U Iii 4150 2010

SADRAJ ODLUKE BROJ: U-III-4150/2010 i dr.
OBRAZLOENJE
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM ........................................................................................... 2
A. PODACI O USTAVNIM TUBAMA PODNOSITELJA ......................................................................................... 4
1) Podnositelj Branimir Glava (prvookrivljenik u kaznenom postupku,
ustavnosudski predmet broj: U-III-4301/2010) .................................................................................................. 4
2) Podnositelj Ivica Krnjak (drugookrivljenik u kaznenom postupku,
3) Podnositeljica Gordana Geto Magdi (treeokrivljenica u kaznenom postupku,
4) Podnositelj Dino Konti (petookrivljenik u kaznenom postupku,
5) Podnositelj Tihomir Valenti (estookrivljenik u kaznenom postupku,
ustavnosudski predmet broj: U-III-43762010) ................................................................................................... 6
6) Podnositelj Zdravko Dragi (sedmookrivljenik u kaznenom postupku,
II. TEMELJNI PODACI O SUDSKOM PREDMETU .............................................................................. 6

1) Opis kaznenih djela za koja su podnositelji osueni ...................................................................................... 6
2) Optunice ....................................................................................................................................................... 7
3) Ostali podaci vezani uz sudski predmet ......................................................................................................... 8
A. SLUAJ "LJETO/91" (SRPANJ/KOLOVOZ 1991.)............................................................................................. 9
1) O Zatitnoj eti ............................................................................................................................................... 9
1.1. Stajalita upanijskog suda u Zagrebu .................................................................................................... 9
1.1.1. Osnivanje, ustroj i djelovanje Zatitne ete .................................................................................... 9
1.1.2. Ratni put podnositelja Glavaa ..................................................................................................... 10
1.1.3. De facto zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad Zatitnom etom .................................... 11
1.2. Stajalita Vrhovnog suda ...................................................................................................................... 13
2) injenice i okolnosti sluaja "Ljeto/91" i kaznena (zapovjedna) odgovornost podnositelja ........................ 14
2.1. Presuda upanijskog suda u Zagrebu ................................................................................................... 15
2.1.1. Mjerodavni dijelovi izreke............................................................................................................. 15
2.1.2. Mjerodavni dijelovi obrazloenja .................................................................................................. 16
2.2. Kaznena (zapovjedna) odgovornost podnositelja Glavaa ................................................................... 19
2.2.1. Ocjena upanijskog suda u Zagrebu ............................................................................................. 19
2.2.2. Ocjena Vrhovnog suda .................................................................................................................. 21
B. SLUAJ "ZIMA/91" (STUDENI/PROSINAC 1991.) ......................................................................................... 22
1) O Samostalnoj uskokoj satniji (SUS) i tajnoj grupi unutar SUS-a ................................................................ 22
1.1. Stajalita upanijskog suda u Zagrebu .................................................................................................. 22
1.1.1. Ustroj Samostalne uskoke satnije (prosinac 1991.) .................................................................... 22
1.1.2. Zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad tajnom grupom unutar SUS-a i nad zapovjednikom
SUS-a ....................................................................................................................................................... 23
1.2. Stajalita Vrhovnog suda ...................................................................................................................... 24
2) injenice i okolnosti sluaja "Zima/91" i kaznena odgovornost podnositelja .............................................. 25
2.1. Presuda upanijskog suda u Zagrebu ................................................................................................... 26
2.1.1. Mjerodavni dijelovi izreke............................................................................................................. 26
II
2.1.2. Mjerodavni dijelovi obrazloenja .................................................................................................. 28
2.2. Kaznena odgovornost podnositelja ...................................................................................................... 29
2.2.1. Ocjena upanijskog suda u Zagrebu ............................................................................................. 29
2.2.2. Ocjena Vrhovnog suda .................................................................................................................. 31
C. PREINAENJE PRVOSTUPANJSKE PRESUDE ................................................................................................ 31
1) Preinaenje prvostupanjske presude u odnosu na podnositelja Glavaa .................................................... 31
1.1. Preinaenje prvostupanjske presude u pravnoj izreci djela ................................................................. 31
1.2. Preinaenje odluke o kazni ................................................................................................................... 32
2) Preinaenje prvostupanjske presude u odlukama o kaznama za ostale podnositelje ................................. 33
III. SAECI PRIGOVORA PODNOSITELJA NAVEDENIH U USTAVNIM TUBAMA ..................... 36

1) Saetak prigovora podnositelja Glavaa ....................................................................................................... 36
2) Saetak prigovora podnositelja Krnjaka ....................................................................................................... 37
3) Saetak prigovora podnositeljice Geto Magdi .......................................................................................... 38
4) Saetak prigovora podnositelja Kontia ....................................................................................................... 39
5) Saetak prigovora podnositelja Valentia .................................................................................................... 40
6) Saetak prigovora podnositelja Dragia ....................................................................................................... 40
IV. OCJENA USTAVNOG SUDA......................................................................................................... 40

A. TOKA III. IZREKE ODLUKE - USTAVNOPRAVNI ASPEKT ORUANOG SUKOBA NA PODRUJU
REPUBLIKE HRVATSKE TIJEKOM 1991. GODINE .............................................................................................. 41
1) Datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava ........... 41
1.1. Osporene presude i prigovori podnositelja .......................................................................................... 42
1.1.1. Relevantni dijelovi osporene presude upanijskog suda u Zagrebu ............................................. 42
1.1.2. Relevantni dijelovi osporene presude Vrhovnog suda ................................................................. 42
1.1.3. Prigovori podnositelja ................................................................................................................... 43
1.2. Ocjena Ustavnog suda .......................................................................................................................... 44
1.2.1. Izvjee Ustavnog suda broj: U-X-2271/2002 od 10. listopada 2002. .......................................... 44
1.2.2. Nedosljedni pristup injenicama ustavnog znaenja u sudskoj praksi ......................................... 46
2) Sudska kvalifikacija oruanog sukoba zapoetog 1991. i primijenjeno pravo.............................................. 49
2.1. Osporene presude i prigovori podnositelja .......................................................................................... 50
2.1.1. Relevantni dijelovi osporene presude upanijskog suda u Zagrebu ............................................. 50
2.1.2. Relevantni dijelovi osporene presude Vrhovnog suda ................................................................. 51
2.1.3. Prigovori podnositelja ................................................................................................................... 51
2.2. Pravni izvori .......................................................................................................................................... 54
2.2.1. enevske konvencije (1949.) i dopunski protokoli (1977.) ........................................................... 55
2.2.2. Obiajno meunarodno ratno i humanitarno pravo .................................................................... 56
2.2.3. lanak 120. stavak 1. OKZRH-a ..................................................................................................... 58
2.3. Nemeunarodni i meunarodni oruani sukob ................................................................................... 61
2.4.1. Primjena lanka 3. enevskih konvencija u sudskoj praksi ........................................................... 64
2.4.2. Sudska kvalifikacija karaktera oruanog sukoba kao odluna injenica ....................................... 67
2.4.3. Primjena Dopunskog protokola II. u meunarodnom oruanom sukobu .................................... 72
2.4.4. Primjena oba dopunska protokola uz enevske konvencije kao osnova za kaznenu osudu
za isto djelo ............................................................................................................................................. 75
2.4.5. Zakljuna ocjena Ustavnog suda ................................................................................................... 78
B. TOKA IV. IZREKE ODLUKE - PRIGOVORI PODNOSITELJA KOJI ZAHTIJEVAJU ODGOVOR
VRHOVNOG SUDA U SVJETLU PRAKSE ESLJP-a ............................................................................................... 83
1) Odnos Vrhovnog suda i Ustavnog suda u primjeni konvencijskog prava ..................................................... 83
III
2) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na procesnu ravnopravnost (jednakost oruja)
stranaka u sudskom postupku, ukljuujui pravo na kontradiktorni postupak ............................................... 84
3) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na obrazloenu sudsku odluku ......................................... 86
4) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo protiv sudske odluke
o krunskom svjedoku ....................................................................................................................................... 89
4.1. Mjerodavna rjeenja i odluke ............................................................................................................... 90
5) Prigovori podnositeljice Geto Magdi o povredi prava na branitelja ....................................................... 100
5.1. injenice i okolnosti sluaja ................................................................................................................ 100
5.2. Prigovori podnositeljice Geto Magdi i podnositelja Glavaa ........................................................... 105
5.3. Ocjena Ustavnog suda ........................................................................................................................ 107
5.3.1. Naelna pravna stajalita ............................................................................................................ 107
5.3.2. Primjena naelnih pravnih stajalita na konkretni sluaj ............................................................ 110
C. PRIGOVORI KOJE JE USTAVNI SUD OCIJENIO NEOSNOVANIMA ................................................................ 114
C.A. PRAVA ZAJAMENA LANKOM 29. USTAVA I LANKOM 6. KONVENCIJE ................................................. 114
1) Pravo na zakonom ustanovljeni sud ........................................................................................................... 114
1.1. Prigovor podnositelja Glavaa ............................................................................................................ 115
2) Pravo na neovisni i nepristrani sud ............................................................................................................ 118
2.1. Pregled prigovora podnositelja .......................................................................................................... 118
2.2. Sastavi sudskih vijea .......................................................................................................................... 119
2.2.1. Prigovori podnositelja ................................................................................................................. 119
2.2.2. Ocjena Ustavnog suda ................................................................................................................ 121
2.3. Navodna pristranost suca/sudaca zbog neobaziranja na zdravstveno stanje okrivljenika i na
njegovu privatnu tubu protiv njih ............................................................................................................ 124
2.3.1. Prigovori podnositelja Krnjaka .................................................................................................... 124
2.4. Utjecaj izvrne vlasti i medija na sud .................................................................................................. 127
2.4.1. Prigovori podnositelja Glavaa ................................................................................................... 127
2.5. Ostali prigovori o navodnoj ovisnosti i pristranosti suda ................................................................... 131
2.5.1. Prigovori podnositelja Glavaa ................................................................................................... 131
3) Pravo na javnu raspravu ............................................................................................................................. 132
3.1. Prigovori podnositelja Glavaa ........................................................................................................... 132
4) Pravo na branitelja ..................................................................................................................................... 134
4.1. Prigovori podnositelja Krnjaka i Glavaa ............................................................................................ 134
5) Pravo na procesnu ravnopravnost stranaka (jednakost oruja) ................................................................ 136
5.2. Prigovori podnositelja ......................................................................................................................... 137
5.2.1. Prigovori o odbijanju suda da prihvati dokazne prijedloge obrane ............................................ 137
5.2.2. Prigovori o povredi prava na ispitivanje svjedoka na glavnoj raspravi ....................................... 140
5.2.3. Prigovori o utjecaju policije na svjedoke .................................................................................... 141
5.2.4. Prigovori o nepravilnom unoenju iskaza u zapisnik .................................................................. 141
5.2.5. Prigovori o neravnotei u izvoenju dokaza obrane i optube ................................................... 142
5.3.1. Naelna pravna stajalita ............................................................................................................ 142
5.3.2. Primjena naelnih stajalita na konkretni sluaj ......................................................................... 146
6) Pravo na uporabu zakonitih dokaza ........................................................................................................... 150
6.1. Zapisnik o iskazu podnositeljice Geto Magdi kao navodno nezakoniti dokaz ................................. 151
6.1.2. Odluivanje nadlenih sudova o prijedlozima za izdvajanje navodno nezakonitih dokaza ........ 153
IV
6.2. Zapisnik o iskazu svjedokinje Sneane Beri kao navodno nezakoniti dokaz ..................................... 158
6.3. Zapisnik o ispitivanju anonimnih svjedoka kao navodno nezakoniti dokaz........................................ 161
7) Pravo na obrazloenu odluku (zabrana arbitrarnosti)................................................................................ 163
7.1. Prigovori podnositelja ......................................................................................................................... 164
8) Pravo na javnu objavu presude .................................................................................................................. 166
C.B. NULLUM CRIMEN SINE LEGE ........................................................................................................................ 167
1) Prigovori podnositelja Glavaa ................................................................................................................... 168
2) Prigovori podnositelja Kontia ................................................................................................................... 170
C.C. PRESUMPCIJA NEDUNOSTI ........................................................................................................................ 171
1) Navodna povreda presumpcije nedunosti postupanjem suda ................................................................. 172
1.1. Prigovor podnositelja Glavaa ............................................................................................................ 172
2) Navodna povreda presumpcije nedunosti postupanjem nositelja izvrne vlasti ..................................... 175
C.D. PRAVO NA POTOVANJE I PRAVNU ZATITU OSOBNOG I OBITELJSKOG IVOTA, DOSTOJANSTVA,
UGLEDA I ASTI ................................................................................................................................................... 177
1) Prigovori podnositeljice Geto Magdi ...................................................................................................... 177
2) Ocjena Ustavnog suda ................................................................................................................................ 178
C.E. PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZATITU TIJEKOM PRITVARANJA ....................................................................... 178
1) Prigovori podnositelja Krnjaka ................................................................................................................... 179
C.F. POVREDE VEZANE UZ IZVRENJE KAZNE ................................................................................................ 182
1) Prigovori podnositelja Glavaa ................................................................................................................... 182
V. PODACI O IZVRENJU KAZNI ZATVORA PODNOSITELJA ...................................................... 185
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-4150/2010
U-III-4236/2010
U-III-4273/2010
U-III-4295/2010
U-III-4301/2010
U-III-4376/2010
Zagreb, 12. sijenja 2015.
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te
suci Marko Babi, Snjeana Bagi, Slavica Bani, Mario Jelui, Davor Krapac,
Antun Palari, Aldo Radolovi, Duka arin i Miroslav eparovi, u postupku koji su
ustavnim tubama pokrenuli: Branimir Glava, osobno i zastupan po Draenu
Matijeviu, odvjetniku iz Osijeka, Vinji Drenki Lasan, odvjetnici iz Zagreba i Veljku
Miljeviu, odvjetniku iz Zagreba; Ivica Krnjak, osobno i zastupan po Domagoju
Reetaru, odvjetniku iz Osijeka; Gordana Geto Magdi, koju zastupa Antun Babi,
odvjetnik iz Vinkovaca; Dino Konti, kojeg zastupa Radan Kova, odvjetnik iz
Osijeka; Tihomir Valenti, kojeg zastupa Jadranka Slokovi, odvjetnica iz Zagreba i
Zdravko Dragi, na sjednici odranoj 12. sijenja 2015. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavne tube se djelomino usvajaju.
II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I K 84/10-8 od
2. lipnja 2010. te se predmet vraa tom sudu na ponovni postupak.
III. U postupku iz toke II. ove izreke, Vrhovni sud Republike Hrvatske duan
je obrazloiti svoja stajalita o primjeni Dopunskog protokola II. uz enevske
konvencije o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (eneva, 8. lipnja
1977.) i na dogaaje poslije 8. listopada 1991. te o drugim pravnim pitanjima u vezi s
karakterom oruanog sukoba na podruju Republike Hrvatske prije i poslije 8.
listopada 1991., koja su naznaena u tokama 116. i 116.1., tokama od 120. do
122., tokama od 124. do 128. i tokama od 131. do 134. obrazloenja ove odluke.
IV. U postupku iz toke II. ove izreke, Vrhovni sud Republike Hrvatske takoer
je duan ocijeniti postoje li povrede sljedeih prava podnositelja ustavnih tubi u
smislu Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - proieni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i
1/06.):
- prava na procesnu ravnopravnost (jednakost oruja) stranaka u postupku,
ukljuujui pravo na kontradiktorni postupak, u sluaju opisanom u tokama od 136.
do 139. obrazloenja ove odluke;
- prava na obrazloenu sudsku odluku u sluaju opisanom u tokama od 140.
2
- prava na djelotvorno pravno sredstvo u sluaju opisanom u tokama od 148.
- prava na branitelja u sluaju opisanom u tokama od 174. do 212.
obrazloenja ove odluke.
V. Ustavne tube odbijaju se u dijelovima koji nisu obuhvaeni tokama III. i
IV. ove izreke.
VI. Ova odluka objavit e se u "Narodnim novinama".
Obrazloenje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1.
Ustavne tube podnositelja Branimira Glavaa, Ivice Krnjaka, Gordane Geto
Magdi, Dine Kontia, Tihomira Valentia i Zdravka Dragia podnesene su protiv:
- presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I K 84/10-8 od 2. lipnja
2010. (u daljnjem tekstu: presuda Vrhovnog suda ili drugostupanjska presuda), i
- presude upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009. (u
daljnjem tekstu: presuda upanijskog suda u Zagrebu ili prvostupanjska presuda).
2.
S obzirom na prigovore iznesene u navedenim ustavnim tubama i dopunama
te na injenicu da su svi podnositelji osporili istu presudu i da svi podnositelji
predlau usvajanje njihovih ustavnih tubi i ukidanje osporenih presuda nadlenih
sudova, navedenih u toki 1. (kad se u tekstu upuuje na toke, preteito na nain:
"(v. toku XY.)", rije je o tokama obrazloenja ove odluke), Ustavni sud odluio je
ustavne tube svih podnositelja ispitati u objedinjenom ustavnosudskom postupku i o
njima donijeti jednu odluku.
U ovoj je odluci Ustavni sud slijedio red optuenja podnositelja iz kaznenog
postupka, bez obzira na redni broj ustavnosudskog predmeta. Radi zatite identiteta
zatienih svjedoka, u ovoj odluci navode se njihova kodna imena, iako su ta imena
navedena u ustavnim tubama. Ustavni sud primjeuje da se u osporenim
presudama pojam "zatieni svjedok" i pojam "ugroeni svjedok" koriste kao
sinonimi, iako oni to nisu. Stoga se Ustavni sud u ovoj odluci koristi pojmom
"zatieni svjedok" jer je u konkretnom kaznenom predmetu, koji se ovdje razmatra,
bila rije o takvim svjedocima.
3.
Na temelju lanka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - proieni tekst; u daljnjem
tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud pribavio je spis upanijskog suda u Zagrebu broj:
X-K-rz-1/07, koji sadrava ukupno 11.262 lista u 56 tomova. Dodatno, spisi Ustavnog
suda u svih est predmeta sadravaju preko 1.600 listova.
4.
Rije je o iznimno sloenom kaznenom predmetu u kojem je osueno ukupno
est osoba, ovdje podnositelja ustavnih tubi. Razdoblje poinjenja inkriminiranih
djela protee se od sredine srpnja do kraja prosinca 1991., pri emu je petero
podnositelja osueno samo za kazneno djelo poinjeno tijekom studenoga i prosinca
1991. (stoga ga Ustavni sud u ovom postupku naziva: sluaj "Zima/91" - v. toku 37. i
3
dalje), dok je jedan podnositelj (Branimir Glava) uz to osuen i za kazneno djelo
poinjeno u srpnju i kolovozu 1991. (stoga ga Ustavni sud u ovom postupku naziva:
sluaj "Ljeto/91" - v. toku 25. i dalje), pri emu je Vrhovni sud oba sluaja kvalificirao
kao jedno produljeno kazneno djelo tog podnositelja.
4.1. Priroda i sloenost predmeta zahtijevali su, prema zakljuku nadlenog
sudskog vijea koje je o njemu raspravljalo 3. listopada 2012., odluivanje na sjednici
Ustavnog suda zbog ireg znaaja. Budui da je rije o iznimno opsenom
kaznenom predmetu, Ustavni sud je na njegovoj obradi i pripremi, na zahtjev sucaizvjestitelja, angairao radnu skupinu od vie ustavnosudskih savjetnika, a na
njegovoj su obradi suraivali i vii ustavnosudski savjetnici iz Centra za evidenciju i
dokumentaciju Ustavnog suda. Tijekom obrade predmeta, radna skupina odrala je
vie od 30 radnih sastanaka. Predmet je sukcesivno bio na dnevnom redu nekoliko
strunih sastanaka (16. listopada 2012., 10. rujna 2013. i 10. lipnja 2014.), odrano je
i vie tematskih kolegija sudaca na kojima je ovaj predmet bio jedina odnosno glavna
toka dnevnog reda (1. srpnja 2013., 27. sijenja 2014., 13. listopada 2014., 7.
sijenja 2015., 8. sijenja 2015., 9. sijenja 2015. i 10. sijenja 2015.).
5.
U ovom se ustavnosudskom predmetu otvorilo vie bitnih ustavnopravnih
pitanja, meu kojima i takva koja su se u praksi Ustavnog suda postavila prvi put, a
koja su ocijenjena presudnima za pravilno vrednovanje karaktera cjelokupnog
ustavnog i dravnopravnog temelja Republike Hrvatske. To se posebno odnosi na
pitanje sudske prakse redovnih sudova u vezi s kvalifikacijom karaktera oruanog
sukoba na podruju Republike Hrvatske s obzirom na datum kada je drava sljednica
(Republika Hrvatska) zamijenila dravu prethodnicu (bivu Socijalistiku Federativnu
Republiku Jugoslaviju, u daljnjem tekstu: SFRJ) u odgovornosti za meunarodne
odnose na njezinom podruju, i s tim povezanim postupanjem Vrhovnog suda kao
najvieg suda u zemlji.
5.1. Tijekom postupka razmotrena je i relevantna sudska praksa Meunarodnog
suda za kazneni progon osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog
humanitarnog prava poinjena na podruju bive Jugoslavije od 1991. (u daljnjem
tekstu: Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju), presude kojega su u pogledu
kaznenog djela i kaznene odgovornosti obvezujue za Republiku Hrvatsku na
temelju lanka 31. stavka 2. Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s
Meunarodnim kaznenim sudom, koji je donio Zastupniki dom Sabora Republike
Hrvatske na sjednici 19. travnja 1996. ("Narodne novine" broj 32/96.). Uvaavajui
vanost tog suda za pravnu povijest Republike Hrvatske, Ustavni sud smatrao je
relevantnim ispitati njegovu sudsku praksu i u vezi s pojedinim pitanjima procesne
naravi koja su se pojavila u ovom ustavnosudskom postupku.
5.2. U svrhu ovog postupka, tijekom 2012., 2013. i 2014. godine izraeni su i
posebni struni elaborati o zapovjednoj odgovornosti poinitelja ratnih zloina, o
primjenjivosti meunarodnog humanitarnog prava u nemeunarodnim oruanim
sukobima i o naelu beneficium cohaesionis u kaznenom i ustavnosudskom
postupku.
6.
Sudac dr. sc. Mato Arlovi izuzeo se od raspravljanja i odluivanja u ovim
predmetima.
4
A. PODACI O USTAVNIM TUBAMA PODNOSITELJA
1) Podnositelj Branimir Glava (prvookrivljenik u kaznenom postupku,
ustavnosudski predmet broj: U-III-4301/2010)
7.
Branimir Glava (u daljnjem tekstu: podnositelj Glava) iz Drinovaca,
Republika Bosna i Hercegovina, podnio je etiri ustavne tube, i to tri ustavne tube
po svojim odvjetnicima i jednu osobno, kako slijedi:
- po odvjetniku Draenu Matijeviu, 3. rujna 2010.,
- po odvjetnici Vinji Drenki Lasan, 14. rujna 2010., uz prijedlog za primjenu
lanka 67. stavka 2. Ustavnog zakona,
- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 14. rujna 2010. i
- osobno, 14. rujna 2010., uz prijedlog za primjenu lanka 67. stavka 2.
Ustavnog zakona.
7.1.
Podnositelj Glava podnio je etiri dopune ustavne tube:
- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 14. rujna 2010.,

- po odvjetnici Vinji Drenki Lasan, 15. rujna 2010., u vezi s primjenom lanka
67. stavka 2. Ustavnog zakona,
- po odvjetnici Vinji Drenki Lasan, 19. studenoga 2010. i
- osobno, 1. prosinca 2010.
7.2.
Podnositelj Glava poslao je Ustavnom sudu jedanaest pournica:

- po odvjetnici Vinji Drenki Lasan, 2. kolovoza 2012.,
- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 12. rujna 2012.,
- osobno, 2. listopada 2012.,
- osobno, 25. sijenja 2013.,
- po odvjetnici Vinji Drenki Lasan, 18. lipnja 2013.,
- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 24. listopada 2013.,
- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 31. listopada 2013. i
- osobno, 9. prosinca 2013.,
- po odvjetniku Draenu Matijeviu, 3. studenoga 2014.,
- osobno, 8. prosinca 2014., i
- osobno 11. prosinca 2014.
Za pravnu narav pournica koje tijekom postupka podnositelji upuuju Ustavnom

sudu v. toku 7. obrazloenja odluke i rjeenja broj: U-III-6559/2010 od 13.
studenoga 2014. ("Narodne novine" broj 142/14.).
7.3. Podnositelj Glava istaknuo je povrede ustavnih prava zajamenih lancima
14. stavkom 2., 18. stavkom 1., 26., 28., 29. stavcima 1., 2. alineje 3., 4. i 6. i 4., te
lankom 31. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97.,
113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), kao i povrede lanaka 3., 5. stavka 2., 118. stavka 3. i
119. stavka 2. Ustava, te povrede prava zajamenih lankom 6. stavcima 1., 2. i 3.
tokom d) Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - proieni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.;
u daljnjem tekstu: Konvencija).
Podnositelj Glava prigovorio je da su u odnosu na podnositeljicu Gordanu Geto

Magdi povrijeena ustavna prava zajamena lancima 22. i 24. Ustava te pravo
zajameno lankom 5. Konvencije, a da se to odrazilo i na njegovu pravnu situaciju.
7.4. Podnositelj Glava podnio je prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno privremenu
odgodu pravnih uinaka presude na temelju lanka 67. stavka 2. Ustavnog zakona.
Taj je prijedlog ponovio i u dopuni ustavne tube od 15. rujna 2010.
2) Podnositelj Ivica Krnjak (drugookrivljenik u kaznenom postupku,
8.
Podnositelj Ivica Krnjak (u daljnjem tekstu: podnositelj Krnjak) iz Osijeka, kojeg
zastupa Domagoj Reetar, odvjetnik iz Osijeka, podnio je dvije ustavne tube:
- osobno iz Zatvorske bolnice u Zagrebu, 1. rujna 2010.,
- po odvjetniku Domagoju Reetaru, 1. listopada 2010.
8.1.
Podnositelj Krnjak je podnio i tri dopune ustavnih tubi:

- po odvjetniku Domagoju Reetaru, 7. listopada 2010.,
- osobno iz Zatvora u Poegi, 21. oujka 2011.,
- po odvjetniku Domagoju Reetaru, 11. srpnja 2011.
8.2. U osobno podnesenoj ustavnoj tubi podnositelj Krnjak tvrdi da su mu

osporenim odlukama povrijeena ustavna prava zajamena lancima 8., 16., 17.,
18., 20., 23., 38., 62. i 63. Ustava. Iz sadraja ustavne tube proizlazi da podnositelj
Krnjak istie i povredu prava na pravino suenje zajameno lankom 29. Ustava.
U ustavnoj tubi koju je u njegovo ime podnio Domagoj Reetar, odvjetnik iz Osijeka,
podnositelj Krnjak je naveo da su mu povrijeena ustavna prava zajamena lancima
14. stavkom 2., 22., 29., 58. i 69. Ustava, a pozvao se i na povredu lanaka 3., 5. i
14. stavka 1. Ustava.
U obje ustavne tube podnositelj Krnjak analizira izvedene dokaze i procjenjuje ih,
odnosno bavi se injeninim pitanjima osporenih presuda.
3) Podnositeljica Gordana Geto Magdi (treeokrivljenica u kaznenom
postupku, ustavnosudski predmet broj: U-III-4295/2010)
9.
Ustavnu tubu podnijela je Gordana Geto Magdi (u daljnjem tekstu:
podnositeljica Geto Magdi) iz Osijeka, koju zastupa Antun Babi, odvjetnik u
Vinkovcima.
Podnositeljica je u ustavnoj tubi istaknula povrede ustavnih prava zajamenih
lancima 14. stavkom 2., 22., 24. stavkom 2., 29. stavcima 1., 2. i 3. i lankom 35., te
povredu lanka 117. stavka 3. (115. stavak 3.) Ustava.
6
4) Podnositelj Dino Konti (petookrivljenik u kaznenom postupku,
10.
Ustavnu tubu podnio je Dino Konti (u daljnjem tekstu: podnositelj Konti) iz
Osijeka, kojeg zastupa Radan Kova, odvjetnik u Osijeku.
Podnositelj je naveo da su sudovi osporenim presudama povrijedili njegova ustavna
prava zajamena lancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava i "ustavne obveze
iz lanka 117. stavka 3. Ustava" (lanak 115. stavak 3.), te istaknuo povrede prava
zajamenih lancima 6. stavkom 1. i 7. stavkom 1. Konvencije.
10.1. Podnositelj je Ustavnom sudu 20. rujna 2012., po odvjetniku Radanu Kovau,
podnio pournicu i dostavio dopunu dokumentacije.
5) Podnositelj Tihomir Valenti (estookrivljenik u kaznenom postupku,
ustavnosudski predmet broj: U-III-43762010)
11.
Ustavnu tubu podnio je Tihomir Valenti (u daljnjem tekstu: podnositelj
Valenti) iz Tenje, kojeg zastupa Jadranka Slokovi, odvjetnica u Zagrebu.
Podnositelj je u ustavnoj tubi naveo da su mu osporenim presudama povrijeena
ustavna prava zajamena lancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava.
6) Podnositelj Zdravko Dragi (sedmookrivljenik u kaznenom postupku,
12.
Zdravko Dragi (u daljnjem tekstu: podnositelj Dragi) iz Osijeka podnio je
ustavnu tubu osobno, 27. kolovoza 2010., iz Kaznionice u Lepoglavi.
Podnositelj smatra da su mu osporenim presudama povrijeena ustavna prava
zajamena lancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava.
II. TEMELJNI PODACI O SUDSKOM PREDMETU
1) Opis kaznenih djela za koja su podnositelji osueni
13.
Kazneni postupak koji je prethodio ovom ustavnosudskom postupku voen je
protiv svih podnositelja zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske
("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - proieni tekst, 35/93. - ispr.,
108/95., 16/96. - proieni tekst i 28/96.; u daljnjem tekstu: OKZRH), koji je naveden
u toki 95.
14.
U konkretnom predmetu rije je o dvama dogaajima, koji ukljuuju nezakonita
pritvaranja, muenja i ubojstva civilnih osoba, poglavito srpske nacionalnosti, u
Gradu Osijeku od sredine srpnja do kraja prosinca 1991., za koje su podnositelji
proglaeni krivima po zapovjednoj odgovornosti (podnositelj Glava), po zapovjednoj
i po odgovornosti za neposredno izvrenje djela (podnositeljica Geto Magdi i
podnositelj Krnjak), odnosno po odgovornosti za neposredno izvrenje djela (ostali
podnositelji).
7
14.1. Prva skupina dogaaja obuhvaa zbivanja 12. srpnja 1991. i 31. kolovoza
1991. Kolokvijalni naziv tog sluaja ("Garaa") potjee od mjesta stradavanja
oteenika edomira Vukovia u garai u dvoritu Sekretarijata za narodnu obranu
(bive) opine Osijek (u daljnjem tekstu: SNO). Radi pravne relevantnosti vremena
kad je poinjen i neprimjerenosti kolokvijalnog naziva u odnosu na rtve tog zloina,
u ovom se ustavnosudskom predmetu taj sluaj naziva: "Ljeto/91".
Za te je dogaaje optuen i osuen samo podnositelj Glava na temelju de facto
zapovjedne odgovornosti. Ostali podnositelji ustavnih tubi nisu povezani s tim
dogaajima.
14.2. Druga skupina dogaaja kolokvijalno se naziva "Selotejp" po tome to su
pronaenim rtvama usta odnosno ruke bile oblijepljene ljepljivom trakom smee
boje ("selotejpom"). Radi pravne relevantnosti vremena kad je poinjen i
neprimjerenosti kolokvijalnog naziva u odnosu na rtve tog zloina, u ovom se
ustavnosudskom predmetu taj sluaj naziva: "Zima/91".
Svi podnositelji ustavnih tubi optueni su za poinjenje kaznenih djela u vezi s tim
dogaajima, pri emu je podnositelj Glava jedini meu njima optuen i osuen samo
po zapovjednoj odgovornosti.
2) Optunice
15.
upanijsko dravno odvjetnitvo u Osijeku (u daljnjem tekstu: doOS) podiglo
je 16. travnja 2007. optunicu broj: K-DO-76/06 protiv prvooptuenika Branimira
Glavaa, drugooptuenika Ivice Krnjaka, treeoptuenice Gordane Geto Magdi,
etvrtooptuenika Mirka Sivia, petooptuenika Dine Kontia, estooptuenika
Tihomira Valentia i sedmooptuenika Zdravka Dragia, zbog kaznenog djela ratnog
zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a.
15.1. upanijsko dravno odvjetnitvo u Zagrebu (u daljnjem tekstu: doZG)
podiglo je 9. svibnja 2007. optunicu broj: K-DO-105/06 protiv optuenika Branimira
Glavaa, zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka
120. stavka 1. u vezi s lankom 28. OKZRH-a. Ta je optunica uslijedila poslije
rjeenja predsjednika Vrhovnog suda od 15. svibnja 2006. broj: Su-IV-612/06, koji je
prihvatio zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:
GdoRH) te se suglasio da se kazneni postupak protiv Branimira Glavaa i
Krunoslava Fehira, zbog kaznenog djela iz lanka 120. OKZRH-a, vodi pred
upanijskim sudom u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadlenim sudom.
15.2. Vrhovni sud prihvatio je rjeenjem od 29. svibnja 2007. broj: Su-IV-617/07-5
prijedlog GdoRH-a te je odobrio da se postupak protiv prvooptuenika Branimira
Glavaa i drugih, koji je pokrenut pred upanijskim sudom u Osijeku, a po optunici
doOS-a broj: K-DO-76/06, premjesti na upanijski sud u Zagrebu kao drugi stvarno
nadleni sud. upanijski sud u Zagrebu je rjeenjem od 13. lipnja 2007. broj: Kv-rz6/07 (K-rz-1/07) odluio da se kazneni postupak protiv optuenika Branimira Glavaa
u povodu optunice doZG-a broj: K-DO-105/06 spoji s kaznenim postupkom u
povodu optunice doOS-a broj: K-DO-76/06, radi provoenja jedinstvenog
postupka.
8
U odnosu na etvrtooptuenika Mirka Sivia, za kojega je utvreno da je zbog
zdravstvenih tegoba ogranieno raspravno sposoban, izvanraspravno vijee
upanijskog suda u Zagrebu, razdvojilo je kazneni postupak rjeenjem od 5. lipnja
2008. broj: Kv-rz-10/08 (K-rz-1/07). Vijee je odluilo da se za tog optuenika
kazneni postupak posebno dovri. Stoga je za etvrtooptuenika Mirka Sivia, zbog
kaznenog djela iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a, formiran poseban predmet broj:
K-rz-1/08.
15.3. doZG dostavio je 30. rujna 2008. upanijskom sudu u Zagrebu objedinjenu
optunicu broj: K-DO-105/06 protiv prvooptuenika Branimira Glavaa,
drugooptuenika Ivice Krnjaka, treeoptuenice Gordane Geto Magdi,
petooptuenika Dine Kontia, estooptuenika Tihomira Valentia i sedmooptuenika
Zdravka Dragia. U toj optunici objedinjeni su dogaaji i kaznena djela iz optunice
broj: K-DO-105/06 i optunice broj: K-DO-76/06. Istodobno su isputene pojedine
inkriminacije, i to iz optunice broj: K-DO-105/06 za oteenike Sneanu Beri, Ratka
Beria i Smilju Beri, te za dvojicu nepoznatih civila (alineje 3. i 4.), a iz optunice
broj: K-DO-76/07 isputeno je ubojstvo nepoznate muke osobe, ubojstvo Petra
Ladnjuka i ubojstvo Milenka Stanara (toka a., te toka e. alineje 4. i 5.). Optunica
broj: K-DO-105/06 proitana je na glavnoj raspravi 4. studenoga 2008., koja je poela
ispoetka.
3) Ostali podaci vezani uz sudski predmet
16.
Prvostupanjska presuda upanijskog suda u Zagrebu ima ukupno 157
stranica. Presuda Vrhovnog suda ima 30 stranica.
U ovom se dijelu odluke (dio II.), u poglavljima A, B. i C., navode samo izreke i
dijelovi osporenih presuda koji su relevantni za razjanjenje injenica i okolnosti
inkriminiranih dogaaja, kao i za kaznenu odgovornost podnositelja za te dogaaje.
U dijelovima III. i IV. obrazloenja ove odluke, na odgovarajuim mjestima, detaljnije
se navode dijelovi obrazloenja osporenih presuda koji su relevantni za ocjenu o
povredama pojedinih ustavnih prava koja istiu podnositelji u svojim ustavnim
tubama.
17.
upanijski sud u Zagrebu u obrazloenju svoje presude za IV. enevsku
konvenciju o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. koristi
kraticu "Konvencija". Ustavni sud je u ovoj odluci skraeno naziva: IV. enevska
konvencija. Kraticom "Konvencija" u ovoj se odluci oznaava Konvencija za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (v. toku 7.3.).
Dopunski protokol enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava
meunarodnih oruanih sukoba u ovoj se odluci skraeno naziva: Dopunski protokol
I.
Dopunski protokol enevskim konvencijama o zatiti rtava nemeunarodnih
oruanih sukoba od 8. lipnja 1977. u ovoj se odluci skraeno naziva: Dopunski
protokol II.
Za relevantne podatke o enevskim konvencijama iz 1949. upuuje se na toke 90.1.
i 90.2.
9
18.
U nastavku se prikazuju injenice i okolnosti sluajeva te izreke i relevantni
dijelovi presuda nadlenih sudova vezani uz te injenice i okolnosti, zasebno za
sluaj "Ljeto/91" i zasebno za sluaj "Zima/91".
A. SLUAJ "LJETO/91" (SRPANJ/KOLOVOZ 1991.)
1) O Zatitnoj eti
19.
Za razumijevanje sluaja "Ljeto/91" potrebno je, prije iznoenja injenica i
okolnosti sluaja, razjasniti osnivanje i djelovanje vojne postrojbe zvane "Zatitna
eta", kao i de facto zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad tom postrojbom,
kako su to utvrdili nadleni sudovi.
Naime, sluaj "Ljeto/91" obuhvaa nezakonita postupanja prema oteenicima Nikoli
Vasiu i edomiru Vukoviu, koja su poinili pripadnici Zatitne ete kao vojne
formacije. S druge strane, podnositelj Branimir Glava bio je u inkriminiranom
razdoblju (srpanj/kolovoz 1991.) sekretar SNO-a, to je bila civilna, a ne vojna
funkcija. Meutim, nadleni su sudovi utvrdili da su pripadnici Zatitne ete bili
stvarno podreeni podnositelju Glavau, kao de facto zapovjedniku te postrojbe, i da
su nezakonite radnje poinili uz njegovo znanje i propust da te radnje sprijei.
Navedena zlodjela poinjena su u kompleksu zgrada, odnosno dvorita i pomonih
prostorija, koje je u to vrijeme koristio SNO (na ijem je elu, kao to je prethodno
reeno, u inkriminiranom razdoblju bio podnositelj, kao sekretar SNO-a).
1.1. Stajalita upanijskog suda u Zagrebu
1.1.1. Osnivanje, ustroj i djelovanje Zatitne ete
20.
Relevantni dijelovi obrazloenja osporene presude upanijskog suda u
Zagrebu u vezi sa Zatitnom etom glase:
"to se tie ustroja Zatitne ete postoji nekoliko dokumenata - dvije
naredbe i zapovijed, koje se odnose na ovu postrojbu.
Temeljem naredbe koju je 20. lipnja 1991. godine donio Sreko
Lovrinevi, kao predsjednik Izvrnog vijea opine Osijek, odreeno je da se
izvri mobilizacija i opremanje Zatitne ete (list 170), a isti je naredbom od 21.
lipnja 1991. godine odredio da se na mjesto zapovjednika Zatitne ete
rasporeuje Nikola Jaman (list 8504). Nakon toga, po zapovjedi zapovjednika
Operativne zone Osijek Karla Gorineka od 7. studenog 1991. godine, odreeno
je da se formira Samostalni bataljun pri zapovjednitvu obrane grada Osijeka, a u
sastav ove postrojbe ukljuena je Zatitna eta, Studentska eta Osijek i ostale
jedinice iz priuvnog sastava. Za zapovjednika je odreen Dubravko Jezeri
Luki (list 5337).
(...)
Svjedok Dubravko Jezeri iskazao je da je Zatitna eta bila okosnica
Samostalnog bataljuna.
(...)
Svjedok Sreko Lovrinevi iskazao je da je i prije nego je dolo do
formalnog osnivanja Zatitne ete, postojala eta koja je imala istu funkciju kao i
ova postrojba, ali je imala manji broj pripadnika koji su bili podvedeni kao rezervni
sastav MUP-a. Zapovjednik ove ranije ete bio je Nikola Jaman. Kako bi dali
legalitet odnosno etu sveli u pozitivne zakonske okvire, Izvrno vijee je zbog
10
toga donijelo odluku o formiranju Zatitne ete, a pripadnici ove ranije ete su
kompletno uli u sastav novoformirane Zatitne ete te je Nikola Jaman, na
temelju njegove odluke, ostao zapovjednik postrojbe. Temeljna zadaa ove
postrojbe bilo je osiguranje vanih objekata i ustanova u Osijeku, a njezino
sjedite je bilo u zgradi gdje se nalazio i SNO. Prva zatitna eta imala je 35-40
pripadnika, a nakon dodatne mobilizacije postrojba je imala oko 120 pripadnika
(list 7458; istraga 2584 i 5549).
(...)
Meutim, u pogledu nastanka i ustroja Zatitne ete je nedvojbeno
utvreno da je ova postrojba postojala i prije nego to je dana 20. lipnja 1991.
Sreko Lovrinevi donio naredbu o mobilizaciji i opremanju Zatitne ete, to
uostalom u svojoj obrani navodi i sam I optueni Branimir Glava. Ta injenica
proizlazi i iz dokumentacije, ali i iskaza svjedoka Sreka Lovrinevia, Nikole
Jamana, Krunoslava Iakovia, Stanka Vievia i Marijana Maria.
(...)
Slijedom naprijed navedenog neprijeporno je Zatitna eta, od listopada
1990. pa sve do 7. studenog 1991. kad ulazi u sastav Samostalnog bataljuna,
kontinuirano djelovala pri Sekretarijatu za narodnu obranu (SNO) opine Osijek,
pri emu se ova vojna postrojba, koja se u to vrijeme neformalno nazivala i
Pritapska satnija odnosno BOB, tijekom vremena kadrovski popunjavala
regrutiranjem novopridolih pripadnika, a njezin ustroj je prilagoivan tadanjim
zakonskim propisima, to je i naveo svjedok Sreko Lovrinevi. To sasvim jasno
proizlazi i iz dokumenta Ureda za obranu Osijek, koji u svom aktu od 27. veljae
1996. godine u kojem se od Ministarstva obrane trai miljenje radi priznavanja
braniteljskog statusa od 15. listopada 1990. godine, navodi slijedee: ... 's tim
datumom, na podruju nadlenosti SNO Osijek, se pristupa naoruavanju kao
prvom obliku otpora. Ova prva naoruana grupa brojala je oko 350 pripadnika, a
nosila je neformalni naziv '1. bojna osjekih branitelja'. Ministarstvo obrane RH,
dopisom od 7. oujka 2006." (pravilno: 7. oujka 1996. - op. Ustavnog suda) "(list
2709-2710) o tome se pozitivno oitovalo pa je aktom Ureda za obranu Osijek od
28. lipnja 1996. godine, kojeg su potpisali I optueni Branimir Glava i Krunoslav
Iakovi, im priznat braniteljski status od 15. listopada 1990. kao pripadnicima 1.
bojne osjekih branitelja (1. BOB) (list 2707-2712).
I u monografiji '160. brigada' u kojoj je obraen nain kako je nastala ova
postrojba, se navodi da njezini korijeni seu od listopada 1990. godine, kada se
pod vodstvom I optuenog Branimira Glavaa okupljaju dragovoljci radi obrane
grada, a nakon toga pri SNO-u se formira Pritapska eta, kojom zapovijeda I
optueni, a ova se postrojba jo nazivala Zatitna eta i BOB odnosno
Branimirova osjeka bojna. Kasnije, Zatitna eta je prerasla u Samostalni
bataljun, a od njega je formirana 160. brigada."
1.1.2. Ratni put podnositelja Glavaa
21.
upanijski sud u Zagrebu u osporenoj je presudi utvrdio ratni put podnositelja
Glavaa kako slijedi:
"Prema podacima iz ratnog puta Uprave Vojne policije Glavnog stoera
oruanih snaga MORH-a, I optueni Branimir Glava od 15. listopada 1990. do 1.
svibnja 1991. je bio zapovjednik 1. bojne osjekih branitelja, nakon toga, od 1.
svibnja 1991. do 1. studenog 1991. se nalazio u Uredu za obranu opine Osijek,
od 2. studenog 1991. do 31. oujka 1992. je obnaao zapovjednike dunosti u
Zapovjednitvu II. ZP OSRH akovo (zapovjednitvo obrane grada Osijeka), a od
11
1. travnja 1992. do 26. svibnja 1992. bio je pomonik zapovjednika za psiholokopropagandnu aktivnost pri istom Zapovjednitvu (list 3151-3157).
I optueni Branimir Glava u spis je uloio dopis Uprave za ljudske resurse
MORH-a od 9. srpnja 2008. (8022) u kojem ga oni obavjetavaju da su zaprimili
njegov zahtjev odnosno prigovor na gore navedeni ratni put te je utvreno da je
isti od 15. listopada 1990. do 30. travnja 1991. bio pripadnik I. bojne osjekih
branitelja, od 1. svibnja do 1. studenog 1991. se nalazio u Uredu za obranu, a od
2. studenog 1991. do 31. oujka 1991. i od 1 travnja do 26. svibnja 1992. se
nalazio u Zapovjednitvu OZ Osijek. Dakle, jedina razlika izmeu podataka
Uprave Vojne policije o sudjelovanju Branimira Glavaa u Domovinskom ratu i
podataka Uprave za ljudske resurse MORH-a, je ta to prema podacima Uprave
za ljudske resurse, I optueni Branimir Glava u razdoblju od 15. listopada 1990.
do 30. travnja 1991. godine nije bio zapovjednik 1. bojne osjekih branitelja."
1.1.3. De facto zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad Zatitnom
etom
22.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je de facto zapovjedne ovlasti
podnositelja Glavaa nad pripadnicima Zatitne ete ovako:
"Nasuprot iskazima naprijed navedenih svjedoka iz kojih proizlazi da I
optueni Branimir Glava, kao sekretar Sekretarijata za narodnu obranu opine
Osijek, prema pripadnicima Zatitne ete nije imao nikakvih zapovjednih ovlasti,
niti se nalazio u vojnoj hijerarhiji, i to sve do studenog odnosno prosinca 1991.
kada je, 2. studenog, najprije imenovan za pomonika zapovjednika obrane
grada, a potom, 7. prosinca 1991. godine, i za zapovjednika obrane grada
Osijeka, ostali dokazni materijali, ali i iskazi svjedoka, nedvojbeno upuuju da je I
optueni Branimir Glava, i pokraj funkcije sekretara SNO-a, imao stvarne
zapovjedne ovlasti u odnosu na pripadnike Zatitne ete.
(...)
Postavlja se pitanje da li je I optueni Branimir Glava, kao sekretar SNOa, uope imao ovlasti bilo to nalagati pripadnicima Zatitne ete. To stoga, jer je
sam I optueni iskazao da prema ovoj postrojbi nije imao nikakvih ovlasti, budui
da je zapovjednik postrojbe bio Nikola Jaman, a njemu je nadreen bio Franjo
Peji, u to vrijeme zapovjednik Zajednikog taba za Istonu Slavoniju. Prema
vojnom ustroju jedino zapovjednik svojim podreenim moe nareivati kako se
moraju ponaati i to u odreenim situacijama trebaju initi, to je u ovom sluaju
spadalo u djelokrug poslova koje je, kao zapovjednik Zatitne ete, mogao uiniti
samo Nikola Jaman, a ne I optueni. Meutim, kad to ini I optueni, a sadrajno
navedene upute i nalozi faktino predstavljaju vojne zapovijedi, jer su izdate za
vrijeme rata, a to razvidno proizlazi iz naloga od 1. kolovoza 1991. prema kojemu
pripadnici Zatitne ete kao vojna postrojba, imaju aktivnosti u zoni borbenog
djelovanja, ovo, zajedno s drugim naprijed navedenim dokazima, nedvojbeno
upuuju da je I optueni Branimir Glava, i pokraj Nikole Jamana, kao formalnog
zapovjednika, imao stvarne zapovjedne ovlasti spram Zatitne ete. Upravo to I
optueni Branimir Glava i sam eksplicitno navodi u svom intervju u novinskom
lanku 'Crno-bijeli svijet', u kojem opisuje vojnu akciju u Tenji dana 7. srpnja 1991.
godine, u kojoj je osobno sudjelovao zajedno s pripadnicima Zatitne ete.
(...)
injenica da je Zatitna eta djelovala u okrilju SNO-a sasvim jasno
proizlazi iz naprijed navedenih naputaka i naloga koje je njezinim pripadnicima
izdao I optueni, time da se u nalogu od 1. kolovoza 1991. ta veza najizravnije
12
potvruje na nain da I optueni taj nalog izrijekom upuuje pripadnicima ZNG-a i
rezervnog sastava MUP-a, koji se u nalozima od 20. lipnja i 25. srpnja 1991.
naziva Zatitna eta, na formacijskom rasporedu u SNO.
(...)
Svjedok Nikola Vasi iskazao je da se prilikom njegovog uhienja i
dovoenja u zgradu u kojoj se nalazio SNO, jedan od uniformiranih vojnika tada
na hodniku zgrade obratio osobi za koju je kasnije utvrdio da je bio I optueni
Branimir Glava, govorei: 'Evo efe, vodimo etnikog vojvodu'.
Na koncu, krunski svjedok Krunoslav Fehir, ugroeni svjedok '06' te
svjedoci Vjenceslav Bill i Ljepojko Rukelj, koji su imali uvid u djelovanje I
optuenog Branimira Glavaa u inkriminiranom razdoblju, su potvrdili da je on
zapovijedao Zatitnom etom.
Svjedok Krunoslav Fehir je iskazao da je tijekom 1991. godine ivio u
mjestu Brijest. Poetkom rata na ovom podruju, u lipnju ili srpnju 1991. godine
otac (Josip Fehir) ga je povukao u postrojbu koja se nazivala 'Branimirova osjeka
bojna' ili skraeno BOB, a nalazila se u zgradi za Narodnu obranu u centru
Osijeka u upanijskoj ulici. Bio je najmlai pripadnik ove postrojbe, a imao je
smjetaj u zgradi O 'I. G. Kovai'. Po dolasku ga je osobno primio I optueni
Branimir Glava, koji mu je rekao da je ravnopravan vojnik sa ostalima, a da e
iskaznicu dobiti naknadno, tako da je u rujnu 1991. dobio iskaznicu na kojoj se
nalazio potpis I optuenika kao zapovjednika postrojbe. Osim I optuenika,
zapovjednici u postrojbi su bili Jozo Mari, Marijan Mari i njegov otac Josip Fehir.
Od lipnja 1991. pa do prikljuenja BOB-a 160. brigadi, u sijenju odnosno veljai
1992. stvarni zapovjednik BOB- a bio je Branimir Glava, u to se vie puta osobno
uvjerio jer je odlazio u zgradu SNO-a i u nekoliko navrata je vidio da je I optueni
nie rangiranim vojnicima izdavao zapovijedi, a vidio je da Branimir Glava
postrojava pripadnike postrojbe. Sjea se da je I optueni sa pripadnicima
postrojbe u jednom mini busu otiao na poligon ,'C'. Navodi da se ova postrojba
nazivala jo i Pritapska bojna (list 7512).
Prema uvjerenju zapovjednika 160. brigade Dubravka Jezeria od 6.
srpnja 1992. godine, Krunoslav Fehir se u ovoj jedinici nalazio u razdoblju od 12.
lipnja 1991. do 31. srpnja 1992. godine (list 784). Temeljem rjeenja Ureda za
obranu opine Osijek od 6. travnja 1993., Krunoslav Fehir se prevodi u priuvni
sastav Hrvatske vojske s danom 12. travnja 1992. s obrazloenjem da je vojni rok
sluio u vojnoj postrojbi 2128 u Osijeku (list 785).
Ugroeni svjedok '06' iskazao je da se u obranu Republike Hrvatske
ukljuio od poetka i da je bio pripadnik ZNG-a odnosno Pritapske bojne. Zna da
je I. optueni Branimir Glava bio zapovjednik ove postrojbe. Poznavao je Nikolu
Jamana te navodi da je on na papiru bio pripadnik Pritapske bojne, ali je vie
vremena provodio u inozemstvu nego u Osijeku, time da operativno Nikola Jaman
nije imao zapovjednu ulogu ve je stvarni zapovjednik bio I. optueni Branimir
Glava (list 8362)."
22.1. Nakon mnogobrojnih ispitanih svjedoka, iskazi kojih su navedeni u presudi, te

ostalih dokaza, upanijski sud u Zagrebu izveo je u odnosu na zapovjedne ovlasti
podnositelja Glavaa nad pripadnicima Zatitne ete sljedei zakljuak:
"Naprijed analizirani dokazi, svaki zasebno i u meusobnoj svezi,
nedvojbeno upuuju da je Branimir Glava tijekom 1991. godine, u Osijeku, osim
to je obnaao dunost sekretara SNO-a, to je civilna funkcija, bio i aktivno vojno
angairan u obrani grada te je imao stvarne zapovjedne ovlasti u odnosu na
pripadnike Zatitne ete. Sud je ove dokaze cijenio istinitim jer je relevantno, kada
13
je rije o pisanim materijalima (novinski lanci, publikacije, transkripti, upute,
nalozi), da su oni nastali tijekom 1991. godine ili neto kasnije, dakle, u vrijeme
kada je I optueni stvarno i poduzimao one radnje koje se u tim materijalima i
spominju, to ih stoga ini vjerodostojnim. Tvrdnja I optuenog Branimira Glavaa
da je monografija '160. brigada' trebala posluiti u psiholoko-propagandnu svrhu,
nije prihvatljiva jer sadrajno geneza nastanaka jedne vojne postrojbe, to ova
monografija i obrauje, ne moe biti u funkciji psiholoko propagandnog
djelovanja prema neprijateljskoj strani, a niti je ova monografija, prema iskazu
same autorice Ane Dikli, nastala iz tog razloga.
to se tie iskaza svjedoka koji su potvrdili da je I optueni Branimir
Glava zapovijedao Zatitnom etom, iskazi ovih svjedoka su u suglasnosti sa
svim naprijed analiziranim pisanim materijalima odnosno dokazima, te ih je sud
cijenio istinitim, za razliku od obrane I optuenog Branimira Glavaa koji,
negirajui da bi u odnosu na Zatitnu etu imao ikakve zapovjedne ovlasti, to je
u proturjeju s utvrenim injenicama, u stvari na taj nain od sebe eli otkloniti
krivinu odgovornost. (...)
(...)
Na temelju svega naprijed navedenog nedvojbeno se moe zakljuiti da je
I optueni Branimir Glava tijekom 1991. godine imao dvostruku funkciju, i osim
to je obnaao dunosti sekretara u Sekretarijatu za narodnu obranu Opine
Osijek, bio je i stvarni zapovjednik Zatitne ete, a ovu vojnu postrojbu I optueni
je organizirao jo u mjesecu listopadu 1990. od dragovoljaca koji su uglavnom bili
pripadnici stranke HDZ, te je postrojba djelovala u okviru SNO-a."
1.2. Stajalita Vrhovnog suda

23.
Odgovarajui na albeni navod podnositelja Glavaa vezan uz Zatitnu etu,
Vrhovni sud je u osporenoj presudi prvo obrazloio (i)relevantnost razliitih naziva te
vojne postrojbe:
"... to se tie same tvrdnje koja je sadrana u injeninom opisu pobijane
presude, da je ta postrojba razliito neformalno nazivana i da je djelovala pri
Sekretarijatu narodne obrane, nije relevantna sa aspekta pravilnosti odlunih
injenica. Stvarni naziv te ete bio je Zatitna eta Opine Osijek, a
prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je njena zadaa bila tititi vitalne objekte
u gradu, pri emu je utvreno da je titila izmeu ostalih i zgradu u kojoj se
nalazilo Zapovjednitvo obrane Grada Osijeka i Krizni tab za Istonu Slavoniju i
Baranju, Sekretarijat narodne obrane te Centar za obavjeivanje u kojemu je bio
smjeten Vojno-obavjetajni centar Hrvatske vojske."
24.
Odgovarajui na albeni navod podnositelja Glavaa vezan uz njegovu
zapovjednu odgovornost u sluaju "Ljeto/91", Vrhovni sud je u osporenoj presudi
naveo da je tijekom postupka nesporno utvreno kako podnositelj nije bio formalni
zapovjednik postrojbe zvane Zatitna eta, ve da je formalni zapovjednik te ete bio
Nikola Jaman, kojeg je na mjesto zapovjednika te postrojbe, naredbom od 21. lipnja
1991., imenovao predsjednik Izvrnog vijea, ujedno predsjednik Kriznog taba
Opine Osijek, Sreko Lovrinevi. Takoer, ni za prvostupanjski sud ni za alitelja
nije bilo sporno to to je predsjednik Kriznog taba Opine Osijek, Sreko
Lovrinevi, naredio 20. lipnja 1991. mobilizaciju Zatitne ete. Tu je mobilizaciju
proveo podnositelj Glava, kao sekretar SNO-a. Nesporno je i da sve do 2.
studenoga 1991. podnositelj Glava nije imao nikakvih formalnih zapovjednih vojnih
ovlasti.
14
24.1. Ocjena je Vrhovnog suda, meutim, da je sveobuhvatnom analizom i

pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da
je, unato tome to je Nikola Jaman bio formalni zapovjednik postrojbe zvane
Zatitna eta, podnositelj Glava imao efektivnu zapovjednu mo nad tom
postrojbom, da je znao da njezini pripadnici ine kaznena djela opisana pod tokom
1. izreke prvostupanjske presude (to jest kaznena djela u sluaju "Ljeto/91") i da nije
nita poduzeo da to sprijei, neovisno o samom broju onih koji tu injenicu potvruju
ili onih koji je ne potvruju. Prihvaanje obrazloenja prvostupanjske presude o
stvarnoj zapovjednoj moi podnositelja Glavaa Vrhovni sud obrazloio je ovako:
"... neovisno o tome to je formalni zapovjednik Zatitne ete bio Nikola
Jaman, i to je zapovjednik obrane Grada Osijeka u to doba bio Franjo Pei i to je
Zatitna eta formalno bila njemu podreena, te neovisno o injenici to je u istoj
zgradi u kojoj je bio Sekretarijat narodne obrane sa sekretarom Branimirom
Glavaem na elu, u istoj zgradi bio smjeten i Krizni tab za Istonu Slavoniju i
Baranju na ijem elu se nalazio Vladimir eks, kasnije i Karlo Gorinek kao vojni
zapovjednik obrane za Istonu Slavoniju i Baranju, injenica je, da su se i nakon
to je 31. kolovoza 1991., ispred zgrade ubijen edomir Vukovi, sva daljnja
zbivanja deavala u uredu opt. Branimira Glavaa. Tamo su se donosile odluke o
tome to e se dalje initi. ...
(...)
Prvostupanjski sud je izveo i cijenio niz dokaza iz kojih proizlazi da je opt.
Branimir Glava tempore criminis imao stvarnu zapovjednu mo nad tom
postrojbom. Tako se u novinskom lanku 'Crno-bijeli svijet' iz oujka 1992. opt.
Branimir Glava predstavljao kao voa postrojbe koja je '...nalazila se pri SNO
zbog ega sam prozivan i optuivan da stvaram paravojnu formaciju u gradu pod
mojim zapovjednitvom, a to zapravo nije bila istina, ve je bila istina da su ti ljudi
mjesecima prije toga bili budui temelj Hrvatske vojske ... nisu htjeli pod
zapovjednitvo aktivnih oficira ... ja sam tada za gospodina Gorineka bio
paravojna formacija s nekoliko stotina naoruanih koji su vjerni Glavau ...' U istom
lanku govori o okosnici Hrvatske vojske stvorene oko Sekretarijata i da su mu ti
deki vjerovali. U novinskom lanku 'Trojica na fronti smrti' od 5. rujna 1991. govori
se o 'Glavaevom tabu' u koji je dola dojava o uoenom sumnjivom kretanju
tenkova, o gardistima iz 'elitne Glavaeve jedinice za borbu izbliza'."
2) injenice i okolnosti sluaja "Ljeto/91" i kaznena (zapovjedna)

odgovornost podnositelja
25.
U postupku je utvreno (toka 1.b izreke presude upanijskog suda u
Zagrebu) da su 12. srpnja 1991. pripadnici Zatitne ete uhitili te u podrumske
prostorije SNO-a priveli Nikolu Vasia, gdje su ga udarali rukama, nogama,
dijelovima oruja i palicama, zadavi mu ozljede glave i tijela, i to udarac u glavu
tjemeno, ranu razderotinu gornje usnice i udarac u lijevu stranu grudnog koa.
Pripadnici Zatitne ete nisu bili ovlateni privoditi osobe radi ispitivanja, nego je to
bilo u nadlenosti policije i Slube za zatitu ustavnog poretka. U postupku je
utvreno da je podnositelj Glava bio prisutan prilikom opisanog postupanja
pripadnika Zatitne ete prema Nikoli Vasiu te da nita nije poduzeo da takva
postupanja sprijei, iako je to bio duan uiniti. Oteenik Vasi napustio je 15.
kolovoza 1991. Okruni zatvor u Osijeku u sklopu razmjene zarobljenika.
15
25.1. Nadalje, utvreno je da su pripadnici Zatitne ete 31. kolovoza 1991. u
prijepodnevnim satima u jednu od garaa u dvoritu pored SNO-a priveli dvije osobe.
Jedna od tih osoba bio je edomir Vukovi, kojeg su cijeloga dana pripadnici
navedene postrojbe udarali rukama, nogama i dijelovima oruja, a u veernjim
satima je Zoran Brekalo, takoer pripadnik Zatitne ete, izlio kiselinu iz akumulatora
te ga natjerao da je popije, nakon ega ga je ostavio zatvorenog u garai. Potom je
edomir Vukovi, uslijed jakih bolova uzrokovanih akumulatorskom kiselinom,
provalio vrata garae i izaao van na dvorite, gdje je Krunoslav Fehir, isto tako
pripadnik Zatitne ete, koji se nalazio na straarskom mjestu, u njega ispalio
nekoliko hitaca od kojih su ga dva pogodila u trbuh i ruku te je zadobio prostrijelne
ozljede trbuha i desne podlaktice. Meutim, na temelju provedene obdukcije
utvreno je da je smrt edomira Vukovia nastupila od trovanja kiselinom. U
postupku je utvreno da je podnositelj Glava znao za dovoenje dviju osoba u
garau i za postupanja njegovih podreenih prema tim osobama, te da nije nita
poduzeo da takva postupanja sprijei, iako je to bio duan uiniti.
25.2. Prema toki 2.a optunice, istog je dana u garau privedena i druga osoba za
koju je navedeno da se zvala ore Petkovi. Meutim, u presudi upanijskog suda
u Zagrebu taj je dio optunice, kao nedokazan, izostavljen iz injeninog opisa
kaznenog djela.
2.1. Presuda upanijskog suda u Zagrebu
2.1.1. Mjerodavni dijelovi izreke
26.
U tokama 1.a) i 1.b) izreke presude upanijskog suda u Zagrebu opisani su
dogaaji za koje je utvrena kaznena (zapovjedna) odgovornost podnositelja
Glavaa. Mjerodavni dijelovi glase:
"... u razdoblju od srpnja do kraja prosinca 1991. godine, u Osijeku, u
vrijeme obrane grada Osijeka od oruanih napada tzv. JNA i paravojnih postrojbi
pobunjenog dijela lokalnog srpskog stanovnitva na ustavnopravni poredak RH, Iopt. Branimir Glava obnaajui dunost sekretara Opinskog sekretarijata za
narodnu obranu, poto je prethodno pri tom Sekretarijatu ustrojio, opremio i
naoruao vojnu postrojbu, u to vrijeme razliito neformalno nazivanu - pritapska
eta, pritapska satnija, zatitna eta, te Branimirova osjeka bojna, a kasnije
slubeno nazvane 1. bojna osjekih branitelja, djelujui kao stvarni zapovjednik
navedene postrojbe, odgovoran time za izdavanje zapovijedi i primjenu ratnih i
humanitarnih propisa meunarodnog prava o sigurnosti i zatiti civila, i djelujui
kao stvarni, a od 7. prosinca 1991. i kao formalni zapovjednik obrane grada
Osijeka ... u svrhu zastraivanja i odmazde prema civilnim stanovnicima Osijeka,
poglavito srpske narodnosti, postupali protivno odredbama lanka 3. stavka 1.
toke a) enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12.
kolovoza 1949. te odredbama lanka 4. stavka 1. i stavka 2. toke a), lanka 5.
stavka 3. i lanka 13. stavka 2. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od
12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II),
tako da su:
I-opt. Branimir Glava - sam
1.) iako je znao da njemu podreeni pripadnici naprijed navedene postrojbe pri
SNO neovlateno liavaju slobode i zlostavljaju civilne osobe, propustio
16
poduzeti mjere da takva nezakonita postupanja sprijei i suzbije, pa su tako
pripadnici ove njemu podreene postrojbe:
a) 12. srpnja 1991. uhitili, te u podrumske prostorije navedenog sekretarijata

priveli Nikolu Vasia, gdje su ga udarali rukama, nogama, dijelovima oruja
i palicama, zadavi mu ozljede glave i tijela i to udarac u glavu lijevo
tjemeno, ranu razderotinu gornje usnice i udarac u lijevu stranu grudnog
koa,
b) 31. kolovoza 1991. nakon to su u jednu od garaa u dvoritu pored
Sekretarijata pripadnici iste postrojbe priveli dvije osobe od kojih je jedna
bila edomir Vukovi, cijeli dan edomira Vukovia udarali rukama,
nogama i dijelovima oruja, a u veernjim satima pripadnik navedene
postrojbe Zoran Brekalo istoio kiselinu iz akumulatora te natjerao
edomira Vukovia da je popije, pa nakon to je edomir Vukovi zbog
jakih bolova uzrokovanih kiselinom provalio vrata na garai i izaao van na
dvorite, Krunoslav Fehir u njega ispalio nekoliko hitaca od kojih su ga dva
pogodila u trbuh i ruku zadavi mu prostrijelnu ozljedu trbuha i prostrijelnu
ozljedu desne podlaktice, ali je smrt edomira Vukovia nastupila od
otrovanja sumpornom kiselinom ..."
2.1.2. Mjerodavni dijelovi obrazloenja
27.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je svoju odluku u odnosu na dogaaj od
12. srpnja 1991. i oteenika Nikolu Vasia (toka 1.a) izreke prvostupanjske
presude), navodei:
"Neprijeporno je oteeni Nikola Vasi dana 12. srpnja 1991. godine
uhien i doveden u podrumske prostorije SNO-a u kojima se nalazio Centar za
obavjeivanje, a prethodno je izvrena pretraga njegove kue u Brijeu, kojom
prilikom je pronaena jedna automatska puka i okvir sa 13 komada streljiva.
(...)
U svezi dogaaja od 12. srpnja 1991. godine, na temelju onoga to je o
ovom dogaaju iskazao oteeni Nikola Vasi, nedvojbeno su toga dana u
podrumske prostorije SNO-a oteenog Nikolu Vasia doveli pripadnici Zatitne
ete, koji su ga tamo ispitivali i zlostavljali.
(...)
Iskaz oteenog Nikole Vasia koji je opisao nain kako su ga u
prostorijama SNO-a vie uniformiranih osoba fiziki zlostavljali, dok se I optueni
za to vrijeme nalazio u toj prostoriji, te je vidio to se dogaa, sud je cijenio
vjerodostojnim jer je ovaj svjedok u prethodnom postupku i na glavnoj raspravi
dosljedno opisao inkriminirani dogaaj, uz neka nebitna odstupanja. Dovodei u
svezu ono to je u pogledu uhienja i dovoenja Nikole Vasia u prostorije SNO-a
iskazao I optueni Branimir Glava, oteeni nedvojbeno nije pogrijeio njegov
identitet, tim vie jer je u pogledu njegove identifikacije naveo nekoliko poveznica,
od toga da ga je vidio prilikom televizijskog istupa, pa nadalje prema nainu kako
su se u prostoriji SNO-a prema njemu drugi ophodili, po emu je zakljuio da je on
njima nadreen, kao i spominjanje Ivice Cvitkovia od strane I optuenog i
aktivnosti u HDZ-u o kojim mu je Cvitkovi priao za I optuenog. Osim toga,
iskaz oteenog su potvrdili svjedoci Ivan Ferenec, Zdravko Peji i Ivan Gruji.
(...)
17
Slijedom naprijed navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su oteenog
Nikolu Vasia pripadnici Zatitne ete u prostorijama SNO vie sati ispitivali i
zlostavljali na nain da su ga udarali rukama, nogama i kundacima po tijelu i glavi,
a za to vrijeme I optueni Branimir Glava se nalazio u toj prostoriji. Radilo se o
brutalnom fizikom premlaivanju koje je trajalo vie sati, a bilo je takvog
intenziteta da je oteeni povremeno gubio svijest. Uslijed ove torture oteeni
nije bio u stanju kontrolirati ni svoje fizioloke potrebe, o emu su iskazivali
svjedoci navodei da se pomokrio i uinio veliku nudu."
28.
Dogaaj od 31. kolovoza 1991. vezan uz oteenika edomira Vukovia
(toka 1.b) izreke prvostupanjske presude) upanijski sud u Zagrebu obrazloio je
ovako:
"Neprijeporno je dana 31. kolovoza 1991. godine u veernjim satima na
stazi u dvoritu ispred zgrade SNO-a pronaeno mrtvo tijelo edomira Vukovia,
pa je povodom tog dogaaja istrani sudac Okrunog suda u Osijeku Mladen
Filipovi obavio uviaj.
(...)
Sud je nalaze i miljenja lijenika vjetaka, te vjetaka za balistiku i
toksikologiju cijenio objektivnim, jer su vjetaci struno i argumentirano analizirali
predmet vjetaenja, i svoje zakljuke o uzroku smrti oteenog edomira
Vukovia su temeljili na egzaktnoj toksikolokoj metodi pomou koje je nesporno
u elucu oteenog pronaena sumporna kiselina. Osim toga na glavnoj raspravi
vjetaci su o svim bitnim pitanjima usuglasili svoja miljenja i u odnosu na
mehanizam utvrenih prostrijelnih ozljeda na tijelu oteenog.
(...)
Osim materijalnih dokaza vjerodostojnost iskaza krunskog svjedoka su
potvrdili svjedoci koji su se kritine zgode nalazili blizu mjesta dogaaja, ili su o
tome saznali od drugih osoba, pri emu je posebno vaan iskaz svjedoka
Draena Paviia koji je s Krunoslavom Fehirom razgovarao neposredno nakon
dogaaja."
28.1. U odnosu na dio iskaza zatienog svjedoka "06" o tome gdje se 31. kolovoza
1991. nalazio podnositelj Glava, upanijski sud u Zagrebu takoer je utvrdio:
"lako je I optueni Branimir Glava pokuao obezvrijediti iskaz ugroenog
svjedoka '06', navodei da se on kritine zgode nije nalazio u njegovom uredu, a
to su trebali potvrditi i svjedoci Mladen Pavlovsky i Darko Toli, koji su, kako je to
iskazao ugroeni svjedok zajedno s njim takoer bili u uredu I optuenog, ali su
ovi svjedoci iskazali da su se u to vrijeme nalazili u inozemstvu, to je svjedok
Pavlovsky dokumentirao prezentiravi raune za pansion (list 604-605 i 610), sud
je iskaz ugroenog svjedoka '06' cijenio istinitim. Naime, ime ovog svjedoka u
monografiji '160. brigada' se navodi izmeu 57 prvookupljenih oko Branimira
Glavaa. Dakle, radi se o osobi koja je aktivno djelovala u obrani grada Osijeka i
prije poetka ratnih sukoba, kada se prikljuio I optuenom, pa je stoga bio dobro
upuen u njegovo djelovanje kao i ono to se dogaalo 31. kolovoza 1991. S
druge strane iz rauna na koje se pozvao svjedok Pavlovsky ne proizlazi da se
upravo tog dana nalazio u Maarskoj, a naprijed je ve navedeno da su svjedoci
Pavlovsky i Toli bili najblii suradnici i optuenom u SNO-u, gdje su obnaali
dunosti njegovih zamjenika."
28.2. upanijski sud u Zagrebu ocijenio je dogaaj od 31. kolovoza 1991. ovako:
18
"Naprijed naznaeni materijalni dokazi, nalazi i miljenja vjetaka za

balistiku, lijenika vjetaka i vjetaka za toksikologiju te iskazi svjedoka Paviia,
Jamana, ugroenog svjedoka '06', Vievia, Rukelja, Pejia, piraneca i Berike,
koji su u bitnom podudarni s iskazom krunskog svjedoka, u svezi dogaaja od 31.
kolovoza 1991. godine, potvruju slijedee krucijalne injenice:
a) da se kritine zgode Krunoslav Fehir nalazio na strai u dvoritu zgrade
SNO,
b) da su tog dana edomir Vukovi i jo jedna osoba od strane pripadnika
Zatitne ete dovedeni i zatvoreni u garau pokraj zgrade SNO-a, gdje su bili
zlostavljani na nain da su ih ovi udarali rukama, nogama i dijelovima oruja, a u
veernjim satima Zoran Brekalo je prinudio edomira Vukovia da popije
sumpornu kiselinu, nakon ega je ovaj zbog jakih bolova provalio vrata od garae
i izaao na dvorite, gdje je u njega Krunoslav Fehir ispalio nekoliko hitaca,
pogodivi ga u trbuh i desnu ruku, a smrt edomira Vukovia nastupila je uslijed
trovanja sumpornom kiselinom.
U pogledu utvrenja iz zapisnika o uviaju i verzije dogaaja prema kojoj je
edomir Vukovi kao terorista ubijen u dvoritu SNO-a, kako je to iskazao I
optueni Branimir Glava i svjedoci iji su iskazi naprijed citirani, oito se radilo o
konstrukciji sa ciljem da se prikrije stvarni uzrok smrti oteenog edomira
Vukovia i postupanje pripadnika Zatitne ete koje je tome prethodilo, te se
ubojstvo oteenog prikae kao legalan akt do kojeg je dolo u ratnim uvjetima.
Sam zapisnik o uviaju sadri cijeli niz propusta i konstatacija koje nisu
tone.
(...)
Kako je nedvojbeno utvreno da je Zoran Brekalo kao pripadnik Zatitne
ete kritine zgode prinudio edomira Vukovia da popije sumpornu kiselinu,
kao i injenica da se to dogodilo u garai koja se nalazi u neposrednoj blizini
zgrade SNO-a, to je I optueni Branimir Glava nesumnjivo znao da se oteeni
nalazi u toj garai i da je isti podvrgnut zlostavljanju, pa je obzirom na utvrenu
injenicu da je bio stvarno nadreen pripadnicima Zatitne ete, svakako imao
interes da se ovakva nezakonita postupanja pripadnika njegov postrojbe spram
civilne osobe, ne otkriju."
28.3. upanijski sud u Zagrebu potvrdio je u osporenoj presudi civilni status

oteenika edomora Vukovia, utvrujui:
"... u odnosu na oteenog edomira Vukovia nije utvreno da je bio
pripadnik neke paravojne oruane formacije na strani pobunjenog dijela srpskog
stanovnitva ili da je sudjelovao u neprijateljskim djelovanjima, a prilikom
dovoenja u garau pokraj SNO, u trenutku pogibije, na sebi je imao civilnu
odjeu, to sve upuuje da je imao status civilne osobe."
29.
Kad je rije o identitetu druge osobe koja je 31. kolovoza 1991. zajedno sa
edomirom Vukoviem bila dovedena u garau pokraj zgrade SNO-a, upanijski
sud u Zagrebu u presudi je utvrdio:
"U odnosu na dogaaj od 31. kolovoza 1991. godine, sud je cijenio
vjerodostojnim iskaz svjedoka Krunoslava Fehira o onome to se toga dana
dogaalo u garaama pokraj zgrade SNO-a, u koje je, kako je to iskazao ovaj
svjedok, zajedno sa edomirom Vukoviem bila dovedena jo jedna osoba.
(...)
19
Unato svih izvedenih dokaza u svezi dogaaja od 31. kolovoza 1991.
godine, sud nije kao posve izvjesno mogao utvrditi identitet oteene osobe,
dakle, da li se u garai u dvoritu pokraj SNO-a, toga dana nalazio ore
Petkovi, ili neka druga osoba za koju je svjedok Krunoslav Fehir pogreno
smatrao da je ore Petkovi, pa je stoga u ovom sluaju primijenjena odredba
lanka 3. stavka 2. ZKP-a, koja odreuje da dvojbu glede postojanja injenica
koje tvore obiljeja kaznenog djela sud rjeava presudom na nain koji je
povoljniji za okrivljenika (naelo in dubio pro reo). Sukladno citiranom propisu iz
injeninog opisa je isputena inkriminacija u kojoj se I optueni Branimir Glava
teretio da je izdao naredbu da se ore Petkovi likvidira."
2.2. Kaznena (zapovjedna) odgovornost podnositelja Glavaa

30.
U presudi upanijskog suda u Zagrebu podnositelj Glava proglaen je krivim
zato to je:
"... krei pravila meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba, iako
je bio duan, propustio sprijeiti da se civilno stanovnitvo mui, da se neovjeno
postupa prema njemu, da mu se nanose ozljede tjelesnog integriteta i da se
primjenjuju protuzakonita zatvaranja, ...
(...)
I optueni Branimir Glava djelima opisanim pod tokama 1. ... krivina
djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, i to djelom navedenim pod
tokom 1. opisano i kanjivo po lanku 120. stavku 1. u vezi sa lankom 28.
stavak 2. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:
OKZRH), ..."
2.2.1. Ocjena upanijskog suda u Zagrebu
31.
Kad je rije o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u odnosu na
dogaaj povezan s oteenikom Nikolom Vasiem, upanijski sud u Zagrebu je
zakljuio:
"Ono to je bitno u odnosu na I optuenog Branimira Glavaa kao osobu
koja je faktino zapovijedala Zatitnom etom je da je bio nazoan kada su
pripadnici ove postrojbe doveli oteenog Nikolu Vasia u prostorije SNO-a i za
vrijeme dok su ga ovdje zlostavljali, tako da je vidio njihovo postupanje, a pri tome
nije nita poduzeo da to sprijei i na taj nain zatiti tjelesni integritet oteenog
Nikole Vasia, iako je kao zapovjednik to mogao i bio duan uiniti."
31.2. Kad je rije o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u odnosu na

dogaaj povezan s oteenikom edomirom Vukoviem, upanijski sud u Zagrebu
je utvrdio:
"Za postupanje I optuenog Branimira Glavaa u svezi inkriminiranog
kaznenog djela je bitno da je on znao da je edomir Vukovi bio civilna osoba,
te da je neosnovano lien slobode i da se nalazi u garai pokraj SNO-a, gdje ga je
na naprijed opisani nain Zoran Brekalo tjelesno zlostavljao, a potom i prinudio da
popije sumpornu kiselinu, koja u kontaktu sa sluznicom izaziva intenzivne bolove,
to predstavlja jedan od najteih oblika zlostavljanja. Kao stvarni zapovjednik
Zatitne ete, a time nadreen Zoranu Brekalu, pripadniku ove postrojbe, I
20
optueni Branimir Glava je propustio poduzeti mjere da se ovakvo nezakonito
postupanje sprijei."
31.3. Konana ocjena o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u sluaju

