SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Zagreb, Ivana Luia 3 KLASA: 602-04/07-11/1 URBROJ: 3804-850-07-12 Zagreb, 13. studenog 2007.

P O Z I V

Na osnovi lanka 36. Statuta sazivam 2. sjednicu Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja e se odrati u utorak 20. studenog 2007. s poetkom u 11,00 sati u Vijenici fakulteta. Za sjednicu predlaem sljedei

DNEVNI RED: 1. Verifikacija zapisnika 1. sjednice Fakultetskog vijea odrane 29. listopada 2007.

A. IZBORI

Miljenje strunog povjerenstva o produljenju radnog odnosa profesorima

redovitim

2. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za produljenje radnog odnosa dr. sc. Ingrid afranek, red. prof., za pet (5) akademskih godina. Miljenje strunog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvjetaj izvjestitelja. str. 22

Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, znanstvena, nastavna i suradnika zvanja 3. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Vlade Pandia u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku. str. 28 4. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru dr. sc. Borisa Kuzmia i dr. sc. Miljenka Buljca i prijedlog za izbor dr. sc. Borisa Kuzmia u znanstveno-nastavno zvanje docenta za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku. str. 86 5. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Ivane Bai u nastavno zvanje viega lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, na Katedri za engleski jezik Odsjeka za anglistiku. str. 97 6. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Sanje otari u nastavno zvanje vieg lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku. str. 100 7. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Ninoslava Zubovia u nastavno zvanje lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana klasina filologija, na Katedri za grki jezik i knjievnost Odsjeka za klasinu filologiju. str. 106 8. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Snjeane Koren u nastavno zvanje vieg predavaa za podruje humanistikih znanosti, polje povijest, za predmet Metodika nastave povijesti na Odsjeku za povijest. str. 109

3 B. MILJENJE FAKULTETSKOG VIJEA O IZBORU U ZVANJA PREDLOENIKA VISOKIH UILITA 9. Miljenje o izboru dr. sc. Jure Zovka u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Odjelu za filozofiju Sveuilita u Zadru. str. 121 10. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Renate Fox u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Fakultetu za turistiki i hotelski menadment u Opatiji. str. 127 11. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Igora Radeke u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za podruje drutvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru. str. 130 12. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Julije Lozzi Barkovi u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. str. 165 13. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Stipana Trogrlia u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. str. 182 14. Izvjetaj strunog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Ljiljane Dobrovak u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu str. 188 15. Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Olinke Breka u nastavno zvanje vieg predavaa za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, za predmet Tehniki engleski jezik na Katedri za tehnike strane jezike na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. str. 197

4 C. IZVJETAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA 16. Izvjetaj o radu Nikoline Marakovi, asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 200 17. Izvjetaj o radu Ive Mari, asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 202 18. Izvjetaj o radu Tina Turkovia, asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 204 19. Izvjetaj o radu mr. sc. Katje Rado Perkovi, znanstvenog novaka na Odsjeku za talijanistiku. str. 206 20. Izvjetaj o radu Sandre Mardei, znanstvenog novaka na Odsjeku za talijanistiku. str. 208 21. Izvjetaj o radu Nade upanovi, znanstvenog novaka na Odsjeku za talijanistiku. str. 210

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI 22. Molba mr. sc. Goranke Blagus Bartolec za promjenu mentora za izradu doktorskog rada izvan doktorskog studija, tema Kolokacijske sveze u hrvatskom jeziku (s posebnim osvrtom na leksikografiju) . Umjesto prof. dr. sc. Dubravka kiljana, za mentoricu se predlae prof. dr. sc. Branka Tafra. Izvjetaji strunih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada 23. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Nine Tuman Vukovi pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sintaktiko-semantika analiza. str. 212 24. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Gabrijele Buljan pod naslovom (RE)konstrukcija znaenja denominalnih glagolskih preobrazbi u engleskom jeziku. str. 221 25. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Hrvoja Juria pod naslovom Etika odgovornosti Hansa Jonasa. str. 228 26. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marijana abia pod naslovom eka knjievnost i kultura u hrvatskoj knjievnoj periodici 19. stoljea. str. 233

5 27. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Sanje Fulgosi pod naslovom Sintaktika nesronost u hrvatskome jeziku. str. 238 28. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sinie Opia pod naslovom Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija. str. 243 29. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dubravke Botica pod naslovom etverolisne crkve u srednjoj Europi problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljea. str. 251 30. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dragana Damjanovia pod naslovom akovaka katedrala. str. 255 31. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Leonide Kova pod naslovom Modernizam i autoportreti umjetnica 20. stoljea. str. 266 32. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Ivana Matejia pod naslovom Graevni razvoj katedrale u Poreu. str. 270 33. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka pikia pod naslovom Konzervatorsko djelovanje splitskog antikvara Francesca Carrare. str. 277 34. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. spec. Slavke Gali pod naslovom Specifinosti pamenja u shizofrenih osoba. str. 292 35. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Andree-Beate Jeli pod naslovom Uloga itanja u usvajanju vokabulara francuskoga kao stranog jezika. str. 297 36. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nedjeljke Bali-Nii pod naslovom Talijanske i hrvatske knjievne teme u zadarskoj periodici u razdoblju 1918.-1945. godine. str. 302

6 E. STJECANJE MAGISTERIJA 37. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Loredane Maravi pod naslovom Vrednovanje politike visokoga obrazovanja: komparativna analiza modela studentske financijske pomoi u SAD-u i RH. str. 308 38. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Mijia pod naslovom Model ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau). str. 313 39. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Paulus pod naslovom Glazbena komponenta filmova Stanleya Kubricka. str. 318 40. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mire Grubia pod naslovom Intervju kao anr i intervjui Dragutina Tadijanovia. str. 321 41. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Bulut Lukaevi pod naslovom Kurikulum u nastavi prirode i drutva na primjeru suvremenih nastavnih strategija. str. 324 42. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Karoline Juki pod naslovom Utjecaj znanja o spolnosti na seksualno ponaanje srednjokolaca. str. 330 43. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasenke Martinevi pod naslovom Utjecaj socijalne kompetencije uitelja na provoenje cjelodnevnog boravka uenika u koli. str. 336 44. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Majde Naji pod naslovom Modeli osposobljavanja multiplikatora za struni razvoj uitelja . str. 343 45. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Suzane Toma pod naslovom Uenje i pouavanje uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskih sustava. str. 349 46. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Danijela Patafte pod naslovom Gospodarski intersi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine. str. 355 47. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jelene Boroak-Marjanovi pod naslovom Doprinos Ivana Kukuljevia Sakcinskog i Drutva za povjestnicu jugoslavensku u ouvanju i znanstvenom utemeljenju istraivanja kulturne batine. str. 360

48. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasminke Najcer Sabljak pod naslovom Likovna batina obitelji Pejaevi iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. str. 363 49. Izvjetaj strunog povjerenstva za ocjenu specijalistikog rada Jurice Novakovia pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s naglaskom na vojnu tematiku. str. 366

F. PREDMETI S VIJEA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA (materijali su dostupni na web stranicama Fakulteta) Izvjetaji strunih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija 50. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Ide Ograjek Gorenjak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Rodni stereotipi i politika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije), mentorica: dr. sc. Boena Vranje-oljan, red. prof. 51. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Ivane Juki za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Hrvatska pragmatika sankcija: cum Regi tum Patriae, mentor: dr. sc. Nenad Moaanin, red. prof. 52. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Tinke Kati za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Model organizacije informacija o europskoj tiskanoj batini (1455.-1850.) u hrvatskim knjininim zbirkama, mentorica: dr. sc. Mirna Willer, izv. prof. (Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu). 53. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Marije Boban za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Sigurnost i zatita osobnih podataka pravni i kulturoloki aspekti , mentor: dr. sc. Miroslav Tuman, red. prof. 54. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Sanje andrli za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Model sustava za timski razvoj i odravanje softvera , mentor: dr. sc. Mile Pavli, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci.

8 55. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Svjetlane Lonari za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Podravci u Zagrebu. Etnoloko istraivanje regionalnoga identiteta, proces identifikacije i unutarnjih migracija, mentorica: dr. sc. Jadranka Grbi, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku. 56. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Stanka Jambreka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Reformacija u hrvatskim povijesnim zemljama u europskom kontekstu, mentorica: dr. sc. Nataa tefanec, doc. 57. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Zvonimira Maheia za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaanje teme pod naslovom Sociologijski aspekti izgradnje sustava nacionalne sigurnosti malih tranzicijskih zemalja sluaj Republike Hrvatske , mentor: dr. sc. Ozren unec, red. prof.

Izvjetaji strunih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predloene teme 58. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta Dubravke Boi Bogovi predvienih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i prihvaanje teme pod naslovom Bosanska ili akovaka i Srijemska biskupija od Bekoga rata do Poarevakog mira (1683.-1718.), mentor: dr. sc. Drago Roksandi, red. prof. 59. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta Lucije Rubini predvienih programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i prihvaanje teme pod naslovom Obiljeja interkulturalne poetike u pripovjedakoj knjievnosti Jaimea Saenza, mentor: dr. sc. Milivoj Solar, professor emeritus i komentor: dr. sc. Nenad Ivi, red. prof. 60. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Nine Alihodi predvienih programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i prihvaanje teme pod naslovom Romaneskno propitivanje identiteta u postkolonijalnoj knjievnoj teoriji, mentor: dr. sc. Tvrtko Kulenovi, red. prof. (Filozofski fakultet, Sarajevo) 61. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta mr. sc. Sanje Dular Cuculi predvienih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaanje teme pod naslovom Graditeljska obitelj Carnelutti, mentor: dr. sc. Zlatko Juri, izv. prof. 62. Izvjetaj strunog povjerenstva o utvrivanju uvjeta Ivane Ronevi predvienih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaanje teme pod naslovom Poveznice hrvatskog i talijanskog slikarstva 1871. 1919. elutti, mentor: dr. sc. Frano Dulibi, doc.

9 63. Miljenje strunog povjerenstva u povodu molbe Petra Opaia za izradu i javnu obranu doktorskog rada bez pohaanja nastave i polaganja ispita na Poslijediplomskom doktorskom studiju hrvatske kulture. Imenovanje strunih povjerenstava za utvrivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju 64. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Ivana Simeon sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i moe li se odobriti tema pod naslovom Vrednovanje strojnoga prevoenja, mentor: dr. sc. Marko Tadi, izv. prof. 1. dr. sc. Marko Tadi, izv. prof. 2. dr. sc. Sanja Seljan, doc. 3. dr. sc. Boo Bekavac, doc. 65. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Marija Mihaljevi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i moe li se odobriti tema pod naslovom Sopotska kultura u zapadnoj Slavoniji. S posebnim osvrtom na nalazite Slava Nova Gradika , mentorica: dr. sc. Tihomila Teak-Gregl, red. prof. 1. dr. sc. Tihomila Teak-Gregl, red. prof. 2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof. 3. dr. sc. Hrvoje Potrebica, doc. 66. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Ana eparovi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i moe li se odobriti tema pod naslovom Jerolin Mie (1890-1970) u hrvatskome slikarstvu i likovnoj kritici, mentor: dr. sc. Frano Dulibi, doc. 1. dr. sc. Frano Dulibi, doc. 2. dr. sc. Tonko Maroevi, znan. savj. (Institut za povijest umjetnosti) 3. dr. sc. Predrag Markovi, doc. 67. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Ivana Vrti sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i moe li se odobriti tema pod naslovom Sintaksa Kaieva prijevoda Svetoga pisma, mentor: dr. sc. Ivo Pranjkovi, red. prof; komentor dr. sc. Darija Gabri-Bagari, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 1. dr. sc. Josip Sili, professor emeritus 2. dr. sc. Ivo Pranjkovi, red. prof. 3. dr. sc. Darija Gabri-Bagari, znan. savj. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) 68. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Alenka Tomljenovi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i moe li se odobriti tema pod naslovom Dezintegracija jezinih funkcija, mentor: dr. sc.Ivo Pranjkovi, red. prof. 1. dr. sc. Josip Sili, professor emeritus 2. dr. sc. Ivo Pranjkovi, red. prof. 3. dr. sc. Bernardina Petrovi, izv. prof.

10 69. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Nikolina Marakovi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Zidno slikarstvo u Istri od 11. do 13. stoljea Revalorizacija lokalne umjetnike batine u europskom kontekstu, mentor: dr. sc. Miljenko Jurkovi, red. prof. 1. dr. sc. Igor Fiskovi, red. prof. 2. dr. sc. Miljenko Jurkovi, red. prof. 3. dr. sc. Dino Milinovi, doc. 70. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Dino Mujadevi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i moe li se odobriti tema pod naslovom Politika djelatnost Vladimira Bakaria, mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. 1. dr. sc. Ivica ute, vii asistent 2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. 3. dr. sc. Marijan Maticka, red. prof. 71. I. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Nives Triva sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Koncepcija ene u pripovjednom univerzumu Miroslava Krlee: Od Charlotte Castelli do Ane Borongay, mentorica: dr. sc. Julijana Matanovi, doc. 1. dr. sc. Julijana Matanovi, doc. 2. dr. sc. Helena Sabli Tomi, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek) 3. dr. sc. Boris Senker, red. prof. II. Vijee Poslijediplomskih studija predlae da se razmisli o konkretiziranju naslova, odnosno o prikladnijem izrazu od pripovjedni univerzum. 72. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Marija Kreti Na sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Popularna kultura u osjekoj periodici na hrvatskom jeziku u I. polovici 20. stoljea. Hrvatski list od 1920. do 1945. godine, mentorica: dr. sc. Helena Sabli Tomi, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Osijeku. 1. dr. sc. Vinko Brei, red. prof. 2. dr. sc. Helena Sabli Tomi, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek) 3. dr. sc. Julijana Matanovi, doc. 73. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Vladimir Krui sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Paradigme moderne hrvatske dramske pedagogije, mentor: dr. sc. Boris Senker, red. prof. 1. dr. sc. Boris Senker, red. prof. 2. dr. sc. Vlado Pandi, red. prof. 3. dr. sc. Vlatko Previi, red. prof.

11 74. I. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Ozren Biti sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Nadzor nad tijelom u vrhunskom sportu, mentor: dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 1. dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar Violi, red. prof. 3. dr. sc. Lada ale-Feldman, red. prof. 4. dr. sc. Benjamin Perasovi, znan. sur. (Institut drut. znanosti Ivo Pilar, Zagreb) 5. dr. sc. Ivan Lozica, znan. savjetnik (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb) II. Vijee Poslijediplomskih studija predlae da se razmisli o promjeni naslova ili moguem podnaslovu. 75. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Barbara Ronevi sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i moe li se odobriti tema pod naslovom Uloga radnog pamenja i strategijskog procesiranja u razumijevanju pri itanju kod djece, mentorica: dr. sc. Svjetlana Koli-Vehovec, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci 1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof. 2. dr. sc. Svjetlana Koli-Vehovec, izv. prof. (Filozofski fakultet Rijeka) 3. dr. sc. Vesna Vlahovi-teti, red. prof. 76. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Zvonimir Gali sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i moe li se odobriti tema pod naslovom Nezaposlenost, traenje posla i zapoljavanje: longitudinalna analiza psiholokih aspekata, mentor: dr. sc. eljko Jernei, izv. prof. 1. dr. sc. eljko Jernei, izv. prof. 2. dr. sc. Branimir verko, red. prof. 3. dr. sc. Darja Masli Seri, izv. prof. 77. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi moe li se Joku aniu odobriti bre zavravanje Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije kao posebno uspjenom studentu po osnovi l. 69 st. 11. Statuta Sveuilita u Zagrebu i l. 50 st. 3. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof. 2. dr. sc. Gvozden Flego, red. prof. 3. dr. sc. Nadeda ainovi, red. prof. 78. Imenovanje strunog povjerenstva koje e utvrditi ispunjava li Ivana ibali sve uvjete predviene programom Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti i moe li se odobriti tema pod naslovom Pristup individualiziranoj nastavi u teoriji i praksi. Knjievnoumjetniki tekst kao motivacija, mentor: dr. sc. Irena Vodopija, doc. (Filozofski fakultet, Rijeka) 1. dr. sc. Irena Vodopija, doc. (Filozofski fakultet, Osijek) 2. dr. sc. Milorad Nikevi, red. prof. (Filozofski fakultet, Osijek) 3. dr. sc. Vlado Pandi, red. prof.

12 Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih/specijalistikih radova 79. Mirele Pal pod naslovom Konstrukcije identiteta u romanima J. M. Coetzeeja (Gospodin Foe, Gospodar Peterburga, ivot ivotinja, Elizabeth Costello), mentorica: dr. sc. Tatjana Juki Greguri, izv. prof. 80. Slavena Mihaljevia pod naslovom Analiza diskurza mukih asopisa u Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 81. Draenke Luka pod naslovom Srodni motivi u ekoj i hrvatskoj moderni na primjerima lirike, mentorica: dr. sc. Katica Ivankovi, doc. 82. Danijele Vidakovi pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na teologiju , mentorica: mr. sc. Snjeana Veselica Majhut. 83. Mire Mikulin pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na podruje prava , mentorica: mr. sc. Snjeana Veselica Majhut. 84. Ivane Majeti pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na medicinu, mentorica: mr. sc. Snjeana Veselica Majhut. 85. Suzane Karlovi pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na podruje ekonomije , mentorica: mr. sc. Snjeana Veselica Majhut. 86. Molba Egona Kraljevia za promjenu mentora pri izradi magistarskog rada na Poslijediplomskom studiju hrvatske povijesti. Umjesto dr. sc. Marijana Maticke, red. prof. za novog mentora predlae se dr. sc. Zdenko Radeli, znan. savj. Hrvatskog instituta za povijest.

H. IMENOVANJE STRUNIH POVJERENSTAVA a) Imenovanje strunih povjerenstava radi davanja miljenja za izbor 87. Imenovanje strunog povjerenstva radi davanja miljenja o ispunjavanju uvjeta predloenice za izbor u nastavno zvanje vieg predavaa za podruje humanistikih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija i etnomuzikologija, na Odjelu za glazbu Sveuilita u Puli (predloenica: mr. sc. Mirna Mari) 1. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. (Muzika akademija, Zagreb) 2. dr. sc. Miljenko Grgi, red. prof. (Umjetnika akademija, Split) 3. dr. sc. Hana Breko, znan. sur. (HAZU, Zagreb)

13 88. Imenovanje strunog povjerenstva radi davanja miljenja o ispunjavanju uvjeta predloenika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavaa ili vieg predavaa za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Umjetnikoj akademiji Sveuilita u Splitu (predloenici: mr. sc. Zdenko Balog, Doroti Brajnov i Marijana Ersti) 1. dr. sc. Dino Milinovi, doc. 2. dr. sc. Predrag Markovi, doc. 3. dr. sc. Ivana Prijatelj Pavii, red. prof. (Umjetnika akademija, Split)

b) Imenovanje strunog povjerenstva za utvrivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predloene teme izvan doktorskog studija 89. Imenovanje strunog povjerenstva radi utvrivanja uvjeta mr. sc. Lea Mria za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predloene teme pod naslovom Prijedlog izgradnje modela za podrku odluivanju u trgovini koritenjem metode transformacije vremenske serije ( REFII) i Bayesove logike, mentor: dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. 1. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. 2. dr. sc. Boidar Tepe, red. prof. 3. dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. prof. 90. Imenovanje strunog povjerenstva radi utvrivanja uvjeta mr. sc. Hrvoja Klasia za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predloene teme pod naslovom 1968. u Jugoslaviji. Drutveno-politike promjene u Jugoslaviji u kontekstu svjetskih zbivanja 1. dr. sc. Tvrtko Jakovina, izv. prof. 2. dr. sc. Ivo Banac, red. prof. 3. dr. sc. Berislav Jandri, znan. savjetnik (Hrvatski institut za povijest) 91. Imenovanje strunog povjerenstva radi utvrivanja uvjeta mr. sc. Ane Slikovi za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predloene teme pod naslovom Stres kod nastavnika u visokom obrazovanju: provjera moderatorske uloge radnog lokusa kontrole 1. dr. sc. Darja Masli Seri, izv. prof. 2. dr. sc. Lidija Arambai, red. prof. 3. dr. sc. Vesna Buko, doc.

14 c) Imenovanje strunih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada 92. Promjena jednog lana strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Aleria pod naslovom Normativna morfologija u nastavi hrvatskoga jezika 1. dr. sc. Ivo Pranjkovi, red. prof. 2. dr. sc. Vlado Pandi, red. prof. 3. dr. sc. Ante Been, izv. prof. (Uiteljski fakultet, Zagreb)

d) Imenovanje strunih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada 93. Imenovanje strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Svjetlane Tomi pod naslovom Doprinosi asopisa Napredak (1859.1874) unapreivanju izobrazbe uitelja, mentor: dr. sc. Ivan Dumbovi, izv. prof. 1. dr. sc. Igor Radeka, doc. 2. dr. sc. Ivan Dumbovi, izv. prof. 3. dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. 94. Imenovanje strunog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Plee pod naslovom Stilska obiljeja srednjovjekovne slavenske oratorske proze 1. dr. sc. iva Beni-Primc, red. prof. 2. dr. sc. Natalija Vidmarovi, red. prof. 3. dr. sc. Anica Vlai-Ani, vii asistent (Staroslavenski institut, Zagreb)

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEAJA I IMENOVANJE STRUNIH POVJERENSTAVA 95. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana indologija, na Odsjeku za indologiju i dalekoistone studije 1. dr. sc. Radoslav Katii, prof. emeritus 2. dr. sc. Mislav Jei, red. prof. 3. dr. sc. Mate Kriman, red. prof. u miru 96. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana turkologija, na Odsjeku za hungarologiju, turkologiju i judaistiku 1. dr. sc. Fehim Nametak, red. prof. (Filozofski fakultet, Sarajevo) 2. dr. sc. Radoslav Katii, prof. emeritus 3. dr. sc. August Kovaec, akademik

15 97. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za podruje drutvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Odsjeku za informacijske znanosti 1. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. 2. dr. sc. Mirko Malekovi, red. prof. (FOI, Varadin) 3. dr. sc. Damir Boras, red. prof. 98. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana lingvistika 1. dr. sc. Milan Mihaljevi, znan. savjetnik (Staroslavenski institut) 2. dr. sc. Marko Tadi, izv. prof. 3. dr. sc. Ida Raffaelli, doc. 99. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg predavaa za podruje drutvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana kineziologija, za predmet Tjelesna i zdravstvena kultura na Samostalnoj katedri za kineziologiju 1. mr. sc. Jelka Gonik, v. pred. 2. dr. sc. Marko Tadi, izv. prof. 3. Andrija Tua, v. pred. 100. Raspis natjeaja i imenovanje strunog povjerenstva za izbor znanstvenog novaka u suradnikom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu broj 130-1012654-1073, za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija 1. dr. sc. Sanja Cvetni, izv. prof. 2. dr. sc. Zlatko Juri, izv. prof. 3. dr. sc. Predrag Markovi, doc. 101. Imenovanje strunog povjerenstva za izbor strunog suradnika na razvojno-istraivakom projektu Razvoj, standardizacija i psihometrijska validacija testova kognitivnih sposobnosti u Centru za psihodijagnostike instrumente 1. dr. sc. Vladimir Kolesari, red. prof. 2. dr. sc. Damir Ljubotina, doc. 3. dr. sc. Nataa Joki-Begi, izv. prof.

16 J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO Angairanje vanjskih suradnika i ugovornih lektora 102. Prijedlog Odsjeka za junoslavenske jezike i knjievnosti za izmjenu satnice vanjske suradnice dr. sc. Dijane Crnjak, doc., u akad. god. 2007./2008.: (Katedra za srpsku i crnogorsku knjievnost) IV. studijska godina: zimski semestar 2007./08. Stilistika srpskoga jezika: 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno; ljetni semestar 2007./08. Analiza diskursa (Tekstualna lingvistika): 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno; III. studijska godina: zimski semestar 2007./08. Fonetika i fonologija srpskoga jezika: 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno; ljetni semestar 2007./08. Leksikologija i leksikografija srpskoga jezika: 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno.

Sudjelovanje u nastavi i odravanje nastave 103. Molba Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju za odobrenje sudjelovanja u nastavi u akademskoj godini 2007./08. znanstvenim novacima: - mr. sc. Sanji Potkonjak na kolegijima: Metodologija etnologije u kulturne antropologije (pod vodstvom doc.dr.sc. Tomislava Pletenca), Uvod u feministiku antropologiju (pod vodstvom doc. dr. sc. Tomislava Pletenca) te Uvod u kulturnu antropologiju (pod vodstvom doc. dr. sc. Tome Vinaka), ukupno optereenje 300 sati, - Tanji Bukovan na kolegijima: Uvod u vizualnu antropologiju, Antropologija medicinskih sustava (pod vodstvom dr. sc. Branka akovia, izv. prof.) i Uvod u etnologiju (pod vodstvom dr.sc. Vitomira Belaja, red. prof.), ukupno optereenje 300 sati, - Marijeti Rajkovi na kolegijima: Identiteti manjinskih kultura, Teme iz antropologije migracija (pod vodstvom dr. sc. Milane erneli, izv. prof.) i Temeljni pojmovi hrvatske etnologije (pod vodstvom dr. sc. Milane erneli, izv. prof.), ukupno optereenje 300 sati, - Ivoni Grgurinovi na kolegiju: Etnografije popularnih kultura (pod vodstvom doc. dr. sc. Tomislava Pletenca), ukupno optereenje 45 sati.

17 104. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za odobrenje odravanja nastave u akademskoj godini 2007/08. asistentima: zimski semestar mr. sc. Dubravki Botica za izborni predmet Stambena arhitektura sjeverozapadne Hrvatske u 17. i 18. stoljea , 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice 30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Draganu Damjanoviu za seminar iz predmeta Umjetnost 19. stoljea (stari program) 1 sat seminara tjedno (2 grupe), uz voditeljstvo dr.sc. Zvonka Makovia, izvanrednog profesora 0+45= 45 ns; mr. sc. Draganu Damjanoviu za izborni predmet Friedrich Schmidt i neogotika arhitektura Austro-ugarskog historicizma, 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr. sc. Zvonka Makovia, izvanrednog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Jasenki Gudelj za predmet Osnove arhitekture, 2 sata predavanja, 1 sat seminara (2 grupe) i 1 sat vjebi (6 grupa) tjedno, uz voditeljstvo dr. sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice; 60+45+90= 195 ns; Lovorki Maga za seminar iz predmeta Moderna i suvremena umjetnost (stari program) 1 sat seminara tjedno (2 grupe) i Umjetnost nakon 1900. (bolonjski program) 1 sat seminara tjedno (2 grupe) uz voditeljstvo dr. sc. Zvonka Makovia, izvanrednog profesora; 0+90+45= 135 ns; Danku oureku za izborni predmet Zagreb u XVII. i XVIII. stoljeu: naruitelji, umjetnici, obrtnici, 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno, uz voditeljstvo dr.sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice; 30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Marku pikiu za izborni predmet Antikvari i konzervatori u Europi 1500.1800. 1 sat predavanja i 1 sat seminra tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Marku pikiu za izborni predmet Konzerviranje europskih spomenika 1800.-1850. 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; Tinu Turkoviu za seminar iz predmeta Umjetnost antike, 1 sat seminara tjedno (3 grupe) uz voditeljstvo dr. sc. Dine Milinovia, docenta; 0+67,5= 67,5 ns. ljetni semestar mr. sc. Dubravki Botica za predmet Arhitektura renesanse i baroka 2 sata predavanja, 1 sat seminara (3 grupe) i 1 sat vjebi (4 dana) i pripreme za vjebena konzultacijama 2 sata tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice 60+67,5+32+30= 189,5 ns; Franku oriu za seminar iz predmeta Zatita spomenika , 1 sat seminara tjedno (3 grupe) uz voditeljstvo dr.sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora; 0+67,5= 67,5 ns; Franku oriu za izborni predmet /, 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora;30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Draganu Damjanoviu za seminar iz predmeta Umjetnost 19. stoljea (stari program) 1 sat seminara tjedno (2 grupe), uz voditeljstvo dr.sc. Zvonka Makovia, izvanrednog profesora; 0+22,5= 45 ns; mr. sc. Jasenki Gudelj za izborni predmet / 1 sat predavanja i 1sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr. sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice; 30+22,5= 52,5 ns; Lovorki Maga za seminar iz predmeta Moderna i suvremena umjetnost (stari program) 1 sat seminara tjedno (2 grupe), uz voditeljstvo dr. sc. Zvonka Makovia, izvanrednog profesora; 0+45= 45 ns;

18 Nikolina Marakovi za seminar iz predmeta Umjetnost kasne antike i ranog srednjeg vijeka 1 sat seminara (3 grupe) i 1 sat vjebi (6 grupa) tjedno, uz voditeljstvo dr. sc. Miljenka Jurkovia, redovitog profesora 0+67,5+90= 157,5 ns; Ivi Mari za izborni predmet / 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno, uz voditeljstvo dr. sc. Miljenka Jurkovia, redovitog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; Ani Marinkovi za izborni predmet / 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno, uz voditeljstvo dr. sc. Igora Fiskovia, redovitog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; Danku oureku za seminar iz predmet Likovne umjetnosti renesanse i baroka, 1 sat seminara tjedno (2 grupe), uz voditeljstvo dr. sc. Sanje Cvetni, izvanredne profesorice,0+45= 45 ns; mr. sc. Marku pikiu za izborni predmet Konzervatorske koncepcije u Europi 1850.-1950., 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno uz voditeljstvo dr.sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora; 30+22,5= 52,5 ns; mr. sc. Marku pikiu za seminar iz predmeta Zatita spomenika , 1 sat seminara i 1 sat vjebi tjedno uz voditeljstvo dr. sc. Zlatka Juria, dia., izvanrednog profesora; 0+22,5+15 = 37,5 ns; 105. Prijedlog Odsjeka za junoslavenske jezike i knjievnosti za odobrenje izvoenja nastave: 1.) Ivani Latkovi, asistentu, iz kolegija Suvremeni slovenski novopovijesni roman 2 sata seminara tjedno u zimskom semestru akad. god. 2007./2008., te u ljetnom semestru 2007./2008. iz kolegija Osnove slovenske proze 2 sata seminara tjedno i Slovenske novopovijesne proze 2 sata seminara tjedno pod vodstvom dr. sc. Zvonka Kovaa; 2.) Ivanu Majiu, znan. novaku, iz kolegija Aspekti bosanskohercegovakog romana 4 sata seminara tjedno (2 grupe) u zimskom semestru akad. god. 2007./2008., te u ljetnom semestru 2007./2008. iz seminara Uvod u studij junoslavenskih knjievnosti 2 sata seminara tjedno pod vodstvom dr. sc. Zvonka Kovaa; 3.) Marijani Bijeli, znan. novaku, iz kolegija Uvod u studij bugarske knjievnosti 2 sata seminara tjedno, Bugarska proza XIX. st. 2 sata seminara tjedno u zimskom semestru akad. god. 2007./2008., te u ljetnom semestru 2007./2008. iz kolegija Bugarska proza XX. st. 2 sata seminara tjedno pod vodstvom dr. sc. Zvonka Kovaa; 4.) Ivici Bakoviu, znan. novaku, iz seminara Makedonska drama 1 sat seminara tjedno, Makedonska poezija 1 sat seminara tjedno, Povijesti makedonske drame 2 sata seminara tjedno u zimskom semestru akad. god. 2007./2008., te u ljetnom semestru 2007./2008. iz seminara Makedonska drama 1 sat seminara tjedno, Makedonska poezija 1 sat seminara tjedno, Makedonska knjievnost na filmu 2 sata seminara tjedno pod vodstvom dr. sc. Borislava Pavlovskog.

Mentori 106. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angairanje mentora za predmet Metodika nastave engleskog jezika u akad.god. 2007/08. str. 369

19 107. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za imenovanje mentora iz Metodike nastave filozofije za akad. god. 2007./08. 1. dr. sc. Vesna Batovanja, VIII. Gimnazija Titu Brezovaki, Habdelieva 1 2. dr. sc. iril oh, Gimnazija Varadin 3. Milana Funduk, Klasina gimnazija, Krianieva 4a 4. Irena Gjergjizi, X. gimnazija, Zagreb 5. mr. sc. Luciano Luki, XV. gimnazija, Zagreb 6. Ksenija Matu, Gimnazija Bjelovar 7. Jadranka Pucar Jambrovi, V. gimnazija, 8. Ruica Nagli, XI. gimnazija, k 377 83 83 m 098 18 49 535 9. Tomislav Rekovac, Privatna klasina gimnazija, Harambaieva 19, 10. Darko Tdtling, II. gimnazija Krianieva 4 , 11. Dunja Marui, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik, 12. Lubomir Koraj, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik, 13. Ante Vlastelica, XV. gimnazija, Zagreb, 14. Marija Lamot, Srednja kola Krapina, etalite narodnog preporoda 6 15. dr. Dijana Lozi Leko, Srednja kola Ban Josip Jelai, Zaprei 16. Miljenko estak, Gimnazija dr. Ivana Kranjeva, urevac 108. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za imenovanje mentora iz Didaktike u Osnovnoj koli Davorin Trstenjak - vjebaonica Filozofskog fakulteta u akademskoj godini 2007/8. 1. Ruica Cerani 2. Ksenija Gojmerac 3. Vlasta Boi 4. Jadranka Krajai-Puk 5. Ana Marija Medvid 6. Ariana Razum-ipi 7. Ivana Bracanovi 8. Lucija Veseli 9. Zrnka Trajkov 109. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za imenovanje mentora za Metodiku nastave panjolskog jezika u akademskoj godini 2007./2008.: Cvjetanka Boani - X. gimnazija, Klaieva 7 Andrea Vidmar - Gornjogradska gimnazija, Trg K. Zrinske 5 Miranda Hercigonja - Gimnazija ''Lucijan Vranjanin'', Trg hrvatskih pavlina bb Danila Krekovi - Centar za strane jezike, Vodnikova 12 Iris Radeti - Sova kola za strane jezike, Varavska 14 Dunja Frankol - Suvag kola stranih jezika, Kneza Lj. Posavskog 10 Ana Kaleni-Matijevi - kola stranih jezika, F.F.-a, I. Luia 3 Melanija Zeba - kola stranih jezika, Vodnikova 110. Prijedlog Odsjeka za istonoslavenske jezike i knjievnosti za imenovanje mentora za metodiku nastave ruskoga jezika za akademsku godinu 2007./2008.: - Ana Horvai, kola stranih jezika Sputnik, Zagreb

20

Gostovanja 111. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja profesora Davida Singletona sa Trinity College-a u Dublinu od 22. do 29. studenog 2007. 112. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti za odobrenje gostovanja mr. sc. Aleksandre Kuekovi, strune suradnice Fakulteta likovnih umjetnosti u Beogradu u okviru predmeta Zatita spomenika kulture. K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE 113. Molba Darka Babia, znanstvenog novaka, za koritenje plaenog dopusta u razdoblju od 27. studenog do 11. prosinca 2007. radi sudjelovanja na znanstvenom skupu Batina i razvoj/Heritage and Development 12 th Internacional Conference of National Trusts u New Delhi, Indija. 114. Molba mr. sc. Dubravke Dubravec Laba, vieg lektora, za odobrenje plaenog strunog dopusta od 7. do 25. sijenja 2008., radi pohaanja trotjednog specijalistikog teaja usavravanja za predavae talijanskog jezika u inozemstvu koji e se odrati na Sveuilitu za strance u Perugi. 115. Molba Kreimira ojata, znanstvenog novaka, za odobrenje neplaenog dopusta od 1. studenog 2007. do 31. sijenja 2008. iz privatnih razloga. 116. Molba dr. sc. Borislava Grgina, izv. prof., za odobrenje koritenja slobodne studijske godine u akad. god. 2008./2009. 117. Molba dr. sc. Gordane Kereste, izv. prof., za odobrenje koritenja slobodne studijske godine u ak. god. 2008/09. str. 370 118. Izvjetaj dr. sc. eljka Jerneia, izv. prof. , o koritenju slobodne studijske godine 2006./2007. str. 371 119. Izvjetaj dr. sc. Morane ale, red. prof., o koritenju slobodne studijske godine u akademskoj godini 2006./07. str. 372 120. Izvjetaj dr. sc. Natalije Vidmarovi, red. prof., o koritenju slobodne studijske godine. str. 373 Obavijesti dekana i prodekana Razno. Dekan dr. sc. Miljenko Jurkovi, red. prof.

21

PRILOZI

22 SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Zagreb, Ivana Luia 3 KLASA: 640-03/07-01/124 URBROJ: 3804-280-07-3 Zagreb, 7. studenog 2007. Na temelju Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovitih profesora donosi

MILJENJE o ispunjavanju uvjeta

Prof. dr. sc. Ingrid afranek, ispunjava uvjete iz lanka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore, za produljenje radnog odnosa za pet (5) akademskih godina.

POVJERENSTVO: dr. sc. Miljenko Jurkovi, red. prof. dr. sc. Andrea Zlatar-Violi, red. prof. dr. sc. Darko Novakovi, red. prof. dr. sc. Jadranka Lasi-Lazi, red. prof. dr. sc. Vinko Brei, red. prof.

23

Dr. Nenad Ivi, red. prof Predstojnik katedre za francusku knjievnost Proelnik Odsjeka za romanistiku Odsjek za romanistiku Predmet: izvjee o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa dr.Ingrid afranek, red.prof u trajnom zvanju Izabran od strane Odsjeka za romanistiku za izvjestitelja u predmetu dr. Ingrid afranek, red. prof u trajnom zvanju, podnosim Vijeu Filozofskog fakulteta slijedei IZVJETAJ 0.1 Biografija Dr. Ingrid afranek roena je 1942. godine u Zagrebu. U Zagrebu se kolovala te na Filozofskom fakultetu 1965. zavrila studij francuskog i njemakog jezika i knjievnosti, kao i poslijediplomski studij (smjer knjievnost). Magistarski rad na temu Pripovjedni postupci u romanu Marcela Prousta U traganju za izgubljenim vremenom obranila je 1969. Kao studentica boravila je godinu dana u Berlinu i godinu dana u Rouenu u Francuskoj, i to osobnim sredstvima, tj. uz rad. Nakon diplomiranja radila je kao novinarka u "Vjesnikovoj" kulturnoj rubrici, te u koli stranih jezika u Varavskoj, a od 1969. do 1972. bila je lektorica hrvatskog jezika na odsjecima za slavistiku sveuilita u Rennesu (2 godine) i Clermont-Ferrandu (1 godinu) u Francuskoj. Godine 1972. izabrana je za znanstvenog asistenta na Katedri za francusku knjievnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1991. za docenta, a 1996. za izvanrednog profesora. Doktorirala je l990. s temom "Pismo udnje Marguerite Duras". U zimi 1981/2. boravila je kao stipendistica francuske vlade na istraivakom radu u Parizu; u prosincu 1991. u svojstvu knjievne prevoditeljice u "La Maison des crivains et des traducteurs" u Saint Nazaireu, a godine 1997. kao stipendistica D.A.A.D-a u svojstvu gosta-znanstvenika u Hamburgu (Institut fr die Literaturwissenschaft). etiri ljetna semestra (1992.,1994.,1996. i 1998.) predavala je kao gost-profesor na sveuilitu Paris VII (Jussieu) i to na Odsjeku za francusku knjievnost (proelnica Julia Kristeva) gdje je za studente poslijediplomskog studija (D.E.A.) svake godine vodila seminar o poetici Marguerite Duras, te jo po jedan kolegij iz romana XX stoljea na IV godini dodiplomskog studija. Sudjelovala je priopenjima na vie od dvadeset znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu, od toga s 13 pozivnih referata. Pored primarnih znanstveno-nastavnih aktivnosti bavi se takoer knjievnim prevoenjem s francuskog jezika i na francuski (12

24

objavljenih knjiga), te knjievnom kritikom i esejistikom. lan je Drutva hrvatskih knjievnih prevoditelja, Drutva simultanih prevoditelja, lanica upravnog odbora hrvatskog P.E.N-a, lanica Drutva M. Duras iz Walesa i knjievnih prevoditelja ATLAS iz Arlesa (Francuska). Ureivala je za Opu enciklopediju Leksikografskog zavoda grau iz moderne francuske knjievnosti, sudjelovala u izradi Leksikona stranih pisaca i priredila nekoliko izdanja knjiga francuskih klasika za izdavaa kolska knjiga. Predavala je kao gost u Centru za enske studije u Zagrebu i na poslijediplomskom studiju u Zadru. Bila je inicijator i zaetnica studija kanadistike na Odsjeku za romanistiku. Vrlo je aktivna kao mentorica diplomskih i poslijediplomskih radova. Osim intenzivne pedagoke i redovite znanstvene aktivnosti sudjelovala je kao knjievna kritiarka, promotor ili moderator na pedesetak javnih tribina i predavanja u cijeloj Hrvatskoj, uredila isto toliko emisija na Hrvatskom radiju i TV, pisala u brojnim domaim knjievnim asopisima. Objavila je vie od 100 radova na 3 jezika, od toga nekoliko veih radova u Francuskoj, Njemakoj, Austriji i Vel. Britaniji. 0.2 Izvjee o znanstvenim i strunim radovima koje je predloenik objavio u protekle tri godine: 0.2.1 knjige (u tisku)
Proust pisac stoljea, Zbornik antologijskih tekstova najpoznatijih klasika proustovske kritike nakon 1970; izbor tekstova s komentarom, redaktura prijevoda, predgovor (ukupno cca 250 str.). Izdava Sveuilina naklada Liber(u prijelomu), ur. Jadranka Brni (trebalo bi biti tiskano u rujnu 2007) Sabrani eseji i studije iz francuske knjievnosti , izd. Litteris, ur. Dragan Katunari, 300 str., u pripremi) Poetika udnje Marguerite Duras , izd. Naklada Ljevak (350 str., u pripremi, prilaem ugovor s nakladnikom, trebalo bi izii do kraja tekue godine)

0.2.2 znanstveni radovi

afranek, I 2005.: Corps sexu corps textu: un portrait emblmatique (la mimsis inverse ou l' interprtation mtapotique de l' Amant de M. Duras) , Actes du 3ime Colloque sur les tudes franaises en Croatie, 2004. (izvorni znanstveni lanak) afranek, I. 2005: Phillipe Delerme ou l' anti-vnement hermneutique . Pozvano predavanje na meunarodnom skupu o hermeneutici, objavljen na web stranicama sveuilita u Klagenfurtu (izvorni znanstveni lanak) . afranek, I.: Figuracija Cjeline metafora vs. metafizika (poetiki sinkretizam francuskog romantikog stoljea) J. Uarevi (ed) zbornik u tisku

0.2.3 struni radovi:

Balzac, ia Goriot, kolska knjiga, 2004. (drugo izmijenjeno izdanje). (ureivanje, pogovor, kritika recepcija) afranek, I. 2004: Pria o prijelazu preko rijeke, pogovor romanu Ljubavnik M. Duras, izd. Jutarnji list, Zagreb: 85-82 (prijevod I.. nova verzija, kompletno preraen, naklada od blizu 100 000 primjeraka)

25
afranek, I. 2004: Olujno nebo, ljetna kia: pogovor romanu U pola jedanaest jedne ljetne veeri, izd. Profil, International, biblioteka Femina, Zagreb: 100-111.

Iz navedene bibliografije je bjelodano da kandidatkinja sustavno prati suvremenu produkciju knjievnosti i teorije. Knjige koje su u tisku i i pripremi svjedoe o stalnom radu. Njezini lanci oituju svjeinu razvoja, istraivanje, glad za novinama i ine je tako mlaom od mnogih kronoloki mlaih nastavnika. Ocjena nastavnog rada predloenika u protekle tri godine : U protekle tri godine, Dr. afranek je redovno odravala nastavu iz francuske knjievnosti XIX. i XX. stoljea. Potom, zasluna je za uvoenje studija kanadistike na Odsjek za romanistiku : Dr.afranek je bila organizatorica i 2 puta koordinatorica Ljetne kole kanadistike za studente francuskog na Rabu 2003. i 2004. g. Nadalje, uvela je enske studije i feministiku teoriju u okviru poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zadru ljetni semestar 2005. Konano, odrala je prvi seminar za apsolvente romanistike iz knjievnog prevodilatva u organizaciji DHKP-a, jesen 2004. Odlikuje je odlian rad sa studentima, ljubaznost i otvorenost. Njezino poznavanje ta dva stoljea francuske knjievnosti, teorije, civilizacije i frankofonih knjievnosti predstavlja pravu dragocjenost za studente i za kolege nastavnike. Dr. afranek se ne libi troiti vlastito vrijeme za rad sa studentima na njihovim diplomskim radnjama i seminarskim radovima. 0.3 Popis magistarskih i doktorskih radova u kojima je predloenik tijekom radnog vijeka bio mentor: 0.4.1 Magisteriji:
Iva ari : Prizivanje zbilje. Poetika J. Rouauda u romanu Les Champs d' honneur (2006) Vera Milo: Semantizacija povijesnih motiva u Parmskom kartuzijanskom samostanu Stendhala (2005) Tatjana epi: Iskustvo ivota - iskustvo pisanja u Histoire de ma vie George Sand ( rad je dovren, eka se izvjetaj Povjerenstva) J. Lannuzel (Pariz) (ko-mentorstvo) Proust i Desnica, prevodilaki projekt prenoenja na francuski jezik romana V. Desnice Proljea Ivana Galeba (2004). Nekoliko poslijediplomskih radova (razina D.E.A). na Paris VII Jussieu).

0.4.2 Doktorati
3 doktorata u tijeku: T.Tarbuk : Nadrealizam u Portugalu (radni naslov) D. urko: Poetika prostora kod J. Gionoa (radni naslov) M. Zorica (komentorstvo) Dnevnik Andra Gidea, rane godine .

To se ne ini mnogo, ali openito treba imati na umu mali broj prijavljenih magisterija i doktorskih radova iz francuske knjievnosti. M. Zorica je, nakon dva magisterija ( tzv. D.E.A) druga kandidatkinja

26

prihvaena na doktorskoj koli Paris VII-Jussieu (voditeljica Julija Kristeva). S tom ustanovom ima pristupnica dobar osobni kontakt jer je tamo dvije godine predavala i vjeruje da bi ga trebalo to prije proiriti i institucionalizirati na razini Sveuilita). 0.4.3 Diplomski radovi
IVANA BARII: Elments oniriques dans Aurlia de G de Nerval, listopad 2003. VILMA BARTOLI: Le mythe de Napolon dans Le Rouge et le Noir, svibanj 2003. TIJANA CUKERI: La place de l' criture: le mtissage socio-culturel dans l' oeuvre d' Annie Ernaux, 2005. ANDREA DOKI: La Femme rompue a la lumire des thses du Deuxime sexe de Simone de Beauvoir, sijeanj 2003. LONA HIDEG: Motifs autobiographiques dans la srie des Claudine de S.G. Colette, svibanj 2004, SANJA JELAKOVI: Novembre de Gustave Flaubert ou la venue l' criture, 2003. ZORICA KOVAI: Les annes parisiennes d' Antun Gustav Mato, listopad 2003. ANA OLAJO: Mettre en mots mettre au monde: le lien entre l' criture et la maternit dans l' oeuvre de M. Duras, 2006. IVA OSTRI: L' Immoraliste d' Andr Gide et l' Etranger d' Albert Camus : convergences et divergences, sijeanj 2007. NINA PAUKOVI: Le roman policier et ses enjeux, travanj 2005. MARTINA POTLAEK: Mtaphysique de l' enfance: lments autobiographiques dans l' oeuvre d' Amlie Nothomb, travanj 2006. NIKOLINA PRA: Les contes normands de Guy de Maupassant, lipanj 2006. SABINA PSTROCKI: L' autre et le mme une voie double sens, 2002. MARIJANA RAMADAN: Balzac et Henry James: Eugnie Grandet et Washington Square, 2003. SANDRA STOJAKOVI: Feux de M. Yourcenar entre l' autobiographie et le mythe, 2005. PATRICIJA TEFANI: Entre la tradition et la modernit la femme en transition dans les romans de M. Duras, 2003. BILJANA ZRNI: La Danse de Tandava lments de philosophies orientales dans l' oeuvre de M. Duras, 2007. MAJA VUKUI: Continuit et discontinuit des formes et des thmes dans l' oeuvre de Ph. Delerm , 2003.

0.4 Doprinos u odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, odsjeka i fakulteta. Dr.afranek sustavno prati mlade znanstvenike, sudjeluje u njihovom radu, pomae ih nesebino savjetima i literaturom. Dr.afranek je omiljena meu studentima o emu svjedoe i slubene ankete.

27

0.5 lanstva i odlija 0.5.1 lanica upravnog odbora hrvatskog PEN-a od 2007.
lanica meunarodnog odbora PEN-a za prevodilatvo i 'male jezike'. lanica DHKP (Drutva hrvatskih knjievnih prevoditelja) od 2000. lanica Drutva simultanih i koferencijskih prevoditelja od 1978. lanica Drutva Kanadsko-hrvatskog prijateljstva (od osnutka 2003) lanica u ATLAS Arles (drutvo francuskih knjievnih prevoditelja) od 1987. Dopisni lan Drutva prijatelja M. Duras, Wales, Vel. Britanija od 1995. 0.5.2 Odlikovanje francuske vlade za zasluge u promicanju francuskog jezika i knjievnosti: Officier des Palmes acadmiques, listopad 2005.

1 Zakljuak i prijedlog U skladu s uvjetima navedenim u lansku 4. pravilnika te prema gorenavedenom, dr. afranek ispunja slijedeih 7 uvjeta: 1.1 objavila je dva znanstvena lanka i vie strunih radova 1.2 bila je mentor u izradi magistarskog ili doktorskog rada; 1.3 mentor u izradi najmanje etiri diplomska rada; 1.4 u protekle tri godine izlaganjem sudjelovala na najmanje dva znanstvena skupa; 1.5 u protekle tri godine sudjelovala je u izvoenju poslijediplomskog studija; 1.6 u protekle tri godine obavljala je vane strune dunosti 1.7 unaprijedila je nastavni proces Izvjestitelj smatra nastavak rada dr.afranek na ovom fakultetu i napose na Katedri za francusku knjievnost odsjeka za romanistiku predstavlja ne samo potrebu ve i veliki dobitak. Odsjeku je na ast da na njemu nastavi raditi daljnih pet godina tako dragocjen nastavnik. .

Dr.Nenad Ivi, red. prof. izvjestitelj Odsjek za romanistiku na svojoj sjednici 13.10. 2007. na kojoj su sudjelovali i studentski predstavnici jednoglasno podrava ovaj izvjetaj.

28

Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za kroatistiku Struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) Zagreb, Luieva 3

FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA ZAGREB

PREDMET: Miljenje o ispunjavanju uvjeta za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku

U skladu s vaom odlukom od 18. srpnja 2007. godine, kojom ste nas imenovali u struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta za reizbor u znanstvenonastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku, podnosimo ovaj IZVJETAJ Na natjeaj za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku, koji je objavljen u Narodnim novinama od 23. srpnja 2007, prijavio se dr. sc. VLADO PANDI, redoviti profesor. Pristupnik je prijavi priloio u natjeaju sve zahtijevane dokumente.

I. IVOTOPIS
Prof. dr. sc. Vlado Pandi roen je 31. prosinca 1945. u Drinovcima. Nakon gimnazije zavrio je s odlinim uspjehom studij hrvatskoga jezika i povijesti na Pedagokoj akademiji u Zagrebu, a jugoslavenske jezike i knjievnosti te

29 komparativnu knjievnost kao odlian student diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U akademskoj godini 1975./1976. upisao je poslijediplomski studij. Magistarski rad je obranio 1978. Doktorirao je 1979. iz podruja filologije. Prije zaposlenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je desetak godina hrvatski jezik i povijest u viim razredima osnovne kole, kratko vrijeme u osnovnoj koli za odrasle i srednjokolskim ustanovama. Bio je u tom razdoblju mentor studentima pedagokih akademija (splitske, mostarske i mariborske) i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svojim dvadesetim godinama stekao je ugled izvrsna predavaa i govornika, a tijekom tridesetak godina je na poziv mnogih prosvjetnih ustanova, pedagokih i uiteljskih akademija, razliitih fakulteta iz Hrvatske i inozemstva odrao vie od tisuu predavanja koja su trebala posluiti kao uzor ili poticaj studentima, uiteljima, profesorima, poslijediplomantima, znanstvenim novacima i asistentima. Posveivao je i nakon vlastite afirmacije veliku pozornost uenju te je studirao govornitvo u Bordeauxu (Francuska) i usavravao se u Grazu (Austrija). Godine 1977. izabran je za asistenta, 1978. za znanstvenog asistenta, 1980. za docenta te ponovno izabran 1986. Za viega znanstvenog suradnika izabran je 1993., za izvanrednog profesora 1996., a 2002. izabran je za redovitoga profesora. Tri akademske godine (1984-1987), na temelju odobrenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu, radio je kao predava i lektor na Sveuilitu u Bordeauxu (Francuska). Imao je kao hrvatski narodni zastupnik dvogodinji dopust (1991-1992), ali izvravao je svoje uobiajene obveze na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suraivao je stalno ili povremeno sa znanstvenim i prosvjetnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu: Ministarstvom prosvjete i porta, Zavodom za unapreivanje kolstva, Hrvatskim leksikografskim zavodom Miroslava Krlee, Pravnim fakultetom u Zagrebu, Pedagokim fakultetom u Mariboru, Jezinim fakultetom u Bordeauxu, Filozofskim fakultetom u Osijeku, Filozofskim fakultetom u Zadru, Ekonomskim fakultetom u Splitu, Filozofskim fakultetom u Splitu, Uiteljskim fakultetom u akovcu, Maticom hrvatskih iseljenika itd. Pet godina kao vanjski suradnik predavao je na Filozofskom fakultetu (sada Odjelu za kroatistiku i slavistiku) Sveuilita u Zadru. Tri godine je kao vanjski suradnik izvodio nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu. Svoje znanstvene i strune postavke pristupnik je stalno provjeravao u nastavi, dodiplomskoj i poslijediplomskoj. Tridesetak godina drao je predavanja i vodio seminare iz nastavnog predmeta Metodika nastave knjievnosti (Knjievnost u nastavi), a petnaestak godina iz nastavnih predmeta: Metodika nastave hrvatskog jezika (Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika) i Teorija i praksa nastave govornoga i pismenoga izraavanja (Usmeno i pismeno izraavanje). Programi tih nastavnih predmeta neprekidno su modernizirani. O uspjenosti njegovih predavanja i seminara najbolje govori (ve tradicionalno) iznimno velik broj zainteresiranih sluaa: studenata kroatistike, ali i studenata drugih studijskih skupina i fakulteta. Ukljuuje studente u samostalan nastavni rad i istraivanje strune problematike. Predavao je est godina nastavni predmet Metodologija znanstvenoga istraivanja na poslijediplomskom studiju iz Metodike nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je lan povjerenstva za organizaciju poslijediplomskog studija kroatistike. Predavao je na poslijediplomskom studiju i vodio predavaku izobrazbu asistenata Ekonomskoga fakulteta u Splitu. Predavao je studentima kroatistike i slovenistike Pedagoke akademije te Pedagokog fakulteta u Mariboru (Slovenija).

30 Bio je proelnik Odsjeka za kroatistiku (2000-2002). Predstojnik je Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti (2000-2007). Dvanaest godina je bio predava i voditelj jezinih vjebi na seminarima za nastavnike, uitelje i profesore hrvatske narodnosti iz Maarske, Italije, Rumunjske, Austrije i vedske, te na kroatistikim seminarima za strane studente. Gostovao je kao predava u Maarskoj, Njemakoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Sloveniji, Poljskoj, Francuskoj i dr. Sudjelovao je na pedesetak znanstvenih te na nekoliko stotina strunih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Voditelj je znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki predloak (broj projekta: 130-1301001-1024). Recenzirao je vie od trideset znanstvenih radova u asopisima i zbornicima te osam znanstvenih projekata (programa). Bio je proelnik Sekcije za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Hrvatskoga filolokog drutva (1982-1984). Dvije godine je bio predsjedatelj Strunog vijea Zagrebake slavistike kole - Hrvatskoga seminara za strane slaviste (2000.-20002.). Predsjednik je Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Hrvatskoga filolokog drutva (2003-2007). Bio je angairan u mnogim strunim povjerenstvima na Filozofskom fakultetu i drugim znanstvenim i strunim te dravnim ustanovama (Povjerenstvu za znanstveno-nastavni rad, Povjerenstvu za dokolovanje nastavnika, Povjerenstvu za kolovanje hrvatske djece u inozemstvu, u strunim povjerenstvima za izradu kolskih programa hrvatskoga jezika i knjievnosti te posebice kao kolovani i po prirodi mironosni pregovara, izrazito neovisni intelektualac, u tekim i sudbonosnim godinama na elu izaslanstava /ili utjecajan lan izaslanstava/ za razgovore i pregovore o nekadanjoj dravi /Jugoslaviji/, zatim BiH, mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja, predvoditelj humanitarnih akcija, portvovni i samozatajni zastupnik tisuljetne hrvatske uljudbe i kulture pred suvremenom svjetskom politikom itd.). Bio je lan mnogih povjerenstava za ocjenu i obranu diplomskih, magistarskih i doktorskih radova. Izradio je povelik broj izvjea za razliita promaknua i izbore sveuilinih nastavnika na svim hrvatskim sveuilitima. Suautor je slubenih programa nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti u osnovnim kolama (1995-2006) i srednjim kolama (1995-2007), nastavnih programa za hrvatske dopunske kole u inozemstvu (1995-2004) i nastavnih programa za pripadnike nacionalnih manjina u Hrvatskoj (1995-2007). Sudjelovao je trideset osam godina kao predava na razliitim skupovima i seminarima za struno usavravanje nastavnika, uitelja i profesora hrvatskoga jezika i knjievnosti diljem Hrvatske i u inozemstvu. Petnaestak godina je bio predsjednik povjerenstva za polaganje strunih ispita za profesore hrvatskoga jezika osnovnih i srednjih kola u Republici Hrvatskoj. Bio je glavni urednik listova: "Nai pokuaji", "Zvonimir" i "Glasnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja"; lan urednitava asopisa i zbornika: "Krni zaviaj", "Nova Matica", "Drinovaki zov", "Nastavni vjesnik" i dr.; lan Urednitva Filmoteke 16; urednik struke u Hrvatskome leksikografskom zavodu Miroslava Krlee i dr. Sada je glavni urednik znanstvenoga asopisa "Hrvatski" (2003-2007); lan Urednitva Zbornika radova i pjesama (urednik /2005-2007/ triju zbornika radova meunarodnih strunih i znanstvenih skupova u Kijevu o ivotu i djelu hrvatskih knjievnika Antuna Branka imia, Tina Ujevia i Vlade Gotovca); lan Urednitva osjekoga asopisa "ivot i kola" (2006-2007); lan Urednitva mostarskoga asopisa "Hum" (2006-2007); lan Urednitva Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine (2004-2007) u Hrvatskome leksikografskom institutu u Mostaru;

31 lan Urednitva zbornika radova znanstveno-strunih skupova s meunarodnom suradnjom Prema kvalitetnoj koli u Splitu (2005-2007).

II. RADOVI OBJAVLJENI NAKON POKRETANJA POSTUPKA ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITOG PROFESORA
Napomena Povjerenstva o nainu vrednovanja radova: broj bodova za svaki naslov izraunat je prema obrascu: broj bodova (N) = broj aut. araka (O) X vrijednost autorskog arka (znanost o knjievnosti 1, jezikoslovlje 2) X mjesto objavljivanja (M; a1 = 1,5; a2 = 1) X vrsnoa rada (V; izvorni znanstveni 1, prethodno priopenje 0,90; pregledni 0,75; struni 0,50). -

a) KNJIGE (a3) 1. Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Profil, Zagreb, 2001, 244
str., ISBN 953-200-486-6 (u tisku tijekom pokretanja postupka za izbor u zvanje redovitog profesora) Knjigu ine tri dijela: Povijesni pregled nastave govornitva. Povijesni pregled nastave pismenosti (str. 7-71), Metodoloke (metodike) znaajke programa hrvatskoga jezika za gimnazije i strukovne kole (u europskom okruenju) (str. 73-85) i Jezino izraavanje u dananjim hrvatskim srednjim kolama (str. 87-241). U prvome dijelu nalaze se rasprave i lanci: Izraavanje u starim civilizacijama, Govorniko kolovanje starih Grka, Govorniki odgoj u helenistikom razdoblju, Rimsko govorniko kolstvo (3. st. pr. Kr. - 1. st.), Kvintilijan i sljedbenici kao uitelji govornitva u Rimskom Carstvu, Kransko govornitvo (propovjednitvo) u Rimskom carstvu, Srednjovjekovno uenje govornoga i pismenoga izraavanja u kranskoj Europi, Srednjovjekovno jezino izraavanje u azijskim zemljama i Jezino izraavanje u Hrvata (s posebnom pozornou nastavi govornitva i pismenoga izraavanja). U drugome dijelu nalazi se ve objavljivana ralamba hrvatskih srednjokolskih programa (Nastavni vjesnik, Zagreb, 1996, 1, str. 12-26) s posebnom analitikom usporedbom s europskim programiranjima nastave materinskih (nacionalnih, slubenih) jezika, knjievnosti i jezinog izraavanja. Trei (najopseniji) dio knjige je usmjeren na primjenu teorijskih postavki o govornome i pismenom izraavanju u prvim, drugim, treim i etvrtim razredima srednjih kola. Predstavljene su mogunosti i ponueni poticaji osposobljavanju srednjokolaca za usmenu i pisanu komunikaciju. Znanstveni se doprinos ove knjige oituje u vrlo dobroj kritikoj ralambi istraivane problematike te otvaranju novih putova unapreivanju uenja hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja u srednjoj koli. Knjiga je na popisu obvezatne literature za studente kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta u Splitu. O = 507 075 slovnih mjesta = 17,61 arka (1aa = 2 boda)

32 M = a2; V = 0,75; broj autora: 1 Broj bodova: 17,61 x 2 x 1 x 0,75 = 26,42

2. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih

strukovnih kola, VI. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 120 str., ISBN 953-200-113-5 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 273 114 slovnih mjesta = 9,48 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 9,48 x 1 x 1 x 0,50 = 4,74

3. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred

trogodinjih strukovnih kola, VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 126 str., ISBN 953-200061-5 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 282 305 slovnih mjesta = 9,80 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 9,80 x 1 x 1 x 0,50 = 4,90 4. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije , VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 318 str., ISBN 953-200-057-7 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 502 401 slovnih mjesta = 17,44 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 17,44 x 1 x 1 x 0,50 = 8,72 5. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije , VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 318 str., ISBN 953-200-062-3 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 529 918 slovnih mjesta = 18,40 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 18,40 x 1 x 1 x 0,50 = 9,20 6. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 338 str., ISBN 953-200-064-X Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 498 431 slovnih mjesta = 17,31 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 3

33 Broj bodova N = 17,31 x 1 x 1 x 0,50 = 8,65 2,16 (25 posto) = 6,48 7. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola , V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 311 str., ISBN 953-200-065-8 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 489 802 slovnih mjesta = 17,01 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 3 Broj bodova N = 17,01 x 1 x 1 x 0,50 = 8,51 2,13 (25 posto) = 6,38 8. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 280 str., ISBN 953-200-066-6 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 434 611 slovnih mjesta = 15,09 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 3 Broj bodova N = 15,09 x 1 x 1 x 0,50 = 7,55 1,88 (25 posto) = 5,66 9. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 280 str., ISBN 953-200-067-4 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 438 901 slovnih mjesta = 15,24 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 3 Broj bodova N = 15,24 x 1 x 1 x 0,50 = 7,62 1,91 (25 posto) = 5,71 10. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska darovnica (prirunik za V, VI, VII. i VIII. razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu /II. prom. izdanje/), Zagreb, 2002, 304 str., ISBN 953-96296-7-5 Preraen, dopunjen i poboljan je reprezentativni prirunik (za hrvatske kole u inozemstvu) iz hrvatskoga jezika, knjievnosti, jezinoga izraavanja i medijske kulture u svrhovitoj korelaciji s hrvatskom povijeu, zemljopisom, glazbom i likovnim umjetnostima. Porabi se u hrvatskim kolama u tridesetak zemalja te na mnogim stranim sveuilitima, kolama i seminarima hrvatskoga jezika, to mu nije bila prvotna namjena. Dobio je izvrsne ocjene i vrlo lijepe pohvale dravnih prosvjetnih ustanova i povjerenstava za odobravanje udbenika i prirunika (u vicarskoj, Austriji, Belgiji, vedskoj, Njemakoj, Junoafrikoj Republici, Maarskoj, Nizozemskoj, Australiji, Kanadi, ileu i dr.). O = 332 751 slovnih mjesta = 11,55 arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 2 Broj bodova: 11,55 x 1 x 1 x 0,50 = 5,78

34

11. Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti, Profil, Zagreb, 2004, 234 str., ISBN 953-12-0045-9 U ovoj knjizi je sedam lanaka i rasprava iz podruja recepcije knjievnosti, ponajprije kolske recepcije knjievnosti. Svi su radovi napisani za znanstvene skupove te su i prvi put objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova osim rasprave Recepcija knjievnoga djela Antuna Branka imia, prireene za Znanstveni skup Knjievno djelo Antuna Branka imia (u organizaciji Drutva hrvatskih knjievnika, Hrvatskoga filolokog drutva i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1998) koja je prvi put tiskana u knjizi ovoga autora pod naslovom Profesori i uenici, hrvatski pisci (Zagreb, 2001) jer najavljeni zbornik nije tiskan. Rasprava Hrvatski roman i itateljstvo na kraju 20. stoljea proitana je na Meunarodnom znanstvenom skupu Drugo slovensko-hrvako slavistino sreanje Drugi hrvatsko-slovenski slavistiki skup u marjekim Toplicama (Slovenija). Recepcija makedonske knjievnosti u hrvatskoj koli predstavljena je na Meunarodnom znanstvenom skupu Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova u Zagrebu i akovu. Radovi Recepcija imunovieva knjievnog djela (2002.), Recepcija Begovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli (2003.) i kolska recepcija Matoevih rodoljubnih i domoljubnih pjesama (2004.) proitani su na skupovima u Kijevu (kraj Knina). Rasprava Knjievnost u naunim osnovama Franjevake gimnazije u Visokom (1900 1918) tiskana je 2004. u zborniku radova Spomen-spis (Povodom 90. obljetnice roenja dr. fra Ignacija Gavrana). Izvorni su znanstveni radovi koji pokazuju sloenost znanstvenih istraivanja i predstavljaju vrlo zanimljive rezultate tih istraivanja te doprinose usmjerivanju pozornosti na istraivanje recepcije knjievnosti i njezina utjecaja na itateljstvo. Vrlo su znaajni prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. Knjiga je na popisu obvezatne literature za studente kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O = 418 601 slovnih mjesta = 14,53 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 14,53 x 1 x 1 x 0,90 = 13,07 12. Nagovori i zagovori, Split, 2004, 134 str., ISBN 953-6972-83-2 Knjiga donosi izabrane strune recenzije, prikaze, kritike, proslove, pogovore i druge tekstove, nejednaka opsega i razliite prvotne namjene. Izbor izmeu stotinjak tekstova sukladan je autorovoj posebnoj pozornosti hrvatskim bosanskohercegovakim tematskim izazovima, djelima hrvatskih pisaca i umjetnika koji su roenjem, podrijetlom ili ivljenjem vezani za Bosnu i Hercegovinu. Nastali su tekstovi u razliitim prigodama tijekom trideset pet godina autorova bavljenja i tim poslom. Razgovijetna je struna i iskustvena stupnjevitost u autorovim prosudbama i ocjenama. O = 203 328 slovnih mjesta = 7,06 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 1 Broj bodova N = 7,06 x 1 x 1 x 0,50 = 3,53

35 13. Suautorica: Gea Cetini, Hrvatska itanka 1 (udbenik za prvi razred gimnazije), Zagreb, 2004, 352 str., ISBN 953-200-952-3 Udbenik je oblikovan s iznijansiranom pozornou usklaivanju s najuspjenijim nastojanjima, naelima i standardima stvaranja svrhovitih recepcijskoizraajnih ili problemsko-recepcijskih udbenika knjievnosti. Udbeniki prijenos znanstvenih spoznaja, umjetnikih postignua i izraajnoga umijea ima siguran oslonac u modernim didaktikim teorijama, ponajprije i ponajvie knjievnim recepcijskim teorijama, pa teorijama obavijesnosti, stvaralakim teorijama i teorijama spoznaje. Uenikoj pozornosti poglavito se nudi knjievni tekst te njegova recepcija, ali nisu zaboravljene temeljne obavijesti o piscu, knjievnom i povijesnom razdoblju, knjievnim djelima, usporedbama i poticajima na itanje premda je reducirano mnotvo podataka koji nee trebati u buduim recepcijama knjievnih djela. Usklaena je dobra sveza nastavnog podruja Hrvatska i svjetska knjievnost s nastavnim podrujima Hrvatski jezik i Jezino izraavanje u okviru nastavnog predmeta Hrvatski jezik. U udbenike su u obilju ukljuena suvremena priopajna i druga didaktika sredstva. Uspostavljena je izrazito uinkovita ustrojba udbenika, iznijansirano osvijetljene mogunosti razumijevanja, tumaenja i recepcije knjievnih i jezinoizraajnih sadraja, prouavanje i usvajanje znanstvenih spoznaja i umjetnikih postignua s plodonosnim poticajima na samostalan, istraivaki i stvaralaki rad te izraavanje. O = 543 621 slovnih mjesta = 18,87 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 18,87 x 1 x 1 x 0,50 = 9,44 14. Suautorica: Gea Cetini, Hrvatska itanka 3 (udbenik za trei razred gimnazije), Zagreb, 2004, 333 str., ISBN 953-200-953-1 Ovaj je udbenik takoer oblikovan u skladu s najuspjenijim nastojanjima, naelima i standardima stvaranja svrhovitih recepcijsko-izraajnih ili problemskorecepcijskih udbenika knjievnosti, to podrazumijeva motiviranu, odnosno nenametljivu komunikaciju s knjievnim djelima, elastian kolski pristup prilagoen razliitim ivotnim i uevnim okolnostima. Ukljuena je i poprilino zanimljiva hrvatska tradicija oblikovanja udbenika iz knjievnosti. Otklonjene su programske slabosti, nedostatnosti usustavljenja uiva i usmjerenosti na knjievne tekstove to je sve podugo trajalo u hrvatskoj kolskoj recepciji knjievnosti, obino rtvovanoj promjenjivim politikim interesima. Udbenik je prilagoen uenikoj ivotnoj dobi i stupnju kole (gimnazije) te donosi uz pomo raznovrsnih suvremenih prijenosnika razliite umjetnike i znanstvene sadraje. Svojevrsna je multimedijska itanka, s obiljem sekundarnih izvora znanja, a posebno treba istaknuti raunalnu obavijesnost. Cjelovita didaktika oprema pojedinih udbenikih jedinica (posebice pitanja i zadataka) prokuana je izravno u nastavi i uenikom samostalnom (domaem) radu. Pokusni rezultati neprijeporno su jamstvo prikladnosti i svrhovitosti udbenika. O = 580 014 slovnih mjesta = 20,14 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 20,14 x 1 x 1 x 0,50 = 10,07

36 15. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 1 (do romantizma). Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2004, 518 str., ISBN 953-240-003-6 Knjiga je namijenjena srednjokolcima i studentima. U skladu s namjenom odreen je izbor autora i knjievnih djela. Uz tu osnovnu namjenu daje i iri pregled razvoja svjetske knjievnosti do romantizma. Cjelokupna svjetska knjievnost prikazana je kronolokim slijedom pisaca, njihovih djela ili anonimnih djela, a pripadnost pojedinim knjievnim razdobljima uglavnom je naznaena slikovnim prilozima ime se nastojalo ukazati barem na priblian redoslijed ukljuivanja u tijekove knjievnoga razvoja te na ulogu i mjesto u povijesti knjievnosti. O = 848 735 slovnih mjesta = 29,47 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 29,47 x 1 x 1 x 0,50 = 14,74 16. Suautorica: Gea Cetini, Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 1, Profil, Zagreb, 2004, 123 str., ISBN 953-12-0016-5 U priruniku su gimnazijskim profesorima hrvatskoga jezika i knjievnosti ponueni poticajni metodiki teorijski prilozi, zanimljivi metodiki modeli (premda su ve objavljivani), djelomina ralamba sustavnih i vrlo opsenih istraivanja funkcionalnosti udbenika iz knjievnosti i dr. Svenazono se dokazuje da je Hrvatska itanka 1 (za gimnazije) oblikovana s velikom, iznijansiranom pozornou usklaivanju sa specifinostima naslova i istodobno s najmodernijim svjetskim nastojanjima, naelima i standardima, stvaranja svrhovitih udbenika knjievnosti. Vrlo je uspjeno predstavljena utemeljenost udbenika na najmodernijim spoznajama teorije udbenika i verificiranih iskustava nastave knjievnosti u europskim gimnazijama koje u skladu sa svojom tradicijom i najnovijim postignuima mogu posluiti kao uzor u kolskoj recepciji knjievnosti, stjecanju funkcionalnih znanja i sposobnosti te umnoenju itatelja. O = 219 752 slovnih mjesta = 7,63 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,75; broj autora: 2 Broj bodova N = 7,63 x 1 x 1 x 0,75 = 5,72 17. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska pozdravnica. Prirunik za uenike prvoga i drugog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, Profil, Zagreb, 2004, 124 str., ISBN 953-200-976-0 Specifina hrvatska poetnica je napisana u skladu s nastavnim planom i programom za prvi i drugi razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, ali i razvidno je nastojanje prilagodbe takvim kolama diljem svijeta u okolnostima razliitih prvih (slubenih, nastavnih) jezika te uskladbe kolskih stupnjeva i djeje ivotne dobi. Sadri poglavlja s neuobiajenim, originalnim vjebama za poetno itanje i pisanje na hrvatskome jeziku (kao drugom jeziku) te razliite predloke za vjebanje itanja i razumijevanja tekstova. O = 138 462 slovnih mjesta = 4,81 arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova: 4,81 x 1 x 1 x 0,50 = 2,41

37

18. Suautorica: Gea Cetini, Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 3, Profil, Zagreb, 2004, 115 str., ISBN 953-12-0017-3 U pripremanju prirunika jasno se polo od neosporne istine da je u Hrvatskoj niska razina recepcije knjievnosti, a rezultati istraivanja potiu na stalno poboljavanje, modernizaciju i prilagodbu novim naratajima. Ponueni su djelomice doraeni metodiki teorijski prilozi i izazovni metodiki modeli koji mogu vrlo uspjeno promicati ulogu knjievnosti u hrvatskom kolstvu. O = 199 119 slovnih mjesta = 6,91 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,75; broj autora: 2 Broj bodova N = 6,91 x 1 x 1 x 0,75 = 5,18 19. Suautorica: Gea Cetini, Stvaralaka vjebenica 1: uz Hrvatsku itanku 1 (za prvi razred gimnazije), Profil, Zagreb, 2004, 104 str., ISBN 953-240000-1 Prati i dopunjuje Hrvatsku itanku 1(za prvi razred gimnazije). Predviena je za pisano i usmeno izraavanje te vjebanje. Ponajprije je namijenjena zajednikom (kolskom) radu, ali i otvorene su iroke mogunosti za samostalan (individualni) rad. Nastala je nakon viegodinjega istraivanja nastavne prakse, a pokusni rezultati neprijeporno su jamstvo prikladnosti i svrhovitosti metodike koncepcije. O = 84 502 slovnih mjesta = 2,93 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 2,93 x 1 x 1 x 0,50 = 1,47 20. Hrvatske usmene prie (II. prom. izdanje), Zagreb, kolska knjiga, 2004, 190 str., ISBN 953-0-60257-X Dopunjeno i promijenjeno je izdanje knjige s istim naslovom iz 1996. Uzorno je koncipirana lektirna knjiga za osnovnokolce. Sadri: poticajan uvodni tekst, izabrane hrvatske usmene bajke, basne, anegdote, legende, predaje te pitanja i zadatke za razgovor o izabranim tekstovima i popis izvora hrvatskih usmenih pria. O = 61 062 slovnih mjesta = 2,12 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 1 Broj bodova N = 2,12 x 1 x 1 x 0,50 = 1,06 21. Suautorica: Gea Cetini, Stvaralaka vjebenica 3: uz Hrvatsku itanku 3 (za trei razred gimnazije), Profil, Zagreb, 2004, 104 str., ISBN 953240-001-X Prati i dopunjuje Hrvatsku itanku 3 (za trei razred gimnazije) . Namijenjena je pisanom i usmenom izraavanju i vjebanju u koli, ali i otvorene su iroke mogunosti za samostalan (individualni) rad. Plod je viegodinjega istraivanja nastavne prakse i pokusa koji jame uspjean kolski i domai ueniki rad. O = 71 315 slovnih mjesta = 2,47 aut. arka (1aa = 1 bod)

38 M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 2,47 x 1 x 1 x 0,50 = 1,23 22. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska radosnica. Prirunik za uenike treega i etvrtog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, Zagreb, 2004, 123 str., ISBN 953-200-994-9 Prirunik je napisan u skladu s nastavnim planom i programom za trei i etvrti razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, ali i pozorno prilagoen specifinostima hrvatskih kola diljem svijeta u okolnostima razliitih prvih (slubenih, nastavnih) jezika te uskladbe kolskih stupnjeva i djeje ivotne dobi. Sadri poglavlja sa specifinim vjebama za itanje i pisanje na hrvatskome jeziku (kao drugom jeziku) te razliite tekstove za vjebanje itanja, razumijevanja i interpretacije. Izrazito je zanimljiv, privlaan, didaktiki uinkovit recepcijskostvaralaki prirunik. Sugestivna je grafika izvedba stranica, udbenikih jedinica i poglavlja, dijelova te prirunika u cjelini. Donosi uz pomo raznovrsnih suvremenih prijenosnika jezine, umjetnike i popularnoznanstvene sadraje. O = 179 664 slovnih mjesta = 6,24 arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova: 6,24 x 1 x 1 x 0,50 = 3,12 23. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, VII. izdanje, Zagreb, 2005, 232 str., ISBN 953160-112-2 Udbenik je napisan u skladu sa slubenim nastavnim planom i programom. O = 325 445 slovnih mjesta = 11,30 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 11,30 x 1 x 1 x 0,50 = 5,65 24. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme, Profil, Zagreb, 2005, 212 str., ISBN 953-12-0167-6 Poboljano je izdanje knjige (iz 1995.) koja u Hrvatskoj slui cijelo desetljee za uzor u pripremanju knjiga za ueniku (osnovnokolsku i srednjokolsku) lektiru, to potvruju napisi i pohvalne kritike u sredstvima priopivanja. Uz zbirku Preobraenja i izabrane druge pjesme sadri: objanjenje manje poznatih rijei, kronoloki pregled ivota i knjievnog rada A. B. imia, istodobni pristup njegovu ivotu i djelu i svjetskim dogaanjima, prva i vanija izdanja njegovih pjesama, navode iz tekstova knjievnih kritiara i znanstvenika o njegovu djelu te pitanja i zadatke za ueniku samostalnu interpretaciju njegovih pjesama. O = 63 228 slovnih mjesta = 2,19 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 1 Broj bodova N = 2,19 x 1 x 1 x 0,50 = 1,09

39 25. Pouke i muke po hrvatskome jeziku u Bosni i Hercegovini, Hrvatski leksikografski institut BiH, Mostar, 2006, 307 str., ISBN 9958-9249-3-5 Jedna je od najusustavljenijih autorovih znanstvenih knjiga. Sadri jedanaest lanaka i rasprava: Hrvatsko osnovno kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1945., Hrvatsko srednje kole u Bosni i Hercegovini do 1945., Pismo i grafija u hrvatskim kolskim knjigama u prvoj polovici 19. stoljea u Bosni i Hercegovini, Andrija Kujundi - hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj, Hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj Stjepan Marijanovi, Pravopisno-jezino i pedagoko-didaktiko znaenje Jukieva Poetka pismenstva, Fra Grgo Marti - pisac hrvatskih kolskih knjiga, Hrvatske poetnice u Bosni i Hercegovini u posljednja dva desetljea turske uprave, Izbjegla djeca iz Bosne i Hercegovine i uenje hrvatskog jezika i Knjievnost u naunim osnovama Franjevake gimnazije u Visokom (1900 1918). Prvih deset je ve objavljeno u knjizi Hrvatski jezik, pismenost i knjievnost u bosanskohercegovakom kolstvu (Zagreb, 2001.), ali svi se znanstveni radovi ovaj put objavljuju s izvjesnim preinakama, neki s vrlo znaajnim dopunama na temelju dodatnih istraivanja, a dva su rada i pokraena. Izvorni znanstveni rad pod naslovom Knjievnost u naunim osnovama Franjevake gimnazije u Visokom (1900 1918) prvi je put objavljen u zborniku Spomen-spis povodom 90. obljetnice roenja dr. fra Ignacija Gavrana (Zagreb, 2004). Ova je knjiga plod autorova dugogodinjega istraivakoga bavljenja poloajem, ulogom i uenjem hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Zakljuci su utemeljeni i potkrijepljeni navodima iz gotovo tisuu raznovrsnih izvora. Razotkrivajui irine znanstvenih obzora, autor je specifinom akribijom, znanstvenom pomnou, preciznou i pronicljivou stvorio izvorno znanstveno djelo koje zasigurno nee zaobilaziti prouavatelji dotine znanstvene problematike. Knjiga je na popisu izborne literature za studente kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta u Splitu i Sveuilita u Zadru. O = 611 523 slovnih mjesta = 21,23 arka (1aa = 2 boda) M = a1; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova: 21,23 x 2 x 1,5 x 1 = 63,69 26. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 2 (realizam, naturalizam, verizam, modernizam). Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2006, 306 str., ISBN 953-12-0324-5 Knjiga je namijenjena srednjokolcima i studentima. S namjenom knjige usklaen je izbor pisaca i njihovih djela. Pripadnost pojedinim knjievnim smjerovima uglavnom je naznaena slikovnim prilozima ime se nastojalo ukazati barem na priblian redoslijed ukljuivanja u tijekove knjievnoga razvoja te na ulogu i mjesto u povijesti knjievnosti 19. i poetka 20. stoljea. O = 611 587 slovnih mjesta = 21,24 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 1 Broj bodova N = 21,24 x 1 x 1 x 0,50 = 10,62 27. Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva , Redak, Split, 2007, 270 str., ISBN 978-953-99193-5-9 Uglavnom su opseni lanci i rasprave u ovoj knjizi, ali neveliki su ("sitni") prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva u obilju literature o toj tematici na

40 mnogim jezicima. U prvome dijelu knjige pod naslovom Prilozi za opu povijest uenja i pouavanja jezinoga izraavanja nalaze se rasprave i lanci koji su objavljeni u knjizi Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli (Zagreb, 2001): Jezino izraavanje u starim civilizacijama, Govorniko kolovanje starih Grka, Govorniki odgoj u helenistikom razdoblju, Rimsko govorniko kolstvo (3. st. pr. Kr. - 1. st.), Kvintilijan i sljedbenici kao uitelji govornitva u Rimskom Carstvu, Kransko govornitvo u Rimskom carstvu, Srednjovjekovno uenje i pouavanje govornitva i pismenoga izraavanja u kranskoj Europi i Srednjovjekovno jezino izraavanje u azijskim zemljama. Napravljene su za ovo izdanje samo male promjene i ispravci. U drugome dijelu pod naslovom Prilozi za povijest hrvatskoga govornitva nalazi se Kratak pregled povijesti govornitva i nastave jezinoga izraavanja u Hrvata koji je pod naslovom Jezino izraavanje u Hrvata takoer objavljen u knjizi Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli. lanak Hrvatski govor u Hrvatskom saboru (753-1847) objavljen je pod naslovom Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru u Krnom zaviaju (Humac, 2006, 39, str. 9-23). Rasprava Jelenievi prilozi za povijest govornitva bosanskih franjevaca djelomice je proitana na Meunarodnome znanstvenom skupu ivot i djelo dr. fra Julijana Jelenia" u Oraju (13. i 14. listopada 2006), a bit e objavljena u Zborniku radova Meunarodnoga znanstvenog skupa ivot i djelo dr. fra Julijana Jelenia" koji uskoro izlazi iz tiska. lanak Propovijedi i govori Ante Kostantina Matasa proireni je prikaz Matasove knjige Propovijedi i govori koji je pod naslovom Nadahnjujui uzorci svrhovita govorenja objavljen u Maruliu (Zagreb, 1999, str. 842-845). Rasprava Prilozi za govorniki portret Vlade Gotovca djelomice je proitana na Meunarodnome strunom i znanstvenom skupu o Vladi Gotovcu u Kijevu kraj Knina (21. srpnja 2007) te objavljena u Zborniku radova i pjesama (Kijevo, 2007, str. 83-105) koji je predstavljen na zavretku toga skupa. Nema dvojbi u ovoj knjizi oko svenazonih zakljuaka o istim korijenima nastave govornitva i pismenog izraavanja te kolstva niti dvojbe oko injenice da je starije usmeno jezino izraavanje. Premda ne postoje sigurni povijesni dokazi o poetku uenja i pouavanja jezinoga (usmenoga i pismenoga) izraavanja, neosporno je da su sve rane civilizacije sustavnim odgojem ili kolovanjem svoje mladei postizale visoku govornu kulturu. Svaka je kola oduvijek bila i svojevrsna govornika kola jer iskonska svrha svakoga usustavljena odgoja i obrazovanja je postizanje govornikih znanja i stjecanje govornikih sposobnosti. Znamenite govornike kole isticale su stjecanje govornikih umijea koja ponajprije podrazumijevaju mogunosti pravilnoga te posebice vrlo uspjenoga uvjeravanja drugih ljudi. Knjiga je na popisu obvezatne literature za studente kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a bit e i na popisima obvezatne literature Filozofskog fakulteta u Splitu i Sveuilita u Zadru. O = 416 643 slovnih mjesta = 14,46 arka (1aa = 2 boda) M = M2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova: 14,46 x 2 x 1 x 1 = 28,92 28. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 3. Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2007. (u tisku) Knjiga je namijenjena srednjokolcima i studentima. U izboru pisaca i njihovih djela suautori su morali odstupiti od nekih izbornih naela, uglavnom zato to nisu imali dobre prijevode knjievnih djela suvremenih stranih pisaca.

41

O = 570 752 slovnih mjesta = 19,82 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 2 Broj bodova N = 19,82 x 1 x 1 x 0,50 = 9,91 29. Udbenici i prirunici: iz hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornoga i pismenoga izraavanja te medijske kulture, Profil, Zagreb, 2007, 202 str. (u tisku) Ovu knjigu ine recenzije, prikazi, kritike, proslovi, pogovori i lanci o udbenicima i prirunicima iz hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornoga i pismenoga izraavanja te medijske kulture. Poredani su u skladu s kronolokim slijedom prvoga objavljivanja u razdoblju od 1969. do 2007. Nastali su u razliitim prigodama tijekom trideset osam godina autorova bavljenja tim poslom u kojemu je bio procjenitelj, prosuditelj, ali i nagovaratelj, zagovaratelj i promicatelj. O = 312 009 slovnih mjesta = 10,83 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,50; broj autora: 1 Broj bodova N = 10,83 x 1 x 1 x 0,50 = 5,42

30. Recepcija djeje knjievnosti, Profil, Zagreb, 2007, 160 str. (u tisku) U ovoj knjizi se nalaze ve objavljeni lanci i rasprave u asopisima, zbornicima i knjigama: Predkolsko dijete i knjiga, Recepcija kritike djeje knjievnosti u koli, Djeja knjiga i oekivani recipijenti, Progovor za novu kolsku recepciju Prosjaka Luke, Motivacija za domau lektiru (uz obrazovne televizijske emisije: Najljepi klasini mitovi), Idrizovieva povijest djeje knjievnosti u Bosni i Hercegovini, Milarieva interpretacija djeje pjesme, kolske kazaline djelatnosti u Hrvatskoj, Vesele prie Sunane krinjari, Hrvatske usmene prie, Matoevi putopisi, Oplemenjujua djela Frana Maurania: Lie i Mladost-radost, Daudetova nezaboravna pisma, Herceg-Bosna u Truhelkinim romanima Vojaa i Finis Hercegovinae, Ramljakov roman San bez uzglavlja, Recepcija obiteljskih sveza i govora u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima (u viim razredima osnovne kole) i Predaja, legenda i mit u hrvatskim kolama u inozemstvu. Veina tekstova je znaajno doraena, dopunjena i prilagoena svrsi knjige izabranih lanaka i rasprava. O = 238 215 slovnih mjesta = 8,27 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 8,27 x 1 x 1 x 0,90 = 7,44

b) RADOVI U ASOPISIMA I ZBORNICIMA:

Francuski prinosi metodici nastave knjievnosti u 20. stoljeu, Metodika, Zagreb, 2002, 3, str. 125-156, ISSN 1332-7879 U preglednome radu je predstavljena francuska teorija i praksa nastave knjievnosti u 20. stoljeu. 31.

42 Rad je objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti pod naslovom Francuska teorija i praksa nastave knjievnosti u 20. stoljeu. Prijevremeno je objavljen u knjizi jer nije oekivana odgoda izrijekom najavljena tiskanja asopisa. O = 88 324 slovnih mjesta = 3,07 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a1; V = 0,75; broj autora: 1 Broj bodova N = 3,07 x 1 x 1,5 x 0,75 = 3,45 32. Recepcija imunovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. Zbornik radova i pjesama (sa Strunoga i znanstvenog skupa o Dinku imunoviu), Kijevo, 2002, str. 39-52, ISBN 953-98263-1-4 Istraivanje kolske recepcije imunovieva knjievnog djela oituje se u ralambi i predstavljanju doivljavanja i razumijevanja, komunikacije pisca i itatelja (recipijenata). Potkrjepljenja o kolskoj recepciji njegova knjievnog djela prikupljana su iz razliitih izvora: nastavnih programa, udbenika, naklada njegovih knjiga, raznovrsnih izvjea o nastavnoj praksi, biljeaka u kolskim dnevnicima, biljeaka i izjava (komentara, rasprava) itatelja (bivih uenika), knjiniarske dokumentacije itd. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 41 166 slovnih mjesta = 1,43 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,43 x 1 x 1 x 0,90 = 1,28 Recepcija makedonske knjievnosti u hrvatskim kolama . Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova . Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa u Zagrebu i akovu, 23. i 24. lipnja 2001., Zagreb, 2003, str. 99-128, ISBN 953-96314-4-0 O povijesti recepcije makedonske knjievnosti u hrvatskom kolstvu moglo bi se rei da je duga jedanaest stoljea ako se poecima makedonske knjievnosti nazivaju prvi pisani tekstovi koje su stvorila sveta braa Konstantin (iril) i Metod. Neprijeporan je njihov utjecaj u zadnjim desetljeima 9. stoljea na korijene "slavenske pismenosti" u Hrvata. Vrlo je uspjena kolska recepcija makedonske knjievnosti u 19. i 20. stoljeu. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 55 268 slovnih mjesta = 1,92 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a1; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,92 x 1 x 1,5 x 1 = 2,88 34. Recepcija najnovijega hrvatskoga romana. Drugo slovensko-hrvako slavistino sreanje/Drugi hrvatsko-slovenski slavistiki skup (Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa "Slovensko-hrvatska sretanja", marjeke Toplice, 2001), Ljubljana, 2003, str. 243-256, ISBN 961-237041-9 33.

43 U radu su predstavljeni rezultati istraivanja recepcije romana na kraju 20. stoljea. Prikupljeni su ponajprije opi podaci o itanosti romana. Opsenije i sustavnije je istraivako zanimanje za recepciju najnovijih hrvatskih romana, prvi put objavljenih u posljednjih pet godina 20. stoljea. Oblikovani su zakljuci o brojnosti itateljstva. Potkrijepljena je tvrdnja da je produkcija romana izrazito vea od recepcije. Roman je u Hrvatskoj, kao i diljem svijeta, izgubio poloaj koji je imao u veem dijelu 20. stoljea, ali i nedvojbeni su dokazi o najnovijim hrvatskim romanima koji izazivaju znaajnu itateljsku pozornost. Potaknuto je raspravljanje o mogunostima utjecaja najnovijih hrvatskih romana na umnoenje itateljstva. Djelomice je razotkrivena sloenost zapreka poeljnom (ponovnom) stvaranju recipijenata romana. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 36 329 slovnih mjesta = 1,26 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a1; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,26 x 1 x 1,5 x 1 = 1,89 35. Recepcija Begovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. Zbornik radova i pjesama (sa Strunoga i znanstvenog skupa o Milanu Begoviu), Kijevo, 2003, str. 27-40, ISBN 953-98263-2-2 Knjievno djelo Milana Begovia nastojali su u proteklih stotinjak godina - u skladu s vlastitom recepcijom - interpretirati, objanjavati i tumaiti, procjenjivati i ocjenjivati mnogi hrvatski knjievni kritiari i povjesniari knjievnosti. Sve do kraja 20. stoljea nedostajala su usustavljena istraivanja njegova stvaranja, kritika recepcija njegova djela, ralamba odnosa itatelja i gledatelja prema njegovu djelu i dr. Prikupljanje injenica o kolskoj recepciji njegova knjievnog djela bilo je usmjereno na nastavne programe knjievnosti, udbenike, raznovrsna izvjea o nastavnoj praksi, biljeke u kolskim dnevnicima, biljeke i izjave (komentare, rasprave) itatelja (bivih uenika), novinska izvjea, podatke iz kolskih knjinica, kolska godinja izvjea itd. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 25 538 slovnih mjesta = 0,88 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 0,88 x 1 x 1 x 0,90 = 0,79 Doprinos Ane Gabrijele abi teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi (izlaganje s Meunarodnoga znanstvenog skupa o Ani Gabrijeli abi u Subotici), Hrvatski, Zagreb, 2003, 1-2, str. 68-84, ISSN 1845-8793 U ovom tekstu ralanjuje se, prosuuje i ocjenjuje doprinos Ane Gabrijele abi teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi. Dvadeset pet godina bavila se strunim i znanstvenim radom koji je prekinula prerana smrt (2000.). Ralamba, prosudba i objektivna ocjena njezina doprinosa hrvatskoj teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi moe se neosporno nazvati sustavnom i izvornom. 36.

44

O = 50 203 slovnih mjesta = 1,74 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 1, 74 x 1 x 1 x 0,90 = 1,56 37. kolska recepcija Matoevih rodoljubnih pjesama. Zbornik radova i pjesama (sa Strunoga i znanstvenog skupa o Antunu Gustavu Matou), Kijevo, 2004, str. 43-56, ISBN 953-98263-3-0 U radu se predstavljaju i komentiraju rezultati istraivanja kolske recepcije Matoevih rodoljubnih i domoljubnih pjesama, to je dio sustavnih istraivanja kolske recepcije njegova ukupnoga knjievnog stvaralatva. Prikupljeno je obilje podataka, a ovdje je napravljen izbor na kojem se temelje glavni, jezgroviti zakljuci. Raspravlja se ponajvie o utjecaju njegovih rodoljubnih i domoljubnih pjesama na hrvatsku mlade u zadnjih devet desetljea. Osnovni se doprinosi ovoga rada oituju u umnoenju mogunosti svrhovitijih usmjerivanja kolske komunikacije, interpretacije i recepcije pjesama koje polaze od uenikih stajalita i interesa. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 36 887 slovnih mjesta = 1,28 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,28 x 1 x 1 x 0,90 = 1,15 38. Knjievnost u naunim osnovama Franjevake gimnazije u Visokom (1900-1918). Spomen-spis: Zbornik znanstvenih radova u ast fra Ignacija Gavrana, Zagreb, 2004, str. 395-422, ISBN 953-97916-3-4 U ovom je radu glavna istraivaka pozornost ponajprije usmjerena na poloaj knjievnosti u naunim osnovama Franjevake gimnazije u prvih osamnaest godina rada u Visokom (1900-1918). Ralamba naunih osnova i njihova ostvarivanja u nastavi mogla bi osigurati zakljuke i obrazloenja o ulozi knjievnosti u odgoju i izobrazbi franjevake mladei, ali i vanjskih uenika, posebice s motrita specifinosti te kole koje proizlaze iz potreba Franjevake provincije Bosne Srebrene za novim redovnicima na poetku 20. stoljea. Istraivanje je motivirano izazovnim pitanjima o dobro zamjetnoj tradicionalnoj ulozi knjievnosti u odgoju i izobrazbi franjevake mladei. Franjevcima je bila poznata stara istina, izricana i ponavljana na razliite naine, da knjievnost oplemenjuje, ini ljude vie ljudima, pa prema tomu i sveenika boljim sveenikom. U knjievnosti - poglavito zato to je umjetnost - nije se traio nedvojben smjerokaz za ivot pojedinca i razvoj zajednice, ali zapravo nikada nije ni bilo prijepora oko tvrdnje da su bosanski franjevci uitelji, profesori, odgojitelji, ravnatelji - bili uvjereni da knjievnost sadri odgojne poticaje. Rad je ponovno objavljen u knjizi Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti. O = 72 576 slovnih mjesta = 2,52 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 2,52 x 1 x 1 x 1 = 2,52

45 39. Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia. Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005, str. 9-15, ISBN 953-98263-4-9 Rad je utemeljen na sigurnim izvorima. Napisan je nakon vie desetljea sustavnih istraivanja. Razrijeene su mnoge zagonetke o ivotu i knjievnom radu toga velikog hrvatskog pisca. Odbaene su razne predaje i legende koje su uglavnom bile plod matovitih pisaca. O = 12 714 slovnih mjesta = 0,44 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 0,44 x 1 x 1 x 0,90 = 0,39 40. Recepcija obiteljskih sveza i govora u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima (u viim razredima osnovne kole). Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa Zlatni danci 7: Obitelj u knjievnosti za djecu i mlade, Osijek, 2006, str. 167-189, ISBN 953-6456-62-1 Nema dvojbe oko privlanosti obiteljskih romana itateljima razliite ivotne dobi u 20. stoljeu. U skladu s tvrdnjama hrvatskih nastavnika i knjiniara djeji romani s obiteljskom tematikom izazivaju pozornost dananjih hrvatskih uenika u viim razredima osnovne kole, ali nisu ni priblino zanimljivi kao pustolovni, fantastini ili kriminalistiki romani. Kad je obiteljska tematika ukljuena u takve romane, potie vie pozornosti. Odnosi u obitelji u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima uglavnom se uspjeno oslikavaju govorom. Obitelj je obino u tekoama kao i u svagdanjoj zbilji. Romanopisci nisu optereeni budunou hrvatskih obitelji. Izbornici lektirnih romana samo su djelomice izvrili uskladbu s odgojnim naelima, a najvanije im je naelo zanimljivosti, to i hrvatskim djejim romanopiscima. Rad e ponovno biti objavljen u knjizi Recepcija djeje knjievnosti (u tisku). O = 48 534 slovnih mjesta = 1,68 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,68 x 1 x 1 x 1 = 1,68 41. Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Tina Ujevia. Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Tinu Ujeviu), Kijevo, 2006, str. 11-28, ISBN 953-98263-5-7 Rad je pozorno usklaen s neprijepornim injenicama iz dobro provjerenih izvora. Iskljuene su iz Ujevieva ivotopisa razne predaje i legende. Ostale su mnoge nejasnoe i zagonetke koje treba objektivno istraiti. O = 34 900 slovnih mjesta = 1,21 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,21 x 1 x 1 x 0,90 = 1,09 42. Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru, Krni zaviaj, Humac, 2006, str. 923, ISSN 1512-6005 U ovome tekstu donosi se kratak pregled nastojanja i borbe za hrvatski kao slubeni jezik do 1847., posebice u posljednjih pedesetak godina prije povijesnoga

46 prihvaanja hrvatskoga kao slubenoga jezika. Posljednji saziv stalekoga Hrvatskoga sabora uzakonio je 23. listopada 1847. stari prijedlog Ivana Kukuljevia Sakcinskoga koji je 2. svibnja 1843. odrao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Rad je ponovno objavljen u knjizi Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva. O = 35 760 slovnih mjesta = 1,24 aut. arka (1aa = 2 boda) M = a2; V = 0,75; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,24 x 2 x 1 x 0,75 = 1,86 43. Predaja, legenda i mit u hrvatskim kolama u inozemstvu. Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa Zlatni danci 8: Predaja, mit i legenda, Osijek, 2007, str. 57-73, ISBN 953-6456-62-1 Nema dvojbe da predaje, legende i mitovi oduvijek utjeu na odgoj mladei. Premda su u odgoju i obrazovanju diljem svijeta izrazito zastupljene te knjievne vrste, Hrvatska je cijelo desetljee pod jakim pritiscima europskih protivnika ukljuivanja hrvatskih predaja, legendi i mitova u hrvatske kole, posebice u hrvatske kole u inozemstvu. Nije teko oboriti tvrdnje pojedinih teoretiara recepcije knjievnosti koji istiu da svako ukljuivanje nacionalnih predaja, legendi i mitova pridonosi stvaranju nerazumijevanja drugih ljudi i netolerancije. Istraivanje tisuljetnoga utjecaja knjievnosti ne iskljuuje mogunost da i neke predaje, legende i mitovi mogu negativno utjecati na mlade.. Ovaj rad, nastao na temelju akribine analize tematike, nedvojbeno je ponudio zakljuke koji otvaraju mogunosti znaajnoga unapreivanja nastave knjievnosti i hrvatskoga jezika u hrvatskim kolama u inozemstvu. Rad e biti ponovno objavljen u knjizi Recepcija djeje knjievnosti (u tisku). O = 44 776 slovnih mjesta = 1,55 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,55 x 1 x 1 x 1 = 1,55 44. Prilozi za govorniki portret Vlade Gotovca. Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Vladi Gotovcu), Kijevo, 2007, str. 83-106, ISBN 953-98263-6-5 U ovome se tekstu uglavnom nalaze nacrti, saeci i pokraeni dijelovi pojedinih poglavlja nedovrene opsene knjige o Gotovevu govornitvu. Pozornost se ponajvie poklanja jezgrovitu predstavljanju i ocjenjivanju njegovih govora koji su neosporno utjecali na hrvatsku povijest. Rad je ponovno objavljen u knjizi Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva. O = 56 202 slovnih mjesta = 1,95 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 0,90; broj autora: 1 Broj bodova N = 1,95 x 1 x 1 x 0,90 = 1,76 45. Suautor: Mazllom Kumnova, Hrvatski prinosi albanskom kolstvu, Hrvatski, Zagreb, 2007, 1, str. 13-26, ISSN 1845-8793

47 U zajednikom radu (doktoranda i mentora) jezgrovito se predstavljaju rezultati istraivanja hrvatskih poticaja i prinosa razvoju albanskoga kolstva. Posebna se pozornost poklanja vrlo vanoj ulozi bosanskih franjevaca. O = 32 517 slovnih mjesta = 1,13 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 2 Broj bodova N = 1,13 x 1 x 1 x 1 = 1,13 46. Suautorica: Jadranka Nemeth-Jaji, Uloga autora udbenika hrvatskoga jezika, Hrvatski, Zagreb, 2007, 1, str. 57-73, ISSN 1845-8793 U zajednikom radu (doktorandice i mentora) predstavljeno je istraivanje uloge autora udbenika iz hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi. O = 34 914 slovnih mjesta = 1,21 aut. arka (1aa = 2 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 2 Broj bodova N = 1,21 x 2 x 1 x 1 = 2,42 47. Jelenievi prilozi za povijest govornitva bosanskih franjevaca. Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa ivot i djelo dr. fra Julijana Jelenia" (Oraje, 13. i 14. listopada 2006), Zagreb, 2007. (u tisku) U izvornome znanstvenom radu se ralanjuje, prosuuje i ocjenjuje doprinos Julijana Jelenia istraivanju govornitva bosanskih franjevaca, posebice njihova govornikoga odgoja i obrazovanja. Bez dvojbe se moe istaknuti da su vrlo znaajni njegovi prilozi. Ralanjivanje, prosuivanje i ocjenjivanje njegova doprinosa usmjereno je na njegov cjelokupni spisateljski, povjesniki opus. Posebnu pozornost zasluuju i njegova djela koja se izravno ne odnose na povijest Bosne Srebrene, ali vana su za spoznaju njegovih motrita i odnosa prema pastoralno-misionarskoj franjevakoj djelatnosti u kojoj je govorniko umijee svakodnevno dolazilo do izraaja. Rad je ve objavljen u knjizi Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva. O = 72 337 slovnih mjesta = 2,51 aut. arka (1aa = 1 bod) M = a2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 2,51 x 1 x 1 x 1 = 2,51 48. Hrvatski u srednjim kolama (1901-1918), Hrvatski, Zagreb, 2007, 2, ISSN 1845-8793 (u tisku) Ovaj izvorni znanstveni rad je dio opsenoga poglavlja nedovrene povijesti nastave hrvatskoga jezika. Donosi sintezu istraivanja poloaja, nastave i uporabe hrvatskoga jezika u hrvatskim srednjim kolama u posljednjih osamnaest godina Austro-Ugarske Monarhije (1901-1918). Zakljuci su utemeljeni na obilju povijesnih izvora. Istraivanje poloaja i uporabe hrvatskoga jezika u srednjim kolama motivirano je izazovnim pitanjima o svrsi hrvatskoga jezika u odgoju i obrazovanju onodobne hrvatske mladei, poloaju, znaenju te uenju hrvatskoga jezika kao nastavnoga i materinskoga jezika, udjelu vlasti, profesora i drugih prosvjetnih djelatnika u borbi za hrvatski jezik. Iz povijesti nastave hrvatskoga jezika mogu se

48 dobro oitavati odgojne i naobrazbene zadae te utvrditi koliko i kako je izvravala svoju svrhu te utjecala na pojedince i hrvatski narod. O = 71 200 slovnih mjesta = 2,47 aut. arka (1aa = 2 boda) M = a2; V = 1; broj autora: 1 Broj bodova N = 2,47 x 2 x 1 x 1 = 4,94

*** Pristupnik je autor sedam (7) sveuilinih udbenika (ukljuujui prijanje knjige) za studente kroatistike (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Filozofskom fakultetu u Splitu i Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru). Njegovim knjigama slue se i studenti u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i na Kosovu. Objavio je devet (9) znanstvenih knjiga, a jedna je u tisku. U znanstvenom asopisu je objavio dva (2) znanstvena rada u koautorstvu sa svojim doktorandima: mr. sc. Jadrankom Nemeth-Jaji i mr. sc. Mazllomom Kumnovom. Uredio je kao glavni urednik asopisa "Hrvatski" takoer radove svojih poslijediplomanata: Jelene Rude, Ilije Protuera, Vladimira Kruia, Ines kufliHorvat i Gee Cetini. U Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine, 1. svezak (u tisku), pristupnik je autor sto etrdeset i triju (143) natuknica, odnosno enciklopedijskih lanaka (128 kartica). Nisu bodovani enciklopedijski lanci niti struni radovi u asopisima.

III. UVJETI REKTORSKOG ZBORA

Prema Odluci o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora od 12. srpnja 2006. pristupnik prof. dr. sc. Vlado Pandi ima sljedee uvjete za reizbor u zvanje redovitog profesora (u trajnom zvanju): 1. Trideset (30) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; etrnaest (14) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; etrnaest (14) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave govornoga i pismenoga izraavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; tri (3) godine izvodio je na Sveuilitu u Bordeauxu (Francuska) nastavu iz kolegija: Suvremeni hrvatski jezik, Hrvatska knjievnost, Lektorske vjebe, Prevoditeljske vjebe i Povijest hrvatske kulture; dvije (2) godine izvodio je nastavu iz izbornoga nastavnog predmeta Govornitvo (predavatvo) za studente hrvatskoga jezika; etiri (4) godine izvodio je nastavu iz izbornoga nastavnog predmeta Teorija i praksa nastave govornoga izraavanja; pet (5) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru, odnosno Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru; dvije (2) godine izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Osnove govornitva u Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru; tri (3) godine izvodio je nastavu iz

49 nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Splitu. Predstojnik je Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2000-2007). U razdoblju nakon posljednjega izbora (2002-2007) predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obvezatne nastavne predmete i kolegije: Teoriju nastave knjievnosti, Knjievnost u nastavi, Metodiku nastave hrvatskog jezika, Metodiku nastave govornoga i pismenog izraavanja te izborni nastavni predmet Teorija i praksa nastave govornoga izraavanja. S odobrenjem Fakultetskoga vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu izvodio je nastavu u Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru (2005-2007) i na Filozofskom fakultetu u Splitu (2004-2007). Gostovao je kao predava na Pedagokom fakultetu u Mariboru i Uiteljskom fakultetu u akovcu. Dobivao je samo odline studentske ocjene (i pljesak) za svoja predavanja. Odrao je vie od 1.500 ispita u proteklih pet godina iz dvaju nastavnih predmeta: Metodika nastave hrvatskoga jezika i Metodika nastave knjievnosti. U trideset godina ispitivanja ni jedan se student nije poalio na njegovo ispitivanje. Mnogi su njegov nain ispitivanja isticali kao uzoran za svoj budui nastavniki rad. 2. Autor je sedam (7) sveuilinih udbenika za studente kroatistike (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Filozofskom fakultetu u Splitu i Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru). Njegovim knjigama slue se i studenti u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i na Kosovu. Objavio je devet (9) znanstvenih knjiga, a jedna je u tisku. 3. Pod pristupnikovim mentorstvom obranjena su ukupno etrdeset etiri (44) diplomska rada. U razdoblju 2002-2007. bio je mentor sedamnaest (17) studentica i studenata tijekom izrade diplomskoga rada; jedne (1) magistrantice (Jelene Rude) koja je obranila magistarski rad; jedne (1) doktorandice (mr. sc. Jadranke NemethJaji) iz Splita i jednoga (1) doktoranda (mr. sc. Mazloma Kumnove) iz Pritine (Kosovo) koji su obranili svoje doktorske radove (ukupno: dva /2/). Do kraja 2007. oekuje obranu jednoga (1) magistarskog rada i dvaju (2) doktorskih radova (jednoga na Sveuilitu u Zadru). Trenutano kao mentor sudjeluje u izradi pet (5) diplomskih radova, etiriju (4) magistarskih radova i est (6) doktorskih radova. Bio je konzultant: trima (3) magistranticama na Pedagokom fakultetu u Mariboru, jednoj (1) doktorandici na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, jednoj (1) doktorandici na Filolokom fakultetu u Skopju i jednom (1) doktorandu na parikoj Sorbonni. Bio je lan Vijea za organizaciju poslijediplomskog studija iz kroatistike (2000-2002). U koautorstvu sa svojom bivom studenticom Geom Cetini objavio je est (6) knjiga (dva /2/ udbenika, dva /2/ prirunika za profesore i dvije /2/ stvaralake vjebenice); s bivom studenticom Ljubicom Benovi (i radnom skupinom) koautor je dvaju (2) nastavnih programa hrvatskoga jezika za etverogodinje strukovne kole; s bivom studenticom Vesnom Muhoberac (i radnom skupinom) koautor je Programa hrvatskoga jezika za gimnazije; s bivom studenticom Jasminkom Salamon (i radnom skupinom) koautor je Programa hrvatskoga jezika za vie razrede osnovne kole. 4. Objavio je dva (2) znanstvena rada u znanstvenom asopisu u koautorstvu sa svojim doktorandima: mr. sc. Jadrankom Nemeth-Jaji i mr. sc. Mazllomom Kumnovom. Uredio je kao glavni urednik asopisa "Hrvatski" takoer radove svojih

50 poslijediplomanata: Jelene Rude, Ilije Protuera, Vladimira Kruia, Ines kufliHorvat i Gee Cetini. 5. Nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, u razdoblju (2001-2007), sudjelovao je na dvadeset i jednom (21) znanstvenom skupu; esnaest (16) meunarodnih; etrnaest (14) priopenja na meunarodnim skupovima (ukupno: esnaest /16/ priopenja); voditelj (4), predsjedatelj (11); pozvano predavanje (4). Ukupno je sudjelovao na etrdeset osam znanstvenih skupova (48). Odrao je trideset est (36) priopenja na znanstvenim skupovima, a od toga dvadeset pet (25) na meunarodnim znanstvenim skupovima. Pristupnik je bio osam (8) puta pozvan kao predava na meunarodne znanstvene skupove: Peuh (Maarska), 1982; Graz (Austrija), 1991; Sarajevo (Bosna i Hercegovina), 1994; marjeke Toplice (Slovenija), 2001; Zagreb, 2001; Subotica (Vojvodina, Srbija), 2003; Kijevo, 2005; Oraje (Bosna i Hercegovina), 2006. U ulozi voditelja priprema dva meunarodna znanstvena skupa u Hrvatskoj (u srpnju 2008. u Kijevu kraj Knina o ivotu i djelu Vjekoslava Kaleba; u listopadu 2008. u Zagrebu o ivotu i djelu prof. dr. sc. Stjepka Teaka) i jedan meunarodni znanstveni skup u Bosni i Hercegovini (u rujnu 2008. o knjievnom djelu Antuna Branka imia). Kao lan Organizacijskog odbora priprema Meunarodni znanstveni skup o ivotu i djelu fra Ambroza Matia (u prosincu 2007. u Sarajevu). 6. Pet godina je glavni urednik znanstvenoga asopisa "Hrvatski" (2003-2007); tri godine (2005-2007) urednik radova (u zbornicima radova i pjesama) meunarodnih strunih i znanstvenih skupova u Kijevu o ivotu i djelu hrvatskih knjievnika Antuna Branka imia, Tina Ujevia i Vlade Gotovca; urednik struke u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine Hrvatskoga leksikografskog instituta u Mostaru (2003-2007); lan Urednitva asopisa "ivot i kola" u Osijeku (2006-2007); lan Urednitva sveuilinoga asopisa "Hum" u Mostaru (2006-2007); lan Urednitva zbornika radova znanstveno-strunih skupova s meunarodnom suradnjom Prema kvalitetnoj koli u Splitu (2005-2007). 7. Recenzirao je vie od trideset lanaka u znanstvenim asopisima i zbornicima radova sa znanstvenih skupova (2002-2007). Bio je recenzent triju studijskih programa, sedam znanstvenih projekata i desetak sveuilinih udbenika (Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I, Zagreb, 1996. i Teorija i praksa hrvatskoga jezika, 2, Zagreb, 1997; Anelka Peko - Ana Pintari, Uvod u didaktiku hrvatskoga jezika, Osijek, 1999; Milorad Nikevi, Na civilizacijskim ishoditima, Osijek, 1999; Gojko Zovko, Peripatologija, Zagreb, 1998; Manja Kovaevi, Metodiko-knjievna motrita, Ante Been, Epistemologija metodike i dr.). Recenzirao je etiri nastavna programa za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta (2005-2007). 8. Voditelj je znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki predloak (broj projekta: 130-1301001-1024). Suradnik je na znanstvenom projektu Knjievni, jezini i kulturoloki aspekti hrvatsko-makedonskih odnosa (broj projekta: 130-0000000-3096). Sudjelovao je u trima domaim i dvama meunarodnim strunim i znanstvenim projektima.

51

9. Tri godine je predavao na Sveuilitu u Bordeauxu (Francuska). Bio je ukljuen u struni i znanstveni projekt Prijevodi junoslavenskih knjievnosti. 10. Pristupnik je bio osam (8) puta pozvan kao predava na meunarodne znanstvene skupove: Peuh (Maarska), 1982; Graz (Austrija), 1991; Sarajevo (Bosna i Hercegovina), 1994; marjeke Toplice (Slovenija), 2001; Zagreb, 2001; Subotica (Vojvodina, Srbija), 2003; Kijevo, 2005; Oraje (Bosna i Hercegovina), 2006. 11. Bio je recenzent triju (3) studijskih programa, sedam (7) znanstvenih projekata i desetak sveuilinih udbenika (Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I, Zagreb, 1996. i Teorija i praksa hrvatskoga jezika, 2, Zagreb, 1997; Anelka Peko - Ana Pintari, Uvod u didaktiku hrvatskoga jezika, Osijek, 1999; Milorad Nikevi, Na civilizacijskim ishoditima, Osijek, 1999; Gojko Zovko, Peripatologija, Zagreb, 1998; Manja Kovaevi, Metodiko-knjievna motrita, Ante Been, Epistemologija metodike i dr.). 12. Pristupnik je bio dopredsjednik (i jedan od utemeljitelja) Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (1990-1991); glavni urednik Glasnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (1990-1991); proelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2000-2002). Sada je predsjednik Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Hrvatskoga filolokog drutva (2003-2007). Predstojnik je Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

IV. OCJENA I PRIJEDLOG

Pristupnik prof. dr. sc. Vlado Pandi ostvario je u svojem dosadanjem znanstvenome, strunom i nastavnom radu u visokom kolstvu sljedee znanstvene, strune i nastavne rezultate: Objavio je devet (9) znanstvenih knjiga: Hrvatski roman u koli (1989), Hrvatski jezik, pismenost i knjievnost u bosanskohercegovakom kolstvu (2001), Putovima kolske recepcije knjievnosti (2001), Hrvatski roman u koli, II. promijenjeno izdanje (2001), Profesori i uenici, hrvatski pisci (2001), Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli (2001), Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti (2004), Pouke i muke po hrvatskome jeziku u Bosni i Hercegovini (2006) i Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva (2007). Knjiga Recepcija djeje knjievnosti je u tisku (2007). U tim knjigama, u razvijenom interdisciplinarnom diskursu, sustavno analizira problematiku metodike nastave knjievnosti, hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja, a vrlo je znaajnu pozornost posvetio povijesti knjievnoga odgoja, uenja i pouavanja hrvatskoga jezika te jezinoga izraavanja u svijetu. Razotkrivajui irine znanstvenih obzora, autor je specifinom akribijom, znanstvenom pomnou, preciznou i pronicljivou napisao znaajna znanstvena djela. Objavio je zanimljivu i poticajnu knjigu strunih recenzija, prikaza, kritika, proslova, pogovora i drugih tekstova: Nagovori i zagovori (2004), a u tisku je druga

52 knjiga Udbenici i prirunici hrvatskoga jezika (2007), takoer izbor prikaza, recenzija i dr. Obje knjige pokazuju irinu pristupnikovih interesa koji nadilaze metodike obzore i razgovijetno svjedoe o strunoj i iskustvenoj stupnjevitosti njegovih prosudbi i ocjena strunih, znanstvenih i drugih knjiga. Posebnu pozornost zasluuju i dvije monografije-prirunici (u suautorstvu) za profesore hrvatskoga jezika u gimnazijama: Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 1 (2004) i Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 3 (2004). Pristupnik se potvrdio kao praktini metodiar objavljivanjem (u suautorstvu, ali i redovito je voditelj projekta izrade) mnogih udbenika i prirunika iz knjievnosti, hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja ponajvie za srednjokolce, te za uenike u viim razredima osnovne kole, uenike u prvome, drugom, treem i etvrtom razredu hrvatskih osnovnih kola u inozemstvu te za studente (iz svjetske knjievnosti), to ini ukupno trideset sedam (37) udbenika i prirunika (dvadeset osam prvih i devet promijenjenih i dopunjenih izdanja). Uglavnom su te knjige u dugogodinjoj uporabi. Udbenici su oblikovani u skladu s uzornim nastojanjima, naelima i standardima stvaranja svrhovitih recepcijsko-izraajnih ili problemskorecepcijskih udbenika knjievnosti. Udbeniki prijenos znanstvenih spoznaja, umjetnikih postignua i izraajnoga umijea ima oslonac u modernim didaktikim teorijama, ponajprije i ponajvie knjievnim recepcijskim teorijama, pa teorijama obavijesnosti, stvaralakim teorijama i teorijama spoznaje. Nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora pristupnik je objavio (kao autor ili u suautorstvu) dvadeset jedan (21) udbenik i prirunik: jedanaest (11) prvih (novih) izdanja i deset (10) ponovljenih izdanja. Ukupno kao autor ili u suautorstvu pristupnik je objavio: etrdeset sedam (47) znanstvenih i strunih knjiga (trideset osam /38/ prvih i devet /9/ promijenjenih ili dopunjenih izdanja) i pedeset dva (52) ponovljena, nepromijenjena izdanja. Objavio je, nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, osamnaest (18) radova u zbornicima i znanstvenim asopisima razine a1 (1) i a2 (17). Veina je tih radova po drugi put objavljena i u njegovim knjigama. Gotovo svaki njegov rad je interdisciplinaran. U sreditu njegova znanstvenog interesa ponajprije je kolska recepcija knjievnosti, povijest uenja i pouavanja govornitva, metodika nastave hrvatskoga jezika i druga kroatistika istraivaka problematika. Ukupno je u asopisima i izbornicima objavio ezdeset pet (65) radova koji su vrednovani kao znanstveni. Znaajne su i njegove uzorne lektirne te druge knjige (20). Posebno treba izdvojiti: Hrvatske usmene prie (2004) i Antun Branko imi, Preobraenja i druge izabrane pjesme (2005). Nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, u razdoblju (2001-2007), sudjelovao je na dvadeset i jednom (21) znanstvenom skupu; esnaest (16) meunarodnih; etrnaest (14) priopenja na meunarodnim skupovima (ukupno: esnaest /16/ priopenja); voditelj (4), predsjedatelj (11); pozvano predavanje (4). Ukupno je sudjelovao na etrdeset osam znanstvenih skupova (48). Odrao je trideset est (36) priopenja na znanstvenim skupovima, a od toga dvadeset pet (25) na meunarodnim znanstvenim skupovima. Bio je osam (8) puta pozvan kao predava na meunarodne znanstvene skupove.

53 Priopenjima o aktualnim znanstvenim temama dao je znaajan doprinos, a posebne pohvale u sredstvima priopivanja dobio je za voenje meunarodnih strunih i znanstvenih skupova u Kijevu kraj Knina. Neuobiajeno je da se na kraju tih skupova predstavljaju otisnuti zbornici radova koje pristupnik obino prireuje dva-tri mjeseca prije poetka meunarodnoga znanstvenog skupa. Pristupnik kao glavni urednik vrlo uspjeno ureuje "Hrvatski", asopis za teoriju i praksu nastave hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornoga i pismenoga izraavanja te medijske kulture. Osigurao je suradnju istaknutih hrvatskih jezikoslovaca, a potaknuo je na suradnju i povelik broj istaknutih stranih znanstvenika koji recenziraju radove. asopis Hrvatski ima meunarodno uredniko vijee (savjetnike urednitva) te se moe oekivati da e postii znaajnu referiranost u meunarodnim bazama podataka. U asopisima, zbornicima i raznim knjigama pristupnik je objavio povelik broj vrlo zanimljivih strunih radova. Ako im se prikljue mnogi udbenici i prirunici, lektirne i druge knjige, recenzije, prikazi, osvrti, predgovori i pogovori u knjigama, moe se nedvojbeno zakljuiti da pristupnik pokazuje vrlo veliku strunu aktivnost i produktivnost te izvrsno poznavanje strune problematike, jasnou izlaganja i posebno usustavljen odnos prema suvremenim metodikim i jezikoslovnim temama. Nakon izbora za redovitog profesora sudjelovao je na mnogim strunim skupovima uitelja i profesora hrvatskoga jezika diljem Hrvatske. Jedan je od najtraenijih predavaa na raznim seminarima i strunim skupovima, predstavljaa knjiga i govornika. Ukupno je sudjelovao na nekoliko stotina strunih skupova (seminara) za uitelje i profesore hrvatskoga jezika i knjievnosti. Pristupnik je kao predsjednik Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Hrvatskoga filolokog drutva uzorno angairan u promidbi jezikoslovlja i metodike nastave hrvatskoga jezika, knjievnosti, jezinoga izraavanja i medijske kulture. Ima znaajne zasluge to su neke tribine (primjerice u Splitu) postale znaajna sredita promidbe hrvatske kulture, promiljanja strune jezikoslovne i metodike problematike te poticaja odgoju mladih narataja. etrdeset godina pristupnik s podjednakim zanosom obavlja svoje nastavnike obveze. Neprekidno nastoji modernizirati nastavu ukljuujui najnovije metodike strategije. Ukljuuje studente u samostalan nastavni rad i istraivanje metodike problematike. O uspjenosti njegovih predavanja i seminara najbolje govori iznimno velik broj zainteresiranih sluaa: studenata kroatistike, ali i studenata drugih studijskih skupina i fakulteta. Studenti istiu da ni jedno njegovo predavanje nije zavrilo bez zasluenog pljeska. Kao uspjean mentor (2002-2007) znaajno je pridonio izobrazbi mladih znanstvenika. Bio je mentor: sedamnaest studentica i studenata tijekom izrade diplomskoga rada, jedne magistrantice i dvaju doktoranada. Do kraja 2007. oekuje obranu jednoga magistarskog rada i dvaju doktorskih radova. Budui da je jedan njegov doktorand s Uiteljskog fakulteta u Pritini, te da je bio konzultant trima magistranticama s Pedagokog fakulteta u Mariboru, jedne doktorandice s Filozofskog fakulteta u Ljubljani, jedne doktorandice s Filolokog fakulteta u Skopju te jednoga doktoranda s parike Sorbonne, stekao je znaajnu meunarodnu afirmaciju.

