Jovo Mijatovi

TRAVAR
(trave i melemi)

Roen i odrastao izmeu kamena i neba, drugujui sa nematinom i

divljim zverima, Jova se jo od malih nogu suoio sa tekim ivotom ljudi,
kojima je, kako kau: ''I Bog rekao laku no".
Udaljei od popa i doktora; bolnice i kole romanijski vidar, kao i mnoga
druga deca, sa Romanje ''Ostao je slep kod oiju", te kasnije, kada se
zamomio i poostario, nauio je da ita i pie. Dok su se drugi deaci verali po
planini jurei vukove i medvede, mladi Jova sakupljao je trave pomaui svojoj
babi Staniji, uvenoj romanijskoj vidarki u njenom nesvakidanjem poslu.
Vremenom, uei od svoje babe, a i od drugih ljudi koji su poznavali
lekovito bilje, mladi Jova Mijatovi postao je vien vidar i travar koga au
poznavali i prizivali na sve strane.
A onda je doao Prvi svetski rat. Sluei u austrougarskoj vojsci, kao
bolniar, na Tirolu, Montegrafu, Peti i Beu, vispreni gortak sa Romanije
nauio je jo vie, od onoga to je znao o tome - kako se ljudi lee lekovltim
biljem.
Posao travara i vidara nastavlo je da obavlja izmeu dva rata,
spremajui obolelim i povreenim ljudima ajeve i meleme. Tu, na Romaniji,
izrodilo mu se esnaestoro dece, od kojih mu je danas ivo - sedam sinova i tri
erke.
Ljudi prltisnuti nevoljama, bez para, udaljeni od lekara; dolazili su kod Jove
traei da im pomogne. On je to inio, koliko je znao i umeo. A znao je mnogo.
Vremenom, bavei se poslom koji je od jednog broja ljudi osporavan i
anatemisan, postao je svojevrstan poznavalac lekovitog bilja i priznati narodni
lekar nastavljajui tako tradiciju poznatih bosangko-hercegovakih heima.
Doao je jo jedan rat, u kome je Jova, iako star, uestvovao leei
bolesnike i ranjenike. Kada su umukle puke, stari vidar nastavio je i dalje sa
svojim poslom. Zbog toga je, jedno vreme, imao i neprilika. Vremenom ljudi su
shvatili da leenje ajevima i melemima ne moe koditi, naprotiv, samo
koristiti.
Vreme je uinilo svoje: osporavan i hvaljen, progonjen i prizivan, Jova
Mijatovi, je najzad, danas, u svojoj 78 godlni dobio mesto koje mu pripada.
Obini ljudi, oni kojima pomae, amatraju ga najboljim travarom u naoj zemlji.
Za njegov posao interesuju se mnogi ueni ljudi irom sveta.
U smiraj svoga ivota stari vidar sa Romanije, kako ree: ''Ne elim da
odnesem sa sobom sve ono to sam vie od 60 godina sakupljao i proveravao...".
Zato je reio da ovu knjigu ostavi onima kojima je pomagao i onima
kojima e zatrebati, sa jedinom eljom da vreme i ljudi prosude da li se i
koliko bavio korisnim poslom.
(Beograd, 1982.)

DBAGO SIMOVI

UPOTBEBA LEKOVITOG BlLJA I NJEGOV ZNAAJ U LEENJU

OD NAJDAVNIJIH VREMENA DO DANAS
Priroda, iskustvo i razmiljanje nauilili su me da
shvatam, da su blaga sveta korisna za nas samo u
tom stepenu, u kome su sposobna da udovolje
nasim potrebama.
Daniel Defo

Istorija poznavanja i upotrebe lekovitog bilja i droga biljnog i ivotinjskog

porekla spada u deo kulturne istorije oveanstva, i ona je zaorala duboku brazdu
u ivotu mnogih naroda. Poznavanja i upotreba biljnih, ivotinjskih i
anorganskih sirovina se razvijala, dosezala svoj vrhunac, esto i propadala, da bi
se kroz odreene zapise i iskustva bar delimino sauvala. Svi ouvani zapisi o
svestranoj upotrebi lekovitog bilja ine jedan beoug u optem lancu istorije
medicine i farmacije. Svaki narod, svako pleme, svaki kraj, pa i svaka epoha
imala je i ima svoje lekovite droge.
Lecenje lekovitim biljem staro je isto toliko koliko i samo ovjeanstvo. Prvi
poceci upotrebe lekovitog bilja bili su verovatno instinktivni. Trazei hranu u
borbi za goli ivot i opstanak, probajui razne trave na koje je nailazio u veitom
kretanju i lutanju, ovek je kroz vekove sticao dragoceno praktino iskustvo u
pogledu razlikovanja bilja kao izvora hrane, leka i otrova. Lekovitost i otrovnost
mnogih trava ovek je upoznao i preko raznih domaih ivotinja, u prvom redu
onih koje je najpre pripitomio.
Bolest je velika nevolja, a nevolja oveka svacemu naui. Prema
medicinskom istoriaru Sternoru, onaj praovek koji je prvi doao na misao da
na svoju ranu ili opekotinu stavi list bokvice ili neko drugo lie da bi time
ublaio bol, moe se u neku ruku smatrati za preteu lekara i apotekara.
Pretpostavlja se da su svi narodi na zemijinoj kugli upotrebljavali i
upotrebljavaju lekovito bilje i lekovite siroviine svoga kraja.
Poznavanje lekovitosti droga prelazilo je vekovima s kolena na koleno
zajedno sa vetinom leenja i uvalo se kao velika tajna. To prvo doba
primitivnog leenja karakteristino je za mistificiranje uzimanja leka, obavezno
uz razne tajanstvene rituale, praene igrama, pesmama, molitvama i drugim
obredima, koji zajedno sa lekom treba povoljno da utiu na bolesnika i njegovo
isceljenje.
Prvi pisani spomenici o upotrebi prirodnih lekovitih sirovina za leenje

nalaze se na Dalekom istoku, naroito u juznoj Aziji, i severoistonoj Africi.

Kinezi imaju pored ostalog prve pisane spomenike o upotrebi trava za leenje.
Pent-sao klasino medicinsko delo od 52 knjige, napisano 2.500 godina pre nae
ere, ima dve knjige posveene biljnim lekovima.
U Vedama, induskim svetim knjigama spominju se mnogi biljni lekovi
pored ostalih karadamom, ajovan i dr.
U Starom Egiptu su se vrlo obimno koristile biljne droge. Egipani su znali
za lekovitost bunike, zalfije, majorana, brljana, afrana, pelena, lincure i
ricinusa.
U vreme Grka i Rimijana lekovito bilje je bilo vrlo cenjeno kao sirovina za
izradu lekova. Grki istoriar Herodot (500 godina pre nae ere) spominje:
ricinus, kukutu, sok od mleike i neke druge vrste bilja. Hipokrat, najslavniji
antiki grki lekar, daje veli broj opisa lekovitih trava i nain njihove upotrebe za
leenje ljudi.
Najbolji poznavalac lekovitih trava u starom veku bio je Grk Pedanije
Dioskorides ili Dioskorid. Njegovo delo De Materia Medica, bilo je vie od
15 vekova uzor za lekare i apotekare. Dioskorid je kao vojni lekar mnogo
putovao, pratei rimske legije po Evropi, Aziji i Africi i upoznao lekovito bilje iz
svih tih krajeva. On je vredno prikupljao sva medicinsko-farmaceutska iskustva i
terapeutsku upotrebu mnogih lekovitih biljaka. U njegovim spisima navodi se
lekovitost: odoljena, hrastove kore, unbira, reuma, primorskog luka, lavendule,
kamilice, nane, matinjaka, alfije, majorana, korijandra, anasona, bademovog,
sezamovog i orahovog ulja, mrazovca i drugog bilja. Savremenik Dioskonds
Plinije Stariji u svom delu Historio Naturalis opisuje oko 1.000 raznih biljaka.
Od poznatijih rimskih lekara, istovremeno i apotekara treba spomenuti slavnog
Galenusa. On uvodi u zvaninu medicinsku upotrebu vei broj lekovitih biljaka,
medu kojima i medveae ui. (Uvae Ursi folium). U to vreme u Starom Rirnu bili
su u velikoj upotrebi: mandragora, jedi, kantaride (bube jasenovae), kukuta i
jo neke trave, za koje se verovalo da jaaju polnu mo (afrodizijaci).
Propau Rimskog carstva u oblasti upotrebe lekovitih trava poinje da
vlada mrak. Medicina i farmacija se povlae u manastire. Osnov biljne terapije
saiinjavale su u to vreme 16 trava za koje se verovalo da su ,,svete" i lekovite. U
to vreme lekari su bili uglavnom kalueri. Po manastirima i manastirskim
imanjima poeli su da se gaje: ljiljan,alfija, mora, nana, grko seme, ubar,
rutvica, vrati i jos neke druge biljke.
Vrednost biljnih droga u to vreme nije zavisila od stvame lekovitosti, ve od
toga uz kakav je ritual dotina biljka uzeta. To je zaista bilo vreme mraka i
neznanja, kada su pored raznih biljnih lekova treni i uzimani udni lekovi kao:
mast od vepra ili besnog bika, zmijsko mleko, mokraa od novoroeneta,
krokodilske suze i tome sliino
U doba Korla Velikog na dravnim imanjima poinju obavezno da se gaje
biljke koje slue za bojenje, zain i lek kao i razno voe. Papis biljaka obaveznih
za gajenje nalazi se u Kapitularima. Interesantno je pomenuti da meu
navedenim biljnim vrstama ima mnogo onih koje se i danas upotrebljavaju u

kolskoj, homeopatskoj, a pogotovo u narodnoj medicini mnogih naroda a i u

nas. To su: zaifija, primorski luk, pentnr-s slacica, vise vrsta nane, ki6ica, mak,
belt slez, razne vrste luka i drugo.
Arapi su unapredili mnoge nauke pa i nauku o poznavanju biljnih droga.
Oni su pored ostalih lekovitih biljaka upotrebljavali: velebilje, buniku, kafu,
umbir, strihnos, afran, kurkumu, zedoariju, nanu, kubebu, cimet, reum, senu,
tamarindus, arapsku gumu, mous, ilibar, areka-palmu, zatim mnoge zaine i
mirise.
Kroz ceo srednji vek evropski lekari se slue izvrsnim delom arapskog pisca
Jovana Mezue. Drugi znameniti pisac tog vremena Ibn Bajtar opisuje u svom
znamenitom delu preko 1.400 biljnih droga i iznosi svoja originalna zapaanja u
leenju biljem.
Putovanje Marka Pola u tropsku Aziju, Kinu i Persiju, zatim otkrie Amerike
od strane Kolumba i putovanje Vaska de Game oko rta Dobre Nade donose u
Evropu veliki broj novih vrsta lekovitog, zainskog i aromatinog bilja.
Polovinom XVII veka u evropsku medicinu su uvodi hininova kora (Cortex
Chinae) pod nazivom ,,Kontesin prasak", jer ga je prva upotrebila iz narodne
medicine Perua, zena vicekraija kontesa Del Cinhon.
Otkriem Amerike, broj lekovitih biljaka se znatno proirio. Pored hininove
kore u iroku medicinsku upotrebu ulaze: ipekakuana, kakao, ratania, hidrastis,
puriana, lobelia, jalapa, tolu, peru i kopaiva balsam, senega, vanila, sarsaparila,
sasafras, sabadila, gvajak, kaskarila, gvarana, matiko, mate, duvan, paprika i
najkvirc. Sve ove droge nisu bile donesene u Evropu odjednom niti su imale istu
upotrebu kao danas.
Kroz XVII i XVIII vek pored velikog broja biljnih droga u leenju su se jo
uvek upotrebljavala udna i neobina sredstva. Velik ugled, dobar glas i znatnu
potronju imale su neke droge ivotinjskog porekia kao: zmije, guteri, abe,
korpioni, razni crvi, psi i tenci, zatim praak od lobanje, nokti s ljudskih nogu i
ruku (lek protiv epilepsije i zatvora), konjska griva i rep, jelenski rogovi, kosa,
mokraa, izmet ljudi i zivotinja. I ovaj period bio je za razvoj medicine i
farmacije vrlo mraan i tegoban.
U XIX veku je poelo sistematsko prouavanje lekovitog bilja i izolacija
aktivnih materija iz pojedinih droga. Zahvaijujuci velikom napretku hemije
biljnih sirovina, poela su da se stiu realna saznanja o stvarnoj lekovitoj
vrednosti pojedinog bilja. Do tog vremena terapeutska primena velikog broja
biljnih vrsta u lekovite svrhe zasnivala se uglavnom na iskustvima narodne
medicine onog kraja, gde je ta biljka rasla.
Krajem XIX i pocetkoJn XX veka lekovitom bilju i primeni biljnih droga u
medicini i farmaciji zapretila je velika opasnost. Naucna prouavanja iz tog
vremena po prvi put su ukazala na razorno dejstvo enzima, koji izazivaju duboke
promene molekularne ravnotee za vreme susenja bilja. Utvreno je da se mnogi
prvobitni molekularni kompleksi ive biljke za vreme dugotrajnog suenja
raspadaju i nastaju nova jedinjenja manje lekovita ili potpuno indiferentna.
Dokazano je da od naina suenja biljke zavisi i njena lekovitost. Izolovane
aktivne materije iz pojedinog lekovitog bilja poele su da potiskuju upotrebu

droga i njihovu primenu u obliku najjednostavnijih galengkih formi kao to su

ajevi, ekstrakti i drugo. Sintetska hemija je doprinela sa svoje strane da je krai
period izmeu dva rata bio vrlo nepovoljan za primenu biljnih droga u terapiji.
Nauna otkria u toku Drugog svetskog rata i nadalje, a naroito epohalno
otkrice antibiotika kao i proirena saznanja o ulozi vitamina, provitamina,
hormona i raznih drugih bioaktivatora ovecijeg organizma, poela su ponovo da
okreu lupu naunika biljnom svetu. Nasa epoha, koja je trebalo da bude trijumf
hemiterapije i sintetskih preparata, poela je ponovo da razgre nedra prirode i
da u njoj trazi izvore mnogih lekovitih materija.
Danas brojne ekipe naunika ispituju velika prostranstva zemlje, mora i
okeana u traganju za novim supstancama koje treba da postanu potencijaini
izvori hrane i leka za itavo ovecanstvo.
U celom svetu poinju sve vie da se proizvode lekovi ije su sirovinske
osnove biljnog porekla. Prouavanja i laboratorijaki rezultati dobijeni na osnovu
viegodisnjeg rada velikog broja strunjaka, pokazala su da u pojedinom
lekovitom bilju postoje pored ostalih aktivnih materija i biljni antibiotici ili
fitoncidi izolovani iz veeg broja vrsta ,,vieg bilja" za razliku od antibiotika
iz ,,nieg bilja" (plesni gijivica i tome slino). Fitoncidi su pokazali izvanredna
delovanja na velik broj gram-pozitivnih i gram-negativnih mikroorganizama.
Ako se uzme u obzir da primena biljaka sa fitoncidnun delovanjem ne
izaziva pojave raznih alergija, rezistencije mikroba i toksifinosti, koje su ina
svojstvene mnogim lekovima, terapija ove vrste pola je da postaje vrlo priviaa
za mnoge ljude.
Ako se uzme u obzir da u celom svetu, a narocito u nas postoji neobio
bogata i duga tradicija o profilakticnoj i terapeutskoj vrednosti lekovitog bilja,
umesno je o se sve vi poklanja paja lenju biljnim sirovinama i nauoj
fitoterapiji. Geslo velikog farmakognosta Aleksandra irha natrag drogama
postalo je u dananjici stvarnost.
Poznato je da su danas mnogi vani lekovi za terapiju, biljnog porekla doli
u kolsku medicinu iz narodne medicine. U prvom redu to su: digitalis, raena
glavnica, ricinus, gorocvet, rauvolfija, koren ipekakuane, hininova kora itd.
U prirodi postoji velik broj biljnih vrsta koje nauka do danas nije prouila.
Iz narodne medicine mnogih naroda u poslednje vreme naroito u SSSR-u, Kini,
Indiji pa i u nas, poinju da se sve vie prouavaju i primenjuju u slubenoj
medicini mnoge biljke za koje moe da se dokaze njihova lekovita vrednost i
dobije primena u terapeutske svrhe.
Institut za prouavanje lekovitog bilja u Beogradu radi ve dui niz godina
na prouavanju narodne medicine iz najdavnije nae prolosti do danas.
Istorija zdravstvene kulture gde ulazi i primena lekovitog bilja u naoj zemiji
i na Balkanu vrlo je zanimijiva i sloena. U nas se osea snaan uticaj Istoka i
Zapada, medicinskih pisaca mediteranskih zemalja, pomeano sa narodnom
medicinom nepismenih ratnika i pastira. U svakom sluaju nauka o lekovitom
bilju i njegovoj primeni u narodnoj medicini nije skoranjeg datuma i ima svoje

duboke korene u narodu prenosei se s kolena na koleno.

U Hodokom kodeksu, koji se smatra za najstariji kodeks svetovne medicine iz
XIV veka navodi se pored ostalog i raznovrsna upotreba domaih i stranih biljnih
droga, najcee: kima, aloja, tamjana, lanenog i repinog semena, smokvinog
korena, korijandra, cveklinog soka, vrbove kore i njenog lia i raznog drugog
bilja, koje se i danas posle toliko vekova, raznovrsno i obiino koristi.
Hilandarski Medicinski Kodeks broj 517, koji je 1951. godine otkrio
akademik Radoji u biblioteci manastira Hilandara, navodi upotrebu: kamfora,
perunike, kukureka i mnogih drugih biljaka.
U vreme petvekovnog ropstva pod Turcima nicale su na sve strane
,,lekarue" spisi u kojima je lekovito bilje najee spominjano i upotrebijavano
kao lek.
Profesor Jovan Tucakov, na najpoznatiji istraiva narodne medicine i
farmacije pie: ,,U stalnoj borbi za opstanak, hvatajui se na svakom koraku u
kotac sa stihijom, bezgraniinim i nemilosrdnim udima prirode, bez kolovanih
leikara i lekova, ostavljen i zaboravljen, bez iije pomoi jer ,,car je daleko, a
bog je visoko na narod je posebno cenio lekovito bilje koje mu je uvek bilo
najvaniji i najpristupaniji lek".
Nae narodne pesme, to nae najvee nacionaino blago, pominju lekovito
bilje i lekove nainjene od njega. Bilju se pridodaje cudotvorna isceliteijska mo,
a biljari i vidari se mnogo i naroito postuju.
U pesmi ,,Kraljevi Marko i vila" navodi se da je glavni lek naSih junaka
bilo lekovito bilje:
Zato vilo da te Bog ubije,
Zat' ustreli pobratima moga?
Daj ti bilje onome junaku,
Jer se nee nanositi glave.
Sta' ga vila bogom bratimiti
,,Daj me putaj u planu ivu,
Da naberem po Mirou bilja,
Da zagasim rane najunaku"...
Pusti vilu u planinu ivu
Bilje bere po Mirou vila,
Bilje bere esto se odziva,
Nabra vila po Mirou hilja,
I zagasi rane na junaku...
Iz nekih narodnih pesama vidi se da narod poznaje dobro fizioloko
delovanje, lekovitost i otrovnost bilja. Devojka koju je momak napustio peva u
pesmi:
Ja sam ula eni mi se dragi,
Bud se eni, ziosreno mu bilo,
to i mene ne zva na veselje,

Divne bih mu ponijela dare...

Trecu kitu maka bijeloga,

Da se smakne s ovoga svijeta.
U pesmi ,,Novljanin Alija i devet brata Vitkovia" narodni pesnik
veli:
Sluge slue crvenoga vina;
Nije vino sto ga loza dala,
No u njemu ezena rakija,
I u njemu bilja svakojega,
Svi pospae, kukae im majka,
Padoe im glave na trpezi.
0 otrovnom bilju peva se i u narodnoj pesmi ,,Smrt Cara Uroa.
Uros jede ljeba bijeloga,
Uros jede, ujko ga ne jede,
Ve on oda po gori zelenoj,
Pa prebira otrovana bilja,
Da otruje dijete Uroa,
Otrova ga i sarani mlada...
U nasem narodu nema gore biljke od pelena. Zna se da je pelen
veim dozama i otrovan. Evo sta narodna pesma kae o pelenu:
Ja, bosiljak sejem, meni pelen nie,
Oj pelen pelene, moje gorko cvee.
Tobom ce se moji svati nakititi,
Kad me stanu tunu do groba nositi.
Odaljen ili valerijana je u narodu vrlo poznata lekovita biljka joj
esto pripisuju vei znaaj nego sto ga ona u skolakoj medicini je
priznata, ima. U nasem narodu se veruje da biljka odoljen ima udotvornu
mo kao to se veruje i za beli luk ili ,,koren zivota" (enj-en) na
Dalekom istoku.
Da zna enska glava,
to j' odoljen trava
Svagda bi je brala,
U pas usivala,
Uza se nosila.