"Ljeto/91" obrazloena je u osporenoj prvostupanjskoj presudi ovako:
"U poglavlju 'Situacija u Osijeku i poloaj I optuenog Branimira Glavaa'
utvreno je da je I optueni u odnosu na Zatitnu etu imao efektivne zapovjedne
ovlasti.
U Zakonu o obrani (NN broj 49/91) od 20. rujna 1991. godine su propisane
dunosti potivanja propisa meunarodnog prava od strane pripadnika oruanih
snaga te zapovjednika. U lanku 39. ovog Zakona se propisuje da se pripadnici
oruanih snaga uvijek i pod svim okolnostima, pri izvoenju borbenih djelovanja,
pridravaju pravila meunarodnog ratnog prava u humanom postupku s
neprijateljskim ranjenicima i zarobljenicima, o zatiti stanovnitva te drugih pravila
tog prava, sukladno s Ustavom Republike Hrvatske, zakonom i preuzetim
meusobnim obvezama. U lanku 49. ZO-a, odreuje se da voenje i
zapovijedanje u oruanim snagama provode zapovjednici i asnici oruanih snaga
sukladno sa zakonom. Oni vode i zapovijedaju zapovjednitvima, stoerima,
postrojbama i ustanovama oruanih snaga sukladno s ovlatenjima koja im dade
Predsjednik Republike i ministar obrane te obavljaju upravne poslove iz ovlasti
Ministarstva obrane, koji su im odreeni zakonom i propisima Vlade Republike
Hrvatske i Ministarstva obrane.
Pored toga, odgovornost zapovjednika za primjenu meunarodnog ratnog
prava utvrena je i u odredbama Dopunskog protokola enevskim konvencijama
od 12. kolovoza 1949. godine o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba
(Protokol I od 8. lipnja 1977.)
U lanku 86. stavak 2. naprijed navedenog Protokola propisano je da
injenica da je povredu Konvencija ili Protokola I poinio neki podinjeni ne
oslobaa njegove pretpostavljene njegove odgovornosti ako su znali ili imali
informacije koje su im u danim okolnostima omoguavale da zakljue da je taj
podinjeni poinio ili e poiniti takvu povredu i ako nisu poduzeli sve mogue
mjere u okviru svoje ovlasti kako bi sprijeili ili suzbili tu povredu.
Prema lanku 87. Protokola I, vojni zapovjednici su, to se tie pripadnika
oruanih snaga pod njihovim zapovjednitvom i drugih osoba pod njihovom
kontrolom, duni sprijeiti, suzbiti i prijaviti nadlenim vlastima povredu Konvencija
i ovog Protokola (lanak 87. stavak 1.), a i pokrenuti, kada je to umjesno, kazneni
i disciplinski postupak protiv prekritelja (lanak 87. stavak 3.).
(...)
Sukladno naprijed citiranim odredbama, I optueni Branimir Glava kao
stvarni zapovjednik Zatitne ete, koji je imao efektivnu kontrolu nad pripadnicima
ove vojne postrojbe, time je bio i garant sigurnosti temeljnih prava u odnosu na
sve osobe koje su iz bilo kojeg razloga se nalazile u ovlastima pripadnika Zatitne
ete, pa tako i u odnosu na oteene Nikolu Vasia i edomira Vukovia.
U toci 1.a. i b. nedvojbeno je utvreno da je I optueni Branimir Glava
znao da su njemu podreeni pripadnici Zatitne ete, prema oteenima Nikoli
Vasiu i edomiru Vukoviu postupali neovjeno, na nain da su ih grubo fiziki
zlostavljali nanosei im tjelesne ozljede, a osim toga su edomira Vukovia i
muili, ulijevajui mu sumpornu kiselinu u usta, a jednako tako je svakako znao da
su ovakvi postupci prema civilnim osobama za vrijeme oruanog sukoba bili
protivni pravilima meunarodnog prava kojim se titi poloaj graanskih osoba za
vrijeme oruanog sukoba.
21
(...)
Nedvojbeno je I optueni Branimir Glava bio odgovoran za naprijed
utvrene postupke pripadnika Zatitne ete prema oteenim Nikoli Vasiu i
edomiru Vukoviu. To stoga jer je upravo I optueni bio garant nepovredivosti
tjelesnog integriteta oteenih Nikole Vasia i edomira Vukovia koje su
pripadnici Zatitne ete uhitili, a nakon toga ih zlostavljali i muili, to je I optueni
znao, te premda je takvo postupanje pripadnika ove postrojbe mogao, a kao
njihov stvarni zapovjednik je bio i duan sprijeiti, to je propustio uiniti, iako je bio
svjestan da su ovakvi postupci pripadnika Zatitne ete prema civilnim osobama
za vrijeme oruanog sukoba, u suprotnosti s pravilima meunarodnog prava
odnosno lancima 3. stavak 1. toka a. Konvencije i lancima 4. stavak 1. i 2.
toka a, te lankom 5. stavak 3. i lankom 13. Dopunskog protokola. Stoga se u
ponaanju I optuenog Branimira Glavaa u odnosu na kazneno djelo iz toke
1.a. i b. stjeu objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela ratnog zloina protiv
civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. u svezi lanka 28. OKZRH, zbog
ega je proglaen krivim te mu je za ovo krivino djelo utvrena kazna zatvora u
trajanju od pet godina."
2.2.2. Ocjena Vrhovnog suda
32.
Vrhovni sud je u povodu albe podnositelja potvrdio pravilnost utvrenja
prvostupanjskog suda o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u sluaju
"Ljeto/91", istiui:
"Tako je prvostupanjski sud odlunu injenicu da je opt. Branimir Glava
imao efektivnu zapovjednu mo nad postrojbom zvanom Zatitna eta, da je znao
da njezini pripadnici ine kaznena djela opisana pod to. 1, a da on nije nita
poduzeo da to sprijei, iako je njezin formalni zapovjednik bio Nikola Jaman,
nedvojbeno utvrdio sveobuhvatnom analizom i pravilnom ocjenom svih izvedenih
dokaza, neovisno o samom broju onih koji tu injenicu potvruju ili onih koji je ne
potvruju.
(...)
Sve su to dokazi koji su rukovodili prvostupanjski sud da donese pravilan
zakljuak da je opt. Branimir Glava imao efektivnu zapovjednu mo nad
Zatitnom etom, da je znao za nezakonita uhienja i zlostavljanja civila od strane
pripadnika te postrojbe, a da nije poduzeo nita da takva postupanja sprijei."
32.1. Tu je ocjenu Vrhovni sud izrekao zajedno s utvrenjem da pojedini dijelovi

obrazloenja osporene presude upanijskog suda u Zagrebu nisu prihvatljivi (rije je
o dijelovima obrazloenja prvostupanjske presude u kojoj su negativno ocijenjeni
iskazi svjedoka tadanjeg predsjednika Kriznog taba za obranu Istone Slavonije i
Baranje Vladimira eksa, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i koordinatora
za Krizne tabove Milana Ramljaka, zapovjednika obrane za Istonu Slavoniju i
Baranju Karla Gorineka, predsjednika Kriznog taba Opine Osijek Sreka
Lovrinevia i gradonaelnika Osijeka Zlatka Kramaria), odnosno da pojedini
zakljuci prvostupanjskog suda nisu utemeljeni (rije je o zakljuku prvostupanjskog
suda da u inkriminirano vrijeme u Osijeku nije djelovala "peta kolona") ili da je
upanijski sud pogreno interpretirao pojedine iskaze svjedoka (rije je o pogrenoj
interpretaciji stvarnog iskaza svjedoka Vladimira eksa od strane prvostupanjskog
suda).
22
B. SLUAJ "ZIMA/91" (STUDENI/PROSINAC 1991.)
1) O Samostalnoj uskokoj satniji (SUS) i tajnoj grupi unutar SUS-a
33.
Slino sluaju "Ljeto/91", i za razumijevanje sluaja "Zima/91" potrebno je,
prije iznoenja injenica i okolnosti sluaja, razjasniti osnivanje i djelovanje tajnog
voda (to jest tajne skupine, koja se u ovoj odluci, sukladno terminologiji kojom su se
koristili nadleni sudovi, naziva "tajna grupa"), koja je postojala u okviru posebne
postrojbe za diverzantsko-izviake namjene Operativne zone Osijek, a koja je
poznata i pod nazivom Samostalna uskoka satnija (u daljnjem tekstu: SUS), kao i
zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad tom tajnom grupom i nad
zapovjednikom SUS-a, kako su to utvrdili nadleni sudovi.
Naime, sluaj "Zima/91" obuhvaa odvoenje i ubojstva, odnosno pokuaj ubojstva,
civilnih osoba na obali rijeke Drave u Osijeku, u studenom i prosincu 1991. godine,
od pripadnika te tajne grupe.
1.1. Stajalita upanijskog suda u Zagrebu
1.1.1. Ustroj Samostalne uskoke satnije (prosinac 1991.)
34.
upanijski sud u Zagrebu u osporenoj je presudi obrazloio ustroj SUS-a
ovako:
"Nije sporno da je temeljem zapovijedi zapovjednika Operativne zone
Osijek Karla Gorineka od 1. prosinca 1991. godine, nareeno formiranje
diverzantske ete Operativne zone Osijek. Istog dana Karl Gorinek je donio
zapovijed da se II optueni Ivica Krnjak razrjeava dunosti referenta u
obavjetajnom odjelu Operativne zone Osijek i postavlja za zapovjednika ove
postrojbe (list 5349 i 3612). Takoer, nije sporno da je ova postrojba nakon toga
dobila slubeni naziv Samostalna uskoka satnija (u daljnjem tekstu: SUS), tako
da se u zapovjedi od 18. sijenja 1992. godine kojom je II optueni Ivica Krnjak
kao zapovjednik postrojbe naredio polaganje prisege za dan 19. sijenja 1992.
godine, koristi naziv Samostalna uskoka satnija (list 5351).
(...)
Uprava za personalne poslove MORH-a dostavila je popis svih pripadnika
SUS-a u kojem je evidentirano razdoblje koje je u postrojbi proveo svaki njezin
pripadnik, kao i dunost koju su u postrojbi obnaali (list 8823-8840). Iz podataka
ovog popisa je razvidno da je vei broj pripadnika SUS-a, a meu njima i naprijed
navedeni svjedoci, u postrojbu pristupio prije 1. prosinca 1991. godine, kada je po
zapovijedi Karla Gorineka nareeno formiranje diverzantske ete. Podatke iz
ovog popisa pripadnika SUS-a sud je cijenio vjerodostojnim, a to su potvrdili i
naprijed navedeni svjedoci koji o toj injenici nisu imali razloga neistinito
iskazivati. Prema tome, i prije 1. prosinca 1991.godine, kad je dolo do formalnog
ustrojavanja diverzantske ete, ova je postrojba faktino postojala i njome je
zapovijedao II optueni Ivica Krnjak. Ovako zateeno stanje Karl Gorinek svojom
zapovijedi od 1. prosinca 1991. godine i formalno ustrojava na nain da postrojbu
podvodi pod Operativnu zonu Osijek."
34.1. U odnosu na djelovanje tajne grupe u okviru SUS-a, upanijski sud u Zagrebu
naveo je sljedee:
23
"Prema tome, iako su tijekom postupka brojni svjedoci iskazali da o
postojanju neke tajne grupe u sastavu diverzantsko-izviake postrojbe odnosno
SUS-a, nisu imali nikakvih saznanja, iz naprijed navedenih razloga to im i nije
moglo biti poznato, a obzirom na uloge koje su I optueni Branimir Glava i ostali
optuenici imali u izvrenju zadataka ove postrojbe, isti su ove aktivnosti u
inkriminiranom razdoblju prema civilnim osobama nastojali maksimalno zatititi
kako ovakva nezakonita postupanja ne bi bila otkrivena. Upravo zbog toga je
relevantan iskaz III optuene Gordane Geto Magdi, kao jedne od osoba, koja je
u to bila ukljuena, te je zajedno sa I i II optuenim sudjelovala u formiranju tajne
grupe, kao i izvravanju njezinih zadataka.
(...)
Obzirom na ciljeve zbog kojih je dolo do osnivanja ove vojne formacije
koja se nalazila u Kerovanijevoj ulici, kao i zadatke koje su njezini pripadnici
izvravali vrei uhienja i likvidacije civilnih osoba, nedvojbeno je osnivanje ove
postrojbe kao i njezino djelovanje bilo tajno, ..."
I dalje:
"U poglavlju 'Situacija u Osijeku 1991. godine i poloaj I optuenog
Branimira Glavaa' (list 62-65), obrazloen je konspirativni karakter ove grupe
kojom je zapovijedala III optuena Gordana Geto Magdi, a koja je formirana u
dogovoru izmeu I optuenog Branimira Glavaa i II optuenog Ivice Krnjaka, a
pri tome je i III optuena sudjelovala u odabiru osoba koje su postale pripadnici
ove postrojbe, te je ista, po naputku I optuenog, pripadnicima postrojbe priopila
da se meusobno oslovljavaju nadimcima kako se u sluaju zarobljavanja od
strane neprijatelja ne bi mogao utvrditi njihov identitet. Prema tome, to to
svjedoci Zlatko Kramari, Milan Ramljak, Karl Gorinek, Stjepan Antolai, Vlado
Frketi, Zdravko Peji, ali i svi ostali, nisu imali saznanja o ovoj tajnoj grupi i
njezinom djelovanju, niti su I optuenog i ostale optuenike mogli povezati s ovom
postrojbom i ubojstvima civila koja su poinili njezini pripadnici u studenom i
prosincu 1991. godine u Osijeku, objanjivo je upravo time da je postojanje te
postrojbe, kao i zadaci koje su njezini pripadnici izvravali, bilo tajno za sve koji su
bili izvan ove tajne grupe. U tom kontekstu naprijed su navedeni razlozi zbog kojih
sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka Vladimira eksa."
1.1.2. Zapovjedne ovlasti podnositelja Glavaa nad tajnom grupom unutar
SUS-a i nad zapovjednikom SUS-a
35.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je svoj zakljuak o zapovjednim ovlastima
podnositelja Glavaa nad pripadnicima tajne grupe unutar SUS-a i nad samim
zapovjednikom SUS-a ovako:
"Meutim, osim to je stvarno zapovijedao Zatitnom etom, I optueni
Branimir Glava je imao i stvarne zapovjedne ovlasti u odnosu na tajnu grupu koja
se nalazila u sastavu postrojbe za diverzantsko-izviake namjene pri Operativnoj
zoni Osijek.
(...)
Obrana I optuenog Branimira Glavaa u odnosu na formalni ustroj SUS-a,
nije sporna, jer kao zapovjednik obrane grada, to je postao 7. prosinca 1991, a
prije tog u svojstvu pomonika zapovjednika u Zapovjednitvu obrane grada
Osijeka, na koju dunost je imenovan 2. studenog 1991. godine, time da je do
tada radio kao sekretar SNO-a, on se svakako nije nalazio u zapovjednim
24
strukturama diverzantsko-izviake postrojbe odnosno SUS-a. Meutim, na
temelju svega onog to je iskazala III optuena Gordana Geto Magdi
nedvojbeno je utvreno da je I optueni imao kljunu ulogu u formiranju tajne
grupe koja se nalazila u sastavu diverzantsko-izviake postrojbe, te je izdavao
zapovjedi temeljem kojih su pripadnici tog voda i postupali u izvrenju naloenih
zadataka, pa je u tom dijelu njegova obrana neistinita i oito usmjerena na
otklanjanje kaznene odgovornosti."
I dalje:
" neprijeporno je III optuena Gordana Geto Magdi i odreeni broj
pripadnika diverzantsko-izviake postrojbe trebao biti angairan u vojnoj akciji u
Tenjskom Antunovcu." (prosinac 1991. - op. Ustavnog suda) "meutim, kako to
proizlazi iz obrane III optuene Gordane Geto Magdi te iskaza ugroenog
svjedoka 'Drava', II optueni Ivica Krnjak je po naredbi I optuenog Branimira
Glavaa obustavio daljnje sudjelovanje ove postrojbe u toj vojnoj akciji. Ovo
nedvojbeno upuuje da je I optueni Branimir Glava u inkriminiranom razdoblju
imao stvarne zapovjedne ovlasti u odnosu na II optuenog Ivicu Krnjaka te
pripadnike tajne grupe u okviru diverzantsko-izviake postrojbe OZ Osijek, iako
se formalno nije nalazio u zapovjednom ustroju te postrojbe. "
1.2. Stajalita Vrhovnog suda

36.
Kad je rije o sluaju "Zima/91", Vrhovni sud potvrdio je utvrenja
prvostupanjskog suda u odnosu na stvarnu politiku i vojnu mo podnositelja
Glavaa odnosno na njegove de facto zapovjedne ovlasti nad pripadnicima tajne
grupe, utvrujui:
"S obzirom da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je opt. Branimir
Glava povjerio opt. Gordani Geto Magdi dovoenje u postrojbu provjerenih
osoba i na samom poetku joj rekao da e postrojbom zapovijedati opt. Ivica
Krnjak, da joj je naredio privoenje Branka Lovria, a time oito i njegovu kasniju
likvidaciju, te joj naloio da 'rijei problem' nastao nakon neuspjele likvidacije
oteenika Radoslava Ratkovia, to je ona shvatila ozbiljno i u punom smislu te
rijei, reagirala tako da je zaduila opt. Dine Kontia da likvidira opt. Zdravka
Dragia, zato to opt. Zdravko Dragi nije uspjeno obavio zadatak likvidacije
ovog oteenika, o emu svjedoi i zatieni svjedok 'Drava', ali potvruje i opt.
Zdravko Dragi u svojoj obrani, onda nema nikakve dvojbe da je opt. Branimir
Glava imao odluujuu ulogu i zapovjednu mo nad svekolikom djelatnou tajne
grupe koja je vrila likvidacije.
U albama se problematizira i pitanje postojanja tajne grupe, meutim
prvostupanjski sud je o tome dao vrlo jasne i prihvatljive razloge. Sasvim je jasno
da grupa koja nou na nasipu rijeke Drave likvidira ljude, djeluje tajno i
konspirativno, uostalom upravo ovaj postupak potvruje takovo njezino
konspirativno djelovanje, kada je otkrivena gotovo 15 godina nakon vremena u
kojem je djelovala.
Iako su pripadnici te tajne grupe bili pripadnici Samostalne uskoke satnije,
zapovjednici vodova te satnije Ivan omoi i Matija Horvat, kao i mnogi pripadnici
te satnije, nisu znali za grupu u Kerovanijevoj ulici 25, gdje je bila smjetena opt.
Gordana Geto Magdi te optuenici Dino Konti, Tihomir Valenti, Zdravko
Dragi, zatim zatieni svjedok 'Drava', Mirko Sivi i jo neki, za sada, nepoznati
pripadnici tajne grupe. ak je i pripadnicima te grupe reeno da je poeljno da
25
meusobno ne znaju imena, ve da se oslovljavaju nadimcima, o emu je u svojoj
obrani iskazivala opt. Gordana Geto Magdi, ali i opt. Zdravko Dragi."
36.1. Vrhovni sud zakljuno je u odnosu na albene navode podnositelja Glavaa u

sluaju "Zima/91" utvrdio:
"(...)
Stoga je i po stanovitu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iskaz opt.
Gordane Geto Magdi, kojeg je iznijela u nazonosti svog branitelja, izmeu
ostalih dokaza, kao to je obrana opt. Zdravka Dragia i iskaz svjedoka 'Drave'
pouzdan i jasan dokaz za utvrivanje kaznene odgovornosti optuenika za radnje
opisane u to. 2 a), b), c) i d) izreke pobijane presude, jer je nedvojbeno, to se
ne porie ni u albi, da su po istom modusu operandi likvidirani Branko Lovri,
Alija abanovi, dr. Milovan Kutli, Bogdan Poua, Svetoslav Vukajlovi,
nepoznata enska osoba, a na isti je nain pokuana i likvidacija ot. Radoslava
Ratkovia. Osim toga, koristilo se isto oruje, iz neposredne blizine rtvama je
pucano u glavu, baeni su sa istog mjesta u rijeku Dravu, svi sa rukama vezanim
smeom trakom ('selotejpom'), u istim okolnostima, to upuuje na istu
zapovjednu ulogu opt. Branimira Glavaa, kao to to pravilno zakljuuje i
prvostupanjski sud."
2) injenice i okolnosti sluaja "Zima/91" i kaznena odgovornost

podnositelja
37.
Prema utvrenju upanijskog suda u Zagrebu, tijekom studenoga i prosinca
1991. pripadnici tajne grupe odveli su sedam civilnih osoba na obalu rijeke Drave
radi likvidacije, gdje im je iz relativne blizine vatrenim orujem pucano u glavu, a
potom su bili baeni u rijeku Dravu. Tako su ubijeni Branko Lovri, Alija abanovi,
Milutin Kutli, Svetislav Vukajlovi, Branko Poua i nepoznata neidentificirana
enska osoba, dok je ranjeni Radoslav Ratkovi uspio isplivati iz rijeke Drave te mu
je pravovremenom lijenikom intervencijom u Klinikoj bolnici Osijek spaen ivot.
Mrtva tijela Alije abanovia, Milutina Kutlia, Svetislava Vukajlovia, Branka Poue
i nepoznate neidentificirane enske osobe pronaena su na obali rijeke Drave, dok
tijelo Branka Lovria nije pronaeno. On je 1994. godine u postupku pred Opinskim
sudom u Osijeku proglaen umrlim.
Prije odvoenja na obalu rijeke Drave, pripadnici tajne grupe odveli su Branka
Lovria, Aliju abanovia i Radoslava Ratkovia na ispitivanje u kuu u Dubrovakoj
ulici broj 30 u Osijeku.
37.1. Prema daljnjem utvrenju upanijskog suda u Zagrebu, nain i razlozi
uhienja (sve rtve odvedene su zbog sumnje da se bave protudravnom
djelatnou, pri emu je odvoenje bilo poinjeno uglavnom u skupini od tri osobe, a
uglavnom je koriten automobil marke "Yugo" crvene boje na kojem je jedno staklo
bilo razbijeno), etnika pripadnost rtava (sve su bili Srbi, osim Alije abanovia koji
je po nacionalnosti bio Makedonac), te nain, vrijeme i mjesto ubijanja (vezivanje
ljepljivom trakom, studeni i prosinac 1991., obala rijeke Drave) nedvojbeno upuuju
na zakljuak da su ova djela poinili pripadnici tajne grupe.
38.
Iz injeninog opisa kaznenog djela izostavljen je, kao nedokazan, dogaaj
koji se odnosio na ubojstvo Jovana Grubia, naveden u optunici pod tokom 2.b)
26
alinejom 4. i tokom 3.d) alinejom 1., za to je upanijski sud u Zagrebu u osporenoj
presudi dao sljedee obrazloenje:
"Na temelju izvedenih dokaza utvrene okolnosti u odnosu na ubojstvo
oteenog Jovana Grubia, kako vremenski kad se to ubojstvo dogodilo, tako i
obzirom na mjesto gdje je njegovo tijelo pronaeno (kod Sarvaa), te konano
utvreni uzrok smrti - udarac tupotvrdim predmetom u glavu, bitno se razlikuju u
odnosu na naprijed utvrena ubojstva i ne postoji niti jedan sjedinjujui element
na temelju kojeg bi se ubojstvo Jovana Grubia moglo povezati s djelovanjem
tajne grupe i ubojstvima koja su u inkriminiranom razdoblju poinili njezini
pripadnici, kako je to utvreno u tokama 2a, b, c, i d. Stoga, kako u konkretnom
sluaju nije dokazano da bi za inkriminirano postupanje bili odgovorni optuenici,
to je ovaj dogaaj takoer isputen iz injeninog opisa."
2.1. Presuda upanijskog suda u Zagrebu

2.1.1. Mjerodavni dijelovi izreke
39.
U tokama 2.a), 2.b), 2.c), i 2.d) izreke presude upanijskog suda u Zagrebu
svi podnositelji proglaeni su krivima zbog toga to su:
"(...)
u razdoblju od srpnja do kraja prosinca 1991. godine, u Osijeku, u vrijeme obrane
grada Osijeka od oruanih napada tzv. JNA i paravojnih postrojbi pobunjenog
dijela lokalnog srpskog stanovnitva na ustavnopravni poredak RH, I-opt. Branimir
Glava obnaajui dunost sekretara Opinskog sekretarijata za narodnu obranu,
poto je prethodno pri tom Sekretarijatu ustrojio, opremio i naoruao vojnu
postrojbu, u to vrijeme razliito neformalno nazivanu - pritapska eta, pritapska
satnija, zatitna eta, te Branimirova osjeka bojna, a kasnije slubeno nazvane
1. bojna osjekih branitelja, djelujui kao stvarni zapovjednik navedene postrojbe,
odgovoran time za izdavanje zapovijedi i primjenu ratnih i humanitarnih propisa
meunarodnog prava o sigurnosti i zatiti civila, i djelujui kao stvarni, a od 7.
prosinca 1991. i kao formalni zapovjednik obrane grada Osijeka, II-opt. Ivica
Krnjak kao zapovjednik posebne postrojbe za diverzantsko-izviake namjene
Operativne zone Osijek, kasnije slubeno nazvane Samostalna uskoka satnija,
III-opt. Gordana Geto-Magdi kao zapovjednica posebne tajne grupe u okviru te
postrojbe, a ostali optuenici kao pripadnici navedene grupe u toj diverzantskoizviakoj postrojbi, u svrhu zastraivanja i odmazde prema civilnim stanovnicima
Osijeka, poglavito srpske narodnosti, postupali protivno odredbama lanka 3.
stavka 1. toke a) enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata
od 12. kolovoza 1949. te odredbama lanka 4. stavka 1. i stavka 2. toke a),
lanka 5. stavka 3. i lanka 13. stavka 2. Dopunskog protokola enevskim
konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih
sukoba (Protokol II), tako da su:
(...)
I optueni Branimir Glava, II optueni Ivica Krnjak, III optuena Gordana
Geto Magdi, V optueni Dino Konti, VI optueni Tihomir Valenti i VII
optueni Zdravko Dragi - zajedno
2.) Nakon to je I optueni Branimir Glava tijekom jeseni te mjeseca studenog i
prosinca 1991. godine, preuzeo odluujuu ulogu u obrani grada i prilikom
formiranja posebne postrojbe za diverzantsko-izviake namjene Operativne zone
27
Osijek, naredio II-opt. Ivici Krnjaku i III-opt. Gordani Geto-Magdi da u okviru
navedene postrojbe iz redova pouzdanih i provjerenih osoba organiziraju posebnu
tajnu grupu, koja bi bila pod njegovim nadzorom i nadzorom II-opt. Ivice Krnjaka,
nakon to su oni tu grupu osnovali, pri emu je III optuena Gordana Geto
Magdi osobno za lanove grupe izabrala V optuenog Dinu Kontia, VI
optuenog Tihomira Valentia, te Mirka Sivia i Stjepana Bekavca, dok je V
optueni Dino Konti zajedno s njom u tu skupinu doveo jo i VII optuenog
Zdravka Dragia, a tajnu grupu inilo je i jo nekoliko za sada nepoznatih osoba,
nakon ega je I optueni Branimir Glava u vie navrata tijekom studenog i
prosinca 1991. godine II optuenom Ivici Krnjaku i III optuenoj Gordani Geto
Magdi zapovjedio da neovlateno liavaju slobode, zatvaraju, zlostavljaju i
usmruju civilne osobe, to su II optueni Ivica Krnjak i III optuena Gordana
Geto-Magdi i provodili, prosljeujui te zapovijedi sebi podreenim ovdje
navedenim pripadnicima tajne grupe te i sami sudjelovali u provedbi primljenih
zapovjedi pa su tako:
a) dana 26. studenog 1991., Stjepan Bekavac te VI-opt. Tihomir Valenti,
VII-opt. Zdravko Dragi i III-opt. Gordana Geto-Magdi iz obiteljske kue u
Sisakoj ulici broj 11 odveli Branka Lovria, liili ga slobode i zatvorili u kuu u
Dubrovakoj ulici br. 30, iz koje su ga u poblie neutvreno vrijeme nepoznati
pripadnici naprijed navedene skupine odveli na obalu rijeke Drave i usmrtili,
b) dana 3. prosinca 1991., Stjepan Bekavac te VI-opt. Tihomir Valenti i
VII-opt. Zdravko Dragi prema primljenoj zapovjedi da lie slobode Aliju
abanovia, doekali ga ispred njegove stambene zgrade br. 119 u naselju
Sjenjak, uhitili ga te ga odvezli i zatoili u podrume kue br. 30 u Dubrovakoj
ulici, da bi ga u poblie neutvreno vrijeme za sada nepoznati pripadnici
navedene skupine odvezli iz navedene kue na obalu rijeke Drave te ga tamo
usmrtili pucajui mu iz vatrenog oruja u glavu, a nakon toga ga bacili u rijeku
Dravu,
c) dana 7. prosinca 1991., primivi zapovijed da lie slobode i usmrte
Radoslava Ratkovia, Stjepan Bekavac te VI-opt. Tihomir Valenti i VII-opt.
Zdravko Dragi iz kue u Ul. Fee Milia 4d, odveli Radoslava Ratkovia, prevezli
ga do kue br. 30 u Dubrovakoj ulici, gdje su mu vezali ruke samoljepivom
trakom, tukli ga i ispitivali o njegovoj navodnoj neprijateljskoj djelatnosti, da bi ga
nakon njihovog odlaska dvojica novo pridolih nepoznatih vojnika nastavili tui, te
ga potom odvezli na obalu rijeke Drave kod Tvre, kamo je V-opt. Dino Konti radi
likvidacije Radoslava Ratkovia dovezao VII-opt. Zdravka Dragia i gdje je u
prisutnosti II-opt. Ivice Krnjaka, Stjepan Bekavac VII-opt. Zdravku Dragiu dao
automatsko oruje 'MGV' i rekao mu da puca u Ratkovia, pa je on ispalio jedno
streljivo i pogodio Ratkovia u obraz, uslijed ega je ovaj pao u vodu, da bi tada
netko od prisutnih gurnuo u ruke VII-opt. Zdravku Dragiu automatsku puku
'Kalanjikov', te je on iz te puke ispalio prema Radoslavu Ratkoviu jo jedan
hitac, ali je Radoslav Ratkovi ipak uspio preivjeti i isplivati iz Drave, nakon ega
je po zapovjedi I-opt. Branimira Glavaa III-opt. Gordana Geto-Magdi naloila
pripadniku navedene skupine da ode u Opu bolnicu Osijek i Radoslava
Ratkovia usmrti, a to ovaj nije uinio.
d) U vie navrata za sada nepoznati pripadnici tajne grupe, primivi
zapovijedi da uhite i usmrte civilne osobe:
- 7. prosinca 1991. iz njegove kue u Mrenikoj ulici odveli Milutina
Kutlia, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga
usmrtili pucajui mu iz vatrenog oruja u glavu i bacili ga u rijeku Dravu,
- neutvrenog dana u prvoj polovini prosinca 1991. godine iz njegove kue
u Vrtnoj ulici 12 odveli Svetislava Vukajlovia, vezali ga samoljepivom trakom,
28
doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajui mu iz vatrenog oruja u
glavu i bacili ga u rijeku Dravu,
- neutvrenog dana tijekom prosinca 1991. godine, uhitili jednu nepoznatu
ensku osobu, vezali je samoljepivom trakom, odveli je na obalu rijeke Drave te je
usmrtili pucajui joj iz vatrenog oruja u glavu i bacili je u rijeku Dravu,
- 28. prosinca 1991. godine iz kue u Wilsonovoj ulici 19 odveli Bogdana
Pouu, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga
usmrtili pucajui mu u glavu iz vatrenog oruja i bacili ga u rijeku Dravu,
(...)"
2.1.2. Mjerodavni dijelovi obrazloenja
40.
upanijski sud u Zagrebu je za dogaaje iz studenog i prosinca 1991. u
tokama 2.a), 2.b), 2.c) i 2.d) izreke presude, izmeu ostaloga, naveo:
"Nesporno je tijekom 1991. godine i to u razdoblju od 26. studenog do 28.
prosinca iste godine u Osijeku ubijeno est osoba, time da je pri tim likvidacijama
jedna osoba i to oteeni Radoslav Ratkovi, uspio preivjeti. Radilo se o civilnim
osobama, uglavnom srpske nacionalnosti, a okolnosti pri kojima su isti uhieni i
pogubljeni nedvojbeno upuuju da se to dogodilo izvan bilo kakve borbene
aktivnosti, time da su sva tijela ubijenih osoba, osim tijela Branka Lovria,
pronaena u rijeci Dravi."
41.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je svoju ocjenu provedenih dokaza u
odnosu na ubojstvo Branka Lovria, ubojstvo Alije abanovia, ubojstvo Milutina
Kutlia, pokuaj ubojstva Radoslava Ratkovia, ubojstvo Svetislava Vukajlovia,
ubojstvo nepoznate neidentificirane enske osobe i ubojstvo Bogdana Poue. U
odnosu na te inkriminacije upanijski sud u Zagrebu je naveo:
"Upravo na temelju onoga to je u svojoj obrani od 20. i 21. listopada 2006.
godine iskazala III optuena Gordana Geto Magdi, a u obrani od 19. i 21.
listopada 2006. godine i VII optueni Zdravko Dragi, ali i svih drugih
materijalnih i personalnih dokaza koji su izvedeni u pogledu inkriminiranih
dogaaja, nedvojbeno je utvreno da su pripadnici tajne grupe kojom je
zapovijedala III optuena Gordana Geto Magdi, postupajui po naredbama I
optuenog Branimira Glavaa i II optuenog Ivice Krnjaka, u inkriminiranom
razdoblju tijekom studenog i prosinca 1991. godine u Osijeku uhitili, a potom i
ubili civile Branka Lovria, Aliju abanovia, Milutina Kutlia, Svetislava
Vukajlovia, Bogdana Pouu, NN ensku osobu, dok je Radoslav Ratkovi
uspio preivjeti likvidaciju.
(...)
Upravo iz utvrenih okolnosti postupanja I optuenog Branimira Glavaa, II
optuenog Ivice Krnjaka i III optuene Gordane Geto Magdi prema oteenom
Radoslavu Ratkoviu, do ega je dolo nakon to su saznali da je ovaj preivio
likvidaciju, je evidentno da je njihovo djelovanje u cilju da se neuspjeli zadatak
odnosno likvidacija Radoslava Ratkovia dovri, bilo meusobno koordinirano.
Osim toga, niti u tom sluaju, kako je to III optuena iskazala, I optueni Branimir
Glava joj nije naredio da se Radoslava Ratkovia, koji se nalazio u bolnici u
Osijeku, usmrti, ve je pozvao i priopio joj da svoju pogreku mora rijeiti.
Dakle, niti tom prilikom I optueni nije eksplicitno III optuenoj naloio to treba
poduzeti prema Radoslavu Ratkoviu, ali je ista oito znala to mora uiniti, jer
se radilo o uhodanom sustavu postupanja u odnosu na osobe koje su bile
29
oznaene kao 'peta kolona'. Stoga je III optuena, nakon tog razgovora s I
optuenim, odmah otila u Kerovanijevu ulicu i jednom pripadniku tajne grupe
dala zadau da ode u bolnicu u Osijeku i Radoslava Ratkovia usmrti."
(...)
Slijedom naprijed navedenog nedvojbeno se moe zakljuili da su
likvidacije Branka Lovria, Alije abanovia, Milutina Kutlia, Svetislava
Vukajlovia, Bogdana Poue, NN enske osobe i pokuaj likvidacije Radoslava
Ratkovia, koje su izvrili pripadnici tajne grupe u okviru postrojbe za
diverzantsko-izviake namjene Operativne zone Osijek, a temeljem naredbi
koje su III optuenoj Gordani Geto Magdi kao zapovjednici ove grupe izdavali
I optueni Branimir Glava i II optueni Ivica Krnjak, bile pomno planirane i
organizirane, kako na zapovjednoj razini tako i u realizaciji, pri emu je svatko
od optuenih, kako je to i naprijed utvreno, imao odreenu ulogu. Okolnost da
su oteeni iz svojih kua odvoeni tijekom dana, te u nazonosti ukuana ili
susjeda koji su to mogli vidjeti, a nakon toga su njihova tijela pronaena u rijeci
Dravi, upuuje da se radilo o vojnicima koji su u ratnim uvjetima oito
zloupotrebljavali svoje ovlasti koje su imali kao pripadnici diverzantskoizvoake postrojbe, te se njihovo postupanje prema civilnim osobama u Osijeku
u inkriminiranom razdoblju nije smjelo dovesti u pitanje, iako je ova postrojba
osnovana radi djelovanja na crti bojinice i neprijateljskoj pozadini."
2.2. Kaznena odgovornost podnositelja

2.2.1. Ocjena upanijskog suda u Zagrebu
42.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je kaznenu odgovornost svih estero
podnositelja ovako:
" nedvojbeno je utvreno da je I optueni Branimir Glava, zajedno sa II
optuenim Ivicom Krnjakom koji je bio zapovjednik diverzantsko-izviake
postrojbe Operativne zone Osijek, pri toj postrojbi osnovao tajnu grupu, nad ijim
djelovanjem su I i II optueni imali nadzor, tako da je I optueni zajedno s
optuenim koji je bio zapovjednik postrojbe, imao efektivne zapovjedne ovlasti
nad ovom tajnom grupom kojom je zapovijedala III optuena Gordana Geto
Magdi, dok su V optueni Dino Konti, VI optueni Tihomir Valenti i VII optueni
Zdravko Dragi bili pripadnici ove tajne grupe. Takoer, nedvojbeno je utvreno
da su na temelju zapovjedi koje su I optueni Branimir Glava i II optueni Ivica
Krnjak izdavali III optuenoj Gordani Geto Magdi, a koje je ista prenosila
pripadnicima te postrojbe, te su V optueni Dino Konti, VI optueni Tihomir
Valenti i VII optueni Zdravko Dragi, te drugi nepoznati pripadnici tajne grupe,
postupajui po tim zapovijedima su tijekom studenog i prosinca 1991. godine,
uhitili te protuzakonito zatvarali, a potom i pogubili Branka Lovria, Aliju
abanovia, Milutina Kutlia, Svetislava Vukajlovia, NN ensku osobu i Bogdana
Pouu, a jednako tako su uhitili, protuzakonito zatvorili i zlostavljali, te pokuali
ubiti Radoslava Ratkovia, koji je preivio likvidaciju.
(...)
Slijedom naprijed navedenog, I optueni Branimir Glava, II optueni Ivica
Krnjak, III optuena Gordana Geto Magdi, V optueni Dino Konti, VI optueni
Tihomir Valenti i VII optueni Zdravko Dragi su kazneno djelo iz toke 2. poinili
kao suizvritelji.
(...)
Dogaaji opisani u tokama 2a, b, c. i d. rezultat su zajednikog,
koordiniranog djelovanja I, II, III, V, VI i VII optuenih, koji su u procesu
30
izvravanja ciljeva tajne grupe, a na bazi podjele uloga, ostvarivali svoj dio posla,
tako da su I, II i III optueni nareivali protuzakonita uhienja i zatvaranja, te
likvidacije civilnih osoba, to su V, VI i Vll optueni te ostali nepoznati pripadnici
tajne grupe, izvravali, i to sukladno dijelu posla kojega je svaki od njih u
pojedinom zadatku preuzeo i trebao izvriti. Eklatantan primjer ovakve podjele
uloga u izvrenju zadatka likvidacija civilne osobe, upravo je dogaaj od 7.
prosinca 1991. godine, kojom prilikom je neposredni izvritelj ove likvidacije bio
VII optueni Zdravko Dragi, dok su ostala dva pripadnika Radoslava Ratkovia
pridravali i time mu onemoguavali eventualni bijeg. Na mjesto ovog dogaaja
Radoslava Ratkovia je dovezao V optueni Dino Konti, a tu se nalazio i II
optueni Ivica Krnjak, kojeg VII optueni susree nakon to se udaljio s lica
mjesta, te mu se obraa navodei da je bezvezan osjeaj ubiti ovjeka. Prema
tome, u ovom sluaju su svi navedeni optuenici djelovali u istom cilju, time da je
VII optueni tom prilikom odreen kao izvritelj likvidacije, a drugi mu olakavali i
osiguravali izvrenje djela, a sve to je bilo u okviru njihovog zajednikog
dogovora. Isto je to i u odnosu na uhienja i ubojstvo Branka Lovria, time da je u
uhienju ove osobe sudjelovala i III optuena Gordana Geto Magdi, zatim
ubojstvo Alije abanovia, te ostalih rtava ovog kaznenog djela u kojem su
optueni sudjelovali, zavisno od svog poloaja u tajnog grupi, ije djelovanje je
nedvojbeno bilo dobro organizirano, kako na zapovjednoj tako i na operativnoj
razini.
(...)
Nesumnjivo je svakom prosjenom ovjeku, bez obzira na stupanj
obrazovanja, drutveni status, porijeklo itd. sve i da mu uope nisu poznata
pravila meunarodnog ratnog prava kojim se u ratu tite civilne osobe od bilo
kakvih ataka na ivot i tjelesni integritet, poznato da uporaba represivnih metoda
te ubojstva nedunih osoba nije dozvoljena i da su takvi akti, bez obzira u kojim
okolnostima su poinjeni, zakonom zabranjeni, jer to predstavlja civilizacijski
standard, pa je to i svaki od optuenih nedvojbeno znao.
Prema tome, time to su I optueni Branimir Glava, II optueni Ivica
Krnjak i III optuena Gordana Geto Magdi za vrijeme oruanog sukoba
nareivali uhienja naprijed navedenih oteenih osoba, pri emu su neki od njih
zatvarani i zlostavljani, a potom su ih po tim naredbama V optueni Dino Konti,
VI optueni Tihomir Valenti i VII optueni Zdravko Dragi, te drugi nepoznati
pripadnici tajne grupe, ubijali, iako su bili svjesni da su takvi postupci i akti
likvidacije zabranjeni, oito su to htjeli poiniti, jer su u tom cilju poduzimali sve da
to i ostvare. Prema tome, u ponaanju optuenika se ostvaruju objektivni i
subjektivni elementi krivinog djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZRH, koji su
poinili s izravnim umiljajem, te ih je sud proglasio krivim."
43.
upanijski sud u Zagrebu obrazloio je svoj zakljuak o de facto zapovjednoj
odgovornosti podnositelja Glavaa u sluaju "Zima/91" ovako:
"... time to je III optuenoj Gordani Geto Magdi izdavao zapovijedi
temeljem kojih su pripadnici tajne grupe koja se nalazila u sastavu diverzantskoizviake postrojbe izvravali uhienja, a potom i ubojstva civilnih osoba u Osijeku
za koje je smatrao da surauju s neprijateljima, I optueni je nedvojbeno imao
efektivne zapovjedne ovlasti nad tom postrojbom i zadacima koje su njezini
pripadnici izvravali. Na taj nain u diverzantsko-izviakoj postrojbi odnosno
SUS-u je postojala dvostruka zapovjedna linija, i to jedna formalna, koja je
vertikalno ila od neposrednog zapovjednika ove postrojbe II optuenog Ivice
31
Krnjaka do njemu nadreenog zapovjednika Operativne zone Karla Gorineka, a
druga preko I optuenog Branimira Glavaa, koji, iako nije imao formalne
zapovjedne ovlasti u odnosu na diverzantsko-izviaku postrojbu, faktino je
izdavao zapovijedi pripadnicima tajne grupe u okviru ove postrojbe."
2.2.2. Ocjena Vrhovnog suda
44.
Vrhovni sud potvrdio je kaznenu odgovornost svih podnositelja za djela koja
su opisana u osporenoj prvostupanjskoj presudi, ali je istodobno utvrdio osnovanom
albu podnositelja Glavaa zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Utvrdio
je osnovanima i albe svih ostalih podnositelja zbog odluke o kazni. U tim je
dijelovima preinaio presudu upanijskog suda u Zagrebu.
Vrhovni sud je u ostalom dijelu albe podnositelja utvrdio neosnovanima. Presudio je,
uz izuzetak podnositelja Glavaa, da je prvostupanjski sud "na pravilno i potpuno
utvreno injenino stanje u odnosu na svakog optuenika ponaosob pravilno
primijenio domae i meunarodno kazneno pravo kada ih je proglasio krivim za
kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH".
C. PREINAENJE PRVOSTUPANJSKE PRESUDE
1) Preinaenje prvostupanjske presude u odnosu na podnositelja
Glavaa
45.
Kad je rije o podnositelju Glavau, Vrhovni sud preinaio je prvostupanjsku
presudu upanijskog suda u Zagrebu u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni. U
ostalom je dijelu alba podnositelja Glavaa odbijena kao neosnovana te je u
pobijanom, a nepreinaenom dijelu, potvrena presuda suda prvog stupnja.
1.1. Preinaenje prvostupanjske presude u pravnoj izreci djela
46.
Mjerodavni dio izreke osporene presude Vrhovnog suda glasi:

"I. Djelomino se prihvaa alba opt. Branimira Glavaa, preinauje se
prvostupanjska presuda:
a) u pravnoj oznaci djela i izrie da je opt. Branimir Glava, djelatnou za
koju je proglaen krivim u to. 1 a) i b) i to. 2 a), b), c) i d) izreke pobijane
presude, poinio jedno kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz
l. 120. st. 1. OKZRH,
(...)"
46.1. Vrhovni sud ocijenio je da je podnositelj Glava s pravom istaknuo prigovor o

povredi kaznenog zakona kada je tvrdio da u konkretnom sluaju nije bilo mjesta
primjeni odredaba o stjecaju iz lanka 43. stavaka 1. i 2. toke 2. OKZRH-a. To je
stajalite obrazloio ovako:
"Treba poi od injenice da je kod kaznenog djela ratnog zloina protiv
civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH zatitni objekt civilno stanovnitvo,
dakle dio stanovnitva koji nije ukljuen u ratne operacije. Stoga broj rtava
pojedinog ratnog zloina nije od utjecaja na broj kaznenih djela koje poini dotini
poinitelj, mogue je ratni zloin protiv civilnog stanovnitva poiniti na nain da
se ugrozi samo jedna rtva, a broj rtava moe biti i neogranieno velik.
32
U konkretnom sluaju, postupanje opt. Branimira Glavaa pri poinjenju
kaznenog djela opisanog pod to. 1. i to. 2 izreke pobijane presude je vremenski
vrlo blisko povezano, tokom 1. obuhvaeni su dogaaji iz srpnja i kolovoza
1991., tokom 2. dogaaji od studenog i prosinca iste godine. Osim to postoji
vremenski kontinuitet takoer postoji i drugi niz sjedinjujuih elemenata koje tom
postupanju opt. Branimira Glavaa daju svojstvo jednog produljenog djelovanja.
rtve kaznenog djela iz to. 1. i 2. izreke pobijane presude su osobe koje su, po
prosudbi nalogodavca navodno bile opasne za vitalne interese obrane Republike
Hrvatske do to mjere da ih treba privesti, zlostavljanjem ispitati, ak i likvidirati.
Nain poinjenja je vrlo slian, te osobe su uhiivane, zatvarane, zlostavljane, a
neki od njih (oni iz to. 2.) nakon toga i likvidirane na identian nain, dakle rije je
o jedinstvenom produljenom umiljaju. Iste su okolnosti djela - agresorski rat
protiv Republike Hrvatske, na istom teritoriju, opt. Branimir Glava koristio je isto
svojstvo-stvarnu zapovjednu mo nad vojnicima koji su neposredni izvritelji, to
znai da postoje i subjektivni i objektivni objedinjujui faktori. Stoga nije bilo
zakonskog utemeljenja da presuda pojedine dogaaje za koje je opt. Branimir
Glava oglaen krivim dijeli na dva zasebna kaznena djela ratnog zloina protiv
civilnog stanovnitva i da mu se najprije utvruju pojedinane kazne, a zatim
izrie jedinstvena kazna.
Naprotiv, rije je o jednom produljenom kaznenom djelu, poinjenom sa
dva modusa izvrenja (dva oblika izvrenja istog kaznenog djela), jedno poinjeno
neinjenjem, a drugo injenjem, u vremenskom kontinuitetu, u istoj situaciji,
koristei isto svojstvo i iste okolnosti koje su bile motivom za injenje predmetnih
radnji.
Stoga je u tom smislu trebalo preinaiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci
djela u odnosu na opt. Branimira Glavaa te inkriminiranu djelatnost za koju je
proglaen krivim u to. 1. i 2. izreke pobijane presude pravilno pravno oznaiti kao
jedno kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1.
OKZRH."
1.2. Preinaenje odluke o kazni

47.
U izreci prvostupanjske presude upanijskog suda u Zagrebu utvreno je da
je podnositelj Glava poinio krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava, i
to:
"I optueni Branimir Glava djelima opisanim pod tokama 1. i 2. krivina
djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, i to djelom navedenim pod
tokom 1. opisano i kanjivo po lanku 120. stavku 1. u vezi sa lankom 28.
stavak 2. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OKZ
RH), a djelom navedenim pod tokom 2. opisano i kanjivo po lanku 120. stavku
1. OKZRH ...
te se I optuenom Branimiru Glavau
za krivino djelo iz toke 1, temeljem lanka 120. stavak 1. u svezi lanka
43. stavak 1. OKZ RH utvruje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina,
za krivino djelo iz toke 2., temeljem lanka 120. stavak 1. OKZ RH u
svezi lanka 43. stavak 1. OKZ RH se utvruje kazna zatvora u trajanju od 8
(osam) godina,
pa se I optueni Branimir Glava, temeljem lanka 43. stavak 1. i 2.
toka 2. OKZRH
OSUUJE
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET GODINA)"
33
48.
U povodu albe podnositelja, Vrhovni sud preinaio je presudu upanijskog
suda u Zagrebu u odluci o kazni, presuujui:
"I. Djelomino se prihvaa alba opt. Branimira Glavaa, preinauje se
prvostupanjska presuda:
(...)
b) u odluci o kazni pa se opt. Branimir Glava za kazneno djelo iz l. 120.
st. 1. OKZRH, na temelju tog zakonskog propisa, osuuje na kaznu zatvora u
trajanju od 8 (osam) godina, u koju kaznu mu se na temelju l. 45. st. 1. OKZRH
uraunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. travnja 2007. do 11. sijenja 2008.
(...)"
48.1. Preinaenje odluke o kazni za podnositelja Glavaa (s deset na osam godina

zatvora) Vrhovni sud obrazloio je ovako:
"Uvaavajui razloge koje je pri odmjeravanju kazne iznio prvostupanjski
sud te iz injenica koje je utvrdio, a relevantne su za kaznu, treba istai i slijedee:
Opt. Branimir Glava neosuivana je osoba, sa izuzetno znaajnim
doprinosom za obranu Republike Hrvatske od nametnutog agresivnog rata, iz
kojeg rata je iziao sa inom generala Hrvatske vojske. Trebalo je takoer cijeniti
injenicu da su predmetna kaznena djela poinjena u najteim trenucima za
opstanak Republike Hrvatske, inkriminacije iz to. 2. poinjene su nakon pada
Vukovara i strahovitih zloina koji su se desili nad civilnim hrvatskim
stanovnitvom, to nikako ne opravdavaju injenje ovog kaznenog djela, ali
upuuje na situaciju panike i straha u kojoj se naao Grad Osijek nakon pada
Vukovara, kada su cijevi svih oruja neprijatelja bile uperene u pravcu Osijeka.
Takoer valja primijetiti da opt. Branimir Glava od 1991. na ovamo nije poinio
nikakvo kazneno djelo, to znai da je rije o jednom situacijskom deliktu koji je
specifian samo za ratno stanje u kojemu se nala Republika Hrvatske, jer drugih
kaznenih djela ovaj optuenik nije inio niti prije, a niti poslije poinjenja
predmetnog kaznenog djela. Zbog toga, a uzimajui u obzir i injenicu da je
djelatnost za koju je opt. Branimir Glava oglaen krivim pod to. 1. i pod to. 2.
izreke pobijane presude trebalo pravilno pravno oznaiti kao jedno kazneno djelo
ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH, to je po
stanovitu ovog drugostupanjskog suda sada izreena kazna zatvora u trajanju od
osam godina u cijelosti primjerena i dostatna da polui svrhe kanjavanja, kako sa
aspekta individualne tako i generalne prevencije i da u sebi odraava naelo
pravednosti kanjavanja poinitelja ovakvih kaznenih djela, a poinjeni zloin
doivjeti e pravednu osudu."
2) Preinaenje prvostupanjske presude u odlukama o kaznama za ostale

podnositelje
49.
Kad je rije o ostalim podnositeljima, u izreci prvostupanjske presude
upanijskog suda u Zagrebu utvreno je da su podnositelji poinili krivina djela
protiv ovjenosti i meunarodnog prava, i to:
"II optueni Ivica Krnjak i III optuena Gordana Geto-Magdi, krei
pravila meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba naredili da se civilno
stanovnitvo ubija i neovjeno postupa prema njemu te da se primjenjuju
protuzakonita zatvaranja, a V optueni Dino Konti, VI optueni Tihomir Valenti i
34
VII optueni Zdravko Dragi krei pravila meunarodnog prava za vrijeme
oruanog sukoba, ubijali civilno stanovnitvo, neovjeno postupali prema njemu i
primjenjivali protuzakonita zatvaranja,
pa da su time poinili krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog
prava i to:
... II optueni Ivica Krnjak, III optuena Gordana Geto-Magdi, V optueni
Dino Konti, VI optueni Tihomir Valenti i VII optueni Zdravko Dragi, djelom
navedenim pod tokom 2., krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovnitva,
opisano i kanjivo po lanku 120. stavku 1. OKZRH
te ...
(...)
II optueni Ivica Krnjak, za krivino djelo iz toke 2., temeljem lanka
120. stavak 1. OKZRH, se
OSUUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) GODINA
III optuena Gordana Geto Magdi, za krivino djelo iz toke 2.,
temeljem lanka 120. stavak 1. OKZRH, se
OSUUJE
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) GODINA
V optueni Dino Konti,
VI optueni Tihomir Valenti
VII optueni Zdravko Dragi,
za krivino djelo iz toke 2.. temeljem lanka 120. stavak 1. OKZRH. se
OSUUJU
NA KAZNE ZATVORA U TRAJANJU OD PO 5 (PET) GODINA - SVAKI"
50.
U povodu albi podnositelja, Vrhovni sud preinaio je prvostupanjsku presudu
upanijskog suda u Zagrebu u odlukama o kaznama. Mjerodavni dio izreke osporene
presude Vrhovnog suda glasi:
"Djelomino se prihvaaju albe opt. Ivice Krnjaka, opt. Gordane Geto
Magdi, opt. Dine Kontia, opt. Tihomira Valentia i opt. Zdravka Dragia,
preinauje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se opt. Ivica Krnjak za
kazneno djelo iz l. 120. st. 1. OKZRH za koje je proglaen krivim u to. 2 a), b),
c) i d) izreke pobijane presude, na temelju tog zakonskog propisa, osuuje na
kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, ...; opt. Gordana Geto Magdi, za
kazneno djelo iz l. 120. st. 1. OKZRH za koje je proglaena krivom u to. 2 a), b),
c) i d) izreke pobijane presude, na temelju tog zakonskog propisa, osuuje na
kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina ...; opt. Dino Konti za kazneno djelo iz
l. 120. st. 1. OKZRH za koje je proglaen krivim u to. 2 c) izreke pobijane
presude, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu l. 39. st. 1. u svezi l.
38. to. 2. OKZRH, osuuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (est)
mjeseci, ...; opt. Tihomir Valenti za kazneno djelo iz l. 120. st. 1. OKZRH za
koje je proglaen krivim u to. 2 a), b) i c) izreke pobijane presude, na temelju tog
zakonskog propisa i uz primjenu l. 39. st. 1. u svezi l. 38. to. 2. OKZRH,
osuuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (etiri) godine i 6 (est) mjeseci, ...; i opt.
Zdravko Dragi za kazneno djelo iz l. 120. st. 1. OKZRH za koje je proglaen
krivim u to. 2 a), b) i c) izreke pobijane presude, na temelju tog zakonskog
propisa i uz primjenu l. 39. st. 1. u svezi l. 38. to. 2. OKZRH, osuuje na kaznu
zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (est) mjeseci ...
2. U ostalom dijelu, albe ... opt. Ivice Krnjaka, opt. Gordane Geto
Magdi, opt. Dine Kontia, opt. Tihomira Valentia i opt. Zdravka Dragia, a alba
35
dravnog odvjetnika u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a
nepreinaenom dijelu, potvruje presuda suda prvog stupnja."
51.
Preinaenje odluka o kaznama za ostalih petero podnositelja Vrhovni sud
obrazloio je ovako:
"Sline okolnosti" (kao za podnositelja Glavaa - op. Ustavnog suda) "treba
navesti i u odnosu na opt. Ivicu Krnjaka koji je prvostupanjskom presudom
oglaen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Opt. Ivica Krnjak osoba je u
poznijoj ivotnoj dobi, star je 68 godina, ima iznimne zasluge za obranu Grada
Osijeka i Republike Hrvatske. Stoga e kaznom zatvora u trajanju od sedam
godina u cijelosti biti ostvarena svrha kanjavanja.
U odnosu na opt. Gordanu Geto Magdi, koja se kao mlada djevojka od
23 godine ukljuila u obranu Republike Hrvatske, treba posebno istai olakotnim
na njenoj strani injenicu daje svojim iskazom pred redarstvenim vlastima 20.
studenog 2006., kod kojeg je ostala i pred istranim sucem, u bitnome doprinijela
rasvjetljavanju dogaaja iz to. 2. pobijane presude, kako u odnosu na opt.
Branimira Glavaa, tako i u odnosu na ostale optuenike. Osim toga, treba
uvaavati i injenicu da je opt. Gordana Geto Magdi umirovljena doasnica
Hrvatske vojske, majka dvoje djece. Stoga je za oekivati da e se kaznom
zatvora u trajanju od pet godina, umjesto sedam godina kako je odmjerio
prvostupanjski sud, u cijelosti ostvariti svrha kanjavanja i u odnosu na ovu
optuenicu.
Optuenicima Dinu Kontiu, Tihomiru Valentiu i Zdravku Dragiu
olakotnim treba cijeniti neosuivanosti kako prije tako i nakon ovoga djela, to
znai da nisu skloni kriminalu, da su se kao mladii ukljuili u obranu Domovine u
situaciji kada je bila napadnuta od brojnijeg i tehniki superiornijeg neprijatelja te
da su postupali po zapovijedima koje su dodue imali pravo odbiti.
Pored toga, inkriminirana djelatnost opt. Dine Kontia odnosi se samo na
inkriminaciju opisanu u to. 2. c) pobijane presude, a njegov doprinos poinjenju
kaznenog djela pokuaja likvidacije oteenika Radoslava Ratkovia sastoji se u
tome to je dovezao opt. Zdravka Dragia na nasip rijeke Drave radi likvidacije
ovog oteenika, dodue u sklopu zajednikog plana.
Opt. Tihomir Valenti sudjelovao je u izvrenju kaznenog djela pod to. 2.
a), b) i c) izreke pobijane presude, jednako kao i opt. Zdravko Dragi.
Meutim, opt. Zdravku Dragiu posebno valja cijeniti doprinos razotkrivanja
kaznenih djela pod to. 2. a), b) i c) izreke pobijane presude, a glede utvrivanja
kaznene odgovornosti u odnosu na opt. Ivice Krnjaka i opt. Gordanu Geto
Magdi i u odnosu na to. d). Osim toga, opt. Zdravku Dragiu treba cijeniti da je
u postrojbi boravio vrlo kratko i kada je shvatio ime se postrojba bavi te skoro i
sam postao rtvom, istu je napustio, ime je pokazao svoj pravi odnos prema
djelatnosti kojom se bavila tajna grupa.
Izloene olakotne okolnosti optuenicima Dinu Kontiu, Tihomiru Valentiu
i Zdravku Dragiu u svom zbiru predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje
opravdavaju ublaavanje kazne ispod zakonskog minimuma od pet godina u
smislu l. 39. st. 1. u svezi l. 38. to. 2. OKZRH.
Stoga e kaznom zatvora u trajanju od tri godine i est mjeseci u odnosu
na opt. Dinu Kontiu i opt. Zdravka Dragia, a kaznom zatvora u trajanju od etiri
godine i est mjeseci u odnosu na opt. Tihomira Valentia u cijelosti biti poluena
svrha kanjavanja.
Ovako izreenim kaznama zatvora u odnosu na sve optuenike, zloin e
doivjeti potpunu osudu, njegovi poinitelji e dobiti pravednu kaznu, a sa
36
stanovita generalne prevencije ova presuda bit e jasna poruka svima da ratni
zloin nikada ne moe zastarjeti i da nee proi nekanjeno."
III. SAECI PRIGOVORA PODNOSITELJA NAVEDENIH U USTAVNIM

TUBAMA
1) Saetak prigovora podnositelja Glavaa
52.
U ovom se ustavnosudskom postupku ispituju svi prigovori podnositelja
Glavaa, neovisno o ustavnim tubama odnosno o njihovim dopunama u kojima su
navedeni. Prigovori su razvrstani prema ustavnim pravima na koja se podnositelj
Glava poziva, pri emu se kod pojedinih prigovora podnositelj poziva na vie
ustavnih prava zajamenih razliitim lancima Ustava odnosno Konvencije.
53.
U sljedeoj se toki prikazuje saetak svih prigovora podnositelja Glavaa, a
detaljni prikaz onih koji su relevantni za ovaj ustavnosudski postupak daje se u dijelu
odluke koji sadrava ocjene Ustavnog suda. Radi opsenosti prakse Ustavnog suda i
Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: ESLJP), na koju
se u ustavnim tubama pozvao podnositelj Glava, ta se praksa u ovoj odluci ne
navodi u cijelosti.
54.
Prigovori iz ustavnih tubi podnositelja Glavaa mogu se saeti u est
temeljnih skupina, koje se u navode nastavku.
i) Prigovor da je upanijski sud u Zagrebu pogreno ocijenio zbivanja u
Hrvatskoj od sredine srpnja do kraja prosinca 1991., pa je pogreno kvalificirao i
dogaaje za koje se podnositelj Glava tereti, ocjenjujui da je rije o kaznenom djelu
ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva i o oruanom sukobu kao
nemeunarodnom te je slijedom toga pogreno primijenio OKZRH i blanketne
propise vezane uz lanak 120. stavak 1. OKZRH-a (IV. enevsku konvenciju i
Dopunski protokol II.), a uslijed arbitrarnog postupanja suda dolo je i do povrede
naela zakonitosti i naela obvezne primjene blaeg zakona. Vrhovni sud taj propust
nije ispravio, nego ga je opravdao proglaavajui ga "omakom".
ii) Prigovori koji se odnose na povredu pretpostavke nedunosti
Podnositelj Glava je naveo da mu je pretpostavka nedunosti naruena izjavama
dravnih dunosnika, drugih osoba iz javnog i politikog ivota te predstavnika
medija, a takoer i postupanjem suda prilikom odreivanja pritvora protiv njega, i to
sugeriranjem zakljuka o njegovoj krivnji prije nego je pravomono osuen za
kazneno djelo.
iii) Prigovori o povredama postupovnih jamstava u kaznenom postupku, i to:
a. prigovor da nije odmah bio obavijeten o prirodi i razlogu optube protiv
njega, jer mu ni u jednom trenutku nije bilo predoeno da se njegova odgovornost
temelji na Preambuli Dopunskog protokola II. pa on stoga nije imao mogunost
braniti se od takvih optubi,
b. prigovori da sud nije bio zakonom ustanovljen, neovisan i nepristran i kad je
rije o upanijskom sudu u Zagrebu i kad je rije o Vrhovnom sudu, jer suci nisu bili
imenovani u vijea za ratne zloine u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama
37
(pravo na zakonom ustanovljeni sud) te zbog toga to su sudovi bili pod utjecajem
izvrne vlasti, a takoer i zbog toga to su isti suci bili lanovi vijea koja su tijekom
kaznenog postupka donijela vie rjeenja o pritvoru protiv podnositelja Glavaa, kao i
rjeenja o prijedlogu podnositelja Glavaa za izdvajanje dokaza kao nezakonitih, a
potom su odluivali o njegovoj kaznenoj odgovornosti u konkretnom sluaju,
c. prigovori o povredi prava na jednakost oruja uinjenoj povredom prava na
kontradiktorni postupak zbog nedostavljanja oitovanja GdoRH-a na albu doZG-a
protiv prvostupanjske presude, te zbog nedostavljanja zahtjeva GdoRH-a za davanje
statusa krunskog svjedoka Krunoslavu Fehiru u postupku voenom protiv tog
svjedoka i podnositelja Glavaa, te povredom prava na ispitivanje svjedoka i
provoenje drugih dokaza koje je predloila obrana,
d. prigovori o povredi prava na uporabu zakonitih dokaza, jer se odluka o
krivnji podnositelja Glavaa temelji na dvama nezakonitim dokazima, i to iskazu
(obrani) podnositeljice Geto Magdi pred policijom i istraim sucem (koju je ona
kasnije povukla), te na iskazima krunskog svjedoka Krunoslava Fehira,
e. prigovori o povredi prava na javnu raspravu pred Vrhovnim sudom, s
obzirom na potrebu provoenja rasprave zbog pogrenih injeninih utvrenja
upanijskog suda u Zagrebu, te radi utvrenja injenica o kojima ovisi odluka o
kazni,
f. prigovori o povredi prava na obrazloenu sudsku odluku i javnu objavu
presude koje je podnositelj Glava obrazloio navodima o nedostatnoj pravnoj analizi
djela u presudi, o neodgovarajuem obrazloenju zapovjedne odgovornosti, o
nesuglasnosti injenica navedenih u izreci s injenicama navedenim u obrazloenju
presude, o propustima Vrhovnog suda da odgovori na sve albene navode
podnositelja Glavaa, te o pogrenoj primjeni materijalnog prava.
iv) Prigovori o povredi prava na albu zbog nemogunosti izjavljivanja albe
na rjeenje kojim je prihvaen zahtjev GdoRH-a da se Krunoslav Fehir ispita kao
krunski svjedok.
v) Prigovori koji se tiu pravinosti postupka prema drugim podnositeljima od
utjecaja na prava podnositelja Glavaa, i to:
a. povrede prava na pravino suenje podnositelja Krnjaka, koje se odnose na
povredu prava na odgovarajue vrijeme i mogunost za pripremu obrane jer je
braniteljici po slubenoj dunosti dan rok od jednog dana za pripremu njegove
obrane, te na nepravilnosti u donoenju rjeenja upanijskog suda u Zagrebu o
zahtjevu za izuzeem predsjednika i lanova vijea,
b. povrede prava na pravino suenje podnositeljice Geto Magdi, i to
postupanjem pripadnika policije Policijske uprave osjeko-baranjske (u daljnjem
tekstu: PU osjeko-baranjska) i zbog "sukoba interesa" odvjetnika Radoslava
Arambaia.
vi) Prigovori koji se tiu nerazumne duljine postupka pred Ustavnim sudom.
2) Saetak prigovora podnositelja Krnjaka
55.
Prigovori iz ustavnih tubi podnositelja Krnjaka mogu se saeti u tri glavne
skupine.
38
i) Prigovori o povredama postupovnih jamstava u kaznenom postupku, i to:
a. prigovori koji se odnose na povredu prava na neovisni i nepristrani sud, koje
je podnositelj Krnjak obrazloio tvrdnjom da je sudac eljko Horvatovi tijekom
postupka zanemarivao dokaze o njegovom loem zdravstvenom stanju te da ga je,
unato tome, prisiljavao da dolazi na rasprave, tvrdnjom da je sutkinja Rajka
Tomerlin Almer bila i lanica vijea koje je odluivalo o pritvoru protiv njega te lanica
vijea koje je odluivalo o njegovoj krivnji, te tvrdnjom da je on protiv sudaca lanova
vijea pokrenuo kazneni postupak, zbog ega su se oni trebali izuzeti od odluivanja,
b. prigovori koji se odnose na povredu prava na jednakost oruja, koje je
podnositelj Krnjak obrazloio navodima da u postupku nije ispitan nijedan svjedok
kojeg je predloila njegova obrana, da je sud zanemario popis vozila koje je koristila
V. djelatna brigada, kojim bi se dokazala tvrdnja obrane da SUS nije bio u posjedu
automobila marke "Yugo" crvene boje, te da je sud odbio provesti vjetaenje
rukopisa u rokovniku pronaenom prilikom pretrage njegovog automobila,
c. prigovori koji se odnose na povredu prava na uporabu zakonitih dokaza, jer
se odluka o krivnji podnositelja temelji na nezakonitim dokazima, i to iskazu
podnositeljice Geto Magdi u PU osjeko-baranjskoj, iskazu podnositelja Dragia,
iskazu zatienog svjedoka "Drava", te na adresaru i popisu osoba koji su
nezakonitom pretragom pronaeni u njegovom automobilu,
d. prigovori koji se odnose na povredu prava na obranu uz branitelja, iz
razloga jer njegovi branitelji nisu bili prisutni na glavnoj raspravi 24. studenoga 2008.
e. prigovori koji se odnose na povredu prava na obrazloenu sudsku odluku,
kojima podnositelj Krnjak osporava obrazloenje presude u dijelovima koji se odnose
na vrijeme i mjesto osnivanja SUS-a, mjesto na kojem je bilo zapovjednitvo
postrojbe, pripadnost podnositelja Krnjaka, podnositeljice Geto Magdi, podnositelja
Kontia, podnositelja Valentia i podnositelja Dragia toj postrojbi, te poloaj i ovlasti
podnositelja Krnjaka, utvrenu dvostruku liniju zapovijedanja, odvoenje civila i
likvidacije na rijeci Dravi, te odvoenje i zlostavljanje Borislava Mamule,
ii) Prigovori o povredama prava na zdravstvenu zatitu i zdrav ivot, u kojima
je podnositelj Krnjak naveo da je sud zanemarivao potvrde o njegovom loem
zdravstvenom stanju, te sukladno tome potrebi mirovanja pa je, unato tome,
prisiljavan dolaziti na rasprave, u konanici i odvoenjem iz bolnice, gdje je bio
hospitaliziran, te odreivanjem pritvora protiv njega.
iii) Prigovori koji se tiu pravinosti postupka prema drugim podnositeljima od
utjecaja na prava podnositelja Krnjaka, i to u odnosu na postupanje policije prema
podnositeljici Geto Magdi u smislu iznuivanja njezina priznanja kaznenog djela,
na kojemu se temelji odluka o krivnji podnositelja Krnjaka.
3) Saetak prigovora podnositeljice Geto Magdi
56.
Prigovori podnositeljice Geto Magdi mogu se saeti u tri temeljne skupine.
i) Prigovor da je upanijski sud u Zagrebu pogreno pravno kvalificirao

kazneno djelo, podvodei ga pod ratni zloin protiv civilnog stanovnitva, zajedno s
pogrenim utvrenjem da Republika Hrvatska u inkriminiranom vremenu nije bila
drava, to je dovelo do pogrene primjene IV. enevske konvencije i Dopunskog
protokola II. Podnositeljica pri tome ne prihvaa obrazloenje presude Vrhovnog
39
suda u kojem je navedeno da je ovdje rije o oitoj omaci prvostupanjskog suda te
istie da su sudovi postupali arbitrarno.
ii) Prigovori o povredama postupovnih jamstava u kaznenom postupku, i to:
a) prigovori koji se odnose na povredu prava na obranu uz branitelja, jer je
branitelj podnositeljice Geto Magdi, koji ju je zastupao prilikom davanja iskaza u
PU osjeko-baranjskoj i pred istranim sucem upanijskog suda u Osijeku, bio u
sukobu interesa, budui da je u isto vrijeme, u drugom kaznenom postupku,
zastupao okrivljenika Freda Margua, i to za isto kazneno djelo za koje je bila
optuena podnositeljica Geto Magdi,
b) prigovori koji se odnose na povredu prava na neovisni i nepristrani sud, koje
podnositeljica Geto Magdi obrazlae tvrdnjom da je sutkinja Rajka Tomerlin Almer
bila lanica raspravnog vijea koje je donijelo osporenu presudu i lanica
izvanraspravnog vijea koje je odluivalo o produljenju pritvora protiv podnositeljice
Geto Magdi,
c) prigovori koji se odnose na povredu prava na jednakost oruja, koje je
podnositeljica Geto Magdi obrazloila navodima da upanijski sud u Zagrebu nije
ispitao nijednog svjedoka kojeg je predloila njezina obrana te da je odbio izvriti uvid
u priloenu javnobiljeniki ovjerenu izjavu Darije Orlovac, ija izjava u bitnom
mijenja spoznaju o injenicama koje terete podnositeljicu Geto Magdi,
d) prigovori koji se odnose na povredu prava na uporabu zakonitih dokaza,
koju je obrazloila navodima o nezakonitom postupanju policije,
e) prigovori koji se odnose na ostale povrede, koje podnositeljica Geto
Magdi obrazlae tvrdnjom da je obraun materijalnih trokova njezinog branitelja
nepravilan, jer su ti trokovi znatno poveani radi premjetanja nadlenosti za
suenje s mjesno nadlenog upanijskog suda u Osijeku u mjesno nenadlean
upanijski sud u Zagrebu, to ona nije mogla predvidjeti pa je angairala branitelja iz
Vinkovaca, ije poveane trokove radi navedenog treba snositi Republika Hrvatska.
iii) Prigovori o povredama prava na potovanje i pravnu zatitu osobnog i
obiteljskog ivota, koje obrazlae tvrdnjom da je njezin inkriminirajui iskaz u PU
osjeko-baranjskoj dobiven zastraivanjem, i to na nain da su predstavnici policije u
sobu za ispitivanje doveli njezinu sedmogodinju ker te da su joj prijetili zatvaranjem
njezinog oca, brata i supruga ukoliko ne bude iskazivala.
4) Saetak prigovora podnositelja Kontia
57.
Svi prigovori podnositelja Kontia mogu se saeti u dvije temeljne skupine.
i) Prigovor da je upanijski sud u Zagrebu pogreno pravno kvalificirao

kazneno djelo, jer radnje za koje je utvren odgovornim ne predstavljaju kazneno
djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a te
da su pogreno primijenjeni IV. enevska konvencija i Dopunski protokol II. Nadalje,
njegova krivnja nije individualizirana. Sudovi su postupali arbitrarno.
ii) Ostali prigovori podnositelja Kontia ulaze u skupinu prigovora o povredama
postupovnih jamstava u kaznenom postupku. To su:
40
a. prigovori koji se odnose na povredu prava na neovisni i nepristrani sud, koje
obrazlae tvrdnjom da je sutkinja Rajka Tomerlin Almer bila lanica raspravnog
vijea koje je donijelo osporenu presudu upanijskog suda u Zagrebu i lanica
izvanraspravnog vijea koje je odluivalo o produljenju pritvora protiv podnositelja
Kontia,
b. prigovori koji se odnose na povredu prava na jednakost oruja, u kojima
podnositelj Konti openito navodi da je prvostupanjski sud favorizirao navode
optube, odnosno da nije prihvatio nesporne injenice utvrene u kaznenom
postupku, a da Vrhovni sud nije uvaio njegove albene navode koji se odnose na
ovu povredu,
c. prigovori koji se odnose na povredu prava na obrazloenu sudsku odluku,
kojima podnositelj Konti osporava obrazloenje presude u dijelovima koji se odnose
na utvrenje njegove odgovornosti u poinjenju kaznenog djela prema Radoslavu
Ratkoviu.
5) Saetak prigovora podnositelja Valentia
58.
Svi prigovori podnositelja Valentia ulaze u skupinu prigovora o povredama
postupovnih jamstava u kaznenom postupku. To su:
a. prigovori koji se odnose na povredu prava na neovisni i nepristrani sud, i
b. prigovori koji se odnose na povredu prava na jednakost oruja zbog
odbijanja svih predloenih personalnih dokaza njegove obrane.
6) Saetak prigovora podnositelja Dragia
59.
Podnositelj Dragi istaknuo je prigovore o povredi postupovnih jamstava u
kaznenom postupku, i to prigovore koji se odnose na povredu prava na neovisni i
nepristrani sud.
IV. OCJENA USTAVNOG SUDA
60.
Zbog iznimne sloenosti ovog ustavnosudskog predmeta, u dijelu A. ove glave
obrazloenja pod nazivom "Toka III. izreke odluke - ustavnopravni aspekt oruanog
sukoba na podruju Republike Hrvatske tijekom 1991. godine" prvo se obrazlae
ocjena Ustavnog suda da postoji nedosljedno postupanje Vrhovnog suda u kaznenim
stvarima u kojima je taj sud utvrdio da su niestupanjski sudovi pogreno kvalificirali
status Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991. i s tim povezan karakter
oruanog sukoba na podruju Republike Hrvatske od 1991. godine, to ima izravne
posljedice na predmet koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku.
60.1. Nakon toga, u dijelu B. ove glave obrazloenja odluke pod nazivom "Toka IV.
izreke odluke - prigovori podnositelja koji zahtijevaju odgovor Vrhovnog suda u
svjetlu prakse Europskog suda za ljudska prava" razmatraju se albeni navodi
podnositelja Glavaa i podnositeljice Geto Magdi koje su oni iznijeli u albenom
postupku, a na koje, prema ocjeni Ustavnog suda, Vrhovni sud nije odgovorio ili je
svoj odgovor nedostatno obrazloio, unato tome to bi ti albeni navodi - sudei
prema ustaljenoj sudskoj praksi ESLJP-a - mogli biti relevantni s obzirom na
injenicu da bi mogli dovesti do povrede konvencijskih prava alitelja (ovdje
podnositelja ustavnih tubi).
41
Uvaavajui u tom svjetlu ustavnu nadlenost Vrhovnog suda, kao najvieg suda u
zemlji, a polazei od injenice da e Vrhovni sud ponovo razmatrati predmet s
obzirom na toku III. izreke ove odluke, Ustavni sud zakljuio je da je u takvim
okolnostima zadaa Vrhovnog suda, a ne Ustavnog suda, odgovoriti i na ta otvorena
pitanja (v. i toku 135.).
60.2. U dijelu C. ove glave obrazloenja odluke pod nazivom "Prigovori koje je
Ustavni sud ocijenio neosnovanima" razmatraju se prigovori podnositelja za koje je
Ustavni sud ocijenio da nisu doveli do povreda njihovih ustavnih prava na koja su se
u ustavnim tubama pozvali.
A. TOKA III. IZREKE ODLUKE - USTAVNOPRAVNI ASPEKT ORUANOG
SUKOBA NA PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE TIJEKOM 1991. GODINE
61.
upanijski sud u Zagrebu u konkretnom je sluaju utvrdio da je Republika
Hrvatska stekla dravnopravni status meunarodnim priznanjem 15. sijenja 1992.
Budui da vrijeme poinjenja kaznenih djela u konkretnom sluaju obuhvaa
razdoblje od srpnja do kraja prosinca 1991., dakle razdoblje prije meunarodnog
priznanja Republike Hrvatske, upanijski sud u Zagrebu poao je od stajalita da u
inkriminiranom razdoblju Republika Hrvatska nije bila samostalna i suverena drava
pa je dogaaje na njezinom teritoriju do 15. sijenja 1992. kvalificirao kao
nemeunarodni oruani sukob. Kaznenu odgovornost podnositelja utemeljio je na
odredbama IV. enevske konvencije i Dopunskog protokola II. koje ureuju
nemeunarodne oruane sukobe.
62.
Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, susreo se u albenom postupku sa
albenim navodima o pogrenom utvrenju prvostupanjskog suda vezanom uz
datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu
meunarodnog prava i o pogrenom utvrenju prvostupanjskog suda vezanom uz
kvalifikaciju karaktera oruanog sukoba na podruju Republike Hrvatske i s tim
povezanom pogrenom primjenom mjerodavnog prava.
63.
Ustavni sud u ovom dijelu odluke ispituje je li nain na koji je Vrhovni sud
pristupio rjeavanju uoenih propusta u osporenoj prvostupanjskoj presudi doveo do
povrede ustavnih prava podnositelja na jednakost pred zakonom (lanak 14. stavak
2. Ustava) i na pravino suenje (lanak 29. stavak 1. Ustava).
1) Datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u
smislu meunarodnog prava
64.
Ustavni sud prvo naglaava da pitanja vezana uz datum kad je Republika
Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava i uz
karakter oruanog sukoba koji se od 1991. godine odvijao na podruju Republike
Hrvatske ne obuhvaaju samo uski kaznenopravni aspekt. Rije je o pravnim
injenicama na kojima se grade, rijeima ESLJP-a, "dobro poznate historijske istine"
(well-known historical truths - v. predmet danoka protiv Latvije, presuda [VV], 16.
oujka 2006., zahtjev br. 58278/00, 96.) o cjelokupnom ustavnom i
dravnopravnom temelju Republike Hrvatske, koje stoga imaju iznimno ustavno
znaenje i vanost.
42
1.1. Osporene presude i prigovori podnositelja
1.1.1. Relevantni dijelovi osporene presude upanijskog suda u Zagrebu
65.
U osporenoj prvostupanjskoj presudi (str. 150.), upanijski sud u Zagrebu je
naveo:
"U odnosu na inkriminirane dogaaje valja navesti da tijekom studenog i
prosinca 1991. godine Hrvatska jo uvijek nije imala status drave, iako je Sabor
Republike Hrvatske 8. listopada 1991. godine donio odluku o raskidanju dravnopravnih sveza sa republikama i pokrajinama koje su tvorile dotadanju SFRJ. To
stoga jer tijekom 1991. godine u meunarodnim odnosima Hrvatska nije bila
priznata drava i tek 15. sijenja 1992. godine, kada je uslijedilo to priznanje,
Republika Hrvatska u meunarodnim odnosima stie dravno-pravni subjektivitet.
Prema tome, oruani sukobi do kojih je dolo tijekom 1991. godine na podruju
Republike Hrvatske, a u koje je na neprijateljskoj strani bila ukljuena JNA, kao
vojska SFRJ, nisu imali meunarodni karakter, pa je na ove dogaaje trebalo
primijeniti pravila II. Dopunskog protokola."
1.1.2. Relevantni dijelovi osporene presude Vrhovnog suda
66.
Svi podnositelji istaknuli su u svojim albama upuenima Vrhovnom sudu
prigovor koji se moe oblikovati u sljedee pitanje: je li u inkriminirano vrijeme
Republika Hrvatska imala status drave u meunarodnopravnom smislu i je li oruani
sukob, koji se odvijao na podruju Republike Hrvatske u to vrijeme, predstavljao
meunarodni oruani sukob kao to to smatraju alitelji, ili unutarnji oruani sukob
kao to to smatra prvostupanjski sud? Odgovarajui na taj albeni navod, Vrhovni
sud je u osporenoj presudi utvrdio sljedee:
"S tim u svezi, po stanovitu ovog drugostupanjskog suda, status
Republike Hrvatske kao drave u promatranom razdoblju nikada nije bio upitan.
Republika Hrvatska bila je drava sa svim elementima dravnosti, vrei efektivno
na svom teritoriju zakonodavnu, sudbenu i izvrnu vlast.
Stoga se moe smatrati da je rije o omaci prvostupanjskog suda kada je
u obrazloenju pobijane presude napisao da 'do 15. veljae 1992. godine
Republika Hrvatska nije bila drava', jer je iz naknadnog teksta obrazloenja
vidljivo da prvostupanjski sud uvaava odluku Sabora Republike Hrvatske o
raskidu svih dravnopravnih veza Republike Hrvatske sa ostalim republikama i
pokrajinama SFRJ od 8. listopada 1991. godine, ali iz te odluke donosi pogrean
pravni zakljuak da Republika Hrvatska do 15. sijenja 1992. nije imala status
drave (oito je prvostupanjski sud mislio na status drave u
meunarodnopravnom smislu).
Po stanovitu ovog drugostupanjskog suda upravo tom odlukom od 8.
listopada 1991. godine, kojom Republika Hrvatska, koristei svoje suvereno pravo
da samostalno odluuje o dravnopravnim svezama i asocijacijama u koje
pristupa i iz kojih istupa, Republika Hrvatska kao samostalna i suverena drava,
postala je neovisna o bilo kojoj drugoj dravi i asocijaciji drava, i od tog trenutka
svakoj drugoj dravi i svakoj stranoj vojci bilo je jasno da, vrei ratne operacije
na podruju Republike Hrvatske vri agresiju protiv Republike Hrvatske protiv
njenih graana i njenog teritorija, dakle da vodi agresivni rat.
43
Stoga priznanja od strane drugih drava, koja su uslijedila u 1991. i 1992.
godini, te prijem Republike Hrvatske u lanstvo Ujedinjenih naroda predstavlja
samo deklaraciju tog stvarnog statusa Republike Hrvatske."
1.1.3. Prigovori podnositelja
67.
Podnositelj Glava u ustavnoj je tubi naveo:

"Kako bi mogla udovoljiti nezakonitoj optunici prvostupanjska presuda je
osporila i samo postojanje Republike Hrvatske u vrijeme Domovinskog rata. Time
je ujedno osporila i sam Ustav RH, a pogotovo je osporila Ustavne odluke Sabora
RH od 25. lipnja 1991. god. To je vjerojatno jedinstven sluaj u povijesti sudstva
civiliziranog dijela svijeta jer nije mogue bilo gdje pronai jo neku presudu u
kojoj bi sud neke drave potpuno zanemarivao ustav te drave pa ak poricao i
samo njeno postojanje.
Prvostupanjska presuda izrijekom tvrdi da tijekom Domovinskog rata, tj.
1991. g. Republika Hrvatska nije postojala kao drava, a da je dravom postala
tek nakon meunarodnog priznanja do kojega je dolo 15. sijenja 1992.god. (str.
150 I-stupanjske presude). Polazei od toga ta presuda smatra da se na
dogaaje tijekom Domovinskog rata imaju primijeniti odredbe l. 3. IV. enevske
konvencije, a potom i odredbe II. Dopunskog protokola, tj. odredbe kojima je
regulirana zatita graanskih osoba za vrijeme nemeunarodnih ratnih sukoba.
Time sva ratna razaranja u Republici Hrvatskoj do 15. sijenja 1992. god., Istupanjski sud protuzakonito i nedozvoljeno tretira kao graanski rat, a ne kao
agresiju na Republiku Hrvatsku, ime takoer kri odluke Sabora RH od 25. lipnja
1991. i od 8. listopada 1991. god., naruavajui na taj nain ustavno-pravne
temelje drave Hrvatske.
Drugostupanjska presuda Vrhovnog suda Hrvatske takoer je primjer
odluke kakva do sada nije zabiljeena. Osvrui se na prigovor istaknut u albi u
svezi poricanja samog postojanja Republike Hrvatske i zanemarivanja ustavnih i
obvezujuih odluka Sabora, drugostupanjska presuda proglauje omakom (!)
temeljnu tvrdnju prvostupanjske presude prema kojoj Republike Hrvatske nije ni
bilo do 15. 01. 1992.g. Ostaje nejasno o kakvoj se to vrsti 'omake' radi, jer ako
jedan upanijski sud u RH ne priznaje ni postojanje vlastite drave, ne priznaje i
ne potuje ni Ustav, ni ustavne odluke njenog zakonodavnog tijela, onda se
sasvim sigurno ne radi o 'omaci' ve o jasno zauzetom stajalitu koje s pravom i
pravnim poretkom nema nieg zajednikog, ..."
Imajui u vidu vrijeme inkriminacija i stajalite prvostupanjskog suda kako Republika

Hrvatska nije bila drava sve do meunarodnog priznanja 15. sijenja 1992.,
podnositelj Glava postavio je u ustavnoj tubi pitanje: kako je mogue da on uope
bude osuen s obzirom na naelo nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege?
68.
Utvrenje upanijskog suda u Zagrebu da tijekom inkriminiranog razdoblja
"Hrvatska nije bila drava" podnositeljica Geto Magdi u ustavnoj tubi smatra
"nebuloznom injenicom", navodei:
"Meutim, istina je sasvim neto drugo, a to je da je Republika Hrvatska za
vrijeme oruanih sukoba navedenih u injeninom opisu bila samostalna i
nezavisna drava. ... U svojoj albi Vrhovnom sudu RH na presudu upanijskog
suda u Zagrebu ova injenica o samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske
kao drave je podrobno opisana i citirani su svi pravni akti Hrvatskog Sabora o
44
dravnosti pa je gotovo nemogue i za pomisliti, a kamoli pretpostaviti da Vrhovni
sud u svojoj odluci elei prikriti najveu nebulozu i farsu ovog postupka, tvrdnju
da RH u to vrijeme nije bila drava, tvrdi da se oito radi o 'omaci'
prvostupanjskog upanijskog suda u Zagrebu. Kakvog li nebuloznog obrazloenja
od strane Vrhovnog suda?"
1.2. Ocjena Ustavnog suda