54

Pristupnik prof. dr. sc. Vlado Pandi iskusni je znanstvenik i sveuilini nastavnik, specijalist za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti, povjesniar metodike nastave hrvatskoga jezika, kolske recepcije knjievnosti i uenja i pouavanja govornoga i pismenoga izraavanja, sudionik, organizator i voditelj znanstvenih skupova, urednik znanstvenih i strunih zbornika, asopisa i knjiga, voditelj i suradnik znanstvenih projekata. Nakon uvida u cjelokupnu propisanu dokumentaciju te prikaza i ocjene znanstvene, strune i nastavne djelatnosti pristupnika prof. dr. sc. Vlade Pandia zakljuujemo: a) Pristupnik ispunjava sve uvjete iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03, 198/03, 105/04 i 174/04). b) Pristupnik je ispunio minimalne uvjete Znanstvenoga podrunog vijea za humanistike znanosti za znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora (u trajnom zvanju), zato to je, u razdoblju od pokretanja postupka za izbor u znanstvenonastavno zvanje redovitog profesora 2001. do pisanja ovoga izvjea u rujnu 2007: objavio je dvadeset pet (25) knjiga: etiri (4) znanstvene, dvadeset i jedan (21) udbenik i prirunik, ime je ostvario 287,98 bodova (ukupno je objavio etrdeset sedam /47/ knjiga; pedeset dva /52/ ponovljena, nepromijenjena izdanja knjiga); objavio je osamnaest (18) znanstvenih radova u znanstvenim zbornicima i asopisima razine a1 i a2, ime je ostvario 34,85 bodova (ukupno je objavio ezdeset pet /65/ znanstvenih radova u asopisima).

Pristupnik je dakle nakon pokretanja postupka za izbor u znanstvenonastavno zvanje redovitog profesora ostvario ukupno: 322,83 boda. Ukupnim brojem bodova (322,83), ukljuujui i zadanu vrijednosnu strukturu radova, ostvario je propisane uvjete za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (u trajnom zvanju). c) Pristupnik je ispunio minimalne uvjete Rektorskog zbora Republike Hrvatske (Narodne novine br. 106 od 27. rujna 2006) za reizbor u zvanje redovitog profesora (u trajno zvanje), zato to je, nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (2001.), do pisanja ovog izvjea: u svojstvu nastavnika (stalnog i gostujueg) na trima visokim uilitima izvodio nastavu izrazito vie od esto (600) norma sati; autor je sedam (7) sveuilinih udbenika (napisao deset /10/ znanstvenih knjiga); pod njegovim mentorstvom obranjeno je u zadnjih pet godina sedamnaest (17) diplomskih radova, a ukupno etrdeset pet (45) diplomskih radova; s jednom

55 bivom studenticom objavio je est (6) knjiga, a s jo s tri studentice etiri (4) nastavna programa; u posljednjih pet godina pod njegovim mentorstvom obranjen je jedan (1) magistarski rad i dva (2) doktorska rada; s doktorandima je objavio po jedan rad u znanstvenom asopisu; u posljednjih pet godina odrao je esnaest (16) priopenja na znanstvenim skupovima, a od toga etrnaest (14) na meunarodnim znanstvenim skupovima; pet godina je glavni urednik znanstvenog asopisa "Hrvatski"; bio je tri godine urednik zbornika radova sa znanstvenih skupova; odrao je etiri pozvana predavanja na meunarodnim znanstvenim skupovima; recenzirao je vie od trideset (30) lanaka u znanstvenim asopisima i zbornicima radova sa znanstvenih skupova; voditelj je znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki predloak (broj projekta: 130-1301001-1024); suradnik je na projektu Knjievni, jezini i kulturoloki aspekti hrvatsko-makedonskih odnosa (broj projekta: 1300000000-3096); tri (3) godine je predavao na Sveuilitu u Bordeauxu (Francuska); bio je ukljuen u projekt Prevoenje junoslavenskih knjievnosti; bio je (u razdoblju. 2001-2006) pozvani predava na etiri (4) meunarodna znanstvena skupa; bio je recenzent triju (3) studijskih programa, sedam (7) znanstvenih projekata i vie od deset sveuilinih udbenika; obnaao je elnu dunost u strukovnoj asocijaciji iz svoga znanstvenog podruja.

Budui da pristupnik prof. dr. sc. Vlado Pandi udovoljava svim zahtjevima u za to propisanima odgovarajuim zakonima i podzakonskim aktima, predlaemo da se reizabere u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (trajno zvanje) za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

56

V. POPIS RADOVA
1. Radovi objavljeni do pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora: I. ZNANSTVENI RADOVI: I.a Knjige: 1. 2. 3. 4. 5. Hrvatski roman u koli, Liber, Zagreb, 1989, 108 str., ISBN 86-329-0390-X Hrvatski jezik, pismenost i knjievnost u bosanskohercegovakom kolstvu, Profil, Zagreb, 2001, 189 str., ISBN 953-200-328-2 Putovima kolske recepcije knjievnosti, Profil, Zagreb, 2001, 176 str., ISBN 953-200-455-8 Hrvatski roman u koli, II. promijenjeno izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 271 str., ISBN 953-200-326-6 Profesori i uenici, hrvatski pisci, Birotisak, Zagreb, 2001, 193 str., ISBN 9536156-21-0 I.b Radovi u asopisima i zbornicima: 6.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

Predkolsko dijete i knjiga, Roditelji i kola, Zagreb, 1977, 6, str. 7-9. Metodiki pristup Balzakovu romanu Otac Goriot u srednjoj koli, Knjievnost i jezik, Beograd, 1978, 2-3, str. 207-219. Odnos uenika prema romanu i kolskoj interpretaciji romana, I. dio, ivot i kola, Osijek, 1978, 7-8, str. 395-400. Jedna mogunost pristupa romanu Zloin i kazna F. M. Dostojevskoga u srednjoj koli, Pedagoki rad, Zagreb, 1978, 7-8, str. 365-373. Pregled suvremene metodike nastave romana u Francuskoj, Knjievnost i jezik, Beograd, 1978, 4, str. 322-328. Odnos uenika prema romanu i kolskoj interpretaciji romana, II. dio, ivot i kola, Osijek, 1979, 1-2, str. 50-54. Razmatranje o slobodnim aktivnostima u usmjerenom obrazovanju s osobitim obzirom na drutvo prijatelja dramske umjetnosti, Suvremena metodika, Zagreb, 1979, 2, str. 96-101. Jedna mogunost pristupa romanu Divota praine u usmjerenom obrazovanju, Suvremena metodika, Zagreb, 1979, 4, str. 276-287. Problemsko-recepcijski pristup Kovaievu romanu U registraturi, I. dio, ivot i kola, Osijek, 1980, 3-4, str. 213-221. Metodiki pristup Krleinu romanu Povratak Filipa Latinovicza, I. dio, Pedagoki rad, Zagreb, 1980, 3-4, str. 145-151. Problemsko-recepcijski pristup Kovaievu romanu U registraturi, II. dio, ivot i kola, Osijek, 1980, 5-6, str. 309-315. Metodiki pristup Krleinu romanu Povratak Filipa Latinovicza, II. dio, Pedagoki rad, Zagreb, 1980, 5-6, str. 241-247.

57

18. Problemsko-recepcijski pristup Boievu romanu Kurlani, Obrazovanje i rad, 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40.
Zagreb, 1980, 7, str. 15-28. Roman u nastavi knjievnosti izmeu dva rata, kolski vjesnik, Split, 1980, 3, str. 265-272. enoin roman Zlatarovo zlato u spletu modernih metodikih koncepcija i teorije recepcije, I. dio, Suvremena metodika, Zagreb, 1980, 2, str. 123-129. enoin roman Zlatarovo zlato u spletu modernih metodikih koncepcija i teorije recepcije, II. dio, Suvremena metodika, Zagreb, 1980, 3, str. 268-278. Odnos nastavnika prema romanu i kolskoj interpretaciji romana, ivot i kola, Osijek, 1981, 3-4, str. 116-126. Nastava romana u Hrvatskoj na koncu 19. i poetku 20. stoljea, kolski vjesnik, Split, 1982, 2, str. 161-169. Recepcija Marinkovieva romana Kiklop u usmjerenom obrazovanju, ivot i kola, Osijek, 1983, 2, str. 165-178. Recepcija kritike djeje knjievnosti u kolskim relacijama, Kulturni ivot, Beograd, 1983, 1-2, str. 38-42. Knjievnost i odgoj, Sam. vaspitanje, Loznica, 1983, 2, str. 89-94. Francuska eksplikacija teksta, kolski vjesnik, Split, 1984, 1, str. 28-30. Osnovni tokovi kolske interpretacije romana u Jugoslaviji od 1945. do 1979, I. dio, ivot i kola, Osijek, 1984, 4, str. 357-367. Problemska nastava knjievnosti i teorija recepcije. U knjizi: Problemsko uenje u nastavi (Zbornik radova Znanstvenog skupa o problemskoj nastavi) , Loznica, 1984, str. 100-103. Osnovni tokovi kolske interpretacije romana u Jugoslaviji od 1945. do 1979, II. dio, ivot i kola, Osijek, 1984, 5, str. 467-477. Djeja knjiga i oekivani recipijenti, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1984, 4, str. 215-221. Knjievnost u starom grkom odgoju: od Homera do Platona, Izokrata i Aristotela, Sam. vaspitanje, Loznica, 1985, 3, str. 273-277. Knjievnost u helenistikom odgoju, Sam. vaspitanje, Loznica, 1985./1986, 2, str. 81-87. Dananja recepcija enoina Prijana Lovre, 15 dana, Zagreb, 1988, 3, str. 17-19. Knjievnost u odgoju i obrazovanju i slika, Suvremena metodika, Zagreb, 1990, 4, str. 194-197, ISSN 1330-0105 Knjievnost u starom rimskom odgoju, Radovi Zavoda za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1990, 25, str. 29-40, YU ISSN 0514-5090 kolske kazaline djelatnosti u Hrvatskoj, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1990, 5-6, str. 321-327, ISBN 0503-1575 Izbjegla djeca iz Bosne i Hercegovine i uenje hrvatskoga jezika, Suvremena metodika (Hrvatski jezik u koli), Zagreb, 1993, 2-3, str. 56-63, ISSN 13300105 Pismo i grafija u hrvatskim kolskim knjigama u prvoj polovici 19. stoljea u Bosni i Hercegovini, Radovi Zavoda za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1993-94, 28-29, str. 29-57, ISSN 0514-5090 Hrvatske poetnice u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeu. U knjizi: Uloga Katolike crkve u razvoju hrvatskoga kolstva (Zbornik radova Znanstvenoga

58 skupa o ulozi Katolike crkve u razvoju hrvatskoga kolstva), Zagreb, 1994, str. 125-138, UDK 371:282> (497.5) (091), UDK 282:371> (497.5) (091) Andrija Kujundi hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj, Bosna franciscana (asopis Franjevake teologije iz Sarajeva), Samobor, 1995, 2, str. 88-100, ISSN 1330-7487 Hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj Stjepan Marijanovi, Bosna franciscana, Samobor, 1995, 3, str. 115-130, ISSN 1330-7487 Pravopisno-jezino i pedagoko-didaktiko znaenje Jukieva Poetka pismenstva, Bosna franciscana, Samobor, 1995, 4, str. 88-98, ISSN 1330-7487 O jezikoslovnim pogledima i jeziku prof. Ante Kostantina Matasa, hrvatskoga narodnog preporoditelja u Dalmaciji. U knjizi: Ante Kostantin Matas, njegovo vrijeme i djelo (Zbornik radova Znanstvenog skupa o Anti Kostantinu Matasu u Splitu), Zagreb, 1995, str. 57-68, ISBN 953-6159-14-7 Metodoloke (metodike) znaajke programa hrvatskoga jezika za gimnazije i strukovne kole, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1996, 1, str. 12- 26, UDK: 371.3:806.62(4)(073) Rije za Hrvatsku. Prinosi hercegovakih Hrvata temeljima hrvatske knjievnosti. U knjizi: Hercegovina - na zaviaj, Zagreb, 1996, str. 33-35. enoin roman Zlatarovo zlato u spletu modernih metodikih koncepcija i teorije recepcije (doradba ve objavljenog rada po elju urednika). U knjizi: Hrvatski u koli (zbornik reprezentativnih metodikih radova), Zagreb, 1996, str. 87-105, ISBN 953-0-50302-4 Fra Grgo Marti pisac hrvatskih kolskih knjiga . U knjizi: Fra Grgo Marti i njegovo doba (Zbornik radova Znanstvenog skupa fra Grgo Marti i njegovo doba), Zagreb, 1996, str. 335-346, ISBN 953-97055-09 Antun Branko imi (1898 - 1925), kolske novine, Zagreb, 1998, 38, str. 8-9, ISSN 0037-6531 Herceg-Bosna u Truhelkinim romanima Vojaa i Finis Hercegovinae. U knjizi: Zlatni danci - ivot i djelo Jagode Truhelke (Zbornik radova znanstvenog skupa: Zlatni danci - ivot i djelo Jagode Truhelke), Osijek, 1998, str. 155-170, ISBN 953-154-366-6 Hrvatsko srednje kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, ivot i kola, Osijek, 1999, 1-2, str. 9-22, ISBN 0044-4855 Hrvatsko osnovno kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, ivot i kola, Osijek, 2000, 3, str. 5-14, ISBN 0044-4855

41. 42. 43. 44.

45. 46. 47.

48. 49. 50.

51. 52.

II. STRUNI RADOVI: II.a Knjige (udbenici):

53. Suautor: Petar Prpi, Jezik i izraavanje, udbenik za I. i II. stupanj strukovne
izobrazbe, Birotehnika, Zagreb, 1990, 78 str., UDK 808.62 (075.4) 54. Suautori: Josip Kekez i Petar Prpi, Knjievnost i scenska umjetnost, itanka hrvatskoga jezika za I. razred srednje kole s talijanskim nastavnim jezikom, Edit, Rijeka, 1992, 142 str., ISBN 86-7127-070-X

59

55. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, Profil, 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74.
Zagreb, 1996, 318 str., ISBN 953-200-057-7 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, Profil, Zagreb, 1996, 352 str., ISBN 953-200-062-3 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, kolske novine, Zagreb, 1996, 180 str., ISBN 953-160-113-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, Profil, Zagreb, 1996, 120 str., ISBN 953-200-113-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, Zagreb, 1996, 230 str., ISBN 953-160-112-2 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, Profil, Zagreb, 1996, 126 str., ISBN 953-200-061-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, II. izdanje, Zagreb, 1997, 232 str., ISBN 953-160-112-2 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred ekonomskih kola, Profil, Zagreb, 1997, 224 str., ISBN 953-200-058-3 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, II. (I. dopunjeno) izdanje, kolske novine, Zagreb, 1997, 180 str., ISBN 953160-113-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1997, 318 str., ISBN 953-200- 057-7 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1997, 352 str., ISBN 953-200-062-3 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1997, 126 str., ISBN 953-200-061-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, II. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 1997, 120 str., ISBN 953-200-058-5 Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 6, udbenik za 6. razred osnovne kole, Alfa, Zagreb, 1997, 208 str., ISBN 953-168-117-1 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, III. izdanje, Profil, Zagreb, 1997, 352 str., ISBN 953-200-062-3 Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 7, udbenik za 7. razred osnovne kole, Alfa, Zagreb, 1998, 254 str., ISBN 953-168-158-9 Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, Profil, Zagreb, 1998, 338 str., ISBN 953-200-064-X Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, Profil, Zagreb, 1998, 307 str., ISBN 953-200-065-8 Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, Profil, Zagreb, 1998, 280 str., ISBN 953-200-066-6 Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, Profil, Zagreb, 1998, 328 str., ISBN 953-200-067-4

60

75. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92.
strukovnih kola, III. izdanje, Profil, Zagreb, 1998, 126 str., ISBN 953-200-0615 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, III. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 1998, 120 str., ISBN 953-200-058-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, III. izdanje, Zagreb, 1998, 232 str., ISBN 953-160-112-2 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, III. (II. dopunjeno) izdanje, kolske novine, Zagreb, 1998, 190 str., ISBN 953160-113-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, III. izdanje, Profil, Zagreb, 1998, 318 str., ISBN 953-200-057-7 Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 6, udbenik za 6. razred osnovne kole, II. izdanje, Alfa, Zagreb, 1998, 208 str., ISBN 953-168-117-1 Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 8, udbenik za 8. razred osnovne kole, Alfa, Zagreb, 1999, 311 str., ISBN 953-168-213-5 Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 7, udbenik za 7. razred osnovne kole, II. izdanje, Alfa, Zagreb, 1999, 254 str., ISBN 953-168-213-7 Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska darovnica, prirunik za V, VI, VII. i VIII. razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, Questor, Zagreb, 1999, 304 str., ISBN 953-96296-7-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, IV. izdanje, Zagreb, 1999, 232 str., ISBN 953-160-112-2 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, IV. (III. dopunjeno) izdanje, kolske novine, Zagreb, 1999, 190 str., ISBN 953160-113-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 318 str., ISBN 953-200-057-7 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 126 str., ISBN 953-200-0615 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, IV. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 120 str., ISBN 953-200-058-5 Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, V. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 352 str., ISBN 953-200-062-3 Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 338 str., ISBN 953-200-064-X Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 311 str., ISBN 953-200-065-8 Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 328 str., ISBN 953-200-066-6

61

93. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti
razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, II. izdanje, Profil, Zagreb, 1999, 328 str., ISBN 953-200-067-4 94. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, III. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 338 str., ISBN 953-200-064-X 95. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, VI. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 352 str., ISBN 953-200-062-3 96. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 6, udbenik za 6. razred osnovne kole, III. izdanje, Alfa, Zagreb, 2000, 208 str., ISBN 953-168-117-1 97. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska itanka 5, udbenik za 5. razred osnovne kole, I. izdanje, Alfa, Zagreb, 2000, 208 str., ISBN 953-168-243-7 98. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, III. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 311 str., ISBN 953-200-065-8 99. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, III. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 280 str., ISBN 953-200-066-6 100. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, III. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 328 str., ISBN 953-200-067-4 101. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, V. izdanje, Zagreb, 2000, 232 str., ISBN 953-160-112-2 102. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, V. (IV. dopunjeno) izdanje, kolske novine, Zagreb, 2000, 190 str., ISBN 953160-113-5 103. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 318 str., ISBN 953-200-057-5 104. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 126 str., ISBN 953-200-061-5 105. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, V. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 2000, 120 str., ISBN 953-200-058-5 106. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, VI. izdanje, Zagreb, 2001, 232 str., ISBN 953-160-112-2 107. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 3, udbenik za III. razred ekonomskih kola, VI. (V. dopunjeno) izdanje, kolske novine, Zagreb, 2001, 190 str., ISBN 953160-113-5 108. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, VI. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 318 str., ISBN 953-200-057-7 109. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, VI. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 126 str., ISBN 953-200-0615 110. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola, VI. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 120 str., ISBN 953-200-058-5

62

111. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi
razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 338 str., ISBN 953-200-064-X 112. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 311 str., ISBN 953-200-065-8 113. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 280 str., ISBN 953-200-066-6 114. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 352 str., ISBN 953-200-062-3 115. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, IV. izdanje, Profil, Zagreb, 2001, 328 str., ISBN 953-200-067-4 II.b Struni radovi u zbornicima, asopisima, listovima i dr.:

116. O radu literarne druine, Prosvjetni list, Sarajevo, 1970, 356, str. 6. 117. Sistematiziranje gradiva iz pravopisa u VIII. razredu osnovne kole, kola
danas, Mostar, 1970, 3, str. 151-156. 118. O radu s literarnim druinama (promjene ve objavljenog teksta u izvedbi urednika asopisa), kola danas, Mostar, 1971, 3-4, str. 131-134. 119. Sistematiziranje gradiva iz pravopisa u VIII. razredu osnovne kole (po elji i odluci urednika asopisa ponovno tiskan ve objavljeni tekst s njihovim korekcijama), Naa kola, Sarajevo, 1972, 1-2, str. 45-50. 120. Metodiko djelo Novaka Novakovia, Suvremena metodika, Zagreb, 1977, 1, str. 59-63. 121. Metodiko djelo Antice Anto, Suvremena metodika, Zagreb, 1977, 2, str. 133137. 122. Prof. dr. Pero imlea kao metodiar nastave materinskog jezika, Suvremena metodika, Zagreb, 1977, 3, str. 211-217. 123. Ptica lira leti nebom... (Izbor iz suvremene francuske poezije za djecu), Modra lasta, Zagreb, 1977, 12, str. 18-19. 124. Element-film u nastavi hrvatskoga jezika i knjievnosti. U knjizi: Metodike osnove za primjenu filma u nastavi (knjiga II) , Filmoteka 16, Zagreb, 1978, str. 28-55. 125. Metodiko djelo Mare Zuber, Suvremena metodika, Zagreb, 1978, 1, str. 41-47. 126. Kolektivno predavanje, kolske novine, Zagreb, 1978, 9, str. 14. 127. Bibliografija metodikih radova o djelima Miroslava Krlee , kolske novine, Zagreb, 1978, 38-39, str. 11. 128. Izbor knjiga (s metodikim komentarima) o Miroslavu Krlei, Suvremena metodika, Zagreb, 1979, 1, str. 80-84. 129. Filmizirana komunikacija s Krleinim djelom, Suvremena metodika, Zagreb, 1979, 1, str. 75-77. 130. Kratak bibliografski pregled suvremene metodike nastave romana u Sovjetskom Savezu na ruskom jeziku, Knjievnost i jezik, Beograd, 1980, 1, str. 67-73.

63

131. Knjievno djelo i uenik u sreditu panje, kolske novine, Zagreb, 1980, 18-19,
str. 18. 132. Progovor za jednu novu kolsku recepciju Prosjaka Luke, kolske novine, Zagreb, 1981, 40, str. 10. 133. Zorno spoznavanje odnosa jednine i mnoine kao jezikoslovnih pojmova u niim razredima osnovne kole. U knjizi: Metodike osnove za primjenu filma u nastavi (knjiga 6), Filmoteka 16, Zagreb, 1987, str. 30-38. 134. Suautori: Ante okoli, Zvonimir Dikli, Franjo Lajo, Petar Prpi, Dragutin Rosandi, Mirjana Rosandi-Kleoni, Dragica Skelin i Branko nidari, Kakvo jezino-umjetniko podruje?, kolske novine, 1988, 42, str. 3-4. 135. Jezino i knjievno znanje kandidata za profesore , kolske novine, Zagreb, 1989, 4, str. 14-17. 136. Ime hrvatskog naroda i jezika u hrvatskoj knjievnosti 11-18. stoljea, Krni zaviaj, Ljubuki, 1989, 22, str. 26-31. 137. Hrvatska kultura i kolstvo u traginim nevoljama, Zvonimir, 1990, 1, str. 22. 138. Suautor: Ante Vui, Hrvatske kole u izvaneuropskim zemljama. U knjizi: Hrvatski iseljeniki zbornik, Zagreb, 1991, str. 59-61. 139. Demokracija, nova kola, novi ravnatelji, Prosvjetni list, Sarajevo, 1991, 817, str. 5. 140. Dragi na jezik hrvatski, Rije, Mostar, 1992, 5, str. 17. 141. Dragi na jezik hrvatski: poticaji iz gorine trpljenja, Rije, Mostar, 1992, 6, str. 14-15. 142. Biskup fra Pakal Buconji hrvatski preporoditelj, Drinovaki zov, Drinovci, 1992, 1, str. 9-15. 143. Hrvatska ikavica u muslimanskoj usmenoj knjievnosti. U knjizi: Hrvatski neretvanski zbornik, Metkovi, 1993, 1, str. 195-202. 144. Fra Radoslav (Andrija) Glava, stariji (sveenik i kulturni djelatnik, profesor i uilini ravnatelj, knjievnik i povjesnik) , Drinovaki zov, Drinovci, 1993, 2, str. 11-17. 145. Molitvenik fra Anela Nuia, Drinovaki zov, Drinovci, 1994, 3, str. 18-21. 146. Izbjegla djeca iz Herceg-Bosne i uenje hrvatskog jezika, Hrvatski narodni kalendar Napredak 1994, Sarajevo, 1993, str. 41-53. 147. Hrvatska pismenost i kolstvo u Bosni i Hercegovini, kolske novine, Zagreb, 1994, 24, str. 8-9, ISSN 0037-6531 148. Bosna je ve doivjela etnika ienja, Hrvatski i bonjaki tjednik, Zagreb, 1994, 5, str. 26-27. 149. Hrvatske poetnice u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeu (u posljednjih sedam desetljea turske uprave), kolske novine, 1994, 40, str. 8-9, ISSN 0037-6531 150. Pregled odnosa bosanskohercegovakih Hrvata i Bonjaka-Muslimana, Republika Hrvatska, Zagreb, 1995, 185, str. 49-58. 151. Izbjegla djeca iz Bosne i Hercegovine i uenje hrvatskoga jezika, kolske novine, 1995, 4, str. 8-9, ISSN 0037-6531 152. Hrvatske kole u tisuu dana opsjednutom i muenom Sarajevu. Uvijek u slubi ovjeka, kolske novine, Zagreb, 1995, 7, str. 8, ISSN 0037-6531 153. Hrvati i Bonjaci-Muslimani u BiH u godini 1990., Republika Hrvatska, Zagreb, 1995, 187, str. 33-39.

64

154. Hrvati i Bonjaci-Muslimani u BiH u godini 1990. (II), Republika Hrvatska,

Zagreb, 1995, 188, str. 43-49. 155. Hrvati i Bonjaci-Muslimani u BiH u godini 1990. (III), Republika Hrvatska, Zagreb, 1995, 189, str. 50-56. 156. Hrvati i Bonjaci-Muslimani u BiH u godini 1990. (IV), Republika Hrvatska, Zagreb, 1995, 190, str. 43-50. 157. Bosanica povijesno hrvatsko pismo, kolske novine, Zagreb, 1995, 10, str. 8, ISSN 0037-6531 158. Hrvatski na - najdrai (Pozornost - ljubav - uenje - usavravanje), I, Drutvene obavijesti (Glasilo Hrvatske kulturne zajednice), Zrich, 1996, 3, str. 21. 159. Hrvatski na - najdrai (Pozornost - ljubav - uenje - usavravanje), II, Drutvene obavijesti (Glasilo Hrvatske kulturne zajednice), Zrich, 1996, 4, str. 21. II.c Knjige za kolsku lektiru i druge (urednik, prireiva, pisac predgovora ili pogovora...):

160. Pogovor. U knjizi: Andrija Vuemil, Duvanjska rapsodija, Matica hrvatska,

Zagreb, 1990, str. 79-82, ISBN 86-401-0154-X 161. Bogat unutarnji svijet u pjesnikom jeziku. U knjizi: Antun Golubi, Gost u srcu, Zagreb, 1990, str. 91-93. 162. Sprega milozvuja i vrstih poruka. U knjizi: Kaimir Suac, Blagdanska e, Zagreb, 1990, str. 113-118. 163. Iz krila starih lirskih zanosa. U knjizi: Umberto Lonar, Tiine i nemiri, Split, 1992, str. 111-113. 164. Suautor: Kreimir ego, Bosnia-Hercegovina, Slike rata - War Pictures Kriegsbilder - Images de guerre, I. izdanje (priredili; suautori Predgovora i dr.), Zagreb, 1992, 127 str., ISBN 0-919817-28-9 165. Suautor: Kreimir ego, Bosnia-Hercegovina, Slike rata - War Pictures -Kriegsbilder - Images de guerre, II. izdanje (priredili; suautori Predgovora i dr.), Zagreb, 1993, 127 str., ISBN 0-919817-28-9 166. Rije progovorna, pozdravna etvrtom izdanju. U knjizi: Pejo imi, Zov Hrvata Bosanskog Posavlja, Zagreb, 1993, str. 5-6, ISBN 953-96102-0-6 167. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme (prir., izabrao pjesme, uspostavio izvorne tekstove, metodiki instrumentarij), kolske novine, Zagreb, 1995, 201 str., ISBN 953-160-076-7 168. Neprijeporna nazonost zanimljiva umjetnika. U katalogu: Nikola Vukovi. Izloba u Galeriji INA, Zagreb, 1995. 169. Pogovor. U knjizi: Zvonimir Mari, Na ognjitu, HKD Napredak, Split, 1995, str. 85-88, ISBN 953-96346-3-6 170. Trnom po odurnom. U knjizi: Ivan Dujmovi, Trn, Zagreb, 1995, str. 79-84, 953-62-47-20-8 171. Sunana krinjari, Kakva je to ljubav bila (priredio i napisao popratne /metodike/ tekstove), kolska knjiga, Zagreb, 1995, 48 str., ISBN 953-060452-1

65

172. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme (priredio, napisao
popratne metodike tekstove i dr.), II. (poboljano) izdanje, kolske novine, Zagreb, 1996, 201 str., ISBN 953-160-076-7 173. Hrvatske usmene prie (priredio, napisao popratne metodike tekstove i dr.), kolska knjiga, Zagreb 1996, 136 str., ISBN 953-0-60257-X 174. Antun Gustav Mato, Oko Lobora i drugi putopisi (priredio, napisao popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb 1996, 159 str., ISBN 953-168-077-9 175. Suautor: Josip Kekez, Hrvatske usmene pjesme i brojilice (priredili, napisali popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb, 1996, 143 str., ISBN 953-168075-2 176. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa I. (priredili, napisali popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb, 1996, 184 str., ISBN 953-168-051-7 177. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa II. (priredili, napisali popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb, 1996, 208 str., ISBN 953-168-082-5 178. Fran Maurani, Lie i Mladost-radost (priredio, napisao popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb 1997, 120 str., ISBN 953-168-110-4 179. Alphonse Daudet, Pisma iz mog mlina (priredio, napisao popratne metodike tekstove i dr.), Alfa, Zagreb 1997, 132 str., ISBN 953-168-119-8 180. Suautori: arko Ili i Kreimir ego, Nikola Kordi, Izabrane pjesme (zajedno priredili, a Pandi napisao pogovor), Krni zaviaj, Humac/Ljubuki i Zbornik "Kai", Split, 1997, 173 str., ISBN 953-6640-00-7 181. Draga pria ili dosanjana radost. U knjizi: Ivan Ian Ramljak, San bez uzglavlja, Alfa, Zagreb, 1997, str. 112-118, ISBN 953-168-106-6 182. Srea u enji (pogovor). U knjizi: Mila Vlai, Cijeli vijek tihe enje (eherezadeje 2), Maribor, 1997, str. 41-49, UDK 886.2-1 183. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa I (priredili, napisali popratne tekstove i dr.), II. izdanje, Alfa, Zagreb, 1998, 184. str., ISBN 953-168-051-7 184. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa II (priredili, napisali popratne tekstove i dr.), II. izdanje, Alfa, Zagreb, 1998, 208 str., ISBN 953-168-082-5 185. Nadahnua prvih vidika. U knjizi: Mila Vlai, Moj Mostar, ljubavi moja, Maribor - Mostar, 1999, str. 98-101, ISBN 961-6329-22-7 186. Struno umijee i ljubav prema hrvatskom jeziku. U knjizi: Ilija Protuer, Pravilno govorim hrvatski 2, Split, 1998, str. 12, ISBN 953-96792-1-4 187. Biljeka o piscu i Objavljene knjige Anelka Vuletia. U knjizi (urednik V. Pandi): Anelko Vuleti, Tajna veera (izbor i predgovor Vlatko Pavleti), Profil, Zagreb, 1998, str. 232-235, ISBN 953-6462-74-5 188. "Sunevina" koje drugdje nema. U knjizi: Mila Vlai, Usred jarka sunca, Maribor Mostar, 1999, str. 98-101, ISBN 961-6329-21-9 189. Studije visokog stupnja sugestivnosti. U knjizi: Milorad Nikevi, Na civilizacijskim ishoditima, Osijek, 1999, str. 263-267, ISBN 953-6456-06-0 190. Na krinom putu (Nikola Vukovi, Na krinom putu). U katalogu: Nikola Vukovi, iroki Brijeg, 16. oujka 1999.

66

II.d Metodike upute, nastavni filmovi i druga nastavna sredstva:

191. Metodiki pristup pjesnitvu Antuna Branka imia (umnoene /apirografirane/

metodike upute), Odbor imievih susreta, Drinovci, 1971, 12 str. 192. Metodike upute za Element-film "Jednina i mnoina" (tekstovni prilog u kutiji s filmom), Filmoteka 16, Zagreb, 1979. 193. Sinopsis za Element-film "Ranko Marinkovi", Filmoteka 16, Zagreb, 1979. 194. Sinopsis za Element-film "Tin Ujevi", Filmoteka 16, Zagreb, 1979. 195. Sinopsis za Element-film "Ivo Andri" 1, Filmoteka 16, Zagreb, 1983. 196. Sinopsis za Element- film "Ivo Andri" 2, Filmoteka 16, Zagreb, 1983. 197. Kazete i priruni tekstovi za uenje hrvatskoga jezika (apirograf.), Universit de Bordeaux III, Bordeaux, 1986, 38 str. 198. Metodike upute za Element-film "Ivo Andri" (I. i II. dio) (tekstovni prilog u kutiji s filmom), Filmoteka 16, Zagreb, 1987. 199. Suautor: Boidar Petra, Hrvatske itanke: godinji raspored gradiva iz hrvatskoga jezika, knjievnosti, jezinog izraavanja i medijske kulture u 5, 6, 7. i 8. razredu osnovne kole, Alfa, Zagreb, 2000, 32 str. II.e Nastavni programi:

200. Suautor: Ante Vui, Program rada hrvatskih kola u izvaneuropskim

zemljama, Hrvatska iseljenika matica, Zagreb, 1990, 15 str. 201. Suautori: Vinko Brei, Iva Bubalo, Dunja Falievac, Olga Jambrec, Vesna Muhoberac, Ivo Pranjkovi, Marko Samardija i Stjepko Teak, Program hrvatskoga jezika za gimnazije, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 2, str. 151-161. 202. Suautori: Ljubica Benovi, Vinko Brei, Olga Jambrec, Biserka Jeleni, Ivo Pranjkovi, Marko Samardija i Stjepko Teak, Program hrvatskoga jezika za etverogodinje strukovne kole sa satnicom: 4+4+3+3, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 2, str. 179-185. 203. Suautori: Ljubica Benovi, Vinko Brei, Olga Jambrec, Biserka Jeleni, Ivo Pranjkovi, Marko Samardija i Stjepko Teak, Program hrvatskoga jezika za etverogodinje strukovne kole sa satnicom: 3+3+3+3, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 2, str. 186-192. 204. Suautori: Vinko Brei, Olga Jambrec i Marko Samardija, Program hrvatskoga jezika za trogodinje strukovne kole, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 2, str. 193-197. 205. Suautori: Vinko Brei, Dunja Falievac, Olga Jambrec, Josip Kekez, Jasminka Salamon i Marko Samardija, Program hrvatskoga jezika za vie razrede osnovne kole, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 1, str. 6779. 206. Suautori: Ante Vladimir Biki i Olga Jambrec, Uvod u Program hrvatskoga jezika za nie razrede osnovne kole, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 1, str. 9-10.

67

207. Suautorica: Vlasta Sabljak, Program hrvatskoga jezika i kulture za hrvatske

dopunske kole u inozemstvu, Glasnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1995, 15, str. 12-21. 208. Suautorica: Olga Jambrec, Nastavni program hrvatskoga jezika u osnovnim kolama za pripadnike srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, Vjesnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1997, 5, str. 3-16. 209. Suautorica: Vlasta Sabljak, Nastavni program za hrvatske gimnazije u inozemstvu, Vjesnik Ministarstva prosvjete i porta, Zagreb, 1998, 3, str. 10-14.

III. RECENZIJE, PRIKAZI, OSVRTI, PREGLEDNI LANCI (izbor):

210. Loe knjige, glavni krivci, Prosvjetni list, Sarajevo, 1969, 348, str. 6. 211. Turin - fratar - knjievnik, Krni zaviaj, Drinovci, 1971, 3, str. 6-7. 212. Mladi pjesnici na "imievim susretima", Maruli, Zagreb, 1972, 2, str. 64. 213. Zanimljivosti iz nae knjievne prolosti, Galeb, Rijeka, 1974, 1, str. 14. 214. Mile Peorda: "ivot vjeni", Maruli, Zagreb, 1974, 1-2, str. 92-93. 215. Otkrili smo odlinog pjesnika (Janko Bubalo, Koraci od juer i Na rubu
nitavila) (pseud. Ado Lukin), Krni zaviaj, Drinovci, 1974, 7, str. 135-138. 216. Crtice iz knjievne prolosti, Galeb, Rijeka, 1975, 7, str. 15. 217. Zanimljivosti iz knjievne prolosti (Gilgame, i-King, Putopisac Alberto Fortis), Galeb, Rijeka, 1975, 4, str. 18. 218. Pjesme ivotnosti kamena (Borislav Ostoji, Kad voda umre u kamenu), Dometi, Rijeka, 1976, 7, str. 100-101. 219. Koristan i zanimljiv metodiki prirunik, Suvremena metodika, Zagreb, 1976, 1, str. 55-58. 220. Vladimir Nazor - uzoran prosvjetni radnik, Galeb, Rijeka, 1976, 10, str. 9. 221. Rije o "boemtini", Galeb, Rijeka, 1976, 1, str. 13. 222. Veliki govornici: Demosten, Galeb, Rijeka, 1976, 2, str. 11. 223. Dobra knjiga - kao razbibriga (Dubravka Ugrei, Filip i Sreica), Galeb, Rijeka, 1976, 3, str. 13. 224. Stilske figure, Galeb, Rijeka, 1976, 3, str. 18. 225. Poticajne TV-SKITNJE (TV-emisija: Skitnje po Skitnjama Matka Peia), kolske novine, Zagreb, 1976, 40, str. 9. 226. und-literatura, Galeb, Rijeka, 1977, 6, str. 10. 227. Dobar poetak (TV-emisija: Makedonski jezik), kolske novine, Zagreb, 1977, 11, str. 9. 228. Potraite i itajte (Miroslav Kovaevi: Bio jednom jedan, Mile Masla: Odraslim ulaz zabranjen, Tibor Sekelj: Na tragu doivljaja), Galeb, Rijeka, 1977, 7, str. 11. 229. Prirunik za svakog radnika u odgoju i obrazovanju ( Marko Soldo: Planiranje, rasporeivanje i praenje rada u osnovnoj koli), kolske novine, Zagreb, 1977, 14, str. 22.

68

230. Obogatite svoje znanje! (Jose Maria Miralles: Veliki umjetnici svijeta, preveo
Nikola Milievi), Galeb, Rijeka, 1977, 8, str. 11. 231. Motivacija za domau lektiru (uz TV-emisiju: Smrt Heraklova, iz ciklusa Najljepi klasini mitovi), kolske novine, Zagreb, 1977, 15, str. 10. 232. TV-emisija: Neda Bendelja, Posvojni pridjevi, kolske novine, Zagreb, 1977, 15, str. 9. 233. Zavidan estetski senzibilitet (Muris Idrizovi, Djeja knjievnost u Bosni i Hercegovini), kolske novine, Zagreb, 1977, 16, str. 14. 234. Radmilo Dimitrijevi, Problemi nastave knjievnosti i maternjeg jezika, II, kolske novine, 1977, 23, str. 18. 235. Vladimir Milari, Interpretacija djeje pjesme, ivot i kola, Osijek, 1977, 5-6, str. 93-96. 236. Prilog nastavi romana (Radojka Boovi, Uvoenje uenika srednje kole u svijet romana), Suvremena metodika, Zagreb, 1977, 4, str. 308-309. 237. ivotopis rijei (Milan ipka, Prie o rijeima), kolske novine, Zagreb, 1977, 14, str. 18. 238. Afirmacija stvaralake nastave knjievnosti (Fatima Nidara Mujezinovi, Sat lektire u srednjoj koli), Pedagoki rad, Zagreb, 1977, 3-4, str. 204-205. 239. Poticaj za samostalno uenje (TV-emisija iz slovenskog jezika za uenike), kolske novine, Zagreb, 1977, 26, str. 13. 240. Bogat prinos dignitetu suvremene metodike (Zvonimir Dikli, Knjievni lik u nastavi), Pedagoki rad, Zagreb, 1978, 9-10, str. 527-530. 241. Primjeran metodiki pristup Krleinu romanu Povratak Filipa Latinovicza, Prilozi, Banja Luka, 1979, 2, str. 49-53. 242. Integrirana nastava, kolske novine, Zagreb, 1979, 21, str. 19. 243. Pjev utilni, nesvjeenosni (Miroslav S. Maer: Ispod klupe), Gesta, Varadin, 1981, 6-7, str. 179-181. 244. Uz pretisak prve hrvatske poetnice, Naa knjiga, Zagreb, 1983, 4, str. 25-26. 245. "Sreivanje" pjesnika, Danas, Zagreb, 21. veljae 1989, 365, str. 6-7. 246. Izvori i prinosi za hrvatsku kulturnu povijest, Radovi Zavoda za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1990, 25, str. 83-86. 247. Mira udina-Obradovi, Igrom do itanja, kolske novine, Zagreb, 1995, 5, str. 13. 248. Pomo izbjeglicama (Skupina autora: Odgoj i obrazovanje u izvanrednim uvjetima), kolske novine, 1995, 7, str. 13. 249. Dolazak Hrvata - u romanu (Milka Tica, Suneva djeca), kolske novine, 1995, 25-26, str. 17. 250. Interdisciplinarna studiozna istraivanja (Ana Pintari, U potrazi za skladom, Osijek, 1998), ivot i kola, Osijek, 1999, 1-2, str. 205-210, ISSN 0044-4855 251. Kruna polustoljetnoga istraivakog rada (Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I. i II. dio), ivot i kola, Osijek, 1999, 1-2, str. 211216, ISSN 0044-4855 252. Nadahnjujui uzorci svrhovita govorenja (Ante Kostantin Matas, Propovijedi i govori), Maruli, Zagreb, 1999, str. 842-845, ISSN 0350-4220 253. Uvod u didaktiku hrvatskoga jezika Anelke Peko i Ane Pintari, ivot i kola, Osijek, 2000, 4, str. 107-109, ISSN 0044-4855

69

2. Radovi objavljeni nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora: I. ZNANSTVENI RADOVI: I.a Knjige:

254. Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Profil, Zagreb, 2001, 252 str.,
ISBN 953-200-486-6 (tiskana nakon pokretanja postupka za izbor u zvanje redovitog profesora) 255. Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti, Profil, Zagreb, 2004, 234 str., ISBN 953-12-0045-9 256. Pouke i muke po hrvatskome jeziku u Bosni i Hercegovini, Hrvatski leksikografski institut BiH, Mostar, 2006, 307 str., ISBN 9958-9249-3-5 257. Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva, Redak, Split, 2007, 270 str., ISBN 978-953-99193-5-9 258. Recepcija djeje knjievnosti, Profil, Zagreb, 2007, 172 str. (u tisku) I.b Radovi u asopisima i zbornicima:

259. Francuski prinosi metodici nastave knjievnosti u 20. stoljeu, Metodika,

Zagreb, 2002, 3, str. 125-156, ISSN 1332-7879 260. Recepcija imunovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. U knjizi: Zbornik radova i pjesama (Strunoga i znanstvenog skupa o Dinku imunoviu), Kijevo, 2002, str. 39-52, ISBN 953-98263-1-4 261. Recepcija makedonske knjievnosti u hrvatskom kolstvu. Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova. U knjizi: Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa "Braa Miladinovi" u Zagrebu i akovu, 23. i 24. lipnja 2001., Zagreb, 2003, str. 99-128, ISBN 953-96314-4-0 262. Recepcija najnovijega hrvatskoga romana. Drugo slovensko-hrvako slavistino sreanje/Drugi hrvatsko-slovenski slavistiki skup (Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa "Slovensko-hrvatska sretanja", marjeke Toplice, 2001), Ljubljana, 2003, str. 243-256, ISBN 961-237-041-9 263. Recepcija Begovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. U knjizi: Zbornik radova i pjesama (Strunoga i znanstvenog skupa o Milanu Begoviu), Kijevo, 2003, str. 27-40, ISBN 953-98263-2-2 264. Doprinos Ane Gabrijele abi teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi (izlaganje s Meunarodnoga znanstvenog skupa o Ani Gabrijeli abi u Subotici), Hrvatski, Zagreb, 2003, 1-2, str. 68-84, ISSN 18458793 265. kolska recepcija Matoevih rodoljubnih pjesama. U knjizi: Zbornik radova i pjesama (Strunoga i znanstvenog skupa o Antunu Gustavu Matou), Kijevo, 2004, str. 43-56, ISBN 953-98263-3-0

70

266. Knjievnost u naunim osnovama Franjevake gimnazije u Visokom (19001918). U knjizi: Spomen-spis: Zbornik znanstvenih radova u ast fra Ignacija Gavrana, Zagreb, 2004, str. 395-422, ISBN 953-97916-3-4 267. Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia. Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005, str. 9-15, ISBN 953-98263-4-9 268. Recepcija obiteljskih sveza i govora u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima (u viim razredima osnovne kole). U knjizi: Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa Zlatni danci 7: Obitelj u knjievnosti za djecu i mlade, Osijek, 2006, str. 167-189, ISBN 953-6456-62-1 269. Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Tina Ujevia. U knjizi: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Tinu Ujeviu), Kijevo, 2006, str. 11-28, ISBN 953-98263-5-7 270. Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru, Krni zaviaj, Humac, 2006, str. 9-23, ISSN 1512-6005 271. Predaja, legenda i mit u hrvatskim kolama u inozemstvu. U knjizi: Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa Zlatni danci 8: Predaja, mit i legenda, Osijek, 2007, str. 57-73, ISBN 953-6456-62-1 272. Prilozi za govorniki portret Vlade Gotovca. U knjizi: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Vladi Gotovcu), Kijevo, 2007, str. 83-106, ISBN 953-98263-6-5 273. Suautor: Mazllom Kumnova, Hrvatski prinosi albanskom kolstvu, Hrvatski, Zagreb, 2007, 1, str. 13-26, ISSN 1845-8793 274. Suautorica: Jadranka Nemeth-Jaji, Uloga autora udbenika hrvatskoga jezika, Hrvatski, Zagreb, 2007, 1, str. 57-73, ISSN 1845-8793 275. Jelenievi prilozi za povijest govornitva bosanskih franjevaca. U knjizi: Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa ivot i djelo dr. fra Julijana Jelenia" (Oraje, 13. i 14. listopada 2006), Zagreb, 2007. (u tisku) 276. Hrvatski u srednjim kolama (1901-1918), Hrvatski, Zagreb, 2007, 2, ISSN 1845-8793 (u tisku)

II. STRUNI RADOVI: II.a Strune i lektirne knjige te prirunici za profesore:

277. Nagovori i zagovori, Split, 2004, 134 str., ISBN 953-6972-83-2 278. Suautorica: Gea Cetini, Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 1, Profil,
Zagreb, 2004, 123 str., ISBN 953-12-0016-5 279. Suautorica: Gea Cetini, Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 3, Profil, Zagreb, 2004, 115 str., ISBN 953-12-0017-3 280. Hrvatske usmene prie (II. /prom./ izdanje), Zagreb, 2004, 190 str., ISBN 953-060257-X 281. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme, Profil, Zagreb, 2005, 212 str., ISBN 953-12-0167-6

71

282. Hrvatske usmene prie (III. /prom./ izdanje), Zagreb, 2007, 190 str., ISBN 9530-60257-X 283. Udbenici i prirunici: iz hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornoga i pismenoga izraavanja te medijske kulture, Profil, Zagreb, 2007, 204 str. (u tisku) II.b Udbenici i prirunici za uenike i studente:

284. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih
strukovnih kola, VI. dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 120 str., ISBN 953-200-058-5 285. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola, VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 126 str., ISBN 953-200061-5 286. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije, VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 318 str., ISBN 953-200-057-7 287. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za IV. razred gimnazije, VII. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 318 str., ISBN 953-200-062-3 288. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 338 str., ISBN 953-200-064-X 289. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 311 str., ISBN 953-200-065-8 290. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 280 str., ISBN 953-200-066-6 291. Suautori: Mile Mami i Josip Kekez, Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola, V. izdanje, Profil, Zagreb, 2002, 280 str., ISBN 953-200-067-4 292. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska darovnica. Prirunik za V, VI, VII. i VIII. razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, II. prom. izdanje, Zagreb, 2002, 304 str., ISBN 953-96296-7-5 293. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska pozdravnica. Prirunik za uenike prvoga i drugog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, Profil, Zagreb, 2004, 124 str., ISBN 953-200-976-0 294. Suautorica: Vlasta Sabljak, Hrvatska radosnica. Prirunik za uenike treega i etvrtog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu, Zagreb, 2004, 123 str., ISBN 953-200-994-9 295. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 1 (do romantizma). Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2004, 518 str., ISBN 953-240-003-6 296. Suautorica: Gea Cetini, Hrvatska itanka 1: udbenik za prvi razred gimnazije, Zagreb, 2004, 352 str., ISBN 953-200-952-3 297. Suautorica: Gea Cetini, Hrvatska itanka 3: udbenik za trei razred gimnazije, Zagreb, 2004, 333 str., ISBN 953-200-953-1

72

298. Suautorica: Gea Cetini, Stvaralaka vjebenica 1: uz Hrvatsku itanku 1 za

trei razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2004, 104 str., ISBN 953-240-000-1 299. Suautorica: Gea Cetini, Stvaralaka vjebenica 3: uz Hrvatsku itanku 3 za trei razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2004, 104 str., ISBN 953-240-001-X 300. Suautor: Josip Kekez, Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola, kolske novine, VII. izdanje, Zagreb, 2005, 232 str., ISBN 953-160-112-2 301. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 2 (realizam, naturalizam, verizam, modernizam). Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2006, 306 str., ISBN 953-12-0324-5 302. Suautor: Goran Novakovi, Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 3. Prirunik za srednjokolce i studente, Zagreb, 2007. (u tisku) II.c Struni radovi u knjigama, zbornicima, asopisima i dr.:

303. Rodbinski prilozi za ivotopis Antuna Branka imia. U knjizi: Zbornik radova i
pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005, str. 153-168, ISBN 953-98263-4-9 304. Suautori: Stjepan Babi i Josip Lisac, Stjepko Teak, dobitnik Nagrade Stjepana Ivia. U knjiici: Dobitnik Nagrade "Stjepan Ivi" - Stjepko Teak, etvrti hrvatski slavistiki kongres, Varadin - akovec, 2006, str. 5-17, ISBN 9537067-02-5 305. Rasprave s visokim stupnjem sugestivnosti. U knjizi: Milica Luki i Mile Baki (ured.), Dnevnik itanja jednog intelektualca: knjievnokritika misao o djelu Milorada Nikevia, Savez crnogorskih udruga Hrvatske, Zagreb, 2006, str. 9799, ISBN 953-98061-6-X 306. Odabrana bibliografija (prof. dr. sc. Stjepka Teaka). U knjiici: Dobitnik Nagrade "Stjepan Ivi" - Stjepko Teak, etvrti hrvatski slavistiki kongres, Varadin - akovec, 2006, str. 21-28, ISBN 953-7067-02-5 307. Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, 1. svezak, Mostar, 2007. (u tisku): autor 143 natuknice (128 kartica) 308. Bibliografija prof. dr. sc. Stjepka Teaka (izbor), Hrvatski, Zagreb, 2006, 1-2, str. 142-150, ISSN 1845-8793 II.c Knjige (urednik, prireiva; predgovori, pogovori i dr.):

309. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa, I, III. izdanje, Zagreb, 2001, 188 str.,
ISBN 953-168-082-5 310. Suautor: Boidar Petra, Hrvatska laa, II, III. izdanje, Zagreb, 2001, 212 str., ISBN 953-168-051-7 311. Pjesnik u Divkovievim Jelakama. U knjizi: Ilija Orki, Djeca su aneli, Vidovice - Oraje, 2002, str. 9-13, ISBN 953-97946-3-3 312. Stanislav imi, Krlea kao kritik (prir.), Split, 2003, 89 str., ISBN 953-697284-0 313. Pjesme o dinoj hrvatskoj povijesti. U knjizi: Ante Nadomir Tadi utra, Raaj, Jelena, Zagreb, 2004, str. 73-76, ISBN 953-7049-16-7 314. Antun Branko imi, Preobraenja (prir.), Zagreb, 2005, 76 str., ISBN 953-95328-0-9

73

315. Zbornik radova i pjesama (Radovi Meunarodnoga strunog i znanstvenog

skupa o Antunu Branku imiu (ured.), Kijevo, 2005, str. 7-232, ISBN 95398263-4-9 316. Antun Branko imi, Sunce siromaha (prir.), Vinkovci, 2006, ISBN 953-692969-4 317. Zbornik radova i pjesama (Radovi Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Tinu Ujeviu) (ured.), Kijevo, 2006, str. 9-146, ISBN 953-98263-5-7 318. Antun Branko imi, Molitva (prir.), Zagreb, 2006, 80 str., ISBN 953-95328-1-7 319. Predgovor. U knjizi: Dalibor Brozovi, Prvo lice jednine, Mostar, 2006, str. 5-8, ISBN 978-9958-9249-4-1 320. Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, 1. svezak, Mostar, 2007. (u tisku): redigirane 132 natuknice (62 kartice) 321. Zbornik radova i pjesama (Radovi Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Vladi Gotovcu) (ured.), Kijevo, 2007, str. 7-235, ISBN 953-98263-6-5 322. Slobodno gospodarenje svojim mislima. U knjizi: Mario Bili, to je kritik htio rei, Split, 2007, str. 5-10, ISBN 978-953-6541-31-7

III. RECENZIJE, PRIKAZI, OSVRTI, OCJENE I DRUGI LANCI:

323. Hrvatski kolski pravopis (Mijo Lonari i Ante Biani, Prirunik za pravilno
pisanje), Hrvatski, Zagreb, 2003, 1-2, str. 146-149, ISSN 1845-8793 324. Uzorno usustavljivanje interdisciplinarnih istraivanja (Manja Kovaevi, Metodiko-knjievna motrita), Hrvatski, Zagreb, 2003, 1-2. str. 150-153, ISSN 1845-8793 325. Govor na komemorativnoj sjednici u poast pokojnomu prof. dr. sc. Josipu Kekezu, Hrvatski, Zagreb, 2004, 1-2, str. 115-117, ISSN 1845-8793 326. Iz izbora najljepih svjetskih slikovnica (Martin Waddell - Barbara Firth, Ti i ja, Mali Medo), Hrvatski, 2004, 1-2, str. 118-121, ISSN 1845-8793 327. Lijepa naa domovina (Branko Pila, Domovina u srcu), Hrvatski, Zagreb, 2004, 1-2, str. 122-124, ISSN 1845-8793 328. Prirunik za razludbu rijei (Mijo Lonari - Ante Biani, Hrvatski kolski rjenik), Hrvatski, Zagreb, 2004, 1-2, str. 125-127, ISSN 1845-8793 329. Visoka razina izvornosti i svjeine metodike inventivnosti (Mira Muhoberac i Vesna Muhoberac, Dnevnik itanja i stvaranja /1. razred gimnazije/ ), Hrvatski, Zagreb, 2005, 1-2, str. 137-141, ISSN 1845-8793 330. Ponosan hrvatski intelektualac, kolske novine, Zagreb, 2006, 25-26, str. 7, ISSN 0037-6531 331. Govor na pogrebu tovanoga gospodina prof. dr. sc. Stjepka Teaka, Hrvatski, Zagreb, 2006, 1-2, str. 139-141, ISSN 1845-8793 332. Govor na komemorativnoj sjednici u poast pokojnomu prof. dr. sc. Stjepku Teaku, Hrvatski, Zagreb, 2007, 2, ISSN 1845-8793 (u pripremi za tisak)

74

333. Vrlo zanimljivo znanstveno istraivanje (Jadranka Nemeth-Jaji, Udbenici

hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi), Hrvatski, Zagreb, 2007, 2, ISSN 18458793 (u pripremi za tisak)

VI. ZNANSTVENI I STRUNI SKUPOVI

Znanstveni skupovi (nakon pokretanja postupka za izbor u znanstvenonastavno zvanje redovitog profesora: lipanj 2001- srpanj 2007): 1. Meunarodni znanstveni skup "Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova", Zagreb - akovo, 2001. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: Recepcija makedonske knjievnosti u hrvatskom kolstvu; pozvano predavanje; predsjedatelj) 2. Zagrebaka slavistika kola - Hrvatski seminar za strane slaviste, Dubrovnik, 2001. (meunarodni znanstveni skup; kao predsjedavajui Upravnog vijea; predsjedatelj) 3. etvrti znanstveni skup s meunarodnim sudjelovanjem Istraivanje govora, Zagreb, 2001. (priopenje: Kvintilijanova metodika govornike izobrazbe u dananjem hrvatskom kolstvu) 4. Znanstveni kolokvij "Vano je imati stila" (posveen prof. dr. sc. Krunoslavu Pranjiu), Zagreb, 2002. 5. Zagrebaka slavistika kola - Hrvatski seminar za strane slaviste, Dubrovnik, 2002. (meunarodni znanstveni skup; predsjedavajui Upravnog vijea; predsjedatelj) 6. Struni i znanstveni skup o Dinku imunoviu, Kijevo, 2002. (priopenje: Recepcija imunovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli) 7. Struni i znanstveni skup o Milanu Begoviu, Kijevo, 2003. (priopenje: Recepcija Begovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli; predsjedatelj) 8. Znanstveni skup o ivotu i djelu Ane Gabrijele abi, Subotica (Vojvodina, Srbija), 2003. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: Doprinos Ane Gabrijele abi teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi; pozvano predavanje) 9. Trei hrvatski slavistiki kongres, Zadar, 2003. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: etiri desetljea recepcije razlogakoga pjesnitva; predsjedatelj) 10. Znanstveni skup o prof. dr. sc. Josipu Siliu, Zagreb, 2004. (sudjelovao u raspravi) 11. Struni i znanstveni skup o Antunu Gustavu Matou, Kijevo, 2004. (priopenje: kolska recepcija Matoevih rodoljubnih pjesama; voditelj; predsjedatelj) 12. Meunarodni znanstveni skup Zlatni danci 7: Obitelj u knjievnosti za djecu i mlade, Osijek, 2005. (priopenje: Recepcija obiteljskih sveza i govora u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima /u viim razredima osnovne kole/)

75 13. Meunarodni znanstveni skup "Hrvatski kao strani/drugi jezik", Zagreb, 2005. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: Hrvatski jezik na ispitu zrelosti (maturi) u francuskim srednjim kolama; predsjedatelj) 14. Meunarodni struni i znanstveni skup o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005. (priopenje: Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia; pozvano predavanje; voditelj; predsjedatelj) 15. Meunarodni znanstveni skup Zlatni danci 8: Mitovi i legende, Osijek, 2006. (priopenje: Predaja, legenda i mit u hrvatskim kolama u inozemstvu) 16. Meunarodni struni i znanstveni skup o Tinu Ujeviu, Kijevo, 2006. (priopenje: Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Tina Ujevia; voditelj; predsjedatelj) 17. etvrti hrvatski slavistiki kongres, Varadin - akovec, 2006. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: Hrvatski pravogovor u koli / 1990-2005/, predsjedatelj; pozvano predavanje: Dobitnik nagrade Stjepana Ivia - prof. dr. sc. Stjepko Teak) 18. Meunarodni znanstveni skup "Fra Julijan Jeleni, ivot i djelo", Oraje (Bosna i Hercegovina), 2006. (priopenje: Jelenievi prilozi za povijest govornitva bosanskih franjevaca; pozvano predavanje; predsjedatelj) 19. Meunarodni znanstveni skup Zlatni danci 9: ivot i djelo(vanje) Ante Gardaa, Osijek, 2007. (priopenje: Recepcija Gardaeva djela u rodnoj mu Bosni i Hercegovini /predstavljeno, ali neproitano zbog objektivnih razloga/) 20. Zadarski filoloki dani, II, Zadar - Kukljica, 2007. (meunarodni znanstveni skup; priopenje: Brozovievi savjeti u srednjokolskoj nastavi hrvatskoga jezika /predstavljeno, ali neproitano zbog objektivnih razloga/) 21. Meunarodni struni i znanstveni skup o Vladi Gotovcu, Kijevo, 2007. (priopenje: Prilozi za govorniki portret Vlade Gotovca; voditelj; predsjedatelj) *** Nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, u razdoblju (2001-2007), sudjelovao je na dvadeset i jednom (21) znanstvenom skupu; esnaest (16) meunarodnih; etrnaest (14) priopenja na meunarodnim skupovima. Ukupno: esnaest /16/ priopenja); voditelj (4), predsjedatelj (11); pozvano predavanje (5). Ukupno je sudjelovao na etrdeset osam (48) znanstvenih skupova (1996-2007). Odrao je trideset est (36) priopenja na znanstvenim skupovima, a od toga dvadeset pet (25) na meunarodnim znanstvenim skupovima. Pristupnik je bio sedam puta pozvan kao predava na meunarodne znanstvene skupove: Peuh (Maarska), 1982; Graz (Austrija), 1991; Sarajevo (Bosna i Hercegovina), 1994; marjeke Toplice (Slovenija), 2001; Zagreb, 2001; Subotica (Vojvodina, Srbija), 2003; Oraje (Bosna i Hercegovina), 2006. U ulozi voditelja priprema dva meunarodna znanstvena skupa u Hrvatskoj (u srpnju 2008. u Kijevu kraj Knina o ivotu i djelu Vjekoslava Kaleba; u listopadu 2008. u Zagrebu o ivotu i djelu prof. dr. sc. Stjepka Teaka) i jedan meunarodni znanstveni skup u Bosni i Hercegovini (u rujnu 2008. o knjievnom djelu Antuna Branka imia). Kao lan Organizacijskog odbora priprema Meunarodni znanstveni skup o ivotu i djelu fra Ambroza Matia (u prosincu 2007. u Sarajevu).

76

*** Struni skupovi (nakon pokretanja postupka za izbor u zvanje redovitog profesora: lipanj 2001- srpanj 2007; izbor): 1. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2001. (odrao struno predavanje) 2. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zadar, 2001. (odrao struno predavanje) 3. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, ibenik, 2001. (odrao struno predavanje) 4. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Split, 2001. (odrao struno predavanje) 5. Struni skup profesora hrvatskoga jezika, Dubrovnik, 2001. (odrao struno predavanje) 6. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Zadar, 2002. (odrao struno predavanje) 7. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Dubrovnik, 2002. (odrao struno predavanje) 8. Struni skup profesora hrvatskoga jezika, Bjelovar, 2002. (odrao struno predavanje; predsjedatelj) 9. Struni skup profesora hrvatskoga jezika, Koprivnica, 2002. (odrao struno predavanje; voditelj) 10. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2002. (odrao struno predavanje) 11. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Osijek, 2003. (odrao struno predavanje; predsjedatelj) 12. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Rijeka, 2003. (odrao struno predavanje) 13. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Rijeka, 2003. (odrao struno predavanje) 14. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Senj, 2003. (odrao struno predavanje) 15. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Senj, 2003. (odrao struno predavanje) 16. Struni skup uitelja i profesora hrvatskoga jezika, Bjelovar, 2003. (odrao struno predavanje) Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2003. (odrao struno predavanje) 17. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2004. (odrao struno predavanje) 18. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Vinkovci, 2004. (odrao struno predavanje; predsjedatelj) 19. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Osijek, 2004. (odrao struno predavanje; predsjedatelj) 20. Struni skup o pravopisnoj problematici (u organizaciji Hrvatskoga filolokog drutva, Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti), Split, 2004. (sudjelovao u raspravi; predsjedatelj)

77 21. Struni skup o HNOS-u, Zagreb, 2004. (sudjelovao u raspravi) 22. Drugi struni skup o HNOS-u, Zagreb, 2004. (sudjelovao u raspravi) 23. Struni skup o znanstvenim knjigama prof. dr. sc. Mile Mamia, Zagreb, 2004. (odrao struno predavanje) 24. Struni skup o HNOS-u, Zagreb, 2005. (sudjelovao u raspravi) 25. Struni skup o pravopisnoj problematici (u organizaciji Hrvatskoga filolokog drutva, Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti), Split, 2005. (sudjelovao u raspravi) 26. Drugi struni skup o HNOS-u, Zagreb, 2005. (sudjelovao u raspravi) 27. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Osijek, 2005. (odrao struno predavanje) 28. Struni skup o jezinom savjetnitvu, Split, 2005 . (odrao struno predavanje) 29. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Vukovar, 2005. (odrao struno predavanje, voditelj; predsjedatelj) 30. Struni skup uitelja hrvatskoga jezika u osnovnim kolama, Slav. Brod, 2005. (odrao struno predavanje; voditelj; predsjedatelj) 31. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2005. (odrao struno predavanje) Struni skup o znanstvenim knjigama prof. dr. sc. Mile Mamia, Zagreb, 2005. (odrao struno predavanje) 32. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2006. (odrao struno predavanje) 33. Struni skup u organizaciji Matice hrvatske o knjievnom djelu fra Ante avke, Sisak, 2006. (odrao struno predavanje) 34. Struni skup u organizaciji Hrvatskog slova o knjievnom djelu Pere Pavlovia, Zagreb, 2007. (odrao struno predavanje) 35. Struni skup profesora hrvatskoga jezika u srednjim kolama, Zagreb, 2007. (odrao struno predavanje) Pristupnik je bio vrlo esto predava na seminarima i drugim strunim skupovima za prosvjetne djelatnike i iru javnost. Predstavio je mnoge knjige na razliitim tribinama diljem Hrvatske i u inozemstvu.

VII. ZNANSTVENI PROJEKTI

Voditelj je znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki predloak (broj projekta: 130-1301001-1024). Suradnik je na znanstvenom projektu Knjievni, jezini i kulturoloki aspekti hrvatsko-makedonskih odnosa (broj projekta: 130-0000000-3096). Sudjelovao je u trima domaim i dvama meunarodnim projektima.

VIII. RECENZIJE

78 Recenzirao je vie od trideset lanaka u znanstvenim asopisima i zbornicima radova sa znanstvenih skupova (2002-2007). Bio je recenzent triju studijskih programa, sedam znanstvenih projekata i desetak sveuilinih udbenika (Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I, Zagreb, 1996. i Teorija i praksa hrvatskoga jezika, 2, Zagreb, 1997; Anelka Peko - Ana Pintari, Uvod u didaktiku hrvatskoga jezika, Osijek, 1999; Milorad Nikevi, Na civilizacijskim ishoditima, Osijek, 1999; Gojko Zovko, Peripatologija, Zagreb, 1998; Manja Kovaevi, Metodiko-knjievna motrita, Ante Been, Epistemologija metodike i dr.). Recenzirao je etiri nastavna programa za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta (2005-2007).

IX. UREIVANJE KNJIGA, ASOPISA I ZBORNIKA

U razdoblju od posljednjeg izbora (2002-2007) pristupnik je bio urednik desetak knjiga. Glavni je urednik znanstvenoga asopisa "Hrvatski" (2003-2007); lan Urednitva Zbornika radova i pjesama (urednik /2005-2007/ triju zbornika radova meunarodnih strunih i znanstvenih skupova u Kijevu o ivotu i djelu hrvatskih knjievnika Antuna Branka imia, Tina Ujevia i Vlade Gotovca); lan Urednitva osjekoga asopisa "ivot i kola" (2006-2007); lan Urednitva zbornika radova znanstveno-strunih skupova s meunarodnom suradnjom Prema kvalitetnoj koli u Splitu (2005-2007); lan Urednitva mostarskoga asopisa "Hum" (2006-2007); lan Urednitva Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine (2004-2007) u Hrvatskome leksikografskom institutu u Mostaru.

X. NASTAVNA DJELATNOST
Trideset (30) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; etrnaest (14) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; etrnaest (14) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave govornoga i pismenoga izraavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; tri (3) godine izvodio je na Sveuilitu u Bordeauxu (Francuska) nastavu iz kolegija: Suvremeni hrvatski jezik, Hrvatska knjievnost, Lektorske vjebe, Prevoditeljske vjebe i Povijest hrvatske kulture; dvije (2) godine izvodio je nastavu iz izbornoga nastavnog predmeta Govornitvo (predavatvo) za studente hrvatskoga jezika; etiri (4) godine izvodio je nastavu iz izbornoga nastavnog predmeta Teorija i praksa nastave govornoga izraavanja; pet (5) godina izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru, odnosno Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru; dvije (2) godine izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Osnove govornitva u Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru; tri (3) godine izvodio je nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Splitu. Predstojnik je Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2000-2007).

79 U razdoblju nakon posljednjega izbora (2002-2007) predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obvezatne nastavne predmete i kolegije: Teoriju nastave knjievnosti, Knjievnost u nastavi, Metodiku nastave hrvatskog jezika, Metodiku nastave govornoga i pismenog izraavanja te izborni nastavni predmet Teorija i praksa nastave govornoga izraavanja. S odobrenjem Fakultetskoga vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu izvodio je nastavu u Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru (2005-2007) i na Filozofskom fakultetu u Splitu (2004-2007). Gostovao je kao predava na Pedagokom fakultetu u Mariboru i Uiteljskom fakultetu u akovcu. Dobivao je samo odline studentske ocjene (i pljesak) za svoja predavanja. Odrao je vie od 1.500 ispita u proteklih pet godina iz dvaju nastavnih predmeta: Metodika nastave hrvatskoga jezika i Metodika nastave knjievnosti. U trideset godina ispitivanja ni jedan se student nije poalio na njegovo ispitivanje. Mnogi su njegov nain ispitivanja isticali kao uzoran za svoj budui profesorski rad. Pod pristupnikovim mentorstvom obranjena su ukupno etrdeset etiri diplomska rada. U razdoblju 2002-2007. bio je mentor sedamnaest (17) studentica i studenata tijekom izrade diplomskoga rada; jedne (1) magistrantice (Jelene Rude) koja je obranila magistarski rad; jedne (1) doktorandice (mr. sc. Jadranke NemethJaji) iz Splita i jednoga (1) doktoranda (mr. sc. Mazloma Kumnove) iz Pritine (Kosovo) koji su obranili svoje doktorske radove (ukupno: dva /2/). Do kraja 2007. oekuje obranu jednoga (1) magistarskog rada i dvaju (2) doktorskih radova (jednoga na Sveuilitu u Zadru). Trenutano kao mentor sudjeluje u izradi pet (5) diplomskih radova, etiriju (4) magistarskih radova i est (6) doktorskih radova. Bio je konzultant: trima (3) magistranticama na Pedagokom fakultetu u Mariboru, jednoj (1) doktorandici na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, jednoj (1) doktorandici na Filolokom fakultetu u Skopju i jednom (1) doktorandu na parikoj Sorbonni. Bio je lan Vijea za organizaciju poslijediplomskog studija iz kroatistike (2000-2002). U koautorstvu sa svojom bivom studenticom Geom Cetini objavio je est (6) knjiga (dva /2/ udbenika, dva /2/ prirunika za profesore i dvije /2/ stvaralake vjebenice); s bivom studenticom Ljubicom Benovi (i radnom skupinom) koautor je dvaju (2) nastavnih programa hrvatskoga jezika za etverogodinje strukovne kole; s bivom studenticom Vesnom Muhoberac (i radnom skupinom) koautor je Programa hrvatskoga jezika za gimnazije; s bivom studenticom Jasminkom Salamon (i radnom skupinom) koautor je Programa hrvatskoga jezika za vie razrede osnovne kole. Objavio je dva (2) znanstvena rada u znanstvenom asopisu u koautorstvu sa svojim doktorandima: mr. sc. Jadrankom Nemeth-Jaji i mr. sc. Mazllomom Kumnovom. Uredio je kao glavni urednik asopisa "Hrvatski" takoer radove svojih poslijediplomanata: Jelene Rude, Ilije Protuera, Vladimira Kruia, Ines kufliHorvat i Gee Cetini. Napisao je petnaestak izvjea za razliita promaknua u nastavna i znanstvenonastavna zvanja. Pristupnik je esto predava na velikom broju seminara i drugih strunih skupova za prosvjetne djelatnike, posebice uitelje i profesore hrvatskoga jezika, te za iru javnost.

XI. LANSTVO U ZNANSTVENIM I STRUNIM DRUTVIMA I UDRUGAMA

80

lan je Matice hrvatske, Drutva sveuilinih nastavnika, Drutva srednjokolskih profesora Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Udruge autora udbenika, Hrvatskoga filolokog drutva i dr. Pristupnik je bio dopredsjednik (i jedan od utemeljitelja) Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (1990-1991); glavni urednik Glasnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (1990-1991); proelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2000-2002). Sada je predsjednik Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Hrvatskoga filolokog drutva (2003-2007). Predstojnik je Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

STRUNO POVJERENSTVO ____________________________________________ Dr. sc. Josip Sili, prof. emeritus, predsjednik

_____________________________________________ Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof., lan

____________________________________________ Dr. sc. Ana Pintari, red. prof., lan Filozofski fakultet, Osijek Zagreb, 10. rujna 2007.

U privitku: 1. Pregled bodova za knjige i znanstvene radove u asopisima i zbornicima nakon pokretanja postupka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 2. Struktura bodovanih knjiga i radova u asopisima

81

1. PREGLED BODOVA ZA KNJIGE I ZNANSTVENE RADOVE U ASOPISIMA I

ZBORNICIMA NAKON POKRETANJA POSTUPKA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITOG PROFESORA

RB Naslov rada Broj autor a Broj autor . araka 1 aa = bodov a

IZBOR

Mjesto: Vrsnoa a1= 1,5 a2= 1 bodova

Ukupno

u bodova bodovima i IZ= 1,00 PP=0,90 PR=0,75 SR=0,50

a) Knjige (a3) 1 2 Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli Knjievnost II, udbenik za II. razred trogodinjih strukovnih kola Knjievnost III, udbenik za III. razred trogodinjih strukovnih kola Knjievnost 2, udbenik za II. razred gimnazije 1 2 17,61 9,48 2 1 1 1 0,75 0,50 26,42 4,74

9,80

0,50

4,90

4 5 6

17,44 18,40 17,31

1 1 1

1 1 1

0,50 0,50 0,50

8,72 9,20

Knjievnost 4, udbenik za IV. 2 razred gimnazije Hrvatski 1, jedinstveni udbenik za prvi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola Hrvatski 2, jedinstveni udbenik za drugi razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola Hrvatski 3, jedinstveni udbenik za trei razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola 3

6,48 3 17,01 3 15,09 1 1 1 1 0,50 0,50 6,38 5,66

82 9 Hrvatski 4, jedinstveni udbenik za etvrti razred strukovnih tehnikih (etverogodinjih) kola 3 15,24 1 1 0,50 5,71

10

Hrvatska darovnica. Prirunik za 2 V, VI, VII. i VIII. razred hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu Prilozi za hrvatsku recepcije knjievnosti Nagovori i zagovori povijest 1 1

11,55

0,50

5,78

11 12 13 14 15

14,53 7,06 18,87 20,14 29,47

1 1 1 1 1

1 1 1 1 1

0,90 0,50 0,50 0,50 0,50

13,07 3,53 9,44 10,07 14,74

Hrvatska itanka 1: udbenik za 2 prvi razred gimnazije Hrvatska itanka 3: udbenik za 2 trei razred gimnazije Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 1 (do romantizma). Prirunik za srednjokolce i studente Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 1 Hrvatska pozdravnica. Prirunik za uenike prvoga i drugog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 3 2

16 17

2 2

7,63 4,81

1 1

1 1

0,75 0,50

5,72 2,41

18 19

6,91 2,93

1 1

1 1

0,75 0,50

5,18 1,47

Stvaralaka vjebenica 1: uz 2 Hrvatsku itanku 1 (za trei razred gimnazije) Hrvatske usmene prie 1 Stvaralaka vjebenica 3: uz 2 Hrvatsku itanku 3 (za trei razred gimnazije) Hrvatska radosnica. Prirunik za 2 uenike treega i etvrtog razreda hrvatskih dopunskih kola u inozemstvu Knjievnost 2, udbenik za II. razred ekonomskih kola Preobraenja i izabrane druge pjesme Pouke i muke po hrvatskome 2 1 1

20 21

2,12 2,47

1 1

1 1

0,50 0,50

1,06 1,23

22

6,24

0,50

3,12

23 24 25

11,30 2,19 21,23

1 1 2

1 1 1,5

0,50 0,50 1

5,65 1,09 63,69

83 jeziku u Bosni i Hercegovini 26 Hrvatska itanka iz svjetske knjievnosti 2 (realizam, naturalizam, verizam, modernizam). Prirunik za srednjokolce i studente Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva Prirunik za profesore uz Hrvatsku itanku 3 1 21,24 1 1 0,50 10,62

27

14,46

28,92

28

Hrvatska itanka iz svjetske 2 knjievnosti 3. Prirunik za srednjokolce i studente Udbenici i prirunici: iz 1 hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornoga i pismenoga izraavanja te medijske kulture Recepcija djeje knjievnosti Knjige - ukupno bodova: 1

19,82

0,50

9,91

29

10,83

0,50

5,42

30

8,27

0,90

7,44 287,77

b) Znanstveni radovi u asopisima i zbornicima (a1, a2) 1 2 3 Francuski prinosi metodici nastave knjievnosti u 20. stoljeu Recepcija imunovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. Recepcija makedonske knjievnosti u hrvatskom kolstvu. Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova. Recepcija najnovijega hrvatskoga romana. U knjizi: Drugo slovensko-hrvako slavistino sreanje/Drugi hrvatsko-slovenski slavistiki skup Recepcija Begovieva knjievnog djela u hrvatskoj koli. Doprinos Ane Gabrijele abi teoriji recepcije knjievnosti te knjievnom odgoju i izobrazbi kolska recepcija Matoevih rodoljubnih pjesama. 1 1 1 3,07 1,43 1,92 1 1 1 1,5 1 1,5 0,75 0,90 1 3,45 1,28 2,88

1,26

1,5

1,89

5 6

1 1

0,88 1,74

1 1

1 1

0,90 0,90

0,79 1,56

1,28

0,90

1,15

84 8 Knjievnost u naunim osnovama 1 Franjevake gimnazije u Visokom (1900-1918). Kronoloki pregled ivota i 1 knjievnog rada Antuna Branka imia Recepcija obiteljskih sveza i govora u suvremenim hrvatskim lektirnim romanima (u viim razredima osnovne kole) Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Tina Ujevia Hrvatski saboru jezik u Hrvatskom 1 2,52 1 1 1 2,52

0,44

0,90

0,39

10

1,68

1,68

11 12 13 14 15 16 17 18

1 1 1 1 2 2 1

1,21 1,24 1,55 1,95 1,13 1,21 2,51 2,47

1 2 1 1 1 2 1 2

1 1 1 1 1 1 1 1

0,90 0,75 1 0,90 1 1 1 1

1,09 1,86 1,55 1,76 1,13 2,42 2,51 4,94 34,85 322,62

Predaja, legenda i mit u hrvatskim kolama u inozemstvu Prilozi za govorniki portret Vlade Gotovca Hrvatski prinosi albanskom kolstvu Uloga autora udbenika hrvatskoga jezika Jelenievi prilozi za povijest govornitva bosanskih franjevaca Hrvatski u srednjim (1901-1918)

kolama 1

Radovi u asopisima - ukupno bodova: SVEUKUPNO BODOVA:

85

2. STRUKTURA BODOVANIH KNJIGA I RADOVA U ASOPISIMA I ZBORNICIMA NAKON POKRETANJA POSTUPKA ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITOG PROFESORA
KNJIGE: 1. znanstvene knjige: 5 2. prirunici : 12 3. udbenici: 13

ZNANSTVENI RADOVI KATEGORIJAMA: 1. 2. 3. 4.

ASOPISIMA

ZBORNICIMA

PO

izvorni znanstveni radovi: 9 prethodna priopenja: 7 pregledni radovi: 2 (struni radovi u asopisima i zbornicima nisu bodovani)

RADOVI U ASOPISIMA PO VRSNOI MJESTA OBJAVLJIVANJA:

1. Radovi u asopisima a1: 1 2. Radovi u asopisima i zbornicima a2: 17

UKUPNI OBRAUN BODOVA ZA KNJIGE I RADOVE U ASOPISIMA I ZBORNICIMA NAKON POKRETANJA POSTUPKA ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITOG PROFESORA
1. Bodovi za knjige: 287,98 2. Bodovi za radove u asopisima i zbornicima: 34,85 3. Ukupno bodova: 322,83

86

dr. sc. Anela Frani, izv. prof. dr. sc. Mira Menac-Mihali, izv. prof. dr. sc. Milan Mihaljevi, znanstv. savjetnik (Staroslavenski institut, Zagreb)

FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU

Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrbu na sjednici 16. srpnja 2007. imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Odsjeka za kroatistiku. Nakon uvida u priloene dokumente, podnosimo sljedee IZVJEE Na natjeaj Sveuilita u Zagrebu za popunu razvojnih radnih mjesta, koji je objavljen u Vjesniku 6. srpnja 2007. i Narodnim novinama 18. srpnja 2007., prijavili su se dr. sc. Miljenko Buljac i dr. sc. Boris Kuzmi.

I. IZVJEE ZA DR. SC. MILJENKA BULJCA Dr. sc. Miljenko Buljac prijavi na natjeaj priloio je ove priloge: domovnicu; preslike potvrde o akademskom stupnju doktora znanosti, diplome magistra znanosti te diplome o zavrenom studiju jugoslavistike i pedagogije; popis radova; ivotopis; izvjea prof. dr. sc. Tihomila Matrovia i akademika Nikice Kolumbia o svom doktorskom radu; potvrde o statusu mentora i profesora-savjetnika; nalaz o strunopedagokom nadzoru te ocjenu matine ustanove (Gimnazije Dinka imunovia u Sinju) o dosadanjem radu; preslike ugovora o djelu Sveuilita u Splitu i Sveuilita u Zagrebu vezane uz obavljanje metodikih vjebi; potvrdu Opinskog suda u Sinju da nije pokrenut istrani ili kazneni postupak. 1. ivotopis Dr. sc. Miljenko Buljac roen je 16. prosinca 1951. u Hrvacama. Studij jugoslavistike i pedagogije zavrio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine. U Centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku apsolvirao je poslijediplomski znanstveni studij Povijest i teorija knjievnosti te 1988. obranio magistarski rad Pripovjedna i romaneskna proza Vladana Desnice. Na Odjelu kroatistike i slavistike Sveuilita u Zadru obranio je 20. prosinca 2006. doktorski rad pod naslovom Vrlika kao zaviajna tema hrvatske knjievnosti. Od 1976. zaposlen je kao gimnazijski profesor u Sinju. 2. Znanstvena, nastavna i struna djelatnost

87 Iz priloenog popisa radova dr. sc. Miljenka Buljca, u kojem se pored znanstvenih i strunih radova pojavljuju i knjievni tekstovi (primjerice, pristupnikova zbirka pjesama Nevjenani dani), treba izdvojiti: - Knjigu Kaliopine lovorike: Tragom literarnosti (kroatistiki interventi) , Matica hrvatska Sinj, Sinj, 2002., 174 str. Rije je o zbirci rasprava o hrvatskim piscima raznih razdoblja (I. Gunduli, F. Grabovac, A. enoa, A. G. Mato, D. imunovi, V. Nikoli, V. Desnica, E. K. eravica), od kojih su neke bile ve prije objavljene. - est rasprava koje nisu objavljene u knjizi Kaliopine lovorike: 1. Dvije polemike knjiice Ante Konstantina Matasa i njihovi odjeci u Sinju i Dalmaciji. Dani hvarskog kazalita, zbornik radova, HAZU Knjievni krug, Zagreb Split, 2000., str. 203-220. 2. Duan Andrija anko u aktancijalnim razinama Hrvatskog Fausta Slobodana najdera, Povratak Duana anka u zaviaj, zbornik radova sa znanstvenog skupa, Ogranak Matice hrvatske u Sinju, Sinj, 1995., str. 115-123. 3. Hrvatska knjievna i kulturna batina u Lukasovu ozraju, Zbornik prof. Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske 1928.-1945., radovi sa simpozija u Katel Starom 29. travnja 1994., Matica hrvatska Ogranak Katela, 1995., str. 160-178. 4. Aspekti vremena i trajanja u Kaievoj pjesmi , Forum, god. XLIV (2005.), knj. LXXVI, br. 4-6, str. 569-589. 5. Poetika mogueg ili dogodljivog u pripovjednoj i romanesknoj prozi Vladana Desnice, Zadarski filoloki dani 1: zbornik radova sa znanstvenog skupa, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2007., str. 355-369. 6. avlima zakovano nebo ili o pjesnikim poetcima Vlade Gotovca, esti kijevski knjievni susreti, zbornik radova i pjesama, ur. V. Pandi, Kijevo, 2007., str. 185196. - Dvije rasprave pripremljene i prihvaene za tisak: 1. Prinosi dr. sc. Vjekoslava Matrovia prouavanju jezinog pitanja u Dalmaciji , zbornik radova sa znanstvenog kolokvija o dr. sc. Vjekoslavu Matroviu povodom 20. obljetnice njegove smrti, Zadar, 18. prosinca 2006. 2. Recepcija Fortisove i Lovrieve putopisne proze, Zadarski filoloki dani, 2, odrani 8.-9. lipnja 2007. Prema Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijea za znanost (Narodne novine br. 84, od 11. srpnja 2005.), za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika pristupnik mora imati najmanje tri rada od kojih dva trebaju biti objavljena u asopisu meunarodne razine (a1). Niti jedan od navedenih radova dr. sc. Miljenka Buljca nije objavljen u asopisima kategorije a1, pa ni u asopisima kategorije a2, koji se navode u popisima Pravilnika. Stoga pristupnik ne zadovoljava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, pa povjerenstvo u izvjeu o njemu ne provodi uobiajeno bodovanje znanstvenih radova. S obzirom na to da je izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika nuan uvjet za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, dr. sc. Miljenko Buljac ne moe biti izabran u to znanstveno-nastavno zvanje. Treba napomenuti da pristupnik Buljac od etiriju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta propisana Odlukom Rektorskog zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja nesporno zadovoljava tek jedan uvjet (da je kao "autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na meunarodnom znanstvenom skupu"). Njegovo sudjelovanje u metodikim vjebama iz hrvatskog jezika i knjievnosti u ulozi mentora studenata koje, kako tvrdi u prijavi na natjeaj, kao vanjski suradnik izvodi "dugi niz godina, od

88 1988. za potrebe Sveuilita u Zagrebu i Sveuilita u Zadru, te od 1. oujka 2005. za potrebe Sveuilita u Splitu" nipoto se ne moe prihvatiti kao zadovoljenje 1. uvjeta Odluke Rektorskog zbora ("da je u suradnikom ili nastavnom zvanju, ukljuujui i status znanstvenog novaka, raunajui razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvoenju nastave na nekom visokom uilitu od barem devedeset (90) norma sati"). Preostala dva uvjeta Rektorskog zbora (pomo studentima u izradi diplomskih radova uz koautorsko objavljivanje barem jednog diplomskog rada te znanstveno usavravanje u meunarodno prepoznatljivim institucijama u zemlji i inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca) dr. sc. Miljenko Buljac takoer ne ispunjava. 3. Zakljuak Nedvojbeno je utvreno da dr. sc. Miljenko Buljac ne ispunjava minimalne uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, te minimalne uvjete propisane Odlukom Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. II. IZVJEE ZA DR. SC. BORISA KUZMIA Dr. sc. Boris Kuzmi prijavi na natjeaj priloio je ove priloge: ivotopis, izvjee o znanstvenoj, nastavnoj i strunoj djelatnosti;, popis objavljenih radova; potvrdu o obranjenom doktorskom radu te domovnicu.

1. ivotopis Dr. sc. Boris Kuzmi roen je 18. rujna 1973. u Zagrebu. Osnovnu kolu pohaao je u Velikoj Gorici, a gimnazijsko obrazovanje stekao je u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i knjievnost u lipnju 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij kroatistike zavrio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivi magistarski rad (2000.) te doktorsku disertaciju (2006.). Od 1. prosinca 1997. do danas radi na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor hrvatskoga jezika u zemlji i u Republici Sloveniji. Od lipnja 1998. do srpnja 2000. obavljao je dunost tajnika Hrvatskoga filolokog drutva. U pismenoj i usmenoj komunikaciji slui se engleskim i ruskim jezikom. 2. Znanstvena djelatnost Dr. sc. Boris Kuzmi zaposlen je od 1. prosinca 1997. kao znanstveni novak na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljatva (voditelj: akademik Stjepan Damjanovi) pri Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljatvo na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U lipnju 2000. izabran je u istraivako zvanje mlaega asistenta na Odsjeku za kroatistiku. U listopadu iste godine obranio je magistarski rad Kvalitativni pridjevi u Senjskom korizmenjaku i istoga mjeseca izabran je u suradniko zvanje mlaega asistenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika, na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Na istoj je katedri izabran u suradniko zvanje asistenta u listopadu 2001. Godine 2001. upisao je doktorski studij hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Doktorski rad Odnos izmeu dvojine i mnoine u predstandardnom razdoblju hrvatskoga jezika obranio je u lipnju 2006.

89

2.1. Objavljeni radovi Boris Kuzmi objavio je jednu (1) znanstvenu knjigu, jednu (1) strunu knjigu, osam (8) izvornih znanstvenih radova, dva (2) pregledna rada i jedan (1) struni rad. 2.1.1. Knjige 2.1.1.1. Znanstvena knjiga u domaoj nakladi Veprinaki zakon: 1507 2007., upa sv. Marka ev. Veprinac Mjesni odbor Veprinac Matica hrvatska ogranak Opatija, Veprinac, 2007, str. 68. Autor izdaje kritiko izdanje petstogodinjega hrvatskog zakona iz Veprinca: knjiga ukljuuje transkripciju teksta iz glagoljikoga pisma na latinicu, prijenos na suvremeni hrvatski jezik, fotografije originalnih listova Veprinakoga zakona, studiju o jeziku Veprinakoga zakona i popratni prilog dr. Miroslava Bertoe o kulturno-antropolokim i povijesnim postavkama Veprinakoga zakona iz 1507. godine.
O 6.83 ar. = 6.83 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
6.83

2.1.1.2. Struna knjiga u domaoj nakladi S. Damjanovi, I. Jurevi, T. Kutovi, B. Kuzmi, M. Luki, M. agar: Mali staroslavensko-hrvatski rjenik, Matica hrvatska, Hrvatska jezina batina, knj. 3, Zagreb, 2004, str. 321. Dr. sc. Boris Kuzmi autor je kompletne leksikografske obradbe natuknica koje poinju slovima e, je, o, , , i h. Rjenik je namijenjen studentima kroatistike i slavistike koji se u svom studiju susreu sa staroslavenskim tekstovima, ali i svim onima koji se zanimaju za slavensku jezinu starinu.
O 27:6=4.5 ar. = 4.5 M a2 = koef. 1 V struni rad = 0.5

BODOVI
2.25

2.1.2. Izvorni znanstveni lanci 2.1.2.1. U asopisima s priznatom meunarodnom recenzijom ili u s njima po vrsnoi izjednaenim asopisima (a1) Pridjevni vid u hrvatskoj jezinoj starini (ralamba grae iz Senjskog korizmenjaka , 1508.), Suvremena lingvistika, 51-52, 2001, str. 113-122. U lanku se analizira pridjevni vid na korpusu hrvatskoga neliturgijskoga tiskanog teksta Senjskoga korizmenjaka iz 1508. godine. Ispituje se odnos znaenja odreenih i neodreenih oblika pridjeva s obzirom na njihov sintaktiki poloaj u reeninom ustrojstvu, najvie u atributnoj slubi. Istraivanje pokazuje da je reenina sluba kljuna u izboru pridjevnoga vida, s naglaskom na ireverzibilnosti te pojave, ali istovremeno se pridjevima u reeninoj slubi nameu semantiki parametri uvjetujui odreene ili neodreene oblike.
O 1.76 ar. = 1.76 M a1 = koef. 1,5 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
2.64

90

Jezina obiljeja Senjskog korizmenjaka (1508), Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 28, 2002, str. 87-101. Zbirka korizmenih propovijedi Quadragesimale, talijanskoga franjevca konventualca Roberta Caracciola iz Lecce, vrlo je rano zaivjela na hrvatskome jeziku zaslugom marnih prevoditelja i korektora senjske glagoljake tiskare. Budui da se dosadanjim istraivanjima zahvaala bilo kulturoloka ili kulturnopovijesna tematika, a u novije vrijeme i jezina problematika, konkretizirana samo na pridjevskim oblicima, u jezinoj se analizi uzimaju u obzir fonoloka, morfoloka i sintaktika obiljeja teksta Senjskoga korizmenjaka. Senjski korizmenjak pisan je akavskocrkvenoslavenskim amalgamom u kojem prevladava akavski sloj. Fonoloka i morfoloka obiljeja, karakteristina za crsl. sloj, kontekstualno su uvjetovana, jer se preteito ostvaruju u biblijskom, opepoznatom kontekstu, no prevoditelji nerijetko za njima poseu elei svoj jezini izraz uiniti bogatijim.
O 2.95 ar. = 2.95 M a1 = koef. 1,5 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
4.42

2.1.2.2. U ostalim znanstvenim asopisima ili zbornicima s recenzijama uglednih strunjaka (a2) Jezik Veprinakog zakona (1507), Fluminensia, 1-2, 2001, str. 1-24. Autor u lanku analizira jezik Veprinakoga zakona, hrvatskoglagoljskoga pravnog teksta s poetka 16. stoljea. Jezini opis obuhvaa ralambu teksta na ortografskoj, fonolokoj, morfolokoj i sintaktikoj razini, a posebni se interes usmjeruje prema usporedbi jezika predloka (premda je i on prijepis starijega originala) s jezikom mlaih prijepisa. Autor takoer istrauje kakav je odnos u pristupu jezinoj grai izmeu prijepisa Antona Core (druga pol. 18. st.) i prijepisa Jakova Volia (druga pol. 19. st.).
O 3.93 ar. = 3.93 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
3.93

Oblici pridjeva u Senjskom korizmenjaku (1508.), Senjski zbornik, 28, 2001, str. 79104. Senjski korizmenjak (1508) hrvatski je prijevod zbirke korizmenih propovijedi Quadragesimale (1474) talijanskoga franjevca Roberta Caracciola (14251495), nastao u senjskoj glagoljakoj tiskari. Senjski korizmenjak preveli su, s talijanskoga jezika na hrvatski, senjski kanonici Pero Jakovi i Silvestar Bedrii. U dosadanjoj se literaturi o Senjskom korizmenjaku iznimno malo pisalo ono to se tie kulturnopovijesnih podataka (vrijeme i mjesto tiskanja, prireivai, slagari, opis prijevoda) nalazimo u radovima P. Kolendia, A. Nazor, Z. Kulundia, M. Bogovia i drugih autora, ali o jeziku Senjskoga korizmenjaka davale su se uglavnom povrne ocjene istiui pripadnost narodnom (hrvatskom) jeziku, ne ulazei dublje u njegovu strukturu. U lanku autor nije iao za time da analizira jezik Senjskoga korizmenjaka na svim razinama, ve su pridjevi izabrani kao korpus jezine analize, prvenstveno na

91 morfolokoj razini. Autor daje popis sufiksalnih morfema i situaciju u Senjskom korizmenjaku usporeuje s onom u hrvatskoglagoljskim neliturgijskim tekstovima 15. i 16. stoljea. Morfoloka analiza pokazala je pripadnost hrvatskomu morfolokom sustavu, stiliziranoj akavtini zasnovanoj na liko-senjskome akavskomu idiomu, a pojedini staroslavenizmi, inae vrlo rijetki, pojavljuju se najee u ustaljenim sintagmatskim izrazima.
O 3.49 ar. = 3.49 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1 VII. 3.49 BODOVI

Stupnjevanje pridjeva u Senjskom korizmenjaku, Drugi hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova 1, gl. ur. Dubravka Sesar, HFD, Zagreb, 2001, str. 237-241. Stupnjevanje pridjeva u radu se razmatra ponajprije s tvorbenoga aspekta. Analiziraju se tvorbeni modeli komparativa i superlativa pridjeva koje autori Senjskoga korizmenjaka poznaju i / ili preferiraju i u emu je razlika izmeu uporabe razliitih modela stupnjevanja pridjeva. Na temelju ekscerpirane grae Senjskoga korizmenjaka uoavaju se tri bitna tvorbena modela pomou kojih se stupnjuju pridjevi.
O 1.25 ar. = 1.25 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
1.25

Jezik Karlobakog statuta (1757.), akavska ri, 1-2, 2003, str. 71-82. Autor u lanku analizira jezik Statuta grada Karlobaga (1757.), hrvatskoga pravnog teksta iz druge polovine 18. stoljea. Karlobaki statut, koji je istodobno potpisan i izdan, pisan je hrvatskim i talijanskim jezikom. Propisi Karlobakoga statuta objavljuju se 1757. u tiskari Trattnera u Trstu. Jezini opis Karlobakoga statuta obuhvaa ralambu teksta na fonolokoj, morfolokoj i sintaktikoj razini, a posebni se interes usmjeruje prema slinostima i razlikama izmeu jezika Karlobakoga statuta i starijih karlobakih ljekarua iz 1603. i 1707. godine.
O 2.45 ar. = 2.45 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1

BODOVI
2.45

Sintaktika obiljeja Senjskog korizmenjaka, Zbornik radova Glagoljica i hrvatski glagolizam, ur. Marija-Ana Drrigl, Milan Mihaljevi i Franjo Veli, Staroslavenski institut Krka biskupija, Zagreb Krk, 2004, str. 647- 655. Zbirka korizmenih propovijedi Quadragesimale, talijanskoga franjevca konventualca Roberta Caracciola iz Lecce, vrlo je rano zaivjela na hrvatskom jeziku zaslugom marnih prevoditelja i korektora senjske glagoljake tiskare. Budui da se dosadanjim istraivanjima zahvaala bilo kulturoloka ili kulturnopovijesna tematika, a u novije vrijeme i jezina problematika, konkretizirana samo na pridjevskim oblicima, u jezinoj se analizi uzimaju u obzir sintaktika obiljeja teksta Senjskoga korizmenjaka.
O 2.08 ar. = 2.08 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1 VIII. 2.08 BODOVI

92 Jezina obiljeja Statuta grada Zagreba (1629.), Drugi Hercigonjin zbornik, ur. Stjepan Damjanovi, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2005, str. 211-218. U lanku autor analizira tekst latinskoga prijevoda Statuta grada Zagreba (1629.), hrvatskoga kajkavskoga pravnog teksta iz prve polovice 17. st. Autor istrauje jezik prijevoda na fonolokoj, morfolokoj i leksikoj razini.
O 1.38 ar. = 1.38 M a2 = koef. 1 V izv. zn. rad = 1 IX. 1.38 BODOVI

2.1.3. Pregledni lanci objavljeni u domaim asopisima ili zbornicima s recenzijama uglednih strunjaka (a2) T. Tomai, B. Kuzmi: Prinos Branka Fuia istraivanju Baanske ploe; 900 godina Baanske ploe, Krki zbornik, 42, gl. ur. Petar Stri, Baka, 2000, str. 249256. Povjesniar umjetnosti, glagolja i paleograf, Branko Fui (1920. 1999.) rasvijetlio je pitanje identifikacije natpisa Baanske ploe kao arheolokoga objekta u njegovoj materijalnoj predmetnosti, izvornoj uporabnoj funkciji i njegovu prostornomu smjetaju. Na temelju arhivskih podataka Fui je dokazao da je mjesto za fiksiranje pluteja Ploe bilo odreeno prilikom gradnje crkve te da su Ploa i itavi septum istovremeni s gradnjom crkve. Fui plou smjeta na lijevu stranu septuma. Pretpostavlja da na desnoj strani postoji plutej slian lijevome, tj. Ploi, a to dokazuje Jurandvorskim ulomcima. Prema paleografskim i povijesnim podacima, prema stilskokronolokim elementima ukrasa i prema arhitekturi crkve, Fui Plou datira oko 1100. Tekst Ploe kompozicijski ralanjuje u 6 dijelova (iskaza). Fuieva istraivanja usmjeravaju se i itanju i transliteraciji teksta Ploe. Tekst je sastavljen jezikom, istie Fui, u kome se uz starije oblike javljaju i glasovne promjene tadanjega govorenog hrvatskog jezika. U pismu se razabire formiranje tzv. uglate hrvatske glagoljice iz starijih oblika tzv. oble glagoljice.
O 0.75 ar. = 0.75 M a2 = koef. 1 V pregledni rad = 0.75 X. 0.56 BODOVI

Poloaj paleokroatistike izmeu dvaju hrvatskih slavistikih kongresa (1995-1999), Dometi, 1-4, 2001, str. 27-33. Hrvatskoglagoljska batina predmetom je istraivanja brojnih domaih i inozemnih kroatista i paleoslavista. Prouavanje hrvatskoglagoljskoga kulturnog kruga pripada jednomu od vanijih segmenata paleokroatistike. Posljednje desetljee 20. st. donosi obilje radova koji problematiziraju podrijetlo i nastanak glagoljikoga pisma, tekstoloki analiziraju najstarije zapise hrvatskoga srednjovjekovlja, a istovremeno opisuju jezik hrvatskoglagoljskih knjiga i kamenih natpisa. Literatura o toj problematici ini se prebogatom i teko obuhvatljivom, stoga se autor u analizi recentne paleokroatistike ograniava na etverogodinje razdoblje izmeu dvaju hrvatskih slavistikih kongresa (1995-1999). Prilogom se ukratko prikazuju rezultati pojedinih istraivanja iz hrvatskoga glagoljatva i istovremeno naznauju mogui zadaci pred kojima stoji suvremena paleokroatistika znanost.
O 1.51 ar. = 1.51 M a2 = koef. 1 V pregledni rad = 0.75 XI. 1.13 BODOVI

93 2.1.4. Struni lanci objavljeni u domaim asopisima ili zbornicima s recenzijama uglednih strunjaka (a2) Starija hrvatska leksikografija danas tematski rjenici hrvatskoga kao stranoga jezika, Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika, Zbornik radova sa savjetovanja odranoga 17. i 18. svibnja 2002. u Opatiji, ur. D. Stolac, N. Ivaneti, B. Pritchard, Zagreb Rijeka, 2004, str. 299-306. Autor analizira tematsku koncepciju rjenika iz dviju hrvatskih gramatika, Tome Babia (Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accomodata, Venetiis 1745) i Franje M. Appendinija (Grammatica della lingua illirica, Ragusa 1828) usporeujui je sa suvremenom tematskom koncepcijom Langenscheidtova rjenika. Unutar Babieva i Appendinijeva rjenika teme se meusobno usporeuju, zatim se dovode u vezu s Langenscheidtovim tematskim rjenikom ime se iskazuje odnos, tj. slinosti i razlike izmeu nekadanjih leksikografskih koncepcija, za ono razdoblje vrlo modernih, kao i suvremenih. lankom se, izmeu ostaloga, pokazuje kakav je stupanj primjenljivosti pojedinih tema iz rjenika 18. i 19. stoljea i istovremeno se ispituje bi li se takva tematska koncepcija moda mogla iskoristiti i u dananjem sastavljanju tematskih rjenika hrvatskoga kao stranoga jezika.
O 1.39 ar. = 1.39 M a2 = koef. 1 V struni rad = 0.5 XII. 0.69 BODOVI

94

2.2. Znanstvenoistraivaki projekti Dr. sc. Boris Kuzmi suradnik je na dvama projektima: 1. Enciklopedija hrvatskoga glagoljatva (voditelj: akademik Stjepan Damjanovi) pri Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljatvo na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu; 2. Opeslavenski lingvistiki atlas (voditelj: akademik Dalibor Brozovi) pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (sudjeluje u pripremi hrvatskoga dijalektnog materijala koji se alje u sve slavenske zemlje te u pregledavanju karata, indeksa i komentara za knjigu o refleksima jora i jera u 850 slavenskih punktova).

2.3. Sudjelovanja na znanstvenim skupovima Dr. sc. Boris Kuzmi sudjelovao na deset znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu: Drugi hrvatski slavistiki kongres, Osijek, 14-18. rujna 1999. Hrvatski jezik na pragu 21. stoljea, Zagreb, MH, 3. prosinca 1999. 900 godina Baanske ploe, Baka, 18-19. svibnja 2000. XVI. savjetovanje HDPL-a: Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika, Opatija, 17-18. svibnja 2002. Glagoljica i hrvatski glagolizam, Zagreb Krk, 2-6. listopada 2002. Trei hrvatski slavistiki kongres, Zadar, 15-19. listopada 2002. Opeslavenski lingvistiki atlas, Zadar, 20-26. listopada 2002. Slovansk jazykov atlas, Bratislava, 10-16. listopada 2004. etvrti hrvatski slavistiki kongres, Varadin akovec, 5-8. rujna 2006. 500 godina Veprinakog zakona, Ika, 25. travnja 2007. Na osnovi navedenog moe se zakljuiti da je znanstvena djelatnost dr. sc. Borisa Kuzmia usmjerena prema objavljivanju znanstvenih radova, radu na znanstvenoistraivakim projektima te sudjelovanju na znanstvenim skupovima. Njegov temeljni znanstveni interes vezan je uz istraivanje jezika tekstova nastalih u starijim razdobljima hrvatske jezine povijesti. Uspjeno primjenjujui suvremene znanstvene metode, svojim je radovima dao vrijedan prinos prouavanju povijesti hrvatskog jezika. Dosadanju znanstvenu djelatnost pristupnika ocjenjujemo izrazito pozitivnom.

95 3. Nastavna djelatnost Na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pristupnik je odravao seminare iz kolegija Staroslavenski jezik dvije akademske godine (1998./1999. i 1999./2000.), a od ak. g. 2001./2002. sve do danas pristupnik odrava seminare iz kolegija Povijest hrvatskoga jezika. Akademske godine 2002./2003. pristupnik je, uz redovite obveze na matinome fakultetu, odravao predavanja iz izbornoga kolegija Jezik hrvatskih pravnih tekstova na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kao i seminare iz kolegija Staroslavenski jezik na Odjelu za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu. U ljetnom semestru ak. g. 2006./2007. odravao je predavanja iz izbornog kolegija Jezik hrvatskih petrarkistikih pisaca te je izvodio nastavu na Poslijediplomskome znanstvenom studiju kroatistike. Pristupnik je radio i kao lektor hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Ljubljani u ljetnom semestru ak. g. 1998./1999., zatim na Sveuilinoj koli hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu (od 1999. do 2002.) i na Zagrebakoj slavistikoj koli u Dubrovniku (1999. i 2003.). Povjerenstvo utvruje da pristupnik ima bogato nastavno iskustvo: sudjelovao je u odravanju obvezatnih i izbornih kroatistikih kolegija na dodiplomskome i poslijediplomskome studiju u Zagrebu i Splitu, radio kao lektor hrvatskog jezika u Ljubljani te bio sudionikom Sveuiline kole hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu i Zagrebake slavistike kole u Dubrovniku.

4. Zakljuak Za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika kandidat treba imati doktorat te najmanje tri znanstvena rada, od ega najmanje dva rada trebaju biti objavljena u asopisima na meunarodnoj razini (a1). Opseg tih radova pomnoen s odgovarajuim koeficijentima za kategoriju rada i asopisa u kojem je objavljen treba iznositi najmanje 16 bodova. Evo izrauna bodova za znanstvene radove dr. sc. Borisa Kuzmia koji su detaljnije prikazani u ovom izvjeu: 1 znanstvena knjiga = 6.83 boda 1 struna knjiga (suautorstvo) = 2.25 boda 2 izvorna znanstvena rada u a1 asopisima = 7.06 bodova 6 izvornih znanstvenih radova u a2 asopisima = 14.58 bodova 2 pregledna rada u a2 asopisima = 1.69 bodova 1 struni rad u a2 asopisu = 0.69 bodova _________________________________________________________ = Ukupno: 32.65 bodova Pristupnik je, dakle, svojim znanstvenim, preglednim i strunim radovima ostvario dva puta vei broj bodova od propisanog minimuma. Za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta pristupnik treba imati uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika te zadovoljiti dva od etiri uvjeta Rektorskog zbora. Dr. sc. Boris Kuzmi zadovoljava ove uvjete: 1. "() da je u suradnikom ili nastavnom zvanju, ukljuujui i status znanstvenog novaka, raunajui razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao

96 u izvoenju nastave na nekom visokom uilitu od barem devedeset (90) norma sati". Tu je normu Boris Kuzmi ostvario u svakoj godini svoje nastavnike djelatnosti. 2. "() da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na meunarodnom znanstvenom skupu". Boris Kuzmi samostalnim je referatima sudjelovao na 10 znanstvenih skupova, od toga na 8 meunarodnih. Iz svega navedenog proistjee da dr. sc. Boris Kuzmi ispunjava potrebne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika te u znanstveno-nastavno zvanje docenta. III. KONAAN ZAKLJUAK I PRIJEDLOG STRUNOGA POVJERENSTVA U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, u skladu s Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijea za znanost i Odlukom Rektorskog zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja te na temelju uvida u priloenu dokumentaciju povjerenstvo zakljuuje da pristupnik dr. sc. Miljenko Bunjac ne ispunjava uvjete predviene za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za podruje humanistikih znanosti, a pristupnik dr. sc. Boris Kuzmi te uvjete ispunjava. Stoga Fakultetskom vijeu Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu predlaemo da se dr. sc. Boris Kuzmi izabere u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Struno povjerenstvo: _______________________________________ dr. sc. Anela Frani, izv. prof. _______________________________________ dr. sc. Mira Menac-Mihali, izv. prof. _______________________________________ dr. sc. Milan Mihaljevi, znanstv. savjetnik (Staroslavenski institut, Zagreb) U Zagrebu 5. studenoga 2007.

97 FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU

predmet: Izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik na Odsjeku za anglistiku Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta na sjednici od 28. rujna 2007. godine imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto viega lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik na Odsjeku za anglistiku. Na natjeaj objavljen u Vjesniku 5. listopada 2007. i Narodnim novinama br. 101/2007. od 9. listopada prijavila se pristupnica Ivana Bai. Nakon to smo pregledali natjeajnu dokumentaciju, podnosimo Vijeu sljedei

IZVJETAJ ivotopis Ivana Bai roena je 1975. u Koprivnici. Nakon zavrene osnovne i srednje kole 1993. upisala je studij engleskog jezika i knjievnosti i hrvatskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1999, a 2000. godine upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radno iskustvo poela je stjecati odmah nakon diplome, tako da je od rujna 2000. do srpnja 2004. radila kao nastavnik engleskog jezika u koli primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. U studenome 2002. istovremeno je poela raditi i kao predava na Zagrebakoj koli ekonomije i managementa u Zagrebu za predmete Engleski jezik za ekonomiste i Poslovni engleski jezik. Od listopada 2001. radi i kao lektor na Odsjeku za anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je do srpnja 2004. u statusu vanjskog suradnika predavala kolegij Engleski jezik 1. U zvanje lektora i stalni radni odnos na Odsjeku za anglistiku primljena je u srpnju 2004. U reformiranome studiju predaje na kolegijima Suvremeni engleski jezik 1, 2 i 3 te Analiza engleskih tekstova na preddiplomskome studiju anglistike. Aktivno sudjeluje u izradi programa i prirunika za navedene kolegije. Ivana Bai svoj posao na Odsjeku za anglistiku obavlja vrlo kvalitetno, korektno i savjesno, to potvruje ugledom koji je stekla kod kolega i kod studenata. Njezin je doprinos radu Odsjeka za anglistiku iznimno velik. Osim svojom osnovnom lektorskom

98 djelatnou bavi se i prevoenjem pravnih dokumenata za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija; radi u strunom povjerenstvu za procjenu udbenika engleskog jezika pri MZO te sudjeluje u izobrazbi i u radu strune skupine za Engleski jezik na dravnoj maturi. Radovi od zadnjeg izbora u zvanje - Bai, I. i Zubak, M. (2004). Lingua franca modernog doba; kolske novine, broj 13, 30. oujka 2004. - Bai, I. i Zubak, M. (2004). Za koga je Headway (jo) uvijek dobar? ; kolske novine, broj 16, 20. travnja 2004. - Bai, I. i Zubak, M.: The Use and Perception of Weak Forms; izvorni znanstveni lanak; asopis Strani jezici 33 (2004), 3 - 4 - Nikoli, K. i Bai, I.: Prikaz vjebenice Oxford Practise Grammar autora Johna Eastwooda; kolske novine, broj 28, 14. rujna 2004. - Bai, I. i Rae, T.: Prikaz frazeolokog rjenika Ivane Bendow; kolske novine, broj 17, 1. svibnja 2007. - Veselica-Majhut, S., Bai, I., Zubak, M.: Syntax workbook for university students of English, sveuilini prirunik, FF press, listopad 2007. -prijevod teksta Postizanje odgovornosti u obavjetajnoj djelatnosti: pravni standardi i najbolji naini nadzora obavjetajnih agencija , Hans Born i Ian Leigh (ur.), nakladnik Geneva Center for the Democratic Control of Armed Forces, 2005. (naslov izvornika: Making Intelligence Accountable: Legal Standards and Best Practice for Oversight of Intelligence Agencies, Oslo 2005) - lektura teksta Prirunik o Europskoj uniji za dravne slubenike u Republici Hrvatskoj, Kratis, Zagreb 2006. (nakladnik Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija) - prijevodi pravnih dokumenata (pravne steevine EU-a) za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (od 2003. godine); dosad prevela oko 500 kartica teksta - zbirke zadataka za kolegije Suvremeni engleski jezik 1, Suvremeni engleski jezik 2 i Analiza engleskih tekstova Izlaganja, struni skupovi, profesionalno usavravanje - izlaganje na Zagrebakom lingvistikom krugu, oujak 2004. - izlaganje na 12. konferenciji HUPE-a, travanj 2004. - radionica na 13. konferenciji HUPE-a, travanj 2005. - predavanje/radionica na strunom skupu za nastavnike engleskog jezika u gimnazijama; XII i III. gimnazija, oujak 2006. - sudjelovanje u organizaciji radionice Moj prvi prijevod u sklopu Festivala europske kratke prie, svibanj 2007.

99 - sudjelovanje na usavravanju za lanove strune skupine za Engleski jezik na dravnoj maturi u organizaciji British Councila i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (voditeljica seminara prof.dr. Dianne Wall sa Sveuilita u Lancasteru), veljaa i srpanj 2007. - seminar za ispitivae na Cambridge ESOL ispitima u organizaciji British Councila, listopad 2007. Zakljuak Iz svega iznesenog vidljivo je da Ivana Bai zadovoljava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg lektora u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te u skladu s odlukom Rektorskog zbora za izbor u nastavna zvanja. Stoga predlaemo da se izabere u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg lektora na Katedri za engleski jezik na Odsjeku za anglistiku. Struno povjerenstvo: 1. dr. sc. Vinja Josipovi Smojver, izv. prof. 2. dr. sc. Milena ic Fuchs, izv. prof. 3. mr. sc. Vesna Beli, vii lektor

U Zagrebu, 29. listopada 2007. Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka od 5. 10. 2007.

100

Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik, na Odsjeku za romanistiku (lanovi povjerenstva: dr. sc. August Kovaec, red. prof., mr. sc. Darja Dami-Boha, vii lektor, dr. sc. Jere Tarle, izv. prof. u m.) Prijedlog da se u nastavno zvanje i na radno mjesto viega lektora na Katedri za francuski jezik, na Odsjeku za romanistiku izabere Sanja otari FAKULTETSKOMU VIJEU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Na sjednici 28. rujna 2007. Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu imenovalo nas je u struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto viega lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik, na Odsjeku za romanistiku. Na natjeaj objavljen u Vjesniku 5. listopada 2007. i u Narodnim novinama br. 101/2007. od 9. listopada 2007. prijavila se jedna pristupnica, Sanja otari, dosadanji lektor za francuski jezik na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku. Na temelju dokumentacije priloene molbi i na temelju osobnoga uvida u kandidatkinjin ukupan rad upuujemo Vijeu Filozofskoga fakulteta ovo IZVJEE I PRIJEDLOG Sanja otari rodila se 3. svibnja 1964. u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu studirala je francuski jezik i knjievnost i komparativnu knjievnost te diplomirala god. 1987. (stekla je naslov profesor francuskog jezika i knjievnosti i komparativne knjievnosti). Nakon toga je upisala studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i god. 1990. stekla takoer diplomu (diplomirani bibliotekar). Bila je i suradnik u odgojno-obrazovnom procesu, za to je dobila svjedodbu Obrazovnoga centra za jezike (god. 1982). Osim u Hrvatskoj, struno se usavravala takoer na sveuilitima u Francuskoj i Belgiji; u okviru priprema za uvoenje prevoditeljskoga smjera na buduem diplomskom studiju francuskoga jezika i knjievnosti u svibnju 2005. boravila je na strunom usavravanju na Institut Libre Marie Haps u Bruxellesu, a u veljai i oujku 2006. na Institut Suprieur d'Interprtation et de Traduction u Parizu, gdje se sustavno upoznala s nainom rada tih uglednih ustanova za obuavanje prevoditelja. Nakon prve diplome bila je, od 1987. do 1992., profesor francuskoga jezika u kolskom centru za cestovni promet u Zagrebu, a od 1995. do 1997. i profesor francuskoga jezika (kao vanjski suradnik) u Alliance Franaise. Kako je diplomirala i bibliotekarstvo, god. 1992. bila je izabrana za bibliotekara u knjinici Odsjeka za

101 romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; kao voditeljica knjinice Odsjeka za romanistiku kandidatkinja je dala znaajan prinos funkcionalnom popunjavanju knjinoga fonda te organizirala obradbu fonda u skladu sa suvremenim zahtjevima struke. God. 2004 na temelju natjeaja bila je izabrana za lektora francuskoga jezika na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Na tom radnom mjestu radi i sada. Osim radom u bibliotekarstvu i u nastavi Sanja otari bavila se i drugim strunim radom pa je do izbora u zvanje lektora (do 2004) objavila sedam prijevoda i jedno leksikografsko djelo. Tekstovi koje je izmeu 1996. i 2003. prevela od reda su s podruja znanosti o knjievnosti, a objavljeni su u asopisima Knjievna revija i Gordogan te u zborniku Autor-pripovjeda-lik (priredio i uredio prof. dr. Cvjetko Milanja). Kandidatkinjin rad u leksikografiji (francusko-hrvatskoj i hrvatsko-francuskoj) posebno je znaajan. Naime, ona je preradila i za novo izdanje priredila poznati, tzv. mali, Francusko-hrvatski i hrvatsko-francuski rjenik prof. dr. Rudolfa Maixnera, vrline kojega su godinama bile dobro poznate kako uenicima i poetnicima u francuskom tako i mnogim profesionalnim prevoditeljima. Kako je od prvoga izdanja bilo proteklo gotovo pola stoljea, mnogo se toga promijenilo i u francuskom i u hrvatskom jeziku, a promijenili su se i mnogi komunikacijski konteksti. Zato je S. otari pomno revidirala i francusku i hrvatsku lijevu stranu (tj. izbor rijei koje se tumae, prevode), izostavila sve one leksike jedinice koje su tijekom godina ili izale iz uporabe ili pak izgubile na uestalosti, a istodobno je i u francuski i u hrvatski abecedarij unijela niz leksikih jedinica koje su nezaobilazne u suvremenoj komunikaciji. Taj je posao obavila vrlo profesionalno pa je rjenik u novom izdanju jo kvalitetniji i korisniji nego to je bio. U tim je okvirima sustavno racionalizirala i dopunila metajezik rjenika (konvencionalne gramatike i dr. naznake uz leksike jedinice), a do kraja je u francuskom lijevom stupcu ranije neprecizno i samo priblino biljeenje francuskoga izgovora zamijenila dosljednim biljeenjem izgovora meunarodnim fonetskim alfabetom (Alphabet Phontique International/ International Phonetic Alphabet). Takoer je preradila i osuvremenila kratak pregled francuske gramatike. Iako je nakladniku bilo stalo da se rjenik objavi samo pod imenom prvotnoga autora, zbog mnogobrojnih sustavnih zahvata (ako se izuzme metajezik i transkripcija, njih oko 8000) i znatnih poboljanja u uporabljivosti rjenika Sanja otari s punim bi pravom mogla biti navedena kao suautorica. Nakon izbora u zvanje lektora kandidatkinja je objavila dvanaest (12) prijevoda te osam (8) lanaka i prikaza. Jedanaest od dvanaest prevedenih tekstova (od reda strunih) objavljeni su u zbornicima, a dvanaesta je jedinica prijevod romana R. Garyja ivot je pred tobom. Kao to njezin leksikografski rad obiljeava preciznost i pouzdanost obradbe tako je za njezine prijevode karakteristina ne samo vjernost u pretakanju intelektualnih sadraja izvornika u hrvatski nego i djelotvorno pronalaenje u hrvatskom odgovarajue stilske i sociokulturne razine izraza. lanke i prikaze kandidatkinja je objavila u asopisima 15 dana i Knjievna smotra te u zbornicima ili pak kao priloge uz knjige, a oni svjedoe kako o kandidatkinjinu vrlo solidnom uvidu u probleme suvremene knjievne teorije (i knjievne povijesti) tako i u injenice u vezi s francuskom (i frankofonom) knjievnou. Svoje zanimanje za struku kandidatkinja potvruje i sudjelovanjem na znanstvenim i strunim skupovima. Tako je u studenom 2006. na znanstvenom skupu Hrvatska komparatistika u europskom kontekstu sudjelovala s izlaganjem O prevoenju knjievno-teorijskog nazivlja (koje je potom bilo objavljeno u zborniku Komparativna povijest hrvatske knjievnosti), a na Danima frankofonije 2007.

