spada proricanje sudbine, gatanje iz leta ptice i bacanje piljaka.”
(Ebu-Davud sa hasen senedom)

304. O zabrani zloslutnje

1677. ‘Urveb ‘Amir, r.a., pri~a da je neko pred Allahovim Poslanikom, a.s., spomenuo zle
predznake, na {to je on rekao: “Od svega su najbolji dobri predznaci, ali nikakvi lo{i predznaci
ne mogu sprije~iti muslimana. Ako ugledate ne{to neugodno, prou~ite: ‘Gospodaru moj,
samo Ti daje{ dobro, samo Ti za{ti}uje{ od zla, i samo Tebi pripadaju vlast i mo}.’”
(Ebu-Davud sa sahih senedom)

305. O zabrani slikanja `ivotinja na prostirkama, kamenu, odje}i, novcu,

jastucima i sl., o zabrani slikanja likova na zidovima, pokriva~ima i odje}i i
o naredbi uni{tavanja likova.

1678. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na Sudnjem danu }e
biti ka`njeni oni koji prave likove. Re}i }e im se: ‘O`ivite ono {to ste pravili!’”
(Muttefekun alejhi)

1679. Ai{a, r.a., kazuje: “Pred povratak Allahovog Poslanika, a.s., sa jednog putovanja,
bila sam zastrla prozor zavjesom na kojoj su bile slike. Kada je to ugledao, lice Allahovog
Poslanika, a.s., pocrvenje. ‘Ai{a! Allah }e kazniti najte`om kaznom na Sudnjem danu one
koji opona{aju Allahovo stvaranje!’, re~e mi. Zastor smo pocijepali i od njega napravili jedan
ili dva jastuka.”
(Muttefekun alejhi)

1684. Ebu-Talha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Meleki ne ulaze u
ku}u u kojoj se nalazi pas ili slika.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 279

306. O zabrani dr`anja pasa, osim za lov, ~uvanje stoke ili usjeva

1689. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko bude dr`ao psa,
osim u svrhu ~uvanja stoke i usjeva, svaki dan }e mu nagrada za dobra djela biti umanjivana
koliko brdo Uhud (kirat).”
U Muslimovom predanju jo{ se ka`e: “Ko bude posjedovao psa, osim psa za lov ili
~uvanje stoke i usjeva, nagrada }e mu svaki dan biti umanjivanja za dva kirata.”

309. O zabrani pljuvanja u d`amiji, i o preporuci ~i{}enja d`amija

1694. Ai{a, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., ugledao je ispljuvak na prednjem zidu
d`amije i obrisao ga.”
(Muttefekun alejhi)

310. Poku|eno je u d`amiji prepirati se, bespotrebno dizati glas, raspitivati

se za izgubljene `ivotinje ili stvari, kupovati i prodavati

1696. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ako ~ujete nekoga
u d`amiji da se raspituje za izgubljenu `ivotinju (stvar), recite mu: ‘Allah ti je ne vratio!’, jer
d`amije nisu zbog toga pravljene.”
(Muslim)

311. Zabranjen je ulazak u d`amiju, izuzev u nu`di, onome ko je jeo luk,

prasu ili ne{to sli~no {to ima neprijatan miris,
prije nego {to mirisa potpuno nestane.

1703. D`abir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko jede luk ili bijeli luk,
neka se udalji od nas, ili neka napusti d`amiju.” U Muslimovom predanju ka`e se: “Ko jede
luk, crveni ili bijeli luk ili prasu, neka se ne pribli`ava d`amiji, jer i meleki osje}aju neprijatnost
od onoga od ~ega je ljudi osje}aju.”
(Muttefekun alejhi)
280 Rijadu-s-salihin

313. Kada nastupi prvih deset dana zul-hid`eta, zabranjeno je onome ko

ho}e da zakolje kurban da skra}uje svoju kosu,
bradu (i ostale dlake) i da obrezuje nokte sve dok ne zakolje svoj kurban.

1706. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada se pojavi
mla|ak zul-hid`eta, nije dozvoljeno onome ko namjerava zaklati kurban, da skra}uje svoju
kosu, bradu, niti da sje~e nokte, sve dok ne zakolje kurban.”
(Muslim)

314. Zabranjeno je zaklinjati se stvorenjima, kao {to su Poslanik, Kaba,

meleki, nebesa, o~evi, `ivot, du{a, glava, vladarev `ivot i dobrota, ne~ije
turbe i emanet.

1707. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allah vam zabranjuje
da se zaklinjete o~evima, a ko ho}e da se zakune, neka se zakune Allahom, ili neka {uti.”
(Muttefekun alejhi)

1710. Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko se zakune govore}i:
‘Nemao ni{ta sa islamom!’, ako sla`e, }e biti onakav kao {to rekao je, a ako iskreno ka`e,
u islam se ne}e vratiti neo{te}en.”
(Ebu-Davud, hasen)

315. O strogoj zabrani namjernog krivokletstva

1712. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko se la`no zakune
da bi prigrabio imetak muslimana, susrest }e Allaha srditog.”
Zatim nam je Allahov Poslanik, a.s., kao kur’ansku potvrdu, prou~io:
“Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje prodaju za ne{to {to
malo vrijedi - na onom svijetu nikakva dobra ne}e imati, Allah ih ne}e ni osloviti
niti }e na njih pa`nju obratiti na Sudnjem danu, niti }e ih grijeha o~istiti - njih
bolna patnja ~eka.” (Ali-‘Imran, 77)
(Muttefekum alejhi)

1714. Abdulah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Veliki
Rijadu-s-salihin 281

grijesi su: pripisivanje druga Allahu, neposlu{nost roditeljima, ubistvo nedu`ne osobe i la`no
zaklinjanje.”
Prema drugom predanju: “Jedan beduin upitao je Allahovog Poslanika, a.s.: ‘Allahov
Poslani~e, koji su veliki grijesi?’ ‘Pripisivanje druga Allahu!’, odgovori mu. ‘A potom koji?’
‘La`na zakletva!’ ‘A {ta je to la`na zakletva?’ ‘Zakletva kojom se nepravedno prisvaja tu|i
imetak!’”
(Buhari)

316. Onome ko se zakune zbog ne~eg, a zatim htjedne u~initi bolje djelo,
pohvalno je da to u~ini i da iskupi zakletvu koju je prekr{io (keffaret).

1715. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaklinjanje pri
prodaji prodaje robu, ali uni{tava bereket.”
(Muttefekun alejhi)

318. O poku|enosti zaklinjanja u trgovini, pa makar zakletva bila istinita

1720. Ebu - Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zaklinjanje pri
prodaji prodaje robu, ali uni{tava bereket.”
(Muttefekun alejhi)

319. Poku|eno je tra`iti Allahovim imenom ne{to drugo

osim D`ennet i poku|eno je odbiti onoga ko zamoli
u ime Allaha ili se u Njegovo ime, za nekoga zauzima.

Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko u ime Allaha zamoli
za{titu; za{titite ga, ko u ime Allaha zatra`i; podajte mu, ko vas pozove; odazovite mu se, ko
vam u~ini dobro~instvo; uzvratite mu, a ako ne mo`ete; onda molite Allaha za njega, sve
dok ne pomislite da ste mu uzvratili punom mjerom.”
(Ebu-Davud i Nesai, sahih)
282 Rijadu-s-salihin

321. Zabranjeno je obra}ati se grje{niku i onome

ko uvodi novotarije u vjeru sa: gospodine i drugim po~asnim nazivima

1725. Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne govorite munafiku:
‘gospodine!’, jer ako on bude gospodin me|u vama, onda ste rasrdili va{eg Gospodara.”
(Ebu-Davud sa sahih senedom)

323. Zabranjeno je psovati vjetar; {ta treba prou~iti kada vjetar zapu{e?

1729. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., u~io kada vjetar zapu{e: “Gospodaru,
ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utje~em
Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.”
(Muslim)

326. Zabranjeno je re}i muslimanu: “Kafire!” (nevjerni~e)

1733. Ebu-Zerr, r.a., kazuje da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: “Ko
muslimanu ka`e: ‘Kafire!’, ili: ‘Allahov neprijatelju!’, a on, doista, ne bude takav, njegove rije~i
vratiti }e se njemu.”
(Muttefekun alejhi)

327. O zabrani bestidnog i ru`nog govora

1734. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Vjernik ne vrije|a, ne
proklinje, nije bestidan i besraman.”
(Tirmizi, hasen)

328. O poku|enosti usiljenog, izvje{ta~enog i grubog govora,

i nerazumljivog obra}anja obi~nom svijetu

1738. D`abir b. Abdulah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Najdra`i i
najbli`i meni na Sudnjem danu }e biti ljudi najljep{eg morala, a najmr`i i najudaljeniji od mene
na Sudnjem danu }e biti brbljivci, hvalisavci i oni koji usiljeno govore.”
(Tirmizi, hasen)
Rijadu-s-salihin 283

329. Poku|eno je re}i: “Zlo mi je!”

1739. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nemojte govoriti: ‘Zlo mi je!’,
nego recite: ‘Mu~no mi je!’”
(Muttefekun alejhi)

331. Zabranjeno je pred mu{karcima opisivati ljepotu `ena, izuzev iz

vjerski opravdanog razloga, poput braka i sli~no

1742. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno `eni
koja se dru`i sa nekom `enom, da tu `enu opisuje svome mu`u, kao da je on sam gleda.”
(Muttefekun alejhi)

333. Poku|eno je re}i: “[ta htjedne Allah i taj i taj!”

1745. Huzejfe b. Jeman, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nemojte
govoriti: ‘[ta htjedne Allah i {ta htjedne taj i taj!’, nego recite: ‘[ta htjedne Allah, a zatim {ta
htjedne taj i taj.’”
(Ebu-Davud, sahih)

334. Poku|eno je sijeliti poslije jacija-namaza

1746. Ebu-Berze, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., prezirao je spavanje prije jacije i
sijeljenje poslije jacija-namaza.”
(Muttefekun alejhi)

335. @eni je zabranjeno odbiti dolazak u postelju

kada je mu` pozove, osim kada za to ima vjersku zapreku.

1749. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada se `ena ne
odazove mu`evom pozivu u postelju i on zano}i srdit na nju, meleki je proklinju sve do
sabaha.”
(Muttefekun alejhi)
284 Rijadu-s-salihin

336. @eni nije dopu{teno da posti nafilu bez odobrenja mu`a.

1750. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “@eni nije dozvoljeno
da u prisustvu mu`a posti nafilu bez njegovog odobrenja i nije joj dozvoljeno da bilo kog
pu{ta u ku}u bez njegovog odobrenja.”
(Muttefekun alejhi)

339. Poku|eno je gladnom ~ovjeku klanjati kada se jelo postavi i

poku|eno je klanjati onome ko osje}a potrebu za obavljenjem nu`de!

1753. Ai{a, r.a., prenosi da je ~ula kada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne obavljajte
namaz kada se jelo postavi, i ne obavljajte namaz kada osje}ate potrebu za obavljanjem
nu`de.”
(Muslim)

342. Zabranjeno je obavljati namaz okrenut prema kaburu

1757. Ebu-Mersed Kennaz b. Husajn, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s.,
kada je rekao: “Ne klanjajte prema kaburima i ne sjedajte na njih!”
(Muslim)

343. Zabranjeno je prolaziti ispred onoga ko klanja!

1758. Ebu-D`uhejm Abdullah b. Haris b. Simme el-Ensari prenosi da je Allahov Poslanik,

a.s., rekao: “Kada bi znao koliki grijeh ~ini onaj ko prolazi ispred klanja~a, bilo bi mu bolje da
sa~eka ~etrdeset (dana, mjeseci ili godina) nego da pro|e ispred njega.”
(Muttefekun alejhi)

344. Poku|eno je klanjati nafilu ili sunnete nakon {to mujezin po~ne u~iti
ikamet!

1759. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada se prou~i
ikamet, onda je dozvoljeno klanjati samo farz za koji je ikamet prou~en.”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 285

345. Poku|eno je postiti nafilu samo petkom,

i no} uo~i petka provoditi u ibadetu!