69.
Ustavni sud primjeuje da su prigovori podnositelja rasvijetlili problem razliite
sudske prakse kaznenih sudova u vezi s datumom kad je Republika Hrvatska stekla
svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava. S tim se prigovorima
Ustavni sud prvi put susreo kao sa samostalnim prigovorima u ovom
ustavnosudskom postupku. S obzirom da postoji oita potreba ispitati te prigovore u
svjetlu hrvatskog ustavnog prava, ova odluka u tom dijelu ima (i) naelno znaenje te
prelazi granice pojedinanog sluaja.
1.2.1. Izvjee Ustavnog suda broj: U-X-2271/2002 od 10. listopada 2002.
70.
Ustavni sud podsjea da se u svom Izvjeu broj: U-X-2271/2002 od 10.
listopada 2002. ("Narodne novine" broj 133 od 15. studenoga 2002.), koje je uputio
Hrvatskom saboru u povodu Inicijative Vlade Republike Hrvatske, klasa: 004-01/0202/12, urbroj: 5030109-02-2 od 10. listopada 2002. (u daljnjem tekstu: Izvjee/02),
bavio Domovinskim ratom i karakterom vojno-redarstvenih akcija Hrvatske vojske i
policije. U tom je izvjeu Ustavni sud podrobno razjasnio proces stvaranja
Republike Hrvatske, utemeljujui ga na prikazu i analizi pravnih akata donesenih na
podruju i u vezi s Republikom Hrvatskom od 1990. do 1995. godine, osobito
obuhvaajui:
- pravne akte koje je donijela Socijalistika Republika Hrvatska, kao federalna
jedinica u sastavu SFRJ, u prvom razdoblju 1990.,
- pravne akte koje je donijela Republika Hrvatska, prvo kao federalna jedinica
u sastavu SFRJ, a nakon toga kao samostalna i suverena drava, tijekom 1990. i
1991. godine,
- miljenja Arbitrane komisije Konferencije o miru u Jugoslaviji (tzv.
Badinterove komisije) iz 1991. i 1992. godine o raspadu SFRJ i stvaranju novih
drava na njezinom podruju,
- akte koje su donijele samoproglaene vlasti tzv. "Republike Srpske Krajine" i
njoj prethodeih "srpskih autonomnih oblasti" i "srpskih oblasti" protuustavno
stvaranih na teritoriju Republike Hrvatske od 1990. do 1995. godine,
- pravne akte koje je donio Ustavni sud Republike Hrvatske tijekom 1990. i
1991. godine u vezi s formiranjem tzv. Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine i
njezinim protuustavnim aktima,
- pravno-politike akte koje je donio Sabor Republike Hrvatske od 1990. do
1995. godine u vezi s agresijom na Republiku Hrvatsku i okupacijom dijelova njezina
dravnog teritorija,
- pravne akte koje su donijela nadlena tijela Ujedinjenih naroda (Opa
skuptina i Vijee sigurnosti) o stanju u (bivoj) SFRJ i u Republici Hrvatskoj od
1991. do 1995. godine.
71.
Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka dostatno je ponoviti da je Sabor
Republike Hrvatske donio 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i
45
samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31 od 25. lipnja 1991.), u
kojoj se utvruje: "Republika Hrvatska proglaava se suverenom i samostalnom
dravom." (toka I. Odluke). U toki II. Odluke odreuje se da "ovim inom Republika
Hrvatska pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ. Republika
Hrvatska pokree postupak za meunarodno priznavanje". Na istoj je sjednici svih
triju vijea, Sabor donio i Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne Republike
Hrvatske ("Narodne novine" broj 31 od 25. lipnja 1991.). Meutim, po sili Brijunske
deklaracije (v. i toku 77.), primjena Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. odgoena je
na tri mjeseca. Utvrujui da je tromjeseni rok o odgodi primjene Ustavne odluke od
25. lipnja 1991. istekao 7. listopada 1991., Sabor Republike Hrvatske, na zajednikoj
sjednici svih vijea odranoj 8. listopada 1991., donio je Odluku ("Narodne novine"
broj 53 od 8. listopada 1991.) kojom "Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991.
godine raskida dravno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim
republikama i pokrajinama tvorila dosadanju SFRJ i odrie legitimitet i legalitet svim
tijelima dosadanje federacije - SFRJ ..." (koso u tekstu istaknuo Ustavni sud).
U Izvjeu/02 dalje je navedeno da je 5. prosinca 1991. Sabor Republike Hrvatske,
na zajednikoj sjednici svih vijea, donio Zakljuak ("Narodne novine" broj 66 od 9.
prosinca 1991.) kojim zaduuje "Vladu Republike Hrvatske da pokrene potrebne
postupke za prijem odnosno ulanjenje Republike Hrvatske u sve meunarodne
vladine i druge institucije ili ustanove od interesa za Republiku Hrvatsku, a posebno
za prijem u Organizaciju ujedinjenih naroda ...".
72.
Konano, u Izvjeu/02 detaljno je prikazano Miljenje br. 8 Arbitrane
komisije od 4. srpnja 1992., koje se smatra mjerodavnim za odreivanje datuma kad
je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog
prava. U izvjeu/02 je navedeno:
"- Predsjednik Arbitrane komisije Konferencije o miru u Jugoslaviji primio
je 18. svibnja 1992. od predsjednika Konferencije o miru u Jugoslaviji tri pitanja,
na koja je Arbitrana komisija dala tri zasebna miljenja (8, 9 i 10). Drugo pitanje
je glasilo:
'U svome miljenju br. 1 od 29. studenoga 1991. Arbitrana se komisija
izjasnila da se SFRJ tada nalazila 'u procesu raspada'. Moe li se danas smatrati
da je taj proces zavren?'
Arbitrana komisija u svom je Miljenju br. 8 od 4. srpnja 1992. ustanovila
u toki 4. sljedee:
' - da je proces raspada SFRJ spomenut u Miljenju br. 1 od 29. studenoga
1991. zavren i da valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji.'
- Predsjednik Arbitrane komisije Konferencije o miru u Jugoslaviji primio je
20. travnja 1993. od supredsjedatelja Upravljakog vijea Konferencije o miru u
Jugoslaviji est pitanja. Pitanje broj 2 bilo je formulirano na sljedei nain:
'Kojeg datuma (kojih datuma) se sukcesija drava zbila glede razliitih
drava proizalih iz SFRJ?'
Arbitrana komisija u svom je Miljenju br. 11 od 16. srpnja 1993.
ustanovila sljedee:
'1. (...) izraz 'datum sukcesije drava' odnosi se na datum na koji je drava
sljednica zamijenila dravu prethodnicu u odgovornosti za meunarodne odnose
podruja na koje se sukcesija drava odnosi.
2. U ovom sluaju (...)
46
- radi se o raspadu jedne drave koji se oituje u nestanku drave
prethodnice, Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), ijim se
iskljuivim produetkom (...) ne moe smatrati nijedna drava sljednica;
3. (...) S obzirom na to da su u ovom sluaju drave sljednice SFRJ nove
drave i budui da su stekle neovisnost na razliite datume, relevantan je za
svaku od njih datum na koji je stekla kvalitete drave.
4. Problem je isti glede Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koje su
obje proglasile svoju neovisnost 25. lipnja 1991., potom su u primjeni odredaba
Brijunske deklaracije od 7. srpnja 1991. suspendirale za tri mjeseca te deklaracije
o neovisnosti. U skladu s njome, uinak te suspenzije prestao je 8. listopada
1991. Toga su dana te dvije republike konano prekinule sve svoje veze s
organima SFRJ i stekle su u smislu meunarodnog prava kvalitete suverenih
drava. Za njih je 8. listopada 1991. datum sukcesije drava."
1.2.2. Nedosljedni pristup injenicama ustavnog znaenja u sudskoj praksi
73.
Vrhovni sud u osporenoj je presudi pravilno reagirao na propuste
prvostupanjskog suda vezane uz pogreno stajalite o datumu kad je Republika
Hrvatska stekla svojstva suverene drave, utvrujui da dravnopravni status
Republike Hrvatske nakon 8. listopada 1991. nikada nije bio upitan te da je
Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. bila drava sa svim elementima dravnosti.
74.
Istodobno, meutim, u osporenoj je presudi Vrhovni sud uzgredno (pogreno)
uputio na to da je Republika Hrvatska 15. sijenja 1992. stekla "status drave u
meunarodnopravnom smislu", da bi poslije toga utvrdio kako su priznanja od strane
drugih drava, koja su uslijedila u 1991. i 1992. godini, te prijem Republike Hrvatske
u lanstvo Ujedinjenih naroda predstavljali "samo deklaraciju tog stvarnog statusa
Republike Hrvatske" koji je steen 8. listopada 1991. (v. toku 66.).
74.1. S druge strane, u dosadanjoj je praksi Vrhovni sud iznio i stajalite da je
Republika Hrvatska bila suverena drava i prije 8. listopada 1991., to jest od dana
donoenja hrvatskog Ustava 22. prosinca 1990. U rjeenju broj: I K 520/09-10 od 3.
kolovoza 2010. Vrhovni sud je utvrdio:
"Ne moe se prihvatiti niti tvrdnja alitelja da Republika Hrvatska do 8.
listopada 1991. nije bila suverena drava, pa da se na dogaaje koji su se zbili do
8. listopada 1991. ne moe primijeniti enevska konvencija od 12. kolovoza
1992., pa stoga niti Protokol II., kao to je to uinio sud prvog stupnja. alitelj ... i
dalje odluno zastupa stajalite da je tek trenutkom donoenja odluke Sabora
Republike Hrvatske na Zajednikoj sjednici svih vijea 8. listopada 1991.
Republika Hrvatska postala suverena drava.
Stav je ovoga suda da je prema odredbi l. 2. Ustava Republike Hrvatske
od 22. prosinca 1990. Republika Hrvatska postala suverena drava to proizlazi iz
injenice da je Zakonom o izmjenama i dopunama KZRH od 22. veljae 1991. u
Glavi XX. propisala i kaznena djela protiv Republike Hrvatske kojima se prua
kaznenopravna zatita karakteristina za suverene drave. Nadalje, Ustavnom
odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991.
Sabor Republike Hrvatske odredio je, da e se, na temelju meunarodnog prava i
sukcesije drava u pogledu meunarodnih ugovora u Republici Hrvatskoj
primjenjivati svi meunarodni ugovori koje je sklopila ili kojima je pristupila SFRJ,
ako nisu u suprotnosti sa Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske. Da
Republika Hrvatska u tom trenutku nije bila suverena drava ne bi trebala donositi
47
takvu odluku, jer bi sve meunarodne ugovore primjenjivala kao republika koja je
u sastavu SFRJ.
Sve te odluke izraz su postojee suverenosti Republike Hrvatske i pored
toga to je njezino razdruivanje sa SFRH uslijedilo 8. listopada 1991. godine."
75.
Ustavni sud ponavlja da je Republika Hrvatska konano prekinula sve svoje
veze s organima bive SFRJ i stekla svojstva suverene drave u smislu
meunarodnog prava 8. listopada 1991. Za Republiku Hrvatsku je 8. listopada 1991.
datum sukcesije drava u smislu meunarodnog prava.
76.
Nadalje, od datuma kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene
drave u smislu meunarodnog prava (8. listopada 1991.) treba razlikovati
meunarodno priznanje Republike Hrvatske od drugih drava i meunarodnih
organizacija. To se priznanje openito vezuje uz 15. sijenja 1992., iako su
Republiku Hrvatsku pojedine drave i meunarodne organizacije priznavale i prije i
poslije tog datuma pa su, primjerice, Estonija, Island, Latvija, Litva, Njemaka, San
Marino, Slovenija, Sveta Stolica i Ukrajina priznale Republiku Hrvatsku prije 15.
sijenja 1992., ali je ona primljena u lanstvo Ujedinjenih naroda tek 22. svibnja
1992. Pri tome, primitak Republike Hrvatske u lanstvo Ujedinjenih naroda (i drugih
meunarodnih organizacija kao to je, primjerice, Vijee Europe), kao i unilateralna
priznanja Republike Hrvatske od pojedinih drava, ne mogu se u pravnom smislu
smatrati "samo deklaracijom stvarnog stanja", kako je to utvrdio Vrhovni sud u
osporenoj presudi, jer je svaki takav pravni in proizveo odgovarajue konstitutivne
pravne uinke.
77.
to se tie sudske konstrukcije svojevrsnog "unutarnjeg suvereniteta"
Republike Hrvatske u razdoblju od 22. prosinca 1990. do 8. listopada 1991. (v. toku
74.1.), nije rije o suverenitetu drave u smislu meunarodnog prava. Ustavni sud
duan je ponovo naglasiti da je Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti
Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. Brijunskom deklaracijom od 7. srpnja 1991.
suspendirana na tri mjeseca. U toj je deklaraciji, koja je potpisana u okviru prijedloga
Europskih zajednica o prekidu vatre i pregovorima o budunosti Jugoslavije, izmeu
ostaloga utvreno da "pregovori moraju poeti hitno, ne kasnije od 1. kolovoza 1991.,
o svim aspektima budunosti Jugoslavije, bez ikakvih preduvjeta i na osnovi naela
sadranih u Zavrnom dokumentu iz Helsinkija i u Parikoj povelji za novu Europu
(ovo se odnosi osobito na ljudska prava, ukljuujui pravo naroda na
samoopredjeljenje, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i odgovarajuim
normama meunarodnog prava, to znai i onima koje se odnose na teritorijalni
integritet drava)", da "kolektivno Predsjednitvo" (bive SFRJ - op. Ustavnog suda)
"mora imati potpuna ovlatenja i igrati svoju politiku i ustavnu ulogu u pogledu
saveznih oruanih snaga" i da e se sve strane suzdrati "od bilo kakvih jednostranih
koraka". Stoga Odluka Sabora od 25. lipnja 1991. ne moe biti pravna osnova na
koju bi se sudovi mogli pozivati u smislu u kojem je to uinio Vrhovni sud u rjeenju
broj: I K 520/09-10 od 3. kolovoza 2010.
Republika Hrvatska bila je, u smislu meunarodnog prava, federalna jedinica u okviru
bive SFRJ do konanog razdruivanja 8. listopada 1991. To dobro ilustrira
Zakljuak koji je Sabor Republike Hrvatske donio na zajednikoj sjednici svih vijea
5. prosinca 1991. ("Narodne novine" broj 66 od 9. prosinca 1991.). U njemu je
48
odreeno "da je 8. listopada 1991. godine STJEPANU MESIU prestala funkcija kao
lana i predsjednika Predsjednitva bive SFRJ" (v. Izvjee/02, toka 11.).
78.
Od tog su dana, sukladno hrvatskom disolucijskom zakonodavstvu koje je
stupilo na snagu 8. listopada 1991., dravljani bive SFRJ koji su imali republiko
dravljanstvo drugih socijalistikih republika postali stranci u Republici Hrvatskoj, a
vlasti drugih (bivih) socijalistikih republika od tog se dana smatraju vlastima drugih
drava, dok se samozvana savezna tijela i vojska drave koja je bila u procesu
raspada sve do sredine 1992. (to jest bive SFRJ) smatraju tijelima odnosno vojskom
pod vlau druge drave / drugih drava (do sredine 1992. raspadajue drave, a
nakon toga Srbije i Crne Gore). Naime, Deklaracijom o Domovinskom ratu ("Narodne
novine" broj 102/00.) Sabor je potvrdio "da je na Republiku Hrvatsku oruanu
agresiju izvrila Srbija, Crna Gora i JNA s oruanom pobunom dijela srpskog
puanstva u Republici Hrvatskoj".
79.
S ustavnopravnog aspekta, meunarodne konvencije koje su sudovi primijenili
u sudskom predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku (i koje
primjenjuju u drugim istovrsnim predmetima) bile su na snazi na podruju Republike
Hrvatske i prije 8. listopada 1991., budui da ih je biva SFRJ ratificirala jo 1950.
odnosno 1978. godine (v. toku 90.1.). Hrvatski sudovi su ih, prema tome, mogli
primjenjivati i prije 8. listopada 1991. u okviru pravnog poretka Republike Hrvatske
koja je, u smislu meunarodnog prava, u to vrijeme jo uvijek bila federalna jedinica
bive SFRJ.
U sluaju da je na snagu i stupila Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti
Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. (ija je primjena bila suspendirana do 8.
listopada 1991.), mjerodavna bi bila toka III. te odluke koja je odreivala:
"Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u
Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike
Hrvatske, na temelju odredaba meunarodnoga prava o sukcesiji drava u pogledu
ugovora." enevske konvencije i dopunski protokoli nedvojbeno nisu bili u suprotnosti
s hrvatskim Ustavom od 22. prosinca 1990. i na njih bi se odnosila toka III. te
odluke.
79.1. Republika Hrvatska postala je stranka enevskih konvencija i dopunskih
protokola I. i II. na temelju notifikacije o sukcesiji 8. listopada 1991. (v. toku 90.1.).
Od tog se dana na njih primjenjuje lanak 134. Ustava koji u mjerodavnom dijelu
glasi:
"lanak 134.
Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i
objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. ..."
80.
Ustavni sud utvruje, meutim, da uoeni previdi Vrhovnog suda u osporenoj
presudi (v. toku 74.), iako neprimjereni, nemaju utjecaj na opstojnost same
osporene drugostupanjske presude. Osim toga, praksa Vrhovnog suda u drugim
usporedivim predmetima pokazuje da ti previdi ne izraavaju njegova opa stajalita.
Tako je, primjerice, u rjeenju broj: I K 219/13-8 od 16. travnja 2014., Vrhovni sud
49
pravilno utvrdio da "od 8.
meunarodnopravnu osobnost".
listopada
1991.
Republika
Hrvatska
ima
S tim u vezi, prema ocjeni Ustavnog suda, relevantno je to to je Vrhovni sud u

osporenoj presudi, koja se razmatra u ovom postupku, pravilno reagirao na propuste
prvostupanjskog suda vezane uz pogreno stajalite o datumu kad je Republika
Hrvatska stekla svojstva suverene drave, utvrujui da dravnopravni status
Republike Hrvatske nakon 8. listopada 1991. nikada nije bio upitan te da je
Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. bila drava sa svim elementima dravnosti.
81.
U skladu sa svojom sudskom praksom, propust prvostupanjskog suda, vezan
uz pogreno odreenje datuma kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene
drave u smislu meunarodnog prava, Vrhovni sud u albenom postupku nije ni
kvalificirao ni sankcionirao kao samostalnu povredu zbog koje bi trebalo ukinuti
prvostupanjsku presudu i vratiti cijeli predmet na ponovni postupak.
Ustavni sud uvaava i prihvaa taj pristup Vrhovnog suda. Naime, pogreno sudsko
utvrenje datuma kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u
smislu meunarodnog prava moglo bi imati izvanpravni (politiki, drutveni i drugi)
znaaj, ali samo po sebi ne bi moglo dovesti ni do kakvih tetnih pravnih posljedica
za individualne okrivljenike u konkretnom sudskom postupku. tetne posljedice za
njih mogu proizai samo iz pogrene primjene prava koje je trebalo biti primijenjeno u
konkretnom sluaju (a do kojih bi mogla dovesti pogrena kvalifikacija karaktera
oruanog sukoba proizala iz pogrenog sudskog utvrenja datuma kad je Republika
Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava). Tim se
pitanjima Ustavni sud bavi u tokama od 83. do 134.
Stoga Ustavni sud ne smatra da bi pogrena pravna stajalita redovnih sudova,
vezana iskljuivo uz datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene
drave u smislu meunarodnog prava, trebao ocjenjivati kao mogui samostalni i
zasebni predmet povrede ustavnih prava podnositelja zajamenih lancima 14.
stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava.
82.
Dostatno je zakljuiti da je datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva
suverene drave u smislu meunarodnog prava (8. listopada 1991.) nesporna
povijesno-pravna injenica koja je jasno ustanovljena te meunarodno potvrena i
prihvaena. Ona mora biti dosljedno potovana u sudskoj praksi te sluiti
nacionalnim sudovima u njihovoj interpretaciji Ustava, zakona i drugih izvora prava
koje primjenjuju u konkretnim sudskim postupcima u kojima se to pitanje postavlja.
2) Sudska kvalifikacija oruanog sukoba zapoetog 1991. i primijenjeno
pravo
83.
Praksa kaznenih sudova pokazuje da o odreenju relevantnog datuma kad je
Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava
esto ovisi njihova kvalifikacija karaktera oruanog sukoba koji se od 1991. godine
odvijao na podruju Republike Hrvatske, a upravo o kvalifikaciji karaktera oruanog
sukoba izravno ovisi pravo koje se, kao mjerodavno, ima primijeniti u konkretnom
sluaju. To je jasno vidljivo iz utvrenja upanijskog suda u Zagrebu kojemu je,
sukladno njegovom prethodnom (pogrenom) utvrenju da "tijekom studenog i
50
prosinca 1991. godine Hrvatska jo uvijek nije imala status drave", temeljno
polazite u osporenoj presudi ovo:
"Prema tome, oruani sukobi do kojih je dolo tijekom 1991. godine na
podruju Republike Hrvatske, a u koje je na neprijateljskoj strani bila ukljuena
JNA, kao vojska SFRJ, nisu imali meunarodni karakter, pa je na ove dogaaje
trebalo primijeniti pravila II. Dopunskog protokola."
2.1. Osporene presude i prigovori podnositelja

2.1.1. Relevantni dijelovi osporene presude upanijskog suda u Zagrebu
84.
U svjetlu svoga utvrenja da "tijekom studenog i prosinca 1991. godine
Hrvatska jo uvijek nije imala status drave", u dijelu obrazloenja osporene
prvostupanjske presude pod naslovom: Kaznena odgovornost optuenih za djela iz
toke 1. i 2. i utvrene kazne (str. 150.-151.), upanijski sud u Zagrebu je naveo:
"Poloaj graanskih osoba (civila) u vrijeme rata ili oruanog sukoba
reguliran je IV. enevskom konvencijom o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata
od 12. kolovoza 1949. (u daljnjem tekstu: Konvencija) i Dopunskim protokolom
enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih
oruanih sukoba (Protokol II).
(...)
U lanku 3. Konvencije propisano je da u sluaju oruanog sukoba koji
nema meunarodni karakter i koji izbije na podruju jedne od visokih stranaka
ugovornica, svaka stranka sukoba duna je primjenjivati barem ove odredbe:
l. S osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, ukljuujui
pripadnike oruanih snaga koje su poloili oruje i osobe koje su izvan bojnog
ustroja ('hores de combat') zbog bolesti, rana, lienja slobode ili bilo kojeg drugog
razloga, u svakoj e se prilici postupati ovjeno, bez ikakvog nepovoljnog
razlikovanja utemeljenog na rasi, boji koe, vjeroispovijesti ili uvjerenju, spolu,
roenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom slinom kriteriju.
U tu su svrhu prema gore navedenim osobama zabranjeni i ostaju
zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, ovi ini:
1. nasilje protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja,
okrutnog postupanja i muenja;
2. uzimanje talaca;
3. povreda osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i poniavajui postupci;
d) izricanje i izvravanje kazni bez prethodnog suenja pred redovito
ustrojenim sudom, koji prua sva sudska jamstva priznata kao nuna od
civiliziranih naroda.
U lanku 4. Dopunskog protokola II propisana su temeljna jamstva kojim
se odreuje slijedee:
1. Sve osobe koje izravno ne sudjeluju ili su prestale sudjelovati u
neprijateljstvima, bez obzira na to je li njihova sloboda ograniena ili nije, imaju
pravo na potovanje svoje linosti, svoje asti, svojih uvjerenja i svojih vjerskih
obreda. U svakoj e se prilici s njima postupati ovjeno, bez ikakvog nepovoljnog
razlikovanja. Zabranjeno je narediti da ne smije biti preivjelih.
2. Ne dirajui prethodne ope odredbe, prema osobama navedenim u
stavku 1. zabranjeni su i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, ovi
ini:
51
a) nasilje protiv ivota i tijela, zdravlja i fizikog ili mentalnog blagostanja
osoba, osobito ubojstvo te okrutni postupci, kao to su muenje,sakaenje ili bilo
koji oblik tjelesne kazne.
U lanku 5. Dopunskog protokola II koji u stavku 1. propisuje postupanje u
donosu na osobe liene slobode, u stavku 3. se odreuje da s osobama koje nisu
obuhvaene stavkom 1, ali ija je sloboda na bilo koji nain ograniena iz razloga
vezanih za oruani sukob, postupat e se ovjeno, u skladu s lankom 4. te
stavcima 1. a), c) i d) i 2. b) ovog lanka.
U lanku 13. stavku 2. Dopunskog protokola II, koji se odnosi na zatitu
civilnog stanovnitva, propisano je da niti civilno stanovnitvo kao takvo, ni
graanske osobe ne smiju biti predmet napada. Zabranjeni su ini nasilja ili
prijetnje nasiljem kojih je glavna svrha terorizirati civilno stanovnitvo."
2.1.2. Relevantni dijelovi osporene presude Vrhovnog suda
85.
Vrhovni sud opravdao je u konkretnom sluaju primjenu Dopunskog protokola
II. koji ureuje nemeunarodne oruane sukobe i na dogaaje koji su se zbili nakon
8. listopada 1991. ovako:
"Prvostupanjski sud nije pogreno primijenio kazneni zakon kada je
optuenike oglasio krivima da su krili odredbe l. 3. st. 1. to. a. enevske
konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine
te odredbe l. 4. st. 1. i st. 2. to. a., l. 5. st. 3. i l. 13. st. 2. Dopunskog protokola
enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih
oruanih sukoba (Protokol II.).
Naime, u albama se pravilno primjeuje da je enevska konvencija o
zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine bila
kodifikacija meunarodnopravnih obiaja i opih naela ratovanja prihvaenih od
civiliziranih naroda, u oruanim sukobima s meunarodnim elementom. U
albama se takoer pravilno primjeuje da je ta Konvencija imala za cilj zatititi
graane jedne strane u sukobu od oruanih postrojbi druge strane u sukobu, pri
emu se ta enevska konvencija nije osvrtala na zloine koje bi jedna od
zaraenih strana poinila prema vlastitim dravljanima.
Meutim, iako je Protokol II. (Dopunski protokol enevskim konvencijama
od 12. kolovoza 1949. godine o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba)
primarno imao za cilj da zatiti od svakog napada, neovjenog i nehumanog
postupanja graanske osobe - civile od pripadnika suprotne zaraene strane,
valja primijetiti da se u preambuli tog Dopunskog protokola (Protokol II.) navodi da
se tim Protokolom u sutini tite sve civilne osobe i svi graani od neosnovanih i
neopravdanih napada oruanih postrojbi kojima zatita nije pruena po samoj
enevskoj konvenciji o zatiti graanskih osoba za vrijeme oruanih sukoba iz
1949. godine. Odatle slijedi da Protokol II. prua zatitu i dravljanima vlastite
drave od vlastite vojske pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio Protokol II.
jer u sluaju o kojem se ovdje raspravlja rije je o postupanju vojske Republike
Hrvatske prema vlastitim dravljanima, koji su drugaijeg nacionalnog, etnikog ili
nekog drugog opredjeljenja."
86.
Podnositelj Glava u svojoj je ustavnoj tubi naveo:

"U postupku koji je protiv mene proveden i zavren navedenim presudama
upanijskog suda u Zagrebu te Vrhovnog suda Hrvatske primijenjene su odredbe
52
Osnovnog krivinog zakona RH te odredbe IV. enevske konvencije o zatiti
graanskih osoba u vrijeme rata i II. dopunskog protokola uz tu Konvenciju, koje
se uope ne mogu primijeniti na dogaaje opisane u optunici i presudi. To znai
da ni prvostupanjska ni drugostupanjska presuda nisu utemeljene na zakonu, a u
postupku pred sudom nisam bio jednak svim drugim graanima Hrvatske, pa ni
onima koji su bili optueni i osueni za ratne zloine. Iz takvih postupaka suda
proizlazi takoer i injenica da taj sud nije bio ni neovisan, ni nepristran.
Navedene povrede mojih ustavnih prava uinjene su na dva naina. Prvo - time
to su i optuba i presuda utemeljene na odredbi l. 3. IV. enevske konvencije i
na odredbama II. dopunskog protokola, kojima je regulirana zatita graanskih
osoba u vrijeme nemeunarodnih ratnih sukoba. To je imalo za posljedicu
kvalificiranje opisanih dogaaja kao ratnih zloina, iako ti dogaaji nemaju
obiljeja ratnih zloina. Drugo - optuba i presude kvalificirale su po l. 120. OKZ
RH i dogaaj koji, sve kada bih ja za njega uope bio odgovoran, ne moe biti
kvalificiran kao ratni zloin".
Naime, podnositelj se poziva na lanak 120. stavak 1. OKZRH-a i istie da o ratnom

zloinu protiv civilnog stanovnitva moe biti rijei onda kad se radnje ostvaruju za
vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije te se tek pravilnim razlikovanjem tih triju
kategorija moe utvrditi koji se od meunarodnih humanitarnih propisa treba i mora
primijeniti na to kazneno djelo u okviru lanka 120. OKZRH-a kao blanketnog
propisa. Meutim, prvostupanjski sud nije utvrivao je li bila rije o ratu, oruanom
sukobu ili okupaciji. On je poao od pogrene injenice da Republika Hrvatska do 15.
sijenja 1992. nije imala status drave te je nekritiki prihvatio tvrdnju optube da je
bila rije o oruanom sukobu koji nema meunarodni karakter. Stoga je na konkretni
sluaj pogreno primijenio Dopunski protokol II., zakljuio je podnositelj.
86.1. Dalje je prigovorio tome to je Vrhovni sud ocijenio valjanom primjenu
Dopunskog protokola II. od prvostupanjskog suda, pa i na njegovu navodnu
zapovjednu odgovornost. Vrhovni sud je to opravdao na nain da je taj protokol, koji
se odnosi na civilne osobe u vrijeme nemeunarodnih sukoba, protumaio tako da se
pozvao na njegovu preambulu, izvodei iz nje konstrukciju da taj protokol prua
zatitu od vlastite vojske dravljanima koji su drugaijeg nacionalnog, etnikog ili
nekog drugog opredjeljenja.
86.2. Podnositelj Glava zakljuno je istaknuo da ni prvostupanjski ni drugostupanjski
sud u obrazloenju svojih presuda nisu naveli razloge zbog kojih su na inkriminacije
iz optuenja primijenili upravo sve citirane materijalne propise, niti je vidljivo u emu
bi bila njihova relevantnost za konkretan pravni predmet, a osobito za njegovu
zapovjednu odgovornost. Konkretno, s obzirom na vrijeme inkriminacija (sluaj
"Ljeto/91": 12. srpnja 1991. i 31. kolovoza 1991.; sluaj "Zima/91": studeni i prosinac
1991.) i injenicu da se zakon tijekom vremena mijenjao te uzimajui u obzir naelo
obvezne primjene blaeg zakona, postojala je obveza prvostupanjskog suda da
jasno obrazloi u emu je relevantnost svakog od navedenih propisa, to taj sud nije
uinio. Podnositelj je u ustavnoj tubi podrobno analizirao propise na koje su se
pozvali prvostupanjski i drugostupanjski sud, zakljuujui kako sudovi nisu primijenili
materijalne propise koje je trebalo primijeniti. Navode se dijelovi njegove ustavne
tube:
"Potrebno je istaknuti da su u brojnim drugim postupcima pokrenutim i
voenim, pa i pravomono zavrenim za kaznena djela kvalificirana kao ratni
53
zloini, primijenjene odgovarajue odredbe IV enevske konvencije i I. dopunskog
protokola, tj. protokola kojim je regulirana zatita graanskih osoba u vrijeme
meunarodnog ratnog sukoba. (To su na pr. oba kaznena postupka voena protiv
generala Mirka Norca, postupak protiv hrvatskih branitelja Tomislava Madija i dr. i
brojni drugi).
(...)
Meutim, unato tomu to je Republika Hrvatska (ipak) postala dravom,
kako to VSH smatra 08. 10. 1991. g., taj sud ipak potvruje prvostupanjsku
presudu koja na sve dogaaje, kako one koji su se dogodili prije 08. 10. 1991. g.,
tako i na one koji su se dogodili poslije 08. 10. 1991. g. primjenjuje odredbe
meunarodnog prava kojima se regulira zatita graanskih osoba u vrijeme
nemeunarodnih ratnih sukoba, dakle - primjenjuje zakon koji se ne moe
primijeniti. Na taj nain obje presude kre odredbe l. 14 st. 2 i l. 26 Ustava RH,
dovodei me time u posve neravnopravan poloaj pred zakonom i pred sudom.
Ovakvo stajalite I i II stupanjskog suda ne naruava samo ustavno-pravne
temelje hrvatske drave ve predstavlja objektivnu opasnost od stvaranja
presedana koji e u budunosti postati obvezujua sudska praksa u svim
eventualnim buduim suenjima hrvatskim branitelj ima. ...
No, opasnost koju presude I i II stupanjskog suda, s ovakvim
konstatacijama hrvatskih sudova u pogledu nastanka drave Hrvatske i legalnosti
njenih oruanih snaga, nose u sebi jednako je velika i u svezi prava Republike
Hrvatske s obzirom na podnesenu tubu koju je RH podnijela Meunarodnom
sudu pravde u Den Haagu protiv Savezne Republike Jugoslavije, kasnije Srbije i
Crne Gore, zbog zloina poinjenih od 1991. do 1995. godine na teritoriju RH, kao
i prava RH na ratnu odtetu od agresora.
Pitanje primjene l. 3. IV enevske konvencije, kao i odredaba II.
dopunskog protokola nije teoretsko pitanje bez stvarnih posljedica. Naprotiv,
pozivajui se na l. 3. Konvencije obje presude zaobilaze bitan l. 4. Konvencije
kojim je tono odreeno koje osobe titi Konvencija. To svakako nisu vlastiti
dravljani drave koja je u ratu, ve osobe koje nisu njeni dravljani. To je i posve
prirodno, jer vlastite dravljane u vlastitoj dravi tite odredbe njenog unutarnjeg
prava tj. njen Ustav i njeni zakoni te dravna tijela zaduena za provedbu te
zatite.
Pozivanje presuda na l. 13. st. 2. II. dopunskog protokola u oiglednom je
sukobu sa samom tom odredbom, bez obzira to II. dopunski protokol uope nije
primjenljiv u ovom predmetu. Naime, u st. 1. l. 13. reeno je da graanske osobe
i civilno stanovnitvo uivaju opu zatitu od opasnosti koje proizlaze iz vojnih
operacija, da bi u st. 2. bilo istaknuto da ni civilno stanovnitvo, ni graanske
osobe ne smiju biti predmetom napada.
Kako se vidi iz opisa kaznenog djela za koje sam osuen, radilo se o
ilegalnim, potajnim postupcima nekolicine pojedinaca koji su se odvijali na
slobodnom dijelu teritorija RH koji je bio pod punim nadzorom civilne vlasti. Ti
pojedinani postupci nisu predstavljali nikakve vojne operacije. Isto tako ti
postupci nisu predstavljali nikakve napade u smislu odredbe l. 49. I. dopunskog
protokola (koji zajedno s IV. enevskom konvencijom i II. dopunskim protokolom
ini jedinstveni izvor meunarodnog prava nadreenog unutarnjim zakonima RH
temeljem odredbe l. 140 Ustava RH).
Iz navedenoga slijedi da presuda VSH kojom je, izuzev odluke o kazni,
potvrena presuda upanijskog suda u Zagrebu, nije utemeljena na zakonu, jer
su primijenjene odredbe meunarodnih konvencija koje se na dogaaje opisane u
optunici uope ne mogu primijeniti. Istovremeno, ako l. 14 st. 2 i l. 26. Ustava
RH jame da su svi, kako graani RH, tako i stranci, jednaki pred zakonom i pred
54
sudom, onda to znai da sud prema svima mora jednako primjenjivati zakone i
prema svima donositi presude utemeljene na zakonu. S obzirom da u ovom
sluaju sudovi nisu tako postupili povrijeena su moja ustavna prava iz l. 14. st.
2, l. 26 i l. 29 st. 1 Ustava RH."
87.
Polazei od stajalita da su inkriminirani dogaaji u sluaju "Zima/91"
(studeni/prosinac 1991.) bili sukobi nemeunarodnog karaktera, podnositeljica Geto
Magdi u svojoj je ustavnoj tubi istaknula:
"... iz injeninog opisa dispozitiva presude proizlazi da je u citiranom
vremenskom periodu za vrijeme obrane grada Osijeka od oruanih napada tzv.
JNA i paravojnih postrojbi pobunjenog dijela lokalnog srpskog stanovnitva na
ustavnopravni poredak RH da navedeni oruani sukob nije imao karakter
meunarodnog sukoba. Pozivajui se na odredbu lanka 3. Konvencije sud samo
potvruje ovu injenicu budui odredba l. 3. regulira odnose oruanog sukoba
koji nemaju meunarodni karakter. Isto to regulira i II dopunski protokol jer sam
naslov govori da je II dopunski protokol enevskim konvencijama o zatiti rtava
nemeunarodnih oruanih sukoba.
Dakle, nema dvojbe da se prema injeninom opisu radi o
nemeunarodnom oruanom sukobu. Meutim, sud ovu nespornu injenicu
nemeunarodnog sukoba povezuje sa svojom tvrdnjom da Republika Hrvatska u
vrijeme oruanih sukoba nije bila drava. Ovo se apsolutno poklapa sa
injeninim opisom i prihvaajui navode iz injeninog opisa i nebuloznu
injenicu o stavu suda da Hrvatska nije bila drava.
Meutim, istina je sasvim neto drugo ... Svaka samostalna drava ima
svoje zakonodavstvo koje regulira unutranje sukobe, a sami ini navedenih
likvidacija ne proizlaze iz nikakvog oruanog sukoba, ve to mogu biti samo ini
nekih pojedinaca koji ine zloine. Ako bismo pretpostavili da je GGM zajedno sa
ostalim uesnicima poinila ove zloine, onda to nikako ne mogu biti zloini
proizali iz oruanog sukoba, ve zloini poinjeni od strane pojedinaca individualnih osoba. Niti jednom rijeju tijekom postupka nije utvreno da je bilo
koji zloin bio rezultat i posljedica nekog oruanog sukoba, ve je sve, prema
optubi i presudi, uinjeno po nekakvim tajnim zadacima pojedinaca, a to svakako
nije oruani sukob.
(...)
Zato je ova injenica toliko vana. Vana je upravo stoga to iz
injeninog opisa dispozitiva presude proizlazi da se ne radi o meunarodnom
sukobu ve o sukobu pojedinaca unutar Republike Hrvatske, pa se shodno tome
ne moe i ne smije, jer je protuustavno i protuzakonito primijeniti materijalnu
normu odredbe lanka 120. OKZ RH, jer ova norma trai pretpostavku krenja
pravila meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba, a sam opis izvrenja
kaznenih djela ne proizlazi iz nikakovih oruanih sukoba ve iz ponaanja
pojedinaca u tom vremenu."
Prema tome, ini se da navedeni prigovori upuuju na stajalite podnositeljice kako u

sluaju "Zima/91" nije bila rije o "ratnim zloinima" nego o "zloinima u ratu".
2.2. Pravni izvori
88.
Prema lanku 2. toki b) Dopunskog protokola I. o zatiti civila u
meunarodnim oruanim sukobima, "pravila meunarodnog prava primjenjiva u
oruanom sukobu" znae pravila primjenjiva u oruanim sukobima koja su utvrena u
55
meunarodnim sporazumima kojih su sukobljene strane stranke te opeprihvaena
naela i pravila meunarodnog prava koja su primjenjiva na oruani sukob.
89.
lanak 31. Ustava, koji ureuje naelo nullum crimen nulla poena sine lege,
izrijekom se poziva na "meunarodno pravo". On propisuje da "nitko ne moe biti
kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili
meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila
odreena zakonom".
2.2.1. enevske konvencije (1949.) i dopunski protokoli (1977.)
90.
Ustavni sud podsjea da je ljudski ivot vrijednost u aritu zatite sveukupnog
prava - meunarodnog i unutarnjeg. Stoga, i kada je rije o liavanju ivota protivnika
u ratu ili oruanom sukobu, nakon stogodinjeg meunarodnog razvoja, od hakih
mirovnih konferencija 1899. i 1907., meunarodno humanitarno i ratno pravo
postavlja danas vrsti civilizacijski aksiom da su postupci i ratne radnje usmjereni na
liavanje ivota protivnika doputeni samo protiv aktivnog lana protivnike strane, a
nikada protiv civila. Taj je aksiom potkrijepljen obvezom svih drava da teke
povrede meunarodnog humanitarnog i ratnog prava inkriminiraju i poinitelje zloina
kazneno progone. Ta je obveza danas prela i na meunarodne kaznene sudove,
osnovane koncem XX. stoljea.
enevske konvencije Ujedinjenih naroda iz 1949. i dopunski protokoli iz 1977.
smatraju se jezgrom meunarodnog humanitarnog prava, obuhvaajui znatan
korpus meunarodnog prava koje ureuje oruane sukobe (armed conflicts) (u
daljnjem tekstu: meunarodno ratno pravo).
90.1. Republika Hrvatska postala je stranka enevskih konvencija i protokola
notifikacijom o sukcesiji od 14. studenoga 1992., s uinkom od 8. listopada 1991.
Naime, tokom I. Odluke o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih
je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 1 od 14. studenoga 1992.) odreeno je da je
notifikacijama o sukcesiji Republika Hrvatska stranka, od 8. listopada 1991., sljedeih
mnogostranih meunarodnih ugovora:
1. enevske konvencije za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u
oruanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. (eneva, 12. kolovoza 1949.),
"Slubeni vjesnik Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ" broj 6 od 15. rujna 1950.;
2. enevske konvencije za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i
brodolomaca oruanih snaga na moru od 12. kolovoza 1949. (eneva, 12. kolovoza
1949.), "Slubeni vjesnik Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ" broj 6 od 15. rujna
1950.;
3. enevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza
1949. (eneva, 12. kolovoza 1949.), "Slubeni vjesnik Prezidijuma Narodne
skuptine FNRJ" broj 6 od 15. rujna 1950.;
4. enevske konvencije o zatiti graanskih osoba za vrijeme rata od 12.
kolovoza 1949. (eneva, 12. kolovoza 1949.), "Slubeni vjesnik Prezidijuma Narodne
skuptine FNRJ" 6 od 15. rujna 1950.;
5. Dopunskog protokola uz enevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o
zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I.) (eneva, 8. lipnja 1977.),
"Slubeni list SFRJ - Meunarodni ugovori" broj 16 od 28. prosinca 1978.;
56
6. Dopunskog protokola uz enevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o
zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.) (eneva, 8. lipnja
1977.), "Slubeni list SFRJ - Meunarodni ugovori" broj 16 od 18. prosinca 1978.
Kao to je reeno u toki 79.1., na te se konvencije i protokole od 8. listopada 1991.
primjenjuje lanak 134. Ustava.
90.2. Osim prethodno spomenute odluke ("Narodne novine - Meunarodni ugovori"
broj 1 od 14. studenoga 1992.), mjerodavni zakoni i odluke Republike Hrvatske koji
se odnose na enevske konvencije su:
- Zakon o potvrivanju (ratifikaciji) Izmijenjenoga Priloga I. Dopunskom
protokolu enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava
meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I), usvojenoga na Sastanku tehnikih
strunjaka u enevi, 24. kolovoza 1990, koji je donio Zastupniki dom Sabora
Republike Hrvatske na sjednici 10. studenoga 1993., "Narodne novine - Meunarodni
ugovori" broj 17 od 20. prosinca 1993.;
- enevske konvencije i dopunski protokoli, koje je objavilo Ministarstvo
vanjskih poslova Republike Hrvatske, "Narodne novine - Meunarodni ugovori" broj 5
od 12. svibnja 1994.;
- Zakon o potvrivanju Dopunskog protokola enevskim konvencijama od 12.
kolovoza 1949. o dodatnom znaku raspoznavanja (Protokol III.), "Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 4 od 25. travnja 2007.;
- Objava o stupanju na snagu Dopunskog protokola enevskim konvencijama
od 12. kolovoza 1949. o dodatnom znaku raspoznavanja (Protokol III.), "Narodne
novine - Meunarodni ugovori" broj 7 od 20. srpnja 2007.
2.2.2. Obiajno meunarodno ratno i humanitarno pravo
91.
Ustavni sud utvruje da se obiajno meunarodno ratno pravo, ukljuujui
humanitarno, takoer smatra izvorom prava u Republici Hrvatskoj.
Pri tome treba naglasiti da se znaenje izvora prava, koje se daje obiajnom
meunarodnom ratnom pravu, osobito humanitarnom, treba strogo razlikovati od
pitanja njegova statusa u unutarnjem pravnom poretku Republike Hrvatske. Naime,
lanak 134. Ustava propisuje da se dijelom unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske imaju smatrati samo "meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u
skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi", to jest meunarodno ugovorno
pravo. Ako su ispunjene pretpostavke iz lanka 134. Ustava, to je pravo po pravnoj
snazi iznad domaih zakona. Meutim, navedeno pitanje pravnog statusa pojedinih
kategorija meunarodnog prava u unutarnjem pravnom poretku Republike Hrvatske
ne utjee na injenicu da i meunarodno pravo, koje ne ispunjava pretpostavke iz
lanka 134. Ustava, moe imati znaenje izvora prava u pravnom poretku Republike
Hrvatske.
92.
Upravo je obiajno meunarodno ratno pravo, osobito humanitarno, primjer
"meunarodnog prava" koje ima takvo znaenje. Primjerice, lanak 17. Ustava jasno
upuuje na primjenu meunarodnog obiajnog humanitarnog prava kao jednog od
"drugih vaeih izvora prava" u smislu lanka 115. stavka 3. Ustava.
57
lanak 115. stavak 3. Ustava propisuje da "sudovi sude na temelju Ustava, zakona,
meunarodnih ugovora i drugih vaeih izvora prava". lanak 17. Ustava propisuje
da u doba ratnog stanja ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti
drave opseg ogranienja ustavnih prava "mora biti primjeren naravi pogibelji, a za
posljedicu ne moe imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju koe, spol,
jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo" (stavak 2.), i da se "niti u sluaju
neposredne opasnosti za opstanak drave ne moe ... ograniiti primjena odredbi
ovoga Ustava o pravu na ivot, zabrani muenja, surovog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja, o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni, te o slobodi
misli, savjesti i vjeroispovijedi" (stavak 3.).
92.1. Prema tome, i kad je rije o primjeni obiajnog meunarodnog ratnog prava
Ustav izrijekom zahtijeva strogo potovanje, uz ostala, i ustavnih pravila o pravnoj
odreenosti kanjivih djela i kazni (lanak 17. stavak 3.). Ustavni sud u tom smislu
podsjea, primjerice, na svoje stajalite, izraeno u odluci broj: U-III-386/1998 od 5.
srpnja 2000., da su sudovi duni obrazloiti koja su pravila meunarodnog prava
povrijeena u sluajevima kada sude za ratne zloine. Takav propust uvijek
predstavlja povredu zakona (pa je dunost albenog suda da ga sankcionira, a
Ustavnog suda da s aspekta lanka 29. Ustava provjeri je li to uinjeno). Meutim, taj
propust ne mora istodobno dovesti do povrede optuenikovog, okrivljenikovog ili
osuenikovog ustavnog prava na pravnu odreenost kanjivog djela (ili drugog prava
zatienog lankom 17. Ustava) ako se u sudskom postupku nesporno utvrdi da je
povreda meunarodnog prava stvarno postojala. Drugim rijeima, uz ostala dobra i
vrijednosti koji su zatieni Ustavom, ostvarenje ustavnog zahtjeva za pravnom
odreenou kanjivih djela u smislu lanka 17. stavka 3. Ustava uvijek je pod
nadzorom Ustavnog suda.
93.
Tome treba dodati i zahtjev za dokazanim postojanjem jasne i odreene veze
izmeu vlasti nad civilnom osobom i oruanog sukoba, koju je Vrhovni sud obrazloio
u presudi broj: I K 319/09-3 od 8. rujna 2010. U tom je predmetu Vrhovni sud odbio
albu dravnog odvjetnika i potvrdio presudu upanijskog suda u Vukovaru kojom je
optuenik osloboen od optube da bi poinio krivino djelo iz lanka 120. stavka 1.
OKZRH-a. Svoju je presudu utemeljio na stajalitu o "dvije sastavnice" ratnog
zloina: stupnju intenziteta zlostavljanja (v. toku 383.) i vezi izmeu kriminalnog ina
kao objektivnog ostvarenja ratnog zloina i okupacije, rata ili oruanog sukoba. Za tu
drugu sastavnicu Vrhovni sud je u navedenoj presudi utvrdio:
"... Meunarodno pravo, a time i lanak 120. OKZRH-a, titi sve civilne
osobe koje su u vlasti protivne strane bez obzira na dravljanstvo civilnih osoba,
ako se radi o vlasti koja je proizala iz okupacije (rata ili oruanog sukoba). To
znai da vlast nad civilnim osobama mora biti u svezi s okupacijom, ratom ili
oruanim sukobom s tim da ta veza mora biti jasna i odreena.
U konkretnoj situaciji to nije tako. ... njeno poludnevno lienje slobode u
krugu 'V.' nije povezano s okupacijom (ratom ili oruanim sukobom) niti je
optuenik nad njom imao vlast kao pripadnik okupacijske sile nad civilom
suprotne strane ili nad civilom koji je stavljen pod njegovu vlast u svezi s
okupacijom (ratom ili oruanim sukobom). Stoga nema dokaza niti da bi bio
ispunjen i drugi uvjet nuan za postojanje ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva ..."
58
2.2.3. lanak 120. stavak 1. OKZRH-a
94.
Zakon o preuzimanju Krivinog zakona Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije objavljen je u "Narodnim novinama" broj 53/91. pod tokom 30., a stupio
je na snagu danom objave 8. listopada 1991. lankom 1. tog zakona bilo je
propisano: "Ovim zakonom preuzima se Krivini zakon SFRJ ('Slubeni list SFRJ', br.
44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 74/87, 3/90 i 38/90), kao republiki zakon." Izmjenama
objavljenima u "Narodnim novinama" broj 91/92. taj zakon promijenio je ime u
Osnovni krivini zakon Republike Hrvatske, a njegov proieni tekst objavljen je u
"Narodnim novinama" broj 31/93. Daljnje izmjene i dopune objavljene su u "Narodnim
novinama" broj 108/95., 16/96. - proieni tekst i 28/96. U tim izmjenama lanak
120. stavak 1. OKZRH-a nije mijenjan. Sukladno tome, postojao je kontinuitet pravnih
normi u odnosu na pravnu regulaciju kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva prije i poslije 8. listopada 1991.
94.1. Relevantnost sudske kvalifikacije oruanog sukoba koji je na podruju
Republike Hrvatske zapoeo 1991. godine vezan je uz primjenu lanka 120. stavka
1. OKZRH-a, a izravno proizlazi iz injenice da enevske konvencije i dopunski
protokoli I. i II. - koje pravo primjenjuju tijela progona, kao i sudovi u kaznenim
postupcima u kojima se optuenicima odnosno okrivljenicima sudi za ratne zloine razlikuju meunarodne i nemeunarodne oruane sukobe.
95.
lanak 120. stavak 1. OKZRH-a glasi (koso istaknut dio oznaio Ustavni sud):
"Ratni zloin protiv civilnoga stanovnitva
lanak 120.
(1) Tko krei pravila meunarodnoga prava za vrijeme rata, oruanoga
sukoba ili okupacije naredi da se izvri napad na civilno stanovnitvo, naselje,
pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, kojega je posljedica
smrt, teka tjelesna ozljeda ili teko naruavanje zdravlja ljudi; napad bez izbora
cilja kojim se pogaa civilno stanovnitvo; da se civilno stanovnitvo ubija, mui ili
da se neovjeno postupa prema njemu, ili da se nad njim obavljaju bioloki,
medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi
transplantacije, ili da mu se nanose velike patnje ili povrede tjelesnoga integriteta
ili zdravlja; da se provodi raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjivanje ili
prevoenje na drugu vjeru, prisiljavanje na prostituciju ili silovanje; da se
primjenjuju mjere zastraivanja i terora, uzimaju taoci, primjenjuje kolektivno
kanjavanje, protuzakonito odvoenje u koncentracione logore i druga
protuzakonita zatvaranja, da se provodi liavanje prava na pravilno i nepristrano
suenje, prisiljavanje na slubu u oruanim snagama neprijateljske sile ili u
njezinoj obavjetajnoj slubi ili administraciji, da se prisiljava na prisilni rad,
izgladnjuje stanovnitvo, provodi konfiskacija imovine, da se pljaka imovina
stanovnitva, protuzakonito i samovoljno unitava ili prisvaja u velikim razmjerima
imovinu, to nije opravdano vojnim potrebama, uzima nezakonite i nerazmjerno
velike kontribucije i rekvizicije, smanjuje vrijednost domaega novca ili
protuzakonito izdaje novac, ili tko uini neko od navedenih djela,
kaznit e se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset
godina.
(...)"
59
95.1. Prema tome, lanak 120. OKZRH-a propisuje kaznenu odgovornost svakoga
"tko krei pravila meunarodnoga prava za vrijeme rata, oruanoga sukoba ili
okupacije naredi ... ili ... poini neko od navedenog djela".
Ustavni sud podsjea na presudu Vrhovnog suda broj: I K 1008/08-13 od 18.
studenoga 2009., u kojoj je taj sud obrazloio razloge zbog kojih se, pozivom na
lanak 28. OKZRH-a, kazneno djelo ratnog zloina moe izvriti i neinjenjem:
"... okolnost da je u odredbi l. 120. ... OKZRH opisana radnja injenja
(naredi ili poini) ne znai da ta djela nije mogue poiniti i neinjenjem jer je
odredbom l. 28. OKZRH, kao opom odredbom koja je bila na snazi i u vrijeme
poinjenja djela, te koja je, uz postojanje drugih zakonskih pretpostavki,
primjenjiva na sva krivina djela ije bie se moe ostvariti i neinjenjem,
propisano da se krivino djelo moe poiniti injenjem ili neinjenjem, time da je
poinjenje djela neinjenjem mogue samo kad je poinitelj propustio injenje koje
je bio duan izvriti. Uostalom, ... u konkretnom je sluaju rije o tzv. zakonski
nereguliranim garantnim djelima neinjenja koja upravo i karakterizira, te razlikuje
od zakonski reguliranih garantnih djela neinjenja, okolnost to bie tih krivinih
djela nije izrijekom opisano u zakonu odnosno to nemaju svoje vlastite zakonske
opise, iako nesporno pravno postoje. Zbog navedenog se ta djela i nazivaju
zakonski neregulirana, za razliku od zakonski reguliranih garantnih djela
neinjenja, kod kojih je radnja neinjenja izrijekom opisana u zakonu. Upravo je
odredba l. 28. OKZRH pravna osnova postojanja zakonski nereguliranih
garantnih djela neinjenja kada, pod odreenim pretpostavkama, zakonski
opisana materijalna krivina djela, kod kojih je zakonski opisana radnja poinjenja
djela injenje, mogu obuhvatiti i poinjenje tih djela neinjenjem, iako radnja
neinjenja nigdje nije u zakonskom opisu djela opisana. Da bi moglo doi do
primjene l. 28. OKZRH, te da bi zakonski opisana materijalna krivina djela
injenja mogla biti poinjena i neinjenjem odnosno predstavljati zakonski
neregulirano garantno djelo neinjenja, potrebno je da, uz postojanje i drugih
pretpostavki, poinitelj djela ima poseban odnos prema zatienom dobru iz kojeg
onda proizlazi i njegova posebna obveza prema tom dobru (tzv. garantna
obveza). Taj poseban odnos prema zatienom objektu u konkretnom se sluaju
temelji na tzv. garantnoj obvezi na osnovi obveze nadzora nad treom osobom
odnosno iz pozicije nadreenog prema podreenom. Naime, rije je o situaciji
kada je osoba, zbog svoje pozicije obveze nadzora jedne osobe ili pozicije
autoriteta, obvezna i odgovorna za sebi podreene. ...
... osnovano je zakljuio da je optueni ... unato tome to je imao
efektivne zapovjedne ovlasti i moi, te saznanja o protupravnostima, propustio
postupiti sukladno takvoj svojoj zakonskoj obvezi, a posljedice njegovog
proputanja (neinjenja dakle) su jednakovrijedne posljedicama do kojih bi dolo
poinjenjem djela zakonski opisanom radnjom injenja (smrt, unitenje imovine),
..."
96.
Ustavni sud dalje podsjea da je u odluci broj: U-III-386/1998 od 5. srpnja
2000. utvrdio da je ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. OKZRH
blanketno kazneno djelo jer za njegovo postojanje nije dovoljno da poinitelj izvri
radnje poblie opisane u zakonskom opisu, nego se trai i da to uini "krei pravila
meunarodnog prava". Prema tome, kada poinitelj izvri opisane radnje, ali ne kri
pravila meunarodnog prava, iskljuen je ratni zloin u smislu lanka 120. OKZRH-a
(tako i Ksenija Turkovi, u: Horvati, eparovi i suradnici, Kazneno pravo, posebni
dio, Zagreb 1999., str. 161.), pa dolazi u obzir neko drugo kazneno djelo (primjerice,
60
ubojstvo). Mjerodavni dio obrazloenja odluke Ustavnog suda broj: U-III-386/1998
glasi:
"Kazneno djelo iz lanka 120. OKZRH (ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva) je tzv. blanketno kazneno djelo. Da bi to kazneno djelo postojalo
nije dovoljno da poinitelj poini radnje poblie navedene u zakonskom opisu,
nego se trai i to da to uini krei pravila meunarodnog prava. To znai da je u
sluajevima kada poinitelj poini opisane radnje, ali ne kri pravila
meunarodnog prava, iskljuen navedeni ratni zloin."
97.
To potvruje i praksa Vrhovnog suda. Tako je, primjerice, u presudi i rjeenju
broj: I K 247/11-8 od 21. veljae 2012., u kojem se Vrhovni sud bavio kaznenim
djelom ratnog zloina iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a povezanim s dogaajem u
Novskoj od 18. prosinca 1991., Vrhovni sud utvrdio:
"Kriminalna aktivnost optuenih ... opisana u injeninom opisu optube
Vojnog tuitelja u Zagrebu nije sadravala nune konstitutivne elemente
kaznenog djela na iji bi progon Republike Hrvatska bila obavezna prema
odredbama meunarodnog prava ... Takoer, za istai je da niti tada ovlateni
tuitelj te konstitutivne elemente koji se odnose na postupanje optuenika protivno
odreenim normama meunarodnog prava i to onim sadranim u IV enevskoj
konvenciji o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine
i Dopunskom protokolu I enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u
vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, koje se odnose na posebnu zatitu
civila u oruanom sukobu, tada nije ugradio u injenini opis kaznenog djela za
koje je teretio optuenike."
97.1. Navode se dva primjera iz prakse Vrhovnog suda koja jasno upuuju na
razlikovanje kaznenog djela "ubojstva" od "ubijanja civila kao jedan od oblika
poinjenja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva". Tako je u
presudi broj: I K 802/11-7 od 22. studenoga 2011. Vrhovni sud utvrdio:
"... ovaj optuenik (je) tereen za poinjenje kaznenog djela ratnog zloina
protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZ RH izmeu ostalom i
modalitetom ubijanja civilnih osoba. Pri tome valja imati u vidu da element
kaznenog djela iz l. 120. st. 1. OKZ RH nije poinjenje kaznenog djela ubojstva
ve naprosto 'ubijanje civila' kao jedan od oblika poinjenja kaznenog djela ratnog
zloina protiv civilnog stanovnitva, ...
(...)
... Ovaj pojam ubijanja nema znaaj obiljeja samostalnog kaznenog djela
ubojstva ve naprosto oduzimanje ivota civilnom stanovnitvu za vrijeme rata ili
oruanog sukoba, protivno pravilima meunarodnog prava. ..."
97.2. Kao primjer razlikovanja "ubojstva" i "ubijanja civila kao jedan od oblika
poinjenja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva", s injeninog
aspekta, navodi se i mjerodavni dio presude Vrhovnog suda broj: I K 431/13-8 od
29. listopada 2013., koja se bavila ubijanjem civilnog stanovnitva u Novskoj 18.
prosinca 1991. (rije je o istom dogaaju kao u prethodno spomenutoj presudi i
rjeenju broj: I K 247/11-8 od 21. veljae 2012.) protivno lanku 3. stavku 1. toki a)
IV. enevske konvencije i lanku 51. stavcima 2. i 6. Dopunskog protkola I.:
61
"... ispravno zakljuuje prvostupanjski sud da je grupa u kojoj su bili i
optuenici uputila se u kuu P. M. u N. na teritoriju koji nije bio pod okupacijom i
funkcionirala je vlast Republike Hrvatske, koju kuu su oni sami identificirali kao
kuu u kojoj ive civili koji pomau neprijatelja, s namjerom da 'oiste teren' tj. da
ubiju sve civile koje tamo zateknu (B. uva strau da iz podruma ne izau civili
dok ostali 'iste teren' u stambenom dijelu kue), znajui da protiv ovih civilnih
osoba nije proveden nikakav postupak u kojoj bi se utvrdila bilo kakva njihova
odgovornost za navodno pomaganje neprijatelju, preuzimajui tako na sebe ulogu
istraitelja, tuitelja, suda i egzekutora sankcije oduzimanja ivota, to je sve
protivno bilo kakvom civilizacijskom ustroju drutvene zajednice i kao takvo je
notorno svim ljudima. Nedoputenost ovakvog ubijanja civila sadrana je u
meunarodnim dokumentima oznaenim u izreci pobijane presude, a kako je
nedoputenost postupanja kakvo je utvreno kod optuenika notorna okolnost to
nije bilo potrebe posebno dokazivati svijest optuenih o njihovom postupanju
protivno upravo oznaenim lancima enevske konvencije o zatiti graanskih
osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i Protokolu I uz konvenciju."
2.3. Nemeunarodni i meunarodni oruani sukob

98.
Openito govorei, meunarodni oruani sukobi (international armed conflicts)
prepoznaju se po tome to se vode izmeu dviju ili vie drava. Prema lanku 1.
stavku 4. Protokola I., meunarodni oruani sukobi "ukljuuju oruane sukobe u
kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv
rasistikih reima u ostvarivanju svoga prava na samoodreenje, kao to je sadrano
u Povelji Ujedinjenih naroda i Deklaraciji o naelima meunarodnog prava o
prijateljskim odnosima i suradnji meu dravama u skladu s Poveljom Ujedinjenih
naroda".
98.1. Suprotno tome, za nemeunarodne (unutarnje) oruane sukobe (noninternational armed conflict) jo uvijek nema univerzalno prihvaenog odreenja ni u
pravnoj doktrini ni u sudskoj praksi, ali ga odreuju pojedini meunarodni ugovori
poput Dopunskog protokola II. Temeljni elementi tog sukoba, kao i razliita sudska
praksa s njim u vezi, prikazani su u lanku S. Fabijani Gagro "Nemeunarodni
oruani sukobi u praksi Meunarodnog kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju"
(Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 28, br. 2, 2007., str. 1117.-1118.):
"... Nemeunarodni se sukobi mogu definirati kao oruana sueljavanja
koja se odvijaju na podruju jedne drave izmeu vlade, s jedne strane, i
ustanikih oruanih skupina, s druge (s ve spomenutim izuzetkom onih u
koritenju prava naroda na samoodreenje). Takvi se sukobi nazivaju jo i
unutarnji ili graanski.11 Pripadnici takvih skupina, neovisno o njihovu nazivu, bore
se za preuzimanje vlasti, stjecanje vee autonomije unutar drave ili odcjepljenje i
stvaranje vlastite drave. Njihovo bitno odreenje je organiziranost. Neprijateljstva
se u tim sukobima odvijaju na podruju jedne drave izmeu njezinih oruanih
snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organiziranih naoruanih skupina,
koje pod odgovornim zapovjednitvom, vre takav nadzor nad dijelom njezina
teritorija, koji im omoguuje voditi neprekidne i usklaene vojne operacije.12
Kritiari tako postavljene definicije smatraju da se ona u praksi pokazala
nepotpunom,13 i Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju ponudio je i
primjenjuje iru definiciju.
Pitanje postojanja oruanog sukoba u vremenu i na podruju na kojem su
zloini poinjeni, u praksi Tribunala se po prvi puta postavilo u predmetu Tadi. 14
62
U istom je predmetu ponuena sljedea definicija oruanog sukoba: oruani
sukob postoji svugdje gdje se pribjeglo oruanoj sili izmeu drava, ili
produenom oruanom nasilju izmeu vlasti i organiziranih naoruanih grupa, ili
izmeu takvih grupa unutar jedne drave. Meunarodno se humanitarno pravo
primjenjuje od poetka takvih sukoba pa sve do poslije prestanka neprijateljstava,
odnosno sve do zakljuenja mira. U sluaju nemeunarodnog oruanog sukoba,
kao kraj se uzima pronalaenje mirnog rjeenja. Sve do tog trenutka,
meunarodno se humanitarno pravo primjenjuje na cjelokupnom podruju
sukobljenih drava, odnosno u sluaju nemeunarodnog oruanog sukoba, na
cjelokupnom podruju pod nadzorom strane u sukobu, neovisno o tomu vode li se
tamo borbe ili ne.15
(...)
Za postojanje nemeunarodnog sukoba" (u postupcima pred
Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju - op. Ustavnog suda) "trai
se dugotrajno, produeno oruano nasilje u koje su na jednoj strani ukljuene
nevladine grupe. Ne trai se da ustanici vre nadzor nad dijelom dravnog
podruja ili preuzmu obvezu potovanja zajednikog lanka 3. Nadalje, nije nuno
da vladine oruane snage budu ukljuene u sukob, kao ni da ustanici budu
priznati kao zaraena stranka. Sve upuuje da se radi o izuzetno irokoj
interpretaciji nemeunarodnog oruanog skoba, kako bi se osigurala to ira
primjena lanka 3. ...
... S druge strane, Meunarodni kazneni sud za Ruandu zauzeo je kritiko
gledite u odnosu na tu definiciju nemeunarodnog oruanog sukoba, tvrdei da
je kao takva apstraktna, a da se odluka radi li se o situaciji koja potpada pod polje
primjene lanka 3. ili ne, treba prosuivati u svakom pojedinanom sluaju.20 Ako
ne postoji neovisno tijelo koje bi trebalo odluiti o toj stvari, pitanje o postojanju ili
nepostojanju nemeunarodnog oruanog sukoba treba ostaviti samoj dravi.
____________________
[Bilj. 11: Za definiranje nemeunarodnih oruanih sukoba v. primjerice u: Degan, Vladimiruro, Meunarodno pravo, str. 865; Gasser, Hans-Peter, Meunarodno humanitarno pravo,
uvodna razmatranja, Meunarodni odbor Crvenog kria, Zagreb, 2000., str. 66.
Bilj. 12: lanak 1. stavak 1. Protokola II.
Bilj. 13: Tako, primjerice, Degan navodi kako se unutar jedne drave meusobno mogu boriti
razliite skupine i na njihov e sukob biti primjenjiva pravila Dopunskog protokola II. Smatra da
je takva situacija bila u Bosni i Hercegovini tijekom 1993. godine. Degan, Vladimir-uro,
Meunarodno pravo, str. 865.a
Bilj. 14: Vie o analizi predmeta v. u: Alvarez, Jose E., Nrnberg Revisited: The Tadic Case,
European Journal of International Law, vol. 7, br. 2, 1996., str. 245 264; ...
Bilj. 15: V. Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, par. 70. Za potvrdu istog stava v. infra bilj.
br. 19.]
[Bilj. 20: The Prosecutor v. Georges Anderson Nderubumwe Rutaganda, Judgement and
Sentence in the Trial Chamber, ICTR-96-3, 6 December 1999, par. 93.]"
Interpretacija nemeunarodnog oruanog sukoba koju je ponudio Meunarodni

kazneni sud za bivu Jugoslaviju daleko je ira od one iz Dopunskog protokola II. na
kojemu se zasnivaju osporene presude koje su predmet ovog ustavnosudskog
postupka (odreenje tog sukoba prema lanku 1. Dopunskog protokola II. v. u toki
127.).
99.
Oruani sukob na podruju Republike Hrvatske zapoeo je prije no to je
Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava.
Prvu uredbu na temelju lanka 101. stavka 1. Ustava, koji ga je ovlaivao da donosi
uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u sluaju ratnog stanja
63
ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, predsjednik
Republike donio je 9. rujna 1991. (v. Uredbu o prestanku radnog odnosa, "Narodne
novine" broj 46/91.). Oruani sukob nastavljen je snanim intenzitetom nakon to je
8. listopada 1991. Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu
meunarodnog prava.
100. Vrhovni sud u svojoj je sudskoj praksi postavio jasno pravilo da je 8. listopada
1991. u Republici Hrvatskoj oruani sukob iz nemeunarodnog prerastao u
meunarodni. Ujedno je uputio na primjenu mjerodavnih dopunskih protokola uz
enevske konvencije kad su u pitanju stradanja civila prije i poslije tog datuma. Tako
je za oruani sukob do 8. listopada 1991. Vrhovni sud u rjeenju broj: I K 520/09-10
od 3. kolovoza 2010. utvrdio mjerodavnim Dopunski protokol II.:
"... na postupanje osoba koji su kao sudionici oruane pobune poduzimali
radnje koje po sadraju predstavljaju ratne zloine, a radnje su poduzete prije 8.
listopada 1991. treba primijeniti enevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. i
Protokol br. II. toj Konvenciji, jer se te radnje imaju tretirati kao radnje poduzete u
nemeunarodnom sukobu koje su poduzeli pojedinci koji su pobunjenici protiv
legalnog poretka Republike Hrvatske."
100.1. S druge strane, u rjeenju broj: I K 219/13-8 od 16. travnja 2014., Vrhovni
sud utvrdio je da poslije 8. listopada 1991. oruani sukob ima meunarodni karakter:
"... od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska ima meunarodnopravnu
osobnost te se od tada oruani sukob koji se odvija na njenom teritoriju, u smislu
primjene odredbi meunarodnog prava, smatra meunarodnim sukobom, koji stav
je prihvaen i u ustaljenoj sudskoj praksi sudova u Republici Hrvatskoj."
U presudi broj: I K 1008/08-13 od 18. studenoga 2009., u kojoj je bila rije o

optubama za poinjenje ratnih zloina poslije 8. listopada 1991., Vrhovni sud utvrdio
je mjerodavnim Dopunski protokol I.:
"... osnovano je prvostupanjski sud zakljuivao temeljem pozitivnih propisa
koji su u inkriminirano vrijeme bili na snazi u Republici Hrvatskoj, i to prvenstveno
temeljem ... l. 86. st. 2. i l. 87. Dopunskog protokola I. Potonje su odredbe, koje
je Republika Hrvatska preuzela dana 8. listopada 1991. godine notifikacijom o
sukcesiji, sukladno l. 140. Ustava Republike Hrvatske, sastavni dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona."
100.2. Iako se i u praksi Vrhovnog suda i u praksi Ustavnog suda mogu sresti
pojedine odluke iz kojih bi se moglo zakljuiti da razlikovanju dopunskih protokola
nije bila dana duna panja (v., primjerice, odlomak 6. u toki 6. obrazloenja odluke
Ustavnog suda broj: U-III-386/1998 od 5. srpnja 2000.), takve su odluke rijetke i ne
odraavaju naelna pravna stajalita tih sudova o mjerodavnom dopunskom
protokolu uz enevske konvencije koji se treba primjenjivati na dogaaje prije i
poslije 8. listopada 1991.
101. Zadaa Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom postupku ograniava se na
ispitivanje konkretnih povreda ustavnih prava koja su podnositelji istaknuli u svojim
64
ustavnim tubama. U tim okvirima, sudska kvalifikacija karaktera oruanog sukoba
zajedno s pitanjem meunarodnog prava koje su sudovi primijenili mogu imati
konkretne implikacije na utvrenje kaznene odgovornosti podnositelja u predmetu
koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku s posebnog ustavnopravnog
aspekta. Rije je o aspektu mogue povrede ustavnih prava podnositelja na
jednakost pred zakonom (lanak 14. stavak 2. Ustava) i na pravino suenje (lanak
29. stavak 1. Ustava i lanak 6. stavak 1. Konvencije), koja jamstva ine glavna
obiljeja vladavine prava zajamene Ustavom i Konvencijom.
To znai da je Ustavni sud duan u ovom predmetu ta pitanja (sudsku kvalifikaciju
karaktera oruanog sukoba na podruju Republike Hrvatske u drugoj polovini 1991.
godine s obzirom na datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene
drave u smislu meunarodnog prava, o kojoj ovisi primjena mjerodavnog prava u
tom razdoblju) ocijeniti u svjetlu prakse Vrhovnog suda u drugim usporedivim
predmetima.
102. Istodobno, nije na Ustavnom sudu da usmjerava opi razvitak kaznenog
pravosua u Republici Hrvatskoj u pravnom podruju vezanom uz ratne zloine, sve
dok ono ostaje u okvirima Ustava. Za razvitak i usmjeravanje sudske prakse u tom
pravnom podruju te za njezinu izgradnju i ujednaavanje nadlean je i odgovoran
Vrhovni sud kao najvii sud u zemlji u skladu s lankom 116. stavkom 1. Ustava.
103. U tim je okvirima ustavnopravno relevantna injenica da su osporenom
presudom upanijskog suda u Zagrebu, koju je Vrhovni sud pravomono potvrdio,
podnositelji osueni zbog toga to su:
"... u svrhu zastraivanja i odmazde prema civilnim stanovnicima Osijeka,
poglavito srpske narodnosti, postupali protivno odredbama lanka 3. stavka 1.
toke a) enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12.
kolovoza 1949. te odredbama lanka 4. stavka 1. i stavka 2. toke a), lanka 5.
stavka 3. i lanka 13. stavka 2. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od
12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol
II),".
Prema izreci osporene prvostupanjske presude, time su, "krei pravila

meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba", poinili "krivina djela protiv
ovjenosti i meunarodnog prava", opisana i kanjiva po lanku 120. stavku 1.
OKZRH-a.
2.4.1. Primjena lanka 3. enevskih konvencija u sudskoj praksi
104. lanak 3. IV. enevske konvencije, na koju se pozivaju osporene presude u

osudi podnositelja, u istovjetnom se sadraju nalazi u sve etiri enevske konvencije
iz 1949. Uz napomenu da je rije o slubenom prijevodu teksta IV. enevske
konvencije na hrvatski jezik, objavljenom u "Narodnim novinama" broj 5/94.,
mjerodavne odredbe tog lanka glase:
"lanak 3
U sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter i koji izbije na
podruju jedne od visokih stranaka ugovornica (armed conflict not of an
65
international character occurring in the territory of one of the High Contracting
Parties), svaka stranka sukoba duna je primjenjivati barem ove odredbe:
1. S osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, ukljuujui
pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe koje su izvan bojnog
ustroja ('hors de combat') zbog bolesti, rana, lienja slobode ili bilo kojega drugog
razloga, u svakoj e se prilici postupati ovjeno, bez ikakvoga nepovoljnog
razlikovanja utemeljenoga na rasi, boji koe, vjeroispovijedi ili uvjerenju, spolu,
roenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom slinom kriteriju.
U tu su svrhu prema gore navedenim osobama zabranjeni i ostaju
zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, ovi ini:
a) nasilje protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja,
okrutnog postupanja i muenja.
(...)"
104.1. lanak 3. enevskih konvencija sadrava minimum pravila primjenjivih u

sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter i koji izbije na podruju
jedne od visokih stranaka ugovornica. Meutim, prihvaajui da je taj lanak "ugovor
u malom" (treaty in miniature) i da izraava elementarne obveze humanosti,
meunarodna sudska praksa sve vie iri podruje njegove primjene. Temeljne
informacije dane su u Fabijani Gagro (cit. gore, toka 98.1., str. 1115.-1116.):
"Danas je zajedniki lanak 3. dio meunarodnog obiajnog prava, 6
odraava humanitarna naela koja su temelj cjelokupnog meunarodnog
humanitarnog prava, a koja se primjenjuju u nemeunarodnim sukobima, 7 ali su
istodobno tako openite prirode da se smatra kako ureuju i meunarodne
oruane sukobe.8
Postoji miljenje da su Statutom Meunarodnog kaznenog tribunala za
bivu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Tribunal),9 krenja zajednikog lanka 3.
postala predmetom kaznenog gonjenja na meunarodnoj razini, to je potvreno i
u predmetima pred Tribunalom. Primjerice, u drugostupanjskom postupku u
predmetu Delali zakljueno je kako se ne moe pronai niti jedan naelni razlog
zbog kojeg se, nakon to je primjena pravila meunarodnog humanitarnog prava
proirena i na kontekst nemeunarodnih sukoba, krenja tih pravila ne bih mogla
kazneno sankcionirati na meunarodnom nivou.10 U svjetlu injenice da je danas
veina sukoba suvremenog drutva nemeunarodnog karaktera i da su zloini
jednako strani neovisno o predznaku sukoba, zakljueno je, izraavanje razlike
meu njima i posljedica u odnosu na poinjene zloine, moglo bi se smatrati
ignoriranjem svrhe enevskih konvencija i zatite dostojanstva ovjeka.
____________________
[Bilj. 6: Stav o lanku 3. kao dijelu obiajnog prava potvren je od strane Meunarodnog
kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju u vie predmeta. V. primjerice u: ... ( ... Odluka o
nadlenosti u predmetu Tadi; par. 98. V. takoer i u: ... (... Prvostupanjska presuda u
predmetu Aleksovski), par. 20; ... (... Prvostupanjska presuda u predmetu Blaki), par. 166; ...
Bilj. 7: Izvorna namjera tvoraca enevskih konvencija bila je da pravila zajednikog lanka 3. u
kojem su iznijeti standardi osnovne humanitarne zatite, budu uopen iskaz o cilju enevskih
konvencija kao cjeline. Tekst zajednikog lanka 3. u velikoj se mjeri temelji na opim
zamislima sadranim u raznim radnim verzijama teksta preambula koje na kraju nisu uvrtene.
Vie o zajednikom lanku 3. v. u: ...
Bilj. 8: Ovo tumaenje nalazi potvrdu u Preambuli Dopunskog protokola II u kojoj stoji da u
sluajevima koji nisu predvieni pozitivnim pravom, ovjek ostaje pod zatitom naela
ovjenosti i zahtjeva javne savjesti. U prilog stajalitu da su krenja zajednikog lanka 3.
primjenjiva bez obzira na prirodu sukoba, v. primjerice Odluku o nadlenosti u predmetu
Tadi, par. 98 i 102. V. i u: Drugostupanjska presuda u predmetu Delali, par. 143-147;
66
Prosecutor v. Pavle Strugar, Judgement in Trial Chamber II, IT-01-42-T, 31 January 2005 (u
daljnjem tekstu: Prvostupanjska presuda u predmetu Strugar), par. 219.
Bilj. 9: Puni naziv Tribunala je Meunarodni tribunal za kanjavanje osoba odgovornih za
teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, poinjena na podruju bive Jugoslavije od
1991. ...
Bilj. 10: V. u Drugostupanjskoj presudi u predmetu Delali, par. 171-172.]"
105. Ustavni sud primjeuje da su, u konkretnom predmetu koji se razmatra u ovom
ustavnosudskom postupku, nadleni sudovi prihvatili najire tumaenje lanka 3.
enevskih konvencija jer su sve podnositelje, i u sluaju "Ljeto/91" (srpanj/kolovoz
1991.) i u sluaju "Zima/91" (studeni/prosinac 1991.) osudili zbog toga to su, "u
svrhu zastraivanja i odmazde prema civilnim stanovnicima Osijeka, poglavito srpske
narodnosti", postupali protivno lanku 3. stavku 1. toki a) IV. enevske konvencije.
Sudovi nisu smatrali da primjena tog lanka treba ovisiti o karakteru oruanog
sukoba u Republici Hrvatskoj prije i poslije 8. listopada 1991. (to jest je li on imao
nemeunarodni ili meunarodni karakter), iako sam lanak 3. izrijekom upuuje na
sluajeve "oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter" (v. toku 104.).
106. Ustavni sud duan je suzdrati se od ulaenja u preispitivanje sudske
interpretacije primijenjenog lanka 3. stavka 1. toke a) IV. enevske konvencije na
kojoj su utemeljene konkretne osude u predmetu koji se ovdje razmatra sve dok ta
interpretacija ne dovodi do "flagrantne uskrate pravde" za podnositelje ustavnih tubi
u smislu njihova prava na jednakost pred zakonom i na pravino suenje iz lanka
29. Ustava i lanka 6. Konvencije. Za taj je test u predmetu Ahorugeze protiv
vedske (presuda, 27. listopada 2011., zahtjev br. 37075/09) ESLJP utvrdio:
"115. ... Test 'flagrantne uskrate pravde' je strog (stringent). Flagrantna
uskrata pravde izlazi izvan okvira obinih nepravilnosti ili nedostatka garancija
(safeguards) u sudskim postupcima koji mogu dovesti do krenja lanka 6. ... Tu
se zahtijeva krenje naela pravinog suenja ... koje je toliko fundamentalno da
dovodi do ponitenja (nullification) ili unitenja (destruction) same biti prava
zajamenog tim lankom.
116. Pri provedbi tog testa, Sud smatra da se isti standard i teret
dokazivanja treba primjenjivati kao i pri ispitivanju izruenja i protjerivanja iz
lanka 3. ..." (lanak 3. Konvencije ureuje zabranu muenja te neovjenog i
poniavajueg postupanja - op. Ustavnog suda.)
107. Primjenom testa "flagrantne uskrate pravde" na konkretni sluaj koji je

predmet ovog ustavnosudskog postupka, Ustavni sud utvrdio je da interpretacija
lanka 3. stavka 1. toke a) IV. enevske konvencije, koju su sudovi prihvatili i
primijenili u tom sluaju, nije dovela do nejednakog postupanja prema podnositelju u
odnosu prema drugim osobama u usporedivoj kaznenopravnoj situaciji, a ni do
flagrantne uskrate pravde za podnositelje ustavnih tubi u smislu lanka 29. Ustava i
lanka 6. Konvencije.
Naime, sudska praksa pokazuje da kazneni sudovi primjenjuju lanak 3. svih
enevskih konvencija jednako na sve istovrsne predmete, ne inei njezinu primjenu
ovisnom o karakteru oruanog sukoba o kojem je rije u pojedinom od njih. Ta
praksa je ujednaena te je dostatno dugotrajna i stabilna da bi se mogla smatrati
"pravom" koje su izgradili hrvatski kazneni sudovi, u znaenju koje tom pravu daje
ESLJP u svojoj praksi.
67
108. Daljnji razlog zbog kojeg je Ustavni sud duan suzdrati se od preispitivanja
opeg sudskog pristupa primjeni lanka 3. enevskih konvencija i njegovoj
interpretaciji od strane kaznenih sudova lei u injenici da sadraj tog lanka, kao
"ugovora u malom" koji izraava elementarne obveze humanosti, upuuje na
zakljuak kako njegova primjena na sve vrste oruanih sukoba, neovisno o njihovom
karakteru, openito nije protivna nijednoj ustavnoj vrijednosti ili zatienom dobru
koje titi hrvatski Ustav. tovie, lanak 17. hrvatskog Ustava sadrava iri katalog
zatienih dobara no to ih sadrava zajedniki lanak 3. enevskih konvencija (v.
toku 92.).
109. Konano, Ustavni sud podsjea da su pravo na ivot i zabrana zlostavljanja
izrijekom propisani i u mnogim meunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, koji se
primjenjuju u svim situacijama, ukljuujui i neprijateljstva svih vrsta. Tako u
konvencijskom pravu zabrana muenja i drugog neovjenog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja pripada u apsolutno zatiena nederogabilna prava. To
pravo ESLJP smatra jednim od sredinjih (kljunih, nosivih) prava. Zabrana sadrana
u lanku 3. Konvencije "jedna je od temeljnih vrijednosti demokratskih drutva". To je
istaknuto u predmetu Assenov protiv Bugarske (presuda, 28. listopada 1998., zahtjev
br. 24760/94):
"93. Kao to je to Sud primijetio mnogo puta, u lanak 3. ugraena je jedna
od temeljnih vrijednosti demokratskog drutva. ak i u najteim okolnostima, kao
to je borba protiv terorizma ili kriminala, Konvencija u apsolutnom smislu
zabranjuje muenje odnosno neovjeno ili poniavajue postupanje ili
kanjavanje. Za razliku od veine materijalnih odredaba Konvencije i protokola br.
1 i 4, lanak 3. ne propisuje nikakve iznimke, a lanak 15. ne doputa nikakva
odstupanja od lanka 3. ak ni u sluaju izvanrednog stanja koje ugroava
opstanak naroda."
110. Iz navedenih razloga Ustavni sud utvruje da podnositeljima ustavnih tubi

nije povrijeeno pravo na jednakost pred zakonom (lanak 14. stavak 2. Ustava) i
pravo na pravino suenje (lanak 29. stavak 1. Ustava) kad je rije o njihovim
prigovorima o primjeni lanka 3. IV. enevske konvencije u vezi s lankom 120.
stavkom 1. OKZRH-a na njihov sluaj. Za eventualne modifikacije dosadanje
ujednaene i ustaljene sudske prakse kaznenih sudova u primjeni lanka 3.
enevskih konvencija nadlean je i odgovoran Vrhovni sud kao najvii sud u zemlji.
2.4.2. Sudska kvalifikacija karaktera oruanog sukoba kao odluna injenica
111. Drugaija je situacija s primjenom dopunskih protokola uz enevske

konvencije. Kao to je navedeno u tokama 100. i 100.1., sudska praksa Vrhovnog
suda pokazuje da taj sud nastoji postaviti jasna pravila o vremenskom vaenju
Dopunskog protokola II. (prije 8. listopada 1991.) odnosno Dopunskog protokola I.
(poslije 8. listopada 1991.).
U tim se okvirima posebno istie rjeenje Vrhovnog suda broj: I K 219/13-8 od 16.
travnja 2014. (u daljnjem tekstu: rjeenje od 16. travnja 2014.). To je rjeenje
relevantno za ocjenu Ustavnog suda o navodnim povredama ustavnih prava
podnositelja na jednakost pred zakonom (lanak 14. stavak 2. Ustava) i na pravino
suenje (lanak 29. stavak 1. Ustava i lanak 6. stavak 1. Konvencije), budui da je
68
otvorilo pitanje ujednaenog i dosljednog postupanja (prakse) Vrhovnog suda u
pitanjima o kojima je ovisio ishod postupka pred tim sudom za podnositelje ustavnih
tubi.
112. U rjeenju od 16. travnja 2014. Vrhovni sud prihvatio je albe vie okrivljenika,
ukinuo je presudu upanijskog suda u Zagrebu broj: K-Rz-6/11 od 31. listopada
2012. (u daljnjem tekstu: ukinuta prvostupanjska presuda iz 2012.) te je predmet
vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
U tom su sluaju okrivljenici proglaeni krivima za poinjenje krivinog djela protiv
ovjenosti i meunarodnog prava - ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz lanka
122. OKZRH-a, za djela poinjena od prosinca 1991. do 25. svibnja 1992. Ta se
djela, prema tome, dijelom vremenski poklapaju s djelima poinjenima u sluaju
"Zima/91" koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku. U odnosu na karakter
oruanog sukoba, u ukinutoj prvostupanjskoj presudi iz 2012. bilo je navedeno:
"Prije svega, nije sporno da se 'inkriminirani dogaaj' odvijao za vrijeme
trajanja (nemeunarodnog) 'oruanog sukoba' izmeu Oruanih snaga Republike
Hrvatske i srpskih paravojnih formacija, na teritoriju Republike Hrvatske (to je i
ope poznata injenica), s tim da sam pojam 'oruanog sukoba' u enevskim
konvencijama nije definiran, ali su to svakako oruana neprijateljstva duljeg
trajanja u kojem se sukobljavaju organizirane oruane snage, koji sukob je
(zapravo) izjednaen s ratom.
Ukratko jo valja pojasniti da izmeu meunarodnog i nemeunarodnog
oruanog sukoba postoji neznatna razlika, koja se sastoji u tome da je i ovaj
potonji oruani sukob reguliran meunarodnim ratnim pravom, ali tako da se
primjenjuje u manjem opsegu nego u meunarodnom oruanom sukobu, zbog
ega ostaje prostor za veu primjenu nacionalnih pravnih normi."
113. U rjeenju Vrhovnog suda od 16. travnja 2014., kojim je prvostupanjska