Po narodnom verovanju odoljen deluje i kao amajlija i stiti od svih

nevolja. Evo stihova iz narodne pesme koji svedoe o ovome:
Kad je dola zmaju u dvorove
Podmetnu mu trave odoljena,
Odmah zmiju naudilo cvee,
Te ti lee glavom bez uzgiavlja...
Na narod je uvek znao da lepo i prijatno lekovito bilje nazove raznim
nenim i sebi bliskim nazivima: ljubiica, majkina duica, majkin cvet, miloduh,
milogled, nana itd. A znao je takode da smrdijive trave i korove ,,krsti" imenima
koji su po svom znaenju ogavni i odbijajui: kunjak ill tatula, bunika,
bijuvnjak, poganeva trava i tome slino.
Na veliki pesnik i lekar Jovan Jovanovi Zmaj u svojoj divnoj poemi
,,ulii" peva o lekovitom bilju sa puno poetine strasti:
Snivo sam te, a ti puna cvea,
Medu cveem lekovita bilja.
Bilo stitka, ljubice i krina,
Odoljena, ubra, devesilja...
Koliko nas narod poznaje i ceni lekovito bilje toliko se podsmeva i
potcenjuje nekorisne, kodijive i otrovne trave. U ovoj proceni korisnih od
nekorisnih trava ostalo je u narodu i danas mnogo uzreica: ,,ne vredi ni lule
duvana" kae se za nekog koji ba nita ne predstavlja. ,,Nece grom u koprive"
pokazuje koliko je kopriva u narodu bezvredan korov.
U Bosni se kae kroz stihove narodnog pesnika za duvan koji je tetan po
zdravlje:
Kad bih hila paa Sarajevu,
udan bih ti adet postavila,
Po gro momak, po dukat djevojka,
udovice po lulu duvana.
Veliki narodni tribun i prosvetitelj Vasa Pelagi pise u svom ,,Narodnom
ucitelju o lekovitosti trava i domaih namirnica kao i o nainu kako se one
spremaju za lekove: ,,Medicina poinje sve vise isticati znanje i nauku o
lekovitoj sili prirodnih lekova koje moemo imati i uivati u naoj bati, njivi,
umi i livadi, okolini i kui.
Ima ve stotinama naunih i praktinih lekara koji su ispitali i dokazali da se
moe popraviti zdravlje i izleiti mnoge bolesti pravilnim piem: vodnjike,
mleka, surutke, kiselice; jedenjem itne varice, suvih ljiva, peenih jabuka;

pravilnim udisanjem i izdisanjem istog i umerenog toplog vazduha;

gimnastikom u vodi i na suvu; upotrebom raznih trava, cvetova i korenja; raznim
mazanjem, trijanjem, oblaganjem; urednim ivotom, ponasanjem itd."
Knjiga Vase Pelagia bila je u svoje vreme mnogo napadnuta. Meutim, ako
se ona danas paljivo prelista moe se videti da se pojedini lekovi iz ove knjige u
potpunosti podudaraju sa lekovima koje dananja kolska medicina
preporuuje. ,,Kakva je korist za masu naroda kae Pelagi ,,od mnogih
medicinskih knjiga. Valja narod uiti da se sam uva i da zna odakle mu preti
opasnost po zdravlje i ivot. Da zna da bolesniku ukaze pomo dok ne stigne
lekar, ili ako je bolest nevinija kako da mu se pomogne."
Poznati narodni lekar i vidar izmeu dva rata Sadik Sadikovic pie u uvodu
svoje knjige ,,Narodno zdravlje" sledee: ,,Nisam uen ovjek, niti sam vijest u
pisanju da bih mogao vrednoj knjizi iskititi predgovor kako to rade ljudi od pera.
Iako sam od svojih mladih dana traio u turskim i arapskim knjigama znanje u
lijeenju ljudi, ipak se cijeli moj rad temliji uglavnom na dugogodinjem
iskustvu i pronalazenju ljekovitih trava, kojim obiluje naa zemija. I mislim da
se ne varam, ako kaem, da je iskustvo ponekad bolje od velike nauke..."
Govoreci o zdravlju kao najveem blagu ovjeka Sadik Sadikovi kae da je
zdravlje nesto to treba najvie uvati i da bolest dolazi na kilograme, a odlazi na
grame. ,,Zdrav ovjek je vedar, rad ga krijepi, a ivot veseli. On je u starosti
bodar jer se ne start od godina nego od bolesti. Zato treba uvati zdravlje. Ako ga
izgubimo treba traiti to prije lijeka, dok ne bude kasno. Gdje ima lijenik i gdje
bolesnik moe, najbolje je da zatrai od njega pomo, jer ako je lijenik savjesno
uio on mnogo znade i moe da pomogne. Tamo gdje nema ljekara od davnih
davnina su ljudi sami lijeili ili traili savjet od iskusnih narodnih ljekara, koji su
predajom od oca na sina ili kao samouci naukom i iskustvom stekli stanovito
znanje. Zar nije i nauna medicina skoro sve svoje znanje crpila iz narodnih
lijekova koji se i danas daju umjesto preraeni i prodaju u apotekama."
ivimo u vremenu kada po cijeloj naoj zemiji nailazimo na veliki broj
travara, vidara i udotvoraca koji esto u svom reklamerstvu lee sve vrste
bolesti poev od astme do uljeva. Nema skoro ni jednog veeg grada u naoj
zemiji gde se na pijaci ne pronae tezga ili pult sa raznim lekovitim travama,
ajevima i ajnim meavinama. Nailazimo ovde i na biljke sa jakim fiziolokim
dejstvom to predstavlja ozbiljnu opasnost za sve one koji to bilje uzimaju u
nameri da se lee. Recepture ajnih meavina kod mnogih travara su
profesionalna tajna, a desava se ak da zbog loeg poznavanja raznih vrsta
lekovitih trava kupac dobije sasvim pogrenu drogu.
Knjiga TRAVAR koju je napisao narodni vidar i travar JOVO MIJATOVIC
predstavlja zbirku recepata iz narodne medicine na osnovu njegovog
dugogodisnjeg iskustva u leenju travama i upotrebi raznog bilja kao i drugih
sredstava koje narod koristi za leenje.
Narodni vidar i travar Jovo Mijatovi, bez sumnje, dobro poznaje lekovito
bilje i njegovu terapeutsku vrednost. Kao polupismen i samouk seljak on je
godinama na osnovu svog sopstvenog iskustva i biljarske prakse uspeo da
sastavi vei broj recepata koje sada objavljuje u ovoj zbirci pod nazivom

10

,,Travar".
Nauna medicina i farmacija ne bi mogle da se sloe sa izvesnim receptima,
proskripcijama, supstancama i dozama koje Mijatovi daje u ovoj zbirci.
Meutim, smatramo da je vrlo korisno to se ova zbirka recepata danas ini
pristupanom naoj irokoj javnosti, a poglavito medicinskim i farmaceutskim
strunjacima. Sa stanovita prouavanja narodne medicine i farmacije materijal
iznet u knjizi ,,Travar" moe da predstavlja vrlo privlanu grau za upoznavanje
etnomedicine i etnofarmacije jednog podrucja nae zemlje, podruja Bosne i
Hercegovine.
Jer kao to napisa na najpoznatiji fitoterapeut dr Rista Gostuki u svojoj
knjizi ,,Leenje bolesti lekovitim biljem", navodei kao moto jednu staru misao,
koja na Jovu Mijatovia moe danas u potpunosti da se primeni i odnosi: ,,Onaj
kome je poznat nain leenja ljudi neka ne uva to samo za sebe, nego neka sve
izloi i drugima u punoj meri..."
Dr MILAN SOLDATOVI
vii nauni saradnik
Instituta za prouavanje lekovitog bilja
Beograd

NARODNI VIDABI KAO HIRURZI

11

Tokom svoje istorije, proete borbom, ispunjene slobodarskom tradicijom,

na narod je, branei svoju slobodu i ast ginuo i stradao. U toj, skoro uvek
neravnoj borbi bivalo je, razume se, ranjenika, a kako nije bilo strunjaka
lekara, oni su svoje rane pa i ivote poveravali samoucima, narodnim vidarima,
berberima kao i drugim ljudima iz naroda koji su poznavali leenje rana, leenje
preloma kosti i uganua, koji su vadili zube, vrili trepanacije lobanje, operisali
katarakte na oima (mrene), vadili kamenje iz mokrane beike, putali krv, leili
i operisali kile (bruh). Ovome su poslu naroito bili vini berberi koji su se, osim
ianjem i brijanjem, bavili ''hirurgijom" i leili razne bolesti.
Narod je veoma cenio narodne vidare, pa su mnogi uivali veliki ugled.
Narod im je iz milote davao razne nadimke kao na primer Salku Ciganinu iz
Visokog ,,eer heim Salih Aga". Ugled narodnih vidara naroito je rastao u
ratu jer su se bili ''specijalizirali" za leenje ratnih rana.
KAKO SU NABODNI VIDABI LElLI RANE
Leenje rana bilo je razliito. Stavljano je na rane razno lice kao i melemi
koje su sami ranari pravili. Amajlije i zapisi su takoe upotrebljavani za leenje
rana. U leenju, ranari su bili strpljivi i uporni. Karakteristino je da su pojedini
ranari ranjenike kojima nisu mogli pomoi ostavljali da ih ''priroda sama lei".
List od bokvice (plantago major), hajduka trava (Acchilea Millefolium), list
od blitve (Beta vulgaris), bili su omiljeni za leenje rana. O travama narodni
vidari su imali miljenje da one rane dobro iste i da pomou njih dobro i brzo
zarastaju pa se vera u trave naroito kod naroda Bosne i Hercegovine i Crne
Gore sauvala i do dananjeg dana.
ive rane leene su estokim melemima, a to zbog toga da bi se rana to vie
rairila to je omoguavalo da se parad kosti to lake izvlai napolje. Smatrali
su da se u ranama nalaze razni ivi organizmi pa su ih trovali tako to su u ranu
uvlaili koren od kukureka (Pelchorus foetidus). Mnogo se upotrebljavalo sirite
od jea za koje su bili miljenja da je ''preki lek". to se tie melema, narodni
vidari su poznavali dve vrste i to: blagi i estoki. Blagi melem je pravljen od
umanaca jajeta kome se dodavala kaika ulja i kaika lozove rakije. estoki
melem pravljen je tako to se blagom melemu dodavao plavi kamen. Ovo se sve
izmealo i privijalo na ranu. Za leenje rana neki vidari su upotrebljavali maiji
izmet i seme od goruice (Sinapis). Sve su to pretvarali u prah i sa njim posipali
rane. Ovim melemom rane su mazane dotle dok se potpuno ne ''oiste"!?
Topli govei izmet, posut solju privijao se na ranu. Neuk svet je smatrao da
ivotinjski izmet isti ranu i da mu ta osobina onemoguava da rana zagnoji.
Smatrali su da ''ohlaena balega gubi lekovitu mo". Na rane su stavljali zemlju
''Gde se mokri ajvan ili iksan" pa su smatrali da rana brzo zarasta.
Leenje puscanih rana. One su razno tretirane, na ranu se stavljala mokraa,
a ako rana krvari na nju je stavljan trud (usek, samokres). Preko truda stavljan je
sloj neslanog loja. Za leenje su dalje upotrebljavali meleme od smree, smole,
voska, ulja, i to u podjednakim koliinama to je kuvano u zemljanim posudama.

12

Hladnim melemom su mazali fitilje od platna (prvenstveno od lana), koje su

zatim stavljali u ranu. Druga vrsta melema za leenje rana pravljena je od
maslinovog ulja, voska i lozove rakije u jednakim koliinama.
Posle kuvanja, hladni melem je privijan na rane. U sluajevima kad rana
gnoji u melem je stavljan stueni karanfil (Cariofilum) pomean sa plavim
kamenom da bi tako spravljen melem ojeo ranu i ''oistio".
Rane su ispirali rakijom zvanom ''elja" ili ''prvotok" (cista lozova rakija).
Ona je sluila kao dezinfekciono sredstvo. O rakiji naa narodna pesma kae:
,,donesi mi lozove rakije, te isperi moje rane ljute". Ako rana nije prljava na nju
se privijala trava zvana ranjenik (Betonica officinalis) pomeana sa maslinovim
uljem. Za duboke rane pravljen je melem od voska, belog tamjana, plavog
kamena, smole od smree, maslinovog ulja, lozove rakije, i raznih lekovitih
trava, obino njih pet na broju.
Prelome i rane kod preloma leili su na razne naine. Imali su specijalne
instrumente za vaenje kostiju koje su bile razmrskane. To su vrili sa
''lakoom". Posle vaenja kosti, rane su zarastale dobro i brzo. Sok od rotkve
upotrebljavan je za leenje rana. Rane su iene vodom u kojoj se due vremena
nalazio potopljen duvan. Cvet od kukureka upotrebljavan je za otklanjanje
neprijatnog zadaha iz rana, kao i list brljana i alfija. Kako su se rane esto
crvljale, to su crvi uklanjani posipanjem vodom u kojoj je skuvan list i koren od
emerike, a to je bilo veoma efikasno. Kod rana koje su sporo zarastale sipali su
tenost sastavljenu od belog vina i ljubiica. Posle toga rane su brzo zarastale.
Metke, parad kosti, samu i ostala strana tela uklanjali su travom zvanom
''ranjenik", odoljenom i korenom od ika pomeanim sa zeijom mau. Sok od
koprive sluio je za vaenje metaka iz tkiva.
Trud (Polyporaceae) i njegova upotreba za leSenje rana. Trud spada u
porodicu parazitnih biljaka. On je vrsto priljubljen uz stablo bukve, ree se
nalazi na brezi. U ranijim vremenima trud je upotrebljavan za pravljenje vatre, a
sa druge strane upotrebljavan je kod rana koje su krvarile. Trud sa ognjilom i
kremenom daje vatru. Da bi se upotrebio za pravljenje vatre, trud se prvo ukuva
u ce, osui i istue da omeka. U svoje vreme borci u ratovima su nosili kese sa
fiecima u kojima su obavezno nosili i trud koji je sluio za paljenje ibuka i
cigareta, a sa druge strane upotrebljavan je i za zaustavljanje krvarenja. On se
upotrebljavao za zaustavljanje krvi posle putanja krvi rogom i specijalnim
noem zvanim ''neper".
iva vatra za lecenje rana. iva vatra se vadila od strane mukaraca nikako
od strane ena. U Bosni i Hercegovini ''vadila se iva vatra" doskora u besputnim
i neprohodnim selima. To je naroito vreno u Jablanici, Gacku i Docu. Oko
otvora na drvetu stavi se trud koji se usled trenja zapali. Ako se posle tri
okretanja drveta trud ne zapali, smatra se da ''nije sueno da vatra bude lek". U
Gacku se iva vatra vadila iz gvoa tako to se na nakovanj stavi pare gvoa.
Velikim ekiem se udara po gvou, trud se prinese gvou pa se udara ekiem sve dotle dok se trud ne zapali. Na ovaj nain dobijena vatra smatra se u
Bosni i Hercegovini istom pa se kao takva upotrebljavala za leenje rana raznih
vrsta. Kod male dece ospice na licu nazivane su ''oganj". Smatralo se, ''ako se

13

oganj ne pojavi dok je dete ivo, oganj e mu se pojaviti na kostima u grobu".

Oganj je leen na razne naine. Ako ni jedan od poznatih naina ne pomogne,
onda se pribegava ''vaenju ive vatre". Ugljenisano lipovo drvo stavljaju majke
u sanduk. Posle poroaja kad se na licu deteta pojave ospice, majka istuca
ugljenisano drvo, pomea sa mladim maslom pa tom meavinom mae lice
deteta. Ako ovaj nain leenja nije dao nikakve rezultate, narod je uzimao kosti
od ivotinja koje su ujeli zmija ili vuk. Kost bi se dobro osuila, stucala u prah,
pomeala sa mladim maslom i sa tim se mazalo lice deteta. Ako ovo ne uspe
onda se pribegavalo vaenju ive vatre. iva vatra je vaena za svaki sluaj
posebno i namenjivana je onome kome se i vadila, jer se verovalo rla e samo u
tom sluaju biti rezultata. Neki od vidara su smatrali da se iva vatra najbolje
uva u balegi (stercus) i tako uvana vatra prodavala se za jedan i vie forinti
(Lilek). Za leenje rana pominje se i ovaj nain: uzme se trud, komad zelene
oje, devet vrhova od kupina, kore od ipaka, komad lipovog drveta i mladog
masla. Poznat je bio Ciganin Avdo koji je bio odlian strunjak za vaenje ive
vatre. On je to radio na sledei nain: uzeo bi komad gvoa i eki, bolesniku je
u ruku dao trud koga bi ovaj prineo gvou po kome se udara ekiem u cilju da
se stvore iskre i upali trud. Kova je uzimao komad novog platna i u njega uvijao
pare gvoa u koji je duvao da se trud ne bi ugasio. Kada trud upali krpu, na nju
se stavi dobro isitnjena lipovina, kora od sipka, devet vrhova od kupine i zelena
oja. Sve ovo gori dok se ne pretvori u prah. Prah se pokupi i stavi u au u kojoj
se nalazi mlado maslo. Sve se pomea. Majka pozove staru enu koja u prvi
sumrak kokoijom perukom mae detetu rane. Mazanje se ponavlja tri
uzastopne veeri. Ovaj nain leenja rana mnogo je primenjivan u Gacku i
okolini.
Hemangiomi se najee javljaju kod male dece. Posto.ji verovanje u narodu
da se crvene fleke na raznim delovima tela javljaju zato to trudne ene gledaju
vatru i poar. Ove fleke (hemangiomi) se lee tako to se trud zapali na ivoj
vatri i kad se pretvori u prah pomea se sa vodom i daje detetu da pije.
Amajlije i zapisi i njihov znacaj u narodnoj medtcmi. Jo od Galena i ranije
koriene su amajlije i zapisi za leenje raznih bolesti. Galen je bolesnicima
prepisivao misirsku amajliju, a Simoniens je leio pomou rei ''Abrakadabra".
Kao zapisi i amajlije upotrebljavane su razne stvarice od hartije, kamena,
metala, drveta na kojima su napisane razne rei i reenice. Umotavane su u
platno i veane oko vrata da bi sauvale onoga ko ih nosi od bolesti, zla, napasti i
ranjavanja. Alberto Veliki upotrebljavao je kod vode u trbuhu (ascita) veliki
magnet koga je stavljao ispod jastuka bolesnika. Kod padaviara zapisivana su
imena tri kralja na hartiji koja se bolesniku obesi oko vrata. Besnilo se leilo tako
to se na jabuci ispiu: rei: ''Hax, pax, max".
U naoj zemlji amajlije i zapise pravili su svetenici i hode skoro za svaku
bolest. Verske razlike pri ovome nisu imale nikakvog uticaja. I pravoslavni i
katolici menjali su hode i popove, hvalei ili kudei as jedne, as druge. Na
primer: ''Obiao sam mnoge nae hode radi mog bonika i nigde nisam naao
koristi ali kad sam obiao popa i kod njega zapisao, odmah mi je boniku bilo
bolje", ili obratno.

14

Zapisi se piu mahom tankom trskom koja se zove ''saz kalem". Na vrhu se
trska istanji a po sredini noem zvanim ''kalemtra", rascepi. Vrh kalema je
zarezan na podlozi od kosti zvanoj ''mik-taa". Neki su pisali zapise obinim ili
zlataim perom.
Neki su pravili pero od bosioka. Mastilo za pisanje je specijalno zvano
''murekjeb", a noeno je u mastionici zvanoj ''divit". Mastilo se lako brisalo
vodom. Zapisi su pisani na ljusci od jajeta, limu, kamenu, listu od pomorande,
na koi abe, zmije, mia i dr. Zapisiva je morao da zna veliki i mali ''ebded".
To je vrsta azbuke koja ima 28 slova (harfova), od kojih svako slovo ima svoj
posebni broj.
Ratne zastave su smatrane za amajlije. Na oruju su ratnici imali ispisane
pojedine reenice iz Korana, pa su bili uvereni da e pobediti neprijatelja. Ratnici
su nosili amajlije u vidu kutija sa lancima. Ove kutije su nazivane ''dibalgija".
Ako je kutija u obliku trougla zvana je ''vezma". Poznate su i koulje kao
amajlije, na primer koulja Huseina Gardaevia, koja ga je, kako je on verovao,
u bojevima titila od neprijatelja. Koulja kao amajlija veoma je retka.
Neuki narod u Bosni i Hercegovini leio je epilepsiju, kostobolju, ivane
bolesti, amajlijama i zapisima.
Interesantno je shvatanje o epilepsiji i njenom leenju. Nju je prema
miljenju muslimanskog stanovnitva mogao da leti uen hoda tj. onaj hoda
koji ima ''vlast nad dinovima". On treba ''da sakupi dvanajest dinovskih
poglavara i da ispita koji je od njihovih mlaih bolesniku naneo zlo. Dotini din
onda dobije nareenje da hodi kae lek. Ako dinov stareina poslua i da lek i
ako ga bolesnik upotrebi, ''ozdravie od padavice."
Amajlije i zapisi razliiti su kod pravoslavnih, katolika, jevreja i muslimana.
Hode su imale knjigu u kojoj se nalazio veliki broj zapisa i kojom su se sluili
prilikom pisanja amajlija i zapisa. Katolike amajlije su se razlikovale i po
obliku i po sadrini. To su obino bile drvene ili metalne kutijice u kojima su se
nalazile sliice svetaca, mrvice sa svetog groba, kao i molitve pisane ili
tampane. Jevrejske amajlije i zapisi bili su dosta skupi. Naveemo jednu
jevrejsku amajllju (kameju) koja glasi: ''Molimo te, boe naih otaca, budi pun
milosti spram NN i podaj mu potpuno zdravlje za svih njegovih 24 udova i 365
tetiva. uvaj ga od svakog zla, od straha i svake rane, od zlih utvara, poganih
vetrova, od duhova mukih i enakih, od more, od padavice, od trenje mozga i
ludila, od zla pogleda, od svakojakih arolija, od tamnice i zaaranog uzla
(impotencije). Neka mu sve to uradi i ega se primi bude sa sreom. Neka mu je
blagoslovena imovina njegova i rad njegovih ruku, svi njegovi dumani neka su
mu pod nogama, a sve osnive koje mu idu na tetu, da bog pomrsi".
Amajlije su u Bosni i Hercegovini noene esto pa se i danas mogu nai kod
dece. Da bi se sauvali od ujeda zmije, protiv nesanice, pravljene su amajlije od
rute (Ruta gravoeolaris). Beli luk je mnogo cenjen i on se stavljao u zapisima.
Govorilo se: ''od svata ima ilada, a' od smrti ga nema. I od nje bi ga bilo kad bi
se moglo seme od saransaka (bela luka) uhvatiti". U okolini Zenice smatraju da
''u belom luku ima 77 lekova".
Rekli smo da su postojale kutijice od drveta ili srebra koje su se zvale

15

,,enem-hamajlija". U. naoj narodnoj pesmi se ona pominje:

