Professional Documents
Culture Documents
PRESUDA
P RESUDU
Optueni:
1. Ivan Zelenika, zvani Zela, sin Ivana, roen 17.10.1953. godine u mjestu Jare,
opina iroki Brijeg, po nacionalnosti ....., dravljanin ................, JMBG: ................., sa
prebivalitem u ......., penzionisani autoelektriar, razveden, otac jednog djeteta,
nalazio se u pritvoru po rjeenju Suda BiH, broj: S1 1 K 009065 12 krn od 24.02.2012.
godine, do 18.09.2012. godine;
2. Sreko Herceg, sin Vinka, roen 01.01.1968. godine u mjestu Humac, opina
Ljubuki, po nacionalnosti .........., dravljanin ..........., JMBG: ..........., sa prebivalitem
u ..........., penzioner, oenjen, otac jednog malodobnog djeteta, nalazio se u pritvoru po
rjeenju Suda BiH, broj: S1 1 K 009065 12 krn od 24.02.2012. godine, do 18.09.2012.
godine;
4. Ivan Medi, sin Stanka, roen 31.05.1952. godine u selu Radiii, opina
Ljubuki, po nacionalnosti ......., dravljanin ..........., JMBG: ............., sa prebivalitem u
.........., radnik, oenjen, otac troje djece, nalazio se u pritvoru po rjeenju Suda BiH,
broj: S1 1 K 009065 12 krn od 24.02.2012. godine, do 18.09.2012. godine;
KRIVI SU
to su:
I
Ivan Zelenika,
Od poetka maja 1992. do 18. avgusta 1992. godine, u okviru irokog i sistematinog
napada Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), usmjerenog protiv srpskog civilnog
stanovnitva optina Mostar, apljina i Stolac, znajui za taj napad, optueni Ivan
Zelenika, u svojstvu de facto upravnika zatvora koji se nalazio u bivoj Vojnoj ambulanti
JNA u Mostaru (u daljem tekstu: Vojna ambulanta), zajedno sa zapovjednikom HOS-a
za Hercegovinu Blaom Kraljeviem (preminuo), naelnikom HOS-a za Mostar Vinkom
Martinoviem zvtela, Seadom Kapetanoviem zv. Kapa, Sergejem Beloviem
(preminuo), te zatvorskim straarima, kao i drugim lanovima zatvorskog osoblja i
pripadnicima HOS-a,svjesno uestvovao u udruenom zloinkom poduhvatu koji je za
cilj imao zatoenje srpskih civila koji su nezakonito lieni slobode sa podruja grada
Mostara, da bi bili prebaeni u zatvor "Bruno Bui" u Dretelju, odakle su trebali biti
razmijenjeni i trajno raseljeni iz Hercegovine, pa je tako tokom navedenog perioda vie
od stotinu civila srpske nacionalnosti sa podruja Mostara, odabranih samo zbog svoje
nacionalne, vjerske, odnosno politike pripadnosti, lieno slobode od strane pripadnika
HOS-a, meu kojima su izmeu ostalih Mile Bjelobaba, Sava Bojani, Slavko
5
a. dana 6. avgusta 1992. godine ili oko tog datuma, u Vojnoj ambulanti iz neposredne
blizine uperio osobno vatreno oruje u glavu Borivoja Petrovia i dva puta povukao
okida, a da Borivoje Petrovi nije znao da je oruje ispranjeno, dok su istodobno
nepoznati bojovnici HOS-a razgovarali pred Ivanom Zelenikom i Borivojem Petroviem
o tome to da rade s njim i o koliini vrea za prijevoz posmrtnih ostataka koje su imali
na raspolaganju, nakon ega je optueni naredio prisutnim bojovnicima HOS-a da
odvedu Borivoja Petrovia u podrum Vojne ambulante, da bi za vrijeme dok su ga Ivan
Zelenika i drugi bojovnici HOS-a prebacivali iz Vojne ambulante u Dretelj, Borivoja
Petrovia jedan bojovnik HOS-a u prisustvu optuenog udario, dok setokom prijevoza
borio za zrak,
b. dana 04. avgusta 1992. godine ili oko tog datuma, optueni je tukao Iliju Domazeta
gumenom palicom i udarao ga nogama u predio bubrega i prepona po dolasku u Vojnu
ambulantu, prisilivi ga da prethodno skine svu odjeu, te uperivi vatreno oruje u
elo, istog ispitivao gdje mu se nalazi sin, prijetei da e ga ubiti,
c. priblino izmeu 23. i 25. jula 1992. godine, Ivan Zelenika ispitivao Petra Golijanina,
nakon ega mu je vezao ruke lisicama za vodovodne cijevi, te bio prisutan kad je jedan
d. dana 14. jula 1992. godine ili oko tog datuma, s drugim bojovnicima HOS-a, Ivan
Zelenika doao u stan u kojem je ivjela svjedokinja E sa Rajkom Lojpurom, gdje je
bio prisutan kad su bojovnici istoj skinuli odjeu, dok je on u njenom prisustvu ispitivao i
tukao Rajka Lojpura, nakon ega su iste povezli u pravcu Vojne ambulante Mostar,
e. dana 15. jula 1992. godine ili oko tog datuma, Ivan Zelenika bio prisutan u prostoriji
u kojoj je svjedoka "B" ispitivao Vinko Martinovi, od kojeg je dobio naredbu da
svjedoka B odvede u podrumske prostorije, to su on i nekolicina bojovnika HOS-a i
uinili, te su po dolasku u podrumske prostorije istog razodjenuli , bievali i tukli bejzbol
palicama od bambusa, a zatim ga podvrgli elektrookovima,
f. dana 17. Jula 1992. godine ili oko tog datuma, nepoznati bojovnik HOS-a je u
prisustvu optuenog Ivana Zelenike prisilio svjedoka I da proguta veliku koliinu soli,
a zatim ga tukao palicom, te po naredbi Ivana Zelenike odveo svjedoka I u drugu
prostoriju gdje ga je nastavio ispitivati i gdje ga je djelomino razodjenuo i tukao,
II
2. Optueni Edib Buljubai i drugi pripadnici HOS-a suu noi 2. ili 3. avgusta 1992.
godine, ili oko tog datuma, brutalno pretukli Bou Balabana u blizini mukog hangara u
zatvoru Dretelj "Bruno Bui", kojeg su udarali akama, nogama i palicama, da bi
oteeni uslijed zadobijenih povreda preminuo istu no,
a) neutvrenog dana oko 10. avgusta 1992. godine, Edib Buljubai i drugi pripadnici
HOS-a brutalno su tukli Nenada Markovia u mukom hangaru u zatvoru Dretelj "Bruno
Bui", nakon ega je prevezen automobilom u bolnicu u apljini odakle je kasnije
odveden u nepoznatom pravcu nakon ega vie nikad nije vien iv, niti su njegovi
posmrtni ostaci ikada pronaeni,
3. Tokom navedenog razdoblja, optueni Ivan Medi zv. Poskok i optuena Marina
Grubii- Fejzi, kao pripadnici HOS-a koji su imali pristup zatvoru u hangarima
kasarne Bruno Bui u Dretelju u kojima su drani zatoeni civili srpske nacionalnosti,
sudjelovali u sistemu zlostavljanja u kojem su muki i enski zatoenici bili podvrgnuti
fizikom i seksualnom nasilju, to seodnosi na slijedee:
ime su poinili:
I - Ivan ZELENIKA, zloin protiv ovjenosti iz lan 172. stav 1. taka h) KZ BiH
(progon), u vezi sa takom k), sve u vezi sa lanom 180. stav1. KZ BiH;
II - Edib BULJUBAI, zloin protiv ovjenosti iz lan 172. stav 1. taka h) KZ BiH
(progon), u vezi sa takom a) i k), sve u vezi sa lanom 180. stav 1. KZ BiH;
III - Ivan MEDI, zloin protiv ovjenosti iz lan 172. stav 1. taka h) KZ BiH (progon),
u vezi sa takom g) i k), sve u vezi sa lanom 180. stav 1. KZ BiH;
9
Pa ihVijee ovog suda na osnovu odredbe lana 285. ZKP BiH, uz primjenu odredbi
lanova 39, 42. i 48. KZ- a BIH u vezi sa lanom 49.b KZBiH
OSUUJE
OPTUENOG IVANA ZELENIKU
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (est) godina
se u skladu sa odredbom lana 55. stav 1. i lana 53. stav 1. utvruje kazna zatvora
trajanju od 6 (est) godina, dok se kao ranije utvrena uzima kazna dugotrajnog
zatvora u trajanju od 34 (trideset i etiri ) godine izreena pravosnanom presudom
Kantonalnog suda Zenica broj: K-28/2000 od 09.06.2000.godine
10
Na osnovu odredbe lana 284. stav 1. taka c) Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine Optueni Sreko Herceg se
OSLOBAA OD OPTUBE
Da je:
kao pripadnik HOS-a, obnaajui dunost zapovjednika vojnog zatvora Dretelj "Bruno
Bui" i zamjenik zapovjednika Zapovjednitva ratnog stoera Vojne policije HOS-a
Dretelj, postupao u cilju sistema zlostavljanjau kojem je vie od 200 civila srpske
nacionalnosti iz naprijed navedenih opina sistemski liavano slobode i odvoeno u
Vojni zatvor Dretelj "Bruno Bui", a neki od njih su prethodno bili zatoeni u Vojnoj
ambulanti, gdje su u vojnom zatvoru Dretelj "Bruno Bui" drani nezakonito zatoeni u
nehumanim uvjetima i podvrgavani fizikom i psihikom zlostavljanju zbog svoje
nacionalne, vjerske, odnosno politike pripadnosti, kako bi bili razmijenjeni i protjerani
iz Hercegovine, znajui kakva je bila priroda tog sistema i s namjeromda ga provede,
svjesno sudjelovao u udruenom zloinakom pothvatu sa optuenima Edibom
Bljubaiem, Ivanom Mediem, Marinom Grubii- Fejzi, Zvonimirom Bjeliem zvanim
"Crvenkapa", Hektorom osiem (preminuo), Zerinom uta, Damirom Glogovcem
zvanim "Vampir", Suzanom Moguljak, Ahmetom Makitanom zvanim "Maks", Eminom
Oruevi, Vinkom Primorcem (preminuo), Mirkom Janeom zvanim "ikago", Mirsadom
Repkom, Ivicom eeljem, Lukom eeljem, eljkom eeljem, Gordanom Grubii,
Hasanom Toporanom, Dr. Zoranom Hraniloviem i Blaem Kraljeviem (preminuo), s
kojima je dijelio zajedniki plan provedbe naprijed opisanog sistema zlostavljanja, to je
za posljedicu imalo sljedee:
11
12
ime bi poinio krivino djeloZloin protiv ovjenosti iz lanka 172. stav 1. taka h)
KZ BiH (progon), u vezi sa takama a), d), e), f), g) i k), sve u vezi sa lanom 180.stav
1. i 2. KZ BiH.
III
Na osnovu odredbe lana 284. stav 1. taka c) Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine, optueni Ivan Zelenika se
OSLOBAA OD OPTUBE
Da je u naprijed opisanom vremenskom periodu, postupajui u svojstvu de facto
upravnika zatvora u vojnoj ambulanti Mostar,
a) Dana 18. jula 1992. godine ili oko tog datuma, u Vojnoj ambulanti fiziki napao
Savu Bojani dok je oduzimao njenu osobnu imovinu, nazivajui je etnikom i govorei
da joj je brat etnik koji je ubio 50 Muslimana i Hrvata;
b) Dana 19. jula 1992. godine ili oko tog datuma, ispitivao i tukao policijskom palicom
14
ime bi poinio krivino djelo zloin protiv ovjenosti iz lanka 172. stav 1. taka h)
KZ BiH (progon), u vezi sa takom f) sve u vezi sa lanom 180.stav 1. i 2. KZ BiH.
III
Na osnovu odredbe lana 284. stav 1. taka c) Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine, optueni Edib Buljubai, se
OSLOBAA OD OPTUBE
1. Uestvovao u lienju slobode vie od 200 civila srpske nacionalnosti, meu kojima
su izmeu ostalih i Mile Bjelobaba, Slavko Bogdanovi, Sava Bojani, Slavko Bojani,
Milivoje Boki, Tihomir voro, Ilija Domazet, Slavojka Frovi, Petar Golijanin, Sreko
Mari, Borivoje Petrovi, Dragan Rudan, Jelka Savi, Branislav Simi, Olga koro,
Goran Vujadinovi, , svjedoci "A", "B", "C", "E", "F", "H" i I drugi, koje su nezakonito
uhapsili u njihovim prebivalitima pripadnici HOS-a, a optueni Edib Buljubai i drugi
pripadnici navedenog udruenog zloinakog podhvata nezakonito ih zatoili uz
upotrebu sile odnosno pod prijetnjom sile u Vojni zatvor Dretelj "Bruno Bui", ne
informiravi ih za to su okrivljeni, niti im je ijedan nadleni i zakoniti sud sudio,
presudio ili izrekao kaznu (taka 5.optunice)
ime bi poinio krivino djelo zloin protiv ovjenosti iz lanka 172. stav 1. taka h)
KZ BiH (progon), u vezi sa takom a), e), k), f)i g) sve u vezi sa lanom 180.stav 1. i 2.
KZ BiH.
16
Na osnovu odredbe lana 284. stav 1. taka c) Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine, optueni Ivan Medi i Marina Grubii- Fejzi se
OSLOBAAJU OD OPTUBE
Da su optueni Ivan Medi, od sredine maja do sredine jula 1992. godine i optuena
Marina Grubii- Fejzi, u periodu od poetka jula do sredine avgusta 1992.godine,
postupajui u svojstvu pripadnika HOS-a koji su imali pristup zatvorenim civilima
zatvorenim u hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju,
1. Uestvovali u lienju slobode vie od 200 civila srpske nacionalnosti, meu kojima
su izmeu ostalih i Mile Bjelobaba, Slavko Bogdanovi, Sava Bojani, Slavko Bojani,
Milivoje Boki, Tihomir voro, Ilija Domazet, Slavojka Frovi, Petar Golijanin, Sreko
Mari, Borivoje Petrovi, Dragan Rudan, Jelka Savi, Branislav Simi, Olga koro,
Goran Vujadinovi, , svjedoci "A", "B", "C", "E", "F", "H" i I drugi, koje su nezakonito
uhapsili u njihovim prebivalitima pripadnici HOS-a, a optueni Ivan Medi, Marina
Grubii- Fejzi i drugi pripadnici navedenog udruenog zloinakog podhvata
nezakonito ih zatoili uz upotrebu sile odnosno pod prijetnjom sile u zatvor Dretelj
"Bruno Bui", ne informiravi ih za to su okrivljeni, niti im je ijedan nadleni i zakoniti
sud sudio, presudio ili izrekao kaznu (taka 5.optunice)
17
c) u noi 2. ili 3. avgusta 1992. godine, ili oko tog datuma, optuena Marina Grubii-
Fejzi,zajedno sa drugim pripadnicima HOS-a,uestvovala u premlaivanju Boe
Balabana u blizini mukog hangara u Vojnom zatvoru Dretelj "Bruno Bui" usljed ega
je Boo Balaban preminuo iste noi (taka 7a.optunice)
ime bi poinili krivino djelo zloin protiv ovjenosti iz lana 172. stav 1. taka h)
KZ BiH (progon), u vezi sa takom a), e), f) i g) sve u vezi sa lanom 180.stav 1. KZ
BiH.
VI
Na osnovu lana 188. stav 4. i 189. stav 1. ZKP- a BiH optueni se oslobaaju od
obaveze naknade trokova krivinog postupka.
VII
Na osnovu odredbe lana 198. stav 2. i 198.stav 3. ZKP BiH, oteeni se sa imovinsko
pravnim zahtjevima upuuju na parnicu.
Obrazloenje
1. Optuenje
19
20
2. Izvedeni dokazi
1. Zavrne rijei
21. Konkretno, odbrana ovog optuenog je stava da Tuilatvo tokom postupka nije
nesporno dokazalo da je politika HSP-a imala za cilj ukloniti srpsko stanovnitvo sa
podruja Hercegovine (apljina, Mostar, Stolac) to je prema stavu odbrane,
potkrepljeno i samim materijalnim dokazima optube, te iskazima nekih od svjedoka
23
23. Branilac dalje istie da tokom provedenog postupka, Tuilatvo nije dostavilo
niti jedan materijalni dokaz (shemu) organizacije vojnog osoblja u ambulanti Mostar,
dok mnogi sasluani svjedoci, koji su u inkriminisano vrijeme bili na zapovjednikim
pozicijama, saglasno izjavljuju da za ime Ivana Zelenike prvi put uju u vrijeme
suenja. Tako svjedok Vinko Martinovi tvrdi da mu Ivan Zelenika jeste bio poznat, i
da mu je svjedok bio nadreeni u inkriminisanom periodu, ali tvrdi da je optueni u to
vrijeme obavljao poslove uglavnom tehnike i logistike prirode, pri emu izriito odbija
mogunost da je optueni imao in ili bio unaprijeen u vrijeme boravka u vojnoj
ambulanti Mostar.
1
Svjedok Halil Beo je svjedoio na glavnom pretresu odranom 03.07.2012.godine dok je kao dokaz
optube T-1- uvrten Zapisnik o sasluanju svjedoka Beo Halila broj: KT-RZ-26/06 od 08.04.2010. godine.
24
25. Tuilatvo prema miljenju odbrane nije injenino opisalo ni koja konkretno
lica su izvoena na prisilne radove, u emu su se sastojali ti radovi, te na koji su to
nain zatvorenici podvrgavani nehumanom i neovjenom postupanju prilikom
obavljanja istih.
28. Odbrana ne osporava injenicu da su srpski civili jedno krae vrijeme drani u
prostorijama vojne ambulante Mostar, da su izvoeni na radove, da su bili u
mogunosti povremeno viati Ivana Zeleniku ili ak sa njim razgovarati, ali odbrana
osporava postojanje diskriminatorne namjere na strani optuenog. Nasuprot tome,
odbrana se pozvala na iskaze par svjedoka (Mile Bjelobaba, voro Tihomir) kojima je
Ivan Zelenika pomogao dok su boravili u prostorijama vojne ambulante Mostar, ime se
prema njihovom miljenju iskljuuje postojanje diskriminatorske namjere na strani
optuenog.
25
34. Tuilatvo je prema shvatanju odbrane neke opte injenine navode postavilo
suprotno opte poznatim injenicama, a navedeno se tie postojanja plana i cilja,
odnosno politike uklanjanja srpskog stanovnitva iz Hercegovine. Takoer, cilj
djelovanja HOS-a u relevantnom periodu nije bilo stvaranje paradravne tvorevine
Herceg- Bosne. Proglas zapovjednitva za Hercegovinu od 1992.godine, koji
Tuilatvo posmatra kao plan zatvaranja i protjerivanja srpskog stanovnitva iz
Hercegovine, ni na koji nain ne proizilazi iz sadraja navedenog dokumenta iz kojeg
razloga je isti i odbrana predloila kao dokaz. Suprotno tvrdnjama Tuilatva BiH, niti
jedan uloeni dokaz optube ne potvruje postojanje opisanog udruenog zloinakog
plana nit je injenino opisan plan i ciljevi istog, lanstvo i tip UZP-a. Osim toga,
26
36. Dalje, branilac je osporavao postojanje optih elemenata krivinog djela koje se
stavljalo na teret optuenom, prvenstveno postojanje irokog i sistematinog napada,
obzirom da se u inkriminisanom periodu intenzivno odvijalo granatiranje Mostara od
strane jedinica Jugoslavenske narodne armije (JNA).
27
44. Optueni smatra da mu je teta nanesena i prilikom lienja slobode jer mu nije
doputeno da kontaktira konzulat R Hrvatske iji je dravljanin, niti su ga upoznali sa
28
47. Na kraju, optueni je istakao da Tuilatvo u ovom predmetu nije optuilo prave
vinovnike inkriminacija iz optunice, te predlae da se oslobodi svih optubi.
29
30
57. U narednom izlaganju je iznio neke sporne situacije u odnosu na uslove u KPZ-
u Zenica, koji su se reflektirali na njegovo pripremanje odbrane u ovom predmetu, te
situacije u kojima je pretres odran bez njegovog prisustva. Smatra da Vijee nije imalo
u vidu da je on u zavodu boravio pod drugim okolnostima nego to su to uslovi pritvora.
Naime, istakao je da su tretman i uslovi boravka za osuena lica uveliko drugaiji od
prava koji imaju pritvorenici, te smatra da se navedeno reflektiralo na njegov narueni
odnos sa braniocima tokom predmetnog postupka. Smatra da je Zavod opstruirao
voenje predmetnog postupka na njegovu tetu, pogreno obavjetavajui Sud da je u
par navrata neopravdano odbijao da pristupi. Intenzitet uznemiravanja u Zavodu od
strane Nermina upine, koji je prijeratni prijatelj Vinka Martinovia tele i ime
Martinovia, koje je poelo u januaru 2014.godine se preklapao sa poetkom iznoenja
dokaza odbrane, koje maltretiranje se prema rijeima optuenog intenziviralo u vrijeme
31
60. Na kraju moli da se prilikom odmjeravanja kazne imaju u vidu ranije izreene
kazne zatvora, te da se odmjeri jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora, dodajui da se
kaje za radnje ije izvrenje ne spori.
62. Braniteljica smatra da u tom pravcu, jedino dokument VOB-3 moe odreenu
osobu povezati sa odreenom jedinicom, podrujem ili opisom dunosti koje je
obavljao, a optueni se po imenu i prezimenu pominje samo na spiskovima
zatovorenika Dretelja srpske nacionalnosti. Isti je nezakonito sainjen, te ne odgovara
stvarnom stanju, obzirom da se optueni na istom naznauje kao zamjenik
32
2
O4 - 23 Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Ljubuki broj: 02-3/5-2-4/14 od 26.03.2014. godine
33
69. Dakle, optueni prema tvrdnjama braniteljice nije podravao sistem zatoenja
civila srpske nacionalnosti u logoru Dretelj, ve je samo povremeno boravio u kasarni
Bruno Bui Dretelj, pa je evidentno da on nije mogao oformiti logor, uestvovati u
odreivanju uslova boravka zatvorenika, izvoditi lica na prinudni rad, niti je mogao
uestvovati u razmjeni zarobljenika krajem avgusta 1992.godine.
34
73. Dodaje da nikada nije osuivan, niti je pravio razliku meu ljudima, naroito ne
po nacionalnoj pripadnosti. Nikada nije uestvovao u hapenju ili pritvaranju lica srpske
nacionalnosti, a pripadnik HOS-a je postao kako bi odbranio cjelovitost Bosne i
Hercegovine, kao domovine svih naroda koji su u njoj ivjeli.
35
79. Odbrana je istakla injenicu da u toku postupka nije sasluan niti jedan svjedok
srpske nacionalnosti porijeklom iz Stoca, apljine ili Ljubukog, ve su svi bili u
Mostaru u kojem u to vrijeme nije bilo irokog i sistematinog napada. Lica koja su u
konkretnom sluaju uhapena su predstavljala opasnost po bezbjednost, a to je
evidentirano i u sprovodnim listovima uloenim u dokaze Tuilatva. injenica je i da
nisu svi stanovnici srpske nacionalnosti lieni slobode, dok su neki od njih ostali da ive
u Mostaru i po okonanju sukoba. Svjedok Ivan Grbavac je tako posvjedoio da sa
prostora Ljubukog niti jedna osoba srpske nacionalnosti nije dovedena u Dretelj.
36
84. Jedini taan fiziki opis izgleda optuene je prema tvrdnjama branioca onaj da
se radi o osobi nieg rasta, kratka crna kosa, bijele puti, to je nuno imati u vidu
obzirom na iskaze svjedoka koji tvrde da je u logoru Dretelj bilo vie osoba po imenu
Marina, tanije, najmanje tri osobe su nosile ovo ime. Stoga, odbrana smatra da je u
situacijama u kojima svjedoci indetificiraju optuenu Marinu Grubii- Fejzi kao
poinica odreenih inkriminacija, dolo do zamjene identiteta. Dokaz fotografije
njemake televizije FDWS na kojima je jasno vidljivo da je postojala velika slinost
meu pripadnicima HOS-a stancioniranim u Dretelju, pa je jasno zbog ega je kod
svjedoka mogla nastupiti nesigurnost u identificiranju upravo Marine Grubii- Fejzi.
85. Svjedok Branko Bubalo, koji je veoma dugo bio u Dretelju je izjavio da je
upravnik bio Hektor osi Dida, dok je meu enskim straarima bila Suzana. Osobu
po imenu Marina ovaj svjedok uopte ne spominje u svom iskazu. Svjedok Dejan Danc
je takoer potvrdio da vojnici nisu imali nadlenosti u pogledu zatvorenika u Dretelju,
jer je njih uvala vojna policija, pa odbrana u tom kontekstu naglaava da je Marina
upravo bila obian vojnik, dakle nije bila straar u logoru Dretelj, niti je na bilo koji nain
bila zaduena kako za zarobljenike, tako ni za uslove u kojima su isti boravili.
88. Prema navodima optuene, izjava Sae Stolia koju je ova odbrana uloila u
dokaze ne ukazuje da su ene uestvovale u premlaivanju mukaraca, osim toga,
optuena smatra da njen tadanji izgled na nain kako to opisuju svjedoci optube ne
odgovara stvarnosti. Smatra da nije taan opis da je u inkriminisano vrijeme imala crnu
kosu i da je nieg rasta, tvrdei da ime smeu boju kose i da je visoka 1,70m to se ne
smatra niom osobom.
89. U konanici, optuena osporava iskaze svjedoka optube u dijelu u kojem nju
identificiraju kao poinioca inkriminacija iz optunice, ostavljajui mogunost da
svjedoci jesu preivjeli strahote koje opisuju u svojim iskazima, ali ne nalazi da je
dokazano njeno uee u tim dogaajima.
91. Ustvrdivi jo jednom da nije poduzela niti jednu radnju koja joj se stavlja na
teret optunicom, optuena je predloila donoenje oslobaajue presude.
93. Isti dan, Sud je zaprimio podnesak optuenog Ivana Zelenike u kojem dostavlja
obimnu medicinsku dokumentaciju, sa molbom da Sud uzme istu u obzir prilikom
donoenja konane odluke, to je Vijee i uinilo, imajuu u vidu da se radi o dokazima
koji idu u korist optuenog.
94. Nakon to je vijee u smislu lana 281. ZKPBiH savjesno i sadrajno ocijenilo
svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima, koji su izvedeni na
38
95. lan 3. stav 1. ZKP BiH propisuje da se optueni smatra nevinim za krivino
3
djelo dok se ne dokae njegova krivnja. Tuilac stoga nosi teret utvrivanja krivice
optuenog, i u skladu sa lanom 3. stav 2. ZKP BiH optuba to mora uraditi izvan
razumne sumnje.4
96. Teret dokazivanja ostaje na tuiocu za svaku optubu tokom cijelog suenja.
Shodno tome, u utvrivanju da li je tuilac dokazao predmet izvan svake razumne
sumnje, Vijee je paljivo razmotrilo da li postoji bilo kakva druga razlona
interpretacija uvrtenih dokaza, osim one koju je prihvatilo, kada je odluilo da su
ispunjena obiljeja krivinog djela za koje su pojedini optueni oglaeni krivim.
97. U skladu sa lanom 15. ZKP BiH, vijee ima pravo da slobodno ocjenjuje
dokaze.5 Prema tome, optube protiv optuenog su paljivo razmotrene, ukljuujui i
sve uloene dokaze. Prilikom ocjene dokaza izvedenih tokom glavnog pretresa, Vijee
je poklonilo dunu panju, izmeu ostalog, pojedinanim okolnostima svjedoka, kao i
njihovog mogueg uea u dogaajima i rizika da sebe inkriminiraju, te njihovom
odnosu sa optuenima. Vijee je takoer razmotrilo internu konzistentnost svjedoenja
svakog svjedoka tokom direktnog ili unakrsnog ispitivanja i uporedilo ih sa izjavama
koje su dali tokom istrage.
98. Ponekad se usmeno svjedoenje svjedoka razlikovalo od izjave koju su isti dali
u istranoj fazi. Meutim, treba imati u vidu da je prolo vie od dvadeset godina od
dogaaja navedenih u optunici, te je opravdano oekivati da je protok vremena uticao
na tanost i vjerodostojnost sjeanja svjedoka.
3
lan 3. stav 1. ZKP BiH navodi da se svako smatra nevinim za krivicno djelo dok se pravomocnom
presudom ne utvrdi njegova krivnja. Ova odredba je u skladu sa svim glavnim institutima o ljudskim
pravima. Vidjeti, Evropska konvencija o ljudskim pravima, lan 6. stav 2; meunarodna konvencija o civilnim
i politikim pravima, lan 14. stav 2.
4
lan 3. stav 2. ZKP BiH navodi da sumnju u pogledu postojanja injenica koje ine obiljeja krivicnog djela
ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivinog zakonodavstva, Sud rjeava presudom na nacin koji je
povoljniji za optuenog.
5
lan 15. ZKP BiH navodi da ... postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim
formalnim dokaznim pravilima.
39
101. Vijee je imalo u vidu da se radi o predmetu koji je tretirao zloine poinjene u
okviru logorskog sistema koji podrazumijeva vei broj poinilaca i vei broj oteenih,
pa je opravdano da svjedoci povremeno prilikom izlaganja ili tokom unakrsnog
ispitivanja, nisu napravili jasnu distinkciju izmeu injenica o kojima imaju posredna i
onih o kojima imaju neposredna saznanja.
40
105. Dakle, Vijee nalazi da Iscrpna i detaljna ocjena svakog provedenog dokaza ne bi
u konkretnom sluaju posluila svrsi i optereivala bi presudu, te je stoga ovo Vijee u
obrazloenju presude stavilo fokus na ocjenu relevantnih dokaza, na kojima temelji
svoju odluku, pri emu nije nalo nunim obrazlagati i dokaze koji nisu bili od kljunog
znaaja.
107. U tom pravcu, Vijee se pridravalo prakse Evropskog suda za ljudska prava
(ESLJP) u kojem je zauzet stav da Domai sudovi treba da ocijene prijedloge koji su
im izneseni, kao i znaaj dokaza na koje se optueni eli pozvati. 8Prema stavu
Ustavnog suda BiH iznesenom u predmetu Ap-2951/12 od 15.04.2015.godine, iz
navedenog prozilazi jasan stav da domai sudovi uivaju diskreciono ovlatenje da
sami odlue da sasluaju svjedoke za koje smatraju da e im pomoi u utvrivanju
istine, odnosno da ocijene da li je nuno da se pozovu predloeni svjedoci ili provedu
drugi predloeni dokazi, pazei da se ne narue smisao i cilj prava na pravino suenje
koji obavezuju da se suenje odvija pod jednakim uslovima ili uz jednakost oruja.
6
ESLJP je tako zauzeo stanovite da: [S]udovi nisu duni da daju detaljne odgovore na svako pitanje. Vidi
Van de Hurk vs the Netherlands, 19.april 1994. godine, str. 61.
7
V. presudu Pretresnog vijea I MKSJ u predmetu Tuilac protiv Darija Kordia i Marija erkeza, predmet
br.IT-95-14/2-T od 26.2.2001., para. 20., te presudu albenog vijea u istom predmetu broj: IT-95-14/2-A od
17-12-2004., para.382.
8
Evropski sud, Barbera, Messeque i Jabardo protiv panije, presuda od 06.1988,godine, serija A, broj 146,
taka 68.
41
111. Naime, princip zakonitosti je imperativno propisan lanom 4. ZKP BiH i lanom 7.
stav (1) EKLJP koja ima prioritet nad svim ostalim zakonima Bosne i Hercegovine (lan
2. stav (2) Ustava BiH), dok je lanom 7. (1) EKLJP propisan opti princip koji
zabranjuje izricanje tee kazne od one koja je bila na snazi u vrijeme poinjenja
krivinog djela.12 Meutim, stav (2) lana 7. EKLJP sadri znaajan izuzetak u odnosu
na stav (1) istog lana, gdje kae da ovaj lan ne utjee na suenje ili kanjavanje bilo
koje osobe koja je kriva za injenje ili neinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvrenja
predstavljalo krivino djelo prema opim pravnim naelima priznatim kod civiliziranih
naroda.
9
Evropski sud, Vidal protiv Belgije, presuda od 22.04.1992.godine, serija A, broj 235, taka 34.
10
lan 6. stav 3. ZKP BiH navodi da optueni optueni nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na
postavljena pitanja.
11
Iako nije posebno navedeno u lanu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropski sud za ljudska
prava smatra da je pravo na utnju i pravo da se ne inkriminira su ope priznati meunarodni standardi koji
su klju principa pravinog postupka po lanu 6. stav 1. Konvencije. Ova prava su usko povezana sa
naelom utemeljenim u lanu 6. stav 2, da osoba optuena za zloin jeste nevina dok se ne dokae da je
kriva po zakonu. Vidjeti, Saunders protiv Ujedinjenog Kraljevstva (alba 19187/91), presuda od 17.
decembra 1996. godine (1997. godine); R. protiv Direktora ureda za teke prevare, ex parte Smith, 3 WLR
66 (1992. godine).
12
(1) Niko se ne moe smatrati krivim za krivino djelo nastalo injenjem ili neinjenjem koje nije predstavljalo krivino
djelo u vrijeme izvrenja, prema nacionalnom ili meunaro-dnom pravu. Isto tako, izreena kazna nee biti tea od one
koja se primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela.
42
113. Primjena KZ-a BiH na konkretno krivino djelo temelji se na odredbi lana 4a. KZ
BiH: lanovi 3. i 4. ovog zakona ne spreavaju suenje ili kanjavanje bilo kojeg lica za
bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je poinjeno predstavljalo krivino
djelo u skladu s opim naelima meunarodnog prava. Ovom odredbom je, zapravo
uinjen izuzetak od optih naela navedenih u lanovima 3. i 4. KZ-a BiH u smislu da
ovi lanovi ne dovode u pitanje suenje i kanjavanje neke osobe za svako injenje ili
neinjenje koje predstavlja krivino djelo zloini protiv ovjenosti, a koje kao takvo nije
bilo propisano krivinim zakonom koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela.
115. Zloini protiv ovjenosti u vrijeme izvrenja inkriminisanih radnji nisu bili propisani
kao krivino djelo u KZ-u SFRJ, ali ine imperativni princip meunarodnog prava i
nesporno je da su 1992. godine bili sastavni dio meunarodnog obiajnog prava 14.
Zloini protiv ovjenosti su zloini po meunarodnom pravu u univerzalnom smislu
nadlenosti za procesuiranje tako da i osuda za takva djela, prema zakonu koji je
naknadno propisao i utvrdio ovo djelo kao krivino djelo i propisao posebnu krivinu
sankciju nije suprotno lanu 7. stav (1) EKLJP.
116. Ovakav stav je zauzet i u predmetu broj 51 891/99, Naletili protiv Hrvatske, u
kojem predmetu je aplikant isticao iste prigovore kao i odbrana u ovom predmetu, ali u
odnosu na Statut MKSJ.
13
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, Usvojen Rezolucijom 2200A (XXI) Generalne skuptine 16.
decembra 1966. godine, Stupio na snagu 23. marta 1976. godine, u saglasnosti sa lanom 49., lan 15: 1. Niko se nee
smatrati krivim za djela ili proputanja koja nisu predstavljala krivino djelo prema domaem ili meunarodnom pravu u
vrijeme kada su bila poinjena. Isto tako, nee se izrei tea kazna od one koja se mogla primjeniti u trenutku kada je
krivino djelo bilo izvreno. Ako kasnije, poslije izvrenja djela, zakonskom odredbom bude predviena primjena lake
kazne, prijestupnik e se time koristiti. 2. Nita se u ovom lanu ne protivi suenju i osudi lica zbog radnji ili roputanja
koja su se u vrijeme kada su poinjena, smatrala za krivina djela prema opim pravnim naelima koja priznaje
meunarodna zajednica.
14
Odluka Evropskog suda za ljudska prava, imi protiv Bosne i Hercegovine, broj 51552/10 od 26.08.2010. godine
43
118. Odbrana se u svrhu zastupanja stava o primjeni blaeg zakona pozivala na druge
predmete Suda BiH u kojima je primjenjen KZ-a SFRJ, pa Vijee u tom pravcu nalazi
korisnim naglasiti da predmeti na koje ukazuje odbrane nemaju bitnih slinosti sa ovim
predmetom, kako sa injeninog tako ni sa pravnog aspekta. Naime, predmeti na koje
se odbrana pogreno referira odnose se na krivina djela Ratni zloin protiv civlinog
stanovnitva i Ratni zloin protiv ratnih zarobljenika, koji su identino propisani po oba
zakona, dok je krivino djelo za koje su optueni oglaeni krivima, pravilno
kvalifikovano kao Zloini protiv ovjenosti progonom iz lana 172. stav (1) taka h) u
vezi sa drugim takama istog stava istog lana KZ BiH, koje je propisano samo
Krivinim zakonom Bosne i Hercegovine.
(1) Ko, kao dio irokog ili sistematinog napada usmjerenog bilo protiv kojeg civilnog
stanovnitva, znajui za takav napad, uini koje od ovih djela:
e) zatvaranje ili drugo teko oduzimanje fizike slobode suprotno osnovnim pravilima
meunarodnog prava;
f) muenje;
g) prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin ivot ili
tijelo ili na ivot ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili s njim izjednaenu seksualnu
radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnou, prisilnu sterilizaciju
ili bilo koji drugi oblik tekog seksualnog nasilja;
44
k) druga neovjena djela sline prirode, uinjena u namjeri nanoenja velike patnje ili ozbiljne
fizike ili psihike povrede ili naruenja zdravlja,
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
127. Iz navedenog jasno proizilazi da su opti elementi krivinog djela zloini protiv
ovjenosti: 1) postojanje irokog ili sistematinog napada; 2) usmjerenost napada na
bilo koje civilno stanovnitvo i 3) da su optueni znali za napad i da su njihove radnje
bile dijelom tog napada (nexus).
129. Za postojanje krivinog djela zloini protiv ovjenosti, dovoljno je bilo dokazati
da je napad bio irok ili sistematian, jer zakon navedene elemente postavlja
alternativno, meutim, nerijetka situacija u praksi, a kakvu imamo po ocjeni ovog Vijea
i u konkretnom sluaju, je da je napad ispunjavao obje karakteristike, dakle provedeni
napad su karakterisale i irina i sistematinost.
45
134. Meunarodna pravna praksa je utvrdila kriterije koje treba uzeti u obzir prilikom
utvrivanja da li neki napad ispunjava uslov rasprostranjenosti ili uslov sistematinosti
ili oba uslova, a ti kriteriji su: (i) posljedica napada po ciljano stanovnitvo, (ii) broj
rtava, (iii) priroda djela i (iv) eventualno uee funkcionera ili predstavnika vlasti ili
neki raspoznatljivi obrazac zloina19.
15
Tuilac protiv Branina, predmet IT-99-36-T, presuda pretresnog vijea broj IT-99-36-T, para 131-
pozivanje na presudu Kunarac
16
Tuilac protiv Kordia i erkeza, IT-95-14/2-A, presuda albenog vijea od 17.12.2004. godine, paragraf
94
17
Presuda prvostepenog vijea u predmetu Suda Bosne i Hercegovine u predmetu protiv eljka Mejakia,
(X-KR-06/2009 od 30.05.2008 godine), paragraf 206
18
Tuilac protiv Kordia i erkeza, IT-95-14/2-A, presuda albenog vijea od 17.12.2004. godine, paragraf
94
19
Drugostepena presuda u predmetu Kunarac, para.95;
46
(i) apljina
136. Svjedokinja A koja je ivjela u apljini u svom iskazu detaljno opisuje situaciju
koja je prethodila njenom lienju slobode, navodei da je situacija u gradu naelno bila
napeta te je stanovnitvu bila ograniena sloboda kretanja. Svjedokinja tako opisuje
Nisam mogla ni sa kim da priam, nisam mogla ni sa kim da razgovaram, svi su me
izbjegavali U isto to vrijeme na podruju BiH odvijao se oruani sukob i ona na posao
odlazi pod granatama koju obavezu je kako tvrdi imala ak i ako po rasporedu nije u
smjeni. U to vrijeme i dalje je bila zaposlenik doma zdravlja. Dalje opisuje da je u to
vrijeme njoj kao i nekolicini sugraana srpske nacionalnosti bio iskljuen telefon.
137. Nekad oko 7.ili 8.aprila 1992.godine, ograniava se kretanje Srbima, tako se
sjea da recimo nisu mogli prelaziti u mjesto Tasovie pored apljine jer je bila
postavljena barikada na kojoj su se nalazili vojnici u arenim uniformama. Sjea se da
u to isto vrijeme, komijama muslimanima i hrvatima nije bilo ogranieno kretanje.
47
141. Dovedena je u zgradu optine gdje je ispitivana tri sata od strane osobe u
arenoj uniformi, za koju je kasnije saznala da se zove Enes Zili. Za to vrijeme neki
od vojnika su vrili pretres njenog stana, tamo su nali neku knjiicu Stvaranje
hrvatske drave i to su oduzeli. Pustili su je da se vrati kui, ali su rekli da se svaki dan
oko 12,00 sati mora javljati u optinu. U to vrijeme sjea se da su u optinu dovoeni i
neki drugi srbi sa podruja apljine, koji su kasnije imali obavezu povremenog
javljanja.
143. Ve u tom trenutku isti vojnici u crnim maskrinim uniformama dolaze do mjesta
gdje se nalazi svjedokinja A. Repetirali su puku na mene, uzeli za rame, izgurali me
napolje i odveli u neka mala kola. Svjedokinja je dalje opisala da je u kolima bila
enska osoba po imenu Suzana koja je od nje oduzela torbu i prevrtala po stvarima
uzevi sve vrijedno to je nala. Prema rijeima svjedokinje u torbi je bilo zlata,
nakita....imala sam uza se djeije satove, uspomene u zlatu...novac..platu smo dobili
dan prije toga...sve je to pokupila.
20
T-62 i O4 6- Izvjee sigurnosne slube za dan 7.5.1992.godine broj 02-1/92.
48
146. U toj prostoriji je svjedokinja boravila sve do sredine juna, kada dovode vei broj
ena i onda nju i nekolicinu drugih prebacuju u malo veu prostoriju, a ovu u kojoj je do
tada boravila smijetaju ene koje su dovedene iz Mostara. Jelena je te prilike rekla
svjedokinji A kako su joj vojnici prenjeli da se srbi skupljaju i zatvaraju u svrhu
razmjene, to je svjedokinji A po dolasku rekao i Damir Luburi, meutim, kako sama
tvrdi Nita od toga nije bilo.
147. Na upit tuioca kako bi opisala razlog lienja slobode svih ena sa kojima je bila
zatvorena u Dretelju svjedokinja je izjavila zatvorene su bile, to je bilo ienje srba, to
je krenuo lov na srbe u apljini. Odmah su ispitivali dovedene za druge srbe iz
apljine, tako su ispitivali nju konkretno za Sreka Maria, stomatologa iz doma
zdravlja. U isto vrijeme u logor su doveli i nekoliko mukaraca meu kojima je bio
49
(ii) Stolac
148. Na iste okolnosti na prostoru optine Stolac sasluan je svjedok Dragan Rudan.
On je u svom iskazu posvjedoio da je poetkom 1992.godine bio pripadnik
Teritorijalne odbrane na lokalitetu Oania kod Stoca. Dobio je tri dana dopusta i vratio
se u grad gdje je inae drao kafie. U to vrijeme na prostoru Stoca jo nije bilo ratnih
deavanja.
