3372 1K KF I Dr. Prvostupanjska 15 06 2012

Bosna i Hercegovina
Sud Bosne i Hercegovine

Predmet br.: S1 1 K 003372 10 KrI (veza: X-KR-10/893-1)
Datum: objavljivanja: 15.06.2012. godine

pismenog otpravka: 17.09.2012. godine
Pred sudskim vijeem u sastavu: sudija Mira Smajlovi, presjednik vijea

sudija Zoran Boi, lan vijea
sudija Mitja Kozamernik, lan vijea
PREDMET TUILATVA BOSNE I HERCEGOVINE
Protiv optuenih
FRANC KOSA
STANKA KOJIA
VLASTIMIRA GOLIJANA
ZORANA GORONJE
PRESUDA
Tuilac Tuilatva Bosne i Hercegovine: Dubravko ampara
Branioci optuenog Franca Kosa: advokati Duan Tomi i Predrag Drini
Branioci optuenog Stanka Kojia: advokati Milan Romani i Slobodan Peri
Branioci optuenog Vlastimira Golijana: advokati Rade Goli i Radivoje Lazarevi
Branioci optuenog Zorana Goronje: advokati Slavko Aeri i Petko Pavlovi
S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

IZREKA PRESUDE .......................................................................................................................... 5
I. TOK POSTUPKA .......................................................................................................................... 8
A. OPTUNICA I GLAVNI PRETRES......................................................................................... 8

1. Zavrne rijei ......................................................................................................................... 8
B. GENERALNA OCJENA DOKAZA U POSTUPKU ............................................................. 13
C. DOKAZIVANJE PUTEM INDICIJA .................................................................................................. 24
D. PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA.............................................................................................. 24
II. ZLOINI PROTIV OVJENOSTI ......................................................................................... 27
A. OKOLNOSTI KOJE SU PRETHODILE NAPADU ............................................................................... 28

B. NAPAD NA SREBRENICU ............................................................................................................ 29
1. Karakter izvrenog napada ............................................................................................... 33
2. Dogaaji izmeu 12- 14 jula 1995. godine i uee optuenih u irokom i
sistematinom napadu na Srebrenicu ........................................................................... 34
C. NAPAD JE BIO USMJEREN PROTIV CIVILNOG STANOVNITVA .................................................... 39
D. ZNANJE OPTUENIH O POSTOJANJU NAPADA ............................................................................ 43
1. Organizacija VRS................................................................................................................ 44
2. 10. Diverzantski odred i njegov poloaj u strukturi oruanih snaga Republike
Srpske ................................................................................................................................ 45
E. POJEDINANE INKRIMINACIJE U OSNOVI ZLOINA PROTIV OVJENOSTI ................................. 48
1. Kvalifikacija progona iz take h) stav 1. lan 172. KZ BiH ........................................... 48
2. Kvalifikacija ubistva iz take a) stav 1. lana 172. KZ BiH ........................................... 51
3. Saizvrilatvo iz lana 29. KZ BiH ................................................................................... 52
III. UEE OPTUENIH U STRIJELJANJU CIVILA NA VOJNOJ EKONIMIJI

BRANJEVO 16. JULA 1995. GODINE................................................................................. 52
A. DRANJE ZAROBLJENIH MUKARACA U PRIVREMENIM OBJEKTIMA ZATOENJA U BRATUNCU . 52

B. TRANSPORT MUKARACA ZATOENIH U BRATUNCU U ZONU ODGOVORNOSTI ZVORNIKE
BRIGADE ................................................................................................................................... 54
C. DRANJE MUKARACA U KOLI NIKOLA TESLA (POZNATIJA KAO KOLA KULA) U PILICI I ... 55
D. TRANSPORT MUKARACA AUTOBUSOM NA MJESTO POGUBLJENJA NA EKONOMIJI BRANJEVO 57

E. ODLAZAK PRIPADNIKA ODREDA IZ BAZE U DRAGASEVCU NA EKONOMIJU BRANJEVO
DANA 16. JULA 1995. .............................................................................................................. 61
1. Ubijanje zarobljenika na ekonomiji Branjevo- opta injenina utvrenja ............... 66

2. Iskazi optuenih Franc Kosa i Stanka Kojia o ubijanjima na Branjevu .................. 66
2. Iskaz svjedoka Z-1 o dogaajima na Branjevu .............................................................. 74
3. Iskaz preivjelih svjedoka Z-2 i Z-3 o ubijanjima na Branjevu ..................................... 79
4. Izjava o injenicama optuenog Vlastimira Golijana ..................................................... 82
5. Svjedoenje Cvjetinovi Petra .......................................................................................... 83
6. Materijalni dokazi o pogubljenjima ne ekonomiji Branjevo........................................... 85
F. NAREDBA ZA UBIJANJE MUKARACA NA EKONOMIJI BRANJEVO ............................................... 86
1. Da li su optueni mogli odbiti naredbu za ubijanje zarobljenika.................................. 88
2. Ponaanje optuenih nakon ubijanja zarobljenika na Branjevu .................................. 92
G. UKOPAVANJE LEEVA NA EKONOMIJI BRANJEVO ...................................................................... 93
H. BROJ UBIJENIH NA EKONOMIJI BRANJEVO ................................................................................. 96
1. Zvanino identifikovane osobe po pojedinanim grobnicama ..................................... 98
I. SAETAK PREDMETA MKSJ, MEUNARODNOG SUDA PRAVDE I SUDA BIH O

POSTOJANJU GENOCIDA U SREBRENICI ................................................................... 106
II. ZAKONSKA OBILJEJA KRIVINOG DJELA GENOCID.............................................. 107
1. Optueni nisu posjedovali genocidnu namjeru niti su bili svjesni genocidne

namjere glavnih poinilaca ............................................................................................ 109
III. ZAKLJUAK............................................................................................................................ 115
IV. ODLUKA O KAZNI ................................................................................................................. 119
1. Svrha kanjavanja ............................................................................................................ 119

2. Pravila za odmjeravanje kazne ....................................................................................... 120
3. Individualizacija kazne ..................................................................................................... 121
V. ODLUKA O TROKOVIMA POSTUPKA ............................................................................ 122
VI. ODLUKA O IMOVINSKO PRAVNIM ZAHTJEVIMA ........................................................ 123
VII. ANEKS A ................................................................................................................................ 124
A. PROCESNE ODLUKE ................................................................................................................. 124

1. Uvrtavanje izjava datih u postupcima pred MKSJ ..................................................... 124
2. Prihvatanje izjava svjedoka Draena Erdemovia ...................................................... 128
3. Prihvatanje izjave svjedoka Z-3 ...................................................................................... 132
4. Prihvatanje izjave optuenog Franc Kosa u skladu sa odredbom

lana 273. stav 3. ZKP BiH ........................................................................................... 133
5. Prihvatanje utvrenih injenica ....................................................................................... 134
6. Zatita svjedoka ................................................................................................................ 145
7. Prihvatljivost pojedinih dokaza ....................................................................................... 150
8. Suenje bez prisustva optuenog Stanka Kojia ........................................................ 155
9. Iskljuenje javnosti ............................................................................................................ 159
10. Probijanje roka od 30 dana ........................................................................................... 160
11. Obilazak lica mjesta ....................................................................................................... 160
VIII. ANEKS B ............................................................................................................................... 162
A. PROVEDENI DOKAZI ................................................................................................................. 162

1. Lista salsuanih svjedoka Tuilatva ............................................................................. 162
2. Lista uloenih materijalnih dokaza Tuilatva .............................................................. 163
3. Spisak sasluanih svjedoka odbrane ............................................................................ 166
B. MATERIJALNI DOKAZI ODBRANE .............................................................................................. 167
1. Materijalni dokazi odbrane optuenog Franc Kosa ..................................................... 167
2. Materijalni dokazi optuenog Stanka Kojia ................................................................. 169
3. Materijalni dokazi odbrane optuenog Vlastmira Golijana ......................................... 171
4. Dokazi Suda ...................................................................................................................... 171

U IME BOSNE I HERCEGOVINE !
Sud Bosne i Hercegovine u vijeu sastavljenom od sudija Mire Smajlovi, kao

predsjednika vijea, te sudija Zorana Boia i Mitje Kozamernika kao lanova vijea, uz
sudjelovanje pravnog savjetnika- asistenta Lejle Kurtanovi, u svojstvu zapisniara, u
krivinom predmetu koji se vodio protiv optuenih Franc Kosa, Stanka Kojia,
Vlastimira Golijana i Zorana Goronje, zbog krivinog djela Genocid iz lana 171. taka
a) i b) Krivinog zakona BiH (KZ BiH), a sve u vezi sa lanom 29. i 180. stav 1. KZ
BiH, povodom optunice Tuilatva Bosne i Hercegovine broj: T20 0 KTRZ 0000538 10
od 10.08.2010. godine, potvrene dana 12.08.2010. godine, nakon odranog javnog i
glavnog pretresa, sa kojeg je povremeno bila iskljuena javnost, a kojem su
prisustvovali optueni Franc Kos i njegovi branioci, advokati Duan Tomi i Predrag
Drini, optueni Stanko Koji i njegovi branioci, advokati Milan Romani i Slobodan
Peri, optueni Vlastimir Golijan i njegovi branioci, advokati Rade Goli i Radivoje
Lazarevi, te optueni Zoran Goronja i njegovi branioci, advokati Slavko Aeri i Petko
Pavlovi, te tuilac Tuilatva Bosne i Hercegovine, Dubravko ampara, dana
14.06.2012. godine donio je, a dana 15.06.2012. godine javno objavio slijedeu:
PRESUDU
OPTUENI:
(1) FRANC KOS, zvani Slovenac, uti i Branimir Manojlovi, sin Otmara i
Marije ro. Olivo, roen 16.07.1966. godine u Celju, Republika Slovenija, dravljanin ...,
sa prebivalitem na adresi ..., sa boravitem na adresi ..., JMBG ..., zavrio osnovnu
kolu, po zanimanju limar, pismen, sluio JNA 1986. godine u Niu, ima in desetara iz
JNA i in potporunika iz VRS, loeg imovnog stanja, osuivan kao maloljetnik,
trenutno se ne vodi neki drugi krivini postupak protiv njega, lien slobode u R
Hrvatskoj dana 20.04.2010. godine, u skladu sa meunarodnom potjernicom od
14.04.2010. godine, izruen iz Hrvatske u BiH dana 10.06.2010. godine, trenutno se
nalazi u pritvoru po rjeenju Suda BiH broj: X-KRN-10/893 od 11.06.2010. godine,
(2) STANKO KOJI1, zvani Geza, sin Tomislava i Zorke, djevojaki Mari, roen
23.01.1968. u Turbetu, opina Travnik, sa prebivalitem na adresi ..., JMBG..., ...,
dravljanin ... i ..., razveden, otac jednog malodobnog djeteta, pismen, zavrio srednju
ugostiteljsku kolu, sezonski zaposlen kao fiziki radnik, loeg imovnog stanja,
neodlikovan, osuen za pokuaj ubistva od strane suda u Bijeljini, trenutno se ne vodi
neki drugi krivini postupak protiv njega, trenutno se nalazi u pritvoru po rjeenju Suda
BiH broj: X-KRN-10/893 od 26.02.2010. godine,
(3) VLASTIMIR GOLIJAN, sin Miloa i Jelene, djevojaki Todorovi, roen

25.10.1974. godine u eravicama, opina Han Pijesak, sa prebivalitem u ..., sa
1
Prije tri godine je promijenio prezime iz Savanovi u Koji.

boravitem u ..., JMBG ..., ..., dravljanin ..., oenjen, otac dvoje malodobne djece,
pismen, zavrio osnovnu kolu, zaposlen u pilani d.o.o. Karaula u Han Pijesku, loeg
imovnog stanja, sluio VRS od 1992. do 1994. godine, nije odlikovan, neosuivan,
trenutno se ne vodi neki drugi krivini postupak protiv njega, trenutno se nalazi u
pritvoru po rjeenju Suda BiH broj: X-KRN-10/893 od 26.02.2010. godine,
(4) ZORAN GORONJA, zvani Zoka, sin Gojka i Ilinke, djevojaki Grab, roen
07.09.1971. godine u Joavi, opina Bosanski Novi, sa prebivalitem u ..., JMBG ..., ...,
dravljanin ..., razveden, pismen, zavrio srednju drvopreraivaku kolu, nezaposlen,
loeg imovnog stanja, sluio JNA 1991. godine u Skoplju, neodlikovan, neosuivan,
trenutno se ne vodi neki drugi krivini postupak protiv njega, nalazi se u pritvoru po
rjeenju Suda BiH broj: X-KRN-10/893 od 26.02.2010. godine,
KRIVI SU
to su:
U toku juna i jula mjeseca 1995. godine, za vrijeme oruanog sukoba u

Republici Bosni i Hercegovini, u okviru kojeg su pripadnici Vojske Republike Srpske
(VRS) i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske (MUP RS) preduzimali
iroko rasprostranjen i sistematian napad protiv bonjakog civilnog stanovnitva iz
zatiene zone UN-a Srebrenica, u sklopu kojeg napada je do 40.000 bonjakih civila
preseljeno iz enklave Srebrenica, a vie od 7.000 mukaraca i djeaka bonjaka
pogubljeno, pa su svjesni napada i da njihove radnje ine dio tog napada, optueni kao
pripadnici 10. diverzantskog odreda Glavnog taba Vojske Republike Srpske (G
VRS), zajedno sa drugim jedinicama VRS i Ministarstva unutranjih poslova Republike
Srpske (MUP RS), vrili progon civilnog bonjakog stanovnitva zatiene zone UN
Srebrenica na nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj osnovi, liavanjem drugih osoba ivota,
tako to su:
Krajem juna 1995. godine izveli prvi napad na UN zatienu zonu Srebrenica, s
ciljem uznemiravanja bonjakog stanovnitva kako bi isti napustili Srebrenicu, te
poevi od ranih jutarnjih sati 11. jula 1995. godine, po naredbi komandanta 10.
Diverzantskog odreda G VRS, Pelemi Milorada, zajedno sa drugim pripadnicima 10.
Diverzantskog odreda i drugim jedinicima VRS, izveli drugi napad, tako to su
uestvovali u zauzimanju zatiene UN zone Srebrenica, pa je nakon ulaska u grad,
jedan od pripadnika 10. diverzantskog odreda zaklao mukarca Bonjaka civila, da bi,
nakon zauzimanja Srebrenice od strane snaga bosanskih Srba i nakon to je
cjelokupno bonjako stanovnitvo protjerano iz zatiene zone,
Dana 16. jula 1995. godine, u periodu od 10,00 do 15,00 sati, u kojem vremenu
je oko osam stotina mukaraca Bonjaka doveeno iz kole u selu Gornja Pilica,
optina Zvornik, gdje su od 14.07.1995. godine drani u nehumanim uslovima, izloeni
fizikom i verbalnom maltretiranju, na Ekonomiju-farmu Branjevo, kao mjestu
pogubljenja, pa su Kos Franc, Koji Stanko, Goronja Zoran i Golijan Vlastimir, na
lokaciji Ekonomija - farma Branjevo, u blizini sela Pilica, zajedno sa jo par pripadnika
10. diverzantskog odreda, pucajui iz automatskih pukaka, a Stanko Koji i iz pitolja,
a Zoran Goronja i iz pukomitraljeza M-84, s namjerom da lie ivota, po prijekom
6

postupku pogubili oko osam stotina zarobljenih mukaraca Bonjaka iz enklave
Srebrenica, starosne dobi od 18 do 60 godina, od kojih su neki imali poveze na oima i
rukama, nakon ega su Franc Kos i Stanko Koji, zajedno sa jo jednim pripadnikom
10. diverzantskog odreda, ovjeravali strijeljane pucajui im u glavu kako bi se uvjerili
da niko nije preivio, ali su strijeljanje ipak preivjela dva mukarca,
dakle, u sklopu iroko rasprostranjenog i sistematinog napada usmjerenog protiv

civilnog bonjakog stanovnitva zatiene enklave Srebrenica, znajui za takav
napad, a postupajui sa namjerom da diskriminiraju grupu srebrenikih bonjaka, vrili
progon na nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj osnovi, liavanjem ivota zarobljenih
mukaraca bonjaka,
ime su poinili krivino djelo Zloin protiv ovjenosti progonom iz lana 172.
Stav 1. taka h) KZBiH u vezi sa stavom 1. taka a), a sve u vezi sa lanom 29. KZBiH.
Stoga ih Vijee Suda BiH, za poinjeno krivino djelo, a na osnovu odredbe lana 285.
ZKP-a BiH, uz primjenu lanova. 39., 42.b, 48. KZ BIH osuuje:
OPTUENOG FRANC KOSA NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

TRAJANJU OD 40 (ETRDESET) GODINA
OPTUENOG STANKA KOJIA NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

TRAJANJU OD 43 (ETRDESET I TRI) GODINE
OPTUENOG VLASTIMIRA GOLIJANA NA KAZNU

ZATVORA U TRAJANJU OD 19 (DEVETNAEST) GODINA
OPTUENOG ZORANA GORONJU NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

TRAJANJU OD 40 (ETRDESET) GODINA
Optuenima se u skladu sa lanom 56. stav 1. KZ BiH u izreenu kaznu zatvora

uraunava i vrijeme koje su proveli u pritvoru, poevi od 10.06.2010. godine u odnosu
na optuenog Kos Franca, te od 25.02.2010. godine u odnosu na optuene Koji
Stanka, Vlastimira Golijana i Goronja Zorana.
II
Na osnovu lana 188. stav 4. ZKP-a BiH optueni se oslobaaju dunosti da

nadoknade trokove krivinog postupka.
III
Na osnovu lana 198. stav 2. ZKP-a BiH oteeni, te srodnici stradalih se sa

imovinskopravnim zahtjevom, upuuju na parnicu.
Obrazloenje
1. Nakon to je vijee u smislu lana 281. ZKPBiH savjesno i sadrajno ocijenilo

svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima, koji su izvedeni na glavnom
pretresu, te prethodno analizirajui navode optube i odbrane, zakljueno je tokom
7

predmetnog postupka dokazano da su optueni poinili krivina djela za koja su
oglaeni krivim.
2. Dokazi izvedeni tokom postupka navedeni su u Aneksu 1, dok Aneks 2 sadri

popis procesnih odluka, i navedeno predstavlja sastavni dio obrazloenja ove presude.
I. TOK POSTUPKA
A. OPTUNICA I GLAVNI PRETRES
3. Tuilatvo BiH (Tuilatvo) je dana 10.08.2010. godine podiglo optunicu broj:

T20 0 KTRZ 0000538 10 , koja je potvrena 12.08.2010. godine, a kojom su se
optueni Franc Kos, Stanko Koji, Vlastimir Golijan i Zoran Goronja teretili su se za
poinjenje krivinog djela Genocid iz lana 171. taka a) i b) Krivinog zakona BiH (KZ
BiH), a sve u vezi sa lanom 29. i 180. stav 1. KZ BiH.
4. Na roitu za izjanjenje o krivnji odranom pred sudijom za prethodno

sasluanje dana 08.09.2010. godine, optueni Vlastimir Golijan je u prisustvu svog
branioca u potpunosti priznao izvrenje krivinog djela za koje ga tereti potvrena
optunica, nakon ega je Sud temeljem odredbe 26. KZ BiH iz razloga cjelishodnosti
razdvojio postupak u odnosu na ovog optuenog.
5. Po razdvajanju postupka u odnosu na optuenog Vlastimira Golijana vijee je

u skladu sa odredbom lana 230. stav 1. ZKP BiH. dana 23.09.2010. godine odralo
roite za razmatranje izjave o priznanju krivnje2, na kojem je optueni ostao kod date
izjave, priznajui radnju izvrenja na nain kako je to navedeno u injeninom opisu
optunice, ali ne shvatajui u potpunosti prirodu krivinog djela ije izvrenje je priznao.
6. Imajui u vidu da optueni Vlastimir Golijan priznaje injenine navode ali ne

razumije pravnu kvalifikaciju krivinog djela za koje se tereti, odnosno njegove bitne
elemente, izjava o priznanju krivnje nije prihvaena.
7. Imajui u vidu da je izjava o prizanju krivnje odbaena i predmet proslijeen u

fazu zakazivanja roita za glavni pretres, prestao je objektivni razlog zbog kojeg je
postupak u odnosu na optuenog Vlastimira Golijana bio razdvojen, pa je Vijee
rjeenjem od 13.10.2010. godine, donijelo rjeenje o ponovom spajanju postupaka i
voenju jedinstvenog postupka.
1. Zavrne rijei
2
Izjava o priznanju injenica uvrtena je kao dokaz OIII-1.

(a) Tuilatvo
8. Iznoenje zavrnih rijei Tuilatva zapoelo je 11.05.2012. godine. U
zavrnom obraanju, Tuilatvo je dalo osvrt na provedene dokaze, ocjenu iskaza
sasluanih svjedoka, te saetak provedenih materijalnih dokaza, koji prema miljenju
tuioca nesumnjivo ukazuju da su optueni u pogubljenjima na Branjevu 16.07.2012.
godine, postupali sa genocidnom namjerom.
9. Tuilatvo je istaklo i da se pred Sudom nalazi znaajna koliina relevantnih

materijalnih dokaza, meu kojima su zapisi, naredbe, izvjetaji i ostala dokumentacija
VRS-a i MUP-a RS iz tog vremena, koja opisuje vojne operacije koje su voene u to
vrijeme, a koji predstavljaju dokaz o zajednikoj kriminalnoj svrsi, planu i ueu
optuenih u tim dogaajima. Navedeni dokumenti, poput presretnutih razgovora, prema
miljenju Tuilatva otkrivaju aktivnosti i znanje onih koji su planirali, koordinirali i
izvravali plan. Tuilatvo dalje tvrdi da takvi dokumenti, zajedno sa iskazima svjedoka,
predstavljaju direktne pokazatelje znanja optuenih.
10. Tuilatvo je u zavrnom izlaganju dalo ocjenu kredibiliteta sasluanih svjedoka,

naroito svjedoka Z-1 koji je sa Tuilatvom zakljuio sporazum u kojem priznaje da je
kao pripadnik 10. Diverzantskog odreda uestvovao u napadu na Srebrenicu i ubijanju
civila na ekonomiji Branjevo. Tuilatvo je u tom pravcu citiralo praksu Ustavnog suda
u kojoj se navodi da se prilikom ocjene iskaza svjedoka koji je zakljuio sporazum ili je
dobio imunitet, primjenjuju isti kriteriji kao i za ocjenu iskaza ostalih sasluanih
svjedoka.
11. Nadalje, Tuilatvo je dalo osvrt I na iskaze optuenih Franc Kosa i Stanka
Kojia, te na izjavu o priznanju krivnje koju je dao optueni Vlastimir Golijan.
12. Najzad, Tuilatvo je iznijelo osvrt na dokaze o broju ubijenih na ekonomiji

Branjevo, te na elemente krivinog djela Genocida iz lana 171. KZ BiH, koje u
konkretnom sluaju nalazi ispunjenim, pa je cijenei sve okolnosti na strani optuenih,
Tuilatvo predloilo izricanje kazni dugotrajnog zatvora za sve optuene osim
Vlastimira Golijana, koji je u vrijeme poinjenja krivinog djela bio mlai punoljetnik.
(b) Odbrana ooptuenog Franc Kosa

13. U svom zavrnom obraanju, branioci optuenog, advokati Duan Tomi i
Predrag Drini su osporavali da je u Srebrenici u julu 1995. godine poinjen genocid, te
da je u poinjenu istog uestvovao optueni Franc Kos. U tom pravcu branioci su istakli
da na strani optuenog nije ispunjen element bia djela, odnosno postojanje posebne
genocidne namjere, pri emu je naglaena injenica da je optueni dravljanin
..., te je tokom rata bio pripadnik sve tri strane u sukobu, odnosno Hrvatskog vijea
obrane (HVO-a), Armije Bosne i Hercegovine i na kraju i Vojske Republike Srpske
(VRS). Branioci su ukazivali i na praksu ovog Suda u drugim predmetima, te na
presudu po sporazumu za priznanje krivnje koji je zakljuio svjedok Z-1, za
uestvovanja u strijeljanjima na Branjevu, koji takoer nije oglaen krivim za genocid,
kao ni Draen Erdemovi pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju
(MKSJ). Nadalje, osporavajui broj ubijenih, te elemente krivinog djela genocida,
9

odbrana smatra da broj ubijenih u Srebrenici ne predstavlja znatan dio grupe u
konktestu odredbe lana 171. KZ BiH.
14. Odbrana je dalje tvrdila da provedeni dokazi pokazuju kako optueni nije
doborovoljno bio pripadnik 10. Diverzantskog odreda, te kako nije dobrovoljno
uestvovao u strijeljanjima na Branjevu. Pogubljenja je prema njihovim tvrdnjama
nadzirao Vujadin Popovi i vojna policija, pa odbrana zakljuuje da optueni u tom
okruenju nisu smjeli odbiti nareenje, jer bi to bilo kanjivo smru. Odbrana smatra da
i je optueni postupao humano kada je pucao u preivjele strijeljanja, jer su bili teko
izranjavani nakon to je u njih pucano iz pukomitraljeza, te smatra da nije bilo drugog
naina da se pomogne tim ljudima.
15. Na kraju izlaganja, branilac Predrag Drini je apelovao na Sud da primjeni blai
zakon po uinioca odnosno KZ SFRJ, koji za isto djelo propisuje blau kaznu. Branilac
je iz etikih razloga istakao i da na strani Franca Kosa nema olakavajuih okolnosti, ali
tvrdi da na odmjeravanje kazne mora utjecati da optueni (1) na licu mjesta sa drugima
odbija da dalje ubija te ljude (2) ovjerava ranjene samo u dva ili tri sluaja kada je
ljudima nemogue pomoi (3) odbija da ubija 500 ljudi u Domu kulture u Pilici (4)
svjedoi je u svom predmetu i u druga dva predmeta pred ovim Sudom, te u
svjedoenju ne prikriva injenicu da je bio prisutan pred skladitem Kravica u vrijeme
ubijanja ljudi, to je u svom svjedoenju prikrio zatieni svjedok Z-1.
(i) Optueni Franc Kos

16. Optueni Franc Kos se u zavrnom izlaganju pridruio navodima branilaca,
dodajui svoje zakljuke u pogledu provedenih dokaza, prvenstveno osporavajui
kredibilitet zatienog svjedoka Z-1, koji je kao i on bio prisutan u vrijeme pogubljenja
na Branjevu. Optueni naglaava injenicu da je navedeni svjedok tokom
inkriminisanog perioda pored ekonomije Branjevo bio prisutan na vie masovnih
stratita Bonjaka na podruju okoline Srebrenice, ali ipak nije osuen za Genocid. Na
kraju izlaganja je izrazio kajanje zbog svih lica u ijem pogubljenju je uestvovao.
(c) Odbrana drugooptuenog Stanka Kojia

17. Branilac optuenog Stanka Kojia, advokat Milan Romani, u svojim
zavrnim rijeima ukazuje na opti kontekst dogaaja, koji su prethodili deavanjma u
Srebrenici u julu 1995. godine, smatrajui da je napadu na enklavu pethodio niz upada
pripadnika 28. Divizije u srpska sela u okolini Srebrenice, kojom prilikom je nastradao
veliki broj civila i vojnika srpske nacionalnosti, a to prema miljenju branioca dokazuje
da pripadnici Divizije u enklavi nikada nisu ispotovali odluku o demilitarizaciji
Srebrenice. Branilac je u zavrnim rijeima istakao i da provobitno plan VRS nije
obuhvatao zauzimanje enklava, samo anuliranje dejstava pripadnika 28. Divizije, pa
smatra da je konano zauzimanje Srebrenice i za VRS bilo svojevrsno taktiko
iznenaenje, kao i injenica da tom prilikom nije pruen otpor.
18. Branilac smatra i da tokom postupka Tuilatvo nije dokazalo postojanje

genocidnog plana za ubijanje bonjaka, a naroito da su optueni posjedovali
genocidnu namjeru porebnu da se skupina bonjaka djelimino istrijebi kao takva.
10

Optueni su prema miljenju branioca bili obini vojnici, bez mogunosti da odbiju
naredbu za strijeljanje zarobljenika na Branjevu, jer je odbijanje nareenja u 10.
Diverzantskom odredu bilo kanjivo smru. U tom kontekstu, branilac je izlagao i teoriju
odgovornosti za djela poinjenja pod prinudom, smatrajui da optueni na Branjevu
nisu imali bilo kakvog izbora, osim da uestvuju u pogubljenjima.
19. Osporavan je i broj ubijenih mukaraca, te njihov status u vrijeme

pogubljenja, pa je branilac predloio da u tom pravcu Sud ukoliko ustanovi odgovornost
optuenih izvri pravnu prekvalifikaciju djela na ratni zloin protiv civilnog stanovnitva
ili ratnih zarobljenika. Branilac je naroito osporavao kredibilitet svjedoka Z-1,
smatrajui da isti ima neprijateljski odnos prema optuenom Kojiu, a istinitost
svjedoenja je upitna i zbog injenice da je sa Tuilatvom za isto djelo sklopio
sporazum o priznanju krivnje. Osporavao je i iskaze preivjelih svjedoka Z-2 i Z-3,
smatrajui da su njihovi iskazi neuvjerljivi, neprecizni i nevjerovatni, te da bilo ko moe
reproducirati dogaaje iz Srebrenice jer su isti intenzivno popraeni putem medija.
20. Najzad, branilac je detaljno ukazivao na duevno stanje optuenog, koji

prema nalazu i miljenju vjetaka odbrane boluje od ..., i koji u vrijeme poinjenja
krivinog djela nije mogao shvatit znaaj svog djela ni upravljati svojim postupcima,
mada je i tada prema vlastitoj izjavi samo pucao iznad glava zarobljenika. Branilac je
jo jednom naglasio da je prema nalazu istih vjetaka, osumnjieni u vrijeme poinjenja
djela bio bitno smanjeno uraunljiv, to pored drugih navedenih okolnosti predstavlja
osnov ublaavanja kazne.
(i) Optueni Stanko Koji

21. Optueni Stanko Koji se u pridruio zavrnom izlaganju svog branioca,
ukazujui na teko djetinjstvo i odrastanje u porodici duevnih bolesnika. Optueni je
dodao i da ne razumije optunicu ni pravnu kvaklifikaciju djela za koje se tereti, dok mu
pravila postupanja prema zarobljenicima u ratu nisu poznata, jer nikada nije ni sluio
vojsku. U daljem izlaganju, optueni je ponovo iznio svoje vienje dogaaja koja su
prethodila deavanjima na Branjevu. Na kraju izlaganja, naglaava da je njegova uloga
u Odredu bila marginalna i da je uvijek bio predmetom ismijavanja. Po njegovom
miljenju, bilo je najbolje da je komandant Pelemi te prilike naredio da se licima
podijeli hrana i voda, ali nareeno je njihovo pogubljenje, a niko od pripadnika Odreda
to nije smio odbiti. Svoje neslaganje sa ubistvima, optueni je manifestirao tako to se
kako sam tvrdi udaljavao sa mjesta egzekucije, te pucao iznad glava ubijenih. U
konanici, izraava aljenje za svim stradalim na ekonomiji Branjevo, te upuuje
sauee i izvinjenje lanovima njihovih porodica.
(d) Odbrana optuenog Vlastimira Golijana

22. Branilac optuenog Vlastimira Golijana, advokat Rade Goli, u svom zavrnom
izlaganju izrazio je sauee porodicama svih lica koja su 16. jula ubijena na vojnoj
ekonomiji Branjevo, te izrazio aljenje za svim nedunim rtvama proteklog rata.
23. U daljem izlaganju, branilac je osporavao retroaktivnu primjenu krivinog

zakona Bosne i Hercegovine, pozivajui se na relevantne odredbe KZ SFRJ, koji je bio
11

na snazi u vrijeme poinjenja djela, ukazujui u tom pravcu na relevantnu praksu
Apelacionog vijea Suda BiH u brojnim predmetima.
24. U kontesktu kanjivosti, branilac je istakao da je optueni u vrijeme

poinjenja djela bio mlae punoljetno lice, te se na njega odnose odredbe o
kanjavanju iz lana 42.b. stav 1. KZBiH, koja propisuju zabranu izricanja kazne
dugotrajnog zatvora takvim licima.
25. Sistematika zavrnog izlaganja ovog branioca imala je cjeline (1) operacija
Krivaja 95 karakter, tok i ishod, (2) transfer civilnog stanovnitva iz Potoara, (3)
odvajanje vojno sposobnih mukaraca u Potoarima, (4) uloga 10. diverzantskog
odreda u deavanjima oko Srebrenice, (5) nareenje pretpostavljenog-osobito
olakavajua okolnost i (6) linost optuenog Vlastimira Golijana i porodine prilike.
26. Branilac je na kraju izlaganja dao osvrt na iskaze svjedoka i provedene dokaze,
iz kojih se prema miljenju odbrane jasno da zakljuiti da optueni nije dijelio
genocidnu namjeru, niti je u vrijeme poinjenja djela bio svjestan genocidne namjere
glavnih uesnika UZP-a za poinjenje genocida, pa se samim tim osporava i pravna
kvalifikacija optunice za genocid. U tom kontekstu osporavana je i argumentacija
optunice kojom se tvrdi da broj ubijenih mukaraca na Branjevu predstavlja znaajan
dio grupe.
27. U pogledu postojanja olakavajuih okolnosti, branilac je ukazao na postojanje

nareenja pretpostavljenog, te je ukazao linost optuenog Vlastimira Golijana, koji je
odrastao u tekim ivotnim prilikama, bez roditeljskog staranja i adekvatnog
obrazovanja.
(i) Optueni Vlastimir Golijan

28. Se u svom zavrnom izlaganju pridruio navodima branioca, dodajui da mu je
ao svih ljudi u koje je pucao, kao i njihovih porodica, te se iskreno kaje zbog svega.
(e) Odbrana optuenog Zorana Goronje

29. Branioci optuenog Zorana Goronje, advokati Slavko Aeri i Petko Pavlovi,
u svojoj zavrnoj rijei istakli su da je predmet ovog krivinog postupka odluka o krivnji
optuenih, ali da je prilikom izvoenja dokaza kako Tuilatva u veem dijelu, ali i
jednog dijela dokaza odbrana ova injenica potisnuta u drugi plan, jer je glavnu ulogu
tokom postupka preuzela politika rasprava o tome ta se desilo u i oko Srebrenice u
julu 1995. godine
30. Odbrana istie da jako mali broj materijalnih dokaza i sasluanih svjedoka u
ovom predmetu ima stvarni potencijal da pomogne Sudu u donoenju odluke o krivnji I
pravnoj kvalifikaciji kad je u pitanju njihov branjenik. Odbrana je izvrila analizu svih
uloenih dokaza Tuilatva I odbrana pojedinano, sa posebnim osvrtom na iskaz
zatienog svjedoka Z-1. Odbrana istie da svjedok Z-1 ne moe biti posmatran kao
svjedok u pravom smislu te rijei, imajui u vidu injenicu da je sklopio sporazum o
priznanju krivnje sa Tuilatvom BiH, a da se prije sklapanja ovog sporazuma upoznao
12

sa sadrajem svih dokaza u ovom predmetu.
31. Kada je u pitanju pravna kvalifikacija djela, odbrana istie da je genocid

jedinstveno krivino djelo u kojem se poseban naglasak stavlja na posebnu namjeru i
da njihov branjenik ne moe biti osuen ni kao pomaga u krivinom djelu genocida,
obzirom da voljni element nije dokazan od strane Tuilatva BiH, te da predmetni
dogaaj moe biti pravno kvalifikovan kao Ratni zloin ( protiv civilnog stavnovnita i/ili
ratnih vojnih zarobljenika) ili kao Zloin protiv ovjenosti
32. Na kraju, odbrana Zorana Goronje predlae da Sud BiH prihvati argumentaciju
ove odbrane koja se tie postojanja osobito olakavajuih okolnosti na strani njihovog
branjenika, te da istom izrekne kaznu po zakonu vremena izvrenja djela, te kaznu koja
e doprinijeti pomirenju i normalizaciji meunacionalnih odnosa u BiH.
(i) optueni Zoran Goronja

33. Se u svom zavrnom izlaganju pridruio navodima branilaca, izraavajui
iskreno aljenje ubijenih rtava, upuujui izvinjenje njihovim porodicama.
B. GENERALNA OCJENA DOKAZA U POSTUPKU
34. Odredba lana 3. stav 1. ZKP BiH propisuje da se optueni smatra nevinim za
krivino djelo dok se pravosnanom presudom ne utvrdi njegova krivnja. 3 Tuilac stoga
nosi teret utvrivanja krivice optuenog, a u skladu sa lanom 3. stav 2. ZKP BiH
optuba to mora uraditi izvan svake razumne sumnje.4 injenica da odbrana nije
osporavala odreene injenine navode sadrane u optunici ne znai da je vijee
prihvatilo te injenice kao dokazane. Teret dokazivanja ostaje na tuiocu za svaku
optubu tokom cijelog suenja. Shodno tome, u utvrivanju da li je tuilac dokazao
predmet izvan svake razumne sumnje, vijee je paljivo razmotrilo da li postoji bilo
kakva druga razlona interpretacija uvrtenih dokaza, osim one koju je prihvatilo ovo
vijee, kada je u skladu sa naelom In dubio pro reo 5 odluilo da nije dokazano
poinjenje krivinog djela za koje se optueni terete.
35. Temeljem odredbe lana 15. ZKP BiH, vijee ima pravo da slobodno ocjenjuje
dokaze.6 Prema tome, optube protiv optuenih su paljivo razmotrene, ukljuujui i
sve uloene dokaze. Prilikom ocjene dokaza izvedenih tokom glavnog pretresa, vijee
je poklonilo dunu panju, izmeu ostalog, pojedinanim okolnostima svjedoka, kao i
njihovog mogueg uea u dogaajima i rizika da sebe inkriminiraju, te njihovom
3
lan 3. stav 1. ZKP BiH navodi da se svako smatra nevinim za krivino djelo dok se pravomonom
presudom ne utvrdi njegova krivnja. Ova odredba je u skladu sa svim glavnim institutima o ljudskim
pravima. Vidjeti, Evropska konvencija o ljudskim pravima, lan 6. stav 2; meunarodna konvencija o civilnim
i politikim pravima, lan 14. stav 2.
4
lan 3. stav 2. ZKP BiH navodi da sumnju u pogledu postojanja injenica koje ine obiljeja krivicnog djela
ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivinog zakonodavstva, Sud rjeava presudom na nacin koji je
povoljniji za optuenog.
5
lan 3. stav 2. ZKP BiH.
6
lan 15. ZKP BiH navodi da ... postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim
formalnim dokaznim pravilima.
13

odnosu sa optuenima. Vijee je takoer razmotrilo konzistentnost svjedoenja svakog
svjedoka tokom direktnog ili unakrsnog ispitivanja i uporedilo ga sa izjavama koje su
dali tokom istrage.
36. Ponekad se usmeno svjedoenje svjedoka razlikovalo od izjave koju su isti dali
u istranoj fazi. Meutim, treba imati u vidu da je prolo osamnaest godina od dogaaja
navedenih u optunici, te je opravdano oekivati da je protok vremena uticao na
tanost i vjerodostojnost sjeanja svjedoka. Takoer, injenica je da se zbog prirode
krivinog postupka, svjedoku na glavnom pretresu mogu postaviti drugaija pitanja od
onih koja su postavljena u prethodnim razgovorima, pa je nakon konkretizacije
pojedinih pitanja opravdano oekivati da se sjeti dodatnih detalja. Naravno, ovakve
situacije je vijee paljivo razmatralo prilikom utvrivanja teine koja se treba dati
takvim dokazima.
37. Razmatranje usmenih svjedoenja pred vijeem, izvjesne nedosljednosti i

netanosti izmeu prethodnih izjava i usmenog svjedoenja svjedoka, ili izmeu
razliitih svjedoka predstavljaju relevantan faktor u procjeni teine i one nuno ne
diskredituju cijelo svjedoenje svjedoka. Ako je svjedok podrobno ispriao sutinu
dogaaja o kojima se radi, periferne devijacije nisu nuno dovele u pitanje istinitost
takvog dokaza.
38. Vijee je paljivo razmotrilo svjedoenja svih svjedoka optube i odbrane u

odnosu na navode optunice. Kada su u pitanju iskazi svjedoka, vijee je iste
razmotrilo kako bi utvrdilo da li oni izvan razumne sumnje povruju injenice navedene
u optunici, pri emu je u svakom trenutku bilo svjesno injenice da je svjedocima
oteenima bilo izuzetno teko svjedoiti u ovom predmetu, jer su i ranije morali
svjedoiti o dogaajima iz jula 1995. godine. injenica da su se njihova svjedoenja
esto ponavljala (u ovom i drugim postupcima) predstavlja okolnost koja je izvan bilo
ije kontrole, kao to je nesporna i injenica da postoji svega nekoliko preivjelih koji
mogu svjedoiti o ovim zloinima.
39. Prilikom ocjene iskaza svjedoka, vijee je uzelo u obzir injenicu da su neki
svjedoci govorili o relevantnim dogaajima prezentirajui injenice koje su uli od
drugih. Takvi dokazi tretirani su kao posredni dokazi i nije im data ista teina kao
neposrednim dokazima.
40. U pogledu odreenih svjedoka, vijee smatra da dijelovi njihovih iskaza nisu bili
iskreni, bilo zbog linih interesa, bilo zbog prijateljstva lojalnosti prema optuenom ili
zbog toga to su htjeli da utiu na ishod postupka. Prilikom donoenja svoje odluke,
vijee je uzelo u obzir nain svjedoenja i dranje svjedoka, te uporedilo unutranju
usaglaenost iskaza koje su svjedoci dali pred vijeem sa njihovim prethodnim
izjavama.
41. Tokom postupka, odbrana je naroito osporavala kredibilitet svjedoka odbrane

optuenog Franc Kosa, Jugoslava Petruia, ije svjedoenje naroito nije ilo u prilog
odbrani drugooptuenog. U konkretnom sluaju, Vijee primjeuje da navedeni svjedok
otvoreno pria o ulozi koju je imao tokom sukoba u BiH, te svom statusu
14

kontraobavjetajnog agenta, koji je radio za tajne slube Francuske, ali i dravnu
slubu bezbjednosti (DB) R Srbije, te na fotografijama jasno identificira optuenog
Stanka Kojia iz tog vremena i opisuje njegovu ulogu. Vijee je meutim imalo u vidu
da je odreen broj informacija koje je svedok naveo nisu relevantne za ovaj
predmet.Do informacija svjedok je doao posredstvom Zorana Mikovia, takoer
radnika DB-a Srbije, kojem su neki lanovi Dravne bjezbjednosti, meu kojima i
optueni Stanko Koji davali izjave, ali obzirom da Zoran Mikovi nije sasuan kao
svjedok, takve posredne informacije ocijenjene su neupotrebljivimza predmetni
postupak.
42. Vijee takoer primjeuje da je svjedok Petrui iznio jako puno injenica o
optuenima i njihovom djelovanju nakon rata, a jedan manji dio odnosi se na dogaaje
vezane za Branjevo, pa je cijenei da je protiv navedenog svjedoka tretnutno u toku
krivini postupak pred Sudom u Beogradu za krivina djela iznude, i pijunae u korist
R Francuske za vrijeme boravka na Kosovu, Vijee njegov iskaz ocijenilo relevantnim i
nepristrasnim samo u dijelu u kojem govori o kontaktima koje je imao sa optuenim
Stankom Kojiem za vrijeme boravka na Kosovu, kada mu je on otvoreno priao o
svom ueu u strijeljanjima na Branjevu, jer je optueni Stanko Koji u svom
svjedoenju7 potvrdio da se sa Petruiem upoznao na Kosovu 1999. godine, gdje je
bio angaovan kao dobrovoljac.
43. Odbrana je na osnovu svjedoenja Jugoslava Petruia u sudski spis uvela i

vei broj materijalnih dokaza, meu kojima su najbrojniji izvjetaji djelatnika slube
dravne bezbjednosti R Srbije, Zorana Mikovia.8 Uvrteni dokazi su prihvaeni kao
relevantni samo u dijelu u kojem su potkrepljeni drugim provedenim dokazima.
Informacije koje su nepotpisane, ili nepotvrene ili nemaju odgovarajuu autorizaciju,
nisu koritene kao potkrepljujui dokaz u donoenju konane odluke.
44. Vijee je utvrdilo da su ak i svjedoci koji nisu bili pouzdani i nisu govorili istinu
u pojedinim dijelovima svojih iskaza, bili pouzdani i govorili istinu o drugim injenicama
o kojima su svjedoili, te Vijee stoga nije u cjelosti odbacilo njihova svjedoenja, jer to
ne bi bilo u interesu pravde niti u skladu sa obavezom slobodne ocjene dokaza. Vijee
je shodno tome cijenilo pouzdanost i iskrenost svakog od svjedoka, te u vezi s tim,
ocijenilo pouzdanost i tanost svake injenice o kojoj su svjedoci svjedoili. Ocjenu
vjerodostojnosti pojedinanih iskaza, Vijee e iznijeti u dijelu presude u kojem
obrazlae krivicu optuenih.
45. Vijee je u dokaze uvrstilo i zapise sa presretnutim razgovorima, to se moe

smatrati posebnom vrstom materijalnih dokaza, a iju autentinost je potvrdio vezista,
koji je opisao nain na koji su transkribovali razgovore u odnosnom periodu i
provjeravali ih prema nainjenim tonskim snimcima. Neki od tih razgovora predstavljaju
7
Optueni Stanko Koji je po drugi put svjedoio na pretresu od 17.04.2012. godine.
8
OI-39 do OI-45
15

pouzdan dokaz o lokacijama kljunog osoblja, aktivnostima na organizaciji pogubljenja i
prikrivanja tijela ubijenih, to su potkrijepili i drugi svjedoci i materijalni dokazi.
46. Vijee takoer primjeuje da su u konkretnom predmetu, materijani dokazi bili

obimni i od naroite vanosti, a Vijee je sa naroitom panjom ispitalo svaki dokument
kojeg je osporavala odbrana, u cilju odluivanja o njegovoj vjerodostojnosti i dokaznoj
vrijednosti.
47. Sudsko vijee je izvrilo detaljnu ocjenu nalaza vjetaka koje su odbrana i
optuba prezentirali u vezi sa dogaajima opisanim u optunici. Ocjenjujui dokaznu
vrijednost nalaza vjetaka, Vijee je takoe uzelo u obzir strunost konkretnog
vjetaka, metodologiju koju je pojedini vjetak primijenio, te podudaranje njihovih
nalaza sa drugim dokazima koje je vijee prihvatilo.
48. Odbrana je tokom postupka naelno osporavala primjenjivost izvjetaja

vjetaka Richarda Buttler-a (vojnog analitiara), obzirom da Tuilatvo i Sud nisu izdali
naredbu vjetacima za izradu njihovih nalaza i miljenja, niti su navodi iz njihovih
izvjetaja u direktnoj vezi sa injenicama i okolnostima ovog predmeta. Razloge
prihvatanja izvjetaja ovog vjetaka Vijee je dalo u okviru procesnih odluka.
49. Pobijajui navode vjetaka, odbrana je na okolnost ustrojstva 10.

Diverzantkskog odreda, djelovanja njegovih pripadnika, angaovala vjetaka odbrane
vojne struke, penzionisanog generala Slobodana Kosovca9. Vijee primjeuje da je
osim injenica koje su bile predmetom vjetaenja, vjetak u svom nalazu i miljenju10
davao svoju ocjenu prirode napada koji je izvren na Srebrenicu, osposbljenosti
jedinica 28. Divizije, pravnog dometa Direktiva koje su izdavane od strane G VRS, to
u konanici moe dati samo ovo pretresno vijee, nakon temeljite ocjene svih
provedenih dokaza, pa je njegov nalaz i miljenje cijenjen relevantnim samo u dijelu u
kojem se odnosi na funkcionisanje, djelovanje i ustrojstvo 10. Diverzantskog odreda,
zasnovano na materijalnim dokazima u koje je imao uvid, dok njegovu ocjenu iskaza
sasluanih svjedoka u ovom predmetu Vijee nije prihvatilo.
50. Odbrana je tokom postupka osporavala i izvjetaj koji je sainila uderija

11
Saliha , koja je radila na izradi Zakona o nestalim i uspostavi Instituta, a bavila se i
profesionalnim radom sa enama rtvama rata i onima koje dolaze ispred Udruenja
nestalih. Navedena svjedokinja je sa strunog aspekta govorila o posljedicama
raseljavanja i ubistva srebreniana. Odbrana je prigovarala njenom iskazu jer ista
nema status vjetaka ni strunog svjedoka, obzirom da navedena tema spada u sferu
psihologije I drugih oblasti nauke, dok je svjedokinja po zanimanju dipl. pravnik.
9
Vjetak Kosovac Slobodan je sasluan na pretresu od 21.02.2012. godine, nakon ega je njegov
ekspertski izvjetaj uloen kao dokaz odbrane OII-19.
10
O2-19 Ekspertski izvjetaj Slobodana Kosovca 10 diverzantski odred VRS, 23.01.2012. godine;
broura Diverzantska dejstva kolski centra oklopnih jedinica Petar Drapina, 1972. godine
11
Svjedokinja uderija Saliha je sasluana na pretresu od 19.04.2011. godine.
16

51. Takoe odbrana je dalje tvrdila da svaku ocjenu postojanja zatiene grupe ili
element djela Genocida koji se ogleda u unitenju znatnog dijela grupe, moe dati
samo pretresno vijee, zbog ega su bilo kakva tumaenja koja u tom pravcu daje
svjedokinja nedoputena. Odbrana je takoer prigovarala to je svjedokinja prilikom
iznoenja podataka donosila zakljuke samo u odnosu na Srebrenicu, a nije mogla dati
statistiki podatak niti za jednu drugu optinu u BiH.
52. Vijee nalazi da je uderija Saliha sasluana u svojstvu svjedoka na okolnosti

rada sa enama rtvama rata, ali istovremeno nalazi i da svjedokinja u biti iznosi
uoptene zakljuke, bazirane na partijarhalnoj kulturnoj batini Bosne i Hercegovine,
to je u mnogome i prema ocjeni ovog Vijea primjenjivo na vie optina, a ne samo na
stanovnitvo Srebrenice, pa svoj zakljuak o elementima djela Vijee nije baziralo na
iskazu ove svjedokinje,a ocjenu dokaza na kojima je zasnovalo takav zakljuak dat e
dalje u presudi.
(a) Zdravstveno stanje optuenog Stanka Kojia

53. Odbrana je osporavala i nalaz i miljenje vjetaka medicinske struke koji su
vjetaili zdravstveno stanje optuenog Stanka Kojia.
54. Naime tokom postupka, vie puta je izvreno vjetaenje optuenog Stanka
Kojia.
55. Prvobitno 22.04.2010 godine, kada je naredbom suda traeno od tima vjetaka
da odgovore kakva je sposobnost optuenog da uestvuje u predmetnom krivinom
postupku. Nakon provoenja vjetaenja od strane tima neuropsihijatara i to prim.dr.
Zorice Lazarevi i doc.dr.sci.med. Alma Bravo Mehmedbai, ustanovljeno je da
optueni ne boluje od bilo kojeg oblika privremene ili trajne duevne bolesti, ve
postojanje iste svjesno simulira, te je u skladu sa tim zakljuak vjetaka da je sposoban
za uestvovanje u krivinom postupku koji se vodi protiv njega.
56. Nakon toga, optueni je u vie navrata naputao roita za glavni pretres,
pravdajui to glavoboljama koje ga navodno onemoguavaju u praenju suenja, pa je
branilac optuenog Stanka Kojia, advokat Milan Romani, podnio zahtjev za
odlaganje pretresa za vrijeme obavljanja psihijatrijskog vjetaenja optuenog, ponovo
na okolnost sposobnosti prisustva suenjima. Odluujui po navedenom zahtjevu, Sud
je donio naredbu od 13.01.2011. godine, kojom je odreeno da e doc.dr.sci.med.
Alma Bravo Mehmedbai spec. psihijatrije, pregledati svu medicnsku dokumentaciju
optuenog kojom Sud raspolae, te e u svrhu pregleda posjetiti optuenog u
prostorijama KPZ Kula, gdje se nalazi na izdravanju mjere pritvora, kako bi se utvrdila
njegova sposobnost uestvovanja u predmetnom krivinom postupku.
57. Dana 14.01.2011. godine, vjetakinja je po naredbi Suda otila posjetiti

optuenog u prostorijama KPZ Kula, gdje je imala pravo uvida u medicinsku
dokumentaciju, ali je od strane komandira Radmila Kovaa obavijetena da optueni
Stanko Koji ne eli sa njom razgovarati, bez prisustva svog branioca.
17

58. Imajui u vidu da se potpuno psihijatrijsko vjetaenje nije moglo provesti bez
obavljanja razgovora sa optuenim, Vijee je nalo opravdanim donijeti novu naredbu
za od 18.01.2011. godine, kojim je odreeno da e tim vjetaka u sastavu:
doc.dr.sci.med. Alma Bravo Mehmedbai spec. psihijatrije, i mr.sci. Senadin
Fadilpai, kliniki psiholog, pregledati medicinsku dokumentaciju optuenog Stanka
Kojia i istog posjetiti u prostorijama KPZ Kula, gdje se nalazio na izdravanju mjere
pritvora, kako bi sa njim obavili razgovor u prisustvu njegovog branioca
59. Optueni Stanko Koji je pristao da se po navedenoj naredbi sa njim obavi

razgovor u prostorijama KPZ Kula, emu je prisustvovao njegov branilac, nakon ega
su angaovani vjetaci Sudu 22.01.2011. godine dostavili potpun nalaz i miljenje u
kojem nakon pregleda medicinske dokumentacije i obavljenog intervjua sa optuenim
konstatuju da isti ne boluje od privremene niti trajne duevne bolesti, niti je osoba
zaostalog duevnog razvoja. Vjetaci i dalje ostaju pri ranije iznesenom zakljuku, da
optueni svjesno simulira postojanje duevne bolesti, prema vlastitoj predstavi, sa
ciljem izbjegavanja uestvovanja u krivinom postupku koji se vodi protiv njega pred
ovim Sudom. Dakle, konaan zakljuak vjetaka je da je optueni sposoban za
uestvovanje u predmetnom krivinom postupku.
60. Vjetaci u svom nalazu konstatuju i da su kod optuenog evidentni znaci ...
(ifra ...) kojeg karakteriu: .... Kod optuenog je izraena sklonost okrivljivanju drugih i
sklonost uvjerljivim racionalizacijama za ponaanje koje ga je dovelo u konflikt sa
drutvom, uz prisustvo trajne razdraljivosti.
61. Vijee u kontekstu naprijed navedenog nalazi korisnim primjetiti da injenice iz

privatnog ivota optuenog o kojima je svjedoio u velikoj mjeri odgovaraju dijagnostici
i simptomima ... koji su prema medicinskoj dokumentaciji postojali i kod njegovog oca,
a priblino ista dijagnoza data je i nalazom Centra za mentalno zdravlje doma zdravlja
u Gradiki od 08.09.2008. godine, u kojem stoji da je psihlolokom eksploaracijom
utvreno da kod optuenog postoje indikatori koji upuuju na graninu organizaciju
linosti, kod koje je u stresnoj situaciji dolo do psihotine dekompenzacije, pa je i tom
prilikom postavljena dijagnoza ... (...), koja je najpriblinija dijagnozi koju su ustanovili
vjetaci.
62. Neke od navedenih simptoma je optueni kako Vijee primjeuje ispoljavao i

tokom angamana u 10. diverzantskom odredu (niska tolerancija na frustracije, nizak
prag za ispoljavanje agresije) i nepostojanje osjeaja krivnje (hvalio se brojem ljudi koje
je ubio na Branjevu). Dakle, Vijee prihvata zakljuak vjetaka da je kod optuenog
prisutan navedeni poremeaj, jer nalazi da je njihov nalaz i miljenje sainjen u skladu
sa pravilima struke, te da simptomatologija oigledno odgovara ponaajnim
manifestacijama optuenog. U prilog navedenom svakako ide i injenica da otac
optuenog ima istu dijagnozu.
63. Nakon to je konstatovano da je optueni Stanko Koji psihofiziki sposoban da

uestvuje u predmetnom krivinom postuku, branilac optuenog, advokat Milan
Romani, svojim prijedlogom od 16.11.2011. godine, predloio je obavljanje novog
18

vjetaenja, od strane sudskih vjetaka (spec. neuropsihijatrije i psihologije), u cilju
pribavljanja potpunijeg nalaza o tome kakva je bila sposobnost optuenog da u vrijeme
poinjenja krivinog djela za koje se tereti, shvati znaaj svog djela i upravlja svojim
postupcima ili je sposobnost da shvati znaaj svog djela i upravlja postupcima bila bitno
smanjena, uslijed trajne ili privremene duevne bolesti ili zaostalog duevnog razvoja.
64. Sud je odbio prijedlog branioca u dijelu kojim se trai i utvrivanje trenutne
sposobnosti optuenog za uestvovanje u postupku, obzirom da je na tu okolnost
provedeno jedno vjetaenje u istrazi i dva tokom glavnog pretresa, to Vijee nalazi
sasvim dostatnim za donoenje zakljuka o trenutnoj sposobnosti optuenog.
65. U skladu sa naredbom vjetaenje su izvrili prof.dr.sci. Ratko Kovaevi, dr.

Bogdan Stojakovi, spec.neuropsihijatrije te prof.dr. erani Spasenija, psiholog.
Njihovim nalazom i miljenjem12 je konstatovano da je optueni osoba ispod prosjenih
intelektualnih sposobnosti koje su u graninom podruju i boluje od trajne duevne
bolesti, ..., u vrijeme poinjenja djela je uraunljivost je bila bitno smanjena i radi
otklanjanja opasnog ponaanja u budunosti je potrebno da se optuenom izrekne
mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja.
66. Imajui u vidu da su nakon ovoga u predmetnom krivinom postupku egzistirali

opreni nalazi i miljenja u pogledu zdravstvenog stanja optuenog Stanka Kojia
odnosno njegove uraunjljivosti, Sud je 27.02.2102. godine izdao naredbu za
nadvjetaenje, koje je na klinici Jagomir obavio tim stalnih sudskih vjetaka u
sastavu: prim.dr. Omer emalovi, spec.neuropsihijatrije, prim.dr. Senadin Ljubovi,
spec.neuropsihijatrije, psiholog dr. Mirjana Musi i dr. Marija Kaui- Komi
spec.neuropsihijatar.
67. Vjetaci su trebali odgovoriti: (1) kakva je bila sposobnost optuenog da shvati
znaaj svog djela (sposobnost rasuivanja) i upravlja svojim postupcima (mogunost
odluivanja)13 u vrijeme izvrenja krivinog djela, (2) da li se kod optuenog u vrijeme
poinjenja djela ili danas moe konstatirati postojanje; (i) trajnog ili privremenog
duevnog oboljenja; (ii) privremene duevne poremeenosti, ili (iii) zaostalog duevnog
razvoja i da li je uslijed toga optuenog neophodno hospitalizirati, te (3) kakva je
trenutna sposobnost optuenog da aktivno uestvuje u krivinom postupku koji se vodi
protiv njega.
68. Vjetacima su dostavljeni svi prethodni nalazi i miljenja postupajuih vjetaka

u ovom predmetu, te pratea medicinska dokumentacija kojom Sud raspolae i koju je
odbrana uloila kao dokaz. U svrhu vjetaenja dostavljeni su i zapisnici sa roita za
glavni pretres na kojima su prethodni vjetaci usmeno obrazloili sainjene nalaze i
miljenja, te zapisnik sa roita za glavni pretres na kojem je u svojstvu svjedoka
sasluan optueni Stanko Koji.
12
OII-17 nalaz i miljenje vjetaka od 23.01.2012. godine.
13
Pod navedenim se misli na pojam uraunljivosti u vrijeme izvrenja krivinog djela.
19

69. Branilac optuenog je na roitu odranom 28.02.2012. godine osporavao
navedenu Naredbu Suda smatrajui da je angaovanjem etvorice vjetaka
povrijeeno pravo na odbranu optuenog, kojem je dozvoljeno angaovanje samo tri
vjetaka, nakon ega je Vijee objavilo da se u konkretnom sluaju radi o
nadvjetaenju, i da vjetaci imaju zadatak pregledati veoma obimnu medicinsku
dokumentaciju, kliniki posmatrati optuenog Stanka Kojia, te dati osvrt na nalaze i
miljenje drugih vjetaka, zbog ega je bilo neophodno da u ovom timu za
nadvjetaenje bude vei broj vjetaka.
70. Nakon obavljenog vjetaenja, dva predstavnika tima vjetaka i to dr. Omer
emalovi I dr. Mirjana Musi, usmeno su obrazloili svoj nalaz i miljenje14 na
glavnom pretresu od 27.03.2012. godine. Navedeni vjetaci, kojima vijee u potpunosti
poklanja vjeru, su nalaz sainili na osnovu medicinske dokumentacije, anamnestikih
podataka i na osnovu klinikog utiska i ispitivanja. Vjetaci su prilikom vjetaenja imali
u vidu i nalaze i miljenja drugih vjetaka. Tokom izlaganja bili su jasni, konzistentni i
razumljivi u izlaganju svojih zakljuaka. Dakle, Vijee nalazi da je njihov nalaz i
miljenje sainjen u skladu sa pravilima struke, te u potpunosti prihvata zakljuke ovih
vjetaka.
71. Zakljuak vjetaka nakon obavljenog vjetaenja je da kod optuenog Stanka

Kojia nije registrovana autentina psihotika simptomatologija, a niti se radi o duevno
zaostaloj osobi/intelektualne sposobnosti odgovaraju kategoriji prosjenih- IQ 82.
72. Vjetaci sa visokom pouzdanou zakljuuju da kod optuenog postoji niz

trajno deformisanih crta linosti na emocionalnom i ponaajnom planu. Osnovne
patoloke crte njegove linosti su: emocionalna nezrelost i nestabilnost, impulsivnost,
sugestibilnost, nedostatak saosjeanja sa drugima, nekorigibilnost svojih neprihvatljivih
obrazaca ponaanja, nemogunost uenja na vlastitim grekama.
73. Vijee prihvata i zakljuak vjetaka o tome da optueni svjesno simulira duevno
oboljenje, ali ne posjeduje dovoljno kapaciteta da bi to inio na jedan ubjedljiviji i
manje karikaturalan nain, te prihvata tvrdnje vjetaka da u dokumentaciji ne postoji
niti jedan dokument iz ratnog perioda koji bi nesumnjivo ukazivao da je optueni u to
vrijeme ispoljavao neko psihiki nestabilno ponaanje. Tako iz pravosnane presude
..., koju je odbrana optuenog dostavila Sudu, jasno proizilazi da je optuenom Stanku
Kojiu sueno kao uraunljivoj osobi, te pitanje njegove sposobnosti u vrijeme izvrenja
niti jednom nije bilo sporno u tom krivinom postupku.
74. Optueni je prema svjedoenju Jugoslava Petrovia, jedno vrijeme bio

angaovan i na poslovima Dravne bezbjednosti R Srbije, dakle, i u periodu rata ni
nakon toga, niko nije prepoznao da je optueni Koji duevno bolestan kako to sada
tvrdi, niti da je nesposoban za izvravanje visoko rizinih i zahtjevnih zadataka.
Optueni Stanko Koji nije bio nesposoban ni za uestvovanje u svojstvu svjedoka u
14
S-3 Nalaz i miljenje tima vjetaka od 18.03.2012. godine uloen kao dokaz Suda.
20

postupku koji se u Beogradu vodio protiv Jugoslava Petruia, zbog krivinog djela
pijunae, kada je prema rijeima svjedoka Petruia, optueni Stanko Koji upravo i
svjedoio na okolnost saznanja do kojih je doao tokom rada u slubi Dravne
bezbjednosti R Srbije.
75. Analizirajui ponaanje optuenog, vjetaci su stekli uvjerenje da isti prema

vlastitoj predstavi simulira postojanje duevnog oboljenja, dajui simptomatologiju koja
se ne poklapa sa medicinskom, odnosno simulaciju daje veoma nevjeto, to je prema
miljenju vjetaka rezultat njegove ograniene intelektualne sposobnosti. Tako dr.
Musi navodi da se prema rezultatima MMPI testa linosti, u konkretnom sluaju radi o
kolskom primjeru simulacije.
76. Optueni se i tokom ovog suenja nasuprot ponaanju koje je dominiralo a kojim
je sebe nastojao prikazati kao duevno bolesnu osobu, esto ponaao krajnje razumno
i trezveno, kao to je sluaj sa pojedinim dijelovima njegovog svjedoenja, ili kada bi
prilikom ispitivanja svjedoka javno odobravao one iskaze koji su njemu ili u prilog.
Vijee stoga smatra da sve navedeno ide u prilog zakljuku vjetaka da optueni samo
simulira postojanje duevnog oboljenja, a da je u biti potpuno svjestan znaaja samog
postupka i teine optubi za koje se tereti, te je potpuno sposoban za aktivno
uestvovanje u postupku.
77. Vjetaci naroito naglaavaju injenicu da punih 14 godina nema podataka da je

u bilo kojem smislu konsultovan psihijatrijski radnik, i do toga dolazi tek 2009. godine,
gdje se optueni kratko tretira na klinici za psihijatriju Banja Luka, i nakon 26 dana
dobija dijagnozu ..., za koju vjetaci nisu mogli nai uporite u dostavljenoj medicinskoj
dokumentaciji, pa nalaze da je ista suprotna pravilima psihijatrije i sudsko medicinske
prakse, prvenstveno jer se radi o vremenu koje je prekratko za davanje tako ozbiljne
dijagnoze. Vjetak dr. Omer emalovi je izrazio sumnju u navedenu dijagnozu i iz
razloga zbog kojih je ista data, jer je navedeni pregled optueni obavio kako bi pribavio
dokumentaciju za invalidsku penziju, pa je mogue da su ljekari nastojali optuenom
izai u susret.
78. Ako se navedeno dovede u vezu sa injenicom da je u to vrijeme optueni

zavrio sa svojim angamanom u Dravnoj bezbjednosti R Srbije, da je promijenio
identitet nakon enidbe, te da je odluio nastaviti ivot u Bosanskoj Gradiki gdje bi se
penzionisao, navedeni zakljuak vjetaka jo vie ima smisla.
79. Na ovaj nain vjetaci su prema miljenju Vijea uspjeli osporiti dokaze15 koje je
odbrana izvela na navedenu okolnost, a kojima se nastojalo dokazati da je optueni
znatno prije perioda koji obuhvata optunica imao dijagnosticirano duevno oboljenje.
80. Sud je odbio prijedlog branioca Romania da se ponovo provede vjetaenje u

nekoj od zdravstvenih ustanova, nalazei da je navedeno nadvjetaenje provedeno u
15
Spisak i klasifikacija bolesti, Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-
oslobodilakog rata, u kojem se navodi da je optueni ocijenjen nesposobnim za sluenje vojnog roka.
21

skladu sa pravilma struke, objektivno je i nepristrasno, a dalo je odgovore na sva
postavljena pitanja, uz osvrt na nalaze drugih vjetaka, te je provoenje novog
vjetaenja ocijenjeno nepotrebnim.
(b) Ponaanje optuenog prije inkriminisanog perioda

