Professional Documents
Culture Documents
PRESUDA
IZREKA PRESUDE
O B R A Z L O Ž E NJ E
I. K R I V I Č N I P O S T U P A K .....................................................................................4
A. O P T U Ž N I C A I G L A V N I P R E T R E S .........................................................................4
B. D O K A Z N I POSTUPAK .............................................................................................6
C. P R O C E S N E O D L U K E ...............................................................................................9
D. ZAVRŠNE R I J E Č I ..................................................................................................11
II. S T A N D A R D I D O K A Z I V A NJ A ......................................................................13
II. N A L A Z I S U D A ......................................................................................................15
IV. O D L U K A O T R O Š K O V I M A I IMOVINSKOPRAVNIM
Z A H T J E V I M A .......................................................................................................22
Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudija Jesenković
Vesne, kao predsjednice vijeća, te sudija Gluhajić Staniše i Maksumić Šabana kao članova
vijeća uz sudjelovanje pravne savjetnice Hota Ćatović Sabine u svojstvu zapisničara, u
krivičnom predmetu protiv optuženog Habibović Hariza, zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
(KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona, povodom optužnice Tužilaštva
Bosne i Hercegovine broj: KTRZ 0003525 07 od 04.02.2013.godine, potvrđene
15.02.2013.godine nakon održanog usmenog i javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca
Tužilaštva BiH Čorlija Dragana, optuženog Habibović Hariza i njegovog branioca Mujčinović
Šabana, advokata iz Tuzle, donio je i dana 12.11.2014.godine, javno objavio slijedeću
PRESUDU
O P T U Ž E N I:
HARIZ HABIBOVIĆ, od oca Sulje i majke Aiše, dj. Herić, rođen ...g. u ..., opština ..., po
nacionalnosti ..., državljanin ..., završio Višu kriminalističku školu, po zanimanju kriminalist,
oženjen, slabog imovnog stanja, JMBG ..., osuđivan za krivično djela ugrožavanje
bezbjednosti javnog saobraćaja, nastanjen na adresi ..., opština ..., privremeno boravi i radi u
...,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da je:
za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između pripadnika Vojske Republike Srpske
sa jedne i pripadnika teritorijalne odbrane R BiH sa druge strane u periodu od mjeseca maja
1992.godine pa do druge polovine mjeseca jula 1993. godine skupa sa drugim pripadnicima
TO R BiH i Stanice javne bezbjednosti opštine Kladanj postupajući suprotno čl. 3. stav 1. tačka
a) i c) i čl. 147. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata u svojstvu
rezervnog policajca SP Stupari učestvovao u nehumanom i nečovječnom postupanju,
namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenju),
3
početkom mjeseca juna 1992 godine, u prostoriji Starog mjesnog ureda u Stuparima
skupa sa rezervnim policajcima Vejzović Kahrom i Butković Ismetom, vršio ispitivanje Dragić
Ladimira, namjerno mu nanoseći snažnu tjelesnu i duševnu bol, udarajući ga pesnicama po
glavi i grudima sve dok nije pao na pod, da bi ga zatim okrećući ga sa jedne na drugu stranu
nastavili gaziti čizmama i skakati po njegovom tijelu, što je sve trajalo oko pola sata, tako da
Ladimir zbog težine udaraca nije mogao da jauče, osim što je stenjao, pa je usljed
zlostavljanja zadobio višestruki prelom rebara sa lijeve starne grudnog koša, da bi tokom noći
Ladimir izvršio samoubistvo vješanjem u prostoriji u kojoj je boravio na spratu zgrade Mjesnog
ureda,
čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1.
tačka c) KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH
II
Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH u vezi sa članom 186. stav 2. istog Zakona
optuženi Habibović Hariz oslobađa se dužnosti naknade troškova postupka.
III
Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH oštećeni se upućuju da imovinskopravni zahtjev mogu
ostvarivati u parničnom postupku.
Obrazloženje
I. KRIVIČNI POSTUPAK
2. Pretresno vijeće je prije početka glavnog pretresa uputilo vanraspravnom vijeću Suda
BIH prijedlog za ponovno preispitivanje potrebe za prenošenje vođenja postupka na sud na
čijem je području učinjeno krivično djelo. Tužilaštvo BiH se izjasnilo da se protivi prijedlogu za
prenošenje. Rješenjem vanraspravnog vijeća od 14.06.2013.godine odbijen je prijedlog jer je
zaključeno da su u ovom predmetu ispunjeni kriteriji iz tačaka e) teži oblici nezakonitog
zatvaranja ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode i i) značajan broj žrtava prve grupe
kriterija iz Aneksa A Strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina koja se odnosi na
težinu krivičnog djela, te kriterij iz tačke a) formacijska dužnost – zapovjednik u
vojnoj/policijskoj formaciji druge grupe kriterija koja se odnosi na svojstvo i ulogu učinitelja.