151. Nakon toga, u Komitet su doveli Ristu Radoa, komiju, inae mirnog povuenog
ovjeka kojeg su prema daljem kazivanju svjedoka Rudana pretukli tako da je pao u
nesvijest. U jednom trenutku je iz jedne od prostorija izaao Bla Kraljevi koji je
naredio Mirsadu Repku i jo nekolicini prisutnih da ih vode u duhansku stanicu. Tamo
50
153. Meutim, jedan dan u stan dolazi Mirsad Repak sa jo jednim pripadnikom HOS-
a i saoptavaju svjedoku da treba krenuti sa njima kako bi dao izjavu. U to vrijeme
obojica su nosili naoruanje i svjedok se sjea da su prvo svratili u kuu Milenka Stolice
u Poplaie, traili su njegovog sina Tihomira. Kako ga nisu nali, kretali su se dalje do
centra grada i dolaze do zgrade pote gdje je radila jedna ena srpske nacionalnost sa
Berkovia koju je svjedok poznavao od ranije. Ona je sjela u isto vozilo kojim su
Mirsad Repak i vojnik HOS-a vozili svjedoka Dragana Rudana i on je vidio kad su uzeli
njenu torbu i preturali po linim stvarima, bilo je tu i zlatnog nakita i novca. Vojnik je
naao i zdravstvenu knjiicu u torbu i bacio je rekavi Nee ti vie trebati!
155. Kako trenutak dolaska u logor Dretelj svjedok Rudan vezuje za dane nakon
ubistva Boe Balabana, to se prema izvedenim dokazima u ovom predmetu desilo u
nonim satima 02.08.1992..godine, Vijee smatra da se kao datum lienja slobode
ovog svjedoka moe uzeti poetak mjeseca avgusta obzirom da se on u tom pravcu
nije mogao decidnije opredijeliti.
(iii) Mostar
156. Na prostoru Mostara jo krajem maja poinju masovna hapenja civila srpske
nacionalnosti o emu svjedoe gotovo svi svjedoci optube. Ova lica su sistematski
odvoena i zatvarana u prostorije vojne ambulante Mostar, nakon ega su prebacivani
u logor Dretelj. Najvei broj sasluanih svjedoka optube, meu kojima su Tihomir
51
158. Prema izvedenim dokazima, prvi val hapenja srba u Mostaru kree intenzivno
jo u mjesecima april/maj 1992.godine o emu svjedoe Slavko Bogdanovi, Sreko
Mari i Radojka ua.
159. Iste aktivnosti nastavljaju se i tokom mjeseca jula 1992.godine. Tako je svjedok
Mile Bjelobaba lien slobode poetkom jula, kao i svjedok Milivoje Kruevi, koji je u
porodinoj kui u Mostaru ivio do 09.07.1992..godine kada je lien slobode, isti dan
kad i zatieni svjedok F, koja je u to vrijeme boravila u kui prijatelja.
161. Treu grupu ine civili koji su uhapeni od strane pripadnika HOS-a tokom
avgusta 1992.godine. Tako je svjedokinja Slavojka Frovi liena slobode
02.08.1992.godine u privatnoj kui na ikovima u Mostaru, istog dana kada i svjedok
G, naredni dan 03.08.1992.godine su uhapeni zatieni svjedok D i Olga koro,
dok je svjedok Ilija Domazet uhapen 04.08.1992.godine, a dva dana kasnije,
06.08.1992.godine svjedoci Tihomir voro, Borivoje Petrovi i svjedok C.
52
163. Poetno stanje nemira u Mostaru opisao je svjedok Branislav Simi koji je radio
u vazduhoplovnom zavodu Soko. On opisuje kako su prije maja 1992.godine
postavljene barikade i stanovnitvu je ogranieno kretanje tako da vie nije mogao
odlaziti na posao nakon ega je trajalo stanje koje opisuje rijeima ni tamo ni
ovamo...vladala je neka napetost meu stanovnitvom nakon ega se srpsko
stanovnitvo u odreenom broju prebacuje na obalu Neretve koja je bila pod kontrolom
JNA, dok su neki stanovnici poput njega ostali u gradu potpisavi lojalnost jedinicama
HVO-a. Dalje opisuje da se nakon odlaska JNA iz Mostara slavilo u aveniji u kojoj je
ivio, govorilo se da se na Humu vije naa zastava, koliko je mogao primjetiti radilo se
o ahovnici. On je kao i mnogi potpisao lojalnost, ali kako tvrdi to ga nije spasilo od
odlaska u logor Dretelj, kao ni svjedoka Petra Golijanina koji u to vrijeme nije htio otii
iz svog grada jer kako tvrdi nikome nije bio nita kriv.
21
Tano vrijeme lienja slobode civila srpske nacionalnosti, dokumentovano je materijalnim dokazom
Tuiltva T-72, a navedeno je potkrepljeno iskazima svjedoka optube,
53
167. Svjedok Petar Golijanin, je kasnije saznao identitet dvojice od trojice pripadnika
HOS-a koji su doli u njegov stan, radilo se o Semiru Dugaliu i Sergeju Beloviu. On u
svom iskazu opisuje da je nekolicina vojnika uvala stanare koje bi zatekli u stanu dok
su ostali vrili pretres stana Pljakali su i govorili donesite para sve to imate! Sve to
su nali odnijeli su. Svjedok Petar Golijan je postupanje HOS-ovaca prema
stanovnitvu srpske nacionalnosti ocijenio planskim rekavi na pitanje branioca da je
stekao dojam kako je njihovo protjerivanje iz Hercegovine bilo sistemski provoeno
Planski je to provoeno, da ostavimo stanove, da nas isele iz Mostara...to je bio plan i
cilj.
168. Nakon hapenja, vojnici bi ovim licima saoptili da idu na informativni razgovor i
odveli ih u prostorije vojne ambulante Mostar, gdje su ih ispitivali optueni Ivan
Zelenika i drugi pripadnici HOS-a koji bi se zatekli u vrijeme njihovog dolaska. Vijee se
na temelju dokaza uvjerilo da je oduzimanje novca i dragocjenosti od oteenih
nastavljano u vojnoj ambulanti Mostar i to najee jo prilikom prvog ispitivanja, to je
kako e kasnije biti vidljivo inio i sam optueni Ivan Zelenika. Optueni Edib Buljubai
je u okviru svog svjedoenja upravo istakao ovu okolnost kao specifinu rekavi da u
vrijeme dolaska u Dretelj civili kod sebe gotovo da i nisu imali bilo kakvu dragocjenost
ili novac koji bi se mogao oduzeti jer su to ve opljakali ovi u Mostaru.
54
22
T 61 Tjedno izvjee od 23.05. do 30.05.1992. godine, HVO, Vojna policija apljina od
30.05.1992.godine u kojem se navodi da je jedan od problema sa kojim se vojna policija HVO-a najvie
susree Pljakanje stanova od strane pripadnika HOS-a i odvoenje tehnikih aparata i ureaja u
nepoznatom pravcu.
55
175. Svi ostali uhapeni civili sa prostora Mostara, zatvoreni su i drani jedno vrijeme
u prostorijama vojne ambulante Mostar, a da im nisu nikada saopteni razlozi
pritvaranja, odakle su kamionima ili na drugi nain, organizovano prebacivali u logor
smjeten u kompleksu kasarne Bruno Bui u Dretelju. Dakle, lienje civila na
prostoru Mostara je bilo krajnje sistematino i odvijalo se po ustaljenom obrascu, kako
je to jasno vidljivo iz iskaza gore navedenih svjedoka.
56
179. Tako svjedok Dragan Rudan koji je u Dretelj doveden iz Stoca tvrdi da se ne
moe sjetiti da li je meu zatvorenim civilima u logoru bilo osoba sa prostora
Ljubukog, ali je siguran da su bili sa prostora apljine i Stoca, dok se svjedok G i
svjedokinja Olga koro u unakrsnom ispitivanju decidno odreuju da u Dretelju nije
bilo zarobljenih Srba iz Ljubukog.
180. U nedostatku dokaza na ovu okolnost, Vijee nije moglo izvesti nesporan
zakljuak da je i prostor optine Ljubuki bio obuhvaen irokim i sistematinim
napadom.
182. Naime, na pretresu su sasluani svjedoci koji su u proljee 1992. godine, bili
nastanjeni kako u gradu Mostaru, tako i njegovoj okolini, zatim svjedoci koji su u
kritino vrijeme ivjeli u apljini i Stocu i svi oni svjedoe o napetosti koja se jo u aprilu
poinje javljati meu stanovnitvom koje je do tada bilo jednako i jedinstveno, o
meunacionalnim tenzijama, a potom i razliitim oblika zabrana i prijetnji kojima su bili
izloeni stanovnici srpske nacionalnosti.
57
196. Dakle, postojanje oruanog sukoba na teritoriji BiH u inkriminisano vrijeme nije
sporno. Navedeno proizilazi iz materijalnih dokaza optube i odbrane 24, te brojnih iskaza
23
T56 Spisak uhapenih sa mjestom hapenja i datumom te informacijom o mjestu i datumu roenja za
681 lice.
T57 Spisak uhapenih osoba i informacije o mjestu hapenja, bez naznake mjesta i datuma.
24
T 90 Odluka o proglaenju ratnog stanja PR.broj 1201/92 od 20.06.1992.godine, Sarajevo.
58
197. Svjedok Tihomir voro, koji je u aprilu 1992.godine bio angaovan u rezervnom
sastavu policije, potvruje da su oruana dejstva na podruju Mostara poela jo
06.04.1992.godine, emu je prethodilo zauzimanje jedne obale Neretve od strane JNA.
Svjedok Borivoje Petrovi je pojasnio da je lijevu obalu Neretve kontrolisala vojska
JNA, dok su jedinice HOS-a bile stacionirane na desnoj strani. Granatiranje se
nastavilo i tokom jula 1992.godine, ali prema kazivanju svjedoka B granatiralo se sa
sve tri strane. Kao primjer granatiranih mjesta navodi selo ehovina u kojem je zivjelo
oko 4.000 srba.
198. Svjedok Zoran Brvnik, koji je sa odsluenja vojnog roka iz Hrvatske krenuo kui
u Mostar, tvrdi da se nije mogao nesmetano kretati, jer je JNA granatirala Mostar.
Svjedok Ilija Raji je ustvrdio da je morao napustiti porodinu kuu u selu Rodo
upravo zbog granatiranja od strane JNA, dok je svjedok MIlivoje Boki ranjen u
Mostaru u razmjeni unakrsne vatre koju su razmijenjivali pripadnici JNA i naoruane
snage koje su bile u Mostaru u to vrijeme, koje on oznaava kao pripadnike Armije BiH.
Svjedok G je takoer potvrdio da su se ispred njegovog ulaza nalazile vree sa
pijeskom, jer su granate upuivane prema Veleu i Zijevnima, gdje su bili poloaji JNA,
na to bi oni odgovarali takoer artiljerijom.
59
200. Uporite za navedeni stav Vijee nalazi u praksi MKSJ u kojoj se navodi da
Napad moe prethoditi oruanom sukobu, moe trajati due od tog sukoba ili se
nastavljati tokom sukoba, ali ne mora nuno biti njegov dio.26
201. Drugi relevantan stav po ovom pitanju takoer se nalazi u praksi MKSJ i glasi:
202. Kako je ve reeno, sam napad nije ogranien na upotrebu oruane sile, nego
obuhvata i svako zlostavljanje civilnog stanovnitva28 dok se koncept ''sistematskog''
moe definisati kao temeljno organizovan i redovan obrazac zasnovan na zajednikoj
politici sa znatnim javnim ili privatnim sredstvima.29
203. irok odnosno rasprostranjen napad se definie u smislu da zloin moe biti
rasprostranjen ili poinjen u irokim razmjerima zbog kumulativnog efekta niza
neovjenih djela ili zbog jedinstvenog efekta jednog jedinog djela izuzetno velikih
26
Kunarac,Predmet IT-96-23-A, Presuda albenog vijea, 12.06.2002.godine, para.86.
27
Kunarac, Kova i Vukovi, albeno vijee, presuda od 12. juna.2002. godine, para. 87-88.
28
Vasiljevi, Pretresno vijee, presuda od 29.novembra 2002. godine paragraf 29-30.
29
MKTJ, presuda Pretresnog vijea, Akajesuu, para. 580
60
204. Dakle, Vijee je imajui u vidu navedene stavove iz sudske prakse na temelju
provedenih dokaza nesumnjivo utvrdilo da je napad koji se odvijao na prostoru
Mostara, apljine i Stoca ima karakteristike i irokog i sistematinog, ime je ispunjen
prvi opti uslov koji zahtijeva inkriminacija krivinog djela Zloina protiv ovjenosti.
205. Drugi opti element ovog djela podrazumijeva da je napad bio usmjeren protiv
civilnog stanovnitva, pa e Vijee u daljem dijelu teksta iznijeti svoje zakljuke o
ispunjenosti i ovog elementa djela.
206. Sva lica prema kojima je napad bio usmjeren bila su civili. Naime, kako proizilazi
iz iskaza sasluanih svjedoka, niko od njih u trenutku lienja slobode nije bio
uniformisan ili naoruan niti je bio ukljuen aktivno u bilo kakav vid oruanog sukoba.
Odvedeni graani su uglavnom izvedeni iz svojih kua, u civilnoj odjei, koji nisu pri tom
pruali bilo kakav vid otpora.
30
Tuilac protiv Kordia i erkeza, br. IT-95-14/2-T, presuda od 26.2.2001. godine, (Prvostepena
presuda u predmetu Kordi i erkez) paragraf 179.
31
Tuilac protiv Kunarca i dr.,,br. IT-96-23/1-A, Presuda od 12.6.2002. godine, paragraf (Presuda
albenog vijea u predmetu Kunarac i dr.) 94.
61
209. Vijee i u tom pravcu napominje da ak i injenica da je neko lice bilo pripadnik
neke od oruanih jedinica formiranih u poetno vrijeme oruanog sukoba (kao to je
sluaj sa svjedokom Draganom Rudanom) koji je duio uniformu i naoruanje, ne
liava po automatizmu takvu osobu prava na zatitu koju uiva u skladu sa zajednikim
lanom 3. enevskih konvencija.
210. Drugim rijeima, formalna pripadnost jedne osobe nekoj od oruanih formacija,
nee automatski iskljuiti pravo na zatitu koje ta osoba uiva, za vrijeme dok ne
poduzima aktivno uee u neprijateljstvima.
211. Dakle, Vijee je u konkretnom sluaju cijenilo civilni status rtava u vrijeme
izvrenja krivinog djela, odnosno u vrijeme lienja slobode istih, njihovog odvoenja i
zatvaranja u zatoenikim objektima, te u odnosu na mjesto i vrijeme kada su bili
podvrgnuti nehumanom postupanju od strane optuenih i drugih pripadnika udruenog
zloinakog poduhvata, koji su u to vrijeme pripadali oruanim strukturama HOS-a.
32
MKSJ, predmet Blaki, presuda pretresnog vijea od 03.03.2000. godine, para. 214.
62
215. Naime, svi svjedoci optube su naveli da su oni i drugi oteeni, lieni slobode u
civilu na nain da su izvedeni iz svojih domova, ili drugih lokacija na kojima su zateeni,
poput ugostiteljskih objekata, odnosno evidentno je da oteeni u tom trenutku nisu na
bilo koji nain uestovali u borbama, neprijateljstvima, bili naoruani ili djelovali u okviru
borbenog konteksta.
217. Kod donoenja ovakvog zakljuka, Vijee je imalo u vidu da su ova lica liena
slobode i bez davanja razloga prisilno odvoeni sa svojih radnih mjesta ili domova,
esto pod izgovorom odlaska na informativni razgovor, da bi u konanici bili odvedeni
i zatvoreni u prostorijama vojne ambulante Mostar i hangarima kasarne Bruno Bui u
Dretelju.
218. Kako zajedniki lan 3. Konvencija daje apsolutnu zatitu civilima, koji ni pod
kojim uslovima ne mogu biti meta napada, to je nesumnjivo da sve radnje usmjerene
na njihovo nezakonito lienje slobode i zatvaranje, premlaivanje, ubistva i druga
neovjena postupanja kojima su bili podvrgnuti za vrijeme zatoenja, odnosno sve
radnje preduzete u okviru napada na stanovnitvo, nisu imale karakter legitimnog
vojnog cilja.
221. Slijedei opti element ovog krivinog djela podrazumijeva postojanje veze
(nexus) izmeu radnji optuenih i irokog i sistematinog napada.
(c) Optueni su znali za napad i njihove radnje su bile dijelom tog napada
222. Vijee je na temelju provedenih dokaza nesumnjivo zakljuilo da su optueni, kao
pripadnici vojnih struktura Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), u vrijeme obuhvaeno
optunicom bili u potpunosti svjesni irokog i sistematinog napada koji se odvijao na
podruju Mostara, apljine, Stoca i okoline Dubrava, te su postupajui u navedenom
svojstvu znali da su njihove radnje dio tog napada.
223. U analizi psihikog odnosa (mens rea) optuenih prema uinjenom djelu, u
vrijeme poinjenja predmetnih krivinih djela, kako je to utvreno u predmetu MKSJ
Kupreki i dr.33, potrebno je ograniiti se na utvrivanje (1) namjere da se izvri dato
krivino djelo, u kombinaciji sa (2) svijesti o irem kontekstu unutar kojeg se krivino
djelo dogaa.
224. Dakle, da bi ovaj bitan element krivinog djela zloini protiv ovjenosti bio
ispunjen, potrebno je dokazati da je poinilac, ne samo imao namjeru da poini krivino
djelo ili djela u osnovi zloina, nego mora i znati da njegova djela ulaze u okvir niza
rasprostranjenih ili sistematskih zloina usmjerenih protiv civilnog stanovnitva, te da
se njegova djela uklapaju u taj obrazac34. Poinilac ne mora biti upoznat sa
pojedinostima napada, niti mora odobravati kontest u kojem se ine njegova djela 35.
Dovoljno je da optueni razumiju opti kontekst u kome su djelovali36.
33
Vidjeti odluku pretresnog vijea u predmetu Kupreki i dr., 14. januar 2000. goidne, paragraf 556
34
Drugostepena presuda u predmetu Tadi, par. 248
35
Prvostepena presuda u predmetu Limaj, par.190
36
Ibid.pozivanje na presudu pret.vijea u predmetu Kordi,par.185
64
226. Tako tokom postupka nije bilo sporno da su svi optueni obnaali odreene
funkcije u okviru vojnih struktura HOS-a, dakle, vojnih struktura koje su vrile irok i
sistematian napad, pa su u tom svojstvu i poinili predmetne inkriminacije za koje su
oglaeni krivim.
228. Pripadnost optuenog HOS-u nije bila sporna tokom postupka, a ista je osim
svjedoenjem optuenog potkrepljena iskazima drugih svjedoka i materijalnim
dokazima37. Dakle, tokom postupka je nesporno utvreno da je optueni Ivan Zelenika
u inkriminisanom periodu bio pripadnik HOS-a, te da je bio stacioniran u prostorijama
vojne ambulante u Mostaru, gdje je prema izvedenim dokazima, ovlaten od strane
Vinka Martinovia da se stara o uslovima u kojima su drani zatvoreni civili, odnosno
da koordinira aktivnostima vezano zatvorene civile srpske nacionalnosti koji su izvoeni
na ispitivanje i zadravani jedno vrijeme u prostorijama vojne ambulante.
229. Optueni Zelenika, umanjujui znaaj svoj boravka u vojnoj ambulanti u svom
iskazu u svojstvu svjedoka pojanjava kako je zbog udesa poteen odlaska na
37
T176 Matini karton na ime Zelenika Ivan
T177 Jedinini karton na ime Zelenika Ivan
T178 Uvjerenje Federalnog Ministarstva odbrane broj 22-01-41-I-159505-01 od 27.09.2005.godine
T179 Registra matinih kartona Mostar za Zelenika Ivana
65
233. Optueni Edib Buljubai tokom postupka nije sporio svoj status niti ulogu koju
je imao u okviru kasarne u Dretelju, te tvrdi da je iz Hrvatske vojske doao sa inom
porunika40, da bi veoma brzo bio rasporeen na poziciju zamjenika zapovjednika
38
T-42 i O317 Imenovanje Zapovjednitva Ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu, Mostar od 02.08.1992.
godine.
39
0315 Putni nalog Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu, Ljubuki broj: 123/92 od
16.08.1992. godine.
O316 Zapovijest Vojne policije HOS-a od 09.08.1992.godine.
40
T73 Uvjerenje Federalnog ministarstva odbrane, Uprava za odbranu Zenica broj 19-08-02-03-24-1-
463/2004 od 25.02.2004.godine. Optueni Buljubai je u svjedoenju pojasnio da je u momentu dolaska u
66
234. Optueni Ivan Medi takoer nije sporio svoju pripadnost HOS-u tokom
inikriminisanog perioda, to proizilazi iz materijalnog dokaza odbrane, odnosno Potvrde
Zapovjednitva ratnog stoera Ljubuki43 od 08.10.1992.godine, kojom se potvruje da
je optueni Ivan Medi bio pripadnik postrojbi HOS-a Ljubuki od 15.03.1992.godine od
20.08.1992.godine. Prema dokazu odbrane44 optueni je pripadao vojnoj policiji HOS-a
1710 dp. Ljubuki od 03.04.1992.godine.
Hrvatsku vojsku imao in potporunika, koji je dobio u JNA, da bi kasnije u Hrvatskoj vojsci bio promovisan u
porunika.
41
T 170 Putni nalog za Buljubai Ediba izdat od strane Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a broj
123/92, 16.09.1992.godine u kojem se navodi njegovo svojstvo zapovjednika vojne policije Stolac.
42
T74 Potvrda uprave za odbranu Zagreb broj 512M2-62-06-146 od 09.02.2006.godine.
T75 Dozvola na uvid u stanje u postrojbama HOS-a u Stocu za porunika Buljubai Ediba od
13.08.1992.godine.
T 76 Dozvola za noenje osobnog naoruanja ozapovjedniku Vojne policije poruniku Buljubai Edibu.
T 77 Uvjerenje Federalnog ministarstva odbrane broj 19-08-02-03-24-2-464/2004 od 25.02.2004.godine,
Zenica.
T168 Potvrda Uprave za odbranu Zagreb, Ured za odbranu centar-Medveak-Tnje broj 512M2-62-06-
146 od 09.02.2006.godine.
43
O4 4- Potvrda Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a od 8.10.1992.potpisana od strane lica Mire Hrstia.
44
O4 2 Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata od
27.2.2012.godine, broj 07/44-03-14/12.
45
T175 VOB za Medi Ivana.
O41- Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata od 27.2.2012.godine,
broj 07/44-03-03/12.
O43 - Obrazac o podacima o sluenju vojnog roka.
67
237. Optuena Marina Grubii- Fejzi tokom postupka takoer nije sporila pripadnost
jedinicama HOS-a, s tim da je odbrana ove optuene isticala da optuena u svojstvu
vojnika HOS-a nije imala bilo kakve rukovodne nadlenosti, odnosno nije mogla
odluivati o hapenju i zatvaranju civila niti o uslovima u kojima su isti drani.
239. Pripadnost optuene HOS-u i to bojni HOS-a Kremir Pavii- Pavo tokom
mjeseca avgusta 1992.godine proizilazi iz materijalnog dokaza odbrane46, dok u
odnosu na prethodne mjesece iste godine, sama optuena u svom svjedoenju istie
da je u redove HOS-a dola doborovoljno i to ve oko 01.07.1992.godine, kada dolazi u
kasarnu/vojarnu Dretelj i javlja se poruniku Derviu Kurtiu47, koji je prema njenom
stanovitu bio zapovjednik kasarne, koja je koritena kao obuni centar za mlade
regrute i odakle su jedinice odlazile na borbene poloaje. Optuena je tvrdila da za
vrijeme boravka u kasarni nije imala doticaja sa zatvorenim civilma srpske
nacionalnosti, u kojem dijelu joj Vijee nije poklonilo vjeru, a iz razloga koje e detaljnije
iznijeti u dijelu presude u kojem se obrazlae zakljuak o krivici optuene. Prema
vlastitim tvrdnjama, za koje Vijee nalazi uporite i u provedenim dokazima, optuena
Marina Grubii- Fejzi iz kasarne odlazi tek nekada 16.ili 17.08.1992.godine sa
dijelom vojske koja biva angaovana na ratitu u Posavini.
46
O5 -6- Odgovor ministarstva odbrane BiH broj: 10-50-101-531/12 od 25.06.2012.godine.
47
Svjedok Kurti Dervi je svjedoio na glavnom pretresu odranom 05.02.2013.godine a u dokaze je pod
oznakom T19 uvrten Zapisnik o sasluanju svjedoka Kurti Dervia broj KT-RZ-26/06 od
14.04.2010.godine, zajedno sa Aneksom I od 27 fotografija.
68
242. Kako tokom postupka optueni nisu ni sporili pripadnost vojnim strukturama HOS-
a, te se navedena injenica ima sagledavati u konktekstu masovnosti samog napada,
te sveobuhvatnosti djelovanja jedinica HOS-a na teritoriji pod njihovom kontrolom, iz
ega proizilazi nesporan zakljuak da su optueni, kao sastavni dio formacija koje su
vrile napad, u potpunosti bili upueni u svakodnevna deavanja.
243. Prema stavu iznesenom u predmetu MKSJ-a Kordi i erkez, Pretresno vijee je
nalo da ono to pretvara djelo pojedinca u Zloin protiv ovjenosti jeste ukljuenje
tog djela u viu dimenziju kriminalnog ponaanja, pa stoga, da bi optueni mogao
snositi krivicu za isto, on mora biti svjestan te vie dimenzije bilo da ima stvarno ili
izvedeno znanje o irem kontekstu napada48. Alternatvino, poinilac mora biti svjestan
napada i prihvatanja rizika da njegovo djelo postane dio takvog napada 49, s tim da se
ne zahtijeva upoznatost sa pojedinostima napada50. Takoer, nije neophodno da se
poinilac slae sa kontekstom djela51.
244. Dakle, sve navedeno, po ocjeni ovog Vijea, ne ostavlja ni najmanji stepen
sumnje da je ispunjen i trei bitan element za postojanje krivinog djela zloini protiv
48
Vidi: Kodri i erkez, (pretresno vijee), 26.02.2001.godine, para.410.
49
Vasiljevi, (pretresno vijee), 29.11.2002.godine, para.37.
50
Kunarac, Kova i Vukovi, (albeno vijee), 12.06.2002.godine, para.59.
51
Kordi i erkez, (pretresno vijee),26.02.2001.godine, para.185.
69
245. Kako bi se bolje shvatio poloaj i uloga optuenih u ovim oruanim strukturama,
Vijee e u daljem dijelu teksta iznijeti kratak istorijat formiranja oruanih jedinica HOS-
a na podruju koje je bilo obuhvaeno irokim i sistematinim napadom.
247. Vijee je imalo u vidu da je na ovu okolnost Tuilatvo uvelo dokaz pod
naslovom Organizacija HOS-a u BiH meutim, kako navedeni dokument sadri samo
ovjeru Tribunala u Hagu, bez autorizacije od strane osobe koja je isti sainjavala, to je
Vijee isti cijenilo relevantnim samo u dijelu u kojem je saglasan sa ostalim provedenim
dokazima.
248. Prema kazivanju svjedoka Petra Majia, ratni stoer HOS-a za Hercegovinu se
osniva 18.12.1991.godine u Ljubukom i za zapovjednika HOS-a za Hercegovinu se
imenuje Bla Kraljevi. Prema daljem kazivanju ovog svjedoka, ustrojstvo HOS-a
obuhvatalo je etiri bojne i to (1) prva bojna u Ljubukom, (2) druga bojna u Mostaru na
elu sa Vinkom Martinoviem zv. tela, (3) trea bojna Tomislavgrad, Livno za koje
su bili zadueni Ivan Mari i Mate ukan, (4) bojna je bila u apljini, tu se sjea Nikole
Jurkovia i Samira Horozovia, koji je na spisku52 pripadnika HOS-a oznaen kao
zapovjednik satnije.
249. Tako je svjedok Stanko Primorac izjavio da je i sam doao u redove HOS-a iz
Hrvatske vojske, zajedno sa dvadesetak kolega koji su u to vrijeme bili u redovima te
vojske, ali su inae porijeklom iz BiH. U vrijeme dolaska svjedoka u redove HOS-a
glavni zapovjednik je ve bio Bla Kraljevi. Koliko se sjea, broj pripadnika HOS-a se
poveavao kako se zahuktavao sukob na prostoru apljine i Stoca, tako da je ve u
estom mjesecu on postao zapovovjednikom Prve bojne HOS-a Ljubuki koja je
brojala oko 200 (dvije stotine) vojnika.
52
T167 Mjseni stav bojna HOS-a Kreimir Pavi Pavo za 10 mjesec 1992.godine.
70
251. Iako je odbrana optuenog Ivana Zelenike, kao i brojni svjedoci odbrane,
nastojali ustvrditi da je HOS bio vojska, koja se samoorganizovala i djelovala stihijski,
obzirom da su njihovu strukturu u poetku uglavnom inili dobrovoljci bez prethodnog
vojnog staa, te ak i odreeni broj osoba koje su bile nepodobne za sluenje vojnog
roka jo u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, provedeni dokazi ukazuju na bitno drugaije
stanje.
254. Prema daljem svjedoenju svjedoka Primorca, Odjel vojne policije je vodio Miro
Hrsti, Ivan Petrui i njegov zamjenik Ivica Primorac, pomonik za logistiku je bio
svjedok Marinko Spaji, pomonik za operativne poslove Niko Dragievi, zapovjednik
oklopne bojne Duan Kozina, zapovjednik injinjerijske bojne Ivica Primorac. U stoeru
Ljubuki se sjea da su bili stacionirani pomonik promidbe Mladen Bonjak i Zdravko
Kordi, naelnik odjela veze Ivan Juri, naelnik prometnog odjela uljak, naelnik
saniteta u Dretelju dr.Zoran Hranilovi.
255. Optueni Edib Buljubai je u svom iskazu detaljno opisao dolazak u formirane
strukture HOS-a sredinom mjeseca jula 1992.godine. On je pojasnio da je glavni
zapovjednik HOS-a za Hercegovinu, iji stoer je bio u Ljubukom, bio Bla
71
257. Prema izvedenim dokazima, prvi dokument takve prirode jeste Naredba54
naelnika taba Vrhovne komande oruanih snaga R BiH, Sefera Halilovia, kojom se
nareuje formiranje Prve mostarske brigade, ije sjedite e biti u Mostaru. Istom
naredbom upuuje se na nastojanja smirivanja tenzija sa HVO-om na tom prostoru.
Konkretizacija i dalja razrada naina formiranja ove brigade navedena je u naredbi55 od
07.08.1992.godine, koja je upuena Regionalnom tabu odbrane Mostar i Komandi I
Mostarske brigade.
258. Termin prihvatno nastavni centar u kontekstu kasarne Bruno Bui u Dretelju,
koriten je u dokumentima56 koje je izdavao pukovnik Salko Dedi, koji je prema
iskazima svjedoka jedno vrijeme bio stacioniran u Dretelju, ali prema provedenim
dokazima oigledno je to bio sluaj tek od poetka avgusta, dok je do tog perioda
kasarnu iskljuivo koristio HOS. Prema izvedenim dokazima, Armija BiH se zadrala u
53
O35 Zapisnik sa 137. sjednice Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine od 04.07.1992.godine.
54
O36 Naredba taba Vrhove komande Oruanih snaga Sarajevo broj: 02/768-1 od
30.07.1992.godine.
55
O3 8 Naredba taba Vrhovne komande oruanih snaga broj: 02/905-1 od 07.08.1992. godine.
56
O39 Zamolba za uvoenje telefona Ratnog nastavnog centra Dretelj broj: 20/92-1 od
10.08.1992.godine.
72
260. Da pripadnici HOS-a nisu formalno pravno bili inkorporirani u sastav Armije BiH
u inkriminisanom periodu, proizilazi prije svega iz dokaza optube koji govori o
organizaciij HOS-a u BiH, u kojem se meu zakljucima navodi da HOS nikada nije
preao pod jedinstven zapovjedni lanac Armije BiH, iako je to zvaninim odlukama bilo
definisano. Iz provedenih dokaza odbrane treeoptuenog59 proizilazi da takvo stanje
traje sve do sredine avgusta 1992.godine, gdje je jasno vidljivo da se vostvo HOS-a
nakon pogibije Blaa Kraljevia 09.08.1992.godine60 obraa Vrhovnoj komandi
oruanih snaga BiH, kako bi se rijeio njihov status. U odgovoru od 04.09.1992.godine
se HOS obavijetava da se svi oruani sastavi koji priznaju Predsjednitvo R BiH,
imaju smatrati dijelom oruanih snaga R BiH. Dokaze na ovu okolnost uvrstila je i
odbrana drugooptuenog61, ali isti takoer datiraju iz perioda septembar 1992.godine,
dakle nakon perioda u kojem su djelovali optueni.
57
O310 Akt taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine broj: 02/340-907
od 22.08.1992. godine.
58
O2 5 Izvanredno izvjesce Vojne policije apljina od 22.08.1992.godine.
59
O311 Akt taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine broj. 02/340-
1272 od 04.09.1992.godine.
O312 Akt taba odbrane Okruga Zenica broj: 05/958-3 od 05.09.1992. godine.
60
T - 68 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Bla Kraljevi broj 200-9/2005 od 12.12.2005.godine.
61
O26 Dopsi taba Vrhovne komande oruanih snaga Rebublike BiH broj 02/340-1272 od
04.09.1992.godine.
O2 7 Dopis taba odbrane Okruga Zenica broj 05/958-3 od 05.09.1992.godine.
73
262. Sam optueni Edib Buljubai je u pojanjavanju statusa jedinica HOS-a bio
izriit u tvrdnji da jeste postojao jedan vid koordinacije aktivnosti sa pripadnicima Armije
BiH i to u vrijeme dok je pukovnik Salko Dedi bio stacioniran u kasarni u Dretelju,
meutim, HOS je de facto formacijski i logistiki bio naslonjen na HOS u Zagrebu, dok
je Istureno komandno mjesto (IKM) bilo u Splitu. Tako optueni u svom svjedoenju
jasno razgraniava liniju komandovanja jedinica stacioniranih u Dretelju navodei
Nareenja pripadnicima Armije BiH u Dretelju je izdavao Salko Dedi, pukovnik, nisam
mogao ja narediti njima niti on meni. HOS je u Hercegovini bio pod komandom Blaa
Kraljevia, a u Bosni pod kontrolom Holmana. Formacijski i logistiki smo bili naslonjeni
na Zagreb a sa Armijom smo bili u saradnji, sadejstvu i nekoj koordinaciji.
74
265. Dakle, na temelju iznesenog, Vijee ostaje pri zakljuku da u jednom periodu
postoji znaajna saradnja ove dvije oruane komponente, ali istovremeno nije
dokazana zvanina pripadnost HOS-a regularnim oruanim snagama R BiH u
inkriminisanom periodu, to je u konanici Vijeu i bilo relevantno, jer je predmet ovog
krivinog postupka djelovanje jedinica HOS-a na prostoru Mostara, apljine i Stoca, i
njihov odnos prema civilnom stanovnitvu tih optina, dok njihov borbeni angaman u
drugim dijelovima BiH ili naknadni vojni angaman i pridruivanje komponenti Armije
BiH od septembra 1992.godine, nije bio predmetom analize u ovom postupku.
267. Nakon pogibije Blaa Kraljevia, po nalogu HOS-a iz Zagreba u BiH dolazi Mile
Dedakovi zv. Jastreb koji je trebao ustrojiti djelovanje HOS-a odnosno sprijeiti
nastanak eventualnih nemira izmeu pripadnika HOS-a i HVO-a, jer se u to vrijeme
62
T-81 Organizacija HOS-a u BiH
63
T-181 i O318 Odluka Hrvatskog vijea odbrane o prelasku HOS-a u postojbe HVO-a broj: 703/93 od
05.04.1993.godine.
75
268. U to vrijeme, optueni je sve manje aktivan u logoru Dretelj, s tim da ne spori da
je istog dana pogibije Kraljevia rasporeen na punkt Krivodol gdje se desio atentat 66
na Kraljevia, dok dan prije sahrane zapovjednika Kraljevia koja se desila
14.08.1992.godine prelazi na mjesto zapovjednika vojne policije u Stocu.
271. Jedna od spornih okolnosti tokom predmetnog postupka bilo je upravo pitanje
ko je u inkriminisanom periodu inio rukovodni kadar kasarne Bruno Bui u Dretelju,
64
T 83 Zapisnik o oevidu broj Kri 103/92, sainjen od strane Osnovnog suda u Ljubukom.
65
03 - 13 Dozvola Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu od 13.08.1992. godine kojom se
omoguava uvid u stanje u postrojbama HOS-a u Stocu za porunika Ediba Buljubaia. Dozvolu je potpisao
glavni inspektor HOS-a Mile Dedakovi Jastreb.
66
T78 Zapovjest Vojne policije HOS-a od 09.08.1992.godine.
67
T169 Zapovjed zapovjednitva ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu, Ljubuki.
76
272. Svjedoci optube koji su u inkriminisanom periodu i sami bili pripadnici HOS-a
nisu Sudu ponudili relevantne podatke u pravcu utvrivanja komandne strukture
kasarne i logora u Dretelju, te Vijee primjeuje da je veina ovih svjedoka iskazivala
neodreeno, uoopteno i nastojei izbjei bilo kakav vid odgovornosti i dovoenja u
kontekst sa deavanjima u kasarni Bruno Bui u Dretelju. Tako ni svjedok optube
Maji Petar koji je obnaao dunost naelnika ustroja kadrovskih poslova HOS-a za
Hercegovinu nije mogao dati decidno izjanjenje ko je u inkriminisanom periodu
obnaao dunost zapovjednika kasarne Bruno Bui u Dretelju, i ko je samim tim
imao ingerenciju nad zatvorenim civilima srpske nacionalnosti.
273. HOS je imao i tri obuna centra koji su se nalazili na podruju Ljubukog.
Naelnik obuke u centru Gornja Vitina kao i Ante Dugandi naelnik obuke (obuni
centarf Lipno) i optueni Sreko Herceg, kao naelnik obuke u obunom centru Staro
Hardomilje su dolazili redovno ujutru na brifing kojem je prisustvovao rukovodni kadar
HOS-a i zapovjednik Bla Kraljevi. Ovo su bili obuni centri
274. Za podruje apljine, kao obuni centar je sluila kasarna Bruno Bui u
Dretelju, ona je sluila za obuku novih dobrovoljaca u redove HOS-a. Koliko se svjedok
Maji sjea, prvobitni zapovjednik, te kasarne je bio Hektor osi zv. Dida, nakon
njega Mirsad Zahirovi zv. Dugi, a onda je nekada u avgustu 1992.godine doao Edib
Buljubai.
77
277. Da ova kasarna nije iskljuivo koritena kao obuni centar ve i kao logor u
kojem su drani zatvorenici srpske nacionalnosti, proizlazi ne samo iz iskaza ovog
svjedoka, ve i brojnih dokaza provedenih tokom postupka.
68
O3 7 Odluka o organizaciji i formiranju ustanove oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine broj:
02/819-1 od 01.08.1992.godine.
69
U prilog rukovodnom statusu Saje Horozia u okviru vojne policije HOS-a ide i dokaz odbrane
etvrtooptuenog Ivana Media, O4-7 te dokazu Tuilatva T-71 a radi se o Potvrdi vojne policije HOS-a
Vojarna Grabovina apljina od 21.09.1992.godine kojom je Sajo Horozi odobrio Dostinji Kovaevi da
napusti vojarnu Dretelj i da se javi u Mostar na radnu obavezu. Dostinja Kovaevi je jedna od zatvorenica
Dretelja koja je nakon razmjene 18.08.1992.godine ipak odluila ostati u Dretelju dok su ostali zatvorenici
prebaeni u vojni zatvor HVO-a.
78
280. O irini ovlasti Blaa Kraljevia koji je odluivao o svim vanijim pitanjima, meu
kojima su zasigurno bili i formiranje logora u okviru kasarne Bruno Bui u Dretelju, te
dranje civila u nehumanim i nehigijenskim uslovima u kojima su boravili, govori i
injenica da je prema materijalnim dokazima samo general Bla mogao pustiti osobe iz
logora.70
281. Koliko se svjedok Primorac sjea, u kasarnu Dretelj je kasnije dola grupa
jedinica Armije BiH kojom je zapovijedao pukovnik Armin Pohara, a nakon njega
pukovnik Salko Dedi, ali mu nije poznato da je u okviru kasarne optueni Sreko
Herceg obnaao bilo kakvu zapovjednu dunost.
282. Optueni Edib Buljubai koji je u svom iskazu datom u svojstvu svjedoka,
detaljno opisao ulogu svakog od optuenih, dok za Sreka Hercega samo tvrdi da je
uo da povremeno dolazi u Dretelj, ali to je sve to je njemu poznato o ulozi optuenog
u logoru, to pojanjava rijeima. da se bilo ime on isticao ili da je neto loe radio
sigurno bih ga zapamtio. Optueni Buljubai se u daljem toku svjedoenja ogradio od
bilo kakvih konstatacija u odnosu na ovog optuenog za period prije njegovog dolaska
u Dretelj, dakle prije 02.08.1992.godine, a koliko je njemu poznato, optueni Sreko
Herceg je u tom periodu bio zapovjednik obunog centra Staro Hardomilje.
283. Sasluani svjedok Petar Maji se opredijelio da su obuni centri i kasarna Dretelj
zapravo imali isti princip rada, s tim da je kasarna imala bolje uslove za rad, ali
70
T44 Nalog za otpust po nareenju generala Blaa Kraljevia, vojarna Bruno Bui Dretelj od
05.08.1992.godine.
T54 Nalog za otpust lica Momila Govedarice iz vojnog zatvora, HOS Vojarna Bruno Bui Dretelj od
08.08.1992.godine.
T55 Zapovjed da se pusti na slobodu Govedarica Momilo, potpisana od strane Blaa Kraljevia,
Zapovjednitvo ratnog stoera Ljubuki 08.08.1992.godine.