81. Na okolnost ponaanja optuenog tokom inkriminisanog perioda sasluani su I
brojni svjedoci, pa tako svjedok Todorovi Dragan16, koji je dobro poznavao pripadnike
odreda, se sjea da je optueni Stanko Koji uvijek bio psihiki nestabilan i nepredvidiv,
a uo je i da je imao sukoba sa drugim pripadnicima odreda, odnosno, da su se
popucali izmeu sebe u Bijeljini. Tada je Erdemovi upucan pa je zavrio na VMA.
Svjedok Zijad igi tvrdi da je optueni Stanko Koji bio fiziki spreman lik, ali udno
se ponaao, a najvei razlog je bila pogibija brata. Ljudi koji su ga poznavali od prije
nisu mogli prepoznati Savanovia nakon toga. Primjetio sam par puta da je troio
lijekove, stane na ogledalo, privue pitolj I gleda se, sam je sebi tepao, nije bio u
redu.
82. Pripadniku Odreda, svjedoku odbrane uki Daliboru, optueni Koji je u to

vrijeme djelovao budalast...vie neozbiljan., ali istovremeno tvrdi da je u jedinici
upravo fizika sprema bila najvanija, koju je optueni Koji prema izjavama drugih
svjedoka oigledno posjedovao. To je potvrdio i svjedok odbrane Brezo Sran 17,
takoer pripadnik Odreda koji je izjavio Bio je izuzetno dobar to se tie fizike
spreme. Ovaj svjedok kao i drugi pripadnici Odreda oigledno nastoji pokazati kako je
optueni bio profesionalan i odgovoran, ali ujedno i veoma udan zbog ega su ga
drugi pripadnici jedince izbjegavali.
83. Vijee nalazi da navedeni svjedoci, kao nekadanji saborci i kolege optuenog
daju svoje iskaze na nain da potkrijepe tezu odbrane, kako je Stanko Koji u vrijeme
poinjenja djela bio duevno bolesna linost, te nije mogao shvatiti znaaj svojih radnji,
niti posljedice istih. Meutim, Vijee im u tom dijeu nije moglo pokolniti vjeru, a naroito
ako su i sami ti svjedoci skloni prilagoavanju iskaza u korist optuenog. Tako je
ocijenjeno da je svjedok igi Zijad osoba oigledno sklona prilagoavanju svog
ponaanja novnonastalim situacijama, i promjene pripadnosti nekoj od strana u
sukobu, te nedoputenim aktivnostima- prebacivanju ljudi za novac (zbog ega je
zajedno sa Kosom bio pritvoren od strane vojne policije), to u velikoj mjeri ukazuje na
karakter osobe, a samim tim i na njegov kredibilitet kao svjedoka.
84. ak i takav svjedok, pored nastojanja da prikae optuenog nesposobnim

izjavljuje Kad on ostane u kasarni deurni, kad njega postavi, nije mogao ni general
Mladi ui u prostorije. Svako nareenje je izvravao kao to nijedan od nas nije.
Nikada nije bio disciplinski kanjavan. Oblaio se zategnuto, po dva puta se nekada
brijao, bio je kao Titin vojnik. Iako navedeno izgleda prenaglaeno i neobino, ne
16
Svjedok Todorovi Dragan svjedoio na pretresu od 14.06.2011. godine.
17
Svjedok odbrane Brezo Sran je svjedoio na pretresu od 16.12.2011. godine. Zapisnik o izjavi koju je dao
kod advokata Milana Romania uvrten je kao dokaz odbrane OII-4.
22

moe se uzeti kao negativna osobina vojnika, niti to svjedok igi oigledno nastoji
prezentriati na taj nain, jer kasnije navodi Bila je neka obuka, Geza to nije
sluaonije ga zanimalo. Na pitanje branioca je li mogao da shvati znaaj takvih
predavanja, svjedok je odgovorio potvrdno.
85. Revnost u izvravanju naredbi, u konkretnom sluaju uvanje strae od strane

optuenog Kojia potvrdio je i svjedok Brezo rekavi Ja sam se osjeao sigurnim kada
je Stanko straario, niko nije mogao proi ako nije imao propusnicu. Bio je onako...sav
po ps-u. On je potvrdio i da je svjedok igi nastojao obuiti optuenog Stanka Kojia
za rad sa eksplozivom, ali u tome nije uspio.
86. Svjedokinja Sara Manojlovi, koja je bila kuharica u Odredu tvrdi da je Stanka
rijetko viala ali naelno kao ovjek nije bio lo, nije bilo nita udno u njegovom
ponaanju.
87. Na isti nain svjedoka je doivljavao i pripadnik Odreda, svjedok Velimir Popovi
koji tvrdi On je bio primjeran vojnik, volio je da tri, mogao je podnijeti fiziku pripremu,
bio je dobar. Bio je ozbiljan, koga je volio, volio je, bio je onakovie sam za sebe.
88. U svakom sluaju, sve to se smatralo udnim u ponaanju optuenog u to

vrijeme, vjetaci su imali u vidu prilikom davanja konanog miljenja o njegovom
zdravstvenom stanju.
89. Obzirom na nalaz i miljenje vjetaka, te injenicu da je optueni Stanko Koji

proao obuku i bio u konanici angaovan u elitnu diverzantski jedinicu kako 10.
Diverzantski odred deklariu svjedoci Salapura Petar i uki Dalibor, Vijee je
zakljuilo da je isti u vrijeme poinjenja djela, te u vrijeme procesurianja pred ovim
Sudom bio potpuno zdravstveno sposoban.
90. Obzirom na brojna vjetaenja provedena u ovom postupku, potrebno je

naglasiti da niti jedno od njih nije bezuslovno obavezivalo ovo vijee prilikom donoenja
konane odluke, niti je miljenje vjetaka prihvaeno ukoliko se pokazalo potpuno
suprotnim injenicama utvrenim tokom dokaznog postupka.
91. Najzad, u ovom krivinom postupku optueni Franc Kos i Stanko Koji su
sasluani u svojstvu svjedoka, i te njihove iskaze je Vijee cijenilo u kontesktu drugih
provedenih dokaza, kao i izjavu o priznanju krivnje Vlastimira Golijana.
92. Optueni Zoran Goronja je koristio svoje pravo na utnju, koje uiva saglasno
odredbi lana 6 stav 3. ZKP BiH18 i lana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima 19
18
lan 6. stav 3. ZKP BiH navodi da optueni optueni nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na
postavljena pitanja.
19
Iako nije posebno navedeno u lanu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropski sud za ljudska
prava smatra da je pravo na utnju i pravo da se ne inkriminira su ope priznati meunarodni standardi koji
su klju principa pravinog postupka po lanu 6. stav 1. Konvencije. Ova prava su usko povezana sa
naelom utemeljenim u lanu 6. stav 2, da osoba oprtuena za zloin jeste nevina dok se ne dokae da je
23

koje predviaju da niti jedan optueni nije duan svjedoiti protiv sebe, pa Vijee nalazi
neophodnim naglasiti da iz ove okolnosti nisu izvedeni nikakvi tetni zakljuci.
C. DOKAZIVANJE PUTEM INDICIJA
93. Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine je usvojilo princip slobodne ocjene dokaza

koji propisuje da ocjena dokaza nije ograniena unaprijed utvrenim pravilima. Vijee je
duno savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinano i u vezi sa drugim dokazima, te na
osnovu toga donijeti zakljuak da li je neka injanica dokazana ili ne. Zadatak vijea je
da istinito i potpuno utvrdi kako injenice koje terete optuenog, tako i one koje idu u
njegovu korist. Drugim rjeima, standard koji se primjenjuje prilikom utvrivanja
injeninog stanja jeste da se utvrdi da li bi jedan objektivan sud koji presuuje u
injeninim pitanjima doao do tog zakljuka izvan razumne sumnje.
94. U skladu sa principom slobodne ocjene dokaza, u toku glavnog pretresa

relevantne injenice mogu se utvrivati neposrednim i posrednim dokazima, odnosno
indicijama. Neposredni dokazi su oni dokazi koji neposredno utvruju spornu injenicu.
Posrednim dokazima se istinitost sporne injenice utvruje putem drugih injenica. Vijee
je odreene relevantne injenice iz optunice utvrdilo na osnovu posrednih dokaza
indicija. U ovom predmetu postoji mnotvo dokaza koji upuuju na odreene okolnosti
koje uzete zajedno upuuju na postojanje konkretnih injenica. Zakljuak koji se izvodi na
osnovu takvih dokaza mora biti jedini mogui razuman zakljuak.
95. U sudskoj praksi utvreno je pravilo dokazivanja putem indicija, na nain da

indicije moraju djelovati kao vrst zatvoreni krug koji dozvoljava samo jedan opravdan
zakljuak u odnosu na relevantnu injenicu, te da objektivno iskljuuje mogunost bilo
kakvog drugog zakljuka u odnosu na istu injenicu. Pratei ovaj stav, uzima se da
osnov za osuujuu presudu moe predstavljati samo takav niz injenica utvrenih na
osnovu posrednih dokaza koje su nesumnjivo utvrene i meusobno logiki i vrsto
povezane, tako da predstavljaju zatvoreni krug i sa punom sigurnou upuuju na jedino
mogui zakljuak da je upravo optueni poinio krivino djelo koje mu se optunicom
stavlja na teret, i da se izvedenim dokazima iskljuuje svaka druga mogunost.20
96. Ustavni sud Bosne i Hercegovine zauzeo je stav da utvrivanje injenica putem
indicija nije u suprotnosti sa naelom pravinosti suenja predvienim lanom 6. stav 1.
EKLJP.21
D. PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA
kriva po zakonu. Vidjeti, Saunders protiv Ujedinjenog Kraljevstva (alba 19187/91), presuda od 17.
decembra 1996. godine (1997. godine); R. protiv Direktora ureda za teke prevare, ex parte Smith, 3 WLR
66 (1992. godine).
20
Komentar Zakona o krivinom postupku BiH, Vijee Evrope i Evropska komisija 2005., lan 281., str. 716.
21
Senada Hasia, AP 5/05 (Ustavni sud BiH), 2006., para. 31.
24

97. U pogledu pitanja primjenjivog matrijalnog zakona, Vijee nalazi korisnim
obrazloiti razloge zbog kojih nema mjesta primjeni odredabama Krivinog zakona
Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ) koji je bio na snazi u
vrijeme relevantnih dogaaja iz izreke ove presude.
98. Naime, Zloini protiv ovjenosti nije bio regulisan u KZ SFRJ, koji je na osnovu
Uredbe sa zakonskom snagom od 22.05.1992.godine preuzet kao zakon Republike
BiH, a stupio je na snagu danom objavljivanja.
99. Meutim, Krivini zakon Bosne i Hercegovine (KZ BiH) koji je stupio na snagu
01.03.2003.godine, regulie Zloine protiv ovjenosti u lanu 172. kao krivino djelo
za koje je zaprijeena kazna zatvora od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog
zatvora.
100. S obzirom na vrijeme izvrenja krivinih djela (juli 1995.godine) i materijalni

zakon koji je tada bio na snazi, Sud smatra da je vano obratiti panju na naelo
zakonitosti (nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) i naelo vremenskog
vaenja krivinog zakona.
101. Tako odredba lana 3. KZ BiH regulie naelo zakonitosti, koji predvia da se
krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju samo zakonom, te da nikome ne moe
biti izreena kazna ili druga krivinopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je
uinjeno, nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao krivino djelo i za
koje zakonom nije bila propisana kazna. Uz to, odredba lana 4. Krivinog zakona BiH
(vremensko vaenje krivinog zakona) regulie da se na poinioca krivinog djela
primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela, a ako se
poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primijenie se zakon
koji je blai za poinioca.
102. U skladu sa lanom 2.2. Ustava BiH, Evropska konvencija za zatitu ljudskih
prava ima prioritet nad svim zakonima BiH, a njen lan 7. stav 1. Evropske konvencije
takoer propisuje naelo zakonitosti. Meutim, navedena odredba Evropske konvencije
propisuje opte naelo kojim se zabranjuje izricanje kazne tee od one koja je bila
propisana u vrijeme poinjenja krivinog djela, ali ne propisuje primjenu najblaeg
zakona.
103. Pored toga, problematika navedenog pitanja tretirana je I kroz odredbu lana 4
a. KZ BiH, koji propisuje da lan 3. i lan 4. KZ BiH ne sprjeavaju suenje i
kanjavanje nekog lica za injenje ili neinjenje koje se u vrijeme poinjenja smatralo
krivinim djelom u skladu sa optim principima meunarodnog prava.
104. Isti izuzetak predvia i odredba lana 7. stav 2. Evropske konvencije navodei
da stav 1. istog lana nee uticati na suenje i kanjavanje nekog lica za injenje ili
25

neinjenje koje se u vrijeme poinjenja smatralo krivinim djelom u skladu sa optim
pravnim naelima koja priznaju civilizovani narodi.22
105. Naime, navedena odredba je relevantna jer daje mogunost da se u opisanim

okolnostima odstupi od naela iz lana 3. i 4. KZ BiH (i lana 7. stav 1. Evropske
konvencije) i od primjene krivinog zakona koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja
krivinog djela.
106. Sud istie da krivino djelo za koje su optueni proglaeni krivim predstavlja
krivino djelo prema meunarodnom obiajnom pravu i stoga potpada pod standard:
,,optih principa meunarodnog prava propisanih lanom 4 a. Zakona o izmjenama i
dopunama KZ BiH, i optih pravnih naela koja priznaju civilizovani narodi propisanih
stavom 2. lana 7. Evropske konvencije, te stoga KZ BiH moe biti primijenjen u
konkretnom sluaju.
107. Ovi ugovori (Europska konvencija i Meunarodni pakt) su obavezujui za BiH,

a lan 4a) KZ BiH kodificira ovaj princip.
108. Slijedom gore navedenog, mora se konstatovati da u vrijeme kada su poinjena

krivina djela, Bosna i Hercegovina je kao nasljednica drave SFRJ bila strana
potpisnica svih relevantnih meunarodnih konvencija o ljudskim pravima i
meunarodnom humanitarnom pravu.
109. Prema principu univerzalne nadlenosti, obiajno meunarodno humanitarno

pravo obavezuje svaku dravu u svijetu, bez obzira da li je ratifikovala odgovarajue
meunarodne pravne instrumente, tako da je svaka drava obavezna da krivino goni
ili izrui (aut dedere aut judicare) sve osobe za koje se sumnja da su izvrile povredu
obiajnog meunarodnog humanitarnog prava. Bilo kakvo ogranienje koje nametne
drava u vezi sa izruenjem osobe koja se tereti da je prekrila meunarodno obiajno
humanitarno pravo predstavlja krenje meunarodnih obaveza te drave.
110. Stoga bez obzira da li se posmatra sa aspekta meunarodnog obiajnog prava,

meunarodnog ugovornog prava ili principa meunarodnog pravanesporno je da su
ratni zloini, ukljuujui zloini protiv ovjenosti, predstavljali krivino djelo u kritinom
periodu, odnosno naelo zakonitosti je bilo zadovoljeno.
111. Stoga Sud nalazi da primjena lana 172. KZ BiH ne predstavlja krenje prava
na zabranu retroaktivne primjene krivinog zakona.
112. U kontekstu gore navedenog bitno je spomenuti da je 10.04.2012.godine vijee

Europskog Suda za ljudska prava u Strasburu, donijelo presudu po aplikaciji osuenog
lica Boban imi, kojom se ista odbija kao neosnovana.
22
Vidi takoe lan 15. stav 1. i 2. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, koji je drava
Bosna i Hercegovina ratifikovala, sadri sline odredbe.
26

113. U navedenoj presudi se istie:
Sud opaa da je sadanji apliakant bio osuen 2007. godine za progon kao zloini
protiv ovjenosti s obzirom na djela koja su desila 1992. godine. Kako pobijana djela
nisu sadravala zloine protiv ovjenosti prema domaem pravu sve do stupanja na
snagu Kaznenog zakona, evidentno je iz dokumenata citiranih u gore navedenim
stavcima od 8-13 da su pobijana djela, u vremenu kada su bila poinjena, sadravala
zloine protiv ovjenosti prema meunarodnom pravu. U tom smislu, primjeuje se da
su svi sastavni elementi zloina protiv ovjenosti ispunjeni u ovom sluaju: pobijana
djela su izvrena u kontekstu ireg i sistematinog napada s ciljem na civilno
stanovnitvo i aplikant je bio svjestan ovih napada (suprotno sluaju Korbely, gore
navedeni stavci, 83-85).
1. Aplikant je tvrdio da nije mogao predvidjeti da su njegova djela mogla sadravati

zloine protiv ovjenosti prema meunarodnom pravu. Primijeeno je, takoer, da je
aplikant poinio ova djela kao policijski slubenik. Sud dri da se osobe koje obnaaju
profesionalnu dunost moraju procesuirati s najveim stupnjem opreza slijedei njihovo
zanimanje, te se moe oekivati da dobiju posebnu panju u procjeni rizika koju je ta
aktivnost povlaila za sobom (vidjeti Kononov, gore navedeno, 235) Nadalje, imajui
u vidu strahovitu, nezakonitu prirodu njegovih djela, koja ukljuuju ubistva i muenja
Bonjaka unutar konteksta ireg i sistematinog napada Bonjakog civilnog
stanovnitva Optine Viegrad, ak bi i povrna reakcija od strane aplikanta navela da
su djela riskantna sadravajui zloine protiv ovjenosti za koje bi se on mogao drati
odgovornim.
2. Sud zakljuuje da su djela aplikanta, u vremenu kada su izvrena, sadravala

kazneno djelo definirano s dovoljno dostupnosti i predvidivosti prema meunarodnom
pravu.
Ova je alba, zbog toga, oigledno neosnovana i mora se odbiti prema lanu 35.
stavkama 3(a) i 4. Konvencije.
114. Obzirom da su optueni oglaeni krivim za krivino djelo Zloini protiv

ovjenosti iz lana 172. KZBiH, Vijee e u narednom dijelu presude obrazloiti
dokaze na temelju koji je ustanovilo da su radnjama optuenih ispunjena obiljeja
krivinog djela za koje su oglaeni krivim.
II. ZLOINI PROTIV OVJENOSTI
Sud je nakon provedenih dokaza naao optuene odgovornim za poinjenje krivinog

djela zloini protiv ovjenosti iz lana 172. stav 1., taka h) u vezi sa takom a), a sve
27

u vezi sa lanom 29. KZ BiH.
115. Navedena zakonska odredba u relevantnom dijelu glasi:
Ko, kao dio irokog ili sistematinog napada usmjerenog bilo protiv kojeg civilnog
stanovnitva, znajui za takav napad, uini koje od ovih djela:
a) lienje druge osobe ivota (ubistvo);
h) progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na politikoj, rasnoj, nacionalnoj,
etnikoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno
prihvaena kao nedopustiva po meunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim
krivinim djelom iz ovog stava ovog lana, bilo kojim krivinim djelom propisanim
u ovom zakonu ili bilo kojim krivinim djelom u nadlenosti Suda Bosne i
Hercegovine;
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog

zatvora.
116. Vijee e u daljem izlaganju iznijeti svoj zakljuak o postojanju opih elemenata
koji su uslov egzistiranja krivinog djela Zloini protiv ovjenosti iz lana 172. KZ BiH,
a ije postojanje je ustanovljeno temeljnom ocjenom provedenih dokaza.
117. Naime, iz zakonske definicije krivinog djela Zloini protiv ovjenosti iz lana
172. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa radnjama izvrenja navedenim u izreci presude, za
koje su optueni oglaeni krivim, proizilaze sljedei opi elementi ovog krivinog djela:
postojanje irokog ili sistematinog napada,
da je napad usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovnitva,
da je optueni znao za takav napad i
da je djelo optuenog uinjeno kao dio takvog napada,
A. OKOLNOSTI KOJE SU PRETHODILE NAPADU
118. Vijee u ovom dijelu daje kratki osvrt na period koji je prethodio napadu na
zatienu zonu Srebrenica, obzirom da su se dogaaji kljuni za ovaj predmet odigrali
u periodu izmeu marta i novembra 1995. godine.
119. Kako je to navedeno u injenicama koje su prihvaene od strane ovog Vijea,

predsjednik Republike Srpske (RS), Radovan Karadi je jo u martu, reagujui na
pritisak meunarodne zajednice da se okona rat i na tekue napore da se
pregovorima postigne mirovni sporazum, izdao direktivu VRS-u u vezi sa dugoronom
28

strategijom snaga VRS-a u enklavi. U toj direktivi, poznatoj pod nazivom "Direktiva 7" 23,
konkretno se navodi da VRS treba izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od
epe, ime se nastoji sprijeiti i pojedinano komuniciranje izmeu ovih enklava.
Svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima trebalo je stvoriti uslove
totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota
mjetana u Srebrenici.
120. Tano kao to je i bilo predvieno tom Direktivom, sredinom 1995. humanitarna
situacija za bosansko-muslimanske civile i vojno osoblje u enklavi postala je
katastrofalna, nakon ega 31. marta 1995. godine, Glavni tab VRS-a izdaje direktivu
7.1, koju je potpisao general Mladi. Direktiva 7.124 a koja je izdata "na osnovu
direktive br. 7" kojom se upuuje Drinski korpus da, izmeu ostalog, sprovodi "aktivna
borbena dejstva ...oko enklava
121. Miroslav Deronji25, povjerenik Radovana Karadia za Srebrenicu, je izjavio

da se u proljee 1995. godine (najvjerovatnije u maju mjesecu), susreo sa Karadiem
u Zvorniku. Karadi mu je rekao: "Miroslave, u Srebrenici e uskoro poeti vojna
operacija. Ne mogu ti dati nikakve detalje i molim te nemoj o ovome nikome govoriti, ali
poduzmi neophodne korake kada se vrati, odnosno aktivnosti za koje misli da su
potrebne u Bratuncu." Svjedok Deronji je tada obavio pripreme u Bratuncu, koje su
ukljuivale i pokuaje da se dobiju rezerve goriva kao i rezerve hrane, posebno suhe
hrane, a izjavio je I da je u drugoj polovini juna 1995. godine primijetio intenzivnije
aktivnosti u Bratuncu.
122. Postupajui po navedenoj Direktivi, snage bosanskih Srba zauzele su 31. maja
1995. osmatrako mjesto Echo, koje se nalazilo u jugoistonom uglu enklave. Kao
odgovor na tu agresiju, jedna grupa Bonjaka izvrila je rano izjutra 26. juna 1995.
iznenadni napad na oblinje srpsko selo Vinjica. Nakon toga, tadanji komandant
Drinskog korpusa, general-major Milenko ivanovi, potpisao je 2. jula 1995. dvije
zapovijedi, u kojima se iznosi plan za napad na enklavu i raznim jedinicama Drinskog
korpusa izdaje nareenje da preu u stanje borbene gotovosti. Operacija je dobila
ifrovani naziv "Krivaja 9526 Ofanziva VRS-a na Srebrenicu zvanino je zapoela 6.
jula 1995. 27
B. NAPAD NA SREBRENICU
123. Kako e to biti vidljivo iz daljeg obrazloenja, a do kojeg zakljuka su dola

brojna vijea MKSJ, te pretresno vijee u predmetu ovog suda protiv Milorada Trbia,
Srebrenica je 1995. godine bila geostrateki veoma znaajna za obe strane u sukobu.
Naime, Srebrenica (i okolno podruje centralnog Podrinja) su bili od ogromnog
23
Utvrena injenica pod r.br.1.iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
24
Utvrene injenice pod r.br.2. i 3. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
25
T- 76 Transkripti svjedoenja Miroslava Deronjia u predmetu Momir Nikoli od 28.10.2003.
26
27
29

stratekog znaaja za rukovodstvo bosanskih Srba. Bez Srebrenice, etniki ista
srpska drava Republika Srpska koju su eljeli da stvore bi ostala podijeljena u dva
nepovezana dijela, njena povezanost sa srbijanskom teritorijom bi bila prekinuta.
124. Zauzimanje i etniko ienje Srebrenice bi stoga ozbiljno ugrozilo vojne

napore Armije BiH da osigura odrivost drave, kao i daljeg opstanka naroda
bosanskih Muslimana.28
125. Bila je to dobro poznata injenica da je rukovodstvo bosanskih Srba predvidjelo

etniki istu vlastitu srpsku dravu. Dana 25.02.1992. godine, Radovan Karadi se
obratio Skuptini bosanskih Srba:-
Tenje srpskog naroda su veoma jake i srpski narod se nee smiriti dok ne
dospije u ono to je imao za vrijeme Nemanjia: svoju dravu.29
126. Dakle, teritorija koja je zamiljena kao nova srpska drava je obuhvatala i sela i
gradove u kojima veina stanovnitva nije bila srpske nacionalnosti. Nekoliko mjeseci
kasnije, predsjednik narodne skuptine RS je izdao Odluku o startekim ciljevima
srpskog naroda Bosni i Hercegovini, u kojoj je prvi navedeni cilj RS bio da se
uspostave dravne granice koje e razdvojiti srpski narod od ostale dvije etnike
zajednice.30
127. Jo 1992. godine poznate su namjere VRS-a. Direktiva br. 4 od 19.11.1992.31,

precizira zadatke Drinskog korpusa: deblokirati i osposobiti za saobraaj komunikaciju
Milii-Konjevi polje-Zvornik i biti spreman na intenzivnu borbu protiv paravojnih i
drugih ubaenih grupa, prisiliti muslimansko stanovnitvo da napusti prostore Biraa,
epe i Gorada. Naredba za unitenje borbeno sposobnih i naoruanih mukaraca
ukoliko ne pristanu na razoruanje.
128. Poetkom 1995. godine, politiki i vojni elnici u Republici Srpskoj su postali
svjesni da RS ili mora vojno okonati sukob ili pripremiti teren do kraja godine za
sporazumno rjeenje, jer su postojale naznake da ABiH i HVO pripremaju ofanzivu
protiv RS-a. Butlerov izvjetaj opisuje kako je do poetka januara 1995. godine Vlada
RS-a ve donijela odluku da izvri pritisak na zatine zone, sto je ukljuivalo i
28
Prvostepena presuda M.Trbiu broj: X-KR-07/386 od 16.10.2009. godine, u par. 786. navodi: U
stratekom smislu, muslimansko stanovnitvo Srebrenice je predstavljalo prepreku za uspostavljanje
povezane, etniki iste drave bosanskih Srba sa zatienim linijama komunikacije i kretanja. Nasuprot
tome, za veinsko muslimansko stanovnitvo kontrola nad Srebrenicom i bezbjednost muslimanskog
stanovnitva u njoj bili su apsolutni imperativ da bi se sprijeilo cijepanje Bosne i Hercegovine kao centralne
drave u okviru meunarodno priznatih granica to je, opet, bilo od sutinske vanosti za zatitu
muslimanskog stanovnitva.
29
Dokaz T-22 8. Sjednica skuptine bosanskih Srba, na str. 17. Ovakvo poimanje je ponavljano na svim
sjednicama Skuptine bosanskih Srba i RS-a, Takoe pogledati navod Krajinika na str. 64 imamo priliku
da sauvamo srpski narod u jednoj dravi, da sauvamo sav srpski narod u Bosni i Hercegovini i da postane
dio srpskog carstva
30
Slubeni glasnik RS, svezak II, br. 22, l. 386, Odluka o stratekim ciljevima Srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, 12. maj 1992.
30

ograniavanje kretanja snaga UN-a u Istonoj Bosni, posebno konvoja za
opskrbljivanje tri zastiene zone. Ogranienja goriva, municije i namirica koje su se
mogle slati snagama UN-a ozbiljno su naruila njihovu sposobnost da djelotvomo
nadgledaju aktivnosti u zatienim zonama.
129. Srebrenica se nalazila na geografskom podruju Drinskog korpusa VRS kojim

je do 13. jula 1995. godine komandovao general Milenko ivanovi, a od 13. jula 1995.
godine general Radislav Krsti. Zvornika i Bratuna ka brigada su bile jedinice u
sastavu Drinskog korpusa. Ujedinjene nacije su stalno bile prisutne u enklavi u funkciji
odravanja mira (UNPROFOR) i imale su bazu u Potoarima u kojoj su se nalazili
holandski vojnici (Holandski bataljon), kao i nekoIiko posmatrakih punktova na drugim
mjestima u enklavi. Tu su takoer bili i vojni posmatrai (vojni posmatrai UN-a)
stacionirani unutar enklave, koji su djelovali unutar posebnog lanca komande. 32 Lanac
komande vojnih posmatraa UN-a podrazumijevao je upuivanje izvjetaja tabu u
Zagrebu. Vojni posmatrai UN-a su bili u sastavu UNPROFOR-a, ali su imali drugaije
zadatke. Pukovnik Joseph Kingori je bio stacioniran u tabu vojnih posmatraa UN-a u
Srebrenici od poetka aprila 1995. godine do 11. jula 1995. godine kao jedan od
(samo) trojice oficira vojnih posmatraa UN-a iji zadatak je obuhvatao nadgledanje
provoenja obustave vatre, kao i posmatranje i ocjenjivanje mogunosti zaraenih
strana. Oni su odravali sedmine sastanke sa predstavnicima VRS i ABiH.
130. Kako je to utvreno u presudama MKSJ, te pravosnanoj presudi ovog Suda u

postupku koji se vodio protiv optuenog Milorada Trbia, napad VRS-a na Srebrenicu
je zapoeo 6. jula 1995. godine. U Butlerovom izvjetaju se takoer navodi da je napad
na Srebrenicu zapoeo u rano jutro navedenog dana, tako to je u 04:30 otvorena
vatra na poloaje na kojima su bili pripadnici 28. pjeadijske divizije.
131. Svjedok Joseph Kingori je u svom iskazu potvrdio da su ga u ranim jutarnjim

satima tog dana probudile granate, te da je do 18:00 sati uvee na podruje u i oko
Srebrenice palo oko 250 granata. U gradu je bilo poginulih i ranjenih ljudi koji su
odvoeni u bolnicu. Mnogi svjedoci optube, koji su se u to vrijeme nalazili u Srebrenici,
opisali su u svojim iskazima da su granate dolazile sa svih strana, odnosno da je
granatiranje trajalo do 11. jula 1995. godine.
132. Svjedok Van Dujin33 je izjavio.
"Vidjeli smo kako se odvija granatiranje grada Srebrenice, i kao to sam rekao,
mijenjalo se svakih 30-45 minuta. Nastala bi tiina pet do deset minuta, a onda bi
poelo granatiranje nae - nae vlastite lokacije. A zatim bi nastalo granatiranje u
istom trajanju, a zatim bi se promijenilo da bi granatirali grad. Ja sam to mogao
31
T-24
32
T -75 Iskaz svjedoka Joseph Kingori u predmetu Krsti od 31.3. i 3.4. 2000.g.
33
T-79
31

vidjeti sa moje lokacije, granatiranje, gaanje kua i eksplozije kua odnosno -
poslije toga, detonacije i dim iz kua nastao od tih detonacija i granatiranja.
133. U narednim danima palo je pet osmatrakih punktova UNPROFOR-a u sukobu

sa vojskom VRS koja je napredovala prema gradu. O padu osmatranica UNPROFOR-
a govori se i u Butlerovom izvjetaju. Odbrambene snage Armije RBiH su istovremeno
bile odgurnute prema gradu, a vojni posmatrai UN-a su stekli utisak na osnovu ciljeva
koji su gaani da je napad VRS bio usmjeren na postizanje maksimalnog broja civilnih
rtava.34
134. Dejstva VRS-a su nastavljena i 9. jula 1995. godine. Predsjednik Karadi je

tog dana izdao novo nareenje kojim je dao zeleno svjetlo za zauzimanje Srebrenice. 35
Situacija je ubrzano postala kritina za civilno i vojno rukovodstvo Srebrenice. Do
veeri ovog dana Drinski korpus VRS je uao etiri kilometra u enklavu, zaustavljajui
se samo jedan kilometar od grada Srebrenica.36
135. U ranim jutarnjim satima 10. jula snage VRS-a su nastavile napredovanje
prema Srebrenici, a to je ukljuivalo i napredovanje prema poloajima UNPROFOR-a,
tanije eti Bravo koja je bila jedina znaajna jedinica izmeu Srebrenice i snaga VRS-
a. Pukovnik Karremans je uputio hitne zahtjeve za vazdunom podrkom NATO-a za
odbranu grada, ali nikakva pomo nije stigla do prije popodnevnih sati 11. jula.
136. I Butlerov izvjetaj spominje snage VRS koje su potiskivale snage holandskog
bataljona prema samom gradu. U istom se navodi da je 10. diverzantski odred stigao
prema junom prilazu Srebrenice, pa je nakon to je juna odbrambena linija poela da
poputa, oko 4.000 stanovnika bosanskih Muslimana koji su ivjeli u oblinjem
vedskom stambenom kompleksu za izbjeglice, pobjeglo je u grad Srebrenicu.37
137. Iz iskaza mnogih svjedoka kao i materijalnih dokaza u predmetu proizilazi da je

taktikim granatiranjem podruja u i oko Srebrenice, stanovnitvo u strahu od
neizvjesnosti natjerano da ide prema gradu Srebrenici, znajui da e traiti utoite od
UNPROFOR-a koji je bio smjeten u zgradi PTT-a.38
138. injenicama prihvaenim u postupcima pred MKSJ, te pravosnanom

presudom u predmetu Trbi, utvreno je da je ovim napadom bilo pogoeno 40.000
ljudi koji su u to vrijeme ivjeli u enklavi Srebrenica.
139. Veliina populacije bosanskih Muslimana u Srebrenici prije njenog zauzimanja

od strane snaga VRS-a 1995. godine je bila priblino etrdeset hiljada ljudi, koja brojka
nije obuhvatala samo muslimansko stanovnitvo optine Srebrenica, nego i mnoge
34
Svjedok Joseph Kingori (Iskaz prihvaen Rjeenjem Vijea od 26.08.2010. godine).
35
36
37
Utvrena injenica pod rednim brojem 11. Iz Rjeenja Vijea od 01.07.2010. godine.
38
Svjedok Joseph Kingori (Iskaz prihvaen Rjeenjem Vijea od 26.08.2010. godine).
32

muslimanske izbjeglice iz podruja u okruenju. Zbog toga to je veina muslimanskog
stanovnitva u regiji do 1995. godine, potraila utoite u srebrenikoj enklavi,
eliminacijom te enklave bi se postigao cilj ienja itavog podruja od njegovog
muslimanskog stanovnitva.
140. Zapoeti napad se nastavio 11. jula, dakle istog dana oko 14:30 sati. U to
vrijeme NATO je bombardovao tenkove VRS koji su napredovali prema gradu, ali se od
daljih aktivnosti u tom pravcu odustalo, jer je VRS zaprijetila da e ubiti holandske trupe
koje su bile u zarobljenitvu i granatirati bazu UN u Potoarima gdje se nalazilo preko
dvadeset hiljada civila.39
141. Kako se stanje u Srebrenici progresivno pogoravalo, u strahu od dalje

sudbine, stanovnitvo enklave Srebrenica je krenulo prema bazi Holandskog bataljona
u Potoarima traei zatitu40, pa se do veeri istog dana u Potoarima se okupilo oko
dvadeset do dvadeset pet hiljada izbjeglica.41
142. Istovremeno mukarci su ve od noi 10. jula zajedno sa dijelom 28. divizije
ARBiH poeli sakupljanje na podruju sela unjari i Jaglii. Izmeu 10.000 i 15.000
kako mukaraca civila tako i vojske su formirali kolonu u cilju da dou do teritorije pod
kontrolom ARBIH.Oko ponoi 11. Jula, kolona se poela kretati du poteza Konjevi
polje- Bratunac. Otprlike treinu kolone bosanskih muslimana inili su vojnici 28.
Divizije, a oko dvije treine bili su mukarci civili, bosanski muslimani iz Srebrenice.42
143. Snage VRS su ule u grad Srebrenicu 11. jula 1995. godine, koji je u tom
trenutku bio pust.43 Kasno poslijepodne 11. Jula, general Mladi, u pratnji generala
ivanovia (tadanjeg komandanta Drinskog korpusa), generala Krstia (u to vrijeme
zamjenika komandanta i naelnika taba Drinskog korpusa) i drugih oficira VRS-a,
trijumfalno je proetao praznim ulicama Srebrenice.44
1. Karakter izvrenog napada

144. Cijenei prirodu napada koji su izvrile oruane snage VRS na Srebrenicu,
Vijee je zakljuilo daje isti imao karakter irokog i sistematinog, te je bio usmjeren
protiv civilnog bonjakog stanovnitva.
145. irok odnosno rasprostranjen napad se definie u smislu da zloin moe biti
rasprostranjen ili poinjen u irokim razmjerima zbog kumulativnog efekta niza
neovjenih djela ili zbog jedinstvenog efekta jednog jedinog djela izuzetno velikih
39
40
41
Utvrena injenica pod rednim brojem 26. Iz Rjeenja Vijea od 01.07.2010. godine. T-1 (Video materijal
sa suenja o dogaajima u Srebrenici)
42
T-81 (Butlerov izvjetaj), T-1(Video materijal sa suenja o dogaajima u Srebrenici), Utvrene injenice
pod rednim brojem 18., 20. I 21. iz Rjeenja Vijea od 01.07.2010. godine.
43
T-1 (Video materijal sa suenja o dogaajima u Srebrenici)
44
33

razmjera.45 Sistematian napad se definie u smislu da se radi o obrascu zloina,
odnosno njihovom redovnom ponavljanju koje nije sluajno slinog kriminalnog
ponaanja.46
2. Dogaaji izmeu 12- 14 jula 1995. godine i uee optuenih u irokom i

sistematinom napadu na Srebrenicu
146. Obzirom da pripadnici Odreda nisu uestvovali u prislinom preseljenju civilnog
stanovnitva, i odvajanju mukaraca u Potoarima, ili njihovom zarobljavanju prilikom
kretanja kolone 28. Divizije prema Tuzli, Vijee se navedenim pitanjima bavilo samo u
kontesktu njihovog saznanja o tim deavanja, jer su ta saznanja usko povezana sa
stanjem njihove svijesti u vrijeme pogubljenja na ekonomiji Branjevo.
(a) Prvi napad pripadnika 10. diverzantskog odreda na grad Srebrenicu
147. Prema izvedenim dokazima, prvi ulazak pripadnika Odreda u Srebrenicu, desio
se 23.06.1995. godine47. Isti je tokom postupka prezentiran kao jedna od klasinih
diverzantskih akcija, meutim, sljedee injenice opovrgavaju takvo objanjenje dato
od strane odbrane, i istovremeno dovode do zakljuka da je cilj prvog napada u
Srebrenicu bilo zastraivanje civilnog stanovnitva, to je podrazumijevalo i mogunost
civilnih rtava, to potvruje sam optueni Franc Kos prilikom unakrsnog ispitivanja na
glavnom pretresu.
148. Optueni Franc Kos je prilikom davanja iskaza u svojstvu svjedoka potvrdio da
je uestvovao u toj akciji i da su u Srebrenicu uli kroz rudnik Sase tokom noi48. Ispalili
su nekoliko projektila iz zolje, pucali iz automatskih puaka i povukli se 49. Pucali su u
pravcu grada50 Nisu znali ta gaaju jer je bila no, oko 4 sata ujutru i da je bila velika
magla51 . Zatita civila nije bio imperativ, to proizilazi i iz dijela Salapurine naredbe u
kojoj pie da se izbjegavaju rtve meu enama i djecom, dok istovremeno pripadnici
UNPROFOR-a nisu smjeli biti ugroeni.
149. Optueni Stanko Koji je prema vlastitoj tvrdnjite prilike ispucao cijeli borbeni
komplet u zrak.
45
Tuilac protiv Kordia i erkeza, br. IT-95-14/2-T, presuda od 26.2.2001. godine, (Prvostepena
presuda u predmetu Kordi i erkez) paragraf 179.
46
Tuilac protiv Kunarca i dr.,,br. IT-96-23/1-A, Presuda od 12.6.2002. godine, paragraf (Presuda
albenog vijea u predmetu Kunarac i dr.) 94.
47
Svjedok Petar Salapura koji je i izadao nareenje je potvrdio da je napad izvren 23.06.1995. godine,
iskaz na glavnom pretresu 13.05.2011.
48
Ovo potvruje i vjetak Slobodan Kosovac, glavni pretres 21.02.2012.
49
Svjedok Z-1; svjedok odbrane Sran Brezo, glavni pretres 16.12.2011.; Kos Franc
50
Svjedok Z-1, iskaz na glavnom pretresu 16.08.2011. godine;
51
Petar Salapura, transkript strana 20.
34

150. Svjedok Z-1, u dijelu iskaza kojem Sud poklanja vjeru pojanjava, da je cilj te
akcije bio da se zastrai stanovnitvo Srebrenice, da se napravi pometnja kako bi se
mogao izvriti napad na grad. Njegov iskaz je potkrijepljen i dokumentom koji je sainio
komandant Pelemi, izmeu ostalog i o akcijama 10. Diverzantskog odreda, u kojem je
napisano olovkom: Srebrenica tunel prepad jun '95- ulaz u grad i izazivanje panike i
nereda; -uestvovali svi pripadnici Odreda; -akcija dokumentovana u G VRS.52
151. Komanda 28. Divizije Armije BiH je 30.06.1995. godine uputila sedmini
izvjetaj 2. Korpusu Armije BiH53 u kojem navodi da je agresor u ranim jutarnjim
satima 24.06. ubacio ubacio vie grupa sa zadatkom da izvre diverziju. Navodi se da
su uli kroz rudnik Sase oko 02:30 sati te da su se raspodijelili u dvije grupe. Prva
grupa je ula u naselje Vidikovac i ispalila 9 zolja i otvorila vatru iz pjeadijskog
naoruanja. Napad je trajao 10 minuta i za posljedicu je imao smrt jedne ene,
ranjavanje jednog civila i jednog djeteta.
152. Druga grupa je dola na udaljenost od 300m od bolnice i ispalila zolju, koja je
pogodila susjednu zgradu. Svjedok Petar Salapura je potvrdio da su dobili izvjetaj
UNPROFOR-a u kojem je takoer navedeno da su poginuli jedna ena i starac.
153. Nakon izvrenog napada i otvaranja vatre na grad, evidentno bez biranja i
razlikovanja vojnih i civilnih ciljeva, o emu su optueni kao diverzanti bili duni voditi
rauna, Odred se izvukao iz Srebrenice.
(b) Drugi napad pripadnika Odreda na grad Srebrenicu

154. Dana 10.07.1995. godine izdata je pismena naredba54 kojom se nareuje mar
jedinice na relaciji Bijeljina- Vlasenica- Bratunac. Mar jedinice e se izvriti
autobusom, a starjeina vozila je potporunik Franc Kos. Odreeni su pripadnici
Odreda koji e u njemu uestvovati (njih ukupno 26). Naredbu je pripadnicima Odreda
izdao komandant Milorad Pelemi.
155. Pripadnici oba voda 10. Diverzantskog odreda su se okupili u Dragasevcu, gdje
im je Pelemi saoptio da je njihov zadatak da izvre napad na Srebrenicu 10. jula
1995. godine, pa su tako u nonim satima stigli na brdo iznad Srebrenice, gdje su
prenoili, a Pelemi je u zoru izdao naredbu da krenu u napad.
156. U to vrijeme, pripadnici jedinice su znali da u napadu uestvuju i druge jedinice

55
VRS i da ne bi trebalo da bude jaeg otpora. Bilo je onako kako im je komandant i
rekao; u Srebrenicu su uli iz pravca Zelenog Jadra bez da su naili i na kakav otpor. U
akciju su ili, izmeu ostalih: Kos Franc, Zoran Goronja, Koji Stanko, Golijan Vlastimir,
Z-1, Draen Erdemovi, Dragan Todorovi, Zoran Obrenovi, Velimir Popovi, Gojkovi
Brano, Joki Luka.
52
Dokaz O-I-38.
53
Dokaz O-I-13, strogo pov. broj 04-113/95
54
T-36, Naredba Komande 10.D.O., strogo pov. Broj 123-2/93
55
Svjedok Z-1; svjedok Dragan Todorovi, iskaz na glavnom pretresu 14.06.2011.
35

157. Prije ulaska u grad, komandant Pelemi je postrojio cijelu jedinicu, podijelio ih
je u dvije grupe i saoptio im zadatke. Na junoj strani grada, pripadnici Odreda su
uspostavili kontrolni punkt. Ve po ulasku u gradu pripadnici Odreda su znali, jer je
Pelemiu to javljeno putem motorole, da je Srebrenica zauzeta, a da civilno
stanovnitvo ide prema Potoarima. Jedna grupa je otila u pretres kua i svakoga
koga bi nali su morali uputiti u pravcu Potoara, gdje je bio sabirni centar.56 Erdemovi
je svjedoio da su pripadnici Odreda, meu kojima je i on bio, pozivali stanovnitvo da
izae iz kua i da se nakon toga skupilo oko 200 civila.
158. Franc Kos je u izjavi u svojstvu osumnjienog57 izjavio da su Pelemi Milorad,

Aleksandar Cvetkovi, Cico i grupa iz drugog voda imali su pripremljene lepere i
kamione za pljaku grada iz ega je on zakljuio da je to bilo unaprijed planirano.
159. Naime, pripadnici 10. Diverzantskog odreda su na poetku akcije proli

naputeni punkt UN-a vozili su se uzbrdo dok nisu stigli na poloaj iznad grada
Srebrenice, koju lokaciju je preciznije odredio svjedok Dragan Todorovi, koji opisuje
da je postrojavanje pripadnika Odreda bilo na Pribievcu. Tu su stigli oko ponoi, a
Pelemi u Golfu nedugo nakon njih, te ih je tom prilikom obavijestio da e 11. jula ujutru
uestvovati u napadu na Srebrenicu. Tu je bilo i ljudi iz drugih jedinica, konkretno iz
Vukova sa Drine, koji su za ovu akciju bili pridodati 10. div.odredu pod komandom
Pelemia, ali su i dalje odravali vezu sa komandantom Legendom. Neki od
pripadnika Odreda su nosili crne borbene uniforme, a neki maskirne, tom prilikom su za
meusobnu komunikaciju su koristili lozinke i brojeve. Svjedok Erdemovi detalje
ulaska u grad opisuje:
Prije akcije Pelemi nas je obavijestio da moemo oekivati jak otpor, te je

naglasio da tokom napada ne smijemo pucati po civillima, a ako na nekog od njih
naiemo, trebali smo ga usmjeriti prema fudbalskom igralitu. Bili smo prva
jedinica koja je ula u grad i nismo naili na bilo kakav otpor. Doli smo do prve
damije, i u tom trenutku su neki avioni NATO-a bombardovali neki cilj juno od
Srebrenice, nakon ega je javljeno da je uniten jedan tenk i uniteno vozilo
komandanta Vukova sa Drine. vatre Pelemi je putem radio stanice javljao da
palimo kako bi oznaili svoj poloaj pa smo to i uinili. Ja sam zapalio plast sijena
kada sam prolazio a drugi su pallili kue i druge objekte. Od damije smo
napredovali prema centru grada, a u isto vrijeme su dijelovi jedinice Vukovi sa
Drine napredovali prema centru sa nae lijeve strane. Sa desne strane su stizali
dijelovi ekovake, Vlasenike i Bratunake brigade. U centru grada su bili oko
12,00 sati i tada je jedinici nareeno da pretrese jednu viespratnicu, u kojoj nita
nismo nali.
Kada sam izaao iz zgrade, vidio sam desetak pripadnika VRS kako premlauju
nekog muslimana starosti oko 28 godina, a Pelemi je tome prisustvovao. Tako
sam jasno mogao uti kada je Zoranu zv. Malji izdao nareenje da ga zakolje
to je ovaj odmah i uinio. Nakon toga, ja sam sa trojicom vojnika poslan na juni
56
Dragan Todorovi, iskaz na glavnom pretresu 14.06.2011.
36

ulaz u grad kako bi se sve pripremilo za dolazak Mladia. Tu no smo prenoili u
Srebrenici.58
160. Sa druge strane, svjedok Dragan Todorovi tvrdi da prilikom ulaska u grad nisu
paljene kue, ali vijee u tom dijelu poklanja vjeru iskazu Draena Erdemovia, obzirom
da isti, iako osumnjien za dogaaje u i oko Srebrenice, nije prikrivao navedenu
injenicu.
161. Pripadnik Odreda, zatieni svjedok Z-159 tvrdi da je akciju ulaska u Srebrenicu
predvodio ime Pelemi, to je potvrdio i svjedok odbrane uki Dalibor, a u akciju su
prema rijeima svjedoka iz Dragasevca krenuli Pelemi, komandir voda Franc Kos i
Joki Luka, dok su iz bjeljinskog voda tu bili svjedok Z-1, Velimir Popovi, Mladenko
Filipovi, Zoran Goronja, Zoran Kovrt, izvjesni Dragan zv. mali koji je kasnije poginuo,
Savanovi Stanko, Erdemovi i Todorovi anga, dok svjedok uki tvrdi da je u akciji
uestvovao itav Odred.
162. Svjedok Z-1 dalje pojanjava da su imali uglavnom crne, a neki i maskirne
uniforme. Tom prilikom je Pelemi rekao da nee biti otpora, i tako je i bilo, pa su u
gradu sreli samo jednog ovjeka u civilu. Pripadnik jedinice Obrenovi je imao kod
sebe no, krenuo je prema tom ovjeku i odsjekao mu je glavu. Veina pripadnika
Odreda je bila tu kada se to deavalo.
163. Optueni Franc Kos, svjedok odbrane uki Dalibor i svjedok Z-1 su opisali da
je grad bio pust, ali se optueni Franc Kos sjea da su tom prilikom sreli jednu enu,
odnosno sjea se da je preko motorole uo rijei Ide ena! nakon ega je Z-1 javio
vie ne ide. uo je i da je Zoran Obrenovi zaklao jedno lice noem, a tijelo
mukarca je imao priliku i vidjeti.
164. Svjedoku Z-1 je prezentiran snimak na kojem je prepoznao vojnika koji nosi
zastavu skinutu sa damije, tvrdivi da se radi o Velimiru Popoviu iz bijeljinskog
odreda. Navedeno lice je takoer sasluano u svojstvu svjedoka, i tom prilikom je
potvrdio da se nalazi na predmetnom snimku, pojanjavajui u daljem izlaganju da je
neko prethdono skinuo zastavu sa damije, i dao mu je, nakon ega je naiao general
Mladi sa svojom pratnjom i rekao svjedoku da je okrene naopako i spakuje.
165. Svjedok Velimir Popovi u daljem izlaganju navodi da tom prilikom nisu paljene
kue niti ubijani civili, to Vijee ne nalazi uvjerljivim jer drugi provedeni dokazi ukazuju
suprotno, a i sam svjedok u daljem izlaganju tvrdi kako je po povratku u bazu
Dragasevac saznao da je jedan pripadnik zaklao nekog ovjeka u gradu.
57
T-82, str.16
58
T-68 Izjava svjedoka Draena Erdemovia data 24., 25., 26. i 27. juna 1997. godine te 12.08.1998. godine
prihvaena rjeenjem Suda broj: S1 1 K oo3372 10 Kri od 07.09.2011. godine.
59
Zatieni svjedok Z-1 svjedoio na pretresu od 16.08., 23.08. i 02.09.2011. godine. Zapisnik o sasluanju
ovog svjedoka pred Tuilatvom BiH od 29.04.2010. godine uloen je kao dokaz odbrane treeoptuenog
OIII-2.
37

166. Dalje navodi:
Akcija je trajala sporo i nismo imali neki poseban zadatak. Pelemiu je javljano
sve na motorolu pa smo mi saznavali ili tako ili od pojedinaca i reeno je da
Mladi dolazi da nam estita. On je doao sa vojnim dipom bilo je par oficira i
vozaa i estitao je Pelemiu na uspjenoj akciji. Mi smo onda otili sa vojnim
kamionom. Ne sjeam se da li smo svi otili ali smo krenuli za Vlasenicu. Kako
sam ja obavjeten u bijelom transporteru UN-a stradao je Dragan Koljivrat sletili
su u neku rijeku na dijelu puta Vlasenica- Dragasevac. Tom prilikom povrijeen
je Mladen Filipovi.
167. Svjedok Z-1 je na snimku prepoznao i lice sa eirom i misli da je pripadao

vlasenikom odredu.
168. U daljem izlaganju i svjedok Z-1 iznosi detalje akcije ulaska u Srebrenicu. Tako
opisuje:
Naredbu da idemo u Srebrenicu izdao je Pelemi, ne znam ko je njemu naredio.

Doli smo na neko brdo, proli smo naputeni UN punkt. Doli smo po noi pa
smo prespavali, oko 09:00 ili 10:00 sati su nas postrojili i podijelili u grupe i
naredili silazak u Srebrenicu. Ja sam bio I grupa I odjeljenje I vod moj komandant
je bio Draen Erdemovi. Komandiri grupa su nosili motorole. Ne sjeam se u
kojoj grupi je bio Kos. Ne znam gdje je bio kada su Mladi i Popovi doli sa
puhom. Poslije su civili izlazili iz kua kada smo mi doli nikoga nije bilo na ulici u
Srebrenici.
169. Uee 10. Div.odreda u napadu na Srebrenicu potvrdio je i sam Petar

Salapura60, sasluan kao svjedok optube.
170. Dakle, u centru grada, obje grupe su se spojile i tu se desio susret izmeu
Pelemia i generala Mladia koji je estitao Pelemiu na uspjeno izvedenoj akciji. 61
Mladieva reakcija nakon ulaska u grad je zabiljeena kamerom. On je tada, u pratnji
visokih oficira VRS, Milorada Pelemia i u prisustvu pripadnika 10. Diverzantskog
odreda, izjavio:
Evo nas, 11. jula 1995. godine, u srpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog srpskog
praznika, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. I napokon, poslije bune protiv
Dahija, dolo je vrijeme da se osvetimo turcima na ovim prostorima...Idemo
pravac Bratunac, ovjee! Odavde pravo za Potoare!62
171. U popodnevnim satima 11.jula, Odred se povukao na poloaje iznad

Srebrenice, odakle su po Pelemievoj naredbi povueni tokom sljedeeg dana,
60
Svjedok Petar Salapura je sasluan na pretresu od 13.05.2011. godine.
61
Svjedok Z-1; svjedok Draen Erdemovi
62
Dokaz T-1, kompilirani video zapis
38

odnosno 12.jula. Pripadnici Odreda su se u bazu u Dragasevcu vratili kamionom 63, dok
je komandant Pelemi krenuo u ukradenom vozilu UN-a, a koje vozilo se prevrnulo na
putu do Vlasenice. Tom prilikom je poginuo jedan pripadnik Odreda, Dragan Koljivrat, a
Mladen Filipovi i Milorad Pelemi su povrijeeni. Pelemi je po iskazima svjedoka,
zadobio samo lake povrede.
C. NAPAD JE BIO USMJEREN PROTIV CIVILNOG STANOVNITVA
172. Nadalje, za postojanje Zloina protiv ovjenosti potrebno je utvrditi da je napad

bio usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovnitva. U ovom kontekstu, pod
stanovnitvom se podrazumijeva odreeni, dovoljan broj pojedinaca.
173. Iako se pod navedenim ne podrazumijeva cjelokupno stanovnitvo neke regije,

mora se utvrditi da se ne radi samo o ogranienom i nasumice odabranom broju
pojedinaca. Na kraju, potrebno je da je civilno stanovnitvo primarna, a ne sporedna
meta napada.
174. Naime, napad na zatienu zonu je zapoeo granatiranjem kako Srebrenice,

tako i okolnih sela, to je intenzivno trajalo nekoliko dana, nakon ega je uslijedilo i
vojno preuzimanje Srebrenice, uslijed ega bonjakog stanovnitvo iz tog podruja
zapoinje masovni bijeg, na nain da jedan dio njih, izmeu 20.000 do 30.000 hiljada,
odlazi u bazu UN-a u Potoarima64, a drugi dio oko 15. 000 (uglavnom mukaraca)
kree kroz umu kako bi stigli do slobodne teritorije.
175. Tokom postupka izvedeni su dokazi koji nesumnjivo potvruju da su predmet

izvrenog napada bili ene, djeca i starci Enklave Srebrenica, koji su zbog napada
morali morali napustiti svoje domove i koji su boravili u nepodnoljivim uslovima u
Potoarima, da bi bili prisilno premjeteni, dok su mukarci maltretirani granatiranjem
kolone kojom su se kretali, pravljenjem zasjeda i pogubljenjima.
176. Odbrana je tvrdila da su tokom napada na Srebrenicu granatirani vojni, a ne

civilni ciljevi, osporavajui samim tim i tezu optunice da je takav napad za cilj imao
masovna ubistva i preseljenja muslimanskog stanovnitva iz enklave.
177. Meutim, izvedeni dokazi ukazuju na drugaije injenino stanje.
178. Prije svega, ne moe se prihvatiti da je napad bio rezultat ishitrenih ili
novonastalih mogunost na terenu, ukoliko se imaju na umu brojne pripreme koje su
prethodile napadu a koje se ogledaju u brojnim naredbama i direktivama koje je izdao
sam vojni vrh VRS-a.
63
Dragan Todorovi i voza eljko Vukovi su u bazi stigli u jutarnjim satima, a ostatak jedinice kasnije u
toku dana
64
39

179. Znantno prije napada, preduzimane su i brojne aktivnosti koje su stvarale
nepodnoljive uslove za boravak stanovnitva u Srebrenici, putem uskraivanja
humanitarne pomoi, nedostatka vode, struje, medicinske njege, a sam svjedok Kingori
65
kae civilima je reeno da se povuku iz sela, nije UNPROFOR usmjeravao civile
prema Potoarima, nego ih je usmjeravala pucnjava bosanskih srba. Oni su radili na
cilju koji su eljeli postii, prvo su napali ciljeve sa tekim naoruanjem, kako bi
osigurali da pjeadija moe sigurno ui i uraditi ono to eli.
180. Takoer, odbrana je tokom postupka nastojala potvrditi i da pripadnici Odreda

nikada za cilj nisu imali napad na civilno stanovnitvo, pa prema rijeima svjedoka
Petra Salapure akcija u Srebrenici nije spadala u standardnu upotrebu ove elitne
diverzantske jedinice, to je potvrdio i vjetak Slobodan Kosovac, rekavi to je kao
da ste uzeli teretni kamion da prevozite kutiju ibica.
181. Meutim, komandant jedinice Mio Milanovi, je rekao da jedinica jeste u par
navarata imala zadatke vezano za civile. Pripadnik Odreda, svjedok Brezo Sran je
potvrdio da civili nisu bili primarni cilj, ali jesu mogli biti kolateralna teta u izvravanju
neke akcije. Tako svjedok Brezo opisuje da je u akciju ulaska u Srebrenicu ilo oko 60
pripadnika jedinice, koji su nakon prolaska kroz rudnik Sase doli na lokaciju gdje su
svi imali zadatak da ispale jedan/dva okvira municije ili zolju u pravcu grada.
182. Tom prilikom nesumnjivo su morali biti pogoeni i civilni ciljevi, koje vjetak
odbrane Kosovac Slobodan jasno deklarie kao nedoputene.
183. Ovdje je jo neophodno naglasiti, da za razliku od pojma oruanog sukoba,

izraz napad u okviru krivinog djela Zloini protiv ovjenosti prema prihvaenoj
praksi MKSJ nije ogranien na upotrebu oruane sile, nego obuhvata i svako
zlostavljanje civilnog stanovnitva 66
184. Kako je ranije opisano, prilikom ulaska pripadnika 10. Diverzantskog odreda u
grad nastradao je jedan ovjek, kojeg je zaklao pripadnik jedinice, te je pogubljena
jedna ena (javljeno preko motorole).
185. Zlostavljanje se odvijalo i u u Potoarima, jer su tokom inkriminisanog perioda,

pripadnici muslimanske nacionalnosti osim granatiranja, bili svakodnevno izloeni
raznim oblicima verbalnog, psihikog i fizikog terora.
186. Pored toga, nareena je opta mobilizacija i uvoenje visokog stepena borbene
gotovosti, a sam napad se odvijao po odreenom planu, poevi od granatiranja
okolnih sela kako bi se bonjako stanovnitvo okupilo na maloj teritoriji unutar grada
Srebrenica, stvarajui time meu njima dodatnu paniku i strah. Na temelju izvedenih
dokaza, Vijee je zakljuilo i da su u napadu uestvovale vojne snage VRS, tako i
jedinice MUP-a koje su bile angaovane na podruju Srebrenice od 10. jula.
65
Svjedok Joseph Kingori svjedoio na roitu od 01.11.2011. godine.
66
Vasiljevi, Pretresno vijee, presuda od 29.nov 2002. godine para. 29,30.
40

187. Sve navedeno jasno ukazuje na postojanje jasnog plana i sistematizacije
poslova meu svim uesnicima napada, pa je neprihvatljivo bilo kakvo impliciranje da
su posljedice ovakvog dobro organiziranog, irokog i sistematinog napada, bile
nepredvidive i neplanirane.

izvrenog napada bili civili, ene, djeca i starci koji su boravili u svojim domovima odakle
su pobjegli usljed granatiranja, nakon ega su boravili u nepodnoljivim uslovima u
fabrikama i UN bazi u Potoarima, odakle su prisilno premjeteni, dok su mukarci
maltretirani granatiranjem kolone kojom su se kretali, pravljenjem zasjeda i
pogubljenjima. Dakle, predmet napada bili su civili koji nisu uestvovali u neprijateljstvima
i koji su podlijegali zatiti iz odredbe zajednikog lana 3. enevskih konvencija.
189. Odbrana je tokom postupka osporavala i broj iseljenog stanovnitva, te prisilni

karakter iseljevanja. Na ovu okolnost odbrana optuenog Vlastimira Golijana je u
dokaze uloila transkript audio snimka razgovora Jean Rene Rueza i Miroslava
Deronjia od 04.02.1998. godine, u kojem Deronji tvrdi da da njegova dunost bila
obezbijediti sigurnost civilnog stanovnitva, to je garantovala komanda VRS i
UNPROFOR, te su pravci za pdlazak stanovnitva bili muslimansko-hrvatska teritorija,
Jugoslavija ili neka trea zemlja. Meutim, i sam u svom svjedoenju tvrdi Ja nisam
oekivao neke pretene elje, jer je bilo nemogue u toj masi udovoljavati ljudima.
(a) Srebrenica nije bila potpuno demilitarizovana

190. U pravcu dokazivanja teze, da zatiena enklava Srebrenica nije potovala
Naredbu o demilitarizaciji Srebrenice, odbrana je tokom postupka izvela znaajan broj
materijalnih dokaza67, meu kojima su brojni izvjetaji 28. Divizije Armije BiH o
trebovanju materijalno tehnikih sredstava (MTS)68 i izvrenim borbenim zadacima,
naredbe o formiranju diverzantnskih grupa i redovni borbeni izvjetaji upueni komandi
2. korpusa.69
191. Navedeno je potvrdio i vjetak Butler u unakrsnom ispitivanju 70 izjavivi da u

julu 1995. godine Srebrenica nije bila potpuno demilitarizovana, to znai da je Divizija
bila u stanju izvoditi borbene akcije i van zatiene zone.71
67
OII-26 do 32 dokazi odbrane drugooptuenog je na navedenu okolnost. Odbrana treeoptuenog je izvela
kao dokaz OIII-5 Obajvetenje taba Vrhovne komande Oruanih snaga R BiH o rezultatima pregovora o
demilitarizaciji Srebrenice upuene komandi 2. Korpusa i komandantu Naseru Oriu te OIII-4 Naredbu
naelnika taba taba Vrhovne komande OS R BiH Sefera Halilovia str.pov.br. 02/398-2 od 16.03.1993.
godine, upuenu komandi 2. Koprusa, kojom se opoziva ranija naredba o suzdravanju od dejstava u cilju
potivanja rezolucije o demilitarizaciji, te se nareuje izvoenje to ofanzivnijih dejstava, sa zadatkom
izbijanja na prostor Cerska, Konjevi Polje, Kamenica i spajanje sa snagama iz Srebrenice.
68
OIII-6 Izvjetaj o doturu UBS i MTS u enklave epa i Srebrenica broj: 1-1/7-169 od 28.05.1996. godine.
69
OII-9 Sedmini izvjetaj komande o stanju morala u 28. Diviziji str.pov.br.04-84/95 od 02.06.1995. godine i
OII-10 Borbeni izvjetaj komande 28. Divizije str.pov.br. 01-148/95 od 28.06.1995. godine.
70
Tokom ispitivanja vjetak je izjavio da mu je poznato da su pripadnici holandskog bataljona pod pojmom
bandera- trougao podrazumijevali podruje zatiene zone na kojem su sumnjali da 28. Divizija gomila
41

192. Meutim, svjedok Kingori je u kontesktu navedenog izjavio da u okviru
zatiene zone jeste postojao tzv. bandera trougao u koji pripadnici UN-a nisu imali
pravo pristupa, ali slina je situacija bila i sa teritorijem pod kontrolom VRS, jer su i oni
imali neke lokacije na kojima nisu dozvoljavali pristup vojnicima UN-a. U sutini se
sloio sa zakljukom Butlera da Srebrenica u to vrijeme nije bila potpuno
demilitarizovana, dodajui da su muslimani eti Bravo predali teko naoruanje, pa
im je ostalo samo lako, koje je bilo neuporedivo u odnosu na teko naoruanje i
tenkove VRS, samim tim smatra da pripadnici 28. Divizije i nisu mogli pruiti istinski
otpor. U tom pravcu navodi broj pripadnika Divizije je bio mali, odnosno neuporediv sa
vojskom bosanskih srba. Bilo je malo ljudi, nisu imali tekog naoruanja. ak i da je bio
vei broj ljudi, bez tekog naoruanja, ne moete ih nazvati bataljonom.
193. Isti svjedok dalje opisuje "tab divizije ABiH je bio u maloj konferencijskoj sali
bez mapa ili ureaja za komunikaciju, soba sa nekoliko stolova - sa najvie desetak
ljudi i nije liila na tab divizije.72
194. Vijee je imalo u vidu dokument koji je odbrana prezentirala kao dokaz, o
koliini MTS-a (materijalno tehnikih sredstava) koja su dovoena u Srebrenicu, te
komentar generala Armije BiH Rasima Delia, da takvu koliinu sredstava nisu imali ni
Gorade ni Sarajevo, ali je Vijee imalo u vidu i sluajeve oduzimanja naoruanja od
strane pripadnika UN-a unutar zatiene zone, a sa druge strane, sveobuhvatnost
akcije koju je pokrenula VRS prema enklavama epa i Srebrenica, mobliui znaajne
vojne i policijske resurse, te koliinski i tehniki naprednija materijalno tehnikih
sredstava, u odnosu na ona kojima je raspolagala 28. Divizija.
195. Uporeujui ove dvije suprotstavljene strane, veoma je lako uoiti da je

Srebrenica je spadala u djelokrug Drinskog korpusa, koji je rasporedio ogroman broj
ljudstva oko enklave, raspolaui istovremeno tenkovima, oklopnim vozilima,
artiljerijom i minobacaima. Istrovremeno, jedinica Armije BiH koja je ostala u enklavi -
28. Divizija, nije bila dobro organizovana i opremljena. Nedostajala je vrsta komandna
struktura i sistem komunikacije. Neki vojnici ABiH su imali lovake puke ili nisu uope
bili naoruani, a samo njih nekoliko je imalo odgovarajue uniforme.
196. Odbrana je dakle tvrdila da je napad bio iskljuivo vojnog karaktera i usmjeren na
snage 28.divizije. Meutim, procijenjeni broj pripadnika A RBiH u enklavi i koloni nije
bio toliki da bi uticao na civilni karakter stanovnitva, budui da su ogromnu veinu
stanovnitva enklave, a kasnije i kolone inili civili. Vijee podsjea na stav da
prisustvo unutar stanovnitva lanova pokreta otpora ili boraca koji su poloili oruje
ne utie na civilni status tog stanovnitva.73
municiju, naoruanje i drugu vojnu opremu. Holanani su u januaru ili februaru 1995. godine sprijeeni da
izvre pregled tog podruja.
71
OI-3 do OI-21 Na navedenu okolnost odbrana je izvela veliki broj dokaza.
72
T-77, Transkript svjedoenja Franken Roberta u prdemtu Krsti
73
Blaki, (presuda albenog vijea) paragraf 112-113;
42

197. Uvaavajui injenicu da zatiena zona nije bila potpuno demilitarizovana,
Vijee ipak nije moglo prihvatiti argumentaciju odbrane da su masovni zloini poinjeni
u Srebrenici zapravo neplanirana odmazda VRS i policijskih snaga, za upade Armije
BiH na teritoriju Republike Srpske, kojom prilikom su poinjeni pojedinani zloini, o
kojima je izmeu ostalih svjedoio i svjedok odbrane Zoran Jovanovi74, kao to je
neprihvatljivo zloin jedne strane pravdati onim koje je poinila druga strana u sukobu.
198. Navedeni stav Vijee je zauzelo u odnosu na sve dokaze odbrane izvedene na
ovu okolnost.75
199. Vijee se po tom pitanju rukovodilo i stavom iznesenim u presudi MKSJ u kojoj
se navodi da ...prilikom utvrivanja da li je dolo do napada na neko konkretno civilno
stanovnitvo, irelevantno je da je druga strana takoer poinila zvjerstva protiv civilnog
stanovnitva neprijatelja. To to je jedna strana izvrila napad na civilno stanovnitvo
druge strane, ne opravdava napad te druge strane na civilno stanovnitvo one prve, a
niti ne iskljuuje zakljuak da su snage te druge strane zapravo svoj napad usmjerile
upravo na civilno stanovnitvo kao takvo. Svaki napad na civilno stanovnitvo
neprijatelja je protivpravan... 76
200. Shodno navedenom stavu, a uvaavajui sve rtve minulih sukoba u Bosni i
Hercegovini, Vijee ipak nije prihvatalo izvoenje dokaza na okolnost zloina koje su
poinili pripadnici 28. Divizije nad stanovnitvom srpske nacionalnosti, jer navedeno
nije bilo predmetom optunice u konkretnom krivinom postupku, niti je u konanici bilo
relevantno za ispitivanje krivine odgovornosti optuenih.
D. ZNANJE OPTUENIH O POSTOJANJU NAPADA
201. Naredni uslov za postojanje krivinog djela zloin protiv ovjenosti

podrazumijeva da:
- poinjena djela po svojoj prirodi ili posljedicama objektivno predstavljaju dio

napada,
- optueni zna da postoji napad na civilno stanovnitvo i da je njegovo djelo dio tog
napada.
74
Svjedok Zoran Jovanovi je svjedoio na pretresu od 24.02.2012. godine. On je autor knjige Srebrenica,
kako se zaista zbilo koja je uloena u dokaze u ovom predmetu kao OII-15. Zapisnik o sasluanju ovog
svedoka od strane advokata Slobodana Peria uloen je klao dokaz odbrane OII-14.
75
OI-20 Odbrana prvoooptuenog je na ovu okolnost u dokaze uloila Obavjetenje komande Drinskog
korpusa upueno sektoru za obavjetajne poslove G VRS str.pov.br. 17/896 od 12.07.1995. godine, OII-25
Odbrana drugooptuenog je na ovu okolnost u dokaze uloila spisak gubitaka VRS za period od 19.05.1992.
godine do 25.02.1995. godine. Odbrana treeoptuenog je na ovu okolnost uloila Informaciju o borbenim
rezultatima jedinica i komandi 28. Divizije str.pov.br. 04/1-105-603 od 08.07.1995. godine kao OIII- 18.
Informacija i nareenje Komande 2. korpusa str.pov.br. 02/1-604/123 od 02.07.1995. godine kao OIII-10,
Izvjetaj o popuni RJ 28. Divizije broj pov.str. 03-183-231 od 01.07.1995. godine kao OIII-9, estitika za
uspjeno izvedenu diverzantsku akciju Komande 2. Korpusa str.pov.br. 02/1 -670/4 od 28.06.1995. godine
kao OIII-8 i Pripreme za izvoenje ofanzivnih dejstava Generaltab Armije BiH broj: 1/825-84 od 17.06.1995.
godine kao OIII-7.
76
Kunarac, Kova i Vukovi, albeno vijee, presuda od 12. juna.2002. godine, para. 87-88
43

202. Dakle, u pogledu znanja optuenih o postojanu napada, te da njihova djela ine
dio napada, Vijee istie da su optueni kao pripadnici 10. Diverzantskog odreda i sami
u dva navrata uestvovali u napadu na Srebrenicu. Prvi put krajem juna, kao priprema
za konano zauzimanje zatiene zone, kada su pod vostvom komadanta odreda
Pelemia, nasumino prema gradu ispaljivali zolje i pucali iz automatskog naoruanja,
kako bi se prema rijeima svjedoka Z-1 zastrailo stanovnitvo i napravila pometnja.
203. Drugi put, 11.07.1995. godine kada su sa komandantom odreda Pelemiem i

generalom Ratkom Mladiem, te drugim visokim oficirima VRS, a nakon viednevnog
granatiranja i kada je veina stanovnitva napustila grad bjeei prema bazi UN-a u
Potoarima, meu prvima uli u grad Srebrenica, nakon ega su pretresali kue i
upuivali stanovnitvo u Potoare, kojom prilikom je jedan od pripadnika Odreda po
naredbi komandanta Pelemia zaklao jednog mukarca bonjaka.
204. Kada je pitanju nexus (veza) izmeu radnji optuenih i izvrenog napada,
Vijee konstatuje da su u sklopu izvrenog napada na zatienu enklavu Srebrenica,
pripadnici Diverzantskog odreda, na ekonomiji Branjevo, po prijekom postupku strijeljali
grupu od oko osam stotina zarobljenih mukaraca civila Bonjaka iz Srebrenice, koji su
prethodno dovezeni autobusima na mjesto strijeljanja, neki od njih sa vezanim rukama i
sa povezima na oima. Ti mukarci su postrojeni i liavani ivota iz vatrenog oruja i to
automatskih puaka, pukomitraljeza i pitolja, te je jedini logian zakljuak da se radi o
djelima koja po svojoj prirodi i posljedicama objektivno predstavljaju dio izvrenog
napada.
205. Obzirom na veliki broj oruanih snaga koje su uestvovale u napadu na

