KRANSKA SAV1EST

(MORALNO-TEOLOKI TRAKTAT O SAV1ESTI)

(Habilitacijski rad)
PREDGOVOR
Stoljeima je poglavlje o savjesti, u raznim moralnim sistemima, premjetano s jednog mjesta
na drugo s traktata o zakonima u traktat o ljudskim inima; u suvremenoj moralnoj teologiji
ono zauzima sredinje mjesto i ima temeljno znaenje !ije ni udo, jer ako moralna teologija
ima za zadau da "rasvijetli poziv vjernika u #ristu i nji$ovu obvezu da u ljubavi donesu plod
za %ivot svijeta& ('(, )*), tada savjesti treba posvetiti posebnu pa%nju budui da je ona
povlateno "mjesto& susreta izme+u ,oga koji u #ristu poziva i ovjeka koji se u istom
#ristu odaziva na taj poziv Savjest je i ",o%ji glas&, intimna prisutnost Spasitelja koji
usmjerava du$ prema boljem moralnom biu, ali i sam ovjek, jer po njoj mo%e upotrijebiti ili
zloupotrijebiti moralnu snagu koja je u njemu skrivena
Savjest nije samo jedna od veoma esto upotrebljavani$ rijei, nego i -enomen koji mnogi
smatraju temeljnim i jednostavnim, me+utim, osjeaju zbunjenost i smetenost kad je %ele
de-inirati Savjest je stvarnost presudna za %ivot svakog ovjeka i %ivot cijelog ovjeanstva
.ovjekovo dostojanstvo poiva na njegovoj savjesti/ "Savjest je najskrovitija jezgra i svetite
ovjeka, gdje je on sam s ,ogom, iji glas odzvanja u njegovoj nutrini& (0S, )*) 1a cijelo
ovjeanstvo savjest je odluni imbenik u dinamici njegove povijesti/ "!ema ponosnije
izjave koju ovjek mo%e dati nego kad ka%e/ 23ostupit u u skladu sa svojom savjeu2 4a
nema savjesti, ljudski bi rod odavno zaglibio na svom opasnom putu&
)
1apravo, savjest je veoma zamrsena stvarnost (o potvr+uje i injenica toliki$ pokuaja
de-inicija s kojima bi svi bili zadovoljni 1a jedne je ona 5krijesnica nebeskog plamena6 (0
78SH9!0('!), za druge 5tu%itelj, strogi glas, uzrok muka koji se javlja tek onda kad
ovjek uini neko zlo6 :edni je promatraju previe individualistiki/ 5svijest da su ini za
koje se smatramo odgovornim u skladu s vlastitim idealom dobra ili nisu u skladu; moralni
sud pojedinca primijenjen na vlastito vladanje, razliit od vlastitog s$vaanja dobra i zla
apstraktno uzeti$6
;
, drugi je utapaju u kolektiv, drutvo, govorei 5o kolektivnoj6 savjesti
< ovom traktatu namjerno ne %elimo ulaziti u nepotrebne, esto jalove, kontroverzije koje su
tijekom nekoliko stoljea bile u modi i ponavljale se, uz neto otupjelu otricu, do nai$ dana
(npr prepirka oko rjeavanja 5sumnjive savjesti6 u nekadanjim moralnim sistemima) 8ko se
za jedno rjeenje i odluimo, ne znai da ono nema i slabiji$ strana (npr probabilizam) !e
%elimo ovdje postavljati ni neke nepotrebne antiteze tradicija=dananjica, zakon (autoritet)
savjest, jer ako i$ prenaglaeno suprotstavljamo, oitujemo da smo potpuno izgubili kranski
smisao ovi$ stvarnosti
>
!amjera nam je iznijeti kranski nauk o kranskoj savjesti
)
? @A'BB, ovjek za sebe. Istraivanje o psihologiji etike, !aprijed, 1agreb, )C**, str )>D
;
: 7A90H(, Reflections on conscience and authority, Scepetr, E$icago, )C*F, str )F=)D
>
G ,'H?A, La dcoposition du !hatolicise, 8ubier, 3aris, )C*I, str );*
)
Eijelu materiju podijelili smo u est poglavlja/ < prvom poglavlju govorimo o naravi savjesti,
pojmovnom i stvarnom odre+enju, svetopisamskoj nauci o savjesti, razvoju teoloke misli o
savjesti, antropolokom vidu, te o savjesti kao 5,o%jem glasu6 4rugo poglavlje posvetili smo
savjesti kao sudu Savjesti, kao (neposrednoj) normi ljudskog djelovanja, posveujemo tree
poglavlje #ako emo rijeiti i otkloniti nesigurnost u sudu savjesti, obradit emo u etvrtom
poglavlju 'dnos izme+u savjesti i objektivnog moralnog reda bit e predmet petog poglavlja
1adnje poglavlje osvijetlit e neka stanja $abitualne savjesti, napose tzv 5skrupulozne
savjesti6
'vaj materijal nije zamiljen kao niz zasebni$ studija o razliitim poimanjima savjesti, nego
vie kao tekst koji bi mogao poslu%iti pri spremanju ispita iz sistematske moralne teologije,
dakle, kao dio prirunika
9 NARAV SAV1ESTI
8 3':8B 9 4?@9!9E9:8
) Etimolosko odredenje pojma savjest
Hrvatski izraz ~savjest nastao je od starocrkvenoslavenskog izraza savest, kao slo%enica
pre-iksa sz (sa) i vest (znanje) i u cijelosti je prevedenica, kao i istoznana latinska rije
conscientia ili njemaka "e#issen, od grkoga
F
< du$u latinskog jezika, izraz
conscientia (cum=scientia) znaio bi neto to zna vie ljudi 'n se u tom smislu u poetku i
upotrebljavao da oznai znanje koje mo%e biti zajedniko mnogima CICERON pie/ 5!on
modo eos perseJui, ad Juos maKime culpa correpti iudici sed etiam illos and Juos
conscientiae contagio pertinebit6
L
, a sv E93A9:8!/ 5sub populi adsistentis conscientia6
*

3remda je $rvatski izraz istog korijena, on ipak nije istog znaenja 4anas se upotrebljava da
bi oznaio znanje to ga pojedini ovjek ima o nekom svom osobnom djelovanju ili stanju (o
se znanje kod ovjeka oituje na dva naina/ a) #ao svijest ili samosvijest o samom sebi (o
je znanje o vlastitim do%ivljajima, bilo osjetne (conscientia sensitiva), bilo du$ovne naravi
(conscientia intellectiva) :avlja se kao neki du$ovni glasnik koji svakom ovjeku svjedoi o
njegovim djelima (ne i o moralnoj kvaliteti djelaM) (o je savjest u psiholoskom smislu
(conscientia psNc$ologica, das ,eOusstsein), a u $rvatskom je nazivamo svijest b) #ao
sud, ocjena ili znanje o udorednoj vrijednosti svakog vlastitog namjeravanog ili izvrenog
ina < ovom sluaju nazivamo je moralna savjest (conscientia moralis)
D

; Stvarno odredenje pojma moralna savjest

3rema etimologiji rijei, a i prema tomistikom s$vaanju, moralna savjest spada u red
moralne spoznaje ,udui da je ova viestruka, moralnu savjest treba odijeliti i razlikovati od
ostali$ oblika moralne spoznaje
a) Temeljna savjest ili sintereza 3od izrazom temeljna savjest ili sintereza
(sNntersis ili, prema rukopisima, sNnteresis) podrazumijevamo nepogresivu
F
3 S#'#, $tiologijski rje%nik hrvatskog ili srpskog jezika, #njiga trea, :81<, 1agreb, )CD>, str ;PC
L
&. 'err., D), )I>
*
$p *D, F
D
8 Q9R#'R9S, (atoli%ko oralno bogoslovlje, 9 Svezak/ )p*i dio, )snovno oralno bogoslovlje, 4rugo
popravljeno i proireno izdanje (rukopis), 1agreb, )CFL, ) savjesti, str ;
;
spoznaju najopcenitijih moralnih nacela koja se svode na ono najopcenitije:
dobro treba ciniti T=a zlo izbjegavatiT, bonum faciendumT = malum vitandumT Sam
izraz sintereza preuzet je iz djela sv :?A'!9B8
I
, a od doba skolastike oznaava
naravnu iskru (scintilla) moralne spoznaje .ovjek je po svojoj naravi $istorino bie
koje se postupno razvija i ostvaruje kako na podruju spoznaje, tako i na podruju
djelovanja 3olazite tog razvoja su uro+ena naela do koji$ on lako dolazi, bez nekog
posebnog istra%ivanja; ona su mu oita i po njima sudi svoje daljnje konkretno
djelovanje .ovjeku su uro+ena i spekulativna i operativna naela, a nji$ov je izvor
u uro+enim $abitusima Sam sadr%aj ovi$ naela svodi se na naravni zakon kojemu je
osnovna podloga i pravilo/ bonum faciendum #ad ka%emo da su ova naela uro+ena,
onda mislimo da i$ ovjek bar s lakoom nepogreivo prosu+uje, jer je teko, da ne
ka%emo nemogue, dokazati stjeemo li i$ naslije+em ili (veoma lako) na temelju
spoznajno=voljni$ moi
< ovom temeljnom naelu ovjek uoava dvoje/ bonum spoznajni elemenat prema kojem
ne ostaje nezainteresiran, nego je za$vaen te%njom i uvjerenjem da nu%no izrazi konkretnim
inom vlastito usmjerenje prema konanoj svrsi, dakle/ faciendum
:edni (tomisti) smatraju da je ta jezgra temeljne savjesti razum, dok drugi (skotisti) to
pripisuju volji 'penitije je miljenje da je to naravni $abitus uro+eni$ djelatni$ naela Sv
BONAVENTURA smatra sinterezu prvenstveno voljnim habitusom Rolja silom te%i
prema dobru, i to preko pojedinanog dobra; te%i prema 8psolutnom dobru/ treba se
podvrgnuti apsolutnome
9

!ajispravnijim smatramo miljenje da sintereza kao temeljna moralna spoznaja pro%imlje i

razum i volju u dubini nase duse, tamo gdje je cijeli ovjek prisutan samome sebi (amo
gdje smo cjeloviti i jedinstveni, dobivamo prvo svjetlo i prvi poziv da nasljedujemo #rista
openito pri$vaajui dobro, da bismo na temelju osnovnog naela 5bonum -aciendum6 mogli
donijeti konkretan sud o moralnosti osobnog ina; naime, tek kad sintereza donese svoj sud,
mogue je donijeti i sud moralnog znanja i osobni sud savjesti 8li, iako sintereza donosi
najopenitija naela, koja imaju univerzalnu vrijednost, ona je usmjerena prema osobnoj
dobroti ovjeka koju on mora ostvariti u pojedinanim dobrim djelima
b) Moralno znanje (scientia moralis) (ijekom %ivota ovjek stjee speci-ino znanje o
moralnom dobru, odnosno o pojedinanim etikim vrednotama, na temelju koji$
dolazimo do manje openiti$ moralni$ naela 'bino ga nazivamo moralnim
znanjem (scientia moralis), a stjee se studijem (npr moralne teologije), odgojem,
iskustvom, zakljuivanjem, -ormiranjem spekulativno=praktiki$ sudova, kazuistikim
rjeavanjem sluajeva (kazuistika) !a tom podruju postoje znatne razlike me+u
pojedincima, i s obzirom na kvantitet ovog znanja (koje kod neki$ mo%e biti bogato a
kod drugi$ oskudno) i s obzirom na intenzitet ili radikalnost (kod neki$ je duboko a
kod drugi$ povrno) 4ubina spoznaje ovisi iznad svega o izvorima iz koji$ se crpe
:edan, za$valjujui dugom i dubokom iskustvu spojenom sa solidnim razmiljanjem,
posjeduje duboko utemeljeno uvjerenje, drugi, naprotiv, ovisi velikim dijelom o sudu
drugi$ 'visnost o drugima je normalna pojava u djetinjstvu, ali za odrasloga e to biti
znak nedostatka du$ovne autonomije 9pak, bit e preuzetno, nespojivo s drutvenom
naravi ovjeka, ako se on u spoznaji moralni$ vrednota oslanja na vlastiti sud
I
!oentarioru in $zechiele lib 9 cap 9, 3G, ;L, col ;;
C
+. ,h 9, J DC, a );; -e 'eritate )*, ;c <sp ' A?!1, -ie +ynteresis nach de hl. ,hoas v. ./uin, u
0eitr1ge z. "esch. d. 2hil. d. 3ittelalters, )P, U, BVnster, )C))
>
iskljuujui pouku i vodstvo drugi$ Sv TOMA me+u temeljne komponente
kranske razboritosti ubraja pouljivost (docilitas) i preputanje vodstvu drugi$/ to
je tko razboritiji, to je pouljiviji
)P

Stekavi moralno znanje, pojedinac ne mora uoavati razloge neki$ moralni$ istina, ve i$
mo%e pri$vatiti na temelju autoriteta drugog ovjeka ili Erkve, <iteljstva ili 'bjave !adalje,
usprkos dobroj volji i intelektualnoj pouljivosti, mogue je zabluditi u pojedinim moralnim
pitanjima, dok su temeljna naela koja sainjavaju objekt sintereze evidentna 1abluditi mo%e
pojedinac, ali zabluda mo%e poprimiti i ire razmjere i postati kolektivna (o posebno vrijedi
za 5prelazna vremena6, u kojima svakodnevno niu novi problemi, kad je pojedincu i
zajednici veoma teko odma$ nai jasno i objektivno rjeenje
))

,udui da u moralnoj teologiji prouavamo %ivot ovjeka kakva ga je ,og stvorio, i aljui
svoga Sina otkupio, tj poziv ovjeka krscanina u #ristu, u stjecanju moralnog znanja
moramo naglasiti ulogu vjere i milosti Sredstvo kranskog moralnog znanja je razum
prosvijetljen vjerom, a isto tako razum (i volju) potpoma%e milost
c) Moralna savjest ili syneidesis (c moralis) 4a ovjek ostvari sebe kao moralni
subjekt, nije dovoljna openita te%nja prema 5istini i dobru6, a ni openiti izbor i
pri$vaanje istine i dobra, na to ga svojim naelima upuuje temeljna savjest, nego
treba taj svoj poziv na dobro konkretno ostvarivati, vodei rauna o dobroti
pojedinani$ ina, ali i o cjelovitosti svoje egzistencije !aime, budui da je $istorino
bie, on se ne ostvaruje odjednom nego postupno, od ina do ina 'vdje ne mislimo
samo na sukcesivno odabiranje razliiti$ ina, nego i na viestruku mogunost pri
odabiru jednog ina/ mogu izabrati ovo ili ono
#ad ovjek izabire konkretno dobro, koje je u skladu s njegovom konanom svr$om (i
temeljnim opredjeljenjem), tada u stvari konkretizira onu osnovnu te%nju prema openitom
dobru i personalizira samo dobro (sWm izabire i odluuje o svom osobnom usmjerenju i
odre+enju) (ako ostaje vjeran obvezi koju u sebi osjea 54a ostane vjerna svom
dostojanstvu moralnog subjekta, ljudska osoba mora paziti i iskreno -ormirati svoj temeljni
sud savjesti i mora ga vjerno slijediti da bi odgovorila na obvezu koju mora svjesno i
slobodno pri$vatiti odgovornosti vlastitog temeljnog izbora6
);
(a su dva ina, konkretizacija i personalizacija, kriterij, norma i svjetlo prema kojima, i u
kojima se, moraju prosu+ivati i izabirati pojedini ini nae egzistencije da bismo sauvali
jedinstvenost 9z svega mo%emo izvui dva pravila/ bit emo vjerni dostojanstvu moralne
osobe ako iskreno -ormiramo i slijedimo svoje sudove savjesti (o je, u stvari, jedini nain da
savjesno, slobodno i odgovorno stavimo svoje pojedinane izbore u slu%bu svog temeljnog
moralnog opredjeljenja
)>
1a kranina to znai uoavati ,o%ji poziv i konkretno na njega
odgovarati #onkretizacija i personalizacija ostvaruju se moralnom savjeu koju de-iniramo/
Moralna savjest je osobni sud o moralnosti vlastite radnje koju cinilac ovdje i sada
izvrsava (iudicium personale de moralitate propriae actionis $ic et nunc ab agente
ponendae)
)F

)P
+. ,h, 99=99, J FC, a >
))
8 0<?!(H'?A, !hiaata e risposta. 4na nuova teologia orale, vol 9, ?3, 8lba, )CDF, str FPC Tnaslov
originala/ .nruf und .nt#ort. $ine neue 3oraltheologie, ,and 9/ .llgeeine 3oral, ?3T
);
G :8!SS?!S, Libert de conscience et libert religieuse, 3aris, )C*F, str I;
)>
'ndje, str I*
)F
H G9', !onscientia, u -ictionariu orale et canonicu (cura 3 38G8119!9), ( 9 (8=E), '--icium libri
cat$olici, Aomae, )C*;, str CPD Svi autori koji promatraju savjest kao sud (aktualna savjest) donose ovakvu ili
F
4ajemo tumaenje pojedini$ elemenata de-inicije/ ()) to je prije svega sud, ali ne neki
spekulativni nego praktiko=praktini sud, jer se radi o radnji 5koju inilac ovdje i sada
izvrava6, odnosno %eli izvriti ili je izvrio; (;) to je osobni sud/ ne uzimamo sud neke druge
osobe, nego vlastiti, do kojeg, istina, pojedinac dolazi potpomognut drugima, ali sam donosi
njegov konani oblik; (>) o moralnosti, tj o doputenosti ili nedoputenosti, dobroti ili zloi,
zakonitosti ili nezakonitosti radnje 'vu (subjektivnu) moralnost ne odre+uje sam inilac,
nego je usvaja, odnosno primjenjuje na konkretni sluaj; (F) vlastite radnje koje inilac ovdje
i sada izvrava/ ne govori se o nekoj radnji ili inu in abstracto, nego osobnoj, vlastitoj, koju
subjekt namjerava izvriti, odnosno propustiti, ili koju je izvrio
T'vdje je rije o aktualnoj savjesti (c actualis), koju treba razlikovati od habitualne savjesti
(c $abitualis), tj $abitualni$ naina u kojima aktualna savjest priprema, -ormira i donosi
svoje sudove !eki i sinterezu nazivaju $abitualnom savjeu smatrajui je psi$olokom moi
iz koje proizlaze moralni sudovi (o je snaga due, trajno sposobna -ormirati osobne sudove
< tom smislu i sv 3avao, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, upozorava da i pogani
imaju u sebi nutarnji zakon prema kojem prosu+uju svoje ine 9 'ci, prije svega govore o
savjesti u tom smislu ORIGEN govori da je to duh (pneuma), a sv 1ERONIM da je mo
slina razumu, konkupiscibilnom i irascibilnom
)L
3itanju $abitualne savjesti posvetit emo
posebno poglavljeT
, S8R:?S( < SR?('B 39SB<
)*
) Stari zavjet
'sim u #njizi Mudrosti ()D,)P), koja je i sama pisana pod utjecajem $elenistike -ilozo-ije, u
Starom zavjetu nema posebnog izraza za savjest, iako je i starozavjetni ovjek dobro
poznavao savjest kao opeljudsku stvarnost i pojavu 'd prvi$ poetaka ovjeka pojavljuje se
ona kao sudac njegovi$ djela, kao 5zla savjest6 ili gri%nja savjesti (3ost >,D=)P/ 8dam i ?va;
3ost F,); sl/ #ain; ; Sam ;F,)P/ 53oslije toga 4avida zapee savjest to je brojio narod6)
< nedostatku apstraktni$ izraza $ebrejski jezik, kao i mnogi drugi indoeuropski jezici,
pribjegava konkretnim izrazima (ako se, primjerice za savjest esto upotrebljavaju izrazi
5du$6 i 5srce6 (leb) !ije ni udo, jer je srce, psi$oloki, jedna od najva%niji$ toaka
sjedinjenja izme+u -izikoga i moralnog 'no jae bije pod utjecajem %estoki$ osjeaja/
srd%be ili ljubavi (usp ) Sam ;F,*; :ob ;D,*; 3s )D,>; L),);) <potrebljava se i izraz
5bubrezi6 (usp Budr ),*; 3s D,)P; ;*,;; :er )),;P; )D,)P; ;P,);) Aazliito od stoikog
s$vaanja, starozavjetni ovjek u savjesti prije svega vidi ,o%ji glas, glas ,oga 8bra$amova,
9zakova i :akovljeva koji rauna na ovjeka pri ostvarivanju planova povijesti spasenja i koji
ga osobno poziva 3o svojoj savjesti ovjek uspostavlja osobni kontakt s ,ogom
2. Novi zavjet
slinu de-iniciju
)L
3$ 4?GH8H?, La coscienza orale del cristiano, 4esclXe et E ?ditori 3onti-ici, Aoma, )C*I, str D=I
T!aslov originala/ La conscience orale du chrtienT
)*
E S39EY, La conscience dans le 5ouveau ,estaent, u/ Revue 0ibli/ue, F;()C>>), )ID=;)P 9S(9,
,hologie orale du 5ouveau ,estaent, Gibrairie Geco--re, 3aris, )C*L, str LC;=*); 3$ 4?GH8H?, Les
bases bibli/ue du trait de la conscience, u +tudia 3ontis Regis, F()C*)) ;;C=;L; A SEH!8E#?!,<A0,
-ie sittliche 0otschaft des 5euen ,estaentes, ; izd, BaK Hueber Rerlag, BVnc$en, )C*; , 4<48,
+avjest u 0ibliji, u/ 0+, FD()CDD), )L)=)DC
L
a) Evandelje !i ISUS u evan+eljima ne upotrebljava izraz savjest, nego se slu%i
starozavjetnom terminologijom 5srce6, 5du$6, 5oko6, 5svjetiljka6, ali ovaj pojam %eli
oistiti od svakog legalizma i jalove vanjtine 1a njega je 5srce6 i izvor moralnog
%ivota i dinamino sredite iz kojeg proizlazi i dobro i zlo (Bk D,)I=;>; usp Gk )),>F=
>*; Bt *,;; sl, s time to ovdje upotrebljava izraz okoM) ' srcu ovisi ovjekovo
temeljno opredjeljenje (Gk );,>F; Bt *,;)); ako ovjek srcem ne sudjeluje u
religioznim kulturnim inima, oni gube svaku vrijednost (Bt )L,I) Slino kao i Stari
zavjet, i evan+elja poznaju injenicu zle savjesti (gri%nje savjesti) nakon grije$a, npr
prispodoba o rasipnom sinu, zatim sluaj 3etra i :ude
b) Sv. Pavao 'd svetopisamski$ autora, sv 3avao prvi je upotrijebio grki izraz
syneidesis (conscientia savjest)
)D
, a po njemu je on preao u kransku terminologiju
i literaturu !epobitno je da je 3avao pri$vatio ovaj izraz iz grko=rimske -ilozo-ije i
puke upotrebe, ali, koliko god bio pod utjecajem stoike -ilozo-ije, on je ipak izrazu
sNneidesis dao kranski du$ i znaenje
9stina, pojam syneidesis kod sv 3avla ne podudara se u svemu i tono s onim to mi
nazivamo savjeu 3rimjerice, nema razlike izme+u savjesti u psi$olokom i moralnom
smislu, izme+u moi moralnog suda i osobne aktualne -unkcije savjesti koju mi upravo danas
nazivamo savjeu 1ato znaenje u 3avlovim poslanicama treba odrediti pojedinano, prema
kontekstu odlomka ili pouke 0otovo da i nema stajalita s kojeg 3avao nije osvijetlio savjest,
a mi emo ovdje spomenuti samo neke vidove, znaajnije za moralnu teologiju
1. Savjest: moralna bastina svih ljudi
< poznatom tekstu Rim ;,)F sl, 3avao oituje svoje uvjerenje da pogane koji nisu imali
zakona (starozavjetnog) vodi savjest/ 5(Z kad se god pogani, koji nemaju 1akona, po naravi
dr%e 1akona, oni, i nemajui 1akona, sami su sebi 1akon/ pokazuju da je ono to 1akon
nala%e, upisano u srcima nji$ovim ' tom svjedoi i nji$ova savjest, a i prosu+ivanja kojima
se me+u sobom optu%uju ili brane6 (aj se tekst esto upotrebljava kao klasini dokaz
postojanja naravnog zakona, ali on sadr%i i drugu poruku, naime, indirektno potvr+uje da s
naravnom spoznajom ,oga pogani, zajedno s drugim ljudima, posjeduju i naravnu moralnu
spoznaju, sposobnost prosu+ivanja moralnosti vlastiti$ djela (usp Aim ),)I sl) 9ako se u tom
tekstu nazire stoiki utjecaj na 3avlovu misao, ipak za razliku od stoika, ovjek u svojoj
savjesti nije autonoman nego teonoman, tj po zakonu koga spoznaje u svojoj nutrini povezan
je i odgovoran prema ,ogu
)I

; Uloga savjesti u krscanskom zivotu

Bnogi 3avlovi suvremenici, ponajvie @9G'! , smatraju da u dui prebiva jedan savjetodavac
kojemu je zadaa da uvijek mrzi zlo a ljubi krepost, koji pouava, opominje, potie da ovjek
ne ini zlo, pouava u spoznaji prave vrednote nai$ planova/ to je savjest
)C
Slino i 3avao i
3etar promatraju vladanje kao podvrgavanje svjetlu i vodstvu ove moi, pripisujui joj
posebno moralni i religiozni karakter (4j ;>,); ; (im ),;) < prvom redu, radi se o ispravnoj
)D
9zraz syneidesis pojavljuje se u raznim oblicima u !ovom zavjetu/ )F puta u poslanicama Aimljanima i
#orinanima, * puta u pastirskim poslanicama i ; puta u 4jelima apostolskim; zatim, u tri odlomka prve
poslanice sv 3etra te L puta u 3oslanici Hebrejima (emeljno je to sve jedna nauka koja se bez potekoa mo%e
ukljuiti u pavlovsku cjelinu
)I
A SEH!8E#?!,<A0, nav. dj, str ;>>=;>L
)C
3H9G'!, -e decalogo, ID <sp 7 R'G#?A, 6ortschritt und 'ollendung bei 2hilo von .le7andrien,
Geipzig, )C>I, str CL
*
nakani, o lojalnoj namjeri suobliiti se ,o%joj volji 4akle, prva uloga savjesti je upoznati
njegove namjere ,ez sumnje, u tome je pouava vjera, ali na dosta uopen nain, a savjest i$
prima kao normu vladanja svakog pojedinca i u sebi osjea nji$ov obvezatni i konkretni
karakter (usp Aim C,); ) Sol L,)C; ; #or F,;) (o uvjerljivo i neposredno znanje 5za mene6
sv 3etar naziva 5savjest ,oga6 (dia sNneidesis ($eou ) 3t ;,)C), upozoravajui da
objektivna ,o%ja odredba postaje subjektivna odredba vjernika (ako ovaj nije legalist, on je
5autonoman6, jer u samom sebi posjeduje normu svoji$ najosobniji$ i najpojedinaniji$ ina
.ovjek se mo%e pokoravati postavljenim vlastima, npr iz du%nosti ili iz stra$a od kazne, ali
kranin, znajui da one izra%avaju volju ,o%ju, rado pri$vaa nji$ove odredbe, odobrava i$,
prianja uz nji$ i ostvaruje i$ 5zbog savjesti6 (Aim )>,*)
Be+utim, nije dovoljna sama nakana, ovjek treba djelovati u skladu s onim to spoznaje, a
izvravati ono to %eli (o je najte%e, ali upravo se po tome prosu+uje moralna vrijednost
svakog/ dobra savjest sudi konkretno i ostvaruje dobro; nejaka savjest ne dosi%e stupanj u
kom bi prevagnuo njezin sud, ona je bez snage da izbjegne zlo #onano, budui da je savjest
odgovorna za ostvarenja, tj konkretni moral, ona sankcionira dobro i zlo 3o tom je
kvali-iciramo kao okaljanu, zlu, pogrenu ((it ),)L; ) 3t >,;); Hebr )P,;;), ili kao dobru,
besprigovornu, istu, oienu (4j ;>,); ) 3t >,;); 4j ;F,)*; ) (im >,C; ; (im ),>; Hebr
C,)F)
;P

> Savjest - norma

,udui da savjest daje konani odgovor glede moralne kvalitete pojedinanog ina, ona tako
postaje normom ljudskog djelovanja 9 kranin mo%e, kao i drugi ljudi, do%ivjeti unutranje
sukobe pa, nemajui dovoljno svjetla i znanja, donosi vlastite zakljuke, npr smatra da meso,
preostalo od %rtvovanja idolima, ponu+eno u javnim trgovinama, nije doputeno jesti; a bio je
du%an znati da idoli ne postoje i da blagovanje tog mesa nije zlo (Aim )F; ) #or I) 3avao
daje pravo 5jakima6, tj onima koji ispravno dr%e da se ovakvo vino ili meso smije blagovati,
no otro osu+uje one koji kaljaju vlastitu savjest () #or I,D) jedui ono to pogreno smatraju
da je zabranjeno 1avravajui svoju poruku, sv 3avao zakljuuje/ 5[to god nije iz vrstog
uvjerenja, grije$ je6 (Aim )F,;>) 'va njegova izreka postat e klasina maksima moralne
teologije, posebno za sluaj tzv nesavladivo pogrene savjesti Reoma je znaajna
naizmjenina upotreba izraza 5sNneidesis6 () #or I,)P) i 5pistis6 (savjest=vjera)
;)
'n to
sigurno nije uinio sluajno, ve je, poistovjeujui savjest s vjerom, $tio potvrditi
jedinstvenost kranske stvarnosti u kojoj postoji samo jedna odluka savjesti i to
determinirane, spoznajom vjere
;;

!a primjeru 5idolotita6 3avao je potvrdio i to da savjest nije izuzeta od zabluda 9pak i ta

(nesavladivo pogrena) savjest ostaje normom djelovanja i o poslunosti njoj ovisi vjeni spas
() #or I,)P; Aim )F,)) #akvo znaenje ima savjest u 3avlovu %ivotu, potvr+uje i injenica
da se on esto na nju poziva kao na svjedoka koji mu nita ne predbacuje (Aim C,); ; #or
),);; F,;; ; (im ),>) 9pak, ne znai da ju smatra vr$ovnim sucem/ 59stina, moja me savjest
ne prekorava ni zbog ega, ali nisam time opravdan Boj je sudac 0ospodin6 () #or F,F)
#ranska savjest ne sudi samo po vjeri (pistis), nego je du%na paziti i na djelovanje Duha
Svetoga u nama, jer je njegova milost glavni element #ristova zakona to ga savjest u sebi
uoava (Aim I,;)L)*; C,); )F,)F)
;P
E S39EY, nav. dj, str*P;=*PF
;)
B 1?A79E#, .nalysis philologica 5ovi ,estaenti graeci, Sumptibus 3onti-icii 9nstituti ,iblici, Aomae,
)C**, str >LC/ 3istis $ic/ -irma persuasio, certa conscientia
;;
A SEH!8E#?!,<A0, nav. dj, str ;>*
D
F Savjest - sloboda - ljubav
Savjest je norma moralnog djelovanja, ona odre+uje moralno dobro i zlo osobe !itko se ne
smije uplitati u pitanja vladanja koja spadaju na 0ospodina () #or )P,;C; Aim )F,))*)
Sloboda koja se ra+a iz uvjerenja vjere, potpuna je sloboda koja ne doputa strana
posrednitva (ako, 5jaki6 ne smiju osu+ivati 5nejakoga6 kao kakva uskogrudnika, a ni
5nejaki6 ne smije osu+ivati 5jakoga6 kao kakva laksista (Aim )F,> sl) 3itanje slobode tie se
samo 0ospodina (Aim )F,*)
!o postoji jedna via, sveopa, norma s kojom treba koordinirati i kojoj se treba podvrgavati,
to je bratska ljubav !a temelju 5znanja6 osobna savjest je vr$unski slobodna, ali se ta
sloboda smije ostvarivati i %ivjeti tek ako se potuje savjest drugoga, makar bila i nejaka, i ako
se izgra+uje na ljubavi/ 5znanje nadima, a ljubav izgra+uje6 () #or I,)) 5Sve je doputenoM6
8li sve ne sazi+uje !itko neka ne tra%i svoje, nego dobro drugoga6 () #or )P,;>=;F)
Sloboda je neotu+iva, ali 5pazite da ne bi mo%da ta vaa sloboda bila spoticaj nejakima6 ()
#or I,C)); Aim )F,)L) Gjubav tako postaje vr$ovni praktini kriterij vrednota, na temelju
kojeg se osobna savjest ne odrie vlastite slobode uvjerenja, a u isto vrijeme potuje savjest
bli%njega (akvo potovanje je gest ljubavi, in izgradnje ,o%jeg kraljevstva, ostvarenje one
slobode koju je #rist, umirui, osigurao svim ljudima (Aim )F,)C=;)) <oavanje za$tjeva u
kojima druge savjesti %ive vlastitu slobodu jest mjera %ivota u pravoj kranskoj slobodi
'sobna savjest je slobodna kad je stvarno me+usobna savjest, tj savjest kojoj je temelj i
sadr%aj ljubav
;>

E S8R:?S( < A81R':< #A[S8!S#9H B9SG9

) Patristicko razdoblje
Erkveni oci razvijaju pojam syneidesis (conscientia) sv 3avla obilno se slu%ei -ilozo-skim,
stoikim i platonistikim kategorijama Helenistiki du$ i dalje utjee na teoloku misao !o
'ce ne zanima toliko -ilozo-ski, koliko teoloki plan s pastoralnom orijentacijom (u odnosu
prema ,ogu)
1a ORIGENA je 5intus $ominis6 temelj koji ravna du$ovnim, moralnim i religioznim
strukturama i aktivnostima 'n razlikuje savjest kao 5mo6 (facultas, u objektivnom smislu
jednog stanja ili uvjeta) i savjest kao 5sud6 1a njega je savjest iskljuivo religiozna injenica,
jer je obilje%ena religioznim sadr%ajem i uvijek je u odnosu spram ,oga 'rigen je
poistovjeuje s Duhom, a uloga joj je da bude 5pedagog6 i 5ravnatelj6 due Savjest je
sredite religioznog %ivota i njezin vjerski stav izra%ava odnos s ,ogom Rjersko uvjerenje
koje oblikuje savjest jest subjektivna moralna norma
;F

'rigenovo s$vaanje ovjekova ustroja (pneuma, psi$e, sarK) pri$vatili su mnogi 'ci koji su
bili pod utjecajem platonizma 9sto tako je na nji$ utjecalo 'rigenovo poistovjeenje savjesti s
du$om, npr na sv :?A'!9B8
;L

;>
8 B'G9!8A', $leenti biblico8storici, u 8 B'G9!8A' = 8 R8GS?EEH9, La coscienza, ?4,, ,ologna,
)CD), str ;F=;* <sp 4 49B9(A9:?R9S, 3oralno bogoslovlje (pravoslavna etika), Sveti ar$ijerejski sinod
Srpske pravoslavne crkve, ,eograd, )CDP, str DL
;F
In Ro, C,F;; 30 )F, );LL c; = <sp : S(?G1?!,?A0?A, +yneidesis bei )rigenes, 3aderborn )C*>
;L
!oentarioru in $zechiele, ),), 3G, ;L, ;;
I
Sv AUGUSTIN je dalje razvio pojam savjesti 9z mnotva misli kojima je analizira
izabiremo one koje se odnose na savjest u moralnom smislu 3olazei od Aim ;,F 8ugustin
tvrdi da postoji jedna norma moralne vrijednosti, kao ope pravilo koje ,og upisuje u srca,
odnosno savjest koja posjeduje svijest o svojoj obvezatnosti 4ok sv 3avao govori o
moralnim normama upisanim u srcu, o kojima svjedoi savjest i koji$ je nositelj ne savjest
nego samo srce, za sv 8ugustina savjest nije samo svjedok nego upisana nutrina/ u samu su
savjest upisane obveze zlatnog pravila 5Sve, dakle, to %elite da ljudi vama ine, inite i vi
njima6 Bt D,);)/ ona je sama nositelj moralne obveze !aravni zakon ,o%ji je glas koji se
uje u savjesti
;*

; Skolasticko razdoblje
< doba skolastike nie problem razlikovanja synteresis (sNnderesis) i syneidesis (consientia)
' sinterezi (temeljnoj savjesti) teolozi poinju raspravljati krajem \99 stoljea (ako je P. od
POITIERSA synterezu smatrao razumom koji ovjeka priklanja na dobro ili ga odgovara od
zla 1a ST1EPANA LANGTONA ona je ovjekova snaga, a za G. D`AUXERREA i R. de
CREMONEA ona je neto to pripada 5viem razumu6 (ratio superior) (ek je FILIP
KANCELAR jasnije postavio problem/ to je 5potentia $abitualis6, tipa apetitivni$
mogunosti, povezana uz volju koja te%i prema istra%ivanju dobra i kritici zla A. HALEKI
obuzet je pitanjem razlike izme+u sintereze i savjesti/ prva je savjest koja izvire iz naravnog
zakona, a druga praktino=aktualna savjest
;D

< to vrijeme tumaenje savjesti kree se u dva pravca, prema s$vaanju dvije tada vodee
kole, dominikanske i -ranjevake Tomisti (dominikanska kola) stavljaju u prvi plan razum
(ratio), koji donosei svoje sudove silogistiki ima glavnu ulogu u djelovanju savjesti
3ropozicija 5maior6 sadr%i osnovno naelo sintereze, propozicija 5minor6 praktine prosudbe
konkretnog sluaja na temelju razboritosti, a sud savjesti je zakljuak silogizma
3remda sam sv (oma izriito tvrdi da se savjest sastoji 5in pura cognitione6
;I
, on ipak
naglaava da je spoznaja praktinog razuma uvijek povezana s naravnom sklonou volje
'sim toga, pri donoenju ispravnog suda savjesti, pri prosu+ivanju konkretnog sluaja, nu%no
sudjeluju i razboritost i darovi 4u$a Svetoga, prema tome, ne radi se o isto razumskoj
operaciji nego djeluju i druge ovjekove moi
Skotisti (-ranjevaka kola na elu sa sv ,onaventurom) smatraju da kod donoenja suda
savjesti odluujuu ulogu ima volja, odnosno ljubav Re smo spomenuli nji$ovo miljenje da
je sintereza voljni $abitus i, dosljedno tome, savjest smatraju poticajem na dobro i konkretno,
a konkretnu odluku volje ostvarenjem tog poticaja
< biti se ove dvije kole ne protive jedna drugoj, naime, ni tomisti ne smatraju da pri
donoenju suda savjesti uz svjetlo razuma volja ne igra nikakvu ulogu, ni skotisti ne smatraju
da volja djeluje naslijepo, bez svjetla razuma
> Posttridentsko razdoblje
;*
+ero );, F; Eon-essiones ;, ;>
;D
' G'((9!, 2sychologie et orale au7 9II et 9III si:cles, ( 9, Gouvain, )CFI, str ;;;=F)D; = <sp B
R8G#'R9S, +avjest u oralnoj teologiji, 0+, FD()CDD), )I)=)CC
;I
-e 'eritate, )D, ) ad F
C
Boderni traktat o 5savjesti6 poeo se razvijati od vremena kad je BARTOLOMEO DA
MEDINA sistematizirao umjereni probabilizam ()LDD g), a posebno nakon kontroverzija
izme+u tuciorista i probabiliorista, s jedne strane, i probabilista i laksista, s druge 'd \999 st
do ti$ vremena o savjesti se govorilo vezano uz glavne teme koje su se na nju odnosile
Bedina i glavni komentatori sv (ome ondanjeg vremena nastavili su studirati savjest
zajedno s ljudskim inima, no va%nost koju je tema dobila potakla je mnoge da je studiraju
odijeljeno, povezujui je razliito s drugim traktatima o ljudskim inima, grijesima i
zakonima
;C