79
284. General Bla Kraljevi je prema iskazima svjedoka uivao najvii autoritet te je
vrio stvarnu i efektivnu kontrolu nad pripadnicima HOS-a u Hercegovini, pa samim tim
i nad vojnicima koji su bili stacionirani u logoru Dretelj. Njegovo ponaanje u svom
iskazu slikovito opisuje svjedok Henrik Hovland, ratni izvjetava iz Norveke koji je
imao priliku provesti izvjesno vrijeme sa Blaom Kraljeviem i uvjeriti se u efektivnu
kontrolu koju je vrio nad potinjenim vojnicima. Ovaj svjedok je tako izjavio kako je
stekao dojam da je Kraljevi sam sebi dodijelio in i bilo je vidljivo da je volio osjeaj
moi koji mu je pruala pozicija generala. Svjedoku se nekad inilo da je do logora gdje
su drali zatoene srbe general odlazio samo kako bi im neposredno manifestirao
nadmo koju posjeduje. Svjedok je u tom pravcu izjavio: Bla je tu sve kontrolisao, on
je bio glavni, ak je rijeavao i manje nesporazume i vrlo rijetko je delegirao ovlasti na
druge...inilo se da sve sam radi. Bla je nareivao zatvaranje civila, njihovo
premjetanje, on ih je obilazio i postrojavao po njihovom dolasku. Mogao je vidjeti
povrede na njima i ak je i nareivao da se kriju u gornjim hangarima ako bi u logor
dole neke novinarske ekipe.
285. Na isti nain svjedoci optube koji su u to vrijeme bili zatvoreni u hangarima
kasarne Bruno Bui u Dretelju, opisuju ponaanje zapovjednika Blaa Kraljevia
kojem su esto i neposredno mogli posvjedoiti jo od trenutka dolaska u logor, gdje bi
odmah na ulasku bili postrojeni upravo od strane Blaa Kraljevia.
286. Kako je Bla Kraljevi kao zapovijednik HOS-a za Hercegovinu imao angaman
na znantno veem prostoru, te kako svoju efektivnu kontrolu nije mogao samostalno
vriti, to je u odnosu na zatvorene srbe u Dretelju tu kontrolu vrio posredstvom
upravnika logora tj. zapovjednika kasarne Bruno Bui u Dretelju.
80
71
T59 Spisak pritvorenika centralnog vojnog zatvora HVO Mostar koji su osloboeni pritvora od
05.11.1992.godine. Svi zarobljenici koji su se zatekli u Dretelju na dan 18.08.1992.godine prebaeni su u
vojni zatvor pod kontrolom HVO-a. Iz dokumenta uloenog kao dokaz optube u kojem se navodi ukupan
broj otputenih zatvorenika jasno proizlazi da je broj od 200 zatvorenih civila najpriblinija procjena ukupnog
broja zatvorenih civila u hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju.
81
291. Optueni navedeno opisuje rijeima oni dou, degenek, silaze sa kamiona,
izudarani, izgnijeeni, prebijeni, uniteni, nikakvi i sad ih vode u hangare. Onda sam ja
po naredbi Petruia njih upisivao u svesku, tako to bi pitao svakog kako se zove , pa
kad bi rekao pitali bi ga to je u etnicima, ako bi rekao da nije dobio bi amarinu i
slino. Bilo je onda skidaj prsten, skidaj kai, pertle i sve para to imaju...al nema, kae
uzeli im u Mostaru i tako smo mi ispatali ovi dole pokupe lovu, a mi gore dobijemo
malo. Eto tako je bilo.
72
U dokumentu oznaenom kao T-81 koji govori o organizaciji HOS-a u BiH, u njemu se navodi da je
HOS Stoca bio smjeten u fabrici Inkos. Zapovjednik jedinice ekvivalenta bataljona bio je Esad
Eminovi zv. Kvale.
73
Vijee takoer primjeuje da je prema dopisu uloenom u spis dana 14.05.2014.godine, Ministarstvo
unutranjih poslova dopisom obavijestilo Sud da je CJB Trebinje dana 03.04.2014.godine Tuilatvu BiH
proslijedilo Izvjetaj o poinjenom krivinom djelu Ratni zloin na podruju optine apljina- logor Dretelj
tokom 1992.godnine, protiv Ivana Petruia.
82
296. Vijee u ovom dijelu nee dalje elaborirati navedeni zakljuak, obzirom da e
diskriminatorski odnos pripadnika HOS-a i samih optuenih, ispoljavan prema
zatvorenicima, biti detaljnije elaboriran u dijelu presude koji se bavi kvalifikacijom
progona u osnovi Zloina protiv ovjenosti, za koju su optueni oglaeni krivima.
297. Dakle, Tuilatvo tokom predmetnog postupka nije dokazalo van svake razumne
sumnje da su optueni imali rukovodee uloge na nain da su mogli odluivati o
hapenju i zatvaranju srba sa podruja Mostara, Stoca i apljine ili da su odluivali o
njihovom dranju u nehumanim uslovima i njihovoj daljoj sudbini, ali jeste dokazano da
su u inkriminisanom periodu bili svjesni ovog sistema koji je bio na snazi, a koji su
oformili elni ljudi HOS-a i provodili u djelo, te su postupajui u svojstvu pripadnika
HOS-a imali neometan pristup zatvorenicima smjetenim u prostorijama vojne
ambulante Mostar (op.Ivan Zelenika) i hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju (op.
83
74
T-67 i O4 15 - Spisak HOS personal vojnog osoblja logora Dretelj koji su sainili bivi zatvorenici
logora u Dretelju.
84
302. Prigovori odbrane u pogledu zakonske mogunosti primjene UZP-a nisu prema
miljenju Vijea osnovani. Naime, Udrueni zloinaki poduhvat je ugraen u KZ BiH i
to u lan 180. stav 1. koji propisuje naine na koje lice postaje lino odgovorno za
odreena krivina djela iz Glave XVII KZ BiH, ukljuujui zloine protiv ovjenosti
(lan 172.) za koji su se optueni teretili potvrenom optunicom.
303. Naime, lan 180. stav 1. izveden je iz lana 7.1 Statuta MKSJ i gotovo mu je
identian, a postao je dio KZ BiH nakon stupanja na snagu lana 7.1 i nakon
tumaenja MKSJ-a da on obuhvata, konkretno, udrueni zloinaki poduhvat kao nain
saizvrenja kojim se stie individualna krivina odgovornost75
304. lan 180. stav 1. glasi: "Osoba koja planira, naredi, uini ili podstrekava ili
pomae u planiranju, pripremanju ili uinjenju krivinih djela iz lana ... 172. i 175.
(zloini protiv ovjenosti ; ratni zloin protiv ratnih zarobljenika)... ovog zakona, kriva je
za to krivino djelo.
305. Udrueni zloinaki poduhvat sam po sebi ne predstavlja krivino djelo, ve oblik
uea u izvrenju krivinog djela76 Odredba lana 180. stav 1. KZ BiH u koju je
ugraen udrueni zloinaki poduhvat sadri nekoliko oblika radnji saizvrilatva
odnosno uea koje su odreene s obzirom na specifinu prirodu i teinu krivinih
dijela na koje se moe primjeniti i na injenicu da se radi o odgovornosti za krivina
djela koja po pravilu sadre veliki broj radnji poinjenja, o krivinim djelima koja se
najee ine od strane veeg broja osoba, o djelima koja imaju planski, sistemski
karakter77
75
Komentari krivinih zakona u BiH, Knjiga 1 (Zajednicki projekat Vijeca Evrope i Evropske kornisije,
Sarajevo 2005. godine), str. 593,594
76
Prvostepena presudaTrbi Milorad, broj X-KR 07/386 od 16.10.2009. godine paragraf 210; drugostepena
presuda Bundalo Ratko broj -KR-07/419 od 28.01.2011 paragraf 240., prvostepena presuda Raevi i
Todovi broj X-KR 06/275 od 28.02.2008. godine pargraf 111.
77
Komentari krivinih zakona u BiH; strana 593
85
307. Meunarodna sudska praksa u tumaenju pojma poinjenje iz lana 7. stav 1.,
koji je ugraen u domai zakon kao lan 180. stav 1.KZ BiH , konkretno propisuje: (1)
da je udrueni zloinaki poduhvat oblik saizvrilatva koji utvruje linu krivinu
odgovornost; (2) da poinjenje u smislu lana 7. stav 1. Statuta MKSJ (a samim tim u
smislu lana 180. stav 1. KZ BiH) ukljuuje svjesno uee u zajednikom udruenom
poduhvatu; i (3) da su elementi udruenog zloinakog poduhvata utvreni u
meunarodnom obiajnom pravu i da su prepoznatljivi. U primjeni termina poinjenje
iz lana 180. stav 1., ovo Vijee mora uzeti u obzir definiciju tog termina u znaenju
koje je imao kada je preuzet iz meunarodnog prava u KZ BiH78.
308. albeno vijee u predmetu Tadi bilo je prvo vijee MKSJ-a koje je identifkovalo i
definisalo tri tipa UZP-a koje su postojale u meunarodnom pravu u odgovarajuem
periodu.79 MKSJ je naknadno identifikovao tri tipa UZP-a: prvi tip - opti ili osnovni,
drugi tip: sistemski i trei tip: proireni.80 U predmetima MKSJ je u vie predmeta
razmatran i prihvaen sistemski UZP81, kao i u predmetima Suda BiH 82.
78
Ustavni sud BiH zakljuio je da Statut MKSJ-a ini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine,
kao jedan od dokumenata kojima se regulie primjena meunarodnog prava u BiH kako je to propisano
lanom III(3)(b) Ustava BiH, Abduladhim Maktouf, predmet br: Ap-1785/06, Odluka o dopustivosti i meritumu
po albi na Presudu Suda Bosne i Hercegovine, 30.03.2007, paragraf 70; Prvostepena presudaTrbi
Milorad, broj X-KR 07/386 od 16.10.2009. godine paragraf 206.
79
albena presuda u predmetu Duko Tadi broj IT 94-1 A od 26.01.2000. , paragraf 220.
80
MKSJ navodi opti ili osnovni UZP kao UZP I, sistemski UZP kao UZP II i proireni UZP kao UZP III. U
ovoj presudi koriste se termini osnovni UZP, sistemski UZP i proireni UZP.
81
Prvostepena presuda Milorad Krnojelac broj IT 97-25 od 15.03.2002; Prvostepena presuda Miroslav
Kvoka i dr IT 98-30/1 od 02.11.2001; Prvostepena presuda Staki Milomir IT-97-24 od 22.03.2006;
Prvostepena presuda Radoslav Branin IT 99-36 od 03.04.2007.
82
Prvostepena presuda Suda BiH Raevi Mitar i Todovi Vaso X-KR/06/275;
86
(i) Vei broj osoba, pri emu je korisno naglasiti da te osobe ne moraju biti
organizovane u nekoj vojnoj, politikoj ili upravnoj strukturi.
(ii) 2. Postojanje zajednike nakane koja predstavlja ili ukljuuje poinjenje
krivinog djela predvienog Statutom. Nema potrebe da taj plan, zamisao ili nakana
budu prethodno dogovoreni ili formulisani. Zajedniki plan ili nakana moe biti
improvizovan na licu mjesta, a izvodi se iz injenice da vie osoba djeluje zajedno kako
bi sproveli u djelo zajedniki zloinaki poduhvat.
(iii) 3. Uestvovanje optuenog u zajednikom planu koji ukljuuje poinjenje
jednog od krivinih djela predvienih Statutom ili u konkretnom sluaju Krivinim
zakonom. To uee ne mora ukljuivati izvrenje nekog konkretnog krivinog djela iz
jedne od tih odredbi (na primjer, ubistvo, istrebljenje, muenje, silovanje, itd.), nego se
moe sastojati u pomoi ili doprinosu izvrenju zajednikog plana ili nakane. Taj
doprinos ne mora da bude neophodan odnosno znatan, ali mora biti u najmanju ruku
znaajan doprinos zloinima za koje se odgovornost pripisuje optuenom87.
83
Ibid strana 126; albena presuda Radoslav Branin IT 99-36 A , paragraf364.
84
Drugostepena presuda Duko Tadi broj IT 94-1 A od 26.01.200 paragraf 202 (citati isputeni ).
85
Prvostepena presuda Suda BiH Trbi Milorad X-KR 07/386, od 16.10.2009. paragraf 215,
86
Drugostepena presuda Radoslav Branin, broj IT 99-36 A od 03.04.2007. paragraf 414
87
Isti uslovi pominju se i u prvostepenoj presudi Momilo Krajinik, IT-00-39 od 27.09.2006. paragraf 883
87
315. Kada je u pitanju mens rea, za sistemski UZP potrebno je da je osoba lino
znala da postoji organizovani sistem, za njegov zajedniki kriminalni cilj i namjeru da
odrava takav sistem.90 Ukoliko zajedniki zloinaki cilj ukljuuje poinjenje krivinog
djela koje zahtijeva posebnu namjeru, na primjer, progon, tada uesnik mora imati tu
istu namjeru91. Meutim, zajednika namjera, ak i posebna namjera, moe biti
izvedena u zakljuku92.
316. Tako iz izreke provstepene presude jasno proizilazi uee vie osoba u
udruenom zloinakom poduhvatu, meusobno povezanih linijom komandovanja i
rukovoenja, pri emu Vijee ne nalazi nunim navesti u izreci presude poimenino sve
aktere UZP-a93 iako ini u sasvim odredivoj mjeri.
88
Prvostepena presuda Milorad Krnojelca, IT-97-25-T od 15.03.2002. paragraf 81.
89
albene presude protiv Vasiljevia, para 102. (i), takoer vidi prvostepena presuda Milorad Trbi X-KR
07/386 od 16.10.2009 paragraf 219;
90
Prvostepena presuda Suda BiH Raevi i Todovi X-KR 06/275 strana 112, citat iz elbene presude protiv
Tadia, paragrafi i 203, 220 (citat iz koncentracioni logori Belsen i Dahau)
91
Drugostepena presuda Suda BiH Ratko Bundalo X-KR-07/419 od 28.01.2011paragraf 252, citat iz
predmeta prvostepena presuda Milorad Trbi broj X-KR 07/386 od 16.10.2009.paragraf 221, citat iz
predmeta Milorad Kvoke i drugih, IT-98-30/1-T, od 02.11.2001, paragraf 288.
92
Ibid
93
Prvostepena presuda Milorad Trbi broj X-KR 07/386 od 16.10.2009 paragraf 216, citat iz albene presude
u predmetu Radoslav Branin broj IT 99-36 A od 03.04.2007. paragraf 430.
88
320. Prilikom ocjene postojanja svih okolnosti na strani optuenih Ivana Zelenike,
Ediba Buljubaia, Ivana Media i Marine Grubii- Fejzi, Vijee je imalo u vidu da
actus reus podrazumijeva postojanje zajednikog cilja da se poini jedno ili vie
odreenih krivinih djela, to se ostvaruje organizovanim sistemom koji je na snazi, dok
uee koje je potrebno za doprinos zajednikom cilju sistema, ak i ne mora biti u vidu
stvarnog poinjenja temeljnog krivinog djela, pod uslovom da je uee optuenih
aktivno doprinijelo provoenju sistema. Za mens rea je potrebno lino znanje o
organizovanom sistemu na snazi i njegovom zajednikom zloinakom cilju i namjera
89
324. Naime, svi optueni su na svojevrstan nain, o emu e biti vie rijei u daljem
dijelu presude kojim je utvrena krivica po takama izreke presude, na znaajan nain
doprinosili nesmetanom i efikasnom funkcionisanju uspostavljenog sistema, iji cilj je
bio progon civila srpske nacionalnosti na nain opisan u izreci presude.
325. Kao osoba koja je uivala autoritet meu vojnicima koji su se nalazili u
prostorijama vojne ambulante Mostar (Zelenika) i logoru Dretelj (Buljubai), optueni
su svojim direktnim uestvovanjem u nekim od zlostavljanja zarobljenika, praktino
podsticali i ostale vojnike da nastave ostvarenje cilja sistemskog udruenog zloinakog
poduhvata, dok su optueni Ivan Medi i Marina Grubii- Fejzi svojim ponaanjem
jasno pokazivali namjeru da uspostavljeni sistem odre na snazi, dajui mu znaajan
doprinos radnjama za koje su oglaeni krivima.
90
327. Navedeno je detaljno opisao svjedok Borivoje Petrovi, koji tvrdi da je optueni
Ivan Zelenika u dvoritu vojne ambulante Mostar prozvao njega i jo 15 civila i naredio
im da se ukrcaju u kamion koji je on lino vozio. U pratnji su tada prema kazivanju
svjedoka Petrovia bila dva luksuzna automobila. Po dolasku u Dretelj postrojeni su u
liniju, doao je zapovjednik za kojeg kasnije saznaje da se zove Bla Kraljevi, kome je
Ivan Zelenika raportirao zvanino mu predajui doveene zarobljenike. Nakon ega su
sprovedeni u hangare, gdje je odmah poelo premlaivanje novopridolih zarobljenika
od strane vojnika HOS-a meu kojima se najvie isticao jedan Albanac zvali su ga
iptar koji se hvalio svojom tehnikom udaraca koju je nauio za vrijeme boravka u
legiji stranaca, od zadobijenih udaraca svjedok je pao u nesvijest. Ja sam bio na
desnom krilu tog reda, da li od gladi, ili od ei ili od straha ili vruine...ne znam...sve
skupa, pao sam u nesvijest. Ovog vojnika je svjedok dobro zapamtio za vrijeme
boravka u logoru, pa se sjea i da je dan prije pogibije Blaa Kraljevia zatraio od
svjedoka da mu oisti cipele jer e biti u pratnji generala tako mu je poznato da je i on
nastradao za vrijeme atentata na Blaa Kraljevia.
328. Pri tome, vijee prihvata da nije sporno da je optueni Ivan Zelenika u nekoliko
navrata pomogao pojedinim osobama lienim slobode da napuste vojnu ambulantu
Mostaru, kao to je i optueni Ediib Buljubai u par navrata zabranio maltretiranje i
zlostavljanje zatvorenika, te je jedne prilike prema vlastitoj tvrdnji naredio i da im se
podijeli higijenski pribor, meutim, ta pomo je pruana pojedinano i izolovano te
nikada nije bila zamiljena da ugrozi voenje i funkcionisanje sistema koji je bio na
snazi, ve je to predstavljalo pojedinane, sporadine i izolovane sluajeve i situacije
koje nisu nikada prerasle u pokuaj promjene uspostavljenog sistema zatoenja i
zlostavljanja civila srpske nacionalnosti.
94
Drugostepena presuda u predmetu Kvoka, paragraf 101.
91
95
Vidi uopteno, Tuilac protiv Miroslava Kvoke i drugih, IT-98-30/1-A, presuda, 28.2.2005. godine, paragraf 599.
96
Presuda albenog vijea u predmetu Krnojelac, (septembar 2003.godine), para.93.
92
336. Znaajno uee ili doprinos u poduhvatu jeste takvo uee koje djelo ili
propust ine efikasnim i djelotvornim97, npr. uee koje omoguava da sistem
funkcionie lake ili bez ometanja. Znaaj doprinosa, odnosno uea svih suoptuenih
u sistemu, takoer moe biti dokaz o njihovoj zajednikoj namjeri. Poloaj optuenih u
sistemu, preuzimanje odgovornosti nakon to je njegov zloinaki cilj postao oit,
duina vremena tokom kojeg je optueni dio sistema, efikasnost kojom je izvravao
svoje zadatke, verbalne izjave o sistemu, kao i bilo koje direktno uee u actus reus
temeljnih krivinih djela, su sve faktori znaajni za utvrivanje znanja o sistemu.98
337. Optueni su svojevoljno odluili podrati sistem, iako su imali mogunost izbora,
naroito ako se ima u vidu da su bili pripadnici vojnih snaga koje su po svojoj prirodi bile
dobrovoljake, dok zatvorenici nisu mogli po svojoj volji otii iz prostorija u kojima su
drani.
338. Vijee e u dijelu presude koji se bavi krivicom svih optuenih detaljno
obrazlagati dokaze, injenice i okolnosti na kojima je zasnovan zakljuak da su ovi
optueni bili upoznati sa sistemskim UZP-om, te da su svojim neposrednim ueem u
inkriminacijama za koje su oglaeni krivim dali znaajan doprinos odravanju
sistemskog UZP-a.99
339. U konkretnom sluaju, ovo Vijee je posebno cijenilo broj radnji izvrenja,
injenicu da su optueni koristili svoja svojstva i osjeaj nadmoi da bi sami ili sa drugim
licima maltretirali zatvorenike, i to Ivan Zelenika u prostorijama vojne ambulante u
Mostaru, a ostali optueni u logoru Dretelj, znajui da su zarobljenici nemoni i
97
Presuda pretresnog vijea u predmetu Kvoka, (oktobar 2009.godine), para.309.
98
Presuda Suda BiH X-KR-05/139 od 09.03.2011.godine u predmetu Marko Radi i dr. para.902.str.198.
99
Presuda, str. 280-281.
93
341. Kada je u pitanju postojanje zajednikog cilja, Vijee nije nalo dokazanim da je
HOS bio vojni ogranak Hrvatske stranke prava, niti je nalo dokazanim da je idejni
politiki koncept djelovanja HOS-a bio stvaranje dravne tvorevine Herceg- Bosne, kako
je to tvrdila optunica, ali je postojanje odreene ideologije i plana zlostavljanja civila
srpske nacionalnosti sa namjerom njihovog protjerivanja iz Hercegovine nesporno
dokazano na nain kako je to opisano u izreci presude.
94
345. Svjedok odbrane Miljenko Milo, koji je u inkriminisanom periodu bio predsjednik
odnosno povjerenik Hrvatske stranke prava za podruje Mostara, tvrdi da je sjedite
njegove stranke bilo u istoj zgradi u kojoj je bila smjetena i vojna ambulanta Mostar, te
potvruje da je optueni Ivan Zelenika, koji je inae boravio u tim prostorijama kao
pripadnik HOS-a, lan ove stranke postao jo tokom 1991.godine. Sam optueni u
unakrsnom ispitivanju svjedoka B tvrdi da u vrijeme boravka u vojnoj ambulanti nikoga
od dovedenih nije pitao za pripadnost SDS-u pojanjavajui to rijeima To za mene nije
bilo zlo, i ja sam bio lan neke stranke, a Vi neke druge.
346. Meutim, suprotno stanovitu Tuilatva, da je HOS bio vojni ogranak ove
politike stranke i da je pripadnost HOS-u nuno podrazumijevala i lanstvo u HSP-u,
ovaj svjedok tvrdi da jeste postojao odreeni broj pripadnika HOS-a, koji nisu bili lanovi
stranke i istovremeno dodao da je stranka djelovala na principu dobrovoljnosti, pri emu
negira da je u bilo kojem trenutku vostvo ove stranke propagiralo bilo koju drugu ideju
osim cjelovite Bosne i Hercegovine. Pojanjavajui navedeno, svjedok je izjavio da su
se na referendumu za nezavisnost BiH odranom u martu 1992.godine i hrvati koji su
ivjeli u BiH izjasnili za njenu samostalnost, pa je u skladu sa tim i koncipirana
ideologija HOS-a u BiH.
100
O22 Zapovjed Glavnog stozera HVO-a HZ Herceg Bosne broj Z-01-11 od 10.04.1992.godine.
O2-3 Zapovjed Glavnog stozera HVO-a HZ Herceg Bosne pov broj 01- 331/92 od 08.05.1992.godine.
101
O24 Dopis zapvjednistva ratnog stozera HOS-a za Hercegovinu iz avgusta 1992.godine.
102
T79 Priopenje za javnost Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a od 06.08.1992.godine.
95
348. Vijee konstatuje da navedeni dokument o kojem svjedoi ovaj svjedok odbrana
nije uvrstila u materijalne dokaze, te konstatuje da se u konkretnom sluaju moe raditi
jedino o Uredbi sa zakonskom snagom o oruanim snagama R BiH103, u kojoj se samo
konstatuje da se kao dan formiranja Armije utvruje 15.04.1992. godine104, dakle, kao
dan kada su se sve naoruane formacije u Republici objedinile u Teritorijalnu odbranu
Republike, meutim nema uporita da se navedeno interpretira u kontekstu u kojem to
ini svjedok Primorac.
349. Svjedok Milo ne negira injenicu da je sjedite stranke bilo u Zagrebu, gdje je
bio i glavni stoer HOS-a, ali naglaava da je stranka funkcionirala na dobrovoljnoj
osnovi u lanstvu i donacijama, te nije bila finansirana od strane matice u R Hrvatskoj.
Svjedok je dalje izjavio da mu je jo u decembru 1992.godine Bla Kraljevi doao,
zamolivi ga da mu poalje na regrutaciju osobe koje zatrae lanstvo u HSP-u, to je
svjedok u par navrata i uinio, ali negira da je ova stranka imala bilo kakve konkretne ili
formalne ingerencije i nadlenosti u pogledu moblizacije ljudstva u redove HOS-a, niti je
imala uticaja na njihovu dalju organizaciju, ustrojstvo i djelovanje na terenu.
350. Vijee je imalo u vidu brojne iskaze svjedoka koji iskazuju u pravcu postojanja
loih odnosa izmeu HOS-a i HVO-a, te injenicu da se u pravosnanoj presudi MKSJ
u predmetu Prli i dr. koncept stvaranja ove paradravne tvorevine vezuje za period
1993.godine, dakle nakon inkriminisanog perioda u ovom konkretnom predmetu. Prema
argumentaciji presude MKSJ-a u predmetu Tihomir Blaki koncepcija postojanja ove
tvorevine105 takoer nije ukljuivala pripadnike HOS-a ili Hrvatske stranke prava, a to
103
Uredba sa zakonskom snagom objavljena je u Slubenom glasniku R BiH broj 4/92 od
20.05.1992.godine.
104
Iz dokaza odbrane optuenog Ivana Media O4-14, odnosno Odluke o objedinjavanju svih naoruanih
snaga na teritoriji Republike BiH proizilazi da su sve naoruane grupe i pojedinci duni da se prijave i stave
na raspolaganje Okrunim tabovima teritorijalne odbrane. Rok prijavljivanja i evidentiranja oznaen je
15.04.1992.godine.
105
Iz saetka presude: Oito je da su mnogi pripadnici HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg Bosna dijelili
ciljeve hrvatskih nacionalista iz Hrvatske: svakako Mate Boban, predsjednik te zajednice; isto tako Anto
Valenta (predsjednik HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) Viteza, a zatim predsjednik HDZ-a HZHB-a)
96
351. Kako u pravcu svojih tvrdnji iz optunice o ideji stvaranja Herceg- Bosne kao ideji
kojom se vodio HOS na terenu, Tuilatvo nije ponudilo bilo kakve konkretne dokaze, to
ove navode Vijee ne nalazi dokazanim.
353. Vijee primjeuje da iako dokaz odbrane, odnosno Proglas Hrvatske stranke
prava koji je u spis uloila odbrana optuenog Ivana Media107, promovie principe
poput nezavisne, suverene, demokratske i nedjeljive drave BiH, isti proglas u jednom
dijelu teksta kada govori o idejama koje zastupa HSP navodi Nezavisnost i cjelovitost
Hrvatske u savezu sa cjelovitom BiH.
ije nacionalistiko pisanje je indikativno; Ignac Kotroman, glavni tajnik HZHB-a; Dario Kordi,
dopredsjednik HZHB-a, iji su govori raspirivali strasti Hrvata u Bosni.
106
T81 Organizacija HOS-a u Bosni i Hercegovini document koji ima ovjeru Meunarodnog krivinog suda
za bivu Jugoslaviju.
107
09.05.-
O410- Proglas HSP 1861.
97
356. Naelno, HOS je propagirao ideju jedinstvene BiH zbog injenice da su u njenim
redovima bili i pripadnici muslimanske nacionalnosti, iako su u sutini ideje vodilje HOS-
a i HSP-a u inkriminisano vrijeme bile stvaranje budue drave BiH u nekoj vrsti
saveznitva sa susjednom R Hrvatskom.
357. Naklonost prema Hrvatskoj dravi i hrvtaskoj komponenti stranke, a samim tim i
redova HOS-a koji su slijedili ovu ideologiju, vidljiva je i iz Proglasa Zapovjednitva
Ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu109 koji je potpisao Bla Kraljevi u kojem se u
potpisu dokumenta koristi reenini sklop Bog i Hrvati, to po miljenju Vijea naelno
iskljuuje stanovnitvo BiH druge nacionalnosti. Takoer, poleina iskaznice HOS-a110
imala je oznaku ahovnice i geografski prikaz karte R Hrvatske na kojoj je pisalo
Jedino nezavisna drava Hrvatska a Vijee primjeuje i da je prema iskazu svjedoka,
grb odnosno oznaka koju su vojnici HOS-a nosili na amblemu predstavljala ahovnicu
sa prvim bijelim poljem, to je zapravo istorijski srednjevjekovni hrvatski grb. Najzad, na
amblemu HOS-a se nalazio i natpis Za dom spremni koji slogan je u istoriji poznat po
tome to je njegova inaica Za poglavnika i dom spremni tokom Drugog svjetskog rata
koritena u ustakom pokretu.
108
O3 - 3 Proglas Hrvatske stanke prava u potpisu stoernik ratnog stoera HOS-a za Bosnu, bojnik
Mladen Holman i koordinator HOS-a za Bosnu Matija Brajinovi.
109
O4 8 - Priopcenje za javnost HOS-a potpisan od Blaa Kraljevica dana 1.8.1992.godine.
110
O2- 40 - Ovjerena fotokopija iskaznice HOS-a, Vojna Knjiica na ime Sreko Bonjak.
98
359. Neki od vojnika HOS-a su u provoenju ovog cilja priklonili se ideologiji ustakog
pokreta iz II svjetskog rata, dok su drugi pripadnici HOS-a muslimanske nacionalnosti,
podravali konani cilj udaljenja srba iz Hercegovine, prihvatajui nacionalistiki modus
djelovanja hrvatske komponente HOS-a u to vrijeme.
361. Osim navedene ideologije, koju su slijedili pojedinci u okviru strukture HOS-a,
Vijee se uvjerilo da je i Hrvatska stranka prava u ovom konkretnom sluaju bila u uskoj
sprezi sa vojnom strukturom, iako ne nalazi da je Tuilatvo tokom postupka nesporno
dokazalo da je HOS bio vojni ogranak HSP-a.
111
T-89 i O2-1 i O34- Proglas Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a od 9. svibnja 1992.godine u potpisu je
pukovnik Bla Kraljevi.
112
Prema istorijskim podacima Nezavisna Drava Hrvatska (NDH) je bila marionetska drava Sila Osovine
za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osnovana je 10. aprila 1941., uslijed Aprilskog i raspada Kraljevine
Jugoslavije na inicijativu nacionalsocijalistike Njemake i faistike Italije, o kojima je potpuno ovisila. NDH
je takoer bila teritorijalni kondominij Njemake i Italije. Rimskim ugovorima predvien je poloaj NDH kao
talijanskog protektorata. Dravom je upravljao voa ustakog pokreta, poglavnik Ante Paveli, dok je
naslovni kralj Tomislav II. imao samo simbolinu ulogu koja je i kao takva ukinuta nakon talijanske
kapitulacije 1943. Sjeverna i srednja Dalmacije, dio Hrvatskog primorja i Gorskog kotara pripojeni su Italiji,
99
363. Meutim, iako HOS nije slijedio ideologiju HVO-a, odnosno nije eksplicitno
propagirao stvaranje nove nezavisne hrvatske drave (neovisnog entiteta u okviru BiH),
ipak jeste dokazano da je general Bla Kraljevi u pojedinim obraanjima propagirao
ideju drave u kojoj bi srbi bili protjerani preko Drine, to je reenica koju su esto
izgovarali i neki od pripadnika HOS-a, slijedei navedenu retoriku svog zapovjednika, a
o emu svjedoe svjedoci optube zatvoreni u prostorijama vojne ambulante u Mostaru
poput svjedokinje H kojoj je pripadnik HOS-a Hamo Boi, koji je boravio u
prostorijama ambulante esto govorio da e Sve srbe protjerati preko Drine!
364. Svjedoku I su tako prilikom polaska iz vojne ambualnte za logor Dretelj rekli da
ide Na put bez povratka pri emu nije siguran da li mu je navedeno rekao Ivan
Zelenika ili neki drugi vojnik, ali je optueni tu bio prisutan u vrijeme ukrcavanja civila u
kamion, te je siguran jer mu je upravo optueni Ivan Zelenika stavio apku vojske JNA
na glavu rekavi svjedoku da e istu nositi i po dolasku u Dretelj i da je ne smije skidati.
Istu retoriku kojom se poniavalo i degradiralo civilno stanovnitvo srpske nacionalnosti
zatvoreno u hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju, koristili su i vojnici HOS-a koji
su boravili u krugu kasarne, meu kojima su bili i optueni Ivan Medi i Marina Grubii-
Fejzi. Optueni Edib Buljubai u svom svjedoenju nije sporio da je i sam u vie
navrata ispoljavao ovu retoriku kako bi kako tvrdi stekao naklonost nadreenih, meu
kojima prvenstveno misli na zapovjednika vojne policije Ivana Petruia, ali i ostali
rukovodni kadar HOS-a.
pod ijom su kontrolom bila sve do pada Mussolinija, dok su Baranja i Meimurje prikljueni
Maarskoj.(Podaci preuzeti sa Wikipedia.com).
113
Vijee MKSJ-a je u predmetu Jadranko Prli i dr. veinom glasova odluili da je postojao udrueni
zloinaki poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimino u granicama
Hrvatske banovine iz 1939., kako bi se omoguilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski
entitet u BiH trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna
drava unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom.
100
366. Drugu spornu okolnost u dokazivanju teze o ideji stvaranja Herceg- Bosne u
formi kako to navodi Tuilatvo u optunici, Vijee vidi u injenici da je na ovu okolnost
Tuilatvo izvelo samo dva materijalna dokaza i to Proglas Hrvatske stranke prava
1861. iz 1992.godine114, koji ne govori o idejama stvaranja Herceg-Bosne, odnosno ne
potvruje navedenu tezu optube, pa je to i bio jedan od razloga zato je i odbrana
optuenih u ovom predmetu koristila navedene dokumente kao dokaze odbrane.
368. Vijee ne nalazi dokazanim da su optueni Ivan Zelenika, Edib Buljubai, Ivan
Medi i Marina Grubii- Fejzi, mogli odluivati o lienju slobode odreenih pojedinaca,
njihovom zatvaranju u zatoenike objekte, ili odreivanju i uspostavljanju uslova u
kojima su isti boravili, pa su po tom osnovu osloboeni od optube za odreene
inkriminacije. Tako sam optueni Edib Buljubai u svom svjedoenju pojanjava da je
kasarna Bruno Bui u Dretelju prvobitno zaista bila zamiljena kao nastavno-obuni
centar za regrute, te je i njemu samom ostalo nejasno u kojem trenutku je ista
transofmirana u logor za civile srpske nacionoalnosti.
114
T88 Proglas HSP-a 1861 od 1999.godine.
101
371. Razlika izmeu optueenog Ivana Zelenike i ostalih optuenih u ovom predmetu
se ogleda u injenici da je prema izvedenim dokazima optueni Zelenika u jednom
navratu i neposredno uestvovao u lienju civila slobode i njihovom zatvaranju u
prostorije vojne ambulante Mostar, te je prema izvedenim dokazima imao odreene
ingerencije u omoguavanju putanja pojedinih zatvorenih lica.
372. Meutim, kako e to biti kasnije obrazloeno, Ivan Zelenika je de facto bio
upravnik vojne ambulante u Mostaru, na nain da je imao svoju kancelariju i spektar
poslova koje je obavljao, a koji djelokrug poslova je prema miljenju Vijea ipak crpio iz
ovlatenja koje mu je samo mogao delegirati samo glavni zapovjednik HOS-a za Mostar
Vinko Martinovi tela.
373. Koliko je optueni Ivan Zelenika zapravo ostavljao dojam osobe koja rukovodi
tretmanom koji e biti proveden prema zarobljenicima u vojnoj ambulanti Mostar
najbolje je vidljivo iz injenice da svjedok Borivoje Petrovi istog opisuje kao
nadreenog svim prisutnim vojnicima u prostoriji u kojoj je on uveden na ispitivanje,
dok za ime Vinka Martinovia nije ni uo u to vrijeme.
374. Vijee ipak na osnovu provedenih dokaza nije zakljuilo van svake razumne
sumnje da je upravo ovaj optueni imao slubeni poloaj unutar vojnih struktura HOS-a
koje bi mu omoguile da neovisno odluuje o izboru lica koja se imaju liiti slobode i
zatvoriti u prostorije vojne ambulante Mostar. Iz provedenih dokaza je jasno vidljivo da
je o svim pitanjima koja se tiu zatvorenika morao se prethodno konsultovati sa
neposredno nadreenim, Vinkom Martinoviem telom zapovjednikom HOS-a za
Mostar, koji je veoma esto i bio prisutan u prostorijama vojne ambulante. Sam Vinko
Martinovi je u svom svjedoenju jasno naglasio da je optueni Ivan Zelenika
102
376. Optuenom Ivanu Zelenika nije nikako mogao ostati nepoznat cilj formiranja
logora u Dretelju niti nehumani i neovjeni uslovi kojima e lica tamo biti podvrgnuta,
jer je isti taj tretman nad njima provoen u prostorijama vojne ambulante Mostar uz
znanje i nekad ak i inicijativu, te lino uee optuenog.
379. Vijee se na temelju dokaza izvedenih tokom glavnog pretresa uvjerilo da su svi
zatovoreni civili drali u krajnje nehumanim uslovima u kojima su bili uskraeni u
ostvarivanju osnovnih ivotnih i higijenskih potreba, na nain da su boravili u skuenim
prostorijama, koje su bile prebukirane, bez redovne i dovoljne ishrane, onemogueni u
vrenju fiziolokih potreba, odakle su izvoeni samo na ispitivanje ili na prinudni rad
tokom kojeg su podvrgavani razliitim oblicima fizikog ili seksualnog
103
382. Boravak u vojnoj ambulanti svjedokinja H opisuje rijeima Praksa neka je bila
da koga god bi doveli tu on ne bi jeo tri dana, od straha, iako su se naelno sluila tri
obroka dnevno ostali svjedoci su pojasnili da je ta hrana bila nekvalitetna i nedovoljna
za prosjene potrebe odrasle osobe. Svjedokinja Sava Bojani tvrdi Hranu smo imali
ali nikakvu...bilo je loe..i ibilo je malo. Bili smo stalno gladni.
383. Svjedokinju H je jedna od kuharica u vojnoj ambulanti izvodila u bilo koje doba i
tjerala je da isti kuhinju, pri emu je verbalno vrijeala, govorivi joj da joj je brat etnik
i da granatira Mostar. Potom bi svjedokinju vratila u prostoriju i odmah potom je ponovo
pozvala da oisti sve ponovo, to je svjedokinja H doivljavala kao nepotrebno
maltretiranje i poniavanje. Za vrijeme boravka u vojnoj ambulanti svjedokinja H je
izvedena i silovana u svom stanu iz kojeg je prethodno dovedena, nakon ega je lice
koje oznaava kao Hamo Boi vratio u prostoriju ambulante u kojoj su bile drane
zatvorene ene.
385. Svjedokinja Sava Bojani je za tri dana, koliko je boravila u vojnoj ambulanti bila
izvoena na pranje i ienje prostorija i klozeta koje su koristili pripadnici HOS-a
stacionirani u zgradi ambulante. Ona je vidjela razliite oblike maltretiranja i poniavanja
mukaraca koje su takoer izvodili vani u krug ambulante i tjerali ih da upaju travu, a
sjea se da su Jovu Pejanovia koji je bio zatvoren u vojnoj ambulanti izveli jedne
prilike, obukli mu uniformu JNA i stavili ga da jae konja naopako, to je potvrdio i
svjedok Milivoje Boki, pojanjavajui da mu se to inilo krajnje poniavajuim prema
Pejanoviu. Istovremeno sa Jovom Pejanoviem to su inili i zatienom svjedoku I
koji pojanjava da je to bilo ismijavanje ljudi.
387. Vojnici su nagonili ljude da jedan drugog jau, doveli su nekog konja da ljudi na
njemu jau. Oblaili ih u vojnike uniforme i tjerali da jau tog konja okrenuti prema
repu, tako da je to bilo smijeno, ljudi su gledali sa ulice taj cirkus. To su radili i Jovi
Pejanoviu to sam lino gledao, sve je to poniavanje bilo, uas, ja to ne mogu da
shvatim, jer ko ima pameti to ne bi ni radio.
105
391. Razliite oblike zlostavljanja opisuju u svojim iskazima i ostali svjedoci optube
koji su prije prelaska u logor Dretelj bili zatvoreni i jedno vrijeme drani u prostorijama
vojne ambulante Mostar.
393. Odbrana pri tom zanemaruje injenicu da su svi svjedoci drani u opisanim
uslovima bez pravnog osnova, odnosno isti su nezakonito dovedeni iz svojih domova, i
zatvoreni u prostorijama vojne ambulante, bez da su im ikada saopteni razlozi njihovog
zatvaranja, pa je u tom kontekstu potpuno izlino raspravljati da li su uslovi njihovog
zatoenja bili humaniji od onih koje oni opisuju u svojim iskazima.
106
395. Obilaskom lica mjesta Vijee se uvjerilo da je kompleks kasarne obuhvatao niz
objekata meu kojima su upravna zgrada, koja se nalazi na samom ulazu, te betonski
hangari u kojima su drani zarobljeni civili (mukarci i ene odvojeno), kao i magacine
koji su sluili za smjetaj materijalno tehnikih sredstava (MTS) za vojsku, lijekova ili
hrane. Unutar kompleksa je i stacionar u kojem je deurni ljekar bio major dr. Hranilovi.
396. Svjedok B je opisao da je logor bio ograen bodljikavom icom, nakon ega se
nalazio miniran prostor, kako bi se osiguralo da niko od zarobljenika ne pobjegne.
397. Detaljan opis unutranjosti hangara u kojima su boravili zatvoreni civili, kako u
prostorijama vojne ambulante u Mostaru tako i u logoru Dretelj, zadokumentovan je
video zapisom sainjenim prilikom obilaska lica mjesta, koji je uvrten u spis kao dokaz
Suda115.
398. Ukupan broj zatvorenih civila u tzv. mukom hangaru kretao se i do 200
(dvijestotine), kako to proizilazi iz iskaza svjedoka optube i materijalnih dokaza u
spisu116, te svjedoenja optuenog Ediba Buljubaia, dok je u enskom hangaru u
jednom momentu bilo zatvoreno i do 80 (osamdeset) ena 117. Ove brojke u svojim
iskazima navode svjedoci Milivoj Kruevi, Petar Golijanin, svjedokinja H, svjedokinja
F, te bivi pripadnici HOS-a koji su imali prilike vidjeti zatvorenike u logoru i to svjedok
Dervi Kurti, Toni Raji i Ilija Raji, koji su potvrdili da se u jednom trenutku broj
zatvorenih civila kretao oko 200 (dvije stotine).
399. Prema spisku zatvorenika logora Dretelj na dan 17.08.1992.godine 118, dakle dan
prije razmjene, u logoru se nalazilo 88 zatvorenika sa podruja Mostara, apljine i
Stoca.
400. Uee jedinica HVO-a u razmjeni potvrdili su gotovo svi sasluani svjedoci, a
navedena okolnost je potkrepljena i provedenim materijalnim dokazima 119, te je odbrana
115
S1 - Zapisnik o obilasku lica mjesta sainjen dana 08.10.2014.godine u prilogu 1x CD Sirovina i 1x CD
montirani video uviaja.
116
T-164 Spisak koji su prema sjeanju sainili zatvorenici navodi 116 imena mukaraca koji su u
inkriminisanom periodu bili zatvoreni u logoru Dretelj.