Srebrenicu, te kako bi se bolje shvatio poloaj optuenih u vrijeme napada, Vijee e u
daljem dijelu presude dati kratki osvrt na strukturu oruanih snaga Republike Srpske, te
na formiranje i djelovanje 10. Diverzantskog odreda.
1. Organizacija VRS
206. Prema nalazu i miljenju vjetaka Richarda Butlera, organizacija, struktura i

metodologija rada VRS-a bila je u u to vrijeme istovjetna sa propisima koji su ranije
vaili u bivoj JNA, pa je tako rukovoenje i komandovanje vojskom RS je bilo
zasnovano na principu jedinstva komande.77
(a) Struktura Glavnog taba
207. Kako je utvreno u pravosnanim presudama ovog Suda, glavni tab je bio
vrhovni vojno-komandni organ VRS-a, iji komandant je 1995. godine bio
77
S-4 (23)(Izvjetaj o borbenoj gotovosti Zvornike pbr. za period 01.01. do 31.12.1994. godine).
44

generalpukovnik Ratko Mladi. Komanda Glavnog taba nalazila se u Han Pijesku, dok
je istureno komandno mjesto bilo u Bijeljini. Glavni tab se sastojao od dva roda i est
odjeljenja. Glavnom tabu su bile neposredno podreene dvije samostalne jedinice: 65.
Zatitni puk i 10. diverzantski odred.78 Dijelovi 10. diverzantskog odreda prepotinjeni
su poetkom jula 1995. Drinskom korpusu.
208. U julu 1995. godine kljune linosti u Glavnom tabu pored generalpukovnika
Ratka Mladia bili su generalpukovnik Manojlo Milanovi, naelnik taba, a ujedno i
zamjenik generala Ratka Mladia; generalpukovnik Milan Gvero, pomonik
komandanta za moral, vjerske i pravne poslove; generalmajor Zdravko Tolimir,
pomonik komandanta za bezbjednost i obavjetajne poslove; generalmajor Radivoje
Mileti, zamjenik naelnika glavnog taba i naelnik za operativne poslove; pukovnik
Ljubia Beara, naelnik uprave bezbjednosti Glavnog taba; pukovnik Radoslav
Jankovi, oficir u obavjetajnog upravi Glavnog taba; pukovnik Milovan Stankovi,
oficir u Obavjetajnoj upravi Glavnog taba;potpukovnik Dragomir Keserovi, oficir u
Upravi bezbjednosti glavnog taba; pukovnik Bogdan Sladojevi, oficir operativnog
odjela Glavnog taba pukovnik Neo Trkulja, operativni odjel Glavnog taba, naelnik
oklopnih jedinica.79
(b) Nivo Korpusa i brigada
209. VRS je u svom sastavu imala est korupusa koji su bili rasporeeni na razliitim
geografskim podrujima. To su bili 1. i 2. Krajiki korpus, Istonobosanski korpus,
Hercegovaki korpus, Sarajevsko-romanijski korpus i Drinski korpus. Svi korpusi su bili
direktno pod komandom Glavnog taba VRS.80 Osnovne borbene komponente korpusa
su bile brigade i sluile su za voenje borbenih operacija u svim borbenim uslovima.
Kao takve one su potpadale pod direktnu komandu korpusa.81
2. 10. Diverzantski odred i njegov poloaj u strukturi oruanih snaga Republike

Srpske
210. Optueni tokom postupka nisu osporavali pripadnost 10. Diverzantskom
odredu, koji je neposredno bio nadreen Glavnom tabu VRS, sa kojim su pripadnici
Odreda zakljuivali ugovore o prijemu lica u vojsku Republike Srpske na odreeno
vrijeme. Ugovore su potpisali svi optueni, kao pripadnici Odreda, njihov neposredni
komandant Milorad Pelemi, a ispred G VRS generalpukovnik Ratko Mladi.82
78
79
T-81 (Iskaz o vojnim dogaanjima u Srebrenici (revizija) Operacija Krivaja 95 od 1. novembra 2002.
godine, autora Richarda Butlera) (Butlerov izvjetaj) paragraf 2.20.
80
T-82 (Izvjetaj Richarda Butlera o komandnoj odgovornosti Glavnog taba VRS od 9. juna 2006. godine),
(Butlerov Izvjetaj o komandnoj odgovornosti Glavnog taba VRS) paragraf 1.0
81
T-82 (Butlerov Izvjetaj o komandnoj odgovornosti Glavnog taba VRS), paragraf 1.0
82
Jedan takav ugovor potpisao je i optueni Vlastimir Golijan i isti je uvrten kao dokaz OIII-3.
45

211. Struktura, vrijeme formiranja, obim djelovanja i komandni kadar Odreda
najbolje su vidljivi iz dokumenta83 koji je u dokaze uloila odbrana optuenog Franc
Kosa. Iz istog je vidljivo da je ideja o formiranju ove vrste Odreda dola polovinom
1994. godine, za zadatkom izvrenja diverzantskih aktivnosti u dubini neprijateljske
teritorije. Prvom sastanku pri pokuaju formiranja Odreda prisustovali su oficiri G VRS
i to: general Tolimir Zdravko, pukovnik Salapura Petar, pukovnik Beara Ljubomir, major
Mamli Slobodan i porunik Pelemi Milorad. Sastanak je odran oko 10.08.1994.
godine i tada se tano preciziralo ta su osnovni zadaci jedinice, podinjenost,
logiistiko naslanjanje, finansiranje jedinice i Pravila.
212. Za komandanta odreda postavljen je Pelemi Milorad.
213. Odbrana je na okolnost komandovanja, borbenog okruenja i odgovornosti

pripadnika 10. Diverzantskog odreda angaovala vjetaka vojne struke, Slobodana
Kosovca. Ocjenu prihvatljivosti njegovog vjetaenja Vijee je ve dalo u dijelu presude
u kojem se iznosi generalna ocjena dokaza.
214. U svom iskazu pred MKSJ84 osueni Draen Erdemovi, nekadanji pripadnik
10. Diverzantskog odreda se sjea da je nekada u aprilu 1994. godine doao u vojsku
Republike Srpske, u Specijalnu jedinicu koja je tada brojala 8 -10 ljudi. Koliko se sjea,
nekada u oktobru iste te godine su preimenovani u 10. Diverzantski odred, a broj ljudi
se sa 10 poveao na 50- 60 pripadnika. Jedinica je brojala dva voda, jedan je bio
smjeten u Bijeljini a drugi u Vlasenici u svakom od njih je bilo oko 30 pripadnika.
Bijeljinskim vodom je komandovao optueni Franc Kos a potporunik Joki Luka zv.
Lule Vlasenikim. Komandir Odreda je bio Milorad Pelemi, njegov zamjenik porunik
Kremenovi. Oni su po komandnoj liniji nareenja primali od Petra Salapure, naelnika
obavjetajne uprave G VRS i majora Dragomira Peanca.
215. Optueni Franc Kos je u svom svjedoenju pojasnio da je bio pripadnik HVO-a I
Armije BiH. Vie puta je bio liavan slobode za vrijeme boravka u vojsci, najee zbog
neposluha, pa je tako iz vojnog zatvora na liniji Majevica u mjestu Kovaica pobjegao
23.12.1993. godine. Nakon ispitivanja od strane VRS-a odveden je u logor Batkovi.
Registrovan je od strane MKCK i dobio je legitimaciju.85 Tu su bili igi Zijad (kasnije
dobio lani identitet na ime Mii ivko) i jo neki i koji su prebjegli iz armije BiH, i
pregovarali su sa Zoranom Manojloviem o uslovima izlaska iz logora. U to vrijeme nije
poznavao svjedoka Z-1, njega je upoznao kasnije u Bijeljini.
216. Sa optuenim je te prilike u logoru Batkovi bio i Zijad igi alias Mii ivko 86,
koji je u svom svjedoenju potvrdio izlazak iz logora i razgovore koje su imali sa
Zoranom Manojloviem, koji je po njegovom miljenju bio kao neki obavjetajac u
83
OI- 38 Dokument o 10. Diverzantskom odredu Vojske Republike Srpske
84
T-70 Iskaz svjedoka Draena Erdemovia dat u predmetu MKSJ broj: IT-05-88-T protiv Vujadina Popovia
i dr.
85
Materijalni dokaz odbrane OI-30.
46

korpusu. Pojasno da je za vrijeme boravka u Armiji BiH radio zajedno sa optuenim
Kosom na prebacivanju ljudi iz Tuzle na teritorij pod kontrolom VRS, pa su tako
prilikom jedne akcije i zarobljeni od strane pripadnika VRS i odvedeni u logor.
217. Prema daljem kazivanju svjedoka odmah po formiranju jedinice Odred je bio
porilino neorganizovan, pa tako sve do 01.10.1994. godine nisu ni bili evidentirani kao
jedinica, a radili su pod kontrolom Zorana Manojlovia.
Prvo smo boravili u termoelektrani, 7 hrvata, Slovenac i ja, dok nismo odradili po
jednu akciju. Bili smo na uenju oko eksploziva iako smo to znali I prije dolaska
kapetana Mie (Mio Milovanovi) Bili smo na Ozrenu I onda se vraamo I
smjetaju nas u dom vojske u Bijeljini.
218. Svjedok Mio Milanovi pojanjava da je jo 1992. godine postojao neki

pokuaj formiranja jedinice diverzantskog tipa, ali se sa tim uspjelo znantno kasnije.
Po svjedoka je negdje 1994. godine doao Zoran Manojlovi, otili su u obavjetajno
sjedite koje je bilo u Bijeljini I njemu je samo usput saopteno da je dovedena jedna
grupa ljudi od koje bi se mogla napraviti jedinica. Sjea se da je po dolasku u Centar
zatekao Franc Kosa, igia, Pranji Stjepu, Pranji Ranka, Josi Nikolu, Marka
Mrkonjia, Pavlovi Zorana, a Z-1 je doao nekada kasnije, u aprilu ili maju 1995.
godine.
219. Dalje pojaanjava:
Grupa nije bila zvanina, niti smo bili jedinica, nismo pripadali nikome, niti jednoj
strukturi. Bili smo kao neko jezgro. Koliko je meni poznato nisu imali ni neku
redovnu platu, znam da je ja nisam imao. Podcentar87 je bio u nekom planinskom
selu kod Doboja, bio sam tamo u akciji na Ozrenu.
220. Nakon Mie Milanovia u jedinicu dolazi svjedok Zoran Manojlovi. On

pojanjava da je od pukovnika Salapure dobio naredbu da sa prebjezima obavi
infromativni razgovor, pa su ih nakon lienja slobode dovezli u logor Batkovi. U tom
razgovoru saznao je da je Kos radio za obavjetajne slube Slovenije i R Hrvatske. Bio
je pripadnik Armije BiH a postojale su i neke informacije da je jedno vrijeme bio
pripadnik i HVO-a.
221. U to vrijeme, obzirom na prirodu akcija koje su izvravali, pripadnici Odreda su

duili crne uniforme, uniformu Vojske Republike Srpske, Amerike vojske, i uniforme
kakve su nosili pripadnici Armije BiH i HVO-a. Navedeno su u svojim iskazima potvrdili i
optueni Franc Kos i Stanko Koji. Svjedok Erdemovi je dalje pojasnio da je crna
uniforma zapravo bila kombinezon, a da su inae imali oznake 10. Div. odreda koje su
se mogle skidati. Kada bi ili u diverzantske akcije skidali su te oznake i ostavljali bi sve
to su imali sa sobom: vojne knjiice i ostala identifikaciona dokumenta. Najee su
86
Svjedok igi Zijad je svjedoio na glavnom pretresu od 14.10.2011. godine. Zapisnik o izjavi koju je dao
advokatu Duanu Tomiu je uvrtena kao dokaz OI-1.
87
Svjedok Zoran Manojlovi pojanjava da je u obavjetajnom podcentru glavni bio edo Kneevi.
47

nosili crne uniforme, to je za sebe i Pelemia potvrdio i optueni Franc Kos, dok je
optueni Stanko Koji najee nosio tzv. uniformu NATO-a odnosno uniformu
amerike vojske, to je on takoer potvrdio u svom svjedoenju, te svjedok Draen
Erdemovi u svom transkriptu svjedoenja88.
222. Svjedok Erdemovi je opisao i da su pripadnici Vlasenikog voda uglavnom bili

Pelemievi prijatelji, koji nisu bili tako dobro obueni kao pripadnici Bijeljinskog voda,
pa su uglavnom pripadnike Bijeljinskog voda slali u opasne akcije iza lea neprijatelja.
223. Jo jedna razlika ova dva voda ogledala se u nacionalnoj strukturi pripadnika,
tako su Vlaseniki vod uglavnom sainjavali srbi dok je u bijeljinskom bilo srba, hrvata,
muslimana i slovenaca.
224. Iako je odbrana tokom postupka nastojala pripadnike Odreda prikazati kao
nedovoljno obrazovan i struan kadar, kao dokaz odbrane uloen je dokaz89 koji govori
o organizaciji i djelovanju 10. Diverzantskog odreda i u kojem jasno stoji da su se svi
pripadnici Odreda pokazali kao profesionalci i do kraja odradili svoj zadatak odlino.
Dakle, sve teze odbrane u tom pravcu nemaju uporite u provedenim dokazima.
E. POJEDINANE INKRIMINACIJE U OSNOVI ZLOINA PROTIV OVJENOSTI
225. Nakon to je konstatovana ispunjenost optih elemenata krivinog djela Zloini

protiv ovjenosti, iz lana 172. KZBiH, Vijee e u daljem izlaganju obrazloiti
ispunjenost i elemenata pojedinanih inkriminacija u osnovi zloina, iz take h) i a)
istog lana KZ BiH.
226. Optueni su oglaeni krivim za krivino djelo Zloini protiv ovjenosti iz lana 172.
stav (1) taka h) KZ BiH, u vezi sa takom a), sve u vezi sa lanom 29. KZ BIH.
1. Kvalifikacija progona iz take h) stav 1. lan 172. KZ BiH

227. Navedena kvalifikacija glasi:
(1) Ko, kao dio irokog ili sistematinog napada usmjerenog bilo protiv kojeg
civilnog stanovnitva, znajui za takav napad, uini koje od ovih djela:
...
h) progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na politikoj, rasnoj, nacionalnoj,
prihvaena kao nedopustiva po meunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim
krivinim djelom iz ovog stava ovog lana, bilo kojim krivinim djelom propisanim
88
T- 70 Transkript svjedoenja svjedoka Draena Erdemovia u predmetu Popovi od 04.07 i
05.07.2007. godine
89
Materijalni dokaz odbrane OI-38.
48

u ovom zakonu ili bilo kojim krivinim djelom u nadlenosti Suda Bosne i
Hercegovine;
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog

zatvora.
228. Odredba lana 172. stav (2) KZ BiH u taki g) sadri znaenje pojma progon:
229. Progon jeste namjerno i teko, meunarodnom pravu suprotno uskraivanje

osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.
230. Kod ovog djela poinitelj na grub nain i suprotno meunarodnom pravu jednoj ili
vie osoba oduzima temeljna ili ljudska prava pri emu je odabir takvih osoba ili osobe
izvren na osnovu identiteta skupine ili kolektiviteta ili je ba ciljano na tu skupinu ili
kolektivitet. Takav odabir se temelji na naznaenim razlikama meu skupinama ili drugim
razlozima koji su opeprihvaeni kao nedozvoljeni po meunarodnom pravu.
231. Slijedom navedenog u smislu odredbe lana 172. stav (1) taka h) KZ BiH, elementi
krivinog djela progona kao zloina protiv ovjenosti su:
1) namjerno i teko uskraivanje osnovnih prava;
2) suprotno meunarodnom pravu;
3) zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici;
4) protiv bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na politikoj, rasnoj, nacionalnoj,
prihvaena kao nedopustiva po meunarodnom pravu; i
5) u vezi s bilo kojim krivinim djelom iz ovog stava ovog lana zakona, bilo kojim
krivinim djelom propisanim u ovom zakonu ili bilo kojim krivinim djelom u
nadlenosti Suda Bosne i Hercegovine.
232. Pravilno tumaenje odredbe lana 172. stav (1) taka h) KZ BiH jeste da se djelo
progona moe uiniti sa svim radnjama koje, u cjelini, predstavljaju namjerno i teko,
meunarodnom pravu suprotno uskraivanje osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini
ljudi ili zajednici.
233. Sudska praksa MKSJ o radnji u izvrenja (actus reus) progona zauzela je slijedee
zakljuke:
a) Meunarodno obiajno pravo ne podrava usku definiciju progona.
b) U svojoj interpretaciji progona sudovi ukljuuju djela kao to su ubistvo,

istrebljenje, muenje i druga teka djela protiv fizikog integriteta kao to su ona
sada navedena u lanu 5. Statuta MKSJ.
c) Progon moe obuhvatati i razna druga djela diskriminacije koja ukljuuje atake
na politika, drutvena i ekonomska prava.
49

d) Progon se obino koristi kako bi se opisalo niz djela, a ne jedno zasebno djelo.
Djela progona obino tvore dio politike ili barem prakse koja slijedi odreeni
obrazac i moraju se posmatrati u svom kontekstu. U stvarnosti se djela progona
esto vre u skladu sa politikom diskriminnacije ili rasprostranjenom
diskriminirajuom praksom.
e) Kao korolar stavki, diskriminirajua djela za koja se tereti kao za progon ne

smiju se posmatrati izolirano. Neka od pomenutih djela mogu sama po sebi ne
biti tako teka da predstavljaju zloine protiv ovjenosti. Na primjer ogranienja
koja se nameu odreenoj grupi kako bi se ograniila njihova prava uestvovanja
u odreenim aspektima drutvenog ivota (kao to su posjete javnim parkovima,
pozoritima ili knjinicama) predstavljaju diskriminaciju, koja je sama po sebi za
pokudu; no, ona sama po sebi moda ne predstavljaju progon. Ta djela se ne
smiju posmatrati izolirano.90
234. Progon je oblik diskriminacije na osnovu rase, religije ili politikog miljenja sa
namjerom i rezultatom krenja temeljnih prava pojedinca.91 Nije nuno postojanje
zasebnog djela neovjene prirode da bi postojao progon, ve i sama diskriminacija ini
djelo neovjenim. Zloin progona obuhvata najrazliitija djela ukljuujui izmeu ostalog
djela fizike, ekonomske ili pravne prirode kojima se kre osnovna ili temeljna prava
pojedinca. Diskriminacija predstavlja jedan od navedenih elemenata koji je neophodan za
dokazivanje poinjenja krivinog djela progona.
235. Imajui u vidu navedeno, Apelaciono vijee ovog Suda je u predmetu Bundalo i dr.
zauzelo stanovite da krivino djelo Zloini protiv ovjenosti uinjeno progonom
predstavlja samostalno, alternativno postavljeno djelo, koje moe biti uinjeno na jedan od
naina pobrojanim u takama 172. stav (1) a) do k) KZ BiH, ali i radnjama koje su
sadrane u drugim odredbama KZ BiH, a koje radnje zajedno predstavljaju grubo i
flagrantno uskraivanje na diskriminatornoj osnovi nekog temeljnog prava koje je utvreno
meunarodnim ili konvencionim pravom, a koje dosee isti stepen teine kao i druga djela
zabranjena lanom 172. KZ BiH.
236. U konkretnom sluaju, optueni su vrili progon na nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj

osnovi, liavanjem ivota zarobljenih mukaraca bonjaka.
237. U dijelu presude koji bude govorio o pogubljenjima mukaraca na ekonomiji

Branjevo, jasno e biti vidljivo da su optueni u ubijanju mukaraca bonjake
nacionalnosti postupali sa diskriminatorskom namjerom, jer su rtve bile odabrane
iskljuivo po osnovu nacionalne, vjerske i etnike pripadnosti.
238. Vijee u svrhu oznaavanja u izreci i obrazloenju presude povremeno koristi

termin Bonjaci, koji nije bio opteprihvaen u vrijeme izvrenja krivinog djela, ali se
radi o historijskom, etnikom i kulturolokom terminu, koji obuhvata izmeu ostalog i
jedinstvo vjere/religije, te ovo Vijee prihvata da se osnov diskriminacije prema grupi
Bonjaka u ovom predmetu moe definisati kao vjerski osnov. Etnika, odnosno
90
Kupreki, prvostepena presuda; paragraf 615.
91
Vidi Tadi, prvostepena presuda 697, 710
50

nacionalna i vjerska osnova usko su povezane i takoer sadrane u terminu Bonjak. Pod
navedenim se misli na mukarce i civile iz Srebrenice, koji su muslimanske nacionalnosti.
2. Kvalifikacija ubistva iz take a) stav 1. lana 172. KZ BiH

239. Obzirom da je u konkretnom sluaju progon izvren ubistvima, Vijee e dati i
kratak osvrt elemenata ove inkriminacije iz take a) stav 1. lana 172. KZ BiH.
240. Taka a) citirane odredbe podrazumijeva slijedee elemente:
Da je osoba liena ivota i
Da je lienje ivota izvreno iz direktnog umiljaja, jer je opueni bio svjestan

svoje radnje izvrenja I htio njeno uinjenje.
241. Na gotovo identian nain ova pojedinana inkriminacija propisana je i Statutom

MKSJ, pa je Sud imao u vidu i njihovu definiciju ubistva, kao protuzakonitog i namjernog
liavanja ivota ljudskog bia.92
242. Mens rea ili stanje sviijesti kod poinitelja podrazumijeva postojanje umiljaja da
ubije, ili da nanese teke tjelesne povrede koje de vjerovatno rezultirati smru, ali je
bezobziran u pogledu toga da li e dodi do smrtnog ishoda ili ne. 93 albeno vijee
zakljuilo je da mens rea obuhvata i direktni i eventualni umiljaj.94
243. U konkretnom sluaju, Vijee je zakljuilo da su optueni u ubistvima na

Branjevu postupalil sa direktnim umiljajem, svjesni u potpunosti posljedica svojih radnji,
pa su u tu svrhu i nastojali pronai najefikasniji metod ubijanja, kako bi se osiguralo da
strijeljanje ne preivi niti jedna osoba.
244. Obzirom da je optunica teretila optuene i za nanoenje teke tjelesne ozljede

ili duevne povrede pripadnicima skupine ljudi, Vijee je prilikom prekvalifikacije djela
razmotrilo i elemente neovjenog postupanja iz take k) stav 1. lan 172. KZ BiH, kao
ekvivalent kvalifikaciji take b) stav 1. lana 171. KZ BIH.
245. U kontekstu meunarodne prakse, vijee je imalo u vidu da je neovjeno

postupanje namjerna radnja ili propust, to jest, radnja koja je, objektivno sudei,
namjerna a ne sluajna, koja uzrokuje teku duevnu ili fiziku patnju ili predstavlja
ozbiljan nasrtaj na ljudsko dostojanstvo ili povrede tjelesnog integriteta.
92
Akayesu prvostepena presuda 589; Jelisi, Prvostepena presuda 35; Zoran Kupreki i drugi,
Predmet br. IT-95- 16-A, Presuda albenog vijea, 23.10.2001, 560-1
93
Zejnil Delali i drugi (predmet elebii), Predmet br. IT-96-21-T, Prvostepena presuda, 16.11. 1998,
439; Akayesu, Prvostepena presuda 589; Dario Kordi i drugi, Predmet br. IT-95-14/2-T, Prvostepena
presuda, 26.02.2001., 236
94
Pavle Strugar (Dubrovnik), Predmet br. IT-01-42-A, Presuda albenog vijeda, 17.7.2008., 270.
51

246. Imajui u vidu da je umiljaj optuenih bio usmjeren iskljuivo na lienje ivota
dovedenih zarobljenika, a ne na njihovo ranjavanje, povrijeivanje, teku fiziku ili
duevnu patnju, te imajui u vidu da su teke tjelesne povrede nanesene pojedincima
prilikom strijeljanja konzumirane smrtnim posljedicama, Vijee se opredjelilo samo za
pravnu kvalifikaciju djela progon ubistvima kao zloin protiv ovjenosti, nalazei da
nema mjesta i kvalifikaciji neovjenog postupanja iz take k) stav 1. lana 172. KZ
BiH.
3. Saizvrilatvo iz lana 29. KZ BiH

247. Optueni su u poinjenju navedenog krivinog djela djelovali kao saizvrioci,
saglasno odredbi lana 29. KZ BiH, koja propisuje ako vie osoba, uestvovanjem u
uinjenju krivinog djela ili preduzimajui ta drugo, ime se na odluujui nain
doprinosi uinjenju krivinog djela, zajedniki uini krivino djelo, svaka od njih kaznit
e se kaznom propisanom za to krivino djelo
248. Prema odredbi lana 29. saizvrilatvo postoji kada vie lice zajedniki izvre
krivino djelo uestvovanjem u izvrenju krivinog djela ili preduzimajui neto drugo,
ime se na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Preciznije,
saizvrilatvo je oblik izvrilatva koji postoji kada vie lica, koja ispunjavaju sve uslove
koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i voljno, uine
odreeno krivino djelo. Za razliku od sauesnika u uem smislu, saizvroci ne
uestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem djelu), ve svi zajedniki
ostvaruju (svoje) zajedniko djelo, pri emu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je
bitan i bez kojeg krivino djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamiljeni
nain.
249. Ovaj vid odgovornosti ustanovljen je u odnosu na sve optuene, za ubistva

mukaraca na ekonomiji Branjevo, a Vijee e svoj zakljuak u tom pravcu detaljnije
elaborirati u dijelu presude koji govori o krivici optuenih.
III. UEE OPTUENIH U STRIJELJANJU CIVILA NA VOJNOJ EKONIMIJI

BRANJEVO 16. JULA 1995. GODINE
A. DRANJE ZAROBLJENIH MUKARACA U PRIVREMENIM OBJEKTIMA ZATOENJA U BRATUNCU
250. Kao to je utvreno brojim pravosnanim presudama MKSJ, uslijed izvrenog

artiljerijskog napada na enkalvu Srebrenica, ene, djeca i stariji su pobjegli u Potoare,
u potrazi za zatitom UN-a. Meutim, tamo su prilikom ukrcavanja civila u autobuse,
vrena odvajanja mukaraca od njihovih porodica, te njihovo zatoenje u tzv. Bijeloj
Kui, odakle su autobusima transportovani na privremene lokacije zatoenja u
Bratuncu.
251. Istovremeno, kolona mukaraca i djeaka okuplja se u rejonu sela Jaglii i

unjari, te kreui se kroz umu, pokuavaju izvriti proboj na sigurnu teritoriju pod
kontrolom Armije BiH. Navedena kolona je uporno granatirana, postavljane su joj
52

brojne zasjede, pa je tako na razliitim lokacijama dolazilo do predaje mukaraca iz
kolone, svi su oni voeni na privremena mjesta zatoenja, kao i mukarci odvojeni u
Potoarima.
252. Period zatoenja u Bratuncu opisuju i preivjeli svjedoci, Z-2 i Z-3 koji su imali
sline sudbine, s tim to je svjedok Z-3 zbog straha da e ga ubiti srpski vojnici koji su
zauzeli Srebrenicu krenuo sa kolonom prema Tuzli, dok je svjedok Z-2 sa porodicom
otiao u Potoare.
253. Svjedok Z-3 je tokom dana 13. jula zarobljen na podruju Nove Kasabe i
odveden na stadion u Novoj Kasabi, na kojem se nalazilo oko 1500-2000 mukaraca
Bonjaka, odakle su nakon obraanja generala Mladia i sainjavanja spiska
zarobljenih, autobusima prebaeni do kole u Bratuncu.
254. Svjedok Z-2 se nalazio u Potoarima gdje je svjedoio o granatiranju

Srebrenice, gledao kako su ljudi odvoeni i kako se ne vraaju, sluao jauke,
zapomaganja, a kada je pokuao da ue u autobus sa svojom porodicom, nije mu bilo
dozvoljeno, jer su odvajali mukarce od ena i djece. Tako je on odvojen i odveden u
Bijelu kuu, koja je ve bila puna mukaraca. Sa tog mjesta je kao i ostali zatoeni
mukarci, 13. jula autobusom prebaen u osnovnu kolu Vuk Karadi u Bratuncu.
255. Dakle, oba svjedoka su sa razliitih lokacija dovezeni u Bratunac autobusima, s

tim da je svjedok Z-2 uveden u kolu, a Z-3 je ostao u autobusu ispred kole.
256. Za vrijeme boravka u koli, svjedok Z-2 je morao ostaviti sve svoje line stvari,
a vidio je i kako srpski vojnici izvode Bonjake iz kole i kako se niko od njih nije vratio,
vidio je kako ih tuku, uo je pucnjavu, a hranu nisu dobili za cijelo vrijemo provedeno u
koli.
257. Svjedok Z-3 je na drugi nain prolazio kroz iste patnje. On je gledao kako
izvode mukarce iz autobusa (iz njegovog je izvedeno njih 4-5) i kako ih ne vraaju,
strahujui da bi i on mogao biti jedan od njih, tokom noi je uo pucnjavu, a ujutru,
voza je upalio grijanje u autobusu, i ljudi su zbog vruine i bez vode, padali u
nesvijest.
258. Da su se mukarci muslimani iz Srebrenice drani u objektima koji su sluili kao

privremena mjesta zatoenja, kao to je to osnovna kola Vuk Karadi u Bratuncu,
potvrdio je i svjedok Milovan oki, voza u Vojnoj policiji Bratunake brigade. On je po
nareenju Nikoli Momira i Jankovi Mirka (komandir ete Vojne policije BB) otiao
pred kolu gdje je trebao obezbjeivati navodno da se (muslimani) ne pobune95.
95
Milovan oki, iskaz na glavnom pretresu, 15.03.2011.
53

259. Ovaj svjedok tvrdi da su mukarci iz Srebrenice koje je te prilike vidio u koli i u
autobusima bili u civilnoj odjei. Autobusi su bili parkirani na duini od 200-300 metara,
a oko njih se nalazila vojska, te civilna i vojna policija. Vidio je i jedno mrtvo tijelo ispred
kole.
B. TRANSPORT MUKARACA ZATOENIH U BRATUNCU U ZONU ODGOVORNOSTI ZVORNIKE
BRIGADE
260. Vijee je na temelju provedenih dokaza zakljuilo da su mukarci, drani u

zatoenikim objektima u Bratuncu, 14. jula autobusima prevezeni na podruje
Zvornika, izmeu ostalog, dio njih je transportovan do Piilce (Dom kulture i osnovna
kola Nikola Tesla). Vijee e u daljem tekstu kolu Nikola Tesla nazivati kola
Kula, po kolokvijalnom nazivu koji koriste mjetani Pilice, sasluani kao svjedoci na
ovu okolnost.
261. Dakle, 14. jula96, autobusi, koji su se nalazili ispred kola u Bratuncu, njih 4-5, u
jednom od kojih je bio svjedok Z-3, krenuli su u pravcu Zvornika. Tako je svjedok Z-3
imao priliku iz autobusa vidjeti tijela ispred hangara ZZ Kravica i tragove metaka na
fasadi, a pucnjava je dopirala sa stranje strane skladita. Autobusi u koji su bili Z-2 i Z-
3 su ili direktno do kole u Pilici.
262. U zoni odgovornosti zvornike brigade su jo od ranije vrene pripreme za

prijem i dranje zarobljenih muslimana, pa je tako 15. aprila 1994. godine, Uprava
bezbjednosti Drinskog korpusa je izdala nareenje da sve komande- od bataljona
navie- trebaju odrediti mjesta iza linije fronta na kojima e se prikupljati zarobljeni
pripadnici neprijateljske vojske97.
263. U trenutku kada je Srebrenica pala, lokacije za mjesta zatoenja su ve bile

odreene, a VRS je imao zadatak da blokira pravce kretanja srebrenikih muslimana i
da ih sprijei da bjee u Tuzlu i Kladanj.98 Dokazi ukazuju na savrenu koordinaciju
zarobljavanja mukaraca Bonjaka, njihovo privremeno zatvaranje na podruju
Bratunca, razmjetanje i pogubljenja u zvornikoj opini, dok su istovremeno Vujadin
Popovi i Ljubia Beara nadgledali mjesta zatoenja i pogubljenja, meu kojima i
pogubljenja na ekonomiji Branjevo i Domu kulture u Pilici.
264. Momir Nikoli je obavijestio Dragana Obrenovia (vrilac dunosti komandanta

zvornike brigade) da je Ratko Mladi lino naredio da se zarobljenici likvidiraju u
Zvorniku, a da e to izvriti Beara i Popovi99.
265. Sve je planirano da bude uraeno na teritoriji zvornike brigade, pa je tako i

komandir vojne policije, Momir Jasikovac, obilazio sva mjesta zatoenja i pogubljenja u
96
Utvrena injenica pod r.br.12. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
97
T- 86
98
T- 50, Izvjetaj o komandnoj odgovornosti u G VRS, Butler, stav 4.9. fusnota 95- Nareenje G VRS,
broj 03/4-1629, 13.7.1995.
99
T-81
54

zvornikoj opini. O tome je svjedoio njegov voza, svjedok Milorad Birakovi, koji je
sa Jasikovcem 15. jula iao u Lokanj100 (do Lokanja se mora proi pored Branjeva),
nakon toga, 16. jula iao u kolu u Roeviu i u Pilicu (od 09:00-10:00). Na oba mjesta
su vidjeli zarobljenike.
C. DRANJE MUKARACA U KOLI NIKOLA TESLA (POZNATIJA KAO KOLA KULA) U PILICI I
266. Vijee je tokom postupka utvrdilo da su mukarci u koli Kula u Pilici drani
dvije noi.101
267. Svjedok Babi Rajko je u inkriminisano vrijeme bio rasporeen u V pjeadijski

bataljon Zvornike brigade u mjestu Pilice. Imao je zaduenja kao politiki komesar za
moral i informisanje, a kasnije je rasporeen na mjesto administrativnog savjetnika. On
14. jula dolazi u komandu i u svesci deura zatie poruku da e grupa od 100- 200
Srebreniana prenoiti u O u Pilici, kako bi nastavili dalje za razmjenu prema Tuzli.
Dalje pojanjava da su takva obavjetenja u njegov bataljon stizala iz Zvornike
brigade putem radio veze.
268. Nedugo potom, ovom svjedoku i jo nekolicini vojnika je nareeni Slavko Peri
naredio da odu do kole i oslobode salu na nain da iz nje uklone sve sprave koje se
tamo nalaze, kako bi se obezbijedilo dovoljno prostora za prijem tih lica. Nakon to su
zavrili pripremanje sale, vojnici su poeli dovoditi zarobljenike koji su ulazili u salu sa
rukama iznad glave. Svjedok je primjetio da su straari prema njima bili veoma drski na
nan da su strogo izdavali naredbe, vjerovatno jer je bilo puno ljudi i trebalo je sve
kontrolisati.
269. Svjedok Gavri Bogoljub je takoer posmatrao ulazak zarobljenika i sjea se da

su vojnici bili u njihovoj neposrednoj blizini I da su ih pourivali, galamei I
objanjavajui kuda treba da idu I kako da se ponaaju. Osim toga, nije uo da je
zarobljenicima bilo ko prijetio, mada je u jednom trenutku uo pucanj iz pravca gdje je
bio parkiran autobus. Tu u blizini je bila jedna kosina i podzida u blizini kole, pa je
svjedok sa pozicije na kojoj je stajao primjetio kad je jedan zarobljenik od umora
posrnuo, nakon ega se uo jedan ili dva hica i povik da ne bjei. Ne moe sa
sigurnou izjaviti da li je i vojnik iz pratnje tada mogao primjetiti da zarobljenik nije ni
imao namjeru da bjei, jer njemu se uinilo da se samo okliznuo.
270. Svjedoci Gavri Bogoljub je te prilike primjerio da su dovedeni mukarci bili

preteno u civilu, mada je bilo I neke arenije odjee i kao neke plave koulje kao
kondukterske. Godita su uglavnom bila od 18 godine, pa nadalje, ukljuujui i starce
od 60 godina.
271. Drugi izvedeni dokazi pokazat e da je navedeno nasilniko i samovoljno

ponaanje vojnika zapravo bio sastavni dio jednog obrasca nedolinog ponaanja
100
T-44 Listovi linih zaduenja lica u rezervnom sastavu.
101
Utvrena injenica pod r.br.13. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
55

prema zarobljenim licima koja e u koli boraviti samo do odvoenja na pogubljenje, pa
e tako iz daljeg izlaganja biti vidljivo da su zarobljenici za vrijeme boravka u koli
verbalno i fiziki maltretirani, da im nije davana hrana, niti su imali minimum higijenskih
uslova u prostorijama u kojima su boravili.
272. Svjedok Teji Mile102 jeste primjetio da su ljudima u koli donosili hranu i vodu,
ali svjedok Manojlovi Mio, koji je na spratu bio rasporeen zajedno sa svjedokom
Tejiem tvrdi da su zarobljenicima zapravo vojnici davali svoju hranu, a to su bili neki
sporadini sluajevi. Naelno, oba ova svjedoka se slau da ta hrana nije bila dovoljna
za toliki broj zarobljenika, te da su uslovi u kojima su drani potpuno nehumani.
273. Sam svjedok Rajko Babi dalje potvruje da iako sala pvobitno jeste bila
oiena i bila je velika, tokom dana ipak dolazi do zaguenja, jer je mjesec juli i vani
je jako toplo. Tih dana je bilo veoma toplo, temperatura je dosezala ak 32 stepena
Celzijusa, pa su mukarci na kraju bili skinuti do struka. I pored toga, vruina je
postajala nesnoljiva pa se iz prostorije irio neugodan smrad na nain da su vojnici
koji su straarili morali da se smijenjuju svako 5 minuta. Na kraju kada je postalo
pretoplo, nekoliko njih je prebaeno iz sale u uionice na spratu.
274. Dakle, prema izvedenim dokazima oko 11 ili 11.30 sati 14. jula, poinju dolaziti
autobusi, iz kojih izlaze mukarci I kroz slubeni ulaz ulaze u kolu, drei ruke na
potiljku.
275. Brojni drugi svjedoci su potvrdili da su na aktivnostima obezbjeenja

zarobljenika u koli Kula u Pilici bili angaovani pripadnici I bataljona zvornike
brigade.
276. Vijee nalazi moguim da se meu obinim vojnicima jeste komentarisalo da

mukarci idu u razmjenu, jer im sveobuhvatni plan ubijanja mukaraca nije u to vrijeme
bio poznat, kao to nije bio poznat ni pripadnicima 10. Diverzantskog odreda,
277. U svakom suaju, pria o razmjeni, koja je cirkulisala meu prisutnima, svakako
bi ila u prilog glavnim izvriocima genocida, jer se irenjem takve dezinformacije
sprijeavao nastanak panike meu zatvorenim mukarcima u koli.
278. Vijee je tokom postupka nesporno utvrdilo i da su za vrijeme boravka u koli

nekolicina mukaraca ubijeni od strane nepoznatih vojnika.
279. Svjedok Jovanovi Dragan103 je tako tokom noi vidio dva ili tri lea izdaljine, a
primjetio je i da su neki vojnici prilikom izlaska mukaraca iz autobusa pucali u zrak.
Dok je boravio ispred kole uo je da je jedan zarobljenik skoio kroz prozor, jer je
pokuavao pobjei.
102
Svjedok Teji Mile je sasluan na pretresu od 18.03.2011. godine.
103
Svjedok Jovanovi Dragan sasluan na pretresu od 15.03.2011. godine.
56

280. Svjedok Babi Rajko takoer tvrdi da je u dvoritu kole bilo 3-4 lea pokrivenih
dekama. Pretpostavio je da je jedno tijelo od vojnika koji je ubijen prvog dana, vojnici
su meu sobom priali da je drugi pokuao pobjei, a trei je prorezao zglobni autobus
harmoniku i njega su ubili.
281. Da su leevi jedno vrijeme bili u dvoritu kole, potvrdio je i svjedok Bogdanovi
Jevto koji je bio u radnom vodu, i koji je po dolasku pred kolu u Pilici primjetio da se
104
pored esme nalazi ak 9 leeva, koje je kasnije po naredbi nekog vojnika sa crnom
kapom odvezao izvjesni komija Jovo.
282. Dovodei u meusobnu vezu sva svjedoenja, oigledno je da su zarobljenici u

koli Kula proveli kratak, ali straan period zatoenja, u kojem je atmosfera terora
odravana maltretiranjem, udaranjem, vrijeanjem, dranjem u nehigijenskim uslovima,
te sporadinim ubistvima zarobljenika.
283. Analizirajui iskaze svjedoka, oigledno je do pojedinanih sluajeva ubistava

dolo prije 16. jula, nakon ega su tijela stradalih uklonjena iz dvorita kole, dakle
nema dokaza da su optueni za kratko vrijeme boravka pred kolom vidjeli tijela
ubijenih zarobljenika.
D. TRANSPORT MUKARACA AUTOBUSOM NA MJESTO POGUBLJENJA NA EKONOMIJI BRANJEVO
284. Na temelju provedenih dokaza Vijee je zakljuilo da su mukarci iz kole Kula

tokom 16. jula odveeni na ekonomiju Branjevo.
285. Svjedok Babi Rajko opisuje kako je ujutru 16. jula je pred kolom vidio
parkirane autobuse, ukrcavali su ljude u autobuse, tako to su im prethodno naredili da
jedni drugima povezuju ruke na leima, jer su prema rijeima svjedoka previe smrdili
pa niko od vojnika nije htio da im prilazi. Navedeno je potvrdio i svjedok Gaji Zoran,
koji je uestvovao u ukrcavanju posljednje grupe mukaraca u autobuse. Pred kolom
je te prilike bio i jedan visoki oficir VRS-a i tada je rekao da svi koji se nalaze u koli
ima da idu. Prilikom svjedoenja pred Tribunalom svjedok Babi Rajko je saznao da je
to bio pukovnik Popovi.
286. Po povratku u bataljon svjedok Babi Rajko je saznao i da su autobusi

odvezeni na ekonomiju Branjevo i da su zarobljenici iz kole pobijeni. Nakon toga je
pogledao u svesku deura i primjetio da je papir koji je vidio 14. jula, a na kojem je
evidentiran dolazak zarobljenika u O Kula istrgnut iz sveske deura, to je svjedoku
104
Svjedok Bogdanovi Jevto sasluan na glavnom pretresu od 01.02.2011. godine.
57

bilo sumnjivo, ali se nije usuivao o tome postavljati bilo kakva pitanja, naroito ne
nadreenima.
287. Na dan kada je vren transport mukaraca na ekonomiju Branjevo, pred

kolom je bio i svjedok Teji Mile, koji opisuje:
Oko 10,00 sati dolaze neki momci u maskirnim odijelima sa maskirnim eirima
na glavi, a dovezli su se nekim snb veim kombijem. Oni su po dolasku ulazili u
uionice i galamili na nas i zarobljenike, psovali su im muslimansku majku i onda
su razgovarali sa tim oficirom, nakon ega je poelo ukrcavanje u autobuse Drina
transa koji su na put pored kole doli oko 11:00 sati. Ti momci su sa vojnim
policajcima meu kojima je prepoznao Zorana i Bobana radili na ukrcavanju
zarobljenika u autobuse naredili su im da idu jedan po jedan u koloni sa rukama
iznad glave. Kada su ispraznili nau i jo jednu uionicu, Neo Manojlovi je
meni rekao Hajmo mi odavde nije ovo za nas. Nama je reeno da ljudi idu u
razmjenu, a uo sam kasnije da su pobijeni na Branjevu i da su tamo i zakopani.
Ne znam ko ih je pobio i nisam nikada saznao ko su ti sa maskirnim eirima.
288. U unakrsnom ispitivanju svjedok je pojasnio da su momci u maskirnim

uniformama za njega Bili mafijai jer su se ponaali drsko prema svima, galamili su i
psovali. Bili su mlai oko 18-20g su imali i imali su maskirne uniforme dok je obina
vojska imala ta stigne, ako su imali pantole nisu imali bluzu. Govorilo se kasnije da su
Sarajlije i da su oni pobili zarobljenike.
289. Stevi Savo105, je takoer pred kolom primjetio nekog oficira VRS, koji je bio
sredovjean i srednjeg rasta, a sa njim je bilo 7 ili 8 vojnika koji su rekli da su iz
Sarajeva. Kao i drugi svjedoci ooisuje da su imali maskirne uniforme, neko je imao
kapu, neko kaket, neko maramu, jer je bilo vrue.
290. Svjedok Gavri Bogoljub se ne sjea visokog oficira VRS-a pred kolom 16.
jula, ali se sjea Slavka Peria i dolaska autobusa. Opisuje dalje da su na ulazu u
kolu postrojavali ljude i tu su im stavljali poveze na oi, od nekog platna. Ostavlja
mogunost da su im prije ulaska u autobus bile vezivane ruke i oi. Odlazili su prema
centru Pilice. U istom pravcu je i ekonomija Branjevo. Svaki autobus je imao
obezbeenje, i to isto koje je bilo i na dolasku zarobljenika. Niko od zarobljenika nije na
kraju ostao u koli. Sjea se da je ukupno odveeno oko 12 autobusa, odnosno negdje
ukupno oko 600 osoba.
291. Obzirom da su odvoeni u vie navrata, za vrijeme dok su ukrcavani preostali

zarobljenici, iz pravca ekonomije se ve ula artiljerijska i puana paljba. U unakrsnom
ispitivanju svjedok pojasnio da to nije mogla biti pucnjava uslijed oruanih borbi,
pojanjavajui nikada nije bilo tako od kad sam ja tu. Obzirom da drugi sasluani
svjedoci potvruju prisustvo pukovnika Popovia pred kolom 16. jula, te da svjedok ne
eli decidno potvrditi da su mukarci autobusima odveni na pogubljenje, dajui
105
Svjedok Stevi Savo je sasluan na pretresu od 01.04.2011. godine.
58

indirektno do znanja da mu je bilo neobino to se uju pucnji iz pravca ekonomije
Branjevo, Vijee zakljuuje da on u svom svjedoenju izbjegava dati bilo kakve
preciznije informacije, ali istovremeno njegov iskaz potpuno odgovara iskazima drugih
svjedoka u pogledu uslova u kojima su mukarci boravili u koli te naina njihovog
ttransporta autobusima na Branjevo.
292. Svjedok Zoran Boji i nekolicina vojnika koji su 15. jula uvee ili na slavu, vrtili
su se oko 18,00 sati 16. jula , i kod kole su zatekli samo par ljudi na cesti koji su im
saoptili da u koli vie nema nikoga. Svjedok i kolege su odmah otili u komandu
brigade, gdje su na sastanku zatekli Rajka Babia- moralistu, komandanta Pelemia i
komandira Slavka Peria, koji im je rekao Izgleda one budale pobile one ljude!,
mislei na ljude iz kole. Naredni dan Slavko Peri je zamolio svjedoka da ga odveze u
Dom Pilice da nosi neku hranu, gdje je po dolasku svjedok parkirao vozilo ispred
kafane, i tad je primjetio da ispred doma utovaraju leeve na kamion.
293. U povratku je Slavko Peri rekao da je neko obezbjeenje pobilo te ljude zbog
neke pobune, a tetak svjedoka, Zdravko Laki, mu je naknadno priao da je radio na
utovaru leeva i da je bilo tako strano da nije mogao to raditi Nikada nije
komentarisao koji je broj ubijenih u Domu, a poslije se prialo po gradu da su ljudi iz
kole u Pilici pogubljeni u domu kulture i na ekonomiji Branjevo.
294. Istog dana, odnosno 15. jula, i svjedok Mio Manojlovi106 odlazi na neki
ispraaj u selu Glavice, tako da pred kolu dolazi naredni dan, 16. jula oko 10:00 sati.
Tog dana stigla je i naredba da se zarobljenici isprate u autobuse, pa su on i drugi
pripadnici jedinice formirali palir kojim su zarobljenici prolazili. Njima je reeno da ih
vode u razmjenu. Te prilike je vidio jednog oficira ali nikada nije saznao o kome se radi.
Doli su i neki ljudi, starosti oko 25-30 godina, u crnim uniformama, na elavo oiani
sa minuama.
295. Nakon to su ljudi odveeni autobusima, svjedok je otiao u Ljubinu kafanu

preko puta Doma u Pilicama. Htio je proviriti u salu u Domu u Pilicama, ali je neki vojnik
galamio na njega, pa nije ulazio, samo je uspio vidjeti da u sali ima jako veliki broj tijela
ubijenih. Njega je neki minuar pozivao da i on doe ubijati, ali je odbio. Sjea se da
je isti taj dan bio blokiran put prema Branjevu. U daljem izlaganju svjedok potvruje da
je u to vrijeme cijela Pilica znala da su tamo pobijeni ljudi.
296. Nakon odvoenja mukaraca autobusima, svjedok Stevi Savo 107 je kao i
svjedok Mio Manojlovi otiao u Ljubinu kafanu odakle se vidi Dom u Pilici. Bilo je i
ljudi i vojske nisu nita govorili samo je reeno da i tamo ima ljudi dovedenih iz
Srebrenice. Svjedok Stevi Savo je kasnije uo da su ljudi iu kole u Pilici pobijeni na
Branjevu, ali ne zna ko je to uinio.
106
Svjedok Manojlovi Mio je sasluan na glavnom pretresu od 29.03.2011. godine.
107
Svjedok Stevi Savo je sasluan na glavnom pretresu od 01.04.2011. godine.
59

297. Svjedok Kosti Stanko108, takoer pripadnik I bataljona zvornike brigade, nije
bio poslan sa ostalima na uvanje zarobljenika, jer imao slobodan dan, ali je sam
doao do kole kada je vidio neko komeanje naroda. Te prilike je stao kod prodavnice
koja je u blizini I posmatrao ta se deava, pa je tako pred kolom vidio Slavka Peria,
bezbjednjaka u brigadi. Prepoznao je nekolicnu vojnika zvornike brigade, pa tako tvrdi
da su iz komande bili prisutni Peri, Babi i Dragan Panti, ali bilo je i dosta mjetana,
koji su kao i on doli iz radoznalosti.
298. Tog dana odlazio je do kole u nekoliko navrata i u tom periodu nije uo
pucnjeve niti je vidio mrtva tijela. Jednu vee krenuo je na liniju i prilikom prolaska
pored kole primjetio je da mukarce ukrcavaju u autobuse, a njemu se obratio
nepoznati vojnik i opsovao mu srpsku majku traei da im pokae put za Branjevo.
Uao je u autobus i otiao sa njima do kapije na ulazu u ekonomiju Branjevo, kada ga
je isti vojnik istjerao iz autobusa, pa je on na raskrsnici odnosno na kapiji 109 (na mjestu
koje je oznaio na fotografiji) ostao stajati narednih pola sata. Dok je ekao uo je
pucnjeve ne moe se izjasniti da li su bili rafalni ili pojedinani ali nije tada mislio da su
ljude iz autobusa pobili. Prvobitno je mislio da ih premjetaju na ekonomiju jer su tamo
nekada znali spavati i pripadnici VRS. Navedeno je zakljuio jer se autobus kojim je
doao vratio prazan I on se sa njim vratio natrag do kole.
299. Tek kasnije za vrijeme boravka na liniji, svjedok Kosti je saznao da su ljudi na
ekonomiji Branjevo pobijeni, to Vijee ne moe prihvatiti kao istinito, jer iako svjedok
tvrdi da je stajao na mjestu odakle se ne vidi prostor na kojem se vre pogubljenja,
obrazloenje koje daje je neuvjerljivo i protivno logici zakljuivanja osobe prosjenog
intelekta, obzirom da se nedugo po odlasku autoubsa sa zarobljenicima uje rafalna
paljba i autobus se vraa prazan.
300. Navode svjedoka Kostia u relevantnom dijelu pobija svjedok Gaji Zoran110 koji
je kao jedan od straara imao priliku i neposredno posmatrati pogubljenja na Branjevu,
a koji tvrdi da je 16. jula, zajedno sa svjedokom Stankom Kostiem uvodio posljednju
grupu ljudi u autobus, koji ih je vozio do ekonomije Branjevo.
301. Dakle, Vijee prihvata da njih dvojica kreu zajedno sa posljednjim autobusom,
s tim da za razliku od svjedoka Kostia, svjedok Gaji Zoran detaljno opisuje ono to
zatie po dolasku na ekonomiju Branjevo:
Ja vidim neke mlae vojnike elavo oiane jedu sendvie. Bili su naoruani
automatskim pukama, a u blizini je stajao mitraljez M 84. Imali su uniforme kao
neke crne, kratkih rukava. Ove koje smo mi doveli izvode i nareuju im da sjednu
par metara od autobusa. Na poljani koju je oznaio na slici111 svjedok je vidio
leeve. Ne moe rei koliko je autobusa otilo iz kole prema Branjevu, ali prema
broju ljudi u koli i onome to sam vidio na poljani, bilo ih je oko 1.000. Svi su bili
108
Svjedok Kosti Stanko je sasluan na glavnom pretresu od 01.04.2011. godine.
109
T-17 Svjedok je navedenu lokaciju oznaio na fotografiji koja mu je prezentirana.
110
Svjedok Gaji Zoran svjedoio na glavnom pretresu od 22.02.2011. godine.
60

civili i mukarci raznih godita. Iste ljude vidio sam kasnije i pred domom u Pilici,
gdje su takoer vrili obezbjeenje i smjena je bila svako dva sata. uo sam
kasnije da su i ti ljudi pobijeni.
302. Slika koju opisuje svjedok Zoran Gaji, u velikoj mjeri odgovara prikazu
pogubljenja na ekonomiju Branjevo, koju u svom svjedoenju daju optueni Franc Kos,
Vlastmir Golijan, svjedok Z-1 I svjedok Draen Erdemovi, koji su i sami uestvovali u
egzekuciji dovedenih zarobljenika.
303. Dakle, Vijee primjeuje da svjedok Kosti Stanko pravi namjerne devijacije u
svjedoenju, a iste imaju za cilj zatitu od samoinkriminacije.
304. Pored ve navedenih, jedna od neloginosti je i tvrdnja svjedoka Kostia da je

autobus pun zarobljenika naiao u veernjim satima, iako su prema izvedenim
dokazima pogubljenja na Branjevu okonana oko 16,00 sata, a slijedea neloginost se
ogleda u tvrdnji svjedoka Kostia da su ga vojnici pitali za smjer u kojem se nalazi
ekonomija Branjevo, to je potpuno nepotrebno ako se ima u vidu da ti isti autobusi ve
cijeli dan zarobljenike iz kole odvoze na Branjevo.
305. Dakle, Vijee prihvata da se dogaaj desio na nain kako to opisuje svjedok
Gaji Zoran, koji je zajedno sa Kosti Stankom bio pred kolom, uestvovao u
ukrcavanju zarobljenika u autobuse i pratnji posljednjeg autobusa do ekonomije
Branjevo.
E. ODLAZAK PRIPADNIKA ODREDA IZ BAZE U DRAGASEVCU NA EKONOMIJU BRANJEVO
DANA 16. JULA 1995.
306. Vijee je na temelju provedenih dokaza zakljuilo da u jutarnjim satima 16. jula
osmorica pripadnika Odreda koji su se zatekli u bazi Dragasevac, i to: optueni Franc
Kos, Stanko Koji, Vlastimir Golijan, Zoran Goronja, svjedok Draen Erdemovi,
zatieni svjedok Z-1, Brane Gojkovi i Aleksandar Cvetkovi, dobijaju zadatak da idu
uvati zarobljenike na ekonomiji Branjevo.
307. Tokom postupka zatieni svjedok Z-1 je potvrdio da je osam pobrojanih

pripadnika Odreda otilo na ekonomiju Branjevo 16. jula. Meutim, ovaj svjedok je
ustvrdio i da je ista grupa pripadnika, zajedno sa Zoranom Obrenoviem zv. Malji i
Lukom Jokiem, naputala bazu i dan ranije, odnosno 15. jula, kada su kombijem
samo odlazili nakratko do vojne baze u Miliima, i vratili se nazad u Dragasevac.
308. Navodi svjedoka Z-1 o odlasku dijela jedinice do vojne baze i natrag, nisu
potkrepljen drugim provedenim dokazima.
309. Jedini svjedok koji osim svjedoka Z-1 spominje 15. juli, kao datum kada
pripadnici Odreda naputaju bazu i odlaze na neki zadatak, jeste svjedok Dragan
111
T-12 i T-13 fotografija prezentirana svjedoku Gaji Zoranu.
61

Todorovi, ali analizom njegovog svjedoenja, te uporeivanjem njegovog iskaza, sa
iskazima drugih svjedoka, Vijee zakljuuje da se dogaaji koje svjedok Todorovi
opisuje, zapravo odnose na 16. juli.
310. Tako svjedok Dragan Todorovi tako tvrdi da je 15. jula, u bazu doao
Dragomir Peanac, autant generala Mladia i jo jedno vozilo u kojem ne zna ko je
bio, ali mu je kasnije portir rekao da je to pukovnik Vujadin Popovi, vii oficir u
Drinskom korpusu. Peanac je te prilike razgovarao sa Zoranom Obrenoviem, galamili
su i prepirali se vezano za neko nareenje, nakon ega je Zoran Obrenovi rekao da
to o emu su se prepirali ne eli da izvri, jer postupa samo i iskljuivo po
nareenjima Milorada Pelemia. Ipak, odvojena je grupa od nekih 10-15 pripadnika
Odreda u kojoj su bili Z-1, Savanovi, Cvetkovi i Franc Kos, a za ostale nije siguran,
samo zna da se Erdemovi dobrovoljno javio.
311. Svjedok Dragan Todorovi dalje tvrdi da se Peanac zadrao u bazi oko 15
min, i te prilike je naredio svjedoku da pripremi MTS i ostalo to je potrebno,
podrazumijevajui pod tim minobacae, granate, eksploziv, upalja i slino, koju
opremu je svjedok smjestio u crni kombi, a opremu je primio Franc Kos jer je inae bilo
pravilo da voa grupe primi opremu.
312. Vijee na temelju drugih provedenih dokaza, a prvenstveno na temelju iskaza

Draena Erdemovia i optuenog Franc Kosa, te na osnovu materijalnih dokaza112
zakljuuje da svjedok Dragan Todorovi zapravo opisuje dogaaje od 16. jula,
pogreno smatrajui da se navedeno desilo 15. jula.
(a) Analiza iskaza svjedoka Dragana Todorovia

313. Vijee je do navedenog zakljuka dolo nakon detaljne analize i uporeivanja
njegovog iskaza, sa iskazima drugih svjedoka i provedenim materijalnim dokazima.
314. Naime, svjedok Todorovi Dragan u svom svjedoenju tvrdi da je upravo on

preuzeo odgovornost za sahranu vojnika Koljivrata, na nain da je odmah po saznanju
otiao u bolnicu po tijelo nastradalog Koljivrata, te obezbijedio vozilo za njegov
transport, kao i vozilo za grupu pripadnika jedinice koji e ii na sahranu.
315. Potom on i nekolicina pripadnika Odreda, meu kojima su bili i Draen

Erdemovi, voza Vukainovi eljko, te svjedok Sran Brezo, a mogue i optueni
Zoran Goronja, 13. jula odlaze na sahranu u Trebinje, te se u bazu Dragasevac vraaju
tek 15. jula oko 11:00 sati. U povratku su nakratko svratili i do porodine kue svjedoka
Brezo Srana na Palama.
316. Vijee u ovom dijelu poklanja vjeru svjedoku Todorovi Draganu, jer je njegov
iskaz saglasan sa iskazom svjedoka Draena Erdemovia, koji potvruje da su on,
svjedok Todorovi i nekolicina pripadnika Odreda otili u Trebinje 13. jula, na sahranu
112
Materijalni dokaz Tuilatva T-43.
62

koja je odrana 14. jula, nakon ega se vraaju nazad u bazu Dragasevac, gdje stiu
15. jula u ranim jutarnjim satima, i tu cijeli dan odmaraju.
317. U prilog zakljuka Vijea, da svjedok Todorovi u daljem izlaganju opisuje

dogaaje od 16. jula, idu i izjave brojnih svjedoka koji potvruju da pripadnici jedinice
nisu imali bilo kakav angaman tokom 15. jula.
318. Tako sam svjedok Dragan Todorovi u jednom trenutku tvrdi da komandant
Pelemi po povratku pripadnika jedinice sa sahrane nije izdavao bilo kakva nareenja,
samo je nekima odredio deuru, a neke je pustio na odmor, to je potvrdio svjedok
Brezo Sran, koji tvrdi da je on lino te prilike od komandanta dobio 7 dana dopusta, pa
je tako o dogaajima na Branjevu saznao tek iz svjedoenja D. Erdemovia pred
Tribnunalom.
319. Svjedok Draen Erdemovi, koji ne spori uee u ubijanjima na Branjevu

tokom 16. jula, kategoriki tvrdi da se tokom cijelog 15. jula odmarao u bazi, to Vijee
prihvata kao tano, jer svakako nalazi neloginim da bi se nakon putovanja koje je
trajalo gotovo itavu no, svjedok Draen Erdemovi odmah po povratku u bazu 15.
jula, dobrovoljno javljao za izvrenje bilo kakvog zadatka.
320. Shodno tome, Vijee na temelju saglasnih iskaza Draena Erdemovia i Brezo
Srana, zakljuuje da po povratku sa sahrane, dakle 15. jula, pa sve do jutarnjih sati
16. jula, pripadnici jedinice, meu kojima i optueni, ne dobijaju bilo kakve druge
zadatke.
321. Navedeni zakljuak potkrepljuje i tvrdnja svjedoka Velimira Popovia, koji

opisuje da su se 15. jula u bazi okretala jagnjad, a pripadnici Odreda iz Vlasenice su
ili kod svojih kua. Jedan od tih koji su ili kui bio je i optueni Vlastimir Golijan, koji
u svojoj izjavi potvruje da je sve do jutarnjih sati 16. jula bio u svojoj kui u Vlasenici,
dok optueni Franc Kos tvrdi da je 15. jula cijeli dan odmarao, te je uvee planirao kako
e ii kui slaviti roendan, obzirom da je vei dio jedinice bio na dopustu.
322. Nadalje, postoji jo koincidencija u svjedoenjima koja ukazuju da svjedok

Dragan Todorovi opisuje dogaaje od 16. jula.
323. Njegov iskaz je saglasan sa iskazima optuenog Franc Kosa i Draena

Erdemovia u pogledu lica koja dolaze pred bazu u Dragasevcu (jedno od lica je
Dragomir Peanac), te u pogledu dobrovoljnog javljanja Draena Erdemovia za
odlazak na Branjevo, s tim da optueni Franc Kos i svjedok Draen Erdemovi te
dogaaje smjetaju na dan 16. jula, a ne dan ranije, kako to pogreno navodi svjedok
Todorovi.
324. Optueni Franc Kos dalje u svom iskazu spominje svau odnosno raspravu
koja se vodila izmeu Peanca i pripadnika jedinice, Zorana Obrenovia, s tim da
svjedok Dragan Todorovi tvrdi da je Zoran Obrenovi odbijao izvriti neko nareenje
koje mu je Peanac saoptio te prilike, odgovarajui da pripadnici Odreda iskljuivo
postupaju po nareenjima komandanta Pelemia, dok optueni Kos tvrdi da je predmet
63

rasprave izmeu ovih lica bio neki novac (2 miliona maraka) i 12 kg zlata, nakon ega
Zoran Obrenovi i Peanac, zajedno sa Lukom Jokiem ulaze u kancelariju kod
komandanta Pelemia, odakle se vraaju i saoptavaju prisutnima da se ide na uvanje
zarobljenika na Branjevo.
325. Pelemi je prema rijeima optuenog Franc Kosa bio prisutan i potvrdio je
nareenje Peanca.
326. Za razliku od optuenog Franc Kosa i Draena Erdemovia, svjedok Dragan

Todorovi tvrdi da te prilike u krugu baze nije bio komandant Pelemi, to Vijee ne
nalazi tanim, jer svi drugi provedeni dokazi ukazuju da je Pelemi u bazi u
Dragasevcu prisutan jo od 13. jula.
327. Tako svjedok Draen Erdemovi u svom iskazu113 pojanjava da je:
U jutarnjim satima 13. jula Pelemi bio u objektu u Dragasevcu, i sjeam se da

je na glavi imao samo omanji flaster. Doimao se zdravim I imao je punu komandu
nad jedinicom, ak je naredio da se ubije zatvorenik Mujo kojeg su drali u
logoru Suica I koristili za neke operacije s tim da je naglasio kako ubistvo ne
smije biti preglasno.
328. Sa druge strane, svjedok Velimir Popovi koji je u to vrijeme bio u bolnici na
davanju krvi ne sjea se da je tamo vidio komandanta Pelemia, to samo dodatno
potkrepljuje zakljuak Vijea da je isti bio prisutan pred bazom Dragasevac oba dana,
dakle i 15. jula kada je pripadnicima jedinice dao dopust, a neke odredio za deuru, i
16. jula kada je izdavano nareenje za odlazak na Branjevo.
329. Vijee je i na temelju drugih provedenih dokaza utvrdilo da je navedenu akciju

naredio Dragomir Peanac, kao zamjenik pukovnika Petra Salapure, a potvrdio
Pelemi kao komandant odreda. Petar Salapura je prema rijeima svjeodoka Draena
Erdemovia, kao naelnik obavjetajnog centra G VRS inae imao punu odgovornost
za slanje pripadnika 10. Diverzantskog odreda na zadatke i misije, dok je njegov
zamjenik, Dragomir Peanac, bio odgovoran za pripremu operacija na podruju
Srebrenice.
330. Dakle, Vijee je na temelju provedenih dokaza nesporno zakljuilo da pripadnici

jedinice 16. jula, po nareenju Dragomira Peanca i komandanta Mie Pelemia otili
kombijem do kasarne Standard u Zvorniku, odakle su u pratnji vojnih policajaca otili
do kole Kula i vojne ekonomije Branjevo.
113
T-68 Izjava svjedoka Draena Erdemovia data 24., 25., 26. i 27. juna 1997. godine te 12.08.1998.
godine prihvaena rjeenjem Suda broj: S1 1 K oo3372 10 Kri od 07.09.2011. godine.
64

331. Svjedok Dragan Todorovi tvrdi i da je prije polaska grupe, on lino smjestio
MTS sredstva u Wolkswagen kombi, koju opremu je zaprimio optueni Franc Kos.
332. Izvedeni dokazi potvruju da je ovaj svjedok inae bio zaduen za

obezbjeenje vozila, MTS-a i logistike u 10. Diverzantskom odredu, ali prema
materijalnom dokazu uloenom u spis, jasno proistie da su materijalno tehnika
sredstva izdata pripadnicima Odreda na dan 16.07. (1200 kom municije za
pukomitraljez M-84), dok u evidenciji za 15.07. nema podataka o izdavanju MTS a.
Odnosno, na dan 15. jula je samo evidentiran povratak pripadnika jedinice sa sahrane,
te nema podataka o bilo kakvom izdavanju MTS-a, pa Vijee I zbog ovih razloga ne
prihvata navode svjedoka Todorovia, da je opremu pripremio i predao grupi 15. jula.
333. Osim toga, u biljenici koja je uloena kao dokaz, jasno je uoljivo da je
izdavanje sredstava na dane 14. i 15. jula pisano istim rukopisom, pa Vijee zakljuuje
da se nikako ne radi o rukopisu Dragana Todorovia, jer je kako sam kae 14. jula bio
na sahrani u Trebinju. Rukopis je meutim drugaiji 16.07. kada je evidentirano
izdavanje MTS (izmeu ostalog i municije za pukomitraljez), pa obzirom na ulogu
logistiara u sklopu 10. Diverzantskog odreda, i na temelju svega iznesenog, Vijee
zakljuuje da je svjedok Dragan Todorovi zapravo 16.07. izdao opremu koju je
smjestio u kombi, kojim pripadnici Odreda odlaze na zadatak na Branjevo.
334. Bez obzira na ovu injenicu, Vijee ipak primjeuje da u kontekstu

primopredaje MTS-a, svjedok Dragan Todorovi oznaava optuenog Kosa kao vou
grupe koja odlazi na Branjevo, pa je imalo u vidu brojna druga svjedoenja koja
potvruju takve navode.
335. Da je voa grupe mogao biti samo optueni Franc Kos, tvrdi i svjedok Velimir
Popovi, koji potvruje navode svjedoka Todorovia, odnosno tvrdi da je optueni Kos
mogao predvoditi izvrenje ovakve akcije, dok svjedok odbrane uki Dalibor tvrdi da
je ovaj optueni i u drugim akcijama bio voa grupe.
336. Svjedok Dragan Todorovi je istovremeno kategorian u tvrdnji da Brane

Gojkovi nije mogao komandovati pripadnicima Odreda koji su imali vii in od njega, a
pod tim misli prvenstveno na Draena Erdemovia koji je imao in vodnika i optuenog
Franc Kosa koji je imao in potporunika.
337. Shodno tome, Vijee ne prihvata konstataciju vjetaka Kosovca kako na

temelju raspoloivih informacija iz iskaza svjedoka nije mogue nesumnjivo utvrditi ko
je kritine prilike predvodio pripadnike jedinice, odnosno ko je bio voa grupe, pri emu
Vijee primjeuje da sam vjetak u jednom trenutku citira naredbu114 za mar na
relaciji Bijeljina- Vlasenica- Bratunac, kojom prilikom je jedinicu predvodio upravo
potporunik Franc Kos.
114
T- 36 Naredba komande 10. diverzentskog odreda broj 123-2/95 od 10.07.1995. godine.
65

1. Ubijanje zarobljenika na ekonomiji Branjevo- opta injenina utvrenja
338. Vijee je na temelju provedenih dokaza zakljuilo da su pripadnici 10.
Diverzantskog odreda, meu kojima su bili optueni Franc Kos, Stanko Koji, Vlastmir
Golijan, Zoran Goronja, Draen Erdemovi, svjedok Z-1, Brane Gojkovi i Aleksandar
Cvetkovi, postupajui po nareenju Dragomira Peanca, i komandanta Mie
Pelemia, dana 16. jula kombijem otili do kole Kula u Pilici, odakle su pratei oficire
VRS-a, meu kojima je bio i Vujadin Popovi, otili na ekonomiju Branjevo, gdje im je
nareeno da pogube zarobljenike, koji e biti dovoeni autobusima iz kole.
339. Analizirajui iskaze optuenih, te sasluanih svjedoka, prvenstveno svjedoka

Z-1 i Draena Erdemovia, Vijee primjeuje odreena odstupanja u pogledu
opisivanja samog naina pogubljenja zarobljenika na ekonomiji Branjevo, ali izvedeni
dokazi jasno ukazuju da su u izvrenju ubistava na Branjevu optueni postupali kao
saizvrioci, na nain da su izvodili mukarce iz autobusa, vodili ih do jednog dijela
livade, na kojem bi im naredili da se postroje okrenuti leima prema pripadnicma
Odreda, koji su ih ubijali prvo iz pukomitraljeza M-84, sa kojim je prvo pucao Zoran
Goronja, a kada su primjetili da je ovo oruje samo povrijeivalo ljude, to je optuene
usporavalo u izvrenju zadatka, jer su se morali postarati da niko ne preivi, odluili
su da e u daljem toku pogubljenja sistematino izvoditi manje grupe mukaraca iz
autobusa, dovoditi ih do mjesta strijeljanja i tu ih pogubiti po kratkom postupku.
340. Iako je broj ubijenih najvie osporavan tokom postupka, Vijee je na temelju
dokaza nesporno ustanovilo, da je 16. jula, u periodu od 10,00- 16,00 sati, na ekonomiji
Branjevo ubijeno oko 800 mukaraca, meu kojima je bilo starijih od 70 i mlaih od 18
godina. Navedeni zakljuak zasnovan je na iskazima svjedoka, te materijalnim
forenzikim dokazima prikupljenim sa mjesta pogubljenja.
341. Obzirom da su u cilju umanjenja vlastite odgovornosti, optueni prilikom

davanja iskaza nastojali devalvirati znaaj svoje uloge u pogubljenjima na Branjevu,
Vijee e u narednom dijelu dati prikaz dogaaja iz ugla optuenih, usporeujui
njihove iskaze sa iskazima svjedoka Z-1 i Draena Erdemovia, koji su i sami
uestvovali u pogubljenjima.
2. Iskazi optuenih Franc Kosa i Stanka Kojia o ubijanjima na Branjevu

342. O ubijanjima zarobljenika na Branjevu svjedoili su optueni Franc Kos i Koji
Stanko.
343. Optueni Franc Kos u svojim iskazima tvrdi da je ujutru 16. jula zazvonio
telefon, oko 04:30 sati, javio se pukovnik Beara i je rekao optuenom Franc Kosu da
uzme 7 vojnika i da se jave u komandu u Vlasenicu. Optueni je u prvi mah odbio
postupiti po nalogu Beare, rekavi mu da u bazi nema vojnika i da mu komandant nije
tu Rekao sam ne mogu, nema vojnika, niti ima komandanta tu...neu!
344. Nakon toga, Beara ga je ponovo kontaktirao telefonom oko 05:30 sati,
provjeravajui da li je krenuo, pa je nakon to je optueni Kos odgovorio da nije, samo
66

spustio slualicu.
345. Kasnije oko 06:30 sati, pred bazu su doli Dragomir Peanac, komandant
Pelemi, Dragan Joki i Dragan Obrenovi, neto su razgovarali sa Pelemiom Neto
su priali tamo unutra oko nekih para, nekog zlata, moraju ii negdje neke pare da
uzmu, 2 milliona maraka i 12. kg zlata, kasnije se prialo da e se dobiti za ovo to smo
mi uradili. Nakon toga optuenog su pozvali u kancelariju u kojoj su mu Peanac i
Pelemi saoptili da ide sa grupom vojnika na ekonomiju Branjevo uvati zarobljenike.
U to vrijeme na vratima je stajao Draen Erdemovi, koji se dobrovoljno javio za
izvrenje zadatka.
346. Za tu svrhu zaduili su kombi jedinice kojim je upravljao Aleksandar Cvetkovi.