5. Primjenom odrebe člana 26. stav 1. ZKP BiH odnosu na optuženog Habibović Hariza je
pretresno vijeće Rješenjem od 25.07.2014.godine razdvojilo postupak.1 Vijeće je našlo
cjelishodnim razdvojiti predmet obzirom da je isti optužen po jednoj tački optužnice, u odnosu
na koju je Tužilaštvo BiH do momenta razdvajanja saslušalo sve svjedoke. U odnosu na
ostalih osam optuženih u predmetu koji se terete za radnje iz 24 tačke optužnice, predstojao je
postupak provođenja dokaza u dužem vremenskom periodu, pa tužilaštvo kao i odbrane
ostalih optuženih nisu imale primjedbe na razdvajenje postupka.
7. Nakon što je postupak razdvojen predmet po optužnici protiv Habibović Hariza se vodio
pod brojem S1 1 K 016776 14 Kri, te je dokazni postupak u ovom predmetu završen na ročištu
za glavni pretres od 15.10.2014.godine, nakon čega su odbrana i tužilaštvo iznijeli završne
riječi na ročištu dana 29.10.2014.godine.
1. Član 26.stav 1. ZKP BiH : “Sud može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka
glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i
posebno dovrši”.
11. Tužilaštvo je prije razdvajanja postupka provelo materijalne dokaze: T-1- Zapisnik o
saslušanju svjedoka Čelić Miloša od dana 08.02.2011.godine, Sarajevo, uveden dana
06.09.2013.godine, T-2 Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Dobrivoja od dana 10.02.2011.
godine, uveden 13.09.2013. godine, T-3 Zapisnik o saslušanju svjedoka Martinović Mirčeta
od 27.01.2011.godine, uveden 20.09.2013.godine, T-4 Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić
Radovan od 18.01.2011.godine, uveden 27.09.2013.godine, T-5 Zapisnik o saslušanju
svjedoka Milošević Vitomira od 19.04.2012. godine, uveden 01.11.2013. godine, T-6 Zapisnik
o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine, T-7
Zapisnik o saslušanju svjedoka Čuturić Cvijeta, broj: KT-RZ-168/07, Zvornik od
25.01.2011.godine, uveden 31.01.2014.godine, T-8- Zapisnik o saslušanju svjedoka Hrnjić
Ifete, broj T20 0 KTRZ 0003525 07 od 29.05.2012. godine, uveden 07.02.2014. godine, T-9-
Informacija o stanju I kretanju kriminaliteta od dana proglašenja ratnog stanja u BiH, broj
A.18/93 od 06.05.1993. godine, uveden 07.02.2014. godine, T-10 Zapisnik o saslušanju
svjedoka Mešanović Enzeta, broj T20 0 KTRZ 000 3525 07 od 09.07.2012. godine, uveden
6
13. Zapisnike o saslušanju svjedoka uložene u sudski spis u smislu člana 273. stav 1. ZKP
BiH, Sud je razmatrao jedino ukoliko su postojala neslaganja u odnosu na iskaz koji je svjedok
dao na glavnom pretresu i to u onom dijelu u kojem je ukazano na razliku u iskazu, bilo od
strane tužilaštva, bilo od odbrane optuženog.2
14. Odbrana nije provodila dokaze saslušanjem svjedoka, a provela je materijalne dokaze
koji su uloženi prije razdvajanja u predmetu S1 1 K 12159 Kri, i to : O-VII-1- Zapisnik o
prikupljanju izjava od lica Andrić Vitomira, broj akta: 12-1/01-2-290/05, od 05.07.2005.godine u
Kozluku, uveden 25.07.2014. godine, O-VII-2- Knjiga rasporeda službe, iz juna 1992 godine,
ukupno šest strana, uveden 25.07.2014.godine. Takođe, odbrana je naglasila da kao dokaze
odbrane predlaže i dokaze koje su uložili branioci drugih optuženih i tužilaštvo prije
razdvajanja postupka, a za koje je odbrana Habibović Hariza na ročištu od 15.10.2014.godine
u predmetu S1 1 K 1667 14 kri, naznačila da su relevantni i to: T-21- Zapisnik o saslušanju
svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 06.12.2012.godine, Sarajevo, uveden
25.07.2014.godine, T-21a Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O
KTRZ0003525 07 od 06.03.2013.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-6 Zapisnik
o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine, T-
24 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilija Jovičić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od
07.12.2012.godine, CJB Bijeljina, uveden 25.07.2014.godine, i O-VI-12 -Zapisnik o saslušanju
svjedoka Andrić Milene, broj: KT-RZ-168/07, Sarajevo od 16.02.2011.godine, uveden
17.01.2014.godine.
2
Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog ili
unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao
dokazni materijal. U ovom slučaju, osobi se može dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.