117
T80 Popis zatvorenica Vojarne Bruno Bui Dretelj apljina izdat od strane Vojne policije HOS-a
dana 07.08.1992.godine na kojem se nalazi ime 58 ena srpske nacionalnosti zatvorenih u logoru Dretelj na
navedeni datum.
118
T- 189 Spisak zatvorenika na dan 17.kolovoza 1992.godine, ovjeren od strane ICTY.
119
T180- Tjedno izvjee HVO-a od 19.08.1992.godine.
107
401. Koliko je zapravo sistem zlostavljanja zatvorenika, koji je bio na snazi u logoru
Dretelj bio oigledan svima koji bi doli u krug kompleksa kasarne Bruno Bui,
vidljivo je iz iskaza svjedoka optube, koji u svojim iskazima saglasno opisuju da su po
dovoenju u logor Dretelj postrojeni i da im se tek prilike obratio Bla Kraljevi, nakon
ega bi bili odvedeni i zatvoreni u hangare kompleksa kasarne. Iz provedenih dokaza
proizilazi da je jedna grupa civila koja je dovedena nedugo po formiranju logora, bila
drana u prosotorijama upravne zgrade, a kasnije sredinom jula, kako je rastao broj
dovedenih civila iz Mostara, apljine i Stoca, pojavila se potreba za njihovim
smijetanjem u vee prostorije, za to su iskoriteni hangari kompleksa kasarne Bruno
Bui u Dretelju.
402. Svjedok Milivoj Kruevi opisuje da je muki hangar bio krajnje neuslovan, radilo
se zapravo o prostoriji za odlaganje maziva bive JNA koja je prethodno koristila tu
kasarnu. Na podu je bio beton i nisu ak u poetku imali ni ebad za pokrivanje, tek
kasnije su donijeli neke podmetae i ebad na kojima su leali zatvorenici, ali ni to nisu
svi imali. Hangar u kojem su boravili mukarci je bio otprilike veliine tri prostorije
povrine 4x4 metra, imao je male prozore otprilike 70x70cm, na kojima su bile reetke i
metalna klizna vrata. Na isti nain unutranjost hangara u kojem su boravili mukarci,
opisao je u svom iskazu i svjedok B.
403. Svjedokinja Sava Bojani je u svom iskazu opisala uslove u enskom hangaru
rekavi da je bio manji od mukog, na prozoru su isto bile reetke, i klizna eljezna
vrata, spavalo se uglavnom na betonu jer su dueke koristile ene koje su meu prvima
dovedene, tako da su ostale spavale na nosilima na kojima su bile deke. U hangaru je
bio sto sa dvije klupe za kojim su ruale, a u oku se nalazio lavor veliki u koji se
tokom noi vrila nuda, jer nisu dozvoljavali izlazak. eljezna vrata su se zakljuavala
oko 20,00 sati pa sve ujutru do 06,00 sati. Vrata su tokom noi samo mogli otvoriti
vojnici i to se deavalo jako esto, ali samo kako bi izveli neku od ena i odveli je iza
108
404. Svjedok Mile Bjelobaba u svom iskazu opisuje da su uslovi boravka u Dretelju bili
krajnje nehumani i poniavajui. Bla Kraljevi je naredio se se mukarci obuku u
uniforme JNA ak su nekima i kaili inove, kako bi ih lano predstavili kao zarobljene
oficire i pripadnike JNA, odnosno Vojske Republike Srpske zarobljene na borbenim
linijama. Za vrijeme boravka svjedok pojanjava da nisu imali bilo kakve higijenske
uslove, odnosno nije im dozovljeno da se okupaju, presvuku, obriju ili da zadovolje
minimum higijenskih potreba. Loe higijenske uslove su saglasno opisali u svojim
iskazima svi sasluani svjedoci optube. Tako svjedok G tvrdi da vode nije bilo ni za
pie, a ne za umivanje. Opisuje da su jedne prilike izvedeni na rad i cijeli dan nisu
dobili da jedu i piju. U povratku im je dozvoljeno da odu nasuti vodu u krugu kompleksa
kasarne, a onda bi ih do tamo straari pretukli.
405. Svjedok Sreko Mari opisuje da im je Bla Kraljevi tek 20 dan po dolasku u
Dretelj dozvolio da se okupaju, inae su higijenski uslovi bili ispod svakog ivotnog
standarda. Hrane je bilo nedovoljno i kvalitetom jako oskudno, pri emu svjedok
pojanjava da se koliina hrane koju su dobijali vremenom smanjivala, pa su sa tri
obroka dnevno sveli na jedan. Svjedok Borivoje Petrovi je pojasnio da je hrane bilo u
minimalnim i nedovoljnim koliinama, tako bi konzervu teine 50gr dijelili na dva nekada
i tri zatvorenika. Ako je bilo kuhane hrane, dobijao si koliinu jedne ae jogurta, unutra
nije bilo nita, ni rie ni graha ni krompira, ve samo neka bistra supa..tako smo ivjeli.
to se tie wc-a kante smo imali u hangaru za urin a vani je bio poljski wc koji nam
takorei nije ni trebao jer su ljudi ili tamo u prosjeku sedmi dan, jer takorei nita nismo
ni jeli.
406. Higijenski uslovi u logoru su bili ispod svakog ivitnog minimuma, pa su prema
kazivanju svjedokinje Olge koro higijenski uslovi bili takvi da su svi jeli iz istog posua
koje se nije pralo.
407. Svjedok Petar Golijanin opisuje bio je jedan zalogaj hljeba, malo neke supe,
nismo imali dovoljno tanjira, jedna tura jede, pa onda sa tim tanjirima jede druga grupa,
nisu se prali nikako. To je jadno i bijedno bilo. Spavali smo na betonu imali smo jedno
109
409. Mnogi od svjedoka opisuju i situaciju i uslove pod kojim su izvoeni na rad kako
u krugu logora, ali i van kruga. Najee su voeni na upanje trave, koja je bila suha i
otra, pa tako svjedokinja H opisuje izgled ruku kod zatvorenika sa kojim je to vrijeme
bila u vezi rijeima Mom momku su ruke bile krvave, svaki ovdje pregib na zglobu je
bio rana do kosti, jer ona trava kad se u avgustu u Mostaru osui to je strano, gore
nego ica. To je sve bilo krvavo. On je bio sav u modricama, to sam vidjela, ba sam to
vidjela.
412. Vijee je tokom pretresa ulo i brojne druge situacije u kojima je navedeni doktor
uestvovao neposredno ili na nain da je omoguavao ili podstrekavao vojnike da
zlostavljaju zatvorenike Dretelja, ali navedeno istie samo u prilog opisa optih
nehumanih i neovjenih uslova koji su vladali u Dretelju, na osnovu ega je Vijee i
steklo opti utisak da je Dretelj imao sve karakteristike logora. Kako ovo lice nije bilo
obuhvaeno optunicom u ovom predmetu, to se Vijee nije dalje detaljnije bavilo
njegovom ulogom u zlostavljanju zarobljenika.
413. Svjedok Dragan Rudan je u svom iskazu takoer opisao brojne i razliite
sluajeve zlostavljanja zatvorenika od kojih su samo neki bili obuhvaeni izrekom
presude u ovom predmetu, dok je ostale Vijee imalo u vidu prilikom ocjene optih
uslova u kojima su boravili zatvorenici. Svjedok Rudan u kratkim crtama ponaanje
vojnika prema zatvorenicima opisuje rijeima Bilo je iivljavanja raznih, bilo je ba onih
sadista da ti doe radije da umre da prestane taj strah, patnja i bol. Svjedok Milivoje
Kruevi tvrdi da mu je Rade Bulut, koga su prema iskazima svjedoka naroito tukli
tokom boravka u logoru, jedne prilike povjerio da je elio da sebi oduzme ivot, kako
vie ne bi prolazio kroz svakodnevne torture kojima je bio izloen.
111
417. Zatvorenici koji su trpili razne oblike zlostavljanja nisu imali bilo kakav vid zatite,
iako je Bla Kraljevi prilikom obilaska hangara znao se obratiti zatvorenicima pitajui ih
kakvi su uslovi u kojima borave i da li su maltretirani, meutim, navedena briga
zapovednika HOS-a je bila provizorna, te onaj zatvorenik koji bi ispriao zapovjedniku o
zlostavljanjima ili premlaivanjima koje je zadobio, nakon toga bi bio jo tee pretuen.
Tako su vremenom zatvorenici prilikom obilaska zapovjednika, koji bi ih upitao odakle
im modrice i ozljede na tijelu odgovarali da su pali. Optueni Edib Buljubai je po
dolasku na mjesto zamjenika zapovjednika kasarne 02.08.1992.godine u nekoliko
navrata obilazio zatvorenike, to je potvrdila svjedokinja H koja je na upit optuenog
da li je nekada pitao o uslovima u logoru odgovorila Da li mislite da smo mi smjeli da to
kaemo? Da se poalimo? Mi se nismo smjeli aliti...mi kad bi to rekli to bi bilo udo.
418. Svi svjedoci sasluani na ovu okolnost opisuju brojna zlostavljanja koja su
preivjeli od vojnika HOS-a koji su svakodnevno bili u logoru Dretelj, meu kojima su se
najvie isticali pripadnici HOS-a: Toni Raji, Zvonimir Bjeli zv. Crvenkapa, Zerina
uta, Damir Glogovac zv. Vampir, Ahmet Makitan zv. Maks, Vinko Primorac, Mirko
Jane zv. ikago, te braa Ivica i Luka eelj. Ovo su lica koja svjedoci u svojim
iskazima identificiraju kao uesnike brojnih premlaivanja i razliitih oblika zlostavljanja
112
419. Neke od njih e Vijee ukratko navesti u ovom dijelu presude iskljuivo radi
prikaza opteg stanja straha i terora koji je vladao u logoru Dretelj, bez zakljuaka u
pogledu odgovornosti ili krivice ovih lica za opisana ponaanja, obzirom da isti nisu bili
obuhvaeni optunicom u ovom predmetu.
420. Tako se meu zatvorenim civilima prialo da su braa Luka i Ivica eelj silovali
babu Anu, staricu od 70 godina koja je zajedno sa svjedokinjom A bila zatvorena u
hangaru logora Dretelj, to u svom svjedoenju spominje i optueni Buljubai.
421. Ahmed Makitan i Toni Raji su naroito tukli svjedoka Dragana Rudana, a
pominju se u brojnim drugim iskazima svjedoka sasluanih tokom ovog postupka, kao i
straar po nadimku Crvenkapica koji je jedne prilike sa straarom kojeg su zvali
Krasnii pretukao svjedoka C tako snano da su mu polomili dva rebra, a svjedoka
B je straar kojeg su zvali Zoka i koji je najee dolazio sa Krasniijem pretukao
do mjere da je dva sata bio u nesvijesti. Svjedok Ilija Domazet u svojoj izjavi tvrdi da ga
je pripadnica HOS-a Zerina uta, tjerala da guta zapaljene cigare, ili mu je iste gasila
po zglobovima i licu.
422. Dakle, imena ovih lica se veoma esto spominju u svjedoenjima svjedoka
optube koji su u inkriminisanom periodu bili zatvoreni u logoru Dretelj. Oni u svojim
iskazima detaljno opisuju sve vidove nasilja i zlostavljanja koje su vidjeli ili sami doivjeli
od strane gore pobrojanih straara. Prema njihovom kazivanju psihika i fizika tortura
je u logoru vrena svakodnevno i to upravo najintenzivnije od strane ovih straara, koji
za takva postupanja nisu nikada procesuirani, ve naprotiv, neki od njih bivaju pozvani
kao svjedoci optube u ovom predmetu, poput ozloglaenog Tonija Rajia, kakvim ga
opisuju gotovo svi sasluani svjedoci optube.
423. Da su svjedoci jasno mogli razlilovati napadae od drugih straara koji nisu bili
nasilni, jasno je iz injenice da svi u svojim iskazima kao straara koji nikada nije tukao
zatvorenike navode upravo brata Tonija Rajia, svjedoka Iliju Rajia, koji je ak u
nekoliko navrata pomagao zarobljenim civilima, te izvjesnog straara Ivana sa zeijom
usnom to kod Vijea samo dodatno potkrepljuje zakljuak da su svjedoci o svim
dogaajima o kojima su svjedoili na glavnom pretresu iskazivali po svom najboljem
sjeanju, objektivno i nepristrasno, bez namjere da njihovo svjedoenje predstavlja
113
1. Progon
427. Po ocjeni ovog Vijea, u toku postupka je na sasvim pouzdan i nesumnjiv nain
utvreno da su svi optueni poinili krivinopravne radnje na nain, u vrijeme i na
mjestima kako je to precizno navedeno u izreci presude.
114
430. U lanu 172. stav 2. taka g) KZ BiH, dato je znaenje pojma progon i to:
Progon jeste namjerno i teko, meunarodnom pravu suprotno uskraivanje osnovnih
prava zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.
431. Progon, kako je definisan odredbom lana 172. stav 1. taka h) KZ BiH,
podrazumjeva namjerno i teko, meunarodnom pravu suprotno uskraivanje osnovnih
prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici protiv bilo koje grupe ljudi ili kolektiva
na politikoj, rasnoj, nacionalnoj, etnikoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi
koja je univerzalno prihvaena kao nedopustiva po meunarodnom pravu; u vezi s bilo
kojim krivinim djelom iz ovog stava ovog lana zakona, bilo kojim krivinim djelom
propisanim u ovom zakonu ili bilo kojim krivinim djelom u nadlenosti Suda Bosne i
Hercegovine.
432. Na navedeni nain definisan progon, moe biti poinjen sa svim radnjama koje, u
cjelini ili djelimino, predstavljaju namjerno i teko, meunarodnom pravu suprotno,
uskraivanje osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.
433. U praksi MKSJ-a120 progon kao zloin protiv ovjenosti definisan je kao :
120
Tuilac protiv Kvoke i drigih, IT-98-30/1-A, presuda od 28.02.2005. godine, paragraph 320.
115
435. Progon je, dakle, krivino djelo u osnovi zloina protiv ovjenosti. Zloini protiv
ovjenosti predstavljaju gruba i flagrantna krenja osnovnih ljudskih prava, dok je za
krivino djelo progona, u kontekstu navedenog krivinog djela, nuno dokazati i
postojanje diskriminatorne namjere.
438. Na takvu prirodu poinjenih zloina upuuje niz pojedinosti. Naime, kako je to
ve opisano u dijelu presude gdje je obrazlagano pitanje ispunjenosti irine i
sistematinosti napada kao bitnih elemenata krivinog djela zloina protiv ovjenosti,
iskljuivi razlog zbog kojeg su odreene nezakonite i meunarodnom pravu suprotne
121
Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu X-KR-07/419 Bundalo i dr, paragraf 302
116
439. Dakle, u preduzimanju svih tih nezakonitih radnji, nije bilo propusta u kategoriji
stanovnitva prema kojoj su iste preduzimane, a razlog za preduzimanje takvih radnji je
iskljuivo nacionalna, odnosno vjerska pripadnost jednom narodu Sve to upuuje, po
ocjeni ovog Vijea, na diskriminatorni karakter napada preduzetog protiv srpskog
stanovnitva Mostara, apljine i Stoca.
441. Svjedok optube Sead Kurti, koji je u inkriminisano vrijeme i sam bio pripadnik
HOS-a stacioniran u Dretelju, na upit tuiteljice da li su mu bili poznati razlozi hapenja
i zatvaranja Srba izjavljuje: Pa zatvoreni su iz tog razloga...nisam ba bio upuen, ali
mislim da je zbog nacionalnosti.
442. Meutim, da bi optueni bili oglaeni krivim za krivino djelo progona kao zloina
protiv ovjenosti, bilo je nuno dokazati da su i oni sami dijelili tu diskriminatornu
namjeru, Naime, kako je to zakljuilo vijee MKSJ-a u predmetu Tuilac protiv
Radislava Branina
122
Presuda MKSJ-a Tuilac protiv Radislava Branina broj IT-99-36-T od 01.09.2004. godine, para.997, i
drugostepena presuda u predmetu Krnojelac, par.184
117
445. Sasluani svjedoci optube, meu kojima su Olga koro i koji su bili zatvoreni u
prostorijiama vojne ambulante Mostar su izjavili da ih je optueni Ivan Zelenika esto
tjerao da pjevaju ustake pjesme i ako bi pogrijeili rijei udario bi im amar.
Svjedokinja H nije vidjela da je optueni fiziki nekoga maltretirao, ali jeste svaki dan
tjerao zatvorenike da pjevaju ustake pjesme. Svjedok Mile Bjelobaba tvrdi da je po
dolasku u ambulantu od ostalih zatvorenika uo da je Ivan Zelenika upravnik i sjea se
da mu se obratio jedne prilike kad ga je svjedok molio da mu pomogne Zastavnie
dobar si ovjek, ali ne mogu ti pomoi jer si srbin.
448. Nacionalistiki tekst pjesama koje su zatvorenici morali pjevati opisao je u svom
iskazu i svjedok Slavko Bogdanovi rijeima: Koliko, kakvog je maltretiranja sve bilo,
zlostavljanja seksualnog dobro pjevaj pjesme, najlake je bilo pjevat pjesme. Eto
vjerujte, ono malo pjeva i ne bije te, pjevaj ta?- Pjevat ustake pjesme- Evo zore evo
dana, evo Jure i Bobana, Sarajevo ispod Trebevia bie opet Ante Pavelia, mi smo
Srbe vjeali na vrbe, kai vrbo je li teak srbo, nije, nije nek se samo vije, ja sam mor'o
pjevat, ja sam bio zaduen, a ovaj jadni uro123 je bio za to, kad idemo s posla i mi
pjevamo u stroju.
123
Vijee pretpostavlja da svjedok pod imenom uro misli na jednog od zatvorenika logora Dretelj po
imenu uro koro, u odnosu na koje lice je Tuilatvo izvelo vei broj dokaza kako bi dokazalo da je isti
bio meu zatoenim civilima i to: T40 Kartica nestalog lica na ime koro uro; Zahtjev za informacije o
nestalim u BiH na ime koro uro; DNA report od 25.03.2010.godine; Zapisnik o utvrivanju identiteta i
primopredaji posmrtnih ostataka na ime koro uro od 30.06.2010.godine; List of DNA dr Hamza ujo na
ime koro uro od 15.04.2010.godine; List of DNA na ime koro uro od 15.04.2010.godine i T183
Izvod iz matine knjige umrlih na ime koro uro broj 04/1-IV-15-3-1929/2011 od 04.05.2011.godine.
119
450. Optueni je nakon toga ljutito rekao vojnicima da mogu raditi ta hoe sa
Munirom Petrovi, odnosno da je mogu silovati ili ubiti, nakon ega je istoj opsovao
majku izdajniku i otiao.
452. Iako neki od opisanih postupaka vojnika HOS-a prema zarobljenim civilima nisu
bili obuhvaeni optunicom u ovom predmetu, Vijee je ipak na ovom mjestu
koncentiralo sva postupanja prema civilima srpske nacionalnosti o kojima su oni
svjedoili, kako bi se dao cjelovit prikaz opte atmosfere mrnje i netrpeljivosti koja je
vladala u to vrijeme. Tako svjedok I jo i prije lienja slobode osjea strah za vlastitu
sigurnost samo iz razloga to pripada narodu srpske nacionalnosti, a to je izrazio
rijeima Poto mi je stan bio u prizemlju, ja ne znam gdje mi je bilo gore boraviti, u
stanu ili u podrumu koji je bio veinom muslimanski i hrvatski. Ja sam vidio da sam iz
dana u dan tu viak. I oekiv'o sam svaki dan, to se kae, da e me pojesti no.
453. Dakle, ako se analizira cjelokupna kontekstualna osnova zloina, koji e kroz
pojedinane inkriminacije biti detaljno opisani, a u ijoj je pripremi i sprovoenju
nesumnjiva uloga optuenih, po ocjeni ovog Vijea, na nedvojben nain se zakljuuje
ne samo da je napad imao diskriminatorni karakter, nego da su i sami optueni
posjedovali i dijelili diskriminatorsku namjeru.
120
455. Krivino djelo zloina protiv ovjenosti progonom, izvreno je, po ocjeni ovog
Vijea, nizom protivpravnih radnji, kakve su opisane kroz injenini supstrat izreke
presude, te e ih vijee u dijelu presude elaborirati u odnosu na svakog optuenog
ponaosob.
456. Vijee se tokom postupka nesporno uvjerilo da je optueni Ivan Zelenika, kao
lan sistemskog UZP-a poduzeo sve pojedinane radnje za koje je oglaen krivim
izrekom ove presude, ime je dao odluujui doprinos odravanju na snazi
suprostavljenog sistema zlostavljanja civilnog stanovnitva srpske nacionalnosti, koji je
124
T93 do T-163 su uloeni Sprovodni listovi za Savi (Jovo) Jelku, koro (Tadija) Olgu, Duka (Mia)
Draginju, Petrovi (Uro) Borivoja, Vujinovi (Nikola) Boe, Medan (Ilija) Boru, zatienog svjedoka C,
Janji (Blagoje) Dragutina, Bubalo (ore) Rista, Simi (Joksim) Mirka, Simi (Mirko) Branislava,
zatienog svjedoka B, Muratovi (Duan) Radojku, Pejii (Duan) Momila, Buha (Anelko)
Branislava, Stoli (Milan) Sau, Brki (Milan) Peru, Milini (Mirko) Vladimira, Kruevi (Milan) Milivoja,
Samardi (Boko) Miloa, Budali (Duan) Mitra, zatienog svjedoka I, Savi (Luka) Nedeljka,
Bojani (Voislav) Slavka, Boki (Petar) Milivoja, Milovi (edo) Draga, Uljarevi (Todor) Milenu, Pudar
(Ranko) Miroslava, Kovaevi (Ratko) Milenu, Kovaevi (Blagoja) Vladimira, Dragi (Tomo) Lazara,
Domazet (Jonlija) Iliju, urica (Milan) Milenka, Janji (Risto) Jeremiju, Joki (Krstan) Stevana, Rudan
(Mihajlo) Dragana, Dragi (Lazar) Radoslava, Trnini-Medan (Nikica) Biljanu, Stanilsavi (Milonja)
Milana, Brki (Maksim) Zdravka, zatienog svjedoka H, Golubovi (Vukman) Velja, Pejdo (Pero) Petra,
Kandi (Nikola) Slavka, Mrki (Lazar) Jelenu, otri (Milan) Aleksandra, Savi (Teodor) Gospavu, Savi
(Svetozar) Mladena, Bjelobaba (Pavao) Mileta, Ekmedi (Ilija) Momila, Mandrapa (Pero) Krstu, Perii
(Stevan) Peru, Miloevi (Petar) Vladimira, Bubalo (ore) Branka, ua (Gojko) Radomira, ua
(epo) Gojka, Samardi (Branko) Marka, Brstina (oka) Veru, Bulut (Savo) Radoslavu, ua
(Spasoje) Radojku, Baji (Stevan) Miu, Mrki (Ljuban) Ljubiu, uak (Mihajlo) Tatjanu, Radmilovi
(Pave) Duana, uk (Risto) Milivoja, Mari (Manojlo) Sreka, Vojinovi (Mihajla) Anu, Vujadinovi
(Milovan) Dragana,zatienog svjedoka D, Vujadinovi (Milovan) Mirana.
121
458. Ovu okolnost potvrdio je vei broj svjedoka optube, dok optueni Edib
Buljubai u svom svjedoenju takoer identificira Ivana Zeleniku kao jednog od
glavnih ljudi u Mostaru, uz zapovjednika Vinka Martinovia telu i Seada
Kapetanovia zv. Kapa.
125
T92 Izvjee o putanju pritvorenika iz Centralnog vojnog zatvora HVO Mostar Rodo od
122
463. Svjedokinja H dalje opisuje da je liena slobode po istom obrascu kao i ostali
dovedeni u ambulanti, jer su vojnici HOS-a rekli da se spreme i da ih vode na
informativni razgovor. Po dolasku uvedeni su u prostoriju u kojoj je bilo nekoliko lica
iji identitet saznaje kasnije. Radilo se o optuenom Ivanu Zelenika, Seadu
Kapetanoviu, djevojci koju su oslovljavali sa Nensi i izvjesnom Hami Bonjiu. Tu su
od nje oduzeli novac i dokumente i Zelenika je rekao da je vode u podrum, da bi ena
koju su oslovljavali sa Nensi dok je vodila svjedokinju, od iste oduzela lani i prstenje
rekavi o vidi nisu ti pokidali zlato nakon ega je udarila nogom tako da je svjedokinja
pala niz stepenice. Svjedokinja je dodala da je skoro svaku no voena na ispitivanje
kod optuenog Ivana Zelenike, koji je nije fiziki maltrteirao, ali joj je stalno postavljao
ista pitanja ta su radili srbi u Malom polju, Kada je i kome dolazilo naoruanje, onda
je pitao svjedokinju poznaje li Branka Papia i da li je on glavni i sl.
464. Upravo na temelju svih opisanih injenica, svjedokinja tvrdi da je i sama mogla
ocijeniti da je u okviru vojne ambulante Ivan Zelenika bio glavni, dok joj je sam Hamo
Bonji jedne prilike rekao da su Zelenika i Kapetanovi osnovali taj zatvor u Mostaru,
meutim, Vijee samo na osnovu ove tvrdnje svjedokinje nije moglo donijeti takav
zakljuak.
467. Svjedok I je dalje pojasnio na temelju kojih injenica je stekao navedeni dojam
rekavi Sve se preko njega odvijalo uglavnom. Kod njega su dolazili. Svaki novi koji je
uhapen kod njega je prvo dolazio u kancelariju.
468. Svjedokinja Slavojka Frovi koja je liena slobode na isti nain kao i ostali civili
Mostara, kojom prilikom su vojnici HOS-a koji su doli u njen stan odmah od nje oduzeli
sve dragocjenosti koje su mogli nai takoer tvrdi da je Zelenika bio glavni odnosno
Kod njega se prvo ide da se uzmu podaci i sve je moralo kod njega da proe, a nakon
toga su ona i nekolicina odvedeni na sprat u kancelariju kod Kapetanovia koji ih je
detaljnije ispitivao.
471. Autoritativno ponaanje optuenog Ivana Zelenike, koje odgovara gore opisanom
obrascu koji se primijenjivao na svakog novog zatvorenika, opisao je u svom
svjedoenju veoma detaljno svjedok G lien slobode nekad 01.ili02.08.1992.godine.
124
474. Odbrana je isticala da Tuilatvo svoje tvrdnje u tom pravcu nije potkrijepilo
materijalnim dokazima.
125
480. Na osnovu par primjera dobroinstva koje je optueni ispoljio prema nekim od
zatvorenih lica, kao to je to sluaj sa svjedokom Miletom Bjelobaba, kojeg je optueni
zatitio od maltretiranja tako to je stavio bravu na vrata prostorije u kojoj je svjedok bio
zatvoren, kako bi sprijeio vojnike da ulaze i maltretiraju zatvorenike, ili postupak prema
svjedoku Tihomiru voro, kojeg je optueni titio tako to je naredio straarima da ga
ne smiju dirati, samo dodatno potkrepljuje zakljuak Vijea o znaajnijoj ulozi koju je
126
481. Iako optueni nije imao ovlasti odluivati o tome ko e biti lien slobode i
zatvoren u prostorije vojne ambulante, o emu je prema uvjerenju Vijea mogao
odluivao samo komandni vrh HOS-a Hercegovine, ipak je optueni koristei se
ovlastima i funkciji koju mu je dodijelio sam Vinko Martinovi, a koja pozicija je bila
ekvivalent poziciji upravnika zatvora, mogao svojim autoritetom sprijeiti poinjenje
zloina nad civilima. Umjesto toga, optueni je upravo koristei se navedenim
ovlastima, prema civilima i sam postupao krajnje neovjeno i poniavajui, vrijeajui
ih na nacionalnoj osnovi verbalno i fiziki ih napadajui na nain kako je to opisano u
osuujuem dijelu izreke presude, ime je dao znaajan doprinos odravanju na snazi
ve uspostavljenog sistema zatvaranja i zlostavljanja civila srpske nacionalnosti sa
ciljem njihovog trajnog uklanjanja sa prostora Hercegovine.
483. Optueni Ivan Zelenika je sam prilikom ispitivanja svjedoka Mileta Bjelobabe
potvrdio da je promijenio bravu na vratima prostorije u kojoj je isti bio zatvoren, dodavi
da je ak odlazio do zapovednika HOS-a Vinka Martinovia molivi ga da pusti
svjedoka jer mu tu "nije mjesto, to Vijee nalazi simptomatinim, protumaivi iz
navedenog postupanja da je optueni Ivan Zelenika oigledno pravio selekciju meu
zatvorenim civilima, smatrajui oigledno da su ostali dovedeni i zatvoreni civili iz
Mostara, opravdano zatvoreni u vojnoj ambulanti, iako je Vijee utvrdilo da su i oni, kao
i svjedok Mile Bjelobaba, lieni slobode bez zakonskih osnova i drani u nehumanim
uslovima, samo iz razloga to su pripadali dijelu stanovnitva srpske nacionalnosti.
127
486. Takoer, primjer obima ovlasti Ivanu Zelenike vidi se i kroz postupke optuenog
prema zatienoj svjedokinji H koja je optuenom izrazila elju da ide za Dretelj, gdje
je trebao biti odvezen njen mladi, kojem traenju je optueni udovoljio stavivi istu na
spisak zatvorenika koji su tamo trebali biti prebaeni, te kroz primjer svjedoka Janka
obot, za kojeg je optueni bio vidno iznenaen to ga vidi u vojnoj ambulanti pa je
svjedoku rekao da kratko saeka, nakon ega se vratio i rekao mu da moe ii kui.
490. Prije svega, Vijee primjeuje da su osobe sa spiska osloboene iz zatvora koji
je bio pod kontrolom HVO-a, to nije bilo obuhvaeno optunicom u ovom predmetu.
Takoer, Vijee primjeuje da je pogibija Blaa Kraljevia i raspad HOS-a osujetio
126
T 58 Spisak osoba koje su osloboene 30.10.1992.godine i ostale su u Mostaru zakljuno sa brojem
72 u potpisu Mile Pui.
128
492. Stoga, Vijee nalazi da je tokom postupka van svake razumne sumnje dokazana
krivica optuenog na nain kako je to opisano u izreci osuujueg dijela presude.
129
(i) Druga neovjena djela sline prirode iz take k) stav 1.lan 172.KZ BiH
495. Druga neovjena djela sline prirode jesu krivina djela koja su uinjena u
namjeri nanoenja velike patnje ili ozbiljne fizike ili psihike povrede ili naruenja
zdravlja.
496. Iako je formulacija druga neovjena djela sline prirode, prilino neprecizna,
odabrana je upravo zato da nijedan poinilac ne izbjegne kanjavanje za sve vrste
neovjenih djela, ukljuujui i ona koja ne bi bila taksativno nabrojana u zakonu.
498. Nema sumnje da postoji gotovo sveopta osuda djela neovjenog postupanja.
ZKP BiH, enevske konvencije, i instrumenti Ujedinjenih naroda zabranjuju neovjeno
postupanje.127 Meutim, nijedan od gore navedenih instrumenata nije pokuao dati
definiciju neovjenog postupanja, ali se moe zakluiti da se radi o djelima koja kre
osnovni princip ovjenog postupanja i potovanje ljudskog dostojanstva predstavljaju
neovjeno postupanje.
127
lan 5. Opte deklaracije o pravima ovjeka; lan 7. MPGPP; lan 3. Evropske konvencije; lan 5. Afrike
povelje o ljudskim pravima i pravima naroda; lan 5. stav 2. Amerike konvencije o ljudskim pravima; lan 6.
Interamerike konvencije; lan 16. Konvencije protiv muenja; i lan 3. Deklaracije o muenju.
130
500. Evropski sud i Evropska komisija za ljudska prava razvili su opsenu sudsku
praksu koja se tie raznih oblika zlostavljanja, kao to su muenje, neovjeno i
poniavajue postupanje, zabranjenih lanom 3. EKLJP.129 Na primjer, u predmetu
Tomasi protiv Francuske, Evropski sud je smatrao da je postupanje neovjeno ako je
unaprijed planirano, ako se primjenjuje satima bez prekida i ako prouzrokuje stvarne
tjelesne povrede ili intenzivnu fiziku i duevnu patnju.130
128
Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda, alba br. 5310/71, 18.01.1978. godine, paragraf 162.
129
A protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda 23.09.1998. godine, ESLJP, paragraf 20 (citira se Costello-
Roberts protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda od 25.03.1993. godine, 247-C ESLJP (Ser.A) 1993).
130
Lorse i drugi protiv Holandije, Presuda, alba br. 52750/99, 04.05.2003. godine, paragraf 60.
131
Leslie protiv Jamajke, br. 564/1993, paragraf 9.2.; Bailey protiv Jamajke, br. 759/1997, paragraf 9.3.
131
506. Ovog svjedoka su kao i ostale graane Mostara, u njegovom stanu uhapsili
pripadnici HOS-a i to dana 06.08.1992.godine i odveli u vojnu ambulantu, koja se nalazi
udaljena od njegove zgrade nekih 100m. Po dolasku zatvoren je u jednu prostoriju
povrine 5x5m u kojoj je bilo prisutno nekoliko vojnika HOS-a, a za jednim stolom koji
se nalazio u prostoriji je sjedilo lice, za koje e kasnije saznati da se zove Ivan Zelenika.
507. Vojnici su tada u njegovom prisustvu od svjedoka oduzeli sat, kai i pertle, nakon
ega je optueni Ivan Zelenika zapoeo proceduru koju svjedok opisuje rijeima:
Izvadio je pitolj iz stola, Kolt, znai sa onim...uperio je u mene, povukao obara i onda
rekao -Vidi ovaj nema metka! okrenuo je Kolt, ponovio istu proceduru i ponovo rekao
-Vidi i ovaj nema metka!
508. Nakon ega je neko od prisutnih HOS-ovaca upitao Ivana ta e raditi dalje sa
njim, na to je neko od drugih vojnika u prostoriji rekao da imaju dovoljno vrea i tada
je svjedok primijetio odreeni broj najlon vrea koje su stajale na podu prostorije.
Optueni Ivan Zelenika se onda obratio svjedoku traivi da kae svoje line podatke,
nakon ega je donio krampu i stavio je na sto pitavi svjedoka gdje je radio prije
izbijanja sukoba, na to je on odgovorio da je bio tehniar u fabrici aviona Soko u
Mostaru.
509. Optueni mu je na to rekao Nee ti to vie biti, nee ti trebati ni olovka, evo ti
ova krampa ona e ti dalje biti drug. Napisao je tada na krampi ime svjedoka i naredio
mu da je ponese sa sobom u podrumsku prostoriju u kojoj je potom bio zatvoren, a gdje
je po dolasku zatekao zatvorenih oko 30 (trideset) mukaraca, svi su bili civili srpske
nacionalnosti uhapeni u svojim stanovima u Mostaru.
510. Odbrana je tokom postupka osporavala identitet osobe koja je na opisani nain
postupala prema svjedoku Petroviu, tvrdei da svjedok ne moe sa sigurnou tvrditi
da se radilo o optuenom Ivanu Zelenika, na to je on pojasnio da je optuenog
poznavao iz grada, pa se tako sjea situacije kada je optueni imao namjeru da otvori
132
Svjedok Borivoje Petrovi je svjedoio na glavnom pretresu dana 29.10.2013.godine.
132
512. Nakon ega je optueni Zelenika izjavio da poznaje svjedoka i da isti ima 3
kerke, te je u inkriminisano vrijeme imao 64 godine i nije bio vojno sposoban. Na upit
branioca da li je siguran u identifikaciju optuenog, svjedok je rekao Pa ja sam znao,
jer sam vidio osobu koja je imala pitolj i vidio osobu koja je vozila u Dretelj, to je ista
osoba.
513. Kancelarija u kojoj je Zelenika sjedio se prema iskazu ovog svjedoka nalazila u
prizemlju zgrade, to su potvrdili i ostali sasluani svjedoci. Svjedok je u vrijeme dok je
ulazio u tu prostoriju primijetio da su vojnici tukli nekog zatvorenika u hodniku koji vodi
do kancelarije, ali ne zna o kome se radilo.
514. Naredni dan su pitali sve prisutne u prostoriji da li e izai u krug ambulante u
dvoritu trebalo je neto prenjeti i svjedok se dobrovoljno javio. Po izlasku je vidio
jednog HOS-ovca koji mu se obratio rijeima Zar si i ti Petroviu ovde? na to je
svjedok kako sam tvrdi naivno vjerovao da vojnik time eli da se pozdravi te je priao i
pruio ruku, da bi vojnik odgovorio Sebi tu ruku, sad u ti je slomiti!
515. Nakon toga je bilo vrijeme doruka, i tu je svjedok prisustvovao situaciji u kojoj je
opet vidio optuenog Ivana Zeleniku. Naime, optueni je priao svjedoku C koji je
sjedio obuen u zimski injel JNA iako je bio avgust, i sasuo mu au jogurta u lice,
nakon ega je uslijedilo postrojavanje po zapovijedi optuenog Zelenike, prozvao je
ukupno 16 zatvorenika. Ukrcani su u kamion koji je on vozio i odvezeni u Dretelj.
516. U jednom trenutku kamion se pokvario, pa je naiao autobus koji je bio manji i u
koji su svi morali stati. Svjedok opisuje autobus je bio tako mali da smo stajali na
prstima Svjedok je stao kraj kabine koja nije imala stakla, tako da je veoma teko
133
517. Imajui u vidu dogaaje koje svjedok na gotovo identian nain opisuje i u
zapisnicima iz istrage133, Vijee je podvodei radnje optuenog pod navedene kriterije
propisane takom k) stav 1.lan 172.KZ BiH ispitalo da li su njegovim radnjama
ispunjeni svi elementi navedene inkriminacije u osnovi zloina.
518. Tako je Vijee imalo u vidu da je svjedok Borivoje Petrovi na slijedei nain
opisao kako se osjeao u trenutku kad je optueni Ivan Zelenika u njega uperio pitolj i
povukao okida rijeima: Pa kako bi se osjeao svaki ovjek, sa strahom sa zebnjom,
sa onim ta e se desiti, da li je to stvarno namjera...da li je stvarno metak unutra ili nije.
Znai veliki strah, velika strepnja, veliko uzbuenje, velika dekocentracija i sve
najnegativnije.
520. Imajui u vidu navedeno, Vijee je van svake razumne sumnje zakljuilo da je
optueni Ivan Zelenika sa umiljajem poduzeo opisanu radnju prema svjedoku Borivoju
Petroviu, koja je kod istog objektivno prouzrokovala intenzivnu duevnu patnju kako je
on to detaljno opisao u svom iskazu, jer isti u tom trenutku nikako nije mogao znati da li
je oruje koje dri optueni prazno ili puno, pa Vijee optuenog Ivana Zeleniku nalazi
krivim za poinjenje ove inkriminacije u osnovi zloina protiv ovjenosti, koja u
konanici predstavlja doprinos odravanju na snazi uspostavljenog sistema
zlostavljanja zatvorenih civila srpske nacionalnosti u vojnoj ambulanti Mostar.
133
T37 Zapisnik o sasluanju svjedoka Petrovi Borivoja broj KT-RZ-113/05 od 17.03.2011.godine;
Zapisnik o sasluanju svjedoka Petrovi Borivoja broj 12-02/1-15/10 od 12.03.2010.godine.
134
523. Vijee je temeljem odredbe lana 273.stav 2.ZKP BiH na glavnom pretresu
odredilo da se ima proitati iskaz Ilije Domazeta dat u istrazi134, obzirom da je navedeno
lice preminulo u meuvremenu.
524. Svjedok je tako u izjavi koju je dao u Tuilatvu BiH opisao da je lien slobode u
svom stanu u Mostaru od strane nekolicine pripadnika HOS-a, dana 04.08.1992.godine
oko 22,00 sata. Uli su sa automatskim pukama na gotovs, jedan je ostao na vratima a
drugi je rekao svjedoku da ima minutu vremena da se spremi jer ide sa njima. Jedan od
njih kojeg je poznavao po nadimku Hara mu je skinuo sat sa ruke, dok je drugi uzeo
lani od sina, kljueve od auta i stana i rekao svjedoku da krene ispred njega. Pred
ulazom je stajao kombi u koji su uvodili i druge pripadnike srpske nacionalnost, graane
Mostara. Te prilike svjedok se izjanjava da mu nisu saoptili razloge hapenja, samo
su rekli Vidite ta nam vi etnici radite, ovo je Mostar, ne moete nam ovo raditi!
525. Kombi je sve uhapene dovezao pred vojnu ambulantu u Mostaru gdje im je
reeno da izau vani, tu su postrojeni, a onda je lice koje svjedok oznaava kao Sergej
134
T39 Zapisnik o sasluanju svjedoka Ilije Domazeta dat pred Tuilatvom BiH broj KTRZ 26/05 od
13.03.2007. godine ; Zapisnik o sasluanju svjedoka Ilije Domazeta pred CJB Trebinje broj 14-4/01-217/05
od 31.05.2005.godine + aneksi B, C, D, E, F, G.
135
527. Naredni dan, svjedok je prebaen u Dretelj, gdje je nad njim nastavljena
svakodnevna tortura i premlaivajne, od ega je zadobio teke tjelesne povrede i trajno
oteenje zdravlja.
528. Vijee nalazi da je zlostavljanje svjedoka Domazeta bilo dio opteg plana
zatoenja i zlostavljanja civila srpske nacionalnosti iz Mostara, dovedenih i zatvorenih u
prostorijama vojne ambulante Mostar, gdje su bili podvrgnuti fizikom nasilju i ispitivanju
kojim je u pretenom broju sluajeva rukovodio upravo optueni Ivan Zelenika, pa su
tako odmah po dolasku od zatvorenika oduzimane dragocjenosti, kao to je sluaj i sa
svjedokom Domazetom kojeg je lino optueni Ivan Zelenika pretresao i naao
1.500,00 njemakih maraka koje je oduzeo, dok su kljuevi od stana i vozila, kao i
vozaka dozvola oduzeti od svjedoka jo prilikom lienja slobode.
529. Vijee je podvodei radnje optuenog pod ranije opisane kriterije propisane
takom k) stav 1.lan 172.KZ BiH ispitalo da li su radnjama optuenog Ivana Zelenike
ispunjeni svi elementi navedene inkriminacije u osnovi zloina, odnosno da li su njegovi
postupci dosegli standard neovjenog postupanja prema oteenom Iliji Domazetu.
530. Vijee jeste imalo u vidu injenicu da je svjedok u opisu zdravstvenih posljedica
koje je zadobio za vrijeme zatoenitva, uglavnom bio fokusiran na premlaivanja
136
533. Dakle, Vijee nalazi krivim optuenog Ivana Zeleniku i za poinjenje ove
inkriminacije u osnovi zloina protiv ovjenosti, koja u konanici predstavlja doprinos
odravanju na snazi uspostavljenog sistema zlostavljanja zatvorenih civila srpske
nacionalnosti u vojnoj ambulanti Mostar. Imajui u vidu da je ovaj svjedok naredni dan
prebaen u logor Dretelj, gdje je nastavljeno njegovo psihiko i fiziko zlostavljanje,
Vijee se samo dodatno uvjerilo u zakljuku da je optueni svojim radnjama svjesno
davao znaajan doprinos optem sistemu zatvaranja, zlostavljanja i protjerivanja srba
sa prostora Hercegovine, odnosno optueni je opisanom radnjom dodatno potkrijepio
zakljuak Vijea da je i sam bio aktivan lan sistemskog zloinakog poduhvata koji je
137
135
T32 Zapisnik o sasluanju svjedoka Golijanin Petra broj 14-02/2/05 od 15.06.2005.godine.