presuda iz 2012. ukinuta i predmet vraen na ponovni postupak, u odnosu na
albene navode okrivljenika o pogreno utvrenom injeninom stanju navedeno je
sljedee (istaknute dijelove oznaio je Ustavni sud):
"... osnovane su albe zbog pogreno utvrenog injeninog stanja.
Naime, sud prvog stupnja je u izreci presude prihvatio navod optube i
utvrdio da su optuenici kao pripadnici Hrvatske vojske i osiguranja u KRZ
postupali protivno odredbama l. 3. st. 1. to. a. i c. III. enevske konvencije o
postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., pri emu u izreci nije
navedeno, a tako ni optueno, da je takvo postupanje bilo protivno Dopunskom
protokolu uz enevske konvencije od 12. kolovoza 1949 o zatiti rtava
meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I.), bilo Dopunskom protokolu uz
enevske konvencije od 12. kolovoza 1949 o zatiti rtava nemeunarodnih
oruanih sukoba (Protokol II.). Dakle, sud prvog stupnja je primijenio odredbu l.
3. citirane III enevske konvencije koja odredba je identina za sve etiri
enevske konvencije (I.-IV.) i odnosi se na zatitu odreene kategorije osoba u
oruanom sukobu koji nema meunarodni karakter.
Kraj takvog stanja stvari, sud prvog stupnja je u obrazloenju, oito
argumentirajui primjenu odredbe l. 3. III. enevske konvencije koja se odnosi
na unutarnje oruane sukobe (str. 11. odlomak 6.) naveo: 'da nije sporno da se
inkriminirani dogaaj odvijao za vrijeme trajanja (nemeunarodnog) oruanog
sukoba izmeu Oruanih snaga Republike hrvatske i srpskih paravojnih formacija
69
na teritoriju Republike Hrvatske (to je i ope poznata injenica), s tim da sam
pojam 'oruanog sukoba' u enevskim konvencijama nije definiran, ali su to
svakako oruana neprijateljstva duljeg trajanja u kojem se sukobljavaju
organizirane oruane snage, koji sukob je (zapravo) izjednaen s ratom.'
Sud prvog stupnja, dakle, polazei od utvrenja iz izreke o primjeni l. 3.
III. enevske konvencije obrazlae da nije sporno da se predmetno kazneno djelo
ratnog zloina dogodilo za vrijeme unutarnjeg sukoba vojske Republike Hrvatske i
paravojnih formacija na podruju Republike Hrvatske ukazujui da je to i
opepoznata okolnost.
Meutim, u pravu je opt. .. kada tvrdi da je s obzirom na vremenski okvir
predmetne inkriminacije takvo utvrenje sporno i da ope" (pravilno: uope - op.
Ustavnog suda) "nije 'ope poznato', te je i prema stajalitu Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, pogreno, i to kako s aspekta prihvaene domae i
meunarodne judikature tako i jurisprudencije.
Naime, to se tie karaktera oruanog sukoba u smislu dravnog
subjektiviteta Republike Hrvatske na koju je izvrena oruana agresija treba imati
u vidu da je nakon odranog referenduma od 19. svibnja 1991. donijeta Ustavna
odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike
Hrvatske od 25. lipnja 1991 ('Narodne novine' broj 31/91.) kojom se Republika
Hrvatska proglasila suverenom i samostalnom dravom te je pokrenula postupak
razdruivanja od drugih republika i SFRJ, a potom je Sabor Republike Hrvatske 8.
listopada 1991. donio Odluku ('Narodne novine' broj 53/91.) kojom od tog dana
Republika Hrvatska raskida dravnopravne sveze na temelju kojih je zajedno sa
ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanju SFRJ, ime je proglaena
potpuna samostalnost Republike Hrvatske.
Prema tome, od 8. listopada 1991. Republika Hrvatska ima
meunarodnopravnu osobnost te se od tada oruani sukob koji se odvija na
njenom teritoriju, u smislu primjene odredbi meunarodnog prava, smatra
meunarodnim sukobom, koji stav je prihvaen i u ustaljenoj sudskoj praksi
sudova u Republici Hrvatskoj.
Prema tome, utvrenje suda prvog stupnja da se u konkretnom
sluaju radi o unutarnjem oruanom sukobu koje se odnosi na ovu odlunu
injenicu je pogreno. Iako sud prvog stupnja u nastavku obrazloenja ispravno
navodi da je razlika izmeu meunarodnog i nemeunarodnog oruanog sukoba
neznatna jer se meunarodno pravo primjenjuje u manjem opsegu nego u
meunarodnom (to je vidljivo iz izriaja l. 3. enevskih konvencija koji se
primjenjuje na unutarnje oruane sukobe '... svaka od strana u sukobu bit e
duna primijeniti bar sljedee odredbe ...') pitanje pravilnosti utvrenja ove
odlune injenice je svakako vano i ona mora biti utvrena na ispravan
nain. Iz ovakve presude suda prvog stupnja bi proizlazilo da su optuenici
poinili krivino djelo ratnog zloina tijekom trajanja unutarnjeg oruanog
sukoba, to je netono i neprihvatljivo jer je ve uvelike bio u tijeku
meunarodni oruani sukob u svezi agresije koja je izvrena na Republiku
Hrvatsku kao samostalnu dravu.
Iz naprijed navedenih razloga trebalo je prihvaanjem albe opt. .., i
ostalih optuenika pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno
suenje. S obzirom da je injenino stanje ostalo pogreno utvreno, ovaj se
drugostupanjski sud nije uputao u ocjenu ostalih albenih osnova iz albi
optuenika.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja e provesti sve do sada
izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te e njihovom sveobuhvatnom
ocjenom, kako pojedinanom, tako i u njihovoj meusobnoj povezanosti, a
70
imajui u vidu naprijed navedenu okolnost o karakteru oruanog sukoba te
ostale sporne okolnosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
Uslijed odluke pod I. alba dravnog odvjetnika zbog odluke o kazni je
postala bespredmetna.
Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju l. 388. st. 1. ZKP/97 je
rijeeno kao u dispozitivu."
114. Prema tome, Vrhovni sud je u rjeenju od 16. travnja 2014., na temelju
utvrenja da je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu
meunarodnog prava 8. listopada 1991., utvrdio da se od toga dana oruani sukob,
koji se odvijao na njezinom teritoriju, smatra meunarodnim. Slijedom toga, u istom
je rjeenju Vrhovni sud dao (pogrenom) utvrenju prvostupanjskog suda da je u
konkretnom sluaju bila rije o unutarnjem oruanom sukobu (prosinac 1991. svibanj 1992.) znaenje odlune injenice, to jest takve na kojoj se temelji
neposredna primjena mjerodavnog prava i koja predstavlja u pravnoj normi opisano
obiljeje danog kaznenog djela, to jest njezin materijalni supstrat.
Na toj je osnovi Vrhovni sud ukinuo cijelu prvostupanjsku presudu te je predmet
vratio na ponovni postupak uz nalog prvostupanjskom sudu da iznova provede "sve
do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge", pri emu treba imati u vidu karakter
oruanog sukoba u inkriminirano vrijeme (prosinac 1991. - svibanj 1992.).
115. Nadalje, opisani propust sudova, vezan uz odlunu injenicu cijelog predmeta,
Vrhovni sud je u rjeenju od 16. travnja 2014. podveo pod pogreno utvreno
injenino stanje, sa sljedeim obrazloenjem:
"Kroz opirne prigovore ... istaknute u dijelu albe koji se odnosi na
postupovne povrede, on u biti nastoji dovesti u pitanje ispravnost zakljuka suda
prvog stupnja o primjeni odredbi meunarodnog prava koje se odnose na ratne
zloine protiv ratnih zarobljenika i to s obzirom na kvalifikaciju naravi oruanog
sukoba za koji sud utvruje da je bio nemeunarodni. Naime, nije tono da sud
prvog stupnja u presudi nije iznio razloge, odnosno jasne razloge o tome zato je
primijenjena odredba l. 122. OKZRH u vezi s odredbom l. 3. st. 1. t. a. i c. III.
enevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949. i razloge zato
smatra da se radi o nemeunarodnom oruanom sukobu jer je sud u tom pravcu
iznio razloge koji nisu nejasni (...), a posve je drugo pitanje jesu li oni ispravni.
Prema tome, niti u ovom se sluaju ne radi o postupovnim, ve prigovorima
injenine naravi, tako da e o njima slijediti obrazloenje u okviru albene
osnove pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja."
Promotri li se osporena prvostupanjska presuda upanijskog suda u Zagrebu koja je

predmet ovog ustavnosudskog postupka, situacija je i u tom pitanju usporediva.
Naime, u osporenoj prvostupanjskoj presudi upanijski sud u Zagrebu takoer je
obrazloio razloge "o tome zato je primijenjena odredba" lanka 120. OKZRH-a u
vezi s lankom 3. stavkom 1. tokom a. IV. enevske konvencije (koji je istovjetan u
svim enevskim konvencijama) i "razloge zato smatra da se radi o
nemeunarodnom oruanom sukobu jer je sud u tom pravcu iznio razloge koji nisu
nejasni (...), a posve je drugo pitanje jesu li oni ispravni".
115.1. Meutim, Vrhovni sud je u predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom
postupku, nakon provedenog testa "pravilnosti" stajalita koje je upanijski sud u
71
Zagrebu iznio u osporenoj prvostupanjskoj presudi, donio suprotan zakljuak od
onog koji je donio u rjeenju od 16. travnja 2014. Konkretno, u osporenoj
drugostupanjskoj presudi Vrhovni sud nije smatrao da je opisani propust upanijskog
suda u Zagrebu (to jest pogreno odreenje datuma kad je Republika Hrvatska
stekla status drave u smislu meunarodnog prava i s tim u vezi pogrena
kvalifikacija oruanog sukoba te primjena meunarodnog prava koje ureuje
nemeunarodne oruane sukobe) "odluna injenica" za predmet koji se razmatra u
ovom ustavnosudskom postupku, kako je taj isti propust kvalificirao u drugom
usporedivom predmetu (to jest u rjeenju od 16. travnja 2014.). tovie, u osporenoj
presudi Vrhovni sud je taj propust prvostupanjskog suda ocijenio "omakom".
116. Prema tome, u praksi najvieg suda u zemlji koji je Ustavom obvezan
osiguravati jednaku primjenu zakona i ravnopravnost graana, sree se i pristup
prema kojem Vrhovni sud istovjetnim (pogrenim) pravnim stajalitima
prvostupanjskog suda u jednom sluaju daje znaaj odlune injenice, dok u drugom
istovrsnom sluaju isti sud tim istim pravnim stajalitima ne daje ni isto, ali ni slino
znaenje (ili barem takvo koje ne bi dovelo do drugaijeg ishoda postupka za stranke
u procesnom aspektu). Takva se praksa naelno ne moe smatrati prihvatljivim s
aspekta potovanja ustavnih i konvencijskih zahtjeva koji proizlaze iz vladavine
prava, a osobito iz ustavnog jamstva jednakosti svih pred zakonom i ustavnog prava
na pravino suenje, kao njegovih sastavnih dijelova koji su sadrani u lanku 14.
stavku 2. i lanku 29. Ustava.
S druge strane, meutim, Ustav ne poznaje posebno individualno pravo stranaka u
sudskim postupcima na "dosljednu sudsku praksu". Uoeni nedosljedni pristup
Vrhovnog suda u vezi s kvalifikacijom "odlune injenice" u usporedivim predmetima
nedvojbeno ne bi mogao imati, sam po sebi, znaenje samostalne povrede bilo kojeg
ustavnog prava podnositelja da se ta "odluna injenica" nije odnosila na specifino
pitanje relevantno za pravilno vrednovanje karaktera cjelokupnog ustavnog i
dravnopravnog temelja Republike Hrvatske. Kako je naglasio i sam Vrhovni sud u
rjeenju od 16. travnja 2014., "pitanje pravilnosti utvrenja ove odlune injenice je
svakako vano i ona mora biti utvrena na ispravan nain".
116.1. Doista, rije je o injenici ustavnog znaenja i vanosti koja se ne smije ni
poistovjeivati ni izjednaavati s bilo kojim drugim "odlunim injenicama" u sudskim
predmetima i eventualno nedosljednom, pa i suprotnom praksom nadlenih sudova u
njihovim kvalifikacijama. Ovdje, dakle, nije rije o opem zahtjevu za osiguranje
"pravne i proceduralne sigurnosti" (legal and procedural certainty) koji ESLJP
postavlja pred dravne vlasti kad od njih trai da potuju i primjenjuju domae pravo
na predvidljiv i dosljedan nain (predmet Jovanovi protiv Srbije, presuda, 2.
listopada 2012., zahtjev br. 32299/08, 50.). Ovdje je rije o osobitom ustavnom
zahtjevu za osiguranje "pravne i proceduralne sigurnosti" koja mora - za svakoga na
jednak nain - izvirati iz jasnog, jednoznanog i odlunog sudskog utvrenja o
datumu stvaranja suverene i samostalne hrvatske drave, o karakteru oruanog
sukoba koji se poetkom 1990-ih godina odvijao na njezinom podruju i o
mjerodavnom meunarodnom ratnom i humanitarnom pravu primjenjivom u tom
razdoblju.
72
2.4.3. Primjena Dopunskog protokola II. u meunarodnom oruanom sukobu
117. Osim suprotne ocjene o tome da istovrsni propust prvostupanjskog suda nije
odluna injenica (u osporenoj presudi), odnosno jest odluna injenica (u rjeenju
od 16. travnja 2014.), ini se da je Vrhovni sud u osporenoj presudi - koliko je
poznato Ustavnom sudu, prvi i do sada jedini put u svojoj praksi - izrijekom prihvatio,
ali i obrazloio opravdanost primjene Dopunskog protokola II. i na dogaaje koji su
se zbili nakon 8. listopada 1991. (v. toku 85.).
118. Naime, unato tome to je prethodno utvrdio da je od 8. listopada 1991.
Republika Hrvatska bila "drava sa svim elementima dravnosti" i da je "od tog
trenutka svakoj drugoj dravi i svakoj stranoj vojci bilo jasno da, vrei ratne
operacije na podruju Republike Hrvatske vri agresiju protiv Republike Hrvatske
protiv njenih graana i njenog teritorija, dakle da vodi agresivni rat" (v. toku 66.),
Vrhovni sud istodobno je utvrdio da "prvostupanjski sud nije pogreno primijenio
kazneni zakon kada je optuenike oglasio krivima da su krili ... odredbe l. 4. st. 1. i
st. 2. to. a., l. 5. st. 3. i l. 13. st. 2. Dopunskog protokola enevskim konvencijama
od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol
II.)". Uz napomenu da je rije o slubenom prijevodu teksta Dopunskog protokola II.
na hrvatski jezik, objavljenom u "Narodnim novinama" broj 5/94., te odredbe glase:
"DIO II. OVJENO POSTUPANJE
lanak 4.
Temeljna jamstva
1. Sve osobe koje izravno ne sudjeluju ili su prestale sudjelovati u
neprijateljstvima, bez obzira na to je li njihova sloboda ograniena ili nije, imaju
pravo na potovanje svoje linosti, svoje asti, svojih uvjerenja i svojih vjerskih
obreda. U svakoj e se prilici s njima postupati ovjeno, bez ikakvoga
nepovoljnog razlikovanja. Zabranjeno je narediti da ne smije biti preivjelih.
2. Ne dirajui prethodne ope odredbe, prema osobama navedenima u
stavku 1. zabranjeni su i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, ovi
ini:
a) nasilje protiv ivota, zdravlja i fizikog ili mentalnog blagostanja (wellbeing) osoba, osobito ubojstvo te okrutni postupci, kao to su muenje, sakaenje
ili bilo koji oblik tjelesne kazne;
(...)"
lanak 5.
Osobe liene slobode
1. Uz odredbe lanka 4, u odnosu na osobe koje su liene slobode iz
razloga vezanih uz oruani sukob, bilo da su internirane ili zatoene, potovat e
se barem ove odredbe:
a) s ranjenicima i bolesnicima postupat e se u skladu s lankom 7;
(...)
c) dopustit e im se da primaju pojedinanu i kolektivnu pomo;
d) moi e obavljati svoje vjerske obrede i na vlastiti zahtjev, ako je to
primjereno, primati duhovnu pomo od osoba koje obavljaju vjerske funkcije, kao
to su vojni sveenici;
(...)
2. Oni koji su odgovorni za internaciju ili zatoenje osoba spomenutih u
stavku 1. potovat e, u granicama svojih mogunosti, u odnosu na te osobe ove
odredbe:
73
(...)
b) dopustit e im se da alju i da primaju pisma i dopisnice, kojih broj
nadlena vlast moe ograniiti ako to smatra potrebnim;
(...)
3. S osobama koje nisu obuhvaene stavkom 1., ali ija je sloboda na bilo
koji nain ograniena iz razloga vezanih uz oruani sukob, postupat e se
ovjeno, u skladu s lankom 4. te sa stavcima 1 a), c) i d), i 2 b) ovog lanka.
(...)"
"DIO IV. CIVILNO STANOVNITVO
lanak 13.
Zatita civilnog stanovnitva
1. Civilno stanovnitvo i graanske osobe uivaju opu zatitu od
opasnosti koje proizlaze iz vojnih operacija. Radi ostvarenja te zatite sljedea se
pravila moraju potovati u svakoj prilici.
2. Niti civilno stanovnitvo kao takvo, ni graanske osobe (individual
civilians) ne smiju biti predmet napada. Zabranjeni su ini nasilja ili prijetnje
nasiljem kojih je glavna svrha terorizirati civilno stanovnitvo.
3. Graanske osobe (civilians) uivaju zatitu koju im prua ovaj dio, osim
ako i dok izravno sudjeluju u neprijateljstvima." (Pravilno: osim ako izravno
sudjeluju u neprijateljstvima, sve dok u njima izravno sudjeluju - unless and for
such time as they take a direct part in hostilities - op. Ustavnog suda.)
119. Vrhovni sud je primjenjivost Dopunskog protokola II. na konkretni sluaj

opravdao time to "se u preambuli tog Dopunskog protokola (Protokol II.) navodi da
se tim Protokolom u sutini tite sve civilne osobe i svi graani od neosnovanih i
neopravdanih napada oruanih postrojbi kojima zatita nije pruena po samoj
enevskoj konvenciji o zatiti graanskih osoba za vrijeme oruanih sukoba iz 1949.
godine. Odatle slijedi da Protokol II. prua zatitu i dravljanima vlastite drave od
vlastite vojske pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio Protokol II. jer u sluaju o
kojem se ovdje raspravlja rije je o postupanju vojske Republike Hrvatske prema
vlastitim dravljanima, koji su drugaijeg nacionalnog, etnikog ili nekog drugog
opredjeljenja."
119.1. Uz napomenu da je rije o slubenom prijevodu teksta Dopunskog protokola
II. na hrvatski jezik, objavljenom u "Narodnim novinama" broj 5/94., preambula
Dopunskog protokola II. glasi:
"PREAMBULA
Visoke stranke ugovornice,
podsjeajui da humanitarna naela izloena u lanku 3. koji je zajedniki
enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. utemeljuju potovanje ovjeka u
sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter,
podsjeajui, takoer, da meunarodni instrumenti koji se odnose na prava
ovjeka pruaju ovjeku osnovnu zatitu,
istiui potrebu za osiguranjem bolje zatite rtava tih oruanih sukoba,
podsjeajui da u sluajevima koji nisu predvieni vaeim pravom ovjek
ostaje pod zatitom naela ovjenosti i zahtjeva javne savjesti,
sporazumjele su se o ovome: ..."
120. Ustavni sud ne smatra potrebnim davati vlastite ocjene stajalita Vrhovnog
suda citiranog u toki 119. niti ispitivati njegovo stvarno znaenje odnosno praktine
74
pravne i izvanpravne posljedice do kojih bi takvo stajalite moglo dovesti, a koje
istie jedan od podnositelja (v. toku 86.2.). Dostatno je primijetiti da bi Vrhovni sud
bio duan, ustraje li na tom stajalitu, prije i iznad svega obrazloiti razloge zbog
kojih odstupa od svoje (pravilne) prakse da se za meunarodne oruane sukobe
primjenjuje Dopunski protokol I., odnosno obrazloiti razloge zbog kojih se Dopunski
protokol I. nije mogao ili nije trebao primijeniti i na ovaj predmet (u dijelu koji se
odnosi na djela nesporno uinjena tijekom meunarodnog oruanog sukoba), nego
se na njega morao primijeniti Dopunski protokol II. o zatiti civila u nemeunarodnim
oruanim sukobima.
120.1. Takoer ostaje nedostatno obrazloeno stajalite o normativnoj snazi
preambule Dopunskog protokola II. kao moguoj konkretnoj pravnoj osnovi za
primjenu tog protokola u kaznenim postupcima za djela uinjena poslije 8. listopada
1991., to jest u vrijeme meunarodnog oruanog sukoba (koji ureuje Dopunski
protokol I., a ne Dopunski protokol II.). Ustavni sud na ovom mjestu upuuje na
biljeku 8. i na pripadajui tekst u citatu navedenom u toki 104.1., u kojem se govori
o tumaenju koje se oslanja na preambulu Dopunskog protokola II. radi irenja
primjene zajednikog lanka 3. enevskih konvencija. Ustraje li na svom stajalitu,
Vrhovni sud morao bi podrobnije obrazloiti svoje stajalite da je u meunarodnoj
sudskoj praksi prihvaeno tumaenje da preambula Dopunskog protokola II.
omoguava proirenje primjene i samog tog protokola na meunarodne oruane
sukobe.
120.2. Konano, ostaje nedostatno obrazloen i interpretativni kapacitet preambule
Dopunskog protokola II. s obzirom na zakljuak koji je Vrhovni sud iz nje izveo.
Naime, taj je sud u osporenoj presudi prvo utvrdio da je Dopunski protokol II.
"primarno imao za cilj da zatiti od svakog napada, neovjenog i nehumanog
postupanja graanske osobe - civile od pripadnika suprotne zaraene strane", a
nakon toga je zakljuio da iz preambule proizlazi kako se Dopunskim protokolom II.
"u sutini tite sve civilne osobe i svi graani od neosnovanih i neopravdanih napada
oruanih postrojbi kojima zatita nije pruena po samoj enevskoj konvenciji", pa
stoga on prua zatitu "i dravljanima vlastite drave od vlastite vojske", odnosno da
se primjenjuje i na postupanja dravne vojske "prema vlastitim dravljanima, koji su
drugaijeg nacionalnog, etnikog ili nekog drugog opredjeljenja".
Ustavni sud ne ulazi u ocjenu pravilnosti same interpretacije Vrhovnog suda o tome
to pie u preambuli Dopunskog protokola II. (v. toku 119.1.). Meutim, duan je
primijetiti kako se ini da bi iz te sudske konstrukcije, koju je u osporenoj presudi - po
saznanjima Ustavnog suda, prvi put u svojoj praksi - iznio Vrhovni sud, proizlazilo da
se Dopunski protokol II. (o zatiti civila u nemeunarodnim oruanim sukobima) mora
primjenjivati tijekom meunarodnog oruanog sukoba uvijek kada pripadnici vojske
drave koja se brani od agresora ("vlastite vojske") poine kaznena djela prema
vlastitim dravljanima koji su drugaijeg nacionalnog, etnikog ili nekog drugog
opredjeljenja, jer je to onda, kako se ini po tom tumaenju, svojevrsni
"nemeunarodni oruani sukob unutar meunarodnog oruanog sukoba".
S obzirom na nejasnoe tog dijela obrazloenja osporene drugostupanjske presude,
mogue je da Vrhovni sud nije imao u vidu takvu pravnu konstrukciju, ali je ona prema ocjeni Ustavnog suda - najblia onome to je u toj presudi napisano.
75
121. Ustavni sud na ovom mjestu ponavlja svoje ustaljeno stajalite da, osim u
sluaju oite proizvoljnosti sudskih odluka, nije njegova zadaa preispitivati
tumaenje prava od nadlenih sudova i zamjenjivati ih svojim tumaenjem. Ako
nema arbitrarnosti, Ustavni sud e potovati tumaenja koja daju nadleni sudovi i
svoje e nadzorne ovlasti ograniiti na ocjenu njihove jasnoe, razumnosti,
dostatnosti i relevantnosti.
U tim okvirima, Ustavni sud ocjenjuje da bi Vrhovni sud, ustraje li na dijelovima
obrazloenja svoje presude koji su citirani u tokama 119. i 120.2., u svakom sluaju
morao razjasniti svoja stajalita o navedenim pitanjima te obrazloiti je li rije o
odstupanju od vlastite dotadanje sudske prakse, a ako da, navesti dostatne i
relevantne razloge koji to odstupanje mogu opravdati.
122. U suprotnom sluaju ostao bi dojam o nedosljednoj i nevjerodostojnoj sudskoj
praksi Vrhovnog suda u usporedivim kaznenim postupcima. S obzirom na vanost
doktrine "vanjskog dojma" za izgradnju povjerenja graana u sudove u
demokratskom drutvu utemeljenom na vladavini prava, kao i na vanost pitanja koja
su se postavila, a koja su povezana s injenicama ustavnog znaenja i vanosti,
nuno je razjanjavanje navedenih pravnih stajalita najvieg suda u zemlji radi
ostvarenja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka Republike Hrvatske te
otklanjanja bilo kakvih dvojbi o pravu koje je mjerodavno i primjenjivo na djela
poinjena tijekom oruanog sukoba na podruju Republike Hrvatske poetkom 1990ih godina.
2.4.4. Primjena oba dopunska protokola uz enevske konvencije kao osnova
za kaznenu osudu za isto djelo
123. Kaznenu (zapovjednu) odgovornost podnositelja Glavaa za dogaaje 12.

srpnja 1991. i 31. kolovoza 1991. (sluaj "Ljeto/91") prvostupanjski sud utemeljio je
na lanku 120. stavku 1. u vezi s lankom 28. OKZRH-a (o poinjenju ratnog zloina
neinjenjem v. praksu Vrhovnog suda u toki 95.1.), a za dogaaje iz studenoga i
prosinca 1991. (sluaj "Zima/91") po lanku 120. stavku 1. OKZRH-a, s utvrenjem
da je podnositelj:
"djelujui kao stvarni zapovjednik navedene postrojbe, odgovoran time za
izdavanje zapovjedi i primjenu ratnih i humanitarnih propisa meunarodnog prava
o sigurnosti i zatiti civila, i djelujui kao stvarni, a od 7. prosinca 1991. i kao
formalni zapovjednik obrane grada Osijeka ... u svrhu zastraivanja i odmazde
prema civilnim stanovnicima Osijeka, poglavito srpske narodnosti, postupali
protivno ... odredbama lanka 4. stavka 1. i stavka 2. toke a), lanka 5. stavka 3.
i lanka 13. stavka 2. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od 12.
kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II), ..."
124. Ustavni sud ocjenjuje da u osporenoj presudi Vrhovnog suda nedostaje

obrazloenje relevantnih i dostatnih razloga koji bi opravdali primjenu pravne osnove
na kojoj se temeljila zapovjedna odgovornost podnositelja Glavaa u prvostupanjskoj
presudi.
Naime, podnositelj Glava osuen je u izreci osporene prvostupanjske presude na
osnovi Dopunskog protokola II. koji ureuje nemeunarodne oruane sukobe.
Suprotno tome, u obrazloenju te iste presude njegova se zapovjedna odgovornost u
76
sluaju "Ljeto/91" (srpanj/kolovoz 1991.) obrazlae odredbama Dopunskog protokola
I. koji se odnosi na rtve meunarodnih oruanih sukoba. Mjerodavni dio
obrazloenja te presude glasi:
"U poglavlju 'Situacija u Osijeku i poloaj I optuenog Branimira Glavaa'
utvreno je da je I optueni u odnosu na Zatitnu etu imao efektivne zapovjedne
ovlasti.
(...)
Pored toga, odgovornost zapovjednika za primjenu meunarodnog ratnog
prava utvrena je i u odredbama Dopunskog protokola enevskim konvencijama
od 12. kolovoza 1949. godine o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba
(Protokol I od 8. lipnja 1977.)
U lanku 86. stavak 2. naprijed navedenog Protokola propisano je da
injenica da je povredu Konvencija ili Protokola I poinio neki podinjeni ne
oslobaa njegove pretpostavljene njegove odgovornosti ako su znali ili imali
informacije koje su im u danim okolnostima omoguavale da zakljue da je taj
podinjeni poinio ili e poiniti takvu povredu i ako nisu poduzeli sve mogue
mjere u okviru svoje ovlasti kako bi sprijeili ili suzbili tu povredu.
Prema lanku 87. Protokola I, vojni zapovjednici su, to se tie pripadnika
oruanih snaga pod njihovim zapovjednitvom i drugih osoba pod njihovom
kontrolom, duni sprijeiti, suzbiti i prijaviti nadlenim vlastima povredu Konvencija
i ovog Protokola (lanak 87. stavak 1.), a i pokrenuti, kada je to umjesno, kazneni
i disciplinski postupak protiv prekritelja (lanak 87. stavak 3.).
(...)
Sukladno naprijed citiranim odredbama, I optueni Branimir Glava kao
stvarni zapovjednik Zatitne ete, koji je imao efektivnu kontrolu nad pripadnicima
ove vojne postrojbe, time je bio i garant sigurnosti temeljnih prava u odnosu na
sve osobe koje su iz bilo kojeg razloga se nalazile u ovlastima pripadnika Zatitne
ete, pa tako i u odnosu na oteene Nikolu Vasia i edomira Vukovia."
125. Prema tome, obrazlaui zapovjednu odgovornost podnositelja Glavaa,

prvostupanjski sud pozvao se na lanke 86. i 87. Dopunskog protokola I. lanak 86.
Dopunskog protokola I. nosi naziv: "Proputanje injenja" (Failure to act), a lanak
87. nosi naziv: "Dunosti zapovjednika" (Duty of commanders).
Dopunski protokol II. ne sadrava odredbe poput onih iz lanaka 86. i 87. Dopunskog
protokola I. Unato tome, u izreci osporene prvostupanjske presude podnositelj je
osuen po zapovjednoj odgovornosti na temelju Dopunskog protokola II.
S obzirom na takvo stanje stvari, u presudi upanijskog suda u Zagrebu ostala je
nerazjanjena primjena mjerodavnog materijalnog prava na zapovjednu odgovornost
podnositelja Glavaa, na to se Vrhovni sud nije osvrnuo u osporenoj presudi.
126. Ustavni sud naglaava da unato irokom opsegu mjerodavnog prava (koje
ukljuuje i obiajno meunarodno ratno i humanitarno pravo), zahtjevi vladavine
prava ipak nalau da tijela progona i sudovi ne idu tako daleko da primjenu
dopunskih protokola uz enevske konvencije relativiziraju argumentom poput onoga
da je u doba oruanog sukoba, neovisno o njegovom karakteru, doputeno istodobno
primjenjivati oba ili bilo koji od tih dvaju dopunskih protokola na isti dogaaj, jer je
praktiki irelevantno o kakvom je oruanom sukobu rije, ili argumentom da je razlika
77
izmeu nemeunarodnog i meunarodnog oruanog sukoba s aspekta obiajnog
meunarodnog humanitarnog prava ionako neznatna, ili sl.
Takva ili slina relativiziranja primjene dopunskih protokola uz enevske konvencije
irom bi otvorila mogunost arbitrarnog postupanja tijela progona i sudskih vlasti jer
bi im u tom sluaju bilo preputeno da iz pojedinih protokola izvlae odredbe koje im
odgovaraju u pojedinom predmetu i da ih "kombiniraju" po vlastitom nahoenju (kao
to se, kako se ini, dogodilo u predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom
postupku). Takvo bi postupanje bilo nedopustivo u demokratskoj dravi utemeljenoj
na vladavini prava, pa i onda kada ne bi utjecalo na sam ishod konkretnih postupaka.
127. Ustavni sud podsjea da, iako se i niz drugih meunarodnih humanitarnih
ugovora (treaties of humanitarian law) primjenjuje na nemeunarodne oruane
sukobe, ugovorna pravila primjenjiva na nemeunarodne oruane sukobe zapravo su
rudimentarna u odnosu na ona koja su primjenjiva na meunarodne oruane sukobe.
Ne samo da postoji manji broj tih ugovornih pravila, ve su ona i slabije razraena
(Dopunski protokol I. ima ukupno 102 vrlo opsena i razraena lanka, dok Dopunski
protokol II. ima ukupno 28 lanaka, od kojih samo pet opsenijih). Osim toga,
primjena Dopunskog protokola II. uvijek ovisi o specifinim situacijama opisanima u
njegovom lanku 1. (Izvor: M. Mack, Increasing Respect for International
Humanitarian Law in Non-International Armed Conflicts, ICRC, Geneva, February
2008, str. 9.), koji glasi (rije je o slubenom prijevodu teksta Dopunskog protokola II.
na hrvatski jezik, objavljenom u "Narodnim novinama" broj 5/94.):
"DIO I.
DOMAAJ OVOGA PROTOKOLA
lanak 1.
Stvarno polje primjene
1. Ovaj Protokol, kojim se razvija i dopunjuje lanak 3. koji je zajedniki
enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949., ne mijenjajui postojee uvjete
njegove primjene, primjenjuje se na sve oruane sukobe koji nisu obuhvaeni
lankom 1. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949.
o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I) i koji se odvijaju na
podruju visoke stranke ugovornice izmeu njezinih oruanih snaga i odmetnikih
oruanih snaga ili drugih organiziranih naoruanih grupa koje, pod odgovornim
zapovjednitvom, ostvaruju nad dijelom njezina podruja takvu kontrolu koja im
omoguuje voenje neprekidnih i usklaenih vojnih operacija i primjenu ovoga
Protokola.
2. Ovaj se Protokol ne primjenjuje na situacije unutranjih nemira i
napetosti, kao to su pobune, izolirani i sporadini ini nasilja ili drugi ini sline
prirode, koji se ne smatraju oruanim sukobima."
127.1. Ustavni sud podsjea da upravo zbog rudimentarnosti ureenja

nemeunarodnih oruanih sukoba, pravila obiajnog meunarodnog humanitarnog
prava ispunjavaju pojedine bitne praznine u njihovoj regulaciji (v. Jean-Marie
Henckaerts, Louise Doswald-Beck, Customary International Humanitarian Law,
Volume I: Rules, Cambridge University Press, Cambridge, 2005.). "Obiajno
meunarodno humanitarno pravo (customary international humanitarian law) nadilazi
i rudimentarne odredbe zajednikog lanka 3. i Dopunskog protokola II. Praksa je
stvorila znaajan broj dodatnih obiajnih pravila koja se odnose na voenje
neprijateljstava (npr. razlikovanje izmeu civilnih objekata i vojnih ciljeva, zabranu
78
neselektivnih napada i napada suprotnih naelu razmjernosti), pravila o posebno
zatienim osobama i objektima (npr. osoblju i objektima za humanitarnu pomo,
novinarima i zatienim zonama), te pravila o posebnim metodama ratovanja ..."
(Mack, cit. gore, toka 127., str. 9.-10.).
Oito je, dakle, da stvaranje pravila obiajnog meunarodnog humanitarnog prava i
njegova sve ira primjena popunjavaju praznine meunarodnog ugovornog prava
(Dopunskog protokola II.). Istodobno, meutim, ta pravila ne postaju sastavni
normativni dio tog protokola. Dopunski protokol II. i dalje se primjenjuje samo u
okvirima koje on sam odreuje, to izmeu ostaloga znai da se primjenjuje i samo
na oruane sukobe koji nisu obuhvaeni Dopunskim protokolom I. (lanak 1.
Dopunskog protokola II.).
128. Pa i kad ne bi postojale prethodno navedene nejasnoe u prvostupanjskoj
presudi koje se tiu primjene protokola I. i II., opi zahtjevi vladavine prava i pravne
sigurnosti nedvojbeno bi nalagali da se sudska konstrukcija, u kojoj se neija
kaznena odgovornost i osuda za najtea kaznena djela temelji na jednoj pravnoj
osnovi, dok se u istoj presudi, u odnosu na istu osobu, za isti dogaaj, ta kaznena
odgovornost obrazlae po drugoj pravnoj osnovi, opravda, u najmanju ruku,
dostatnim i relevantnim razlozima. Oni su izostali i u osporenoj prvostupanjskoj i u
osporenoj drugostupanjskoj presudi.
2.4.5. Zakljuna ocjena Ustavnog suda
129. Ustavni sud podsjea da je naelo pravne sigurnosti inherentno pravu na

pravino suenje u smislu lanka 29. stavka 1. Ustava i lanka 6. stavka 1.
Konvencije. Mjerodavni dio lanka 29. stavka 1. Ustava glasi:
"lanak 29.
Svatko ima pravo da ... sud pravino ... odlui o ... optubi zbog kanjivog
djela.
(...)"
129.1. Mjerodavni dio lanka 6. stavka 1. Konvencije glasi:

"Pravo na poteno suenje
lanak 6.
... u sluaju podizanja optunice za kazneno djelo protiv njega svatko ima
pravo da ... sud pravino ... ispita njegov sluaj. ..."
130. Najei problem u sudskom sustavu uz koji se vezuje naelo pravne

sigurnosti jest problem neujednaene sudske prakse u istovrsnim sudskim stvarima.
U sluaju Nejdat ahin i Perihan ahin protiv Turske (presuda [VV], 20. listopada
2011., zahtjev br. 13279/05) ESLJP utvrdio je opa pravna naela na kojima se
temelji ocjena o povredi lanka 6. Konvencije u sluajevima kada se utvrdi postojanje
neujednaene sudske prakse meu razliitim sudovima ili razliitim jurisdikcijama,
odnosno postojanje oprenih odluka koje je donio isti sud u usporedivim postupcima
( 49.-59). Mjerodavni dio presude glasi:
"1. Opa naela
79
49. Sud na poetku ponavlja da on nema zadau zamijeniti domae
sudove. U prvom je redu na domaim vlastima, naroito sudovima, da rjeavaju
probleme tumaenja domaeg zakonodavstva (vidjeti, Brualla Gmez de la Torre
protiv panjolske, 19. prosinca 1997., 31., Reports of Judgments and Decisions
1997-VIII; Waite i Kennedy protiv Njemake [VV], br. 26083/94, 54., ECHR
1999-I; i Saez Maeso protiv panjolske, br. 77837/01, 22., 9. studenoga 2004.).
Njegova je uloga provjeriti jesu li uinci takvog tumaenja suglasni s Konvencijom
(vidjeti, Kuchoglu protiv Bugarske, br. 48191/99, 50., od 10. svibnja 2007., i
Iyar protiv Bugarske, br. 391/03, 48., 20. studenoga 2008.).
50. Imajui u vidu navedeno, osim u sluaju oigledne proizvoljnosti, uloga
Suda nije da preispituje tumaenje domaeg zakonodavstva od strane domaih
sudova (vidjeti, primjerice, damsons protiv Latvije, br. 3669/03, 118., 24. lipnja
2008.). Isto tako, u vezi s tim pitanjem, Sud, u naelu, nema funkciju da
usporeuje razliite odluke domaih sudova, ak ni one koje su donesene u
oigledno slinim postupcima; on mora potovati neovisnosti tih sudova (vidjeti,
Engel i drugi protiv Nizozemske, 8. lipnja 1976., 103., Serija A br. 22; Gregrio
de Andrade protiv Portugala, br. 41537/02, 36., 14. studenoga 2006.; i
damsons, cit. gore, 118.).
51. Sud je ve priznao da je mogunost proturjenih sudskih odluka
karakteristika svojstvena bilo kojem sudskom sustavu koji je zasnovan na mrei
prvostupanjskih i albenih sudova koji imaju vlast na podruju svoje teritorijalne
jurisdikcije. Takve nepodudarnosti mogu se pojavljivati u okviru samog suda. To
se, samo po sebi, ne moe smatrati suprotnim Konvenciji (vidjeti, Santos Pinto
potiv Portugala, br. 39005/04, 41., 20. svibnja 2008.).
52. Od Suda je u vie navrata traeno da ispita predmete koji se odnose
na proturjene odluke (vidjeti, inter alia, Zielinski i Pradal i Gonzalez i drugi protiv
Francuske [VV], br. 24846/94 i 34165/96 do 34173/96, ECHR 1999-VII; Paduraru
protiv Rumunjske, br. 63252/00, ECHR 2005-XII (izvodi); Beian protiv Rumunjske
(br. 1), br. 30658/05, ECHR 2007-XIII (izvod); i Iordan Iordanov i drugi protiv
Bugarske, br. 23530/02, 2. srpnja 2009.) te je Sud tako imao mogunost da se
izjasni o pitanju pod kojim uvjetima proturjene odluke domaih vrhovnih sudova
kre zahtjev u vezi s pravinim suenjem iz lanka 6. stavka 1. Konvencije (vidjeti,
Perez Arias protiv panjolske, br. 32978/03, 25., 28. lipnja 2007.; Beian (br. 1),
cit. gore, 34.-40.; tefan i tef protiv Rumunjske, br. 24428/03 i 26977/03,
33.-36., 27. sijenja 2009.; Iordan Iordanov i drugi, cit. gore, 48.-49.; i
Schwarzkopf i Taussik protiv eke Republike (odluka), br. 42162/02, 2. prosinca
2008).
53. Sud je pri tome objasnio mjerila kojima se vodio pri svojoj ocjeni, a koja
se sastoje od utvrivanja pitanja postoje li 'duboke i dugotrajne razlike' u sudskoj
praksi vrhovnog suda, predvia li domae zakonodavstvo mehanizme za
prevladavanje tih nedosljednosti, primjenjuju li se ti mehanizmi i koji su, ako je
potrebno, uinci njihove primjene (vidjeti, Iordan Iordanov i drugi, cit. gore, 49.50.).
54. Od Suda se takoer trailo da donese presudu o proturjenim
odlukama koje mogu biti donesene u okviru istog albenog suda (vidjeti, Tudor
Tudor protiv Rumunjske, br. 21911/03, 24. oujka 2009.) ili razliitih okrunih
sudova koji donose odluku u posljednjem stupnju (vidjeti, tefnic i drugi protiv
Rumunjske, br. 38155/02, 2. studenoga 2010.). Pored 'duboke i dugotrajne'
prirode nedosljednosti o kojoj je rije, smatra se da i pravna nesigurnost koja je
rezultat nedosljednosti u praksi sudova i nedostatak mehanizama za rjeavanje
proturjenih odluka kre pravo na pravino suenje (vidjeti, Tudor Tudor, cit. gore,
30.-32., i tefnic i drugi, cit. gore, 37.-38.).
80
55. U tom pogledu, Sud je vie puta istaknuo znaaj uspostavljanja
mehanizama kojima bi se osigurala dosljednost sudske prakse i uniformnost
jurisprudencije sudova (vidjeti, Schwarzkopf i Taussik, cit. gore). Sud je isto tako
izjavio da je odgovornost drava organizirati svoje pravne sustave na takav nain
da se izbjegne usvajanje proturjenih presuda (vidjeti, Vrioni i drugi protiv
Albanije, br. 2141/03, 58., 24. oujka 2009; Mullai i drugi protiv Albanije,
br. 9074/07, 86., 23. oujka 2010; i Brezovec protiv Hrvatske, br. 13488/07,
66., 29. oujka 2011.).
56. Njegova ocjena okolnosti koje su mu dostavljene radi ispitivanja uvijek
je bila zasnovana na naelu pravne sigurnosti, koji je implicitan u svim lancima
Konvencije i predstavlja jedan od fundamentalnih aspekata vladavine prava
(vidjeti, inter alia, Beian (br. 1), cit. gore, 39.; Iordan Iordanov i drugi, cit. gore,
47.; i tefnic i drugi, cit. gore, 31.). Naravno, nesigurnost - bilo da je pravna,
administrativna ili proizlazi iz prakse koju primjenjuju vlasti - imbenik je koji mora
biti uzet u razmatranje kada se ispituje postupanje drave (vidjeti, Pduraru, cit.
gore, 92.; Beian (br. 1), cit. gore, 33.; i tefnic i drugi, cit. gore, 32.).
57. U tom pogledu, Sud takoer ponavlja da se pravo na pravino suenje
mora tumaiti u svjetlu Preambule Konvencije u kojoj se izjavljuje da je vladavina
prava dio zajednikog nasljea drava ugovornica. Jedan od fundamentalnih
aspekata vladavine prava je sada naelo pravne sigurnosti (vidjeti, Brumrescu
protiv Rumunjske [VV], br. 28342/95, 61., ECHR 1999-VII), koje jami, inter alia,
izvjesnu stabilnost pravnih situacija i pridonosi povjerenju javnosti u sudove
(vidjeti, mutatis mutandis, tefnic i drugi, cit. gore, 38.). S druge strane,
dugotrajnost postojanja proturjenih sudskih odluka moe stvoriti stanje pravne
nesigurnosti koje je po prirodi takvo da smanjuje povjerenje javnosti u pravosudni
sustav, dok je takvo povjerenje jasno jedna od osnovnih komponenti drave
zasnovane na vladavini prava (vidjeti, Paduraru, cit. gore, 98.; Vini i drugi
protiv Srbije, br. 44698/06 i drugi, 56., 1. prosinca 2009.; i tefnic i drugi, cit.
gore, 38.).
58. Meutim, Sud istie da uvjeti pravne sigurnosti i zatita legitimnog
povjerenja javnosti ne dodjeljuju steeno pravo na dosljednost sudske prakse
(vidjeti, Undic protiv Francuske, br. 20153/04, 74., 18. prosinca 2008). Razvoj
sudske prakse nije po sebi suprotan pravilnom provoenju pravde budui da bi
neodravanje dinaminog i evolutivnog stajalita stvorilo rizik od spreavanja
reforme ili napretka (vidjeti, Atanasovski protiv 'Bive Jugoslovenske Republike
Makedonije', br. 36815/03, 38., 14. sijenja 2010.)."
130.1. Ta je naela ESLJP kasnije saeo u predmetu Vukovi i drugi protiv Srbije
(presuda, 28. kolovoza 2012., zahtjevi br. 17153/11 i dr., 54.), uz napomenu da
presuda velikog vijea u istom predmetu (prethodna primjedba, 25. oujka 2014.)
nema utjecaja na pravilnost tog saetka:
(i) nije zadaa ESLJP-a usporeivati, osim u sluaju oite arbitrarnosti (evident
arbitrariness), razliite odluke domaih sudova, ak i kada su donesene u naizgled
slinim postupcima, s obzirom da se neovisnost tih sudova mora potovati;
(ii) postojanje oprenih sudskih odluka (conflicting court decisions) samo po
sebi ne moe se smatrati nesuglasnim s Konvencijom;
(iii) mjerila kojima se ESLJP vodi prilikom ocjene jesu li oprene odluke
razliitih domaih sudova, koji su odluivali u posljednjem stupnju, u suglasnosti s
pravom na pravino suenje prema lanku 6. stavku 1. Konvencije, sastoje se od
utvrivanja postoje li "duboke i dugotrajne razlike" (profound and long-standing
differences) u sudskoj praksi domaih sudova, predvia li domae pravo mehanizam
81
za prevladavanje tih razlika, primjenjuje li se taj mehanizam te kakav je uinak te
primjene;
(iv) ocjena ESLJP-a zasniva se takoer i na naelu pravne sigurnosti koje je
implicitno sadrano u svim lancima Konvencije i predstavlja fundamentalni aspekt
vladavine prava;
(v) naelo pravne sigurnosti jami, izmeu ostaloga, izvjesnu stabilnost i
pridonosi povjerenju javnosti u sudove; zadravanje oprenih sudskih odluka u
praksi, s druge strane, moe dovesti do pravne nesigurnosti koja bi vjerojatno dovela
do smanjenja povjerenja javnosti u pravni sustav, pri emu je jasno da je takvo
povjerenje jedan od esencijalnih elemenata drave koja se zasniva na vladavini
prava;
(vi) meutim, zahtjevi pravne sigurnosti i zatite legitimnog povjerenja javnosti
ne znae da postoji steeno pravo na dosljednost sudske prakse; razvoj sudske
prakse nije sam po sebi protivan pravilnom provoenju pravde jer propust da se odri
dinamini i razvojni pristup mogao bi dovesti do rizika ometanja reforme ili napretka.
130.2. Slina je stajalita ESLJP iznio i u predmetima Lukei protiv Hrvatske
(odluka, 10. rujna 2013., zahtjev br. 24660/07, 52.) i Konti-Drai protiv Hrvatske
(odluka, 25. rujna 2012., zahtjev br. 20428/09, 18. i 19.). U predmetu Tomi i drugi
protiv Crne Gore (presuda, 17. travnja 2012., zahtjevi br. 18650/09 i dr., 53.-55.),
ESLJP je dodatno naglasio kako se "ne moe smatrati da to to se dva spora tretiraju
na drugaiji nain dovodi do suprotstavljene sudske prakse, kada je to opravdano
razlikom u injeninim situacijama o kojima je rije (v. mutatis mutandis, Erol Uar
protiv Turske, odluka, 29. rujna 2009., zahtjev br. 12960/05)".
131. Ustavni sud opetovano istie da prihvaa navedena naelna pravna stajalita
ESLJP-a kad je rije o granicama njegovih ovlasti pri nadzoru neujednaene sudske
prakse. Istodobno napominje, meutim, da u predmetu koji razmatra u ovom
ustavnosudskom postupku nije rije o uobiajenim pojavama neujednaenosti te
prakse na koje se primjenjuje mjerilo "dubokih i dugotrajnih razlika" i druga prethodno
navedena mjerila.
Ustavni sud susreo se u ovom predmetu s odstupanjima u pravnim stajalitima
najvieg suda u zemlji (i suda posljednjeg stupnja u konkretnom predmetu) o pravnim
injenicama koje su od fundamentalnog znaenja za pravilno vrednovanje ustavnih i
dravnih temelja Republike Hrvatske (datum kad je Republika Hrvatska stekla
svojstva suverene drave u smislu meunarodnog prava i karakter oruanog sukoba
na podruju Republike Hrvatske koji je zapoeo 1991. godine). One su zajednike u
svim kaznenim predmetima na koje sudovi primjenjuju mjerodavno kazneno pravo
koje ureuje ratne zloine poinjene na podruju Republike Hrvatske (u konkretnom
predmetu, lanak 120. stavak 1. zasebno i zajedno s lankom 28. OKZRH-a). Te
pravne injenice moraju se strogo razlikovati od injenica i okolnosti konkretnih
sluajeva za koje Ustavni sud, u ovom ustavnosudskom predmetu, nema razloga
sumnjati da su potpuno i pravilno utvrene.
Neujednaena sudska praksa u odnosu na te pravne injenice ustavnog znaenja
(pa i naravi), s aspekta ustavnosudske zatite, ima bitno drugaiji znaaj od one na
koju se primjenjuju mjerila prikazana u tokama 130. i 130.1. U odnosu na te
injenice ustavnog znaenja ne bi se smjelo dogoditi da najvii sud u zemlji i sud
posljednjeg stupnja u istovrsnim kaznenim stvarima opreno ocjenjuje njihovo
82
znaenje za cijeli kazneni predmet. To to u praksi Vrhovnog suda ne postoji velik
broj presuda s tako oprenim ocjenama o pravnim injenicama ustavnog znaenja, o
kojima je ovdje rije, ne oslobaa Ustavni sud obveze otkrivanja problema koji zadire
u temelje dravnopravnog poretka Republike Hrvatske.
Sudska praksa u kaznenim stvarima u kojoj je datum 8. listopada 1991. pravno
relevantan za primjenu mjerodavnog prava, a koja od tog datuma odstupa i koja s
njim nije usuglaena, nedvojbeno povlai za sobom ozbiljne i viestruke posljedice,
od onih najuih (povezanih s pojedinanim sluajevima), preko resornih (povezanih
sa zahtjevima "dobrog pravosua"), do onih nacionalnih (povezanih s ustavnim i
dravnopravnim temeljima Republike Hrvatske).
132. Zbog toga dosljedan, ujednaen i stabilan pristup Vrhovnog suda, kao
najvieg suda u zemlji, kaznenim predmetima u kojima postoji odstupanje od datuma
kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene drave u smislu meunarodnog
prava (8. listopada 1991.), a taj je datum relevantan za primjenu mjerodavnog prava
u tim sluajevima, zajedno s njegovim dosljednim, ujednaenim i jasnim tumaenjem
naina na koji se to pravo treba primjenjivati na dogaaje prije i poslije 8. listopada
1991., ali i dosljedno te jednoobrazno postupanje s predmetima u kojima su uoeni
istovrsni propusti niestupanjskih sudova u vezi s tim pitanjima, imaju posebno
znaenje i vanost kako za legalitet tako i za legitimitet opeg djelovanja kaznenih
sudova u tom pravnom podruju, osobito za suzbijanje proizvoljnih ocjena sudova o
bitnim ustavnopravnim injenicama, a time i za stjecanje povjerenja javnosti u sudski
sustav, za koji e graani moi vjerovati da je kadar osigurati stvarnu pravnu
sigurnost i jednakost svih pred zakonom, koja jamstva predstavljaju glavna obiljeja
vladavine prava zajamene Ustavom i Konvencijom (v. mutatis mutandis, predmet
ESLJP-a ivi protiv Srbije, presuda, 13. rujna 2011., zahtjev br. 37204/08, 40.).
133. Uz stajalita ve iznesena u tokama 116. i 116.1., izostanak potovanja tih
ustavnih zahtjeva kad je rije o pravnim injenicama koje su od fundamentalnog
znaaja za pravilno vrednovanje ustavnog i dravnopravnog temelja Republike
Hrvatske protivno je "imperativu odravanja legitimnog povjerenja graana u dravu i
pravo koje ona stvara" (ESLJP, predmet Broniowski protiv Poljske, presuda, veliko
vijee, 22. lipnja 2004., zahtjev br. 31443/96, 184.), inherentnom vladavini prava,
najvioj vrednoti ustavnog poretka Republike Hrvatske (lanak 3. Ustava).
Polazei od takvog stanja stvari, Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi
obvezu Vrhovnog suda da u predmetu u kojem je donio osporenu presudu ponovi
postupak radi ostvarenja pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka Republike
Hrvatske te osiguranja dosljednosti svoje sudske prakse ("vidljivosti pravde"), jer se
samo na taj nain osigurava i povjerenje javnosti u sudove i u sudski sustav u cjelini,
a u pojedinanim sluajevima otklanja uoena nedosljednost u voenju sudskog
postupka na tetu podnositelja ustavnih tubi te dojam proizvoljnosti koji u
naznaenim dijelovima ostavljaju sudske presude u ovom sluaju.
133.1. Ustavni sud ocjenjuje vanim da Vrhovni sud u ponovnom postupku odgovori
na otvorena pitanja vezana uz svoja pravna stajalita o primjeni Dopunskog
protokola II. na konkretan sluaj, a osobito: - je li se Dopunski protokol II. mogao
primijeniti na sluaj "Zima/91"; - je li se zapovjedna odgovornost podnositelja Glavaa
83
mogla obrazlagati Dopunskim protokolom I, a u izreci presuivati prema Dopunskom
protokolu II., te ih u novoj odluci posebno obrazloi.
Takoer bi bilo potrebno da Vrhovni sud ocijeni i posebno obrazloi jesu li ispunjene
pretpostavke da se u ponovnom drugostupanjskom postupku odri rasprava. Ustavni
sud u tom smislu podsjea da je te pretpostavke ESLJP odredio u presudi
Salomonsson protiv vedske (12. studenoga 2002., zahtjev br. 38978/97, 34. i
36.), u kojoj taj sud govori o "pitanjima od javnog interesa koja nuno zahtijevaju
raspravu", odnosno o "posebnim obiljejima postupka" pred sudom drugog ili treeg
stupnja koji je ne zahtijevaju. Naime, u toj su presudi sadrana naelna pravna
stajalita ESLJP-a o pravu na javnu raspravu, koja glase:
"34. Sud prvo nalazi da ovlatenje na 'javnu raspravu' iz lanka 6. stavka 1.
nuno implicira pravo na 'usmenu raspravu'. Meutim, obveza iz lanka 6. stavka
1. da se odri javna rasprava nije apsolutna. Prema tome, rasprava moe izostati
ako se stranka nedvosmisleno odrekne tog svog prava, a ne postoje pitanja od
javnog interesa koja nuno zahtijevaju raspravu. Odricanje moe biti dano izriito
ili preutno, u potonjem sluaju, primjerice, nepodnoenjem zahtjeva za raspravu
...
Nadalje, rasprava ne mora biti potrebna s obzirom na iznimne okolnosti
sluaja, primjerice kad se ne postavljaju nikakva pitanja u vezi s injenicama ili s
pravom koja se ne bi mogla odgovarajue rijeiti na osnovi sudskog spisa (on the
basis of the case-file) i pisanih oitovanja stranaka ...
(...)
36. ... Sud ponavlja da u postupcima pred sudom prvog i posljednjeg
stupnja normalno postoji pravo na raspravu ... Meutim, izostanak rasprave pred
drugom ili treom instancijom moe biti opravdan posebnim obiljejima postupaka
o kojima je rije, pod uvjetom da je rasprava odrana na prvom stupnju ...
Sukladno tome, osim ako ne postoje iznimne okolnosti koje opravdavaju
izostanak rasprave, pravo na javnu raspravu iz lanka 6. stavka 1. implicira pravo
na usmenu raspravu barem pred jednim stupnjem."
134. Slijedom toga, na temelju lanka 73. u vezi s lankom 76. stavkom 1.
Ustavnog zakona, odlueno je kao u toki II. izreke ove odluke.
B. TOKA IV. IZREKE ODLUKE - PRIGOVORI PODNOSITELJA KOJI
ZAHTIJEVAJU ODGOVOR VRHOVNOG SUDA U SVJETLU PRAKSE ESLJP-a
1) Odnos Vrhovnog suda i Ustavnog suda u primjeni konvencijskog
prava
135. Ustavni sud primjeuje da u predmetima koje razmatra u ovom
ustavnosudskom postupku postoje odreeni prigovori podnositelja koje ESLJP u
pravilu uzima u razmatranje kao one "koji se mogu braniti" (arguable claims) i u
odnosu na koje postoji stabilna i dugotrajna praksa tog suda.
Kao to je ve reeno u toki 60.1., budui da se na temelju toke II. izreke ove
odluke postupak pred Vrhovnim sudom mora ponoviti, nije prihvatljivo da Ustavni sud
ispituje te prigovore umjesto Vrhovnog suda, jer je u prvom redu na najviem sudu u
zemlji da osigurava jedinstvenu primjenu konvencijskog prava, titei ravnopravnost
svih u njegovoj primjeni u skladu s praksom ESLJP-a. Naime, u situaciji kad Vrhovni
84
sud ima mogunost njihova razmatranja, ispitivanja i ocjene, Ustavni sud duan je
prepustiti odluivanje o tim prigovorima Vrhovnom sudu jer je on, kao najvii sud u
zemlji, ovlaten osiguravati jedinstvenu primjenu zakona (to ukljuuje i konvencijsko
pravo) te ravnopravnost graana (lanak 116. Ustava). Time se ujedno omoguuje
da se svi ti prigovori ocijene s aspekta konvencijskog prava kao jedinstvena cjelina, u
istom postupku u kojem se preispituje sam sluaj u skladu s pravnim stajalitima
Ustavnog suda prethodno utvrenima u ovoj odluci. Rije je o odgovarajuoj primjeni
lanka 77. Ustavnog zakona u vezi s lancima 116. stavkom 1. i 134. Ustava, sve u
svjetlu meunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska preuzela ratifikacijom
Konvencije i ustavnog zahtjeva da "sudovi sude na temelju ... meunarodnih ugovora
..." (lanak 115. stavak 3. Ustava).
135.1. Sukladno tome, u nastavku se navode prigovori podnositelja, za koje je
Ustavni sud ocijenio da bi mogli biti relevantni s aspekta konvencijskog prava i
prakse ESLJP-a, koje je Vrhovni sud, u skladu s lancima 115. stavkom 3. i 116.
stavkom 1. u vezi s lankom 134. Ustava, duan ispitati i ocijeniti te za svoju ocjenu,
u novoj presudi, dati dostatne i relevantne razloge.
2) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na procesnu
ravnopravnost (jednakost oruja) stranaka u sudskom postupku, ukljuujui
pravo na kontradiktorni postupak
136. Podnositelj Glava istaknuo je povredu prava na kontradiktorni postupak koju
je Vrhovni sud navodno uinio u albenom postupku protiv prvostupanjske presude
jer - nakon podnesenih albi i odgovora na albe te oitovanja GdoRH-a - nije donio
odluku o odravanju rasprave pred tim sudom, nego je odluio na sjednici, na kojoj je
dolo do rasprave o kazni. doZG je u albi traio poveanje kazne zatvora
podnositelju, a u prilog tome se izjasnio i zamjenik GdoRH-a u svom oitovanju broj:
K-DO-197/10 od 9. veljae 2010. Podnositelj je istaknuo da to oitovanje GdoRH-a
nikada nije bilo dostavljeno ni njemu ni njegovim braniteljima, tako da oni nisu mogli
odgovoriti na njega. To znai da im je bilo onemogueno iznoenje protuargumenata,
ime je povrijeeno naelo kontradiktornosti, a u pitanje je dovedeno i ire naelo
procesne ravnopravnosti stranaka u sudskom postupku (tzv. naelo jednakosti
oruja).
136.1. Podnositelj se u dopuni ustavne tube od 17. lipnja 2013. pozvao na predmet
ESLJP-a Zahirovi protiv Hrvatske (presuda, 25. travnja 2013., zahtjev br. 58590/11).
Smatra da je ta presuda donesena u korist podnositelja Zahirovia zbog istovjetne
povrede lanka 6. Konvencije odnosno lanka 29. Ustava koja je i njemu uinjena.
137. U predmetu Zahirovi protiv Hrvatske (2013.) bila je rije o miljenju Dravnog
odvjetnitva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH) dostavljenom Vrhovnom
sudu prema lanku 373. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 110/97.,
27/98. - ispr., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. - ispr., 62/03. - proieni tekst i
115/06.; u daljnjem tekstu: ZKP) u albenom postupku, koje nije dostavljeno obrani
na odgovor ( 16. presude), a na osnovi kojega je Vrhovni sud donio presudu kojom
je poveao kaznu zatvora. Naime, iako ga nije dostavio obrani, Vrhovni sud uzeo je u
obzir to miljenje DORH-a, prihvaajui da ponaanje podnositelja zahtjeva
Zahirovia nakon poinjenja kaznenog djela odnosno njegov bijeg u drugu dravu
85
predstavljaju dovoljno teke okolnosti koje opravdavaju poveanje visine izreene
kazne zatvora. ESLJP je u izreci presude Zahirovi protiv Hrvatske (2013.) utvrdio:
"IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
(...)
2. Presuuje da je dolo do povede lanka 6. stavka 1. Konvencije zbog
povrede naela ravnopravnosti stranaka u postupku do koje je dolo zbog
proputanja dostave oitovanja Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske
podnositelju;
(...)"
137.1. U presudi Zahirovi protiv Hrvatske (2013.) ESLJP je ponovio svoja ustaljena
stajalita o znaenju i dosezima naela kontradiktornosti, odnosno ireg naela
procesne ravnopravnosti stranaka u sudskom postupku (tzv. naela jednakosti
oruja), istodobno upuujui na svoju daljnju relevantnu praksu. S obzirom na takvo
stanje stvari, Ustavni sud smatra dostatnim samo citirati relevantni dio te presude:
"(b) Ocjena Suda
(i) Opa naela
42. Sud ponavlja kako je naelo jednakosti stranaka u postupku jedna od
znaajki ireg pojma pravinog suenja, koji ukljuuje i temeljno pravo na
kontradiktornost kaznenog postupka. Pravo na kontradiktorni postupak znai, u
kaznenom predmetu, da i optuba i obrana moraju dobiti priliku saznati za
oitovanja i dokaze koje je dostavila i predloila druga strana i dati primjedbe na
njih. Mogu se zamisliti razliiti naini na koje nacionalno pravo moe ispuniti taj
zahtjev. Meutim, bez obzira koja se metoda odabere, njome se treba osigurati da
druga strana bude svjesna da je oitovanje podneseno te joj treba pruiti stvarnu
priliku za davanje primjedbi na njega (vidjeti Brandstetter protiv Austrije, 28.
kolovoza 1991., 66.-67., Serija A br. 211.; Milatov i drugi protiv eke
Republike, br. 61811/00, 65., ECHR 2005-V i, a fortiori, Krm i drugi protiv
eke Republike, br. 35376/97, 41.-45., 3. oujka 2000., i OAO Neftyanaya
Kompaniya Yukos protiv Rusije, br. 14902/04, 538., 20. rujna 2011.). Stoga je
ak mogue da neka postupovna situacija koja ne stavlja stranku u nepovoljniji
poloaj u odnosu na njenog protivnika ipak predstavlja povredu prava na
kontradiktorni postupak ako dotina stranka nije imala priliku saznati za sve
predloene dokaze ili dostavljena oitavanja, i na njih dati primjedbe, radi utjecaja
na odluku suda (vidjeti naprijed citirani predmet Krm i drugi, 38.-46., 3., i
Gregaevi protiv Hrvatske, br. 58331/09, 50., 10. srpnja 2012.).
43. U pogledu sadraja podnesaka koje je dostavila optuba, Sud ponavlja
kako naelo jednakosti stranaka u postupku ne ovisi o daljnjoj, koliinski mjerljivoj
nepotenosti, koja proizlazi iz postupovne nejednakosti. Obrana je ta koja treba
ocijeniti zasluuje li neki podnesak reakciju. Stoga je nepoteno da optuba
dostavi podneske sudu bez znanja obrane (vidjeti Bulut protiv Austrije, 22. veljae
1996., 49, Izvjea 1996-II, i Josef Fischer protiv Austrije, br. 33382/96, 19.,
17. sijenja 2002.)."
137.2. Istovjetna stajalita ESLJP je izrazio i u novijem predmetu Loni protiv

Hrvatske (presuda, 4. prosinca 2014., zahtjev br. 8067/12), u kojem je presudio da je
dolo do povrede lanka 6. stavka 1. Konvencije zbog povrede naela jednakosti
oruja stoga to Vrhovni sud u albenom postupku nije dostavio podnositelju na
znanje i eventualni odgovor oitovanje koje je zajedno sa spisom predmeta tom sudu
dostavio DORH. Pozivajui se na sluaj Zahirovi protiv Hrvatske (2013.), ESLJP je
86
utvrdio da u okviru hrvatskog sustava albenih postupaka oitovanja DORH-a
predstavljaju "obrazloena miljenja o osnovanosti predmeta" kojima je cilj utjecati na
odluku Vrhovnog suda tako to se taj sud poziva da odbije albu. U takvoj situaciji
uope nije potrebno utvrivati je li proputanje dostave podnositelju oitovanja
DORH-a bilo na tetu podnositelja. Povreda postoji i onda ako nema tete za
podnositelja ( 84. presude).
137.3. Ustavni sud podsjea da "jednakost oruja" u osnovi oznaava jednake
procesne mogunosti obrazlaganja predmeta, pa se u pravilu preklapa sa zahtjevom
za kontradiktornou. Prema praksi ESLJP-a, "pravo na kontradiktorni postupak
jami strankama mogunost uvida u oitovanja ili dokaze koje daje suprotna strana i
izraavanja svoga miljenja o njima" (presuda Ruiz-Mateos protiv panjolske, 23.
lipnja 1993., zahtjev br. 12952/87, 63.). Temeljni zahtjevi koji proizlaze iz prava na
kontradiktorni postupak izloeni su, primjerice, u predmetu Lazarevi protiv Hrvatske
(odluka, 30. rujna 2010., zahtjev br. 61435/08):
"Sud ponavlja da pojam pravinog suenja implicira i pravo na
kontradiktorni postupak. To pravo znai da stranke u kaznenom ili graanskom
postupku moraju u naelu imati priliku ne samo obznaniti bilo koji dokaz koji je
potreban da bi uspjele sa svojim zahtjevima nego i znati za sve predoene
dokaze i podnesena oitovanja i davati primjedbe na njih s namjerom da utjeu na
odluku suda ... Ta se situacija ne mijenja kad su oitovanja neutralna prema
pitanju o kojem sud treba odluiti ili, prema miljenju tog suda, ne predstavljaju
nikakvu injenicu ili tvrdnju koja se ve ne nalazi u osporenoj odluci ..."
Stoga se pitanja vezana uz neotkrivanje dokaznih sredstava drugoj strani mogu

razmatrati i sa stajalita zahtjeva za kontradiktornou postupka (mogunost saznati
za dokaze i ispitati ih pred sudom) i sa stajalita prava na jednakost oruja
(mogunost saznati za dokaze i ispitati ih pod jednakim uvjetima koje ima suprotna
strana u postupku).
138. Imajui u vidu navedena pravna stajalita i praksu ESLJP-a, Ustavni sud
ocjenjuje da bi Vrhovni sud bio duan provesti paljivo ispitivanje navedenog
prigovora podnositelja o povredi naela kontradiktornosti sudskog postupka te o
utjecaju sporne injenice, kojoj je podnositelj prigovorio, na ostvarenje njegova prava
na jednakost oruja, kao bitnog elementa pravinog suenja u smislu lanka 29.
Ustava i lanka 6. Konvencije.
139. Stoga je odlueno kao u toki IV. alineji 1. izreke ove odluke.
3) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na obrazloenu
sudsku odluku
140. Prigovor podnositelja Glavaa o ignoriranju njegovih navoda o pogrenom
utvrenju civilnog statusa oteenika Nikole Vasia (sluaj "Ljeto/91") pripada
kategoriji "prigovora koji se mogu braniti" u znaenju koje takvi prigovori imaju u
konvencijskom pravu i praksi ESLJP-a. Taj bi prigovor mogao biti relevantan s
aspekta prakse ESLJP-a jer bi se mogao podvesti pod moguu povredu prava
podnositelja na obrazloenu sudsku odluku.
87
141. Ustavni sud podsjea na dogaaj u sluaju "Ljeto/91": 12. srpnja 1991.
pripadnici Zatitne ete, iako nisu bili ovlateni privoditi osobe radi ispitivanja, uhitili
su, te u podrumske prostorije SNO-a priveli Nikolu Vasia, gdje su ga udarali
rukama, nogama, dijelovima oruja i palicama, zadavi mu ozljede glave i tijela, i to
udarac u glavu tjemeno, ranu razderotinu gornje usnice i udarac u lijevu stranu
grudnog koa. U postupku je utvreno da je podnositelj Glava bio prisutan prilikom
opisanog postupanja pripadnika Zatitne ete prema Nikoli Vasiu te da nita nije
poduzeo da takva postupanja sprijei. Oteenik Vasi napustio je 15. kolovoza
1991. Okruni zatvor u Osijeku u sklopu razmjene zarobljenika.
142. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je dogaaj vezan uz
oteenika Nikolu Vasia pogreno pravno kvalificiran kao ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. OKZRH-a. Razloge za svoju tvrdnju podnositelj je naao
u injenici da je Nikola Vasi bio pravomono osuen za kazneno djelo oruane
pobune protiv Republike Hrvatske pa stoga u inkriminiranom vremenu nije bio civilna
osoba i nije potpadao pod zatitu predvienu IV. enevskom konvencijom. Taj je
prigovor podnositelj isticao i u albi protiv prvostupanjske presude (spis upanijskog
suda u Zagrebu, listovi 10697-10700).
143. U presudi upanijskog suda u Zagrebu utvrene su injenice vezane uz osudu
oteenika Nikole Vasia:
"Vojno tuiteljstvo u Osijeku je 26. svibnja 1992. godine protiv Nikole
Vasia podiglo optunicu zbog kaznenog djela pripremanja oruane pobune iz
lanka 236-n u vezi lanka 236-f KZRH, a nakon toga rjeenjem Vojnog suda u
Osijeku od 1. srpnja 1992. godine, odlueno je da e se optuenom suditi u
odsutnosti. Presudom Vojnog suda u Osijeku od 28. srpnja 1992. godine Nikola
Vasi je zbog kaznenog djela pripremanja oruane pobune iz l. 236-n KZRH
osuen na kaznu zatvora u trajanju od etiri godine. Ova presuda postala je
pravomona dana 20. kolovoza 1992. godine, meutim, upanijski sud u Osijeku
rjeenjem od 28. srpnja 1997. godine je obustavilo izvrenje kazne primjenom
odredbi Zakona o opem oprostu (list 7442-7452)."
144. Svoju ocjenu o statusu Nikole Vasia 12. srpnja 1991., kao zatiene civilne
osobe, upanijski sud u Zagrebu obrazloio je ovako:
"To to su I optueni Branimir Glava te svjedok Itvan Mihalik naveli za
oteenog Nikolu Vasia da je bio 'etniki vojvoda', kao i da je, nedvojbeno bez
njegove privole, u novini 'ST' objavljen lanak i fotografija sa znakovljem u kojim
se on kao takav eksplicitno prikazuje, oito je trebalo posluiti u propagandne
svrhe, jer u kaznenom postupku koji je pred Vojnim sudom u Osijeku voen protiv
oteenog Nikole Vasia nije utvreno da bi on organizirao pobunu mjetana
srpske nacionalnosti u mjestu Brijee, ili s tim u svezi imao ikakvu znaajniju
ulogu. Prema presudi ovog suda oteeni Nikola Vasi je osuen za krivino djelo
pripremanja oruane pobune, i to na nain da je nabavio vatreno oruje, a u cilju
spreavanja rada predstavnika legalno izabranih vlasti Republike Hrvatske, pri
emu nije utvrena bilo kakva druga neprijateljska aktivnost, posebno one koja bi
ga stavile u kontekst voe pobune.
Da oteeni Nikola Vasi u inkriminirano vrijeme nije imao nikakvu
znaajniju ulogu u neprijateljskoj djelatnosti protiv Republike Hrvatske proizlazi i iz
88
iskaza svjedoka Ivana Grujia i Zdravka Pejia iji djelokrug poslova je obuhvaao
upravo razotkrivanje ovakvih protupravnih aktivnosti. Naime, ovi su svjedoci za
Vasia iskazali kako on za njih nije bio interesantan jer ga nisu mogli povezati s
naoruavanjem i pobunom mjetana u selu Brijee. Svjedok Peji je to i dodatno
pojasnio navodei da su lanove SDS-a (Srpske demokratske stranke) koji moda
nisu bili ekstremni, prosljeivali policiji radi razmjene za zatoene Hrvate na
drugoj strani.
(...)
Isti status" (civilne osobe - op. Ustavnog suda) "je imao i oteeni Nikola
Vasi, iako je presudom Vojnog suda u Osijeku od 28. srpnja 1992. godine, broj
K-446/92, Nikola Vasi pravomono osuen zbog krivinog djela pripremanja
oruane pobune iz lanka 236-n u vezi sa lankom 236-f stavak 1. KZ RH.
(...)
U naprijed citiranoj presudi Vojnog suda u Osijeku nije utvreno da bi
Nikola Vasi uope aktivno vojno djelovao na nain da bi bio pripadnik neke
paravojne oruane formacije pobunjenog dijela srpskog stanovnitva, ili se nalazio
u vojnom ustroju. Pae, oteeni je uhien u svojoj kui, u civilnoj odjei. ak i da
je postojala opravdana sumnja da se Nikola Vasi bavio aktivnostima koje su
tetne za sigurnost Republike Hrvatske, sukladno lanku 5. Konvencije, koji
odreuje da se u svakom sluaju s takvim osobama postupa ovjeno, on je imao
pravo na nepovredivost svog tjelesnog integriteta."
145. Na albeni navod podnositelja o tome da je upanijski sud u Zagrebu

pogreno utvrdio kako je oteenik Nikola Vasi 12. srpnja 1991. imao status civilne
osobe, Vrhovni sud nije odgovorio. Navode se mjerodavni dijelovi presude Vrhovnog
suda:
"Isto tako se neosnovano u albi opt. Branimira Glavaa, tvrdi kako Nikola
Vasi ne spada u osobe koje su zatiene meunarodnim humanitarnim pravom
obzirom na odredbu l. 5.4. enevske konvencije, koja od svoje zatite iskljuuje
osobe za koje strana u sukobu opravdano sumnja da se bave aktivnou tetnom
za dravu, s obzirom da je Nikola Vasi zbog svoje neprijateljske djelatnosti
prema Republici Hrvatskoj osuen pred Vojnim sudom u Osijeku na kaznu
zatvora u trajanju od etiri godine.
albe pritom pravilno citiraju odredbu l. 5. 4. enevske konvencije i
pravilno smatraju da je Nikola Vasi osuen zbog djelatnosti tetne za dravu, ali
pritom proputaju imati na umu odredbu l. 4. Protokola II. prema kojem se u svim
situacijama na svakom mjestu i u svako doba zabranjuje nasilje protiv ivota i
tijela, zdravlja i fizikog ili mentalnog blagostanja osoba, a osobito ubojstva te
okrutni postupci kao to su muenje, sakaenje ili bilo koji oblik tjelesne kazne.
Postupci prema oteeniku Nikoli Vasiu svakako se mogu svrstati meu one
zabranjene l. 4. Dopunskog Protokola II. jer je rije o nasilju protiv ivota i tijela,
fizikog i mentalnog blagostanja osobe. Stoga je, suprotno albi opt. Branimira
Glavaa, prvostupanjski sud na utvreno injenino stanje pravilno primijenio
meunarodno kazneno pravo te inkriminirano ponaanje optuenika pravilno
pravno oznaio."
146. S obzirom na navedeno obrazloenje, ne moe se porei osnovanost

prigovora podnositelja kako je Vrhovni sud zanemario njegov albeni navod o
pogrenom utvrenju civilnog statusa oteenika Nikole Vasia na dan 12. srpnja
1991., sadranom u osporenoj prvostupanjskoj presudi.
89
146.1. Ustavni sud ocjenjuje da je rije o samostalnom albenom navodu, koji je
Vrhovni sud trebao zasebno razmotriti i odvojiti od inkriminiranog postupanja prema
oteeniku Nikoli Vasiu. Drugim rijeima, to to su postupci prema oteeniku
Vasiu kvalificirani kao ratni zloin (u koju sudsku ocjenu Ustavni sud u okviru ovog
prigovora ne ulazi) i to je oteenik Nikola Vasi bio zlostavljan (v. toku 145.),
nikako ne znai da ne postoji legitimni interes podnositelja da nadleni sud u presudi
objektivno i pravilno utvrdi status u kojem je bila ta osoba u vrijeme kad je postala
rtva. Osim toga, sudska jurisprudencija najvieg suda u zemlji uvijek ima posebnu
vrijednost jer se smatra "pravnim dokumentom vremena", pa je i to razlog zbog
kojega je Vrhovni sud trebao ispitati taj albeni razlog podnositelja kao samostalan i
zaseban prigovor. tovie, ini se nedvojbenim da bi Vrhovni sud u ponovnom
postupku trebao odgovoriti na taj albeni navod podnositelja, neovisno o tome hoe li
ga odbiti ili prihvatiti, i s obzirom na vanost koju je u prvostupanjskoj presudi statusu
Nikole Vasia dao upanijski sud u Zagrebu. Takoer je na Vrhovnom sudu da utvrdi
hoe li odgovori do kojih doe zahtijevati ponovno razmatranje i ostalih albenih
navoda podnositelja vezanih uz oteenika Nikolu Vasia ili ne.
4) Prigovori podnositelja Glavaa o povredi prava na djelotvorno pravno
sredstvo protiv sudske odluke o krunskom svjedoku
148. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: IX-II-Kvu-25/07-2, Kio-I-RZ od 3.
travnja 2007. (u daljnjem tekstu: rjeenje o krunskom svjedoku od 3. travnja 2007.)
odlueno je da e se Krunoslav Fehir u postupku ispitati kao krunski svjedok.
Do donoenja tog rjeenja Krunoslav Fehir imao je status drugookrivljenika protiv
kojega se vodila istraga u postupku broj: Kio-I-RZ-1/06 zbog kaznenog djela ratnog
zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. u vezi s lankom 28.
OKZRH-a. U pravomonom rjeenju o provoenju istrage broj: Kio-I-RZ-1/06 bilo je
navedeno da se Krunoslav Fehir tereti za ubojstvo edomira Vukovia, poinjeno
na nain da je zajedno sa Zoranom Brekalom izlio kiselinu iz akumulatora i natjerao
edomira Vukovia da je pije, a potom u njega i pucao. Prvookrivljenik u tom
postupku bio je podnositelj Glava.
149. Podnositelj Glava iznio je u ustavnoj tubi dva temeljna prigovora vezana uz
krunskog svjedoka Krunoslava Fehira (sluaj "Ljeto/91"). Prvo, prigovorio je da nisu
bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se Krunoslav Fehir "preveo" u status
krunskog svjedoka i da on nije imao na raspolaganju pravno sredstvo kojim bi
nezakonitost takve sudske odluke mogao djelotvorno osporiti. Drugo, prigovorio je da
su iskazi krunskog svjedoka Krunoslava Fehira nezakoniti dokazi koji su morali biti
izuzeti iz spisa predmeta. Svi ti prigovori pripadaju kategoriji "prigovora koji se mogu
braniti" u znaenju koje im daje ESLJP u svojoj praksi. Oni bi mogli biti relevantni s
aspekta prakse ESLJP-a jer bi se mogli podvesti pod moguu povredu prava
podnositelja na pravino suenje.
150. U ovoj se odluci Ustavni sud ograniio na izlaganje samo prvih prigovora
podnositelja vezanih uz status krunskog svjedoka i nepostojanje djelotvornog
pravnog sredstva protiv sudske odluke kojom se taj status priznaje Krunoslavu
Fehiru, a koja je povezana i s pravom na obrazloenu sudsku odluku.
90
Drugi prigovor podnositelja o tome da su zapisnici o iskazu krunskog svjedoka

Krunoslava Fehira nezakoniti dokazi takoer je relevantan s aspekta ustavnog i
konvencijskog prava na pravino suenje. Meutim, Ustavni sud duan je taj
podnositeljev prigovor u cijelosti prepustiti ocjeni Vrhovnog suda jer se o
(ne)osnovanosti tog prigovora moe raspravljati samo nakon to Vrhovni sud u
ponovnom postupku prethodno ocijeni, sukladno stajalitima izraenima u ovoj
odluci, prve prigovore podnositelja.
151. Povredu svoga prava na djelotvorno pravno sredstvo uinjenu rjeenjem o
krunskom svjedoku od 3. travnja 2007. podnositelj Glava obrazloio je sljedeim
tvrdnjama:
- da u postupku donoenja tog rjeenja on nije imao status stranke, jer nikada
nije bio upoznat sa zahtjevom GdoRH-a da se Krunoslav Fehir ispita kao krunski
svjedok, niti je na okolnosti tog zahtjeva mogao pred sudom iznositi svoje argumente,
a kada je sud o tom zahtjevu odluio, odluka suda mu nije dostavljena, niti je na nju
mogao izjaviti albu, pa je na taj nain povrijeeno pravo na pristup sudu, pravo na
kontradiktorni postupak i javnu raspravu te pravo na jednakost oruja, koja prava su
zajamena lankom 29. stavkom 1. Ustava i lankom 6. Konvencije,
- da je imao pravo dobiti svaki podnesak protivne strane i na njega se izjasniti
te da mu je, zbog nedostavljanja, povrijeeno i pravo na albu zajameno lankom
18. stavkom 1. Ustava (jer na to rjeenje nije mogao izjaviti albu, a nije mu
osigurana druga pravna zatita), odnosno lankom 2. Protokola broj 7 uz Konvenciju
jer mu ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud zbog injenice pravomonosti tog
rjeenja nisu dozvolili da mu suprotstavi svoju pravnu argumentaciju.
4.1. Mjerodavna rjeenja i odluke
152. U zahtjevu glavnog dravnog odvjetnika Republike Hrvatske za donoenje
rjeenja o ispitivanju Krunoslava Fehira kao krunskog svjedoka, broj: KR-I-DO445/07 od 27. oujka 2007., bilo je, izmeu ostaloga, navedeno:
"Kako je Krunoslav Fehir bio samo pripadnik tadanje postrojbe
'Branimirova osjeka bojna', nadalje kako unato injenici to je kritine zgode
pucao u edomira Vukovia, isti nije umro od posljedica pucanja, ve zbog
trovanja sumpornom kiselinom, to nije uinio II-okr. Krunoslav Fehir, miljenja
sam da je njegov iskaz razmjeran teini poinjenog djela. Vanost iskaza je
nesporna jer on jedini ima saznanja o identitetu stradalih osoba, a govori i o
strukturi zapovijedanja u inkriminirano vrijeme.
Iz gore navedenog proizlazi da su ispunjeni zakonski uvjeti iz lanka 29.
stavak 1. toka 1. i 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta, a koja se odredba na odgovarajui nain primjenjuje temeljem
lanka 16. Zakona o primjeni Statuta Meunarodnog kaznenog suda i progonu za
kaznena djela protiv meunarodnog ratnog i humanitarnog prava, za donoenje
rjeenja o ispitivanju kao krunskog svjedoka Krunoslava Fehira.
Krunoslav Fehir je doista bio sudionik u izvrenju kaznenog djela iz lanka
120. OKZRH za koje je provedena istraga. Nesporno je da je on pucao u ot.
edomira Vukovia, koji meutim nije umro od pucnja ve od trovanja
sumpornom kiselinom, te sudjelovao u zlostavljanju civila edomira Vukovia i
ora Petkovia zajedno s jo jednim pripadnikom postrojbe. Meutim, obzirom
91
na okolnost da nije neposredno izvrio ubojstva, a cijenei njegovo priznanje
smatram da se temeljem lanka 16. Zakona o primjeni Statuta Meunarodnog
kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv meunarodnog ratnog i
humanitarnog prava moe primijeniti odredba lanka 29. Zakona o USKOK-u, jer
postoje okolnosti da mu se kazna moe ublaiti, a takoer postoji razmjernost
izmeu teine kaznenog djela koje je poinio i vanosti njegovog iskaza za
otkrivanje i dokazivanje navedenog kaznenog djela."
153. Rjeenjem o krunskom svjedoku od 3. travnja 2007., upanijski sud u Zagrebu

prihvatio je zahtjev GdoRH-a i odluio da e se drugookrivljenika Krunoslava Fehira
ispitati kao krunskog svjedoka. Mjerodavni dijelovi tog rjeenja glase:
"Kod ovog suda, pod brojem Kio-I-RZ-1/06, provedena je istraga protiv Iokrivljenika Branimira Glavaa i II-okrivljenika Krunoslava Fehira zbog poinjenja
kaznenih djela iz l. 120 st. 1 u vezi l. 28 OKZ RH i dr.
Glavni dravni odvjetnik RH je pod brojem KR-I-DO-445/07 od 27. oujka
2007. godine podnio sudu Zahtjev za donoenje rjeenja o ispitivanju IIokrivljenika Krunoslava Fehira kao krunskog svjedoka u istom kaznenom
predmetu. U prilogu istog dostavio je upozorenje, izjanjenje i izjavu II-okrivljenika
Krunoslava Fehira u smislu l. 30 Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: Zakon o USKOK-u).
U Zahtjevu Glavni dravni odvjetnik RH navodi da u ovom kaznenom
predmetu osim II-okrivljenika Krunoslava Fehira nema drugih dokaza niti osoba
koje bi potvrivale dio inkriminacije iz Rjeenja o provoenju istrage broj Kio-I-RZ1/06 od 17. svibnja 2006. godine, koji se odnosi na dogaaj zatvaranja civila u
garai u Osijeku tijekom 1991. godine te zlostavljanja i ubojstva edomira a i
zlostavljanja i nestanka ora Petkovia.
Zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika RH je osnovan.
Uvidom u spis utvreno je da je i protiv II-okrivljenika Krunoslava Fehira
dovrena istraga radi poinjenja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz l. 120 st. 1. OKZ RH. Takoer je utvreno, da je od II-okrivljenika
Krunoslava Fehira, od strane dravnog odvjetnika uzeta izjava u skladu s
odredbom l. 30 Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta.
Obzirom da je u vrijeme uina djela II-okrivljenik Krunoslav Fehir bio
maloljetan s navrenih samo 16 godina ivota, a kako je svojim iskazom bitno
pridonio otkrivanju samog kaznenog djela, to je osnovano za oekivati, da se
temeljem ovih posebno olakotnih okolnosti mogu primijeniti i odredbe o
ublaavanju kazne na istoga. Nadalje, s obzirom na znaaj prikupljenih dokaza
tijekom istrage u ovom kaznenom predmetu, vanost iskaza II-okrivljenika
Krunoslava Fehira je nesporna, jer on jedini ima saznanja kako o identitetu
stradalih osoba, strukturi zapovijedanja u inkriminirano vrijeme, a kao uesnik
dogaaja i o tijeku i nainu izvrenja istog.
Stoga je Zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika RH za donoenje Rjeenja
o ispitivanju II-okrivljenika Krunoslava Fehira, kao krunskog svjedoka, u ovom
kaznenom predmetu valjalo prihvatiti. Isto tako, nije utvreno, da bi postojale
okolnosti predviene u l. 31 Zakona o USKOK-u, a zbog kojih se II-okrivljenik
Krunoslav Fehir ne bi mogao ispitati kao krunski svjedok. Time su ispunjeni
zakonski uvjeti iz l. 29 st. 1. to. 1. i 2. Zakona o USKOK-u, a koja se odredba na
odgovarajui nain primjenjuje, temeljem l. 16 Zakona o primjeni Statuta
Meunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv meunarodnog
ratnog i humanitarnog prava."
92
To rjeenje odmah je postalo pravomono (to jest danom dostave GdoRH-u).