1761. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada ka`e: “Postite
petak samo onda kada postite dan prije ili poslije njega.”
(Muttefekun alejhi)

346. Zabranjeno je uzastopno postiti dva ili vi{e dana bez jela ili pi}a
izme|u njih!

1765. Ibn-Omer, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je neprekidni post. Ashabi
mu reko{e: ‘Ali, ti neprekidno posti{ bez jela i pi}a u toku no}i!’ ‘Ja nisam kao vi, mene
Gospodar hrani i poji’, rekao je on.”
(Muttafekun alejhi)

347. Zabranjeno je sjediti na kaburu

1766. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Bolje vam je da
sjednete na `eravicu, da vam pogori odje}u i da vas opr`i nego da sjednete na kabur.”
(Muslim)

348. O zabrani ukra{avanja kabura i zidanja na njima

1767. D`abir, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je ukra{avanje kabura,
sjedenje i zidanje na kaburima.”
(Muslim)

350. Zabranjeno je posredovanje kada je u pitanju izvr{enje {erijatske

kazne!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Bludnicu i bludnika izbi~ujte sa stotinu udaraca bi~em, svakog od njih, i
neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne obuzima nikakvo sa`aljenje prema
njima, ako u Allaha i onaj svijet vjerujete.” (En-Nur, 2)
286 Rijadu-s-salihin

1770. Ai{a, r.a., kazuje: “Kurej{ije su se zabrinule zbog jedne `ene iz roda Mahzum,
koja je ukrala, pa su se raspitivali: ‘Ko }e zbog nje govoriti Allahovom Poslaniku, a.s.?’ Neki
reko{e: ‘Na to se smije odva`iti samo Usame b. Zejd, miljenik Allahovog Poslanika, a.s.’
Kada je Usme posredovao, Allahov Poslanik, a.s., zapita ga: ‘Zar posreduje{ zbog izvr{enja
kazne Uzvi{enog Allaha?’ Nakon toga je Allahov Poslanik, a.s., odr`ao govor i rekao:
‘Narodi prije vas uni{teni su zato {to nisu ka`njavali ugledne kada ukradu, a kada ukradu
slabi, ka`njavali su ih. Tako mi Allaha, kada bi Fatima, k}i Muhammedova, ukrala, Muhammed
bi joj odsjekao ruku!’”
(Muttefekun alejhi)

351. Zabranjeno je vr{iti (veliku) nu`du po putevima, hladovima gdje se

ljudi odmaraju, mjestima odakle piju vodu i sli~no!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A oni koji vjernike i vjernice vrije|aju, a oni to ne zaslu`uju, tovare na sebe
klevetu i o~iti grijeh.” (EL-Ahzab, 58)

1771. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se dviju
kletvi!” “A kome su namijenjene te dvije kletve?”, upita{e. “Onom ko vr{i (veliku) nu`du po
putevima i u hladovima!”
(Muslim)

352. Zabranjeno je vr{iti malu nu`du u staja}oj vodi

1772. D`abir, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je da se vr{i mala nu`da u
staja}oj vodi.”
(Muslim)

353. Poku|eno je privilegirati neku djecu nad drugom kada su u pitanju

pokloni

1773. Nu’man b. Be{ir,r.a., pripovijeda da ga je otac doveo Allahovom Poslaniku, a.s., i

rekao mu: “Ovome sinu sam poklonio slugu!” “Jesi li svakom djetetu poklonio isto {to i
njemu?”, upita ga. “Nisam!”, odgovori mu. “Vrati taj poklon!”, naredi mu Allahov Poslanik,
a.s.
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 287

354. @eni je zabranjeno da nosi obilje`je `alosti za umrlim du`e od tri dana,
osim za mu`em, kada to mo`e nositi ~etiri mjeseca i deset dana!

1774. Zejneba, k}i Ebu-Selemea, r.a., kazuje da je posjetila Ummu Habibu, r.a., `enu
Allahova Poslanika, a.s. Ona naredi da joj donesu miris od {afrana, njime namirisa djevoj~icu,
zatim namirisa sebi obraze i re~e: “Tako mi Allaha, nije mi do mirisa, nego sam ~ula Allahovog
Poslanika, a.s., kada je rekao sa mimbera: ‘Nije dozvoljeno `eni, koja vjeruje u Allaha i onaj
svijet, nositi odje}u `alosti du`e od tri dana, osim za mu`em, kada je mo`e nositi ~etiri
mjeseca i deset dana.’”
Zejneba dalje nastavlja: “Zatim sam posjetila Zejnebu, k}i D`ah{ovu, r.a., kada joj je
umro brat. Ona je pozvala da joj donesu miris, namirisala se i rekla: ‘Tako mi Allaha, nije mi
do mirisa, nego sam ~ula Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao sa mimbera: ‘Nije dozvoljeno
`eni, koja vjeruje u Allaha i onaj svijet, da nosi odje}u `alosti du`e od tri dana, osim za
mu`em, kada je mo`e nositi ~etiri mjeseca i deset dana.’”
(Muttefekun alejhi)

355. O zabrani prodaje rezidenta strancima, presretanja trgovaca

izvan ~ar{ije, kupovine na kupovinu i prosidbe na prosidbu,
izuzev uz pristanak prvog kupca ili prosioca.

1778. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio je da rezident prodaje
strancu, da se la`ni nadme}e u trgovini zbog podizanja cijene, da se muslimani name}u
jedan s drugim u kupovini i prosidbi `ene i da `ena nagovara mu`a na razvod s njenom
ino}om, kako bi joj pripao njen udio.”
(Muttefekun alejhi)

357. Muslimanu je zabranjeno oru`jem pokazivati na nekoga,

bilo u zbilji ili {ali, i dodavati sablju isukanu iz korica!

1738. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne okre}ite oru`je
jedan prema drugom, jer ne znate, mo`da }e vam ga {ejtan izbiti iz ruku pa ga pogoditi da
bi vas bacio u d`ehenemsku provaliju.”
(Muttefekun alejhi)
288 Rijadu-s-salihin

358. Poku|eno je, bez razloga, napustiti d`amiju poslije ezana,

dok se ne klanja namaz!

1785. Ebu-[a’sa’ pripovijeda: “Jedne prilike, dok smo sjedili sa Ebu-Hurejreom u d`amiji,
zau~i ezan. Jedan ~ovjek ustade i po|e prema izlazu. Ebu-Hurejre ga je pratio pogledom i
kada iza|e iz d`amije,re~e: ‘Ovaj je neposlu{an Allahovom Poslaniku, a.s.’”
(Muslim)

359. Poku|eno je odbiti ponu|eni miris

1786. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne odbijajte ponu|eni
miris, jer se lahko nosi a ugodno miri{e.”
(Muslim)

360. Poku|eno je u lice hvaliti onoga kome }e to izazivati uobrazilju, dok

je to u suprotnom - dozvoljeno!

1788. Ebu-Musa el-E{‘ari, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., ~uo je kako jednog
~ovjeka veli~aju i prekomjerno hvale, na {to je rekao: ‘Upropastili ste ga i uni{tili!’”
(Muttefekun alejhi)
1789. Ebu-Bekr, r.a., pripovijeda: “Jedan ~ovjek pohvalio je drugoga u prisustvu Allahovog
Poslanika, a.s., i on mu re~e, ponavljaju}i nekoliko puta: ‘Te{ko tebi! Glavu si mu skinuo!
Ako ve} nekoga morate hvaliti, onda recite: ‘Ja ga takvog poznajem, a Allahu }e polagati
ra~un, i ni za koga ne tvrdim da je bezgrije{an prema Allahu’”
(Muttefekun alejhi)

361. Nije dozvoljeno posje}ivati ili napu{tati mjesto

u kojem se pojavila neka epidemija!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Ma gdje vi bili, sti}i }e vas smrt, pa makar bili i u visokim kulama.” (En-
Nisa‘, 78)
“I ne bacajte sami sebe u propast!” (El-Bekara, 195)
Rijadu-s-salihin 289

1792. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne putujte u
mjesto u kojem se pojavi zarazna bolest, a ako se ve} tamo zadesite, ne napu{tajte ga.”
(Muttefekun alejhi)

362. O strogoj zabrani upotrebe sihra (crne magije)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“A Sulejman nije bio nevjernik - {ejtani su nevjernici, jer ljude u~e sihru.”
(El-Bekara, 102)
1793. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Klonite se sedam
velikih grijeha!” “A koji su to grijesi?”, upita{e ga, a on re~e: “Pripisivanje druga Allahu, sihr,
bespravno ubijanje onoga koga je Allah zabranio ubiti, uzimanje kamata, otimanje imetka
siro~adi, bje`anje s bojnog polja i potvaranje za blud ~ednih i bezazlenih vjernica.”
(Muttefekun alejhi)

364. Zabranjeno je upotrebljavati zlatno i srebreno posu|e za jelo, pi}e,

pranje i za druge svrhe

1795. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Onaj ko jede i pije
iz srebrenog i zlatnog posu|a, u svoj stomak saljeva vatru D`ehennema.”
(Muttefekun alejhi)

1796. Huzejfe, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., zabranio nam je da obla~imo svilu i
brokat i da pijemo iz zlatnog i srebrenog posu|a. Tada je rekao: ‘To je za nevjernike na
ovom, a za vjernike na onom svijetu.’”
(Muttefekun alejhi)

366. Zabranjeno je {utjeti cio dan do no}i

1801. Kajs b. Ebi-Hazim pripovijeda: “Kada je Ebu-Bekr, r.a., posjetio jednu `enu, po
imenu Zejneba, iz plemena Ahmes, primijetio je da ne govori. On zapita prisutne: ‘[ta joj je?
Za{to ne govori?’ ‘Zavjetovala se da }e obaviti had` {ute}i!’, reko{e mu. ‘Govori!’, naredio
joj je. ‘To nije dozvoljeno, jer je naslije|e iz d`ahilijeta!’ I `ena progovori.”
(Buhari)
290 Rijadu-s-salihin

367. Zabranjeno je ~ovjeku tvrditi da mu je otac neko drugi osim ro|enog

oca, ili da je kao rob pripadao nekom la`nom gospodaru!

1802. Sa’d b. Ebi-Vekkas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao “Zabranjen je
ulazak u D`ennet onome ko svjesno bude tvrdio da pripada nekome drugom, a ne svom
ocu.”
(Muttefekun alejhi)

368. Opomena onima koji kr{e zabrane Uzvi{enog Allaha i Njegovog

Poslanika, a.s.!

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Poslanikovu, da ih
isku{enje kakvo ne stigne, ili da ih kazna bolna ne zadesi!” (En-Nur, 63)
“A Allah vas na Sebe podsje}a!” (Ali - ‘Imran, 30)
“Odmazda Gospodara tvoga }e, zaista, u`asna biti!” (El-Burud`, 12)
“Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava, kada ka`njava sela i gradove koji su
nasilje ~inili. Kazna Njegova je, uistinu, bolna i stra{na.” (Hud, 102)

1806. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni je Allah
ljubomoran, a Njegova ljubomora iskazuje se onda kada ~ovjek ~ini ono {to mu je Allah
zabranio.”
(Muttfekun alejhi)