Optueni Franc Kos pretpostavlja da je komandant Pelemi te prilike dao neke
instrukcije Brani Gojkoviu, dok je on ostalima samo prenio da trebaju slijediti crveni
Opel kadet. Vijee primjeuje da prilikom svjedoenja optueni Franc Kos nastoji
umanjiti znaaj svoje uloge u izvrenju dodjeljenog zadatka od samog poetka, to ini
upravo tvrdnjom da je grupu koja odlazi na Branjevo predvodio Brane Gojkovi, iako
drugi provedeni dokazi pokazuju status optuenog Franc Kosa u jedinici.Drugi
sasluani svjedoci potvruju da je i prilikom nekih drugih zadataka upravo on bio voa
grupe.
347. Sam optueni u jednom trenutku izraava nevjericu da bi Pelemi mogao

odrediti pripadnika Odreda koji je nii po inu od njega, da svima izdaje nareenja, to
je u svom svjedoenju potvrdio i svjedok Dragan Todorovi, koji kategoriki tvrdi da je
Brane Gojkovi bio nii po inu i od Draena Erdemovia, te ni njemu, a naroito
optuenom Franc Kosu nije mogao nareivati, niti bi mogao biti voa grupe.
348. Optueni u svom svjedoenju dalje opisuje, da se crveni Opel kadet prije
zaustavljanja pred kolom u Pilici, nakratko zaustavio i ispred kasarne Standard u
Zvorniku, kada su iz kombija izali Aleksandar Cvetkovi i Brane Gojkovi, koji su
prema tvrdnjama optuenog otili u kasarnu da preuzmu dodatne informacije o zadatku
koji im je dodjeljen.
349. Vijee primjeuje da optueni u ovom dijelu ponovo svjesno izbjegava navesti
da je i sam otiao prema komandi, kako to u svom svjedoenju jasno navodi Z-1, a to
je i logino, imajui u vidu da je optueni u to vrijeme voa grupe koja je ila na
Branjevo.
350. Nakon toga, pripadnicima Odreda je reeno da se i dalje nastavi pratiti crveni
Opel kadet, pa su tako vozei za njima otili na ekonomiju Branjevo.
351. Oigledno je da optueni u svjedoenju izbjegava potvrditi prisustvo pripadnika

10. Diverzantskog odreda pred kolom Kula u Pilici, iako svjedok Z-1 i optueni
Vlastimir Golijan, jasno opisuju da su prije dolaska na ekonomiju Branjevo, nakratko
svratili do kole, gdje su bili prema iskazima veine sasluanih svjedoka risutni oficir
Popovi i jo neki oficiri VRS-a.
67

352. Sasluani svjedoci, su primjetili kombi kojim su se dovezli mladii starosti od
25-30 godina, koji su imali novije maskirne uniforme, kape, eire i marame, i bahato
su se ponaali, to su prema izvedenim dokazima mogli biti samo pripadnici 10.
Diverzantskog odreda, angaovani za pogubljenja na Branjevu. Optueni Franc Kos
svjesno u svom iskazu preskae injenicu da su pripadnici Odreda kratko boravili pred
kolom, vjerovatno jer njihovo prisustvo svi svjedoci opisuju u negativnom kontesktu.
353. Svjedoci koji su pred kolom vidjeli potpukovnika Popovia, tvrde da je tom
prilikom galamio kako sve zarobljenike treba pobiti, meutim, tokom postupka nije
dokazano da je to inio u prisustvu optuenih, odnosno da su oni to mogli uti.
354. Optueni Franc Kos u svom svjedoenju dakle preskae injenicu zaustavljanja
pred kolom Kula te dalje opisuje kako su pripadnici Odreda, pratei oficire u crvenom
kadetu, otili na ekonomiju Branjevo, gdje im je saopteno da e uskoro poeti dolaziti
autobusi sa zarobljenicima. Nakon 20 minuta doao je prvi autobus i reeno je da se
zarobljenici imaju pobiti.
Doao je prvi autobus. Onda nakon toga su rekli da ove treba strijeljati, to nam
je rekao ovjek koji nas je doveo, bio je u uniformi, imao je novu uniformu-
maskirnu. Ne znam da li je iz Zvornike brigadevjerovatno jest... ja ne
znam te ljude. On je rekao svima nama da moramo strijeljati te ljude, rekao je da
su oni ratni zloinci. Dalje vojnici koji su dopratili-mislim da su bila dvojica su
poeli izvoditi iz autobusa i odveli ih da ih strijeljamo, to smo mi i uradili.
355. U unakrsnom ispitivanju, optueni Franc Kos tvrdi da je oficir koji je na Branjevu
izdao naredbu za likvidaciju zarobljenika, zapravo potpukovnik Vujadin Popovi.
Njegovo ime je saznao kasnije, tada nije znao o kome se radi. Svjedok Draen
Erdemovi je u svom svjedoenju potvrdio da je neki potpukovnik rekao da treba
ubijati zarobljenike.
356. U izjavi iz istrage, optueni Franc Kos opisuje da se kod treeg autobusa
zarobljenika, svjedok Draen Erdemovi usprotivio ubijanjima, to jeste primjetilo par
pripadnika Odreda koji o tome svjedoe, ali prema tvrdnjama svjedoka Z-1 upravo
optueni Franc Kos se tada obratio Erdemoviu, rekavi mu da u sluaju nepostupanja
po nareenju, moe da stane u red sa ljudima koje je trebalo strijeljati.
357. Po izdavanju nareenja, na dijelu odakle se vidi cijela farma, postavljen je na

bale od slame pukomitraljez M- 84, i to naoruanje se prema rijeima optuenog
Franc Kosa upotrebljavalo za pogubljenja zarobljenika iz prvog autobusa, ali je
nanosilo velike ozljede pa se pokazalo kao neunikovit nain ubijanja. Onda je prema
rijeima optuenog Kosa, etvrtooptueni Zoran Goronja u zarobljene ispalio rafal, na
to mu je svjedok Z-1 rekao Hajde mali ta eka? Opleti! Da je Zoran Goronja pucao
iz pukomitraljeza potvrdio je i optueni Stanko Koji u svom svjedoenju.
358. Svjedok Z-1 u svom svjedoenju svjedno izbjegava potvrditi da su likvidacije na

Branjevo vrene iz pukomitraljeza, iako ne spori da je Odred u okviru materijalno
tehnikih sredstava duio pukomitraljez M-84, za koji je prema evidenciji uloenoj u
68

dokaze na dan 16.07. obezbijeeno 1.200 kom. municije.
359. Vijee na temelju provedenih dokaza zakljuuje da navedeno oruje jeste u

poetku koriteno u pogubljenjima, ali je nanosilo velike ozljede, zbog ega optueni
prelaze na drugaiji vid egzekucije.
360. Obzirom da je prvobitni nain ubijanja rezultirao velikim brojem povreda,

dogovorili su se da strijeljanju zarobljenike u grupama od po 10 ljudi.
Prva grupa je dolo 50 ljudi, Goronja je pucao i nije do kraja, Aleksandar

Cvetkovi je onda pucao do kraja. U globalu su bili svi mrtvi. Kad je druga grupa
dovedena, Z1 je prvi poeo rafalati po njima, tu je ostalo dosta ranjenih. Ja sam
tu priao etvorici da pomognem ljudima. Stanko Koi je rekao bolje je ovako i
uzeo je pitolj i pucao dvojici u glavu. Onda su doli i Gojkovi i Erdemovi,
Erdemovi se neto posvaao sa Gojkoviem. Rekli su dovodiemo po 10, pa
emo ih kratkim rafalima. Nije bilo ranjenih ljudi tu su bili svi mrtvi
361. Kako je vidljivo iz svjedoenja, optueni Franc Kos je smatrao da je strijeljanje

ranjenih bilo humani in, jer su se muili, pa je tako on sam iz pitolja ubio 4
ranjenika. Optueni Z-1 je u zarobljenike pucao rafalno, a optueni Koji bi nakon toga
prilazio i pucao im iz pitolja u glavu.
362. Preivjeli svjedok Z-2 koji nije pogoen, ali je pao na zemlju, uo je kako vojnik
pita ima li neko da je jo iv. Dvojica su se javila i taj vojnik je ispalio po jedan metak iz
pitolja, u te Bonjake koji su se javili.
363. Egzekuciju opisuje i optueni Franc Kos rijeima: Ljudi koje su dovozili su imali
vezane oi, neki su jaukali, neki mumlali, neki su psovali, ali u globalu su mirno ili do
mjesta likvidacije. Svako se okretao sam od sebe nije bilo naredbe.
364. Optueni Franc Kos se sjea i da je negdje kod drugog, treeg i etvrtog
autobusa poelo traenje novca od zarobljenika, tako to su im davana obeanja da e
biti puteni ukoliko preive, to je potvrdio i zatieni svjedok Z-2, koji je preivio
strijeljanja na Branjevu. Optueni Franc Kos tvrdi da je tada rekao optuenom Stanku
Kojiu dijete, nemoj to da radi! a on se na to okrenuo i odgovorio nee meni niko
rei ta u ja raditi! Optueni dalje tvrdi Geza (Koji Stanko) je doao i pitao- ljudi
imate li para, oni su samo utili i skrivali glavu, i onda je Geza priao i poravnjavao
ljude.
365. U jednom trenutku kada je doao slijedei autobus, optueni se obratio i

optuenom Vlastmiru Golijanu sa kojim je razgovarao o pogubljenima koja su u toku:
Vaso bolan ta to mi radimo ovde, evo ovjek tamo jedan pomagao srbe,
pomagao ljude, pa kakav je on zloinac?... a on se okrene meni i kae- e je
on!? Pa kad sam mu pokazao da je u hangaru, otio je...otro... i sad ja ne znam
je li ga on ubio ili neko drugi, ali rekao je- Neu ivog svjedoka da me pozna
kasnije!.
366. Za vrijeme pogubljenja na Branjevu, prema daljnjem kazivanju optuenog,

pripadnici Odreda pravili pauzu za ruak, ak su optueni Stanko Koji i Zoran Goronja
69

traili gajbu pive. Meutim, Vijee primjeuje da optueni Franc Kos u svom iskazu iz
istrage115 ne spominje navedenu okolnost, ondosno ne tvrdi da je optueni Stanko Koji
ili bilo koji drugi pripadnik Odreda, za vrijeme strijeljanja naputao ekonomiju Branjevo.
367. Optueni Franc Kos na kraju izlaganja istie da je kod zadnjeg autobusa dolo
vozilo TAM sa vojnicima, koji su zavrili ubijanje preostalih zarobljenika, o emu su
svjedoili brojni svjedoci, kao to su svjedok Brezo Sran, zatieni svjedok Z-1, te
optueni Franc Kos, a navedeno spominje i Draen Erdemovi u izjavi koju je dao pred
MKSJ.
368. Tako optueni Franc Kos opisuje:
Nismo bili svejsni da e doi jo njih, mislili smo da e biti samo jedan autobus.
Kod petog autobusa je doao Z1 i rekao mi- poruili su odozdo, morate bre
raditi, pobunili su se, hoe da provale vrata, da pobjegnu. Tad sam mu rekao da
ne mogu vie, ne samo ja, nego i ostali. Tada smo svi otili i sjeli. Kad je doao
slijedei autobus, vojnici koji su ga dopratili su ih istovarili. Iza tog autobusa je
doao tami sa drugim vojnicima i oni su poeli galamiti na nas to ne strijeljamo.
Onda je poelo maltretiranje, neke su tukli, neke su ganjali po njivi. To je bila
druga grupa koja je dola, koja nije iz 10. odreda. Ne znam ko je bila ta grupa.
Dakle, ova grupa vojnika je dola kod estog autobusa. Oni su tjerali i ofere i
vojne policajce da svako mora da ubije po jednog-dva zarobljenika da ne bi
priali. Vidio sam da je doao i esti autobus i sedmi autobus da je bio
poluprazan, mi smo sve vrijeme bili tu.
369. Dakle, Vijee zakljuuje da po dolasku posljednjeg autobusa zarobljenika, koji

je bio polupazan, dolazi i vojni kamion TAM, sa nekolicinom vojnika, ija pripadnost nije
u cjelosti dokazana tokom predmetnog postupka.116 Ti vojnici ubijaju samo zarobljenike
iz posljednjeg autobusa, pa takva okolnost ne mijenja zakljuak Vijea u pogledu
naina uea optuenih u pogubljenjima na ekonomiji Branjevo, niti u pogledu broja
ukupno ubijenih mukaraca.
370. Optuenom Franc Kosu tada prilazi Draen Erdemovi i kae da vojnici koji su
doli vozilom TAM, trae da se ide pred dom kulture I nastavi sa strijeljanjima,
zatvorenika to optueni i ostali pripadnici Odreda odbijaju uiniti. U tom pravcu
navodi:
Sa tim autobusom su doli ljudi, ja to nisam uo, a Draen Erdemovi mi je to

kasnije ispriao-trae da se ide u dom da treba jo strijeljati. Ja sam rekao da
neu, isto i Draen, na tome je ostalo. Cijela naa grupa je ranije prestala da
strijelja, i nismo hjtjeli vie.
115
Zapisnik o ispitivanju osumnjienog Franc Kosa u Tuilatvu BiH broj: KT-RZ-157/05 od 09.08.2010.
godine.
116
U presudi broj: IT-96-22-T od 29.11.1996. godine Draenu Erdemoviu, za grupu vojnika koji naknadno
dolaze i uestvuju u pogubljenjima na Branjevu, koristi se termin vojnici jedne druge brigade, dakle, ni u
tom postupku nije nesporno konstatovana pripadnost vojnika odreenoj formaciji.
70

Nama je reeno kada su ovi otili da idemo da kafane u Pilici, mi smo otili dole.
To je kafana preko puta Doma kulture u Pilici. Pred domom je bilo vojne
policije civilne policije u uniformama. Uao sam u kafanu, zajedno sa cijelim
odredom, mislim da smo Erdemovi, ja i optueni Vlastimir Golijan sjedili odmah
do vrata. Odjednom su se ule eksplozije, rafali, kad doe jedan vojnik preko
puta, kae gotovo je tamo, ko hoe da vidi ima ivih, donio je 500 maraka
krvavih. Tad je Erdemovi otiao i ustao. Nakon toga je doao Beara i zahvalio
nam na obavljenom zadatku bio je u alkoholiziranom stanju, a i mi smo pili
rakiju na Branjevu
371. U iskazu iz istrage optueni Franc Kos detaljnije opisuje dolazak vojnika sa
kamionom TAM i obraanje porunika koji je na Branjevo doao dipom:
Ti momci su doli sa Tamiem, neko sa dipom je doao do gore... vjerovatno je

bio neki... je li bio vodnik ili porunik... ta ja znam. Rekao je Hajde sada siite
dole, imamo problem u domu, pobunili se nee da izau, da vidimo ta emo s
njih! Ovi su odmah u Tamiu sili dole. Mi kad smo otili dole, stvarno u domu...
dom pun.
372. U unakrsnom ispitivanju na glavnom pretresu, optueni vie nije nesiguran u

pogledu identiteta oficira koji je na Branjevo doao sa dipom, pa tvrdi da je to isti ofcir
koji je prvobitno i naredio strijeljanje na Branjevu, a kojeg optueni identificira kao
Vujadina Popovia.
373. Dakle, svi svjedoci su saglasni da pripadnici Odreda sa ekonomije Branjevo

odlaze u Ljubinu kafanu koja se nalazi preko puta doma kulture u Pilici.
374. Svjedoci Draen Erdemovi i Z-1, tvrde da su optueni Franc Kos i Brane
Gojkovi, po dolasu u Ljubinu kafanu, odbili ubijanje zarobljenika u domu kulture,
rekavi da za takav zadatak trebaju imati nareenje neposredno pretpostavljenog,
komandanta Pelemia, to je potvrdio i optueni Franc Kos u svojoj izjavi iz istrage,
dodajui da im je za vrijeme boravka u Ljubinoj kafani pukovnik Beara istovremeno
estitao na uspjeno obavljenom zadataku na Branjevu.
375. Kao to je ve obrazloeno, oigledno je da optueni Franc Kos tokom

svjedoenja u par navrata pravi manje devijacije iskaza, u cilju umanjenja vlastite
odgovornosti, pa je analizi njegovog iskaza posveena naroita panja, te je detaljno
posmatran u odnosu na iskaze svjedoka Draena Erdemovia i Z-1, iskaz optuenog
Stanka Kojia, te u odnosu na izjavu Vlastimira Golijana, obzirom da su sva navedena
lica uestvovala u izvrenju pogubljenja na Vojnoj ekonomiji Branjevo 16. jula 1995.
godine.
376. Iskaz optuenog Franc Kosa posmatran je i u odnosu na izjavu koju je dao u
istrazi u svojstvu osumnjienog, a koju je Vijee uvrstilo u dokazni materijal, jer je ista
uzeta u skladu sa ZKP-om, odnosno optuenom su prilikom ispitivanja date
odgovarajue pouke, meu kojima i upozorenje da se data izjava moe koristiti na
glavnom pretresu.
377. Vijee ne spori pravo optuenih na zatitu od samoinkriminacije, ali naglaava

da netano iznoenje dogaaja i izmjena iskaza u cilju devijacije istine, ne moe biti
71

relevantno u konanoj ocjeni dokaza, pa je tako i iskaz optuenog Franc Kosa ocijenjen
relevantim samo u dijelu u kojem je poktrepljen drugim provedenim dokazima, pri emu
se prvenstveno misli na iskaze ostalih neposrednih uesnika dogaaja na Branjevu.
(b) Iskaz optuenog Stanka Kojia

378. Iskaz optuenog Stanka Kojia je u odreenoj mjeri saglasan sa iskazom
optuenog Franc Kosa, osim u situaciji kada opisuje svoje radnje, jer optueni Stanko
Koji nastoji umanjiti ili iskljuiti svoje uee u inkriminisanim dogaajima.
379. Tako na identian nain opisuje okupljanje pripadnika Odreda pred bazom u
Dragasevcu, te odlazak na ekonomiju Branjevo, preskaui kao i optueni Franc Kos
opisati kratki boravak pripadnika Odreda pred kolom Kula u Pilici, odakle su
zarobljenici transportovani na Branjevo.
380. Optueni Stanko Koji u svom svjedoenju takoer tvrdi da su naredbu za

pogubljenje zarobljenika dobili tek po dolasku na ekonomiju Branjevo, od strane nekog
starca sa inovima, a sve do tad su mislili da e zadatak biti samo uvanje
zarobljenika. Tada su neki oficiri sa inovima saoptili da e autobusi dovoziti
zarobljenike, koje je potrebno likvidirati.
381. Optueni nadalje opisuje pogubljenja koja su uslijedila:
Prvi autobus je doao namontirali su M-84, zujalo mi je u uima nisam mogao

vjerovati da se to deava. Z1 je izvadio korpion malog Goronju je stavio na
mitraljez. Ja i Erdemovi smo priali i Erdemovi govori kako ne vidi ta e biti
hoe da pobiju ljude! Ja sam bio uasnut, a on je poeo da se buni. Brane je
rekao mora da se radi nareenje se ne odbija metak je u glavu.
Nikada prije ovoga ja nisam ubio ni vojnika ni civila. Goronju su postavili na

mitraljez. Z1 je uzeo mitraljez i poeo da ara po ljudima. Ja sam bio okiran
popio sam tableta to sam imao u uniformi. Ja sam bio uasnut to je bilo
strano. Meni su ruke drhtale ali sam morao pucati. Pucao sam iznad glava. Ako
bi ih ja fulio, neko bi ga stigao kao Z1. Sjeam se prvog autobusa kad je onaj
pucao mitraljezom i ljudi su vritali i Slovenac je uzeo puku i pucao u glavu, a
onda je Z1 sa korpionom krenuo i pucao ako je neko ostao iv.
382. Dakle, optueni Stanko Koji potvruje da je u poetku za pogubljenja

zarobljenika koriten pukomitraljez M-84, te da je optueni Franc Kos ovjeravao
ranjene. Nastojei ne inkriminirati sebe tokom svjedoenja, optueni je tvrdio i da je on
lino pucao iznad glava zarobljenika, koje bi dokrajio svjedok Z-1, to Vijee nalazi
neutemeljenim, jer su ovakvi navodi optuenog protivni ostalim izvedenim dokazima, i
svjedoenju Jugoslava Petruia, kojem se upravo optueni Stanko Koji, hvalio
brojem osoba koje je ubio na Branjevu.
383. Kako bi umanjio znaaj svoje uloge na Branjevu, optueni Koji u svom
svjedoenju tvrdi i da je negdje kod treeg autobusa doao neki ia sa gajbom pive
kojem je ustupio svoje oruje, te zajedno sa optuenim Zoranom Goronjom odlazi u
Pilicu kupiti gajbu pia, odakle se vraa tek nakon to su pogubljenja na ekonomiji
Branjevo zavrena. U ovom dijelu, jasno je uoljiva neloginost u iskazu optuenog, jer
72

ako je zaista na Branjevo doao ia sa gajbom pive, potpuno bi bilo nepotrebno da
on i optueni Goronja idu u Pilicu po pie.
384. Nakon to u ovom dijelu svjedoenja svjesno umanjuje svoju ulogu u ubijanjima
na Branjevu, optueni Stanko Koji u daljem svjedoenu ponovo iznosi dogaaje na
nain kako to ini i optueni Franc Kos, kada opisuje dolazak nepoznatih vojnika u
kamionu, te odlazak pripadnika jedinice u Ljubinu kafanu u Pilici, gdje su odbili
nareenje Beare da idu ubijati zarobljenike u Domu kulture.
Bili smo kasnije u restoranu u Pilici bio je neki ruak traili su da idemo u
kolu i svi smo odbili. Ja ne znam ko je traio, ni ko je komandovao, ja sam bio
obian vojnik. Bio je neki pukovnik, neki ia mislm da je on bio glavni. Nismo
mi rekli da neemo ubijati, rekli smo da ne moemo vie. Onda su otili drugi
vojnici i rekli su da su sve zavrili.
385. Optueni Franc Kos u svom svjedoenju takoer tvrdi da su te prilike odbili ii
ubijati zarobljenike u Domu kulture u Pilici jer su bili gladni i edni i nisu vie mogli.
386. Cijenei iskaz optuenog Stanka Kojia, u kontesktu svih drugih provedenih
dokaza, Vijee zakljuuje da optueni povremenim devijacijama svjedoenja nastoji
potpuno devalvirati svoju ulogu u ubijanjima na Branjevu, u svrhu umanjenja vlastite
krivine odgovornosti, ali tim dijelovima svjedoenja Vijee ne poklanja vjeru, jer su
nepotkrepljeni drugim provedenim dokazima, pa cijeni relevantnim samo one dijelove
iskaza optuenog koji su saglasni sa iskazom optuenog Franc Kosa i zatienog
svjedoka Z-1.
(c) Iskaz Draena Erdemovia

387. Vijee je iskaz ovog svjedoka cijenilo kao potkrepljujui, obzirom da su temeljem
Zakona o ustupanju predmeta u spis uvrteni transkripti njegovog svjedoenja 117, te nije
pristupio na Sud u svrhu unakrsnog ispitivanja.
388. Tako Vijee nalazi da je iskaz Draena Erdemovia u pretenoj mjeri saglasan sa
iskazom optuenog Franc Kosa, u dijelu u kojem se opisuje dodjeljivanje zadatka u
bazi u Dragasevcu, od strane Dragomir Peanca i komandanta Pelemia. Svjedok
Draen Erdemovi u svom svjedoenju potvruje i da se on te prilike dobrovoljno javio
za izvrenje zadatka na ekonomiji Branjevo.
389. Svjedok Erdemovi dalje opisuje kretanje pripadnika jedinice kombijem, koji je
vozio Aleksandar Cvetkovi i zaustavljanje pored vojne komande u Zvorniku, te oficire
VRS-a koji su sve vrijeme ili ispred njih, vozei se u crvenom Opel kadetu, pa su tako
117
T- 70 transkript svjedoenja svjedoka Draena Erdemovia u predmetu Popovi od 04.07 i
05.07.2007. godine.
73

doli do ekonomije Branjevo, gdje su dobijaju naredbu za ubijanje zarobljenika. U tom
dijelu, njegov iskaz je takoer saglasan sa iskazom optuenog Franc Kosa.
390. Da se Draen Erdemovi u jednom trenutku usprotivio ubijanjima zarobljenika na

Branjevu, potvrdili su optueni Franc Kos, Stanko Koji i svjedok Z-1, dok je dio izjave
svjedoka Draena Erdemovia, u kojem se opisuje nain pogubljenja zarobljenika na
Branjevu, saglasan sa drugim provedenim dokazima.
391. Tako on u svom svjedoenju spominje i injenicu da su ljudi dovoeni sa

povezima na oima, da su prvo ubijani iz pukomitraljeza M- 84, koji je bio mono
oruje i samo je iskasapio ljude pa su pripadnici Odreda odluili da nau bri nain
ubijanja i poeli su iz parkiranih autobusa dovoditi zarobljenike u grupama od po 10
ljudi, koje su onda ubijali pucanjem iz automatskog naoruanja. Pojedini pripadnici
Odreda su ovjeravali ranjene, to su prema izvedenim dokazima inili optueni Franc
Kos i Stanko Koji.
392. Svjedok Erdemovi opisuje i dolazak nepoznatih vojnika u vojnom vozilu TAM za
koje tvrdi da su neki momci iz Bratunca, a stigli su zajedno sa posljednjim autobusom
zarobljenika, koji je bio poluprazan, to su potvrdili i drugi sasluani svjedoci.
393. Nakon toga, Draen Erdemovi, kao i optueni Franc Kos opisuje odlazak u
Ljubinu kafanu i odbijanje nareenja za ubijanje zarobljenika u domu kultutre u Pilici,
te povratak u bazu u Dragasevcu.
394. Najzad, u pogledu broja ubijenih zarobljenika, svjedok Draen Erdemovi

spominje neto vei broj autobusa, nego optueni Franc Kos i Stanko Koji, te svjedok
Z-1, ali je Vijee svoj zakljuak u tom pravcu iznijelo u dijelu presude koji govori o broju
ukupno ubijenih na ekonomiji Branjevo.
2. Iskaz svjedoka Z-1 o dogaajima na Branjevu

395. Odlazak na Branjevo opisao je i zatieni svjedok Z-1, koji detalje o dogaajima
prije i na dan pogubljenja na ekonomiji Branjevo iznosi u svom svjedoenju na glavnom
pretresu, a Vijee ocjenom njegovog iskaza primjeuje znaajne razlike u odnosu na
iskaze drugih svjedoka i optuenog Franc Kosa i Stanka Kojia.
396. Analizirajui iskaz svjedoka Z-1 u kontesktu drugih provedenih dokaza, te

iskaza optuenog Franc Kosa, Vijee nalazi dokazanim da su kritinog dana, dakle 16.
jula, pred bazu u Dragasevac dola dva oficira VRS i to: major Dragomir Peanac i jo
jedna osoba koju svjedok Z-1 ne moe identificirati.
397. Oficiri su uli u kancelariju kod komandanta jedinice, Mie Pelemia, i tamo su
se zadrali nekih 30-40min, nakon ega su izali iz kancelarije, i obratili se okupljenim
pripadnicima jedinice, meu kojima je bio i svjedok Z-1, gdje je Peanac saoptio, a
Pelemi potvrdio, da e svi muslimani iz Srebrenice biti likvidirani.
398. Na isti nain dolazak majora Peanca opisuje i optueni Franc Kos, s tim da on
tvrdi kako je Peanac prije ulaska u kancelariju Pelemia, imao manju svau sa
74

Zoranom Obrenoviem.
399. Za razliku od svjedoka Z-1, optueni Franc Kos, i Draen Erdemovi, koji su
kritine prilike bili prisutni u bazi, i koji su prisustvovali obraanju Peanca pripadnicima
Odreda, ne tvrde da je te prilike izdata naredba za ubijanje zarobljenika na Branjevu.
400. Svjedok Z-1 u daljem izlaganju tvrdi i da se te prilike usprotivio naredbi

Pelemia, to mu je saoptio u njegovoj kancelariji, na to je Pelemi opsovao
svjedoku hrvatsku majku, te prislonivi repetirani pitolj na potiljak svjedoku, rekao mu
da ipak mora da ide na Branjevo.
401. Vijee ni u ovom dijelu ne nalazi uvjerljivim iskaz svjedoka Z-1, smatrajui da
isti u svom svjedoenju nastoji to vie umanjiti znaaj svoje uloge u izvrenju zadatka
na Branjevu. Analizirajui iskaz u ovom dijelu, Vijee primjeuje da je isti nepotkrepljen
drugim provedenim dokazima, pa tako i optueni Franc Kos u svom iskazu ne
sporminje da se bilo kod usprotivio odlasku na Branjevo, prvenstveno jer je bilo
saopteno da se samo idu uvati zarobljenici, dok o ubijanjima nije bilo rijei, to je
vjerovatno mogao biti razlog zato se Draen Erdemovi dobrovoljno javio na izvrenje
zadatka.
402. Svjedok Z-1 opisuje odlazak pripadnika jedinice na Branjevo u jutarnjim satima
16. jula, na nain da se kratko zaustavljaju kod vojne baze u Vlasenici, kada su Kos,
Gojkovi i Cvetkovi nakratko izali, razgovarali sa nekim pripadnicima vojne policije,
nakon ega su se vratili u kombi i rekli da se krene i prati crveni Opel kadet koji je vozio
ispred njih.
403. Crveni Opel kadet se prema kazivanju svjedoka Z-1, prije Branjeva zaustavio u
blizini kole Kula u Pilici, pa se i kombi u kojem su bili pripadnici odreda zaustavio na
istom mjestu. Nekolicina pripadnika Odreda, meu kojima optueni Franc Kos i
Aleksandar Cvetkovi odlaze u pravcu kole gdje kratko razgovaraju sa oficirima iz
crvenog Opel kadeta.
404. Optueni su te prilike imali i nove maskirne unforme, po kojima su se odvajali

od ostalih pripadnika zvornike brigade, pa je njihov dolazak pred kolu bio primjeen
od strane gotovo svih sasluanih svjedoka, koji su kao pripadnici bataljona zvornike
brigade bili angaovani na obezbjeenju kole. Oni u svojim svjedoenjima potvruju
da su prije odvoenja zarobljenika na Branjevo, pred kolu kombijem doli neki mlai
momci u novijim maskirnim unfirmama.
405. Nakon kratkog boravka u dvoritu kole, pripadnicima Odreda je reeno da se

nastavi pratiti crveni Opel kadet i tako dolaze do ekonomije Branjevo.
406. Svjedok Z-1 dalje tvrdi da je optueni Franc Kos za vrijeme vonje pojanjavao
da e se tamo vriti likvidacija zarobljenika, koje e do farme dovlaiti autobusima.
Pojasnio je i da e po dovoenju zarobljenici biti poredani okrenuti leima prema
streljakom vodu, nakon ega ih je potrebno likvidirati pucanjem u potiljak. Dolaskom
75

na farmu optueni Franc Kos je svima pokazao i tanu lokaciju pogubljenja.
407. Meutim, u izjavi iz istrage, svjedok Z-1 ne svjedoi na ovaj nain, ve tvrdi da
su tek po dolasku na farmu Branjevo, optueni Franc Kos i Brane Gojkovi razgovarali
sa oficirima iz Crvenog Opel kadeta, nakon ega su oficiri saoptili da e uskoro poeti
dolaziti autobusi sa zarobljnicima iz kole Kula, koje treba pogubiti na tom lokalitetu.
Preciznije, naredbu za pogubljenje izdao je jedan od oficira koje svjedok Z-1 opisuje
rijeima jedan od njih bio visine 170-180cm, oko 100kg teine, crne kose, dok je drugi
bio visoiji, tamnije kose.
408. Dakle, iskaz svjedoka Z-1 iz istrage je u ovom relevantnom dijelu saglasan sa
svjedoenjem optuenog Franc Kosa, Stanka Kojia i Draena Erdemovia, te Vijee
zakljuuje da je naredba za ubijanje zarobljenika data tek po dolasku na ekonomiju
Branjevo. Na temelju drugih provedenih dokaza, utvreno je i da je naredbu za
egzekuciju zarobljenika dao jedan od oficira VRS-a, kojeg optueni Franc Kos
identificira kao potpukovnika Vujadina Popovia.
409. Vijee nalazi da je izmjenom iskaza na glavnom pretresu, svjedok Z-1 nastojao
prikazati da su optueni znali za pogubljenja i prije dolaska na ekonomiju Branjevo, to
kako je ve objanjeno, nije tokom postupka dokazano van svake razumne sumnje.
410. U izjavi sa glavnog pretresa, svjedok Z-1 tvrdi i da su za vrijeme dok su strijeljali
zarobljenike, pripadnici Odreda znali da se istovremeno deavaju masovna pogubljenja
na drugim lokacijama, to im je navodno saoptio nadreeni Pelemi, jo prilikom
dodjeljivanja zadatka u Dragasevcu. Meutim, kako nije dokazano da je naredba za
pogubljenje izdata prije dolaska na Branjevo, tako ni iskaz svjedoka Z-1 u ovom dijelu
nije potkrepljen niti jednim drugim provedenim dokazom.
411. Vijee primjeuje da je svjedok Z-1 na glavnom pretresu svjedoio prvenstveno

u cilju umanjenja znaaja vlastitie uloge na Branjevu, nastojei istovremeno potkrijepiti
tezu Tuilatva o postojanju svijesti kod optuenih o masovnosti zloina koji se ine u
zoni odgovornosti zvornike brigade, odnosno o postojanju genocidne namjere na
strani optuenih, to tokom postupka nije dokazano van svake razumne sumnje.
412. Svjedok Z-1 dalje opisuje:
Nakon nekih 20- 30 min poinju pristizati autobusi sa zarobljenicima. Prvo je

stigao autobus plave boje, vozio ga je neki mukarac srednje dobi i bio je
uniformisan. U pratnji su bila dva vojna policajca i oni su imali automatske puke i
bijele opasae. Bili su u maskirnim uniformama. U autobusu je bilo otprilike 40-50
zarobljenika, neki su sjedili, neki su stajali. Svaki autobus je imao u pratnji jedan
ili dva pripadnika vojne policije.
413. Autobusi su potom zaustavljani nekih par metara od pripadnika Odreda, nakon
ega bi oni iz autobusa izvodili zarobljenike u koloni od 8-10, koje bi potom optueni
Franc Kos i Brane Gojkovi sprovodili do mjesta strijeljanja. U izjavi iz istrage, svjedok
Z-1 takoer kategoriki tvrdi da su optueni Franc Kos i Brane Gojkovi, na svojevrstan
76

nain rukovodili izvrenjem zadatka.
Tako su izveli prvu kolonu, postrojili ih u red okrenuti nama leima misilm da
su prva dva autobusa imali povezane oi. Odvedeni su od hangara i postrojeni su
jedan po jedan, a nas 8 stojimo prema njima i tu smo ispaljivali po metak u
potiljak. Pojedinana paljba je bila nekad se desio neki kratki rafal. Kasnije je u
neke ispaljivano da se uvjeri da nisu ivi drugi ekaju pa onda Slovenac i
Brano dovode drugu grupu i opet na isti nain. Erdemovi se u jednom trenutku
usprotivio strijeljanju pa su mu rekli Ako nee da izvrava nareenje stani u red
sa njima. To je trajalo od nekih 10:00 ili 11:00 sati do 14:00 ili 15:00 sata. Ne
mogu rei koliko je ljudi ubijeno tog dana. Znam da je pucao I jedan od
vozaaBrano mu je to naredio rekao je da ne bi bio svjedok. Koliko se
sjeam vojni policajci koji su bili u pratnji nisu pucali.
414. U izjavi iz istrage svjedok Z-1 opisuje i da su optueni Franc Kos i Brane
Gojkovi u neke od preivjelih ispaljivali po metak da potvrde da nisu ivi, to je u
svom svjedoenju potvrdio i optueni Franc Kosa, kao to je potvrdio i da se ubijanjima
na Branjevu jedino usprotivio svjedok Draen Erdemovi.
415. Svjedok je na prezentiranoj fotografiji118 oznaio dio puta koji su zarobljenici

prelazili i lokaciju na koju su dovoeni (1) autobusi i (2) mjesto na kojem je vreno
strijeljanje. Ne sjea se jesu li zarobljenici imali zavezane ruke iza lea, i ne sjea se da
je bilo ko sa njima razgovarao. Ne sjea se da je neko od njih neto traio ili da ih je
maltretirao ili vrijeao.
416. Meutim, u izjavi iz istrage se sjea da su zarobljenici po izlasku iz autobusa

imali naredbu da dre ruke iznad glave ili iza lea, a sjea se i situacije da se jedan od
zarobljenika prilikom izlaska iz autobusa pobunio, pa ga je Brane Gojkovi pogubio iz
pitolja, ispalivi mu metak u potiljak. Takoer sjea se pokuaja bijega jednog
zarobljenika, koejg je sa 20m udaljenosti upucao iz pitolja optueni Stanko Koji.
Sjea se i da su zarobljenike morali ubijati i vozai, kako ne bi svjedoili o onome to
su vidjeli. Navedeno je potvrdio i optueni Franc Kos u svom svjedoenju, s tim da ne
identificira optueno Kojia kao lice koje je pucalo u zarobljenika koji je pokuao da
bjei.
417. Svjedok Z-1 dalje opisuje da u posljednjem autobusu nije bilo puno ljudi, pa su
dva policajca koji su bili u pratnji prokomentarisali zavrili ste posao! nakon ega su
rekli da mogu ii. Koliko se sjea, ubijanje je trajalo od nekih 10:00 do 15:00 sati, a
pogubljeno je nekih 600- 700 ljudi.
418. Nakon toga, odlaze u kafanu koja se nalazi preko puta Doma kulture u Pilici,
gdje su sreli pukovnika Bearu koji je od njih traio da nastave sa likvidacijom
zarobljenika koji su drani u domu. Rekao nam je da je tamo oko 500 zarobljenika koje
118
T-47 Fotografija prezentirana svjedoku Z-1 prilikom ispitivanja.
77

treba strijeljati. Meutim, optueni Kos i Gojkovi su se usprotivili, rekavi da ne mogu
postupati jer u tom pravcu nemaju nareenje nesporedno nadreenog Pelemia.
419. Tu su se zadrali oko 15 minuta i odlaze za Vlasenicu. Po dolasku u bazu nisu

zatekli Pelemia pa svjedok nije siguran da li mu je neko o navedenom podnio bilo
kakav izvjetaj, a on lino nije o obavljenom zadatku ni sa kim razgovarao. Bilo je pria
koliko je ljudi ubijeno i poznato mu je da su se neki poput optuenog Kojia zv. Geza
hvalili kako su ubili oko 200-300 osoba, ali sa ostalim optuenima svjedok nikada nije
priao o navedenom dogaaju.
420. Odbrana je tokom postupka nastojala u potpunosti osporiti kredibilitet

zatienog svjedoka Z-1, tvrdei da je svjedok pristrasan, jer je zakljuio sporazum o
priznanju krivnje sa Tuilatvom, da govori neistinu i da namjerno izbjegava detalje koji
mu idu na teret, to Vijee ne moe prihvatiti kao argument.
421. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u nekoliko predmeta razmatrao pitanje

dokazne snage svjedoenja svjedoka koji je zakljuio sporazum o krivici, i zakljuak je
da dokaze koje iznese svjedok koji svjedoi nakon sklapanja sporazuma o priznanju
krivice ili dobijanja imuniteta ne treba smatrati nepouzdanima, odnosno odbaciti i da ih
ne treba analizirati znatno detaljnije od ostalih dokaza. to se tie svjedoenja
navedenog svjedoka (koji je svjedoio nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivice),
iako ovakvi svjedoci esto mogu biti nepouzdani, to samo po sebi nije razlog da se
iskazu takvog svjedoka ne pokloni vjera.119
422. Ustavni sud BiH je dalje naveo standard da obrazloenje mora da zadovoljava
zahtjev briljive i savjesne ocjene dokaza, kao i da mora postojati stvarna, na
objektivnim injenicama zasnovana i obrazloena istinitost zakljuaka suda.
423. U drugostepenoj presudi u predmetu Krajinik, albeno vijee MKSj je zauzelo

stav da pretresno vijee treba ukratko obrazloiti zato je prihvatilo iskaz svjedoka koji
su moda imali motiv ili pobudu da inkriminiu optuenika kako bi pokazalo da je
ocjenjivanju takvih dokaza pristupilo sa oprezom.
424. U konkretnom sluaju, Vijee jeste imalo u vidu da je svjedok Z-1 zakljuio
sporazum o priznanju krivnje i da je pravosnano osuen za dogaaje na Branjevu.
Navedeno znai da je Sud iskaz ovog svjedoka cijenio sa posebnom panjom i
oprezom i nije zakljuke o odlunim injenicama bazirao iskljuivo na ovom iskazu,
upravo jer se radi o svjedoku sauesniku koji je zakljuio sporazum o priznanju krivnje.
425. Analizirajui iskaz svjedoka Z-1, Vijee jeste primjetilo da isti nastoji umanjiti
znaaj svog uea u napadu na Srebrenicu i ubijanju zarobljenika, pa tako ne
spominje prisustvo pred hangarom Kravica koje spominje optueni Franc Kos,
koristei svoje zakonsko pravo na zatitu od samoinkriminacije.
119
M. AP-661/04, ustavni Sud BiH, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, 22.04.2005.godine, para. 37;
78

426. Iz istih razloga izbjegava potvrditi navode odbrane da je za vrijeme strijeljanja
optuenom Zoranu Goronji govorio da mora raditi bre i okrvaviti ruke, i da je
zarobljenicima u Domu Kulture u Pilici naplaivao vodu, oigledno nastojei prilikom
svjedoenja svoju ulogu na ekonomiji Branjevo u svakom smislu devalvirati, te
istovremeno se ne inkriminirati za dogaaje za koje nije ni optuen.
427. Shodno svemu navedenom, Vijee je prihvatilo dijelove iskaza svjedoka Z-1,
koji su saglasni sa drugim provedenim dokazima, prvenstveno sa iskazima optuenog
Franc Kosa, preivjelih svjedoka Z-2 i Z-3, te svjedoka Todorovi Dragana. Takoer, u
dijelu kada svjedok Z-1 na glavnom pretresu mijenja iskaz iz istrage istim dodatno
inkriminie optuene. Te dijelove iskaza sud nije prihvatio jer nisu potvreni drugim
provedenim dokazima, a vijee je steklo utisak da se svjedok nije prisjetio novih
detalja, ve da se radi o svjesnom stavljanju optuenih u tei poloaj, posebno ako se
ima u vidu i da je optueni Franc Kos u svom svjedokom iskazu za svjedoka Z-1
opisao odreenu koliinu kriminalnih aktivnisti, koja nije navedena u injeninom opisu
zakljuenog sporazuma o priznanju krivnje. Takoe tokom svjedoenja se pojavila i
odreena odbojnost izmeu svjedoka i optuenih.
3. Iskaz preivjelih svjedoka Z-2 i Z-3 o ubijanjima na Branjevu

428. Strijeljanje na Branjevu preivjela su samo dva svjedoka, i to svjedok Z-2120 koji
je sasluan na glavnom pretresu i zatieni svjedok Z-3121 iji iskaz je temeljem Zakona
o ustupanju predmeta uvrten u dokazni materijal.
(a) Iskaz zatienog svjedoka Z-2

429. Nain ubijanja zarobljenika po dovoenju na ekonomiju Branjevo, detaljno je
opisao zatieni svjedok Z-2, koji je u Potoarima odvojen zajedno sa drugim
mukarcima i privremeno zatoen u osnovnoj koli Vuk Karadi u Bratuncu, odakle
je 14. jula autobusom transportovan u kolu Kula u Pilici.
430. Tako ovaj svjedok opisuje da su u koli Kuli u Pilici boravili dva dana, a 16.
jula su autobusima transportovani na ekonomiju Branjevo. Prije ukrcavanja u autobuse,
vojnici su im podijelili neko platno, kojim su jedni drugima morali vezati ruke. Naredba
je bila da se sagne glava i da se gleda u pod, tako je bilo sve vrijeme vonje do
Branjeva.
431. Sjea se da je te prilike u pratnji njegovog autobusa bio jedan ili dvojica vojnika,
i ve nakon 2 ili 2.5km udaljenosti od kole, uo je zvuk pucanja koji je dopirao sa brda,
prema kojem su se kretali. Njegov autobus je stigao na to brdo i okruili su ga vojici
bosanski Srbi koji su psovali i galamili Govore izlazite! Psuju Aliju I Harisa..i onda vidi
smrtdo tada nisi znao, a tada vidi i oima da nema vie ivota gotovo.
120
Zatieni svjedok Z-2 je svjedoio na glavnom pretresu od 24.05.2011. godine.
121
T -71 transkript svjedoenja svjedoka Z-3 od 14.04.2000. godine.
79

432. Polovini ljudi iz autobusa u kojem se nalazio i preivjeli zatieni svjedok je
nareeno da izau iz autobusa, i dok je on ostao u autobusu, posmatrao je kako ih
vojnici odvode niz stazu prema polju na kojem su se ve nalazili leevi. uo je dva
rafala i gledao svakog zarobljenika kako pada na zemlju. Svjedoku Z-2 je potom
nareeno da izae iz autobusa sa ostatkom zarobljenika. Pratili su ga pripadnici
Odreda. Jedan je traio novac i kako svjedok nije imao novaca, nogom ga je udario u
stomak. Taj isti koji ga je udario je pitao hoe li se neko prekrstiti da ga ostavimo?
Tada sam pomislio, ja neu da se javim, ja imam svoju vjeru, ja hou da

ostanem u mojoj vjeri, pa ako je poginut' nek me nema, ako me nema nek' nema,
moja je vjera moja i potujem svoju vjeru, ako ne potuje svoje, ne potuje ni
tuu. I ja nisam, pa ako je poginuti neka je. I dvojica se javie al nema od toga
nita, nita nema, to je samo matletiranje.
433. Optueni Franc Kos je tokom svjedoenja takoer opisao da je Z1 udarao

jednog ovjeka i taio pare, te mu je govorio da e ga prekstiti.
434. Optueni Vlastimir Golijan je u svojoj izjavi o injenicama priznao da su se

njegove aktivnosti sastojale u sprovoenju Bonjaka od autobusa do livade gdje su
strijeljani. Erdemovi je takoer izjavio da su zarobljenike do livade sprovodili Vlastimir
Golijan i Brano Gojkovi, dok svjedok Z-1 tvrdi da je to povremeno inio i optueni
Franc Kos.
435. Dok je voen prema livadi, Z-2 je vidio leeve. Zarobljenici su morali proi
izmeu tih grupa leeva, a onda su im vojnici VRS-a rekli da se isprave i okrenu
leima. Jo uvijek su bili svezanih ruku. Nakon toga se ulo nareenje Pali! i onda bi
u njih ispalili 1-2 rafala.
436. Preivjeli Z-2 nije pogoen, ali je pao na zemlju, a druga osoba je pala na
njega. Dok su tu leali, uo je kako vojnik pita ima li neko da je jo iv. Dvojica su se
javila i taj vojnik je ispalio po jedan metak iz pitolja, u te Bonjake koji su se javili.
437. Za vrijeme dok je leao ispod tijela ubijenih, svjedok Z-2 je primjetio da je dolo
jo nekoliko autobusa i priblino sedam ili osam kolona je pogubljeno na isti nain blizu
mjesta gdje se on nalazio. Kada su stali sa pogubljenima, patrola od pet vojnika je
proetala izmeu tijela i ubijala sve preivjele.
438. Optueni Framc Kos u svom svjedoenju, potvruje da je i sam uestvovao u

ovjeravanju ranjenih, smatrajui da je to bio humani gest jer je time uskratio muke
ranjenima odnosno pomogao im da se ne pate. Optueni tvrdi da su ovjeravanja
vrili i optueni Stanko Koji te zatieni svjedok Z-1.
439. Odbrana optuenog Franc Kosa je prilikom unakrsnog ispitivanja zatienog

svjedoka Z-2 izjavila da ovaj svjedok autentino opisuje dogaaje na Branjevu, iznosei
tane detalje o nainu pogubljenja.
440. Nakon to je ostatak dana leao na livadi, Z-2 je pobjegao nekoliko sati prije
mraka tako to je pretrao preko mrtvih tijela u grmlje na kraju livade sa jo nekoliko
80

preivjelih122. Kad je pogledao oko sebe, svjedok je procijenio da se tu nalazilo oko
1,000 do 1,500 leeva koji su leali na tom polju 123.
(b) Iskaz svjedoka Z-3

441. Drugi preivjeli, svjedok Z-3124 je zarobljen u blizini Nove Kasabe, gdje je
zadran sa ostalim zarobljenim na fudbalskom stadionu, i naknadno transportovan na
privremena mjesta zatoenja u Bratuncu, odakle su 14. jula autobusima transportovani
u kolu Kula u Pilici.
442. U koli Kula zarobljenici su boravili dva dana, da bi 16. jula u jutarnjim satima
poeo transport autobusima do ekonomije Branjevo.
443. Po dolasku na ekonomiju, svjedok je primjetio ubijene ljude koji su leali po

livadi. Autobusi su se zaustavili i vojnici su poeli da izvode zarobljenike koji su bili
vezani. Formirali bi kolonu od nekih 10 ljudi, i onda bi ih vodili u pravcu livade gdje su
ve bila mrtva tijela. Iskaz svjedoka je u ovom dijelu saglasan sa svjedoenjem
optuenog Franc Kosa i svjedoka Z-1 koji potvruju da su od drugog ili treeg utobusa
zarobljenike poeli voditi u grupama od po 10 ljudi.
444. Po dovoenju lica na odreenu lokaciju, bilo bi im nareeno da se okrenu

leima prema pripadnicima jedinice, i onda bi zapucali Kada su otvorili vatru, bacio
sam se na zemlju. Ruke su mi jo bile svezane iza lea i pao sam na stomak, licem
prema dolje, a jedan ovjek mi je pao na glavu. Mislim da je on odmah ubijen, i osjetio
sam kako me zasipa vrela krv.125
445. Dok je leao, uo je i glas koji je rekao da se ne treba ljudima pucati u glavu jer
se mozak rasipa, nego u lea, pa je tako i svjedok pogoen sa jednim metkom u lea,
ali je metak proao ispod lijevog pazuha, tako da ga je samo okrznuo. uo je kako
pripadnici Odreda pitaju da li ima preivjelih, pa pucaju u onoga ko se javi. Jedan
ovjek ih je molio da ga ubiju, ali oni su odgovorili: Pusti ga da se mui. Kasnije emo
ga ubiti. Uslijedili su pojedinani hici dok su ubijali ostale preivjele.
446. Svjedok Z-3 je jedno vrijeme leao meu tijelima, pretvarajui se da je mrtav.
Kasnije u toku dana, vozilo je dovezlo jo tijela na to mjesto126. Tu je proveo no 16.
jula i pobjegao i sakrio se ispod mosta u blizini stratita slijedei dan. Sa tog mjesta,
mogao je uti rad maina i vozila koja su dolazila i odlazila sa stratita. To je trajalo
veinu dana 17. jula127.
122
Svjedok Z-2.
123
Svjedok Z-2, iskaz na glavnom pretresu
124
T -71 transkript svjedoenja svjedoka Z-3 u predmetu Krsti od 14.04.2000. godine.
125
T -71 Transkript svjedoenja svjedoka Z-3 u predmetu Krsti od 14.04.2000. godine.
126
T-71
127
Ibid
81

4. Izjava o injenicama optuenog Vlastimira Golijana
447. U izjavi o injenicama, koju je optueni Vlastimir Golijan dao svom braniocu
04.04.2011. godine, a koja je uvrtena kao dokaz odbrane u ovom postupku, optueni
istie da je 01.05.1992. godine, dakle sa nepunih 18 godina, mobilisan u SJB Han
Pijesak; da je krajem 1994. godine preao u 10. Diverzantski odred i da ostaje u VRS
do 30.04.1996. godine.
448. Potvrdio je i ono to mu se optunicom stavlja na teret, konkretno da je prvi put

uao u Srebrenicu u prvoj polovini 1995. godine kroz rudnik, a drugi put 11. jula,
zajedno sa drugim pripadnicima Odreda te da je 16. jula 1995. godine, uestvovao u
ubistvu muslimanskih zarobljenika iz kole Kula. U tom dijelu, optueni potkrepljuje
svjedoenje optuemog Franc Kosa, tvrdei da je naredba za strijeljanje zarobljenika
saoptena tek po dolasku na ekonomiju Branjevo, gdje su se pripadnici Odreda dovezli
kombijem, pratei crveni Opel kadet od kasarne Standard u Zvorniku.
449. U svojoj izjavi, optueni priznaje da je na ekonomiji Branjevo ubijao dovedene

muslimane iz automatske puke, sveukupno njih 25 do 50. Veina njegovih aktivnosti
se, kako tvrdi sastojala u dovoenju zarobljenika iz autobusa do mjesta pogubljenja,
to se podudara sa iskazima drugih svjedoka koji tvrde da su zarobljenike uglavnom
dovodli optueni Golijan i Brane Gojkovi.
450. Vijee primjeuje da je navedena Izjava koncipirana na nain da uopteno

opisuje djelovanje pripadnika 10. Diverzantskog odreda na poetku napada na
Srebrenicu, dok za ubijanja na Branjevu optueni daje nerealan broj lica koje je on
pogubio, devalvirajui skoro potpuno znaaj svoje uloge. Meutim, Vijee je imalo na
umu broj pripadnika Odreda, kojih je bilo relativno malo u odnosu na veliki broj ubijenih,
pa ne moe prihvatiti da je optueni uestvovao u ubijanju samo 50 zarobljenika,
odnosno da je uloga bilo kojeg pripadnika jedinice na Branjevu bila beznaajna, jer je
intenzivinim pogubljenjem, u kojem su svi uestvovali od 10:00 do 16:00 sata ubijeno
oko 800 ljudi.
451. U pogledu stanja svijesti ovog optuenog, Vijee nije moglo prihvatiti da je
postupao u skladu sa nareenjima pod prijetnjom smru, a to e biti detaljnije
obrazloeno u daljem dijelu presude. Osim toga, svi provedeni dokazi ukazuju da su svi
optueni u poinjenju djela postupali sistematski, organizovano, i voljno, pri emu je
jedino svjedok Draen Erdemovi u jednom trenutku izrazio otvoreno neslaganje sa
ubijanjem zarobljenika, nakon ega ga je upravo optueni Franc Kos opomenuo da
nastavi sa ubijanjem.
452. Iako izraava otvoreno aljenje za svime to je uinio, Vijee ne moe da

zanemari teinu poinjenog zloina i masovnost rtava, pa bi iskreno kajanje
optuenog u takvim sluajevima moralo biti praeno potpuno istinitim i preciznim
iznoenjem dogaaja za koje se osjea krivim, to ovde nije sluaj.
453. Optueni naprotiv stalno pokuava da sebe zatiti, opravdavajui ubijanja

strahom za sopstveni ivot, iako Vijee ponovo naglaava, niko od sasluanih svjedoka
82

ne potvruje da je i optueni Vlastimir Golijan izrazio protivljenje prilikom vrenja
ubistava. Naprotiv, potrudio se da nema svjedoka ubistava, kako je to u svom
svjedoenju objasnio optueni Franc Kos. Na isti nain sebe je nastojao zatititi i
optueni Stanko Koji, koji tvrdi da je pucao iznad glava zarobljenika, te optueni
Franc Kos koji umanjuje broj ubijenih, a ovjeravanje preivjelih naziva milosrdnim
inom.
454. Vijee ne spori pravo optuenih na zatitu od samoinkriminacije, ali naglaava

da netano iznoenje dogaaja i izmjena iskaza u cilju devijacije istine, ne moe biti
relevantno u konanoj ocjeni dokaza.
5. Svjedoenje Cvjetinovi Petra

455. Na okolnosti ubijanja na ekonomiji Branjevo, odbrana je pozvala i svjedoka
Cvjetinovi Petra128, koji je navodno neposredno posmatrao egzekuciju.
456. Opisujui svoje uee u dogaajima 15. i 16. jula, ovaj svjedok na glavnom
pretresu tvrdi da ga je tih dana u Bijeljini kontaktirao pukovnik Petar Salapura, traei
od svjedoka da doe u privatnu kuu izvjesnog Save Jovanovia, iji podrum je koristila
sluba vojne bezbjednosti. Po dolasku u kuu, svjedok je zatekao Salapuru, Miu
Pelemia i Zorana Manojlovia. Petar Salapura se potom obratio svjedoku, govorei
mu da je idealan za jedan posao u korist Republike srpske, nakon ega je pojasnio da
sa Pelemiem treba otii na ekonomiju Branjevo, gdje e biti i pripadnici 10.
Diverzantskog odreda i da treba pomoi oko neega. U to vrjieme svjedok tvrdi da nije
znao da e doi do ubijanja zarobljenika.
457. Svjedok svojim vozilom marke Lada i Miom Pelemiem otiao na ekonomiju
Branjevo, gdje su stigli prije pripadnika Odreda. Nakon toga doli su pripadnici
odreda,koji su na livadi postavili mitraljez M-84, a zarobljenike do mjesta strijeljanja
dovodili su Z-1, igi Zijad, Velimir Popovi i Aleksandar Cvetkovi. Nakon toga,
zarobljenici su pogubljeni iz mitraljeza a sve je snimljeno kamerom.
458. Vijee je prilikom ocjene iskaza ovog svjedoka, uoilo da se isti injenino ne
poklapa sa drugim provedenim dokazima niti u jednom dijelu, a naroito ne u pogledu
lica koja su kritine prilike bila prisutna na ekonomiji Branjevo, jer tokom postupka niti
jedan drugi provedeni dokaz ne potkrepljuje tvrdnje svjedoka da su u strijeljanjima
uestvovali Zijad igi i Velimir Popovi, koji su takoer bili pripadnici 10.
Diverzantskog odreda, niti je potkrepljena njegova tvrdnja da je strijeljanjima na
Branjevu prisustvovao komandant Odreda, Mio Pelemi. Osim toga, optueni Franc
Kos, Stanko Koji i Vlastimir Golijan, koji u svojim svjedoenjima ne spore prisustvo na
ekonomiji Branjevo, kategoriki odbijaju da je svjedok Cvjetinovi Petar bio prisutan, a
prilikom suoenja navedenog svjedoka sa svjedocima igi Zijadom i zatienim
128
Svjedok odbrane Cvjetinovi Petar je svjedoio na pretresu 29.11.2011. godine. Zapisnik o njegovoj izjavi
datoj advokatu Duanu Tomiu uvrten je kao dokaz odbrane prvooptuenog OI-12.
83

svjedokom Z-1 koji je sam uestvovao u pogubljenjima na Branjevu, svjedok
Cvjetinovi ovom Vijeu nije djelovao uvjerljivo.
459. Takoer, tokom postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrdio navode
ovog svjedoka, o snimanju cijelog dogaaja pogubljenja video kamerom sakrivenom u
vekni hljeba, pa je i ta konstrukcija odbrane prvooptuenog potpuno neutemeljena.
460. Vijee je u konanoj ocjeni iskaza, imalo u vidu da je svjedok pravosnano

osuen za krivino djelo prevare, to uveliko ukazuje na njegov kredibilitet, na koju
okolnost su sasluani i neki svjedoci koji ga poznaju, kao to je svjedok Brezo Sran,
koji o svjedoku ima jako loe miljenje, jer se lano predstavljao kao predsjednik vlade
i drave, to je potvrdio sam svjedok Cvjetinovi prilikom suoenja sa svjedokom
Zijadom igiem.
461. Nadalje, Vijee primjeuje da svjedok Cvjetinovi u svom iskazu ne precizira

jasno svojstvo koje je u to vrijeme imao, te odnos prema organima vojne bezbjednosti
VRS, pa samim tim ne moe ni objasniti razloge prisustva na ekonomiji Branjevo u
vrijeme pogubljenja zarobljenika, pa imajui u vidu sve navedene manjkavosti, Vijee
njegov iskaz nije moglo cijeniti ni kao potkrepljujui.
1. Masovna pogubljenja na drugim lokacijama

462. Nakon to su zavrili sa strijeljanjem na Branjevu, optueni su otili u Ljubinu
kafanu koja se nalazi preko puta Doma kulture, gdje im je Ljubia Beara estitao na
obavljenom poslu i rekao da e im drava biti zahvalna129. Kada je Erdemovi stigao
do kafia preko puta Doma vidio je nekoliko leeva130. Takoe je uo pucanje i
eksplozije iz pravca Doma.131 Nedugo nakon toga, vojnik iz Bratunca je uao i rekao
potpukovniku da je sve zavreno132.
463. Tokom postupka izvedeni su brojni dokazi koji govore o pogubljenjima u Domu
kulture. Tako svjedok Milovan oki u svom iskazu potvruje da je on, kao policajac
bratunake brigade pratio autobuse srebrenikih zarobljenika do Doma dana 15. jula
1995. godine. On je vidio vojnike i civilnu policiju ispred zgrade. Svjedok Juro
Juroevi je takoer svjedoio da su 3-4 autobusa sa zarobljenicima otila u Dom.
Savo Stevi, Radivoje Laki, Jakov Stevanovi, Zoran Gaji, Zoran Boji, Jevto
Bogdanovi su takoer potvrdili da su se zarobljenici nalazili u Domu Kulture i da su
ubijeni u popodnevnim satima, pa su neki od navedenih svjedoka, kao to su Juro
Juroevi i Jevto Bogdanovi, 16. jula utovarali tijela ubijenih u Domu. Ta strijeljanja
niko nije preivio, a meu ubijenima je bila i jedna djevojka, koja je zarobljena zajedno
sa svojim bratom.
129
Kos Franc, 11.11.2011.
130
T- 70 Draen Erdemovi; Kos Franc
131
T-70 i Kos Franc
132
Ibid
84

464. Istraitelji amerike Mornarike slube za krivine istrage i MKSJ su 1996.
godine, vrili istrage u Domu kulture Pilica, pri emu su pronali dokaze, koji su
potkrijepili detaljne iskaze svjedoka u vezi pogubljenja koja su se tu dogodila,
ukljuujui: tragove brojnih udaraca metaka; ostaci eksploziva; ispaljeni meci i ahure;
kao i uzorci ljudske krvi, kose, kostiju i tkiva privreni uz zidove i podove133.
6. Materijalni dokazi o pogubljenjima ne ekonomiji Branjevo

465. Postoje takoe i brojni potkrijepljujui materijalni dokazi o pogubljenjima na
Ekonomiji Branjevo, ukljuujui: Unos u biljenicu deurnog oficira Zvornike brigade
za dan 15. jula, 1995. godine, je zabiljeio zahtjev 1. bataljona Zvornike brigade za
50 litara nafte 20 litara benzina - za prevoz snaga do Kule. 10 kutija municije kalibra
7.62mm. Ovaj zahtjev je ponovljen 16. jula 1995. godine134.
466. ifrirani unos od 16. jula 1995. godine u biljenicu deurnog oficira Zvornike
brigade je glasio U 11:15 sati. Javljeno sa Zlatara (Drinski korpus) da se mora izvriti
trija ranjenih i zarobljenika. (javljeno Beari)135. Zarobljenici u Orahovcu, Petkovcima i
Roeviu su do tada ve bili pogubljeni.
467. Postoji unos u biljenicu deurnog oficira Zvornike brigade i presretnuti

telefonski razgovor snimljen u toku poslijepodneva 16. jula 1995. godine, koji se
odnose na zahtjev potpukovnika Popovia za autobus sa punim rezervoarom goriva i
500 litara D2 radi odlaska u selo Pilica. Snimljeni razgovor je takoe zabiljeio da je
gorivo hitno potrebno i da e bez toga Popoviev posao stati. 136
468. Presretnuti razgovori pokazuju ulogu Zvornike brigade u koordinaciji

pogubljenja.
469. Pa tako dva presretnuta razgovora od 16.07. u 16.02 sata i u 16.15 sati
ukazuju na to da je Trbi trebao kontaktirati potpukovnika Pandurevia jer ga je general
Mladi traio hitno. Ovo se slae sa unosom u Biljenicu deurnog oficira, u kojem
stoji, U 16.20 sati, sa Zlatara javljeno da se poalje jedan stareina iz komande do
komandanta i da napismeno poalje izvjetaj o trenutnoj situaciji i dogovoru i
aranmanu sa suprotnom stranom. Odmah poslan Mijatoviu.137
470. U 16.43 sati, Trbi potvruje Zlataru da je poslao Mijatovia na teren da

kontaktira Pandurevia. Upitan je da li je moj Popovi tamo, i trai da Popovi ili
Drago Nikoli moraju otii kod Pandurevia na teren. Biljenica Zvornike brigade
133
T-74 Izvjetaj Deana Manning; Kos je potvrdio da su se eksplozije ule iz Doma
134
Dokaz T-63, Biljenica deurnog oficira Zvornike brigade
135
Dokaz T-63 Biljenica deurnog oficira Zvornike brigade
136
Dokaz T-63 Biljenica Zvornike brigade Dokaz T-55 presretnuti razgovor 16.07.1995 u 13.58 sati. 500
litara D2 za potpukovnka Popovia potpkovnik Popovi je ovdje u Palmi, zna li? Popovi je u Palmi.
500 litara D2 hitno trai za njega ili e posao koji odrauje stati....sad me zvao sa terena da vam ja to
prenesem tamo. Zatim se prebacuje Goliu Goliu, sad me Pop zvao da te nazovem. Da mu se hitno
poalje 500l D2, ili e mu posao stati. Autobus napunjen naftom da ide u selo Pilica. To je to....'ajde molim
te.
85

takoe sadri unos iz tog vremena, javljeno sa Zlatara (Drinski korpus) da potpukovnik
Popovi ode do Vinka Pandurevia na teren u 16:40 sati, javljeno preko 1. pb da
Popovi javi deurnom operativnom da bi ga Zlatar (Drinski korpus) mogao poslati na
zadatak138.
471. Oko 05.30 sati u jutro 17. jula, komanda Drinskog korpusa (u Vlasenici) je
nazvala Zvorniku brigadu da provjeri: je li sve tu zavreno, sva koordinirana akcija?.
Pomonik deurnog oficira toga dana, Jovii im odgovora da e ih Trbi, deurni oficir
nazvati sa izvjetajem. Ovaj poziv je presretnut, a i spomenut je u Biljenici deurnog
oficira Zvornike brigade139. Koridor za prolaz bonjake kolone je otvoren kroz prvu
liniju u podruju Baljkovice i dogovoren je prekid vatre u toku 16. jula, 1995. godine.
472. Postoji presretnuti telefonski razgovor snimljen 17. jula u 06.15 u kojemu su
uestvovali Trbi, general Krsti i potpukovnik Pandurevi. U toku tog razgovora,
spominje se izvjetaj od jue i Krsti pita: Jeste li pobili Turke gore? Trbi odgovara,
uglavnom jesmo. Razgovor je takoe pratio kretanje i napad na kolonu. Pandurevi
je potvrdio Krstiu, Uglavnom, vjerovatno emo ovo zavriti danas140. Ovaj razgovor
se mogao odnositi samo na operaciju pogubljenja po prijekom postupku koja je bila u
toku u Pilici i na Ekonomiji Branjevo.
F. NAREDBA ZA UBIJANJE MUKARACA NA EKONOMIJI BRANJEVO

473. Vijee je na temelju provedenih dokaza zakljuilo da su pripadnici 10.
Diverzantskog odreda, naredbu za pogubljenje mukaraca dobili tek po dolasku na
ekonomiju Branjevo. Navedeno u svojim iskazima detaljno opisuju optueni Franc Kos i
Draen Erdemovi.
474. U pogledu shvatanja zadatka ubijanja mukaraca na ekonomiji Branjevo,

optueni Franc Kos pojanjava da su on i drugi pripadnici Odreda bili diverzanti, vezani
profesionalnim ugovorom, te se prilikom prijema zadatka niko nije usudio usprotiviti. O
odnosu prema nadreenima i statusu u jedinici imali su potpisan i profesionalni ugovor.
475. U unakrsnom ispitivanju pojasnio da je naredbu za strijeljanje zarobljenika na