,,Ja l' Alanu enem-hamajliju to no mu je
napisao Marko od namluka i od sevdaluka"...
Razume se po sebi da bi se za veliiku veinu ovih i slinih pojava koje su
postojale a koje se i danas sreu u naem narodu pa i u drugim narodima, mogla
nai objanjenja koja bi nas odvela ak i u daleka vremena kada je ovek u svim
pojavama video neku neobjanjivu mistinu pojavu. I dalje, kako se sa kulturnim
razvojem oveka sve ove naslage ljute i lagano opadaju, zadravajui se esto,
po tradiciji i navici kao izvesna simbolika, ak i onda kada je ovek davno
prestao da im pripisuje bilo kakvu mo. Ta se pojava sree i danas kod prostog i
neukog sveta naih krajeva. Amajlije i zapisi sreu se i danas u pojedinim naim
krajevima, ali uglavnom kao rudiment u koji malo ko veruje.
BERBERI KAO NARODNI HIRURZI
Pored popova, hoda, cigana, vidarica, berberi zasluuju posebnu panju kao
narodni vidari i hirurzi. U Bosni i Hercegovini oni su se zvali ''derahi". Oni su
zbog svog rada bili veoma omiljeni kod neukog naroda koji im se poveravao.
Smatra se da je u Sarajevu prva berbernica bila uz Carevu damiju i da je prvi
put otvorena 1463. godine. One su u prvim godinama bile jednostavne a kasnije
su se i proirile. Poslednja starinska berbernica u Sarajevu zatvorena je 1939.
godine. Pored pribora za brijanje u berbernicama se nalazio pribor za vaenje
zuba kao i za putanje krvi.
Poznato je da su se berberi sve do ezdesetih godina XIX veka pored
berberskog zanata bavili i hirurgijom. Pustali su krv, vadili zube, namestali
prelomljene kosti i uganuca zglobova, vrsili sunecenje (cirkuncazije), vadili
metke iz tela, leili razne rane kao i ratne rane. Spravljali su lekove "hapove", po
emu su nazivani i "hapari". Neki su bili poznati kao vojni hirurzi u ratovima.
Kako su berberi pustali krv. Omiljeno je bilo skoro kod svake bolesti da se
puta krv. Za putanje krvi imali su specijaini no koga su kovali seoski kovai a
koji se nazivao "neper". Imali su krivi rog iji se iri kraj stavljao na telo a manji
se stavljao u usta te se kroz njega uvlaio vazduh. Na donjem delu tj. na koi gde
se nalazio iri otvor roga stvarala se hiperemija (crvenilo) uz nagomilavanje krvi.
Kad se pojavi crvenilo, rog se skida i noem "neperom" se koa zaseca, i tada
krv pone da tee. Interesantno je kako se navodi "ponekad su berbernice bile
toliko pune krvi da su pre licile na mesanice nego na berbernice" (Duic).
Poznato je bilo do skoro, da su berberi pustali krv pomou pijavica. Pijavice su
berberi drali u staklenim teglama u vodi. Pre stavljanja na telo, koa se istom
krpom premae vodom u koju je rastvoren eer. Pijavica prione za kou i kad se
nasisa dovoljno krvi sama otpadne a iz mesta uboda tee krv koja se teko
zaustavlja jer pijavica ima u ustima sok koji sprecava da se krv zgrua.
Cirkumcizija (suneenje). Berberi su ove hirurske zahvate vrili u prolosti a
i danas ih vre sa posebnom spretnou. Za ovu vrstu operacije imaju specijaini
instrument koji je dosta primitivan i nazivaju ga "pergel". To su dva noa veoma

16

otra koja prolaze jedan mimo drugog i lako presecaju koicu na udu. Deavalo
se da su berberi prilikom sunecenja odsecali deo glavica polnog mukog uda
stvarajui na taj nain teke invalide i doivotne bogalje. Poznati su berberi koji
su se u Bosni bavili hirurgijom, 1489. godine Maragor, a 1556. godine Inabeg.
Poznat je bio Radivoje Ostoji, 1469. godine berberm hirurg koga su zvali i u
Dubrovnik da operie i lei bolesnike.
Meu berberima bilo je i poznatlh vojnih hirurga koji su u ratovima operisali
i leili ranjenike kao: Avdaga Vilajetovi, otac uvenog Hadzi Loje koji je umro
u Sarajevu 1768. godine. Zatim Ahmo elebija, zvani Ahmo Sarajlija koji je
poginuo u ratu Turaka sa Crnogorcima 1768. godine. On je nosio naziv
"serdzerahnelajeti Bosna", to na naem jeziku znai ,,glavni hirurg Bosanskog
vilajeta". Poznati su berberi hirurzi: Hadi Ibrahim 1697, Hasan Basa 1775,
Mula Abdulah 1803, Salih 1806, Mustafa Poro 1848, Mula Mustafa adordija
1850. i dr. Poslednji berberinski ehaja bio je Hadi Mustafa Mulibrk koji je
svoju dunost vrio do 1924. godine, kada je stvorena nova esnafska
organizacija.
Berberi kao hirurzi plaeni su dobro. Berberu je bilo zajameno plaanje za
njegov rad. To se vidi iz zaostalog akta iz 1211. godine u kome kujundija Smalil
Baa garantuje da e za leenje Mustafa Base koji je bio ranjen, platiti derahu
(lekaru-vidaru) Huseinu deset groa. Svako je davao berberu za usluge koliko je
mogao. U berbernicama je postojalo okruglo ogledalo koje se nalazilo kod vrata
na koja je stav-Ijan novae za berbere. Nagrada koja se davala berberima nazivana
je berberina ili breberina.
U Sarajevu je bio poznat berberin Memija koji je specijalnim instrumentima
presvuenim zlatom vrio operacije i leio rane u grlu.
Od 1878. godine do Prvog svetskog rata bili su poznati berberi hirurzi:
Mustafa Brki, Hasan Barjaktarevi, Uzeiraga Karaica, Dafo Alijaga, njegovi
sinovi Veisil i Mehaga, Mustafa Kolar, Abdulah Skaka i sin Uzeir i dr.
Karakteristino je da su berberi, koji su se pored berberskog posla bavili i
hirurgijom, pravili lekove (hapove). Oni su zbog toga nazivani i "hapari". Poznat
je Alt Efendija Cinarevi iz Viegrada koji je leio mrenu na oima (kataraktu).
Njega je u Srbiju zvao da lei Milos Obrenovi, a i k njemu su iz Srbije dolazili
bolesnici sa kataraktom. Zbog nesavesnog rada nekih berbera u Bosni dolazi do
zabrane vrenja rada berberima 1879. godine, a te godine zabranjuje se rad i
svim narodnim vidarima u Bosni. Narod ih i dalje trai, oni naviknuti na taj
posao i na zaradu odiaze i krisom vre operacije i leenje.
Neki berberi su se bavili i prekidom trudnoe. Upotrebljavali su razne
otrovne trave koje su zenama nanosile smrt. Zbog toga je izdat ferman 1254.
godine tj. 15. 11. 1838. godine koji je upuen stareinama "sve etiri vere i
apotekarima". Ovim fermanom se ponovo zabranjuje rad svim narodnim
vidarima, pa i berberima. Ovim fermanom se zabranjuje "proterivanje ploda kod
ena upotrebom svih sredstava". Dalje se u fermanu mole sve verske poglavice
da tumae narodu da je izba-civanje ploda opasno i ,,nevaljalo". Isto je glavni
lekar, strucnjak zvani "sertabib", poslao kolovanim lekarima (ovi se podaci
nalaze u knjinici Gazi Husrevbegove damije u Sarajevu u sidilima 77, strana

17

45-45).
Berberi su zbog svojih zasluga u Sarajevu imali i svoju ulicu. Berberi su za
svoj zanat kao i za hirurski rad nabavljali alat iz Carigrada, a neke instrumenie su
kovali seoski kovai sa veoma velikim smislom i duhovitou.
Prvi kolovani lekari doli su iz Italije a bil su domoroci franjevci: fra Petar
Butrovi, fra Petar Mareevi, prvi musliman iz Bosne dr Mehmed Sami erbi,
a prva Srpkinja lekar iz Bosne bila je Staka Bokonji. Prvi kolovani lekar
Jevrejin bio je dr Isak Salom.
Dolaskom lekara sa svrenim Medicinskim fakultetom skoro pre 100
godina, u Bosni narodni lekari i berberi kao hirurzi gube poverenje naroda. Njih
zamenjuju struni lekari, ali jedan broj narodnih vidara i berbera dugo i dugo
skoro do dananjih dana lee narod koji ih rado trai uprkos svim zabranama i
kaznama.
TREPANACIJE LOBANJE I NAI NARODNI VIDARI
Teke prilike u kojima su narodi nae zemlje iveli u vekovnoj borbi za
opstanak i slobodu odraavale su se i na zdravstveno stanje i prilike. U to vreme
sanitetska sluba bila je na veoma primitivnom nivou jer nije bilo kolovanih
lekara, a lefienje su preuzimali neuki ljudi koji su se prvenstveno bavili
sakupljanjem lekovitog bilja, koje narod veoma voli i u koje ima veliko
poverenje. Narod smatra da nema te bolesti koja se lekovitim biljem ne moe
izleiti.
Najvie je stradao na narod koji je bio pod Turcima i Austrougarskom.
Jedan od najstarijih operativnih zahvata koji su vrili narodni lekari je
trepanacija lobanje, za koju su upotrebljavani razni instrumenti koje su kovali
seoski kovai.
NABODNI VIDARI KAO TBEPANATOBI
Trepanacije kod nas su vrene u Crnoj Gori, Hercegovini kao i kod naih
suseda u Albaniji. Ljude koji su vrsili trepanacije narod je nazivao: medig ili
doktor. Oni se samo bave trepanacijama lobanje kao i leenjem raznih rana. O
vetini mediga kao trepanatora Francuz Andri Delari u svojoj knjizi "Le
Montenegro", Pariz 1862. godine, izmeu ostalog kae: ,,Crnogorski nadrilekari
pokazuju veliki uspeh vrei operaciju kod izvesnih modanih oboljenja ak i
ludila. Najvei evropski autoriteti sline operacije praktikuju samo u krajnjoj
nudi. udno zvui, ali tu delikatnu operaciju vre u Crnoj Gori veoma spretno i
sa retkom sreom".
Kada se vrila trepanacija. Trepanaciji se pribegavalo kod povreda usled
pada ili povreda zadatih padom, povreda vatrenim orujem, raznih glavobolja,
neuralgija, padavice, kod duevno obolelih, krvne osvete, sudskomedicinskog
vestaenja. Trepanacije se nisu vrsile kod dece ispod 14 godina a ni kod starih
ljudi.

18

Instrumenti. Sa mesta na glavi, predvienog za operaciju kosa se prethodno

obrije ostrim noem. Za rezanje koe upotrebljavan je no zvan "leper" ili
"liter" koji je na vrhu jako otar. Njih je bilo pravihh ili zavinutih. Za odizanje
prestrugane kosti upotrebljavana je kanda koja je na jednom kraju bila zavinuta.
Najvaniji instrument za trepanaciju je "ara" ili "trepanja". To je metalna cev
duga oko 12 santimetara a iroka nekoliko santimetara. Pravljena je od elika.
Nju su kovali seoski kovai. ara (testera) je na vrhu imala zupce koji su bill
veoma otri. Uz to je pripadalo i kokoije pero koje se na jednom kraju
omotavalo istim pamukom a sluilo je za kupljenje krvi prilikom trepanacije
lobanje.
Kako je vrena operacija - trepanacija. Lice koje se podvrgava trepanaciji,
sedne na panj a ruke mu se veu za drvo. Pomonik mediga, uhvati bolesnika
rukama oko glave stavljajui mu dlanove na ui da ne bi uo struganje are.
Bolesniku se da da popije koliko moe ljute rakije koja bolesnika opije. Dlake se
na glavi obriju, a zatim medig napravi kosi rez u obliku krsta. Koa se kukama
odigne i ukae se kost. Da bi kost bila potpuno bela namaze se melemom koji se
sastoji od belanceta od jajeta pomeanog sa lanenim uljem i solju. Ovaj melem
nazivan je "tvor". ara se uzima u ruke i polako se kost strue. Da bi se potpuno
kost prestrugala potrebno je da prode 1 do 2 sata. Ukoliko je kost tanja struganje
sarom biva sve zvonkije, a kad "ara zapoji onda se prestaje sa okretanjem are".
Kukama se odigne kost a pomae se i sa specijalnom iglom koja je na jednom
vrhu spljotena. Ova igla se naziva "mi1j".
Krv se kupi miljem na koje se namota dosta vate. Kad se krv skupi rana se
namae melemom koji se zove "boletin" a pravi se od smole od smreke,
pomeane voskom i uljem. Ova se smesa prethodno prokuva i kad s ohladi sa
njom se mae rana posle trepanacije. Koa se saije koncem. Na ranu se stave
iste krpe i zavoj. Prvih dana rana se previja svaki dan. Za ozdravljenje je
potrebno 6 nedelja.
Poznato je da je jedan ovek u Crnoj Gori trepaniran tri puta i to prvi put u
dvadesetoj, drugi put u tridesetoj, a treci put u etrdesetoj godini.
KBVNA OSVETA I TKEPANACUE
Medici su vrili trepanacije i kod krvne osvete. Osveta je vrena preko
narodnih trepanatora u prisustvu povreene strane. Onaj koji povredi glavu
drugome, trepaniran je na istom mestu gde je povredio oveka sa kojim je doao
u sukob. Ova krvna osveta nazivana je: "krvno aronjanje", "krvno trapanje" ili
"krvno prebijanje are za saru".
Ako medigu bolesnik umre posle trepanacije, medig je bio obavezan da stavi
svoju glavu za bolesnikovu glavu. Deavalo se da ako medigu umre bolesnik
koga trepanira, morala se osveta platiti novcem.
U 103. taki Grbljanskog zakonika iz 1427. godine navodi se "da ne bi
ranjenik ostavio krv na lekara koji valja da mu rane ree ili vrti glavu, sudimo da
lekar, koji je pouzdao da lei, dade ruku ranjeniku onda on lekaru i time da
posvedoi da mu je prost njegov ivot, ako bi umro".

19

Nagrade za operacije - trepanacije. Kriva strana je plaala za rad medigu.

Dobijali su poklone i novac koji su primali od izvrene trepanacije. Pored novca
dobijali su ovce, kokoi, goveda. To ih je jako obogatilo. Nagrade koje su medici
dobijali zvale su se: "breberine", "barberine", "berberija". Taksu za trepanacije,
Sveti Petar je odredio tako da je aronjaru pripadalo za trud 12 talira. Krivac je
plaao oteenom 60 talira i medigu 12 talira. Ko nije imao da plati morao se
trepanirati. U ovakvim sluajevima ni povreeni, ni aronjar-trepanator nisu
dobijali nikakvu nagradu.
aronjanje-trepanacije zabranjene su od strane Knjaza Danila 1856. godine.
Ovo je verovatao uinjeno zbog velike smrtnosti kao i velikog bogaenja
pojedinih mediga. Deavalo se da su medici i dalje radili posle zabrane. Bilo je
takoe sluajeva da su vlasti pored zabrane dozvoljavale rad mediga. Posle
zabrane rada mediga oni su odiazili u Severnu Albaniju i Srbiju gde im je bilo
slobodno da vre trepanacije. Trepanacije se u Srbiji pominju prvi put u selu
Zlotu tek 1907. godine.
POZNATI TREPANATORI
U Crnoj Gori poznat je bio Radosav Popovi, koji je trepanirao 300 ljudi. Neki
su od ovih trepaniranih umrli i to oni koji su bili teko ranjeni. Bio je poznat i
Radivoje Raievi koji je trepanirao 84-godisnja ka. Deda Radivojev doao je do
pribora za trepanaciju posle poznate bitke Crnogoraca sa Turcima na Krusima
1876. godine, a zarobio ga je od jednog Grka. Zasluge ima i Kosta Grk ije se
prezime do danas ne zna. Poznati trepanatori su jo bili Joko Dui i Petar
Raiev.
Najpoznatiji trepanatori u Crnpj Gori bili su Ilikovii. Medu njima
spominje se Niko Ilikovi i dr. Mladi su vetinu trepaniranja uili od svojih
starijih. Docnije, dolazei u dodir sa kulturnim svetom Ilikovii su poeli da
koriste savremene instrumente i to naroito posle ratova 1875. i 1878. godine.
Zbog velikih zasluga i uspeha u trepanacijama, Ilikovii su 1880. godine dobili
od strane crnogorskog Senata naziv "Narodni lekari".
U Moskvi se danas nalaze 27 trepaniranih prstenova kosti koje su poklonili
Ilikovii 1907. godine.
Pored mukaraca trepanacijama su se bavile i ene. Poznata je trepanatorka
bila Nasta koja je imala ker Savetu udatu u Skadru za Berovia. Ona je
nastavila sa trepanacijama i u Skadru, posle udaje.
NARODNI VIDARI KAO PLASTICARI
Kako su na kostima glave ostajali vei defekti, to su narodni trepanatori
vrili i plastike tih defekata na kostima glave. Navodi se sluaj Amautina iz Pei
koji je bio ranjen u glavu. Posle trepanacije defekt na kostima glave bio je veliki.
Trepanatori su tada dobro osusili tikvu. Sa tako osuene tikve isekli su koru u

20

veliini defekta na kosti glave, stavili je na defekt, a potom kou glave uili.
Takoe je zabeleen sluaj Jakova Garoeva, koji je imao veliki defekt na
temenu glave. Posle trepanacije, kada su mu povaene kosti, na defekt kosti
stavljeno je pare osuene tikve zvane "sudovnjace". Iznad kore od tikve
stavljeno je pare sunera koje je sluilo da kupi krv, a zatim je koa preko tivke
i sunera saivana. Ovaj bolesnik je posle trepanacije i plastike sa takvom
sudovnjaom iveo 15 godina.
Navedeni podaci se odnose na doba primitivnog stanja u kojemu je kada se
tie Crne Gore, zdravlje stanovnistva nalazilo najjau zatitu u junakim igrama,
peaenju i radu, sveem i cistom vazduhu svojih brda, prostoj ali zdravoj hrani.
Doba u kojem je narodna pesma jos poetkom druge polovine XIX veka
iskazivala prezir rana u ratovima, da od rana borcima "nita biti nee, jer medici
njima ne trebaju, lee se sami Crnogorci, kao mrki u planini vuci".
Dolaskom prvih kolovanih lekara u Crnu Goru koji su bili Francuzi, u prvoj
polovini XIX veka, a zatim ruski lekari i najzad domai sinovi, narodni medici
polako gube svoje popularnosti jer se narod sve vie i vie obraa kolovanim
lekarima koji im struno pomau.
Iako ivimo u dobu kad je medicina uinila i ini ogromne korake napred,
ipak se i danas mogu nai ljudi koji se usuduju da nametaju prelome kostiju i
uganua sto ima itekako tekih posledica za povreene i ranjene.

NARODNI VIDABI KAO OPERATORI

MOKBANOJ BEICI I KATABAKTE

KAMENA U

U naoj zemiji naroito u Bosni i Hercegovini bilo je najvie narodnih

vidara koji su se bavili pored raznih leenja jo i operacijama kamena
u
mokranoj beici i operacijama mrene (katarakte). Nesumnjivo je da je vidarstvo
u Bosni dolo sa Istoka jer je Bosna bila dugo pod Osmanlijama koji su imali
veliki broj narodnih "struenjaka" koji su svoju vetinu leenja preneli i na nau
zemiju. Zapisani su sluajevi da su nai ljudi pretekli u znanju i spretnosti svoje
uitelje. Vidari su se naroito mnogo namnoili u Bosni i Hercegovini u drugoj
polovini XIX veka kada su turski vojnici koji su sluili u sanitetu izlazili iz
vojske i svoje "znanje", naueno u vojsci primenjivali u leenju naeg neukog i
zaostalog naroda, naplaujui novcem i namirnicama svoje "strucne usluge". I
za vreme austrougarske okupacije vidari su slobodno radili. Vlasti im nisu
zabranjivale rad.
Kamen u mokracnoj beici, narodni vidari leili su raznim travama... ,,kome
je kamen u mehur vari spargovo lisce s vino i korenje i daj piti veer i jutro...".
Najpoznatiji hirurzi za operacije kamena u mokranoj beici bili su Cigani
koji su se pored tog posla bavili i kovackim zanatom.
Oni su sami kovali instrumente za operaciju, iako razume se primitivno.
Meu poznatim operatorima kamena spominju se: Ciganin Smoljan i Salko
Ciganin iz Visokog koga je narod od miloste nazivao "hecem eer Salih Aga".