138
540. To je tako trajalo i svjedok je kako tvrdi bio prestraen da e vojnici ostvariti te
prijetnje, meutim, u tom trenutku je uao trei vojnik koji je donio neka klijeta kojima je
prekinuo lisice i odveden je u sobu u kojoj je zatekao jo 7-8 mukaraca srpske
nacionalnosti.
542. Odbrana optuenog Ivana Zelenike je tokom postupka osporavala iskaz ovog
svjedoka tvrdei da je nelogino da bi optueni koji je znantno nii od svjedoka, istog
mogao zavezati za vodovodnu cijev, koja je iznad njegove visine, meutim, svjedok je u
identifikaciji osobe koju oznaava kao Ivan Zelenika kategorian da je to uradio upravo
on lino, i da je on lice koje ga je prethodno sasluavalo. Na upit lana vijea da
detaljnije pojasni kako je bilo mogue da za zapea ruke svjedoka objesi osoba koja je
10-15cm nia od njega isti se izjasnio pa znate, kad zakai gore onu lisicu za vodovod,
ja pruim ruku on samo sastavi jer moja ruka je nie od cijevi, samo ih sklopi svjedok
dodaje da je to bilo veoma jednostavno i dovoljno je bilo da se optueni popne na prste,
te ostaje pri tvrdnji da je optueni mogao uiniti navedeno, iako je nieg rasta od
svjedoka. Imajui u vidu pojanjenja koja je dao svjedok, Vijee njegov opis nalazi
moguim i objektivnim.
139
546. Svjedokinju su drugi vojnici koji su bili sa optuenim, odmah po ulasku ugurali u
drugu prostoriju, gdje su joj potrgali odjeu. U daljem kazivanju opisuje da je meu
vojnicima koji su uli u stan identificirala osim optuenog Ivana Zelenike, jo Ibrahima
onku, Sergeja Belovia i izvjesnog Maria. Svi su bili u crnim uniformama sa oznakom
HOS-a na rukavu, dok je neko od njih nosio i ustako znakovlje, ali ne moe precizirati
ko je to od navedenih lica konkretno nosio.
547. Ona detaljno opisuje da se tada obraala Sergeju Beloviu kojem je govorila da
je Rajko profesor, a ne pilot, kako su oni tvrdili po ulasku, molei da ga vie ne udaraju.
Meutim, vidjela je da su ga uveli u kupatilo i da ga je tamo Ivan Zelenika udarao
palicom po glavi i nogama, tako da je Rajko bio sav krvav. Na insistiranje branioca
optuenog Zelenike, da svjedokinja nije mogla kritine prilike vidjeti premlaivanje
oteenog ista je odgovorila Vidjela sam, pa ja sam sa njim u stanu. To sam gledala
kao to gledam sad vas.
548. Nakon premlaivanja, Rajku su obukli pilotski mantil i stavili apku na glavu, dok
su od svjedokinje oduzeli nakit i Sergej Belovi je odvozi autom do vojne ambulante
Mostar odvojeno od Rajka Lojpura, kojeg su odvezli malo ranije. Dok je on bio zatvoren
u prostoriji ona je ekala ispred ulaza u ambulantu i tada je Sergej Belovi pitao da li je
Srpkinja, na to je svjedokinja odgovorila potvrdno i da se ne stidi svog identiteta, da bi
140
549. Nije vidjela da li su i po dovoenju u ambulantu nastavili tui Rajka, ali je kasnije,
po ulasku u prostoriju gdje je bio uveden i Rajko, zatekla tragove krvi.
550. Ona je prvo uvedena na sprat kod Vinka Martinovia tele koji je naredio da je
vode kod upravnika Ivana Zelenike, i potom je svedena u podrumske prostorije u kojima
je bio optueni.
551. U prostoriji u koju svjedokinja ulazi nakon Rajka Lojpura, zatekla je Ivana
Zeleniku, kojeg nije ranije poznavala ali je zapamtila njegov lik, te ga nesumnjivo
identificira u sudnici prilikom unakrsnog ispitivanja od strane njegovog branioca rijeima
Kolko se meni ini, bio je sto posto ovaj gospodin pored Vas govorei kako za
dogaaje koji se deavaju u stanu tako i za lice koje je kasnije ispitivalo u prostorijama
vojne ambulante.
141
556. injenica da ista ne pominje optuenog u ovom kontekstu u izjavi koju je dala
istranim organima u Bilei 2007.godine Vijee ne nalazi presudnom, obzirom da ista u
svom svjedoenju sama pojanjava da je bila izrevolitirana pozivom za svjedoenje jer
kako tvrdi Umro je Rajko, umro je Duan, umro ovi ...oni..ta sad hoete od mene, ja
sama ostala, dakle svjedokinja je tada uskratila odreena saznanja smatrajui
bespredmetnim priati o proivljenim dogaajima, kada neposredno oteeni
izvrenjem krivinog djela nisu vie meu ivima136, kako bi potkrijepili njeno
svjedoenje.
557. Vijee ne nalazi da navedena injenica sama po sebi derogira ili dovodi u sumnju
kredibilitet svjedokinje i kvalitet njenog svjedoenja na glavnom pretresu, koje je Vijee
posmatralo i u kontekstu izjave koju je svjedokinja dala u istrazi.137
558. U zapisniku iz istrage ova svjedokinja takoer tvrdi da je Ivan Zelenika ista osoba
koja je i dovela Rajka u ambulantu i on je svjedokinju ispitivao da li je lan Srpske
demokratske stranke, ak je dao i neki papir na kojem je trebalo da pie odgovore na
njegova pitanja.
559. Vijee nije moglo sasluati neposredno oteenog na navedene okolnosti, ali
nalazi da je opisano postupanje optuenog i vojnika HOS-a sa kojima je kritine prilike
bio u pratnji kod oteenog zasigurno proizvelo ozbiljnu i teku fiziku bol, dok
svjedokinja E tvrdi da je dogaaj o kojem svjedoi njoj uzorokovao posljedice koje i
136
T 65 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Lojpur Rajko broj 03-202-45/07 od 15.02.2007.godine.
137
T24 Zapisnik o saluanju zatienog svjedoka E dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05 od
01.02.2007.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka E pret Ministrastvom unutranjih poslova broj 14-7/02-
246/05 od 03.06.2005.godine; Potvrda Crvenog krsta na ime svjedoka E od 20.09.1994.godine Zagreb;
Spisak jednog broja zatvorenika iz Dretelja po svjedoenju vieg broja zarobljenika
142
560. Iako Vijee ne dri da je optueni Ivan Zelenika poduzeo bilo kakvo neposredno
uee u premlaivanju svjedokinje E, on je ipak kritine prilike zajedno sa
nekolicinom vojnika i jednim aktivnim policajcem doao u stan svjedokinje, pred kojom
je brutalno pretukao oteenog Rajka Lojpura, koji je kako svjedokinja opisuje bio sav
krvav od zadobijenih udaraca, pa imajui u vidu opis posljedice koji iznosi svjedokinja,
razumno je zakljuiti da su udarci bili takvog intenziteta da su kod oteenog zasigurno
prozrokovali teku fiziku bol i patnju, odnosno da su doveli do povrede tjelesnog
integriteta oteenog, ime su ispunjeni standardi neovjenog postupanja koje je
Vijee elaboriralo u uvodnom dijelu presude.
563. Naime, Vijee je svoje uvjerenje o dokazanosti ove take prvenstveno temeljilo
na svjedoenju svjedoka B, iji iskaz Vijee nalazi jasnim, nedvosmislenim i
konciznim, te je kao takav, pouzdan za donoenje naprijed navedenog zakljuka.
566. Od siline udarca svjedok je posrnuo prema kauu gdje je sjedio Kapetanovi koji
ga je kako tvrdi doekao amarinom i nogom, nakon ega se tela ljutitim glasom
obratio Ivanu Zeleniki i vojnicima rekavi Vodi govna dole i ispitaj, to ne prizna radi to
treba da radi i zna ta treba da radi!
567. Nakon toga, optueni Ivan Zelenika odvodi svjedoka u podrumsku prostoriju, a
sa njim je uao jo jedan vojnik HOS-a, koji je sve vrijeme prisustvovao opisanim
dogaajima. Tu je Ivan Zelenika pitao svjedoka ko su mu saradnici u Mostaru, odnosno
sa kim surauje, na to svjedok nije imao konkretan odgovor niti mu je kako tvrdi pitanje
bilo jasno, pa kako nije imao ta odgovoriti, to ga je optueni Ivan Zelenika udario
nekom kandijom dok je vojnik koji je bio prisutan u prostoriji imao gumenu palicu
nalik na onu koja se koristi u bejzbolu.
568. Zatim su svjedoka skinuli, odnosno ostao je u koulji kratkih rukava te su poeli
da ga udaraju, inilo mu se da je palica sainjena od bambusa jer je izgledala lagana ali
udarci su bili jako bolni, to svjedok opisuje rijeima Kad udara rebra pucaju.
144
Dobio sam nekolike te kandije fino, onako smotane oko sebe, a ovaj me
palicama ispretukao i onda poto nisam imao nita da kaem, okrenuli su me
naopake na stolicu u oak te prostorije gdje sam opet dobio par udaraca.
Odatle me povukao u prostoriju koja se nalazila u sredini prema vratima, dao mi
u ruku papir i olovku i rekao mi da napiem imena pet ljudi sa kojima suraujem.
Mislei ta da napiem ja sam stavio imena 5 porodica za koje sam se sjetio da
su odselile iz Mostara i tu sam prenoio u toj prostoriji.
571. Ujutru je u prostoriju u kojoj je bio zatvoren svjedok, doao Ivan Zelenika sa jo
jednim vojnikom. Svjedok je optuenom dao papir koji je on samo uzeo, kratko
pogledao i onako ljutito pobucao, zavintao me odmah prema drugoj prostoriji koja je
preko puta.
572. Po ulasku u ovu prostoriju, svjedok je primijetio da stoje postrojeni mukarci njih
10-15 koje kratko izvode na ienje kruga ambulante, ali ih ubrzo vraaju u tu
prostoriju i dolazi Ivan Zelenika zajedno sa jo jednim pripadnikom HOS-a, nosei u ruci
teku na kojoj se nalazio spisak zatvorenika meu kojima je svjedok uspio primijetiti i
svoje ime na samom kraju spiska.
575. Imajui u vidu tretman koji su zatvorenici imali u logoru Dretelj, a sa kojim je
optueni bio itetakako upoznat, apsurdno je prema miljenju Vijea oekivati od
svjedoka da opisani postupak smatra aktom dobroinstva. Isti je prema miljenju Vijea
prije pokazatelj da je optueni Ivan Zelenika imao izvjesni stepen autoriteta u okviru
vojne ambulante Mostar, koji je manifestirao kroz vrenje ovlatenja de facto upravnika
145
146
583. Nakon ispitivanja, u prostoriju su pored vojnika koji je ve bio prisutan dola tri
mukarca i dvije ene koji su po nalogu optuenog Ivana Zelenike svjedoka I odveli
na sprati i dali mu papir i olovku zatraivi da popie sve srbe etnike iz sela u kojem
je svjedok roen. Pojanjavajui da nije znao koga bi poimenino naveo, svjedok je
popisivao imena roaka, meutim, prisutnim vojnicima se to nije svidjelo, pa su papir
uzeli od svjedoka i pocijepali, nakon ega su istog skinuli do pasa i poeli udarati
nogama dok ne bi pao na pod, da bi ga potom nastavili udarati u predjelu stomaka, dok
je neko od pristunih vojnika ak svjedoku prislanjao i no uz grlo.
584. U tom trenutku je u prostoriju u kojoj se sve odvija uao Vinko Martinovi
tela koji je od ranije poznavao svjedoka, pa je naredio da se prestane udarati i da se
odvede u podrumsku prostoriju gdje su boravila ostala zatvorena lica.
586. Svjedok je za vrijeme obavljanja radova u krugu ambulante imao priliku vidjeti
optuenog Ivana Zeleniku koji ga je oslovio imenom i rekao ne boj se nikog' svak' te tu
147
588. Tokom unakrsnog ispitivanja odbrana optuenog Ivana Zelenike nije negirala
injenicu da je svjedok bio zatvoren u vojnoj ambulanti Mostar ili da poznaje
optuenog, ali se isticalo da optueni nije neposredno poduzimao bilo kakvo nasilje
prema oteenom, to Vijee primjeuje da svjedok nije ni tvrdio, pojasnivi okolnosti
pod kojima je pretuen u prisustvu optuenog Ivana Zelenike, koji je rukovodio
njegovim ispitivanjem i koji je prema miljenju Vijea dao odluujui doprinos
nasilnikom tretmanu koji je svjedok doivio od strane vojnika koji su ga tukli, jer je
meu njima optueni uivao svojevrsni autoritet, to znai da je veoma jednostavno
mogao odluiti da svjedoka ne maltretiraju, kao to je to uradio Vinko Martinovi
tela.
138
T34 Zapisnik o sasluanju svjedoka I dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/06 od
04.03.2010.godine; Zapisnik dat pred Vojnim sudom u Bilei broj KR 77/95 od 18.11.1995.godine.
148
590. U pogledu premlaivanja koje je svjedok zadobio od grupe koju su inila tri
mukarca i dvije ene, pripadnici HOS-a u prostoriji u kojoj je odveden po nalogu
optuenog, Vijee istog nalazi odgovornim i za ovu pojedinanu inkriminaciju u osnovi
zloina, jer je optueni izdavanjem naloga za izvoenje svjedoka I i uzimanje
podataka od istog, zapravo dao saglasnost da se svjedok pretue u svrhu iznuivanja
informacija, obzirom da je to bila ustaljena retorika koju su vojnici HOS-a slijedili.
593. Kako je isti vojnik udarao oteenog vie puta prilikom uzimanja linih podataka
u prisustvu optuenog, te kako je uestvovao u premlaivanju istog zajedno sa drugim
neidentificiranim vojnicima, koji su oteenog po nalogu Zelenike izveli iz kancelarije, to
je Vijee u izreci presude ostavilo samo ovog vojnika, obzirom da se u pogledu ostalih
lica koja su ga pretukla kritine prilike, svjedok nije mogao decidno odrediti, niti je
iznosio bilo kakve podatke kojima bi se isti poblie odredili (poput opisa fizikog izgleda
i sl.). Navedenu okolnost Vijee svakako ne nalazi odluujuom u kontesktu krivice
optuenog za opisane dogaaje, jer bez obzira kod je od vojnika zadavao neposredne
udarce oteenom, to je svakako injeno po nalogu optuenog Ivana Zelenike, pa u tom
pravcu, identitet izvrilaca nije Vijeu bio od presudnog znaaja.
594. Prvobitno je optunica teretila optuenog u okviru ove take i za udarac koji je
svjedok I zadobio za vrijeme transporta do logora Dretelj od strane njemu nepoznatog
vojnika HOS-a, to svjedok jeste potvrdio u svom iskazu, meutim, kako Vijee
149
598. Da je optueni Ivan Zelenika u potpunosti imao uvid u uslove u logoru Dretelj,
potvrdili su svjedoci koji su u kritino vrijeme bili zatvoreni, a koji su viali da je dolazio
u logor i to ne samo u situacijama kada je dovozio zatvorenike iz vojne ambulante
Mostar. Tako svjedok Branislav Simi tvrdi da je jedne prilike vidio optuenog u logoru
Doao je u uniformi, glumei Antu Pavelia kao onoapka i u injelu, molim Vas, na
150
599. Shodno svim naprijed iznesenim razlozima, Vijee nalazi nesporno dokazanom
krivicu optuenog za djela poinjenja na nain opisan u izreci presude, odnosno da je
optueni znao za sistem koji je bio na snazi i pristao uz njega, pa je opravdano bilo
zakljuiti da je poduzetim radnjama iskazao namjeru da istom doprinese, te se ima
smatrati saizvriocem u udruenom zloinakom poduhvatu koji su oformili vii elnici
HOS-a Hercegovine na elu sa generalom Blaem Kraljeviem.
601. Nivo uea i kvalifikacija njegovog znaaja ovisila je o vie faktora koje je
Vijee imalo u vidu prilikom ocjene dokaza u ovom pravcu. Neka od tih pitanja su obim
Udruenog zloinakog poduhvata koji je bio na snazi, funkcija de facto upravnika koju
je optueni obnaao u okviru vojne ambulante, vrijeme koje je proveo uestvujui u
uspostavljenom sistemu zlostavljanja, ijenicu da nije poduzeo aktivnosti koje bi omele
ili sprijeile funkcionisanje sistema, kao i teina i obim poinjenih zloina, te revnost
koju je optueni ispoljavao u obavljanju svojih zadataka, jasno dovode do zakljuka da
se radnje optuenog opisane u izreci presude nesporno uklapaju u obrazac zloina
poinjenih u vojnoj ambulanti Mostar, to je optueni htio i ega je cijelo vrijeme bio
svjestan, kao i injenice da je djelovanje HOS-a u Mostaru po opisanom obrascu dio
jednog puno veeg sistema podravanog i kroz logor u Dretelju, gdje je i sam u par
navrata odvozio zarobljenike iz Mostara.
151
604. U pogledu zakljuka o krivici optuenog Vijee je imalo u vidu da je isti oglaen
krivim za uee u udruenom zloinakom poduhvatu u svojstvu saizvrioca, kako za
djela u kojima je poduzeo neposredno uee tako i za djela u kojima je dao odluujui
doprinos, pri emu Vijee naglaava da lino prisustvo i uee optuenog u svakom
konkretnom aktu nije ni bilo potrebno, koliko je bilo potrebno utvrditi postojanje
zajednike zloinake namjere koju su dijelili svi uesnici udruenog zloinakog
poduhvata, jer odgovornost uesnika UZP-a postoji ne samo ako je uesnik poinio
krivino djelo, ve ako je na bilo koji drugi nain pomogao ili doprinjeo izvrenju
zajednikog cilja ili zloinake namjere.
605. Iz navedenog proizilazi da e svaki optueni biti oglaen krivim ako je kao
uesnik u UZP-u doprinjeo realizaciji zajednikog cilja, postupajui u namjeri da isti
realizuje, bilo da je lino kao glavni izvrilac poinio dogovoreno krivino djelo, ili kao
saizvrilac pomagao glavnom izvriocu da poini dogovoreno krivino djelo, ili je svojim
radnjama pomogao sistem u kojem je djelo poinjeno zahvaljujui rukovodeem
poloaju i funkciji, uz postojanje svijesti o karakteru tog sistema i namjere da se on
pomae. Navedene stavove podralo je albeno vijee MKSJ-a u predmetu Krnojelac.
606. Vijee u ovom predmetu zakljuuje da je veliki broj inkriminisanih radnji koje je
poduzeo optueni Ivan Zelenika bilo kao direktni izvrilac, ili su ih poduzeli vojnici
HOS-a ije radnje je optueni svojim ponaanjem naredio, odobrio ili omoguio,
predstavljaju dio zajednikog zloinakog plana i zbog toga ga Vijee dri odgovornim i
za te radnje.
608. Vijee se na temelju provedenih dokaza van svake razumne sumnje uvjerilo da
je optueni Edib Buljubai, kao lan sistemskog udruenog zloinakog poduhvata
poino krivino djelo Zloini protiv ovjenosti iz lana 172.stav 1.taka h) u vezi sa
takama a) i k) KZ BIH, sve u vezi sa lanom 180.stav 1. KZ BiH, poduzimanjem
152
610. Optueni je prema vlastitoj izjavi u redove HOS-a doao kao vii asnik iz
Hrvatske vojske, i to nekada sredinom jula 1992.godine. Sjea se da je stoer bio
stacioniran u nekoj kui u blizini stadiona u Ljubukom, gdje je po dolasku sreo Ivicu
Primorca koji ga je primio, rekavi da je Bla Kraljevi odsutan. Prvih petnaestak dana
optueni je prema vlastitoj tvrdji boravio uz Kraljevia. Za to vrijeme odlazio je i do
Dretelja tj. komleksa kasarne Bruno Bui u ijim hangarima ja imao saznanja da je
bilo zatvorenih 200 civila srpske nacionalnosti. Sjea se da su odgovorna lica za Dretelj
bili oficiri meu kojima istie Ivana Petruia. imu Martinovia, Mirsada Repka,
Dervia Kurtia i Miru Hrstia. U razgovoru sa generalom Blaem Kraljeviem optueni
je saznao i da je logor formiran nekad u maju 1992.godine odnosno tada se poinju
zatvarati lica srpske nacionalnosti, za koja optueni kasnije saznaju da su civili, jer mu
je u poetku pogreno predoavano da se radi o osobama koje su neposredno
uestvovale u borbama.
612. Vijee e u dijelu presude pod nazivom Oslobaajui dio presude obrazloiti
razloge i injenice na kojima je zasnovalo uvjerenje da optueni nisu imali ovlasti za
odluivanje o protivzakonitom zatvaranju civila, niti su mogli odreivati uslove u kojima
153
617. Optueni je tako u svom svjedoenju opisao da je prvog dana njegovog dolaska
dovedena jedna grupa zarobljenika i da je bio prisutan u grupi sa Ivanom Petruiem.
Derviom Kurtiem, ime Martinoviem i Zoranom Hraniloviem kad je u veernjim
satima doao jedan vojnik alei se Petruiu da mu je jedan od zatvorenika opsovao
ustaku majku, na to mu je Petrui rekao da se vrati i rijei problem, a onda se
obratio i optuenom rijeima Gospodine porunie idi rijei ovaj problem! to je
optueni shvatio kao da zatvorenika treba uutkati. Znao je u tom trenutku da se radilo
o nekom ovjeku koji je sa suprugom doveden kamionom u Dretelj tog istog
154
619. Htijui iskazati svoju lojalnost redovima HOS-a i znajui da ga svi posmatraju,
optueni je kako sam tvrdi naredio da ga udaraju dok ne prizna zato je psovao. Tukli
su ga vojnici svime to su imali pri ruci, rukama, nogama i palicama, smjenjivali su se i
to je trajalo due vrijeme. Opisuje da je oteeni do predveer bio jako pretuen jer je
neke udarce zadobio jo u Mostaru, a premlaivanje koje je optueni naredio samo je
dodatno pogoralo to stanje.
620. Na kraju kada je vidio da se oteeni nalazi u jako tekom stanju, naredio je da
ga uvedu u hangar u kojem su drali zatvorene mukarce kojima je naredio da sa
palicama nastave tui zatvorenika Bou Balabana, za to vrijeme on i ostali vojnici su
stajali ispred hangara i svijetlili baterijom.
621. Optueni dalje opisuje tok dogaaja rijeima: Onda smo ga gruhali...gruhali i ja
sam udar'o kundakom u glavu i u prste...lomili i sve to...i onda sam ja rek'o Udrite dok
ne umre! Znai udrite ga dok ne prizna da je psov'o ustaku mater, ako je psovao ubijte
ga, ako ne prizna ubijte ga! Ubijen je do ujutru, eto ti.
622. Optueni je dalje pojasnio da je potom otiao na prozor enskog hangara i pitao
ko je supruga oteenog, koju je on dozivao imenom Sofija u vrijeme dok su ga vojnici
premlaivali, i ista se javila da bi joj optueni saoptio da su joj prethodnu no ubili
supruga.
155
625. Meutim, Vijee primjeuje da general Bla Kraljevi nije poduzeo bilo kakve
mjere protiv izvrilaca ubistva, predlaui da neko od njemu podreenih organizuje
ukop tijela na nepristupanoj lokaciji, kako bi se sakrili tragovi ubistva, pa Vijee na
osnovu opisanog stie utisak da je Bla Kraljevi ne samo bio svjestan uslova u kojima
su zatvoreni civili boravili, ve je pristajao na sva zlostavljanja kojima su bili podvgrnuti,
jer iako je za ista znao, nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu ka prestanku injenja
zloina nad civilima ili sankcionisanja poinilaca istih, ime je zapravo davao preutnu
saglasnost i odobravavao zlostavljanja kojima su zatvoreni civili bili podvrgnuti. Obzirom
da u dokazima ne postoji niti jedan trag da je bilo kada ili bilo koga od logorskog osoblja
kaznio za poinjeni zloin ili da je neki sprijeio, ime bi otvoreno ispoljio svoje
neslaganje sa uspostavljenim sistemom zlostavljanja, Vijee je zakljuilo da je upravo
Bla Kraljevi bio jedan od elnih tvoraca ranije opisanog UZP-a zatvaranja i
zlostavljanja civila sa planom njihove razmjene i protjerivanja sa prostora Hercegovine.
627. Tome u prilog ide i dalje svjedoenje optuenog koji je izjavio da je Bla
Kraljevi, nakon to je vidio tijelo ubijenog Boe Balabana bio ljut, rekavi da se to vie
ne ini jer mu zatvoreni srbi trebaju za razmjenu. Nakon toga je naredio da se tijelo
ukloni to je uinio Ivan Petrui, jer je dobro poznavao taj teren, pa se javio
dobrovoljno za taj zadatak.
628. Dakle, general jeste bio izrevolitran inom ubistva oteenog, ali ne iz humanih
ve iz praktinih razloga, to dodatno potkrijeljuje ranije iznesenu tvrdnju da je iste
tretirao kao valutu ili puko sredstvo razmjene, iji boravak na prostoru Hercegovine je
156
629. Za stradanje Boe Balabana znali su svi zatvorenici Dretelja, neki od njih to
veoma slikovito opisuju u svojim iskazima.
630. Svjedok Slavko Bojani se tako sjea da su vojnici HOS-a zvali Bou Balabana
da izae na reetke, to je inae bila uobiajena procedura za one koji su zatvoreni i
koji bi dolaskom do reetaka bili udarani od strane vojnika. Sjea se da je Balaban
izaao i dobio udarac nakon ega vie nije elio prilaziti reetkama to je razljutilo
prisutne vojnike. Nedugo potom, svjedok je vidio da dolazi optueni Edib Buljubai i
otkljuava hangar, te napolje izvodi Bou Balabana kojeg su pred hangarom tukli dok
nije prestao davati znakove ivota, nakon ega su ga vratili unutra i zavezali za reetke,
meutim, preminuo je do slijedeeg jutra.
157
635. Vijee je opisane radnje optuenog cijenilo imajuu u vidu standarde koje
zahtijeva kvalifikacija ubistva, kao pojedinana inkriminacija u osnovi zloina protiv
ovjenosti, odnosno da su bitni elementi krivinog djela ubistva: a) smrt rtve; b) da je
smrt posljedica injenja ili neinjenja optuenog; c) pri emu je optueni imao namjeru
da rtvu lii ivota ili da nanese teku povredu njenom fizikom integritetu, za koju je
razumno mogao pretpostaviti da e izazvati smrt.
139
T-17 Fotodokumentacija obrade mrtvog tijela,broj KH-GT-1/2004-OT od 18.12.2004.; Kartica nestalog lica
Balaban Boidar; DNA Report broj 8193/06 Balaban Boidar ICMP ID 22214; Zapisnik o identifikaciji
posmrtnih ostataka,broj ID-29-07-10-01 od 29.07.2010.godine.
T-18 Zapisnik o sudskomedicinskoj i kriminalistiko tehnikoj obradi mrtvog tijela broj KN-GT-1/2004-OT.
158
638. Dakle, Vijee nalazi dokazanim da se dogaaj koji optueni Edib Buljubai
priznaje u svom svjedoenju jeste desio na opisani nain, te da je on naredio i sam
uestvovao u premlaivanju Boe Balabana koje je rezultiralo smrtnom posljedicom. Da
je smrtna posljedica bila obuhvaena umiljajem optuenog jo u vrijeme kad izdaje
naredbu evidentno je iz njegove reenice Udrite ga dok ne umre ili dok ne prizna pa je
jasno da smrtna posljedica u odnosu na Bou Balabana nije bila neplanirani ishod
premlaivanja i da je bila obuhvaena svijeu i namjerom optuenog Buljubaia, te ga
Vijee nalazi krivim za ovu taku pojedinane inkriminacije u osnovi zloina, kojom
nalazi da je optueni dao znaajan doprinos odravanju na snazi sistema zlostavljanja
civila srpske nacionalnosti. Sam optueni dodaje da je nakon toga porastao njegov
ugled u krugovima HOS-a i da je ovim inom nastojao dokazati lojalnost tim
strukturama.
641. Dragan Rudan je na ovu okolnost sasluan u svojstvu svjedoka optube i isti je
izjavio da jeste poznavao Dragana Markovia i da je on nekako bio najvie tuen od
159
642. Kako je prema kazivanju nekoliko svjedoka optube, oteeni Markovi tuen u
vie navrata od strane raznih vojnika HOS-a, Vijee se fokusiralo na iskaze svjedoka
koji potvruju uee optuenog Buljubaia u tim premlaivanjima oteenog Nenada
Markovia.
643. U tom pravcu Vijee nalazi kredibilnim iskaz svjedoka B, osim u dijelu u kojem
kao uesnika premlaivanja navodi Sreka Hercega, a iz razloga koje je Vijee iznijelo
u dijelu presude koja se odnosi na ovog optuenog. U preostalom dijelu svjedoenja,
Vijee nalazi da ovaj svjedok veoma detaljno i uvjerljivo iznosi dogaaje koji su se desili
neposredno po pogibiji generala Blaa Kraljevia. Tako se sjea da je u Dretelju nakon
te vijesti zavladalo stanje haosa i panike, te je vjerovatno postojala opasnost od daljih
sukoba sa jedinicama HVO-a, pa su zbog toga on i nekolicina zatvorenika izvedeni da
kopaju rovove u krugu kasarne. Sa njim su te prilike u jednom rovu bili Nenad Markovi,
Mitar Komneni i jo neki zatvorenik kojem se ne sjea imena, i odjednom je dola
neka uzbuna nakon ega do njih dolazi Edib Buljubai sa ime Martinoviem i
nareuje im da napuste rov i da se treim korakom vrate u baraku.
644. Svjedok B dalje opisuje Upali su u hangar, nastala je takva tua, takvo
udaranje, ko je koga stigao. Bili su tu Primorac i Buljubai, bio je tu i Makitan i Zoka iz
Konjica. U jednom trenutku Markovia su uhvatila dvojica za noge i bacali su ga tu po
betonu, inilo se da je ovjek bez svijesti. Zato je Markovi bio meta nama je ostalo
nejasno do dan danas...moda jer mu je brat bio u HVO-u...moda zbog toga. Ovaj
svjedok je na kraju svjedoenja u sudnici prepoznao optuenog Ediba Buljubaia.
647. Po dolasku u apljinu obavili su preglede i tu su proveli neka dva do tri sata, a
onda je dolo vrijeme da se krene natrag. Svjedok Rudan opisuje da se osjeao jako
loe da nije mogao ni stajati samostalno ve se naslonio na haubu vozila, a onda su
doveli Markovia koji je bio u jo teem stanju, pa je jedan od etiri prisutna HOS-ovca
rekao ovaj je gotov na to je drugi rekao da nije i da moe stajati-. Za to vrijeme
Markovi je samo hroptao i onda je ovaj prvi rekao Ma gotov je! Nosi govna gore pospi
i zatrpaj, to je kod svjedoka Rudana izazvalo veliki strah za vlastiti ivot jer se prisjetio
stradanja Boe Balabana kojeg su prema priama koje je uo zakopali na nepoznatom
mjestu i navodno posuli kiselinom kako bi se tijelo raspalo do nivoa neprepoznatljivosti,
a sjetio se i sluaja odvoenja Jove Pejanovia navodno na lijeenje, od kada ga vie
nisu vidjeli ivog, pa je bio svjestan da e istu sudbinu doivjeti i oteeni Markovi.
161
650. U konanici, Vijee nije moglo nai bilo kakvu uzrono posljedinu vezu koja bi
nesporno povezivala optuenog Buljubaia sa nestankom Nenada Markovia, te je
istog oglasila krivim samo za neovjeno postupanje prema oteenom, nalazei da
teina posljedica koje je oteeni zadobio uslijed premlaivanja u kojem je nesporno
uestvovao optueni Buljubai dosegla standarde potrebne za kvalifikaciju iz take k)
stav 1.lana 172. KZ BiH, te ga je Vijee oglasilo krivim za ovu pojedinanu
inkriminaciju u osnovi zloina protiv ovjenosti, poinjenu sa umiljajem i
diskriminatorskom namjerom, ime je optueni svjesno dao znaajan doprinos
odravanju na snazi uspostavljenog sistema zlostavljanja zatvorenika.
140
T41 Kartica nestalog lica na ime Markovi Nenad iz koje je vidljivo da je smrt ovog lica proglaena sa
datumom 16.08.1992.godine.
162
654. Vijee nalazi da je ova radnja samo jo jedna u nizu radnji optuenog kojima je
svjesno i sa dikriminatorskom namjerom, poduzimajui gore opisane postupke prema
oteenima, jasno demonstrirao da podrava sistem zlostavljanja koji je bio na snazi.
655. Dakle, optueni Edib Buljubai je poduzimanjem svih radnji za koje je ovom
presudom oglaen krivim, dao znaajan doprinos ne samo odravanju na snazi
uspostavljenog sistema, ve i njegovom daljem provoenju, jer je poduzimao aktivno i
neposredno uestvovanje u ubistvu i neovjenom postupanju prema zatvorenicima. .
656. Optueni Ivan Medi takoer nije sporio svoju pripadnost HOS-u tokom
inikriminisanog perioda, to proizilazi iz materijalnog dokaza odbrane, odnosno Potvrde
Zapovjednitva ratnog stoera Ljubuki141 od 08.10.1992.godine, kojom se potvruje da
je optueni Ivan Medi bio pripadnik postrojbi HOS-a Ljubuki od 15.03.1992.godine od
20.08.1992.godine. Prema dokazu odbrane, optueni je pripadao vojnoj policiji HOS-a
1710 dp. Ljubuki od 03.04.1992.godine.
657. Vijee se na temelju provedenih dokaza uvjerilo da je optueni Ivan Medi zv.
Poskok" kao bio pripadnik HOS-a, od sredine maja do sredine jula 1992.godine, imao
nesmetan pristup zatvorenicima u komplesku kasarne Bruno Bui u Dretelju, kada je
i poinio krivina djela za koje ga je Vijee oglasilo krivim.
658. Vijee je na temelju provedenih dokaza, van svake razumne sumnje utvrdilo da je
optueni za vrijeme boravka u logoru Dretelj, fiziki napadao zatoenike Radoslava
Buluta, Radomira uu, Slavka Bogdanovia i Peru Brkia.
141
O4 4- Potvrda Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a od 8.10.1992.potpisana od strane lica Mire Hrstia.
163
660. Ona tako u svom iskazu navodi da je jedne prilike za vrijeme ienja upravne
zgrade, u prizemlju primijetila da optueni Ivan Medi i Zvonimir Bjeli, hvataju Radeta
Buluta jedan za ruke, jedan za noge i bacaju na beton, od ega je isti bio vidno modar.
Sigurna je da se radi o straarima koje je imenovala jer su i nju maltretirali i iste je
mogla prepoznati u bilo kojem trenutku.
661. Braniteljica optuenog je prilikom obilska lica mjesta tvrdila da sa mjesta gdje se
nalazila svjedokinja A nije bilo mogue vidjeti ono o emu ona svjedoi. Meutim,
Vijee primjeuje da je svjedokinja u svom iskazu pojasnila da se radi o prizemlju
upravne zgrade i da je ona istila na spratu, ne potencirajui nuno poziciju koju je
pokazivala braniteljica optuenog, niti Sud takvu tvrdnju odbrane nalazi mjerodavnom
za ocjenu kredibiliteta svjedokinje A jer ista nije prisustvovala obilasku lica mjesta i
nije bila u prilici potvrditi tanu lokaciju na kojoj se nalazila kad je posmatrala dogaaj o
kojem svjedoi.
663. Naime, radi se o svjedokinji koja je veoma dobro poznavala optuenog i druge
straare, jer je meu prvima dovedena u logor Dretelj. Tako je na insistiranje
braniteljice da pojasni kako je za kratko vrijeme mogla ustanoviti ko od vojnika je
uestvovao u dogaaju koji opisuje, odgovorila Ja sam tu ve bila mjesec dana. Te
ljude koji su tu bili, ve smo sve upoznali i znali smo ih. Znali smo ih. Tako da nam nije
trebalo mnogo da znamo tko su, ta su, da ih prepoznamo. Tokom unakrsnog
142
T46 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Bulut Radoslav broj 03-202-1474/07 od 13.02.2007.godine.
164
664. Da je ovo lice bilo predmetom stalnog fizikog nasilja od strane vojnika HOS-a
potvrdio je svjedok Dragan Rudan, kojem je lino Rade Bulut ispriao da je teko
pretuen od strane vojnika meu kojima je bio Ivan Medi, dodavi i da je optueni
porijeklom iz Ljubukog. Prema linim podacima u spisu, Ivan Medi je roen u selu
Radiii optina Ljubuki. Dokaz o zatoenitvu Radomira Buluta uvrten je u
materijalne dokaze u ovom predmetu.143
666. Vijee zakljuuje da fiziki opis oteenog, koji daje svjedokinja, odgovara osobi
koja je podvrgnuta teem fizikom nasilju i udarcima, od strane vie vojnika koje ona
navodi u svom iskazu. Sami akt bacanja oteenog od pod je pored ranije primljenih
udaraca od kojih je imao krvave podlive, kod istog zasigurno prouzroio teku fiziku
bol, pa je Vijee nalo dokazanim da su u radnjama optuenog ispunjeni svi standardi
koji se zahtijevaju za kvalifikaciju neovjenog postupanja u osnovi zloina protiv
ovjenosti.
T85 Potvrda Meunarodnog crvenog krsta broj 01-9 od 31.10.1992.godine za Radu Buluta.
143
T86 Potvrda optinske organizacije crvenog krsta, Nevesinje broj 25/92 od novebra 1992.godine za Radu
Buluta.
165
669. Detalje nasilja nad Radomirom uom potvrdili su neki od gore navedenih
svjedoka koji su o tome uli od ostalih zatvorenika i od njegove majke, Radojke ua,
koja je sasluana kao dodatni dokaz optube.
144
Vijee nalazi korisnim naglasiti da se navedeno ne odnosi na optuenu niti se ista optunicom teretila za
uee u ovom dogaaju. Prema fizikom opisu koji daje svjedokinja Radojka ua, Marina koju ona
spominje je bila visoka, mrava i plava, to ne odgovara opisu optuene u vrijeme boravka u logoru Dretelj.
Na kraju, Vijee napominje da je oteena sa porodicom dovedena u logor sredinom juna, dok je optuena
prema provedenim dokazima u kasarni Dretelj boravila od sredine jula 1992.godine.
166
674. Tako svjedok Dragan Rudan, koji u logor dolazi znantno nakon ovog dogaaja
tvrdi da je od zatvorenika uo za ova naroito brutalna zlostavljanja zatvorenika, rezanja
skalpova i probijanja jezika bajonetom, pa je tako uo i da je to uinjeno Radomiru
ua, i da mu je to uinio Ivan Medi, to je potvrdio i Mile Bjelobaba koji je to isto uo
dodavi da je Medi te prilike noem skinuo komad koe sa glave oteenog. Svjedok
B koji tvrdi da ga optueni nije lino tukao, jeste uo da je prema drugima vrio torture,
dok svjedok Milivoje Boki za optuenog tvrdi uo sam od lica koja su preivjela
zlostavljanje da je Medi bio grub, da je skidao ljudima skalp, da ih je tjerao da svata
piju, rezao im krstove na leima. Vidio sam ga jednom, nosio je U na prsima, a zvali su
ga Medi Poskok.
676. Svjedok Slavko Bogdanovi je u svom iskazu detaljno opisao situaciju u kojoj je
uestvovao optueni Ivan Medi, kojeg je svjedok dobro upoznao za vrijeme boravka u
logoru. On je u tom pravcu izjavio: Poznajem. Poznajem, poznao sam, imao je brkove,
mrav je bio ovjek, Medi Ivan. Brkove je imo. On je mene vodio dosta puta, dosta je
on mene puta vodio na, on je radio recimo do tri, etiri, pet ondje u krugu da upam. Jes
on galamio ono 'na, mene zvali snajperista, bre to zna i ono zna etniko, ma nek
on pria i...samo ti me ne diraj.
677. Svjedok u daljem kazivanju opisuje situaciju kad su doli HOS-ovci iz Mostara.
On je sa ostalim zatvorenicima bio u krugu kasarne izveden na upanje trave, kad je
neko od vojnika povikao da ih dovedu.
I doli smo mi tu onaj u, doli HOS-ovci, bilo je enskih, ena nekih kau da su
radile u HIT-u u Mostaru, desetak ih je bilo tu su nas oni udarali, tukli, tukli,
udarali i doe neto ja ne znam taj Ivan je i tamo tamo udaro njih i mi doe, ja
sam bio na kraju ovamo i on doe uze no i u jezik. ta on radi, vidim tamo je bio
ovaj ua mlai kako ono mu bilo Radomir meini, ua mlai, Pero Brki a jo
je jedan bio i ja. Ja sam zadnji bio i uze meni i uze jezik kae vidi majku mu
167
678. Prije toga, svjedok je pojasnio da je udaren od strane drugog vojnika bajonetom
u vilicu od ega su mu ispala dva zuba, a potom mu je optueni Ivan Medi prorezao
jezik. Sa njim je te prilike bio i Pero Brki kojem je to isto uinio, nakon ega je natjerao
svjedoka Bogdanovia da pije krv koja je ila iz rane Pere Brkia. U tom pravcu svjedok
je izjavio Pero Brkiu i dobro se sjeam krv je udarila. I kad je on ovako mene ufatio pij
ovo majku ti etniku jebem, pij, stisno me da ja, ja sam stvarno moro pit krv. To krv
odavde udara iz jezika. Ja sam moro pit krv, pio, kad u to naie Dida.
681. Uporeujui iskaze svih svjedoka sasluanih na ovu okolnost, Vijeu je jasno
uoljiv prepoznatljivi obrazac djelovanja optuenog Ivana Media koji je oigledno bio
sklon jednom brutalnijem vidu postupanja prema zatvorenicima, koji je ukljuivao
njihovo ozbiljno fiziko povrijeivanje rezanjem skalpa i prosijecanja jezika bajonetom.
Ovo ponaanje je bilo veoma specifino i prema iskazima svjedoka ustaljeno za Ivana
Media zv. Poskok, to je kod Vijea samo dodatno potvrdilo uvjerenje da je kriv za
sve pojedinane inkriminacije u odnosu na oteenog Radomira uu, Slavku
Bogdanovia i Peru Brkia. Vijee dodaje i da vrijeme boravka ovih oteenih u logoru
Dretelj korsepondira sa vremenom kad je u istom boravio i optueni Ivan Medi.