Branjevu dao Vujadin Popovi, jasno rekavi da sve zarobljenike treba pobiti.
476. Naelnik obavjetajne slube u Glavnom tabu, pukovnik Petar Salapura,

sasluan je u svojtvu svjedoka, i isti izjavljuje da mu nije poznato ko je naredio
angaovanje Odreda na zadacima ubijanja zarobljenika, jer to nisu tipini zadaci
jednog diverzantskog odreda. Navedeno se prema njegovom miljnenju moglo desiti
137
Dokaz T-63, Biljenica deurnog oficira Zvornike brigade
138
Dokaz T-63, Biljenica deurnog oficira Zvornike brigade. Pogledati i dokaz T-55 registrator sa
presretnutim razgovorima, presretnuti razgovor od 16.07.1995. u 21.15 sati Popovi izjavio da je upravo bio
gore sa efom i pitao je li primljen njegov vanredni izvjetaj.
139
Dokaz T-55 registrator sa presretnutim razgovorima 17.07.1995. u 05.38 sati. Dokaz T-63, Biljenica
deurnog oficira Zvornike brigade,
140
Dokaz T-55 Registrator sa presretnutim razgovorima, 17.07.1995., 06.15 sati.
86

jer je komandant Odreda bio na bolovanju i veliki broj vojnika je imao slobodne dane,
pa je u bazi u Dragasevcu ostala samo nekolicina.
477. Svjedok Salapura je bio kategorian da prema poziciji koju je obnaao u to

vrijeme nije imao nikakvu komandnu ulogu u tim zadacima, niti je o poduzimanju istih
bio informisan. Ta linija komanovanja je ila od naelnika taba drinskog korpusa i
eventualno do pukovnika Beare, po pitanju zarboljenika. Svjedok dalje tvrdi da je o
ubistvima na Branjevu saznao znantno kasnije od Pelemia, koji mu je rekao da su se
za ovaj zadatak javljali dobrovoljci.
478. Meutim, prema iskazima drugih svjedoka, pukovnik Petar Salapura jeste imao
relevantnu ulogu u organizovanju i djelovanju 10. Diverzantskog odreda, poevi od
njihove mobilizacije, dodjeljivanja lanih identiteta141, pa u konanici i osmiljavanja
zadataka.
479. Tako svjedok Todorovi Dragan, pripadnik Odreda, potvruje da je Petra

Salapuru viao u dva ili tri navrata u bazi u Dragasevcu, te pojanjava on se brinuo da
imamo uniformi i toinae smo MTS dobijali od Glavnog taba, to je potvrdio i
vjetak odbrane Slobodan Kosovac.
480. Vijee zakljuuje da se ovakvim neodreenim svjedoenjem svjedok Salapura

nastoji ekskulpirati za dogaaje u Srebrenici i na ekonomiji Branjevo, pa njegov iskaz
ne nalazi relevantnim niti istinitim, jer nije saglasan ni konzistentan sa iskazima drugih
svjedoka i optuenih Franc Kosa i Koji Stanka, koji ga u svom svjedoenju ipak
identificiraju kao znaajnog oficira Glavnog taba, koji nasuprot vlastitim tvrdnjama ipak
jeste imao relevantnu ulogu u Vojsci RS-a. Tako je zatieni svjedok odbrane O-1142
upravo od njega lino traio da ga razrijei sa pozicije u Odredu, to je i uinjeno u
februaru 1996. godine, to samo dodatno pokazuje da je svjedok Salapura oigledno
bio uticajan i nakon rata.
481. Svjedok Zoran Manojlovi takoer tvrdi da je samo neko iz Glavnog taba
mogao izdati naredbu za strijeljanje ljudi na Branjevu, a on lino je na jednom sastanku
u obavjetajnom podcentru, upravo od Salapure ili Kneevia saznao da su se
strijeljanja desila i da je u njima uestvovao 10. Diverzantski odred. Dalje opisuje kako
je upravo Petar Salapura naredio da se pripadnicima Odreda koji su uestvovali
doverzantskim akcijama, zbog ega su bili na potjernicama AID-a izdaju lana
dokumenta. Vijee nalazi da se u konkretnom sluaju radi o licima koja su uestvovala
u nekim nezakonitim radnjama, obzirom da diverzantske akcije nisu kanjive same po
sebi, navedeno samo dodatno ide u prilog zakljuku Vijea o nastojanjima lanova G
VRS da prikriju sve tragove poinjenih zloina ai i njihove poinioce, o emu e dalje
141
Materijalni dokaz odbrane OI- 21 Informacija o potrebi dodjeljivanja lanih identiteta pripadnicima 10.
Diverzantskog odreda koju je sainio Petar Salapura.
142
Zatieni svjedok odbrane O-1 je svjedoio na pretresu od 06.12.2011. godine.
87

biti rijei u dijelu presude koji se bavi masovnim ukopavanjem leeva i njihovom
dislokacijom u sekundarne masovne grobnice.143
482. To je potvrdio i svjedok Velimir Popovi koji je povrdio da su naredbe za

odlazak u akcije primali iskljuivo od komandanta Mie Pelemia, a njemu su ih
neposredno izdavali pripadnici obavjetajne slube G VRS, koji su osmiljavali akcije,
ali nisu neposredno kontaktirali pripadnike jedinice. Svjedok Zijad igi 144 je bio
precizinij u tom pravcu izjavivi naredbe smo dobijali od Zorana, a kada je Pelemi
postao komandant onda od njega. Njemu su nareivali Popovi, Salapura, Beara,
Tolimir i Peanac.
483. Navedeno je potvrdio i prvobitno komandant Odreda, svjedok Mio Milanovi

koji je jasno rekao zadatake su davali ljudi iz obavjetajnog centra, oni su poznavali
ciljeve. Prema tvrdnjama svjedoka Zorana Manojlovia, upravo neko od elnih ljudi G
VRS ga je nakon 7-10 dana upoznao sa strijeljanjem zarobljenika na Branjevu.
484. Imajui u vidu da svjedok Petar Salapura nije optuen za dogaaje na

Branjevu, Vijee se nije detaljnije uputalo u njegovu odgovornost po bilo kojem
osnovu, ali navedene injenice jeste imalo u vidu prilikom konane ocjene njegovog
iskaza.
1. Da li su optueni mogli odbiti naredbu za ubijanje zarobljenika

485. Odbrana je nastojala tokom postupka potvrditi tezu da su optueni na Branjevu
bili primoran pucati u zarobljenike, jer je odbijanje nareenja bilo kanjivo smru, to su
tokom postupka naglaavali svjedoci odbrane uki Dalibor i Brezo Sran, nekadanji
pripadnici Odreda. Meutim, sam optueni Franc Kos u svom svjedoenju tvrdi da
sam odbio naredbu, moda se nita ne bi dogodilo, dakle ni sam nije siguran u tezu
odbrane da je kazna za neizvravanje nareenja bila smrt.
486. Dalje pojanjava da je svaki vojnik bio vezan profesionalnim ugovorom u kojem
je stajalo da ne smije iv pasti u ruke neprijatelju, a saborac je imao pravo da likvidira
saborca, ukoliko se tokom akcije uspanii ili ugrozi druge, kako to tvrde pripadnici
odreda svjedok igi Zijad i Brezo Sran, a na navedenu okolnost svjedoila je i Sara
Manojlovi145, koja je u vanbranoj zajedinici sa optuenim Franc Kosom i koja tvrdi da
je optueni jedne prilike u povratku sa akcije u ruksaku koji je nosio na leima
pronaao puano zrno, pa je zakljuio da je neko od saboraca zasigurno imao
zadatak da ga likvidira u toku te akcije. On sam je navodno jedne prilike takoer dobio
naredbu da likvidira tri saborca u akciji, ali je taj zadatak odloen.
487. Meutim, provedeni dokazi, te razliite situacije koje su svjedoci opisivali u

svom svjedoenju, ne ukazuju da je takva naredba zaista postojala, pa tako sumnju u
143
Utvrene injenice pod r.br.15. i 16. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
144
Svjedok odbrane igi Zijad je svjedoio na pretresu od 14.10.2011. godine. Zapisnik o izjavi koju je dao
kod advokata Milana Romania uvrten je kao dokaz odbrane OII-1.
145
Svjedokinja odbrane Sara Manojlovi je svjedoila na pretresu od 20.09.2011. godine.
88

navedeno izraava i svjedok Mio Milovani, prvobitni komandant grupe koja je kasnije
prerasla u jedinicu 10. Diverzantski odred. On tvrdi ja nisam mogao da vjerujem da je
Kos dobio zadatak da likvidira kolegu, ja dok sam bio nije bilo razloga za to. To se
pojavilo kao pria, moda je izmiljeno, ja ne znam ko je bio u igri od tih oficira, ko je to
nareivao.
488. Prije odlaska na Branjevo u bazi je bio i svjedok Velimir Popovi kojem je
poznato da su tog dana doli neki oficiri u Golfu, a kasnije su mu prenjeli da je u bazu
dolazio i Peanac. Vidio je i odlazak nekolicine pripadnika Odreda u kombiju. I ovaj
svjedok izjavljuje da u to vrijeme nije bio prisutan, inae ne bi mogao odbtii nareenje
da ide sa njima, jer po ugovoru kojim su bili vezani, nareenje se nije smjelo odbiti, a to
su potvrdili i svjedoci odbrane uki Dalibor i Brezo Sran.
489. Meutim, svjedok Popovi dalje navodi Odbiti nareenje u jedinici ne znai da
e vas neko ubiti, ali vam je slijedea akcija tea, u smislu da mogu vas ubiti i slino.
Na isti nain to opisuje i svjedok Brezo Sran koji kae za odbijanje nareenja kazna
je bila smrt. Moda ne odmah...na licu mjesta...ekala bi se prva povoljna prilika. U
prilog navedenom ide i tvrdnja svjedoka Jugoslava Petruia koji tvrdi da mu je jedne
prilike, u neformalnom razgovoru nakon rata, komandant Odreda Mio Pelemi rekao
svaki ovjek koji me ne poslua, on nestaje.
490. Iako mnogi sasluani svjedoci tvrde kako je bespogovorno izvravanje naredbe
bila obaveza za pripadnike 10. Diverzantskog odreda, jasno naznaena u njihovim
profesionalnim ugovorima koje su potpisali sa G VRS, Vijee nije moglo nai uporite
u provedenim dokazima za tvrdnje odbrane, da se odbijanje nareenja kanjavalo
smru. Takve navode nije potvrdio ak ni vjetak odbrane, Slobodan Kosovac koji je u
tom pravcu izjavio Ja nisam naiao na bilo kakva pravila za diverzantske jedinice,
postojala su samo pravila oruanih snaga JNA, ali i dalje mislim da diverzanti ne bi
trebali imati neka vea prava nego pripadnici Oruanih snaga. Prvo pravilo oruanih
snaga je da nepostupanje i neizvravanje nareenja za sobom povlai sigurno neke
posljedice, ali ne mora se izvriti nareenje koje pretpostavlja poinjenje krivinog
djela. Ukoliko dobijete takvo nareenje trebate obavijestiti pretpostavljenog starjeinu.
491. Vjetak odbrane u tom pravcu dalje naglaava Ja nisam nigdje vidio da se
moe neko ubiti za neizvravanje zadatka, jer niko nije iznad Zakona.
492. Na jasan upit predsjednika vijea, gdje se nalazio dokument koji je propisivao
obaveze pripadnika Odreda i u kojem je bilo naznaeno da je odbijanje nareenja
kanjivo smru, svjedok odbrane Brezo Sran je odgovorio To su bili razgovori meu
pripadnicima Odreda, znalo se ako se odbije zadatak kako se zavrava, i prije svakog
polaska je reeno ta e biti ako se uspaniimo. Svjedok meutim nije mogao potvrditi
da je bilo ko od komandanata to bilo kada neposredno saoptio pripadnicima Odreda,
ponovivi da je to samo bila pria koja je kruila u jedinici. Vjetak Kosovac takoer
nije nikada uo za postojanje takvog pravila, ali jeste za pravilo koje predvia da svaki
vojnik ima obavezu poduzeti sve to je u njegovoj moi da spasi ivote svojih kolega iz
jedinice.
89

493. Probitni komandant jedinice, Mio Milanovi146 kategoriki tvrdi:
U momentu dok sam ja bio tamo, imali smo vrhunsku saradnju. Ja nikada ne bih
dozvolio ono to se desilo, ja bih vodio rauna da ne naredim neto takvo. Meni
su mogli odbiti nareenje.
494. Svjedok Zoran Manojlovi se sjea da je Mio Milanovi upravo i napustio

Odred jer je bilo nekih neslaganja sa dijelom rukovodstva, to odgovara njegovim
tvrdnjama kako nikada ne bi izdao nezakonito nareenje.
495. Vijee je dalo navedenu analizu nakon opisivanja uea optuenih u

pogubljenjima na Branjevu, jer je odbrana tokom cijelog postupka naglaavala
navedenu injenicu, oduzimajui time karakter dobrovoljnosti u uestvovanju u
ubijanjima na Branjevu, te umanjujui stanje svijesti i volje optuenih u vrijeme
poinjenja krivinog djela.
496. Tokom postupka nisu izvedeni bilo kakvi dokazi koji bi ukazivali da su u vrijeme
poinjenja ubistava na ekonomiji Branjevo, optueni bili pod dejstvom alkohola ili bilo
kakvih drugih sredstava, te Vijee zakljuuje da su u poinjenju djela uestvovali
potpuno svjesno i voljno, pa tako i sam optueni Franc Kos tvrdi da je pucanje u
preivjele shvaao kao dobroini akt, kako se ne bi muili, iako je shodno naprijed
datom opisu profesionalnog pripadnika vojske morao znati da je ubijanje zarobljenika
nezakonito i da u takvim situacijama, prema vojnim pravilima, moe odbiti dato
nareenje.
497. Navedeni zakljuak Vijea potkrpeljen je i tvrdnjom vjetaka odbrane Kosovac

Slobodana koji tvrdi Svaki pripadnik vojske, prva taka obuke, prije nego ode na prvo
gaanje, upoznaje se sa osnovnim elementima meunarodnog prava.
498. Isti vjetak stoga ne dozvoljava mogunost da su u vrijeme pogubljenja na

Branjevu pripadnici Odreda bili u zabludi u pogledu doputenosti ubijanja dovedenih
zarobljenika, navodei u tom pravcu Ako neprijateljska vojna sila nema oruje i ne
prua otpor, a neko naredi unitenje takve neprijateljske vojne sile, onda je to
nezakontio nareenje.
499. Vjetak u unakrsnom ispitivanju ponavlja Po meni, postupanje prema

zarobljenicima u ovom sluaju je krivino djelo i nema sumnje da je postupanje prema
ratnim zarobljenicima moralo biti humano.
500. Osim toga, masovna egzekucija oko 800 ljudi na Branjevu svakoj razumnoj
osobi izgledala bi kao nezakonita radnja, pa su optueni, kao psihiki uraunljive
osobe u vrijeme poinjenja djela, apsolutno mogli shvatiti znaaj onoga to je uinjeno.
Svjedok odbrane Mio Milanovi svjedoio na pretresu od 18.10.2011. godine. Zapisnik o izjavi koju je
146
dao advokatu Duanu Tomiu uvrten je u dokaze kao OI-2.
90

U prilog tome ide i injenica da se optueni Stanko Koji ak hvalio kako je sam ubio
izmeu 200 i 300 osoba na Branjevu.
501. Svjedok Jugoslav Petrui za njega kae Stanko i drugi su mi priali da su na

Branjevu kad je bilo potrebno pucali u ranjene. Tako je Stanko priao da je imao pitolj
TT 762 pa je svakog ranjenog vie puta ranjavao, muio, pucao mu u laktove i koljena,
to je radio iz nekih njegovih razloga. Svi ostali su mi to isto govorili, a Stanko mi je sam
pokazivao kako je pucao iz tetejca. Isti svjedok smatra da su pripadnici Odreda na
Branjevu mogli odbiti nareenje.
502. Ubijanje zarobljenika na Branjevu nije bio jednokratan in, ve je isto vreno u
relativno duem vremenskom periodu, i to najmanje pet sati. Za vrijeme strijeljanja
zarobljenika na Branjevu optueni su osim direktnog uestvovanja u egzekuciji,
preduzimali i vie drugih radnji iz kojih proizilizazi jasna svijest i volja za ueem u tim
radnjama i nastupanje zabranjene posljedice.
503. Tako ovjeravanje preivjelih predstavlja takvu posveenost izvrenju zadatka,

da niti jedno lice ne preivi strijeljanje. Da nisu bili tako posveeni ovjeravanju tj. u
ubijanju ranjenih zarobljenika, danas bi sigurno imali vie preivjelih svjedoka koji bi
svedoili o masovnim ubistvima. Tako jedan od optuenih, a po saznanju da je jedan
zarobljenik odvojen, izjavljuje da ne eli ivog svjedoka, a poznato je kakva je bila
krajnja sudbina tih lica.
504. Takoer, oduzimanje novca od zarobljenika, prije nego e ih ubiti, predstavlja

posebno bizaran in, kao i konzumirane hrane i pia u situaciji kada se sa jedne strane
nalaze nalaze hrpe strijeljanih zarobljenika, a sa druge strane dugi zarobljenici ekaju
na red za strijeljanje.
505. Svjedok Mio Milanovi je pojasnio da je sama pripadnost Odredu bila

dobrovoljna, u smislu da niko nikoga nije tjerao da bude u jedinici. Kao potvrdu takvih
navoda naveo je injenicu da su neki od poetnih lanova jedinice ubrzo nakon akcije
na Ozrenu napustili jedinicu, pa je tako Pavlovi ve nakon prvog zadatka otiao, u
martu je otiao Pranji Ivica, a mjesec dana nakon toga Mrkonji, Josi i Pranji Ranko,
tako da su od prvobitne postave ostali samo Stjepo, iga i optueni Franc Kos. U
unakrsnom ispitivanju svjedok je kategoriki odbijao navode branioca da je optuenom
i Zijadu igiu bilo ko branio da u bilo kojem trenutku napuste Odred.
506. Navedeno je potvrdio i svjedok Zoran Manojlovi 147 koji je mobilisao optuene u
Odred. On tvrdi da su pripadnici isti mogli napustiti u bilo kojem trenutku, te kao i
svjedok Milanovi nikada nije uo da je bilo ko to zabranio samo optuenom Franc
Kosu i Zijadu igiu, niti je u tom smislu pravljena neka distinkcija meu pripadnicima
Odreda. On pojanjava da je u to vrijeme sa prebjezima obavljan informativni
razgovor u smislu da li ele postati pripadnicima VRS, jer se vojno terminoloki nisu
147
Svjedok odbrane Zoran Manojlovi svjedoio na pretresu od 18.10.2011. godine.
91

smatrali ratnim zarobljenicima. Od svih lica sa kojima je svjedok razgovorao, njih
polovica su odmah izrazili elju da odu u tree zemlje.
507. Odbrana je dakle tokom postupka isticala razliite razloge na kojima je temeljila
zakljuak da su pripadnici 10. Div,odreda profesionalni diverzanti, i da su kao takva
jedinica na Branjevu samo izvravali naredbe pretpostavljenih, naglaavajui da je
neizvravanje nareenja za posljedicu imalo smrt. Meutim, Vijee ne moe a da ne
primjeti da jedinica na Branjevu nije imala klasinu diverzantsku akciju, koja
podrazumijeva izvrenje aktivnosti na teritoriji suprotne strane, jer su pogubljenja
vrena u zoni odgovornosti VRS.
508. U svakom sluaju, argumentacija odbrane da je odbijanje nareenja bilo

kanjivo smru nije odriva, jer navedeno nije mogao potvrditi ni vjetak odbrane
Slobodan Kosovac, pa iako neki od sasluanih svjedoka tvrde da je to bilo interno
pravilo u Odredu, Vijee na temelju drugih izvedenih dokaza zakljuuje da su optueni,
kao i drudi pripadnici jedinice mogli odbiti nezakonito nareenje, kao to su to uinili u
Pilici, kada su odbili da ubijaju ljude u Domu kulture, te se na ovaj nain ne mogu
osloboditi od odgovornosti za pogubljenja u kojima su uestvovali na ekonomiji
Branjevo.
2. Ponaanje optuenih nakon ubijanja zarobljenika na Branjevu

509. Kao to je ve reeno, odbrana je tokom postupka nastojala pokazati kako su
optueni nevoljno uestvovali u pogubljenima zarobljenika na ekonomiji Branjevo, na
nain da su pod prijetnjom smru izvravali naredbu za pogubljenje.
510. Kao to je ve pojanjeno, provedeni dokazi ne ukazuju da je takvo pravilo

istinski egzistiralo u okviru jedinice.
511. Pored toga, odbrana je iskazima pojedinih svjedoka nastojala pokazati

neslaganje optuenih sa pogubljenjima, na nain da je navedeni dogaaj za njih bio
izuzetno stresan I uznemirujui, pa tako svjedok odbrane uki Dalibor 148 tvrdi oni koji
su spavali samnom u spavaonici su bili sasvim udni I neobini nakon povratka sa
Branjeva. Lino sam izdao naredbu da im se oduzme naoruanje jer nisu bili pri sebi, to
nije bilo ponaanje normalnog ovjeka. Konkretno, gospodin Goronja, njega smo vezali
za krevet, traio sam da nas razdvoje jer se nije moglo normalno spavati.
512. Navedeno je nastojala potvrditi i svjedokinja odbrane Sara Manojlovi, tvrdei

da je optueni Kos po povratku sa terena Srebrenice bio uznemiren i utuen.
513. Meutim, pripadnik Odreda, Velimir Popovi se ne sjea da su ovi koji su otili
na Branjevo bili nervozni ili utueni, pa u tom pravcu izjalvjuje da su izgledali
normalno, dobili smo neke premije, cirkulisali po kafani, bili sretni to smo ivi.
Svjedok odbrane uki Dalibor je svjedoio na pretresu od 25.10.2011. godine. Zapisnik o izjavi koju je
148
dao advokatu Duanu Tomiu uvrten je kao dokaz OI-4.
92

514. Ne izraavajui sumnju u mogunost da takvo masovno pogubljenje, kao ono
koje se desilo na ekonimiji Branjevo na ljude ne moe ostaviti jako traumatine
posljedice, Vijee iskaze svjedoka odbrane ne nalazi uvjerljivim jer optueni za vrijeme
pogubljenja niim nisu iskazali svoje neslaganje sa onim to se ini, ubijajui ljude na
Branjevu razliitim metodama, pa ak i orujem koje je po ljude ostavljalo tako tragine
posljedice da je nakon toga ubijanje metkom u potiljak sam optueni Kos smatrao
humanim inom.
515. Sam nain izvrenja, sistematinost, taktinost u izvoenju mukaraca iz

autobusa, te odvoenje do mjesta pogubljenja, traenje novca od istih, te verbalno
vrijeanje samo dodatno pokazuje da su optueni veoma doslijedno, svjesno i voljno
uestvovali u pogubljenjima, te su kod posljednjeg autoubsa ljudi poeli odustajati
samo jer su kako optueni Kos kae bili gladni i edni, to je objektivno i bio jedini
razlog zbog kojeg odbijaju ubijati zarobljenike i u Domu kulture u Pilici, dakle tu se nije
radilo o bilo kakvim moralnim ili etikim razlozima.
516. Koliko je zapravo pogubljenje oko 800 ljudi optuenima bilo beznaajno
najbolje govori injenica da su u jednom trenutku prekinuli sa pogubljenjima kako bi
ruali, to samo pokazuje njihvov hladnokrvni odnos prema rtvama, pored ijih
izmasakriranih tijela su sjedili, jeli i pili, kao to su to radili i u Ljubinoj kafani preko
puta Doma kulture u Pilici, upravo za vrijeme dok su tamo vrena pogubljenja preko
500 zarobljenih mukaraca, dok optueni Franc Kos ak u jednom trenutku i odlazi
gledati pogubljenje koje je u bilo u toku.
517. Osim toga, sam svjedok Dalibor uki u daljem izlaganju tvrdi da su ta udna
ponaanja optuenih uglavnom bila u snovima, dakle, niti jedan od njih svjesno nije
ispoljavao bilo kakvu zgroenost dogaajima koji su se desili, a takve razmjere
neosjetljivosti poinilaca nad brutalnim masovnim zloinima, mogu samo doi od osoba
koje imaju potpuni nedostatak empatije prema ljudskim biima, zbog ega Vijee ne
moe povjerovati svjedocima koji tvrde da su optueni nakon dogaaja na Branjevu bili
uznemireni i pogoeni onim to su vidjeli i doivjeli.
G. UKOPAVANJE LEEVA NA EKONOMIJI BRANJEVO
518. Svjedok Nikoli Milivoje149, je u inkriminisano vrijeme bio u radnom vodu I

bataljona kojim je komandovao Radivoje Laki. Ne sjea se datuma, misli da su civile
autobusima prvo dovukli u kolu oko 15. ili 16. jula. Iza toga je bio deurni na Branjevu
kada su u jutarnjim satima doli neki vojnici u maskirnim odijelima u kombiju. Sa njima
je doao i autobus u kojem su bili civili koje su izveli na jedno polje penice i poeli
ubijati. Kasnije su nastavili dolaziti autobusi i vraati se. Neki vojnik je doao do
svjedoka u talu i stajao na vratima sve vrijeme dok su trajala ubistva. Ne sjea se ko
je bio vojnik, niti bi ga danas mogao prepoznati.
93

519. Za vrijeme dok je bio u tali ula se rafalna paljba i trajala je otprilike d 9- 17 ili
18h. Svjedok te vojnike nikada prije nije vidio a prialo se kasnije da su nisu sa tih
podruja. Nije brojao koliko ih je bilo ali bilo ih je dosta. Kada su otili vojnici krenuo je
prema kui i vidio veliki broj leeva. Zna da su narednog dana bagerom ukupani 300m
od mjesta pogubljenja u okviru ekonomije Branjevo. uo je i za ubistva u Domu Pilica i
da su leevi sa tog mjesta naredni dan dovoeni kamionima i sahraneni na ekonomiji
Branjevo.
520. O tragovima ubijanja u Domu kulture u Pilici uvjerilo se i vijee prilikom obilaska
lica mjesta.150
521. Na ukopavanju leeva neposredno je bio angaovan i svjedok Cvijetin

Ristanovi151, mobilisan u inenjerijskoj jedinici zvornike brigade. On pojanjava da je
komandir njegovog voda bio Damjan Lazarevi, a komandir ete Dragan Jevti. Dragan
Joki je bio naelnik inenjerijske ete i major po inu.
522. Svjedok je bio na odsustvu 13. jula, a ve 14. jula je bio u jedinici i ekao je
raspored, kad je od naelnika Jokia dobio zadatak da pripremi bager G-700 za utovar.
Tako je svjedok uestvovao u utovaru leeva u Orahovcu. Nakon toga, 17. jula dobija
nareenje od komandira voda da sa istom mainom ide na ekonomiju Branjevo. Tamo
je doao prije podne i reeno mu je da istovari mainu i da skrene kod radionice. Sa
njim je tada bio i komandir voda Damjan Lazarevi. Zadatak je bio da se kopa jama i
opet je bio prostor oznaen kocima. Jama je bila duga 10-12m, 3m irine. Tokom rada
primjetio je mrtve ljude na udaljenosti oko 20m.
523. Primjetio je u blizini i ULT mainu- utovariva, koji nije koriten dok je on bio na
lokaciji. Nakon obavljenog posla svjedok je napustio mjesto i ne zna ta se desilo sa
leevima. U tom periodu nije popunjavao formulare o upotrebi tih maina iako je to bilo
uobiajeno.
524. Navedeno su potvrdili i svjedoci koji su kao pripadnici inenjerijskog bataljona

bili angairani na razliitim lokacijama za ukop leeva. Pa tako svjedok Z-8152 tvrdi da
je radio na utovarivanju leeva na brani u Petkovcima, nakon ega je mobilisan za
ukopavanje leeva u Kozluku, a bio je angaovan i na ekonomiji Branjevo.
525. Po dolasku na Branjevo, svjedok Z-8 je zatekao tri velike hrpe leeva. Vidio je
da su leevi dovlaeni kamionima i koliko se sjea tamo je iskopana najvea jama u
odnosu na sve lokacije na kojima je bio. Lokaciju ukopavanja civila vjerovatno su
odredili oficiri koje je po dolasku primjetio na ekonomiji Branjevo, ali ih ne moe
identificirati. Nije poznavao vojnike koje je u tim prilikama viao, samo one koji su radili
149
Svjedok Nikoli Milivoje je sasluan na pretresu od 12.04.2011. godine.
150
S-4 Video zapis obilaska lica mjesta.
151
Svjedok Ristanovi Cvijetin je sasluan na pretresu od 26.04.2011. godine.
152
Svjedok Z-8 svjedoio na pretresu od 11.02.2011. godine.
94

na utovarivanju kao i on. Ne moe se sa sigurnou izjasniti u pogledu ukupnog broja
leeva koji su ukopani tih dana.
526. Na ukopavanju leeva bio je angairan i zatieni svjedok Z-4, takoer

mobilisan u inenjerijsku etu zvornike brigade. U to vrijeme vozio je maine BGH153
ULT154i SKIP155 te pojanjava da je BHG maina koja kopa prema sebi, a ULT tovari i
kipa sama. Sjea se pogubljenja u Orahovcu 15 jula 1995. godine, nakon ega se
vratio kui, a rekli su naredni dan da se ide za Kozluk i da se radi isto na utovaru
leeva. Po dolasku tamo ugledao je dvije lokacije na kojima se prije vadio ljunak pa su
u tim rupama vrili pogubljenja, i onda je to trebalo zatrpati.
527. U povratku iz Kozluka, saopteno je da se naredni dan ide na Branjevo i da e

trebati maine BGH i ULT. Tamo su otili oko 08:00 sati. Radnici su prevezeni
tamiem, a maine na vunom vozilu tzv. labudica prikaena na kamion. BGH
mainu je vozio svjedok Ristanovi a ULT Rade Bokovi. Grobnica na Branjevu je
najvea na kojoj je svjedok bio156, na utovaru leeva su radili od 09:00 ujutru do
veernjih sati. Ukopano je sigurno vie od stotinu leeva. Sjea se da se nije mogao
dugo zadravati na tom mjestu, jer je smrad bio nepodnoljiv, pa je otiao ranije, a
ostali su ostali da zavre sa ukopavanjem.
528. Nakon dva ili tri mjeseca, svjedoka su ponovo zvali iz komande da ide na ista
mjesta, otkopava leeve i prebacuje na planirane lokacije. Sjea se da su leevi
tovareni kamionima i odvoeni negdje na lokaciju Crni vrh. Dvije veeri je trajalo
iskopavanje leeva na Branjevu, a Kozluk i Orahovica jedno vee. Vozai nisu priali
na koje lokacije odvoze leeve, to samo dodatno ide u prilog zakljuku Vijea da su
navedene aktivnosti raene tajno, nou i sa visokim stepenom organizacije, a sve u
cilju prikrivanja injenice masovnosti i brutalnosti poinjenih zloina, pa tako svjedok Z-
4 kae radili smo nou, nismo ocvjetljavali, samo smo imali farove od maina koje su
radile.
529. Prema pravosnano presuenim injenicama, prihvaenim od strane ovog

Vijea, operacija ponovnog sahranjivanja koja je bila izvedena nekada u septembru i
oktobru 1995. Godine, bila je nareena od strane G VRS.157
530. Kolika su bila nastojanja prikrivanja poinjenih ubistava dovoljno govori i

angaovanje svjedoka Velimira Popoviana na pronalaenju Draena Erdemovioa
nakon to je isti odluio otii u Tribunal i iznijeti sve podatke o navedenim dogaajima i
svom ueu o pogubljenjima na Branjevu. Tako se svjedok sjea Meni je Pelemii
naredio da ga uhapsim i privedem. Privodio sam svjedoke koji su znali kako je
pobjegao i onda sam uhapen i zatvoren tri mjeseca pod optubom za kidnapovanje.
153
BGH- bager- utovariva.
154
ULT- utovarna maina.
155
SKIP- kombinovana maina (utovariva- rovokopa).
156
T-73 Svjedok je na fotografiji koja mu je prezentirana oznaio lokaciju ukopavanja leeva.
157
Utvrena injenica pod rednim brojem 18. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
95

531. Na hapenju svjedoka koji su imali saznanja o bjegu Erdemovia bio je
angaovan i svjedok odbrane O-1 po nalogu Petra Salapure i Dragomira Peanca, a
ideja je bila da se Erdemovi uhvati i ubije kako ne bi govorio o strijeljanjima na
Branjevu.
H. BROJ UBIJENIH NA EKONOMIJI BRANJEVO
532. Vijee je tokom postupka nesporno utvrdilo da je 16. jula na ekonomiji

Branjevo, ubijeno oko 800 ljudi.
533. Pretresno vijee MKSJ je utvrdilo da su 17. jula, pripadnici inenjerijske ete
Zvornike brigade uestvovali u iskopavanju masovnih grobnica na Branjevu, a
navedeno potvruju i sasluani svjedoci u ovom postupku. Tako je svjedok Z-4,
pripadnik ininjerijske ete Zvornike brigade svjedoio kako je tih dana utovarivaem
ULT-220 na vie lokacija u okolini Zvornika kopao jame, a i izmeu ostalog i na
ekonomiji Branjevo, gdje ga je uputio major Joki Dragan, naelnik ininjerijske ete
Zvornike brigade. Ovaj svjedok tvrdi da je grobnica koju je iskopao na Branjevu vea
od onih u Orahovcu i Kozluku, gdje su se takoer desila masovna pogubljenja.
Poreenja radi, navodi da je iskopavanje na Branjevu trajalo dva dana, a na
pomenutim lokacijama jedan dan. Prema njegovoj procjeni grobnica na Branjevu je bila
10-15m duine, 2-2,5m irine I 1,5-2m dubine. Nakon par mjeseci uestvovao je i u
prebacivanju leeva iz te jame na druge lokacije, to mu je takoer naredio major Joki.
534. Sa njim je u navedenim aktivnostima uestvovao o Ristanovi Cvjetin,

pripadnika iste ete koji je na Branjevu kopao grobnice bagerom G 700 (zapremina
kaike 700 kubika). Ovaj svjedok tvrdi da je 17. jula dobio nareenje od komandira
voda da sa svojom mainom ide na Branjevo, gdje je po dolasku dobio zadatak da
kopa jamu (prostor je ve po dolasku bio oznaen kocima). Jame su bile duge 10-12m
irine 3m. Primjerio je u blizini ULT mainu kojom je upravljao svjedok Z-4.
535. U svom izvjetaju i svjedoenju Dean Manning158 istraitelj MKSJ-a navodi da

se na satelitskim snimcima iz zraka vide mnoge masovne grobnice u vrijeme dok su
iskopavane, ili nedugo nakon toga. Na snimcima ekonomije Branjevo od 17.jula 1995.
godine vidi se veliki broj tijela na polju u blizini ekonomije, dok se na snimcima od 27.
septembra vide tragovi prekopavanja masovne grobnice, kao i rovokopa i utovariva.
Nadalje, analiza primarne masovne grobnice Branjevo i analiza grobnice anarski put
12 (CR12) ukazuje na to da je CR12 sekundarna grobnica u kojoj su se nalazila tijela
uklonjena iz masovne grobnice na ekonomiji Branjevo. Dokazi o vezi ukljuuju
arheoloke i antropoloke karakteristike, uzorke tla i polena, sline poveze za oi i
ligature kao i datume neovlatenog premetanja grobnica do kojih se dolo pomou
158
T 74 Izvjetaji Deana Manninga ( ukupno 5 izvjetaja ) iz novembra 2007. godine , iz juna 2007.
godine , iz 2003. godine, iz 2001. godine i iz maja 2001. godine, kao i dva transkripta ispitivanja svjedoka
Dean Manninga u predmetu Popovi.
96

fotografija iz kojih proizilazi da je CR 12 prvi put iskopana nakon 27.septembra i
zatrpana prije 2.oktobra 1995.godine.
536. Ekshumacija grobnice Branjevo izvrena je u periodu od 10 do 24 septembra

1996. godine i pronaeni su ostaci 132 osobe, a masovne grobnice CR 12 koja je
ekshumirana 1998.godine, ostaci 174 osobe (samo 43 gotovo kompletna tijela), pa je
najmanji broj osoba u ove dvije grobnice na osnovu antropolokog pregleda kostiju i
dijelova tijela bila 283 u vrijeme kada je raen njegov izvjetaj, koji broj stalno raste.
Naveo je i da CR 12 nije jedina sekundarna grobnica koja je povezana sa grobnicom
na Branjevu, odnosno da dokazi ukazuju i na druge grobnice du puta za anare.
537. Tokom procesa ekshumacija pronaeni su i identifikacijski dokumenti i predmeti

koji su u oiglednoj vezi sa islamskom vjeroispovijeu, kao i umjetna lijeva noga (dio
ispod koljena) koja ukazuje da je meu rtvama bilo i lica sa invaliditetom. Prema izjavi
ovog svjedoka, obdukcijski rezultati (a to je potvrdio i Erdemovi u svom iskazu)
ukazuju da je meu strijeljanim mukarcima bilo i djeaka koji u to vrijeme nisu imali 18
(osamnaest) godina.
538. U svom nalazu i miljenju159 vjetak Keetovi Rifat160, rukovodilac Podrinje

identifikacijskog projekta Meunarodne komisije za nestale osobe (PIP), iji je zadatak
identifikacija ekshumiranih posmrtnih ostataka, navodi da su predmet njegovog
vjetaenja identifikovane osobe pronaene u primarnoj masovnoj grobnici u Pilici
(Vojna ekonomija Branjevo), te sekundarne masovne grobnice povezane sa njom.
539. Primarna masovna grobnica vojna ekonomija Branjevo (Pilica), oznaena

oznakom PLC, ekshumirana je od strane zajednikog tima organizacije Ljekara za
Ljudska prava (PHR) i Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju (MKSJ).
Sudskomedicinsku i kriminalistiko tehniku obradu uradili su eksperti MKSJ, a
autopsijski izvjetaji su preuzeti od tadanje Federalne komisije za traenje nestalih.
540. Vjetak je izvrio analizu DNK izvjetaja pristiglih u PIP do 13.04.2010.godine

za sve grobnice ekshumirane na putu anari (ukupno 13) od kojih se prema fizikim
dokazima koji nisu predmetom ove analize, osam grobnica vee za dogaaje u
Pilicama i to su grobnice oznaene sa: CR12, CR11, KAM10ZVO, KAM09ZVO,
KAM08ZVO, KAM 06 ZVO, CR 05 , KAM 04 ZVO.
541. Isti vjetak je po naredbi Tuilatva sainio ispravku Izvjetaja sa auriranim

podacima do 25.05.2011. godine. Naglaava da je proces identifikacije kontinuiran i da
i dalje traje, te su podaci zakljuno sa navedenim datumom promjenjivi.
542. Vjetak je na roitu od 14.06.2012. godine naglasio da postoji greka u

dijagramu prikazanom u njegovom izvjetaju, tako to je napisano da postoji veza
izmeu grobnice KAM 04 ZVO i KAM 09 ZVO, ali istu treba izbrisati, jer veza ne postoji.
159
Materijalni dokaz Tuilatva T-72
160
Vjetak Keetovi Rifat je sasluan na pretresu od 03.06. i 14.06.2011. godine.
97

Dakle, kada se govori o vezama grobnice KAM 04 sa drugim grobnicama, treba
izbrisati njenu vezu sa grobnicom KAM 09 ZVO na svim mjestima na kojima se
spominje, u konkretnom sluaju to su str. 3., 14. i 15. izvjetaja.
543. Vijee je prilikom analize nalaza i miljenja imalo u vidu navedenu izmjenu koju
je vjetak usmeno obrazloio.
1. Zvanino identifikovane osobe po pojedinanim grobnicama

544. Tako je prema nalazu i miljenju vjetaka Rifata Keetovia, broj zvanino
identifikovanih tijela ekshumiranih iz primarne masovne grobnice PLC Pilica (Branjevo)
127. Sve identifikovane osobe su mukog pola, starosna struktura je priazana u tabeli
izvjetaja ali Vijee primjeuje da su najmlae dvije osobe 1980. godite, (jedna od
njih Avdi Rame Admir), dok je najstarija roena 1925. godine, Vili (Ibrahima) Nazif.
Kod 99 osoba od 127, uzrok smrti su strijelne ozljede tijela.
545. DNK analizom uspostavljene su direktne veze sa pet sekundarnih grobnica uz

anarski put i to : KAM04 ZVO, KAM 08ZVO, KAM 09ZVO, CR11 i CR12, s tim da su
posmrtni ostaci dvije osobe (na PIP-ovom spisku pod rednim brojevima 127 i 327)
pronaene u tri razliite grobnice- primarnoj na Branjevu (PLC) i dvije sekundarne
grobnice uz anarski put (CR11 i CR12).
546. Vjetak Rifat Kaetovi u svom nalazu dalje pojanjava, da su u sekundarnoj

grobnici du puta u anarima, otkriveni posmrtni ostaci ljudi koji su prvobitno bili
sahranjeni na Vojnoj ekonomiji Branjevo, to je osim nalazom vjetaka, potkrepljeno i
prihvaenim injenicama, utvrenim u drugim postuopcima pred MKSJ.161
547. U jednom izvjetaju spominje se da je najmanji broj lica pronaenih u

sekundarnoj grobnici u anarima bio 283 rtve. Za tri je bilo utvreno da su bile u dobi
izmeu 8 i 12 godina, za 49 da su bili u dobi izmeu 13 i 24 godine i za 231 da su bile
starije od 24 godine. Najmanje 269 rtava su bili mukarci.162
(a) DNK analiza osam sekundarnih grobnica

548. Prema nalazu i miljenju vjetaka Rifata Keetovia, iz masovne sekundarne
grobnice u anarima oznaene sa CR12 otvoreno je 152 sluaja, a identifikovano 117
osoba, pri emu je njih 10 bilo mlae od 18 godina, a DNK analizom su uspostavljene
veze sa primarnom masovnom grobnicom na Branjevu (PLC) kao i veza sa drugim
sekundarnim grobnicama uz anarski put- CR 11, KAM10ZVO i KAM06ZVO. Dvije
najmlae osobe bile su 1980.godine od kojih jedna Nuki (Smaje) Mujo, a najstarija
osoba roena je 1923.godine Memi (Alije) Jusuf.
549. Iz masovne grobnice u anarima oznaene sa CR11 na osnovu poslatih

uzoraka otvoreno je 135 sluajeva, a do auiriranja podataka identifikovana je 101
161
162
98

osoba, pri emu je njih 7 mlae od 18 godina, a DNK analizom je uspostavljena veza
sa primarnom grobnicom na Branjevu (PLC) te sa sekundarnim CR12 I KAM10 ZVO.
Najmlae dvije osobe roene 1979.goidne od kojih je jedna Klempi (Alije) Esed, a
najstarija 1923 godine akanovi (Hakije) Mehmedalija.
550. Iz masovne grobnice u anarima oznaene sa KAM10ZVO na osnovu

poslatih uzoraka otvoreno je 415 sluajeva, do tada formalno identifikovano 296 osoba,
pri emu je njih 16 mlaih od 18 godina, a DNK analizom su uspostavljene su veze sa
masovnim grobnicama CR11, CR12, KAM06ZVO, KAM08ZVO i KAM09ZVO. Najmlaa
identifikovana osoba roena je 1980.godine Osmanovi (Muniba) Ahmedin, a najstarija
1919 godine Sinanovi (Rame) Nurif.
551. Iz masovne grobnice KAM09ZVO otvoreno 208 DNK sluajeva, a

identifikovano 141 osoba, pri emu je njih 13 mlaih od 18 godina, a uspostavljene su
veze sa primarnom grobnicom (PLC) i sekundarnim KAM08ZVO i KAM10 ZVO.
Najmlaa identifikovana osoba roena je 1980.godine Osmanovi (Abdulaha)
Sulejman, a najstarija 1920 godine Osmanovi (Osmana) Safet.
552. Iz masovne grobnice KAM08ZVO otvoreno je 49, a identifikovano 29 osoba,

meu kojima je najmlaa identifikovana 1971. godite, Kadri (memi) Meo, a
najstarija roena 1917. godine, Isakovi (haim) Hakija.
553. Iz masovne grobnice KAM06 ZVO otvoreno je 179 DNK sluajeva,

identifikovano 65 osoba, meu kojima je njih 4 mlaih od 18 godina, a DNK veza
uspostavljena sa grobnicama CR05, CR12 i KAM10ZVO. Najmlaa identifikovana
osoba roena je 1979.godine Malagi (Salke) Admir, a najstarija 1918 godine Begi
(Hakije) air.
554. Iz masovne grobnice KAM 04 ZVO otvorena 174 DNK sluaja, do tada
identifikovano 152 osobe, meu kojima je njih 12 mlaih od 18 godina, a DNK veza
uspostavljena je sa primarnom grobnicom PLC i sekundarnom grobnicom CR05.
Najmlaa identifikovana osoba roena je 1979. godine Hasanovi (Ibre) Demal i 1917.
godine Omerovi (Safeta) Rifet.
555. Iz masovne grobnice CR 05 otvoreno 278 DNK sluaja, identifikovano 219

osoba, meu kojima je njih 10 mlaih od 18 godina, a DNK veza uspostavljena sa
grobnicama KAM04 ZVO I KAM 06 ZVO.
556. U sluajevima gdje je utvren uzrok smrti sa manjom ili veom vjerovatnoom,
dominira strijelno ozljeivanje tijela, kod veine viestruko, dok je kod grobnica KAM
04Zv0, KAM 06Zvo, CR 05 i CR 11 mogue da se radi o eksplozivnim povredama.
557. Uspostavljene su direktne veze izmeu primarne grobnice u Pilici (PLC) i

sekundarnih grobnica KAM04ZVO, KAM08ZVO, KAM09ZVO, CR11 i CR12, te brojne
pojedinane i brojne veze meu sekundarnim grobnicama CR 05, KAM06ZVO i i
KAM10ZVO, to ukazuje na sigurnu povezanost ovih grobnica, a to mogu potvrditi i
99

pronaeni artefakti u grobnicama.
558. Sud je prihvatio navedeni nalaz i miljenje, te zakljuak vjetaka da je do

trenutka auriranja nalaza i miljenja od strane ovog vjetaka 25.05.2010. godine, broj
zvanino identifikovanih osoba 1435. Navedeni broj prema navodima vjetaka nije
konaan, obzirom da se proces identifikacije rtava kontinuirano odvija i podaci o tome
se mijenjaju. Sud primjeuje da je prilikom davanja nalaza i miljenja od strane istog
vjetaka u predmetu ovog Suda (Pelemi i Peri broj:S1 1 K 003379 09 Krl) broj
identifikovanih osoba bio 1052, pa je evidenntno da se auriranjem podataka do izrade
nalaza u ovom predmetu taj broj znatno uveao, to samo potkrepljuje zakjuak da se
moe govoriti samo o najmanjem, a nikako o konanom broju rtava.
559. Nalaz i miljenje vjetaka Keetovi Rifata odbrana je osporavala, prvenstveno

navodei da su u masovnu grobnicu na Branjevo dovuena tijela ubijenih iz Doma u
Pilici, te tvrdei da su u sekundarne grobnice uz anarski put prebacivana i tijela
ubijenih iz primarne grobnice u Kozluku. Meutim, Vijee ne prihvata tvrdnje odbrane
da su tijela ubijenih iz primarne grobnice u Kozluku, prebacivana u sekundarnu
masovnu grobnicu anarski put 12, koja je povezana za primarnom grobnicom PLC
Pilica (Branjevo), obzirom da je u pravosnanom predmetu ovog Suda, protiv Milorada
Trbia, Sud ustanovio da su zarobljenici iz kole u Roeviu odvezeni na deponiju
smea u Kozluk gdje su i pogubljeni.163
560. Navedena presuda u tom pravcu istie:
Na osnovu forenzikog dokaznog materijala utvreno je da su tijela naknadno

iskopana, te da su neka od tijela su prebaena u sekundarne masovne grobnice
od kojih se najmanje jedna locirana du ceste za anare, i koja je identifikovana
kao anarski put 3. Na osnovu uzoraka tla, ahura, poveza za oi i ligatura, te
hiljada slomljenih boca od zelenog stakla, boca s epovima koji su jo uvijek bili
na bocama dok je ostatak boce bio slomljen, kao i neiskoritenih naljepnica, od
kojih su neke bile u svenjevima utvrena je povezanost ove sekundarne
masovne grobnice s grobnicom u Kozluku. Za ove boce i naljepnice utvreno je
da potiu s odlagalita fabrike za flairanje bezalkoholnih pia sa podruja
Kozluka. Zeleno staklo i naljepnice su zajedno s tijelima premjetene na lokaciju
sekundarne masovne grobnice.
Na nekim naljepnicama bilo je mogue utvrditi naziv i adresu fabrike. Fotografije

snimljene iz zraka pokazuju da je primarna masovna grobnica u Kozluku
iskopana izmeu 5. i 17. jula 1995., a zatim ponovo prekopana dana 27.
septembra 1995.godine ili prije. Nadalje, snimci iz zraka pokazuju da je
sekundarna masovna grobnica anarski put 3 iskopana prvi put nakon
27.09.1995.god., a potom ponovo zatrpana prije 02.10.1995.god. Arheoloka
ispitivanja lokacije anarski put 3 ukazuju na iskopavanje ove masovne
grobnice uz pomo teke mehanizacije; iskopavali su ih tokai utovarivai s
nazubljenom kaikom.164
163
Presuda M.Trbi broj: X-KR-07/386 od 16.10.2009. godine, par.555.
164
Presuda M.Trbi broj: X-KR-07/386 od 16.10.2009. godine, par.410.i 411.
100

561. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da tijela ubijenih iz primarne grobnice u
Kozluku jesu prebacivana u sekundarne grobnice uz anlarski put, meutim
sekundarna grobnica anarski put 3, na koju citirani paragraf upuuje, vjetak i nije
uvrstio u nalaz i miljenje koji obrauje primarnu grobnicu PLC Pilica (Branjevo).
562. Shodno tome, iznesenim tvrdnjama odbrane nije doveden u pitanje nalaz i
miljenje vjetaka Keetovia kojem je vijee u cjelosti poklonilo vjeru, jer je isti
sainjen u skladu sa pravilima struke i Vijee nije imalo razloga da sumnja u
objektivnost i strunost ovog vjetaka, naroito jer je isti u saglasnosti sa drugim
provedenim dokazima.
563. Dokazi provedeni i tokom ovog postupka nesumnjivo ukazuju da su na

Branjevu ukopane, ne smo one rtve koje su na Branjevu strijeljane iz automatskog
oruja, nego i rtve ubijene u domu kulture u Pilici, za koje je provedenim dokazi,
rezultati kriminalistiko-tehnike istrage proveden na licu mjesta, te svjedoci koji su
rtve utovarali na kamion i koji su primjetili da su odreena tijela u potpunosti razorena,
takoe upuuju na injenicu da su rtve u domu kulture izmeu ostalog stradale i od
eksplozivnih sredstava, to u potpunosti odgovara i injenici koju je naveo vjetak
Keetovi, te brojni svjedoci tvrde da je u Domu kulture u Pilici ubijeno najmanje 500
srebrenikih mukaraca, meu kojima je bila i jedna ena.
564. Navedeno su potvrdili u svojim izjavama sami uesnici ubijanja na Branjevu,

Draen Erdemovi, optueni Franc Kos i Stanko Koji, kojima je prilikom boravka u
Ljubinoj kafani preko puta Doma u Pilicu upravo sam Beara saoptio kako u domu
ima 500 zarobljenih lica. O ovom su svjedoili i Gaji Zoran 165, pripadnik I bataljona
zvornike brigade, koji je iao na obezbjeenje doma u Pilici.
565. Nesumnjivo je iz iskaza sasluanih svjedoka i da su leevi ubijenih iz Doma

kulture pokopani u primarnu grobnicu Branjevo, o emu svjedoe Nikoli Milivoje, koji
tvrdi da su tijela ubijenih iz doma u Pilici naredni dan kamionima dovoeni na
ekonomiju Branjevo gdje su ukopavani, to su potvrdili i svjedoci Lali Radivoje i
Stevanovi Jakov166, svi iz radnog voda I bataljona zvornike brigade, koji su leeve
utovarivali kod doma u Pilici.
566. Ukoliko se uzme u obzir da veina svjedoka tvrdi da je broj ubijenih u domu u
Pilici 500, a da je prema nalazi Rifata Keetovia, broj ukupno identifikovanih do dana
auriranja podataka (25.05.2010. godine) 1.435 osobe, onda se dolazi do broja od 935
osoba, za koje se sumnja da su ubijene na ekonomiji Branjevo.
567. Meutim, Vijee na temelju iskaza sasluanih svjedoka nije moglo ustanoviti da
je upravo to taan broj pogubljenih na ekonomiji Branjevo, ali je na temelju izvedenih
dokaza Vijee zakljueno da je 16. jula na vojnoj ekonomiji Branjevo pogubljeno oko
800 zarobljenika muslimanske nacionalnosti.
165
Svjedok Gaji Zoran svjedoio na pretresu od 22.02.2011. godine.
166
Svjedok Stevanovi Jakov je sasluan na pretresu od 19.04.2011. godine.
101

568. Sud je do ovog zakljuka doao nakon temeljite i svestrane ocjene svih iskaza.
569. Neki od svjedoka su u svojim iskazima su navodili znaajno vei broj ubijenih
od onog koji je utvrdilo ovo Vijee. Tako svjedok Draen Erdemovi, koji je pred MKSJ
potpisao sporazum o priznanju krivnje za zloine na Branjevu, tvrdi da je tamo
likvidirano oko 1000- 2000 ljudi, a koju procjenu zasniva na broju autobusa koji su
dovozili zarobljenike do mjesta pogubljenja, pa tako tvrdi da ih je bilo 15-20. Svjedok
Juro Juroevi167 takoer tvrdi da je od mjetana uo kako je iz kole Kula u Pilici, na
Branjevo odvezeno 15 autoubsa zarobljenika.
570. Navedena brojka je evidentno odstupala od veine drugih iskaza, meutim,

neki od svjedoka su se u svom iskazu takoer pribliili broju od 1000 ubijenih, koji broj
u svom svjedoenju navodi Gaji Zoran, pripadnik I bataljona zvornike brigade, koji je
sa posljednjim autobusom zarobljenika iao do ekonomije Branjevo, gdje je lino vidio
ubijene ljude na poljani. Isti broj ubijenih spominje i svjedok Z-2 koji smatra da se broj
ukupno ubijenih ukupno u domu kulture u Pilici i na vojnoj ekonomiji Branjevo kree
izmeu 1.000- 1.500 ljudi.
571. Iako se radi o linim procjenama svjedoka, injenica je da se navedena brojka

u najveoj mjeri pribliila broju od 1.435 osoba do sada identifikovanih lica prema
nalazu vjetaka R. Keetovia. Prilikom utvrivanja konanog broja identifikovanih
osoba, Vijee je imalo u vidu postojanje direktne veze izmeu primarne grobnice PLC
Pilica (Branjevo) i 5 sekundarnih grobnica, te vezu izmeu samih sekundarnih
grobnica.
572. Vijee je imalo u vidu i napomenu vjetaka, da se radi o podatku koji je

promjenjiv i koji se stalno mijenja jer je proces identifikacije dugotrajan i kontinuiran. U
prilog svojoj tvrdnji navodi injenicu da je u periodu od davanja nalaza i miljenja u
predmetu Pelemi i Peri, do sainjavanja nalaza u ovom predmetu, identifikovano
dodatnih 200 osoba.
573. Neto manji broj ubijenih zarobljenika spominje svjedok Daji Slobodan,
nekadanji voza Drina transa, koji je dobio naredbu da vozi ljude iz Bratunca u O
Kula u Pilici, i koji tvrdi da je te prilike bilo ukupno 12 autobusa, a u jedan je moglo
stati 40- 50 ljudi (dakle 500-600 ljudi), te dodaje da je pored autobusa Drina transa
bilo i drugih firmi, kamiona i lepera koji su prevozili ljude.
574. Svjedok Gavri Bogoljub168, nastavnik u koli Pilica takoer navodi da je

otprilike 10-12 autobusa dolo pred kolu, s tim da je ukupan broj zadranih u koli oko
600, to navodi i svjedok Jovanovi Dragan, vezista I bataljona zv.brigade, koji je lino
vidio kada je dolo 10 autobusa u kojima je bilo oko 500-600 ljudi. Ovaj broj je u svom
svjedoenju spominjao i zatieni svjedok Z-1 koji je i sam uestvovao u likvidaciji
167
Svjedok Juro Juroevi je sasluan na glavnom pretresu od 26.04.2011. godine.
168
Svjedok Gavri Bogoljubi svjedoio na pretresu od 25.02.2011. godine.
102

zarobljenika kojih je prema njegovim rijeima bilo 600-700 s tim da je Vijee naroito
imalo u vidu da je isti svjedok tokom unakrsnog ispitivanja povisio broj ubijenih na 800.
575. U pogubljenjima je uestvovao i optueni Franc Kos169, koji je tokom

svjedoenja mijenjao broj autobusa i ubijenih zarobljenika, pa je na kraju izlaganja
naveo da je na Branjevo ubijeno ukupno skoro 8 autobusa zarobljenika, od kojih je
posljednji bio poluprazan. Optueni Vlastmir Golijan, u svojoj izjavi o injenicama tvrdi
da je pogubljeno 10 autobusa zarobljenika, odnosno ukupno izmeu 600 i 700 osoba.
576. Vijee nije prihvatilo navode svjedoka Daji Slobodana, kako je u jedan
autobus moglo stati 40-50 ljudi obzirom da je to kapacitet autobusa u redovnim
uslovima. U konkretnom sluaju, zarobljenici su drani u nehumanim uslovima u koli,
sa ciljem obezbjeenja do odvoenja na pogubljenje, kojom prilikom zasigurno nisu
imali posebno mjesto u autobusu. O ponaanju vojnika prema zarobljenicima jo
prilikom samog ukrcavanja dovoljno govori i injenica da su jedni drugima vezali ruke
jer su prema rijeima svjedoka Babi Rajka170 previe smrdili da bi im se bilo ko
pribliio.
577. Dakle, Vijee zakljuuje da je operaciju ubijanja zarobljenika trebalo izvriti to

organizovanije i to bre, to se pokazalo tanim kada je prema iskazima Draena
Erdemovia i Franca Kosa u toku likvidacija dola naredba da se radi bre, kako se
preostali zarobljenici u koli ne bi pobunili.
578. Tako, Vijee zakljuuje da zarobljenici u autobusima nisu sjedili na nain na koji
bi moda bili transportovani u Tuzlu ili Kladanj da su zaista otili na razmjenu, ve je cilj
bio u to veem broju i to prije ih prebaciti na mjesto pogubljenja.
579. Svjedok Z-3 to opisuje rijeima: 16. jula ujutru, u fiskulturnu salu je uao jedan
srpski vojnik i pozvao sve mlade mukarce da izau, rekavi im da e svi biti
razmijenjeni. Svjedok je sjedio odmah do ulaza i pridruio se grupi koja je izala iz
sale. Nareeno im je da stanu uz vanjski zid kole i da stave ruke iza lea. Tu su im
svezali ruke i uveli ih u 3 parkirana autobusa. Svjedok je uao u drugi autobus.
Mukarci su sjedili po 3 u jednom redu sjedita. Obzirom na injenicu da ih je po
dolasku na ekonomiju Branjevo ekala sigurna smrt, neopravdano bi bilo tvrditi da su u
koli imali bilo kakav humani tretman ili da su u autobusima svi imali mjesto za
sjedenje, jer bi navedeno bilo apsurdno za oekivati.
580. Dakle, ukoliko se uzme u obzir da je svaki autobus koji je vozio zarobljenike iz
kole Kula bio pun, na nain da je na sjeditima sjedilo po vie osoba, onda je
opravdano zakljuiti da je jedan autobus mogao primiti najmanje 50 ili 60 ljudi. Ako se
navedeno dovede u vezu sa brojem autobusa koji su prema iskazima svjedoka stigli na
Branjevo, a koji broj se priblino kree izmeu 12-15, onda se nesumnjivo moe
zakljuiti da je na ekonomiju Branjevo odvezeno najmanje 12. autobusa punih
169
Optueni Franc Kos je svjedoio na pretresu od 08., 11. i 22.11.2011. godine.
170
Svjedok Babi Rajko svjedoio na pretresu od 11.01.2011. i 28.01.2011. godine.
103

zarobljenika, odnosno da je ubijeno oko 800 ljudi, koliko u svom iskazu spominje i
svjedok Z-1.
581. Neto manji i prema miljenju Vijea neuvjerljivi broj zarobljenih u koli Pilica i
kasnije pogubljenih na ekonomiji Branjevo navodi pripadnik I bataljona zvornike
brigade Babi Rajko, kojem su mjetani priali da je u kolu Kula u Pilici dovezeno 6
autobusa zarobljenika, te svjedok Manojlovi Mio, koji je uo da je na ekonomiji
Branjevo pobijeno oko stotinjak ljudi. Vijeu je jasno da ovi svjedoci sa namjerom
umanjuju broj nastradalih jer su bili neposredno ukljueni u njihovo uvanje u koli prije
odvoenja na mjesto egzekucije, pa imajui u vidu da se ovaj broj ni na koji nain ne
podudara sa iskazima drugih svjedoka, Vijee im u ovom dijelu nije poklonilo vjeru.
582. Vijee je odbacilo i tezu odbrane prema kojoj su u primarnu grobnicu na

Branjevu ukopana tijela osoba stradalih prilikom borbi kolone u rejonu Baljkovice,
obzirom da su u grobnicama pronaene ligature odnosno povezi kojim su ruke vezane
na leima, kao i povezi za oi na posmrtnim ostacima, a to se jasno vidi i na
fotografijama uloenim u spis u koje je vijee izvrilo uvid, to se ni na koji nain ne
moe u bilo kojem kontekstu dovesti u vezu sa osobama koje su stradale u borbenim
dejstvima. Ove navode potkrepljuje i svjedoenje Obrenovi Dragana171 kada je naveo
da predpostavlja da je u borbi sa kolonom na Baljkovici stradalo i ranjen veliki broj
Muslimana, ali da su njihova tijela vjerovatno izvuena tokom noi izmeu 16. i 17 jula,
kroz koridor, obzirom da kasnije nije pronaen veliki broj tjela u tom rejonu, te je oko 15
do 20 sakupljenih tijela pokopano kod Motovske Kose.
583. Prema dokazima izvedenim u ovom postupku, a kojima je Vijee poklonilo

vjeru, u domu kulture u Pilici ubijeno najmanje 500 ljudi a na ekonomiji Branjevo oko
800 ljudi. Ako se navedeno sagleda u kontesktu broja do sada ukupno identifikovanih
ljudi iz primarne grobnice Branjevo (1.435) ostaje nejasna sudbina veeg broja
identifikovanih lica. Vijee meutim nije u ovom predmetu moglo van svake razumne
sumnje utvrditi da li su tijela tog broja stradalih dovoena u grobnicu na Branjevu sa
drugih lokacija ili je broj stvarno pogubljenih puno vei od onog koji je utvrdilo ovo
Vijee, koje je svoj zakljuak dalo na osnovu broja autobusa zarobljenika zadranih u
koli Kula, kasnije dovezenih na ekonomiju Branjevo.
584. Tokom unakrsnog ispitivanja Dean Maning172 je izjavio da je sa timom

istraitelja MKSJ radio na iskopavanjima masovnih grobnica u Srebrenici, pa je tako
171
Transkripti svjedoenja Dragana Obrenovia (transkripti u predmetu Blagojevi od 01.10., 02.10.
06.10., 07.10., 08.10., 09.10. i 10.10.2003. godine) te izjave koje je dao istraiteljima MKSJ u svojstvu
svjedoka (od 02.04.2000., 04.06.2003. i 05.02.2004. godine) prihvaeni Rjeenjem ovog vijea broj: S1 1
K 003372 10 KrI od 14.10.2010. godine.
172
T 74 Svjedok je 11.10.2011. godine unakrsno ispitian na okolnost izvjetaja ( ukupno 5 izvjetaja )
iz novembra 2007. godine , iz juna 2007. godine , iz 2003. godine, iz 2001. godine i iz maja 2001.
godine, kao i dva transkripta ispitivanja svjedoka Dean Manninga u predmetu Popovi uvrtenih u
dokaze u ovom predmetu.
104

imao priliku ii i na mjesto pogubljenja na Branjevu. Po dolasku na taj lokalitet tamo su
ve bili sagraeni stambeni objekti, ali su se ipak uspjele sprovesti neke analize. Vojna
ekonimija je povezana sa grobnicom anarski put. Prema odbukcijskim izvjetajima i
DNK analizama, u grobnici na Branjevu je bilo i nekoliko djeaka koji u to vrijeme nisu
napunili 18 godina starosti.
585. Dean Maning je kategorian da tijela koja su pronalazili u povrinskim iskopima

nije ukljuivao u svoje izvjetaje, te dodaje da nije mogua situacija da se jedno tijelo
pronae u vie grobnica i da se kao takvo dodaje u ukupnu brojku identificiranih, jer se
putem DNK analize radi reasocijacija ljudskih ostataka i identificira se tijelo kao jedna
cjelina.
586. Svjedok Maning je takoer osporio mogunost da su tijela ubijenih u koloni

sahranjivana u masovne grobnice, pojanjavajui da su ta tijela pronalazili Ljekari bez
granica i Komisija za nestale osobe, i ta tijela su po identifikaciji predavana
porodicama. Radi se o tijelima koja su pronaena na povrini, na mjestima gdje su ljudi
ubijeni, oni nisu sahranjivani u masovne grobnice.
587. Odbrana je tokom postupka osporavala i ukupan broj ubijenih u napadu na

Srebrenicu, pa je u tom kontekstu u svojstvu svjedoka sasluan Janko Velimirovi 173
koji je kao lan Komisije za podrku radio na pripemi spiskova identifikovanih i nestalih
lica za potrebe Tribunala.
588. Svjedok pojanjava da je primarni zadatak bila istraga i sainjavanje spiska

nestalih osoba, a kasnije se Cilj je bio samo istraga o licima koja su nestala a kasnije
se trebao dati odgovor i na ambijent u kojem su se dogodili dogaaji, pa je Komsiija na
prijedlog OHR-a dobila proireni mandat i za deavanja u i oko Srebrenice u periodu od
10.- 19. jula 1995. godine.
589. U tom proirenom mandatu, Komisija je trebala sakupiti informacije o

masovnim grobnicama, jer je postojala mogunost da su neka od lica koja se vode kao
nestala, identifikovana u nekoj od masovnih grobnica. Rad komisije je nadgledao
OSCE i OHR.
590. Da bi se sainio sveobuhvatan spisak, bilo je potrebno analizirati sve postojee

spiskove koji su u opticaju. Bilo je ukljueno desetak organizacija iz svih oblasti,
postojao je statistiki i poimenini popis koji je dao Federalni zavod za statisktiku.
Svjedok dalje pojanjava da je Komisija imala bazu podataka u koju su unoeni podaci
o imenima i prezimenima, pa je tako evidentiran broj od oko 13,500 osoba za period od
1992.- 1995. godine.
173
Svjedok Janko Velimirovi je sasluan na pretresu od 24.02.2012. godine. Za vrijeme svjedoenja
svjedok je koristio kartografsku mapu na kojoj je oznaavao, a koja je uvrtena kao dokaz odbrane OII-7.
Uvrten je i Rezime dogaaja u i oko Srebrenice po satima (dokument izuzet iz Republikog centra za
istraivanje ratnih zloina kao OII-6.
105

591. lanovi Komisije su procijenili da su baze podataka velike, tako da je svaka
radna grupa provjeravala po 150.000 imena. Svjedok dalje objanjava da su se imena
nekih lica pojavljivala na vie spiskova, jer je porodica vie puta prijavljivala nestanak
raznim organizacijama, dok su neka lica prema dostavljenim podacima nastradala prije
jula 1995. godine. Pronalazili su I lica za koja su ve bila u matinim knjigama umrlih,
ali nije bilo evidentirano da li je smrt bila prirodna ili nasilna. Mnogo njih je stradalo u
borbama ili minskim poljima, ali to nije odvajano od konanog zbira. Prema nekim
informacijama, na ukopu tih tijela bila je angaovana Civilna zatita Bratunca i
Zvornika, ali se ne zna za lokacije na kojima su ta tijela ukopana.
592. Svjedok tako tvrdi i da nisu imali precizne podatke o broju stradalih u koloni u
proboju, a postojale su i znaajne greke u procjeni Komisije u odnosu na postupke koji
su voeni pred Tribunalom. U konanici, spisak komisije je brojao oko 8.000 imena, s
tim da se jedan broj imena ponavljao (npr. jedno lice se pojavljivalo i na 5 spiskova).
Najzad, svjedok pojanjava da se izvjetaji Komisije baziraju na podacima koje su dale
porodice, pa u tom pravcu izjavljuje Niko od institucija nije provjeravao istinitost tih
podataka i mi smo to preuzeli ne provjeravajui da li je to tano ili nije, osim datuma
kada su prijavljeni nestanci.
593. Obzirom da je broj ukupno stradalih u Srebrenici utvren brojnim pravosnanim

presudama Suda BiH, ali i presudama Tribunala, i da se isti kree izmeu 7.000 i
8.000174, koju brojku u konanici spominje i sam svjedok.
594. Vijee ne nalazi da je navedeni podatak doveden u pitanje iskazom ovog

svjedoka, koji na kraju izlaganja i opisivanja rada Komisije, ne iznosi bilo kakve nove
egzaktne podatke, koji bi mijenjali do sada utvrenu injenicu o ukupnom broju
stradalih.
IV. SAETAK PREDMETA MKSJ, MEUNARODNOG SUDA PRAVDE I SUDA BIH

O POSTOJANJU GENOCIDA U SREBRENICI
595. Iako je Vijee utvrdilo krivicu optuenih za poinjenje krivinog djela Zloini
protiv ovjenosti iz lana 172. KZBiH, nalazi korisnim ukratko rezimirati zakljuke iz
pravosnanih presuda MKSJ i Suda BiH o postojanju genocida u Srebrenici, obzirom
da je i ovo pitanje odbrana osporavala tokom predmetnog postupka.
596. Dakle, Vijee jo jednom napominje da nije sporno da se u Srebrenici u julu

1995. godine desio genocid, ali Tuilatvo tokom predmetnog postupka nije dokazalo
da su optueni, kao pripadnici 10. Diverzantskog odreda, u radnjama za koje su
oglaeni krivima postupali sa genocidnom namjerom, ili da su znali za genocidnu
namjeru glavnih poinilaca genocida.
174
Nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995., snage bosanskih Srba su pogubile nekoliko hiljada
mukaraca bosanskih Muslimana. Ukupan broj pogubljenih kree se vrlo vjerovatno izmeu 7000 i 8000
mukaraca. Par. 84 iz pravosnane presude Tuilac protiv Krstia broj: IT-98-33-T.
106