102 odrala je izlaganje o francuskom knjievniku Andreu Makineu i njegovu romanu Rekvijem za Istok. Kao lektor za francuski jezik Sanja otari od 2004. do danas dri obvezni kolegij Francuski jezik 1 i 2 za studente prve godine te Francuski jezik 3 i 4 za studente druge godine studija, a kako za prvu tako i za drugu godinu dri i izborni kolegij Jezine vjebe (1 i 2 te 3 i 4). Kako je bila jedini domai lektor na drugoj godini studija, prole joj je godine bila povjerena izradba syllabusa za sva etiri navedena kolegija. Sanja otari izvrsno surauje sa svim kolegama u Odsjeku, a osobito s lektorima. S dvije kolegice s odsjeka svake godine sudjeluje u provoenju testiranja iz francuskoga kao treega svjetskog jezika. U anketi to ju je Sveuilite provelo u lipnju 2006. studenti su, u svih trinaest kategorija, ocijenili njezin rad ocjenom viom od 4,50, a za nastavni rad u cjelini dobila je ocjenu 4,97. Valja na kraju posebno istaknuti da je u okviru strunoga poslijediplomskoga prevoditeljskog studija u akad. godini 2006/2007. kandidatkinja drala vjebe iz prevoenja s francuskoga na hrvatski. U proteklom razdoblju bila je lanica dvaju povjerenstava za obranu diplomskoga rada iz podruja traduktologije koji su izraeni pod mentorstvom mr. sc. Evaine Le Calv Ivievi. Kandidatkinja Sanja otari stalno vodi rauna o svojem usavravanju u struci i ini sve da bi proirila i produbila svoja znanja iz francuskoga jezika i francuske knjievnosti. Tako se u srpnju 2007. prijavila na natjeaj za poslijediplomski doktorski studij knjievnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma, a upis na taj studij joj je odobren. Iz svega to smo izloili proizlazi da je kandidatkinja Sanja otari sve poslove u struci koji su joj bili povjereni i kojih se latila obavljala visoko kvalitetno i profesionalno. To posebice vrijedi za njezin dosadanji rad na mjestu lektora za francuski jezik, za koji se podjednako moe rei da u punoj mjeri odgovara potrebama studenata kao to moe sluiti kao uzor kolegama. Zbog svega smatramo da Sanja otari ispunjava sve uvjete za mjesto vieg lektora pa nam je ast PREDLOITI Fakultetskomu vijeu da Sanju otari izabere u zvanje i na mjesto viega lektora za francuski jezik na Katedri za francuski jezik, na Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Naime, kandidatkinja Sanja otari ispunjava uvjete propisane odredbama lanka 98, stavka 7, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i Odluke Rektorskoga zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (12.07.2006.). Dr. sc. August Kovaec, redoviti profesor Mr. sc. Darja Dami-Boha, vii lektor U Zagrebu, 30. listopada 2007. Dr. sc. Jerte Tarle, izv. prof. u miru

103

Sanja otari Odsjek za romanistiku Filozofski fakultet u Zagrebu Objavljeni radovi : I. do izbora u zvanje lektora : a. prijevodi 1. Bourdieu, P. : Povijesni razvoj iste estetike, Knjievna revija , 36, 5-6, Osijek, 1996, str. 91-118. 2. Lejeune, Ph. : Autobiografije onih koji ne piu, Gordogan , 18-19, 43-44, Zagreb, 1998, str. 63-83. 3. Lejeune, Ph. : Stoljee otpora autobiografiji, Gordogan , 18-19, 43-44, Zagreb, 1998, str. 35-44. 4. Lejeune, Ph.: Autobiografija i povijest knjievnosti, u: Cvjetko Milanja (ur.), Autor-pripovjeda-lik, Svjetla grada i Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Pedagoki fakultet, Osijek, 2000, str. 237-270. 5. Hamon, Ph. : Za semioloki status lika (poglavlja 4 i 5), u: Cvjetko Milanja (ur.), Autor-pripovjeda-lik, Svjetla grada i Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Pedagoki fakultet, Osijek, 2000, str. 457-477. 6. Jouve, V. : Sloenost lik-efekta, u: Cvjetko Milanja (ur.), Autor-pripovjeda-lik, Svjetla grada i Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Pedagoki fakultet, Osijek, 2000, str. 479-573. 7. Yourcenar, M.: Piranesijev mrani um, Gordogan, 1(20), 1(45), Zagreb, 2003, str. 157-173.

b. struni radovi Maixner, R.: Francusko-hrvatski, hrvatsko-francuski rjenik, 3. izd. preradila i priredila Sanja otari, Dominovi, Zagreb, 2004.

104

II. nakon izbora u zvanje lektora: a. prijevodi 1. Reverseau, J.-P.: Oklopi, u: Miljenko Jurkovi i Alain Erlande-Brandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 199-206. 2. Privat-Savigny, M.-A.: Tekstilna umjetnost, u: Miljenko Jurkovi i Alain Erlande-Brandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 211-218. 3. Duvauchelle, Ch.: Uvez u XVI. stoljeu, u: Miljenko Jurkovi i Alain ErlandeBrandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 264. 4. Duvauchelle, Ch.: Uvez djela Annotamenta in tractatus primi libri Justiniani Codicis; Uvez djela asoslov iz Besanona (kataloke jedinice), u: Miljenko Jurkovi i Alain Erlande-Brandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 265. 5. Privat-Savigny, M.-A.: Spremnica za korporal s prikazom Skidanja s kria; tovanje zlatnoga teleta (kataloke jedinice), u: Miljenko Jurkovi i Alain Erlande-Brandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 290-291. 6. Leconte, O.: Stremeni Franoisa I.; Ploica s ukrasnoga konjskog oklopa Henria II.; Top s grbom Caterine de' Medici; Leni oklop s okovratnikom; Pitolj s kresivom (kataloke jedinice), u: Miljenko Jurkovi i Alain ErlandeBrandenburg (ur.), Renesansa u Francuskoj: katalog izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2005, str. 293-295. 7. Quatremre de Quincy, A-Ch.: Kopirati ; Restauriranje ; Restaurirati ; Restituiranje ; Ruina ; Ruine ; Spomenik, u : Marko piki (ur.), Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 25-35. i 71-88. 8. Chateaubriand, F.-R.: O ruinama openito; Slikovitost ruina; Ruine kranskih spomenika, u: Marko piki (ur.), Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 37-46.

105 9. Hugo, V. : Rat ruiteljima !, u: Marko piki (ur.), Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 47-70. 10. Mrime, P., Viollet-le-Duc, E.-E.: Naputak za ouvanje, odravanje i restauriranje dijecezanskih graevina, naroito katedrala, u: Marko piki (ur.), Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, 103-136. 11. Viollet-le-Duc, E.-E.: Restauriranje, u: Marko piki (ur.), Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 239274. 12. Gary, R.: ivot je pred tobom, Hrvatsko filoloko drutvo i Disput, Zagreb, 2007. (201 str.)

b. lanci i prikazi 1. Yasmina Reza, dramatiarka i prozaistica, 15 dana, br. 1-2, Zagreb, 2006, str. 38-41.

2. Francuski antimodernisti ili dva stoljea otpora moderni, 15 dana, br. 4, Zagreb, 2006, str. 12-14.
3. Crveni eir na mrtvakoj glavi i dva razjarena plava oka: skica za portret Herva Guiberta, Knjievna smotra, br. 141-142 (3-4), Zagreb, 2006, str. 131-133. 4. Francuska, Atlantida potonula u vremenu, Knjievna smotra, br. 141-142 (3-4), Zagreb, 2006, str. 135-137. 5. Knjievni opus Yasmine Reze ili kako pomiriti uspjeh i kvalitetu, Knjievna smotra, br. 143 (1), Zagreb, 2007, str. 63-73. 6. Rekvijem za Istok svjedoanstvo o izgubljenoj domovini, Knjievna smotra, br. 144(2), Zagreb, 2007, str. 139-141. 7. Romain Gary: biljeka o autoru, u: ivot je pred tobom, Hrvatsko filoloko drutvo i Disput, Zagreb, 2007, str. 203-206. 8. O prevoenju knjievno-teorijskog nazivlja, u: Cvijeta Pavlovi i Vinka GluniBuani (ur.), Komparativna povijest hrvatske knjievnosti: zbornik radova IX. (Hrvatska knjievnost XX. stoljea u prijevodima: emisija i recepcija), Knjievni krug, Split, 2007, str. 396-404.

106 Filozofski fakultet Odsjek za klasinu filologiju Zagreb, 5. studenog 2007. Dr. sc. Marina Bricko, izv. prof. Dr. sc. Mate Kriman, red. prof. u miru Dr. sc. Neven Jovanovi, doc. Predmet: Natjeaj za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana klasina filologija, na Katedri za grki jezik i knjievnost Odsjeka za klasinu filologiju. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici 28. rujna 2007. u Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana klasina filologija, na Katedri za grki jezik i knjievnost Odsjeka za klasinu filologiju. Podnosimo sljedei IZVJETAJ Na natjeaj objavljen u Vjesniku 5. listopada 2007. i u Narodnim novinama br. 101/2007. od 9. listopada 2007. prijavio se jedan kandidat, prof. Ninoslav Zubovi, koji je prijavi priloio potrebne dokumente: domovnicu, ovjerenu presliku diplome, ivotopis, popis radova, prikaz nastavne djelatnosti i potvrdu o sudjelovanju u izvoenju nastave na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu iz kolegija Grki jezik, od akademske godine 2004/2005. Ninoslav Zubovi roen je 6. veljae 1967. u Beliu. Osnovnu kolu pohaao je u Osijeku, a maturirao na osjekoj Klasinoj gimnaziji. Studij grkoga jezika i knjievnosti te filozofije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu upisao je u 1988./1989., a diplomirao 1994. Od 1996. do danas radi kao bibliotekar Odsjeka za klasinu filologiju na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. U nekoliko navrata usavravao se u inozemstvu: u ljetnom semestru 1995. studirao je na sveuilitu Johannes Gutenberg u Mainzu, u lipnju i srpnju 2003. pohaao je na atenskom sveuilitu ljetni teaj novogrkog jezika i kulture. U ljeto

107 2006. sudjeluje na dvotjednom meunarodnom strunom skupu Contextualizing Classics u Bugarskoj, a u lipnju 2007. na EpiDoc Summer School 2007 odranoj u organizaciji Centre for Computing in the Humanities na King's Collegeu u Londonu. Odsluao je poslijediplomski studij knjievnosti na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, poloio sve ispite, predao kvalifikacijski rad ( Alfabet i grka knjievnost) i stekao uvjete za upis doktorskog studija. Od 2001. lan je Upravnoga odbora Hrvatskoga drutva klasinih filologa, a od 2003. i lan dravnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz klasinih jezika. U istom je razdoblju odrao dva izlaganja za nastavnike klasinih jezika o primjeni informatike tehnologije u nastavi, te jedno 2007. naslovljeno Grki alfabet: kada, gdje i zato? u sklopu Susreta s klasiarima u knjinici Medveak. Takoer, od 2003. do danas sudjeluje u organizaciji i provedbi Meunarodnog natjecanja iz grkoga jezika. Od 2006. stalni je lan strune radne skupine za grki jezik za uvoenje dravne mature. Krajem 2007. pokree pilot projekt Inscriptiones Graecae in Croatia repertae (IGCR) s ciljem izrade korpusa grkih natpisa ouvanih na tlu dananje Hrvatske te njihove digitalizacije primjenom EpiDoc metode kodiranja antikih natpisa. kolske godine 1994./1995. predavao je grki jezik na Osnovnoj koli Ivana Gundulia u Zagrebu. Od rujna 2004. honorarno do danas predaje grki jezik na Hrvatskim studijima u Zagrebu. U zimskom semestru kolske godine 2005./2006. zamjenjujui bolesnoga nastavnika drao je kolegij Grka knjievnost arhajskog i klasinog razdoblja na zagrebakom Filozofskom fakultetu. Autor je nekoliko strunih radova: Memento grke gramatike, Mentor, Split, 2002; poglavlja Transkripcija i transliteracija s novogrkoga u Hrvatskom pravopisu (L. Badurina, I. Markovi, K. Mianovi) Matice hrvatske, Zagreb 2007, str. 270-272; Pavao Skali, Epistemon (lat. i hrv.), priredila, uvod i komentare sastavila Mihaela Girardi Karulin, preveli Ivan Kapec i Neven Jovanovi, Institut za filozofiju, Zagreb 2004 (recenzija u Prolegomena 3 [2/2004] str. 208-213); Epiktet, Prirunik, priredio i preveo Pavel Gregori, Zagreb 2006 (recenzija u Prolegomena 6 [1/2007] str. 114119); preveo je (uz N. Filipai) djelo Waltera Burkerta Homo necans (Zagreb 2007). Kao struni suradnik sudjelovao je u prireivanju Porfirijeve rasprave O Plotinovu ivotu i poretku njegovih spisa (prijevod I. Bidjin, Zagreb 2004) i novoga izdanja Aristotelove Poetike (prijevod Z. Dukat, Zagreb 2005). Za tisak je predao natuknice Anakreont i Homer (Hrvatska knjievna enciklopedija) i rad Novo ruho Kalijina natpisa (za zbornik radova posveenih Veljku Gortanu)

108

Zakljuak i prijedlog Povjerenstvo zakljuuje da Ninoslav Zubovi ispunjava uvjete iz lanka 98. stavak 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03., 105/04. i 174/04.) jer ima vie od tri godine radnoga iskustva u struci kao nastavnik, te uvjet iz Odluke Rektorskoga zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (Narodne novine 106/06) jer ima vie od tri objavljena struna rada. Uz to to ispunjava formalne uvjete, Ninoslav Zubovi dokazao se i kao kompetentan grecist iroka raspona interesa. Povjerenstvo stoga predlae Vijeu da Ninoslava Zubovia izabere u nastavno zvanje i na radno mjesto lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana klasina filologija, na Katedri za grki jezik i knjievnost Odsjeka za klasinu filologiju.

Dr. sc. Marina Bricko, izv. prof. Dr. sc. Mate Kriman, red. prof. u miru Dr. sc. Neven Jovanovi, doc.

Vijee Odsjeka za klasinu filologiju na svojoj sjednici 6. studenoga 2007. prihvaa Izvjetaj strunog povjerenstva o izboru Ninoslava Zubovia u nastavno zvanje i na radno mjesto lektora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana klasina filologija, na Katedri za grki jezik i knjievnost, na Odsjeku za klasinu filologiju. Proelnik Odsjeka za klasinu filologiju Doc. dr. sc. Neven Jovanovi

109
Dr. sc. Damir Agii, izv. prof. Dr. sc. Boena Vranje-oljan, red. prof. Dr. sc. Boo Repe, red. prof., Filozofski fakultet, Ljubljana

Fakultetsko vijee Filozofski fakultet Ivana Luia 3, Zagreb

Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj 11. sjednici, 28. rujna 2007., imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje vieg predavaa, humanistike znanosti, polje povijest, za predmet Metodika nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon uvida u natjeajnu dokumentaciju Vijeu podnosimo sljedee

IZVJEE

Na natjeaj za izbor u nastavno zvanje vii predava, polje povijest, grana pomone povijesne znanosti, objavljen u Vjesniku 5. listopada 2007., prijavila se samo jedna kandidatica: Snjeana Koren, prof., predava Metodike nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. I. ivotopis kandidatice Snjeana Koren roena je 12. studenog 1965. godine u Zagrebu, a od 1977. godine ivi u Velikoj Gorici. Osnovnu je kolu zavrila 1980. godine u Velikoj Gorici, a srednju 1984. godine u Zagrebu. Jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je u 1989. godine. Akad. god. 2000./2001. upisala je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu znanstveni poslijediplomski studij hrvatske povijesti, a 2007. godine, nakon obrane kvalifikacijskih radova i poloenih propisanih ispita, odobren joj je prijelaz na jednogodinji doktorski studij, odnosno izrada disertacije. Nakon zavrenoga studija povijesti Snjeana Koren boravila je nekoliko mjeseci u Velikoj Britaniji i usavravala se u engleskom jeziku te poela izuavati britanski obrazovni sustav. Osim engleskim, aktivno se slui i njemakim jezikom. Od 1990. do kraja 2003. godine Snjeana Koren radila je kao nastavnica povijesti u osnovnoj koli. Godine 1992. poloila je struni ispit za zvanje uitelja, a 2003 godine promaknuta je u zvanje uitelja mentora. Rano se ukljuila u rad na udbenicima i metodikim prirunicima za nastavnike, sudjelovanje u strunom usavravanju nastavnika te mentorstvo uiteljima pripravnicima. Godine 2002.-2003. bila je voditeljica upanijskog strunog vijea za povijest.

110
Od 1. sijenja 2004. Snjeana Koren radi kao predava Metodike nastave povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim nastavnim radom, bavi se i istraivanjima udbenika i nastave povijesti. Objavila je vei broj znanstvenih i strunih radova posveenih teoriji i praksi nastave povijesti, analizi udbenika i nastavnih planova i programa, pouavanju osjetljivih i kontroverznih pitanja iz suvremene povijesti, interkulturalizmu i interkulturnom obrazovanju te sjeanju i pamenju u udbenicima i nastavi povijesti. Autorica je i suautorica nekoliko udbenika i radnih biljenica za sedmi i osmi razred osnovne kole, u kojima primjenjuje didaktike inovacije u nastavi povijesti. Urednica je i nekoliko knjiga koje se bave nastavom povijesti i povijesnom teorijom, te lanica urednitva asopisa Povijest u nastavi, to ga izdaje Drutvo za hrvatsku povjesnicu . Redovito sudjeluje u strunom usavravanju nastavnika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Od 2006. godine lanica je Ispitnog povjerenstva za polaganje strunih ispita uitelja povijesti za podruje Istre i Kvarnera. Sudjelovala je u izradi HNOS-a kao lanica Povjerenstva za povijest. Godine 2007. imenovana je lanicom Povjerenstva za oblikovanje Strategije za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predkolski odgoj, ope obvezno i srednjokolsko obrazovanje.

II. Znanstveno-struna djelatnost kandidatice Znanstvena i struna djelatnost Snjeane Koren obuhvaa nekoliko razliitih tema iz podruja metodike nastave povijesti te hrvatske povijesti 20. stoljea. Od 1998. godine bavi se pisanjem udbenika povijesti i problemima nastave povijesti te je o tome objavila vie strunih i znanstvenih radova. Od 1999. bavi se istraivanjima udbenika i nastave povijesti, osobito istraivanjima slike drugoga u udbenicima, osjetljivih i kontroverznih pitanja i interkulturanog obrazovanja. Bavi se takoer istraivanjima europskih iskustava u oblikovanju suvremenih kurikuluma. U okviru poslijediplomskog studija kandidatica se bavi obrazovnom politikom dravno-partijskih vlasti nakon 1945. godine te nainom na koji se ona reflektirala u nastavi povijesti. Godine 2005. prihvaen je sinopsis njezina magistarskog rada pod naslovom Nastava povijesti u Hrvatskoj od 1951. do 1970. godine (s posebnim osvrtom na asopis Historijski pregled), a godine 2007. odobren joj je prijelaz na jednogodinji doktorski studij i izrada disertacije. Upravo je u tijeku prijava teme disertacije. Snjeana Koren objavila je 11 udbenika, radnih biljenica i metodikih (samostalno ili u suautorstvu; u razliitim izdanjima), od kojih 5 prije izbora za metodike nastave povijesti, a 6 nakon toga. Objavila je vei broj znanstvenih radova: nakon izbora za predavaa objavila je 3 izvorna znanstvena rada te 7 preglednih lanaka. Dva znanstvena rada i jedan struni lanak su joj u tisku. prirunika predavaa i strunih strunih i

Do sada je Snjeana Koren sudjelovala na vie od 30 znanstvenih i strunih skupova i seminara u zemlji i inozemstvu, a na mnogima je prezentirala svoje radove. Nakon izbora za predavaa metodike nastave povijesti svoje je radove prezentirala na tri meunarodna znanstvena i struna skupa u inozemstvu te na tri znanstvena skupa u Hrvatskoj, od kojih je jedan bio meunarodnog karaktera.

A. Radovi U izvjeu navodimo i kratko opisujemo radove koje je Snjeana Koren napisala i objavila nakon izbora u nastavno zvanje predavaa. Radovi se mogu podijeliti u etiri skupine.

111
U prvu skupinu radova pripadaju udbenici i prirunici za nastavu povijesti meu kojima se izdvajaju sljedei: 1. Povijest 8: udbenik za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007., 244 str. Udbenik je nastao prema novom planu i programu objavljenom 2006. godine. Zadrao je obiljeja prethodnog udbenika (iz 2000., dopunjeno i izmijenjeno izdanje iz 2003.; prijevod na srpski jezik u izdanju Prosvjete, Zagreb 2005.) vezanog uz rad na izvorima i poticanje kritikog miljenja, no osobito je nastojao unijeti novine u skladu s ciljevima nastave povijesti, poput pouavanja o interpretacijama i multiperspektivnog pristupa prouavanju povijesnih sadraja 2. Povijest 8: radna biljenica i povijesne karte za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007., 85 str. Radna biljenica izraena je u suautorstvu s Magdalenom NajbarAgii, Ivicom Renduliem i Damirom Agiiem. Umjesto zadataka reproduktivnog tipa, fokus je na zadacima koje potiu uenike vjetine kritikog miljenja, pismenog izraavanja te snalaenja u prostoru i vremenu. 3. Povijest 7: udbenik za 7. razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007., 198 str. Udbenik je izraen u suautorstvu s Damirom Agiiem i Magdalenom Najbar-Agii. Nastao je prema novom planu i programu objavljenom 2006. godine. Kao i udbenik za osmi razred, nastoji promovirati novi metodiko-didaktiki pristup nastavi povijesti, s naglaskom na izvore i kritiki i istraivaki pristup uenju. 4. Dodatak udbenicima za najnoviju povijest, u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007., 40 str. Ovaj je prirunik izraen u suautorstvu s Magdalenom Najbar-Agii i Tvrtkom Jakovinom, po narudbi Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta 2005. godine, ali tada nije objavljen u obliku udbenika. U ovoj je publikaciji objavljen u cijelosti. *** U drugu skupinu radova vezanih za metodiku nastave povijesti pripadaju metodiki prirunici za nastavnike te struni lanci vezani uz metodiku nastave povijesti. 1. Seminars: Day of Remembrance of the Holocaust and for the Prevention of Crimes against Humanity and Teaching the History of the 20 th Century, report, Council of Europe, Strasbourg, 2004., 64 str. Takoer na hrvatskom jeziku: 'Izvjee sa seminara Dan sjeanja na holokaust i spreavanja zloina protiv ovjeanstva i Uenje povijesti 20. stoljea', u Povijest u nastavi, 3/2004., str. 9-36 Ovo je izvjee s meunarodnih strunih seminara objavljeno kao zasebna publikacija Vijea Europe te kao lanak u asopisu Povijest u nastavi. Donosi kronoloki prikaz dogaanja na oba seminara, njihove ciljeve, saetke plenarnih izlaganja, izvjea radnih skupina te zakljuke i preporuke. 2. 'Svrha i ciljevi suvremene nastave povijesti', u Povijest u nastavi, 3/2004., str. 142157 U ovom se radu analiziraju svrha i ciljevi suvremene nastave povijesti te mogunosti njihove primjene u hrvatskim okolnostima. lanak se dotie sljedeih tema: pitanje odnosa znanja i vjetina, pouavanja o interpretacijama, multiperspektivnosti, relevantnosti, tematskog/kronolokog pristupa te odgojnih ciljeva nastave povijesti. 3. Povijest 8: metodiki prirunik za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007., 291 str. Prirunik je nastao u suautorstvu sa Sandrom Vidas. Objavljen je uz udbenik Povijest 8 iz 2007. godine. Njegov je cilj pruiti primjere oblikovanja nastavnih satova, a osobito njeguje problemski pristup i poticanje vjetina kritikog miljenja te usmenog i pismenog izraavanja.

***

112
U treu skupinu radova Snjeane Koren, koji se odnose na istraivanja udbenika i nastave povijesti, pripadaju sljedei radovi: 1. Regional History in Textbooks: the Croatian Case u European Studies vol.5, Center for German and European Studies, The University of Tokyo, 2006., str. 29-42. Takoer u: In Search of a common Regional History: the Balkans and the East Asia in History Textbooks. Reports from the International Symposium held at Komaba Campus, the University of Tokyo (12th November, 2005). Comparative Study of History Textbooks in the Balkans. The University of Tokyo. U lanku se analizira prikaz regionalne povijesti u hrvatskim udbenicima povijesti i zemljopisa, no smjeta se u iri kontekst promjena u nastavi povijesti u Hrvatskoj nakon 1990. godine. 2. Slike nacionalne povijesti u hrvatskim udbenicima uoi i nakon raspada Jugoslavije, u Historijski zbornik, godina LX, Zagreb, 2006. (u tisku), 47 str. Rad prati promjene koje su se dogaale u osnovnokolskim udbenicima povijesti u prvoj polovici 1990-ih godina, usporeujui ih s udbenicima iz druge polovice 1980-ih. godina. Istovremeno naglaava i elemente kontinuiteta te daje osvrt na razvoj nakon 1995. i na suvremene trendove u hrvatskoj nastavi povijesti. Sve promjene nastoji smjestiti u iri kontekst obrazovne politike dravnih vlasti i tradicije pouavanja povijesti. Osobito analizira kako se kroz udbenike oblikuje i mijenja slika o sebi i drugome u razdoblju burnih politikih promjena. 3. Pria o Dodatku ili kako pouavati najnoviju hrvatsku povijest , u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007., str. 91-103. Ovaj esej donosi kritiki osvrt iz osobne perspektive na pozadinu sluaja s Dodatkom za najnoviju povijest koji je u ljeto 2005. izazvao polemike oko pouavanja najnovije povijesti u hrvatskoj javnosti. 4. Dvije godine poslije, u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007., str. 105-109. Kratki esej osvre se na utjecaj koji je Dodatak za najnoviju povijest imao na pouavanje najnovije povijesti te komparira taj primjer s nekim meunarodnim sluajevima (Francuska i Izrael). *** U etvrtu skupinu radova koji se bave istraivanjima kurikuluma povijesti pripada jedan rad, dok se u tisku nalazi obimniji znanstveni rad s prikazom rezultata istraivanja: 1. kolska povijest kao politika bojinica: oblikovanje engleskog Nacionalnog kurikuluma za povijest, u Povijest u nastavi 6/2005., str. 117-142. U prvom dijelu ovog rada daje se pregled razvoja obrazovne politike na podruju nastave povijesti u Engleskoj tijekom 20. stoljea, s osobitim naglaskom na razdoblje oblikovanja nacionalnog kurikuluma krajem 1980-ih i poetkom 1990-ih godina. Opisuje kontroverze oko njegova oblikovanja koje su ovaj sluaj uinile poznatim u europskim razmjerima. U drugom dijelu analiziraju se didaktiki i metodiki aspekti recentne varijante kurikuluma za povijest. U zakljuku se kompariraju engleski i hrvatski primjer te donosi osvrt na neka opa razmiljanja o ulozi nastave povijesti u kolskom sustavu i obrazovanju mladih generacija.

B. Sudjelovanje na znanstvenim i strunim skupovima Snjeana Koren sudjelovala je sa svojim radovima na vie znanstvenih i strunih skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Ovdje se osvremo na skupove kojima je prisustvovala nakon izbora u zvanje predavaa:
1. Meunarodni skupovi Dan sjeanja na holokaust i Nastava povijesti 20. stoljea (Zagreb, 27.-29. sijenja 2004.) u organizaciji Vijea Europe i Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Bila je generalna izvjestiteljica. Izvjee je objavljeno na engleskom jeziku u izdanju Vijea Europe, te na hrvatskom jeziku u asopisu Povijest u nastavi.

113 2. Godinja skuptina History Teachers Education Network Sites for Enquiry: Evidential Learning Beyond the Classroom (Canterbury, 5.-7. srpnja 2004.); odrala je izlaganje History Teaching in Croatia. 3. Drugi kongres hrvatskih povjesniara (Pula, listopad 2004.); odrala je izlaganje Trideset godina asopisa Nastava povijesti. 4. Meunarodni znanstveni simpozij In Search of a Common Regional History: The Balkans and East Asia in History Textbooks (Tokio, 12. i 13. studeni 2005.) u organizaciji Sveuilita u Tokiju; prezentirala je rad Regional history in textbooks: the Croatian case. Rad je objavljen u zborniku radova sa skupa, kao i u asopisu European Studies vol. 5. 5. Meunarodni znanstveni skup Historija i pamenje u Jugoistonoj Europi (Zagreb, 19. 21. sijenja 2006.) u organizaciji Filozofskog fakulteta u Zagrebu; prezentirala je rad Heroji i antiheroji u udbenicima: slike nacionalne povijesti u udbenicima uoi i nakon 1990. godine. Rad je pripremljen za objavljivanje u zborniku radova sa skupa. 6. 38. nacionalna konvencija American Association for the Advancement of Slavic Studies (Washington, 16. 19. studenog 2006.); prezentirala je rad History Textbooks in Croatia after the Demise of Yugoslavia. 16-19. 11. 2006., Session Serbian, Croatian and Slovene History Textbooks after the Collapse of Yugoslavia, 7. Znanstveni skup Europska iskustva i nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj (Zagreb, 1. 12. 2007.) u organizaciji Instituta za drutvena istraivanja; prezentirala je rezultate istraivanja za drutveno-humanistiko podruje. Znanstveni rad s rezultatima istraivanja za nastavu povijesti je u tisku.
*** Ostali znanstveni i struni skupovi na kojima je sudjelovala:
1. Sites for Enquiry: Evidential Learning Beyond the Classroom (History Teachers Educatiors Network, Canterbury, 13. 15. srpnja 2004.) 2. Euro-Arab Dialogue: Image of Arabo-Islamic Culture in European History Textbooks (UNESCO i Arapska liga, Kairo, 12. 14. prosinca 2004.) 3. The Structures and Standards of Initial Training for History Teachers (Vijee Europe, Be, veljaa 2005) 4. Teaching Sensitive and Controversial Issues in History (History Teachers Educatiors Network, Nottingham, 11. 13. srpnja 2005) 5. Schools History Project 18th Annual Conference (Schools History Project, Leeds, 7. 9. srpnja 2006.) 6. Gateways to the Past: Researching and Exploring Multiethnic Stories Through History Teaching (History Teachers Educatiors Network, Liverpool, 11. 13. srpnja 2006.) 7. Meunarodna konferencija o utvrivanju istine nakon ratnih sukoba, Zagreb, Documenta, Sheraton, 8-9. veljae 2007.

C. Znanstveni i struni projekti Snjeana Koren je u razdoblju od 1999. godine, a napose nakon izbora u nastavno zvanje predavaa sudjelovala u nekoliko meunarodnih i domaih projekata o nastavi povijesti:

114
1. Od 1999. godine sudjeluje u projektu Centra za demokraciju i pomirenje u Jugoistonoj Europi iz Soluna Joint History Project: Teaching sensitive and controversial issuses in the history of South-East Europe. Od 2000. godine lanica je njegova Odbora za nastavu povijesti ( History Education Committee) te je sudjelovala u organizaciji strunog usavravanja nastavnika ( Southeast European History Teachers Educiation Project ). Radovi proizali iz tog projekta objavljeni su knjigama Teaching the History of Southeastern Europe i Clio in the Balkans. 2. U razdoblju od veljae 2001. do srpnja 2002. godine bila je koordinatorica projekta SouthEast Europe Textbook Network koji su zajedniki pokrenuli Georg Eckert Institut fr internationale Schulbuchforschung iz Braunschweiga u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu. Projekt se bavio koordinacijom istraivanja, razvoja i usporedbe udbenika povijesti, zemljopisa i graanskog odgoja u Jugoistonoj Europi . U tom je razdoblju utemeljen u Zagrebu virtualni centar za udbenike koji je prikupljao informacije o udbenicima i ostalim nastavnim materijalima na podruju povijesti, zemljopisa i graanskog odgoja, objavljujui ih na svojoj web stranici. 3. Od 2004. godine sudjeluje u projektu Enhancing Regional History Education and Civic Society: Common approaches for Bosnia-Herzegovina, Croatia and Serbia and Montenegro. Projekt organiziraju EUROCLIO i nastavnike udruge iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije s ciljem izrade zajednikog prirunika za pouavanje povijesti socijalistike Jugoslavije od 1945. do 1990. godine. Projekt je jo u tijeku. 4. Od 2005. godine sudjeluje u projektu Evaluacija edukativnih programa i razvoj modela nacionalnog kurikulutma za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj koji vodi dr.sc. Branislava Baranovi iz Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu. U okviru projekta analizirala je programe povijesti 11 europskih drava, sudjelovala na seminarima Designing Quality Curriculum Documents: Theory and Practice (2005., 2006.) te na znanstvenom skupu Europska iskustva i nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj (Zagreb, prosinac 2007.) kao izvjestiteljica i koordinatorica za Drutvenohumanistiko podruje. Radovi proizali iz tog projekta su u tisku.

D. Stipendije Snjeana Koren je 2007. godine koristila istraivaku stipendiju u Institutu Georg Eckert za meunarodna udbenika istraivanja (Georg Eckert Institut fr internationale Schulbuchforschung). Tema istraivanja bila je u okviru teme magistarskog rada o nastavi povijesti u Hrvatskoj nakon 1945. godine. III. Nastavna djelatnost

A. Nastava Snjeana Koren je od rujna 1990. do prosinca 2003. godine radila u vie osnovnih kola kao nastavnica povijesti. Godine 1992. poloila je struni ispit za zvanje uitelja povijesti, a godine 2003. promaknuta je u zvanje uitelja mentora. Tijekom trinaestogodinjeg rada u osnovnom kolstvu obavljala je sve poslove vezane uz organizaciju i izvoenje redovne nastave u svim razredima i razliitim programima od 5. do 8. razreda te u razliitim oblicima izvannastavnih i izvankolskih aktivnosti. Niz godina vodila je povijesnu skupinu i pri tome je suraivala s muzejima i arhivima. Od 1. sijenja 2004. godine Snjeana Koren zaposlena je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te izvodi nastavu iz predmeta Metodika nastave povijesti. Kroz kombinirani program predavanja, seminara i vjebi studenti razvijaju ope i specifine predmetne kompetencije i osposobljavaju se za samostalno pripremanje i izvoenje nastave povijesti u osnovnoj i srednjoj koli. Nastava na fakultetu je organizirana problemski te se temelji na aktivnim metodama uenja i pouavanja, dok vjebe koje se provode u kolama

115
trebaju omoguiti primjenu didaktiko-metodikog znanja steenog na nastavi u kolskoj praksi. Kod studenata se osobito nastoji poticati kreativnost, savjesnost i reflektivan odnos prema vlastitom radu. Snjeana Koren je sudjelovala u izradi novog studijskog programa za predmet Didaktika povijesti u okviru prilagodbe studija Bolonjskom procesu, pri emu je nastojala osuvremeniti sadraje i metode pouavanja. Nekoliko studentica i studenata preuzelo je izradu diplomskih radnji pod njezinim mentorstvom.

B. Struno usavravanje kandidatice Snjeana Koren redovito sudjeluje u razliitim programima strunog usavravanja nastavnika. Uz ve navedene znanstvene i strune skupove na kojima je sudjelovala, ovdje navodimo i one skupove i programe koji su namijenjeni obrazovanju edukatora na podruju povijesti.:
1. Teaching through enquiry, (Filozofski fakultet, Ljubljana, 20. oujka 2004.); 2. Strategije uenja i pouavanja o holokaustu (Zagreb, 26.-28. sijenja 2006.); 3. Designing Quality Curriculum Documents: Theory and Practice (Zagreb, 13.-16. prosinca 2005.); 4. Developing National Curriculum for Croatian High School: Theory and Practice (Zagreb, 27. 28. rujna 2006.)

C. Sudjelovanje u strunom usavravanju nastavnika u Hrvatskoj Od 2000. godine Snjeana Koren redovito sudjeluje u strunom usavravanju nastavnika povijesti. Sudjelovala je na nizu seminara za struno usavravanje nastavnika te odrala niz razliitih predavanja i radionica koje su organizirala upanijska struna vijea:
1. Svrha i ciljevi suvremene nastave povijest (Zagreb, 6. 3. 2004., Zadar, 23. 4. 2004., ibenik, 24. 4. 2004.); 2. Uenje kroz istraivanje (Virovitica, 24. 9. 2004., Varadin 16. 10. 2004., Split, 20. 11. 2004., Zagreb, 24. 11. 1004., akovec, 25. 11. 2006.); 3. Pouavanje o interpretacijama (Zabok, 28. 1. 2006., ibenik, 4. 2. 2006., Karlovac, 6. 4. 2006.); 4. Slikovni materijali u nastavi povijesti (Zagreb, 5. 12. 2006.); 5. Formativno ocjenjivanje u nastavi povijesti (Pore, 5. 5. 2007.)

Na seminaru za voditelje upanijskih vijea (Stubike Toplice, srpanj 2005.) odrala je izlaganje Svrha i ciljevi nastave povijesti prema HNOS-u te radionicu Pouavanje o interpretacijama.

D. Meunarodna suradnja na nastavnom polju U vie je navrata Snjeana Koren sudjelovala u strunom usavravanju nastavnika i autora udbenika u Bosni i Hercegovini u organizaciji Instituta Georg Eckert za udbenika istraivanja u Braunschweigu i Misije OESS-a za Bosnu i Hercegovinu:

a. Na seminaru za autore udbenika iz Bosne i Hercegovine Conceptualising Bosnian History (Braunscheweig, 29. rujna 2. listopada 2003.) odrala je radionicu Primjena koncepta mulitperspektivnosti na primjerima iz nastave povijesti u Republici Hrvatskoj.

116 b. Na seminaru za lanove komisije za razvoj smjernica za udbenike povijesti i zemljopisa (Banja Luka, 26. 27. kolovoza 2004.) odrala je radionicu Uenje kroz istraivanje. c. Na seminaru za autore udbenika iz Bosne i Hercegovine (Braunshweig, veljaa 2005.) odrala je izlaganje Razvoj udbenika u Republici Hrvatskoj. d. Na seminaru za autore udbenika iz Bosne i Hercegovine (Braunshweig 14. 16.2.2006) odrala je predavanje i radionicu pod naslovom Multiperspektivnost i kontroverza. e. Na meunarodnom seminaru za autore udbenika iz Bosne i Hercegovine (Braunschweig, 20. 27. kolovoza 2007.) odrala je izlaganje Teaching conflicts of contemporary history. Examples from South East Europe te vodila radionicu War and the Dayton period in BiH.
Drala je predavanja Some issues in history teaching and history education in Croatia za studente Sveuilita u Tokiju (13. studenog 2005.). Na meunarnodnom seminaru za nastavnike i autore udbenika iz Izraela i s podruja palestinske samouprave Learning Each Others Historical Narrative (Braunschweig, 23. 27. srpnja 2007.) u organizaciji Instituta Georg Eckert za meunarodna udbenika istraivanja i Peace Research Institute in the Middle East odrala je izlaganje Teaching the Balkan Wars u kojemu je prezentirala svoj rad o pouavanju osjetljivih i kontroverznih pitanja iz najnovije povijesti.

IV. Struna djelatnost Struna djelatnost Snjeane Koren ogleda se u sljedeim aktivnostima. Objavljuje lanke u novinama te sudjeluje u okruglim stolovima i radio-emisijama o nastavi povijesti. U vie je navrata sudjelovala u predstavljanjima knjiga i udbenika s podruja nastave povijesti. lanica je i jedan od osnivaa Hrvatske udruge nastavnika povijesti u kojoj je koordinatorica za meunarodne odnose. lanica je urednikog odbora asopisa Povijest u nastavi. Recenzirala je vei broj lanaka objavljenih u asopisu Povijest u nastavi te knjigu D. Trkan Provjera i ocjenjivanje znanja u nastavi povijesti. Urednica je nekoliko knjiga koje se bave nastavom povijesti i povijesnom teorijom: R. Stradling, Nastava europske povijesti 20. stoljea (Srednja Europa, Zagreb, 2002.), E. H. Carr, to je povijest? (Srednja Europa, Zagreb, 2004.), R. Stradling, Multiperspektivnost u nastavi povijesti: prirunik za nastavnike (Srednja Europa, Zagreb, 2005.), D. Trkan, Provjera i ocjenjivanje znanja u nastavi povijesti (Srednja Europa, Zagreb, 2005.)

V. Zakljuno miljenje i prijedlog U ocjeni znanstvene, strune i nastavne djelatnosti kandidatice naglaavamo da Snjeana Koren, predava, ispunjava potrebne zakonske uvjete za izbor u nastavno zvanje vii predava. Takoer, Snjeana Koren ispunjava i uvjete koje je za izbor u nastavno zvanje vii predava propisao Rektorski zbor: kontinuirano izvodi punu satnicu nastave na predmetu Metodika nastave povijesti na Filozofskom fakultetu vie od tri godine; ima trinaestogodinje nastavno iskustvo u osnovnoj koli; autorica je udbenika, radnih biljenica i metodikih prirunika za osnovnu kolu, napisala je i objavila vie od pet znanstvenih i strunih radova u asopisima i zbornicima radova sa znanstvenih/strunih skupova; lanica je urednitva znanstveno-strunog asopisa to ga izdaje strukovna udruga, a sufinancira Ministarstvo

117
znanosti, obrazovanja i porta; urednica je nekoliko znanstvenih i strunih knjiga o metodici nastave povijesti; mentorica je veem broju studenata u izradi diplomskih radnji; sudjelovala je na nizu meunarodnih skupova, na kojima je imala i pozvana izlaganja. Usto, Snjeana Koren aktivno sudjeluje na nekoliko meunarodnih projekata, kao i znanstveno-istraivakih projekata u Hrvatskoj. lanica je rukovodstva Hrvatske udruge nastavnika povijesti i lanica nekoliko dravnih ili upanijskih povjerenstava koji se bave nastavom povijesti ili problemima obrazovanja openito. Time svojom djelatnou i angamanom na unapreenju nastave povijesti, kao i metodike nastave povijesti, uvelike premauje uvjete to ih je propisao Rektorski zbor.

Sastavivi ovo izvjee sukladno zakonskim propisima i pravilnicima, na temelju iznesenoga zakljuujemo da pristupnica Snjeana Koren u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglaen natjeajem na koji se javila te
predlaemo da se Snjeana Koren, prof., predava, izabere u nastavno zvanje vii predava, humanistike znanosti, polje povijest, za predmet Metodika nastave povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zagreb, 22. listopada 2007. ________________________________ dr. sc. Damir Agii, izv. prof. ______________________________ dr. sc. Boena Vranje-oljan, red. prof. ______________________________ dr. sc. Boo Repe, red. prof., Filozofski fakultet, Ljubljana

118
Bibliografija

Udbenici i radne biljenice 1. Povijest 8: udbenik za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2001. 2. Slijepe karte i zadaci za uenje i ponavljanje gradiva uz Povijesne zemljovide 8, Profil, Zagreb, 2000. 3. Povijest 7: udbenik za sedmi razred osnovne kole , Profil, Zagreb, 2001. (u suradnji s Damirom Agiiem i Magdalenom Najbar-Agii) 4. Povijest 8: udbenik za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2003. (dopunjeno i preraeno izdanje) 5. Istorija 8: udbenik za 8. razred osnovne kole, Prosvjeta, Zagreb, 2005. 6. Istorija 8: radna sveska, Prosvjeta, Zagreb, 2005., 132 str. Radna biljenica prati udbenik Istorija 8. 7. Povijest 8: udbenik za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007. 8. Povijest 8: radna biljenica i povijesne karte za osmi razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007. (u suradnji s Magdalenom Najbar-Agii, Ivicom Renduliem i Damirom Agiiem. 9. Povijest 7: udbenik za 7. razred osnovne kole, Profil, Zagreb, 2007. (u suradnji s Damirom Agiiem i Magdalenom Najbar-Agii) 10. Dodatak udbenicima za najnoviju povijest, u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007.

Metodiki prirunici 11. Prirunik za nastavnike povijesti u osmom razredu osnovnih kola, Profil, Zagreb, 2002. (u suradnji sa Sandrom Vidas) 12. Povijest 8: metodiki prirunik za osmi razred osnovne kole , Profil, Zagreb 2007. (u suradnji sa Sandrom Vidas)

lanci u znanstvenim i strunim asopisima i knjigama 13. Pouavanje osjetljivih i kontroverznih pitanja iz povijesti jugoistone Europe, u Otium: asopis za povijest svakodnevice, br. 7/8 (1999./2000.). 14. 'Boring History, Bored Pupils: The Role of History Teacher', u Teaching the History of Southeastern Europe, uredila Christina Kouluri, Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, Thessaloniki 2001.

119
15. Minorities in Croatian history and geography textbooks, u Schulbuchforschung: Zeitschrift des Georg-Eckert.institus fr Schulbuchforschung, 2/2001, Internationale internationale

16. Hungarians and Hungarian History in Croatian History Textbooks, u Clio in the Balkans: The Politics of Histry Education , uredila Christina Kouluri, Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, Thessaloniki, 2002. Hrvatski prijevod: Maari i maarska povijest u hrvatskim udbenicima povijesti, u Klio na Balkanu: usmjerenja i pristupi u nastavi povijesti, uredila Magdalena Najbar-Agii, Srednja Europa, Zagreb, 2005. 17. 'Yugoslavia: a Look in the Broken Mirror. Who is the 'Other'?, u Clio in the Balkans: The Politics of Histry Education, uredila Christina Kouluri, Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, Thessaloniki, 2002. Hrvatski prijevod: 'Jugoslavija: pogled u slomljeno ogledalo. Tko je drugi?, u Klio na Balkanu: usmjerenja i pristupi u nastavi povijesti, uredila Magdalena Najbar-Agii, Srednja Europa, Zagreb, 2005. 18. 'Slika naroda s prostora prijanje Jugoslavije u hrvatskim udbenicima povijesti' (u suradnji s Magdalenom Najbar-Agii), u Dijalog povjesniara-istoriara 6, priredili Hans-Gerog Fleck i Igor Graovac, Zaklada Friedrich Naumann, Zagreb, 2002. 19. 'Manjine u hrvatskim udbenicima povijesti i zemljopisa', u Povijest u nastavi, 1/2003. 20. Promjene u nastavnom planu i programu za osnovne kole u Republici Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljea, u Povijest u nastavi, 2/2003. 21. 'Izvjee sa seminara Dan sjeanja na holokaust i spreavanja zloina protiv ovjeanstva i Uenje povijesti 20. stoljea', u Povijest u nastavi, 3/2004. 22. 'Svrha i ciljevi suvremene nastave povijesti', u Povijest u nastavi, 3/2004. 23. Using ILT to assist students learning in 16-19 history(workshop report from the EUROCLIO Annual Conference Changes in History Teaching and Learning in the Decade of Educational Reform, Bologna/Castel san Pietro, 25-30 March 2003), Euroclio Bulletin Nr 19, Hague, 2004 24. Regionalni aspekti interkulturalizma u nastavi povijesti: pristupi, koncepti i praktina iskustva u Povijest u nastavi, 4/2004. 25. Predgovor knjizi E. H. Carra to je povijest?, Srednja Europa, Zagreb, 2004. 26. kolska povijest kao politika bojinica: oblikovanje engleskog Nacionalnog kurikuluma za povijest, u Povijest u nastavi, 6/2005 27. Regional History in Textbooks: the Croatian Case u European Studies vol.5, Center for German and European Studies, The University of Tokyo, 2006. Takoer u: In Search of a common Regional History: the Balkans and the East Asia in History Textbooks. Reports from the International Symposium held at Komaba Campus, the University of Tokyo (12 th November, 2005). Comparative Study of History Textbooks in the Balkans. The University of Tokyo 28. 'Slike nacionalne povijesti u hrvatskim udbenicima uoi i nakon raspada Jugoslavije', u Historijski zbornik LX (u tisku)

120
29. Pria o Dodatku ili kako pouavati najnoviju hrvatsku povijest , u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007. 30. Dvije godine poslije, u Jedna povijest, vie historija: Dodatak udbenicima s kronikom objavljivanja, Documenta, Zagreb, 2007.

Novinski tekstovi 31. Udbenici povijesti nisu nacionalna autobiografija, Jutarnji list, 21. 7. 2007.

Ostale publikacije 32. Seminars: Day of Remembrance of the Holocaust and for the Prevention of Crimes against Humanity and Teaching the History of the 20 th Century, report, Council of Europe, Strasbourg, 2004.

121 SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA FILOZOFIJU Na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu odranoj 16. srpnja 2007. imenovani smo za lanove strunog povjerenstva koje e dati miljenje o ispunjavanju uvjeta predloenika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje filozofije, granu ontologije na Odjelu za filozofiju Sveuilita u Zadru, te Vijeu podnosimo sljedei IZVJETAJ Sveuilite u Zadru raspisalo je natjeaj za izbor jednog nastavnika s 30% radnog vremena u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje filozofije, granu ontologije na Odjelu za filozofiju. Natjeaj je objavljen u Vjesniku od 16. oujka 2007. kao i u Narodnim novinama od 21. oujka 2007., a prijavio se samo jedan pristupnik, dr. sc. Jure Zovko, izvanredni profesor s 30% punog radnog vremena na Sveuilitu u Zadru. Na temelju l. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Sveuilite u Zadru uputilo je 23. travnja 2007. Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje miljenja o ispunjenju uvjeta predloenika za izbor u znanstvenonastavno zvanje, te predloilo dr. sc. Ljerku Schiffler, red. prof. sa Instituta za filozofiju u Zagrebu, kao svoju predstavnicu u strunom povjerenstvu. Nakon to je prof. Schiffler odbila prijedlog Sveuilita u Zadru da bude imenovana u povjerenstvo, Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, na prijedlog Odsjeka za filozofiju, imenovalo je dr. sc. Mirka Jakia, redovitog profesora Odjela za filozofiju i ujedno prorektora za nastavu Sveuilita u Zadru, za predsjednika povjerenstva. Profesor Jaki je, meutim, uputio pismenu ostavku Fakultetskom vijeu iz moralnih razloga, nakon ega je imenovano novo povjerenstvo u sadanjem sastavu. ivotopis pristupnika Dr. sc. Jure Zovko rodio se 1957. u irokom Brijegu (BiH), maturirao u Visokom, te studirao u Sarajevu i Freiburgu/Br., gdje je 1985. diplomirao iz podruja filozofije radom o pojmu istine kod Platona i Heideggera (stekavi diplomu MA), te 1989. obranio doktorsku disertaciju s temom o hermeneutici F. Schlegela. U prosincu 1990. zaposlio se na Institutu za filozofiju u Zagrebu, gdje je 1991. stekao zvanje znanstvenog suradnika, a 1994. i vieg znanstvenog suradnika, te 2001. znanstvenog savjetnika. Bio je jedan od osnivaa Hrvatskih studija u Zagrebu i bez znanstvenonastavnog zvanja prvi proelnik studijskog smjera filozofije na Hrvatskim studijima (od 1993. do 1995.), gdje i danas predaje. Na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran je 1995. u znanstveno-nastavno zvanje docenta, a 1999. (uz podijeljeno miljenje strunog povjerenstva) u zvanje izvanrednog profesora. Od 2002. vodi istraivaki projekt pod naslovom Teorija filozofijske ironije. Takoer predaje i na poslijediplomskom studiju lingvistike u Zadru i na poslijediplomskom studiju filozofije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Prijavi je priloio dokaze da je u ljetnom semestru akad. god. 1997. bio gostujui profesor na Fakultetu temeljnih i integrativnih znanosti Sveuilita u Beu, te da je u ljetnom semestru akad. god. 2005./06. gostovao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tvrdnju da je gostujui profesor na Sveuilitu u

122 Mainzu nije potkrijepio nikakvim dokazom. Navodi takoer da je sudjelovao na brojnim meunarodnim znanstvenim skupovima kao pozvani predava, no priloio je dokaze o sudjelovanju samo na dva skupa: na meunarodnom simpoziju o platonizmu i formama inteligencije na Hvaru 2006. i na 16. konferenciji Europskog drutva za filozofiju religije u Tbingenu 2006. (pri emu nije jasno je li doista bio pozvani predava ili samo sudionik s izlaganjem). Suvoditelj je meunarodnih znanstvenih skupova Hermeneutika i praktika filozofija (Zadar) te Srednja Europa (Dubrovnik), suizdava asopisa Studia hermeneutica (Berlin) i izdava niza Studia Croatica u St. Augustinu, kao i lan vie meunarodnih i domaih strunih udruga. Znanstvena djelatnost Dr. sc. Jure Zovko izabran je na Znanstvenom vijeu Instituta za filozofiju u Zagrebu 2001. u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika (prvi izbor), i to na temelju etiri objavljene knjige i jednog Platonovog djela, koje je priredio za objavljivanje, kao i 18 lanaka (od kojih neki nisu sadrani u knjigama). U mandatu ovog povjerenstva nije da ispituje stupanj opravdanosti izvrenog izbora, te se zadovoljavamo konstatacijom da predloenik ispunjava prvi formalni uvjet za izbor u odgovarajue znanstvenonastavno zvanje. Nakon izbora u spomenuto zvanje dr. Jure Zovko je objavio drugo proireno izdanje svoje knjige Ogledi o Platonu, te osam znanstvenih lanaka (daljnja tri lanka su u tisku) i dva struna rada, a takoer je preveo i uredio nekoliko knjiga. Priloeni su dokazi o sudjelovanju na dva skupa: na meunarodnom simpoziju o platonizmu i formama inteligencije na Hvaru 2006. i na 16. konferenciji Europskog drutva za filozofiju religije u Tbingenu 2006. Takoer je od 1995. do danas imao vie izlaganja na meunarodnim skupovima Hermeneutika i praktika filozofija (Zadar) te Srednja Europa (Dubrovnik), a navodi se i sudjelovanje na nekim drugim meunarodnim znanstvenim skupovima. Bio je voditelj znanstveno-istraivakih projekata Doprinos Matije Vlaia Ilirika europskoj duhovnoj misiji (1991.-1996.), Platonova teorija razumijevanja (1996.-2002.) te Teorija filozofijske ironije (2002.2006.). Ustanovljavamo da predloenik ispunjava minimalne uvjete vezane uz znanstvenu djelatnost za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Struna djelatnost Dr. sc. Jure Zovko je suizdava asopisa Studia hermeneutica (Berlin) i izdava niza Studia Croatica u St. Augustinu, a takoer je i lan vie meunarodnih i domaih strunih udruga. Preveo je i uredio vei broj knjiga i publikacija, a objavio je i 11 recenzija. Predloenik ispunjava minimalne uvjete vezane uz strunu djelatnost koje propisuju kriteriji Rektorskog zbora u postupku izvora u odgovarajue znanstvenonastavno zvanje. Nastavna djelatnost Osim napomene da izvodi nastavu iz predmeta Ontologija u Zadru te Metafizika na Hrvatskim studijima u Zagrebu, iz prijave pristupnika vidljivo je da koristi tri vlastite knjige kao prirunike u navedenim kolegijima. Priloene su potvrde da je pod pristupnikovim mentorstvom obranjeno 20 diplomskih radova na Hrvatskim studijima u Zagrebu te pet diplomskih radova na Sveuilitu u Zadru. Time pristupnik ispunjava dio kriterija Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Drugi objektivni pokazatelji nastavne djelatnosti pristupnika nisu, meutim, dostavljeni. Budui da lanovi povjerenstva na temelju toga nisu mogli stei uvid u znaaj i vrsnou pristupnikove nastavne djelatnosti na Odjelu za filozofiju Sveuilita u Zadru s 30 % radnog vremena, predsjednik povjerenstva (tada samo lan povjerenstva, jer

123 ostavka predloenog predsjednika povjerenstva jo nije bila dostavljena) je u svojstvu proelnika Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu jo 3. svibnja 2007. uputio zamolbu Odjelu za filozofiju Sveuilita u Zadru da se oituje o nastavnom radu dr. sc. Jure Zovka. Struno vijee Odjela za filozofiju Sveuilita u Zadru raspravljalo je na svojoj redovitoj sjednici od 13. rujna 2007. o pristupnikovoj nastavnoj djelatnosti, te je (kako se navodi u dopisu v. d. predstojnika Odjela doc. dr. sc. Borislava Dadia od 14. rujna 2007. koji prilaemo ovom izvjetaju) jednoglasno zakljuilo: - da je stupanj savjesnosti u ispunjavanju nastavnih obveza (redovitost odravanja nastave i ispitnih obveza) nezadovoljavajui; - da je odnos dr. Zovka sa studentima i kolegama nezadovoljavajui (za to ima vie dokaza i pritubi), - da je evidentirano vie studentskih pritubi na njegov nedolian odnos spram pojedinih studenata. Povjerenstvo nema nikakvih racionalnih ni drugih razloga sumnjati u objektivnost miljenja Strunog vijea ustrojbene jedinice Sveuilita u Zadru na kojoj pristupnik dr. sc. Jure Zovko radi u znanstveno-nastavnom zvanju s 30% radnog vremena, a posebno ne moemo sumnjati u miljenje koje je dobilo jednoglasnu podrku lanova tog vijea. To su, naime, jedine mjerodavne informacije koje smo mogli dobiti o pristupnikovoj nastavnoj djelatnosti, a u skladu su i s rezolutnim odbijanjem dvoje potencijalnih lanova povjerenstva da sudjeluju u radu povjerenstva. Imajui u vidu da znanstveno-nastavni rad predstavlja iznimno vanu djelatnost, a da se nastavni rad ne moe smatrati podreenim ili sporednom dimenzijom profesionalnog angamana jednog sveuilinog profesora koji pretendira na najvie znanstveno-nastavno zvanje, te da ocjena stupnja savjesnosti i odnosa spram studenata koju je dalo Strunu vijee Odjela za filozofiju Sveuilita u Zadru upuuje na ozbiljne potekoe komunikacijskog karaktera koje rezultiraju kompromitantnom naravi pristupnikove djelatnosti kao sveuilinog nastavnika, ne moemo dati pozitivno miljenje o njegovoj nastavnoj djelatnosti. Zakljuak i prijedlog Na temelju navedenoga moe se ustvrditi da je pristupnik stekao znanstvenoistraivako zvanje znanstvenog savjetnika na Institutu za filozofiju 2001., da je na Hrvatskim studijima od 1993.-1995. izvodio nastavu bez znanstveno-nastavnog zvanja, a da je znanstveno-nastavno zvanje docenta odnosno izvanrednog profesora stekao na Sveuilitu u Zadru, gdje predaje s 30 % radnog vremena. Ukupno je oigledno ostvario vie od minimuma normativnih sati koji se trae za izbor u najvie znanstveno-nastavno zvanje. Stoga se s obzirom na uvjete Rektorskog zbora moe ustvrditi da je pristupnikova znanstvena i struna djelatnost zadovoljavajua. Meutim, s obzirom na prethodno spomenutu okolnost da je dvoje predloenih odnosno imenovanih lanova strunog povjerenstva, koji djeluju na matinoj ustanovi, s indignacijom odbilo sudjelovanje u ovom strunom povjerenstvu, te osobito s obzirom na injenicu da je sma matina ustanova, koja je raspisala natjeaj, dostavila na traenje ovog povjerenstva takvo miljenje o nastavnoj djelatnosti pristupnika (nezadovoljavajui stupanj savjesnosti u ispunjavanju nastavnih obveza, nezadovoljavajui odnos sa studentima i kolega, nekoliko evidentiranih pritubi na nedolian odnos prema studentima) koje ga diskvalificira za obavljanje bilo koje znanstveno-nastavne djelatnosti, ovo povjerenstvo sa aljenjem zakljuuje da pristupnik dr. sc. Jure Zovko ne ispunjava sve uvjete koji se trae za izbor u

124 znanstveno-nastavno zvanje. Stoga ne moemo dati pozitivno miljenje za njegov izbor u neko znanstveno-nastavno zvanje. U Zagrebu, 5. studenog 2007. lanovi povjerenstva: Dr. sc. Lino Veljak, red. prof. Dr. sc. Gvozden Flego, red. prof. Dr. sc. Borislav Mikuli, red. prof.

125

126

127 Fakultetskom Vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu Zagreb, 22. listopada, 2007.

Na sjednici Fakultetskog vijea od 28. rujn a 2007. imenovani smo u struno povjerenstvo radi davanja miljenja ispunjava li predloenica dr. sc. Renata Fox uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Fakultetu za turistiki i hotelski menadment u Opatiji. Predloenica se javila na natjeaj objavljen u Narodnim novinama od 21. lipnja 2007. i u Novom listu od 18. lipnja 2007. Prouivi priloenu dokumentaciju (ivotopis, diplome, popis radova i same radove) donosimo sljedei IZVJETAJ Dr. sc. Renata Fox je diplomirala engleski jezik i knjievnost te njemaki jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine, a 1989. obranila je magistarski rad s temom iz leksikologije engleskog jezika strojarske struke. U listopadu 1994. obranila je i doktorsku disertaciju pod naslovom Strukturalna, semantika i stilska obiljeja ergolekta menadmenta u engleskom jeziku, pod mentorstvom prof. dr. Damira Kalogjere. Predloenica je nakon diplomiranja radila kao prevoditeljica za engleski jezik u razdoblju od etrnaest godina s jednim prekidom od tri godine, kad je predavala engleski jezik na jednoj osnovnoj koli. Od 1989. do 1996. predaje engleski i njemaki jezik na Pomorskom fakultetu u Rijeci, najprije kao predava, a zatim kao docent. Tu je obavljala i funkciju predstojnice Katedre za strane jezike. Od 1996. primljena je u zvanju docenta na Fakultet za turistiki i hotelski menadment u Opatiji. 2002. izabrana je na istom fakultetu za izvanrednog profesora za kolegij Engleski jezik, a od 2005. voditeljica je Katedre za poslovno komuniciranje. Predloenica je od 2002. godine upisana u registar istraivaa kao vii znanstveni suradnik. Ovdje emo se osvrnuti na znanstveni rad Renate Fox od posljednjeg izbora, te ga posebno prikazati u tabeli s bodovima. Ponajprije spominjemo knjigu (u suautorstvu s Johnom Foxom) Organizational Discourse. A language-Ideology Power Perspective, koja je izila u izdanju Praeger (Westport, Connecticut i London, 2004. ISBN 1-5672-605-0), a rezultat je istraivanja jezika u drutvenoj interakciji. U knjizi se obrauje diskursu gospodarskim organizacijama i tvrtkama iz perspektive odnosa jezika, ideologije i moi. Taj se diskurs analizira kao lingvistiki i kao sociolingvistiki sustav i to na dvije razine: na razini komunikacijskog dogaaja, kroz tekst, u kojem zajedniki djeluju lingvistika, kognitivna i drutvena obiljeja i drugo, na razini korporacijskog anra, primjenom kvantitativne analize tekstualnog korpusa. Knjiga se kree unutar znanstvenog polja koji se naziva organizacijskim diskursom.

128 Nadalje, meu radovima se nalazi 13 to lanaka to referata s meunarodnih konferencija objavljenih u zbornicima tih konferencija. Predloenica je autorica dvaju poglavlja u knjigama, zapravo zbornicima dviju meunarodnih konferencija na temu Practical Applications in Language Corpora. ur. U.B. Lewandowska-Tomaszczyk. Prvo je CEO Rhetoric and Social Identity: Power in the CEO Media Interview izilo u gore spomenutom zborniku izd. PALC 2001, Frankfurt/Main, a drugo, Participating in the Tranasdisciplinary Project: Applying Corpus Linguistics to Corporate Identity u istoj publikaciji 2005. god. prvo se bavi intervjuima koje daju lanovi tvrtki u javnim medijima, a drugo sudjelovanje korpusne lingvistike u transdisciplinarnom projektu, to je joj omoguiti da s uloge pomone discipline pree na znaajnu ulogu u stvaranju novog znanja. Potencijal korpusne lingvistike se demonstrira na analizi dva tekstualna korpusa sastavljena od primjera javnog diskursa dviju transnacionalnih korporacija. I preostalih 11 lanaka u meunarodnim i domaim publikacijama i zbornicima meunarodnih i domaih skupova bave se diskursom u struci i udjelom kulture u turistikom diskursu te korpusnom lingvistikom. Od 1997. do 2000. vodila je znanstveni projekt Hotel & Tourism Managment Education Development to ga je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije i British Council. Na projektu su sudjelovali Hotelijerski fakultetu u Opatiji, i Hollings Faculty, sveuilita Machester Metropolitan University. Neki rezultati ovog istraivanja, djelomino su objavljeni u British Library. Iz gore navedenoga vidi se da predloenica redovito sudjeluje u znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, a iz podataka se moe zakljuiti da kao lanica triju strunih udruenja, prati kretanja u struci. Od strunih lanaka mogu se spomenuti dva: o diskursu i drutvenoj moi, te transdisciplinarnosti, oba u Zarezu, te 4 recenzije strunih izdanja. Nastavna djelatnost predloenice se odvija u okviru jezine nastave jezika struke, pa je tako izradila novi nastavni program za predmet Poslovno komuniciranje na smjeru Menadment u hotelijerstvu 1997/89, kao i za program raen u skladu s bolonjskom deklaracijom za obvezni kolegij Engleski jezik i izborni kolegij Kulturno-povijesna batina Hrvatske. Programe iz komunikacije u organizaciji izradila je i za struni studij. Autorica je i dvaju udbenika Verkehrswesen (kolska knjiga, Zagreb 1996., ISBN 953-0-31 666-6) te Poslovna komunikacija, koje je izilo u dva izdanja, prvo 2001. godine. Dr. sc. Renata Fox bila je mentor u izradi 40tak diplomskih radova na teme kao to su uloga stranog jezika u turizmu, vanost komunikacije za poslovni uspjeh, turizam i poznavanje kultura i sl. Na poslijediplomskim znanstvenim studijama FTHM bila je nositeljica kolegija Kultura komuniciranja i Korporacijska komunikacija, za koje je izradila programe, a sudjelovala je i u izradi drugih programa za te studije. Ujedno je mentor na 5 magistarskih radova. Kao predava i suradnik u izradi koncepta studija predloenica sudjeluje na drugim fakultetima i uilitima, te strunim teajevima, kao i na brojnim meunarodnim i domaim seminarima iz podruja turizma.

129

Zakljuak Iz podataka o znanstvenoj djelatnosti vidi se da predloenica ispunjava uvjete za znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika prema pravilniku Nacionalnog vijea za znanost, i brojem i vrsnoom svojih radova, meu kojima se broji knjiga i 13 znanstvenih radova od njih 9 u asopisima na meunarodnoj razini. Ukupni broj bodova iznosi od zadnjeg izbora 74,5 (od najmanje 42). I uvjeti Rektorskog zbora za nastavno zvanje redovitog profesora su zadovoljeni. Dr. sc. Renata Fox izvodi nastavu kao stalni nastavnik na Fakultetu za turistiki i hotelski menadment u Opatiji u odgovarajuem opsegu (norma sati), autor je dvaju sveuilinih udbenika i jedne znanstvene knjige, pod njenim je nadzorom objavljeno vie od nunih 10 diplomskih radova. Na znanstvenim skupovima je sudjelovala sa vie od zadovoljavajueg (4) broja priopenja, recenzirala je vei broj lanaka i bila voditeljicom jednog znanstvenog projekta, te time zadovoljava najmanje pet (od minimalno 4) postavljenih uvjeta. Stoga predlaemo da se dr. sc. Renata Fox izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na fakultetu za turistiki i hotelski menadment u Opatiji. Struno povjerenstvo:

dr. sc. Dora Maek, red. prof. u miru

dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus

dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5. studenog 2007.

130 Dr. sc. Ivan Dumbovi, izv. prof. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Dr. sc. Marko Paleki, red. prof. Zagreb, 23. listopada 2007.

FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU MATINOM ODBORU ZA PODRUJE DRUTVENIH ZNANOSTI, POLJE ODGOJNIH ZNANOSTI

Predmet: Izvjee Strunog povjerenstva s prijedlogom da se doc. dr. sc. Igora Radeku izabere u znanstveno zvanje vii znanstveni suradnik i nastavno zvanje izvanrednog profesora u podruju drutvenih znanosti, polju odgojnih znanosti, grani sustavne pedagogije na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru 1. Ope odredbe raspisanog natjeaja Odlukom Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (KLASA: 640-03/07-04/71; URBROJ: 3804-480-07-2) od 28. rujna 2007. imenovani smo u Struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika na natjeaj Sveuilita u Zadru (objavljenog u Vjesniku 19. srpnja 2007. i Narodnim novinama 23. srpnja 2007.) za izbor u znanstveno zvanje vieg znanstvenog suradnika i nastavno zvanje izvanrednog profesora u podruju drutvenih znanosti, polju odgojnih znanosti, grani sustavne pedagogije na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru. Na raspisani natjeaj u redovnom roku i sa svom potrebnom dokumentacijom prijavio se samo pristupnik dr. sc. Igor Radeka. Nakon prouene dokumentacije Struno vijee podnosi slijedee IZVJEE Aktivnost pristupnika biti e prikazana u sljedeim dijelovima: 2. 3. 4. 5. 6. 7. ivotopis Znanstvena djelatnost Nastavna djelatnost Struna djelatnost Zakljuno miljenje i prijedlog Popis objavljenih znanstvenih i strunih radova

131 2. ivotopis Igor Radeka je roen 3. veljae 1963. u Zadru, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu. Godine 1986. zavrio je studij pedagogije s diplomskom radnjom iz povijesti pedagogije. Za vrijeme studija nagraen je Rektorovom nagradom Sveuilita u Splitu kao najbolji student Filozofskog fakulteta u Zadru i Priznanjem za djelotvornu suradnju i doprinos u razvoju Filozofskog fakulteta u Zadru. Od veljae do rujna 1987. godine radi kao kolski pedagog u Osnovnoj koli Cres na odgoju i obrazovanju creske, kao i djece s posebnim potrebama iz cjelokupne Hrvatske. Od rujna 1987. godine zaposlen je na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru Sveuilita u Splitu. Poslijediplomski znanstveni magistarski studij pedagogije zavrio je na Pedagokom fakultetu Sveuilita u Rijeci obranom magistarske radnje u lipnju 1991. pod naslovom: Permanentno obrazovanje nastavnika. Nakon ratnih neprilika u Zadru i odmah po odobrenju poslijediplomskih studija pedagogije po novim zakonskim uvjetima u Hrvatskoj potkraj 1999. predaje doktorsku disertaciju. Brani je u travnju 2000. na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Rijeci pod naslovom: Pedagogija Stjepana Patakija u kontekstu razvoja suvremene povijesti pedagogije u Hrvatskoj. U znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i nastavno zvanje docenta izabran je 18. rujna 2002. u znanstvenom podruju drutvenih znanosti, polju odgojnih znanosti, grani sustavne pedagogije na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru. Znanstveni rad usmjerio je na povijest pedagogije, komparativnu pedagogiju te status i obrazovanje nastavnika. Suautor je 2 knjige, objavio je 41 lanak i odrao 14 izlaganja na domaim i meunarodnim znanstvenim skupovima. Od poetka 1992. godine sudjeluje u radu vie znanstveno-istraivakih projekata iz podruja pedagogije. Samostalni je istraiva od 1998. godine. Kao glavnom istraivau projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, zapoetom 2007. godine, odobren mu je znanstveni novak. Nastavni rad uskladio je sa znanstvenim: autor je 11 novih preddiplomskih i diplomskih sveuilinih pedagogijskih kolegija na Sveuilitu u Zadru te 1 preddiplomskog kolegija na Sveuilitu u Splitu u skladu s Bolonjskim procesom, takoer iz podruja povijesti pedagogije, komparativne pedagogije i obrazovanja nastavnika. Od 1996. do zavretka izlaenja 2002. godine s prestankom postojanja izdavaa kao tajnik i izvrni urednik ureivao je znanstveni asopis Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije u izdanju Filozofskog fakulteta u Zadru Sveuilita u Splitu. Do sada je bio lan po jednog strunog povjerenstva za obranu doktorske disertacije i magistarske radnje na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Na Sveuilitu u Zadru bio je mentor 53 obranjene diplomske radnje. Nakon izbora u zvanje docenta znanstveno, nastavno i struno se usavravao u zemlji i inozemstvu. lan je Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora, Hrvatskog pedagogijskog drutva, Udruge za razvoj visokog kolstva Universitas te meunarodne udruge European Association for International Education.

132 Na temelju analize studentske evaluacije nastavnog rada prema svim ispitanim pokazateljima Ured za promicanje kvalitete rada Sveuilita u Zadru pozitivno je ocijenio nastavni rad pristupnika dr. sc. Igora Radeke. Na posljednjim provedenim izborima Studentskog zbora Sveuilita u Zadru studenti pedagogije dodijelili su mu priznanje Oscar Academicus proglasivi ga najboljim profesorom. 3. Z n a n s t v e n a d j e l a t n o s t 3.1. Znanstveni radovi relevantni za izbor u znanstveno zvanje vieg znanstvenog suradnika i nastavno zvanje izvanrednog profesora Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta

3.1.1. Znanstveni radovi objavljeni u asopisima kategorija a1 1. Radeka, I. (2001): Znanstvena autonomija pedagogije u ozraju kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova , Napredak, Zagreb, br. 3, str. 367-378. U radu autor inventivno analizira autonomiju pedagogijske znanosti u kontekstu kulturne pedagogije. Kvalitativnom analizom opsene povijesno pedagogijske grae batinjene od trojice najznaajnijih predstavnika ovog najprominentnijeg pravca u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova (Stjepana Matievia, Pavao Vuk-Pavlovia i Stjepana Patakija) sueljava razliite pristupe jednom od kljunih teleologijskih pitanja pedagogije, kao i svake druge znanosti. U tom pogledu utvruje tri temeljna stajalita: odreenje pedagogije dijelom filozofije usmjerenom na vrijednosno ostvarenje pojedinca u budunosti, pristup pedagogiji kao samostalnoj znanosti posve odvojenoj od filozofije, te shvaanje pedagogije kao samostalne znanosti koja je povezana s filozofijom i upuena na suradnju s drugim znanostima. U tom kontekstu kritiki ih preispituje uz jasno odreenje prema svakom od izloenih stajalita. Zagovara aktivnije prouavanje ovog iznimno vrijednog dijela pedagogijskog blaga istiui kako on ne bi smio ostati zanemaren. Analiza znanstvenih kriterija pedagogije u radu je seriozno izvrena na iznimno plodnoj, ali i heterogenoj kulturno pedagogijskoj grai. Ova meritorna rasprava predstavlja originalni znanstveni doprinos povijesno pedagogijskoj batini u Hrvatskoj s recentnim pedagogijskim implikacijama. 2. Radeka, I. (2001): Pomen pedagoke teleologije na primeru kulturne (pan)pedagogike na Hrvakem in v Sloveniji med svetovnima vojnama , Sodobna pedagogika, Ljubljana, t. 3, str. 160-174. I u ovom radu autor iskorauje iz uobiajenog naina prouavanja pedagogijskih pitanja interdisciplinarno povezujui povijest pedagogije s komparativnom pedagogijom u istraivanju temeljnih pitanja pedagogijske teleologije u kontekstu kulturne pedagogije u Hrvatskoj i Sloveniji izmeu dvaju svjetskih ratova. Na osnovi iznimno vrijedne i vrlo opsene pedagogijske

133 batine koju su stvorili vodei teoretiari kulturne pedagogije u Hrvatskoj Stjepan Matievi, Pavao Vuk-Pavlovi i Stjepan Pataki te Karel Ozvald u Sloveniji zakljuuje da, zahvaljujui ovom pravcu, pedagogija zavrava proces znanstvenog stasavanja na ovim prostorima i pribliava se najrazvijenijim svjetskim pedagogijskim strujanjima toga doba. Visoku znanstvenu razinu, teorijsku dinaminost i poleminost unutar ovog pedagogijskog pravca, u kojem su njegovi vodei predstavnici pri raspravljanju itavog niza pitanja pedagogijske teleologije nerijetko zauzimali i posve oprena stajalita, potvruje komparacijom gledita vodeih predstavnika kulturne pedagogije prema (pan)pedagogizmu. Kritikim propitivanjem istraivakog korpusa u tom pogledu pronalazi elemente ortodoksnog panpedagogizma (Karel Ozvald), posve oprenog pedagogizma (Stjepan Matievi i Pavao Vuk-Pavlovi) i nekonzistentnog (pan)pedagogistikog laviranja (Stjepan Pataki). Na primjeru (pan)pedagogizma autor pokazuje bogatstvo rjeenja do kojih dolazi kulturna pedagogija, pri emu se zalae za revalorizaciju i rekonceptualizaciju ovog iznimno bogatog a nedovoljno iskoritenog dijela pedagogijske batine u Hrvatskoj i Sloveniji. Inovativni metodologijski pristup komparativnom povijesno pedagogijskom istraivanju (pan)pedagogizma na opsenoj i bogatoj kulturno pedagogijskoj grai dvaju nacionalnih entiteta doveo je u ovom izvornom znanstvenom radu do vrlo vrijednih rezultata koji su izazvali pozornost slovenske pedagogijske javnosti. 3. Radeka, I. (1994): Oblici permanentnog usavravanja uitelja, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 32(9), str. 123-133. Ovim je radom autor empirijski ispitao oblike permanentnog usavravanja uitelja. Utvrdio je da usavravanjem dominira samoobrazovanje, mada se najvie cijene seminari i savjetovanja. Ovi su oblici utvreni ujedno kao najei grupni oblici permanentnog usavravanja, ali radi tradicionalnog oblika rada ex cathedra, frontalnog oblika rada i metode predavanja uitelji nisu zadovoljni njihovom kvalitetom. Umjesto toga uitelji najvie cijene grupni i kombinirani oblik rada, te metode praktinog rada, demonstracije i razgovora. Rezultati istraivanja su primjenjivi u praksi jer vrlo konkretno upuuju na pravi smjer razvoja permanentnog usavravanja uitelja. Izvorna znanstvena, ali i aplikativna vrijednost ovoga rada u tome je to empirijski upozorava na konkretne probleme koji postoje prilikom usavravanju uitelja u Hrvatskoj. 4. Radeka, I. (1995): Obrazovne potrebe uitelja za permanentno usavravanje, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 33(10), str. 135-151. Empirijskim istraivanjem obrazovnih potreba uitelja za permanentnim usavravanjem autor daje itav niz egzaktnih pokazatelja za unapreenje sustava usavravanja uitelja. Naime, istraivanjem je utvreno da dio obrazovnih potreba ostaje nezadovoljen permanentnim usavravanjem. Uz financijske i organizacijske potekoe kljuni je razlog tome to planovi i programi usavravanja nisu usklaeni sa stvarnim potrebama uitelja kojima su namijenjeni. Stoga se samo na temelju konkretno iskazanih obrazovnih potreba

134 uitelja mogu oekivati znaajnija poboljanja rezultata permanentnog usavravanja uitelja. Ovaj rad konkretnim empirijskim pokazateljima upozorava na raskorak izmeu obrazovne ponude i obrazovnih potreba uitelja. On predstavlja izvorni znanstveni doprinos usavravanja uitelja i njegovoj kvalitetnijoj organizaciji u neposrednoj praksi.

5. Radeka, I. (1996): Problem odreenja permanentnog obrazovanja, Radovi Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 34(11), str. 123136. U ovom radu autor distingvira permanentno u odnosu na tradicionalno obrazovanje kao posve drugaije obrazovanje ija sutina nije vie priprema za ivot nego novi nain ivota u kontekstu suvremenih drutvenih promjena. Pritom kritiki preispituje permanentno obrazovanje u odnosu na kontinuirano obrazovanje, obrazovanje odraslih i sustav obrazovanja ime se nerijetko pogreno poistovjeuje spomenuta koncepcija. Kako pojmovna zbrka dovodi i do terminologijskih nejasnoa, na kraju rada raspravlja problem definiranja permanentnog obrazovanja. Temeljna je znanstvena vrijednost ovoga rada u uvoenju pregnantnog reda u vrlo znaajan, ali isto tako i proturjean teorijski koncept posveen aktualnoj odgojno-obrazovnoj krizi u suvremenom drutvu. 6. Radeka, I. (1996): Historijski razvoj ustanova za obrazovanje uitelja u Zadru, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije , Zadar, sv. 35(12), str. 187-208. Autor u ovom radu daje povijesni pregled uiteljskih ustanova u Zadru. Povijest javnog obrazovanja uitelja zapoinje analizom teajeva za obrazovanje uitelja, koji se od 1821. do 1871. na razliite naine organiziraju u Zadru. Potom raspravlja o prvoj Mukoj uiteljskoj koli s hrvatskim nastavnim jezikom koja u Zadru djeluje od 1866. do 1921. godine, zatim o mjeovitoj Uiteljskoj koli pokrenutoj 1945. godine. Nakon otvaranja Filozofskog fakulteta u Zadru 1956. godine Uiteljska kola prerasta 1961. godine u Pedagoku akademiju, a ona pak 1979. godine postaje sastavnim dijelom Filozofskog fakulteta. Istraivanje je pokazalo da se 1996. godine, kada je objavljen ovaj rad, susreu 175. obljetnica prvog teaja za obrazovanje uitelja u Zadru i Dalmaciji, 130. obljetnica prve preparandije s hrvatskim nastavnim jezikom u Zadru i Dalmaciji te 40. obljetnica Filozofskog fakulteta u Zadru prvog fakulteta otvorenog u Dalmaciji nakon Drugoga svjetskog rata. Znanstvena je vrijednost ovoga rada u metodologijskoj primjeni malo koritene longitudinalne analize u povijesti pedagogije, kojom je kronologijski usustavljen znaajni doprinos grada Zadra razvoju uiteljskih ustanova u Hrvatskoj.

135 7. Radeka, I., Radman, Lj. (1997): Komparativna analiza hrvatskog i nizozemskog kolskog sustava, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 36(13), str. 197-233. Ovaj je rad izraen na temelju diplomske radnje suautorice Ljiljane Radman pod pristupnikovim mentorstvom. U njemu se daje seriozna kritika analiza recentnog hrvatskog i nizozemskog kolskog sustava. Nakon utvrivanja temeljnih obiljeja obiju drava i drutava, komparativno su analizirani hrvatski i nizozemski kolskih podsustavi: predkolske ustanove, osnovne kole, srednje kole, visoko kolstvo, specijalno kolstvo i obrazovanje odraslih. Utvreno je da su oba sustava kolstva upuena na europski kulturni krug, da geografski i energetski potencijali obiju zemalja apostrofiraju veliki znaaj obrazovanja, da je visoka obuhvatnost populacije osnovnim i srednjim podsustavima kolstva te da su obje zemlje optereene socijalnim devijacijama mladih. Razlike meu ovim sustavima mnogo su vee od slinosti, a mogu se podijeliti prema strukturi, stupnju centralizacije i nainu upravljanja, obliku financiranja, vlasnitvu, organizaciji rada, programiranju, pedagokom standardu, poloaju polaznika u sustavu te stanju obrazovnog trita. Kao temeljna karakteristika hrvatskog kolstva utvrena je tranzicija, a multikulturalizam glavnim obiljejem nizozemskog kolstva. Uz uvaavanje drutvenih posebnosti ovim se radom pledira za primjenu pozitivnih iskustava razvijenog nizozemskog u hrvatski kolski sustav. Doprinos pristupnika ovom radu je u mentorskom voenju suautorice i diplomandice do zavretka diplomskog rada te potom njegovoj preradi u lanak. Posebna je znanstvena vrijednost ovoga rada u akribinoj analizi decentraliziranog nizozemskog sustava kolstva i njegovoj preglednoj usporedbi s centraliziranim sustavom u Hrvatskoj. Rad se posebno istie inventivnim nainom prepoznavanja neuralginih toaka obaju kolskih sustava, ali i poticajima na primjenu pozitivnih iskustava to je temeljna zadaa svake komparativne analize. 8. Radeka, I. (1997): Obrazovanje na prekretnici, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 36(13), str. 249-257. Recentnu krizu obrazovanja u suvremenom drutvu autor u ovom radu razmatra na razini konflikta stvorenog izmeu koncepata tradicionalnog i permanentnog obrazovanja. Uzimajui u obzir njihove pozitivne i negativne dosege u kontekstu suvremenog drutva zakljuuje da je permanentno obrazovanje danas preduvjet ovjekova opstanka, te da je ono kako kvantitativno tako i kvalitativno posve drugaije od tradicionalnog obrazovanja: umjesto tradicionalnog obrazovanja u kojem je obrazovanje potpuno institucionalizirano u djetinjstvu i mladosti po modelu pouavanje uenje, permanentno obrazovanje poiva na trajnom uenju tijekom cjelokupnog ovjekova ivota u podrutvljenom okruenju, odnosno deskolariziranom drutvu u kojem uenje uenja postaje temeljni postulat ivota i rada. Stoga se zalae za implementaciju koncepta permanentnog obrazovanja u nae drutvo. Znanstvena vrijednost ovoga rada u tome je to na jednom mjestu sublimira i teorijski pregledno konfrontira prednosti i nedostatke dvaju obrazovnih koncepata koji su danas sueljeni u razvijenim drutvima.

136 9. Radeka, I. (1999): Problem odreenja cilja odgoja u kulturnoj pedagogiji u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 38(15), str. 293-312. U ovom radu autor se usredotoio na prouavanje cilja odgoja u kulturnoj pedagogiji u Hrvatskoj izmeu svjetskih ratova. Suglasnost meu vodeim predstavnicima ovog pravca pronalazi jedino na razini naelnog odreenja odgoja kao inkulturacije u kojoj subjektivni duh pojedinca urasta u objektivni duh zajednice. Meutim, prilikom odreenja konkretnog vrijednosnog sadraja ovako postavljenog cilja, utvruje znaajne razlike meu njima: dok se Pavao Vuk-Pavlovi zadrao tek na njegovu apstraktnom filozofijskom odreenju, Stjepan Matievi i Stjepan Pataki razradu filozofijski postavljenog cilja odgoja preputaju pedagogijskoj teleologiji; no, za razliku od Matievieve konkretizacije, Pataki odreenje odgojnog cilja uvijek iznova preputa traganju svakog odgajatelja za pravim vrijednostima u konkretnoj kulturnoj konstelaciji. Izvorna je znanstvena vrijednost ovoga rada u minucioznoj analizi jednog od kljunih teleologijskih pitanja pedagogije, kao i svake druge svrhovite djelatnosti, koja je primijenjena na jedan od najznaajnijih pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj. Radi se o prvoj sustavnoj povijesno pedagogijskoj raspravi cilja odgoja utemeljenoj na iznimno vrijednom dijelu pedagogijske batine u Hrvatskoj. 10. Radeka, I. (2000): Odnos individualnog i socijalnog u kulturnoj pedagogiji u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 39(16), str. 275-286. U ovom radu autor analizira odnos izmeu individualnog i socijalnog u odgoju kao jedno od temeljnih pedagogijskih pitanja. Nakon analize kljunih obiljeja radikalno individualnih i ekstremno socijalnih pravaca u pedagogiji, koji su uvijek zavravali bez praktinih pedagokih uspjeha, posebno se posveuje prouavanju stajalita koja o ovom pitanju zauzima kulturna pedagogija u Hrvatskoj izmeu svjetskih ratova. U tom pogledu zakljuuje da se odgojno pribliavanje subjektivnog duha pojedinca prema objektivnom duhu zajednice u teoriji kulturne pedagogije razvija u meuodnosu i ravnopravnom tretmanu individualnog i socijalnog aspekta, pri emu zanemarivanje bilo jednog ili drugog odgojnog pola onemoguuje cjelovitije dostizanje odgojnog cilja. Meutim, ovo pitanje nije u kulturnoj pedagogiji razraeno na razini praktine pedagoke primjene, ve je preputeno slobodi odgajateljskog rada. Autor na kraju zakljuuje da je harmonizacija odnosa izmeu individualnog i socijalnog u odgoju zajednika zadaa pedagogije i drutva. Kvaliteta pedagogije moe se mjeriti i nainom izmirenja ovih dviju krajnosti u odgoju, a drutvo po mjeri ovjeka permanentno tei osiguravanju pretpostavki za odgoj ukupnih potencijala svih njegovih lanova. Temeljna je znanstvena vrijednost ovoga rada povijesno pedagogijska analiza (ne)ravnotee izmeu uvaavanja potreba pojedinca i drutva u odgoju, to je jedno od kljunih pedagogijskih pitanja. Mada s istraivakim epicentrom u povijesti pedagogije, ovaj je rad svojim zakljucima na razini aktualnih odgojnih dilema ovjeka u suvremenom drutvu. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta

137 3.1.2. Knjiga znanstvena monografija kategorija a1 1. Previi, V., Rosi, V., Radeka, I. (2002): Pedagogija na filozofskim fakultetima u Hrvatskoj, Rijeka Zagreb Zadar, Graftrade Rijeka Filozofski fakultet u Zagrebu Filozofski fakultet u Rijeci Filozofski fakultet u Zadru, str. 71. Povodom 40. obljetnice studija pedagogije u Zadru na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zadru organiziran je susret nastavnika, strunih suradnika i studenata svih triju dotadanjih studija pedagogije u Hrvatskoj. Tim povodom promovirana je navedena knjiga. Rije je o znanstvenoj studiji u kojoj njeni autori, nastavnici na studijima pedagogije u Zagrebu, Zadru i Rijeci, objavljuju razvoj pedagogije na trima (tada jedinim) filozofskim fakultetima u Hrvatskoj. Pedagogija na filozofskim fakultetima prvotno je pokretana iz katedri pedagogije da bi potom prerastala u zasebne studije. Na zagrebakom fakultetu organizirana je u okviru katedre 1893., potom seminara 1896. i na kraju studija 1928. Na zadarskom fakultetu katedra je osnovana 1958. te potom studij 1961. godine, a na rijekom fakultetu katedra je zapoela s radom 1962., a studij pedagogije 1966. godine. Doprinos pristupnika je u samostalnoj autorskoj obradi razvoja sveuiline pedagogije u Zadru te sudjelovanje u zajednikom usustavljivanju razvoja pedagogije u cjelokupnoj Hrvatskoj. Znanstveni doprinos knjige je usustavljen i detaljan pregled razvoja pedagogije u Hrvatskoj do kraja XX. stoljea. 3.1.3. Znanstveni radovi objavljeni u asopisima kategorija a1 11. Radeka, I. (2001): etrdeset godina studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru, Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 40(17), str. 9-34. U ovom radu autor daje pregled razvoja studija pedagogije od njegova osnivanja akademske 1961/62. godine do trenutka objavljivanja rada: u okviru trogodinjeg dvopredmetnog studija, preko etverogodinjeg studija pokrenutog akademske godine 1977/78., zamjene kontinuiranog dvopredmetnog koncepta jednopredmetnim studijem izmeu akademske 1982/83. i 1993/94. godine, te ponovnog vraanja dvopredmetnom studijskom obliku nakon toga. Pritom daje detaljan pregled kadrovskog razvoja pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru analizirajui njegove uspone i padove. Vrijednost ovoga rada je u tome to uz precizan pregled razvoja pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru daje obilje kvantitativnih pokazatelja ali i kvalitativnu analizu te projekciju njenoga razvoja u budunosti. 12. Radeka, I. (2002): Karel Ozvald in vodilni predstavniki kulturne pedagogike na Hrvakem, u asopisu: Sodobna pedagogika, Ljubljana, t. 4, str. 146-161. Autor u ovom radu analizira pedagogijsku batinu najznaajnijih pedagogijskih mislilaca u Hrvatskoj i Sloveniji izmeu dvaju svjetskih ratova. Rije je o vodeim predstavnicima kulturne pedagogije Stjepanu Matieviu, Pavao VukPavloviu i Stjepanu Patakiju u Hrvatskoj te Karelu Ozvaldu u Sloveniji.

138 Svojom visokom znanstvenom razinom, teorijskom dinaminou i poleminou kulturna se pedagogija razvila u originalni, ali i nekoherentni pedagogijski pravac u kojem su njegovi vodei predstavnici nerijetko zauzimali i posve oprena stajalita oko itavog niza temeljnih pitanja pedagogijske teleologije. Uz upoznavanje slovenske pedagogijske javnosti s razvojem pedagogije u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova posebna je vrijednost ovoga rada u tome to u dananje vrijeme posvemanjeg zanemarivanja pedagogijske teleologije revalorizira i rekonceptualizira doprinos kulturne pedagogije u tom pogledu ime se prua mogunost oivljavanja ovog iznimno bogatog i nedovoljno iskoritenog dijela nacionalne pedagogijske batine. 13. Paleki, M., Radeka, I., Petani, R., Mller, F. (2004): Interes za studij: Empirijsko istraivanje uvjeta i uinaka interesa za sveuilini studij, Napredak, Zagreb, br. 4, str. 389-404. U radu se prezentiraju rezultati empirijskog istraivanja uvjeta i efekata interesa za studij. Istraivanjem je obuhvaeno 489 studenata razliitih studijskih grupa Filozofskog fakulteta u Zadru, odnosno Sveuilita u Zadru. Teorijski okviri istraivanja predstavljaju Mnchenska teorija interesa (autora Prenzela, Schiefelea i Krappa) i model linosti (BIG FIVE, autora Goldberga). Rezultati potvruju pretpostavke navedenih teorija. Interes za studij i osobine linosti (osim neuroticizma) u pozitivnom su odnosu. Socijalni odnosi, interes nastavnika, kvaliteta instrukcije, transparentnost zahtjeva i potpora kompetencije su varijable iz okoline uenja i pouavanja koje su snanije povezane s interesom za studij. Kao prediktori razvijenosti interesa najznaajniji su socijalna vezanost, smanjeno preoptereenje, osobine linosti savjesnost i otvorenost, te potpora kompetencije. Doprinos pristupnika u izradi ovoga rada je u pripremi i provoenju empirijskog ispitivanja te sudjelovanje u interpretaciji obraenih rezultata. Velika je vrijednost ovog rada to empirijski valorizira etablirane pedagogijske teorije, to je rijedak pristup u pedagogijskim istraivanjima u Hrvatskoj. Rezultati istraivanja interpretiraju se ne samo u kontekstu valjanosti pedagoko-psiholokih teorija interesa, nego i s obzirom na potrebu i mogunosti poboljavanja kvalitete visokokolske nastave, to mu dodatno daje na znaaju. 14. Radeka, I., Sori, I. (2005): Model permanentnog usavravanja nastavnika, Pedagogijska istraivanja, Zagreb, br. 1, str. 17-34. U radu se analizira empirijsko istraivanje permanentnog usavravanja nastavnika provedeno u osnovnim i srednjim kolama Zadarske upanije. Za ispitivanje je konstruiran upitnik na temelju kojeg su obraena stajalita 462 reprezentativno odabranih nastavnika. Utvreno je da nastavnici imaju potrebu za permanentnim usavravanjem, ali drugaijim od postojeeg. Usavravanjem nastavnika danas dominira rad u okviru strukovnih udruga i spontana razmjena iskustava, to je obrnuto od oekivanog. Mada je veini poznata obaveza vlastita usavravanja, tek polovica nastavnika sudjeluje u izradi osobnih programa usavravanja i to bez velike osobne inicijative. ak 3/4 smatra da je u

139 njihovoj koli u odreenoj mjeri zapostavljeno usavravanje, to potvruje podatak da se preko 4/5 nastavnika u 2002/03. godini usavravalo manje od 10 kolskih sati. Nastavnici nisu zadovoljni ni financiranjem permanentnog usavravanja, pri emu oekuju vei doprinos odgovarajuih dravnih i javnih ustanova. Na temelju svega navedenog proizlazi da je postojei model permanentnog usavravanja nastavnika neusklaen s potrebama, to iziskuje promjene u tom pravcu. Doprinos pristupnika u izradi ovoga rada je u konstrukciji mjernog instrumenta, provoenju empirijskog ispitivanja te sudjelovanje u obradi dobivenih rezultata i interpretaciji objavljenih rezultata. Znaaj ovoga rada je u tome to daje detaljnu analizu postojeeg modela usavravanja nastavnika u Hrvatskoj uz precizne smjernice za izlazak iz krize u kojoj se on nalazi. 15. Radeka, I., Sori, I. (2005): Kvaliteta permanentnog usavravanja nastavnika, Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, br. 2, 263-278. U radu se analiziraju rezultati empirijskog istraivanja permanentnog usavravanja nastavnika na uzorku osnovnih i srednjih kola Zadarske upanije. Istraivanje se temelji na stajalitima 462 reprezentativno odabranih nastavnika prikupljenih posebno konstruiranim upitnikom. Utvreno je da je ponuda permanentnog usavravanja na sadrajnom planu usklaena s potrebama nastavnika. Nasuprot tome, otkriven je veliki raskorak izmeu potreba i stvarnog stanja u pogledu nositelja i organizacije, oblika i metoda rada, te intenziteta vrednovanja i ukupnih uinaka ovog vrlo vanog segmenta obrazovanja nastavnika. Doprinos pristupnika u izradi ovoga rada je konstrukcija mjernog instrumenta, provoenje empirijskog ispitivanja, sudjelovanje u obradi rezultata i njihova interpretacija. Posebna vrijednost ovoga rada je u tome to prua preciznu analizu kvalitete usavravanja nastavnika u Hrvatskoj. Rezultati prezentiranog istraivanja upuuju na smjer koji bi trebalo slijediti ukoliko se eli stvarno poboljati kvaliteta permanentnog usavravanja nastavnika, bez ega nema sustavnog inoviranja kole. 16. Radeka, I., Sori, I. (2006): Zadovoljstvo poslom i profesionalni status nastavnika, Napredak, Zagreb, br. 2, str. 161-177. Cilj ovog rada bio je utvrditi kako nastavnici percipiraju vlastiti profesionalni status i koliko su zadovoljni nastavnikim poslom. Ispitivanje je provedeno meu 462 nastavnika u 20 osnovnih i srednjih kola Zadarske upanije posebno konstruiranim upitnikom sredinom 2004. godine. Utvreno je da nastavnici nisu zadovoljni uvjetima rada te da ih posebno optereuje nizak ivotni standard i slab drutveni ugled nastavnike profesije. Veina nastavnika iskazuje razmjerno visok stupanj zadovoljstva svojom profesijom i vlastitom kompetentnou za obavljanje nastavnikog posla. to nastavnici bolje procjenjuju svoje radne uvijete, ivotni standard, ugled nastavnikog zanimanja i vlastitu osposobljenost za nastavniki posao to doivljavaju vee zadovoljstvo u nastavnikom poslu. Lo status nastavnike profesije poguban je za

140 suvremenu kolu. Naime, ak 1/3 nastavnika eljela bi napustiti vlastiti poziv. U odnosu na nastavnike koji ne bi to uinili nastavnici koji bi napustili nastavniki poziv procjenjuju svoj ivotni standard, ugled nastavnikog zanimanja i profesionalnu osposobljenost znaajno loijim i osjeaju manje zadovoljstvo u poslu. Doprinos pristupnika u izradi ovoga rada je konstrukcija mjernog instrumenta, provoenje empirijskog ispitivanja te sudjelovanje u obradi dobivenih rezultata i interpretaciji objavljenih rezultata. Rezultati ovog istraivanja upuuju na korijene duboke krize u kojoj se nalazi nastavnika profesija i putove izlaska iz nje. Poveanje zadovoljstva nastavnika poslom i poboljanje njihovog ivotnog standarda pretpostavlja bolje razraen sustav financiranja i nagraivanja, izgraivanje drutvenog ugleda nastavnikog zanimanja, poboljanje uvjeta nastavnikog rada te permanentno usavravanje njihove nastavnike kompetencije. 17. Mller, F., Paleki, M., Radeka, I. (2006): Determinanten der Lernbereitschaft und der Leistung im Studium, Odgojne znanosti, Zagreb, vol. 8, br. 2(12), str. 401-419. U radu se analiziraju rezultati empirijskog istraivanja motivacije za uenje u studiju promatrani u svjetlu osobnosti, interesa za studij i okolinu u kojoj se ui. Ispitan je 531 hrvatski student razliitih studijskih usmjerenja. Rezultati upuuju na to da na motivaciju za uenje naroito utjee savjesnost te djelomino i osvijetenost o kvaliteti okoline u kojoj se ui. Pored toga, osobine kao to su otvorenost i ekstrovertiranost te okolina u kojoj se ui uvjetuju i zanimanje za studij. Na taj je nain mogue objasniti 48% motivacije za uenje dok motivacija za uenje u studiju zajedno s ocjenom na maturi objanjava samo 6% uspjeha u studiju. Doprinos pristupnika u izradi ovoga rada je u pripremi i provoenju empirijskih ispitivanja te interpretaciji dijela obraenih rezultata. Vrijednost ovog rada je u tome to pedagogizira vrlo vano, a nerijetko zanemarivano pitanje interesa i motivacije za uenje kao temeljne pretpostavke uspjeha u studiju. Uz raspravu na temelju teorijskih pretpostavki vrlo su vane praktine implikacije koje iz njih proizlaze. 3.1.4. Znanstveni radovi objavljeni u asopisima kategorija a2

Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1. Radeka, I. (1993): Motivacija uitelja za permanentno usavravanje , Metodiki ogledi, Zagreb, br. 1, str. 67-83. Empirijskom analizom uitelja autor u ovom radu na reprezentativnom uzorku utvruje motiviranost uitelja razredne nastave za permanentnim usavravanjem, pri emu dominira intrinzina nautrb ekstrinzine motivacije. Istraivanjem utvruje da uitelji smatraju svoju profesiju zapostavljenom u odnosu na druge. Posebno niskim vrednuju drutveni ugled i ekonomski status uiteljske profesije, radi ega ostaju nezadovoljeni njihovi socijalni i

141 ekonomsko-utilitarni ciljevi. Razlogom je to to ak 1/3 uitelja ne bi ponovno izabrala svoju profesiju. Stoga se bez poboljanja ekonomskih i socijalni uvjeta ne moe oekivati osjetno poboljanje motiviranosti uitelja za permanentnim usavravanjem.
Rad predstavlja znanstveni doprinos pedagogiji jer empirijski utvruje probleme koji proizlaze iz (ne)motiviranosti uitelja u Hrvatskoj.

2. Radeka, I. (1994): Poloaj nastavnika u suvremenoj koli, kolski vjesnik, Split, br. 2, str. 141-148. Autor u radu polazi od recentne neravnotee koja postoji izmeu deontologije nastavnikog poziva i razvoja drutva. Naime, drutvene promjene ne prate uvijek odgovarajue promjene u kolskom sustavu i nastavnikom poloaju. Uzroke obrazovnoj krizi pronalazi u dominaciji koncepcije tradicionalnog obrazovanja nad kolom, a koja je u raskoraku sa sve snanijom znanstvenotehnologijskom revolucijom i informatizacijom drutva. Stoga zagovara komplementarnu prilagodbu obrazovne koncepcije i nastavnike uloge suvremenim drutvenim potrebama. U tom kontekstu sa zaivljavanjem koncepcije permanentnog obrazovanja u suvremenoj e se koli teite nastavnikog rada pomjerati s izvrnih prema pripremnim funkcijama. U radu se uspjeno aktualiziraju rezultati povijesno pedagogijskog istraivanja nastavnikog poziva. Znanstvena vrijednost ovoga rada je u tome to se analizom nastavnikog poziva u kontekstu razvoja cjelokupnog drutva razumijeva njegov poloaj u suvremenom drutvu uz projekciju daljnjih promjena. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 3. Radeka, I. (2004): Konstituiranje pedagogije i pojava pedologije u Hrvatskoj, Anali za povijest odgoja, Zagreb, br. 3., str. 17-26. Proces intenzivnijeg konstituiranja pedagogije zapoeo je u Hrvatskoj sredinom XIX. stoljea. U prvih sto godina postojanja nacionalne pedagogije najsnaniji je njen razvoj izmeu dvaju svjetskih ratova, kada se naputa tradicionalni odgoj i traga za novom odgojnom paradigmom. Pored najutjecajnije kulturne pedagogije i pedagogije radne kole, sukladno svjetskim pedagogijskim strujanjima u to se vrijeme, javljaju i manje istaknuti pravci poput pedologije. U Hrvatskoj se posebno snano istie pedagogijsko-psihologijski smjer ovoga pravca, i to zahvaljujui istraivakim doprinosima vodeih nacionalnih pedagoga i psihologa toga doba: Stjepana Matievia i Ramira Bujasa. U svjetlu procesa konstituiranja nacionalne pedagogije u ovom se radu analizira nastanak pedologije. Kvaliteta pedagogije i psihologije te njihova suradnja u okviru pedologije dovele su izmeu dvaju svjetskih ratova do znaajnih pomaka ovih znanosti na teorijskoj i praktinoj razini. Ovaj je pravac s jedne strane znaajno unaprijedio poznavanje psihikog i fizikog ivota djeteta (zahvaljujui tome, pored ope psihologije u uiteljske je kole kao zaseban predmet uvedena i djeja psihologija), a s druge je strane ojaao kontakt sa svjetskim znanstvenim strujanjima toga doba.

142 Znaaj ovoga rada je u tome to rasvjetljava danas posve zanemaren a nekada znaajan pedagogijski pravac u Hrvatskoj, posebice aktualan u svjetlu recentnog interdisciplinarnog proimanja znanosti. 4. Radeka, I., Vojkovi, M. (2006): Pregled razvoja visokog obrazovanja u Zadru, Anali za povijest odgoja, Zagreb, br. 5., str. 7-29. Ovaj je rad izraen na temelju diplomske radnje suautorice Maje Vojkovi pod pristupnikovim mentorstvom. U radu se prikazuje razvoj visokog obrazovanja u Zadru od Generalnog uilita Dominikanskog reda (1396.-1807.) prvog sveuilita na podruju Hrvatske, Liceja kao vie kole (1806.-1810.), Centralne kole (1810.-1812.) na razini sveuilita sa sedam fakulteta, Centralnog bogoslovnog sjemenita (1826.-1922.), Zavoda za privatni pravni studij (1848.-1851.), Pravoslavnog bogoslovnog zavoda (1869.-1920.). Filozofskog fakulteta (1956.-2002.), Pedagoke akademije (1961.-1979.) Visoke uiteljske kole (1998.-2002.) do novoosnovanog Sveuilita u Zadru (od 2002./2003.). Doprinos pristupnika u ovom radu je u mentorskom voenju suautorice i diplomandice do zavretka diplomskog rada te potom njegovoj preradi u lanak. Posebna vrijednost ovoga rada u tome je to se po prvi puta na jednom mjestu usustavljuje razvoj cjelokupnog visokog kolstva u Zadru od njegovih poetaka do danas.

3.1.5. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova i asopisima s meunarodnog znanstvenog skupa kategorija a2 Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1. Radeka, I. (1998): O potrebi rekonceptualizacije suvremene povijesti pedagogije u Hrvatskoj, Kvaliteta u odgoju i obrazovanju : The Quality in Education and Teaching, Rijeka, Pedagoki fakultet u Rijeci, str. 68-77. U radu se analizira suvremena povijest pedagogije u Hrvatskoj te na temelju toga daju se prijedlozi za promjenu dosadanjeg istraivakog pristupa. Usustavljujui etiri etape razvoja pedagogije u Hrvatskoj u XX. stoljeu (prosvjetiteljska pedagogija prije Prvoga svjetskog rata, pluralizirana pedagogija izmeu svjetskih ratova, monistiki zasnovana socijalistika pedagogija nakon Drugoga svjetskog rata i tranzicija iz monolitnog u pluralni vrijednosni sustav od poetka devedesetih godina), autor zagovara daljnji razvoj posljednje etape u svjetlu komplementarne revalorizacije vlastite suvremene povijesti pedagogije s recepcijom suvremene pedagogije razvijenog svijeta. S obzirom na to da kritika rasprava o povijesti pedagogije u Hrvatskoj XX. stoljea jo nije zapoela, pledira za njeno skoranje pokretanje razraujui to na primjeru kulturne pedagogije i njenog znaaja u tom pogledu.

143 Rad u isto vrijeme teorijski doprinosi znanstvenom usustavljivanju i revaloriziranju povijesti pedagogije u Hrvatskoj i zagovara komplementarnu aplikaciju njenih najvrjednijih dijelova u neposrednoj praksi. 2. Radeka, I. (1999): Odgajatelj u svjetlu kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova, Nastavnik imbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju : The Teacher as a contributor to quality in education , Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, str. 301-312. U radu autor promilja odgajateljski poziv u kontekstu kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmeu svjetskih ratova. Apostrofirajui odgojni trokut odgojna vrijednost odgajanik odgajatelj, u kojem ovaj pravac kljunu ulogu daje odgajatelju, posebno istie opreku koja postoji unutar kulturne pedagogije izmeu odreenja odgajatelja kao profesije za koju se ovjek osposobljava i predestinirane vokacije. Uz terminologijska pojanjenja na kraju se posebno posveuje temeljnim osobinama idealnog odgajatelja u ozraju kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmeu svjetskih ratova. Rad predstavlja znanstveni doprinos prouavanju odgajatelja u kontekstu jednog od najznaajnijih povijesno pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj. Njegova je posebna vrijednost u problematiziranju i konfrontiranju teorijski sueljenih stajalita. 3. Radeka, I. (2001): Mogunosti metodologije povijesti pedagogije : The possibilities of the methodology of the history of education , Teorijskometodoloka utemeljenost pedagokih istraivanja : Theoretical and methodological foundation of educational research, Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, str. 201-211. Ovim se radom aktualizira u nas zanemareno prouavanje metodologije povijesti pedagogije. Umjesto recentnog tzv. dogaajno-kronologijskog i numerikog pristupa istraivanju prolosti pedagogije i odgoja izoliranog od irih drutvenih i kulturnih okolnosti autor se zalae za prouavanje pedagogije i odgoja u kontekstu cjelokupnog drutva i kulture, zagovarajui interdisciplinarnu suradnju s drugim znanstvenim podrujima. Na tom tragu istie da pojednostavljena povijesno pedagogijska istraivanja treba dopuniti kompleksnim povezivanjem kvalitativnog i kvantitativnog pristupa, uz makrohistorijska istraivanja uvesti mikrohistorijska, istraivanja institucionalnog odgoja, ideje znamenitih pedagoga i elitnu kulturu treba prouavati u kontekstu irih drutvenih procesa i struktura, obiteljskog i izvaninstitucionalnog odgoja te puke kulture. U okviru pluraliziranog metodologijskog aparata pledira za proirivanjem povijesno pedagogijskih izvora u irokom rasponu od razliitih pisanih do nepisanih izvora, od materijalnih do nematerijalnih izvora, od izvjetaja do preostataka. Pritom istie da e se s akceptiranjem svih tih promjena metodologija povijesti pedagogije prilagoditi predmetu istraivanja, umjesto obrnuto. Iznimna je znanstvena vrijednost ove metodologijske rasprave koja se pokrenutim pitanjima i ponuenim rjeenjima namee kao prolegomena buduim, posve drugaijim povijesno pedagogijskim istraivanjima u Hrvatskoj.

144

4. Radeka, I. (2002): Holistic education Lending efficacious support to youth in a society at risk, Flying over or falling through the cracks? Young people in the risk society, Ljubljana, Ministry of Education, Science and Sports of the Republic of Slovenia, Office of the Republic of Slovenia for Youth, pp. 258-260. U radu autor istie da je u kontekstu raznovrsnih izazova koji se postavljaju pred ovjeka u suvremenom drutvu presudni znaaj odgoja i obrazovanja. S obzirom na to da se odgoj i obrazovanje u drutvu koji se neprekidno mijenja ne moe unaprijed predvidjeti za cjelokupni ivot, koncept tradicionalnog odgoja i obrazovanja ija je sutina priprema za ivot danas je osuen na neuspjeh. U sizifovskoj trci za sve veom koliinom znanja kao produkta znanstvenotehnologijske revolucije sve se vie zanemaruje odgoj nautrb obrazovanja. Njegovanjem kulta znanja koji pomae kognitivno ukljuivanje pojedinca u suvremena civilizacijska dostignua zanemaruju se svi drugi aspekti linosti koji su pretpostavka zrelog sudionitva u kulturi. Ovim se radom zagovara koncept cjeloivotnog odgoja i obrazovanja koji uz dokidanje tradicionalne ivotne sheme odgoj i obrazovanje rad umirovljenje mijenja sutinu odgoja i obrazovanja uvoenjem postulata uenja kako treba uiti uz reafirmaciju odgojno-obrazovnog procesa kao nedjeljive cjeline. Znanstveni je doprinos ovoga rada u tome to uz recentne kvantitativne zagovara i sutinske kvalitativne promjene odgoja i obrazovanja. Razradom cjeloivotnog odgoja i obrazovanja kao koncepta primjerenog ovjeku u suvremenom drutvu ovim se radom pregledno iznose uzroci odgojne krize i anticipiraju putovi izlaska iz nje.

Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta

5. Radeka, I. (2002): Znaaj kulturne pedagogije u Hrvatskoj za pedagoku praksu : The importance of cultural pedagogy in Croatia for pedagogical practice, Odnos pedagogijske teorije i pedagoke prakse : Relationship of pedagogical theory and pedagogic practice, Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, str. 83-97. Kulturna pedagogija kao jedan od najsnanijih pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj potisnula je izmeu dvaju svjetskih ratova tradicionalnu pedagogiju. Meu ostalim, razlika izmeu kulturne i ostalih pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj i u odnosu je prema pedagokoj praksi. Umjesto normativnog pristupa kulturna se pedagogija priklonila hermeneutikom nainu prouavanju odgoja. No, stajalita vodeih predstavnika kulturne pedagogije nisu pritom posve ujednaena, ve se kreu od iskljuive hermeneutike do njenog izmirenja s normativizmom. U ovom radu autor raspravlja odnos izmeu kulturne pedagogije u Hrvatskoj i pedagoke prakse.

145 Vrijednost ovog rada u tome je to raspravlja ulogu kulturne pedagogije u nacionalnoj pedagogiji u svjetlu pluralnih pedagogijskih strujanja te ulogu i znaaj tog pluralizma za pedagogijski razvoj.

146 6. Radeka, I. (2002): Odnos kulturne prema herbartistikoj pedagogiji u Hrvatskoj, Delo in pedagoki nazori Henrika Schreinerja, Maribor, Univerza v Mariboru, str. 251-269. U radu se razmatra odnos dvaju najznaajnijih pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj koji su obiljeili prvo stoljee njena intenzivnijeg razvoja kulturne i herbartistike pedagogije. Heterogena struktura kulturne pedagogije razvijana je u dinamikom dijalogu kako unutar sebe tako i spram drugih pedagogijskih pravaca. Posebno je zanimljiv njen odnos prema herbartistikoj pedagogiji stare kole s jedne strane i pedagogiji nove kole s druge strane. Mada pripada pedagogijskim pravcima nove kole koji su nastali kao reakcija na tradicionalizam pedagogije stare kole, kulturna se pedagogija kloni pedagogijskog nihilizma u koji su zapali mnogi novi pravci. Izbalansiranim propitivanjem pedagogije stare kole i pedagogije nove kole ona revalorizira pristupe obiju strana. Sintetikim nadilaenjem suprotstavljenih antipoda starog i novog, socijalnog i individualnog, stege i slobode, pedagogije odozgo i pedagogije odozdo sublimiraju se elementi obaju pedagogijskih pravaca. Evolucijski napredak svakog podruja poiva na unapreenju recentne batine. U tom su kontekstu kulturna pedagogija, kao i pedagogija u cjelini, potvrdili Matievievu tezu: Herbart redivivus. Doprinos Herbartove pedagogije zavretku procesa oznanstvenjivanja pedagogije, njene emancipacije u samostalnu sveuilinu disciplinu, ili primjerice odgojnosti nastave, danas je u temeljima suvremene pedagogije. Doprinos ovog rada je revalorizacija i rekonceptualizacija dvaju najsnanijih pedagogijskih pravaca u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova te u tom kontekstu utvrivanje njihovih doprinosa razvoju nacionalne pedagogije.

3.1.6. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova i asopisima s domaih znanstvenih skupova kategorija a2 Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 7. Radeka, I. (2002): Pedagogijska misao Josipa Felicinovia , ivot i djelo Jose pl. Felicinovia : Zbornik radova sa znanstveno-strunog skupa , Pag Rijeka, Matica Hrvatska Pag Filozofski fakultet u Zadru, str. 207-217.

U ovom radu autor prikazuje pedagogijski opus katolikog sveenika don Josipa Felicinovia koji se temelji na neotomistikom pristupu pedagogiji, dominantnom u hrvatskoj pedagogiji i kolstvu do 70-ih godina XIX. stoljea. Budui da je nakon tog perioda kolski sustav sekulariziran, don Felicinovi pledira za povratak prirodnom pravu roditelja na uspostavi vjerske uprave nad kolama pod crkvenim nadzorom. Odgoj usmjeren na obnovu evaneoskog

147 duha temelji pritom na moralnom, intelektualnom i voluntaristikom odgoju. U isto vrijeme znaajni dio vremena posveuje organiziranju praktinog pedagokog rada unutar Katolike crkve kao svojevrsnom kompenzacijskom obrazovanju za veliki dio mladei koji nije obuhvaen sustavom kolstva. Teorijski pedagogijski opus i praktino pedagoko djelo don Josipa Felicinovia konzistentno se podupiru u nastojanju za uspostavom humaniziranog religijskog odgoja. Na kraju autor zakljuuje da je oivotvorenje don Felicinovieve pedagogijske teorije u pedagokoj praksi niza sveenika i crkvenih ustanova potvrda njene aktualnosti. Naroita je znanstvena vrijednost ovoga rada u tome to u prouavanju pedagogijske dimenzije Felicinovieva teologijskog opusa ne polazi s apriorno teistike, ateistike, niti antiteistike pozicije. U radu se sustavno i pregledno rekonstruira pedagogijski konstrukt izvan bilo kakvog unaprijed zadanog svjetonazora. Takvom analizom nadilazi se raskol stvoren izmeu tzv. teologijske i svjetovne pedagogije. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 8. Radeka, I. (2003): Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Zadru : Uz etrdesetu obljetnicu studija, Anali za povijest odgoja, br. 2, Zagreb, str. 107124. Duga tradicija visokokolskog obrazovanja u Zadru zapoinje 1396. godine osnivanjem Generalnog uilita dominikanskog reda, koje je ujedno prvo sveuilite u Hrvatskoj. Veliki doprinos Zadra obrazovanju uitelja kree od prvog uiteljskog teaja u Dalmaciji osnovanog 1821. godine, preko prve dalmatinske Muke uiteljske kole s hrvatskim nastavnim jezikom otvorene 1866. godine, do uiteljske kole osnovane 1945. godine i Pedagoke akademije pokrenute 1961. godine u Zadru. Filozofski fakultet u Zadru, kao prvi fakultet u Dalmaciji nakon Drugoga svjetskog rata od poetka svoga rada 1956. godine integrira u sebi na dalmatinskom podruju do tada razdvojene tendencije visokokolskog obrazovanja s obrazovanjem uitelja. U tom svjetlu autor daje pregled razvoja pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Vrijednost ovog rada je u tome to pozicionira razvoj pedagogije u Zadru u kontekst ukupnog visokokolskog obrazovanja i obrazovanja nastavnika prepoznajui u pedagogiji sinergiju tih dvaju razvojnih procesa.

3.2. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima 3.2.1. Sudjelovanje na meunarodnim znanstvenim skupovima Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta

148

1. Meunarodni znanstveni kolokvij Kvaliteta u odgoju i obrazovanju : The Quality in Education and Teaching odran u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Pedagokog fakulteta Sveuilita u Rijeci u Rektoratu Sveuilita u Rijeci 19. i 20. veljae 1998. godine. Tema izlaganja: O potrebi rekonceptualizacije suvremene povijesti pedagogije u Hrvatskoj. 2. Meunarodni znanstveni kolokvij Nastavnik imbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju : The Teacher as a contributor to quality in education odran u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci u Opatiji 25. i 26. oujka 1999. godine. Tema izlaganja: Odgajatelj u svjetlu kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova.

149 3. Meunarodna interdisciplinarna znanstvena konferencija Young people in a risk society odrana u organizaciji Radne zajednice Alpe-Jadran, Radne grupe za mlade i Odjela za mlade pri Ministarstvu za odgoj i sport Republike Slovenije te Centra za socijalnu psihologiju Fakulteta drutvenih znanosti Sveuilita u Ljubljani; konferencija je odrana na Fakultetu za drutvene znanosti Sveuilita u Ljubljani od 30. studenoga do 2. prosinca 2000. godine. Tema izlaganja: Holistic education Lending efficacious support to youth in a society at risk. 4. Meunarodni znanstveni kolokvij Teorijsko-metodoloka utemeljenost pedagokih istraivanja odran u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci u Opatiji 27. i 28. travnja 2001. godine. Tema izlaganja: Mogunosti metodologije povijesti pedagogije. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 5. Meunarodni znanstveni skup Henrik Schreiner (1850-1920) Slovenski pedagog odran u organizaciji Pedagokog fakulteta Sveuilita u Mariboru, Slovenskog drutva pedagoga te Fundacije dr. Antona Trstenjaka u Ljutomeru (Slovenija) 19. i 20. listopada 2001. godine. Tema izlaganja: Odnos kulturne prema herbartistikoj pedagogiji u Hrvatskoj. 6. Meunarodni znanstveni skup Didaktini in metodini vidiki prenove in razvoja izobraevanja odran u organizaciji Pedagokog fakulteta Sveuilita u Mariboru u na Pedagokom fakultetu u Mariboru 22. i 23. studenoga 2001. godine. Tema izlaganja: Pristupi didaktici nositelja pedagogije na sveuilitima u Hrvatskoj i Sloveniji izmeu svjetskih ratova. 7. Meunarodni znanstveni kolokvij Odnos pedagogijske teorije i pedagoke prakse odran u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci u Crikvenici 18. i 19. travnja 2002. godine. Tema izlaganja: Znaaj kulturne pedagogije u Hrvatskoj za pedagoku praksu. 8. Meunarodni znanstveno-struni skup XIII. dani psihologije : 13th psychology days odran u organizaciji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru Sveuilita u Splitu na Fakultetu u Zadru 23.-25. svibnja 2002. godine. Tema izlaganja: Pedagogija, psihologija i pedologija u Hrvatskoj izmeu svjetskih ratova. 9. Meunarodni znanstveni skup O ivotu i djelu prof. dr. sc. Nikole S. Filipovia odran u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Sarajevu na Fakultetu u Sarajevu 28. svibnja 2002. godine. Tema izlaganja: Nastavnik u suvremenom drutvu. 10. Meunarodni znanstveni kolokvij Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika odranom (povodom 50. obljetnice Filozofskog fakulteta u Rijeci) u organizaciji Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci na Filozofskom fakultetu u Rijeci 20. listopada 2003. godine. Tema izlaganja: Motivacija za studij i zadovoljstvo studijem.

150 3.2.2. Sudjelovanje na domaim znanstvenim i strunim skupovima Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 11. Savjetovanje Modeli obrazovanja nastavnika odrano odrano 15. i 16. studenoga 1990. godine na Pedagokom fakultetu u Rijeci u organizaciji Pedagokog fakulteta i Zavoda za unapreenje odgoja i obrazovanja RH Zagreb - Radna jedinica Rijeka. Tema izlaganja: Koncepcija permanentnog obrazovanja Razvoj i neka shvaanja. 12. Savjetovanje kola u ratu, s temom: Nakon rata Prema inoviranoj koli odrano 12. i 13. svibnja 1994. godine u organizaciji UNICEF-a i Zavoda za pedagogiju, predkolski odgoj i razrednu nastavu Filozofskog fakulteta u Zadru. Tema izlaganja: Nastavnik u suvremenoj koli. 13. Znanstveno-struni skup ivot i djelo don Josipa (Jose) Felicinovia odran u organizaciji Filozofskog fakulteta u Zadru, Grada Paga, Matice hrvatske Pag, Nadupnog ureda u Pagu, te Nadbiskupije zadarske 17. rujna 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru i 18. rujna 1999. godine u Zbornoj crkvi sv. Marije u Pagu. Tema izlaganja: Pedagogijska misao Josipa Felicinovia. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 14. Struno-znanstveni skup s meunarodnim sudjelovanjem kolstvo u 20. stoljeu odran povodom 100. obljetnice Hrvatskoga kolskog muzeja u organizaciji Hrvatskoga kolskog muzeja u Zagrebu od 25. do 27. listopada 2001. godine. Tema izlaganja: Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Zadru: Uz etrdesetu obljetnicu studija pedagogije.

3.2.3. Sudjelovanje na znanstveno-strunim seminarima/usavravanjima Radioniko usavravanje kvalitete sveuiline nastave Aktivno uenje i kritiko miljenje u visokokolskoj nastavi provedeno u Rektoratu Sveuilita u Rijeci 2003. godine u organizaciji meunarodnog Foruma za slobodu odgoja. Meunarodni skupovi koji su se bavili reformom europskih sveuilita u skladu s bolonjskim procesom (Shaping the European Area of Higher Education and Research, 11-12.04. u Berlinu, Beyond Bergen, 5-6.10.2005. u Beogradu). Meunarodni skupovi koji su se bavili reformom sistema kolstva u europskim zemljama (Education Reform and the countries of Central and Eastern Europe, 68.10.2005. u Beogradu, Education and Trainig 2010 : Competences in the Knowledge-Society 5. i 6.12.2005. u Luxembourgu).

151 3.3. Rad u znanstveno-istraivakim projektima 1. U periodu 1992-1996. suradnik je na znanstvenom projektu kola kao faktor suzbijanja narkomanije voditeljice dr. sc. Zore Itkovi financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (ifra projekta 5-07-265). 2. U razdoblju 1996-1999. suradnik je na znanstvenom projektu Prevencija zloupotrebe droga odgojem - strategija komunikacije voditeljice dr. sc. Zore Itkovi kojeg je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (ifra projekta 070007). 3. Od poetka 1998. do kraja 2000. godine voditelj je Poticajnog projekta za mlade znanstvenike Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Kulturna pedagogija u prevenciji socijalno devijantnog ponaanja mladih odgojem zdravog naina ivota (ifra projekta 070031). 4. Od sredine 2002. do kraja 2006. glavni je istraiva znanstveno-istraivakog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije / Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Kvaliteta permanentnog usavravanja nastavnika (ifra projekta 0070044). 5. Od poetka 2007. glavni je istraiva znanstveno-istraivakog projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta RH Struktura cjeloivotnog obrazovanja nastavnika (ifra projekta 269-2692634-2441).