21

Ovaj naziv mu je narod dao zbog njegovog lepog ponaanja i blagog ophodenja
sa narodom kao i zbog uspelih operacija. Dalje su bili poznati Jozo Brzica,
dunder. On se bavio jo i leenjem preloma kostiju, isasenjima, vaenjem zuba.
Zapisano je ostalo da je Brzica za 5 godina izvrsio 30 do 35 operacija na
mokranoj beici. Sin vidara Brzice je 1891. godine operisao 160 sluajeva
kamena. Njemu je rad zabranjen iste te godine, najverovatnije zbog nekih
neuspeha koji su nastali posle operacija kamena. On je i dalje radio, kriom, jer
ga je narod traio. Poznat je bio i Avdija Heimovi koji je u narodu bio poznat
kao "odlican heim". Vetinu vaenja kamena nauio je od svoga dede. U
Pljevijima je bio poznat Beir-aga eledi, koji je odlazio esto u Novi Pazar
zbog operacija. Poznati su bili Nikodim, Ivan Radi i dr.
Instrumenti sa kojima su vidari vrili operacije kamena pravljeni su od
strane seoskih Cigana i to od "ljutog" elika. Poneki od vidara imao je
instrumente skovane od pravog srebra. Od srebra je pravljena kaika kojom su
vidari izvlaili kamen iz mokrane beike. Za seenje koe sluzio je no zvani
"lister". On je bio prav a bilo je i savijenih listera. Postojale su i kande koje su
liile na klju. Kliste su sluile za hvatanje kamena. Kvaka je sluila za sivenje
operativne rane.
Kako se vrsila. operacija. Pomonik vidara uzme dete u naruje, sedne, rairi mu
noge, a operator sedne ispred deteta i pomocnika. Na perineumu (prostoru
izmedu anusa i jajne kese), operator uini rez. Ovaj deo dobro se prethodno
oisti rakijom. Kroz uinjeni otvor, vidar ulazi kaiprstom u mokranu beiku.
Rana se rairi kvakama, a zatim se u beiku uvue kaika i kamen se izvadi.
Rana se ne ije, nego se ostavi otvorena. Posle operacije rana se namae
melemom i zavije. Kroz ranu dugo curi mokraa. Za to vreme operisani jede
samo neslanu hranu koja se sastoji od mleka i pogae. Vodu bolesnik ne sme da
pije 40 dana. e kod dece gaena je uzimanjem jemene vode.
Slino je opisao operaciju vaenja kamena u mokranoj beici Vladislav
Skari, direktor muzeja u Sarajevu. Njemu je kao detetu vadio kamen iz
mokrane beike Ciganin, 1874. godine.
Ako posle operacije - vaenja kamena nastane veliko krvarenje u beiku se
tada sipa vrui zejtin. Ako je krvarenje iz ivica rane, na ove se stavljalo tvrdo
kuvano jaje koje je na njih vrsto pritiskivalo.
Komplikacije. Zabeleene su komplikacije od operacija, kao ispadanje
tankog creva, probijanje debelog creva sa fistulama kroz koje su izlazile fekalne
mase, a bilo je slucajeva mokranih fistula sa rane na mokranjoj beici, srasline
debelog creva kao i fistule izmedu mokrane beike i debelog creva. Kao
komplikacije su jo bile nemogunosti zadravanja mokrae i stolice kao i
posledina impotencija.
Smrt svojih bolesnika vidari su pravdali nemirom bolesnika posle operacije
kao i neistoom koja je dosla zbog nepanje bolesnika. Smrt su dalje tumaili
kao posledicu "nazeba rane".
Interesantno je naglasiti, da su operatori kamena u mokranoj beici sklapali
ugovore sa bolesnicima koje su operisali, ili sa njihovom rodbinom, da za sluaj
smrti bolesnika, nee okrivljivati operatora. U starom protokolu koji se nalazio u

22

sudu iz 15651567, a koji se danas nalazi u knjinici "Gazi Husret Begova

vakufa" u Sarajevu, nalaze se dokumenti o ugovorima. Jedan od njih u citirati:
"Memija sin Hidrov, izjavio je pred Ciganinom Smoljanom ovo: U mom
mokranom mehuru imam kamen, pa sam stoga ovom Ciganinu Smoljanu
dopustio da kamen vadi; i to tako da niko ne trai moju krv ako od ove operacije
umrem. Kako je spomenuti Ciganin u poslu rezanja mehura doista sposoban, i
kako je osvedoeno da je mnogim muslimanima pomogao, a mi smo dali
dopustenje. Na zahtev upisa se u protokol. Pisano u 8 evala".
Kako se vidi bolesnici su imali veliko i neogranieno poverenje u narodne
operatore kamena pa su im i na sudu davali pismene dokaze da im veruju i da ih
niko nece tuziti ako slucajno bolesnik umre posle operacije.
KAKO SU LEENE RANE UJEDOM MRAVLJIH GLAVA
Pored leenja rana mnogobrojnim travama i melemima, rane su leene i
ujedom mravijih glava.
Teko je reci odakle je nain leenja rana ujedom mravijih glava doao u
nau zemlju. Najverovatnije je da je do nas doao sa istoka. Narodni lekari u
Srbiji i Crnoj Gori su do pre pola veka leili rane i na ovaj nain. To su isto radili
i vidari u Dalmaciji.
Opisan je sluaj sina nekog vlastelina u Kotoru koji je bio ranjen u
trbuh kojom prilikom su mu bila povreena creva. Niko od lekara u
Kotoru ni okolini nije smeo da ga lei. Otac povreenog mladia uo je za
narodnog vidara Martinovia koga je pozvao i koji je pomou mrava uio
povredena creva kod mladia a ovaj je posle 40 dana ozdravio. Creva se
pre operacije oiste rakijom, a zatim se uzima mrav za trbuh, pritisne se,
mrav otvori usta, zagrize primaknute ivice, a zatim se mravu presece trbuh.
Mrav ostane na spojenim ivicama rane. U Srbiji se vrilo leenje rana
bubom klestavcem.
Posle operacije bolesnicima se daju kuglice od testa u kojima se
nalaze zeije dlake. Kuglice se zapeku, umoe u med i daju bolesnicima da
jedu. Ovo se radi zato da se ne bi creva "slepila i da ne bi doslo do zapleta
creva".
Dr Vladan orevi u svojoj knjizi "Medicina u Srba", Novi Sad
1872. godine, navodi sluaj jednog Crnogorca kojemu je u ratu odseen
nos. Vidar mu je vratio nos na svoje mesto i uio mravijim ujedom. Kroz
nozdrve stavio mu je cevice "da bi disati mogao i da ne bi nozdrve
zarasle". Za 40 dana nos je potpuno zarastao. ,,Samo se iz blizine mogao
videti oziljak na mestu gde je bio nos odseen", kae u svojoj knjizi dr
orevi.
KAKO SU LEILI ILIKOVII
Meu najpopularnije vidare iz Crne Gore nesumnjivo spadaju

23

Ilikovii iz Crmnice. Njihov rad imao je vidnog uticaja na razvoj narodne

nestrune medicine u Crnoj Gori, te stoga smatram da o njima i njihovom
radu treba neto rei.
Kako su Ilikovii pravili zavoje. ene su zavoje tkale od vune ili lana,
a bill su dugi 4 do 6 metara, a iroki 1015 cm. Mesto gaze upotrebljavali
su staro rublje kao i razmekano platno koje su sekli u obliku
etvorougaonika. Duga lanena vlakna sluila su im za spravljanje fitilja.
Oni su bili duine do 20 cm. Kuvali su ih u istom maslinovom zejtinu a
posle kuvanja, zajedno sa zejtinom su fitilje izlivali u zemljane, duge i
gleosane posude. Zatvarali su posude istom, stavljenom zeijom koom.
Tampone su kuvali u vodi a zatim ih stavljali u zemljane sudove u koje su
sipali istu lozovu rakiju "prvijenac".
Za ud1age im je sluila trska, lipova i dudova kora jasena, duda. Uz
pomo vatre udlagama su davali razne oblike. Poznavali su istezanje
prelomljenih udova (ekstenziju).
Instrumente za trepanacije i druge operacije pravili su kod zlatara ili pukara u
Skadru, Budvi, Baru i Kotoru. Imali su i sonde od srebra, a bile su dugake od
10 do 30 cm. Pincete su izraene od elika a zvali su ih "stipavice". "Maice'',
jedna vrsta instrumenta peana imale su na vrhovima male kaiice koje su im
sluile za vaenje projektila. "Noice" - makaze su bile otre a sluile su za
seenje izumriih tkiva. Poznavali su i makaze za seenje kosti, nazivali su ih
"kleta". Testere "pile" su pravili pukari a bile su skoro iste kao to su i dananje
testere za seenje gvoda. Igle za ivenje bile su obino kao i igle koje su
majstori pravili. Konce od svile izraivale su ene od aura svilenih buba.
KoNce su kuvali a zatim stavljali u suve kese od koe u kojima se nalazila
rakija. Trepan za operacije na glavi pravljen je od cevi pitolja, kubura, ledenica
a imao je ruicu od roga.
Ilikovii su pravili meleme od maslinovog ulja i lanenog ulja, istopljenog
svinjskog sala, iz sri dugih kostiju, oveg loja, meda sa lekovitim biljem svezim
ili suenim. Od sveeg bilja koristili su sokove od cvea i semena: zove
(Sambucus nigra), bogorodicne trave (Hvpericum perforatum), nevena
(Calendula Officinalis), pitomog bosiljka (Ocymum basilicum), brdanke (Arnica
montana), sokove od lisca i stabijike; ruse (Chelipodium majus), smrdljike
(conium macolatum), brsljana (Hoedera helix), hajduke trave (Achilea
milefolium), pazikue (Semper vivum tectoruin), nane (Mantha piperita),
gorocveta (Adonis vernalis), pelena (Herba absinti), alfije (Salvia officinalis).
Sokove od korenja: troskota (Poligonum aviculare), sljeza (Althea officinalis),
macine trave (Valerianae officinalis), afrana (Crolus sativus), lincure (Gentiana
lutea), bele deteline (Folia trifoifibrini) i drugih.
esto su meali sokove od cveta sa sokovima od stabijike i lia pa i korenja
jedne iste biljke. Na primer: bokvicu sa uskim liem (Plantago lanceolata),
bokvicu sa irokim liscem (Plantago major), pritac (Prunula vulgaris), buhafi
(Pyrethrum Chrysantemum). Meali su sokove nekoliko trava i raznih njihovih
delova. Sokove su pravili i od mekih delova slojeva (jezgre) ispod kore: duba
(Cortex quercus), bukve (Fagus sylvatica), smokvinog drveta (Ficus).

24

Za spravljanje melema tzv. "nastojke", vrstu tinkture, stavljali su svee i

iseene suve biljke u prepeenu rakiju. "Nastojke" su pravili od skoro svih
biljaka i njihovih delova. Od lipovog cveta (Flores Tilliae), pelena (Herba
Absinthii), maline (Rubus Idei), iarki hmelja (Humulus lupulus), anasona
(Fructus anisi vulgaris), kleke (Fructus juniperi communis) i dr.
Upotrebljavali su i praak mnogih suenih trava od: medveeg uveta,
komoraca, petolista, zimzelena, afrana, macine trave i dr. Ilikovii su sejali
trave u neposrednoj blizini njihovih kua kao i u vinogradima.
Belo vino su grejali na tihoj vatri dok se ne stvori talog. Sa njime su mazali
rane. Osuene trave drali su u jagnjeoj ili kozjoj meini ili u lanenim vreama.
Instrumente su drali u rakiji. Okolinu rane prali su toplom vodom, a zatim
rakijom. Projektile iz rana vadili su odmah, kao i odvojenu parad kosti. Posle
toga istili su ranu tenou u kojoj se nalazilo: sljeza, bele deteline, pazikue,
koren paprati, kaun i dr. Kuvana kora od hrasta sipala se u vodenom rastvoru u
ranu kod krvarenja iz rane. Rane koje gnoje ispirali su jakim a prokuvanim belim
vinom. Posle toga su u ranu uvlaili tampon koji se namae jednim od itkih
melema.
Kod gas flegmone ili crvenog vetra, ece su rane previjali a na ranu su
stavljali obloge od kuvanih trava: konjorepa, ivanjskog zelja (inula vulgaris),
bele deteline, sljeza, troskota i dr. Ove trave meali su sa trinama od sena.
Trave vidara Ilikovia su ispitane u Moskvi 1907. godine u
Farmakolokom institutu, kao melemi. Profesor Tihomirov je tada kazao:
,,Rezultati ispitivanja potvrdili su injenicu baktericidne moi nekih biljaka,
a kod drugih nadraajnu mo kako mesnog, tako i drugih najbliih delova
organizma a kod nekih da su sauvale ublaavajuu mo."
Interesantno je da napomenem da se Ilikovii nisu bavili leenjem
unutrasnjih bolesti. Prvenstveno su se bavili lecenjem rana i trepanacijom
lobanje.
U ratovima Crnogoraca sa Turcima Ilikovii su stekli veliki ugled kada
su se pokazali kao odlini hirurzi. Senat je 1880. godine ,,kao vidan znak
priznanja i nagrade za rad Ilikovia oko ranjenika i drugih bolesnika dao
specijalne dekrete". Ovim dekretom je priznat naziv ,,na-rodni lekari". Posle
toga su se vidari jo vie osmelili i postali neskromniji pa su se upustali u
vrenje komplikovanijih operacija. Poeli su da kritikuju lekare navodei
,,da lekari nista ne znaju... Nae trave i nai melemi su pravi lekovi. Da nije
tako ne bi nam Gospodar, Bog ga iveo, dopustio da vidamo... Doktori ne
znaju ni udlage da stavljaju...".
Zanimijivo je da je, kako smo ve istakli Senat Ilikoviima dao pravo
da mogu leiti, 1880. godine, kad je u Crnoj Gori bilo lekara sa svrenim
Medicinskim fakultetom. U to vreme rad narodnih vidara bio je zabranjen,
ali Knez Nikola lino dozvoljava Ilikoviima da mogu leiti narod.
kolovani ljudi koji su se nalazili kod Knjaza Nikole, cenili su Ilikovie,
smatrajuci ih korisnim i dobrim za narod.
I oni su za leenje svojih ukuana pozivali Ilikovie iako je bilo tada
kolovanih lekara. Za njihov rad i zasluge, odlikovani su stotinakim

25

grbovima. Ilikovii su se istakli u Hercegovackom ustanku 1875-76

godine. U to vreme u Crnu Goru dolaze nekoliko misija ruskog Crvenog
krsta. Meu kolovanim lekarima bilo je nekoliko poznatih hirurga. U tim
misijama radili su i neki Ilikovii na zadovoijstvo ruskih hirurga. Godine
1880. u Crnoj Gori postoji dosta lekara sa zavrsenim Medicinskim
fakultetom. Lekari tada svuda i na svakom mestu suzbijaju recju i delom
rad narodnih vidara. Godine 1882. zabranjuje se rad svim narodnim
lekarima meu kojima, naravno, i Ilikoviima. Meutim, Ilikovii i dalje
lee narod. Oni alju deputaciju Knjazu Nikoli 1894. godine traeci da im se
dozvoli da dalje lee narod. On im to dozvoljava. Pored dozvole za leenje
dao im je inove narodne vojske. Prema reima jedinog lekara iz porodice
Ili6kovi6a sa zavrenim Medicinskim fakultetom, dr Mila Ilikovia, posle
ovih priznanja "potekia je zelja da sa njihovim narastajem izumre i vestina
njihove kue, koju su nekad u vidu amaneta i testamenta ostavljali svome
potomstvu".
U drugoj polovini prolog veka istakli su se kao odlini narodni lekari
u bici na Grahovu 1858. godine: Kojica, Petar i Niko, pop Boko, Mio i
Golub.
U ratu 1862. godine ranjenike su leili i operisali: Niko i Bogdan, pop
uro, Ivo, Tomo, Mitar i uro.
U ratovima 1875-76. godine, pored navedenih, ranjenike su leili:
Tomo i Labud, sinovi Miovi, Niko i Pero sinovi popa Boka i Jole sin
Tomov.
Zakljiuujui nae izlaganje moemo rei da su u naoj zemlji, narodni vidari u
prilikama u kojima se nalazio na narod porobljen od strane Turaka i AustroUgara, morajui da trai leka svojim bolestuna i ranama, uinili mnogo pruajui
pomo i lecei ga. Lekovite trave, melemi kao i poznavanje operativnih zahvata
na glavi, operacija na oima, leenje rana i dr. mnogo su koristili narodu, ali je
bilo i sluajeva kada su bolesnici umirali zbog greaka narodnih vidara ili su
ostajali bogaiji i invalidi.
Narodni vidari - travari i danas u naoj zemiji lee narod pruaju mu svoje
veliko iskustvo, dajui lekovite trave kod mnogih bolesti. Jedan od najpoznatijih
naih savremenih travara Jovo Mijatovi, leenje travama koristi mnogim
bolesnicima kako u zemiji, tako i u inostranstvu.
Danas se u svetu mnogo vanosti pridaje lekovitostima trava pa se stoga
osnivaju instituti za izuavanje trava, a to se i kod nas poslednjih godina sve
vie ceni i potuje.
Prof. dr MIHAILO F. PROTI
Doktor medicinskih nauka

26

27

28

 80. ,
,
,
,
.
,
, ,
, .

( , , , )
, :
,
.
, , ( ).
29

 . ;
,
, .
, ,
. .
, , , ,
.
, ,
, ,
.
.
, .

,
.

, .

.
.
.
(- ) , .
.

.
, . ,

,
.
e,
. ,
, . .
,
. ,
. ,
, .
,
, .
30



31

1.

1. :
10 ,
- 10 , - 2 , - 2 ,
- 4 () - 10 .

32

 750
. .
5 , 10
, i.
,
.
2. ( ), 500 20
. 20 .
,
. 1 .
3.
.
.
4. :
- 8 , 6 - - 3
, - 4 .
,
.
5 , 15 ,
.

, , .
5. :
- 10 , - 60 , 250 .
.
.
.
,
, .
.
,
.

33

6. ,
.
, .
7. .
.
. ,
.
,
,
. . ,

, , .
.
.
, .
, , ,
. .
8.
.
,
, .
.
9. 4 .
, 9 ,
, . 9, 8, 7, 6, .,
4. 1 9 .
10. :
- 2 , - 2 , - 2 ,
- 5 , - 10 , - 4
, - 2 , - 1 .
1 .
5 .

5 . 15 ,
, .
.

34

 ,
.

.
11.
: ,
( ), (
), ( ) .

.
.

. 40 .
12. 1,5
10 , 40 250
.
.
40 ,
. 3
.
.
13. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
.
.
3 .
40 .
14. 9
250
( ).

35



.

.

.
. ,
, .
9 250
6 .

()
1.
. ,
.
,
.
.

. 3
7 . ,
, .
.
.
.
,
,
1 2 .
2 7 .
2. () ,
.
,
.
1 .
.
36

 , . 3
7 .
15 ,
2 . .
3.
. ,
.

.
20 , 20
.

2 .
.
.
,
. 20 ,
20 .


. .
4. :
- 3 ,
- 3 , - 1 - 1
( ) - 5 .
1 .
5 .
5 . 15
, .
,
.

.
5. .

.

.
37

 12 , 12 .

, . 3 12
12 .
6. :
- 3 ,
- 3 , - 5 , - 3
, - 2 , - 2
, - 2 , - 2
- 5 .
1 .
5 .
5 . 15
, .
.
20 .
.
7. ,
.
5 9 .
.
(
), .
8.
.
.

.
30 .
, ,
. .

1. 3 ,
15 .

,
38

. ,
.

. 3 .
3 .
.
,
,
.
7 .
, .
2.
.
: ,
.
,

.
3. .
,
.
.

1. ,

(). .
,
. .

.
, , ,
, 5 .
5 . 5
. 3 5
.

39

2. .
,
.
. 4 .
.
.
3. 9
250
( ).

.

.
.
. ,
, .
9 250
6 .
4. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
,
. .

3 .
40 .

:
(-) - 25 , - 50
- 50 .

. 2 ,
. .
4 .
.
40

 3 7 ,
.
( )
.
, .
. 5 8
. 2 3 .
, ,
.
,
.
3 .
,
.

1. (30 ) ,
. 15 .
.
.
2. 30 ,
3
. 15 ,
.

.
3. :
750 .

.
6 .

3 6 .
.

41

 ,
, , ,
.


( )
.
.

. .
3 .
,
( ).
3 cm .
. 3
. ,
, .
.

, ,
. .
.
.
.
.
.

1. ,
,
,
.
2. (30
, , ,

42

).
.
3. 30
, 10 . ,
15 20 . .
.
4. ,
. 3
,
, .
.
.

1.
.
.

. ,
.
.
.
2.
.
.
.
,
.
3.
.
.
4. .
, (20

, ,
).

43

 . ,
,
.
5. 10
2 . ,
.

.
6. :
- 5 , - 5 ,
- 5 , - 3 ,
- 3 - 2 .
1
. ,
.
, .

.

:
- 20 - 20 .
.
,
. 3 ,
, .
.

,
10 .
, 1/3 ,
.
10 15
.

44



1. 30
500 . ,
.
,
. .
25 .
.
.
2. :
- 3 , - 3 ,
- 3 () - 5 .
1
. .
, 5 ,
.
,
.
.
3. : 250 , - 250 - 250 .
,
. ,
.
,
.
.
.
4. 10
1 . .
20 , .

.
.
. .
45

5. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
, .
. 3
.
40 .
6. 9
250
( ).

.
,
,
.
.
, .
9 250
6 .

,

1. :
() - 10 ,
- 3 , -5 ,
( ) - 3 - 5 .
1
. 10
. 10 ,
.
,
2 .
2. :
- 15 - 5 .
46

 ,
1 3
. 5 . 15
.
2 .
.
3. 1
,
. 24 .
.

()
. .
8
. .

.
2 , ,
. .
4. :
- , 1 , (2 ) - 250 .
.
. .
5.
, .
6.
, () .
7. .

1. - :
- 5 , - 6 ,
- 3 , - 6 , 10
- 10 .

47

 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
2. :
- 3 , - 4 , 15 , - 15 , - 3 .
1 .
5 .
.
15 , .
3 .
4. , 10
. .
.
.

1. ,
.
.
,

. 12
.
2. :
- 5 , - 3 ,
- 2 , - 3 ,
- 3 , - 2
- 2 .
.
5 . ,
15 , .
.
.

48

3. 9
250
( ).


.
,
,
.
.
, .
9 250
6 .
4. 30
. 30 .

. .
20 .
, .
5. 250 , ,
1 .
. 5 ,
10 ,
. .
6. () .
.
.
.
7. :
10 , - 10
, - 5 - 15 .
80 %
.
2 3 . . 15
20 2 3 . 5 10
.

49

1. 3 5
10 cm2.
.

50 60 cm. 5
. 250 ,
125 .
3 5
.
2. , . 250
500
.

20 .
, .
3. : 500 , - 70 ,
-70 - 100 .
.

. 2 .
,
.
4. :
- 1 , - 2 ,
- 2 , - 2 , 1 , - 4 - 5
.
, 1
5 .
5 . 15 , .
.
9 , .
.
5. :
- 5 , - 3 ,
- 1 , - 2 ,
50

 - 3 , - 3 ,
- 3 - 3 .
, 1
5 .
5 . 15 ,
.
9 , .
.
6. .

.

.
3 7 . ,
.
7. :
- 100 - 100 .

.
5 .
,
. 25
.
. 20
.
.
.
1 .
2 7 .
8. :
() - 6 , - 6 ,
() - 6 - 2 .
, 3
.
15 , .

.

51

 2 ,
, . .
9. :
() - 50 , - 5
- 125 .
2,5 .
3 , .
, .
.
10. 5 ,

.
125 , . 2
.
,
.
3 . 3 3
.
11.
. 2
. 12 .
12. 9
250
( ).


.
,
.
.

, , .
9 250 6
.
13. .

250 . , .