370. O raznovrsnim predanjima i doga|ajima

1808. Nevva ibn Seman, r.a., veli: “Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o
Ded`alu. Spu{tao je i dizao svoj glas o njemu, (pridaju}i tome va`nost) tako da smo zami{ljali
da je Ded`al u palmoviku nedaleko od Medine. Po{to smo oti{li kod njega, on primijeti na
nama to, pa re~e: ‘[ta je vama?’
Mi rekosmo: ‘Allahov Poslani~e, ti si govorio o Ded`alu jutros, pa si dizao i spu{tao glas,
tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’
Poslanik re~e: ‘Od drugog se ja bojim za vas. Ako on iza|e, a ja budem me|u vama, ja
}u vas od njega za{tititi, a ako mene ne bude me|u vama, onda je svaki ~ovjek sam sebi
branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana. Ded`al je mladi} kudrave kose,
Rijadu-s-salihin 291

njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja upore|ujem s Abdul- -
Uzzom, sinom Katanovim (Uzza je bio kurej{ki idol, `enski idol). Ko ga od vas do~eka, neka
prou~i po~etne ajete sure “Kehfa”. On }e iza}i na put izme|u [ama i Iraka, pa }e odvra}ati
desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite ~vrsti!’
Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslani~e, a koliko }e on boraviti na Zemlji?’
Poslanik re~e: ‘^etrdeset dana! Jedan dan }e biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan
kao sedmica, a ostali dani }e biti dani obi~ni, va{i.’
Mi rekosmo: ‘Allahov Poslani~e, taj dan koji }e biti kao godina, ho}e li nam biti dovoljan
u njemu namaz jednog obi~nog dana?’
Poslanik re~e: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’
Mi rekosmo: ‘Allahov Poslani~e, a kako }e se brzo kretati po zemlji?’
Poslanik re~e: ‘Kao ki{a koju vjetar tjera. On }e do}i jednoj grupi ljudi, pa }e ih pozvati,
pa }e mu oni vjerovati i odazvati mu se. On }e narediti zemlji pa }e ki{u liti, a zemlja }e
plodove davati. Stada }e se vi{e napasati i ugojiti i davat }e vi{e mlijeka. A zatim }e do}i
narodu, pa }e ih zvati, a oni }e ga odbiti. Ne}e prihvatiti njegove rije~i, pa }e se on vratiti od
njih. Oni }e osvanuti ogoljeni, a u njihovim rukama ne}e bit ni{ta od njihove imovine. Onda
}e nai}i period ru{evina, pa }e im re}i: ‘Izbacujte svoja blaga.’ Pa }e za njima i}i i pratiti ga
blago razvalina (starih gradova), kao {to p~ele prate maticu. A zatim }e pozvati jednog
~ovjeka, mladi}a, pa }e ga udariti svojom sabljom i rastavit }e ga na dva dijela, kao {to ~ine
strijelci (dok udaraju svezanog), a onda }e ga pozvati, pa }e se odazvati, a njegovo lice }e
sjati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah }e poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa }e
si}i na bijelu Menaru, u isto~noj strani Damaska, izme|u dvije `uto-bijele munare, a ruke }e
dr`ati na krilima dva meleka. Kada pogne svoju glavu, kapi vode }e mu kapati, a kad digne,
onda }e mu te}i kao zrna bisera. Koji god kafir osjeti njegov dah, ne}e ostati `iv. Njegov }e
dah dosezati dokle dose`e njegov pogled. Pa }e tra`iti Ded`ala dok ga ne na|e na vratima
Ludda, gdje }e ga ubiti. Poslije toga do}i }e Isa, a.s., ljudima koje je Allah sa~uvao od
Ded`ala, pa }e im potrti njihova lica i saop}it }e im njihove dered`e u D`ennetu. Dok bude
tako ~inio, Allah }e objaviti Isau, a.s.:
‘Izveo sam Ja robove Moje, protiv kojih se niko ne}e mo}i boriti, pa skloni ti robove Moje
na Tur.’
A onda }e Allah izvesti Jed`ud`a i Med`ud`a, koji }e navaliti sa svih strana. Iza svake
humke pje{~ane }e se spu{tati do jezera Taberija. Prvi od njih }e mu svu vodu popiti, a kad
do|u zadnji, re}i }e: ‘Ovdje je nekad bila voda.’
Isa, a.s., i njegovo dru{tvo }e biti zate~eni u te{koj neprilici, da }e jedna volovska glava
biti vrednija od stotinu zlatnika vama danas. Allahov Poslanik, Isa, a.s., i njegovo dru{tvo
te`it }e da idu Allahu. Allah }e poslati na Jed`ud`a i Med`ud`a i njihove vratove crve, pa }e
292 Rijadu-s-salihin

osvanuti svi, kao jedan, usmr}eni. Zatim }e Isa, a.s., sa svojim dru{tvom, r.a., si}i sa Tura
u podno`je, ali na zemlji ne}e na}i ni jedan pedalj, a da ne}e bit napunjen le{evima i
smradom njihovim. Isa, a.s., sa svojim dru{tvom obratit }e se Allahu, pa }e Allah poslati
ptice sli~ne vratovima horosanskih deva koje }e odnijeti i baciti le{eve njihove gdje Allah
htjedne. A onda }e Allah dati ki{u od koje se ne}e ni jedna ku}a sa~uvati, bila ona od blata
sazidana ili od dlake napravljena. Ta ki{a }e svu zemlju o~istiti tako da }e ostati kao
ogledalo. A zatim }e se re}i zemlji: ‘Pronikni plodovima i okiti se bereketom.’

Tada }e se ~itava skupina najesti od jednog {ipka i mo}i }e stati u hladovinu njegove
kore. U mlijeku }e biti bereket. Jedna mu`a deva zadovoljit }e sakupljene ljude, a jedna
krava muzara - ~itavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit }e mlijekom jedan ogranak
plemena. Dok oni budu tako `ivjeli, Allah }e im poslati mirisni vjetar, pa }e ih dodirnuti ispod
njihovih pazuha i du{u svakog mumina i svakog muslimana uzeti. Samo }e ostati najgori ljudi,
koji }e otvoreno zinaluk ~initi, kako to ~ine magarci, i na njih }e se izliti strahote Kijam-dana.”
(Muslim)

Prevodilac: Tekst tuma~enja zagonetnih rije~i izostavljen je kao nepotreban jer su rije~i
prevedene na na{ jezik koliko je bilo mogu}e. ^itaoce upozoravamo da za tuma~enje ovog
hadisa treba poseban tuma~, jer je tekst, sigurno, pun i{areta i rumuzeta (aluzija i alegorija)

1811. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ded`al }e u}i u svaki grad,
izuzev Meke i Medine. Na svakom prilazu njima ~uvat }e ih meleki u safovima. Kada do|e
do neplodnog slanog predjela u blizini Medine, Medina }e se tri puta toliko sna`no zatresti,
da }e Allah iz nje protjerati svakog nevjernika i munafika.”
(Muslim)

1816. Mugire b. [u’be, r.a., kazuje: “Niko nije vi{e od mene pitao Allahovog Poslanika,
a.s., o Ded`alu. Jednog dana mi re~e: ‘A {ta ti mo`e na{koditi?’ ‘Govore’, rekoh mu, ‘da }e
imati brdo kruha i rijeku pitke vode?’ ‘On je kod Allaha prezren i pored toga!’, odgovori on.”
(Muttefekun alejhi)

1820. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne}e nastupiti
Kijametski dan sve dok ne zarate muslimani sa `idovima. @idovi }e se skrivati iza kamenja
i drve}a, a kamenje i drve}e }e progovoriti: ‘Muslimanu, iza mene je `idov, do|i i ubij ga!’
Samo drvo garkad ne}e govoriti, jer je `idovsko drvo.”
(Muttefekun alejhi)
Rijadu-s-salihin 293

1831. D`abir, r.a., pri~a: “U po~etku je Allahov Poslanik, a.s., dr`ao hutbe s jednog
palminog panja, a kada je postavljen minber, ~uli smo jecanje poput glasa steone deve.
Allahov Poslanik, a.s. si{ao je, stavio ruku na panj i panj se smirio.”
(Buhari)

1834. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno
vjerniku da ga zmija ujede dva puta iz iste rupa.” (tj. da dva puta pada u istu gre{ku)
(Muttefekun alejhi)

1835. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: “S tri vrste ljudi Allah
ne}e razgovarati na Sudnjem danu; niti }e ih pogledati niti o~istiti od grijeha, nego }e ih
`estoko kazniti: onoga ko u pustinji ima dovoljno vode pa je uskrati putniku; onoga ko proda
neku robu poslije ikindije, obmanjuju}i kupca zakletvom u Allaha da je kupljena po to i to, pa
kupac povjeruje; i ~ovjeka koji da prisegu na vjernost vladaru (imamu) radi ovosvjetske
koristi, pa ako mu da ~emu se nadao - bude vjeran, a ako mu ne da - iznevjeri ga.”
(Muttefekun alejhi)

1851. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ljudi, Allah je dobar
i prima samo dobro. Allah je vjernicima naredio ono {to je naredio i poslanicima kada je
rekao:
‘O poslanici, jedite dozvoljena i lijepa jela, i dobra djela ~inite.‘ (El-
Mu‘minum, 51)
‘O vjernici, jedite dozvoljena i lijepa jela koja smo vam podarili.‘ (El-Bekara,
172)
Zatim je govorio o ~ovjeku ra{~upane kose i pra{njavaom od dugoga putovanja, koji
di`e ruke nebu mole}i: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ A hrana mu je haram, pi}e mu je
haram, odje}a mu je haram i hranjen je haramom! Kako mu dova onda mo`e biti primljena?”
(Muslim)

1852. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “S tri vrste ljudi Allah
ne}e razgovarati na Sudnjem danu; niti }e ih pogledati niti o~istiti od grijeha, nego }e ih
`estoko kazniti: starca bludnika, vladara la{ca i oholog siromaha.”
(Muslim)
1856. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada ka`e: “Kada
sudija ulo`i trud u presudi i pravedno presudi, ima dvostruku nagradu, a kada ulo`i trud u
presudi i pogre{no presudi, ima jednu nagradu.”
(Muttefekun alejhi)
294 Rijadu-s-salihin

1866. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje: “Jedne prilike bili smo na gozbi sa Allahovim Poslanikom,
a.s. Volio je ple}ku, i kada mu je dado{e, on zagrize i re~e: ‘Ja sam prvak ljudi na Sudnjem
danu. A znate li zbog ~ega? Allah }e sakupiti prija{nje i potonje narode na jednom mjestu,
tako da }e ih jedan ~ovjek mo}i pregledati i jedan ~ovjek dozvati. Sunce }e se nisko spustiti,
pa }e zapasti u nesno{ljivu muku i brigu. Ljudi }e povikati: ‘Zar ne vidite u {ta ste zapali i {ta
vas je zadesilo? Zar ne}ete potra`iti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?’ Tada
}e re}i jedni drugima: ‘Potra`ite oca na{eg, Adema!’ Do}i }e Ademu i re}i: ‘Ti si otac
~ovje~anstva, Allah te je svojom rukom stvorio, u tebe je `ivot udahnuo, naredio je melekima
da ti u~ine sed`du i nastanio te u D`ennetu, pa se zauzmi za nas kod svoga Gospodara!
Zar ne vidi{ u {ta smo zapali i {ta nas je sna{lo?’ On }e re}i: ‘Allah se danas rasrdio kao
nikada prije ni poslije. Zabranio mi je da se pribli`im drvetu, a ja sam prekr{io zabranu. Ah,
moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Nuhu!’
Kada do|u Nuhu, re}i }e mu: ‘O Nuh! Ti si prvi Poslanik na Zemlji. Allah te je nazvao
zahvalnim robom, pa se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidi{ u {ta smo zapali
i {ta nas je zadesilo?’ Ali on }e re}i: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao {to nije nikada prije
ni poslije. Dovu sam u~io, pa sam prokleo svoj narod. Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige!
Idite nekome drugom, idite Ibrahimu!’
Kada do|u Ibrahimu, re}i }e mu: ‘Ti si Allahov Poslanik i prijatelj na Zemlji. Zauzmi se za
nas kod svog Gospodara! Zar ne vidi{ u {ta smo zapali i {ta nas je zadesilo?’ ‘Moj Gospodar
se danas rasrdio kao {to nije nikada prije ni poslije. Ja sam za `ivota tri puta slagao! Ah,
moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Musau!’, re}i }e on.
Kada do|u Musau, re}i }e mu: ‘Ti si Allahov Poslanik, odlikovao te je nad ostalim ljudima
Svojim poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidi{ u {ta
smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao {to nije nikada prije ni poslije. Ubio sam
~ovjeka, a to mi nije bilo nare|eno! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome
drugom, idite Isau!’, re}i }e on.
Kada do|u Isau, re}i }e mu: ‘Isa, ti si Allahov Poslanik i Allahova rije~, kojom je On `ivot
udahnuo u Merjemu. Iz be{ike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod svoga
Gospodara! Zar ne vidi{ u {to smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao {to nije
nikad prije ni poslije. (Isa nije spomenuo nijedan svoj grijeh.) Ah, moje brige! Moje brige! Moje
brige! Idite nekome drugom, idite Muhammedu, a.s.!’, re}i }e on.”
U drugom predanju dodaje se: “Kada mi do|u, re}i }e mi: ‘Muhammede, ti si Allahov
Poslanik i pe~at vjerovjesnicima! Allah ti je oprostio sve ranije i kasnije grijehe. Zauzmi se za
nas kod svog Gospodara! Zar ne vidi{ u {ta smo zapali?’
Rijadu-s-salihin 295