< tom razdoblju teolozi su posebnu pa%nju posveivali rjeavanju sumnje u moralnom
djelovanju 1bog toga dolazi do %uljivi$ rasprava izme+u zastupnika razliiti$ kola !astaju
moralni sistemi koji svojim principima %ele pod svaku cijenu rijeiti svaku moralnu sumnju
(ema o skrupuloznoj savjesti dose%e gotovo razmjere bolesti !i sv 8l-onz nije bio
oslobo+en ovi$ briga, iako je visokom zrelou i ravnote%om otupio ekstremizme opreni$
stavova
Suvremeni ovjek poinje osjeati umor od narcistike opojenosti do koje smo dospjeli nakon
vie stoljea zadovoljnog pounutranjenja (interiorizacije) i %eli pronai dosljednju sintezu
moralne savjesti <svojene perspektive dolaze od studija Svetog pisma, personalistiko=
komunitarne dimenzije u dijalogu s antropologijom, integracije psi$osocioloki$ studija
Boralisti sve vie postaju ponovno svjesni da je kranska savjest prije svega nadnaravni
misterij, glas 4u$a, naredba ili poziv ,oga koji odzvanja u dubini nae due (0S, )*),
potiui nas na udesnu zadau pobo%anstvenjenja u #ristu po Erkvi
>P

4 S8R:?S( < !8<#< 4A<0'08 R8(9#8!S#'0 #'!E9G8

!auk 4rugoga vatikanskog koncila o savjesti rasut je u vie dokumenata i obra+uje mnoge
vidove ove ljudsko=kranske stvarnosti, npr Deklaracija o vjerskoj slobodi uglavnom
govori o pravima i obvezama savjesti (4H, ;, >, )), )F, )L), drugi dokumenti govore o
savjesti kao izvoru ljudske odgovornosti i djelatnosti (88, );, ;P) ili o odgoju, vodstvu i
ispitivanju savjesti (9B, C,)P; 3', )I; 3E, )F) Be+utim, sr% i temelj ove nauke sadr%an je u
3astoralnoj konstituciji o Erkvi u suvremenom svijetu, u odsjeku pod naslovom Dostojanstvo
moralne savjesti (0S, )*) 'vaj tekst daje, u najbitnijem, autentinu antropologiju i ovjekov
poziv Sadr%aj drugi$ dokumenata obradit emo u drugim poglavljima, napose u poglavlju o
pravima osobne savjesti, a ovdje emo dati kratak pregled nauka teksta iz 50audium et spes6,
s napomenom da namjerno isputamo samu genezu teksta
>)
1bog izuzetne va%nosti i
zbijenosti, tekst dajemo u cijelosti, s posebnim rasporedom
>;

9 ) < dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora
pokoravati
;C
, H B?A#?G,8EH, ;uelle place assigner au trait de la conscience, u/ Rev +c. 2h ,h, );()C;>) )DP=
)I;
>P
8 H'A(?G8!', Borale responsabile, Eittadela ?ditrice, 8ssisi, )C*I, str >*=>C T!aslov originala/ 3or<l
responsableT
>)
4 E83'!?, .ntropologia, !oscienza e personalita, u/ +tudia 3oralia, F()C**) D>=))> : A8(19!0?A,
-ie (irche und die 0erufung des 3enschen, L,h(, str >;I=>>P 9 @<.?#, +avjest u nauci -rugog
vatikanskog sabora, 0+, FD()CDD), ;P)=;))
>;
Aaspored i komentar teksta prema/ : EG?B?!E?, Le yst:re de la conscience < la lui:re de 'atican II, u
5R,h, CF()CD;), *L=CF
)P
(aj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja
u intimnosti naeg srca/ ini ovo, a izbjegavaj ono
.ovjek, naime, u srcu nosi zakon to mu ga je ,og upisao 9z pokoravanja tom zakonu izvire
isto ovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu e mu se suditi
; Savjest je najskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ,ogom, iji glas odzvanja
u njegovoj nutrini
< savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje ljubav prema ,ogu i bli%njemu
> (ime to su vjerni savjesti, krani se povezuju s ostalim ljudima u tra%enju istine i
istinskom rjeavanju toliki$ moralni$ problema koji nastaju u %ivotu pojedinaca i u %ivotu
drutva
99 ) 4akle, to vie prevladava ispravna savjest, to se vie osobe i drutvene skupine udaljuju
od slijepe samovolje i nastoje prilagoditi objektivnim normama moralnosti
; 9pak, nerijetko se doga+a da je savjest poradi nesavladiva neznanja u zabludi, a da time
ipak ne gubi svoga dostojanstva
> 8li to se ne mo%e rei kad se ovjek malo brine da tra%i istinu i dobro i kada savjest zbog
grene navike s vremenom postaje gotovo slijepa
< prvom dijelu opisane su tri temeljne injenice/ ()) savjest otkriva unutranji zakon o
ovjeku; (;) u savjesti se ovjek susree s ,ogom; (>) ostajui vjeran svojoj savjesti, ovjek
se otvara prema drugima < drugom dijelu, u obliku korolarija, #oncil iznosi uvjete i uinke
ovjekove pouljivosti u savjesti/ ()) ispravna savjest; (;) vrijednost (nesavladivo) pogrene
savjesti; (>) odbijanje poziva (zatvorenost prema pozivu) u grenoj savjesti
) Savjest otkriva unutrasnji zakon
Sva bia imaju svoj zakon kojemu se moraju pokoravati, jedino ovjek, obdaren slobodnom
voljom, mo%e odluiti $oe li mu se pokoriti ili nee 'n u svojoj psiholoskoj savjesti
(svijesti) postaje svjestan sebe i svoje autonomije, ali u isto vrijeme razaznaje da ta
autonomija ne iskljuuje ovisnost o onome koji ga je stvorio, tovie, ona je izvor njegove
autonomije i dostojanstva, kao i a-irmacije Savjest nastupa kao 5glas6 upravljen ovjeku, u
kojemu on otkriva onoga koji ga zove Boga 'tkriva i na sto ga zove/ 5da ljubi i ini dobro
a izbjegava zlo6 Gjubav je ovjekov poziv; ona je dua svi$ njegovi$ du%nosti .initi dobro,
znai ljubiti, a initi zlo, znai odbaciti ljubav 'vaj poziv nije teoretski i apstraktan nego
aktualan i neposredan u konkretnoj situaciji/ 5ini ovo, a izbjegavaj ono6 (ako je koncilski
tekst izbjegao opasnost od legalistikog s$vaanja zakona/ zakon je pedagog koji po #ristu
vodi k ,ogu
; Savjest, susret s Bogom
.ovjek je prva tajna samom sebi, tajna koju progresivno otkriva; najprije mu u svijesti postaje
jasnom vlastita egzistencija, a onda mu biva sve jasnije sto mora postati, da je odgovoran za
svoj razvoj i napredak (o je moralna savjest koja se budi i ostaje uvijek prisutna kod
normalna ovjeka < njoj ovjek otkriva svoju ovisnost o drugima, prije svega ovisnost o
))
onome koji ga zove i s kojim se sree u svojoj savjesti < ovom odsjeku #oncil daje de-iniciju
savjesti, ali ne onakvu kakvu nalazimo u prirunicima moralne teologije/ 5Savjest je
najskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ,ogom, iji glas odzvanja u njegovoj
nutrini6 (o je iskustvo ,oga, jedinoga u kojem ovjek mo%e s$vatiti tajnu samog sebe, ali
ono se nipoto ne mo%e odijeliti od iskustva drugi$ ljudi, tovie, ta dva iskustva izviru jedno
iz drugoga (ako ovjek ve u svojoj savjesti otkriva dva nerazdvojiva vida jedne ljubavi/
prema ,ogu i bli%njemu :edina zapovijed, bolje reeno, dvostruka zapovijed, otkriva
to je savjest/ ,og ljubi ovjeka u #ristu, zato on treba ovisiti o ,ogu, vjerujui u njegovu
ljubav ljubav kojom ovjek ljubi druge jest ista ljubav kojom ,og ljubi njega/ ovjek, dakle,
treba ovisiti o ,ogu da bi mogao ljubiti druge, i obratno ljubav postoji samo u ljudskoj, i po
ljudskoj zajednici/ 5#ao to sam ja ljubio vas6 (9v )>,>F)
>>

> Savjest, otvaranje prema drugima

,udui da su ova tri vida savjesti me+usobno neodvojiva, ne mo%emo govoriti o unutranjem
zakonu i susretu s ,ogom ne osvrui se na trei, tj otvaranje prema drugima 'stajui vjeran
svojoj savjesti, ovjek se nu%no otvara prema drugima 'vdje se ne govori prvenstveno o
individualnoj nego kolektivnoj, komunitarnoj, ali i osobnoj du%nosti .ovjek postaje ovjek
tek po drugima 3rimjeujemo da tekst razlikuje dva zajednitva/ zajednitvo vjernika u
#ristu te zajednitvo i solidarnost svi$ ljudi u ljudskoj zajednici #oncil nije $tio istaknuti
vjernike, kao da oni posjeduju vie istine od drugi$ 9stina je samo jedna, a to je ,og, jer je on
kao ljubav prisutan u svakom ovjeku i svakog ovjeka poziva na sveope zajednitvo
#rani nisu krani u svoju korist/ oni su Erkva, u njoj primaju ,o%ju rije, svoje svjetlo,
evan+elje, ?u$aristiju, tek zato da slavno navijeste onoga koji je sveopi 'tac, objavljujui
svima uzajamnom, sve srdanijom i irom ljubavlju da su svi ljudi djeca ,o%ja, pozvana da
sudjeluju na njegovoj slavi u onoj mjeri u kojoj se, pouljivi njegovu glasu, glasu vlastite
savjesti, sjedinjuju u ljubavi na slu%bu brai
(a ljubav nije platonska nego konkretna i u situaciji potie krane da s drugima tra%e istinu i
pravedno rjeenje toliki$ moralni$ problema !aglaeni su moralni problemi ne zato to
drugi$ nema ili to bi se drugi problemi potcjenjivali, nego zato to su oni speci-ini
kranskoj zajednici
>F
(ako, u suradnji s drugima, ovjek otkriva vrijednost i smisao zakona
koji izviru iz njegove nutrine, 5savjesti6 3ostaje mu jasno da napredujui s drugima mora
postojati neto to e biti poticaj njegovoj ljubavi prema drugome Qrtve koje iziskuje
obdr%avanje zakona trebaju poslu%iti jedinstvu svi$ u bratstvu i jednakosti
F Tri moguca stanja savjesti
a) Ispravna savjest :edini izvor ljudskog napretka jest vjernost savjesti 4a ustraje na
zapoetom putu, nije dovoljno da ovjek ljubi, nego da sve bolje ljubi, tj da proiava svoje
esto egoistine, motivacije (ako e donositi ispravan sud koji e biti u skladu s objektivnim
normama i kriterijima 9spravna savjest je ona koja sudi ne u prvom redu u skladu s
izvanjskim, statikim, objektivnim i apstraktnim normama moralnog zakona, nego u skladu s
unutranjim za$tjevima, dinaminim, subjektivnim i stvarnim, koja radnju ini konkretno
dobrom, a vladanje doista moralnim Sklad izme+u savjesti i objektivni$ moralni$ normi nije
svr$a prema kojoj savjest te%i, jer bi to znailo da ona ima slu%iti zakonu, nego realizatorski
test, djelotvorni znak vjernosti savjesti prema samoj sebi, samome ovjeku i, konano,
samome ,ogu
>>
)ndje, str I)
>F
<sp 3 38R8' R9, "ovor u dvorani 4jedinjenih 5aroda, F listopada )C*L, ..+, LD()C*L), )P)L=)P>P
);
b) Nesavladivo pogresna savjest 'ptimizam koncilski$ otaca omoguio je da se donese
trijezna, potpuna, sasvim pozitivna nauka o savjesti, me+utim, ona je upravljena ovjeku,
5$omini viatori6, kojemu se doga+a da pogrijei, tovie, esto pogrijei 'vdje je rije o
zabludi u dobroj vjeri (o su nu%na zla na koja ovjeanstvo nailazi na putu napretka !evolja
dolazi u ovom sluaju odatle to ovjek konkretno $ic et nunc ne uoava dobro na koje je
pozvan, bilo zbog nepa%nje, krive in-ormacije, prebrzog zakljuka, pritiska itd, bilo zato to
jo nije otkrio osobne, objektivne, du$ovne, subjektivne za$tjeve doista dobre odluke, odluke
koju inspirira autentina ljubav #oncil ne osu+uje ovakve savjesti, naprotiv, proglaava
nji$ovo dostojanstvo, i to s pravom, naime, iako se ovi pojedinci nalaze na pogrenom putu,
oni su ipak otvoreni prema ljubavi i spremni u danom momentu pri$vatiti njezine konkretne
za$tjeve
c) Gresna (kriva) savjest <sprkos optimizmu, znaku i plodu nade, #oncil nije mogao
zanemariti i zaboraviti osobnu odgovornost svakog pojedinca Svatko se od nas mo%e
suprotstaviti ljubavi, svatko se mo%e ogluiti glasu savjesti (reba primijetiti da #oncil ovdje
ne konstatira samo jednu injenicu, kao to je to uinio kad je govorio o nesavladivo
pogrenoj savjesti, nego mogunost od koje nas %eli ouvati (o je sluaj nevjernosti
vlastitom pozivu, samom sebi, a onda i drugima .ovjek postaje nevjeran najtemeljnijem
svojstvu savjesti/ rastu i tra%enju istine i dobra !isu najvee zlo ovjekovi grijesi, pa bili i
najte%i, nego $abitualno usmjerenje ovjeka prema osrednjosti i zadovoljstvo s takvim
stanjem .ovjeka ne ine nevjernim prema savjesti njegove pojedinane nevjernosti, pa bile i
brojne, nego nepa%nja na poziv koji ga ini da bude, postaje i napreduje #rajnje zastranjenje
zavrava u ateizmu (0S, )C)
? (?B8 S8R:?S(9 < 3'R9:?S(9 B'A8G8
9znosei kratak pregled razvoja ljudske misli o savjesti, ne namjeravamo dati iscrpan prikaz
povijesne evolucije pojma moralne savjesti, a ni prikaz svi$ mogui$ teorija o savjesti, nego
ukratko upozoriti na perspektivu koju je ovjek usvojio kad se suoio s temom moralne
savjesti
>L

3ovijesni studij savjesti veoma je vrijedan, jer nam poma%e da otkrijemo to su prijanja
razdoblja utisnula u moralnu savjest suvremenog ovjeka Boramo priznati da bi naa savjest
bila drugaija da nije bilo grko=rimske re-leksije i biblijske objave !o usprkos tome, nije
rijetkost nai i u nae vrijeme ljude na kojima nailazimo tragove primitivne savjesti 3ovijesni
studij savjesti omoguuje nam da neke pojave transponiramo na evoluciju djeje savjesti
?volucija individualne savjesti, ili savjesti odre+ene drutvene grupe, u nekim je tokama
minijaturna slika evolucije savjesti kroz povijest (om injenicom mo%e se okoristiti i
pedagogija i du$ovno vodstvo; naime, neke pojave primitivnog s$vaanja i reagiranja
mo%emo s$vatiti jedino kao ostatak primitivni$ stadija ljudskog moralnog razvoja
) Pucki opis savjesti i savjest kod primitivnih naroda
3rije nego to je ovjek bio sposoban dati znanstvenu de-iniciju savjesti, nailazimo u pukom
rjeniku i povijesti literature niz meta-ora i pjesniki$ usporedbi kojima je narodni genij
nastojao intuitivno izraziti narav moralne savjesti 0rci su plastino izrazili savjest
?umenidama i ?rinijama, genijama ili -urijama, kako su i$ nazivali Gatini, koje su progonile
>L
8 H'A(?G8!', nav. dj, str ))=)I
)>
krivce !a i$ narod naziva morama ili vjesticama , a sve je to u krajnjoj liniji
personi-ikacija 5gri%nje savjesti6, odnosno zle savjesti
'd meta-oriki$ izraza mo%emo spomenuti i 5,o%je oko6 (#ain), 5,o%ji glas6 (,onaventura i
kasnija kranska literatura), 5crv6 Svi ti izrazi opisuju savjest intuitivno, ali u isto vrijeme i
kao %ivotnu stvarnost, pogotovo njezinu -unkciju prije i poslije ina
?tnogra-ija nam svojim rezultatima potvr+uje da i primitivni narodi poznaju postojanje neke
savjesti
>*
#od oni$ na najni%em stupnju kulturnog razvoja
>D
to je spontana, a ne re-leksna
pojava, vie objektivna negoli subjektivna 3rimitivan ovjek, slian djetetu, osjea se
dijelom svi$ stvari koje ga okru%uju Savjest je za njega neto to dolazi izvana i odzvanja
izvana, u ustima kojeg bo%anstva, ljudskog bia ili ak %ivotinje (totem) !utarnji moralni
pritisak, koji postoji samo kon-uzno u dui primitivni$ ljudi, projicira se prema van (o
povanjtenje primitivne savjesti uzrok je zbog kojeg -aktor 5intencije6, koji mora imati va%nu
ulogu u moralnom -enomenu, postoji u ti$ naroda tek skriveno < ovom tipu primitivne
savjesti dobra ili zla volja subjekta praktino malo ili nimalo ne vrijedi Rrijedi jedino sadr%aj
radnje
>I

4ruga posljedica te spontane objektivacije savjesti je njezin kolektivni karakter ,udui da

ovjek jo nije dosegao osobnu zrelost, on, kao i dijete, pribjegava grupi koja ga zatiuje,
koja ga u odre+enom smislu apsorbira Svoja djela i svoje prekraje primitivni ovjek gleda
kroz ogledalo zajednice 1ajednica e biti osnovno mjerilo ljudskog djelovanja i sudac
ovjekovi$ ina 0rije$ je, prema tome, jedna vrst stvarnosti u sebi, i iznad odgovornog i
slobodnog subjekta, neki tajanstveni -luid koji se prenosi kao nekom -izikom zarazom
>C

(rea posljedica spontane savjesti primitivni$ naroda jest njezina ritualisticko-magicka

postavka, koja je u uskoj vezi s njezinim kolektivnim i izvanjskim karakterom 3rimitivni
ovjek, okrenut prema objektu i grupi kojoj pripada, osjea potrebu da svoju savjest stavi u
okvire ceremonijalnog tipa koji su redovito zara%eni magikim postupcima 'n ne ide toliko
za tim da se prizna krivim pred kakvim osobnim ,ogom, koliko za tim da se zatiti od
iracionalni$ reakcija kakva rairenog bo%anstva, pomou neki$ automatski$ magiki$
obreda
FP

'statke i neke karakteristike primitivnog poimanja i do%ivljavanja savjesti nailazimo i

kasnije, npr spontanost na koju je 9sus aludirao kad je govorio/ 58ko ne budete kao djeca6,
suprotstavljajui je -arizejskom mudrovanju i narcizmu !i danas se ovjek, napose u nekim
sredinama, nije uspio osloboditi nekog objektivizma/ djeca se ka%njavaju i onda kad nisu
kriva, a zatvaraju se oi pred nekim ne ba lakim moralnim skretanjima; a isto tako od
kolektivizma (5to svi ine, pa u i ja6) i ritualistiki$ ili magiki$ postupaka iracionalnog
karaktera
; Moralna savjest u grcko-rimskom svijetu
>*
4anas vie nije potrebno dokazivati postojanje savjesti kod primitivni$ naroda, ali je potrebno osvijetliti
razvolj ljudske misli o savjesti kod razliiti$ naroda u raznim razdobljima ljudske povijesti
>D
3od izrazom6najprimitivniji$6, ne podrazumijevamo neku ocjenu o kulturi, jer je svaka kultura vrijedna, nego
mislimo na narode koji nisu proli kroz razvoj grko=rimske kulture i drugi$, njoj ravni$ kultura
>I
: G?EG?AEY, Les grandes lignes de la 2hilosophie orale, Gouvaine, )CLF, str D=I 7 SEHB94(, -er
4rsprung der "ottesidee 9, R999, BVnster, )C);, str ;LL i FIC
>C
A B'HA, La $tica cristiana a la luz de la $tnologia, Badrid, )C*;
FP
H ,?A!8(19#, .kha, 9nnsbruck, )CFD, str ;)C
)F
[to se ovjek vie razvijao, to se i moralna savjest vie interiorizirala 'n postaje sve
sposobniji re-lektirati o nekim pojavama i do%ivljavati i$ u sebi 1a njega savjest vie nije glas
,o%ji koji izvana odzvanja, nego sposobnost u kojoj on odzvanja (aj prijelaz od
ekstroverzije na introverziju odluan je u evoluciji moralne savjesti MALRAUX govori o
5individualizaciji6 sudbine
F)

3rvi put na izraz syneidesis (conscientia=savjest) nailazimo u 4emokritovim djelima

Ae-leksija to su je pitagorejci zapoeli na aritmetikom planu, Sokrat je doveo do vr$unca na
moralnom planu 0ovorei o moralnom %ivotu, Sokrat smatra da je najvea ovjekova odlika
to mo%e sam, neovisno od drugi$, osigurati svoju sudbinu (o se mo%e postii ispitom
savjesti 5gn]t$i seaut]n6 (upoznaj sama sebe) < njegovu rjeniku ova parola oznaava
praktino upoznavanje ovjekove stvarnosti
#asnije nam stoici daju gotovo potpunu sintezu moralne savjesti Rr$ovno pravilo je da
ovjek mora %ivjeti u skladu sa zakonom kozmosa (5secundum naturam vivere6 Eiceron), a
sredite tog sklada je ovjekov razum 'n je pozvan da u svakom sluaju ka%e, je li ono to
ovjek ini u skladu sa zakonom kozmosa 3rema nauavanju stoika, savjest je spoznaja koju
netko ima u redu dobra 3o razumu nas savjest stavlja u kontakt s 5nous6, odnosno principom
reda u svemiru, a savjest je jedna vrsta njegova individualnog produ%etka, zato se i mo%e
govoriti o prisutnosti ovog principa ure+ivaa u nama < tom smislu govore 'vidije i Seneka
o Bogu u nama, no ne radi se ovdje o nekom zivom, osobnom Bogu, ve o neosobnoj sili
koja ravna svijetom, njezinom bo%anskom 5naelu6
F;
0otovo bismo mogli rei da se radi o
nekom pobo%anstvenjenju savjesti E9E?A'! pie/ 5!eka se krepostan ovjek sjeti da ima
,oga za svjedoka, tj kao to mislim, svoj razum6
F>
, a S?!?#8/ 5,lizu tebe je ,og; s tobom
je, u tebi je, sveti u nama prebiva du$, zloa i dobrota nai$ promatra i uvar6
FF
#oliko god u stoikoj re-leksiji nalazimo zadivljujui$ i zavodljivi$ ideja o biti, znaenju i
ulozi savjesti, veoma blizi$ kranskom s$vaanju, ipak moramo biti oprezni, jer ovakvo
s$vaanje savjesti, i ovjekov odnos prema njoj, mo%e biti izvor skretanja u moralnom %ivotu
3rije svega, prijeti opasnost od individualizma, jer u stoikom s$vaanju i prikazu nedostaje
drutvena nota savjesti; ovjek u svom pristupu 5bo%anskom nousu6 nema sugovornike
FL
, ni
me+u ljudima ni iznad nji$ 'bveza izgra+ivanja savjesti koju su stoici toliko naglaavali ne
smije zanemariti odnos prema drugima 3ostoji opasnost naturalizma/ zbog teoretsko=
apstraktni$ razglabanja savjest se lako smjeta u neosobni svijet pojmova dobra i zla, u kojem
se ovjekov ja mo%e osjeati osobno kompromitiranim 'sobna savjest zanemaruje povijest i
biva apsorbirana kozmosom i njegovim neosobnim skladom #onano, to mo%e dovesti do
samopobo%anstvenjenja savjesti, izra%enog apsurdnim egocentrizmom koji je stavlja u
traginu samou i %ivotnu tjeskobu
F*

> Neke novije teorije o savjesti

3rije no to u kratkim crticama opiemo neke novije teorije o savjesti, pojasnit emo razliku
izme+u psi$oloke savjesti i moralne savjesti
FD

F)
8 B8GA8<\, 2sychologie de l=art II, 3aris, )C*), str )FF
F;
, H8?A9!0, (ristov zakon 3rvi svezak, )p*a kr>*anska oralna teologija, #S, 1agreb, )CD>, str )L*
T!aslov originala/ -as "esetz !hristi. 3oraltheologie, ?ric$ 7eOel Rerlag, BVnc$en und @reiburg, )C*DT
F>
E9E?A'!, -e )fficiis >, FF
FF
S?!?E8, $pistola F), ;; = <sp H ,'?HG90, -as "e#issen bei +eneca, u/ ,h +t (r, ID()CF)), )=;F
FL
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str );*
F*
8 H'A(?G8!', nav. dj, str )L=)I
)L
a) Psiholoska savjest - moralna savjest Boralna savjest nije isto to i psi$oloka
savjest ili, kako je u $rvatskom jeziku nazivamo, svijest Svijest je opa%anje
(aperceptio) po kojem ovjek u svojoj nutrini postaje svjestan sama sebe, ina koje
proizvodi, utisaka koje prima izvana (o ne biva u jednom asu, odjednom, nego
postupno, ali i onda kad ovjek dostigne ljudsko=kransku zrelost, jedan dio njega,
jedno podruje ostaje i dalje nesvjesno, odnosno u podsvijesti .ovjek posjeduje tijelo
i on ga nije svjestan prije nego to se to tijelo ne oituje u osjetilima, tj u jednom inu
.ovjek posjeduje duu, i on o njoj ne zna nita, prije nego to se razumske radnje ne
uzdignu na razinu njegova du$a (ijelo i dua su sjedinjeni, a nji$ovo sjedinjenje,
budui da nije jedan in, bje%e s vida samoj svijesti, nisu joj uoljivi (ijelo nosi u sebi
cijelu jednu batinu, itav niz organski$ dispozicija prema zdravlju ili bolesti, neke
ine rado pri$vaa, a druge s odvratnou Sve je to jo nesvjesno, dokle god ga
aktivni %ivot ne probudi/ samo ini ulaze direktno u podruju svijesti 8ko mislim,
$ou, trpim, osjeam, ja sam toga svjestan, ja to znam, jer je sve to, budui da su u
pitanju %ivotne radnje, sposobno podra%iti moju svijest ,itna razlika izme+u svijesti i
savjesti sastoji se u tome to prva konstatira, a druga vrednuje Svijest je bitni
preduvjet moralne savjesti, tovie, to je nenadomjestivi ambijent u kojem savjest
mo%e donositi svoje sudove
FI

b) Naturalisticka teorija savjesti

49
~Biologisticka teorija o savjesti koja je vlastita
zastupnicima evolucija vidi u savjesti samo prilago+aanje okolini koje je korisno za
%ivot (o je svakako veoma blijeda slika onog uzvienog stoikog poimanja du$ovnog
nagona za samoodr%anjem, a njegovo su%avanje samo na bioloko podruje posljedica
je nijekanja du$a i njegovi$ vjeni$ zakona 9z slike koju imamo o ovjeku proizlazi i
odgovarajue poimanje savjesti6
LP
,iologistiko tumaenje podrijetla savjesti temelji se na sljedeim pretpostavkama/ ())
savjest je proizvod prirode; ona proizlazi iz isti$ sila i mogunosti kao i priroda, prema
tome nije neto to je povezano s 5du$om6; (;) u ovom kontekstu narav znai 5narav bez
du$a6
'va teorija poprimila je razne konkretne -orme, od koji$ spominjemo samo neke
znaajnije/
()) C. v. MONAKOV: savjest je neto to upravlja bioloskom stvarnou da se postigne
%ivotni optimum 'na prebiva u svim biolokim cjelinama; savjest vlastita ovjeku,
Riesenprotoplasma Mensch, razlikuje se od ostali$ organizama u kojima postaje sve
svjesnija i obogauje se osjeajima
L)

(;) CH. DARWIN: po njegovu miljenju, ovjek se razlikuje od %ivotinje upravo po

moralnoj savjesti 'n je promatra kao jedinku (eine ?in$eit) sastavljenu od drutvenog
instinkta to se ostvaruje ve i u %ivotinjskoj s-eri i od razuma
L;

FD
!eke smo teorije ve iznijeli kad smo govorili o raspravama o savjesti u skolastiko doba, tj o
racionalistiko==voluntaristikoj teoriji dviju ondanji$ vodei$ kola, dominikanske i -ranjevake
FI
8 EH'GG?(, !onscience, u 4(E (om 999, ; izd, GetouzeN et 8nX, 3aris, )C)), str ))LL sl
FC
: ?!4A?S, +ociologische und biologische 6ehldeutungen des "e#issens, u/ +tudia 3oralia, L()C*D), D=;I
LP
, H8?A9!0, nav. dj, str )*P
L)
E R B'!8#'7, "ehirn und "e#issen, 1Vric$, )CLP, str ;F*=;FD
L;
E$ 48A79!, -ie .bstaung des 3enschen und die "eschechtliche ?uchta#hl, Geipzig, str )PF=)>P
3rema 4arvinu i evolucionistima ovjek ne posjeduje samo nagon za samoodr%anjem nego i nagon za odr%anje
vrste, 5koji se mo%e tretirati kao prirodna data osnova svi$ altruistiki$ dr%anja ovekovi$ pa prema tome i kao
)*
(>) C. HERTWIG vjeruje da se razlike ljudskog svijeta u odnosu prema %ivotinjskom
sastoje jedino u stupnju, a to vrijedi i za moralne i du$ovne vrednote
L>

4ajui osvrt i kritiku na ove teorije, 1. ENDRES, sociolog i moralist, pie/ 5(akozvane
naturalistike teorije upadaju u opasnost da dio pretvore u cjelinu 'no to one nazivaju
cjelinom ljudske naravi, u stvari nije nita drugo negoli njezin mali dio/ bioloko=%ivotinjski
(o ne mo%e biti ni predstavnik moralni$ savrenosti ni korijen savjesti pomou koje i$ ovjek
posti%e .injenica savjesti i moralnosti oituje da poimanje ovjeka to ga pretpostavljaju
naturalistike teorije nije tona 4oputamo, da se ono to se naziva savjest katkad mo%e
razmiljanjem razotkriti kao tono odre+ena -unkcija instinkta !o to nije savjest 8utentina
savjest ima svoje korijene u du$ovnom podruju, u onom dijelu koji oblikuje ljudsku narav
koja je uvijek otvorena i koja uvijek te%i prema istini i dobru kao takvom6
LF
c) Sociologisticka teorija savjesti. 3rema S. FREUDU, savjest je odjek i utjelovljenje
modela i tipova vladanja koji dolaze od postupka okoline, u prvom redu roditelja Savjest je
za njega -enomen psihogenog podrijetla 3oznata je njegova teorija o trostrukoj razini
psi$ike s-ere/ 5instinkt6, 5ja6 i 5nad=ja6 < ovjeku (djetetu) stara se 5nad=ja6 kao
identi-ikacija s roditeljskim za$tjevima, tj izvanjski zakoni postaju unutranji, 5roditelji u
nama6 (ako 5nad=ja6 postaje instancija sposobna zabraniti ili ak ka%njavati, odnosno
nagra+ivati i onda kad predstavnici izvanjski$ zakona nisu -iziki prisutni
LL
5(aj kolektivni
glas, glas zajednice, re-lektiran u nau unutranjost stvara u nama ^nad=ja_ koje ne doputa da
se osloba+aju razne %elje koje su nepo%eljne za %ivot zajednice i tako primorava ovjeka na
odricanja (o ^nad=ja_ vri -unkciju cenzora, nazvanog savjest6
L*
'vdje spada i marksisticka teorija savjesti, prema kojoj je ona glas zajednice Savjest je
spoznaja odgovornosti pojedinca pred zajednicom < njoj se kolektiv oituje kao norma,
odnosno daljnji i objektivni imperativ 9nteres drutva normira svr$u, posebno materijalni
element u njemu
LD
K. MARX jasno je razvio pojam alijenacije i odredio da se njezin izvor ne sastoji samo u
izrabljivanju, nego i u represivnoj savjesti 3rema njemu, (individualna) savjest je instrument
autoriteta pomou kojeg on uva uspostavljeni red i stavlja zapreke dijalektikoj povijesti u
njezinu razvoju < ranijim godinama BarK je pisao/ 5Boramo tra%iti od ovjeka da napusti
iluzije o vlastitoj savjesti, a to znai tra%iti od njega da napusti uvjete koji za$tijevaju iluzije6
'n ipak s$vaa da ne mo%e posve zanemariti injenicu savjesti, zato govori o savjesti klasa,
o savjesti revolucije 'ne poma%u da ovjek ne posjeduje vie individualnu savjest
bioloka osnova savesti ,rojni suvremeni psi$olozi (@rom i drugi) govore o tzv gregarnom instinktu ili nagonu
za drutvenou kod oveka 8ko sa plana nagona pre+emo na psi$oloki, plan u u%em smislu, onda i tu
mo%emo govoriti o neposredno datim osnovama za nastajanje savesti/ 5R 38R9S?R9S, 'snovi etike, #ultura,
,eograd, )C*D, str *)
L>
' H?A(790, ?ur .b#ehr des ethischen, des sozialen, des politischen -ar#inisus, :ena, )C;), str >*=>D
LF
: ?!4A?S, nav. %l. , str ;D=;I
LL
, 3'3'R9S, 4vod u psihologiju orala, !auna knjiga, ,eograd ,)CD>, str >>
L*
B 'SS'7S#8, 2sihologija orala @5eka pitanja oralno8psiholo>ke probleatikeA, 1avod za izdavanje
ud%benika, Sarajevo, )CD), str )IC/ 5(aj kolektivni glas, glas zajednice, re-lektovan u nau unutranjost stvara
u nama nad 5ja6 koje ne dozvoljava da se osloba+aju razne %elje koje su nepo%eljne za %ivot zajednice i tako
primorava ovjeka na odricanje (o nad 5ja6 vri -unkciju cenzora, nazvanog savjest 'na ima mogunost
kontrolisanja ne samo postupaka, nego i svi$ misli i tajni$ ljudski$ %elja6
LD
A 08A8<4H, Le 3ar7ise et la orale, 3aris )CLF <sp B 'A['G9S, +avjest iz arksisti%ke
perspektive, 0+, FD()CDD), >PL=>PI
)D
3rema BarKovu miljenju, savjest koja mi govori to je dobro a to zlo, ne slu%i niemu, samo
savjest koja bi sruila zlo, koja uoava teoretsku analizu iskoritavanja, izrabljivanja
BarKizam govori i o 5vodstvu savjesti6 [to omoguava marksistu da s$vati ima li dobru ili
zlu savjest` 'n mora uvidjeti do koje toke njegov rad razvija komunistiko drutvo Bora,
konano, veri-icirati svoju kolektivnu savjest 9ndividualna savjest ne postoji i u marksizmu
nema razloga za njen opstanak, jer marksist posjeduje savjest u onoj mjeri u kojoj je njegova
savjest uni-ormirana sa savjeu drutva (partije)
LI
9 #oncil je govorio o drutvenom karakteru savjesti/ 5(im to su vjerni savjesti, krani se
povezuju s ostalim ljudima u tra%enju istine i istinskom rjeavanju toliki$ moralni$ problema
koji nastaju u %ivotu pojedinca i u %ivotu drutva6 (0S, )*) !ema sumnje da -ormacija
savjesti i njeni sudovi ovise o ambijentu (roditelji, kola, drutvo, propaganda), me+utim, ne
mo%emo tvrditi da ispravan sud savjesti ovisi iskljuivo o njezinoj podudarnosti sa
s$vaanjem okoline i da ta okolina ima apsolutni utjecaj na pojedinca [tovie, iskustvo
govori da pojedinac esto ne sudi u skladu s miljenjem okoline i onim to je primio od
okoline
'snovna pogreka ovi$ teorija to je prenaglaavanje iskljuivo jedne ovjekove dimenzije
(bioloka, psi$ika ili socioloka dimenzija), to dovodi do jednostrani$, esto krivi$
zakljuaka
LC
@ S8R:?S( #8' 50G8S ,'Q:96
9 u obinom govoru i u teologiji uobiajilo se savjest nazivati 5glasom ,o%jim6 :o je u doba
skolastike sv ,onaventura o savjesti pisao/ 5?st (conscientia) sicut praeco 4ei et nuntius; et
Juod dicit, non mandat eK se, sed mandat Juasi eK 4eo, sicut praeco, cum divulgat decretum
regis; et $inc est Juod conscientia $abet virtutem ligandi6
*P
9 #oncil slino izjavljuje/ 5(o je
glas to ga (tovjeka) uvijek poziva6 (0S, )*) < kojem je smislu savjest 5glas ,o%ji6` 'ito
da pod tim izrazom ne podrazumijevamo izravan glas ,o%ji ili kakvu direktnu inspiraciju, jer
nam se odma$ namee pitanje kako to da savjest donosi objektivno neistinite sudove
) Opcenito
<koliko je covjek od Boga, prema onoj 3avlovoj/ 5po njemu naime, %ivimo, miemo se i
jesmo od njega potjeemo6 (4j )D,;I), onda je i savjest od ,oga, koji daje ovjeku sve
elemente njegova postojanja/ osjeaje, razum, volju, slobodu Be+utim, i samom ovjeku
pripadaju ti elementi pomou koji$ on mo%e intimno sura+ivati s ,ogom 'naj ovjek koji
ini 5po savjesti6, pogotovo ako je jo i razborite savjesti, izgra+uje u sebi sliku ,o%ju, i tako
je u isto vrijeme u skladu sa svojom normom i pozivom koji mu ,og upuuje da razvije tu
sliku
3onovno se namee pitanje, to je sa sluajevima kada savjest ne donosi ispravne sudove, da
li je i onda posrijedi glas ,o%ji` 9 u tom sluaju ovjek uje glas ,o%ji, ali ne potpuno, nego
LI
8 EA'E9, La coscienza nel pensiero conteporaneo, 88RR, La coscienza cristiana, ?4,, ,ologna, )CD),
str )L;=)L>
LC
: ?!4A?S, nav. %l, str ;L=;I
*P
Int. in 99, d >C, c ), J > <sp : B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, (atholische 3oraltheologie, 9 ,and, -ie
allgeeine 3oral, C izd, 8sc$endor--sc$e Rerlagsbuc$$andlung, BVnster 7est-alen, )CLC, str )LI
)I
djelomino .uje zapravo 5jeku6 ,o%jega glasa, uje temeljno naelo ljudskog djelovanja/
dobro treba initi, a zlo izbjegavati; poziv da se predaju u ljubavi, inei dobro a izbjegavajui
zlo (0S, )*) (o je poziv na dinamini put koji treba razvijati, bujati, no na tom putu ovjek je
podvrgnut zabludi, postoji mogunost skretanja < konkretnoj situaciji katkad mu nije jasno,
to je $ic et nunc dobro, pogotovo ako je pod utjecajem predrasuda i okoline (reba, dakle,
dobro paziti to se podrazumijeva pod izrazom 5glas ,o%ji6 i ne smijemo ga u istom smislu
primjenjivati na sve sluajeve ,udui da u donoenju sudova savjesti sudjeluje i sam ovjek,
on je pozvan da -ormiranjem savjesti putem zakona, studija, pouljivosti, postigne da ovi
sluajevi postanu sve rje+i, da doista za njega to budu sluajevi 5per accidens6 5Savjest je
glas ,o%ji u tom smislu to se mi sami moramo truditi oko toga da sud nae savjesti bude
uvijek ispravan :asni su nam, dakle, i razlozi koji mogu dovesti do krivog suda savjesti
Stoga je i narav savjesti, koja nas potie da djelujemo onako kako sami prosu+ujemo stvari,
uvijek glas ,o%ji, pa je tako u stanovitom smislu i nepogreiva Samo sud nae savjesti,
ukoliko odstupa od zlatne sredine, jest na in i naa pogreka6
*)
; Sa stajalista krscanskog poziva
[to god je do sada reeno o savjesti openito, posebno vrijedi za ovjeka ovog reda spasenja,
tj kranina, dijete ,o%je, pozvano po Sinu ,o%jem #ao to u ljudskom djelovanju ne
nastupaju samo razum i volja, nego ovjek sa svim svojim odre+enostima, tako u naem redu
spasenja u savjesti djeluju razum prosvijetljen vjerom i volja obilkovana ,o%jom ljubavlju, a
nji$ potpoma%e djelatna milost 4u$a u nama
1ato, kad govorimo o dobru, ne mislimo na neko neoblikovano dobro, nego konkretno dobro
koje ovjeka kranina vodi prema njegovoj konanoj svrsi (u pritjeu u pomo krepost
razboritosti, koja istra%uje najbolji put prema svrsi putem konkretni$ dobara, i ostale
kreposti zajedno s darovima 4u$a Svetoga i tako preko glasa savjesti govori glas 5,oga
Stvoritelja, 'tkupitelja i 3osvetitelja6
(ek per accidens, uzgredno, mo%e neki od ti$ nadnaravni$ elemenata nedostajati, kao npr kod
gresnika ljubav i milost 4u$a Svetoga, jer iako spoznaje ,o%ji glas, ne pri$vaa ga i tako mu
sud savjesti ostaj nepotpun; kod nevjernika mo%e postojati ljubav i milost, ali nema spoznaje
i vjere; kod formalnog otpadnika, osim ljubavi, nedostaje i usmjerenje prema vjeri
*;