3.4. Uredniki poslovi Kao tajnik i izvrni urednik znanstvenog asopisa-godinjaka Radovi Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije uredio 8 objavljenih svezaka (od sv. 34(11) 1996. do sv. 41(18) 2002.). Godine 2002. asopis prekida s izlaenjem zbog prestanka postojanja izdavaa (Filozofskog fakulteta u Zadru).

3.5. Recenzije knjiga, lanaka i dr. Recenzirao je 7 knjiga, 24 lanka te Nastavni plan i program za osnovne kole u skladu sa HNOS-om koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj od kolske godine 2006/07.

152 Ocjena ukupne znanstvene djelatnosti pristupnika Pristupnik dr. sc. Igor Radeka ispunjava sve uvjete, s obzirom na podruje njegove znanstvene djelatnosti, za izbor u status vieg znanstvenog suradnika, odnosno izvanrednog profesora. Profesionalno je zadovoljio sve zakonske, podzakonske i akademske zahtjeve: Suautor je (zajedno s dvojicom redovitih sveuilinih profesora) jedne (1) znanstvene knjige, objavljene poslije pokrenutog izbora u zvanje docenta. Objavio je sedamnaest (17) znanstvenih lanaka a1 kategorije, od kojih sedam (7) poslije izbora u zvanje docenta (meu njima je est suautorskih) na hrvatskom i tri strana jezika. Objavio je etiri (4) znanstvena lanka a2 kategorije, od kojih su dva (2) poslije izbora u zvanje docenta (meu njima je jedan suautorski). Odrao je etrnaest izlaganja na (14) znanstvenim skupovima meu kojima je 10 meunarodnih (od kojih su 4 odrana u inozemstvu) i 4 domaa; meu njima je sedam poslije izbora u zvanje docenta. Objavio je est (6) radova u Zbornicima radova s meunarodnih znanstvenih skupova, od kojih dva (2) poslije izbora u zvanje docenta; objavio je i dva (2) rada u Zbornicima s domaih znanstvenih skupova, od kojih jedan (1) poslije izbora u zvanje docenta. Znanstveno i struno se usavravao na seminarima, kolokvijima i radionicama odranim u Hrvatskoj, Luxembourgu, Njemakoj i Srbiji u organizaciji vie meunarodnih udruga. Bio je suradnik dvaju znanstvenih projekata. Samostalno je vodio tri (3) Dravna znanstvena projekta; na projektu koji je u tijeku Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta odobrilo mu je znanstvenog novaka. Kao tajnik i izvrni urednik uredio je 8 objavljenih svezaka znanstvenog asopisa. Recenzirao je 7 objavljenih knjiga i 24 objavljena lanka u asopisima te Nastavni plan i program koji je u primjeni u osnovnim kolama RH.

153 4. Nastavna djelatnost 4.1. Dodiplomska nastava Od poetka rada na Filozofskom fakultetu u Zadru do danas neprekidno sudjeluje u nastavi Povijesti pedagogije: od akademske godine 1987/88. do 1993/94. godine odrava seminare, a od akademske 1994/95. do 2004/05. godine (nakon ega se uvodi novi nastavni plan i program studija pedagogije u skladu s Bolonjskim procesom) uz seminare samostalno vodi predavanja, ispite i diplomske radnje. Od akademske godine 1990/91. do 2005/06. godine (kada se na II. godini studija uvodi nastavni plan i program u skladu s Bolonjskim procesom) neprekidno sudjeluje u nastavi iz Komparativne pedagogije. Kako je po nastavnom planu i programu jednopredmetnog studija pedagogije ovaj kolegij obvezan na Fakultetu do akademske godine 1993/94., a po nastavnom planu i programu dvopredmetnog studija pedagogije nakon toga je izborni, od te akademske godine nastava se odrava prema opredjeljenjima studenata: u skladu s tim, od akademske godine 1990/91. do 1993/94. odrava seminare, a od akademske 2000/01., kada su studenti izabirali ovaj kolegij, samostalno vodi predavanja, seminare i ispite. Pored toga, od akademske godine 1987/88. do 1989/90. na studiju pedagogije je vodio seminare iz Ope pedagogije, od akademske 1988/89. do 1995/96. godine Praktini rad, a u akademskim 1996/97. i 1997/98. godinama Didaktiku na studiju pedagogije. Pored nastavnog rada na studiju pedagogije od akademske godine 1998/99. do 2005/06. godine (kada se na II. godine svih studija na Sveuilitu u Zadru uvode novi nastavni planovi i program u skladu s Bolonjskim procesom) samostalno vodi predavanja, seminare i ispite iz kolegija Didaktika studentima dvopredmetnih studija Filozofskog fakulteta u Zadru. Od akademske godine 2002/03. samostalno vodi predavanja, seminare i ispite iz kolegija Didaktika na uiteljskom studiju Visoke uiteljske kole u Zadru (kasnije postaje Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja predkolske djece Sveuilita u Zadru).

4.2. Preddiplomska nastava Na studiju pedagogije Sveuilite u Zadru u skladu s Bolonjskim procesom nositelj je: od akademske godine 2005/06. obveznih kolegija Ope povijesti pedagogije i Nacionalne povijesti pedagogije, a od akademske godine 2006/07. takoer obveznog kolegija Povijesti pedagogijskih kolegija. U tekuoj akademskoj godini 2007/08. zapoinje izvoenje izbornog kolegija Reformni pravci u pedagogiji na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee. Na integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju uitelja Sveuilite u Zadru realizira kolegij Didaktike u skladu s Bolonjskim procesom.

154 4.3. Diplomska nastava Od akademske godine 2000/01. do 2002/03. voditelj je Dopunskog pedagokopsiholokog obrazovanja nastavnika na Filozofskom fakultetu u Zadru namijenjenog polaznicima koji nemaju nastavniku naobrazbu. Od akademske godine 2001/02. nositelj je kolegija Didaktika u Pilotskoj koli u Zemuniku pri Uilitu hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Od akademske godine 2003/04. nositelj je kolegija Didaktika na Dopunskom pedagoko-psiholokom obrazovanju nastavnika na Sveuilitu u Zadru. Od akademske godine 2008/09. realizirat e obvezni kolegij Komparativne pedagogije i izborni kolegij Umijea nastavnika na diplomskom studiju pedagogije na Sveuilitu u Zadru. Nositelj je obveznih kolegija Modeli obrazovanja nastavnika i Didaktika u okviru Programa za stjecanje nastavnikih kompetencija koje e se poeti realizirati s uvoenjem Bolonjskog procesa na diplomskoj razini od akademske godine 2008/09. za sve nastavnike studije na Sveuilitu u Zadru. 4.4. Mentorski rad Do sada je bio mentor pri izradi 53 obranjene diplomske radnje, od kojih je dvije objavio u suautorstvu s diplomandicama. 4.5. Izrada programa dodiplomskih, preddiplomskih i diplomskih studija Sudjelovao je u izradi odobrenih dodiplomskih nastavnih programa (prije uvoenja Bolonjskog procesa) za kolegije Povijesti pedagogije i Komparativne pedagogije u okviru dvaju nastavnih planova i programa dodiplomskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru (1992. i 1995. godine). Autor je odobrenih programa obveznih kolegija Ope povijesti pedagogije, Nacionalne povijesti pedagogije, Povijesti pedagogijskih kolegija, Didaktike I. i Didaktike II. te izbornog kolegija Reformni pravci u pedagogiji na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee na preddiplomskom studiju pedagogije Sveuilita u Zadru. Autor je odobrenog programa obveznog kolegija Didaktike na integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju uitelja Sveuilita u Zadru. Autor je odobrenog programa obveznog kolegija Povijesti pedagogije na preddiplomskom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Splitu. Autor je odobrenog programa obveznog kolegija Komparativne pedagogije i izbornog kolegija Umijea nastavnika na diplomskom studiju pedagogije Sveuilita u Zadru. Autor je odobrenih programa obveznih kolegija Modeli obrazovanja nastavnika i Didaktika u okviru Programa za stjecanje nastavnikih kompetencija na Sveuilitu u Zadru.

155

156 Ocjena ukupne nastavne djelatnosti pristupnika Pristupnik dr. sc. Igor Radeka od poetka svoga asistentskog rada sudjeluje u nastavni brojnih pedagogijskih kolegija na studiju pedagogije i drugim studijima Filozofskog fakulteta / Sveuilita u Zadru. Do sada je vodio nastavu iz velikog broja kolegija na studiju pedagogije, ali i drugim studijima. Meu njima se posebno istie kontinuirano odravanje nastave iz povijesti pedagogije i komparativne pedagogije (koji pripadaju sustavnoj pedagogiji) od asistentskog rada na Filozofskom fakultetu u Zadru do docentskog statusa na Sveuilitu u Zadru. Sudjelovao je u izradi dvaju (2) programa iz navedenih podruja na dodiplomskoj razini prije uvoenja Bolonjskog procesa. Autor je jedanaest (11) novih preddiplomskih i diplomskih sveuilinih pedagogijskih kolegija na Sveuilitu u Zadru te jednog (1) preddiplomskog kolegija na Sveuilitu u Splitu: osam (8) odobrenih kolegija na preddiplomskom i diplomskom studiju pedagogije na Sveuilitu u Zadru, dva (2) odobrena kolegija na Programu za stjecanje nastavnikih kompetencija na Sveuilitu u Zadru, jednog (1) odobrenog kolegija Didaktika na uiteljskom studiju Sveuilita u Zadru i jednog (1) kolegija Povijest pedagogije odobrenog na preddiplomskom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Splitu. Bio je mentor kod pedeset i tri (53) diplomske radnje, pri emu je dvije radnje objavio u suautorstvu s diplomandicama. Od 2000/01. godine kontinuirano sudjeluje u Dopunskom pedagokopsiholokom obrazovanju nastavnika, najprije kao voditelj a potom kao nastavnik Didaktike. Od akademske godine 2001/02. neprekinuto odrava nastavu Didaktike u Pilotskoj koli pri Uilitu hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Gostovao je kao lan povjerenstva kod obrane po jedne magistarske radnje i doktorske disertacije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Odrao je pozivno predavanje studentima i profesorima pedagogije na Pedagokom fakultetu Sveuilita u Mariboru 24. listopada 2001. godine na temu Metodologijske osnove povijesti pedagogije. Pokazao je veliki angaman i kvalitetu u izvoenju nastave na Sveuilitu u Zadru i drugim sveuilitima. Svojim nastavnim radom spada u red istaknutih sveuilinih nastavnika pedagogije koji studente pedagogije i polaznike drugih nastavnikih studija uvode u pedagoku struku. Kvalitetu pristupnikova nastavnog rada potvruju studentske ocjene i nagrade: Ured za promicanje kvalitete rada Sveuilita u Zadru nakon provedene analize studentske evaluacije rezultata nastavnog rada prema svim ispitanim pokazateljima pozitivno je ocijenio nastavni rad pristupnika dr. sc. Igora Radeke; pored toga, na posljednjim provedenim izborima Studentskog zbora Sveuilita u Zadru studenti pedagogije dodijelili su mi priznanje Oscar Academicus proglasivi ga najboljim profesorom.

157 5. Struna djelatnost 5.1. Knjiga Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1. Previi, V., Rosi, V., Radeka, I. (2003): Studij pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatsko pedagogijsko drutvo, str. 226. U knjizi se daje pregled razvoja studija pedagogije na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Zadru i Rijeci. Temeljna struktura knjige prati ve objavljenu knjigu istog autorskog tima: Previi, V., Rosi, V., Radeka, I. (2002): Pedagogija na filozofskim fakultetima u Hrvatskoj, Rijeka Zagreb Zadar, Graftrade Rijeka Filozofski fakultet u Zagrebu Filozofski fakultet u Rijeci Filozofski fakultet u Zadru. Radi toga, popularnijeg naina prikazivanja grae bez prikaza cjelokupnog znanstvenog aparata i nepostojanja recenzenata, ova knjiga spada u red vrijednih strunih djela. Doprinos pristupnika je u samostalnoj autorskoj obradi razvoja studija pedagogije u Zadru i izradi popratnog popisa diplomiranih studenata. Poseban znaaj Knjige je to daje biografske podatke svih nastavnika koji su nekad radili na prikazanim studijima pedagogije te spomenute popise imena s datumima kada su svi studenti diplomirali pedagogiju na svim trima studijima pedagogije, kao i popise magistara i doktora pedagogijske znanosti s datumima i temama magistarskih radnji i doktorskih disertacija obranjenih na studijima pedagogije u Hrvatskoj. Na taj nain Knjiga predstavlja svojevrsnu inventarizaciju pedagogijske struke i znanosti. 5.2. Struni radovi objavljeni u asopisima Prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1. Igor Radeka (1989): Dr. Mate Zaninovi, Opa povijest pedagogije, kolska knjiga, Zagreb, 1988, 351 str., Pedagoki rad, Zagreb, br. 1, str. 94-96. Prikaz tada objavljenog udbenika ope povijesti pedagogije prof. dr. sc. Mate Zaninovia, do danas jedinog cjelovitog udbenika hrvatskog autora objavljenog nakon Prvoga svjetskog rata koji se i dalje koristi na hrvatskim studijima pedagogije. 2. Igor Radeka (1989): Vladimir Mui i Stjepan Rodek, Kompjutor u preobraaju kole, kolska knjiga, Zagreb, 1987, 177 str., Istraivanja odgoja i obrazovanja, Zagreb, vol. 7 (1987), str. 117-119. Prikaz jedne od prvih knjiga posveenih znaaju i ulozi kompjutora u inoviranju kolskog rada, koja je izazvala panju tadanje prosvjetne javnosti.

158 3. Igor Radeka (1989): Dr. Mate Zaninovi, Dobitnik nagrade "Ivan Filipovi" 1989, kolski vjesnik, Split, br. 1-4, str. 103-104. Tekst posveen dodjeli nagrade Ivan Filipovi za ivotno djelo prof. dr. sc. Mate Zaninovia u kojem se daje pregled ivota i rada dugogodinjeg profesora Povijesti pedagogije i Komparativne pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru.

159 4. Igor Radeka (1997): Stjepan Buzoli - Prvi upravitelj i uitelj Uiteljske kole u Zadru, Ilirski preparandij u Arbanasima - Gimnazija Jurja Barakovia u Zadru : Spomen knjiga : 1866.-1996., Zadar, Gimnazija Jurja Barakovia, str. 52-87. U znanstveno nerecenziranom lanku, objavljenom u zborniku radova povodom 130. obljetnice od osnutka Muke preparandije u Arbanasima, analizira se pedagoki i pedagogijski doprinos don Stjepana Buzolia, prvog upravitelja i uitelja u prvoj uiteljskoj koli u Dalmaciji s hrvatskim nastavnim jezikom. 5. Igor Radeka (2001): Inovantivni pristup povijesti pedagogije (Prof. dr. sc. Jasminka Ledi: Dnevnik Mladena Lokara : Uvod u povijest djetinjstva i mladosti, Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka 2000, 92 str.), Napredak, Zagreb, br. 3, str. 387-389. Prikaz knjige u kojoj se objavljuje i analizira dnevnik jednog djeaka, to za nae prilike predstavlja neuobiajeni mikrohistorijski nain istraivanja pedagoke grae. U isto vrijeme se radi o kompendiju koji objedinjuje pregled teorija djetinjstva i mladosti etabliranih tijekom povijesti. Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta 6. Igor Radeka (2002): Lifelong education for the new age, Mediji, kultura i odnosi s javnostima, Zagreb, No. 2, pp. 223-226.

U lanku se analizira mjesto i uloga cjeloivotnog obrazovanja u suvremenom drutvu. 7. Igor Radeka (2002): Bibliografija asopisa "Radovi Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije" : Sv. 24(1) - 41(18), Radovi - Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, sv. 41(18), str. 295-345.

U posljednjem svesku asopisa Radovi Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije daje se bibliografija svih 18 objavljenih svezaka ovoga asopisa. 8. Igor Radeka (2003): Prof. dr. sc. Jasminka Ledi: Dnevnik Mladena Lokara : Uvod u povijest djetinjstva i mladosti, Filozofska fakulteta v Reki, Reka 2000, 92 str., olska kronika, Ljubljana, br. 1, str. 134-138.

Prikaz knjige profesorice povijesti pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Rijeci namijenjen slovenskoj javnost koja prati istraivanja na podruju povijesti pedagogije.

160 9. Igor Radeka (2006): Higher education in Croatia, Forum: Special conference report issue, Amsterdam, winter 2006., vol. 8, no. 3, pp. 50-51. U asopisu udruge European Association for International Education daje se pregled visokog obrazovanja u Hrvatskoj namijenjen europskoj strunoj javnosti.

161

5.3. Struni radovi objavljeni u prirunicima Od 2003. godine suradnik na izradi Hrvatskog biografskog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea i autor vie biografskih jedinica o znaajnim pedagozima (zapoeo s radom na 6. broju Leksikona).

5.4. Struni elaborati Zajedno s doc. dr. sc. Zvjezdanom Peneziem napravio vanjsku evaluaciju rada savjetnika i viih savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje za potrebe Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja elaborat izraen u oujku 2007. godine. 5.5. Sudjelovanje na javnom predavanju U okviru prvog u nizu Festivala znanosti u kojem je sudjelovalo Sveuilite u Zadru 25. travnja 2007. godine u Multimedijalnoj dvorani Gimnazije Jurja Barakovia u Zadru odrao predavanje za javnost na temu: Visoko kolstvo i obrazovanje nastavnika u Zadru nekad i sada. 5.6. Rad u strunim povjerenstvima lan triju strunih povjerenstava u 2006. i 2007. godini za izbor suradnika u suradniko zvanje i na radno mjesto asistenta za podruje pedagogije na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru. lan strunog povjerenstva za reizbor profesorice visoke kole na Sveuilitu u Zadru u 2007. godini. 5.7. Rad u upravnim i savjetodavnim vijeima Predsjednik Upravnog vijea Doma za psihiki bolesne odrasle osobe u Zadru od 2001. do 2004. godine koji u tretmanu tienika koristi obrazovno-okupacijske terapije. lan kolskog vijea Osnovne kole Braa Ribar u Posedarju od 2006. godine. 5.8. Organizacija strunog skupa Predsjednik organizacijskog odbora strunog susreta nastavnika, suradnika i studenata hrvatskih studija pedagogije na temu Studij pedagogije : stanje i perspektive koji je odran povodom 40. obljetnice studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru 9. i 10. svibnja 2002. godine.

5.9. lanstva lan Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora, Hrvatskog pedagogijskog drutva,

162 Udruge za razvoj visokog kolstva Universitas te meunarodne udruge European Association for International Education.

163 Ocjena ukupne strune djelatnosti pristupnika U strunom radu dr. sc. Igora Radeke proima se pristupnikov pedagoki s pedagogijskim radom. Meu razliitim strunim aktivnostima istie se sljedee: Objavio je jednu (1) knjigu i devet (9) radova u zemlji i inozemstvu. Proveo je razliita pedagoka istraivanja. Sudjelovao je u radu strunih povjerenstava za izbore i unapreenja u via zvanja. Uestvovao je u radu upravnih vijea ustanova u ijem je djelokrugu praktian pedagoki rad. Organizator je strunog skupa i dr. lan je nekoliko znaajnih pedagokih udruga iz zemlje i inozemstva.

Tablini prikaz ispunjavanja uvjeta za izbor pristupnika:

Red. broj Uvjeti za izbor u zvanje Uvjeti Ocjena ispunjavanja uvjeta Ukupno radova

1. 1.

2. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

3. (1) doktorat znanosti (2) objavljeni znanstveni radovi koji predstavljaju znaajan doprinos znanosti (1) est (6) objavljenih znanstvenih radova iz kategorije a1

4. DA DA

5.

2.

Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijea za znanost

DA

1 knjiga (kao 3 rada) + 17 lanaka = 20 radova 4 u asop.a2 + 6 u meunar. zbornicima + 2 u domaim zbornicima = 12 radova 32 rada

(2) osam (8) objavljenih (uvjeti koji se znanstvenih radova iz odnose na drutvene kategorije a2 znanosti)

DA

2a.

SVEUKUPNO a1 + a2 kategoriziranih radova = 14 radova

DA

164 6. Zakljuno miljenje i prijedlog Znanstveni, nastavni i struni rad pristupnika dr. sc. Igora Radeke zadovoljava predviene uvjete za izbor u vie znanstveno i nastavno zvanje koje propisuju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03., 105/04. i 174/04.), Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN br. 84/05.) i Odluka Rektorskog zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (Urbroj: RZ-01-01-1500/83-2005.). Uz doktorat znanosti iz podruja pedagogije svojim radovima objavljenim u Hrvatskoj i drugim dravama, kako na hrvatskom tako i na drugim jezicima, ostvario je znaajan doprinos znanosti. Znanstvenim radovima objavljenim samo u a1 kategoriziranim publikacijama (1 znanstvena knjiga + 17 znanstvenih lanaka) u potpunosti ispunjava uvjete potrebne za izbor u znanstveno zvanje vieg znanstvenog suradnika. Pored toga objavio je 12 znanstvenih lanaka u a2 asopisima i zbornicima radova, 1 strunu knjigu, niz strunih radova i dr. Pored toga to u svakoj akademskoj godini na sveuilitu odri vie od 300 propisanih norma sati nastave, uveo je ak 12 novih sveuilinih kolegija, pod njegovim su mentorstvom obranjena 53 diplomska rada meu kojima je dva objavio u suautorstvu s diplomandima, prezentirao je 14 radova na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (meu kojima je 10 meunarodnih), ime takoer ispunjava propisane nastavne i strune uvjete za izbor u nastavno zvanje izvanrednog profesora. Stoga predlaemo Matinom odboru za podruje drutvenih znanosti, polja odgojne znanosti, Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu te Strunom vijeu Sveuilita u Zadru da izabere dr. sc. Igora Radeku u znanstveno zvanje vieg znanstvenog suradnika i nastavno zvanje izvanrednog profesora u podruje drutvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, granu sustavne pedagogije na Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru.

Struno povjerenstvo: _________________________________ (Dr. sc. Ivan Dumbovi, izv. prof.) _________________________________ (Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof.) _________________________________ (Dr. sc. Marko Paleki, red. prof.)

165 Dr. sc. Zvonko Makovi, izv. prof. (Filozofski fakultet u Zagrebu) Dr. sc. Zlatko Juri, izv. prof. (Filozofski fakultet u Zagrebu) Dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) Zagreb, 06. studeni 2007. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Na sjednici Fakultetskog vijea od 28. rujna 2007. imenovani smo u Struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta predloenika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili vie za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja donosimo slijedei IZVJETAJ Na natjeaj objavljen u Narodnim novinama od 2. srpnja 2007. g. i u Novom listu od 28. lipnja 2007. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili vie prijavila se dr. sc. Julija Lozzi-Barkovi. Prijavi za Natjeaj priloila je svu potrebnu dokumentaciju. Temeljem toga sainjeno je i zatraeno miljenje. Podaci iz ivotopisa pristupnice: Julija Lozzi Barkovi roena je 20. veljae 1960 u Rijeci. Maturirala je 1978. s odlinim uspjehom na Gimnaziji Mirko Lenac u Rijeci. Diplomirala je 1983. s odlinim uspjehom na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagokog danas Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Magistrirala je iz povijesti umjetnosti 13.03.1991 s radnjom Secesija u arhitekturi Rijek na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Beogradu pred povjerenstvom u sastavu: mentor dr. Sc. Miodrag Jovanovi, red. prof., dr. sc. Milica ukut, red. prof i dr. sc. Jerko Denegri, red. prof. Doktorirala je iz humanistikih znanosti (znanstveno polje: povijest umjetnosti) 12.10.2000. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu: mentor dr. sc Ivo Maroevi, red. prof., dr. sc. Zlatko Juri, izv. prof. i dr. sc. Darja Radovi-Mahei. Usavravala se iz podruja povijesti arhitekture u Vicenzi na Centro internazionale di studi di architettura 1984. Od 1989. je u dopunskom radnom odnosu kao asistentica za povijest umjetnosti na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog (Pedagokog) fakulteta u Rijeci. Od 1989. do 1997. zaposlena je u nastavnom zvanju predavaa na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagokog, danas Filozofskog, fakulteta u Rijeci. Nositeljica je kolegija Umjetnost 19. stoljea i Umjetnost 20. stoljea na istom Odsjeku. Izabrana je 1993. u znanstveno zvanje znanstvenog asistenta i 1997. u nastavno zvanje vieg predavaa. Od 2001. do 2003. pristupnica je sudjelovala u organizaciji studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2002. do 2003. je zaposlena u

166 znanstveno-nastavnom zvanju docentice na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Nositeljica je kolegija Umjetnost 19. stoljea i Umjetnost 20. stoljea na istom Odsjeku. Od 2005. dr. sc. Julija Lozzi Barkovi sudjeluje na poslijediplomskom studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izvodi nastavu i mentorica je poslijediplomantima u izradi magistarskih radova, lanica je povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih i doktorskih radova na Odsjeku. za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 1. ZNANSTVENA DJELATNOST 1.1. Znanstveni radovi prije izbora u zvanje docenta Kvalifikacijski radovi dr. sc. Julije Lozzi Barkovi magisterij Secesija u arhitekturi Rijeke iz 1991 i doktorat Arhitektura rijeke regije u prvoj polovici 20. stoljea iz 2000 pokazuju znanstvenu usmjerenost na prouavanje arhitekture Rijeke i Hrvatske na prijelazu XIX/XX stoljee i u prvoj po0lovici XX stoljea. 1.1.1. Poglavlje u knjizi - Arhitektura historicizma u Suaku, u: Arhitektura historicizma u Rijeci 1845.-1900., Moderna galerija-Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002., str. 450-539, Uspon suakog graditeljstva u 19. stoljeu povezan je s ureenjem Karolinke i Lujzinske ceste te zasnivanjem Trsatske opine 1874. godine. Gotovo cjelokupna stambena izgradnja u Suaku u razdoblju druge polovice stoljea djelo je nekolicine projektanata iz Rijeke poput, u veini primjera, Giovannija Randicha i Giacoma Matticha. Susreemo zatim ime kotarskog inenjera Julija Stanisavljevia te Matu Glavana, prvoga kolovanog suakog inenjera, koji su zasluni za ostvarenja na podruju kako stambenog tako i komunalnog graditeljstva, ali i pojedinane autore poput domaih majstora Tome i Frana Matkovia, Konrada Lagraste i drugih. Meu navedenim imenima, a brojnim ostvarenjima, autorsku zrelost dositiu Giovanni Randich, najplodniji suaki graditelj koji oblikuje stambene etvrti Boulevarda i Peina kao i poslovno sredite Suaka, te Mate Glavan, projektant stambeno-poslovne palae Bai, nove zgrade puke kole na Brajdici i Hrvatske itaonice na Trsatu. Nezaobilazna je i prisutnost ateljea Ludwiga i Hlsnera iz Leipziga, koji u Suaku ostvaruju kompleks Hrvatske gimnazije na Boulevardu. OVM= 3x1x1= 3 - Arhitektura historicizma u Hrvatskom primorju i Istri, Historicizam u Hrvatskoj, knjiga I, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2000., 220-229. Historicizam je u graditeljstvu Hrvatskog primorja i Istre ostavio trag univerzalnih arhitektonsko-urbanistikih vrijednosti. Historicizmom se iskoristila mogunost podizanja civilizacijske razine ubrzano rastuih urbanih sredita, a budui da je njihovo irenje teklo nezaustavljivim ritmom, posebice kao posljedica vrtoglavog uspona kapitalistikog drutva, posljednjih desetljea 19. stoljea primjenjuju se gotove i provjerene urbanistiko-regulacijske sheme. Ne izostaju, meutim, atraktivni ulini potezi s alejama ambijentalnog drvea, zaokruene stambene etvrti s potrebnim komunalnim sadrajima, trnicama i kolama, gradskim perivojima i etalitima, kao i reprezentativno javno graiteljstvo koje utjee na izgled stambene izgradnje i drugih urbanih sastavnica. Premda se historicizmu zamjera predimenzioniranost, pogotovo u oblikovanju upravnih palaa, ne moe se zanemariti nastojanje da se potuje karakter krajolika na kojem izrastaju pojedina gradska sredita, primjerice, Rijeka i Pula, ije se urbano tkivo, zbog strmine terena, akcentira akropolskim razmjetajem znaajnijih objekata. I u oblikovanju rezidencijalnih etvrti reprezentativnih vila Pula i Opatija imaju vodee mjesto, kao i komenalne arhitekture,

167 a primjer za to su paviljon gradske trnice u Puli, izgraen primjenom polukrune eljezne konstrukcije prema projektu inenjera L. Nobisa, te dva transparentna natkrivena navoza u pulskom brodogradilitu. OVM= 0,5x0,5x1=0,25 1.1.2. Znanstveni rad objavljen u kategoriziranom domaem asopisu - Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke izmeu dva svjetska rata, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 26, Zagreb, 2002., str. 171.-191. OVM= 1x1x1,5= 1,5 1.1.3. Znanstveni rad objavljen u ostalim asopisima - Hrvatska itaonica Trsat, Zbornik Hrvatske itaonice Trsat od 1877.- 2004., u tisku. - Boren Emili, Suaka revija, VII/ 28, Rijeka, 1999., 71-82. - Paolo Grassi i regulacijski plan Rijeke iz 1904. godine (Prilog istraivanju urbanistikog razvoja Rijeke s poetka XX. stoljea), Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka 1998., 157-183. U tekstu je opirno analiziran Regulacijski plan Rijeke iz 1904. godine, autora Paola Grassija. Grassi je jedan od mnogobrojnih inozemnih inenjera koji se poetkom XX. Stoljea udomauju u Rijeci doprinosei njezinu graditeljskom usponu. U to vrijeme razvitak industrije i prometa, kao i velike drutvene promjene, uvjetuju da urbanistiko planiranje postaje sveobuhvatno. Stoga su kljuni ciljevi Grassijevog regulacijskog plana sadrani u nastojanju da se u zadanim okolnostima raspored i usuglaavanje svih gradskih sadraja temelji na gospodarskim, higijenskim i estetskim komponentama, zaeci su modernoga znanstvenog urbanizma koji je Rijeci dao u naslijee graditeljsko-urbanistika rjeenja trajnih vrijednosti. Ovaj rad popraen je onovremenim prikazima grada, doprinos je poznavanju urbanizma u Hrvatskoj na prijelazu 19. u 20. stoljee. OVM= 1x1x1,5= 1,5 - ovjek koji je izgradio pola Suaka, Suaka revija, VI/ 22-23, Rijeka 1998., 91100. - Socijalne i zdravstvene ustanove na Suaku, Suaka revija, VI/24, Rijeka, 1998., str. 73-80. - Tradicionalno i moderno, Suaka revija, VI/21, Rijeka, 1998., str. 63-70. - Genius loci rijekog secesijskog graditeljstva na primjerima znaajnijih stambenonajamnih zgrada, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 39, Rijeka 1997., 241-283.; opseg rada: jedan autorski arak (str. 241-283, 72 biljeke, Riassunto, Summary, abstrakt), izvorni znanstveni rad. - Carinska skladita u Suaku, Suaka revija, V/18-19, Rijeka, 1997., str. 81-86. - umarija /jedinstveni primjer maarske secesije u Suaku/, Suaka revija, III/ 1011, Rijeka, 1995., 15-20. - Regulacioni plan Suaka, Suaka revija, III/ 9, Rijeka 1995., 29-38. - upna crkva Sv. irila i Metoda u Suaku /od zamisli do kompromisnog rjeenja/, Suaka revija, II/ 8, Rijeka 1994., 15-22. - Suaka eljeznika postaja, Suaka revija, II/ 5, Rijeka 1994., 17-22. - Poliklinika i bolnica/ tradicionalno i moderno u ahitekturi Suaka izmeu dva rata/, Suaka revija, II/ 6, Rijeka, 1994., str.33-38. - Carlo Pergoli i rijeka komunalna arhitektura. Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, sv. 35-36, Rijeka 1993/94., 221-236., opseg rada: jedan autorski arak (str. 221-235, 41 biljeka, Summary, Riassunto, abstrakt), prethodno priopenje.

168 - Arhitektura Rijeke na poetku XX. stoljelja u srednjoeuropskom kontekstu, Dometi 1, Rijeka 1993., 47-59. - Gradska vijenica u Suaku, Suaka revija, I/4, Rijeka, 1993., str. 29-36. - Trbuh Suaka, Suaka revija, I/2-3, Rijeka, 1993., str. 39-44. - Gimnazijski kompleks-trajna graditeljska vrijednost u Suaku, Izvjee Prve suake hrvatske gimnazije u Rijeci, Rijeka 1993., 47-52. - Secesija i rijeke vile (prilog istraivanju povijesti stambenog graditeljstva u Rijeci s poetka XX. stoljea ), Fluminensia, IV/ 2, Rijeka 1992., 95-104. - Secesija i stambeno graditeljstvo na primjerima radnikih kua u Rijeci, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, sv. 33-34, Rijeka, 1991/92., str.123-134. - Secesija na rijekim hotelima, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. XXXII., Rijeka, 1990., str. 211-221. - Slikarstvo i oltarna plastika venecijanskih majstora na otoku Krku, Dometi, XIX, 23, Rijeka, 1986., str. 43-70. 1.1.4. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s meunarodnog znanstvenog skupa - Secesija u graditeljstvu Rijeke/ La secessione nell'edilizia fiumana, Rijeka u stoljeu velikih promjena/ Fiume nel secolo dei grandi mutamenti, Rijeka, 2000. str. 104-108. OVM= 0,5x1x1= 0,5 1.1.5. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaeg znanstvenog skupa - Via della Salute, panoramska ulica s reprezentativnim primjerima secesijskog graditeljstva u Rijeci, Sv. Vid , zbornik 2, Rijeka 1997, 131-166. Tekst daje opis urbanog modela novog tipa ulice i opis izvedene arhitekture, temeljen na arhivskoj grai i terenskom istraivanju. Doprinos je poznavanju rijeke secesijske arhitekture. Industrijska i luka postrojenja zauzimaju vei dio obalnog podruja Rijeke, te se namee mogunost irenja grada na okolnim breuljcima, posebno kada je rije o stambenoj izgradnji. Afirmira se model panoramske ulice, a jedna od takvih ulica je Via della Salute (danas Ulica Matka Laginje), gdje e niknuti novi nizovi stambenih kua i reprezentativnih vila. Ta ulica moe posluiti kao kolski primjer novoplaniranog secesijskog stambenog graditeljstva s poetka XX. stoljea u Rijeci. OVM= 0,5x0,75x1= 0,375 - Proelna ornamentika secesijskog graditeljstva u Rijeci, Sveti Vid, Zbornik 2, Rijeka, 1997., str. 131-146. OVM= 1x0,75x1= 0,75 - Prilog istraivanju renesansnih spomenika u Dobrinju i Klimnu na otoku Krku, Zbornik o Dobrinjtini, sv. 2, Krk 1996., 77-83. OVM= 1x0,75x1= 0,75 - Secesija u stambenom graditeljstvu Rijeke, Sveti Vid, zbornik, Rijeka 1995., 163177.; Nova stilska strujanja u rijekome graditeljstvu poetkom XX. stoljea poklapaju se s onima u Srednjoj Europi. Domai inenjeri, koji u razdoblju izmeu 1900. i 1914. djeluju u Rijeci, zavravaju veinom politehnike fakultete u Budimpeti, Grazu i Munchenu, a koluju se i u Veneciji i Trstu. U fizionimiji grada Rijeke osjea se stoga izraz projektanata formiran prema mjestu njihovog kolovanja, ali s dominantnim utjecajem beke secesije. U tipolokom repertoaru objekata izgraenih u stilu secesije prevladava stambeno graditeljstvo (kue za iznajmljivanje, male palae i vile), a od inenjera koji u to vrijeme djeluju istiu se naroito Emilio Ambrosini, Venceslao

169 Celligoi, Francesco Mattiasssi, Giuseppe Farcas i Giovani Rubinich. Istraivanja koja su prethodila ovom radu temeljila su se na velikim resursima dokumentacije u rijekom arhivu i primjerenom analitikom pristupu autorice teksta. OVM= 0,5x0,9x1=0,45 1.1.6. Znanstveni popularizacijski lanak - Javna gradska kupalita, Suaka revija, IV/16, Rijeka, 1996., str. 69-74. - Kupalite i hotel Jadran, Suaka revija, IV/14-15, Rijeka, 1996., str. 87-90. - Sanatorij Peine-Hotel Park, Suaka revija, IV/, 13, Rijeka 1996., 73-78. 1.2. Znanstveni radovi poslije izbora u zvanje docenta 1.2.1. Knjiga - Secesija u arhitekturi Rijeke/ urbanizam, stambena i javna izgradnja, odmor i rekreacija. Knjiga je u tisku/ Izdava je Izdavaki centar Rijeka, potvrda o uvrtenosti knjige u izdavaki program za 2007. godinu je prilaena u privitku. Knjiga je financijski podrana od Grada Rijeke te od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Recenzenti: mr. sc. Daina Glavoi; mr. sc. Ervin Dubravi Knjiga Arhitektura secesije u Rijeci nastaje kao plod dugogodinjih znanstvenih istraivanja Julije Lozzi Barkovi, docentice na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Rijeka secesijska arhitektura tema je njezinoga magistarskog rada koji je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Beogradu obranjen 1991. godine. Odmah nakon toga rad je uvrten u izdavaki program Izdavakog centra Rijeka, meutim, do danas, zbog spleta okolnosti, nije tiskan. U meuvremenu autorica objavljuje znanstvene i strune radove vezane uz navedenu temu u razliitim znanstvenim i strunim asopisima, te je u parcijalnom smislu graa ipak publicirana. Istraivanjima rijekog urbanizma i arhitekture s poetka XX. stoljea u meuvremenu se posveuje vie rijekih povjesniara umjetnosti i arhitekata koji se bave graditeljskim nasljeem Rijeke, te je na temelju njihovog timskog rada, a u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, 1996. godine realiziran sloeni projekt na temu rijeke secesijske arhitekture, ukljuivi izlobu i knjigu-katalog Urbanizam i arhitektura Rijeke 1900.-1925. Knjiga-katalog znaajnim se dijelom, posebice u metodolokom pristupu grai, poziva na magistarski rad Julije Lozzi Barkovi. Na tiskanje autorske knjige Arhitektura secesije u Rijeci, koja na jednome mjestu donosi ve obavljena, ali i novija istraivanja Julije Lozzi Barkovi na temu rijeke secesijske arhitekture, posebice s naglaskom na urbanistikom razvoju grada, zatim stambenoj i javnoj arhitekturi te objektima za odmor i rekreaciju, podrujima u kojima je autorica dala osobni doprinos, odluili smo se zbog interesa strune i ire italake javnosti, kao i zbog pomanjkanja autorskih ostvarenja vezanih uz podruje istraivanja graditeljske batine Rijeke s poetka XX. stoljea, te zbog njezine promocije izvan lokalnih i nacionalnih okvira, budui da u smislu komparacije i integracije arhitekture Rijeke i regije s europskom graditeljskom batinom modernoga doba postoji sve vei interes. OVM= 16,31x1x1= 16,31 1.2.2. Poglavlje u knjizi - Arhitektura secesije u Rijeci, Hrvatskom primorju i Istri, Secesija u Hrvatskoj, Zagreb, 2004., str. 64-73.

170 U sintetskom prikazu arhitekture secesije u Hrvatskom primorju i Istri naglasak je na stambenom graditeljstvu koje je, s obzirom na gospodarski uspon gradskih sredita poput Pule i Rijeke, tada najobimnije, a zatim i na uspon turistikih mjesta i klimatskih ljeilita koja poetkom 20. stoljea doivljavaju svoj uspon. OVM= 1x1x1= 1 1.2.3. Znanstveni rad objavljen u kategoriziranom domaem asopisu - Mogunosti i dosezi meuratnoga sakralnog graditeljstva u Suaku na primjeru pregradnje crkve Presvetoga Srca Isusova, Prostor - znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam, 15 (2007), 1(33), Zagreb, 2007., 67-79, U razdoblju meuraa realizacija crkve Presvetoga Srca Isusova preklapa se s ambicioznim projektima i planovima oko gradnje nove reprezentativne crkve u Suaku. Unato jakim nacionalnim i ideolokim poticajima, koji su vie odgaali nego to su vodili njezinom ostvarenju, nastali su, makar u zamisli, znaajni i zanimljivi projekti. U primjeru crkve Srca Isusova, koja pokazuje stvarne mogunosti i dosege lokalne sredine, usuglaavanje tradicionalnoga i modernog arhitektonskog izraza prepoznato je kao program primorske arhitekture, koji se provlai u svim ostvarenim i neostvarenim meuratnim projektima sakralnih objekata u Suaku, dobivajui time potvrdu vie zbog univerzalnosti fenomena novog regionalizma koji je u kontekstu europske i svjetske moderne arhitekture 20. stoljea omoguio afirmaciju lokalnoga graditeljskog izraza. OVM= 1x1x1= 1 - Hrvatski kulturni dom u Suaku prilog istraivanju i valorizaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29, Zagreb, 2005., str. 287-306. lanak donosi neke nepoznate i neobjavljene arhivske podatke o planiranju, natjeaju i tijeku izgradnje Hrvatskog kulturnog doma u Suaku u razdoblju izmeu 1934. i 1939. godine. Osim velikih ambicija opine Suak, koje su bile usmjerene u njegovo ostvarenje, razlozi pokretanja ovoga izuzetno zahtjevnog graditeljskog pothvata bili su na iroj dravnoj razini. Hrvatski kulturni dom u Suaku trebao je biti simbol kulturnog napretka Kraljevine Jugoslavije, ne samo unutar granica, ve i preko njih. Ideali epohe u kojoj ovo sloeno zdanje nastaje zasnivali su se na korjenitim i sveobuhvatnim promjenama naina gradnje te na demonstraciji mogunosti primjene novih materijala. Upravo je suaki neboder, kako ga je arhitekt Piman zamislio, trebao biti manifest nove estetike stakla i elika, a brojne izmjene koje je arhitektonski sklop doivio na putu od zamisli do ostvarenja bile su primarno plod ogranienih financijskih, a manje tehnolokih mogunosti vremena. OVM= 1x1x1,5= 1,5 - Najamne stambene zgrade meuratnog Suaka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28, Zagreb, 2004, str. 348-365. . U lanku se tretiraju sva znaajnija dogaanja na planu meuratne stambeno-najamne izgradnje u Suaku, gdje prevladava djelatnost Borena Emilija i Davida Bunete, dvojice domaih graevinskih poduzetnika i projektanata, uz pojedinana ostvarenja ostalih autora.Ova prevladavajue graditeljsko-obrtnika graditeljska aktivnost izvrsno se prilagodila zahtjevima lokalne sredine i njezinome graanskom ukusu, a inzistiranje na plasticitetu proelja uporabom erkera i balkonskih konzola, kao i prisustvo oblih formi, utjecaji su koji u Suak dolaze preko tada talijanske Rijeke. Prilike na relaciji projektant-naruitelj mijenjaju se krajem tridesetih godina stupanjem na scenu mlae generacije arhitekata kolovanih na Tehnikom fakultetu u Zagrebu poput najaktivnijeg Kazimira Ostrogovia. Njegov projekt za kuu Kauzlari

171 jedan je od najznaajnijih na planu modernoga arhitektonskog promiljanja iz kasnih tridesetih godina ne samo u Suaku, ve i u odnosu na susjednu Rijeku. OVM= 1x0,9x1,5=1,35 - Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke izmeu dva svjetska rata, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 26, Zagreb, 2002., str. 171.-191. lanak obrauje meuratnu stambeno-najamnu izgradnju u Rijeci, ijoj izgradnji najvie doprinose razliite udruge za podignue ekonominih i radnikih kua, te dravna poduzea koja skrbe o primjerenom smjetaju svojih uposlenika. Naela njihovog rada veinom zadovoljavaju arhitekti slobodne profesije i modernog opredjeljenja. Po inventivnosti i modernom izrazu ipak prednjae pojedinane stambene viekatnice privatnih naruitelja, proizale takoer iz djelokruga samostalnih arhitektonskih ateljea, dok vrhunac u postignuu standarda stanovanja i vanjskog izgleda ine stambeno-poslovni objekti u sreditu grada. Kontinuitetu stambene izgradnje u to doba doprinosi i gradski Tehniki ured, provodei program primorske arhitekture, te utjeui time na djelokrug domaih inenjera. Program se izvrsno uklopio i u aktualne noveentistike nazore koji takoer zagovaraju tradicionalne oblike graditeljstva na Mediteranu. U cjelini na podruju meuratne stambeno-najamne izgradnje u Rijeci dvadesetih godina u stilskom pogledu prevladava tradicionalan izraz s oslonom na povijesne stilove. Tridesetih godina prihvaena je moderna, to ne iskljuuje kontinuitet neoklasicizma, a stilski pluralizam meuratnoga stambenog graditeljstva u Rijeci uklapa se kao univerzalna pojava u iri nacionalni i europski kontekst. OVM= 1,2x1x1,5= 1,8 1.2.4. Znanstveni rad objavljen u ostalim asopisima - Hrvatska itaonica Trsat, Zbornik Hrvatske itaonice Trsat od 1877.- 2004., u tisku. 1.2.5. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s meunarodnog znanstvenog skupa - Il patrmonio industriale nell' offerta turistica e culturale della citta di Fiume, TICCIH 2006-The XIII International Congress of The International Committee for the Conservation of the Industrial Hertage, Terni/ Roma, 2006. www.ticcihcongress2006.net/papers_4.html. OVM= 1x0,9x1,5= 1,35 - L' architettura di Fiume e Suak nel periodo fra le due guerre mondiali con il particolare riferimento ai due edifici abitativi e d' affari-il Palazzo Arbori e la Casa croata di cultura, Convegno Internazionale Il Moderno tra Conservazione e Trasformazione Dieci Anni di Docomomo-Italia: Bilanci e Pospettive. Trieste: Dipartimento di Progettazione Architettonica e Urbana-Universita degli Studi di Trieste, Trieste, 2005. (u tisku) OVM= 1x0,9x1,5= 1,35 - Razvoj rijeke istone industrijske zone s posebnim osvrtom na znaajnije proizvodne komplekse, II. Meunarodna konferencija o industrijskoj batini/ pod motom: Rijeka grad na vodi i moru (2 nd International Conference on Industrial Heritage/ motto: Rijeka, a City on Water and Sea), Rijeka, Hrvatska, 14 th and 15 th October 2005. (u tisku) OVM= 1x0,9x1= 0,9 1.2.6. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaeg znanstvenog skupa -

172 - Moderna izmeu ouvanja i preobrazbe, Zbornik 2. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2006. (u tisku) Rad je potaknut tematskom skupinom kongresa o znanstvenoj i strunoj djelatnosti hrvatske povijesti umjetnosti u posljednja dva desetljea, koja tretira ukljuivanje nacionalne povijesti umjetnosti u europski kontekst kroz zajednike teme sa susjednim regijama. U lanku je u tom smislu predstavljen projekt meunarodne konferencije Moderna izmeu ouvanja i preobrazbe, bilance i perspektive koji je bio odran u Trstu u prosincu 2005. godine, a u organizaciji talijanskog Do.Co.Mo.Mo.-a, te u suradnji sa znanstvenicima iz Hrvatske i Slovenije, predstavnicima zemalja s kojima Italija, posebno regija Friuli Venezia Giulia, dijeli karakteristike moderne arhitekture izmeu dva rata, kao i sredinju temu konferencije koja je bila posveena konzervaciji i restauraciji moderne meuratne arhitekture. OVM= 1x1x1=1 - Javno graditeljstvo Suaka izmeu dva svjetska rata s osvrtom na dosadanja istraivanja, Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2004., str. 167-174. Na temelju analize javnog graditeljstva Suaka izmeu dva rata uoene su sve bitne karakteristike meunarodnoga modernog stila te kontinuitet tradicionalnog izraza, osobito u predstavljanju Kraljevine Jugoslavije koja se pojavljuje kao samostalna i nezavisna nakon kataklizme Prvoga svjetskog rata. Paradoksalno, u okviru dravnih (i opinskih) narudbi u Rijeci i susjednom Suaku nastaju i vrhunska djela moderne arhitekture. Ono to takoer povezuje meuratni arhitektonski fond na cjelokupnom podruju dananjega grada Rijeke jest nastojanje da se potuju ambijentalne karakteristike primorske arhitekture, to se u zaecima primjeuje ve poetkom XX. stoljea, dok se program primorske arhitekture u cjelosti razrauje Tehniki ured Suaka u razdoblju meuraa, to se provlai u mnogobrojnim graevinama javnog karaktera, kao i u djelima projektanata slobodne profesije koji projektiraju u modernom stilu. Naime, jedna od temeljnih sastavnica kozmopolitskog stila moderne jest interpretacija ambijentalnog, gdje je bilo daleko najvie mogunosti za originalnost i osobni izraz. Autorica u tekstu dokazuje da je razina istraenosti grae vezane uz meuratnu arhitekturu Suaka je solidna. Prvi cjeloviti prikaz formiranja urbane fizionomije Suaka u XX. stoljeu daju ve poetkom pedesetih godina Zlatko Prikril i Zdenko Kolacio, autori s neposrednim iskustvom u graditeljskoj praksi, to ne prua sasvim objektivnu sliku konkretnih zbivanja. Sve do kasnih sedamdesetih Kolacio je jedini autor koji objavljuje svoja vienja meuratnoga suakog graditeljstva, a kritikim prikazima s vremenskom distancom priklanja se i nekolicina tekstova arhitekta Andrije Mutnjakovia. Struka povjesniara umjetnosti ukljuuje se djelovanjem Radmile Mateji te pojedinanh mlaih autora (Dubrovi, Vicelja, Bradanovi, Lozzi-Barkovi). OVM= 1x1x1= 1

- Andrea Palladio kao uzor i inspiracija u djelima arhitekata iz razdoblja kasnog historicizma u Rijeci, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Dani Cvita Fiskovia Renesansa renesanse, Dubrovnik, 2004. (u tisku).
OVM= 1x1x1=1 1.3. Ostala znanstvena djelatnost Julija Lozzi Barkovi je sudjelovala u radu i vodila vie znanstvenih i strunih projekata. Kontinuirano je bila angairana na znanstvenim projektima Ministarstva znanosti kao voditelj projekta:

173 a) Znanstveni projekt Meuratna arhitektura Rijeke i Suaka, komparacija (ifra projekta 0009033) u trajanju od 22. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2006. godine. b) Znanstveni projekt Moderna i postmoderna arhitektura rijeke regije u europskom kontekstu (ifra projekta 009-0202687-0804): odobren 2007. godine u trajanju od tri godine s mogunou produenja na pet godina. Aktivno sudjeluje u meunarodnom znanstvenom projektu Strategies for the construction of the identity of Italy-Yugoslav border, in between and after the two world wars. Itineraries of the Modern through the places of the memory, the work and the dwelling, ija je voditeljica Elena Marchigiani, redovna profesorica na Odsjeku za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Trstu. ; 2007. Julija Lozzi Barkovi je dosada sudjelovala na 18 znanstvenih skupova (14 domaih i 4 meunarodna skupa): a) L' architettura di Fiume e Suak nel periodo fra le due guerre mondiali con il particolare riferimento ai due edifici abitativi e d' affari-il Palazzo Arbori e la Casa croata di cultura, Convegno Internazionale Il Moderno tra Conservazione e Trasformazione Dieci Anni di Docomomo-Italia: Bilanci e Pospettive. Trieste: Dipartimento di Progettazione Architettonica e Urbana-Universita degli Studi di Trieste, Trieste, 2005. b) Meunarodni znanstveni skup (Convegno internazionale) Rijeka u stoljeu velikih promjena/ Fiume nel secolo dei grandi mutamenti, Rijeka, 23.-24. travnja 1999./ Fiume, 23.- 24. aprile 1999. (priopenje: Secesija u graditeljstvu Rijeke/ La secessione nell'edilizia fiumana. c) Znanstveni skup povodom proslave Stoljetnice ivota i rada milosrdnih sestara Svetog Kria na Suaku, Rijeka, lipanj - 2005. (priopenje: Crkva Presvetoga Srca Isusova na Suaku, spomenik trajniji od mjedi). d) II. Meunarodna konferencija o industrijskoj batini/ pod motom: Rijeka grad na vodi i moru (2 nd International Conference on Industrial Heritage/ motto: Rijeka, a City on Water and Sea), Rijeka, Hrvatska, 14 th and 15 th October 2005. (priopenje Razvoj rijeke istone industrijske zone s posebnim osvrtom na znaajnije proizvodne komplekse). e) TICCIH 2006-The XIII International Congress of The International Committee for the Conservation of the Industrial Hertage, Terni/ Roma, 2006. (priopenje Il patrmonio industriale nell' offerta turistica e culturale della citta di Fiume). f) Convegno Internazionale Il Moderno tra Conservazione e Trasformazione Dieci Anni di Docomomo-Italia: Bilanci e Pospettive. Trieste: Dipartimento di Progettazione Architettonica e Urbana-Universita degli Studi di Trieste, Trieste, 2005. (priopenje L' architettura di Fiume e Suak nel periodo fra le due guerre mondiali con il particolare riferimento ai due edifici abitativi e d' affari-il Palazzo Arbori e la Casa croata di cultura). g) II. Meunarodna konferencija o industrijskoj batini/ pod motom: Rijeka grad na vodi i moru (2 nd International Conference on Industrial Heritage/ motto: Rijeka, a City on Water and Sea), Rijeka, Hrvatska, 14 th and 15 th October 2005. (priopenje Razvoj rijeke istone industrijske zone s posebnim osvrtom na znaajnije proizvodne komplekse). h) Meunarodni znanstveni skup (Convegno internazionale) Rijeka u stoljeu velikih promjena/ Fiume nel secolo dei grandi mutamenti, Rijeka, 23.-24. travnja 1999./ Fiume, 23.- 24. aprile 1999. (priopenje: Secesija u graditeljstvu Rijeke/ La secessione nell'edilizia fiumana.

174 i) 2. kongres hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2006. (priopenje: Moderna izmeu ouvanja i preobrazbe). j) Znanstveni skup povodom proslave Stoljetnice ivota i rada milosrdnih sestara Svetog Kria na Suaku, Rijeka, lipanj - 2005. (priopenje: Crkva Presvetoga Srca Isusova na Suaku, spomenik trajniji od mjedi). k) 1. kongres hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, 2004. (priopenje: Javno graditeljstvo Suaka izmeu dva svjetska rata s osvrtom na dosadanja istraivanja).

l) Dani Cvita Fiskovia Renesansa renesanse, Dubrovnik, 2004. (priopenje: Andrea Palladio kao uzor i inspiracija u djelima arhitekata iz razdoblja kasnog historicizma u Rijeci).
m) Znanstveni skup Bogatstvo vremena prolog, Rijeka, lipanj - 1996. (priopenje: Via della Salute-panoramska ulica s reprezentativnim primjerima secesijskog graditeljstva u Rijeci). n) Znanstveni skup In honorem Izidor Krnjavi et Hinko Bai: tragom stoljetne arhivske dokumentacije, odran povodom 100.- te obljetnice djelovanja hrvatske gimnazije u zgradi u Suaku, Rijeka/Suak, travanj 1996. (priopenje: Stilske vrijednosti gimnazijske zgrade). o) Znanstveni skup Korijeni vremena prolog, Rijeka, lipanj - 1995. (priopenje: Proelna ornamentika secesijskog graditeljstva u Rijeci). p) Znanstveni skup Iz prolosti Rijeke, Rijeka, lipanj - 1994. (priopenje: Secesija u stambenom graditeljstvu Rijeke). r) Simpozij o Koljunu prigodom povodom 100. godinjice Prve hrvatske gimnazije na podruju Istre i kvarnerskih otoka, Koljun, srpanj 1994. (priopenje: Renesansno slikarstvo i oltarna plastika na otoiu Koljunu). s) Znanstveni skup odran povodom 150. obljetnice prve redovite kole u Dobrinju i Dobrinjtini (1841-1991.), Dobrinj, 14. studenog 1992. (priopenje: O nekim sakralnim spomenicima Dobrinjtine). Julija Lozzi-Barkovi je bila lanica urednikog odbora znanstvenog zbornika II. Meunarodne konferencije o industrijskoj batini/ pod motom: Rijeka grad na vodi i moru (2 nd International Conference on Industrial Heritage/ motto: Rijeka, a City on Water and Sea), odrane u Rijeci 14. i 15. listopada 2005. godine. Julija Lozzi-Barkovi je sudjelovala u organizaciji meunarodnih znanstvenih skupova kao lanica znanstvenog odbora: a) lanica znanstvenog odbora DOCOMOMO Friuli Venezia Giulia za znanstveni skup Il Moderno tra Conservazione e Trasformazione Dieci Anni di DocomomoItalia: Bilanci e Pospettive. Trieste: Dipartimento di Progettazione Architettonica e Urbana-Universita degli Studi di Trieste, Trieste, 2005. godine. b) lanica znanstvenog odbora II. Meunarodne konferencije o industrijskoj batini/ pod motom: Rijeka grad na vodi i moru (2 nd International Conference on Industrial Heritage/ motto: Rijeka, a City on Water and Sea), odrane u Rijeci 14. i 15. listopada 2005. godine. 2. Nastavna djelatnost 2.1. Dodiplomska nastava Od 1989. godine radi kao asistent u dopunskom radnom odnosu na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagokog fakulteta u Rijeci (danas Filozofski fakultet), te se iste godine zapoljava na neodreeno vrijeme kao predava na istom Odsjeku. Od poetka sudjeluje u nastavi te kao predava samostalno izvodi nastavu na predmetima Umjetnost 19. stoljea i Umjetnost 20. stoljea (predavanja i seminari). Nakon to je 1997. godine izbrana u nastavno zvanje vieg predavaa nastavlja drati kolegije Umjetnost 19.

175 stoljea i Umjetnost 20. stoljea (predavanja i seminari), kao i od 2002. godine kada je izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Od 2003. godine zaposlena je kao docent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, te je nositeljica nekoliko kolegija: Umjetnost 19. stoljea i Umjetnost 20. stoljea. Ujedno je nositeljica kolegija Umjetnost 19. stoljea i Umjetnost 20. stoljea na Akademiji primjenjenih umjetnosti Sveuilita u Rijeci. 2.2. Poslijediplomska nastava Sudjeluje u izvoenju nastave izbornih kolegija na poslijediplomskom znanstvenom studiju Odsjeka za povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu: kolegij Metodologija istraivakog rada (arhitektura rijeke regije u prvoj polovici 20. stoljea) tijekom 2004/05. i 2005/06. studijske godine. 2.3. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka Julija Lozzi-Barkovi je u razdoblju od 2002 do 2007. bila mentorom: a) u 26 diplomskih radnji Ime i prezime Datum Tema diplomskog rada diplomanata diplomiranja 1. Aida Blakovi Vale 30. 04. 2002. Marcel Duchamp-otac svih avangardi 2. Tina Radeti 8. 07. 2002. Informel i slikarstvo materije u Hrvatskoj 3. Darko Luki 24. 09. 2002. Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 4. Majda Pletenac 30. 09. 2002. David Hockney 5. Tihana Milak 30. 10. 2002. Slikarstvo grupe Zemlja 6. Pavle Samek 18. 11. 2002. Slikarstvo 19. stoljea u Zadru 7. Ana Grubi 20. 12. 2002. Giacomo Zammattio u Rijeci 8. Mirna ernoga 22. 01. 2003. Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu 9. Kristina Bin 20. 01. 2003. Utjecaj japanske kaligrafije na umjetnost poslije 1945. 10. Mia Kalogjera 8. 07. 2003. Politika karikatura u Hrvatskoj i Europi od 1830.-1918. godine 11. Saa Furlan 30. 09. 2003. Moderna na groblju Kozala i crkva Sv. Romualda i svih svetih 12. Emanuela Santini 28. 04. 2004. Richard Long i Land Art 13. Sanja Beni 28. 04. 2004. Umberto Nordio izmeu Rijeke i Trsta 14. Ivana Maradin 9. 07. 2004. Hrvatski umjetnici na Biennalu u Veneziji (1895.-2003.) 15. Smiljana Frlan 27. 10. 2004. Bogomil Karlavaris 16. Korana Luki 24. 11. 2004. Slobodan Braco Dimitrijevi i konceptualna umjetnost 17. 18. 19. iva Kutnjak Barbara Kancilja Monika Petrovi 24. 11. 2004. 24. 11. 2004. 21. 12. 2004. Svjetski muzeji suvremene umjetnosti kao arhitektonska dostignua (1960.-2000.) Pioniri geometrijske apstrakcije Moderna i postmoderna

176 arhitektura u Istri Kiparstvo u Rijeci u razdoblju 19. i poetkom 20. stoljea Turistika arhitektura u Istri Meuratno slikarstvo u Rijeci Video umjetnost Afrika i Picasso Umjetnost performansa Arhitektura meuratne Pule

20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.

Larisa ukovi Marina Pacenti Leda Tomi Vanja Tataj Ivna Bruk Ana Mioi Tihana Nali

20. 01. 2005. 21. 01. 2005. 29. 11. 2005. 14. 07. 2006. 24. 11. 2006. 24. 11. 2006. 23. 02. 2007.

b) 4 magistarske radnje 1. Ketrin Milievi Mijoek Industrijska arhitektura u Istri Magistarski rad je prijavljen na Poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tema i sinopsis prihvaeni su na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu 15. prosinca 2004. godine. 2. Belinde Roi, Ladanjsko-rezidencijalna arhitektura 20. stoljea na Kvarneru Magistarski rad je prijavljen na Poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tema i sinopsis prihvaeni su na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu 10. studenoga 2004. godine. 3. Sandre Sandalj, Meuratna arhitektura Pule Magistarskog rada je prijavljen na Poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tema i sinopsis prihvaeni su na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu 10. studenoga 2004. godine. 4. Jasne Vukmirovi, Arhitekt Vlatko Vidmar Magistarski rad je prijavljen na Poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tema i sinopsis prihvaeni su na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu 10. studenoga 2004. godine. c) sudjelovala je u strunim povjerenstvima 1. za ocjenu i obranu magistarskog rada Jasne Rotim-Malvi, pod naslovom Enea Perugini, Giulio Duimich i Yvone Clerici u arhitekturi Rijeke izmeu dva rata. lanicom povjerenstva imenovana je 26. travnja 2004. godine na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. 2. za obranu doktorskog rada mr. sc. Sandre Krii Roban, pod naslovom Urbani modeli i individualne stambene izgradnje u Zagrebu izmeu dva rata. lanicom povjerenstva imenovana je na sjednici fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. 3. za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Koraljke Vahtar-Jurkovi, dipl.ing.arh., pod naslovom Gradski perivoji i perivojni trgovi Opatije nastanak, razvoj, obiljeja, europski utjecaj i vrednovanje, na poslijediplomskom doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. 2.4. Osnivanje i operacionalizacija novih studija i odjela Od 2001. do 2003. godine sudjeluje u stvaranju bolonjskog programa studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Rijeci. Na Filozofskom, ranije Pedagokom, fakultetu Sveuilita u Rijeci od 1978. do 2005. godine postojao je jednopredmetni dodiplomski studij likovnih umjetnosti na kojem su studenti stjecali zvanje profesora likovnih umjetnosti.

177
Odsjek za povijest umjetnosti, osnovan u svibnju 2003. godine, kao i studij povijesti umjetnosti, izrasli su iz djelovanja Katedre za teorijske predmete ranije postojeega studija likovnih umjetnosti. Od 2005. do 2006. godine sudjeluje u realizaciji programa studija povijesti umjetnosti u skladu s bolonjskim procesom i reformom studiranja (preddiplomski i diplomski studij povijesti umjetnosti: 3+2) odobrenog 2006. godine od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.

3. Struna djelatnost 3.1. Struni rad objavljen u domaem asopisu 1. Ambrosinijeva rijeka sinteza, Jurina i Franina, sv. 53, Pula 1993., str. 30-36. 2. Izloba studentskih radova Odsjeka likovnih umjetnosti Pedagokog fakulteta Sveuilita u Rijeci, predovor istoimenom katalogu, izloba odrana u Malom salonu, Korzo 24, Rijeka, u lipnju 1994. godine. 3.Prolost i sadanjost Trsatskog svetita, Dometi, XXIV, 1/2/3, Rijeka 1991./ Rijeka, I, sv. 2, Povijesno drutvo Rijeka 1994., str. 266-267. 4. Radmila Mateji, Kako itati grad (tree dopunjeno izdanje, ICR 1990.), Rijeka, I, sv. 2, Povijesno drutvo Rijeka, 1994., str. 264-266. 5. Slikari otoka Krka. Krke novine, IX, 87, Krk, rujan 1991., str. 10. 6. Predgovor katalogu izlobe Slikari otoka Krka odrane u galeriji Decumanus u Krku 14.09. -1. 10. 1991. 7. Maska kroz povijest s posebnim osvrtom na umjetnost XX. stoljea, Izvjee Prve suake hrvatske gimnazije u Rijeci, Rijeka, 1987., str. 126-129. 8. Raznolikost stilova. Povodom izlobe umjetnika talijanske nacionalnosti u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci i u prostorima Zajednice Talijana u Rijeci. Novi List, XL, 4, Rijeka, 7. sijenja 1986., str. 7. 9. Galerija-spomenik kulture. Djelovanje galerije To Hajrudina Kujundia u Selcima, Novi List, XXXIX, 271, Rijeka, 19. studenog 1985., str. 11. 10. A detektivi trae. U povodu izlobe likovnih umjetnika HDLU-a Banja Luke i HDLU-a Rijeke u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci; Vrijeme romantizma. U povodu izlobe rijekih umjetnika u Malom salonu u Rijeci, Val, XI, 196/197, Rijeka, 21. lipnja 1985., str. 16. 11. Claudio u Salonu. Povodom izlobe Claudia Franka u Malom salonu u Rijeci. Val, XI, 192, Rijeka, 12. travnja 1985., str. 13. 12. Pet likovnjaka. Povodom izlobe grupe Pet R u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Val, XI, 192, Rijeka, 12 travnja 1985., str. 13. 13. Suvie marljiv umjetnik, recenzija knjige dr. Vinka Zlamalika Bela iko Sesija. Val, XI, 195, Rijeka, 24. svibnja 1985., str. 13. 14. Mali salon jae na zapad. Povodom izlobe umjetnika Allana Housera i Dana Namingha u Malom salonu u Rijeci, Val, XI, 195, Rijeka, 24. svibnja 1985., str. 13. 15. arm legende. U povodu izlobe slika i restauratorskih radova Viktora Snoja u paviljonu Juraj porer u Opatiji, Val, XI, 191, Rijeka, 29. oujka 1985., str. 12. 16. Vie od kalendara, Novi List, XXXIX, 15, Rijeka, 19. I 20. sijenja 1985., str. 8. 17.Mirne vode Posavske. U povodu izlobe akvarela Zdravka osia u Pomorskom i povjesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, Novi List, XXXIX, 9, Rijeka, 12/13 sijenja 1985., str. 8. 18. Uz novi program likovne kulture u prvim razredima srednjeg usmjerenog obrazovanja. Izvjetaj CUO-a za kadrove u zdravstvu Mirko Lenac, Rijeka, 1985. 19. irok raspon stvaralakog iskustva. U povodu izlobe lanova HDLUR-a u Malom salonu u Rijeci, Novi List, XXXVIII, 294, Rijeka, 19. prosinca 1984., str 7.

178 20. Frigo-erotika. U povodu izlobe Histria erotica u Galeriji Juraj Klovi u Rijeci, Novi List, XXXVIII, 275, Rijeka, 3/4 studenog 1984., str. 10. 21. Ex tempore-kolo slikara. U povodu izlobe drugog meunarodnog slikarskog ex tempora u opatijskom Umjetnikom paviljonu Juraj porer, Novi List, XXXVIII, 244, Rijeka, 19. listopada 1984., str. 7. 22. Kvarnerska kupalina batina, nestala kupalita s kraja 19. i poetka 20. stoljea, predogovor katalogu, Dravni arhiv u Rijeci, Rijeka, lipanj-rujan 2007. 23. Umjetnici istarsko-rijekog kruga, predgovor katalogu istoimene izlobe u galeriji Eugen K. u Brseu (13. 07.-24.08. 2007) 24. Zbirka M. Sudac, Kvartal IV/2, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007., str. 25. Kvarnerske impresije, predgovor katalogu izlobe keramikih objekata Emila Benia u galeriji Eugen. K. u Brseu (7. 06. - 5. 07. 2007.). 26. Fijumani, Suaka revija, XV/57, Rijeka, 2007., str. 15-18. 27. Tradicija i modernizam u dijalogu s avangardom, Kvartal IV/1, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2007., str. 56-61. 28. Rijeki i suaki neboder, Suaka revija, XIV/54-55, Rijeka, 2006., str. 31-40. 29. Industrija integrirana u identitet gradova, Novi List, XII/588, 22. listopada 2006., str. 4-5 30. Tragom Rima i Napulja, Suaka revija, XIV/56, Rijeka, 2006., str. 59-68. 31. Crkva Presvetoga Srca Isusova na Suaku, spomenik trajniji od mjedi, Stoljetnica ivota i rada milosrdnih sestara Svetog Kria na Suaku - zbornik radova, akovoRijeka, 2005., str. 193-212. 32. Tvornica papira hartera, Industrijski krajolik katalog, MMSU, Rijeka, 2005. 33. Loa sudbina Augustinievih spomenika, Suaka revija, XIII/49, Rijeka, 2005., str. 79-84. 34. 5 umjetnika istarsko-rijekog kruga, predgovor istoimenom katalogu, izloba odrana u prostorima Galerije Eugen K. u Brseu, 10. 07.-31. 08. 2004. 35. Kocke, lampe, kockice, Suaka revija, XI/41, Rijeka, 2003., str. 57-66. 36. Zavrna izloba studenata Odsjeka za likovne umjetnosti Filozofskog falukteta u Rijeci Akademska godina 2002/2003., predgovor istoimenom katalogu, izloba odrana u prostorima HAZU, Ruieva 5, Rijeka, 23.-30. lipnja 2003. godine. 37. Historia est, Suaka revija, XI/44, Rijeka, 2003., str. 65-70. 38. Arhitektura historicizma u Suaku, Suaka revija, X/38-39, Rijeka, 2002., str. 6776. 39. Novoprimljeni lanovi HDLU Rijeka, Hrvatsko drutvo likovnih umjetnika Rijeka (katalog), Rijeka, 2002., str. 3-5. 3.2. Struni projekt 3.2. 1. Voditeljica strunog projekta Objektna kupalita kvarnerskog bazena (Opatijska rivijera, Rijeki zaljev, Crikveniko-vinodolska rivijera, Velebitski kanal, kvarnerski otoci): - Izloba: otvorenje 29. 06. 2007.; vrijeme trajanja: srpanj-rujan 2007.; mjesto odravanja: Dravni arhiv Rijeka, Umjetniki paviljon Juraj porer, Opatija - Monografija Objektna kupalita kvarnerskog bazena (realizacija: rujan 2007.). Projekt je financijski podran od Grada Rijeke i Grada Opatije. 3. 2. 2. Nositeljica strunog projekta Povijesni pregled ureenja javnih prostora centra Rijeke - od Mlake do Piramide, Rijeka 2002. Elaborat ukljuuje: 1. Pregled primijenjenih pristupa oblikovanja, materijala, rasvjete i ostale urbane opreme, ukljuujui i hortikulturna rjeenja, 2. Nacrtnu dokumentaciju-pregled arhitektonskih i

179 urbanih elemenata opreme, 3. dokumentarni materijal (stare razglednice i fotografije) s prostornim prikazom urbane opreme, 4. izvedene smjernice. Naruitelj projekta: GRAD RIJEKA Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljitem, Direkcija za urbanizam i ekologiju. Ugovor o djelu potpisan je 2. sijenja 2002. godine. 3.3. Struna drutva, radne grupe (navesti funkcije) Julija Lozzi-Barkovi je lanica: Drutva povjesniara umjetnosti Hrvatske, Upravnog odbora Drutva povjesniara umjetnosti Rijeke, Istre i Kvarnerskog primorja, Upravnog odbora Udruge PRO TORPEDO Rijeka - udruge za promociju i ouvanje rijeke industrijske batine; DOCOMOMO-a (International working party for Documentation and Conservation of buildings and neighbourhoods of the Modern Movement); TICCIH-a (The International Committee for the Conservation of the Industrial Heritage); Kulturnog vijea za zatitu i ouvanje kulturnih dobara Grada Rijeke; Umjetnikog savjeta galerije Dravnog arhiva Rijeka, Struno-programskog savjeta Festivala Opatija; Organizacijskog odbora godinje meunarodne likovne kolonije u Brseu (Brse Art 2006., 2007.) Zakljuak : Izraunom bodova objavljenih znanstvenih radova povjerenstvo je duno konstatirati da pristupnica dr. sc. Julija Lozzi-Barkovi ispunjava minimalne brojane uvjete za izbor u zvanje vieg znanstvenog suradnika/izvanrednog profesora, jer od posljednjeg izbora u zvanje docenta ima knjigu (rukopis predan u tisak) i 11 znanstvenih radova o kojih tri u a1 asopisima. Bodovnim kvantificiranjem tih radova povjerenstvo konstatira da pristupnica ima od posljednjeg izbora 30,16 bodova dok je minimalno potrebno 18. Prije posljednjeg izbora u zvanje docenta pristupnica je prikupila 6,975 bodova, to ini ukupno 37,135 bodova. Dodaju li se tome bodovi doktorata (520 kartica= 32,5 arka), pristupnica ukupnim brojem skupljenih bodova (69,635) daleko prelazi zbroj od 34 boda potrebna za izbor (16 za izbor u docenta i 18 za izbor u izvanrednog profesora). Uvjete rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora ispunjava jer je: 1. u svojstvu nastavnika izvodila nastavu mnogo vie od propisanih barem 300 norma sati. Uz to, ispunjava i pet od est uvjeta rektorskog zbora kako slijedi u tablinom prikazu: Najmanje tri (3) od est (6) navedenih uvjeta Uvjeti Rektorskog zbora Pristupnik 1. da je autor ili koautor jednog Da objavljenog sveuilinog udbenika ili znanstvene knjige ili prirunika, odnosno da je na web stranici visokog uilita postavio svoja predavanja kao nastavni tekst, koji je pozitivno ocijenjen od strunog povjerenstva; 2. da je predloio ili uveo novi, ili inovirani Da sadraj predmeta, ili uveo nove Sudjelovala je u izradi novog eksperimentalne ili praktine nastavne programa studija povijesti

180 metode na preddiplomskom, diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz odobrenje nadlenog strunog tijela visokog uilita; 3. da je pod njegovim mentorstvom izraeno najmanje sedam (7) zavrnih ili diplomskih radova, te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom; 4. da se nakon stjecanja doktorata usavravao u svom znanstvenom podruju, struci ili nastavi u uglednim institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine, od toga barem est mjeseci kontinuirano: 5. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) radova na znanstvenim skupovima, od kojih dva na meunarodnim znanstvenim skupovima; umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci Da Bila je mentor za 26 diplomskih radova. U humanistikim znanostima nije uobiajeno objavljivati radove u koautorstvu sa studentom Ne

Da Ukupno 18 izlaganja, od ega 14 domaih i 4 meunarodnih

6. da se dokazao kao sposoban Da mentor/komentor u poslijediplomskom Pristupnica je mentor u 4 (doktorskom) studiju, to dokazuje magistarska rada. U humanistikim objavljivanjem barem jednog znanstvenog znanostima nije uobiajeno rada u znanstvenom asopisu u koautorstvu objavljivati radove u koautorstvu sa sa studentom koji je zavrio studentom poslijediplomski (doktorski) studij. Jednako tako, natjeajnom je materijalu priloena potvrda o provedenom institucijskom istraivanju kvalitete nastavnog rada ocjena studentske ankete, s pozitivno ocjenom na svim ispitanim pokazateljima kvalitete rada. Na temelju gore iznesenoga povjerenstvo donosi slijedee MILJENJE Pristupnica doc. dr. sc. Julija Lozzi-Barkovi, ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje vieg znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nunim uvjetima za ocjenu nastavne i strune djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/2006). Na temelju svega navedenoga predlaemo da se dr. sc. Julija Lozzi-Barkovi izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za podruje humanistikih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih

181 umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dr.sc. Zvonko Makovi, izv. prof. predsjednik povjerenstva Dr. sc. Zlatko Juri, izv. prof. lan povjerenstva Dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. Filozofski fakultet Rijeka

182 Struno povjerenstvo dr.sc. Darko Dukovski, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof. dr.sc. Mario Strecha, doc. Zagreb, 25. listopada 2007. Predmet: Miljenje o ispunjavanju uvjeta predloenika dr.sc. Stipana Trogrlia - izbor u zvanje znanstvenog suradnika za podruje humanistikih znanosti, polje povijest

Filozofski fakultet u Zagrebu Fakultetsko vijee Na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu odranoj 28. rujna 2007. temeljem odredbi lanka 33. i 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.) i lanka 95. Zakona o visokim uilitima imenovani smo u struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta predloenika dr. sc. Stipana Trogrlia za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu te podnosimo slijedei

Izvjetaj
Pristupnik dr.sc. Stipan Trogrli javio se, kao jedini, na natjeaj za izbor u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika, podruje humanistikih znanosti, polje povijest, objavljenim u Narodnim novinama br. 71 od 9. srpnja 2007., na temelju Odluke Znanstvenoga vijea Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar od 19. lipnja 2007. godine, a temeljem l. 32. i 33. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07). U prilogu je pristupnik dostavio traenu dokumentaciju (presliku domovnice, presliku potvrde o postignutom znanstvenom stupnju, ivotopis, popis objavljenih znanstvenih i strunih radova te objavljene radove)

I. ivotopis pristupnika Stipan Trogrli roen je u Studencima (kod Imotskog) 26. listopada 1952. godine. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu a gimnaziju u Sinju. Diplomirao je jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te teolokopastoralni smjer na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Podruni studij u Rijeci. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005. godine temom: Katolika crkva i istarske nacionalno politike i idejne podjele (1880.-1914.). Na istom fakultetu, godine 2007. obranio je doktorski rad pod naslovom Katolika crkva Istri i dravna vlast (1945.-1954.).

183 Po zavretku studija vie godina je radio kao nastavnik povijesti u osnovnoj i srednjoj koli. U tom vremenu objavio je tri struna rada iz metodike nastave povijesti i sudjelovao na sedam republikih i saveznih seminara za nastavnike povijesti. Od dolaska u Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Centar Pula poeo je prouavati ulogu Katolike crkve u novijoj istarskoj povijesti (19. i 20. stoljee). Istodobno, kao vanjski suradnik dri predavanja i vjebe iz Metodike nastave povijesti na Odjelu humanistikih znanosti, Katedri za povijest Sveuilita Jurja Dobrile u Puli.

II. Znanstvena djelatnost

U ovom prikazu znanstvene djelatnosti dr. sc. Trogrlia prikazat emo samo dio njegove znanstvene produkcije.

Disertacija: Katolika crkva u Istri i dravna vlast (1945.-1954.), 420 str., obranjena 7. svibnja 2007. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sadraj rad ima 12 glava, od kojih svaka ima i niz poglavlja; tu su jo i Uvodne napomene, Zakljuak, Izvori i literatura, Kratice i Sadraj. Slijedei su naslovi glava: 1 Historiografski rezultati i stanje izvora, 2. katolika crkva i poslijeratni svijet, 3. Katolika crkva i borba za sjedinjenje Istre s Hrvatskom 1945.1947., 5. (Samo)marginalizacija Crkve u diplomatsko-politikim zbivanjima 1948.1952., 6. Istarska sveenika udruenja, 7. Biskupsko sjemenite i gimnazija u Pazinu 1945.-1954., 8. Dravna politika mrkve i bia 1945.-1947., 9. Krizma 1947.spontani izraz nezadovoljstva ili planirana akcija ?, 10. Razni oblici i metode ometanja pastoralnog rada, 11. (Ne)mogunost koegzistencije 1947.-1952., 12. Prekid diplomatskih odnosa i njegove posljedice za odnose Crkve i drave u Istri. Znanstveni aparat sastoji se od 1315 biljeaka te od zasebnog popisa vrela, odnosno fondova i dr. Autor iznosi podatke i analizira stajalita i nedoumice istarske crkve u procijepu izmeu elja i mogunosti, bolje reeno, s jedne strane, izmeu neoekivanog pritiska i represija narastajue staljinistike vladajue opcije u Istri, koja je bila svjea i o kojoj se nije mnogo znalo, pa se, jednostavno nije vjerovalo, u njezinu dugovjenost te se oekivao njezin slom, i straha da se ovamo ipak vrati vlast Italije; dodue, sada je Rim bio prijestolnica demokratske i parlamentarne Republike, a na vlasti je grupacija koja se ak slubeno nazivala demokranskom. Pristupnikova doktorska radnja tematski je i sadrajno novo djelo. Na temelju brojnih vrela te uvida u relevantnu hrvatsku i stranu literaturu - o tome govori doista opsean znanstveni aparat i broj njegovih biljeaka autor je dao uspjeli znanstveni uvid, prvi do sada, i to u jedno od najkriznijih razdoblja u novovjekovnoj povijesti Katolike crkve u Istri. (izvorni znanstveni rad - 10 bodova)

184 Knjige: Katoliki pokret u Istri 1895.-1914., Hrvatski studiji, Zagreb, 2000., 147 str. Knjiga je podijeljena na 4 glavna poglavlja: Katolika crkva u previranjima 19. i poetka 20 stoljea, Istra pod austrijskom upravom, Talijanski katoliki pokret u Istri i Hrvatski katoliki pokret u Istri. Uz ova poglavlja javljaju se poglavlja: Predgovor, Uvod i Zakljuak. Saeci na engleskom, njemakom i talijanskom. Knjiga Stipana Trogrlia predstavlja cjelovitu studiju o poecima katolikog pokreta u Istri sa zanimljivim reminiscencijama na sline pokrete u Hrvatskoj, Austriji , Italiji. Knjiga se temelji na arhivskoj grai i objavljenim publikacijama razliitog karaktera i znanstvene vrijednosti. Problematici autor prilazi kao nepristran svjedok, bez predrasuda i subjektivnih pretpostavki, to knjizi daje posebno znaenje. Predstavljene su mnoge zanimljive teme, koje ni danas nisu bez znaenja, kao "odnos katolikog pokreta prema socijalistima i liberalima", "katolika i liberalna struja u Istri", "politiki program katolikog pokreta u Istri", "idejna razmimoilaenja", itd. Knjiga predstavlja "(....) pokuaj da se na temelju najnovijih rezultata kako hrvatske tako i talijanske historiografije, te izvornog povijesnog gradiva, ukae na ulogu istarskog katolicizma, tj. organiziranih katolikih snaga na istarskoj drutvenoj sceni krajem 19. i poetkom 20. stoljea." To je vrijeme kada tu scenu potresa nastup liberalnih, a potom i socijalistikih idejnih i politikih koncepcija, nesklonih, a veoma esto i radikalno suprotstavljenih svemu katolikom, i vrijeme nacionalnih sudara hrvatskog i talijanskog nacionalnog pokreta. Izvan istarskih idejnih, nacionalnih i politikih sporova, kao svojevrsnog znaka vremena, Hrvatski i Talijanski katoliki pokret, nisu mogli, a nisu niti htjeli ostati. Na odabir tematike utjecala je historiografska nedoreenost, ideoloka optereenost, noviji pokuaji da se izie iz ideolokih stereotipa. (izvorni znanstveni rad 14,8 bodova) Katolika crkva u Istri nacionalnopolitike i idejne podjele (1880.-1914.), C.A.S.H, Pula 2006., 227 str. Knjiga je podijeljena na pet glavnih poglavlja: 1. Katolika crkva i graansko drutvo krajem 19. i poetkom 20 stoljea; 2. Politike i vjerske prilike u Istri (1815.-1918.); 3. Crkva i istarska nacionalno-politika i vjerska situacija; 4. Hrvatski i Talijanski katoliki pokret u Istri organizirani nastup istarskih katolika; 5. Koparsko sjemenite izmeu vjerskog i nacionalnog. Tu su i recenzije, Uvod i Zakljuak. Tek se u etvrtom poglavlju autor poziva na prijanju svoju knjigu o Katolikom pokretu i u tom dijelu se ponavlja. Knjiga je nastavak istraivanja koji su prvi rezultati objavljeni i asopisu za suvremenu povijest 2/1994. i 3/1996. te 2/2002. te stoga jednim dijelom ve ponavljaju. Ostala su poglavlja napisana na temelju novih saznanja o tom problemu. Autor prati procese koji su se u Istri dogaali na graninom podruju izmeu politikih i nacionalnih procesa integracije ("narodni preporod" nasuprot "iredenti") i crkvenog ivota upne zajednice. Na hrvatskoj je strani taj proces bio optereen ukidanjem i zabranom slavenske liturgije i hrvatskog jezika u obredima. T se polemika o pravu Hrvata (manje Slovenaca) u Istri na svoj jezik u liturgiji prenosila i na politiko i na znanstveno polje, te su o tome pisali i "ozbiljni" povjesnici, ali snano optereeni svojim nacionalnim nacionalistikim vienjem istarske stvarnosti, jer je njihov cilj bio - potalijaniti hrvatski puk u Istri, i tako ga dovesti do vieg stupnja kulture i civilizacije (Pesante, Benussi i drugi). Hrvatski odgovor bio je u granicama onovremenih dogaanja, kad se poboni puk branio svim snagama protiv nepravdi dravnih i crkvenih institucija. Rad Stipana Trogrlia o Katolikoj crkvi u Istri, s pogledom s hrvatske i talijanske strane, prilog je za bolje

185 poznavanje sloenih procesa koji su se u Istri dogaali od druge polovice 19. stoljea do 1914. godine. Svjestan opasnosti crno-bijelog pristupa problematici nastojao sam, na temelju rada na izvorima i prouavanja literature, sagledati kako se "sveta" i "svjetovna" sfera slijevaju u jedinstvenu maticu drutvenih procesa. Odabir vremenskog okvira (1880.-1914.) ima svoje opravdanje. To je vrijeme kad se talijanski nacionalni pokret mora suoiti s uvrenim hrvatskim nacionalnim pokretom koji je, stvorivi pretpostavke za opstanak hrvatske nacije u Istri, izazvao frustracije u talijanskom nacionalnom pokretu, jer se ovaj nadao da e se s vremenom bezlina hrvatska (i slovenska) masa talijanizirati. Da proces ipak nije iao u tom pravcu, glavni krivci su, kako su tono uoili talijanski liberalni krugovi, bili su hrvatski i talijanski sveenici. To je bio glavni razlog animoziteta talijanskih liberala prema hrvatskim i slovenskim crkvenim strukturama u Istri. Kod njih je zapravo naelno teoretsko razmimoilaenje s Katolikom crkvom poprimalo sasvim prepoznatljive nacionalno politike konotacije. Napadi i optube istarskih talijanskih liberalnih krugova na Crkvu upereni su uglavnom prema njenom hrvatskom dijelu, dok se na talijanski dio Crkve gleda benevolentno u njima se vidi mogui saveznik u borbi za talijanski karakter Istre. Kako se knjiga temelji na prethodnim istraivanjima koji su dobrim dijelom ve bili objavljeni cijela knjiga se ne moe ocijeniti kao izvorni znanstveni rad ve kao prethodno priopenje s koeficijentom 0,9. (Prethodno priopenje 17 bodova)

Izvorni znanstveni radovi a1 Odnos Katolike crkve u Istri prema liberalizmu (1848.-1914.) , asopis za suvremenu povijest, 26/1994., br. 2, str. 337-347.
Autor rad temelji na recentnoj literaturi i objavljenim i tiskanim vrelima. Objanjava odnos Katolike crkve u Istri tijekom druge polovice 19. stoljea prema liberalizmu iz kojega slijedi temeljna podijeljenost (nacionalna) na hrvatski i talijanski dio. Hrvatsko sveenstvo u liberalizmu vidi opasnost ne samo za vjeru svojih sunarodnjaka nego i za njihov nacionalni opstanak, na drugoj pak talijanskoj strani talijanskom sveenstvu nije bio stran politiki program liberala, pa e ga iz istih razloga, u procesima nacionalnoga sukobljavanja, zduno pomagati. (izvorni znanstveni rad 2,5) Katolika crkva u Istri u nacionalno-politikim i idejnim previranjima (1900.1914.), asopis za suvremenu povijest, 28/1996., br. 3, str. 283-301. Autor u svom radu temeljenom na izvornoj arhivskoj grai, tadanjoj periodici i tiskovinama kao i literaturi (hrvatskoj i talijanskoj), objanjava ulogu Katolike crkve u Istri tijekom kratkoga razdoblja od poetka 20. stoljea do Prvoga svjetskog rata. To kratko i dogaajima burno i vrlo znaajno razdoblje "zavrne faze" nacionalnoga preporoda Hrvata u Istri, znaajno je po tome to je Katolika crkva aktivno sudjelovala u politikim i drutvenim previranjima. Ne plaei se optubi, iz redova liberala o politizaciji Crkve, koje e dobrim dijelom prihvatiti podjednako prihvatiti i hrvatski i talijanski liberali, hrvatsko sveenstvo ustrajava u obrani imena i dostojanstva svojih sunarodnjaka. Na izazov agresivnog ateistikog liberalizma odgovoreno je organiziranjem Hrvatskog katolikog pokreta. (izvorni znanstveni rad 2,72)

186 Katolika crkva u Istri pred izazovom nacionalnih, socijalnih i idejnih podjela (kraj 19. i poetak 20 stoljea), asopis za suvremenu povijest, 34/2002., br. 2, str. 471485. Rad se temelji na izvornoj arhivskoj grai, tadanjoj periodici i tiskovinama kao i literaturi (hrvatskoj i talijanskoj). Autor pojanjava uzroke i posljedice sukoba hrvatskog i talijanskog nacionalnog pokreta, kao i procese (koji teku istodobno) raslojavanja drutva. Isto tako teku procesi prodora liberalnih i socijalistikih ideja potkraj 19. i poetkom 20. stoljea. Autor pokuava pojasniti sloeni odnos Katolike crkve prema spomenutim imbenicima, koji su kao od nje traili odgovore. Upravo e ta rjeenja pokazati strah Crkve pred izazovom novog to e kao daljnju posljedicu imati i njezino odreeno nesnalaenje u novim prilikama. (izvorni znanstveni rad 3,25) Ukupno 50,27 bodova Popis ostalih znanstvenih radova (a2) i strunih lanaka pristupnik je dao u prilogu. III. Struna djelatnost

Godine 1996. dr.sc. Stipan Trogrli, u sklopu svoje strune objavio je "Istarska upanija: prirunik za zaviajnu povijest" u koautorstvu s Ivanom Bertiem. U razdoblju od 1996. do 2006. pristupnik je sudjelovao na 4 meunarodna znanstvena skupa i 9 domaih znanstveno-strunih skupova:

Meunarodni struno znanstveni skupovi

Bernardin Nikola krivani i njegovo vrijeme, Rijeka, 7-9. lipnja 1996. Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899.-1999., Pazin, 29. listopada 1999. Hrvatski katoliki pokret, Zagreb, 29-31. oujka 2001. Identitet Istre - ishodita i perspektive, Pula, 16.-18. lipnja 2004.

Domai struno znanstveni skupovi

Stota obljetnica hrvatske itaonice u Pazinu, Pazin, 14. studenog 1997. Ceovlje i okolica od prapovijesti do danas, Cerovlje, 20.-21. lipnja 1998. Graie od prapovijesti do danas, Graie, 19. lipnja 1999. Tinjan i okolica od prapovijesti do danas, Tinjan, 6. svibnja 2000. I. Kongres hrvatskih povjesniara, Zagreb, 8.- 11. prosinca 2000. 100 godina djelovanja Milosrdnih sestara sv. Kria, Rijeka, svibanj 2005. Religiozna fizionomija obitelji u Rijeci poslije Drugog svjetskog rata, Rijeka, 9-10. prosinca 2005. II. Kongres hrvatskih povjesniara, Pula, 29. rujna - 3 listopada 2004. Pravaka misao nekad i danas, Zagreb, 27.-28. travnja 2006.

187 IV. Zakljuno miljenje i prijedlog U ocjeni znanstvene i strune djelatnosti kandidata naglaavamo da dr. sc. Stipan Trogrli, struni savjetnik, u Institutu Ivo Pilar ispunjava minimalne uvjete Znanstvenoga podrunog vijea humanistikih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Dr. sc. Stipan Trogrli je u svom dosadanjem radu objavio dvije znanstvene knjige sedam znanstvenih radova, jedno prethodno priopenje i etiri pregledna rada te devet strunih lanaka (prikaza, recenzije itd). Dokazao se kao vrijedan istraiva koji je ovladao svim tehnikama znanstvenog rada ali i kao objektivan znanstvenik. Zbrajanjem bodova steenih na temelju ovih radova pristupnik ima mnogo vie od minimalnih 16 bodova (samo djelominim prikazom knjiga i radova objavljenim u asopisima a1 prikupio je ukupno 50,27), koliko je potrebno za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika. Pristupnik udovoljava uvjetima koje lanak 32., st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 120/2003.) propisuje za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Doktor je znanosti te ima objavljene znanstvene radove u asopisima i knjigama s meunarodno priznatom recenzijom Sastavivi ovo izvjee sukladno lanku 8. Pravilnika o ustroju i nainu rada matinih povjerenstava, na temelju iznesenoga zakljuujemo da pristupnik u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglaen natjeajem na koji se javio te predlaemo da se pristupnik dr. sc. Stipan Trogrli izabere za znanstvenog suradnika za znanstveno podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar Centar Pula.

Struno povjerenstvo dr.sc. Darko Dukovski, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof. dr.sc. Mario Strecha, doc.

188 Dr. Ivo Goldstein, red. prof. Dr. Castilia Manea-Grgin, znan. surad. (Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb) Dr. Mirjana Gross, prof. emeritus Na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Sveuilita u Zagrebu odranoj 28. rujna 2007. temeljem odredbi lanaka 33. i 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju imenovani smo u struno povjerenstvo za davanje miljenja o ispunjavanju uvjeta predloenice dr. Ljiljane Dobrovak za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu te podnosimo slijedei
Izvjetaj

Na natjeaj u Narodnim novinama 71/2007, od 9. srpnja 2007. godine, prijavila se samo jedna kandidatkinja: dr. sc. Ljiljana Dobrovak, via asistentica, te je priloila presliku diplome o steenoj strunoj spremi i postignutom znanstvenom stupnju; presliku domovnice; ivotopis; bibliografiju; podatke o znanstvenoj i strunoj djelatnosti. I. ivotopis kandidatkinje Ljiljana Dobrovak roena je 13. oujka 1971. godine u Zagrebu. Osnovnu je kolu pohaala u Zagrebu od 1977.-1986., a od 1986.-1990. Pedagoki obrazovni centar Bogdan Ogrizovi, danas gimnazija Titua Brezovakog na Gornjem gradu. Od 1990.1992. studirala na Uiteljskoj akademiji (tada Pedagoka akademija) u Zagrebu, smjer predkolski odgoj koji je s uspjehom zavrila. Nakon akademije studirala je od 1992. do 1997. na Odsjeku za povijest, Filozofskog fakulteta, Sveuilita u Zagrebu na jednopredmetnoj povijesti, gdje je diplomirala 14. listopada 1997. s temom: idovi u hrvatskim zemljama za revolucije 1848./1849 . Tijekom 2000. godine zaposlila se kao znanstveni novak-asistent u Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. U meuvremenu je magistrirala na Filozofskom fakultetu, Sveuilita u Zagrebu na Odsjeku za povijest, 10. oujka 2003. s temom: Hrvatska javnost prema idovima krajem 19. stoljea (Za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.-1899.) pod mentorstvom prof. dr. Mirjane Gross. Doktorsku disertaciju pod naslovom: Razvoj idovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.) pod mentorstvom prof. dr. Mirjane Gross obranila 4. svibnja 2007. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U suradniko zvanje asistenta u znanstveno polje povijest, znanstveno podruje humanistikih znanosti izabrana je 2. srpnja 2003. godine u Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar, a 19. lipnja 2007. u Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar izabrana je u suradniko zvanje vieg asistenta, znanstveno podruje humanistike znanosti, polje povijest.

189 Studijski je boravila u Budimpeti vie puta od 2000. do 2006. godine, konzultirajui u arhivima i knjinicama povijesnu grau i raspoloivu literaturu. Za potrebe istraivanja povijesti idova u Hrvatskoj dobila dvije inozemne stipendije za Budimpetu od CEEPUS-a (Budimpeta, 2004.) i Vlade Republike Maarske (Budimpeta, 2005.). Tajnica je sekcije Mediji i oblikovanje javnog mnijenja, Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Aktivni je lan Kulturnog drutva Miroslav alom Freiberger, Zagreb i lanica je urednitva lista Novi Omanut-New Omanut u izdanju navedenog kulturnog drutva i idovske opine u Zagrebu. Jedan je od lanova Upravnog odbora Drutva za hrvatsku povjesnicu. Tajnica je Drutva za ekonomsku povijest i ekohistoriju i potpredsjednica Hrvatskog odbora drutva AIESEE (Association Internationale d' Etudes du Sud-Est Europen). Objavila je devet znanstvenih radova i vie desetaka preglednih i strunih lanaka. Objavila je vei niz drugih napisa, raznih prikaza, osvrta i predstavljanja knjiga u znanstvenim i strunim asopisima i ostalim publikacijama. Dosada je sudjelovala (s priopenjem) na est meunarodnih i 6 domaih znanstvenih skupova, konferencija, simpozija, seminara i kolokvija. Bavi se preteno povijeu idova u 18. i 19. stoljeu, kao i pravnom povijeu 18. i 19. stoljea u Hrvatskoj. U nekoliko navrata sudjelovala u izvoenju nastave na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu kao zamjena za prof. Dragutina Pavlievia u kolegiju Hrvatska povijest 18. i 19. stoljea. Dr. Ljiljana Dobrovak od zapoljavanja u Institutu Ivo Pilar radi na projektu dr. sc. Dragutina Pavlievia Hrvati u okolnim zemljama (1996.-2002.), pa Hrvati kao dio multikulturalnog identiteta okolnih zemalja (2002.-2006.) i sada kao Manjine u Hrvatskoj i Hrvati u okolnim zemljama: povijesni identiteti (2007.-). Ujedno je bila vanjski suradnik na projektu Triplex Confinium: hrvatska viegranija u euromediteranskom kontekstu koji se izvodi u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Trenutno je uz svoj matini projekt Manjine u Hrvatskoj i Hrvati u okolnim zemljama: povijesni identiteti, vanjski suradnik projekta: Zeitschrift fr Jdische Studien transversal- Jdische Lebenswelten auf dem Balkan im 19. Jahrhundert , koji se izvodi na nekoliko institucija (Technische Universit t Berlin- Zentrum fr Antisemitismusforschung, Leo Baeck Institut-London, Karl-FranzenUniversitt Graz) s obavezom da sudjeluje u objavljivanju Zbornika koji e izai 2008. s temom: Juden in Dubrovnik im 19. Jahrhundert. Dr. Dobrovak je tijekom godina objavila niz strunih radova koji iskazuju irok znanstveni i struni interes kandidatkinje.
II. Znanstvena djelatnost

190 U ovom prikazu znanstvene djelatnosti dr. Dobrovak prikazat emo samo dio njezine produkcije. A) Doktorska disertacija Doktorska disertacija Ljiljane Dobrovak Razvoj idovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.) prvi je pokuaj cjelovite obrade jedne specifine teme hrvatske povijesti s kraja 18. i 19. stoljea. Radi se o razdoblju najranijeg naseljavanja idova u Hrvatsku i Slavoniju, stvaranja idovskih opina i integriranja idova u socijalno i ekonomsko tkivo sredina u koje su stigli. Bilo je to razdoblje koje je prethodilo snanom upward mobility procesu kojim su na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, sve do 1941. godine, idovi imali nesrazmjerno ukupnom udjelu u stanovnitvu znatan utjecaj u mnogim drutvenim, kulturnim i znanstvenim aktivnostima i inicijativama. U sustavnoj kompoziciji, raspodijeljenoj na sedam veih poglavlja, Ljiljana Dobrovak postepeno odgovara na gorespomenuta istraivaka pitanja. U ovom doktoratu kandidatkinja je pokuala na osnovi dostupne arhivske grae, popisa tolerancijske takse, popisa stanovnitva i ostalih izvora pratiti naseljavanje prvih idova na podruje Kraljevine Hrvatske i Slavonije, kao i njihovu emancipaciju. Nastojala je rekonstruirati nastanak idovskih opina i njihovu organizaciju, ali i promjene koje su nastale u ivotu tih zajednica. Izvori koji u to doba spominju idove uglavnom se bave konfliktima izmeu idovskih zajednica i vlasti, a gotovo uope nita ili vrlo malo o drugim aspektima njihove egzistencija. Stoga se Lj. Dobrovak morala jednim dijelom u istraivanju osloniti na djela stranih autora, u prvom redu maarskih povjesniara, kada je pisala o zakonodavstvu i ustroju idovskih opina, pa i vjerskom ivotu. Kandidatkinja se bavi prvenstveno civilnom Hrvatskom i Slavonijom, ali se dotakla i idovskih zajednica koje su nastale u Vojnoj krajini, Rijeci i Meimurju. Iako je idovima u Vojnu krajinu sve do 1868. godine bilo zabranjeno naseljavanje, iznimkom vojnih komuniteta Zemun i Petrovaradin njihova prisutnost kao trgovaca zabiljeena je i prije 1868., dok se u Meimurju, koje je dugo vremena bilo u sastavu Ugarske, idovska zajednica razvila, osobito u akovcu ve krajem 18. stoljea. bodova 10

B) Izvorni znanstveni radovi u asopisima a1 1. Prvi cionistiki kongres u Osijeku 1904. godine, asopis za suvremenu povijest, 37., br. 2., Zagreb, 2005., 479.-495. (izvorni znanstveni rad) bodova 2,2 Autorica u uvodu opisuje kako je dolo do nastanka cionistikog pokreta u Europi te kasnije u Hrvatskoj, te koji su predstavnici iz Hrvatske bili na Prvom cionistikom kongresu u Baselu 1897. godine. Nakon toga objanjava kako je dolo do organiziranja prvog cionistikog kongresa u Osijeku te opisuje cijeli tok odravanja kongresa. Na kraju zakljuuje da je Prvi cionistiki kongres u Osijeku 1904. godine bio prvi korak prema stvaranju cionistikog pokreta u Hrvatskoj, koji e tek nakon zavretka Prvog svjetskog rata poprimiti vee razmjere.

191 2. enidbeno (brano) pravo u 19. stoljeu u Hrvatskoj, Croatica Christiana Periodica-asopis Instituta za crkvenu povijest KBF-a, br. 56., Zagreb, 2005., 77.-104. (izvorni znanstveni rad) bodova 2,5
Tema ovog rada je razvoj enidbenog (branog) prava u 19. stoljeu u Hrvatskoj, s osvrtom na njegove razliitosti u pojedinim dijelovima Hrvatske, jer je u Dalmaciji i Istri na snazi bilo austrijsko, Meimurju, Baranji i Rijeci ugarsko pravo, a u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji odredbe Opeg graanskog zakonika i Zakona o brakovima katolika te Naputak za duhovne sudove u branim predmetima. Posebno su obraeni graanski (civilni) i mjeoviti brakovi, te reakcije javnosti prema pokuajima uvoenja graanskog braka.

3. Privremena prisutnost idova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u 17. i 18. stoljeu, Povijesni prilozi, 29., 2005., 167.-189. (izvorni znanstveni rad) bodova 3,1 U radu autorica iznosi prve podatke o idovima na prostoru Kraljevine Hrvatske i Slavonije te Vojne krajine tijekom 17. i 18. stoljea. Budui da im je naseljavanje na ove prostore bilo zabranjeno, idovi ipak dolaze na sajmove u hrvatske gradove kao trgovci, pa ih je autorica podijelila s obzirom na vrijeme provedeno u odreenom mjestu na prolazne, povremene i privremeno prisutne idovske trgovce. 4. idovi u banskoj Hrvatskoj u zbivanjima 1903.-1904., asopis za suvremenu povijest , tematski broj: Bilo je to godine devetsto i tree37., br.3., 2005., 635.-652. (izvorni znanstveni rad) bodova 2,5
Autorica kronolokim slijedom obrauje narodni pokret 1903.-1904., razdoblje obiljeeno nemirima, demonstracijama, ulinim sukobima, neredima te odravanjem protestnih narodnih skuptina po cijeloj Hrvatskoj. Iako se idovima u veini sluajeva negirao patriotizam, oni su sudjelovali u narodnom pokretu. Godine 1903. bilo je pojedinanih ispada prema idovima, jer su ih pojedince, zbog uporabe maarskog jezika u javnom i privatnom ivotu drali Maarima ili narodnjacima/maaronima. Na kraju autorica zakljuuje da narodni pokret 1903.-1904. nije u sebi imao antisemitski karakter, ve je ponajprije bio protumaarski i protumaaronski.

5. Emancipacija idova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u 19. stoljeu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu - u spomen Igoru Karamanu, 37., Zagreb, 2005., 125-143. (izvorni znanstveni rad) bodova 2,8 U prilogu autorica donosi kronoloki zakonske akte po kojima su idovi u Habsburkoj Monarhiji, s time i u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji dobivali emancipaciju. Emancipacija je podijeljena u tri perioda; prvi tzv. predemancipacijski (1740-1789), drugi tzv. emancipacijski (1789-1878) i trei period ili kasna emancipacija (1878-1933). Emancipacija idova u Hrvatskoj vrlo je slina emancipacijama idova u zapadnoj i srednjoj Europi. No zbog politike razdijeljenosti hrvatskog prostora, emancipacija idova u samoj Hrvatskoj razliita je jer je ovisila o pravnom sustavu koji se provodio na odreenom teritoriju. 6. idovi u hrvatskim zemljama 1848.-1849., Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sv.

192 30., Zagreb, 1997., 77.-89. (izvorni znanstveni rad) bodova 1,6 idovima je tijekom prevratnih zbivanja 1848.-1849. godine i u itavoj Monarhiji i u hrvatskim zemljama bila obeavana puna ravnopravnost, ali se to ostvarilo puno kasnije. U Hrvatskoj je bilo razliitih tendencija-od zalaganja za ravnopravnost do protuidovskih ispada. C) Izvorni znanstveni radovi u asopisima a 2 1. Prva konferencija zemaljskog udruenja cionista junoslavenskih krajeva Austrougarske monarhije u Brodu na Savi 1909. godine - prilog poznavanju poetaka cionistikog pokreta u Slavoniji, Scrinia Slavonica Godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, sv. 6., Slavonski Brod, 2006., 234.-266. (izvorni znanstveni rad) bodova 3,4 Autorica u tekstu daje krai pregled povijesti idovske zajednice u Brodu na Savi od nastanka zajednice do njezinog poloaja prije Prvog svjetskog rata te nakon toga na temelju novinskih pisanja prikazuje poetke cionistikog pokreta u brodskom kraju i opisuje nastanak Zemaljskog udruenja cionista junoslavenskih krajeva Austrougarske Monarhije, koje je nastalo na konferenciji u Brodu 1909. godine. 2. idovi i njihov utjecaj na transformaciju naselja podravskog viegranija krajem 19. i poetkom 20. stoljea, Podravina - asopis za multidisciplinarna istraivanja , br.6., prosinac, Koprivnica, 2004., 22.-43. (izvorni znanstveni rad) bodova 1,9 Zbog prostornog viegranija Podravina i njezina trgovita, Koprivnica, Ludbreg, Legrad, urevac i druga, postaju krajem 19. i poetkom 20. stoljea sve vanija u politikoj, ekonomskoj i drutvenoj sceni Hrvatske, posebice poduzetnicima idovima. idovi u ove krajeve dolaze kao putujui trgovci ve u 17. stoljeu, doseljavaju se u 18. stoljeu da bi u 19. stoljeu osobito nakon 1873. i dobivanja pravne i graanske ravnopravnosti postali utjecajni graani i trgovci pridravskih gradova, trgovita i sela. Iako je Podravina od 1857. do 1910. u cjelini demografski ojaala, broj idovskog stanovnitva je opao na ukupan broj stanovnitva, dok su neki gradovi zabiljeili vidljivo poveanje, to se oitovalo u injenici da su idovi u tim gradovima postali utjecajni u svim sferama gospodarskog, politikog i kulturnog ivota. Primjerice, u Koprivnici su krajem 19. stoljea idovi drali veliki dio koprivnike trgovine i sudjelovali su u svim vanim gospodarskim poslovima bankarstvu, manufakturi i industriji, te su time potpomagali gospodarski razvoj, ne samo Koprivnice, ve cijele Podravine, a to je sluaj i za ostala podravska mjesta. D) Ostali asopisi 1. idovska zajednica u Moslavini i Kutini, Zbornik Moslavine, VII.-VIII., 2004./2005., Kutina, 2005., 112.141. (izvorni znanstveni rad) bodova 2,5

193 Autorica iznosi neke najosnovnije povijesne i statistike podatke o idovskoj zajednici u Moslavini i Kutini koja je krajem XIX. i poetkom XX. stoljea bila vaan imbenik trgovakog svijeta. Prvi idovi u Kutini zabiljeeni su 1822. godine, mada su kao trgovci i pokuarci dolazili i ranije te je prema nekima autorima idovska opina u Kutini osnovana 1806. godine. No osim prijepisa matine knjige idovske bogotovne opine u Kutini drugih odgovarajuih podataka nema. Iako su bili cijelo XIX. stoljee prisutni u Kutini, opina je utemeljena tek 1877. godine. Broj idova na prijelazu stoljea poveavao se, da bi nakon Prvoga i Drugog svjetskog rata opao, tako da danas u Kutini u novom popisu stanovnika nije zabiljeen ni jedan idov, a o njihovoj prisutnosti u Kutini danas svjedoe samo nadgrobni spomenici na idovskom groblju

III. Struna djelatnost A) Pregledni i struni radovi u zborniku radova 1. (u suautorstvu s R. Mesari abi) Causes and Consequences of Migration of Croatian Population After the Second World War Towards the Mediterranean - with particular attention to refugee camps in Italy from 19451950s, La Sicile, la Mditerrane les Balkans - historie, culture, langues peuples - La Sicilia, il Mediterraneo, i Balcani - storia culture lingue popoli, Atti delle Giornate di Studio Palermo 7-9 settembre 2006., a cura di Matteo Mandal, Palermo, 2007., 153.-168. (pregledni lanak) U radu se analizira poslijeratna migracija hrvatskog stanovnitva s prostora Hrvatske u Italiju (tonije, prema poslijeratnim izbjeglikim kampovima Italije), a kasnije iz Italije prema drugim kontinentima na kojima danas ivi znaajniji broj hrvatskih iseljenika. Prostor istraivanja je Balkan, Hrvatska, Mediteran i Italija. Pod pojmom poslijeratna migracija razumijevamo migraciju stanovnitva nakon Drugoga svjetskog rata. Vremenski okvir tako je odreen od 1945. godine, kada slubeno zavrava Drugi svjetski rat, do pedesetih godina prologa stoljea. 2. Radovi o Hrvatima i istonom pitanju, Zbornik uz 70. godinjicu ivota Dragutina Pavlievia, Pro Historia Croatica 1, Zagreb, 2002., 53.-55. (pregledni lanak) Autorica predstavlja znanstveni opus dr. Pavlievia i njegove radove o Hrvatima vezane uz problematiku istonog pitanja. B) Poglavlja u knjigama 1. Prethistorijsko razdoblje i srednji vijek na tlu rakovake opine, Rakovica srce od Hrvata, Povijest opine Rakovica, Zagreb, 2003.,11-15. (poglavlje u knjizi) (pregledni lanak) Rakovica je smjetena u najjunijem dijelu Karlovake upanije. Za ovo podruje veu se znameniti dogaaji kroz povijest vani za hrvatski narod, a sada je to jedan od najljepih turistikih predjela.

194

2. (u suautorstvu s I. Striiem), upa Drenik grad, Rakovica srce od Hrvata, Povijest opine Rakovica, Zagreb, 2003., 64.- 78. (poglavlje u knjizi) (pregledni lanak) upa Drenik grada spominje se 1185. godine. Oko 1460. u doba osmanske opasnosti, sjedite Krbavske biskupije seli u Modru. Oko 1630. Krbavsko-modruka biskupija je sjedinjena sa Senjskom, jer je vei dio podruja doao pod osmansku vlast. Tek je 1969. ustanovljena Rijeko-senjska biskupija kojoj je drenika upa pripadala do 2000. godine, a onda prelazi u Gospiko-senjsku biskupiju. 3. kolstvo Drenik grada, Rakovica srce od Hrvata, Povijest opine Rakovica , Zagreb, 2003.,79.- 80. (poglavlje u knjizi) (pregledni lanak) kolstvo u Drenik Gradu bilo je organizirano ve u vrijeme Vojne Krajine. Prva vea kola izgraena je 1880. Nova gradnja kole zapoela je 1947./1948. 4. (u suautorstvu s D. Pavlieviem), Izvadak iz kronologije Poega 1944.-2003., Kulturna batina Poege i Poetine , Poega, 2004., 334.-379. (poglavlje u knjizi) (pregledni lanak) Autori biljee kronolokim slijedom vanija zbivanja u Poegi i okolici izmeu 1944. i 2003. godine. 5. Gradovi i opine Republike Hrvatske, I., izdava Mato Lovrak, 2004., Urednitvo: Dragutin Pavlievi, eljko Sabol, Vladimir Kalan, Ljiljana Dobrovak, Stjepan Laljak, Marina Kolar, Draenka Jali Ernei, Jasenka Stanii, Dragutin Ivani. Ljiljana Dobrovak je napisala priloge o povijesti etrnaest gradova (Zagreb, Ludbreg, Novi Marof, Varadinske Toplice, Bjelovar, azma, Daruvar, Grubino Polje, Glina, Ogulin, Slunj, Slavonski Brod, Jastrebarsko, Samobor) te 41 opinu. C) Ostali asopisi 1. Izmeu hajduije i Holokausta, skraena verzija rada iz Zbornika Moslavine, Ha-kol-Glasilo idovske zajednice u Hrvatskoj, 89, lipanj-srpanj, 2005, Zagreb., 37.-40. (pregledni lanak) U asopisu je objavljen skraeni pregled rada koji je izaao kao znanstveni rad u Zborniku Moslavine o idovskoj zajednici u Kutini i Moslavini. 2. Susret i dijalog Pape i idovstva, Republika, mjesenik za knjievnost, umjetnost i drutvo, 7.-8., srpanj-kolovoz, 2005., 51.-54. (pregledni lanak) U radu je dan pregled razvijanja kransko-idovskih odnosa koje je promicao Papa Ivan Pavao II. 3. Emancipacija idova u Hrvatskoj i Europi, Ha-kol- Glasilo idovske zajednice u Hrvatskoj, 87, veljaa, Zagreb, 2005, 49.-53., (pregledni lanak). Emancipacija je dugotrajan proces, koji se u razliitim europskim zemljama razliito vremenski ograniio te je podijeljen u nekoliko perioda. Proces priznavanja graanskih prava zapoet u Francuskoj 1791., sporo se odrazio na ostale europske

195 zemlje, u kojima se proces dobivanja ravnopravnosti ili emancipacije moe ograniiti uglavnom na dva perioda od 1740-1789. i 1789-1878, u Poljskoj, Rusiji i balkanskim zemljama emancipacija se protegnula i na trei period od 1878-1933. U Hrvatskoj emancipacija je slina kao i u europskim zemljama i protee se na dva perioda, s time da su na podruju Dalmacije graanska prava idovima priznata ranije od djela koji je bio pod maarskom upravom (Rijeka, Meimurje, dio Baranje) i Kraljevine Hrvatske i Slavonije. 4. Cionistiki kongres 1904. u Osijeku, Ha-kol-Glasilo idovske zajednice u Hrvatskoj, 84., srpanj/kolovoz, Zagreb, 2004., 42.-46. (struni rad) Usporedno s oblikovanjem vlastite kulture i tradicije poinje asimilacija, to jest prilagoavanje idova sredini u kojoj ive uenjem jezika, obiaja, ivotnih prilika i kulture. idovi time postaju Nijemci, Francuzi, Austrijanci, Rusi i Hrvati. Zbog sve veeg porasta modernog antisemitizma u Europi, te dobivanja ravnopravnosti koja je esto bila osporavana i napadana u nekim dijelovima Europe, idovi su poeli traiti nain kojim bi izrazili svoju jedinstvenost, kulturu i obiaje, vjeru i oivjeli svoj hebrejski jezik. Izlaz su nali u pokretu svojstvenom za idove - cionizmu. Poetkom kolovoza 1904. u dvorani idovske bogotovne opine u Osijeku odran je Prvi cionistiki kongres u Hrvatskoj na kojem su nastale dvije skupine idovskih akademiara. Jedni, cionisti, zagovarali su cionistiki pokret i tvrdili da su idovi i nita drugo, dok drugi, anticionisti, su se identificirali s hrvatskim narodnim tenjama. 5. Prikaz idova u Zvekanu od 1890.-1903., Novi Omanut, br.50., sijeanj-veljaa, Zagreb, 2002., 16.-18. (struni rad) Autorica u tekstu obrauje stereotipne prikaze karikatura idova u pravakom humoristinom listu Zvekanu u periodu njegovog izlaenja od 1890. do 1903. godine. Na kraju analize zakljuuje da Zvekan nije imao neki tipian oblik karikiranja, nego ga je uvozio izvana, uglavnom iz njemakih, maarskih i austrijskih sredina, iako je pokuao smjetat u hrvatsku sredinu. Zvekan u svojim karikaturama nije originalan, ali se kroz njegov prikaz moe pratiti napredak idova u Hrvatskoj od odbaena i prezrena pokuarca do ugledna i u drutvu priznata poduzetnika, ukratko velegraanina. D) Urednitvo zbornika 1. (u suradnji s S. Lipovanom): Hrvatska historiografija XX. stoljea; Izmeu znanstvenih paradigmi i ideolokih zahtjeva, Zagreb, 2005. Zbornik sadri priloge 19-orice povjesniara iz Hrvatske koji su pisali o dilemama hrvatske historiografije u XX. stoljeu 2. (u suautorstvu s M. Maninom, G. rpiem, R. Blagonijem): Identitet Istre ishodita i perspektive, Zagreb, 2006. Zbornik je podijeljen na dva dijela. Prvi dio nosi naslov "Povijesni aspekti identiteta Istre"i dijeli se na podpoglavlja: srednji vijek i novi vijek, devetnaesto i dvadeseto stoljee i Drugi svjetski rat. Drugi dio nosi naslov "Drutveni i kulturni aspekti identiteta Istre" i dijeli se na podpoglavlja: Crkva i identitet Istre, Demografski aspekti

196 identiteta i Politiki, jezini, kulturni o socijalni aspekti identiteta Istre. Zbornik sadri dvadeset i est tekstova.

IV. Zakljuno miljenje i prijedlog

U ocjeni znanstvene i strune djelatnosti kandidatkinje naglaavamo da dr. sc. Ljiljana Dobrovak, via asistentica, ispunjava minimalne uvjete Znanstvenoga podrunog vijea humanistikih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.
Dr. sc. Ljiljana Dobrovak je u svom dosadanjem radu objavila devet izvornih znanstvenih radova te vie strunih lanaka (prikaza, recenzije itd). Zbrajanjem bodova steenih na temelju ovih radova pristupnik ima mnogo vie od minimalnih 16 bodova (ukupno 32,50), koliko je potrebno za izbor u zvanje znanstvenog suradnika. Pristupnica udovoljava uvjetima koje lanak 32., st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 120/2003.) propisuje za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Doktor je znanosti te ima objavljene znanstvene radove u asopisima i knjigama s meunarodno priznatom recenzijom

197 Sastavivi ovo izvjee sukladno lanku 8. Pravilnika o ustroju i nainu rada matinih povjerenstava, na temelju iznesenoga zakljuujemo da pristupnica u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor oglaen natjeajem na koji se javio te predlaemo da se pristupnica dr. sc. Ljiljana Dobrovak izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno podruje humanistikih znanosti, polje povijest, na Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu

U Zagrebu, 2. studenoga 2007. godine

Dr. Ivo Goldstein, red. prof. Dr. Castilia Manea-Grgin, znan. surad. (Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb) Dr. Mirjana Gross, prof. emeritus

198 2. studenog 2007. Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta na sjednici od 28. rujna 2007. imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu rezultata natjeaja za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto vieg predavaa za podruje humanistikih znanosti, polje filologija, grana anglistika, za predmet Tehniki engleski jezik na Katedri za tehnike strane jezike na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Na natjeaj objavljen u Vjesniku 16. srpnja 2007. prijavila se mr.sc. Olinka Breka. Nakon to smo pregledali natjeajne materijale, podnosimo Vijeu ovaj IZVJETAJ

IVOTOPIS
Olinka Breka, roena Nikoli, roena je 27. studenog 1956. u Trebinju. kolovanje U Trebinju je zavrila osnovnu kolu i gimnaziju. Upisala se 1975. na studij engleskog jezika i knjievnosti kao prvi (A) predmet i sociologije kao drugi (B) predmet. Diplomirala je 1980. te stekla zvanje profesora engleskog jezika i knjievnosti i sociologije. Magistrirala 2003. god. i stekla struni naziv magistra humanistikih znanosti, polje filologija, obranom magistarskog rada 'Hrvatski udbenici za uenje engleskog jezika i suvremeni pristup pouavanju stranih jezika'. . Radno iskustvo: 1981. profesor engleskog jezika na Jezinoj gimnaziji u Zagrebu 1982. nastavnik engleskog jezika u Osnovnoj koli Sjever u Zapreiu 1983. - 2000. profesor engleskog jezika u koli za strane jezike, Varavska 14. 1989. - 1991. mentor 1998. - 2000. mentor 2000. - 2003. honorarni predava za tehniki engleski jezik na Tehnikom veleuilitu u Zagrebu. 2003. - danas predava za tehniki engleski jezik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. 2000. - danas free-lance teacher trainer. Struno usavravanje: Kandidatkinja je sudjelovala u radu strunih skupova i konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je na nekoliko studijskih boravaka u Engleskoj. lanstvo u profesionalnim udrugama: Kandidatkinja je lanica HUPE-a (Hrvatsko udruenje profesora engleskog jezika) i HDPL-a (Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku).

199

POPIS RADOVA (od 2003. do srpnja 2007.) Magistarski rad Hrvatski udbenici za uenje engleskog jezika i suvremeni pristup pouavanju stranih jezika

Nastavni materijali Business Intro 1 (autor) udbenik poslovnog engleskog jezika za 3. razred srednjih strukovnih kola, (udbenik, radna biljenica i prirunik za nastavnike) udbenik engleskog jezika za 6. razred osnovne kole (udbenik, vjebenica i prirunik za nastavnike)

Way to Go 3 Plus (autor)

Way to Go 4 Plus (koautor) udbenik engleskog jezika za 7. razred osnovne kole, (udbenik, vjebenica i prirunik za nastavnike) Sudjelovanje na strunim skupovima
1. Odrala pozvana predavanja i radionice na konferenciji za nastavnike engleskog jezika u organizaciji Zavoda za unapreenje kolstva, suorganizator kolska knjiga, Baka voda, oujak, 2004. 'Creative partnership: students and stories'

2. Odrala radionicu na godinoj konferenciji HUPE-a u Dubrovniku, travanj 2005. 'Missing Parts Seize the Mind' 3. Od 2003. do 2007. odrala niz radionica na seminarima u sklopu strunog usavravanja nastavnika engleskog jezika u Zagrebu, Varadinu, Sisku, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Makarskoj, Zadru, ibeniku, Metkoviu i Puli: 'Creative grammar' 'Don't write it off' 'Integrated skills' 'Teacher development' Humanistic teaching' 'Personalization in teaching grammar' 'Developing writing skills'
4. Odrala radionice na seminarima u sklopu strunog usavravanja profesora engleskog jezika u gimnazijama i strukovnim kolama u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, 2006. - 2007. : 'Introduction to Business English 1'

'Introduction to Business English 2'

200

5. Sudjelovala na meunarodnim seminaru u organizaciji Vijea Europe 'Jezik struke na visokokolskim ustanovama', 2004. Sudjelovanje u znanstvenim projektima 1. Razvijanje uenikove samostalnosti uz pomo Europskog jezinog portfolia (EJP), voditeljica projekta: dr.sc. Yvonne Vrhovac, redovni profesor 2. Razvoj interkulturalne kompetencije u osnovnokolskoj nastavi stranih jezika, voditeljica projekta: dr.sc. Ana Petravi, docent Na temelju gore navednog te uvidom u dokumentaciju koju je podnijela pristupnica, struno povjerenstvo smatra da pristupnica Olinka Breka ispunjava uvjete za izbor u zvanje vieg predavaa propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju: - izvodi nastavu vie od tri godine u zvanju predavaa za tehniki engleski jezik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, - stekla je magisterij magistarskim radom 'Hrvatski udbenici za uenje engleskog jezika i suvremeni pristup pouavanju stranih jezika' te - aktivno je sudjelovala u radu strunih organizacija odravi znatan broj strunih radionica za nastavnike engleskog jezika u raznim gradovima u Hrvatskoj. Osim toga, kandidatkinja je autor dvaju udbenika engleskog jezika, koautor jednog udbenika te openito ima bogatu i raznovrsnu nastavnu i strunu djelatnost.

lanovi strunog povjerenstva: mr.sc. Alexander Hoyt, vii lektor mr.sc. Lovorka Zergollern Mileti, vii lektor mr.sc. Nataa Pavlovi, vii lektor

Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5.studenog 2007.