Tada }u do}i ispod ‘ Ar{a i pasti ni~ice na sed`du pred Gospodarom. Zatim }e me
nadahnuti zahvalom i pohvalom kojom nikada nikoga prije nije nadahnuo, i re}i mi:
‘Muhammede, podigni glavu. Zamoli, dat }e ti se! Zauzimaj se (tra`i {efa’at), zauzimanje }e
ti se primiti!’ Podignut }u glavu i re}i: ‘Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!’
‘Muhammede’, re}i }e mi, ‘uvedi iz svog ummeta u D`ennet, na desna d`enetska vrata, one
koji ne}e polagati ra~un, a na druga d`enetska vrata preostali }e ulaziti, zajedno sa drugim
ummetima.’ ‘Tako mi Allaha, u ~ijoj mo}i je moja du{a! D`enetska vrata su {iroka koliko od
Meke do Hed`era (u Bahrejnu), ili koliko od Meke do Busre (u Siriji).’”
(Muttefekun alejhi)

1867. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda: “Ibrahim, a.s., doveo je Ismaila i Ismailovu majku
(Had`eru), koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, u hladu jednog drveta, nedaleko od
Zemzema, u gornjem dijelu Harema. Tada u Meki nije bilo ni stanovnika ni vode. Ostavio im
je vre}u hurmi i mje{inu vode i krenuo nazad. Ismailova majka krenu za njim, vi~u}i nekoliko
puta: ‘Ibrahime, kuda ide{? Zar nas ostavlja{ u ovoj dolini, bez ikoga `ivog i bez i~ega?’
Ibrahim se nije obazirao na nju. Ona zatim viknu: ‘Je li ti Allah to naredio?’ ‘Jeste!’,
odgovori. ‘Allah nas ne}e napustiti!’, re~e mu i vrati se nazad.
Ibrahim, a.s., krenu dalje i kada je zamakao za bre`uljak odakle ga ne vide, okrenu se
Kabi, podi`e ruke i prou~i ove dove: “Gospodaru moj, ja sam potomstvo svoje nastanio u
dolini u kojoj se ni{ta ne sije, kod Tvoje Svete ku}e, da bi, Gospodaru na{, namaz obavljali;
zato nadahni srca njihova da ~eznu za njim i opskrbi ih raznim plodovima, da bi Ti bili
zahvalni.’ (Ibrahim, 37)
Majka je dojila Ismaila i pila vodu, a kada je nestalo vode i nakon {to su ona i sin
o`ednjeli, Ismail se po~eo previjati po zemlji, dok ga je ona nemo}no gledala. Ona ustade, ne
mogav{i ga vi{e tako gledati, i po{to joj je bre`uljak Safa bio najbli`i, pope se na njega i po~e
razgledati niz dolinu, ne bi li koga ugledala. Nikoga nije ugledala.
Zatim je si{la niz bre`uljak i kada je stigla usred doline, zadi`e odje}u i potr~a kao {to tr~i
izmoren ~ovjek, dok ne sti`e na drugi kraj doline. Zatim se pope na bre`uljak Mervu i po~e
razgledati ne bi li koga ugledala! Nikoga nije ugledala!
Tako je tr~ala sedam puta.
(Ibn-’Abbas kazuje: ‘Allahov Poslanik, a.s., tada je rekao: ‘Takav je sa’j koji ljudi obavljaju
izme|u Safe i Merve.’)
Kada se zadnji put popela na Mervu, ~ula je glas. Ona ponovo osluhnu, za~u isti glas i
povika: ‘^ula sam! Ako u Tebe ima pomo}i, pomozi!’, i tada ugleda meleka kod Zemzema!
Melek je kopao krilima, dok voda nije po~ela izvirati. Ona napravi korito da se voda ne
296 Rijadu-s-salihin

razlijeva i rukama napuni mje{inu. Kada god je zahvatila rukom, voda je jo{ vi{e klju~ala.”
(U drugom predanju navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi zahvatila.”)
Ibn-’Abbas dalje kazuje: “Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allah se smilovao Ismailovoj
majci! Da nije dirala Zemzem ili da nije rukama zahva}ala, Zemzem bi tekao kao rijeka!’
Ibn-’Abbas nastavlja: “Kada se napila i zadojila dijete, melek joj re~e: ‘Ne bojte se stradanja!
Ovdje je Allahova ku}a, koju }e podi}i ovaj dje~ak i njegov otac. Allah ne}e napustiti Svoje
{ti}enike!’
Temelji Kabe bili su malo uzdignuti i kada bi nado{la bujica, voda bi se razlijevala lijevo
i desno.
Tako potraja dok jednog dana nije nai{la grupa ljudi iz plemena D`urhum iz pravca
Kedaa, i ulogorila se ni`e Meke. Kada ugleda{e pticu kako kru`i, reko{e: ‘Ova ptica kru`i
iznad vode, ali mi znamo da u ovoj dolini vode nema?’ I posla{e dvojicu momaka. Momci se
vrati{e i reko{e im da su na{li vodu. Kada su stigli do vode, upita{e Ismailovu majku:
‘Dozvoljava{ li nam da ovdje odsjednemo?’ ‘Da, ali nemate pravo piti vodu!’, re~e im, i oni
prihvati{e.”
Ibn-’Abbas dodaje: “Allahov Poslanik, a.s., re~e: ‘Ismailova majka voljela je dru{tvo i ljudi
se nastani{e u njenoj blizini. Potom su poslali po njihove obitelji i svi se tu zajedno naseli{e.
Kada su podigli nekoliko ku}a i kada je Ismail odrastao, od ljudi iz plemena nau~io je
arapski jezik. Ljudi zavolje{e Ismaila i o`eni{e ga njihovom djevojkom.
Ubrzo je Ismailova majka umrla. Ibrahim, a.s., do{ao je da obi|e obitelj, nakon {to se
Ismail o`enio i po{to ne na|e Ismaila u ku}i, upita `enu gdje je oti{ao. ‘Oti{ao je u lov!’, re~e
mu. Dalje je upita kako `ive, i ona mu odgovori: ‘Te{ko, `ivimo, mu~no i bijedno!’ po`ali se.
‘Kada se vrati tvoj mu`, prenesi mu selam i reci mu da promijeni ku}ni prag.’
Po povratku, Ismail kao da je ne{to osjetio, pa upita: ‘Je li neko dolazio?’ ‘Jeste, dolazio
je jedan, starac takav i takav! Pitao me je za tebe i ja mu rekoh gdje si, pa me je pitao kako
`ivimo; ja mu rekoh te{ko i bijedno!’
‘Je li ti {ta rekao?’, zapita je. ‘Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeni{
ku}ni prag.’ ‘To je moj otac, naredio mi je da te pustim. Idi svojima!’
Ismail se ponovo o`eni iz istog plemena. Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim, a.s.,
ponovo do|e. U|e u ku}u i upita `enu o Ismailu. ‘Oti{ao je u lov!’, re~e mu. ‘A kako `ivite?’
‘@ivimo u dobru i izobilju!’, i ona zahvali Allahu. ‘[ta jedete?’ ‘Meso!’ ‘A {ta pijete?’ ‘Vodu.’
Ibrahim, a.s., tada prou~i: ‘Gospodaru moj, daj im beri}et u mesu i vodi!’
Allahov Poslanik, a.s., ovdje re~e: ‘Oni tada nisu imali usjeva, a da su ih imali, blagoslovio
bi im. Zato ko nije Mekelija, ne}e mu prijati samo meso i voda.’”
U drugom predanju ka`e se da je upitao: “Gdje je Ismail?” “Oti{ao je u lov!” Zar se ne}e{
odmoriti, jesti i piti?” “A {ta jedete i pijete?” “Jedemo meso i pijemo vodu”, odgovori ona.
Rijadu-s-salihin 297

Ibrahim, a.s., tada prou~i: “Gospodaru, blagoslovi im hranu i pilo!”

(Allahov Poslanik, a.s., re~e: “To je bereket dove Ibrahima, a.s.”)
“Kada ti mu` do|e, prenesi mu selam i reci mu da u~vrsti ku}ni prag!”
Po povratku, Ismail upita: “Je li iko dolazio?” “Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda”, i
ona ga pohvali, “pitao je za tebe i kako `ivimo. Rekla sam mu da `ivimo lijepo!” “Je li {to
oporu~io?” “Poselamio te je, i rekao ti da u~vrsti{ ku}ni prag!” “To je moj otac, a prag si ti,
naredio mi je da te zadr`im kod sebe!”
Kada je Ibrahim, a.s., do{ao tre}i put, zatekao je Ismaila kako pravi strijele u hladu
drveta nedaleko od Zemzema. Kada ga ugleda, Ismail ustade i do~eka ga kao {to sin
do~ekuje oca. “Ismaile!”, re~e mu, “Allah mi ne{to nare|uje!” “U~ini ono {to ti nare|uje tvoj
Gospodar!” “Ho}e{ li mi pomo}i?” “Ho}u!”, odgovori Ismail. “Allah mi nare|uje da ovdje
gradim Hram!”, i on pokaza na izra`enu humku.
Kada su podizali temelje Hramu, Ismail je donosio kamen, a Ibrahim zidao. Po{to su
ozidali temelje, Ismail mu je donio crni kamen, Ibrahim ga uzida i stade na njega. Ibrahim,
zidaju}i, a Ismail donose}i kamen, u~ili su:
“Gospodaru na{, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve ~uje{ i zna{!” (El-Bekara,
127)
(Buhari)

371. O istigrafu (tra`enju oprosta od Allaha)

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Tra`i oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice.” (Muhammed, 19)
“I moli Allaha za oprost, jer Allah, uistinu, pra{ta!” (En-Nisa‘, 106)
“Ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i ga i moli Ga za oprost, On uvijek
pokajanje prima.” (En-Nasr, 3)
“Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili, imat }e u Gospodara svoga
d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i; u njima }e vje~no boraviti, i ~iste `ene,
i Allahovu naklonost, a Allah dobro zna Svoje robove. Oni koji budu govorili:
‘Gospodaru na{, mi zaista vjerujemo, zato nam oprosti grijehe na{e i sa~uvaj
nas patnje u vatri!‘ Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslu{ni, i oni
koji budu milostinju udjeljivali, i koji u posljednjim ~asovima no}i budu za
oprost molili!” (Ali-‘Imran, 15 -17)
“A onaj ko zlo u~ini, ili se prema sebi ogrije{i, pa poslije zamoli Allaha da
mu oprosti vidjet }e da Allah pra{ta i da je milostiv.” (En-Nisa‘, 110)
298 Rijadu-s-salihin

“A Allah ih nije kaznio, jer si ti bio me|u njima, i Allah ih ne}e kazniti sve
dok Ga budu molili za oprost.” (El-Enfal, 33)
“I za one koji se, kada grijeh po~ine, ili kada se prema sebi ogrije{e, Allaha
sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko mo`e oprostiti grijehe ako ne Allah?
- i koji svjesno ne ustraju u grije{enju.” (Ali-‘Imran, 135)

1870. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tako mi Allaha,
svakog dana molim Allaha za oprost i pokajem mu se vi{e od sedamdeset puta!”
(Buhari)

1871. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tako mi Allaha, u
~ijoj ruci je moja du{a, kada vi ne biste grije{ili, Allah bi vas zamijenio drugim narodom koji
grije{i, da Ga mole za oprost, pa da im oprosti.”
(Muslim)

1875. [eddad b. Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Najbolji istigfar je
da ~ovjek prou~i: ‘Allahu, Ti si moj Gospodar, i samo si Ti Bog, stvorio si me i ja sam Ti rob.
Ugovor ispunjavam i odr`avam obe}anje koliko mogu. Za{titi me od zla mojih djela. Priznajem
Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe, pa mi ih oprosti, jer samo Ti opra{ta{
grijehe!’
Ko prou~i ovaj istigfar danju, ~vrsto u nj vjeruju}i, i toga dana umre prije nego omrkne,
u}i }e u D`ennet; a ko ga prou~i no}u, u nj ~vrsto vjeruju}i, i umre prije zore, u}i }e u
D`ennet.”
(Buhari)

1876. Sevban, r.a., kazuje: “Kada bi zavr{io namaz, Allahov Poslanik, a.s., bi tri puta
prou~io: ‘Estagfirullah’; i onda bi dodao: ‘Gospodaru moj, Ti si spas i od Tebe je spas, i neka
si slavljen, o Ti Uzvi{eni i Plemeniti!’”
(Muslim)