16. Sud je prilikom ocjene dokaza cijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim
dokazima i na osnovu takve ocjene izveo zaključak da li je neka činjenica dokazana. Dokazi
koje sud nije u obrazloženju presude posebno naveo nisu, po mišljenju suda, bili relevantni za
utvrđivanje činjeničnog stanja, zbog čega ih sud nije posebno ni obrazlagao niti cijenio.3
18. Sud je odbio navedene prigovore i prihvatio da se dokazi provedu na pretresu cijeneći
da se radi o dokumentima koji su zapravo oduzeti po naredbi za oduzimanje predmeta iz
policijske stanice Stupari, što upućuje na njihovo autentično porijeklo, a njihovu dokaznu
snagu cijenio je dovođenjem u vezu sa ostalim provedenim dokazima na iste okolnosti.5
C. PROCESNE ODLUKE
3
Član 15. ZKP BiH : “Pravo Suda, Tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima“ .
4
Zapisnik o uviđaju, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine ; Zapisnik o
vanjskom pregledu leša, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92, Kladanj, 10.06.1992. godine ( predloženi
kao dokazi u optužnioci protiv optuženog Kahro Vejzović KT RZ 0006920 13 od 31.05.2014.godine
5
T-6 (uložen u S1 1 K 16776 14 Kri)- Naredba za privremeno oduzimanje predmeta, broj: S1 1 K 005642 11
Krn, Sarajevo, 13.04.2011. godine
6
Glavni pretres koji je odgođen mora ponovo početi ako se izmjeni sastav vijeća ili je odgađanje trajalo duže
od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca, vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i
20. Izuzetno od principa neposrednog izvođenja dokaza, po osnovu odredbe člana 273.
stav 2. ZKP BiH pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira i Jovičić Radeta
na ročištu održanom dana 09.05.2014.godine, obzirom da njihovo saslušanje nije bilo moguće
jer su ispitane osobe umrle.7
21. Nakon što je utvrđeno da je prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu sa
odredbom člana 78. stav 2. tačka c) ZKP BiH, na ročištu za glavni pretres dana
15.10.2014.godine, po osnovu odredbe člana 273. stav 3. ZKP BiH8 pročitan je iskaz
optuženog Habibović Hariza koji je dat u istrazi, prilikom saslušanja u svojstvu osumnjičenog,
obzirom da se u toku glavnog pretresa optuženi koristio pravom da ne iznosi svoju odbranu.9
vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se koriste iskazi svjedoka i vještaka dati
na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se koristi zapisnik o uviđaju”.
7
T-18- Izvod iz matične knjige umrlih za lice Andrić Vitomir, broj 07/1-202.1-132/14, Zvornik od
29.01.2014.g., Izvod iz matične knjige umrlih za lice Jovičić Vlado, broj 07/1-202.1-133/14, Zvornik od
29.01.2014.g
8
Ako se u toku glavnog pretresa optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu ili odgovarati na
postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se po odluci sudije ili predsjednika
vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo ako je optuženi prilikom saslušanja u istrazi
bio upozoren u skladu s članom 78. stav (2) tačka c) ovog zakona.
9
T-17- Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, BiH, Tužilaštvo BiH, Sarajevo, od 05.11. 2012.
godine
10
24. Odbrana je navela da činjenica pretrpljenog moždanog udara i nije toliko relevantna
koliko druge okolnosti zbog kojih će osporavati kredibilitet svjedoka Andrić Vitomira, te da
ostavlja sudu na odluku da li je potrebno saslušavati doktora koji je liječio Andrić Vitomira, a
obzirom da je liječenje provedeno tri godine prije davanja njegovog iskaza u istrazi, pa stoga
njegovo svjedočenje i ne može biti relevantno.
25. Nakon razmatranja prijedloga tužilaštva, kao i navoda odbrane, Sud je odbio prijedlog
nalazeći da nije cjelishodno saslušavati doktora koji je svjedoka liječio, iz razloga jer je on kao
pacijent bio hospitaliziran znatno prije davanja iskaza u istrazi. Takođe je sud našao da nije
cjelishodno saslušavati niti ovlaštenu službenu osobu koja je sačinila zapisnik o saslušanju
svjedoka obzirom da je evidentno iz zapisnika da nije naznačeno da svjedok u momentu
davanja iskaza ima bilo kakvih zdravstvenih problema koji bi uticali na sposobnost
komunikacije.
26. Vijeće je cijenilo da informacije koje bi ovi svjedoci iznijeli ne bi bitno uticale na
razjašnjenje činjeničng stanja u predmetu, i da bi njihovo saslušanje nepotrebno prolongiralo
okončanje postupka.10
D. ZAVRŠNE RIJEČI
a. Tužilaštvo
10
Član 239. Stav 2 ZKP BiH “Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano
pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari“.