52


. , , ,
. .
.
14. 3 ,
, . .
15.
, 500
: - 10 ,
() - 1 , - 1 ,
-1 ( ) - 1 .

16 . .
1 , 2
40 .

1. 60 .
().
20 .
2. 4
.

. .
1,5 2 .
,
.
:
50
.
16
. .
.
3.
: - 6 ,

53

 - 5 , - 5 ,
- 5 - 5 .
,
. 20 .
20 .
3 .
.

.

1. :
- 5 , - 5 ,
- 5 , - 6 ,
- 19 , - 3 , - 6 ,
- 4 , - 4 ,
- 3 - 3
1
. 10
. 10 ,
.
, 2 .
2. :
- 5 , - 4
, - 10 , - 15 ,
- 3 , - 5
- 4 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
3. :
- 10 , - 10 ,
- 10 , - 10 , 8 , - 6
- 10 .
54

 1,5
. 10
. 10 ,
.
,
2 .
.
, ,
.

1. , ,
, , , .
2 20
. ,
.

.
,
. ,
1,5
2 .
3 .
,
,
.
,
.
2 3
.
2. :
- 5 , - 5 ,
- 5 , - 5
- 5 .

250 .
10 . 15
55

. 3
.
3 .
.
,
.
.
.

1. :
- 4 , - 2 ,
- 5 , - 2 ,
- 3 , - 2 - 1
.
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
.
9 .
2. :
- 2 , - 5 ,
- 3 , - 5 ,
- 5 , - 5
- 3 .
, 1

.
. 9 .
3.
.
. 60 ,
50
50 .
, 400 .
.
56

 500
, .

.
4. :
- 250 , 250
() - 250 .

2 .
.
5. : 500 , - 100 , () 40 () - 40 .

. .
6. : 250 , - 25 , 250 , - 250 , (
) - 250 - 6 .
3 .
.
10
.
.

. ,
, .
,
,
.


7. :
() - 30 ,
- 10 , - 15 ,
( ) - 6 - 15 .
1
. 10 .

57

 10 ,
.
2
( ) .
8. 1,5
. ,
4 .
,
.

. .
9. :
- 2 , - 2 ,
- 1 .
4 .

.
2 . ,
. .
.
10.
. 4 5
.
2
.
11. 2 .
2
. . 40
.
12.
: - 1 , -
- 2 .
, ,
, .
.
3 .
40 .

58

13. 9
250
( ).


.
,
.
.

, , .
14.
.
1 2 cm.
.

.

.
2 1
.
15.
,
: - 1
( ) - 400 ()
- 500 .
.
.
.

.
16. .
.
,
, .

.
.

59

17.
.
.
18. :
- 4 , - 4 ,
- 3 , - 2 ,
- 4 , - 4
() - 5
, 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
19. :
- 10 , - 3 ,
- 3 , - 4 ,
- 2 , - 10
- 15 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
20. :
- 4 , - 3 ,
- 3 , - 2 ,
- 6 - 3 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
21. :
- 4 , 4 , - 4 ,
() - 3 , - 3 ,
- 20 , - 4 - 3
.
60

 , 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
22. :
- 4 , - 10 ,
- 6 , - 4 ,
- 10 - 15 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
3 .
23.
5 8
.
1 2 .


40 ,
.
10 . .

.
.

1. :
- 10 , - 5 ,
- 5 , - 5
() - 10 .

.
. 10
61

. 10 ,
4 .
.

. ,
, 2 .

.
.
.
2. :
- 10
- 15 .

.
.

: - 5 , - 5
, - 5 , - 5
, - 5 - 5 .
,

10 . 20
. .
3 .

.

.

.
.

()

62

1. ,
().
.

4 .
2. ,
, ,
: ,
.
.
3
. .


().
,

1.
.
. .
2.
. .
:
- 5 , - ,
- 5 - 2 .
, 1 .
.
15 , .
2

. .
. .
3. ,
.
.
63


. 10
.
, 10
, 15
.
4. .
20 .
20
.
2 .
2 3 .
5. .
,
.
,
. 40 .
6. 1 ,
30 .
. 25
.
, .
, .
12.
, .
2 .
7. :
- 3 ,
- 3 - 3 .
, 250
.
. 5
. 15 ,
, .
.
3 .
8. ,
, .
64

 . 40
.
9. :
- 30 , - 50 ,
( ) - 50 ,
- 60 , - 12 ,
() - 60 ,
- 60 - 60 .

.
4 .
3 24
4 . .
, 2 1
.
.
.
10. - 9
250
( ).


.
,
.
.

, , .
9 250
6 .
11. .
1 .
2 .
12. :
() - 8 , - 8 ,
- 6 , - 6 - 8
.

65

 , 4
. ,
5 , .
1
.
.
,
.
, .
,
. , 45

2 .
13. ,
:
- 3 , - 3 ,
- 3 - 3 .
250 .
5 .
15 , .
3
(3 ). 4 .
30 .
20 .
,
.
14. , , 1
.
.
48 .
.
.
40 .
15.
100 .
. .
2 100 .

66

16. 15 150
. 5 .
, .
6 .

1. 2 3
.
2. :
- 4 , - 4 ,
- 4 , - 10 ,
- 8 , () - 10
- 10 .
1
. .
5 .
10 , .
3 .
3. :
() - 10 , - 4 ,
- 1 - 4 ,
- 5 - 3 .
1
. .
5 .
10 , .
3 .
4. :
- 10 , - 10 ,
() - 4 , - 4
, - 4 - 4
.
1
. .
5 .
10 , .
3
67

 .
5. :
- 5 , - 5 ,
- 5 , - 4 ,
- 6 - 20 .
1
. .
5 .
10 , .
3
. :
- 1 , - 1
- 2 .

.
.
3 .
. :
- 6 , - 3 ,
- 15 , - 10 ,
( ) - 10 .
1
. .
5 .
10 , .
3
. .

. 1 2 .
,
. ,
1 2 .
9. :
- 15 , - 250
- 250 .
,
.

68

 5 , 15
, .
3
.
,
.
.

1. 3 .
.
.
.
.
2. 50
. 250
.
.

1 2 . 70%
.
3. .

. 7 8 .
30
.
4. .
.
.
1,5 2 .
.
2 .
5.
.
20 30 .

69


. 1 .
.
6. 1 3 .
.
.
.
7. :
- 10 , - 10
, - 6 , - 6
, () - 20 ,
- 10 , - 6 3 .
1
.
. 15 .
10
,
. 3 ,
30 .
60 .


1. :
- 5 , - 5
() - 10 .
1 .
250 , 750
. .
. 40 .
2. 10 250
. 24 .
2
.
,
.

70

 .
, .
3. 20 , ,
.
.

.
4. .
5.
.
24 .
2 .
6. 10
, 2 250 ,
.
2
.
7. .
,
.

.
8.
: , ,
.
200
. 2 ,
.
.

1.
, :
- 3 , - 3 ,
- 3 , - 3 , 3 , - 3 , - 3

71

, ( ) - 3 ,
- 3 - 6 .
1 .
. 10 .
10 .
.
3 . 3
1
40 .
2. 3 1
.
.
3.
( ).
4. 1 3
. .
5. 2 3
( ).
(
) . 1 2
.
,
.
.
10 .
,
.
6. :
- 3 , - 3 ,
- 3 , - 3
- 3 , - 3 , 3 , - 3
- 3 .
1 .
. 10 .
10 .
3 .

72

 3 1 . 40
.
7. :
6 , - 6 ,
- 6 , - 6
, - 6 , - 6
, - 6 , - 6
- 6 .
1
. 30 60
. 20 25 .
. 3 .
1 . 40
.
8. :
- 6 , - 6 ,
() - 6 , - 6 ,
- 6 , - 6 ,
- 6 , - 6 , 6 , - 6
- 4 .
, 1
.
30 60 . 20
25 . . 3
.
1
40 .
.
9.
: - 10 ,
- 10 , - 10 ,
- 10 , - 10 ,
- 10 , - 10 ,
- 10 , - 10 ,
( ) - 10 ,
- 15 , 3 ,
-3 , 3 ,
73

 - 5 , 5 ,
5 , 10 ,
5 - 5 5 .
1,5
.
.
45
50 . . 3
15 20 .
.
10. 300 , 1 ,
.
3
.
11. :
- 15 , - 3 ,
- 10 , - 10 ,
- 10 , - 10 ,
- 15 .
1 .
20 ,
.

5 .

30 . , ,
5 .
.
. 2 .
12.
, ,
2 .
, , ,

.
,
.
2 4 .
74

 24 .
13. .


.
.

. 4
. .
()
1. :
- 20 , - 20
, 10 - 5 .
, 2 3 ,
. ,
, ( 4 5 ).

10 15 cm.

() .
,
.

.
,

().
,
,
,
.
.
2. ,
( )
. ,

75

 . .
.
3. :
- 6 , - 5
- 3 .
1
. 5 .
5 . 15
, .
30 .
.
4. 250 ( ),
.
.
3 , 3
.
.
.
.

.
5.
. 10
.
, , ,
. .
,
.
, ,
,
. ,
.
6. 15
250 . .
1 .
,
2 .

76

 4 7 .
.
7. .
.
.
.
,
15 . ,
.
.
.
: - 0,25 , 0,50 , - 0,50 - 30,00
.
8. 300
2 .
.
1 .

. 1
. 40 .
9. 25
. 3 ,
2,5
. ,
.
10.
.
, .
.
,
2 . ,
4 .
,
.
,
.

77


.
.
.
11. 2
. , 10
24 . .

.
3 15
.
.
12. 7 (
) 5 , 250 ,
3 . ,
.
.
13. :
- 4 , - 4
- 4 .
, 250
, 2 .
2 ,
.
15
, .
8 .
: - 4
, - 4 - 2 .
, 250
.
8 .
: - 4
() - 4 .

. .

78

14. 10 , 500
,
, .
15
. .
15. 50 ,
250 , 20
. .
.

1. ,
, ,
,
, :
- 6 , - 6 ,
- 6
- 6 .

.

. 10 .
10 ,
. 3 2
. 3
.
2. . ,
,
. 3 6 .
,
, 1 .
3. , ,
, 1
2 .
4. 30
(

79

). . 25 35
.
,
( ,
) ,
1 . 2 .


1. :
- 10 - 20 .
, 1 .
10 .

.
.
2. (15 )
:
( ) ,
.

. ,
.
, ,
.
.


1. ( )
. ,
.

. .

80

2.
. 250
. 5 6
. .
.

2. ,
, , ,
, .
.
.
2. , . 3
.
3.


.
.
.
4. .
: - 4 , , - 6 , 4 - 1 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
3 1 2 .
5. , ,
. ,

.
6. ,
,
.
81

1. 15
1250 .
50 .
(
), .
.
2. .
.
.
3. :
- 3 , - 1 ,
- 3 , - 5
- 2 .
.
30 . .
, 2
3 .
,
.
4.
: ( ) - 1
, - 1 2 .

.
3
40 .
.
5.
, , .

82

1. :
- 10 , - 5 ,
- 5 , - 6 ,
- 10 , - 6
- 5 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
3 1 .
2. :
- 6 , - 10 ,
- 5 , - 5
() - 10 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
3 1 .
3. :
- 10 , - 10 ,
- 5 , - 6 , - 5
, - 4 , - 4
- 4 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
3 1 .
4. :
( - 5 , - 20 ,
- 6 , - 4 ,
- 4 - 10 .
, 1 .
5 .
. 15 ,
.
83

 3 1 .
5.
.
15 .
. 3 1

, 1
.
6. :
30 , - 20 ,
- 3 ( ) 300 .
.
8 10 .
, 6
.

1. 1 2
.
. 40
.
2. 1 .
20 10
.
40 . 40
.
.

.
,
.
3. :
- 6 , - 4 ,
- 2 , - 1 , 4 , - 2
- 2 .
84

 , 1 .
5 .
5 . ,
15 , .
.
9 ,
.
4. :
- 5 , - 5 ,
- 2 , - 1 , - 3
, - 2
- 2 .
, 1 .
5 .
5 . ,
15 , .
9 ,
.
5. 20 .
20 .
3 .
6. 5 9
. 3 .
7. :
- 10 - 250 .
2 , ,
.
1 ,
.
2 ,
1 .
8. :
- 3 , - 3
() - 15 .
, 250
2 .
. 2,5 , .

85

 : 2 , 1
2 .
9. 4
24 . 500
, 500 , 4
300 .
48
, .
200 . 48
,
.
24 .
10. 9
250
( ).


.

.
.
.
2 ,
, .
9 250
6 .
11. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
, .
.
3
.
,
. 40 .
12. 15
.
86

 . 20
, .
:
- 8 , - 8 ,
- 3 , - 2 ,
- 2 - 3 .

. .
. ,

.
1
.
1
1
.
. 4
,
15 .
4 .
5 .
13. :
- 4 , (
) - 4 , - 4 ,
( ) - 2 .
, 1
4 .
. . 10
, .
240 ,
.
.
:
50
.

16 .
. 16
87

. ,
.


1. :
3 , - 3 , 8
, - 5 , - 4
, - 2 , - 6
5 .

.

.
1
.
.
5 10 . 20 ,
.
3 1 .
20 .
2. :
- 6 , () - 20
, - 4 , - 6 ,
- 4 , - 3
- 5 .
1
.
.
5 10 . 20 ,
. 3 1
.

,
20 .
3. .
, ,
88

 .
1 .
4. 500 ( ) 20
.
30 .
.
1 2 .
,
15 20 .

,
.
5.
. 5 ,
20
.
5 . 3
.
6. ,
, ,
, .
.


:
- 4 , - 4 ,
- 5 , - 3 , - 3
- .
(
)
1. :
() - 10 , - 10 ,
- 10 , - 6 ,
- 6 - 6 .
89

 , ,
1 . .
10 .
10 .
4 .
1 .
, ,
.
2. ,
,
.
3
.
3. :
() - 10 , - 5 ,
- 10 , - 5 ,
- 5 , - 5 , - 5
, - 5 , - 5
- 5 .
1,5 .
10 .
10 15 . 4
.
,
.
, , .
3 .
4. ,
.
5. :
, , , ,
.
, .
6. :
() - 10 , - 10 ,
- 10 - 6 .
, 2
1,5 . 12 ,
90

. 10
. .
.
, .

:
- 30 , - 30 ,
- 40 , - 40
- 40 .

.
.

.
6 8 . 3
20 25 .

1. :
- 5 , - 2 ,
() - 4 - 6 .
1
. 10
. 10 ,
.
1 ,
2 . ,
.
2.
1 .
.
.
, ,
3
.
91


1.
.
.

.
2. ,
.
, ,
.
3. ,
:
, ,
1
.
.
1 .
,
1 3 .
4. , 3
.
.
2
.

:
- 5 , - 4 ,
- 3 , - 3 , - 1
- 1 .
1
. 1 .
. 3
15 . ,
.
92

 ,


1.
, .
2. :
- 2 , - 2 ,
- 2 - 2 .
, 1
, .
5 , ,

.
3. :
- 25 - 3 .
, 1
1 .
. 5
, . 2
.
4. 100 ,
, 50
, .
, .
.

.
5.
.
. ,
14 .
.
,

93

 . .
, .
6. 25 ( ).
3 .
.
.

. 30 .
7. 9
250
( ).


.

.
.
.

, , .
9 250
6 .


1.
. 10 ,
.
.
.
2. :
2 , - 10 ,
- 3 , - 5 ,
- 5 , - 3 ,
- 3 , - 10 ,
20 , - 10 ,
20 - 2 .
94

3. :
- 5 , - 10 ,
- 10 , - 10 ,
- 5 , - 10 ,
- 2 , - 3 ,
- 4 , 3 - 2 .
, 1,5 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
4.
.
5. 100 150
. 5 .
,
6. :
- 1 , -
- 2 .
, ,
, .
. 3
. 40 .

1. 15
1 .
6 .
.
3
.
2. :
- 5 , - 3 ,
- 3 , - 20 , - 20
, - 10 - 5
.
95

 , 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.
3. :
- 10 , - 5 ,
- 6 , - 10 ,
( ) - 10 - 4
.
, 1 .
5 .
. 15 ,
. 3
.


1. ( )
.
.

, ,
.
2. :
- 6 , - 4
- 5 .
300
3 . 15
, .
.
15 .
.
3. :
- 3 , - 1 ,
- 1 , - 1 , 1 - 5 .
96

 1
3 . 15
, .
.
9 ,
(4).
4. :
- 1 , (
) - 0,5 , - 5 ,
- 5 , - 5 , - 3
- 3 .
1
3 . 10
, .
.

.
5. ,
. .
.
.
.
. 2
.
3 5 .
6.
, :
,
.
.

.
.

1. :
- 10 - 3
97

 , 1 ,
.

. 30 .
2. :
- 10 , ( ) - 5
- 5 .
,
, .
2 .
7 .
3. 5
.

.
.
. .
12
.
4. 20
. 10 .
, 15 ,
.
3 .
4 .
5.
. .
. 50 ,
, 750 .
,
. .
5 ,
.
6.
7 .
1
. 15 ,
.

98

 20 () ,
.
5 . 15
, .
.

. .
7. .

. ,

.
2 6 .
.

1. 15 1
. 6 ,
. .

.
3
.
2. 9
250
( ).


.


.
.
1
, , .
9 250
6 .
99

3.
: 100 150 700
600 . .
.

100

-

1. 50 cm
.
,
101

 .
. .
.
12 ( ).
2. :
( ) - 250 ,
() - 10 - 2
.
1,5
. 5 .
15 , .
.
. .
3. .

.
,
.
3 7 , .
4. 9
, 40 .
1 . 10
10 , .
5. :
- 4 ,
() - 4 , () - 4
, - 4 ,
( ) - 20 .

. 12 .
10 ,
.

.
6. 250 250 ,
.
12 . ,
15 .
102


.
7. .
8. 30 ( ),
. ,
1 .
,
.
.
.
, .
,
.

.
9. , ,
, , , ,
, , , (),
, (250 500
).
,
.
.
.
10. ,
, :
- 50 , - 10 ,
- 10 , - 10
- 10 .
.
.
.
,
.
50 .
, .

103

11. ,
,
.

. .
50 . ,
.
12. ""
. "" .
13.
.
.
.
.
14.
750 .
.
.
. 20
.
15. ,
. 40 .
16.
.
, , .
9 6 .
1

1. 1 2 .
1
( ).
40 .
2. :
- 10 , - 5 ,
- 3 , 104

3 , () - 3 ,
( ) - 10
- 1 .
, 1 ,
5 .
15 , .
. 9 .

.
3. :
- 3 , - 5 ,
- 5 , - 4 , 4 , () - 4
() - 4 .
, 1 ,
5 .
15 , .
. 9 .

.
4. 9
250
( ).


.
,
.
.
5. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
, .
.
3
.

105


40 .
.
6.
.
, .
,
: - 6 , - 6 ,
- 6 , (
) , - 10
- 3 .
, 3
.
10 , .
1 , .
2
. ,
.
.
,

.
, 1,5 .
.
,
.
2 3 .

,
.
7. :
- 5 - 5 .
,
250 .
10 ,
.
.

106

 , ,
. 21 .
8.
: -
, - ,
- - , - ,
- - -
.
.
, 200
. 5 ,
.
.
.
9. :
- , (
) - -
.
.
, .
1 , 1 1 .
.
.
10. :
- 6 , - 6 ,
- 6 , - 6 , - 10
- 3 .
,
.
5 ,
.

. , .
.
11. :
- 6 , - 6 ,
107

 ( ) - 10 ,
- 20 - 20 .
,
.
, .
.
10 11,
1 2
.
12. :
( ) 5 ,
5 , 2 ,
3 , 3 ,
3 , 1 ,
1 , 3 , 5
, 5 ,
() 3 2 .
1 .
5 .
5 .
15 , . .
,
1 2 .
13. ,
.
.
. .
14. :
- 6 , - 150
- 350 .
.
5 .
15 20 . .
.
15. , ,
.
. 8

108

 .
.

. .

1. .
.

.
. 20 ,
.
2. ,
, .

.
.
. ,
.

.
3. 50 3
. 15 .
,
.

.

.
4. :
- 5 , - 3 ,
- 3 , () - 3 ,
( ) - 10 ,
- 1 - 3 .
1 .
5 .

109

 15 , .
.
,
.
.
5. :
- 3 , - 5 ,
- 5 , - 4 ,
- 6 , () - 4
() - 4 .
1 .
5 .
15 , .
.
,
.
.
6. - 200 (
). 2
. .
750 .
.

.
.

.
7. 300 . , 6 ,
100 .
150
. .
.
.
. , ,
.

.

110


.

. 9 .
7 100 ,
8,30 100 .
19 , ,
.
, 24 ,
.
8. 9
250
( ).


.
,
.
.

, , .
9 250
6 .
9. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
, .
.
3
.

. 20 30 .
10. :
- 4 , - 6 ,
- 5 , - 4 ,
- 6 , - 10 , - 4
- 10 .
111

 1 .
5 .
. 5
, .
3 .
.
11. - :
() - 10 , 4 , - 5 , - 6 ,
- 4 , - 4 ,
- 4 .
1 .
5 .
. 5
, .
3 .
.
12. :
- 4 , - 4 ,
- 4 , - 5 ,
- 4 , - 4
- 10 .
1 .
5 .
. 5
, . 3
.
13. :
- 4 , - 4 ,
- 2 , - 10 ,
- 4 , - 4
- 3 .
1 .
5 .
. 5
, .
3 .

112

14. 600 ( )
2 2 .
.
.
1 .
15.
: ,
( ).
.

. 3
1 . .
16.
.
. .
15
.


1. :
- 10 , - 6 ,
() - 6 - 5
.
,
3 . ,
10 . ,
.
1
,
.
2. :
- 30 - 30 .
, 1
, .
. , .

113

3. 15 ,
2 . ,
,
.
,
. .
4.
.
.
, 30 60
.
5. ( )
(500 20 ). 20 30
.
6. :
- 15 (
) - 1 .
.
20 ,
: - 5
, - 5 , - 5 ,
( ) - 10 3 .
5 .
10 15 .
.
3 ,
.
.
7. 3 . 300
. 15 .
.
.
8. ,
. :

. .
.
114

9. 5
. 10 .
10 . .
3 .