99 SAV1EST KAO SUD

) Savjest prosuduje cin
< prvom poglavlju, govorei o naravi savjesti, opisali smo razliite -orme i sadr%aj moralne
spoznaje/ temeljnu savjest, moralno znanje i moralnu savjest 8ktualnu savjest de-inirali smo
kao osobni sud o moralnosti vlastite radnje koju cinilac ovdje i sada treba izvrsiti,
odnosno koju je izvrsio 'vaj se sud temelji na sinterezi, spoznaji najopenitiji$ naela, i na
rezultatu koji iznosi moralno znanje ,udui da je moralna savjest iskustvena spoznaja,
mo%emo je i moramo pobli%e analizirati, uoiti njezine elemente i -unkciju
*)
, H8?A9!0, nav. dj, str )** <sp 3 8!E98<\, La conscience et l=ducation orales, 3 8!E98<\
: 0H''S @ 4_H''0H, Le dynaise de la orale chrtienne, ( 99, ?d : 4uculot, S 8, 0emblouK 3
Get$ielleuK, 3aris, )C*C, str );=)>
*;
: @<EHS, nav. dj, str )D>=)DL
)C
#ad ka%emo da je savjest sud razuma, ne znai da do ovoga suda nu%no moramo doi
razumskim razglabanjem (per discursum rationis), nego da to mo%e biti jednostavna intuicija
Savjest konkretno prosu+uje je li jedan in dobar ili zao (s obzirom na njegovu temeljnu
kvalitetu/ dobro ili zlo), obvezatan ili nije (s obzirom na obavezu izbora), zakonit ili
nezakonit (s obzirom na njegov odnos prema zakonskoj odredbi) ili, pak, bolji od drugoga (s
obzirom na usporedbu izme+u dva dobra)
3rije nego to u+emo u dublju analizu suda savjesti, moramo naglasiti da ona ima dvostruku
ulogu u prosu+ivanju ina, odnosno uoavamo dvije faze/ ona ili usmjeruje ovjeka da neto
uini, odnosno propusti, ili analizira ispravnost njegova postupka < prvom sluaju govorimo
o savjesti prije ina, a u drugom o savjesti poslije ina
a) Savjest prije cina (c. antecedens) Savjest se podla%e sudu re-leksije/ u obliku
praktinog suda stavlja ovjeka pred ljestvicu vrednota 'vaj sud konkretizira norme
i uklanja sumnje koliko god je to mogue !amee se moralna du%nost da osoba bude
vjerna vrednotama .uje se 5glas6 koji uva od bijega i potie da se ne blokira pokret
savjesti < ovoj -azi va%nu ulogu ima i krepost razboritosti koja tono vrednuje
konkretnu stvarnost 3rosudivi ovu stvarnost i posljedice nepri$vaanja, odnosno
pri$vaanja, savjest ovjeka potie, navodi, obvezuje, nare+uje, sokoli, zabranjuje ili
jednostavno doputa !akon toga dolazi do prave odluke savjesti .ovjek sWm
odluuje, sWm preuzima odgovornost 'n ini, on se ostvaruje 3rema Svetom pismu,
razborit ovjek je zreo ovjek, koji tono s$vaa svoju aktualnu situaciju, koji mo%e
razlikovati svete stvari i koji pred oima ima povratak 0ospodinu < ovom sudu
mo%emo govoriti o odluci kao o 5izboru6 < izboru se ispituje objekt prije nego to se
pri$vati/ ja izabirem neto, do%ivljavam sebe, identite s pravim 5ja6, ili u
nepri$vaanju dobra do%ivljavam rascjep unutar sama sebe
b) Savjest poslije cina (c. consequens) < njoj istra%ujemo ve uinjeni in, tj
promatramo ga da bismo prosudili njegovu ispravnost 8ko je in bio u skladu s
naelima sintereze, moralnog znanja i konkretne situacije, savjest potvr+uje, $vali,
ispriava (5dobra savjest6); u suprotnom sluaju osu+uje, prigovara, kudi (5zla
savjest6) 'na osu+uje neostvarenje smisla nas sami$, povredu ljestvice vrednota i
ovjek osjea neugodnost, postaje svjestan grije$a Bir ili gri%nja savjesti uinci su
ove -aze
!eki dodaju i treu (me+u)-azu, tj savjest tijekom ina (c concomittans), u kojoj je ovjek u
svojoj nutrini usmjeren prema ,ogu, tj prema dobru kao takvom, slobodno se odluuje za ili
protiv apsolutnog dobra izra%enog u nekoj stvorenoj vrednoti Be+utim, smatramo da je to
zapravo djelovanje savjesti prije ina, koja i u inu produ%ava svoj sud
*>
9ako je savjest poslije ina veoma va%na pri prosu+ivanju moralnosti ina, ipak kad govorimo
o sudu savjesti, uvijek mislimo na sud savjesti prije ina koja s tog vida prosu+uje moralnost
; Virtualna dvostrukost suda savjesti
3obli%e analizirajui sud savjesti, uoavamo da je on zapravo dvostruk !aime, mo%emo ga
promatrati s dva stajalita/ sa stajalita materijalno-objektivnog reda, kad promatra i sudi
*>
@ ,'?E#G?, I concetti fondaentali della orale, Yueriniana, ,rescia, )CDP, str C*=CD; T!aslov originala/
"rundbegriffe der 3oral, 3aul 3attloc$ RerlagT
;P
in koji treba izvriti ili koji je ve izvren, i sa stajalita osobno-formalnog reda, kad sudi
samo izvrsenje cina, tj u redu nakane/ to ovjek zapravo %eli izvriti
a) Sud o cinu koji treba izvrsiti ili koji je izvrsen (de actu ponendo, de actu posito)
'vo je sud teoretskog karaktera koji promatra in u njegovoj biti i objektivnosti i po
svojoj naravi pret$odi samom izvrenju ina 9ako se ovdje radi o jednom konkretnom
inu, on jo uvijek nije uao u dinamizam osobe .ovjek je do njega doao koristei sa
svojom spoznajom i moralnom in-ormacijom, me+utim, budui da one ne moraju biti
tone i odgovarati stvarnosti, ovaj sud nije nepogresiv Aazum po svojoj naravi te%i
da spozna istinito dobro, ali budui da se radi o neem izvan ovjeka (izvan osobno=
-ormalne moralnosti), doputamo ovu pogreivost suda, jer ovjek ne posjeduje
unutranje evidencije o objektivnoj naravi ina
9ako je ovaj sud teoretskog karaktera, a onda i objektivno=spekulativan, ne smijemo ga
izjednaiti sa sudovima moralnog znanja Bi ovaj sud donosimo u svjetlu temeljne savjesti
(sintereze) i moralnog znanja, tj 3ersonalno, o konkretnom dobru koje je u skladu s
-undamentalnim opredjeljenjem (optio -undamentalis) i konanom svr$om; a onda, to je sud o
strogo osobnom i individualnom inu, sud o postupku u situaciji
*F
#ao to smo rekli, sud savjesti ne mora biti neka diskurzivna operacija nego obina intuicija;
ipak, ne znai da pojedinac do njega dolazi odjednom nego se na nj sprema .ovjek istra%uje,
osvjetljava pomou najopenitiji$ naela sitnereze i manje openiti$ naela moralnog znanja
da bi doao do dovoljno sigurnog zakljuka 'vaj put do konanog suda savjesti jo ne bismo
mogli nazvati sudom savjesti u pravom smislu te rijei, nego savjescu u nastajanju (c in
-ieri)
b) Sud o izvrsenju cina (de positione actus) (o je praktiki sud koji promatra in u
njegovu dinamizmu i egzistencijalnom karakteru, u odnosu prema osobi 'n je
konkretnoga i osobnog karaktera ukoliko ucjepljuje, u prvom sudu dosegnutu, istinu u
osobni kontekst Sadr%aj ovog suda je diktat (naredba) savjesti, koji ovjeku nala%e da
ini prema teoretskom sudu koji hic et nunc mora uiniti
(aj je sud nepogresivo ispravan, kao to je i sud sintereze nepogreiv !e postoji nikakva
dvojba, je li sud o inu koji treba izvriti ispravan ili nije; naime, ovdje se radi o osobno=
-ormalnoj moralnosti koja se sastoji u volji koja nije usmjerena neposredno prema dobru u
sebi, tj objektivnom dobru u inu, nego prema spoznatom dobru, odnosno ukoliko je
spoznato !akana koja te%i prema dobru, ukoliko je spoznato, uvijek je dobra, iako je
objektivno pogrena/ sud o izvrenju ina navodi volju ili nakanu prema spoznaji koju
posjeduje/ ja moram initi prema teoretskom sudu o konkretnoj radnji
4vostrukost suda savjesti samo je virtualna, tj sud o inu koji treba izvriti sa svim svojim
elementima sadr%an je u sudu o izvrenju ina/ tu je temeljna savjest, njezino suoenje s
inom i posredstvo moralnog znanja (eoretski sud o inu koji treba izvriti diktira/ ovaj in
je zabranjen; neposredno nakon toga dolazi naredba savjesti/ dakle, ja moram ovaj in izbjei
c) Uloga volje i elektivni sud !akon to je spoznajna ovjekova mo izvrila svoju
ulogu, na volji je da se slobodnim izborom, uzimajui u obzir svoj temeljni izbor i
konkretno ostvarenje, odlui na radnju Sud izbora je posljednja primjena suda savjesti
*F
: @<EHS, nav. dj, str )*L
;)
na djelovanje i potpuno pripada a-ektivnom podruju < ovom se sudu volja, a preko
nje i cijela osoba, suoava s vrednotama 3o njemu e se, ako je u skladu s pret$odnim
sudovima, a-irmirati i realizirati cijela osoba a i sama e radnja biti dobra
*L
(ako se ovjek osobno odaziva onom glasu 5to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a
izbjegava zlo6 (0S, )*) Sud savjesti ne nastaje samo u razumu i volji, ukoliko su odijeljeni
jedno od drugog, nego u dubini due gdje osoba 5spoznaje i odre+uje samu sebe6; 5savjest je
najskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s ,ogom6 (0S, )*) #ad ovjek ne ini
po diktatu ovog suda, npr kad u savjesti spoznaje da je neki in zao, a on ga ipak izabire,
razum se otvoreno protivi, volja prigovora, jer je ona po naravi usmjerena prema spoznatom
dobru (ako se naruavaju ovjekovo jedinstvo i cjelina koji su slika samog 3resvetog
(rojstva .ovjekova nutrina reagira protiv ovakva postupka/ prije ina odvraajui ga, a
poslije ina=pokoravajui ga u -ormi gri%nje savjesti
**
> Razborita savjest
67
a) Razboritost (prudentia) 4a bismo to bolje uoili uzajamnu ulogu razboritosti i
savjesti u donoenju sudova o ljudskom moralnom djelovanju, najprije emo iznijeti
letimian pregled traktata o kreposti razboritosti
,ez obzira govorimo li o razboritosti kao steenoj ili ulivenoj kreposti, uvijek pod tim
izrazom podrazumijevamo krepost ispravnog djelovanja ili 5recta ratio agibilium6 (o je
djelovanje naeg razuma koji postupa ispravno u slobodnom izboru pojedini$ konkretni$ ina
u odnosu prema konanoj svrsi
Sv. TOMA ovu krepost naziva i 5sapientia in rebus $umanis6 Budrost je krepost per
e7cellentia, koja sve stvari sudi polazei od vr$ovnog uzroka svi$ stvari, tj ,oga Budar,
per e7cellentia, jest onaj koji gleda i sudi sve u ,o%jem svjetlu !a moralnom podruju
ljudskog djelovanja taj uzvieni uzrok je 5zajednika svr$a cijelog ljudskog %ivota6 Aazborit
ovjek promatra i sudi sve ljudske ine u cjelokupnom svjetlu egzistencije, stavlja sve ljudske
ine u odnos prema moralnoj svrsi koja je upravo uzrok i naelo djelovanja
*I
!a razboritost
spada posebno ono podruje koje se odnosi na svr$u, a to su sredstva, putovi koji vode
onamo, trenuci ostvarivanja svr$e Aazboritost ne odre+uje svr$u, to spada na naravnu
sklonost (te%nju) prema dobru i -undamentalno opredjeljenje/ ona je krepost koja izabire
nu%na sredstva prema svrsi
<pravo se tu oituje te%ina moralnog %ivota/ promjenjivost, neodre+enost, nesigurnost,
kontingentnost < takvoj klimi du%nost je kreposti razboritosti da uoi i odredi koji je in
nu%no sredstvo da se postigne svr$a (a neodre+enost daje obilje%je i vlastitim inima
razboritosti/
()) consiliatio (savjetovanje) istra%ivanje, analiziranje, uspore+ivanje;
*L
8 B'G9!8A', La coscienza attuale, u/ 8 B'G9!8A' 8 R8GS?EEH9, nav dj, str *)=*;
**
, H8?A9!0, nav. dj, str )*P=)*;
*D
4 H !',G?, 2rudence, 4(E, ( \999, str )P;>=)PDL 4 E83'!?, -e prudentia et de conscientia
(skripta), 8cademia 8l-onsiana, Aomae, s d 8 B'G9!8A', nav. dj, str *C=D> : @<EHS, nav. dj, str
)*C=)D>
*I
+. ,h, 99=99, J FD, a ;, ad )
;;
(;) iudicium (sud) objekt je zakljuka istra%ivanja; pojavljuje se kao diktat i miljenje
(sententio) i ujedno je plod istra%ivanja;
(>) praeceptum (naredba) najva%niji je i vlastiti in kreposti razboritosti 'n se sastoji u
primjeni savjetovanja i naredbe na djelovanje
*C
(o je in praktinog razuma/ on
ukljuuje pokret volje i vodstvo razuma
<loga razboritosti upravo se i sastoji u tom 5nare+enju6, u toj elektivnoj naredbi 4ok
istra%ivanje i sud prate spoznajnu aktivnost savjesti, naredba vodi djelotvorni izbor da bude
ispravan, a ne pod utjecajem strasti i neuredni$ naleta uvstvenosti 'na daje snagu sudu
savjesti da postane djelotvorni diktat, izbor i dua djelovanja
!e spada na razboritost da odre+uje ispravnost usmjerenja prema svrsi, ona ga
pretpostavlja !etko mo%e i pogrijeiti u istra%ivanju sredstava za svr$u, a tim istra%ivanjem
ne samo direktivno nego i spoznajno upravlja razboritost 1ato pogrena spoznaja sredstava
ne vrije+a krepost razboritosti a ni njezinu istinu` 1ato to 5ratio -ormalis6 razboritosti nije
5to cognoscere rem, sed to dirigere electionem rei6
DP
, tako da je u izboru stvari, ukoliko je
izborni in volje, utjelovljena nakana partikularne svr$e, a po njoj je utjelovljena temeljna
nakana opredjeljenja za svr$u svi$ svr$a
9pak, da se taj pogreni in ne dogodi, razboritosti su potrebne druge moralne kreposti, me+u
kojima postoji odre+ena uzajamnost S jedne strane, razboritost pretpostavlja moralne kreposti
koje joj poma%u da dobro sudi i dobro izabere, s druge strane, ona poma%e moralnim
krepostima u nji$ovu nastojanju prema konanoj svrsi, pripravljajui put, upravljajui kao
5auriga virtutum6 i djelujui u njima 'd ti$ kreposti posebno spominjemo poucljivost, koja
potie ovjeka da pri donoenju konkretni$ sudova izvedeni$ iz opi$ naela ne pazi samo na
vlastita iskustva i prosu+ivanja, nego da se oslanja i na druge, na nji$ova iskustva, starost,
kompetentnost 3ridolazi jo pronicavost, koja se temelji na vlastitim mogunostima
prosu+ivanja sredstava/ 5,udite, dakle, mudri kao zmije, a bezazleni kao goluboviM6 (Bt
)P,)*) 8 kao krani, nipoto ne smijemo zanemariti ulogu uliveni$ kreposti vjere, ufanja i
ljubavi, te ostali$ moralni$ kreposti kao to su pravednost i ispravna nakana, koje poma%u da
u ovom redu spasenja s$vatimo i pri$vatimo poziv sadanjeg vremena (5kairos6), vremena
koje pripravlja put prema konanoj svrsi
b) Odnos razboritosti i savjesti #ako se me+usobno odnose razboritost i savjest`
,udui da treba (bar virtualno) razlikovati sud savjesti o inu koji treba izvriti i sud o
izvrenju ina, pogledat emo pojedinano odnos razboritosti prema savjesti
()) Sud o cinu koji treba izvrsiti
Sveti (oma i tomisti smatraju da je sud razborita ovjeka o inu koji treba izvriti uvijek
istinit !o s pravom postavljamo pitanje, postoji li na svijetu tako razborit ovjek koji bi bio
apsolutno siguran u svakom svom prosu+ivanju pojedinanog` 'vaj problem sv (oma i
njegovi komentatori rjeavaju poznatom distinkcijom izme+u 5istine praktinog razuma i
istine spekulativnog razuma6
D)
, distinkcijom koju u dananje doba ne pri$vaamo sipliciter
*C
+. ,h 99=99, J FD, a I <sp 8 B'G9!8A', nav. dj, str *C=DP
DP
4 E83'!?, nav. dj, str F;
D)
+. ,h 9=99, J LD, a L, ad > <sp : @<EHS, nav. dj, str )D>
;>
< svakom sluaju, i nesavrena razboritost dobro do+e pri pronala%enju objektivno istinitog
suda, i zbog same sebe, a pogotovo zbog ostali$ kreposti koje ona pretpostavlja i zbog koje
razboriti ovjek slobodno te%i prema konanoj svrsi 'va kreposna te%nja i olaksava da se
postigne moralna objektivna istina i upotpunjuje moralnu spoznaju o izboru ina
(;) Sud o izvrsenju cina
(a) 'vaj je sud uvijek istinit, jer se odnosi na te%nju prema spoznatom dobru i, to se
toga tie, nema razlike izme+u razboritoga i nerazboritog ovjeka Aazlika ipak mo%e
biti kao to je ve reeno, u sudu o inu koji treba izvriti, a njega pri$vaa sud o
izvrenju ina (b) ,udui da je sud razborita ovjeka o inu koji treba izvriti
podlo%an ne samo nuznoj te%nji sintereze, nego i slobodnoj kreposnoj te%nji, njegov
je sud o izvrenju ina uvijek i elektivan sud 1bog toga sud razborite savjesti uvijek
djelotvorno upravlja djelovanjem !aprotiv, nerazborit ovjek, budui da ne te%i
slobodno prema istinitoj konanoj svrsi, mora izme+u suda savjesti i djelovanja
5umetnuti6 elektivni sud kojim e mo%da suditi/ sud savjesti (tj vlastite nekreposne
te%nje) meni nije uro+en (connaturale), zato ga ne smijem slijediti 1ato se sud
savjesti i elektivni sud (sud razboritosti) razlikuju u nerazborita ovjeka realno, a u
razborita virtualno
72

c) Organsko jedinstvo izmedu savjesti i razboritosti !e bi trebalo previe dijeliti sud

savjesti od suda razboritosti :edna je spoznajna mo koja oblikuje i sud savjesti i sud
razboritosti 'ni se po sebi podudaraju :edinstvenost i dvostrukost treba suditi prema onom
to je per se, a ne to je per accidens, a per se je da ovjek slobodno pristaje uz naravnu
te%nju prema konanoj svrsi i da bira sredstva kako bi je postigao .ovjek na tom putu nije
indi-erentan $oe li ovo odgovorno pri$vatiti ili nee, a to ve pretpostavlja da je razborito
krepostan
(ek se per accidens dogodi da se ovjek ne brine o razboritom -ormiranju suda savjesti ili da
ga ne pri$vati Samo u tom sluaju potreban je, nakon suda savjesti, drugi, elektivni sud
razboritosti, mo%da bi bilo bolje rei ne=razboritosti, kojim se izabire in protivan, dodue,
sudu savjesti, a nerazboritom ovjeku uro+en
D>
F Moralna snaga suda savjesti
Samo je onaj in moralan koji ovjek kao takav spoznaje u odnosu prema moralnoj normi i
konanoj svrsi Bi ne postajemo dobri zato to izvravamo objektivno dobre ine, nego
ukoliko i$ kao takve spoznajemo i voljom pri$vaamo kao svoje 9z do sada reenog
zakljuujemo da osoba mo%e uiniti svojom samo onu moralnost radnje ili ina koju je preko
savjesti uoila da se nalazi u dotinoj radnji 1ato mo%emo rei/ izvan savjesti nema
moralnosti <koliko je ovjek istra%ujui narav pojedinog ina u konkretnoj situaciji,
osvijetlivi ga svjetlom temeljne savjesti, doao do zakljuka da je taj in dobar i pri$vaa ga
kao dobar, ova moralnost (dobrota) postaje njegova 8li ovjek u sudu savjesti ne prosu+uje
samo istu dobrotu ili zlou pojedinanog ina nego i to je li on bolji od drugog ina,
obvezatan, doputen, zakonit ili nezakonit
D;
)ndje, str )D)
D>
)ndje, str )D;
;F
L Karakteristike suda savjesti
a) Ispravna i neispravna (nemarna) savjest (c recta et c vitiosa) 9 #oncil upotrebljava
taj izraz 5ispravna savjest6 (0S, )*), 5ispravno -ormirana savjest6 (0S, ID) < izvornom
smislu, 5ispravna savjest6 postoji onda kad je sadr%aj suda do kojeg smo doli putem
odre+enog stilogizma (sintereze, moralno znanje, sud savjesti) logiki ispravan < toj
distankciji promatramo ozbiljnost i poteno nastojanje u -ormulaciji odluke savjesti 9spravna
savjest znai da je ovjeku stalo da do+e do objektivno tone i odgovorne odluke koliko god
mu je to mogue i koliko to za$tijeva va%nost objekta !eispravna ili nemarna savjest ne
brine se dovoljno da otkrije istinu
b) Istinita i pogresna savjest (c vera et c -alsa seu erronea) 8ko se sud savjesti podudara
s moralnim redom ili moralnom istinom, tada govorimo o istinitoj savjesti; dakle, u pitanju je
odnos izme+u suda savjesti i objektivnog moralnog reda #oncil govori o 5ispravnim i
istinitim sudovima savjesti6 (4H, >) Re nam je poznato da s obzirom na osnovne moralne
principe mo%e postojati samo istinita savjest, prema tome, ova se podjela mo%e odnositi samo
na sud o pojedinanim moralnim vrednotama 9stinita savjest sudi da je dobro ono to je
objektivno dobro, a zlo ono to je objektivno zlo !aprotiv, pogrena savjest smatra dobrim
ono to je objektivno zlo, a zlim ono to je objektivno dobro
1abluda mo%e biti nesavladiva (error invincibilis) kad je onaj koji grijei pun povjerenja u
sama sebe, i to ne zbog preuzetosti ili drskosti, nego stoga jer nije imao mogunosti da ovu
zabludu otkrije 1abluda je savladiva (vincibilis) kad onaj koji grijei nije siguran u sebe,
morao je biti svjestan mogunosti pogrijeiti, a nije upotrijebio raspolo%iva sredstva da
razjasni pitanje
DF
.esto se ta dva pojma, ispravna i istinita savjest, naizmjenino upotrebljavaju, gotovo kao da
su istovjetna !ije ni udo, jer se smatra da onaj koji ispravno (logiki) donosi sudove
savjesti, ujedno donosi i istinite sudove 9ako ovdje govorimo o ispravnoj ili neispravnoj,
odnosno istinitoj ili krivoj savjesti, mislimo zapravo na ispravan i neispravan sud savjesti
[to se tie ispravne i istinite savjesti, nema neki$ potekoa/ kad ona ispravno predouje
stvarnost ovjeku i diktira mu je, u ime vjernosti svom naravnom usmjerenju i osobnoj te%nji
prema konanoj svrsi, on je pozvan da je pri$vati #ad savjest samo doputa ili savjetuje, tada
nepri$vaanje nije iznevjerenje osobnom pozivu, odnosno grije$
DL
Boramo dodati i to da nije ispravna i istinita samo ona savjest koja sudi u skladu s
izvanjskim, statikim, objektivnim i apstraktnim moralnim normama, nego i ona koja sudi u
skladu s unutranjim, dinaminim, subjektivnim i stvarnim za$tjevom koji radnju ini
konkretno dobrom a vladanje doista moralnim
D*
Be+utim, to je s neispravnom (pogrenom) savjeu` #ako je ona uope mogua` #ad bi
savjest bila neposredni i nadnaravni ,o%ji glas, ne bi mogla pasti u zabludu 9stina, sud
savjesti temelji se na nepogreivom sudu sintereze na kojem se temelji i moralno znanje, ali i
DF
8 0<?!(H'?A, nav. dj, str F);=F)>
DL
5Secundum $oc enim ligare conscientia dicitur, Juod aliJuis, nisi conscientiam impleat, peccatum incurret;
non autem $oc modo Juod aliJuis implens recte -aciat/ alias enim consilium obligare diceretur; implens enim
consilium recte agit; sed tamen ad consilia dicimur non ligari, Juia Jui consilium praeterit, non peccat; ad
praecepta autem ligari dicimur, Juia si non servamus praecepta, peccatum incurrimus6, -e 'eritate, )D, F, a c
D*
: EG?B?!E?, nav. %l, str II
;L
jedno i drugo povezani su s ljudskim izvorima koji su podvrgnuti zabludi, pa su zato i oni (ovi
sudovi) podvrgnuti raznim zabludama, o emu smo ve ranije govorili
c) Sigurna i nesigurna savjest (c certa, c dubia) !ajprije emo raspraviti o sigurnoj ili
izvjesnoj savjesti, a potom o nesigurnoj ili dvoumnoj (sumnjivoj) savjesti, i to, zbog va%nosti
predmeta, neto opirnije
DD
()) Sigurna ili izvjesna savjest
Sigurna (izvjesna, pouzdana, stalna, certa) savjest jest ona koja bez razborite sumnje da e
pogrijeiti sudi da je jedan in dobar ili doputen ili zao i zato ga hic et nunc treba izvriti ili
propustiti 3ritom ovjek ni najmanje ne stra$uje da bi protivan sud mogao biti istinit ili
ispravan (5sine -ormidine errandi6) Sigurnost mo%emo de-inirati kao stalan ili siguran
pristanak razuma uz spoznatu istinu (-irma mentis ad$aesio alicui veritati absJue
-ormidine errandi) Aazlozi nepokolebljiva pristanka mogu biti razliiti, pa je sigurnost
stupnjevito trovrsna/
(a) Metafizicka (c metap$Nsica), kad se temelji na naravi bia ili stvari 3rotivan je
pojam u sebi protuslovan, zato je ona uvijek i istinita/ nije joj se mogue protiviti ni u
teoriji ni u praksi (akvu sigurnost imaju prva opa udoredna naela i neposredni
izvodi iz nji$ (ini dobro, ne ubij nevinoga itd); objavljene istine/ u ,ogu su tri osobe;
zatim istine prirodnog reda/ du$ovno bie ne umire, sve to je nastalo mora imati
uzrok
(b) Fizicka (c p$Nsica) se sigurnost temelji na zakonima -izikog svijeta 4ok postoje ovi
i ovakvi prirodni zakoni, neke se stvari stalno tako doga+aju (sila te%a, kru%enje
1emlje oko Sunca, smrtnost ovozemni$ bia) ,udui da ovaj i ovakav red nije u sebi
apsolutan, u konkretnom sluaju mo%e doi do iznimke, npr u sluaju uda
(c) Moralna sigurnost (c moralis) temelji se na moralnom redu u svijetu, na uzajamnom
povjerenju, bez kojeg ne mo%emo zamisliti ovu sigurnost 3rema zakonima moralnog
zbivanja, ljudsko se djelovanje odvija nekim stalnim nainom, prema opoj i
zajednikoj konanoj svrsi, u okviru zakona ili svima poznati$ opi$ udoredni$
naela !a temelju ti$ zakona smatramo da se neto u ljudskom postupku nee
drugaije dogoditi nego to se redovno doga+a Bogunost da se i drugaije dogodi
redovito je iskljuena, osim u sluaju naroito osobne moralne izopaenosti
(povjerenje djece prema roditeljima u odgoju; istinoljubivost ozbiljni$ ljudi i sl)
Opcenito uzeto, sigurnost u ljudskom razumu treba ovako razlikovati/
a) S obzirom na razlog pristanka (ratione motivi) jedna je potpuna ili savrena, a druga je
nepotpuna ili nesavrena
DD
Ridi/ 8 Q9R#'R9S, nav. dj, str >>
;*
(aa) Potpuna ili savrsena (c stricta seu per-ecta) sigurnost iskljuuje svaku razboritu sumnju
i svaki razboriti stra$, tj motiv pristanka je tako jak da iskljuuje svaku vjerojatnost da bi
protivno miljenje i stanje moglo biti istinito i pokolebati sigurnost pristanka
(bb) Nepotpuna ili nesavrsena sigurnost (c lata, imper-ecta, moralis), iskljuuje, dodue,
svaku stvarnu razlo%nu sumnju, 5dubium actuale6, ali ne iskljuuje mogunost razborite
sumnje ili stra$a (5dubium prudens possibile6) Suprotno se protivi opem nainu djelovanja
razumski$ bia, npr sigurnost da je krtenje valjano podijeljeno, %enidba valjano sklopljena,
da su djeca zakonita 8li budui da ovjek nema neposredne evidencije o unutranjem stanju
drugi$ ljudi, tj da li je djelitelj imao nakanu podijeliti ili primatelj primiti, ne mo%e imati
savrene sigurnosti, pa se u ovom sluaju naa sigurnost temelji na svjedoanstvu drugi$, bilo
nji$ovi$ rijei ili postupaka !epri$vaanje ozbiljnog svjedoanstva bilo bi nerazborito, zato
nju i nazivaju razboritom savjeu
(b) S obzirom na nacin (ratione modi) kako se dolazi do sigurnosti, jednu nazivamo
izravnom, a drugu neizravnom sigurnou/
(aa) Izravna (c directa)/ kad je tko dobiva na osnovu promatranja same stvari, na osnovu
umnog zakljuivanja i primjenjivanja ili na osnovu vjerodostojnog svjedoanstva (autoriteta);
drugim rijeima, na osnovu izravni$, direktni$ naela #od izravne sigurnosti posredujemo
izravno dvije spoznaje/ sigurnu spoznaju moralnosti onoga to %elimo uiniti i sigurnu
praktinu normu za djelovanje
(bb) Neizravna (c indirecta seu re-leKa) sigurnost jest ona koju netko dobiva na temelju
vanjskog, openito usvojenog naela ili pravila 4r%ei se tog naela, pojedinac stvara o nekoj
stvari sud koji mu slu%i kao smjernica i pru%a mu praktinu sigurnost za doputen ili
nedoputen postupak (a se naela zovu neizravna ili primijenjena (principa indirecta seu
re-leKa) !pr Sudac, primjenjujui naelo 5in dubio -avendum est reo6 u parnici gdje se nije
mogla ustanoviti istina, izrie osudu kojom osloba+a okrivljenika 'va nam naela ne
dokazuju samu objektivnu istinu i njezinu objektivnu moralnost, jer nam to hic et nunc ostaje
nepoznato, ali nam daju prakticno jamstvo i normu za konkretno djelovanje
(;) Nesigurna ili dvoumna savjest
Nesigurna ili dvoumna savjest (c dubia) zapravo i ne postoji, jer, strogo govorei, to je
contradictio in adiecto !aime, savjest je sud, a ovjek u nesigurnosti ne stvara suda 9pak se
taj izraz ustalio da oznai duevno stanje ovjeka koji sumnja da li mu je neki in doputen ili
nije
!a putu do istine i do potpune sigurnosti prolazimo ove stupnjeve/
(a) Sumnja (dvoumljenje, dubium) je uzdr%avanje od suda kad izme+u dva oprena
miljenja treba izabrati jedno Aazum se ne priklanja ni jednoj strani Sud o sumnjivoj
doputenosti ina tvrdi i sudi/ takva doputenost nije sigurna
;D
Aazlikujemo/ pozitivnu i negativnu sumnju, ve prema tome postoje li opravdani razlozi za
ili protiv; pravnu (d iuris) koja se odnosi na postojanje, smisao, narav, objekt i irinu zakona
ili norme i cinjenicnu (d -acti) koja se odnosi na postojanje neke injenice koja je ako
postoji podlo%na nekom zakonu ili normi i zato ve%e
(b) Misljenje (opinio) je sud, ali s razboritim stra$om od zablude 'soba se priklanja
jednoj strani; razum, dodue, za to ima va%ni$ razloga, ali ne iskljuuje ispravnost i
suprotnog miljenja Biljenje nije sud savjesti, jer sud savjesti iskljuuje razborit
stra$ od zablude 9 u ovom sluaju postoji sud, ali sud o sumnjivoj dopustenosti
izvrsenja (propustanja) cina
9 miljenje ima vie stupnjeva/
Vjerojatno (o probabilis) je ono miljenje koje ima za sebe teke razloge iako ne uvjerljive
da protiv nji$ ne bi postojali isto tako uvjerljivi razlozi (9 vjerojatno miljenje ima niz
stupnjeva/ probabilis, probabilior, probabilissima, aeJue probabilis, minus probabilis,
probabiliter probabilis, tenuiter probabilis, solitarie probabilis, no ovo je u dananje doba
beznaajno)
Sigurno (o tuta) je ono miljenje koje netko mo%e slijediti bez formalnog grijeha
Sigurnije (tutior) je ono koje je dalje od opasnosti materijalnoga grijeha, odnosno koje vie
pogoduje zakonu i objektivnoj obvezi
Sigurnosti (certitudo), za koje smo rekli da su cvrst pristanak razuma uz spoznatu istinu
< sudu savjesti virtualno razlikujemo dva suda/ sud o inu koji treba izvriti (izvrenom inu)
i sud o izvrenju ina 3ogledat emo, kakva se sigurnost tra%i za pojedini sud
(>) Sigurnost suda o cinu koji treba izvrsiti
1a sud o inu koji treba izvriti po sebi (per se) ne trazi se apsolutna sigurnost, dovoljna je
moralna, odnosno iroka
(a) Dovoljna je moralna sigurnost, naime, kad istra%ivanjem ili promatranjem stvari ovjek
do+e do tog stupnja sigurnosti, on na osnovu toga mo%e donijeti i odgovarajui sud o
izvrenju ina i mo%e onu moralnost koja se nalazi u inu uiniti svojom (akva je moralnost
sigurnost prikladna za normalan %ivot < ljudskom %ivotu za praktine ine teko je dosei
neku veu sigurnost, tovie, nekad je i nemogue (ko bi tra%io neku veu sigurnost,
onemoguio bi svako daljnje djelovanje savjesti, tj da bez svakog stra$a donese sud o
izvrenju ina koji tra%i apsolutnu sigurnost (o potvr+uje i osuda tucioristike teze/ 5!on
licet seJui opinionem (probabilem) vel intere probabiles probabilissimam5 (4S, ;>P> 4,
);C>)
1a redovite sluajeve ljudskog %ivota ova je sigurnost dovoljna, me+utim, u izvanrednim
slucajevima trazi se veca sigurnost, npr kad se radi o sigurnosti sredstava potrebni$ za
spasenje, o elementima potrebnim za valjanost sakramenata
Trazi se ovakva sigurnost za in koji treba izvriti, bilo da se radi o dobroti ili zloi, potenju,
obvezatnosti, zakonitosti !aime, ako ovjek ne posjeduje moralno siguran sud/
;I
= u inu ne mo%e te%iti prema nekom dobru po kojem te%i prema konanoj svrsi a
prema njoj treba te%iti;
= on u tom sluaju, dakle, slijepo postupa s obzirom na sredstva za ostvarenje vlastite
svr$e, a takav postupak ne odgovara ljudskom djelovanju, prema tome je nedoputen;
= u takvom sluaju je nemogu permisivni sud savjesti o izvrenju ina
DI
< tom smislu treba s$vatiti i rijei sv 3avla iz 3oslanice Aimljanima/ 58 sve to se ne ini
po cvrstom uvjerenju, grijeh je
(F) Sigurnost suda o izvrsenju cina
!akon to je objektivni sud in-ormirao o naravi ina koji treba izvriti, dolazi do subjektivno=
osobnog suda o izvrenju ina (aj sud mora biti, i jest, apsolutno siguran kao i sama
temeljna savjest (sintereza) 'n nutrini osobe koja djeluje nare+uje da mora initi u skladu sa
sudom o inu koji treba izvriti (ako sud o izvrenju ne samo da je objektivno nepogreivo
istinit, nego je i subjektivno siguran
79