154. Na listovima od 2937 do 2940 spisa predmeta nalazi se prigovor podnositelja
Glavaa protiv optunice doZG broj: K-DO-105/06 od 9. svibnja 2007., u kojem je
on, izmeu ostaloga, prigovorio i "prevoenju" Krunoslava Fehira iz statusa
okrivljenika u status krunskog svjedoka. Podnositelj Glava u tom je prigovoru naveo:
- da je rije o nezakonitom postupku,
- da je zahtjev GdoRH-a upuen upanijskom sudu u Zagrebu kriom i potajno
te da mu primjerak tog zahtjeva nije bio dostavljen, ime mu je uskraena mogunost
da se o zahtjevu oituje,
- da je imao snane i ozbiljne argumente protiv usvajanja tog zahtjeva, jer
Krunoslav Fehir, s obzirom da je ranije iskazivao da je poinio vie ubojstava, uope
nije imao uvjete za stjecanje statusa krunskog svjedoka,
- da ni njemu ni njegovim braniteljima nije dostavljeno rjeenje kojim je
usvojen zahtjev GdoRH-a da se Krunoslav Fehir ispita kao krunski svjedok, nego su
on i njegovi branitelji "samo jednoga dana bili obavijeteni da e navedeni K. Fehir
biti presluan u svojstvu krunskog svjedoka toga dana u toliko sati", ime mu je
povrijeeno pravo na albu.
155. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu, broj: Kv-rz-5/07, K-rz-1/07 od 5.
lipnja 2007., rijeeno je o prigovoru protiv optunice doZG-a, broj: K-DO-105/06 (u
daljnjem tekstu: rjeenje od 5. lipnja 2007.).
Toka II. i IV. izreke rjeenja od 5. lipnja 2007. odnose se na prigovore o statusu
krunskog svjedoka Krunoslava Fehira.
Naime, tokom II. izreke odreeno je da se iz spisa (list 2628) izdvaja zapisnik o
ispitivanju okrivljenika Krunoslava Fehira, broj: Kio-I-rz-1/06 od 22. veljae 2007. To
je izdvajanje odreeno na temelju odredaba Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine" broj 88/01., 12/02., 33/05.-ispr.; u
daljnjem tekstu: ZUSKOK/01), koje su u relevantno vrijeme bile na snazi. U lanku
34. toki 2. ZUSKOK-a/01 bilo je propisano da e sudsko vijee u rjeenju kojim
prihvaa zahtjev GdoRH-a "odrediti da se iz sudskih spisa izdvoje zapisnici i
slubene biljeke te osobe o njezinim ranijim iskazima koje je dala kao osumnjienik
ili okrivljenik ako takvi postoje. Ti se iskazi kao i drugi dokazi za koje se iz njih
saznalo ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku".
Tokom IV. izreke, pozivom na lanak 278. stavak 1. ZKP-a, prigovori podnositelja
Glavaa protiv optunice doZG-a, broj: K-DO-105/06, odbijeni su kao neosnovani.
155.1. U obrazloenju rjeenja od 5. lipnja 2007., u odnosu na toku IV. izreke,
izmeu ostaloga je utvreno da je neosnovan prigovor kojim se osporava status
krunskog svjedoka Krunoslava Fehira jer je o njemu ve rijeeno rjeenjem
upanijskog suda u Zagrebu broj: IX-II-Kvu-25/07-2, Kio-I-RZ-1/06 od 3. travnja
2007. te se taj prigovor stoga "ukazuje bespredmetnim".
156. U odnosu na prigovor podnositelja Glavaa kako mu nije dostavljeno rjeenje
kojim je prihvaen zahtjev GdoRH-a da se Krunoslav Fehir ispita kao krunski
93
svjedok, u obrazloenju rjeenja od 5. lipnja 2007. upanijski sud u Zagrebu je
naveo:
"Odredbom lanka 33. stavka 3. Zakona o USKOK-u propisano je da protiv
rjeenja vijea, kojim je odbijen zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika da se osoba
oznaena u zahtjevu ispita kao 'krunski svjedok', albu moe podnijeti Glavni
dravni odvjetnik u roku od 48 sati. Dakle, prema odredbi ovog lanka Zakona o
USKOK-u, koji je lex specialis u odnosu na ZKP, samo Glavni dravni odvjetnik
ima pravo albe na rjeenje i to ako je njegov zahtjev odbijen. Iz toga slijedi da
protiv rjeenja kojim je prihvaen zahtjev alba nije doputena i to sukladno
citiranoj odredbi ZUSKOK-a."
157. U rjeenju je upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 5. studenoga

2007., kojim su odbijeni prijedlozi obrane podnositelja Glavaa, podnositelja Krnjaka,
podnositeljice Geto Magdi i podnositelja Dragia da se iz spisa, kao nezakoniti
dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju krunskog svjedoka Krunoslava Fehira pod
brojevima Kir-rz-3/07, Kir-3686/05 i Kir-1217/06, navedeno:
"U svezi ispitivanja Krunoslava Fehira, koji je ispitan u svojstvu krunskog
svjedoka, odvj. Matijevi je iskazao da I opt. Branimir Glava, a niti njegovi
branitelji, nisu bili obavijeteni da je isti dobio status krunskog svjedoka, niti im je
dostavljena odluka o tome na koju su, kako to smatra, mogli izjaviti albu. Osim
toga, pozivaju e" (pravilno: se - op. Ustavnog suda) "na odredbu l. 31. Zakona o
USKOK-u, naveo je da Krunoslav Fehir nije mogao dobiti status krunskog
svjedoka jer je, prema vlastitom priznanju, poinio kazneno djelo ubojstva
(...)
Prema odredbama Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta kojim se propisuje nain dobivanja statusa krunskog svjedoka - l.
29. do 35. ovog Zakona, pri odluivanju o davanju statusa krunskog svjedoka,
ostali suoptuenici nisu stranke u tom postupku. To nedvojbeno proizlazi iz
odredbe l. 33. ZUSKOK-a/01 koja odreuje, u koliko vijee iz razloga navedenih
u stavku 1. i 2. odbije zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika da se neka osoba
ispita kao krunski svjedok, da protiv tog rjeenja samo Glavni dravni odvjetnik
moe podnijeti albu. Prema tome, odluku o ispitivanju Krunoslava Fehira kao
krunskog svjedoka sud nije trebao dostavljati I opt. Branimiru Glava ni njegovim
braniteljima, niti su oni na ovu odluku mogli izjaviti albu. To stoga jer protiv
rjeenja kojim vijee usvaja zahtjev da se neka osoba ispita kao krunski svjedok,
alba nije dozvoljena, a u koliko je zahtjev odbijen, tada je albu jedino mogao
podnijeti Glavni dravni odvjetnik.
Ovaj sud ne moe ulaziti u ocjenu da li su u konkretnom sluaju bili
ispunjeni zakonski uvjeti da Krunoslav Fehir stekne status krunskog svjedoka, to
branitelj I optuenog spori. To iz razloga jer je rjeenje kojim je prihvaen zahtjev
Glavnog dravnog odvjetnitva da se isti ispita kao krunski svjedok, postalo
pravomono."
158. Odbijajui albu podnositelja Glavaa protiv rjeenja upanijskog suda u

Zagrebu broj: K-rz-1/07 od 5. studenoga 2007., Vrhovni sud je u rjeenju broj: I K
1113/07-3 od 28. studenoga 2007. naveo:
"Isto tako, nije bilo razloga za izdvajanje zapisnika o ispitivanju krunskog
svjedoka Krunoslava Fehira (to. 1b) budui da se i po ocjeni ovog
drugostupanjskog suda ne radi o nezakonitom dokazu, jer je prije toga proveden
94
zaseban postupak predvien u odredbama Zakona o Uredu za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta (l. 29. do 38.) ("Narodne novine" broj
88/01., nastavno: ZUSKOK), u vezi l. 16. Zakona o primjeni Statuta
Meunarodnog kaznenog suda ("Narodne novine" broj 175/03.), u kojem je na
temelju pravomonog rjeenja upanijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2007.,
br. II-Kvu-25/07 (br. Kio-I-rz-1/06), okrivljenik Krunoslav Fehir stekao status
krunskog svjedoka. Kako se ovdje radi o zasebnom postupku u kojem Glavni
dravni odvjetnik pod odreenim uvjetima, u interesu otkrivanja, dokazivanja ili
sprjeavanja kaznenih djela poinjenih u okvirima zloinake organizacije (a
sukladno odredbi l. 16. Zakona o primjeni Statuta Meunarodnog kaznenog suda
u odnosu na ratne zloine), stranke u tom postupku, na temelju l. 32. st. 3.
ZUSKOK-a su Glavni dravni odvjetnik, osoba potencijalnog krunskog svjedoka i
njegov branitelj, tako da nije osnovano pozivanje alitelja na odredbu l. 395. st.
1. ZKP, budui da se ista odnosi na stranke i osobe ija su prava povrijeena, a u
ovom zasebnom postupku alitelj nije imao poloaj stranke, a onda niti
mogunost za podnoenje albe protiv rjeenja kojim je sud prihvatio prijedlog
Glavnog dravnog odvjetnika i okrivljeniku Krunoslavu Fehiru dao status krunskog
svjedoka. Kako je sud pri donoenju rjeenja od 3. travnja 2007. br. II-Kvu-25/07,
na temelju podataka u spisu, ... utvrdio da nema okolnosti iz lanka 31. ZUSKOKa, koje bi prijeile davanje statusa krunskog svjedoka Krunoslavu Fehiru,
neosnovan je i prigovor alitelja da Krunoslav Fehir nije mogao dobiti takav
status, a pored toga, u pravu je sud prvog stupnja da u ovom stadiju postupka
nema mjesta preispitivanju tih okolnosti budui da je to rjeenje postalo
pravomono."
159. Vrhovni sud donio je 23. srpnja 2008. rjeenje broj: I K-671/08-5, kojim je
odbijena alba podnositelja Glavaa na rjeenje o "nainu ispitivanja ugroenih
svjedoka". U tom je rjeenju navedeno:
"Suprotno navodima alitelja ... stjecanje svojstva krunskog svjedoka"
(ovdje nije rije o Krunoslavu Fehiru nego o zatienom svjedoku 'Drava' - op.
Ustavnog suda) "provedeno je u zasebnom postupku, prema odredbama l. 2938. ZUSKOK, a u vezi l. 16. Zakona o primjeni Statuta meunarodnog kaznenog
suda - prema kojem postupku je zatieni svjedok 'Drava' stekao svojstvo
krunskog svjedoka ...
Sve ove okolnosti, ve su jednom detaljno obrazloene u rjeenju
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2007. godine, broj: I K1113/07 - te se alitelj upuuje i na tamo navedene razloge."
160. Vrhovni sud se i u osporenoj presudi osvrnuo na albeni navod podnositelja

Glavaa kojim je osporavao status krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, navodei:
"Isto tako, neosnovano se i opetovano pokuava osporiti i status krunskog
svjedoka Krunoslava Fehira, pozivajui se na odredbe l. 29. i 31. Zakona o
USKOK-u, ..., budui da su ti prigovori ve bili razmatrani i pravomono otklonjeni
odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I K-671/08 od 23. srpnja
2008. i I K-1113/07 od 28. studenog 2007., pa se alitelj na iste upuuje."

161. lanak 18. Ustava glasi:
95
"lanak 18.
Jami se pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u
postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom.
Pravo na albu moe biti iznimno iskljueno u sluajevima odreenima
zakonom ako je osigurana druga pravna zatita."
Ustavni sud podsjea da je u svojoj praksi protumaio da pravo zajameno lankom

18. Ustava obuhvaa ope pravo na djelotvorni pravni lijek, neovisno o tome je li
formalno rije o albi ili drugom dostupnom sredstvu pravne zatite. Tako je,
primjerice, u odluci broj: U-III-1927/2006 od 21. veljae 2008. ("Narodne novine broj
33/08.) utvrdio:
"5. ... Ustavni sud napominje da je pitanje osiguranja djelotvornog pravnog
lijeka, jedno od temeljnih procesnih jamstava u svim pravnim postupcima, koje je
zbog svog iznimnog znaenja zajameno Ustavom kao temeljno ljudsko pravo
(lanak 18. stavak 1. Ustava)."
Slino tome, u odluci broj: U-III-3071/2006 od 18. oujka 2009. ("Narodne novine"
broj 42/09.) Ustavni sud je, pozivajui se na lanak 18. stavak 1. Ustava, naveo:
"9. ... Osiguranje djelotvornog pravnog lijeka jedno je od temeljnih
procesnih jamstava u svim pravnim postupcima, koje je zbog svog iznimnog
znaenja zajameno Ustavom kao temeljno pravo. Stoga je Ustavni sud nadlean
pruiti ustavnosudsku zatitu protiv eventualne povrede tog prava."
161.1. lanak 13. Konvencije glasi:

"lanak 13.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
Svatko ija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji
povrijeene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaim dravnim
tijelom ak i u sluaju kad su povredu poinile osobe koje su djelovale u
slubenom svojstvu."
162. Prema odredbama ZUSKOK-a/01, pri odluivanju suda o davanju optueniku

statusa krunskog svjedoka ostali suoptuenici nisu bili stranke u tom postupku.
163. Primjena ZUSKOK-a/01 u kaznenom postupku koji se razmatra u ovom
ustavnosudskom predmetu omoguena je lankom 16. Zakona o primjeni Statuta
Meunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv meunarodnoga
ratnog i humanitarnog prava ("Narodne novine" broj 175/03. i 29/04. - ispr.; u
daljnjem tekstu: ZoPSMKS), koji glasi:
"Primjena posebnih odredbi
lanak 16.
U otkrivanju i kaznenom progonu za kaznena djela iz lanka 1. ovoga
Zakona na odgovarajui e se nain primijeniti sljedee odredbe Zakona o Uredu
za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ('Narodne novine', br. 88/01. i
12/02.):
1. ...
96
2. lanak 29. - 38. u odnosu na ispitivanje sudionika kaznenog djela koji se
ispituje kao svjedok,
3. ..."
163.1. lanak 1., na koji se poziva prethodno citirani lanak 16. ZoPSMKS-a, glasi:
"lanak 1.
Ovim se Zakonom ureuje primjena Statuta Meunarodnoga kaznenog
suda koji je Republika Hrvatska ratificirala Zakonom o potvrivanju Rimskog
statuta Meunarodnoga kaznenog suda ('Narodne novine' - Meunarodni ugovori,
br. 5/2001.), suradnja Republike Hrvatske s Meunarodnim kaznenim sudom te
posebnosti progona za kaznena djela predviena lankom 5. Statuta, kaznena
djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom iz lanka 156. - 168.,
187., 187.a i 187.b Kaznenog zakonika ('Narodne novine', br. 110/97., 27/98.,
129/00., 51/01. i 111/03.), te druga kaznena djela iz nadlenosti meunarodnih
kaznenih sudova, kao i progon za kaznena djela protiv meunarodnog
pravosua."
164. lanak 33. ZUSKOK-a/01 je glasio:

"lanak 33.
(1) Vijee e odbiti zahtjev Glavnog dravnog odvjetnika iz lanka 29.
stavka 1. ovoga Zakona ako:
1. je podnesen nakon zakazivanja glavne rasprave (lanak 29. stavak 2.),
2. iskaz svjedoka iz lanka 29. stavka 1. ovoga Zakona nije u interesu
otkrivanja i kaznenog progona drugih pripadnika zloinake organizacije.
(2) Vijee moe odbiti zahtjev Glavnoga dravnog odvjetnika ako nije
vjerojatno da e svjedok iz lanka 29. stavka 1. ovoga Zakona dati svoj potpuni i
okolnosni iskaz u kaznenom postupku ili je vjerojatno da e uskratiti obavijesti
vane za otkrivanje ili sprjeavanje drugih kaznenih djela i lanova zloinake
organizacije, odnosno razjanjenje okolnosti pod kojima su ona poinjena.
(3) Protiv rjeenja vijea Glavni dravni odvjetnik moe podnijeti albu u
roku od 48 sati. Vrhovni sud Republike Hrvatske e o albi odluiti u roku od 3
dana."
165. Unutar zakonskog okvira koji je bio na snazi u vrijeme provoenja postupka,
dakle, ni GdoRH ni nadleni sud nisu bili duni dostaviti odluku o ispitivanju krunskog
svjedoka ni optuenicima ni njihovim braniteljima, a oni nisu imali ni pravo tu odluku
pobijati (posebnom) albom jer je na takvo rjeenje pravo albe imao samo GdoRH.
Naime, o zahtjevu GdoRH-a da se neka osoba ispita kao krunski svjedok odluivalo
je nadleno sudsko vijee. Protiv tog rjeenja albu je imao pravo podnijeti samo
GdoRH ako bi sudsko vijee odbilo njegov zahtjev. U protivnom, rjeenje u kojem je
sudsko vijee prihvaalo zahtjev GdoRH-a da se neka osoba ispita kao krunski
svjedok postajalo je odmah pravomono.
166. Nadleni sudovi primijenili su navedene odredbe ZUSKOK-a/01 u kaznenom
postupku koji se ovdje razmatra ovako:
- prigovori podnositelja Glavaa protiv rjeenja o krunskom svjedoku od 3. travnja
2007., koje je on istaknuo u okviru prigovora protiv optunice, bili su odbijeni s
obrazloenjem da je o statusu krunskog svjedoka ve rijeeno samim rjeenjem o
97
krunskom svjedoku od 3. travnja 2007., pa se podnositeljev prigovor "ukazuje
bespredmetnim" (rjeenje upanijskog suda u Zagrebu broj: Kv-rz-5/07, K-rz-1/07 od
5. lipnja 2007);
2007., koje je on istaknuo u okviru svoga prijedloga da se iz spisa, kao nezakoniti
dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, nisu
razmotreni, sa sljedeim obrazloenjem:
"Ovaj sud ne moe ulaziti u ocjenu da li su u konkretnom sluaju bili
ispunjeni zakonski uvjeti da Krunoslav Fehir stekne status krunskog svjedoka, to
branitelj I optuenog spori. To iz razloga jer je rjeenje kojim je prihvaen zahtjev
Glavnog dravnog odvjetnitva da se isti ispita kao krunski svjedok, postalo
pravomono." (Rjeenje upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 5.
studenoga 2007.);

2007., koje je on istaknuo u okviru albe protiv rjeenja kojim je odbijen njegov
prijedlog da se iz spisa, kao nezakoniti dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju
krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, nisu razmotreni, sa sljedeim obrazloenjem:
"... u pravu je sud prvog stupnja da u ovom stadiju postupka nema mjesta
preispitivanju tih okolnosti budui da je to rjeenje postalo pravomono."
(Rjeenje Vrhovnog suda broj: I K 1113/07-3 od 28. studenog 2007.);
- prigovor podnositelja Glavaa protiv rjeenja o krunskom svjedoku od 3. travnja

2007., koje je on istaknuo u okviru albe protiv rjeenja o "nainu ispitivanja
ugroenih svjedoka", nisu razmotreni, s obrazloenjem da se podnositelj upuuje na
prije donesena pravomona rjeenja (rjeenje Vrhovnog suda broj: I K-671/08 od
23. srpnja 2008.);
2007., koje je on istaknuo u okviru albe protiv prvostupanjske presude, nisu
razmotreni, sa sljedeim obrazloenjem:
"Isto tako, neosnovano se i opetovano pokuava osporiti i status krunskog
svjedoka Krunoslava Fehira, pozivajui se na odredbe l. 29. i 31. Zakona o
USKOK-u, ..., budui da su ti prigovori ve bili razmatrani i pravomono otklonjeni
odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I K-671/08 od 23. srpnja
2008. i I K-1113/07 od 28. studenog 2007., pa se alitelj na iste upuuje."
(Osporena presuda Vrhovnog suda.).
167. S aspekta zatite ustavnih prava podnositelja, Ustavni sud duan je primijetiti
izrazitu nepovoljnost, ali i pravnu apsurdnost situacije u koju je doveden podnositelj
zbog uinaka do kojih je doveo nain na koji su nadleni sudovi primijenili
mjerodavne zakonske odredbe koje su bile na snazi u relevantnom razdoblju.
Ustavni sud primjeuje da tu nije rije samo o tome da protiv sudskog rjeenja o
prihvaanju da se neka osoba ispita kao krunski svjedok okrivljenik kojemu takvo
rjeenje ide na tetu nema pravo albe u smislu lanka 33. ZUSKOK-a/01. Nain na
koji su nadleni sudovi protumaili i primijenili pravo doveo je do toga da je
podnositelj Glava u konkretnom sluaju bio apsolutno lien bilo kojeg sredstva
98
pravne zatite jer njegovi prigovori nisu bili ispitani ni u okviru prigovora protiv nekog
drugog akta protiv kojega je pravno sredstvo bilo doputeno, ni u jednoj fazi
postupka, ni pred jednom sudskom instancijom, ukljuujui posljednju.
168. Ustavni sud upozorava da su redovni sudovi u ovom dijelu kaznenog
predmeta protiv podnositelja propustili uzeti u obzir sve procesne mogunosti koje bi
dovele, da su sudovi omoguili njihovo koritenje, do ostvarenja okrivljenikova prava
na djelotvornu pravnu zatitu protiv rjeenja o davanju statusa krunskog svjedoka.
Naime, iako je ZUSKOK/01 iskljuio pravo albe okrivljenika na pozitivno rjeenje
suda kojim se nekoj osobi odobrava status krunskog svjedoka, opi procesni propisi
nisu iskljuivali mogunost da obrana u kasnijem stadiju postupka ospori ispravnost
takvog rjeenja. Prema opim odredbama ZKP-a - koje se ovdje moraju primijeniti jer
ZUSKOK/01 o tome ne govori nita - u povodu prigovora protiv optunice sudsko
vijee mora - ako "ustanovi da postoje pogreke ili nedostaci u optunici ili u samom
postupku ... vratiti optunicu da se zapaeni nedostaci otklone, ili da se istraga
dopuni, odnosno provede" (lanak 274. stavak 2. ZKP-a).
Utvrenje sudova da se rjeenje o davanju statusa krunskog svjedoka vie ne moe
pobijati jer je postalo pravomono pa da uslijed toga postaje nepobojno u povodu
prigovora protiv optunice ili bilo kojeg drugog akta (pa ak i u povodu albe protiv
prvostupanjske presude), izraava prekomjerni i tetni sudski formalizam.
168.1. Iako ZKP u lanku 395. stavku 2. propisuje da protiv rjeenja vijea
donesenog prije i u tijeku istrage alba nije doputena (osim ako tim zakonom nije
drugaije propisano), s motrita svrhe tog propisa (koji iskljuuje albu na rjeenja
prethodnog postupka koja imaju privremeni karakter pa e se prava potreba za
albom protiv njih pokazati tek kasnije) ini se loginim, ako je alba na neko
"privremeno" rjeenje doputena u albi protiv presude, da bude doputena - u albi
na odluku o glavnoj stvari - i protiv rjeenja "trajnijeg" karaktera kakvo je ono o
davanju statusa krunskog svjedoka.
169. Kada se na opisani nain ne bi tumaio sklop postupovnih odredaba
ZUSKOK-a/01 zajedno sa ZKP-om, to bi znailo pristajanje na neprihvatljive pravne
konstrukcije poput ove: u zasebnom (akcesornom) postupku u kojem se odluuje o
pitanju koje moe izravno tetiti okrivljeniku, stranka u postupku je samo tuitelj, a
okrivljenik nema nikakvu zatitnu procesnu garanciju kojom bi otklonio tetne
posljedice za sebe u sluaju nezakonitosti sudske odluke donesene u tom postupku,
pa bila ona i oito nerazumna ili flagrantno arbitrarna.
Takva je pravna konstrukcija prihvaena u konkretnom sluaju, a u konanici je
dovela do toga da nijedna sudska instancija nije razmotrila prigovor podnositelja
Glavaa o tome da nisu postojale zakonske pretpostavke za priznavanje Krunoslavu
Fehiru statusa krunskog svjedoka. Na taj prigovor nikada nije odgovoreno te ni danas
nije poznato jesu li te pretpostavke bile ispunjene ili ne.
170. S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego
utvrditi da je na Vrhovnom sudu da u ponovnom postupku obrazloeno odgovori na
prigovore i albene navode podnositelja Glavaa o nezakonitosti rjeenja
upanijskog suda u Zagrebu broj: IX-II-Kvu-25/07-2, Kio-I-RZ od 3. travnja 2007.,
koje je on neprekidno postavljao tijekom cjelokupnog kaznenog postupka, i time mu
99
osigura ostvarenje njegova prava na djelotvorno pravno sredstvo protiv osporenog
rjeenja u smislu lanka 13. Konvencije, ali i djelotvorno ostvarenje njegova prava na
obrazloenu sudsku odluku u smislu lanka 6. stavka 1. Konvencije.
171. Ustavni sud u tom smislu podsjea da je podnositelj Glava rjeenje o
krunskom svjedoku od 3. travnja 2007. osporio iz vie razloga. Njegovo je temeljno
stajalite da je u postupku njegova donoenja pogreno primijenjeno materijalno
pravo, i to lanak 16. ZoPSMKS-a i lanci od 29. do 38. ZUSKOK-a/01. Podnositelj je
u ustavnoj tubi naveo:
"I dravno odvjetnitvo i sud poznaju zakone pa su zato vrlo dobro znali da
K. Fehir ne moe biti preveden u status krunskog svjedoka, jer to odredbe Zakona
o USKOK-u, koje se u takvom sluaju primjenjuju, jednostavno ne doputaju.
Da bi neka osoba uope mogla biti kandidatom za krunskog svjedoka
moraju prije svega biti ispunjeni uvjeti iz l. 29 ZUSKOK-a. Prvi i temeljni uvjet je
da je ta osoba lan zloinake organizacije. K. Fehir je bio pripadnik Zbora
narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske (kao legalnih postrojbi oruanih snaga
RH!). Smatram da se ni jednu, ni drugu, prema mjerilima koja se, ili koja bi se
trebala primjenjivati u Hrvatskoj, nikako ne moe i ne smije smatrati 'zloinakom
organizacijom', osim ako hrvatsko pravosue ne dijeli stajalite tuiteljstva pri
ICTY-u prema kojem je cijeli Domovinski rat bio 'zajedniki zloinaki pothvat', pa
su slijedom toga i svi sudionici u tom ratu bili pripadnici zloinake organizacije.
Nadam se da 'prilagodba hrvatskog sudstva' jo nije dosegnula tu razinu. Dakle,
oigledno je da ve zato to nije ispunjavao prvi i temeljni uvjet za prevoenje u
status krunskog svjedoka K. Fehir po zakonu to nije mogao ni postati.
Meutim, postoji jo puno ozbiljnija zakonska prepreka njegovom prelasku
iz osumnjienika u krunskog svjedoka. To je odredba l. 31 ZUSKOK-a koja kae
da se ne moe ispitati kao svjedok poinitelj koji ispunjava uvjete iz l. 29 st. 1
toga zakona, a koji je poinio jedno ili vie ubojstava.
Opisujui svoje sudjelovanje u ubojstvu ot. . Vukovia, tzv. krunski
svjedok K. Fehir je i kao svjedok u prethodnom postupku i kao osumnjienik
obuhvaen istragom i kao krunski svjedok, prikazao sebe kao supoinitelja tog
ubojstva.
Veliki napor koji su uloile i prvostupanjska i drugostupanjska presuda da
bi porekle njegovo supoiniteljstvo svjedoi jedino o njihovoj svijesti da on jest
supoinitelj ubojstva. Naime, tvrdnje sadrane u presudama prema kojima je
uzrok smrti . Vukovia bilo trovanje sumpornom kiselinom koju je popio, a ne
rane koje je zadobio od puanih zrna, uope ne mogu K. Fehira osloboditi od
odgovornosti za to ubojstvo. Naprotiv, upravo je on vrlo potanko opisao svoju
ulogu i nain na koji je sudjelovao u zlostavljanju i na kraju prisiljavanju .
Vukovia da popije sumpornu kiselinu. Prema svim poznatim teorijama
sudionitva, a osobito prema onoj, ili onima koje su usvojene u naem pravnom
sustavu, K. Fehir je nedvojbeni, izravni supoinitelj tog ubojstva, osobito ako je .
Vukovi doista podlegao trovanju kiselinom.
Meutim, K. Fehir je samoga sebe u svojim iskazima oznaio kao
supoinitelja jo velikog broja drugih ubojstava (vie desetaka), da bi kasnije
postepeno to sveo na barem jo jedno. Pri tomu je iskazao nesigurnost u pogledu
toga je li rtva, koja je navodno ubijena premlaivanjem, umrla ba od posljedica
njegovih udaraca. U kaznenom pravu je vrlo dobro poznato koliko bi mu kao
optueniku pred sudom koristila takva 'rezerva'.
Prema tomu K. Fehir je po vlastitim iskazima bio supoiniteljem najmanje
dva ubojstva, pa temeljem l. 31 ZUSKOK-a nije smio i nije mogao biti preveden u
100
status krunskog svjedoka. Poto je on unato izriitoj zakonskoj zabrani ipak
postao krunskim svjedokom i poto je u postupku provedenom protiv mene
prihvaen i presluan kao svjedok, a presuda u cijelosti prihvatila njegov iskaz i na
njemu utemeljila svoju odluku o mojoj krivnji, dolo je time do povrede ustavnog
jamstva iz l. 29 st. 4 Ustava RH. Nezakonit dokaz je uporabljen u postupku i ne
samo da je uporabljen, ve je na njemu utemeljen bitan dio presude."
172. Potujui nadlenost Vrhovnog suda da odgovori na iznesene prigovore,

Ustavni sud sa svoje strane moe primijetiti samo to da je tumaenje odredaba
ZUSKOK-a/01, koje su u ovom sluaju dali sudovi, kao i podvoenje injenica
konkretnog sluaja pod te zakonske odredbe, nedvojbeno iznimno usko. Tuiteljstvo i
nadleno sudsko vijee u biti su zauzeli stajalite da ne postoji zakonska smetnja za
davanje statusa krunskog svjedoka iz lanka 31. ZUSKOK-a/01 okrivljeniku protiv
kojeg je dovrena istraga i za kojega je utvreno da je bio "sudionik u izvrenju
kaznenog djela iz lanka 120. OKZRH", a koje se, osim u zlostavljanju rtve,
sastojalo i u tome to je taj okrivljenik / budui krunski svjedok pucao i izravno
ozlijedio rtvu. Drugim rijeima, ini se da su i tuiteljstvo i nadleno sudsko vijee u
ovom sluaju prihvatili usko mjerilo za odreivanje "poinjenja ubojstva" u smislu
lanka 31. stavka 1. ZUSKOK-a/01, to jest mjerilo uzroka smrti rtve. Naime, prema
stajalitu tuiteljstva i nadlenog sudskog vijea, ako rtva ujedno nije i preminula od
ozljeda koje joj je nanio okrivljenik / budui krunski svjedok (ovdje vatrenim orujem),
nego je preminula od drugih ozljeda koje joj je nanio neki drugi okrivljenik-sudionik
zloina (ovdje trovanja kiselinom), onda nema smetnji za primjenu odredaba o
krunskom svjedoku na prvog okrivljenika, pa ni onda kad su obje ozljede zadobivene
u istom dogaaju, gotovo istodobno, zbog ega je samo medicinskom obdukcijom
mogue utvrditi je li pravi uzrok smrti jedna odnosno druga ozljeda. Budui da ga
sudovi nisu postavili, ini se da je za njih bilo irelevantno i pitanje bi li smrt rtve
nastupila i da nije bilo trovanja kiselinom, to jest da su postojale samo rane koje mu
je vatrenim orujem zadao takav okrivljenik / budui krunski svjedok.
Upravo zbog iznimno uskog tumaenja odredaba ZUSKOK-a/01, koje su u ovom
sluaju dali sudovi, a koje je nedvojbeno omoguilo irenje opsega primjene instituta
krunskog svjedoka u praksi, postoji izraena potreba da Vrhovni sud, kao najvii sud
u zemlji, obrazloeno odgovori na prigovore podnositelja Glavaa i, to je relevantno
s aspekta lanka 116. stavka 1. Ustava, postavi okvir u kojem se treba kretati sudska
praksa u bitnim pitanjima kaznenog procesnog prava vezanima uz institut krunskog
svjedoka.
173. Iz navedenih je razloga odlueno kao u toki IV. alineji 3. izreke ove odluke.
5) Prigovori podnositeljice Geto Magdi o povredi prava na branitelja
5.1. injenice i okolnosti sluaja
174. Odvjetnik Radoslav Arambai zastupao je, kao izabrani branitelj,
podnositeljicu Geto Magdi prilikom davanja iskaza 20. listopada 2006. u PU
osjeko-baranjskoj, kao i pred istranim sucem upanijskog suda u Osijeku 21.
listopada 2006. Dio inkriminacija za kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a obuhvaao je i djela poinjena u
Osijeku u prosincu 1991. u odnosu, pored ostalih oteenika, i na oteenike Milutina
Kutlia (ubojstvo) i Radoslava Ratkovia (pokuaj ubojstva).
101
Zastupanje odvjetnika Arambaia u konkretnom sluaju temeljilo se na pisanoj

punomoi, koju je podnositeljica Geto Magdi osobno potpisala 18. listopada 2006.
175. Prilikom davanja iskaza u PU osjeko-baranjskoj 20. listopada 2006., u
nazonosti odvjetnika Radoslava Arambaia, podnositeljica je priznala poinjenje
djela, a svojim iskazom je teretila i ostale podnositelje (u daljnjem tekstu: iskaz pred
policijom).
PU osjeko-baranjska podnijela je 20. listopada 2006. kaznenu prijavu protiv
podnositeljice broj: 511-07-22-KU-756/06.
176. Prilikom ispitivanja kod istranog suca upanijskog suda u Osijeku 21.
listopada 2006. podnositeljica je izjavila da ostaje pri svom iskazu danom pred
policijom 20. listopada 2006. (u daljnjem tekstu: iskaz pred istranim sucem).
177. Na iskazu je podnositeljice, izmeu ostaloga, utemeljena optunica doOS-a
broj: K-DO-76/06 od 16. travnja 2007., kojom su podnositeljica i ostali podnositelji
optueni za poinjenje kaznenog djela iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a, takoer i
prema oteenicima Milutinu Kutliu i Radoslavu Ratkoviu. Nakon premjetanja
nadlenosti sa upanijskog suda u Osijeku na upanijski sud u Zagrebu, doZG je
donio novu, objedinjenu optunicu broj: K-DO-105/06 od 30. rujna 2008., kojom su
obuhvaena kaznena djela u odnosu na oteenike Kutlia i Ratkovia.
178. Tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku podnositeljica je
poricala svoje priznanje koje je dala pred policijom 20. listopada 2006. i pred
istranim sucem 21. listopada 2006., navodei, izmeu ostaloga, da joj je
povrijeeno pravo na obranu uz branitelja jer ona odvjetnika Arambaia nije izabrala
za svoga branitelja, odnosno da mu nije potpisala punomo, da joj je on govorio da
tereti svojim iskazom podnositelja Glavaa i podnositelja Krnjaka, da joj je prijetio
uhienjem oca i brata, te oduzimanjem skrbnitva nad djetetom pa da je ona, uslijed
navedenih prijetnji, odluila suraivati, nakon ega su je policijski slubenici instruirali
to treba iskazivati.
179. Podnositeljica je u ustavnoj tubi navela da je odvjetnik Radoslav Arambai
bio u "sukobu interesa". To je obrazloila tvrdnjom da je on u isto vrijeme kada je nju
zastupao prilikom davanja spornih iskaza, u drugom kaznenom postupku zastupao
okrivljenika Freda Margua, i to zbog kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a, iji injenini opis obuhvaa, pored
ostalih, i inkriminacije poinjene prema Milutinu Kutliu i Radoslavu Ratkoviu.
Navela je i da joj je Darija Orlovac, biva supruga Freda Margua, rekla kako je
odvjetnik Radoslav Arambai obeao njezinom bivem suprugu da e "sve
napakirati Getoici".
180. Naime, odvjetnik Radoslav Arambai, kao branitelj po slubenoj dunosti,
zastupao je okrivljenika Freda Margua u razdoblju od rujna 2006. do kraja sijenja
2007., u kaznenom postupku koji se vodio na upanijskom sudu u Osijeku pod
brojem K-33/06, po optunici doOS-a broj K-DO-54/05 od 26. travnja 2006., kojom
je okrivljenik Fred Margu optuen za kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a poinjenog, pored ostalih oteenika,
102
i prema oteenicima Milutinu Kutliu i Radoslavu Ratkoviu, u Osijeku u prosincu
1991. godine.
181. U odnosu na oteenike Kutlia i Ratkovia okrivljenik Fred Margu je u
svojem iskazu danom u istrazi u cijelosti poricao poinjenje djela prema navedenim
oteenicima, navodei da ih uope ne poznaje, niti ih je ikad vidio te da u navedeno
vrijeme uope nije bio na mjestu poinjenja djela koje mu se stavlja na teret.
182. doOS je podneskom broj: K-DO-54/05 od 20. veljae 2007. djelomino
izmijenilo optunicu protiv Freda Margua od 26. travnja 2006. na nain da su
povuene optube za kaznena djela poinjena prema oteenicima Milutinu Kutliu i
Radoslavu Ratkoviu.
183. Slijedom navedenog, podnositeljica Geto Magdi, podnositelj Glava i
podnositelj Dragi podnijeli su prijedloge za izdvajanje iz spisa zapisnika o njezinim
iskazima danim pred policijom i istranim sucem, navodei da je rije o nezakonitim
dokazima. Tvrdnju o nezakonitosti dokaza utemeljili su, izmeu ostaloga, i na tvrdnji
da odvjetnik Arambai tada nije mogao biti njezin branitelj zbog toga to je, iz
naprijed navedenih razloga, bio u "sukobu interesa".
183.1. U povodu navedenih prijedloga, upanijski sud u Zagrebu je na okolnosti
dovoenja i zadravanja podnositeljice Geto Magdi u PU osjeko-baranjskoj te
okolnosti njezinog ispitivanja, ispitao kao svjedoke odvjetnika Radoslava
Arambaia, policijske slubenike Vjekoslava Tapanjija, Maria Bratia, eljka
Mikulia i Antonia Gerovca, odvjetnika Damira Ratkovia, zapisniarku PU osjekobaranjske Ankicu Kova, zamjenika doOS eljka Krpana, oca podnositeljice Andriju
Getoa, brata podnositeljice Tomislava Getoa, supruga podnositeljice Ivicu
Magdia, kunu pomonicu oca podnositeljice Aleksandru Uzur Burjam, naelnika
PU osjeko-baranjske Vladimira Fabera te vjetaka za grafologiju Marijana Krajnu.
183.2. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: K-rz-1/07 od 26. oujka 2008.
odbijen je prijedlog da se, kao nezakoniti dokazi, iz spisa izdvoje sporni zapisnici o
ispitivanju podnositeljice Geto Magdi. Relevantni dijelovi toga rjeenja glase:
"Vjetak za daktiloskopiju Marijan Krajna je na temelju nespornih potpisa
optuene koji su se nalazili na zapisniku od 20. listopada 2006. g. kao i
vlastorunih potpisa koje je ista uinila na zapisnik dana 6. veljae 2008. g. (list
6905-6906) decidirano utvrdio da se na punomoi odvjetnika R. Arambaia" (od
18. listopada 2006. - op. Ustavnog suda) "nalazi potpis opt. Gordane Geto
Magdi.
(...)
U kontekstu vjerodostojnosti punomoi jo treba navesti da je ona datirana
s 18. listopada 2006.g. za to je svjedok Arambai dao prihvatljivo pojanjenje,
navodei da je u PU doao iza ponoi, dakle 19. listopada 2006. g. ali je tad
zabunom umjesto 19. napisao datum 18. listopada 2006. g.
(...)
U pogledu zastupanja opt. Gordane Geto Magdi od strane odvj.
Radoslava Arambaia nije utvreno da je ovaj zlorabio funkciju branitelja na
nain da joj je prijetio ili je doveo u zabludu neistinito joj prikazujui odreene
okolnosti zbog koje je ona dala svoj iskaz u PU osjeko-baranjskoj. Odvjetnik
Arambai nije imao nikakva motiva postupati protivno interesima optuene,
103
upravo suprotno, to to je iao kod Glavnog dravnog odvjetnika koji bi za nju
ishodio status krunskog svjedoka, o emu su iskazivali i optuena i svjedok A.
Geto, nedvojbeno upuuje da je u okviru zakonskih mogunosti pokuao
poduzeti sve kako bi bila izuzeta od kaznenog progona
(...)
Slijedom naprijed navedenog neutemeljen je navod branitelja I i III
optuene da je odvjetnik Radoslav Arambai, zbog toga to je u vrijeme kada je
branio opt. Gordanu Geto Magdi istodobno za isto kazneno djelo (ubojstvo
Milutina Kutlia i pokuaj ubojstva Radoslava Ratkovia) branio i Freda Margua,
ali u kaznenom predmetu br. K-33/06 koji se vodio pred upanijskim sudom u
Osijeku na taj nain postupio protivno odredbi lanka 63. stavak 1. ZKP-a, jer se
radilo o dva zasebna postupka, a osim toga nije utvreno da je injenica to su
imali istog branitelja, bila u suprotnosti s probitcima njihove obrane. "
183.3. Navedeno rjeenje potvreno je rjeenjem Vrhovnog suda broj: I K 376/08-3

od 30. travnja 2008., iji mjerodavni dijelovi glase:
"Suprotno ovim albenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno je
protumaio odredbu lanka 63. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku kada je
zakljuio da iz nje proizlazi zabrana odvjetnika da brani vie okrivljenika kojima se
stavlja na teret isto kazneno djelo samo kada su oni za to djelo okrivljeni u istom
kaznenom postupku.
Naime, iz te odredbe koja govori o zajednikom branitelju, nedvojbeno
proizlazi da ona ne regulira, niti moe normirati eventualni sukob interesa koji se
nekom odvjetniku moe pojaviti zbog zastupanja neke druge stranke u nekom
drugom sudskom postupku.
Zakon o kaznenom postupku u lanku 64. jasno odreuje tko ne moe biti
branitelj okrivljenika, dakle, taksativno nabraja razloge iskljuenja odvjetnika od
obrane okrivljenika u odreenom kaznenom postupku, i to s obzirom na njegovo
svojstvo ili odnos s drugim sudionicima u tom postupku (...) ili ranije postupanje u
drugom svojstvu u istom predmetu (...).
Dakle, da je intencija zakonodavca bila, kako to u albama tvrde optuenici
Branimir Glava i Gordana Geto Magdi, iskljuiti iz obrane optuenika
odvjetnika koji bi se, zbog obrane drugog optuenika u drugom kaznenom
postupku mogao nai u sukobu interesa, to bi i propisao u lanku 64. Zakona o
kaznenom postupku, a ne u lanku 63. istog Zakona, koji regulira obranu vie
optuenika od strane jednog branitelja (stavak 1.), kao i obranu jednog optuenika
od strane vie branitelja (stavak 2.) u istom kaznenom postupku.
Konano, razlozima koje o ovome navodi prvostupanjski sud valja dodati
da iz odredaba Zakona o kaznenom postupku ne proizlazi ovlast suda da
kontrolira kvalitetu rada branitelja kojega je izabrao okrivljenik, niti da u bilo kojem
stadiju postupka ocjenjuje poduzima li taj branitelj radnje u postupku na nain
kojim najbolje titi interese svog branjenika. Takve ovlasti, koje imaju sudovi u
nekim drugim pravnim sustavima (na koje se pozivaju optuenici u svojim
albama) bile bi protivne jednom od osnovnih prava obrane zajamenog i
odredbom lanka 29. stavka 2. alineje 4. Ustava Republike Hrvatske ....
(...)
Slijedom svega iznesenog, nisu postojale zapreke propisane Zakonom o
kaznenom postupku da odvjetnik Radoslav Arambai bude branitelj tada
osumnjiene Gordane Geto Magdi prilikom njenog ispitivanja od strane
redarstvenih vlasti te pred istranim sucem zbog kojih bi zapisnici o tim
ispitivanjima predstavljali nezakonite dokaze."
104
184. Na podnositeljiinom priznanju kaznenog djela prvostupanjski je sud utemeljio

odluku o njezinoj krivnji. Njezino je priznanje potvreno drugim dokazima, i to
iskazom podnositelja Dragia, iskazima drugih svjedoka i materijalnim dokazima.
Prigovore u pogledu "sukoba interesa" odvjetnika Radoslava Arambaia navedeno
troje podnositelja isticali su i u albama na prvostupanjsku presudu.
185. Vrhovni sud odbio je albe podnositelja u tom dijelu, navodei u svojoj presudi
sljedee:
" Isto tako, tvrdnje alitelja da je odvjetnik Radoslav Arambai kao
izabrani branitelj opt. Gordane Geto Magdi bio u 'sukobu interesa' i da je trebao
odbiti obranu opt. Gordane Geto Magdi jer je istovremeno branio opt. Freda
Margua za dio inkriminacija ratnog zloina za koja se tereti i opt. Gordana Geto
Magdi i time ostvario povredu prava na obranu kao jedne od vanih sastavnica
naela pravinog postupka pred kaznenim sudom, i time povrijedio odredbu l. 6.
st. 3. to. c) Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, nisu
prihvatljive za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.
Nema nikakve dvojbe, da je prema dosljednom stajalitu ESLJP svrha
odredbe l. 6. st. 3. to. c) Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda 'osigurati da okrivljenik uiva blagodati pravinog postupka, ukljuujui
svaku priliku za odgovarajuu obranu' (iz presude u predmetu Goddi c/a
Italije,1984 31.).
Prema domicilnom zakonodavstvu, vie okrivljenika mogu imati
zajednikog branitelja samo ako se protiv njih ne vodi postupak za isto kazneno
djelo ili ako to nije u i suprotnosti s probicima njihove obrane (l. 63. st. 1. ZKP).
U konkretnom sluaju, nije ostvaren niti jedan od zakonskih uvjeta zbog
kojih bi izabrani branitelj, odvjetnik Radoslav Arambai bio u 'sukobu interesa', a
zbog okolnosti to je istovremeno u jednom stadiju ovog postupka i u drugom,
odvojenom postupku branio i opt. Gordanu Geto Magdi i opt. Freda Margua.
Protiv njih nije voen jedinstveni kazneni postupak, a niti za isto kazneno djelo
(alitelji u albi sami navode da je opt. Fred Margu bio optuen u drugom
postupku samo za 'dio inkriminacija' ratnog zloina za koja se teretila opt.
Gordana Geto Magdi). Osim toga, alitelji nisu niim dokazali da je faktino
postupanje izabranog branitelja Radoslava Arambaia bilo u suprotnosti s
probicima obrane kako opt. Gordane Geto Magdi tako i opt. Freda Margua.
Da bi se radilo o 'sukobu interesa' izmeu okrivljenika i njegovog branitelja
(kao procesnog pomonika) nuno je da takav 'sukob' rezultira kakvim oiglednim
propustom u osiguranju okrivljenikovog prava na 'praktinu i uinkovitu' obranu,
(presude ESLJP u - predmetima Kamasin c/a Austrija (1981.) te Pakelli c/a
Njemaka (1983.), a na takav propust odvjetnika Radoslava Arambaia u
albama se ne ukazuje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske samo uzgred ukazuje da branitelj u
pruanju pravne pomoi mora slijediti stajalita okrivljenika o osnovanosti
optube, pa ako se s njim razie, mora otkazati punomo, jer u protivnom kada to
ne uinio, a dolo bi do osude okrivljenika, tek tada bi branitelj povrijedio odredbu
l. 6. st. 3. to. c) Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Konano, alitelj pogreno ocjenjuje odnos opt. Gordane Geto Magdi
(kao i opt. Freda Margua) kao 'sukob interesa' - sa aspekta povrede prava na
'pravino suenje' - jer naelo 'pravinog postupka' trai da se okrivljeniku u
potpunosti omogui obrana otklanjanjem (kompenzacijom) nejednakosti izmeu
105
okrivljenika i dravne represivne vlasti - a ne izmeu okrivljenika i branitelja, kako
to u albama pogreno navode alitelji.
Stoga, navedeni zapisnici o ispitivanju opt. Gordane Geto Magdi
predstavljaju zakonite dokaze. "
186. Presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetnike komore (u daljnjem tekstu:

presuda HOK-a) broj: DS-68/2008. od 24. rujna 2009. odvjetnik Radoslav Arambai
proglaen je krivim za nesavjesno obavljanje odvjetnikih poslova na nain da je
morao otkloniti zastupanje - obranu podnositeljice Geto Magdi prilikom njezinog
ispitivanja pred policijom 20. listopada 2006. i istranim sucem 21. listopada 2006.,
jer je ona bila osumnjiena odnosno optuena za izvrenje istog djela za koje je ve
u postupku glavne rasprave branio drugu osobu, odnosno okrivljenika Freda
Margua. Na taj nain on je poinio teu povredu dunosti i ugleda odvjetnitva iz
lanka 111. stavka 5. toke 1. Statuta Hrvatske odvjetnike komore ("Narodne
novine" broj 25/95., 92/99., 8/05. i 117/05.; u daljnjem tekstu: Statut HOK-a) u vezi s
tokom 46. stavka 1. Kodeksa odvjetnike etike ("Narodne novine" broj 64/07. i
72/08.). Zbog navedenog, na temelju lanka 72. stavka 1. alineje 2. Zakona o
odvjetnitvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08., 50/09. ispr. i 75/09.), izreena
mu je novana kazna od pet tisua kuna.
186.1. Istom presudom HOK-a odvjetnik Arambai osloboen je dviju optubi, i to:
- da je nesavjesno obavljao odvjetnike poslove na nain da je branio svog
branjenika tako to e krivnju svaljivati na druge suoptuenike, tako da bi prije
podnoenja optunice protiv podnositeljice Geto Magdi nevjenanoj supruzi Freda
Margua, Dariji Orlovac, tono neutvrenog dana 2007. godine, a nakon uhienja
podnositelja Glavaa i ostalih osumnjienika, rekao da e on sve to se stavlja na
teret Fredu Marguu prebaciti na Glavaa i ostale koji su s njim uhieni, pa da bi
doOS u kaznenom predmetu upanijskog suda u Osijeku broj: K-33/06 podneskom
od 20. veljae 2007. izmijenio optunicu na nain da Fred Margu vie nije bio
optuen za pokuaj ubojstva Radoslava Ratkovia i ubojstvo Milutina Kutlia, dok je
optunicom doZG broj: K-DO-105/06 od 30. rujna 2008. podnositeljica Geto
Magdi optuena za kazneno djelo iz lanka 120. OKZRH-a, koje obuhvaa kaznena
djela prema ovoj dvojici oteenika,
- da je tijekom kaznenog postupka dao izjavu kojom bi se moglo na
nedoputen nain, osobito stvarajui dojmove u javnosti, utjecati na tijek i ishod tog
postupka (optuba da je u tjedniku "Nacional" broj 582 od 8. sijenja 2007. novinaru
P. Cvijiu, kao bivi odvjetnik podnositeljice Geto Magdi, komentirao poteze
odvjetnikog tima svoje nekadanje branjenice).
5.2. Prigovori podnositeljice Geto Magdi i podnositelja Glavaa
187. Podnositeljica Geto Magdi tvrdi da zbog toga to je odvjetnik Radoslav
Arambai, koji ju je zastupao prilikom davanja iskaza pred policijom i istranim
sucem kada je priznala poinjenje djela za koje je bila osumnjiena, u isto vrijeme u
drugom kaznenom postupku zastupao i okrivljenika Freda Margua, i to za kaznena
djela iji injenini opis ukljuuje i dio inkriminacije za koji je ona tada bila
osumnjiena (kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120.
OKZRH-a poinjenog prema oteenicima Radoslavu Ratkoviu i Milutinu Kutliu),
povrijeeno "naelo zakonitosti i zakonitog postupanja, ime je povrijeeno ustavno
pravo iz odredbe lanka 22. Ustava". Navela je da je takva obrana u suprotnosti sa
106
lankom 63. stavcima 1. i 2. ZKP-a prema kojoj vie okrivljenika mogu imati
zajednikog branitelja samo ako se protiv njih ne vodi kazneni postupak za isto
kazneno djelo ili ako to nije u suprotnosti s probicima njihove obrane. U tom smislu
podnositeljica Geto Magdi osporava obrazloenje rjeenja upanijskog suda u
Zagrebu broj: K-rz-1/07 od 26. oujka 2008. u kojoj se ta norma tumai na nain da
se sintagma "zajedniki branitelj" odnosi samo na situaciju u kojoj se protiv vie
okrivljenika vodi isti kazneni postupak te je iznesen zakljuak da u konkretnom
sluaju nije utvrena injenica suprotnosti probitaka njezine obrane i obrane
okrivljenika Margua jer su imali zajednikog branitelja. Podnositeljica tvrdi da je
upravo to trebalo utvrditi ispitivanjem svjedoka koje je njezina obrana predloila
(Freda Margua i Darije Orlovac), a koji dokazni prijedlozi su odbijeni.
188. Tvrdnju da su joj postupanjem odvjetnika Radoslava Arambaia, koji je bio u
sukobu interesa, povrijeena prava, podnositeljica Geto Magdi potkrijepila je
navodom da je protiv okrivljenika Freda Margua, kojeg je branio isti odvjetnik,
povuena optuba za ubojstvo Milutina Kutlia i za pokuaj ubojstva Radoslava
Ratkovia, koja kaznena djela su naknadno stavljena na teret podnositeljici Geto
Magdi i ostalim podnositeljima.
189. Podnositeljica je takoer navela da je Disciplinski sud HOK-a presudom od 24.
rujna 2009. odvjetnika Radoslava Arambaia proglasio krivim za nesavjesno
obavljanje odvjetnike dunosti, s utvrenjem da je on morao otkloniti zastupanje
odnosno obranu podnositeljice jer je ona bila osumnjiena, odnosno optuena, za
poinjenje istog kaznenog djela za koje je ve u postupku glavne rasprave branio
okrivljenika Freda Margua.
Iz sadraja navedenih prigovora proizlazi da podnositeljica smatra kako joj je na
opisani nain povrijeeno pravo na obranu uz branitelja zajameno lankom 29.
stavkom 2. alinejama 3. i 4. Ustava.
190. I podnositelj Glava smatra da je podnositeljici Geto Magdi povrijeeno
pravo na obranu uz branitelja prilikom davanja njezinih iskaza pred policijom 20.
listopada 2006. te istranim sucem upanijskog suda u Osijeku 21. listopada 2006.,
to je izravno utjecalo i na njegovu osobnu pravnu situaciju.
190.1. Tu povredu podnositelj Glava nalazi i u injenici da ju je tom prilikom
zastupao odvjetnik Radoslav Arambai koji je u isto vrijeme u drugom postupku
zastupao i okrivljenika Freda Margua, za kazneno djelo iji se injenini opis
djelomino podudara s injeninim opisom kaznenog djela za koje je tada bila
osumnjiena, odnosno optuena, podnositeljica Geto Magdi.
U ustavnoj tubi tvrdi da je branitelj podnositeljice Geto Magdi, odvjetnik Radoslav
Arambai, za vrijeme njezinog zadravanja u policiji, u trenucima kad ona nije
eljela iskazivati ve se braniti utnjom, putovao u Zagreb zajedno, istim
automobilom, s naelnikom PU osjeko-baranjske, Vladimirom Faberom, a da je svoj
automobil ostavio u krugu Policijske uprave, te da su oni zajedno bili kod Glavnog
dravnog odvjetnika, nakon ega je odvjetnik Radoslav Arambai u automobilu
ekao Vladimira Fabera za vrijeme dok je ovaj bio u ravnateljstvu policije. Tijekom
kaznenog postupka odvjetnik Radoslav Arambai ispitan je na okolnosti utvrivanja
zakonitosti obrane koju je podnositeljica Geto Magdi dala u policiji nakon ega se,
107
prema tvrdnji podnositelja Glavaa, sastao s Vladimirom Faberom u jednom kafiu u
Osijeku, o emu je pisao i asopis "Novosti".
191. Podnositelj Glava dostavio je Ustavnom sudu odluke Meunarodnog
kaznenog suda za bivu Jugoslaviju o sukobu interesa odvjetnika, na koje se pozvao
u prvotno podnesenoj ustavnoj tubi, i to: Odluku o sukobu interesa odvjetnika
Miroslava eparovia (MKSY - ICTY; IT-06-90-PT, D13-1/697 TER od 27. veljae
2007.) i Odluku o sukobu interesa odvjetnika ede Prodanovia i Jadranke Slokovi
(ICTY - MKSJ broj: IT-06-90-PT; D13-1/1825 TER od 5. travnja 2007.).
5.3.1. Naelna pravna stajalita
192. lanak 29. stavak 2. alineje 3. i 4. Ustava glase:

"lanak 29.
(...)
U sluaju sumnje ili optube zbog kanjivog djela osumnjienik, okrivljenik
ili optuenik ima pravo:
(...)
- na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim
pravom mora biti upoznat,
- da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno
sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetima
propisanim zakonom,
(...)"
192.1. lanak 6. stavak 3. toka c) Konvencije glasi:

"lanak 6.
Pravo na poteno suenje
(...)
3. Svatko optuen za kazneno djelo ima najmanje sljedea prava:
(...)
c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno
sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalau
interesi pravde;
(...)"
193. Ustavni sud istie da se jamstva zajamena lankom 29. Ustava proteu i na
prethodni postupak, a tu se ubrajaju i ispitivanje u policiji i u istrazi. To stajalite
Ustavni sud izrazio je u odluci broj: U-III-3991/2010 od 14. oujka 2013.
194. Europske pravne standarde vezane uz postupak prije suenja Ustavni sud
prihvatio je u odluci broj: U-I-448/2009 od 19. srpnja 2012. (toke 25.-31.), objavljenoj
u "Narodnim novinama" broj 91/12. U istoj odluci Ustavni sud razmatrao je i pravo
osumnjienika, okrivljenika ili optuenika na nesmetano uspostavljanje veze s
braniteljem (toke 63.1.- 64.1.).
195. Ustavni sud podsjea da su mjerodavna naela za primjenu jamstava iz
lanka 6. stavka 3. toaka b. i c. Konvencije, kad je rije o postupku prije suenja,
108
utvrena u presudi ESLJP-a Salduz protiv Turske (presuda [VV], 27. studenoga
2008., zahtjev br. 36391/02):
"50. Sud ponavlja da iako je primarna svrha lanka 6., u mjeri u kojoj se
tie kaznenog postupka, osigurati pravino suenje pred 'suditem' (tribunal) koje
je nadleno utvrditi 'svaku kaznenu optubu', iz toga ne slijedi da se taj lanak ne
primjenjuje i na postupke prije suenja (pre-trial proceedings). Prema tome,
lanak 6. - osobito njegov stavak 3. - moe biti mjerodavan prije no to je predmet
poslan na suenje ako i u mjeri u kojoj je vjerojatno da bi se pravinost suenja
mogla ozbiljno dovesti u pitanje poetnim proputanjem da se potuju njegove
odredbe (to be seriously prejudiced by an initial failure to comply with its
provisions) ... Kao to je Sud ve presudio u svojim prethodnim presudama, pravo
predvieno stavkom 3. tokom (c) lanka 6. Konvencije jedan je od elemenata
pojma pravinog suenja u kaznenom postupku koji je sadran u stavku 1. ...
51. Sud nadalje ponavlja da, iako nije apsolutno, pravo svakoga optuenog
(charged) za kazneno djelo da ga djelotvorno brani odvjetnik, po potrebi i onaj
imenovan po slubenoj dunosti, jedno je od temeljnih obiljeja pravinog suenja
(Poitrimol protiv Francuske, 23. studenoga 1993., 34., ... i Demebukov protiv
Bugarske, br. 68020/01, 50., 28. veljae 2008.). Neovisno o tome, lanak 6.
stavak 3. toka (c) ne specificira nain na koji se to pravo ostvaruje. Stoga je
dravama ugovornicama ostavljeno da odaberu nain na koji e se pobrinuti da
ono bude osigurano u njihovim sudskim sustavima, a zadaa je Suda samo da
utvrdi je li metoda koju su odabrale dosljedna zahtjevima pravinog suenja. U
tom smislu mora se zapamtiti da je Konvencija stvorena da bi 'jamila prava koja
nisu teorijska ili prividna (illusory), nego provediva u praksi (practical) i djelotvorna'
i da imenovanje branitelja ne osigurava samo po sebi djelotvornost pomoi koju bi
on mogao osigurati okrivljeniku (Imbroscia, ... 38.).
52. Nacionalni zakoni mogu dranju okrivljenika u poetnim fazama
policijskog ispitivanja pripisati posljedice koje su odluujue za izglede obrane u
bilo kojem kasnijem kaznenom postupku. U takvim okolnostima lanak 6. e
normalno zahtijevati da se okrivljeniku (accused) dopusti koritenje pomoi
odvjetnika ve u poetnim fazama policijskog ispitivanja. Meutim, do sada se
smatralo da bi to pravo moglo biti podvrgnuto ogranienjima iz opravdanog
razloga (for good cause). Stoga je pitanje, u svakom pojedinom predmetu, je li
ogranienje bilo opravdano i, ako jest, nije li u svjetlu ukupnosti postupka ono
okrivljenika liilo pravinog ispitivanja (fair hearing), budui da do toga, u
odreenim okolnostima, moe dovesti ak i opravdano ogranienje (vidjeti ... John
Murray, 63., Brennan, ... 45., i Magee, ... 44.).
53. Ta naela, istaknuta gore u 52., takoer su u skladu s opepriznatim
meunarodnim standardima ljudskih prava ... koji su u sri pojma pravinog
suenja i kojih je racionalni temelj (rationale) osobito usmjeren zatiti okrivljenika
od zlouporabe prisile (abusive coercion) od vlasti. Ona takoer pridonose
izbjegavanju pogreaka u provoenju suenja (miscarriages of justice) i
ispunjavanju ciljeva lanka 6., osobito procesnoj ravnopravnosti (equality of arms)
izmeu tijela istraivanja ili progona (investigating or prosecuting authorities) i
okrivljenika.
54. U tom pogledu Sud naglaava vanost istrane faze (investigation
stage) za pripremu kaznenog postupka jer dokazi dobiveni tijekom te faze
odreuju okvir u kojem e se na suenju razmatrati djelo podvrgnuto optubi ...
Istodobno, okrivljenik je u toj fazi postupka esto u osobito ranjivom poloaju,
uinak kojega pojaava injenica da zakonodavstvo o kaznenom postupku
postaje sve kompleksnije, osobito u pogledu pravila koja ureuju prikupljanje i
109
upotrebu dokaza. U veini sluajeva, ta osobita ranjivost moe se pravilno
kompenzirati samo uz pomo odvjetnika zadatak kojega je da, izmeu ostalog,
pomogne osigurati potovanje prava okrivljenika da sam sebe ne optui. To pravo
uistinu pretpostavlja da tuiteljstvo u kaznenom predmetu nastoji dokazati svoje
tvrdnje protiv okrivljenika, a da ne posee za dokazima pribavljenim metodama
prisile (coercion) ili pritiska (oppression) suprotno volji okrivljenika (vidjeti Jalloh
protiv Njemake, presuda velikog vijea, br. 54810/00, 100., ECHR 2006-..., i
Kolu protiv Turske, br. 35811/97, 51., 2. kolovoza 2005.). Rani pristup
odvjetniku dio je postupovnih jamstava na koja e Sud osobito paziti kad ispituje
je li postupak dokinuo samu bit privilegija protiv samooptuivanja ... S tim u vezi
Sud takoer biljei preporuke CPT-a, u kojima je Odbor opetovano izjavljivao da
je pravo pritvorenika (detainee) na pristup pravnoj pomoi temeljno jamstvo protiv
zlostavljanja (ill-treatment). Svaka iznimka od uivanja tog prava mora biti jasno
propisana, a njezina primjena vremenski ograniena. Ta su naela osobito
potrebna u sluaju tekih optubi jer demokratska drutva pri suoenju s najteim
kaznama moraju osigurati potovanje prava na pravino suenje do najvieg
mogueg stupnja.
55. S obzirom na takvu pozadinu, s ciljem da pravo na pravino suenje
ostane dovoljno 'provedivo u praksi i djelotvorno' (vidjeti gore, 51.), Sud nalazi
da lanak 6. stavak 1. zahtijeva da, u pravilu, mora biti osiguran pristup odvjetniku
od prvog ispitivanja osumnjienika (suspect) od policije, osim ako se u svjetlu
osobitih okolnosti svakog pojedinog sluaja pokae da postoje uvjerljivi razlozi
(compelling reasons) da se to pravo ogranii. ak i kad ti uvjerljivi razlozi iznimno
mogu opravdati zabranu pristupa odvjetniku, takvo ogranienje - bez obzira na to
kakvo mu je opravdanje - ne smije neopravdano natetiti (unduly prejudice) pravu
okrivljenika iz lanka 6. ... Prava obrane (rights of the defence) u naelu e biti
nepovratno naruena kad se inkriminirajue izjave dane tijekom policijskog
ispitivanja koriste za osudu, a da pristup odvjetniku nije bio osiguran."
195.1. Stajalite da su "istrani postupci od velike vanosti za pripremu suenja jer

odreuju okvir u kojemu e djelo koje je podvrgnuto kaznenoj optubi biti razmatrano
na suenju" i da se "ne moe iskljuiti da e se presuda oslanjati na dokaze
pribavljene u istranom postupku" (predmet Can protiv Austrije, Europska komisija,
izvjee, 12. srpnja 1984., zahtjev br. 9300/81, 50.) u konvencijskom je pravu
davno izgraen i stabilan pravni standard.
196. Utvrenja o poloaju odvjetnika u pravnim postupcima i odnosu drave prema
odvjetnikom poslu ESLJP je razradio u predmetu Maer protiv Hrvatske (presuda,
21. lipnja 2011., zahtjev br. 56185/07):
"160. Sud primjeuje da odgovornost drava ugovornica proizlazi iz radnji
njihovih tijela. Odvjetnik, ak i kad je imenovan po slubenoj dunosti, ne moe se
smatrati tijelom drave. S obzirom na neovisnost odvjetnike profesije od drave,
voenje predmeta u biti je stvar okrivljenika i njegova branitelja, bez obzira na to je
li imenovan na temelju pravne pomoi ili je privatno plaan i, kao takvo, ne moe,
osim u posebnim okolnostima, dovesti do odgovornosti drave na temelju
Konvencije (vidjeti Artico protiv Italije, 13. svibnja 1980., 36., Serija A br. 37; Daud
protiv Portugala, 21. travnja 1998., 38., Reports 1998-II; Tuziski protiv Poljske
(odluka), br. 40140/98, 30. oujka 1999.; Rutkowski protiv Poljske (odluka), br.
45995/99, ECHR 2000-XI i Cuscani protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 32771/96,
39., 24. rujna 2002.).
(...)
110
161. Ipak, imenovanje odvjetnika koji e zastupati stranku u postupku samo
po sebi ne osigurava djelotvornost pomoi (vidjeti Imbroscia protiv vicarske,
1993.).
Mogu postojati okolnosti u kojima drava treba postupati i ne smije ostati
pasivna kad su problemi sa zastupanjem izneseni pred nadlene vlasti. Hoe li se
pravno zastupanje moi smatrati stvarnim i djelotvornim, ovisit e o okolnostima
sluaja, uzevi postupak u cjelini (vidjeti, mutatis mutandis, naprijed citirane
predmete Artico, 33.; Goddi protiv Italije, 9. travnja 1984., 27., Serija A br. 76;
Rutkowski, Staroszczyk protiv Poljske, br. 59519/00, 121.-122.; Siakowska
protiv Poljske, br. 8932/05, 99-100, 22. oujka 2007. i Ebanks protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, br. 36822/06, 71.-73., 26. sijenja 2010.).
5.3.2. Primjena naelnih pravnih stajalita na konkretni sluaj
197. ZKP u mjerodavnom dijelu glasi (koso istaknuti dio oznaio je Ustavni sud):
"lanak 63.
(1) Vie okrivljenika mogu imati zajednikog branitelja samo ako se protiv
njih ne vodi kazneni postupak za isto kazneno djelo ili ako to nije u suprotnosti s
probicima njihove obrane."
198. Zakon o odvjetnitvu u mjerodavnom dijelu glasi:

"Uskrata pravne pomoi
lanak 9.
(...)
(2) Odvjetnik je duan uskratiti pruanje pravne pomoi:
- ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj
stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje
stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu (...).
"Dunost otkazati punomo
lanak 10.
(1) Odvjetnik je duan otkazati punomo za zastupanje zbog istih razloga
zbog kojih prema lanku 9. stavku 1. ovoga Zakona smije uskratiti pruanje
pravne pomoi, a duan je otkazati punomo za zastupanje ako ustanovi da
postoje razlozi zbog kojih je prema lanku 9. stavku 1." (pravilno: lanku 9. stavku
2. - op. Ustavnog suda) "ovoga Zakona duan uskratiti pruanje pravne pomoi."
"Disciplinske mjere
lanak 72.
(1) Za tee povrede dunosti i ugleda odvjetnitva mogu se odvjetniku izrei
ove mjere:
- ukor,
- novana kazna,
- gubitak prava na obavljanje odvjetnitva od est mjeseci do pet godina,
- gubitak prava na obavljanje odvjetnitva u trajanju od pet do deset godina."
199. Statut HOK-a u mjerodavnom dijelu glasi:

"lanak 111.
Tea povreda dunosti i ugleda odvjetnitva postoji:
111
(...)
5. ako nesavjesno obavlja odvjetnike poslove "
200. Kodeks odvjetnike etike u mjerodavnom dijelu glasi:

"46. Odvjetnik mora uskratiti pruanje pravne pomoi:
1. ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj
stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje
stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu"
201. U konkretnom sluaju podnositeljici Geto Magdi je ve prije prvog ispitivanja u

policiji, koje je obavljeno 20. listopada 2006., omoguen pristup branitelju. Njezin je
otac 18. listopada 2008., nakon to je podnositeljica svojevoljno pristupila u PU
osjeko-baranjsku na obavijesni razgovor, kontaktirao odvjetnika Radoslava
Arambaia kako bi ga angairao za njezinog branitelja. Iste veeri odvjetnik
Arambai je pristupio u PU osjeko-baranjsku gdje mu je podnositeljica osobno
potpisala punomo za zastupanje. Podnositeljica je prije davanja svoga iskaza u
policiji nesmetano komunicirala s braniteljem.
202. Na pitanje je li podnositeljica Geto Magdi tada znala da odvjetnik Radoslav
Arambai u drugom postupku brani okrivljenika Freda Margua, odvjetnik Radoslav
Arambai je u postupku pred Disciplinskim sudom HOK-a odgovorio potvrdno,
navodei kako je ona unato tome inzistirala da je on brani. Podnositeljica je u
zahtjevu za izdvajanje dokaza kao nezakonitih navela da nije znala kako odvjetnik
Radoslav Arambai brani okrivljenika Freda Margua. U presudi HOK-a, meutim,
navedeno je da u sluaju postojanja "sukoba interesa", za razliku od nekih drugih
sustava (primjerice, sustav u Sjedinjenim Amerikim Dravama), u naem sustavu ne
postoji mogunost obligatornog i kvalificiranog pristanka i jedne i druge stranke na
takvo zastupanje, jer su u tom smislu i Zakon o odvjetnitvu i Kodeks odvjetnike
etike decidirani. Stoga se ova okolnost niti ne uzima u obzir prilikom odluivanja o
disciplinskoj odgovornosti odvjetnika u sluaju sukoba interesa.
203. Vezano uz ulogu suda u odnosu na izbor i postupanje branitelja, imajui u vidu
naprijed navedena naelna stajalita, Ustavni sud primjeuje da nijedan podatak u
spisu ne ide u prilog tvrdnji da je istrani sudac imao bilo kakav povod reagirati na
postupanje odvjetnika Radoslava Arambaia, kao podnositeljiinog branitelja.
Podnositeljica je branitelju osobno potpisala punomo, on je bio prisutan prilikom
njezinog ispitivanja, a podnositeljica prilikom ispitivanja kod istranog suca nije
istaknula bilo kakve prigovore vezane uz postupanje branitelja.
204. Ustavni sud podsjea da je u postupku koji je prethodio ustavnosudskom
postupku utvreno da podnositeljicu prilikom davanja iskaza u policiji nitko nije
prisiljavao da prizna krivnju, a takve prisile nije bilo ni prilikom ispitivanja kod
istranog suca. Podnositeljica Geto Magdi u ustavnoj tubi ni ne tvrdi da ju je
odvjetnik Radoslav Arambai usmjeravao na davanje iskaza odreenog sadraja,
ve tvrdi da je kasnije, nakon davanja iskaza, ula kako je odvjetnik Radoslav
Arambai rekao Dariji Orlovac, po rijeima podnositeljice "nevjenanoj supruzi"
Freda Margua, "da e se sve napakirati Getoici" u smislu da e se sve to se
stavlja na teret Fredu Marguu "prebaciti" na podnositelja Glavaa i ostale
podnositelje. Meutim, ta tvrdnja nije dokazana, kako to proizlazi iz rjeenja
112
upanijskog suda u Zagrebu broj: Kz-rz-1/07 od 26. oujka 2008. kojim je odbijen
zahtjev za izdvajanje iz spisa spornih zapisnika o ispitivanju podnositeljice kao
nezakonitih dokaza. To je rjeenje potvreno rjeenjem Vrhovnog suda broj: I K
376/08-3 od 30. travnja 2008. Ta tvrdnja nije potvrena ni presudom Disciplinskog
suda HOK-a, jer je odvjetnik Arambai za tu optubu osloboen.
205. Ustavni sud primjeuje da okrivljenik Fred Margu u svojoj obrani nije optuivao
ni podnositeljicu, a ni ostale podnositelje. Kako to proizlazi iz prve optunice protiv
okrivljenika Freda Margua (broj: K-DO-54/05 od 26. travnja 2006.), tijekom
predkaznenog postupka u nazonosti izabranog branitelja Fred Margu nije elio
davati nikakav iskaz i branio se utnjom. Tijekom istrage okrivljenik Fred Margu
pozvan je na iznoenje svoje obrane u tri navrata, u povodu zahtjeva za provoenje
istrage u kojem je tereen za ubojstvo Milutina Kutlia i pokuaj ubojstva Radoslava
Ratkovia. Tom je prilikom u cijelosti poricao izvrenje tih djela, navodei da on te
oteenike uope ne poznaje niti ih je ikada vidio te da u navedeno vrijeme uope
nije bio na mjestu izvrenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
206. Ustavni sud smatra da bi u sklopu ovog prigovora Vrhovni sud trebao ocijeniti
proizlazi li iz postupanja odvjetnika Radoslava Arambaia, u vrijeme kada je
zastupao podnositeljicu Geto Magdi, sumnja u njegovu lojalnost podnositeljici i u
proputanje dune skrbi o potovanju privilegija protiv samooptuivanja svoje
branjenice. Potvrdan odgovor na to pitanje u naelu bi upuivao na povredu njezinog
prava na branitelja.
207. O sumnji u lojalnost odvjetnika Arambaia prema podnositeljici Geto Magdi
Vrhovni sud oitovao se, u povodu albenih navoda podnositeljice, obrazloivi da se
lanak 63. stavak 1. ZKP-a - u dijelu koji se odnosi na zahtjev da vie okrivljenika
moe imati zajednikog branitelja samo ako se protiv njih ne vodi kazneni postupak
za isto kazneno djelo - ne odnosi na podnositeljicu Geto Magdi i okrivljenog Freda
Margua jer protiv njih nije voen jedinstveni kazneni postupak. Naime, okrivljeni
Fred Margu bio je optuen u drugom kaznenom postupku (iako je rije o istom
kaznenom djelu).
Za ovo utvrenje Vrhovni sud iznio je relevantne i dostatne razloge koje Ustavni sud
nije ovlaten zamijeniti svojom ocjenom jer ovakav zakljuak Vrhovnog suda Ustavni
sud ne moe ocijeniti kao ustavnopravno neprihvatljiv s obzirom da interpretacija
Vrhovnog suda ne dovodi do "flagrantne uskrate pravde" za podnositelje ustavnih
tubi u smislu njihova prava na jednakost pred zakonom ili na poteno suenje iz
lanka 29. Ustava i lanka 6. Konvencije.
208. Meutim, Ustavni sud primjeuje da Vrhovni sud nije razmotrio drugi aspekt
lanka 63. stavka 1. ZKP-a kojim je propisano da vie okrivljenika mogu imati
zajednikog branitelja samo ako to nije u suprotnosti s probicima njihove obrane. U
okolnostima konkretnog sluaja, ta injenica ima osobit znaaj i teinu, ima li se u
vidu da je dravno odvjetnitvo teretilo podnositeljicu Geto Magdi i okrivljenika
Freda Margua, iako u odvojenim kaznenim postupcima, za poinjenje istog
kaznenog djela. Ta injenica njihovom zajednikom branitelju, odvjetniku
Arambaiu, svakako je bila poznata. Stoga se osnovano postavlja pitanje je li taj
odvjetnik mogao objektivno i nepristrano zastupati obje svoje stranke kada su probici
njihove obrane bili meusobno suprotstavljeni. U prilog osnovanosti tog pitanja govori
113
i injenica da je protiv odvjetnika Arambaia voen disciplinski postupak pred HOKom te je presudom disciplinskog suda proglaen krivim zbog istodobnog zastupanja
podnositeljice Geto Magdi i okrivljenika Freda Margua (v. toku 186.).
209. Ima li se u vidu i nesporna injenica da je dravno odvjetnitvo naknadno
odustalo od optunice protiv okrivljenog Freda Margua, onda se mora zakljuiti da
se u ovom kaznenom predmetu otvorilo pitanje znaenja koje se u okvirima
hrvatskog kaznenog procesnog zakonodavstva mora dati potencijalnoj opasnosti da
odvjetnik svojim postupanjem ili propustima teti interesima jednoga svoga
branjenika odnosno da postupa suprotno probicima njegove obrane, u konkretnom
sluaju podnositeljice Geto Magdi (tzv. "sukob interesa" odvjetnika).
210. Ustavni sud na ovom mjestu podsjea da praksa Meunarodnog kaznenog
suda za bivu Jugoslaviju koja se odnosi na "sukob interesa" odvjetnika, a na koju se
podnositelji pozivaju u ustavnim tubama, nije u cijelosti usporediva s konkretnim
sluajem, ali jasno govori o znaenju i vanosti potencijalne opasnosti kao bitnog
elementa tog sukoba.
U Odluci o sukobu interesa odvjetnika ede Prodanovia i Jadranke Slokovi, kao
branitelja optuenika Ivana ermaka, u predmetu Tuitelj protiv Ante Gotovine, Ivana
ermaka i Mladena Markaa, broj: IT-06-90-PT od 5. travnja 2007. odreeno je da je
sukob interesa u tom sluaju proizaao iz injenice zastupanja okrivljenika Rahima
Ademija od strane dvoje navedenih odvjetnika, u predmetu koji se vodio pred sudom
u Republici Hrvatskoj, u vezi s injenicom da je obrana optuenika Ante Gotovine
najavila da Rahima Ademija smatra kapitalnim svjedokom u tom postupku pred
Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju. Stoga je taj sud zakljuio da
e za navedene odvjetnike postojati sukob interesa pri zastupanju optuenika
ermaka s obzirom na njihovu dunost da budu lojalni optueniku Ademiju kada
moda budu morali iznositi argumente koji e inkriminirati njihovog branjenika
Ademija kako bi branili optuenika ermaka.
Poneto je drugaija situacija u Odluci o sukobu interesa odvjetnika Miroslava
eparovia u predmetu Tuitelj protiv Ante Gotovine, Ivana ermaka i Mladena
Markaa, broj: IT-06-90-PT od 27. veljae 2007., koja u bitnim elementima nije
usporediva s predmetom koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku, ali
takoer upuuje na znaenje i vanost potencijalne opasnosti kao bitnog elementa
tog sukoba. Ovdje je bila rije o sukobu interesa odvjetnika koji je u vrijeme kada su
poinjeni navodni zloini zbog kojih se vodio postupak (vojno-redarstvena akcije
"Oluja") bio ministar pravosua Republike Hrvatske iz ega je proizlazilo da "ima
osobne interese u predmetu koji ga diskvalificiraju kao branitelja" i da "postoji
vjerojatnost da e ... zbog svojih osobnih saznanja biti pozvan da svjedoi", to je bilo
dovoljno da se diskvalificira kao branitelj Mladena Markaa prema pravilima
Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju, iako nije bio ni u kakvom
faktinom sukobu interesa sa svojim klijentom Mladenom Markaem.
211. Ustavni sud ne tvrdi da je sluaj zastupanja podnositeljice Geto Magdi od
strane odvjetnika Arambaia usporediv s navedenim sluajevima pred
Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju, ali ocjenjuje da bi Vrhovni sud,
kao najvii sud u zemlji, bio duan u ovom predmetu zauzeti obrazloeno pravno
stajalite o tome je li u institut "probitaka obrane" u smislu lanka 63. ZKP-a ukljuen
114
i element potencijalne opasnosti za procjenu postojanja "sukoba interesa" odvjetnika.
U skladu sa zauzetim naelnim stajalitem, dalje bi trebao ocijeniti je li u konkretnom
sluaju postupanje odvjetnika Arambaia bilo u suprotnosti s probicima obrane
podnositeljice Geto Magdi ili nije.
Kad Ustavni sud u ovoj odluci ne bi zatraio od Vrhovnog suda da to uini,
zanemario bi zahtjeve dobrog suenja u smislu konvencijskog prava koji govore da
"nije dovoljno samo izvriti pravdu, nego se treba i vidjeti da je izvrena".
C. PRIGOVORI KOJE JE USTAVNI SUD OCIJENIO NEOSNOVANIMA
C.A. PRAVA
KONVENCIJE
ZAJAMENA
LANKOM
29.
USTAVA
LANKOM
6.
213. Ustavni sud prvo podsjea da je u odluci i rjeenju broj: U-III-3304/2011 od 23.
sijenja 2013. ("Narodne novine" broj 13/13.) istaknuo da se "pravinost" u smislu
lanka 29. Ustava, slino "pravinosti" u smislu 6. Konvencije, ne smije tumaiti kao
"materijalna" jer je njezina narav iskljuivo "postupovna" ili "procesna". Postupovna ili
procesna povreda u smislu lanka 29. Ustava i lanka 6. Konvencije koju uine
sudovi tijekom kaznenog postupka ima, dakle, samostalnu pravnu narav i ne ovisi o
utvrenju krivnje ili nedunosti pojedinca.
214. To znai da Ustavni sud, slino ESLJP-u na meunarodnoj razini, nije sud
treeg ili etvrtog stupnja i ne odluuje meritorno o sumnji ili optubi za kazneno djelo
u pojedinanim sluajevima. To je zadaa redovnih kaznenih sudova. U predmetu
Jalloh protiv Njemake (presuda [VV], 11. srpnja 2006., zahtjev br. 54810/00) ESLJP
je izrijekom utvrdio da se lanak 6. Konvencije ne odnosi na utvrivanje krivnje ili
nedunosti podnositelja zahtjeva:
"95. Nije ... uloga Suda da utvruje, u naelu, je li podnositelj zahtjeva kriv
ili nije. Pitanje na koje se mora odgovoriti jest je li postupak kao cjelina, ukljuujui
nain na koji su pribavljeni dokazi, bio pravian. To ukljuuje ispitivanje
nezakonitosti (unlawfulness) o kojoj je rije i kod nekog drugog konvencijskog
prava prirodu utvrene povrede."
1) Pravo na zakonom ustanovljeni sud

215. Mjerodavni dio lanka 29. stavka 1. Ustava glasi:
"lanak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni ... sud ... odlui o ... sumnji ili
optubi zbog kanjivog djela.