:
- 10 , - 5 ,
- 20 - 3 .

. 10 .
15 . .
3 2 .
.

1. 60 80
30 .
. 2,5
. .
.
2. 30

. 15 .
10 .
3
,
.


1. :
- 5 , - 5 ,
() - 5 , - 15
() - 20 .
115


.
12 . 15 .
20 ,
4 .
30
.
3 5
.
2. :
- 250 - 250 .
.
2 . .
20 .
2 3 .


1. 20

.
. 3 2
.
2. 25
, .

.
, ,
.
6 10 ,
. 3 1
.

1. 20 .
116

 ,
3 , "
".
.


. 12
.
2. .
( )
" ".
.

.

. , ,
.
3. :
- 5 , - 2 ,
- 3 - 5 ,
- 3 , - 0,5 ,
- 2 , - 5 - 5
.
1 .
5 .
5 .
15 , . .
.
.

1. :
() - 50 , - 100 ,
- 300 , - 300
- 50 .
.
, ,
117

. .
25 ,
5 60
, .
.
,
.

.
.
, , .
2.

,
. 4
,
.
3. 40
, ,
40 .
.

, .

.
4. :
- 5 , - 5 ,
- 4 , - 4 ,
- 3 - 3 , - 3
- 1 .

.
, .
, .

1. :
- 70 , - 15
118

 - 15 .
.
200 .
,
.
.
2. :
- 20 , - 15 ,
- 15 , - 15 ,
- 10 - 10 .
.
200 .
,
.
.
3. :
- 25 , - 20 ,
- 20 - 20 .
.
200 .
,
. .
4. :
- 25 , - 20 ,
- 20 - 20 .
.
200 .
,
. .
5. :
- 20 , - 20 ,
- 20 , - 20
- 20 .
.
200 .
,
. .
6. :
119

 - 20 , - 20 , - 20
- 20 .
.
200 .
,
. .
7. :
- 20 , - 20 ,
- 20 , - 20 ,
- 10 - 10 .
.
200 .
,
. .
8. :
- 30 , "" - 30 ,
10 , 10 ,
- 10 - 10 .
.
200 .
,
. .
9. :
- 25 , - 25 ,
- 25 - 25 .
.
200 .
,
. .
10. :
- 30 , - 30 ,
- 10 , - 10 ,
- 10 - 10 .
.
200 .
,
.
.
120

11. :
- 25 , - 25 ,
- 25 , - 10 , - 10
, - 10 - 10
.
.
200 .
,
. .
12. :
- 20 , - 20 ,
- 20 , - 5
- 5 .
.
200 .
,
. .
13. :
- 50 , - 5 ,
- 5 () - 5 .
.
200 .
,
.
.
14. :
- 80 , - 10
- 10 .
.
200 .
,
. .
15. :
- 60 , - 30
- 10 .
.
1 200 .

121

 .
. .
16. :
- 40 , - 40
- 20 .
.
200 .
,
. .
17. ,
" "
. .
.
.
18. 3
, " " ,
, . .
19. .
. .

1

1. 500 ,
, 1 ,
. 10 .
25 , .
,
.
. 35 40 .
.
.
,
.

122

 , 2
3 .
,
. .
,
.
,
, . ,
.
, 6 12 .
,

. .
.
7
().
, .
.
.

.
.
2. :
- 5 , 2 , - 3 , - 3
, - 2 , - 2
- 2 .
, ,
5 .
15 , .
. 15
.
.
3. :
( ) - 5 ,
( ) - 5 , - 5 ,
- 4 , - 3 - 1
.
123

 , ,
5 .
15 , .
. 15
.
.
15 15 ,
. .
4. ,
. 3
.
5. ,
, " "
. 2 7 .

.
2 10 .

.
, ,
.

,
.
40
6. 9
250
( ).


.
. 1 1
.
.

, , .
9 250
6 .
124



1. 3
. 5
. 3
.
20 , .
.
2. .
.
( ) .
3. , 25
.
25 , .
.

1. :
- 4 , - 10 ,
- 10 , - 4 ,
- 4 , - 4 ,
- 4 4 .
1 .
5 .
. 15
, .
3 1 .
2. :
- 10 ,
- 5 , - 10 ,
- 5 , - 4 ,
- 20 , - 10
- 20 .
1
.
125

 5 . .
15 , .
3 1 ,
3.
,
:
: ,

.
5 , . 3
.
4. , ,
25 250 250
. 5 . 5
. 3
.
:
( ), , ,
.
,

.
5. :
- 4 , - 4
- 4 .
250
. 10 ,
. 8 ,
,
. 7
.

, . 2
.

126

1. 40
. 10
. 1 .
1
.
.
2. 20 ,
.
.
7 .
3. 10 ,
.
. .
.



. ,
:
:
- 20 - 20 .

. 10 .
15 ,
.
3 2 3
.


1. :
( ) - 5 ,
5 ,
5 , 5 ,
127

 5 ,
5 , 5
5 .
1
. ,
2 .
.
3 ,
.
, .
.
.

.
2. 15
. .
5 .
15 , .
.
. 7 10 .
3. 15
1,5 .
. .
10 16 .
4.
( ) . ,

. ,
.
3 7 .
, , ,
, ,
, ,
,
.


128

 ,
:
, 15
20 . , .
().
.

. ,
.
.


1.
.
.

.

2 cm. .

.
,
, .
2. (),
, 16 .
2 .
, .
, .
,
, .
,
.
. ,

129

 .
.
,
36 .
3
3 .
. 30
. .
, .
1
,
.
3. ,
.
.

.
,
3 3
.
250
, 250 ,
. , 3
. 30 40 .
, ,
,
.
,
.
4. 4 12

.

. 16 .
,
3 5 .
5. .
.
130


.
, 2
7 . ,
.
.
.


1. :
- 10 ,
( ) - 10 , - 10
() - 10 .
1,5
. ,
.
,
.
.
, ,
, ,
.
2 ,
. 10 15
.
10 ,
15 16 .
. .
,
.

.
2.
.
.
.
4 .
131

 4
. 4 .
6
6 .
3. ()
5 . ,

. .
,
.
. .

.
. 2 3 .
4.
,
.
.
.
.
. ,
.
5.
.
.
(25 1 ).
1 1
. .
12 ,

: - 15 - 5 .
1 .
.
. 9 .
.
6. 30 ,
. , 200
.
132

 ,
. .
7. 20 ,
250 .
7 .
3 .
, .
.
8. :
- 5 , - 5 ,
- 5 , - 4 ,
- 4 , - 3 ,
- 3 1 .
1
. .
. 3
.
9.

.
. .
,
.
.
. .
.

100 5
. 1 ,
.
,
.
1 ,
.
.
.
133


.

.


1. 1
.
, .
. .
2. ,
.
,
.
.


,
,
, .
:
1. :
- 300
, - 200 , - 150
, ( ) - 300 , - 10
- 100 .
10 15
. 3 .
, 30 40
.
.
1 .
.

134

 1 .
2 15 .
2. :
- 6 , - 5 ,
- 5 , - 3 , - 1 ,
- 4 - 6
.

. .
5 ,
10 , .
3 .
.
-

1. :
- 500 , - 500 ,
- 500 , - 500
- 500 .
20 ,
, . 50
, .
,
.
2. , 25
, ,
.
,
. .
.
.
3. 100 15
. .

135


.
4. 25 ,
250 , 7
.
3 .
5.
2 3
.
6. :
- 10 , - 2 ,
- 5 , () - 15 ,
- 10 , - 5
- 3 .
1
.
5 . .
15 , .
3 1 .
7. :
10 , 10 , - 4 , 4
, 6 , 6 , - 6 , - 10
, 6 , ()
- 200 , - 10 ,
- 5 , - 5 5 .
.
1 .
1,5 2 . , 1
10 .
,
. 3 1 .
8. :
- 500 ,
() - 300 , () - 500
, () - 10 .
136

 1,5 . 24 .
2,5 3 .
30 .

.
.
.
1 .
,
.

, 1 2 .

.. ,
.
.
.
.
9.
. .
.

1. 500 , 200


. .
.

.
2.
, .
300 (96% ) 250 .
10 .
.
.

137

3. :
() - 20 , - 20
, - 10 , - 10 ,
- 10 - 10 .
.
, 500
, 5 .
10 . .
, 3 3 5
.
4. 9
250
( ).


.
.
.
.

, , .
9 250
6 .


1. ()
"" "".
, . ,
.
. 1
250 .
, . .
.
3 ,
.
138


: - 50 - 20 .
, 3
1 , 2 .
.
.
5 10 .
2.
.
3 .
3.

.
:
,

.
15
.
250
. 6 8 .
.
.

.

1. 30 ( 30
), 750 .
.

.
.
8 , 3
.

: ( ) - 25 ,
139

 - 25 , (
) - 25 , - 25 ,
- 25 , () - 25 ,
10 - 6 .
, 250
2 .
. 15
. ,
.
1 1 (
) .
6 . 5
.

.
2. ,
.
. 1 .
.
3.

.
,
.

, .
4. 20 30
.
15 .
15 20 .
6 8 .
.
5. 25
.
3 .
.
.
4 5 .
.
140

6.
.
3 .
3 .
.
7. :
() - 10 , () - 10 ,
- 3 , - 10 ,
- 10 , - 10 , - 5
, - 4 ,
- 5 ( ) - 4 .
1 .
5 .
. 15
, . 3
.
8. :
- 4 , - 10
, - 6 , 20 , - 4 , - 4
, - 4 , - 6 ,
- 6 - 10 .
1 .
5 .
. 15
, .
3 .
7
.
9. :
- 1 , - 1
- 2 .

,
.
.

141

1.
.
. .
.
.
2.
.
.
.
3.
.
.
.
.

.
. 1
.
.
.
.
.
.
2. 100
, 1,5
1 "",
.
.
.
250
.

10 .
.

142


.
.
3. , 500
250
.
5 50 ,
1 .
.

.

.
.
.
1 .
4. :
- 10 - 10 .
,
, .
,
, , .
7 .
20 , 7
.
5. ,
.
3
. 2 .
.

,
.
6. ,
.
, .

.
143

 ,
. .

.
. 10
.
,
.

.

.
,
.
3
(, ).
,
.
,

7 .
.

1. :
- 10 , () 5 , - 5 , - 5 ,
- 5 , 5 , - 5 , () - 5
, - 4 , - 4
, - ,
- 1 - 1 .
, 250
2 .
. 15
. ,
.

144

 ,

.
3

.
,
,
.
.
2. :
() - 50 , - 50
- 50 .
5
. 4 ,
. ,
.
.
3.
.

.
4.
.
.
.
5.
1,2 3 4.


1. :
- 20 , - 30 ,
- 5 - 30 .
2 .
.
30 .
145

 .
.
2. 20
.
14 , .
.

.
3. :
- 4 , - 4 ,
- 4 , - 4 ,
- 4 , - 10
- 5 .
1 .
5 .
. 15
, .

.

.
4. :
- 100 , - 150 200 .

.
.
.
5. :
- 10 , - 10 ,
- 5 , - 10 ,
- 10 , - 3 , 2 , - 10 - 4
.
1 .
5 .
. 15
, .
146

 3 ):
, .

1. : 3 , - 3 , - 3 ,
() - 3 , - 3
- 3 .
, ,
15 .
, 3 , 12
. .

.

3 .
()
"" ,
.
3
. .
300
125 , , 3
, .
.

.
.
2. 500 ,

2,5 2,5 .
.
2 3 .
.

.
.
147


.
,
.
3. ,
, , 250
.
.
. 30
.

: - 10 , ()
- 6 , 6 , - 0,5
, - 3 - 4
.
1 .
5 .
5 .
15 , .
.
.
4. 125
125 .
10
.
125 125
, 3
.
.
5. 5
.
.
, 200
, , 1 ,
, .
.

148


1.
.
.
.
.
2. : 25 , - 10 - 3
.

- .
.

1. 40
. , 41 "''
.
41 .
.
3 , ,
. 5 .
.
40 ,
.
.
.
, 5
.
50 ,
.
.
.
2. 4 ,
. 200
. 5

149

 . 100
. .

.
, .

.
.
()
1.
, .
.
.
2. 3 4
.
3.
: - 3 ,
- 3 , - 3 - 2 .

. .
15 ,
, .

.
.
4. 3 4
.
5. .
.
.
,
.
6.
: - 6 ,
- 3 , - 5 , - 5
- 1 .
150

 .
10 . 10 .
.
3 .
(
)
1. :
- 6 , - 4 ,
- 4 - 1 .
.
. 10
. 10 .
4 . 3
. .
2. ,
.
.
3. ,
.
4. (
), 500 20 .
.
.
2 .

" , , ,
, ,

"
. .

151

1. :
- 30 , - 15 ,
- 10 , () - 2 ,
- 150 - 1 .

.
.
, .
15 ,

.

.
2.
.
3.
. .
.
,
.
4. .
.
5.
.
, .
.
.

, .
6. :
- 15 , - 15 ,
- 19 , - 10
- 10 .
1 .
20 . 15
. .
250
5 , .
152

 .
3 4 .
7.
, 3
. 2 .
().
8. 15
, 250 . .
.

.

1.
:
- 100 , - 8 ,
- 5 , - 20 ,
- 1 , "" ( ) - 1,5
- 1 .
.
, 10 .
, , ,
.
, -
.
.

. 12, 16 .
2. 6 2
( ).

. 12 .
3. :
- 5
( ) - 1,5 .
1 .
.
, .
153

4. .
.
5.
(, ) .
,
. .

.
.

() .
.
6. .

. .

, .
,
.
.
12 .
2 .
.

1. ,

.
:
.

. .
2. ,
.

. .
2 3 , 12 .
154


1.
.
. 6 ,
8 .
6 8 .
2. ,
.
, .
6, 12 .

.
3. 2
.
,
. 12 .
.
4.
.
. ,
. , ,
,
.
.
.
,
. .
24 .
,
, 24 .
, .

155

1.
500 . 5 ,
5 . ,
.
.
2. :
- 10 - 10 .
, 1
. .
10 . .
,
.
3. , ,
.

.
(
).
4.
.

.
.
5. 50 (
) .
.
.
40 .
. .

1.
, . ,
45 .
2.
. . 24 .
.
156

3.
, , ,
( )
. 12 .

1. ()
, .
.

(). 5 7 .
,
.
2. , ,
, ,
. ,
. ,
.
3 5 7 .
3.
2 ,
.
,
,
. ,
.
, .
,
, .
,
.
,
: - 10
( ) - 10 .
157

 ,

. 5
. , 15 ,
.

, .

.
.
.

.
4. 250 1,5
. 10 .
10 ,
.
,
, .
,
.

.
:
- 4 (2) , - 4 (2)
- 4 (1) .
,
.
.
5 .
10 ,
.
,
.
.

.
4 .
158


.
5. :
- 4 (2) , - 4
(2) - 4 (1) .
,
( )
. .
. 10
. ,
, 4 (2) .

( ) , 5
, .

( ) .
3
.
,

. 3 4
.
4 .
, ,
.
6. :
- 6 (3) , () 4 (2) - 2 (1) .

.
4 (2) . 4
.
, ,
.
7. :
- 3 (1) , - 3 (2)
, - 3 (2) , - 3
(2) - 3 (2) .
159

 ,
( ) .
15 .
. 1
4 .
, ,
.
8. :
- 4 (2) , (
) - 4 (2) , () - 4 (2)
- 4 (2) .
,
( )
. .
5 .
10 , .
( )
.

.
4 .
.
3
.
, ,
. , 15
,
. .
, 10
, .
.
15 ,
.
.
, 10
, .

160

 .

.
.
9. :
- 3 (2) , - 3 (2) ,
- 3 (1) ,
- 4 (2) , - 3 (2)
, - 3 (2) , - 3 (2)
- 3 (1) .
,
( ) .
5 , .
70 (20) ,
.
.

( ) .
4 ,
.
, ,
.
3
.
10. : 14
- 700 , () - 500 ,
- 200 , - 300
- 300 .
.

.
5 .

. 40 ,
, .
11. 9
250
( ).
161



.
.
.
.

, , .
9 250 6
.
12. :
- 1 , - 1
- 2 .
, ,
, .
.
3
. ,
.
40 .


1.
( ) ,
.
, ,
.
2. 15
.
30 . 15 .
4
. .

. 10 .

162

3. 15 , 1
, 10 .
. .
4 ,
.
.
.
4. :
- 10 , - 10
() - 10 .

.
5 .
15
20 .
()
.
5. :
- 5 , - 5 ,
- 5 - 5 .

. .
5 ,
, :
- 15 , - 15
- 2 .

.
.
6. ( ), 150 2 3
.

. ,
. .
3 5 .
7.
.
.
163


.

, ,
, .
6
.

()
1.
.
"
".
.
.
2. .
, .

.
3. :
,
.
.
.
,
125 .

,
.


1.
.

164


.
.
.
.
.
2. , 500
( ) 500
. ,
10 15 .
3. .
.
.
4. ,
. ,
. 3 4 ,
.
5. :
() - 15 , - 15
, - 15 , - 15
- 15 .
2 .
.
. . 250 1 .
.
.
. .
6. :
( ) - 4 ,
- 4 , - 4 , - 4
, - 4 - 2 .
1 .
. 3
10 . .
.

165


1.
1 .
.
6 ( 100 )
16 .
.
20 .
2. .
, ,
.
,
.

. 3 .
3. ,
.
, .
,
. 5
.
, 15 ,
.
.
4. :
- 3 , - 5 ,
- 3 , - 5 ,
- 3 , - 1 , - 3 ,
( ) - 5 - 2
.
1 .
5 .
5 .
15 , . .
.
.

166

5. ,
.
. .
. 3
, 2
.
6. .
, .
5 7 .

: - 250 - 125
.
, 10
, 5 .
,
. .
, , . 5
,
.
7. :
- 20 , - 20 ,
- 20 , () - 50 ,
- 20 - 20 .
, ,
. 2
. ,
, .
. ,
.
3
: , .
.
.

167

1. ,
, .
40 50 .
2.
. 1 .

.

, 1 .
2 3 .
3. ,
.
4.
.
5. :
- 4 , - 3 ,
() - 5 , - 3
- 2 .
1 .
5 .
5 .
15 , .
3 2 .
.

1. :
- 45 , - 25
- 10 .
1 1,5
. .
1 10 ,
15 , .
4 .
.
15 .

168

2. :
- 8 , - 8
- 2 .
1
.
. 10 ,
,
. 4 .
. 15
, ,
15 .
3. ( )
, .
4. 1 2
. .
5.
.
.
6. ( ) 500 20
. ,
, 1,5 2 .
15
.


, , ,
, .
,
.
.

1. 30 750
.
10 , .
169

 . 2
2 .
,
. , ,
.
2. 5
. 5 .
15 ,
.
,
. ,
. 1 2 .
3. ,
.
4. , ,
. (
) .
.
1 2 .
5. ,
.
8, 12 .
, 1
2 .
6. 20 20
, 1 5 .
15 ,
.
.
7. 9 250

( ).

.

. 15
.
. ,
170

 , ,
.
9 250
6 .

DR BOJANA MILOJEVI
vii naucni saradnik Instituta
za proucavanje lekovitog bilja
Beograd
MR. OLGA SOLDATOVI
asistent Instituta
za prouavanje lekovitog bilja
Beograd
OPISI BILJAKA
BIBERNELA, MORA, KOMORA
FOENICULUM VULGARE Mill.

Droga. - Plod moraa (Foeniculi

fnictus); korijen moraca (Foeniculi
radix).
Odsijecaju se cijele cvasti sa zrelim
plodovima, ostave da se osuse u hiadu,
a zatim se plodovi odvoje na reetu.
Korijen se kopa rano u proljee,
opere u vodi i sui na promajnom
mjestu ili u sunici na temperaturi do
40oC.
Obje droge uvaju Se u vreama u
suhim i zamraenim prostorijama.

Opis biljke i stanita

Mora je dvogodinja ili viegodinja
zeijasta biljka visoka 1 do 2 m. Korijen
je vretenast i mesnat. Stabijika je
uspravna, okrugla, gola, uplja,
modrozelene boje. Listovi su tri do
etiri puta perasto dijeljeni i listici
poslednjeg reda su biastog oblika.
Cvjetovi su sitni i sakupljeni su u
prilieno velike sloene titove, iji
prenik iznosi do 15 cm. Krunini
listici su ute boje. Biljka cvjeta u toku
ljeta, a plodovi dozrijevaju u jesen.
Mora
raste
u
Sredozemnom
podruiju a u ostalim krajevima se gaji
kao zaiinska i ljekovita biljka.

BIJELI LJEZ, LJEZOVINA,

VELIKI LJEZ
ALTHAEA OFFICINALIS L.
Opis biljke i stanita
Bijeli ljez je visegodinja zeijasta
biljka visoka 1,5 do 2 m. Ima pravu,
jednostavnu ili razgranalu stabljiku koja
je pri dnu odrvenjena. Listovi su
jajoliki, malo usjeeni, pri vrhu iljasti;
donji su petodjelni, a gornji trodjelni.

171

Cijela biljka je obrasla gustim sivim

dlaicama, zbog ega je srebrnastosive
boje. Cvjetovi su blijedoruicaste boje,
petodjelni, na sasvim malim drskama,
rasporeeni u pazuhu listova. Korijon je
vrio razgranat, vajkast, mesnat i sluzav.
Dugaak je i do pola metra.
Biljka raste na vlanim mjestima,
pored potoka, po rijenim ostrvima i
ritovima u nizinskim podruijima.

Sui se u sunici na 60oC, pa se sjecka u

kockice veliine zrna kukuruza.
List se bcre preko cijelog ljcta i sui u
hladu na promaji ili u sunici.
Ponekad se sakuplja i cvijet bijelog
ljeza.
Korijen, list i cvijet bijelog ljeza
pakuju se u natron ili juta vree i uvaju
na suhom i promajnom mjestu.