683. Pored fizikog nasilja, optueni Ivan Medi je vrio i seksualno nasilje, konkretno
silovanje svjedokinje A a razloge na kojima je zasnovalo uvjerenje o njegovoj krivici
za ovu radnju u osnovi zloina Vijee e elaborirati u daljem dijelu teksta.
685. Svjedokinja A je u svom iskazu opisala uslove pod kojima je liena slobode od
strane pripadnika HOS-a 20.04.1992.godine od kada joj se ograniava kretanje na
nain da se svaki dan morala javljati u prostorije optine. Radila je sve do
05.05.1992.godine kada je ponovo uhapena i odvedena u Dretelj. Tamo je po dolasku
zatekla Nikolu i Duanku Kuzman i Momila Ekmeia. Kasnije su u logor dovodili sve
vei broj ljudi.
686. U poetku su boravili u jednoj manjoj prostoriji, nekad do sredine juna kada su
prebaeni u veu prostoriju, a sredinom jula u hangare jer se znaajno poveao broj
zarobljenih civila. Meu enama koje su kasnije dovedene sjea se Radojke ua,
Vere Brstine i Ane Vojinovi.
687. Pored opisa viestrukih silovanja od strane vojnika u logoru Dretelj, koje
svjedokinja detaljno opisuje u svom iskazu, ista navodi i da je dobro poznavala
optuenog Ivana Media u to vrijeme, te dodaje da je istog viala u logoru svaki dan.
Precizira da se radilo o kraju maja i poetku juna kada je on svakodnevno izvodio u
jednu prostoriju na donjem spratu gdje su bili neki stari razbacani kreveti i tu bi ona
sluala njegove prie, tj.pojanjava da je optueni samo priao gdje je bio i ta je radio.
688. Pojasnivi o emu su razgovarali svjedokinja je izjavila On mene nije dirao, tad
mi je govorio da je eto razgovarao sa fratrom, kao ako ja ostanem trudna imam ansu
da izaem odatle. Jednom mi je ak predloio da idem sa njim njegovoj kui i ivim
tamo sa njim i njegovom enom u kui.
169
690. Potom je odveo u prostoriju koja se nalazila odmah pored komandne (prostorije u
kojoj su boravili oficiri) i tu je silovao. Navedeno opisuje rijeima Ja sam se branila,
nisam...nisam htjela da...iznenadila sam se ta je...jer nikada do tada...nikada nije
pokuao, nikad me nije dirao on ali tad me silovao. Potom je rekao E sad neu vie,
treba da se uvam za Jelenu i nju u da sredim! i prema kazivanju svjedokinje A nju
je vratio u prostoriju, a izveo je Jelenu koja joj je kasnije rekla da je i nju silovao.
691. Nakon toga prema kazivanju svjedokinje vie nije pokuavao da je napastvuje
iako ga jeste ponovo viala svaki dan u logoru Dretelj. Sjea se da su on i Bjeli
Zvonimir inae bili dovoeni u vezu sa maltretiranjima zatvorenika.
692. U pogledu identifikacije optuenog Ivana Media kao poinioca ove inkriminacije,
Vijee primijeuje da svjedokinja A tvrdi kako se njoj optueni lino predstavio
imenom i prezimenom, a od ostalih zatvorenica je ula da su ga oslovljavali nadimkom
Poskok. Svjedokinja se sjea da je u to vrijeme on mogao imati oko 40 godina, due
brkove i mraviji je bio. Vijee primijeuje da fiziki opis optuenog koji ova svjedokinja
iznosi odgovara onom koji su dali drugi svjedoci prilikom opisa Ivana Media, te
fotografiji koju je odbrana uvrstila u dokaze, a za kojeg tvrde se vezao nadimak
Poskok. Takoer, imajui u vidu line podatke iz optunice, odnosno injenicu da je
optueni 1952.godine, ispostavlja se da je isti u vrijeme poinjenja djela upravo imao
40 godina starosti, kako to precizno navodi svjedokinja u svom iskazu, pa Vijee
izvrenu identifikaciju optuenog ne nalazi spornom.
170
694. Osim toga, paualne tvrdnje braniteljice o tome ta je oteena morala uoiti u
ponaanju optuenog nisu ovom Vijeu relevantne za ocjenu kredibiliteta oteene,
koja svoje svjedoenje o dogaaju iznosi na nain kako ga je ona neposredno
doivjela, sa detaljima koji su njoj bili upeatljivi u tom trenutku, a koji u svemu
odgovaraju opisu optuenog Ivana Media.
171
prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin
699. U cilju dodatne razrade postavljenih elemenata, vijee je imalo u vidu i praksu
MKSJ u predmetu Furundija u kojem je pretresno vijee MKSJ iznijelo miljenje da e
seksualna penetracija predstavljati silovanje ukoliko do nje nije dolo uz istinsku volju ili
pristanak rtve, dok je relevantnost ne samo sile, prijetnje silom i prinude, nego i
odsustva pristanka ili voljnog sudjelovanja. U predmetu Kunarac, razraena je
navedena definicija na nain da upotreba sile ima iroko tumaenje i obuhvata
dovoenje rtve u bespomono stanje145.
seksualna aktivnost praena je silom ili prijetnjom silom, koja je upuena rtvi ili
nekoj treoj osobi;
702. Vijee je u tom kontekstu cijenilo relevantne objektivne okolnosti koje su van
svake sumnje ukazivale da je do seksualnih odnosa izmeu optuenog i oteene
svjedokinje A dolo bez njenog pristanka, te da oteena prilikom izvrenja silovanja
nije bila u mogunosti pruiti bilo kakav oblik otpora, kojim bi uspjeno osujetila
optuenog u njegovoj namjeri.
145
Vidjeti predmet Kunarac i dr., presuda Pretresnog vijea MKSJ, paragraf 440.
146
Vidjeti predmet Furundija, presuda Pretresnog vijea MKSJ, paragraf 176.
172
705. Cijenei sve navedeno, Vijee je zakljuilo da su sve naprijed opisane okolnosti
rtvu uinile osobito ranjivom i nesposobnom da izrazi informirano odbijanje, pri emu
Vijee naglaava da je in silovanja nasilni akt usmjeren naroito na degradaciju i
ponienje rtve, gdje je svaki oblik doborovljnosti iskljuen.
706. Imajui u vidu sve navedeno, te injenicu da svjedokinja kao izvrioca djela
imenuje optuenog Ivana Media, kojeg identificira u sudnici, te cijenei sve provedene
dokaze na ovu okolnost, Vijee je van svake razumne sumnje utvrdilo da je optueni
Ivan Medi u inkriminsano vrijeme oslovljavan nadimkom Poskok te su u tom pravcu
suvisle tvrdnje svjedoka odbrane Vinka Primorca i Rudolfa Toluia, sasluanih na ovu
okolnost, koji su tvrdili da je nadimak optuenog Ikan i Hatula.
707. Dakle, na temelju provedenih dokaza Vijee se van svake razumne sumnje
uvjerilo da je optueni ostvario sva obiljeja inkriminacije silovanja koja stoji u osnovi
zloina protiv ovjenosti. Vijee je sigurno i da je optueni navedeni in poduzeo sa
umiljajem i iz diskriminatorske namjere, to se dokazuje injenicom da je nakon
svjedokinje izveo drugu zatvorenicu srpske nacionalnosti koju je prema tvrdnjama
173
708. Vijee je na osnovu izvedenih dokaza van svake razumne sumnje utvrdilo da je
optuena Marina Grubii- Fejzi, kao pripadnica HOS-a koja je u inrkiminisanom
periodu imala nesmetan pristup zatvorenicima u hangaru logora Dretelj, poinila sve
pojedinane inkriminacije u osnovi zloina protiv ovjenosti za koje je oglaena krivom
izrekom ove presude.
709. Optuena Marina Grubii- Fejzi tokom postupka nije sporila pripdanost
jedinicama HOS-a, sporivi da u tom svojstvu nije imala pristup zatvorenicima u logoru
Dretelj i nudei alibi za odreene radnje koje su joj se optunicom stavljale na teret.
711. U dijelu presude koji slijedi, Vijee e iznijeti zakjuke o krivici optuene za
pojedine radnje u osnovi zloina.
713. Na okolnost fizikog nasilja nad zatvorenicima sasluan je vei broj svjedoka te
neposredno oteeni.
715. Svjedok Dragan Rudan takoer tvrdi da je ista bila poznata po premlaivanjima
zatvorenika te je u tom pravcu izjavio Pa uo sam od ovih ostalih pritvorenika da je
isto, da je tukla, da je zlostav..., da je pravila ovo je to je meni napravila to, to sam ja
vidio, a ovo sam uo od ovih ostalih, znai dok sam bio u Dretelju jer oni su me i
upozorili na to da, da u proi kroz taj proces, kroz, kroz tu torturu. Kroz to iivljavanje.
To su mi rekli ovi ostali. Znai kako bi ja znao. Kako bi znao ta e mi se desiti.
T35 Zapisnik o sasluanju svjedoka D dat Tuilatvu BiH brok KT-RZ-26/05 od 21.08.2013.godine sa
147
Aneksom.
175
Ona je, ona je imala obraivala je svakoga u principu ko dolazi, meni su ovi rekli
doe i ti na red kao ovi pritvorenici. ta je kae, pa pitae te ta god da
odgovori kae dobie, dobie po nosu u smislu tome. I tamo je bilo na kartonu
ono njih su etvero, pet, ja sam sjedio na kartonu ono i prvi put sam se izvuko na
ono kae bi li ti meni lizo. Ja se izmako, nije, ono nisam ja nikad ovo-ono i proo.
176
724. Dakle, Vijee u svakom sluaju nalazi da je optuena opisanim radnjama kod
oteenog proizvela teku fiziku i duevnu bol, ime je dosegla standard kvalifikacije
neovjenog postupanja za koju je oglaena krivom.
(iii) Svjedok B
725. Svjedok B je civil sprske nacionalnosti koji je prilikom prvog lienja slobode
odveden i zlostavljan u prostorijama Vojne ambulante Mostar, za koje postupanje je
ovom presudom oglaen krivim optueni Ivan Zelenika, odakle je prebaen u logor
Dretelj, gdje je ponovo bio podvrgnut razliitim vidovima zlostavljanja od strane vojnika
HOS-a meu kojima i od strane optuene Marine Grubii- Fejzi.
To je bilo nekada 18.07. ili 19.07. jer prva tri dana dolaska nas nisu dirali a onda
je poeo prolom. Podigli su mene, Branu Simia, oca mu Mirka i Peru Sudara i
nastala je tortura. Koliko su nas oni tukli to sami vrag zna, ja ne znam, samo
znam da je bilo dugo. Prestali su tui Branu Simia i u jednom momentu od
148
Navedenu injenicu je svjedok konstatovao na zapisnik o sasluanju u istrazi uvrten kao dokaz optube
T38 Zapisnik o sasluanju svjedoka Rudan Dragana broj KT-RZ-26/05 od 06.08.2010.godine.
177
728. Vijee optuenu Marinu Grubii- Fejzi nalazi odgovornom za kasnije nasilno
postupanje prema ovom svjedoku, koje je on takoer veoma detaljno opisao u svom
iskazu.
178
732. Svjedok je izjavio da je mogao razlikovati Zerinu uta od optuene Marine tako
to je bila malo krupnija. Vijee primjeuje da navedeni opis odgovara opisu koji su
naveli u svojim iskazima tadanje kolege optuene meu kojima su svjedok odbrane
Dejan Danuc i Muris Elezovi.
733. Kako odbrana niim konkretno nije dovela u pitanje kredibilitet i objektivnost
iskaza ovog svjedoka u dijelu koji se odnosi na uee optuene Marine Grubii-
Fejzi u napadu na svjedoka B, to Vijee njegov iskaz nalazi kredibilnim.
179
737. Na ovu okolnost sasluan je vei broj svjedoka, te oteeni Mile Bjelobaba koji je
izjavio da je jedne prilike optuena dola do prozora mukog hangara u pratnji straara
po nadimku apa, te su naredili njemu i svjedoku C da upranjavaju meusobno
oralni seks, za koje vrijeme su oni stajali ispred i posmatrali navedeno kroz prozor, te ih
ismijavali. Navedeno su posmatrali i svi prisutni mukarci u hangaru, meu kojima su
Milivoj Kruevi i Dragan Rudan, koji su injenine navode svjedoka Mileta Bjelobabe
potvrdili u svojim iskazima.
738. Svjedok Milivoje Kruevi je navedeni dogaaj detaljno opisao u svom iskazu
odgovorivi na upit tuiteljice da mu je poznata Marina Grubii koja je bila pripadnica
HOS-a i koju je gotovo svaki dan viao u logoru, a koja je bila poznata po maltretranju
zatvorenika.
740. Da svjedok nema namjeru neosnovano teretiti optuenu vidljivo je iz daljeg toka
njegovog unakrsnog ispitivanja u kojem potvruje da optuena prema njemu nikada nije
poduzela bilo kakvu protivpravnu radnju, pa Vijee zakljuuje da on svoje spoznaje o
navedenom seksualnom zlostavljanju iji je bio oevidac, iznosi objektivno i uvjerljivo te
saglasno sa iskazom oteenog i svjedoka Dragana Rudana, koji takoer potvruje
180
741. Svjedok Dragan Rudan ne identificira optuenu lino kao osobu koja je naredila
oteenima da ine opisano, odnosno ne moe identificirati u masi glasova ko je prvi to
uinio, ali je siguran da je ona stajala ispred sa ostalim vojnicima, da je dobacivala
oteenima podrugljive komentare i smijala se tome zajedno sa ostalim vojnicima.
Vijee cijeni iskaz svjedoka Rudana potkrepljivim, te ga posmatra u kontesktu iskaza
oteenog koji je siguran da je naredbu za ovaj in izdala upravo optuena.
743. Vijee je steklo uvjerenje da ovaj svjedok ne eli da svjedoi o tim dogaajima
koje je preivio u logoru Dretelj, osjeajui se neugodno u iznoenju detalja te vrste.
Imajui u vidu navedeno, te da prema ocjeni Vijea svjedok u svrhu zatite linog
integriteta nije elio potvrditi ove navode iz optunice, to se od svjedoka nije dodatno
trailo da potvrdi gore opisane navode drugih svjedoka, obzirom da je na ovu okolnost
izvedeno dovoljno dokaza koji nesporno ukazuju da je u opisanom seksaulnom
zlostavljanju, do kojeg je dolo bez pristanka oteenih i na osobito poniavajui nain,
gdje su oni prozvani da jedan drugog oralno zadovljavaju u prisustvu ostalih
zatvorenika, ime je dostignut standard radnje izjednaene sa seksualnim odnosom, te
je Vijee nalo opravdanim oglasiti optuenu krivom i za ovu pojedinanu inkriminaciju
u osnovi zloina protiv ovjenosti kojom je svjesno i umiljajno dala znaajan doprinos
uspostavljenom sistemu zlostavljanja civila srpske nacionalnosti u logoru Dretelj, koji je
pored fizikog nasilja podrazumijevao i brojne akte i razliite oblike seksualnog nasilja.
181
748. Prema daljem kazivanju svjedoka Danuc, trea pripadnica HOS-a po imenu
Marina je uglavnom viana u drutvu zapovjednika HOS-a i o njoj nije uo nita loe,
dok je optuena u to vrijeme bila prosjene visine, kratke crne kose, mrava. Svjedok je
dalje izjavio da optuena nije sliila niti jednoj od druge dvije Marine to znai da su
se meusobno razlikovale po svom fizikom izgledu, odnosno da nije moglo doi do
zamjene identiteta u opisivanju karakteristinih odrednica svake od njih.
182
751. Drugim rijeima, Vijee je prilikom ispitivanja krivice optuene za svaku taku
optunice za koju je oglaena krivom detaljno i sveobuhvatno analiziralo iskaze
svjedoka, nastojei iskljuiti i najmanji stepen sumnje u pogrenu identifikaciju, pa je u
svim sluajevima u kojima se van svake razumne sumnje nije uvjerilo da svjedoci
prilikom opisivanja Marine podrazumijevaju upravo optuenu Marinu Grubii- Fejzi,
istu je primjenom principa In dubio pro reo oslobodilo od optube za radnje za koje nije
utvreno njeno uee van svake razumne sumnje.
752. Vijee e u ovom dijelu presude prvo iznijeti zakljuke u odnosu na oslobaajui
dio presude koji je zajedniki za sve optuene, nakon ega e prei na obrazlaganje
razloga na kojima zasniva zakljuak u odnosu na svakog optuenog ponaosob, za
pojedinane inkriminacije za koje su osloboeni od optube.
753. Vijee nije nalo dokazanim da su optueni svojim ponaanjem ostvarili bitna
obiljeja inkriminacija deportacije, zatvaranja i tekog oduzimanja fizike slobode,
protivpravnog odvoenja u logore, te oduzimanja prava na pravino i nepristrasno
suenje za koje su se teretili optunicom. Naime, Vijee je tokom postupka utvrdilo
183
754. Tako se Vijee uvjerilo da su elni ljudi HOS-a imali za cilj deportaciju odnosno
prisilno preseljenje stanovnitva tj. prisilno iseljenje osoba s teritorije na kojoj su bili
zakonito prisutni protjerivanjem ili drugim mjerama prisile, bez osnova doputenih po
meunarodnom pravu, kao to se uvjerilo da je sistem koji je bio na snazi
podrazumijevao i nezakonito lienje slobode ovih civila i njihovo zatvaranje i dranje u
prostorijama koje su sluile u tu namjenu. Meutim, Vijee tokom postupka ne nalazi
dokazanim da su upravo optueni naredili samovoljno lienje slobode, niti su bili u
kapacitetu da o tome odluuju, ve su samo svojim pojedinanim radnjama doprinosili
ve uspostavljenom sistemu zatoenja koji je bio na snazi. Meu elnim ljudima koji su
u tom pravcu mogli donositi znaajne odluke, svjedoci navode naelnika bezbjednosti
Miru Hrstia, koji je bio u samom vrhu zapovjednog kada HOS-a uz Blaa Kraljevia, pri
emu niti jedan od svjedoka ne inkriminie optuene kao neposredne uesnike u
njihovom lienju slobode i zatvaranju. Jedini izuzetak je sluaj neposrednog uea
Ivana Zelenike u lienju slobode Rajka Lojpura i njegove supruge, ali je navedenu
okolnost Vijee cijenilo kao njegov doprinos sistemu, kako je to objanjeno u dijelu
presude koji se tie krivice optuenog Ivana Zelenike.
149
Presuda albenog vijea MKSJ-a u predmetu elebii, paragraf 342.
184
759. Postoji odreeni broj lica koja su takoer odvedena iz logora Dretelj i koja su te
prilike pogubljena, odnosno o istima nema informacija od dana odvoenja, meutim,
navedeno se nije stavljalo optuenima na teret.
760. Takav je sluaj sa jednom grupom zatovorenika koja je iz logora odvedena prije
razmjene 18.08.1992.godine, oni su pogubljeni negdje kod itomislia. Iskrcali su ih i
rekli da idu dalje prema Buni gdje ih je trebala doekati patrola HVO-a, dok su 6
zatvorenika iz te grupe izdvojili i pogibili, te bacili u Neretvu, tako da su njihova tijela
pronaena nizvodno u Opuzenu. Meu ubijenima je bilo lice koje su zatvorenici zvali
Francuz jer je jedne prilike razgovarao sa novinarima koji su doli u obilazak uslova u
kojima borave zatvorenici u logoru Dretelj, pa je ispriao stvarne uslove u kojima se
nalaze. Prije izbijanja sukoba ovo lice je bilo turistiki vodi i znao je govoriti Francuski
jezik, pa kako niko drugi od HOS-ovaca to nije razumio, iskoristio je priliku da
novinarima objelodani neke detalje, koji su kasnije objavljeni u nekim dnevnim
185
761. U grupi koju su te prilike izdvojili i pogubili je prema njegovim saznanjima bio i
Evgenije Samardi150, dok je u grupi koja je otila prema Buni bila svjedokinja Sava
Bojani.
763. Tuilatvo BiH je tokom postupka svim optuenima, osim Ivanu Zelenika,
stavljalo na teret smrt Jove Pejanovia, koji je oko 15.08.1992.godine odveden iz
kasarne Bruno Bui u Dretelju u nepoznatom pravcu, dok su njegovi posmrtni ostaci
pronaeni i razmijenjeni 24.08.1993.godine.
764. Vijee je tokom postupka nesporno utvrdilo da je navedeno lice smrtno stradalo
od posljedica zadobijenih povreda. Nehumani tretman ovog lica je zapoeo u vojnoj
ambulanti Mostar i nastavljen je u logoru Dretelj, ali Vijee na temelju provedenih
dokaza nije moglo ustanoviti postojanje uzrono-posljedine veze radnji optuenih i
smrti navedenog lica. Vijee napominje da tokom predmetnog postupka nije dokazano
da su optueni odluivali o lienju slobode i zatvaranju ovog lica, niti su doprinjeli
njegovoj smrti, ve ih je oglasilo krivim da su kao lanovi udruenog zloinakog
150
T - 45 DNK izvjetaj za lice Samardi Evgenije, ICMP, 25.10.2005.godine.
T50 Fotodokumentacija obrade mrtvog tijela za lice Samardi Evgenije,broj BL-56/2006-OT od
09.09.2006.godine.
T51 Zapisnik o sudsko-medicinskoj i kriminalistiko-tehnikoj obradi mrtvog tijela, Kancelarija za traenje
nestalih i zarobljenih lica RS, broj BL-56/2006-OT od 09.09.2006.godine.
T52 Foto dokumentacija lica mjesta ekshumacije jednog tijela nakon dobijenog pozitivnog DNK-a nalaza
na ime Samardi Evgenije, Kancelarija za traenje nestalih i zarobljenih lica RS, broj BL-15/2006-LM od
08.09.2006.godine.
186
765. Vijee e u daljem dijelu iznijeti nesporne injenice koje se tiu kretanja
oteenog Jove Pejanovia i postupanja vojnika HOS-a prema istom, iz ega e biti
jasno vidljivo da optueni ni na koji nain nisu doprinjeli nastupanju smrtne posljedice u
odnosu na ovo lice.
766. Oteeni Jovo Pejanovi je prema iskazima svjedoka prije sukoba bio naelnik
SUP-a u Mostaru, lien je slobode pod slinim okolnostima kao i ostali civili, te je
doveden i zatvoren u prostorije vojne ambulante u Mostaru, gdje je bio podvrgnut
razliitim oblicima zlostavljanja i poniavanja, to je Vijee ranije obrazloilo.
Svjedokinja H se sjea da su u vrijeme postrojavanja u dvoritu vojne ambulante pred
polazak za Dretelj, svi zatvorenici stajali postrojeni i te prilike mu je jedan od vojnika
HOS-a stao na nogu i jako pritiskao, nanijevi mu time ranu koja se kasnije
zakomplicirala i inficirala, obzirom da je Pejanovi bio dijabetiar.
767. Svjedoci koji su bili zatvoreni u hangaru meu kojima su svjedoci Petar Golijanin
i svjedok B opisuju da je oteeni leao u hangaru sa njima i da se njegovo stanje
svakog dana pogoravalo, dok gangrena nije zahvatila nogu. Oteeni se esto alio
na bolove meutim nikada mu nisu pomogli da se povreda sanira. Svjedokinja Sava
Bojani se sjea da je nekad dva dana prije odvoenja u nepoznatom pravcu priala sa
Jovom Pejanoviem, koji joj je rekao da je iao kod dr. Hranilovia na previjanje rane,
gdje ga je jedan od vojnika maltretirao tako to ga je tjerao da se vrti u krug i pjeva
Evo zore evo dana evo Jure i Bobana. Rekao joj je te prilike da se osjea jako loe i
da misli da nee doekati razmjenu. Dva dana poslije razgovora je odveden i kasnije je
saznala da je umro nasilnom smru van logora.
768. Svjedoci Slavko Bojani i Milivoje Boki se sjeaju da su jednu no oko 23,00
sata Vinko Primorac i Jedan krupni iz Hercegovine doli u hangar i rekli Jovi
Pejanoviu da krene sa njima, jer ga vode u Split na lijeenje, meutim, Jovu
Pejanovia nikada vie nisu vidjeli, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani
187
769. Prema nalazu i miljenju vjetaka eljka Karana, koji je vrio pregled posmrtnih
ostataka oteenog Jove Pejanovia, utvreno je da je smrt ovog lica nastupila nasilno,
odnosno na skeletu su se nalazile jasne povrede kotanog sistema, pri emu su samo
kosti glave bile viestruko polomljene. Utvren je i lom na desnoj nadlaktinoj kosti i
lom rebara. Iako su neke od povreda tahonomske, vjetak je decidan u tvrdnji da je
pretean dio njih zadat dok je Jovo Pejanovi bio iv i da su iste u svojoj sveukupnosti
doprinjele nastupanju smrtne posljedice.
770. Meutim, kako je ve opisano, navedeno se deava u vrijeme kada niti jedan od
optuenih koji su se teretili za navedeni dogaaj nije prisutan u logoru Dretelj, niti je
dokazano da su sa navedenim imali bilo kakve veze. Kako je jasno opisano, u
odvoenju Jove Pejanovia je uestvovao Vinko Primorac, koji je po hijerarhiji HOS-a
bio nadreeni optuenima u ovom predmetu, te bez dokaza o njihovom neposrednom
ueu u odovenju ili zlostavljanju oteenog Pejanovia, Vijee ne nalazi dokazanim
krivicu optuenih u ovom predmetu, za konanu smrtnu posljedicu koja je nastupila u
odnosu na oteenog.
771. Vijee nalazi korisnim napomenuti da se pod imenom Vinka Primorca misli na
pripadnika HOS-a koji je preminuo prilikom atentata izvrenog na gen.Blaa Kraljevia,
jer se isti nalazio u njegovoj pratnji, te da se navedeni opis ne odnosi na lice koje se
pod istim imenom i prezimenom pojavilo kao svjedok odbrane u ovom predmetu.
151
T-16 Zapisnik o primopredaji mrtvog tijela, Pejanovi Jovo,tjelo oznaeno br.44,Zapisnik o identifikaciji
posmrtnih ostataka broj 79/2004 od 13.04.2004.;DNK Izvjetaj No.44,Tuzla od 29.03.2004.godine.
188
773. Vijee se tokom predmetnog postupka nije moglo van svake razumne sumnje
uvjeriti da je optueni Sreko Herceg poinio inkriminacije za koje se teretio potvrenom
optunicom, odnosno Vijee je temeljem principa in dubio pro reo odluilo osloboditi
optuenog svi optubi iz razloga koje e detaljno iznijeti u daljem dijelu presude.
774. Prije svega, Vijee nalazi nesporno dokazanim da je u periodu koji obuhvata
optunica na podruju Mostara, apljine i Stoca postoja irok i sistematian napad
usmjeren protiv civila srpske nacionalnosti, meutim, Vijee ne nalazi dokazanim da je
optueni Sreko Herceg u inkriminisanom periodu, osim to je pripadao HOS-u kao
vojnoj strukuturi koja je vrila napad, obnaao ulogu zapovjednika kasarne Bruno
Bui u Dretelju u kojoj su se desile predmetne inkriminacije.
775. Vijee ne nalazi dokazanim da je optueni djelovao kao lan sistemskog UZP-a
koji je bio na snazi na nain kako je to opisano u ranijem dijelu presude, niti nalazi
dokazanim da je optueni obzirom na ulogu i svojstvo u redovima HOS-a bio u
mogunosti da odluuje o hapenju i pritvaranju civila u hangarima kasarne Dretelj, kao
ni o uslovima njihovog boravka.
776. Dalje, Vijee ne nalazi dokazanim da je optueni Sreko Herceg imao bilo kakvu
ulogu u organiziranju i formiranju zatvora u okviru kasarne u Dretelju, koji je formiran
ve poetkom maja, kada se poinju zatvarati prva lica obzirom da je odreeni
vremenski period bio na lijeenju zbog ranjavanja u apljini i to u periodu
11.05.1992.godine152 do 01.06.1992.godine, kako to proizilazi iz medicnske
dokumentacije uloene u dokaze.
152
T174 Uvjerenje Federalnog ministarstva odbrane broj 24-4-01-41-1-93/05-1 od 22.04.2005.godine,
Ljubuki.
189
153
T171 Jedinini karton na ime Herceg Sreko broj 651/68.
T172 Matini karton na ime Herceg Sreko broj 651/68.
T173 VOB za Herceg Sreka.
154
T-21- ema Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu.
190
783. Pretean broj svjedoka koji u svoijm iskazima spominju optuenog Sreka
Hercega, za istog tvrde da je povremeno dolazio i u pratnji sekretarice Emine
Oruevi i popisivao podatke o imovini od zatvorenika. Neki od svjedoka tvrde i da je
imao kancelariju u kojoj je boravio, a koja je bila odmah do kancelarije Emine Oruevi,
meutim, veina tih svjedoka je veoma nesigurna u identifikaciji osobe koju oznaavaju
imenom Sreko Herceg, pa Vijee primjeuje da fiziki opis koji iznose u svojim
iskazima ne odgovara fizikom opisu optuenog, ili su o imenu i prezimenu osobe koja
je to radila uli od drugh zatvorenika pa su na taj nain formirali svoje miljenje o
ueu optuenog u opisanim aktivnostima.
784. Vijee pri tome nalazi nezanemarljivom injenicu da je sve vrijeme trajanja logora
u krugu istog boravilo lice imena Sreko, koje je prema fizikom izgledu veoma sliio
optuenom Sreku Hercegu, s tim da je manje visine, pa se stie dojam da fiziki opis
koji svjedoci iznose u svojim iskazima moe odgovarati i ovoj osobi, koja je sasluana
kao svjedok odbrane, to je u nedostatku drugih konkretnih dokaza dovelo Vijee u
sumnju kada je u pitanju identifikacija Sreka Hercega, kao upravnika logora.
785. Svjedoci optube, koji su u inkriminisanom periodu bili pripadnici HOS-a i koji su
dobro poznavali optuenog meu kojima su svjedok Sead Kurti, tvrde da nikada nisu
vidjeli optuenog Sreka Hercega da izdaje naredbe straarima, da postrojava vojnike,
da mu se obraaju ili ga oslovljavaju sa upravnie niti su imali priliku vidjeti bilo kakav
pisani dokument koji je on potpisao u tom svojstvu.
787. Status optuenog Sreka Hercega kao upravnika logora bi zasigurno uoili ako
ne zatvorenici, onda svakako svjedoci optube koji su bili pripadnici HOS-a i imali priliku
boraviti jedno vrijeme u sklopu kasarne u Dretelju. Za razliku od optuenog Ivana
Zelenike, iju ulogu de facto upravnika svi svjedoci opisuju saglasno u svojim iskazima,
iznosei uvjerljive i konkretne razloge na kojima su zasnovali svoje uvjerenje u tom
pravcu, kod optuenog Sreka Hercega to nije sluaj. Svjedoci ga veoma teko ili
nikako identificiraju, ne mogu se precizno izjasniti na koji nain su stekli uvjerenje o
njegovom statusu u okviru logora, dok veinu saznanja u tom pravcu posjeduju
posredno, preko detalja koje su saznali po izlasku iz logora u ili u razgovoru sa ostalim
zatvorenicima.
789. Svjedoci uglavnom opisuju Sreka Hercega kao osobu visine 1,80m, tako
svjedok G tvrdi da je bio srednjeg rasta, vie crn, fiziki dosta elegantan i lijep mladi,
dok svjedok Milivoje Kruevi osobu pod imenom Sreko opisuje kao osobu od 35
godina, srednje visine. Svjedok Mile Bjelobaba je prilikom identifikacije optuenog u
sudnici pokazao na branioca Todora Todorovia, dok je svjedokB na upit optuenog je
li on lice koje svjedok oznaava imenom Sreko Herceg odgovorio Toliko si se
promijenio da ja vie ne znam jesam li ja ja, ni jesi li ti Sreko Herceg, niti si takav bio
ako si sad Sreko Herceg. Takav u to vrijeme nisi bio. Vijee nalazi jasnim da se fiziki
opis osobe mijenja godinama, naroito ako se ima u vidu da je od inkriminisanih
dogaaja prolo vie od 20 godina, meutim neke odrednice poput injenice da je
osoba natprosjeno visoka ili da ima druge specifinosti u svom fizikom izgledu, ne
mijenjaju se protekom vremena.
790. Svjedok D opisuje Sreka kao osobu koja je imala kancelariju u upravnoj
192
791. Svjedokinja H takoer opisuje Sreka Hercega kao osobu koja je stajala sa
strane i posmatrala nije imala priliku vidjeti da je tukao nekoga od zatvorenika, ak je
jedne prilike stajao sa straarem Ilijom Rajiem i ponudili su i njoj da popije kafu sa
njima. Vjeruje da je straar Ilija bio kao neki zamjenik Hercega, ne sjea se da li se on
lino predstavio ili je ime saznala od drugih zatvorenika u sutini ga opisuje kao nekoga
ko nije imao znaajne ovlasti u logoru ili ih barem nije demonstirao na takav nain te
dodaje ne sjeam se da je neto loe uradio, bio je jako prijatan ovjek. Na isti nain
Sreka Hercega opisuje i svjedokinja A koja tvrdi da se u svojim izjavama u istrazi pa
tako i na glavnom pretresu, uglavnom fokusirala na osobe koje su inile zlodjela u
logoru, a ne sjea se da je to inio i Sreko Herceg, inae bi ga zasigurno navela.
792. Svjedok Branislav Simi tvrdi da je traio dobrovoljce za rad i da je jedne prilike
pogodio zatvorenika bidonom jer se iznervirao to ovaj nije shvatio njegovu naredbu
ali osim ovog sluaja nije vidio da je inae maltretirao zatvorenike, meutim, u kasnijem
izlaganju kod opisa fizikog izgleda osobe o kojoj govori tvrdi da je Sreko bio visok
najvie 1,75m i da je imao oko 35 godina. Na upit optuenog Hercega da li ga moe
prepoznati, svjedok se izjasnio da nije u mogunosti potvrditi da je on osoba koju on
poznaje pod imenom Sreko. Svjedok je izjavio i da je na fotografijama prezentiranim u
istrazi prepoznao Ivana Zeleniku i Sreka Hercega, meutim, navedene
193
794. Takav je sluaj i sa opisom koji daje svjedokinja Slavojka Frovi, koja tvrdi da je
upravo Sreko Herceg rasporedio nju i nekoliko ena na rad u restoranu odnosno
kuhinji za ishranu HOS vojnika. Meutim, Vijee primjeuje da ova svjedokinja u logor
dolazi 03.08.1992.godine, dakle nakon prelaska optuenog u redove HVO-a, dok
svjedok Ilija Raji koji je bio zaduen za zatvorenice tvrdi da je iste na rad u restoranu
rasporedio Edib Buljubai, Dervi Kurti, ime Martinovi i Hektor osi Dida, to je
bilo dovoljno da dovede u sumnju naprijed opisane tvrdnje svjedokinje Frovi.
795. Jo neki od svjedoka, koji u svojim iskazima pominju optuenog Sreka Hercega,
stavljaju istog u vremenski konteskt optunice u kojem je prema izvedenim dokazima
optueni ve preao u redove HOS-a, a rukovodnu ulogu u logoru preuzeo Edib
Buljubai.
194
797. Vijee meutim primjeuje da ovaj svjedok kao osobu pod imenom Sreko, za
koju su zatvorenici tvrdili da je upravnik zatvora, pominje u vremenskom kontesktu
nakon 07.08.1992.godine, kada optueni Sreko Herceg nije vie pripadnik HOS-a, dok
se u unakrsnom ispitivanju odreuje da se radi o mlaoj osobi, vitke linije, uskog lica,
visine najvie 1,80m, dodajui da osoba po imenu Sreko nije nosila bilo kakve oznake
ina, samo je on iz njegovog ponaanja zakljuio da ima zapovijednu ulogu u logoru.
Takoer, Vijee primjeuje da se radi o vremenu kada je zamjenik zapovjednika u
logoru optueni Edib Buljubi, koji je zajedno sa Ivanom Petruiem imao nespornu
kontrolu i autoritet nad zatvorenicima i straarima u tom periodu, pa iz svega
navedenog Vijee na temelju ovakvog iskaza nije moglo zakljuiti da se radilo upravo o
optuenom Sreku Hercegu.
798. Ovaj svjedok, kao i Dragan Rudan, opisuju u svojim iskazima epizodu u kojoj je
uestvovao zapovjednik Sreko, kako ga oni oslovljavaju, koji je jedne prilike uao u
hangar nakon to su se zarobljenici vratili sa rada i rekao da su pronali zaostali srp,
koji je neko ostavio u polju, a Sreko je tada govorio da je to uinjeno namjerno kako bi
napali nekog od vojnika HOS-a za vrijeme obavljanja rada. Traio je da se dobrovoljno
javi onaj ko je to uinio ili e on prozivati lica po broju od 1 do 100 i onaj koji bude na
redu izvest e ga na strijeljanje i tako e ponavljati sve dok ne prizna onaj ko je ostavio
srp.
799. Kako se niko nije javljao, Sreko je rekao jedan broj i po opisanoj proceduri iz
hangara je izveden prvi zarobljenik, nakon ega se uo pucanj, i Sreko bi se vratio u
hangar samo sa vojnikom HOS-a pa su svjedok i ostali pretpostavili da je izvedeni
zarobljenik likvidiran ispred hangara, procedura se ponovila sa jo dva zarobljenika ali
niko se nije javio za srp, pa su prestali. Svjedok je kasnije saznao da lica nisu
pogubljena ve prebaena u hangar kod ena, kojima je zabranjeno da o tome priaju,
jer su htjeli samo da ih prepadnu kako bi priznali da li su sakrili srp.
195
801. Svjedok Petar Golijanin tvrdi da je Sreko Herceg bio najgori po njega jer je
jednom prilikom kad ga je izveo na rad van kruga logora brutalno pretuen od jednog
straara, meutim, na upit optuenog Sreka Hercega da li je on lice o kojem svjedok
govori nije se mogao potvrdno izjasniti. Svjedok C je na glavnom pretresu izjavio da je
upravnik logora bio Sreko Hrsti i da je tu informaciju uo od drugih zatvorenika, dok je
na zapisnik iz istrage rekao da je upravnik Sreko Hrsti, te dodaje da za vrijeme
njegovog boravka u logoru ovo lice nije zlostavljalo zatvorenike koliko je njemu poznato.
802. Vijee ne spori da pojedini svjedoci u logoru jesu povremeno viali optuenog
Sreka Hercega i da je isti imao in, ali nisu potkrijepili tvrdnje Tuilatva da je formalno
ili faktiki obnaao ulogu upravnika logora. Svjedoci Toni Raji i Ilija Raji, koji su imali
zaduenja straara u okviru kasarne tvrde da optueni jeste dolazio, ali su oni kao
neposredno pretpostavljenog doivljavali imu Martinovia, koji je prema iskazu
svjedoka Ilije Rajia drao kljueve od hangara, dok je svjedok odbrane Ivan Grbavac
izjavio da je upravo ime Martinovi bio osoba kojoj su se mogli prijaviti zloini poinjeni
nad zatvorenicima, te ga je i on doivljavao kao neposredno nadreenog.
803. Vijee jeste imalo u vidu da svjedoci Toni i Ilija Raji u svojim iskazima iz istrage
daju potpuno oprene iskaze onima datim na glavnom pretresu, u kojima daju vee
ovlasti optuenom Sreku nego to to ine u iskazu na glavnom pretresu. Vijee ne
poklanja vjeru ovim svjedocima u dijelu u kojem tvrde da je u istrazi od njih iznuivan
iskaz, jer iz audio zapisa njihovog ispitivanja ne prozilazi da su bili pod bilo kakvim
vidom pritiska, meutim, Vijee nije moglo ni zanemariti znaajna odstupanja koja
iznose na glavnom pretresu, a koja se tiu statusa i uloge optuenog u logoru, pa je
navedeno posmatrano u sklopu ostalih provedenih dokaza, kako bi se stekla realna
196
804. Svjedok optube Zoran Brevnik takoer oznaava imu Martinovia kao osobu
nadreenu straarima, te tvrdi da ga je on lino rasporedio na kapiju kasarne.
Optuenog Sreka Hercega se sjea da je u logor dolazio samo u pratnji Blaa
Kraljevia, te mu nije poznato da je bio stacioniran u kasarni ili da je imao svojstvo
upravnika ili zamjenika zapovjednika kasarne.
805. Svjedok optube Dervi Kurti potvruje da jeste viao optuenog Sreka
Hercega u logoru, dolazio bi povremeno i popisivao imovinu zatvorenih lica, ali nikada
se nije raspitivao u kojem svojstvu i u koju svrhu je to inio, jer koliko mu je poznato
optueni nije bio formalno stacioniran u kasarni u Dretelju. U vrhu hijerarhijske strukture
komandovanja u kasarni se nalazio ime Martinovi, koji je bio zaduen za straare i
zarobljenike, te koliko je njemu poznato optueni u tom pravcu nije imao bilo kakve
formalne ingerencije. Prema njegovom shvatanju, odgovorna lica u logoru su bili Ivan
Petrui, Miro Hrsti, Mirsad Repak, Mirsad Zahirovi zv. Dugi i Hektor osi Dida.
Navedeno je potvrdio tadanji pripadnik HOS-a Sead Kurti, koji takoer nije
doivljavao Sreka Hercega kao de iure ili de facto zapovjednika kasarne, niti je tokom
boravka u Dretelju o njemu imao takvu informaciju. On jeste potvrdio da je Sreko
povremeno dolazio i popisivao imovinu, te tvrdi uvijek je sa sobom nosao neke teke
meutim nije nikada vidio da je izdavao bilo kakva nareenja straarima ili obavljao
neku rukovodnu funkciju unutar logora.
806. Svjedok optube Mile Bjelobaba takoer tvrdi da su straari jedne prilike
maltretirali zatvorenike dok nije doao ime Martinovi koji se izgalamio na njih rekavi
Ja ovde komandujem, ja u odrediti koga treba tui a koga ne! Sjea se i da Dervi
Kurti nije dozvoljavao maltreiranje zatvorenika, on je bio kao neki zamjenik ime
Martinovia i vjeruje da su ga esto mijeali sa Srekom. Dodaje i da je koliko je njemu
poznato, ime Martinovi imao kancelariju u upravnoj zgradi u kojoj je inae boravio.
807. Dakle, niti jedan svjedok nije decidno izjavio da je u njegovom hapenju ili
zatvaranju uestvovao optueni Herceg, da je izdavao nareenja strai ili ih
rasporeivao, da je drao kljueve od hangara ili bio odgovorno lice za zatvorenike, u
smislu da je odreivao njihovo izvoenje na prinudne radove, to je prema kazivanju
197
808. Meutim, Vijee ne nalazi dokazanim van svake razumne sumnje kojim je to
radnjama optueni iskazivao svojstvo zapovjednika logora, a na kojima bi Vijee steklo
nesporan zakljuak da je de facto obnaao ulogu upravnika logora, pa je jasno da ova
uloga optuenog tokom predmetnog postupka nije dokazana van svake razumne
sumnje.