1878. Enes, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: “Uzvi{eni
Allah ka`e: ‘^ovje~e, opra{tat }u ti grijehe, ne obaziru}i se na njih, sve dok Me bude{ zvao
i molio. ^ovje~e, kada bi imao grijeha koliko do neba, pa Me zamolio za oprost, oprostio bih
ti! ^ovje~e, kada bi Mi do{ao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez imalo {irka,
obasuo bih te sa isto toliko oprosta.’”
(Tirmizi, hasen)
Rijadu-s-salihin 299

1879. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “@ene, udjeljujte sadaku
i u~ite {to vi{e istigfar, jer sam vidio da je vas najvi{e u vatri!”
‘A za{to je nas najvi{e u vatri?’, zapita jedna `ena. ‘Zato {to mnogo proklinjete i {to ste
nezahvalne mu`evima. Ne znam da iko, kao vi, nepotpunije pameti i vjere, mo`e nadvladati
razumnog ~ovjeka!’
‘A {ta je manjkavost uma i vjere?’, ponovo zapita `ena. ‘To {to je svjedo~enje dviju `ena
ravno svjedo~enju jednog mu{karca, i {to nekoliko dana ne mo`ete klanjati.’”
(Muslim)

372. O nagradi koju je Allah pripremio vjernicima u D`ennetu

Uzvi{eni Allah ka`e:

“Robovi moji, za vas danas straha ne}e bit niti }ete i za ~im tugovati. Oni
koji su u ajete Na{e vjerovali i poslu{ni bili, u|ite u D`ennet, vi i `ene va{e,
radosni! Oni }e biti slu`eni iz posuda i ~a{a od zlata, u njemu }e biti sve {to du{e
za`ele i ~ime se o~i nasla|uju, i u njemu }ete vje~no boraviti. Eto, to je D`ennet
koji vam je darovan kao nagrada za ono {to ste radili, u njemu }e svakovrsnog
vo}a imati od kojeg }e neko jesti.” (Ez-Zuhruf, 68 - 73)
“Oni koji su se Allaha bojali }e biti na sigurnom mjestu, usred ba{~a i izvora,
u brokat i svilu obu~eni i jedni prema drugima. Eto tako }e biti i Mi }emo ih
hurijama, krupnih o~iju, o`eniti. U njima }e mo}i, sigurno, koju ho}e vrstu vo}a
tra`iti; u njima, poslije prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u vatri
sa~uvati, blagodat }e to od Gospodara tvoga biti; to }e, zaista, biti uspjeh
veliki!” (Ed-Duhan, 51 - 57)
“^estiti }e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim
prepoznat }e{ radost sretna `ivota, dat }e im se pa }e pi}e zape~a}eno piti, ~iji
}e pe~at mo{us biti i neka se za to natje~u oni koji ho}e da se natje~u! pomije{ano
s vodom iz Tesnima }e biti, sa izvora iz kojeg }e Allahu bliski piti.” (El-Mutaffifun,
22 - 28)

1881. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni Allah
ka`e: ‘Pripremio sam Mojim dobrim robovima ono {to o~i nisu vidjele, za {to u{i nisu ~ule, i
{to nikad nikome nije na um palo!”
Prou~ite, ako ho}ete, ajet: ‘I niko ne zna kakve ih skrivene radosti ~ekaju kao
nagrada za njihova djela.‘” (Es-Sed`da, 17)
(Muttefekun alejhi)
300 Rijadu-s-salihin

1882. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Lica prve skupine,
koja }e u}i u D`ennet, }e biti svijetla poput punog mjeseca, a onih koji }e ulaziti poslije njih,
poput najsvjetlije zvijezde na nebu. Ne}e obavljati ni malu ni veliku nu`du, ne}e zaudarati i
pljuvati. Imat }e ~e{ljeve od zlata, znoj }e im biti mirisa mo{usa, mangale od alojevog drveta
i `ene crnooke hurije, a svi }e biti istog rasta, kao njihov otac Adem, {ezdeset lakata u
visinu.”
(Muttefekun alejhi)
U drugom predanju se ka`e: “Imat }e posude od zlata, znoj }e im biti mirisa miska, svaki
mu{karac }e imati dvije `ene u kojih }e se vidjeti mo`dina potkoljenica od njihove ljepote,
ne}e se glo`iti ni mrziti, }e biti slo`ni kao jedan i slavit }e Allaha jutrom i ve~erom.”

1884. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja znam ~ovjeka
koji }e zadnji iza}i iz D`ehennema i zadnji u}i u D`ennet. Iz vatre }e iza}i pu`u}i i Allah }e
mu re}i: ‘Idi, i u|i u D`ennet!’
Kada ode, pri~init }e mu se da je pun, vratit }e se i re}i: ‘Gospodaru, D`ennet se
ispunio!’
Allah }e mu opet re}i: ‘Idi, i u|i u D`ennet!’ Kada ode pri~init }e mu se da je pun, vratit }e
se i re}i: ‘Gospodaru, D`ennet se ispunio!’ ‘Idi, i u|i u D`ennet!’, Allah }e mu ponovo re}i. ‘U
njemu }e{ imati deset puta koliko ovaj svijet.’ ‘Zar mi se ruga{ i ismijava{ me, a Ti si
Vladar?’”
Prenosilac hadisa dalje kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., nasmija se i ukaza{e mu se bijeli
zubi, pa re~e: ‘To je ~ovjek najni`eg stupnja u D`ennetu!’”
(Muttefekun alejhi)

1889. Enes, b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Stanovnici D`enneta
imaju trg, na kojem se sastaju svakog petka. Sjeverni vjetar }e im puhnuti u lica i odje}u, pa
}e postati jo{ ljep{i i otmjeniji. Kada se vrate obiteljima, re}i }e im: ‘Tako nam Allaha, jo{ ste
ljep{i i otmjeniji!’ ‘I vi ste, Allaha nam, jo{ ljep{i i otmjeniji!’, odgovorit }e im oni.”
(Muslim)
1892. Ebu-Se’id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada
stanovnici D`enneta u|u u D`ennet, povikat }e melek: ‘Vje~no `ivite, nikada ne}ete umrijeti;
vje~no budite zdravi, nikada se ne}ete razboljeti; vje~no budite mladi, nikada ne}ete ostariti;
i vje~no se nasla|ujte, nikada ne}ete biti nesretni!’”
(Muslim)
Rijadu-s-salihin 301

1894. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvi{eni
Allah re}i }e d`ennetlijama: ‘O d`ennetlije!’, i oni }e se odazvati: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru,
u Tebe je svako dobro!’ Allah }e ih upitati: ‘Jeste li zadovoljni!’ ‘A kako da ne budemo
zadovoljni, Gospodaru, kada si nam dao ono {to nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!’,
odgovorit }e. Onda }e im Allah re}i: ‘Ho}ete li da vam dam ne{to jo{ bolje od toga?’ ‘A {ta
mo`e biti jo{ bolje od toga?’, zapitat }e. ‘Obasut }u vas svojim zadovoljstvom i nikada se na
vas vi{e ne}u rasrditi!’, re}i }e im Allah.”
(Muttefekun alejhi)

1895. D`erir b. Abdullah, r.a., pripovijeda: “Kada smo jedne no}i sjedili sa Allahovim
Poslanikom, a.s., on pogleda u puni Mjesec i re~e: ‘Vi }ete vidjeti va{eg Gospodara jasno
kao {to vidite ovaj Mjesec, a gledaju}i u Njega, ne}ete osjetiti tegobu.’”
(Muttefekun alejhi)

Rijad, 3/7/1413.

27/12/1992.

Ebu-Hamza
Rijadu-s-salihin 303

SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 5

UMJESTO PREDGOVORA ..................................................................................................................... 9

1. Iskrenost u nijjetu i neophodnost njegove prisutnosti u svim djelima
i rije~ima i svim stanjima - javnim ili tajnim .................................................................................. 11
2. Tevba - pokajanje ....................................................................................................................... 14
3. Sabur - strpljivost ........................................................................................................................ 17
4. Iskrenost (sidk) ........................................................................................................................... 23
5. Samokontrola ............................................................................................................................... 25
6. Takvaluk (bogobojaznost) ............................................................................................................ 28
7. ^vrsto uvjerenje (jekin) i pouzdanje (tevekkul) ........................................................................... 29
8. Istrajnost na pravom putu - istikame ........................................................................................... 33
10. Natjecanje u dobrim djelima, bez oklijevanja ............................................................................. 34
11. Borba sa samim sobom (svojim strastima) ................................................................................ 35
12. Podsticanje na pove}anje dobrih djela pri kraju `ivota ............................................................. 40
13. Mno{tvo (raznovrsnost) na~ina ~injenja dobra .......................................................................... 41
14. Umjerenost u ibadetima ............................................................................................................. 47
15. ^uvanje djela (ustrajnost pri njima) ........................................................................................... 50
16. Obaveza (~uvanja) sunneta ....................................................................................................... 50
18. Zabrana uzakonjenja novotarija (bid’ata) i postupaka u vezi s njima u vjeri ............................. 53
19. Onaj ko uvede lijepu ili ru`nu naviku ......................................................................................... 54
20. Upu}ivanje na dobro i pozivanje na uputu ili zabludu ................................................................ 55
21. Me|usobno potpomaganje u dobru i pobo`nosti ........................................................................ 55
304 Rijadu-s-salihin

22. Savjetovanje (nasihat) ............................................................................................................... 56

23. Nare|ivanje dobra i odvra}anje od zla ....................................................................................... 57
24. Te{ka kazna za one koji nare|uju dobro i odvra}aju od zla,
a njihovi postupci suprotni su onome {to govore ...................................................................... 60
25. Nare|enje vjernog ispunjavanja obaveza (emaneta) .................................................................. 61
26. Zabrana nasilja i obaveza njegovog spre~avanja ...................................................................... 62
27. Me|usobno po{tivanje i uva`avanje muslimana,
njihove du`nosti, ljubav i samilost jednih prema drugima .......................................................... 64
28. Pokrivanje nedostataka i nepristojnih djela muslimana
i zabrana njihovog otkrivanja i {irenja bez potrebe ................................................................... 67
29. Ispunjenje potreba muslimana .................................................................................................... 68
30. Zauzimanje i zalaganje za drugog .............................................................................................. 68
31. Uspostavljanje reda i mira me|u ljudima .................................................................................... 69
32. Vrijednost nemo}nih i siroma{nih muslimana ............................................................................. 69
33. Ljubazno postupanje i dobro~instvo prema jetimima,
k}erima i svim ostalim: slaba{nim, siroma{nim i razo~aranim ................................................... 72
34. Preporuka posebne pa`nje prema `enama ................................................................................ 73
35. Mu`evo pravo nad njegovom `enom .......................................................................................... 74
36. O izdr`avanju obitelji ................................................................................................................. 75
38. Obaveza nare|ivanja svojoj obitelji, svojoj punoljetnoj djeci i ostalima, za koje se odgovorno da
budu pokorni Allahu, d`.{.,i izvr{avaju Njegova nare|enja, a klone se onoga {to je zabranio, i .
poduzimanje odgojnih mjera protiv njih, ukoliko to odbiju .......................................................... 77
39. Du`nosti prema kom{iji i Poslanikova oporuka o tome ............................................................. 78
40. Dobro~instvo prema roditeljima i posebna pa`nja prema rodbini ............................................... 79
41. Stroga zabrana neposlu{nosti prema roditeljima i zapostavljanje rodbine ................................ 82
42. Dobro~instvo prijateljima roditelja, rodbini, `eni i ostalima
prema kojima se preporu~uje posebna po~ast .......................................................................... 83
43. Posebna po~ast obitelji Allahovog Poslanika,
sallallahu ‘alejhi ve selleme, i o njenim fadiletima ...................................................................... 84
44. Po{tovanje i uva`avanje uleme i velikana i davanje prednosti njima u svemu ......................... 85
45. Posje}ivanje dobrih ljudi, dru`enje sa njima, po{tivanje i tra`enje njihove dove;
posje}ivanje odabranih mjesta ................................................................................................... 86
46. Vrijednosti ljubavi u ime Allaha i podsticanje na nju.
Lijepo je izre}i svoju ljubav onome ko se voli. Kako tada odgovoriti? ...................................... 88
Rijadu-s-salihin 305