201 Prof. dr. Miljenko Jurkovi Voditelj projekta 0130626 Filozofski fakultet u Zagrebu I. Luia 3 10000 Zagreb broj: Zagreb, 17. listopada 2007.

GODINJI IZVJETAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE NIKOLINE MARAKOVI

Znanstvena novakinja Nikolina Marakovi suradnica je na projektu Hrvatska umjetnika batina do 'stila 1200' u europskom kontekstu (0130626, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi), na koji je prela s projekta Hrvatska umjetnika batina od kasne antike do romanike u europskom kontekstu (0130426, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi) 2007. godine. U akademskoj godini 2006./07. novakinja je na Odsjeku za povijest umjetnosti odravala seminare i vjebe (terenska nastava u Dalmaciji) iz predmeta Umjetnost kasne antike i ranog srednjeg vijeka, pismene ispite i konzultacije, te seminare iz izbornoga predmeta Karolinka Istra. Odravala je konzultacije za nekoliko diplomskih radnji kojima je mentor prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi (I. Basi, J. Ragu). Osim toga, radila je sa studentima na njihovim radovima koji e biti objavljeni u Radovima studenata povijesti umjetnosti i Zborniku radova s okrugloga stola Metode u povijesti umjetnosti (A. Petkovi, I. Basi). Tijekom akademske godine 2006./07. znanstvena novakinja nastavila je s radom na znanstvenom projektu, pripremajui dokumentaciju za korpus ranosrednjovjekovne skulpture Istre i Kvarnera te pripremajui terensku dokumentaciju za izradu doktorske disertacije. S izlaganjem pod naslovom The Mural Paintings of St. Foska near Peroj and their Specific Position in the Context of European Romanesque, koje se dotie teme njezine budue doktorske disertacije, sudjelovala je u lipnju 2007. godine na meunarodnom znanstvenom simpoziju Rural Churches in Transformation and the Creation of Medieval Landscape u Motovunu. Osim toga, tijekom 2006. godine sudjelovala je u pripremi radova za nekoliko meunarodnih i domaih znanstvenih i strunih skupova: Les princes croates et l'architecture (Elites y arquitectura en la antiguedad tardia, Barcelona, panjolska, s M. Jurkoviem); Knowledge management i zatita hrvatskih spomenika (2. kongres hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, s T. Turkoviem); Benediktinci na sjevernom Jadranu i utemeljenje opatijskog samostana (Opatijske crkvene obljetnice, Opatija, s M. Jurkoviem) te The Transition of Towns between Antiquity and the Middle Ages (Continuity of Urban Structures between Antiquity and Middle Ages in Croatia) (History, from Ancient to Modern, Atena, Grka, s M. Jurkoviem i T. Turkoviem). Tijekom iste godine znanstvena je novakinja u suradnji s kolegama i suradnicima objavila nekoliko znanstvenih radova: Social Change and the Idea of Urbanity between Late Antiquity and Early Middle Ages (Hortus artium

202 medievalium 12, 2006., str. 91-99, s T. Turkoviem); Analysis of Mural Paintings in Istria (Annali di Chimica 97, Rim 2007., str. 655-663, s G. A. Mazzocchinom, D. Rudellom, I. Mari); Signatures in the Stones the Legacy of Early Medieval Elites on the Territory of Modern Croatia, (Hortus artium medievalium 13/2, 2007, str. 359-374, s M. Jurkoviem). Kao jedan od sudionika meunarodnog projekta Europski korpus sakralne arhitekture prvoga milenija i jedan od koautora hrvatskoga dijela rjenika strunih termina znanstvena je novakinja bila dio organizacijskoga odbora i sudionik vie okruglih stolova u kojima se raspravljalo o problemima vezanim za izdavanje predvienih publikacija. Takoer, od 2005. godine znanstvena je novakinja lan urednitva znanstvenoga asopisa Hortus artium medievalium. Osim toga, od oujka 2007. godine koordinator je programa Education and Research na projektu Europske komisije IRCLAMA (voditelj: dr. sc. M. Jurkovi). Rad znanstvene novakinje N. Marakovi tijekom protekle godine ocjenjujem kao izuzetno kvalitetan, kako u izvravanju i pristupu obvezama na Odsjeku za povijest umjetnosti, tako i u istraivakom radu na projektu i suradnji na meunarodnim projektima.

Prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi

203
Prof. dr. Miljenko Jurkovi Voditelj projekta 130426 Filozofski fakultet u Zagrebu I. Luia 3 10000 Zagreb broj: Zagreb, 20. 09. 2007. GODINJI IZVJETAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE IVE MARI ZA 2006/2007. GODINU Znanstvena novakinja Iva Mari suradnica je na projektu Hrvatska umjetnika batina do 'stila 1200' u europskom kontekstu (0130626, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi), na koji je prela s projekta Hrvatska umjetnika batina od kasne antike do romanike u europskom kontekstu (0130426, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi) 2007. godine. Tijekom protekle godine intenzivno je prikupljala grau za izradu doktorskog rada. Osim toga, za potrebe projekta pripremala je dokumentaciju za korpus ranosrednjovjekovne arhitekture i skulpture Istre (u protekloj godini 58 katalokih jedinica, to je doseglo ukupni broj od 165 katalokih jedinica). U okviru projekta boravila je viekratno na terenima u Istri i na Kvarneru. Sudjelovala je u lipnju 2006. i lipnju 2007. u arheolokim istraivanjima lokaliteta Katelina na otoku Rabu koja se provode u suradnji s Sveuilitem u Padovi (prof. G. P. Brogiolo) i Sveuilitem u Lilleu (prof. J. Arce). Ta su se istraivanja odvijala u sklopu Ljetne kole Filozofskog fakulteta te je znanstvena novakinja organizirala i provodila program rada sa studentima povijesti umjetnosti i arheologije. U okviru projekta aktivno je sudjelovala u rujnu i listopadu 2006. te rujnu 2007. godine na arheolokim terenskim iskopavanjima u Istri (ranosrednjovjekovne crkve i naselje u Guranu kod Vodnjana) koja se provode u suradnji sa Sveuilitem u enevi (prof. dr. Jean Terrier), gdje je radila na obradi i komparativnoj analizi naenih artefakata (fragmenata skulpture) te fragmenata fresaka, a koji je objavljen: Analysis of Mural Paintings in Istria (Annali di Chimica 97, Rim 2007., str. 655-663, s G. A. Mazzocchinom, D. Rudellom, N. Marakovi). Tijekom listopada 2006. godine sudjelovala je u hrvatsko-francuskim istraivanjima samostana i crkve Sv. Petra u Osoru (suradnja s Sveuilitem u Besanonu te CNRS-om iz Dijona). Sudjelovala je u izradi izvjetaja s navedenih istraivanja ( Bale, Guran i Katelina u Hrvatski arheoloki godinjak 2/2005 (2006), s M. Jurkoviem). Kao autor sudjelovala je u izradi prethodnog priopenja Lglise du monastre Saint-Pierre dOsor (le de Cres) : Premire campagne dtude (Hortus artium medievalium 13/2, 2007, str. 359-374, s S. Bullyem, M. Jurkoviem i M. auevi-Bully). Najvei dio vremena provela je na poslovima voenja Meunarodnog istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek (biblioteka, razmjena, koordinacija meunarodnih

204
projekata). Bila je lan organizacijskog odbora trinaestog i etrnaestog simpozija MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu (Elite i arhitektura u srednjemu vijeku), te pomoni lan urednitva dvanaestog i trinaestog broja asopisa Hortus artium medievalium (The Town in the Middle Ages) u kojem je objavila jedan struni prikaz (Catherine Vanderheyde, La sculpture architecturale byzantine dans le thme de Nikopolis u Hortus artium medievalium 12, 2006., str. 287-288) Kao jedan od sudionika meunarodnog projekta Europski korpus sakralne arhitekture prvoga milenija i jedan od koautora hrvatskoga dijela rjenika strunih termina znanstvena je novakinja bila dio organizacijskoga odbora i sudionik vie okruglih stolova u kojima se raspravljalo o problemima vezanim za izdavanje predvienih publikacija (Palma de Mallorca, Motovun). Takoer je sudjelovala na etiri meunarodna simpozija s pet izlaganja: Les lites ecclsiastiques et l'architecture en Dalmatie et en Istrie pendant l'Antiquit tardive (Elites y arquitectura en la antiguedad tardia, Barcelona, panjolska) te s izlaganjima Guran srednjovjekovno naselje i njegove crkve i Bale benediktinski samostan Sv. Marije Velike s M. Jurkoviem na simpoziju Poreki susret arheologa rezultati s posljednjih istraivanja na podruju Istre. Na 14. simpoziju MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek Rural churches and the Creation of Medieval Landscape sudjelovala je s izlaganjem Guran prs de Vodnjan l'agglomration mdivale et ses glises s M. Jurkoviem, s kojim je odrala izlaganje Les plaques de chancel depuis la Croatie l'Auvergne na simpoziju Brioude aux temps carolingiens u Brioudeu (Francuska). Osim toga, od oujka 2007. godine koordinator je programa Publication na projektu Europske komisije IRCLAMA (voditelj: dr. sc. M. Jurkovi). Tijekom druge polovice zimskog semestra pripremala je nastavu za izborni predmet Liturgijske instalacije od kasne antike od romanike koju je odrala tijekom ljetnog semestra akademske godine 2006/07. Rad znanstvene novakinje I. Mari tijekom protekle godine, kako u izvravanju i pristupu obvezama na Odsjeku za povijest umjetnosti, tako i u istraivakom radu na projektu i suradnji na meunarodnim projektima ocjenjujem kao izvrstan.

Prof. dr. Miljenko Jurkovi

205 Prof. dr. Miljenko Jurkovi Voditelj projekta 0130626 Filozofski fakultet u Zagrebu I. Luia 3 10000 Zagreb broj: Zagreb, 17. listopada 2007.

GODINJI IZVJETAJ O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA TINA TURKOVIA Znanstveni novak Tin Turkovi suradnik je na projektu Hrvatska umjetnika batina do 'stila 1200' u europskom kontekstu (0130626, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi), na koji je preao s projekta Hrvatska umjetnika batina od kasne antike do romanike u europskom kontekstu (0130426, voditelj: prof. dr. sc. M. Jurkovi) 2007. godine. U akademskoj godini 2006./07. znanstveni novak je na Odsjeku za povijest umjetnosti odravao seminare i vjebe (terenska nastava u Dalmaciji) iz predmeta Umjetnost antike , pismene ispite i konzultacije, te odreeni broj predavanja u sklopu izbornog predmeta Antike civilizacije apeninskog poluotoka pod vodstvom doc. dr. sc. Dine Milinovia. Tijekom akademske godine 2006./07. znanstveni novak nastavio je s radom na znanstvenom projektu, pripremajui dokumentaciju za korpus ranosrednjovjekovne skulpture Istre i Kvarnera te pripremajui terensku dokumentaciju za izradu doktorske disertacije. Tijekom 2006. godine sudjelovao je u pripremi radova za nekoliko meunarodnih i domaih znanstvenih i strunih skupova: Knowledge management i zatita hrvatskih spomenika (2. kongres hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb, s N. Marakovi), The Transition of Towns between Antiquity and the Middle Ages (Continuity of Urban Structures between Antiquity and Middle Ages in Croatia), History, from Ancient to Modern, Atena, Grka, s M. Jurkoviem i N. Marakovi.

206 Tijekom iste godine znanstveni je novak objavio znanstveni rad: Social Change and the Idea of Urbanity between Late Antiquity and Early Middle Ages (Hortus artium medievalium 12, 2006., str. 91-99, s N. Marakovi). Kao jedan od sudionika meunarodnog projekta Europski korpus sakralne arhitekture prvoga milenija i jedan od koautora hrvatskoga dijela rjenika strunih termina znanstveni je novak bio lan organizacijskoga odbora i sudionik vie okruglih stolova u kojima se raspravljalo o problemima vezanim za izdavanje predvienih publikacija. Od oujka 2007. godine programski je voditelj i koordinator je programa Arheoloki parkovi na projektu Europske komisije IRCLAMA (voditelj: dr. sc. M. Jurkovi). Rad znanstvenog novaka T. Turkovia tijekom protekle godine ocjenjujem kao izuzetno kvalitetan, kako u izvravanju i pristupu obvezama na Odsjeku za povijest umjetnosti, tako i u istraivakom radu na projektu i suradnji na meunarodnim projektima.

Prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi

207 FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU Odsjek za talijanistiku Predmet: Izvjetaj o radu znanstvene novakinje mr. Katje Rado-Perkovi Mr. Katja Rado-Perkovi zaposlena je od 1. studenog 2005. u Odsjeku za talijanistiku kao znanstvena novakinja na istraivakom projektu Hrvatsko-talijanski kulturni odnosi. U razdoblju do studenog 2007. poloila je ispite na poslijediplomskom doktorskom studiju knjievnosti i obavljala pripremna istraivanja za svoj doktorski rad. U proteklom je razdoblju (1.11. 2006-1.11.2007.) mr. Katja Rado-Perkovi obavila i ove poslove: a) Sudjelovala je na tri meunarodna znanstvena skupa:
- Kongres

GLAS u organizaciji Srpskog filolokog drutva u Beogradu, 29.30.3.2007. s referatom Percepcija uloge pjevaa u talijanskoj operi XVIII. Stoljea u djelu Il teatro alla moda Benedetta Marcella i u Memoarima Carla Goldonija (zbornik radova u tisku). - Znanstveni skup Campus Goldoni u organizaciji Sveuilita Ca Foscari i Bijenala u Veneciji, 20.-24.7. 2007. - Znanstveni skup Drutva hrvatskih knjievnih prevodilaca etvrti zagrebaki prevodilaki susret: Pjev i prepjev, prevoenje uglazbljene poezije s referatom Prepjevi libreta kao najvei izazov. Nekoliko primjera iz talijanskoga repertoara, u Zagrebu, 25.10. 2007. (zbornik radova u tisku); b) napisala i predala za tisak lanak za asopis Studia romanica et anglica zagrabiensia; b) izvodila je nastavu i odravala ispite iz kolegija Periodizacija talijanske knjievnosti za studente Talijanistike 1. i 2. semestra (voditeljica doc. dr. Tatjana Peruko); c) sudjelovala je u povjerenstvima za obranu diplomskih radova iz talijanske knjievnosti i talijanskog jezika; d) izradila je vie bibliografskih natuknica iz talijanske knjievnosti i glazbene umjetnosti za izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea; e) odravala je vjebe iz Konsekutivnog prevoenja na Jednogodinjem strunom poslijediplomskom studiju konferencijskog prevoenja u akad. god. 2006./07;

208 f) sudjeovala kao anketar u provoenju ankete o kvaliteti studija u zimskom semestru 2006/7; g) voditelj je za studente prve godine Talijanistike od listopada 2007. Ocjenjujem rad znanstvene novakinje mr. Katje Rado-Perkovi vrlo uspjenim. Voditeljica projekta: Dr. Sanja Roi, red. prof. U Zagrebu, 28.10.2007.

209 Dr. sc. Maslina Ljubii, red. prof. Odsjek za talijanistiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Fakultetskomu vijeu Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu Predmet: godinje izvjee o radu znanstvene novakinje Sandre Mardei za razdoblje od 1. studenoga 2006. do 31. listopada 2007. Kao voditeljica projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta br. 1301300-869-0635 (Talijanski i hrvatski u kontaktu i kontrastu) na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu podnosim izvjee o radu znanstvene novakinje Sandre Mardei. Sandra Mardei zaposlena je od 1. studenoga 2005. u Odsjeku za talijanistiku kao znanstvena novakinja na projektu br. 130467 Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta (Supostavna analiza hrvatskog i talijanskoga jezika). Od 2007. godine novakinja je na projektu br. 130-1300-869-0635 (Talijanski i hrvatski u kontaktu i kontrastu). U rujnu ak. god. 2005./ 2006. upisala je prvu godinu poslijediplomskog doktorskog studija glotodidaktike, odsluala sve kolegije i poloila predviene ispite. U svibnju 2007. u koautorstvu s prof. dr. sc. Jelenom Mihaljevi-Djigunovi odrala je izlaganje na godinjem savjetovanju Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku u Splitu pod naslovom Kompetencije nastavnika stranih jezika izmeu politike i stvarnosti. U lipnju 2007. sa znanstvenom novakinjom Stelom Letica s Odsjeka za anglistiku sudjelovala u radu okruglog stola Empirical Studies in English Applied Linguistics u organizaciji Sveuilita u Peuhu s izlaganjem Meujezini utjecaj L2 jezika na jezinu produkciju L3. U listopadu 2007. sudjelovala je s viom lektoricom Ingrid Damiani Einwalter na skupu pod naslovom Evaluacija u nastavi jezika i knjievnosti u organizaciji Filozofskog fakulteta u Nikiu s radom Studentsko vrednovanje nastavnih programa u provedbi reforme sveuilita: primjedbe i prijedlozi u primjeni Bolonjskog procesa. U prosincu 2006. godine sudjelovala je u Seminaruradionici za struno usavravanje sveuilinih nastavnika talijanskog jezika na Sveuilitu u Puli. U lipnju 2007. pohaala je radionicu za struno usavravanje nastavnika talijanskoga jezika Contenuti, metodi, ed approcci per insegnare l'italiano ad adulti stranieri na Sveuilitu za strance u Sieni. U akademskoj godini 2006./07. odravala je Vjebe iz metodike nastave talijanskoga jezika sa studentima tree i etvrte godine i seminar iz Povijesti talijanskoga jezika sa studentima etvrte godine. Bila je lanicom povjerenstava za obranu diplomskih radnji na Katedri za talijanski jezik. U istoj akademskoj godini pokrenula je web-stranicu za nastavnike talijanskoga jezika Sala dei professori, koju ureuje i odrava zajedno s viom lektoricom mr. sc. Dubravkom Dubravec Laba. U lipnju 2007. sudjelovala je u interkatedarskom sastanku talijanistikih odsjeka u Hrvatskoj koji je odran u Splitu.

210 Sudjelovala je u provedbi ankete o kvaliteti studija u zimskom semestru ak. god. 2006./07., kao i u provedbi ispita predznanja za studij talijanskoga jezika. U drugoj godini rada na projektu 0130467, a zatim 130-1300-869-0635 novakinja je savjesno izvravala sve povjerene zadatke. Na temelju svega to je navedeno zakljuujem da Sandra Mardei udovoljava zahtjevima koji se postavljaju pred znanstvenoga novaka te molim Vijee da prihvati ovaj izvjetaj.

Voditeljica projekta 130-1300869-0635 Zagreb, 2. studenoga 2007.

Dr. sc. Maslina Ljubii, red. prof.

211 Dr. sc. Maslina Ljubii, red. prof. Odsjek za talijanistiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Fakultetskomu vijeu Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu Predmet: godinje izvjee o radu znanstvene novakinje Nade upanovi za razdoblje od 1. studenoga 2006. do 31. listopada 2007. Kao voditeljica projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta br. 1301300-869-0635 (Talijanski i hrvatski u kontaktu i kontrastu) na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu podnosim izvjee o radu znanstvene novakinje Nade upanovi. Nada upanovi primljena je u radni odnos na Odsjeku za talijanistiku 1. studenoga 2005. kao znanstvena novakinja na projektu br. 130467 Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta (Supostavna analiza hrvatskog i talijanskoga jezika). Od 2007. godine nastavlja rad na novoprihvaenom projektu br. 130-1300-869-0635 (Talijanski i hrvatski u kontaktu i kontrastu). Budui da u ak. god. 2005./06. nije bilo mogue upisati poslijediplomski doktorski studij lingvistike, upisala ga je u akademskoj godini 2006./2007., odsluala predavanja prvog i drugog semestra, poloila propisane ispite te time udovoljila uvjetima za upis u trei semestar. U asopisu Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia objavljen joj je veliki bibliografski rad Fifty years of Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. Bibliography 1956-2005 (SRAZ, LI, 2006, str. 3-55). U rujnu 2007. sudjelovala je na meunarodnom skupu Languages and Cultures in Contact u Herceg Novom s izlaganjem Talijanizmi u ''Hvarkinji'' Martina Benetovia: primjeri prebacivanja kodova. U svibnju 2007. sudjelovala je na godinjem savjetovanju Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku u Splitu. Kao stipendistica ustanova Istituto Trentino di Cultura i Fondazione Bruno Kessler od 29. srpnja do 18. kolovoza 2007. pohaala je Corso internazionale estivo di lingua e letteratura italiana (Levico Terme, Italija). U ljetnom semestru akademske godine 2006./2007. izvodila je nastavu iz Morfosintakse suvremenoga talijanskog jezika II (dva sata predavanja i tri sata seminara tjedno, voditeljica prof. dr. sc. Maslina Ljubii). Odravala je pismene i usmene ispite iz navedenoga kolegija. Bila je lanicom povjerenstava za obranu diplomskih radnji na Katedri za talijanski jezik. Sudjelovala je u interkatedarskom sastanku talijanistikih odsjeka u Hrvatskoj koji je u lipnju 2007. odran u Splitu. Sudjelovala je u provedbi ispita predznanja za studij talijanskoga jezika, kao i u provedbi anketa o kvaliteti studija u ljetnom i zimskom semestru. U drugoj godini rada na projektu 0130467, a zatim 130-1300-869-0635 novakinja je savjesno izvravala sve povjerene zadatke.

212 Na temelju svega to je navedeno zakljuujem da Nada upanovi udovoljava zahtjevima koji se postavljaju pred znanstvenoga novaka te molim Vijee da prihvati ovaj izvjetaj.

Voditeljica projekta 130-1300869-0635 Zagreb, 2. studenoga 2007.

Dr. sc. Maslina Ljubii, red. prof.

213 FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU Fakultetskomu vijeu Filozofskoga fakulteta Predmet: Ocjena doktorske disertacije Nine Tuman Vukovi pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sintaktiko-semantika analiza Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 28. rujna 2007. godine u struno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Nine Tuman Vukovi. Na temelju donesene odluke podnosimo sljedee IZVJEE Doktorska disertacija Nine Tuman Vukovi pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sintaktiko-semantika analiza obasie 337 stranica raunalnoga ispisa i disertacija podijeljena je u jedanaest poglavlja: 1. Uvod, 2. Glagoli govorenja u lingvistikoj literaturi, 3. Znaenje u kognitivnoj lingvistici, 4. Kognitivni model govorenja, 5. Metodologija istraivanja i odabir glagola, 6. Sintaktika obiljeja engleskih glagola govorenja, 7. Osnovni glagoli govorenja u engleskome jeziku, 8. Znaenjske skupine glagola govorenja, 9. Figurativna preslikavanja u kognitivni model govorenja, 10. Osnovni glagoli govorenja u hrvatskome jeziku i 11. Zakljuak. Bibliografija na kraju rada sadri 251 jedinicu te slijede saetak rada na hrvatskome jeziku, saetak rada na engleskome jeziku i kratak ivotopis. U Uvodu se ukratko opisuje tema doktorske disertacije, navode problemi koje pred lingvista postavlja sintaktiko-semantika analiza glagola govorenja, a koji se odnose na potrebu analize veega broja znaenjski srodnih glagola, znaenjski ustroj pojedinih glagola, opis sintaktikih konstrukcija te usmjerenost analize na dva jezika, engleski i hrvatski. Zatim se kao odabrani teorijski okvir predlae kognitivna lingvistika te metodologija u ijoj osnovi stoji ispitivanje uporabno-znaenjskih korelacija pomou profila ponaanja (Atkins 1987; Hanks 2000; Gries 2006; Divjak i Gries 2006). Takoer se navode ciljevi disertacije u smislu istraivanja glagola govorenja kao i doprinosa kognitivnolingvistikoj teoriji u cjelini. Na kraju se kratko opisuje struktura rada po poglavljima. U drugome poglavlju pod naslovom Glagoli govorenja u lingvistikoj literaturi kandidatkinja daje pregled dosadanjega bavljenja engleskim glagolima govorenja u lingvistikoj literaturi. Najprije se opisuje pristup G. Millera i P. Johnson-

214 Lairda (1976) koji glagole govorenja promatraju kao semantiko polje te im pristupaju kao psiholozi stavljajui teite na ovjekovu percepciju i shvaanje izvanjskoga svijeta, ali ipak zadravaju matematiku preciznost i formalnost znaenjskih definicija. U sljedeem se potpoglavlju analiziraju pristupi glagolima govorenja u transformacijsko-generativnome teorijskom okviru, i to u radovima B. Partee (1973), A. Zwickyja (1971), te S. Mufwenea (1978). Pokazuje se njihova neadekvatnost za podrobnije znaenjske analize, ali se ukazuje na vanost odreivanja sintaktiki relevantnih znaenjskih komponenata zajednikih glagolima koji pripadaju odreenoj znaenjskoj skupini. Kandidatkinja nadalje u suodnos postavlja glagole govorenja i govorne inove, ukazujui na meusobne slinosti i razlike izmeu tih dvaju pojmova. Posebno se obrauje pristup A. Wierzbicke (1987) i njezina analiza glagola tell i talk s gledita govornih inova. Osnovna se kritika odnosi na injenicu da Wierzbicka svojim definicijama ne iscrpljuje znaenje rijei koje opisuje i ne omoguava uoavanje odnosa izmeu znaenjski bliskih leksema. Kao pristupi najblii metodologiji predloenoj u disertaciji svakako se istie semantiko-sintaktiki prikaz glagola speak, talk, say i tell R. Dirvena i suradnika (1982) koji se temelji na prizoru jezinoga djelovanja. Budui da proizlazi iz Fillmoreovih prizora i okvira, ta analiza predstavlja pokuaj da se skupina znaenjski srodnih glagola podrobno ralani kao jezini odraz pozadinskoga konceptualnog prizora, to jest da se istrae jezine mogunosti izraavanja pojedinih vidova toga prizora. Kandidatkinja se kritiki osvre na taj rad, ali ukazuje i na injenicu da predloena doktorska disertacija zbog usmjerenosti na pozadinske konceptualne strukture, kao i primjenu raunalnih korpusa predstavlja nadogradnju metode koju su proveli Dirven i suradnici. U treem poglavlju pod naslovom Znaenje u kognitivnoj lingvistici kandidatkinja se bavi problematikom znaenja u okviru kognitivne lingvistike, dajui na taj nain teorijsku podlogu nunu za analizu samih glagola u narednim poglavljima. Poglavlje zapoinje prikazom procesa izgradnje jezinoga znaenja i znaenjskih struktura, temeljenim na tvrdnji da znaenje ima sredinju vanost u jeziku te da tvori integralni dio ovjekova znanja i kognitivnih sposobnosti, a utemeljeno je na ovjekovu tjelesnom iskustvu. Kognitivnolingvistiko vienje znaenja usporeuje se sa strukturalistikom tradicijom koja je ostavila dubok trag u hrvatskome jezikoslovlju. Kandidatkinja naglaava enciklopedijsku narav znaenja, na kojoj se zasnivaju temeljni pojmovi kognitivne lingvistike poput Fillmoreovih okvira, Lakoffovih idealiziranih kognitivnih modela, Langackerovih domena i Fauconnierovih mentalnih prostora. Iako predstavljaju dobro polazite, nijedan od tih

215 konceputalnih konstrukata ne odgovara u potpunosti potrebama analize glagola govorenja, koja zahtijeva odgovarajue modifikacije pri opisu konceptualne strukture. Kao posebno vane kandidatkinja istie kognitivne procese metafore i metonimije, analizirajui pristup Lakoffa i Johnsona i pridajui posebnu pozornost Gradyjevim primarnim i sloenim metaforama. Zakljuuje kako se, s obzirom na ovjekovo iskustvo govorenja i govorne komunikacije, ta dva pristupa mogu promatrati kao komplementarna. U metonimiji se posebno istiu pojmovi supojavljivanja i slijeda (Blank 1999), koji se pokazuju relevantnima za konceptualizaciju govorenja i govorne komunikacije. Zatim se obrauje problematika znaenja na leksikoj razini, s posebnim osvrtom na pojmove polisemije i sinonimije te pristupe tim pojavama unutar kognitivne lingvistike. Zakljuuje se da je leksiko znaenje dinamine prirode te je usko vezano uz kognitivne modele svijeta koji nas okruuje, prihvaa se Langackerova tvrdnja o primarnosti znaenja u kontekstu.Glavnim nedostatkom poetnih kognitivnosemantikih istraivanja polisemnih kategorija smatra se nedovoljno uvaavanje uporabne jezine razine i stvarnih uporaba. Budui da kognitivna lingvistika tei biti uporabnim modelom jezika, kandidatkinja smatra kako se raunalni korpus postavlja kao kvalitetan izvor stvarnih jezinih podataka za znaenjsku analizu leksike razine. U etvrtome poglavlju pod naslovom Kognitivni model govorenja

kandidatkinja opisuje kognitivni model govorenja kao konceptualni konstrukt koji stoji u podlozi svih jezinih izraza to se odnose na govorenje i govornu komunikaciju. On predstavlja polazite za sintaktiko-semantiku analizu glagola govorenja, koji se kasnije u radu promatraju upravo u odnosu na svoje mjesto u modelu. Govornik, poruka i sugovornik predstavljaju osnovne elemente kognitivnoga modela govorenja, dok se okolnosti odnose na dodatne elemente koji nemaju konstitutivnu vanost, ali doprinose konceptualizaciji. Pokazat e se da su tako definirani elementi kognitivnoga modela i nain njihove konceptualizacije od kljune vanosti za sintaktiku strukturu reenice s glagolima govorenja. Osim osnovnoga ustroja kognitivnoga modela kandidatkinja pokazuje da u njegovim temeljima stoje i metaforika preslikavanja kao trajno usaeni koncepti unutar samoga modela, a njihov lingvistiki opis polazi od Reddyjeve metafore provodnika (Reddy 1979) te Gradyjeva modela jezine komunikacije (Grady 1998). Nadalje, jezini izrazi koji se odnose na govorenje mogu imati i metonimijsku motivaciju, a kad se radi o glagolima, ta je motiviranost uvjetovana supojavljivanjem i

216 neposrednim slijedom elemenata u kognitivnome modelu, odnosno u govornoj situaciji kao jedinstvenoj konceptualnoj cjelini. Kandidatkinja u petome poglavlju pod naslovom Metodologija istraivanja i odabir glagola opisuje metodologiju istraivanja i odabir glagola koji e biti podvrgnuti podrobnijoj analizi. Metodologija se temelji na izradi profila ponaanja, to jest iscrpnoga popisa uporabnih obiljeja za svaki pojedini glagol. Ona obuhvaa dohvat reprezentativnoga nasuminog uzorka odabranoga glagola iz raunalnoga korpusa (Britanski nacionalni korpus i Hrvatski nacionalni korpus), runu analizu odabranoga broja atributa svih pojavnica (biljeenje ID oznaka), generiranje tablice supojavljivanja (ispis profila ponaanja), te evaluaciju tablice prema znaenjskouporabnim korelacijama. Pritom se odabrani atributi (ID oznake) dijele na morfosintaktika obiljeja i znaenjska obiljeja. Na temelju rjenikih definicija i dostupnosti u korpusu za analizu se odabiru osnovni engleski glagoli govorenja speak, talk, say i tell, te glagoli iz skupine glagola vikanja i aptanja (shout i whisper), glagola mucanja i mumljanja (stammer i mutter), glagola brbljanja (babble i chat) te glagola razgovaranja (converse). Od hrvatskih glagola odabrani su glagoli govoriti, priati, kazati, rei, velim i razgovarati. Poglavlja 6 do 10 predstavljaju sr disertacije budui da sadre pregled rezultata dobivenih analizama profila ponaanja za pojedine skupine glagola, pri emu se poglavlja 6 do 9 odnose na engleske glagole govorenja, a 10. poglavlje na hrvatske glagole govorenja. U estome poglavlju pod naslovom Sintaktika obiljeja engleskih glagola govorenja kandidatkinja na temelju podataka dobivenih iz Britanskoga nacionalnog korpusa obrauje sintaktika obiljeja engleskih glagola govorenja, i to prema osnovnim elementima kognitivnoga modela govorenja, pri emu se govorenje promatra iz kognitivnogramatike perspektive kao lanac meudjelovanja (Langacker 1991:283). Govornik se jezino kodira kao subjekt, poruka kao izravni objekt, izravni navod, objektna reenica ili pomou prijedlonih izraza s about, of i on. Sugovornik se izraava neizravnim objektom pomou prijedlonoga izraza s to, neizravnim objektom u dvostruko prijelaznoj konstrukciji, te prijedlonim izrazima s with i at. Svaki od navedenih elemenata oprimjeren je reenicama iz korpusa, te se povezuje sa semantikim ulogama kako se one definiraju u kognitivnoj gramatici. Na kraju poglavlja daje se pregled strukturalnih okvira (konstrukcija) u kojima se pojavljuju engleski glagoli govorenja. U sedmome poglavlju pod naslovom Osnovni glagoli govorenja u engleskome jeziku kandidatkinja podrobno analizira osnovne engleske glagole govorenja ( speak,

217 talk, say, tell). Analize se provode na profilima ponaanja izraenim na uzorcima od po 1000 pojavnica svakoga glagola iz BNC-a. Zakljuuje se da glagol speak primarno profilira govornika i sam proces izgovaranja poruke, za to se dokazi prije svega pronalaze u neprijelaznoj konstrukciji sa subjektom kao jedinim sintaktikim argumentom, nadopunjenoj elementima poput prilone oznake naina koja govori o glasnoi govorenja i drugim vidovima samoga izgovaranja. Ostala znaenja glagola speak proizlaze iz prvoga, to je omogueno uskom povezanou i supojavljivanjem elemenata kognitivnoga modela govorne komunikacije. Takoer se ukazuje na obrasce ponaanja karakteristine za pojedine leksike koncepte. Analiza glagola talk omoguila je konkretan uvid u sintaktiko-semantike karakteristike od kojih neke u dosadanjim studijama nisu uzimane u obzir. Dvije najmarkantnije jesu uporaba glagola talk s prijedlogom about koji oznaava temu i progresivni glagolski vid. Oba obiljeja ukazuju na to da glagol talk zauzima iri opseg prostora kognitivnoga modela, obuhvaajui izgovaranje, temu, komunikaciju sa sugovornikom, no nije usmjeren na konkretnu poruku. Glagol say najei je od svih glagola govorenja, a u okviru kognitivnoga modela govorenja istie se bliskost govornika i poruke, to jest sadrajna strana poruke, to moemo dovesti u vezu s govornikovim miljenjem. Istie se da je nain na koji glagol say izraava poruku vrlo frekventan i u drugih glagola koji se izravno ili neizravno odnose na govorenje ili pak pripadaju drugim kognitivnim modelima i domenama. Stoga glagol say predstavlja prototipan i neutralan nain prenoenja neijih rijei, dok ostali glagoli koji se pojavljuju u istim strukturalnim okvirima imaju dodatne znaenjske komponente, a moemo rei da nasljeuju njegov profil ponaanja. Na temelju analize glagola tell zakljuuje se da u kognitivnome modelu govorenja on primarno konceptualizira komunikaciju, i to tako da u reeninoj jezgri profilira sugovornika i izreenu poruku, budui da karakteristian strukturalni okvir X tell Y Z sadri ak tri argumenta, i to subjekt i dva objekta. Meu osnovnim glagolima govorenja tell se istie po sintaktikoj strukturi reenica u kojima se javlja, ali i po znaenjskim pomacima kao to je leksiki koncept
NAREDITI,

koji izlazi izvan okvira

samoga kognitivnog modela govorenja i biva srodan glagolima iz drugih modela te time ukazuje na koherentnost konceptualnoga sustava koja nadilazi okvire pojedinih leksikih jedinica. U osmome poglavlju pod naslovom Znaenjske skupine glagola govorenja kandidatkinja analizira glagole govorenja prema znaenjskim podskupinama kojima

218 pripadaju, i to glagole koji se odnose na glasnou govorenja (glagoli vikanja i aptanja), glagole koji se odnose na nain izgovaranja (glagoli mucanja i mrmljanja), glagole koji se odnose na neformalnu prirodu govorenja/razgovaranja (glagoli brbljanja i glagoli brbljanja-razgovaranja) te glagole koji se odnose na govornu komunikaciju (glagoli razgovaranja). Za odabrane se glagole izrauju profili ponaanja na temelju kojih se odreuje njihovo mjesto u kognitivnome modelu govorenja. Strukturalni okviri zadanih glagola usporeuju se sa strukturalnim okvirima osnovnih glagola govorenja, to takoer ukazuje na njihove znaenjske povezanosti. Osim toga, pokazuje se da se konceptualizacijski fokus pojedinih glagola proiruje i na druge elemente kognitivnoga modela, posebice na govornikove emocije i odnos sa sugovornikom, to je sluaj, primjerice, s glagolima shout (vikati), whisper (aptati) i mutter (mumljati). Na temelju uporabnih obiljeja iz profila ponaanja zakljuuje se da glagoli vikanja, tihoga govorenja i mucanja konceptualiziraju prvi dio kognitivnoga modela govorenja, to jest sugovornika i nain na koji on izgovara poruku. Glagoli se brbljanja (babble i chat) takoer mogu fokusirati na govornika (brzo, dugotrajno i sadrajno nevano govorenje), ali esto konceptualiziraju i drugi dio kognitivnoga modela, to znai da je njihov konceptualizacijski fokus usmjeren na govornu komunikaciju. Takva se konceptualizacija odraava u uporabnim obiljejima, a vidljiva je u visokim frekvencijama ID oznaka za subjekt u mnoini te prijedlone izraze s to i with pomou kojih se izraava sugovornik. Znaajna je i uporaba tih glagola u jeziku interaktivnih internetskih situacija, koje se percipiraju kao oblik razgovorne komunikacije. Figurativna preslikavanja u kognitivni model govorenja naslov je devetoga poglavlja, gdje se analiziraju glagoli ije se primarno znaenje ne odnosi na govorenje, ali koji u vie ili manje perifernim uporabama mogu pripadati kognitivnome modelu govorenja. Ovdje kandidatkinja zbog niskih frekvencija ne izrauje profile ponaanja za pojedine glagole, ve ih svrstava u dvije skupine, prema tome je li proirenje u kognitivni model govorenja metonimijske ili metaforike prirode. Glagoli nastali metonimijskim proirenjem postaju glagolima govorenja uslijed supojavljivanja razliitih procesa u govornoj situaciji, a njima pripadaju glagoli disanja, glagoli smijanja, glagoli pljuvanja te glagoli kojima se oznaavaju ljudski zvukovi. Kandidatkinja pokazuje kako se u tih glagola znaenje govorenja na leksikoj razini ostvaruje metonimijskim preslikavanjem, a na sintaktikoj razini nasljeivanjem profila ponaanja od pravih glagola govorenja.

219 Analizu glagola govorenja nastalih metaforikim proirenjem kandidatkinja provodi na primjeru glagola koji se primarno odnose na prirodu zvuka, i to na dvije razine. Prvo, na temelju stvarnih uporaba pokazuje da metaforike uporabe glagola najee za svrhu imaju naglaavanje emocija govornika ili izraavanje vrijednosnih sudova o nainu i sadraju njegovih rijei. Drugo, analizom strukturalnih okvira potvruje se njihova istovjetnost s ostalim glagolima govorenja, pri emu njihovo znaenje moe biti pojaano glagolskim esticama out i on. Usprkos nemogunosti izrade profila ponaanja za ovu skupinu glagola, kandidatkinja zakljuuje kako je provedena kvalitativna analiza dala zadovoljavajue rezultate u smislu otkrivanja naela metaforikih preslikavanja i povezanosti tako ostvarenih znaenja sa sintaktikim strukturalnim okvirima u kojima se zadani glagoli pojavljuju. U desetome poglavlju pod naslovom Osnovni glagoli govorenja u hrvatskome jeziku kandidatkinja obrauje hrvatske glagole govorenja, a cilj je analize pokazati da i za hrvatski jezik konkretni uporabni podaci dobiveni izradom profila ponaanja ukazuju na pripadnost i mjesto unutar kognitivnoga modela govorenja. Naglaava se kako sveobuhvatna analiza veega broja hrvatskih glagola nije ui predmet rada, te su stoga za izradu profila ponaanja odabrani samo osnovni glagoli govorenja, koji su ujedno i najfrekventniji u Hrvatskome nacionalnom korpusu. Nakon opisa strukturalnih okvira u kojima se hrvatski glagoli govorenja pojavljuju pristupa se analizi samih glagola. Glagoli priati i govoriti nesvreni su glagoli u ovoj skupini, no glagol govoriti vie je fokusiran na govornika i njegovu sposobnost govornog izraavanja, dok je glagol priati vie usredotoen na poruku koja se iznosi u obliku prie te stoga zauzima ire mjesto u modelu. Glagoli kazati i rei takoer imaju meusobno usporedive profile ponaanja, a najvea je meu njima razlika u uporabi glagolskih vremena, pri emu prevlast perfekta u glagola rei ukazuje na fokusiranje stvarno izreene poruke, dok se visoka estota prezenta u glagola kazati odnosi na izraavanje govornikova znanja i miljenja. Konceptualizacijski fokus glagola rei osim poruke usmjeren je i prema sugovorniku, to svoj materijalni dokaz ima u najvioj frekvenciji neizravnoga objekta u dativu meu svim etirima glagolima. Osim meusobne usporedbe glagola u jednome jeziku pokazuje se da profili ponaanja i karakteristini strukturalni okviri omoguuju i usporedbu s engleskim glagolima zbog postojanja ekvivalentnoga kognitivnoga modela kao pozadinske konceptualne strukture. U Zakljuku kandidatkinja rezultate iz disertacije postavlja u iri kontekst kognitivne lingvistike. Zakljuuje kako primijenjena metodologija predstavlja nov

220 pristup glagolima govorenja, i to u smislu teorijske podloge, ciljeva istraivanja kao i same provedbe. Dva se osnovna doprinosa rada, prema autoriinu miljenju, odnose na kognitivni model govorenja te izradu i analizu profila ponaanja. Iz rada proizlazi da konceptualni ustroj kognitivnoga modela govorenja izravno utjee na sintaktiku i leksiku razinu jezinoga kodiranja te da funkcionira u oba jezika. Dok se mnogi kognitivno orijentirani pristupi temelje na iznalaenju uporabno-znaenjskih korelacija, u ovome se radu ta tvrdnja potvruje i produbljuje te se analizom profila ponaanja dokazuje da korelacije postoje i na detaljnijim razinama od samih sintaktikih konstrukcija. Opisane se metodologije i provedene analize u potpunosti uklapaju u teorijske postavke kognitivne lingvistike, ali i donose nove spoznaje o jezinome funkcioniranju koje moemo pripisati enciklopedijskome vienju znaenja (funkcioniranje kognitivnoga modela), podrujima primjene kognitivnih mehanizama metafore i metonimije te odnosima znaenjske strukture leksema i njegove uporabe u kontekstu. Takoer valja naglasiti i jo uvijek novu primjenu korpusnih metodologija u sprezi s postavkama kognitivne lingvistike na hrvatskome jeziku, iako analiza hrvatskih glagola nije u aritu pozornosti te slui kao potvrda adekvatnosti postavljene metodologije.

ZAKLJUAK I PRIJEDLOG Doktorski rad Nine Tuman Vukovi prva je sintaktiko-semantika analiza glagola govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku koja obuhvaa vei broj glagola i samim time prua sustavan uvid u funkcioniranje toga dijela leksika engleskoga, odnosno hrvatskoga jezika. Meutim, sama analiza po svojoj teorijskoj utemeljenosti i metodolokoj izvedbi daleko nadilazi same glagole govorenja te metodoloki postupci i teorijski zakljuci mogu posluiti kao vrst temelj za budue analize znaenjski povezanih skupina glagola. Tonije, sprega sintaktikih obiljeja i znaenjskih struktura obraenih glagola pruaju uvid u to kako funkcionira glagolski dio leksika. Rezultati do kojih je kandidatkinja u ovome radu dola pokazuju da se sintaktikosemantika obiljeja glagola mogu ne samo opisati, ve i usustaviti na temelju postavki kognitivne lingvistike. Iz svega gore navedenoga jasno proizlazi da disertacija Nine Tuman Vukovi obilato udovoljava uvjetima koji se postavljaju pred doktorski rad. Kandidatkinja je pokazala vie nego zavidno poznavanje teorijske literature, i to ne samo literature s podruja kognitivne lingvistike ve i s podruja sintakse i tradicionalne semantike. Inovativnost u metodolokim postupcima dovela je do novih spoznaja o zakonitostima

221 koje vladaju unutar paradigmatske razine jezika, i to u sprezi sa sintagmatskom razinom. Ukupan rezultat je izvorni znanstveni rad visoke vrijednosti, koji e zasigurno biti nezaobilazan u buduim sintaktiko-semantikim istraivanjima leksika. Stoga predlaemo Vijeu da prihvati nau ocjenu i uputi kandidatkinju na obranu disertacije.

U Zagrebu, 26. listopada 2007. Povjerenstvo: dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Osijeku predsjednik povjerenstva dr. sc. Milena ic Fuchs, izv. prof. lan povjerenstva dr. sc. Ivo Pranjkovi, red. prof. lan povjerenstva Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5. studenog 2007.

222 FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici odranoj 28. rujna 2007. godine Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta imenovalo nas je u Struno povjerenstvo koje treba ocijeniti doktorski rad pod naslovom: (Re)konstrukcija znaenja denominalnih glagolskih preobrazbi u engleskom jeziku kojeg je izradila i predala Gabrijela Buljan. Prouivi tekst disertacije, podnosimo Vijeu sljedee IZVJEE

Doktorski rad Gabrijele Buljan napisan je na sveukupno 230 raunalno ispisanih stranica. Glavni tekstualni dio rada napisan je na 211 stranica, kojima je pridodan popis literature (168 naslova na engleskom, hrvatskom i njemakom jeziku). U tekstu je ukupno 56 slika i 225 biljeaka. Rad je podijeljen na dva glavna dijela, oba s vie poglavlja i odjeljaka unutar poglavlja. U prvom dijelu kandidatkinja daje uvod u osnovnu problematiku glagolskih preobrazbi, teorijsko-metodoloku podlogu istraivanja i metodologiju izrade rada. U drugom se dijelu iznose rezultati analize. U prvom poglavlju drugog dijela nalazi se analiza nekoliko primjera s ciljem prikaza naina primjene teorijsko-metodoloke postavke iznesene u prvome dijelu disertacije. U drugom, sredinjem, poglavlju (koje obasee vie od polovice rada) analizira se baza podataka u sklopu pet relevantnih predikatno-argumentnih konstrukcija: neprijelazne, prijelazne, kompleksne prijelazne, dvostruko prijelazne i konstrukcije way. U treem poglavlju slijedi osvrt na meusobne veze tih konstrukcija unutar sustava konstrukcija za tvorbu glagola u engleskom. U etvrtom poglavlju nalazi se zakljuak koji sadri i implikacije ove studije za daljnja istraivanja. Na kraju se disertacije nalaze saetak i kljune rijei na hrvatskom, saetak i kljune rijei na engleskom, ivotopis pristupnice te sadraj. U prvom, uvodnom, poglavlju pristupnica definira predmet i ciljeve istraivanja, opisuje teorijsku podlogu i metodologiju. Predmet je istraivanja tvorbena pojava koju odlikuju promjene u kategorijalnoj i/ili semantikoj komponenti

223 osnovne rijei, to ne biva popraeno promjenom na formalnom planu, npr. imenica glagol (bottle to bottle); glagol imenica (to kiss a kiss); pridjev glagol (clean to clean); prilog glagol (up to up) itd. Pristup se u ovoj disertaciji moe najbolje okarakterizirati kao induktivan i empirijski, za to autorica dri da je u metodolokom smislu jedini pravi put k dosljednom opisu znaenja stvarnog korpusa glagolskih preobrazbi. Analiza se uglavnom temelji na podatcima crpljenim iz Britanskog nacionalnog korpusa, no kao dopuna slue i potvrde iz raznih drugih tiskanih i elektronikih izvora. Nakon naznake cijelog niza nedoreenosti i otvorenih pitanja u dosadanjoj literaturi o preobrazbi, od tradicionalne do najrecentnije generativne, pristupnica postavlja glavne ciljeve disertacije. Kao prvo, autorica pokuava dokazati da glagolske preobrazbe nisu semantiki neuhvatljivi ishodi kakvog nasuminog procesa, ve da su rezultat principijelne interakcije izmeu novih poimanih dogaaja koje elimo priopiti u komunikacijskom procesu i odgovarajuih konvencionalnih jezinih konstrukcija u dinaminom procesu konceptualne i gramatike integracije. Jednako je vaan cilj i postulirati vie tipova konstrukcija koje sudjeluju u nastanku glagola procesom preobrazbe, a koje ine integrirani i motivirani sustav konstrukcija za tvorbu glagola u engleskom jeziku. Pokazat e se da meu pojedinim konstrukcijama za tvorbu glagola preobrazbom postoje razliite vrste veza kao npr. metaforike, veze izmeu dijelova i cjeline (metonimijske) i veze temeljene na slinosti meu konstrukcijama (usp. Taylor 2004) te okomite veze na relaciji apstraktnijih shema i konkretnih oprimjerenja. Pristupnica postavlja hipotezu da je svaka konstrukcija unutar sustava motivirana u mjeri u kojoj ona sama ili njezini dijelovi stoje u viestrukim vezama s drugim konstrukcijama jezika te da takve veze kumulativno ine tzv. ekoloku niu za danu konstrukciju unutar danog jezinog sustava. Istiemo da pristupnica posebno raspravlja o nazivlju koje je odluila koristiti. Ovdje treba napomenuti da se u suvremenoj strunoj literaturi na hrvatskom jeziku jo nije uvrijeila terminologija kojom se imenuje i opisuje pojava koju se u anglistikoj literaturi naziva conversion. Stoga je ovaj uvodni dio prijeko potreban za razumljivost rada.

224 Izabrani teorijsko-metodoloki postulati prihvaeni za analizu znaenja preobrazbi omoguuju adekvatnije tretiranje problema smjera derivacije i nultog morf(em)a te kofunkcionalnosti i multifunkcionalnosti tvorbenih uzoraka. Ako se derivacija smatra morfolokom konkatenacijom baze i afiksa gdje sredinju ulogu igra morfem kao minimalna znaenjska jedinica, javlja se dodatni problem: izostanak fonolokog oblika za novi sintagmatski sadraj. S obzirom na nedostatak formalnog eksponenta procesa odnosno uz nazonost nevidljivog, nultog morfa, postavlja se pitanje kako odrediti smjer izvoenja. Unutar kognitivne lingvistike problem zapravo ne postoji: iako postoje prirodne tendencije kategoriziranja konceptualnog entiteta poput
BAG

kao

STVARI

(u Langackerovom smislu, 1987) te shodno tome njegovog

KISS

kodiranja kao imenice te konceptualnog entiteta

kao procesa i njegovog

kodiranja kao glagola, takvi su konceptualni entiteti kategorijalno podspecificirani te o njihovom sintaktikom okruenju ovisi hoe li im sadraj biti profiliran kao
STVAR

ili PROCES, odnosno hoe li se entitet kodirati kao glagol ili imenica. U kognitivnoj se lingvistici, kako pristupnica navodi, ne inzistira na potpunoj predvidivosti pravila niti na ekonominosti gramatikog sustava te je sasvim prihvatljivo postojanje konkurentnih obrazaca odnosno shema za kategorizaciju novih uporabnih dogaaja, ija aktivacija ne mora nuno slijediti unaprijed postavljena pravila. Meu konkurentskim konstrukcijama za kategorizaciju novih glagola preobrazba se iskristalizirala kao prototipni obrazac, a njezin je poseban status posljedica injenice da su morfoloke konstrukcije za kategorizaciju novih glagola uglavnom nastale na temelju reinterpretacije rijei grkog, latinskog ili francuskog podrijetla. Glagolska je preobrazba, barem denominalna, u povlatenom poloaju jer ostaje jedina otvorena shema za kategorizaciju novih glagola, neograniena tipom ili fonetskim znaajkama baze i tipom diskursa. Kandidatkinja potom objanjava svoj nain klasifikacija glagolskih preobrazbi, odnosno p-konstrukcija, koji se razlikuje od dosadanjih jer ona skupine preobrazbi izolira na razliitim razinama apstrakcije, odnosno shematizacije. Njezina se klasifikacija temelji na konkretnim predikatno-argumentnim konstrukcijama na najnioj razini konceptualne apstrakcije (razina I) koje sadre konkretnu preobrazbu i shematsku sintagmatsku okolinu, npr. [Subj jailV Obj]. Na vioj razini konceptualne apstrakcije takve se konkretne p-konstrukcije grupiraju u neto shematinije pkonstrukcije (razina II) kojima je, meu ostalim, zajedniki tip preobraenog entiteta

225 iz odgovarajueg tipa poimanog scenarija poput [Subj VMJESTO Obj]. Naposljetku, najshematinije p-konstrukcije (razina III) obuhvaaju sintaktiko-semantika poopenja bez obzira na razlike meu situacijskim tipovima kodiranima konkretnim p-konstrukcijama. Na temelju analize velikog korpusa jezinih podataka pomou teorijskometodolokih postulata kognitivne lingvistike eli se prikazati model (re)konstrukcije znaenja denominalnih glagolskih preobrazbi. Kao vanu pretpostavku takvoga modela pristupnica ukazuje na neobjektivistiko poimanje znaenja, tj. poimanje znaenja kao dinaminog konstrukta koji se postupno stvara i modelira kroz jezinu uporabu. Namjera je disertacije pokazati da u procesu konstrukcije znaenja preobrazbi dolazi do konceptualne integracije poimanog dogaaja u integrirajui okvir gramatike konstrukcije kao simbolinog spoja oblika i znaenja u svjetlu spoznaja konstrukcijske gramatike kako je koncipiraju Goldberg (1995), Taylor (2004), i Croft (2001), kao i teorije konceptualne (Fauconnier i Turner 1998, Turner i Fauconnier 1995) i gramatike integracije (Fauconnier i Turner 1996, Mandelblit 1997, Mandelblit i Fauconnier 1997). Znaajnu ulogu u integriranom teorijskometodolokom mozaiku igraju i uporabni model gramatike (Langacker 2000), pojam predodbenosti (engl. imagery) i arhetipne dogaajne strukture iz Langackerove kognitivne gramatike (1987, 1991), idealizirani kognitivni modeli (Lakoff 1987) te teorija konceptualne metafore i metonimije (Lakoff i Johnson 1980, Lakoff 1987; Radden i Kvecses 1999). Posebno istiemo da autorica nikako ne zlorabi model konceptualne integracije, to je esto sluaj u recentnoj literaturi, gdje se ovom modelu pribjegava dijelom iz pomodnosti, a dijelom da bi se na prividno efektan nain modelirale pojave ije razumijevanje nije potpuno. Pristupnica vrlo argumentirano objanjava razloge njegove uporabe, motivirajui svaki analitiki korak. Prvi dio rada pristupnica zakljuuje navoenjem niza metodolokih i praktinih ogranienja kojih je svjesna u svom radu, od problema provjerljivosti hipoteza o motivaciji sustava p-konstrukcija, preko ogranienja koja donosi rad na temelju korpusa uope, posebice ogranienja vezanih uz kanonske konstrukcije unutar korpusa do ogranienja vezanih uz pojedine tipove glagola. U uvodnom poglavlju drugog dijela autorica prikazuje jezine i konceptualne konstrukte, odnosno operacije u konceptualno-gramatikoj integraciji te uvodi

226 konvencionalnu notaciju i grafiki prikaz kojim se koristi u analizi preobrazbi, koja slijedi u sredinjem poglavlju drugog dijela nakon opisa uloge metafore, analognih scenarija, inferencijalnog obogaivanja irim konceptualnim kontekstom te posebno uloge metonimije u preobrazbi. U rekonstrukciji znaenja iskaza preobrazba slui kao metonimijsko izvorite za pristup implicitnom sadraju, odnosno scenariju u kojem sudjeluje entitet oznaen glagolom. Taj scenarij kao pomoni dogaaj konkretizira narav interakcije izmeu sudionika dogaaja koji su kodirani kao primarni sudionici u samoj p-konstrukciji. Apstraktnije konstrukcijsko znaenje i bogatije znaenje do kojeg dolazimo metonimijskim irenjem entiteta kodiranog glagolom klju su rekonstrukcije znaenja iskaza. U konstrukciji znaenja iskaza s glagolskim preobrazbama kljuna je namjera izricanja subjektivnog poimanja danog dogaaja. Pritom se pojedini sudionici dogaaja izabiru kao primarni te se stavljaju u prvi plan kao sintaktiko-semantiki argumenti p-konstrukcije u apstraktnijem okvirnom dogaaju. Pomoni se dogaaj, kojemu je uloga konkretizirati odnosno elaborirati znaenje primarnog dogaaja, metonimijski svodi na jedan, za znaenje pomonog dogaaja najsimptomatiniji element, koji se preobraava u glagol. Kao posebnu vrijednost istiemo napor autorice da u aparat kognitivne lingvistike integrira i dostignua nekih u Hrvatskoj neto manje poznatih lingvistikih modela, uglavnom funkcionalistike provenijencije, poput gramatike uloga i referencije koju razvijaju R. van Valin i suradnici. U zakljuku uvoda u drugi dio disertacije autorica istie da unato kompleksnosti i velikom broju tipova i podtipova p-konstrukcija (to je nuna posljedica empirijskog pristupa) i unato neminovnom postojanju idiosinkratinih primjera, velika veina obrazaca, odnosno kategorija koje se preklapaju s gramatiki relevantnim konceptualnim entitetima kao i velik broj tipova preobrazbi unutar takvih kategorija, ukazuju da se ipak moe uoiti odreeni stupanj sustavnosti te da se moe doi do nekih generalizacija jer iako glagolske preobrazbe u naelu mogu znaiti puno, one u stvarnosti ne znae bilo to. U nastavku drugog dijela slijedi analiza glagolskih preobrazbi prema osnovnim skupinama temeljenim na konstrukcijskom znaenju, pri emu autorica kao polazite u prikazu analize uzima najshematinije konstrukcije te u razgranatoj analizi u nizu odjeljaka i pododjeljaka ide prema specifinijim konstrukcijama. Tako u dijelu II.2.1. prikazuje podskupine neprijelazne p-konstrukcije, u II.2.2. prijelazne pkonstrukcije, u II.2.3. kompleksne prijelazne p-konstrukcije, u II.2.4. dvostruko

227 prijelazne konstrukcije tipa [Subj V Obj Obj] te u II.2.5. konstrukciju way. Unutar tih glavnih skupina pozornost u analizi usmjerava na sljedee imbenike: konstrukcijsko znaenje (npr. prijelazno znaenje, neprijelazno djelovanje), tj. prema Talmyjevoj terminologiji, znaenje tzv. okvirnog/glavnog dogaaja semantiki tip dogaaja koji se integrira u konstrukciju (npr. energetska interakcija izmeu dvaju sudionika, uzrokovano kretanje, samostalno kretanje), tj. prema Talmyjevoj terminologiji, pomoni dogaaj. znaenjski odnos glagola i konstrukcije (npr. oprimjerenje, uzrok, nain, sredstvo, istovremenost), tj. prema Talmyjevoj terminologiji, odnos izmeu okvirnog i pomonog dogaaja tip preobraenoga entiteta (npr. TEMA, CILJ, INSTRUMENT, itd.) Iako je 3. poglavlje unutar drugog dijela, naslovljeno Ekoloki sustav pkonstrukcija, smjeteno unutar analitikog dijela, ovdje se zapravo radi o dobrodolom pokuaju sinteze, o izvrsnom ponovnom prikupljanju niti koje je izolirala prethodna minuciozna analiza. Tu se prvo daje puno ira slika putem odreenja mjesta preobrazbi u sveukupnom sustavu tvorbe glagola u engleskom jeziku, a onda se prikazuju okomite i vodoravne veze unutar sloene mree pkonstrukcija te se tako motiviraju uoeni rasporedi unutar podsustava. U zakljunom poglavlju drugog dijela doktorandica na jednom mjestu sabire rezultate do kojih je dola u ranijim poglavljima. U radu su otvorena i mnoga pitanja, premda na sva nije odgovoreno jednako iscrpno. Svaka od tih tema zasluila bi jedan opsean rad, no na ovom mjestu autorica je napravila prve korake u namjeri da zacrta smjerove u kojima valja traiti rjeenja.

Zakljuna ocjena i prijedlog

O glagolskim se preobrazbama kao tipino engleskoj tvorbenoj pojavnosti pisalo u monografijama o tvorbi rijei, ali i u drugim lingvistikim radovima, gdje su potaknute teorijske rasprave o npr. problemu nultog morfema, smjeru derivacije, smjetanju tvorbe rijei u sintaksu ili leksikon, produktivnosti i, najee samo deklarativno, o nepredvidivosti znaenja. Autorica zorno pokazuje upravo suprotno

228 (to je i bilo postavljeno kao cilj ove disertacije): da glagolske preobrazbe nisu semantiki neuhvatljivi ishodi kakvih nasuminih procesa, ve rezultat principijelne interakcije izmeu novih koncipiranih dogaaja koje elimo priopiti i odgovarajuih konvencionalnih jezinih konstrukcija u dinaminom procesu konceptualne i gramatike integracije. Osim potvrde prednosti neobjektivistikog tumaenja znaenja jezinih jedinica, ovaj rad potvruje i hipotezu o gramatici kao kontinuumu simbolinih struktura. Osim postuliranja iste konceptualne motivacije i konstrukcija za nastanak glagola preobrazbom kao i onih popraenih afiksacijom, mogue je postulirati i iste konstrukcije za tvorbu izriaja bez glagolskih preobrazbi kao i izriaja s njima, razliku pripisujui izostanku, odnosno djelovanju konceptualnog stapanja elemenata poimanog dogaaja prilikom njihova preslikavanja u integrirajue okvire takvih konstrukcija. Iz navedenoga jasno proizlazi da je disertacija Gabrijele Buljan izraena na visokoj razini te da obilato udovoljava svim uvjetima koji se postavljaju pred doktorski rad. Njezino sigurno i kritiko kretanje kroz relevantnu literaturu dodatno je vrijedno obiljeja rada. Autorica je pokazala visoku razinu poznavanja teorijskog aparata kognitivne lingvistike i opisne literature o tvorbi rijei, poznavanje injenica engleskog jezika te sposobnost samostalnog i izvornog zakljuivanja. Rezultat je zreo izvorni znanstveni rad visoke vrijednosti koji e zasigurno biti koristan svima onima koji se ele upoznati s kognitivnolingvistkim pristupom tvorbi rijei. Stoga predlaemo Vijeu da prihvati nau ocjenu i uputi kandidatkinju na usmenu obranu disertacije. U Zagrebu, 27. listopada 2007. Povjerenstvo: dr. sc. Milena ic Fuchs, izv. prof. predsjednica povjerenstva dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek) lan povjerenstva dr. sc. Branimir Belaj, doc. (Filozofski fakultet, Osijek) lan povjerenstva Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5. studenog 2007.

229 Dr. sc. Lino Veljak, red. prof. Dr. sc. Ante ovi, red. prof. Dr. sc. Sulejman Bosto, red. prof.

Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

Predmet: Ocjena doktorske disertacije Hrvoja Juria Etika odgovornosti Hansa Jonasa Na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 29. listopada 2007. imenovani smo u Struno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Hrvoja Juria pod naslovom Etika odgovornosti Hansa Jonasa. Fakultetskom vijeu podnosimo skupno

IZVJEE
Doktorska disertacija Hrvoja Juria pod naslovom Etika odgovornosti Hansa Jonasa, izraena pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Ante ovia, obasie 366 stranica i podijeljena je u est dijelova, s njima pripadnim poglavljima i podpoglavljima: Uvod: Jonasova etika odgovornosti i kontekst njezina razmatranja (str. 1-8); Jonasov filozofski put od gnosticizma do problema znanstveno-tehnoloke civilizacije (str. 956); Tehnologija, priroda, odgovornost (str. 57-88); Jonasova etika odgovornosti (str. 89-229); Jonasova etika odgovornosti u kontekstu bioetikih rasprava (str. 230-317); Zakljuak (str. 318-320). Na kraju je naveden popis koritene i citirane literature (str. 321-354), saetak rada s kljunim rijeima na hrvatskom i engleskom jeziku (str. 355358), ivotopis kandidata (str. 359-360), te sadraj rada (str. 361-366). U Uvodu kandidat obrazlae sadrajne i metodoloke znaajke vlastitog istraivanja etike koncepcije suvremenog njemako-amerikog filozofa idovskog porijekla Hansa Jonasa (1903.-1993.), koju se, s obzirom na njen kljuni pojam, naziva etikom odgovornosti. Jonasovoj etici odgovornosti kandidat se posveuje ne samo zato to ona spada meu najznaajnije etike teorije druge polovice dvadesetog stoljea, nego u prvom redu zato to je Jonas u svom glavnom djelu Princip odgovornost i radovima nastalima u nastavku na njega, "ponudio filozofijski utemeljen i promiljen odgovor na neka od kljunih pitanja dananjice koja je obiljeena, s jedne strane, sve veom moi znanosti i tehnologije, te s druge strane, sve brojnijim problemima koji iz toga proizlaze, a tiu se kako opstanka i dobrobiti ovjeka, tako i drugih ivih bia, te prirode u cjelini" (str. 2). Glavni cilj rada je "filozofijska 'provjera'" Jonasove etike

230 odgovornosti, dakle "prikaz, analiza, interpretacija i kritika Jonasove etike odgovornosti, odnosno ekstenzivno razmatranje njezinih pretpostavki i poticaja, kljunih pojmova i teza, te dosega i implikacija" (str. 4). U tu svrhu, kako se najavljuje u Uvodu, Jonasovoj etici odgovornosti ovdje se pristupa u iroj perspektivi, to znai da se ona tematizira i s obzirom na cjelokupno filozofsko djelo Hansa Jonasa, kao i s obzirom na suvremene rasprave o ekoloki, odnosno bioetiki relevantnim problemima. U prvome dijelu rada, Jonasov filozofski put od gnosticizma do problema znanstvenotehnoloke civilizacije, kandidat najprije navodi kljune podatke o Jonasovom ivotu i djelu, naglaavajui tri faze Jonasovog filozofskog puta, a to su: bavljenje gnosticizmom, filozofijska biologija i etika odgovornosti. U nastavku se ekstenzivno tematiziraju prve dvije faze. U poglavlju "Egzistencijalno-hermeneutika interpretacija gnosticizma" (str. 12-22) razmatra se Jonasov originalni pristup miljenju i religiji gnostika, koji nije bio historijsko-religioloki, nego egzistencijalnofilozofski, to znai da je nastojao proniknuti u gnostiku "sliku svijeta", ije tragove moemo pronai i u kasnijim epohama, sve do danas. U tu svrhu kandidat se posebno koncentrira na Jonasove kasnije radove o gnosticizmu, u kojima se vie ne interpretira gnosticizam iz dananje perspektive, tj. pomou kategorija suvremene egzistencijalne filozofije Heideggerova i Bultmannova kova, nego se kroz kategorije gnostikog miljenja tumai pojedine tendencije u suvremenoj filozofiji i openito duhovna situacija dananjice. Poglavlje "Utemeljenje filozofijske biologije kao integrativne filozofije ivota" (str. 22-56) posveeno je Jonasovom utemeljenju "filozofijske biologije" kao koncepcije koja na tragu aristotelovske filozofije prirode nastoji osigurati cjelovit pristup fenomenu ivota nadilazei jaz izmeu prirodnih i duhovnih znanosti (prvenstveno biologije i filozofije), nastao zahvaljujui novovjekovnom, kartezijanskom dualizmu. Kandidat sustavno izlae i interpretira Jonasovo djelo Fenomen ivota, ne zaobilazei ni druge Jonasove spise relevantne za ovu temu, pri emu se zadrava na onim momentima koji su od posebnog znaaja za razumijevanje Jonasove etike odgovornosti (pojmovi ivota i prirode, organizma i duha, slobode i nunosti, svrhe i vrijednosti, itd.). Pritom kandidat pokazuje koliko je Jonasovo bavljenje gnosticizmom i pitanjima prirodne znanosti i filozofije imalo utjecaja na njegov kasniji interes za etiku problematiku, na temelju ega iznosi i obrazlae tezu o kontinuitetu Jonasove misli, gdje se ne radi "samo o naknadnom rekonstruiranju jednoga misaonog (i ivotnog) puta kao kontinuiteta, niti samo o kontinuitetu interesa, nego i o kontinuitetu teza" (str. 12). To se prije svega odnosi na Jonasovo dosljedno protivljenje dualistikom pogledu na ovjeka i kozmos, ije su posljedice vidljive ne samo u trajnom "osjeaju stranosti u svijetu", svojstvenom religijskoj i filozofskoj tradiciji idovsko-kranskog Zapada, nego i u modernom shvaanju odnosa ovjeka i prirode, koji je konano doveo do suvremene ekoloke krize. U drugom dijelu rada, Tehnologija, priroda, odgovornost, kandidat na poetku objanjava zato ova tri pojma smatra glavnim motivima Jonasove etike i zato su oni "korisna hermeneutika pomagala" za njeno tumaenje (str. 58-71), da bi u nastavku pruio panoramski pregled znaenja i povijesti pojmova tehnike/tehnologije, prirode/okolia i odgovornosti (str. 71-88). Na temelju toga tvrdi da "kao nit vodilju u tematiziranju same Jonasove etike odgovornosti treba pratiti kako Jonas odgovara na sljedee tri grupe pitanja: Zato je razvoj tehnologije doveo do ekoloke krize koja je ujedno i kriza tehnoloke civilizacije koliko god ta konstatacija, na vrhuncu moi tehnologije, zvuala paradoksalno , te kako razrijeiti napetost izmeu imperativa

231 tehnolokog napretka, s jedne strane, i produbljenja ekoloke krize, s druge strane?; Zato je moderno, novovjekovno poimanje prirode omoguilo takav odnos prema prirodi koji je konano doveo do ekoloke krize, te kako, nasuprot tome, dokazati da je i priroda predmet naih moralnih dunosti?; Zato je odgovornost koncept koji je najprimjereniji za utemeljenje jedne nove etike pozicije, koja bi odgovorila na gore navedena pitanja, te kako utemeljiti jednu etiku na pojmu odgovornosti?" (str. 70-71). Na ova pitanja daje se odgovor u treem, sredinjem dijelu rada, Jonasova etika odgovornosti, gdje je teite na prikazu, analizi i interpretaciji Jonasovog glavnog djela Princip odgovornost, uz kritike ekskurse o pojedinim problemima Jonasove etike koncepcije. Nakon razmatranja konteksta i polazita Jonasove etike odgovornosti (str. 90-97), kandidat u poglavlju "Izmijenjena bit ljudskoga djelovanja i novi imperativi djelovanja" (str. 98-167) prelazi na osnovnu tezu Jonasova djela, koju bi se moglo saeti na sljedei nain: danas ivimo u uvjetima kakvi dosad za ovjeanstvo nikad nisu postojali; ovjek nikad nije raspolagao takvom moi kakvom danas, zahvaljujui razvoju znanosti i tehnologije, raspolae; ta je mo ne samo proirila podruje ljudskoga djelovanja, nego je izmijenila samu bit ljudskoga djelovanja; budui da svaka etika u svome sreditu ima ljudsko djelovanje, izmijenjena bit ljudskoga djelovanja zahtijeva i jednu novu etiku. Razliku izmeu starog i novog konteksta ljudskog djelovanja kandidat pokazuje kao razliku izmeu stare i nove tehnike, te kao razliku izmeu negdanjeg i dananjeg odnosa ovjeka prema prirodi. S obzirom na to postavljaju se novi imperativi djelovanja, koje Jonas formulira prvenstveno u opreci prema Kantovoj etici, to kandidat ne samo da iscrpno prikazuje, nego u zasebnom odjeljku nudi i razraen predloak za "kritiku Jonasove kritike Kanta". U nastavku na to, u poglavlju "Odgovornost, budunost i napredak" (str. 168-201), razmatra se nekoliko tema koje su neizostavne u horizontu Jonasove teorije odgovornosti: pojam odgovornosti kao "ontoloke odgovornosti za budunost" i s njim povezan problem ontolokog i metafizikog utemeljenja etike; "heuristika straha" kao "konceptualizacija straha, odnosno eksplikacija onoga to je danas ugroeno (...), te eksplikacija obveza koje se s obzirom na to postavljaju naem djelovanju" (str. 176); roditeljska i dravnika odgovornost koje su (pra)uzori Jonasove ekoloke odgovornosti, jer s njome dijele tri idealnotipine karakteristike: totalnost, kontinuitet i budunost; odnos odgovornosti za budunost i ideje napretka iji su glavni medij moderna znanost i tehnika, s jedne, te moderna utopija, s druge strane. U poglavlju "Budunost, napredak i utopija" (str. 201-229) kandidat najprije predstavlja Jonasovu kritiku marksistikog utopizma kao "provoditelja Baconovog ideala" i njegovih "antropolokih zabluda" koje svoj paradigmatski oblik zadobivaju u Blochovoj "filozofiji nade" i "ontologiji jo-ne-bitka". Ukazujui na slabe toke Jonasove kritike, kandidat upozorava na opasnosti generalnog "oprotaja od utopije" i post-utopijskog doba kao "doba apatije", te pokuava na etikoj i politikoj razini pomiriti jonasovski princip odgovornost s blochovskim principom nada, naglaavajui mogunost i potrebu obnove utopijske dimenzije miljenja i djelovanja u svjetlu globalne ekoloke i socijalne krize, po strani od kvazi-utopistikih totalitaristikih projekata koji su uvelike diskreditirali ideje utopije i socijalizma, te Marxovu epohalnu misao. Zavrni dio rada posveen je Jonasovoj etici odgovornosti u kontekstu bioetikih rasprava. U tom smislu, najprije se, u poglavlju naslovljenom "Pojam bioetike" (str. 231-255), nastoji omeiti i definirati bioetiku kao novo podruje refleksije o ivotu u kontekstu znanstveno-tehnoloke civilizacije, tj. razmotriti razliita shvaanja bioetike

232 i prikazati u osnovnim crtama duhovno-povijesnu situaciju u kojoj se bioetika pojavila i razvijala. Kandidat zatim iznosi problemske i metodoloke znaajke "integrativne bioetike", inovativne bioetike koncepcije iji su kljuni pojmovi multi-, inter- i transdiciplinarnost, pluriperspektivnost, te integrativnost. Koncept integrativne bioetike sueljava se s "globalnom bioetikom" Van Rensselaera Pottera, "oca bioetike", te se ukazuje na njihove dodirne toke, ali i naelna razilaenja. Na toj podlozi u igru se uvodi Jonasova etika odgovornosti, koju se tumai kao bioetiku koncepciju par excellence, kao mogui korektiv Potterove bioetike, te kao uporite u zasnivanju integrativne bioetike (str. 255-262). U nastavku na to, u zavrnom poglavlju ovog dijela rada i disertacije u cjelini, tematizira se "praksa principa odgovornost", odnosno Jonasov pogled na pojedine bioetike probleme (str. 262-317). Kandidat je izabrao i temeljito obradio dvije teme iz ovog kompleksa: genetiku tehnologiju i kloniranje (str. 262-291), te ekoetika i zooetika pitanja (str. 291-317). Poseban interpretativni napor zahtijevalo je definiranje Jonasovog stava o ne-ljudskim ivim biima, odnosno ivotinjama, jer se u njegovim radovima ne nalazi mnogo eksplicitnih izjanjavanja o ovoj temi. No kandidat, na temelju pozornog iitavanja Jonasove filozofije ivota i etike odgovornosti, pokazuje zato je Jonas relevantan za suvremene rasprave o moralnome statusu ivotinja i ivotinjskim pravima, kao to je iznimno vaan i za utemeljenje biocentrike pozicije. Biocentrizam je pak, kako kandidat smatra, najprimjerenija osnova za razvijanje jednog drugaijeg filozofijskog i etikog stava prema "ivotinjskom pitanju" i samim ivotinjama, ali i ne-ljudskoj prirodi u cjelini. To se osobito odnosi na "humanistiki biocentrizam", to je opcija koju kandidat iznosi i objanjava na samome kraju rada. Humanistiki biocentrizam, kao jedan "hijerarhijski i asimetrini biocentrizam" koji duguje podjednako Jonasovoj ontologiji i etici, mogao bi "pomaknuti fokus sa ovjeka na ivi svijet uope (odnosno na sva iva bia), a da pritom ne izgubi iz vida ovjeka i ono ljudsko", te bi "naelno trebao priznavati vrijednost svih ivih bia u njihovim meusobnim umreenostima unutar jednog, zajednikog doma, ali bi trebao priznavati i neizbjenost moralnih konflikata, kojih nisu lieni ni meuljudski odnosi" (str. 317). U Zakljuku kandidat sumira rezultate istraivanja i daje opu ocjenu Jonasove etike odgovornosti, naglaavajui da ona na osebujan nain daje odgovor na temeljno pitanje dananjice: "kako (jo uvijek) djelovati u skladu s odreenim moralnim principima i normama dok se djeluje unutar sveprisutnog i svemonog znanstvenotehnikog sklopa koji ima vlastitu logiku i vlastitu dinamiku, a u kojem za etiki pogled ima sve manje mjesta?" (str. 319). Takoer, kandidat naznauje daljnje zadae koje proizlaze iz razmatranja Jonasove etike i njenog problemskog konteksta, a koje nisu mogle biti izvrene u okviru ovog rada. Treba istaknuti da je kandidat priloenim popisom koritenih i citiranih djela posvjedoio da je tijekom izrade disertacije koristio vrlo opsenu literaturu koja ukljuuje kako djela Hansa Jonasa (knjige, zasebno objavljene lanke i razgovore), tako i zbornike i zasebne studije posveene Jonasu, te veliki broj knjiga i lanaka koji se ne tiu izravno Jonasove filozofije i etike, ali su vani za naslovnu temu ovog rada i pojedine probleme koji se u njemu razmatraju. Ocjena i prijedlog

233 Kao to je razvidno iz prikaza rada, kandidat je uspjeno obradio prihvaenu temu disertacije. Pritom je pokazao zavidnu upuenost ne samo u etiku odgovornosti Hansa Jonasa i cjelokupno djelo ovog znaajnog suvremenog filozofa, nego i u interpretacije i daljnje razrade Jonasove etike pozicije, te u rasprave o suvremenoj filozofskoj i etikoj problematici koja je relevantna za razumijevanje Jonasove etike, a osobito u filozofiju i etiku tehnike, modernu filozofiju prirode i bioetiku. Iako bi se kandidatu moglo prigovoriti da u pojedinim dijelovima disertacije Jonasovom djelu pristupa egzegetski, odnosno na nain tzv. imanentne interpretacije, rad u cjelini, a posebno brojni problemski ekskursi svjedoe o tome da je kandidat temi pristupio kritiki, tj. razmatrao je u irem tematskom kontekstu, gdje dolaze do izraaja kako originalni momenti tako i naelne manjkavosti Jonasove koncepcije. Kao prvo, to znai da je, za razliku od velikog broja drugih studija o Jonasovoj etici odgovornosti, koje su uglavnom posveene pojedinim njenim aspektima, ovdje ona ne samo sustavno i detaljno prikazana s obzirom na misaoni slijed Jonasovog glavnog djela Princip odgovornost, nego je i rekonstruirana, tj. interpretirana iz cjeline Jonasovog opusa. Kao drugo, izvori i implikacije Jonasove etike u ovom su radu razmatrani s obzirom na povijest i dananje znaenje pojmova tehnike/tehnologije, prirode/okolia, odgovornosti, budunosti, napretka i utopije, te suvremene rasprave o tome, pri emu je o svakom od tih problema kandidat zauzeo vlastiti stav, te ga na zadovoljavajui nain obrazloio. Kao posebnu vrijednost rada moemo istaknuti to to kandidat Jonasovu etiku odgovornosti istrauje u povijesnom i problemskom kontekstu znanstveno-tehnoloke civilizacije i ekoloke krize, te je tumai kao eminentno bioetiku koncepciju i pokazuje na koji nain ona moe sluiti kao uporite u zasnivanju integrativne bioetike, inovativne bioetike koncepcije ije su osnovne crte u radu takoer izloene. injenica da je Jonasova etika odgovornosti u naoj filozofskoj javnosti jo uvijek nedovoljno recipirana usprkos znaaju koji joj se pridaje u suvremenim filozofskim i etikim raspravama dodatno naglaava vrijednost ovog rada. U postupku ocjene radnje kandidat je uvaio sve primjedbe i sugestije Strunog povjerenstva. U skladu s reenim, predlaemo Fakultetskom vijeu da prihvati doktorsku disertaciju Hrvoja Juria Etika odgovornosti Hansa Jonasa, te odobri daljnji postupak obrane. Struno povjerenstvo: dr. sc. Lino Veljak, red. prof. dr. sc. Ante ovi, red. prof. dr. sc. Sulejman Bosto, red. prof. (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu) Zagreb, 5. studenoga 2007.

234 FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Imenovani na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 28. rujna 2007. u struno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Marijana abia pod naslovom ela knjievnost i kultura u hrvatskoj knjievnoj periodici 19. stoljea podnosimo ovaj skupni IZVJETAJ Doktorska disertacija mr. sc. Marijana abia ela knjievnost i kultura u hrvatskoj knjievmnoj periodici 19. stoljea ima 219 paginiranih stranica, a podijeljena je u tri glavna poglavlja, a sredinje u 16 potpoglavlja: I. Uvod, II. eka knjievnost i kultura u hrvatskim knjievnim asopisima 19. stoljea : 1. Danica (1835. 1849.), 2. Kolo (1842. 1853.), 3. "Zora dalmatinska" (1844. 1849.), 4. Neven (1852. - 1858.), 5. Nae gore list (1861. 1866.), 6. Slavonac (1863. 1865.), 7. Glasonoa (1861. 1865.), 8. Knjievnik (1864. 1866.) Error: Reference source not found9. Bosiljak (1864. 1868.), 10. Dragoljub (1867. - 1868.), 11. Vienac (1869. 1881.), 12. Pravaki knjievni asopisi: Hrvatska vila (1882. 1885.) i Balkan (1886. 1887.), 13. Vienac (1882. 1903.), 14. Nada (1895. 1903.) , 15. Novi viek (1897. 1899.) , 16. asopisi hrvatskog modernistikog pokreta (1897. 1901.), III. Zakljuak. Na kraju je popis literature (133 naslova), saetak na engleskome popis i ivotopis kandidata. U uvodnome dijelu autor polazi od teze kako su hrvatskoeke knjievne veze postale opim mjestom hrvatske knjievne povijesti, ali da je i dalje malo studija koje se odnose na konkretne knjievnopovijesne probleme, a nijedna ne pretendira na davanje koliko-toliko zaokruene slike o ovom meuknjievnom i meukulturnom odnosu. Iznosei pretpostavke takvoga stanje u strunoj literaturi (uriin, Kova), a potom i podsjeajui na nekoliko poznatijih primjera u hrvatsko-ekim odnosima 19. stoljea kada je bliskost ovih dviju kultura uvjetovana prvenstveno zajednikom dravom te vrlo slinim politikim i kulturnim okolnostima koje su raale i odreene paralelizme (Wierzbicki), autor upuuje na ulogu devetnaestostoljenih medija meuknjievne komunikacije (knjige i knjievni asopisi) i njihovu vanost za narode koji nisu ivjeli u neposrednom susjedstvu. Autor potom upuuje i na polemike o prirodi eko-hrvatskih kulturnih odnosa koje su se vodile u hrvatskoj javnosti krajem tridesetih godina prologa stoljea, a kretale su se izmeu krajnjih stavova o negativnom i pozitivnom ekom utjecaju na noviju hrvatsku povijest. Prouavanja recepcije eke knjievnosti u Hrvatskoj u 19. stoljeu s teitem na pojedinim autoriskim imenima autor smatra s komparatistikog gledita svakako korisnima, meutim pojedine teze poput one o ekim korijenima hrvatskoga preporoda ili o

235 golemom utjecaju poetika pojedinih ekih pisaca na enoin knjievni opus ocjenjuje presmionima i neargumentiranima. Zbog svega toga pokazala se potreba za irim pristupom rasvjetljavanju eko-hrvatskih knjievnih i kulturnih odnosa, a autor takav pristup vidi upravo u istraivanju tih fenomena na stranicama hrvatske knjievne periodike. Pozivajui se na radove Vinka Breia iz podruja asoslovlja, posebice na njegovu tezu kako se model novije hrvatske knjievnosti oblikovao u knjievnoj periodici kao svome primarnom mediju, autor istie kako je iz Breieve studije itanje asopisa (2005) i Bibliografije hrvatskih knjievnih asopisa 19. stoljea, I-V. (2006-2007) mogue izdvojiti relevantne toke kao arita suodnosa hrvatske i eke knjievnosti i kulture u 19. stoljeu. U tome smislu definira i cilj svojega istraivanja, naime, da kroz pregled uestalosti, poloaja, posebitosti i sadraja tekstova ekih autora i tekstova na eke teme u hrvatskoj knjievnoj periodici od pokretanja Danice 1835. do gaenja Vienca i Nade 1903. pokae kako je teklo udomljavanje i onaroivanje duha Hrvatima bliskoga naroda, te da utvrdi eventualne poticaje na hrvatsku knjievnosti koji su mogli doi iz ekih knjievnih i kulturnih krugova preko stranica hrvatske knjievne periodike. Nakon to istakne kako e pozornost biti usmjerena na knjievne asopise iz sjevernog (kontinentalnog) dijela Hrvatske, jer u primorskima tekstova ekih autora ili je malo, ili ih uope nema, autor dodaje kako se u obradi uvrtenih asopisa sluio jo dvjema bibliografijama Leksikografskog zavoda i Otona Berkopeca esk a slovensk literatura, divadlo, jazykozpyt a nrodopis v Jugoslavii : bibliografie od r. 1800. do 1935. : knihy a asopisy (1940) dok se u rjeavanju autorstva pojedinih ekih tekstova koristio internetskim bazama podataka te radovima Marcela Vidaia i Marka Orekovia, svjestan dakako i vlastitoga detekcijskoga udjela i doprinosa. U sredinjem poglavlju autor analizu provodi redom izlaenja pojedinih asopisa apsolvirajui ih u sklopu naznaene teme na metodoloki jedinstven nain: utvrdi postojanje ekih autora, priloga i tema, njihova obiljeja te ulogu u intekulturalnome polju djelovanja pominjivo pazei na komparatistiku dimenziju. Poevi Gajevom Danicom (1835. 1849.), nakon to je analizirao njezin bogati eki supstrat, autor dolazi i do one u literaturi ve pozante dileme u pogledu Gajeve politike strategije, tj. do razlika u temeljnim postavkama ilirskog projekta kakvim ga je Gaj zamiljao ranih tridesetih i polovinom etrdesetih godina. Naime, okretanje Gaja i njegeove Danice poslije 1846. prema srpskoj tematici, dakle u vrijeme kada Palack predlae junoslavensku autonomnu cjelinu, koja bi obuhvaala teritorij Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Vojvodine, tako politiki konkretizirajui upravo poetne preporodne ideje samoga Gaja a koje je odobravao i Kollr, autor u svome radu naziva povijesnom ironijom. A kada austroslavistike ideje eha Palackog nakon 1848. zaive i meu hrvatskom politikom elitom, Gaj je ve nastupao iz drugog plana, itd. I Kolo (1842. 1853.) je

236 bilo usmjeravano i pod utjecajem ekih autora i primjera iz eke kulture, a najkorisniji podaci iz ekog kulturnog kruga odnose se na trend osamostaljivanja pojedinih nacionalnih poetika, istie autor. Stavovi i ideje ekih autora proizlazili su velikim dijelom iz visokog stupnja nacionalne samosvijesti, to je moglo djelovati i na samosvijest hrvatskog graanstva, kojem se Kolo obraalo s tezom da Hrvati dostiu i nadmauju kulturu i tradiciju maarskog, njemakog i drugih brojnijih naroda. "Zora dalmatinska" (1844. 1849.) zbog svoje u prvome redu romantikoga protomanskoga senzibiliteta ali i urednike politike (Kuzmani) zazirala je od pisaca iz sjevernih hrvatskih krajeva. Pa iako su Zorini suradnici prevodili, izmeu ostalih, i znaajne tekstove ekog romantizma te bili upueni u recentna eka knjievna zbivanja, prijevoda iz slavenskih knjievnosti bilo je relativno malo. Autoru se ini da je Neven (1852. 1858.) bio presudan asopis ne samo za odravanje kontinuiteta hrvatske knjievnosti, ve i za njezine veze s ekom knjievnosti i kulturom. Nositelji hrvatskih nacionalno-integrativnih stremljenja oko ovoga asopisa u procesu kanonizacije mlade nacionalne knjievnosti ugledali su se i u predstavnike eke, mchinske poetike, odnosno u eku prozu koja se temama i postucima pokazala bliskom hrvatskoj, pa je preko prijevoda sudjelovala u senzibiliziranju publike i promicanju nove, postilirske knjievnosti. Vanost Nae gore lista (1861. 1866.) za recepcije eke knjievnosti i kulture lei u angamanu Augusta enoe koji je, prevodei Hlekove radove, i u prijevodima s ekoga pokazao izarazito estetski senzibilitet. Nae gore list bio je nastavlja asopisa koncipiranog po uzoru na praki Lumr, ba kao i Neven, pa je iz Lumra preuzimao i najvei broj prijevoda s ekog. Za razliku od Nevena, ovaj asopis pojaanim zanimanjem za humoristine-satirine pripovijesti i socijalne teme oznaio je jo jedan korak prema hrvatskom knjievnom realizmu. I u Slavoncu (1863. 1865.) eki su tekstovi uglavnom birani prema preporodnim kriterijima (Chocholouek, Vocel i Tyl), dok je enoa prevodio Friovu pjesmu koja je odgovarala senzibilitetu enoine rane knjievne faze, kojom su dominirale balade. U Glasonoi (1861. 1865.) takoer su se smjenjivale kratke vijesti s politikim, knjievnim i kulturnim temama iz Praga, a i ovdje je enoa, sada kao urednik, zasluan za objavljenje kraih biografija ekih umjetnika. U prvome zanstvenom asopisu Knjievniku (1864. 1866.) najzastupljeniji su bili upravo eki autori, a da se radilo o vrstim vezama hrvatskih i ekih intelektualnih krugova, ubrzo se vidjelo pri osnivanju hrvatske Akademije (JAZU) meu ijim su poasnim i dopisnim lanovima bili i dvojica eha Hattala i H. Jireek. I prvi asopis za djecu Bosiljku (1864. 1868.) prijevodima je sudjelovao u tadanjoj eko-hrvatskoj knjievnoj komunikaciji donijevi i nekoliko znaajnijih ekih knjievnih tekstova. Deeliev

237 Dragoljub (1867. 1868.) zadrava ovaj kontinuitet zanimanja za eku kulturu i knjievnost (rubrika Besjednica). Zbog okrenutosti romanskim knjievnostima, suvremena eka knjievnost u Viencu 1869. 1881. nije ukljuivana kritiki, ve uglavnom prema osobnim afinitetima urednika i utjecajnijih suradnika. Za Perkovca i Demana Vienac je donosio vie eke proze, a enoin je knjievni ukus preferirao Hlekove knjievne tekstove kojima je nastavljena hrvatska recepcija knjievnika iz kruga oko almanaha Mj. Autor meu razliitim ekim tekstovima u Viencu izdvaja pesimizam i odreeno baladino ozraje kao poveznicu videi u tome recepcijski otklon od Chocholoueka prema Hleku. Sukobima ekih knjievnika kozmopolitskog i narodnog smjera Vienac nije pridavao vanost, jer nisu imali znaajnije analogije na hrvatskoj knjievnoj sceni gdje se, meutim, vide se mnoga nastojanja slina ekima, npr. naglaavanje moralne funkcije umjetnosti, okrenutost Zapadu, popularizacija knjievnosti i sl. U potpoglavlju Pravaki knjievni asopisi autor je obradio Hrvatsku vilu (1882. 1885.) i Balkan (1886. 1887.). I oni donose Crtice iz eke knjievnosti, povremeno i opsenije prikazi pojedinih ekih knjievnih djela i asopisa. A vrativi se ponovo Viencu, sada razdoblju 1882. 1903., autor istie kako su se u drugoj polovici 90-ih eka i hrvatska knjievnost nalazile u podjednakoj situaciji sukoba mladih i starih, to se odrazilo i na izbor prijevoda iz ekoga. Procesi unutar modernistikog pokreta dio hravtske mlade intelektualne elite usmjerili su da nastave studij na drugim sveuilinim, pa tako i u Pragu gdje su se hrvatski modernisti i knjievno organizirali s vlastitim asopisima. U meuvremenu, drei se naela kronologije, autor posveuje panju sarajevskoj Nada (1895. 1903.) i splitskome Novome vieku (1897. 1899.); i u jednome i u drugome autor nalazi eke tekstove i teme tumaei ih vanom nadopunom kontinuitetu koji je uvao stari Vienac, i to prije svega kada je rije o recepciji eke poezije druge polovice 19. stoljea te suvremenih nastojanja na ekoj likovnoj i knjievnoj sceni. Napokon, u zadnjem potpoglavlju asopisi hrvatskog modernistikog pokreta (1897. 1901.), autor eke teme nalazi u asopisma Hrvatsku misao, Hrvatski salon i ivot, a upozorava i na karlovako Svjetlo koje nije moglo imati veega utjecaja na recepciju eke knjievnosti u Hrvatskoj, ali je njegovo zanimanje za eku knjievnost i kulturu dobra ilustracija interesa i u generaciji novonadaa. Provedena analiza priloga 21 hrvatskog asopisa u razdoblju od ilirskoga do modernistikog pokreta pokazala je da se na stranicama hrvatske devetnaestostoljetne knjievne periodike neprekidno, s razliitim intenzitetom, odvijala komunikacija s ekom knjievnosti i kulturom. ekim tekstovima i tekstovima na eke teme razmjerno najvei prostor ustupila je Gajeva ''Danica'' koja je pred hrvatske itatelje kao uzor u borbi protiv tuinske prevlasti stavljala upravo ehe. Preporodna je prijevodna politika, uz

238 prevladavajue knjievne i neknjievne tekstove s idejama afaka i Kollra u ''Danicu'' dovodila i znaajne eke beletriste (Tyl, Nmcova i Havlek), u prvome redu Chocholoueka ije su povijesne pripovijesti nadomjetale nedostatak domae proze, a isti autor bit e najprevoenijim ehom u hrvatskoj knjievnoj periodici do kraja stoljea. Po uzoru na ''asopis eskho muzea'' Vraz je pokrenuo ''Kolo'' s redovitim pregledima novije eke knjievnosti, tovie, i hrvatska recepcija poljske kulture dijelom je prolazila posredovanjem ekih polonofila. U ''Nevenu'', koncipiranome po uzoru na eki ''Lumr'', prvi se put ustaljuje rubrika s vijestima Iz Zlatnog Praga, ''Neven'' je prvi odkrinuo vrata i ekim romantiarima zapadnoeuropskog tipa, a eka kultura i drutveni ivot i u ovom asopisu imaju odreenu ''savjetodavnu'' funkciju. Osim fascinacije ekom brigom za vlastiti jezik, Hrvati su preko svoje periodike pokazivali i sklonost za poticaje u institucionalizaciji kulturnoga ivota po uzoru na eku Maticu ili Narodni muzej, itd. Sve do ''Vienca'' izbor tekstova ekih autora i eke tematike uglavnom je bio voen rodoljubnim kriterijem, a prijevodi u hrvatskim asopisima ne pokazuju veu sklonost novijim knjievnicima. S Viencem" se odnos mijenja, ali najpoznatiji Vienev urednik, August enoa, s jedne je strane preusmjeravao nacionalnu knjievnost prema Zapadu, s druge ignorirao polemike izmeu ''kozmopolitski'' i ''narodno'' orijentiranih ekih struja videi ih kao opasnost za hrvatske prilike. No, zato je smatrao da visoki umjetniki kriteriji i snane autorske linosti mogu poticati nacionalnu knjievnost, pa su i s ekog za njegova sedmogodinjeg urednikovanja u ''Viencu'' uglavnom prevoeni ve dokazani pisci (Hlek, Erben, elakovsk i Heyduk). U isto vrijeme ''Vienac'' je zapoeo pratiti eku likovnost kroz brojne reprodukcije slika ekih autora. Nakon enoe ''Vienac'' je, kao i ''Hrvatska vila'', ustalio rubriku s vijestima iz eke knjievnosti, no analiza prijevoda ekih tekstova u periodici osamdesetih i devedesetih ostavlja dojam da je sve do pojave prake skupine hrvatskih modernista kriterij izbora ekih tekstova gotovo potpuno ovisio o afinitetima suradnikaprevoditelja, a ne o nekoj odreenijoj ureivakoj politici. Najprevoeniji su eki autori osamdesetih Herites, ech i Jelnek, a najvie se pie o Vrchlickom, echu i Arbesu. Devedesetih su najprevoenije proze Raisa, Vrchlickog, Nerude i echa. Iako su i osamdesete i devedesete u ekoj knjievnosti obilovale poezijom (Vrchlick, ech, ruchovci, lumrovci, modernisti), u nas se preteito prevodila proza, a prepjevi su bili rijetkost. Meu tekstovima koji su u periodu od enoine smrti do 1903. prevoeni s ekoga u hrvatskoj knjievnoj periodici dominiraju kratke proze, tzv. arabeske. Tek se kod prake i novonadake skupine hrvatskih ''mladih'' razaznaje progamatski odnos prema ekoj knjievnosti i kulturi, a u najveoj mjeri bio je definiran analogijom koju su vidjeli u pojedinim aspektima hrvatskog i ekog drutvenog trenutka. Nakon preporodnih autoriteta Dobrovskog, afaka i Kollra, prvi i posljednji veliki eki autoritet u hrvatskoj kulturnoj javnosti, istie

239 autor, bio je T. Masaryk, te dodaje kako i sluaj hrvatskih modernista pokazuje da je snanija upuenost na eku knjievnost i kulturu bila povezana s pojavom razliitih modifikacija panslavistikih ideja ranije s ilirizmom, a u modernistikom pokretu s jugoslavenstvom znatnoga broja njegovih pripadnika. Na kraju ovoga iscrpnoga rada o recepciji eke knjievnosti i kulture u hrvatskoj knjievnoj periodici u devetnaestom stoljeu mr. sc. Marijan abi zakljuuje kako eka knjievnost na stranicama naih knjievnih asopisa zauzima uistinu znaajno mjesto, meutim ne toliko da bi se moglo govori o presudnom utjecaju na tokove hrvatske knjievnosti. Stalnom prisutnou od prvih brojeva ''Danice'' do posljednjih sveia ''Vienca'' i ''Nade''' 1903. eka se kultura ipak nametnula kao dominantna meu stranim nacionalnim kulturama na stranicama hrvatskih knjievnih asopisa. Na temelju ovoga prikaza doktorske disertacije mr. sc. Marijana abia povjerenstvo zakljuuje da je autor svoju temu izloio temeljito, pregledno i metodoloki dosljedno, da izvrsno poznaje istraivaki korpus i solidno vlada objema kulturnim matricama ekom i hrvatskom, da vlada i bogatom, najveim dijelom modernom predmetnom literaturom, da su mu izvedeni zakljuci fundirani te da je na svim razinama pokazao kako je posve ovladao znanstvenom akribijom. Izabravi temu koja u hrvatskoj znanosti o knjievnosti do sada nije bila sustavno istraena i izloena, kandidat je ovim radom ostvario svoj glavni cilj i tako dao vrijedan prilog u tumaenju eko-hrvatskih knjievnih i kulturnih veza istodobno posredno potvrdii tezu o ulozi i vanosti asopisa kao medija u stvaranju i oblikovanju tih veza. Predlaemo zato Vijeu da prihvati ovaj skupni pozitivni izvjetaj i kandidatu omogui nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti iz podruja humanistikih znanosti, polje filologija, grana slavistika. lanovi povjerenstva: Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brei, red. prof.

Akademik Miroslav icel

U Zagrebu, 27. listopada 2007.

240

241 Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Fakultetsko vijee Ivana luia 3 10000 Zagreb Predmet: Ocjena doktorske disertacije Sanje Fulgosi

FAKULTETSKOMU VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Na sjednici fakultetskoga Vijea odranoj 28. rujna 2007. izabrani smo u struno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Sanje Fulgosi pod naslovom Sintaktika nesronost u hrvatskome jeziku i podnosimo mu o ovo skupno I Z V J E E.

Doktorska disertacija Sanje Fulgosi Sintaktika nesronost u hrvatskome jeziku obuhvaa 240 stranica teksta. Sam je rad podijeljen u 4 smislene cjeline: I. II. III. Uvod (1. Uvodne napomene i cilj rada: 4 str.); Pregled dosadanjih spoznaja (2. Teorijske i metodoloke pretpostavke za opis nesronosti: 63 str.; 3. Ovisnosna gramatika: 40 str.); Primjena, razrada i rjeenje za hrvatski jezik (4. Uzorci nesronosti u hrvatskome jeziku: 71 str.; 5. Nesronost na povrinskoj sintaktikoj razini: 40 str.); IV. Zakljuak (6. Zakljuna promiljanja: 4 str.). Opsena literatura obasie 171 bibliografsku referenciju na 11 str, a rad je zavren saetkom, popisima tablica i slika te, kao pojmovnikom koji istiemo kao osobito koristan dodatak. Rad, premda bi mu se tema mogla na prvi pogled svrstati u kroatistiku, svojom metodologijom i izvornim doprinosom nesumnjivo pripada u granu opega jezikoslovlja (lingvistike). On se, naime, bavi se problematikom nesronosti u okviru sintaktike pojave sronosti s osobitim obzirom na hrvatski jezik koji u

242 opelingvistikim razmjerima nudi zanimljive primjere. Predmet istraivanja proizlazi iz rada na znanstvenim projektima na kojima pristupnica sudjeluje vie od sedam godina (Raunalna obradba hrvatskoga jezika 130718, Razvitak hrvatskih jezinih resursa 0130418, Hrvatski jezini resursi i njihovo oznaivanje 130618). Glavni je cilj ovoga rada teorijski uz primjenu do sada nedovoljno rabljenih formalizama i teorija (ovisnosne gramatike i Model Znaenje-tekst) obraditi, ali i praktino primijeniti tu teorijsku obradbu u opisu nesronosti u hrvatskome jeziku, te tako ispitati/potvrditi ispravnost postavljene teze. Podatci koriteni za provjeru u ovome radu skupljeni su u empirijskim istraivanjima na korpusima tekstova na hrvatskom jeziku, a pristup postojeoj jezinoj grai je deskriptivan. Budui da se ovo podruje u nas do sada nije obraivalo primjenom ovako formalnogramatikoga pristupa ve vie uporabom tradicionalnijih metoda, autorica u svome uvodnome poglavlju okvirno definira podruje rada, postavlja granice problema, ali ve naznauje glavne smjernice svoga daljnjega rada. U drugom poglavlju podrobnije se iznose teorijske i metodoloke postavke za opis nesronosti. U odvojenim potpoglavljima jasno se definira sronost, njezine domene i vrste; potom se razmatraju gramatike kategorije broja i roda koje su ukljuene u pojavu sronosti i, konano, odreuje se to e smatrati nesronou. Tradicionalan pojam sronosti prema smislu moe se sagledavati kao nesronost i upravo to ovaj rad i ini. Slijedei Corbetta (1983) uvodi se hijerarhija nesronosti i daje njezina razradba. Valja uz ovo poglavlje upozoriti na dobrodolo uvoenje razlikovanja izmeu nazivoslovnih parova podreenica-podredbenica, nadreenicanadredbenica itd. te se time jasno iskazuje je li rije o morfolokoj, sintaktikoj ili semantikoj ovisnosti. Rije je o inovaciji u hrvatskoj jezikoslovnoj terminologiji koju bi valjalo preporuiti za daljnju uporabu. U treem se poglavlju podrobno opisuju temelji ovisnosnih gramatika, daje njihova usporedba sa sastavninim gramatikama, iskazuju prednosti i nedostatci jednoga i drugoga pristupa u sintaktikome opisu, izmeu ostalih i hrvatskoga jezika. Drugi je dio istoga poglavlja posveen vjerojatno najopsenijem prikazu Mel'ukove teorije pod imenom Model znaenje-tekst, MTM (ponekad poznate i pod nazivom Meaning-Text Theory tj. MTT) u naoj dosadanjoj literaturi. Premda je taj dio pisan u funkciji cjeline ovoga rada te stoga donekle naginje problematici sronosti i nesronosti, uz neznatne preinake mogao bi se pretvoriti u iznimno kvalitetan pregled

243 te teorije u nekom od naih eminentnih jezikoslovnih asopisa ili u skripta za studente koji sluaju sintaksu kao predmet na bilo kojoj od (neo-)filolokih studijskih grupa. Nakon to su teorijski temelji dobro postavljeni, autorica se u iduem poglavlju okree analizi temeljnoga problema kojim se ovaj rad bavi tj. nesronosti u hrvatskome jeziku. Krenuvi iz smjera opelingvistikoga sagledavanja i opremljena formalnogramatikim aparatom koji se nudi u MTM-u, tako dobro postavljenih u prethodnim poglavljima, razrauju se metodoloki postupci u analizi hrvatske jezine grae prikupljene iz raspoloivih hrvatskih raunalnih korpusa. Uporabom hijerarhije (ne)sronosti te razliitih vrsta nesronosti (unutarnja i vanjska), autorica je prikazala sronost kao morfoloku ovisnost koja ini sastavni dio sintaktike jezine sastavnice kako je razumijeva MTM. Takva analiza podrazumijevala je izvedbu: 1) ope strukture leksikonskoga unoska za nesrone imenice 2) opis odabranih leksikonskih unosaka za nesrone imenice 3) sintaktika i morfoloka ovisnosna pravila za atributnu domenu 4) sintaktika i morfoloka ovisnosna pravila za predikatnu domenu 5) sintaktika i morfoloka ovisnosna pravila za domenu odnosne zamjenice 6) formalna pravila kojima se povezuju gramatika i leksikon po uzoru na MTM. Svi su ovi podzadatci u preciznome opisu pojave nesronosti u hrvatskome izvedeni s pomou stroge formalnogramatike aparature primijenjene na sve uoene varijacije leksike grae kod koje se nesronost uope pojavljuje: imenice (mukoga roda ukljuujui kratice, enskoga i srednjega roda), te imenice koje prenose temeljno znaenje zbrojine. Upravo je ova posljednja kategorija iznimno zanimljiva i njezin opis, premda se temelji na zasadama ve poznatih autora (npr. Peti), predstavlja novum u rjeenju opisa sronosti i nesronosti zbirnih imenica. Takoer se nigdje u domaoj literaturu moe naii na ovako temeljito opisano ponaanje sloenih kratica u hrvatskome premda je uklopljeno u sredinji problem ovoga rada tj. opis nesronosti. U tome su smislu kratice iznimno bitne jer upuuju na zakljuke ija dalekosenost se s pravom protee i na uobiajene imenice. Peto poglavlje donosi konaan formalan opis nesronih imenica u hrvatskome jeziku za svaku od domena (atributa, predikata i zamjenice) kroz klasifikaciju na est uzoraka nesronosti i opis ponaanja imenica u svakom od njih. Takoer se definira struktura leksikonskoga unoska za nesrone imenice i u njoj se otvara kategorija AGR (tj. sronost) koja ulazi u igru tj. nadomjeta kategoriju broja i roda prema potrebi.

244 Struktura leksikonskoga unoska opisana je na formalan nain kao matrica osobinaatributa (feature-atribute matrix) poznata iz unifikacijskih gramatika kao to su LFG, HPSG itd. Svaki je od uzoraka oprimjeren i ponaanje je opisano u svakoj od domena. U estom se poglavlju osim zakljunih promiljanja iznose i perspektive budueg rada. Uporabivost ovisnosnogramatikoga pristupa opisu sintakse slavenskih jezika, pa time i hrvatskoga, vie ne treba posebno dokazivati (npr. istraivanja valentnosti hrvatskih glagola (Filipovi 1993), potom praku tektogramatiku teoriju koja je ve uspjeno primijenjena na opis hrvatskoga kod Vukovi (2007), itd.); ve je potrebno to prije izraditi ovisnosnu gramatiku hrvatskoga jezika kojom bi se znatno jednostavnije i uinkovitije mogao opisati itav niz sintaktikih pojava karakteristinih za jezike sa slobodnijim redom rijei u reenici. Ovaj rad predstavlja originalan korak u tom smjeru pokrivajui jednu od pojava u hrvatskoj sintaksi nesronost koja je poesto do sada predstavljala kamen spoticanja i slabo mjesto mnogih opisa.

Zakljuak i prijedlog
Pristupnica je pokazala suvereno poznavanje problematike sronosti i nesronosti, osobito s oita koje prua formalni ovisnosnogramatiki pristup Mel'ukove teorije MTM. Temeljito je prouila najnoviju literaturu iz toga podruja, te vlada metodologijom i formalnom aparaturom. Rad nije samo donio opu teorijsku obradbu problematike sronosti i nesronosti, ve je rezultirao izradom konkretnog i vrlo uinkovitog opisa te pojave u hrvatskome jeziku sa svim jezinoposebnim osobitostima koje bi mogle utjecati i na promjenu opelingvistike perspektive budui da su pronaeni hrvatski protuprimjeri kojima se uvrijeena hijerarhija nesronosti (Corbett 1983) u jednome svome dijelu redefinira. Teorijskim postavkama, analitikim pristupom, razraenom metodologijom i empirijskom potvrdom implementiranih teorijskih postavki ovaj rad ocjenjujemo kao cjelovit i izvoran znanstveni rad. Ovim radom ne samo da je iscrpno opisana problematika nesronosti u hrvatskome jeziku, ve je to zacijelo prvi takav sustavan i formalan opis uporabom teorije MTM za ikoji slavenski jezik uope.

245 Doktorska disertacija Sanje Fulgosi udovoljava svim zakonskim zahtjevima koji se na nju odnose i stoga molimo Fakultetsko vijee da prihvati ovu ocjenu i uputi pristupnicu na usmenu obranu disertacije. U Zagrebu, 5. studenoga 2007. Struno povjerenstvo: dr. sc. Marko Tadi, izv. prof. predsjednik povjerenstva dr. sc. Josip Sili, prof. em. lan povjerenstva dr. sc. Ranko Matasovi, red. prof. lan povjerenstva

246 Dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Dr. sc. Slobodan Uzelac, red. prof. Zagreb, 21. 10. 2007. Predmet: Doktorski rad mr. sc. Sinie Opia Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija - ocjena povjerenstva. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Zagreb, Ivana Luia 3

Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, na svojoj sjednici odranoj 28. lipnja 2007. godine, imenovalo je struno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (predsjednica), dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (lan) i dr. sc. Slobodan Uzelac, red. prof. Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u zagrebu (lan), za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sinie Opia Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija . Povjerenstvo je pregledalo doktorski rad te pristupniku uputilo neke primjedbe. Te je primjedbe pristupnik u konanoj verziji svog doktorskog rada velikim dijelom uvaio, nakon ega imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeu sljedee skupno IZVJEE Doktorski rad mr. sc. Sinie Opia Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija napisan je na ukupno 344 stranice. Od toga 299 stranica ini izvorni tekst s veim brojem numeriranih slikovnih prikaza i tablica, na 24 stranice je dan popis koritene literature s 323 bibliografskih jedinica (najvie na hrvatskom i engleskom jeziku /str. 300-323); pa slijede: Saetak (str.324-325) na hrvatskom jeziku i na engleskom jeziku (str. 326-327) i Prilozi (str. 328-344), u kojem se nalaze Upitnik za uitelje, Upitnik za uenike te ishodine tablice za provedenu kanoniko-korelacijsku analizu. Sadraj rada

Sadraj rada smisleno je podijeljen na osam veih tematskih poglavlja: 1. Uvod (str. 3-5); 2. Poremeaji u ponaanju uenika (str. 6-123), 3. Pedagoka prevencija (str. 124-198), 4. Empirijsko istraivanje (str. 199-201), 5. Metodologija istraivanja (str.202-206), 6. Rezultati istraivanja (str. 207-259), 7.Verifikacija hipoteza i

247 zakljuci (str. 260-266), 8. Razrada modela pedagoke aktivno-motivirajue supstitucije poremeaja u ponaanju (str. 267-299).

U Uvodu (str. 3-5) autor naglaava potrebu aktivnijeg usmjeravanja pedagogije prema novim znanstvenim izazovima, meu kojima istie potrebu izuavanja pojave poremeaja u ponaanju djece u kolskoj praksi. Istiui multidisciplinarnost ovog podruja autor istie potrebu da se ovaj problem i u pedagokoj teoriji i praksi obrauje kao nedjeljivo jedinstvo pojavnih oblika, njihovih uzroka i pedagoke prevencije jer, po njegovom miljenju, samo se takvim pristupom moe unaprijediti pedagoku teoriju i praksu te razraditi uinkovite mjere pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju uenika.

U drugom poglavlju (str. 6-123) su opisana 23 oblika poremeaja u ponaanju, i to oni koji se najee iskazuju u naim osnovnim kolama, te posebno za svaki od njih pedagoke mjere za spreavanje njegova javljanja, koje autor donosi pod podnaslovom Pedagoko-preventivni specifikum. Konzultirajui domau i stranu literaturu autor detaljno prikazuje sve relevantne spoznaje vezane uz svaki navedeni oblik poremeaja u ponaanju i njegovo spreavanje, kao i relevantna provedena istraivanja. Dani opisi ponaanja uenika s poremeajima u ponaanju i specifine pedagoke mjere prevencije mogu se koristiti u radu s dotinom populacijom u koli, kako za njihovo prepoznavanje tako i za koncipiranje specifinog odgojnoobrazovnog rada s njima. U ovom je poglavlju pozornost posveena i pojavi komorbiditeta, budui da je iskazivanje vie oblika poremeaja u ponaanju kod istog uenika esta pojava u praksi. Tree poglavlje (str. 124-198) nosi naslov Pedagoka prevencija i objedinjuje etiri potpoglavlja: Openito o prevenciji poremeaja u ponaanju (str. 124-137); Uloga kole i uitelja u pedagokoj prevenciji (str. 138-172); Suradnja obitelji, kole i lokalne zajednice u svrhu prevencije (str. 173-181) i Pedagoka prevencija kroz alternativne ideje i kole (str. 182198). Ovom je poglavlju autor posvetio posebnu pozornost. Prevenciju poremeaja u ponaanju odreuje kao primjenu raznih (pedagokih) metoda i postupaka kojima se nastoji sprijeiti pojava iskazivanja raznih

248 oblika poremeaja u ponaanju te tretmanski djelovati na one koji ve iskazuju poremeaje (str. 124), a u detaljnijoj razradi koja slijedi daje prikaze velikog broja spoznaja i istraivanja s tog podruja kao i strategija primjenjivih u naoj odgojnoobrazovnoj praksi i ispitivanja njihove uinkovitosti. U ovom se poglavlju naglaava uloga uitelja u provedbi uinkovite pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju, jer autor i u neprimjerenom ponaanju uitelja vidi jedan od moguih imbenika nastanka poremeaja u ponaanju kod uenika. S tim u svezi posebno se istie potreba da uitelj tijekom rada izlazi u susret potrebama djece, odreenim u duhu Glaserove teorije izbora i ideje kvalitetne kole. U spreavanju nastanka poremeaja u ponaanju uenika u koli velik znaaj daje ne samo suradnji izmeu obitelji i kole ve i lokalnoj zajednici, iju ulogu posebno razrauje, to je rijetko u naoj pedagokoj literaturi. Na kraju ovog poglavlja na zanimljiv nain opisuju se neke alternativne pedagoke ideje i kole te njihov doprinos u provedbi uinkovite pedagoke prevencije.

Sljedea 4 poglavlja (4. Empirijsko istraivanje /str. 199-201/, 5. Metodologija istraivanja /str. 202-206/, 6. Rezultati istraivanja /str. 207-259/, 7. Verifikacija hipoteza i zakljuci /str. 260-266/), odnose se na prikaz provedenog istraivanja i dobivenih rezultata. Problem koji se istrauje u empirijskom dijelu rada bio je istraiti jesu li uitelji osposobljeni za provedbu uinkovite prevencije poremeaja u ponaanju. (str 199), a cilj je rada odreen kao izuavanje mogunosti provedbe uinkovite pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju uenika osnovnih kola. (str. 199). S obzirom na taj problem i cilj istraivanja, postavljeno je 6 hipoteza: H1 - Rairenost poremeaja u ponaanju uenika petih i sedmih razreda osnovnih kola kree se izmeu 3-10 %; H2 Agresivnost (nasilje) je dominantni oblik poremeaja u ponaanju uenika osnovnih kola; H3 Temeljni uzrok iskazivanju poremeaja u ponaanju je obitelj uenika; H4 - Uitelji su nekompetentni za provedbu pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju, H5 Postoji povezanost izmeu oblika poremeaja u ponaanju i potrebe prevencije od strane kole i obitelji uenika i H6 Postoje razlike izmeu uenika petih i sedmih razreda s obzirom na iskazane oblike poremeaja u ponaanju te preventivne mjere (str. 201). Istraivanje je provedeno na namjernom uzorku od 56 uitelja /razrednika uenika 5. i 7. razreda iz 11 osnovnih kola Sisako-moslavake upanije. Pri odabiru kola

249 posebno se nastojalo kole odabrati tako da budu to bolji reprezent populacije (str. 205). Za potrebe istraivanja konstruirana su dva upitnika (Upitnik za uitelje i Upitnik za uenike) 5. i 7. razreda (a procjena je obuhvaala ukupno 1390 uenika. Dobiveni rezultati istraivanja analiziraju se na dvije razine: manifestnoj, pomou apsolutnih frekvencija i Hi kvadrat testa, te na latentnoj razini pomou multivarijatnih metoda obrada podataka: kanonika korelacijska analiza i diskriminativna analiza. Univarijatni pristup autor koristi za verifikaciju H1 H4, a multivarijatni za verifikaciju H5 i H6. U obradi podataka kod pojedinih hipoteza rezultati se prikazuju i s obzirom na neke razlike po spolu, dobi, kolskom uspjehu, evidentiranju u policiji, strukturi obitelji i materijalnom statusu obitelji uenika koji iskazuju poremeaje u ponaanju. Istraivanjem je potvrena H1 (Rairenost poremeaja u ponaanju uenika petih i sedmih razreda osnovnih kola koje su obuhvaene istraivanjem iznosi 5.76 %, jer je izdvojeno ukupno 80 uenika), H2 (agresivnost, a posebno fizika pokazala se kao dominantni oblik poremeaja u ponaanju); H3 (uitelji su prosudili da je u ak 75% sluajeva javljanja poremeaja u ponaanju uenika uzrok u obitelji) i H4 (67 % anketiranih uitelja izjavilo je da se ne osjeaju kompetentnim za provedbu pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju uenika). Nisu potvrene H5 (nije naena povezanost izmeu oblika poremeaja u ponaanju i potrebne prevencije od strane kole i obitelji uenika) i H6 (nije naena razlika izmeu uenika petih i sedmih razreda s obzirom na iskazivanje poremeaja u ponaanju i potrebne mjere pedagoke prevencije) . U posljednjem, 8. poglavlju koje nosi naslov Razrada modela pedagoke aktivnomotivirajue supstitucije poremeaja u ponaanju (str. 267-299) detaljno je razraen jedan model spreavanja i otklanjanja poremeaja u ponaanju uenika osnovne kole. Cilj je te pedagoke metode osposobiti uitelje, (ali i strune suradnike), da aktivno motiviraju uenike za odreene odgojno-obrazovne sadraje koji e ujedno postati supstitut njihovu neprilagoenu ponaanju. Metoda se osniva na prihvaenim naelima odgojno-obrazovnog rada koja pridonose stvaranju kole po mjeri uenika, odnosno omoguuju zadovoljenje uenikovih potreba, to predstavlja osnovu preventivnog djelovanja za iskazivanje poremeaja u ponaanju uenika. Poseban naglasak u metodi posveuje se prevenciji agresivnog ponaanja budui da je upravo taj oblik poremeaja u ponaanju dominantan u naim osnovnim kolama. Konceptualni prikaz metode (postulati), primjena metode (kronoloki koraci u primjeni) zasebni je doprinos primjeni specifinih postupaka rada s djecom koja iskazuju poremeaje u ponaanju. Osvrt na rad i ocjena rada Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Sinie Opia Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija. U svom doktorskom radu autor obrauje i istrauje jedno zanimljivo a u naoj pedagokoj literaturi dosta zanemareno podruje socijalne pedagogije: problem uenika s poremeajima u ponaanju i mogunosti primjerenog odgojno-obrazovnog rada s njima na preveniranju i suzbijanju takvih oblika ponaanja u osnovnoj koli. Pri

250 tome mu cilj nije samo utvrditi postojee stanje, ve na osnovi toga i razraditi jedan cjelovit pedagoki pristup suzbijanja takvog ponaanja u koli. Problem uenika s poremeajima u ponaanju esto je obraivan u suvremenoj strunoj i znanstvenoj literaturi. Meutim, ta je problematika u nas obraivana uglavnom u okviru rehabilitacijsko-edukacijske (donedavno, defektoloke) literature, dok je u pedagokoj literaturi bila dosta zanemarena. Zbog toga u pedagokoj literaturi u koncipiranju tog problema kao i njegovog suzbijanja ima jo puno nejasnoa i nepreciznosti, a vrlo malo provjeravanja pojedinih teorija o njihovom javljanju i suzbijanju u odgojno-obrazovnoj praksi. Doktorski rad mr. sc. Sinie Opia daje vrijedan doprinos cjelovitoj obradi ovog podruja u pedagokoj literaturi posebno stoga to ovoj problematici pristupa kao problemu kojim se treba baviti u okvitu redovnog odgojno-obrazovnog rada u koli.

Drugi je nedostatak postojee literature s tog podruja da se najee pojavni oblici takvog ponaanja, njihovi uzroci i pedagoka prevencija obrauju odvojeno jedno od drugog, to oteava dobivanje cjelovitog uvida u njihovu neraskidivu povezanost i meusobnu uvjetovanost. U svom doktorskom radu autor u potpunosti izbjegava takav pristup, te se opredjeljuje za jedan specifian pogled na poremeaje u ponaanju: na sagledavanje njegovih pojavnih oblika, uzroka i pedagokog djelovanja na njihovu suzbijanju kao neraskidive cjeline. Ve u poetnim dijelovima rada istie da e termin poremeaj u ponaanju koristiti kao terminus tehnicus za fenomenologiju, etiologiju i pedagoku prevenciju (str.3) ove pojave, te to podruje kasnije u cjelom radu obrauje kao jedinstven, meusobno kauzalno isprepleten fenomen.