Član 263. Stav 2. ZKP BIH „Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i
branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje
takvog dokaza“ .
11
b. Odbrana optuženog
31. U odnosu na konkretnu tačku optuženja, odbrana navodi da tužilaštvo niti jednim od
provedenih dokaza nije dokazalo da je optuženi na bilo koji način učestvovao u premlaćivanju
oštećenog, na način kako je to opisano u optužnici.
32. Odbrana navodi da se svjedoci Čelić, Jovičić, Dragić, Andrić Predrag, Andrić Krsto,
Trišić, Jovanović Dragomir i Jovanović Pero kao i Velinka Martinović izjašnjavaju o
činjenicama i saznanjima povodom dolaska oštećenog Dragić Ladimira u Stupare, njegovog
smještanja na spratu zgrade mjesnog ureda kao i o činjenici njegove smrti, odnosno
pronalasaka obješenog sutradan u odnosu na sam dan dolaska, ali niti jedan od navedenih
svjedoka na bilo koji način ne dovodi u vezu optuženog Habibovića sa tim događajem,
odnosno da je sa njim imao bilo kakav kontakt.
12
34. Na kraju, odbrana je navela da je iz materijalnih dokaza dnevni raspored službe kao i
redna liste koja se sačinjavala na osnovu patrolnih naloga jasno da je optuženi započeo
obavljanje patrolne službe u 20.00 sati dana 08.juna 1992.godine i istu okončao dana 09.juna
1992.godine u 09.00 sati ujutro, nakon čega je bio slobodan dva dana, te tako nije obavljao
patrolnu službu u vrijeme dolaska oštećenog u Stupare, niti u vrijeme kada je isti izvršio
samoubistvo vješanjem, pa je imajući u vidu sve navedeno odbrana zaključila da niti jedan
provedeni dokaz ne dokazuje činjenične navode iz optužnice. Odbrana predlaže da se
optuženi oslobodi optužnice.
35. Optuženi Habibović Hariz je u obraćanju sudu naveo da nije učinio ništa od onog što
mu se optužnicom stavlja na teret.
II. S T A N D A R D I D O K A Z I V A NJ A
36. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu, Vijeće se
rukovodilo nekim osnovnim načelima propisanim u ZKP BiH kao i u Konvenciji, a koji će u
nastavku biti navedeni.
38. Član 6. stav 1. Konvencije nameće obavezu svim sudovima da “ukažu dovoljno jasno
na osnove na kojima oni zasnivaju svoju odluku”11. Iako priznaje primat domaćih sudskih
organa u davanju ocjene šta je relevantno i prihvatljivo, član 6. stav 1. Evropske konvencije
nameće domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući način izvrše ispitivanje podnesaka,
11
Evropski sud za ljudska prava, Georgiadis protiv Grčke, 1997, para 606.
13
39. Odredbom člana 3. stav (1) ZKP BiH određena je pretpostavka nevinosti, koja predviđa
da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi
njegova krivnja.14
41. Smatra se, a to potvrđuju i judikati Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP)15, da
presumcija nevinosti ima, između ostalog, sljedeće posljedice:
(i) optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na suprotnoj strani,
dakle tužiocu; i
(ii) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog,
nego i u situaciji kad o tome postoji razumna sumnja.
„sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima
ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način
koji je povoljniji za optuženog.“
43. Riječ je o načelu in dubio pro reo, ili načelu koje je izraz pogodovanja optuženog. Neku
činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom kada se uvjerio u njezino
postojanje koje mora proizilaziti iz dokaza izvedenih na glavnom pretresu i kad u tom pogledu
postupajuće vijeće nema više nikakvih dvojbi. Pri tome sve činjenice koje su in peius (na štetu)
optuženog moraju se sa utvrditi sa apsolutnom sigurnošću. Drugim riječima, moraju se
dokazati. Ukoliko se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. Sve činjenice koje su in
favorem (u korist) optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda i kad su utvrđene samo
sa vjerovatnošću (znači, ne sa sigurnošću). Ako se i nakon savjesne ocjene dokaza
12
Van de Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994.g., par. 59;
13
Khamidov protiv Rusije, 2.06.2008. g., par. 173
14
Ova je odredba potpuno usklađena sa međunarodnim dokumentima ( član 14. stav 2. MPGPP i člana 6.
stav 2. EKLJP).
15
Npr. Saunders protiv Velike Britanije, 1996., Izvještaj 1996-IV, Barbera, Messegue i Jabardo protiv
Španije, 1988., Serija A br. 146
14
44. Rezultat primjene pravila in dubio pro reo uvijek mora biti izricanje presude „u korist
optuženog“, što u slučaju sumnje oko pravno relevantnih činjenica predviđenih materijalnim
krivičnim pravom uključuje ne samo blažu kaznu kada je krivica utvrđena, nego i oslobađajuću
presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije mogao razjasniti sumnju oko pitanja je li
optuženi počinio krivično djelo iz optužbe.