47. Znaci Allahove ljubavi prema Njegovom robu ............................................................................. 89

49. Su|enje ljudima prema vanjskim djelima,
a Allahu }e se odgovarati za ono {to im je u du{ama ............................................................... 90
50. Strah od Allaha .......................................................................................................................... 91
51. Nada u Allahovu milost .............................................................................................................. 92
52. Fadilet (koristi) nade (u Allahovu milost) .................................................................................... 98
53. Prisustvo straha i nade ............................................................................................................. 99
54. Fadilet plakanja iz straha prema Allahu, d`.{., i ljubavi i pobo`nosti prema Njemu ................ 100
55. Korist skromnosti (zuhda) na dunjaluku .................................................................................. 101
56. Korist (fadilet) gladovanja i skromna `ivljenja ......................................................................... 104
57. Skromnost, ~estitost i umjerenost ........................................................................................... 109
59. Podsticanje da se ~ovjek hrani (izdr`ava) od rada svojih ruku ............................................... 110
60. Velikodu{nost, dare`ljivost i tro{enje u dobrotvorne svrhe .................................................... 110
61. Zabrana {krtosti i pohlepe ....................................................................................................... 112
62. Dare`ljivost i pravi~nost (`eljenje drugom kao i sebi, ili vi{e nego sebi) ................................ 112
64. Zna~aj zahvalnog imu}nog ~ovjeka, a to je onaj {to zara|uje
imetak na dozvoljen na~in i tro{i ga u ono {to mu je nare|eno ............................................... 113
65. Sje}anje na smrt i kratko}a nade ............................................................................................ 114
66. Pohvalnost posje}ivanja kabura (mezarluka) mu{karcima,
i {ta se ka`e prilikom toga ....................................................................................................... 115
67. Poku|enost pri`eljkivanja smrti zbog neda}e koja ~ovjeka zadesi,
izuzev kad se ~ovjek boji isku{enja u vjeri ............................................................................. 116
68. Stroga pobo`nost i ostavljanje sumnjivih poslova ({ubuhata) ................................................. 116
69. Po`eljnost povla~enja (osamljivanja) u vrijeme nereda,
ili radi bojazni isku{enja u vjeri, ili padanja u harame i sumnjive poslove ............................... 117
71. Poniznost i ljubaznost (pa`ljivost) prema vjernicima ............................................................... 118
72. Zabrana oholosti (kibura) i uobra`enosti (samodopadanja) ..................................................... 119
73. Lijep karakter (}ud, narav) ....................................................................................................... 120
74. Dobro}udnost, blagost i samilost ............................................................................................ 122
75. Opra{tanje i izbjegavanje neznalica ........................................................................................ 124
76. Podno{enje uznemiravanja (ezijeta) ........................................................................................ 124
77. Srd`ba na povre|ivanje ili omalova`avanje nekog od Allahovih
propisa i potpomaganje vjere Uzvi{enog Allaha ...................................................................... 125
78. Nare|ivanje i savjetovanje pretpostavljenih da budu blagi prema svojim podanicima ............. 126
306 Rijadu-s-salihin

79. Pravedan namjesnik ................................................................................................................. 127

80. Obaveza pokornosti namjesnicima (pretpostavljenim) u onome
{to nije grijeh i zabrana pokornosti u onome {to je grijeh ....................................................... 128
81. Zabrana tra`enja namjesni{tva i vlasti i pohvalnost neprihvatanja namjesni{tva i vlasti, izuzev .
ako zaista nije obaveza pala na ~ovjeka, i ukoliko to nije potreba ......................................... 129
82. Podstrekivanje vladara, sudije i drugih pretpostavljenih da sebi uzimaju za savjetnike i .............
slu`benike dobre i po{tene i njihovo upozoravanje da se klone lo{eg dru{tva i uva`avanja .......
onoga {to oni ka`u .................................................................................................................. 129
83. Zabrana davanja namjesni{tva, sudstva (kadiluka) i drugih oblika vlasti
onome koji to tra`i, ili za tim `udi i tome poklanja veliku pa`nju ............................................ 130
KNJIGA O MORALU ............................................................................................................................ 130
84. Stid, njegova korist i podsticanje da se u tom duhu ~ovjek odgoji ......................................... 130
85. ^uvanje tajne ........................................................................................................................... 131
86. Ispunjavanje zavjeta i izvr{avanje obe}anja ........................................................................... 132
88. Prijatan govor i vedro lice kod susreta je mustehab ............................................................... 133
89. Mustehab je jasno i razgovijetno govoriti i objasniti govor slu{aocu. ..................................... 133
91. Savjetovanje i umjerenost u tome! ........................................................................................... 133
93. Mendub je dolaziti na namaz, naukovanje i sli~ne ibadete, sa smireno{}u i skru{eno{}u .... 134
94. Po~a{}ivanje gosta ................................................................................................................. 135
95. Mustehab je donositi radosne vijesti i ~estitati na dobru ........................................................ 136
96. Ispra}anje prijatelja i njegova oporuka pri rastanku, zbog putovanja ili ne~eg drugog; ..............
upu}ivanje dove i tra`enje da i on ~ini dovu onom koji ostaje. ............................................... 138
97. Istihara namaz i dogovaranje! ................................................................................................. 139
98. Mustehab je (po`eljno) i}i jednim putem na Bajram (namaz), u posjetu bolesniku,
na had`, u boj, na d`enazu i tome sli~no, a vratiti se drugim putem
da bi bilo {to vi{e mjesta na kojim se ~ini ibadet .................................................................... 139
99. Mustehab je (po`eljno) dati prednost desnoj strani u svemu {to je iz domena plemenitosti i
(po~a{}ivanja), kao {to je abdest, gusul, tejemmum, obla~enje odje}e, obu}e i ve{a; ulazak u d`amiju,
upotreba misvaka i surme, odsijecanje nokata, potkresivanje brkova, ~upanje dlaka ispod pazuha,
brijanje glave, selam nakon namaza, jela i pi}a, rukovanje, dodirivanje Had`erul-esveda, izlazak iz
hamama, uzimanje i davanje, i svega drugog {to je tome sli~no. A mustehab i po`eljno je dati prednost
lijevoj strani u svemu {to je suprotno tome, kao {to je: osekanje i pljuvanje na lijevu stranu, ulazak u
hamam, izlazak iz d`amije, izuvanje obu}e, skidanje ve{a i odje}e, pranje (poslije nu`de), u radu u
poslovima koji su prljavi, i tome sli~no. ................................................................................................ 140
KNJIGA PROPISA O JELU ................................................................................................................ 141
100. Izgovaranje “Bismille” na po~etku i zahvale na kraju (jela)! .................................................. 141
Rijadu-s-salihin 307

101. Hranu ne treba kuditi, a lijepo ju je pohvaliti .......................................................................... 143

102. Du`nost posta~a koji se na|e na gozbi, a ne omrsi se. ....................................................... 143
103. Kako treba postupiti onaj ko je pozvan na objed
pa mu se u putu pridru`i nepozvana osoba? ........................................................................ 143
104. Treba jesti ispred sebe, a onoga ko se nedostojno
pona{a za jelom, treba posavjetovati i pou~iti. ..................................................................... 143
106. [ta treba re}i i ~initi onaj ko jede, ali se ne najede? ............................................................. 144
107. Hranu treba po~eti jesti s kraja posude, a ne s njene sredine! ............................................ 144
109. Lijepo je (mustehab) jesti sa tri prsta i prste nakon
jela oblizati, a poku|eno ih je, prije nego se obli`u, obrisati! ............................................... 144
110. Zajedni~ko objedovanje (jelo)! ............................................................................................... 145
111. Pona{anje (adabi) pri pi}u (pijenju)! ...................................................................................... 145
112. Poku|eno je piti s usta (grli}a) mje{ine za vodu i sli~nih, zatvorenih posuda ...................... 146
113. Poku|eno je (mekruh) puhati u pi}e ...................................................................................... 146
114. Dozvoljeno je piti stoje}i, ali je pristojnije i bolje piti sjede}i ................................................. 146
115. Mustehab je da se onaj ko druge pi}em slu`i, posljednji napije! ........................................... 147
116. Dozvoljeno je piti iz svih ~istih posuda, osim zlatnih i srebrnih, a zabranjena je upotreba
zlatnog i srebrnog posu|a za pi}e, jelo, ~i{}enje i sve drugo. ............................................. 147
ODIJEVANJE ......................................................................................................................................... 148

113. Mustehab je nositi bijelu odje}u, ali je dozvoljena i crvena, zelena, `uta i crna;
bila ona od pamuka, lana, dlake, vune ili ne~ega drugog, osim od svile .............................. 148
119. Zabranjeno je pustiti da se odje}a, iz oholosti, po zemljii vu~e
(zbog njene du`ine), a poku|eno je ako se ne ~ini iz oholosti. ............................................ 149
121. Lijepo je (mustehab) dr`ati se sredine u odijevanju i ne prelaziti u krajnost,
obla~e}i ono {to izaziva poni`enje, bez ikakve potrebe ili {erijatske svrhe ........................ 151
122. Mu{karcima je zabranjena svilena odje}a, sjedenje ili naslanjanje na nju,
a `enama je dozvoljena ......................................................................................................... 151
123. Onome ko boluje od svraba, dozvoljeno je obu}i svilenu odje}u .......................................... 151
125. [ta treba re}i kada se obu~e nova odje}a, obu}a i sli~no? ................................................. 152
127. Adabi spavanja i lijeganja ....................................................................................................... 152
128. Dozvoljeno je le`ati na le|ima prebaciv{i nogu preko noge, ako nema bojazni od otkrivanja
stidnog mjesta, kao {to je dozvoljeno sjediti prekri`enih (ala turka) i podvijenih nogu ........ 153
129. Adabi (pona{anje) na sijelu i u dru{tvu .................................................................................. 153
130. Snovi i pitanja u vezi sa snovima .......................................................................................... 155
308 Rijadu-s-salihin

SELAM - ISLAMSKI POZDRAV ............................................................................................................ 156

131. Odlike i vrijednosti selama i naredba o njegovom {irenju ...................................................... 156
132. Na~in nazivanja selama ......................................................................................................... 157
133. Adabi selama .......................................................................................................................... 158
134. Ponavljanje selama osobi koja se ubrzo ponovo sretne poslije rastanka, kad u|e pa iza|e pa
opet u|e odmah, pa makar ih razdvajalo drvo ili ne{to sli~no .............................................. 158
135. Mustehab je pri ulasku u ku}u selam nazvati ....................................................................... 158
136. Nazivanje selama djeci .......................................................................................................... 159
137. ^ovjek naziva selam svojoj `eni i `enama iz rodbine,
a i ostalim `enama, ukoliko se ne pla{i fitneta (smutnje) ..................................................... 159
138. Zabrana pozdravljanja nevjernika selamom, na~in odvra}anja njihova pozdrava i nazivanje .....
selama skupini muslimana i nemuslimana ............................................................................. 159
139. Mustehab je nazvati selam pri ustajanju iz sijela, napu{tanju dru{tva ili sagovornika. ........ 160
140. Tra`enje izuna (dozvole) za ulazak u ku}u i njegovi adabi ................................................... 160
141. Sunnet je da onaj ko tra`i dozvolu za ulazak, pa bude upitan: “Ko si ti?”, spomene ime ili
nadimak po kome je poznat, a poku|eno je re}i samo: “Ja”, ili sli~no. ................................ 161
142. Mustehab je nazdraviti (re}i: “jerhamukellah”) onome ko kihne,
pa se zahvali Uzvi{enom Allahu. A poku|eno je to ~initi ako ne ka`e:
“Elhamdu lillahi”(Adabi nazdravljanja, kihanja i zijevanja). .................................................... 161
143. Lijepo je rukovati se pri susretu i biti nasmijana lica, poljubiti ruku dobrom ~ovjeku,
dijete svoje poljubiti iz samilosti i zagrliti se s musafirom kad se vrati s puta.
Poku|eno je naklanjati se jedan drugom. .............................................................................. 162
144. Obilazak bolesnika, ispra}anje umrlog, klanjanje d`enaze,
prisustvovanje ukopu i zadr`avanje kod kabura, nakon ukopa ............................................ 163
145. [ta se u~i kod bolesnika? ..................................................................................................... 164
147. [ta treba re}i onaj ko izgubi nadu u `ivot? ........................................................................... 165
149. Bolesniku je dozvoljeno kazati: ja sam bolestan; jako bolestan; iznuren; ah moja glava, i sl. i .
ni{ta od toga nije poku|eno, ako nije re~eno iz srd`be, straha i nestrpljivosti. ................... 166
150. Telkin - podsticanje onih koji su na umoru da izgovore
kelime i {ehadet - “la ilahe illallah” ........................................................................................ 166
151. [ta treba re}i nakon zatvaranja o~iju umrlom? ...................................................................... 166
152. [ta se ka`e kod umrlog i {ta ka`e onaj kome je neko umro? ............................................... 167
153. Dozvoljeno je plakanje za umrlim, bez naricanja i jadikovanja. ............................................. 167
155. D`enaza-namaz, ispra}anje umrlog, njegov ukop i poku|enost pra}enja d`enaze za `ene 168
156. Mustehab je da {to vi{e musallija prisustvuje d`enazi i da se poredaju u tri safa i vi{e ..... 168
Rijadu-s-salihin 309