251 Koncipiranjem sadraja svog rada u kome ide od detaljne teorijske razrade pojedinih pojavnih oblika poremeaja u ponaanju (obrauje ih ukupno 23, tj. sve one koji se veu uz vie razrede osnovne kole), preko detaljne razrade uobiajenih naina pedagoke prevencije i provedbe istraivanja (istraivanje uestalosti javljanja tog problema u viim razredima nae osnovne kole, nekih znaajki djece koja iskazuju takvo ponaanje i njihovih obitelji, te osposobljenosti nastavnika za uinkovitu prevenciju takvog ponaanja), do razrade jednog cjelovitog modela prevencije poremeaja u ponaanju primjenjivog u koli, pristupnik ini za pedagogiju znaajan odmak od pozitivistikog pristupa konstatiranju postojeeg stanja. On u radu pokazuje dobro poznavanje teorijsko-pedagokih spoznaja kao i suvremenih istraivanja tog podruja relevantnih za predmet njegovog prouavanja. Kao posebno vrijedno u teorijskoj obradi problema izdvajamo to to je autor podruja koja obrauje digao na razinu preglednog rada u kojem daje puno sustavno obraenih informacija. Svako je podruje objedinjeno i strukturirano na doktorskom radu primjeren nain, pri emu je kontinuirano prisutno autorovo poznavanje problematike kojom se bavi, literature koja to podruje obrauje, kao i njegov originalni autorski doprinos nekim novijim nainima razmiljanja o tom podruju. To se posebice odnosi na njegovo nastojanje da se kontekst pojavnih oblika poremeaja u ponaanju ne dijeli od konteksta njihova suzbijanja: autor u prikazu pojedinih pojavnih oblika poremeaja u ponaanju odmah govori i o specifinom pedagokom pristupu njihovom suzbijanju i otklanjanju, to daje dodatnu vrijednost ostvarivanju pragmatikog cilja ovog rada.

Postavljenom problemu istraivanja autor je priao, u nas dosta estim u izradama doktorskih radova, - strogo kvantitativnim pristupom, to povjerenstvo ocjenjuje kao primjereno naravi problema kojim se bavi. Problem svog istraivanja smjeta u prostor u kome postoji malo slinih istraivanja a velika potreba kako znanosti tako i pedagoke prakse za njima. Anketnim upitnikom prikupio je niz podataka relevantnih za postavljeni problem istraivanja i postavljene hipoteze, o obradio ih na odgovarajui nain te u zakljucima koje je na osnovu njih formirao, dao niz podataka

252 koji predstavljaju originalan doprinos podruju socijalne pedagogije i posebno problematici poremeaja u ponaanju. Uz to, kao posebno znaajan doprinos ovog rada tom podruju i openito podruju pedagogije istiemo to to na osnovi podataka iz literature i podataka dobivenih provedenim istraivanjem autor razrauje jedan cjelovit model odgovarajueg odgojno-obrazovnog djelovanja na spreavanju javljanja poremeaja u ponaanju primjenjiv u naim kolama, ija evaluacija moe postati predmetom daljnjih provjeravanja i istraivanja. Iako povjerenstvo smatra da doktorski rad mr. sc. Sinie Opia zadovoljava propisane kriterije za pozitivnu ocjenu, ipak je potrebno ukazati i na neke njegove manjkavosti. To se posebno odnosi na u radu prisutne nejasnoe oko provedene obrade podataka i postavljenih hipoteza. Autor je mogao razraditi i neke pothipoteze, jer ovako provedena obrada podataka prelazi granice onoga to trae postavljene hipoteze. Nadalje, obrada podataka koja se provodila za verificiranje pojedinih hipoteza mogla se jasnije odijeliti odgovarajuim podnaslovima, jer bez toga je oteano praenje rada. Zakljuci ponegdje prelaze granicu provedene obrade podataka, to moe biti predmetom razgovora na obrani. Uz to, rad je mogao malo vie biti pisan u duhu hrvatskog knjievnog jezika. Pojedini dijelovi rada pisani su dosta tekim meta jezikom, s puno pleonazama, ali to ne umanjuje njegovu razumljivost. I konano, rad se moda mogao i neto bolje grafiki urediti (grafiki prikazi u boji, bolje smjetanje slika i tablica kako ih se ne bi rezalo pri prelascima na drugu stranicu teksta, ujednai pisanje pojedinih naslova i podnaslova, bolja distinkcija slika i tablica). No, po, miljenju povjerenstva, sve te manjkavosti ne umanjuju ve istaknutu vrijednost rada i pristupnikov osobni znanstveni doprinos. Na kraju je mogue zakljuiti da je autor u radu pokazao detaljno poznavanje problematike kojom se bavi, da je problem svog istraivanja formirao sustavno, u prostoru gdje jo postoji izraena potreba za takvim istraivanjima, da je istraivanje proveo na nain koji pokazuje njegovo poznavanje odgovarajue metodologije istraivanja. Provedeno je istraivanje rezultiralo nizom vrijednih spoznaja iz podruja uestalosti javljanja poremeaja u ponaanju u viim razredima osnovne kole, njihovim pojavnim oblicima te mogunostima njihova spreavanja i suzbijanja, koje bogate postojeu pedagoku teoriju ali i koje je mogue izravno koristiti i u unapreivanju odgojno-obrazovnog rada u koli, to ocjenjujemo znanstvenim doprinosom podruju u kome je rad raen. Uz to, kao izravan znanstveni doprinos ovog rada istiemo otvaranje mogunosti drukijeg pristupa mijenjanju odgojne prakse u naim kolama koja proizlazi iz modela spreavanja javljanja poremeaja u ponaanju koji je mr. sc. Sinia Opi u radu razradio.

253

Zbog svega toga ocjenjujemo da ovaj doktorski rad predstavlja znaajan znanstveni doprinos sistematskoj pedagogiji (posebno podruju socijalne pedagogije) .

Prijedlog Na osnovu iznesenog u ovom izvjeu povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati nau pozitivnu ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sinie Opia Poremeaji u ponaanju uenika osnovne kole: pojava, uzroci, oblici i pedagoka prevencija i da pristupniku odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

Struno povjerenstvo: 1. Dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof. - predsjednica --------------------------------------------2. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof., lan -------------------------------------------3. Dr. sc. Slobodan Uzelac, red. prof., lan --------------------------------------------

254 dr. sc. Sanja Cvetni, izv. prof., predsjednica dr. sc. Vladimir Markovi, red. prof. u mirovini, lan dr. sc. Radoslav Tomi, red. prof., lan Fakultetskome vijeu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Predmet: ocjena doktorske disertacije Dubravke Botice Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici odranoj 28. rujna 2007. imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Dubravke Botice pod naslovom etverolisne crkve u srednjoj Europi problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljea . Na temelju donesene odluke i zakonskih odredbi podnosimo Vijeu sljedei skupni: IZVJETAJ Doktorska disertacija Dubravke Botice etverolisne crkve u srednjoj Europi problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljea obuhvaa 418 stranica teksta i 150 stranica slikovnih priloga. Tekst je podijeljen u sedam poglavlja, a slijede ih opseni Katalog, Arhivski izvori i literatura, te saetci na hrvatskom i njemakom, kljune rijei i ivotopis doktorandice. U Uvodu kandidatkinja odreuje temu disertacije crkve etverolisnoga tipa i omeuje podruje u kojem ih je istraila (jugoistoni dio srednje Europe). Osvre se na dosadanja istraivanja i odreuje opseg razmotrenoga korpusa u Hrvatskoj i tajerskoj. U uvodnom dijelu nadalje odreuje cilj istraivanja: analizom tlocrtnih i prostornih znaajki provjeriti pripada li doista pojedina graevina etverolisnom tipu, promotriti taj tip centralnih crkava kasnobaroknoga razdoblja u kontekstu pojave oktogona i ovala u arhitekturi XVIII. stoljea, potom odrediti podrijetlo etverolisnoga tipa, razmotriti ulogu naruitelja u irenju tipa te na posljetku identificirati varijacije centralnoga tipa u crkvama kasnoga baroka. Na kraju prvoga poglavlja skicira povijesni okvir XVII. i XVIII. stoljea i odreuje jugoistoni dio srednje Europe kao jedinstvenu umjetniku regiju, i istie ulogu t. zv. Austrotalijana, odnosno umjetnika i umjetnikih radionica koji prenose utjecaje iz sjevernotalijanske arhitekture u srednjoeuropsku umjetnost. U drugom poglavlju definira (u irem okviru centralnoga tipa) etverolisni tip graevine XVIII. stoljea, koji je tako nazvan po bonim kapelama koje djeluju kao prema van potisnute stranice broda i tvore djetelinasti etverolisni oblik u tlocrtu broda i kapela. etverolist prepoznaje kao tip grkoga kria, odnosno kao kasnobaroknu varijantu krinoga tlocrta s krakovima zaobljenih uglova i pojanjava da termin etverolist nije najprecizniji, jer bi bolje bilo nazvati ga tipom crkve s brodom i kapelama na etverolisnom tlocrtu, ali je prihvaen u literaturi, pa ga zadrava. Usporeuje crkve s trolisnim zavretkom i objanjava razloge zbog kojih ih je ukljuila u istraivanje (predstavljaju varijantu krinog tlocrta). Kandidatkinja pokazuje osobitu analitinost i preciznost u detaljnijem objanjenju spomenutih kratkih odreenja na primjeru crkve sv. Ladislava u Pokupskom. Odabire ju jer predstavlja najraniji primjer etverolisnoga tipa u zrelom obliku na jugoistoku Europe (1736.-39.). Osobito naglaava vanost razdiobe na travej broda i bone kapele, ali i princip slaganja prostornih jedinica u etverolisnoj crkvi na nain da je prostorno

255 djelovanje kapela svedeno na nadopunu i proirenje broda. Istie razliku izmeu jednostavnosti u oblikovanju vanjskoga izgleda u odnosu na interijer, sceninost unutranjosti ostvarenu pojedinim elementima arhitektonske profilacije, te osobitu vanost svoenoga slavoluka izmeu broda i svetita za doivljaju prostorne cjeline etverolisne crkve. Na temelju identificiranih znaajki tipa opisuje i ostale crkve etverolisnog tipa u jugoistonoj Europi. Tree poglavlje (Porijeklo etverolisnog tipa i tipologija centralnih crkava ) prati dolazak centralnoga tipa graevina u srednjoj Europi. Dubravka Botica podsjea da je Panteon u renesansi idealizirani antiki uzor centralne graevine posveen Bogorodici (Sta Maria Rotunda) te da je stoga postao uzorom marijanskih, a potom i drugih crkava diljem Europe. Predloak je esto bio slobodno tumaen jer su informacije o njemu graditelji su imali tek preko grafika. Razvijeniji tip crkava s trolisnim zakljukom s kojima u tajerskoj (J. Schmerlaib, upna crkva u Gabersdorfu, 1693.) i Hrvatskoj (zavjetna kapela Majke Boje alosne na rjeici Korukoj kraj Krievaca, 1725.) zapoinje razdoblje zreloga baroka ima arhitektonski uzor u ranobaroknoj katedrali u Salzburgu (S. Solari), a simboliku vrijednost (i popularnost) tipa doktorandica pronalazi u autoritetu sredinje crkve Rimokatolike crkve, odnosno u slavnim rjeenjima Michelangelova svetita i Madernina broda crkve sv. Petra u Rimu. U nastavku Dubravka Botica jasno razluuje centralne crkve XVII. i XVIII. stoljea, prve kao jednoprostorne, a kasnobarokne kao spoj dvaju centralnih prostora po dubinskoj osi (broda i svetita) te posebno razmatra pojedine teze o podrijetlu etverolista koje su se javile u dosadanjim istraivanjima. Nakon pomne analize i uvida u suvremenu literaturu odbacuje i tezu o ekom podrijetlu (arhitekt Ch. Dientzenhofer i njegov sin K. I. Dientzenhofer), kao i onu o podrijetlu u bekoj arhitekturi, tonije u Hildebrandtovoj crkvi pijarista Maria Treu. Analizira primjere koji su do sada navoeni u potporu spomenutih teza, i usporeujui s uspostavljenim znaajkama etverolisnoga tipa dolazi do zakljuka da ih se ne moe promatrati kao etveroliste. Podrijetlo tipa identificira u crkvama Austrotalijana Carla Antonia Carlonea u Vcklabrucku (Gornja Austrija) i Laxenburgu kraj Bea. U tome je postupku Dubravka Botica pomno ispitala sva dosadanja atributivna i stilska odreenja dviju austrijskih crkava prema literaturi i na temelju vlastitih analiza, a potom i komparacije drugih centralnih crkava u opusu C. A. Carlonea. Uvjerljivo ih je odredila kao poetak etverolista na srednjoeuropskome podruju. U objanjenju Dubravka Botica naglaava simboliku ulogu koji je pojedini tip crkvene graevine dobio nakon Tridentskoga sabora (1545.-63), osobito nakon traktata milanskoga biskupa, sv. Karla Boromejskoga, koji naglaava krini tlocrt kao primjeren crkvenoj gradnji. Kandidatkinja istie jo jednu pojavu vanu za lombardsku arhitekturu: sintezu prostornih oblika i tlocrtno i kroz arhitektonsku artikulaciju u djelima lombardskoga arhitekta F. M. Ricchina, to u rimsku arhitekturu donosi tek F. Borromini. S obzirom na lombardsko podrijetlo C. A. Carlonea, i na djela koja svjedoe o iskustvu arhitektonskih tipova razvijenih u Lombardiji, Dubravka Botica pribliava autora novoga, etverolisnoga tipa crkve u Pokupskom krugu radionice obitelji Carlone u Grazu i njezinih suradnika, istiui J. G. Stengga. U poglavlju koje slijedi (Crkve etverolisnog tipa u Hrvatskoj i tajerskoj: promjene u graevinama i pitanje autora) pripisuje tukaturu u unutranjosti crkve u Pokupskom krugu J. K. Androya iz Graza. Na taj nain, kroz atribuciju arhitekture Carloneovoj radionici i tukature krugu Androya, ali i kroz potvrde o ulozi tajerske prijestolnice Graza za graditeljsku i likovnu batinu, ona prua argumente za novo razumijevanje znaenja crkve sv. Ladislava u Pokupskom. Istie da upravo po njezinom uzoru nastaju kasnije crkve (Rogatec, Donja Kupina, Sladka Gora, Trki

256 Vrh, Eherhausen, sve oko 1750. godine) i za svaku analizira odstupanje od modela, ili pojedine varijacije, srodnost i razlike u arhitektonskoj dekoraciji, te verificira atribucije, osobito mariborskom graditelju J. Hofferu. U posljednjem dijelu posebno istie vanost ispravnoga koritenja atributivnih metoda i kritike primjene pojedinih injenica proizalih iz analize, ime potvruje istraivaki oprez i savjesnost izraene u iznoenju rezultata vlastitih istraivanja. Za sudbinu etverolisnoga tipa s kasnijem razdoblju, s odlikama kasnobaroknoga klasicizma istie kao prvi primjer upnu crkvu sv. Marte u iincu (1767.) i kao najvaniju promjenu uoava u dubini kapela koje postaju samo plitka bona proirenja broda te u simetrinom rasporedu prozora na zaravnjenom zidu bonih kapela. Uoene znaajke ponavljaju se u rjeenjima crkava sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi u Zagrabu, crkva u aini, Kupincu, Prilinu (70-te godine XVIII. stoljea). Doktorandica istie da je za tipoloku ujednaenost rjeenja u razdoblju jozefinizma znaajna djelatnost Hofbauamta, sredinjega ureda za izgradnju Habsburkoga Carstva, to uz esto koritenje zajednikih knjiga predloaka oteava identifikaciju pojedinih autora. Skromna inventivnost austrijskih arhitekata naglaava tim vie ulogu naruitelja, to Dubravka Botica obrauje u petom poglavlju (Naruitelji i izgradnja crkava etverolisnog tipa). Istie ulogu biskupa Jurja Branjuga za promociju aenja sv. Ladislava i odabir vrsnoga arhitekta za crkvu posveenu kralju-svecu, osnivau zagrebake biskupije, u Pokupskom. Posebno osvre na arhitektonske tipove kao nositelje poruka u baroknom razdoblju (simbolika centralnoga tipa, simbolika kupole, pojedinih motiva preuzetih iz visokih uzora) a etverolisni tip u Pokupskom u tom kontekstu odreuje kao simboliki spoj sakralnoga i vrhovne svjetovne vlasti. U estom poglavlju (Varijacije centralnog tipa u crkvama kasnog baroka) Dubravka Botica osvre se na rjeenja s brodom krinoga tlocrta te na oktogonalne i ovalne crkve kasnoga baroka, zaokruujui sudbinu centralnoga tipa od importa, irenja, pa sve do sudbine u dugom trajanju baroknih oblika do XIX. stoljea, sve to kao kontekst za bolje razumijevanje sredinje teme disertacije, etverolisnih crkava. U Zakljuku doktorandica naglaava da etverolist treba promatrati u obzoru srodnih pojava koritenja centralnih tlocrta u sakralnoj arhitekturi srednje Europe u XVIII. st. i saimlje svoja istraivanja o znaajkama tipa, podrijetlu, varijacijama i rairenosti. Katalog obuhvaa analize, kronologiju i dokumentaciju za trinaest etverolisnih crkava u Hrvatskoj i etiri u tajerskoj, te katalog est komparativnih primjera, istaknutih u prethodnim poglavljima. Autorica se u istraivanju koristila arhivskim dokumentima (protokoli kanonskih vizitacija), upnim spomenicama i relevantnom literaturom. Uvidom u disertaciju i na temelju navedenoga, Povjerenstvo daje sljedee Miljenje Doktorska disertacija Dubravke Botice etverolisne crkve u srednjoj Europi problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljea pisana je na osnovu opsenoga terenskoga uvida u obraeni materijal, s temeljitim poznavanjem grae koju obrauje, strune i teorijske literature te komparativnih primjera. U odnosu na temu, rad je izloen na primjeren nain, sustavan je u organizaciji i iznimno pregledan. Kandidatkinja je pokazala temeljitost u arhivskom i terenskom istraivanju, znanstveni oprez, kritinost, sposobnost atribucije i povezivanja rezultata istraivanja uz pomo drugih povijesno-umjetnikih metoda (ikonografija) i drugih disciplina

257 (povijest). Skupinu etverolisnih crkava smjeta u iru panoramu europske barokne arhitekture. Uspjeno je provela organizaciju manjih skupina unutar tipa, te uspostavila i objasnila kronologiju etverolisnih crkava u srednjoj Europi i njihov odnos prema iroj pojavi centralnoga tipa. Znanstvenom obradom jednoga od stilski i tipoloki najrazvijenijih korpusa unutar sakralne arhitekture srednje Europe etverolisnih crkava iji se vani primjeri nalaze u Hrvatskoj, Dubravka Botica ostvarila je vaan pomak i u razumijevanju hrvatske batine, ali i u nainu bavljenja odreenim njezinim problemima. Naime, slijedei materijal ona je prela dananje politike granice i obuhvatila podruje tajerske u Sloveniji i u Austriji, ime je pridonijela pravilnu razumijevanju i prezentaciji problema tipa u arhitekturi, to ima veliku vanost ne samo za hrvatsku povijest umjetnosti, nego i za povijest arhitekture i baroknoga stila uope. S obzirom na uoene kvalitete rada i pokazanu suverenost u istraivanju i prezentaciji rezultata, Povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije, te da kandidatkinji mr. sc. Dubravki Botici odobri nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti iz podruja humanistikih znanosti (polje povijest umjetnosti). U Zagrebu, 16. listopada 2007. dr. sc. Sanja Cvetni, izv. prof., predsjednica dr. sc. Vladimir Markovi, red. prof. u mirovini lan dr. sc. Radoslav Tomi, red. prof., lan

258

Dr. sc. Zlatko Juri izv. profesor Filozofski fakultet, predsjednik Povjerenstva
Dr. sc. Zvonko Makovi izv. profesor Filozofski fakultet mentor - lan Povjerenstva Dr. sc. Irena Kraevac via znanstvena suradnica Institut za Povijest umjetnosti lan Povjerenstva Fakultetskom vijeu FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU PREDMET: ocjena disertacije mr. sc. Dragana DAMJANOVIA Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. srpnja 2007 imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Dragana Damjanovia pod naslovom AKOVAKA KATEDRALA. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeu slijedee S K U P N O I Z V J E E

Disertacija mr. sci. Dragana DAMJANOVIA pod naslovom AKOVAKA KATEDRALA sastoji iz dvije knjige. Prva knjiga se sastoji od 496 stranica teksta i 2633 biljeki. Druga knjiga se sastoji od 118 stranica teksta i 577 prateih biljeki; 19 stranica izvornih tekstova; 10 stranica priloga; 4 stranice kronologije, 15 stranica zakljuka; 5 stranica saetka; 6 stranica summary; 40 stranica popisa literature i 1 stranice popisa arhivskih izvora; 1 stranice zahvale; 1 stranice autorovog ivotopisa; 1 stranice kljunih rijei; 290 stranica ilustracija. Disertacija je strukturirana u 25 velikih cjelina s prateim saetkom, literaturom i popisom arhivskih izvora. (1) U Uvodu autor jasno postavlja tezu disertacije: prouavanje akovake katedrale koja predstavlja najveu sakralnu novogradnju hrvatskog historicizma i jedne od najznaajnijih sakralnih graevina Srednje Europe u XIX stoljeu. Na primjeru akovake katedrale mogu se objasniti kljuni problemi sakralne umjetnosti XIX stoljea: transformacija sakralnih gradnji u nacionalne spomenike; openito pitanje nacionalnog duha u umjetnosti, odnos izmeu crkvenog namjetaja i unutranjeg arhitektonskog prostora, do istraivanja odnosa izmeu povijesnih utjecaja i arhitektove kreativnosti u arhitektonskoj kompoziciji. (2) U poglavlju Obrazloenje teme i metodologije rada precizno se odreuje glavna tema, vremenske granice i primijenjena metodologija istraivanja. Velika arhivska istraivanja su obavljena u: Dijecezanskom arhivu u akovu, Hrvatskom dravnom arhivu, Arhivu Hazu, i bekim arhivima. Arhivski podaci su komparirani i popraeni istraivanjem suvremene zagrebake i beke periodike. U konanici sve je paljivo provjereno istraivanjem postojee katedrale. U istraivanju akovake katedrale zapoelo se s iscrpnom kronolokom rekonstrukcijom nastanka od prvotnih ideja do konane gradnje. Analizira se arhitektonska kompozicija i oblikovanje idejnih

259 projekata i komparira se izvedeno ostvarenje sa suvremenim arhitektonskim ostvarenjima u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj monarhiji. U komparativnoj analizi su se koristili rezultati istraivanja Renate Wagner-Rieger i suvremenih hrvatskih, austrijskih i njemakih povjesniara umjetnosti. (3) Poglavlje Prve akovake katedrale je organizirano u 9 podpoglavlja. Na osnovu poznatih povijesnih istraivanja autor raspravlja o poecima povijesti akova kao biskupskog sredita u srednjem vijeku. Prouavanje srednjevjekovne katedralne crkve se temelji na posrednim izvorima koji ne daju detaljnije informacije tko ju je i kada sagradio, te kako je ona izgledala. Novija povijesna istraivanja prebacuju gradnju katedrale u etrdesete godine XIV stoljea. O arhitektonskoj kompoziciji katedrale moe se napraviti fragmentarna slika kombiniranjem arhivskih i grafikih izvora s arheolokim istraivanjima. Dio autora tvrdi kako je crkva bila sagraena u romanikom stilu, dok naeni fragmenti arhitektonske opreme i dananji biskupski oratorij (jedini sauvani ostatak srednjevjekovne crkve) svjedoe kako se radilo o gotikoj graevini. Nakon uspostave osmanske vlasti potpuno se promijenio poloaj Bosanske biskupije i akova. Formalno titularno imenovanje biskupa se nastavlja tijekom trajanja turske vlasti nad Slavonijom, iako su rijetki biskupi mogli ivjeti ili upravljati biskupijom. Srednjevjekovna katedrala nije vjerojatno jako stradala pri zauzimanju Slavonije jer je bila bez krova ali sauvanih zidova o emu svjedoe pisani izvori iz XVII stoljea i grafiki prikaz akova izraen neposredno nakon oslobaanja od Osmanske vlasti. U prvoj polovici i sredini XVIII stoljea poloaj Bosansko-akovake biskupije je bio izuzetno teak jer su veliki dijelovi Slavonije bili pod upravom susjednih biskupija (Zagrebake, Peuke, Ostrogonske, Srijemske). Biskupija je upravljala preostalim malenim dijelom koji je bio izuzetno rijetko naseljen sa samo etiri upe. Za vrijeme biskupa Josipa olnia osnovane su jo 4 nove upei obavljena je prva kanonska vizitacija, izgraen je biskupski dvor i zapoeli pregovori o ujedinjenju s srijemskom biskupijom. Na osnovu bule pape Klementa od 7. srpnja 1773 provedeno je ujedinjenje Bosansko-akovake i Srijemske biskupije zbog racionalizacije u organizaciji crkve. Ujedinjenjem akovako-bosansko-srijemski biskupi su dobili neposrednu vezu s apostolskim naslijeem jer se vjerovala da je sv. Petar utemeljio biskupiju u Sirmiju. Arhivske vijesti o katedrali i graditeljskim intervencijama su dosta fragmentarne, a vrlo esto nejasne i kontradiktorne, zato je nemogue izvesti posve sigurne zakljuke. Biskup Juraj Patai je iskoristio vjerojatno sauvane zidove srednjevjekovne tvrave za probijanje prozora, dogradio je sakristiju katedralne crkve i drveni toranj za tri zvona. Biskup Josip olni je unio glavninu baroknog inventara u katedralu koji je postojao sve do ruenja 1880. godine. Arhitektonski izgled barokne akovake katedrale je poznat samo iz turih slikovnih izvora. Katedrala je bila pravokutno izduena graevina s odvojenim zvonikom smjetenim sa sjeverne strane biskupskog dvora. U razdoblju od 1753. do 1763. godine biskup Josip olni na biskupskom dvoru podie dananje ulino, odnosno istono barokno glavno krilo. Biskup Karlo Raffay je dogradio 1821-1822. godine dananje juno krilo a krajem 1890-tih godina podie biskupski park. Kompleks barokne katedrale je sruen od 1866. do 1881. a svi barokni oltari dani 1880. su franjevakom samostanu u Tolisi nedaleko Oraja, nakon ega im se gubi svaki trag. Devet vratiju i stare hrastove klupe su prodane na drabi. (4) Poglavlje Planovi za izgradnju nove katedrale iz prve polovine 19. stoljea se sastoji od dva podpoglavlja. Nakon ujedinjenja srijemske i bosanske biskupije 1773. godine akovo postaje sjeditem vee i gospodarski snanije crkvene pokrajine. Zahvajujui jaoj materijalnoj podlozi razdoblje od imenovanja biskupa Mateja Krtice do biskupa Josipa Jurja Strossmayera obiljeava snaan razvoj akova i institucija

260 biskupije. Nakon obnove upravne vlasti katolika crkva je vratila sjedita crkvenih pokrajina vratila u mjesta u kojima su se nalazila u Srednjem vijeku. Izmijenjene geopolitike prilike, novi prometni i gospodarski pravci s vremenom su doveli do snanog razvoja gradova koji su gospodarskom snagom daleko nadjaali stara/nova sjedita nadbiskupija. Kako je jaala materijalna snaga gradova postojee stare crkve su se zamjenjivale novim baroknim i barokno-klasicistikim crkvama koje su veliinom, unutranjom opremom i kvalitetom arhitektonske kompozicije daleko nadmaivale katedralnu crkvu akovake biskupije. Od kraja XVIII i u prvoj polovici XIX stoljea traju nastojanja za izgradnjom nove katedralne crkve. Izraeno je najmanje pet projekata: jedan za biskupa Krtice (1773-1805); dva za biskupa Mandia (1806 i 1814); dva projekta za biskupa Raffaya (1818. i 1821.). Do sada su pronaeni: jedan projekt pripisan biskupu Krtici, jedan projekt biskupa Mandia, jedan projekt biskupa Raffaya koji je izradio Bartol Felbinger . Felbingerovo rjeenje se u velikoj mjeri oslanja na temivarsku katedralu arhitekta Emanuela Fischera von Ehrlacha. (5) Poglavlje Konteksti gradnje dananje akovake katedrale se sastoji od dva podpoglavlja. Autor detaljno obrazlae znaenje Rundbogenstila i Spitzbogenstila u srednjoeuropskoj sakralnoj arhitekturi prve polovine 19. stoljea. Obnova i dovrenje katedrale u Koelnu koja je bila najvea gotika crkva u Njemakoj je snano utjecalo na pojavu srednjoeuropske gotike u sakralnim gradnjama. Slijedei vaan utjecaj dolazio je iz engleske arhitekture gdje je gotika u sakralnim gradnjama dominirala od XVIII stoljea. Usprkos statusu svojevrsnog nacionalnog stila Spitzbogenstil odnosno gotika nije doivjela izrazitiji zamah u Njemakoj. U razdoblju od 1825 do 1855. arhitekturom Srednje Europe apsolutno dominira Rundbogenstil, koji e s vremenom postati sloeni stilski fenomen s brojnim lokalnim varijantama. Teorijsku podlogu napravio je Heinrich Huebsch, a praktino su ga primjenjivali Leo von Klenze i Friedrich Gaertner u Muenchenu, Heinrich Huebsch u Karlsruheu, Ludwig Persius i August Stueler u Berlinu. Autor je detaljno prikazao smjenjivanje stilova baroknog klasicizma, bidermajera i poetaka romantinog historicizma u arhitekturi Bea i Habsburke Monarhije u prvoj polovini 19. stoljea. Rudolf Eitelberger je napisao prve kritike klasicizma u programatskom tekstu o sakralnoj arhitekturi. Borba za uobliavanje novih ideja romantikog historicizma je istovremeno bila povezana s borbom protiv birokratiziranosti Metternichove dravne uprave i svemonosti dravnih inovnika Hofbaurata. Nasuprot inovnicima Hofbauratima koji proizvode rutinsku nekreativnu arhitekturu pojavili su se principi romantinog historicizma koji su arhitekturu doivljavali kao cjelovito umjetniko djelo Gesamtkunstwerk. Iscrpni ivotopis arhitekta Karla Roesnera popraen je prikazom arhitektonskog opusa u prvoj polovici i sredinom XIX stoljea. Tridesetih godina Roesner odlazi na izuzetno znaajno studijsko putovanje u Rim gdje uspostavlja dugogodinje i prijateljske odnose s slikarom Leopoldom Kupelwieserom. U irenju romantinog historicizma u Beu znaajnu ulogu odigrala je polemika i gradnja Altlechnerfelderske crkve i arhitektonsko djelovanje Karla Roesnera, Ludwiga Foerstera, Johanna Georga Muellera. Sredinom stoljea pojavljuju se prvi poeci visokog historicizma u djelu Heinricha Ferstela, Teophila Hansena, van der Nuella & Siccard von Siccardsburga. Rudolf Eitelberger u programatskom tekstu s poetka pedestih godina Roesnerovu crkvu u prakom predgrau Karlin spominje meu glavnim vjesnicima promjene u arhitekturi. U arhitektonskoj kompoziciji crkve arhitekt Roesner je prvi put primijenio prostranu romaniku trobrodnu baziliku s dva tornja postavljena na strani kora. (6) Poglavlje Karl Roesner i arhitektura akovake katedrale sastoji se od est podpoglavlja. U iscrpnom ivotopisu biskupa Josipa Jurja Strossmayera autor je objasnio osnovne kulturne utjecaje na formiranje biskupovih stavova o umjetnosti i

261 arhitekturi. Tijekom velikog putovanja 1853. godine po Srednjoj Europi biskup Strossmayer je vidio Roesnerove projekte za Karlinsku crkvu i vjerojatno se tada zapoelo pregovarati o izradi projekata za gradnju akovake crkve. Pod utjecajem katedrale u Bambergu vjerojatno je u meusobnom kontaktu biskupa i arhitekta odabrana romanika kao stil budue gradnje. Nakon potpisanog ugovora arhitekt Karl Roesner e izraditi etiri projekta: prvi iz 1854 (sauvan); drugi iz 1864.-1865. (dosada nije pronaen); trei iz 1865 (po kojem se izvodilo); etvrti projekt (izmjene i dopune treeg projekta). Iz dosada nepoznatih razloga nakon izrade prvog Roesnerovog projekta iz 1854, godine biskup je naruio nov projekt od graditelja Aleksandra Brdaria. Oba projekta su poslana na procjenu profesorima likovne akademije Svetog Luke u Rimu, koji su Roesnerov projekt ocijenili boljim od Brdarievog. Strossmayer je naruio drugi projekt koji je Roesner izradio izmeu 1864 1865. Drugi projekt nije sauvan i poznat je samo iz prepiske Roesner Strossmayer. Glavni problem bile su dimenzije graevine, koje su Strossmayer i Kaptol ocijenili megalomanskim. Prema Strossmayerovom prijedlogu projekt se trebao uskladiti veliinom s zagrebakom i peukom katedralom. Karl Roesner radi 1865 godine trei projekt po kojem e se katedrala izvoditi. Nakon prihvaanja projekta potpisan je ugovor s arhitektom sredinom travnja 1866. godine. Biskup Strossmayer je imao kljunu ulogu u postavljanju osnovnih odrednica u izboru stilskog rjeenja i prostornog ustrojstva budue katedrale ali je konano rjeenje arhitektonske kompozicije proizalo iz Roesnerovog arhitektonskog opusa i konteksta Rundbogenstila. Strossmayer je uvjetovao nekoliko osnovnih elemenata romaniku kao stil, kupola, kripta i tlocrt latinskog kria. U skladu s Durand-Huebsch arhitektonskim teorijama Roesner je temeljni oslonac za arhitektonsku kompoziciju naao u lombardskoj romanici, koja se najvie oituje u izboru graevnog materijala budue katadrale fasadna opeka s istaknutim kamenim elementima. Veliki utjecaj su imale rasprave i gradnja beke altlechnerfeldske crkve. U arhitektonskoj kompoziciji kupola akovake katedrale pripada u nesumnjivo najvee i najznaajnije kupole arhitekture historicizma u Austro-Ugarskoj monarhiji. Prema treem projektu zapoela je gradnja, ali su istovremeno zapoele izmjene i dopune koje su datirane u poetak 1867 kao etvrti projekt. Najvee izmjene su u zoni portala. Tijekom 1867-68 izmeu arhitekta i biskupa vodila se estoka rasprava od kojeg materijala e se izraditi masivni piloni kupole. Nedoumica je bila izmeu jeftinije opeke i skupljeg kamena. U konanici su izabrani kameni piloni zbog statike sigurnosti. (7) Poglavlje Roesnerovi pomagai i sustav upravljana na gradilitu se bavi detaljnim prikazom organizacije posla na gradilitu. Posebno je obraen doprinos dva voditelja gradnje Karla Klaussnera i Rudolfa Schwengbergera i kompliciran odnos s biskupom kao investitorom i Roesnerom kao projektantom. (8) Poglavlje Friedrich Schmidt i arhitektura akovake katedrale. Nakon iznenadne smrti arhitekta Karla Roesnera odmah se nametnuo problem nasljednika. Izbor novog arhitekta otegao se skoro godinu i pol dana jer je biskup Strossmayer bio zaokupljen crkvenom i svjetovnom politikom. Arhitekt Friedrich Schmidt je posredno vrlo rano doao u doticaj s dogaajima vezanim uz gradnju akovake katedrale. Za vrijeme Svjetske izlobe u Parizu 1867. F. Schmidt je bio lan meunarodnog irija i izbornik austrijske selekcije u koju je uvrten Roesnerov projekt za akovaku katedralu. Tijekom 1870 biskup Strossmayer boravi u Beu zbog politikih poslova ali istovremeno se susree s F. Schmidtom, kojeg definitivno izabire za novog arhitekta. Arhitekt F. Schmidt e ostaviti snaan peat u oblikovanju proelja akovake katedrale, a jo snaniji utjecaj je na unutranjost katedrale. U svim nedovrenim dijelovima Roesnerovog projekta F. Schmidt e intervenirati u

262 razliitom opsegu. Sve intervencije su obrazloene tenjom za jedinstvom stila i estetskim zakonima. U trenutku preuzimanja poslova na katedrali najveim dijelom je bila dovrena kupola, tornjevi do visine zavrnog vijenca, posve zavrene apside i donje dijelove zidova, te zavrene svodove osim dva traveja. Schmidt je oblikovno intervenirao u vanjsko oblikovanje kupole, vrhove tornjeva, glavnog zabata, veliki dio arhitektonske plastike u unutranjosti, bunare i stubita ispred crkve, preoblikovanje vanjskih kontrafora. (9) Poglavlje Schmidtov atelje i akovaka katedrala. Schmidt je promijenio nain upravljanja i voenja poslova graenja zbog jaeg nadzora nad razradom projekata i procesom gradnje. Svi suradnici su bili njegovi studenti. Karl Lauil je ostavio snaniji peat poetkom sedamdesetih godina a Hermann Bolle krajem sedamedesetih godina XIX stoljea. Kontakt izmeu biskupa Strossmayera i arhitekta H. Bollea je uspostavljen u sijenju 1876. godine u Rimu. Bolle je u razdoblju od 1876 do 1882. predstavljao Schmidta tijekom gradnje katedrale. Bolleovo usmjeravanje na poslove u Hrvatskoj je bio prvi korak prema preseljenju u Zagreb tijekom rujna-studenog 1879 koje je potaknuo Iso Krnjavi. Potpuno pouzdano utvrditi podjelu autorstva izmeu F. Schmidta i H. Bollea nije bilo mogue utvrditi. (10) Poglavlje Unutranja oprema katedrale se sastoji od 14 podpoglavlja koja se bave: glavnim oltarom, pobonim oltarima, orguljama, propovjedaonicama, biskupskim prijestoljem i kanonikim stolicama, klupama za puk, ispovjedaonicama, sitnom stolarijom, namjetajem sakristije, prozorima i vitrajima, vratima, liturgijskim posuem, lusterima i zvonima. Unutranjost Strossmayerove katedrale je najcjelovitiji i najosmiljeniji prostor hrvatskog historicizma. Postavljanje glavnog oltara u katedrali je meu najznaajnijim epizodama u povijesti izgradnje i unutranjeg ureenja. Stilsko rjeenje oltara je rezultat dugotrajnih rasprava izmeu biskupa Strossmayera, arhitekta Friedricha Schmidta, kanonika Nikole Voraka, Ise Krnjavoga i rimskih umjetnika Salvatore Zerija i Niccolo Consonija. Glavni oltar je izveden prema Schmidtovim projektima iz 1876. i pripada tipu ciborijskog ili baldahinskog oltara. Arhitekt Karl Roesner je izradio prvi iz 1854 i drugi iz 1867. projekt oltara. Prvi projekt je predviao postavljanje ciborija iznad glavnog oltara, to je bila znaajna novost u sakralnoj arhitekturi Monarhije. U drugom projektu bilo je predvieno postavljanje velikog oltara na kriitu i jo jednog oltara tabernakulskog tipa u dnu glavne apside. Tijekom 1872. F. Schmidt je predloio smjetanje oltara u dnu apside. Prema Schmidtovom miljenju Roesnerov projekt oltara ima svoje porijeklo iz njemako-francuske srednjevjekovne umjetnosti, dok bi primjereniji bio ciborijski oltar u talijansko-bizantskom stilu itave katedrale. Biskup Strossmayer je Schmidtov projekt oltara poslao na ocjenu kanoniku Voraku, arhitektima Sartiju i S. Zeriju i slikaru N. Consoniju koji su ga krajnje negativno ocijenili. Nakon duljih rasprava F. Schmidt je izradio drugi projekt oltara u rujnu 1874. koji je ponovo poslan u Rim na ocjenu. Nakon susreta biskupa i arhitekta u Beu u lipnju 1875 izraen je trei projekt za oltar koji je usklaen s biskupovim eljama. U konanom rjeenju nastao je najmonumentalniji ciborijski oltar u mjeavini romanike i gotike. Svi poslovi oko izrade detaljnih nacrta za glavne i ostale oltare su povjereni Hermanu Bolleu. Glavni oltar je postavljen na kriite glavnog i pobonih brodova. Rasprave o oltaru pokazuju temeljni problem razdoblja historicizma. Odnos izmeu historijske istine i kreativnosti projektanta. Biskup Strossmayer i arhitekt Schmidt slijede na razliite naine postulate vjernosti povijesnim stilovima visokog historicizma. Biskup je sklon doslovnom kopiranju povijesnih uzora a arhitektu su povijesni uzori polazite za reinterpretaciju. U skladu s crkvenim propisima i nazorima XIX stoljea u katedralu je postavljen glavni oltar i sedam pobonih: dva u bonim apsidama

263 transepta, dva u transeptu, dva u kapelama uz krajeve bonih brodova i jedan u kripti. Prema biskupovim zamislima niti jedan oltar nije postavljen u crkvene brodove niti prislonjen uz nosive stupove. Broj i ikonografija oltara nije dio jedinstvenog ikonografskog programa a konano rjeenje je posljedica i usklaivanja razliitih zamisli biskupa Strossmayera. S izradom projekata za pobone oltare ponovila se situacija pri izradi projekta za glavni oltar. Kanonik N. Vorak je nastojao ukljuiti rimske umjetnike a F. Schmit je nastojao provesti svoje zamisli kroz cijeli niz varijanti projekata za pobone oltare. H. Bolle je sudjelovao u izradi izvedbenih projekata. Bolle se zalagao za polikromiranje arhitektonskih okvira i kipova, dok je Strossmayer bio protiv. U konanici su lagano pozlaeni arhitektonski dijelovi oltara, i rubovi odjee na skulpturama, a najvei dio je ostavljen u prirodnoj boji kamena. Jedan od najveih i najskupljih dijelova unutranje opreme su velike orgulje koje su postavljene na koru iznad ulaznog prostora. Temeljni problem je bilo oblikovno rjeenje kuita i veliina instrumenta. Tijekom 1878 arhitekt F. Schmidt je izradio idejni projekt orgulja, dok je H. Bolle izradio izvedbeni projekt. Bekom stolaru Ignazu Kargeru je povjerena izvedba stolarskog kuita a bavarskoj tvrtki Steinmayer i sin iz Oettingena izvedba instrumenta. Orgulje su izgorile u poaru 1933 i zamijenjene su novim postavljenim 1936. godine. (11) Poglavlje Slikarstvo u akovakoj katedrali se sastoji od 4 podpoglavlja. Poglavlje o zidnom osliku strukturirano je tako da se najprije govori o figuralnom, a potom o dekorativnom osliku, a na kraju o majolikama na pr0oelju i oltarnim palam. Figuralni oslik je detaljnije obraen i jasno su naznaeni doprinosi pojedinih umjetnika: Friedricha Overbecka, Alexandera Maximilliana i Ludovica Seitza, Nicole Consonija i Achillea Ansiglionija. Od poetnih zamisli Strossmayer je planirao da se zidovi oslikaju freskama. Pod utjecajem Roesnera biskup se za svajet o ikonografskom programu obratio najuglednijem ivuem slikaru iz skupine nazarenaca Friedrichu Overbecku, koji je ponudio i izvedbu zidnog oslika. F. Overbeck je izradio osam kartona sa scenama iz ivota svetog Petra, zatim evaneliste za pandative kupole, crte Poklonstva kraljeva za jednu od apsida transepta, a djelomino zavrava i skicu Posljednjeg suda za glavnu apsidu. Izvedbu fresaka po Overbeckovim crteima i svih preostalih potrebnih slikarskih kompozicija u katedrali preuzimaju njegovi uenici rimski umjetnici njemakog porijekla Alexander Maximillian i Ludovico Seitz. Ugovor je potpisan 1870. ali izvedba fresaka zapoinje tek 1873. itraje do 1882. godine. Autor je detaljno obradio kronologiju nastanka fresaka i likovne osobine. Slikari A. i L. Seitz izveli su sve freske u unutranjosti akovake katedrale prema vlastitim crteima, osim dvije starozavjetne kompozicije u glavnom brodu koje su djelo Niccole Consonija i Achilea Ansiglionija. Zidni oslik unutranjosti akovake katedrale izveden je prema vrlo sloenom ikonografskom programu. Strossmayer je prvotno zamislio da se freskama prikae upliv Svete stolice na kranstvo u Junih Slavena. Friedrich Overbeck je sastavio posve drugaiji ikonografski program koji je gotovo u cijelosti izveden. U svetitu i transeptu crkve prikazane su scene iz Kristova, a u lunetama iz Petrova ivota. U glavnom brodu se nalaze prikazani starozavjetni prizori. Najvee freske izvedene su u apsidama: Poklonstvo kraljeva u lijevoj, Skidanje s kria/Oplakivanje Krista u desnoj apsidi transepta, te Krunjenje Bogorodice s prikazom Vojujue crkve Kristove u glavnoj apsidi. Autor je istaknuo ikonografsku zanimljivost kompozicije Poklonstva kraljeva koja jasno pokazuje politike stavove biskupa Strossmayera. Prema biskupovim zamislima akovaka katedrala je istovremeno sakralna graevina i nacionalni spomenik. Na fresci su uz ikonografski uobiajene likove prikazani i predstavnici pojedinih junoslavenskih naroda kako se klanjanju novoroenom Kristu.

264 Posebna potpoglavlja autor posveuje izradi i postavljanju majolika na zabatu glavnog proelja, te palama rimskog slikara Nicole Consonija koje u konanici nisu bile postavljene u katedrali. (12) Poglavlje Figuralna plastika u akovakoj katedrali sastoji se od 7 podpoglavlja. Autor je poglavlje o figuralnoj plastici podijelio na vie cjelina i u svakoj se govori o jednom od skulptora a zadnja cjelina je posveena analizi ikonografskog programa luneta. Najvea pozornost je posveena opusu Vatroslava Doneganija koji je izveo najvei dio figuralne plastika u akovakoj stolnoj crkvi. Donegani je bio istovremeno skulptor i nadziratelj izvedbe radova na katedrali od 1868 do 1876. V. Donegani je izradio sve skulpture za oltare, osim skulptura na oltaru Svetog Ilije koje su povjerene austrijskom kiparu Georgu Feursteinu. Kipar Ivan Redni nije ostavio velikog traga u skulpturalnoj opremi katedrale jer je izveo samo dva reljefa iznad ulaza u transepte. Reljefi Tome Wodikog i Alojzija Gangla obrauju se kratko, budui da ovi skulptori nisu realizirali velik broj radova za katedralu. Posebno je podpoglavlje posveeno reljefu kipara Rudolfa Valdeca na Strossmayerovom grobu u kripti katedrale. Individualni doprinos svih kipara autor je obradio kronoloki i analizom likovnih znaajki pojedinih djela. Poglavlje zavrava prikazom djelomino realiziranog ikonografskog programa luneta katedrale. (13) Poglavlje Tijek gradnje katedrale 1866 1870. Pregled tijeka gradnje podijeljen je prema vodeim arhitektima na Roesnerov i Schmidtov period. Poetak gradnje nije bio svean obiljeen i relativno je sloeno odrediti toan datum poetka radova. Nakon zavrenih probnih sondiranja iskop temelja zapoeo je 01. svibnja 1866. , to se smatra za poetak intenzivnijih radova na graenju katedrale. Iskop temelja pratilo je niz potekoa od slabe nosivosti tla do izbijanja podzemne vode, pa je priprema zemljita za temeljenje morala biti izvedena sa nabijanjem drvenih pilota do dubine nosivog tla. Arhitekt Roesner je zahtijevao preciznost zidarskih radova pa je dolo do sukoba s upraviteljem gradnje Karlom Klaussnerom, koji naputa gradnju. Prema naredbi biskupa Strossmayera osnovan je Crkveno graevni odbor zbog efikasnije graenja i bolje financijske kontrole izvoaa. U razdoblju od 1867 do 1870 tijek gradnje bio je vrlo dinamian i izalo se iz zone temelja i kripte i dolo se do zidanja zidova glavnog broda. Katedrala je posveena 1882. (14) Poglavlje Financijska podloga i koriteni materijali se sastoji od 2 podpoglavlja. Autor je precizno objasnio nain financiranja sloene i dugotrajne izgradnje akovake katedrale. Model financiranja je usporeen s nainom financiranja slinih crkvenih gradnji u Hrvatskoj i Europi. Na osnovi arhivskih istraivanja objanjeni su svi tehniki problemi nabave i odravanjem konstantne kvalitete proizvodnje graevnog materijala (kamen, drvo, opeka). Nabava kvalitetnog kamena u Slavoniji za izvedbu arhitektonske plastike predstavljat e najvei tehniki i financijski problem. Tijekom itave gradnje izvoene su probe otpornosti kamena i fasadne opeke na atmosferilije. U poetku je bilo dosta problema oko nabave kvalitetnog drva za pilotiranje i izradu krovne konstrukcije. U proizvodnji opeke su se javili problemi s postupkom proizvodnje i odravanjem konstantne kvalitete fasadne opeke. Vanu ulogu u odravanju kvalitete u proizvodnji fasadne opeke imao je arhitekt Roesner koji je budno pazio na kvalitetu oblika i boje. Konani rezultat je visokokvalitetna fasadna opeka koja je uspjeno izdrala djelovanje atmosferilija. (15) Poglavlje Iso Krnjavi i opremanje akovake katedrale se sastoji od 4 podpoglavlja. Prvi kolovani hrvatski povjesniar umjetnosti Iso Krnjavi je imao veliku ulogu u zadnjim fazama gradnje i opremanja akovake katedrale. U skladu sa svojim programom obnove umjetnosti u Hrvatskoj Krnjavi je nastojao to vei dio posla na oslikavanju i opremanju akovake katedrale preusmjeriti na slavenske i

265 hrvatske umjetnike ali prilino bezuspjeno. Vie uspjeha kod biskupa Strossmayera Krnjavi je imao u lobiranju za beki krug umjetnika koji su se esto sukobljavali s rimskim krugom umjetnika prilikom rada u akovu. Objavljenim tekstovima u zagrebakom i bekom tisku Krnjavi je odigrao veliku ulogu u irenju informacija o zbivanjima u akovu. (16) Poglavlje Josip Vanca i akovaka katedrala sastoji se od 4 podpoglavlja. Arhitekt Josip Vanca je sudjelovao u popravcima katedrale (rekonstrukciji krova i lanterne od 1886 do 1888). Prema autoru najvaniji doprinos J. Vancaa predstavlja restauracija ostataka srednjevjekovnog zida izmeu biskupskog dvora i stolne crkve. J. Vanca je jedan od koautora reprezentativne monografije o akovakoj katedrali objavljene 1900. (17) Poglavlje akovaka katedrala na izlobenim manifestacijama u drugoj polovini XIX stoljea sastoji se od 6 podpoglavlja. Detaljno su opisana i protumaena brojna izlaganja projekata i modela za akovaku katedralu na raznim umjetnikim i arhitektonskim izlobama u Monarhiji i Europi u drugoj polovici XIX stoljea. Najznaajnija izloba projekata akovake katedrale bila je svakako na etvrtoj svjetskoj izlobi iz 1867. u Parizu. Friedrich Schmidt je bio jedan od selektora u ocjenjivakoj poroti koja je izabrala predstavnike austrijskog odjela. Posebno je bio pohvaljen austrijski arhitektonski odjel i brojni kritiari su poeli pohvalno pisati o raanju nove jake arhitektonske kole. Njemaki i britanski arhitektonski kritiari su posebno pohvalili Roesnerov etvrti projekt akovake katedrale. (18) Poglavlje Povijesno umjetnika i arhitektonska kritika 19. st. i akovaka katedrala. Precizno i jasno su prikazana kritika razmiljanja vodeih bekih povjesniara umjetnosti, arhitekture i gradogradnje: Rudolfa Eitelbergera, Camilla Sittea, Ludwiga Hevesija koji su smatrali akovaku katedralu za jednu od vanijih crkava podignutih u drugoj polovici 19. stoljea. (19) Poglavlje akovaka katedrala kao predloak za druge graevine/stilski paralelna rjeenja u arhitekturi druge polovine 19. stoljea se sastoji od 8 podpoglavlja. Autor je komparativno obradio sakralne graevine iz druge polovice 19. stoljea koje pokazuju brojne paralele s akovakom katedralom u arhitektonskoj kompoziciji. U komparativnoj analizi je teko ustanoviti radi li se o sluajnim stilskim paralelnim rjeenjima nastalim kao odraz duha vremena ili su u procesu projektiranja projekti za akovaku katedralu posluili kao uzor. Za pojedine crkve u Hrvatskoj i u susjednoj Bosni bez sumnje se mogu ustanoviti utjecaji, no u sluaju inozemnim graevina autor je mnogo oprezniji. Posebno je zanimljiva crkva Svete Brigide u Geldropu u Nizozemskoj s obzirom na veliku slinost ove graevine s akovakom katedralom. (20) Poglavlje Nastajanje i djelovanje akovake katedralne radionice je posveeno autorom prouavanju utjecaja koji je katedrala imala na sakralnu umjetnost na podruju akovake biskupije. Poput slinih suvremenih gradnji i na akovakoj katedrali je oformljena katedralna radionica. Pojedini lanovi radionice: stolari Dragutin Turkovi i Ivan Tordinac, te dekorativni slikar Eduardo Petz ostali su u akovu i opremali, odnosno oslikavali crkve po Slavoniji, Srijemu i Bosni. (21) Poglavlje Fotografi akovake katedrale sastoji se od 3 podpoglavlja. Obraeni su fotografi iz vremena gradnje i neposrednog zavretka akovake katedrale. Do sada nisu pronaene fotografije iz vremena gradnje, iako arhivskih izvori jasno upuuju na cijeli niz fotografija. Prva serija od 4 fotografije iz 1882. koja je bar djelomino sauvana je djelo osjekog fotografa Georga Knittela. Kanonik Franjo Raki je lobirao da se posao fotografiranja povjeri zagrebakom fotografu

266 Ivanu Standlu. Nakon neuspjelih pregovora sa Standlom album fotografija je izradio 1890. karlovaki fotograf Hinko Krapek, koji je posluio popularizaciji katedrale. (22) Poglavlje akovaka katedrala u 20. stoljeu. Autor detaljno obrauje najvanija zbivanja za akovaku katedralu u 20. stoljeu poput: poara katedrale 1933. godine i obnove u narednih nekoliko godina; obnovu iz 1960-tih godina kada se obiljeavala stogodinjica poetka graenja. (23) Poglavlje Izvorni tekstovi. Autor donosi prijepise deset najvanijih arhivskih izvora vezanih za gradnju i opremanje akovake katedrale. (24) Poglavlje Prilozi. U prilozima su navedeni osnovni arhitektonski, umjetniki i tehniki podaci o graevini koji slue za snalaenje kroz tekst: dimenzije katedrale, pregled vodeeg graevnog osoblja u akovu, popis slikarskih i kiparskih radova u katedrali, popis kartona F. Overbecka za zidani oslik katedrale u akovu, usporedba planova za dovrenje i stvarne realizacije radova na katedrali te kronologija. U posljednjem poglavlju Zakljuak saeto je istaknuta sva sloenost istraivanja i interpretacije vrhunske kvalitete akovake katedrale. Sve prethodne rasprave i itav tijek gradnje govori o cjelokupnim prilikama u hrvatskom drutvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji u drugoj polovici XIX stoljea. Kompozicija disertacije je bila usmjerena na prikaz izgradnje i opremanja katedrale, komparativnu analizu stilskih karakteristika i tipolokog porijekla, uz istovremeni prikaz kulturolokog, povijesnog i materijalnog konteksta druge polovice XIX stoljea u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Katedrala je vrlo kompleksno vieslojno ostvarenje koje jasno pokazuje ideje biskupa J.J. Strossmayera o religioznoj umjetnosti, o kulturnom preporodu hrvatske nacije, o ulozi katolianstva i papinstva u kranskom svijetu i politike nazore o budunosti slavenskog juga. U povijesti srednjoeuropske arhitekture druge polovice XIX stoljea akovaka katedrala je izvanredno referentna toka jer u dosadanjoj povijesti nije doivjela znatnija razaranja, za razliku od veine suvremenih znaajnijih crkava po Austriji, Njemakoj ili Maarskoj koje su ili u potpunosti unitene ili su djelomino izgubile unutranju opremu u Drugom svjetskom ratu. akovaka katedrala je sagraena u relativno kratkom vremenskom razdoblju i u narednim razdobljima stjecajem povoljnih okolnosti nije se previe interveniralo u arhitektonsku kompoziciju i unutranju opremu i zato je rijetki sauvani primjer jednog izuzetno jedinstvenog stilskog koncepta to je rijetkost kod tako velikih graevina. Poglavlje Saetak je napravljeno na hrvatskom i engleskom jeziku. Poglavlje Literatura se sastoji od preciznog popisa: knjiga i lanaka objavljenih u asopisima; lanaka objavljenih u novinama i koritenih web stranica sa interneta. Poglavlje Arhivski izvori se sastoji do popisa koritenih fondova. Iako je pregledana golema koliina arhivske i novinske grae injenica da Dijecezanski arhiv i akovu nije do kraja sreen jami da e se zasigurno i u budunosti pronai jo pokoji projekt za katedralu, a nesumnjivo i neto dokumenata vezanih za njezinu izgradnju i opremanje. Veze koje je biskup Strossmayer odravao po cijeloj Europi jame da e se i u drugim europskim gradovima zasigurno nai neto od dokumentacije vezane za gradnju i opremanje katedrale.

267

Na temelju iznesenog u ovom izvjeu donosimo slijedeu O C J E N U

Disertacija mr. sc. Dragana DAMJANOVIA pod naslovom AKOVAKA KATEDRALA pokazuje zreli i samostalni pristup u primjeni metodologije znanstveno-istraivakog rada na specifinom i izuzetno znaajnom istraivanju procesa projektiranja, izgradnje i unutranjeg opremanja katedrale u akovu. Precizno su odreene vremenske granice istraivanja. Jasno je postavljena teza disertacije o akovakoj katedrali kao najveoj sakralnoj novogradnji hrvatskog historicizma i najznaajnijoj sakralnoj graevini srednje Europe u drugoj polovici XIX stoljea. Na primjeru akovake katedrale su objanjeni kljuni problemi srednjoeuropske arhitekture i umjetnosti u XIX stoljeu: transformacija monumentalnih sakralnih arhitektonskih kompozicija u nacionalne spomenike i odnos izmeu istraivanja povijesnih arhitektonskih ostvarenja i kreativnog doprinosa suvremenih arhitekata. Gospodin mr. sc. Dragan Damjanovi je u istraivakom procesu paljivo i temeljito prouio domau i europsku znanstvenu literaturu o istraivanom razdoblju, gdje izuzetno mjesto zauzima znanstvena i intelektualna posveta velikoj austrijskoj povjesniarki arhitekture dr. sc. Renate Wagner-Rieger. Cjelokupno istraivanje se zasniva na preciznom i kritikom prouavanju sauvane i dostupne goleme arhivske grae u hrvatskim i austrijskim dravnim i crkvenim arhivima. Kompleksnosti znanstvenog istraivanja doprinijelo je usporeivanje i nadopunjavanje obraenih arhivskih podataka sa iscrpnim prouavanjem suvremene dnevne periodike. Komparativno prouavanje je doprinijelo potpunom razumijevanju svih zbivanja tijekom projektiranja, izgradnje i opremanja akovake katedrale. Konani rezultat istraivanja je jasan, analitiki iscrpan i komparativno izvrsno obrazloen. Znanstveni rezultat disertacije je izuzetno uspjelo sustavno i simultano analitiko i komparativno sagledavanje vrlo sloenog i proturjenog postupka projektiranja; financijski, tehniki i organizaciono zahtjevnog procesa graenja uz jasan prikaz vizija biskupa J.J. Strossmayera; arhitektonskog doprinosa Karla Roesnera, Friedricha Schmidta i Hermanna Bollea; slikarskog doprinosa Friedricha Overbecka, A. M. i L. Seitza; skulpturalnog doprinosa Vatroslava Doneganija u stvaranju vrhunskog djela srednjoeuropskog visokog historicizma u Hrvatskoj. Posebna vrijednost znanstvenog rada to je vrlo jasno i dokumentirano objasnio cijeli niz dosada nerijeenih ali prisutnih povijesnih i teoretskih nedoumica u opusima pojedinih arhitekata, slikara i kipara koji su djelovali u drugoj polovici XIX stoljea u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj monarhiji. Gospodin mr. sc. Dragan Damjanovi je uspio kritikim prouavanjem i komparativnim vrednovanjem istovremeno odlino istraiti vrhunsko povijesnoumjetniko djelo, koje pripada u sam vrh nenapisane povijesti arhitekture XIX stoljea u Hrvatskoj, i postaviti vrlo visoke znanstveno-istraivake standarde za sva budua monografska istraivanja pojedinih arhitektonskih ostvarenja.

268 Na temelju izloenog predlaemo Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije gospodina mr. sc. Dragana Damjanovia pod naslovom AKOVAKA KATEDRALA i da je uputi na dalji postupak obrane. U Zagrebu, 05.11.2007. Izv. prof. dr. sc. Zlatko Juri dipl. ing. arh. predsjednik povjerenstva Izv. prof. dr. sc. Zvonko Makovi mentor - lan povjerenstva dr. sc. Irena Kraevac via znanstvena suradnica lan povjerenstva

269 Filozofski fakultet Ul. Ivana Luia 3 Zagreb

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskoga fakulteta odranoj 16.srpnja 2007 u Struno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr.sc. Leonide Kova pod naslovom Modernizam i autoportreti umjetnica 20.stoljea dajemo slijedei

IZVJETAJ Rad kandidatkinje obuhvaa 336 stranica teksta, 150 stranica ilustracija te brojne biljeke i opsean popis literature. Rije je o doista izvanrednoj doktorskoj disertaciji, kako po teorijskoj domiljatosti kandidatkinje, tako i po radu na neistraenom korpusu te po izvornosti zakljuaka. Osnovno pitanje ovoga rada je zato su sredinom dvadesetog stoljea tzv. samoreprezentacijski opusi odnosno autoportreti umjetnica iz prve polovine toga razdoblja takorei izbrisani iz povijesti moderne umjetnosti odnosno marginalizirani. To se pitanje ralanjuje na pojedine aspekte, tako na primjer na odreivanje utjecaja normativne heteroseksualnosti na nastanak pa onda i ocjenu radova onih umjetnica koje tu normativnost odbacuju. Kako bi nala utemeljeni odgovor na to pitanje Leonida Kova u prva tri poglavlja (Biljeke o modernizmu, Prostor, reprezentacija, stvarnost,Pogled, fotografija, stvarnost, poza) izlae teorijsko utemeljenje svojega pristupa. Kako slijedi iz osnovnoga pitanja , predmet istraivanja ne mogu biti samo radovi ve svi faktori koji tim radovima pripisuju ili oduzimaju status znaajnoga umjetnikoga djela. Za Leonidu Kova kljuni su faktori diskurs znanstvene discipline povijesti umjetnosti te diskurs kritike i teorije umjetnosti. U daljnjem koraku valja rei kako pristupnica te diskurzivne prakse tumai polazei od radova Michela Foucaulta pa je tako zanima kako se normativni diskurs povijesti umjetnosti povezuje s drugim normativnim diskursima. Leonida Kova se takoer oslanja na uvide psihoanalize, niz tzv.poststrukturalistikih autora a posebice feministike teorije reprezentacije. Znaaj je dio teze i izlaganje te kritika modernistikoga stava koji smatra reprezentaciju neutralnom i nezainteresiranom aktivnou i ne istrauje kako politike roda utjee na produkciju i recepciju umjetnosti. Nadalje veliku opanju posveuje teorijama oblikovanja subjektnosti i identiteta, teorijski u osloncu na Judith Butler ali uvijek i povjesniare umjetnosti i teoretiare na podruju vizualne kulture. Za njezin je rad takoer znaajna kritika teorija kulture, u razliitim varijantama od Adorna do Raymonda Williamsa. Pristupnica se suvereno kree u tom teorijskom okviru, obrazlaui pojmovne diferencijacije koje e rabiti u interpretaciji djela, od onih vezanih uz tzv. ideologiju modernizma do pojmova o histeriji razvijenih u psihijatrijskoj praksi. Njezino utemeljivanje teorijskog okvira nije redukcionistiko ili dogmatsko ve jasno ukazuje na proturjenosti i nejasnoe nekih teorijskih paradigmi: U tekstu koji naslovljujem Modernizam i autoportreti umjetnica 20.stoljea, u kojemu se bavim relacijama normativnih diskursa i

270 samoreprezentacijskih postupaka umjetnica 20.stoljea, bez obzira na njihovu pripadnost ili nepripadnost podruju visoke umjetnosti definiranome prema standardima kritikoga diskursa, pokuat u postupkom dekonstrukcije diskurzivnog prostora njihovih radova, dakle, forme, onoga kako je reeno , proitati to je to reeno. Kroz govor doprijeti do iskaza. Performativnoga, dakako. (str.22) U poglavljima koja slijede Leonida Kova obavlja viestruki posao: interpretira i revalorizira opus polazei od nesporazuma i zanemarivanja kojima je bio ispostavljen. etvrto poglavlje, Bte noire: pogled mimo perspektive posveeno je Nasti Rojc. To je poglavlje najvie povezano s prethodnim radovima u ovdanjoj zajednici istraivaa te se i tu pokazuje temeljitost pristupnice. Promjene u recepciji i valoriziranju te hrvatske umjetnice a naravno i promjene u njezinom samopredstavljanju izlau se paljivim prouavanjem raspoloive grae. Peto je poglavlje Retrogarda: s onu stranu Edipa poglavlje o autoportretima slikarice Romaine Brooks (1874-1970) naslikanima tijekom drugog i treeg desetljea dvadesetog vijeka. u ijoj se recepciji najjasnije pokazuje tzv. radikalna promjena ukusa zbog koje je izostavljena iz diskurzivno proizvedene povijesti umjetnosti. Tu se obrazlau i mehanizmi toga izostavljanja koje je u mnogome bilo naknadno, kada su ti mehanizmi ve postigli ideologijsku nevidljivost. Romaine Brooks je doista kontroverzni lik ne samo po svojoj odluci ignoriranja kubizma, fauvizma itd. u korist nastavljanja na elemente simbolizma i stvaranja politikih amblema (poznati Francuski kri iz 1914), prijateljevanjem s D'Annunziom ve po niz autoportreta i portreta u kojima Whistlerovska paradigma doivljava suptilnu i vieznanu transformaciju. esto poglavlje ,Avangarda : izmeu teksta i zrcala - dvostruki autoportret istrauje rad francuske fotografkinje i spisateljice Claude Cahun (pravo ime Lucy Schwob,1894-1954) . U njezinim radovima i radovima njezine partnerice Marcel Moore (zapravo Suzanne Malherbe) pitanje samoreprezentacije se uslonjava medijem fotografije i tekstualnom produkcijom. Cahun nije djelovala izolirano, prijateljevala je s Henri Michauxom, Robertom Desnosom, Andre Bretonom, Rene Crevelom i Georgesom Batailleom. Zajedno s Moore imala je veliku ulogu u francuskom pokretu otpora. Njezin je javni identitet obiljeen odbijanjem uobiajenih predodbi o rodu, seksualnosti pa i ljepoti. Rodno dvosmislena imena koja je koristila zajedno s Moore samo su dio njezinog subverzivnoga djelovanja koje se najjae izraava u androginosti njezinih autoporteta. Dvosmislenost koju smjera ujedno je i dovoenje u sumnju pouzdanosti fotografskog biljeenja a posebno se odvaja od nadrealistike erotizacije enskosti ukazujui na iroki raspon moguih enskih identiteta. Preuivana u mnogim povijestima nadrealizma, dana se priznaje kao prethodnica umjetnica kao to su Cindy Sherman i Nan Goldin. U nastavku, u sedmom i osmom poglavlju (Avangarda: Novovizijske konstrukcije i dekonstrukcije Nove ene te Avangarda: Optiki svjesni rezovi moderniteta) problematika postaje jo sloenija. Samoreprezentacija se pojavljuje s punom inovativnou. Florence Henri (1893-1982) fotografkinja je i slikarica, studirala je najprije kod Kurta Schwittersa, pa u Parizu kod Fernanda Legera, poslije je radila s Josefom Albersom u Bauhausu a s Laszlom Moholy-Nagy usavravala je fotografiju. Druila se s Germaine Krull, Man Rayom, Andre Kerteszom. Dakle, opet imamo potpunu ukljuenost u suvremena strujanja pa ipak njezini radovi, utemeljeni na opsenom

271 eksperimentiranju s ogledalima i prizmama, ostaje na margini. Samoreprezentacijski postupak, koji Florence Henri primjenjuje u Autoportretu iz 1928. godine nesvodiv je na tumaenje koje bi se temeljilo na identifikaciji socio-kulturnog fenomena Nova ena, odnosno inherentne mu retorike androginosti u smislu referencijalnoga polja te fotografije . Fotografska slika dodue biljei da fotografkinja doista nosu bubikopf i odreeni, tada moderni make-up, meutim (stereo)tip Nova ena, premda oznauje svojevrsnu distorziju predodbe gradske enstvenosti, tovie koketira s predodbom androginosti, kategoriju roda, kao temeljnu identifikacijsku odrednicu, ipak ostavlja netaknutom. Kao takav, tip Nove ene nastaje i opstaje unutra koordinata graanske heteronormativnosti, a te su koordinate, zadane edipovskom trijangulacijom, odnosno regulacijom elje upravo ono to Autoportret Florence Henri minira. Stoga nije sluajno da fotografkinja za temeljni motiv u postupku proizvodnje slike slike same sebe upravo bira ogledalo.prisjetimo se, Lacan zrcalni stadij shvaa kao poistovjeivanje ,tj.kao preobraaj koji se dogaa u subjektu koji usvaja sliku. Radosno usvajanje vlastite zrcalne slike na stupnju infansa pokazuje da se u jednoj egzemplarnoj situaciji oituje simbolika matrica u kojoj se ja sedimentira u prvobitnom obliku, prije nego to se objektivizira u dijalektici poistovjeivanja s drugim i prije no to mu jezik u univerzalijama uspostavi njegovu funkciju subjekta. (str.207,8)

Sjajna Hannah Hch (1889-1978) navodi pristupnicu na nove interpretacijske dosege. Fotomontae ove umjetnice u posljednjim su stoljeima postale veoma poznate, posebno tzv .Rez kuhinjskim noem DADA kroz poslednju vajmarsku epohu njemake kulture pivske trbuine . Pravei Dada lutke i izlaui ih na Dada-Messe na kojoj su se poput stranog tijela pojavile u kontekstu ekskuluzivno mukog buntovnikog saveza, Hannah Hch je ukazivala na tehnologiju proizvodnje enskosti i pozicioniranja te i takve enskosti unutar patrijarhalne strukture. ensko tijelo kao roba i feti oznaitelj muke elje u potroakom kapitalistikom sustavu, ostat e trajnim motivom u njezinom radu. (str.247,8) Nadrealistiki i dadaistiki kontekst prouen je u stanovitom ponavljanju i produbljivanju teorijske pripreme iz prvih poglavlja to je ujedno i priprema za deveto i deseto poglavlje Proizvodei sebe: Medicinska erotika te U umjetnosti snovi postaju stvarnost: Dimenzije stvarnosti. Tu istraivanje Leonide Kova dovodi problematiku do suvremene umjetnike prakse, posebice radova Orshi Drozdik i Katarzyne Kozyra. Orshi Drozdik je maarska umjetnica s velikom meunarodnom reputacijom, koja je od 1978. ivjela u Amsterdamu a kasnije u New Yorku. Koristi najrazliitije tehnike i materijale a i svjesno se oslanja na niz suvremenih teoretiara. Ovdje imamo posla s umjetnicom koja neprestano reflektira o temama koje pokreu ovaj doktorski rad, primjerice u seriji fotografija DistopiumInfinite, vezanu uz njezin fiktivni alter ego znanstvenicu Edith Simpson koja unosi ensko motrite u patrijarhalni znanstveni kontekst a naravno i u seriji Manufacturing the Self koja ukljuuje najrazliitija istraivanja, pa i model umjetniinog tijela na stolu za seciranje. Pristupnica je 2003. postavila izlobu Orshi Drozdik u Zagrebu.

272 U Zagrebu je izlagala i Katarzyna Kozyra iz Poljske , izazvavi ivahne rasprave sa svojim fotografijama golih tijela iz jedne maarske kupke . Njezin autoportret iz razdoblja teke bolesti , u travestiji Manetove Olimpije zaotreno izraava subverzivne namjera autoportreta koji su predmet ove radnje. U skromno nazvanom zavrnom poglavlju (Na mjestu zakljuka) Leonida Kova kritiki razmatra stanje nastalo kada su se imperativom politike korektnosti izlagake kvote promijenile pa je zastupljenost umjetnica posvuda gotova podjednaka mukoj. Kovaeva smatra da se politiki korektnom kvotom pitanje diskurzivne konstrukcije roda implicitno proglaava bespredmetnim a da nije obavljen posao iitavanja performativa radova koji mimoilaze reim reprezentacije uvjetovan normativnom heteroseksualnou ve je sve utopljeno u neodreenu postmodernost koja moe integrirati i neutralizirati transpolitike, transseksualne i transestetske reprezentacijske prakse. Rad Leonide Kova je vrlo znaajan prilog razjanjenju postavljenog problema te stoga predlaemo da se rad prihvati i uputi u daljnji postupak.

Dr.sc.Nadeda ainovi,red.profesor Dr.sc.Zvonko Makovi, izv.profesor Dr.sc. Tonko Maroevi, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti Zagreb, 5.studenog 2007

273 ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Zagreb, 09. studenog. 2007. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Na sjednici odranoj 29. listopada 2007. Fakultetsko vijee imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu disertacije Ivana Matejia pod naslovom GRAEVNI RAZVOJ KATEDRALE U POREU, pa istom Vijeu podnosimo skupno IZVJEE Disertacija Ivana Matejia ima ukupno 119 stranica teksta sa ukupno 152 biljeke i 126 slikovna priloga. Tekstualni dio disertacije sadri deset poglavlja, Disertacija zapoinje s dva uvodna poglavlja Uvod (str. 3-7) i Urbani sustav antikog Parentiuma (str. 8-11). Potom pod naslovima Poloaj katedrale u odnosu na antiki urbani raster (str. 12-14), Druge ranokranske crkve u Poreu (str. 1517) i Prostor prije izgradnje katedrale (str. 18-24) slijede kontekstualizirajua poglavlja u kojima je dana podloga razumijevanju razvoja poreke katedrale. Slijede poglavlja Ekskurs o locusu duplicatusu i domusu ecclesiae (str. 25-27), Prva bazilika (str. 28-46) i Predeufrazijana (str. 47-75), Eufrazijeva katedrala (str. 76-97), Transformacije Eufrazijane u ranom srednjem vijeku (str. 98-99) i Zakljuak (str. 100-105) nakon ega slijedi Popis literature sa 80 bibliografskih jedinica (str. 106 - 110) te Ilustracije i planovi (str. 111-119) s popisom iscrpnog prateeg vizualnog materijala. Kompleks poreke katedrale predstavlja jednu od najbolje sauvanih ranokranskih cjelina na svijetu te je po tome izuzetan dokument za izuavanje kasnoantike arhitekture. Faze gradnje na podruju katedrale brojne su i meusobno prepletene. itanje oblika svih faza transformacije cilj je disertacije Ivana Matejia. U Uvodu rada iznesen je saeti osvrt na dosadanja istraivanja i literaturu. Istaknuto je i da je izvrstan pregled istraivanja do 1945. godine objavljen u monografiji Retriving the record: A Century of Archeaology in Pore autorica A.

274 Terry i F. Gilmore Eaves iz 2001. godine te je zbog toga mogao biti izostavljen opirni historiografski osvrt. Nadalje se opisuje metoda koja je primijenjena da bi se dobila to je mogue tonija slika katedralnog sklopa u svim fazama njegovog razvoja od 4. stoljea do razdoblja ranog srednjeg vijeka. Na tu temu napisani su brojni prilozi, ali autor navodi kao se nee zadravati na interpretaciji rezultata ranijih istraivaa, ve je svaki podatak i oblik sauvanih i dokumentiranih struktura nanovo provjeren, dokumentiran i interpretiran. Najvaniji rezultati i nove interpretacije proistekle su iz istraivanja koja su pratila projekt restauracije zgrade Biskupije upravo pod vodstvom Ivana Matejia. Neki od rezultata tih istraivanja objavljivani su preliminarno od 1995. do 2004. godine. Grafika rekonstrukcija graevinskih faza na tonom informatiziranom arhitektonskom snimku osnovni je tehniki postupak primijenjen u ovom radu. Niz od sedam planova u velikom mjerilu s preglednim i jasnim grafikim simbolima donosi odgovarajue sekvence transformacija katedrale kroz stoljea. Sljedea etiri poglavlja ine cjelinu u kojima se kontekstualizira poreki urbani sustav prije izgradnje katedralnog sklopa. Poreka je katedrala spomenik iz antikog razdoblja, a grad Pore ima vrlo dobro sauvanu ortogonalnu antiku urbanu matricu. Interpretirajui recentne arheoloke nalaze na porekom trgu Marafor, autor je uspio izraditi do sada najtoniju rekonstrukciju rimskog ulinog sustava u kojem se dimenzija forumske plohe javlja kao modul parcelacije (Urbani sustav antikog Parentiuma). Prva bazilika katedrala zauzima prostor na sjecitu najsjevernijeg decumanusa i srednjeg carda. Zapadno i juno proelje prve bazilike nalaze se na rubu tih ulica (Poloaj katedrale u odnosu na antiki urbani raster ). Navedene su i ostale ranokranske crkve u gradu te je analiziran njihov urbani poloaj (Druge ranokranske crkve u Poreu). To su crkve Svetoga Tome na sjevernom rubu grada i crkva Sv. Blaa na raskru Carda i Decumanusa. Od crkve Sv. Tome sauvani su arheoloki ostaci s podnim mozaicima. Tipoloki je vrlo slina graevinama Prve bazilike, tj. prve katedrale. Crkva Sv. Blaa poznata je samo kroz dokumente jer je poruena poetkom 20. stoljea. To je bila manja jednobrodna graevina s upisanom apsidom. Iz crkve su sauvani ulomci pluteja oltarne ograde to omoguava stilsku identifikaciju i dataciju u 6. stoljee.

275 Prva crkvena graevina katedrala - podignuta je na prostoru koji je prije toga bio potpuno izgraen. Ostaci tih graevina bili su pronaeni tokom istraivanja ispod podnog mozaika Prve bazilike. Manji dio rimskih graevina otkriven je i tijekom recentnih istraivanja, to je omoguilo toniju rekonstrukciju njihovog rasporeda du carda. Vano je napomenuti kako je neosporno utvreno da su odreeni dijelovi profanih gradnji bili iskoriteni prilikom izgradnje crkvenih graevina. Razdoblju prije izgradnje crkve pripadaju ostaci poploenja carda i ostaci vrata na bedemu prema sjevernoj luci Parentiuma. Prilikom izgradnje crkve dio ulice ( cardo) bio je iskoriten u cijeloj irini za izvedbu narteksa Prve bazilike (Prostor prije izgradnje katedrale). Prije nego to prelazi na analizu same poreke katedrale, Ivan Mateji u kratkom Ekskursu o locusu duplicatusu i domusu ecclesiae raspravlja o dva odavno poznata i izuzetno vana epigrafska spomenika iz katedrale, koji su uvijek bili povezivani sa samom arhitekturom. Analizom otklanja svaku mogunost takove veze izmeu natpisa, vie narativnog i literarnog karaktera, i obiljeavanja bilo kakvog graevinskog zahvata. To je poglavlje bilo nuno da bi se rasteretila rasprava o samoj katedrali. Slijede kljuna analitika poglavlja koja ine jezgro disertacije i koja, svako pojedinano, zavravaju zakljukom. U poglavlju posveenom Prvoj bazilici raspravlja se o njenom obliku koji je egzaktno utvren u cjelokupnom tlocrtnom obodu, osim na istonoj strani, tako da ipak nije poznata ukupna duina toga prostora. Crkva se sastojala od tri etvrtaste dvorane nejednakih dimenzija. Sjeverna dvorana bila je podijeljena na dvije prostorije od kojih je ona prema istoku sluila kao krstionica. Sa zapadne strane, na prostoru bive ulice nalazio se narteks, koji je na sjevernoj strani imao polukrunu upisanu apsidu. Apsidalni luk je vjerojatno bio obogaen bonim stupovima, poput tribelona. Nalazi na zidu sadanje biskupije interpretirani su kao zapadni pilastar apsidalnog luka, a sauvan je i dio jednog od prozora narteksa prema zapadu. Ti su elementi omoguili prijedlog rekonstrukcije izgleda Prve bazilike koji, osim relativno egzaktnog tlocrta, ima sadrane i neke egzaktne dijelove u elevaciji. Prvotna se crkva uvelike proiruje vjerojatno sredinom 5. stoljea to autor razrauje u poglavlju Predeufrazijana . Svojom povrinom se protegnula preko Decumanusa i Carda. Narteks i dalje ostaje na prostoru bive ulice. Za tu graevinu iz 5. stoljea uobiajio se naziv Predeufrazijana. Sastojala se od dvije paralelne

276 trobrodne bazilike, narteksa i atrija s krstionicom ispred june bazilike. Toni izgled tlocrta Predeufrazijane utvren je tek nedavno, tijekom istraivanja koje je vodio upravo Ivan Mateji. Tim je istraivanjima konano utvren oblik sjeverne bazilike. Juna, vea bazilika ima vrlo dobro sauvane mozaike podove, koji se nalaze ispod sadanjeg poda katedrale. Ti podovi definiraju njen perimetar, ali se svejedno ukazuje na odreene sumnje glede poloaja istonog zida bazilike. S tim je pitanjem povezan problem rekonstrukcije interkolumnija arkature te oblika i veliine trijumfalnog luka. Druga, za istraivanje jo otvorena ili nedovoljno uvjerljivo objanjena mjesta u Predeufrazijani jesu oblik atrija ispred june bazilike, te oblik krstionice s viekutnim ophodom koji je otkriven u arheolokim iskapanjima prije nekoliko desetaka godina. Recentnim istraivanjima utvren je zid za koji se moe pretpostaviti da je pripadao atriju Predeufrazijane. To omoguava i konkretiziranje prijedloga izgleda poligonalnog ophoda oko estostranog baptisterija. Slobodno stojee krstionice s niim prostorijama oko glavne graevine nisu izuzetak unutar raznovrsne tipologije oblika ranokranskih krstionica. U komparativnoj analizi obuhvaeni su primjeri iz Aquileje, Rive d' Arcano, Canosse i Ravenne. Predeufrazijana je bila monumentalni sklop tipinog oblika geminae i njen tipoloki uzor zasigurno je metropolitanska bazilika u Aquileji iz takozvane posteodorijanske faze. U poglavlju Eufrazijeva katedrala raspravlja se o katedrali koja je svoj definitivni oblik dobila u vrijeme biskupa Eufrazija, sredinom 6. st. Gradnje iz Eufrazijeva doba su u velikoj mjeri sauvane do danas, pa se i cijeli katedralni sklop naziva Eufrazijanom. Biskup Eufrazije nije sagradio itavu novu katedralu. Zadrao je neizmijenjenima vee dijelove prvotnog sklopa, kao na primjer sjevernu trobrodnu baziliku i baptisterij, a neke dijelove je pregradio i preuredio. Novogradnje iz Eufrazijeva doba su zgrada biskupije i memorijalna kapela te kvadriportik atrija, postavljen u prostoru izmeu proelja crkve i ranije krstionice. Nakon opisa i definiranja osobina prostora Eufrazijeve bazilike, detaljnije se opisuju i komentiraju manje poznati dijelovi kompleksa. Budui da je sjeverna bazilika u Eufrazijevoj adaptaciji ostala neizmijenjena, autor analizira sustav komunikacija s denivelacijom izmeu nove i stare gradnje. S tim je povezano i pitanje funkcije manjih prostorija koji se nalaze izmeu crkava. Dotaknuto je i pitanje razloga promjene irine atrija u odnosu na predeufrazijevski. Posebno je opisana zgrada biskupije koja je u kulturolokom smislu vjerojatno najvaniji dio katedralnog sklopa i to iz jednostavnog razloga to je jedina graevina takve funkcije iz ranokranskog doba

277 sauvana do danas. Radi se o vrlo dobro, do pod krov sauvanoj graevini, kojoj je restauriranjem, koje je vodio Ivan Mateji, od 1992. do 2000. godine u velikoj mjeri vraen izvorni izgled i prostornost. Protee se na dvije etae praktino jednakog rasporeda. U sredini, na prvom katu je velika dvorana s prostranom polukrunom apsidom na sjeveru. Frontu apsidalnog prostora oplemenjuju troluk i par stupova tipina kompozicija sveanog tribelona. Autor uvjerljivo interpretira ikonografske osobine prostora, to jest funkcije koje su se u njemu odvijale. To je dvorana audientiae episcopalis, mjesta s kojeg biskup upravlja biskupijom, ali i obavlja brojne svjetovne funkcije koje mu pripadaju slijedom Justinijanovih uredbi o organizaciji Carstva. Bone prostorije takoer imaju manje apside prema sjevernoj strani. Arheolokim istraivanjima otkriveni su elementi tuko dekoracije vrlo slini onima koji su sauvani na luku tribelona. To dokazuje da su i bone dvorane bile ukraene slino kao glavna. Otkrie pozicije izvornih stepenica koje su povezivale prizemlje s katom na kojem je sveana dvorana omoguilo je formuliranje prijedloga o nainu i putu kojim je biskup iz dvorane ulazio u jednu od dvije crkve. Dokumenti iz ranokranskog i ranosrednjovjekovnog razdoblja koji govore o sveanim prostorijama, u kojima je biskup obavljao audijencije, koriste izraz segretarium. To su, dakle, bili prostori u kojima se biskup pripremao i opremao prije odlaska u baziliku u kojoj je obavljao liturgiju. Poloaj samih bazilika, vee june i manje sjeverne, prema zgradi biskupije naveo je Matejia na razmatranje pitanja funkcije dviju bazilika unutar katedralnog sklopa. Manja bazilika nalazi se neposredno uz zgradu biskupije. U nju se ulazilo neposredno iz sjevernog dijela narteksa. Junoj se bazilici pristupa duim putem, ili kroz sjevernu baziliku. Iz toga autor izvlai zakljuak kako je bazilika minor bila mjesto svakodnevnih ili estih bogosluja, dok je vea bazilika, udaljenija od biskupije ali blia gradskom prostoru, sluila za nedjeljna i blagdanska bogosluja. Time se porekim primjerom dodatno snai teza o sveanijim i intimnijim crkvama u paru gemina (bazilike ferialis i dominicalis) koja je i najee spominjana u pokuajima razrjeenja pitanja o svrsi dvojnih katedralnih crkava. Eufrazijeva novogradnja je i memorijalna kapela sagraena u osovini prostorija izmeu dvaju bazilika. To je graevina kompleksnog tlocrta kojega ine jedna trikonhalna i jedna eliptoidna prostorija. O funkciji te prostorije nisu izneseni konani odgovori. Pretpostavlja se da se radi o memorijalnoj kapeli, znai kapeli s relikvijom, ali je mogue sluila kao mauzolej, moda i samog biskupa Eufrazija.

278 U zavrnom poglavlju (Transformacije Eufrazijane u ranom srednjem vijeku) autor analizira transformacije koje je katedrala doivjela u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Tada je preureen prostor sjeverne bazilike i to na nain da je najprije reduciran, a kasnije potpuno zaputen i zatrpan, a tek je jedan njegov dio pretvoren u sakristiju. Ispod poda sadanje sakristije naeni su ostaci male crkve ili kapele. Ti su ostaci iskopani prilikom ekstenzivnih arheolokih istraivanja izmeu dvaju svjetskih ratova, u sklopu kojih je otkriven i istoni dio sjeverne crkve Predeufrazijane. Autor navodi da su izvjetaji s tih iskapanja relativno turi, ali se na osnovu dokumentacije i vidljivih ostataka moe utvrditi izgled ranosrednjovjekovnog prostora. Boni zidovi predromanike kapele nastaju zazidavanjem arkatura sjeverne bazilike Predeufrazijane, dok se zaeljni zid naslanja na stariju strukturu zaeljni zid manje bazilike. Autor istie kako pozicija zapadnog zida nije poznata. Tipologija crkve s tri upisane apside jednake veliine tipina je za ranosrednjovjekovnu arhitekturu u Istri. Donji dio zida, u biti temelj apsida, sagraen je neposredno na mozaiku iz 5. stoljea. Ispred apsida je, u visini od priblino 60 cm, sauvan sintronos ranokranske bazilike iz 5. stoljea. To je ujedno i razina na kojoj se morao nalaziti pod predromanike crkve, to odgovara razini sadanjeg poda u sakristiji i Eufrazijevoj bazilici. Autor analizira i zanimljiv nalaz ispod poda u jugoistonom uglu kapele, gdje je smjeten kameni sarkofag poloen na mozaiki pod. Pokuavajui razrijeiti stratigrafske odnose izmeu graevnih struktura i sarkofaga, autor kao najvjerojatnije predlae da se on na tom mjestu nalazio ve u ranokranskoj bazilici, pa su apside predromanike kapele sagraene preko njega. Kapela predstavlja tipini primjer srednjovjekovne kontrakcije veeg i arhitektonski artikuliranijeg ranokranskog prostora. Zanimljiva je teza da u tako reduciranom i arhitektonski preoblikovanom prostoru kontinuiraju kultni sadraji iz crkve koja mu je prethodila. To su u ovom sluaju sadraji bazilike minor, to jest sjeverne crkve dvojne poreke katedrale. Autor istie da pretpostavljeni kontinuitet funkcije podupire ranije iznijetu pretpostavku da se u sredinjoj apsidi nalazila predromanika biskupska katedra, funkcionalna nasljednica ranokranske katedre iz sredine zatrpanog sintronosa. U Zakljuku Ivan Mateji rekapitulira i saimlje sve rezultate do kojih je doao istraivanjima i konzervacijom porekog katedralnog sklopa. U nizu poglavlja ove radnje opisuje se razvoj prostora poreke katedrale. Od samog poetka je prostor crkve funkcionalno i tehniki u kontinuitetu s graevinama koje su mu prethodile. Povijest razvoja poreke katedrale zapravo je viestoljetni niz

279 adaptacija, pregradnji poveanja i kontrakcija. U svakoj fazi od veih ili manjih transformacija koje e taj prostor doivjeti (Prva bazilika, Predeufrazijana, Eufrazijana) uoava se koritenje starijih zidnih struktura ili temelja prilikom kreiranja novih prostora. To je jedna od bitnih osobina tehnike i principa graditeljskih zahvata u kompleksu. Autor radnje opisao je transformacije sklopa stalno vodei rauna i o manifestacijama spomenutog kontinuiteta. Relativno kompleksnu i zamrenu sliku koju nam katedrala pokazuje u svojim pojedinim fazama mjestimino je uinio loginijom i preglednijom, to je omoguilo uspostavljanje tonijih komparativnih paralela, a time i logino ukljuivanje oblika poreke katedrale u povijest arhitekture, ponajprije sjevernog Jadrana i podruja akvilejske metropolije, ali i openitog jadranskog i mediteranskog konteksta. Na temelju iznesenog u ovom izvjeu, predlaemo Vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorske disertacije Ivana Matejia pod naslovom Graevni razvoj katedrale u Poreu i da ga uputi na postupak obrane.

Struno povjerenstvo: Dr.sc. Igor Fiskovi, red. prof. predsjednik povjerenstva Dr.sc. Miljenko Jurkovi, red. prof. lan povjerenstva Dr. sc. Nikola Jaki, red. prof. lan povjerenstva

280

Dr. sc. Igor Fiskovi, red. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu predsjednik Povjerenstva Dr. sc. Zlatko Juri izv. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu,
mentor - lan povjerenstva Dr. sc. Ivo Babi red. prof. Umjetnika akademija u Splitu lan Povjerenstva

Fakultetskom vijeu FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: ocjena disertacije mr. sc. Marka PIKIA

Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. srpnja 2007. imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Marka pikia pod naslovom Konzervatorsko djelovanje splitskog antikvara Francesca Carrare. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeu slijedee

S K U P N O

I Z V J E E

Disertacija mr. sc. Marka

PIKIA pod naslovom KONZERVATORSKO

DJELOVANJE SPLITSKOG ANTIKVARA FRANCESCA CARRARE sastoji se od jedne knjige od 383 stranice: od ega 359 stranica teksta i 46 slika s 730 biljeki; 2 stranice s popisom ilustracija; 21 stranicom sa izvorima i literaturom. Disertacija je podijeljena na uvod, pet velikih poglavlja, zakljuak, podatke o ilustracijama i bibliografiju.

U Uvodu su postavljene precizne vremenske granice istraivanja i odreena osnovna tema. Disertacija se bavi prouavanjem djelovanja Francesca Carrare kao

281 polihistora, etnografa, politikog geografa, prirodoslovca, povjesniara Splita i Poljica, povjesniara talijanske knjievnosti, numizmatiara i arheologa . Carrara je je jedan od nedovoljno istraenih protagonista konzervatorskog djelovanja u Hrvatskoj u prvoj polovici XIX stoljea. Osnovni koncept disertacije je monografski pristup i podijeljena je u pet poglavlja. Prvo poglavlje Carrarina mladost i kolovanje (1812-1836) se sastoji od dva podpoglavlja. U prvome podpoglavlju s naslovom Rana mladost Francesca Carrare prikazani su osnovni biografski podaci obitelji Carrara: dolazak oca Carla iz Italije, enidba s Katarinom Gorda, poslovni kontakti Carla Lanze i Carla Carrare. U podpoglavlju Porivi i stega: prve godine intelektualnog razvitka prikazani su poeci austrijske uprave u Dalmaciji kada se izrauju zemljopisne karte na kojima su istraivanja starina jednako vana kao i nova carska upravna i prometna infrastruktura. Prema nalogu Bekog dvora poduzimaju se prva sustavna iskapanja trogirskog polihistora i fiziokrata plemia Ivana Luke Garagnina. Nakon zavretka Napoleonovih ratova i ustanovljavanja nove ravnotee snaga na Bekom kongresu 1815 u posjet Dalmaciji u proljee 1818 dolazi car Franjo I koji je pokazivao veliki interes za kulturu i znanost. Na putovanju Dalmacijom cara i caricu je pratio Anton Steinbuechel von Rheinwall kao antikvar Njegovog Velianstva, te je sastavio dva izvjea o dalmatinskom putovanju, u kojima se osjea kako su carevi antikvarni interesi pomijeani s kolonijalnim idejama dravnog aparata. Steinbuechelove putne skice su postale uzorak za arheoloka izvjea C. Lanze i F. Carrare. Nakon posjeta dolazi do osnivanja splitskog Arheolokog muzeja i do poetka institucionaliziranih arheolokih istraivanja salonitanskih starina. C. Lanza je imenovan za prvog ravnatelja muzeja i voditelja salonitanskih istraivanja a Vicko Solitro je imenovan nadzornikom. Istovremeno s otkrivanjem vrijednosti dalmatinskih starina Dvor je poeo provoditi zakonsku zatitu dravnih spomenika. Opirno je prikazano Carrarino kolovanje u Dalmaciji, gdje je crkvena karijera predstavljala rijetku i jedinu mogunost stjecanja kvalitetne naobrazbe. Nakon zavretka puke kole Carrara je u pohaao od 1823. do 1829. gimnaziju u Splitu. Slijedee razdoblje u kolovanju traje od 1829 do 1831. kada stupa u splitsko Biskupsko sjemenite. Poetkom XIX stoljea pojavio se novi narataj povjesniara koje je zanimalo prouavanje dalmatinske prolosti. etvrtu fazu Carrarinog kolovanja pratimo od 1831 do 1835. kada se preselio u Zadar i upisao na Sredinje nadbiskupsko sjemenite. Za vrijeme njegovog kolovanja u Zadru poinje izlaziti asopis Gazzetta di Zara koji je istovremeno s

282 uredbama iz Bea i Zadra objavljivao antikvarne tekstove. etnografske, numizmatike, arheoloke i

Prva faza Carrarinih studija starina bila je obiljeena

zanimanjem za biografije i za pitanje uloge pisanih i materijalnih spomenika u komemoriranju ljudi iz prolosti. Nakon zavretka zadarskog kolovanja F. Carrara na preporuku splitskog biskupa K. Mioia i zadarskog nadbiskupa J. Novaka nastavlja kolovanje u Institutu za uzvienu naobrazbu sveenika unutar samostana sv. Augustina u Beu. Drugo poglavlje Boravak u Beu (1836 1841) se sastoji od 4 podpoglavlja. U podpoglavlju Carrara u Augustineumu opisano je Carrarino kolovanje u Beu. Be je na Carraru ostavio snaan dojam u politikom i u kulturnom smislu. Car Franjo I je nakon Napoleonskih ratova odluio utemeljiti visokokolsku crkvenu ustanovu za sjemenitarce iz itave Monarhije. Iz Augustineuma su trebali izai budui dravnici, profesori i prelati koji e djelovanjem, propovijedima i politikim odlukama uvati stabilnost Metternichova i Franjina konzervativnog politikog sustava. U Beu je Carrara uao u krug crkvenih velikodostojnika koji su bili bliski Dvoru i vrlo brzo je upoznao papinskog nuncija Ludovica Altierija. Podpoglavlje Cararine beke ambicije bavi se Carrarinim interesima za bogoslovne studije i brzim napredovanjem u crkvenim krugovima ali i sve otvorenijim sklonostima prema povijesnim i antikvarnim istraivanjima. U Austrijskom kulturnom i znanstvenom sustavu zapoelo je raanje modernih znanstvenih disciplina. Moderne rasprave o dalmatinskim starinama kao sredinjem istraivakom interesu u njemakom su govornom podruju otpoele u Steinbuechelovo doba. Na nastavljanje i prakticiranje antikvarnih interesa Carraru je potaknula i intelektualna ivost Bea. Carrari su na nekoliko minuta hoda od Augustineuma nalazile ustanove poput Dvorske knjinice, Dvorskog kazalita i Kabineta numizmatike i starina. S otkrivanjem kulturnog naslijea Dalmacije kod putopisaca i antikvara, koji su gotovo uvijek previali spomenike srednjovjekovjekovnog doba u Austrijskom carstvu se je razvijala i nacionalna svijest. Uz tradicionalni kult antike sve jasnije se oblikuje kult srednjovjekovlja kroz temeljito upoznavanje gotikih graevina. Geneza novoga tovanja srednjovjekovne kulture bila je vezana uz knjievne i znanstvene krugove prije negoli je postala predmet istraivaa starina i arheologa. Steinbuechel je 1829. objavio svoje moda najznaajnije djelo Abriss der Alterthumskunde gdje je nastojao sumirati podruja, interese i metode dotadanjih antikvarnih studija. Filologija je shvaena kao majka europske naobrazbe i prethodnica arheologije,

283 lingvistike i prouavanja starina. Steinbuechelovo razdoblje ravnateljstva Kabinetom je obiljeeno dugogodinjim sukobom s Josephom Arnethom i njegovim monim zatitnikom grofom von Dietrichsteinom. U Steinbuechelovo doba nastaje jedan uzorak ponaanja antikvara koji je odreen intrigama, a istovremeno e obiljeiti i dalmatinsku arheologiju i konzerviranje splitskih spomenika do 1850. Dietrichsteinov i Arnethov udar unutar Kabineta, koji je iz redova austrijskih antikvara nemilosrdno izbacio uglednoga Steinbuechela, vodio je uspostavi nove paradigme ponaanja unutar znanstvenih krugova. Ulazak u sloeni sustav dvorskih veza i pronalaska kanala za financiranje arheolokih i konzervatorskih radova u carskim pokrajinama je bio profesionalno rizian poduhvat koji je istodobno podrazumijevao i drutvenu priznatost i mogunost izopenja. Za vrijeme boravka u Beu Carrara je stekao temeljitu bogoslovnu naobrazbu ali i formirao sekularne kulturne interese od francuskih, njemakih i talijanskih romantiara do vodeih antikvara Austrije. Pred kraj kolovanja 1840 F. Carrara je objavio prvi znanstveni rad iz numizmatike s naslovom Teodora Ducaina Paleologhina. U maloj studiji pokazana je antikvarna temeljitost, u kojoj je spojen interes za vizualno i tekstualno, taktilno i filoloko. Podpoglavlje Korespondenti tumai kako se je Carrarin istraivaki uspon zasnivao na dopisivanju s entuzijastima, strunjacima i istaknutim lanovima aristokracije Dalmacije, Bea i Europe. U prepisci Carrara dubrovaki franjevac Inocent uli izmjenjivale su se obavijesti o stanju knjinica, antikvarnoj grai, numizmatikih istraivanja, botanike, zoologije, mineralogije, ihtiologije, istraivanja kristala, geognostike i o privatnim zbirkama dubrovakih obitelji. Drugi marljivi dopisnik bio je Matija Kapor a korespondencija je bila usmjerena prema numizmatikim temama i povijesnim spoznajama o pokrajini Dalmaciji kroz sastavljanje ivotopisa istaknutih Dalmatinaca. Trei veliki dopisnik je uveni ibenski prognanik Nicolo Tommaseo. U prepisci su uglavnom prevladavale knjievne i filoloke teme. U podpoglavlju Povratak u Split se prikazuje kako se bliio kraj boravka u Augustineumu te je Carrara pokuavao nai zaposlenje u Beu ili u Austriji. Istovremeno se splitski biskup Josip Godeassi zanimao za tijek Carrarinog studija. Ravnateljstvo Augustineuma je odgovorilo da je Carrara ne namjerava izai na etvrti posljednji ispit, nakon ega je Godeassi zamolio cara da dopusti izlazak Carrare iz Instituta. Carrara je napustio Institut 1841. bez poloenog zavrnog ispita kojim bi stekao naslov doktora bogoslovije.

284 Tree poglavlje Povratak u domovinu (1842-1845) se sastoji od 3 podpoglavlja. Kulturna raznolikost sredita jednog velikog carstva je snano djelovala na Carraru i bila je teko nadoknadiva u skromnim prilikama Splita. Pri povratku u Dalmaciju pojavila se jedna manje dotada poznata crta Carrarinog karaktera: optimistina spremnost na borbu za vlastite ideale unutar skuenih lokalnih kulturnih prilika. Podpoglavlje Poetak Carrarina djelovanja u Dalmaciji bavi se najplodnijim razdobljem Carrarinog djelovanja u kojem se isprepliu etiki prohtjevi znanstvenih disciplina i prohtjevi suvremenog domoljublja. U procesu izgradnje nacionalnog identiteta u Europi je dolo do procvata kulta srednjovjekovlja a u Dalmaciji je uena elita favorizirala prije svega rimsko i pred-rimsko naslijee. Poetak etrdesetih godina u Carrarinom ivotu je odreeno otvaranjem novih istraivakih interesa: od starina prema prirodoslovlju te od visoke kulture u prouavanju antikih spomenika prema etnolokom interesu za usmenu kulturu dalmatinske Zagore. Zaboravljeno povijesno djelo Storia della Dalmazia (1834.-35.) umirovljenog austrijskog majora Ivana Katalinia je Carrari predstavljao uzor jer je nakon Luia bio prvi pisac iz Dalmacije koji je u vrijeme velikih promjena u povijesnim istraivanjima na sustavan nain uspio prikazati povijest pokrajine od antike do modernog doba. Usprkos kritikama za Carraru nije bilo dvojbe: Katalini je oivio raspravu o prolosti Dalmacije, koju je valjalo nastaviti. Osnovni problem bio je u zapostavljenosti povijesnih istraivanja i arhiva. Inocent uli je Carrari dostavljao izuzetno vrijedne arhivske podatke o dubrovakoj i dalmatinskoj antikvarnoj i kulturnoj povijesti te ga je upuivao na prouavanje starih dubrovakih pisaca i povjesniara. Carrara se posvetio pripremi prvog veeg djela Archivio capitolare di Spalato, a istovremeno je radio na drugom povijesnom spisu Chiesa di Splato, un tempo salonitana. Zahvaljujui biskupu Godeassiju u jesen 1842. konano se je zaposlio u splitskom sjemenitu kao predava Ope povijesti i Vjeronauka a nekoliko tjedana prije imenovan je za Poasnog privremenog konzervatora splitskog Muzeja starina. U jesen 1843 Carrara odlazi u Be gdje e dovriti nuna arhivska istraivanja za dovretak dviju spomenutih knjiga. Na proputovanju u Trstu upoznaje uvenog arheologa i konzervatora Pietra Kandlera. Na padovanskom sveuilitu Carrara je poloio etvrti ispit i postao je doktor bogoslovije. Po dolasku u Be nastavlja zapoeta istraivanja u Haus-, Hof-und Staats-archivu. Oba rukopisa je dovrio u Beu gdje su i dobili odobrenje cenzure za objavljivanje. Kaptolski arhiv u Splitu pripada u anr regesta, gdje su kronoloki poredani dokumenti vezani za povijest splitskog Kaptola od travnja

285 1078 do prosinca 1694. Splitska crkva, neko salonitanska je povijesna polemika rasprava s Appendinijevim tvrdnjama o primatu dubrovake a ne splitske crkve u Dalmaciji. Nakon objavljivanja dviju povijesnih studija Carrara je zapoeo prouavanje dalmatinske epigrafike i numizmatike koje ga je dovelo do arheologije i konzervatorskog djelovanja. Carrarina numizmatika istraivanja mogu se promatrati kao prethodnica arheologije jer se pronalasci klasificiraju i analizira se oblikovni jezik pronaene starine. Jo za boravka u Beu zapoeo je intenzivno prikupljanje podataka o domovinskoj numizmatici koje se sastoji od brojnih biljeki o povijesnim vrelima i o zbirkama uglednih bekih kolekcionara. Neobjavljena studija o dalmatinskoj numizmatici koncepcijski je podijeljena na Stari vijek, Srednjovjekovloje i moderno doba. Podpoglavje Arheologija Salone pripremni radovi saeto prikazuje nain financiranja i voenje arheolokih radova u Saloni koja su vodili Carlo Lanza i Josip obarni od 1827. do konane obustave 1838. Carrara je izabran za poasnog ravnatelja Muzeja i arheologa u Saloni 1842. jer je ve imao objavljenih studija i pokazivao je interes za starine. U jesen 1843. Carrara ponovo boravi u Beu traei financijsku potporu za poetak arheolokih istraivanja. Tijekom boravka upoznaje budueg monog zatitnika baruna Clemensa Huegela, koji mu je omoguio kontakte sa pripadnicima Dvora, knezom Metternichom i knezom Dietrichsteinom. Prepiska oko odravanja Muzeja starina u Splitu i pripremnih radova za istraivanje Salone izmeu Namjesnitva Okrunog poglavarstva F. Carrare se odvijala od prosinca 1843 do sredine 1844. godine. Krajem srpnja 1844. u posjet Splitu i Saloni dolazi ugledni britanski egiptolog John Gardner Wilkinson, koji e kasnije objaviti prilino direktni i istinoljubivi prikaz stanja i prikupljene grae u Muzeju. Osnovna kritika je bila da muzej ne posjeduje nikakvih posebno vrijednih umjetnina. Krajem kolovoza 1844. Carrara sa sestrom odlazi u Trst zbog sudjelovanja u sveanostima prilikom posjeta cara Ferdinanca i itavog Dvora, te se je sastao sa zatitnikom Huegelom i grofom Dietrichsteinom koji su ga obavijestili o dodijeljenim financijskim sredstvima za istraivanje u Saloni. Za vrijeme boravka Carrara je poklonio nedavno otisnutu Splitsku crkvu Pietru Kandleru koji je bio ukljuen u pripremu sveanog doeka. Kandler je uzvratio znaajnim sugestijama oko koncepcije arheolokih istraivanja topografije Salone. dalmata. U kasnijoj prepisci Kandler je ak predloio Carrari zajedniki projekt prikupljanja podataka o kamenim spomenicima pod naslovom Lapidario Poetkom prosinca Carrara je dobio konanu vijest o odluci Cara i Dvorskog povjerenstva za naobrazbu za financiranje istraivanja u Saloni. Cilj je bio

286 stvaranje topografije Salone s prikazom namjene i izvornog smjetaja starina. Do listopada 1845 Carrara je trebao podnijeti izvjetaj o obavljenim radovima i trokovima pa je razradio metodu istraivanja. Dok je Carla Lanza otvarao meusobno nepovezana nalazita i sve je nalikovalo vie ili manje uspjenom traganju za zakopanim blagom, Carraru je zanimala topografija antikog grada. Prvi korak je bio istraivanje gradskih zidina koje bi mogle biti izvor podataka o veliini i povrini grada. Istraivanje gradskih vrata bi moglo objasniti veze s okolicom i smjerove nekadanjih rimskih cesta. Sredinom svibnja 1845. Carrara je polagao dravni ispit za predavaa Ope povijesti na splitskom Sjemenitu pred biskupom Pinijem, Sebastijanom Giovannizijem i Nikolom Alaeviem u Splitu. Poetkom lipnja 1845 Okruno poglavarstvo je dostavilo odobrena financijska sredstva, ali je Carrara traio i dobio odgodu poetka radova do listopada zbog poetka etve i velikih vruina u Saloni. Poetkom rujna 1845. Dietrichstein je obavijestio Carraru da ga je car Ferdinand odlikovao Velikom zlatnom medaljom za znanost. Carrarin boravak u Beu tijekom rujna i listopada 1845 je uglavnom bio vie usmjeren prema etnografskim, prirodoslovnim, geografskim i konzervatorskim temama zbog zapoetih istraivanja Poljica i prikupljanja grae za ugovoreno objavljivanje La Dalmazia. Podpoglavlje Prouavanje i konzerviranje spomenika govori kako je Carrara poetkom 1846 je imao ve razvijene arheoloke interese ali je zapoeo rad na etnografskim i kulturolokim temama iz dalmatinskog zalea. O istraivanju Poljica voena je vrlo zanimljiva korespondencija izmeu N. Tommasea I. ulia F. Carrare. Tijekom listopada 1844 Carrara je obilazio Poljica i okolinu gdje je pronaao trei poznati glagoljski rukopis iz 1483 uz postojea dva u vatikanskoj i bekoj knjinici. Nakon careva posjeta Dalmaciji Dvor je imenovao lokalne uglednike za ravnatelja muzeja, nadzor starina Dioklecijanove palae i iskopavanja u Saloni. Prvi ravnatelj Muzeja Carlo Lanza je uz suradnju Rafaela Martinija izveo brojna punktualna arheoloka istraivanja, dok su institucije u Zadru i Beu predlagale da izradi snimak topografije grada. Za vrijeme Lanzine uprave Dvor je iskljuivo financirao arheoloka istraivanja, a nimalo konzervatorsko uvanje antikih graevina u Splitu. Za vrijeme obarnievog konzervatorskog i ravnateljskog djelovanja je u razdoblju od 1832 do 1838 dolo je do uklanjanja romanikog zvonika s Malog hrama ali i do ukidanja financijske potpore za istraivanje Salone. Uz pomo R. Martinija i mladoga F. Carrare ravnatelj J. obarni je sastavio prvi inventar Muzeja. U konzervatorskom djelovanju Carrara je zastupao razmiljanje da dananja

287 generacija treba nauiti nasljeivati i vrednovati za razliku od prethodne generacije koja se uputala u preoblikovanja i kalemljenja izuzetne arhitektonske kompozicije Dioklecijanove palae. U dopisima Okrunom poglavarstvu Carrara je esto isticao kako nije mogue obavljati dunost konzervatora ako ne postoje financijski fondovi za obnovu. U svibnju 1845 Carrara je izradio konzervatorski dokument kojim je dozvolio otvaranje novih vrata na jugoistonoj kuli Palae ali bez ikakve arhitektonske plastike i uklesanom godinom izvedbe. U lipnju 1845 predloio je oslobaanje splitske katedrale od naknadnih dogradnji. U tekstu je Salona usporeena s Herkulanejom a Split sa Palmirom. Predloeno ruenje nadbiskupske palae je Carrara odobravao zbog higijenskih razloga. etvrto poglavlje Carrara izmeu Salone i Splita (1846-1850) se sastoji od 4 podpoglavlja. Podpoglavlje Arheoloko djelovanje. Nakon osamnaestogodinjeg prekida arheolokih radova u Saloni Carrara sa suradnicima je poetkom sijenja 1846 zapoeo istraivanja na sjeveroistonom dijelu gradskih zidina. Najvie instance su od Carrare traile brze rezultate jer je u godinu dana trebao rekogniscirati topografiju antike Salone i svaki mjesec izvjetavati Dvor o rezultatu radova. Carrara je radio s velikim arom, pa je u 12 dana iskopao sedamnaest utvrda (deset pravokutnih, est peterokutnih i jedan poligonalni) gradskih zidina i pronaao veliku koliinu arheolokih predmeta. U prvom izvjeu je priloio i osam crtea pronaenih nalaza. U drugom izvjeu za veljau je izvijestio o otkriu sjevernog gradskog zida s 43 utvrde; ostacima vodovodnog kanala kao i osmerokutne graevine s krunim unutranjim tlocrtom. Iako nije bio svjestan ve je na poetku radova iskopao krstionicu unutar kranskog sklopa, koji je uz grobne crkve na Marusincu, Manastirinama i Kapljuu do danas ponajbolje istraeni dio antikoga grada. Beka je znanstvena zajednica redovito primala vijesti o Carrarinim otkriima prije svega zahvaljujui Seidlovim objavljenim tekstovima. Carrarina arheoloka istraivanja su pratile prve javne polemike u lokalnim dnevnim novinama. Prema Alfonsu De Frisianiju osnovni problem je bio u vjerodostojnosti izvjea u meunarodnom tisku i primijenjenoj metodologiji istraivanja. U zakljuku je zatraio hitno zaustavljanje Carrarinog vandalizma. Frisianijeve polemine izjave i cinini tekstovi Augustina Grubiia, gdje se ismijavalo romantine vizije i stil uena klera u tom su trenutku Carrari bili najmanje potrebni. U razdoblju od sijenja do svibnja 1846 otkrio je gradske zidine s 43 utvrde razliitih dimenzija, konstrukcija i ouvanosti te radio na osmerokutnoj graevini gdje je naao fragmente stupova, kapitela, vijenaca, baza i

288 ostatke mozaika. Veliki problem tijekom istraivanja je bio nedostatak strunih crtaa koji bi mu pomogli u deskripciji pronaenih nalaza. U lipnju Carrara je odgovorio na Frisianijev napad u asopisu La Dalmazia. Tu je donekle pridonijeo stvaranju opisane atmosfere jer je od poetka zauzeo negativan stav prema djelu prethodnika i upozorio na neprecizne i esto matovite grafike prikaze G. Calergija 1672., V. Paterne 1699., G. Camozzine, Hoelzela 1824 i A. Puttija 1835. Carrara je objasnio primijenjenu metodu istraivanja kao empirijsku jer mu nisu bili vani tekstovi Vitruvija ili Cezara nego izravan uvid u Salonu. Frisianijev lanak je oznaio poetak velikih intelektualnih i politikih bitaka oko splitskih i solinskih spomenika u kojima su prednjaili ugledni istraivai V. Andri i F. Lanza. Koncem srpnja 1846 Carrara je sastavio prvo godinje izvjee o radovima u Saloni koje je popratio s topografskom kartom i 18 ilustracija. Na prstenu gradskih zidina je otkrio 4 gradska vrata, osmerokutnu graevinu i amfiteatar. Na kraju godinjeg izvjea je dao prikaz pronaenih predmeta koje je razvrstao u skupine. Na jesen Carrara odlazi u Be gdje je obilazio i izvjetavao politiare i znanstvenike o rezultatima rada u Saloni i izlaenju enciklopedijskog djela La Dalmazia. Osnovni cilj je traenje potpore monih politiara zbog obrane od sve ozbiljnijih napada u domovini. F. Lanza je sastavio malu knjiicu Duni doprinos jednoga sina u kojoj je branio ast pokojnog oca od Carrarine diskreditacije. Za vrijeme Carrarinog boravka u Beu ravnatelj Kabineta Joseph Arneth je odluio posjetiti arheoloke lokalitete, spomenike i muzeje u monarhiji. U listopadu 1846. Arneth je doao u Split i polako se poeo prikljuivati Carrarinim kritiarima. Primijetio je nesreenost muzejske zbirke, a u objavljenom putopisu Arneth je otvoreno favorizirao V. Andria i F. Lanzu kao znaajnije istraivae. Carrarino lobiranje mecena i monih politiara za financijsku pomo urodilo je plodom, jer je Dietrichstein na sjednici Dvorskog povjerenstva za naobrazbu predloio poveanje financijske dotacije za istraivanje Salone. Istovremeno se odvijala prepiska izmeu namjesnika Turszkog i splitskog okrunog poglavara Kemptera koja je bila vrlo nepovoljna po Carraru. Turszky je pozivajui se na pouzdan izvor (vjerojatno Arneth) traio da se posveti sreivanju zbirke u splitskome Muzeju. Carraru su odmah po povratku u Split doekale uobiajene rasprave o stanju solinskih i splitskih starina u Muzeju. Prvi dio 1847. posvetio se ureenju Muzeja prema uputama okrunog poglavara. U kolovozu je sudjelovao na 9. Kongresu talijanskih znanstvenika, gdje je predstavio najnovije spoznaje o Saloni. Carrara je izlagao 20. rujna 1847. svoj rad o istraivanjima u

289 Saloni 1846. koji je bio doekan burnim pljeskom, a nakon iskapanja, rekognisciranja zidina i imenovanja gradskih vrata pred meunarodnu javnost izaao je sa smjelom pretpostavkom o starosti zidina Salone. Nakon zavretka kongresa Carrara se uputio u Be gdje je proveo listopad 1847. u pripremama mletakog izlaganja za tisak, gdje se sastao s Hammer-Purgstallom prvim predsjednikom Austrijske akademije znanosti koja je ve nekoliko godina imala ingerencije u financiranju salonitanskih istraivanja. Po povratku u Split tijekom studenog 1847 zapoeo je drugu kampanju arheolokih istraivanja u Saloni zahvaljujui dravnoj novanoj potpori. Podpoglavlje La Dalmazia: od ideje do provedbe. Carrara se za kratkog istraivakog rada proslavio po nedovrenom enciklopedijskom prikazu rodne pokrajine pod jednostavnim naslovom La Dalmazia ili La Dalmazia descritta, koji je tiskan u malim svescima s litografskim ilustracijama od poetka 1846 do izbijanja nemira 1848. La Dalmazia je bila ishod zanimanja i kolektivne potrebe da pokrajina dobije reprezentativni autoportret. Zahvaljujui zatiti monih bekih politiara Carrara je dobio doputenje Vlade u Zadru da se poslui statistikim podacima Pokrajinskog knjigovodstva o stanovnitvu, poljoprivredi, industriji, trgovini, pomorstvu, prometu, hidraulici, sveenstvu, seoskim kolama i obrazovnim ustanovama. Njegovo je istraivanje trebalo spojiti slubenu dravnu statistiku svakodnevna ivota sa znanstvenim spoznajama iz podruja geologije, biologije, geografije, etnologije i naznaka antropologije. Nakon prikupljenog materijala Carrara se detaljno konzultirao s vodeim bekim i austrijskim kustosima prirodoslovnih zbirki. Publikacija je imala zavidan odjek, to se moglo vidjeti prema popisima pretplatnika koji su objavljivani na posljednjim stranicama sveia. Nedovreni projekt pomalo ironino zavrava upravo opisom svakodnevnog ivota Slavena za koje Carrara bez ustruavanja pie da je Dalmacija njihova zemlja. Podpoglavlje Istraivanje i konzerviranje spomenika u Splitu na kraju Predoujskog doba. Nakon Carrarinog uspjeha u obnovi solinskih iskapanja i pojave asopisa La Dalmazia spomenici su postali povod velikim podjelama meu istraivaima. Tijekom rasprava V. Andri, F. Lanza i F. Carrara su proirili opseg interesa od pojedinanih spomenika na urbani sklop. Carrarino konzervatorsko djelovanje u Splitu moemo podijeliti u dva aspekta: prevencija i projekti. Prevencija se odnosila na svakodnevnu borbu sa preinakama u prostoru Palae. Osnovni cilj bio je sprijeiti ve zapoeta tetna djelovanja samovoljnih osoba. Projekti se odnose na Carrarine prijedloge u svezi veih urbanih cjelina. Okruni poglavar Kempter je poslao 12.