45. U ovom smislu je i odredba člana 284. tačka c) ZKP BiH „ako nije dokazano da je
optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje“ što znači, ne samo u slučajevima u kojima
uopšte nisu izvedeni dokazi za optužbu, nego i u takvim u kojima bi ih bilo, ali bi oni bili
nedovoljni da sud iz njih, na osnovu ocjene na glavnom pretresu, izvuče zaključke o
nedvojbenom postojanju činjenica iznesenih u optužbi.
II. N A L A Z I S U D A
46. Optužnicom Tužilaštva, optuženi Habibović Hariz se tereti za počinjenje krivičnog djela
ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) KZ BiH, koji u
relevantnom dijelu glasi:
“Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili
okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:
c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili
patnje (mučenje), nečovječno postupanje, medicinske ili druge znanstvene
eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih
patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja,
47. Iz zakonske definicije krivičnog djela proizilaze elementi bića krivičnog djela:
(1)Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava; (2) Kršenje
mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije; (3) Djelo počinioca mora biti
povezano sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom; (4) Počinilac mora narediti ili počiniti
djelo;
49. Obzirom da nakon ocjene provedenih dokaza sud nije našao dokazanim počinjenje
djela, odnosno konkretnih radnji koje su optuženom stavljene na teret, to se nije detaljnije
upuštao u obrazlaganje opštih elemenata djela. Naime, kako će to biti analizirano i
obrazloženo u nastavku ove presude, vijeće nije van razumne sumnje utvrdilo da je optuženi
Habibović Hariz prema oštećenom Dragić Ladimiru preduzimao radnje navedene u optužnici,
odnosno nije dokazano posebno obilježje djela, te samim nije potrebno da se obrazlažu opšti
elementi krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret.
52. Takođe, na osnovu provedenih materijalnih dokaza, te iskaza saslušanih svjedoka Sud
je utvrdio da se u inkriminsanom periodu oko stotinu stanovnika srpske nacionalnosti iz
Stupara kao i okolnih sela Rujići, Olovci, Matijevići, Vranovići, Tuholj, Obrćevac, Prijanovići i
Lupoglavo nalazilo u napuštenim stanovima prosvjetnih radnika u tri zgrade u mjestu Stupari,
opština Kladanj. Ove činjenice tokom postupka nisu bile sporne. Svjedoci su opisali pod kojim
su okolnostima u mjesecu maju 1992.godine dovedeni u Stupare, dok su neki od njih i sami
došli usljed opasnosti koja je nastupila zbog oružanog sukoba i nakon što su neka od
navedenih sela napadnuta i spaljena.
53. Nije sporno da se i oštećeni Dragić Ladimir nalazio u ovim zgradama dana 9. juna
1992. godine, a nakon što je u Stupare došao iz sela Obričevac u potrazi za članovima svoje
16
T-17 Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, BiH, Tužilaštvo BiH, Sarajevo
17
T-7 do T-10 – oduzeti po osnovu Naredba za privremeno oduzimanje predmeta, broj: S1 1 K 005642 11
Krn, Sarajevo, 13.04.2011. godine; u spis S1 1 K 16776 Kri uložene kopije dok su originali u spisu S1 1 K
12159 13 Kri; u dokazu T-7- navodi se da je optuženi Habibović Hariz angažovan u ps Stupari kao rezervni
policajac od 01.06.1992.godine; T-11- Stanična knjiga-evidencija za maj i juni 1992. godine
18
Svjedoci Vejzović Habib i Hadžikić Mehmed transkript sa pretresa 21.02.2014.godine, Mešanović Enzet
07.02.2014.godine, Kadrić Rifet, transkript sa pretresa od 23.05.2014.godine
16
55. Takođe svjedok Martinović Velinka potvrđuje da je oštećeni Ladimir Dragić tog dana
nakratko došao u stan u zgradama prosvjetnih radnika u kojem je bio smješten Vitomir Andrić,
da je „zavratio“ rukave i pokazivao da su ga tukli i tražili da kaže gdje se nalazi njegov zet
Brane. Svjedok Dragić Mile je potvrdio navode da je u stanu kojem je boravio Vitomir Andrić
19
Transkript sa pretresa od 28.02.2014.godine strana 30
20
Transkript sa pretresa 18.07.2014 godine strana 52 i 53
21
Transkript sa pretresa od 18.07.2014.godine strana 52-53;
22
T-17 (kopija uložena u s1 1 k 16776 kri) - Zapisnik o uviđaju, osnovni sud u Kladnju , broj: Kri: 22/92
Kladanj, 10.06.1992. godine ( original dokument nalazi se u spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri; T-18
Zapisnik o vanjskom pregledu leša, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine (
original dokument nalazi se u spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri; T-1 uložen u S1 1 K 16776 14 Kri -