"lanak 6.
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud ... ispita njegov sluaj.
..."
115
1.1. Prigovor podnositelja Glavaa
216. Povredu prava na zakonom ustanovljeni sud podnositelj Glava obrazloio je
u ustavnoj tubi tvrdnjom "da suci koji su sudili u istrazi provedenoj u Osijeku i
Zagrebu, suci koji su odluivali o pritvoru i statusu svjedoka (zatieni svjedok i
krunski svjedok), kao ni raspravni suci upanijskog suda u Zagrebu, nisu bili
rasporeeni na te dunosti u skladu sa zahtjevima sadranim u Zakonu o primjeni
Statuta Meunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv
meunarodnog ratnog i humanitarnog prava ('Narodne novine' broj 175/03.; ...) te
Ispravkom zakona o primjeni Statuta ('Narodne novine' broj 29/04.)". Podnositelj je
dalje naveo da se na taj Ispravak ne poziva ni prvostupanjska ni drugostupanjska
presuda, iako je bitan jer se odnosi na lanak 13. navedenog zakona, kojim je
reguliran sastav posebnih istranih odjela za provoenje istraga i suenja za
kaznena djela iz lanka 1. tog zakona, u koje ulazi i kazneno djelo ratnog zloina
protiv civilnog stanovnitva, na upanijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu i
Zagrebu.
217. Ni u vrijeme zapoinjanja kaznenog progona ni u vrijeme zapoinjanja
kaznenog postupka, na upanijskom sudu u Osijeku i upanijskom sudu u Zagrebu
nisu jo bili osnovani odjeli za ratne zloine u skladu s lankom 13. ZoPSMKS-a.
Slijedom navedenog, ni suci istrage, a ni suci koji su sudili u raspravnom vijeu
upanijskog suda u Zagrebu nisu bili rasporeeni sukladno zahtjevima iz lanka 13.
ZoPSMKS-a.
218. ZKP u mjerodavnom dijelu glasi:
"Glava II.
NADLENOST SUDOVA
1. Stvarna nadlenost i sastav suda
lanak 16.
(1) U kaznenim predmetima sude opinski sudovi, upanijski sudovi i Vrhovni
sud Republike Hrvatske.
(2) Ti sudovi sude u granicama svoje stvarne i mjesne nadlenosti za sva
kaznena djela i svim osobama ako zakonom nije drukije propisano.
(...)
lanak 19.
upanijski sudovi su nadleni:
1) suditi u prvom stupnju:
a) za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko deset
godina ili dugotrajni zatvor,
b) za kaznena djela iz lanka 92., lanka 125., lanka 188. stavka 1., lanka
192. stavka 1. i 3. i lanka 337. stavka 4. Kaznenog zakona i za kaznena djela iz
Glave XII. Kaznenog zakona i druga kaznena djela za koja je posebnim zakonom
propisana nadlenost upanijskog suda,
2) odluivati o albama protiv odluka opinskih sudova donesenih u prvom
stupnju,
3) provoditi u prethodnom kaznenom postupku istragu i poduzimati druge
radnje, rjeavati povodom neslaganja dravnog odvjetnika i istranog suca o albama
stranaka protiv rjeenja istranog suca te o prigovorima protiv optunice, odnosno
zahtjevima predsjednika vijea iz lanka 299. ovoga Zakona,
4) odluivati u postupku izvrenja kazni zatvora prema posebnim propisima,
116
5) provoditi postupak za izruenje okrivljenih i osuenih osoba, ako zakonom
nije propisana nadlenost Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
6) obavljati poslove meunarodne pravne pomoi u kaznenim stvarima
ukljuivi i priznanje i izvrenje strane kaznene presude,
7) rjeavati o sukobu mjesne nadlenosti opinskih sudova sa svoga podruja,
8) obavljati i druge poslove koji su propisani zakonom.
lanak 20.
(1) upanijski sudovi sude u prvom stupnju u vijeima sastavljenim od jednog
suca i dva suca porotnika, u vijeima od dva suca i tri suca porotnika za kaznena
djela za koja je propisana kazna zatvora od petnaest godina, ili kazna dugotrajnog
zatvora.
(2) U vijeu sastavljenom od tri suca upanijski sudovi sude u drugom stupnju
i donose odluke izvan glavne rasprave.
(3) Kad upanijski sud sudi u drugom stupnju na raspravi, vijee upanijskog
suda sastavljeno je od dva suca i tri suca porotnika.
(4) Radnje u istrazi obavlja sudac upanijskog suda (istrani sudac).
(5) Odluke u postupku izvrenja zatvorskih kazni (lanak 19. toka 4.) donosi
sudac pojedinac (sudac izvrenja). U vijeu sastavljenom od tri suca, upanijski e
sudovi odluivati u drugom stupnju povodom albi na prvostupanjske odluke suca
izvrenja (lanak 19. toka 4.).
(6) Predsjednik upanijskog suda i predsjednik vijea upanijskog suda
odluuju u sluajevima predvienim u ovom Zakonu.
219. ZoPSMKS u mjerodavnom dijelu glasi:

"POSEBNE ODREDBE O UNUTARNJEM USTROJU SUDOVA
lanak 13.
(1) U upanijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu istragu za
kaznena djela iz lanka 1. ovoga Zakona provode posebni istrani odjeli. Istrani
odjel ine suci koji se odlikuju iskustvom i izraenim sposobnostima za istraivanje
najteih i najsloenijih kaznenih djela, te diplomirani kriminalisti (lanak 192. stavak 4.
Zakona o kaznenom postupku). Ako broj i sloenost predmeta to dozvoljava, suci
posebnoga istranog odjela mogu, prema odluci predsjednika suda, voditi istrage i u
drugim predmetima.
(2) Vijea upanijskog suda pred kojim se provodi suenje zbog kaznenih
djela iz lanka 1. ovoga Zakona ine po tri suca iz redova sudaca koji se odlikuju
iskustvom na radu u najsloenijim predmetima.
(3) Suce iz stavka 1. i 2. ovoga lanka na vrijeme od etiri godine u istrani
odjel, odnosno u grupu sudaca za suenje osobama optuenim za kaznena djela iz
lanka 1. ovoga Zakona rasporeuje predsjednik suda. Kriminaliste iz stavka 1.
ovoga lanka predsjednik suda rasporeuje na prijedlog voditelja istranog odjela na
vrijeme od etiri godine.
(4) U sluaju kada u mjesno nadlenom sudu nema dovoljan broj sudaca koji
udovoljavaju kriterijima iz stavka 2. ovoga lanka, predsjednik Vrhovnog suda
Republike Hrvatske moe za potrebe suenja u odreenom predmetu odrediti suca
drugoga upanijskog suda."
219.1. Ispravak ZoPSMKS-a, objavljen u "Narodnim novinama" broj 29/04, glasio je:
"U lanku 13. stavku 1. umjesto rijei: 'iz lanka 2.' trebaju stajati rijei: 'iz
lanka 1.'.
117
220. Za ocjenu je li u konkretnom sluaju povrijeeno pravo na "zakonom
ustanovljeni sud" treba poi od svrhe tog pojma koja je obrazloena u predmetu
ESLJP-a Come i drugi protiv Belgije (presuda, 22. lipnja 2000., zahtjevi br.
32492/96 i dr.):
"98. ... Sukladno sudskoj praksi, svrha pojma 'zakonom ustanovljen' u
lanku 6. Konvencije jest osigurati da 'organizacija sudstva u demokratskom
drutvu ne ovisi o diskreciji izvrne vlasti, ve da je regulirana zakonima koje
donosi parlament' (vidjeti Zand protiv Austrije, zahtjev br. 7360/76, Izvjee
Komisije od 12. listopada 1978., ... str. 70. i 80.). Organizacija pravosudnog
sustava, u dravama s kodificiranim pravom, ne moe biti preputena ni diskreciji
sudbene vlasti, iako to ne znai da sudovi nemaju odreenu slobodu u tumaenju
relevantnog nacionalnog zakonodavstva."
221. U konkretnom sluaju, nadlenost upanijskog suda i sastav vijea

upanijskog suda za suenje u ovom predmetu proizlaze iz mjerodavnih odredaba
ZKP-a, a ne ZoPSMKS-a. lanak 13. ZoPSMKS-a odnosi se na unutarnji raspored
sudskih poslova, u smislu specijalizacije sudaca koji bi sudili u predmetima ratnih
zloina. Meutim, svi suci koji bi uope mogli biti rasporeeni u Odjel za ratne
zloine, sukladno lanku 13. ZoPSMKS-a, moraju prethodno biti imenovani sucima
upanijskog suda, koji je zahtjev u konkretnom sluaju bio ispunjen.
222. Ustavni sud dodatno upuuje na sudsku praksu Vrhovnog suda, koji se u
presudi broj: III K 3/10-7 od 22. prosinca 2010., izmeu ostaloga, bavio i sastavom
sudskih vijea u smislu ZoPSMKS-a:
"Optueni B. M., obrazlaui albenu osnovu bitne povrede odredaba
kaznenog postupka iz lanka 367. stavka 1. toke 1. ZKP-a odnosno tvrdnju da je
prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen, navodi da lanovi vijea
upanijskog suda u Sisku, suci Predrag Jovani i Alenka Lei, nisu suci koji bi se
odlikovali iskustvom na radu u najsloenijim predmetima, ve da 'se radilo
(uvjetno reeno) o ad hoc sucima za ovu vrstu predmeta'. Dakle, alitelj smatra da
vijee prvostupanjskog suda nije bilo sastavljeno u skladu s odredbom lanka 13.
stavka 2. Zakon o primjeni Statuta Meunarodnoga kaznenog suda i progonu za
kaznena djela protiv meunarodnoga ratnog i humanitarnog prava ('Narodne
novine' broj 175/03.; nastavno: ZPSMKS).
Odredbom lanka 13. stavka 2. ZPSMKS propisano je da vijea
upanijskog suda pred kojim se provodi suenje zbog kaznenih djela iz lanka 1.
toga Zakona ine po tri suca iz redova sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu
u najsloenijim predmetima. Meutim, ova odredba je instruktivne naravi i nju je
duan imati na umu predsjednik upanijskog suda kada, u skladu s odredbom
stavka 3. istog lanka, rasporeuje na vrijeme od etiri godine suce u istrani
odjel, odnosno u grupu sudaca za suenje osobama optuenim za kaznena djela
iz lanka 1. toga Zakona.
Predsjednik upanijskog suda u Sisku je, kako je to i u pobijanoj presudi
istaknuto, rjeenjima od 7. oujka 2008. broj 3-Su-201/08 i od 2. srpnja 2008. broj
3-Su-437/08 na temelju navedene odredbe lanka 13. stavka 3. ZPSMKS
rasporedio suce Predraga Jovanovia i Alenku Lei u grupu sudaca za suenje
osobama optuenima za kaznena djela iz lanka 1. tog Zakona, ime je ispunjen
zakonski uvjet za njihovo sudjelovanje u suenju u ovom kaznenom predmetu.
Povreda odredaba kaznenog postupka iz lanka 367. stavka 1. toke 1.
ZKP-a bila bi ostvarena samo kada bi u donoenju presude sudjelovao sudac koji
118
odlukom predsjednika suda nije rasporeen u navedenu grupu sudaca, a iskustvo
tako rasporeenih sudaca na radu u najsloenijim predmetima ne moe biti
predmet ispitivanja u albenom postupku, jer ve injenica njihovog imenovanja
za suce upanijskog suda, za koje su, osim onih formalnih (dravljanstva
Republike Hrvatske, zavrenog sveuilinog diplomskog studija prava i poloenog
pravosudnog ispita), uvjeti i zakonom propisano radno iskustvo u odreenom
trajanju ovisno o poslovima koje je do tada obavljala, struna sposobnost i
iskazane radne sposobnosti, sama za sebe ukazuje na njihovu sposobnost
sudjelovanja u postupcima kao to je predmetni.
Slijedom iznesenog, nije poinjena bitna povreda odredaba kaznenog
postupka iz lanka 367. stavka 1. toke 1. ZKP-a koju u albi istie optueni ..."
223. S obzirom na to da, u okviru ovog prigovora, nije povrijeeno pravo

podnositelja Glavaa kao okrivljenika da mu sudi zakonom ustanovljeni sud, koje je
zajameno lankom 29. stavkom 1. Ustava i lankom 6. stavkom 1. Konvencije, na
temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno je kao u toki V. izreke ove
odluke.
2) Pravo na neovisni i nepristrani sud
"lanak 29.
Svatko ima pravo da ... neovisni i nepristrani sud ... odlui o ... sumnji ili
optubi zbog kanjivog djela.

"lanak 6.
pravo da ... neovisni i nepristrani sud ... ispita njegov sluaj."
2.1. Pregled prigovora podnositelja

225. Povredu prava na neovisni i nepristrani sud istaknuli su podnositelji Glava,
Krnjak, Geto Magdi, Konti, Valenti i Dragi. Sadrajno se ti prigovori mogu
podijeliti u sljedee skupine:
1. prigovori na sastav raspravnog vijea upanijskog suda u Zagrebu,
odnosno albenog vijea Vrhovnog suda u vezi sa sastavom vijea tih sudova koja
su odluivala o odreivanju/produljivanju pritvora, odnosno o albama na rjeenja o
odreivanju/produljivanju pritvora, te prigovor na sastav albenog vijea Vrhovnog
suda i vijea koje je odluivalo o izdvajanju dokaza kao nezakonitih,
2. prigovori na suca upanijskog suda u Zagrebu eljka Horvatovia s obzirom
na zdravstveno stanje podnositelja Krnjaka tijekom postupka te prigovori vezani uz
privatnu tubu protiv lanova vijea upanijskog suda u Zagrebu,
3. prigovori o utjecaju izvrne vlasti i medija na neovisnost i nepristranost
suda,
4. ostali prigovori o povredi prava na neovisni i nepristrani sud.
119
226. U ovom se ustavnosudskom postupku ne razdvajaju prigovori o povredi prava
na neovisni sud od prigovora o povredi prava na nepristrani sud jer se oni u ustavnim
tubama preklapaju i esto poistovjeuju. Osim toga, ESLJP u svojoj praksi esto
istie da su koncepti "neovisnog" i "nepristranog", osobito "objektivno nepristranog"
suda, vrlo bliski te ih je esto teko razdvojiti (v. ESLJP, Langborger protiv vedske,
presuda, 22. lipnja 1989., zahtjev br. 11179/84), koje je zapaanje primjenjivo na ovaj
predmet.
2.2. Sastavi sudskih vijea
227. Podnositelji su prigovorili sastavu raspravnog vijea upanijskog suda u
Zagrebu te sastavu albenog vijea Vrhovnog suda u vezi sa sastavom vijea tih
sudova koja su odluivala o odreivanju/produljivanju pritvora, odnosno o albama
na rjeenja o odreivanju/produljivanju pritvora. Podnositelj Glava je prigovor
istaknuo za sve suce koji su sudili u vijeima upanijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog
suda, podnositelj Dragi za sve suce koji su sudili u vijeu upanijskog suda u
Zagrebu, a podnositelji Krnjak, Geto Magdi, Konti i Valenti samo za sutkinju
upanijskog suda u Zagrebu Rajku Tomerlin Almer.
228. Povredu prava na nepristrani sud podnositelj Glava nalazi u tome to su suci
upanijskog suda u Zagrebu eljko Horvatovi, Sonja Brekovi Balent i Rajka
Tomerlin Almer, koji su provodili raspravu i odluivali o njegovoj kaznenoj
odgovornosti za djela koja su mu stavljena na teret, prethodno sudjelovali u sastavu
izvanraspravnih vijea prilikom odluivanja o produljenju pritvora, odnosno u
albenim vijeima prilikom odluivanja o albi protiv rjeenja o produljenju pritvora, i
to:
- da je sutkinja Sonja Brekovi Balent u tri navrata sudjelovala u donoenju rjeenja
izvanraspravnog vijea kojima se odluivalo o pritvoru, i to rjeenja broj Kv-763/06-2
od 22. studenoga 2006., rjeenja broj: Kv-483/06-2 od 23. srpnja 2006. i rjeenja
broj: Kv-808/06-2 od 8. prosinca 2006.;
- da je sutkinja Rajka Tomerlin Almer sudjelovala 23. studenoga 2007. u
izvanraspravnom vijeu prilikom donoenja rjeenja broj: Kv-rz-12/07 K-rz-1/07,
kojim je podnositelju Glavau produljen pritvor;
- da je sudac eljko Horvatovi sudjelovao u odluivanju izvanraspravnog vijea koje
je 11. svibnja 2009. donijelo rjeenje broj: Kv-rz-2/09 K-rz-1/07, kojim je podnositelju
Glavau odreen pritvor te u odluivanju izvanraspravnog vijea koje je 2. kolovoza
2006. donijelo rjeenje broj: KV-507/06-2 Kio-I-rz, kojim je odbijena alba dravnog
odvjetnika podnesena protiv rjeenja kojim je odbijen prijedlog za odreivanje
pritvora podnositelju Glavau.
228.1. Podnositelj Glava naveo je i prigovore u vezi s povredom prava na nepristrani
sud u odnosu na albeno vijee Vrhovnog suda, i to:
- da je sudac mr. sc. Branko Brki sudjelovao u donoenju odluke broj: II K-5/08-3
od 4. sijenja 2008., kojom je odbijena alba podnositelja Glavaa na rjeenje
upanijskog suda u Zagrebu o produljenju pritvora protiv njega te da je bio lan
120
vijea koje je 11. svibnja 2007., rjeenjem broj: II K-319/07-3, odbilo podnositeljevu
albu te mu je odreen pritvor na temelju lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a;
- da su suci Senka Klari-Baranovi i mr. sc. Marijan Svedrovi donijeli 17. sijenja
2008. rjeenje broj: II K-32/08-3, kojim su odbili albu dravnog odvjetnika na
rjeenje o ukidanju pritvora protiv podnositelja Glavaa te da su 23. srpnja 2008.
donijeli rjeenje broj: I K-671/08-5, kojim je odbijena alba podnositelja Glavaa na
rjeenje o "nainu ispitivanja ugroenih svjedoka", a takoer i da su bili lanovi vijea
koje je 10. studenoga 2008. donijelo rjeenje broj: I K-1058/08-3, kojim je odbijena
alba podnositelja na rjeenje kojim se odbija prijedlog da se suenje prenese na
upanijski sud u Osijeku;
- da je sutkinja Melita Boievi-Grbi sudjelovala u donoenju rjeenja broj: II K291/07-3 od 27. travnja 2007., kojim je prihvaena njegova alba i albe drugih
podnositelja te je ukinuto prvostupanjsko rjeenje o odreivanju, odnosno produljenju
pritvora i predmet upuen prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje;
- da su suci mr. sc. Marijan Svedrovi i mr. sc. Branko Brki bili u vijeu koje je 27.
srpnja 2007. donijelo rjeenje broj: II K-487/07-5, kojim je odbijena njegova alba na
rjeenje o produljenju pritvora.
228.2. Podnositelj Glava u ustavnoj je tubi prigovorio i da je sudac Vrhovnog suda
Ranko Marijan bio lan vijea koje je odluivalo o albi protiv prvostupanjske
presude, a prethodno je bio lan vijea koje je odluivalo o zahtjevu za izdvajanje
nezakonitih dokaza (taj se prigovor zasebno razmatra u toki 239.).
229. Podnositelj Krnjak prigovorio je da je u donoenju rjeenja o njegovu
pritvaranju od 20. travnja 2008. (Ustavni sud primjeuje da je odvjetnik Domagoj
Reetar pogreno napisao godinu "2008." jer je odmah u nastavku naveo toan
datum "20. travnja 2009.") sudjelovala sutkinja Rajka Tomerlin Almer. Prema
miljenju podnositelja, sutkinja je trebala biti izuzeta od odluivanja jer je u istom
predmetu kao raspravna sutkinja i kao lanica vijea na glavnoj raspravi 20. travnja
2009. donijela rjeenje da se izvanraspravnom vijeu predloi odreivanje pritvora
protiv podnositelja.
230. Povredu prava na neovisni i nepristrani sud podnositeljica Geto Magdi
nalazi u tome to je sutkinja upanijskog suda u Zagrebu Rajka Tomerlin Almer u
konkretnom sluaju sudila u raspravnom vijeu prvostupanjskog suda, a bila je i
lanica izvanraspravnog vijea koje je odluivalo o produljenju pritvora protiv
podnositeljice. Podnositeljica Geto Magdi navela je da je pritvor protiv nje
produljivan u vie navrata, i to u prvom redu zbog postojanja pritvorskog razloga iz
lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a te je u svakom od tih rjeenja, pa tako i u
rjeenju u ijem je donoenju sudjelovala navedena sutkinja, kao razlog za
produljenje pritvora isticano kako i dalje postoji osnovana sumnja da su ona i ostali
optuenici poinili kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka
120. stavka 1. OKZRH-a.
Budui da se rjeenja o produljenju pritvora temelje na injenicama navedenima u
optunici, odnosno sada u presudi, navedena sutkinja, kao lanica izvanraspravnog
vijea, prilikom odluivanja o pritvoru odluivala je i o pitanjima koja su blisko
121
povezana s odlukom o krivnji, a tom je prilikom gotovo izravno sudjelovala u
odluivanju o krivnji podnositeljice, navedeno je u ustavnoj tubi.
231. Podnositelj Konti prigovorio je da je sutkinja Rajka Tomerlin Almer bila i
lanica sudskog vijea i lanica izvanraspravnog vijea prilikom donoenja rjeenja o
produljenju pritvora protiv njega.
232. Povredu prava na nepristrani sud podnositelj Valenti nalazi u tome to je
sutkinja upanijskog suda u Zagrebu Rajka Tomerlin Almer u konkretnom sluaju
sudila u raspravnom vijeu prvostupanjskog suda, a bila je i lanica izvanraspravnog
vijea koje je rjeenjem broj: Kv-rz-12/07 od 23. studenoga 2007. odluivalo o
produljenju pritvora protiv njega te podnositelja Krnjaka, Geto Magdi, Kontia i
Dragia. Slijedom navedenog, za tu su sutkinju postojali razlozi za izuzee.
233. Povredu prava na nepristrani sud podnositelj Dragi nalazi u tome to su suci
eljko Horvatovi, Sonja Brekovi Balent i Rajka Tomerlin Almer, koji su sudili u
raspravnom vijeu, takoer sudili i u izvanraspravnim vijeima koja su odluivala o
odreivanju, odnosno o produljenju pritvora protiv njega. Smatra da su, slijedom
navedenog, u konkretnom sluaju postojali razlozi za izuzee.
2.2.2. Ocjena Ustavnog suda
234. albeni navodi koje su istaknuli svi podnositelji o pristranosti sudaca, Vrhovni
sud ocijenio je neosnovanima, utvrdivi:
"Meutim, po stanovitu ovog drugostupanjskog suda, injenica da su suci,
koji su sudjelovali u donoenju prvostupanjske presude, prethodno sudjelovali i u
izvanraspravnom vijeu prilikom odluivanja o produljenju pritvora (sutkinja Rajka
Tomerlin Almer), odnosno u albenim vijeima prilikom odluivanja o albama
protiv rjeenja o produljenju pritvora (sutkinja Sonja Brekovi Balent i sudac
eljko Horvatovi) nije okolnost koja bi u smislu odredbe l. 36. st. 1. to. 1. do 5.
ZKP-a dovela do iskljuenja od obavljanja sudske dunosti bilo kojeg od
navedenih sudaca. Isto tako, ta injenica, sama za sebe, ne moe biti niti
razlogom za otklon od obavljanja sudske dunosti u smislu odredbe l. 36. st. 2.
ZKP-a, bez postojanja drugih negativnih pokazatelja njihove nepristranosti, koji su
ovdje izostali, a oni se ne navode ni u albama.
U konkretnom sluaju suci prvostupanjskog suda nisu donosili nikakve
odluke niti su sudjelovali u prethodnom postupku, na nain da bi se iz njihovog
prethodnog postupanja moglo opravdano zakljuivati da su odluivali o pitanjima
koja su blisko povezana sa odlukom o krivnji, a niti su o takvim pitanjima
zauzimali svoj stav. Zato, prema usvojenom stanovitu Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, sudjelovanje suca u odluivanju o pritvoru, samo za sebe, ne
prejudicira kasniju odluku istog suca. Tomu u prilog govori i vaee odredbe ZKPa i l. 104. st. 3. ZKP-a koji i izrijekom ovlauje raspravno vijee odnosno suca
pojedinca da za trajanja glavne rasprave i do objave presude odreuje, produljuje
ili ukida pritvor kao i meunarodni kaznenopravni standardi, npr. presuda
Europskog suda za ljudska prava (Case of Hauschildt v. Denmark, od 24. svibnja
1989.), pa je zakljuiti da opisanim sudjelovanjem sudaca u ovom sluaju, bez
postojanja konkretnih negativnih pokazatelja njihove nepristranosti, nije
povrijeeno pravo optuenika na zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud."
122
235. Ustavni sud prihvaa navedena stajalita Vrhovnog suda. Prigovor objektivne
nepristranosti u odnosu na suce koji su bili lanovi vijea koje je odluivalo o
odreivanju pritvora podnositeljima, a koji su u konkretnom sluaju bili i lanovi
raspravnog vijea ili albenog vijea, nije osnovan jer se odluka o pritvoru u bitnome
razlikuje od donoenja odluke o meritumu stvari. Navedeno stajalite u skladu je s
ustaljenom praksom Ustavnog suda. Postoji, naime, znaajna razlika izmeu pitanja
koja se moraju rijeiti pri odluivanju o razlozima za odreivanje pritvora i pri
odluivanju o glavnoj stvari. Pri odluivanju o odreivanju pritvora lan vijea
ocjenjuje samo pravna pitanja primjene procesnih odredaba o postojanju tzv. causae
arresti (lanak 102. ZKP-a) i okolnostima koje prima facie postoje za osnovanost
pritvorskih osnova. Time on ne sudjeluje ni u ocjenjivanju pravnih razloga za
osnovanost optube ni u utvrenju visokog stupnja sumnje u optuenikovu krivnju,
potrebnog za potvrdu optunice iji je sadraj predmet suenja na glavnoj raspravi.
236. Prilikom donoenja odluke o pritvoru, kao krajnjoj mjeri osiguranja nazonosti
okrivljenika na raspravi, vijee razmatra objektivne i subjektivne opasnosti od
nedolaska okrivljenika na glavnu raspravu (to jest osigurava procesne pretpostavke
za odravanje glavne rasprave i funkcioniranje suenja openito). Visina kazne
propisane za kazneno djelo za koje ga se sudi jedna je od objektivnih zakonskih
pretpostavki za odreivanje pritvora (lanak 102. stavak 1. toka 4. ZKP-a), koja
tijekom kaznenog postupka egzistira neovisno o utvrivanju krivnje, odnosno
neovisno o subjektivnim elementima samog kaznenog djela. Samim time, vijee koje
odluuje o produljenju pritvora na navedenoj zakonskoj osnovi istodobno ne odluuje
o krivnji koja ini meritum stvari.
237. Razloge zbog kojih je smatrao da ustavna prava u istovrsnim situacijama nisu
bila povrijeena Ustavni sud podrobno je obrazloio u svojim odlukama broj: U-III54214/2009 od 1. veljae 2011. ("Narodne novine" broj 21/11.), broj: U-III64803/2009 od 17. sijenja 2013., broj: U-III-4691/2012. od 6. veljae 2013., broj: UIII-2781/2010 od 9. sijenja 2014. i dr.
238. Ustavni sud na kraju podsjea da je i ESLJP u predmetu Krnjak protiv
Hrvatske (presuda, 28. lipnja 2011., zahtjev br. 11228/10) utvrdio prigovore
podnositelja Krnjaka, koji su sadrani i u ustavnoj tubi, oito neosnovanima.
Mjerodavni dio te presude glasi:
"55. Pozivajui se na lanak 5. Konvencije podnositelj zahtjeva prigovara
da je sudac R.T.A. koji je bio lan raspravnog vijea, takoer odluivao o tome da
mu se odredi pritvor, jer je bio lan izvanraspravnog vijea koje je tako odluilo.
(...)
57. U svjetlu svih materijala koje posjeduje, te u mjeri u kojoj su stvari koje
su predmet prigovora u njegovoj nadlenosti, Sud smatra da ovaj dio zahtjeva ne
upuuje na postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Slijedi da je nedoputen na
temelju lanka 35. stavka 3. (a) kao oito neosnovan, i da ga treba odbaciti na
temelju lanka 35. stavka 4. Konvencije."
239. Konano, kad je rije o prigovoru podnositelja Glavaa navedenom u toki

228.2., Ustavni sud primjeuje da je sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan bio lan
vijea koje je 15. travnja 2008. donijelo rjeenje broj: I K 377/08-4, kojim je
prihvaena alba dravnog odvjetnika te je preinaeno rjeenje upanijskog suda u
Zagrebu broj: K-rz-1/07 od 26. oujka 2008., na nain da se iz spisa nee izdvajati
123
zapisnik o ispitivanju svjedokinje Angeline Ratkovi (s lista 2880 spisa upanijskog
suda u Zagrebu) kao nezakoniti dokaz. U obrazloenju se tog rjeenja Vrhovnog
suda navodi:
"U pravu je alitelj da u ovom sluaju nema niti jednog razloga iz lanka 9.
stavka 2. ZKP, koji bi izdvojeni zapisnik o ispitivanju svjedoka Angeline Ratkovi,
inio nezakonitim. Naime, nakon to je provjerom kod upanijskog suda u
Vukovaru utvreno da je ispitivanje Angeline Ratkovi kao svjedoka provedeno
kao hitna istrana radnja, po prijedlogu nadlenog tuitelja i od strane istranog
suca sa svim potrebnim upozorenjima, oito je da se ne radi o nezakonitom
dokazu kojeg bi trebalo izdvojiti iz spisa.
Stoga je valjalo prihvatiti albu dravnog odvjetnika i odluiti da predmetni
zapisnik o ispitivanju svjedoka Angeline Ratkovi ostaje u spisima ovog predmeta.
Posve je drugo pitanje uporabe tog iskaza kao dokaza u ovom kaznenom
postupku, budui je sada sa sigurnou utvreno da je pribavljen u drugom
predmetu i da se odnosi na sasvim drugi dogaaj, koji nije u vezi inkriminacija u
ovom kaznenom postupku, pa e o tome prvostupanjski sud odluiti u nastavku
ovog kaznenog postupka."
Takoer, sudac Ranko Marijan bio je lan vijea Vrhovnog suda koje je odluivalo o
albama na presudu upanijskog suda u Zagrebu.
239.1. Ustavni sud podsjea da je u nizu svojih odluka (primjerice, broj: U-III2838/2010 od 23. oujka 2011.) zauzeo stajalite da u provjeri sudake
nepristranosti miljenje stranke koja tu nepristranost osporava nije odluno, premda
je vano zbog povjerenja koje sudovi u demokratskom drutvu moraju imati u oima
javnosti i same stranke. Miljenje stranke u konkretnom sluaju mora biti opravdano
objektivnim razlozima (ESLJP, Menari protiv Hrvatske, presuda, 15. srpnja 2005.,
zahtjev br. 71615/01, 27.). injenica da je sudac prije suenja sudjelovao u nekim
predraspravnim odlukama ne moe se sama po sebi smatrati nespojivom s
nepristranou tog suca. Za takvu ocjenu uvijek je odluan "opseg i narav takvih
odluka" (ESLJP, Fey protiv Austrije, presuda, 24. veljae 1993., zahtjev br. 14396/88,
30.).
239.2. injenica da je sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan u tijeku kaznenog
postupka protiv podnositelja bio lan vijea koje je odluivalo o zahtjevu za izdvajanje
dokaza kao nezakonitih nema utjecaja na njegovu objektivnu nepristranost tijekom
odluivanja u albenom postupku protiv prvostupanjske presude. Donoenje odluke
o zahtjevu za izdvajanje dokaza kao nezakonitih predstavlja donoenje procesne
odluke, pri kojoj je sud duan utvrditi postoje li razlozi iz lanka 9. stavka 2. ZKP-a
koji bi neki dokaz inili nezakonitim. Dakle, ono ne predstavlja donoenje odluke o
krivnji niti zadire u pitanje uporabe tog dokaza u konkretnom postupku, kao to je
razvidno iz obrazloenja citiranog rjeenja Vrhovnog suda od 15. travnja 2008.
240. Ustavni sud zakljuno utvruje da prigovori o povredama prava podnositelja
na neovisni i nepristrani sud zbog sastava razliitih sudskih vijea nisu osnovani.
Stoga je na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno kao u toki V. izreke
ove odluke.
124
2.3. Navodna pristranost suca/sudaca zbog neobaziranja na zdravstveno
stanje okrivljenika i na njegovu privatnu tubu protiv njih
2.3.1. Prigovori podnositelja Krnjaka
241. Podnositelj Krnjak prvo je prigovorio da ga je sudac upanijskog suda u

Zagrebu eljko Horvatovi zlostavljao tijekom kaznenog postupka na nain da ga je,
zanemarujui nalaze lijenika o njegovom loem zdravstvenom stanju i prijetei
odreivanjem pritvora protiv njega, prisiljavao da dolazi na rasprave, iako za to nije
bio zdravstveno sposoban. Smatra da mu je pravo na nepristrani sud povrijeeno
odreivanjem pritvora zbog procesne nediscipline.
242. Povredu prava na nepristrani sud podnositelj Krnjak obrazlae i tvrdnjom da je
protiv sudaca upanijskog suda u Zagrebu, koji su u ovom postupku sudili u
prvostupanjskom vijeu, pred Opinskim kaznenim sudom u Zagrebu pokrenuo
kazneni postupak koji se vodi pod brojem K-62/09, za to su ti suci saznali prilikom
davanja zavrnih rijei. Unato tom saznanju, nisu primijenili lanak 37. stavak 2.
ZKP-a (razlozi za otklon) i o tome izvijestili predsjednika suda. Podnositelj smatra da
je na taj nain poinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz lanka 367. stavka
1. toke 2. i stavka 3. ZKP-a, to je utjecalo na presudu.
243. Kad je rije o prigovorima opisanima u toki 241., uvidom u spis upanijskog
suda u Zagrebu utvreno je da podnositelj Krnjak nije pristupio na glavnu raspravu
13. listopada 2008. i da o tome nije na vrijeme izvijestio sud, zbog ega ga je sud
rjeenjem obvezao na snoenje trokova odgode glavne rasprave (list 7957). U spisu
se nalazi izvjee Ministarstva pravosua, Uprave za organizacijsko-kadrovske
poslove pravosua, Sektora za pravosudnu upravu, Odjela osiguranja pravosudnih
tijela od 11. studenoga 2008. u kojem je navedeno da je prilikom pregleda stvari RTG
ureajem na ulazu u sud kod podnositelja Krnjaka pronaen preklopni no duine
otrice od 10 do 12 cm koji mu je oduzet (list 8128). Na raspravi 14. studenoga 2008.
podnositelj Krnjak je opomenut zbog naruavanja reda u sudnici (list 8134).
244. Uvidom u zapisnik s glavne rasprave od 24. studenoga 2008. utvreno je da je
predsjednik vijea, sudac eljko Horvatovi, na poetku rasprave izvijestio da je
prema nalazima sudskog vjetaka medicinske struke, prof. dr. Vladimira
Gaparovia, od 19. i 22. studenoga 2008., podnositelj Krnjak raspravno sposoban.
Podnositelj je potom zatraio novo medicinsko vjetaenje istaknuvi da zbog loeg
zdravstvenog stanja nije sposoban pratiti suenje kao i da sudski vjetak prilikom
vjetaenja nije imao uvid u medicinsku dokumentaciju koju je on u meuvremenu
pribavio. Podneskom od 18. studenoga 2008. zatraio je i izuzee predsjednika i
lanova sudskog vijea. Vijee je odbilo prijedlog za ponovno medicinsko vjetaenje
navodei da je lijenik vjetak izvrio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju je kao
relevantnu branitelj podnositelja dostavio sudu.
Na temelju lanka 39. stavka 5. u vezi s lankom 38. stavkom 5. ZKP-a vijee je
odbacilo prijedlog podnositelja Krnjaka za izuzee predsjednika i lanova sudskog
Vijea, budui da u prijedlogu nisu navedeni razlozi zbog kojih se izuzee trai,
odnosno navedeni su razlozi koji su isticani u prijanjem zahtjevu za izuzee koji je
odbijen.
125
U zapisniku je dalje utvreno da je podnositelj Krnjak, bez doputenja da govori,

upadao u rije predsjedniku vijea i time onemoguavao poetak odnosno nastavak
glavne rasprave te je nakon toga bez odobrenja predsjednika vijea izaao iz
sudnice unato upozorenju da protiv njega moe biti odreen pritvor.
Zbog nepostojanja procesnih pretpostavki, glavna je rasprava odgoena te je
odreeno da e se nastaviti idueg dana, a da e izvanraspravno vijee upanijskog
suda u Zagrebu u meuvremenu razmotriti prijedlog za odreivanje pritvora protiv
podnositelja Krnjaka zbog naputanja sudnice bez odobrenja predsjednika vijea.
Dalje je utvreno da je upanijski sud u Zagrebu rjeenjem broj: Kv-I-rz-24/08., K-rz1/07. od 24. studenoga 2008., na temelju lanka 102. stavka 3. ZKP-a, odredio
pritvor protiv podnositelja Krnjaka. U tom rjeenju navedeno je da se podnositelj
Krnjak, kao drugooptuenik, 24. studenoga 2008., iako je pristupio glavnoj raspravi,
nije pokoravao nalozima predsjednika vijea, a provedenim medicinskim
vjetaenjem nedvojbeno je utvreno da je raspravno sposoban. Takav podnositeljev
postupak okarakteriziran je kao opstrukcija daljnjeg voenja kaznenog postupka te
izbjegavanje nazonosti u kaznenom postupku, a vijee je pri odreivanju pritvora na
temelju navedene odredbe ZKP-a imalo u vidu da je podnositelj tijekom postupka ve
bio novano kanjavan zbog procesne nediscipline.
245. Ustavni sud istie da, pored postojanja i potovanja pravila o izuzeu sudaca,
standardi nepristranosti suda u demokratskom drutvu zahtijevaju i da sudovi uivaju
povjerenje javnosti, a ako je rije o kaznenom postupku, onda iznad svega i
povjerenje okrivljenika (ESLJP, predmeti Pescador Valero protiv panjolske,
presuda, 17. lipnja 2003., zahtjev br. 62435/00, 24.-29.; Pfeifer i Plankl protiv
Austrije, presuda, 25. veljae 1992., zahtjev br. 10802/84, 36.; Oberschlick protiv
Austrije /br. 1./, presuda, 23. svibnja 1991., zahtjevi br. 11662/85 11662/85, 50.52.). Nepristranost u tom smislu znai nepostojanje negativnih predrasuda ili
negativnog pristupa suca ili suda. Nadalje, nepristranost u smislu lanka 6. stavka 1.
Konvencije provjerava se primjenom posebnih sudskih tehnika: testom subjektivne
nepristranosti i testom objektivne nepristranosti. U svakom pojedinom predmetu
treba odluiti je li odnos o kojem je rije takve prirode i stupnja da upuuje na
nedostatak subjektivne ili objektivne nepristranosti suda.
246. Uobiajena formulacija o nepristranosti, koju ESLJP iznosi u svojim presudama i
odlukama, sadrana je u predmetu Parlov-Tkali protiv Hrvatske (presuda, 22.
prosinca 2009., zahtjev br. 24810/06):
"2. Ocjena Suda
78. Sud ponavlja da se, prema njegovoj ustaljenoj sudskoj praksi,
postojanje nepristranosti u smislu lanka 6. stavka 1. mora utvrditi primjenom
subjektivnog testa, pri emu se mora uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponaanje
konkretnog suca, to jest je li sudac imao neke osobne predrasude ili pristranosti u
tom predmetu, a isto tako i primjenom objektivnog testa, to jest tako da se utvrdi
je li sam sud, uzimajui u obzir izmeu ostalih aspekata i njegov sastav, pruio
dovoljno jamstava kako bi se iskljuila svaka objektivna sumnja u pogledu
njegove nepristranosti (vidjeti, inter alia, Fey protiv Austrije, 24. veljae 1993.,
27., 28. i 30., te Wettstein protiv vicarske, br. 33958/96, 42., ESLJP 2000XII).
126
79. U pogledu subjektivnog testa, osobna nepristranost suca mora se
pretpostaviti dok se ne dokae suprotno (vidjeti Wettstein, 43.).
80. U pogledu objektivnog testa, potrebno je utvrditi postoje li injenice
koje se mogu potvrditi (ascertainable facts), a koje mogu pobuditi sumnju u
nepristranost suca koji odluuje u predmetu. To podrazumijeva da kad se
odluuje o tome postoji li u odreenom predmetu opravdani razlog za bojazan da
sud nije nepristran, stajalite same osobe jest vano, ali nije odluno. Odluno je
moe li se ta bojazan smatrati objektivno opravdanom (vidjeti Wettstein, 44.,
te Ferrantelli i Santangelo protiv Italije, 7. Kolovoza 1996., 58.)".
247. Primjenjujui navedena naelna stajalita na konkretni sluaj, Ustavni sud

utvruje da se, imajui u vidu injenice sluaja, s izvjesnou moe utvrditi da sudac
upanijskog suda u Zagrebu eljko Horvatovi nije pokazao neprijateljstvo ili zlu
namjeru prilikom suenja. Naprotiv, sudac Horvatovi je u povodu primjedaba
podnositelja Krnjaka da, zbog svoga zdravstvenog stanja, nije u mogunosti pratiti
rasprave, odredio provoenje medicinskog vjetaenja kako bi se na objektivan nain
utvrdila utemeljenost tog prigovora. Budui da je lijenik vjetak utvrdio kako je
podnositelj Krnjak raspravno sposoban te imajui u vidu njegove neopravdane
izostanke s rasprava na koje je uredno pozvan, a takoer i naputanje rasprave te na
taj nain onemoguavanje da se ona odri, sudac eljko Horvatovi predloio je
izvanraspravnom vijeu upanijskog suda u Zagrebu odreivanje pritvora protiv
podnositelja Krnjaka, koji je pritvor u konanici i odreen. Sudac je u konkretnom
sluaju, na navedeni nain, obavljao svoju dunost da kao predsjednik vijea upravlja
glavnom raspravom i skrbi o odravanju uvjeta za njezino provoenje u skladu sa
zakonom.
248. Odreivanjem vjetaenja radi utvrivanja raspravne sposobnosti podnositelja
Krnjaka, sud je ponudio dovoljno jamstava za iskljuivanje svake legitimne dvojbe o
eventualnoj pristranosti suca. Podnositelj Krnjak u konkretnom sluaju nije imao
legitimni razlog za bojazan da je sudac eljko Horvatovi bio pristran. Podnositeljeva
bojazan ne moe se smatrati objektivno opravdanom.
249. Zakljuno, nisu osnovani prigovori podnositelja Krnjaka o pristranosti suca
eljka Horvatovia jer podnositelju nije povrijeeno pravo na nepristrani sud.
Slijedom navedenog, na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno je kao
u toki V. izreke ove odluke.
250. Kad je rije o prigovorima opisanima u toki 242., Ustavni sud primjeuje da je
podnositelj Krnjak protiv sudaca lanova vijea u prvostupanjskom postupku podnio
privatnu tubu na Opinskom kaznenom sudu u Zagrebu, broj: K-62/09, zbog
kaznenog djela klevete iz lanka 200. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj
110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06.,
110/07. i 152/08.).
S tom injenicom podnositelj je upoznao lanove vijea prilikom davanja zavrne
rijei na raspravi 27. travnja 2009. Tvrdio je da bi se, zbog navedenih okolnosti,
lanovi vijea trebali izuzeti od obavljanja sudake dunosti.
127
Taj je zahtjev za izuzee vijee odbacilo rjeenjem od 27. travnja 2009., pozivajui se
na lanak 39. stavak 5. ZKP-a, s obzirom na to da je zahtjev podnesen nakon
poetka glavne rasprave.
251. Mjerodavne odredbe ZKP-a glase:
"lanak 36.
(...)
Sudac ili sudac porotnik moe biti otklonjen od obavljanja sudske dunosti
ako se izvan sluajeva navedenih u stavku 1. ovoga lanka navedu i dokau
okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost."
252. O postojanju razloga za otklon sudaca upanijskog suda u Zagrebu zbog

pokretanja kaznenog postupka protiv njih od podnositelja Krnjaka, Vrhovni sud je u
osporenoj presudi naveo:
" Nije u pravu alitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud poinio bitnu
povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. to. 2. odnosno l. 367. st.
3. ZKP-a, koja se ogledala u tome to su suci prvostupanjskog suda trebali zatraiti
svoj otklon od suenja obzirom da je optuenik protiv njih pokrenuo kazneni
postupak u predmetu Opinskog suda u Zagrebu broj K-62/09. Ovo stoga to se
pokretanje kaznenog postupka optuenika protiv sudaca koji mu sude moe
smatrati samo manevrom obrane u smislu opstrukcije kaznenog postupka i ne
moe biti od utjecaja na objektivnost i nepristranost sudaca u ovom sluaju."
253. Stajalite Vrhovnog suda prihvaa i Ustavni sud, s naglaskom na injenicu da

je podnositelj Krnjak upoznao vijee s tim da je protiv sudaca lanova vijea podigao
privatnu tubu na Opinskom kaznenom sudu u Zagrebu tek na raspravi prilikom
davanja zavrnih rijei.
Povrh toga, bez dokazivanja okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost suda,
sama injenica podizanja privatne tube protiv nekoga ili svih sudaca u konkretnom
postupku nema utjecaja na nepristranost suda.
254. Slijedom navedenog, u okviru tog prigovora podnositelju Krnjaku nije uinjena
povreda prava na nepristrani sud. Stoga je na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog
zakona odlueno kao u toki V. izreke ove odluke.
2.4. Utjecaj izvrne vlasti i medija na sud
2.4.1. Prigovori podnositelja Glavaa
255. Obrazlaui povredu prava na neovisni i nepristrani sud zbog pritisaka izvrne
vlasti i medija na njegov rad, podnositelj Glava prvo je istaknuo da je u trenutku
pokretanja kaznenog postupka bio javna osoba jer je obavljao dunost zastupnika u
Hrvatskom saboru i bio jedan od lidera politike stranke Hrvatski demokratski savez
Slavonije i Baranje (u daljnjem tekstu: HDSSB). Naveo je kako smatra nespornim da
je postupak protiv njega zapoeo nakon to je iskljuen iz stranke-Hrvatska
demokratska zajednica (u daljnjem tekstu: HDZ) u travnju 2005. radi sukoba s
liderom te stranke Ivom Sanaderom (nakon ega je osnovao stranku HDSSB).
Budui da nije nestao s politike scene te je osnovao novu stranku, koja je na
128
lokalnim izborima u Osjeko-baranjskoj upaniji pobijedila HDZ, nastao je problem
povjerenja Vladi jer ona u Hrvatskom saboru nije imala formalnu veinu. Smatra kako
je reakcija koja je uslijedila bila demonstracija snage HDZ-a te da je dovoenjem
Vladimira Fabera na mjesto naelnika PU osjeko-baranjske zapoeo predistrani, a
potom i kazneni postupak protiv njega.
256. Podnositelj smatra da je bio politiki progonjen i osuen u politikom sudskom
procesu te "predoava dokaze o svom politikom ikaniranju i progonu diktiranom
ak s visokih politikih meunarodnih razina u dogovoru s predstavnicima aktualne
hrvatske vlasti" pa u tom smislu citira medijske napise Hrvatskog lista i Glasa
Slavonije vezane uz "aktivitet" tadanjeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Ive
Sanadera, i predstavnika srpske zajednice u Republici Hrvatskoj, Milorada Pupovca,
u pogledu njegova politikog progona. Postavlja pitanje je li sud mogao zadrati
svoju neovisnost s obzirom na medijsku "hajku" koja je trajala vie od pet godina.
257. Dalje je naveo da sud nije bio neovisan jer je bio pod utjecajem predstavnika
izvrne vlasti i medija. U tom smislu navodi primjere izjava osoba iz javnog i
politikog ivota, i to Ive Sanadera, Milorada Pupovca, Vladimira eksa, Vincenta
Degerta, Doris Pack, Mate Arlovia, Ive Josipovia te novinara Drage Hedla, Slavice
Luki i Davora Butkovia. Navodi da je pritisak na neovisnost suda uinjen novinskim
tekstovima koji su uslijedili nakon odluke Ustavnog suda o ukidanju pritvora "etvorki
koja je s Glavaem optuena za ratni zloin".
Umijeanost politikog dravnog vrha u njegov kazneni postupak podnositelj je
obrazloio tvrdnjom da je 2005. godine tadanji premijer Ivo Sanader naredio
tadanjem ministru policije Ivici Kirinu da zaposli zatienog svjedoka "06" u tvrtki
"Dalekovod" d. d. te da je premijer intervenirao u rad suda u pogledu donoenja
oslobaajue presude zbog gospodarskog kriminala u odnosu na tog svjedoka, i to
samo dva mjeseca prije donoenja osporene presude Vrhovnog suda.
258. Mjerila prema kojima se prosuuje, ovisno o okolnostima konkretnog sluaja, je

li sud bio neovisan, kao to to zahtijeva lanak 6. stavak 1. Konvencije, ESLJP je
utvrdio u predmetu Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 28. lipnja
1984., zahtjevi br. 7819/77 i 7878/77), navodei:
"78. U odreivanju moe li se tijelo smatrati 'neovisnim' - osobito o izvrnoj
vlasti i o strankama u predmetu (vidjeti, inter alia, presudu Le Compte, Van
Leuven i De Meyere od 23. lipnja 1981., 55.) - Sud mora uzeti u obzir nain
imenovanja njegovih lanova i trajanje mandata njihove slube (ibid., 57.),
postojanje jamstava protiv izvanjskih pritisaka (vidjeti presudu Piersack od 1.
listopada 1982., 27.) i pitanje ostavlja li tijelo dojam neovisnosti (vidjeti
Delcourt, presuda 17. sijenja 1970., 31.)"
Neovisnost suda, prema tome, u prvom redu znai njegovu neovisnost o izvrnoj
vlasti i strankama u postupku.
258.1. U predmetu Piersack protiv Belgije (presuda, 1. listopada 1982., zahtjev br.
8692/79), ESLJP je za jamstva protiv izvanjskih pritisaka naveo:
129
"1. Neovisni sud
27. Prema navodima podnositelja zahtjeva, sud koji ga je 10. studenoga
1978. osudio nije bio neovisan sud. Ova tvrdnja, koja nije potkrijepljena nikakvim
dokazima, nije podobna za ispitivanje. Prema Ustavu (l. 99-100) i prema statutu,
tri suca od kojih je belgijski Porotni sud sastavljen, uivaju opsena jamstva protiv
vanjskih pritisaka, a ista je svrha i u pozadini nekih od strogih pravila kojima se
ureuje imenovanje lanova porote (lanci 217.-253. Zakona o sudovima.)"
258.2. U predmetu Delcourt protiv Belgije (presuda, 17. sijenja 1970, zahtjev br.
2689/65) u vezi s pitanjem ostavlja li tijelo dojam neovisnosti, ESLJP je naveo:
"31. Prethodne okolnosti imaju odreenu vanost i ne smiju se
podcjenjivati. Ako se uzme u obzir temeljno naelo: 'Ne samo da se pravda mora
izvravati, mora se i vidjeti da se izvrava.', iz ovih okolnosti moe proizai
sumnja u odnosu na pitanje zadovoljavajue prirode sustava o kojem je rije u
sporu. Meutim, one "(te okolnosti - op. Ustavnog suda)" nisu dokazi o krenju
prava na pravino suenje. Paljivo promatrajui, Sud ne nalazi da bi okolnosti
konkretnog sluaja bile u bilo kakvom konfliktu s ovim pravom."
259. Iz prigovora podnositelja Glavaa razvidno je da on nije doveo u vezu nain

imenovanja sudaca i trajanje njihova mandata kao dva elementa povrede prava na
neovisni sud. Njegovi su prigovori koncentrirani na druga dva elementa, na jamstva
protiv izvanjskih pritisaka i na dojam neovisnosti.
260. Kad je rije o jamstvima protiv izvanjskih pritisaka koja postoje u hrvatskom
pravnom poretku, Ustavni sud podsjea da izvrna vlast ne moe tijelima kaznenog
progona naloiti pokretanje kaznenog progona protiv neke osobe, a u hrvatskom
pravnom sustavu ne postoje ni mehanizmi kojima bi mogla utjecati na poetak, tijek i
ishod kaznenog postupka. Izvrna vlast nema utjecaja na imenovanje sudaca i
njihovo napredovanje pa se ni u tom smislu ne moe govoriti o "demonstraciji snage"
izvrne vlasti u smislu utjecaja na neovisnost suda.
261. Tvrdnju da je kazneni progon protiv njega bio "demonstracija snage HDZ-a",
odnosno da bi tada vladajua stranka HDZ utjecala na tijela kaznenog progona i sud,
podnositelj nije ni s ime dokazao, a to ne proizlazi ni iz okolnosti konkretnog sluaja.
Ne postoje ni pokazatelji koji bi potvrdili da je ponaanje sudaca upanijskog suda u
Zagrebu i Vrhovnog suda odavalo tijekom postupka bilo kakav dojam ovisnosti o
izvrnoj vlasti, koji bi se utjecaj sastojao od izjava osoba iz javnog i politikog ivota, i
to Ive Sanadera, Milorada Pupovca, Vladimira eksa, Vincenta Degerta, Doris Pack,
Mate Arlovia i Ive Josipovia.
262. Ustavni sud ne nalazi da u konkretnom sluaju postoje pokazatelji koji bi
potvrdili daljnji prigovor podnositelja da je sud stvarno bio pod utjecajem medija, koji
bi se utjecaj sastojao u napisima novinara Drage Hedla, Slavice Luki i Davora
Butkovia.
262.1. Novinar Drago Hedl je u nacionalnim dnevnim novinama Veernji list od 26.
srpnja 2005. na 3. stranici napisao:
" S Glavaem nisam u sukobu, no on je u sukobu s injenicama koje
sam o njegovu djelovanju otkrio i koje i dalje otkrivam. Znam da Glavau nije lako
130
jer koji god ormar da otvori iz njega ispadaju leevi. Vjerujem da je to
frustrirajue."
262.2. Novinarka Slavica Luki je u tjedniku Globus broj 853 od 13. travnja 2007. na
stranici 28. napisala:
"Takoer neslubeno doznajemo da e za prvooptuenog Branimira
Glavaa Dravno odvjetnitvo zatraiti dvadeset godina zatvora, maksimalnu
kaznu predvienu Kaznenim zakonom koji je bio na snazi 1991., kad su djela
obuhvaena istragom poinjena."
262.3. Novinar Davor Butkovi je u nacionalnim dnevnim novinama Jutarnji list od 28.
svibnja 2010. na 26. i 27. stranici napisao:
" Eventualno ponitavanje presude protiv Branimira Glavaa
predstavljalo bi potpuni moralni, pravni i politiki debakl za Hrvatsku. Podsjetimo,
Branimir Glava osuen je zato to je nareivao grozna, nacionalno motivirana
ubojstva civila, poinjena u Osijeku u prvoj ratnoj godini.
(...)
Ponitenje presude protiv Branimira Glavaa znailo bi, s moralnog
aspekta, da hrvatski pravni sustav odobrava ubijanje civila.
(...)
Ponitenje presude Branimiru Glavau predstavljalo bi, s pravnog aspekta,
krunski dokaz da hrvatska pravna drava ne funkcionira; ono bi znailo da
Republika Hrvatska nije kadra ili voljna osuditi zloinca ak ni kada policija uspije
prikupiti golemu koliinu nepobitnih dokaza.
(...)
Naposljetku, ponitenje presude protiv Branimira Glavaa oznailo bi i
teki politiki debakl ovoga drutva jer bi pokazalo kako su hrvatske politike elite
sklone tolerirati teke, nacionalno motivirane zloine i njihove poinitelje.
(...)
Uistinu je teko povjerovati da bi bilo koja pravosudna institucija bila kadra
potpisati dokument s tako gadnim posljedicama i katastrofinim porukama kao to
je ponitenje presude Branimiru Glavau, ovjeku koji je, ionako, jasno rekao to
misli o hrvatskim zakonima kada je prije vie od godinu dana pobjegao u Bosnu i
Hercegovinu.
(...)
Uistinu elimo vjerovati da do ponitenja te presude nee i ne moe doi."
263. Nesporno je da je podnositelj Glava prije i u vrijeme pokretanja kaznenog

progona protiv njega bio istaknuta politika osoba na nacionalnoj razini i interes
medija velikim je dijelom proizaao iz te injenice. Takoer je nesporno da je u svim
medijima podnositelju Glavau davan veliki prostor za izraavanje njegovih stajalita,
kao i njegovih osobnih miljenja (i) o osobama koje ovdje spominje i o njihovim
napisima. Njegova sloboda govora u tom smislu nije bila ograniena.
264. to se tie medija, Ustavni sud podsjea na ustaljeno stajalite ESLJP-a da
lanak 10. Konvencije ne jami potpuno neogranienu slobodu izraavanja ak i kad
je rije o izvjeivanju o sadrajima od ozbiljnog javnog interesa o osobama u politici.
Prema pretpostavkama iz stavka 2. tog lanka, ta sloboda nosi sa sobom "dunosti i
odgovornosti", koje vrijede i za medije. Meutim, kad je rije o politiarima, smatra se
131
da je rije o osobama koje se nuno i svjesno izlau javnom mnijenju (predmet
Europapress Holding d.o.o. protiv Hrvatske, presuda, 22. listopada 2009., zahtjev br.
25333/06, 57.). U toj je presudi navedeno i sljedee:
"55. ... Sud je vie puta naglasio kljunu ulogu tiskanih medija u
demokratskom drutvu. Istaknuo je da, iako tiskani mediji ne smiju prekoraiti
odreene granice, posebice s obzirom na ugled i prava drugih, njihova je dunost
priopiti - na nain koji je u skladu s njihovim obvezama i odgovornostima informacije i ideje o svim pitanjima od javnoga interesa te ne samo da tiskani
mediji imaju zadatak priopavati takve informacije i ideje, ve i javnost takoer
ima pravo da ih dobije. Sloboda procjene dravnih tijela stoga je ograniena
interesom demokratskog drutva da omogui tiskanim medijima njihovu kljunu
ulogu 'uvara javnog interesa' (vidjeti Radio France i drugi protiv Francuske, br.
53984/00, 33., ESLJP 2004-II, s dodatnim referencijama)."
265. Odjek podnositeljeva sluaja u nacionalnom politikom i medijskom prostoru

bio je izrazito snaan i preteito negativno intoniran, ali ne postoje naznake da bi
sama atmosfera koja je stvorena u javnom prostoru imala utjecaja na nadlene
sudove.
266. U okviru ovih prigovora nije dolo do povrede prava podnositelja Glavaa na
nepristrani sud. Stoga je na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno kao
u toki V. izreke ove odluke.
2.5. Ostali prigovori o navodnoj ovisnosti i pristranosti suda
2.5.1. Prigovori podnositelja Glavaa
267. U odnosu na nepristranost suca eljka Horvatovia podnositelj Glava naveo je

da su prije poetka suenja, tijekom svibnja 2007. godine, mediji izrazili sumnju u
njegovu objektivnost, budui da je 1992. sudjelovao u donoenju odluke tadanjeg
Vojnog suda u Zagrebu kojom je protiv etiriju pripadnika Zbora narodne garde
obustavljen kazneni postupak zbog kaznenog djela ubojstva. Tada je postavljen
zahtjev za njegovo izuzee, koji je odbijen.
Podnositelj je naveo da su termini odravanja glavne rasprave odreivani tako da su
ga onemoguavali u njegovom drutvenom radu, a da je glavna rasprava, suprotno
zahtjevu iz lanka 284. stavka 2. ZKP-a, iako je rije o pritvorskom predmetu,
zapoela etiri i pol mjeseca poslije pravomonosti optunice.
Podnositelj je uzgredno spomenuo da se pristranost suda vidi i u tome to je
prvostupanjski sud tvrdio da tijekom studenoga i prosinca 1991. Republika Hrvatska
nije imala status drave.
U ustavnoj tubi tvrdi kako je i Vrhovni sud, ve samim time to je u cijelosti potvrdio
prvostupanjsku presudu donesenu od suda koji nije bio neovisan i nepristran, i sam
pokazao svoju pristranost.
268. Podnositelj Glava u ustavnoj tubi dalje je naveo da je prvostupanjski sud, na
temelju lanka 39. stavka 5. u vezi s lankom 38. stavkom 5. ZKP-a, rjeenjem od
24. studenoga 2008., iako nije zapoeo nastavak glavne rasprave, odbacio zahtjev
132
podnositelja Krnjaka za izuzee predsjednika i lanova vijea podnesen 18.
studenoga 2008. O tom je zahtjevu, prema miljenju podnositelja Glavaa, trebao
odluiti predsjednik suda.
269. Navedene prigovore Ustavni sud ocjenjuje irelevantnima s aspekta prava koja
titi hrvatski Ustav. ini se da je njima podnositelj nastojao samo osnaiti pojedine
druge prigovore ili ih i na ovaj nain poduprijeti.
Budui da u okviru ovih prigovora podnositelju Glavau nije povrijeeno pravo na
neovisni sud, na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno je kao u toki
V. izreke ove odluke.
3) Pravo na javnu raspravu
270. Mjerodavni dio lanka 6. stavka 1. Konvencije glasi:
"lanak 6.
pravo da ... sud ... javno ... ispita njegov sluaj. ..."
270.1. lanak 29. stavak 1. Ustava ne jami izrijekom pravo svakome da sud "javno"
odlui o sumnji ili optubi zbog kanjivog djela, ali je Ustavni sud u svojoj praksi
zauzeo stajalite da je to pravo sastavni dio ustavnog prava na pravino suenje (v.,
primjerice, odluku broj: U-III-1090/2010 od 22. prosinca 2010., "Narodne novine broj
147/10.).
3.1. Prigovori podnositelja Glavaa
271. Povredu ovog prava podnositelj Glava vidi u injenici to Vrhovni sud nakon
podnesenih albi i odgovora na albe te oitovanja GdoRH-a nije donio odluku o
odravanju rasprave pred tim sudom, nego je odluio na sjednici. Smatra da je
postojala potreba za provoenjem rasprave upravo zbog pogrenih injeninih
utvrenja prvostupanjskog suda u pogledu dravnopravnog statusa Republike
Hrvatske u vrijeme inkriminacije te radi utvrenja karaktera oruanog sukoba kao
bitnog elementa o kojemu ovisi ispravna primjena materijalnog prava odnosno
konkretnog propisa (koja odredba koje enevske konvencije i koji Dopunski protokol
se ima primijeniti na njegov sluaj).
272. Podnositelj dalje tvrdi da je, razmatrajui injenice vezane uz odluku o kazni,
Vrhovni sud stvarno provodio proces suenja jer je odluivao o albi doZG-a i o
tome trebaju li se podnositelju kao otegotne okolnosti utvrditi injenice koje je u albi
isticao doZG, a koje prvostupanjski sud kao takve nije utvrdio. Stoga smatra da je
Vrhovni sud to mogao uiniti samo uz provoenje rasprave budui da su, sukladno
lanku 359. ZKP-a, injenice o kojima ovisi izbor vrste i visine kaznene sankcije
odlune injenice koje spadaju u domenu injenica koje se moraju utvrivati u samoj
raspravi u kontradiktornom postupku.
133
273. Prvi prigovor podnositelja (v. toku 271.) Ustavni sud nije razmatrao s obzirom
na razloge zbog kojih je odluio kao u tokama I.-III. izreke ove odluke.
274. to se tie drugog prigovora podnositelja (v. toku 272.), Ustavni sud
napominje da su u presudi Salomonsson protiv vedske (2002.) sadrana naelna
pravna stajalita ESLJP-a o pravu na javnu raspravu (v. toku 133.1.).
275. Mjerodavne odredbe o raspravi pred Vrhovnim sudom sadrane su u lancima
392. i 393. ZKP-a i glase:
"lanak 392.
(1) Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijea ili na temelju
odrane rasprave.
(2) Hoe li odrati raspravu, odluuje drugostupanjski sud u sjednici
vijea."
"lanak 393.
(1) Rasprava pred drugostupanjskim sudom odrat e se samo ako je
potrebno da se zbog pogreno ili nepotpuno utvrenoga injeninog stanja izvedu
novi dokazi ili ponove ve prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da
se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu.
(2) Na raspravu pred drugostupanjskim sudom pozivaju se optuenik i
njegov branitelj, tuitelj, oteenik, zakonski zastupnici i opunomoenici
oteenika, oteenik kao tuitelj, privatni tuitelj, te svjedoci i vjetaci za koje sud
odlui da se ispitaju.
(3) Ako je optuenik u pritvoru, predsjednik vijea drugostupanjskog suda
poduzet e sve to je potrebno da se optuenik dovede na raspravu.
(4) Ako oteenik kao tuitelj ili privatni tuitelj ne dou na raspravu pred
drugostupanjskim sudom, postupak se nee obustaviti nego e se rasprava
okonati u njihovoj odsutnosti."
276. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvruje da je u hrvatskom pravnom sustavu

odluivanje o odravanju rasprave pred drugostupanjskim sudom u nadlenosti tog
suda. Pitanje potrebe odravanja rasprave pred drugostupanjskim sudom ulazi u
podruje procjene tog suda. Drugostupanjski sud odluit e o odravanju rasprave
ako prvotno u sjednici vijea utvrdi da je injenino stanje pogreno ili nepotpuno
utvreno, a pri tome smatra da je potrebno izvoditi nove dokaze ili ponoviti ve
izvedene dokaze te istovremeno utvrdi da postoje opravdani razlozi da se predmet
ne vrati prvostupanjskom sudu.
277. Ustavni sud dalje utvruje da Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, u
konkretnom sluaju nije izvodio nove dokaze, a nije ni ponavljao ve izvedene.
doZG je podnio albu zbog odluke o kazni za sve optuenike, uz prijedlog da se
svim optuenicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju. Odgovor na albu
dravnog odvjetnika podnijeli su podnositelji Glava, Krnjak i Dragi, svi uz prijedlog
da se alba dravnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Izjanjavajui se o
albama, GdoRH, po zamjeniku Darku Klieru, podneskom broj: K-DO-197/10 od 9.
veljae 2010., predloio je prihvatiti albu doZG-a zbog odluke o kazni, a albe
optuenika odbiti kao neosnovane. Zamjenik GdoRH-a prisustvovao je sjednici vijea
134
Vrhovnog suda. Odluujui o tim albama, Vrhovni sud nije utvrdio nikakve nove
injenice koje bi aliteljima (ovdje podnositeljima ustavnih tubi) cijenio kao otegotne
okolnosti. Suprotno tome, ve utvrene olakotne okolnosti cijenio je u korist alitelja
(podnositelja ustavnih tubi) te im je stoga izrekao kazne zatvora u manjem trajanju.
277.1. Tako je za podnositelja Glavaa, koji je podnio ovaj prigovor Ustavnom sudu,
u presudi Vrhovnog suda, u dijelu koji se odnosi na albe zbog odluke o kazni,
navedeno:
"Uvaavajui razloge koje je pri odmjeravanju kazne iznio prvostupanjski
sud te iz injenica koje je utvrdio, a relevantne su za kaznu, treba istai i slijedee:
Opt. Branimir Glava neosuivana je osoba, sa izuzetno znaajnim
doprinosom za obranu Republike Hrvatske od nametnutog agresivnog rata, iz
kojeg rata je iziao sa inom generala Hrvatske vojske. Trebalo je takoer cijeniti
injenicu da su predmetna kaznena djela poinjena u najteim trenucima za
opstanak Republike Hrvatske, inkriminacije iz to. 2. poinjene su nakon pada
Vukovara i strahovitih zloina koji su se desili nad civilnim hrvatskim
stanovnitvom, to nikako ne opravdavaju injenje ovog kaznenog djela, ali
upuuje na situaciju panike i straha u kojoj se naao Grad Osijek nakon pada
Vukovara, kada su cijevi svih oruja neprijatelja bile uperene u pravcu Osijeka.
Takoer valja primijetiti da opt. Branimir Glava od 1991. na ovamo nije poinio
nikakvo kazneno djelo, to znai da je rije o jednom situacijskom deliktu koji je
specifian samo za ratno stanje u kojemu se nala Republika Hrvatske, jer drugih
kaznenih djela ovaj optuenik nije inio niti prije, a niti poslije poinjenja
predmetnog kaznenog djela. Zbog toga, a uzimajui u obzir i injenicu da je
djelatnost za koju je opt. Branimir Glava oglaen krivim pod to. 1. i pod to. 2.
izreke pobijane presude trebalo pravilno pravno oznaiti kao jedno kazneno djelo
ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH, to je po
stanovitu ovog drugostupanjskog suda sada izreena kazna zatvora u trajanju od
osam godina u cijelosti primjerena i dostatna da polui svrhe kanjavanja, kako sa
aspekta individualne tako i generalne prevencije i da u sebi odraava naelo
pravednosti kanjavanja poinitelja ovakvih kaznenih djela, a poinjeni zloin
doivjeti e pravednu osudu."
278. Konano, uvidom u osporene presude i pribavljeni spis, a razmatrajui

eventualnu povredu konvencijskog prava na (javnu) raspravu u albenoj fazi u svjetlu
pravnih stajalita ESLJP-a, Ustavni je sud utvrdio da su sjednici vijea Vrhovnog
suda prisustvovali branitelji podnositelja.
279. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvruje da osporenim presudama
podnositelju Glavau nije povrijeeno pravo na raspravu pred albenim sudom pa je
na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno kao u toki V. izreke ove
odluke.
4) Pravo na branitelja
4.1. Prigovori podnositelja Krnjaka i Glavaa
280. Podnositelj Krnjak naveo je u ustavnoj tubi da je povrijeeno njegovo pravo
na pravino suenje i pravo na obranu uz branitelja iz lanka 29. Ustava zato to ni
izabrani branitelji podnositelja Krnjaka, odvjetnici Nediljko Reetar i Domagoj
Reetar, kao ni branitelj pod slubenoj dunosti, odvjetnik Zoran Stjepanovi, nisu bili
135
prisutni na glavnoj raspravi odranoj 24. studenoga 2008. Time je ujedno poinjena i
bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je glavna rasprava toga dana
odrana bez osoba ija je nazonost na glavnoj raspravi nuna. Nadalje je naveo da
je sudac eljko Horvatovi na toj raspravi podnositelju Krnjaku dao odobrenje za
naputanje rasprave, to je podnositelj Krnjak i uinio. Naime, to se dogodilo uslijed
tvrdnje podnositelja Krnjaka da nije raspravno sposoban te inzistiranja na ponovnom
vjetaenju njegovog zdravstvenog stanja. Daljnju povredu prava na obranu uz
branitelja podnositelj Krnjak obrazlae tvrdnjom da ni izabrani branitelji ni branitelj po
slubenoj dunosti "nisu bili prisutni na sjednici izvanraspravnog vijea na kojoj se
odluivalo o odreivanju pritvora protiv podnositelja, tako da je odluka o pritvaranju
protivna ZKP-u".
281. Podnositelj Krnjak dalje je naveo da je obrazloenje presude Vrhovnog suda na
15. stranici u 4. odlomku protivno ZKP-u, Ustavu i dosadanjoj praksi tog suda.
Vrhovni sud je ondje ocijenio da nije poinjena bitna povreda iz lanka 367. stavka 1.
toke 3. ZKP-a time to je glavna rasprava 24. studenoga 2008., nakon to je
otvorena, bez izvoenja dokaza odgoena, odnosno predloena za drugi datum, to
znai da nije odrana.
282. Podnositelj Krnjak dostavio je snimku glavne rasprave od 24. studenoga 2008.,
tvrdei da je iz snimke vidljivo kako je sudac eljko Horvatovi odrao raspravu
unato nepostojanju uvjeta za njezino odravanje uslijed odsutnosti branitelja
podnositelja Krnjaka.
283. Tu povredu istaknuo je i podnositelj Glava, navodei da je 1. rujna 2008.
podnositelju Krnjaku postavljena braniteljica po slubenoj dunosti, odvjetnica Vesna
Zaninovi Vujasinovi, koja je potom zatraila rok za pripremu obrane jer je rije o
obimnom i sloenom predmetu, te joj je dan rok za pripremu obrane u trajanju od
jednoga dana. Sljedeeg dana, 2. rujna 2008., ona je ponovo zatraila dodatno
vrijeme za pripremu obrane od barem deset dana, navodei da u protivnom ne moe
zastupati stranku na primjeren nain i da e traiti da je sud razrijei dunosti
braniteljice po slubenoj dunosti. Vijee je oba zahtjeva odbilo, i zahtjev za dodatni
rok za pripremu obrane, kao i zahtjev da je razrijei dunosti branitelja.
284. U odnosu na prigovor podnositelja Krnjaka da mu je zbog odsutnosti njegovih
branitelja u sluaju obvezne obrane povrijeeno pravo na branitelja, Ustavni sud
primjeuje da glavna rasprava 24. studenoga 2008., protivno navodima podnositelja
Krnjaka, nije odrana jer nisu bile ispunjene sve postupovne pretpostavke.
Podnositelj pogreno tumai zasjedanje vijea, koje je odgodilo glavnu raspravu i
izvanraspravno dostavilo spis vijeu radi odluke o pritvoru, kao odravanje glavne
rasprave, jer navedena procesna odluka ne predstavlja provoenje glavne rasprave.
injenica da na navedenom roitu nije bilo branitelja koji bi se protivili odluci o
dostavljanju spisa izvanraspravnom vijeu radi odluke o pritvoru podnositelja ne
predstavlja nezakonitost, jer je raspravno vijee postupilo sukladno lanku 107.
stavku 2. ZKP-a. Slijedom navedenog, opisano postupanje suda nije dovelo ni do
povrede nekog ustavnog prava podnositelja, tim vie to svako rjeenje kojim se
odreuje, ukida ili produljuje pritvor sadri i pouku o pravu na albu.
136
Ustavni sud napominje da je navedenog dana podnositelj Krnjak pristupio na glavnu
raspravu. Meutim, zbog iskazane procesne nediscipline predmet je upuen
izvanraspravnom vijeu radi donoenja odluke o odreivanju pritvora protiv njega.
285. Uvidom u spis upanijskog suda u Zagrebu Ustavni sud je utvrdio da je
podnositelju Krnjaku rjeenjem predsjednice toga suda broj: 14 Su-3/08-505 od 29.
kolovoza 2008., na temelju lanka 65. stavka 6. ZKP-a, za braniteljicu po slubenoj
dunosti odreena Vesna Zaninovi Vujasinovi, odvjetnica u Zagrebu. U
obrazloenju tog rjeenja navedeno je da je predsjednik vijea ocijenio da je
ponaanje izabranog branitelja podnositelja Krnjaka, odvjetnika Domagoja Reetara,
usmjereno na odugovlaenje kaznenog postupka, zbog ega je otkazana glavna
rasprava 29. kolovoza 2008., ali i budue glavne rasprave.
Odvjetnica Zaninovi Vujasinovi zamolila je na raspravi 1. rujna 2008. da joj sud da
dodatni rok za prouavanje predmeta, iako je ona ve ranije bila braniteljica po
slubenoj dunosti Mirku Siviu, u odnosu na kojeg je postupak razdvojen (v. toku
15.2.). Vijee je raspravu odgodilo za 2. rujna 2008.
Na raspravi 2. rujna 2008. odvjetnica Zaninovi Vujasinovi predala je sudu
podnesak u kojem je, sukladno lanku 5. stavku 4. ZKP-a, zatraila dodatni
primjereni rok za pripremu obrane podnositelja Krnjaka. Prijedlog odvjetnice
Zaninovi Vujasinovi odbijen je s obrazloenjem da je ona ve ranije bila
postavljena za braniteljicu po slubenoj dunosti etvrtooptueniku Mirku Siviu pa je
stoga imala uvid u taj predmet, zbog ega sud smatra da je ve dati rok bio sasvim
primjeren, osobito s obzirom na svjedoke koje je trebalo ispitati u naredna dva dana i
njihova saznanja, s tim da se svjedok "06" ispituje samo na okolnosti za koje se tereti
samo podnositelj Glava. Osim toga, vijee je navelo da e se vrlo skoro u tijeku
daljnjeg postupka vratiti branitelj podnositelja Krnjaka, odvjetnik Reetar, kako je on
to naveo u svom podnesku. Nakon toga odvjetnica Zaninovi Vujasinovi zamolila je
sud da je razrijei dunosti braniteljice podnositelja Krnjaka, to joj je odbijeno, pa je
ona nakon toga bez doputenja suda napustila raspravu. Vijee je donijelo rjeenje
kojim se navedena odvjetnica kanjava novanom kaznom zbog naputanja sudnice
bez odobrenja predsjednika vijea. Utvreno je da je podnositelj Krnjak ostao bez
branitelja zbog ega ne postoje pretpostavke za nastavak rasprave te je odlueno da
e se nova glavna rasprava zakazati pisanim putem.
286. Ustavni sud ocjenjuje da okolnosti sluaja ne upuuju na povredu ustavnog
prava podnositelja Krnjaka na branitelja. Stoga je na temelju lanaka 73. i 75.
Ustavnog zakona odlueno kao u toki V. izreke ove odluke.
5) Pravo na procesnu ravnopravnost stranaka (jednakost oruja)
287. Mjerodavni dio lanka 29. stavka 1. i stavka 2. alineje 6. Ustava glasi:
"lanak 29.
Svatko ima pravo da ... sud pravino ... odlui o ... sumnji ili optubi zbog
kanjivog djela.
U sluaju sumnje ili optube zbog kanjivog djela osumnjienik, okrivljenik
ili optuenik ima pravo:
(...)
137
- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube i da zahtijeva da se osigura
nazonost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optube,
(...)"
287.1. Mjerodavni dio lanka 6. stavka 1. i stavka 3. toke d) Konvencije glasi:

"lanak 6.
1. ... u sluaju podizanja optunice za kazneno djelo protiv njega svatko
ima pravo da ... sud pravino ... ispita njegov sluaj.
(...)
3. Svatko optuen za kazneno djelo ima najmanje sljedea prava:
(...)
d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube i da se osigura prisustvo i
ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optube;
(...)"
5.2. Prigovori podnositelja