290 lipnja 1846 Carrari poziv da sudjeluje u osnutku Starinarskog povjerenstva u Splitu, koje je generirala zanimljive polemike poput rasprave V. Andria, F. Lanze i F. Borellija o ikonografskom znaenju reljefa na sarkofagu koji se nalazio ispred malog hrama. Carrara je sudjelovao vrlo polemikim govorom na sjednici Starinarskog povjerenstva od 25.05.1847. gdje se posluio pravnim argumentima u odbacivanju Andrievog projekta za ienje podruma. Podpoglavlje Poetak kraja: Carrarino djelovanje u doba prevrata posveeno je prikazu politikih nemira 1848. i posljedicama na Carrarin rad sve do kraja 1850. Istovremeno sa zapoetim istraivanjima u Saloni koncem studenog 1847. nastavio se baviti spomenicima u Dioklecijanovoj palai. Zbog prokinjavanja krova Malog hrama predlagao je prekrivanje s asfaltnim slojem. Dok je Carrara istraivao u Saloni sredinom oujka 1848. u Beu su zapoeli nemiri koji su ubrzo doveli do ostavke kancelara Metternicha. Politika zbivanja ponijela su i Carraru koji se oglasio lankom u La Dalmazia i zagovarajui slobodu tiska, a takav mu je politiki angaman u konanici donio vie tete nego koristi. Druga kampanja arheolokih radova je trajala od 29.11.1847. do 18.07.1848. u velikom godinjem izvjetaju o radu Carrara je stvorio najzreliju povijesno-umjetniku i arheoloku raspravu o antikom gradu. Najvei dio izvjea posveen je raspravi o krstionici. Poetkom kolovoza 1848 Carrara je krenuo u Be gdje je boravio od 13. kolovoza do 10. studenog. Slika svijeta u kojem je odrastao kao vjerni podanik Kruni raspadala mu se pred oima. Od prvih dana boravka u prijestolnici umjesto obilaska znanstvenih ustanova i kazalita obilazio gradske etvrti pretvorene u mjesta vojnih manevara i oruanih sukoba. Po povratku u Split Carrara se vratio uobiajenim konzervatorskim problemima. Trea kampanja istraivanja u Saloni trajala je od 14. svibnja do 14. kolovoza 1849. a pronaeno je mnogo raznih predmeta i istraena su Porta Andetria i dio teatra. Nedugo po zavretku istraivanja Carrara je dobio 27. listopada 1848. kratku obavijest od biskupa Timoteja Pinija o otkazu iz slube sjemeninog predavaa zbog nesavjesnog rada u protekle dvije godine. Vjerojatni razlog otputanja je bila optuba kanonika Guine za politiko subverzivno djelovanje. Od sijenja do travnja 1850 vodila se una konzervatorska polemika oko izgradnje kue Vidali izmeu okrunog ininira Clocchiattija, konzervatora F. Carrare i arhitekta V. Andria. U opirnom dopisu Carrara je izradio prijedlog za uspostavljanjem Povjerenstva za ures, koje bi sudjelovalo u odreenim elementima upravnog postupka pri izgradnji kua. U jesen 1850 Carrara je kod austrijskog Lloyda u Trstu objavio svoju najvaniju arheoloku studiju Topografija i

291 iskapanja Salone, koja predstavlja zavretak arheolokih istraivanja. Lanza je ubrzo poetkom prosinca objavio dugaki tekst Pobijanje opata Carrare gdje je inzistirao na Carrarinoj nekompetenciji i predlagao je ukidanje financijske potpore i potpuni prekid radova u Saloni. Poetkom rujna 1850. Carrara je od biskupa Pinija dobio doputenje za jesensko putovanje u Austriju na dva mjeseca. Peto poglavlje Zavrne godine (1851 1854) bavi se posljednjim godinama Carrarina ivota koje su obiljeene lutanjem izmeu Splita, Venecije, Bea, Muenchena i Augsburga. U petom desetljeu Carrara je doivio drutveni uspon i pad, od vodeeg pokrajinskog znanstvenika do osporavanog disidenta na politikoj i strunoj razini. Lanzino prokazivanje je imalo konani rezultat u Arnethovu zakljuku da Carrara nije ispunio oekivanja Akademije i predloio je ukidanje novane dotacije za istraivanja u Saloni, ujedno je pokuao uspostaviti kontakt sa grofom Leom Thunom ministrom bogotovja i nastave kao moguim zatitnikom u profesionalnom i arheolokom djelovanju, te je uspio 10.lipnja 1851. biti primljen u audijenciju kod grofa Thuna, koji ga je zaduio da sastavi antologiju talijanske knjievnosti za Vie gimnazije u Carevini. Krajem studenoga i sredinom prosinca 1851. Carrara se spremao napustiti Be i preseliti se u Veneciju gdje bi u biblioteci Marciani prikupljao podatke za izradu Antologije. Od ukupno pet objavljenih svezaka uspio je doivjeti objavljivanje tek prvog sveska u kojem je prikazana knjievnost XIV i XV stoljea. Ministarstvo bogotovja i nastave je 15. oujka 1853. za novoga ravnatelja Muzeja imenovalo dr. Sebastiana Giovannizija iz Biskupskog sjemenita i Carrara je trebao obaviti primopredaju. Kad je Carrara konano doao u Split okirao je svoje prijatelje slabim zdravstvenim stanjem. Poetkom rujna zapoeo je s inventurom Muzeja i izradom financijskog izvjea o trokovima a istovremeno je imenovan za predavaa na Vioj gimnaziji sv. Katarine u Veneciji. Prema broju iskopanih, otkupljenih i pronaenih predmeta i nainu voenja arhivskih zapisa i financijskih izvjea, a naroito po broju pribavljene literature Carrarino je ravnateljstvo bilo neusporedivo uspjenije od dva prethodna pa i svih kasnijih do pojave Frane Bulia. Carrara je kao voditelj Muzeja starina u Splitu i kao istraiva Salone jedan od utemeljitelja arheolokih istraivanja i uvanja dalmatinskih spomenika. U pratnji majke i sestre u tekom zdravstvenom stanju otputovao je preko Trsta u Veneciju gdje je umro u zoru 29. sijenja 1854. Poglavlje Zakljuak. Carrarino je zanimanje za istraivanja europskih i domovinskih spomenika iskazano ve za prvoga boravka u Beu, kada je u domaim

292 novinama Gazzetta di Zara izvjeivao o kulturnim inicijativama austro-slavista. Posebno mjesto zauzima numizmatika studija Teodora Ducaina Paleologhina o bizantskoj buli iz zbirke jednog od prvih zatitnika bekog nuncija Ludovica Altierija. Poto se koncem 1841 vratio u domovinu, Carrara je otpoeo raditi kao sveenik, sjemenini propovjednik i predava, ali i sve djelatniji istraiva dalmatinskih spomenika. Od poetka etrdesetih prvi je istodobno istraivao objekte visoke (spomenike Splita i Salone, epigrafike i numizmatike) i niske kulture (sabiranje pukih pjesama iz Dalmatinske zagore). Uvidjevi snagu slavenskih filologa za boravka u Beu, koja je proizlazila iz jasne elje za kulturnom emancipacijom naroda pokuao je novi kult nacionalnih starina prenijeti u Dalmaciju. Carrari su arhivska istraivanja posluila u dokazivanju primata splitske crkve u pokrajini a ne nacionalnoj homogenizaciji kao u Europi. Po povratku u domovinu nastavio antikvarne interese marljivim zapisivanjem splitske epigrafike iz staroga vijeka i novijeg doba. U nedovrenom djelu Numografia dalmata pokazao je zavidno poznavanje numizmatike literature. Sredinju ulogu u Carrarinu bavljenju spomenicima ima istodobno arheoloko i konzervatorsko djelovanje koje je slubeno otpoelo ujesen 1842 imenovanjem za Privremenoga konzervatora Muzeja starina. Carrarin rad je bio u najveoj mjeri usmjeren otkrivanju zakopane Salone. Kada je preuzeo dunost, istraivanja, zanos i polemike dosegle su vrhunac, a to se posebno osjealo od poetka iskapanja u Saloni 1846. i pojave kulturnoga tjednika La Dalmazia u kojem su objavljivani kritiki osvrti. Promatrajui metodologiju arheolokog i konzervatorskog rada Francesca Carrare, moemo zakljuiti nekoliko stvari. U pojmovniku kojim se sluio u slubenim izvjeima i protokolarnim spisima muzejskog arhiva, teio je analogiji izmeu arheologije i konzerviranja. Njegovi prijedlozi za oslobaanje Malog hrama i katedrale sadravali su sutinske koncepcije toga doba: ideju higijene, osunanosti, i prije svega spomenike reprezentativnosti favoriziranoga povijesnoga sloja. Carrara je slijedio upute bekih antikvara i transkoga arheologa i konzervatora Pietra Kandlera o potrebi otkrivanja topografija Salone kao nepoznate fizionomije antikoga grada, a u Splitu je kao konzervator djelovao na razini prevencije i stvaranja zanimljivih projekata. Najbolji primjer je intrigantni zahtjev iz 1845. da se na jugoistonom tornju Palae kod probijena otvora postavi natpis koji e vremenski odrediti izvedeni proboj. Projekti i polemike o junom proelju Dioklecijanove palae metodoloki gledano su kulminacija jednog procesa razmiljanja od pojedinanog

293 spomenika do urbane cjeline. U ocjenjivanju Carrarina rada valja imati na umu da je bio istinski zaetnik u brojnim inicijativama nae istraivake predaje. Carrara je bio pisac i entuzijast koji se primio upravljanja splitskim starinama, sastavljanja prve neputopisne slike pokrajine pod naslovom La Dalmazia, prikupljanja usmene predaje, povijesnih i povijesno-umjetnikih podataka o kulturi splitskoga zalea, voditelj oivljenih i vrlo obimnih arheolokih istraivanja antike Salone. Do otkaza iz sjemenine slube koncem 1849. i odlaska iz domovine 1850. u slubu ministra reformatora Lea Thuna moemo rei da je Muzej starina u Splitu, usprkos kritika Josepha Arnetha i pasivnosti lokalne uprave uistinu uspio postaviti na noge. Na primopredaji koju je obavio koncem 1853. vidimo da je to ve bila respektabilna pokrajinska ustanova, u koju je bila ulagana predanost i ljubav prema domovinskim starinama. U poglavlju Podaci o ilustracijama nalazi se popis 46 slika sa uzorno obraenim opisima i izvorima slikovne grae. Poglavlje Bibliografija sastoji se od nekoliko podpoglavlja: Kratice, Katalozi izloaba i zbornici, Knjige i monografije, lanci . U znanstvenoj obradi osnovne teme doktorske disertacije koriteni su arhivski izvori u Arheolokom muzeju u Splitu (Arhiv Muzeja i Arhiv Francesca Carrare), Nadbiskupskog arhiva u Splitu, Arhiva HAZU u Zagrebu; Oesterreichische StaatsArchiv s odvojenim cjelinama u Allgemeine Verwaltungs-Archiv i Haus- und StaatsArchiv; Antikensammlung u Kunsthistorisches Museum; Archiv d. Oesterreichische Akademie der Wissenschaften; Dioezesanarchiv.

Na temelju iznesenog u ovom izvjeu donosimo slijedeu

O C J E N U
Disertacija mr. sc. Marka PIKIA pod naslovom KONZERVATORSKO DJELOVANJE SPLITSKOG ANTIKVARA FRANCESCA CARRARE pokazuje zreli i samostalni pristup u primjeni metodologije znanstveno-istraivakog rada na specifinom i izuzetno znaajnom istraivanju arheolokog i konzervatorskog djelovanja splitskog antikvara Francesca Carrare u prvoj polovici XIX stoljea. Precizno su odreene vremenske granice istraivanja. Jasno je postavljena teza

294 disertacije o F. Carrari kao polihistoru, etnografu, politikom geografu, prirodoslovcu, povjesniaru Dalmacije i talijanske knjievnosti, numizmatiaru i arheologu koji je bio istinski i nedovoljno istraeni zaetnik arheolokog i konzervatorskog djelovanja u prvoj polovici XIX stoljea u Hrvatskoj. Mr. sc. Marko piki je tijekom istraivakog procesa paljivo i temeljito prouio domau i europsku znanstvenu literaturu o istraivanom razdoblju. Cjelokupno istraivanje se temelji na preciznom i kritikom prouavanju sauvane i dostupne goleme arhivske grae u hrvatskim i austrijskim arhivima, te potvruje izuzetnu autorovu akribinost. Kompleksnost znanstvenog istraivanja zaokruena je usporeivanjem i nadopunjavanjem obraenih arhivskih podataka s minucioznim prouavanjem suvremene dnevne periodike. Komparativno prouavanje je doprinijelo potpunom razumijevanju postupaka i razmiljanju F. Carrare kao i sudionika u brojnim polemikim raspravama. Konani rezultat istraivanja je jasan, analitiki sustavan i komparativno izvrsno obrazloen. Znanstveni rezultat disertacije je izuzetno uspjeli cjeloviti analitiki i komparativni prikaz arheolokog i antikvarnog djelovanja F. Carrare u kontekstu suvremenih kulturnih zbivanja u Dalmaciji i Beu u prvoj polovici XIX stoljea. Posebna znanstvena vrijednost monografske obrade djelovanja Francesca Carrare nalazi su u nastavljanju i nadopunjavanju pionirskog istraivanja dr. sc. Duka Kekemeta koji je monografijom o Vicku Andriu prvi upozorio na postojanje zaboravljene polemike izmeu Francesca Carrare Vicka Andria Francesca Lanze. Nakon znanstvenog doprinosa mr. sc. Marka pikia sada je od polemikog trokuta jo ostao monografski neistraen opus Francesca Lanze. Zahvaljujui znanstvenom istraivanju mr. sc. Marka pikia mogue je jasnije sagledati znaaj Francesca Carrare i Vicka Andria unutar ireg srednjoeuropskog kulturnog i znanstvenog konteksta prve polovice XIX stoljea. Na temelju izloenog predlaemo Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije gospodina mr. sc. Marka pikia pod naslovom KONZERVATORSKO DJELOVANJE SPLITSKOG ANTIKVARA FRANCESCA CARRARE i da je uputi na dalji postupak obrane. U Zagrebu, 06.11.2007. red. prof. dr. sc. Igor Fiskovi predsjednik povjerenstva izv. prof. dr. sci. Zlatko Juri dipl. ing. arh. lan povjerenstva red. prof. dr. sc. Ivo Babi lan povjerenstva

295 Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet u Zagrebu Predmet: Ocjena doktorskog rada Slavke Gali i prijedlog za nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti. VIJEE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Fakultetsko Vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici odranoj 29.10.2007. imenovalo nas je u struno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Slavke Gali s naslovom Specifinosti pamenja shizofrenih osoba. Vijeu podnosimo ovaj I z v j e t a j Doktorska disertacija Slavke Gali ima uobiajenu strukturu: Uvod, Cilj, problemi i hipoteze, Metode, Rezultati, Rasprava, Zakljuak, Saetak, Literatura, Prilozi. Izloena je na 188 stranica teksta s popisom od 339 naslova koritene literature, te 9 stranica priloga. Na poetku autorica navodi definicije, dijagnostike kriterije i tipove shizofrenije. Shizofrenija je heterogena skupina psihotinih poremeaja koji su karakterizirani poremeajem miljenja, panje, percepcije, emocija, motorike aktivnosti i ponaanja. Zajedniki nazivnik za ove poremeaje jest da su teki, disruptivni, dugotrajni i da utjeu a sve aspekte funkcioniranja osobe. Iako je shizofreniju kao bolest prepoznata ve vie od stoljea, jo uvjek postoje dvojbe oko dijagnostikih kriterija i kategorizacije simptoma. Aktualni dijagnostiki klasifikatorni sustavi (MKB-10, DSM-IV) nude vrlo precizno razraene dijagnostike kriterije za shizofreniju. Da bi se bolest dijagnosticirala moraju postojati: karakteristini simptomi u vidu sumanutosti, halucinacija, smetenog govora, jako smetenog ili katatonog ponaanja, te negativnih simptoma (osjeajna zaravnjenost, alogija ili avolicija); socijalne/radne smetnje; trajni znakovi poremeaja moraju se javljati barem 6 mjeseci; smetnje nisu izazvane nekom drugom boleu, uzimanjem psihoaktivnih tvari ili pervazivnim razvojnim poremeajem U drugom dijelu uvoda prikazana su najrecentnije spoznaje o etiologiji shizofrenije. Razumijevanje ovog tekog poremeaja oduvijek je plijenilo panju i zbog toga nije udo da su razvijene mnogobrojne i raznorodne teorije o nastanku poremeaja. One se meusobno ne iskljuuju, a ni jedna ne uspijeva sama objasniti etiologiju shizofrenije. Autorica je sistematizirala teorije o etiologiji shizofrenije u 3 skupine: 1. Bioloke teorije, unutar kojih se razmatraju razliiti imbenici (genetika, strukturalne promjene u mozgu, neurofizioloke abnormalnosti, neurodegenerativne promjene, neurorazvojne osobitosti ) 2. Psiholoke teorije, koje su se pokazale nedostatnim za objanjenje etiologije, ali pomau u razumijevanju razliitih kognitivnih i bihevioralnih deficita opaenih u shizofreniji; 3. Integrativni pristup, ija je osnovna pretpostavka da je za razvoj bolesti nuna interakcija psiholokih i biolokih imbenika. Integracijom biolokih i psiholokih teorija je nastala teorija vulnerabilnosti koja se osniva na modelu dijateza-stres i prema kojoj se poremeaj pojavljuje u osjetljivih osoba (to je odreeno biolokim faktorima) u kojih stresni ivotni dogaaj izaziva epizodu poremeaja. Da stresni ivotni dogaaji imaju ulogu u poremeaju pokazuje podatak da je poetak poremeaja esto povezan s nekim stresorom a i recidivi se esto javljaju u stresnim situacijama. Autorica ovaj dio

296 uvoda zavrava zakljukom kako je etiologija shiozfrenije jo uvijek nejasna. Nalazi sve vie upuuju na zakljuak kako se radi o poremeenoj neuralnoj povezanosti u ijem nastanku znaajnu ulogu ima i bioloka ranjivost i psihosocijalni faktori. Teorije o deficitima kognitivnih i izvrnih funkcija kod shizofrenih osoba su prikazane u treem dijelu uvoda. Mogu se svrstati u tri skupine. Jedna skupina teorija polazi od pretpostavke da su kognitivni deficiti jezgra ovog oboljenja. Tako npr. Goldman-Rakic i Selemon dre da su negativni simptomi i dezorganizacija ponaanja posljedica temeljnih deficita radnog pamenja. Hemsley dri da su u osnovi shizofrenog poremeaja perceptivni poremeaji, odnosno oslabljen utjecaj pohranjenih tragova pamenja na percepciju. Druga skupina teorija polazi od pretpostavke da su i simptomi i kognitivni deficiti uzrokovani istom neurobiolokom disfunkcijom. Trea skupina teorija dri da je rije o sindromu u kojem se kognitivni deficiti i simptomi poremeaja javljaju nezavisno. Argumentirani zakljuak autorice jest da nema konzistentnosti ni u pogledu odnosa izmeu razliitih simptoma i kognitivnih deficita. Istraivanja razmjerno dosljedno pokazuju da razliiti kognitivni deficiti prethode klinikim manifestacijama poremeaja, no oko progresije ovih deficita nema potpunog slaganja, a takoer nije jasno jesu li deficiti u razliitim aspektima kognicije posljedica istog ili razliitih uzroka (npr. Nuechterlein i sur., 2004). Problem meta-analiza u ovom podruju jest da se isti testovi u razliitim istraivanjima koriste kao mjera razliitih funkcija. Osim toga, upitno je u kojoj su mjeri kognitivne disfunkcije posljedica pomanjkanja motivacije i obratno. U zavrnom dijelu uvoda prikazani su rezultati istraivanja iz podruja inteligencije, panje, percepcije, miljenja, govora i jezika, izvrnih funkcija i emocionalnosti shizofrenih osoba. Istraivanja poremeaja pamenja kod shizofrenih osoba prikazana su u zasebnom tekstu, jer je upravo to sr teme ove disertacije. Problemi odnosa inteligencije i shizofrenije jesu odnos premorbidne razine inteligencije i rizika za razvoj poremeaja i eventualna deterioracija intelektualnih funkcija koja prati razvoj simptomatologije. Prospektivna istraivanja pokazuju da je nizak kvocijent inteligencije faktor rizika za razvoj shizofrenije. Mnogi su autori razmatrali smetnje panje kao temeljni kognitivni deficit u shizofrenih osoba koji ima za posljedicu poremeaj u filtriranju ulaznih informacija, gubitak informacija u kratkoronom pamenju, reducirane sposobnosti procesiranja, oteenja kontroliranog procesiranja koje iziskuje napor, poremeaj kontrole i odravanja strategija selektivnog procesiranja informacija (npr. Fioravanti i sur., 2005). Drugi autori poremeaj panje dovode u vezu sa sumanutim idejama i halucinatornim doivljavanjima u shizofrenih osoba i disharmonijom izmeu hemisfera, a neka istraivanja pokazuju da poremeaj panje nije specifian za shizofreniju i da predstavlja predispoziciju za psihijatrijski poremeaj. Nova istraivanja koritenjem magnetne rezonance i PET skeniranja usmjerena su na utvrivanje povezanosti izmeu poremeaja miljenja i strukturalnih i funkcionalnih abnormalnosti mozga, te na utvrivanje odnosa s drugim kognitivnim deficitima i s ishodom poremeaja. Formalni i/ili sadrajni poremeaj miljenja prisutan je kod shizofrenih osoba u akutnoj fazi poremeaja, a velik broj njih ima problema na zadacima kategorizacije dok se u kroninoj fazi najee uz siromatvo misaonog sadraja javljaju i problemi na razliitim zadacima kategorizacije i apstraktnog miljenja. Usprkos injenici da se do sedamdesetih godina prolog stoljea vjerovalo da u shizofrenih osoba pamenje nije oteeno i da neki od njih imaju hipermneziju, mnogobrojna istraivanja u posljednjih dvadesetak godina pokazuju jasne deficite na razliitim testovima pamenja. Oni se, uz oteenje panje i izvrnih funkcija,

297 smatraju glavnim odrednicama kognitivne disfunkcije kod shizofrenih osoba pa su neki istraivai razmatrali shizofreniju kao amnestiki sindrom. Verbalno se pamenje smatra dobrim prediktorom ishoda shizofrenog poremeaja (npr. Aleman i sur., 1999.). Postoji i mogunost da su deficiti pamenja sekundarna posljedica poremeaja panje, oteene brzine procesiranja i oteenja izvrnih funkcija (npr. Brebion i sur., 2006.). Nema konanog odgovora na pitanje jesu li deficiti kod shizofrenih osoba ogranieni na jedan sustav ili proces u pamenju koji onda ima za posljedicu odstupanja na testovima i radnog i dugoronog pamenja ili su pak oteeni viestruki sustavi pamenja. Neki autori stavljaju naglasak na oteenja verbalnog pamenja kao bitnu odrednicu ili ak marker poremeaja i kao jedan od najboljih prediktora ishoda shizofrenog poremeaja (Toulopoulou i Murray, 2004) dok drugi smatraju da su ova oteenja posljedica depresije i usporenosti (Brebion i sur., 2001). Pokazalo se da su najistaknutija oteenja u radnom pamenju i to u verbalnim zadacima, to je u skladu s pretpostavkama o abnormalnostima prefrontalnog korteksa u shizofrenih osoba. Kod shizofrenih osoba oteeni su razliiti podsustavi radnog pamenja, pa tako i vizuospacijalni, to bi moglo upuivati na disfunkciju centralnog izvritelja. Korelacije izmeu rezultata na testovima radnog pamenja i rezultata na testovima vizualne retencije, vizualne orijentacije, vizuomotorike koordinacije, jednostavnih motorikih funkcija i izvrnih funkcija naene u shizofrenih osoba, ali ne i u zdravih osoba, navode na zakljuak da je ogranien kapacitet radnog pamenja jezgrovni deficit u shizofreniji koji stoji u osnovi deficita i na drugim testovima kognitivnih funkcija. Procjena deficita dugoronog pamenja shizofrenih osoba oteana je zbog injenice da su u njih esti deficiti panje i radnog pamenja pa je teko odrediti je li nizak rezultat posljedica deficita panje, radnog pamenja ili izvrnih deficita. Veina istraivanja pokazuje da kod shizofrenih osoba nije rije o ubrzanom zaboravljanju ili o primarnim deficitima retencije, nego o poremeaju u inicijalnim fazama usvajanja informacija, odnosno u kodiranju informacija. Budui da se u oko 2/3 shizofrenih osoba oituju deficiti pamenja, to se moe dovesti u vezu i s neuropatolokim nalazima o abnormalnostima frontalnih i temporalnih renjeva te subkortikalnih struktura, te da su deficiti pamenja naeni i meu bliskim roacima shizofrenih osoba to govori u prilog mogunosti da bi oteenja pamenja (uz oteenja panje i izvrnih funkcija) mogli biti endofenotip za shizofreniju. Opi cilj istraivanja bio je istraiti neka od jo uvijek otvorenih pitanja o tome postoje li neke osobitosti smetnji pamenja povezanih uz funkcioniranje frontalnih i temporalnih dijelova mozga tipinih za shizofreniju, te jesu li te smetnje povezane s duinom trajanja shizofrenog poremeaja. U tom cilju su jasno formulirana dva problema: 1. Ispitati osobitosti shizofrenih osoba u radnom pamenju, verbalnom uenju, dugoronom verbalnom pamenju, recentnom verbalno-logikom pamenju i pamenju vidno prezentiranih sadraja u odnosu na osobe s nepsihotinim psihijatrijskim poremeajima, osobe s lezijama mozga koje ukljuuju temporalne i frontalne renjeve i osobe s lezijama mozga koje ne ukljuuju temporalna i frontalna podruja; 2. Ispitati povezanost duine trajanja shizofrenog poremeaja s odstupanjima u rezultatima na testovima pamenja. Autorica je na temelju trenutano najbolje dokumentiranih, ali jo uvijek razmjerno malobrojnih empirijskih nalaza, formulirala i niz hipoteza u vezi s postavljenim problemima. Autorica je vrlo pomno odabrala metodologiju za ovo iznimno zahtjevno istraivanje. U istraivanju je sudjelovalo 50 osoba s dijagnozom shizofrenog poremeaja

298 potvrenom nalazima dva psihijatra i sa znakovima psihotinog poremeaja na testovima za procjenu linosti; 50 osoba s nepsihotinim psihijatrijskim poremeajima (anksioznim poremeajima i poremeajima linosti potvrenim nalazima psihijatra i klinikog psihologa) i 100 osoba s lezijama mozga (50 s lezijama koje ukljuuju temporalna i frontalna podruja i 50 s lezijama koje ne zahvaaju ta podruja) utvrenim kompjutoriziranom tomografijom ili magnetskom rezonancijom. Primijenjeni su slijedei testovi (uvijek istim redom): Wechsler-Bellevue ljestvica inteligencije za odrasle; Logiko pamenje (subtest iz Wechslerove ljestvice pamenja); Test sluno-verbalnog uenja (AVLT); Rey-Osterriethov test sloenog lika (CFT). Za mjeru radnog pamenja koriten je subtest Pamenje brojeva iz Wechsler-Bellevue ljestvice inteligencije, a za verbalno uenje i dugorono verbalnologiko pamenje koriten je AVLT; kao mjera recentnog verbalno-logikog pamenja koriten je subtest Logiko pamenje, a kao mjera pamenja vidno prezentiranih sadraja koriten je CFT. Rezultati istraivanja su vrlo saeto i pregledno prikazani, te zatim adekvatnim postupcima statistiki obraeni. Kako su se u istraivanju koristile brojne mjere panje i pamenja koje su u visokim meusobnim korelacijama, autorica je primjenila diskriminacijske statistike analize koje uzimaju u obzir kovarijacije meu varijablama. U raspravi je rezultate istraivanja komentirala pod svjetlom postavljenih hipoteza, kao i s nalazima iz uglavnom vrlo recentne literature. Ovdje emo ukratko prikazati samo osnovne rezultate: 1. Shizofrene osobe postiu statistiki znaajno nie rezultate nego osobe s nepsihotinim psihijatrijskim poremeajima u prvom, treem i etvrtom pokuaju uenja liste rijei, na zadatku neposrednog pamenja kompleksnog lika i na zadatku pamenja pria, te imaju veu razliku izmeu broja znamenki unaprijed i broja rijei ponovljenih u prvom pokuaju uenja liste rijei. Diskriminacijska analiza je pokazla da ove dvije skupine najbolje meusobno razlikuje broj rijei ponevljenih u etvrtom pokuaju, te razlika izmeu broja znamenki ponovljenih unaprijed i broja rijei ponovljenih u prvom pokuaju. 2. U odnosu na osobe s lezijama mozga koje ne ukljuuju temporalna i frontalna podruja shizofrene osobe ponavljaju znaajno vei broj znamenki unaprijed, zaboravljaju vei broj rijei pri odgoenom dosjeanju i imaju veu razliku izmeu broja znamenki unaprijed i broja rijei ponovljenih u prvom pokuaju uenja liste rijei. Rezultat na zadatku pamenja brojeva unaprijed najbolje razlikuje ove dvije skupine 3. Rezultati shizofrenih osoba na testu vidnog pamenja ne razlikuju se znaajno u odnosu na rezultate osoba s lezijama mozga. 4. Shizofrene osobe ponavljaju znaajno manji broj rijei u prvom i treem pokuaju uenja liste rijei, imaju veu razliku izmeu broja znamenki unaprijed i broja rijei ponovljenih u prvom pokuaju uenja liste rijei, navode vei broj sinonima i slinih rijei tijekom pokuaja uenja i zaboravljaju manji broj rijei pri neposrednom dosjeanju nego osobe s temporalnim i frontalnim lezijama. Ovi rezultati su samo djelomino potvrdili hipotezu o slinostima kognitivnih deficita shizofrenih bolesnika s onima koji imaju lezije u temporalnim i frontalnim mozgovnim podrujima. Na temelju strukture dobivenih rezultata nije potvrena pretpostavka o generalnoj povezanosti smetnji pamenja i duine trajanja shizofrenog poremeaja. Rezultati upuuju na stabilnost deficita pamenja u shizofrenih osoba. Niska povezanost izmeu duine trajanja bolesti i opadanja broja rijei pri odgoenom dosjeanju u odnosu na zadnji (tj. peti) pokuaj uenja rijei, razlike u broju ponovljenih rijei izmeu prvog pokuaja uenja prve liste i broja ponovljenih rijei iz druge liste,

299 razlike izmeu broja znamenki ponovljenih unaprijed i unazad, razlike izmeu broja ponovljenih rijei u prvom pokuaju i broja znamenki ponovljenih unaprijed i konfabulacija upuuje na mogunost suptilnih promjena u procesima pamenja tijekom trajanja shizofrenog poremeaja. Dobiveni rezultati pokazuju da su kod shizofrenih osoba kao skupine izraeni deficiti radnog pamenja, pamenja pria, sluno-verbalnog uenja i u pamenju elemenata kompleksnog lika te da su naglaeni deficiti u inicijalnim fazama uenja a u jedne podskupine shizofrenih osoba i u dugoronom verbalnom pamenju. Na kraju izvjetaja moemo zakljuiti: 1. Tema doktorske disertacije Slavke Gali traila je interdisciplinarni medicinski i kliniko-psiholoki pristup, te vrlo specijalizirana znanja iz podruja neurofiziologije mozga i kognitivne psihologije. 2. Vrlo su pomno isplanirane sve faze istraivanja, a autorica ih je provela pridravajui se etikih naela istraivanja. 3. Izvrsna upuenost u podruja disertacije ogleda se u monografskom uvodu. 4. Sama autorica navodi neke potencijalne nedostatke ovog istraivanja. To se u prvom redu odnosi na izvoenje zakljuaka o slinostima i razlikama u deficitima pamenja kod shizofrenih osoba u odnosu na deficite kod osoba s lezijama mozga koje je ogranieno injenicom da je osjetljivost primijenjenih testova za lezije razliite lokalizacije izrazito niska. Prema naoj prosudbi doktorska disertacija Slavke Gali predstavlja vrlo vrijedan i originalan istraivaki rad i stoga predlaemo Vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti. U Zagrebu, 02.11.07. Povjerenstvo: Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof. Dr. sc. Nataa Joki-Begi, izv. prof. Dr. sc. Vlado Juki, izv. prof. Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu

300 Zagreb, 24. listopada 2007. Predmet: Izvjee strunog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Andree-Beate Jeli pod naslovom Uloga itanja u usvajanju vokabulara francuskoga kao stranog jezika Na sjednici odranoj 28. lipnja 2007. Fakultetsko vijee imenovalo nas je u struno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Andree-Beate Jeli pod naslovom Uloga itanja u usvajanju vokabulara francuskoga kao stranog jezika. Podnosimo Vijeu sljedee IZVJEE Doktorski rad mr. sc. Andree-Beate Jeli obuhvaa 243 stranice standardnoga raunalnog ispisa, od ega 190 stranica otpada na samu disertaciju, dok 53 stranice sadre dodatke. Tekst je hijerarhijskom numeracijom podijeljen na 6 poglavlja s brojnim potpoglavljima i odsjecima, te je popraen znanstvenim aparatom koji se sastoji od 44 fusnote i opsena popisa uporabljene literature s 216 bibliografskih jedinica, uglavnom s frankofonskoga i anglofonskog jezinog podruja, ali i s 30 radova hrvatskih autora. Svrha je rada proirivanje spoznaja o ulozi itanja u procesu usvajanja vokabulara stranih jezika openito, a francuskoga kao stranog jezika posebno. Za razliku od brojnih prethodnih istraivanja provedenih veinom na odraslima koji ue engleski, mr. sc. Andreu-Beatu Jeli zanima uloga itanja u usvajanju vokabulara kod hrvatskih uenika adolescentske dobi koji ue francuski jezik. Pritom nastoji utvrditi "a) u kojoj je mjeri usvajanje francuskog vokabulara kroz itanje mogue i kakav je rezultat s obzirom na broj leksikih jedinica i njihovo zapamivanje, b) kakav utjecaj na usvajanje vokabulara kroz itanje imaju duljina uenja francuskog jezika, razina poznavanja vokabulara te uporaba strategija itanja i strategija uenja vokabulara, c) koje su pogrene pretpostavke oblikovali itatelji o znaenju odabranih leksikih jedinica u kontekstu". Rad je podijeljen u dva temeljna dijela. Prvi dio nudi iscrpan pregled teorijskih polazita i rezultata dosadanjih istraivanja u vezi s ulogom itanja u usvajanju vokabulara stranih jezika. Drugi dio sadrava metodoloki opis i kvantitativnostatistiki prikaz vlastita istraivanja sa zakljucima izvedenima na temelju dobivenih rezultata. Prvi dio otvara poglavlje posveeno razmatranju znanstvenih spoznaja u vezi s leksikom i leksikim znanjem. Ukratko prikazavi potekoe na koje lingvistika nailazi pri definiranju pojma "rije", autorica obrazlae zato se odluila za uporabu sintagme "leksika jedinica". Zatim izlae nove pristupe ustroju leksika i znaenju leksikih jedinica, osobito u svjetlu mentalnog leksikona i njegove strukture, te iznosi usporedbe mentalnog leksikona materinskog i mentalnog leksikona stranog jezika, pozivajui se na stavove prema kojima "samo materinski jezik ima pristup konceptualnoj reprezentaciji rijei", to znai da "pri uenju stranog jezika razumijevanje i proizvodnja leksikih jedinica na stranom jeziku" nisu mogui "bez posredovanja materinskog jezika". Raspravljajui o leksikom znanju, autorica se posebno poziva na model prema kojemu se ovo sastoji od tri vida, a to su znanje o obliku leksike jedinice, znanje o njezinom znaenju i znanje o njezinoj uporabi. Pritom naglaava i suvremene spoznaje o vanosti irine ili kvantitete poznavanja leksikih jedinica s jedne strane, te

301 iscrpnosti ili kvalitete njihova poznavanja s druge strane, dodajui im i postavke o vanosti znanja o organizaciji leksikih jedinica unutar mentalnog leksikona stranog jezika. Zatim navodi i model koji, osim jezine i diskurzivne sastavnice, ukljuuje i referencijalnu sastavnicu, to jest posjedovanje znanja o svijetu i o ponaanju u njemu. Na kraju podsjea na Ljestvicu za opseg vokabulara Zajednikog europskog referentnog okvira za jezike, najavljujui da e se u svom istraivanju osloniti na podjelu ispitanika prema stupnjevima te ljestvice. Poglavlje Proces usvajanja vokabulara stranog jezika poinje raspravom o receptivnom i produktivnom vidu vokabulara, pri emu se autorica priklanja miljenjima protivnima toj dihotomiji, a sklonima poimanju vokabulara kao kontinuuma. Odjeljak posveen opisu i moguim modelima procesa usvajanja vokabulara istie injenicu da je "jedno od temeljnih teorijskih pitanja [...] objasniti na koji nain uenik percipira, razumije, interiorizira te se ponovo koristi vokabularom s kojim se susree na razini govora i na razini pisanja". Pritom se autorica poziva na model prema kojemu se usvajanje znaenja odvija u tri faze, a to su etiketiranje ("pridruivanje leksikih jedinica stvarima i kategorijama, tj. konceptima"), kategorizacija ("grupiranje odreenoga broja predmeta ili pojava pod istu etiketu") i umreivanje ("stvaranje semantikih mrea meu povezanim rijeima"). I pri tome postoje miljenja da se uenje pojedine rijei odvija "na nekoj vrsti kontinuuma". Slijedi potpoglavlje posveeno nenamjernom i namjernom uenju, koje je metodoloki vano za ovaj rad, jer e svoje istraivanje autorica organizirati tako da uenje francuskog vokabulara bude nenamjerno, to jest usputno i implicitno, s obzirom na to da "ispitanici nee znati da e biti testirani", te da "cilj itanja nee biti usvajanje vokabulara nego razumijevanje pisanog teksta na francuskom jeziku". Pritom ona dijeli prevladavajui stav da nenamjerno i namjerno uenje "treba promatrati kao komplementarne pojave, odnosno polove istog kontinuuma". Meu imbenicima koji utjeu na usvajanje vokabulara razmatra ulogu senzornoga, kratkoronoga, dugoronoga i proceduralnoga (odnosno implicitnoga) pamenja, zatim ulogu materinskog jezika i ulogu imbenika inherentnih leksikim jedinicama stranog jezika. Pri ovomu potonjem upozorava na utjecaj izgovora/ortografije i varljive prozirnosti (sluajevi idioma, lanih prijatelja, polisemije, homonimije i paronimije). Iako postoje autori koji navode da se neke vrste rijei usvajaju lake nego druge (punoznanice lake nego nepunoznanice, imenice lake nego glagoli), autorica zakljuuje "da zasad nema dovoljno dokaza na temelju kojih bi se moglo tvrditi da su neke vrste rijei lake usvojive od drugih". to se tie konteksta, dosadanja istraivanja pokazuju da on moe, ali i ne mora bitno olakati tono zakljuivanje o znaenju ueniku nepoznatih rijei. S druge strane, svi se istraivai slau u tomu da u procesu usvajanja vokabulara stranog jezika odluuju prethodno steena jezina i izvanjezina znanja, kao i uenikovo strateko znanje, odnosno "svjesna kontrola kognitivnih resursa". U sljedeem potpoglavlju raspravlja se o strategijama uenja vokabulara kao o posebnom sluaju openite strategije uenja. Iako suvremene tipologije strategija uenja esto polaze s razliitih stajalita, zajedniki im je kognitivni pristup uenju kao obradi informacija u tri faze: "razumijevanje i pohranjivanje podataka, aktiviranje postojeih znanja [radi] pohranjivanja obavijesti u pamenju te uporaba novosteenog znanja". Iako se slae s miljenjem proizalim iz nekih istraivanja da uporaba strategija uenja znatno ovisi o individualnim osobinama uenika, autorica istie injenicu da se u literaturi "naglaava vanost pouavanja strategija i podizanja metakognitivne svijesti [...] kao odluujuih imbenika u uspjenosti uenja".

302 Razmatrajui temeljna pitanja u vezi s testiranjem znanja vokabulara, autorica najprije podsjea na ve spomenutu ljestvicu Zajednikog europskog referentnog okvira za jezike, a zatim daje pregled stanovitoga broja drugih testova vokabulara, te na kraju opisuje dio sustava za vrednovanje znanja jezika DIALANG, koji je primijenila u svom istraivanju, pri emu taj sustav definira kao "zapravo dijagnostiku primjenu Zajednikog europskog okvira". Teorijski dio rada zakljuuje poglavlje itanje i usvajanje vokabulara na stranom jeziku. Podsjetivi na injenicu da se u dananje vrijeme itanje, "kako na materinskom tako i na stranom jeziku", smatra sloenim kognitivnim procesom, autorica se najprije poziva na sistematizaciju sastavnica vjetine itanja prema Williamu Grabeu, koja obuhvaa "a) vjetine automatskog prepoznavanja, b) poznavanje vokabulara i struktura, c) poznavanje formalne strukture diskursa, d) znanje o temi i znanje o svijetu, e) vjetine/strategije sinteze i ocjenjivanja, f) metakognitivno znanje i nadgledanje vjetine". Zatim izlae nain na koji je taj znanstvenik zajedno s Fredrickom Stoller cjelokupan proces itanja razluio na procese na vioj razini i na procese na nioj razini. U prve spadaju "prepoznavanje rijei, sintaktika analiza reenice, oblikovanje semantikih propozicija, aktivacija radnog pamenja", a u druge "tekstualni model razumijevanja, situacijski model interpretacije itatelja, uporaba znanja o svijetu i zakljuivanje, procesi izvrne kontrole". Raspravljajui o itanju na stranom jeziku, autorica se zajedno s istraivaima ije rezultate navodi pita "koliko je itanje na stranom jeziku stvar vjetine itanja [...] ili stvar poznavanja stranog jezika". Zakljuuje da su oba imbenika podjednako vana, no upozorava na to da valja voditi rauna o i dodatnim faktorima "poput prirode [dotinoga] jezika, imbenika vezanih uz samoga itatelja, ali i uz okruenje u kojemu se odvija usvajanje stranog jezika". U odjeljku Strategije itanja inzistira se na tomu da smo poznavanje strategija nije dovoljno, nego da "itatelj treba uspjeno znati primijeniti odabranu strategiju te uskladiti njenu primjenu s ostalim strategijama". Potpoglavlje Usvajanje vokabulara kroz itanje posveeno je razmatranjima u vezi s usvajanjem vokabulara stranog jezika kroz itanje u usporedbi s izravno ciljanim uenjem stranih rijei i njihova znaenja. Istraivanja u tom smislu na koje se autorica poziva pokazuju da je usvajanje vokabulara kroz itanje mogue. Pritom ona upozorava na to da se taj proces odvija u vie faza, "o emu svakako treba voditi rauna u buduim istraivanjima". Susrevi se s nepoznatom rijei, itatelj je moe zanemariti i preskoiti, moe se posluiti rjenikom ili traiti da mu je netko objasni, a moe i sm pokuati zakljuiti to bi ona mogla znaiti. Istraivanja na koja se autorica poziva pokazuju da itatelji ovoj posljednjoj strategiji pribjegavaju u gotovo 80 posto sluajeva. Meutim, pri tome postoji znatna opasnost pogrenog zakljuivanja. Neki u ovom odjeljku navedeni autori smatraju da se bolje pamte upravo one rijei ije je znaenje itatelj tono deducirao iz konteksta. Na temelju ovih razmatranja, autorica izvodi zakljuak da itanje "predstavlja jedan od vanih naina usvajanja vokabulara", ali ga "treba kombinirati s nekom od metoda eksplicitnog pouavanja vokabulara". Peto poglavlje, naslovljeno Istraivanje uloge itanja u usvajanju vokabulara francuskoga kao stranog jezika, predstavlja podroban opis autoriina vlastitog istraivanja. Cilj mu je bio "a) utvrditi u kojoj je mjeri usvajanje vokabulara kroz itanje mogue te kakav je rezultat usvajanja s obzirom na broj i vrstu leksikih jedinica i njihovo zapamivanje, b) rasvijetliti proces usvajanja vokabulara s obzirom

303 na utjecaj odreenih imbenika vezanih uz itatelja (duljina uenja francuskog jezika, razina poznavanja vokabulara, uporaba strategija itanja [...], c) analizirati pogrene pretpostavke itatelja o znaenju leksikih jedinica u kontekstu". Preliminarno istraivanje provedeno je na 22 uenika treeg razreda zagrebake IV. gimnazije, a glavno na 109 uenika drugog, treeg i etvrtog razreda I. gimnazije, IV. gimnazije, XV. gimnazije, XVIII. gimnazije i Klasine gimnazije u Zagrebu, te Gimnazije A. G. Matoa u Samoboru. Svrha preliminarnog istraivanju bila je utvrivanje prikladnosti ponuenoga francuskog teksta s obzirom na dob i razinu znanja ispitanika, te provjera metrijskih karakteristika upitnik o strategijama itanja i o strategijama uenja vokabulara. Instrumenti istraivanja (kako preliminarnoga, tako i glavnoga) bili su 1. lanak Rves Que nous disent-ils ? iz asopisa Phosphore namijenjenoga adolescentima (za potrebe istraivanja skraen na 1 196 rijei), 2. etiri testa leksikih jedinica sa 23 elementa u preliminarnom, a s 18 elemenata u glavnom istraivanju, 3. DIALANG test poznavanja francuskog vokabulara, 4. upitnik o strategijama itanja i 5. upitnik o uenju vokabulara. U glavnom istraivanju autorica koristi sloenu metodologiju. Uz eksperimentalni nacrt primjenjuje jo i korelacijsku analizu te metode kvalitativnog istraivanja. U eksperimentalnom dijelu provodi kvazieksperiment s ponovljenim mjerenjima na istim ispitanicima kako bi ispitala razinu usvajanja vokabulara kroz itanje u razliitim vremenskim tokama (neposredno i odgoeno zapamivanje). Pri tom je variranjem zadataka eljela provjeriti kako razlike u broju ponavljanja nepoznatih rijei u tekstu te sama vrsta rijei utjeu na usvajanje novog vokabulara. Razlike je provjerava na razini prepoznavanja znaenja iz konteksta te na razini dosjeanja znaenja. Korelacijskim je metodama pokuala utvrditi doprinos initelja kao to su strategije itanja i strategije uenja vokabulara uspjenosti usvajanja vokabulara kroz itanje. Rezultati dobiveni putem testova i upitnika podvrgnuti su podrobnoj statistikoj kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi i prikazani odgovarajuim tablicama i grafikonima. Zatim su deskriptivno-kvalitativnom metodom analizirane pogreke pri zakljuivanju o znaenju svake od odabranih 18 leksikih jedinica, to prua dodatan uvid u kognitivne procese koji se odvijaju pri tim dedukcijskim nastojanjima. Slijedi rasprava o dobivenim rezultatima u svjetlu temeljnih postavaka iznesenih u teorijskom dijelu i na njima zasnovanih hipoteza. Autorica zakljuuje da su tijekom itanja "ispitanici usvojili odreeni broj leksikih jedinica, odnosno da se pokazalo kako je nenamjerno uenje vokabulara francuskog jezika kroz itanje mogue", pri emu pozitivnu ulogu imaju kontekst i strategije zakljuivanja o znaenju. Zanimljivo je meutim to da, suprotno od oekivanja, "ne postoji povezanost izmeu duljine uenja francuskog jezika i usvajanja leksikih jedinica kroz itanje". Sljedei je zakljuak da je prethodno poznavanje francuskog vokabulara ispitanicima znatnije pomoglo u rjeavanju testova nego u usvajanju i zapamivanju leksikih jedinica. Pritom su rezultati istraivanja dokazali statistiki znaajnu, iako umjerenu, povezanost strategija itanja i broja usvojenih leksikih jedinica. Meutim, opet za razliku od oekivanja, uporaba samih strategija uenja vokabulara nije se "pokazala znaajnom za [njegovo] nenamjerno usvajanje". Dodue, kao to upozorava autorica, "valja istaknuti i ogranienje naeg istraivanja s obzirom na injenicu da nismo imali kontrolnu skupinu". to se tie vjerovanja uenika o uenju vokabulara kroz itanje, rezultati istraivanja pokazuju da velik broj ispitanika "smatra da vokabular treba uiti u

304 kontekstu", a relativno se esto slae i s tvrdnjom da je za uenje vokabulara uinkovito "i nenamjerno uenje kroz sluanje i kroz itanje". Bitan zakljuak istraivanja je i to da je uloga itanja u usvajanju vokabulara "vanija za naprednije uenike [...] nego za poetnike, odnosno za one s manjom leksikom (i jezinom) kompetencijom." Kvantitativno-statistika analiza pokazala je da je odmah nakon itanja usvojeno 10 posto leksikih jedinica, nakon uporabe dedukcijskih strategija neto vie od 20 posto, dok su mjesec dana kasnije ispitanici pamtili neto manje od njih 15 posto. Iako je veina zakljuaka koje su ispitanici izveli u pogledu znaenja njima nepoznatih leksikih jedinica bila pogrena, autorica to ne smatra loim pokazateljem, te se zalae za to "da se pogrene pretpostavke promatraju kao sastavni dio procesa nenamjernog usvajanja vokabulara kroz itanje te da one budu polazite za osvjeivanje naina razmiljanja i ponaanja pri susretu s nepoznatim leksikim jedinicama". Utoliko vie to je u njezinu istraivakom korpusu "bilo mogue oblikovati tipologiju pogreaka, to ukazuje na odreenu sustavnost u nainu razmiljanja ispitanika". U Zakljuku, koji tvori kratko 6. poglavlje rada, autorica saima rezultate do kojih je dola u svom eksperimentalnom istraivanju utemeljenom na prethodno iscrpno navedenim i obrazloenim postavkama suvremene znanstvene literature s podruja didaktike i psihologije. Pritom izraava nadu da e njezin rad pridonijeti razumijevanju i optimizaciji sloenoga procesa usvajanja vokabulara stranih jezika. Dodatci sadre francuski lanak i testove koji su posluili u istraivanju, Saetak na hrvatskom i Rsum na francuskom jeziku, Kljune rijei (itanje, usvajanje vokabulara, francuski kao strani jezik, strategije itanja, strategije uenja vokabulara, analiza pogreaka), te ivotopis pristupnice. OCJENA Ovaj rad znanstveno je i metodoloki konzistentan, pri emu su iskazani primjerno interpretativno, ali i kritiko snalaenje u literaturi, kao i sposobnost samostalne provedbe eksperimentalnog istraivanja, svestrane analize dobivenih podataka i meritornoga izvoenja zakljuaka. Radi se dakle o zrelom znanstvenom radu koji se moe smatrati ozbiljnim doprinosom spoznajama o uenju vokabulara stranog jezika kroz itanje, pogotovo s obzirom na injenicu to u svome prvom dijelu predstavlja sintezu te problematike kakve u Hrvatskoj do sada jo nije bilo. Stoga predlaemo Fakultetskom vijeu da doktorski rad mr. sc. Andree-Beate Jeli prihvati i da pristupnicu uputi u dalji postupak.

Dr. sc. eljko Klai, vii leksikograf Dr. sc. Sanja Grahek, izv. prof. Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidovi, red. prof.

305 Struno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. Nedjeljke Bali-Nii Veza: KLASA: 643-02/07-04/46 URBROJ: 3804-300-07-2 Dr. Sanja Roi, red. prof. Dr. Mate Zori, professor emeritus Dr. Iva Grgi, docent (Sveuilite u Zadru) Na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu odranoj 28. rujna 2007. imenovani smo u struno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. Nedjeljke Bali.Nii pod naslovom Talijanske i hrvatske knjievne teme u zadarskoj periodici u razdoblju 1918.-1945. godine. Fakultetskom vijeu podnosimo sljedei IZVJETAJ Doktorski rad mr. Nedjeljke Bali-Nii Talijanske i hrvatske knjievne teme u zadarskoj periodici u razdoblju 1918.-1945. godine obuhvaa 506 stranica kompjutorskog ispisa, od ega 400 stranica teksta disertacije, Popis obraene i pregledane periodike (str. 401-404), Bibliografiju (str. 405-413), Saetak na hrvatskom i talijanskom jeziku, ivotopis i naposljetku Prilog: Bibliografija priloga u zadarskoj periodici u razdoblju 1918.-1943. (str. 417-502). Posljednji dio, Prilog, otisnut je jednostrukim proredom. Tema disertacije uklapa se u iri kontekst prouavanja hrvatsko-talijanskih knjievnih i kulturnih proimanja na istonoj obali Jadrana, dijelom obuhvaenog znanstvenim projektima i dosadanjim znanstvenim spoznajama, ali i otvorenog za nova istraivanja i prinose. Razdoblje od 1918. do 1945. godine, nakon zavretka Prvog do konca Drugog svjetskog rata, koje je kandidatkinja obuhvatila svojim istraivanjem, posebno je zanimljivo u kontekstu radikalnih drutvenih i politikih promjena u gradu Zadru koji je, s jo nekim dijelovima Dalmacije, Rapalskim ugovorom iz 1920. godine bio pripojen Kraljevini Italiji. Uspostavom faistikog reima 1922. godine postala su izraenija nastojanja da se grad talijanizira ime se nasilno prekida viejezina kulturna djelatnost prisutna u Zadru u prethodnom razdoblju. Zadau promicanja politikih i kulturnih ideja u vremenu na koje se odnosi disertacija obavljaju gotovo iskljuivo publikacije i periodika na talijanskom jeziku. Kandidatkinja je, nakon uvida u grau, odredila ui korpus kulturno relevatnih asopisa i novina tiskanih u Zadru u navedenom razdoblju koji e istraiti u disertacji (od ukupno 42 asopisa i novinskih listova razliitih tematika odabrala je pet asopisa, tri kalendara, jedanaest dnevnika i trinaest humoristikih i prigodnih listova na talijanskom jeziku te sedam asopisa i novina na hrvatskom jeziku, ovi potonji, osim jednog tiskanog u gotovo ilegalnim uvjetima u Preku na otoku Ugljanu, bili ukinuti do

306 1920. godine). Tu je grau pregledala, vrednovala i smjestila u kulturoloki i povijesni kontekst. Korpus asopisa podijelila je na kulturne (Dalmazia, La vita in Dalmazia, najznaajniju Rivista dalmatica, Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria, Dalmazia), kalendare (Il Dalmatino i Il Dalmatico), dnevne listove (La voce dalmatica, La Dalmazia, Bollettino dell'Ufficio Stampa Supplemento de La Dalmazia, Corriere della Dalmazia, Corriere di Zara, L'Adriatico, L'Azione nazionale, L'Aquila del Dinara, La Ricostruzione, Litorio dalmatico San Marco, Giornale di Dalmazia), humoristike, jednokratne i ostale listove na talijanskom jeziku, te listove koji su u istom razdoblju izlazili na hrvatskom jeziku: Narodni list, dvojezina Smotra dalmatinska/Rassegna dalmata, Hrvatska kruna, Na list, Branik, Zora, Preko s podlistkom Il popolo. Ve se iz ovog pregleda naslova asopisnog korpusa moe zamijetiti nesrazmjer u korist listova na talijanskom jeziku. O tome mr. Bali- Nii pie:
Kulturna i knjievna djelatnost u Zadru u navedenom razdoblju bitno se razlikuje od viejezine djelatnosti iz prethodnih razdoblja. Izmeu Prvoga i Drugoga svjetskog rata javni i kulturni ivot prisilno se odvija iskljuivo na talijanskom jeziku. Hrvatski intelektualci, izloeni stalnim progonima, naputaju Zadar, a jedan mali dio njih, na elu s don Ivom Prodanom, povlai se u oblinje Preko na otoku Ugljanu, gdje pokuavaju odrati barem minimalnu izdavaku djelatnost na hrvatskom jeziku. (str. 389).

Radilo se, dakle, o svojevrsnom kulturnom i ideolokom projektu uvoenja kulturne i jezine hegemonije koji, kako je poznato, nije opstao zbog promjene povijesnih prilika. Doktorandicu je ponajprije zanimala zastupljenost hrvatskih odnosno kroatistikih tema u tom korpusu i njihov odnos spram talijanskih i talijanistikih. Na temelju obrade talijanskih i talijanistikih tema doktorandica je vrednovala odnos izmeu izvorno talijanskih tema (pisci i teme vezane za Apeninski poluotok, primjerice Dante, Goldoni, Manzoni, Betti) i tzv. dalmatike, odnosno knjievnosti na talijanskom jeziku nastale na podruju Dalmacije (Tommaseo, Sabalich, Cippico, Bauch i drugi). Magistrica Bali-Nii je na temelju provedenog istraivanja na korpusu asopisa i novina na talijanskom jeziku te onih malobrojnih na hrvatskom na poetku (konac druge austrijske uprave 1918. godine) i na kraju tog razdoblja odredila mjesto Zadra u povijesti hrvatsko-talijanskih knjievnih veza na istonoj obali Jadrana. Relevantni su podaci koje iznosi doktorandica:
Prosjek izlaenja talijanskih asopisa, osim tromjesenika Rivista dalmatica, koji redovito izlazi 21 godinu (1922.-1943.) i Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria s tri sveska objavljena u 8 godina, je kratak, svega nekoliko mjeseci. Kontinuitet zadrava kalendar/godinjak Il Dalmatino koji izlazi od 1877. do 1942. U sluaju novina, veina kojih su tjednici ili polutjednici, prosjek trajanja je samo 2 godine. Izuzetak ini Littorio dalmatico/ San Marco, koji izlazi tijekom 18 godina, pretvorivi se s vremenom u dnevni list, a uz njega i Giornale di Dalmazia (1941.-1943.), posebno zanimljiv kao posljednja novina na talijanskom jeziku u Zadru u tom razdoblju koja se kapitulacijom Italije gasi upravo u trenutku kad je u kulturnom i knjievnom smislu bila dostignuta razina dnevnih novina na Apeninskom poluotoku. Il Giornale je vaan i zato to simboliki obiljeava kraj ne samo talijanske okupacije, ve i - zbog masovnog iseljavanja tijekom bombardiranja te poslijeratnim pripajanjem Zadra Hrvatskoj - prisutnosti u gradu talijanskog stanovnitva, jezika i

307
kulture openito u dotadanjim razmjerima. Nakon toga na podruju Zadra do 1945. povremeno izlaze improvizirane novine s vijestima, ratnim izvjeima partizanskih vojnih jedinica, a ostali su sauvani i zapisi radio-vijesti, dok tonski zapisi nisu pronaeni. Podaci o nakladi pronaeni su samo za Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria iji se prvi svezak tiska u 650 a trei u 600 primjeraka. No itateljski krug tih publikacija u Zadru, gradu iji broj stanovnika se u navedenom razdoblju kree od oko 15.000 na kraju Prvog svjetskog rata do oko 35.000 1941. godine, bio je znatno iri, o emu svjedoi primjerice podatak o hrvatskim novinama Na list koje se tiskaju u nakladi od 5.000 primjeraka. Iz raznih vijesti vidljivo je da su zadarski asopisi i novine bili itani i prisutni i u ostalim dalmatinskim gradovima u kojima je ivjelo talijansko stanovnitvo, a i u Italiji. To se posebno odnosi na asopise Dalmazia (1919.) koji ima urednitvo u Trstu i Zadru, La vita in Dalmazia (1920.) u Milanu i Zadru; list La Dalmazia (nastavak La voce dalmatica) koji se mogao nabaviti u Rimu, Bologni, Milanu i Anconi, L'Aquila del Dinara u Trstu, Puli, Rimu i Rijeci, te na L'Azione nazionale koji je namijenjen prvenstveno Talijanima u inozemstvu. (str. 390)

U disertaciji su, s pravom, izdvojeni asopisi Rivista dalmatica i Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria kako zbog kulturolokog profila tako i zbog relevantnosti urednika, Ildebranda Tacconija, profesora, knjievnog povjesniara i teoretiara odnosno povjesniara Giuseppea Prage. Suradnici su veinom bili dalmatinski profesori, povjesniari i publicisti (Amato Filippi, Arrigo Zink, Alessandro Selem, Oscar Randi, Umberto Nani i najpoznatiji meu njima, kasnije jedan od vodeih talijanskih slavista, Arturo Cronia). Nakon pada faizma svi naputaju Zadar i nastavljaju djelovati u Italiji. Meu suradnicima iz Italije u zadarskim publikacijama autorica otkriva i povijesno relevantna imena, kao to je bio kasnije kontroverzni a tada faistiki ministar Giovanni Bottai, a u njima su suraivali, izmeu ostalih, znameniti intelektualci i pisci: Silvio D'Amico, Gabriele D'Annunzio, Elio Vittorini, Alfredo Panzini. Urednici hrvatskih glasila bili su pak Juraj Bjankini, Vinko Kisi, don Ivo Prodan, Kruno Penovi, Marko Smoli i don Joso Felicinovi. Mr. Bali-Nii navodi da su u tom meuratnom vremenu prilozi o knjievnosti u zadarskim periodicima bili u velikoj mjeri uvjetovani tadanjom drutveno-politikom zbiljom i vladajuom politikom ideologijom. Na poetku tog razdoblja, dok se jo odreuje sudbina Zadra i Dalmacije i pod utjecajem odjeka D'Annunzijeva pohoda na Rijeku i posjeta Zadru, objavljuju se brojni memorijalistiki zapisi najee pisaca djelatnih vojnika koji se ne mogu mjeriti s knjievnim kvalitetama, na primjer, priloga Gabrielea D'Annunzija. Knjievnost i posebno pjesnitvo u tadanjem je zadarskom tisku obiljeeno jakom dnevnopolitikom komponentom s naglaskom na kulturnoj (i neizbjeno politikoj i civilizacijskoj) supremaciji talijanskog elementa nad slavenskim, najee s iredentistiki intoniranim porukama. Radovi talijanskih klasika (Dante, Petrarca,

308 Machiavelli, Foscolo, Manzoni, Leopardi ili Pascoli) birani su najee u funkciji potpore politiko-preporodnom kulturolokom kontekstu jasnog politikog predznaka. Zanimljiva je, premda oekivana, autoriina opaska da je D'Annunzio ee zastupljen kao govornik politike orijentacije, a ne kao knjievnik. Lokalni autori ije doprinose s pravom autorica dri relevantnima u kontekstu lokalne knjievne produkcije u dijakroniji (Paganello, Brunelli, Cippico, Bertolini, Ballarin, Urbani, Sabalich, Segarelli, Martinelli, Ostoja, Seveglievich) piu na tragu onodobnih knjievnih uzora i, najee, u prigodnom tonu, a neki pak nastavljaju tradiciju lokalnog dijalektalnog izriaja (Bauch, Sabalich, Wondrich, Piasevoli, De Borelli) koji omoguuje barem djelomian otklon od vladajue retorike. U radu je primjereno genoloki kvantificirana zastupljenost tekstova u zadarskim asopisima: najbrojniji su pjesniki sastavci prigodnog karaktera, memorijalistika proza i, dakako, knjievno-kritike studije, prilozi za povijest knjievnosti, prilozi za ivotopise te osvrti i recenzije ija je uloga bila formiranje knjievnog i ponajprije kulturolokog kanona, a ne nedostaju primjeri trivijalne knjevnosti (tiskan je u nastavcima ak i jedan detektivsko-parapsiholoki roman). No, s istraivakog stanovita najzanimljivija su otkria: Bettijeve novele, Morovicheve groteskne kratke proze ili Titta Rosini putopisi, a iz perspektive moderne komparatistike znaajan je, premda rijedak, opstanak tekstova tzv. morlake tematike. Signifikantne su, dakako, i odsutnosti kao, na primjer, priloga iz dramske knjievnosti, a na stranicama najrelevantnijih asopisa nije izostala ni negativna kritika, uvijek znaajan pokazatelj stupnja otvorenosti i slobode intelektualnog djelovanja. Oekivano, takva kritika najee tematizira tadanje publikacije hrvatske knjievne kritike i historiografije, pa tako Tacconi, Zink, Bonmassar, Nani, Randi, Selem, Praga, Cronia i drugi najee u polemikom tonu i negativno recenziraju prinose hrvatskih znanstvenika: iia, Vodnika, Reetara, Petravia, Kolendia i, s neto manje estine, Deanovia. Doktorandica s pravom istie da te talijanskih znanstvenika putem tiska (str. 396). Doktorandica istie znatnu recepcija radova Nikole Tommasea (pedeseta obljetnica njegove smrti obiljeavala se 1924. godine), kojom je prigodom izaao poseban broj asopisa Rivista dalmatica s prilozima zadarskih i talijanskih strunjaka a tiskana je u Zadru i knjiica sjeanja na znamenitog ibenanina iz pera posinka Spiridonea Artalea. Zanimljiv je podatak koji autorica komentira da zadarski makar i polemike informacije govore o svojevrsnoj prekograninoj komunikaciji hrvatskih i

309 intelektualci Tacconi, Zink, Selem i Duro polemiziraju sa kritiarima s druge strane Jadrana u vezi s nekim Tommaseovim postupcima nastojei ih opravdati navodnim:
svojevrsnim antropolokim sindromom dalmatinstva, odnosno isticanjem [] povijesnih i geomorfolokih imbenika koji utjeu na posebnost psiholoko-karakterno-moralnih karakteristika dalmatinskih intelektualaca (str. 397). .

Mr. Bali-Nii konstatira da je u zadarskoj talijanskoj periodici u prouavanom razdoblju zastupljenost hrvatskih tema u uem smislu, ako se izuzmu polemiki prilozi o knjievnosti, vrlo slaba. No, pronala je ipak nekoliko prijevoda hrvatskih pisaca: stihove Luke Botia citirane u autobiografskim zapisima Luciana Morpurga u Rivista dalmatica, prijevode naih istaknutih pjesnika imia, Alfirevia, Tina Ujevia i Bonifaia te nekoliko putopisa i crtica iz ivota malih primorskih mjesta (I. Ujevi, M. Vei) i stihovi razliite tematike, ratne, aljive, domoljubne i najveim brojem prigodne, meu kojima su relevantni oni u ast stote obljetnice Preradovieva roenja. Sumirajui ovo detaljno istraivanje, doktorandica zakljuuje da su talijanske i hrvatske teme u zadarskoj periodici u razdoblju 1918.-1945. (pri emu su knjievni prilozi zastupljeni zapravo samo do 1943.) znaajan izvor podataka koji upotpunjuju cjelinu hrvatsko-talijanskih knjievno-kulturnih proimanja. Doprinos ovog istraivanja hrvatsko-talijanskim kulturnim odnosima je mapiranje kulturne i civilizacijske zbilje u jednom, povijesnim okolnostima uvjetovanom, geografski i administrativno odreenom prostoru koji je u vrijeme nastanka te knjievne i publicistike produkcije ivio kao corpus separatum na istonoj obali Jadrana. Ideoloki i politiki kontekst odredili su znatnim dijelom moduse i sadraje te produkcije, no znaajna je bila i uloga tradicije, kulturnih intereferencija i ocrtavanje determiniranog horizonta oekivanja odnosno konstrukcija kulturno-knjievnog tematskog polja i novog itatelja. Premda su asopisi i novine na talijanskom jeziku nastojali djelovati jednosmjerno, u smislu implementiranja talijanske kulture, ipak je u njima prisutna i hrvatska kulturna komponenta koja je, meutim, ograniena na viu razinu kulturoloke proizvodnje, znanstvenu kritiku i esejistiku, koja je proizala iz geografske bliskosti i intrigantnosti tema kojima su se nai znanstvenici u to vrijeme bavili. Ovako usmjereno djelovanja zadarskih intelektualaca Talijana, koje se temeljilo na proloj kulturnoj i intelektualnoj tradiciji u Dalmaciji, ali koje je za razliku od prolih vremena bilo odreeno institucionalnim nametanjem jednog jezika (talijanskog) u viejezinoj sredini, bilo je kratkog vijeka, kako istraivanje mr. Bali-

310 Nii pokazuje, petnaestak godina. No, neki od zadarskih asopisa nastavili su ivjeti i dalje u Talijanskoj Republici nakon 1945. pa izlaze i danas. Zato doktorandica s pravom sugerira, zakljuujui svoj rad, da bi bilo relevantno nastaviti istraivanje u tom pravcu. Mr. Nedjeljka Bali-Nii je svojom doktorskom disertacijom uspjeno obavila zadatak postavljen u uvodnom dijelu rada te pokazala sposobnost samostalnog istraivanja i knjievnokritikog prosuivanja. Predlaemo stoga Fakultetskom vijeu da nau pozitivnu ocjenu njezinog doktorskog rada prihvati i da je uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti u podruju znanosti o knjievnosti, polje romanistika. U Zagrebu, 4.11.2007. Dr. Sanja Roi, red. prof. predsjednik povjerenstva Dr. Mate Zori, professor emeritus lan povjerenstva Dr. Iva Grgi, docent (Sveu. u Zadru) lan povjerenstva ..

311 Prof.dr.sc. Stipe Grgas, red.prof. Prof.dr.sc. Ivan Grdei, red.prof. (Fakultet politikih znanosti u Zagrebu) Dr.sc. Jelena esni, doc. Zagreb, 19. listopada 2007. SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Fakultetskom vijeu Odlukom Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta od 26. oujka 2007. imenovani smo u struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Loredane Maravi pod naslovom Vrednovanje politike visokog obrazovanja: komparativna analiza modela studentske financijske pomoi u SAD-u i RH.

IZVJEE
Loredana Maravi roena je 6. srpnja 1967. u Rijeci. Godine 1992. diplomirala je engleski jezik i knjievnost i panjolski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla akademski naziv diplomirani anglist i hispanist. Poslijediplomski studij Amerike studije upisala je kolske godine 1997/1998 i poloila sve ispite. Loredana Maravi zaposlena je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta RH. Magistarski rad Loredane Maravi ini 177 stranica teksta podijeljenog u devet poglavlja, pojmovnik, popis literature i saetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Naslov magistarskog rada upuuje na komparativni pristup u sadraju i metodi na podruju politike visokog obrazovanja u SAD i RH. Obrazovna politika visokoga obrazovanja prediplomske razine, modeli studentske financijske potpore, znaajno je podruje interesa kako glede samog znaenja obrazovanja tako i zbog velikog broja korisnika, financijskih sredstava, investicijskih vrijednosti u razvoj drutva i kvalitete

312 ivota graana. Rad osim istraivakog i analitikog pristupa donosi pitanja i odgovore o stanju u analiziranom podruju u Hrvatskoj, upuujui na mogua preoblikovanja javnih politika kako bi se poveala uspjenost studijskog procesa posebice poveanjem ustrajnosti u studiju. Uvodno autorica postavlja hipotezu o mogunostima kritike primjene amerikih modela studentske financijske pomoi u Hrvatskoj kao naina poveanja ustrajnosti u studiju i uinkovitosti sustava visokog obrazovanja te u konanici poveanja postotka stanovnitva s visokom naobrazbom. Autorica se opredjeljuje za komparativnokontrastnu analizu javnih politika, jedne razvijene i jedne nerazvijene, koristei kao metode prikupljanja podataka kvalitativnu analizu sadraja u prilagoenom modelu studije sluaja. U drugom poglavlju izlau se glavni kriteriji komparativne metode analize javnih politika. Autorica izlae mogunosti analize javnih politika, kao policy analize, na podruju obrazovnih politika. Oblikovanje javne politike promatra procesualnim modelom, modelom politikih (policy) faza od inicijative do vrednovanja. Takav pristup omoguava joj selekciju i analizu aktera, sadraja aktivnosti i posljedica prema pojedinima odluivakim fazama. Posebnu panju posveuje fazi inicijative, odnosno oblikovanja politikog dnevnog reda, pitajui se koji imbenici potiu odnosno ograniavaju dovoenje tematike studentske financijske potpore u visokom obrazovanju na odluivaki dnevni red. Nakon izlaganja metodoloke paradigme autorica izlae osnovne osobine analizirane javne politike visokog obrazovanja u SAD i RH. Opisuju se glavni ciljevi, dravni i nedravni akteri visokog obrazovanja (polity), oblici suradnje, ogranienja kao i normativna regulacija. U SAD autorica izlae osnovne karakteristike federalnog i dravnog ureenja sustava visokog obrazovanja. Istu analizu provodi i na hrvatskom komparativnom paru. U poglavlju Amerika nacionalna politika financijske studentske pomoi izlae se razvoj relativno sloenog sustava financijske pomoi studentima na razini federalne drave. Pregled se odnosi na etiri razdoblja od 1945. do 2006. od slavnog i uspjenog oblika financiranja obrazovanja razvojaenih osoba nakon 1945, preko vrlo vanog pomicanja financijskog fokusa pomoi sa institucija na studente, do

313 suvremenih dilema studentskog kreditiranja. Kroz ove vremenske etape autorica upozorava na dva glavna analitika i policy kriterija kreiranja istraivane javne politike: ciljeva koje se eli ostvariti i kriterija dodjele pojedinog modela financijske pomoi. Rije je o modelima studentskih potpora, kredita, poreznih olakica, prvog zaposlenja. Svaki od oblika intervencije ima svoje ciljeve i svoje kriterije dodjele. Vraajui se na svoju polaznu hipotezu autorica postavlja pitanje u kojoj mjeri ameriki analizirani modeli, njihovi ciljevi i kriteriji, poveavaju ustrajnost u zavretku studija (persistence) i poveavaju stopu upisa (enrollment). Na oba ova pitanja utvrena je pozitivna korelacija pa se moe tvrditi da javne politike ostvaruju svoje ciljeve. Federalne obrazovno-financijske mjere poboljavaju uinkovitost studija, pristup studiju i njegov izbor. Na posebno osjetljivim socijalnim skupinama, poput manjina, taj je utjecaj posebno vidljiv. Tekoe ovih javnih politika uglavnom su vezane uz sustav dodjele i otplate kredita poveavanjem financijskog optereenja studenata i roditelja. U etvrtom poglavlju analizira se posebna studija sluaja savezne drave Louisiane. Studija sluaja je potrebna kako bi se u komparativnom paru s Hrvatskom analiza izravnala u tipu politikog sustava. Federalni sustav SAD ne moe se uspjeno komparirati s unitarnim ureenjem RH, pa se autorica odluila na dopunsku analizu izabrane federalne jedinice kao slinije razine analize. Izbor ove federalne drave opravdava se njezinom veliinom i tipom visokoobrazovnog javnog sustava usporedivim s RH. Kao i na federalnoj razini izlae se povijesni razvoj, glavni akteri, normativni ustroj policy podruja i oblici financijske pomoi. Peto poglavlje posveeno je Hrvatskoj, stanju u sustavu visokog obrazovanja i oblicima financijske podrke. Iz perspektive ciljeva magistarskog rada autorica navodi samo dva problema hrvatskog sustava visokog obrazovanja: visoka stopa studenata koji ne zavravaju studij i dugo razdoblje studiranja. Autorica dio odgovora za rjeavanje takve situacije nalazi i u nepostojeim ili neadekvatnim oblicima financijske pomoi studentima. Takvim trendovima treba pripisati i poveanje broja studenata od 1990. do 2005. za 82 posto. Odgovor drave bio je u najavljenim reformama koje su u prvotnoj fazi bile usmjerene na prebacivanje dijela financijskog optereenja na studente. Prvi pokuaji uvoenja kolarina i sustava kredita i stipendija bili su odbaeni i reforme u tom sektoru bile su simbolike i inkrementalne. Promjene

314 marginalnog tipa nastavljene su nakon uvoenja Bolonjskog procesa studiranja, postepeno dovodei do toga da vie studenata plaa kolarinu od onih koji studiraju uz potporu drave. Cijena studija nije iskazana u svom realnom iznosu, pa su tako i kolarine arbitrarno odreivane. Takav je sustav potpora i kolarina, a sve u nerealnim ekonomskim mjerama, nastavio odravati postojee negativne trendove u duljini obrazovanja i zavrivosti studija, te nije osigurao poticaje kvalitetnim studentima i demotiviranju produljivanja studiranja. Za razliku od amerikih modela financiranja studentskih potreba hrvatski model usmjeren je na financiranje djelatnika visokih uilita i materijalnih rashoda, a ne neposredno studenata. Kriterij za dodjeljivanje studentske financijske pomoi slini su onima u SAD kriterij financijske potrebe i akademske kvalitete. U hrvatskom sluaju oni su objedinjeni i kombinirani kako u stipendijama nadlenog ministarstva tako i za stipendije koje dodjeljuju upanije i gradovi. Autorica upozorava da e za budui razvoj studentskih potpora i u Hrvatskoj biti potrebno uvoenje modela kreditiranja studentskih potreba od strane dravnih institucija. U zakljunom poglavlju magistarskog rada autorica koristei analizu oblikovanja dnevnoga reda (agenda setting) upozorava kako reforme modela stipendija u Hrvatskoj nisu samo neuspjele zbog dilema u samim rjeenjima, alternativama, ve zbog nedostatka aktera, politikih poduzetnika, koji bi imali dovoljno politikog kapitala da realiziraju poziciju na agendi. Proces odluivanja obiljeen je visokim stupnjem konfliktnosti i znaajno je vrijednosno obiljeen, to sve zajedno onemoguava konsensualnost u postupku odluivanja. Prednosti koje pokazuje ameriki sustav financijske orijentacije na studente, korisnike, a ne na institucije, temelje se na konkurentnosti podruja visokog obrazovanja. Premda prihvaa njegove prednosti autorica upozorava da u jo uvijek monopolnom hrvatskom obrazovnom sustavu taj bi model u konanom uinku bio slian postojeem. Ono to je nuno napraviti u reformi modela stipendiranja je pronai naine poticanja kvalitete obrazovnog procesa, ustrajnosti u studiju, to bi povealo uinkovitost itavog sustava. Kreditni financijski instrumenti, koje je mogue raznoliko oblikovati i prilagoavati potrebama studenata, jo uvijek u Hrvatskoj ne postoje na nain da bi se o njima moglo govoriti kao modelima dravne potpore u visokom obrazovanju. Pretpostavke daljeg razvoja ovog sustava je utvrivanje realne cijene studija to bi

315 omoguilo i kvalitetnije izraune visine potpora i njihovu distribuciju. Autorica na kraju ukazuje na vanost visokog obrazovanja za razvoj drutva i rast gospodarstva apelirajui da se bogatim i racionalnim modelima studentske financijske potpore podri razvoj Hrvatske kao drutva znanja. Autorica je u radu pokazala poznavanje komparativnih modela financiranja visokog obrazovanja, posebice u segmentu studentskih potpora. To joj je omoguilo da uspjenim koritenjem metode komparativne analize javnih politika, ukae na stanje u podruju tih javnih politika, glavna ogranienja i osobine djelovanja aktera i institucionalnog okruenja. Rad je informativan i dobro dokumentiran a nosi i primjenjenu dimenziju kojom autorica upuuje na mogua rjeenja hrvatskih situacija. Komparativne analize javnih politika kod nas nisu este tako da je ovaj magistarski rad koristan doprinos znanju na tom podruju. Autorica je pokazala poznavanje upotrebe znanstvenog aparata, odnosno, metodolokih postupaka. Glavna kritika primjedba odnosi se na uoena ponavljanja te odvojenost komparativnih modela, koji su na nekim mjestima opisivani kao zasebne cjeline kojima nedostaje integrirajua argumentacija. U cjelini uzevi rije je o uspjeno napisanom radu, metodoloki korektnom i sadrajno relevantnom, a u nekim svojim osobinama i inovativnom, te stoga predlaemo Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati nau pozitivnu ocjenu magistarskog rada Loredane Maravi. Prof.dr.sc. Stipe Grgas, red. prof. Prof.dr.sc. Ivan Grdei, red.prof. (Fakultet politikih znanosti u Zagrebu) Dr.sc. Jelena esni, doc. Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5. studenog 2007.

316 Dr. sc. Vladimir imovi, izv. prof., Uiteljskog fakulteta, predsjednik povjerenstva Dr. sc. Damir Boras, red. prof., lan povjerenstva Dr. sc. Mirjana Matijevi-Sokol, izv. prof., lanica povjerenstva Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 29. listopada 2007. godine imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivana Mijia pod naslovom Model ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau). Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeu sljedee SKUPNO IZVJEE Magistarski rad Ivana Miji pod naslovom Model ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau) broji 127 stranica. U radu se obrauje problematika raunalne obrade i izvodi model raunalnog ekspertnog sustava za obradu i pretraivanje strojno itljive arhivistike grae na primjeru hrvatske latinistike grae. Rad je podijeljen u dva dijela. Nakon Uvoda slijedi I. dio Pristup digitalnoj arhivskoj grai organiziran u est poglavlja, dok se II. dio Model za obradu strojno itljive diplomatike grae sastoji od tri poglavlja. Na kraju rada nalaze se popis literature, www izvori i prilozi. Takoer, uz rad je priloen CD s bazom podataka obraivanog teksta (Codex diplomaticus, svezak VII.), XML oblikom istog teksta te izvedbom Web stranice modela za pregledavanje i pretraivanje na primjeru obraivanog teksta. U Uvodu Ivan Miji uoava potrebu otvaranja vrijednih arhivskih zbirki javnosti kroz prijenos latinistike grae u digitalni oblik kao i osiguranje njihova koritenja putem Interneta te ukljuivanje digitalnih reprodukcija povijesne batine u obrazovne procese. Kandidat u svom radu polazi od uloge arhiva u procesu

317 komunikacije digitalne kulturne batine i korisnika te smatra da su uvoenje informacijske tehnologije u arhive i pravo na informiranje, koje podrazumijeva dostupnost dokumenata svim graanima, injenice koje uvelike odreuju i usmjeruju arhivsku slubu i postavljaju zadae pred suvremene arhive. U prvom poglavlju I. dijela, Dostupnost arhivske grae, autor opisuje kako su prednosti elektronikih informacijskih sustava, poboljano pretraivanje informacija, brza i jeftina komunikacija i mogunost viestrukog koritenja, nametnule arhivima pruanje raznovrsnijih i kvalitetnijih informacija korisnicima. Takoer, od informacijskih se proizvoda i usluga koje arhivi danas pruaju oekuje da budu dostupni u elektronikom obliku i irokom krugu korisnika te da sadrajem, oblikom i tehnoloki budu prilagoeni zahtjevima suvremenoga informacijskog okruenja. U drugom poglavlju I. dijela, Potreba otvaranja arhivskih zbirki javnosti, autor opisuje kako arhivi bez obzira na promicanje ideja o slobodnom pristupu informacijama, ne mogu uvijek omoguiti izravno prouavanje vrhunskih primjeraka povijesne grae jer im je pristup ogranien zbog njihove jedinstvenosti, a katkad i krhkosti. Meutim, digitalizacija omoguuje izradu vjerodostojnih preslika izvornika, a primjenom prikladnih softvera i proizvodnju razliitih vrsta korisnikih kopija. Nadalje objanjava kako se objavljivanjem digitalnih reprodukcija grae na Internetu proiruje primarna funkcija dokumenta namijenjenog istraivanju i obrazovanju. U treem poglavlju I. dijela, Predstavljanje i koritenje arhivskog gradiva na Internetu, autor opisuje arhive u Republici Hrvatskoj pri emu navodi trenutno stanje u svakom od 14 dravnih arhiva. Nakon toga opisuje uspjene primjere projekata digitalizacije u svijetu: Rani manuskripti Oxfordskog sveuilita, Bodleian knjinica, Projekt SAGANET, The Finnish Historical Newspaper Library 1771. 1890., Projekt digitalizacije Slavenskih rukopisa iz kolekcije Jerneja Kopitara, Gallica. U etvrtom poglavlju I. dijela Potrebe digitalizacije arhivske grae, autor navodi zato cilj digitalizacije ne bi trebao biti mehaniko prenoenje na drugi medij samo radi dugotrajne zatite, ve kreativna zatita u funkciji osiguranja i poboljanja pristupa znanju zabiljeenom na tradicionalnom mediju. Smatra da prije svega treba

318 unaprijediti znanstveno-istraivaki rad, a potom na kreativan, smislen i nov nain predstaviti zbirke stare grae kroz interpretacijske i reprezentacijske projekte. Nadalje opisuje razloge digitalizacije arhivske grae: radi zatite izvorne grae, bolje pristupanosti i mogunosti koritenja grae, radi stvaranja nove ponude, odnosno usluga korisnicima i radi dopunjavanja postojeeg fonda. U petom poglavlju I. dijela imbenici uspjenosti digitalizacije, Ivan Miji na temelju pet imbenika (cilj i opseg digitalizacije, odabir i svojstva izvornika, mogunosti raspoloive tehnologije za izradu preslika, obraenost digitalne zbirke, mogunosti raspoloivih tehnologija za upravljanje i pristup digitalnim zbirkama) obrazlae uspjenost projekta digitalizacije i iskoristivost njegova krajnjeg proizvoda. U estom poglavlju I. dijela Zakljuak, autor zavrno opisuje kako digitalizacija objekata povijesnog gradiva doista predstavlja vie od obinog prijenosa grae s jednog medija na drugi te da cilj koji arhivi nastoje ostvariti poslovima digitalizacije zajedno s drugim ustanovama kulture, treba biti usmjeren prema izgradnji drutva znanja. Saeto iznosi stanje u hrvatskim arhivima te ga usporeuje s arhivima u svijetu, gdje je pristup arhivskoj grai potpuno on-line te korisnik eljene podatke moe pronai, presnimiti, uveati, ispisati za osobne potrebe i to bez novane naknade. U prvom poglavlju II. dijela Jezik XML (Extensible Markup Language), autor opisuje jezik XML za oznaavanje podataka, razloge zato je uzet za izvedbu modela ekspertnog sustava digitalizacije, njegove prednosti i nedostatke, strukturu XML dokumenta, elemente, atribute, kao i mogunosti upotrebe samog jezika XML (odvajanje podataka od prezentacije, razmjena podataka, pohrana podataka, poveanje dostupnosti podataka) u prezentiranju arhivistike (latinistike) grae. Najvanije poglavlje rada je drugo poglavlje II. dijela Model i izvedba ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau) koje se sastoji od dva potpoglavlja. U prvom potpoglavlju, s naslovom Teoretski model sustava autor je na temelju dosadanjih iskustava te vlastitim promiljanjem teoretski razradio model ekspertnog sustava za obradu diplomatike latinistike grae koji omoguuje da se digitalizirana i u tekst preoblikovana diplomatika graa oznai pomou XML jezika, te tako oznaena prenese u viedimenzionalnu relacijsku bazu podataka koja

319 omoguuje dostup svakom pojedinom dokumentu na temelju bilo kojeg od zadanih strukturnih elemenata (na primjer: svi postojei nazivi u tekstu, datumi, mjesta, regije, titule, izvori itd.) odnosno na temelju pretraivanja punog teksta ili putem baze pojavnica u tekstu koja moe biti i lematizirana te takoer putem u tekst ugraenih poveznica (linkova). Isto tako mogue je pristupati dokumentima i putem ve izraenih indeksa i kazala imena. Model omoguuje i istovremeni prikaz digitalizirane slike izvornika. U drugom potpoglavlju istog poglavlja Raunalna izvedba modela je na temelju prethodno razraenog teoretskog modela izradio ekspertni raunalni sustav i primijenio ga na konkretnom primjeru digitaliziranog teksta Sveska VII Diplomatikog zbornika Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u izdanju JAZU iz 1909 godine (pripremio Tadija Smiiklas). Autor je prethodno digitalizirao tekst cjelokupnog sedmog sveska koji je pisan na latinskom jeziku, osim naslova i kratkih opisa na hrvatskom jeziku uz tekstove izvornih dokumenata, koji obuhvaa 491 stranicu (ukljuujui uvod i runo izraene indeksa i kazala) odnosno oko 160 tisua rijei ili neto vie od milijun znakova, te nakon provedene strukturne analize teksta, u tekst ugradio 14276 razliitih oznaka u skladu s XML-standardom to je bila pretpostavka za izradu relacijske baze podataka koju je uspjeno izveo u Access 2003 sustavu za upravljanje bazama podataka te na temelju izvedene baze kreirao i wwwstranicu koja omoguuje pristup bazi te pretraivanje i paralelnu analizu svih oznaenih elemenata te na taj nain pokazao i dokazao da je raunalna izvedba u potpunosti mogua na temelju teoretskog modela. Cjelokupni digitalizirani tekst, baza podataka i www-stranice priloeni su na dodatnom digitalnom nosau podataka (CD). U treem poglavlju II. dijela s naslovom Zakljuak autor uoava potekoe pri izradi modela kao i pri izvedbi baze podataka, pri emu je najvei problem dugotrajnost procesa oznaavanja, te se predlae nastavak istraivanja i izrada sustava koji bi omoguio automatsko ili djelomino automatsko (uz ljudsku pomo) oznaavanje digitaliziranog i u tekst preoblienog korpusa tekstova. S druge strane zakljuuje se da izvedeni model omoguuje ne samo arhivistiku obradu, nego omoguuje i jezine analize, te da ga je mogue povezati s drugim sustavima koji sadre slinu tekstualnu grau na Internetu. Na kraju zakljuuje, da se sustav, iako je primijenjen za latinske tekstove, moe uz male izmjene primijeniti i na tekstove pisane bilo kojim jezikom, a zapisane latinicom, irilicom, glagoljicom ili grkim pismom.

320 Konano, poglavlja Popis literature i Internetski izvori sadre opsean popis upotrijebljene i citirane literature i izvora. Na temelju iznesenoga u ovom izvjeu donosimo sljedeu Ocjenu Magistarski rad Ivana Mijia pod naslovom Model ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau) pokazuje zreli samostalni pristup znanstveno-istraivakom radu na specifinom istraivanju i izradi modela ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae s posebnim osvrtom na hrvatsku latinistiku grau. Ivan Miji konzultirao je relevantnu literaturu i izvore na Internetu o istraivanom podruju. U obradi teme koristio se vlastitim i komparativnim istraivanjima temeljenim na analizi podataka koje je dobio istraivanjem, te postavkama iz postojee literature i dostupnih izvora. Doao je do rezultata koji je primjereno analitiki iscrpan i predstavlja temelj za izradu modela ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae. U magistarskoj radnji je potpuno elaboriran model za obradu strojno itljive diplomatike grae koji se moe primijeniti ne samo za hrvatsku latinistiku grau, ve i za druge vrste arhivske grae. Na temelju izloenoga predlaemo Fakultetskom vijeu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivana Mijia pod naslovom Model ekspertnog sustava za obradu strojno itljive diplomatike grae (za hrvatsku latinistiku grau) i da dopusti daljnji postupak obrane. U Zagrebu, 7. studenoga 2007.

Prof. dr. sc. Vladimir imovi, predsjednik povjerenstva Prof. dr. sc. Damir Boras, lan povjerenstva Prof. dr. sc. Mirjana Matijevi-Sokol, lanica povjerenstva

321 Dr. sc. Nikica Gili, docent Dr. sc. Slaven Juri, docent Akademik Nika Gligo, redoviti profesor (Muzika akademija Sveuilita u Zagrebu) Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3 10 000 Zagreb Predmet: Ocjena magistarskog rada Irene Paulus Glazbena komponenta filmova Stanleyja Kubricka Na sjednici Vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 28. 9. 2007. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Irene Paulus Glazbena komponenta filmova Stanleyja Kubricka, izraenog pod mentorstvom prof. dr. Ante Peterlia. U skladu s tim, podnosimo Vijeu ovo skupno IZVJEE Znanstveni magistarski rad Glazbena komponenta filmova Stanleyja Kubricka ima opseg od 311 stranica raunalnog ispisa (s adekvatnim brojem kartica), od ega je 237 istih stranica teksta magistarskog rada, a 38 stranica zauzimaju biljeke na kraju rada. Potom slijede 22 stranice iscrpne filmografije Stanleyja Kubricka te 9 stranica bibliografije, sa 129 jedinica hrvatske (J. Andreiss, N. Gligo, P. Krelja, V. C. Sever, A. Peterli, H. Turkovi) i strane (A. North, M. Ciment, M. Chion, C. Gorbman, L. Mulvey, P. Kael) znanstvene i strune literature, ukljuujui i svjedoenja samog S. Kubricka. Nakon bibliografije slijedi saetak na hrvatskom i engleskom jeziku, kljune rijei na oba jezika te autoriin ivotopis. U prvom poglavlju rada, nazvanom Uvod, autorica naznauje temeljne metodoloke odrednice svog filmoloko-muzikolokog istraivanja, posveenog autorskom filmskom opusu Stanleyja Kubricka, u kojem je uloga glazbe iznimno velika. U Kubrickovim se djelima, danas esto smatranim kljunim za razvoj moderne filmske umjetnosti, moe uoiti sazrijevanje autorova odnosa prema glazbi, kao i rastui eklekticizam uporaba jazza, klasine glazbe razliitih razdoblja i popularne glazbe suvremene vremenu zbivanja radnje filma. Autorica obrazlae slijed izlaganja i cilj istraivanja, sustavan pregled glazbene komponente stvaralatva Stanleyja Kubricka. U drugom poglavlju, Rani filmovi: Stanley Kubrick i Gerald Fried, autorica obrazlae poetiku ranih Kubrickovih filmova u kojima je, suraujui sa skladateljem filmske glazbe Geraldom Friedom, tek poeo razvijati svoju prepoznatljivu autorsku poetiku. Rije je o filmovima Strah i elja (1953), Poljubac smrti (1955), Uzaludna pljaka (1956) i Staze slave (1957). Premda je rije o ranim filmovima (kada ih se promatra iz perspektive cjelokupnog Kubrickovog opusa), svejedno je rije o

322 vrijednim ostvarenjima smjetenim u kasno razdoblje klasinog Hollywooda i klasinog fabularnog stila. Nakon to ta djela obradi u posebnim potpoglavljima, autorica obrazlae njihove zajednike crte u potpoglavlju Od Straha i elje do Staza slave. Ukratko, stasavi u okruju klasino-hollywoodskih filmskih konvencija, pa tako i konvencija filmske glazbe, Stanley Kubrick u ranim filmovima esto koristi glazbu na nain srodan tim konvencijama, ali ve i u ovom razdoblju pokazuje sklonost prema inventivnosti pa tako, primjerice, prvi koristi jazz kao temelj glazbene komponente amerikog cjeloveernjeg igranog filma. U treem poglavlju Rane ezdesete: Spartak, Lolita, Dr. Strangelove autorica obrauje razdoblje u kojem se ve polako poinje ocrtavati Stanley Kubrick kao definirani i istaknuti autor, koji nastavlja razvijati svoju iznimno inovativnu uporabu glazbe. Kao i u prethodnom poglavlju, nakon potpoglavlja posveenih pojedinim filmskim djelima, slijedi potpoglavlje u kojem se sintetski razrauju glazbene i druge znaajke navedenih filmova. U ovom razdoblju Kubrick se definitivno poinje izdvajati iz uobiajene hollywoodske matrice te, u razdoblju krize klasinog Hollywooda, sve vie poinje pristupati glazbi kao prostoru autorske invencije u smislu u kojem autorski i modernistiki film 1960-tih i inae istrauju nove putove filmskog stvaralatva. U etvrtom poglavlju Zreli Kubrick i 2001: Odiseja u svemiru autorica dolazi do svojevrsnog vrhunca razvoja Kubrickove poetike, obraujui temeljno autorovo ostvarenje iz perspektive odnosa prema glazbi. Kao to kae naslov drugog poglavlja, do koncepcije glazbe u tom filmu Kubrick je doao pravom umjetnikom odisejom, u kojoj je polako preuzimao sve veu kontrolu nad glazbenom komponentom djela i posveivao sve veu pozornost koritenju gotovih djela u svojim vizualno inovativnim filmovima. Stoga je upravo 2001: Odiseja u svemiru iz 1968. godine prvi film kojem je u ovom magistarskom radu posveeno zasebno poglavlje. Koristei uvena remek-djela i manje poznata ostvarenja klasine i suvremene tzv. ozbiljne glazbe, Kubrick u ovom filmu istrauje meuprostor glazbe i uma, smisla i osjeaja prisutnosti onostranog, klasine ljepote melodije i istraivanja atonalnosti (s razliitim meustupnjevima glazbenog modernizma). Posebno je zanimljivo uoiti u kojoj se mjeri stilski i poetiki razliita glazbena djela koriste za stvaranje koherentne i semantiki iznimno bogate audio-vizualne strukture. U petom poglavlju Nove glazbene smjernice: filmovi nakon 2001: Odiseje u svemiru obraena su djela iz 70-ih i 80-ih godina prolog stoljea, danas konsenzusom prihvaena kao klasina ostvarenja Kubrickovog opusa Paklena narana (1971), Barry Lyndon (1975), Isijavanje (1980), Full Metal Jacket (1987) djela izrazito razliitih narativnih strategija i anrovskih mehanizama. Odnos prema glazbi u tim filmovima, meutim, autorica oznaava naslovom petog potpoglavlja kao poputanje tradiciji jer, uistinu, nije rije o ostvarenjima koja se po inovativnosti i osebujnosti u uporabi glazbe mogu u potpunosti usporeivati s remek-djelom znanstvene fantastike 2001: Odiseja u svemiru. Najblii ponavljanju uspjeha i suptilnosti uporabe glazbe u Odiseji Kubrick je, prema autoriinom miljenju, bio u jo jednom znanstveno-fantastinom spektaklu, u Paklenoj narani, a ve u filmu Barry Lyndon Kubrick odustaje od ironijskog kontrapunkta u koritenju glazbe kao

323 kljunog obogaenja vizualno-zvune filmske strukture. Dakako, uporaba, neoriginalnih glazbenih djela u filmovima (do koje je doao svojom autorskom odisejom) omoguavala je Kubricku da bude autor odnosno, kao to to kae Paulus, redatelj glazbe. U estom poglavlju Stanley Kubrick u devedesetima: Oi irom zatvorene autorica obrauje Kubrickovo posljednje filmsko ostvarenje iz 1999. godine, testamentno ostvarenje u kojem se obrauju sada ve tipine kubrickovske teme i motivi, a uporaba glazbe izravno se nadovezuje na ranija ostvarenja, uz neke znaajke kojima se Oi irom zatvorene u znatnoj mjeri izdvaja od prethodnih autorovih filmova. Dakako, radei polako, pedantno i s velikim razmacima, Kubrick je i izmeu nastanka dva filma mogao evoluirati (pa ak i sazrijevati) u svome ukusu i autorskoj koncepciji, pa razlike meu pojedinim filmovima nisu iznenaujue, tako da bi moda Kubrick, da je dulje poivio, razvijao svoju poetiku na temeljima svih dotadanjih ostvarenja, pa tako i filma Oi irom zatvorene. Ocjena i prijedlog Autorica Irena Paulus skrupulozno je i istraivaki inventivno obradila problematiku filmske glazbe u opusu Stanleyja Kubricka, posluivi se najrelevantnijom literaturom i ostvarivi spoznaje i uvide do kakvih nisu doli strani prouavatelji Kubrickovog opusa. Autoriina komparativna metodoloka prednost sastoji se u vrstom muzikolokom obrazovanju, kojim je omoguena istinska interdisciplinarna metodologija magistarskog znanstvenog rada Glazbena komponenta filmova Stanleya Kubricka: filmologija kao znanost o sintetskoj umjetnosti kao to je film mora apsorbirati metodologije raznih drugih grana znanosti o umjetnosti, pa i filologije, te stoga rad Irene Paulus moe posluiti kao ogledni primjer metodolokog usmjerenja suvremene filmologije. U radu je obraen cjelokupni Kubrickov opus i donesenu su temeljne spoznaje vane za izabranu, u naslovu naznaenu i u Uvodu definiranu temu, a rije je o iznimno vanoj, a k tome i reprezentativnoj komponenti za procjenu i ocjenu stvaralatva Stanleyja Kubricka. Dodamo li ovim znaajkama i injenicu velikog opsega ovoga rada, smatramo da on zasluuje visoku ocjenu, a pojedine metodoloke ili terminoloke nejasnoe raspravit emo na odbrani rada. Stoga predlaemo Vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati ovaj magistarski znanstveni rad i uputi ga u daljnji postupak odbrane. Struno povjerenstvo u sastavu: 1. dr. sc. Nikica Gili, docent _________________________ 2. dr. sc. Slaven Juri, docent _________________________ 3. akademik Nika Gligo, redoviti profesor Muzike akademije Sveuilita u Zagrebu _________________________ U Zagrebu, 10. listopada 2007.

324 FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Imenovani na sjednici Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 28. lipnja 2007. u struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Mire Grubia pod naslovom Intervju kao anr i intervjui Dragutina Tadijanovia podnosimo ovaj skupni IZVJETAJ Magistarski rad Mire Grubia Intervju kao anr i intervjui Dragutina Tadijanovia obuhvaa 175 stranica kompjutorskog ispisa s 199 biljeaka ispod teksta (uglavnom izravnih pozivanja na izvore i literaturu) te ukupno 112 navedenih bibliografskih jedinica, od ega na izvore otpada njih 39. Magistarski rad razdijeljen je u pet dijelova. Uvodno poglavlje (str. 3-22) razdijeljeno je u 3 potpoglavlja ( Uvod, Neautorizirani intervjui i Povodi intervjuima). Drugi dio (23-120) predstavlja prvo poglavlje analize i razdijeljen je u 19 dijelova (Teorijski pristup intervjuu, Izabrani intervjui, Fikcionalni intervju s bardom hrvatske lirike Dragutinom Tadijanoviem, Stoljetni intervju, Fikcionalni intervju/stvarni intervju slinosti/razlike, Podtematske jedinice, Uredniki rad Dragutina Tadijanovia , Prevoenje, Kritika i kritiari, Komentari pjesnika o vlastitim pjesmama, Dragutin Tadijanovi prozaista, Najspominjanije pjesme u Tadijanovievim intervjuima , Imena ena u pjesmama Dragutina Tadijanovia, Uglazbljene Tadijanovieve pjesme, Zeleno voe Tadijanovieva neobjavljena zbirka pjesama, Tadijanovi i haiku, Svatko je od nas pomalo Tadijanovi). Trei dio rada naslovljen je Bibliografija (str. 121-146). Rije je o bibliografiji razgovora, intervjua i anketa s Dragutinom Tadijanoviem (od 1933. do 2005.). Bibliografija obuhvaa 205 bibliografskih jedinica. etvrti dio, Dodaci (str. 147-167), sadri 13 priloga (Pismo I., Prvi telefonski razgovor s Dragutinom Tadijanoviem, Pismo II., Shema s pitanjima za Stoljetni intervju , Dokumentarni prilozi, Intervjui koje Tadijanovi nije imao u svojoj arhivi , Faksirana pitanja za intervju na Radio-Sydneyu iz 1996. , O Govorenjima, estitka Dragutinu Tadijanoviu, Haiku posveen Tadijanovievim enama , Tadijanovieve zahvalnice prevoditeljima , Izabrani intervjui dokumentarni prilozi, Rimovane Tadijanovieve pjesme). Zakljuni, peti dio, obuhvaa stranice 168-170. Poslije toga slijedi opis literature (izvori, predmetna i opa). U odluci Mire Grubia da svoj magistarski rad posveti prouavanju intervjua Dragutina Tadijanovia mogu se iitati dvije injenice. Prva je rezultat kandidatova srednjokolskog profesorskog iskustva koje mu, iz generacije u generaciju, potvruje dobar prijem Tadijanovievih stihova kod mlaeg itateljstva. Druga, ovdje vanija, otvara pitanje utjecaja to ga autorov govor o sebi, izazvan upitima javnosti, moe imati u oblikovanju knjievnokritike i

325 knjievnopovijesne slike o pjesniku, ak i ocjena. Rije je, istie Miro Grubi, o vrlo vanoj komunikaciji koja se u nas jo poprilino zanemaruje. Istovremeno moe se intervju predstaviti i kao specifina knjievno forma. U svakome sluaju intervjui Dragutina Tadijanovia dobro su polazite za razgovor o tim temama. U uvodnom dijelu rada, kroz dvadesetak kartica, Miro Grubi otkriva svoje dugogodinje zanimanje i za spomenuti anr i za stvaralatvo Dragutina Tadijanovia. Istie da mu je cilj istraivanja prvo opisati dotadanje intervjue i izdvojiti reprezentativne, a potom, na temelju novoga osvjetljavanja ocijeniti njihovu vrijednost i izdvojiti ponovljive teme koje su postale stalnim mjestima intervjua (od 1933. godine i prvog intervjua to ga je s Tadijanoviem vodio Ivo Kozaranin). Prije izdvajanja onih najvanijih Miro Grubi klasificira intervjue prema mjestu gdje su objavljeni (novine, asopis, televizija). Svakom prostornompodatku pridruuje podatak primjerice, saznajemo da je veina objavljena u Zagrebu, njih ak 124, da ih je 26 objavljeno u inozemstvu, od ega njih deset u Sarajevu itd. Reprezentativne intervjue Miro Grubi iznosi uvodno kronolokim redom (od Kozaraninova do razgovora to ga je s Tadijanoviem 2005. godine vodila dr. Hrvojka Mihanovi Salopek). Uz to su dani i opisi dosadanjih zbornika o Tadijanoviu, s naglaskom na broj intervjua, kao i opis treeg sveska Tadijanovievih Sabranih djela. Uz svaki podatak slijedi i iscrpan komentar. Posebna panja posveena je prikazivanju ulaska u pjesnikovu arhivu (ljeto 2005. godine) gdje se nalaze do sada neobjavljeni intervjui. Da bi potkrijepio svoju tezu o intervjuu kao knjievno-umjetnikoj formi, Miro Grubi popisuje i sve neautorizirane Tadijanovieve intervjue, a posebno poglavlje posveuje navoenju povoda za intervjue (nova knjiga, objavljivanje pjesme, roendan, prijevod, godinjice, mitinzi poezije, razne izlobe, dodjela pjesnikih nagrada i sl.). Potom Miro Grubi prelazi na samu interpretaciju Tadijanovievih reprezentativnih intervjua (vodili su ih: Ivo Kozaranin, Vlatko Pavleti, Grozdana Oluji, Zlatan Juki, Slobodan Prosperov Novak, Zdravko Zima, Draga Ungaro, Javor Novak). Meutim, da bi ostvario pravo na komentar, Grubi prvo rjeava teorijska pitanja intervjua kao anra. Pri tome se koristi relevantnom literaturom teoretiara novinarstva (Josip Bikup, Mario Plenkovi, Marko Sapunar, Ljubomir Rajnvajn, Duan Slavkovi, Branko Koji). Predloena definicija intervjua uvod je u Grubiev intervju s Dragutinom Tadijanoviem. Intervju je voen za potrebe magistarskoga rada i donesen je na str. 48-63. U intervjuu je postavljeno 49 pitanja. U njemu se osvre na spomenute reprezentativne intervjue i zajedno s pjesnikom Tadijanoviem izdvajaju i komentiraju najea mjesta i teme. Izdvojene teme ujedno postaju i potpoglavlja drugog dijela rada. Svaka tema, a njih je 13, dotie se i dosadanjih intervjua. Tako je, primjerice, uz potpoglavlje vezano uz uredniki rad Dragutina Tadijanovia

326 istaknut intervju Vlatka Pavletia iz 1956. i intervju Vlahe Bogiia iz 1990. godine. Tema izdvojena iz intervjua razvija se u manju raspravu o tom segmentu autorova rada. Isti je pristup i u preostalih dvanaest potpoglavlja. Posebno je zanimljivo potpoglavlje Kritika i kritiari u kojem se saimlju pjesnikova vienja ocjena njegova rada. Trei dio rada naslovljen je Bibliografija. Poznato je da u Knjizi razgovora (drugo, dopunjeno izdanje iz 2002.) prikazana bibliografija obuhvaa razdoblje od 1933. do 2000. godine i da sadri 158 bibliografskih jedinica. Tome broju Miro Grubi dodaje jo 48 jedinica (pridruuje 2 intervjua koja nisu zastupljena u dosadanjoj bibliografiji i 46 nastalih u razdoblju od 2001. do 2005.). Bibliografija tako broji 205 jedinica. etvrti dio rada posveen je dodacima koji predstavljaju svojevrsnu arhivsku potvrdu nastajanja ovoga rada (pisma upuena Tadijanoviu, Tadijanovieve zahvalnice prevoditeljima i sl.). Pomno ralanivi 205 Tadijanovievih intervjua (od 1933. do 2005.), Miro Grubi je u svome radu markirao stalne teme razgovora, izdvojio tzv. reprezentativne intervjue te ih, kroz 49 novih pitanja, komentira sa samim Dragutinom Tadijanoviem pokuavajui usporediti percepciju javnosti s onom koju o sebi ima sam pjesnik. Na ponekim se mjestima, oito fasciniran predmetom svoga rada, kandidat povodi za tadijanovievskim stilom te svoj iskaz i emocionalno oboji, posebice u povodu onih intervjua koji su polemiki orijentirani prema pjesnikome bardu (npr. Zdravka Zime i Slobodana Prosperova Novaka). To relativno slabije mjesto Grubieva diskursa ne umanjuje doprinos osvjetljavanju jednoga vanoga segmenta u literaturi o ovome pjesniku, pa se rad u cjelini moe uzeti i kao solidan i koristan struni prilog i kao pouzdano polazite za studij recepcije Tadijanovieva djela. Dakako, u radu se takoer intervju afirmira i kao specifian diskurzivni oblik, odnosno kao onaj tip autobiografije koji je ionako bogato koriten u dosadanjem itanju ovoga pjesnika. I pokraj odreenih metodolokih nedosljednosti i nesigurnosti u teorijskim aspektima teme, povjerenstvo magistarski rad Mire Grubia pozitivno ocjenjuje te predlae Vijeu da ovaj izvjetaj prihvati i kandidata uputu u daljnji postupak. dr. sc. Vinko Brei, red. prof. predsjednik povjerenstva dr. sc. Julijana Matanovi, izv. prof. lan dr. sc. Goran Rem, izv. prof. Filoz. fakulteta u Osijeku lan

327 U Zagrebu, 4. studenoga 2007.

328 Dr. sc. Ivan DeZan, prof. visoke kole u miru Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru Dr. sc. Slavica Bai, izv. prof. Zagreb, 25. listopada 2007. Predmet: Magistarski rad pristupnice Marije Bulut Lukaevi izvjee i ocjena strunog povjerenstva. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA Zagreb, Ivana Luia 3 Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici odranoj 28. rujna 2007. godine, imenovalo je struno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivan DeZan, prof. visoke kole Uiteljski fakultet u Zagrebu (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru (lan povjerenstva) i dr. sc. Slavica Bai (lan povjerenstva), za ocjenu magistarskog rada Marije Bulut Lukaevi pod naslovom Kurikulum u nastavi prirode i drutva na primjeru suvremenih nastavnih strategija. Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeu sljedee skupno IZVJEE Magistarski rad Marije Bulut Lukaevi pod naslovom Kurikulum u nastavi Prirode i drutva na primjeru suvremenih nastavnih strategija obuhvaa 151 stranicu teksta. Rad je sadrajno strukturiran sa sljedeim dijelovima: Uvod (str. 1.3.); Kurikulum (str. 4.- 16.) obuhvaa sljedee dijelove: Razvoj pojma kurikulum (str. 4.- 5.), Bitne sastavnice kurikuluma (str. 5.), Ciljevi uenja (str. 5.- 6.), Sadraji obrazovanja (str. 6.- 9.), Uvjeti uenja (str. 9.- 10.), Nastavni mediji (str. 11.- 12.), Vrjednovanje uinkovitosti odgojno- obrazovnoga rada (12.- 13.), Nacionalni kurikulum (str. 13.- 15.), Hrvatski nacionalni kurikulum (str. 15.- 16.); Posebnosti i karakteristike nastavnoga predmeta Priroda i drutvo (str. 17.- 45.) obuhvaa sljedee dijelove: Povijesni pregled prouavanja Prirode i drutva (str. 18.), Filozofi staroga doba (str. 18.), Srednji vijek (str. 18.), Nagli razvoj prirodnih nauka u razdoblju Renesanse (str. 18.- 19.), Razdoblje prosvjetiteljskih ideja (str. 19.- 20.), Potreba za sustavnim opisivanjem ivih bia (str. 20.), irenje prirodnih znanosti (druga polovina 19.st.) (str. 20.- 21.), Eksperimentalni pravac 819.- 20.st.) (str. 21.22.), Povijesni razvoj nastavnoga predmeta Prirode i drutva u Republici Hrvatskoj (str. 23.- 29.), Nastava i programi Prirode i drutva danas (str. 30.- 32.), Ciljevi, zadatci i sadraji nastave Prirode i drutva u Republici Hrvatskoj (str. 32.- 45.); Razvojno primjereni kurikulum u nastavi Prirode i drutva (str. 46.- 71.) obuhvaa sljedee dijelove: Piagetova teorija kognitivnog razvoja (str. 46.- 47.), Piagetovi razvojni stupnjevi (str. 48.- 49.), Psiholoke osnove uenika niih razreda osnovne kole (str. 50.), Prvi osnovnokolski stupanj- uenici od 1. do 3. razreda osnovne kole (str. 50.- 57.), Drugi osnovnokolski stupanj- uenici od 4. do 6. razreda osnovne kole (str. 57.- 60.), Poticanje razvoja spoznajnih funkcija u nastavi Prirode i drutva (str. 60.), Promatranje u nastavi Prirode i drutva (str. 61.- 66.), Razvoj miljenja u nastavi Prirode i drutva (str. 66.- 69.), Praksa u nastavi Prirode i drutva (str. 69.- 71.); Ostvarivanje programa Prirode i drutva kroz suvremenu nastavu (str. 72.- 75.) obuhvaa sljedee dijelove: Heuristika nastava (str. 75.- 76.),

329 Egzemplarna nastava (str. 77.- 79.), Nastava razliitih nivoa teine (str. 79.- 87.), Programirana nastava (str. 87.- 90.), Uenje otkrivanjem (str. 90.- 97.), Problemska nastava (str. 97.- 99.), Projektna nastava (str. 99.- 102.); Integrirana nastava u Prirodi i drutvu (str. 103.- 120.) obuhvaa sljedee dijelove: Temeljne znaajke integriranoga uenja (str. 103.- 106.), Tematsko pouavanje u okviru integrirane nastave (str. 106.- 109.), Organizacija nastave Prirode i drutva temeljena na integriranom pristupu (str. 109.- 116.), Integrirane mape znanja u nastavi Prirode i drutva (str. 117.- 120.); Empirijski pristup provedenoga istraivanja (str. 121.142.) obuhvaa sljedee dijelove: Cilj istraivanja (str. 121.- 122.), Problemi i hipoteze istraivanja (str. 122.- 123.), Sudionici i postupak istraivanja (str. 123.127.), Mjerni instrumenti (str. 127.- 131.), Rezultati i rasprava (str. 132.- 142.); Zakljuak (str. 143.- 145.) i Literatura (str. 146.- 151.). Sadraj rada U uvodnom dijelu pristupnica obrazlae opravdanost istraivanja novih nastavnih strategija u podruju prirodoslovlja, odnosno, utjecaj integrirane nastave (u ovom sluaju rada na integriranim mapama znanja) na nivo i kvalitetu znanja uenika u nastavi Prirode i drutva. Suvremene nastavne strategije u kojima se optimalno smjenjuju aktivnosti primanja i obrade informacija stvaraju poticajno kolsko okruenje. Osobni angaman uenika u procesu stjecanja znanja uvelike pridonosi intelektualnoj samostalnosti uenika, to je jedan od osnovnih zahtjeva suvremene kole. Prevladavanje tradicionalne, predavake nastave u Prirodi i drutvu mogue je ostvariti kroz suvremene metode pouavanja, koje zadovoljavaju kriterijima nove hrvatske kole i pridonose interdisciplinarnom povezivanju prirodoslovnih podruja. Teorijski dio istraivanja pristupnica zapoinje razmatranjem planiranja, organizacije i provedbe nastave, odnosno, razmatranjem pojma kurikulum. U radu pristupnice, pojam kurikulum obuhvaa preciznu i sustavnu ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj, zadae, sadraje, organizaciju, metode, medije, strategiju i razliite aspekte vanjskog i unutarkolskog evaluiranja rezultata odgojnog i obrazovnog procesa). Kurikulum promatra kao sustav koji nije statian, ve se s vremenom mijenja, izgrauje i poboljava. Nadalje, navodi i objanjava glavne sastavnice kurikuluma: ciljeve i sadraje uenja, uvjete uenja i vrednovanje uinkovitosti odgojno- obrazovnoga rada. Kroz paljivo strukturiran nacionalni kurikulum koji se postupno uvodi u sve razine odgoja i obrazovanja i kroz razliita nastavna podruja Hrvatska e oblikovati samosvjesne pojedince koji e biti sposobni konkurirati na svjetskom tritu znanja. Svaki uitelj, kako navodi pristupnica, trebao bi biti usmjeravatelj toga procesa. Meutim, kako pojedine nastavne strategije utjeu na postizanje toga cilja u konkretnim nastavnim predmetima (u ovom sluaju u Prirodi i drutvu) treba posebno istraiti, upravo je taj problem predmet istraivanja njezinoga rada. Nastavni predmet Priroda i drutvo vrlo je kompleksan jer obuhvaa itavu lepezu sadraja koji su birani iz prirodnog, drutvenog i znanstvenog podruja. Brojne promjene koje su se dogaale i dogaaju se proizvodnji, drutvu, znanosti i tehnici odraavaju se na stalnu potrebu osuvremenjavanja kurikuluma nastavnoga predmeta Priroda i drutvo. Iz toga razloga pristupnica je istaknula posebnosti i karakteristike ovoga nastavnoga predmeta, koji je kroz povijest doivljavao este promjene, kako u ekstenzitetu i intenzitetu sadraja tako i u samom nazivu. Nadalje, pristupnica istie da ostvarivanje ciljeva i zadaa koji su predvieni kurikulumom odreenoga nastavnoga predmeta uvelike ovisi o stupnju uenikova

330 razvoja. S obzirom da se nastava Prirode i drutva u Republici Hrvatskoj provodi u niim razredima O, posebno se razmatraju razvojni stupnjevi i psiholoke osnove uenika te kronoloke dobi. Pristupnica smatra da je razvojno primjereni kurikulum u nastavi Prirode i drutva onaj koji potie razvoj spoznajnih funkcija uenika. U nastavi Prirode i drutva taj cilj se ostvaruje kroz sustavno promatranje u razliitim uvjetima, razvoj miljenja te praksu, koja je veza izmeu osjetilne i pojmovne spoznaje. Govorei o samoj organizaciji nastavnog procesa pristupnica navodi kako tradicionalna, predavaka nastava drastino zaostaje za potrebama drutva. Znanja koja se stjeu su verbalna, formalna i prividna. Uenici puno bolje razumiju sadraj uenja ako im se on prezentira kroz razliite metode i tehnike uenja i pouavanja. Kroz razliite metode i nastavne strategije razvijaju se specifine sposobnosti uenika i stvara se pozitivno intelektualno ozraje u koli. S obzirom da dijete od prvih dana svoga kolovanja treba uvoditi u suvremene oblike uenja, pristupnica daje pregled nekih suvremenih nastavnih strategija u nastavi Prirode i drutva. U pregledu i razradi je obuhvatila: heuristiku nastavu, egzemplarnu nastavu, nastavu razliitih nivoa teine, programiranu nastavu, uenje otkrivanjem, problemsku nastavu i projektnu nastavu. Posebno je istaknula integriranu nastavu u Prirodi i drutvu jer smatra da je integrirano uenje upravo takav oblik rada koji e omoguiti da se sadraji nastavnoga programa ujedine i osmisle. Iznosei temeljne znaajke integriranoga uenja pojasnila je tematsko pouavanje u okviru integrirane nastave i organizaciju nastave Prirode i drutva temeljene na integriranom pristupu. Pristupnica, nadalje, pojanjava rad na integriranim mapama znanja. Istie da je osnovni razlog za izradu mapa znanja bio stvaranje takvih nastavnih situacija u kojima e uenici ovladati metodama i tehnikama rada koje e ih osposobiti za samouenje i samoodreivanje nivoa i smjera napredovanja. Nauiti se koristiti udbenikom kao izvorom znanja, pronai, obraditi i predoiti si neke interesne teme u ponuenoj dadatnoj literaturi kao i u bazi podataka iz raunalne mree, jedno je od vanih naela rada na mapama. Empirijski dio istraivanja pristupnica zapoinje odreivanjem namjene samog istraivanja te istie da je cilj ovoga istraivanja provjeriti utjecaj integrirane nastave (odnosno, rada na integriranim mapama znanja) na spoznajne procese uenika, odnosno, nivo i kvalitetu njihova teorijskoga i praktinoga znanja, samoprocjenu znanja uenika te njihovo zadovoljstvo tako organiziranom nastavom, u odnosu na tradicionalnu (predavaku) nastavu. Problemi koji se postavljuju su sljedei: 1. Ispitati razlike u nivou i kvaliteti teorijskoga znanja uenika s obzirom na nastavnu strategiju koja je primjenjena u procesu stjecanja znanja (tradicionalna, predavaka nastava vs. suvremena, integrirana nastava). 2. Ispitati razlike u nivou i kvaliteti praktinoga znanja uenika s obzirom na nastavnu strategiju koja je primjenjena u procesu stjecanja znanja (tradicionalna, predavaka nastava vs. suvremena, integrirana nastava). 3. Ispitati razlike u uenikom zadovoljstvu nastavnim radom i stjecanjem znanja na tradicionalni nain (predavaka nastava), odnosno, suvremeni (integrirana nastava, rad na integriranim mapama znanja) nain. Pristupnica postavlja tri hipoteze:

331 1. Oekuje se vii nivo i kvaliteta teorijskoga znanja uenika koji su znanje stjecali kroz suvremenu, integriranu nastavu, u odnosu na uenike koji su to isto znanje stjecali kroz tradicionalnu, predavaku nastavu. 2. Oekuje se vii nivo i kvaliteta praktinoga znanja uenika koji su znanje stjecali kroz suvremenu, integriranu nastavu, u odnosu na uenike koji su to isto znanje stjecali kroz tradicionalnu, predavaku nastavu. 3. Za uenike koji su znanje stjecali kroz rad na integriranim mapama znanja, oekuje se da e pokazati vee zadovoljstvo u radu, u odnosu na uenike koji su znanje stjecali kroz predavaku nastavu. Uzorak ispitanika ine uenici etvrtih razreda Osnovne kole Bratoljuba Kljaia, Belie; Osnovne kole Matije Petra Katania, Valpovo i Osnovne kole Ladimirevci, Ladimirevci (po dva odjela etvrtih razreda iz svake kole- 150 uenika). Razredna odjeljenja rasporeena su u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Kao mjerne instrumente pristupnica je koristila Upitnik opih podataka kojim je eljela ispitati socioekonomski status uenika, njihovu motivacija za uenje, roditeljsku briga o djetetovom uenju te u kojoj su mjeri uenici upoznati s razliitim sociolokim oblicima rada; Test inteligencije - Standardne progresivne matrice (J. C. Raven, J. H. Court i J. Raven; Naklada Slap, Jastrebarsko ); Test itanja s razumijevanjem proitanog teksta za nie razrede osnovne kole (Benek, ,1990.); Inicijalni test znanja; Skala samoprocjene Gdje si ti?, samovrjednovanja usvojenog znanja (Green,B./1996.); Skala samoprocjene Kako se osjea! (Bognar,L., Nit,M., Tonkovi, LJ./1997.); Finalni test znanja. Neke od tih testova pristupnica je rabila za inicijalna mjerenja kako bi postigla izjednaenost eksperimentalne i kontrolne grupe po relevantnim varijablama (Upitnik opih podataka, test inteligencije, test razumijevanja proitanoga teksta i inicijalni test znanja). Preostale testove koristila je kako bi dobila uvid u efekte eksperimentalne manipulacije (test samoprocjene vlastitoga znanja, test zadovoljstva nastavom i finalni test teorijskoga i praktinoga znanja). Kao metode obrade dobivenih podataka, pristupnica je koristila metode deskriptivne statistike, test za provjeru normaliteta distribucija rezultata te odgovarajue testove za izraunavanje statistike znaajnosti razlika izmeu skupina. Dobiveni rezultati su u pravilu omoguili prihvaanje svih postavljenih hipoteza. Budui da su potencijalno relevantni faktori bili kontrolirani (skupine su ujednaene s obzirom na inteligenciju, razumijevanje proitanoga teksta i inicijalno znanje o zadanoj temi) pristupnica je potvrdila prvu hipotezu prema kojoj je oekivala vii nivo i kvalitetu teorijskog znanja uenika koji su znanje stjecali kroz suvremenu integriranu nastavu (eksperimentalna skupina), u odnosu na uenike koji su to isto znanje stjecali kroz tradicionalnu, predavaku nastavu (kontrolna skupina). Takoer je potvrena i druga hipoteza prema kojoj je pristupnica oekivala vii nivo i kvalitetu praktinog znanja uenika koji su znanje stjecali kroz suvremenu, integriranu nastavu (eksperimentalna skupina), u odnosu na uenike koji su to isto znanje stjecali kroz tradicionalnu, predavaku nastavu. Glede tree hipoteze uoeno je da uenici koji su znanje stjecali kroz rad na integriranim mapama znanja pokazuju vee zadovoljstvo u radu, u odnosu na uenike koji su znanje stjecali kroz predavaku nastavu, to takoer potvruje i treu hipotezu.

332 U zakljunim razmatranjima pristupnica istie da rezultati do kojih je dola obradom prikupljenih podataka jednoznano upuuju na mnogobrojne prednosti nastavnoga rada putem integriranih mapa znanja. Osim to se ovakvim radom znatno podie kvaliteta teorijskog i praktinog znanja uenika, vrlo je bitan i podatak koji nam govori o subjektivnom emocionalnom doivljaju uenika i njihovom osobnom angamanu u procesu stjecanja znanja. Nadalje, navodi da problemi u nastavi Prirode i drutva nisu u sadrajima ve u pristupu i metodikim postupcima jer uenici koji imaju priliku sami odreivati vlastiti kurikulum imaju kontrolu nad procesima i ciljevima uenja to dovodi do boljeg razumijevanja i duljeg zadravanja nauenog. Smatra da suvremena nastava trai kreativnoga uitelja koji e vjeto oblikovati situacije u kojima e uenik misliti, postavljati hipoteze i vlastitim tempom stjecati znanja o prirodi, drutvu, ljudskom radu, ekologiji... Fleksibilan kurikulum umreen s razliitim nastavnim strategijama omoguit e ueniku razvijanje tehnike intelektualnoga rada i usavravanje vlastitog stila uenja to stvara temelj za cjeloivotno uenje. Zakljuna ocjena i prijedlog Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje, i to s ocjenom "izvrstan" magistarski rad Marije Bulut Lukaevi Kurikulum u nastavi prirode i drutva na primjeru suvremenih nastavnih strategija. Pristupnica je odabrala zanimljivu temu magistarskog rada, jer pored trajne pozornosti znanstvenika za istraivanje novih nastavnih strategija u podruju prirodoslovlja, odnosno, integrirane nastave putem integriranih mapa znanja na razinu i kakvou znanja i stjecanje kompetencija uenika u nastavi Prirode i drutva, ostaje mnogo upitnosti kojima se razliita istraivanja mogu pribliiti svojim odgovorima. Rad i jeste prilog domeni u kojoj se susreu pitanja povezanosti integrirane nastave i pozitivnog razrednog ozraja kao i posljedica koje iz toga proizlaze za uenike i uitelje. U teorijskom dijelu iznose se pregledno rezultati dosadanjih istraivanja u podruju kurikuluma u nastavnom predmetu Priroda i drutvo, kompleksnosti njegova sadraja i nastavnih strategija koje potiu intelektualno ozraje u koli. Posebice je istaknuta potrebna integrirane nastave u predmetu Priroda i drutvo. Radom na izradi integriranim mapama znanja uenici ovladavaju metodama i tehnikama rada kojima se osposobljavaju za cjeloivotno obrazovanje. U empirijskom dijelu rada, pristupnica je pokuala obuhvatiti neke znaajne korelate razrednog ozraja primjenom razliitih mjernih instrumenata i adekvatnom statistikom analizom dobivenih rezultata. Openito govorei, empirijski dio radnje dobro je prilagoen, to ukljuuje pravilan odabir ispitanika i mjernih instrumenata, te primjenu primjerenih kvantitativnih analiza. To je omoguilo adekvatne odgovore na postavljene probleme, te je ostvaren i glavni cilj ovog ispitivanja, a koji je u konanici usmjeren k boljem razumijevanju i unapreenju problema uenja i nastave. U raspravi pristupnica pokazuje sposobnost ralambe i kritikog razmiljanja o dobivenim rezultatima kao i povezivanja s dosadanjim istraivanjima. Pristupnica, takoer navodi moguu primjenu rezultata istraivanja na pozitivnu kolsku praksu.