Zapisnik (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza) Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske,
Banja Luka; T-2 uložen u S1 1 K 16776 14 Kri; Fotodokumentacija (ekshumacija i forenzičko antropološka
analiza ) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske , Banja Luka; T-3- Foto-dokumentacija, pregled i
vještačenje posmrtnih ljudskih ostataka, Zavod za sudsku medicinu R.S. Banja Luka, 13.06.2011. godine; T-
4- Nalaz vještačenja DNK analiza (Utvrđivanje identiteta nepoznatih skeletnih ostataka) J.U. Zavod za
sudsku medicinu Republike Srpske , Banja Luka, 11.06.2011. godine; svi original dokumenta nalaze se u
spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri;
17
56. Svjedok Marjanović Pero navodi da mu je sam oštećeni Dragić Ladimir prilikom
razgovora rekao da su ga u stanici milicije ispitivali i tukli i da je tada primjetio da ima otečeno
lice, dok svjedok Krsto Andrić navodi da se po dolasku u zgradu starog mjesnog ureda Ladimir
žalio na bolove i rekao je „ubiće me...ja ovo neću preživjeti“.24 Takođe, svjedoci Jovanović
Dragomir i Dragica navode da im je oštećeni Ladimir rekao kako su ga ispitivali o tome da
kaže gdje se nalazi oružje i da su ga istukli, te da je rekao da on to ne može izdržati.25
57. Saslušani svjedoci Andrić Krsto, Jovanović Dragomir i Dragica, Marjanović Pero i
Jovičić Ilija saglasno potvrđuju da je Dragić Ladimir pronađen mrtav naredno jutro nakon
dolaska u zgrade u Stuparima te da ga je pronašla Andrić Mileva.26
58. Dakle, iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je oštećeni Dragić Ladimir bio
izložen fizičkom zlostavljanju, te da je u noći, devetog na deseti juni 1992. godine izvršio
samoubistvo vješanjem, međutim, nakon analize i ocjene provedenih dokaza Vijeće nije
moglo, van razumne sumnje, izvesti zaključak da je upravo optuženi Habibović osoba koja se
može dovesti u vezu sa protupravnim postupanjem prema oštećenom, odnosno da je
poduzimao konkretne radnje koje mu se optužnicom stavljalju na teret.
59. Naime, odgovornost optuženog za navedene radnje Tužilaštvo temelji prije svega, na
iskazu svjedoka Andrić Vitomira, kao jedinog svjedoka koji optuženog Habibovića povezuje sa
protupravnim postupanjem prema oštećenom Dragiću.
60. Vijeće je prilikom ocjene njegovog iskaza pošlo od činjenice da, ako se odluka Suda
temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni
najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost. U skladu sa tim, Vijeće se bavilo detaljnom i
svestranom analizom iskaza ovoga svjedoka, dovodeći ga u vezu i sa ostalim provedenim
dokazima.
61. Obzirom da je svjedok Andrić Vitomir preminuo nakon podizanja optužnice, nije bilo
moguće istoga saslušati neposredno pred Sudom, nego je na glavnom pretresu pročitan iskaz
koji je ovaj svjedok dao pred Tužilaštvom BiH 2011. godine27. U tom iskazu ovaj svjedok je
naveo da je bio prisutan i da je vidio kada su u jednoj prostoriji u Starom mjesnom uredu gdje
je bila smještena policija, tri lica, i to Vejzović Kahro, Butković Ismet i Habibović Hariz, ispitivali
i udarali oštećenog Dragić Ladimira po glavi i grudima, te da su ga nastavili udarati i nakon što
je isti pao na pod, odnosno gazili su ga čizmama i skakali po njegovom tijelu. Svjedok navodi
da se sve dešavalo u istoj prostoriji gdje su njega u jednom dijelu prostorije ispitivali Mujčinović
23
Transkript sa pretresa od 24.01.2014.godine, strana 32
24
Transkript sa pretresa od 18.10.2014.godine, strana 20
25
Transkript sa pretresa od 11.10.2013.godine, strana 36 i 138
26
Transkripti sa pretresa 11.10.2013.godine strane 36, 138 i 154 i sa pretresa od 18.10.2013.godine, strana
21
27
Vidi procesne odluke odjeljak B (b);
18
62. Međutim, svjedočeći na iste okolnosti 2005. godine u PS Kozluk (dakle 6 godina prije
davanja iskaza u Tužilaštvu i vremenski bliže inkriminisanom događaju), ovaj svjedok je dao
potpuno različit iskaz u pogledu ključne činjenice, ko su osobe koje su kritične prilike udarale
oštećenog Dragić Ladimira. Naime, u tom iskazu ovaj svjedok je naveo da se ne može izjasniti
o identitetu osoba koje su to činile, odnosno da to nije ni mogao vidjeti jer je prostorija u kojoj
su tukli oštećenog bila mračna.29 Dakle, ne samo da prilikom davanja ovoga iskaza nije naveo
ko su osobe koje nanose udarce oštećenom nego je, čak dao i obrazloženje zbog kojeg ne
zna o kojim se licima radi, navodeći da nije mogao vidjeti jer je prostorija bila mračna.