288. Gotovo svi prigovori podnositelja o navodnoj povredi njihovog prava na
procesnu ravnopravnost (jednakost oruja) iscrpljuju se u tvrdnjama da je upanijski
sud u Zagrebu odbio vie prijedloga za ispitivanje svjedoka obrane od prijedloga za
ispitivanje svjedoka optube, i da je zbog toga povrijeeno njihovo ustavno pravo da
daju ispitivati svjedoke obrane pod istim uvjetima kao i svjedoke optube (lanak 29.
stavak 2. alineja 6. Ustava).
5.2.1. Prigovori o odbijanju suda da prihvati dokazne prijedloge obrane
289. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je njegovo pravo na pravino

suenje u vidu povrede jednakosti oruja povrijeeno time to je prvostupanjski sud
odbio izvesti veliku koliinu dokaza koje je on predlagao. Tvrdi da je prvostupanjski
sud odbio ispitati 88 svjedoka od kojih je polovina ispitana u istrazi, a koji svojim
iskazom nisu potvrdili teze optube, nego su potvrdili teze obrane o tome da on nije
bio ni formalni ni stvarni zapovjednik Zatitne ete i da nije poinio kaznena djela.
289.1. U ustavnoj tubi dalje je naveo dokazne prijedloge koji su mu odbijeni, kao i
okolnosti na koje su bili predloeni:
a) radi dokazivanja nevjerodostojnosti krunskog svjedoka Krunoslava Fehira te
pravilnosti odluke suda o zakonitosti iskaza krunskog svjedoka Krunoslava Fehira:
- da se provede oevid odnosno rekonstrukcija dogaaja na mjestu
kolokvijalno zvanom "Garaa",
- da se ispitaju kao svjedoci Aleksandar Stankovi, Marko Jonji, Petar Kljaji,
Ksenija Zboil i Radojica Vukovi,
- da se pregleda televizijska emisija Nedjeljom u dva, autora Aleksandra
Stankovia, u kojoj je snimljen intervju s Krunoslavom Fehirom od 29. travnja 2007.,
kao i da se pregleda autorizirani intervju Krunoslava Fehira objavljen 25. srpnja 2005.
u dnevnim novinama Novi list, s obzirom da ti intervjui sadrajno ne odgovaraju
njegovom iskazu,
- da se ispita kao svjedok Boris Paveli, koji je svjedoio u istrazi, a iji iskaz
ne potvruje iskaz krunskog svjedoka Krunoslava Fehira;
138
b) radi provjeravanja istinitosti iskaza podnositeljice Geto Magdi, koji je u

nazonosti odvjetnika Radoslava Arambaia dala u PU osjeko-baranjskoj, od kojeg
je iskaza kasnije odstupila tvrdei kako je taj njezin iskaz bio iznuen, a na kojem se
temelji odluka o kaznenoj odgovornosti podnositelja Glavaa:
- da se ispitaju kao svjedoci Fred Margu, Darija Orlovac, Damir Huber, Goran
Vrban, emal Palo, Sreko Pauzer, Dragica Pavlovsky, Roman Bari, Gordana
Tomi Matokovi i drugi,
- da se pribavi spis u kaznenom postupku protiv okrivljenika Freda Margua te
da se izvri uvid u cjelokupan spis;
c) radi provjere istinitosti iskaza Sneane Beri:
- da se ispitaju kao svjedoci Rudolf Hajnal, Vjekoslav Beck i Josip Alduk, koji
su ispitani u istrazi na okolnost njezinog navodnog maltretiranja, a pritom nisu
potvrdili njezin iskaz; da se ispitaju kao svjedoci Dragica Pavlovsky, Roman Bori i
Gordana Tomi Matokovi, kao i svjedoci koji imaju saznanja o samom dogaaju
povezanom s oteenikom edomirom Vukoviem, i to Luka ari, Zdenko Mitar i
Ivan uri,
- da se na glavnoj raspravi ispitaju kao svjedoci Sneana Beri, Ratko Beri i
Smilja Beri, a ako to nije mogue, da se ispitaju u Republici Srbiji te da se pritom
podnositelju omogui tzv. safe passage ili da ih se ispita sredstvima prijenosa slike i
zvuka (video-veze);
d) radi dokazivanja da je Nikola Jaman bio ne samo formalni nego i stvarni
zapovjednik Zatitne ete:
- da se izvri uvid u itav niz materijalnih dokaza navedenih u podnesku
podnositelja od 28. sijenja 2009. (listovi od 8929 do 8956 spisa upanijskog suda u
Zagrebu);
e) radi utvrivanja okolnosti ratne situacije u Osijeku, izloenosti neprijateljskoj
agresiji, pravnom poloaju Republike Hrvatske te organiziranju njezine obrane, a sve
to s obzirom na pravni poloaj Republike Hrvatske kao samostalne i suverene drave
te karakter oruanog sukoba:
- da se ispitaju kao svjedoci Ivan Veki, eljko Tomljanovi, Ivica Vrki, Onesin
Cvitan, Josip Perkovi, Zoran Gaina, Zvonko Jurman, Branislav Jurkovi i drugi;
f) radi provjere iskaza zatienog svjedoka "06":
- da se provede oevid odnosno rekonstrukcija dogaaja na mjestu
kolokvijalno zvanom "Garaa",
- da se ispitaju kao svjedoci supruga i posinak tog zatienog svjedoka (za
kojeg podnositelj tvrdi da je njegov identitet poznat svim sudionicima u postupku od
trenutka kada je dao svoj prvi iskaz te ga u ustavnoj tubi navodi punim imenom i
prezimenom),
- da se izvri uvid u materijalne dokaze iz kojih proizlazi da je taj svjedok dao
lani iskaz u pogledu njegove pripadnosti Zboru narodne garde.
289.2. Prvostupanjski je sud, odbivi prethodno navedene dokazne prijedloge bez
pravne i injenine argumentacije o svakom dokazu posebno, povrijedio njegovo
ustavno pravo na jednakost oruja, istaknuo je podnositelj.
139
289.3. Konano, budui da je Vrhovni sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda,
podnositelj Glava istaknuo je kako je i taj sud u njegovom sluaju zanemario naelo
jednakosti oruja. Takoer je istaknuo da je Vrhovni sud povrijedio njegovo "pravo na
obranu" time to je odbio njegove nove dokazne prijedloge kojima je elio dokazati
da je Krizni tab IV SO Osijek 28. listopada 1991. dodijelio stambeni objekt u
Dubrovakoj ulici 30 na privremeno koritenje pripadnicima Obavjetajnog odjela
Hrvatske vojske; da su objekt u Kerovanijevoj ulici 25 preuzeli naelnik SIS-a Mirko
Groelj i podnositelj Krnjak kao zapovjednik SUS-a; te da je, uz Krunoslava Fehira,
supoinitelj u ubojstvu edomira Vukovia bio D. P. zvani G., za kojega podnositelj
Glava tvrdi da je samo dan nakon ubojstva edomira Vukovia, 1. rujna 1991.,
pristupio 3. gardijskoj brigadi.
290. Podnositeljica Geto Magdi navela je u ustavnoj tubi da su i prvostupanjski i
drugostupanjski sud odbijanjem provoenja dokaza, koje je njezina obrana
predlagala u cilju utvrivanja relevantnih injenica za konanu odluku, povrijedili
njezino pravo na jednakost oruja. Postojanje te povrede obrazlae tvrdnjom da
nijedan svjedok, koji ima spoznaje o njezinim aktivnostima u inkriminiranom
vremenu, nije ispitan tijekom postupka, iz ega takoer proizlazi da je sud banalizirao
njezinu obranu te na taj nain nije pokazao minimum dostojanstva ni prema rtvama
ni prema njoj samoj. Dodue, istina je da je, kao to je navedeno u prvostupanjskoj
presudi, sud ispitao stotinjak svjedoka, no to su bili svjedoci koje je predloila
optuba i podnositelj Glava, dok je dokazne prijedloge ostalih podnositelja za
ispitivanje svjedoka sud odbio.
290.1. Podnositeljica je dalje navela kako je sud odbio ispitati kao svjedoke Freda
Margua, Dariju Orlovac, bivu suprugu Freda Margua i Marija Kovaa, suca
upanijskog suda u Osijeku koji je vodio istragu protiv podnositeljice Geto Magdi.
Istaknula je da bi izvoenjem tih dokaza injenino stanje bilo u potpunosti utvreno
te da bi zasigurno dovelo do drugaije sudske odluke.
290.2. Konano, podnositeljica je naglasila da je njezina obrana sama stupila u
kontakt s Darijom Orlovac te da je ona dala svoju izjavu pred odvjetnikom Draenom
Matijeviem koja je ovjerena kod javnog biljenika Tatjane Kovaev u Osijeku, broj
ovjere: OV-6049/08 od 3. lipnja 2008. Njezinoj obrani bilo je jasno da takva izjava ne
predstavlja dokaz u smislu utvrenja injeninog stanja, ali iz sadraja te izjave
proizlazi spoznaja o injenicama na koje je obrana predlagala ispitivanje navedene
svjedokinje.
291. Podnositelj Krnjak naveo je u ustavnoj tubi da nijedan svjedok kojeg je
predloila njegova obrana nije ispitan. Tako je sud odbio ispitati kao svjedoke osobe
koje su prisustvovale pretrazi njegovog automobila (Franjo Keseg i Franjo Ki), za
koju je pretragu tvrdio da je nezakonita. Istaknuo je da bi ispitivanjem tih svjedoka
obrana dobila mogunost provjeriti odnosno potvrditi svoje navode o nezakonitosti
pretrage, koje on nalazi u postojanju manjkavosti u zapisniku o pretrazi. Naime, iz
zapisnika o pretrazi ne vidi se da je pretraga prekinuta i nastavljena sutradan, a kako
proizlazi iz slubenih zabiljeki policije. Osim toga, tvrdi da je na zapisniku o pretrazi
prepravljan broj potvrde o oduzetim predmetima, to bi moglo upuivati na to da s
pretragom i oduzetim predmetima ipak neto nije u redu.
140
291.1. Podnositelj Krnjak takoer je utvrdio da sud nije prihvatio dokazni prijedlog
obrane da se Kreimir Leki, pripadnik izviako-diverzantskog voda 106. brigade,
ispita kao svjedok u vezi s okolnostima uhienja Borislava Mamule. Podnositelj tvrdi
da je ispitan samo u istrazi 27. oujka 2007., kada je izjavio da je upravo on priveo
Borislava Mamulu i da ga je odveo u kuu pored "Frigisa", a potom u kuu u
Kolodvorskoj ulici, te da je u to vrijeme zapovjednik izviako-diverzantskog voda
106. brigade bio Ivan olti, a ne on. Iskaz Borislava Mamule smatra bitnim radi
dokazivanja da diverzantski vod 106. brigade nema nikakve veze ni sa SUS-om ni s
njim.
291.2. U ustavnoj tubi takoer je naveo da sudovi "nisu bili zainteresirani" za popis
koritenih vozila pri V. djelatnoj brigadi, s kojim bi se dokazala tvrdnja obrane da
postrojba SUS-a nije bila u posjedu automobila "Yugo" crvene boje.
291.3. Konano, naveo je da se sud ogluio na prijedlog za vjetaenje rukopisa u
"notesu" (rokovniku) koji sadrava spisak imena odreenih osoba i njihove brojeve, a
koji je sud uzeo kao dokaz o pripadnosti Hrvatskoj vojsci, iako je podnositelj tvrdio da
je rije o "notesu' Slavice Pavlovi, njegove tajnice iz Udruge dragovoljaca sa
sjeditem u Ulici Ruera Bokovia broj 1 u Osijeku.
292. Podnositelj Valenti naveo je u ustavnoj tubi da je upanijski sud u Zagrebu
odbio sve njegove predloene personalne dokaze (njih 12), dok je proveo veinu
predloenih dokaza optube (njih oko 100), a Vrhovni sud potvrdio je takvu odluku
odbivi albu podnositelja, to je onemoguilo provjeru navoda obrane podnositelja.
292.1. Istaknuo je da je iskazima predloenih svjedoka mogla biti potvrena njegova
obrana u kojoj je tvrdio da je od srpnja 1991. do stupanja u Vojnu policiju 15.
studenoga 1991. bio pripadnik 3. gardijske brigade te da se neprekidno nalazio na
prvoj crti bojinice, i to u mjestima Sarva, Nemetin, Tenjski Antunovac i Ivanovac, a
da je nakon prelaska u Vojnu policiju boravio neprekidno u mjestu Ivanovac, te da je
pripadnik SUS-a postao nakon slubenog osnivanja te postrojbe u sijenju 1992.
Dakle, iskazima tih svjedoka mogli su se provjeriti navodi obrane da se podnositelj
Valenti tijekom studenog i prosinca 1991. nije nalazio u Osijeku.
5.2.2. Prigovori o povredi prava na ispitivanje svjedoka na glavnoj raspravi
293. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da su u tijeku istrage ispitani

zatieni svjedoci kodnih imena, primjerice "06" i "Drava", a da su neki svjedoci
ispitani zamolbenim putem u drugim sudovima u Republici Hrvatskoj (primjerice, u
Vukovaru) i u Republici Srbiji, no bez nazonosti podnositelja odnosno ostalih
okrivljenika i njihovih branitelja.
294. Prigovorio je nainu na koji su ispitivani svjedoci, jer su obrani u velikoj mjeri
zabranjivana pitanja, osobito prilikom ispitivanja svjedoka na okolnosti zakonitosti
iskaza podnositeljice Geto Magdi (svjedoci Radoslav Arambai i Vladimir Faber)
te prilikom ispitivanja zatienih svjedoka kodnih imena "06" i "Drava", krunskog
svjedoka Krunoslava Fehira te svjedoka Ladislava Bognara.
Takoer je prigovorio da je predsjednik vijea onemoguio obrani ispitivanje
zatienog svjedoka "Drava", sve pod izlikom ouvanja tajnosti njegovog identiteta, a
141
da je postavljanje pitanja bilo nuno jer je taj svjedok na glavnoj raspravi drastino
promijenio iskaz u usporedbi s iskazom koji je dao u istrazi.
295. Podnositelj Glava dalje je istaknuo da mu je uskraeno pravo na ispitivanje
svjedoka na glavnoj raspravi time to je prvostupanjski sud, na temelju lanka 331.
stavka 1. toke 1. ZKP-a, itao iskaze svjedoka Dragana Jovanevia, Josipa
Hanzera, ime Ivakovia i Martina pegelja. Naime, prema zakljuku suda, ti su
svjedoci dostavili sudu pisanu dokumentaciju na temelju koje je utvreno da imaju
ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih im je dolazak na sud znatno otean. Taj je
zakljuak sud izveo sam, bez provoenja medicinskog vjetaenja, odnosno nekog
drugog dokaza kojim bi se ta tvrdnja potkrijepila.
5.2.3. Prigovori o utjecaju policije na svjedoke
296. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da su pripadnici policije utjecali

na svjedoke te se nakon podnoenja kaznene prijave ustalio obiaj uhiivanja i
privoenja u zgradu policije osoba koje su trebale biti ispitane kao svjedoci ili su ve
bile ispitane kao svjedoci (Boko Bogojevi, Mladen Filipovi, Damir Huber i Itvan
Mihalik). Kao dokaze takvog nezakonitog postupanja naveo je presliku teksta iz
dnevnih novina Veernji list od 21. rujna 2006., presliku teksta iz dnevnih novina Glas
Slavonije od 21. rujna 2006., presliku kaznene prijave koju je Damir Huber 20. rujna
2006. podnio protiv Vladimira Fabera i Vjekoslava Tapanjija i presliku poziva koji je
policija uputila graaninu Itvanu Mihaliku.
Takoer je istaknuo da je svjedok Milan ipo promijenio 21. veljae 2007. svoj iskaz
koji je dao 9. rujna 2006., tako da je podnositelja u tom drugom iskazu teretio za
poinjenje kaznenog djela. Njegovo ponovno ispitivanje predloio je doZG
podneskom od 13. veljae 2007., nakon to su ga u Okrunom zatvoru u Gospiu 9.
veljae 2007. posjetili policajci Antonio Gerovac i eljko Mikuli (policajci koji su vrili
ispitivanje podnositeljice Geto Magdi), a 19. veljae 2007. i Vladimir Faber, koji to u
svom iskazu nije osporio.
5.2.4. Prigovori o nepravilnom unoenju iskaza u zapisnik
297. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi: - da raspravni zapisnici nisu

sadravali sve to je na raspravi izreeno; - da branitelji nisu zapisnike dobivali
odmah po zavretku rasprave nego su morali napustiti sudnicu pa bi zapisnik dobivali
kasnije; - da se sadraj izjava naknadno unosio uslijed prigovora branitelja; - da je
odbijen zahtjev branitelja podnositelja Kontia za tonskim snimanjem; - da je sud na
raspravi 29. svibnja 2008. odbio unijeti u zapisnik doslovnu izjavu svjedoka koju je
obrana smatrala vanom.
Takoer je istaknuo da prilikom ispitivanja svjedoka optube, suprotno lanku 75.
stavku 2. ZKP-a, u zapisnik sud nije unosio dijelove tih iskaza koji su govorili u prilog
obrane. Primjerice, dio iskaza Gorana Flaudera, u dijelu u kojem je naveo kako nije
ni vidio ni uo da bi podnositelj Glava sudjelovao u nekim dogaajima povezanima s
ratnim zloinom, unesen je u zapisnik tek na inzistiranje podnositelja Glavaa.
142
5.2.5. Prigovori o neravnotei u izvoenju dokaza obrane i optube
298. Podnositelj Krnjak naveo je u ustavnoj tubi povredu prava na jednakost

oruja, istiui injenino pogrena utvrenja koja su osnova za injenini opis
kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Istaknuo je da iz izvorne dokumentacije
Ureda za obranu Osijek, suprotno utvrenjima prvostupanjskog suda, proizlazi da
podnositelji Dragi, Konti, Valenti, Geto Magdi i podnositelj Krnjak nisu bili u
inkriminirano vrijeme u istoj postrojbi, pri emu podnositelj Dragi ak nije bio ni
pripadnik Hrvatske vojske, to Vrhovni sud nije razmatrao, iako je podnositelj Krnjak
tu injenicu istaknuo u albi.
299. Podnositelj Konti naveo je u ustavnoj tubi da je Vrhovni sud u svojoj presudi
samo preuzeo tvrdnje prvostupanjskog suda te je na taj nain povrijedio naelo
jednakosti oruja. Istaknuo je da je drugostupanjski sud na nedoputeni nain izrazio
svoju naklonost tvrdnjama optube, koje je u konanici i prihvatio potvrivanjem
osuujue presude, ime je povrijeeno i njegovo pravo na obranu.
5.3.1. Naelna pravna stajalita
300. Pravo na procesnu ravnopravnost ili pravo na "jednakost oruja"

podrazumijeva da svaka strana u postupku treba imati jednake mogunosti izloiti
svoje argumente, odnosno da nijedna od njih ne smije imati nikakvu vaniju prednost
u odnosu prema svom protivniku. Svakoj se strani u postupku mora dati razumna
mogunost da iznese svoj sluaj - ukljuujui svoje dokaze - pod uvjetima koji je ne
stavljaju u bitno nepovoljniji poloaj u odnosu prema protivnoj strani. Opa naela
vezana uz to pravo izloena su u predmetu ESLJP-a Korolev protiv Rusije (br. 2)
(presuda, 1. travnja 2010., zahtjev br. 5447/03.).
"29. Sud ponavlja da je naelo jednakosti oruja jedan od elemenata ireg
koncepta pravinog suenja u smislu lanka 6. stavka 1. Konvencije. Ono
zahtijeva 'pravednu ravnoteu meu strankama'; svaka stranka mora dobiti
razumnu mogunost izloiti svoj predmet pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno
nepovoljniji poloaj vis--vis njezina protivnika (...)."
Nadalje, to pravo objedinjuje shvaanje da obje strane u postupku imaju pravo na

informacije o injenicama i tvrdnjama suprotne strane i da svaka strana ima jednake
mogunosti odgovoriti drugoj. To je stajalite ESLJP zauzeo u predmetu Feldbrugge
protiv Nizozemske (presuda, 29. svibnja 1986., zahtjev br. 8562/79). Za preklapanje
naela kontradiktornosti s naelom jednakosti oruja v. toku 137.3.
301. to se tie pravila o dokazima, ESLJP je u predmetu LB Interfinanz A. G. protiv
Hrvatske (presuda, 27. oujka 2008., zahtjev br. 29549/04) istaknuo:
"26. Konvencija ne sadrava pravila o dokazima kao takvima. Na
nacionalnim je sudovima da ocjenjuju dokaze i relevantnost pojedinog dokaza koji
stranka eli izvesti. Unato tome, Sud se mora uvjeriti da je postupak kao cjelina,
ukljuujui nain na koji je prihvaeno izvoenje dokaza, bio poten u smislu lanka
6. stavka 1. "
143
301.1. Ni hrvatski Ustav ne sadrava pravila o dokazima kao takvima. Stoga je
navedeno stajalite ESLJP-a primjenjivo i na postupke pred Ustavnim sudom u
smislu lanka 29. stavka 1. zasebno i zajedno sa stavkom 2. alinejom 6. Ustava.
302. U odnosu na pravo optuenika na ispitivanje svjedoka u smislu lanka 6. stavka
3. toke d) Konvencije, ESLJP zauzeo je stajalite jo u predmetu Engel i drugi protiv
Nizozemske (presuda, 8. lipnja 1976., zahtjevi br. 5100/71 i dr., 91.), utvrdivi:
" Ova odredba" (lanak 6. stavak 3.d. Konvencije - op. Ustavni sud) "ne
zahtjeva pozivanje i ispitivanje svakog svjedoka u korist optuenika. Njezin bitni
cilj, kako je to oznaeno rijeima 'pod istim uvjetima', jest potpuna 'jednakost
oruja'. S ovom odredbom nadlenim nacionalnim vlastima ostavljeno je da
odlue o mjerodavnosti predloenog dokaza, sve dok je to sukladno s konceptom
pravinog postupka koji dominira lankom 6. u cjelini. "
Zbog usporedivosti lanka 29. stavka 2. alineje 6. Ustava i lanka 6. stavka 3. toke
d) Konvencije (v. toku 287.), to je stajalite takoer prihvatio Ustavni sud u svojoj
praksi.
303. Na ovom je mjestu dostatno podsjetiti da Ustavni sud, slino ESLJP-u, u
pravilu ne dovodi u pitanje zakljuke nadlenih redovnih sudova u pogledu: utvrivanja injenica u predmetu; - tumaenja i primjene domaeg prava; doputenosti i ocjene dokaza u sudskom postupku; - materijalne pravinosti ishoda
sudskog postupka, i - krivnje ili nedunosti optuenika u kaznenom postupku.
Iznimno, Ustavni sud, slino ESLJP-u, mogao bi dovesti u pitanje te zakljuke
redovnih sudova, iznesene u njihovim presudama, samo onda kad bi ti zakljuci bili
"flagrantno i oito arbitrarni" i sami uzrokovali povredu Ustava i Konvencije. Za nain
na koji se provodi ispitivanje je li sudski postupak doveo do "flagrantnog krenja
pravde" i jesu li domae presude bile "arbitrarne i oito nerazumne" upuuje se na
predmet ESLJP-a Hodorkovski (Khodorkovskiy) i Lebedev protiv Rusije (presuda, 25.
srpnja 2013., zahtjevi br. 11082/06 i 13772/05, 745.-811.).
304. Naelna stajalita o izvoenju i ocjeni dokaza ESLJP je takoer razradio u
predmetu Hodorkovski (Khodorkovskiy) i Lebedev (2013.). Navode se mjerodavni
dijelovi presude:
"(a) Zastraivanje svjedoka od strane tuiteljstva
698. U konkretnom sluaju Sud nije u mogunosti ustanoviti izvan razumne
sumnje da su svjedoci bili zastraivani ili navoeni na davanje odreenog iskaza
tijekom tih razgovora. Po miljenju Suda, tuiteljstvo je moglo imati opravdane
razloge za ponovnim ispitivanjem pojedinog svjedoka, kako u okviru istog postupka
optuivanja, tako i vezano uz neki drugi sluaj. Imajui u vidu itanje pisanih izjava
svjedoka na suenju, to ponekad moe biti nuno - primjerice, za otkrivanje
odstupanja u tim podnescima, radi osporavanja pouzdanosti nekog svjedoka, radi
dobivanja pojanjenja itd. Konano, injenica da je netko svjedok ne jami mu
imunitet od progona ili uhienja. Pobijane radnje tuiteljstva nisu naoko nezakonite i
ne postoje dokazi da je tuiteljstvo na taj nain postizalo druge ciljeve ili postupalo
u looj vjeri. Iz toga proizlazi da ovaj aspekt konkretnog sluaja nije doveo do
povrede lanka 6. stavka 1. Konvencije.
(...)
144
(b) Upotreba dokaza optube koji su, po miljenju podnositelja, nepropisno
prikupljeni ili nepouzdani
(...)
701. U konkretnom sluaju Sud uzima u obzir da su podnositelji bili u
mogunosti izjaviti albe u odnosu na nepravilnosti pretrage i da su mogli unakrsno
ispitati svjedoke koji su prisustvovali pretrazi. Sud je ispitao te svjedoke, razmotrio
argumente obrane i razumno utvrdio injenice. Unato tome to je Okruni sud
odbio odbaciti dokaze prikupljene pretragom, u ovim okolnostima nije zadaa Suda
preispitivati injenina utvrenja utemeljena na razumnoj procjeni dokaza.
(...)
705. Sud je ispitao ostale podnositeljeve prigovore koji se odnose na
razliite nepravilnosti u materijalnim dokazima prikupljenim od tuiteljstva. Meutim,
Sud smatra da navedene nepravilnosti, ako ih je i bilo, nisu dovele do
'nepravinosti' kao takve. Openito, Sud smatra da upotreba materijalnih dokaza
prikupljenih od strane tuiteljstva nije dovela do povrede lanka 6. stavka 1. i 3.(d)
Konvencije.
(c) Nemogunost obrane da ispita svjedoke tuiteljstva
706. Sud sada prelazi na navodnu nemogunost obrane da ispita nekoliko
svjedoka optube.
707. U srcu je lanka 6. stavka 3. Konvencije naelo da, prije nego to
okrivljenik moe biti osuen, svi dokazi protiv njega moraju biti izvedeni u njegovoj
prisutnosti na javnom i kontradiktornom suenju. Odstupanja od tog naela jesu
mogua, ali ona ne smiju prekriti prava obrane koja, kao pravilo, zahtijevaju
davanje optueniku odgovarajue mogunosti osporavanja i ispitivanja svjedoka
koji ga je svojim iskazom teretio, bez obzira kada je taj svjedok dao taj svoj iskaz
pa i ako ga je dao u kasnijoj fazi postupka (vidjeti Luca protiv Italije, br. 33354/96,
39., ECHR 2001II, Solakov protiv 'bive Jugoslavenske Republike Makedonije', br.
47023/99, 57., ECHR 2001X, Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
cit. gore).
708. U odnosu na odsutne svjedoke, Sud je istaknuo da, prilikom
odluivanja je li prihvaanje njihovih izjava bilo u skladu s pravom na pravino
suenje, treba razmotriti dvije stvari. Prvo, mora postojati dokaz o opravdanom
razlogu za odsutnost svjedoka. Drugo, ak i kada postoji opravdan razlog, ako se
osuda temelji iskljuivo ili u odluujuoj mjeri na iskazu osobe koju optuenik nije
mogao ispitati, prava obrane mogu biti ograniena do mjere koja ih ini nespojivima
s jamstvima iz lanka 6. Konvencije. Slijedom navedenog, u sluaju kada se
osuujua presuda iskljuivo ili u odluujuoj mjeri temelji na dokazu dobivenom od
odsutnog svjedoka, tada se zahtjeva postojanje dovoljnih imbenika protutee,
ukljuujui i postojanje snanih postupovnih garancija, koji omoguavaju potenu i
odgovarajuu procjenu pouzdanosti tog dokaza (vidjeti Al-Khawaja i Tahery protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, cit. gore, 119. i 147.).
(...)
712. ... Suprotno od situacije sa svjedocima obrane, od okrivljenika se ne
zahtjeva da pokae vanost svjedoka optube. Ako tuiteljstvo ocijeni da je neka
osoba vaan izvor saznanja i osloni se na njezin svjedoki iskaz na sudu, i ako taj
svjedoki iskaz bude od suda upotrijebljen za obrazloenje razloga osuujue
presude (to je ovdje sluaj), tada se mora pretpostaviti nunost osobne prisutnosti
i ispitivanja te osobe, osim ako je svjedoenje te osobe oito nevano ili suvino.
"
305. Naelna stajalita o pravu okrivljenika na ispitivanje svjedoka ESLJP je razradio

u predmetu Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda [VV], 15.
145
prosinca 2011., zahtjevi br. 26766/05 i 22228/06). U oba ta predmeta podnositelji
zahtjeva osueni su samo na temelju dokaza koji su proitani na raspravi, a da nisu
imali priliku ispitati svjedoke iji su iskazi bili jedini odnosno odluujui dokazi protiv
njih. ESLJP je prvo utvrdio razliku izmeu izjave odsutnog svjedoka koja se na
suenju ita i anonimnog svjedoenja, a potom je istaknuo osnovno naelo o
djelotvornoj mogunosti osporavanja dokaza, navodei sljedee:
"126. ... Sud primjeuje da se ovaj sluaj odnosi samo na odsutne
svjedoke (absent witnesses) izjave kojih su bile proitane na suenju. ...
127. Sud nadalje primjeuje da se, u ovim predmetima, ne bavi
svjedoenjem koje je na raspravi dao svjedok identitet kojega je skriven od
optuenika (anonimno svjedoenje - anonymous testimony). Iako problemi vezani
uz anonimne i odsutne svjedoke nisu istovjetni, te dvije situacije u naelu se ne
razlikuju, budui da svaka od njih potencijalno tetno djeluje na optuenika, kao to
je to potvrdio i Vrhovni sud. Osnovno je naelo u kaznenom postupku da branjenik
mora imati djelotvornu mogunost osporiti dokaze protiv sebe. To naelo zahtijeva
da branjenik mora ne samo poznavati identitet osoba koje su ga optuile kako bi
bio u poloaju osporiti njihovu ispravnost i vjerodostojnost ve i biti u mogunosti
ispitati istinitost i pouzdanost njihovih dokaza tako da ih se usmeno ispituje u
njegovoj prisutnosti, bilo u vrijeme kad svjedok daje iskaz ili u nekom kasnijem
stadiju postupka. "
305.1. U istoj je presudi ESLJP obrazloio pravilo "jedinog ili odluujueg dokaza":
"131. ... to se tie navodnog nedostatka preciznosti tog pravila, Sud
primjeuje da se ini kako rije 'jedini' (only), u smislu jedinog dokaza protiv
optuenika ..., ne uzrokuje potekoe, ve je glavnina kritike usmjerena na rije
'odluujui' (decisive). 'Odluujui' (ili /franc./ 'determinante') u ovom kontekstu
znai vie od 'dokaznog' (probative). To nadalje znai vie od toga da se, bez
dokaza, anse za osuujuu presudu smanjuju, a anse za oslobaanje rastu,
test koji znai da bi se gotovo svaki dokaz mogao kvalificirati" [kao 'odluujui'] ...
Umjesto toga, izraz 'odluujui' mora biti usko shvaen u smislu da oznaava
dokaz takvog znaenja ili vanosti koji e vjerojatno biti presudan (determinative)
za ishod sluaja. Ako je dokaz neispitanog svjedoka (untested evidence of a
witness) potkrijepljen drugim potvrdnim dokazom (corroborative evidence),
procjena o tome je li on odluujui ovisit e o snazi potvrdnog dokaza; to je jai
potvrdni dokaz, to je manje vjerojatno da e se dokaz odsutnog svjedoka tretirati
kao odluujui.
(...)
147. Sud stoga zakljuuje da u sluaju u kojem je izjava iz druge ruke
(hearsay statment) jedini ili odluujui dokaz protiv branjenika, njezino prihvaanje
kao dokaza nee automatski dovesti do povrede lanka 6. stavka 1. Istodobno,
ako se osuujua presuda temelji iskljuivo ili odluujue na dokazu odsutnih
svjedoka, Sud mora podvrgnuti postupak najpaljivijoj ispitnoj provjeri. Zbog
opasnosti koje prihvaanje takvog dokaza sa sobom nosi, on predstavlja vrlo
vaan imbenik za postizanje ravnotee na ljestvici, onaj koji e zahtijevati
dostatne imbenike protutee, ukljuujui i postojanje snanih postupovnih
zatitnih garancija. U svakom predmetu postavlja se pitanje postoje li dostatni
imbenici protutee, ukljuujui i mjere koje omoguuju pravino i pravilno
procjenjivanje vjerodostojnosti tih dokaza. To e omoguiti da se osuujua
presuda temelji na takvom dokazu samo ako je on dostatno pouzdan s obzirom
na njegovu vanost za sluaj."
146
305.2. U predmetu Pesukic protiv vicarske (presuda, 6. prosinca 2012., zahtjev br.
25088/07) ESLJP je naelna stajalita iz presude Al-Khawaja i Tahery (2011.)
primijenio na ispitivanje anonimnih svjedoka.
5.3.2. Primjena naelnih stajalita na konkretni sluaj
306. Ustavni sud prvo primjeuje da je u ovom kaznenom predmetu bilo predloeno
ispitivanje 303 svjedoka i pregledavanje 214 dokumenata. Od tih predloenih dokaza
velik je broj i proveden u tijeku dokaznog postupka.
307. Ne moe se tvrditi da upanijski sud u Zagrebu nije ispitao veliki broj svjedoka
koje je predloila obrana podnositelja Glavaa, pri emu su izvedeni i drugi dokazi.
Primjerice, na raspravnom roitu 2. veljae 2009. proitano je 15 dokumenata koje
je pri kraju dokaznog postupka (rasprava je prvi puta poela 15. listopada 2007.)
dostavio i predloio njihovo itanje podnositelj. Na raspravnom roitu 9. veljae
2009. proitano je 10 dokumenata koje je priloio i njihovo itanje predloio
podnositelj, dok je na raspravnom roitu 16. veljae 2009. proitan 51 dokument
koje je priloio i njihovo itanje predloio podnositelj.
to se tie svjedoka koje su predloili podnositelji Krnjak, Geto Magdi i Valenti,
Ustavni sud primjeuje da iz presude upanijskog suda u Zagrebu (Izvedeni dokazi)
nije razvidno je li koji od ispitanih svjedoka bio ispitan na njihov prijedlog. Stoga iz
same presude nije mogue zakljuiti koje su svjedoke oni predloili, a ni u ustavnim
tubama ti podnositelji ne preciziraju o kojim svjedocima je rije. Ustavni sud stoga te
prigovore podnositelja nije razmatrao.
308. Iz spisa predmeta takoer je razvidno da je veina dokaznih prijedloga
podnositelja uslijedila pri samom kraju dokaznog postupka, nakon to je ve
proveden itav niz i personalnih i materijalnih dokaza upravo na okolnosti za koje se
predlagalo da se ponovo dokazuju novim dokaznim prijedlozima odnosno dokaznim
prijedlozima koje je sud odbio. Ustavni sud u ovom postupku nije ulazio u ispitivanje
motiva takvog postupanja obrane podnositelja.
309. to se tie postupka pred upanijskim sudom u Zagrebu, u uvodu
obrazloenja presude navedeno je koji su svjedoci u dokaznom postupku ispitani (str.
od 23. do 26. obrazloenja presude).
Primjerice, da je pri odvoenju civila tajna grupa koristila automobil marke "Yugo",
upanijski sud u Zagrebu utvrdio je na temelju iskaza podnositelja Dragia (str. 21
presude), oteenika Radoslava Ratkovia (str. 102. presude), svjedokinje Marije
Prole (str. 138. presude), svjedoka Kreimira Doria (str. 144. presude) i svjedoka
ime Ivakovia (str. 144. presude). Svi su oni u svojim iskazima naveli automobil
marke "Yugo" crvene (tamnocrvene, bordo) boje na kojem je bilo razbijeno jedno
staklo, a neki su i precizirali da je rije o zadnjem bonom staklu.
310. U dokaznom postupku upanijski sud u Zagrebu proitao je zapisnike,
transkripte, naloge, uvjerenja potvrde, naredbe, rjeenja, odluke, dopise, zapovijedi i
druge dokumente, kao i sadraj novinskih lanaka, knjiga, broura te monografija,
kako je to navedeno u obrazloenju osporene presude.
147
Primjerice, osim na temelju popisa imena u rokovniku podnositelja Krnjaka,
upanijski sud u Zagrebu je o pripadnosti podnositelja SUS-u svoja utvrenja donio i
na temelju drugih dokaza, i to dokumenta Uprave za personalne poslove Glavnog
stoera oruanih snaga Republike Hrvatske (str. 122. presude) te personalnih
dokaza, i to iskaza podnositeljice Geto Magdi, iskaza podnositelja Dragia, iskaza
zatienog svjedoka "Drava", svjedoka eljka Amlingera, svjedoka Vlade Frketia i
svjedoka eljka Bilandia, koji su svi suglasno iskazivali o etvrtom vodu SUS-u
(tajni vod).
311. U obrazloenju presude (str. 32. i dr.) upanijski sud u Zagrebu naveo je koje
je dokaze u postupku odbio, meu kojima se u nastavku navode primjeri.
U odnosu na prijedlog da se kao svjedoci u kaznenom postupku ispitaju svjedoci koji
su bili prisutni prilikom uinjene pretrage stana i automobila podnositelja Krnjaka,
upanijski sud u Zagrebu je naveo:
"Prijedlog branitelja II optuenog, koji je predloio da se na okolnosti
zakonitosti izvrene pretrage stana i prijevoznog sredstva II optuenog, ispitaju
Franjo Keseg i Franjo Ki, koji su kao svjedoci bili nazoni pretrazi, nije utemeljen.
To stoga jer je II optueni Ivica Krnjak u svojoj obrani eksplicitno naveo da u
pogledu naina pretrage i rada policijskih slubenika nije imao nikakvih primjedbi,
a jednako tako su svjedoci pretrage Franjo Keseg i Franjo Ki potpisali zapisnike
o pretrazi, pri emu nisu stavili niti jednu primjedbu na rad policijskih slubenika
koji su vrili pretragu."
U odnosu na odbijeni prijedlog obrane podnositeljice Geto Magdi da sud izvri uvid
u javnobiljeniki ovjerenu izjavu Darije Orlovac, upanijski sud u Zagrebu naveo je
da ovjerena izjava neke osobe, sukladno ZKP-u, nije i ne moe predstavljati dokaz.
U odnosu na prijedlog obrane podnositelja Glavaa da se, na okolnosti ustroja
Zatitne ete i uloge Nikole Jamana kao zapovjednika u toj postrojbi, izvri uvid u
dostavljenu dokumentaciju, prijedlog obrane podnositeljice Geto Magdi da se izvri
uvid u optunicu protiv okrivljenika Freda Margua od 26. travnja 2006., te prijedlog
obrane podnositelja Dragia da se izvri uvid u spis upanijskog suda u Osijeku broj:
K-33/06 u postupku koji se vodio protiv okrivljenika Freda Margua, upanijski sud u
Zagrebu u presudi je naveo:
"Po ocjeni suda naprijed navedeni dokazi nisu vani, jer su sve bitne
okolnosti vezane za organizaciju obrane u gradu Osijeku u inkriminiranom
razdoblju, djelovanje i ustroj Zatitne ete i diverzantsko izviake postrojbe
odnosno SUS-a, te pripadnosti optuenika ovoj postrojbi, utvrene na temelju
podataka iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, a navest e se pri analizi
inkriminiranih dogaaja. Osim toga, neki od predloenih dokaza se ne odnose na
injenice koje su predmet kaznenih djela za koja se optuenici terete i kao takvi
nemaju nikakve vanosti. "
U odnosu na prijedlog obrane podnositelja Glavaa da se na okolnost istinitosti

iskazivanja svjedoka Ivice Zboila proitaju odreeni dokumenti, upanijski sud u
Zagrebu u osporenoj je presudi naveo:
148
" oni dokazni prijedlozi koji se odnose na svjedoenje Ivice Zboila nisu
prihvaeni, jer svjedok pod ovim imenom nije ispitan tijekom postupka."
312. Kad je rije o prijedlozima za izdvajanje dokaza kao nezakonitih (v. toku 323.
i dalje), upanijski sud u Zagrebu u osporenoj je presudi naveo:
"O prijedlogu I optuenog Branimira Glavaa i VII optuenog Zdravka
Dragia, koji su predloili da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje zapisnici o
ispitivanju III optuene Gordane Geto Magdi i VII optuenog Zdravka Dragia u
PU osjeko-baranjskoj i pred istranim sucem upanijskog suda u Osijeku sud je
odluio ve u ranijoj fazi postupka, rjeenjem od 26. oujka 2008. godine (list
7179-7190), a ovu odluku je potvrdio Vrhovni sud RH svojim rjeenjem broj I K
376/08 od 30. travnja 2008. godine (list 7348-7355). Prema tome, kako je odluka
o izdvajanju odnosno neizdvajanju nezakonitih dokaza postala pravomona,
prijedlog I i VII optuenika je odbijen, time da je na glavnoj raspravi proitano
pravomono rjeenje ovoga suda od 26. oujka 2008. godine. Stoga je kao
nevaan odbijen prijedlog VII optuenog da se na okolnosti zakonitosti postupanja
pri njegovu ispitivanju u PU osjeko-baranjskoj i pred istranim sucem
upanijskog suda u Osijeku kao svjedoci ispitaju Vjekoslav Tapanji, Mario Brati,
Damir Ratkovi i Ivona Jerkovi, budui da su ovi svjedoci na te okolnosti bili
ispitani, te je o tome, kako je to i naprijed navedeno, sud donio pravomonu
odluku."
313. O nainu ispitivanja anonimnih svjedoka upanijski sud u Zagrebu u osporenoj

je presudi naveo:
" U pogledu naina ispitivanja ugroenih svjedoka, rjeenjem od 3. lipnja
2008. godine, a temeljem lanku 329. stavak 4. u svezi lanka 238.d. stavak 2.
ZKP-a odlueno je da se ugroeni svjedoci pod pseudonimom 'zatieni svjedok
06' i 'Drava' ispitaju prikrivanjem osobnih podataka i izgleda ovih svjedoka, a
temeljem lanka 16. Zakona o primjeni Statuta Meunarodnog kaznenog suda i
progona za kaznena djela protiv meunarodnog ratnog i humanitarnog prava i
lanka 35. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta,
odlueno je da se za vrijeme ispitivanja svjedoka pod pseudonimom 'Drava'
iskljui javnost (list 7481). Ovu je odluku potvrdio i Vrhovni sud Republike
Hrvatske rjeenjem od 23. srpnja 2008., broj K-671/08 (list 7747). "
314. O itanju iskaza odsutnih svjedoka upanijski sud u Zagrebu u osporenoj je

presudi naveo:
" Takoer, na glavnoj raspravi dana 13. studenog 2008. proitan je iskaz
svjedoka - oteenog Radoslava Ratkovia, kojeg je sud ispitao izvanraspravno
dana 23. lipnja 2008. putem video veze s Republikom Srbijom. Naime, oteeni
Radoslav Ratkovi, koji prebiva u mjestu Doroslovo, Republika Srbija, obratio se
ovom sudu pismom (list 7253) u kojem je naveo da kao svjedok nije u mogunosti
pristupiti na sud jer bi to kod njega i njegove supruge izazvalo stres i nelagodu te
ponovno proivljavanje nemilog dogaaja. Imajui na umu razloge koji su
opravdavali nedolazak svjedoka na sud, sukladno lanku 9. Drugog dodatnog
protokola uz Evropsku konvenciju o uzajamnoj sudskoj pomoi u kaznenim
stvarima odlueno je da se svjedok Radoslav Ratkovi ispita putem
konferencijske video veze. Kako se u tom sluaju radi o obliku pruanja
meunarodne pravne pomoi, jer svjedok koji se ispituje, se nalazi na podruju
149
druge drave, to je obavljeno izvanraspravno, uz sudjelovanje svih stranaka u
postupku.
(...)
Temeljem lanka 331. stavak 1. toka 1. ZKP-a, na glavnoj raspravi dana
11. prosinca 2008. te 7. i 26. sijenja 2009. godine, proitani su iskazi svjedoka
Dragana Jovanevia, Josipa Hanzera, Sime Ivakovia i Martina pegelja.
Naime, ovi svjedoci sudu su dostavili medicinsku dokumentaciju na temelju koje je
utvreno da imaju ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih im je dolazak na
sud znatno otean. Stoga su proitani iskazi svjedoka Dragana Jovanevia sa
zapisnika od 30. studenog 2006. (list 4341-4342 spisa), Josipa Hanzera sa
zapisnika od 11. prosinca 2006. godine (4490-4491), ime Ivakovia sa
zapisnika od 12. prosinca 2006. godine (list 4525), Martina pegelja sa zapisnika
od 5. listopada 2006. godine-list 1416-1418, "
Na temelju lanka 331. stavka 1. toke 2. ZKP-a, na glavnoj raspravi 13. studenoga
2008. proitan je i iskaz svjedokinje Sneane Beri od 4. listopada 2006. (v. toku
343. i dalje).
315. Konano, Ustavni sud primjeuje da je upanijski sud u Zagrebu izmijenio i
uskladio injenine opise sukladno rezultatima dokaznog postupka, tako da su iz
konstrukcije produljenog kaznenog djela izostavljeni dogaaji odnosno inkriminacije
koje nisu dokazane, i to ubojstvo ora Petkovia, za koje se u toki 2.a) optunice
teretio podnositelj Glava, kao i ubojstvo Jovana Grubia, za koje su se u toki 2.b)
alineji 4. i toki 3.d) alineji 1. optunice teretili podnositelji Glava, Krnjak, Geto
Magdi i nepoznati pripadnici tajne grupe.
316. Vrhovni sud ocijenio je neosnovanima sve albene navode podnositelja o
tome da je prvostupanjski sud odbio sve ili gotovo sve dokazne prijedloge pojedinih
optuenika. U pogledu tih albenih navoda, Vrhovni sud je naveo:
"S tim u svezi treba istai, da je tijekom postupka prvostupanjski sud
ispitao preko stotinu svjedoka, obavio brojna vjetaenja, izvrio uvid u brojne
novinske lanke, zapovijedi, naloge, upite, depee, zapisnike, rjeenja, potvrde,
uvjerenja, transkripte sa sjednice Vrhovnog dravnog vijea i Ureda predsjednika
Republike itd., a da je odbio ispitati preko 40 svjedoka koje je predlagala optuba,
stotinjak svjedoka koje je predloio opt. Branimir Glava, desetak svjedoka koje je
predloio opt. Ivica Krnjak, preko 40 svjedoka koje je predloila opt. Gordana
Geto Magdi, 12 svjedoka koje je predloio opt. Tihomir Valenti te tri svjedoka
koje je predloio opt. Zdravko Dragi. Meutim, prvostupanjski sud dao je posve
jasne i prihvatljive razloge zbog kojih je smatrao suvinim izvoditi te dokaze, i te
razloge u cijelosti prihvaa i ovaj sud.
Naime, najvei dio svjedoka predloeno je ispitati na okolnost povezanosti
opt. Branimira Glavaa sa zatitnom etom i diverzantsko-izviakom postrojbom
i dogaajima za koja se tereti, zatim na okolnosti vjerodostojnosti iskaza onih
svjedoka koji terete ostale optuenike te na okolnost da li su optuenici Ivica
Krnjak, Gordana Geto Magdi, Tihomir Valenti i Zdravko Dragi pripadali
postrojbi Samostalna uskoka satnija u ijem sastavu je djelovala inkriminirana
tajna grupa koja je poinila zloine opisane u to. 2. a), b), c) i d) izreke pobijane
presude.
Meutim, te okolnosti su, i po stajalitu ovog suda, ve provedenim
dokazima jasno i nedvojbeno utvrene u odnosu na svakog optuenika
ponaosob, da ne mogu biti dovedene u pitanje eventualnim izvoenjem daljnjih,
150
pa i suprotnih dokaza od onih kojima je sud vjerovao, jer je takove,
suprotstavljene dokaze ve imao, ali im nije vjerovao, to je i obrazloio."
316.1. Slino tome, osvrui se na dokaze kojima je utvrena pripadnost podnositelja

Geto Magdi, Krnjaka, Valentia, Kontia i Dragia SUS-u, Vrhovni sud je utvrdio:
"... Teoretski je mogue ispitati stotine svjedoka iz kojih bi proizlazilo da oni
nemaju saznanja da su navedeni optuenici pripadali Samostalnoj uskokoj
satniji, ali to ne bi moglo obezvrijediti one dokaze koji nedvojbeno utvruju da su
joj pripadali. Zato je prvostupanjski sud s pravom odbio dokazne prijedloge i tih
optuenika."
317. Neosnovanima je Vrhovni sud ocijenio i albene navode podnositelja da je

prvostupanjski sud poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz lanka
367. stavka 1. toke 11. ZKP-a, koja povreda bi se, prema albama, ogledala u tome
da u presudi nedostaje ocjena iskaza pojedinih svjedoka, osobito ocjena proturjenih
iskaza svjedoka, te svjedoka i optuenika meusobno. Suprotno navodima alitelja,
prema ocjeni Vrhovnog suda, prvostupanjski sud potpuno je i jasno izloio svaki
izvedeni dokaz i cijenio ga ponaosob i u vezi s drugim dokazima i obranama
optuenika, a stvar je procjene je li na temelju takve ocjene dokaza prvostupanjski
sud pravilno i potpuno utvrdio sve "odlune injenice". Sukladno tome, prema ocjeni
Vrhovnog suda, taj albeni prigovor zapravo predstavlja albenu osnovu zbog
pogreno utvrenog injeninog stanja.
318. Ustavni sud ponovo istie kako je na zakonodavcu da propie pravila o
doputenosti dokaza, na nadlenim redovnim sudovima da ih izvode i ocjenjuju, a na
Ustavnom sudu da nadzire prirodu doputenog dokaznog materijala i nain na koji s
njim postupaju nadleni redovni sudovi.
319. U granicama svoje nadlenosti, Ustavni sud ocjenjuje da su nadleni sudovi
pokazali u osporenim presudama, a to proizlazi i iz spisa predmeta, da su potovali i
uvaili relevantna pravila o izvoenju i ocjeni dokaza, ukljuujui ona o ispitivanju
svjedoka, u mjeri koja je dostatna za zakljuak kako podnositeljima u tom pitanju nije
povrijeeno pravo na procesnu ravnopravnost (jednakost oruja), ukljuujui i pravo
na kontradiktornost postupka (za preklapanje naela kontradiktornosti s naelom
jednakosti oruja v. toku 137.3.).
320. Stoga je na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno kao u toki V.
izreke ove odluke.
6) Pravo na uporabu zakonitih dokaza
321. Mjerodavni dio lanka 29. stavka 1. i stavak 4. Ustava glase:
"lanak 29.
kanjivog djela.
(...)
Dokazi pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se uporabiti u sudskom
postupku."
151
"lanak 6.
322. Za ocjenu o osnovanosti tvrdnji podnositelja o povredi prava iz lanka 29.

stavka 4. Ustava mjerodavni su i lanci 9. i 367. stavak 2. ZKP-a, koji su u relevantno
vrijeme glasili:
"lanak 9.
(1) Sudske se odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na
nezakonit nain (nezakoniti dokazi).
(2) Nezakoniti jesu oni dokazi koji su pribavljeni krenjem Ustavom, zakonom
ili meunarodnim pravom zajamenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i
ast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota kao i oni dokazi koji su
pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izriito predvieni ovim
Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo."
"lanak 367.
(...)
(2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji
na dokazu iz lanka 9. stavka 2. ovoga Zakona.
(...)"
6.1. Zapisnik o iskazu podnositeljice Geto Magdi kao navodno

nezakoniti dokaz
323. Podnositeljica Geto Magdi navela je u ustavnoj tubi da su iskazi koje je
dala pred policijom i pred istranim sucem upanijskog suda u Osijeku nezakoniti te
da je sud trebao udovoljiti njezinom zahtjevu da ih se kao takve izdvoji iz spisa. Rije
je o:
- zapisniku broj: 511-07-22-KU-756/06 koji sadrava iskaz (obranu) koji je dala
20. listopada 2006. u PU osjeko-baranjskoj, u nazonosti odvjetnika Radoslava
Arambaia, a od kojeg je kao neistinitog i iznuenog odustala u kasnijoj fazi
postupka (u daljnjem tekstu: iskaz pred policijom),
- zapisniku o iskazu (obrani) koji je dala pred istranim sucem upanijskog
suda u Osijeku u predmetu broj: Kir-1128/06 od 21. listopada 2006. (u daljnjem
tekstu: iskaz pred istranim sucem).
324. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je njegovo pravo na koritenje
zakonitih dokaza povrijeeno time to je njegova kaznena osuda rezultat koritenja
nezakonitih dokaza u kaznenom postupku, i to: - iskaza podnositeljice Geto Magdi
pred policijom, - iskaza podnositeljice Geto Magdi pred istranim sucem,
325. Podnositelj Krnjak i podnositelj Valenti takoer su prigovorili iskazima
podnositeljice Geto Magdi pred policijom i istranim sucem kao navodno
nezakonitim dokazima.
152
326. Podnositeljica Geto Magdi navela je u ustavnoj tubi da ju je 18. listopada

2006. mobilnim telefonom nazvao naelnik PU osjeko-baranjske Vladimir Faber,
pozivajui je da se kao osoba osumnjiena za kazneno djelo ratnog zloina javi u PU
osjeko-baranjsku. Smatra da su joj, zbog uporabe nezakonitih dokaza, uinjene
povrede ustavnih prava zajamene lancima 22., 24. stavkom 2. i 29. stavkom 3.
Ustava. Takav nain pozivanja podnositeljica Geto Magdi smatra nezakonitim, jer
je u konkretnom sluaju, umjesto po lanku 177. ZKP-a, trebalo postupiti po lanku
186. stavku 3. ZKP-a u vezi s lankom 225. ZKP-a u smislu davanja podnositeljici
Geto Magdi upozorenja o pravima koja ima kao osumnjiena osoba, pristupiti
njezinom ispitivanju i o tome sainiti zapisnik te je nakon toga odmah privesti
istranom sucu ili je eventualno zadrati najdulje 24 sata. Podnositeljica Geto
Magdi tvrdi da je istoga dana, 18. listopada 2006., oko 20.30 sati pristupila u PU
osjeko-baranjsku. U prilog svojoj tvrdnji da je u konkretnom sluaju postupljeno
protivno navedenim odredbama ZKP-a podnositeljica Geto Magdi navodi dijelove
svjedokog iskaza naelnika PU osjeko-baranjske Vladimira Fabera, koji je naveo
da je u sluaju podnositeljice Geto Magdi bilo unaprijed dogovoreno s policijskim
istraiteljima Gerovac i Mikuli da se najprije obave obavijesni razgovori, to je i
uinjeno. Podnositeljica Geto Magdi tvrdi da se protiv osobe osumnjiene za
kazneno djelo ne smiju voditi nikakvi obavijesni razgovori, nego da se mora postupiti
po lanku 225. ZKP-a i upozoriti osumnjienu osobu o njezinim pravima.
327. Podnositeljica je dalje navela da su njezina prava prilikom davanja spornih
iskaza pred policijom i istranim sucem najvie povrijeena time to je ondje
zadrana izvan zakonom doputenog roka od 48 sati te tvrdi da su mjere represije
provoene u cilju slamanja njezinog otpora ile tako daleko u krenju zakona da je
Zapisnik o iskazivanju sainjen nakon proteka 48 sati od poetka njezinog boravka u
prostorijama PU osjeko-baranjske. Tvrdi da je nesporno da je ondje boravila 56 sati
te da je njezin iskaz iznuen nakon proteka zakonom doputenog vremena.
Zakljuno je istaknula da su sve navedene injenice o nezakonitom pritvaranju,
nezakonitom postupanju policije prema njoj, prisiljavanju na iskazivanje
ucjenjivanjem putem dovoenja njezinog maloljetnog djeteta u policiju (v. toku 415.)
i druge okolnosti "bitne povrede ZKP-a i povrede osnovnog naela zakonitosti", no da
je u tome ipak najvanija injenica prekoraenja doputenog vremena zadravanja.
328. U odnosu na iskaz (obranu) koji je podnositeljica Geto Magdi dala u policiji
20. listopada 2010., podnositelj Glava istaknuo je kako je rije o nezakonitom
dokazu, navodei dva razloga: - da je pribavljen suprotno lanku 225. stavku 8. ZKPa pa da se stoga, prema lanku 225. stavku 10. ZKP-a, takva obrana ne moe
upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku (dokaz koji je u samom zakonu
predvien kao nezakonit dokaz), te - da je pribavljen krenjem Ustavom, zakonom i
meunarodnim pravom zajamenih prava obrane.
Zakonitost zapisnika o ispitivanju podnositeljice Geto Magdi pred policijom i
istranim sucem podnositelj Glava osporio je tako to je tvrdio da ona tom prilikom
nije imala zakonitog branitelja (v. toku 190.), da je taj zapisnik uz kaznenu prijavu
dostavljen naknadno, da je zadrana u policiji due nego to je to bilo doputeno pri
emu je bila prisiljavana na davanje iskaza i zlostavljana, da njezin prvotni iskaz da
153
e se braniti utnjom nije unesen u zapisnik te da je nezakonit i zbog sudjelovanja
istranog suca upanijskog suda u Osijeku Marija Kovaa u njezinom ispitivanju, jer
je on bio lan raspravnog vijea tog suda u kaznenom postupku koji se tada vodio
protiv Freda Margua.
329. Podnositelj Krnjak takoer je u ustavnoj tubi naveo da je iskaz podnositeljice
Geto Magdi u PU osjeko-baranjskoj iznuen, odnosno da je rije o "obraenom
priznanju", u koju svrhu joj je tom prilikom dovedeno njezino trogodinje dijete te je
ucjenjivana da e joj dijete zavriti u domu za maloljetnike, a sve to kako bi pristala
"na sve solucije optuivanja". Osporio je kao iznuen i njezin iskaz pred istranim
sucem, kod kojega je odvedena istu no nakon ispitivanja u policiji. Naveo je da je on
takav nain ispitivanja osobno proao u bivoj Jugoslaviji, kada je sam sebe optuio i
bio osuen na zatvorsku kaznu od dvanaest godina, koju je i izdrao. Podnositelj
Krnjak se posebno osvrnuo na dio iskaza podnositeljice Geto Magdi u kojem je
ona tvrdila da je na stolovima u njegovom uredu nalazila "cedulje" s imenima ljudi
odreenima za likvidaciju, naglaavajui da nikakve "famozne cedulje" nisu postojale.
6.1.2. Odluivanje nadlenih sudova o prijedlozima za izdvajanje navodno
nezakonitih dokaza
330. Ustavni sud prvo primjeuje da je upanijski sud u Zagrebu u svojim

rjeenjima obrazloio razloge za odbijanje prijedloga podnositelja za izdvajanje
pojedinih dokaza kao nezakonitih. To je obrazloenje prihvatio i Vrhovni sud prilikom
odluivanja o albama protiv rjeenja prvostupanjskog suda kojima su odbijeni
prijedlozi podnositelja za izdvajanje dokaza kao nezakonitih, a takoer i u
drugostupanjskoj presudi.
331. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: K-rz-1/07 od 26. oujka 2008.
odbijen je prijedlog da se, kao nezakoniti dokazi, iz spisa izdvoje sporni zapisnici o
ispitivanju podnositeljice Geto Magdi. Relevantni dijelovi toga rjeenja glase:
" opisujui nain kako je dolo do toga da ona pone suraivati s
policijskim slubenicima, optuena je, kako to proizlazi iz zapisnika od 28.
prosinca 2006. iskazala da joj je odvjetnik Arambai govorio da tereti Glavaa i
Krnjaka, a kada je ona navela da to ne dolazi u obzir, tada joj je on (odvj.
Arambai) zaprijetio da e u suprotnom biti privedeni njezin otac i brat te da e
joj dijete biti oduzeto i odvedeno u dom. Meutim, u svojoj obrani na glavnoj
raspravi dana 7. prosinca 2007.g. optuena je o ovoj okolnosti iskazivala posve
drukije, navodei da su policijski slubenici, kada su zakljuili da ovakvim grubim
metodama od nje nee ishoditi priznanje da neosnovano tereti I opt. i ostale
optuenike, joj poeli prijetiti uhienjem njezina oca, brata i supruga, govorei da
e joj dijete bit smjeteno u dom za nezbrinutu djecu (strana 5. odjeljak 3.).
Slijedom naprijed navedenog iskaz opt. Gordane Geto Magdi iz kojeg
proizlazi da su policijski slubenici primjenom sile i prijetnje od nje iznudili iskaz,
nije uvjerljiv. Pae, svi svjedoci koji su bili nazoni njezinom ispitivanju u PU su
potvrdili da je u zapisnik uneseno samo ono to je optuena iskazivala.
(...)
Posve je nelogino da optuena, ukoliko je u PU bila izloena okrutnim
metodama i ucjenama od strane policijskih slubenika ili branitelja, kako bi to
proizlazilo iz njezine obrane, o tome nije obavijestila istranog suca nakon to je
privedena iz PU, poglavito obzirom na teinu inkriminacija za koje se teretila.
154
Istrani sudac je ispitao optuenu u dva navrata, najprije 21. listopada 2006.g. (list
3454) kojom prilikom je na izriit upit iskazala da tijekom kriminalistike obrade u
policiji nije zadobila nikakve ozljede, a potom i 22. listopada 2006.g. (list 3480)
meutim, ni tada nije spomenula bilo kakvo fiziko ili psihiko zlostavljanje u PU,
ali je navela da se u pritvoru osjea nesigurno jer joj prijete nepoznate osobe."
332. Rjeenje upanijskog suda u Zagrebu od 26. oujka 2008. potvreno je

rjeenjem Vrhovnog suda broj: I K 376/08-3 od 30. travnja 2008. Vrhovni sud
ocijenio je da zapisnici o ispitivanju podnositeljice Geto Magdi predstavljaju
zakonite dokaze. Obrazloenje Vrhovnog suda u odnosu na taj albeni navod glasi:
"Takoer se neosnovano u albama optuenika tvrdi da je prvostupanjski
sud poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 2. u svezi
sa l. 9. ZKP-a, odnosno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu zapisniku o ispitivanju opt. G. G. M. pred redarstvenim vlastima 20. listopada
2006. te pred istranim sucem 21. listopada 2006.
Iako se u albama opt. Branimira Glavaa i opt Gordana Geto Magdi
tono navodi da je opt. Gordana Geto Magdi u zgradu policije dola 18.
listopada 2006. u 20,30 sati, da je sa njenim ispitivanjem zapoeto 20. listopada
2006. u 17,25, a zavreno 21. listopada 2006. u 00,15, sati, to znai da je u
prostorijama redarstvenih vlasti provela etiri sata due nego to su je
redarstvene vlasti mogle zadravati (redarstvene vlasti mogle su je zadrati
najdulje 48 sati), da je opt. Gordana Geto Magdi u nazonosti branitelja
Radoslava Arambaia prvotno iskazala da e se braniti utnjom i da o takvoj
obrani utnjom nije sainjen zapisnik, te da je odvjetnik Radoslav Arambai u
drugom, odvojenom postupku istovremeno branio opt. Freda Margua za dio
inkriminacija ratnog zloina za koja se tereti i opt. Gordana Geto Magdi sa
suoptuenicima (ubojstvo Lovria i Ratkovia), po stanovitu ovog
drugostupanjskog suda, njezin iskaz pred redarstvenim vlastima, kod kojega je
ostala i pred istranim sucem, ne predstavlja pribavljanje obrane opt. Gordane
Geto Magdi na nezakonit nain u smislu l. 9. st. 2. ZKP-a, te ne predstavlja
nezakonit dokaz."
333. Dijelovi rjeenja Vrhovnog suda broj: I K 376/08-3 od 30. travnja 2008., koji
se odnose na prigovor o prekoraenom zakonskom vremenu zadravanja
podnositeljice Geto Magdi na policijskom ispitivanju glase:
"U odnosu na albene tvrdnje optuenog Branimira Glavaa i optuene
Gordane Geto Magdi kojima se pokuava osporiti utvrenje prvostupanjskog
suda da zadravanje tada osumnjiene Gordane Geto Magdi nije premailo
rokove odreene lankom 98. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku te
lankom 28. stavkom 1. Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta ("Narodne novine" broj 88/01., 12/02., 33/05. i 48/05.) u vezi s
lankom 16. Zakona o primjeni Statuta Meunarodnog kaznenog suda i progonu
za kaznena djela protiv meunarodnog ratnog i humanitarnog prava ("Narodne
novine" broj 175/03.), valja odgovoriti da je sud prvog stupnja na temelju ispravne
i detaljne te valjano obrazloene analize svih provedenih dokaza, uz pravilnu
primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku o uhienju i zadravanju,
nedvojbeno utvrdio da je tada osumnjiena Gordana Geto Magdi dragovoljno
pristupila u prostorije Policijske uprave osjeko-baranjske u veernjim satima 18.
listopada 2006. te da je, kako je to pravilno konstatirano i izvjeem o njenom
155
uhienju (kojega je optuenica i potpisala), ona uhiena tek 19. listopada 2006. u
01,30 sati.
Naime, njen dragovoljni dolazak u Policijsku upravu povodom telefonskog
poziva naelnika te Uprave Vladimira Fabera ni u kom se sluaju, kako to
pogreno u svojim albama tvrde optueni Branimir Glava i optuena Gordana
Geto Magdi, ne moe smatrati uhienjem u smislu lanka 6. stavka 2. Zakona o
kaznenom postupku.
(...)
Konano, valja istai da ak niti zadravanje osumnjienice dulje od roka
odreenog lankom 97. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ne bi dovelo do
nezakonitosti njenog ispitivanja odnosno do nemogunosti uporabe zapisnika o
tom ispitivanju u dokaznom postupku.
Naime, lankom 9. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku propisano je
da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni krenjem Ustavom, zakonom ili
meunarodnim pravom zajamenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i
ast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota, kao i oni dokazi koji
su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izriito predvieni
ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. "
334. Dijelovi rjeenja Vrhovnog suda broj: I K 376/08-3 od 30. travnja 2008., koji
se odnose na prigovor da u zapisnik PU osjeko-baranjske o ispitivanju
podnositeljice Geto Magdi nije unesena njezina izjava da e se braniti utnjom,
glase:
"Nije u pravu niti optuena Gordana Geto Magdi kada u albi tvrdi da je
postupanje redarstvenih vlasti nakon njenog dolaska u Policijsku upravu bilo
nezakonito, jer nije sainjen zapisnik o njenom ispitivanju kada je ona rekla da
nee iskazivati, pa da bi uslijed toga i kasnije sainjeni zapisnik o njenom
ispitivanju, kada je ona odluila iskazivati, bio nezakonit dokaz.
Naime, iz odredaba lanka 177. Zakona o kaznenom postupku ne proizlazi
obveza redarstvenih vlasti da o izjavi osumnjienika danoj bez branitelja da ne
eli iskazivati, saine zapisnik, ve je dostatno da tu okolnost konstatiraju
slubenom zabiljekom koja se, u skladu s odredbom lanka 78. stavka 3.
Zakona o kaznenom postupku, treba izdvojiti iz spisa. Takva izjava, meutim, ne
iskljuuje mogunost da osumnjienik kasnije odlui iskazivati i tada se, ako je
nazoan njegov branitelj (kao to je ovdje bio sluaj), sainjava zapisnik koji se,
prema posljednjoj reenici odredbe lanka 177. stavka 5. Zakona o kaznenom
postupku, moe upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, dakako - ako isti
zadovoljava ostale uvjete propisane lankom 225. Zakona o kaznenom
postupku."
335. to se tie dokaza vezanih uz zakonitost iskaza podnositeljice Geto Magdi

pred policijom i istranim sucem, Ustavni sud primjeuje da se upanijski sud u
Zagrebu tim pitanjem bavio od poetka rasprave do oujka 2008. ispitivanjem
policajaca, branitelja podnositeljice i dravnog odvjetnika. Ustavni sud takoer
primjeuje da je prvo roite za glavnu raspravu odrano 15. listopada 2007. Od tog
dana do 26. oujka 2008., kada je sud donio negativnu (odbijajuu) odluku o
prijedlogu obrane da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji podnositeljiin iskaz, ve
je odrano trideset roita za glavnu raspravu (30 raspravnih dana), i kroz cijelo to
vrijeme provlailo se pitanje zakonitosti odnosno nezakonitosti tog iskaza.
156
Prema tome, sud je bio svjestan vanosti tog pitanja te je proveo dokaze kako bi
utvrdio je li taj iskaz pribavljen na nezakonit nain. Tako je u odnosu na okolnosti
ispitivanja podnositeljice Geto Magdi i podnositelja Dragia u PU osjekobaranjskoj 20. listopada 2006., upanijski sud u Zagrebu na glavnoj raspravi,
odranoj 5. studenoga 2007. ispitao svjedoke Andriju Getoa, Tomislava Getoa,
Ivicu Magdia, Aleksandru Uzur Burjan, Radoslava Arambaia, eljka Krpana,
Damira Ratkovia, Ankicu Kova, Vjekoslava Tapanjija, Marija Bratia, eljka
Mikulia, Antonija Gerovca i Vladimira Fabera, te vjetaka za grafologiju Marijana
Krajnu.
Poslije provedenog dokaznog postupka, sud je rjeenjem od 26. oujka 2008. odbio
prijedloge branitelja podnositelja Glavaa i podnositeljice Geto Magdi da se kao
nezakoniti iz spisa izdvoje zapisnici o ispitivanju podnositeljice Geto Magdi pred
policijom i istranim sucem. Tu je odluku potvrdio i Vrhovni sud.
336. Kad je rije o ukupnom vremenu koje je podnositeljica Geto Magdi provela u
policiji, Ustavni sud primjeuje da je Vrhovni sud podrobno obrazloio razloge zbog
kojih je ocijenio da njezino zadravanje u policiji nije premailo rokove odreene
lankom 98. stavkom 1. ZKP-a i lankom 28. stavkom 1. ZUSKOK-a/01, a da
prekoraenje rokova samo po sebi u svakom sluaju ne dovodi do nezakonitosti
ispitivanja osobe odnosno do nemogunosti uporabe zapisnika o tom ispitivanju u
dokaznom postupku. Nije na Ustavnom sudu ocjenjivati je li podnositeljica poetno
dragovoljno dola u prostorije policijske uprave, a ne postoje naznake koje bi
upuivale da je bilo drugaije. Takoer nije na Ustavnom sudu utvrivati trenutak
kada se ima smatrati da je nastupilo podnositeljiino lienje slobode. Utvrivanje
injenica u nadlenosti je raspravnog suda.
337. Kad je rije o vremenu koje je podnositeljica Geto Magdi provela u policiji
prije nego to je doao branitelj, s aspekta zatite ustavnih prava podnositeljice
relevantna je injenica da ona u to vrijeme nije iskazivala, a nije davala ni obranu.
Prema tome, kako podnositeljica nije davala izjave u vrijeme dok se nalazila u policiji
bez branitelja, injenica da nije odmah imala branitelja prilikom dolaska na policiju
nije utjecala na pravinost cijelog postupka i ne predstavlja povredu lanka 6. stavka
3. toke c) Konvencije. Treba podsjetiti da ESLJP ustrajno naglaava kako snimanje
razgovora, kao i nazonost odvjetnika, predstavljaju zatitu od neprimjerenog
ponaanja policije. "Meutim, Sud nije uvjeren kako je to neophodan preduvjet
pravinosti u smislu lanka 6. stavka 1. Konvencije. Bitno pitanje koje ostaje u
svakom zahtjevu iznesenom pred ovaj Sud je to je li u okolnostima pojedinog
predmeta podnositelj zahtjeva imao pravino suenje." (Brennan protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, presuda, 16. listopada 2001., zahtjev br. 39846/98, 53.).
338. Ustavni sud dalje naglaava da upotreba dokaza u kaznenom postupku koji je
dobiven povredom lanka 23. stavka 1. Ustava odnosno lanka 3. Konvencije uvijek
otvara ozbiljne sumnje oko pravinosti takvog postupka s aspekta lanka 29. Ustava i
lanka 6. stavka 1. Konvencije. U tom smislu podsjea na naelno pravno stajalite
ESLJP-a koje je izraeno u predmetu Jalloh protiv Njemake (presuda [VV], 11.
srpnja 2006., zahtjev br. 54810/00):
157
"99. Meutim, pristup je razliit za dokaze prikupljene mjerama za koje je
utvreno da predstavljaju povredu lanka 3. Problem moe nastati u smislu
lanka 6. stavka 1. u odnosu na dokaze prikupljene povredom lanka 3.
Konvencije, ak i ukoliko koritenje takvih dokaza nije bilo odluujue za
odreivanje sankcije (v. Iz protiv Turske (odluka), br. 54919/00, 9. sijenja
2003., i Ko protiv Turske (odluka), br. 32580/96, 23. rujna 2003.)."
339. Kad je rije o konkretnom sluaju, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi

podnositeljica Geto Magdi na policiji bila zlostavljana ili da bi njezin iskaz bio
iznuen silom. Ona je isti iskaz dala i pred istranim sucem, to jest ponovila je ono
to je izjavila i na policiji uz nazonost branitelja, ne navodei da je na policiji bila
zlostavljana ili da je njezin iskaz bio iznuen silom. Prilikom davanja iskaza pred
istranim sucem 21. listopada 2006. takoer je izjavila da nije zadobila nikakve
ozljede tijekom kriminalistike obrade u policiji.
S obzirom na takvo stanje stvari, nije osnovano od Ustavnog suda zahtijevati da
pokloni vjeru podnositeljiinim tvrdnjama, navedenima u ustavnoj tubi, nakon to su
i prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili, svaki u okviru svojih nadlenosti,
nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je podnositeljica aktivno sudjelovala,
da u postupanju policije nije bilo elemenata prisile.
340. Slijedom navedenog, Ustavni sud mora utvrditi da ne postoje osnove za
tvrdnju kako su iskazi podnositeljice Geto Magdi dani pred policijom i istranim
sucem bili pribavljeni na nain koji dovodi do povrede Ustavom, zakonom ili
meunarodnim pravom zatienih prava.
izreke ove odluke.
342. U okviru prigovora podnositelja Glavaa vezanih uz izjave podnositeljice Geto
Magdi pred policijom i istranim sucem, Ustavni sud duan je osvrnuti se i na dio
njegove ustavne tube u kojem se razmatra vanost tih iskaza za pravnu situaciju
samog podnositelja Glavaa.
Naime, podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da eventualna involviranost
podnositeljice Geto Magdi u inkriminirane dogaaje nikako nije dokaz njegove
involviranosti. Osporio je postojanje svoje zapovjedne odgovornosti tvrdnjama da
podnositeljica Geto Magdi nikad nije bila zapovjedno podreena njemu kao vojnom
zapovjedniku obrane grada, nego da je hijerarhijski pripadala zapovjednom lancu
Operativne zone Osijek pod zapovjednitvom generala Karla Gorineka, a da
takoer nikada nije bila njegova tajnica. Smatra da je podnositeljica Geto Magdi u
navedenim okolnostima nezakonitog trajanja i naina zadravanja u policiji, neistinito
involvirala njega u inkriminirane dogaaje kako bi sebe prikazala samo kao
izvriteljicu protuzakonite zapovjedi za privoenje civila i time sebi pokuala olakati
poziciju u postupku, nadajui se kako e postati zatieni ili krunski svjedok. Takoer
smatra da je takav njezin iskaz trebao posluiti i otklanjanju istraivanja zloina po
liniji zapovijedanja u kojoj je bio i njezin otac Andrija Geto.
Dalje je naveo da je sud na raspravi 14. prosinca 2007. podnositeljici Geto Magdi
predoio njezin iskaz dan u policiji u nazonosti branitelja, iako je prethodno odluio
158
da e odluku o zakonitosti tog iskaza donijeti kasnije tijekom postupka, s obzirom da
je traeno izdvajanje tog iskaza kao nezakonitog dokaza, ime je dozvolio da sadraj
potencijalno nezakonitog dokaza ue u injenini supstrat pravno valjanog dokaza.
Konano, podnositelj Glava naveo je i to da je 7. sijenja 2007. u informativnoj
emisiji "Dnevnik HRT" objavljen autentini zvuni zapis tada ve biveg naelnika PU
osjeko-baranjske, Vladimira Fabera, s Anom-Marijom Geto, sestrom podnositeljice
Geto Magdi, iz kojeg proizlazi da jedan pripadnik policije na visokom poloaju i
lan Komisije za pomilovanja nudi svoju pomo podnositeljici Geto Magdi te tako
zloupotrebljava svoju funkciju i nanosi tetu slubi. Navodi i da je tjednik Nacional
objavio 8. sijenja 2008. transkript razgovora iz kojeg je vidljivo kako je Vladimir
Faber, koji je tada obnaao dunost savjetnika Ministra unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, tijekom razgovora traio da podnositeljica Geto Magdi ostane kod
obrane koju je iznijela u policiji u nazonosti odvjetnika, u kojoj je teretila podnositelja
Glavaa za poinjenje kaznenih djela ratnog zloina, a da e joj on zauzvrat pomoi
oko kazne i pomilovanja te da e u protivnom razotkriti kako su ona i podnositelj
Glava bili ljubavnici te kako ju je on spolno zlostavljao. Podnositelj Glava je
istaknuo kako Vladimir Faber u svom svjedokom iskazu nije poricao te navode.
342.1. Ustavni sud nije sudsko raspravno tijelo koje bi se moglo baviti navedenim
podnositeljevim prigovorima. Pod uvjetom da sudska ocjena nije arbitrarna, stupanj
utjecaja ocjene pravne valjanosti i pravne relevantnosti koju je sud dao iskazu jednog
optuenika na osobnu pravnu situaciju drugog optuenika nije argument na kojem bi
se mogli temeljiti prigovori tog drugog optuenika da su mu sudovi povrijedili njegovo
ustavno pravo na pravino suenje. Kao to je prethodno utvreno, u sudskim
ocjenama pravne valjanosti i pravne relevantnosti iskaza koje je podnositeljica Geto
Magdi dala pred policijom i istranim sucem nema naznaka arbitrarnosti.
6.2. Zapisnik o iskazu svjedokinje Sneane Beri kao navodno nezakoniti
dokaz
343. Na temelju lanka 331. stavka 1. toke 2. ZKP-a, na glavnoj raspravi 13.
studenoga 2008. proitan je iskaz svjedokinje Sneane Beri od 4. listopada 2006.
Ta je svjedokinja sudu dostavila izjavu ovjerenu u Generalnom konzulatu Republike
Srbije u Sidneyu 10. srpnja 2008., u kojoj je navela da u tom postupku ne eli
svjedoiti niti na bilo koji nain sudjelovati, no da stoji iza svih izjava koje je do sada
dala pred nadlenim tijelima. Slijedom navedenog, a budui da svjedokinja u
postupku nije eljela iskazivati, postupano je po citiranoj odredbi ZKP-a te je proitan
njezin iskaz sa zapisnika od 4. listopada 2006.
344. Iskaz svjedokinje Sneane Beri upanijski sud u Zagrebu cijenio je kao
kontrolni dokaz u odnosu na utvrivanje okolnosti postupanja Zorana Brekala prema
oteeniku edomiru Vukoviu (sluaj "Ljeto/91"). Nadalje, iskaz svjedokinje Beri
sud je cijenio prilikom utvrivanja zapovjednih ovlasti podnositelja Glavaa. Pritom je
njezin iskaz doveo u vezu s iskazima svjedoka Ladislava Bognara i Ljepojka Rukelja.
345. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da nije imao mogunost ispitati
svjedokinju Sneanu Beri (uz Ratka Beria, Rajka Beria i Smilju Beri) i na taj
nain njezin iskaz podvrgnuti provjeri. Istodobno je istaknuo da je upanijski sud u
159
Zagrebu odluku o njegovoj krivnji utemeljio, izmeu ostaloga, i na iskazu te
svjedokinje (Sneane Beri), ije je ispitivanje predloila optuba. Naglasio je da se
to posebno odnosi na dogaaj od 31. kolovoza 1991. i oteenika edomira
Vukovia te na tvrdnje da je podnositelj bio formalni i stvarni zapovjednik Pritapske
ete. Navedena svjedokinja nikada nije ispitana pred raspravnim vijeem. Naime,
upanijski sud u Zagrebu uputio joj je poziv na raspravu, ali ona na nju nije pristupila,
nego je 11. lipnja 2008. putem Ministarstva pravosua Republike Hrvatske dostavila
svoju izjavu u kojoj je izriito navela da ne eli iskazivati u tom kaznenom postupku.
Ta izjava (zapravo je rije o transkriptu audio-zapisa sa ispitivanja provedenog pred
nadlenim sudom za ratne zloine u Beogradu 4. listopada 2006. po zamolnici
upanijskog suda u Zagrebu) proitana je na raspravi 13. studenoga 2008.
Ispitivanju te svjedokinje u Beogradu nazoili su sudac upanijskog suda u Zagrebu
Zdenko Posavec i zamjenica doZG-a Jasmina Dolmagi, dok podnositelj Glava i
njegovi branitelji nisu bili nazoni te nisu imali mogunost ispitati je.
346. Podnositelj Glava dalje je naglasio kako je predloio da se svjedoci Sneana
Beri, Ratko Beri, Rajko Beri i Smilja Beri, ukoliko njihovo ispitivanje nije mogue,
ispitaju u Republici Srbiji te da mu se u tu svrhu omogui tzv. safe passage. Rije je
o mehanizmu u kojem bi nadleni hrvatski sud od Republike Srbije pribavio pisanu
garanciju da e podnositelj neometano prijei dravnu granicu s Republikom Srbijom,
pristupiti na sud u toj dravi, sudjelovati u ispitivanju svjedoka te se na isti nain
vratiti u Republiku Hrvatsku. Ta je garancija podnositelju bila potrebna s obzirom da
se protiv njega, Vladimira eksa i jo etrdesetak osoba pred Vojnim sudom u
Beogradu vodio postupak pod brojem: K-243/92 zbog kaznenog djela genocida u
stjecaju s kaznenim djelom oruane pobune. Taj je prijedlog podnositelj Glava
podnio pozivajui se na praksu Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju u
predmetu Blaki (odluka od 7. sijenja 1998. kojom se svjedoku obrane "D/C" jami
tzv. safe passage). Podnositelj je, za sluaj da sud odbije taj dokazni prijedlog, dalje
predloio da se navedene svjedoke ispita putem sredstava prijenosa slike i zvuka
(video-veze). Meutim, i taj je dokazni prijedlog upanijski sud u Zagrebu odbio.
nezakonitih dokaza
347. U raspravnom zapisniku od 1. rujna 2008. navedeno je da na raspravu nisu

pristupili svjedoci Sneana Beri i Rajko Beri, iako su uredno obavijeteni o glavnoj
raspravi (v. toku 351.).
348. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 5. studenoga
2007. (toka 1.d) izreke) odbijen je prijedlog obrane podnositelja Glavaa da se iz
spisa izdvoje zapisnici o ispitivanju oteenih Sneane Beri, Rajka Beria, Ratka
Beria i Smilje Beri. Naime, branitelji podnositelja Glavaa tvrdili su da mu nije bilo
omogueno prisustvovati njihovom ispitivanju koje je obavljeno pred nadlenim
sudom za ratne zloine u Beogradu. Relevantni dio obrazloenja navedenog rjeenja
glasi:
"Takoer, neutemeljen je i prijedlog branitelja I optuenog da se iz spisa
kao nezakonit dokaz izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka Sneane Beri,
Rajka Beri, Ratka Beri i Smilje Beri zbog toga jer, kako to isti navodi, im
nije bilo omogueno da prisustvuju ispitivanju ovih svjedoka pred Sudom za
ratne zloine u Beogradu. Naime, odvj. Draen Matijevi i ne navodi to
160
smatra kao onemoguavanje dolaska i prisutnosti ispitivanju svjedoka pred
Sudom u Beogradu. Na stranici 1407 spisa se nalazi slubena zabiljeka u
kojoj je istrani sudac dana 28. rujna 2006. g. konstatirao da je I optuenog
Branimira Glavaa i njegovog branitelja odvj. Antu Madunia, kao i zamjenicu
DO-a, obavijestio da e pred Sudom za ratne zloine u Beogradu dana 4.
listopada 2006. g. kao svjedoci biti ispitani Sneana, Ratko, Rajko i Smilja
Beri, a povodom zamolnice ovog suda.
Prema tome, branitelj I optuenog je znao vrijeme i mjesto ispitivanja
svjedoka pred sudom u Beogradu i na taj nain mu je bilo omogueno da
doe na ovaj sud i bude nazoan njegovom ispitivanju."
349. To je rjeenje potvreno rjeenjem Vrhovnog suda broj: I K 1113/07-3 od 28.

studenoga 2007., iji relevantni dio glasi:
"Nije osnovan niti prigovor alitelja u odnosu na to. 1.d), budui da se niti
u albi ne osporava da je istrani sudac Suda za ratne zloine u Beogradu,
obavijestio alitelja i njegovog branitelja o vremenu i mjestu ispitivanja navedenih
svjedoka, te je time okrivljeniku i njegovom branitelju dana mogunost da budu
nazoni tom ispitivanju, pa njihova izonost ne ini ove zapisnike nezakonitima."
350. Istovjetne prigovore o nemogunost ispitivanja svjedokinje Sneane Beri i o

nezakonitosti njezinog iskaza podnositelj je istaknuo i u albi protiv prvostupanjske
presude (spis upanijskog suda u Zagrebu, list 10629). U odnosu na albene navode
podnositelja Glavaa, koji se odnose na osporavanje iskaza svjedokinje Sneane
Beri, Vrhovni sud u osporenoj je drugostupanjskoj presudi naveo:
"Isto tako, neosnovano se i opetovano pokuava osporiti i (...) zakonitost
iskaza svjedokinje Sneane Beri, budui da su ti prigovori ve bili razmatrani i
pravomono otklonjeni odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I K671/08 od 23. srpnja 2008. i I K- 1113/07 od 28. studenog 2007., pa se alitelj na
iste upuuje."
351. Uvidom u raspravni zapisnik od 1. rujna 2008. (spis upanijskog suda u

Zagrebu, list 7806), Ustavni sud utvrdio je da na raspravu nisu pristupili svjedoci
Sneana Beri i Rajko Beri, iako su bili uredno obavijeteni o glavnoj raspravi.
Takoer je utvrdio da je Sneana Beri podneskom od 11. lipnja 2008. obavijestila
sud da ne eli dati iskaz u tom kaznenom predmetu te da je svjedok Rajko Beri
podneskom od 8. srpnja 2008. obavijestio sud da kao svjedok ne eli doi u
Hrvatsku, s obzirom da je u velikom strahu i smatra se ugroenim jer mu se prijeti,
zbog ega ne eli pristupiti na sud.
Sukladno tome, Ustavni sud zakljuuje da nadleni hrvatski sud nije mogao osigurati
dolazak svjedoka optube iz Republike Srbije na raspravu na kojoj bi i obrana imala
mogunost njihova ispitivanja (na njihovom ispitivanju pred sudom u Beogradu bila je
nazona, uz suca, samo predstavnica optube).
352. Ustavni sud primjeuje, s druge strane, da su na ispitivanje pred nadleni sud
u Beogradu mogli ii podnositeljevi branitelji ako je optuenik bio objektivno sprijeen
osobno otputovati u Republiku Srbiju (s obzirom da se pred Vojnim sudom u
161
Beogradu vodio postupak pod brojem: K-243/92 zbog kaznenog djela genocida u
stjecaju s kaznenim djelom oruane pobune, kako je to istaknuo podnositelj). To to
oni nisu otili ili ih podnositelj nije angairao da odu na ispitivanje ne moe se u
okolnostima konkretnog sluaja stavljati na teret nadlenom kaznenom sudu.
Takoer Ustavni sud primjeuje da su svjedoci Sneana Beri, Rajko Beri, Ratko
Beri i Smilja Beri, koji su ispitivani u Republici Srbiji, kasnije isputeni iz injeninog
opisa kao oteenici, pa su njihovi iskazi utoliko imali manju vanost no u trenutku
kada se provodilo njihovo ispitivanje.
Konano, iskaz Sneane Beri ne moe se smatrati odluujuim za ishod postupka.
Stoga su i nadleni prvostupanjski sud i Vrhovni sud osnovano mogli odbiti prijedlog
podnositelja da se iz spisa izdvoje zapisnici o ispitivanju navedenih svjedoka zbog
nemogunosti obrane da ih ispita.
353. Na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno je kao u toki V.
izreke ove odluke.
6.3. Zapisnik o ispitivanju anonimnih svjedoka kao navodno nezakoniti
dokaz
354. Zatieni svjedok "06" iskazivao je o okolnostima vezanima uz kazneno djelo u
sluaju "Ljeto/91". Zatieni svjedok "Drava" iskazivao je o okolnostima vezanima uz
kazneno djelo u sluaju "Zima/91".
355. Podnositelj Glava i podnositelj Krnjak naveli su u ustavnim tubama da im je

povrijeeno pravo na uporabu zakonitih dokaza, jer se odluka o njihovoj krivnji
temelji, izmeu ostaloga, i na iskazu zatienog svjedoka "Drava".
nezakonitih dokaza
356. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: Kvu-64/06 i Kir-rz-3/06 od 4.

rujna 2006. prihvaen je zahtjev GdoRH-a te je u odnosu na zatienog svjedoka
"Drava" odlueno da e se on ispitati kao krunski svjedok. Rjeenjem upanijskog
suda u Zagrebu od 7. rujna 2006. odlueno je da e se on ispitati kao "ugroeni
svjedok".
357. O prijedlogu obrane podnositelja Glavaa da se iz spisa, kao nezakoniti
dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju zatienog svjedoka "06" broj: Kir-rz-1/06,
odlueno je rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 5. studenoga
2007., kojim je taj prijedlog odbijen (toka 1.a) izreke). Relevantni dio obrazloenja
navedenog rjeenja glasi:
"Prije svega valja navesti da je ispitivanje ugroenog svjedoka pod
pseudonimom 'zatieni svjedok 06' obavljeno u skladu s odredbama Zakona o
kaznenom postupku. Naime, iz spisa br. Kir-rz-1/06 u kojemu je ispitan ovaj
ugroeni svjedok, proizlazi da je upanijsko dravno odvjetnitvo istranom sucu
162
predloilo poseban nain sudjelovanja i ispitivanja ugroenog svjedoka u
postupku. Nakon toga, u rjeenju od 22. oujka 2006. g. istrani sudac je prihvatio
prijedlog DO-a te odredio poseban nain ispitivanja ugroenog svjedoka uz
prikrivanje njegovih osobnih podataka i odreivanjem pseudonima. Prema tome,
protivno navodu odvj. Draena Matijevia, istrani sudac je postupio u skladu s
odredbom l. 238. c ZKP, te je donio rjeenje o ispitivanju ugroenog svjedoka,
koje je dostavio strankama. Kako je kaznena prijava protiv I opt. Branimira
Glavaa podnesena 5. travnja 2006. (list 836), u vrijeme kad je istrani sudac
donosio rjeenje o ispitivanju ugroenog svjedoka, kazneni postupak protiv I
optuenog jo nije bio pokrenut, tako da on tada nije imao svojstvo stranke, pa
mu navedeno rjeenje nije moglo biti dostavljeno."
358. Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 3. lipnja 2008.