809. Sve i da su svjedoci idenficirali optuenog Sreka Hercega, kao lice koje je
de facto obnaalo dunost zapovjednika vojarne, odnosno upravnika logora, Vijee
primjeuje da optunica u okviru injeninog opisa nije obuhvatila ovaj vid odgovornosti,
odnosno nije opisan nain na koji je optueni navodno vrio svoje zapovjednike
ovlasti, odnosno ta su znaile navodne ovlasti koje je imao u okviru logora, niti su iste
injeninim opisom povezane sa odreenim injenjem ili neinjenjem koje je rezultirao
poinjenim zloinima nad zatvorenim civilima, dakle nisu bili opisani svi elementi
komandne odgovornosti, koja se optuenom stavljala na teret. Puko navoenje
komandne odgovornosti u okviru pravnog opisa djela, samo po sebi ne obavezuje Sud
u davanju konane pravne kvalifikacije.
811. Ukoliko se za koje od krivinih djela tvrdi da potpadaju pod cilj poduhvata, a
pojedinano su opisani u optunici, Tuilatvo je tokom postupka bilo duno nesporno
dokazati da je stanje svijesti optuenog ispunjavalo elemente datog djela, te dokazati
198
812. U tom pravcu Sud istie stav albenog vijea MKSJ-a u predmetu Branin u
kojem se jasno navodi Da bi se stekli uslovi za pripisivanje odgovornosti po UZP-u,
mora se dokazati da je optueni posjedovao namjeru da poini zloin, udruio se sa
mnogima da bi ostvario takav cilj, i dao znaajan dopirnos poinjenju zloina.
813. Takoer, ista presuda u par.431. propisuje: Da bi se van svake razumne sumnje
utvrdilo da su ispunjeni svi uslovi za pripisivanje odgovornosti na osnovu UZP-a,
optueni mora skriviti mnogo vie od pukog udruivanja sa kriminalcima.
814. Dakle, Tuilatvo je tokom postupka bilo duno nesporno dokazati pojedinane
radnje koje je poduzeo optueni, koje po svojoj prirodi imaju elemente krivinog djela, a
kojima je on svjesno doprinjeo provoenju cilja UZP-a. Kako e to biti dalje
obrazloeno, Tuilatvo nije nesporno dokazalo uee optuenog ni u pojedinanim
inkriminacijama za koje se teretio.
816. Osim injenice da se radi o datumu kada prema provedenim dokazima optueni
ve pripadnik postrojbi HVO-a, te da se radi o danu kada je na dunost zamjenika
upravnika logora stupio optueni Edib Buljubai, koji svoju odgovornost za smrt Boe
Balabana nije sporio, negirajui uee optuenog Sreka Hercega u istom, Vijee je
ipak pomno analiziralo i iskaze svjedoka koji dovode optuenog u kontekst navedenog
dogaaja.
817. Jedini svjedoci koji to ine u svojim iskazima su svjedok B i Mile Bjelobaba.
819. Jedini svjedok koji optuenog dovodi u konktekst opisanog dogaaja je svjedok
Mile Bjelobaba, koji tvrdi da je optueni Sreko Herceg naredno jutro naredio njemu,
Slavki Bogdanoviu, Duanu Radmiloviu i Branislavu Simiu da iznesu tijelo iz
hangara, pri emu je nezanemraljivo da svjedok Bogdanovi i Simi to ne potvruju u
svom iskazu, te se ak i ne sjeaju da je i svjedok Mile Bjelobaba bio zaduen sa njima
za ovaj zadatak. Vijee jo jednom primjeuje u pogledu identifikacije optuenog Sreka
Hercega, da je svjedok Mile Bjelobaba istog u sudnici prepoznao u liku advokata
Todora Todorovi, to sve zajedno dovodi u sumnju kredibilnost njegovog iskaza u
ovom dijelu.
200
825. Jo jedna okolnost je kod Vijea stvorila sumnju da se radi o optuenom Sreku
Hercegu. Naime, svjedok odbrane Sreko Mari, koji je u inkriminisanom periodu bio
fiziki slian optuenom je tokom inkriminisanog perioda boravio u logoru Dretelj, gdje
je i spavao, i mogao je veoma vjerovatno biti lice koje je za vrijeme ienja spavaonica
udarilo svjedoka B. Sve navedene okolnosti rezultirale su nekredibilnou svjedoenja
svjedoka B, kao jedinog dokaza na ovu okolnost, pa je Vijee u nedostatku drugih
dokaza optuenog oslobodilo od optube i za ovu pojedinanu inkriminaciju.
201
827. Vijee je imalo u vidu da ovaj svjedok ne moe nesporno potvrditi identitet
optuenog, niti tvrdi da ga je on na bilo koji nain zlostavljao u logoru, pa je Vijee
optuenog oslobodilo od optubi i za ovu taku pojedinanih inkriminacija iz optunice.
828. Vijee dakle ne nalazi dokazanom niti jednu pojedinanu inkriminaciju za koju se
teretio optueni Sreko Herceg, a kojom bi on prema tvrdnjama Tuilatva davao
znaajan doprinos sistemskom UZP-u koji je bio na snazi. Uestvovanje optuenog u
drugim dogaajima koji nisu bili predmetom optunice u ovom predmetu, nisu Vijeu bili
relevatni priikom donoenja konanog zakljuka.
155
T-171 do T-173
156
O2 9 Potvrda brigade HVO-a Knez Domagoj broj 1100-06-12-93 3489 od 20.05.1994.godine.
O2 - 10 Potvrda Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a za Hercegovinu od 20.05.1994.godine.
O2 11 -Potvrda Ministarstva odbrane Hrvatske Republike Herceg Bosne broj 02-11-06-94-298 od
19.05.1994.godine.
O2 12 Potvrda Odjela za odbranu Ljubuki broj 25-4-07-03-22-25/03-01 od 17.01.2003.godine.
202
834. Jedina sporna situacija u kojoj je nakon prelaska u redove HVO-a uestvovao
optueni, a koja proizilazi iz provedenih dokaza, jeste uestvovanje u razmjeni
zarobljenika iz logora Dretelj, tj. njihova primopredaja HVO-u dana 18.08.1992.godine.
835. Prema iskazima svjedoka Stanka Primorca, kojem su poznate sve okolnosti
predmetne razmjene, ista je voena pod ingerencijom vojne policije uz prisustvo
djelatnika Meunarodnog komiteta Crvenog kria (MKCK). Ovaj svjedok je nakon
pogibije Blaa Kraljevia preuzeo zapovjednitvo HOS-a Hercegovine i tvrdi da po
njegovom dolasku nije u redovima HOS-a zatekao optuenog Sreka Hercega.
836. Svjedokinja A koja je najdue boravila u Dretelju tvrdi da je prije razmjene Miro
Hrsti popisivao zatvorenike za razmjenu. Prema provedenim dokazima on je pripadao
strukturi vojne policije HOS-a, to odgovara tvrdnjama svjedoka Stanka Primorca o
organima koji su rukovodili razmjenom. Prema svjedoenju svjedoka odbrane Dragana
Bokovia i Ivana Grbavca, popisivanje je vrio Miro Hrsti, a sve je raeno pod
kontrolom ime Martinovia. Svjedok optube Dervi Kurti je takoer potvrdio da je
O2 13Iskaznica pripadnika Prve brigade HVO-a Knez Domagoj na ime Sreko Herceg izdana
15.08.1992.godine.
203
837. Svjedok Miro Hrsti je u svom iskazu potvrdio da je u pratnji optuenog Sreka
Hercega tog dana iao u Grabovinu do kancelarije Dane Ivankovia, koji je bio
zapovjednik vojne policije HVO-a i koji je ispred njih rukovodio razmjenom. On je
pojasnio da u to vrijeme nije imao poloen vozaki ispit, te je to razlog zato ga je
optueni Sreko Herceg povezao, to je optueni potvrdio u svom svjedoenju
pojanjavajui da ga je Hrsti sreo 14.08.1992.godine, nakon sprovoda generala
Kraljevia i zamolio ga da ga preveze u Grabovinu.
838. Optueni je sa Hrstiem otiao u logor Dretelj gdje je vidio zatvorenike koji su
ukrcavani u autobuse, nakon ega su prevezeni u Grabovinu. Pred zgradom u kojoj je
bio stacioniran Dane Ivankovi optueni je prema vlastitom kazivanju sreo Dervia
Kurtia, i njima je Miro Hrsti naloio da uu i preuzmu papire za njega, to su oni i
uinili. Te prilike je optueni Sreko Herceg potpisao papire157 iji sadraj mu kako tvrdi
tada nije bio poznat, te je isto preuzeo u ime Mire Hrstia. Navedeno je potvrdio u svom
svjedoenju i Dervi Kurti koji je bio uesnik opisanog dogaaja, naglasivi da je
razmjenom rukovodio Miro Hrsti, a papire za razmjenu su kasnije predali Hektoru
osiu, dakle, optueni se u opisanoj situaciji naao samo jer je ponudio Hrstiu da ga
preveze do Grabovine, obzirom da ovaj nije imao poloen vozaki ispit.
839. Svjedok Branislav Simi takoer tvrdi da je Hektor osi lino odreivao ko od
zarobljenika ide u Grabovinu ko na Bunu, to je potvrdio i tadanji straar u logoru,
svjedok optube Ilija Raji.
T43 Primopredaja uhienika izvrena u krugu vojarne u Grabovima, potpisana od strane Sreka
157
204
842. Dakle, Vijee tokom postupka nije nalo da je Tuilatvo van svake razumne
sumnje dokazalo status optuenog Sreka Hercega kao zapovjednika kasarne Bruno
Bui u Dretelju ili uesnika u sistemskom UZP-u koji je bio na snazi u inkriminisanom
periodu a koji je podrazumijevao sistemsko lienje slobode civila srpske nacionalnosti
sa prostora Mostara, apljine i Stoca, njihovom zatvaranju i dranju u nehumanim
uslovima u hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju, gdje su svakodnevno bili
podvgnuti neovjenom postupanju, niti nalazi dokazanim van svake razumne sumnje
da je optueni uestvovao u poinjenju pojedinanih inkriminacija koje su mu se
stavljale na teret potvrenom Optueni Sreko Herceg je na okolnost tekog
zdravstvenog stanja koje je posljedica ranjavanja uslijed eksplozije granate dana
11.05.1992.godine, u sudski spis uvrstio vei broj materijalnih dokaza 158, predlaui da
845. Meutim, niti status niti vremenski okvir djelovanja ovih optuenih nije istima
omoguavao da donose vanije odluke u okviru vojnih struktura HOS-a, odnosno, oni
su svojim radnjama, opisanim u osuujuem dijelu presude, dali znaajan doprinos
provoenju ve uspostavljenog sistema, oformljenog od strane viih asnika, elnih ljudi
HOS-a, meu kojima su zasigurno bili Vinko Martinovi tela, Sead Kapetanovi
Kapa, Vinko Primorac, general Bla Kraljevi i drugi vii asnici koji su imali mo
donoenja ove vrste odluka.
O2 31 Nalaz i miljenje dr Mate Prskalo Klinika bolnica Mostar broj 505/00 od 11.02.200.godine.
O2 32 Nalaz i miljenje dr Mate Prskalo od 03.04.2001.godine.
O2 33 Nalaz i miljenje dr Mate Prskalo Dom zdravlja Ljubuki od 17.12.2002.godine.
O2 34 Nalaz i miljenje Vojno invalidske komisije Hrvatske Republike Herceg Bosne broj 02-18-
05/97-324 od 08.05.1997.godine.
O2 35 Rjeenje Ureda za odbranu Ljubuki broj 02-40-05/97-23 od 29.05.1997.godine.
O2 36 Rjeenje upanije Zapadnohercegovake Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
broj 09-04-1-41-1-51/03 od 10.03.2003.godine.
O2 37 Nalaz i miljenje Vojno invalidske komisije upanije Zapadnohercegovake Ministarstvo
hrvatskih branitelja i Domovinskog rata broj 09-06-216/04 od 18.02.2004.godine.
O238 Rjeenje opine Ljubuki Sluba za branitelja iz Domovinskog rata broj 09/1-41-172/05 od
16.06.2005.godine.
O239 Lijeniko uvjerenje Doma zdravlja Ljubuki broj 1209/03 od 15.01.2003.godine.
206
847. Vijee e u daljem izlaganju iznijeti razloge zbog kojih je donesena oslobaajua
presuda u odnosu na pojedine inkriminacije za koje se optunicom teretio optueni Ivan
Zelenika, naavi da tokom postupka Tuilatvo nije dokazalo da je iste poinio na
nain kako je to injenino opisano optunicom ili je ustanovljeno da poduzetim
radnjama nije dosegao standard neovjenog postupanja iz lana k)stav 1.lana 172.
KZ BiH.
207
852. Dakle, Vijee prije svega nalazi korisnim ukazati na nedostake injeninog opisa
optunice u ovom dijelu, na nain da isti ne konkretizuje koje konkretno radnje je
optueni poduzeo u odnosu na oteenu, podvodei njegovo postupanje pod termin
fiziki napao to je neodredivo kako u smislu preciziranja njegove radnje izvrenja
djela, tako i u pogledu nastupjelih posljedica, koje u injeninom opisu ove take nisu
navedene. Samim tim, Vijee je bilo onemogueno preispitati da li su u radnjama
optuenog prema ovoj svjedokinji ispunjena obiljeja djela neovjeno postupanje za
koje se teretio optunicom.
159
T 186 Zapisnik o sasluanju svjedoka Bojani Slavka broj KT RZ-26/05 od 02.08.2010.godine;
Zapisnik o sasluanju svjedoka Bojani Slavka od 01.07.1994.godine u dva primjerka.
208
856. Vijee stoga ne nalazi dokazanim injenine navode iz optunice koja je taki
3.c. teretila optuenog za neovjeno postupanje prema oteenom Milivoju Bokiu, na
nain da ga je za vrijeme boravka u vojnoj ambulanti optueni Ivan Zelenika vie puta
sasluavao i tukao policijskom palicom, obzirom da je opisani dogaaj jedina
neugodnost koju je oteeni doivio od optuenog. Imajui u vidu da opisano
postupanje nije ispunilo kriterije koje je Vijee prethodno navedeno, a kojima je
uspostavljen standard teine nastupjelih posljedica da bi se radilo o neovjenom
postupanju, to Vijee nalazi da nije bilo mjesta ni eventualnoj izmjeni injeninih navoda
optunice, jer postupanje optuenog prema oteenom nije doseglo standard
neovjenog postupanja, pa je stoga optuenog Ivana Zeleniku Vijee oslobodilo od
optube za ovu taku optunice.
209
859. Shodno tome, Vijee e u daljem dijelu samo iznijeti razloge kojima se rukovodilo
u donoenju oslobaajue presude za pojedinane radnje iz injeninog opisa
optunice, a koje se tiu pojedinanih inkriminacija u osnovi Zloina protiv ovjenosti.
860. Vijee prije svega nalazi korisnim primijetiti da je taka 7.c.) optunice veoma
neodreeno, te vremenski i injenino krajnje neprecizno teretila optuenog Ediba
Buljubaia za fiziki napad na zatoenika Nenada Markovia, koristei sintagmu
pored onoga to je naprijed za njega navedeno
862. Meutim, Vijee tokom postupka nije nalo niti jedan dokaz koji bi konkretizirao
takvu radnju optuenog usmjerenu prema oteenom, a da je ista u dovoljnoj mjeri
odrediva na nain da bi potkrepljivala nesumnjivo uee optuenog u tim radnjama,
osim dokaza koji potkrepljuju uee optuenog u dogaaju opisanom u taki 7.b.)
optunice za koju ga je Vijee oglasilo krivim i za koju je i sam priznao krivnju.
863. Stoga, u nedostatku bilo kakvih dokaza na ovu okolnost iz optunice, Vijee je
nalo potrebnim optuenog osloboditi od optube za radnje opisane u taki 7.c) a koje
se odnose na oteenog Nenada Markovia.
210
866. Takoer, tokom postupka Tuilatvo nije izvodilo dokaze kojima je potkrepljivalo
ove svoje navode, potpuno zanemarujui da optueni Edib Buljubai u Dretelj dolazi
nakon Ivana Media, pa ostaje nejasno na koji nain bi ak i po poloaju nadreenog
mogao biti odgovoran za njegove postupke.
867. Kada je u pitanju optuena Marina Grubi- Fejzi, ista jeste boravila u logoru u
vrijeme kada je optueni bio zamjenik zapovjednika, meutim, Tuilatvo tokom
postupka nije dokazivalo niti jedan od elemenata komandne odgovornosti optuenog
Ediba Buljubaia za zloine koje je poinila optuena, poevi od odnosa
podreenosti/nadreenosti, preko vremenskog i injeninog konteksta u kojem su
zloini poinjeni, niti je izvodilo dokaze na okolnost svijesti optuenog tj. da li je znao ili
mogao znati da se njegovi podreeni spremaju na izvrenje krivinog djela ili su isto ve
poinili, pa je imajui u vidu sve nedostatke optunice, Vijee nalo potrebnim
optuenog osloboditi kako za radnje koje su poinili drugi optueni u ovom predmetu,
tako i za radnje za koje su se teretili optunicom.
211
873. Kako je to jasno vidljivo u detaljnom i autentinom opisu koji oteena iznosi na
glavnom pretresu, optueni Ivan Medi je nikada nije udarao ili fiziki nasrnuo na nju, pa
osim ina silovanja Vijee ne nalazi dokazanim niti jednu drugu inkriminaciju za koju se
optueni teretio prema oteenoj.
874. Vijee ne nalazi van svake razumne sumnje dokazanim uee optuenog Ivana
Media u premlaivanju zatienog svjedoka I iz razloga to je dogaaj koji svjedok
opisuje u svom kazivanju prije svega vremenski nekompatibilan sa vremenom u kojem
je optueni uopte boravio u logoru Dretelj, a u konanici i nekompatibilan sa opisom
koji svjedok iznosi za osobu pod imenom Ivan Medi.
212
876. Nadalje, opis premlaivanja od strane vojnika HOS-a i uee optuenog u tome
svjedok opisuje rijeima:
Meutim jedan dan Bijedi je upao, ovi Medi je upao u hangar. Ja sam bio na
dnu hangara. On je upao u hangar i odozg'o, krila, ko je taj, i ja sam rek'o ja sam
taj, ali nisam ja to rek'o. On je zakrilo na mene i udario me je, ne znam kol'ko,
dva, tri puta da, da mi je krv pola i na ui i na nos. I zid je bio crven, krvav, i
poslije su trebali nai ili, ili straari su naredili da se opere zid. Bez ispitanoga, to
se kae, jesam sigurno to rek'o, ali je to, htio je da odradi to. Iako je on negdje
izjavio da je on boravio u Ljubukom. Svaki je dan on bio dole i, i krilo po, po dole
zatvoru.
877. Na upit tuioca kako je saznao identitet osobe koju oslovljava imenom Medi,
svjedok je rekao da je saznao kasnije njegovo ime, ali da se radi o osobi koja je svaki
dan vozila Zeleni Mercedes po krugu kasarne u Dretelju.
878. Imajui u vidu da prema dostavljenim dokazima optueni nije imao poloen
vozaki ispit, te da je prema iskazima svjedoka, osoba koja je u to vrijeme vozila Zeleni
Mercedes zapravo Vinko Primorac, koji je gotovo svakodnevno bio u logoru Dretelj, to
se Vijee iskljuivo na iskazu ovog svjedoka nije moglo van svake razumne sumnje
uvjeriti u krivicu optuenog, te ga je oslobodilo od optube.
879. Vijee se na osnovu izvedenih dokaza nije moglo van svake razumne sumnje
uvjeriti ni u krivicu optuenog za fiziki napad na svjedoka B.
880. Na ovu okolnost sasluan je samo neposredno oteeni svjedok B koji opisuje
u svom iskazu situaciju nakon hapenja i pritvaranja u kojoj je teko pretuen:
U prostoriji u kojoj sam se ja nao uo je Vinko Primorac, ulazi Ivan Medi, ulazio
je Makitan, ulazio je Zoka, ulazio je Hasan Toporan, Marina Grubii je bila na
hodniku i jo je neko bio, da li u se sjetit ko bi jo, ko je jo bio sa njima. Bio je
ovaj Luka. E sad kad su mene pritisli uz, uz onaj zid, i uza me stavili podmeta,
213
882. Vijee primjeuje i da svjedok prilikom davanja izjave u istrazi, nije u kontekst
navedenog dovodio optuenog Ivana Media, te da je na glavnom pretresu naglasio Ja
sam samo rekao proli put da sam ga vidio u momentu pred vratima. Nisam ni tada
rek'o da me tuk'o. Ovaj svjedok je poprilino nesiguran u iznoenju pojedinih detalja, tj.
opisa dogaaja u kojima je navodno uestvovao optueni. Tako je u direktnom
ispitivanju izjavio da je prilikom jednog odvoenja na prinudni rad u Ljubuki bio
prisutan Ivan Medi, da bi u unakrsnom ispitivanju izjavio da je moda pogreno naveo
optuenog da je bio prisutan te prilike, jer su ih na radove izvodili vojni policajci, a ne
straari iz Dretelja.
884. Izvedeni dokazi tokom postupka su pokazali da je oteena Ana Vojinovi bila
rtva seksualnog nasilja za vrijeme boravka u logoru Dretelj. Radilo o starici od preko
70. godina koja je prema svjedoenjima bila i srani bolesnik. Tako je veini sasluanih
svjedoka poznato da su istu silovala braa eelj, eljko i Luka, koji tada nisu bili ni
punoljetni, a to je potvrdio i sam optueni Edib Buljubai u svom svjedoenju.
214
890. Na temelju izvedenih dokaza, Vijee nije moglo utvrditi krivicu za uestvovanje
optuene u ubistvu Boe Balabana, te fiziki napad na svjedoke Nenada Markovia,
Simu Pejaka, Slavka Bojania, Slavka Bogdanovia i Duana Radmilovia, te
prisiljavanje svjedoka Slavka Bojania na lizanje genitalija psa.
891. Vijee nalazi da su izvedeni dokazi na ove okolnosti bili nedovoljni, neodreeni te
meusobno nesaglasni, te Vijee na takvim dokazima nije moglo stei uvjerenje o krivici
optuene prema standardu van svake razumne sumnje.
215
894. Optueni Edib Buljubai koji je priznao svoje uee u navedenom dogaaju,
tvrdi da Marina Grubii nije prisustvovala premlaivanju oteenog, jer je tog dana
dobila dozvolu za izlazak u grad, odnosno naputanje kasarne, pa se vratila tek naredni
dan.
895. Na upit lana Vijea po emu se sjea navedenog detalja, optueni je pojasnio
da je to bio prvi dan njegovog stupanja na dunost, pa je potvrda koju je izdao
optuenoj bio prvi akt koji je potpisao u svojstvu zapovjednika kasarne, zbog ega mu
se navedeni dogaaj urezao u sjeanje.
896. Kako Tuilatvo BiH osim iskaza svjedokinje A na ovu okolnost nije izvelo
druge potkrepljujue dokaze, i kako je optueni koji svoje uee u navedenom ne spori
izriit u tvrdnji da optuena nije bila ni prisutna u kasarni u vrijeme stradanja Boe
Balabana, to je Vijee primjenom principa In dubio pro reo optuenu oslobodilo od
optube za ovu inkriminaciju. Naime, kako se radilo o ozbiljnim i tekim inkriminacijama
to je pored iskaza svjedokinje A bilo potrebno izvesti barem jedan potkrepljujui
dokaz, to Tuilatvo tokom postupka nije uinilo.
(b) Fiziki napad na svjedoke Nenada Markovia, Simu Pejaka, Slavka Bojania,
Slavka Bogdanovia i Duana Radmilovia
897. Tuilatvo tokom postupka nije ovom Vijeu ponudilo dovoljno dokaza na kojima
bi se steklo uvjerenje o krivici optuene Marine Grubii- Fejzi za napad na imenovane
216
899. Imajui u vidu da je iskaz ovog svjedoka, koji nije usmeno i neposredno sasluan
pred Vijeem, jedini izvedeni dokaz na ovu okolnost, to je kao takav bio nedovoljan za
zasnivanje zakljuka o krivici optuene za neovjeno postupanje prema Simi Pejaku.
900. U daljem toku izjave, oteeni Slavko Bojani niti jednom nije ustvrdio da ga je
optuena neposredno udaraila ili maltretirala na drugi nain, rekavi da je njega za
vrijeme boravka u logoru Dretelj naroito tukao straar po imenu Zoran i to
svakodnevno, a straar kojeg su zvali Krasnii je po njegovom miljenju bio neki dobro
uvjebani karatista i oni bi ih tukli dok sami ne bi pali od umora, a to je znalo trajati
satima. Veoma esto su znali udarati zarobljenike tako to bi se rukama drali za
eljeznu konstrukciju u visini plafona hangara i onda bi zamahnuli i iz sve snage udarili
zatvorenika u stomak, grudi ili glavu, te bi ovaj od siline udarca odmah pao na zemlju.
217
904. Kako Tuilatvo tokom postupka nije precizno vremenski i injenino odredilo
situaciju u kojoj je optuena navodno udarala Slavka Bogdanovia, te kako je oigledno
da je situacija u kojima je oteeni bio tuen bilo vie, to se Vijee u pogledu utvrivanja
krivice optuene moralo osloniti prije svega na iskaz neposredno oteenog, koji nju ne
identificira kao poinioca inkriminacija maltretiranja, to je istu primjenom principa In
dubio pro reo za ovu taku optunice valjalo osloboditi od optube.
160
T63 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Radmilovi Duan broj 03-202-44/07 od 15.02.2007.godine.
218
908. Svjedok Slavko Bojani je u svom svjedoenju potvrdio da jedne prilike jeste
primoran da lie genitalije psa, meutim kao poinioca navedenih inkriminacija
oznaava Marinu krnjavih zuba, to ukazuje na potpuno drugu pripadnicu HOS-a koja
je istovremeno sa optuenom Marinom Grubii- Fejzi boravila u kasarni Bruno Bui
u Dretelju. U nedostatku drugih dokaza na ovu okolnost, Vijee je za ovu taku
optunice istu oslobodilo od optube.
909. Vijee na kraju napominje da su optueni Ivan Zelenika, Edib Bulujubai, Ivan
Medi i Marina Grubii- Fejzi osloboeni pojedinih taaka optunice primjenom
principa In dubio pro reo, koji podrazumijeva da Sud mora donijeti oslobaajuu
presudu ne samo kada je uvjeren u nevinost optuenog, nego i u situaciji kada nije
uvjeren ni u njegovu krivnju niti u njegovu nevinost, jer ne postoje dokazi koji ga terete,
odnosno njegova krivnja nije dokazana van svake razumne sumnje, to je u
konkretnom i bio sluaj.
F. ZAKLJUAK
910. Kako je Vijee utvrdilo krivicu u odnosu na optuene Ivana Zeleniku, Ediba
Buljubaia, Ivana Media i Marinu Grubii- Fejzi, za take izreke osuujueg dijela
presude to e u narednom dijelu ukratko iznijeti osvrt na zakljuke do kojih je ovo
Vijee dolo u tom pravcu, a nakon temeljne ocjene svih provedenih dokaza, a potom
e iznijeti injenice i kratke razloge kojima se rukovodilo za donoenje oslobaajue
presude u odnosu na optuenog Sreka Hercega.
911. Obzirom na pravnu kvalifikaciju Zloina protiv ovjenosti iz lana 172. KZ BiH,
Vijee e ukratko rezimirati zakljuak o postojanju optih elemenata krivinog djela za
koje je oglasilo optuene krivim.
219
914. Nadalje, opti element ovog djela podrazumijeva i civilni status oteenih
odnosno rtava protiv kojih je bio usmjeren napad, ali i pojedinane radnje optuenih. U
konkretnom sluaju, nesporno je utvreno da su svi zatvoreni civili srpske nacinalnosti,
kako u prostorijama Vojne ambulante Mostar tako i hangarima kasarne Bruno Bui u
Dretelju, u vrijeme poinjenja djela iz optunice uivali zatitu u skladu sa zajednikim
lanom 3. enevskih konvencija, odnosno uivali su status zatiene civilne
kategorije lica.
915. Posljednji uslov da bi optueni bili oglaeni krivim za krivino djelo Zloini protiv
ovjenosti je bio postoji li dovoljno dokaza da su poinili i pojedinane inkriminacije
navedene u izreci presude, odnosno da su svojim radnjama ostvarili elemente
progona,te drugih pojedinanih djela iz lana 172. KZ BiH, za koje su se teretili
potvrenom optunicom.
220
923. Vijee je primjenom principa In dubio pro reo oslobodilo od optube Sreka
Hercega, koji se teretio da je u inkriminisanom periodu postupao u svojstvu
zapovjednika vojnog zatvora Dretelj "Bruno Bui" i zamjenika zapovjednika
Zapovjednitva ratnog stoera Vojne policije HOS-a Dretelj, jer Tuilatvo u tom pravcu
nije ponudilo dokaze koji bi zadovoljavali standard dokazivanja van svake razumne
sumnje.
924. Naime, Tuilatvo tokom postupka nije dokazalo da je optueni bio zapovjednik
logora, formiranog i ustrojenog u okviru kasarne Dretelj, to je bio preduslov za
ispitivanje njegove dalje odgovornosti. Vijee tako primjeuje da su svjedoci o poloaju
optuenog i njegovom navodnom ueu u inkriminacijama za koje se teretio,
posjedovali uglavnom posredna i neprovjerena saznanja, te je tako veina svjedoka
samo ula da je upravnik zatvora osoba po imenu Sreko, za kojeg tek po izlasku iz
logora saznaju da se prezivao Herceg. Dodatnu sumnju u identifikaciju optuenog od
strane zatvorenih lica Vijee je steklo nakon sasluanja svjedoka odbrane Sreka
Bonjaka, koji je potvrdio da je tokom inkriminisanog perioda cijelo vrijeme boravio u
Dretelju, gdje je ak i spavao, a koji je prema vlastitoj tvrdnji fiziki veoma sliio
optuenom Sreku Hercegu.
925. Vijee nalazi da je Tuilatvo bilo duno tokom predmetnog postupka, za svaku
tvrdnju iz optunice ponuditi nesporne i nedvojbene dokaze o statusu optuenog
Sreka Hercega u okviru kasarne Bruno Bui u Dretelju, tanom vremenu njegovog
djelovanja, konkretnim de iure ili de facto ovlastima i nadlenostima, te ponuditi
nesporne dokaze o njegovom ueu u pojedinanim inkriminacijama, ili komandnoj
odgovornosti, to prema miljenju Vijea Tuilatvo tokom postupka nije uinilo, te je
Vijee u nedostatku dokaza optuenog oslobodilo po svim takama optunice.
928. U pogledu optuenog Ivana Media i Marine Grubii- Fejzi, Vijee je imalo u
vidu provedene dokaze odbrane kojima se nastojalo ukazati da je kod identifikacije
poinilaca od strane svjedoka tokom predmetnog postupka, dolo do zamjene
identiteta. Tako je odbrana optuenog Media tvrdila da isti nikada nije koristio nadimak
Poskok dok je odbrana optuene Marine Grubii- Fejzi tvrdila da je takoer dolo
do zamjene u identitetu poinioca, jer su u isto vrijeme u logoru Dretelj boravile tri
osobe po imenu Marina.
929. Vijee je sve ove injenice cijenilo sa naroitom panjom, ali napominje da
odluku o krivici ovih optuenih za pojedine take optunice nije zasnovalo samo na
njihovom identificiranju od strane oteenih, ve na drugim dokazima koji su
posmatrani u meusobnoj vezi i koji su nesumnjivo upuivali na jedini ispravan
zakljuak, a to je da su upravo oni poinioci inkriminacija za koje su presudom oglaeni
krivim. U svim sluajevima u kojima Vijee nije steklo utisak da se dogaaj desio na
nain kako to opisuju svjedoci u svojim iskazima ili da svjedoci nisu u mogunosti sa
sigurnou identificirati poinioce, Vijee je optuene oslobodilo od optube.
932. Odredbom lana 39. KZ BiH propisana je opa i posebna svrha kanjavanja, koja
se osim preodgoja uinioca sastoji i u drutvenoj osudi uinjenog krivinog djela, na
nain da se utjee na svijest graana o pogibeljnosti krivinih djela, ali i o
224
933. Pri odmjeravanju kazne Vijee se rukovodilo pravilima iz lana 48. KZBiH, to
znai da je imalo u vidu sve okolnosti koje utjeu da kazna bude manja ili vea, a
naroito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo uinjeno, jainu ugroavanja ili povrede
zatienog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, raniji ivot uinilaca, njihove
line prilike i njihovo dranje nakon uinjenog djela, kao i druge okolnosti koje su od
uticaja za odmjeravanje kazne.
934. U pogledu visine krivino pravne sankcije koja je izreena optuenima, Vijee
se rukovodilo optim pravilima za odmjeravanje kazne, cijenei postojanje
olakavajuih i oteavajuih okolnosti, te postojanje osobito olakavajuih okolnosti na
strani svakog optuenog ponaosob.
225
938. Imajui u vidu da je ovim optuenima kao olakavajua okolnost uzeta injenica
da su u navedenim situacijama pomogli zatvorencima, Vijee je ipak imalo u vidu da su
to pojedinani i izolovani sluajevi, zasnovani na selektivnom pristupu optuenih
svakom pojedinanom zatvoreniku, koji su odabrani na linoj/prijateljskoj osnovi ili na
temelju nekog drugog odnosa, pri emu su optueni ostali svjesni obimnosti i
intenziteta sistema protivpravnog postupanja prema civilima u prostorijama vojne
ambulante Mostar i hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju, te osim ovih
izolovanih sluajeva niim nisu pokazali namjeru da se otvoreno suprotstave
uspostavljenom sistemu zlostavljanja, uporno podravajui isti svim radnjama za koje
su oglaeni krivim.
939. Optuenoj Marini Grubii- Fejzi Vijee je kao olakavajuu okolnost cijenilo
injenicu da je u vrijeme poinjenja krivinog djela bila mlada i emocionalno nezrela.
Stav je Vijea da je ista bila rtva vihora rata i svojih vlastitih djela, te da se na
pristupanje vojsci HOS-a odluila zbog teke materijalne situacije u kojoj se nalazila
njena porodica, ija je egzistencija bila ugroena. Vijee je steklo uvjerenje da je u
osnovi odgoj optuene bio proet vrijednostima tolerancije prema drugima, to se vidi iz
injenice da petooptuena ima supruga druge nacionalnosti162 i sa njim dijete koje su
161
O4 17 - Izvjetaj zavodskog ljekara o zdravstvenom stanju optuenog Ivana Media od
22.5.2012.godine potpisan od strane lica prim.dr. Devada Paia.
O4 18 - Akt klinike bolnice Mostar od dana 18.3.2012.godine broj 1487/12.
O4 19 - Nalaz i miljenje neuropsihijatra od 9.3.2012.godine.
O4 20 - Ljekarsko uvjerenje od 19.2.1986.godine broj 69/86.
O4 21 - Zdravsteveni list iz KPZ Sarajevo od 9.5.2012.godine.
O4 22 - Zdravstevni karton KPZ Mostar broj 180/12 broj kartona 13.
162
O504 Izvod iz matine knjige vjenanih od 02.12.2013.godine i ovjerena kopija line karte od
24.03.2014. godine.
226
940. Svi optueni su u zavrnom izlaganju izrazili kajanje zbog zloina koji su
poinjeni nad civilima srpske nacionalnosti zatvorenim u prostorijama vojne ambulante
Mostar i hangarima kasarne Bruno Bui u Dretelju.
941. U odnosu na optuene Ivana Zeleniku, Ivana Media i Marinu Grubii- Fejzi
Vijee je imalo u vidu da njihove radnje nisu bile usmjerene na lienje ivota oteenih,
te da teina njihovih radnji i nastupjelih posljedica ne dosee rang izricanja kazne u
zakonom propisanom okviru za krivino djelo Zloini protiv ovjenosti iz lana 172. KZ
BiH.
942. Naime, Vijee smatra da bi izricanje kazne vee od one koju je odmjerilo ovo
Vijee predstavljalo neopravdanu i neproporcionalnu odmazdu drutva prema
poiniocima, odnosno kaznom veom od izreene ne bi se postigla svrha kanjavanja,
jer Vijee pored navedenog cijeni da sve gore navedene olakavajue okolnosti, u
meusobnom sadejstvu i u svojoj sveukupnosti mogu biti posmatrane kao osobito
olakavajue okolnosti, koje kao takve opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom
propisanog minimuma.
943. Optuenom Edibu Buljubuiu Vijee je uzelo kao utvrenu kaznu dugotrajnog
zatvora u trajanju od 34 godine164, dok je za djelo za koje je ovom presudom utvrena
njegova krivica utvrdilo kaznu u trajanju od 6 godina. Vijee je u odnosu na optuenog
Ediba Buljubaia utvrdilo kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, cijenei da je
izrazio iskreno aljenje za onim to je uinjeno, da je uputio lino izvinjenje svim
sasluanim svjedocima koji su ujedno i neposredno oteeni krivinim djelom, a koje
izvinjenje je uputio odmah po njihovom svjedoenju na glavnom pretresu.
163
Na ovu okolnost odbrana je uloila vei broj dokaza i to: O5 02 Pohvala Fejzi Dijani od 12.03.2010.
godine, Diploma od 29.03.2314.god; Diploma od 24.05.2014.god.; Pohvala od 21.maja.2011.god.; Certifikat
projekat graanin od 2011.godine; Diploma od 15.-18.04.2007.godine; Svjedodba od 09.06.2014.godine.;
Svjedodba od 14.06.2008.godine; Diploma od 12.06.2008. god.; Posebna diploma od 12.06.2014.godine.
164
O3 -1 Presuda Vieg Suda u Zenici broj: K-67/91 od 14.10.1991.godine.
O3- 2 Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: K-573/00 od 23.05.2001.godine.
227
946. Sve navedene okolnosti Vijee jeste cijenilo kao olakavajue okolnosti, ali je
ipak najrelevantnijom ocijenjena injenica da je ovaj optueni u konanici priznao
165
O319 Naredba o postavljenju Diverzantsko-izviake brigade,Zenica broj: 414-12793 od 31.05.1993.g. .
O320 Kopija Vojne knjiice za Buljubai Ediba broj: 3301723.
166
Radilo se o sluaju ubistva policajca CSB Zenica, Husetovi Besima. Saradnja optuenog sa istranim
organima dokumentovana je u Obavijetenju Sektora Krim. policije Zenica broj: 21-02/1-2-230-218/96 od
27.02.1996. godine uloenom u dokaze kao O3-27.
167
03 23 Kopija lanske karte Udruenja estradnih izvoaa ZE-Do Kantona broj: 018/10.
0324 Kopija Diplome Sudake komisije turnira KPZ Zenica Boks-2007 za uee u boks meu bokseru
Buljubai Edibu iz juna 2007. godine.
O325 Kopija Diplome KPZ Zenica za Buljubai Ediba za uee na ahovskom turniru.
O326 Kopija Karate pasoa ma ime Buljubai Edib od 01.02.2002. godine.
168
O321 Kopija Izvoda iz matine knjie vjenanih broj: 03-13-2-2824/13 od 30.07.2013. godine.
O322 Kopija Garancije Mensure Sivac-Buljubai od 27.01.2014.godine.
169
O328 Uvjerenje Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica broj: 04-472/00 od 18.10.2004.g.
170
O329 Uvjerenje JU Centar za socijalni rad, broj 03/3-35-43-743 od 30.09.2014. godine.
171
O3 30 - Popratni akt JZU Psihijatrijska bolnica Sokalac, istorija bolesti lica Buljubai Edib u potpisu Dr.
Z. Lazarevi I Otpusna lista od dana 05.05.1992.godine, matini broj: 15954.godine.
172
Sud je od KPZ-a Zenica zatraio izvjetaj o izdranim kaznama optuenog po pravosnanim presudama i
isto je dostavljeno Sudu pod brojem: 04.12-7716/12 od 02.04.1992.godine. Navedeni podnesak se nalazi u
spisu ovog predmeta.
228
229
952. Shodno navedenom, Vijee nije nalo mjesta primjeni lana 55.stav 1. KZ BiH i
u odnosu na ve izdranu kaznu zatvora, jer nalazi da se u tom sluaju ne bi postigla
svrha kanjavanja, koja e se u potpunosti postii izreenom jedinstvenom kaznom
dugotrajnog zatvora u trajanju od 34 (trideset i etiri) godine.
955. Primjenom odredbi lana 198. stav 2 ZKP-a BiH, Sud je radi ostvarivanja
imovinskopravnog zahtjeva oteene uputio na parnicu, obzirom da podaci prikupljeni u
toku ovog postupka nisu Vijeu pruili pouzdan osnov za potpuno ili djelimino
dosuenje, pa bi utvrivanje visine imovinsko pravnih zahtjeva predstavljalo
230
956. U odnosu na oslobaajui dio izreke presude, Sud je po ovom pitanju postupio
u skladu sa odredbom lana 198.stav 3. ZKP BiH.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke i branioci mogu izjaviti
albu vijeu Apelacionog odjeljenja Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema
pismenog otpravka presude.
U skladu sa odredbom lana 293. stav 4. ZKP BiH oteeni presudu mogu pobijati
albom, samo u dijelu koji se odnosi na odluku Suda o trokovima krivinog postupka i
odluku o imovinsko pravnom zahtjevu.
231
173
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Krl od 25.07.2012. godine
232
174
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Kr 4 od 23.08.2012. godine
233
965. S tim u vezi, u vie navrata je glavni pretres ponovno zapoinjao, nakon
proteka roka od 30 dana i to: u periodu od 03.07.2012. do 14.08.2012., od 25.06.2013.
do 13.08.2013. i od 08.07.2014. do 26.08.2014. godine, ali su se koristili iskazi
svjedoka i vjetaka dati na ranijem glavnom pretresu, s obzirom da su se stranke i
branioci svaki put saglasili u vezi toga. Na roitu odranom 25.06.2013.godine,
optueni Buljubai je zbog vrjeanja suda i naruenja reda i mira, udaljen iz sudnice,
pa se nije mogao izjasniti po ovom pitanju na navedenom roitu, ali je na nastavku
glavnog pretresa od 13.08.2013.godine on, kao i ostali optueni i njihovi branioci bio
saglasan da se optunica ponovo ne ita, te da se u daljem toku glavnog pretresa
koriste do tada izvedeni dokazi, odnosno da se ranije izvedeni dokazi nee ponovo
izvoditi.
966. Imajui u vidu navedeno, glavni pretres u ovom krivinom postupku se
odravao u skladu sa citiranom odredbom Zakona o krivinom postupku.
234
969. S tim u vezi, Sud je, dana 13.08.2012. godine, zaprimio pismeni nalaz i
miljenje stalnog sudskog vjetaka medicinske struke, prim. Dr. Nedada abia, u
kojem je, nakon provedenog vjetaenja po gore navedenoj naredbi Suda, izmeu
ostalog, konstatovano da se optueni Edib Buljubai, prilikom obraanja Sudu, moe
nalaziti u stojeem stavu, osim prilikom dueg ispitivanja svjedoka, u kojim sluajevima
mu treba omoguiti sjedeu poziciju.