63. Kako su iskazi svjedoka Andrić Vitomira očigledno kontradiktorni, a radi se o dokazima
koji su pročitani na glavnom pretresu, dakle odbrana, a ni Sud nisu bili u mogućnosti da ga
ispitaju u pogledu ovih ključnih razlika, to se na ovakvom iskazu nije mogla utvrditi krivica
optuženog Habibovića.
64. Prilikom donošenja ovakvog zaključka sud je imao u vidu i praksu Apelacinog odjeljenja
Suda BiH u predmetu Radić i dr., u kojem predmetu je jasno navedeno da se na iskazima
svjedoka čiji su iskazi samo pročitani na glavnom pretresu, ne može zasnivati presuda u
odlučujućem dijelu, a što leži u osnovi koncepta pravičnog suđenja, budući da svako ko je
optužen za krivično djelo ima najmanje pravo da, između ostalog, ispituje svedoka druge
strane (član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije o ljudskim pravima i član 14. stav 3. tačka
e) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima).30
65. Bez obzira na navedeni nedostatak ovoga dokaza, Sud je, imajući u vidu obavezu da
se stara o svestranom pretresanju predmeta, predmetni iskaz doveo u vezu sa drugim
provedenim dokazima, te je našao da isti nije potvrđen niti jednim drugim dokazom i uz to, u
velikoj mjeri je doveden u pitanje drugim kontrolnim dokazima i indicijama.
66. Tako niti jedan od saslušanih svjedoka, od kojih su neki u inkriminisanom periodu viđali
svjedoka Andrić Vitomira, a neki sa njim i boravili u istom stanu u zgradama prosvjetnih
radnika u Stuparima, nisu naveli da im je ovaj svjedok ikada pričao da ima bilo kakva saznanja
o tome šta je vidio kritične prilike i ko je tukao Dragić Ladimira.
67. Svjedok Andrić Milomir, sin Andrić Vitomira, potvrdio je prilikom davanja iskaza na
glavnom pretresu da mu je otac za vrijeme boravka u Stuparima ispričao da je bio ispitivan, ali
mu nije rekao ko ga je ispitivao, ni tada za vrijeme boravka u zgradama, a ni kasnije, kao i da
28
Dokaz T- 19 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira, broj KT-RZ-168/07 od 17.03.2011.godine,
Zvornik ( dokaz uložen u spis u predmetu s1 1 K 12159 13 )
29
O-VII- 2 - Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Andrić Vitomira, broj akta: 12-1/01-2-290/05, od
05.07.2005.godine u Kozluku.
30
Rješenje Suda BiH Broj: X-KRŽ-05/139 (I) od 15.3.2010. godine
19
68. Ni svjedokinja Andrić Milena, snaha svjedoka Andrić Vitomira nije navela da je njen
svekar ikada spomenuo da zna bilo kakve okolnosti povodom zlostavljanja oštećenog Dragić
Ladimira koji je proveo određeno kratko vrijeme upravo u stanu u kojem je bila smještena
porodica Andrić Vitomira. Pri tome, posebno se ima cijeniti i činjenicu da su navedeni iskazi
upravo u suprotnosti sa tvrdnjom iz iskaza svjedoka Andrić Vitomira koji je pročitan na
glavnom pretresu u kome on navodi i to da je po dolasku sa saslušanja iz policije, „svojima
rekao da Dragić Ladimir neće preživjeti“.
69. Nadalje, iskaz svjedoka Andrić Vitomira, dodatno dovodi u pitanje i činjenica da niti
jedan od saslušanih svjedoka koji su tog dana vidjeli oštećenog Ladimira Dragića, ne govori,
niti spomnje da su u bilo kojem momentu sa njim vidjeli i optuženog Habibović Hariza ili da su
u tom smislu čuli bilo kakve činjenice koje Habibovića povezuju sa oštećenim, dok navode
imena drugih lica koje povezuju sa ovim događajem.
