Roman zapocinje jednostavnom konstatacijom : "majka mi je danas umrla" i na tu recenicu niu
se svi dogadjaji u prici. Merso, glavni lik i narator, je stranac u drutvu. U svetu u kom ivi i koji ga okruuje on se oseca malim i nitavnim. On nemoe da menja taj svet, samo moe da napravi izbor odo noga to mu se nudi. Mir i ravnodunost ga prate kroz roman sve do onog momenta kada u razgovoru sa svetenikom doivljava moralni preobraaj i katarzu. Ovim obrtom on odbacuje la gradjanskog sveta i religije i dolazi do svoje unutranje slobode. Sve do tog momenta Merso ivi svoj mali ivot u otudjenosti, besmislu, krajnjoj i oskudnoj egzistenciji, bez imalo volje, ravnoduno prihvatajuci dvoju sudbinu. Njegov svakodnevni ivot se svodi na posao, poznanike, devojku i retke prijatelje. I tako dan za danom. Al jedan dogadjaj menja sve. Tog momenata kada je oduzeo ljudski ivot, prestao je da postoji i njegov. Na sudjenju mu se nesudi samo zbog zlicina koji je pocinio, njemu se sudi i zob bezosecajnosti i idnoferentnosti. A zato je takav? Da li je nedostatak majcinske ljubavi u detinjstvu tako uticao na njega, da li zbor toga bei u ravnodunost. Odgovor na ovo pitanje nevidimo jasno. Dugi zatvorski dani u njemu pokrecu neka pitanja i osecanja. Nakon sukoba sa svetenikom on otkriva te duboko skrivene tajne, sve ono to je godinama zakopavao. Ta eksplozija osecanja iz njega izbacuje sav bol i bes, svu nemoc koju je skupljao. U svim tim mometima javlja mu se lik majke i Merso pocinje da shvata nju i njenu potrebu da pri karju svog ivota ima nekog pored sebe. On je u istoj situaciji kao u majka. U zatvoru se grcevito dri za svaki oblik ivota. Nije plakao za majkom kada je umrla. Taj njegov odnos sa njom obeleio je njegov prividno miran i cutljiv ivot. On koji je ceo svoj ivot potiskivao svoja osecanja, pruao otpor prema svima i vecito sledio inicijativu drugih. Stanac je prica o covek u koji je osudjen za svoj zlocin, a koji nam objanjenj za svoj postupak. On neoseca kajanje niti elju da se opravda. Smrt na koju je osudjem prihata ravnoduno, uveren da smrt nije nita gora od ivota, a ni besmislenija. Ona je samo apsolutnio kraj svega. A ivot? ivot je varljiv. Svima nama treba tako malo da budemo srecni, a nismo ni svesni da imamo u stvari i vie nego to nam treba. Jer ta cini jedan ispunjen ivot ako ne male stvari koje mame osmeh na nae lice i vracaju nam nadu da ipak nije sve tako crno i besmisleno u ivotu. Kami je ovim romanom pred nas stavio sasvim suprotnu sliku srece i otkrio nam okrutnu istinu o ivotu jednog malog coveka u svetu.