3rimjer/ < svjetlu sintereze moralna savjest dolazi do zakljuka da je pomo drugome (npr
na cesti) neto dobro (to je sud o inu koji treba izvriti), i u isto vrijeme nare+uje da ovjek tu
dobrotu uini svojom, tj da doista pomogne bli%njemu ako %eli ostati vjeran sebi i svom
usmjerenju prema konanoj svrsi to ga ostvaruje u konkretnoj situaciji (to je sud o izvrenju
ina)
TOpaska: #ad autori prirunika moralne teologije tra%e moralnu sigurnost savjesti, onda
misle uvijek na sigurnost suda o inu koji treba izvriti
IP
T
999 S A V 1 E S T U N U T R A N 1 A N O R M A M O R A L N O S T I
#ad smo ustvrdili da je aktualna savjest sud, nismo iscrpili sve bogatstvo njezina znaenja za
%ivot ovjeka kranina Sud savjesti ne donosi samo ocjenu moralnosti konkretne radnje,
nego ra+a i svijest obveze prema nekoj moralnoj normi ili nekoj moralnoj vrednoti (ako ona
postaje normom naeg djelovanja, i to blizom, unutrasnjom normom (norma interna
proKima), za razliku od zakona koji ima -unkciju daljnje, izvanjske norme (norma remota
eKterna) (o je svakako najuzvienije to mo%emo rei o moralnoj savjesti
Sadr%aj ove izjave mo%emo osvijetliti s nekoliko stajalita/
) #ad ka%emo da je savjest 5norma6 moralnosti, tvrdimo da ona ima normativnu
snagu [tovie, izjavljujemo da nijednu ljudsku radnju ne mo%emo nazvati dobrom ili
zlom bez njezina odnosa prema savjesti, a prema onome to smo ve prije rekli/ izvan
savjesti nema moralnosti!
DI
: @<EHS, nav. dj, str )DI
DC
)ndje, str )DD
IP
B 18G,8, ,heologiae oralis copendiu, ( 9, ,8E, Badrid, )CLI, br **L
;C
!ormativnu snagu savjesti mo%emo dvostruko s$vatiti 'na je/
(a) Manifestativna snaga (doktrinalni vid) objektivne vrednote u odnosu prema
konkretnoj osobnoj situaciji 3rvo znaenje savjesti je/ oitovati izvanjski zakon i
primijeniti ga na konkretnu situaciju 5< savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je
ispunjenje ljubavi prema ,ogu i bli%njemu5 (0S, )*)
(b) Autoritativna snaga (vid obveze) 'vaj vid je vie pridr%an moralnoj savjesti
'n ne samo da razjanjava osobnu situaciju u svjetlu objektivne vrednote, nego obvezuje i
anga%ira samu osobu Savjest ima obvezatnu snagu zato to u njoj odzvanja glas ,oga koji
poziva ovjeka i ona je poput prisutnosti ,o%je u ovjeku 5.ovjek naime ima u srcu zakon
to mu ga je ,og upisao < pokoravanju tom zakonu jest isto ovjekovo dostojanstvo, i po
tom zakonu e mu se suditi6 (0S,)*)
; (vrdei da je savjest nutarnja norma moralnosti, %elimo rei/
(a) savjest je norma moralnosti kroz koju prolaze sva moralna vrednovanja ljudski$ ina
4a nema savjesti, ne bi bilo ni moralnosti u ljudskom djelovanju 1ato je autoritet
savjesti iskljuciv Svaka moralna obveza za nas je obveza ukoliko smo je upoznali,
spoznali, a ta spoznaja dolazi samo po savjesti i u savjesti Stoga bismo mogli rei da
je svaka obveza savjesti sama obveza zapovijedi, i obratno, obveza zapovijedi je sama
obveza savjesti, odnosno autoritet savjesti je autoritet zapovijedi ukoliko je spoznat
I)
(b) savjest nije autonomna norma !e tvori savjest dobro ili zlo/ ona i$ oituje i ini
obvezatnim 'na ovdje ima ulogu posrednika izme+u ,oga i ovjeka, prema rijeima
#oncila/ 5< dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu
se mora pokoravati (aj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo,
kad zatreba, jasmo odzvanja u intimnosti naeg srca/ ini ovo, a izbjegavaj ono6 (0S,
)*) 9li prema izjavi sv ,onaventure/ 5Eonscientia est sicut praeco 4ei et nuntius6
I;
Savjest je, dakle, i teonomna norma
> ,o%ji za$tjev koji primamo preko savjesti ne smijemo usporediti s postupkom gospodara
koji odre+uje obvezu sluzi ili s 6autoritetom diktatora6 koji namee zakone pobije+enima
,og nam nala%e da ga ljubimo i tu ljubav oitujemo izvravanjem zapovijedi, po rijeima sv
9vana/ 53o ovom znamo da ljubimo djecu ,o%ju/ kad ,oga ljubimo i zapovijedi njegove
vrimo :er ljubav je ,o%ja ovo/ zapovijedi njegove uvati6 () 9v L,;=>), zato to je on nas
prvi ljubio () 9v F,)P)M #ranska tradicija ponavlja sa sv 8ugustinom/ izvanjski zakon dan je
da pomogne rastresnom i slabom ovjeku da se sjeti naravnog zakona koji je nutarnji i koji je
izra%en u savjesti 'tkad je ovjek primio bo%anski dar milosti, nalazi se pred za$tjevima
nove svetosti/ 58ko ste suuskrsli s #ristom, tra%ite to je gore, gdje #rist sjedi zdesna ,oguM6
(#ol >,)) Aopski stra$ ustupio je mjesto moralu sinovskog du$a, dostojanstva, unutranje
te%nje i ljubavi 9z toga vidimo da kranska savjest ne mo%e stvarati moralnost nego je
pri$vatiti, a ona ga pri$vaa du$om ljubavi i spontanosti 8ko je jedna zapovijed -ormulirana,
savjest s$vaa da je ,o%ja ljubav %eli sve vie uzdii, sve vie k sebi pribli%iti
I>
I)
8 B'G9!8A', nav. dj, str *F
I;
<sporedi s onim to smo rekli u poglavlju o savjesti kao 5glasu ,o%jem6, str >P sl B R948G, nav. dj,
>)C=>;P
I>
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str )>>=)>F
>P
F < Svetom pismu ne nalazimo nigdje izriito izraz savjest=norma, ali se bez stra$a mo%e
zakljuiti da joj se pripisuje autoritet norme (o posebno dolazi do izra%aja kod sv 3avla, npr
u njegovoj raspravi o 5idolotitima6, koju zavrava/ 58li jede li tko dvoumei (diakrimenos),
osudio se, jer ne radi iz uvjerenja 8 sve to nije iz uvjerenja, grije$ je6 (Aim )F,;>) 9sto
bismo to mogli rei o nauci sv 3avla glede uloge savjesti kod pogana 'ni nisu imali zakona,
misli se starozavjetnog, ali to ne znai da su bili bez ikakva zakona/ zakon im je bio upisan u
srce i to svjedoi nji$ova savjest/ 5(a kad se god pogani, koji nemaju 1akona, po naravi dr%e
1akona, oni, i nemajui 1akona, sami su sebi 1akon/ pokazuju da je ono to 1akon nala%e,
upisano u srcima nji$ovim ' tom svjedoi i nji$ova savjest, a i prosu+ivanja kojima se me+u
sobom optu%uju ili brane6 (Aim ;,)F=)L)
,udui da sud savjesti mo%e posjedovati razliita svojstva, bilo s obzirom na njegovo
podudaranje s moralno=objektivnom istinom (istinita ili kriva savjest), bilo s obzirom na
logiku ispravnost suda savjesti (ispravna ili neispravna), bilo s obzirom na stupnjeve
sigurnosti (sigurna ili nesigurna savjest), pitamo se, koja savjest mo%e biti nutarnja norma
moralnosti`
) Moralna snaga istinite i sigurne savjesti
9stinita savjest je ona iji se sud podudara s objektivnim moralnim redom ili s moralnom
istinom, inae je nazivamo pogrenom (c erronea) (ko slijedi ovu savjest, ne samo da ini
dobro sa subjektivno=osobnog stajalita, nego i s objektivno=materijalnog < ovom se sluaju
oba stajalita podudaraju < praktinom %ivotu nije od velike va%nosti razlikovanje ispravne
od istinite savjesti, jer pretpostavljamo da istinito uvijek sadr%i i ispravno, tj materijalnu i
-ormalnu istinu 'vakav sluaj nazivamo normalnim sluajem, ili sluajem ~per se
4ajemo sljedee naelo/
ISTINITA I SIGURNA SAV1EST ~PO SEBI 1E NEPOSREDNA NORMA
MORALNOG D1ELOVAN1A!
Aekli smo i 5sigurna6, naime, samo se ovakva namee ovjeku imperativno, a u volji se ra+a
osjeaj odredenosti, obveze, nuznosti. !ije potrebno posjedovati -iziku ili meta-iziku
sigurnost, dovoljna je i moralna, praktina, bez obzira da li ju je netko stekao direktno ili
indirektno 9 5istinitost6, odnosno 5ispravnost6, va%na je komponenta, jer savjest nije
5konstitutivni6 izvor moralnosti, ona samo oituje i primjenjuje moralnost Sigurna savjest
postoji onda kad postoji suglasnost izme+u subjektivne istine (ispravnosti savjesti) i
objektivne istine (istinitost savjesti)
84

Moralna snaga nesavladivo pogresne savjesti

Nesavladivo pogresna savjest jest onaj sud savjesti koji ne odgovara objektivnoj
moralnoj istini, ali osoba u to neslaganje iz ozbiljnih razloga ne sumnja, a i ne zna za
njih #ad bi znala za ovo neslaganje ili kad bi ga nasluivala, tada bi se radilo o savladivoj
pogrenoj savjesti o kojoj e biti rijei u sljedeoj toki
4ajemo i drugi princip/
IF
B R948G, L=atteggiaento orale. BC 3orale fondaentale, Eittadella ?d, 8ssisi, )CD*, str >>*=>>I
>)
I NESAVLADIVO POGRENA SAV1EST 1E ~PER ACCIDENS NORMA
MORALNOG D1ELOVAN1A!
' mogunostima i razlozima ovakva stanja ve smo neto openito rekli, a o snazi ovakve
savjesti i opravdanju postavljenog naela mo%emo iznijeti sljedee/
a) Objava.= Gospodin ispriava od grije$a onoga koji neto ne smatra grije$om/ 54a ste
slijepi, ne biste imali grije$a !o vi govorite/ ^Ridimo_, pa grije$ va ostaje6 (9v C,F); usp
)L,;;;F) 9 prema rijeima sv Pavla, tko smatra da mu je neto zabranjeno, to po sebi nije,
to mu je doista zabranjeno/ Znam i uvjeren sam u Gospodinu: nista samo od sebe nije
necisto. Samo je onome necisto tko to smatra da je necisto (Aim )F,)F); I ponovno
jamcim svakom covjeku koji se obreze: duzan je opsluzivati sav Zakon (0al L,>)
b) Crkveno uciteljstvo 1a vrijeme rasprava izme+u laksista i jansenista papa
ALEKSANDAR VIII. osudio je, me+u ostalima, i slijedeu jansenistiku tezu/ 59ako
doputamo nesavladivo neznanje naravnog zakona, ono u stanju pale naravi ne ispriava
inioca od -ormalnog grije$a6 (4S, ;>P;=);C;) < novije doba na tom podruju posebno se
razvilo papinsko <iteljstvo 0ovorei o nesavladivo pogrenoj savjesti, PIO XII.
85
, 9R8!
\\999
86
i 38R8' R9
87
ustvrdili su da se ona tako namee pojedincu da on ima pravo slijediti
njezin sud i u stvarima religije te ga nijedna politika vlast u tome ne smije spreavati
(o je potvrdio i Drugi vatikanski koncil, tovie, priznao je dostojanstvo ovakve savjesti/
59pak se nerijetko doga+a da je savjest uslijed nesavladiva neznanja u zabludi a da time ipak
ne gubi svoga dostojanstva6 (0S, )*)
Teolosko razmatranje. 'd teologa spomenut emo samo sv TOMU koji je dotaknuo ovo
pitanje u Komentaru Poslanice Rimljanima i u Drugom dijelu Summa theologiae
88

5Bo%e se povr$ toga pitati, ve%e li pogrena savjest tako da grijei onaj koji ini protiv nje,
kad zabluda ove savjesti do toga da ovjek vjeruje da je nu%no za spasenje ono to je u stvari
teki grije$` (o bi bio sluaj onoga koji bi mislio da grijei, ako ne ukrade ili ne uini
preljub6 Sv (oma postavlja prigovor/ 59zgleda da u takvom sluaju savjest ne bi obvezivala
[tovie, ,o%ji zakon, koji zabranjuje kra+u ili bludnitvo, jai je od savjesti S druge strane,
ova bi savjest bila u dvoumici/ vjerovala bi da grijei bludno (jer to zabranjuje zakon), a isto
tako bi vjerovala da grijei to ne izvrava ovaj in (osobni sud)6 'n na to daje odgovor koji
je u prilog savjesti/ 5(rebamo rei da savjest obvezuje i onda kad se radi o 5intrisece6 zloj
radnji #ao to smo rekli, savjest obvezuje u tom smislu, to onaj koji radi protiv vlastite
savjesti ima volju grijeiti6
89
(o proizlazi iz cudorednog znacaja volje koji ne ovisi o prirodi predmeta na koji se odnosi
(obiectum materiale), nego o tom kako razum s$vaa predmet i kako ga volji predstavlja
IL
3 39:' \99, 5agovor sudionicia 2etog talijanskog nacionalnog kongresa 4druenja katoli%kih pravnika, od
* prosinca )CL>, ..+, FL()CL>), DCF=IP;
I*
3 9R8! \\999, $ncikli%ko piso 2ace in terris D 3ir na zelji, 3rilog 5,ogoslovske smotre6, br ;,
1agreb )C*F, str >
ID
3 38R8' R9, 5agovor prigodo otvaranja drugog zasjedanja -rugoga vatikanskog koncila, ..+,
LL()C*>), IFD=ILC
II
3 8 78G1, ,hoas d=./uin @saintA, -,!, ( )L, col *)I sl
IC
+. ,h 9=99, J )C, a I, ad ); ;uaeastiones disputatae de 3alo, J ;, a ;, ad I <sp B ?R?!'(, +t. ,hoas
and the erroneous conscience, u ,hoistica oru principia, Rol ;, Aoma, )C*P, str )PD=))>
>;
(obiectum -ormale) .in je volje dobar ili zao prema tome kako ga razum predstavlja, a volja
kao svoj predmet pri$vaa 8ko, dakle, razum pogrijei te dobar predmet predstavi kao zao, a
volja po+e za njim, bit e to sluajno (per accidens) zla volja ili zao in Sv (oma daje
primjer/ 5Rjerovati u #rista je dobar i spasonosan in/ ali nema vjere gdje je razum ne
savjetuje !o kad bi razum takvu vjeru predstavio kao zlo, voljni bi in, pri$vaajui tako
ocijenjeni predmet, bio zao6
90
'dakle nesavladivo pogrenoj savjesti obvezatna snaga, kad njezina naredba ili savjest nije u
skladu s ,o%jim zakonom` 'dgovaramo da u ovom sluaju savjest nije izgubila na svom
dinamizmu, iako je zbog katkada neizbje%ni$ uzroka skrenula, odnosno nije uspjela stvoriti
sud koji bi odgovarao i objektivnoj istini, jer je i u ovom sluaju spremna proslijediti prema
istini Stoga kardinal NEWMAN ima pravo kad ka%e/ 5<vijek sam tvrdio da je poslunost
savjesti, pa i krivo oblikovanoj savjesti, najbolji put do svjetla6
91
T3A9B:?A/ 8ko netko smatra da petkom ne smije jesti masno jelo, a ipak jede iako to nije
zabranjeno grijei; tko je vrsto uvjeren da mora slagati da spasi sebe ili bli%njega, on mora
slagati; tko krivo shvati naredbu pretpostavljenog, treba je izvriti onako kako ju je s$vatio
'38S#8/ ovo pravilo vrijedi samo za slobodne cine, a ne za nuzne ili prisiljene !u%ni ini
ne ubrajaju se u grije$, iako netko krivo sudi da grijei, npr napasti nisu grije$ ni za onoga
tko krivo smatra da su grije$ (ko je sprijecen otii na misu, npr boleu, neodgodivom
nu%nou, ne grijei, premda krivo sudi i uvjeren je da grijei < ovom sluaju volja se ne
mo%e slobodno odluiti na zloT
d) Posljedice i obveze. !esavladivo pogrena savjest je prava norma djelovanja, tj ona ne
samo da ispriava od zla, nego je pozitivno izvor moralne dobrote i zasluge/ radnja izvrena
prema takvoj savjesti je dobra i zasluzna !e ka%emo da je izvrena radnja dobra i zaslu%ena
po svojoj objektivno=materijalnoj moralnosti (ubojstvo nevinoga uvijek je zloin, prijevara po
sebi uvijek ostaje prijevara), dobro je samo izvrsenje radnje .ovjek konkretizira i
personalizira onu dobrotu ili zlou koju pogreno = smatra da se nalazi u radnji to je treba
izvriti
Sluaj nesavladivo pogrene savjesti je nenormalan sluaj, odnosno nazvali smo ga 5casus
per accidens6 savjesti, jer je njezina uloga suditi prema istini
92
'vdje ne postoji suglasnost
izme+u -ormalne i materijalne moralnosti/ volja %eli ostvariti spoznato dobro, ali izvreni in
nije u skladu s objetivnom moralnou, tj taj in nije ono to bi trebao biti per se, nije u
skladu s nakanom ((ako govorimo o materijalno zlom inu i -ormalno dobroj radnji)
,udui da je nesavladivo pogrena savjest samo sluaj 5per accidens6, svaki je ovjek du%an,
koliko god mu je to mogue, izbjegavati ga 8ko propusti priliku da ga izbjegne, tada bi se
radilo o savladivo pogrenoj savjesti i odgovornosti onoga koji je podr%ava !ajbolji put do
objektivno moralne istine je stjecanje moralnog znanja !itko se ne smije zadovoljiti s onim
to je postigao i s$vatio, nve treba svoje znanje usavravati, npr prouavati %enidbene,
obiteljske, sveenike i ostale staleke du%nosti, o kojima govori deontologija ili nauka o
du%nostima !ije rijedak sluaj da do ovakva stanja savjesti dolazi zbog odgovorno
postavljenog uzroka, npr prijanji grijesi ili navika 8ko netko propusti ukloniti ovakav
CP
+. ,h 9=99, J )C, a L <sp 8 Q9R#'R9S, nav. dj, str )I
C)
: H !?7B8!, .pologia pro vita sua, pogl L
C;
-e 'eritate, )D, F, ad )
>>
uzrok, govorimo o odgovornosti u uzroku (in causa) < tom sluaju nestaje onog dinamizma
prema dobru, a i dostojanstva ovakve savjesti, o emu je govorio #oncil
93
T(ko namjerno nastoji podr%ati ovakvo neznanje, samo da bude to manje odgovoran ili tko
ne priznaje sigurnost o doputenosti ili nedoputensoti nekog ina, on u sebi podr%ava tzv
zacahurenu, tupu ili uspavanu savjest (c larvata, obtusa, cauteriata), koju treba razlikovati i
od nesavladivo i od savladivo pogrene savjesti 'na odbija naredbe istinite i sigurne savjesti
samo da ne mora pri$vatiti njezine za$tjeve 'vo se odbijanje temelji na nekoj 5drugoj
savjesti6 koju pojedinac umjetno podr%ava, a temelji je na la%nim i prividnim motivima, s
namjerom da opravda ono to je nedoputeno .ovjek tu savjest pri$vaa da opravda bijeg
pred moralnom odlukom, iako ne gubi priro+enu sposobnost razlikovanja dobra i zla Samo u
nekim sluajevima mo%emo govoriti i o bolesti
94
T
> Savladivo (odgovorno) pogresna savjest
3ogrean sud o doputenosti radnje, popraen ozbiljnim i uvjerljivim stra$om da emo
pogrijeiti, obino nazivamo savladivo (odgovorno) pogresna savjest (c vincibiliter
erronea) < ovom sluaju uoavamo ozbiljne motive dvojbe i stra$a, a ujedno mogunost da
i$ mo%emo ispraviti; uoavamo da smo propustili posvetiti dovoljnu pa%nju ili stei potrebno
znanje u pripravi ovog suda < savjesti postoji isto stanje kao i u sluaju dvojbe 1apravo i ne
mo%emo govoriti o savladivo pogrenoj savjesti u pravom smislu te rijei, jer i u tom sluaju
savjest diktira da neto ne smijemo initi
(o potvr+uje i OB1AVA/ 'sim sv Pavla (Aim )F,;>), Isus ka%e da e biti ka%njen sluga koji
pozna volju svoga gospodara a ne ini prema njoj, dok onaj koji je ne pozna, nee biti toliko
ka%njen (Gk );,FD); zatim, 9sus opominje da e biti odgovorni oni koji su vidjeli njegova
djela, a nisu i$ pri$vatili (9v )L,;;=;F) 9z toga slijedi naelo/
SAVLADIVO (ODGOVORNO) POGRENA SAV1EST NI1E I NE MOZE BITI
NORMA MORALNOG D1ELOVAN1A!
3rema tome/ ()) !ije doputeno postupati ni prema savladivo pogrenom sudu savjesti, bilo
da neto doputa bilo da zabranjuje ili zapovijeda (;) !ije doputeno initi ni protiv
savladivo pogrenog suda savjesti 'vaj je sluaj jo te%i, jer se u prvom sluaju protivi neki
stra$, a u drugom pravo miljenje
95
(>) !e preostaje nita drugo nego upotrijebiti sva mogua
sredstva da se ukloni zabluda !eemo rei da ovjek, postupajui po takvoj savjesti, nu%no
grijei, jer mu preostaje i stvarna mogunost da ispravi sud savjesti korjenito proistivi
izvore koji su i prouzrokovali te pogreke
96

(ko dr%i, ali ipak poneto sa sumnjom, da mora od bogataa krasti pa sirotinji pomagati, taj
grijei, krao ili ne krao (o vrijedi za predmete koji su po sebi moralno zli (reba, dakle,
rijeiti zabludu 8 kod moralnog dobrog predmeta nije potrebno najprije rijeiti zabludu pa
onda izvesti in/ mo%e ga se izvesti i s tom zabludom u savjesti, jer je predmet po sebi dobar
3rimjerice ako netko smatra da danas mora poi na misu, pogreno mislei da je zapovijedan
C>
<sp , H8?A9!0, nav. dj, str )DL
CF
8 Q9R#'R9S, nav. dj, str ;>
CL
B R948G, nav. dj, str >F;
C*
S ($ 9=99, J )C, a *, ad > <sp , H8?A9!0, nav. dj, str )D*
>F
blagdan, neka po+e na misu, makar da se ne radi o zapovjednom blagdanu 8ko se i uvjeri o
svojoj zabludi, nee mu prisustvovanje misi nauditi, jer je to po sebi dobar in
97

TNeki autori smatraju da je i savladivo pogrena savjest na jedan relativan nain ipak norma
djelovanja (reba dobro s$vatiti to zapravo misle pod tim izrazom, da ne do+e do zabune
!aime, ka%u oni, u ovom sluaju, uz sud o pravcu koji treba slijediti u vladanju, postoji u
podsvijesti predosjeaj njegove potpune tonosti i poticaj na daljnje istra%ivanje < tom
sluaju ne mo%emo razum smatrati ,o%jim predstavnikom, a snaga temeljne savjesti ne
prelazi u sud savjesti prije nego to on bude rasvijetljen 3osljedica toga je, kao to smo i
rekli/ nije doputeno initi ni prema ni protiv suda savladivo pogrene savjesti [tovie,
potrebno ga je prevladati osobnim istra%ivanjem, savjetom, molitvom i slinim sredstvima
'va 5savjest6, dakle, slu%i osobi da proslijedi dalje pripravu i u tom je njezina snaga
98
T
F Dvojbena ili neizvjesna savjest
1apravo, ne mo%emo govoriti ni o dvojbenoj ili neizvjesnoj, odnosno sumnjivoj savjesti (c
dubia) u pravom smislu te rijei, nego o pripravnom sudu savjesti koji ka%e/ nije moralno
sigurno da je radnja doputena 5!eizvjesna6 savjest je, strogo govorei, contradictio in
adiecto, naime, savjest je sud, a ovjek u neizvjesnosti i dvojbi ne stvara suda 9pak je taj
izraz uao u obiaj za oznaku duevnog stanja ovjeka koji dvoji da li mu je neki in doputen
ili nije
S tim u vezi dajemo sljedei princip/
NI1E DOPUTENO CINITI S DVO1BENOM SAV1EU!
'vdje govorimo o prakticnoj dvojbi (dubium practicum), tj o dvojbi o moralnosti ili
doputenosti kojeg pojedinanog ina to ga u ovom trenutku treba izvriti, za razliku od iste
mislene dvojbe (dubium speculativum) koja se odnosi na udoredno objektivno znaenje ina
ili openito na njegovu doputenost
99
!au tvrdnju opravdavamo sljedeim/ Sveto pismo: 58 sve to nije iz uvjerenja, grije$ je6
(Aim )F,;>) < sluaju dvojbene savjesti koja nam govori o neizvjesnosti moralne
doputenosti, imamo i savjest koja nam govori da postoji i sigurna opasnost da ovim inom
prekrimo zakon kojemu se mo%da on protivi 1ato, ako netko ipak izvri ovakav in,
hipoteticki pristaje da povrijedi zakon koji ga obvezuje, a to se protivi naravnom zakonu koji
obvezuje na obdr%avanje pojedini$ zakona
100
(o praktino znai/
CD
8 Q9R#'R9S, nav. dj, str ;)
CI
: B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, nav. dj, str )DP
CC
< obinom govoru redovito se upotrebljava izraz 5sumnja6, me+utim, on ima ire znaenje nego to dolazi u
naem kontekstu, zato emo upotrebljavati izraz 5dvojba6 jer on etimoloki oznaava nesigurnost izme+u dva
miljenja i dobar je prijevod latinskog izraza 5dubium6
)PP
8 R?AB??ASEH, ,heologiae oralis 2rincipia D Responsa D !onsilia, ( 9, ,heologia fundaentalis, ;
izd, <niversita 0regoriana, Aoma, )C;*, br >)I
>L
()) Dokle god traje dvojba o inu koji treba izvriti, treba se uzdrzati od radnje 3otrebno
je istra%iti predmet/ pitati druge, konzultirati knjige ili stei sigurnost pomou re-leksni$
naela S koliko e pa%nje ovjek biti du%an istra%iti, ovisi o njegovoj naravi i sposobnosti/
intelektualac se nee smjeti zadovoljiti savjetovanjem s obinim sveenikom kad se radi o
va%nijem pitanju, dok e to za priprostog ovjeka biti dovoljno 8ko treba donijeti sud, a
nema vremena za daljnje istra%ivanje, mo%e se odlo%iti ukoliko bi oklijevanje prouzroilo
razmjernu tetu Be+utim, nekad e i neuk ovjek moi pametno rijeiti sluaj, prema svojim
mogunostima
(;) #atkad se dogodi da netko dvoji i glede doputenosti izvrenja i glede doputenosti
propusta (o je tzv perpleksni slucaj (casus perpleKus) < tom sluaju pravilan postupak bio
bi sljedei/ najprije treba istra%iti je li doputeno izvriti ili propustiti in, kao u sluaju
jednostruke dvojbe; ako dvojba i dalje ostane, treba izabrati manje zlo (princip manjeg zla,
principium minus mali) 'vakav sigurniji postupak oituje spremnost volje da (konkretno)
uini dobro a izbjegne zlo 8ko se ovjeku uini da je s obje strane jednaka moralna te%ina,
tada se ne mo%e slobodno odluiti, stoga, to god uini, nee sagrijeiti 8ko se ipak odlui na
manje dobro, a ne radi se o nekoj pretjeranosti, njegov in nee prijei granice lakoga
grije$a
101
T3A9B:?A9/ !etko u isto vrijeme dvoji je li doputeno lagati u korist bli%njega, te je li
doputeno utjeti <koliko ne rijei dvojbu, grijeit e to god uini, osim ako je prije na bilo
koji nain nastojao otkloniti dvojbu 8ko zarucnik dvoji i u doputenost nje%nosti prema
zarunici i u doputenosti propusta ovakve nje%nosti (da ne o$ladi zarunika ljubav), mora
na bilo koji nain rijeiti dvojbu, u krajnjem sluaju treba izabrati ono to smatra da je manje
zlo Slino vrijedi i za bracne drugove koji jednako dvoje i u doputenost upotrebe
kontracepcijski$ sredstava i u doputenost neupotrebe ovi$ sredstava
102
T
L Vrsta grijeha nemarnosti
8ko netko bar kon-uzno nasluuje zlou svoje radnje, pitamo se kakav e grije$ uiniti u tom
sluaju` !a to pitanje ne mo%emo dati jedinstven odgovor, jer ne postoji pravilo koje bi
vrijedilo za svaki sluaj, zato ka%emo da predmet treba konkretno prosuditi 8ko netko dvoji
da bi svojim inom mogao i tesko povrijediti zakon, a ipak ga izvri (ili propusti), uinit e
teki grije$, osim ako je to plod njegove -antazije (o vrijedi i za moralnu vrstu grijeha
(kra+a, sva+a, la%) 'sim toga treba uzeti u obzir i stanje svakog pojedinca 8ko se radi o
ucenoj ili poucenoj osobi, pretpostavljamo da njezino kon-uzno s$vaanje odgovara
objektivnom redu; a ako se radi o priprostoj osobi s nje%nom savjeu, pretpostavljamo da
nije sumnjala u mogunost tekog grije$a; za osobe popustljive savjesti lake se bojati
tekoga grije$a, jer su spremne uiniti i vee zlo
103

T18 3A8#S</ 9spovjedniku e esto biti teko ustanoviti, je li i penitent postupio po