Droga. - Korijen bijelog ljeza

(Althaeae rodia); list bijelog ljeza
(Althaeae folium); cvijet bijelog
ljeza (Althaeae flos)
Korjen se sakuplja u jesen ili u rano
proljee, opere u vodi i zatim oguli.
BOGORODINA TRAVA, GOSPIN
CVAT, KANTARION
HYPERICUM PERFORATUM L.
Opis biljke i stanita
Gospin cvat ili bogorodina trava je
viegodinja zeljasta biljka ija je
stabijika uspravna i razgranata u svom
gornjem dijelu, a visoka je do 50 cm, pa
i vie. Listovi su naspramni, sjedei,
ovalno-eliptini do ovalno-lanetasti,
po obodu cijeli. Kada se posmatraju
prema svjetlosti, izgledaju kao izbueni
(ljezde sa etarskim uljem). Na
vrhovima stabljike i granica nalaze se
cvasti
sastavljene
od
pravilnih
petodjelnih cvjetova zlatnoute boje.
Biljka cvjeta u toku ljeta.
Raste po livadama, pokraj puteva, na
krevinama,
na
neobraenom
zemijistu, itd. Javlja se i iznad 1000 m
nadmorske visine.
Droga. - Nadzemni dio kantariona
(Hyperid herbo)
Kada je biljka u punom cvijetu,
sakuplja se njen gornji nadzemni dio
duine oko 25 cm. Sui se rasprostrt u
hladu na promajnom mjestu ili vezan u
kitice.

172

Droga se pakuje u jutane vree ili se

presuje u bale i uva u suhim i
zamraenim prostorijama.
BRANKA
ARNICA MONTANA L.
Opis biljke i stanista
Branka je dugovjena biljka visine
i do 80 cm. Stabijika je uspravna.
Listovi su duguljasto-jajasti, po obodu
cijeli. Sloeni su u rozetu pri dnu
stabljtke. Cvijetovi su glaviasti,
tamnoute boje i nalaze se na vrhu
stabijike. Rizom je kratak i valjkast.
Biljka cvijeta tokom ljeta.
Branka raste po panjacima,
livadama,
umama
brdskog
i
planinskog podruja.
Droga. - Cvijet branke (Amicae flos);
korijen i rizom branke (Arnicae
radix et rhizoma)
Cvijet se sakuplja po ljepom i suvom
vremenu, sve dok biljka cvijeta.
Cvjetovi se sakupljaju u korpe i ne
smiju se nabijati. Odmah ih treba suiti.
Cvijetovi se razastru u tanke slojeve i
sue u hladu ili u sunici na temperaturi

do 40oC.
Dobro osuen cvijet treba da zadri
prirodnu boju. Droga se pakuje u kutije
ili natron vree.
Korijen se kopa u jesen kad ima
najvie lekovitih materija. Isjee se na
komade i sui u sunici na temperaturi
do 40C. Pakuje se u vrjee ili bale.

BOROVNICA
VACCINIVM MYRTILLUS L.

Droga. - List borovnice (Myrtilli

folium); plod borovnice (Myrtilli
fructus)
List se bere od maja do jula na taj
nain to se odsijecaju itave granice,
osue u hladu na promaji, a zatim
omlate. Pri tom se odstrane potamneli
listovi i primjese stabljika.
Plod se bere kada sazri, tj. u toku
ljeta. Treba ga obrati paijivo i stavljati
u korpe ili druge pogodne sudove. Sui
se na suncu razastrt u tankom sloju na
ljesama, ili u sunici.
List se pakuje u jutane bale, a plod u
natron vree obloene jutom. Plod treba
esto pregledati i zatititi od napada
insekata.
Velike koliine ploda koriste se i u
svjeem stanju za spravljanje vonih
sokova i slicno.
BREZA
BETVLA ALBA L.
Opis biljke i stanita
Breza je 20 do 30 m visoko drvo sa
tankim granama i bijelom korom.
Listovi su trouglasti, dvojno nazubljeni,

Opis biljke i stanista

Borovnica je trajan uspravan grmi

visok do 50 cm. Listovi su jajasto ili
duguljasto-jajastog oblika, 2 do 3 cm
dugi i 1,5 do 2 cm iroki, po rubu sitno
nazubljeni. Imaju kratku peteljku.
Svijetlo-ruicasti cvijetovi su cjevastozvonastog oblika i vie pojedmano u
pazuhu listova. Plod je crnomodra
sona
bobica
prijatnog
slatkokiselkastog i malo oporog ukusa.
Borovnica raste u velikom mnotvu
po planinskim panjacima i svijetlim
bjelogorinim i crnogorinim umama.
na dugackoj peteljci, na-izmjenicno
poredani. Biljka cvjeta u maju i junu
kada se javljaju enske rese koje su
prave, tanke, 2 do 4 cm dugake, zelene
boje. Muke rese se javljaju u jesen,
dugake su 6 do 10 cm i vie po dvije
na vrhovima granica.
Breza raste na planinskim pozaritima
i krevinama, u bukovim i etinarskim
umama.
Droga. - List breze (Betulae folium);
pupoljci breze (Betulae gemmae); kora
breze (Betulae cortex)
List se bere u proljee. Sui se u hladu
na promaji ili u sunici do 40oC.
Pupoljci se beru rano u proljee dok
su soni i jedri i sue se na isti nain
kao i list.
Kora sa mladih grana i stabala
sakuplja se takoe u proljee. Kora se
moe suiti i na suncu.
Osuen list, pupoljci i kora uvaju se
u vreama na suhom mjestu.

BRLJEN, BRLJAN
HEDERA HELIX L.
Opis biljke i stanista
Brljan je do 20 m duga povijua sa

173

trajno
zelenim
listovima
i
mnogobrojnim korjenima po stabljici,
kojim se privruje za zidove ili druga
drveta. Stabljika je pri osnovi poloena,
a zatim se puza. Listovi su kozasti.
Donji listovi su srcastog oblika i
izdijeljeni u 3 do 5 renjeva, dok su
gornji po obodu cijeli. Cvjetovi su sitni,
spolja mrke, a iznutra zelene boje.
Sakupljeni su u poluloptast stit. Biljka
cvijeta od avgusta do oktobra. Plod je
loptasta bobica modrocrne boje.
Brijan
raste
na
stijenama,

ruevinama, po umama, a esto se i

gaji uz zidove.

CRNI TRN
PRVNUS SPINOSA L.

OFFICINALIS L.

Opis biljke i stanista

Droga. - Cvijet crnog trna (Pruni

spinosae flos); plod crnog trna
(Pruni spinosae fructus)
Cvijet se sakuplja u proljee, a plod u
jesen prije mraza. Najbolje je da se sue
u sunici. Plod mora biti dobro suv, da
se ne bi upljesnivio.
Obje droge uvati u dvostrukim
papirnim kesama u suhim prostorijama.

174

List brijana sakuplja se u proljee i

sui u tankom sloju iza promajnom
mjestu u hiadu.
uva se u jutanim vreama.
Moe se upotrebljavati u manjim
koliinama.
Koristi su veinom u narodnoj
modicini.

Opis biljke i stanita

Crni trn je veoma razgranjen grm

visok 1 do 3 m. Mnogobrojne granice
su tamnosive boje i zavravaju otrim
trnom (bodijom). Listovi su srazmjerno
sitni, imaju kratku peteljku, a oblika su
iroko eliptinog. Cvjetovi su bijeli,
pojedinani ili po 2 do 3 u grupi. Plod
je tamnomodra kotunica pokrivena
votanim pepeljkom; ima oko 1 cm u
preniku. Biljka cvjeta mjeseca marta i
aprila.
Javlja se po suhim i kamenitim
mjestima.

ESTOSLAVICA

Droga. - List brijana (Hederae folium)

VERONICA

estoslavica je viegodinja zeljasta

biljka. Ima 10 do 30 cm dugu poleglu
stabijiku obraslu dlakama, dok su
granice sa cvijetovima uspravne.
Listovi su naspramni, na kratkoj
peteljci, obrnuto-jajasti ili eliptini, po
obodu nazubljeru. Cvjetovi su sitni,
svjetlomodri
ili
blijedoljubiasti.
Sakupljeni su u uspravnim grozdastim
cvastima. Biljka cvjeta od druge
polovine proljea do prve polovine
ljeta.
estoslavica raste po rijetkim
umama i na sunanim panjacima.
Dosta je eata biljka.
Droga. - Nadzemni dio estoslavice
(Veronicas herba)
Sakupljen nadzemni dio biljke u
cvijetu sui se u hladu na promajnom
mjestu.
uva se u jutanim vreama u suhim i
zamraenim prostorijama.

ELJUGA, DIVLJA ELJUGA

DISPACUS SILVESTRIS L.

Opis biljke i staniita

esijuga je dvogodinja biljka visoka

50 cm do 2 m. Ima ukast vretenast
korijen. Stabijika je uspravna, uglasta i
u gornjem dijelu razgranata. Listovi pri
dnu stabijike sloeni su u obliku rozate.
Oni su obrnuto jajasti. Na gornjoj strani
liske nalaze se usamljene bodlje.
Listovi na stabijici su parno srasli na
svojoj osnovi, a oblika su izduenolanetastog. Sa donje strane ovih
ICAK
ARCTIUM LAPPA L.
Opis biljke i stanita
icak je viegodinja zeljasta biljka
iji je korijen debeo, vretenast i
dugaak do 60 cm. Stabijika je
uspravna, tvrda, ilava, razgranata i
visoka do 1,5 m. Listovi su krupni, na
dugim drkama, jajasto okruglasti, po
rubu talasasto usjeeni, s donje strane
maljavi, a sa grnje zeleni. Donji listovi
su krupniji i imaju uplju drku.
Okruglaste glaviaste cvasti crvenkaste
boje rasporeene su na vrhu biljke na
dugakim drkama. Obavijene su dosta
tvrdim, golim, zelenim ovojnim
listovima koji su na vrhovima savijeni u
obliku kukica i zbog toga lako prjanjaju
za predmete prilikom dodira.
Ova biljka raste u blizini naselja, po
vlanim bunjitima, uz puteve.

Drofa. - Korijen ika (Bardanae

radix); list filika (Bardanae folium)
Korijen se sakuplja u jesen prve ili u
proljee druge godine, opere se od
zemlje, oisti od natrulih dijelova,

listova, na srednjem nervu nalaze se

bodlje. Cvjetovi su sakupljeni u
glaviastim
cvastima.
Boje
su
ljubiaste, rijetko bijele. Na spoljnoj
strani aice takode se nalaze bodlje.
Biljka cvjeta u toku ljeta.
Raste pokraj puteva, potoka, na
umskim cistinama, na zaputenim
mjestima..
Droga. - Nadzemni
(Dipsaci herba)

dio

esijuge

Koristi se najcee u narodnoj

medicini. Bere se u toku ljeta i sui u
hladu na promajnom mjestu. uva se u
jutanim vreama.
isijee na kratke dijelove i sui na suncu
ili u sunici do 50oC.
List se sakuplja dok je mlad i zdrav i
sui na promaji u hladu ili u sunici.
Ponekad se upotrebljava svje list.
Obje droge pakuju se u jutane vree
ili bale i uvaju na suhom i promajnom
mjestu.
OVAKUA, UVAKUA
SEUPERVIWU TECTORUM L.
Opis biljke i stanlite
uvarkua je viegodnja biljka visoka
10 do 60 cm. Ima debele vrlo sone
listove koji su na vrhu zailjeni i sloeni
u rozetu slinu cvjetu. Listovi su zeleni,
a pri vrhu crvenomrki. Stabljika je
uspravna i gusto pokrivena listovima.
Na vrhu stabijike nalazi se cvast
sastavljena od cvjetova otvoreno crvene
boje. Biljka cvjeta od juna do
septembra.
Prije nego sto precvjeta, ona istera
brojne mladice.
uvarkua raste na stijenama,
zidovima, krovovima, na suhim
mjestima.
Drofa. - List uvarkue (Sempervivi

175

majoris folium)
List uvarkue se ne sui, ve se
upotrebljava u svjeem stanju, a
najee se koristi iz listova iscijeen
sok.
DIVIZMA
VERBASCUM THAPSIFORME
Schrader
Opts biljke i stanista

prve godine razvije se samo prizemna

rozeta, a druge godine izraste od 1,5 do
2 m visoka uspravna, nerazgranata
stabijika gusto obrasia dlakama. Listovi
su takoe s obje strane gusto pokriveni
bijelim dlakama. Donji dio listova na
stabljici je do izvjesne duine srastao sa
stabijikom. Listovi u rozeti imaju drku.
Donji listovi su lancetasti ili izduenolancetasti, a gornji su jajasti i manji od
prizemnih. Na gornjem dijelu stabljike
nalaze se krupni uti cvjetovi sakupljeni
u izdueno-grozdastoj cvasti. Biljka
cvjeta u toku cijelog ljeta.

Divizma je dvogodinja biljka. U toku

Raste na suhim, kamenitim i

sunanim mjestima, na panjacima i
utrinama.
Droga. - Cvijet divizme (Verbasci flos)

U toku cijelog ljeta sakupljaju se

samo uti krunini listii. Beru se samo
po suhom i sunanom vremenu na taj
nain to se otresaju na neku prostirku
stavljenu ispod biljke. Ve slijedeeg
dana otvaraju se novi cvjetovi koji se
ponovo sakupljaju na isti nain.
Sakupljeni cvjetovi stavljaju se u korpe,
a zatim rasprostrti u tanak sloj i sue na
suncu ili u sunici na temperaturi do
40oC. Dobro osuen cvijet mora da suti
kada se trese.
Jo topla droga pakuje se u limene
sudove ill u kartonsku burad. I sudove i
burad treba hermetiki zatvoriti. Ako se
droga uva u vreama, ona brzo izgubi
svoju zlatno-utu boju i nema vrednosti.

Opts biljke i stanista

Divija mauhica je jednogodinja

zeljasta biljka visoka do 30 cm.
Stabljika je uspravna ili leea, njena i
razgranata.
Listovi
su
rijetko
rasporeeni po cijeloj stabljici. Donji su
jajoliki i na dugoj peteljci, a gornjl su
izdueno-eliptini do lancetasti, dosta
veliki, perasto rasjeeni, po obodu
nazubljeni i pri osnovi imaju palistie
rogljastog oblika. Na grnjoj polovini
stabijike, u pazuhu listova nalaze se
pojedinani cvjetovi na dugakim
drkama. Cvjetovi su modri, ljubicasti,
uti ili obojeni u sve tri boje. Biljka
cvjeta krajem proljea i u toku ljeta.
Raste po oranicama, po livadama,
panjacima i ikarama.
Droga. - Nadzemni dio divlje mauhice
(Vilaae tricoloris herba); cvijet
divlje mauhice (Viloae tricoloris
flos)

DIVLJA MAUHICA, DAN i NO

VIOLA TRICOLOR L.

176

Nadzemni dio biljke i cvijet beru se u

toku ljeta za vrijeme cvjetanja biljke i

sue u hladu na promaji ili u sunici do

40C.
Nadzemni dio se pakuje u jutane
vree, a cvijet u kartonske kutije ili
papirne vree. Obje droge uvaju se u
suhim i zamraenim prostorijama.
DOBBIICA
GLECHOMA HEDERACEA L.

Opts biljke i stanista

Trajna, zeljasta mirisna biljka. Donji

tankom sloju u hladu na promaji ili u
sunici na temperaturi do 40oC.
Poslije suenja droge treba brizljivo
upakovati u jutane vreice ili bale, da
cvijetovi ili listovi ne bi otpali sa
granica, jer se time smanjuje kvalitet
droga. uvaju se na suvom i
promajnom mjestu.
Sok se dobija usitnjavanjem i
cijeenjem svijee biljke. On se odmah
koristi.
GAVEZ
SYMPHYTUM OFFICINALE L.
Opis biljke i stanita

Gavez je viegodinja zeljasta biljka

ija uspravna stabljika naraste od 30 do
120 cm, a pokrivena je dlakama. Listovi
su takoe pokriveni diakama; donji su
eliptini, na kratkoj drci, srednji i
gornji su izdueni ili lancetasti.
Cvijetovi su sakupljeni u cvasti na
gornjem dijelu razgranate stabijike.
Imaju 5 kruninih listica ljubiaste boje.
Plod je suv i raspada se na 4 oraia.

dio stabijike puzi, a gornji je uspravan i

razgranat. Listovi su na dugakim
drskama, srcoliki ili bubreasti,
naborani, po obodu nazubljeni, na
nalicju crvenkasti. Cvijetovi su
ljubiastoplavi sa purpurnim takama.
Cvijeta maja i juna mjeseca.
Raste na vlanim livadama, po
umama i drugim mjestima.
Droga. - List dobriice (Glechomae
folium ili Hederae terrestris
folium); nadzemni dio dobriice u
cvijetu (Glehomae herba ili
Hederae terrestris herba); sok
dobriice (Glechomae succus)
Preko ljeta se sakuplja list ili gornji
dio biljke u cvijetu i sui u
Korijen je mesnat i razgranat, spolja
crn, a na presjeku bijel. Biljka cvjeta u
toku ljeta.
Raste po vrlo vlanim livadama i
plavnim mjestima kraj rijeka u
nizinskom i predplantnskom podruju.
Droga. - Korijen gaveza (Symphyti
radix)

Korijen se sakuplja u jesen ili rano u

proljee. Sakupljen korijen opere se
vodom, rasjee i sui na suncu ili u
sunici.
uva se u vreama na suhom mjestu.
GLADIIKA, GLADIEVINA,
ZEIJI TRN
ONONIS SPINOSA L.
Opis biljke i stanita
Gladiika je viegodinja zeljasta
biljka visoka 30 do 60 cm. Ima vrlo
otpornu, uspravnu, razgranatu i trnovitu
stabljiku koja je pri osnovi odrvenjena.
Donji listovi su sastavljeni od 3
nazubljena izduena listia, a oni na

177

gornjem dijelu stabijike imaju samo

jednu lisku. Po 1 ili 2 cvijeta ruiaste
boje i leptirastog oblika nalaze se u
pazuhu gornjih listova. Biljka cvjeta
preko cijelog ljeta. Plod je mahuna.
Korijen je ilav, tvrd, odrvenjen,
nerazgranat i ide duboko u zemlju.
Gladiika raste kao korov na suhim
livadama, pjeskovitim mjestima, po
panjacima i njivama.

debeo, rasjee po duini. Sui se u

tankom sloju na suncu ili u sunici na
50C.
uva se u jutanim vreama na suhom
i promajnom mjestu.

Droga. - Korijen gladiike (Ononidis

radix)

Glog je 2 do 5 m visok grm ili

onisko, vrlo razgranato drvo sa mnogo
bodlji i glatkom sivom korom. Listovi
su rasjeeni na 3 do 5 dijelova koji su
nejednako nazubljeni. Cvjetovi su
sakupljeni u metlicastim cvastima koje
su sline titu. Imaju 5 kruninih listia
Opis biljke i stanita

Korijen se vadi u proljece ili u jesen

poslije kie kada je zemlja vlana.
Odmah se opere od zemlje i, ako je
bijele boje i mnogo pranika. Biljka
cvjeta krajem proljea. Plod je
tamnocrvena kotunica.
Glog raste pokraj puteva, po
ikarama, krevinama, na livadama,
panjacima, kamenjaru i drugdje.
Droga. Cvijet gloga (Crataegi flos);
vrhovi granica gloga u cvijetu
(Crataegi summitas); plod gloga
(Crataegi fmctus)
Cvijet se bere u proljee i stavlja u
korpe, a zatim rasprostire i sui u
tankom sloju u sunici na temperaturi
do 40oC.
Pakuje se u presovane bale i uva u
suhim i zamraenim prostorijama.
Vrhovi granica u cvijetu beru se,
sue i pakuju na isti nain kao i cvijet.
Plodovi se sakupljaju u jesen i sue
kraj tople pei ili u sunici do 40oC.
uvaju se u jutanim vreama, ali se
moraju esto pregledati, jer ih insekti
mogu napasti i otetiti.
GORKA KIICA,
KIICA, KANTARIJA,
ENSKA KANTARIJA
ERYTHRAEA CENTAURIUM Pers.

178

GLOG
CRATAEGVS OXYACANTHA L.
Opis biljke i stanita

Kiica
je
jednogodinja
ili
dvogodinja zeljasta biljka visoka 15 do
30 cm, pa i vie. Stabljika je uspravna i
pri vrhu razgranata. Prizemni listovi su
izdueno obrnuto jajastog oblika i
sainjavaju rozetu. Listovi na stabijici
su naspramni, duguljasto-lancetasti,
zailjeni i sjedei. Petodjelni cvijetovi
ruiaste boje sakupljeni su u
metlicastim cvastima na vrhovima
grannica i stabljike. I krunini i asicni
listii su u donjem dijelu srasli u obliku
uske cijevi. Biljka cvjeta sredinom ljeta.

Raste po suhim brdskim i planinskim

livadama, po svjetlim umama.
Droga. - Nadzemni dio kiice u
cvijetu (Centatirii herba)
Kiica se bere na taj nain da se
noem ili makazama odsjecaju gornji
dijelovi biljke duine oko 20 cm. Ne
treba ih skidati rukom, da se ne bi
isupala cijela biljka sa korjenom.
Ubrani dijelovi biljke sue se u tankom

sloju na promaji ili se veu u male

snopie i nakon toga se okae.
Droga se uva u jutanim ili papirnim
vreama,
u
suhim
zamraenim
prostorijama.
HAJDUICA,
HAJDUKA TRAVA,
AJDUICA, KUNICA
ACHILLEA MILLEFOLIUM L.
Opis biljke i stanita

Hajduica raste po livadama, pokraj

puteva, po rijetkim svjetlim umama, na
suhim, sunanim mjestima.

Droga. - Nadzemni dio hajdudice

(Millefolii herba); cvijet hajdudce
(Klillefolii flos)
Dok je biljka u cvijetu, noem se
odsjeca gornji dio biljke duine oko 25
cm. Sui se na promajnom mjestu u
hladu ili u sunici do 40oC.
Pri berbi cvijetova odsjecaju se itave
cvasti sa to kraom drkom i sue na
isti nain kao i nadzemni dio biljke.
Obje droge uvaju se presovane u
jutanim balama smjetenim u suhim i
zamraenim prostorijama.
Ponekad se ova biljka upotrebljava u
svjeem stanju, pri emu se najesce
koristi njen sok ili sam list.
IMELA, BIJELA IMELA, HIMELA
VISCUM ALBUM L.