597. Meunarodni sud pravde zakljuio je da su djela koja su poinili pripadnici VRS
nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine poinjena sa konkretnom namjerom da se
djelimino uniti grupa Muslimana Bosne i Hercegovine kao takva, te da se shodno
tome ovdje radi o djelima genocida koji su pripadnici VRS izvrili u i oko Srebrenice u
periodu koji je poeo oko 13. jula 1995.godine.175
598. Pretresno vijee MKSJ u predmetu Krsti je zakljuilo da namjera da se pobiju

svi vojno sposobni bosanski Muslimani u Srebrenici predstavlja namjeru da se
djelimino unite bosanski Muslimani kao grupa u smislu lana 4., to se stoga mora
okvalifikovati kao genocid.176 albeno vijee MKSJ potvrdilo je ova utvrenja,
nedvomsisleno navodei da masakr u Srebrenici treba nazvati njegovim pravim
imenom: genocid.177
599. Pretresno vijee MKSJ u predmetu Blagojevi i Joki dolo je do slinog

zakljuka i utvrdilo da je poinjen genocid, te da je masakrirano vie od 7.000
mukaraca, bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Pretresno vijee je konstatovalo da
snage bosanskih Srba ne samo da su znale da e ubijanje mukaraca, kombinovano
sa prisilnim preseljenjem ena, djece i starijih ljudi, za neizbjenu posljedicu imati fiziki
nestanak bosansko-muslimanskog stanovnitva Srebrenice, nego su nedvosmisleno
namjeravale da tim djelima fiziki unite ovu grupu.178
600. Takoer, prisilno razdvajanje mukaraca od preostalog stanovnitva bosanskih

Muslimana pokazuje da je postojala namjera segregacije zajednice to je na kraju
trebalo da dovede do unitenja bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Mukarcima
bosanskim Muslimanima oduzete su line stvari i dokumenti, bili su zatoeni i na kraju
odvedeni na mjesta pogubljenja, gdje su ih snage bosanskih Srba smiljeno i
sistematski likvidirale, iskljuivo na osnovu njihove nacionalne pripadnosti.179
601. Presudom albenog vijea MKSJ-a u istom predmetu, nije poniten nalaz da
zloini koje su poinile snage bosanskih Srba predstavljaju genocid.
602. Konano, Sud Bosne i Hercegovine u predmetu Tuilatva BiH protiv Miloa
Stupara i dr.180 te Tuilatvo protiv Milorada Trbia zakljuuje da je u Srebrenici
poinjen genocid, to je potvreno i od strane albenih vijea u ovim predmetima.
V. ZAKONSKA OBILJEJA KRIVINOG DJELA GENOCID

603. Imajui u vidu da je optunica teretila optuene za poinjenje krivinog djela
Genocid iz lana 171. KZ BiH, Vijee nalazi korisnim u narednom dijelu iznijeti
175
Predmet u vezi sa primjenom Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i
Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore), Presuda od 26. februara 2007., paragraf 297.
176
Krsti, Prvostepena presuda,, paragraf 598.
177
Krsti, , Drugostepena presuda, paragraf 37.
178
Blagojevi i Joki, , Prvostepena presuda, paragrafi 671-677.
179
Blagojevi i Joki, Prvostepena presuda, paragrafi. 674.
180
Milo Stupar i dr., Prvostepena presuda, str. 103.
107

elemente bia ovog krivinog djela koji moraju biti ispunjeni da bi neka osoba bila
oglaena krivim za njegovo poinjenje.
604. U lanu 171. KZ BiH krivino djelo genocida kvalifikuje se na sljedei nain:
Ko u cilju da potpuno ili djelimino istrijebi nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku skupinu
ljudi naredi uinjenje ili uini koje od ovih djela:
a) ubijanje pripadnika skupine ljudi;
b) nanoenje teke tjelesne ozljede ili duevne povrede pripadnicima skupine ljudi;
c) smiljeno nametanje skupini ljudi ili zajednici takvih ivotnih uvjeta koji bi mogli
posljedovati njenim potpunim ili djelominim istrebljenjem;
d) uvoenje mjera kojima je cilj sprjeavanje raanja unutar skupine ljudi;
e) prisilno preseljenje djece iz te u drugu skupinu ljudi ...
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(a) Mens Rea

605. Prema kvalifikaciji zloina genocida, osim postojanja optih elemenata,
neophodno je bilo utvrditi i postojanje posebne namjera koja predstavlja specifino
obiljeje ovog zloina prema meunarodnom pravu.181 Dakle, svaka radnja u osnovi
zloina mora biti poduzeta sa namjerom koju lan 171. KZ BiH definie po segmentima
kao:
1) cilj;
2) da se istrijebi;
3) potpuno ili djelimino;
4) nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina ljudi.
606. Kako to jasno proizilazi iz naprijed navedenog, krivino djelo Genocida se

razlikuje od mnogih drugih krivinih djela po tome to obuhvata posebnu namjeru ili
dolus specialis. Posebna namjera za poinjenje zloina je specifina namjera koja u
konkretnom sluaju predstavlja obiljeje krivinog djela i kod koje je potrebno jasno
utvrditi da je poinilac htio izvrenje djela za koje se tereti.
607. Posebna namjera za zloin genocida stoga lei u namjeri da se potpuno ili
djelimino uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina.182 Navedeno ima za
181
Izvjetaj Komisije za meunarodno pravo o radu njene etrdeset i osme sjednice, 6.5-26.7.1996. godine
(Izvjetaj KMP iz 1996. godine), UN Doc. A/51/10. Vidi takoe, prvostepenu presudu u predmetu Akayesu,
paragraf 498. (Genocid se razlikuje od ostalih zloina po tome to on obuhvata posebnu namjeru ili dolus
specialis.).
182
Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, paragrafi 498, 517-522; vidi Musema, Presuda, paragraf 164.
108

posljedicu da osoba moe biti osuena za genocid, samo ukoliko je sa specifinom
namjerom poinila jednu od radnji u osnovi zloina.
1. Optueni nisu posjedovali genocidnu namjeru niti su bili svjesni

genocidne namjere glavnih poinilaca
608. Brojnim presudama MKSJ i Suda BiH konstatovano da je u julu 1995. godine u
Srebrenici poinjen Genocid. Tuilatvo meutim tokom predmetnog postupka nije van
svake razumne sumnje dokazalo jedan od bitnih elemenata ovog krivinog djela, a to je
postojanje genocidne namjere na strani optuenih.
609. U nedostatku neposrednih, odnosno direktnih dokaza o postojanju genocidne

namjere, Sud je ovlaten ispitati i druge okolnosti predmeta, pa su tako Tribunali naveli
niz faktora koji mogu biti relevantni za utvrivanje postojanja potrebne genocidne
namjere kod optuenog, meu kojima su: (1) opi kontekst u kojem su radnje
poinjene; (2) poinjenje drugih kanjivih radnji sistematski usmjerenih protiv iste
grupe; (3) opseg zvjerstava; (4) sistematska usmjerenost na rtve zbog njihove
pripadnosti odreenoj grupi; (5) ponavljanje destruktivnih i diskriminatornih radnji; (6)
broj rtava; (7) sredstva i metode koje su koritene za izvrenje zloina; (8) podruje na
kojem je poinitelj djelovao; i (9) iskazana namjera poinitelja da ubije svoje rtve. 183
610. Isto tako, izjave, odnosno iskazi optuenog, koji iskazuju njegov odnos prema
sudbini grupe ili rtava, mogu biti uzeti u obzir, da bi se ispitalo njegovo stanje svijesti u
trenutku poinjenja krivinog djela. 184
611. Navedeni problemi utvrivanja genocidne namjere javljaju se jer je ona zapravo
psiholoki faktor koji je teko, pa ak i nemogue utvrditi, ali se od sluaja do sluaja,
moe izvesti na osnovu materijalnih dokaza podnesenih vijeu 185 U praksi, utvrenje
da je optueni imao genocidnu namjeru esto izgleda samo kao zakljuak zasnovan na
vrstim dokazima o uestvovanju u krivinom djelu uz saznanje da se pripadnici grupe
masovno ubijaju ili maltetiraju. Dakle, optueni je svjesno odluio da uestvuje u
zloinakom pohodu, znajui ta se dogaa (neprijateljska grupa se unitava ili je
oznaena kao grupa koju treba unititi), pa se na temelju toga zakljuuje da je i
optueni koji uestvuje u time morao bezuvjetno i sam imati namjeru da uniti tu grupu.
183
Vidi, meu ostalim, drugostepenu presudu u predmetu Jelisi, pasus 47; prvostepenu presudu u
predmetu Akayesu, pasus 523; prvostepenu presudu u predmetu Jelisi, pasusi 73-77; Odluku u skladu s
pravilom 61 u predmetu Karadi i Mladi, pasusi 94-95; drugostepenu presudu u predmetu Krsti, pasusi
12-14 i 21; Odluku u skladu s pravilom 98bis u predmetu Miloevi, pasusi 246 i 288; prvostepenu presudu u
predmetu Kayishema i Ruzindana, pasus 93; prvostepenu presudu u predmetu Kajelijeli, pasus 806 i
predmete citirane u njoj.
184
Vidi, npr. prvostepenu presudu u predmetu Jelisi, pasus 73.
185
Prvostepena presuda u predmetu Rutaganda, , paragrafi 61-63; vidi takoe predmet Musema,, paragraf
167; Suenje Jospehu Altstotteru i drugima (predmet Justice), Ameriki vojni sud, Nirnberg, 17.02.-
4.12.1947., Law reports, Vol. VI, str. 62-64.
109

612. Ovo Vijee smatra da znanje optuenog o genocidnim namjerama drugih ljudi
jeste relevantno u smislu da je i on sam posjedovao odreeno genocidno stanje
svijesti, u kojem sluaju bi odgovarao kao pomaga u genocidu, ali posjedovanje
genocidne namjere, odnosno ispunjenost elementa djela iz lana 171. KZ BiH, mora
biti jedini razuman zakljuak koji se moe izvesti iz provedenih dokaza i mora biti
utvrena van razumne sumnje.186
613. Namjera optuenog treba prije svega biti utvrena na osnovu njegovih rijei i
djela, i treba proizilaziti iz obrazaca djela koja imaju odreeni cilj. 187 Okolnosti na
osnovu kojih sud moe utvrditi namjeru ukljuivale bi i druga djela osim onih koja su
nabrojana.188
614. Stepen poznavanja detalja plana ili politike ivzrenja zloina genocida zavisi od
poloaja poinioca u hijerarhiji vlasti ili komandnoj strukturi vojske, pa je razumljivo da
spoznaje o planu nisu bile niti su mogle biti istog kvaliteta na nivou generala
Generaltaba VRS, i optuenih koji su kao pripadnici 10. Diverzantskog odreda
provodili nareenja glavnih oficira G VRS na terenu.
615. Odbrana je na ovu okolnost izvela veliki broj dokaza, tvrdei da optueni po
svom statusu i linim svojstvima nisu bili upoznati sa bilo kakvim genocidnim planom,
niti su sa njegovim tvorcima dijelili genocidnu namjeru.
616. Odbrana optuenog Franc Kosa je sporila da je on kao dravljanin ...189, i

pripadnik Hrvatskog vijea obrane (HVO) i jedno vrijeme Armije BiH, mogao u
poinjenju djela postupati sa genocidnom namjerom ili ak sa bilo kakvom
diskriminatornom namjerom prema bonjakom stanovnitvu.
617. U tom pravcu najvie dokaza je uvrstila odbrana treeoptuenog, Vlastimira

Golijana,190 ukazujui na njegovo teko djetinjstvo i odrastanje bez roditeljskog staranja,
na neredovno i nepotpuno kolovanje, te ulazak u rat kao maloljetno lice, to je za
njega zasigurno predstavljalo jednu konfuznu i neshvatljivu situaciju.
618. Znaajno je meutim naglasiti da ne postoji pravilo koje u kvalitativnom smislu

propisuje koji je to stepen informiranosti koji je trebao postojati na strani optuenih u
186
Vidi, meu ostalim, prvostepenu presudu u predmetu Kayishema i Ruzindana, pasusi 531-545
187
Prvostepena presuda u predmetu Bagilishema, paragraf 63.
188
Tuilac proitv Karadia & Mladia, Pregled optunica u skladu sa pravilom 61, brojevi predmeta IT-9S-S-
R61 & IT-95-18-R61 (11. juli 1996.) (Karadi i Mladi optunica) na str. 52, paragraf. 94; vidi takoe
Tuilac protiv Nikolia, Pregled optunice u skladu sa pravilom 61, predmet broj IT-94-2-R61, 20.10.1995.,
paragraf 34 (" temeljna namjera za zloin genocida moe se zakljuiti iz same teine" "diskriminatornih djela
koja su naroito ozbiljna" poput masovnih ubistava u nekoj konkretnoj regiji); Suenje Bruni Teschu i jo
dvojici ("predmet Zyklon B '), Law Reports, Vol. I, str. 102 (smatrajui da se zakljuak o znanju moe izvesti
iz "opte atmosfere i stanja firme.").
189
OI-47 Izvod iz matine knjige roenih Celje, Slovenija.
190
OIII-21 Uvjerenje srednjokoloskog centra Milorad Vlai Vlasenica o nedovrenom srednjokolskom
obrazovanju ovog optuenog, OIII-20 Izvod iz matine knjige vjenanih optina Han pijesak, mjesni ured
Pjenovac, u kojem je evidentiran razvod braka rodtielja optuenog Vlastimira Golijana.
110

inkriminirano vrijeme. Drugim rijeima, neprihvatljvo je stanovite odbrane da se
optueni eskulpiraju od poinjenog zloina, samo zato jer nisu posjedovali istu koliinu
informacija o optem planu ili politici kao i njihovi nadreeni.
619. Tokom postupka je nesporno dokazano da su pripadnici 10. Diverzantskog

odreda u kulminaciji osvajanja Srebrenice dali svoj doprinos, na kojem im je estitao i
sam general Mladi. Meutim, navedena injenica nije sama po sebi dostatna za
zakljuak da su optueni u to vrijeme bili svjesni genocidnog plana glavnih uesnika
(vojnog i civilnog vrha RS) ili da su sami dijelili genocidnu namjeru. Navedeni zakljuak
Vijea potkrepljuje i injenica da se nakon ove akcije Odred povlai u bazi sve do 16.
jula, kada dobijaju slijedei zadatak.
620. Zadatak koji nekolicina pripadnika 10. Diverzantskog odreda dobija 16. jula,
podrazumijeva poduzimanje nezakonitih radnji usmjerenih na ubistvo veeg broja ljudi,
odabranih samo zbog svoje etnike, nacionalne i vjerske pripadnosti, pa optueni ne
mogu potpuno izbjei odgovornost za takvo postupanje, ali istovremeno je nesporno da
nakon izvrenja zadatka na Branjevu, odbijaju da uestvuju u pogubljenjima
mukaraca, u domu kulture Pilica, to takoer pokazuje da ipak nisu imali namjeru
potpuno ili djelimino unititi muslimansko stanovnitvo kao grupu, jer da su se
rukovodili tim motivom, oni bi zasigurno nastavili sa pogubljenjima i tih mukaraca.
621. Dakle, Vijee na temelju provedenih dokaza nije van svake razumne sumnje
moglo ustanoviti da su u ubijanju zarobljenika na ekonomiji Branjevo optueni postupali
sa genocidnom namjerom, odnosno nije dokazan jedan od bitnih elemenata krivinog
djela genocid iz lana 171. KZ BiH.
622. Optueni nisu mogli biti oglaeni krivim ni za pomaganje u genocidu, jer
Tuilatvo nije dokazalo da su u vrijeme pogubljenja mukaraca na Branjevu, bili
svjesni razmjere masovnih ubistava srebrenikih mukaraca bonjaka na drugim
lokacijama u zoni odgovornosti bratunake i zvornike brigade, odnosno da su u
vrijeme poinjenja djela bili svjesni genocidne namjere na strani glavnih izvrilaca iz
vojnog i civilnog vrha VRS, koje optunica poimenino i ne navodi.
623. U predmetu Krsti, albeno vijee je prilikom utvrivanja znanja Radoslava

Krstia o genocidnoj namjeri glavnih poinilaca, veliki znaaj takoer pridavalo upravo
injenici da je bio svjestan masovnih ubistava.191
624. Dakle, u konkretnom sluaju bilo je bitno ispitati da li su optueni znali za

postojanje genocidne namjere na strani uesnika UZP-a, a navedeno se moe
ustanoviti tako to e se prema ve pomenutim kriterijima ispitati njihovo znanje i
uee u velikom broj inkriminisanih radnji, kao je uee u napadu na Srebrenicu, koji
je prethodio i omoguio prisilno iseljenje bonjakog civilnog stanovnitva, te znanje o
191
Drugostepena presuda u predmetu Krsti, par. 26.
111

masovnom pogubljenju mukaraca bonjaka, odvojenih u Potoarima i zarobljenih
pripadnika kolone 28. Divizije.
625. U Drugostepenoj presudi Blaki, te drugostepenoj presudi Vasiljevi se

takoer navodi za pomaganje i podravanje se ne trai da pomaga i podravalac dieli
traenu Mens rea krivinog djela; dovoljno je da je pomaga i podravalac bio svjestan
toga da svojim radnjama pomae poinjenje konkretnog krivinog djela od strane
glavnog poinioca. Pomaga i podravalac takoer mora biti svjestan bitnih obiljeja
krivinog djela koje je poinio glavni poinilac, ukljuujui stanje svijesti glavnog
poinioca.
626. Prema stavu izraenom u prvostepenoj i drugostepenoj presudi MKSJ u

predmetu Blagojevi i Joki192 Pretresno vijee ocjenu da li je optueni znao za
genocidnu namjeru glavnih poinilaca temeljilo na slijedeim injenicama: (1) njegovom
znanju da je cilj operacije Krivaja 95 bio da se stvore uslovi za eliminaciju srebrenike
enklave, (2) njegovom znanju da je cjelokupno stanovnitvo bosanskih muslimana iz
Srebrenice otjerano u Potoare, (3) njegovom znanju da su mukarci bosanski
muslimani bili odvojeni od ostatka stanovnitva, (4) njegovom znanju da su ene, djeca
i stariji bosanski muslimani prisilno premjeteni na teritoriju koja nije pod kontrolom
srba, (5) njegovom znanju da su mukarci, bosanski muslimani bili zatoeni u
nehumanim uslovima u privremenim zatoenikim centrima u oekivanju daljeg
prebacivanja na neko drugo mjesto, (6) njegovom znanju da je Bratunaka brigada
doprinjela ubistvima mukaraca, bosanskih muslimana zatoenih u Bratuncu, i (7)
njegovom znanju i uestvovanju u operaciji pretraivanja terena sa ciljem zarobljavanja
mukaraca bosanskih mulsimana iz kolone kako ne bi preli na teritoriju pod kontrolom
Armije BiH.
627. Kako je to ve navedeno, Pretresno vijee je u prvostepenoj presudi Blagojevi

identifikovalo je nekoliko injenica kao pruanje praktine pomoi u operaciji ubistva,
kako bi se tano definisalo u emu su se sastojale radnje pomaganja, pa je u odnosu
na iste Vijee na osnovu provedenih dokaza zakljuilo da su pripadnici 10.
Diverzantskog odreda po naredbi oficira G VRS uestvovali u napadu na Srebrenicu,
ali nisu uestvovali u (1) transportu civila muslimana u Potoarima, (2) odvajanju
mukaraca bosanskih muslimana od ostatka stanovnitva u Potoarima, (3) dranju
pod straom zatoenih mukaraca u Bijeloj kui, (4) pretresu terena i zarobljavanju
mukaraca muslimana koji su se kretali u koloni na rejonu putne komunikacije
Bratunac- Konjevi polje i (5) njihovom dranju u privremenim zatoenikim objektima.
628. Nije dokazano ni da su optueni znali za Naredbu komande Drinskog korpusa

od 13.07.1995. godine193, kojom je nareeno angaovanje svog raspoloivog ljudstva u
podreenim komandama, da rade na otkrivanju, blokiranju, razoruavanju i
192
Presuda pred albenim vijeem u predmetu Tuilac protiv Vidoja Blagojevia i Dragana Jokia broj: IT-
02-60-A od 09.05.2007. godine, par.121. i 122.
193
OII-12 Naredba Komande Drinskog korpusa str.pov.br. 03/156-11 od 13.07.1995. godine.
112

zarobljavanju uoenih muslimanskih grupa, kao i njihovom sprijeavanju prolaska na
muslimansku teritoriju.
629. Tuilatvo tokom predmetnog postupka, nije dokazalo ni da su optueni za

vrijeme boravka u bazi u Dragasevcu bili informirani o masovnim pogubljenjima
srebrenikih mukaraca na stratitima brana Petkovci, Roevii, Kozluk i dr.
630. Vijee tokom predmetnog postupka nije moglo van svake razumne sumnje
ustanoviti u kojem trenutku je formiran plan tih masovnih pogubljenja, ali je isti tokom
provoenja operacije nesumnjivo egzistirao i kako je to utvreno btrojnim presudama
MKSJ i Suda BiH, bio je poznat komandnim strukturama VRS i MUP-a RS.
631. Pretresno vijee MKSJ je konstatiralo, a albeno vijee podralo tu

konstataciju, da su ubijanje organizirali i nadzirali neki lanovi Glavnog taba VRS-a194.
632. Nastojanja i stvarne namjere najviih komandih struktura VRS-a u pogledu

Srebrenice dokumentovane su i na video zapisu koji je uloen kao dokaz195 a radi se o
proslavi krsne slave 13. jula u kui svjedoka Bajagi Zvonka 196, kojem su prisustvovali
vladika Kaavenda, general ivanovi i drugi uesnici napada na Srebrenicu. Na tom
video snimku se oficiri obraaju prisutnima na nain da Srebrenica mora biti srpska i
odatle poinje irenje teritorije dok Drina ne zapljusne Romaniju. Sino je prestao bilo
kakav organizovani ivot muslimana lijevo od Jadra. Stati neemo! Nema kalkulacije!
im zavrimo Srebrenicu, onda epa, pa Gorade, pa napraviti malu enklavu Tuzla, a
trebalo bi na itomislie izai. Osvetili smo Petrovdan na Sasama 1992. godine.
633. Svjedok Kingori u tom pravcu istie da su jo na samom poetku postojale

naznake od pukovnika Vukovia da e se pobrinuti da se enklava oisti od
muslimana, dok svjedok Momir Nikoli tvrdi da je u vrijeme odvajanja oko 600- 650
vojno sposbnih mukaraca u Potoarima pitao generala Popovia ta e biti sa njima,
na to mu je on odgovorio da e sve balije biti pobijene! Ovaj svjedok u svom iskazu
tvrdi i da je 13. jula odran sastanak u prostorijama SDS-a, na kojem se otvoreno
prialo o ubijanju zarobljenika.
634. Kroz sistematina ubijanja zarobljenih mukaraca i nastojanja elnih ljudi G

VRS, da niti jedan od pripadnika kolone ne smije prei na slobodnu teritoriju, jasno
proizilazi da je postojao sveobuhvatni plan ubijanja svih srebrenikim mukaraca, u
namjeri istrebljenja srebrenikih bonjaka kao grupe.
635. Dakle, plan koji se provodio u to vrijeme istovremeno je obuhvatao razliite

aktivnosti koje su se ogledale u prisilnom preseljenju ena i djece, odvajanju
mukaraca od ena i djece, prisiljavanje mukaraca iz kolone na predaju, granatiranje
kolone, pravljenje zasjeda, zatim sakupljanje mukaraca, te njihovo premjetanje na
Drugostepena presdua u predmetu Krsti par. 35.

194
195
Materijalni dokaz odbrane OI-10. Pod istim brojem uvrten je i zapisnik o izjavi koju je svjedok dao
advokatu Duanu Tomiu.
113

odreena mjesta radi pogubljenja i, na kraju, pogubljenja koja su vrena sistematinim
ubistvima, nakon ega su organizovani masovni ukopi ubijenih.
636. Tokom postupka meutim nije dokazano da su optueni bili svjesni postojanja
takvog plana, ili da su dijelili genocidnu namjeru sa glavnim poiniocima genocida.
637. U to vrijeme, komandni kadar VRS-a odravao je kontakt putem radio veza, pa
su prema rijeima zatienog svjedoka Z-6197 koristili ifre Panorama,Zltar, Uran,
Brana i Brija. Svjedok Z-6 dalje pojanjava da su uesnike u razgovoru
identifikovali na nain da su se oni nekada sami predstavljali, pa bi kasnije po glasu
identificirali o kome se radi. Svjedok pojanjava i da su tom prilikom biljeili vrijeme,
frekvenciju, i kanal, te ono to su govorila prislukivana lica. Svi razgovori su
dokumentovani, oni koji komanda nije smatrala relevantnim su precrtani.
638. Meutim, svjedok Z-6 se ne sjea da je neko u razgovorima spominjao 10.

Diverzantski odred, to je Vijeu bilo znaajno sa aspekta postojanja dogovora glavnih
uesnika UZP-a za ubijanje mukaraca i poinjenja Genocida, te poloaja 10.
Diverzantskog odreda u tom sistemu, jer navedeno ide u prilog zakljuku Vijea o
nepostojanju svijesti o obimnosti i prirodi zloina koji se deavaju na teritoriji
Srebrenice, na strani optuenih.
639. Optueni Franc Kos198 i svjedok Z-1 su samo imali priliku 13. jula, sa
komandantom Pelemiem kratko se zadrati ispred skladita ZZ Kravica, u vrijeme dok
su vrena ubijanja zarobljenika, i te prilike im je Pelemi ispriao da je neko oteo puku
od policajca/vojnika i da su tada ubijena 2-3 policajca/vojnika.
640. Ne ispitujui ta su pred skladitem Kravica tano radili optueni Kos i svjedok
Z-1, jer navedeno nije bilo predmet optunice u ovom predmetu, Vijee mora
konstatovati da puko prisustvo optuenog Franc Kosa pred skladitem, ne dokazuje da
je on u bilo kojem trenutku postao svjestan stvarnih namjera i planova elnih ljudi G
VRS nakon pada Srebrenice, koji se ogledao u masovnoj likvidaciji svih mukaraca
bonjake nacionalnosti iz Srebrenice, bilo da su odvojeni u Potoarima ili naknadno
zarobljeni u kretanju kolone.
641. Pojanjenje koje je optueni Franc Kos dobio od komandanta, bilo je da se radi
o incidentu, dok istovremeno nema dokaza da su za druga masovna pogubljenja u
zoni odgovornosti zvornike brigade, optueni Kos i drugi pripadnici 10. Odreda uopte
znali. Tvrdnja svjedoka Z-1, da im je komandant Pelemi prije polaska na Branjevo
rekao da se na drugim lokacijama u zoni odgovornosti zvornike brigade deavaju
masovna ubistva srebrenikih muslimana, nije potkrepljena niti jednim drugim
dokazom.
196
Svjedok Bajagi Zvonko je svjedoio na pretresu od 29.11.2011. godine.
197
Zatieni svjedok Z-6 svjedoio na pretresu od 01.07.2011. godine.
198
Glavni pretres, 11.11.2011.
114

642. Ocjenu iskaza svjedoka Z-1 Vijee je dalo i ranije, ali ponovo nalazi korisnim
naglasiti da su pojedini dijelovi njegovog svjedoenja bili usmjereni upravo na
dokazivanje postojanja genocidne namjere i svijesti na strani optuenih, to tokom
postupka nije utvreno van svake razumne sumnje, odnosno iskaz svjedoka Z-1 u tom
pravcu nije potkrepljen drugim provedenim dokazima.
643. Dakle, u vrijeme masovnih pogubljenja u zoni odgovornosti zvornike brigade,

pripadnici Odreda nemaju naroite angamane, jer im je komandant ranjen, a jedan
pripadnik poginuo u prevrtanju transportera, pa tako jedan dio pripadnika odlazi na
sahranu 13. jula i vraa se u bazu tek 15. jula, dok drugi dio odlazi na privremeni
dopust.
644. Sve navedeno pokazuje odreeni vremenski vakum u aktivnostima jedinice,

odnosno oigledno je da u masovnim pogubljenjima u zoni odgovornosti zvornike
brigade, pripadnici 10. Diverzantskog odreda nisu angaovani, niti su o tome bili
obavjetavani.
645. Pri tom ne treba zanemariti ni injenicu da su operacije pogubljenja,

zakopavanja tijela i njihovog kasnijeg prebacivanja u sekundarne masovne grobnice
raene sa najviim stepenom organizacije i tajnosti, koji je bio detaljno poznat samo
najviim oficirima VRS i najviim dunosnicima civilnog vrha Republike Srpske.
646. Dakle, bez posjedovanja svijesti o masovnim ubistvima, prisilnom iseljavanju i

drugim segmentima genocidnog plana, ne moe se donijeti zakljuak o postojanju
genocidne namjere na strani optuenih ili o postojanju svijesti o genocidnoj namjeri
drugih poinilaca.
VI. ZAKLJUAK
647. Vijee je na temelju provedenih dokaza zakljuilo da su optueni kao

saizvrioci poinili krivino djelo Zloini protiv ovjenosti iz lana 172. stav 1. taka h)
KZBiH u vezi sa stavom 1. taka a), a sve u vezi sa lanom 29. KZBiH.
648. Jedan od prvih elemenata u kontekstu odrivosti ovog krivinog djela je

postojanje irokog i sistematinog napada, usmjerenog protiv civilnog stanovnitva
649. Postojanje irokog ili sistematinog napada ne podrazumijeva iskljuivo

upotrebu oruane sile, ve se tim napadom moe obuhvatiti i svaki drugi oblik
zlostavljanja stanovnitva. U konkretnom sluaju, irina ili sistematinost napada
proizilazi iz Direktive od 08.03.1995.godine G VRS i Zapovijesti od
02.07.1995.godine, kojim je naloeno fiziko odvajanje Srebrenice od epe da bi se
sprijeilo komuniciranje izmeu tih enklava, te injenje svakodnevnih planskih,
borbenih aktivnosti u cilju stvaranja totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i
besperspektivnosti daljeg opstanka u tim enklavama i konano suenje zone
srebrenice na gradsko podruje. Jo ranije, Direktivom od 19.11.1992.godine G VRS
je naloio nanoenje to veih gubitaka i prisilio muslimansko stanovnitvo da napusti
115

prostore Biraa, epe i Gorada uz ponudu razoruavanja.
650. Na temelju navedenih Direktiva, napad na enklavu Srebrenica zvanino je

zapoeo 6. jula 1995. godine. Tokom napada, bonjako stanovnitvo iz tog podruja
zapoinje masovni bijeg, na nain da njih do 40.000 odlazi u Potoare, traei zatitu u
naputenim fabrikama i bazi UN-a, a drugi dio do 15. 000 (uglavnom mukaraca) kree
u proboj kroz umu, kako bi stigli do slobodne teritorije. Napad je osim irokih razmjera
evidentno bio i sistematian, jer je osim granatiranja, obuhvatao i druge oblike
maltretiranja civila u samim Potoarima, dranjem u nehumanim uslovima, bez hrane i
vode na veoma visokim temperaturama. U samim Potoarima deavala su se verbalna
i fizika maltretiranja civila, a bilo je i ubistava.
651. Deavanja u Potoarima u to vrijeme pokazuju visok stepen organizovanosti u

djelovanju vojske, policije i civilnih struktura, to samo potkrepljuje zakljuak Vijea o
sistematinosti izvrenog napada.
652. Za postojanje Zloina protiv ovjenosti potrebno je bilo utvrditi i da je napad

bio usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovnitva. U ovom kontekstu, pod
stanovnitvom se podrazumijeva odreeni, dovoljan broj pojedinaca.
653. Iako se pod navedenim ne podrazumijeva cjelokupno stanovnitvo neke regije,

mora se utvrditi da se ne radi samo o ogranienom i nasumice odabranom broju
pojedinaca. Na kraju, potrebno je da je civilno stanovnitvo primarna, a ne sporedna
meta napada.

izvrenog napada bili civili, ene, djeca i starci koji su boravili u svojim domovima
odakle su pobjegli usljed granatiranja, nakon ega su boravili u nepodnoljivim
uslovima u fabrikama i UN bazi u Potoarima, odakle su prisilno premjeteni, dok su
mukarci maltretirani granatiranjem kolone kojom su se kretali, pravljenjem zasjeda i
pogubljenjima. Dakle, predmet napada bili su civili koji nisu uestvovali u
neprijateljstvima i koji su podlijegali zatiti iz odredbe zajednikog lana 3. enevskih
konvencija.
655. Jedinica Armije BiH koja je ostala u enklavi - 28. Divizija, prema izvedenim
dokazima nije bila dobro organizovana i opremljena. Nedostajala je vrsta komandna
struktura i sistem komunikacije. Dakle, procijenjeni broj pripadnika Armije RBiH u
enklavi i koloni nije bio toliki da bi uticao na civilni karakter stanovnitva, budui da su
ogromnu veinu stanovnitva enklave, a kasnije i kolone inili civili.199
656. Kada je pitanju nexus (veza) izmeu radnji optuenih i izvrenog napada,
Vijee konstatuje da su u sklopu izvrenog napada, pripadnici diverzantskog odreda,
po prijekom postupku strijeljali grupu od oko osam stotina zarobljenih mukaraca civila
Bonjaka, koji su prethodno dovezeni autobusima na mjesto strijeljanja, neki od njih sa
199
Blaki, (presuda albenog vijea) paragraf 112-113.
116

vezanim rukama i sa povezima na oima. Ti mukarci su postrojeni i liavani ivota iz
vatrenog oruja i to automatskih puaka, pukomitraljeza i pitolja, te je jedini logian
zakljuak da se radi o djelima koja po svojoj prirodi i posljedicama objektivno
predstavljaju dio napada.
657. U pogledu znanja optuenih o postojanu napada, te da njihova djela ine dio
napada, Vijee istie da su optueni kao pripadnici 10. Diverzantskog odreda i sami u
dva navrata uestvovali u napadu na Srebrenicu. Prvi put krajem juna, kao priprema za
konano zauzimanje zatiene zone UN Srebrenica. Tada su pod vostvom
komadanta odreda Pelemia, nasumino prema gradu ispaljivali zolje i pucali iz
automatskog naoruanja, kako bi se prema rijeima svjedoka zastrailo stanovnitvo i
napravila pometnja. Drugi put, 11.07.1995. godine kada su sa komandantom odreda
Pelemiem i generalom Ratkom Mladiem, te drugim visokim oficirima VRS, a nakon
viednevnog granatiranja i kada je veina stanovnitva napustila grad bjeei prema
bazi UN-a u Potoarima, meu prvima uli u grad Srebrenica, nakon ega su pretresali
kue i upuivali stanovnitvo u Potoare, kojom prilikom je jedan od pripadnika Odreda
po naredbi komandanta Pelemia zaklao jednog mukarca bonjaka.
658. Optueni tokom postupka nisu sporili ni prisustvo na ekonomiji Branjevo u

vrijeme pogubljenja mukaraca, koji su autobusima dovoeni iz osnovne kole u Pilici.
Dakle, optueni su znali da je postojao napad na civilno stanovnitvo i da su njihove
radnje sastavni dio tog napada.
659. Tokom postupka, odbrana je sporila broj ubijenih mukaraca na Branjevu i

pravnu kvalifikaciju krivinog djela za koje se terete, a neki optueni su u svojim
svjedoenjima nastojali umanjiti znaaj svog uea u poinjenju djela, pa je tako
Franc Kos smatrao kako je ovjeravanje ve strijeljanih koje je on vrio predstavljalo
humani in, dok je optueni Stanko Koji tvrdio da je zapravo pucao iznad glava
ubijenih.
660. Meutim, izvedeni dokazi jasno ukazuju da su u izvrenju ubistava na Branjevu

optueni postupali kao saizvrioci. Optueni su izvodili mukarce iz autobusa, vodili ih
do jednog dijela livade, na kojem bi im naredili da se postroje okrenuti leima prema
pripadnicma Odreda, koji su ih ubijali rafalnim pucnjevima iz automatskog naoruanja,
s tim da su optueni Franc Kos i Stanko Koji strijeljane, koji su davali znakove ivota,
ubijali, odnosno ovjeravali metkom u glavu.
661. Postojanje saradnje meu optuenima vidljivo je i iz dogovora o samom nainu

ubijanja, pa su tako na poetku pogubljenja nastojali pronai najefikasniju metodu,
nakon ega su donijeli pukomitraljez M-84 sa kojim je prvo pucao Zoran Goronja, ali
su primjetili da je isti veliki broj ljudi teko ranjavao, to je optuene usporavalo u
izvrenju zadatka, jer su se morali postarati da niko ne preivi. Tako su odluili da e u
daljem toku pogubljenja sistematino izvoditi manje grupe mukaraca iz autobusa,
dovoditi ih do mjesta strijeljanja i tu ih pogubiti po kratkom postupku.
662. Svim opisanim radnjama optueni su jasno ispoljili namjeru da dovedene

mukarce lie ivota, postupajui u tome sa diskriminatorskom namjerom, svjesni da
117

su mukarci koje ubijaju bonjake nacionalnosti, dakle iste nacionalnosti kao i ostali
civili protiv koji je usmjeren napad u kojem su i sami uestvovali.
663. Tako preivjeli svjedok Z-2 opisuje da su im na Branjevu prilikom izvoenja iz

autobusa govorili. Izlazite! Psuju Aliju i Harisa..i onda vidi smrtdo tada nisi znao, a
tada vidi i oima da nema vie ivota gotovo...
664. U svom iskazu dalje tvrdi i da je jedan od vojnika na Branjevu pitao hoe li se
neko prekrstiti da ga ostavimo? nakon ega je svjedok pomislio Ja neu da se javim,
ja imam svoju vjeru, ja hou da ostanem u mojoj vjeri, pa ako je poginut' nek me nema,
ako me nema nek' nema, moja je vjera moja i potujem svoju vjeru, ako ne potuje
svoje, ne potuje ni tuu. I ja nisam, pa ako je poginuti neka je. I dvojica se javie al
nema od toga nita, nita nema, to je samo matletiranje.
665. ini se gotovo nemoguim zamisliti prizor u kojem se mukarci dovoze

autobusima na poljanu na kojoj se ve nalaze leevi vie stotina ubijenih mukaraca,
njihovo maltretiranje i vrijeanje prilikom izvoenja iz autoubsa i prolazak pored leeva,
samo kako bi doli na mjesto na kojem su i sami pogubljeni. Hod do stratita je za te
mukarce zasigurno bio kulminacija krajnje neovjenog postupanja kojem su izloeni
ve danima, dranjem u nehumanim uslovima, bez vode i hrane, pa je opisana scena
kod istih zasigurno predstavljala kulminaciju straha i grozote svega proivljenog,
naalost sa kobnim krajem.
666. Teinu te situacije, teko da je mogao opisati preivjeli svjedok, ali optueni
Franc Kos u svom svjedoenju opisuje Ljudi koje su dovozili su imali vezane oi, neki
su jaukali, neki mumlali, neki su psovali, ali u globalu su mirno ili do mjesta likvidacije.
Preivjeli svjedoci su u tom trenutku, kao i drugi mukarci bili svjesni, da nakon izlaska
iz autobusa nema izbora, da nema spasa, i da e biti ubijeni samo jer su pripadali
bonjakom narodu.
667. Iako je broj ubijenih najvie osporavan tokom postupka, Vijee je na temelju
dokaza nesporno ustanovilo, da je 16. jula, u periodu od 10,00- 16,00 sati, na ekonomiji
Branjevo ubijeno oko 800 mukaraca, meu kojima je bilo starijih od 80 i mlaih od 16
godina. Navedeni zakljuak zasnovan je na iskazima svjedoka, te materijalnim
forenzikim dokazima prikupljenim sa mjesta pogubljenja.
668. Upravo u tome ogleda se specifina teina poinjenog zloina, ali i u injenici
da su optueni likvidacije tih mukaraca vrili hladnokrvno i sitematino, za to je
najbolji dokaz sama injenica da su od oko 800 mukaraca samo dva preivjela
strijeljanje. U prilog ovom zakljuku ide i injenica da su optueni u jednom trenutku
pravili pauzu u pogubljenjima kako bi se odmorili, tj. ruali i pili pivo, boravei na
livadi punoj leeva, dok su ostali mukarci u autobusu ekali na svoja pogubljenja.
Navedeno samo predstavlja dodatnu bizarnost u odnosu na ve opisani prizor
pogubljenja i jasno govori kakav je odnos optuenih prema onome to su inili.
669. Prema izvedenim dokazima, strijeljanjima na Branjevu se samo usprotivio
118

Draen Erdemovi, dok su ostali optueni nastojali u svom svjedoenju tvrditi isto i za
sebe, ali takve tvrdnje nisu potkrepljene drugim izvedenim dokazima.
670. Odbrana je tokom postupka nastojala potvrditi i da optueni na Branjevu nisu

smjeli odbiti nareenje, jer je to u 10. Diverzantskom odredu navodno bilo kanjivo
smru, ali takve tvdnje nisu potkrepljene izvedenim dokazima. Takoe, Vijee
zakljuuje da ubistva koja su optueni izvrili na Branjevu ne spadaju u domen
diverzantskih aktivnosti, koje se izvode na neprijateljskoj teritoriji i kada oito
diverzantski tim mora postupati po stroijim pravilima. U ovom sluaju se nije radilo o
diverzantskoj akciji, jer su radnje ubistva vrili na teritoriji koju kontrolie VRS. .
671. Sasluani svjedoci, pripadnici Odreda, tvrde da u toku izvoenja neke

diverzantske akcije saborac jeste imao pravo likvidirati saborca, ukoliko se ovaj
uspanii i ugrozi druge pripadnike jedinice, ali prema rijeima tih istih svjedoka, to se
nikada nije desilo u praksi.
672. Da se nareenje pretpostavljenog moglo odbiti ipak pokazuje sluaj optuenog

Franc Kosa, koji je pukovniku Beari rekao da pripadnici Odreda nee ubijati
zarobljenike u Domu kulture u Pilici, s tim da Vijee mora naglasiti da motiv za
odbijanje nareenja nikako nije bio humane prirode, niti su se optueni saalili nad
sudbinama tih ljudi, oni su jednostavno prema rijeima optuenog Kosa bili gladni,
edni i umorni i nisu htjeli vie ubijati..
673. Niti jednog trenutka za vrijeme ubijanja na Branjevu, optueni se nisu usprotivili
izvrenju navedenog zadatka, osim Draena Erdemovia, ve su isti izvravali veoma
organizovano i revnosno, pa su tako u sklopu iroko rasprostranjenog i sistematinog
napada usmjerenog protiv civilnog bonjakog stanovnitva zatiene enklave
Srebrenica, znajui za takav napad i da njihove radnje predstavljaju dio napada, a
postupajui sa namjerom da diskriminiraju grupu srebrenikih bonjaka, vrili progon
na nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj osnovi, tako to su po prijekom postupku liili ivota
oko 800 mukaraca bonjake nacionalnosti, ime su poinili krivino djelo Zloin protiv
ovjenosti progonom iz lana 172. Stav 1. taka h) KZBiH u vezi sa stavom 1. taka
a), a sve u vezi sa lanom 29. KZBiH.
VII. ODLUKA O KAZNI
1. Svrha kanjavanja
674. Svrha kanjavanja propisana je u optem dijelu Krivinog zakona Bosne I

Hercegovine.
675. Tako odredba lana 2. KZ BiH propisuje opte naelo da vrsta i raspon krivino
pravne sankcije moraju biti neophodni i srazmjerni prirodi i jaini opasnosti za
zatiena dobra. Kada se radi o zloinu protiv ovjenosti, podrazumijeva se da su
priroda i jaina opasnosti izuzetno veliki, odnosno radi se o jednom od najteih krivinih
119

djela propisanih Zakonom, za koje se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora.
676. Pored ovog opteg naela, Krivini zakon propisuje dalje ciljeve i okolnosti koje
Sud mora imati u vidu prilikom utvrivanja i izricanja kazne, a koje se mogu podijeliti u
dvije grupe: (1) one koje se odnose na predmetno krivino djelo i njegov uticaj na
zajednicu, ukljuujui i rtve, te (2) one koje se konkretno odnose na optueno lice.
677. U skladu sa odredbom lana 48. stav 2. KZ BiH, kazna mora biti neophodna i
srazmjerna opasnosti i prijetnji po zatiene objekte i vrijednosti.
678. Prema istom lanu, kazna mora biti neophodna i srazmjerna patnji direktnih i
indirektnih rtava zloina.
679. U konkretnom sluaju, direktne rtve zloina za koji su optueni oglaeni

krivima su stotine mukaraca koje su izgubile ivote tokom pogubljenja na ekonomiji
Branjevo tokom 16. jula. Time su nepovratno oteeni ene, djeca i drugi srodnici
680. Prema lanu 39. KZ BIH kazna mora izraziti i drutvenu osudu djela koje je
poinio optueni. Navedeno je i uinjeno brojnim meunarodnim dokumentima, jer svi
meunarodni pravni sistemi zabranjuju vrenje Zloina protiv ovjenosti i to u
meunarodnom pravu predstavlja svojevrsni Ius Cogens, od kojeg nema odstupanja.
681. Veliki je broj zakonskih razloga koji su vani za svrhe kanjavanja kakve su
preodgoj i konkretna prevencija, a koji utiu na kanjavanje osuene osobe kao
pojedinca. Tu spadaju: (1) stepen odgovornosti; (2) ponaanje poinioca prije izvrenja
krivinog djela u vrijeme ili priblino u vrijeme poinjenja djela, i nakon krivinog djela;
(3) motiv; i (4) linost poinioca.
682. Ove okolnosti se mogu iskoristiti kao oteavajue ili olakavajue prilikom
izricanja kazne, na osnovu injenica. Svrha ovih razloga je da pomognu Vijeu u
odreivanju kazne koja nije samo neophodna i srazmjerna ciljevima i okolnostima koji
su ve uzeti u obzir u vezi sa samim djelom i uticajem na zajednicu, nego i da prilagodi
kaznu potrebama prevencije i preodgoja konkretnog poinioca krivinog djela.
2. Pravila za odmjeravanje kazne
683. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne optuenom, Vijee je shodno lanu
48. KZ BiH cijenilo sve okolnosti koje su od uticaja da kazna bude vea ili manja.
684. Kazna za ovako brutalno ubijanje vie stotina ljudi podrazumijeva izricanje
najtee kazne koju moe izrei domai i meunarodni pravosudni sistem.
685. Bosna i Hercegovina je prihvatila ukidanje smrtne kazne za sva krivina djela,
to je u potpunosti u skladu sa potivanjem ljudskog ivota, ali sudjelovanje u ubistvu
120

na stotine bespomonih ljudi, na nain kako je to oigledno uraeno u ovom predmetu,
ak i bez genocidne namjere, opravdano zahtjeva izricanje najtee kazne prema
domaem zakonu.
686. Niti jedna kazna ne moe adekvatno odraziti teinu oduzimanja ivota na
stotine ljudi, duevnu bol nanesenu njihovim porodicama, ili jo tei zloin koji je
poinjen kada je takvo oduzimanje ivota poinjeno na diskriminatornoj osnovi.
687. Iako maksimalna kazna propisana zakonom moe biti pravina u ovom
predmetu, Vijee smatra da, ma koliko da je ovaj in bio stravian, postoje oni iji je
zloin izvrenje krivinog djela genocida, ili ubijanje jo vee grupe ljudi, pa je Vijee
miljenja da maksimalna kazna mora realno biti ostavljena za one zloine koji, mada
kvalitativno nisu gnusniji, mogu kvantitativno prevazii ak i ovaj zloin.
609. Meutim, u konkretnom sluaju, optueni su na krajnje brutalan i hladnokrvan

nain izvrili masovnu egzekuciju vie stotina ljudi, pri emu su birali naadekvatnije i
najbre sredstvo i nain likvidacije, pri emu niti jednog trenutka nisu pokazali bilo
kakvo neslaganje sa onim to se radilo, pa Vijee u konkretnom sluaju nalazi da nema
mjesta blaem kanjavanju.
3. Individualizacija kazne
688. Vijee prije svega eli konstatovati da za poinjenje ovakvog zloina niti jedan
pravni sistem ne predvia adekvatnu kaznu, koja je srazmjerna teini poinjenog djela,
nainu njegovog izvrenja i dugoronim posljedicama koje ostavlja.
689. U konkretnom sluaju, Vijee se kretalo u okviru opteg minimuma i

maksimuma predvienog odredbom lana 172. KZ BiH, koji kao najteu kaznu
predvia dugotrajni zatvor u trajanju od 45 godina.
690. Kada je u pitanju optueni Franc Kos, Vijee je imalo u vidu da je optueni
svjedoenjem iznio svoju odbranu i obznanio jedan broj injenica koje su bile od
pomoi Sudu, a koje nisu bile poznate prije njegovog svjedoenja. Tom prilikom
iskazao je i kajanje za ono to je uinio.
691. Meutim, Vijee je imalo u vidu da je optueni Franc Kos predvodio grupu koja
je ubijala mukarce na Branjevu, da je aktivno uestvovao u strijeljanjima i ovjeravao
ranjene, pa njegovo kajanje ne umanjuje teinu zloina koji je poinio, zbog ega ga je
Vijee osudilo na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina.
692. U odnosu na Stanka Kojia, Vijee je imalo u vidu da se nakon pogubljenja na

Branjevu hvalio brojem ubijenih, te je ranjene mukarce ovjeravao na nain koji je za
njih predstavljao dodatno muenje.
693. Sa druge strane, imajui u vidu nalaz i miljenje tima vjetaka, u kojem se tvrdi
da je uraunljivost optuenog u vrijeme poinjenja djela bila smanjena, ali ne bitno,
121

Vijee se odluilo da optuenom umjesto maksimalne kazne, izrekne kaznu
dugotrajnog zatvora u trajanju od 43 godine.
694. U odnosu na optuenog Vlastimira Golijana, Vijee pored teine krivinog djela
jeste cjenilo da je optueni u svojoj izjavi potvrdio neke injenice iz optunice, te da je
u rat otiao kao maloljetno lice, zbog ega mu se umjesto maksimalne kazne od 20
godina izrie kazna zatvora u trajanju od 19 godina. Vijee napominje da se u odnosu
na ovog optuenog kretalo u granicama kanjivosti mlaih punoljetnih lica, jer u vrijeme
poinjenja djela optueni Vlastimir Golijan nije navrio 21 godinu, a mlaem
punoljetnom licu se po lanu 42b) stav 3 )KZ BiH ne moe izrei kazna dugotrajnog
zatvora.
695. Prema rijeima svjedoka Brezo Srana, optueni Vlastimir Golijan je bio dobar
momak, dok je Goronja bio uglavnom tiha i nenametljiva osoba, jednostavno
neprimjetan.
696. Odbrana je tokom postupka i nastojala graditi takvu sliku optuenog, smatrajui
da je njegovo priznanje krivnje eskulpirajui gest, od nemjerljivog znaaja za ovaj
predmet.
697. Meutim, navedeno ne pobija injenicu da je optueni Zoran Goronja

uestvovao u strijeljanjima zarobljenika na Branjevu, i to prvo pucajui iz
pukomitraljeza, kojim su nanoene teke ozljede ranjenima, da bi potom, zajedno sa
ostalima, uestvovao u pogubljenjima iz automatskog naoruanja, na jednako brutalan i
bezobziran nain.
698. Ovaj optueni je prema iskazima svjedoka u jednom trenutku prestao sa

strijeljanjem, sklonivi se u jedan od montanih objekata na Branjevu, to je Vijee
imalo u vidu, pa mu je umjesto maksimalne izreklo kaznu dugotrajnog zatvora u
trajanju od 40 godina.
699. Vijee je cijenilo i druge line okolnosti koje neminovno egzistiraju na strani
optuenih, ali obzirom na specifinost i teinu poinjenog zloina, ne nalazi da su iste
takvog kvaliteta i kvaniteta da bi imale znaajnijeg uticaja na odmjeravanje kazne.
VIII. ODLUKA O TROKOVIMA POSTUPKA
700. Sud je primjenom odredbi lana 188. stav 4. ZKPBiH optuene oslobodio
naknade trokova postupka, obzirom da su loijeg materijalnog stanja, to jasno
proizilazi iz injenice da su ak trokovi odbrane plaani iz budetskih sredstava Suda.
701. Osim toga, optueni se sve vrijeme nalaze u pritvoru, pa tako nisu bili u
mogunosti radom ostvarivati novana primanja, to se neminovno ima sagledati i u
kontekstu injenice da im je izreena kazna zatvora u duem vremenskom trajanju, pa
122

bi obavezivanjem na naknadu trokova postupka zasigurno bila dovedena u pitanje
njihova ili egzistencija njihovih porodica.
702. Kod ovakvog stanja stvari Sud je odluio da trokovi krivinog postupka padaju
na teret budetskih sredstava.
IX. ODLUKA O IMOVINSKO PRAVNIM ZAHTJEVIMA
703. Primjenom odredbi lana 198. stav 2. ZKP-a BiH, Sud radi ostvarivanja
imovinskopravnog zahtjeva oteene upuuje na parnicu, obzirom da podaci prikupljeni
u toku ovog postupka nisu Vijeu pruili pouzdan osnov za potpuno ili djelimino
dosuenje, pa bi utvrivanje visine imovinsko pravnog zahtjeva predstavljalo
nepotrebno odugovlaenje predmetnog postupka.
ZAPISNIAR: PREDSJEDNIK VIJEA

SUDIJA
Lejla Kurtanovi
Mira Smajlovi
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke i branioci mogu izjaviti
albu vijeu Apelacionog odjeljenja Suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema
pismenog otpravka presude.
U skladu sa odredbom lana 293. stav 4. ZKP BiH oteeni presudu mogu pobijati
albom, samo u dijelu koji se odnosi na odluku Suda o trokovima krivinog postupka i
odluku o imovinsko pravnom zahtjevu.
*alba se podnosi Sudu u dovoljnom broju primjeraka.
123

X. ANEKS A
A. PROCESNE ODLUKE
1. Uvrtavanje izjava datih u postupcima pred MKSJ
704. Vijee je dana 14.10.2011. godine donijelo rjeenje kojim je djelimino usvojen
prijedlog Tuilatva pa su temeljem odredbi lanova 3., 5. i 7. Zakona o ustupanju
uvrteni u dokaze:
705. Transkripti svjedoenja Momira Nikolia (transkripti u predmetu Blagojevi od

19.09., 22.09., 23.09., 25.09., 26.09., 29.09., 30.09. i 01.10.2003. godine) te izjave koje
je dao istraiteljima MKSJ u svojstvu svjedoka (od 15.12.1999. i 28.05.2005. godine),
706. Transkripti svjedoenja Dragana Obrenovia (transkripti u predmetu Blagojevi

od 01.10., 02.10. 06.10., 07.10., 08.10., 09.10. i 10.10.2003. godine) te izjave koje je
dao istraiteljima MKSJ u svojstvu svjedoka (od 02.04.2000., 04.06.2003. i 05.02.2004.
godine)
707. Transkripti svjedoenja svjedoka: Joseph Kingori (transkripti u predmetu Krsti

od 31.03. i 03.04.2000. godine), Robert A. Franken (transkript u predmetu Krsti od
04.04.2000. godine), Leendert Cornelis van Duijn (transkript u predmetu Popovi i dr.
od 27.09., 28.09. i 29.09.2006. godine), Vicentius Egbers (transkript u predmetu
Popovi i dr. od 18., 19. i 20.10.2006. godine),
708. Transkript svjedoenja preminulog svjedoka Miroslava Deronjia (transkript u

predmetu Nikoli Momir od 28.10.2003. godine)
709. Odbijen je kao neosnovan prijedlog Tuilatva BiH u dijelu koji se odnosi na
prihvatanje izjava o injenicama i priznanju krivnje optuenih Dragana Obrenovia i
Momira Nikolia (izjava o injenicama i priznanju krivnje od 06.05.2003. godine i izjava
data istraiteljma MKSJ od 23.06.2003. godine)
710. Tuilatvo BiH je u Aneksu C optunice broj: T20 0 KTRZ 0000538 10 od

08.11.2010. godine, zatrailo prihvatanje i uvrtavanje u dokaze, iskaza svjedoka datih
124

pred MKSJ te izjava iz istraga u predmetima MKSJ i Tuilatva BiH. Konkretno, radi se
o transkriptima iskaza svjedoka datih na suenjima pred pretresnim vijeima MKSJ u
predmetima: Krsti, Blagojevi i Popovi, te izjavama koje su dali u toku istrage u
navedenim povezanim predmetima MKSJ. Navedeni prijedlog Tuilatvo je u formi
pismenog pretresnog prijedloga broj 3 podnijelo 07.09.2011. godine, u ijem
obrazloenju se tuilac poziva na relevantne odredbe Zakona o ustupanju predmeta
MKSJ koji govore o koritenju i prihvatanju dokaza pribavljenih u postupcima pred
MKSJ.
711. U prilog navedenom prijedlogu tuilac je prvenstveno ukazao na svrhu

navedenog Zakona koja se ogleda u (1) ubrzavanju suenja- to je u skladu sa
suenjem u razumnom roku , (2) unapreenje sudske ekonominosti- usklaeno sa
pravom optuenog da osporava dokaze protiv njega i pretpostavkom nevinosti i (3)
unapreenje usklaenosti izmeu MKSJ i sudova u BiH.
712. Prihvatanjem predloenih izjava e se omoguiti da se ne poziva vie puta

odreeni broj svjedoka iji su iskazi provjereni u unakrsnom ispitivanju te e se
omoguiti da se ne pozivaju svjedoci iji se iskazi ne odnose direktno na radnje
optuenih ali su relevantni za optunicu. Naime, tuilac smatra da iskazi svjedoka dati
na suenju i izjave iz istrage koje se predlau imaju dokaznu vrijednost za injenice i
okolnosti koje se navode u optunici.
713. U izjanjenjima na navedeni prijedlog, odbrana optuenih se protivi uvrtavanju

izjava koje su svjedoci dali istraiteljima MKSJ, ali i transkripata svjedoenja u
postupcima pred MKSJ. Odbrana se naroito protivi uvrtavanju izjava o injenicama i
priznanju krivnje Momira Nikolia i Dragana Obrenovia.
714. Shodno odredbi lana 5. stav 3. Zakona o ustupanju predmeta, branilac

optuenog Vlastimira Golijana u svom izjanjenju od 31.08.2011. godine podnio je i
zahtjev za unakrsno ispitivanje svjedoka Momira Nikolia, Josepha Kingori-ja, Dragana
Obrenovia, Miroslava Deronjia, Robert A. Franken, Leendert Cornelis Van Dujin-a,
Vicentius Egbers-a, obrazlaui detaljno razloge i okolnosti na koje bi ovi svjedoci bili
unakrsno ispitani.
715. Na isti nain, zahtjev za unakrsno ispitivanje navedenih svjedoka je u svom

podnesku podnio i branilac optuenog Zorana Goronje, advokat Petko Pavlovi. Ovaj
branilac je analizom sudske prakse doao do zakljuka da u navedenom postupku
nee biti mogue obezbijediti prisustvo Momira Nikolia i Dragana Obrenovia, niti e
se u svojstvu svjedoka pojaviti nekadanji pripadnici holandskog bataljona, pri emu je
nezanemarljivo da Sud BiH nema mogunosti ove svjedoke pozvati pod prijetnjom
prinudnog dovoenja niti drave u kojima oni trenutno borave predviaju mogunost
izricanja sankcija zbog neodazivanja na Sud. Navedeno prema miljenju branioca
Vijee treba imati na umu prilikom donoenja konane odluke o ovom pitanju.
716. Branilac optuenog Stanka Kojia, advokat Milan Romani u svom izjanjenju
od 06.10.2011. godine navodi da je Zakon o ustupanju predmeta nekvalitetan,
neprecizan, nepredvidiv i nepristupaan, te se ne moe smatrati zakonom u smislu
125

odredaba Evropske konvencije o ljudskim pravima. Takoer, praksa Suda je podjeljena
po pitanju da li samo injenice koje direktno inkriminiu optuenog ne treba prihvatiti ili
injenice koje to potvruju indirektno. Pored navedenog, branilac smatra da cilj
navedenog zakona nije legitiman, odnosno da je suprotan lanu II Ustava, pri emu je
Sud u svakom konkretnom sluaju duan provjeriti da li primjena nekog zakona kri
osnovna zagarantovana ljudska prava.
717. Branilac osporava i karakter Zakona o ustupanju predmeta kao lex specialis-a
smatrajui da istim ne mogu biti derogirane pozitivne odredbe ZKP BiH, pozivajui se u
daljem izlaganju na praksu Evropskog suda za ljudska prava. Na kraju, branilac smatra
da uvoenje utvrenih injenica prebacuje teret dokazivanja na odbranu. Shodno
svemu navedenom, predlae da se odbiju sve predloene injenice iz prijedloga
tuioca od 07.09.2011. godine, te da se odbije izvoenje predloenih dokaza, jer tuilac
nije obrazloio zato bi uvoenje navedenih iskaza u dokazni materijal bilo relevantno
za predmetni postupak.
718. Na roitu odranom 09.09.2011. godine, branilac optuenog Franca Kosa,

advokat Duan Tomi, pridruio se navodima drugih branilaca, izraavajui
istovremeno protivljenje pretresnom prijedlogu Tuilatva.
719. Prije svega, Vijee ne nalazi osnovanim prigovore branioca Romania u

pogledu neprihvatljivosti injenica utvrenih u presudama MKSJ, obzirom da ih
pretresni prijedlog Tuilatva od 07.09.2011. godine ne sadri.
720. U pogledu prihvatljivosti iskaza koje su svjedoci dali u postupcima pred MKSJ,
Vijee se izmeu ostalog rukovodilo odredbom lana 3. stav 1. Zakona o ustupanju
predmeta koja predvia da: Dokazi pribavljeni u skladu sa Statutom i Pravilnikom o
postupku i dokazima MKSJ mogu se koristiti u postupcima pred sudovima u BiH.
721. Navedenim lanom propisano je koritenje dokaza pribavljenih od strane MKSJ

u postupcima pred sudovima u BiH. U tom cilju Zakon o ustupanju predmeta osmiljen
je kao lex specialis kako bi se otklonio rizik da dokazi prikupljeni od strane MKSJ budu
neupotrebljivi prema ZKP-u, a njime se ureuje procedura i uslovi koritenja takvih
dokaza i na drugim sudovima.
722. U konktekstu navedenog vijee je cijenilo da iskazi svjedoka ije prihvaanje se

predlae ispunjavaju uslove iz lana 3. stav 1. jer se ne tvrdi niti je oigledno da je bilo
nepravilnosti prilikom njihovog pribavljanja ili koritenja u skladu sa Statutom i pravilima
MKSJ.
723. Prije svega, odredba lana 3. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta propisuje:
Dokazi pribavljeni u skladu sa Statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima MKSJ
mogu se koristiti u postupcima pred sudovima u BiH.
724. Dakle, izjave i transkripti koji je Vijee odluilo prihvatiti ispunjavaju uslove iz
lana 3. stav 1. jer se ne tvrdi niti je oigledno da je bilo nepravilnosti prilikom njihovog
126

pribavljanja ili koritenja u skladu sa Statutom i pravilima MKSJ.
725. Nadalje, odredba lana 5. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta predvia da se

zapisnik o iskazu svjedoka dat pred MKSJ, kao i zapisnik o vanpretresnom iskazu
svjedoka sainjen pred MKSJ-om u skladu sa pravilom 71. Statuta i Pravilnika o
postupku i dokazima MKSJ, moe se koristiti pred sudom pod uslovom da je iskaz ili
vanpretresni iskaz od znaaja za pitanje o kojem se raspravlja.
726. Saglasno odredbi lana 5. Zakona o ustupanju, Sud moe prihvatiti iskaz koji je
svjedok dao u postupku pred MKSJ, ukoliko je zapisnik o njegovom ispitivanju sainjen
u skladu sa relevantnim odredbama Pravilnika o postupku i dokazima, te ukoliko je
svjedok bio upoznat sa svojim pravima. U skladu sa navedenim, Vijee nalazi
prihvatljivim izjave koje je Momir Nikoli dao istraiteljima MKSJ u svojstvu svjedoka od
15.12.1999. i 28.05.2005. godine i izjave koje je Dragan Obrenovi dao istraiteljima
MKSJ u svojstvu svjedoka od 02.04.2000., 04.06.2003. i 05.02.2004. godine.
727. Meutim, neprihvatljive su izjave o injenicama i priznanju krivnje optuenih

Momira Nikolia (od 06.05.2003. godine) i Dragana Obrenovia, jer se radi o
injenicama koje su jednostrani prikaz dogaaja od strane optuenih, koji prilikom
davanja iskaza nisu bili pod zakletvom i nisu bili duni govoriti istinu. Ovo iz razloga to
je u ovim sluajevima, optueni davao iskaz rukovoen svrhom blaeg kanjavanja, pri
emu moe neosnovano inkriminirati druge kako bi zatitio sebe. Osim toga, navedene
izjave nisu podobne za prihvatanje jer injenice navedene u sporazumu nisu bile
predmetom osporavanja u unakrsnom ispitivanju i kao takve nepouzdane su za
prihvatanje.
728. Citirana odredba lana 5. Zakona o ustupanju predmeta odnosi se i na usmeno

svjedoenje, dato pod zakletvom i podvrgnuto unakrsnom ispitivanju, pa Vijee nalazi
prihvatljivim i transkripte svjedoenja svjedoka: Joseph Kingori, Robert A. Franken,
Leendert Cornelis van Duijn i Vicentius Egbers.
729. Vijee je odluilo uvrstiti u dokaze transkripte svjedoenja preminulog svjedoka

Miroslava Deronjia to je u skladu sa odredbom lana 7. Zakona o ustupanju
predmeta, koji kao i odredba lana 273. stav 2. ZKP BiH predvia izuzetke od
neposrednog izvoenja dokaza itanjem zapisnika iz istrage. Iako je odredba ZKP-a u
tom smislu eksplicitna, Vijee ne nalazi da se primjenom lana 7. Zakona o ustupanju
predmeta derogira navedena odredba ZKP-a, jer je zatieni svjedok svoj iskaz pred
MKSJ dao pod zakletvom, gdje je bio podvrgnut i unakrsnom ispitivanju, pa je takav
iskaz zasigurno detaljniji i objektvniji od zapisnika koji se sainjava u istrazi a koji se
temeljem odredbe lana 273. stav 2. ZKP BiH moe proitati ukoliko je ispitana osoba
umrla, ili je njen dolazak pred Sud nemogu ili znatno otean iz vanih uzroka. Shodno
navedenom, ocjenjeno je da su ispunjeni i uslovi iz ovog lana odnosno da prihvatanje
ovog transkripta nee ii na tetu odbrane optuenih.
730. Ne nalazei u konkretnom sluaju da je navedenim postupanjem povrijeeno

bilo koje pravo optuenih zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima,
Vijee se nije detaljnije uputalo u ocjenu ustavnosti Zakona o ustupanju predmeta,
127

obzirom da navodi na koje upuuje branilac Romani u svom izjanjenju- o
suprotnostima navedenog Zakona sa lanom II Ustava, predstavljaju proizvoljne
zakljuke branioca, pri emu je nezanemarljivo da ovaj Sud nema nadlenost u pravcu
utvrivanja ne/ustavnosti pojedinih zakona.
731. Uvaavajui pravo na odbranu, kao jedno od temeljnih prava EKLJP, branioci u
predmetnom postupku, temeljem odredbe lana 5. stav 3. Zakona o ustupanju
predmeta mogu podnijeti obrazloene prijedloge za unakrsno ispitivanje svjedoka, to
je od strane nekih branilaca ve uinjeno, a Vijee e o navedenom pitanju donijeti
konanu odluku, vodei rauna da se unakrsno ispitivanje svjedoka mora ograniiti na
okvir direktnog (Zakon o ustupanju predmeta lan 1. stav 2., lan 262. stav 1. ZKP-a).
732. Cijenei prigovore branilaca o nemogunosti dolaska nekih svjedoka pred Sud,
Vijee nalazi korisnim napomenuti da e ukoliko se ne obezbijedi unakrsno ispitivanje
svjedoka ije izjave su prihvaene ovim rjeenjem, njihovi iskazi u konanoj ocjeni
provedenih dokaza podlijegati lanu 3. stav 2. Zakona o ustupanju, koji propisuje da
Sudovi ne mogu zasnivati osuujuu presudu iskljuivo ili u odluujuoj mjeri na
prethodnim iskazima svjedoka koji nisu dali usmeni iskaz na glavnom pretresu, to
prema miljenju Vijea predstavlja adekvatno ogranienje njihove dokazne snage.
2. Prihvatanje izjava svjedoka Draena Erdemovia
733. Dana 07.09.2011. godine Vijee je djelimino usvojilo prijedlog Tuilatva BiH
broj: 2 (broj: T20 0 KTRZ 0000538 10) od 31.08.2011. godine, te se prihvata
uvrtavanje u dokaze i itanje izjava Draena Erdemovia datih u svojstvu svjedoka i
to: izjava data pred MKSJ 12.08.1998. godine (rezime izjava od 24., 25., 26. i
27.06.1997. godine); izjava data pred MKSJ 03.11.2001. godine; transkript
svjedoenja Draena Erdemovia u predmetu MKSJ Popovi Vujadin i dr. od 04. i
07.05.2007. godine. U preostalom dijelu koji se odnosio na prihvatanje skice svjedoka
Draena Erdemovia, sainjene pred MKSJ 30.05.1996. godine, prijedlog Tuilatva
BiH je odbijen kao neosnovan.
734. Tuilatvo BiH je na glavnom pretresu odranom 01.07.2011. godine, predloilo

uvrtavanje u sudski spis izjava koje je Draen Erdemovi dao u postupcima pred
MKSJ, to je Sudu u formi pismenog pretresnog prijedloga broj 2 dostavljeno
31.08.2011. godine.
735. Tuilatvo je trailo prihvatanje i uvrtavanje u dokaze, iskaza koje je Draen

Erdemovi dao na suenjima pred MKSJ te izjave svjedoka koje su navedene u
aneksu A pod rednim brojem 11. potvrene optunice. Tuilatvo je svoj prijedlog
zasnivalo na odredbama lana 5. Zakona o ustupanju predmeta, pozivajui se na
praksu MKSJ u predmetima Krsti i Popovi. U svom podnesku od 01.09.2011.
godine, Tuilatvo precizira da se radi o izjavama koje je Draen Erdemovi dao MKSJ
dana 24., 25., 26. i 27.06.1997. godine i 12.08.1998. godine, izjave od 03. i 06.11.2001.
godine, te transkript svjedoenja iz predmeta Popovi Vujadin i dr. od 04. i 07.05.2007.
128

godine i skica svjedoka sainjena pred MKSJ 30.05.1996. godine. Istim podneskom
Tuilatvo je izjavilo da odustaje od prijedloga za uvrtavanje izjava koje je Draen
Erdemovi dao pred MKSJ 24.04. i 25.06.1996. godine. Na roitu za glavni pretres
odranom dana 06.09.2011. godine, tuilac je odustao i od izjave od 06.11. (bez
oznake godine).
736. Branilac optuenog Franca Kosa, advokat Duan Tomi je na roitu od