odreeno je da se, na temelju lanka 329. stavka 4. u vezi s lankom 238.d stavkom
2. ZKP-a, usvaja prijedlog doZG-a te da e se "ugroeni svjedoci" pod
pseudonimima "zatieni svjedok 06" i "Drava" ispitati prikrivanjem osobnih podataka
i prikrivanjem izgleda svjedoka. Nadalje, na temelju lanka 16. ZoPSMKS-a i lanka
35. ZUSKOK-a/01, odlueno je da e se na glavnoj raspravi, za vrijeme ispitivanja
svjedoka pod pseudonimom "Drava", iskljuiti javnost. Rije je o kogentnoj odredbi.
Za takvu odluku upanijski sud u Zagrebu u obrazloenju presude naveo je sljedee
razloge:
" Naime, poloaj ugroenih svjedoka u ovom postupku vrlo je delikatan,
prije svega zbog injenice da se optuenici terete zbog jednog od najteih kaznenih
djela, kao i njihovih saznanja o inkriminiranim dogaajima, a vezano za to i odnos
lokalne sredine u kojoj svjedoci ive prema dogaajima proizalim iz Domovinskog
rata. Zbog toga, a kako ne bi dola u pitanje mogunost otkrivanja njihovog
identiteta, ugroenim svjedocima je potrebna maksimalna zatita, jer u suprotnom,
ako bi iskazivali prema opim odredbama ZKP-a, pojavljivanjem i iskazivanjem u
sudnici, postoji vjerojatnost da bi time sebe ili njemu blisku osobu izloili ozbiljnoj
opasnosti po ivot, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu veeg
opsega."
359. Zatieni svjedok "06" ispitan je na raspravi odranoj 16. prosinca 2008. Na
temelju lanka 293. alineje 4. ZKP-a, za vrijeme njegovog ispitivanja iskljuena je
javnost (rjeenje na listovima 8371-8372). Na raspravnom zapisniku od 16. prosinca
2008. (listovi 8363-8370) konstatirano je da je predsjednik vijea prethodno utvrdio
identitet "ugroenog svjedoka", koji se nalazi u za to predvienoj posebnoj prostoriji
suda, te je ustanovljeno da su njegovi osobni podaci istovjetni s podacima od 22.
oujka 2006. u spisu broj: Kir-rz-2/06, koji se nalazi i uva u posebnom omotu s
naznakom "zatieni svjedok", u koji je predsjednik vijea, radi utvrenja istovjetnosti
svjedoka, izvrio uvid. Nadalje, konstatirano je da e se "ugroeni svjedok" ispitati
putem tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka, prikrivanjem izgleda te je preko
ekrana u sudnici sa svjedokom uspostavljen vizualni i zvuni kontakt, ali na nain da
se prikriva njegov izgled i glas.
360. Ustavni sud utvrdio je da su podnositelji bili prisutni ispitivanju zatienog
svjedoka "06" i da im je bilo omogueno postavljati mu pitanja. Predsjednik vijea u
163
vie je navrata zabranio pitanja za koja je procijenio da nisu od znaaja za ovaj
predmet ili da bi se odgovorom na postavljeno pitanje mogao razotkriti identitet
svjedoka.
Ustavni sud primjeuje da iskaz zatienog svjedoka "06" ima veliku vanost za
utvrivanje okolnosti stradavanja edomira Vukovia 31. kolovoza 1991. u dvoritu
SNO-a (sluaj "Ljeto/91"). Iskaz tog svjedoka potvren je drugim dokazima. Meutim,
on nije ni jedini ni odluujui za utvrivanje tih okolnosti.
361. Nadalje, zatieni svjedok "Drava" (sluaj "Zima/91") ispitan je na raspravi
odranoj 3. i 4. veljae 2009. (listovi 8988-8994, 9007-9010 spisa upanijskog suda
u Zagrebu). Na zapisniku s rasprave od 3. veljae 2009. konstatirano je da se
svjedok nalazi u posebnoj prostoriji suda te da je predsjednik vijea prethodno
utvrdio njegov identitet. Uvidom u osobnu iskaznicu utvreno je da su osobni podaci
svjedoka istovjetni s osobnim podacima sa zapisnika od 28. kolovoza 2006., koji se
uva u posebnom omotu pod brojem Kir-rz-3/06, u koji je izvren uvid. Na temelju
lanka 35. ZUSKOK-a/01 s rasprave je iskljuena javnost. Preko ekrana u sudnici je
uspostavljen vizualni i zvuni kontakt s ugroenim svjedokom, ali na nain da je
prikriven njegov izgled i glas.
362. Uvidom u zapisnik, Ustavni sud utvrdio je da su podnositelji bili prisutni
ispitivanju zatienog svjedoka "Drava" te da im je omogueno postavljati mu pitanja.
Predsjednik vijea u nekoliko je navrata zabranio pitanja podnositelja za koja je
smatrao da bi davanjem odgovora na njih zatieni svjedok mogao ugroziti svoj
identitet.
363. Ustavni sud i ovdje primjeuje da iskaz zatienog svjedoka "Drava" ima veliku
vanost, no da nije ni jedini, a ni odluujui za utvrivanje okolnosti odvoenja i
likvidacije civila na rijeci Dravi. Naime, taj iskaz potvren je drugim dokazima.
Stoga ocjenjuje da je nadleni prvostupanjski sud osnovano mogao odbiti prijedloge
podnositelja da se iz spisa izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka "06" i "Drava".
izreke ove odluke.
7) Pravo na obrazloenu odluku (zabrana arbitrarnosti)
"lanak 29.
kanjivog djela.
(...)
365.1. Mjerodavni dio lanka 6. stavka 1. Konvencije glasI:

"lanak 6.
164
7.1. Prigovori podnositelja
366. U svojim ustavnim tubama svi podnositelji naveli su mnotvo prigovora
kojima osporavaju injenino stanje utvreno u postupku pred nadlenim sudom.
Tako je, primjerice, u opsenoj ustavnoj tubi podnositelj Krnjak osporio obrazloenje
presude u dijelovima koji se odnose na vrijeme i mjesto osnivanja SUS-a, mjesto na
kojem je bilo zapovjednitvo postrojbe, pripadnost podnositelja Krnjaka, Geto
Magdi, Kontia, Valentia i Dragia toj postrojbi te poloaj i ovlasti podnositelja
Krnjaka u njoj, utvrenu dvostruku liniju zapovijedanja, odvoenje civila i likvidacije
na rijeci Dravi te odvoenje i zlostavljanje Borislava Mamule.
Razloge zbog kojih smatra da su sudovi postupali arbitrarno podnositelj Krnjak
saima u tvrdnji: "Sudovi uope ne obrazlau injenicama zato nekome vjeruju, a
zato nekome ne vjeruju, to su ipak morali i trebali obrazloiti."
367. Prethodni prigovori, u odgovarajuem sadraju, nalaze se u svim ustavnim
tubama podnositelja. Ustavni sud ocijenio je suvinim u ovoj odluci navoditi sve te
prigovore.
368. Pravo na obrazloenu sudsku odluku podrazumijeva pozitivnu obvezu sudova
da u svojim presudama navedu razloge kojima su se vodili pri njihovu donoenju.
Meutim, eventualna povreda prava na poteno suenje zbog propusta suda da se
te obveze pridrava uvijek e ovisiti o osobitim okolnostima svakog konkretnog
sluaja. Ta obveza postoji i izvire iz lanka 6. stavka 1. Konvencije.
369. ESLJP je u predmetu Gorou protiv Grke (br. 2) (presuda [VV], 20. svibnja
2009., zahtjev br. 12686/03) naveo opa stajalita u odnosu na prigovor podnositelja
da postupak nije bio poten jer presuda nije bila valjano obrazloena:
"37. Sud ponavlja da lanak 6. stavak 1. Konvencije obvezuje sudove da
daju razloge za svoje odluke, ali on se ne smije shvatiti kao da zahtijeva detaljan
odgovor na svaki argument. Stupanj do kojeg se ta dunost primjenjuje moe
varirati sukladno prirodi odluke. tovie, nuno je uzeti u obzir, inter alia,
razliitost prijedloga (submissions) koje parniar moe podastrijeti sudovima i
razliitost koja postoji u dravama ugovornicama kad je rije o zakonskim
odredbama, obiajnim pravilima, pravnom miljenju te prezentaciji i pripremi
nacrta presuda. To su razlozi zbog kojih o pitanju jesu li sudovi propustili ispuniti
obvezu iznoenja razloga koji izvire iz lanka 6. stavka 1. moe biti odlueno u
svjetlu okolnosti sluaja (vidjeti meu ostalim izvorima, Ruiz Torija protiv
panjolske, 9. prosinca 1994., 29., i Van de Hurk protiv Nizozemske, 19. travnja
1994., 61. ...)."
370. Vrhovni sud u osporenoj je presudi odgovorio na prigovore podnositelja jer su

ih oni isticali i u svojim albama. Mjerodavni dijelovi obrazloenja osporene presude
Vrhovnog suda glase:
"... Takoer se neosnovano u svim albama istie da bi prvostupanjski sud
poinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. to. 11. ZKP-
165
a, koja povreda bi se, prema albama, ogledala u tome da u presudi nedostaje
ocjena iskaza pojedinih svjedoka, osobito ocjena proturjenih iskaza svjedoka, te
svjedoka i optuenika meusobno. Suprotno albama, prvostupanjski sud je
potpuno i jasno izloio svaki izvedeni dokaz i cijenio ga ponaosob i u svezi s
drugim dokazima i obranama optuenika, a stvar je procjene je li temeljem takve
ocjene dokaza prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve 'odlune
injenice' pa ovaj albeni prigovor zapravo predstavlja albeni osnov zbog
pogreno utvrenog injeninog stanja.
Takoer se neosnovano u albama svih optuenika tvrdi da je povrijeeno
pravo obrane time to je sud odbio sve ili gotovo sve dokazne prijedloge pojedinih
optuenika.
S tim u svezi treba istai, da je tijekom postupka prvostupanjski sud ispitao
preko stotinu svjedoka, obavio brojna vjetaenja, izvrio uvid u brojne novinske
lanke, zapovijedi, naloge, upite, depee, zapisnike, rjeenja, potvrde, uvjerenja,
transkripte sa sjednice Vrhovnog dravnog vijea i Ureda predsjednika Republike
itd., a da je odbio ispitati preko 40 svjedoka koje je predlagala optuba, stotinjak
svjedoka koje je predloio opt. Branimir Glava, desetak svjedoka koje je
predloio opt. Ivica Krnjak, preko 40 svjedoka koje je predloila opt. Gordana
Geto Magdi, 12 svjedoka koje je predloio opt. Tihomir Valenti te tri svjedoka
koje je predloio opt. Zdravko Dragi. Meutim, prvostupanjski sud dao je posve
jasne i prihvatljive razloge zbog kojih je smatrao suvinim izvoditi te dokaze, i te
razloge u cijelosti prihvaa i ovaj sud.
Naime, najvei dio svjedoka predloeno je ispitati na okolnost povezanosti
opt. Branimira Glavaa sa zatitnom etom i diverzantsko-izviakom postrojbom
i dogaajima za koja se tereti, zatim na okolnosti vjerodostojnosti iskaza onih
svjedoka koji terete ostale optuenike te na okolnost da li su optuenici Ivica
Krnjak, Gordana Geto Magdi, Tihomir Valenti i Zdravko Dragi pripadali
postrojbi Samostalna uskoka satnija u ijem sastavu je djelovala inkriminirana
tajna grupa koja je poinila zloine opisane u to. 2. a), b), c) i d) izreke pobijane
presude.
Meutim, te okolnosti su, i po stajalitu ovog suda, ve provedenim
dokazima jasno i nedvojbeno utvrene u odnosu na svakog optuenika
ponaosob, da ne mogu biti dovedene u pitanje eventualnim izvoenjem daljnjih,
pa i suprotnih dokaza od onih kojima je sud vjerovao, jer je takove,
suprotstavljene dokaze ve imao, ali im nije vjerovao, to je i obrazloio.
Tako je prvostupanjski sud odlunu injenicu da je opt. Branimir Glava
imao efektivnu zapovjednu mo nad postrojbom zvanom Zatitna eta, da je znao
da njezini pripadnici ine kaznena djela opisana pod to. 1, a da on nije nita
poduzeo da to sprijei, iako je njezin formalni zapovjednik bio Nikola Jaman,
nedvojbeno utvrdio sveobuhvatnom analizom i pravilnom ocjenom svih izvedenih
dokaza, neovisno o samom broju onih koji tu injenicu potvruju ili onih koji je ne
potvruju.
Meutim, dokazi koji terete opt. Branimira Glavaa takve su kvalitete,
snage i meusobne povezanosti da predloeni dokazi koji se sada ponavljaju i u
albi, ne mogu dovesti u pitanje pravilnost utvrenog injeninog stanja od strane
suda prvog stupnja (o emu e nastavno biti vie rijei u okviru razmatranja
albene osnove pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja).
Isto tako, pripadnost opt. Gordane Geto Magdi, opt. Ivice Krnjaka, opt.
Tihomira Valentia, opt. Dina Kontia i opt. Zdravka Dragia Samostalnoj
uskokoj satniji, to su oni tijekom glavne rasprave negirali, potvrena je
meusobno sukladnim dokazima, meu kojima su isprave, prvotne izjave
optuenika pred redarstvenim vlastima i pred istranim sucem, izjave svjedoka,
166
to e biti naknadno izloeno, da bi izvoenje bilo kakvih daljnjih dokaza u tom
pravcu nuno dovelo do odugovlaenja postupka, a ne do drugaijeg utvrenja tih
odlunih injenica. Teoretski je mogue ispitati stotine svjedoka iz kojih bi
proizlazilo da oni nemaju saznanja da su navedeni optuenici pripadali
Samostalnoj uskokoj satniji, ali to ne bi moglo obezvrijediti one dokaze koji
nedvojbeno utvruju da su joj pripadali. Zato je prvostupanjski sud s pravom odbio
dokazne prijedloge i tih optuenika.
Konano, za odbijanje izvoenja daljnjih dokaza prvostupanjski sud je iznio
dostatne i valjane razloge, koje prihvaa i ovaj sud, pa u izloenom smislu, nije
povrijeeno naelo jednakosti oruja, kao jednog od temeljnih zahtjeva naela
pravinog postupka, kao to to pogreno smatraju optuenici. ..."
371. Ustavni sud sa svoje strane opetovano naglaava da u pravilu ne dovodi

pitanje zakljuke nadlenih redovnih sudova u pogledu utvrivanja injenica
predmetu, tumaenja i primjene domaeg prava, doputenosti i ocjene dokaza
sudskom postupku, materijalne pravinosti ishoda sudskog postupka i krivnje
nedunosti optuenika u kaznenom postupku (v. toku 303.).
u
u
u
ili
Naelno govorei, bez utjecaja na ovlast da ispituje suglasnost sudskih odluka s

Ustavom i Konvencijom, nije uloga Ustavnog suda da sam procjenjuje injenice koje
su vodile nadleni redovni sud da usvoji jednu odluku, a ne drugu. Kad bi bilo tako,
Ustavni sud djelovao bi kao sud treeg ili etvrtog stupnja i time ne bi potovao
ogranienja koja su nametnuta njegovu djelovanju.
to se tie pravinosti provedenog kaznenog postupka, Ustavni sud takoer ponavlja
da prigovore podnositelja koji se odnose na sam ishod postupka, osim ako nije rije o
nekoj arbitrarnosti, Ustavni sud ne moe ispitivati na temelju lanka 29. Ustava i
lanka 6. Konvencije. U svjetlu cjelokupnog spisa predmeta, opa je ocjena
Ustavnog suda da su podnositelji mogli u osporenom postupku iznijeti svoje tvrdnje
pred sudovima, koji su se na njih osvrnuli u odlukama koje su propisno obrazloene i
nisu arbitrarne.
izreke ove odluke.
8) Pravo na javnu objavu presude
373. Mjerodavna dio lanka 6. stavka 1. Konvencije glasi:
"lanak 6.
... Presuda se mora izrei javno, ..."

374. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je od dana zakljuenja glavne
rasprave 28. travnja 2009. do objave prvostupanjske presude 8. svibnja 2009. prolo
deset dana, to smatra protivnim lancima 348., 349. i 356. stavku 1. ZKP-a, kojima
je propisano da se presuda objavljuje istog dana kada je zavrena glavna rasprava,
odnosno da se objava presude moe odgoditi na rok od najvie tri dana.
167
375. Takoer je naveo da branitelji nisu bili prisutni prilikom izricanja presude jer su
se odbili podvrgnuti dvostrukom pregledu na ulazu u sudsku zgradu i u samu sudsku
dvoranu, pa im je ulaz u sudsku dvoranu zabranjen, a potom su uz prijetnju silom
morali napustiti sudsku zgradu. Unato tome, u presudi je navedeno da je javno
objavljena u nazonosti branitelja koji su u uvodu poimenino navedeni.
376. U konvencijskom pravu, jedan od elementa prava na javnu raspravu jest i
obveza suda da svoje presude izrie javno. Iako lanak 6. stavak 1. Konvencije
izrijekom propisuje: "Presuda se mora izrei javno ...", u predmetu Campbell i Fell
protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1984.) ta je odredba protumaena ovako:
"91. Sud je ve rekao u drugim sluajevima da se ne osjea obvezanim
prihvatiti doslovnu interpretaciju rijei izreena javno: u svakom pojedinom
sluaju oblik publikacije koji se daje presudi na temelju domaeg prava tuene
drave mora se procjenjivati u svjetlu posebnih obiljeja postupka o kojem je rije
i pozivanjem na cilj koji se eli postii lankom 6. stavkom 1. (l. 6.-1.) u tom
kontekstu, naime da se osigura provjera javnosti nad sudstvom s ciljem
osiguravanja prava na poteno suenje ..."
377. Polazei od tih naelnih pravnih stajalita ESLJP-a, ne ini se da bi

nepotovanje zakonskih rokova o kojima govori podnositelj Glava u konkretnom
sluaju istodobno dovelo do njegove povrede ustavnog i konvencijskog prava na
pravino suenje. Iako je zakonski rok bio prekoraen, objava nije odgaana toliko
dugo da bi se mogla ocijeniti nerazumnom.
378. to se tie drugog prigovora (v. toku 375.), Ustavni sud napominje da se ne
moe uputati u istraivanje opisanog dogaaja koji je navodno sprijeio branitelje da
budu prisutni prilikom izricanja prvostupanjske presude.
Dovoljno je naglasiti da je obveza nadlenog upanijskog suda u Zagrebu - u sluaju
da branitelji stvarno nisu bili na izricanju prvostupanjske presude - uiniti ispravak te
presude kako bi tu navodnu netonost iz nje otklonili.
izreke ove odluke.
C.B. NULLUM CRIMEN SINE LEGE
380. lanak 31. stavak 1. Ustava glasi:

"lanak 31.
Nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo
utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe
izrei kazna koja nije bila odreena zakonom. Ako zakon nakon poinjenog djela
odredi blau kaznu, odredit e se takva kazna.
(...)"
380.1. lanak 7. Konvencije glasi:
168
"lanak 7.
Nema kazne bez zakona
1. Nitko ne moe biti proglaen krivim za kazneno djelo poinjeno inom ili
propustom koji, u asu poinjenja, po unutranjem ili po meunarodnom pravu nisu
bili predvieni kao kazneno djelo. Isto se tako ne moe odrediti tea kazna od one
koja je bila primjenjiva u asu kad je kazneno djelo poinjeno.
1) Prigovori podnositelja Glavaa

381. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je dogaaj vezan uz
oteenika Nikolu Vasia u sluaju "Ljeto/91" (v. toku 141.) pogreno pravno
kvalificiran kao ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. OKZRH-a.
Podnositelj smatra da Nikola Vasi nije pretrpio teke tjelesne ozljede niti mu je
zdravlje bilo teko narueno pa je, uz razloge podnositelja koji su navedeni u toki
142., i to razlog pogrene kvalifikacije djela kao onog koje potpada pod lanak 120.
stavak 1. OKZRH-a. Te je prigovore podnositelj isticao i u albi protiv prvostupanjske
presude (spis upanijskog suda u Zagrebu, listovi 10697- 10700).
382. Odgovarajui na albeni navod podnositelja koji je isticao da tjelesne ozljede
koje je zadobio Nikola Vasi u sluaju "Ljeto/91" nisu takve kvalitete da bi se mogle
kvalificirati kao ratni zloin protiv civilnog stanovnitva, Vrhovni sud je u osporenoj
drugostupanjskoj presudi naveo:
"to se tie tvrdnje opt. Branimira Glavaa i njegovih branitelja da tjelesne
ozljede koje je zadobio Nikola Vasi opisane u to. 1. a) izreke pobijane presude
nisu takve kvalitete da bi se mogle kvalificirati kao ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva iz l.120. st. 1. OKZ RH, valja primijetiti da ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva, osim odredbe l. 120. st. 1. OKZRH regulira i enevska konvencija
o zatiti civilnih osoba za vrijeme rata iz 1949. godine i da prema odredbi l. 3.
to. 1. a) i c), kako u sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter,
tako i u sukobu s meunarodnim karakterom, koji izbije na podruju jedne od
strana ugovornica, svaka strana duna je primjenjivati barem ove odredbe:
'zabranjeni su i ostaju zabranjeni u svako doba i u svakom mjestu ovi ini: nasilje
protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja, okrutnog postupanja i
muenja, povreda osobnog dostojanstva, uvredljivi i poniavajui postupci'.
Prema odredbama l. 4. Drugog dopunskog protokola enevskim
Konvencijama iz 1949 godine, takoer je zabranjeno u svako doba i na svakom
mjestu nasilje protiv ivota, zdravlja i fizikog ili mentalnog blagostanja osoba,
osobito ubojstvo te okrutni postupci kao to su muenje, sakaenje ili bilo koji
drugi oblik tjelesne kazne, povreda osobnog dostojanstva, uvredljivi i poniavajui
postupci.
Oteenik Nikola Vasi, osim to je imao verificirane tjelesne ozljede, zbog
kojih je itavo vrijeme boravka u Zatvoru u Osijeku trpio bolove i radi njihova
ublaavanja uzimao tablete, prema iskazima svjedoka koji su ga vidjeli i sa njime
razgovarali, djelovao je izmrcvareno, zaputeno, izmueno, izudarano do te mjere
da nije mogao kontrolirati svoje fizioloke potrebe (izvrio je veliku i malu nudu u
gae), to svjedoi o muenju i neovjenom postupanju, te postupcima
usmjerenim protiv asti i dostojanstva tog oteenika. Stoga takav napad na
tjelesni integritet oteenika Nikole Vasia uz utvrene tjelesne ozljede, jest ratni
zloin protiv civilnog stanovnitva.
169
Iz izloenih razloga alba opt. Branimira Glavaa zbog bitnih povreda
odredaba kaznenog postupka te pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog
stanja u odnosu na to. 1. a) i b) izreke pobijane presude nije osnovana."
383. Ustavni sud podsjea i na presudu Vrhovnog suda broj: I K 319/09-3 od 8.

rujna 2010., u kojoj je taj sud odbio albu dravnog odvjetnika i potvrdio presudu
upanijskog suda u Vukovaru kojom je optuenik osloboen od optube da bi poinio
krivino djelo iz lanka 120. stavka 1. OKZRH. Svoju je presudu Vrhovni sud
utemeljio na stajalitu o "dvije sastavnice" ratnog zloina: vezi izmeu kriminalnog
ina kao objektivnog ostvarenja ratnog zloina i okupacije, rata ili oruanog sukoba
(v. toku 93.) i stupnju intenziteta zlostavljanja. Mjerodavni dijelovi te presude koji se
odnose na stupanj intenziteta zlostavljanja glase:
"Svako protupravno postupanje za vrijeme okupacije prema civilima nije
ujedno i ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. Za ocjenu o postojanju ratnog
zloina potrebno je da se radi o muenju i neovjenom postupanju kod kojeg se
nanose velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta. Uz to, potrebno je dokazati
vezu izmeu kriminalnog ina kao objektivnog ostvarenja ratnog zloina i
okupacije, odnosno postojanje namjere optuenika prema kojoj je njegova
protupravna aktivnost u svezi s okupacijom pa da je time postupao suprotno
pravilima meunarodnog prava koje za vrijeme okupacije (rata ili oruanog
sukoba) titi civile. U konkretnoj situaciju izostaju obje sastavnice.
Naime, prema pravilnom utvrenju prvostupanjskog suda koje albom nije
dovedeno u pitanje, tjelesni doticaj u kojem optuenik udara oteenu S. C., hvata
je za rame i odvlai na mjesto s kojeg je pokuala pobjei nema onu kakvou i
koliinu potrebnu da bi se radilo o ratnom zloinu, bez obzira na to to je
poinjeno od straara logora za vrijeme okupacije. Naime, opisano postupanje je
bez sumnje protupravno i radi se o zlostavljanju, ali ne onom koje predstavlja
muenje i neovjeno postupanje niti se takvim postupanjem nanose velike patnje
i ozljede tjelesnog integriteta (nije dokazano da je oteenica pretrpjela neku
ozljedu). Muenje je ono postupanje kojim se nanose vrlo ozbiljne i okrutne
tjelesne i duevne patnje, a neovjeno postupanje je ono kojim se nanosi teke
tjelesne i duevne patnje. Postupanje optuenika u konkretnoj situaciji nema
takve znaajke jer jedan udarac, hvatanje za rame i odvlaenje nije muenje i
neovjeno postupanje niti je takvim postupanjem oteenici nanesena velika
patnja i ozljeda tjelesnog integriteta. Stoga nema dokaza da bi u ovom sluaju bila
ostvarena prva i osnovna sastavnica pravnog obiljeja ratnog zloina protiv
civilnog stanovnitva."
384. Vrhovni sud u konkretnom je sluaju utvrdio da su ozljede oteenika Nikole

Vasia bile dovoljno teke da bi, "preko meunarodnog prava", ule u okvir lanka
120. OKZRH-a. Ustavni sud nije nadlean ulaziti u sudsku ocjenu teine ozljeda te
intenziteta tjelesnih i duevnih patnji rtava sve dok zakljuci o tom ozljedama i
patnjama, izneseni u sudskim presudama, nisu "flagrantno i oito arbitrarni" i time
sami ne uzrokuju povredu Ustava i Konvencije.
U konkretnom sluaju nisu ispunjene te pretpostavke pa Ustavni sud utvruje da, u
okviru tog prigovora, podnositelju Glavau nije povrijeeno ustavno i konvencijsko
pravo na koje se poziva.
170
izreke ove odluke.
2) Prigovori podnositelja Kontia
386. Podnositelj Konti naveo je u ustavnoj tubi da je osuen za djelo koje samo
slii kaznenom djelu, i to primjenom kolektivne odgovornosti. Istaknuo je da svatko
moe biti proglaen krivim samo za ono kazneno djelo za koje se utvrdi da ga je
poinio, a koje je kao takvo predvieno kaznenim zakonom.
Podnositelj tvrdi da prvostupanjski sud, ije obrazloenje prihvaa i drugostupanjski
sud, opisuje kaznenu odgovornost optuenih skupno, ne analizirajui ulogu
pojedinanih okrivljenika, pritom citirajui odredbe materijalnog prava koje je
primijenio.
387. U ustavnoj je tubi istaknuo da "nije optuen po ZAPOVJEDNOJ nego
individualnoj odgovornosti. Inkriminirana radnja kada bi postojala onako kako je
presuen u vozakim aktivnostima istoga i prevoenja Dragi Z. do obale rijeke
Drave, u sebi ne sadri elemente kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog
stanovnitva iz l. 120. st. 1. OKZRH, jer su prema odredbi l. 3a. enevske
konvencije od 12. 08. 1949. neovjeni postupci oni koji predstavljaju nasilje protiv
ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja, okrutnog postupanja i muenja,
a prema odredbi l. 4a. II. Protokola iste Konvencije takvim se postupcima smatraju
nasilje nad ivotom, zdravljem i fizikim ili mentalnim blagostanjem ljudi, osobito
ubojstva i okrutni postupci kao to su muenje, sakaenje ili koji drugi oblik tjelesne
kazne, a prema l. 4. st. 2. to. e. zabranjeno je vrijeanje ljudskog dostojanstva,
naroito poniavajui i degradirajui postupci, silovanja, prinudna prostitucija i drugi
oblici nedolinog napada te prema l. 4. st. 2. to. g. zabranjena je pljaka, jer te
radnje, same po sebi, nisu suprotne Konvenciji i Protokolu o postupanju prema
graanskim osobama za vrijeme rata. Istovjetan stav zauzeo je i Vrhovni sud u
takorei slinom sluaju i sa puno veom koliinom kriminalne aktivnosti br. K471/01 koji je sada potpuno odbacio".
388. Podnositelj Konti smatra da radnje za koje je on proglaen krivim ne
predstavljaju niti "ubijanje civilnog stanovnitva, niti neovjeno postupanje prema
njemu kao niti protuzakonita zatvaranja", pa da stoga u konkretnom sluaju nije rije
o ratnom zloinu protiv civilnog stanovnitva.
389. Odgovarajui na albeni navod podnositelja Kontia, Vrhovni sud u osporenoj
je presudi utvrdio:
"Nije poinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l. 367.
st. 3. u svezi sa l. 355. st. 1. to. 1. i 2. ZKP-a, koja se po alitelju ogleda u tome
da radnje za koje je optueni D. K. oglaen krivim ne predstavljaju radnje dostatne
za zakonski opis kaznenog djela ubijanja civilnog stanovnitva, neovjeno
postupanje prema njemu i protuzakonito zatvaranje. Ovo stoga to radnju koju je
poduzeo opt. D. K. treba promatrati u sklopu njegovog sudionitva u izvrenju
ovog kaznenog djela, kojemu je on osobno bitno doprinio na nain da je opt. Z. D.
doveo u tajnu grupu koja je vrila likvidacije nedunih civilnih osoba, to je opt. Z.
171
D. doveo na mjesto egzekucije, da likvidira ot. R., a da je svu djelatnost oko
neuspjele likvidacije ot. R. prihvaao kao svoju, ogleda se i u meusobnoj
komunikaciji izmeu njega i opt. T. V. glede te neuspjene likvidacije. Te injenice
bez dvojbe ukazuju da je djelatnost svih lanova grupe u svezi s likvidacijom ot.
R. R. prihvaao kao svoju djelatnost, pa se u tome ogleda njegovo suizvriteljstvo
u poinjenju kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva izvrenog
nad ot. R. R."
390. Prihvaajui stajalita Vrhovnog suda, Ustavni sud sa svoje strane primjeuje
da se podnositelj pozvao na presudu broj: I K 471/2001-8 od 15. prosinca 2005., u
kojoj je Vrhovni sud izmeu ostaloga utvrdio da "inkriminirane radnje prevoenja
civila na ispitivanje, kao i radnja upravljanja teretnim vozilom marke TAM, koje je na
nezakonit nain oduzeto od svjedoka N. M., u sebi ne sadri elemente kaznenog
djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, jer te radnje, same po sebi, nisu
suprotne Konvenciji i Protokolu o postupanju prema graanskim osobama za vrijeme
rata. Pri tome, nitko od ispitanih svjedoka ne potvruje da bi optuenik sudjelovao u
prevoenju civila ba u logor Morinje."
Ustavni sud ocjenjuje da situacija okrivljenika u presudi Vrhovnog suda od 15.
prosinca 2005. nije usporediva s podnositeljevom. U toj je presudi, naime, Vrhovni
sud osobito naglasio da nije dokazano kako je optuenik "sudjelovao u prevoenju
civila ba u logor Morinje". Suprotno tome, u sluaju za koji je osuen podnositelj
Konti dokazano je da je upravo podnositelj drugu osobu "doveo na mjesto
egzekucije, da likvidira ot. R." Rije je, dakle, o radnji podnositelja koja ulazi u okvir
kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva.
izreke ove odluke.
C.C. PRESUMPCIJA NEDUNOSTI

"lanak 28.
Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo dok
mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja."
392.1. lanak 6. stavak 2. Konvencije glasi:

"lanak 6.
(...)
2. Svatko optuen za kazneno djelo smatrat e se nevinim sve dok mu se
ne dokae krivnja u skladu sa zakonom.
(...)"
393. lanak 3. ZKP-a propisuje:

"lanak 3.
Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo dok
mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja."
172
1) Navodna povreda presumpcije nedunosti postupanjem suda
394. Podnositelj Glava smatra da mu je jamstvo presumpcije nedunosti tijekom
kaznenog postupka narueno i postupanjem samog suda i izjavama mnogih osoba iz
javnog i politikog ivota, napose predstavnika izvrne vlasti te pisanjem
predstavnika medija.
1.1. Prigovor podnositelja Glavaa
395. Podnositelj Glava naglasio je da mu je presumpcija nedunosti povrijeena
time to se vijee na raspravi 5. prosinca 2007. prilikom obrazlaganja rjeenja kojim
se odbija prijedlog obrane za ukidanje pritvora izjasnilo kako i nadalje postoji "visoki
stupanj osnovane sumnje da je podnositelj Glava poinio kaznena djela koja mu se
stavljaju na teret", unato tome to bi za zakonitost te odluke bilo dovoljno da je
vijee navelo kako i dalje postoji osnovana sumnja da je podnositelj Glava poinio
ta kaznena djela. Smatra da je vijee na taj nain sugeriralo zakljuak o krivnji
podnositelja.
396. Uvidom u zapisnik s glavne rasprave od 5. prosinca 2007. iz spisa
upanijskog suda u Zagrebu (list 6576) utvreno je da je vijee toga dana donijelo
rjeenje kojim su odbijeni prijedlozi branitelja podnositelja Glavaa i branitelja
podnositelja Valentia da se protiv navedenih podnositelja ukine pritvor. U
obrazloenju je navedeno da je sud utvrdio kako nijedan od razloga koje su branitelji
naveli ne predstavlja nove okolnosti na temelju kojih bi pritvor valjalo ukinuti te da i
dalje postoji visoki stupanj osnovane sumnje da su podnositelj Glava i podnositelj
Valenti poinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret te da su po nainu kako je
djelo realizirano ostvarene i posebno teke okolnosti koje opravdavaju odreivanje
mjere pritvora iz lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a. Nadalje, navedeno je da je
Vrhovni sud odbio albe branitelja na ranija rjeenja o produljenju pritvora, u kojima
su se oni pozivali na odredbe Konvencije i Ustava, kao i na svrhu pritvora i zamjenu
pritvora nekom od mjera opreza.
397. Mjerodavne odredbe ZKP-a glase:
"lanak 102.
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je odreena osoba poinila kazneno
djelo, pritvor se protiv te osobe moe odrediti:
(...)
4) ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojnitva, silovanja,
terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u
gospodarskom poslovanju, zlouporabe poloaja ili ovlasti, udruivanje za
poinjenje kaznenog djela ili kojeg drugog kaznenog djela za koje je propisana
kazna zatvora od dvanaest godina ili tea kazna, ako je to neophodno zbog
posebno tekih okolnosti djela.
(...)"
398. Pravo na slobodu temeljno je ljudsko pravo. Ustav (lanak 22.) sadrava naelo
nepovredivosti slobode ovjeka, koja se moe ograniiti samo pod uvjetima
propisanim Ustavom.
173
399. Polazei od navedenih naela, pri odluivanju u ovom ustavnosudskom

postupku Ustavni sud uvaio je injenicu da, s aspekta zatite ljudskih prava, pritvor
predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja osobne slobode ovjeka. U
konkretnom sluaju pritvor je produljen u tijeku kaznenog postupka nakon podignute
optunice, dakle, prije nego to je protiv okrivljenika donesena presuda, pa u
razdoblju (produljenja) pritvora jo uvijek u cijelosti vai ustavna presumpcija
nedunosti, zajamena lankom 28. Ustava. Ustavni sud navedeno je stajalite
razradio u odluci broj: U-III-305/2013 od 31. sijenja 2013.
400. Odreivanje i produljenje pritvora kao mjere oduzimanja temeljnog ljudskog
prava na osobnu slobodu u tom razdoblju ne smije se za pritvorenika pretvoriti u
kaznu. Stoga je pritvor doputeno odrediti samo u sluaju u kojem postoji visok
stupanj vjerojatnosti utvrenja krivnje i izricanja kazne. ZKP za odreivanje pritvora
uvijek trai kumulativno postojanje "osnovane sumnje" da je osoba poinila kazneno
djelo i postojanje barem jednog od razloga taksativno nabrojanih u lanku 102.
stavku 1. ZKP-a, u konkretnom sluaju onog iz toke 4.
Kad lanak 102. stavak 1. toka 4. ZKP-a kao uvjet za odreivanje pritvora, pored
postojanja osnovane sumnje na neko od katalokih kaznenih djela, predvia i
postojanje "posebno tekih okolnosti djela" te na taj nain neizravno omoguuje da te
okolnosti - koje inae predstavljaju zakonska obiljeja tih istih kaznenih djela poslue kao osnova za pritvor - dakle, da se nekome oduzme sloboda samo zbog
osnovane sumnje da je poinio odreeno (teko) kazneno djelo, onda se u primjeni
takve odredbe naroito znaajnim ukazuje zahtjev da tijela kaznenog postupka s
posebnom panjom ispitaju svako produljenje pritvora po toj osnovi.
Budui da lanak 102. stavak 1. toka 4. ZKP-a ne propisuje koja se legitimna svrha
ostvaruje pritvaranjem po toj osnovi, kao to je to inae propisano za ostale
pritvorske osnove, osobito je vano da tijela kaznenog postupka ispravno procijene
nunost primjene lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a. S tim se pitanjem Ustavni
sud bavio u odluci broj: U-III-3797/2008 od 17. rujna 2008. ("Narodne novine" broj
110/08.).
401. U konkretnom sluaju, u osporenom je rjeenju utvreno da u sluaju
podnositelja ustavne tube postoje posebno teke okolnosti djela za koje ga se tereti,
te da je opravdana i na zakonu utemeljena daljnja primjena mjere pritvora po osnovi
iz lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a.
402. Uvaavajui stajalita i utvrenja upanijskog suda u Zagrebu navedena u
rjeenju s raspravnog zapisnika od 5. prosinca 2007., te imajui pri tome u vidu
konkretnu mogunost izricanja kazne zatvora u odreenom vremenskom rasponu i
posebno teke okolnosti svojstvene inkriminiranom kaznenom djelu, Ustavni sud
ocijenio je da su osporenim rjeenjem uvaena relevantna stajalita i mjerila za
odluivanje o produljenju pritvora primjenom lanka 102. stavka 1. toke 4. ZKP-a.
403. Stajalita koja se odnose na odreivanje, odnosno produljenje pritvora vezano
uz potovanje presumpcije nedunosti, ESLJP je razradio u predmetu Oreb Perica
protiv Hrvatske (presuda, 31. listopada 2013., zahtjev br. 20824/09). Mjerodavni
dijelovi te presude glase:
174
" 2. Ocjena Suda

140. Sud ponavlja da e presumpcija nedunosti iz lanka 6. stavka 2. biti
povrijeena ako sudsko rjeenje ili, uistinu, izjava javnog slubenika o osobi
optuenoj za kazneno djelo odraava miljenje da je kriv prije nego to je
njegova krivnja dokazana u skladu sa zakonom. U nedostatku slubenih nalaza,
dovoljno je obrazloenje koje sugerira da sud ili slubenik u pitanju optuenika
smatraju proglaenim krivim, dok e prerani iskaz samog suda o takvu miljenju
neizbjeno biti suprotan navedenoj pretpostavci (vidjeti, meu ostalim tijelima,
predmete Deweer protiv Belgije, 27. veljae 1980., stavak 56., serija A, br. 35.,
Minelli protiv vicarske, 25. oujka 1983., stavci 27., 30. i 37., serija A, br. 62.,
Allenet de Ribemont protiv Francuske, 10. veljae 1995., stavci 35. 36, serija A,
br. 308. i Karaka i Yeilrmak protiv Turske, br. 43925/985, stavak 49., 28.
lipnja 2005. i Allen protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 25424/09 [VV], stavak
93., 12. srpnja 2013.).
141. lanak 6. stavak 2. ureuje kazneni postupak u cijelosti, 'neovisno o
ishodu sudskog postupka' (vidjeti predmet Minelli protiv vicarske, prethodno
navedeno, stavak 30.). Meutim, nakon to optuenik bude proglaen krivim,
naelno se prestaje primjenjivati u odnosu na sve navode iznesene u naknadnom
postupku odreivanja kazne (vidjeti predmete Engel i ostali protiv Nizozemske, 8.
lipnja 1976., serija A, br. 22. i Matijaevi protiv Srbije, br. 23037/04, 19. rujna
2006.).
142. Kad je rije o ovom predmetu, Sud primjeuje da su domai sudovi
pritvor podnositelja zahtjeva opravdavali, inter alia, teinom kaznenih djela i
nainom na koji su provedena. Meutim, te okolnosti nisu tretirali kao utvrene
injenice, ve samo kao navode.
143. U tekstovima svojih rjeenja domai sudovi pozivali su se na
optunicu, navodei da postoji osnovana sumnja da je podnositelj zahtjeva
poinio kaznena djela u pitanju. Stoga su se samo pozivali na optube
podignute protiv njega. U tom pogledu tekst njihovih odluka nije prerastao u
proglaavanje podnositelja krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na
teret, protivno zahtjevima presumpcije nedunosti iz lanka 6. stavka 2.
Konvencije. "
404. U konkretnom sluaju, iz sadraja rjeenja o produljenju pritvora protiv

podnositelja i iz raspravnog zapisnika upanijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca
2007. razvidno je da se sud pozvao na optunicu, navodei da postoji visoki stupanj
osnovane sumnje da je podnositelj zahtjeva poinio kaznena djela u pitanju. Iako je
tvrdnja podnositelja da bi bilo dovoljno da je sud naveo samo postojanje osnovane
sumnje tona, Ustavni sud primjeuje da se upanijski sud u Zagrebu u osporenom
rjeenju pozvao na optube podignute protiv podnositelja. U tom kontekstu tekst
odluke nije prerastao u proglaavanje podnositelja krivim za kaznena djela koja su
mu stavljena na teret, protivno zahtjevima presumpcije nedunosti.
405. Ustavni sud na kraju podsjea da je odlukom broj: U-III-2023/2007 od 5. srpnja
2007. odbio ustavnu tubu podnositelja protiv rjeenja Vrhovnog suda, broj: K319/07-3 od 11. svibnja 2007., kojim je potvreno rjeenje upanijskog suda u
Osijeku, broj: Kv-129/07-6 (K-30/07) od 30. travnja 2007., a kojim je podnositelju
ustavne tube (okrivljeniku u kaznenom postupku), nakon podignute optunice,
odreen pritvor.
175
406. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvruje da osporenim rjeenjem
podnositelju Glavau nije povrijeeno ustavno pravo na potovanje presumpcije
nedunosti zajameno lankom 28. Ustava.
407. Na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno je kao u toki V. izreke
ove odluke.
2) Navodna povreda presumpcije nedunosti postupanjem nositelja
izvrne vlasti
408. Uzimajui u obzir da je podnositelj Glava u vrijeme zapoinjanja kaznenog
postupka bio javna osoba (saborski zastupnik, osniva i elnik jedne politike
stranke), u ustavnoj tubi se istie:
" kazneni postupak protiv podnositelja ustavne tube zapoeo ... nakon
to je izbaen iz stranke HDZ u travnju ... 2005. godine radi sukoba sa liderom te
stranke Dr. Ivom Sanader ...
... Jutarnji list u prilogu Magazin ... 'Dr. Ivo Sanader: Glava vie ne
postoji'."
409. U obrazloenju tvrdnje da mu je izjavama u medijima povrijeena presumpcija

nedunosti podnositelj Glava je naveo izjavu novinara Drage Hedla u novinama
Veernji list od 26. srpnja 2005., tekst novinarke Slavice Luki u tjedniku Globus od
13. travnja 2007. i tekst novinara Davora Butkovia u novinama Jutarnji list od 28.
svibnja 2010., za koje tvrdi da im je zajedniko to itateljstvu sugeriraju zakljuak o
njegovoj krivnji. Pritom istie kako za ocjenu o povredi presumpcije nedunosti treba
uzeti u obzir vrijeme objavljivanja tih tekstova u odnosu na sam tijek kaznenog
postupka te veliku itanost i tirau navedenih tiskovina.
410. Naelna stajalita u odnosu na presumpciju nedunosti ESLJP je naveo u
presudi Pea protiv Hrvatske (presuda, 8. travnja 2010., zahtjev br. 40523/08):
" 138. Sud ponavlja da je presumpcija nedunosti upisana u stavku 2.
lanka 6. jedan od elemenata potenog kaznenog suenja koje se trai u stavku
1. (vidjeti predmete Deweer protiv Belgije, 27. veljae 1980., Series A br. 35.,
stavak 56. i Allenet de Ribemont protiv Francuske, 10. veljae 1995., Series A br.
308, stavak 35.). U svom relevantnom aspektu lanak 6. stavak 2. ima za cilj
sprijeiti podrivanje potenog suenja izjavama koje prejudiciraju, a dane su u
bliskoj vezi s postupkom (vidjeti predmete Khuzhin i ostali protiv Rusije, br.
13470/02, stavak 93., 23. listopada 2008. i Matijaevi protiv Srbije, br. 23037/04,
stavak 45., ESLJP 2006-X). Njime se zabranjuje preuranjeno izraavanje od
strane samoga suda miljenja da je osoba "optuena za kazneno djelo" kriva prije
nego joj je to dokazano prema zakonu (vidjeti predmet Minelli protiv vicarske,
25. oujka 1983., Series A br. 62), ali takoer obuhvaa i izjave dravnih
dunosnika koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjienik kriv i prejudiciraju
ocjenu injenica od strane nadlene sudbene vlasti (vidjeti naprijed citirani
predmet Allenet de Ribemont, stavak 41. i predmete Daktaras protiv Litve, br.
176
42095/98, stavke 41.-43., ESLJP 2000-X i Butkeviius protiv Litve, br. 48297/99,
stavak 49., ECHR 2002-II).
139. Sloboda izraavanja, zajamena lankom 10. Konvencije ukljuuje
slobodu primati i davati informacije. Stoga lanak 6., stavak 2. ne moe sprijeiti
vlasti da informiraju javnost o kaznenim istragama koje su u tijeku, ali trai da to
ine uz svu potrebnu diskreciju i oprez, ako e biti potivana presumpcija
nedunosti (vidjeti naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont stavak 38. i
predmet Karaka i Yeilrmak protiv Turske, br. 43925/985, stavak 50., 28. lipnja
2005.).
140. Sud je smatrao da je u demokratskom drutvu neizbjeno priopiti
informacije kad su podignute ozbiljne optube za zlouporabu poloaja i ovlasti
(vidjeti naprijed citirani predmet Butkeviius, stavak 50.).
141. Treba uiniti temeljno razlikovanje izmeu izjave da je netko tek
osumnjien za poinjenje kaznenog djela i jasne izjave, dok nema pravomone
osude, da je pojedinac poinio kazneno djelo o kojemu je rije. Sud je dosljedno
naglaavao vanost biranja rijei od strane javnih dunosnika u njihovim izjavama
prije nego je nekoj osobi sueno i ona utvrena krivom za neko odreeno
kazneno djelo (vidjeti naprijed citirani predmet Daktaras i predmete Bhmer protiv
Njemake, br. 37568/97, stavke 54. i 56., 3. listopada 2002. i Nek protiv
Slovake, br. 65559/01, stavke 88. i 89., 27. veljae 2007.). Isto je tako naglasio
vanost potovanja presumpcije nedunosti tijekom tiskovne konferencije od
strane dravnih dunosnika (vidjeti naprijed citirani predmet Butkeviius, stavke
50.-52. i predmete Lavents protiv Latvije, br. 58442/00, stavak 122., 28.
studenoga 2002. i Y.B. and ostali protiv Turske, br. 48173/99 i 48319/99, stavke
49. 51., 28. listopada 2004.). Ipak, predstavlja li neka izjava javnog dunosnika
povredu naela presumpcije nedunosti mora bit utvreno u kontekstu konkretnih
okolnosti u kojima je dana pobijana izjava (vidjeti predmet Adolf protiv Austrije,
26. oujka 1982., stavci 36.-41., Series A br. 49). U svakom sluaju, izraena
miljenja ne mogu predstavljati izjave od strane javnog dunosnika o tome da je
podnositelj zahtjeva kriv, to bi ohrabrilo javnost da vjeruje da je on ili ona kriv i
prejudiciralo ocjenu injenica od strane nadlene sudbene vlasti (vidjeti naprijed
navedeni predmet Butkeviius, stavak 53.)."
411. U odnosu na spornu izjavu Ive Sanadera, tadanjeg predsjednika Vlade

Republike Hrvatske i predsjednika politike stranke HDZ, pregledom spornog lanka
utvreno je da se sadraj istoga uope ne odnosi na kaznena djela koja su kasnije
obuhvaena optunicom protiv podnositelja Glavaa, nego da je rije o tekstu u
kojem su opisani unutarstranaki sukobi u politikoj stranci HDZ, a koji su se dogodili
izmeu Ive Sanadera i podnositelja Glavaa. U pogledu okolnosti u kojima je sporna
citirana izjava Ive Sanadera dana u spornom lanku je navedeno sljedee:
"Dvije godine poslije, 21. travnja 2005. godine, Sanader je uistinu zatvorio
fascikl s Glavaevim imenom. Neto prije ponoi tog dana, nakon mukotrpnog
pokuaja spaavanja izborne liste HDZ-a u Osijeku i osjeko-baranjskoj upaniji,
Sanader je, prema rijeima jednog od njegovih najbliih suradnika, pred itavim
stranakim vrhom rekao: 'Od danas u 16 sati Branimir Glava vie ne postoji'."
U nastavku tog lanka opisane su okolnosti i tijek dogaaja vezani uz naputanje

stranke HDZ od podnositelja Glavaa i njegovih istomiljenika, dok se u lanku ni na
koji nain ne spominju dogaaji za koje je podnositelj Glava kasnije optuen, niti
eventualno pokretanje kaznenog postupka protiv njega.
177
412. Slijedom navedenog, Ustavni sud prigovor podnositelja da mu je spornom
izjavom Ive Sanadera povrijeena presumpcija nedunosti ocjenjuje neosnovanim te
utvruje kako u ovom sluaju podnositelju Glavau nije povrijeeno jamstvo
presumpcije nedunosti zajameno lankom 28. Ustava.
izreke ove odluke.
C.D. PRAVO NA POTOVANJE I PRAVNU ZATITU
OBITELJSKOG IVOTA, DOSTOJANSTVA, UGLEDA I ASTI
OSOBNOG

"lanak 35.
Svakomu se jami tovanje i pravna zatita njegova osobnog i obiteljskog
ivota, dostojanstva, ugleda i asti."

"lanak 8.
Pravo na potovanje privatnog i obiteljskog ivota
Svatko ima pravo na potovanje svoga privatnog ... ivota ..."
1) Prigovori podnositeljice Geto Magdi

415. Podnositeljica Geto Magdi navela je da su pripadnici policije tijekom
njezinog boravka u PU osjeko-baranjskoj, u cilju slamanja njezine volje da se brani
utnjom, doveli njezinu ker, koja je u to vrijeme imala sedam godina, u prostorije
policijske uprave, te da su podnositeljici prijetili zatvaranjem njezinog oca, supruga i
brata ukoliko ne bude iskazivala. U ustavnoj tubi se navodi:
"Svakom se jami tovanje i pravna zatita njegova osobnog i obiteljskog
ivota, dostojanstva, ugleda i asti - povreda prava iz l. 35. Ustava Republike
Hrvatske
Tijekom boravka optuene Gordane Geto-Magdi u PU Osjekobaranjskoj, a u cilju slamanja volje optuene da se brani utnjom redarstvene
vlasti, to proizlazi iz obrane Gordane Geto-Magdi, dovode malodobno kerku
Gordane Geto-Magdi u to vrijeme staru 7 godina i prijete joj zatvaranjem oca,
supruga i brata u koliko ne bude iskazivala. Je li ova injenica istinita ili ne,
optuena Gordana Geto-Magdi u svojoj obrani tvrdi tako, policijski slubenici u
svojim iskazima kau da je to zahtijevala upravo optuena Gordana GetoMagdi, te da su udovoljili njenoj elji i po odobrenju naelnika PU Osjekobaranjske Vladimira Faber rekli ocu mldb. L., a suprugu optuene da dovede
dijete u PU Osjeko-baranjsku.
Zanemarujui istinitost tvrdnje optuene Gordane Geto-Magdi ili
policijskih slubenika o stvarnoj istinitosti ove injenice obrana mora naglasiti da
je ovo postupanje bilo apsolutno nezakonito i protupravno.
Polazei od nesporne injenice da je Gordana Geto-Magdi liena
slobode, ako je to tako, a jeste zna se kako se vre posjete osobama lienim
slobode. Istrani sudac je znao da je optuena Gordana Geto-Magdi liena
slobode, jer je po odobrenju istranog suca produeno zadravanje za daljnjih 48
sati. Kada je istrani sudac dozvolio zadravanje dulje od 24 sata tj. do 48 sati
178
tada je istrani sudac jedini nadlean da odluuje o posjetama osobama lienim
slobode, to znai da su redarstvene vlasti morale zatraiti dozvolu istranog suca
za takovu posjetu, a isto tako, kada bi dobili dozvolu, a nisu dobili, morali su
postupati po pozitivnim zakonskim odredbama o kontaktu i komuniciranju
malodobnog djeteta s osobom lienom slobode znai njenom majkom optuenom
Gordanom Geto-Magdi. Nesporna je injenica da nema dozvole istranog suca
o posjeti malodobne L. optuenoj Gordani Geto-Magdi. Nesporna je i injenica
da s mlb. L. starom 7 godina nije bila struna osoba (sociolog ili psiholog) iz
Centra za socijalnu skrb iz Osijeka, to je protivno zakonskim odredbama u
komunikaciji mldb. osoba s osobama lienim slobode.
Iz naprijed navedenih injenica se moe izvesti siguran zakljuak da je ova
protupravna i nezakonita radnja izvedena upravo s ciljem da se slomi i posljednji
otpor optuene Gordane Geto-Magdi za iskazivanjem, stoje i rezultiralo upravo
time. Ako je optuena Gordana Geto-Magdi i traila kontakt sa djetetom, traila
ga je od samog poetka kako to u svom iskazu iskazuju svjedoci Gerovac i
Mikuli, pa postavlja se pitanje zato to nije uinjeno prije ve upravo u trenutku
kada istie vrijeme zadravanja i kada optuenu Gordanu Geto-Magdi treba
prinuditi na iskazivanje, to je nezakonito i usmjereno ka jedinom cilju slamanja
otpora optuene za iskazivanjem."
416. I podnositelj Krnjak tvrdi u svojoj ustavnoj tubi da je iskaz podnositeljice

Geto Magdi pred policijom iznuen, odnosno da je rije o "obraenom priznanju", u
koju svrhu joj je prilikom boravka u policiji dovedeno njezino trogodinje dijete te je
ucjenjivana tvrdnjom da e joj dijete zavriti u domu za maloljetnike, a sve to kako bi
ona pristala "na sve solucije optuivanja". Osporava kao iznuen i njezin iskaz dan
pred istranim sucem, kod kojega je odvedena istu no nakon ispitivanja u policiji.
2) Ocjena Ustavnog suda
417. to se tie dovoenja djeteta podnositeljice Geto Magdi u policiju, Ustavni
sud nije naao u spisu predmeta naznake koje bi upuivale na to da je ono dovedeno
u policiju radi zastraivanja podnositeljice ili lanova njezine obitelji. Nema ni
naznaka da je namjera policijskih djelatnika bila usmjerena prema utjecaju na
podnositeljiin privatni ili obiteljski ivot. Naime, nesporno je da je prilikom ispitivanja
kod istranog suca 28. prosinca 2006. podnositeljica izjavila da je za vrijeme boravka
u policiji molila policajce da joj dopuste nazvati ker, to su oni i uinili, te da se
nakon razgovora s keri smirila.
418. Podnositeljica Geto Magdi nije uvjerila Ustavni sud da njezine tvrdnje o
postupanju policije, sadrane u ustavnoj tubi, izraavaju pravo stanje stvari, koje bi kad bi bilo dokazano da se dogodilo - moglo dovesti do povrede njezina prava na
tovanje i pravnu zatitu osobnog i obiteljskog ivota, ugleda i asti zajameno
lankom 35. Ustava. Ustavni sud, u okviru lanka 35. Ustava, nije razmatrao navode
podnositelja Krnjaka.
izreke ove odluke.
C.E. PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZATITU TIJEKOM PRITVARANJA
420. lanak 25. stavak 1. i lanak 58. Ustava glase:
179
"lanak 25.
Sa svakim se uhienikom i osuenikom mora postupati ovjeno i potivati
njegovo dostojanstvo.
(...)"
"lanak 58.
Svakomu se jami pravo na zdravstvenu zatitu u skladu sa zakonom."
1) Prigovori podnositelja Krnjaka

421. Podnositelj Krnjak naveo je u ustavnoj tubi da je sud zanemarivao potvrde o
njegovom loem zdravstvenom stanju, te sukladno tome o potrebi mirovanja pa je,
unato tome, podnositelj prisiljavan dolaziti na rasprave, u konanici i odvoenjem
podnositelja iz bolnice, gdje je bio hospitaliziran, te odreivanjem pritvora protiv
njega.
Istaknuo je da je tijekom postupka sudac eljko Horvatovi nad njim poinio "itav niz
bezakonja i nasilja" te je u obrazloenju ove navodne povrede naveo okolnosti
vezane uz bolest i potrebu da bude operiran u vrijeme suenja, vjetaenje njegovog
zdravstvenog stanja te pritvaranje tijekom postupka zbog neodazivanja pozivima na
rasprave. Tvrdi da ga je sudac eljko Horvatovi "neprekidno prisiljavao da mora
dolaziti na rasprave i to koristei, zloupotrebljavajui priopenja preko televizije da e
me staviti ponovo u pritvor ako tog i tog datuma ne doem na sudsku raspravu",
zbog ega je on dolazio na rasprave iz Osijeka u Zagreb, a da se pritom jo nije
oporavio nakon operacije srca i bubrenog kamenca, dok mu je za vrijeme rasprave
otjecala noga iz koje mu je izvaena vena namijenjena ugradnji u srce. Nadalje,
podnositelj Krnjak je naveo da sudac eljko Horvatovi nije potovao upute sudskog
vjetaka medicinske struke, dr. Gaparevia, da je podnositelju Krnjaku nakon tri
sata suenja potrebna stanka od pola sata.
422. Podnositelj Krnjak naveo je da mu je tijekom rasprave 24. studenoga 2008.
pozlilo te mu je sudac eljko Horvatovi odredio pritvor, unato potvrdama triju
lijenika o potrebi mirovanja. Te potvrde su mu nestale za vrijeme raspravne stanke,
no bilo ih je mogue i naknadno pribaviti na adresama lijenika koji su ih izdali. U
nastavku obrazloenja ove povrede podnositelj Krnjak je opisao okolnosti vezane uz
njegovo odvoenje od strane policije iz bolnice u Osijeku.
423. Podnositelj Krnjak dalje je naveo da je 14. travnja 2009. bio naruen za
hospitalizaciju 20. travnja 2009., radi operativnog zahvata vratnih krvnih ila
odreene za 22. travnja 2009. O namjeravanoj hospitalizaciji podnositelj je
podneskom od 17. travnja 2009. izvijestio upanijski sud u Zagrebu, iz ega je bilo
vidljivo da se ne krije i da ne priprema bijeg. Priloio je ambulantni list od 17. travnja
2009., te nalaze od 1. listopada 2008. i 4. travnja 2009. Zbog toga smatra da njegovo
odvoenje iz bolnice i pritvaranje u cilju okonanja kaznenog postupka i donoenja
osuujue presude predstavlja grubo krenje temeljnih ljudskih prava zajamenih
Ustavom te se poziva na povrede prava na zdravstvenu zatitu zajamenog lankom
58. Ustava, prava na zdrav ivot zajamenog lankom 69. Ustava, te prava na
pravino suenje zajamenog lankom 29. stavkom 1. Ustava.
Naime, jedan dan prije operacije, 21. travnja 2009. policija ga je odvela iz bolnice u
Osijeku u pritvor u Remetinec, a od tamo u Zatvorsku bolnicu u Svetoimunskoj ulici
180
u Zagrebu, odakle je idueg dana upuen u bolnicu Dubrava radi pretrage krvnih ila.
Ondje mu je dijagnosticirano zakreenje krvnih ila od 70 %, no potom ga je
pregledao i vjetak arlija koji je utvrdio zakreenje od 50 % te je na osnovu njegove
izjave sud nastavio njegovo privoenje i suenje. Podnositelj Krnjak naveo je da je,
prije nego to ga je policija odvedla iz bolnice u Osijeku, k njemu doao doktor,
Kreimir andrli, koji ga je obavijestio da su iz njegovog ureda ukradeni papiri za
podnositeljevu operaciju.
Tvrdnju o povredi "prava na lijeenje i medicinsku pomo" podnositelj Krnjak
potkrepljuje dokumentima Klinike bolnice Osijek, koji po njegovom miljenju
dokazuju da je on bio pripreman za operaciju te da je zbog odvoenja od policije
operacija otkazana. Stoga nije bilo osnove za odreivanje pritvora jer se on nije
skrivao i nije se pripremao za bijeg.
424. U dopuni ustavne tube od 21. oujka 2011. podnositelj Krnjak naveo je da
Ustavnom sudu dostavlja dokumente o odvoenju iz osjeke bolnice i dokument
bolnice Merkur u Zagrebu u kojem se vidi da je operiran od zakreenja ila u omjeru
70 %. Naveo je da je istog dana, 22. travnja 2009., pregledan u bolnici Dubrava u
Zagrebu, gdje mu je dijagnosticirano zakreenje od oko 70 %, no da taj nalaz nije
proitan na sudu.
425. U dopuni ustavne tube od 11. srpnja 2011. podnositelj Krnjak dostavio je
presudu ESLJP-a u predmetu Krnjak protiv Republike Hrvatske (presuda, 28. lipnja
2011., zahtjev br. 11228/10), kojom mu je utvrena povreda lanka 5. stavka 4.
Konvencije.
426. Podnositelj Krnjak naveo je i da je od dana pritvaranja 21. travnja 2009. stalno
pod nadzorom lijenika u zatvorskoj bolnici te da mu se uskrauje medicinska
pomo. Smatra da mu je takvim postupanjem uinjena nesaglediva teta, jer ga se s
jedne strane onemoguava u lijeenju, a s druge strane ne uiva pogodnosti koje
imaju ostali zdravi zatvorenici (slobodan vikend, slobodne posjete - otvorene posjete
od strane obitelji te premjetanje u zatvor poluotvorenog odnosno otvorenog tipa).
427. Uvidom u spis upanijskog suda u Zagrebu utvreno je da je branitelj
podnositelja Krnjaka, odvjetnik Domagoj Reetar, 17. travnja 2009. dostavio sudu
telefaks-podnesak kojim izvjeuje sud da njegov branjenik, podnositelj Krnjak, nije u
stanju pristupiti na glavnu raspravu odreenu za 20. travnja 2009., iz razloga jer mu
je odreena hospitalizacija u Klinikoj bolnici Osijek, pa stoga moli sud za odgodu
glavne rasprave (list 9817). Uz podnesak je dostavio ambulantni list Klinike bolnice
Osijek - Klinike za kirurgiju za Ivicu Krnjaka, na kojem je, pored datuma 17. travnja
2009., navedeno da je naruen za hospitalizaciju 20. svibnja 2009. u 8.30 sati, radi
operativnog zahvata (list 9818). U spisu se nalazi slubena zabiljeka predsjednika
vijea od 20. travnja 2009. u kojoj se utvruje da je predsjednik vijea toga dana u
8.15 sati nazvao prijamni ured Klinike bolnice Osijek, Klinike za kirurgiju i Klinike za
kardijalnu kirurgiju, te da je utvreno "da optueni Ivica Krnjak nije bio zaprimljen kao
pacijent u ovu ustanovu" (list 9823). Na poetku glavne rasprave 20. travnja 2009.
predsjednik vijea je konstatirao na zapisnik da na raspravu nije pristupio podnositelj
Krnjak, koji je uredno obavijeten o nastavku glavne rasprave, te je upoznao prisutne
181
s naprijed navedenim podacima. Vijee je donijelo rjeenje da se glavna rasprava
odgaa za 22. travnja 2009., a da e se izvanraspravnom vijeu predloiti
odreivanje pritvora podnositelju Krnjaku budui da opstruira tijek ovog postupka na
nain da zloupotrebljava svoju dijagnozu u odreenim vremenskim razmacima, zbog
ega je neophodno da se upravo na dan glavne rasprave objektivno utvrdi njegovo
zdravstveno stanje, a da se to moe postii jedino odreivanjem disciplinskog
pritvora protiv njega (list 9824). U prijedlogu izvanraspravnom vijeu navedeno je i da
je podnositelju Krnjaku rjeenjem toga suda broj: Kv-rz-24/08 od 24. studenoga
2008. ve bio odreen disciplinski pritvor zbog opstruiranja tijeka postupka
zlouporabom lijenike dijagnoze. U meuvremenu je branitelj podnositelja Krnjaka,
odvjetnik Domagoj Reetar, telefaks-podneskom od 20. travnja 2009. u 9.53 sati
dostavio presliku medicinske dokumentacije za svoga branjenika te je naveo da je on
20. travnja 2009. hospitaliziran u Klinikoj bolnici Osijek (list 9826). Uz taj podnesak
priloen je i ambulantni list Klinike bolnice Osijek - Klinike za kirurgiju za Ivicu
Krnjaka, na kojem je, pored datuma 17. travnja 2009., navedeno da je naruen za
hospitalizaciju 20. travnja 2009., u 8.30 sati, radi operativnog zahvata (list 9827). Na
javnoj sjednici izvanraspravnog vijea 20. travnja 2009., na kojoj je bio prisutan
branitelj podnositelja Krnjaka, odvjetnik Neven Gotal, zamjenici upanijskog
dravnog odvjetnika su predloili odreivanje pritvora protiv podnositelja Krnjaka po
lanku 102. stavku 1. toki 1. ZKP-a, jer je evidentno da izbjegava dolazak na
rasprave. Branitelj podnositelja Krnjaka se protivio odreivanju pritvora navodei da
za sada nema dovoljno pokazatelja da njegov branjenik izbjegava dolazak na glavnu
raspravu i na taj nain onemoguava okonanje ovoga postupka te je naveo da je
upravo u tom trenutku primio sms poruku od osjekog branitelja optuenika,
odvjetnika Reetara, "koji najavljuje novu lijeniku dokumentaciju, tj. upravo je alje
putem telefaksa, a koja bi dala novo svjetlo svim ovim dananjim dogaajima."
Rjeenjem izvanraspravnog vijea broj: Kv-rz-1/09, K-rz-1/07 od 20. travnja 2009.
podnositelju Krnjaku je, na temelju lanka 104. stavka 3. ZKP-a, odreen pritvor iz
razloga navedenih u lanku 102. stavku 1. toki 1. ZKP-a. U obrazloenju toga
rjeenja navedeno je da ponaanje podnositelja Krnjaka ukazuje da izbjegava
sudjelovanje u postupku i dovrenje ovog kaznenog postupka, ime su ostvareni
uvjeti iz lanka 102. stavka 1. toke 1. ZKP-a.
428. Ustavni sud podsjea da je o prigovorima podnositelja Krnjaka koji su izneseni
u prethodnim tokama ve presudio ESLJP u presudi Krnjak protiv Hrvatske (2011.).
Mjerodavni dijelovi te presude glase:
"30. Podnositelj zahtjeva tvrdi da nije bilo potrebe odrediti mu pritvor, jer da
nije mogao nazoiti roitu zakazanom za dan 20. travnja 2009. godine iz
opravdanih razloga, i to zbog hitne hospitalizacije.
(...)
33. Sud prvo primjeuje da ovaj predmet spada u one koje treba ispitati na
temelju podstavka (c) lanka 5. stavka 1., budui da je svrha pritvora odreenog
podnositelju zahtjeva bila da ga se dovede pred nadlenu pravnu vlast zbog
osnovane sumnje da je poinio kazneno djelo.
(...)
(b) Primjena ovih naela na ovaj predmet
39. Sud prvo biljei da je pritvor odreen podnositelju zahtjeva imao
jasnu osnovu u domaem pravu, budui da su mu nacionalni sudovi odreivali
pritvor na osnovi lanka 102. stavka 1., toke 1. Zakona o kaznenom postupku,
smatrajui da je postojala opasnost od bijega. lanci 101. i 102. toga Zakona
182
tiu se opih uvjeta za odreivanje pritvora. Tako treba odrediti pritvor ako postoji
razumna sumnja da je neka osoba poinila kazneno djelo. To pitanje nije
mjerodavno u ovome predmetu budui da podnositelj zahtjeva, optuen za teko
kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, nije pobijao postojanje
takve sumnje protiv njega. Takoer, nema otvorenog pitanja koje bi se ticalo
postupka koji su proveli nacionalni sudovi kad su odreivali pritvor podnositelju
zahtjeva, budui da ga je odredio nadleni sud u kontekstu kaznenog postupka
pokrenutog protiv podnositelja zahtjeva.
40. Pitanje koje treba rjeavati u ovome predmetu jest jesu li nacionalni
sudovi postupali proizvoljno kad su odredili pritvor podnositelju zahtjeva. S tim u
vezi Sud primjeuje da su nacionalne vlasti odredile pritvor podnositelju zahtjeva s
osnove to se skrivao i izbjegavao nazoiti suenju. Presudili su da je ponaanje
podnositelja zahtjeva kroz due razdoblje pokazalo da on ometa suenje.
41. Sud primjeuje da je branitelj podnositelja zahtjeva obavijestio
raspravni sud da je hospitalizacija podnositelj zahtjeva bila zakazana na dan
odravanja roita, 20. travnja 2009. godine, to isto jutro. Meutim, iz medicinske
je dokumentacije koju je on tada dostavio bilo razvidno da je hospitalizacija bila
zakazana za 20. svibnja 2009. godine. Predsjednik vijea je provjerio navode
podnositelja zahtjeva nazvavi telefonom Kliniku bolnicu Osijek i saznao da
podnositelj zahtjeva nije bio primljen u tu bolnicu.
42. Po miljenju Suda nacionalni su sudovi paljivo ispitali situaciju
podnositelja zahtjeva, naloili vjetaku medicinske struke da ocijeni njegovo
zdravstveno stanje i utvrdili da nema potrebe za hitnom hospitalizacijom. Njihov
se zakljuak da podnositelj zahtjeva izbjegava pojavljivanje na suenju, koje se
pribliavalo svom zavretku, ne ini ni u kom pogledu proizvoljnim.
43. Sud nalazi da su nacionalne vlasti dale odgovarajue i valjane razloge
za pritvor odreen podnositelju zahtjeva izmeu 20. travnja i 7. svibnja 2009.
godine i pojasnili ih pozivom na konkretne okolnosti predmeta i dokaze koji su im
bili na raspolaganju.
44. S obzirom na ovu pozadinu, Sud smatra da nije dolo do povrede
lanka 5. stavka 1. Konvencije."
429. S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud te prigovore podnositelja Krnjaka
nije posebno razmatrao u ovom ustavnosudskom postupku jer ih je prethodno
razmotrio i ocijenio ESLJP. Ustavni sud prihvaa i potuje tu presudu.
C.F. POVREDE VEZANE UZ IZVRENJE KAZNE
1) Prigovori podnositelja Glavaa

430. Podnositelj Glava naveo je u ustavnoj tubi da je Republika Hrvatska
zapoela postupak izvrenja osporenih presuda na temelju lanka 23. Sporazuma
izmeu Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije
Bosne i Hercegovine o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim
stvarima, Sporazuma izmeu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni
Sporazuma izmeu Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade
Federacije Bosne i Hercegovine o meusobnom izvravanju sudskih odluka u
kaznenim stvarima i Sporazuma izmeu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o
izmjenama Sporazuma o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim
stvarima ("Narodne novine - Meunarodni ugovori" broj 3/10.; u daljnjem tekstu:
Sporazum), zamolnicom koju je upanijski sud 19. kolovoza 2010. dostavio
nadlenom tijelu Bosne i Hercegovine.
183
Podnositelj je dalje naveo da je za njega presuda postala pravomona 2. lipnja

2010., a izvrna 16. kolovoza 2010. kada je primio drugostupanjsku presudu, iz ega
je vidljivo da upanijski sud u trenutku pisanja zamolnice nije imao podatak o
izvrnosti presude, jer nije imao dostavnicu iz koje bi proizlazilo da je podnositelj
primio presudu Vrhovnog suda i kojeg dana je to bilo. Prema tome, postupak
izvrenja kazne pokrenut prije nego to je sud raspolagao klauzulom izvrnosti
osporenih presuda, kako je predvieno lankom 23. Sporazuma i lankom 4.
stavkom 1. Zakona o izvravanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/1999.,
55/2000., 59/2000., 129/2000., 59/2001., 67/2001., 11/2002., 76/2007., 27/2008.,
83/2009., 18/2011., 48/2011., 125/2011. i 56/2013.). U to vrijeme, meutim, nije bilo
rijeeno pitanje pravilnog uraunavanja vremena njegova pritvora u izreenu kaznu.
431. Naime, podnositelj Glava tvrdi da je prvostupanjski sud poinio povredu iz
lanka 368. toke 6. ZKP-a, povrijedivi odredbe o uraunavanju vremena
provedenog u pritvoru u kaznu na koju je podnositelj osuen, a da je istu povredu
poinio i drugostupanjski sud imajui u vidu obvezu propisanu lankom 379. stavkom
1. tokom 2. ZKP-a, prema kojemu uvijek mora ispitati je li prvostupanjskom
presudom povrijeen zakon na tetu optuenika.
Istaknuo je da mu u kaznu na koju je osuen nije uraunato ukupno vrijeme koje je
proveo u pritvoru, odnosno da nedostaje vrijeme od 26. listopada 2006. do 2.
prosinca 2006.
432. U pravu je podnositelj kada tvrdi da je u osporenim presudama napisano samo
vrijeme njegovog pritvora od 18. travnja 2007. do 11. sijenja 2008., a ne - kako bi
trebalo - od 26. listopada 2006. do 2. prosinca 2006. i od 18. travnja 2007. do 11.
sijenja 2008.
433. Meutim, u spisu upanijskog suda u Zagrebu (na listovima 11104-11105)
nalazi se rjeenje tog suda broj: X K-rz-1/07 od 1. listopada 2010. kojim se, na
temelju lanka 158. stavka 2. ZKP-a, podnositelju Glavau u izreenu kaznu zatvora
od osam godina, na koju je osuen presudom Vrhovnog suda broj: I K 84/10-8 od 2.
lipnja 2010., zbog kaznenog djela iz lanka 120. stavka 1. OKZRH-a, uraunava
vrijeme provedeno u pritvoru od 26. listopada 2006. do 2. prosinca 2006. U
obrazloenju tog rjeenja upanijski sud u Zagrebu je naveo:
"Naprijed navedenom presudom Vrhovni sud Republike Hrvatske preinaio
je presudu upanijskog suda u Zagrebu, broj X-K-rz-l/07 od 8. svibnja 2009.
godine te je I optuenog Branimira Glavaa, zbog kaznenih djela iz lanka 120.
stavak 1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske, osudio na kaznu
zatvora u trajanju od osam godina u koju mu je uraunato vrijeme provedeno u
pritvoru od 18. travnja 2007. do 11. sijenja 2008. godine.
Razmatranjem spisa, utvreno je da je rjeenjem ovoga suda broj Kio-I-rz1/06 protiv I optuenog Branimira Glavaa bio odreen pritvor u kojemu se
nalazio od 26. 10. 2006. do 02. 12. 2006. godine kada je istrani sudac donio
rjeenje o prekidu istrage te je protiv I optuenog ukinuo pritvor i odredio da se isti
odmah pusti na slobodu.
184
Kako u pravomonoj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije
uraunato i vrijeme koje je I optueni Branimir Glava proveo u pritvoru u
razdoblju od 26. 10. do 02. 12. 2006. godine, to je valjalo ispraviti, tako da je
sukladno lanku 158. stavak 2. ZKP-a, odlueno kao u izreci rjeenja."
434. Protiv tog rjeenja, kojim je ispravljena pogreka sadrana u presudi Vrhovnog
suda, podnositelj Glava podnio je albu zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka, navodei da upanijski sud u Zagrebu kao nii sud nije ovlaten mijenjati
presudu vieg suda, odnosno Vrhovnog suda. Odluku na temelju lanka 158. stavka
2. ZKP-a bio je ovlaten donijeti jedino Vrhovni sud.
435. Odluujui o albi podnositelja Glavaa protiv rjeenja upanijskog suda u
Zagrebu broj K-rz-1/07 od 1. listopada 2010., upanijski sud u Zagrebu, na sjednici
Vijea odranoj 10. studenoga 2010., donio je rjeenje broj Kv-rz-12/10 K-rz-1/07,
ija izreka glasi:
"Na temelju lanka 398. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ('Narodne
novine' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 dalje u tekstu:
ZKP), odbija se alba osuenika Branimira Glavaa, a povodom albe po
slubenoj dunosti preinauje se rjeenje upanijskog suda u Zagrebu od 01.
listopada 2010. godine broj K-rz-1/07, na nain da se temeljem lanka 158.
stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, osueniku Branimiru Glavau u kaznu
zatvora u trajanju 8 (osam) godina, na koju je osuen presudom Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj K-84/10 od 02. lipnja 2010. godine, kojom je u odnosu
na I. okrivljenika Branimira Glavaa preinaena u pravnoj oznaci djela i odluci o
kazni presuda upanijskog suda u Zagrebu broj K-rz-1/07 od 07. svibnja 2009.
godine, uraunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 26. listopada 2006. godine
do 02. prosinca 2006. godine."
435.1. U obrazloenju tog rjeenja navedeno je:

"Razmatrajui spis predmeta ovoga suda broj K-rz-1/07, a povodom albe
osuenika Branimira Glavaa, Vijee je utvrdilo da je presudom upanijskog suda
u Zagrebu broj K-rz- 1/07 od 07. svibnja 2009. godine I. okrivljeni Branimir Glava
osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajnu 10 (deset) godina, zbog kaznenog
djela iz lanka 120. stavak 1. u svezi lanka 28. OKZ RH i kaznenog djela iz
lanka 120. stavak 1. OKZ RH. Temeljem odredbe iz lanka 45. stavak 1. OKZ
RH 1. okrivljeniku Branimiru Glavau je u izreenu jedinstvenu kaznu zatvora
uraunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. travnja 2007. godine do 11.
sijenja 2008. godine. Citirana presuda upanijskog suda u Zagrebu je u odnosu
na I. okrivljenika Branimira Glavaa preinaena u pravnoj oznaci djela i odluci o
kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj K-84/10 od 02. lipnja
2010. godine, na nain da je Branimir Glava djelatnou za koju je proglaen
krivim u to. 1 a) i b) i to. 2 a), b), c) i d) izreke presude upanijskog suda u
Zagrebu poinio jedno kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz
lanka 120. stavak 1. OKZ RH, te je na temelju tog zakonskog propisa osuen na
kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina, u koju je temeljem odredbe iz lanka
45. stavak 1. OKZ RH uraunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. travnja
2007. godine do 11. sijenja 2008. godine.
Nadalje, uvidom u spis predmeta utvreno je da je rjeenjem ovoga suda
broj Kio-l-rz- 1/06 protiv Branimira Glavaa bio odreen pritvor, u kojem se nalazio
185
od 26. listopada 2006. godine do 02. prosinca 2006. godine, kada je pritvor ukinut
i Branimir Glava puten na slobodu.
Iz svega navedenog je razvidno da su kako prvostupanjski sud donosei
presudu kojom se I. okrivljeni Branimir Glava proglaava krivim i osuuje na
zatvorsku kaznu, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odluujui povodom albi
na presudu, propustili Branimiru Glavau uraunati sve vrijeme koje je proveo u
predmetnom kaznenom postupku u pritvoru.
Upravo radi ispravljanja opisanog propusta, primijenjena je odredba iz
lanka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da ako
se pojavi sumnja u doputenost izvrenja sudske odluke ili u raunanje kazne, ili
ako u pravomonoj presudi nije odlueno o uraunavanju pritvora ili prije izdrane
kazne, ili to uraunavanje nije pravilno obavljeno, odluit e o tome posebnim
rjeenjem predsjednik prvostupanjskog vijea, odnosno sudac pojedinac."
435.1. Osim toga, u dopisu koji je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine dostavilo
Sudu Bosne i Hercegovine Sarajevo pravilno je navedeno da je podnositelju u
izreenu kaznu zatvora uraunato vrijeme provedeno u pritvoru, i to od 26. listopada
2006. do 2. prosinca 2006. i od 18. travnja 2007. do 11. sijenja 2008. S obzirom na
takvo stanje stvari, podnositelj nije trpio nikakvu tetu zbog pogrenog podatka
sadranog u osporenim presudama, do njegova ispravka.
izreke ove odluke, uz naglaavanje obveze nadlenog upanijskog suda u Zagrebu
da objavi ispravak prvostupanjske presude.
V. PODACI O IZVRENJU KAZNI ZATVORA PODNOSITELJA
437. Prema dopisu Sredinjeg ureda Uprave za zatvorski sustav Ministarstva
pravosua Republike Hrvatske, klasa: 053-01/15-01/7, urbroj: 514-07-01-02-03-1502 od 7. sijenja 2015., petero podnositelja, koji su ustavne tube podnijeli tijekom
rujna 2010., otputeni su na slobodu izmeu listopada 2010. i oujka 2012., nakon
dijela izdrane kazne zatvora, i to:
1. podnositelj Krnjak - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj: 73007/12-01/243 uvjetno je otputen na slobodu 26. oujka 2012.; predvieni istek
kazne bio je 19. lipnja 2014.
2. podnositeljica Geto Magdi - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj:
730-07/11-01/208 uvjetno je otputena na slobodu 13. studenoga 2011.; predvieni
istek kazne bio je 10. lipnja 2012.
3. podnositelj Konti - rjeenjem upravitelja Kaznionice uvjetno je otputen s
izdravanja kazne zatvora 10. listopada 2010.; predvieni istek kazne bio je 9.
prosinca 2010.
4. podnositelj Valenti - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj: 73007/11-01/28 uvjetno je otputen na slobodu 27. svibnja 2011.; predvieni istek kazne
bio je 10. prosinca 2011.
5. podnositelj Dragi - rjeenjem upravitelja Kaznionice uvjetno je otputen s
izdravanja kazne zatvora 11. listopada 2010.; predvieni istek kazne bio je 10.
prosinca 2010.
186
438. Na dan donoenja ove odluke, podnositelj Glava izvrava kaznu zatvora u
Mostaru (Bosna i Hercegovina) na temelju presude Vrhovnog suda Bosne i
Hercegovine broj: Kzz-10/07-4 od 15. rujna 2010.
Za podnositeljem Glavaom raspisana je u Republici Hrvatskoj tjeralica upanijskog
suda u Zagrebu broj: K-rz-1/07, Kv-rz-2/09 od 11. svibnja 2009.
439. Objava ove odluke temelji se na lanku 29. Ustavnog zakona.
PREDSJEDNICA
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

U Iii 4150 2010

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

U Iii 4150 2010

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRAJ ODLUKE BROJ: U-III-4150/2010 i dr.

II. TEMELJNI PODACI O SUDSKOM PREDMETU .............................................................................. 6

III. SAECI PRIGOVORA PODNOSITELJA NAVEDENIH U USTAVNIM TUBAMA ..................... 36

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA......................................................................................................... 40

V. PODACI O IZVRENJU KAZNI ZATVORA PODNOSITELJA ...................................................... 185

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Podnositelj Glava podnio je etiri dopune ustavne tube:

- po odvjetniku Veljku Miljeviu, 14. rujna 2010.,

Podnositelj Glava poslao je Ustavnom sudu jedanaest pournica:

Za pravnu narav pournica koje tijekom postupka podnositelji upuuju Ustavnom

Podnositelj Glava prigovorio je da su u odnosu na podnositeljicu Gordanu Geto

Podnositelj Krnjak je podnio i tri dopune ustavnih tubi:

8.2. U osobno podnesenoj ustavnoj tubi podnositelj Krnjak tvrdi da su mu

22.1. Nakon mnogobrojnih ispitanih svjedoka, iskazi kojih su navedeni u presudi, te

1.2. Stajalita Vrhovnog suda

24.1. Ocjena je Vrhovnog suda, meutim, da je sveobuhvatnom analizom i

2) injenice i okolnosti sluaja "Ljeto/91" i kaznena (zapovjedna)

a) 12. srpnja 1991. uhitili, te u podrumske prostorije navedenog sekretarijata

"Naprijed naznaeni materijalni dokazi, nalazi i miljenja vjetaka za

28.3. upanijski sud u Zagrebu potvrdio je u osporenoj presudi civilni status

2.2. Kaznena (zapovjedna) odgovornost podnositelja Glavaa

31.2. Kad je rije o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u odnosu na

31.3. Konana ocjena o zapovjednoj odgovornosti podnositelja Glavaa u sluaju

32.1. Tu je ocjenu Vrhovni sud izrekao zajedno s utvrenjem da pojedini dijelovi

1.2. Stajalita Vrhovnog suda

36.1. Vrhovni sud zakljuno je u odnosu na albene navode podnositelja Glavaa u

2) injenice i okolnosti sluaja "Zima/91" i kaznena odgovornost

2.1. Presuda upanijskog suda u Zagrebu

2.2. Kaznena odgovornost podnositelja

Mjerodavni dio izreke osporene presude Vrhovnog suda glasi:

46.1. Vrhovni sud ocijenio je da je podnositelj Glava s pravom istaknuo prigovor o

1.2. Preinaenje odluke o kazni

48.1. Preinaenje odluke o kazni za podnositelja Glavaa (s deset na osam godina

2) Preinaenje prvostupanjske presude u odlukama o kaznama za ostale

III. SAECI PRIGOVORA PODNOSITELJA NAVEDENIH U USTAVNIM

Prigovori podnositeljice Geto Magdi mogu se saeti u tri temeljne skupine.

i) Prigovor da je upanijski sud u Zagrebu pogreno pravno kvalificirao

Svi prigovori podnositelja Kontia mogu se saeti u dvije temeljne skupine.

i) Prigovor da je upanijski sud u Zagrebu pogreno pravno kvalificirao

Podnositelj Glava u ustavnoj je tubi naveo:

Imajui u vidu vrijeme inkriminacija i stajalite prvostupanjskog suda kako Republika

1.2. Ocjena Ustavnog suda

S tim u vezi, prema ocjeni Ustavnog suda, relevantno je to to je Vrhovni sud u

2.1. Osporene presude i prigovori podnositelja

Podnositelj Glava u svojoj je ustavnoj tubi naveo:

Naime, podnositelj se poziva na lanak 120. stavak 1. OKZRH-a i istie da o ratnom

Prema tome, ini se da navedeni prigovori upuuju na stajalite podnositeljice kako u

2.3. Nemeunarodni i meunarodni oruani sukob

Interpretacija nemeunarodnog oruanog sukoba koju je ponudio Meunarodni

U presudi broj: I K 1008/08-13 od 18. studenoga 2009., u kojoj je bila rije o

Prema izreci osporene prvostupanjske presude, time su, "krei pravila

104. lanak 3. IV. enevske konvencije, na koju se pozivaju osporene presude u

104.1. lanak 3. enevskih konvencija sadrava minimum pravila primjenjivih u

107. Primjenom testa "flagrantne uskrate pravde" na konkretni sluaj koji je

110. Iz navedenih razloga Ustavni sud utvruje da podnositeljima ustavnih tubi

111. Drugaija je situacija s primjenom dopunskih protokola uz enevske

113. U rjeenju Vrhovnog suda od 16. travnja 2014., kojim je prvostupanjska

Promotri li se osporena prvostupanjska presuda upanijskog suda u Zagrebu koja je

119. Vrhovni sud je primjenjivost Dopunskog protokola II. na konkretni sluaj

123. Kaznenu (zapovjednu) odgovornost podnositelja Glavaa za dogaaje 12.

124. Ustavni sud ocjenjuje da u osporenoj presudi Vrhovnog suda nedostaje

125. Prema tome, obrazlaui zapovjednu odgovornost podnositelja Glavaa,

127.1. Ustavni sud podsjea da upravo zbog rudimentarnosti ureenja