970. Odredbom lana 256. stav 2. ZKP BiH, propisano je da su stranke, prilikom
obraanja Sudu, dune ustati, osim ako za to postoje opravdane prepreke. Imajui u
vidu da je vjetak medicinske struke utvrdio da kod optuenog Ediba Buljubaia
postoje odreene potekoe prilikom dueg stajanja, donesena je odluka da optueni
Buljubai moe ispitivati svjedoke u sjedeem poloaju, osim u sluajevima kad se
obraa Sudu u kraem vremenskom periodu.
175
S1 1 K 009124 12 Kri od 08.09.2014. godine
176
Naredba Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Kri od 24.07.2012. godine
235
177
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 2 K 009124 12 Kri od 04.09.2012. godine
236
973. Shodno gore navedenom, Vijee je ovakvu odluku donijelo, rukovodei se, prije
svega, interesima pravinosti, efikasnosti i ekonominosti, imajui u vidu aktivno
uee ostalih optuenih u ovom krivinom postupku, odnosno njihovo kontinuirano
prisustvo suenju. Naime, svi optueni u ovom postupku, jednako kao i optueni Edib
Buljubai, uivaju garancije na pravino suenje i suenje u razumnom roku, u smislu
lana 6. stava 1. EKLJP. Vijee je, pored navedenog, imalo u vidu i opti javni interes,
te posebni interes rtava i svjedoka da se suenje odri u razumnom vremenskom
roku. Pored toga, valja podsjetiti da Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) nikada nije
ustanovio krenje Konvencije u predmetima gdje je optueni, koji je adekvatno
obavijeten o predstojeem suenju, svojevoljno izabrao da ne pristupi, a suenje se
nastavilo. Sud naglaava da je prisustvo optuenog tokom suenja u sutini njegovo
pravo, a ne obaveza, tako da je i prema praksi Suda u Strasbourgu postupak bio
pravian u svim onim situacijama kada je optueni na cjelovit nain bio obavijeten, te
postupak regularno poeo, odnosno nastavio se.
974. Dakle, optueni Edib Buljubai je imao pravo prisustvovati suenju, ali, iako je
bio uredno obavijeten i bio svjestan posljedica neodazivanja, odnosno nepristupanja
na Sud, on se tog prava svjesno odrekao, bez navoenja bilo kakvih opravdanih
razloga, pa je Vijee odluilo da e, u svim takvim buduim sluajevima, nastaviti
postupak, odnosno glavni pretres, bez njegovog prisustva, odnosno u svim sluajevima
kada neopravdano odbije pristupiti ili napusti glavni pretres na koji je uredno pozvan, te
se navedeno nee smatrati suenjem u odsustvu, u smislu lana 247. ZKP BiH.
975. S tim u vezi, osim na navedeni glavni pretres, optueni Buljubai nije pristupio,
u nekoliko navrata i to: 18.09.2012., 02.10.2012., 18.12.2012., 26.03.2013.,
11.06.2013., 20.08.2013., 27.08.2013., 01.10.2013., 05.11.2013., 19.11.2013.,
26.11.2013., 03.12.2013., 18.03.2014., 08.07.2014., 02.09.2014.godine, ali su u skladu
sa gore navedenom odlukom, glavni pretresi u navedenim periodima uredno odravani,
bez prisustva optuenog Ediba Buljubaia, ali uz prisustvo njegovog branioca.
237
(i) Vjetaenje zdravstvenog stanja svjedoka: Slavka Bojania, Tonija Rajia, Ilije
Domazeta i Borivoja Petrovia
977. Dana 18.01.2013. godine, izdata je naredba o medicinskom vjetaenju
svjedoka Ilije Domazeta, na okolnosti sposobnosti svjedoenja, odnosno davanja
iskaza na glavnom pretresu. Takoer, 05.02.2013. godine, odnosno 29.08.2013.
godine, izdata je naredba o medicinskom vjetaenju svjedoka Slavka Bojania i
Borivoja Petrovia, na okolnosti njihovog opteg zdravstvenog stanja i sposobnosti
pristupa na Sud zbog sasluanja. Konano, Sud je dana 02.04.2013. godine izdao i
naredbu za medicinsko vjetaenje svjedoka Tonija Rajia178, u pogledu utvrivanja
psihikog stanja svjedoka, odnosno njegove sposobnosti svjedoenja u ovom
krivinom postupku.
178
Na glavnom pretresu, odranom dana 02.04.2013. godine, na kojem je zapoelo svjedoenje Tonija
Rajia, isti je izjavio da nije sposoban da nastavi sa svojim svjedoenjem, da je psihiki rastrojen, nakon
ega je donesena odluka o njegovom medicinskom vjetaenju.
179
T31 - Nalaz i miljenje prim dr Ibrahima Gavrankapetanovia od 07.02.2013.godine.
238
979. Vjetak Omer emalovi je istakao da svjedok Toni Raji, na osnovu pregleda
medicinske dokumentacije i obavljenog psiholokog testiranja navedenog svjedoka,
nije trenutno sposoban na efikasan nain participirati u sudskom postupku, te da je u
tom pravcu potrebno njegovo svjedoenje odgoditi za period od najvie etiri sedmice.
U tom periodu e svjedok Raji, kako to vjetak smatra, u potpunosti uspjeti postii
odgovarajuu psihosocijalnu ravnoteu, neophodnu za adekvatno uee u sudskom
postupku. Takoer je istakao da je navedeni svjedok inae sposoban shvatiti znaaj
svjedoenja u ovom krivinom postupku, odnosno shvatiti upozorenja koja mu se budu
davala u tom pravcu. Nalaz i miljenje vjetaka elamlovia je po njegovom sasluanju
na glavnom pretresu uloeni u spis kao dokaz Tuilatva 180.
981. Dana 05.09.2013. godine, Sudu je dostavljen nalaz i miljenje Senada Pete,
vjetaka interne medicine, koji je, na osnovu naredbe Suda od 29.08.2013. godine,
izvrio vjetaenje medicinske dokumentacije svjedoka Borivoja Petrovia, u pogledu
njegove zdravstvene sposobnosti, odnosno mogunosti da bez ikakvih zdravstvenih
posljedica pristupi na Sud i bude sasluan na glavnom pretresu. Tako iz nalaza i datog
180
T30 Sudsko-psihijatrijski nalaz i miljenje dr Omer emalovia od 04.04.2013.godine.
239
181
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Krl od 01.04.2013. godine
182
Svjedoku se odlukom Suda za savjetnika odreuje advokat za vrijeme trajanja sasluanja, ukoliko je
oito da nije u stanju da koristi svoja prava u vrijeme sasluanja i ako njegovi interesi ne mogu biti zatieni
na drugi nain.
183
T36 Zapisnik o sasluanju svjedok Rai Tona dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05 od
13.05.2010.godine + Aneksi + audio snimak zapisnika.
240
987. Vijee u konkretnom sluaju nalazi da je graanska dunost svake osoba koja
o odreenoj injenici posjeduje neposredna ili posredna saznanja, da se odazove na
uredno dostavljen poziv za sasluanje u svojstvu svjedoka. Vijee stoga ne nalazi da
su u postupku pozivanja navedenog svjedoka i samog toka njegovog sasluanja
povrijeene bilo koje odredbe ZKP-a BiH. Svjedok je pouen o svojim pravima iz lana
85. ZKP BiH, kao i prava na pravnog savjetnika u bilo kojem trenutku ispitivanja,
ukoliko svjedok ocjeni da nije u stanju adekvatno zatititi svoje interese.
988. Kako bi se utvrdio stvarni tok ispitivanja ovog svjedoka, Vijee je na glavnom
pretresu preslualo audio zapis sa sasluanja navedenog svjedoka i iz istog ne
proizilazi da je svjedok iskaz davao pod bilo kojim vidom prijetnje, prinude niti je iskaz
od njega iznuivan. Prilikom sluanja uvodnog dijela ispitivanja jasno je da je svjedok
pouen o svojim pravima, da je upoznat sa prisutnima u prostoriji za ispitivanje, da je
pouen da ima pravo na pravnog savjetnika ukoliko ocijeni da nije u stanju samostalno
zastupati svoje interese, te da postoji mogunost davanja imuniteta u u sluaju da
odlui da svjedoi o okolnostima koje ga mogu izloiti krivinom gonjenju moe traiti
imunitet. Tako je na stranici 10 Zapisnika prilikom postavljanja pitanja Je li lino vidio
da neko zlostavlja ili udara zatvorenike? odgovorio Jesam, par puta sam i ja udario!
nakon ega ga je tuilac ponovo upoznao sa pravom na zatitu od samoinkriminacije,
te se prelo na ispitivanje o okolnostima o kojima ima neposredba saznanja.
989. Na audio snimku se jasno uje da na pitanje Da li ste vidjeli pripadnike HOS-a
da tuku ili zlostavljaju zarobljenike? svjedok bez sugerisanja odgovora odgovara Da.
Takoer u daljem kazivanju dalje pominje samoincijativno dogaaj u kojem je vidio da
Sreko Herceg udara zarobljenika, nakon ega dodaje Vidio sam da je tukao
zatvorenike, a mogu li ja neto pitati- Mogu li ja imati problema vezano za ovo? Nakon
to je tuilac zatraio pojanjenje navedenog pitanja svjedok je izjavio
241
242
997. Imajui u vidu da sadraj izjave iz istrage u znantnoj mjeri inkriminira optuene
u ovom predmetu, odbrana je nastojala kroz unakrsno ispitivanje vjetaka
neuropsihijatrijske struke Omera emalovia, utvrditi da je svjedok Toni Raji u
vrijeme davanja izjave Tuilatvu BiH bio psihiki nestabilan i nesposoban da shvati
znaaj svog statusa i posljedice koje nosi.
184
T36 Zapisnik o sasluanju svjedok Rai Tona dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05 od
13.05.2010.godine + Aneksi + audio snimak zapisnika.
243
1000. Svjedok Ilija Raji nakon brojnih upita lanova sudeeg vijea, nije imao
objanjenje znaajnih razlika u kazivanju u istrazi i na glavnom pretresu, pa u tom
pravcu navodi da nije osjeao strah prilikom davanja izjave niti je bio pod pritiskom, jer
kako sam tvrdi nije inio nita loe u inkriminisanom periodu i ne plai se za vlastitu
sigurnost. Dakle, na svjedoka Iliju Rajia niko nije vrio uticaj da bi svjedoio o
injenicama i okolnostima o kojima je imao neposredna saznanja, koje je prema
miljenju Vijea, potpuno detaljno i objektivno iznio tada postupajuem tuiocu, to je
dokumentovano njegovim zapisnikom o ispitivanju iz istrage. Vijee takoer primjeuje
da svjedok u istrazi dogaaje iznosi iz vlastite perspektive, pominjujui odreene
detalje i pojedinosti koje su jedino njemu mogle biti neposredno poznate, te se ne stie
uvjerenje da su svjedoku prilikom ispitivanja sugerisani odgovori.
185
T26 Zapisnik o sasluanju svjedoka Raji Ilije broj KT-RZ-26/05 od 12.05.2010.godine + fotografije
Aneks
244
1004. Imajui u vidu konstatovani poremeaj linosti ovog svjedoka (iz 2004.g.
klasifikovan kao poremeaj linosti), lan vijea je u okviru unakrsnog ispitivanja
vjetaka neuropsihijatrije Omera emalovia, postavila uopteno pitanje psihike
sposobnosti lica sa navedenom dijagnozom da budu sasluani u svojstvu svjedoka. ,
na okolnost preivjelih dogaaja iz prolosti, na to je vjetak pojasnio da bi se
eventualni poremeaj pamenja u tom konretnom sluaju svodio na reduciranje ili
manje greke u hronologiji izlaganja, te eventualno nemogunost fokusiranja na
odreene detalje, ali nikako svjedoenje takve osobe ne bi predstavljalo iskrivljenje ili
kombinatoriku preivljenih dogaaja.
1005. S tim u vezi, Vijee je odluilo da e se itati i koristiti kao dokaz iskaz svjedoka
Slavka Bojania dat u istrazi, imajui u vidu, da je vjetak interne medicine, Ibrahim
Gavrankapetanovi, u svom nalazu i datom miljenju istakao da je njegov dolazak pred
Sud znatno otean zbog zdravstvenih problema. Navedeno je vjetak dodatno
obrazloio na glavnom pretresu, odnosno isti je bio decidan u pogledu svoje tvrdnje da
bi njegov pristup na Sud mogao prouzrokovati neeljene posljedice po njegovo
zdravlje.
1006. Prilikom donoenja navedene odluke, Vijee je imalo u vidu odredbu lana 273.
stava 2. ZKP-a BiH, kojom je, izmeu ostalog propisano da: zapisnici o iskazima datim
u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijea proitati i koristiti kao dokaz na
glavnom pretresu samo u sluaju ako su ispitane osobe umrle, duevno oboljele, ili se
ne mogu pronai, ili je njihov dolazak pred Sud nemogu, ili je znatno otean iz vanih
uzroka. Dakle, Vijee je imalo u vidu nalaz i dato miljenje, odnosno iskaz
245
1007. Vijee nalazi da izneseni razlozi, koji su dati, odnosno iznijeti u nalazu miljenju
navedenog vjetaka, predstavljaju vane uzroke zbog kojih je dolazak svjedoka Slavka
Bojania pred Sud znatno otean, te je donesena odluka da se na glavnom pretresu
ita, odnosno koristi njegov iskaz dat u istrazi186. Pri tome Vijee napominje da e u
kasnijem dijelu ove presude obrazloiti ocjenu ovog dokaza, u smislu njegove dokazne
snage. Nadalje, imajui u vidu navedeno, Sud je dana 19.11.2013. godine donio odluku
da se, kao sastvani dio navedenog dokaza Tuilatva, u spis uloi i zapisnik o
sasluanju svjedoka Slavka Bojania od 01.07.1992. godine, koji ini sastavni dio
(aneks A) zapisnika od 02.08.2010. godine, jer je isti predoavan svjedoku prilikom
davanja svog iskaza od 02.08.2010. godine. O dokaznoj kvaliteti iskaza ovog svjedoka,
bilo je vie rijei u dijelu presude u kojem se obrazlae krivica optuenih.
246
186
Dokaz Tuilatva BiH, T-186
187
Iskazi dati u istrazi doputeni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti koriteni prilikom direktnog ili
unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje nakon ega se prilau kao
dokazni materijal. U ovom sluaju, osobi se moe dati mogunost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.
247
1015. U naelu, Sud je prvenstveno cijenio iskaze koje su svjedoci dali usmeno i
neposredno pred pretresnim vijeem, ali je isto tako uzeta relevantnom izjava iz istrage
ukoliko je svjedok iz neobanjivih razloga na glavnom pretresu znaajno odstupio od te
izjave, a nije bio u mogunosti sudskom vijeu ponuditi uvjerljivo obrazloenje znatnih
razlika u kazivanju, kao to je sluaj sa svjedokom Tonijem Rajiem i Ilijom Rajiem u
pojedinim dijelovima njegovog svjedoenja.
1019. Postojanje eventualno drugih izjava koje je svjedok davao drugim organima u
drugim predmetima, po istom injeninom dogaaju, ne moe biti u obavezi Tuilatva,
koje u konanici i ne mora imati saznanja i samim tim nije moglo ni imati obavezu
dostave navedenih izjava.
1020. Konkretan primjer obaveze dostave ranije izjave svjedoka bio je evidentan u
sluaju sasluanja svjedoka B, koji je prilikom direktnog ispitivanja na roitu od
05.03.2014.godine pojasnio da je prilikom sasluanja u istrazi kod tuioca Tuilatva
BiH koritena njegova ranija izjava od 9 stranica, koju je odbrana zahtijevala i koju je
Tuilatvo dostavilo do roita 19.03.2013.godine kada je bilo planirano unakrsno
ispitivanje ovog svjedoka. U drugim sluajevima, kada ranije izjave svjedoka nisu
koritene prilikom ispitivanja u istrazi niti su predoavane svjedoku, odnosno kada iste
nisu u posjedu postupajueg tuioca, na odbrani je ostao teret njihovog pribavljanja,
sukladno odredbi lana 50. ZKP BIH koji propisuje da branilac mora zastupajui
optuenog preduzimati sve neophodne radnje u cilju utvrivanja injenica, prikupljanja
dokaza koji idu u korist optuenog kao i zatite njegovog prava.
249
1023. Tako je predsjednica vijea u svim situacijama vodila rauna o nainu i obimu
unakrsnog ispitivanja, koje je saglasno odredbama ZKP-a sadrajno ogranieno na
obim direktnog ispitivanja, pa je postavljenje vremenskog ogranienja izmeu ostalog
dato u cilju koordinacije i usmjeravanja unakrsnog ispitivanja, kako bi se izbjegla
nepotrebna ponavljanja. Takoer, predsjedavajua vijea je reagovala u svim
sluajevima unakrsnog ispitivanja ukolko bi isto sadrajno izlazilo iz okvira direktnog
ispitivanja, ostavljajui mogunost da odbrana svjedoku postavi odreeni broj pitanja u
korist vlastitih tvrdnji te da ukoliko ocijeni potrebnim, svjedoka optube naknadno
pozove i saslua u svojstvu svjedoka odbrane.
250
1026. Dakle, niti jednom prilikom unakrsno ispitivanje svjedoka nije prekinuto ili
skraeno zbog same duine trajanja unakrsnog ispitivanja, ve je isto ocijenjeno
suvinim ili nesaglasnim sa pravilima ispitivanja iz lana 262. i 263. ZKP BiH.
188
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Kri od 05.12.2013. godine
189
lan 6. stav 3. taka c) EKLJP: Svako ko je optuen za krivino djelo ima sljedea minimalna prava: da
se brani sam ili uz pomo branioca koga sam izabere...
190
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Kri od 04.02.2014. godine
251
252
191
Rjeenje Suda BiH, broj: S1 1 K 009124 12 Kri od 07.10.2014. godine
253
192
Imajui u vidu injenini opis optunice, odnosno redoslijed optuenih osoba u istoj, koji je prilagoen
injeninom opisu (prvo su navedene inkriminacije opisane u Vojnoj Ambulanti u Mostaru, pa nakon toga
dogaaji u Dretelju) dokazni postupak se, do dana donoenja predmetne odluke, provodio na nain da su se
izvodili dokazi odbrane, onim redoslijedom kako je to napisano u optunom aktu.
254
1038. Vijee je, na glavnom pretresu, odranom dana 04.02.2014. godine, odbilo
prijedloge odbrana Ivana Media i Marine Grubii Fejzi, da se sasluaju svjedoci
Petar Maji (zajedniki prijedlog) i Halil Beo (prijedlog odbrane Marine Grubii
Fejzi), imajui u vidu da su navedeni svjedoci, a koji su od strane odbrana predloeni
na okolnosti vojnih i politikih ciljeva, odnosno uloge pripadnika HOS-a, kao i
zapovjedne strukture HOS-a, na te iste okolnosti ve dali svoje iskaze, prilikom
direktnog ispitivanja od strane optube, odnosno unakrsnog ispitivanja od strane
odbrana navedenih optuenih, koji sui h i ispitivali na navedene okolnosti. Stoga je
Vijee ocijenilo da je stanje stvari u pogledu navedenih okolnosti dovoljno razjanjeno,
te je odbilo navedene prijedloge za sasluanje tih svjedoka.
1040. Pored navedenog, Sud je, prilikom odluivanja, imao u vidu i dugotrajnost ovog
krivinog postupka, to direktno ima za posljedicu ugroavanje osnovnog prava
optuenih pravo na suenje u razumnom roku193 nalazei da svjedoenje gore
navedenih svjedoka, imajui u vidu ostale provedene dokaze u tom pravcu, nee
znaajno utjecati na utvreno injenino stanje, s obzirom da su navedeni svjedoci
predloeni na identine okolnosti kao i sasluani svjedoci odbrane. Konano, imajui u
vidu ostvarenje prava na pravino suenje, Sud nalazi da je odbranama data jednaka
mogunost u postupku izvoenja svih svojih dokaza, na isti nain kao i izvoenje
dokaza optube.
193
lan 6. stav 1. EKLJP
256
1043. Isto tako, Sud je naknadno odbio prijedlog odbrane treeoptuenog Ediba
Buljubaia da se u svojstvu svjedoka saslua Ivan Petrui, nalazei da je stanje
stvari, kada su u pitanju okolnosti na koje je predloen navedeni svjedok, dovoljno
razjanjeno196 i da je odbrana treeoptuenog tokom postupka imala priliku da ga
saslua, budui da se navedeni svjedok na Sudu pojavljivao dva puta 197.
194
Vojna i politika organizacija HOS-a u BiH, te vojni i politiki ciljevi HOS-a u BiH
195
Akt Policijske stanice Graanica, broj: 08-05/8-2-137-2-3143/14 od 10.06.2014. godine
196
Sud je pruio mogunost odbranama ostalih optuenih da ispitaju svjedoka Ivana Petruia, dana
26.08.2014. godine, nakon to optueni Edib Buljubai, bez opravdanog razloga, nije htio ispitati
navedenog svjedoka. Stoga je Sud, imajui u vidu ekonominost postupka, u cilju svestranog rjeavanja
predmeta optube, dozvolio odbranama ostalih optuenih da ispitaju navedenog svjedoka.
197
Nakon to se svjedok Ivan Petrui uredno odazivao na poziv Suda, radi njegovog ispitivanja od strane
odbrane Ediba Buljubaia, te da u tim periodima njegovog pristupa na Sud (dana 08.07.2014. i 26.08.2014.
godine) optueni Edib Buljubai jednom nije pristupio bez opravdanog razloga (08.07.2014.), odnosno isti,
dana 26.08.2014. godine nije htio, bez opravdanog razloga ispitati navedenog svjedoka na glavnom
pretresu, Sud je odbio naknadni prijedlog odbrane optuenog Buljubaia da se jo jednom pozove navedeni
svjedok, nalazei da je isti ispitan od strane ostalih odbrana, te da je stanje stvvari dovollno razjaenjeno, te
da je optuenom Buljubaiu vie puta ranije pruena mogunost da ispita predloenog svjedoka, ali je isti
bez opravdanog razloga to odbijao.
257
1047. Odbrana je prigovarala statusu vjetaka, tvrdei da isti nije sainio nalaz i
miljenje niti je isto dostavljeno odbrani, ali Vijee cijeni da se radi o svjedoku ekspertu,
koji je po vokaciji vjetak sudske medicine i koji je pozvan na okolnost iznoenja
neposrednog strunog miljenja o obavljenim pojedinim ekshumacijama i obdukcijama
u kojima je lino uestvovao kao ovlateni vjetak sudske medicine u kojem svojstvu je
i potpisivao DNK izvjetaje i zapisnike o identifikaciji posmrtnih ostataka.
258
(s) Uvrtavanje izjave optuenog Ediba Buljubaia date u formi intervjua u lanku
Nezavisnih novina
1050. Branilac optuenog Ediba Buljubaia, je na roitu odranom
26.02.2014.godine izrazio protivljenje uvrtavanju u dokazni materijal intervjua koji je
optueni Buljubai dao Nezavisnim novinama. Na okolnost sainjavanja navedenog
lanka, sasluan je u svojstvu svjedoka optube autor Goran Maunaga, koji je pojasnio
vrijeme i nain nastanka obavljenog intervjua.
1052. Navedeni lanak Vijee je uvrstilo u spis obzirom da predstavlja aneks198 izjave
svjedoka Gorana Maunage datog u istrazi u ovom predmetu, ali je u konanici iskaz
optuenog Buljubaia dat u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, podlijegao
slobodnoj ocjeni dokaza u svijetlu ostalih dokaza iznesenih na glavnom pretresu, a ne
iskljuivo uporeivanjem navoda iz njegovog usmenog i neposrednog svjedoenja, sa
navodima intervjua odnosno novinskog lanka, pa u konanici Vijee ne nalazi da
uvrtavanjem novinskog lanka nije priinjena bilo kakva teta odbrani ovog
optuenog.
198
T-23 novinski lanak Nezavisnih novina od 02.08.2007.godine je prilog Zapisnika o sasluanju svjedoka
Gorana Maunage sainjenog u Tuilatvu BiH broj: KT-RZ-113/05 od 28.02.2011.godine. svjedok je
autorizirao navedeni lanak na zapsiniku i prilikom ispitivanja na glavnom pretresu odranom
26.02.2013.godine, te je ponovo uloen u dokaze Tuilatva pod oznakom T-66.
259
199
T 187 Informacija o ubojstvima, nestancima I protjerivanju osoba srpske nacionalnosti, sainjen u
Mostaru 09.03.1993.god. uz Izvjee o upuivanju za Jugoslaviju + Informacija od 10.03.1993.godine
(Sektor za sigurnost) + Izjava o prolasku Srba prema Berkovici od 6. Veljaa, prva brigade HVO Knez
Domagoj.
T 188 - Dokument naslovljen Zloini HOS-a izvreni nad srpskim civilnim stanovnitvom u Bosni I
Hercegovini pre poetka ratnih sukoba 1992.godine, document ovjeren od strane ICTY.
T- 189 Spisak zatvorenika na dan 17.kolovoza 1992.godine, ovjeren od strane ICTY.
T 190 Raspored zatvorenika na vanjska radilita, datum 29.07.1992. godine, document ovjeren od
strane ICTY.
260
1056. Vijee jeste imalo u vidu ove dokaze prilikom donoenja konane odluke, te je
kao mjerodavne prihvatilo samo one koji su potkrepljeni drugim provedenim dokazima,
dok ostali nisu bili od odlunog znaaja za donoenje presude, te ih Vijee nije
detaljnije elaboriralo u ranije iznesenoj ocjeni dokaza. Naime, Vijee cijeni injenicu da
ove dokaze Tuilatvo nije moglo pribaviti ranije na okolnost udruenog zloinakog
poduhvata i plana zlostavljanja, zatvaranja i protjerivanja srpskog civilnog stanovnitva,
kako to u svom obraanju tvrdi tuiteljica, meutim, istovremeno uvaava prigovore
odbrane i nalazi da tuiteljica za neke od dokaza nije ponudila dokaz autentinosti i
odgovarajue autorizacije dokumenta, pa tako vei broj istih nema podatak o nainu
nastanka dokumenta, te statusu i poziciji osobe koja je isti izvorno sainila. injenica
da je dokument ovjeren od strane Tribunala u Hagu, ne moe sama po sebi davati initi
dokaznu snagu taklvog dokumenta, ve on mora podlijegati standardima preispitvanja
koji je zajedniki za sve dokaze provedene tokom glavnog pretresa.
1057. Osim toga, Vijee primjeuje da se svi dodatni dokazi optube odnose na
period nakon inkriminisanog, te se tiu dogaaja koji nisu bili predmetom optunice u
ovom postupku, niti sa istima imaju bilo kakve uzrono- posljedine veze, pa su stoga
svi dokazi iz ove grupe ocijenjeni irelevantnim u konanoj ocjeni dokaza, na nain da
nisu imali odluan uticaj na donoenje konane odluke Vijea.
T- 191 Zbirno izvjee od 12 sati 13.08. do 12 sati 19.08.1992.godine, datum 19. Kolovoz
1992.godine, HZ Herceg Bosna Hrvatsko vijee odbrane vojna policija apljina, u potpisu Dano
Ivankovi.
T 192 Izvanredno Izvjee podaci o Vojarni Dretelj, datum 22. Kolovoza 1992.godine, u potpisu
Dano Ivankovi.
T 193 Zapovijed, sainjena Zenica, 11.prosinca 1992.godine, u potpisu Brigadir Mladen Holman.
T 194 Kartografsko praenje logoraa, uz slubenu zabiljuku broj 02-T-4/14 od datuma
17.02.2014.godine.
261
1062. Kako na roite za glavni pretres nije pristupio jedan od predloenih dodatnih
svjedoka odbrane, Vejo Golubovi, te kako je braniteljica optuene Marine Grubii-
Fejzi izjavila da niije u mogunosti osigurati tanu adresu na koju bi se izvrila dostava
poziva, odbrana je odustala od njegovog sasluanja, ali je u sudski spis uvrten
novinski lanak u kojem je ovaj svjedok intervjuisan na okolnost svega to je preivio
za vrijeme boravka u logoru Dretelj.
262
1064. Tuilatvo je tokom postupka na ovu okolnost u spis 201 uvrstilo odreeni broj
fotografjia, koje takoer pokazuju objekte unutar kompleksa kasarne Bruno Bui u
Dretelju, koje je Vijee imalo u vidu u konanoj ocjeni provedenih dokaza, a u
kontekstu iskaza svjedoka koji su u inkriminisanom periodu bili stacionirani u kasarni
kao pripadnici HOS-a te u kontesktu izjava oteenih koji su bili zatvoreni u hangarima
ove kasarne, a koji su u svojim iskazima opisivali raspored objekata u krugu kasarne.
200
S-1 Zapisnik o obilasku lica mjesta broj: S1 1 K 0099124 12 Krl od 08.10.2013.godine iji prilog je
fotodokumentacija i video zapis sainjen prilikom obilaska.
201
T-11- Fotografije Dretelja (27 fotografija).
263
* Datum Svjedok
1. 03.07.2012.godine Halil Beo
2. 14.08.2012. godine Bogdanovi Slavko
28.08.2012. godine
3. 04.09.2012. godine Bjelobaba Mile
4. 18.09.2012. godine Brevnik Zoran
5. 02.10.2012. godine voro Tihomir
6. 23.10.2012. godine Svjedok C
7. 06.11.2012. godine Boki Milivoje
8. 13.11.2012. godine Svjedok A
20.11.2012. godine
9. 27.11.2012. godine Frovi Slavojka
10. 04.12.2012. godine Milivoj Kruevi
11. 15.01.2013. godine Svjedok F
12. 29.01.2013. godine Sava Bojani
13. 05.02.2013. godine Dervi Kurti
14. 12.02.2013. godine Sead Kurti
15. 26.02.2013. godine Goran Maunaga
16. 26.02.2013. godine Petar Maji
17. 05.03.2013. godine Svjedok B
19.03.2013. godine
18. 26.03.2013. godine Svjedok E
19. 02.04.2013. godine Tono Raji
25.06.2013. godine
13.08.2013. godine
20. 16.04.2013. godine Ilija Raji
21. 23.04.2013. godine Branislav Simi
22 21.05.2013. godine Sreko Mari
264
* Datum Vjetak
1. 18.12.2012.godine eljko Karan
2. 11.06.2013.godine Omer emalovi
3. 11.06.2013.godine Ibrahim Gavrankapetanovi
4. 25.06.2013.godine Helena kobi
5. 25.06.2013.godine Berima Haam
* Datum Svjedok
1. 03.12.2013.godine Katja Maksi
2. 03.12.2013. godine Janko obot
3. 03.12.2013. godine Milan Brkovi
4. 03.12.2013. godine Ivan Zelenika
5. 14.01.2014. godine Miljenko Milo
* Datum Svjedok
1. 26.11.2013.godine Dragan uljak
2. 17.12.2013. godine Niko Dragievi
3. 14.01.2014. godine Stanko Primorac
265
* Datum Svjedok
1. 15.04.2014. godine Zatieni svjedok A
2. 15.04.2014. godine Zatieni svjedok F
3. 06.05.2014. godine Mirsad Zahirovi
4. 06.05.2014. godine Miroslav Hrsti
5. 13.05.2014. godine Samir Horozovi
6. 27.05.2014. godine Zerina Fazli
7. 27.05.2014. godine Hajrudin Fazli
8. 17.06.2014. godine Vinko Martinovi zv. tela
9. 26.08.2014. godine Ivan Petrui
10. 16.09.2014. godine Optueni Edib Buljubai
11, 11.11.2014. godine Ivan Petrui
* Datum Svjedok
1. 18.02.2014. godine Marko Vuki
2. 18.02.2014. godine Vinko Primorac
3. 25.02.2014. godine Rudolf Tolui
4. 18.03.2014. godine Duanka Boras
* Datum Svjedok
1. 18.03.2014. godine Muris Elezovi
2. 18.03.2014. godine Dejan Danuc
3 25.03.2014. godine Marina Grubii Fejzi
266
T-1- Zapisnik o sasluanju svjedoka Beo Halila broj: KT-RZ-26/06 od 08.04.2010. godine;
T-9- Zapisnik o prikupljanju izjave od lica Olga Drako, broj 14-02/2-95/05 od 25.04.2005.
godine,
T-10- Biljeke svjedoka A, Ovjerena fotokopija, rokovnika sa naslovom UNIS OOUR tvornica
elinih uadi Viegrad, sainjena u rukopisu,
267
T-18 Zapisnik o sudsko medicinskoj i kriminalistiko tehnikoj obradi mrtvog tijela broj KN-GT-
1/2004-OT,
T24 Zapisnik o saluanju zatienog svjedoka E dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-
26/05 od 01.02.2007.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka E pret Ministrastvom unutranjih
poslova broj 14-7/02-246/05 od 03.06.2005.godine; Potvrda Crvenog krsta na ime svjedoka E
od 20.09.1994.godine Zagreb; Spisak jednog broja zatvorenika iz Dretelja po svjedoenju vieg
268
T25 Zapisnik o sasluanju zatienog svjedoka B dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ -
26/06 od 12.01.2007.godine, Spisak zarobljenika, Vojni Suda na br KR-7/95, koji je napisao
zatieni svjedok B,
T-28 Zapisnik o sasluanju svjedoka H dat pred Tuilatvom BiH broj KTRZ-26/05 od
04.08.2010.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka H dat pred Centrom javne bezbjednosti
Trebinje, Odsjek za ratne zloine, broj 12-02/1-03/10 od 25.01.2010.godine; Zapisnik o
sasluanju svjedoka H dat pred Okrunim sudom u Kragujevcu broj 13/95 od
14.03.1995.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka H dat pred Vojnim Sudom u Bilei broj Ki-
1336/94 od 04.02.1995.godine;
T-29 Zapisnik o sasluanju svjedoka G dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05 od
24.03.2010.godine + Aneksi A, B, C, D,
T32 Zapisnik o sasluanju svjedoka Golijanin Petra dat Ministarstvu unutranjih poslova
SJB Trebinje broj 14-02/2/05 od 15.06.2005.godine,
T33 Zapisnik o sasluanju svjedoka koro Olge pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05 od
03.08.2010.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka koro Olge pred Okrunim sudom u
Beogradu brpj 334/96 od 07.03.1996.godine,
T34 Zapisnik o sasluanju svjedoka I dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/06 od
04.03.2010.godine; Zapisnik dat pred Vojnim sudom u Bilei broj KR 77/95 od
269
T36 Zapisnik o sasluanju svjedok Rai Tonija dat pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05
od 13.05.2010.godine + Aneksi + audio snimak zapisnika,
T37 Zapisnik o sasluanju svjedoka Petrovi Borivoja pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-
113/05 od 17.03.2011.godine; Zapisnik o sasluanju svjedoka Petrovi Borivoja broj 12-02/1-
15/10 od 12.03.2010.godine,
T38 Zapisnik o sasluanju svjedoka Rudan Dragana pred Tuilatvom BiH broj KT-RZ-26/05
od 06.08.2010.godine,
T39 Zapisnik o sasluanju svjedoka Ilije Domazeta dat pred Tuilatvom BiH broj KTRZ
26/05 od 13.03.2007. godine ; Zapisnik o sasluanju svjedoka Ilije Domazeta pred CJB
Trebinje broj 14-4/01-217/05 od 31.05.2005.godine + aneksi B, C, D, E, F, G,
T 40 Kartica nestalog lica na ime koro uro; Zahtjev za informacije o nestalim u BiH na
ime koro uro; DNA report od 25.03.2010.godine; Zapisnik o utvrivanju identiteta i
primopredaji posmrtnih ostataka na ime koro uro od 30.06.2010.godine; List of DNA dr
Hamza ujo na ime koro uro od 15.04.2010.godine; List of DNA na ime koro uro od
15.04.2010.godine;
T 41 Kartica nestalog lica na ime Markovi Nenad, izdat od strane Operativnog tima
Republike srpske za traenje nestalih lica, Redni broj 4845.
T 44 Nalog za otpust po nareenju generala Blaa Kraljevia, vojarna Bruno Bui Dretelj
od 05.08.1992.godine,
T 47 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Brki Pero, R Srbija, Matino podruje Zemun,
Beograd od 06.10.2010.godine, serijski broj dokumenta 00235150,
T 48 Izvod iz matine knjige umrlih za lice Pribii Savo izdat od strane optine Trebinje broj
03-202-1469/2007 od 12.02.2007.godine,
T 52 Foto dokumentacija lica mjesta ekshumacije jednog tijela nakon dobijenog pozitivnog
DNK-a nalaza na ime Samardi Evgenije, Kancelarija za traenje nestalih i zarobljenih lica
RS, broj BL-15/2006-LM od 08.09.2006.godine,
T 54 Nalog za otpust lica Momila Govedarice iz vojnog zatvora, HOS Vojarna Bruno Bui
Dretelj od 08.08.1992.godine,
T59 Spisak pritvorenika centralnog vojnog zatvora HVO Mostar koji su osloboeni pritvora
od 05.11.1992.godine,
T60 Lista pritvorenika zatvora Rodo koji su izabrali da budu prebaeni u organizaciji
MKCK, 22.10.1993.godine,
T61 Tjedno izvjee od 23.05. do 30.05.1992. godine, HVO, Vojna policija apljina od
30.05.1992.godine,
T62 Izvjee sigurnosne slube HVO-a, opinski stoer apljina broj 02-1/92 od
07.05.1992.godine,
T63 Izvod iz matine knjige umrlih optina Bilea za lice Radmilovi Duan broj 03-202-
44/07 od 15.02.2007.godine,
T64 Izvod iz matine knjige umrlih optina Bilea za lice Vujinovi Boidar broj 03-202-46/07
od 15.02.2007.godine,
T65 Izvod iz matine knjige umrlih optina Bilea za lice Lojpur Rajko broj 03-202-45/07 od
15.02.2007.godine,
T66 Novinski lanak pod nazivom Edib Buljubai: Naredio sam dva streljanja po
nareenju Ivice Petruia, Nezavisne novine od 29.07.2007.godine,
T67 dokument bez broja i datuma sa naslovom HOS personal vojnog osoblja logora
Dretelj,
T - 68 Izvod iz matine knjige umrlih optina Ljubuki za lice Bla Kraljevi broj 200-9/2005
od 12.12.2005.godine.
T 69 Izvod iz matine knjige umrlih optina Trebinje za lice Mrki Milorad broj 03-202-
6807/06 od 23.08.2006.godine,
T71 Potvrda vojne policije HOS-a da Dostinja Kovaevi napusti vojarnu Dretelj od
21.09.1992.godine,
T72 Osobe pritvorene od strane HOS-a, a zatim preuzete, Uprava vojne policije, Odjel za
suzbijanje kriminala zakljuno sa rednim brojem 84.
T73 Uvjerenje Federalnog ministarstva odbrane, Uprava za odbranu Zenica broj 19-08-02-
03-24-1-463/2004 od 25.02.2004.godine,
T75 Dozvola na uvid u stanje u postrojbama HOS-a u Stocu za porunika Buljubai Ediba
od 13.08.1992.godine,
T80 Popis zatvorenica Vojarne Bruno Bui Dretelj apljina izdat od strane Vojne policije
HOS-a dana 07.08.1992.godine,
T83 Zapisnik o oevidu broj Kri 103/92, sainjen od strane Osnovnog suda u Ljubukom,
273
T86 Potvrda optinske organizacije crvenog krsta, Nevesinje broj 25/92 od novebra
1992.godine,
T92 Izvjee o putanju pritvorenika iz Centralnog vojnog zatvora HVO Mostar Rodo od
30.10.1992.godine,
T93 Sprovodni list za Savi (Jovo) Jelku, Uprava Okrunog zatvora, Mostar broj 102/92,
T97 Sprovodni list za Petrovi (Uro) Borivoje, Uprava okrunog zatvora Mostar, broj 93/92
od 30.10.1992.godine,
T104 Sprovodni list za Simi (Mirko) Branislav broj 59/92 od 30.10.1992.godine + dopuna
sprovodnom listu,
T143 Sprovodni list za Ekmedi (Ilija) Momilo broj 3/92 od 30.10.1992 godine,
T165 Platni obraun Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, HVO, postrojba HOS, studeni
1992.godine,
T167 Mjeseni stav bojna HOS-a Kreimir Pavi Pavo za 10 mjesec 1992.godine,
T170 Putni nalog za Buljubai Ediba izdat od strane Zapovjednitva ratnog stoera HOS-a
broj 123/92, 16.09.1992.godine,
T173 ovjerena fotokopija VOB-a gdje se podaci pod rednim brojem 651 odnose na Herceg
Sreka,
278
T182 Izvod iz matine knjige roenih za optinu Nevesinje na ime Pejanovi Jovo broj 05-
200-2582/11 od 05.05.2011.godine,
T183 Izvod iz matine knjige umrlih za Mostar na ime koro uro broj 04/1-IV-15-3-
1929/2011 od 04.05.2011.godine,
T-184 Izvod iz matine knjige umrlih za Mostar na ime Samardi Evgenije broj 04/1-IV-15-3-
1930/2011 od 04.05.2011.godine,
T185 Izvod iz matine knjige roenih Mostar na ime Balaban Boidar broj 04/1-IV-15-1-
23376/2011 od 06.05.2011.godine,
T-191 Zbirno izvjee od 12 sati 13.08. do 12 sati 19.08.1992.godine, datum 19. Kolovoz
1992.godine, HZ Herceg Bosna Hrvatsko vijee odbrane vojna policija apljina, u potpisu Dano
Ivankovi,
T192 Izvanredno Izvjee podaci o Vojarni Dretelj, datum 22. Kolovoza 1992.godine, u
potpisu Dano Ivankovi,
280
O2 6 Dopsi taba Vrhovne komande oruanih snaga Rebublike BiH broj 02/340-1272 od
04.09.1992.godine,
O2 13 Iskaznica pripadnika Prve brigade HVO-a Knez Domagoj na ime Sreko Herceg
izdana 15.08.1992.godine,
281
O2 34 Nalaz i miljenje Vojno invalidske komisije Hrvatske Republike Herceg Bosne broj
282
O2- 40 - Ovjerena fotokopija iskaznice HOS-a, Vojna Knjiica na ime Sreko Bonjak,
O3 - Proglas Hrvatske stanke prava u potpisu stoernik ratnog stoera HOS-a za Bosnu, bojnik
Mladen Holman i koordinator HOS-a za Bosnu Matija Brajinovi.
283
O3 10 Akt taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine broj:
02/340-907 od 22.08.1992. godine,
O3 11 Akt taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine broj.
02/340-1272 od 04.09.1992.godine,
O3 18 Odluka Hrvatskog vijea odbrane o prelasku HOS-a u postojbe HVO-a broj: 703/93 od
05.04.1993. godine,
03 23 Kopija lanske karte Udruenja estradnih izvoaa ZE-Do Kantona broj: 018/10,
284
O325 Kopija Diplome KPZ Zenica za Buljubai Ediba za uee na ahovskom turniru,
O3 30 Popratni akt JZU Psihijatrijska bolnica Sokalac, istorija bolesti lica Buljubai Edib u
potpisu Dr. Z. Lazarevi I Otpusna lista od dana 05.05.1992.godine, matini broj: 15954,
O4 3 - Obrazac o podacima o sluenju vojnog roka gdje se pod rednim brojem 140 nalaze
podaci za Medi Ivana
285
286
287