157. [ta se u~i na d`enaza-namazu? ........................................................................................... 169

158. Sa d`enazom treba po`uriti! .................................................................................................. 170
159. Treba po`uriti s vra}anjem dugova umrlog, kao i sa njegovim opremanjem,
osim ako je umro iznenada, pa se sa~eka da se smrt ustanovi. .......................................... 171
160. O Vazu Nasihatu na Kaburu .................................................................................................. 171
161. U~enje dove umrlom, nakon ukopa, i ostajanje neko vrijeme kod kabura,
radi dove, istigfara i u~enja ................................................................................................... 171
162. Sadaka i dova za umrlog ....................................................................................................... 172
163. Pohvala umrle osobe .............................................................................................................. 172
164. Povlastice onih kojima umru maloljetna djeca ....................................................................... 172
165. Plakanje i strah pri prolasku kraj grobova nasilnika i mjesta njihovog stradanja .................. 173
POGLAVLJE O ADABIMA PUTOVANJA ................................................................................................ 173
166. Mustehab je krenuti na put ~etvrtkom ujutro ......................................................................... 173
167. Mustehab je da se putuje u dru{tvu i da se jedan
(od putnika) - koji }e biti po{tovan, odredi za emira - vo|u puta. ........................................ 174
168. Blago opho|enje sa `ivotinjama ............................................................................................ 174
169. Pru`anje pomo}i saputniku .................................................................................................... 174
170. [ta se ka`e kada se zaja{e `ivotinja (ili prevozno sredstvo) radi putovanja? ..................... 175

171. Musafir donosi tekbir kada se popne na prijevoj (uzvi{icu), a tesbih (subhanallah)
kada si|e u dolinu i sl., ne podi`u}i puno glas, jer je to zabranjeno. ................................... 175
172. Mustehab je u~iti dove na putu. ............................................................................................ 177
174. [ta se ka`e kad se do|e u neko mjesto? ............................................................................. 177
175. Mustehab je da musafir, nakon obavljenog posla, po`uri ku}i i porodici. ............................. 177
176. Mustehab je s puta vratiti se obitelji (`eni) danju;
no}u je to - bez nu`de - poku|eno ~initi. .............................................................................. 177
177. [ta treba re}i kad se vrati s puta i ugleda svoje mjesto? ..................................................... 178
178. Mustehab je pri povratku s puta prvo svratiti u d`amiju i klanjati dva rekata. ...................... 178
179. @eni je zabranjeno da putuje sama. ....................................................................................... 178
FADILETI ............................................................................................................................................... 179
180. Vrijednost u~enja Kur’ana ...................................................................................................... 179
181. Du`nost je odr`avati i ~uvati Kur’an i ne prepustiti ga zaboravu. ......................................... 180
182. Lijepo je Kur’an u~iti uljep{anim glasom! ............................................................................... 180
310 Rijadu-s-salihin

183. Podsticanje na u~enje odre|enih ajeta i sura iz Kur’ana ....................................................... 180

184. Okupljanje radi u~enja i prou~avanja Kur’ana pohvalno je. ................................................... 181
185. Vrijednosti i odlike abdesta .................................................................................................... 182
186. Vrijednosti i odlike ezana ....................................................................................................... 183
187. Vrijednost i odlike namaza ..................................................................................................... 184
188. Zna~aj sabahskog i ikindijskog namaza ................................................................................ 185
189. Vrijednost i zna~aj odlaska u d`amiju ................................................................................... 185
190. Vrijednost i{~ekivanja namaza .............................................................................................. 186
191. Zna~aj i vrijednost zajedni~kog namaza ................................................................................ 186
192. Podsticanje na obavljanje sabaha i jacije u d`ema’atu. ........................................................ 187
193. O naredbi ~uvanja propisanih namaza i strogoj zabrani njihovog ostavljanja! ...................... 187
194. Vrijednost prvog safa i naredba o upotpunjavanju prvih
safova, njihovom poravnavanju i zbijanju. ............................................................................ 189
195. Potvr|eni sunneti sa farzovima, njihov minimalni
i potpuni broj, i sredina izme|u toga dvoga ........................................................................... 190
196. Potvr|enost dva rekata sabahskog sunneta ......................................................................... 191
197. Kra}e u~enje na sabahskom sunnetu; {ta se na njemu u~i i kada mu je vrijeme? ............... 191
198. Lijepo (mustehab) je prile}i poslije dva rekata sabahskog sunneta naslonjen na desnu stranu .
kao i podsticanje na to, bez obzira da li se probdjela no} u namazu ili ne ........................... 192
199. Podnevski sunneti ................................................................................................................. 192
200. Ikindijski sunneti .................................................................................................................... 193
201. Ak{amski sunneti prije i poslije farza .................................................................................... 193
203. D`umanski sunneti ................................................................................................................. 193
204. Mustehab je klanjati sve vrste nafila u ku}i; naredba je da se, prilikom klanjanja nafile,
pomjeri s mjesta na kojem je klanjan farz, ili, pak, da se izme|u njih ne{to progovori ........ 194
205. Podsticanje na obavljanje vitr - namaza, obja{njenje njegova vremena,
te da je on potvr|eni sunnet. ................................................................................................ 194
206. Duha (ku{luk) - namaz, najmanji, srednji i najvi{i broj njegovih rekata,
te podsticanje na njegovo redovno obavljanje. ..................................................................... 195
208. Podsticanje na klanjanje dva rekata tahijjetul-mesd`ida i o tome da je mekruh sjesti u bilo ......
kojem vaktu, prije nego se klanjaju dva rekata, bila ona tahijjetul - mesd`id, farzovi, potvr|eni
sunneti, ili ne{to drugo. ......................................................................................................... 195
210. Fadileti (vrijednosti) petka, du`nost da se toga dana okupa, namiri{e, porani na d`uma - ........
namaz, da se dova ~ini toga dana i donosi salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., te obja{njenje .
da u tom danu ima ~as (momenat) kada se dova prima i da je mustehab (lijepo) {to vi{e .........
spominjati Allaha, d`.{., poslije d`uma-namaza. .................................................................. 195
Rijadu-s-salihin 311

212. Vrijednosti no}nog namaza .................................................................................................... 196

213. Mustehab je ramazanski kijam, tj. teravih namaz. ................................................................. 199
214. Fadilet ibadeta (kijama) u no}i Lejletul-kadra
i obja{njenje kada, najvjerovatnije, biva ta no}. ................................................................... 199
215. Fadileti upotrebe misvaka, te prirodna, uro|ena svojstva (fitra) ........................................... 200
216. Potvr|enost obaveze davanja zekata, njegov fadilet, te ostalo {to je s tim vezano. .......... 201
217. Du`nost posta ramazana i obja{njenje koristi posta i ostalog, {to je za njega vezano. ...... 203
218. Dare`ljivost, ~injenje dobro~instva i {to vi{e dobra u mjesecu ramazanu,
a posebno u njegovih zadnjih deset dana! ............................................................................ 205
219. Zabrana posta prije ramazana, u drugoj polovini {a’bana, osim ako je to nastavak (na post iz .
prve polovine) ili se podudario s njegovim obi~ajem, da posti ponedjeljkom i ~etvrtkom. ... 205
220. [ta se ka`e kada se vidi mla|ak? ......................................................................................... 206
221. Fadilet sehura, te njegovo odga|anje do zadnjeg vremena, ukoliko se ne boji izlaska zore! 206
222. Fadilet `urbe u vezi s iftarom, ono ~ime se iftari i {to se ka`e poslije iftara! ...................... 206
223. Naredba posta~u da ~uva svoj jezik i druge organe od svih prestupa, vrije|anja, itd. ........ 207
224. Neka pitanja u vezi sa postom .............................................................................................. 207
225. Fadilet (korist) posta muharema, {a’bana i El-e{huril-huruma
(zul-ka’de, zul-hid`e, muharem, red`eb) ............................................................................... 207
226. Fadilet posta i drugih (dobrih) djela u prvih deset dana zul-hid`eta ...................................... 208
227. Fadilet posta na dan ”Arefata”, dan ”A{ure” deseti
(dan muharema) i deveti (dan muharema) .............................................................................. 208
228. Mustehab je postiti {est dana {evala .................................................................................... 209
229. Mustehab je postiti ponedjeljkom i ~etvrtkom ........................................................................ 209
230. Mustehab je postiti po tri dana u svakom mjesecu ................................................................ 209
231. Fadilet davanja iftara posta~u, fadilet posta~a pored koga se jede
i dova koju upu}uje onaj koji jede vlasniku sofre. ................................................................ 210
I’TIKAF .................................................................................................................................................. 210

HAD@ ..................................................................................................................................................... 211

D@IHAD .................................................................................................................................................. 212

235. Obja{njenje vrsta {ehida u pogledu ahiretske nagrade koji se gusule (kupaju) i kojima se
klanja d`enaza, za razliku o d onog koji pogine u borbi protiv nevjernika. .................... 225
236. Koristi osloba|anja roblja ....................................................................................................... 225
237. Koristi dobro~instva prema robu ............................................................................................ 226
239. Koristi ibadeta u vrijeme anarhije, nereda, fitneta i tome sli~nog ......................................... 226
312 Rijadu-s-salihin

240. Koristi dobrodu{nosti pri kupoprodaji,uzimanje, davanje, vra}anje i tra`enje duga,

ta~no vaganje i mjerenje, zabrana zakidanja (na vagi),te koristi za bogatog u sa~ekivanju
siroma{nog i opra{tanju njegovog duga. ............................................................................... 227
NAUKA .................................................................................................................................................. 228

HVALA I ZAHVALA UZVI[ENOM ALLAHU ........................................................................................ 230

DONO[ENJE SALAVATA NA ALLAHOVA POSLANIKA, S.A.V.S. ................................................. 231

ZIKR ...................................................................................................................................................... 232

244. Koristi zikra i podstrekivanja na njega ................................................................................... 232
245. Spominjanje Allaha: stoje}i, sjede}i, le`e}i, bez abdesta, d`unub i u hajzu (menstruaciji),
osim u~enja Kur’ana, jer to nije dozvoljeno onome ko je d`unub, ili u hajzu ........................ 239
246. Poglavlje o tome {ta se ka`e prije i poslije spavanja. ........................................................... 239
247. O vrijednosti zikr - skupova, pohvalnosti prisustvovanja zikru i zabrani bezrazlo`nog .............
napu{tanja skupova, u kojima se spominje Allah. ................................................................ 240
248. O spominjanju Allaha, ujutro i nave~er .................................................................................. 241
249. [ta se u~i prije spavanja? ..................................................................................................... 243
POGLAVLJE O DOVAMA .................................................................................................................... 244
251. O vrijednosti dove koja se u~i u odsustvu onoga kome se u~i. ............................................ 248
252. O pitanjima u vezi sa u~enjem dove. ..................................................................................... 248
253. O kerametima Allahovih odabranika. ...................................................................................... 249
POGLAVLJE O ZABRANJENIM DJELIMA ......................................................................................... 253
254. O zabrani ogovaranja i naredbi ~uvanja jezika ...................................................................... 253
255. Zabranjeno je slu{ati ogovaranje, a onaj ko ~uje zabranjeno ogovaranje, du`an ga je prekinuti
ili ogovara~a sprije~iti. Ako to ne mo`e u~initi, ili ga ogovara~ ne poslu{a, du`an je napustiti
takav skup, ako to mo`e. ...................................................................................................... 255
256. Kada je ogovaranje dozvoljeno? ............................................................................................ 256
257. O zabrani preno{enja tu|ih rije~i s namjerom sijanja razdora me|u ljudima ......................... 257
258. Zabranjeno je tu|e rije~i prenijeti vlastima, kada za to nema razloga,
a postoji bojazan da }e do}i do smutnje i tome sli~no .......................................................... 257
259. O prezrenosti licemjerstva ..................................................................................................... 257
260. O zabrani la`i ......................................................................................................................... 258
262. O podsticanju na provjeravanje svega {to se govori ili prenosi. ........................................... 259
263. La`no svjedo~enje je najstro`e zabranjeno ........................................................................... 259
264. Zabranjeno je poimeni~no proklinjati nekog ~ovjeka, ili `ivotinju. ........................................ 260
Rijadu-s-salihin 313