70. Tako svjedokinja Andrić Milena, navodi da se sjeća da je sa prozora vidjela kako
policajac s prezimenom Butković vodi Dragić Ladimira i tjera sa kundakom puške govoreći
„hajde brže, brže“, a što potvrđuje i svjedok Marjanović Pero koji je takođe naveo je da je
nakon razgovora sa oštećenim otišao u stan u kojem je boravio, te ga je sa terase uočio sa
policajcim Vejzović Kahrom i Butković Ismetom.33 Navedeni iskazi su u skladu sa evidencijom
stanične knjige iz koje proizilazi da je policajac Butković Ismet bio na dužnosti dana 09.juna
1992.godine u periodu od 08,00 do 20,00 časova.34
71. Takođe, svjedok Aleksić Aleksa navodi da je neposredno prije sahrane oštećenog
Dragića među prisutnim rečeno da su oštećenog „premlatili“ dvojica policajaca u mjesnom
uredu i to Butković i Vejzović, kao i da u tom kontekstu niko nije spomenuo optuženog
Habibović Hariza, dok svjedok Jovanović Dragomir navodi da su oštećenog u zgradu starog
mjesnog ureda doveli policajci Butković i Vejzović.
72. Iskaz svjedoka Andrić Vitomira koji je pročitan na glavnom pretresu je u suprotnosti i sa
iskazom svjedoka Đokić Radovana koji navodi da je dva puta bio na saslušanju zajedno sa
Dragić Ladimirom, te navodi da su policajci došli po njih, u večernjim satima, odveli ih u školu
gdje su ih tukli palicama po leđima u trajanju od pola sata, i potom ih vratili u stanove u zgradi
starog mjesnog ureda. Na upit ko ih je tukao navodi: „ ....Tuk'o Kahro i Hasib i Butković i
Nedžad“. Dalje navodi da je nakon nekog vremena otišao u sobu Dragić Ladimira i sa njim
31
Transkript sa pretresa od 17.01.2014.godine strane 74- 76
32
T-6 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine
33
Transkript sa pretresa od 30.05.2014.godine strane 24 i 25
34
T-7- Evidencija stanične knjige policije PS Stupari za juni mjesec 1992.godine
20
73. I na kraju i materijalni dokazi, odnosno dnevni raspored službe kao i redna lista koja
se sačinjavala na osnovu patrolnih naloga ukazuju da optuženi Habibović nije obavljao
patrolnu službu u zgradama prosvjetnih radnika na dan 09.juni 1992.godine, dakle u vrijeme
dolaska oštećenog Dragića u Stupare, niti u vrijeme kada je isti izvršio samoubistvo
vješanjem, nego je smjenu završio tog jutra u 8,00 sati nakon čega je bio slobodan.36
75. Tako svjedok Đokić Radovan navodi da je sa oštećenim Dragićem vođen na ispitivanje
i u večernjim satima kritičnog dana i to u osnovnu školu, dok svjedok Andrić u svom iskazu ne
navodi da je prilikom ispitivanja i fizičkog zlostavljanja oštećenog, sa istim bio i Radovan
Đokić, kao i da se predmetno zlostavljanje dogodilo u prostorijama zgrade starog mjesnog
ureda, to je evidentno da, u najmanju ruku postoji sumnja o tome da li ova dva svjedoka
pričaju o istom događaju, a samim tim i sumnja u pogledu činjenice da je upravo povodom
navodnog zlostavljanja o kojem je svjedočio Andrić Vitomir, oštećeni zadobio višestruki prelom
rebara sa lijeve strane grudnog koša kako se to optužnicom tvrdi.
76. Vijeće se nije bavilo detaljnom analizom vrste i težine povreda koje je oštećeni Dragić
zadobio prilikom pojedinih zlostavljanja, obzirom da, kako je to već detaljno obrazloženo u
prethodnom dijelu presude, ne postoje valjani dokazi koji bi optuženog Habibović Hariza na
bilo koji način doveli u vezu sa poduzimanjem bilo kavih radnji prema oštećenom, odnosno koji
bi ukazivali da je upravo optuženi osoba koji je kritičnog dana nanijela povrede oštećenom na
način kako je to navedeno u optužnici.
77. Imajući u vidu sve navedeno sud je primjenom odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, a
rukovodeći se prethodno navedenim standardima dokazivanja našlo opravdanim primjenu
načela “in dubio pro reo”, optuženog oslobodio optužbe nalazeći da nije dokazano da je
počinio krivično djelo za koje se optužuje.
35
Transkript sa pretresa od 27.09.2013.godine strana 13 do 15
36
T-11- Stanična knjiga -evidencija za maj i juni 1992. Godine, uveden 08.10.2014. godine; O-VII-2- Knjiga
rasporeda službe, iz juna 1992 godine, ukupno šest strana, uveden 25.07.2014.godine
21
78. Obzirom na oslobađajuću presudu troškovi postupka na osnovu odredbe člana 189.
stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 186. stav 2. istog Zakona padaju na teret budžeta suda,
dok se oštećeni na osnovu odredbe člana 198. stav 3. ZKP BiH upućuju da imovinskopravni
zahtjev mogu ostvarivati u parničnom postupku.
Jesenković Vesna
22