01.07.2011. godine izrazio protivljenje prijedlogu Tuilatva, smatrajui da nisu
ispunjeni uslovi za itanje izjava ovog svjedoka na nain kako to propisuje odredba
lana 273. ZKP BiH, jer nisu uloeni dovoljni napori da se obezbijedi prisustvo ovog
svjedoka u predmetnom postupku.
737. Branilac optuenog Stanka Kojia, advokat Milan Romani se o navedenom

prijedlogu pismeno oitovao, smatrajui da nisu uinjeni dostatni napori da se
obezbijedi prisustvo Draena Erdemovia koji je krucijalni svjedok u ovom postupku, pa
je samim tim navedeni prijedlog suprotan odredbama lana 273. stav 2. ZKP BiH.
neprihvatljiva je za odbranu i izjava Draena Erdemovia kojom odbija pojavljivanje u
postupcima pred Sudom BiH, obzirom da se prilikom potpisivanja sporazuma o
priznanju krivnje obavezao da e uvjek biti na raspolaganju, ne samo Tribunalu nego i
domaim sudovima, kako bi se utvrdila istina o stvarnim dogaanjima iz jula 1995.
godine. Bez obzira na navedeno, u cilju ekonominosti postupka odbrana ovog
optuenog ne protivi se uvrtavanju transkripta svjedoenja Draena Erdemovia u
predmetu Popovi Vujadin i dr. pred MKSJ broj: IT-05-88-T od 04. i 07.05.2007.
godine.
738. Sa navedenim se saglasio i branilac optuenog Golijan Vlastimira, advokat

Rade Goli, dodajui meutim, da se protivi uvrtavanju drugih izjava ovog lica, jer iz
istih ne proizilazi u kojem svojstvu su date200. Prema miljenju branioca,
nezanemarljiva je injenica da je Draen Erdemovi potpisao sporazum o priznanju
krivnje a neke od izjava datiraju iz perioda koji je tome prethodio. Naime, predmetne
izjave ne ispunjavaju uslove iz lana 5. Zakona o ustupanju predmeta jer iste nisu
uzete u skladu sa odredbama Pravila 71 Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ.
Branilac je ove navode ponovio u pismenom podnesku od 31.08.2011. godine. U svom
izjanjenju od 05.09.2011. godine branilac pored iznoenja istih navoda, izriito se
protivi uvrtavanju transkripta svjedoenja Draena Erdemovia iz predmeta Krsti jer
isto nije predloeno u optunici.
739. Uvrtavanju transkripata o sasluanju svjedoka Draena Erdemovia od 04. i

07.05.2007. godine u predmetu Popovi i dr. nije se protivio ni branilac optuenog
Zorana Goronje, advokat Petko Pavlovi, ali kao i drugi branioci smatra nezakonitim
uvrtavanje drugih izjava, prvenstveno onih iz perioda prije zakljuenja sporazuma o
200
Branilac u tom kontekstu navodi izjave od 24. aprila 1996. godine, 25. juna 1996. godine, 24,25,26, 27.
juna i 12. avgusta 1998. godine, 3. novembra 2001. godine i 6. novembra bez oznake godine. U podnesku
od 05.09.2011. godine branilac tvrdi da su prilikom ispitivanja date pouke koje se daju osumnjienim
licima, pa je takva izjava a priori neprihvaljtiva.
129

priznanju krivnje, te izjava koje nisu uzete u predmetu ovog Suda, jer ne ispunjavaju
uslove iz lana 5. Zakona o ustupanju predmeta, odnosno iste nisu uzete u skladu sa
odredbom Pravila 71. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ. Predloene izjave ne
ispunjavaju ni uslove iz lana 7. Zakona o ustupanju predmeta, koji jasno upuuje na
odredbu lana 273. ZKP BiH, pa stoga branilac predlae da se prijedlog Tuilatva
odbije kao nesnovan.
740. Nakon pismenog obraanja Suda, sekretar MKSJ je svojim dopisom od

19.08.2011. godine obavijesto da su jo uvijek na snazi nalozi za zatitu svjedoka koje
je izdao Tribunal, te ne postoji mogunost otkrivanja lokacije boravka ovog svjedoka,
koji je zbog vlastite sigurnosti relociran u treu dravu (tzv. Drava relokacije).
Meutim, u cilju unapreenja saradnje sa Sudom BiH, Meunarodni Tribunal e molbu
Suda za uzajamnu pravnu pomo201 prenijeti Dravi relokacije kako bi se poziv za
svjedoenje dostavio Draenu Erdemoviu i kako bi se mogla razmotriti mogunost
pribavljanja pismenog iskaza ovog svjedoka na osnovu pitanja koja e dostaviti
nadleni organi Bosne i Hercegovine zajedno sa molbom za pomo.
741. Nakon razmatranja prijedloga Tuilatva i izjanjenja odbrane, vijee je odluilo

kao u dispozitivu iz slijedeih razloga.
742. Prije svega, odredba lana 3. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta propisuje:
mogu se koristiti u postupcima pred sudovima u BiH.
743. Navedenim lanom propisano je koritenje dokaza pribavljenih od strane MKSJ

u postupcima pred sudovima u BiH. U tom cilju Zakon o ustupanju predmeta osmiljen
je kao lex specialis kako bi se otklonio rizik da dokazi prikupljeni od strane MKSJ budu
neupotrebljivi prema ZKP-u, a njime se ureuje procedura i uslovi koritenja takvih
dokaza i na drugim sudovima.
744. Izjave i transkript koji je Vijee odluilo prihvatiti ispunjavaju uslove iz lana 3.
stav 1. jer se ne tvrdi niti je oigledno da je bilo nepravilnosti prilikom njihovog
pribavljanja ili koritenja u skladu sa Statutom i pravilima MKSJ.
745. Nadalje, odredba lana 5. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta predvia da se

zapisnik o iskazu svjedoka dat pred MKSJ, kao i zapisnik o vanpretresnom iskazu
svjedoka sainjen pred MKSJ-om u skladu sa pravilom 71. Statuta i Pravilnika o
postupku i dokazima MKSJ, moe se koristiti pred sudom pod uslovom da je iskaz ili
vanpretresni iskaz od znaaja za pitanje o kojem se raspravlja.
746. Dakle, saglasno odredbi lana 5. Zakona o ustupanju, Sud moe prihvatiti iskaz
koji je svjedok dao u postupku pred MKSJ, ukoliko je zapisnik o njegovom ispitivanju
sainjen u skladu sa relevantnim odredbama Pravilnika o postupku i dokazima, te
201
Navedenu molbu MKSJ bi proslijedio Dravi relokacije u skladu sa odredbama Evropske konvencije o
uzajamnoj pomoi u krivinim stvarima od 20. 04.1959. godine.
130

ukoliko je svjedok bio upoznat sa svojim pravima. U skladu sa navedenim, Vijee nalazi
prihvatljivim Zapisnik o iskazu svjedoka Draena Erdemovia pred MKSJ od
12.08.1998. i 03.11.2001. godine.
747. Analogno tome, citirana odredba odnosi se i na usmeno svjedoenje, dato pod
zakletvom i podvrgnuto unakrsnom ispitivanju, pa Vijee nalazi prihvatljivim i transkripte
svjedoenja u predmetu Popovi i dr. od 04. i 07.05.2007. godine.
748. Vijee je ocijenilo da je prihvatanje navedenih izjava od znaaja za pitanja o

kojima se raspravlja u predmetnom postupku, s tim da ostaje obaveza Suda da
optuenom osigura pravinost u postupku, kako je to zagarantirano lanom 6. stav 1.
Evropske konvencije o ljudskim pravima (pravo na pravino suenje) i lanom 6. stav
3. (pravo na suoavanje i dovoenje svjedoka). Navedeno zapravo znai da i pored
prihvatanja navedenih izjava, odbrana zadrava pravo da podnese obrazloeni pismeni
zahtijev za pozivanje svjedoka radi unakrsnog ispitivanja. U tom pismenom podnesku,
odbrana je duna navesti konkretne dijelove iskaza svjedoka koji e biti predmetom
unakrsnog ispitivanja, o emu Sud donosi konanu odluku.
749. U predmetnom postupku, branioci optuenih su pozvani da se pismeno oituju

o pitanjima koja bi postavili ovom svjedoku u unakrsnom ispitvanju, koja pitanja e uz
odobrenje Vijea, biti proslijeena u dravu relokacije u kojoj Draen Erdemovi
trenutno boravi.
750. U tom kontekstu Vijee je imalo u vidu prigovore odbrane kojima je osporavana
prihvatljivost izjava od 12.08.1998. godine i 06.11., koje je Draen Erdemovi dao u
svojstvu osumnjienog. Meutim, na glavnom pretresu odranom dana 06.09.2011.
godine, tuilac je odustao od izjave od 06.11. dok je nakon uvida u izjavu od
12.08.1998. godine, Vijee konstatovalo da je ista sainjena nakon pravosnanosti
presude o priznanju krivnje, to implicira da Draen Erdemovi nije mogao imati status
osumnjiene osobe. Nadalje, pouke koje su date svjedoku na poetku uzimanja ove
izjave po sadrini odgovaraju uputama koje se daju svjedoku (pravo ne odgovarati na
pojedina pitanja), a injenica da se u sadraju nalazi rezime ranijih izjava iz 1997.
godine ne mijenja zakljuak vijea o ovom pitanju, jer je svjedok Draen Erdemovi
svojim potpisom potvrdio da mu je sadraj izjave prezentiran, te da i dalje ostaje pri
svim iznesenim navodima. Razloge prihvatanja transkripata svjedoenja Draena
Erdemovia u predmetu MKSJ Popovi i dr, Vijee nee naroito obrazlagati, obzirom
da se odbrana nije protivila njihovom uvrtavanju.
751. Meutim, odlueno je da se u dokazni materijal u ovom postupku nee uvrstiti

skica koju je Draen Erdemovi sainio pred MKSJ 30.05.1996. godine, obzirom da je
ista data u vrijeme kada je ovo lice imalo status osumnjenog, a nije od presudnog
znaaja za predmetni postupak.
752. Obzirom da se iskaz svjedoka smatra cjelovitim ako je dat usmeno i

neposredno, ili ako su ispunjeni uslovi za posredno izvoenje dokaza iz lana 273. ZKP
BiH, Vijee nalazi korisnim napomenuti da e prilikom konane ocjene provedenih
131

dokaza, prihvaeni iskazi Draena Erdemovia podlijegati odredbi lana 3. stav 2.
Zakona o ustupanju predmeta.
753. Odbrana je na roitu od 01.07.2011. godine zahtjevala pozivanje svjedoka

Erdemovia u svrhu unakrsnog ispitivanja.
754. Meutim dana 23.08.2011. godine, Vijee je objavilo pisani odgovor da MKSJ
ne moe prinudno obezbjediti prisustvo Erdemovia a on je lociran u treu dravu u
kojoj su na snazi nalozi za zatitu svjedoka pa ne mogu dostaviti informaciju o mjestu
gdje se osoba nalazi. Nakon toga, branilac Goli je odustao od mogunosti da alje
pismena pitanja Erdemoviu smatrajui da se time naruava princip kontradiktornosti.
3. Prihvatanje izjave svjedoka Z-3
755. Rjeenjem Vijea od 09.09.2011. godine, usvojen je prijedog Tuilatva BiH od

06.09.2011. godine, te je odlueno da se u dokaze ima uvrstiti transkript svjedoenja
zatienog svjedoka Z-3 iz predmeta MKSJ Tuilac protiv Radoslava Krstia od
14.04.2000. godine.
756. Dana 23.08.2011. godine, Sudu je dostavljena slubena zabiljeka kojom

tuilac obavijetava da je oteana mogunost pozivanja i pristupanja zatienog
svjedoka Z-3 na Sud. Nakon to je odbrana insistirala da na njegovom pozivanju,
tuilac je naknadno obavijestio Sud da nee biti mogue obezbijediti prisustvo ovog
svjedoka, te je u skladu sa odredbama lana 273. stav 2. ZKP BiH predloio izuzetak
od neposrednog izvoenja dokaza itanjem izjave koju je ovaj svjedok dao u istrazi.
757. Na navedeni prijedlog branioci optuenih su dostavili svoja izjanjenja u kojima

izraavaju slaganje sa navedenim prijedlogom Tuilatva, smatrajui da se prihvatanje
transkripti svjedoenja trebaju prihvatiti po drugom pravnom osnovu od onog koji
predlae tuilac, odnosno po lanu 7. Zakona o ustupanju predmeta, nakon ega je
tuilac na roitu od 06.09.2011. godine promijenio pravni osnov po kojem trai
uvrtavanje izjave svjedoka Z-3 u dokaze.
758. U izjanjenjima koja su pristigla nakon ovog roita, branioci su ukazivali na

posebno svojstvo zatienog svjedoka, kojeg je nepotrebno izlagati ponovnom
svjedoenju koje za njega predstavlja svojevrsnu traumu, a imajui u vidu naelo
ekonominosti i efikasnosti, optuenima je u interesu da se predmetni postupak to
prije okonna, naroito jer se nalaze u pritvoru.
759. Imajui u vidu razloge koje tuilac navodi u svom prijedogu te saglasnost
odbrane, Vijee je odluilo uvrstiti u dokaze transkripte svjedoenja zatienog
svjedoka Z-3 iz predmeta MKSJ Tuilac protiv Radislava Krstia, smatrajui da je
navedeno postupanje u skladu sa odredbom lana 7. Zakona o ustupanju predmeta,
koji kao i odredba lana 273. stav 2. ZKP BiH, koja predvia izuzetke od neposrednog
izvoenja dokaza.
132

760. Iako je odredba ZKP-a u tom smislu eksplicitna, Vijee ne nalazi utemeljenim
tvrdnje odbrane da se primjenom lana 7. Zakona o ustupanju predmeta derogira
navedena odredba ZKP-a, odnosno da bi ista bila neprimljenjiva u konkretnom sluaju.
Ovo iz razloga to odredba lana 273. ZKP BiH predvia itanje zapisnika iz istrage, u
sluajevima kada je dolazak svjedoka pred Sud nemogu ili znatno otean iz vanih
uzroka.
761. Analogno tome, a u vezi sa lanom 7. Zakona o ustupanju predmeta, u istim

sluajevima se moe proitati i transkript svjedoenja sainjen u postupku pred MKSJ,
jer je za razliku od jednostranog ispitivanja u istrazi, svjedok na glavnom pretresu bio
pouen o svojim pravima i podvrgnut unakrsnom ispitivanju, pa je takav iskaz
zasigurno detaljniji i objektivniji.
762. Pored injenice da se odbrana saglasila sa navedenim prijedlogom Vijee

nalazi korisnim napomenuti da e iskaz ovog svjedoka u konanoj ocjeni provedenih
dokaza podlijegati lanu 3. stav 2. Zakona o ustupanju, koja propisuje ogranienje da
Sudovi ne mogu zasnivati osuujuu presudu iskljuivo ili u odluujuoj mjeri na
prethodnim iskazima svjedoka koji nisu dali usmeni iskaz na glavnom pretresu.
4. Prihvatanje izjave optuenog Franc Kosa u skladu sa odredbom

lana 273. stav 3. ZKP BiH
763. Prilikom odluivanja o tome da li e iskaz koji je optueni Franc Kos davao u
svojstvu osumnjienog biti koriten na glavnom pretresu, Sud je cijenio prihvaljtivost
istog u kontekstu odredbe lana 273. stav 3. ZKP BiH.
764. Stav 3. lana 273. ZKP BiH kae: Ako se u toku glavnog pretresa optueni
koristi pravom da nije duan iznijeti svoju odbranu ili odgovarati na postavljena pitanja,
zapisnik o iskazu optuenog koji je dat u istrazi moe se po odluci sudije ili
predsjednika vijea proitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu...
765. Meutim, koritenje iskaza optuenog datog u istrazi uslovljeno je formalnim

pravilom koje se odnosi na upozorenje dato osumnjienom prilikom ispitivanja u istrazi.
Tako drugi dio citiranog stava lana 273. ZKP BiH eksplicitno navodi da se ovakav
iskaz moe koristiti: ...samo ako je optueni prilikom sasluanja u istrazi bio upozoren
u skladu sa lanom 78. stav (2) taka (c) ovog zakona. 202
766. U skladu sa gore navedenim, prilikom razmatranja prihvatanja iskaza

optuenog datog u istrazi sudee vijee je razmatralo:
a) da li je osumnjieni bio pouen da se moe izjasniti o djelu koje mu se stavlja

na teret;
202
Vidi lan 78. stav 2, taka c) ZKP BiH
133

b) da li je osumnjieni bio pouen da ukoliko eli da se izjasni, odnosno da iznese
svoju odbranu, to mora uiniti u prisustvu branioca u sluaju obavezne odbrane;203
c) da li je osumnjieni upozoren da ukoliko svoju izjavu da u prisustvu branioca,

njegov se iskaz moe koristiti kao dokaz na glavnom pretresu;
d) da li je osumnjieni upozoren da ukoliko svoju izjavu da u prisustvu branioca,

njegov iskaz moe i bez njegove saglasnosti biti proitan i koriten na glavnom
pretresu;
767. U konkretnom sluaju, Sud je uvidom u zapisnik204 ustanovio da je sasluanje

optuenog Franc Kosa u svojstvu osumnjienog obavljeno u potpunosti u skladu sa
odredbama citiranog lana ZKP BiH, te budui da odbrana nije niim dovela u sumnju
autentinost i zakonitost sainjenog zapisnika, Vijee je odluilo isti prihvatiti u dokazni
materijal u ovom predmetu, dok je konanu ocjenu njegove dokazne snage dalo u
presudi, cijenei ga u kontekstu svih provedenih dokaza.
5. Prihvatanje utvrenih injenica
768. Dana 12.01.2011. godine, Vijee je primjenom odredbe lana 4. Zakona o

ustupanju predmeta, prihvatilo kao dokazane injenice koje su utvrene u
prvostepenim i drugostepenim presudama MKSJ u predmetu Tuilac protiv Krstia broj:
IT-98-33-T, presuda pretresnog vijea od 02.08.2001. godine i presuda Apelacionog
vijea broj: IT-98-33-A od 19.04.2004. godine, te u predmetu Tuilac protiv Blagojevia
i Jokia broj: IT-02-60-T, presuda pretresnog vijea od 17.01.2005. godine te presuda
Apelacionog vijea broj: IT-02-60-A od 09.05.2007. godine, na nain kako slijedi:
1. U martu 1995. godine, Radovan Karadi, predsjednik Republike Srpske (RS),

reagujui na pritiske meunarodne zajednice da okona rat i stalne napore da se
postigne mirovni sporazum, izdao je direktivu VRS-u u vezi sa dugoronom
strategijom snaga VRS-a u enklavi. Direktivom, koja je poznata i kao "Direktiva 7",
precizirano je da VRS treba da: zavri sa fizikim odvajanjem Srebrenice od epe
to je prije mogue i da se sprijei ak i komunikacija izmeu pojedinaca u te dvije
enklave. Planiranim i dobro osmiljenim operacijama da se stvori nepodnoljiva
situacija totalne nesigurnosti, bez ikakve nade za daljnji opstanak ili ivot
stanovnika Srebrenice. /KT- 28/
203
Ukoliko se radi o sluajevima gdje odbrana nije obavezna, tada se osumnjieni moe odrei prava na
prisustvo branitelja prilikom ispitivanja, a ukoliko se radi o obaveznoj odbrani tada se osumnjieni ne
moe odrei prava na prisustvo branitelja.
204
Zapisnik o sasluanju osumnjienog u Tuilatvu BiH broj: KT-RZ-157/05 od 09.08.2010. godine.
134

2. 31. marta 1995. godine, Glavni tab VRS-a je izdao Direktivu 7.1, koju je potpisao
general Mladi. Direktiva 7.1 je bila donesena na "osnovu Direktive br. 7 i njome se
Drinskom korpusu nalagalo da, izmeu ostaloga, vodi "aktivna borbena dejstva
oko enklava /KT- 29/
3. ..... do sredine 1995. godine, humanitarna situacija civila i vojnog ljudstva bosanskih
Muslimana u enklavi je bila katastrofalna. /KT-28/
4. 2. jula 1995. godine, tadanji komandant Drinskog korpusa, general major Milenko
ivanovi, potpisao je dva nareenja. Prvim su bili predvieni planovi za napad na
enklavu, a drugim je razliitim jedinicama Drinskog korpusa bilo nareeno da se
pripreme za borbu. ifrovani naziv operacije bio je Krivaja 95. /KT- 30/
5. Ofanziva VRS-a na Srebrenicu je ..... poela 6. jula 1995. godine. /KT- 31/
6. Popodne 9. jula 1995. godine ..... predsjednik Karadi je izdao novo nareenje
kojim je dao odobrenje Drinskom korpusu VRS-a da osvoji grad Srebrenicu. /KT-
33/
7. Do veeri 9. jula 1995. godine, Drinski korpus VRS-a je uao etiri kilometra u
dubinu enklave i zaustavio se na udaljenosti od samo jednog kilometra od grada
Srebrenice. /KT- 33/
8. Glavnom tabu su bile neposredno podreene dvije samostalne jedinice 65. zatitni
puk i 10. diverzantski odred. /BT -37/
9. Kasno poslijepodne 11. jula 1995. godine general Mladi, u pratnji generala
ivanovia (tadanjeg komandanta Drinskog korpusa), generala Krstia (tadanjeg
zamjenika i naelnika taba Drinskog korpusa) i drugih oficira, trijumfalno je
proetao praznim ulicama grada Srebrenice. /KT-36/
10. Do veeri 11. jula 1995. priblino 20.000 do 25.000 izbjeglica bosanskih Muslimana
se okupilo u Potoarima ..... gdje su zatitu potraili u okviru UN-ove baze, u
okolnim fabrikama i na poljima. /KT-37/
11. U Potoarima, uvee 11. jula 1995. godine, veina ljudi koja je potraila zatitu u
okviru UN-ove baze bile su ene, djeca, stariji i invalidi, a bilo je i najmanje 300
mukaraca u krugu UN-ove baze, te izmeu 600 i 900 ljudi izvan tog kruga. /KT- 37/
12. 14. jula zatvorenici bosanski Muslimani autobusima su odvezeni iz Bratunca preko
Zvornika do Pilice gdje su bili drani u fiskulturnoj sali kole u Pilici. /BT-347/
13. Mukarci (Bonjaci) bili su drani u koli u Pilici dvije noi. /KT- 233/
14. 16. jula ..... zatvorenicima u koli u Pilici ruke su bile vezane na leima i autobusima
135

su prebaeni na Vojnu ekonomiju Branjevo gdje su bili pogubljeni /KT- 233/
15. 10. avgusta 1995. godine, Savjet bezbjednosti je bio o tome obavijeten od strane
predstavnika SAD koji je Savjetu pokazao snimke nainjene iz vazduha koja su
pokazivale postojanje masovnih grobnica u blizini Konjevi Polja i Nove Kasabe.
/BT-380/
16. U aprilu 1996. godine, istraioci iz Tuilatva MKSJ doli su na lokacije masovnih
grobnica i iz analiza tragova guma i sastava zemljita postalo je oigledno da su
masovne grobnice bile prekopavane. /BT- 381/
17. Forenzikim dokazima je utvreno da su postojale dvije vrste masovnih grobnica,

primarne grobnice, u koje su lica bila stavljana nedugo nakon nastupanja smrti i
sekundarne grobnice, u koje su ta ista lica bila ponovo sahranjivana. /BT- 381/
18. Operacija ponovnog sahranjivanja, koja je bila izvedena nekada u septembru i

oktobru 1995. godine bila je nareena od strane Glavnog taba VRS-a. /BT- 383/
19. Tijela u grobnicama na Vojnoj ekonomiji Branjevo i Kozluku odnijeta su u

sekundarne grobnice du puta u anarima. /BT- 382/
20. U sekundarnoj grobnici du puta u anarima, otkriveni su posmrtni ostaci ljudi koji
su prvobitno bili sahranjeni na Vojnoj ekonomiji Branjevo. U jednom izvjetaju
spominje se da je najmanji broj lica pronaenih u sekundarnoj grobnici u anarima
bio 283 rtve. Za tri je bilo utvreno da su bile u dobi izmeu 8 i 12 godina, za 49 da
su bili u dobi izmeu 13 i 24 godine i za 231 da su bile starije od 24 godine.
Najmanje 269 rtava su bili mukarci. /BT- 354/
769. U preostalom dijelu prijedlog Tuilatva broj: T 20 0 KTRZ-0000538 od

13.12.2010. godine odbijen je kao neosnovan.
770. Sud BiH je dana 13.12.2010. godine, u skladu sa lanom 4. Zakona o ustupanju
predmeta zaprimio prijedlog Tuilatva BiH broj: T 20 0 KTRZ-0000538 za prihvatanje
utvrenih injenica, koje su utvrene u predmetima Tuilac protiv Krstia broj: IT-98-33-
T i IT-98-33-A i Tuilac protiv Blagojevia i Joki broj: IT-02-60-T i IT-02-60-A, te
injenice koje su utvrene u predmetu Tuilac protiv Popovi Vujadina i dr. presuda
pretresnog vijea broj IT 05-88-T od 10.06.2010. godine.
771. Tuilatvo je svoj prijedlog zasnivalo na odredbama Zakona o ustupanju

predmeta, koji je osmiljen kao lex specialis u odnosu na ZKP BiH, sa ciljem da dokazi
iz postupaka koji se vode pred MKSJ mogu biti koriteni na sudovima u BiH.
Zakonodavni cilj odredbe iz lana 4. Zakona o ustupanju predmeta jeste ekonominost
postupka i pravo optuenih na suenje u razumnom vremenskom roku, zbog ega bi
Sud trebao prihvatati utvrene injenice u cilju promovisanja ekonominosti
postupka i suenja bez odgaanja. Takoe, istie se da se bilo koja utvrena
136

injenica, koju pretresno vijee prihvati, i dalje moe pobijati izvoenjem dokaza kojima
se osporava njena tanost, na koji nain je zadrano pravo optuenih da osporavaju
bilo koju od prihvaenih injenica, ime je odrana na snazi i pretpostavka nevinosti.
Najzad, Tuilatvo istie da kriteriji koje Sud primjenjuje prilikom odluivanja o ovom
pitanju obezbjeuju da niti jedna predloena injenica direktno ne inkriminie optuene,
odnosno da se ne odnosi na djela optuenih, njihovo ponaanje, znanje ili namjeru.
772. Na pomenuti prijedlog Tuilatva, odbrana svih optuenih je dostavila svoja

izjanjenja.
773. Branilac optuenog Franca Kosa, advokat Duan Tomi, na roitu odranom
21.12.2010 . godine, izrazio je protivljenje prijedlogu Tuilatva, osim u odnosu na
injenicu koja se odnosi na postojanje oruanog sukoba, ijem prihvatanju se ne
protivi.
774. Branilac optuenog Vlastimira Golijana, advokat Rade Goli se u svom podnesku
oitovao na prijedlog Tuilatva po nekoliko osnova.
775. Naime, kada je u pitanju prihvatanje injenica iz predmeta Tuilac protiv Popovi
Vujadina i dr., branilac smatra da navedeni prijedlog Tuilatva u vezi ovih injenica ne
ispunjava navedene kriterije, s obizirom da su strane u postupku u predmetu Popovi i
dr. uloili najavu albe, za ije ulaganje je predvien rok do 21.januara tekue godine.
Odbrana smatra da bi se tek nakon ovog datuma i detaljne analize albi Ureda tuioca
MKSJ i albi svih odbrana u ovom predmetu moglo raspravljati o bilo kakvim
injenicama, osim onih koje se odnose na Ljubomira Borovanina, u odnosu na kojeg
Ured tuioca MKSJ nije uloio albu. Zbog svega navedenog branilac optuenog
Golijana smatra da Sud BiH treba odbiti prijedlog Tuilatva da se kao utvrene
prihvate injenice iz Aneksa 1 prijedloga pod brojevima
37,38,39,68,69,79,80,81,106,113,119,120,121,122. Pored toga, injenice pod rednim
brojevima 80. i 81. nisu kompletne, te predstavljaju dio citata iskaza svjedoka, dok je
injenica pod rednim brojem 120 nepotpuna i predstavlja zakljuak vijea MKSJ.
776. Kada je u pitanju prihvatanje pojedinih injenica iz predmeta Krsti, Blagojevi i

Joki, branilac predlae da se prijedlog Tuilatva za prihvatanje odreenih injenica u
cjelosti odbije ili da se alternativno odbrani dozvoli pravo albe na rjeenje o
prihvatanju odreenih injenica kao utvrenih. Naime, odbrana smatra da velika veina
injenica iz prijedloga Tuilatva ne ispunjava do sada ustanovljene kriterije, jer
predstavlja pravne kvalifikacije, ili elemente krivinog djela za koje se optueni tereti, a
za koje Tuilatvo snosi teret dokazivanja u predmetnom postupku, pa su takve
injenice neprihvatljive. Takoer, jedan dio njih se odnosi na krivinu odgovornost
optuenih u ovom predmetu, pa bi se njihovim prihvatanjem naruilo naelo
presumpcije nevinosti iz lana 6. st.2 EKLJP. Najzad, odbrana Vlastimira Golijana je
istakla da su odreene predloene injenice irelevantne za postupak koji se vodi protiv
optuenog, te bi iz tog razloga trebale biti odbijene.
777. Branilac optuenog Zorana Goronja, advokat Slavko Aeri se izjasnio da su za

ovu odbranu prihvatljive svega dvije injenice sadrane u prijedlogu Tuilatva, dok su
137

ostale predloene injenice neprihvatljive iz vie osnova. Naime, odreeni broj
injenica je irelevantan za konkretni predmet, dok neke od njih sadre pravne
kvalifikacije. Pored toga, odreene injenice prema stavu odbrane ne ispunjavaju
kriterije po kojem injenica nema veze sa krivinom odgovornosti optuenog. Institutom
prihvatanja utvrenih injenica, nastoji se postii ekonominost postupka, koja po
miljenju ovog branioca ne smije ii na tetu optuenikovog prava na pravino suenje,
zagarantovanog lanom 6. EKLJP, niti dovoditi u pitanje presumpciju nevinosti iz stava
2. istog lana EKLJP. Ovaj branilac takoer smatra da rjeenje o ovom pitanju ne
predstavlja procesno rjeenje u smislu lana 318. ZKP BiH pa bi stranakama u
postupku trebalo dati mogunost ulaganja albe, odnosno preispitivanja odluke vijea,
obzirom na znaaj koji ovo pitanje ima u predmetnom postupku.
778. Branilac optuenog Stanka Kojia, advokat Milan Romani je u svom izjanjenju
istakao da bi prihvatanje utvrenih injenica u konkrentom predmetu dovelo do krenja
svih naela sadranih u ZKP-u BiH, te je u suprotnosti sa odredbama Ustava BiH i to
njegovim lanom 2. ta.2. Zakona o Sudu BiH, Evropskom konvencijom o osnovnim
ljudskim pravima i slobodama (EKLJP). Nadalje, prema miljenju advokata Milana
Romania, sam Zakon o ustupanju, zapravo se ne moe smatrati zakonom u
materijalnom smislu, jer izuzev injenice da je donesen od strane odgovarajueg
zakonodavnog tijela (Parlamentarna skuptina BiH), on ne ispunjava niz drugih kriterija
propisanih EKLJP (postojanje jasnog cilja donoenja zakona, preciznost, predvidivost i
pristupanost) te se iz tih razloga ne moe smatrati zakonom.
779. Na kraju advokat Milan Romani zakljuuje da bi primjena instituta prihvatanja

''utvrenih injenica'', rezultirala povredom prava na pravino suenje njegovog
branjenika Stanka Kojia, te bi za posljedicu imala prebacivanje tereta dokazivanja na
optuenog, zbog ega predlae da se u cijelosti odbije prijedlog Tuilatva.
780. Nakon to je razmotrio podneseni prijedlog Tuilatva, te navode odbrana

optuenih, Sud je donio odluku kao u dispozitivu iz slijedeih razloga.
781. lan 4. Zakona o ustupanju predmeta propisuje: Nakon sasluanja stranaka, sud
moe, na vlastitu incijativu ili na prijedlog jedne od stranaka, odluiti da prihvati kao
dokazane injenice koje su utvrene pravosnanom odlukom u drugom postupku pred
MKSJ-om ili da prihvati pismeni dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ-om ako se
odnosi na pitanja od znaaja u tekuem postupku .
782. Slinu odredbu sadri i Pravilo 94. (B) Pravilnika o postupku i dokazima koje
navodi da: Na zahtjev jedne od strana ili proprio motu pretresno vijee moe, nakon
to je saslualo strane, odluiti da formalno primi na znanje injenice o kojima je
presueno ili pismeni dokazni materijal iz drugih postupaka pred Meunarodnim sudom
koji se odnose na pitanja od vanosti za tekue suenje .
783. Prije svega, sasluanjem stranaka u postupku, odnosno davanjem mogunosti

pismenog izjanjenja na prijedlog Tuilatva, ispunjena je prva formalna pretpostavka
citiranog propisa za odluivanje o prihvatanju utvrenih injenica dokazanim.
138

784. Nadalje, prilikom razmatranja predloenih injenica kao utvrenih, vijee je uzelo
u obzir dosadanja shvatanja i praksu MKSJ-a u predmetima koje je Tribunal
procesuirao, primjenjujui ih kao objektivne, s obzirom da Zakon o ustupanju ne
propisuje kriterije na osnovu kojih bi se odreena injenica smatrala presuenom.
785. U tom kontekstu, razmatrani su kriteriji koje je MKSJ utvrdio rjeenjem od

28.02.2003 godine u predmetu Tuilac protiv Momila Krajinika, a koji uvaavaju
prava optuenog zagarantovana Evropskom Konvencijom o ljudskim pravima i
slobodama (EKLJP), kao i ZKP-om BiH. U skladu sa navedenom odlukom, pretresno
vijee na prijedlog jedne od stranaka ili na vlastitu inicijativu, nakon njihovog
sasluanja, moe odluiti da formalno primi na znanje presuene injenice, ako
ispunjavaju slijedee kriterije: da su jasne, konkretne i mogu se identifikovati, te su
relevantne za konkretni predmet, ograniene na zakljuke o injenicama i ne ukljuuju
pravne karakterizacije, pobijane su na suenju, ali spadaju u dio presude koji nije bio
predmet albe ili je o njemu konano presueno u albenom postupku ili su pobijane
na suenju, a sada spadaju u dio presude koji je predmet albe, ili spadaju u pitanja
koja u albenom postupku nisu sporna.Takoe, iste ne smiju potvrivati krivinu
odgovornost optuenog, te se ne mogu zasnivati na sporazumu o priznanju krivnje u
ranijim predmetima i utjecati na pravo optuenog na pravino suenje.
786. Ovi kriteriji nadopunjuju pravilo 94.stav b (formalno primanje na znanje) Pravilnika
o postupku i dokazima MKSJ. Pored navedenog, isti kriteriji su ve prihvaeni i od
strane Apelacionog vijea Suda (presuda u predmetu Samardi Neo broj: X-KR-
05/49 od 13.12.2006 godine), pa su neosnovani prigovori odbrane o proizvoljnosti u
postupku prihvatanja injenica.
787. Odbrana optuenih je u svojim odgovorima na podneseni prijedlog Tuilatva

osporavala i dominaciju Zakona o ustupanju predmeta, koji ovo vijee tretira kao lex
specialis, ne nalazei pri tom da njegove odredbe na bilo koji nain derogiraju
zagarantirana prava i propisane procedure ZKP-a BiH. Meutim, ovaj Zakon se po
svojoj prirodi ima posmatrati kao lex specialis, obzirom da predvia detaljnije
rjeavanje odreenih pitanja koja su u ZKP-u BiH samo djelimino rijeena,
precizirajui uslove i nain ustupanja predmeta Tuilatvu BiH od strane MKSJ, kao i
koritenje dokaza koje je MKSJ pribavio u postupcima pred sudovima u Bosni i
Hercegovini. Obzirom na brojne kriterije ustanovljene u cilju zatite procesnih prava
optuenih, vijee ne moe prihvatiti navode odbrane da se primjenom Zakona o
ustupanju predmeta derogiraju naela i odredbe ZKP BiH.
788. Osnovni cilj lana 4. Zakona o ustupanju predmeta jeste efikasnost i

ekonominost postupka, to je u skladu sa pravom optuenog na suenje bez
odlaganja kako je to i propisano lanom 13. ZKP BiH i lanom 6. stava 1. Evropske
konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, pa je vijee prilikom primjene
ove odredbe potovao princip pravinosti konkretnog predmetnog postupka, na nain
da nije prihvatilo injenice koje bi na direktan ili ak indirektan nain inkriminisale
139

optuene.
789. Takoe, uzeta je u obzir i injenica da se prilikom prihvatanja injenica kao

utvrenih mora slijediti princip presumpcije nevinosti, jer bi se u protivnom dokazni
postupak mogao okonati na tetu optuenog i prije nego budu neposredno provedeni
svi dokazi u predmetu. Stoga je u koritenju svoga diskrecionog prava iz lana 4.
Zakona o ustupanju i donoenju odluke o konkretnom pitanju, vijee posebno cijenilo
prava optuenih u odnosu na lan 6. Evropske Konvencije o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama, te odredbe lanova 3. i 13. ZKP BiH. U kontekstu navedenog,
korisno je naglasiti da injenice koje su prihvaene kao dokazane nemaju karakter
neoborive pretpostavke /presumption iuris et de iure/ te mogu biti predmet pobijanja u
toku krivinog postupka, ako stranke za to imaju valjane i opravdane razloge. Na ovaj
nain nije naruena pretpostavka nevinosti, jer optueni u svakom sluaju uiva pravo
pobijanja svih navoda optube, ukljuujui samim tim predloene ili prihvaene
injenice.
790. Osim toga, u smislu odredbe lana 15. ZKP Sud nije u obavezi da svoju presudu
zasnuje na bilo kojoj injenici koja je prihvaena kao dokazana, obzirom da e nakon
okonanja krivinog postupka sve one biti predmetom pojedinane ocjene i ocjene u
kontekstu svih provedenih dokaza na glavnom pretresu. Shodno tome, odluka o
prihvatanju utvrenih injenica ima teinu procesne odluke vijea o prihvatljivosti ili
neprihvatljivosti bilo kojeg drugog dokaza predloenog u toku postupka, to u konanici
spada u domen rukovoenja glavnim pretresom, pa shodno tome na rjeenje koje se
donese po ovom pitanju nije doputeno ulaganje posebne albe.
791. Nakon razmatranja navedenih kriterija, a u kontekstu argumenata koje su iznijele

stranke u postupku, vijee nalazi da u dispozitivu rjeenja nabrojane injenice u
potpunosti ispunjavaju uslove iz pobrojanih kriterija, te ih u navedenom obimu prihvata
kao dokazane.
792. Vijee nije prihvatilo predloene injenice iz prvostepene presude MKSJ Tuilac
protiv Vujadina Popovia broj: IT 05-88-T od 10.06.2010. godine, obzirom da navedeni
predmet nije pravosnano okonan, te se takve injenice ne mogu po ranije navedenim
kriterijima prihvatiti kao utvrene. Ostale injenice koje vijee nije prihvatilo, ocjenjene
su irelevantnim za predmetni postupak, dok neke od njih predstavljaju zakljuke vijea
MKSJ ili pravnu ocjenu elemenata krivinog djela za koje se terete optueni u ovom
predmetu. Najzad, nisu prihvaene ni injenice koje bi na bilo koji nain prejudicirale
krivinu odgovornost optuenih u ovom predmetu.
(a) Prijedlog za utvrene injenice advokata Petka Pavlovia

793. Dana 13.10.2011. godine, Vijee je Primjenom odredbe lana 4. Zakona o
ustupanju predmeta, prihvataju se kao dokazane injenice koje su utvrene u predmetu
Tuilac protiv Blagojevia i Jokia broj: IT-02-60-T, presuda pretresnog vijea od
17.01.2005. godine, na nain kako slijedi:
Nije sporno da enklava Srebrenica nikada nije bila u potpunosti demilitarizovana i da

140

su elementi Armije BiH nastavili vriti prepade iz enklave na susjedna sela u kojima su
ivjeli bosanski Srbi. E enklavi je djelovala 8. operativna grupa Armije BiH, koja je
kasnije preimenovana u 28. diviziju Armije BiH (BT-115).
U Kozluku je izmeu 15. i 16. jula izvreno masovno pogubljenje i pokopavanje.

Postoji obilje forenzikih dokaza da je oko 500 mukaraca pogubljeno pokraj rijeke
Drine (BT-357)
Dalja istraga je potvrdila da tijela u grobnicama uz anarski put potjeu iz primarnih

grobnica u Kozluku (BT-362)
794. U preostalom dijelu prijedlog branioca optuenog Zorana Goronje, advokata

Petka Pavlovia od 19.09.2011.godine, odbijen je kao neosnovan.
795. Branilac optuenog Zorana Gornje, advokat Petko Pavlovi podnio je prijedlog
za prihvatanje utvrenih injenica iz predmeta MKSJ (Krsti, Blagojevi i Joki i
Krajinik). Tuilatvo je protivljenje navedenom prijedlogu obrazloilo na roitu za
glavni pretres odranom dana 27.09.2011. godine, navodei da predloene injenice
nisu podobne za prihvatanje jer predstavljaju zakljuke Vijea MKSJ u pobrojanim
predmetima te samim tim ne ispunjavaju kriterije koji su prihvaeni u dosadanjoj
praksi Suda BiH.
796. Nakon to je razmotrio podneseni prijedlog Tuilatva, te navode odbrana

optuenih, Sud je donio odluku u skladu sa lanom 4. Zakona o ustupanju predmeta
koji propisuje: Nakon sasluanja stranaka, sud moe, na vlastitu incijativu ili na
prijedlog jedne od stranaka, odluiti da prihvati kao dokazane injenice koje su
utvrene pravosnanom odlukom u drugom postupku pred MKSJ-om ili da prihvati
pismeni dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ-om ako se odnosi na pitanja od
znaaja u tekuem postupku .
797. Slinu odredbu sadri i Pravilo 94. (B) Pravilnika o postupku i dokazima koje
navodi da: Na zahtjev jedne od strana ili proprio motu pretresno vijee moe, nakon
to je saslualo strane, odluiti da formalno primi na znanje injenice o kojima je
presueno ili pismeni dokazni materijal iz drugih postupaka pred Meunarodnim sudom
koji se odnose na pitanja od vanosti za tekue suenje .

izjanjenja na prijedlog braniteljice, Tuilatva, ispunjena je prva formalna pretpostavka
citiranog propisa za odluivanje o prihvatanju utvrenih injenica dokazanim.

konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Sud je prilikom primjene ove
141

odredbe potovao princip pravinosti konkretnog predmetnog postupka, na nain da
nee prihvatiti injenice koje bi na direktan ili indirektan nain inkriminisale optuene.
800. Nadalje, prilikom razmatranja predloenih injenica kao utvrenih, vijee je

uzelo u obzir dosadanja shvatanja i praksu MKSJ-a u predmetima koje je procesuirao,
primjenjujui ih kao objektivne, s obzirom da Zakon o ustupanju ne propisuje kriterije na
osnovu kojih bi se odreena injenica smatrala presuenom. U tom kontekstu,
razmatrani su kriteriji koje je MKSJ utvrdio rjeenjem od 28.02.2003 godine u
predmetu Tuilac protiv Momila Krajinika, a koji uvaavaju prava optuenog
zagarantovana Evropskom Konvencijom o ljudskim pravima i slobodama (EKLJP), kao
i ZKP-om BiH.
801. U skladu sa navedenom odlukom, pretresno vijee na prijedlog jedne od

stranaka ili na vlastitu inicijativu, nakon njihovog sasluanja, moe odluiti da formalno
primi na znanje presuene injenice, ako ispunjavaju slijedee kriterije: da su jasne,
konkretne i mogu se identifikovati, te su relevantne za konkretni predmet, ograniene
na zakljuke o injenicama i ne ukljuuju pravne karakterizacije, pobijane su na
suenju ali spadaju u dio presude koji nije bio predmet albe ili je o njemu konano
presueno u albenom postupku ili su pobijane na suenju, a sada spadaju u dio
presude koji je predmet albe, ili spadaju u pitanja koja u albenom postupku nisu
sporna.Takoe, iste ne smiju potvrivati krivinu odgovornost optuenog, te se ne
mogu zasnivati na sporazumu o priznanju krivnje u ranijim predmetima i uticati na
pravo optuenog na pravino suenje.
802. Ovi kriteriji nadopunjuju pravilo 94.stav b (formalno primanje na znanje)

Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ. Pored navedenog, isti kriteriji su ve
prihvaeni i od strane Apelacionog vijea Suda (presuda u predmetu Samardi Neo
broj: X-KR-05/49 od 13.12.2006 godine).
803. Nakon razmatranja navedenih kriterija u kontekstu argumenata koje su iznijele

stranke u postupku, vijee nalazi da neke od injenica koje u svom prijedlogu predlae
branilac optuenog Zorana Goronje, ne ispunjavaju navedene kriterije, jer predstavljaju
pravne zakljuke Vijea MKSJ, koja nisu obavezujua za ovo Vijee, dok su neke od
predloenih injenica i pored argumentacije branioca, ocijenjene irelevantnim za
predmetni postupak.
(b) Prijedlog za utvrene injenice advokata Predraga Drinia

804. Dana 17.04.2012. godine, Sud je donio rjeenje kojim je odbijen kao
neosnovan prijedlog branioca optuenog Franca Kosa, advokata Predraga Drinia od
26.03.2012. godine, kojim se predlae prihvatanje kao utvrenih injenica presuenih u
predmetima Tuilac protiv Vujadina Popovia i dr. i Tuilac protiv Vidoja Blagojevia i
Dragana Jokia.
805. Sud BiH je dana 26.03.2012. godine, u skladu sa lanom 4. Zakona o

ustupanju predmeta (Zakon o ustupanju) od strane MKSJ Tuilatvu BiH i koritenju
dokaza pribavljenih od strane MKSJ u postupcima pred sudovima u BiH, zaprimio
142

prijedlog branioca optuenog Franca Kosa, advokata Predraga Drinia, za prihvatanje
kao presuenih injenica koje su utvrene u predmetu MKSJ Tuilac protiv Vujadina
Popovia i dr. broj IT-05-88-T i predmetu Tuilac protiv Blagojevia i Jokia broj IT-02-
60-T.
806. lan 4. Zakona o ustupanju predmeta propisuje: Nakon sasluanja stranaka,

sud moe, na vlastitu incijativu ili na prijedlog jedne od stranaka, odluiti da prihvati kao
dokazane injenice koje su utvrene pravosnanom odlukom u drugom postupku pred
MKSJ-om ili da prihvati pismeni dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ-om ako se
odnosi na pitanja od znaaja u tekuem postupku .
807. Pravilo 94. (B) Pravilnika o postupku i dokazima navodi da: Na zahtjev jedne
od strana ili proprio motu pretresno vijee moe, nakon to je saslualo strane, odluiti
da formalno primi na znanje injenice o kojima je presueno ili pismeni dokazni
materijal iz drugih postupaka pred Meunarodnim sudom koji se odnose na pitanja od
vanosti za tekue suenje .

izjanjenja na navedeni prijedlog branioca, ispunjena je prva formalna pretpostavka
citiranog propisa za odluivanje o prihvatanju utvrenih injenica dokazanim. Naime,
postupajui tuilac je svoje protivljenje navedenom prijedlogu istakao u dopisu od
05.04.2012. godine, tvrdei da se injenice iz presude Tuilac protiv Vujadina Popovia
i dr, ne mogu prihavatiti kao presuene, obzirom da ista nije postala pravosnana, a u
odnosu na injenicu iz presude Tuilac protiv Blagojevia i Jokia, tuilac smatra da se
ista odnosi na uee optuenih i kao takva je neprihvatljiva.
809. Odbrane ostalih optuenih, na nastavku glavnog pretresa dana 10.04.2012.

godine, su se izjasnile da se ne protive prijedlogu advokata Drinia, dok je advokat
Romani, branilac optuenog Stanka Kojia, istakao kako navedeni prijedlog nije
primio. Meutim, prema navodima branioca Drinia, prijedlog za prihvatanje utvrenih
injenica, sadran u podnesku od 26.03.2012. godine, pod naslovom prijedlog dokaza
odbrane, dostavljen je uredno svim braniocima, pa Sud u tom pravcu nalazi
neopravdanim prigovor advokata Romania.

konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Sud je prilikom primjene ove
odredbe potovao princip pravinosti konkretnog predmetnog postupka, na nain da
nee prihvatiti injenice koje bi na direktan ili indirektan nain inkriminisale optuene.
811. Nadalje, prilikom razmatranja predloenih injenica kao utvrenih, vijee je

uzelo u obzir dosadanja shvatanja i praksu MKSJ-a u predmetima koje je procesuirao,
primjenjujui ih kao objektivne, s obzirom da Zakon o ustupanju ne propisuje kriterije na
osnovu kojih bi se odreena injenica smatrala presuenom. U tom kontekstu,
143

razmatrani su kriteriji koje je MKSJ utvrdio rjeenjem od 28.02.2003 godine u
predmetu Tuilac protiv Momila Krajinika, a koji uvaavaju prava optuenog
zagarantovana Evropskom Konvencijom o ljudskim pravima i slobodama (EKLJP), kao
i ZKP-om BiH.
812. U skladu sa navedenom odlukom, pretresno vijee na prijedlog jedne od

stranaka ili na vlastitu inicijativu, nakon njihovog sasluanja, moe odluiti da formalno
primi na znanje presuene injenice, ako ispunjavaju slijedee kriterije: da su jasne,
konkretne i mogu se identifikovati, te su relevantne za konkretni predmet, ograniene
na zakljuke o injenicama i ne ukljuuju pravne karakterizacije, pobijane su na
suenju, ali spadaju u dio presude koji nije bio predmet albe ili je o njemu konano
presueno u albenom postupku ili su pobijane na suenju, a sada spadaju u dio
presude koji je predmet albe, ili spadaju u pitanja koja u albenom postupku nisu
sporna.Takoer, iste ne smiju potvrivati krivinu odgovornost optuenog, te se ne
mogu zasnivati na sporazumu o priznanju krivnje u ranijim predmetima i uticati na
pravo optuenog na pravino suenje.
813. Ovi kriteriji nadopunjuju pravilo 94.stav b (formalno primanje na znanje)

Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ. Pored navedenog, isti kriteriji su ve
prihvaeni i od strane Apelacionog vijea Suda (presuda u predmetu Samardi Neo
broj: X-KR-05/49 od 13.12.2006 godine).
814. Nakon razmatranja navedenih kriterija u kontekstu argumenata koje su iznijele

stranke u postupku, vijee nalazi da injenice koje u svom prijedlogu predlae branilac
optuenog Franca Kosa, advokat Predrag Drini, a koje potiu iz presude Tuilac protiv
Vujadina Popovia i dr. ne ispunjavaju naprijed navedene kriterije, obzirom da iste
potiu iz presude MKSJ koja jo uvijek nije pravosnana. Dakle, nije ispunjen jedan od
kriterija prihvatljivosti utvrenih injenica.
815. Naime, branilac u prijedlogu obrazlae da se radi o injenicama koje se odnose

na optuenog Ljubomira Borovanina, navodei pri tome konkretne paragrafe
prvostepene presude. Meutim, uvidom u istu konstatovano je da se navedena
presuda osim optuenog Lj. Borovanina odnosi i na Vujadina Popovia i dr. lica, pa
ostaje nejasno po kojem kriteriju branilac iz iste presude izdvaja dijelove koji su
pravosnani u odnosu na samo jednog optuenog, proglaavajui na taj nain presudu
djelimino pravosnanom, bez postojanja bilo kakve odluke drugostepenog Vijea
MKSJ u tom pravcu.
816. U odnosu na injenicu koja potie iz presude Tuilac protiv Blagojevia i Jokia
MKSJ, ne stoji argumentacija Tuilatva da se ista odnosi na uee optuenih i na
inkriminisani dogaaj neposredno, ali Vijee istovremeno nalazi da predloena nije
relevantna za predmetni postupak, ime nije ispunjen jedan od predvienih kriterija
prihvatljivosti.
817. Branilac Rade Goli je na roitu od 07.09.2011. godine odustao od prijedloga

za prihvatanje utvrenih injenica koji je podnio 01.07.2011. godine.
144

6. Zatita svjedoka
818. Dana 09.06.2010. godine, doneseno je rjeenje kojim je djelimino usvojen

prijedlog Tuilatva BIH broj: T 20 0 KTRZ 0000 538 10 od 11.05.2011. godine, te
zatitne mjere odreene odlukama Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju
(MKSJ), temeljem odredbi pravila 75. stav (F) taka (i) Pravilnika o postupku i
dokazima MKSJ, ostaju na snazi u krivinom predmetu protiv optuenih Franc Kosa i
dr, i to:
819. Mjere zatite odreene svjedoku u predmetu MKSJ broj: IT-98-33-T Tuilac
protiv Radoslava Krstia (pseudonim Q, svjedoenje uz izmjenu slike i glasa) ostaju na
snazi i u ovom predmetu, te e svjedok svjedoiti iz sudnice uz distorziju slike za
javnost, primjenom eketronskih ureaja za izmjenu lika. U svrhu razlikovanja ovom
svjedoku je dodjeljen pseudonim Z-3.
820. Mjere zatite odreene svjedoku u predmetu MKSJ broj: IT-98-33-T Tuilac
protiv Radoslava Krstia a odrane na snazi u predmetu MKSJ broj: IT-05-88-T Tuilac
protiv Vujadina Popovia i dr. (pseudonim PW-132, svjedoenje uz izmjenu slike i
glasa), ostaju na snazi u ovom predmetu, te e svjedok svjedoiti iz sudnice uz
distorziju slike za javnost, primjenom elektronskih ureaja za izmjenu lika. U svrhu
razlikovanja ovom svjedoku je dodjeljen pseudonim Z-6.
821. Kako bi se osiguralo odravanje na snazi navedenih mjera, nikakva fotografija

ili slika sa likom ovih svjedoka nee biti objavljivana prilikom bilo kakvog televizijskog
prenosa, u tampanim medijima ili na internetu, odnosno na bilo koji nain da se
ustupe dostupnim javnosti u tampanim ili elektronskim sredstvima javnog informisanja.
822. Redigovanje prethodnih izjava svjedoka pod pseudonimima Z-3 i Z-6 bit e
odobreno gdje god je to neophodno radi zatite identiteta i bezbjednosti ovih svjedoka.
823. Tuilatva BiH nee povjerljive podatke o zatienim svjedocima dostavljati

drugim licima, s tim da saglasno odredbi ana 12. stav 8. Zakona o zatiti svjedoka,
ostaje obaveza Tuilatva da optuenima i njihovim braniocima najkasnije 7 dana prije
nego svjedok da svoj iskaz na suenju, otkrije identitet zatienog svjedoka, kako bi se
pripremili za njegovo unakrsno ispitivanje.
824. Povjerljivi podaci o ovim svjedocima predstavljaju slubenu tajnu u skladu sa

lanom 24. Zakona o zatiti svjedoka. i svako neovlateno koritenje, otkrivanje ili
drugo postupanje sa ciljem otkrivanja identiteta zatienih svjedoka predstavlja krivino
djelo u skladu sa lanom 240. KZ BiH.
825. Mjere odreene pred MKSJ ostaju na snazi dok se ne izmijene ili ukinu od
strane Tribunala.
826. U preostalom dijelu, prijedlog Tuilatva BiH je odbijen kao neosnovan.
145

827. Tuilatvo BiH je 11.05.2011. godine Sudu podnijelo prijedlog za odravanje na
snazi mjera zatite dodjeljenih svjedocima u postupcima pred MKSJ. Tako je u odnosu
na svjedoka za kojeg je predvien pseudonim Z-3 predloeno da se odre na snazi
mjere zatite koje su mu dodjeljene u predmetu MKSJ broj: IT-98-33-T Tuilac protiv
Radoslava Krstia, i opisane u Odluci dostavljenoj u prilogu prijedloga.205
828. U odnosu na svjedoka za kojeg je predvien pseudonim Z-6, predloeno je da

se na snazi odre mjere zatite dodjeljene prvobitno u predmetu MKSJ broj: broj: IT-98-
33-T Tuilac protiv Radoslava Krstia a odrane na snazi u predmetu MKSJ broj: IT-
05-88-T Tuilac protiv Vujadina Popovia i dr. Navedene mjere opisane su u Odluci
dostavljenoj u prilogu prijedloga. 206
829. Navedene odluke u koje je vijee izvrilo uvid, taksatvino predviaju i uslove
pod kojima je Tulatvu BiH objelodanjen identitet zatienih svjedoka pa tako:
830. Tuilatvo BiH moe koristiti ve objavljene dokazne materijale u sudskom

postupku protiv Franca Kosa, Stanka Kojia, Vlastimira Golijana i Zorana Goronje, kao
i protiv ostalih pojedinaca koji mogu postati optueni u tom istom postupku.
831. Otkrivene informacije su povjerljive i nisu dostupne nikom drugom osim:
Tuilatvu BiH i njegovim slubenicima u skladu sa potrebama predmeta Kos i

dr.;
Drugim stranama u postupku u predmetu Kos i dr., tanije svim optuenima,

njihovim braniocima ili lanovima tima odbrane, te Sudu BiH za potrebe
predmeta Kos i dr., pod uslovima iz take c);
Otkrivene informacije Tuilac BiH nee objelodaniti nikome osim ako Tuilatvo
BiH ne pribavi garancije, pod prijetnjom krivinih sankcija da e strane u
postupku strogo potovati povjerljivost tih informacija;
Tuilatvo BiH poduzima sve neophodne mjere, kako zakonske tako i praktine,
da osigura bezbjednost i sigurnost zatienih svjedoka i da im obezbijedi isti
stepen zatite kakve su imali pred MKSJ;
Vlada BiH poduzima sve neophodne mjere , kako zakonske, tako i praktine, da
osigura bezbjednost i sigurnost zatienih svjedoka;
Ukoliko Tuilatvo eli da izmijeni, ukine ili pojaa zatitne mjere koje se
primjenjuju na informacije objelodanjene dostavljenim Odlukama MKSJ, obratie
se predsjedniku Meunarodnog suda da zatrai odgovarajue pravno sredstvo;
205
Povjerljiva ex parte odluka posebno oformljenog vijea broj: IT-98-33-R75H.3 od 30.09.2010. godine.
206
Povjerljiva ex parte odluka albenog vijea u predmetu protiv optuenog Vujadina Popovia i dr. broj: IT-
05-88-R75H.5 od 16.12.2010. godine.
146

832. Odbrani je data mogunost izjanjenja, kojoj prilikom je branilac optuenog
Vlastimira Golijana, advokat Rade Goli, istakao svoje protivljenje navedenom
prijedlogu, smatrajui da se u konkretnom sluaju Tuilatvo poziva na odredbe koje su
primjenjive samo u postupcima pred MKSJ ali ne i pred Sudom BiH. Osim toga,
Tuilatvo u svom prijedlogu ne navodi materijalne dokaze kojima potkrepljuje
iznesene navode niti je iz istog vidljivo da li je postupljeno u skladu sa odredbom lana
5a. Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka. Na roitu za glavni
pretres dana 07.06.2011. godine, advokat Rade Goli je izjavio da povlai prvobitno
izjanjenje u dijelu koji se odnosi na postupanje u skladu sa lanom 75 ( H ) Pravilnika
o postupku i dokazima MKSJ, dok se branioci optuenih Franc Kosa, Koji Stanka i
Goronja Zorana, advokati Dusan Tomi, Milan Romani i Slavko Aeri nisu protivili
podnesenom prijedlogu Tuilastva.
833. Prilikom donoenja odluke, vijee se rukovodilo imeprativnom odredbom

Pravila 75 (F) (i) Pravilnika o postupanju i dokazima MKSJ, kojim je odreeno da kad
su u nekom postupku pred Meunarodnim sudom (u daljem tekstu: prvi postupak) za
neku rtvu ili svjedoka odreene zatitne mjere, te zatitne mjere ostaju na snazi,
mutatis mutandis, u svakom drugom postupku pred Meunarodnim sudom (u daljem
tekstu: drugi postupak) ili nekoj drugoj jurisdikciji, dok god ne budu ukinute, izmijenjene
ili pojaane u skladu s procedurom previenom ovim Pravilnikom.
834. Tumaenjem navedene odredbe, jasno je da Sud Bosne i Hercegovine, kao

druga jurisdikcija, podlijee obavezi potivanja i odravanja na snazi svih zatitinih
mjera, koje su u postupcima pred MKSJ ve dodjeljene svjedocima, pa je postupajui
u skladu sa navedenim, vijee odluilo da e mjere zatite koje su svjedoci uivali u
postupcima pred MKSJ mutatis mutandis ostati na snazi i u predmetu protiv Franc
Kosa i dr., na nain kako je to navedeno u dispozitivu rjeenja. Shodno navedenom,
vijee nalazi neosnovanim prigovore branioca optuenog Vlastimira Golijana u
pozivanju na odredbe Zakona o zatiti svjedoka.
835. Vijee smatra da odravanjem na snazi zatitinih mjera za svjedoke Z-3 i Z-6,
nee biti ugroeno pravo na odbranu, obzirom da je braniocima i optuenima data
mogunost izjanjenja na navedene prijedloge Tuilatva, a ostaje obaveza da se
najmanje 7 dana prije ispitivanja svjedoka na glavnom pretresu, odbrani objelodani
identitet ovih svjedoka, kako bi se pripremili za njihovo unakrsno ispitivanje.
836. Najzad, vijee nalazi korisnim naglasiti da novi pseudonimi dodjeljeni

svjedocima, a navedeni u dispozitivu ovog rjeenja, sutinski ne predstavljaju izmjenu
ili pojaanje ranije odreenih zatitnih mjera, nego samo drugaije oznaavanje
zatienih svjedoka za potrebe predmetnog postupka, u svrhu njihovog lakeg
razlikovanja.
837. Mjere zatite koje su svjedoci uivali u Tribunalu e se prilikom sasluanja

svjedoka realizovati na tehniki raspoloiv nain ovog Suda.
838. Nasuprot tome, vijee nije usvojilo prijedlog u dijelu kojim se trai proglaavanje
linih podataka svjedoka povjerljivim za period od 30 godina od dana pravosnanosti
147

odluke, obzirom da prema odredbi Pravila 75 (H) Pravilnika o postupanju i dokazima
MKSJ, postupajue pretresno vijee Suda BiH nema mogunost modificiranja ili
pootravanja ranije dodjeljenih mjera zatite, bez pribavljanja dozvole Tribunala i
provoenja posebne procedure.
839. U ovom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, svjedocima za koje su

zatraene mjere zatite prijedlogom Tuilatva broj: T20 0 KTRZ 0000538 10 od
08.11.2010. godine, Rjeenjem od 16.12.2010. godine dodjeljeni su pseudonimi Z-1,
Z-2, Z-4 i Z-5.
840. Odlueno je i da slika ili fotografija sa likom svjedoka Z-1, Z-2, Z-4 i Z-5 nee
bez odobrenja Suda biti objavljene ni u kakvom televizijskom prijenosu, tampanim
medijima ili na internetu niti e na neki drugi nain biti dostupni javnosti, u tampanom
ili elektronskom obliku. Izdavanje audio snimka i sadraja svjedoenja moe biti
dozvoljeno iskljuivo uz odobrenje Suda.
841. Povjerljivi podaci: ime i prezime kao i ostali lini podaci svjedoka pod
pseudonimima Z-1, Z-2, Z-4 i Z-5 proglaavaju se povjerljivim 15 godina nakon to
presuda u ovom predmetu postane pravosnana;
842. Povjerljivi podaci o svjedocima Z-1, Z-2, Z-4 i Z-5 ine slubenu tajnu u skladu
sa lanom 24. Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka, ija
neovlatena upotreba, objelodanjivanje ili drugo postupanje sa ciljem otkrivanja
identiteta predstavlja krivino djelo, u skladu sa lanom 240. KZ-a BiH.
843. O sprovoenju ovog rjeenja e se starati Sud Bosne i Hercegovine, koji je

duan da preduzme sve mjere kako bi svi navedeni lini podaci svjedoka ostali
povjerljivi.
844. Tuilatvo BiH je dana 08.11.2010. godine podnijelo prijedlog za odreivanje

mjera zatite za svjedoke Z-1, Z-2, Z-4 i Z-5, ije sasluanje je predloeno u optunici
protiv Franc Kosa i dr. broj T 20 0 KTRZ 000538 10.
845. U obrazloenju se navodi da je svjedok Z-1 bivi pripadnik 10. diverzantskog

odreda koji strahuje da bi objavljivanje sadraja njegovog svjedoenja moglo dovesti
do otkrivanja njegovog identiteta, to bi moglo rezultirati prijetnjama, zastraivanjem i
fizikim nasiljem prema svjedoku i njegovoj porodici u BiH, a to proizilazi iz karaktera
pripadnika 10. diverzantskog odreda koji su nakon ikriminisanih dogaaja dobili
nareenje da likvidiraju neke pripadnike odreda jer isti imaju dugaak jezik i jer su
odbili da izvre nareenje.
846. Kada je u pitanju svjedok Z-2, mjere zatite su predloene iz razloga to je

navedeni svjedok jedan od dvojice mukaraca koji su preivjeli strijeljanje na Ekonomiji
Branjevo i koji je prethodno dran zarobljen u osnovnoj koli u Bratuncu, pa zbog
svega navedenog i zbog traumatinih dogaaja koje je preivio, postoji strah da bi
objavljivanje svjedokovog identita on i njegova proodica bili izloeni prijetnjama ili
148

zastraivanju.
847. Svjedok Z-4 je u krivinom postupku protiv Trbi Milorada ve svjedoio pod
pseudonimom i na glavnom pretresu zatvorenom za javnost, a u vezi kojeg je Sud BiH
donio rjeenje o objelodanjivanju transkripata svjedoenja optuenim u ovom
predmetu, pri emu se Tuilatvo obavezalo da e podnijeti prijedlog za odreivanje
mjera zatite za ovog svjedoka indentine onim koje je Sud svjedoku dodijelo u
predmetu Trbi Milorada.
848. Svjedok Z-5 je zaposlena u jednoj nevladinoj organizaciji u kojoj radi sa

rtvama koje su preivjele dogaaje u Srebrenici, kao i sa rtvama porodinog nasilja,
koja je prilikom obavljanja navedenih aktivnosti ve ranije dobijala prijetnje putem
telefona usmjerene prema njenoj maloljetnoj kerki.
849. Predloeni svjedoci su prema navodima prijedloga saglasni sa predloenim

mjerama, te su obavijestili Tuilatvo da ele svjedoiti na naine koji su navedeni u
prijedlogu Tuilatva.
850. Branilac optuenog Franc Kosa, advokat Duan Tomi, se na glavnom pretresu
odranom dana 14.12.2010. godine saglasio sa prijedlogom Tuilatva, dok su branioci
optuenih Goronja Zorana i Vlastimira Golijanina, advokati Slavko Aeri i Rade Goli,
dali saglasnost u svojim pismenim izjanjenjima, s tim to se branilac Goli usprotivio
eventualnom stavu Tuilatva da navedeni svjedoci svjedoe iza paravana ili
koritenjem elektronskih i tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka, jer se time
onemoguava neposredan kontakt svjedoka sa braniocima, to odbranu dovodi u
zantno nepovoljniji poloaj.
851. S druge strane, branilac optuenog Koji Stanka, advokat Milan Romani,
protivi se prijedlogu Tuilatva, smatrajui da se istim nastoji poveati specifina
teina optunice. Nadalje, branilac smatra da se predloenim mjerama zatite nastoji
skrenuti znaajnija panja javnosti na predmetni postupak, te na taj nain izvriti
svojevrstan utjecaj na Sud da isti proglasi optuene odgovornim i izrekne to stroiju
krivinu sankciju, pri emu se zanemaruje da optueni Koji, ni na koji nain ne prijeti ili
zastrauje svjedoke ili njihove porodice, niti Tuilatvo u tom pravcu nudi dokaze. Sa
druge strane optueni se u pritvoru lijei od psihikih trauma.
852. Nakon razmatranja prijedloga Tuilatva i izjanjenja branilaca optuenih,

vijee je usvojilo prijedlog Tuilatva.
853. Naime, svjedocima je dodjeljen pseudonim jer prema miljenju vijea podlijeu
odredbama lana 3. stav 1. i 2. Zakona o zatiti svjedoka, odnosno radi se o osobama
koje imaju relevantna saznanja o dogaaju za koji se terete optueni u ovom predmetu,
a neki od njih su preivjeli izuzetno traumatina iskustva, te je sasvim opravdan
povean osjeaj straha i ugroenosti za vlastitu bezbjednost kao i bezbjednost lanova
ue porodice.
854. Pored toga, odreenim svjedocima su ve upuivane ozbiljnje prijetnje, to

149

dovoljno govori o ozbiljnosti spoznaja kojima svjedoci raspolau, to kod istih stvara
opravdani strah za sigurnost, ukoliko inkriminirajue podatke iznesu bez zatite
identiteta. Navode branioca Milana Romania da odreene mjere zatite predstavljaju
krenje presumpcije nevinosti i vrenje pritiska na javnost, vijee smatra u potpunosti
paualim i neosnovanim, te ih kao takve ne uvaava u cijelosti.
855. Vijee nije prihvatilo prijedlog o iskljuenju javnosti prilikom sasluanja svjedoka
Z-4, obzirom da se navedena odluka, shodno odredbi lana 235. ZKP BiH moe
donijeti od otvaranja zasjedanja pa do zavretka glavnog pretresa, ali uvijek po
sasluanju stranaka i branitelja. Navedeni lan eksplicitno predvia i uslove za
iskljuenje javnosti, ije ispunjenje e cijeniti vijee na dan sasluanja predloenog
svjedoka Z-4, kada e biti donesena odluka o ovom pitanju. Obzirom da vijee nije u
ovoj fazi odluivalo o prijedlogu Tuilatva za iskljuenje javnosti, svjedoku Z-4
dodjeljene su mjere zatite kako je to navedeno u taki 2. dispozitiva rjeenja, ija
opravdanost moe biti predmetom preispitivanja prije sasluanja svjedoka na glavnom
pretresu.
856. Na roitu od 11.02.2011. godine, svjedoku su dodjeljene mjere zatite

identiteta, pseudonim Z-8 i odlueno je da njegov lik nee biti dostupan javnosti.
Naime, svjedok i njegova porodica ive na podruju optine na kojoj je poinjeno
krivino djelo o kojem svjedoi pa je izrazio opravdanu bojazan da svjedoenje u ovom
predmetu bez zatite identiteta ugrozilo njegovu i sigurnost njegove porodice. Sud je u
konkretnom sluaju, po sasluanju stranaka I branilaca naao ispunjenim uslov iz
odredbe lana 3.stav 1. Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom I ugroenih svjedoka.
7. Prihvatljivost pojedinih dokaza
857. Na glavnom pretresu od 10.05.2011. godine proitana je izjava preminulog

svjedoka Ivani Ljube te je ista uvrtena u dokaze a ostavljeno je za naredno roite
ulaganje u dokaze originalnog audio zapisa (CD-a). Predsjednik vijea je pozvao
odbrane optuenih da se izjasne da li ima nekih razlika u zapisniku o ispitivanju
svjedoka koji je uloen u spis i onome to je svjedok rekao u ispitivanju, pod uslovom
da se radi o razlikama koje su relevantne za optunicu. Predsjednik vijea je
obavijestila da je termin obilaska lica mjesta 30.05.2011. godine i da se ne radi o radnji
uviaja- na nain kako to regulie ZKP BiH. Reeno je i da e o obavljenom obilasku
biti sainjen video zapis koji e biti javno prezentiran na suenju.207
858. Odbijen je prijedlog da se fotografije na kojima svjedok nije prepoznao farmu