nesavladivo ili savladivo pogresnoj savjesti, odnosno dvojbenoj < tom sluaju neka ga
)P)
)ndje, str >*)
)P;
' postavci i problematici 5perpleksnog sluaja6 vidi opse%nu raspravu izme+u [t Steinera, : #uniia i #
!ole/ [ S(?9!?A, 5e na uanjenje nego na uzveli%anje snage i ivotnosti 2apine enciklike EFuanae vitaeG,
S,, ))()CD)), >;C=>L>; = 9S(9, 3etoda dr Hordana (uni%i*a, +0, );()CD;), ;FF=;LC : #<!9.9S, 5eka
EnovaG osporavanja u pitanju kontracepcije, +0, ))()CD)), CL=CC # !'G8, )dgovor dr +teineru, +0,
);()CD;), LI=*> -oktrinalna koisija 0. (onferencije Hugoslavije i EFuanae vitaeG, +0, );()CD;)
)P>
B 18G,8, nav. dj, br **)
>*
podsjeti pitanjem, je li sumnjao u dopustenost cina? 4a li mu je savjest govorila da treba jo
ispitivati, a on je iz neozbiljnog razloga to propustio` 8ko penitent ne zanijee, znai da se
radilo o nesavladivo pogrenoj savjesti 4a se ovakvi sluajevi izbjegnu, potrebno je u
propovijedima, vjerskoj pouci i odgoju openito pravilno iznijeti ozbiljnost i te%inu zakona
'bveza se ne smije uveavati, pogotovo se ne smije tra%iti obdr%avanje savjeta kao da se radi
o zakonuT
9R O T K L A N 1 A N 1 E D V O 1 B E N E S A V 1 E S T I
I M O R A L N I S I S T E M I
8 '(#G8!:8!:? 4R':,?!? S8R:?S(9
!ije potrebno troiti rijei da doka%emo kako je ljudski %ivot veoma zamren (o posebno
vrijedi za nae vrijeme u kojem se u kratkom roku javljaju nova pitanja, u kojima se i
najokretniji ovjek teko snalazi < pret$odnom poglavlju rekli smo da u sluaju dvojbe o
doputenosti ina ne smijemo ni izvrsiti ni propustiti in, jer postoji opasnost da, $ipotetiki,
pristanemo na grije$; me+utim, to nije rjeenje, jer ipak moramo djelovati, moramo se na
neto odluiti (primjerice ispovjednik mora dati neki odgovor) 'dma$ nam se namee
pitanje, kako u tom sluaju valja postupiti da do+emo do sigurnog suda savjesti o
doputenosti ili nedoputenosti, zakonitosti ili nezakonitosti, odnosno obvezatnosti pojedinog
ina` Aadi se, dakako, o konkretnom inu, u odre+enoj situaciji, okolnostima, uvjetima Re
smo donekle nagovijestili koji bi to bio put kad smo govorili o dvojbenoj savjesti (o je put
trostrukog ~koraka ili ~stupnja, odnosno nacina, koji slijede jedan za drugim/ Prvi
korak: izravno istra%ivanje objektivne istine Drugi korak: stvaranje sigurnog suda pomou
bli%i$ re-leksni$ naela Treci korak: stvaranje sigurnog suda pomou daljnjeg re-leksnog
naela vjerojatnosti (probabilizam)
8ko ne uspijemo stei sigurnost u prvom koraku, treba prijei na drugi; ako ni to ne poma%e,
treba se poslu%iti naelom vjerojatnosti !eispravno bi postupio onaj tko bi zanemario ovaj
redoslijed
) Izravno istrazivanje objektivne istine
< prvom koraku do sigurnosti o moralnosti ina dolazimo pomou tzv izravnih ili direktnih
nacela (principia directa), tj promatranjem samog ina, razumskim zakljuivanjem,
autoritetom, koji nam izravno dokazuju in, kakav je objektivno u sebi, je li dobar ili zao,
doputen ili nedoputen, zapovije+en ili zabranjen, postoji li zakon ili ne, koji je sadr%aj i
svr$a zakona
(a) Izravno promatranje samog cina, objekta, okolnosti. Lijecnik stjee izravnu
sigurnost promatranjem bolesnika, ispitivanjem, pregledom (ako dolazi do sigurne dijagnoze
bolesti Sudac stjee izravnu sigurnost ispitivanjem svjedoka, okolnosti, dokaza Moralist,
ispovjednik, ispitivanjem objekta/ ova radnja ima dvostruki uinak, dakle, treba jo izravno
ispitati jesu li se ostvarili svi uvjeti za doputenost ovakve radnje
>D
(b) Razumsko zakljucivanje. Aazumskim zakljuivanjem i primjenom vii$ moralni$
naela na ni%e, i na sam predmet, mo%emo stei izravnu sigurnost <kradeno treba vratiti, a
ova stvar je ukradena, jer je uzeta bez znanja i doputenja vlasnika, dakle, treba je vratiti 8ko
je zakon moralno nemogue izvriti, on ne ve%e (meni je danas moralno nemogue otii na
misu ili postiti, dakle, nisam to du%an izvriti)
(c) Autoritet i koristenje tudeg znanja. !eemo se uvijek moi osloniti na vlastito znanje,
ve emo biti prinu+eni pri$vatiti tu+i autoritet (ko %eli stei sigurnost o obvezi povrata
(restitucije), mo%e se osloniti na miljenje %upnika ili ispovjednika Rjernici imaju u %upnika
povjerenje pa e im njegova izjava biti dovoljna da steknu sigurnost, a sveenik e stvoriti
sigurnost pomou #odeksa, crkveni$ dokumenata, autora prirunika moralne teologije,
skripata
Svemu treba posvetiti toliku pa%nju koliku za$tijeva sama narav predmeta < rjeavanju
moralne dvojbe ne smijemo paziti samo na zakon konkretne situacije, u njezinim
partikularnim okolnostima i uvjetima, ve i na univerzalnu normu koju valja konkretno
primijeniti 1nai, rjeenje treba biti i teoretsko i praktino 3rvi korak direktni$ naela
najbli%i je ovjeku i ideal je za svakoga, jer je ovjek kao razumno bie po naravi usmjeren da
i sam tra%i i te%i prema istini
; Neizravna, bliza refleksna nacela
4ogodi se da ni uz najbolju volju izravnim promatranjem predmeta ipak ne do+emo do
%eljene sigurnosti (ada nam ne preostaje drugo nego da proslijedimo korak dalje, tj da se
poslu%imo tzv neizravnim ili blizim refleksnim nacelima (principia indirecta seu proKima
re-leKa) Sam izraz 5principium re-leKum6 nije jasan ni s obzirom na podrijetlo ni s obzirom
na njegovo pri$vaanje Bogli bismo rei da su to univerzalna naela, steena iskustvom i
praksom, koja nam u nekim tekim pitanjima najbolje, najispravnije i najrazboritije rjeavaju
dvojbe i probleme kad i$ ne mo%emo izravno rijeiti 'na nam ne rjeavaju sumnju teoretski
nego praktino/ to da u konkretnom sluaju najrazboritije uinimo, na to da se subjektivno
najispravnije odluimo Qivot je pokazao da ova naela u veini sluajeva imaju pravo, da su i
objektivno ispravna, da su najbolji tuma moralnog reda izvan ovjeka !ajvjerojatnije se
zovu re-leksna zato to navijaju, primjenjuju (re-lectere savinuti, okrenuti, primijeniti) ope
norme na konkretan sluaj, iz jednog podruja na drugo, s pravnog na moralno, s iskustva na
moral !eki i$ s pravom nazivaju 5pravilima razboritosti6, jer poma%u kreposti razboritosti pri
donoenju konkretnog suda razboritosti i savjesti
104
!e dijele svi autori jednako bliska re-leksna naela, pogotovo im ne daju jednako znaenje
Bi emo i$ svrstati u tri skupine/ ()) !aelo rjeenja dvojbe o nu%nim sredstvima za nu%nu
svr$u/ (;) !aela za rjeenje pravne sumnje; (>) !aela za rjeenje injenine dvojbe
a) Nacelo rjesenja dvojbe o nuznim sredstvima za nuznu svrhu. < ovom sluaju
re-leksno naelo glasi/ u izboru nuznog sredstva za nuznu svrhu treba postupiti prema
nacelu sigurnijeg, tj. tucioristicki (o znai, ne smijemo izvriti radnju koja je samo
sumnjivo sredstvo ili manje sigurno da bismo postigli svr$u (nu%nu), ako imamo na
raspolaganju sigurnije sredstvo
)PF
, H8?A9!0, nav. dj, str )C;
>I
T3A9B:?A/ 8ko netko posjeduje vie pojedinano nedovoljni$ sredstava da postigne nu%nu
svr$u, nije dovoljno upotrijebiti samo jedno od nji$, makar i sigurnije, nego i$ treba sve
upotrijebiti, osim ako je u sigurnijem sredstvu ve sadr%ano i manje sigurnoT
Spominjemo tri takva sluaja/
()) Sredstva za postignuce vjecnog spasenja
!eki iznose miljenje da sakramenat krtenja (vodom) nije apsolutno potreban za spasenje,
jer ka%u oni ,og ima i druge putove, nama nepoznate, po kojima vodi ljude prema
spasenju 3itamo, kako u konkretnom sluaju postupiti kad se radi o nekrtenom bolesniku, da
li postupiti prema miljenju oni$ koji govore da krtenje nije apsolutno potrebno, pa ga
prepustiti nepoznatim ,o%jim putovima, ili ga krstiti` Spomenuto naelo ka%e da treba
izabrati sigurnije sredstvo, a to u ovom sluaju znai da ga treba krstiti 9li, kako konkretno
postupiti u sluaju tekog bolesnika koji tra%i krtenje, da li ga pouiti i o tajnama 3resvetog
(rojstva, <tjelovljenja, milosti, ili samo o tajni ,oga koji nagra+uje Sigurniji put je pouiti
ga i o drugim temeljnim kranskim tajnama
(;) Valjano i dostojno dijeljenje sakramenata
8ko prigodom podjeljivanja sakramenata nastane sumnja, po sebi treba izabrati sigurniji put,
da se sakramenat ne bi izlo%io nevaljanosti i svetogr+u (9!'E?!( \9, 4S, ;)P); 4, ))L))
Spomenuta osuda laksnog probabilizma odnosi se na podjeljivanje sakramenta krtenja i
svetog reda, ali se mo%e primijeniti i na druge sakramente, naime, valjanost sakramenta ne
ovisi o (subjektivnom) uvjerenju djelitelja, nego o obdr%avanju onoga to je #rist ustanovio
Aekli smo 5po sebi6, jer e nekada dobro dua tra%iti da upotrijebimo sumnjivu materiju,
prema onom pravilu/ sacramenta sunt propter homines (o ne vrijedi za sakrament
?u$aristije, jer bi se u sluaju nevaljane materije radilo o idolatrijiM #ad se radi o
sluajevima u kojima Erkva nadomjeta jurisdikciju (nedostatak), npr u sluaju dvojbe o
ovlasti ispovijedanja, ne dolazi u pitanje valjanost sakramenta, zato nije potrebno izabrati
sigurniji put <sprkos dvojbi, sigurnost je zajamena snagom supplectionis Ecclesiae (o
vrijedi i za primanje sakramenata, npr ispovijedi 8ko netko sumnja da je teko sagrijeio, a
ispovjednik mu savjetuje da to ne ispovijeda, a drugo je sve u redu makar taj grije$ bio i
te%ak dotini ne trpi nikakvu tetu i prima plodonosno sakramenat pomirenja
105
(>) Opasnost nanosenja teske stete bliznjemu
Sigurniji put treba izabrati u sluaju dvojbe da bi neka radnja mogla povrijediti pravo
bli%njega, bilo pojedinca ili zajednice (<sp ) #or I,)>; Aim )F)
T3A9B:?A9/ !ije doputeno/ prepisati lijek sumnjive vrijednosti ako lijenik ima na
raspolaganju sigurniji lijek; platiti siguran dug nesigurnim novanicama; dati neku izjavu koja
bi mogla povrijediti i ispovjednu tajnu; u krivinom postupku osuditi onoga za kojeg nije
moralno sigurno da je krivac (5in dubio -avendum est reo6), (usp 4S, ;PF*, ;)P; 4, ));*,
))L;); u prometnom %ivotu slijediti manje sigurno miljenje i tako ugroziti ljudski %ivot
)PL
)ndje, str ;P;
>C
(b) Nacela za rjesavanje pravnih dvojbi (d. iuris).
()) !eke se dvojbe rjeavaju tako da se vodi racuna o zajednickom dobru 4vojbena
obveza mo%e postati sigurna ako iz njezina neobdr%avanja slijedi teta po ope dobro ili javna
sablazan 5,onum commune bono privato prae-erri debet6 5Scandalum vitandum est6
(;) Snagom zapovijedi poglavara esto jedna radnja, ija je zloa sumnjiva, postaje sigurno
doputena ili ak obvezatna
106
59n dubio praesumptio stat pro superiore6
(>) !aprotiv, predmnijevani pristanak poglavara, koji ima pravo dati oprost od zakona
mo%e biti izvor sigurnosti da nas osloba+a od sumnjive obveze 59n dubio -avores sunt
ampliandi et odiosa restringenda6 ' tom opirnije govori poglavlje o kreposti epikeje
(F) Na pravnom podrucju, u sluaju dvojbe o vlasnitvu, predmnijevanje prava ide u prilog
zakonitom posjedovanju 59n dubio melior est condicio possidentis6 'vu prednost koja se
nada$njuje na motivima sigurnosti i javnog reda ne unitava jednostavna vjerojatnost, nego
prava sigurnost suprotnoga
(L) 3ostoji jedan zakon koji je uvijek na snazi i koji ne dolazi u pitanje ni u sluaju sumnje o
tonim i konkretnim obvezama/ to je temeljno nacelo moralnosti, du%nost initi sve na slavu
,o%ju i iz ljubavi prema njemu 9sta norma jo je jasnije izra%ena kranskim naelom/ 5[to
%eli #rist da uinim za njega, za njegovu Erkvu, na slavu 'ca i na svoje i tu+e vjeno i
vremenito dobro`6
107
(*) !erijetko nastaju sumnje o smislu zakona 'vdje mo%emo primijeniti dva re-leksna
naela/ (a) 1akon koji nare+uje neko pozitivno izvrenje ili tra%i kakav pozitivni uvjet za
doputenost neke radnje, sigurno tra%i solidno vjerojatno izvrenje i nije dovoljna negativna
dvojba da li je izvren ili nije; npr propisana dob za re+enje, moljenje brevijara i sl (b) 8ko
zakon neto zabranjuje pod odre+enim uvjetima, treba smatrati da to zabranjuje tek ako je
moralno sigurno da su se uvjeti ispunili 1abrana se ne ostvaruje ni u sluaju negativne
dvojbe
108

c) Nacela za rjesavanje cinjenicnih dvojbi (d. facti).

4vojba se mo%e odnositi na objekt, stvar ili osobu moralnog djelovanja < takvim
sluajevima ona se nerijetko rjeava razboritim predmnijevanjem i na taj nain dolazimo do
moralne sigurnosti o doputenosti, nedoputenosti, obvezi !ajznaajnija su naela/
()) U dvojbi treba suditi prema onom sto se redovito dogada, 5in dubio iudicandum est eK
communiter contingentibus6
T3A9B:?A9/ 8ko se svecenik ne sjea je li izgovorio -ormu (pretvorbu, odrjeenje), ili
pokornik, je li probudio in kajanja, a oni su to do sada inae redovito inili, pretpostavljamo
da je i sada sve u redu 8ko netko nije siguran je li pristao na grije$, a do sada u takvim
okolnostima nije pristajao, pretpostavljamo da ni ovaj puta nije pristaoT
)P*
Sv 8<0<S(9!, !. 6aust, ) ;;, n DL
)PD
: B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, nav. dj, str )D*=)DD
)PI
: @<SEH, nav. dj, str ;PP
FP
(;) Cinjenicu valja dokazati a ne pretpostavljati! 5@actum non praesumitur sed probari
debet6 4akle, ako nita pozitivno ne dokazuje da je netko izvrio neki in, vjerojatno nije
izvrio; npr tko se nikako ne mo%e sjetiti je li vratio dug, treba postupiti kao da nije vratio,
naime, sigurna obveza vraanja duga ne mo%e se ispuniti nesigurnim vraanjem
(>) U dvojbi treba pretpostaviti valjanost cina, 5in dubio standun est pro valore actus6 8ko
se niim ne mo%e dokazati da je jedan in neregularan, smatra se da je valjano izvren dok se
protivno ne doka%e, npr ustanove uvjeti od strane pozitivnog zakona (valjanost oporuke)
(F) Bnogo se raspravljalo o pitanju kako se treba vladati u dvojbi je li ispunjena jedna
sigurna obveza: u dvojbi, da li jedan zakon, zavjet ili ugovor ve%e i onda kad postoje
opravdani motivi iako ne nepobitni da je obvezi udovoljeno Stariji moralisti, zajedno sa
sv 8G@'!1'B, smatraju da obveza ostaje, jer obvezu koja sigurno postoji ne mo%e ponititi
sumnjivo ostvarenje i konkretizacija, prema pravilu in dubio elior est condicio possidentis
!aprotiv, noviji, dubia non obligat 3rvo miljenje ini nam se ispravnijim i u skladu je s E
9 E can ;> 5< sluaju dvojbe ne smije se predmnijevati da je neki dosad postojei zakon
ukinut6, ipak treba imati na pameti to je reeno o potrebnoj moralnoj sigurnosti u injeninoj
sumnji; vjerojatnije vrijedi kao moralna sigurnost
109
d) Sud o blizim refleksnim nacelima. 'va naela nazivamo i partikularnim jer se odnose
na pojedinane, redovito tono oznaene sluajeve 'ni svoje opravdanje crpe bilo iz
osobitosti odre+enog podruja, npr za$tjevi koji izlaze iz svr$e koju nu%no treba postii, ili iz
iskustva do kojeg je ovjek doao kroz svoju povijest < sluaju re-leksni$ naela uzeti$ iz
pravnog podruja, radi se posebno o rjeenju dvojbi koje se odnose na neke injenice (d
-acti) 've sumnjive injenice ne rjeavaju se same u sebi, dakle, iznutra ili direktno pomou
pojedinani$ re-leksni$ naela, nego ta naela, promatranjem primjenjenim izvana na
dvojbeni sluaj, dakle indirektno, omoguuju da donesemo pametnu odluku
110
'na esto
proglaavaju i objektivnu istinu .ovjek u takvim sluajevima pri$vaa i rizik, a kranin se
ne treba bojati rizika, jer mu njegovo sadanje stanje ogranicenog bitka ne doputa da
ostvari idealan red (o se posebno oituje u sluajevima sukoba duznosti, do koji$ dolazi
zbog zamreni$ %ivotni$ situacija i nesposobnosti ovjeka da do kraja -ormulira univerzalni
zakon i zakon konkretne situacije, o emu govori poglavlje o moralnom zakonu
111
< svakom sluaju, bli%a re-leksna naela nisu neki 5arobni tapii6 pomou koji$ mo%emo
sve rijeiti i dati odgovor na svaku potekou i dvojbu a kad se iscrpi mogunost ovog
drugog koraka, bez uspje$a, i ne postignemo ono to smo tra%ili, tj sigurnost, tada nam
preostaje posljednje sredstvo, treci korak univerzalnog refleksnog nacela vjerojatnosti ili
probabilizma
> Daljnje refleksno nacelo vjerojatnosti: probabilizam
a) Formulacija i granice. #ad i nakon drugog koraka ostanu dvojbe, tj kad se pitanje o
unutranjoj moralnosti ina koji treba izvriti ne mo%e rijeiti ni pomou bli%i$ re-leksni$
naela, dopusteno je ciniti ono u prilog cemu stoje cvrsto vjerojatni razlozi.
)PC
: B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, nav. dj, str )DI
))P
8 0<?!(H'?A, nav. dj, str F;F=F;L
)))
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str ;)L
F)
!ije ovdje u pitanju da li je u sluaju dvojbe o nekoj obvezi ovjek posve slobodan initi, ve
kako u takvoj dvojbi treba speci-icirati te%nju i obvezu prema konanoj svrsi/ da li proslijediti
u pravu dvojbene obveze ili treba tra%iti neko drugo rjeenje
(o praktino znai/ ako protiv dvojbene obveze stoje cvrsto vjerojatni, prakticno
prihvatljivi razlozi, po sebi nije nuzno ciniti prema dvojbenoj obvezi. Aazlozi u prilog
slobodi ili obvezi ne moraju biti jai ili jednako jaki kao u prilog suprotnome, ve moraju
imati vrstu podlogu
!eki misle i to je krivo da pri$vaanje probabilistikog naela nu%no vodi prema
zanemarivanju zakona i obveze, a u prilog slobodi !i govoraM 9stina, dogodi se nekad da u
sluaju dvojbe o obvezi razlozi idu u prilog slobodi, ali isto tako u sluaju solidni$ razloga u
prilog slobodi neke okolnosti, npr opasnost od sablazni, i unutranja milost potie ovjeka da
pri$vati dvojbenu obvezu < probabilizmu ne dolazi u pitanje temeljno nacelo kranskog
%ivota i djelovanja, tj biti i %ivjeti u #ristu, nasljedovati ga Aadi se samo o univerzalnom
naelu koje ravna svim pitanjima savjesti to i$ ne mo%emo rijeiti ni izravno ni neizravno, a
koja ipak za$tijevaju moralnu odluku utemeljenu na moralno sigurnoj savjesti < takvim
sluajevima pozivanje na naelo vjerojatnosti (probabilizma) bitno je ispravno i moralno
nu%no (o nema nikakve veze s 5graninim moralom6, s laksizmom ili minimalizmom
112
3ri$vaanjem vjerojatnog miljenja kranin s ispravno usmjerenom savjeu nastoji doi do
istine, a ne zauzeti stav u prilog slobodi ili zakonu < moralnim pitanjima esto se smijemo, i
moramo, zadovoljiti s djelominom spoznajom istine
113
b) Opravdanost nacela vjerojatnosti.
()) Sveto pismo i Uciteljstvo
!aukom Svetog pisma ne mo%emo ni dokazati ni opovrgnuti naelo vjerojatnosti 9 predaja i
crkveni dokumenti o njemu ute 3rema tome, ovo je naelo slobodno pri$vatiti ili ne
pri$vatiti Erkveno uiteljstvo odbacilo je ekstremistike teze (krajnji tuciorizam i laksizam),
usp 4S, ;>P>, ;PF*, ;PFD, ;)P)=;)**, ;)*D 4, );C>, ));*, ));D, ))L)=);)L, );)*)
[tovie, ima neki$ dokumenata koji implicite pri$vaaju naelo vjerojatnosti/ papa <A,8!
R999 o %enidbama u paragvajskim misijama
114
, odgovor Sv o-icija 5de sollicitatione in
con-essione6
115
; Erkva potvr+uje nauku sv 8l-onza koji je kroz niz godina u svojim djelima
zastupao probabilizam
116
, tijekom cijelog stoljea ()LDD=)*L* g) moralisti su jednoduno
pri$vaali probabilizam, a da slu%bena vlast nikad nije prigovarala
117
'va pitanja zauzimaju tek peri-erno mjesto u cjelokupnoj literaturi 'taca i skolastika 'ci su
prije svega nastojali osvijetliti velike i pozitivne linije kranskog morala u retorskoj i
pounoj -ormi 3olazei od jednostavni$ naela, skolastika nastoji stvoriti jedan znanstveno
potpun i jasan sistem 3roblem, kako e kranin -ormirati sigurnu savjest u spletu crkveni$ i
gra+anski$ normi, unato razni$ suprotnosti, mogao se postaviti tek kasnije ' tome e biti
vie rijei u drugom dijelu ovog poglavlja
));
: B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, nav. dj, str )I*=)ID
))>
, H8?A9!0, nav. dj, str ;PF
))F
: ,<EE?A'!9, Institutiones theologiae oralis, ( 9, * izd, Aomae, )C)L, str ))C
))L
8 G?HB<#HG, ,heologia oralis, ( 99, );L>
))*
9 , @?AA?A?S B'!4A98, !opendiu theologiae oralis, ( 99, str CP=C* ? 0?!9E'(
S8GSB8!S, Institutiones theologiae oralis, ( 99, )D izd, 0ortebecke, ,rVseel=,rVgge, )CL), str DP=
-ecretu +. R. !. 4rbis et )rbis, ..+, *()IDP), >)I
))D
G A'4A90', -e historicis e7ordiis et vicibus probabilisi oralis, u/ 3isc !o, )C()CL>), LL=);P
F;
(;) Opravdanost iz naravi zakona
#oliko god ovjek nastoji to jasnije -ormulirati zakon, ipak mu ne uspijeva da svaki put
obu$vati cjelokupnu ljudsku stvarnost Stjee nove i dublje spoznaje, zato su mu i na
moralnom podruju potrebni razni eksperimenti i iskustva !aelo vjerojatnosti priznaje tu
potrebu kojom olakava razborito istra%ivanje u odre+enoj materiji !aprotiv, obvezatnost
slova dvojbenog zakona sprijeila bi pri$vatljivi rizik i razvoj spoznaje na moralnom
podruju Aazumljivo, to ne obu$vaa sve zakone, nego tek one koji su posebno podvrgnuti
promjeni i razvoju
(>) Opravdanost iz naravi same stvari
Savjest se ne mo%e vezati na nesiguran zakon i u njemu tra%iti izra%aj ,o%je volje (akav bi
stav jednostavno paralizirao i iskrivio savjest 'na mora biti osjetljiva i 5dovitljiva6 prema
svakom izra%aju ,o%je volje #ad se savjest poziva samo na zakon, ak i onaj nesigurni, ne
mo%emo vie govoriti o nekoj osjetljivosti savjesti !e smijemo zaboraviti ni na najva%niju
kvalitetu savjesti sigurnost 4a ona donese konaan sud o izvrenju nekog ina, potrebno je
da sud o obvezatnosti ina bude moralno siguran, a te moralne sigurnosti nema ako postoje
vrsto vjerojatni i pri$vatljivi razlozi u prilog suprotnome 1ato dvojbena obveza ne mo%e po
sebi dovesti do osobne obveze
(F) Nacelo vjerojatnosti stoji na liniji evandeoskog stava prema zakonu
#ranski du$ ne poznaje slijepu slu%bu slovu zakona kakvu su zastupali -arizeji i, prema
#ristovu svjedoanstvu, iznevjerili se ,o%jem pozivu, koji u asu milosti nekad poziva
ovjeka da iza+e izvan podruja konkretnog (pozitivnog) zakona ,ilo bi, dakle, protiv
evan+eoskog du$a kad bismo sistematski pripisivali obvezatnu snagu ak i dvojbenom
zakonu !aelo vjerojatnosti podr%ava temeljni za$tjev #ristove poruke kad ne ve%e ovjeka
na nesigurno slovo zakona, ve ga puta da bude svjestan mnogovrsni$ mogunosti poziva
milosti s ,o%je strane
118
4rugi autori iznose i daljnje razloge kojima opravdavaju primjenu univerzalnog naela
probabilizma, ali se neki od nji$ ne mogu sipliciter pri$vatiti, jer uzrokuju daljnje potekoe
ili se mogu primijeniti samo na pozitivne zakone ili na univerzalne obveze, ali ne i na
naravne, odnosno bo%anske moralne zakone ili individualne obveze
119
c) Granice nacela vjerojatnosti
Svi pobornici naela vjerojatnosti smatraju da se ono ne mo%e i ne smije primijeniti na svaki
sluaj 'ni upozoravaju da se probabilizam ne smije primijeniti na/
(a) nuzna sredstva za nuznu svrhu, zatim, kad je u pitanju valjanost i potovanje prema
sakramentima i kad postoji opasnost da se te%e povrijedi pravo drugoga 've sluajeve ne
bismo mogli nazvati 5izuzecima6, jer nji$ treba rijeiti prema re-leksnom naelu 5sigurnijega6
(tuciorizam), prema tome, probabilizam nije ni potreban
(b) rjeavanje cinjenicnih dvojbi koje se ne smiju rjeavati naelom vjerojatnosti, jer nikakva
vjerojatnost, bila ona ne znam koliko solidna, ne mo%e promijeniti injenicu (npr dvojbu je li
))I
8 0'?!(H'?A, nav. dj, str F;*
))C
<sp : @<EHS, nav. dj, str ;PF
F>
ono to se mie u grmu ovjek ili divlja) Be+utim, ni rjeenje takvog sluaja ne smijemo
sipliciter odbaciti, jer kad ne pomogne nikakvo bli%e re-leksno naelo, a dvojbu svakako
treba rijeiti, vrijedi naelo vjerojatnosti i za obvezu koja nastaje iz injenine dvojbe
3ozitivno zakonodavstvo priznaje i odre+uje to nekad treba uiniti/ sluajevi kad Erkva $oe
i mo%e nadomjestiti jurisdikciju (E 9 E ;PC); u sluaju zakonite dispenze (E 9 E )L);
dvojbena zapreka ne prijei %enidbu, u smislu can )P*I ;; kad nikakav siguran razlog ne
obvezuje da se mora predsresti opasnost od zablude pa i materijalne/ kao to je opasnost od
nesvojevoljne polucije; kad se zbog razliiti$ miljenja o doputenosti u ovom ili onom
sluaju injenina vjerojatnost mo%e pretvoriti u pravnu
120
d) Upotreba nacela vjerojatnosti (prakticna biljeska)
()) #ad postoji nesavladiva dvojba o doputenosti ina koji treba konkretno izvriti, a ovjek
nema sigurnog suda o njegovu doputenom izvrenju, mo%e se po sebi primijeniti naelo
vjerojatnosti (o vrijedi za svakog ovjeka !apominjemo da dvojba mora biti nesavladiva,
tj nikako se ne mo%e doi do sigurnosti, ni direktno ni indirektno
8ko neuk ovjek dvoji ili oklijeva, treba se osloniti na tu+i autoritet, makar se radilo o
jednom ovjeku, npr %upniku, sveeniku, ispovjedniku ili nekom drugom nadle%nom
ovjeku 8ko netko smatra da mu nije dan ispravan odgovor, mo%e konzultirati i nekog
drugog 8ko se odgovori ne podudaraju, onda bi se oba mogla uzeti kao vjerojatna
Svecenici i ispovjednici mogu pri$vatiti autoritet kojeg moralnog pisca (moralista), a bilo bi
zgodno da usporede miljenja i drugi$ autora 8ko vie nji$ donosi isto miljenje, onda e
ono biti solidnije, me+utim, u ovom sluaju vrijedi pravilo/ auctores non sunt numerandi
sed ponderandi !ekad e jedan priznati autor vrijediti vie negoli mnogo nepoznati$, tako
e npr biti dovoljno pogledati to sv 8l-onz, od Erkve priznati autor, ka%e o tom pitanju (o
posebno vrijedi za nae doba kad se autori redovito specijaliziraju za tono odre+eno
podruje Teolog e tako+er nastojati pogledati to ueni autori smatraju za vjerojatno i
sigurno !ee se, naime, svaki puta moi osloniti na vlastite zakljuke i uvjerenja a zanemariti
druge
(;) Unutrasnja i vanjska vjerojatnost. Unutrasnja vjerojatnost stjee se promatranjem
razloga i poteskoca koji se nalaze unutar same stvari 'na nije svaki put pristupana obinim
ljudima, ak ni svakom sveeniku ili ispovjedniku, nego tek teologu koji je struan u
pitanjima morala 8ko je u pitanju koji pravni problem, moralist nee moi donositi nova
rjeenja bez savjetovanja s pravnikom Vanjsku vjerojatnost mo%e stei i onaj koji ne
raspola%e velikim moralnim znanjem, naime, ona se oslanja na vanjske autoritete [to je vie
autora koji zastupaju jednu sentenciju, to e vjerojatnost biti solidnija, ali ne smijemo
zaboraviti ono to je reeno u pret$odnoj toki, pogotovo ako neki autori bez dubljeg
razmiljanja pri$vaaju i prepisuju odgovore i rjeenja iz pre%ivjeli$ prirunika 3osebno treba
gledati nije li zakljuak jednog autora plod uvjeta vremena u kojem je %ivio, npr pitanje
kamata, privatnog vlasnitva Bo%e se dogoditi da razlozi koje stari autori donose, u nae
vrijeme vie i ne vrijede
(>) Postupak ispovjednika. 9spovjednik nema pravo nametnuti penitentu miljenje protiv
kojeg stoje solidno vjerojatna miljenja < tome se sla%u i autori koji ne pri$vaaju
probabilizam 4ajemo nekoliko uputa za pastoralni postupak prema penitentima/ (a) (reba
pri$vatiti i priznati dostojanstvo savjesti svakog ovjeka koji u sluaju dvojbe odgovorno
);P
8 R?AB??ASEH, nav. dj, br >I)
FF
do+e do pri$vatljivog miljenja i zastupa ga (b) #ad god je miljenje objektivno vjerojatno,
ni onaj sveenik koji se s njime ne sla%e nema pravo nametnuti penitentu drugo; napose nema
pravo uskratiti odrjeenje (c) #ad penitent subjektivno smatra da je neko miljenje ispravno i
zastupa ga, a ono objektivno nije takvo, ispovjednik je du%an da ga poui, osim ako smatra da
e upozorenje biti bezuspjeno ili da e u tom sluaju za penitenta materijalni grije$ postati
-ormalni (osim ako bi zbog penitentova miljenja i sveenikove utnje trpjela zajednica ili
nastala sablazan)
);)
(d) Svi moraju biti svjesni du%nosti da istra%uju istinu koliko mogu, ali ne
znai da moraju izgubiti povjerenje u same sebe u tra%enju istine, a jo manje smiju sa sebe
skinuti razumnu spremnost donoenja osobne odluke
);;
(F) Simultana upotreba suprotnih vjerojatnosti. Svi se autori sla%u da nije doputeno
slu%iti se u isto vrijeme (simultano) u jednoj te istoj radnji s obje suprotne vjerojatnosti
(akvim postupkom ovjek potvr+uje da mu nije stalo do iskrenog odziva ,o%jem pozivu
Be+utim, doputena je simultana upotreba suprotni$ miljenja ako se radi o dvije radnje koje
se bar virtualno me+u sobom razlikuju
T3A9B:?A9/ !ikakvo vjerojatno miljenje ne doputa da batinik smatra oporuku i valjanom
(za sebe) i nevaljanom da izbjegne obveze koje iz nje proizlaze !aprotiv, ini se da nam nita
ne zabranjuje dvojako raunati vrijeme (usp E 9 E >> )) u istom asu u razliitim
predmetima (ako se moljenje brevijera i dan posta ne moraju nu%no obavljati prema istom
raunanju vremena
123
T
, B'A8G!9 S9S(?B9
) Povijesni osvrt
.injenica da su autori u katolikoj moralnoj teologiji zastupali, a i danas neki djelomino
zastupaju, 5moralne sisteme6 koji se me+usobno razlikuju, ne treba nas dovesti do krivog
zakljuka da u Erkvi postoje 5raznolike udorednosti6, koje zauzimaju razliite stavove po
pitanjima kranskog %ivota 3od ne ba lako s$vatljivim izrazom 5moralni sistemi6
(sNst$emata moralia), podrazumijevamo da teolozi i teoloke kole nisu jednako rjeavali
pitanje kako dvojbena savjest uz pomo univerzalnog naela mo%e doi do praktine, s
moralnog stajalita pri$vatljive odluke
124
Re smo spomenuli da se 'ci i skolastici nisu bavili ovim pitanjima, bar ne u onoj mjeri u
kojoj su to uinili autori \R9=\R999 stoljea #od OTACA primjeujemo odre+enu strogost
u rjeavanju ovi$ pitanja, a to vjerojatno treba pripisati i potrebi da se suzbije pogansko
);)
54osljedno tome, prema opem nauavanju moralista, potrebno je rei da je u takvom izvanrednom primjeru
doputeno penitenta (pokornika) ostaviti in bona fide ako ispovjednik predvi+a, ili se boji, da e upozorenje biti
bezuspjeno ili da e ono iz ne$otinog (materijalnog) grije$a uiniti $otian (-ormalni) grije$ (iz materijalnog
grenika uiniti -ormalnoga) 9pak, i u tom primjeru potrebno je izuzeti sluaj kada bi iz proputene opomene
slijedilo vee zlo nego iz upozorenja, npr. kad bi zbog toga trpjela zajednica ili nastala sablazan6; 4puta na>ih
biskupa o enciklici pape 2avla 'I. Fuanae vitae. 2astirska poruka biskupa Hugoslavije o preno>enju ljudskog
ivota, izdalo Hrvatsko knji%evno drutvo sv Sirila i Betoda, 1agreb )CDP, br >)
);;
8 0<?!(H'?A, nav. dj, str FFD
);>
8 R?AB??ASEH, nav. dj, str >I;=>I>
);F
4 E83'!?, +istei orali, uI -izionario enciclopedico di teologia orale (a cura di G A'SS9 e 8
R8GS?EEH9), ?3, Aoma )CD>, str CF) sl , H8?A9!0, nav. dj, str )II sl ($ 4?B8!, 2robabilise,
-,!, ( )>, col F)I=*)C
FL
popustljivo moralno s$vaanje i nauci o ubrojivosti neznanja !o ima 'taca koji su dali i
bla%a tumaenja
#ako su (?'G'19 \999 st rjeavali dvojbe savjesti` Rrijedno je spomenuti da su prikazi
uitelja o naravi i obvezatnosti savjesti po tom pitanju bili skromni < drugim prikazima, npr
o neznanju i perpleksnosti, tom su pitanju posveivali veu pa%nju @ranjevaka je kola,
nakon 8leksandra Halekog i sv ,onaventure, nauavala da zabluda o apsolutno dobrim i
zlim inima ne ve%e u savjesti, ali se zabluda treba rijeiti
125
!akon to je stvorena sistemska teologija, autori su pitanje dvojbe gotovo iskljuivo rjeavali
tucioristicki (umjereni tuciorizam), tj u sluaju dvojbe o doputenosti radnje smatrali su da
treba od nje odustati 'ni nisu razlikovali injeninu od pravne sumnje, kao u moderno doba,
nego su smatrali da treba slijediti 5sigurniju stranu6 ' G'((9! sa%ima (ominu postavku
ovog problema ovako/ 59spravno s$vaen ekviprobabilizam, pie 3 Sertillanges, mo%e
pravilno proi kroz tomistiko rjeenje 3 0ardeil, '3, misli da psi$ologija izbora, kako je
s$vaaju sv (oma i tomisti, odgovara probabiliorizmu 8 s njim ? :anssen zakljuuje/
5moralna misao sv (ome preporuuje i podr%ava probabiliorizam, 3 ($ 4eman, naprotiv,
smatra da sv (oma ostaje potpuno na liniji tucioristike tradicije \999 stoljea 3 ($ 4eman
ima pravo
126
3red kraj srednjeg vijeka kazuisti predla%u bla%e tumaenje (ako npr sv. Antonin smatra/
kad se uva%eni teolozi ne sla%u o kojem pitanju, kranin ne mora postupiti prema sigurnijem
miljenju (tuciorizam), nego prema savjetu koji mu se ini vjerojatnijim Aazumljivo, za
takvu -ormaciju savjesti vjerojatnije miljenje ne smije se protiviti Svetom pismu ili kojoj
crkvenoj odredbi
127
!eposredni povod %ustrim raspravama i stvaranju moralni$ sistema bila je jedna izjava
dominikanskog teologa ,8A('G'B?8 8 B?49!8, iz njegova komentaru Summe sv
(ome (9=99 J C)/ mihi videtur quod si est opinio probabilis licitum est eam sequi, licet
opposita probabilior sit (ini mi se, ako je miljenje vjerojatno, da ga smijem slijediti,
premda je suprotno vjerojatnije) #ad s dananjeg stajalita promatramo sve te rasprave,
dobivamo dojam da se ova %estoka, uporna i dugotrajna borba u mnogo emu svodila na
borbu rijeima 9pak, temeljni je razlog mnogo ozbiljniji i dublji 4anas se rasprave o savjesti
vode na drugom podruju, zato ovim sistemima neemo posvetiti preveliku pa%nju, ve emo
dati nji$ov kratki prikaz i na kraju poglavlja sa%eti osvrt
; O moralnim sistemima pojedinacno
Boralne sisteme obino svrstavaju u dvije osnovne skupine/ rigoristicke (apsolutni
tuciorizam, umjereni tuciorizam, probabiliorizam) i probabilisticke (probabilizam,
ekviprobabilizam, supstitucionizam ili sistem dovoljnog razloga i laksizma) Erkva je osudila
pretjeranost prvog i zadnjeg sistema
a) Apsolutni tuciorizam (tutiorismus absolutus, rigorismus) 'snovno mu je naelo/ sequi
debemus opinionem tutiorem - faventem legi - etiamsi contraria pro libertate sit
probabilissima (u svakoj dvojbi treba se prikloniti onom miljenju koje je sigurnije u prilog
);L
3 38G8119!9, +ystheata oralia, u/ 3 38G8119!9 (cura), -ictionariu orale et canonicu, ( 9R (A=
1), str FFL
);*
' G'((9!, 3orale fondaentale, 3aris=(ournai, )CLF, str >>;=>>>
);D
+ua theologica, ( 9, tit >, cap 99, Rerona ,)DFP, col ;PP=;PF
F*
zakonu makar protivno bilo najvjerojatnije) 1astupali su ga 9 S9!!9EH, luvenski pro-esor
i jansenist, a uz njega 3 !9E'G? (a)*CL), H<H0?!S 0'B8A<S (a)DP;), ,8A'!
R9!E?!(9<S (a)*DF), 3 @80!8!9 (a)*DI), nazvan 5magnus rigoristarum princeps6, te
38SE8G, 8A!8<G4, Y<?S!?G (emeljne teze apsolutnog tuciorizma osudio je papa
ALEKSANDAR VIII. kao sabla%njive, nepravedne, blize $erezi i krive (4S, ;>P> 4,
);C>) 1astupnici ovog sistema i miljenja smatrali su da vjerojatnost i sigurnost uvijek idu u
prilog zakonu, makar da je taj zakon sumnjiv i u svojoj obvezi i u postojanju 'vaj je sistem
posve naputen ne samo zato to ga je Erkva osudila, nego i zato to je nemogu, jer
kranskom %ivotu namee nepodnosiv teret, to potvr+uje i jansenistika teza da je ovjek
kriv i za materijalni grije$ i zato zaslu%uje kaznu
b) Umjereni tuciorizam (tutiorismus mitigatus) !jegovo temeljno naelo glasi/ sequi
debemus opinionem tutiorem, nisi contraria pro libertate sit probabilissima, tj u sukobu
dvaju miljenja, od koji$ jedno tra%i da se izvri zakon, treba slijediti sigurnije miljenje, osim
ako je miljenje u prilog slobodi najvjerojatnije 1astupnici su mu/ S(H8?A( (a)DPD), 9
R8! '3S(A8?( (a)D;P), kard 0?A49G (a)IP;); oni su $tjeli ubla%iti oitu pretjeranost
jansenistiki$ za$tjeva <injen je premalen ustupak slobodi; naime, i ovaj sistem, kao i
pret$odni, za moralnu odluku tra%i sigurnost koju u svom %ivotu u raznim okolnostima ne
mo%emo lako postii 9 on namee na savjest svakog ovjeka prete%ak teret, onemoguava
slu%enje ,ogu u radosti, jer tra%i visok stupanj odricanja, dovodi ljude do polo%aja gdje jedva
mogu izbjei grije$/ ljudi su skloni nestrpljivosti i pod pretekim teretom %ivota lako gube
pouzdanje u ,oga #ad bi se u dvojbi uvijek morali odluivati samo na ono to je
navjerojatnije, grije$ bi i$ pratio na svakom koraku #onano, nije dalek put do apsolutnog
tuciorizma, tj do za$tjeva bezuvjetne sigurnosti
128
c) Probabiliorizam (probabiliorismus) 3robabiliorizam ili sistem 5vee vjerojatnosti6 u
sluaju dvojbe tra%i da se postupi prema naelu/ licet uti opinione minus tuta favente
libertati, dummodo sit probabilior quam opposita favens legi, tj slobodno je pri$vatiti
manje sigurno miljenje u prilog slobodi, samo ako je vjerojatnije od suprotnoga koje ide u
prilog zakonu 1astupali su ga autori iz razni$ redova i kola, a danas ga neki nazivaju
5dominikanskim sistemom6, zato to su mu zastupnici veinom teolozi dominikanske kole
'd poznatiji$ imena mo%emo spomenuti/ 9 0'!?(8 (a)*I)), ( 0'!18G?S8 (a)DPL),
3 8!('9!?8 (a)DF>), 4 E'!E9!8 (a)DL*), A ,9GG<8A(8, kard (a)DLD), 3
,8GG?A9!9 (a)D*C)
3robabilioristi navode niz dokaza u prilog svome sistemu/ ()) [to je vjerojatnije, to je bli%e
istini, time i dobroti, zato ga treba slijediti (;) 8ko razum to predoi kao vjerojatnije, volja
je to du%na slijediti, jer je razum vo+a 5Juoad speci-icationem6 (>) Sv o-icij pozvao je (
0'!18G?S8, generala 4ru%be 9susove, da napadne popustljivi probabilizam te da 5libere et
intrepide6 brani probabiliorizam (4S, ;)DL 4, );)C) (F) 'ni navode i tvrdnje pape 398
\99, koji ka%e da moralna sigurnost mo%e biti samo jedna, prema tome, treba slijediti ono
gdje se ova sigurnost jasnije javlja
129
(L) 3robabiliorizam postavlja moralno pravilo da
krepostan ovjek uvijek odabire ono to ukljuuje manju mogunost zla, prema tome,
protivilo bi se kreposti ako bi netko slijedio vjerojatno ili manje vjerojatno miljenje, umjesto
da slijedi vjerojatnije (jer bi znailo da se svjesno i svojevoljno izla%e grije$u ili grije$a) (*)
3robabiliorizam nalazi podrku za svoje stajalite u tome to svi teolozi slo%no tvrde da ima
sluajeva kad treba slijediti naelo 5in dubio eligenda est pars tutior6
130
);I
8 Q9R#'R9S, nav. dj, str L*=LD
);C
3 39:' \99, "ovor odran B. listopada BJKL, ..+, >F()CF;), >>I=FF>
)>P
: #<!9.9S, (atoli%ka oralka (skripta), 2osebni dio, sv 9, 1agreb, )C*L, str )P)
FD
Boramo priznati da probabioliorizam ima privlani$ argumenata, me+utim, ne mogu im se
sakriti nedostaci/ ()) !ije istina da je vjerojatnije miljenje bli%e istini, jer i ono mo%e biti
krivo, kao to to potvr+uje iskustvo (;) 9stina, misljenje se -ormira prema vjerojatnijim
razlozima, ali ne i moralno siguran sud (>) #ao to smo vidjeli, crkveno uiteljstvo odbacilo
je i osudilo ekstremistika miljenja laksista, a nipoto probabilizam koji svoja naela temelji
na solidnoj vjerojatnosti (F) [to se tie primjene naela 5in dubio pars tutior elegenda est6,
rekli smo da se ono primjenjuje u drugom koraku (bli%i$ re-leksni$ naela), prema tome, nema
mu mjesta u treem (L) <potreba i primjena probabiliorizma je veoma slozena i pretpostavlja
da ovjek ima istananu mo rasu+ivanja da mjeri stupnjeve koji se redaju/ parum probabile
minus probabile probabile probabilius valde probabile probabilissime certum
certius certissimum
d) Ekviprobabilizam (aeJuiprobabilismus) Sistem 5jednake vjerojatnosti6 neki ujedno
nazivaju i sistemom sv 8l-onza, koji ga je pred kraj %ivota -ormulirao i branio, bojei se
opasnosti od laksnog probabilizma 1astupaju ga uglavnom redemptoristiki autori/ SE8R9!9,
B<?GG?A, 3A<!?A, SEH9GG9!0, 7'<(?AS, 8?A(!HS=48B?!=R9SS?A, i drugi
3rema ekviprobabilistima u dvojbi da li je neki in doputen, treba slijediti vjerojatnije
miljenje (probabiliorizam), ali ako su miljenja jednako ili podjednako vjerojatna, treba
slijediti poziciju koja je na snazi, prema pravilu 5in dubio melior est condicio possidentis6 :
8?A(!HS ovako je -ormulirao miljenje sv 8l-onza/ 58ko se sastanu dva protivna miljenja,
jednako ili skoro jednako vjerojatna, slobodno je slijediti miljenje u prilog slobodi, kad god
se dvojba tie postojanja (eKistentia) a ne prestanka (cessatio) zakona, a u injeninoj dvojbi
(d -acti) uvijek prevladava zakon6
131
< praksi bi to znailo/ ako u etvrtak uveer, jednako ili
skoro jednako, smatram da je poeo petak ili nije, smijem jesti meso, jer 5possidet libertas6
etvrtka; a u petak navee, na prijelazu u subotu, ako jednako ili skoro jednako dvojim je li
petak prestao ili nije, ne smijem jesti meso, jer 5possidet leK abstinentiae6 4o kako udni$
zakljuaka dovodi gruba primjena naela sistema jednake vjerojatnosti pokazuje i sljedei
primjer/ trebao bi ponovno moliti brevijar onaj tko smatra da ga je vjerojatno izmolio, a ne bi
bio ni na to du%an ovjek koji bi bio u dvojbi, je li se (valjano) zavjetovao 1a prekraj
zakona posve je sporedno krim li ga kad je poeo ili kad jo nije prestao <spore+ujui
slobodu i zakon, ne mo%emo rei da su oni 5in posessione6, nego vrijedi pravilo 5obligatio
dubia, obligatio nulla6 'vaj je sistem veoma nepristupaan ne samo za neuka vjernika, nego i
za uena ovjeka, jer je u praksi teko odrediti to je to 5aeJuiprobabile6
e) Probabilizam (probabilismus) 'snovno naelo probabilizma poznato nam je iz prvog
dijela ovog poglavlja/ u sluajevima spekulativne dvojbe slobodno je postupiti prema
miljenju koje je uistinu i solidno vjerojatno, makar protivno miljenje bilo vjerojatnije, ili
kako glasi probabilistiki aksiom licet uti opinions minus tuta favente libertati, dummodo
sit solide et certe probabilis 3rema tome, da ovjek bude slobodan od zakona, nije potrebna
moralna sigurnost (tuciorizam) a ni vjerojatnije miljenje (probabiliorizam), nego samo doista
vjerojatno miljenje, tj ono koje u prilog sebi ima razumne i prihvatljive razloge 'vi se
razlozi i motivi ne smiju promatrati odijeljeno i -ragmentirano, nego i$ treba vrednovati u
nji$ovoj naravnoj vezi, tj u usporedbi sa suprotnim motivima
3robabilizam su zastupali gotovo svi autori \R99 stoljea, a kasnije su ga pri$vaali i branili
uglavnom autori 4ru%be 9susove 9z novijeg vremena poznatiji su/ ? 0?!9E'(, 8
R?AB??ASEH, : B8<S,8EH, H !'G49! 3rotivnici ovog sistema nazivali su ga
5minus=probabilizmom6, to nije ispravno, jer toka razluivanja nije manja, nego solidna
)>)
: 8?A(!HS E 8 48B?!, ,heologia oralis secundu doctrina s. .lfonsi, )D izd, (aurini, )CL*TLI,
br IL
FI
vjerojatnost Be+utim, kad pitamo koji se stupanj te vjerojatnosti tra%i, onda se autori ne sla%u,
a doga+alo se da su tijekom povijesti pomicali njezine granice u prilog slobodi, ne vodei
rauna o razlozima koji opravdavaju opasnost da se povrijedi naravni zakon
132
-) Sistem nadoknade ili dovoljnog razloga (sNst$ema compensationis seu rationis
su--icientis) !astao je kao razrada i tumaenje probabilizma !aime, neki se autori nisu
slo%ili s onim 5minus probabile6, nego su tra%ili da se ono neim nadoknadi (compensatio),
odnosno da postoji va%an razlog (ratio su--iciens) izvrenja ovakvog ina 4a u nekom sluaju
bude slobodno zanemariti vjerojatnije miljenje, a slijediti manje vjerojatno, mora se uzeti u
obzir va%nost zakona o ijem se prestupku radi i vjerojatnost miljenja koje govori da ga ne
treba obdr%avati [to je zakon va%niji a obveza vjerojatnija, tim vei ima biti razlog ili
nadoknada za mo%ebitni prijestup !a svaki nain treba postojati neka vea sigurnost po kojoj
bi i materijalni prijestup bio iskljuen 3obornici ovog sistema ne priznaju u cijelosti,, bez
ogranienja, naelo lex dubia non obligat, nego uvode ispravak/ i dvojbeni zakon obvezuje
!aime, gdje je zakon sigurno poznat, postoji i sigurna obveza; gdje nije nikako poznat, nema
nikakve obveze, a gdje je nepotpuno poznat, postoji nepotpuna obveza (5obligatio
imper-ecta6) 4ok jedni ka%u da je ovaj sistem samo popravljeni probabilizam
(B?A#?G,8EH), drugi tvrde da on vodi prema tuciorizmu (0<AH) 3oznatiji su mu
predstavnici S G8G'<\, 3'(('!, B8!9?A iz prolog stoljea, a u novije vrijeme
Bc4'!8G4, 3A<?BB?A, H?A9!0
< %ivotu po zakonu i evan+elju doista solidno vjerojatno miljenje u dvojbi mo%e biti pouzdan
oslonac moralno sigurne savjesti 8ko ovaj sistem jo povr$ toga tra%i neku protute%u ili
opravdanje zbog same mogunosti materijalnog grije$a, on zastupa probabiliorizam :edno je/
izvri se materijalnom grije$u, a drugo je izvri se mogucnosti materijalnog grije$a 4ok smo
du%ni izbjegavati i materijalni grije$, nije li prevelik teret za ovjeka izbjegavati i samu
mogunost materijalnog grije$a, kad ga dobri razlozi uvjeravaju da ga u nekom inu nema`
(vrdnja o 5nepotpunoj obvezi6 nije tona Spoznaja mo%e biti potpuna ili nepotpuna, a obveza
ili je potpuna ili nikakvaM 'd kojeg ovjeka mo%emo tra%iti da se podvrgne teretu obveze za
koju razborito dvoji da je opravdana` < krajnjoj liniji, sistem nadoknade ili dovoljnog
razloga ne ispravlja umjereni probabilizam, zato je suvian (o mo%emo ustvrditi i na temelju
zakljuaka njegovi$ zastupnika/ 5[tovie, sami uva%eniji probabilisti nikad u praksi ne
doputaju raditi protiv dvojbena a doista vjerojatnog zakona, ako zato nema dovoljno
razloga6
133
(ono, jer ni zastupnici probabilizma ne %ele izigrati zakon
g) Laksizam (laKismus) Gaksizam mo%emo promatrati kao dusevno stanje i kao moralno
naucavanje #ao duevno stanje, laksizam jest ovjekovo raspolo%enje po kojem je on sklon
zanijekati te%inu obveze, a kao moralno nauavanje, popustljiv je nain miljenja kojim su
mnogi teolozi \R99 stoljea brojna sumnjiva ili samo prividno vjerojatna miljenja predlagali
za vjerojatna i sigurna, i tako obezvrijedili zakone autentinog kranskog %ivota Gaksizam
nije nikad postojao kao zaokru%eni moralni sistem i nijedan autor nije doputao da ga se
naziva laksistom, iako je zastupao laksistike tvrdnje !ajpoznatiji su autori/ B'H8,
498!8, S8!EH?1, (8B,<A9!9 i E8A8B<?G, kojega je sv 8l-onz nazvao 5princeps
laKistarum6 3rema nji$ovu miljenju, u dvojbi izme+u dva suprotna miljenja doputeno je
pri$vatiti ono koje je samo sumnjivo i slabo vjerojatno/ licet uti opinione minus tuta favente
libertati, modo saltem tenuiter vel dubie probabilis sit 'vu postavku Erkva je osudila, npr
papa 9!'E?!( \9 (4S, ;)P> 4, ))L>)
)>;
: @<EHS, nav. dj, str ;))
)>>
4 B 3A<?BB?A, 3anuale theologiae oralis secundu principia s. ,hoae ./uinatis, ( 9, izd )L,
Herder, ,arcinone=@riburgi ,risg=Aomae, )C*), br >FF
FC
> Konacni sud
3itanje rjeenja dvojbene savjesti dolo je u razdoblju od \R9 do \R999 stoljea u prvi plan,
izme+u ostalog i zato to su u to vrijeme u moralu prevladavale kazuisticke metode, a i zato
to je moralna teologija bila prvenstveno usmjerena na sluzbu ispovjednika kao suca, koji je
morao dati sigurna rjeenja i odgovore
134
Prva cetiri sistema imaju za temeljno naelo/ u sluaju dvojbe treba pri$vatiti sigurniju
stranu Sigurnijom stranom smatra se miljenje koje predla%e zakon ili objektivna norma, tj
pretpostavlja se kad postoji dvojba obvezuje li jedan zakon ili ne da obdr%avajui zakon
kao da je izvjestan pri$vaamo sigurnu stranu Sv 8l-onz ne pri$vaa ovakav pojam moralne
sigurnosti, kao da bi se ona sastojala u tom da se ne izlo%imo pogibelji materijalne povrede
eventualnog zakona 'n nauava da se prava sigurnost sastoji u izvjesnosti da izvravamo
konkretan moralan izbor kojim ne inimo -ormalni grije$, a takvu sigurnost esto imamo kad u
odre+enoj situaciji pri$vaamo kao normu miljenje suprotno od dvojbenog zakona
135
Sve valjane sisteme mo%emo svesti na dva/ probabiliorizam i probabilizam !ezamislivo je da
su autori puna etiri stoljea raspravljali o istoj veoj ili manjoj vjerojatnosti/ iza kr$ke
gramatike razlike pridjeva 5probabilis6, 5probabilior6 nalazi se duboka razlika teolokoga i
antropolokog s$vaanja moralnog %ivota 1ajedno s trajnim %ivotnim dinamizmom
objektivnosti i subjektivnosti, koje sainjavaju sintezu pravog personalizma, nalazi se sukob,
uvijek negativan, izme+u objektivizma i subjektivizma 9 nauka o odnosu izme+u ,oga i
ovjeka osjea te%inu ti$ rasprava koja prijei i ispravnu personalistiku viziju ,oga
4anas u obnovi moralne teologije mo%da neki nastoje prikazati moralne sisteme kao izraze
la%ni$ moralni$ problema 9stina, treba prevladati -orme ti$ sistema, ali problemi koji su
nekada uzbu+ivali moraliste jesu problemi koji su nicali iz dva temeljna, ve spomenuta
s$vaanja/ objektivizma i subjektivizma, a ti problemi, ta s$vaanja i te vrednote pojavljuju se
i u aktualnim raspravama, i u individualnim i u kolektivnim %ivotnim mani-estacijama 8 tu
nam 5moralni sistemi6 mogu dati svjetla da razmiljamo i prona+emo ispravno rjeenje
136
!a kraju mo%emo zakljuiti s @ G8B,A<SEH9!9:?B/ 59zgleda da sve to obu$vaa dosta
velike razlike in abstracto !o kad se si+e na konkretno podruje, nalazimo mnogo slini$
vidova #ad se 3 3rVmmer poziva na sistem kompenzacije a 3 Hbring na norme razboritosti,
nailazimo na toke u kojima se ekviprobabilizam, probabilizam i probabiliorizam mogu sresti
!o jo ne mo%emo smatrati da se do sada naao jedinstven sistem, jasan i bez dvoznanosti, u
kojem bi se ova tri sistema savreno slagala6
137
R S A V 1 E S T I O B 1 E K T I V N I M O R A L N I R E D
8 '40': S8R:?S(9
< jednom od pret$odni$ poglavlja ustvrdili smo da je savjest norma moralni$ ina, no ona nije
samo norma normativa (normans) nego i norma normanda (-ormanda) !aime, iako je
)>F
, H8?A9!0, nav. dj, str ;))
)>L
,heologia oralis, vol 9, 2ars I. -idactica, H Barietti, (aurini=Aomae, )CPP, br I;
)>*
4 E83'!?, +istei orali, u nav. dj, str CF)=CFI
)>D
@ G8B,A<SEH9!9, .e/uiprobabilisus, u -ictionariu orale et iuridicu, ( 9, str )F)
LP
ovjek po sinterezi kao uro+enom $abitusu i sposobnosti usmjeren prema dobru, a po
moralnom znanju spoznaje manje univerzalne principe i zakone dobra, ipak zbog sadanjeg
njegova stanja, razum nije sposoban svaki put spoznati istinu, a volja spremna pri$vatiti
spoznato dobro 1ato je potrebno -ormirati savjest, jer prije nego to smo odgovorni pred
svojom savjeu, odgovorni smo za svoju savjest
138
Aazumljivo, kad govorimo o -ormaciji
savjesti, mislimo na nju kao na sposobnost (c $abitualis) koju treba izotriti, rasvijetliti i
poticati da donosi ispravne i sigurne sudove
#oji e se elementi savjesti vie ili manje naglasiti u odgoju, ovisi o tome kako tko s$vaa
savjest/ intelekt ili volja, spoznaja opi$ normi ili nji$ova primjena na pojedinane sluajeve,
ispravnost ili sigurnost savjesti, istina, autentinost, razboritost ili neovisnost, $rabrost ili rizik
u pojedinim odlukama Bi emo nastojati osvijetliti temeljne elemente odgoja savjesti
uzimajui u obzir cjelovito poimanje savjesti
139
) Odgoj savjesti po objektivnom moralnom redu
a) 5<poznaj sama sebe6 !utarnji pogled u nae radnje, sud o nji$ovoj dobroti i zloi,
prosu+ivanje du%nosti koju trebamo izvriti ili grije$a koji trebamo izbjei = to je savjest o
nama 'na je temeljno djelo razuma koji se okree prema samom sebi (reba se poznavati, a
kad smo na tom putu osvijetljeni, ravnati samim sobom Sve je to u nekom smislu sa%eo
Sokrat u svom %ivotnom pravilu/ 5<poznaj samog sebeM6 kojemu kranstvo daje njegov
potpuni smisao
140
(emeljni smisao odgoja savjesti jest donoenje zrele osobne odluke savjesti, a osnovni
preduvjet je stjecanje moralnog znanja, odnosno tra%enje i pronala%enje svjetla ne samo u
univerzalnim naelima koja vrijede za svakog ovjeka i svaki stale%, nego i u pojedinanoj
konkretnoj situaciji u kojoj nas ,og poziva da damo odgovor
Savjest nije nadstruktura pridodana osobi, ona je osoba u svom esencijalnom dinamizmu koji
te%i prema cjelovitosti, ljubavi, jedinstvu razuma i volje, ona je trajno nastojanje prema veem
svjetlu i veem ostvarenju dobra/ 5< savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje
ljubav prema ,ogu i bli%njemu6 (0S, )*) 'sobu, u njezinoj najveoj dubini privlai istina i
dobro, %ivi izvor svake istine i svakog dobra = ,og 'na osjea u dubini svog bia da njezin
integritet, njezina cjelina i spasenje dolaze od samog odgovora tom dobru i toj istini koji su joj
se oitovali
1ato se odgoj savjesti ne mo%e svesti na puku intelektualistiku pouku, on ukljuuje odgoj
cijele linosti u otvorenosti drugome, u osjetljivosti na sve vrednote istine, dobra, ljepote, u
pa%nji na stvarne mogunosti sadanjega asa
141
c) Otvorenost prema dobru. - Snabdjeven osobnom savjeu, ovjek je usmjeren prema
dobru (5dobro ini zlo izbjegavaj6) 3o samoj svojoj naravi on zna razlikovati dobro od zla i
opu obvezu da ini dobro a izbjegava zlo !o to dobro i to zlo nisu speci-icirani 'n sam
osjea da je dobro neko obogaenje, da je imbenik savrenstva i sree, a da je zlo negacija
)>I
A8!Y<?(, !onsigli evangelici e aturit< uana, Bilano, )C*C, str )F*
)>C
8 S<S(8A, "e#issenbildung, u Fandbuch der $lternbildung 9, (: 8 H8A4?00?A), ,enzinger,
?insideln, str F;D=FL); talijanski prijevod u knjizi/ 8 S<S(8A , H8?A9!0, L=educazione della coscienza
oggi, ?3, Aoma, )C*C, str )>
)FP
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str );I
)F)
, H8?A9!0, La forazione spacificaente cristiana della coscienza oggi, u/ 8 S<S(8A , H8?A9!0,
nav. dj, str IL
L)
svega toga 'dgoj savjesti ide za tim da uvrsti ovjeka u ljubavi prema dobru, da ga sve vie
usmjeruje prema njemu i potie da ga tra%i i %eli <smjerujui ovjeka prema dobru,
posti%emo sve vre nutarnje jedinstvo osobe, a posebno ga uvruje radost koju osjea u
iskustvu izvrenoga i pri$vaenog dobra
Vjera daje nov i bogatiji sadr%aj usmjerenju prema dobru i razvoju sposobnosti savjesti u
pravcu dobra Re se i -ilozo-ski mo%e dokazati da je apsolutno dobro osobni ,og, kao to
usmjerenje prema dobru znai usmjeriti se prema Bogu, tra%iti i %eljeti dobro, znai tra%iti i
%eljeti ,oga 3romatran oima vjere, odgoj savjesti, ukoliko se radi o razvoju jo nerazvijene
savjesti kojom je obdarena osoba, sainjava priblizavanje k Bogu, temeljnu otvorenost prema
,ogu i spremnost staviti mu se na raspolaganje 'dgajati savjest, znai buditi ovjekove
sposobnosti za ,oga, dovesti ga do toga da mu se otvori, da ga uje, da ga spremno saslua,
jednom rijeju, usaditi mu smisao za Boga (sensus 4ei), (usp 0S, )*) 4osljedno, odgoj
savjesti ide ukorak s vjerskim odgojem, kojemu je on bitna komponenta
c) Upoznavanje ljestvice vrednota. .ovjeku treba pokazati i upozoriti ga to je dobro in
concreto, na temelju koji$ se normi ono raspoznaje, u kojim oblicima se ostvaruje 4rugim
rijeima, treba mu predoiti konkretnu ljestvicu vrednota, to i$ osobno mora usvojiti,
kojom se mjeri njegova moralna odluka ,udui da se sud o ljestvici vrednota ne mo%e
prepustiti volji pojedinca (ona je, naime, ve objektivno odre+ena), odgoj savjesti sastojat e
se u suocenju koje pojedinac mora do%ivjeti s opim redom vrednota koje vrijede za sve
(ra%i se, dakle, ispravan stav prema opin normama, a to s njegove strane pretpostavlja
spremnost da ga drugi poue, da pita, da tra%i i pri$vati odgovor, da ispravi pogrena
miljenja
'snovni uvjet za uspjenan odgoj savjesti je krepost poucljivosti prema ,ogu koji nam govori
u #ristu i Erkvi po univerzalnim normama !ema nikakva smisla ovjeku uporno iznositi
gomilu nepovezani$ pojedinani$ zakona, ako on nije spreman posluati ,oga 'dgajati
savjest, znai voditi ovjeka da uvijek i svagdje tra%i volju ,o%ju, da je pri$vati kao normu
svog djelovanja gdje god se ona oitovala
9sto je tako va%no odgajati ovjeka da bude osjetljiv na hijerarhiju vrednota i odredaba, tj
da uoi i pri$vati razlike me+u njima 3ostoji, naime, razlika izme+u odredaba vjenog
zakona, naravnog zakona i ljudski$ zakona !apose je potrebno razbijati puko s$vaanje koje
mjesne obiaje pretpostavlja bo%anskom zakonu
d) Odgoj za osobnu odluku. < odgoju savjesti nije dovoljno ovjeku prenijeti izvana
ljestvicu vrednota, nego treba u isto vrijeme u njemu izotravati osjeaj da s$vati konkretni
poziv ,o%ji u po konkretnim situacijama ,o%ji poziv nikad nije openit, apstraktan, ve
uvijek konkretan i individualan 'dgajati, ne znai ograniiti se na utuvljivanje recepata,
-ormula i pouka o nji$ovoj primjeni; naprotiv, to znai postaviti ovjeka pred trajni poziv
osobnog, %ivog ,oga 9stina, taj poziv odzvanja i u zakonima i u zapovijedima, no u njima nije
nikad sadr%ano sve to ,og tra%i od pojedinog ovjeka <nutar izvanjski$ okvira opi$
zapovijedi i iznad nji$ dodue, uvijek potujui granice koje postavljaju ope zabrane
ovjek mora s$vatiti svoju pojedinacnu situaciju, uoiti svoj 5kair]s6 i tako ostvarivati svoju
individualnu, etiku i egzistencijalnu -izionomiju
,udui da ovjek nije potpuno autonomno bice, odgoj savjesti ne mo%e se ograniiti samo na
razvoj njegove osobne vrline, ve mora u isto vrijeme biti susret njegove savjesti s
objektivnim moralnim normama <koliko je ovjek stvorenje, on mora pri$vatiti red vr$ovnog
L;
0ospodara, podvrgnuti mu se i sluati ga u svemu 'dgoj savjesti sastoji se i u trajnom naporu
ovjeka da uskladi svoju savjest s voljom Bozjom, da spozna volju ,o%ju koja mu se oituje
na razne naine
8ko, s jedne strane, odgajati savjest znai naglaavati objektivnu normu, s druge strane, treba
paziti da se to naglaavanje ostvari putem nutarnjeg rasudivanja i slobodne odluke !orme i
zakoni ne mogu se nametnuti isto izvana, nego uvijek mora biti ukljuen poziv osobi da se do
krajnji$ granica prepusti objektivnoj normi, da se prema njoj procjenjuje, da je prizna kao
ljestvicu koja upozorava na moralno djelovanje (o ovjeka osposobljava da donosi ispravne
sudove, sa svom $rabrou i poniznou, s razboritou i pouzdanjem
142
e) Odgoj odgovornosti. 4a mo%e s$vatiti i pri$vatiti ,o%ji poziv u #ristu, ovjek mora u
sebi razvijati smisao odgovornosti za moralne za$tjeve, a to ukljuuje neke pojedinosti
'dgovoran ovjek ne doputa da ga nose predrasude ili verbalni kalupi, nego nastoji tra%iti i
otkriti izvorne moralne za$tjeve, kakvi god oni bili, makar i ne bili po njegovu ukusu (o
za$tijeva radikalnu iskrenost Re smo spomenuli potrebu osjetljivosti za konkretnu situaciju u
kojoj ,og poziva ovjeka < novije vrijeme govori se o potrebi itanja znakova vremena
(usp Gk );,LF=LD) ,og na razne naine poziva pojedince/ preko osoba, doga+aja, dobri$ i
zli$, u Erkvi i izvan nje .itanje 5znakova vremena6 posebno je va%no u tzv prelazno vrijeme,
a takvim nazivaju ovo nae stoljee; treba, naime, budno paziti koje su vrednote trajne a koje
relativne vrijednosti, jer se u supronom sluaju lako dogodi da se ovjek oduevi onim to je
povrno i pomodarsko, a previdi va%no
143
'dgovoran ovjek mora izbjegavati pod svaku
cijenu moralnu ukocenost savjesti koja vodi do $abitualnog odbacivanja moralni$ za$tjeva
(a se ukoenost lako mo%e pretvoriti u preuzetnost, ak i u zlu vjeru
144