333

Prijedlog Na osnovi iznesenog u ovom izvjeu povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati nau pozitivnu ocjenu (i to ocjenu "izvrstan") magistarskog rada Marije Bulut Lukaevi Kurikulum u nastavi prirode i drutva na primjeru suvremenih nastavnih strategija i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

Struno povjerenstvo: 1. Dr. sc. Ivan DeZan, prof. visoke kole u miru predsjednik --------------------------------------------------2. Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru - lan ---------------------------------------------------3. Dr. sc. Slavica Bai, izv. prof. lan

-----------------------------------------------------

334
Dr. sc. Mile Silov, red. prof. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Dr. sc. Aleksandar tulhofer, red. prof. Zagreb, 29. listopada 2007. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Predmet: Ocjena magistarskog rada Karoline Juki Fakultetsko vijea Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu na sjednici odranoj 28. lipnja 2007. godine imenovalo nas je u struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Karoline Juki pod naslovom UTJECAJ ZNANJA O SPOLNOSTI NA SEKSUALNO PONAANJE SREDNJOKOLACA. Na temelju uvida u magistarski rad podnosimo Vijeu ovaj

IZVJETAJ
Magistarski rad Karoline Juki pod naslovom Utjecaj znanja o spolnosti na seksualno ponaanje srednjokolaca obuhvaa 140 stranica, od ega 134 stranice je osnovni tekst, od str. 135-140 je popis literature, ostale stranice obuhvaaju priloge, saetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Magistarski rad Karoline Juki strukturiran je na etiri vee cjeline i niz poglavlja. Konkretnije, rad ima ove cjeline i poglavlja: Uvod (str. 4-6), I. Obrazloenje teme (str.7-78) se dijeli na pet poglavlja: 1. Adolescencija (str. 7), 2. Seksualnost adolescenata (str. 28), 3. Rizino ponaanje adolescenata (str. 47), 4. Spolna znanja i spolna obrazovanost adolescenata (str. 66), II. Metodologija rada (Empirijski pristup istraivanju) (str.79-82), III. Rezultati istraivanja i njihova interpretacija (str. 83-130 ), IV. Zakljuak (str. 131-134), V. Literatura (str. 135-140), VI. Prilozi i VII. Saetak.
U uvodnom dijelu magistarskog rada autorica definira seksualnost kao sastavni dio osobnosti svakog ljudskog bia, a osobito bitan dio adolescentne razvojne dobi (str. 4). Autorica je napravila kratak pregled dosadanjih istraivanja seksualnog ponaanja adolescenata u Hrvatskoj, do sedamdesetih godina XX.

335
stoljea do danas. Posljednje istraivanje seksualnosti adolescenata izveo je A. tulhofer i suradnici (2005) u okviru projekta Unapreivanje borbe protiv HIV/AIDS u Hrvatskoj.

Autorica je odredila cilj vlastitog istraivanja: Na osnovi procijenjene razine znanja o seksualnosti treba utvrditi u kojoj mjeri ona utjeu ma seksualno ponaanje srednjokolaca i na razvoj pojedinca te njihove stavove o kontracepciji i odgovornom roditeljstvu (str. 6). Jedan od ciljeva istraivanja odabrane teme je dati prinos unapreivanju obrazovnih programa (str. 6). Rezultati istraivanja sugeriraju na mogue smjerove praktine pedagoke aktivnosti i preporuke koje bi valjalo poduzimati u kolskoj odgojno-obrazovnoj svakodnevnici i naznaiti daljnja mogua istraivanja ove problematike (str. 6). U prvoj cjelini magistarskog rada pod naslovom Obrazloenje teme autorica je izdvojila pet poglavlja: pojmovno odreenje adolescencije, tjelesno sazrijevanje, psihiko sazrijevanje, spolno sazrijevanje i socijalno sazrijevanje. Pojmovno odreenje adolescencije pronalazi u grkoj filozofiji (Platon, Aristotel). Slijedi navoenje veeg broja autora koji su istraivali adolescenciju i odredili njeno znaenje (Komenski, Rousseau, Freud, Hall, Erickson, Bastai i dr.). Odlike adolescencije prema orevi (1978): to je razdoblje tjelesnog razvoja, osmaostaljivanje od roditeljskog autoriteta, vanost statusa u skupini, nagli intelektualni razvoj te stjecanje i procjenjivanje vrijednosti. Autorica magistarskog rada je opirno, sustavno i znanstveno utemeljeno objasnila sve vane aspekte adolescencije: tjelesno, psihiko, spolno i socijalno sazrijevanje. Razvoj adolescenata zavisi od vie imbenika. Na prvo je mjesto izdvojena obitelj iji je sveobuhvatan i posebno vaan. Obitelj oblikuje referentni vrijednosni okvir (Baranovi, 2000). Teorija meuzavisnosti je pogodna za objanjavanje odnosa adolescenti i roditelji. kola je uz obitelj najstabilnija drutvena zajednica nesklona razarajuim promjenama, ali uvijek okrenuta budunosti (Previi, 1999). Vanost kole kao faktora socijalizacije adolescenata istiu i drugi autori (Stoll, Fink, 2000). U doba adolescencije snaniji utjecaj imaju vrnjake skupine. Prema Iliin (1999) mediji u suvremenom drutvu imaju vanu ulogu u svakodnevnom ivotu ovjeka, posebno televizija. Vaan je razvoj kritike medijske pismenosti u odnosu na mogui negativni utjecaj medija na adolescente. U poglavlju pod naslovom Seksualnost adolescenata (str. 28) objanjeni su svi vani aspekti seksualnosti te populacije mladih. Seksualnost je vaan dio ovjekova ivota i dio ope slike o nama samima i naem identitetu. Seksualnost je doivljava i izraava kroz sve to jesmo, to osjeamo, mislimo i radimo (Poti, Mamula, Hodi, 2005). Autorica magistarskog rada zakljuuje da je seksualnost

336 rezultat meusobne povezanosti biolokih, psiholokih, socioekonomskih, kulturnih, etikih i religijskih faktora... (str. 30). Znanost koja istrauje fenomene seksualnosti (seksologija) je interdisciplinarna, dakle obuhvaa medicinske, psiholoke, povijesne i socioloke aspekte. U radu je opisan, sasvim saeto, povijesni osvrt (str.31) na promatranje seksualnosti. Povijesni pregled pokazuje da seksualnost nije samo bioloka, nego i socijalna, politika i ekonomska kategorija. Autorica je izdvojila tri faze kroz koje se razvija ljudska seksualnost (Pomeroy, prema: Dacey i Kenny, 1994): autoseksualnost, homoseksualnost i heteroseksualnost. U istraivanju adolescentske seksualnosti moemo koristiti vie teorija. Mamula (2001) izdvaja psihosocijalni pristup u kojem je seksualnost voena: psiholokim, socijalnim i biolokim faktorima. U svijetu je izvedeno vie razliitih istraivanja spolnog ponaanja ovjeka. Prvo takvo istraivanje izveo je Ramsey 1943. godine. Slijedila su i druga istraivanja: Kinsey (1948., 1953.), Sorenson (1973), Zelnick i Kantner (1980), Mott i Haurin (1988) i Forresti Sing (1990). Istraivanja provedena u Hrvatskoj 70-godina prolog stoljea (Trenc i Beluhan, 1971) vaan su prinos istraivanjima spolnosti adolescenata. Postoje etiri skupine prediktivnih imbenika spolnog ponaanja adolescenata: socio-demografski imbenici, 2. socio-okolinski, 3. osobni i 4. bihevioralni imbenici. Ove su skupine promjenjive. Prema tulhoferu (2005) seksualno ponaanje adolescenata rezultat je sloenog meuodnosa sociokulturnih, skupnih, interpersonalnih i intrapersonalnih imbenika. Vanu ulogu u seksualnom ponaanju adolescenata imaju i stavovi. Autorica je uspjeno objasnila utjecaj obitelji, kole, medija i religije na seksualno ponaanje adolescenata (str. 40 46). Poglavlje magistarskog rada u kojem se objanjavaju rizini faktori seksualnog ponaanja adolescenata je relativno opirno (str. 47-66). Autorica je izdvojila shvaanje prema kojem su rizina seksualna ponaanja ona koja ine individualne ili okolinske opasnosti koje poveavaju ranjivost pojedinca na negativne razvojne ishode (Werner i Smith, 1999). U Hrvatskoj je provedeno sedam studija koje su se bavile analizom rizinih seksualnih ponaanja adolescenata (od 1991. do 2003). Rizino seksualno ponaanje adolescenata je posljedica nedostatka znanja o kontracepciji i zatiti od spolno prenosivih bolesti i injenice da u potpunosti ne razumiju seksualnost i zdravlje u reprodukciji (Hirl Heej, 2006). Prema tulhofer, Jurea i Mamula (2000) rizino seksualno ponaanje obuhvaa tri dimenzije: rizik zaraze spolno prenosivim bolestima, rizik neeljene trudnoe i rizik seksualne viktimizacije. Autorica je svestrano analizirane sve tri dimenzije faktora rizinog

337 seksualnog ponaanja adolescenata. Posebna je pozornost data smrtonosnom virusu nazvanom AIDS. Navedena je bolest djelovala kao prekretnica u seksualnoj kulturi i politici. Autorica je opisala i mogue metode borbe protiv rizinog seksualnog ponaanja. U magistarskom radu K. Juki moemo pratiti i poglavlja o seksualnom nasilju (str. 58 60), seksualnom i reproduktivnom zdravlju adolescenata (str. 6163) i prava adolescenata na podruju seksualnosti (str. 63 65). Spolnost je podruje ovjekova ivota u kojem su stereotipi esti i brojni, kao dio uenja o rodnim ulogama. Stereotipi utjeu na interpretaciju mukog i enskog ponaanja. Permanentno obrazovanje je dobar put prevladavanja stereotipa i predrasuda. U etvrtom poglavlju prve cjeline rada upoznajemo vanost spolnih znanja i obrazovanja adolescenata. Tako je, ustvari, spolni odgoj sredinja tema u ovoj cjelini. Naime, za postizanje seksualne zrelosti adolescentima je vaan organiziran i osmiljen spolni odgoj. Hodi i tulhofer (2003) istiu da spolni odgoj podrazumijeva iru drutvenu, moralnu, religijsku i politiku analizu, te ukljuuje kretanje kroz razliite znanstvene diskurse (pedagogija, sociologija, filozofija, povijest, etika, medicina).... Opisana je i povijest spolnog odgoja od antikog doba do danas (str. 6775). Saznajemo da je u Hrvatskoj jo 1906. godine postojala inicijativa lijenika i biologa za uvoenje spolnog odgoja u kole. Od 1968. godine spolni je odgoj uveden kao eksperimentalni program u deset zagrebakih osnovnih kola. tulhofer i Hodi (str. 75) razlikuju pet generacija programa spolnog odgoja: a) tradicionalni, informativni programi, b) proireni programi, c) prevencijski HIV/AIDS programi, d) apstinencijski programi i e) teorijski utemeljeni programi. U drugoj i treoj cjelini o metodologiji rada i rezultatima istraivanja i njihovoj interpretaciji (str. 79 130) prikazani svu svi vani elementi istraivanja o utjecaju znanja o spolnosti na seksualno ponaanje srednjokolaca: opi cilj istraivanja, hipoteze, uzorak istraivanja, instrumenti, postupak i obrada podataka.
Prema K. Juki opi cilj istraivanja je pridonijeti boljem razumijevanju imbenika koji utjeu na formiranje seksualnog ponaanja adolescenata (str. 79). Konkretniji cilj istraivanja je dobiti uvid u znanje srednjokolaca o spolnosti i seksualnosti (str. 79). Iz cilja je izvedeno osam zadataka istraivanja. Autorica je postavila osam samostalnih hipoteza. Istraivanje je provedeno metodom uzorkovanja, jer nije postojala realna mogunost ispitivanja znanja i stavova svih srednjokolaca u Hrvatskoj. Ispitivanje je provedeno u svibnju 2006. godine u prvim, drugim i treim razredima gimnazija i strukovnih kola na uzorku od

338
413 uenika (Osijek, N=251, Jezina gimnazija i Ekonomska kola; upanja, N=80, Gimnazija i Obrtniko-industrijska kola; Beli Manastir, N082, Ekonomska kola i Opa gimnazija). Struktura uzorka: djevojke (N=306 ili 73,9% i mladii 108 ili 26,1%). Instrument istraivanja bio je anketni upitnik sastavljen od 6 dijelova. Postupak istraivanja sastojao se od dogovora s ravnateljem svake kole, odreivanja termina i provoenja istraivanja na satovima razrednika. Obrada podataka slijedila je nakon uvida u svaki anketni upitnik. Autorica je primijenila razliite statistike postupke: opu deskriptivnu statistiku, analizu varijance (ANOVA) za testiranje razlika meu rezultatima razliitih skupina ispitanika i multiplu regresijsku analizu za traenje znaajnih prediktora znanja o spolnosti. Brojni rezultati istraivanja razvrstani su pregledne 34 slike i 46 tablice. U etvrtoj cjelini (str. 131-134) autorica magistarskog rada izvodi vie zakljuaka koji proizlaze iz teorijsko-metodolokog pristupa odabranoj temi i rezultata empirijskog istraivanja. Istraivanje je dalo uvid u: tko su adolescentima najvaniji izvori informacija o seksualnosti, u razinu znanja adolescenata o seksualnosti, u sociodemografske prediktore znanja o seksualnosti, u stavove adolescenata o kontracepciji i spolno prenosivim bolestima, koje metode kontracepcije koriste adolescenti i kako uestalo, u sociodemografske prediktore spolne aktivnosti adolescenata i prediktore stereotipnih znanja o spolnosti.

Istiemo ova tri vana zakljuka. Prvo, na seksualno ponaanje adolescenata znaajno utjeu mnogi meusobno povezani i isprepleteni faktori (obitelj, dob i kolski uspjeh). Drugo, nije utvrena statistiki znaajna veza izmeu znanja o spolnosti i koritenja kontracepcije, to znai da znanja o spolnosti ne utjeu na seksualno ponaanje adolescenata. Tree, na stereotipna znanja adolescenata o seksualnosti utjeu spol, vrsta kole i kolski uspjeh. etvrto, spolni odgoj u kolama je prijeko potreban jer poveava znanje adolescenata o seksualnosti, pomae im da shvate svoje sustave vrijednosti i potreba, da usavre proces donoenja kvalitetnih odluka te poboljaju komunikaciju s partnerom (str. 134). Autorica je kritiki valorizirala struna miljenja i stavove autora 134 izvora iz popisa literature, preteito na hrvatskom i engleskom jeziku.

339 Zakljuak i prijedlog Magistarski rad Karoline Juki pod naslovom Utjecaj znanja o spolnosti na seksualno ponaanje srednjokolaca, promatrano u cjelini, je originalno znanstveno djelo. Originalnost se oituje u izboru znanstvenog problema, nacrta istraivanja, odreenju teorijsko-metodolokog okvira istraivanja, izboru metoda, instrumenata i postupaka istraivanja i izvoenju loginih zakljuaka. Autorica je kritikom analizom odabranih tekstova (knjige, lanci, pretraivanje Interneta) pokazala vrlo dobar uvid u brojnu inozemnu i domau znanstvenu i strunu literaturu. Prikupljene podatke je pregledno razvrstala u slike i tablice i kreativno ih interpretirala. Nema sumnje, magistarski rad Karaloine Juki je znanstveno djelo o spolnosti adolescenata koje mogu itati znanstvenici razliitih profila, pedagozi, sociolozi, psiholozi, antropolozi i dr. Magistarski rad Karoline Juki moe biti poticaj daljnjim istraivanjima razliitih aspekata ljudske spolnosti. Na temelju strunog miljenja o magistarskom radu Karoline Juki, predlaemo da joj Fakultetsko vijee odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti u podruju drutvenih znanosti, polje odgojne znanosti.

Struno povjerenstvo: Dr. sc. Mile Silov, red. profesor, predsjednik Dr. sc. Vlatko Previi, red. profesor, lan Dr. sc. Aleksandar tulhofer, red. profesor, lan

340 Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u mirovini Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Dr. sc. Mijo Cindri, izv. prof. Zagreb, 19. listopada 2007. Predmet: Magistarski rad pristupnice Jasenke Martinevi izvjee i ocjena strunog povjerenstva FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA Zagreb, Luia 3 Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici odranoj 16. srpnja 2007. godine, imenovalo je struno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u mirovini (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (lan povjerenstva) i dr. sc. Mijo Cindri, izv. prof. Uiteljskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (lan povjerenstva) za ocjenu magistarskog rada Jasenke Martinevi pod naslovom Utjecaj socijalne kompetencije uitelja na provoenje cjelodnevnog boravka uenika u koli. Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeu sljedee skupno I Z V J E E Magistarski rad Jasenke Martinevi pod naslovom Utjecaj socijalne kompetencije uitelja na provoenje cjelodnevnog boravka uenika u koli obuhvaa 160 stranica teksta. Rad je sadrajno strukturiran sa sljedeim dijelovima : Sadraj: (str. 3.); Uvod (str. 4.-7.); Teorijski dio istraivanja (str. 8. 56.) podijeljen je u est dijelova: Problemi suvremene kole (str. 8. 22.), Produena i cjelodnevna djelatnost kole (str. 22.- 37.), Jedan primjer uvoenja i razvoja cjelodnevne kole (str. 37.- 43.), Uitelj u suvremenoj koli (str. 43. - 51.), Pedagoka kompetencija uitelja (str. 51.- 56.); Socijalna kompetencija uitelja (str. 56. - 84.). Empirijski dio istraivanja (str. 84. - 149.) podijeljen je na 4 dijela: Predmet, zadaci i hipoteze istraivanja (str. 84. 87.); Metode i instrument istraivanja (str. 88.- 89.); Populacija i uzorak (str. 89.- 94.); Obrada i interpretacija rezultata istraivanja (str. 94.- 149.); Zakljuak (str. 149 .- 151.); Literatura (str. 152. - 159.); Prilozi (str. 160.). Sadraj rada U uvodnom dijelu pristupnica opisuje drutveni kontekst dananje kole. Snane i uestale drutvene promjene uzrokuju promjene u svim segmentima drutvenog ivota. kola kao podsustav drutvenog sustava mora se suoiti sa problemima suvremenog svijeta. Tako primjerice u programe svoga rada kola mora uvrstiti pitanja ekoloke krize, centralizacije moi, dosega i granica suvremene demokratske procedure, opasnosti od dehumanizacije meuljudskih odnosa, nedostatnosti iskustvenog uenja (Hentig) i prave tradicionalne djeje igre. Ivana

341 Pristupnica se pita, kako uskladiti neminovnost tehnologijskog napretka s ouvanjem prave ljudske prirode u vidu meuljudske solidarnosti i uspostavljanja adekvatnog meuljudskog odnosa unutar rada suvremene kole. Nadalje postavlja pitanje, kako dananju kolu transformirati u odgojno obrazovnu ustanovu koja bi bila iznova prepoznata kao drutveno neophodna i nezamjenjiva. Naglaava da se suvremena kola nikako ne bi smjela temeljiti na zastarjelim paradigmama moderne, primjerice u vidu sakupljanja znanja, memoriranja i interpretiranja. Nasuprot tome, suvremena se kola treba okrenuti sasvim novim kompetencijama, kako uenika, tako i uitelja. Za sva svoja djelovanja kola treba imati roditeljski dom kao stalnog partnera, a sve u cilju da se svako dijete u takvoj koli osjea dobro. U uvodnom dijelu pristupnica navodi i neposredan poticaj za bavljenje temom uvoenja cjelodnevnog boravka u kole. To je izgradnja prostornih kapaciteta na podruju Varadinske upanije, ali naglaava da je izgradnja novih kolskih prostora nuan, ali nikako dovoljan uvjet za kvalitetno provoenje cjelodnevnog boravka uenika u koli. U sredite svog razmatranja stavlja uitelja, kao kljunu osobu za ostvarenje projekta uvoenja cjelodnevnog boravka uenika u kole. Teorijski dio pristupnica zapoinje navoenjem problema suvremene kole, kao to su preoptereenost uenika, porast nasilja meu djecom, nezadovoljni uenici i roditelji, neadekvatnost programskih sadraja, previsoke aspiracije pojedinih roditelja ili uenika, nemogunost individualnog pristupa uenicima u velikim razrednim odjelima, te favoriziranje verbalnog izraza uenika uz zapostavljanje razvoja ostalih naina izraavanja. Kao imperativ dananjeg drutva, pa time i dananje kole istie paradigmu cjeloivotnog obrazovanja, ije obiljeje je ozraje otvorenosti za nove spoznaje. Otvorenost prema novim idejama nosi u sebi i otvorenost prema drugima i drugaijima, a 21. stoljee je stoljee pluralizma (Previi) u najirem smislu. Pristupnica istie da u uvjetima sve vee poslovne angairanosti oba roditelja kola mora mijenjati svoju organizacijsku strukturu, kako bi bilo to manje djece s kljuem oko vrata (Koraj). Takoer navodi problem nedovoljnog tjelesnog kretanja uenika, unato istraivanjima koja pokazuju neupitnu povezanost kretanja i kognitivnog razvoja (Jensen). Pristupnica navodi i iskustva iz neposredne odgojno obrazovne prakse, pa tako navodi da ima sve vie djece s emocionalnim tekoama, agresivne djece, djece koja ne ele ii u kolu, djece bez prijatelja, djece koja se ne mogu snai i zauzeti svoje mjesto u vrnjakoj grupi i tome slino. Pristupnica istie, da uz sve dobre strane pristupu Internetu, postoje i mnoge opasnosti kojima su djeca izloena neogranienim pristupom na Internet. Naglaava se potreba razvijanja fleksibilnosti dananje kole, te vanost pridavanja pozornosti na ureenje kolskog prostora. Samo uz brino ureen prostor sa kvalitetnim i fleksibilnim programima, uz suradnju s lokalnom zajednicom, i uz kompetentne uitelje, mogue je realizirati kvalitetan cjelodnevni boravak uenika u koli. U nastavku teorijskog dijela navode se pojmovna odreenja produenog i cjelodnevnog boravka. Kao bitna karakteristika cjelodnevnog boravka uenika u koli istie se izmjenjivanje nastave, uenja i slobodnog vremena po odreenom ritmu. Navodi se i kratak pregled dosadanjih iskustava u provoenju produenog i cjelodnevnog boravka uenika u koli na naem podruju, pa u okviru toga navodi i podatke iz 1975. godine koji govore u prilog tvrdnji da su cjelodnevnim boravkom u to vrijeme bila veinom obuhvaena socijalno ugroena djeca. Za razliku od toga, u dananje vrijeme razlozi ukljuivanja djece u cjelodnevni boravak najee su velika poslovna zauzetost roditelja.

342 Pristupnica navodi i suvremena amerika iskustva (Werner, 2004.) o potrebi da kole budu do kasna otvorene, poglavito za djecu osnovne kole. Navodi primjere iz kojih se vidi da se i na europskoj odgojno obrazovnoj sceni sve vie govori o potrebi organizacijskih promjena u koli. Pa tako navodi da se u Njemakoj jednom godinje organizira kongres o cjelodnevnoj koli (Ganztagsschule), gdje se raspravlja o potrebi promjene paradigme obrazovnog sustava. Iskustva govore da je promicanje cjelodnevne kole poprimilo velike razmjere, u prvom redu kao uvianje potrebe proirenja kolskih ponuda, ali i kao nain demokratizacije obrazovanja. U pokret za uvoenje cjelodnevne kole ukljuili su se mnogi, od politiara, roditelja, pa sve do estradnih zvijezda. Cilj koji im je zajedniki, i koji istiu jest taj, da kola mora postati mjesto ivljenja koje poboljava anse sve djece za obrazovanje. Navode se osnovna polazita u organizaciji rada u cjelodnevnom boravku. Primjerice, Koraj (1985) navode se sljedee faze u radu cjelodnevnog boravka uenika u koli: jutarnje okupljanje, dopodnevni rad, pauze, popodnevni odmor. Nadalje se navodi jedan svjeiji primjer austrijske kole, u kojoj se pridaje velika pozornost bogatoj ponudi izvannastavnih sadraja, od glazbe, porta, pa sve do praktinih vjetina poput kuhanja i postavljanja stola. Pristupnica navodi i organizaciju rada cjelodnevnog boravka, koju je predstavila dr. Urlike Popp s Instituta za odgojne znanosti i razvoj istraivanja Odjel za kolsku pedagogiju pod nazivom Cjelodnevna kola kao kola budunosti?. Popp istie potrebu postavljanja jasne granice izmeu zbrinjavanja djece i organiziranja cjelodnevnog boravka u koli i istie kolu kao imbenika smanjenja stresa u djece. Pristupnica prikazuje kao koristan primjer organizaciju rada cjelodnevne kole koju opisuje Popp, a u kojoj vano mjesto zauzima plan tema, tj, razredni projekti, kao npr. izrada djejih novina, bajke, pisanje, ilustriranje i tiskanje knjiga, razvoj kolske kulture, uenje materinjeg jezika, itanje i prianje pria koje su priale nae bake, uenje pruanja prve pomoi i slino. Istie se vanost oblikovanja slobodnog vremena gdje se posebno naglaavaju aktivnosti vezane za promicanje kulture itanja, pjevanje u zboru, sviranje, ah, kazalite, portske aktivnosti, plivanje, kuhanje, planiranje raznih izleta i slino. Poseban naglasak je stavljen na otvaranje kole, to pretpostavlja suradnju s roditeljima, klubovima, udrugama, crkvom, policijom, glazbenom kolom i raznim djejim ustanovama. U dijelu magistarskog rada pod naslovom Jedan primjer uvoenja cjelodnevne kole navodi primjer uvoenja cjelodnevnog boravka u Njemakoj 2003. godine kada je provedena vrlo seriozna rasprava na najuglednijim razinama, a temeljem toga je izraena i studija o opravdanosti uvoenja cjelodnevne kole (Ganztagsschulle). Naglaava se vanost teorijskog promiljanja uvoenja cjelodnevnog boravka i napominje da bi njemako iskustvo glede uvoenja cjelodnevnog boravka u kole moglo posluiti kao koristan primjer. U dijelu magistarskog rada pod naslovom Uitelj u suvremenoj koli pristupnica navodi definicije pojma uitelj, zatim iznosi kratak povijesni osvrt na razvoj uiteljske profesije. Istie da je tek J. A. Komensky u 17. stoljeu upozorio na vanost uiteljeve didaktiko-metodike osposobljenosti, a koju e postii kroz profesionalno uiteljsko obrazovanje. Navodi kratak osvrt na povijest razvoja uiteljske profesije u nas, primjerice da je 1849. godine poela s radom prva javna dvogodinja uiteljska kola. U dijelu magistarskog rada pod naslovom Pedagoka kompetencija uitelja pristupnica izlae problematiku omjera izmeu pedagokog i strunog dijela obrazovanja uitelja, te obrazlae elemente pedagoke kompetencije, (prema uranovi, 2005), koja pod pedagokom kompetencijom podrazumijeva poznavanje sadraja iz podruja teorije odgoja, didaktike, metodike, teorije

343 kurikuluma, povijesti pedagogije, komparativne pedagogije, socijalne pedagogije, pedagoke psihologije, pedagoke sociologije, pedagoke filozofije, pedagoke komunikologije i metodologije istraivanje u odgoju i obrazovanju. Sredinje dio teorijskog razmatranja je dio pod nazivom Socijalna kompetencija uitelja. Uviajui da ne postoji jednoznano odreenje pojma socijalne kompetencije uitelja, pristupnica definira pojam socijalne kompetencije uitelja kao kvalitetu uitelja koja mu omoguuje uspostavljanje adekvatnih socijalnih odnosa s uenicima, grupama uenika, prema drugim odraslim osobama, te prema samome sebi. U ovom se radu ralanjuje pojam socijalne kompetencije uitelja na sljedee dijelove: 1. sposobnost empatije 2. komunikacijske sposobnosti 3. fleksibilnost 4. optimizam i smisao za humor 5. kakvoa stila voenja Navedene komponente pristupnica detaljno razmatra, kao teorijsku podlogu za empirijski dio istraivanja. Trei dio magistarskog rada je empirijsko istraivanje. Pristupnica odreuje predmet, zadatke i hipoteze istraivanja. Predmet istraivanja su procjene uitelja koje se odnose na elemente koji ine sastavnice socijalne kompetencije uitelja, te njihovu povezanost s drugim karakteristikama ispitanika. Te sastavnice se kreu od sposobnosti otvorenog komuniciranja, fleksibilnosti, postizanja pozitivnog ozraja u koli, pa sve do procjene stilova voenja koji bi trebali prevladavati u cjelodnevnom boravku uenika u koli. Takoer se ispituju uiiteljeva miljenja o empatinosti, kao jednoj od kvaliteta uitelja, te o izlaenju iz svakodnevnih kolskih okvira i moguoj fleksibilnosti koju prua rad u cjelodnevnom boravku uenika u koli. Predmetom istraivanja odreen je i smjer, odnosno, ispitativanje eventualnih razlika u procjeni elemenata socijalne kompetencije uitelja u radu u cjelodnevnom boravku s obzirom na razne karakteristike ispitanika. Nadalje, u dijelu magistarskog rada pod nazivom Cilj i zadaci istraivanja, pristupnica detaljno navodi cilj i zadatke istraivanja. Cilj ovog istraivanja je saznati miljenja ispitanika vezana uz provoenje cjelodnevnog boravka u koli, te njihovu procjenu vanosti pojedinih elemenata socijalne kompetencije uitelja potrebnih za rad u cjelodnevnom boravku. Pristupnica navodi sljedee zadatke istraivanja: - utvrditi sociodemografsku strukturu ispitanika - utvrditi frekvencije odgovora na pojedine izjave uitelja - utvrditi postoje li statistiki znaajne razlike u procjeni vanosti elemenata socijalne kompetencije uitelja potrebnih za rad u cjelodnevnom boravku (empatija, fleksibilnost, komunikacija, odabir stila voenja, te smisao za humor i optimizam) s obzirom na to jesu li uitelji: za provoenje cjelodnevnog boravka ili nisu s manje (do 15 godina) ili vie radnog iskustva (iznad 15 godina) odgovorili ele li ili ne ele raditi u cjelodnevnom boravku razredne nastave ili predmetne nastave

344 utvrditi postoje li statistiki znaajne razlike izmeu ispitanika s obzirom na godine radnog staa i samoprocjene o strunoj osposobljenosti glede cjelodnevnog boravka tijekom kolovanja utvrditi postoje li statistiki znaajne razlike izmeu ispitanika s obzirom na godine radnog staa i samoprocjene o strunoj osposobljenosti glede cjelodnevnog boravka tijekom strunog usavravanja utvrditi postoji li statistiki znaajne razlike izmeu ispitanika s obzirom na godine radnog staa i samoprocjene o informiranosti i poznavanju obiteljske situacije uenika

Pristupnica navodi hipoteze istraivanja, kojima pretpostavlja da ne postoje statistiki znaajne razlike u procjenjivanju elemenata socijalne kompetencije uitelja s obzirom na navedene karakteristike ispitanika. U dijelu magistarskog rada, koji se odnosi na metode i instrument, navodi se da je koritena anketa i skale procjene. Instrument je bio upitnik od 15 pitanja, posebno konstruiran za ovo istraivanje. Uzorak ispitanika ini 187 uitelja iz 8 osnovnih kola Varadinske upanije. Hipoteze istraivanja su testirane Hi-kvadrat testom, a rezultati potvruju gotovo sve hipoteze. Ipak, neke hipoteze nisu potvrene. Tako je opovrgnuta hipoteza o nepostojanju statistiki znaajne razlike u procjenjivanju elemenata socijalne kompetencije uitelja u cjelodnevnom boravku, s obzirom na to radi li se o uiteljima do 15 godina radnog iskustva ili preko 15 godina. Pristupnica rezultatima istraivanja pokazuje da se uitelji s vie radnog iskustva procjenjuju kao bolji poznavaoci uenikove obiteljske situacije, te kao oni koji pozitivnije procjenjuju vanost empatinosti uitelja u radu u cjelodnevnom boravku. Utvrena je statistiki znaajna razlika u procjeni vanosti fleksibilnosti uitelja u komunikaciji, s obzirom na to jesu li ispitanici za ili nisu za uvoenje cjelodnevnog boravka u kole, i s obzirom na to bi li ispitanici eljeli raditi u cjelodnevnom boravku ili ne bi eljeli. Takoer je utvrena statistiki znaajna razlika u procjeni vanosti optimizma i smisla za humor izmeu ispitanika koji su za i ispitanika koji nisu za uvoenje cjelodnevnog boravka. Nadalje utvruju se statistiki znaajne razlike izmeu ove dvije grupe ispitanika u procjenjivanju procjene vanosti sadrajnog i otvorenog komuniciranja s uenicima u radu produenog i cjelodnevnog boravka kao i statistiki znaajna razlika u procjeni tvrdnje da produeni i cjelodnevni boravak prua priliku za oputeniju atmosferu u kolskom ivotu, s obzirom na to jesu li ispitanici za uvoenje ili nisu za uvoenje cjelodnevnog boravka i s obzirom na to jesu li zainteresirani ili nisu zainteresirani za rad u cjelodnevnom boravku. Statistiki znaajne razlike utvrene su i u procjenama tvrdnje da se tijekom rada u produenom i cjelodnevnom boravku lake prepoznaje socijalno neprihvatljivo ponaanje, i tvrdnje da je demokratski stil voenja uenika u produenom i cjelodnevnom boravku najdjelotvorniji stil. Na samom kraju magistarskog rada, u zakljuku, pristupnica navodi da je ovo mini istraivanje ukazalo da doista postoji razlike u procjenjivanju pojedinih elemenata socijalne kompetencije kod razliitih grupa uitelja. Najvee su se polarizacije pokazale s obzirom na godine radnog iskustva, s obzirom na to jesu li za ili nisu za uvoenje cjelodnevnog boravka i s obzirom na to da li bi eljeli ili ne bi eljeli raditi u cjelodnevnom boravku. Dobiveni rezultati mogli bi posluiti kao orijentacija kod odabira kadrova za rad u produenom i cjelodnevnom boravku, a isto tako mogli bi posluiti kao poticaj

345 za nova istraivanja socijalne kompetencije uitelja i uvoenja cjelodnevnog boravka u kole. Zakljuna ocjena i prijedlog Tema koju je pristupnica obradila u svojoj magistarskoj radnji u podjednakoj je mjeri znanstveno vana kao to je i aktualna sa stajalita sadanjeg trenutka. Razliite varijante produenog i/ili cjelodnevnog boravka u koli su i dalje izrazit ili latentan predmet interesa za kole, bilo da se interes ispoljava kao nunost preustroja kolskog ivota ili kao potreba inoviranja rada s uenicima. Oba ova ishodita potrebe bavljenja pitanjima boravka u koli i njegovih varijanti nala su svoje mjesto u ovoj magistarskoj radnji. Iako se pedagoka teorija, a posebno praksa kola viekratno pojaano odnosi na pitanje boravka uenika u koli, niti do sada ne blijedi njihova aktualnost, pa se moe rei da je to jedno od onih podruja unutar pedagogijske znanosti koja su jo uvijek nedovoljno istraena te postoji itav niz nejasnoa o tome to sve utjee na kvalitetu rada s uenicima kada se taj kvalitet povee se s faktorima definiranim kao razliiti oblici cjelodnevnog i/ili produenog boravka sa svim podvarijantama koje se multipliciraju u konkretnim uvjetima rada neke kole. U ovom radu su naglaene intencije koje mogu pridonijeti osvjetljavanju veze izmeu potreba (strunih, drutvenih, roditeljskih...) i stavova uitelja kao realizatora razliitih kolskih programa kojima se usmjerava cjelodnevna organizacija ivota i uenja uenika u koli. Dio ovih intencija ostvaren je i provedbom istraivanja prikazanih ovom radnjom. Iako je boravak uenika u koli esta tema u pedagogijskim teorijskim razmatranjima, relativno je malo onih u kojima se teorijske postavke argumentiraju rezultatima empirijskog istraivanja. Teorijska je analiza savjesno i kritino obavljena, temeljena na brojnim kako domaim tako i stranim izvorima. Pristupnica je temi pristupila sa znanstvenim oprezom i visokom razinom znanstvene akribije. Izvorima se koristila bez jednostranosti u smislu nekritinosti ili neobjektivnog negiranja. Navodei miljenja razliitih autora prilikom odreivanja osnovnih pojmova pristupnica je unijela dimenziju rasprave neophodnu kako za daljnji smjer teorijskih eksplikacija, tako i za temeljenje empirijskog dijela istraivanja. Polazei od stava da je kola sloena drutvena zajednica koja nije izolirana od ire okoline, pristupnica obrazlae kako se tijekom povijesti mijenjao spomenuti odnos. Na temelju analize rezultata provedenih istraivanja u naoj zemlji, pristupnica se priklanja zakljuku da ovo vano podruje ne prestaje biti aktualno. Bit je magistarskog rada pokazati, ne samo dobro poznavanje odreenog podruja, ve i dobro vladanje metodologijom istraivanja tog podruja. Definiranjem cjelokupnog projekta istraivanja, te openito iroko primijenjenom metodologijom, visokom razinom interpretacije rezultata, pristupnica je pokazala zrelost koja osim sadrajne poruke nosi i vrijedna obiljeja teorijskog domiljanja.
Prijedlog

346 Na osnovi svega gore navedenog povjerenstvo pozitivno ocjenjuje (ocjenom izvrstan) magistarski rad pristupnice Jasenke Martinevi pod naslovom Utjecaj socijalne kompetencije uitelja na provoenje cjelodnevnog boravka uenika u koli te zakljuuje da radnja predstavlja originalni znanstveni doprinos teoriji socijalnog miljea na primjerima cjelodnevnog boravka uenika u koli, odnosno pedagogiji kao znanosti. Povjerenstvo stoga predlae Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu spomenutog magistarskog rada Jasenke Martinevi i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

Povjerenstvo: Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u mirovini ----------------------------------------------Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. -----------------------------------------------Dr. sc. Mijo Cindri, izv. prof. ------------------------------------------------

347 Dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof. Dr. sc. Martin Kramar, red. prof. Zagreb, 31. 10. 2007. Predmet: Magistarski rad Modeli osposobljavanja multiplikatora za struni razvoj uitelja - izvjee i ocjena strunog povjerenstva.

FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUILITA U ZAGREBU Zagreb, Luieva 3 IZVJEE Magistarski rad Majde Naji Modeli osposobljavanja multiplikatora za struni razvoj uitelja napisan je na ukupno 179 stranica. Od toga 162 stranica ini izvorni tekst s veim brojem numeriranih slikovnih prikaza i tablica (25 tablica i 28 slika), na 14 stranica je dan popis koritene literature s 316 bibliografskih jedinica (najvie na engleskom i hrvatskom te slovenskom i njemakom jeziku /str. 163-176); pa slijede: Saetak (str.177-178) na hrvatskom jeziku i na engleskom jeziku s popismo kljunih rijei, kratki ivotopis autorice i Prilozi (str. 179-184), u kojem se nalaze Upitnik za multiplikatore 2. kruga obrazovanja i Upitnik za multiplikatore prirodoslovlja i odrivog razvoja 1. 2. i 3. kruga obrazovanja. Sadraj rada

Sadraj rada podijeljen je uz Uvod (str. 8-9) na jo dvanaest poglavlja: 1. Obrazovanje uitelja za suvremenu kolu (str. 10-12), 2. Obrazovanje uitelja u EU (str. 13-15), 3. Obrazovanje uitelja u svijetu promjena (str. 16-19), 4. Kljune kompetencije uitelja kao dio cjeloivotnog uenja (str. 20-32), 5. Novi modeli obrazovanja uitelja (str. 33-36), 6. Struno osposobljavanje i profesionalni razvoj uitelja (str. 37-46), 7. Struno osposobljavanje uitelja u EU (str. 47-54), 8. Struno osposobljavanje uitelja u Sloveniji (str. 55-59), 9. Model obrazovanja multiplikatora (str. 60-81), 10. Obrazovanje multiplikatora za prirodoslovlje i odrivi razvoj - primjeri (str. 82-141), 11. Steene kompetencije multiplikatora (str. 142-157) i 12. Zakljuak (str. 158-162).

348 Uvod (str. 8-9) poinje citatom J. Delorsa: Jo nikad do sada nije bilo tako oito koliko je vana uloga uitelja kao pokretaa promjena i nositelja razumijevanja u drutvu 21. stoljea. Time autorica eli naglasiti veliku vanost osposobljavanja i obrazovanja uitelja, koje smatra jednim od najvanijih dijelova gospodarske i socijalne politike u dravama EU. Po autoriinu miljenju kvalitetni uitelji i njihovo obrazovanje postaju bitne sastavnice izgradnje Europe znanja u kontekstu cjeloivotnog uenja. U ovom se dijelu rada objanjava i termin multiplikator koji oznaava izabrane uitelje koji kroz specijalizirane obrazovne programe steknu dodatna znanja te ih poslije posreduju svojim kolegama na seminarima. (str.8). U prva tri poglavlja (1. Obrazovanje uitelja za suvremenu kolu, 2. Obrazovanje uitelja u EU i 3. Obrazovanje uitelja u svijetu promjena) prikazan je kontinuirani profesionalni razvoj uitelja koji se sastoji iz vie meusobno tijesno povezanih komponenti: poetnog (fakultetskog) obrazovanja uitelja, uvoenja u rad, strunog osposobljavanja uitelja i daljnjeg obrazovanja. U obrazovanju i osposobljavanju uitelja za suvremenu kolu autorica istie vanost tri aspekta: uitelji se moraju osposobiti za kreiranje pozitivnih ozraja za uenje; uitelji moraju biti sposobni sami pretvoriti opseno teorijsko znanje u situacijsko uenje (koncept holistikog obrazovanja) i uitelji moraju razviti sposobnost kooperativnog rjeavanja problema i timskog rada. Iz drugog se poglavlja vidi da su u dravama lanicama EU do sada prevladavali statiki koncepti obrazovanja uitelja, za koje je karakteristino da ne tee sustavnom povezivanju poetnog obrazovanja uitelja s njihovim daljnjim profesionalnim razvojem, razvojem kole i pedagokog istraivanja. Autorica u 3. poglavlju istie sredinje elemente profesionalizacije obrazovanja uitelja u svijetu promjena kojima je osnovna zadaa prevladati nedostatke statikih sustava i pruiti uiteljima znanja koja e ih osposobiti za pedagogijska istraivanja, koherentno voene prakse i situacijsko uenje. Pri tome struno osposobljavanje uitelja vidi kao oblik cjeloivotnog obrazovanja (life long learning) koje omoguuje uiteljima da obnavljaju i ire ve steena znanja i upoznaju nova potrebna za drutvo 21. stoljea. Slijedea tri poglavlja (4. Kljune kompetencije uitelja kao dio cjeloivotnog uenja, 5. Novi modeli obrazovanja uitelja i 6. Struno osposobljavanje i profesionalni razvoj uitelja) ukljuuju opis kljunih kompetencija koje predstavljaju prenosiv, viestruko funkcionalan paket znanja, vjetina i vrijednosti i koje su od najveeg znaaja za cjeloivotno uenje (4. poglavlje). Posebno se istie i elaborira sedam kljunih kompetencija potrebnih za osobni razvoj, ukljuenost u drutvo i zapoljavanje koje se istie u dokumentima Europske komisija iz 2006. godine: komuniciranje na materinskom i na stranim jezicima, upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije, numerike sposobnosti i kompetencije u matematici, prirodoslovlju i tehnologiji, poduzetnitvo, meusobne i graanske kompetencije,

349 znanje za uenje i opa kultura. U razradi novih modela obrazovanja uitelja (5. poglavlje) autorica istie da razvoj kljunih kompetencija zahtijeva od uitelja iroka temeljna znanja i koherentnu praksu te sposobnost povezivanja teorije sa kompetentnim refleksivnim djelovanjem. Za uspjean razvoj suvremenih modela osposobljavanja uitelja po autoriinom je miljenju potrebno partnersko sudjelovanje institucija za poetno obrazovanje uitelja, institucija za struno osposobljavanje, ravnatelja kola i kvalificiranih uitelja-multiplikatora u kolama. Profesionalni razvoj uitelja je, prema autorici, veoma kompleksan proces iji uspjeh ovisi o mnogim imbenicima, pri emu je vano da struno osposobljavanje uitelja tee u dva razliita, ali meusobno komplementarna smjera: smjeru osobnog razvoja uitelja i smjeru razvoja kole kao cjeline. U 7. poglavlju ( Struno osposobljavanje uitelja u EU) autorica pomou tablica koje je pripremio International Standard Classification of Education-ISCED (UNESCO, 2006) okvirno predstavlja struno osposobljavanje uitelja u nekim lanicama EU: bitne teme strunog osposobljavanja, broj uitelja ukljuenih u sustav strunog osposobljavanja, organizaciju i raspored osposobljavanja ,financiranje osposobljavanja i sl.) Struno osposobljavanje djelatnika u odgoju i obrazovanju u Sloveniji prikazano je u sljedeem, 8. poglavlju. Iz sadraja tog poglavlja vidljivo je da to struno osposobljavanje postaje sve vie oblik cjeloivotnog uenja koji uiteljima prua mogunost obnavljanja, irenja i produbljivanja njihovog strunog znanja i vjetina, te razvoj pozitivnih vrijednosti. Osnovni cilj strunog osposobljavanja je profesionalni razvoj uitelja ime se poveava kvaliteta i uinkovitost itavog odgojno-obrazovnog sustava. U tom kontekstu autorica je sa suradnicima u okviru Zavoda Republike Slovenije za kolstvo (ZRS) sudjelovala u razradi jednog specifinog modela obrazovanja multiplikatora, kojeg detaljno opisuje u 9. poglavlju. Iz teksta je vidljivo da su u razdoblju od 2004. do 2006. godine ekspertne skupine sastavljene od pedagokih savjetnika i strunjaka sa fakulteta pripremile obrazovne programe i osposobile veliki broj uiteljamultiplikatora. Sadraj osposobljavanja bio je sastavljen iz opeg i tematskog djela te zakljune prezentacije multiplikatora. Multiplikatori s licencom svoje znanje sada prenose kolegama iz prakse, putem seminara koji se izvode po kolama u svim slovenskim regijama. Za model osposobljavanja multiplikatora karakteristian je partnerski i holistiki pristup. Osposobljavanje se vri po kolama, uz partnersko sudjelovanje visokokolskih nastavnika i uitelja praktiara. Naglasak je na povezivanju formalnog obrazovanja s neformalnim, cjeloivotnom uenjem (life

350 long learning) i mrenim oblicima osposobljavanja, uz neophodnu upotrebu informacijske i komunikacijske tehnologije. U 10. poglavlju (Obrazovanje multiplikatora za prirodoslovlje i odrivi razvoj primjeri) autorica daje primjere obrazovanja i osposobljavanja multiplikatora za podruje prirodoslovlja i odrivog razvoja. Osnovni cilj obrazovanja multiplikatora bio je uvoenje inovativne pedagogijske prakse u kolski rad. Uitelje prirodoslovlja kao predmeta i odrivog razvoja kao kros-kurikularnog podruja eljelo se osposobiti za nove naine rada u razredu, nove zadae izvan razreda, razvijanje novih uenikih kompetencija i znanja, razvijanje vlastite profesionalnosti i upotrebu informacijskokomunikacijske tehnologije. Sredinja pozornost bila je usmjerena uvoenju sustava i struktura cjeloivotnog uenja i razvoj profesionalnih kompetencija uitelja u podruju prirodoslovlja i odrivog razvoja. Obrazovanjem multiplikatora za prirodoslovlje i odrivi razvoj eljelo se dati jednake mogunosti osposobljavanja svim uiteljima u okruju u kome rade, pripremiti dovoljno veliki broj izvoaa osposobljavanja - multiplikatora i razvijati sadraje koje kolska praksa treba. Stupanj izobrazbe lanova ekspertnih skupina, koji su predavali kandidatima za multiplikatore, bio je veoma visok. Prevladavali su profesori matinih fakulteta i doktori znanosti. Predavanja lanova ekspertnih skupina bila su objavljena na Internet stranicama prije izvoenja svakog kruga obrazovanja. Prilozi lanova ekspertnih skupina i multiplikatora su kasnije objavljeni u monografiji Naravoslovje v teoriji in olski praksi te u dva broja revije Okoljska vzgoja v oli. U 11. poglavlju (Steene kompetencije multiplikatora) autorica predstavlja istraivanje provedeno s ciljem da se ispitaju i analiziraju steene kljune kompetencije uitelja poslije zavrenog programa za multiplikatore iz podruja prirodoslovlja i odrivog razvoja. Istraivanja je provedeno u svrhu vrednovanja programa obrazovanja multiplikatora u kontekstu strunog razvoja uitelja i cjeloivotnog uenja. Istraivanje je provedeno u razdoblju od 2004. do 2006. godine na uzorku 67 uitelja. Anketni upitnik bio je sastavljen od 21 pitanja koja su bila podijeljena u tri serije: struno znanje (2 dimenzije), vjetine (6 dimenzija) i stajalita (2 dimenzije) koji ine osnovne dijelove kljunih kompetencija. Prikaz dobivenih rezultata obuhvaa, prema podjeli upitnika, etiri tematska podruja: ope podatke o multiplikatorima, steena znanja, steene vjetine i steene vrijednosti. U analizi i interpretaciji rezultati se prikazuju grafiki, prema distribuciji frekvencija (%), posebno za osnovne i srednje kole. U Zakljuku (12. poglavlje) autorica daje opu ocjenu primjenjivanog programa. osposobljavanja multiplikatora. Istaknuto je da se novi program pokazao dobrim jer su njime osposobljavani multiplikatori dobro savladali ili dopunili struna znanja (opa i specifina), vjetine kao dio kompetencija te posebno uporabu informacijske tehnologije ak odlino. Neto manje su bili uspjeni u razvijanju pozitivnih vrijednosti i odnosa potrebnih u radu s ljudima, pa autorica zakljuuje da je to podruje cjeloivotnog uenja na kojem se mora najvie raditi, kako u slovenskim tako i europskim kolama. Sveukupno, moe se zakljuiti da su multiplikatori usvojili dovoljno znanja, vjetina i vrijednosti koje mogu dalje uspjeno prenosit na svoje kolege uitelje. Na temelju svega navedenog autorica zakljuuje da su u programu obrazovanja multiplikatora ostvareni i neki strateki i operativni ciljevi cjeloivotnog obrazovanja i osposobljavanja planirani u Europi do 2010. godine.

351 M i lj e n j e o r a d u i o c j e n a r a d a Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad pristupnice Majde Naji Modeli osposobljavanja multiplikatora za struni razvoj uitelja . U svom magistarskom radu autorica Majda Naji spojila je nekoliko za pedagogiju vrlo zanimljivih podruja. Prvo, ona obrauje ideju o cjeloivotnom uenju openito a onda u obrazovanju i strunom osposobljavanju uitelja posebno, i to na osnovi podataka iz relevantne strune i znanstvene literaturi ali i na osnovi dokumenata koji odreuju projekciju razvoja drava lanica EU i sljedeem desetljeu, ime se dotie podruja obrazovne politike. Zatim, pristupnica obrauje ideju i ulogu uiteljaumultiplikatora, proizilu iz novih poimanja tvorbe kurikuluma (sukonstrukcije kurikuluma), mijenjanja kolske prakse, koja vei znaaj daje promjenama koje idu odozdo prema gore nego onima koje idu odozgo prema dolje, i u kojoj se na kolu gleda kao na organizaciju koja ui, a na uitelja kao refleksovnog praktiara. Sve su ovo relativno nova, a u literaturi, posebno hrvatskoj, nedovoljno elaborirana podruja kojima se bavi suvremena pedagogija, i njihovo povezivanje ve samo po sebi predstavlja znanstveni doprinos u podruju pedagogije. No, autorica se, kao dugogodinji praktiar, ne zadovoljava samo time, ve ini veliku iskorak naprijed, kroz pokuaj primjene tih ideja u stvarnoj kolskoj praksi Republike Slovenije. Autorica aktivno sudjeluje u radu tima koji na osnovi spomenutih spoznaja koncipira jedan novi model osposobljavanja uitelja-multiplikatora i primjenjuje ga u praksi, kako u svrhu provjere odrivosti tih ideja u konkretnoj praksi tako i u svrhu evaluacije na osnovi tih ideja koncipiranog programa osposobljavanja multiplikatora, to struno povjerenstvo ocjenjuje kao poseban znanstveni doprinos ovog rada podruju cjeloivotnog uenja i obrazovne politike. Dobro poznavanje podruja kojim se u svom magistarskom radu bavi autorica je pokazala ve koncipiranjem sadraja rada. U tome ona ide od openitih postavki o obrazovanju uitelja za suvremenu kolu, preko specifinih zahtjeva u svezi obrazovanja uitelja u zemljama lanicama EU, do razrade specifinosti obrazovanja uitelja u svijetu promjena. Iz svega toga autorica izluuje kljune kompetencije uitelja koje treba razvijati tijekom procesa cjeloivotnog uenja i na osnovi toga razrauje jedan novi model obrazovanja, strunog osposobljavanja i profesionalnog razvoja uitelja. U ovako kompleksno koncipiranom sadraju rada, autorica se dosljedno usmjerava samo na ono bitno, ime pokazuje da podruje kojim se bavi stvarno detaljno poznaje i to na razini na kome ga je u stanju transformirati u jedan cjelovit program koji sadri sve bitne elemente spomenutih odrednica na kojima treba temeljiti takav program. U svom radu autorica posebno detaljno obrauje ideju o cjeloivotnom uenju i osposobljavanju. Citira brojne relevantne radove, ime pokazuje da dobro poznaje svjetsku i nau literaturu s tog podruja. Uz to, ona detaljno analizira mnogobrojne relevantne dokumente Vijea Europe, OECD-a, i sl. kojima se odreuje obrazovna politika zemalja lanica EU. Iz njih autorica uzima ona podruja koja se vezana uz cjeloivotno obrazovanje i ona vezana uz struno obrazovanje i osposobljavanje uitelja te ih sistematizira i meusobno povezuje, dosljedno nastojei iz njih posebno izluiti one dijelove koji idu prema provedbenoj razini. Iako je istraivanje provedeno na podruju Republike Slovenije, te iako osnovu za koncipiranje programa osposobljavanja uitelja-multiplikatora osim u strunoj i

352 znanstvenoj literaturi autorica trai u dokumentima Vijea Europe, ono daje znaajne podatke i rezultate i za unapreivanje nae teorije i prakse obrazovanja i strunog osposobljavanja uitelja u okviru teorije o cjeloivotnom uenju. injenica je da u nas postoji poprilian raskorak izmeu pedagogije kao znanosti i prosvjetne politike. Malo je radova, a posebno istraivanja, u kojima se neke strune i znanstvene postavke pedagogije kritiki promiljaju pri izradi dokumenata kojima se odreuje prosvjetna politika, kao i radova u kojima se neke odrednice prosvjetne politike kritiki analizira i istrauje u odnosu na postojee znanstvene spoznaje iz podruja pedagogije. U svom se magistarskom radu autorica okree upravo tom, do sada posve zanemarenom podruju istraivanja. Stoga ovo povjerenstvo kao jednu od posebnih vrijednost ovog rada stoga istie upravo to to u njemu autorica povezuje znanstvene spoznaje s prosvjetnom politikom, dovodi ih do provedbene razine i u praksi provjerava njihovu odrivost i mogunost implementacije kao cjelovitog pedagokog koncepta strunog osposobljavanja uitelja. Iako struno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad pristupnica Majde Naji, ocjenjivani rad ima i nekih nedostataka. Kao prvo, autorica se malo previe zadovoljava samo sistematiziranjem i nabrajanjem najbitnijeg iz analizirane literature, premda neki dijelovi zahtijevaju i iru elaboraciju. Povjerenstvo je svjesno toga da bi ire elaboriranje svih dotaknutih podruja previe proirilo doseg rada, ali ostaje pri stavu da se to moglo selektivno uiniti. Nadalje, metodologijski prikaz istraivanja i dobivenih rezultata mogao se dati detaljnije, a posebno grafiki prikazi uiniti preglednijim upisivanjem odgovarajuih vrijednosti (%). Ipak, povjerenstvo ocjenjuje da navedeni propusti ne umanjuju bitno vrijednost ovog rada ni temeljni zakljuak povjerenstva da ovaj magistarski rad zasluuje pozitivnu ocjenu, ve ih vie treba shvatiti kao sugestije ili smjernice za mogue poboljanje. Iz rada je vidljivo da pristupnica detaljno pozna podruje kojim se bavi, da se u svom radu nije usmjerila samo na analizu relevantne literature i dokumenata prosvjetne politike, ve u literaturi elaborirane postavke primijenila u koncipiranju neeg novog, jednog novog programa osposobljavanja uitelja za ulogu multiplikatora, da je taj program na odgovarajui nain provela i evaluirala, te na osnovi dobivenih rezultata razradila osnovne smjernice daljnjeg obrazovanja i usavravanja multiplikatora. Na osnovi toga struno povjerenstvo zakljuuje da je time pristupnica Majda Naji dala znaajan doprinos pedagokom prouavanju odrivosti nekih od ideja o cjeloivotnom uenju u praksi obrazovanja i osposobljavanja uitelja. Prijedlog Na osnovu iznesenog u ovom izvjeu povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati nau pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Majde Naji Modeli osposobljavanja multiplikatora za struni razvoj uitelja i odobri joj nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom. Struno povjerenstvo: 1. Dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof., predsjednica 2. Dr. sc. Vlatko Previi, red. prof., lan 3. Dr. sc. Martin Kramar, red. prof.

353 Dr. sc. Ana Sekuli Majurec, red. prof. Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru Dr. sc. Maja Ljubeti, docent Zagreb, 26. listopad 2007. Predmet: Magistarski rad pristupnice Suzane Toma izvjee i ocjena strunog povjerenstva. FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU Zagreb, Ivana Luia 3 Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici odranoj 30. svibnja 2007. godine, imenovalo je struno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ana Sekuli - Majurec, red. prof., Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (predsjednica), dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru (lan) i dr. sc. Maja Ljubeti, docent Filozofskog fakulteta u Splitu (lan), za ocjenu magistarskog rada Suzane Toma pod naslovom Uenje i pouavanje uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskih sustava. Nakon pregleda rada imenovano je povjerenstvo pristupnici uputilo neke primjedbe i rad vratilo na doradu. Nakon to je pristupnica predala konanu verziju svog magistarskog rada, u kojoj je u potpunosti uvaila upuene joj primjedbe, imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeu sljedee skupno IZVJEE Magistarski rad Suzane Toma Uenje i pouavanje uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskih sustava napisan je na ukupno 202 stranice. Od toga 103 stranice ini tekst s 31 slikom, 20 tablica i 14 grafikih prikaza, na osam strana je dan popis koritene literature s 110 bibliografskih jedinica (na hrvatskom i engleskom jeziku, str. 96-103); pa slijede Prilozi (104-123) u kojima se nalazi upitnik za uenike, zadaci objektivnog tipa za drugi, trei i etvrti razred osnovne kole, fotografije uenika u raunalnoj uionici i fotografije uenika u klasinoj uionici te pripreme za nastavu za drugi, trei i etvrti razred osnovne kole od toga 79 strana nije numerirano ve je priloeno u PDF formatu i sadre izvjetaje za nastavni predmet priroda i drutvo za drugi, trei i etvrti razred (17 strana), bazu znanja iz prirode (32 strane) i bazu znanja iz drutva (30 strana). Saetak rada na hrvatskom i engleskom jeziku je na kraju rada. SADRAJ RADA Sadraj rada podijeljen je na sedam tematskih poglavlja: 1. Uvod (str. 1-4); 2. Pregled rada (str. 5); 3. Teorijski dio (str. 6-41); 4. Empirijski dio (str. 42-93); 5. Zakljuak (str. 94-95); 6. Literatura (str. 96-103); 7. Prilozi (104-123). U uvodnom djelom rada (str. 1-4) autorica obrazlae opravdanost istraivanja uenja i pouavanja uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskog sustava u okviru

354 nastavnog predmeta priroda i drutvo. Pritom istie da uvoenje raunala u obrazovanje, a posebno e-uenja, omoguava poboljanje nastavnog procesa i uspjenije ispunjavanje ciljeva obrazovanja. Unutar sustava e-uenja posebno mjesto zauzimaju inteligentni tutorski sustavi uz pomo kojih se i provelo istraivanje. Drugi dio rada sadri kratak pregled rada (str 5). U treem se dijelu rada (str. 6-41) detaljno razrauje teorijski pristup e-uenju i posebno uenju i pouavanju uz pomo tutorskih sustava (str. 8-13). Poglavlje zapoinje ukazivanjem na vanost takvog uenja, to se ilustrira prikazom dva provedena istraivanja: Bloomovog (1984.) iz kojeg se vide vrijednosti pouavanja po modelu jedannajedan i u kojoj se definira dva sigma problem i Fletcherovog (2003) koje je pokazalo u kojoj mjeri raunala kao i s njima povezane raunalne tehnologije kao i inteligentni tutorski sustavi mogu doprinijeti poboljanju stjecanja znanja i vjetina uenika. Na osnovi iznesenog autorica zakljuuje da inteligentni tutorski sustavi mogu pouavati svakog uenika pojedinano, koristei se razliitim scenarijima pouavanja kao to su: raunalo kao trener, uenje pomou otkrivanja, uenje kroz igru, dijalog podijeljene inicijative, razgovijetni strunjak i raunalo u simulaciji stvarnih procesa. Kao temeljni zadatak za uspjeno provoenej ovakvog uenja i pouavanja u nastavi istie se osigurati dovoljan broj uitelja kvalitetno osposobljenih za takav rad. U nastavku teorijskog dijela rada prikazani su osnovni elementi strukture inteligentnih tutorskih sustava (str. 14-20). Osnovno polazite odreenja strukture inteligentnog tutorskog sustava u radu predstavlja koncepcija Burnsa i Cappsa iz 1988. godine, kojoj osnovu ine etiri meusobno povezana i na raunalu zasnovana programska modula: modul strunjaka (baza podrunog znanja), modul uitelja (tutorsko znanje pedagogijski okvir kojeg postavlja uitelj), modul uenika (predstavlja aktualnu razinu znanja uenika i model dobrog uenika) i komunikacijski modul (suelje uenika i okruenje nastavnog procesa). Na temelju tog modela se dalje izrauju scenariji pouavanja koji osiguravaju objanjenja, primjere, demonstracije i po potrebi rjeavanje praktinih problema. Nadalje, u ovom se dijelu rada prikazuje i pedagogijski okvir inteligentnih tutorskih sustava (str. 21-30) promatran kroz razliite teorije uenja. Najveu ulogu u uenju potpomognutom raunalom autorica daje bihevioristikoj i kognitivistikoj teoriji uenja. Bihevioristika, jer je najvie utjecala na javljanje programirane nastave, stvaranje i nastanak prvih sustava nastave pomou raunala, a kognitivistikoj jer u centar stavlja um i vanost opeg znanja, to je temeljna odrednica inteligentnih tutorskih sustava. Kognitivistike teorije uenja primjenjuju se u inteligentnim tutorskim sustavima kroz problemsko uenje, konstruktivizam, uenje otkrivanjem, individualno uenje i uenje suradnjom, koje autorica ukratko prikazuje. Sve te tehnike koje podupiru bihevioristiki i kognitivistiki pristup uenju ogledaju se u prikazanoj web orijentiranoj autorskoj ljusci eXtended Tutor Expert System (xTExSys) (str. 31-38) koja se posebno opisuje i istie jer predstavljala okruje provedenog eksperimenta. S tim u vezi opisane su funkcije i sudionici, te je dan prikaz znanja autorske ljuske xTEx-Sys. Teorijski dio zakljuuje se osvrtom na okruje e-uenja u primarnom obrazovanju (str. 39-41).

355 U etvrtom poglavlju je prikazan empirijski dio rada (str. 42-93). Najprije je dan metodologijski okvir istraivanja (str. 42- 48): odreeni su problem, cilj, zadaci i hipoteze istraivanja, opisan je uzorak i instrumenti za provedbu istraivanja, tijek istraivanja, te podruno znanje i nastavni sadraji na kojima se provodilo istraivanje. Potom je opisano okruje za realizaciju nastave u eksperimentalnim (str. 49-64) i kontrolnim skupinama (str. 65). Slijedi prikaz i obrada rezultata istraivanja (str. 66- 93): provedenog upitnika (str. 66-75), zadataka objektivnog tipa (str. 76-88) i interpretacija rezultata (str. 89-93). Problem koji se istrauje u empirijskom djelu rada bio je provjeriti moe li web orijentirana autorska ljuska xTEx-Sys biti kvalitetna podrka uitelju u realizaciji nastave prirode i drutva u osnovnoj koli, a cilj je provjeriti da li pouavanje uenika uz pomo tutorskih sustava vie doprinosi stjecanju znanja nego tradicionalna nastava (str. 42).Obzirom na problem i cilj istraivanja postavljene su tri nul-hipoteze: H1 - Ne postoji statistiki znaajna razlika u uinkovitosti uenja i pouavanja nastavnih sadraja prirode i drutva izmeu kontrolne i eksperimentalne skupine u drugim razrednim odjelima.; H2 - Ne postoji statistiki znaajna razlika u uinkovitosti uenja i pouavanja nastavnih sadraja prirode i drutva izmeu kontrolne i eksperimentalne skupine u treim razrednim odjelima.; H3 Ne postoji statistiki znaajna razlika u uinkovitosti uenja i pouavanja nastavnih sadraja prirode i drutva izmeu kontrolne i eksperimentalne skupine u etvrtim razrednim odjelima (str. 43). Istraivanje je provedeno na sluajno odabranom uzorku od 136 uenika drugih, treih i etvrtih razreda Osnovne kole Spinut u Splitu (68 uenika eksperimentalne i 68 uenika kontrolne skupine). Razredni odjeli 2B, 3A i 4A su kontrolne skupine, a razredni odjeli 2A, 3B i 4D su eksperimentalne skupine (str. 44). Kontrolna i eksperimentalna skupina izjednaene su po varijablama relevantnim za ovo istraivanje na osnovi podataka sakupljenih primijenjenim upitnikom i zadacima objektivnog tipa (ZOT1). Kontrolna je skupina odreeni nastavni sadraj obraivala na klasian nain a eksperimentalna sustavom xTEx-Sys. Obje su skupine obraivale iste nastavne sadraje, jedan iz podruja priroda (prilog 5.) a drugi iz podruja drutvo (prilog 6.) te didaktiki oblikovani nastavni sadraji za drugi razred (prilog 7.), trei razred (prilog 8.) i etvrti razred (prilog 9.) (str. 49-64). Uinkovitost je ispitana usporednim oblikom zadataka objektivnog tipa (ZOT2). Provedenom analizom rezultata zadataka objektivnog tipa (ZOT1 i ZOT2) uenika drugih treih i etvrtih razred uz usvojeni kriterij znaajnosti (p=0.05) dobivena je statistiki znaajna razlika u steenom znanju izmeu uenika kontrolne i eksperimentalne skupine. Na osnovi toga odbacile su se nul-hipoteze (H1, H2 i H3) te se prihvatio zakljuak koji glasi: Uenje i pouavanje uenika u drugom, treem i etvrtom razredu osnovne kole uz pomo inteligentnih tutorskih sustava vie pridonosi stjecanju znanja iz prirode i drutva nego tradicionalna nastava. Uenici razrednih odjela eksperimentalnih skupina prihvatili su nastavu pomou raunala i rado pristupili svim modulima sustava xTEx-Sys. Autorica u interpretaciji pokazuje da su dobiveni rezultati u skladu s rezultatima dobivenim u slinim stranim i domaim istraivanjima (str. 89-93).

356 Svojim je istraivanjem autorica prikupila i niz zanimljivih podataka o tome koliko uenika iz uzorka na kome se provodilo istraivanje kod kue ima raunalo, ako ga imaju da li ga koriste i u koje svrhe ga koriste, da li se i koliko slue Internetom i to misle o tome da li im raunalo moe pomoi pri uenju i pouavanju nastavnih sadraja. U zakljuku (str. 94-95) se posebno istie da uspjeno proveden eksperiment u svrhu provjere uinkovitosti primjene inteligentnih tutorskih sustava u uenju i pouavanju i redovnoj nastavi predstavlja znaajan poticaj za nastavak rada na ovom relativno neistraenom podruju uenja i pouavanja uenika u primarnom obrazovanju primjenom suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije. M i lj e n j e o r a d u i o c j e n a r a d a Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Uenje i pouavanje uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskih sustava pristupnice Suzane Toma. U teorijskom dijelu rada autorica je pokazala da detaljno pozna problematiku uenja i pouavanja uz pomo tutorskih sustava. Citirala je brojne relevantne radove, ime pokazuje da dobro poznaje svjetsku i nau literaturu s tog podruja. Iz njih se vidi da je e-uenje (engl. E-learning) i na njemu zasnovani sustavi e-uenja sve vie prisutno u uenju openito, a posebno u nastavi, te da unutar sustava e-uenja posebno mjesto zauzimaju inteligentni tutorski sustavi uz pomo kojih se i provelo istraivanje. Prouavani problem stavlja u iri kontekst osnovnih relevantnih psiholokih i pedagokih spoznaja potrebnih za njegovo potpuno razumijevanje. Pritom se kao posebno vrijedno istie to autorica ne ulazi preiroko u tu problematiku ve istie upravo one spoznaje koje su najrelevantnije za problem kojim se bavi, ime pokazuje da problematiku pozna na vioj, meta razini, na kojoj je u stanju napraviti takvu kvalitetnu selekciju. Teorijski dio rada pisan je u formi kvalitetnog preglednog rada u kome autorica postojee spoznaje stavlja u posve novi kontekst i koristi za koncipiranje jednog novog naina uenja i pouavanja u nastavi. Autorica u uvodnom dijelu rada istie mnogobrojne prednosti koritenja inteligentnih tutorskih sustava u nastavi. Ti su sustavi u svijetu uli u proces stjecanja znanja i vjetina uenika koncem ezdesetih godina prolog stoljea s namjerom da postignu takve uvjete koji su u tradicionalnoj nastavi svojstveni uenju s ivim tutorom ili nastavi po modelu jedan na jedan. U naoj pedagokoj literaturi to je podruje gotovo posve zanemareno, pa se znanstvenim doprinosom ovog rada ve se moe ocijeniti i to to autorica meu prvima u nas na sustavan nain detaljno obrauje to podruje s pedagokog aspekta. Meutim, autorica se ne zadovoljava u naoj znanstvenoj pedagokoj literaturi esto prisutnim samo detaljnim elaboriranjem tog podruja, prikupljanjem i sistematiziranjem veeg broja radova koji se bave postignuima uenika u uenju i pouavanju uz pomo informacijske i komunikacijske tehnologije. Ona se ne priklanja ni pozitivistikom pristupu istraivanja, ne zadovoljava samo empirijskom provjerom nekih njegovih znaajki, kao takoer estim pristupom u pedagogijskim istraivanjima. Autorica se u svom istraivanju opredjeljuje za tei i u naoj pedagogiji rjee koriten put provjere. U literaturi istaknute postavke o vrijednosti i uinkovitosti koritenja inteligentnih

357 tutorskih sustava u nastavi pristupnica provjerava eksperimentom, pri emu se usmjerava na provjeru jedne, posebno vane njihove znaajke a to je provjera da li i u kojoj mjeri raunala kao i s njima povezane raunalne tehnologije (inteligentni tutorski sustavi) mogu doprinijeti poboljanju stjecanja znanja i vjetina uenika . Bit je magistarskog rada pokazati ne samo da pristupnica dobro poznaje odreeno podruje, ve i da dobro vlada metodologijom istraivanja tog podruja. Autorica u ovom radu pokazuje da je eksperiment organizirala korektno potujui metodologijska pravila o provoenju eksperimenta u nastavi, podatke obrauje i interpretira na primjeren nain, a u zakljucima ne prelazi granice postavljene kontekstom istraivanja. Posebno vodi rauna o imbenicima koji su mogli utjecati na veliinu uinka kao to su: uenici eksperimentalne skupine su se morali znati koristiti s raunalom, prije samog poetka uenja i pouavanju u sustavu xTEx-Sys u kratkom roku su trebali shvatiti princip uenja temeljem semantikih mrea i posebnih pravila u sustavu, te oekivanjima uenika da e se pomou raunala igrati, a ne uiti, te eksperiment provodi umanjujui njihovo djelovanje. Na osnovi toga povjerenstvo smatra da provedeno istraivanje moe sluiti kao metodologijski predloak za budua istraivanja ove i sline pedagoke problematike. I u koncipiranju eksperimentalnog faktora (odreenog inteligentnog tutorskog sustava koji se koristio u eksperimentalnim skupinama), autorica pokazuje odlino poznavanje problematike koju istrauje. Njena je osnovna postavka da to je vei broj scenarija omoguen inteligentnim tutorskim sustavom, to je vea vjerojatnost uspjeha uenika kojem su svojstveni razliite sposobnosti i stilovi uenja, to se odraava i u koncipiranju sustava koji koristi. U razradi scenarija sustava koji koristi autorica pozornost posveuje kako nastavnom sadraju tako i stilu rada, te osigurava sva potrebna objanjenja, primjere i demonstracije. Web orijentirana autorska ljuska xTEx-Sys (Stankov, 2003.) na odgovarajui je nain prilagoena koritenju u eksperimentu koji autorica provodi, te posebno prilagoena uenicima koji e je koristiti i nastavnom sadraju koji e se njome obraivati. Autorica je, nadalje, u radu pokazala da dobro pozna ne samo inteligentne tutorske sustave ve i prirodu nastavnog procesa, znaajke uenika odreene dobi i opa didaktika naela nastavnog rada, te da je to svoje znanje u stanju koristiti u inoviranju nastave. To se posebno vidi iz njenog odabira nastavnog sadraja koji koristi u svom eksperimentu kao i njegove didaktike transformacije u materijal prikladan za koritenje u uenju i pouavanju pomou tutorskog sustava. U zakljunim razmatranjima autorica pokazuje osjetljivost za problem transmisije dobivenih rezultata u praksu. Iako na osnovi dobivenih podataka zakljuuje da je nastava uz pomo inteligentnih tutorskih sustava uspjenija a obzirom na znanja koja uenici stiu, temelju navedenog ona se ne zadovoljava samo zakljukom o potrebi intenziviranju takvog naina rada u nastavi. Posve svijesna mnogobrojnih tekoa u provoenju takvog naina rada u nastavi, autorica postavlja pitanje kako rijeiti ovaj problem i mogu li uitelji kao i istraivai u obrazovanju stvoriti uvjete za uenje i pouavanje koje e omoguiti veini uenika da postignu razinu uspjeha onih koji to postiu u tutorskim uvjetima. Na osnovi iznesenog povjerenstvo zakljuuje da je pristupnica u svom radu pokazala da detaljno pozna problematiku kojom se bavi i metodologiju koju koristi u svom

358 istraivnju. Provedenim eksperimentom dokazuje da nastava uz pomo inteligentnih tutorskih sustava omoguuje ulenicama sticanje vie znanja od klasine nastave, to predstavlja znanstveni doprinos ovog rada bogaenju pedagogijske spoznaje. Prijedlog Na osnovu iznesenog u ovom Izvjeu, povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati nau pozitivnu ocjenu magistarskog rada Suzane Toma pod naslovom Uenje i pouavanje uenika u primarnom obrazovanju uz pomo tutorskih sustava i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

Povjerenstvo: Dr. sc. Ana Sekuli-Majurec, red. prof. ------------------------------------------Dr. sc. Vladimir Juri, red. prof. u miru --------------------------------------------Dr. sc. Maja Ljubeti, doc. ---------------------------------------------

359 Dr. sc. Boena Vranje-oljan, red. prof. Dr. sc. Marijan Maticka, red. prof. u miru Dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u miru Predmet: Ocjena magistarskog rada Danijela Patafte Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu na sjednici odranoj 28. rujna 2007. imenovalo nas je u struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Danijela Patafte pod naslovom Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine. Fakultetskom vijeu podnosimo skupni IZVJETAJ Magistarski rad Danijela Patafte Gospodarski interesi Italije u Hrvatske u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine ima 159 stranica raunalnog ispisa, a sadri sljedea poglavlja: Uvod (1-5); Hrvatsko-talijanski odnosi od 1918. do 1941. godine (6-26); Uspostava NDH i gospodarski odnosi s Italijom (27-49); Talijansko iskoritavanja hrvatskih gospodarskih resursa (50-95); Opskrba i djelovanje talijanske vojske (96-107); Antifaistiki otpor talijanskoj okupaciji u svjetlu gospodarskih interesa (108-116); Gospodarski odnosi ItalijaNjemaka (117-126); Gospodarske posljedice talijanske prisutnosti u Hrvatskoj (127131); Zakljuak (132-134); Izvori i literatura (135-141); Saeci na hrvatskom, talijanskom i engleskom (142-144); Prilozi (146-159). Nakon to je u uvodnom dijelu magistarskog rada naznaio metodologiju istraivakog postupka, dao osvrt na izvore i literaturu te formulirao istraivaka pitanja, pristupnik je u prvom poglavlju prikazao genezu hrvatsko-talijanskih odnosa od kraja Prvog svjetskog rata do 1941. godine, fokusirajui se pritom na nekoliko kljunih problema, kao to su, primjerice, jadransko pitanje u svjetlu talijanskih gospodarskih odnosa, hrvatsko-talijanski gospodarski odnosi od 1924.-1937. i talijansko-gospodarska politika prema Jugoslaviji 1937.-1941. Prikazujui talijanske gospodarske interese u Jugoslaviji, autor istie da su gospodarski odnosi izmeu

360 Italije i istone jadranske obale oduvijek bili vrlo ivi, a intenzivirali su se nakon Rapallskog ugovora 1920. kada je Italija i formalno dobila pravo na okupaciju Istre, kvarnerskih otoka Cresa i Loinja te Zadra, Lastova i Palagrue. Autor istie da je Italija dobitkom Rijeke na gospodarskom planu dobila grad s velikim industrijskim potencijalima. Tako e rijeka rafinerija postati temelj talijanske naftne industrije i naftnog koncerna AGIP. Talijanski teritorijalni interesi, napominje pristupnik, nisu bili isto ideoloke i politike naravi, ve su nosili i oitu crtu gospodarskih pretenzija. U meuratnom razdoblju, do 1937. hrvatsko-talijanski politiki odnosi bili su uglavnom zategnuti, to ipak nije sprjeavalo velikosrpske beogradske krugove u naklonosti prema talijanskim vlastima, a sve na tetu hrvatskih interesa, to se moglo vidjeti nakon potpisivanja Nettunskih konvencija. Na gospodarskom planu u promatranom razdoblju talijanski je kapital nesmetano prodirao u hrvatsko gospodarstvo, ponajprije u konu, tekstilnu, naftnu industriju i industriju boksita. Nakon 1937. jugoslavensko-talijanski odnosi dobivaju novu dimenziju temeljem politikog sporazuma izmeu dviju zemalja. Italija postaje najvaniji gospodarski i trgovaki partner Jugoslavije pred Drugi svjetski rat. Autor zatim objanjava politiku situaciju na meunarodnom planu koja je uvelike utjecala na dezintegraciju Jugoslavije. U tom kolopletu odnosa Italija je od osovinskih sila dobila pravo da politiku na istonom Jadranu kreira prema svojim vlastitim interesima. U drugom poglavlju autor prikazuje uspostavu NDH koju je, ubrzo nakon slubenog priznanja, talijanska vlada u jednom dijelu okupirala. Autor pritom razjanjava zamrene talijansko-njemako-hrvatske pregovore o granicama koje su zavrile potpisivanjem Rimskih ugovora, ime su bile ostvarene teritorijalno-politike i gospodarske pretenzije Italije. Rimskim ugovorima Italija je anektirala oko 5.400 km2 na kojemu je ivjelo oko 280.000 Hrvata, 90.000 Srba i 5.000 Talijana. Autor zatim prikazuje zateeno gospodarsko stanje u anektiranim i okupiranim krajevima navodei konkretne brojane podatke o industrijskim pogonima raspodijeljenim u privrednim granama po kotarima. Zakljuuje da je ustupanjem oko 150 industrijskih pogona na anektiranom podruju, hrvatsko gospodarstvo pretrpjelo velike gubitke. Pitanje carinsko-monetarne unije izmeu Hrvatske i Italije, istie Patafta, dodatno e usloniti politike i gospodarske odnose. Iako je hrvatska strana odlagala i odbijala takvo gospodarsko povezivanje, talijanska strana formalno nije odustajala ni kad je ovo pitanje bilo odgoeno za vrijeme poslije prestanka ratnih operacija. Autor objanjava da su talijanski pokuaju sklapanja carinsko-monetarne unije proizlazili iz

361 elje talijanskih vojnih i gospodarskih krugova koji se nisu zadovoljavali gospodarskim iscrpljivanjem Hrvatske, nego su zagovarali poloaj koji bi NDH doveo u poloaj potpune gospodarske ovisnosti spram Italije. Poglavlje autor zavrava prikazom rada Hrvatsko-talijanskog gospodarskog vijea i Ureda za Hrvatsku koji je imao zadau cjelokupnog gospodarskog poslovanja s Hrvatskom. Sklapani na dvije razine, ugovori izmeu NDH i Italije, konkretnu korist donosili su iskljuivo Italiji, zakljuuje Patafta. U treem, ujedno i sredinjem poglavlju magistarskog rada autor se bavi problemom iskoritavanja hrvatskih gospodarskih resursa od strane Italije. Nakon to je prikazao gospodarsku strukturu Italije po djelatnostima, Patafta istie kako je neravnomjerna raspodjela industrije u Italiji manjim dijelom bila uvjetovana povijesnim i kulturolokim imbenicima, a veim dijelom nedostatkom prirodnih resursa. Zato e se ona nakon Prvog svjetskog rata okrenuti novim tritima na podruju jugoistone Europe, prostoru koji ulazi u sferu talijanskih teritorijalnih presizanja. To stanje, dri autor, zorno pokazuju kvantitativni podaci o strukturi talijanskog uvoza i izvoza u predratnom razdoblju, prema kojemu je uvoz sirovina, polupreraevina i hrane uvelike premaivao izvoz. Zato je, istie autor, Hrvatska u planovima talijanskih gospodarstvenika trebala biti talijanski ivotni prostor. U okviru takvih odnosa, na anektiranom podruju kao i na podruju NDH na kojem je bila stacionirana talijanska vojska, Italija je dobila gotovo neograniene mogunosti koritenja prirodnih resursa potrebnih talijanskoj ratnoj privredi. Autor zatim prikazuje pojedine industrijske grane u kojima je Italija dobila koncesiju drvnu industriju, eksploataciju ruda i industrijskih pogona, proizvodnju itarica i stoke, pomorstvo i brodogradnju i novanu privredu. Svaka od navedenih grana, na podruju Druge i Tree zone, pokazuje Patafta, stavljala je Hrvatsku u gotovo duniki poloaj spram Italije. Tom neravnopravnom odnosu osobito je pridonijela zamjena novca (dinara u lire) po paritetu koji je podjedako bio nepovoljan i za poduzetnike i za zaposlenike u tim zonama. Stoga je, napominje autor, realni pad nadnica postao jedan od kljunih uzroka trajkova na anektiranom podruju, a velika izdvajanja za uzdravanje njemake i talijanske vojske postat e velik teret za hrvatsku privredu koja je sve vie posezala za emisijom novca koja e 1942. iznjedriti inflaciju od 170% u odnosu na 1941. U etvrtom poglavlju autor prikazuje vaan segment sporazuma talijanske i hrvatske strane - opskrbu i djelovanje talijanske vojske. Prema tom sporazumu iz

362 listopada 1941. hrvatska se strana obvezala opskrbljivati talijanske trupe na podruju Druge i Tree zone. Autor istie da su u provoenju toga sporazuma i jedna i druga strana djelovale zajedno, to e rei da je talijanska vojska provodila naredbe kako vojnih tako i civilnih vlasti, dok je istodobno stvarala i teren za provoenje odluka civilnih vlasti. Autor istie da je predvieno povlaenje talijanskih oruanih snaga s podruja NDH uskoro postalo gotovo nemogue zbog jaanja partizanskog djelovanja, to e dovesti do oteane opskrbe te prisiliti pripadnike talijanske vojske da za nabavku hrane prodiru sve dublje u prostor pod hrvatskom vlau. Autor opisuje jednu takvu akciju iz 1942. u kojoj e oko 16.000 talijanskih vojnika poduzeti akciju ienja od partizanskih postrojbi na podruju Risnjaka. Pripadnici talijanske vojske i faistike milicije spalit e i opljakati itava sela a stanovnitvo odvesti u logore. Patafta zatim prikazuje konkretne oblike suradnje talijanskih vojnih vlasti s hrvatskim vlastima, ali i s etnicima, to e trajno optereivati vodstvo NDH i njegove odnose s Italijom. U petom poglavlju autor se pozabavio pitanjem antifaistikog otpora talijanskoj okupaciji u svjetlu gospodarskih intersa. Istie da je talijanski upravljaki aparat u poetku poao od pretpostavke da e bez represije uspjeti odrati stanje graanskog mira, no to e nestati s prvim akcijama komunista ve u ljeto 1941. Patafta istie da je partizanski pokret postavio ritam borbe s neoekivanim obratima te da je taktikom nejasno odreenih fronti prisilio talijansku vojsku na defanzivno povlaenje. Partizanske jedinice djelovat e u skladu s napucima CKKPH. Teite partizanske borbe bili su razliiti oblici sabotaa, primjerice prekidi eljeznikih pruga kojima su prevoeni strateki proizvodi. Autor istie da je partizanski pokret bio jedini koji se djelotvorno suprotstavio talijanskoj vlasti i njezinoj aneksionistikoj, eksploatatorskoj i denacionalizacijskoj politici. Autor zakljuuje da je djelovanje partizanskog pokreta u Hrvatskoj slomilo politike, vojne i gospodarske interese Italije. U estom poglavlju autor prikazuje gospodarske odnose izmeu Italije, Njemake i NDH. Bit politike Treeg Reicha, napominje Patafta, je u tome to u stvarnosti nikad nije prepustio Italiji apsolutnu dominaciju na podruju NDH. Stoga e tijekom svog postojanja Njemaka ostati dominantna strana svih trgovakih odnosa s Hrvatskom. No, istie, autor, bilo bi pogreno misliti kako je njemaka strana gledala na NDH kao na ravnopravnog prtnera. Kao i za Italiju, tako je i za Njemaku NDH bila izvor sirovina i hrane potrebne za voenje rata. Bitna razlika izmeu

363 Njemake i Italije, napominje autor, je u tome to Njemaka nije imala dugotrajnijih teritorijalnih i gospodarskih pretenzija, dok ih je Italija otvoreno pokazivala. Nakon kapitulacije Italije, nove gospodarske i politike uvjete diktirat e Njemaka kojoj e se ustaka vlada potpuno prikloniti. Posljednje poglavlje autor je posvetio pitanju gospodarskih posljedica talijanske prisutnosti u Hrvatskoj istiui da su posljedice za gospodarstvo bile porazne i kaotine te da ee takvo stanje zadralo i nakon kapitulacije Italije. * * * Ovim magistarskim radom Danijel Patafta pokazao je visoku razinu znanja potrebnog za strukturiranje i izradu ove historiografske teme. Pokazao je takoer zavidnu sposobnost sluenja izvorima, literaturom i metodama istraivakoga rada. Ovim uzornim magistarskim radom pristupnik je dao bitan doprinos poznavanju problematike hrvatsko-talijanskih odnosa u rijeme Drugoga svjetskog rata. Na temelju iznesenog povjerenstvo moli Fakultetsko vijee da prihvati ocjenu magistarskog rada Danijela Patafte Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine i omogui kandidatu postupak stjecanja magisterija iz humanistikih znanosti, polje povijest, grana hrvatska povijest.

________________________________ Zagreb, 3. studenog 2007. Dr. sc. Boena Vranje-oljan, red. prof. _________________________________ Dr. sc. Marijan Maticka, red. prof. u miru ___________________________________ Dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u miru

364 Dr. sc. Iskra Ivelji, izv. prof. Dr. sc. Nika Stani, red. prof. Dr. sc. Jasna Turkalj, znanstvena suradnica Hrvatski institut za povijest Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici odranoj 30. svibnja 2007. godine u struno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Jelene Boroak-Marijanovi Doprinos Ivana Kukuljevia Sakcinskog i Drutva za povjestnicu jugoslavensku u ouvanju i znanstvenom utemeljenju istraivanja kulturne batine. Fakultetskom vijeu podnosimo sljedee Izvjee

Magistarski rad u dopunjenoj verziji obuhvaa ukupno 164 stranice i sastoji se od uvoda (1-5), tri poglavlja (5-122), zakljuka (123-126), saetka na hrvatskom i engleskom (127-135), priloga (136-158) te popisa izvora i literature (159-164). U svom radu autorica je obradila djelatnost Ivana Kukuljevia Sakcinskog i Drutva za povjestnicu jugoslavensku, osnovanog 1850. godine, na definiranju i ouvanju narodne batine, uklapajui ju u nacionalno-politiki ali i znanstveni kontekst Hrvatske i Habsburke monarhije. Tako su nastojanja da se utemelji moderna hrvatska historiografija i ouva i istrai batina, s jedne strane odraz situacije u cijeloj Monarhiji te kretanja na podruju humanistikih i drutvenih znanosti, a s druge su posljedak specifine situacije u Hrvatskoj, u kojoj se hrvatsko pitanje uklapa u iri junoslavenski kontekst. U prvom poglavlju Djelovanje Ivana Kukuljevia (5-28) pristupnica ukratko prikazuje podatke o Kukuljevievu ivotu i radu. Kukuljevievi kuturni interesi su izuzetno iroki, od kazalita, do arhivske i bibliotene grae, te ga vode vrlo modernom poimanju kulturne batine ne samo kao spomenika kulture i pisanih izvora, nego kao svih nepatvorenih svjedoanstava o tradiciji nekog kulturnog krajolika. Kukuljevi tako daje doprinos razvoju niza znanstvenih disciplina u Hrvatskoj poput historije, povijesti umjetnosti, antropologije, etnologije, arheologije itd. Dakako, svi ti napori posljedak su traganja ne samo za kulturnim, nego prvenstveno za nacionalnim identitetom, a sukladno razvojnim fazama procesa integracije hrvatske nacije, obiljeeni su ideologijama u rasponu od ilirizma do jugoslavenstva. U poglavlju naslovljenom Djelovanje Drutva za povjestnicu jugoslavensku (2877) J. Boroak-Marijanovi sustavno je prikazala osnutak, pravila, lanstvo, ravnateljstvo i djelovanje toga drutva, iscrpno se koristei arhivskom graom zapisnicima sjednica. Cilj drutva bio je otkrivati, istraivati i uvati starine i predmete vezane za hrvatsku povijest, a asopis Arkiv bio je namijenjen izdavanju povijesnih izvora,

365 poglavito iz bekih, petankih i mletakih arhiva. Drutvo je nastojalo na hrvatskom prostoru djelovati integrativno, pa se posebna pozornost pridavala Dalmaciji, Vojnoj krajini i Istri, a agilni Kukuljevi poduzimao je brojna struna putovanja u slovenske zemlje, Istru, Italiju itd. Drutvo je takoer bilo uspjeno u ostvarivanju kontakata izvan Hrvatske, poglavito sa slavenskim udrugama i pojedincima, u slovenskim zemljama, BiH, ekoj, Moravskoj, Poljskoj, Rusiji, ali i Ugarskoj, njemakim zemljama, Francuskoj pa i Danskoj. Razmjenjivale su se obavijesti, publikacije i slino, a posebno je iva prepiska odravana s ruskim slavistima. Autorica je istraila i strukturu lanstva i ravnateljstva, istiui kao je ve neposredno nakon osnutka, 1851. godine, Drutvo imalo gotovo 300 lanova, to je za hrvatske prilike bilo dosta, dok je ravnateljstvo sainjavao krug od 30ak osoba, mahom liberalnih svjetonazora, raznolike socijalne strukture preteito graanstva (napose graanske inteligencije) ali i asnika, plemia i sveenika. Drutvo je na terenu imalo brojne povjerenike, prvenstveno zaduene za pronalaenje materijalne batine i zapisivanje vanih podataka o narodu, njegovu jeziku i obiajima. Drutvo je drugi vaan dio svoje djelatnosti usmjerilo kulturnoj institucionalizaciji, uvelike potpomaui razvoj Narodnog muzeja i ureenje njegove knjinice. Nakon obnove ustavnosti drutvo je ivnulo i latilo se natjeaja za najbolju hrvatsku povjesnicu, obiljeavanja Kaieve stogodinjice, pomoi oko osnutka Akademije, arheolokih istraivanja oko Siska i Solina, sudjelovanja na etnografskoj izlobi u Moskvi 1867. No, 1860-e obiljeene su historiografskim stasanjem Franje Rakoga, te utemeljenjem Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Osnutak Akademije znaio je i slabljenje same uloge Kukuljevia i Drutva za povjesnicu jugoslavensku. Akademija je odmah preuzela upravu Narodnim muzejem a Raki se sve vie isticao kao kljuna figura moderne historiografije. Stoga je Drutvo 1873. institucionalno prestalo postojati. Jednoj od najznaajnijih inicijativa samog Kukuljevia i Drutva, anketi i kvestioneru, M. Boroak- Marijanovi posvetila je zasebno poglavlje (78-122). U njemu je detaljno obrazloila dotada nerazjanjeno pitanje, je li Kukuljevieva anketa dio napora zapoetog jo za Banskog vijea 1850., o izradi topografskog i narodnog opisa. Prema njenoj interpretaciji, Kukuljevieva anketa je zapravo zbirni naziv za akcije sakupljanja podataka, koje je poticala sredinja uprava, ali ih je iniciralo i konkretno provodilo samo Drutvo, u cilju prikupljanja to vie obavijesti o narodnom ivotu. Rezultat tih napora je Mjestopisni rjenik Vinka Sabljara, objavljen 1864. Kukuljeviev kvestioner je pak neposredni nastavak pretpreporodnih i preporodnih inicijativa (poput poziva domorodnim spisateljima u Kolu 1842.) za sakupljanje i objavljivanje tekstova o narodnom ivotu i obiajima ali i pisanih povijesnih izvora. Meutim, inicijativa Kukuljevia i Drutva, zapoeta 1851. vrlo je razraena. Sastavljen je naputak sa sedam grupa pitanja o predmetima i arhivalijama sakralnog znaaja, a potom u proirenoj varijanti pitanja su upuena i na sve prijatelje domaih starina. Pitanja su vrlo detaljna i odraavaju dotadanji razvojni put humanistikih znanosti (napose filologije, arheologije, etnologije, historije i njenih pomonih disciplina) ali naznauju i pojavu znanosti o likovnoj umjetnosti. Autorica potom prati recepciju tih inicijativa, te analizira 42 odgovora 37 autora, objavljivanih u razdoblju od gotovo etvrt stoljea. Autore odgovora, J. Boroak-Marijanovi nazivlje zapisivaima batine te istie kako su odgovori dolazili od poznatih i manje poznatih pojedinaca, od laika i sveenstva, iz svih hrvatskih zemalja, Slovenije, Bugarske i Bea. Te napore pristupnica interpetira kao napor ka stvaranju topografsko-katalokog pregleda junoslavenske batine na tlu Habsburke monarhije i Turskoga carstva u drugoj polovici 19. st.

366 Bitne teze svoga teksta autorica je oblikovala u zakljuku, a u prilozima je donijela niz dokumenta: pravila Drutva, sadraj svih 12. svezaka Arkiva, popis poasnih lanova, te popis zemljopisnih pojmova koji se navode u odgovorima na kvestioner. Zakljuno se moe konstatirati kako je pristupnica sustavno obradila doprinos Ivana Kukuljevia i Drutva za povjesnicu jugoslavensku utemeljenju hrvatske historiografije ali i napretku srodnih znanstvenih diciplina, te na ouvanju batine. Premda je u magistarskom radu mjestimice deskriptivnost prenaglaena, pristupnica je uklapanjem inicijativa Drutva u nacionalni, politiki i znanstveni kontekst, pokazala da je ovladala problematikom. Pritom je koristei se kvantitativnokvaltativnom metodom, prikazala socijalnu strukturu lanstva i ravnateljstva Drutva, njegovu domau i meunarodnu suradnju te odgovore zapisivaa batine na objavljeni upitnik. Stoga predlaemo Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu da prihvati magistarski rad Jelene Boroak-Marijanovi Doprinos Ivana Kukuljevia Sakcinskog i Drutva za povjestnicu jugoslavensku u ouvanju i znanstvenom utemeljenju istraivanja kulturne batine te da pristupnici odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 2. studenog 2007.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Iskra Ivelji, izv. prof.

Dr. sc. Nika Stani, red. prof.

Dr. sc. Jasna Turkalj, znanstvena suradnica

367 dr. sc. Sanja Cvetni, izv. prof., predsjednica dr. sc. Zvonko Makovi, izv. prof., lan dr. sc. Mirjana Repani Braun, vii znan. sur. (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb), lan Fakultetskome vijeu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Predmet: ocjena magistarskoga rada Jasminke Najcer Sabljak Fakultetsko vijee Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici odranoj 28. rujna 2007. imenovalo nas je u Struno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Jasminke Najcer Sabljak pod naslovom Likovna batina obitelji Pejaevi iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Na temelju donesene odluke i zakonskih odredbi podnosimo Vijeu sljedei skupni: IZVJETAJ Magistarski rad Jasminke Najcer Sabljak Likovna batina obitelji Pejaevi iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku obuhvaa 208 stranica teksta s 431 biljekom, a obraeno je 82 slikarskih i 26 grafikih djela. Nakon uvodnih poglavlja u kojima magistrandica otkriva opseg, cilj i metodologiju rada (Proslov, Uvod i Metodologija istraivanja), tekst je podijeljen u osam poglavlja (Povijest obitelji, Nastanak zbirki iz ostavtine obitelji Pejaevi, Portretno slikarstvo, Sakralno slikarstvo, Krajolici, Mrtva priroda, Alegorije, Grafiki listovi), a slijede ih opseni Katalog radova, te Biografije umjetnika, Literatura i izvori, te saetci na hrvatskom i engleskom, kljune rijei i ivotopis magistrandice. U poglavljima Povijest obitelji te Nastanak zbirki iz ostavtine obitelji Pejaevi kandidatkinja na temelju opsene literature od prve, rukopisne obiteljske kronike Julijana grofa Pejaevia (1876.) do najnovijih studija Silvije Luevnjak (2006.) objanjava rairenost obitelji Pejaevi i njihovu vanost u gospodarskom, politikom, drutvenom i kulturnom razvoju istonih dijelova Hrvatske i Slavonije vie od dva stoljea (od poetaka XVIII. st. do kraja Drugoga svjetskoga rata). Prati odnose obitelji spram Habsburkoga dvora, osobito jaanje za vrijeme Marije Terezije te grananje obitelji na tri loze: rumsko-retfalaku, budimsku i virovitiko-naiku, od kojih je posljednja sakupila zbirku koju sada uva Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, obraenu u magistarskome radu. Kandidatkinja istie dijeljenje obitelji kao vaan podatak za razumijevanje kasnije narudbe kopija obiteljskih portreta uglednih predaka (vjerojatni naruitelji su Ferdinand Karlo Rajner grof Pejaevi i njegov sin Ladislav grof Pejaevi), oito raenih s namjerom uvanja obiteljske memorije i zajednikih korijena i nakon diobe. Osim toga, ona upozorava na vrijeme nastanka kopija (od 1870. do 1880.) kao dio historicistikoga odnosa spram povijesnoga naslijea. U najveem poglavlju Portretno slikarstvo, koji opsegom odgovara i najveoj tematskoj cjelini obiteljske zbirke Pejaevi Jasminka Najcer Sabljak obradila je ezdeset i sedam portreta, razdijelivi ih prema rodnom (muki, enski portreti) i dobnom (djeji portreti) identitetu portretiranih te odvojeno u podvrsti grupnih portreta. Svaku je skupinu predstavila kronoloki, od najstarijih portreta iz radoblja oko 1760-ih ili 1770-ih godina do meuratnoga razdoblja. U tom je dijelu provjerila

368 ili po prvi puta identificirala portretirane (n. pr. Portret Pavla Pejaevia, kat. 11; Portret Marije Pejaevi ro. Dry de Jobanhza, kat. 52), precizno opisala motive kroz koje se predstavljaju (odjeu, nakit, ordene, grbove, natpise, alegorije, simbole i sl.), te postavila atributivne prijedloge (Carl Rahl, kat. 19; Than Mr, kat. 52). U prijedlozima novih autorstva ostavlja pojedine atribucije uvodi sa znakom upitnika, ili tek ukazuje na stilske srodnosti s potvrenim djelima, ime pokazuje znanstveni oprez. Magistrandica je atribucije interpretirala kroz naruiteljski klju, pa se njezino istraivanje ne zaustavlja u trenutku potvrde ili prijedloga autorstva bekih (Johann Georg Weickert, Carl Rahl), maarskih (Than Mr, Alajos Gyrgyi, Josip Franjo Mcke), ekih (Karel Svoboda) ili pak domaih slikara (Dimitrij Markovi, Nasta Rojc, Vlaho Bukovac). Ona navodi koje su druge srodne narudbe od plemikoga stalea ili dravnih vlasti dobivali, koji im je status na akademijama i umjetnikim sredinama u kojima su djelovali, te to znae narudbe kod pojedinih slikara kao potvrda drutvenoga ugleda ili estetskih sklonosti. Na taj nain portreti ne uvaju samo memoriju pojedinih osoba iz obitelji Pejaevi, nego i njihovu ulogu naruitelja u umjetnikoj sceni srednje Europe. S takvim smjetajem u povijesni kontekst s obzirom na razvoj slikarske vrste, a onda i na ulogu koju ta vrsta ima u plemikim zbirkama XVIII. i XIX. st., Jasminka Najcer Sabljak obradila je u poglavljima koja slijede krajolike (meu kojima i Marina Mencija Clementa Crnia iz 1908.-10.), mrtve prirode (razdijeljene prema motivskom odabiru na one sa cvijeem i lovake mrtve prirode) i jednu alegorijsku sliku (kopija prema Ticijanu Thana Mra). U poglavlju Grafiki listovi posebnu pozornost posvetila je bakropisima (i bakrorezima) iz 1768. godine, za koje je predloila atribuciju Christophoru Dall'Acqua, a identificirala im predloak u crteima Rimskih veduta Giuseppea Gallia Bibiene, te mapi Grad Ozalj Ljube Babia s osam bakropisa iz 1911. godine. U analizi svih djela magistandica je posebnu pozornost obratila na preciznu identifikaciju grafike tehnike i rukopisa, ponovno ne gubei iz vida iri kontekst: znaenje djela u ambijentu u kome nastaju, kao i unutar zbirke obitelji Pejaevi kao naruitelja, te na posljetku danas u zbirci Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Osvrti na naruiteljsku ulogu Pejaevi kojima je kandidatkinja uz pojedina djela gradila iru sliku u ulozi te obitelji za likovnu batinu Slavonije, kontinentalne Hrvatske a onda i srednje Europe, saeti su u Zakljuku utemeljenom usporedbom s drugim plemikim obiteljima Monarhije, iji su aktivni lanovi bili u politikom i u kulturnom smislu. U Katalogu su reproducirana sva djela obraena magistarskim radom uz precizan kataloki opis, analizu portretne ikonografije i stilskih znaajki, a slijede ga ivotopisi onih umjetnika koji su identificirani ili potvreni kao autori djela iz zbirke Pejaevi, to je jo jedan argument za vrednovanje naruiteljske uloge obitelji, likovnih veza koje kroz tu ulogu ostvarila i ostavila do danas u naslijee. Uvidom u magistarski rad i na temelju navedenoga, Povjerenstvo daje sljedee Miljenje Magistarski rad Jasminke Najcer Sabljak Likovna batina obitelji Pejaevi iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku pisan je s potpunim uvidom u grau koju obrauje, s poznavanjem objavljene strune literature i izvora, te to je osobito naglaeno u radu s razumijevanjem likovne zbirke obitelji Pejaevi u kontekstu hrvatske batine ali i ire srednjoeuropske sredine s kojima magistrandica esto

369 povlai paralele. Rezultate istraivanja izloila je na primjeren nain, s razdiobom na likovne rodove (slikarstvo, grafika), a unutar njih na vrste (portreti, krajolici, mrtve prirode), potujui pri tome kronologiju koja odraava i promjene unutar pojedine vrste. Kandidatkinja je pokazala potpuno snalaenje u istraivanju i u izlaganju rezultata, znanstveni oprez, sposobnost atribucije i kritikoga valoriziranja likovne zbirke obitelji Pejaevi s obzirom na njezinu ulogu u domaoj batini (i s motrita likovnih vrijednosti i kao kulturno-povijesnu batinu). Kolegica Jasmina Najcer Sabljak sustavno je obradila temu magistarskoga istraivanja i na primjeren ju je nain izloila, pa Povjerenstvo predlae Fakultetskom vijeu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada, te da kandidatkinji Jasmini Najcer Sabljak odobri nastavak postupka stjecanja magisterija znanosti iz podruja humanistikih znanosti (polje povijest umjetnosti). U Zagrebu, 22. listopada 2007. dr. sc. Sanja Cvetni, izv. prof., predsjednica dr. sc. Zvonko Makovi, izv. prof., lan dr. sc. Mirjana Repani Braun, vii znan. sur. (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb), lan

370 Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Imenovani u struno povjerenstvo za ocjenu specijalistikog rada Jurice Novakovia pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s naglaskom na vojnu tematiku podnosimo Fakultetskom vijeu sljedei IZVJETAJ Jurica Novakovi odsluao je i poloio sve propisane kolegije na poslijediplomskom specijalistikom prevoditeljskom studiju i izradio ovdje predloeni rad kao zavrnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad pod naslovom Prevoenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s naglaskom na vojnu tematiku sadri uvodni dio s obrazloenjem odabira tema, metodologije rada i zakljuak, zatim slijede 3 prijevoda s engleskog na hrvatski jezik s priloenim preslikama izvornih tekstova na engleskom jeziku te 3 prijevoda s hrvatskog na engleski jezik s priloenim preslikama izvornih tekstova na hrvatskom jeziku. Uz svaki od prijevoda pridodan je popis kljunih rijei. U zavrnom dijelu rada slijede saetak na hrvatskom i engleskom jeziku, ivotopis i literatura koja sadri iscrpan klasificiran popis svih izvora koritenih u ovom radu. U uvodnom dijelu pristupnik iscrpno obrazlae razloge odabira tekstova za prevoenje: uvjet da tekstovi budu izvorni i dosad nisu prevedeni na hrvatski odnosno engleski jezik te nunost ulaganja zahtjevnog istraivakog rada. Pristupnik istie da je ovaj rad bio i prilika za stjecanjem iskustva u dotad neistraenim podrujima koje e mu u budunosti pomoi u prevoditeljskom poslu. Odabir vojne tematike kao okosnice rada lei u osobnom interesu pristupnika za ovu tematiku. U obrazloenju metodologije rada pristupnik detaljno opisuje odreene probleme koji su se javljali u svakom od prijevoda. Kako su tekstovi za prevoenje pokrivali osim vojne tematike i podruja geografije, prirodnih znanosti, svijeta magije i starozavjetnih proroka, pristupnik je protumaio naine rjeenja pojedinih problema te eventualne promjene koje je morao unijeti u rad uglavnom zbog razlika izmeu hrvatskog i engleskog jezika.. Ova su obrazloenja ujedno i vrlo iscrpni prikazi problema, naina njihova rjeavanja i obrazloenja koritenja raznih izvora informacija. Tako je ovaj dio rada temeljni dokument koji pokazuje ozbiljnost i osmiljenost postupaka kod pristupanja prevoenju tekstova s razliitih podruja. Zakljuak kojim je pristupnik dovrio uvodni tekst rada pokazao je da je svakom od tekstova pristupao ponaosob, ovisno o tipu teksta, jezinoj komponenti, tonosti podataka u izvornom tekstu, nedoumici da li podatak ispraviti ili ga ostaviti u izvornom obliku unato prisutne netonosti te potrebu vrlo opsenog istraivakog rada. Istaknuo je i injenicu da svaki prijevod unekoliko ovisi i o prevoditeljevom tumaenju teksta, procjeni, znanju i ukusu prevoditelja koji mora uvijek voditi rauna o mjeri u kojoj ovi imbenici mogu, odnosno smiju utjecati na prijevod. Slijedi dio rada u kojem se nalaze prijevodi tekstova s engleskog na hrvatski jezik s priloenim izvornim tekstovima. 1. The Soldiers of the Civil War djelo je vojne tematike koje opisuje vojniki ivot u vrijeme Amerikog graanskog rata. Prijevod ovog teksta zahtijevao je dodatna tumaenja u obliku napomena koje itaocu pomau da razumije neke osnovne injenice vezane uz Ameriki graanski rat, svakodnevni ivot vojnika u taboru,

371 strukturu vojnih tabora, pjesme koje su se pjevale, nalaenje slinih pjesama na hrvatskom jeziku koje bi itateljima pomogle u shvaanju ozraja. Osim izravnog prijevoda pristupnik je u popis kljunih rijei ukljuio i imena Johnny Reb i Billy Yank kao sinonime vojnika dviju zaraenih strana to prosjeni italac ne bi vjerojatno znao bez popratne napomene. 2. Magic and Witchcraft djelo je koje prati povijest magije i vraanja iz kojeg je odabrano poglavlje Medieval Magic and the Witch Trials koje govori o magiji i vraanju u srednjem vijeku. U odabranom poglavlju koje govori o srednjovjekovnoj magiji i suenjima vjeticama uestalo se pojavljuju znaenjski vrlo bliski pojmovi. Pristupnik je odluio da za svaki takav pojam pronae njemu istovjetan pojam u engleskom jeziku i dosljedno ga upotrebljava u prijevodu. Smatrao je da bi u sluaju ovog teksta nesustavno prevoenje tih pojmova znatno otealo itanje prijevoda. Slijedi tek dio pojmova i njihovih prijevoda koji su navedeni u zagradama: magician, wizard [arobnjak]; magic [magija, arolija, arobnjatvo]; sorcerer [vjetac]; witch [vjetica, a na jednom mjestu u prijevodu i vjetac]; sorcery, bewitchment i witchcraft [vraanje, aranje, vradbine]. Ovim je postupkom nastojao ukazati na razliku u kvaliteti izmeu vradbina kao nieg stupnja i magije kao vieg stupnja na to upuuje i sam tekst. Pristupnik se u prijevodu ovog teksta sluio mnogim izvorima - od Biblije, povijesne literature, hrvatskih prijevoda sline literature kao i religijskih leksikona i enciklopedija. 3. Whales & Dolphins djelo je koje se bavi kitovima, dok odabrana poglavlja opisuju njihovo podrijetlo i prilagodbe. Problem prijevoda ovog teksta lei u injenici da su hrvatski nazivi kitova prilino problematini. Najee postoji vie naziva, a ponekad se nazivi i preklapaju. Prijevod ostaje vjeran izvornom tekstu koji je rastrzan izmeu znanstvene i neznanstvene podjele koje pristupnik nije elio mijenjati obzirom da se morao drati izvornika.. Latinski nazivi vrsta dodani su uz prvi spomen vrste ivotinje a i u samom tekstu su dodani latinski nazivi koji su, uz koritenje druge relevantne literature pomogli u tonom prijevodu. Slijede prijevodi tekstova s hrvatskog na engleski jezik s priloenim izvornim tekstovima. 4. Iz asopisa Hrvatski vojnik (Sve vojske svijeta), 2 teksta Teritorijalna vojska Velike Britanije i tekst Kanadske oruane snage. Ono to je pristupnik odmah uoio u tri odabrana lanka iz asopisa Hrvatski vojnik je da su tekstovi zastarjeli i nevjerodostojni. Odabrani lanci naime sadre mnogo netonih podataka i krivo napisanih naziva koje je u prijevodu ispravio. Kako je na samom poetku teksta uoio mnoge pogreke, izgubio je povjerenje u sam tekst i odluio provjeravati sve od godina, naziva organizacija, postrojbi i naoruanja. Nije intervenirao u zastarjeli sadraj teksta, ve je izmjene radio samo u sluaju krivo navedenih godina, naziva i slinih podataka. U opisu rada na prijevodu lanaka pristupnik je naveo mnogo primjera netonosti ali je naveo i intervencije u strukturu nekih reenica kako bi u prijevodu dobio smislene reenice. 5. Starozavjetni proroci - Poglavlje o proroku Ezekielu ukljuuje mnoge citate iz Biblije pa se pristupnik morao odluiti za jedan od brojnih prijevoda Biblije na engleski jezik. Odabrao je King James Version jer mu je odgovarala arhainost tog prijevoda. U uvodu diskusije o prijevodu teksta pristupnik je spomenuo politiku nekorektnost s obzirom na to da je koristio zamjenicu mukog roda kao zamjenicu za

372 itav rod, ali to je uinio iz razloga to ni Biblija nije politiki korektna. Vrlo je iscrpno prikazao razloge odabira pojedinih termina, uoio je i nedosljednost koritenja nekih imena i izraza te pogrene navode citata u izvorniku te naine rjeavanja ovih problema. 6. Enciklopedijski asopis za mlade Drvo znanja, tekstovi Havaji i Kuba je posljednji prijevod u ovom radu. Pristupnik je naiao na velik broj problema koji su se pojavili pri prevoenju lanaka o Havajima i Kubi zbog mnogo netonih podataka i pogreno napisanih imena i naziva. Takvih je pogreaka bilo neoekivano mnogo, naroito u tekstu o Havajima. Pristupnik ih je ispravljao nakon to je pronaao relevantne podatke u dostupnim izvorima. Takoer je naveo razloge mijenjanja nekih naziva, promjene mjernih sustava, i iscrpno protumaio upotrebu vokabulara tamo gdje je odstupao od termina koritenog u izvorniku. U zakljuku valja rei da je ovaj specijalistiki rad vrlo visoke vrijednosti i odraz je ozbiljnosti kandidata koji je bio prisutan u svim fazama rada na prevoenju. Kako je svaki od tekstova postavljao specifine izazove tako je i kandidat u radu morao nalaziti sve vei broj srodnih tekstova kako bi stekao potrebna znanja za rjeavanje specifinih problema. Znaajnija razlika izmeu odabranih tekstova na engleskom jeziku i onih na hrvatskom jeziku odnosi se na razliku u vjerodostojnosti. Pristupnik je posebno uoio da su netoni podaci i krivo napisani nazivi rijetkost u navedena tri teksta na engleskom jeziku no vrlo uestali u odabranim tekstovima na hrvatskom jeziku. Morao je sam odluiti hoe li u prijevodu zadrati netone podatke unato injenici to je svjestan njihove netonosti ili e ih ispraviti u prijevodu. Suoio se s pitanjem treba li prijevod ostati vjeran izvorniku ak i kad su pogreke u pitanju. Zakljuio je da ispravak netonog podatka prevoditelj treba ispraviti u prijevodu jer time ini prijevod boljim iako ispravljanje izvornog teksta predstavlja odreenu opasnost. Pristupnik je svaki svoj izbor u prevoenju dokumentirao izvorima koji su potvrdili vjerodostojnost kako u engleskim tako i u hrvatskim prijevodima. Predlaemo Fakultetskom vijeu da prihvati ovu ocjenu i kandidata uputi na usmenu obranu rada. U Zagrebu, 5. studenog 2007. godine lanovi povjerenstva: 1. dr.sc. Vladimir Ivir, prof. emeritus predsjednik povjerenstva 2. mr.sc. Jasna Bilini-Zubak, vii lektor u miru lan povjerenstva 3. mr.sc. Nataa Pavlovi vii lektor lan povjerenstva

Izvjee prihvaeno na sjednici Odsjeka 5. studenog 2007.

373 Osnovne kole Ante deri, O Cvjetno naselje; Dajana Vukadin, O Miroslava Mrke; Marina Hadiomerovi, O Medvedgrad; Sanja Horvati Golubi, O Augusta enoe; Jelena tingl, II. O Bartola Kaia; Milica Bili-tefan, O Dugave; Jasenka Toplianec, Mirta Grizak trbenac, O D. Domjania; Gordana Melman-Attias, Danijela Turkalj, O J.J. Strossmayera; Dubravka Despot, Branka Pavlek, O Vrbani; eljka Paleka, O Preko; Paula Vrankovi, O Sesvete; Ljubica Udina, O Matije Gupca. Srednje kole Melita Jurkovi, Renata Mikulec, IV. gimnazija; Zdenka Juki, Snjeana Novkovi Mahmet, Ingeborg Radimiri, IX. gimnazija; Sanja Vrhovec Vuemilovi, V. gimnazija; Jasna Hideg, Jelena Tanfara, portska gimnazija; Cvjetanka Boani, Zoja Mandi Pogaj, Vesna Hibler-Gobovi, X. gimnazija. kole stranih jezika Tihana Banko, Dunja Krpanec, Zdravka Maroevi, Tea Gavrilovi, Svjetski jezici; Vesna poljar, Morana Dropuli, Jasminka Dupor, Miljena Koli, Ana Babi, Sandra Weitner, SOVA jezici; Dora Belso, Saa Bjelobaba, Tessa Cernjak, Nada Findrik, Iva Grani, Vida Kostreni-Luki, Anka Maduni, Slavica Plavi, Marijana Puljar, Zdenka Rukavina, Agata Sallakh, Zdravka Samardija, Lidija iki, Dobrila Vignjevi, Vedrana Vinja, Silva Zlatar, ivkovi Marina, Centar za strane jezike, Vodnikova 12; Nina Babi, Ankica Knezovi, Ira Rae-Jelenc, Nova Varavska.

374
Dr. sc. Gordana Kereste, izv. prof. Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet Zagreb Zagreb, 30. listopada 2007.

Prof. dr. sc. Miljenko Jurkovi, dekan Filozofski fakultet Zagreb Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu

PREDMET: Zahtjev za koritenje slobodne studijske godine U skladu s Pravilnikom o koritenju slobodne studijske godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu, molim Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mi akademske godine 2008./09. odobri koritenje slobodne studijske godine (od 1.10.2008. do 1.10.2009. godine). Pravo na slobodnu studijsku godinu stei u 12.12.2007. godine. U slobodnoj studijskoj godini planiram se intenzivnije baviti znanstvenim projektom ija sam voditeljica i koji je odobrilo i financijski podupire MZO RH (projekt Linost roditelja i roditeljstvo tijekom tranzicije djeteta u adolescenciju ). U vrijeme mojeg koritenja slobodne studijske godine trebali bi se prikupiti i analizirati podaci u drugoj toki mjerenja longitudinalnog istraivanja koje se provodi u okviru projekta. Za vrijeme slobodne studijske godine namjeravam takoer pripremiti nastavu iz novog kolegija Psihologija roditeljstva ija sam nositeljica i koji je predvien kao izborni kolegij u programu novog (bolonjskog) diplomskog studija psihologije. S proelnikom Odsjeka za psihologiju i lanicama Katedre za razvojnu psihologiju dogovoreni su naini na koje e se za vrijeme moje slobodne studijske godine odravati nastava i rasporediti nastavna optereenja kako bi se osiguralo ispunjavanje svih nastavnih obveza na Katedri.

S potovanjem, Dr. sc. Gordana Kereste, izv. prof.

375 eljko Jernei Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu I. Luia 3, Zagreb Zagreb, 10. listopada 2007. Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Predmet: Izvjetaj o koritenju slobodne studijske godine Fakultetsko vijee Filozofskog fakulteta odobrilo mi je slobodnu studijsku godinu 2006./2007. Slobodnu studijsku godinu koristio sam za slijedee aktivnosti: 1. Znanstvena i struna djelatnost. Tijekom studijske godine preteno sam radio na projektu Pravni i organizacijski aspekti integriranog sveuilita (voditelj prof. dr. J. Kregar) odobrenog od Nacionalne zaklade za znanost, visoko kolstvo i tehnologijski razvoj RH i na projektu Linost i socijalno poeljno odgovaranje kojeg sam voditelj i koji prijavljen na natjeaj MZO-a za sufinanciranje projekata. U sklopu prvog projekta posjetio sam Sveuilite u Oslu, sudjelovao u pripremi dva seminara u Begovu Razdolju i Dubrovniku, vodio jednu radionicu, odrao dva pozvana izlaganja i objavio jedan rad u Zborniku radova. U sklopu drugog projekta zajedno sa suradnicima organizirao sam i proveo dva istraivanja, preveo i uredio tri upitnika (IPIP-300, CIDR, MLQ), objavio dva znanstvena rada i jo dva pripremio za objavljivanje. Osim toga, jedan znanstveni rad izvan projekta predan je na recenziju u meunarodnom asopisu, a drugi je u pripremi za objavljivanje. Takoer, recenzirao sam udbenik Rukovoenje u organizacijama i vie znanstvenih radova. 2. Nastavna djelatnost. Odrao sam predavanja iz kolegija Psihologija rada na Studiju dizajna, sudjelovao u izvoenju nastave na doktorskom studiju psihologije iz kolegija Linost i radno ponaanje, odrao ispite u svim rokovima i sudjelovao u obranama diplomskih radnji, sudjelovao u prijemnom ispitu za doktorski studij, kao mentor vodio studente na dodiplomskom i doktorskom studiju (seminari, individualni programi studija, ocjena diskusija, godinji ispit), te pripremao nastavu za dva nova kolegija na preddiplomskom i diplomskom studiju i jedan na doktorskom studiju. 3. Ostale aktivnosti. U cijelom sam razdoblju vodio kapitalnu izgradnju na Filozofskom fakultetu vezanu uz izgradnju biblioteke i ureenje postojeeg prostora fakulteta. Redovito sudjelovao na sjednicama Senata Sveuilita u Zagrebu, vodio Odbor za proraun Sveuilita, sudjelovao u radu Povjerenstva za izradu financijskog pravilnika Sveuilita i zavrio njegovu izradu, sudjelovao u radu Povjerenstva za donoenje prostornog i investicijskog plana Sveuilita u Zagrebu, te sudjelovao u radu Radne skupine za normativno mjerenje optereenja u okviru Kolektivnog ugovora koju je imenovao ministar MZO-a. Zahvaljujem Odsjeku za psihologiju i Fakultetskom vijeu koji su mi omoguili i odobrili koritenje slobodne studijske godine. S potovanjem,

Dr. sc. eljko Jernei, izv. prof.

376

Fakultetskom vijeu Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvjee o koritenju slobodne studijske godine

Prema odluci Dekana i Fakultetskog vijea Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u akademskoj godini 2006/2007. iskoristila sam slobodnu studijsku godinu. Tijekom slobodne studijske godine, boravila sam u Padovi u sklopu meusveuiline suradnje od 1. do 7. listopada 2006. Odrala sam izlaganja na dvama znanstvenim skupovima, u Zagrebu i Splitu, u organizaciji Odsjeka za komparativnu knjievnost, odnosno spomenutog Odsjeka i Knjievnoga kruga Split. Vodila sam ureivake poslove, u suradnji s prof. dr. Sanjom Roi, dr. sc. Tatjanom Peruko i dr. sc. Alessandrom Iovinellijem, na zborniku radova s meunarodnoga znanstvenog skupa Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana, koji e iduih tjedana fakultetski nakladnik Ffpress poslati u tisak. U suradnji s prof. dr. Ladom ale Feldman, dovrila sam rukopis autorske knjige komparatistikih studija, koju e idue godine objaviti nakladnika kua Disput.

U Zagrebu, 5. studenog 2007.

Dr. sc. Morana ale, red. prof. Odsjek za talijanistiku

377

FAKULTETSKOM VIJEU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: izvjetaj sa slobodne akad. godine 2006./2007.

U slobodnoj akademskoj godini 2006.-2007. skupila sam materijal i priredila sam za tisak knjigu o hagiografskom elementu u ruskoj knjievnosti te sam prikupila materijal za prirunike o teoriji i praksi prevoenja i historijskoj gramatici ruskoga jezika. Sudjelovala sam na etiri znanstvene konferencije i bila sam na pozvanom predavanju u gradu Kemerovo (Ruska Federacija).

____________________________ Dr. sc. Natalija Vidmarovi, red.prof.