265. Dozvoljeno je uop}eno proklinjanje velikih grje{nika ............................................................. 261

266. Bezrazlo`no vrije|anje muslimana je zabranjeno. ................................................................. 261
267. Zabranjeno je vrije|ati mrtve bez razloga ili vjerskog opravdanja ......................................... 261
268. O zabrani uznemiravanja drugih ............................................................................................ 262
269. O zabrani me|usobne mr`nje, prekidanja veza i izbjegavanja .............................................. 262
270. O zabrani zavidnosti .............................................................................................................. 262
271. O zabrani uho|enja i prislu{kivanja razgovora ljudi koji to ne `ele.. ................................... 263
272. Zabranjeno je lo{e misliti o muslimanima, bez prihvatljivog opravdanja ............................... 263
273. O zabrani potcjenjivanja muslimana ....................................................................................... 264
274. O zabrani iskazivanja zluradosti zbog nesre}e muslimana ................................................... 264
275. O zabrani vrije|anja ljudi zbog njihovog porijekla .................................................................. 265
276. O zabrani prevare i obmanjivanja ........................................................................................... 265
277. O zabrani prevare .................................................................................................................. 265
278. O zabrani vrije|anja zbog udijeljene sadake ......................................................................... 266
279. Zabrana hvalisanja i ugnjetavanja .......................................................................................... 267
280. Zabranjeno je izbjegavati brata muslimana du`e od tri dana
izuzev ako radi bid’ate ili javno grije{i .................................................................................. 267
281. Zabranjeno je dvojici da se bezrazlo`no sa{aptavaju u prisustvu tre}eg, bez njegove ............
saglasnosti. Isti propis je kada razgovaraju jezikom nerazumljivim za tre}eg! .................... 268
282. Zabranjeno je, bez vjerskog razloga, prekomjerno ka`njavati `enu, dijete, slugu i `ivotinje! 268
283. O zabrani ka`njavanja `ivotinja spaljivanjem u vatri, pa ~ak i kada je rije~ o mravu i sli~no 270
284. Onome ko mo`e isplatiti dug, zabranjeno je odugovla~enje isplate duga,
kada se to zatra`i. ................................................................................................................ 270
285. Poku|eno je tra`iti nazad poklon koji jo{ nije predan ili poklon namijenjen potomku, bez obzira
bio mu predan ili ne. Poku|eno je darodavcu da otkupi poklon od onoga kome ga je poklonio,
bilo da je rije~ o sadaki, zekatu ili keffaretu i tome sli~no, ali je dozvoljeno otkupiti poklon .....
ako je pre{ao u vlasni{tvo nekoga tre}eg. ........................................................................... 270
286. O strogoj zabrani tro{enja imetka siro~adi ............................................................................ 271
287. O zabrani uzimanja kamate .................................................................................................... 271
288. O zabrani licemjerja ................................................................................................................ 272
289. O djelima za koja se mo`e pomisliti da se ~ine iz licemjerja, a ne ~ine. ............................... 273
290. O zabrani gledanja u stranu `enu i lijepog dje~aka, bez vjerski opravdanog razloga. ......... 273
291. Zabranjeno je osamiti se sa `enom koja nije bli`a rodbina. .................................................. 274
292. Zabranjeno je mu{karcima da opona{aju `ene,
a `enama mu{karce - u odijevanju, hodu, i sli~no. ............................................................... 275
314 Rijadu-s-salihin

293. Zabranjeno je opona{ati {ejtana i nevjernike! ....................................................................... 275

295. Zabranjeno je obrijati samo jedan dio glave,
a jedino je mu{karcima dozvoljeno obrijati cijelu glavu ......................................................... 276
296. O zabrani `enama da upli}u tu|u kosu u svoju; i zabrani tetoviranja i o{trenja zuba .......... 276
297. O zabrani ~upanja bijelih dlaka iz brade i kose
i zabrani ~upanja brade kada tek po~ne nicati. ..................................................................... 276
300. O zabrani ostavljanja otvorene vatre u ku}i pri spavanju i sli~no,
bilo da je rije~ o svjetiljci ili ne~emu drugom. ........................................................................ 277
302 O zabrani naricanja za umrlim, udaranja po obrazima, deranja
odje}e, ~upanja kose, brijanja glave, jadikovanja i kukanja! ................................................ 277
303. O zabrani posje}ivanja vra~eva, astrologa, gatara,
baca~a graha, piljaka, je~ma, i tome sli~no. ......................................................................... 278
304. O zabrani zloslutnje ............................................................................................................... 278
305. O zabrani slikanja `ivotinja na prostirkama, kamenu, odje}i, novcu, jastucima i sl.,
o zabrani slikanja likova na zidovima, pokriva~ima i odje}i i o naredbi uni{tavanja likova. . 278
306. O zabrani dr`anja pasa, osim za lov, ~uvanje stoke ili usjeva ............................................. 279
309. O zabrani pljuvanja u d`amiji, i o preporuci ~i{}enja d`amija ............................................... 279
310. Poku|eno je u d`amiji prepirati se, bespotrebno dizati glas, raspitivati se za izgubljene
`ivotinje ili stvari, kupovati i prodavati .................................................................................. 279
311. Zabranjen je ulazak u d`amiju, izuzev u nu`di, onome ko je jeo luk, prasu ili ne{to sli~no {to
ima neprijatan miris, prije nego {to mirisa potpuno nestane. ............................................... 279
313. Kada nastupi prvih deset dana zul-hid`eta, zabranjeno je onome ko ho}e
da zakolje kurban da skra}uje svoju kosu, bradu (i ostale dlake)
i da obrezuje nokte sve dok ne zakolje svoj kurban. ............................................................ 280
314. Zabranjeno je zaklinjati se stvorenjima, kao {to su Poslanik, Kaba,
meleki, nebesa, o~evi, `ivot, du{a, glava, vladarev `ivot i dobrota, ne~ije turbe i emanet. 280
315. O strogoj zabrani namjernog krivokletstva ............................................................................ 280
316. Onome ko se zakune zbog ne~eg, a zatim htjedne u~initi bolje djelo, pohvalno je da to u~ini i
da iskupi zakletvu koju je prekr{io (keffaret). ....................................................................... 281
318. O poku|enosti zaklinjanja u trgovini,
pa makar zakletva bila istinita ............................................................................................... 281
319. Poku|eno je tra`iti Allahovim imenom ne{to drugo osim D`ennet
i poku|eno je odbiti onoga ko zamoli u ime Allaha ili se u
Njegovo ime, za nekoga zauzima. ........................................................................................ 281
321. Zabranjeno je obra}ati se grje{niku i onome ko uvodi novotarije
u vjeru sa: gospodine i drugim po~asnim nazivima .............................................................. 282
Rijadu-s-salihin 315

323. Zabranjeno je psovati vjetar; {ta treba prou~iti

kada vjetar zapu{e? .............................................................................................................. 282
326. Zabranjeno je re}i muslimanu: “Kafire!” (nevjerni~e) .............................................................. 282
327. O zabrani bestidnog i ru`nog govora ..................................................................................... 282
328. O poku|enosti usiljenog, izvje{ta~enog i grubog govora,
i nerazumljivog obra}anja obi~nom svijetu ............................................................................ 282
329. Poku|eno je re}i: “Zlo mi je!” ................................................................................................. 283
331. Zabranjeno je pred mu{karcima opisivati ljepotu `ena,
izuzev iz vjerski opravdanog razloga, poput braka i sli~no .................................................. 283
333. Poku|eno je re}i: “[ta htjedne Allah i taj i taj!” ..................................................................... 283
334. Poku|eno je sijeliti poslije jacija-namaza ............................................................................... 283
335. @eni je zabranjeno odbiti dolazak u postelju kada je mu` pozove,
osim kada za to ima vjersku zapreku. .................................................................................. 283
336. @eni nije dopu{teno da posti nafilu bez odobrenja mu`a. ...................................................... 284
339. Poku|eno je gladnom ~ovjeku klanjati kada se jelo postavi
i poku|eno je klanjati onome ko osje}a potrebu za obavljenjem nu`de! .............................. 284
342. Zabranjeno je obavljati namaz okrenut prema kaburu ........................................................... 284
343. Zabranjeno je prolaziti ispred onoga ko klanja! ...................................................................... 284
344. Poku|eno je klanjati nafilu ili sunnete nakon {to mujezin po~ne u~iti ikamet! ...................... 284
345. Poku|eno je postiti nafilu samo petkom, i no} uo~i petka provoditi u ibadetu! .................... 285
346. Zabranjeno je uzastopno postiti dva ili vi{e dana bez jela ili pi}a izme|u njih! .................... 285
347. Zabranjeno je sjediti na kaburu .............................................................................................. 285
348. O zabrani ukra{avanja kabura i zidanja na njima .................................................................. 285
350. Zabranjeno je posredovanje kada je u pitanju izvr{enje {erijatske kazne! ........................... 285
351. Zabranjeno je vr{iti (veliku) nu`du po putevima, hladovima gdje se ljudi odmaraju,
mjestima odakle piju vodu i sli~no! ........................................................................................ 286
352. Zabranjeno je vr{iti malu nu`du u staja}oj vodi ..................................................................... 286
353. Poku|eno je privilegirati neku djecu nad drugom kada su u pitanju pokloni ......................... 286
354. @eni je zabranjeno da nosi obilje`je `alosti za umrlim du`e od tri dana, osim za mu`em,
kada to mo`e nositi ~etiri mjeseca i deset dana! .................................................................. 287
355. O zabrani prodaje rezidenta strancima, presretanja trgovaca izvan ~ar{ije, kupovine na
kupovinu i prosidbe na prosidbu, izuzev uz pristanak prvog kupca ili prosioca. .................. 287
357. Muslimanu je zabranjeno oru`jem pokazivati na nekoga, bilo u zbilji ili {ali, i dodavati sablju
isukanu iz korica! .................................................................................................................. 287
358. Poku|eno je, bez razloga, napustiti d`amiju poslije ezana, dok se ne klanja namaz! .......... 288
316 Rijadu-s-salihin

359. Poku|eno je odbiti ponu|eni miris ......................................................................................... 288

360. Poku|eno je u lice hvaliti onoga kome }e to
izazivati uobrazilju, dok je to u suprotnom - dozvoljeno! ...................................................... 288
361. Nije dozvoljeno posje}ivati ili napu{tati mjesto u kojem se pojavila neka epidemija! ........... 288
362. O strogoj zabrani upotrebe sihra (crne magije) ...................................................................... 289
364. Zabranjeno je upotrebljavati zlatno i srebreno posu|e za jelo, pi}e, pranje i za druge svrhe 289
366. Zabranjeno je {utjeti cio dan do no}i ..................................................................................... 289
367. Zabranjeno je ~ovjeku tvrditi da mu je otac neko drugi osim ro|enog oca, ili da je kao rob
pripadao nekom la`nom gospodaru! ...................................................................................... 290
368. Opomena onima koji kr{e zabrane Uzvi{enog Allaha i Njegovog Poslanika, a.s.! .............. 290
370. O raznovrsnim predanjima i doga|ajima ................................................................................ 290
371. O istigfaru (tra`enju oprosta od Allaha) ................................................................................. 297
372. O nagradi koju je Allah pripremio vjernicima u D`ennetu ....................................................... 299
SADR@AJ ............................................................................................................................................... 303