-) Odgoj psihofizickih podloga. 4anas na svakom koraku mo%emo primijetiti kako su ljudi
nesigurni u svojim odlukama savjesti !esigurni su u ispravnost svoje odluke, ne znaju jesu li
dobro s$vatili normu, ak je li i sama norma u sebi sigurna; nesigurni su da li dovoljno
ispravno poznaju i vrednuju stvarnu situaciju, promatraju li sami sebe, svoju subjektivnu
situaciju i svoju moralnu obvezu bez iluzija; konano, ne znaju uspijeva li im dati tonu
sintezu svi$ elemenata S druge strane, nesigurni su u svoje subjektivno stanje i stupanj
sigurnosti Sva ta nesigurnost velikim dijelom ovisi o opim psi$o-izikim uvjetima i
dinamizmima, o unutranjim prisilama, psi$olokim kompleksima i podsvjesnim kompleksima
to nastaju iz razni$ podsvjesni$ te%nji koje se bude iz 5represija6 na seksualnom, drutvenom,
du$ovnom i drugim podrujima, o kojima na sva usta govori dubinska psi$ologija !e treba
odma$ pomiljati na psi$ike bolesnike ili skrupulante, pojava je opeg karakteraM < veini
sluajeva odgoj savjesti ne donosi %eljene rezultate upravo zato to se zanemaruje ovo
podruje
; Odgoj savjesti u raznim zivotnim razdobljima
!enadoknadiv bi bio promaaj kad bi se u odgoju savjesti zanemarila znaajna komponenta
evolutivne dinamike ljudske osobe u cjelini, a savjesti posebno 3ojedina %ivotna razdoblja
imaju svoje zakone i mogunosti po kojima pri$vaaju, odnosno odbijaju ono to im se u
odgoju nudi
)F;
8 S<S(8A, nav. dj, str ;D=>F
)F>
8 H'A(?G8!', nav. dj, str ;FL=;FD
)FF
, H8?A9!0, (ristov zakon, ( 9, str )*C
L>
a) Doba djetinjstva. .ovjek postaje ovjek po drugima i s drugima, to se posebno oituje u
%ivotu djeteta, kod kojega odlunu ulogu imaju roditelji i obitelj u cjelini < odgoju djeteta
me+u osnovne imbenike svakako se ubraja njegovo ucjepljenje u toplu, intimnu i osobnu
ljubav roditelja i obitelji 'sobno iskustvo daje djetetu osjeaj ugodnog i neugodnog, preko
kojeg malo=pomalo stjee smisao za dobro i moralne vrednote (o se ne ostvaruje apstraktno
nego praktinim do%ivljavanjem lijepoga, ugodnoga, %ivotnoga, sna%nog 'no to uoava na
svojim roditeljima i bli%oj okolini s vremenom i njega osvaja, kad vidi da je ljubljeno, i samo
izra%ava ljubav i onda kad to od njega za$tijeva %rtvu/ to je za njega poziv da i druge ljubi kao
sama sebe
145
Aoditeljski nain reagiranja i zauzimanja stavova priprema teren za stvaranje ispravnog suda
savjesti !u%no treba pri$vatiti ve spomenuto pravilo/ da se do+e k dobru, savjest treba
odgajati polazei od dobra 8ko roditelji samo prijete i naglaavaju samo ono 5greno6, dijete
e i$ posluati iz stra$a od kazne ili da ne bude iskljueno iz svog ambijenta, ali istovremeno
e stjecati tromu utilitaristiku prilagodljivost ili -rustrirano kritiki du$ spreman na pobunu
3osebno se treba uvati naredaba i zabrana koje roditelji ne mogu ili ne znaju opravdati ili
obrazlo%iti, jer dijete stjee dojam da je sve zabranjeno samo zato to se to starijima svi+a
!ije dobro ni to da se roditelji u svojoj odgojiteljskoj nemoi pozivaju na ,oga, da se djeci
njime prijete, da ga predoe kao vr$ovnog uvara reda, superpolicajca i -araona ,og savjesti
ne smije biti strogi ,og koji nadgleda samo ono to je zlo, koji do u tanine bilje%i svaki
prekraj !aprotiv, to mora biti dobri ,og koji osobno poznaje i iz ljubavi poziva svakog
ovjeka na ljubav
(reba znati da je djeja savjest embrionalna, kr$ka, obilje%ena 5realizmom6 i
5objektivizmom6, da je djeje vladanje 5$eterogeno6 i da se oslanja na vodstvo drugi$
<pravo ta injenica upozorava roditelje i odgojitelje s kakvim pijetetom moraju pristupiti djelu
odgoja
146
b) Mladenacko doba. Bladenako doba mo%emo nazvati dobom krize u pravom smislu te
rijei (o je doba veliki$ tekoa/ mladi otkrivaju sebe, 5svoj ja6, svoje tijelo (seksualnost i
ugodnost koju im tijelo mo%e pru%iti) 1a moralni %ivot jo je znaajnije otkrie vlastite
licnosti i mladi %ele da je drugi ozbiljno s$vate, a otkrivaju i druge (dvostrukost spolnosti te
privlanost i napetost me+u spolovima), otkrivaju da je taj drugi osoba, kao to su i oni, koja
zaslu%uje potovanje, ast, ljubav 'tkrivaju svijet oko sebe, s njegovim ljepotama, i
opasnostima Bladi postavljaju pitanje smisla zivota, a namee im se pitanje i problem ,oga
sva ta otkria uzrokuju krize/ krizu autoriteta, seksualnosti, osobnosti, religije
< ovom %ivotnom razdoblju odgoj savjesti je mnogo slo%eniji 3olazei od injenice novi$
otkria, mlade treba odgajati za samostalnost i odgovornost Bladi i djevojka %ele u svoje
ruke uzeti uzde vlastitog %ivota, a skloni su 5idealizmu6 i 5subjektivizmu6 koji i$ lako mogu
odvesti s pravog puta
147
4ok je dijete bilo vezano na ono to mu se davalo izvana, kod mladi$
treba staviti u pokret unutranje sudove 1ato su va%ne motivacije vrednota, naroito
religiozne 8utoritet, zapovijedi i -ormalne zabrane trebaju ustupiti mjesto pozitivnim
vrednotama s nji$ovim privlanostima, ljepotom i vrijednou Savjest mlada ovjeka sve vie
postaje osobna, zato je va%no ulijevati pouzdanje, a u odgoju savjesti pozivati se na samu
savjest < tom prelaznom vremenu, punom potekoa, treba se to manje pozivati na grije$
Bladi ovjek, %udei za %ivotom, sav je okrenut prema budunosti, srei, savrenosti, zato mu
)FL
3 8!E98<\, nav. dj, str ;*=F)
)F*
8 H'A(?G8!', nav. dj, str )>P
)FD
)ndje, str )>)
LF
dobro treba predoiti u tom svijetlu !aravno, ne smiju se preutjeti ni %ivotne opasnosti
(grije$) !o nji$ radije treba pokazati kao tetu koja proizlazi iz nemarnosti prema dobru, iz
svjesne bune protiv etike odredbe, negoli kao kaznu koja prvotno dolazi izvana
S dobom puberteta zapoinje i naglaeni kriticizam kod mladi$ (o je nastojanje mladi$ da
otkriju vlastitu intelektualnu otroumnost, da cijene vlastito iskustvo, da %ive vlastita
uvjerenja 8ko odrasli nastoje to cijeniti, priznati i voditi, mladi e lako s$vatiti da su nji$ova
miljenja tek pokuaji i da i$ jo moraju potvrditi iskustvom Bladima treba objasniti da drugi
cijene nji$ovu iskrenost, ali ako %ele da ona doista bude krepost, isto tako moraju nauiti da
nju treba pratiti sve jasnija svijest da oni nisu nepogreivi u svojim sudovima i zapa%anjima
#ritizirajui druge, oni se osloba+aju povrnog kon-ormizma i predrasuda, ali e istinu moi
slobodno istra%iti tek uz uvjet da se nji$ova kritika temelji na samokritici
148