Branjevo u ovoj fazi uvrste kao dokaz odbrane. Predsjednica vijea je objavila da se
nee uvrstiti u dokaze izjave koje su svjedoci dali policiji i MKCK ali se mogu koristiti u
svrhu postavljanja pitanja u korist vlastitih tvrdnji. Oni imaju fotografije pa ih mogu
uvrstiti u dokaznom postupku odbrane. Takoer, nakon to pribave izjave koje je
150

svjedok dao pred MKSJ u predmetu Krsti i Blagojevi, vijee e odluiti o prijedlogu za
dodatno unakrsno ispitvanje svjedoka Z-2.
859. Dana 17.06.2011. godine, advokat Romani je istakao da smatra povrijeenim

naelo neposrednosti i usmenosti, jer tekst dokaza koji su izvedeni od strane Tuilatva
nisu izvedeni u cjelosti ve su prikazani segmentirano. Osim toga, tuilac je bio duan
da prikuplja injenice i okolnosti koje idu na tetu i korist optuenog, a prema tvrdnjama
branioca nije sagledao i stranu Armije BiH I njihovo uee u sukobu u Srebrenici.
Predsjednik vijea je nakon toga objavila da odbrana ima dokaze i da je upoznata sa
njihovim sadrajem i ukoliko odbrana insistira izvedeni dokazi se mogu ponovo
prezentirati, dodajui da su se sa nainom ulaganja dokaza ve saglasile odbrane
ostalih optuenih, nakon ega je svoje slaganje izrazio I branilac Romani.
860. Na istom pretresu Tuilatvo je odustalo do sasluanja predloenog svjedoka

Peri Slavka jer je optuen pred ovim Sudom za isti dogaaj, pa zbog prava da ne
odgovara na pitanja koja bi ga izloila krivinom gonjenju, ne bi mogao odgovoriti ni na
jedno pitanje tuioca i njegovo pozivanje vie nije cjelishodno.
861. Dana 06.09.2011. godine, predsjednica vijea podsjetila odbranu Franca Kosa
da za optuenog Ratka Mladia dostavi pitanja, informiui da je poziv odbrane za
svjedoenje Radovana Karadia odbijen odlukom MKSJ od 09.08.2011. godine, jer
dolazi do preklapanja okolnosti na koje bi trebali svjedoiti i onih za koje su optueni
pred MKSJ. Dana 23.12.2011. godine, predsjednica vijea je na prijedlog odbrane
optuenog Stanka Kojia objavila da odbija dokazni prijedlog pozivanja Radovana
Karadia, za predloenog svjedoka Ratka Mladia se ima informacija da je tekog
zdravstvenog stanja, odbijeno je i pozivanje svjedoka Prodanovi Dragice koja je u
Holandiji jer je svjedok Tomi Ratko pozvan na iste okolnosti, odbijeno je i sasluanje
vjetaka dr. Zorana Stankovia na okolnosti stradanja srba u optini Srebrenica,
Vlasenica i dr, jer navedeno nije predmet optunice, nakon ega je odbrana i dalje
insistirala na tom prijedlogu, a dozvoiljeno je sasluanje svjedoka Biljane Plavi,
Milorada Pelemia i Alekse Buhe. Branilac Romani je nakon toga, na pretresu od
16.02.2012. godine objavio da odustaje od pozivanja svjedoka Luke Petrovia i Alekse
Buhe.
862. Dana, 21.02.2012.godine, advokat Romani je pismeno obavijestio Sud

dopisom da odustaje od svjedoka eljka Vujadinovia i umjesto njega predlae Janka
Velimirovia vou grupe za pripremu tehnike dokumentacije pri komisiji Vlade RS za
istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice. Advokat Tomi je na pretresu potvrdio da je
upoznat sa dopisom iz Haga da mora precizirati dokumentaciju za Peanca i odustaje
od prijedloga da se dostave dnevnici Peanca uvrteni u dokaze pred MKSJ, kao i od
prijedloga za sasluanje svjedoka Huseinovia i Vilia te se predlae sasluanje
urednika i autora lanka u kojem se govori o Odredu.
207
Navedeni snimak je nakon saglasnosti stranaka i branilaca uvrten kao dokaz Suda S-4.
151

863. Na roitu od 14.10.2011. godine, predsjednica vijea je objavila da se
temeljem odredbe lana 5. Zakona o ustupanju predmeta u dokaze uvrtava 5
izvjetaja Deana Maninga i transkripti svjedoenja iz predmeta Popovi. Odbrana je
prigovarala da su izvjetaji neprecizni, da ne sadravaju slike na mjestima koja to
predviaju i da ne sadre originalne izvjetaje vjetaka na temelju kojih je Maning
pravio rezime. Osporavali su uvrtavanje transkipata jer nisu koriteni u unakrsnom
ispitivanju. Najzad, vijee je odluilo u dokazni materijal uvrstiti transkript svjedoenja
Deana Manninga, cijenei da navedeni iskaz ispunjava formalne pretpostavke iz lana
5. u smislu da je predloen u obliku zapisnika o iskazu svjedoka koji je dat pod
zakletvom i u sklopu unakrsnog ispitivanja pred MKSJ.
864. Nezanemarivo je meutim, da se radi o svjedoku koji je sainio strunu analizu

pa samim tim nije potpuno jasna distinkcija izmeu njegovog statusa svjedoka ili
vjetaka. Shodno tome, vijee je odluilo koristiti dijelove iskaza koji sadre
neposredna saznanja o injenicama, to znai da se iskaz ne prihvata u skladu sa
lanom 6. stav 3., ve uz navedena ogranienja u skladu sa lanom 5. Zakona o
ustupanju predmeta, o ijem kvalitetu je reeno da e Sud dati konanu ocjenu u
presudi, dakle tek nakon to budu izneseni svi dokazi i argumenti stranaka i branilaca.
865. Tako je Vijee prilikom razmatranja prijedloga imalo u vidu da pet izvjetaja
Deana Maninga predstavljaju saetak svih vjetaenja i naune zakljuke sudsko
medicinskih ispitivanja sprovedenih u vezi sa masovnim grobnicama. Dijelovi ovih
izvjetaja takoer sadre podatke o DNA analizi i utvrivanju identiteta tijela kao i
naune dileme u vezi sa reasocijacijom tijela iji su dijelovi rastureni u postupku
prekopavanja grobnica.208 Obzirom da je vjetak na pretresu pojasnio metodu kojom se
koristio u svom radu u smislu da je objedinjavao analize strunjaka iz odgovarajuih
oblasti te da je prilikom ispitivanja objasnio postupke ekshumacije, reasocijacije tijela i
povezivanja primarnih i sekundarnih grobnica, vijee u tom dijelu prihvata izvjetaje
Deana Maninga. U dijelu koji sadri ocjenu ili zakljuke date od strane ovog svjedoka
koji nema odgovarajuu strunu osposobljenost u oblasti forenzike, antropologije i
sudske medicine, Vijee nije prihvatilo.
866. Dana 28.10.2011. godine, odbrana je odustala od pozivanja svjedokinje

Dragice Prodanovi. Proitan je rezime izjava svjedoka, ije izjave je Sud prihvatio
rjeenjem, nakon ega je odbrana sporila takav nain izvoenja dokaza, nakon ega je
predsjednica vijea objavila da e se roite odloiti jer odbrana insistira da se iskazi
itaju u cjelosti.
867. Na roitu za glavni pretres od dana 29.11.2011.godine, odbrana je osporavala

video snimak krsne slave u Vlasenici na kojem je prikazan hukaki govor generala
ivanovia i Kaavende. Autentinost je osporavana, jer je snimak naen na web. site-
u Patriotske lige, a odbrana ga smatra irelevantnim, dok se Tuilac izjasnio da se radi o
materijalnom dokazu koji je dostavio MKSJ, a koji je pribavljen prilikom pretresa kue
208
Utvrena injenica pod rednim brojem 16. I 17. iz rjeenja Vijea od 12.01.2011. godine.
152

majora Peanca. Vijee je na istom roitu objavilo da dozvoljava uvrtavanje ovog
snimka u dokaze, a ocjena njegove dokazne snage data je u presudi u dijelu u kojem
se Vijee poziva na navedeni snimak u kontekstvu stvarne namjere elnih ljudi G
VRS.
868. Dana 06.12.2011. godine napravljena digresija u izvoenju dokaza odbrane jer
je predloeni svjedok Hakija Meholji bolestan, pa je njegovo pozivanje ostavljeno za
kraj dokaznog postupka odbrane, meutim, branilac je naknadno odustao od njegovog
sasluanja. Na istom roitu predsjednica Vijea je objavila koji dokazi odbrane Stanka
Kojia se ne prihvataju. Pa tako nisu prihvaeni dokazi koji se odnose na ponaanje
optuenog u vrijeme 1992. godine jer je na tu okolnost obavljeno vjetaenje. Dva
predloena svjedoka trebala su da svjedoe na iste okolnosti, pa je odlueno da e se
sasluati samo jedan.
869. Na roitu odranom 08.12.2011. godine traeno je izuzee predsjednika

vijea, sudije Mire Smajlovi, povodom ega je vanpretresno vijee Suda BiH donijelo
rjeenje kojim se navedeni zahtjev odbacuje, jer je isti podnesen nakon proteka roka iz
lana 32. stav 4. ZKP BiH.
870. Na roitu od 27.03.2012.g. na kojem su sasluani vjetaci Omer emalovi i

Mirjana Musi, branilac Romani je osporavao nalaz i miljenje smatrajui da su
vjetaci izali iz okvira naredbe, ostajui pri ranije podnesenom prijedlogu za suoenje
vjetaka, to je Vijee odbilo nalazei da se nakon nadvjetaenja moe izvesti jasan I
nedvosmislen zakljuak o sposobnostima optuenog Stanka Kojia, kako u vrijeme
poinjenja djela tako i u vrijeme voenja ovog postupka.
871. Na istom pretresu je odlueno da se nee sasluavati svjedok Zoran Mikovi

jer nema relevantna saznanja o dogaajima koji su predmet optunice kao to i
Jugoslav Petrui o navedenom ima samo posredna saznanja. Odlueno je i da se
nee kazniti svjedok Jugoslav Petrui, kako je to predlagao branilac Romani, tvrdei
da izbjegava odgovore na pojedina pitanja, jer Vijee nalazi da je svjedok imao pravo
zatititi se od samoinkriminacije, na to ga je Vijee upozorilo prije svjedoenja, jer u
skladu sa odredbom lana 86. stav 2. ZKP BiH ima pravo da ne odgovara na pojedina
pitanja koja ga inkriminiu.
872. Odbijen je prijedlog advokata Romania da se uvrste dva CD-a snimaka

emisija jer to nije nain sasluanja svjedoka ni ruenja njihovog kredibiliteta. Odbijen je
i prijedlog optuenog za sasluanje svjedoka Sreka Kalinia i Poletan Mie, na
okolnost natipisa u novinama, jer isti nisu relevantni za predmet.
873. Odbijen je i prijedlog advokata Aeria da se u dokaze uvrsti izjava optuenog

Zorana Goronje, jer se ne moe primjeniti analogija u odnosu na optuenog Vlastimira
Golijana iju izjavu je vijee prihvatilo obzirom da je isti priznao krivnju a optueni
Goronja se brani utnjom, pa je navedena situacija procesno neprihvaljiva. Vijee je
pouilo optuenog da ukoliko eli iznijeti odreene injenice moe biti sasluan u
svojstvu svjedoka odbrane kada e na okolnosti o kojima svjedoi biti direktno i
153

unakrsno ispitan.
874. Na roitu od 10.04.2012. godine, Vijee objavilo da nee prihvatati izjave

Stanka (Savanovia) Kojia koje je reproducirao neko tree lice, u konkretnom sluaju
radilo se o radniku Dravne bezbjednosti R Srbije, Zoranu Mikoviu (izjave su
sainjene na nain da Z. Mikovi prepriava ono to su mu prenjela lica koja su
davala izjave, izmeu ostalih i optueni Stanko Koji. Na navedeni nain je odlueno
jer je optueni Stanko Koji u ovom predmetu svjedoio u svoju korist, iznosei svoje
spoznaje o dogaajima na Branjevu, pa su izjave u kojima neko tree lice interpretira
rijei optuenog neprihvatljivi posredni dokazi. Na istom roitu nije dozvoljeno ni
ulaganje dokaza koji se odnose na djelovanje i angaman optuenog Stanka Kojia
nakon inkriminisanog perioda, jer se navedeno odnosi na dogaaje koji nisu
predmetom optunice.
875. Na roitu odranom 17.04.2012. godine, Vijee odluilo o prihvatljivosti

dokaza odbrane iz pismenog podneska branioca Drinia, te su u spis uvrteni dokazi
numerisani u Aneksu B pod OI-14 do OI-46, gdje su i taksativno navedeni. Od
predloenih dokaza drugoptenog prihvaen je dokaz uvrten kao OII-33 ostali
dokumenti su vraeni odbrani. Od predloenih dokaza odbrane treeoptuenog
prihvaeni dokazi su numerisani u aneksu B pod OIII-20 i 21 a ostali dokazni prijedlozi
su odbijeni. Konano je odbijeno pozivanje vjetaka dr. Zorana Stankovia jer Sud
nikako ne moe sa njim stupiti u kontakt i dogovoriti termin, iako je vie puta
pokuavano bezuspjeno. Naime, svjedok je angaovan oko predsjednike kampanje i
ima previe obaveza.
876. Isti dan odbijen je kao neosnovan prijedlog branioca optuenog Zorana
Goronje, advokata Petka Pavlovia za prihvatanje nalaza vjetaka demografa prof.dr.
Steve Paalia, te transkripata njegovog usmenog izlaganja u predmetima MKSJ Mio
Stanii i Stojan upljanin.
877. Dana 24.01.2012. godine, Sudu je dostavljen podnesak u kojem branilac

optuenog Zorana Goronje predlae da se temeljem odredbe lana 6. Zakona o
ustupanju predmeta u dokaze uvrsti nalaz i miljenje vjetaka demografa, prof.dr.
Steve Paalia.
878. Branilac u svom dopisu dalje navodi da je predmetni nalaz izraen, izloen i
uloen kao dokaz u spis u predmetima MKSJ Tuilac protiv Mie Staniia i Stojana
upljanina. Navedeni nalaz je prema navodima branioca, u predmetima MKSJ uvrten
u dokaze pod brojem 1D541209
879. Na navedeni prijedlog data je mogunost izjanjenja odbranama ostalih

optuenih te postupajuem tuiocu koji se dopisom od 05.04.2012. godine usprotivio
uvrtavanju navedenog nalaza i miljenja u dokazni materijal u ovom predmetu.
Odluka Vijea MKSJ od 10.05.2011. godine, potvrena 17.05.2011. godine (po zahtjevu Ureda tuioca
209
MKSj za preispitivanje)
154

880. Prijedlog branioca optuenog Zorana Goronje, advokata Petka Pavlovia Vijee
nalazi neosnovanim.
881. Naime, odredba lana 3. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta propisuje:

mogu se koristiti u postupcima pred sudovima u BiH. Navedenim lanom propisano je
koritenje dokaza pribavljenih od strane MKSJ u postupcima pred sudovima u BiH. U
tom cilju Zakon o ustupanju predmeta osmiljen je kao lex specialis kako bi se otklonio
rizik da dokazi prikupljeni od strane MKSJ budu neupotrebljivi prema ZKP-u, a njime
se ureuje procedura i uslovi koritenja takvih dokaza i na drugim sudovima. U
konktekstu navedenog vijee je cijenilo da nalaz i miljenje vjetaka ije prihvaanje se
predlae ne ispunjava uslove iz lana 3. stav 1., jer ne posjeduje elektronsku ovjeru
Tribunala, odosno ne zna se je li pribavljen ili koriten u skladu sa Statutom i pravilima
MKSJ.
882. Kada je u pitanju prihvatanje usmenih izlaganja vjetaka pred pretresnim

vijeima MKSJ u predmetima Mio Stanii i Stojan upljanin, Sud upuuje na odredbu
lana 6. stav 1. Zakona o ustupanju predmeta koji predvia da se iskaz vjetaka
uvrten u dokazni materijal u postupku pred Raspravnim vijeem MKSJ-a moe koristiti
kao dokaz u domaem krivinom postupku, bez obzira da li davalac iskaza daje usmeni
iskaz u tom postupku. Stav 3. iste odredbe predvia i da Sudovi prihvataju
svjedoenje vjetaka tako to koriste zapisnik o iskazu koji je on dao pred Raspravnim
vijeem u drugom predmetu, pod uslovom da je prethodno bio upoznat o pravima i
obavezama vezano za svjedoenje, te ako se iskaz odnosi na utvrivanje postojanja ili
nepostojanja injenica u predmetu u kojem se postupa.
883. U konkretnom sluaju odbrana je Sudu dostavila transkripte usmenog izlaganja

vjetaka pred Pretresnim vijeima MKSJ u predmetima Stanii i upljanin, ali u verziji
na engleskom jeziku, te Vijee nije moglo ispitati da li je vjetak prilikom sasluanja
pouen o svim pravima, odnosno nije se moglo ispitati da li su zadovoljene citirane
odredbe lana 6. Zakona o ustupanju predmeta. Nakon to su se na roitu odranom
17.04.2012. godine, branioci optuenog izjasnili da nemaju mogunost dostavljanja
transkripata na BHS jeziku, Vijee ranije dostavljene na engleskom jeziku nije moglo
prihvatiti ni koristiti.
8. Suenje bez prisustva optuenog Stanka Kojia
884. Dana 11.01.2011 optueni Stanko Koji je napustio pretres navodei da mu zuji
u glavi. Nakon to je provedeno vjetaenje zdravstvenog stanja optuenog, dana
25.01.2011. godine, vijee objavilo da prihvata nalaz i miljenje vjetaka Alme Bravo-
Mehmedbai jer je dat u skladu sa pravilima struke i ukoliko optueni uredno pozvan
neopravdano izostane sa roita za glavni pretres, donijee se rjeenje da se suenje
nastavlja bez prisustva optuenog Stanka Kojia (za kojeg je nalazom i miljenjem
ustanovljeno da simulira postojanje duevnog oboljenja).
155

885. Dana 01.02.2011. godine, optueni Koji ponovo napustio pretres jer mu zuji u
uima i osjea umor pa je predsjednica vijea javno objavila da se pretres nastavlja bez
njegovog prisustva u svim sluajevima kada neopravdano odbije da pristupi/ napusti
roita na koja je uredno pozvan.
886. Isti dan doneseno je i pismeno rjeenje u kojem se navodi da e se glavni

pretres protiv optuenog Koji Stanka u svim sluajevima kada odbije pristupiti
zakazanim roitima na koje bude blagovremeno i uredno pozvan ili kada glavni
pretres napusti bez objektivnog razloga, odrati, odnosno nastaviti, bez njegovog
prisustva. Optueni u svakom trenutku ima pravo pristupa Sudu.
887. Odlueno je i da e roitima koja se odravaju bez prisustva optuenog

prisustvovati njegovi branioci, a Sud e obavjetavati optuenog o toku postupka bez
odlaganja na nain to e mu se snimak kompletnog roita dostavljati istog dana kada
je roite odrano, te zapisnik u pisanoj formi po njegovoj izradi.
888. Sud e tokom cijelog postupka preispitivati ovu odluku i cijeniti njenu daljnju
primjenu.
889. Optunicom Tuilatva BiH broj: broj: T20 0 KTRZ 0000538 10 od

10.08.2010.godine, koja je potvrena dana 12.08.2010. godine, optueni Franc Kos,
Stanko Koji, Vlastimir Golijan i Zoran Goronja terete se za poinjenje krivinog djela
Genocid iz lana 171. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa
lanom 180. KZ BIH.
890. Prema optuenom Koji Stanku je Rjeenjem Suda BiH odreen pritvor u
skladu sa lanom 123. i lanom 131. ZKP BiH, u svrhu osiguranja njegovog prisustva, i
uspjenog voenja krivinog postupka, a isti se trenutno nalazi u pritvorskoj jedinici
Kazneno popravnog zavoda Kula u Istonom Sarajevu.
891. Optueni Koji Stanko je u dosadanjem toku postupka, u vie navrata

insistirao da napusti glavi pretres zbog zdravstvenih problema, odnosno jakih
glavobolja i zujanja u uima.S tim u vezi, Sud je na prijedlog branioca naloio
vjetaenje optuenog kako bi se utvrdila njegova trenutna sposobnost uestvovanja u
krivinom postupku.
892. Postupajui po navedenoj naredbi tim vjetaka sastavljen od Doc.Dr. Alme

Bravo-Mehmedbai i Mr.sc. Fadilpai Senadina sastavio je nalaz i miljenje, koji je
od strane vjetaka Alme Bravo-Mehmedbai prezentovan na glavnom pretresu dana
26.01.2011. godine. Zakljuak nalaza i miljenja je da optueni ne boluje od
privremene, niti trajne duevne bolesti, ve od ... koji ga ne ini nesposobnim da prati i
poduzima aktivno uee u postupku.
893. Pored toga vjetaci su zakljuili da optueni svjesno simulira duevnu bolest
prema vlastitoj predstavi duevne bolesti, u cilju svjesnog izbjegavanja uea u
krivinom postupku. Sud je pomenuti nalaz i miljenje vjetaka prihvatio i o toj odluci na
istom glavnom pretresu usmeno obavijestio prisutne. Takoer, na pomenutom roitu,
156

predsjedavajui pretresnog vijea je ukazala na mogunost donoenja predmetnog
rjeenja.
894. S obzirom da je Vijee prihvatilo obrazloenje vjetaka, da je optueni sklon

simliranju zdravstvenih potekoa, te da je optueni Koji Stanko sa istim
obrazloenjem kao I ranije (zujanje u uima i umor) napustio roite za glavni pretres
dana 01.02.2011. godine, Sud je donio odluku kao u dispozitvu iz slijedeih razloga:
895. Prije svega, optueni Koji Stanko je u dosadanjem toku postupka upoznat sa
optubama koje mu se stavljaju na teret, prisustvovao je roitima za glavni pretres, na
koja je bio uredno pozvan, te je upozoren o posljedicama neodazivanja, ali je zbog
simuliranja zdravstenih potekoa potvrenih u nalazima i miljenjima vjetaka, ve u
vie navrata odbio prisustvovati ili je napustio roite za glavni pretres. Neopravdani
izostanak optuenog Stanka Kojia na dan 01.02.2011. godine, implicira da se svjesno
i dobrovoljno odrekao svog prava da bude prisutan u postupku.
896. Dakle, u ovom sluaju postavlja se pitanje opravdanosti nastavka postupka bez
prisustva optuenog kada on ne eli da pristupi Sudu, a njegov nedolazak motivisan je
iskljuivo razlozima line, subjektivne prirode, pri emu optueni nije objektivno
sprijeen da prisustvuje suenju.
897. Odredbe Zakona o krivinom postupku ne reguliu takve situacije, kao to ne

postoje odredbe koje sprijeavaju Sud da u ovoj situaciji nastavi postupak ak i bez
prisustva optuenog. Meutim, ova procesna situacija nalae razmatranje osnovnih
prava i sloboda optuenog sa aspekta ostalih domaih i meunarodnih pravnih
standarda i sudske prakse.
898. Tako lan 247. ZKP BiH propisuje da se ,,Optuenom ne moe suditi u
odsustvu. Meutim, analizom ove odredbe, moe se zakljuiti da se izraz ,,u odsustvu
odnosi na sluajeve potpune odsutnosti optuenog iz postupka, bilo zbog toga to je
nemogue obezbijediti njegovo prisustvo u postupku, ili je on iz nekih razloga
nedostupan organima gonjenja npr. nalazi se u bijegu ili se krije, ne zna se gdje je, ili
mu nije poznato da se postupak vodi, ili postoje druge potekoe da se obavijesti o
postupku ili obezbijedi njegovo prisustvo.
899. U konkretnom sluaju, evidentno postoje terminoloke razlike izmeu suenja u

odsustvu i suenja bez prisustva optuenog, jer suenje u odsustvu podrazumjeva
situaciju gdje je prisustvo optuenog onemogueno iz razloga kojima on ne moe
upravljati ili su izvan njegove kontrole, dok suenje bez prisustva optuenog
podrazumjeva da je optueni u mogunosti da prisustvuje, ali on to ne eli.
900. Optueni Stanko Koji je i pored upozorenja Suda nastavio sa simuliranjem

navodnih zdravstenih potekoa, pa je oigledno njegova slobodna volja jedini razlog
da se suenje nastavi bez njegovog prisustva. Dakle, slobodna volja i izbor optuenog
da ne pristupi suenju, iako u tome nije objektivno sprijeen, predstavlja jedinu
prepreku ije uklanjanje je iskljuivo pod njegovom kontrolom.
157

901. Sa druge strane, odlaganje postupka dok optueni ne promijeni svoju odluku,
bilo bi potpuno suprotno interesima pravinosti, efikasnosti i ekonominosti, naroito
to i druga dva optuena u ovom predmetu uivaju garancije na pravino suenje i
suenje u razumnom roku u smislu lana 6. stav 1. EKLJP, a uredno se odazivaju
pozivima Suda i pristupaju svakom zakazanom pretresu.
902. Sud je nadalje razmotrio i sve okolnosti predmeta ukljuujui: ponaanje

optuenog prilikom odluivanja da odsustvuje sa suenja, a naroito da li je njegovo
ponaanje bilo namjerno, dobrovoljno, ime se jasno odrekao prava da prisustvuje
suenju; eventualna duina ovakvog odlaganja; da li optueni, iako odsutan, jeste ili
eli biti pravno zastupan na suenju, ili se svojim ponaanjem odrekao prava na
zastupanje; da li pravni zastupnici odsutnog optuenog mogu dobijati uputstva u toku
suenja od optuenog i koliko su u mogunosti da iznesu njegovu odbranu; imajui u
vidu prirodu dokaza protiv njega, opti javni interes, i posebni interes rtava i svjedoka
da se suenje odri u razumnom vremenskom roku.
903. Sud konstatuje da je branilac Milan Romani bio prisutan na roitu odranom
01.02.2011.godine, te zajedno sa dodatnim braniocem moe i ubudue istupati u ime
optuenog ukoliko se on sa time saglasi. Na ovaj nain, Sud je sve vrijeme potivao
procesna prava optuenog, te e ga i dalje redovno upoznavati sa tokom krivinog
postupka koji se vodi protiv njega.
904. U vezi sa navedenim valja podsjetiti da je Evropski sud za ljudska prava vie
puta jasno naglasio da se prisustvo optuenog na svom suenju smatra sutinski
vanim210, ali isto tako Evropski sud za ljudska prava nikada nije ustanovio krenje
Konvencije u predmetima gdje je optueni adekvatno obavijeten o predstojeem
suenju, svojevoljno izabrao da ne pristupi, a suenje se nastavilo. Sud naglaava, da
je prisustvo optuenog tokom suenja u sutini njegovo pravo, a ne obaveza, tako da
je i prema praksi Suda u Strasbourgu postupak bio pravian u svim onim situacijama
kada je optueni na cjelovit nain bio obavjeten, te postupak regularno poeo,
odnosno nastavio se.
905. Dakle, u sluajevima kada optueni ima sve potrebne garancije da ostvaruje
svoje pravo da prisustvuje i intervenie tokom suenja, neopravdano je smatrati
suenje u njegovom odsustvu krenjem prava optuenog. Stoga, praktini interesi
pravinosti idu u prilog odluci o zapoinjanju ili nastavku krivinog postupka bez
prisustva optuenog. Takva odluka je u skladu sa zahtjevima vladavine prava, te sa
osnovnim idejama Vijea Europe i Evropske konvencije o ljudskim pravima, a to su
pravinost, demokratija, potivanje ljudskih prava i javnog interesa.
906. Navedeno potkrepljuje tvrdnju da niti jedan krivino-pravni sistem, ne smije biti
otvoren za mogunost da optueni samovoljno opstruira svoje suenje, jer potujui
210
Vidjeti npr. Poitrimol protiv Francuske, Presuda od 23.11.1993. god. par. 35; Pelladoah protiv
Nizozemske, Presuda od 22.9.1994.god. par. 40; Lala protiv Nizozemske, Presuda od 22.9.1994. god. par.
33;
158

naelo jednakosti u postupanju, Sud je duan osigurati pravinost ne samo odbrani,
ve i Tuilatvu.
907. Iz tog razloga, Sud je miljenja da ukoliko optueni koji je punoljetan i prema
nalazu ljekara psihofiziki sposoban da uestvuje u sudskom postupku, svojevoljno
odlui da istom ne prisustvuje, u naelu ne postoji nikakav objektivan razlog, da ova
njegova odluka obustavi krivini postupak dok eventualno ne odlui da se pojavi.
908. S obzirom na sve navedeno, Sud u zakljuuje da optueni Stanko Koji ima
pravo da prisustvuje suenju. Meutim, iako uredno obavijeten i svjestan posljedica
neodazivanja, odnosno nepristupanja na Sud, on se tog prava svjesno odrie,
izraavajui openito zdravstvene smetnje/tegobe zbog kojih ne moe pratiti suenje,
bez da su iste potvrene ljekarskim nalazima.
909. Shodno svemu navedenom, vijee je odluilo nastaviti postupak bez prisustva
optuenog, u svim sluajevima kada neopravdano odbije pristupiti ili napusti roite za
glavni pretres na koje je uredno pozvan/ pristupio, to se nee smatrati suenjem u
odsustvu u smislu lana 247. ZKP BiH.
910. Optueni e biti obavjetavan o toku postupka koji se vodi protiv njega, a
ukoliko u bilo kojem trenutku promijeni svoju odluku, obezbijedit e mu se pristup Sudu
saglasno lanu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
911. Nakon donoenja navedenog rjeenja, suenja su se bez prisustva optuenog

odrala 12.03.2011. godine, kada je nastavljen dio pretresa bez prisustva optuenog
Stanka Kojia. Suenje u odsustvu optuenog nastavljeno i 12.04., 19.04. 2011.
godine, 13.05.2011. godine, 03. i 14 06.2011. godine, dio pretresa od 06.09.2011.
godine, a provjerom kod zavodskoh ljekara ustanovljeno da se nije javljao u ambulantu
i prijavljivao tegobe koje je tvrdio da ima tokom suenja. Optueni je u tim prilikama
uglavnom tvrdio da naputa suenje jer mu zuji u glavi nakon ega je Vijee
objavljivalo da se u skladu sa donesenim rjeenjem suenje nastavlja pa e suenju
prisustvovati branilac,a transkript sa roita i audio snimak, bit e dostavljen
optuenom.
912. Branilac optuenog je podneskom od 08.11.2011. godine obavijestio Sud da

smatra kako se preestim udaljavanjem optuenog u sudnice kri njegovo pravo na
odbranu zagarantivano lanom 6. taka 1. i 3. EKLJP.
913. Na roitu od 10.04.2012. godine, optueni Stanko Koji je iz sudnice udaljen

zbog vrijeanja branioca Tomia. Navedena odluka je donesena temeljem odredbe
lana 242. stav 2. ZKP BiH, nakon to je optueni je u vrijeme izlaganja branioca istom
upuivao neumjesne komentare, vrijeajui ga, sa im je nastavio i nakon opomene
predsjedavajue Vijea, zbog ega je nakon upozorenja i udaljen iz sudnice.
9. Iskljuenje javnosti
159

914. Sa glavnog pretresa dijelom je iskljuena javnost za vrijeme dok je branilac
Pavlovi ispitivao zatienog svjedoka na okolnost kredibiliteta kako ne bi dolo do
opasnosti otkrivanja njegovog identiteta.
915. Dana 29.11.2011. godine, Iskljuena je javnost sa dijela ovog pretresa za

vrijeme dok je svjedok Petar Cvijetinovi iznosio odreene podatke o prijetnjama koje
su mu upuivane zbog svjedoenja u ovom predmetu. Branilac drugooptuenog na
suenju predloio i suoenje svjedoka Cvjetinovi Petra i igi Zijada i Z1.
916. Odbijen prijedlog branioca optuenog Vlastimira Golijana, za iskljuenje

javnosti za vrijeme dok se na pretresu bude itala izjava o priznanju krivnje, jer ne
postoje okolnosti koje predvia odredba lana 235. ZKP BiH, jer prema stavu Vijea
ono to je sadrano u izjavi nee dovesti do remeenja javnog reda i mira ili
ugroavanja privatnosti optuenog, pa je na roitu za glavni pretres javno proitana
izjava o priznanju injenica optuenog Vlastimira Golijana od 04.03.2011. godine koja
je uvrtena kao dokaz odbrane O III-1.
10. Probijanje roka od 30 dana
917. Pretresno vijee je tokom cijelog postupka postupalo u neizmjenjenom sastavu,

meutim, odredba lana 251.stav 2. ZKP BiH predvia da glavni pretres koji je
odgoen mora ponovo poeti ako se izmijenio sastav vijea ili ako je odgaanje trajalo
due od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca vijee moe odluiti da se u
ovakvom sluaju svjedoci i vjetaci ne sasluavaju ponovo i da se ne vri novi uviaj,
nego da se koriste iskazi svjedoka i vjetaka dati na ranijem glavnom pretresu.
918. Dana 17.06.2011. godine, stranke i branioci su izrazili pojedinano slaganje sa

probijanjem roka od 30 dana u nastavku glavnog pretresa, zbog godinjih odmora.
Navedena saglasnost je ponovo konstatovana na roitu od 08.07.2011.godine.
919. Dakle, Vijee je u oba sluaja imalo saglasnost stranaka i branilaca da se

svjedoci i vjetaci nee sasluavati ponovo, ve e se kosititi njihovi iskazi dati na
ranijem glavnom pretresu. Shodno tome, Vijee konstatuje da se glavni pretres u ovom
predmetu odravao u skladu sa citiranom odredbom Zakona o krivinom postupku, jer
je jedino prekoraenje navedenog roka uinjeno uz saglasnost stranaka i branilaca.
11. Obilazak lica mjesta
920. Obzirom na brojna vjetaenja provedena u ovom postupku, potrebno je

naglasiti da niti jedno od njih nije bezuslovno obavezivalo ovo vijee prilikom donoenja
konane odluke, niti je miljenje vjetaka prihvaeno ukoliko se pokazalo potpuno
suprotnim injenicama utvrenim tokom dokaznog postupka.
921. Kako bi se bolje upoznalo sa objektima i putnim pravcima o kojima svjedoe

160

svjedoci u ovom predmetu, Vijee je odluilo na dan 31.05.2011. godine provesti
procesnu radnju obilaska lica mjesta, kojom prilikom je braniocima svih optuenih
omoguen odlazak na teren Srebrenice, Potoara, putne komunikacije Bratunac-
Konjevi polje. Tom prilikom na Zapisnik su konstatovane lokacije osnovne kole u
Bratuncu u kojoj su bili smjeteni pripadnici I ete, te kole u Konjevi polju u kojoj su
boravili pripadnici II ete.
922. Vijee je obilo i lokaciju na raskrsnici Konjevi polja na kojoj se u inkriminisano

vrijeme nalazilo skladite i hangar ZZ Kravice u kojem su poinjena masovna
pogubljenja koja su predmet potvrene i izmjenjene optunice. Na avedena procesna
radnja je dokumentovana Zapisnikom o obilasku lica mjesta, te je snimljena u
audio/video tehnici.211
211
Navedeno je uloeno kao dokaz Suda S-1 na roitu za glavni pretres od 20.02.2012. godine, na kojem je
prezentiran vdeo materijal sa obilaska lica mjesta.
161

XI. ANEKS B
A. PROVEDENI DOKAZI
1. Lista salsuanih svjedoka Tuilatva
Ime i prezime Datum Napomena:

Svjedoenja
1 Rajko Babi 11.01.2011.
28.01.2011.
2 Jevto Bogdanovi 01.02.2011.
3 Boji Zoran 04.02.2011.
4 Birakovi Milorad 08.02.2011.
5 Z-8 11.02.2011. Svjedoio iz sudnice, pseudonim.
Zabrana objavljivanja foto i video
zapisa.
6 aji Slobodan 16.02.2011.
7 eri Novica 16.02.2011.
8 Gaji Zoran 22.02.2011.
9 Gavri Bogoljub 25.02.2011.
10 oki Milovan 15.03.2011
11 Jeremi Neboja 15.03.2011
12 Jovanovi Dragan 15.03.2011.
13 Teji Mile 18.03.2011.
14 Manojlovi Mio 29.03.2011
15 Kosti Stanko 01.04.2011
16 Stevi Savo 01.04.2011.
17 Nikoli Milivoje 12.04.2011.
18 Laki Radivoje 19.04.2011.
19. Stevanovi Jakov 19.04.2011.
20 uderija Saliha 19.04.2011.
21. Juroevi Juro 26.04.2011.
22. Ristanovi Cvijetin 26.04.2011.
23. Salapura Petar 13.05.2011.
24 Z2 24.05.2011. Svjedoio iz sudnice, pseudonim.
zapisa
25 Rifet Keetovi 03.06.2011.
/vjetak/ 14.06.2011.
26. Todorovi Dragan 14.06.2011.
162

27 Z-6 01.07.2011 Svjedoio iz sudnice, pseudonim.
zapisa
zapisa
23.08.2011. Zabrana objavljivanja foto i video
02.09.2011. zapisa
zapisa
31 Dean Mannnig 11.10.2011. Video link
32 Joseph Kingori 01.11.2011. Pozvan da bi ga odbrane unakrsno
ispitale
2. Lista uloenih materijalnih dokaza Tuilatva
T-1 i T-1a Kompilacija filmova o Srebrenici, kao i transkript filma

T-2 rezolucija Vijea sigurnosti broj 743 od 21.02.1992. godine
T-3 rezolucija Savjeta Bezjednosti broj 819 od 16.04.1993. godine
T-6 - rezolucija Vijea sigurnosti broj 836 od 04.06.1993. godine
T-7 - fotodokumentacija Dravne agencije za istrage i zatitu , osnovna kola Nikola
Tesla
T-8 - zapisnik o sasluanju svjedoka Rajka Babia od 13. i 14.09.2005. godine
T- 9 ( a, b, c ) fotografije prezentovane svjedoku Bogdanovi Jevtu prilikom diretknog
ispitivanja, potpisane i oznaene od strane svjedoka
T- 10 putni radni list na ime Milorada Birakovia broj 22-1463/95
T- 11 Zapisnik o sasluanju svjedoka eri Novice dat Dravnoj agenciji za istragu i
zatitu broj 17-04/2-04-2-511/07 od 29.05.2007. godine
T- 12 fotografija prezentirana svjedoku Gaji Zoranu, ista je oznaena i potpisana od
strane svjedoka
T- 13 fotografija prezentirana svjedoku Gaji Zoranu, ista je oznaena i potpisana od
strane svjedoka
T- 14 fotografija prezentirana svjedoku Bogoljubu Gavriu, ista je oznacena i potpisana od
strane svjedoka
T- 15 fotografija prezentirana svjedoku Bogoljubu Gavriu, ista je oznacena i potpisana od
strane svjedoka
T-16 zapisnik o sasluanju svjedoka Mie Manojlovia dat Dravnoj agenciji za istragu i
zatitu broj :17-04/2-04-2-692/07 od 02.07.2007.godine
T-17 fotografija prezentirana svjedoku Kosti Stanku , ista je oznaena i potpisana od
strane svjedoka
163

T-18 fotografija prezentirana svjedoku Cvjetinu Ristanoviu , ista je oznaena i potpisana
od strane svjedoka
T-19 izvod iz matine knjige umrlih na ime Ljubo Ivani broj 07/1-202-1-899/2011 od
10.04.2011. godine
T-20 fotografija predoavana svjedoku Z-2 na glavnom pretresu dana 24.05.2011. godine
T- 21 zapisnik o sasluanju svjedoka Ljube Ivania broj 12-04-2-417/08 od 17.04.2008.
godine, procitan na roitu dana 10.05.2011. godine
T- 22 stenogram 8. sjednice Skuptine bosanskih Srba od 25.02.1992. godine
T- 23 izvjetaj komande 1. bratunake lake brigade od 04.07.1994. godine, u potpisu
Slavko Ognjenovi
T- 24 Glavni tab Vojske Republike Srpske , operativna direktiva 4, broj 02/5-210 od
19.11.1992. godine, u potpisu Ratko Mladi
T- 25 Glavni tab Vojske Republike Srpske Direktiva za dalja dejstva 7.1 broj 02/2-15 od
31.03.1995. godine, u potpisu Ratko Mladi
T- 26 Redovni borbeni izvjetaj 1. bratunake lake pjeadijske brigade broj 03-253-96 od
04.07.1995. godine
T- 27 Redovni borbeni izvjetaj 1. bratunake lake pjeadijske brigade broj 03-253-99 od
09.07.1995. godine, u potpisu Vidoje Blagojevi
T- 28 Saoptenje za tampu predsjednika Vijea sigurnosti UN-a, dokument
S/PRST/1995/32 od 14.07.1995. godine
T - 29 Izvjetaj holandske kraljevske vojne policije od 02.08.1995. godine
T- 30 Izvjetaj UNMO od 10.07. i 11.07.1995. godine
T- 31 Akt Centra javne bezbjednosti Zvornik broj 277/95 od 12.07.1995. godine, u potpisu
Dragomir Vasi
T- 32 Naredba Ministarstva odbrane broj 02-78/95 od 12.07.1995. godine, u potpisu
Ivanovi Stevan
T- 33 Naredba Ministarstva odbrane broj 02-79/95 od 12.07.1995. godine, u potpisu
Ivanovi Stevan
T- 34 Naredba Ministarstva odbrane broj 02-21/3640/95 od 13.07.1995. godine, u potpisu
Momilo Kovaevi
T- 35 Naredba Glavnog taba Vojske Republike Srpske o formiranju 10. diverzantskog
odreda broj 18/19-1625 od 04.12.1995. godine, u potpisu Ratko Mladi
T- 36 Naredba komande 10. diverzentskog odreda broj 123-2/95 od 10.07.1995. godine
T- 37 Naredba Komande zvornike brigade broj 17/379 od 10.12.1994. godine
T- 38 Naredba pomonika komadanta Glavnog taba Vojske Republike Srpske broj 23/14-
162 od 04.09.1994. godine o imenovanju Milorada Pelemia
T- 39 Naredba Glavnog taba Vojske Republike Srpske broj 12-45-605 od 29.05.1995.
godine za reogranizaciju , popunu , opremanje i obuku izviako-diverzantskih jedinica i
jedinica vojne policije
T- 40 Upitnik podataka za aktivna vojna lica za lice Milorad Pelemi
T- 41 Potvrda broj 153-2/95 od 03.10.1995. godine ( lista pripadnika 10. Diverzantskog
odreda koji imaju pravo na prevoz drva )
T- 42 Izvod iz matine knjige umrlih na ime Koljivrat Dragan, optina Trebinje broj 03/1.8-
202-8-14/10 od 09.03.2010. godine
T- 43 Biljenica u rukopisu
164

T- 44 Listovi linih zaduenja lica u rezervnom sastavu
T- 45 Rauni za period od jula 1995. godine do januara 1996. godine ( odnose se na
zalihe hrane dostavljene 10. diverzantrskom odredu )
T- 46 Video zapis sa proslave godinjice 10. diverzantskog odreda
T- 47 fotografija prezentovana svjedoku Z-1 prilikom direktnog ispitivanja
T -48 ugovor o prijemu u vojsku RS na ime Erdemovi Draen
T- 49 fotografija prezentovana svjedoku Z-1 prilikom direktnog ispitivanja
T- 50 Izvjetaj o komandnoj odgovornosti u Glavnom tabu Vojske Republike Srpske od
09.06.2006. godine ( Butler )
T- 51 Iskaz o vojnim dogaanjima u Srebrenici / revizija / od 01.11.2006. godine ( Butler )
T- 52 Kriminalistiko tehnika obrada grobnice na lokalitetu Pilica ( ekonomija Branjevo )
od 15.06.1998. godine ( William Haglund )
T- 53 Izvjetaj o obdukciji ljudskih posmtrnih ostataka sa lokaliteta anarski put broj 12 (
C.H. Lawrence )
T- 54 Ekshumacije provedene u Istonoj Bosni tokom 1998. godine, 12.05.1999. godine (
Richard Wright )
T- 55 presretnuti razgovori 13.07., 16.07., 17.07. i 22.07.1995. godine
T- 56 Biljenice voenje prilikom presretanja razgovora
T- 57 Vanredni borbeni izvjetaj komande zvornikle brigade broj 06/217-1 od 15.07.1995.
godine
T- 58 Vanredni borbeni izvjetaj komande zvornikle brigade broj 06/218 od 16.07.1995.
godine
T- 59 tabela u kojoj je navedeno mjesto pronalaska poveza za oi i ruke
T- 60 fotografski prikaz pregled ligatura pronaenih u periodu od 1196. do 2001. godine
T- 61 fotografije poveza za oi i i ruke na farmi Branjevo
T- 62 nareenje za evakuaciju iz enklave Srebrenica ( obezbjeenje autobusa ), akt broj
22/226 od 12.07.1995. godine, u potpisu Milenko ivanovi
T- 63 Dnevnik deurnog operativnog oficira Zvornike brigade
T- 64 Depea CJB Zvornik, broj 277/95 od 12.07.1995. godine , u potpisu Dragomir Vasi
T- 65 Depea CJB Zvornik, broj 283/95 od 13.07.1995. godine , u potpisu Dragomir Vasi
T- 66 Naredba komande Drinskog korpusa broj 03/156-11 od 13.07.1995. godine
T- 67 Izvjetaj specijalne brigade policije broj 284/95 od 13.07.1995. godine
T - 68 izjave svjedoka Draena Erdemovia date pred MKSJ 12.08.1998. godine ( rezime
izjava od 24.06., 25.06., 26.06., 27.06.1997. godine
T- 69 izjava svjedoka Draena Erdemovia data pred MKSJ od 03.11.2001.
T- 70 transkript svjedoenja svjedoka Draena Erdemovia u predmetu Popovi od 04.07 i
05.07.2007. godine
T -71 transkript svjedoenja svjedoka Z-3 od 14.04.2000. godine
T -72 nalaz vjetaka Rifata Keetovia
T 73 fotografija prezentirana svjedoku Z4 prilikom direktnog ispitivanja dana 20.09.2011.
godine
T 74 Izvjetaji Deana Manninga ( ukupno 5 izvjetaja ) iz novembra 2007. godine , iz
juna 2007. godine , iz 2003. godine, iz 2001. godine i iz maja 2001. godine, kao i dva
transkripta ispitivanja svjedoka Dean Manninga u predmetu Popovi
T 75 Transkript svjedoenja Josepha Kingorija od 31.03.2000. i 03.04.2000. godine u
165

predmetu Krsti pred MKSJ.
T 76 Transkript svjedoenja Miroslava Deronjia od 28.10.2003. godine u predmetu
Momir Nikoli pred MKSJ.
T 77 Transkript svjedoenja Roberta A. Frankena od 04.04.2000. godine u predmetu
Krsti pred MKSJ.
T 78 Transkript svjedoenja Leenderta Cornelisa van Duijna od 27.09., 28.09.,
29.09.2006. godine u predmetu Popovi i dr. pred MKSJ.
T 79 Transkript svjedoenja Vicentius Egbersa od 18.10., 19.10. i 20.10.2006. godine u
predmetu Popovi i dr pred MKSJ.
T 80 Transkripti svjedoenja Momira Nikolia u predmetu Blagojevi od 19.09., 22.09.,
23.09., 25.09., 26.09., 29.09., 30.09., 01.10.2003. godine, te izjave koje je Momir Nikoli
dao istraiteljima MKSJ u svojstvu svjedoka od 15.12.1999. i 28.05.2005. godine.
T- 81 Transkripti svjedoenja Dragana Obrenovia u predmetu Blagojevi od 01.10.,
02.10., 06.10., 07.10., 08.10., 09.10., 10.10.2003. godine, te izjave koje je dao
istraiteljima MKSJ u svojstvu svjedoka od 02.04.2000., 04.06.2003. i 05.02.2004. godine
T- 82 Zapisnik o ispitivanju Franc Kosa kao osumnjienog u Tuilatvu Bosne i
Hercegovine od 09.08.2010. godine sa transkriptom.
T- 83 Vrhovna komadna OS Republike Srpske broj 2/2-11 od 08.03.1995. godine,
Direktiva za dalja dejstva operacije broj 7
T- 84 Saeti izvjetaj Meunarodne komisije za nestale, Sarajevo 19.02.2009. godine
T- 85 Konana lista identifikovanih zakljuno sa 11.04.2012. godine, CD ( PIP spisak )
T- 86 Akt komande Drinskog korpusa ( instrukcija ) broj 17/450 od 15.04.199. godine
3. Spisak sasluanih svjedoka odbrane
Ime i prezime Datum

Svjedoenja
1 Sara Manojlovi ( I ) 20.09.2011.
2 Velimir Popovi ( I ) 27.09.2011.
3 Ibran Mustafi ( I ) 14.10.2011.
4 igi Zijad ( I i II ) 14.10.2011.
5 Mio Milanovi ( I ) 18.10.2011.
6 Zoran Manojlovi ( I ) 18.10.2011.
7 uki Dalibor ( I ) 25.10.2011.
8 Fikret Muslimovi ( I ) 04.11.2011.
9 Zvonko Bajagi ( I ) 04.11.2011.
29.11.2011.
10 Optueni Franc Kos ( I ) 08.11.2011.
11.11.2011.
22.11.2011.
11 Petar Cvijetinovi 29.11.2011.
12 O-1 06.12.2011.
13 Optueni Koji Stanko ( II) 09.12.2011.
17.04.2012.
166

14 elimir Kneevi ( II ) 13.12.2011.
20.12.2011.
15 Sran Brezo ( II ) 16.12.2011.
16 Suoenje ( II ) 23.12.2011.
Z-1 i Petar Cvjetinovi
igi Zijad i Petar Cvjetinovi
17 Jovanovi Zoran ( II ) 24.01.2012.
18 efko Hodi ( II ) 27.01.2012.
19 Ratko Kovaevi ( vjetak II ) 03.02.2012.
20 Bogdan Stojakovi ( vjetak II ) 03.02.2012.
21 Slobodan Kosovac ( vjetak II ) 21.02.2012.
28.02.2012.
22 Janko Velimirovi ( II ) 24.02.2012.
23 Petrui Jugoslav ( I ) 16.03.2012.
23.03.2012.
B. MATERIJALNI DOKAZI ODBRANE

1. Materijalni dokazi odbrane optuenog Franc Kosa
O1-1- dva zapisnika o ispitivanju svjedoka igi Zijada od 16.02.2007. i 18.09.2011.

godine, oba su data advokatu Duanu Tomiu
O1-2- zapisnik o ispitivanju svjedoka Mie Milanovia od 11.09.2011. godine, dat
advokatu Duanu Tomiu
O1-3- slubena zabiljeka advokata Duana Tomia od 22.09.2011. godine na okolnosti
razgovora sa svjedokom Zoranom Manojloviem
O1-4 - zapisnik o ispitivanju svjedoka Daliborka ukia od 24.10.2011. godine, dat
advokatu Duanu Tomiu
O1-5 Podaci o dogaajima i radnjama pojedinih lica koji su predhodili padu Srebrenice
O1-6 specijalna informacija taba vrhovne komande od 06.04.1993. godine
O1-7 zapisanik o sasluanju svjedoka Fikreta Muslimovia dat advokatu Duanu Tomiu
31.10.2011. godine
O1-8 izvod iz knjige Agrumenti i sjeanja o ratu, autora Fikreta Muslimovia, stranice 296
do 304.
O1-9 zapisnik o sasluanju svjedoka Kos Franca od 08.11.2011.godine dat advokatu
Duanu Tomiu
O1-10 zapisnik o sasluanju svjedoka Zvonka Bajagia dat advokatu Duanu Tomiu od
21.10.2011. godine
O1-11 zapisnik o sasluanju svjedoka O-1 dat advokatu Duanu Tomiu od 27.11.2011.
godine
O1-12 Zapisnici o sasluanju svjedoka Petra Cvjetinovia dati advoaktu Duanu Tomiu
od 01.09. i 12.09.2011. godine
O1-13 Naredba zamjenika Ministarstva unutranjih poslova broj 64/95 od 10.07.1995.
godine
167

O1-14 Depea Glavnog taba V RS, sektor za obavjetajno bezbjednosne poslove, broj
12/45-94 od 01.02.1995. godine, u potpisu Zdravko Tolimir
O1-15 Depea Komande korpusa SJ VJ, broj 623-2 od 02.03.1994. godine, u potpisu
Miodrag Pani
O1-16 Nareenje za upotrebu ( ulazak 10. diverzantskog odreda u Srebrenicu ) Glavnog
taba V RS, sektor za obavjetajno bezbjednosne poslove, broj 12/45-770 od 21.06.1995.
godine, u potpisu Petar Salapura
O1-17 Telefaks - izvjetaj Holandskog bataljona UN o deavanjima u Srebrenici od
24.06.1995. godine
O1-18 Pisani dokument od 13.07.1995. godine, broj 924
O1-19 Depea Glavnog taba V RS, obavjetajna uprava, broj 12/45-872 od 15.07.1995.
godine, u potpisu Petar Salapura
O1-20 Depea komande Drinskog korpusa, Obavjetajno odjeljenje, broj 17/896 od
12.07.1995. godine, u potpisu Radislav Krsti
O1-21 Depea Glavnog taba V RS, sektor za obavjetajno bezbjednosne poslove , broj
12/45-1524 od 14.01.1996. godine, u potpisu Petar Salapura
O1-22 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Kozluk, dvije fotografije od 05.07.1995. i
17.07.1995. godine
O1-23 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Donja Pilica - Branjevo, dvije fotografije od
05.07.1995. i 17.07.1995. godine
O1-24 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Cerska, dvije fotografije od 05.07.1995. i
27.07.1995. godine
O1-25 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Potoari , 13.07.1995. godine
O1-26 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Sandii , 13.07.1995. godine u 14,00 asova
O1-27 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Kravica , 13.07.1995. godine u 14,00 asova
O1-28 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Branjevo , 17.07.1995. godine
O1-29 Fotografija ( satelitski snimak ) oblast Branjevo , 17.07.1995. godine
O1-30 Lina karta Meunarodnog crvenog krsta na ime Franc Kos, broj 282377
O1-31 Lina karta MUP RS, Bijeljina, broj 318/97 izdata dana 04.02.1997. godine na ime
Mii ( ivka ) Mitar
O1-32 Fotografija Milorada Pelemia, Stanka Kojia i NN lica, potpisana od strane
Jugoslava Petruia ( tokom sasluanja u svojstvu svjedoka )
O1-33 Fotografija Jugoslava Petruia i Stanka Kojia, potpisana od strane Jugoslava
Petruia ( tokom sasluanja u svojstvu svjedoka )
O1-34 Fotografija Stanka Kojia i NN lica, potpisana od strane Jugoslava Petruia (
tokom sasluanja u svojstvu svjedoka )
O1-35 Fotografija Stanka Kojia i lica poznatog pod nadimkom Grk,
( potpisana od strane Jugoslava Petruia ( tokom sasluanja u svojstvu svjedoka )
O1-36 Fotografija Stanka Kojia i lica poznatog pod nadimkom Voja Amerikanac,
( potpisana od strane Jugoslava Petruia ( tokom sasluanja u svojstvu svjedoka )
O1-37 Potvrda Vojne pote 7403 broj 99-62/98 od 22.10.1998. godine o naoruanju izdato
na uvanje Pelemi Miloradu, u potpisu Dragomir Peanac
O1-38 Dokumentacija o 10. diverzantskom odredu, stranice:
od 154. do 185.; od 188. do 191.; od 92. do 93.; od 96. do103.;
O1-39 Dokument upuen Ministarstvu unutranjih poslova Srbije, Resor Dravne
168

bezbjednosti, predmet Rekapitulacija grupe 999, Beograd 24.09.1999. godine
bezbjednosti, predmet Uee Paradravne Slube Bezbjednosti u reiji izazivanja
bombardovanja Republike Srpske 1994. godine, Beograd 03.07.2000. godine
bezbjednosti, predmet Vjerovatni scenario organizije CIA na teritoriji Srbije, i njeno
djelovanje a preko organka u grkoj, Beograd 01.12.1999. godine
O1-42 Akt naslovljen kao Petar Salapura Pero, , sa potpisom Zorana Mikovia,
17.03.2012. godine
bezbjednosti, predmet Srebrenica. Zauzimanje i vraanje Srebrenice. Nesmetano
kretanje Nasera Oria po Beogradu. Dogovor Francuza i Amerikanaca oko pada
Srebrenice. Naruen masakr civilnog stanovnitva, Beograd 08.01.2000. godine
O1-44 Akt naslovljen kao Milorad Pelemi, Beograd 22.03.2000. godine
bezbjednosti, predmet Izvjetaj o postojanju dokumentacije u vezi Operacije
oslobaanja, Beograd 02.02.2000. godine
O1-46 Magnetoforski snimak 292. sjednice Predsjednitva R BiH odrane 11.08.1995.
godine
O1-47 Izvod iz matine knjige roenih na ime Franc Kos, i uvjerenje o dravljanstvu na
ime Franc Kos
2. Materijalni dokazi optuenog Stanka Kojia
O2-1 zapisnik o ispitivanju svjedoka igi Zijada od 28.09.2011. godine dat advokatu
Milanu Romaniu
O2-2 zapisnik o sasluanju svjedoka Kneevi elimira od 05.12.2011. godine dat
advokatu Slobodana Periu
O2-3 geografska karta podruja Srebrenica, koju je tokom sasluanja koristio svjedok
elimir Kneevi
O2-4 zapisnik o sasluanju svjedoka Brezo Srana od 28.09.2011. godine dat advokatu
Milanu Romania
O2-5 Odluka Vlade Republike Srpske o obrazovanju komisije za istraivanje dogaaja u i
oko Srebrenoce od 10. do 19. jula 1995. godine
O2-6 Hronologija dogaaja u Srebrenici ( tabelarni prikaz )
O2-7 Set geografskih karti ( ukupno 11 ) grafiki prikaz dogaanja
O2-8 Posebna karta, kretanje kolone
O2-9 Akt Komande 28. divizije broj 04-84/95 od 02.06.1995. godine
O2-10 Akt Komande 28. divizije broj 01-148/95 od 28.06.1995. godine
O2-11 Akt MUP RS, RJB Bijeljina, broj 303/95 od 13.07.1995. godine
O2-12 Akt Komande Drinskog korpusa broj 03/156-11 od 13.07.1995. godine
O2-13 Izvjetaj 28. divizije, komadanta Nijaza Maia od 30.06.1995. godine
O2-14 Zapisnik o sasluanju svjedoka Zorana Jovanovia dat advokatu Slobodanu Periu
dana 20.01.2012. godine
169

O2-15 Knjiga Srebrenica, kako se zaista zbilo autora Jovanovi Zorana i Alexandera
Dorina
O2-16 Dio knjige Otpeaeni koverat autora efke Hodia, stranice od 243. do 282.
O2-17 Nalaz i miljenje tima vjetaka ( prof.dr. Ratko Kovaevi i prof. dr. Bogdan
Stojakovi ) sa prateom dokumentacijom na okolnosti zdravstvenog stanja optuenog
Koji Stanka
O2-18 Izvjetaj Vlade Republike Srpske Komisija za istraivanje dogaaja u i oko
Srebrenice od 10. do 19.07.1995. godine, juni 1994. godine; Dodatak Izvjetaju od
11.06.2004. godine o dogaajima u i oko Srebrenice od 10. do 19.07.1995. godine,
15.10.2004. godine
O2-19 Ekspertski izvjetaj Slobodana Kosovca 10 diverzantski odred VRS, 23.01.2012.
godine; broura Diverzantska dejstva kolski centra oklopnih jedinica Petar Drapina,
1972. godine
O2-20 Odluka Predsjednitva R Bosne i Hercegovine, i Naredba Predsjednitva R Bosne i
Hercegovine o proglaenju opte javne mobilizacije na teritorije R BiH, slubeni list RBiH
20.06.1992. godine
O2-21 Dopis Tuilatva Bosne i Hercegovine broj T 20 0 KT-RZ 000 1145 06 od
18.01.2012. godine
O2-22 Odluka predsjednika Rebublike Srpske, Radovana Karadia broj 01-1351/95 od
11.07.1995. godine
O2-23 Izjava predstavnika civilnih vlasti enklave Srebrenica u vezi sa realizacijom
dogovora o evakuaciji civilnog stanovnitva iz enklave, broj 07-27/95 od 17.07.1995.
godine
O2-24 Pregled Optine Srebrenica, taba za civilnu zatitu broj 04-45/95 od 11.01.1995.
godine o broju stanovnika po optinama.
O2-25 Pregled gubitaka vojske Republike Srpske za period od 1-9.05.1992. godine do
25.02.1995. godine
O2-26 Redovni borbeni izvjetaji / ukupno 6 / od 06.04.1995. godine; 27.04.1995. godine;
09.05.1995. godine; 13.05.1995. godine; 22.05.1995. godine; 02.06.1995. godine;
O2-27 Akt Glavnog taba Vojske Republike Srpske broj 03/4-1616 od 11.07.1995. godine
O2-28 Izvjetaj Glavnog staba Vojske RS broj 03/3/193 od 12.07.1995. godine
predsjedniku Republike Srpske o stanju na ratitu
O2-33 Izvjetaj UN-a ( vazdune baze Tuzla ) od 04.08.1995. godine o broju raseljenih lica
iz Srebrenice
O2-34 Presuda Okrunog suda u Bijeljini broj 012-0-K-000 007 od 31.07.2007. godine
O2-35 Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida odbrambeno-
oslobodilakog rata, odsjek za pitanja evidencija iz oblasti vojen obaveze za podruje SBK
170

na ime Savanovi Stanko, broj 07/ 26-01-03/1-9-292/12 od 04.04.2012. godine
O2-36 Akt Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu broj 2794 od 28.12.1973. godine (
Spisak bolesti, rana, povreda, ozleda, tjelesnih mana, i nedostataka po kome se ocjenjuje
sposobnost za slubu u JNA
3. Materijalni dokazi odbrane optuenog Vlastmira Golijana
O3-1 izjava o injenicama optuenog Golijan Vlastimira data 04.04.2011. godine

O3-2 zapisnik o sasluanju svjedoka Z-1 dat Tuilatvu Bosne i Hercegovine dana
29.04.2010. godine sa transkriptom
O3-3 Ugovor o prijemu lica Vlasmir Golijan u vojsku RS po ugovoru na odreeno vrijeme
O3-4 Naredba taba vrhovne komande Oruanih snaga R BiH, broj 02/398-2 od
16.03.1993. godine
O3-5 Obavjetenje taba vrhovne komande Oruanih snaga R BiH, broj 02/520-2 od
20.04.1993. godine
O3-6 Izvjetaj Generaltaba Armije BiH broj 1-1-/7-169 od 28.05.1996. godine
O3-7 naredba Generaltaba Armije BiH broj 1/825-84 od 17.06.1995. godine
O3-8 Akt Armije R BiH, komande 2 korpusa broj 02/1-67/4 od 28.06.1995. godine
O3-9 Akt Armije R BiH, komanda 28 divizije broj 03-183-231 od 01.07.1995. godine
O3-10 Akt Armije R BiH, komanda 2 korpusa broj 02/1-604/123 od 02.07.1995. godine
O3-11 Spisak ratnih zloinaca poznatih komandi koji su vrili ratne zloine i za koje
postoje indicije da se nalaze u Srebrenici
O3-12 Izvod iz matine knjige roenih na ime Golijan Vlastimir
O3-13 Otpusna lista bolnice G Vojske RS ne ime Golijan Vlastimir
O3-14 Izvod iz matine knjige roenih na ime Golijan Ognjen
O3-15 Izvod iz matine knjige roenih na ime Golijan Jovana
O3-16 Akt advokata Radeta Golia od 29.07.2010. godine upuen Tuilatvu BiH
O3-17 Akt advokata Radeta Golia od 23.08.2010. godine upuen Tuilatvu BiH
O3-18 Akt Armije R BiH, komanda 2 korpusa broj 04/1-105/603 od 08.07.1995. godine
O3-19 Transkript snimka razgovora izmeu Jean-Rene Rueza o Miroslava Deronjia,
obavljenog 04.02.1998. godine
O3-20 Izvjetaj iz matine knjige vjenanih broj 04-201-3-27/2010 od 07.09.2010. godine
O3-21 uvjerenje SC Milorad Vlai Vlasenica broj 05-529/10 od 02.09.2010. godine
4. Dokazi Suda
S-1 Vjetak Alma Bravo-Mehmedbai sasluana kao vjetak Suda dana 25.01.2011.
godine. Nalaz i misljenje tima vjetaka od 24.01.2011. godine uloen kao dokaz Suda.
S- 2 Vjetak Zorica Lazarevi sasluana kao vjetak Suda dana 28.10.2011. godine.
Nalaz i miljenje tima vjetaka od 11.07.2011. godine uloen kao dokaz Suda ( uz
dopunu nalaza od 22.08.2011. ).
S- 3 Vjetaci Senadin Ljubovi i Mirjana Musi sasluani kao vjetaci Suda dana
27.03.2012. godine. Nalaz i miljenje tima vjetaka od 18.03.2012. godine uloen kao
171

dokaz Suda. Isti se nalazi u spisu.
172

3372 1K KF I Dr. Prvostupanjska 15 06 2012

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

3372 1K KF I Dr. Prvostupanjska 15 06 2012

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosna i Hercegovina

Sud Bosne i Hercegovine

Predmet br.: S1 1 K 003372 10 KrI (veza: X-KR-10/893-1)

Datum: objavljivanja: 15.06.2012. godine

Pred sudskim vijeem u sastavu: sudija Mira Smajlovi, presjednik vijea

PREDMET TUILATVA BOSNE I HERCEGOVINE

Tuilac Tuilatva Bosne i Hercegovine: Dubravko ampara

Branioci optuenog Franca Kosa: advokati Duan Tomi i Predrag Drini

Branioci optuenog Stanka Kojia: advokati Milan Romani i Slobodan Peri

Branioci optuenog Vlastimira Golijana: advokati Rade Goli i Radivoje Lazarevi

Branioci optuenog Zorana Goronje: advokati Slavko Aeri i Petko Pavlovi

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

I. TOK POSTUPKA .......................................................................................................................... 8

A. OPTUNICA I GLAVNI PRETRES......................................................................................... 8

II. ZLOINI PROTIV OVJENOSTI ......................................................................................... 27

A. OKOLNOSTI KOJE SU PRETHODILE NAPADU ............................................................................... 28

III. UEE OPTUENIH U STRIJELJANJU CIVILA NA VOJNOJ EKONIMIJI

A. DRANJE ZAROBLJENIH MUKARACA U PRIVREMENIM OBJEKTIMA ZATOENJA U BRATUNCU . 52

D. TRANSPORT MUKARACA AUTOBUSOM NA MJESTO POGUBLJENJA NA EKONOMIJI BRANJEVO 57

1. Ubijanje zarobljenika na ekonomiji Branjevo- opta injenina utvrenja ............... 66

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

I. SAETAK PREDMETA MKSJ, MEUNARODNOG SUDA PRAVDE I SUDA BIH O

II. ZAKONSKA OBILJEJA KRIVINOG DJELA GENOCID.............................................. 107

1. Optueni nisu posjedovali genocidnu namjeru niti su bili svjesni genocidne

III. ZAKLJUAK............................................................................................................................ 115

IV. ODLUKA O KAZNI ................................................................................................................. 119

1. Svrha kanjavanja ............................................................................................................ 119

V. ODLUKA O TROKOVIMA POSTUPKA ............................................................................ 122

VI. ODLUKA O IMOVINSKO PRAVNIM ZAHTJEVIMA ........................................................ 123

VII. ANEKS A ................................................................................................................................ 124

A. PROCESNE ODLUKE ................................................................................................................. 124

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

VIII. ANEKS B ............................................................................................................................... 162

A. PROVEDENI DOKAZI ................................................................................................................. 162

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

Sud Bosne i Hercegovine u vijeu sastavljenom od sudija Mire Smajlovi, kao

(3) VLASTIMIR GOLIJAN, sin Miloa i Jelene, djevojaki Todorovi, roen

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

U toku juna i jula mjeseca 1995. godine, za vrijeme oruanog sukoba u

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

dakle, u sklopu iroko rasprostranjenog i sistematinog napada usmjerenog protiv

OPTUENOG FRANC KOSA NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

OPTUENOG STANKA KOJIA NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

OPTUENOG VLASTIMIRA GOLIJANA NA KAZNU

OPTUENOG ZORANA GORONJU NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U

Optuenima se u skladu sa lanom 56. stav 1. KZ BiH u izreenu kaznu zatvora

Na osnovu lana 188. stav 4. ZKP-a BiH optueni se oslobaaju dunosti da

Na osnovu lana 198. stav 2. ZKP-a BiH oteeni, te srodnici stradalih se sa

1. Nakon to je vijee u smislu lana 281. ZKPBiH savjesno i sadrajno ocijenilo

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

2. Dokazi izvedeni tokom postupka navedeni su u Aneksu 1, dok Aneks 2 sadri

3. Tuilatvo BiH (Tuilatvo) je dana 10.08.2010. godine podiglo optunicu broj:

4. Na roitu za izjanjenje o krivnji odranom pred sudijom za prethodno

5. Po razdvajanju postupka u odnosu na optuenog Vlastimira Golijana vijee je

6. Imajui u vidu da optueni Vlastimir Golijan priznaje injenine navode ali ne

7. Imajui u vidu da je izjava o prizanju krivnje odbaena i predmet proslijeen u

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

9. Tuilatvo je istaklo i da se pred Sudom nalazi znaajna koliina relevantnih

10. Tuilatvo je u zavrnom izlaganju dalo ocjenu kredibiliteta sasluanih svjedoka,

12. Najzad, Tuilatvo je iznijelo osvrt na dokaze o broju ubijenih na ekonomiji

(b) Odbrana ooptuenog Franc Kosa

S1 1 K 003372 10 KrI (veza stari broj: X-KR-10/893-1) 15.06.2012.g.

(i) Optueni Franc Kos