c) Rast prema krscanskoj zrelosti. 'dgoj savjesti djelo je cijelog moralnog %ivota, a ne tek
jednog kratkog razdoblja, jer malo=pomalo bolje %ivimo kao djeca ,o%ja, bolje s$vaamo
dobro i bolje ga ljubimo
149
4ug je i naporan put od onog predmoralnog i impersonalnog
djejeg pitanja/ 5[to moram initi`6 preko nesigurnog (moralnog) pitanja/ 51ato je to
zabranjeno ili doputeno`6 te mladenakog kritikog stava, do asa kad ovjek odgovorno i
zrelo pri$vaa ,o%ji poziv
150
Ra%nost i potrebu rasta u vjeri prema krscanskoj zrelosti koji se
ostvaruje u i preko svavjesti, tog temeljnog vida moralnog odgoja i moralne teologije openito,
naglasio je sv 3avao u svojim poslanicama kad je tra%io od svoji$ vjernika da ne budu 5vie
malodobni, igraka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri6 (?-
F,)F), da napuste ono to je bilo 5djeje6 (usp ) #or )>,))) S koliko kranske zrelosti/ 59
uistinu, premda biste po vremenu morali biti uitelji, vama je ponovno potrebno da vas tko
poui osnovno, to jest poetak proroanstava (akvi ste da vam treba mlijeko, a ne jaka $rana
<istinu, koji je god jo pri mlijeku, ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete 8 jaka je
$rana za odrasle, za one koji navikom imaju uvje%bana osjetila za razlikovanje dobra i zla6
(Hebr L,))=)F; usp ) #or ;,*; >,)=>; )F,;P)
151
Svr$a odgoja savjesti je ljudsko=kranska
zrelost koja se oituje u donoenju ispravni$ i sigurni$ sudova .ovjek neodgojene savjesti
te%ak je i sebi i drugima, ponajvie ispovjedniku !ikad on ne mo%e do%ivjeti ugo+aj du$ovne
zrelosti i punine u #ristu, u odgovornom pri$vaanju njegova poziva, a s druge strane, on je
balast koji pritie ispovjednikova ramena 'vakav se ovjek u svom religioznom izra%aju
redovito povodi za okolinom, iskljuivo ovisi o sociolokim -aktorima, nasjeda javnom
mnijenju Ro+e savjesti imaju teku odgovornost 'ni trebaju biti slini pro-esoru koji predaje
logiku, metodologiju ili povijesnu kritiku 4rugim rijeima, nee se zadovoljiti rei 5to treba
misliti o jednom pitanju6, nego 5kako se misli jedno pitanje6 i konkretno 5kako se u vlastitoj
savjesti predouju pitanja moralnog %ivota6
152
> Krscanski odgoj savjesti
Bo%da je suvino neto o tome govoriti nakon svega onoga to smo do sada rekli 9skreno
s$vatiti i pri$vatiti 5glas ,o%ji6 u savjesti, biti raspolo%en prema #ristovoj milosti koja
prosvjetljuje i potie na dobro, istra%ivati volju ,o%ju izra%enu u zakonu, nije li to najbolji
)FI
, H8?A9!0, La forazione specificaente cristiana della coscienza oggi, str DC=IP
)FC
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str );I
)LP
3 8!E98<\, nav. dj, str ;L sl <sp B SA8#9S, Razvoj i odgoj oralnog osje*aja kod djece, u )dgoj
djece u vjeri u kr>*anskoj zajednici, 1bornik radova 9R kate$etske ljetne kole, Aijeka ;=)) srpnja )CDF, #S=
#ate$etski prirunici )L, 1agreb, )CDL, str ;>;=;F;
)L)
B SA8#9S 8 :8AB, 2oirbeno slavlje, 9zdaje ,iskupski ordinarijat u cakovu, cakovo, )CDI, str ;L=
>>, FC=L*
)L;
3$ 4?GH8H?, nav. dj , str );I
LL
kranski nain odgoja savjesti` 8utori prirunika moralne teologije obino govore o
naravnim (osim onoga to smo mi naglasili, spominju budnost, poslunost, izbjegavanje
loi$ drutava) i nadnaravnim sredstvima odgoja savjesti (molitva, tovanje i nasljedovanje
kranski$ uzora i sakramentalni %ivot)
153
'd sakramenata, u prvom redu, treba spomenuti sakramente krscanske inicijacije; krtenje,
potvrdu i eu$aristiju Krstenje i potvrda su prva osobna ostvarenja onoga to je #rist jednom
zauvijek za sve ostvario 'ni uvode ovjeka u otajstvo ,oga, #rista i Erkve i daju smisao
njegovu daljnjem napredovanju i onda kad i$ voljom kranske zajednice primi nesvjesno a ta
zajednica pri$vati obvezu sudjelovati u njegovu sazrijevanju Rr$unski element inicijacije u
kransku tajnu svakako je sakramenat euharistije, u sreditu s misnom %rtvom, koja je 5-ons
et culmen vitae c$ristianae6 (usp ES, )P) 9 po ,o%joj rijei i po %rtvenoj obnovi Saveza, koji
su u njoj uvijek prisutni, ovjek ponovno slua poruku i poziv da ozbiljno pri$vati %ivot i
preispita svoje stavove
3osebna prigoda kranskog odgoja savjesti jest slavlje sakramenta pokore (pomirenja) <
skladu s novijom re-ormom potrebno je naglaavati komunitarni vid ovog sakramenta koji
poma%e ovjeku greniku da u zajednici Erkve do%ivi sebe i svoje greno stanje zajedno s
drugima, i ,oga koji u istoj, i po istoj, zajednici proglaava svoje milosr+e Sakrament
pomirenja nije neko psi$oanalitiko oslobo+enje od osamljenosti, a nije prvenstveno ni
sredstvo stiavanja gri%nje savjesti ili kanalizacije psi$iki$ energija, nego privilegirani as
dijaloga s ,ogom 3o ovom sakramentu kranin i odgaja svoju svjest i pri$vaa na sebe
ljudske, drutvene i religiozne obveze kako bi po njima postigao kransku zrelost i puninu u
#ristu
154
, 18#'! S8R:?S( 8<('A9(?(
) Komplementarnost prilikom konkretne odluke
< raspravi o odnosu izme+u 1akona (i autoriteta) i savjesti obino je u sreditu pa%nje bilo
pitanje prednosti :edni su naglaavali i dokazivali prvenstvo materijalnog reda, odnosno
zakona i autoriteta, a drugi, ne bez odre+enog utjecaja s protestantske strane, prvenstveno
savjesti 4anas se redovito ne postavlja pitanje tko ima prednost, zakon ili savjest, nego se
govori o komplementarnim instancijama dvaju redova, objektivnog i subjektivnog 'vo
mo%emo osvijetliti i analizom virtualno dvostrukog suda moralne savjesti/ suda o inu koji
treba izvriti i suda o osobnom izvrenju ina 8ko pitanje postavimo sa stajalita suda o inu
koji treba izvriti, tada prednost pripada materijalno=objektivnom redu, tj zakonu i autoritetu
koji tumai zakon (aj in (objekt) posjeduje u sebi svoju dobrotu ili zlou, bez obzira kako ga
osoba s$vaa, da li u skladu s njime (c vera), ili zbog neki$ zapreka ne uspijeva doi do
objektivne istine (c erronea) 8ko pak pitanje postavimo sa stajalita suda o izvrenju ina,
tada prvenstvo pripada osobno savjesti, ak i u sluaju tzv nesavladivo pogrene savjesti !e
trebamo se tome uditi, jer se i objektivni moralni red i savjest temelje, svaki na svoj nain, na
covjekovoj biti 9stinita je, naime, tvrdnja koja ka%e/ sam covjek je zakon moralnog
vladanja, a isto tako savjest je sam covjek 4akako, ovjeka treba uzeti cjelovito, tj ne kao
)L>
<sp 8 Q9R#'R9S, nav. dj, str FD=L)
)LF
S G909?A, . /uelles conditions le sacraent de pnitence est8il un oyen efficace d=du/uer les
consciences, u L=$glise $ducatrice des consciences par le sacraent de pnitence, 3aris, )CL;, str DP=D)
L*
neko apsolutno autonomno bie, nego upravo ukoliko je moralno, 5teonomno6 bie i time
ujedno najintimnije ovisno o ,ogu i redu koji je on postavio
155
; Zakon i savjest
3od izrazom zakon podrazumijevamo ne samo neki pozitivni zakon, nego openito moralni
red i njegove norme ' njemu je #oncil izriito izjavio da 5proistjee iz same ljudske naravi6
(4H, )F; usp 0S, )*; G0, )C) (i zakoni, utemeljeni na samom ovjeku, ne samo da nisu
konica njegova slobodnog rasta, nego su putovi po kojima se on ostvaruje 'ni ujedno, u
koliko su izraz ,o%je volje, poticu ovjekovu te%nju prema samoostvarenju 4ok oni to ine
na jedan univerzalan nain, savjest konkretno upravlja konkretnim ovjekovim moralnim
inima na putu prema samoostvarenju i konanoj svrsi ,udui da se te dvije instancije temelje
na jednoj te istoj stvarnosti i proglaavaju jednu ovjekovu te%nju, one se ne smiju odijeljeno
promatrati Be+utim, ima sluajeva, istina 5per accidens6, u kojima one ne proglaavaju
jednako zakon ovjekove te%nje prema konanoj svrsi (ko tada ima prednost` Bo%emo li
govoriti o savjesti kao 5konanoj6 normi` 9zgleda da nam pozitivan odgovor daje i 'bjava
Spomenuli smo, govorei o savjesti kao normi, izjavu sv 3avla (Aim )F,)F; ) #or I, FD)
Svatko mora slijediti ono to u savjesti uoava da je dobro, a izbjegavati ono to je spoznao
kao zlo
156
Bo%emo li, nadalje, ustvrditi da je savjest ujedno i norma suprema vr$ovna norma
konkretnog ljudskog djelovanja` (o bi znailo da u procesu ljudskog djelovanja na vr$u stoji
savjest sa svojim sudom koji ponitava sve odluke 5ni%i$ instancija6 0ovorei o zakonu i
savjesti, #oncil je izbjegavao izraze 5prioritas6, 5primatus6, 5norma suprema6, ali je ipak
ustvrdio da je 5vr$ovno pravilo ljudskog %ivota sam bo%anski zakon, vjeni, objektivni i
sveopi6 (4H >) !a temelju onoga to smo do sada rekli o savjesti, mo%emo zakljuiti da je
savjest 5konana6 norma moralnog djelovanja, ali ne i vr$ovna, tj ona mora donositi svoje
sudove na temelju bo%anskog zakona, o kojem ovisi nji$ova istinitost i ispravnost 3retjerano
naglaavanje jednog ili drugog reda posljedica je jednostranog promatranja cjelokupne ljudske
stvarnosti
157
4akle, objektivna norma i savjest odnose se me+u sobom komplementarno. #ao to moralni
zakon ne bi imao nikakva smisla kad ne bi postojala savjest, jer se sva njegova vrijednost
sastoji upravo u njegovoj normativnoj -unkciji, tako bi i savjest, kad ne bi postojao moralni
zakon, ostala bez sadr%aja i usmjerenja 3o svojoj nutarnjoj naravi savjest je usmjerena prema
normi, poziva se na nju i ispunjava svoju istinsku ulogu jedino kad je otvorena prema normi,
suoavajui se s njom, reagirajui na nju i primjenjujui je na konkretnu odluku
< asu susreta s normom savjest se uzdi%e u isto vrijeme prema ljestvici koja se mani-estira u
suoenju s konkretnom obvezatnou norme < stvari, norma postaje obvezatna tek ukoliko je
savjest s$vati kao takvu !ema druge mogunosti da se ovjeku nametne obveza uz savjest,
iznad ili izvan nje 3oziv na savjest je jedini nain da nekoga obve%emo na kakav moralni
in
158
)LL
8 0<?!(H'?A, !oscienza e legge, u/ +einariu, ;>()CD)), LLD=L*L
)L*
8 H'A(?G8!', nav. dj, str ;);=;)>
)LD
: 0 19?0G?A, 'o "esetz zu "e#issen, @reiburg, )C*I, >) <sp H 49?4?A9EH, (opetenz des
"e#issens, Seelsorge Rerlag, @reiburg, )C*C, str )DC=;CD ? SEH8AG, 6reiheit und "esetz, Rerlag
@riedric$ 3ustet, Aegensburg, )CLI, str )L;=)*I
)LI
8 S<S(8A, nav. dj, str )*
LD
> Autoritet i savjest
159
4anas sve vie naglaavaju prioritet savjesti u odnosu prema autoritetu, napose u sluaju
sukoba me+u njima #ao to je ispravan stav prema moralnom zakonu nenadomjestiv u
ljudsko=kranskom %ivotu, tako je va%an i na stav prema autoritetu 'vdje emo se
prvenstveno osvrnuti na autoritet u Erkvi
8utoritet je nenadoknadiv princip ljudskog rasta i sazrijevanja unutar svi$ zajednica
(obiteljske, dr%avne, dobrovoljne), napose unutar crkvene zajednice < odnosu autoritet=
savjest ostvaruje se ono to smo rekli u poglavlju o odgoju savjesti/ ovjek postaje ovjekom
po drugima (e druge i nji$ov autoritet susreemo u svojoj savjesti
160
< Erkvi razlikujemo naucni (<iteljstvo) i disciplinski autoritet #oji se stupanj naeg
pristanka tra%i u sluaju nauavanja crkvenog autoriteta, govori se u traktatu o Erkvi i njezinoj
nezabludivosti #ranin ostvaruje sebe kroz savjest koja je vodilja prema zrelosti, ali ona nije
svjetlost samoj sebi, nju prima izvana 8ko nedostaje tog svjetla, ona se lako mo%e de-ormirati
pod utjecajem nagona i tada tapka u tami sumnji i zabluda
161
<pravo je to uloga Erkve s
obzirom na savjest koja iskreno tra%i istinu/ da nam pred oi ostavi, bez krivotvorenja, zakon
,o%je ljubavi, bar to se tie va%ni$ pitanja Savjest je potrebna da Erkva i njezin autoritet kao
5riznica istine6 ili, kao to neki ka%u, kao 5super=conscientia6, proglasi ,o%ji poziv na
konkretno ostvarenje ,o%jeg plana
162
8ko vjerujemo da 4u$ vodi Erkvu i da isti 4u$ govori u naoj savjesti, kako je mogue da
me+u njima do+e do napetosti i sukoba` !?7B8! je upozorio da se autoritet i odluka
savjesti ne nalaze na istoj razini/ 5Ralja naglasiti da sud savjesti nije sud o nekoj spekulativnoj
istini ili apstraktnoj nauci, ve je neposredno vezan s konkretnim ponaanjem, s onim to nam
je konkretno initi ili propustiti; prema sv (omi, savjest je praktini sud ili dictaen rationis
koji potvr+uje to treba hic et nunc initi kao dobro, a to izbjei kao zlo Erkve i pape (mi
bismo dodali i autoriteta openito), jer se nezabludivost odnosi na ope tvrdnje ili na tono
odre+ene osude zabluda6
163
,ilo bi pogreno smatrati da je sud savjesti tek jednostavna primjena nauavanja ili zapovijedi
<iteljstva 3odruje savjesti je jedna zbilja koju treba prosu+ivati u skladu s velebnim
naumom ljubavi prema ,ogu i bli%njemu #onkretnu zbilju nikad ne mo%emo prosu+ivati u
svjetlu samo jednog naela ili uenja, ve u sklopu cjelokupnog nauka koji nam ,og prenosi
svojom objavom te u sklopu cjelokupnog iskustva i razmiljanja ljudskog roda i uenja
crkvenog uiteljstva !auavanje nikad ne mo%e odraziti istu dinamiku to je posjeduje
nadle%nost savjesti koja mora tra%iti ne apstraktno dobro, ve poduzima korake koji su hic et
nunc jedino mogui i neop$odni 'vo potvr+uje i nauavanje veliki$ teologa o kreposti
)LC
: G Bc#?!19?, .uthority in the !hurch, S$eed and 7ard, !eO Hork )C**; = : 7A90H(, Reflections on
conscience and authority, Scepter, E$icago, )C*F Ttal prijevod/ !oscienza e autorita, tensione e aronia, EittZ
!uova ?ditrice, Aoma, )CDP; = : B ('44, 2robles of authority, 8n 8nglo=@renc$ SNmposium, 4arton,
Gondon, )C*;; = : A'EH?, Libert du chrtien, autorit de l=$glise, Gibraire 8rt$dme @aNard, 3aris, )CD> (
0'@@9, -i fronte all=autorit<. $vangelo ed esperienza cristiana, Borcelliana, ,rescia, )CDF
)*P
3 8!E98<\, nav. dj, str F*=FD
)*)
0 B8A8@9!9, La societ< perissiva e la orale, Eitta !uova ?ditrice, Aoma )CDF, str C;
)*;
8 H'A(?G8!', La superconsciencia oral cristiana, u/ +tudia 3oralia, ;()C*F), )LD=)D;
)*>
: !?7B8!, . Letter adressed to his grace the duke of 5orfolk on occasion of 3r "ladstone=s recent
espostulation, u !ertain difficulties felt by anglicans in catholic teaching, ( 99 (E$ristian Elassics), 7estminster
Bd, )C*C, str ;LC
LI
epikeje koja, prema nji$ovu sudu, nadokna+uje neizbje%nu nedoreenost opi$ odredbi kad i$
treba primijeniti na konkretan sluaj
164
#oji su uzroci ti$ napetosti izme+u autoriteta i savjesti` !e ulazei u dublju analizu, pokuat
emo i$ nabrojiti samo taksativno/ ()) neki su uzroci povijesno naslijede, do kojeg je dolo
zbog odijeljenog individualistikog razvoja i savjesti i autoriteta
165
; (;) proces sekularizacije
izra%en permisivnou uzrokuje prenaglaeno isticanje slobode savjesti, obezvrje+ujui
objektivne norme, a s njima i autoritete koji i$ tumae i proglaavaju
166
; (>) ideja kolegijaliteta,
suodgovornosti i demokracije kod jedni$ izaziva nestrpljivost, a kod drugi$ stra$ od uplitanja
5odozdo6
167
; (F) napetosti katkada nastaju od krivog tumaenja sadr%aja i znaenja
autoriteta
168
; (L) pogrijeiti mo%e i autoritet i savjest, a to neki zanemaruju
169
; (*) najee do
napetosti dolazi zbog toga to se savjeu proglaava ono to nije savjest, npr obino
miljenje, samovolja
3itanje primata savjesti (ili autoriteta) nije marginalno nego egzistencijalno, ono zadire u sam
ovjekov %ivot 9stina, kranin ne %ivi u dilemi/ ili da dosljedno slijedi vlastitu savjest, a to
znai da pri$vati individualizam i anar$iju ili da pribjegne zakonu, predstavnicima reda,
autoriteta, to bi sa sobom povlailo apsolutnu, tovie, 5slijepu6 poslunost koja je nespojiva
s kranskom zrelou 8ko dublje za+emo u srce ljudske egzistencije, s$vatit emo da je
takva dilema la%na i neadekvatna
170
< vezi i na temelju onoga to smo do sada rekli, mo%emo bez sumnje ustvrditi da je savjest
neto konano, posljednje,
171
to potvr+uje cijela kranska tradicija Operativni primat
savjesti proglasio je IV. lateranski koncil svojom ekskluzivnom izjavom/ Quidquid fit
contra conscientiam aedificat ad gehennam.
172
'tprilike u isto vrijeme pie i sv ('B8/
51ato treba vie slijediti savjest nego autoritet izvana postavljen < stvari, savjest obvezuje
snagom bo%anske naredbe, bilo da je napisana u kakvom statutu, bilo da je preporuuje
naravni zakon 'dmjeravati savjest i poslunost zakonskom autoritetu, znailo bi uspore+ivati
bo%ansku te%inu s ljudskom 3rva obvezuje vie od druge, a nekad i protiv nje6
173
9z novijeg vremena spomenimo izjavu pape 38RG8 R9 koji je vie puta potvrdio operativni
primat savjesti/ 5Aaditi prema vlastitoj savjesti postaje najodlunije i u isto vrijeme i
najautentinije pravilo ljudskog djelovanja6
174
'vo su bili izriito ili ukljuivo podr%ali i
biskupi, ili pojedinano ili na svojim kon-erencijama kad su svojim vjernicima prezentirali
encikliku Humanae vitae, izjavljujui da su supruzi du%ni slijediti autentino nauavanje
Erkve izneseno u njoj i -ormirati savjest prema objektivnom moralnom redu 9pak,
priznavajui da u pojedinom sluaju vjernici mogu i bona fide ne znati ,o%ji zakon koji izvire
)*F
, H8?A9!0, !oscienza e 3agistero, u 4? R'S i dr, 3agistero e orale, ?d 4e$oniane, ,ologna )CDP,
str >>F=>>*; THrvatski prijevod, +vesci, )C=;P ()CDP=D)), ;P=;D
)*L
H E'!08A, Lo sviluppo storico dell=autorit< nella !hiesa. $leenti per la riflessione cristiana, u : B
('44, nav. dj T(alijanski prijevod/ 2roblei dell=autorit<, ?3, Aoma, )C*FT, str ;PL=;P*
)**
B R948G, nav. dj, str )>=)F
)*D
3 8!E98<\, nav. dj, str **=*D; = H E'!08A, .utorit< e libert< nella chiesa, u H E'!08A, i dr,
.utorit< e libert< nella !hiesa, Eitte !uova ?d, Aoma, )CD), str >
)*I
, H8?A9!0, nav. %l, str >>D=>>I H E'!08A, i dr., nav. dj, str >I
)*C
, H8?A9!0, nav. %l, str >FP=>F;
)DP
3 8!E98<\, nav. dj, str F>=FF
)D)
#ard 8 ,?!0SEH, (irche ohne (reuz, ,erlin, )C*C, str F*
)D;
Eitirano prema : !?7B8!, . letter, str ;FD
)D>
-e 'eritate, J )D, a L
)DF
5agovor prigodo "eneralne audijencije, ); veljae )C*C, -!, **()C*C), ;PI=;PC; = 9S(9, 5agovor
prigodo "eneralne audijencije, I travnja )CDP, -!, *D()CDP), F))
LC
iz same naravi %enidbe i koji Erkva proglaava, isti biskupi izjavljuju da vjernici mogu i
moraju slijediti svoju savjest, naravno, uvijek ostajui otvoreni bo%anskom poticaju koji dolazi
i od crkvenog autoriteta
175
Savjest, kao neposredna, konana operativna norma ljudskog djelovanja i autoritet koji
poma%e da otkrijemo ,o%ji zakon zapisan u ljudskom srcu, nisu kontradiktorni pojmovi nego
vrednote koje se nadopunjuju poma%ui i rast zajednice i obogaenje svakog njezina lana
176
9pak, napetosti me+u njima su mogue, tovie, nekad neizbje%ne, a katkad i korisne, ali one
nisu redovito i normalno stanje s kojim bismo se smjeli pomiriti ili ga ak podr%avati !ajbolji
put da me+u njima do+e do sklada jest vjerno pri$vaanje glasa savjesti, kao to je i najbolji
nain na koji e autoritet ispuniti svoje poslanje vjernost prema savjesti 8utoritet, ukljuujui
i vr$ovni, koji ne bi vodio rauna o savjesti ili bi je prezreo, bio bi samoubojica; ali i savjest,
makar bila i drugim putem prosvijetljena, npr karizmom, koja ne bi priznala da joj je potreban
autoritet = roditeljski, odgojni, drutveni ili crkveni = zatvorivi se u svoj moralni solipsizam
zanijekala bi samu sebe
T< novije vrijeme posebno se govori o privatnom autoritetu teologa (moralista, biskupa i
sl), strunjaka za pojedina pitanja Aazumljivo, oni nemaju onaj autoritet koji pripada
crkvenom uiteljstvu; ipak, bilo bi neozbiljno i nedoputeno nijekati im svaku nadle%nost u
odgoju savjesti i rjeenju moralni$ problema, pogotovo kad i$ potvrdi samo <iteljstvo ili kad
se nauavanje jednog autora podudara s nauavanjem i %ivotom Erkve (o vrijedi i za one koji
tra%e novija rjeenja i nove putove 5Sam #rist dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne
opet za evan+eliste, a druge za pastire i uitelje, da opremi svete za djelo slu%enja, za
izgra+ivanej (ijela #ristova6 (?- F,))=);) 3rema tome, ako Erkva %eli ii vjerno prema
punini dobi #ristove, mora pri$vatiti doprinos ovi$ uitelja Suprotan stav bio bi u suprotnosti
s #ristovom namisliT
E 4'S(':8!S(R' 9 3A8R8 'S',!? S8R:?S(9
Gjudska sloboda je jedna od temeljni$ vrednota ovozemnog %ivota 5!o ovjek se mo%e
obratiti k dobru samo u slobodi (u slobodu nai suvremenici uvelike cijene i strastveno tra%e
9 s pravomM 8li se esto zala%u za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve to godi, pa i
zlo 3rava sloboda je, naprotiv, izuzetan znak ,o%je slike u ovjeku ,og je, naime, $tio
ovjeka ^dati u ruke vlastite odluke_ (Sir )L,)F), tako da od sebe tra%i svoga Stvoritelja i da
slobodno prianjajui uza nj do+e do potpuna i bla%ena savrenstva 4ostojanstvo ovjeka
za$tijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i vo+en osobnim
uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po isto vanjskom pritisku6 (0S, )D)
(a se sloboda temelji na dostojanstvu ovjeka koje je izvanredno, tovie, i apsolutno, uz
uvjet da podrazumijevamo participirano 5apsolutno6, tj apsolutno tek u izvjesnom redu, a ne
apsolutno apsolutnom < svakom sluaju, ovakva participirana apsolutnost nije ovjeku
dodana/ ona je u njemuM 'na ga pro%ima u njegovoj nutrini, ona mu daje svet i nepovrediv
karakter S pravom se govori o 5svetitu6 savjesti (usp 0S, )*), a svetite je podruje
rezervirano bo%anstvu
)DL
<sp 4 E83'!?, La coscienza orale nelle discussioni sulla EFuanae vitaeG, 8cademia 8l-onsiana,
Aoma )C*C, passim 0 3?A9E', $nciklika EFuanae vitaeG u svjetlu biskupskih izjava, +vesci, )F()C*C)
4puta na>ih biskupa o enciklici pape 2avla 'I. EFuanae vitaeG, br >P
)D*
3 38R8' R9, 5agovor u +udi>tu Rote, ;C sijenja )CDP, -!, *D()CDP), )LC
*P
!epovredivost savjesti ostvaruje se na tri podruja/ ()) !epovredivost du$ovne dubine,
cogitationes cordis, Secretum meum mihi, moja tajna je moja, u dubini du$a, prostor u koji
tek Stvoritelj smije ui jer je ve tamo
177
Suvremena te$nika koja nastoji razbiti ovjekovu
tajnu, ima u sebi neto svetogrdno (;) !aravna nepovredivost slobode koju nijedna sila izvana
ne smije prisiljavati dok ovjeka osvjetljuje savjest u samom sebi 1ato su postupci koji %ele
primorati slobodu, uguiti savjest terorom i mukama (tortura, pranje mozga i sl) duboko
anti$umani, tovie, antidu$ovni i bezbo%ni (>) !epovredivost moralne savjesti koju nitko ne
smije prisiljavati ili zavoditi s namjerom da navede osobu da ini protiv nje Sve te tri
nepovredivosti dolaze iz istog korijena/ iz otvorenosti du$a prema 8psolutnom koji je intimno
prisutan u njemu, ne kao objekt intuicije, nego kao $orizont misli i volje, ili jo bolje, kao
$orizont=temelj iznad $orizonta koji se mani-estira skrivajui se u tom du$u
178
!epovredivost i prava osobne savjesti konkretno obu$vaaju dvoje/ slobodno formiranje
savjesti i slobodan zivot prema savjesti #oncilski dokument 54eklaracija o vjerskoj
slobodi6 (Dignitatis humanae) je magna charta libertatis ne samo vjerske, nego uope
slobode 8 budui da ovjek svoju slobodu ostvaruje i %ivi u zajednici, potrebno je odrediti
njezine granice, da sloboda jednoga ne postane izvor nepravdi za drugoga
) Svatko ima pravo da ga drugi ne sprecavaju u formaciji savjesti prema istini. 53o
svom su dostojanstvu svi ljudi, jer su osobe, to jest obdareni razumom i slobodnom voljom, i
po tome osobnom odgovornou, gonjeni vlastitom naravi i vezani moralnom obavezom da
tra%e istinu 8 toj obavezi ljudi ne mogu udovoljiti, na nain koji odgovara nji$ovoj naravi,
ako ne u%ivaju psi$oloku slobodu i u isti as slobodu od izvanjskog pritiska6 (4H, ;) 'vo
ukljuivo priznaje i proglaava 'pa deklaracija o pravima ovjeka Ujedinjenih naroda:
5Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere6
179
3rema tome, inio bi nepravdu tko bi
irenjem neistine ometao pojedinca ili zajednicu i navodio i$ da po njoj -ormiraju savjest i
tako %ive
; Svatko ima pravo da drugi postuju njegovu savjest, i zivot po njoj, makar da je
nesavladivo pogresna (4H, )>) Sveti 3avao u poslanicama Aimljanima i #orinanima
upozorava 5jake6 da potuju 5nejake6, tj one koji imaju pogrenu savjest, da i$ svojim
vladanjem ne sablazne i tako postanu uzrokom nji$ova pada (Aim )F, )P)>)L; ) #or I,C=)>)
4a bi doista mogao slobodno %ivjeti po savjesti, ovakav ovjek ima isto tako pravo da ga drugi
ne smatraju pokvarenim ili zlim i da s njim tako postupaju !i nesavladivo pogrena savjest ne
gubi svoga dostojanstva (0S, )*) Be+utim, takav ovjek nema pravo za$tijevati da drugi
njegovu neistinu pri$vate za istinu i da po njoj %ive 'vdje se ne radi o trpeljivosti (toleranciji)
prema neistini i zabludi, nego prema osobi
> Svatko ima osobno pravo slijediti sud vlastite savjesti. Sveti 3etar tra%io je ovo pravo
pred sinedrijem/ 5(reba se vema pokoravati ,ogu negoli ljudimaM6 (4j L,;C) Erkva je esto
osu+ivala one koji nisu potovali ovo pravo (vidi 4S br #Fcc; 0S >*), premda je bilo
slu%beni$ izjava i osuda koje se ne mogu nikako kranski s$vatiti, kao npr osuda Gut$erove
teze/ Heaereticos comburi est contra voluntatem Spiritus (4S, )FI> 4, DD>) 'vo je
)DD
<sp B R948G, nav. dj, str >>L
)DI
: de @9!8!E?; La coscienza e la legge, u )biezione di coscienza e aborto (a cura di 8 @9'A9 ed ?
S0A?EE98), 3ublicazioni dell_<niversite Eattolica del Sacro Euore, Bilano, )CDI, str ;>=;F
)DC
2ovelja 4jedinjenih 5aroda, > izd, 5!arodne !ovine6, 1agreb, )CD*, -eklaracija o pravia %ovjeka l )I,
str )>)
*)
Erkva na #oncilu i priznala i po%alila/ 59ako je u %ivotu ,o%jeg naroda, koji je putovao kroz
promjenjiva zbivanja ljudske povijesti bilo katkada postupaka koji su bili manje u skladu s
evan+eoskim du$om, ak i protivni njemu, ipak je uvijek ostalo nauk Erkve da se nitko ne
smije prisiljavati na vjeru6 (4H, );) 5!eka nam zato bude slobodno po%aliti neke stavove,
koji$ je nekada bilo i me+u samim kranima zbog toga to nisu dovoljno s$vatili opravdanu
autonomiju i znanosti6 (0S, >*)
S obzirom na 5prava6 ovjeka s nesavladivo pogrenom savjesti, treba voditi rauna o
slijedeem/ on ima pravo na unutranjem podruju i drugi su ga du%ni potivati, ali nema
apsolutno pravo na vanjskom podruju i ono je podlo%no naelima opeg dobra
180
8utori
rjeavaju ovo pitanje potrebnom distinkcijom izme+u osobnoga i stvarnog prava (ius
personale et ius reale) Svaki ovjek, ka%u, ima istinsko osobno pravo da ga nitko ne prijei u
njegovu djelovanju, ali nema stvarnog prava s obzirom na vanjsko djelovanje 8li ni osobno
pravo nije neogranieno, nego ima svoje mjesto u redu razliiti$ prava/
a) Ako netko, slijedeci svoju pogresnu savjest, ne vrijeda prava drugoga, nije dopusteno
- naprotiv, nepravedno je - sprecavati ga u djelovanju (osim ako postoji koji drugi razlog
da ga sprijeimo, npr ako kani izvriti samoubojstvo) 5'vim dakle zajednicama, dokle god se
ne vrije+aju pravedni za$tjevi javnog poretka, pripada po pravu sloboda da sobom upravljaju
po vlastitim pravilima6 (4H, F)
b) Medutim, ako netko slijedeci pogresnu savjest vrijeda prava drugih, dopusteno je, a
nekad i potrebno, sprijeciti ga u djelovanju, makar on bio uvjeren da smije, tovie, da
mora djelovati po svojoj savjesti !aime, u ovom sluaju prava oni$ koji %ive po istini imaju
prednost pred pogrenom savjeu, npr propagiranje kodljivi$ zabluda, prodaja opasni$
stvari i sl
9ako je doputeno sprijeiti kodljive ine, ipak nije uvijek potrebno < ime sloge i mira u
jednom drutvu mo%e se trpjeti irenje zablude, tovie, nekad e biti i nu%no (o pogotovo
vrijedi u dananjem pluralistikom svijetu, npr dr%ava ima pravo jednako materijalno
pomagati sve vjerske zajednice; i ekumenski pokret tra%i trpeljivost, nekad se u to ime
posu+uju crkvene zgrade (4H, F)
< isto vrijeme treba iskljuiti svako formalno sudjelovanje s onima koji su u zabludi
nutarnjim pristankom na djelo, makar znamo da e ga drugi izvriti bona fide i to doputeno, o
emu posebno govori poglavlje o sudjelovanju na tu+em inu
c) Nije dopusteno drugoga nagovarati ili prisiljavati na cin koji bi bio protiv njegove
osobne savjesti (4H, >, F, *)/ 58li u irenju vjere i uvo+enju vjerski$ obiaja treba se uvijek
uzdr%avati od svakog naina djelovanja za koji bi se moglo initi da odie pritiskom ili
neasnim ili manje potenim nagovaranjem, osobito kad se radi o neukima ili siromanima
(akav nain djelovanja treba smatrati zloupotrebom vlastitog prava i povredom prava drugi$6
4rugim rijeima, to bi znailo drugoga navoditi na grije$; ovo vrijedi i onda kad netko
(pojedinac ili zajednica) ima pravo na takav in, ali ga mo%e izvriti ako povrijedi sud vlastite
savjesti < ovom sluaju sud savjesti drugoga ima prednost pred naim pravom 9z ovoga
proizlaze mnoga teka praktina pitanja, npr postupak prema 5zloincima iz uvjerenja6, ili
prema prigovaracima savjesti (obiectores conscientiae)
181
, na koje emo se posebno osvrnuti
)IP
B R948G, nav. dj, str >F)
)I)
: @<EHS, nav. dj, str )CP=)C>
*;
Obiectores conscientiae
182
3od izrazom obiectio conscientiae (prigovor savjesti) podrazumijevamo odbijanje
pojedinane odredbe nekog autoriteta, motivirano savjeu, tj dosljednou vlastitom i
temeljnom principu 3itanje nije nipoto novo, pojavljuje se u grkim tragedijama, u stavu
muenika prema progoniteljima (4j L,;C) 4anas se obino obiectores conscientiae
(prigovarai u savjesti) nazivaju oni koji odbijaju vojnu sluzbu, iako u tu kategoriju mogu ui
i drugi, npr oni koji u ime savjesti odbijaju izvriti pobaaj < naelu i praktino, vojnu slu%bu
najprije su odbijali pripadnici neki$ kranski$ zajednica, kao npr :e$ovini svjedoci, kvekeri,
subotari Be+utim, kasnije su to inili i drugi Botivacija mo%e biti razliita/ anar$istiki,
socijalistiki ili kranski stav 3ustivi na stranu opravdanost ovi$ motivacija, osvrnut emo
se ukratko na stav Erkve glede ovoga problema
Erkva nije zauzimala neki poseban stav prema tom pitanju, on je bio ukljuen u njezinom
opem stavu prema ratu i miru i tovanju muenika koji su radije pri$vatili smrt nego da se
iznevjere glasu svoje savjesti 3rvi puta je o tom progovorio, istina dosta diskretno, papa
38R8' R9 u svom govoru u dvorani <jedinjeni$ naroda/ 58ko $oete biti braa, pustite
neka iz vai$ ruku padne oru%je !e mo%e se ljubiti s oru%jem u ruci6
183
9 4rugi vatikanski
koncil je o tom pitanju izjavio/ 53ovr$ toga, izgleda da bi bilo pravino da se zakoni ovjeno
pobrinu za sluaj oni$ koji po svojoj savjesti nee da se slu%e oru%jem, a ipak pri$vaaju da u
drugom obliku slu%e ljudskoj zajednici6 (0S, DC) #omentar o opreznoj i obazrivoj -ormulaciji
nije potrebanM #asnije su se pojedine biskupske konferencije izjanjavale s veom ili
manjom odlunou/ 5< svjetlu ?van+elja i analize nauke Erkve o savjesti jasno je da jedan
katolik mo%e biti prigovora savjesti protiv rata openito ili protiv odre+enog rata na temelju
svog vjerovanja i na temelju svog vjerskog odgoja6
184
< posljednje vrijeme desetak zemalja
priznaje ovim ljudima pravo da umjesto slu%be u vojsci pri$vate neku drugu slu%bu, npr u
zemljama u razvoju
S obzirom na postupak prema 5prigovaraima savjesti6, autori nisu zauzeli jedinstven stav
!eki smatraju da dr%avna vlast ima pravo prisiliti pojedinca da pri$vati vojnu slu%bu, jer su
miljenja da se kod ovakvi$ osoba radi o odgovornoj (grenoj) savjesti, bez obzira radi li se o
savladivo pogrenoj i nesavladivo pogrenoj, ovi posljednji su, naime, odgovorni in causa
185

< svakom sluaju, javna vlast je du%na/ ()) irenjem istine in-ormirati one koji su u zabludi;
(;) koliko je mogue sprijeiti irenje zablude; (>) sprijeiti, ako je mogue, one koji tete
drugima, i uz pomo -izike sile
186
'va pravila ne vrijede kad je u pitanju koje drugo podruje
ljudskog %ivota, npr u sluaju permisivnog zakona o pobaaju !ikakva ljudska vlast nema
pravo za$tijevati od lijenika (ginekologa, kirurga) da uini ovakav in koji bi bio protiv
njegove savjesti
187
R9 H A B I T U A L N A S A V 1 E S T I S K R U P U L O Z N O S T
)I;
0 48R8!1', )biezione di coscienza, u -izionario $nciclopedico di ,eologia 3orale, ?3, Aoma, )CD>,
str *>L=*F) A E'S(?, 3orale internationale, 4esclXe, 3aris, )C*F, str FFL=F*F
)I>
3 38R8' R9, "ovor u auli 4jedinjenih naroda, F listopada )C*L, ..+, LD()C*L), )P)L sl
)IF
Eitirano prema 0 48R8!1', nav. %l, str *FP
)IL
: @ 0A'!?A, u .nia, )L()C*P), ;; sl
)I*
: @<EHS, nav. dj, str )C>
)ID
<sp )biezione di coscienza e aborto (a cura di 8 @9'A9 ed ? S0A?EE98), Bilano )CDI
*>
4o sada smo uglavnom osim u poglavlju o odgoju savjesti govorili o savjesti kao sudu, tj
o aktualnoj savjesti, no mi je mo%emo promatrati i kao psiholosku moc iz koje proizlaze
moralni sudovi; tada je rije o habitualnoj savjesti (c $abitualis), tj o duevnoj snazi trajno
sposobnoj da -ormira takve sudove Boralnim odgojem, utjecajem okoline ili vlastitim
nastojanjem u ovjeku nastaju trajna stanja ($abitusi) i sklonosti koji utjeu da u odre+enim
prilikama u savjesti jednako postupa !eki autori govore o razliitim stanjima, tipovima i
oblicima savjesti
188
, drugi o habitualnim nacinima suda savjesti
189
, trei o psihopatologiji
moralne savjesti
190
, etvrti o habitualnoj savjesti
191
i, konano, peti, ne istiui razliku
izme+u aktualne i $abitualne savjesti govore pojedinano o perpleksnoj, ispravnoj,
popustljivoj i skrupuloznoj savjesti
192
Bi emo se nakon kratkog prikaza poznatiji$ vrsta
$abitualne savjesti opirnije osvrnuti na problem skrupulozne savjesti
8 A81G9.9(? RAS(? H8,9(<8G!? S8R:?S(9
) Ispravna savjest
Ispravna savjest (c recta) je ona iji se sud redovito podudara s objektivnom istinom
moralnog zakona i koja uinkovito upravlja radnjom u tom smislu Savjest nije neto to se
stjee jedanput za uvijek, ona je -ond koji treba iskoristiti 4obra se savjest mo%e izgubiti ili
smanjiti, kao to mo%e napredovati i usavravati se < tom je smislu savjest mjera nae
moralne savrenosti/ i sv 3avao je poistovjetio $abitualnu savjest s moralnou pojedinca
193
.ovjek ispravne savjesti nastoji donijeti objektivno ispravan i odgovoran zakljuak koliko god
mu je to mogue i koliko to za$tijeva sama va%nost predmeta
; Njezna savjest
Njezna ili profinjena savjest (c tenera seu c delicata) je ona koja je osjetljiva i na najmanje
razlike izme+u dobra i zla !joj su poznata moralna naela i nji$ova primjena, ali je isto tako i
volja spremna pri$vatiti diktat savjesti [tovie, ona u dobrom djelu uoava to je vee dobro,
to je bli%e du$u zakona, to je sigurnije prema konanoj svrsi i to bi nas mo%da moglo od nje
udaljiti
9 du$ovna i moralna teologija uvijek su $valile ovakvu savjest, a i danas je treba $valiti i
nastojati -ormirati u svakom kraninu Savjest ima neki unutarnji dinamizam, s te%njom
prema usavrenju 5!apetost izme+u stvarnog i idealnog ja daje priliku trajnom nemiru
savjesti, posebno kod oni$ koji ozbiljno s$vate te%nju prema savrenosti6
194
9pak, i u toj te%nji
prema savrenosti mogu se skrivati razne pogibelji, kao to su npr du$ovni egocentrizam,
pretjerani per-ekcionizam koji se mo%e pretvoriti u antropocentrizam i o$olost, a u nekim
sluajevima dovodi do malodunosti i krize etiko=religioznog pesimizma
195
> Cvrsta i skucena savjest
)II
8 0<?!(H'?A, nav. dj, str F>;=F>*, LDC sl
)IC
: @<EHS, nav. dj, str ;);=;)I
)CP
B R948G, nav. dj, str >F*=>LL
)C)
8 R?AB??ASEH, nav. dj, br >II=FP) bis
)C;
4 B 3A<?BB?A, nav. dj, str )CL=;;) , H8?A9!0, nav. dj, str )DD=)II 8 Q9R#'R9S, nav.
dj, str ;;=>;
)C>
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str );;
)CF
8 H'A(?G8!', nav. dj, str )>C
)CL
B R948G, nav. dj, str >FD
*F
Cvrsta savjest (c -irma) jest ono stanje u kojem ovjek s lakoom rjeava neozbiljne sumnje
'n $rabro slijedi spoznatu istinu, ne doputajui da ga odvrati ili uzdrma mata ili kakva
neugodna posljedica osobne odluke !joj nasuprot je slaba savjest (c in-irma) .vrstu savjest
treba razlikovati od siroke (c lata), po kojoj ovjek sudi bez tjeskoba i strogosti
Skucena savjest (c angusta) trpi od raznovrsni$ pritisaka, posebno na moralnom podruju, jer
neprestano misli u kategorijama 5zapovije+eno, zabranjeno, doputeno, nedoputeno6 .ovjek
s ovakvom savjeu vie misli na ono to je zlo i zabranjeno, nego na dobro koje je pozvan
ostvariti 9z posve, ili djelomino, krivi$ razloga tvrdi da je grije$ neto to u stvari nije, ili ga
smatra veim nego to stvarno jest
F Popustljiva savjest
Popustljiva savjest (c laKa) je trajna sklonost suditi u savjesti da je doputeno ono to je
nedoputeno, da je lako ono to je teko greno 'va dispozicija nastoji minimalizirati moralne
za$tjeve Predispozicije ovakva stanja esto se nalaze u karakteru i temperamentu, no od nji$
su jo va%niji moralni faktori, me+u prvima lo odgoj 8ko nekoga odgajaju bez discipline ili
mu pru%aju lo primjer, lako se mo%e dogoditi da ne upozna propise zakona (reba spomenuti
nedostatak re-leksije i savjeta ili prisutnosti strasti !ije zanemariva ni uloga podsvijesti :edan
vjeruje da brani istinu, a zapravo je podlo%an bijednoj ljubomori 4rugi e govoriti o pravima
svoje situacije, a u stvari je %rtva svog ponosa !avika initi zlo vue prema iskrivljenju istine/
5#ad tko ne %ivi kako misli, poinje misliti kako i %ivi6 Aedovito se ovjek nastoji pred
sobom opravdati i ispriati #onano, ne bi trebalo zaboraviti ni preuzetnost, odnosno
zloupotrebu ,o%jeg milosr+a 0renik zna da ini zlo, ali misli da e nakon svega toga imati
vremena za obraenje ili da nee biti strogo ka%njen
196
8ko ovakvo stanje potraje du%e, savjest mo%e potpuno otupjeti (tupa savjest, c obtusa seu
cauteriata)/ ovjek s ovakvom savjeu gomila teke grije$e jedan za drugim, ne marei ni za
to 0otovo bismo mogli govoriti o 5obamrlosti6 moralnog osjeaja 9pak, ni takav ovjek ne
gubi prirodne sposobnosti da razlikuje dobro od zla
197
T8ko ispovjednik ili duhovni voda koga opomene da ima popustljivu savjest/ ()) treba se
boriti protiv popustljivosti, ako ne %eli biti kriv za neznanje ili pogreke koje kon-uzno
primjeuje u takvom stanju < tome mu mo%e pomoi ozbiljna re-leksija, kao i razmatranje
predmeta, pobo%ne vje%be, molitva i ee primanje sakramenata; (;) kad ga spopadnu
sumnje, vie od drugi$ mora poduzeti da i$ otkloni kao bezrazlo%ne; redovito teko grijei kad
god bar in confuso smatra da bi se moglo raditi o tekom grije$u 'd toga ga jedino mo%e
ispriati nedostatak odluke; (>) ako sumnja o potpunom pristanku, obino e ispovjednik
predmnijevati da je pristao, jer u njegovu sluaju treba stro%e tumaitiT
L Farizejska ili licemjerna savjest
Farizejska ili licemjerna savjest (c p$arisaica) je splet popustljive i skuene savjesti, a mogli
bismo je nazvati i jednim oblikom popustljive savjesti, jer ovakav ovjek izmilja sitne propise
i njima posveuje veliku pa%nju samo da bi se izvukao i ispriao od temeljni$ za$tjeva
moralnog %ivota (usp Bt )L,>=*; ;>,;>=;F) 4rugoga redovito stro%e sudi, a vlastite
nedostatke i propuste nastoji ispriati
)C*
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str )P;=)P>
)CD
Ridi str LD
*L
* Zamrsena savjest
Zamrsena savjest (c perpleKa) je slina skrupuloznoj, ali je ipak treba razlikovati (o je
stanje savjesti u kojem ovjek vidi grije$ bilo da izvri in, bilo da ga propusti 3ojavljuje se
kod oni$ koji nisu sposobno prosu+ivati 'vakvi sluajevi nisu rijetki, posebno kod priprostog
svijeta koji se u ispovijedi optu%uje za ine koji nisu nikako odgovorni, npr majka u isto
vrijeme misli da grijei ako ide u Erkvu i ako ostane dvoriti bolesno dijete, ili svjedok na sudu
smatra da e u svakom sluaju sagrijeiti bilo da sla%e ili da ka%e istinu
< ovakvom sluaju treba/ ()) ako je mogue, odgoditi in ili upitati za savjet pametnijeg; (;)
ako nije mogue ni odgoditi ni drugoga pitati, treba uiniti ono to tko smatra da je manje zlo
ili vee dobro; (>) ako ne zna prosuditi to je manje zlo, neka uini to $oe, nee sagrijeiti
nikako; naime, osoba u takvom sluaju nema slobodne volje ni privole na greni in, a gdje
toga nema, nema ni grije$a
198
D Neka druga stanja savjesti
a) Aktivna i pasivna savjest (c activa et c passiva) razlikujemo ve prema tome rjeava li
ovjek sam sumnjiva pitanja savjesti ili se redovito oslanja na druge (o esto ovisi o
temperamentu i karakteru pojedinca, da li je boja%ljiv ili $rabar 3rava savjest ukljuuje i jedno
i drugo
b) Eticka i religiozna savjest (c et$ica et c moralis et religiosa) 3rva vie gleda na etiku
ispravnost, a druga na ispravnost prema ,ogu 9ako su ovakva jednostrana stanja teoretski
zamisliva, ipak treba priznati da u ovoj distinkciji postoji zabluda, tj da se moralno i
religiozno podruje mogu odvojiti 9 religija i moral obu$vaaju i obvezuju cijelog ovjeka !a
religioznom podruju ,og zauzima prvo mjesto, kao svr$a i objekt slave, a na moralnom
podruju, isti ,og, kao kraj i norma slave to je ovjek mora slobodno postii Svaki moralan
ovjek ispovijeda i neku religiju, makar i la%nu, odnosno nedovoljnu, i svaki 5religiozan6
ovjek predstavlja odre+eni etos
c) Konzervativna i slobodarska savjest (c conservativa et c liberalis) 3rva jednostavno
prianja uz predaju, a druga uz sve ono to je novo i 5napredno6 <koliko su jednostrane, ni
jedna ni druga nisu dobre 3rava savjest je i konzervativna i slobodarska, tj prianja uz istinske
i nepromjenjive vrednote tradicije jer su i ukoliko su istinite, ali ne zanemaruje ni povijesni
razvoj, promjene u povijesti ljudskog drutva i Erkve, te iz toga donosi nu%ne zakljuke
Savjest s konzervativnom tendencijom bliza je skuenoj, a sa slobodarskom popustljivoj
savjesti
199
d) Drustvena savjest (c socialis) < zadnje vrijeme sve ee se govori o drutvenoj
savjesti nasuprot individualnoj (o je stanje savjesti u kojem ovjek donosi sudove o
5doputenosti i nedoputenosti6, 5dobru i zlu6 ukoliko je razumno, drutveno bie 4akle, sva
pitanja politikog, drutvenog i ekonomskog %ivota promatra ne samo sa stajalita pojedinca,
nego zajednice, tj 5pojedinca u zajednici6 < tom du$u je i #oncil izjavio/ 5(ime to su vjerni
savjesti, krani se povezuju s ostalim ljudima u tra%enju istine i iskustva u rjeavanju toliki$
moralni$ problema koji nastaju u %ivotu pojedinca i %ivotu drutva6 (0S, )*)
200
)CI
1amrenu savjest treba razlikovati od zamrenog sluaja (casus perpleKus), o kojem smo govorili u poglavlju
o savjesti kao normi; vidi str LC=*)
)CC
0 B8<S,8EH 0 ?AB?E#?, nav. dj, str )*>=)*D
**
, S#A<3<G'1!'S(
) Pojam
Boderna psi$ologija, posebno dubinska, omoguava nam da razlikujemo razne pojave
tjelesnog karaktera, tjeskobe i mnoge patoloke situacije koje su autori nazvali skrupuloznost
?timoloki, skrupul dolazi od latinske imenice scrupulum, kojom se oznaava mali kameni
to je slu%io za najmanju mjeru za te%inu u rimsko doba 'n danas stvarno oznaava
$abitualni, neosnovani i prividno nesavladivi stra$ ovjeka koji smatra da je uinio ili da e
uiniti teki grije$ Sve donedavno skrupuli su se smatrali iskljuivo religioznom pojavom,
me+utim, danas znamo da se ta vrsta stra$a pojavljuje na najraznovrsnijim podrujima %ivota
Reinu oblika skrupuloznosti suvremeni psi$olozi (psi$ijatri i neurolozi) svrstavaju me+u tzv
prisilne neuroze, kojima su glavni simptomi prisilne misli, impulsi i radnje
201
Re iz
reenoga, mo%emo zakljuiti da skrupuloznost nije neka savjest nego bolesno psi$opatoloko
stanje koje onemoguava stvaranje pravog suda savjesti
; Oblici skrupuloznosti
a) Skrupuloznost nadoknade. 4ok psi$oterapeut redovito u skrupulima vidi samo psi$iku
bolest, mi tvrdimo da ima i oblika koji oznaavaju veu ili manju normalnu krizu razvoja
religiozno=moralne linosti 'vdje ne mislimo na rast osjetljivosti savjesti nasuprot nemarnosti
i obamrlosti, nego radije na %estoke potrese koje katkad trpi sigurnost moralnog suda zbog
nenadane pometnje u savjesti 'na se javlja kod oni$ koji su nakon mlakog %ivota doli do
svijesti, potreseni mo%da kakvim ugodnim ili neugodnim doga+ajem, da bi se trebali popraviti,
i to ne slijedei normalan put ljudskog napretka, nego tako da sebe ka%njavaju ispunjavajui i
najmanje sitnice zapovijedi i zakona 3ojavljuje se i na poetku kojeg %ivotnog razdoblja, npr
puberteta, ulaska u samostan ili sjemenite
Bo%emo govoriti i o nadnaravnim -aktorima skrupuloznosti 9z %ivota svetaca saznajemo/ ,og
se znao poslu%iti skrupulima da potpuno proisti due u asu nji$ova obraenja na revnost (a
kunja je slina bolestima po kojima je ,og iskuavao pojedince (sv 3avao, sv 9gnacije i
drugi) !o s tim se ne bi trebalo pomiriti i prepustiti penitenta da %ivi u svom jadu, nego ga
treba to prije iz njega izvui, jer on postaje nesposoban za bilo kakav apostolski i normalni
drutveni %ivot Bnogi koji vide ovakva ovjeka, ili trpe njegove postupke, smatraju da je
njegovo duevno stanje protiv morala i protiv religije, a sam pojedinac je potpuno slomljen,
njegov je molitveni, misaoni i osjeajni %ivot teko uzdrman
202
b) Bolesna teznja za savrsenstvom. !eki boluju od stra$a da nisu dovoljno savrseni te
%ele sve izvriti besprijekorno !e radi se o te%nji prema savrenosti koja uoava i priznaje
ljudske nesavrenosti 'vakav se ovjek ne mo%e pomiriti s injenicom da neto nije
najsavrenije obavio < pozadini svega toga nalazi se bolesni legalizam, npr kad nikad nije
zadovoljan s ispitom savjesti prije ispovijedi, s pokajanjem, s cjelovitou 1ato se neprestano
ispituje, kaje, ponavlja ispovijedi, obavlja ope ispovijedi, smatra se nedostojnim za priest, i
slino
;PP
A EH8AG?S, La coscienza sociale cristiana, ?3, Aoma )CD) R ,8:S9S, +avjest u napetosti izeMu
pojedinca i dru>tva, 0+, FD()CDD), ;*)=;D)
;P)
S ,?(GH?9B, 5euroze, u A G'38[9S, i dr, 2sihijatrija, Bedicinska knjiga, ,eograd=1agreb, )C*L, str
)>P sl B ,?4?!9S, -u>evna higijena u svakida>nje ivotu, ; izd, Bedicinska knjiga, ,eograd=1agreb,
)C*F, str ;;F, >>F=>>*
;P;
, H8?A9!0, nav. dj, str )DC 3$ 4?GH8H?, nav. dj, str )PD
*D
Bo%emo spomenuti i to da skrupulanti katkada na jednom podruju svog %ivota tra%e
apsolutnu savrenost, npr na podruju kreposti istoe, a u isto vrijeme neke druge vrednote
posve zanemaruju, npr ljubav prema bli%njemu !eki malo mare za milijune poginuli$ u ratu,
ali su strano tjeskobni to nisu makli koru banane koja bi mogla zbog nji$ove krivnje
prouzroiti nesreu kakva prolaznika,
203
c) Neurotska upornost. 4aljnji oblik skrupuloznosti je tzv neurotska upornost (kao kakva
-iksna ideja), a mo%e imati razliite -orme, u prvom redu neurozu straha (-obija) Bo%e se
pojaviti kao neko opce strahovanje pred egzistencijom, a nekad je ono vezano uz odredeni
predmet Aedovito je to sluaj ovjeka koji je do%ivljavao teko djetinjstvo, npr strogi ili
pijani otac, odnosno previe straljiva majka 'biteljske prilike lako utjeu na ovjekov
religiozni %ivot pa takav ovjek do%ivljava i ,oga kao to je do%ivljavao svog oca (akvo
duevno stanje mo%e poveati i ispovjednik, koji mladog penitenta, ne marei za njegovu
situaciju, proglaava ga 5spremnim6 za pakao
Stra$ se mo%e oitovati spram odre+eni$ podruja ljudskog %ivota, npr stra$ da se ne
povrijedi ljubav, istou, iskrenost (o su ljudi koji uvijek tra%e bitno i cjelovito, koji u
a-ektivnom neuravnote%enom usmjerenju prema jednom predmetu, npr u estoj zapovijedi
uvijek vide samo napasti i grije$
d) !ajte%i oblik skrupuloznosti je tzv neurotska prisila koja se mo%e oitovati na svim
moguim podrujima religioznog i pro-anog %ivota Simptomi su joj opsesivne misli (uenik
koji neprestano razmilja o beskonanosti, opscenim slikama), opsesivni impulsi (majka se
boji da e svoje dijete baciti kroz prozor ili ovjek osjea prisilu da psuje) i opsesivne radnje
(ovjek neprestano pere ruke, gleda u sat, novarku, brie tanjure, ponavlja ispovijedi itd)
204
> Uzroci skrupula
:o je : 0?AS'! ()>*>=)F;C) prouavao uzroke skrupula i doao do zakljuka da su oni
posljedica kuge, prijelaza s objektivne moralne teologije na subjektivni moral, nominalizma s
njegovim pretjeranostima, nauke o opravdanju
205
1a$valjujui dubinskoj psi$ologiji, u novije
vrijeme mnoga su pitanja skrupula i nji$ovi$ zroka osvijetljena, ali ne i do kraja protumaena
!eki je lijenici smatraju posebnom vrstom psihastenije,
206
tj stanja abnormalne drutvene
iscrpljenosti, uz promjene raspolo%enja distro-inog karaktera Bnogi misle da je psi$astenija
5konstitucionalna6, tj da je u odnosu prema psi$olokoj konstituciji osobe
207

!ajopetnije je miljenje da skrupuli najee nastaju iz a-ektivni$ dinamizama koji utjeu na

nastajanje in-antilnog osjeaja grije$a i krivnje < normalnom ljudskom %ivotu teko je nai
uzroke ovakvi$ stanja 3si$oanaliza nas upuuje da idemo dalje, na tzv imbenike koji se
nalaze na poetku a-ektivnog pred=morala, dakle, u najranije djetinjstvo Re u to doba u
djetetu postoje porivi (npr, prema @reudu, libido) i kad se ono rastu%i, %eli ukljuiti u
zajednicu, dolazi do niza sukoba koje mora prebroditi (odbijanje od dojenja, ?dipov kompleks,
doba prilago+avanja) (ada je veoma va%an postupak roditelja i najbli%e sredine 8ko oni
postupaju strogo i ka%njavaju svaki i najmanji djetetov prekraj, ono e pri$vatiti naredbe i
zabrane iz stra$a da ne bude udaljeno od svoje sredine, ali e se u njemu stvoriti prestrogi
;P>
B ?E#, Le 2oint de 'ue d=un 2sychiatre, u/ 3orale sans 2chN, @aNard, 3aris, )CLL, str >I
;PF
S ,?(GH?9B, nav. dj, str )>P=)>;
;PL
G R?A??EE#?, Fistoria theologiae oralis odernae, 3ars 9, ,heologia oralis saeculis 9I'89'I
(skripta), 8cademia 8l-onsiana, Aomae, )C*I, str FF
;P*
La psychasthnie, u !ahiers LaOnnec )P()CLP)
;PD
3 GH?AB9((?, -irection spirituelle et psychopathologie, u $thudes !arelitaines ()CL)), ;D; sl
*I
super=ego Ranjskim vladanjem udovoljavat e bar me$aniki tim za$tjevima, ali u njegovoj
nutrini, u podsvijesti, nastaje splet ljubavi i mr%nje, koji u kasnijim razdobljima dolazi do
izra%aja
#ad prestane utjecaj roditelja i kad svjesno pri$vaa moralne vrednote, ono se poinje otvarati
prema stvarnom %ivotu !e mogavi upoznati i pri$vatiti izvorni sukob izme+u %elje i zakona
(prisutan u svakom ovjeku), skrupulant se osjea pritijenjenim suprotnom silom zakona (aj
nerijeeni djetinji sukob vratit e se, u razliitim oblicima, u mnogim %ivotnim situacijama,
libidinozni impuls ili agresivnost urodit e nesvjesnom potrebom ispatanja i
samoka%njavanja <z taj nedovoljno razvijeni tip moralnosti usko je povezana i kriva slika o
,ogu, to je strogi ,og koji ka%njava i osveuje se Svako jednostrano legalistiko naglaavanje
morala pogoduje tom obliku regresije etikog i religioznog smisla
208
'vim psi$ogenim uzrocima treba pribrojati i isto izvanjske, kao to su odgoj, krivo du$ovno
vodstvo, rigorizam neki$ propovjednika i ispovjednika, te%nja za tonim izrazom kod neki$
autora moralista, pomijeana s juridizmom Sve to mo%e utjecati i ostaviti duboke tragove na
temperamentima koji su inae preosjetljivi
209
4anas je ipak opasniji laksizam od
skrupuloznosti, jer se te%e primjeuje i jer je prisutan u irim drutvenim slojevima
F Moralno-pastoralni vid
a) Moralno razmatranje. Gaki oblici skrupuloznosti ne spreavaju potpuno izvorni sud
savjesti, pogotovo ako se skrupulant prepusti vodstvu ispovjednika 'n se ipak osjea psi$iki
pritijenjenim, boji se, naime, da li je doista upoznao sud svoje savjesti (akav ovjek mo%e i
grijeiti ako radi protiv tog suda
< nekim sluajevima skrupuloznost mo%e dobro doi moralnom %ivotu 1a neke e to biti
istilite protiv du$ovne mlakosti, ali veinom, pogotovo ako su u pitanju te%i oblici, ona je
velika smetnja napretku u du$ovnom %ivotu 1bog nje stradava pro-esionalni %ivot, a u te%im
sluajevima skrupulant mora napustiti posao da ne bi svojim postupcima ote%ao %ivot
drugima
210
b) Pastoralni postupak. Sveenik se u svojoj slu%bi esto susree s ovakvim osobama
#oliko god su one samima sebi kri%, isto tako su teki kri% i drugima, napose ispovjedniku i
du$ovnom vo+i 'n bi im trebao omoguiti da mu iznesu svoj sluaj u svim pojedinostima, da
i$ saslua sa simpatijom i razumijevanjem, kako bi stekle povjerenje i pouzdanje, jer e tek
tada njegovo djelo moi donijeti uinkovitu pomo
,udui da nisu svi oblici skrupuloznosti jednaki, ni postupak prema njima nije jednak
Svaku osobu treba lijeiti pojedinanim sredstvima, za$vatiti je ondje gdje sveenik odnosno
psi$olog smatraju da se nalazi uzrok 3osebno treba uoiti, da li se radi o skrupuloznosti
nadoknade, ili je to te%i oblik neurotske prisile < prvom sluaju jedini je put da skrupulant
svoj %ivot s$vati kao trajno obraenje i usmjerenje prema ,ogu, a u drugom e jedino lijenik
pomoi
(radicionalni pastoral smatrao je skrupulanta bitno nesposobnim da vrednuje svoje ine i
pri$vati odgovornost za osobne odluke, zato se preporuivala slijepa poslusnost spram
;PI
0 A'SS9, +crupolo, u/ -izionario $nciclopedico di ,eologia 3orale, str IIC=ICP
;PC
3$ 4?GH8H?, nav. dj, str ))P=)))
;)P
: @<EHS, nav. dj , str ;)* 8 R?AB??ASEH, nav. dj, br >CI
*C
ispovjednikovi$ uputa
211
Be+utim, to nije lijek za sve 8ko netko nije sposoban primiti
odgovornost na sebe, nije mogue zamijeniti ga, niti autoritativno nametnuti onu vedrinu koja
bi bila sposobna odluivati i djelovati !ekad e se mo%da s ovakvom poslunou i postii
kakav uspje$, ali time se penitent dr%i u jednom djetinjem stanju ovisnosti, koja ne odgaja za
samostalno djelovanje
212
Skrupulant se redovito nastoji rijesiti krivnje koja ga pritie !eki su preporuivali da
ispovjednik preuzme na sebe krivnju za ine koje preporui ili naredi penitentu Be+utim, ni
najsna%nija ispovjednikova uvjerenja ne uspijevaju osloboditi skrupulanta od pritiska
patoloke krivnje, ni onda kad na sebe preuzme svu odgovornost !aime, skrupulant je
svjestan da ga drugi ne mogu osloboditi moralne odgovornosti !ajdublji problem skrupulanta
sastoji se u tome to se ne mo%e pri$vatiti onakvim kakav jest i to ne mo%e osjetiti da ga ,og
i ljudi pri$vaaju i oprataju mu 'datle dolazi njegov nedostatak povjerenja, njegovo
zatvaranje u sebe < takvim okolnostima kakva povrna rije uvjeravanja ostavlja penitenta
bez obrane u njegovim najdubljim tjeskobama
!ije potrebno ni uputno da du$ovni vo+a preuzme na sebe svu odgovornost, ve treba
zajednicki suradivati s penitentom #atkad e ispovjednik sam voditi penitenta, a u te%im
sluajevima morat e ga uputiti lijeniku, psi$ologu ili psi$ijatru 1ato je va%no razbijati krivo
miljenje da samo ludi i nenormalni tra%e pomo ovakvi$ lijenikaM 9sto tako je va%no da
penitent u svom me+usobnom odnosu do%ivi ono to je trebao do%ivjeti u djetinjstvu, tako e
zalijeiti traume i komplekse koje odande vue i nastaviti psi$iki razvoj koji je zastao, esto i
krivnjom drugi$ 8ko je iz djetinjeg iskustva stekao krivu sliku zemaljskog oca i ,oga, ako i$
je s$vatio kao kakve sadiste, u novom ljudskom odnosu rodit e se ispravnije s$vaanje ,oga i
osobnog odnosa koji postoji izme+u njega i ,oga/ treba se, naime, s$vatiti i osjetiti grenikom,
ali grenikom kome je nebeski 'tac oprostio < tom se satoji novi moralno=religiozni odgoj
213
< svojim savjestima du$ovni vo+a mora biti jasan, treba i sam znati to %eli postii !e smije
mijenjati svoje odluke, jer bi tada penitent mogao izgubiti i ono malo pouzdanja u sebe i u
druge to ga je do sada imao
c) Sakramentalni zivot. (akozvani religiozni skrupulanti posebnu potekou do%ivljavaju u
svom sakramentalnom %ivotu (o u prvom redu vrijedi za sakramenat pokore (pomirenja), u
kojem skrupulant tra%i utje$u i rjeenje svoji$ tegoba !a %alost, on taj sakramenat ne
do%ivljava kao osobni susret izme+u ovjeka=grenika i ,oga koji u tom inu objavljuje svoje
milosr+e, nego kao obred u kojem sebe opravdava i na drugoga prenosi osobnu odgovornost
9stina, ispovijed je ustanovljena da palima nakon krtenja brie i grije$e i krivnje i zato u prvi
ma$ izgleda da je ona najpogodnije sredstvo za do%ivljaj opravdanja za skrupulanta Be+utim,
kod njega su u pitanju i psi$ike, a ne samo moralne potekoe 9pak, da i skrupulantu ovaj
sakrament pru%i dvostruku pomo, treba voditi rauna o sljedeim pravilima/
(1) Skrupulant nipoto ne smije ponavljati ranije ispovijedi, odnosno obavljati tzv opce
ispovijedi #ad e to ipak moi uiniti, odredit e sam ispovjednik 'va strogost nije znak
nemara prema penitentu, nego pomo koja mu je u ovom asu potrebna
(;) 9 redovitu ispovijed neka ispovjednik ovakvima to rje+e preporua, nikad ee od
jedanput mjeseno, ovisi o sluaju
;))
<sp 8 Q9R#'R9S, nav. dj, str >P 3$ 4?GH8H?, nav. dj, str ));
;);
G ,?9A!8?A(, $sperienza cristiana e 2sichologia, ,orla, (orino, )C*L, str >L=F>
;)>
, H8?A9!0, nav. dj, str )ID
DP
(>) #ad skrupulant jednom izabere ispovjednika, neka ne tra%i drugoga, pogotovo neka ne
ide svim moguim ispovjednicima koji su mu na raspolaganju < suprotnom sluaju
lako mo%e izgubiti orijentaciju
(F) 9spovjednik treba ozbiljno upozoriti ovakvog penitenta da ne kopka previe po svojoj
savjesti, jer e time samo jo vie zakrvaviti svoju nutrinu < nekim sluajevima mo%e
mu se posve zabraniti ispit savjesti, a na ispovijedi neka ka%e ega se trenutno sjea
(L) < ispovijedi neka ide to manje u pojedinosti Ejelovitost ispovijedi je bo%ansko=
pozitivna zapovijed, zato ne ve%e cu gravi dano, kao to je npr teta za ovakvog
pokornika koji bi mogao izgubiti duevni mir
(*) 3oslije ispovijedi neka ne misli i ne istra%uje je li bila cjelovita, pokajanje bilo iskreno, a
odluka vrsta
Sveenik mora upozoriti penitenta da se ne radi ni o kakvoj popustljivosti ili laksizmu, nego o
mjerama potrebnim za njegovo ozdravljenje (akav postupak treba trajati sve dok se penitent
ne izvue iz svoji$ potekoa, a to obino dugo traje
Skrupulant ima potekoa i s obzirom na primanje pricesti, jer neprestano smatra da je u
tekom grije$u ili da je nedostojan !eka toliko puta pristupi priesti koliko mu to preporua
njegova pobo%nost i koliko mu savjetuje ispovjednik 3rije nje, mjesto da pristupi ispovijedi,
neka probudi cin ljubavi prema ,ogu
Skrupulant e se jednostavno morati pomiriti sa svojim stanjem i pri$vatiti mirnu
5koegzistenciju6 sa skrupulima za koje sam uvi+a da su smijeni, jer e ga zabrinutost jo vie
uzbuniti (o je njegov kri% svagdanji, koji treba pri$vatiti i pridru%iti se #ristu 3atniku
214
!eki
sveci, npr sv 8l-onz Giguori, koji su prolazili kroz kunju skrupula, pokazali su svoju
veliinu time to su nastojali da zajednica u kojoj su %ivjeli ili kojoj su bili pretpostavljeni ne
trpi nji$ovo angrizavo zanovijetanje i tra%enje sitnica, a to su i postigli
, 9 , G 9 ' 0 A 8 @ 9 : 8 aT
8!E98<\, 3 4_H''0H, @ 0H''S, :, Le dynamisme de la morale chrtienne, ;
izd, ?d : 4uculot, S 8, 0emblouK 3 Get$ielleuK, 3aris, )C*C
,9S#<3, B, Epikeja i oblikovanje savjesti, BS, FD()CDD), >P)=>PF
,8:S9S, Rj, Savjest o napetosti izmedu pojedinca i drustva, BS, FD()CDD), ;L)=;*P
,?!R9!, 8, Odgoj i rast savjesti, BS, FD()CDD), ;IC=;CF
,'?E#G?, @, Grundbegriffe der Moral, 3aul 3attloc$ Rerlag, 8sc$a--enburg; Ttalijanski
prijevod/ I concetti fondamentali della morale, F izd, Yueriniana, ,rescia, )CDPT
E83'!?, 4, Antropologia. Coscienza e Personalit, u/ Studia Moralia, F()C**), D>=))>
;)F
: @<EHS, nav. dj, str ;)I
D)
E83'!?, 4, Sistemi morali, u Dizionario Enciclopedico di Teologia Morale (a cura di G
A'SS9 e 8 R8GS?EEH9), ?dizioni 3aoline, Aoma, )CD>, CF) sl
E83'!?, 4, La coscienza morale nelle discussioni sulla ~Humanae vitae, 8cademia
8l-onsiana, Aoma s d
EH8AG?S, A, The Christian Social Conscience, ($e Bercier 3ress, Eork; Ttalijanski
prijevod/ La coscienza sociale cristiana, ?dizioni 3aoline, Eatania, )CD)T
EH'GG?(, 8, Conscience, u DTC, sv >, ; izd, GetouzeN et 8nX, 3aris, )C)), col ))LP=
))DD
EG?B?!E?, :, Le Mystre de la conscience la lumire de Vatican II, u/ Nouvelle
Revue Thologique, CF()CD;), *L=CF
4e ,A'0G9?, 0, Autour du problme des droite de la conscience errone, u/ Rech Sc
Rel, L>()C*L), ;>F=;LP
4e @9!8!E?, :, La coscienza e la legge, u Obiezione di coscienza e aborto (a cura di 8
@9'A9 ed ? S0A?EE98), 3ublicazioni dell_<niversite Eattolica del Sacro Euore, Bilano,
)CDI, str )C=>D
4?GH8H?, 3$, Le bases bibliques du trait de conscience, u Studia Bontis Aegis,
F()C*)), ;;C=;L;
aT 9z obilja bibliogra-ije o pitanju savjesti donosimo samo znaajnije naslove
4?GH8H?, 3$, La conscience morale du chrtien, (ournai )C*F; Ttalijanski prijevod/ La
coscienza morale del Cristiano, 4esclXe et E ?ditori 3onti-ici, Aoma, )C*IT
4?B8!, ($, Probabilisme, u DTC, sv )>, ; izd, 3aris, )C)), col F)I=*)C
49?4?A9EH, H, Kompeten des Gewissens, Seelsorge Rerlag, @reiburg, )C*C
4<48, ,, Savjest u Bibliji, BS, FD()CDD), )L)=)DC
4<@'<A, G=\, Rjecnik Biblijske teologije, #S, 1agreb, )C*C, ~Savjest, str ))>C=))F>
4<3'!(, :, Syneidesis. Aux origines de la notion chrtienne de conscience morale, u/
Studia Hellenistica, L()CFI), ))C=)L>
?!4A?S, :, Sociologische und biologische Fehldeutungen des Gewissens, u/ Studia
Moralia, L()C*D), D=;I
@<EHS, :, Theologia moralis generalis, 3ars prima Conspectus praelectionum ad usum
auditorum, ; izd, ?ditrice <niversite 0regoriana, Aoma, )C*>
@<.?#, 9, Savjest u nauci Drugog vatikanskog sabora, BS, FD()CDD), ;P)=;)C
D;
08A8<4H, A, Le Marxisme et la morale, 3aris, )CLF
0<?!(H'?A, 8, Coscienza e legge, u Seminarium ;>()CD)) LLF=LDF
0<?!(H'?A, 8, Anruf und Antwort. Eine neue Moraltheologie, Band I: Allgemeine
Moral, ?dizioni 3aoline, )CD>; teologia morale I-morale generale, ?dizioni 3aoline, 8lba,
)CDFT
H8?A9!0 ,, Coscienza e magistero, u 4? R'S, i dr., Magistero e morale, 8tti del >
congresso nazionale dei moralisti 3adova, >) marzo > aprile )CDP, ?4,, ,ologna )CDP;
T$rvatski prijevod/ Savjest i uciteljstvo, Svesci, )C=;P()CDP=D)), ;P=;D
H8?A9!0, ,, Free and Faithful in Christ. Moral Theology for Priests and Laity. I.
General Moral Theology, ,N ,ern$ard Hbring, Aoma, )CDI; Ttalijanski prijevod/ Liberi e
fedeli in Cristo. Teologia morale per preti e laici, ( 9, ?dizioni 3aoline, Aoma, )CDCT
H8?A9!0, ,, Das Gesetz Christi. Moraltheologie. Dargestellt fr Priester und Laien
von BERNHARD HAERING. ?rster ,and/ 0rundgestalt des c$ristlic$en 4asein
8llgemeine Boralt$eologie, ?ric$ 7eOel Rerlag, BVnc$en und @reiburg, )C*D; T$rvatski
prijevod/ Kristov zakon. Prvi svezak: Opca krscanska moralna teologija, #S, 1agreb,
)CD>T
H'?AB8!!, #, Gewissen, u Lexikon der christlichen Moral, (Nrolia Rerlag, 9nnsbruck=
7ien=BVnc$en, )C*C, str LF>=L*C (s obilnom bibliogra-ijom)
H'A(?G8!', 8, La superconsciencia moral cristiana, u/ Studia Moralia, ;()C*F), )LF=
)D;
H'A(?G8!', 8, Morale responsabile, Eittadella ?ditrice, 8ssisi, )C*I
:<#9S, :, Savjest i krivnja u psiholoskoj perspektivi, BS, FD()CDD), ;)>=;>;
G?EG?AEY, 0, La conscience du chrtien, 3aris )CFD
G9', H, Conscientia, u Dictionarium Morale Canonicum, Aoma, )C*;, str CP*=C)P
G'((9!, ', La valeur normative de la conscience, u/ Ephemerides Theologicae
Lovanienses C()C>;) FPC=F>)
G'((9!, ', Psychologie et morale aux XII et XIII sicles, ( 99, Gouvain, )CF;TLF, str
)P>=F)D
B?A#?G,8EH, , H, Quelle place assigner au trait de la conscience, u/ Rev. Sc. PhTh,
);()C;>) )DP=)I;
B'G9!8A', 8 R8GS?EEH9, 8, La coscienza, ?4,, ,ologna, )CD)
B'HA, A, La Etica cristiana a la luz de la Etnologia, Badrid, )C*;
D>
!',G?, H 4, Prudence, u DTC, sv )>, ; izd, col )P;>=)PD*
'A['G9S, B, Savjest iz marksisticke perspektive, BS, FD()CDD), >PL=>PI
39?AE?, E 8, Conscience in the New Testament, u/ Studia in Biblical Theology,
)L()CLL)
38G8119!9, 3, Systhemata moralia, u 3 38G8119!9 (cura), Dictionarium Morale
Canonicum, ( 9R (A=1), '--icium Gibri Eat$olici, Aomae, )C*I
A8(19!0?A, :, Savjest u vremenu, u/ Svesci, ;L=;*()CDL), F;=F*
A'EH?, :, Libert du chrtien, autorit de l`Eglise, Gibraire 8rt$eme @aNard, 3aris;
Ttalijanski prijevod/ Libert del cristiano e autorit della Chiesa, Societe ?ditrice
9nternazionale, (orino, )CDFT
A'SS9, 0, Scrupolo, u/ Dizionario Enciclopedico di Teologia Morale, str IID=IC;
A'SS9, G, (a cura di), La coscienza cristiana 8tti del convegno dei moralisti italiani,
3ianezza, ;)=;F -ebruario )CD), ?4,, ,ologna, )CD)
SEH8AG, ?, Freiheit und Gesetz, Rerlag @riedric$ 3ustet, Aegensburg, )CLI
SEH!8E#?!,<A0, A, Die sittliche Botschaft des Neuen Testamentes, ; izd, BaK
Hueber Rerlag, BVnc$en, )C*;
S!'?E#, 8, La pastorale du scrupule, u Nouvelle Revue Thologique, DC()CLD), >D)=
>ID; FDI=FC>
S!'?E#, 8, Skrupel - Snde - Beichte, Pastoralpsychologische Anregungen, : #nec$t
Rerlag, @rank-urt aTB, )C*P
S39EY, E, La conscience dans le Nouveau Testament, u/ Revue Biblique, FD()C>I), LP=
IP
S39EY, E, Thologie morale du Nuveau Testament, ; sv, Gibraire Geco--re, : 0abaldo et
Eie ?d, 3aris, )C*L
SA8#9S, B, Razvoj i odgoj moralnog osjecaja kod djece, u Odgoj djece u vjeri u
krscanskoj zajednici 1bornik radova 9R kate$etske ljetne kole, Aijeka ;=)) srpnja )CDF,
#S, 1agreb, )CDL, str ;>;=;FF
SA8#9S, B, Savjest i autoritet u Crkvi, BS, FD()CDD)
SA8#9S, B :8AB, 8, Pomirbeno slavlje, ,iskupski ordinarijat u cakovu, cakovo, )CDI
S(?G1?!,?A0?A, :, Syneidesis im Neuen Testament, 3aderborn ,)C*)
DF
S<S(8A, 8 H8?A9!0, ,, L`educazione della coscienza oggi, ?dizioni 3aoline, Aoma,
)C*C
[9B<!4Q8, 4, Savjest u suvremenoj knjizevnosti, BS FD()CDD), ;*)=;D;
[9B<!4Q8, 4, Savjest u nasem vremenu, CUS, );()CDD), )=F
[939S , [ , Savjest i sakramenat pokore, BS, FD()CDD), ;D>=;II
('44, : B, i dr., Problems of Authority, 4arton, Gondon, )C*;
R8G#'R9S, B, Savjest u moralnoj teologiji, BS, FD()CDD), )I)=)CC
R8G#'R9S, B, Moralni odgoj djece u svjetlu Objave i antropoloskih znanosti, u Odgoj
djece u vjeri u krscanskoj zajednici, str ;F>=;*;
R8G:8!, R, Moralni zakon situacije i savjesti, BS, FD()CDD), ;CL=>PP
R948G, B, L`atteggiamento morale. 1/Morale fondamentale, Eittadella ?ditrice, 8ssisi,
)CD*; Tnaslov oroginala/ Moral de actitudes 1/Moral fondamental, ?ditorial S3, BadridT
7A90H(, :, Reflections on conscience and authority, Scepter, E$icago )C*F
19?0G?A, :, 0, Vom Gesetz zum Gewissen, @reiburg, )C*I
Q9R#'R9S, 8, Katolicko moralno bogoslovlje 9 svezak Opci dio: Osnovno moralno
bogoslovlje, 4rugo popravljeno i proireno izdanje (rukopis), 1agreb, )CFL
DL