Opis biljke i stanita

Hajduica je visegodinja zeljasta

biljka koja ima uspravnu i vrstu,
ponekad pri vrhu razgranatu stabljiku
visoku do 50 cm, rijetko vie.
Listovi su lancetasti do linealni,
dvostruko do trostruko perasto dijeljeni.
Pri osnovi stabijike listovi su sloeni u
rozetu i imaju peteljku, dok su oni na
stabijici sa kratkom peteljkom ili
sjedei i manji od prvih. Na vrhu
stabljike nalaze se glaviaste cvasti
prenika oko 0,5 cm, bijele, zuckaste ili
svjetloruiaste boje. Cijela biljka je
manje ili vie diakava. Aromatinog je
mirisa i aromaticno-gorkog ukusa.
Cvjeta u toku cijelog ljeta do kasno u
jesen.
Imela je poluparazitska zimzelena
biljka koja raste na granama raznog
drvea. Biljka ima oblik okruglastog
grmia ije granice su zelene,
lankovito razgranjene, i na njima se
nalaze naspramni sjedeci listovi
ukasto-zelene boje. Listovi su
koasti, goli, duguljasto obrnuto jajasti,
po rubu cijeli, 2 do 6 cm dugaki i 1 do
2 cm iroki. Cvjetovi su jednopolni,
uckastozeleni. Po 3 do 5 cvijetova
sakupljeno je u prljenovima ili na
vrhovima mladih grana. Biljka je
dvodomna. Plod je bijela okrugla
bobica veliine graka. Pun je ljepijivog
soka i sadri nekoliko crnih sjemenki.
Biljka cvijeta rano u proljee.
Imela se nalazi na granama raznog
bjelogorinog drvea, najee na
topoli, vrbi i raznim vokama.

Droga. - Granice sa listovima imele

(Visci aibi herba)

Granice
sa
listovima
imele
sakupljaju se kasno u jesen ili u
zimskim mjesecima. Uzimaju se samo
vrhovi mladih grana duine do 25 cm, a

179

odstrane se deblje granice i plodovi.

Granice se sue u sunici ili kraj tople
pei. Osuena imela mora biti
zelenoute boje.
uva se u papirnim vreama na
suvom mjestu.
INIROT,
IIROT
ACORUS CALAMUS L.

do 1 m visoki, uspravni listovi

sabljastog oblika. Crvenkastozeleni
cvijetovi sakupljeni su u zbijenom, do 8
cm dugom klipu sa strane lista. Plodovi
su crveni, ali u naim krajevima ova
biljka ne donosi sjeme, pa se
razmnoava samo putem korijena.
Iirot raste po movarama uz rubove
rijeka i stajaih slatkih voda. Ima ga
mnogo u nizinskom podruju oko naih
najveih rijeka.

Opis biljke i stanita

Inirot je viegodinja zeljasta biljka.
U zemlji ima vrlo dug, kao palac debeo,
vodoravan rizom koji je veoma
razgranat i s donje strane obrastao
ziliastim korjenjem. Iz rizoma izbijaju
Rizom sa korjenjem vadi se
krajem ljeta ili u jesen kada je nivo
vode nizak. Vadi se i u proljee prije
nego to se pojave listovi. Odstranjuje
se sitno korjenje i ostaci listova, a zatim
se rizom opere u vodi i rasijee po
duini. Sui se na promajnom mjestu u
hladu ili u sunici do 35oC. Droga ima
svojstven aromatian miris.
Ako se trai oguljen rizom, on se guli
prije suenja.
Droga se uva u jutanim vreama u
suhim prostorijama.
ISLAMSKI LIAJ, ISLANDSKI
LIAJ
CETRARIA ISLANDICA Ach.
Opis biljke i stanita
Islandski liaj je viegodinja biljka
tipa liaja iji talus ima oblik malog
razgranatog grmia visokog do 15 cm.
Gornja povrina liaja je maslinaste ili
kafenozelene, a donja je svjetlosive
boje sa bijelim takama. Pojedini
ogranci na vrhovima su raireni,
nazubljeni i kovrdasti, dok su donji
dijelovi ljebasti, zavijeni u obliku

180

Droga. - Neoguljen rizom iirota

(Calami rhizoma); oguljen rizom
iirota
(Calami
rhizoma
decorticata)
cijevi i crvenkaste boje.
Islandski liaj raste na visokim,
planinskim panjacima, na kamenitim
mjestima, na mjestima izloenim
vjetrovima, po svijetlim smrekovim
umama.
Droga. - Cijell talus biljke islandski
liaj (Lichen islandicus)
Islandski liaj sakuplja se preko cijele
godine po lijepom i suhom vremenu.
Oisti se od primjesa drugih biljaka,
zemlje i ostalih neistoa i sui u hladu
na promaji ili u sunici.Droga se pakuje
u jutane vree ili bale i uva u suhim i
promajnim prostorijama.
IVA TRAVA
TEUCRIVM MONTANVM L.
Opis biljke i stanita
Iva trava je viegodinja zeijasta
biljka koja naraste 10 do 30 cm.
Stabijike su preteno polegle po zemiji i
djelimino odrvenjene. Listovi su bez
peteljke, cljeli, linealno-lancetasti.
Dlakavi su samo sa nalicja, zbog ega

su zelene i sivobjeliaste boje. Cvjetovi

su sakupljeni u cvasti glaviastog
oblika, koje se nalaze na vrhovina
granica. Krunini listii su svjetloute,
skoro bijele boje, gornja usna je
smanjena, a donja je jako razvljena i
petodjelna. aica je graena od 5
lanetastih zubaca, gola je ili rijetko
diakava. Biljka cvjeta u toku ljeta.
Mirisa je svojstvenog, a ukusa gorkog i
malo oporog.
Raste po suhim toplim krevitim
mjestima, veinom na junim stranama.
Javlja se najcee na visinama od oko
800 m i vie.
Droga. - Nadzemni dio ive trave
(Teucni montani herba)
dugim korjeniima bjeliaste boje.
Rano u proljee bijka obrazuje rozetu
prizemnih listova i istjera jednu ili vie
cvjetnih drki koje na vrhu nose ute
cvjetove sloene u titastu cvast. Listovi
su duguljasto-jajasti, vie ili manje
mreasto naborani, po rubu talasasti i
postepeno se suavaju u lisnu drsku.
Cvjetovi imaju 5 kruninih listia koji
su srasli u cijev ljevkastog oblika. U
svom donjem dijelu ova cijev obavijena
je sa 5 sraslih ainih listia
svijetlozelene boje.
Jagorevina raste po suhim, sunanim
brdskim i planinskim livadama,
obroncima, meu grmljem i po
svijetlim umama.

Droga. - Cvijet jagorevine sa fiaicom

(Primulae flos cum caly-cibus);
cvijet jagorevine bez aice
(Primulae flos sine calycibus);
rizom sa korjenjem jagorevine
(Primulae radix)

Cvjetovi se beru sa ili bez aice,

zavisno od toga koja se droga trai.
Beru se samo po lijepom i suhom
vremenu i odmah sue u sunici, da bi
zadrali utu boju.

Nadzemni dio biljke odsijeca se za

vrijeme cvjetanja biljke. Sui se u hladu
na promajnom mjestu ili u susnici do
40oC.
uva se u vreama u suhim
prostorijama.
JAGOREVINA
PRIMULA VERIS L.
Opis biljke i stanita

Jagorevina je viegodinja zeiljasta

biljka koja ima kratak rizom obrastao
mnogobrojnim, tankim, oko 15 cm
Rizom sa korjenjem vadi se u
proljee prije ili za vrijeme cvjetanja
biljke. Pri vaenju korjena odabiraju se
samo starije biljke. Izvadeno korjenje
oisti se od cvjetnih drki, opere u vodi
i sui u sunici ili na suncu.
Cvijet se pakuje u dobro zatvorene
kutije i uva na suhom i mranom
mjestu. Korijen se pakuje u jutane bale.
KADULJA, ALFIJA
SALVIA OFFICINALIS L.
Opis biljke i stanita
Kadulja je viegodinja vrlo razgranat
polugrm visok 40 do 60 cm.
Stabljika je pri osnovi odrvenjena. Jako
korjenje prodire duboko u zemlju.
Gornji dijelovi stabljike su zeljasti.
Mnogobrojne
granice
su
etvorouglaste, pokrivene bijelosivim
dlakama. Listovi su naspramni, na
dugaikim
peteljkama,
izduenoeliptinog oblika, po rubu sitno
nazubljeni. Mladi listovi su bijelo-sivo
dlakavi, a stariji su zeleni. Cvjetovi su
svjetloljubiaste
boje
i
izrazito
dvousnati. Po 6 do 12 cvjetova
rasporeeno je u prljenovima koji
sainjavaju klasove
na gornjim
dijelovima granica. Biljka cvjeta u

181

toku ljeta. Cijela biljka je svojstvenog

prijatnog i aromatinog mirisa.
Kadulja raste na suhom, sunnom,
kamenitom tlu. U naoj zemiji je
zastupljena u velikim koliinama na
jadranskoj obali i u Hercegovini.
Rijetko se gaji.

se rasprostrti u hladu na promaji ili u

sunici do 40oC.
Pakuju se u jutane vree ili presuju u
bale i uvaju u suhim prostorijama.
KAMILICA
MATRICARIA CHAMOMILLA L.
Opis bilke i stanista

Droga. List kadulje

(Salviae folim)
List kadulje bere se prije cvijetanja
biljke na taj nain to se pokosi zeljasti
dio biljke, pa se zatim sa stabljike
skidaju samo zdravi i cijeli listovi. Sue
dijeljeni, vrlo uski i na krajevima
iljasti. Glaviaste cvasti imaju prenik
oko 1 cm i javljaju se pojedinano,
esto u velikom broju. Po obodu
glavica nalaze se bijeli jezici, a u
sredini uti cjevasti cvijtovi. U prave
ljekovite kamilice cvjetite je meko, jer
je uplje. To se vidi kada se glavica
rasijee po duini. Sve ostale vrste
biljaka, sline kamilici, imaju tvrdo I
puno cvjetite. Sem toga, kamilica ima
prijatan i svojstven miris, dok su ostale
vrste neprijatnog mirisa. Biljka poinje
da cvjeta krajem aprila i cvjeta tokom
ljeta.
Kamilica se javlja kao korov po
naseljima, meu itima, pored puteva.
U velikim koliinama ima je na
slatinama u Banatu.
Droga. Cvijet kamilice
(Chamomillae flos)
Glaviaste cvasti kamilice
sakupljaju se u poetnom atdijumu
cvjetanja, tj. kada se bijeli jeziasti
cvjetovi nalaze u vodoravnom poloaju.
Gdje je kamilica masovna, berba se
obavlja pomou specijalnog elja.

182

Kamilica je jednogodinja zeljasta

biljka ija stabijika je manje ili vie
razgranata i naraste u visinu od 10 do
50 cm. Listovi su 2 do 3 puta perasto
To se obino ini od rane zore do jutra,
dok nema vruine, jer se kasnije brani
cvjetovi na gomili vrlo brzo ugriju, pa
dolazi do fermentacije droge. Prije
suenja odstrane se grube primjese I
cvjetovi sa predugakom drkom, pa se
na reettima, iji su otvori raznih
veliina, izvri klasifikacija droge.
Suenje se obavlja uhladu na
promajnom mjestu ili u sunici do 40oC.
Suenjem u sunici dobija se cvijet
ljepe, svjetlije boje.
Osuen cvijet kamilice pakuje se u
drvene sanduke iznutra obloene
tamnomodrim papirom.

KLEKA
JUNIPERUS COMMUNIS L.
Kleka raste kao manje-vie
zimzelen uspravan grm. Ima igliaste
listove koji stoje po tri u prljenu, a u
pazuhu listova, u aprilu i maju,
pojavljuju se sitni jednospolni cvijetovi.
Joiste godine razvijaju se plodovi koji
te godine ostaju zeleni. Dozrijevaju tek
idue godine u jesen, kada postaju
tamnomodri, skoro crni. Plod je
mesnata iarica slina bobici, sa tri

sjemenke, prenika u prosjeku 7 9

mm, prevuena pepeljkom.
Kleka se javlja po breuljkastim,
brdskim i planinskim krajevima.
Droga. Plod kleke
(Juniperi fructus)
Zreo plod se sakuplja od jeseni pa
sve do zime. Ispod gram se stavi neka
ponjava, a onda se plodovi paljivo
omlate tapom. Ne treba udarati jako,
da se ne bi omlatili izleni plodovi. Plod
kleke se najee sui n promaji,
razastrt na suhom mjestu, u tankom
sloju. Za vrijeme suenja drogu treba
Droga se pakuje u jutane ili natron
vree i uva u istim i suim
prostorijama.
KILAVICA, PRIPUTAC, SITNICA
HERNIARIA GLABRA L.
Opte biljke i stanita
Kilavica
je
jednogodinja,
dvogodinja do viegodinja sitna
zeljasta biljka. Stabljika je polegla po
zemlji i razgranata je. Listovi su sitni,
goli, sjedei, naspramni, elipsoidnog
oblika, po rubu cijeli. U pazuhu listova
nalaze se grupe od 5 do 12 cvjetova koji
su takoe sitni, a boje su zelenoute.
Biljka cvijeta krajem proljea i u toku
ljeta.
Kilavica raste na suhim pjeskovitim i
krevitim mjestima, po panjacima, uz
puteve.
Droga. - Nadzemni dio kilavice
(Hemiariae herba)

Kada je biljka u cvijetu, noem ili

makazama odsijeca se njen nadzemni
dio. Sui se u tankom sloju u hladu na

ee prevrtati lopatanjem, jer inae

lako moe da se ugrije i da nastane
djelimina fermentcija uz gubitk
etarskog ulja i eera.
Osueni plodovi se trijeriu, pri emu
se odstranjuju primjese lakih, suvih,
starijih i nedozrelih plodova i listova.
Osuen plod je sjajan, crnosmee boje,
balzaminog mirisa. Ukus je najprije
sladunjavog, a zatm aromatinog i
nagorkog. Ako se plod upotrijebi za
sprvljanje rakije i destilaciju eterskog
ulja, onda ga ne treba suiti, ve ga
preraditi odmah nakon berbe.

promaji ili u suinici na temperaturi do

40oC. Osuena biljka dobija prijatan
svojstven miris na kumarin.
Pakuje se u jutane vree i uva u
suhim i zamraenim prostorijama.
KOMOLJIKA, KAMONIKA,
CBNI PELEN
ARTEMISIA VULGARIS L.
Opto biljke i stenite

Komoljika je viegodinja zeljasta

biljka ija je stabljika uspravna, visoka
do 1,5 m, razgranata i crvenkasto
obojena. Listovi pri osnovi rasporeeni
su rozetasto i perasto su renjeviti.
Listovi na stabljici su sjedei, dvojno
perasti, sa lancetastim linealnim,
rijetko nazubljenim listiima. S gornje
strane su tamnozelene, a sa donje su
bjeliaste boje. Glaviaste cvasti su
ukaste ili crvenomrke boje; duge su
35 mm i sloene u metliastu cvast.
Biljka cvjeta od jula do septembra.
Komoljika raste u blizini naselja, na
obalama rijeka, na pjeanoj i
glinovitoj podlozi.
Droga. - Nadzemni dio komoljike

183

(Artemisiae herba)
Noem
se
odsijeca
gornji
neodrvenjeni dio biljke duine oko 25
cm. Berba se obavlja za vrijeme
cvijetanja biljke. Ubrani dijelovi biljke
sue se u hladu na promajnom mjestu m
u sunicl do 40oC.
Droga se pakuje u jutane bale ili
vree i uva u suhim prostorijama.
KOPRIVA. ARA
URTICA DIOICA L.
Opis biljke i stanita

Droga. - List koprive (Urttcae folium);

korijen koprive (Urticae radix)
List se sakuplja u toku cijelog ljeta.
Preporuuje se branje lista koprive na
mjestima koja nisu zagaena, tj. izvan
naselja, po umama. Prilikom branja
ruke treba zatititi rukavicama. Ubrano
lie sui se u tankom sloju na
promajnom mjestu u hladu ili u sunici
do 40oC. Za vrijeme suenja treba ga
ee prevrtati.
Korijen se kopa u jesen ili rano u
proljee. Opere se vodom i oisti od
sitnih korjenia, isjee u komade
dugake oko 10 cm, a zatim sui na
suncu ili u sunici do 50oC.
I list i korijen pakuju se u jutane
vrece i Cuvaju na suhom i promajnom
mjestu.
KBAVOJAC, ANGELIKA
ANGELICA ARCHANGELICA L.
Opis biljke i stanita
Angelika
je
dvogodinja
ili
cetvorogodinja biljka koja u zemiji
razvija mesnat repast korijen obrastao
mnogobrojnim korjeniima u kojima

184

Kopriva je viegodinja zeljasta

biljka koja naraste od 60 cm do 1 m, pa
i vie. Na uspravnoj etvorouglastoj
stabljici nalaze se naspramni listovi
srcolikog oblika, koji su po rubu
krupno nazubljeni. Cijela biljka je
pokrivena otrim dlakama koje se pri
dodiru lako lome i isputaju sok koji
ari i izaziva opekotine na koi.
Cvjetovi su zeleni, sloeni u visee
cvasti. Biljka poinje da cvjeta krajem
proljea i cvijeta tokom cijelog ljeta.
Kopriva se javlja kao korov oko
naselja, pokraj ograda, puteva, potoka,
rijeka, zatim na umskim istinama i
poariitima.

se nalazi zukast mlijeni sok.

Stabljika je uspravna, visoka do 1,5
m, pri osnovi debela kao ruka, cijevasta,
u gornjem dijelu razgranata. Listovi su
vrlo veliki i tri puta perasto usjeeni;
renjevi su jajastog ili izdueno jajastog
oblika, po obodu nejednako nazubljeni.
Cvjetovi su zelene, zelenkastobijele ili
zukaste boje. Nalaze se na vrhu
stabljike i granica u stitovima
sastavljenim od 20 do 40 zrakova.
Biljka cvjeta u toku jula i avgusta.
Cijela biljka ima svojstven aromatian
miris.
Raste na vlanim livadama, po
vlanim svjetlim umama, uz obale
rijeka.
Droga. - Korijen kravojca (Angelicae
radix); list kravojca (Angelicae
folium)

Korijen sa korjenicima vadi se u

jesen ili rano u proljee, opere u vodi,
rasijee po duini i sui na promajnom
mjestu ili u sunici do 40oC.
List se bere u toku ljeta i sui na isti
nain kao i korijen.
Obje droge uvaju se u jutanim
vrecama u suhim i zamraenim
prostorijama.

Napomena
Sem
napred
opisane
vrste
upotrebljava se i vrsta Angelica silvetris
L. koja se od prve razlikuje samo po
tome to je neto nieg rasta i ima tanju
stabljiku i sitnije korjenje.
KUPINA
RUBUS FRUTICOSUS L.
Opis biljke i stanita

Droga. List kupine (Rubi fruticosi

folium); plod kupine (Rubi fruticosi
fructus)
Bere se mlad, zelen, neoteen list
boz lisne drke, po suhom i sunanom
vremenu, od proljea do jeseni. Zbog
bodlji najbolje ga je odsjecati noem ili
makazama. Obrano lie se sui u
tankom sloju na promaji ili sunici na
temperaturi do 40oC. Droga treba da je
zelene boje bez lisne peteljke i pega.
Pakuje se u jutane vree i uva na
suhom i promajnom mjestu.
Plod se sakuplja kad sazri i koristi se
samo u svjeem stanju.
LAN
LINUM USITATISSIMUM L.
Opts biljke i stanita
Lan je jednogodinja biljka. Stabljika
je tanka, valjkasta i slabo obrasla sitnim
duguljastim listovima. Na vrhu ogranka
ima po jedan sitan vrlo nean plav cvet.
Plod je okruglasta aura. Ima oko
stotinu varijeteta lana. Lan se gaji.

Kupina je viegodinja biljka koja

raste kao bodljikav grm. Listovi su
perasto dijeljeni, sastavljeni od 3 do 5
listova, po obodu su nazubljeni. Donja
strana lista je svetlija usljed mnogo
dlaka. Du glavnog nerva i lisne drke
nalaze se bodlje. Cvijetovi su bijeli i
ruicasti, na vrhovima granica
obrazuju cvast. Plod je sloen od
mesnatih kotunica. Kad sazri, crne je
boje i slatkog ukusa. Biljka cvijeta
poetkam ljeta.
Kupina raste kao iva ograda svuda
po istinama, ikarama, pored puteva,
potoka, po obodu uma, i na
neobraenom zemljitu.
rukovetima - snopovima da dozri, sjeme
se omlati, a stabljika prerauje za
dobijanje vlakna.
Sjeme se rasprostre u tanak sloj i sui.
Blagog je uljastog i sluzastog ukusa.
Pakuje se u kese i uva na suhom i
promajnom mjestu.
LAZARKINJA
ASPERULA ODORATA L.
Opis biljke i stanita
Lazarkinja je viegodinja zeijasta
biljka. Stabljika je uspravna i tanka,
visoka do 30 cm. Listovi su rasporeeni
prsljenasto oko stabljike. Ima ih obino
6 do 9 u jednom prljenu. Na vrhu
nerazgranate stabljike nalaze se sitni
bijeli cvijetovi sakupljeni u cvast.
Biljka cvijeta od maja do juna.
Raste po vlanim bukovim umama i
esto pokriva velike povrine.
Droga. - Nadzemni dio lazarkinje u
cvijetu (Asperulae herba.)

Droga. - Sjeme lana (Lini semen)

Pre potpunog sazrijevanja, poetkom
ljeta, lan se poupa, ostavlji u

Noem ili makazama se odsjeca

nadzemni dio lazarkinje u cvijetu i sui
u hladu na promaji u tankom sloju.

185

Droga treba da zadri lijepu zelenu

boju. Suenjem dobija vrlo prijatan
miris koji potie od kumarina.
Droga se pakuje u jutane vree ili
bale i uva na suhom i promajnom
mjestu.

LAVORIKA, LOVOR
LAVRUS NOBILIS L.
Opis biljke i stanita
Lovor raste kao zimzelen grm ili
nisko drvo. Listovi imaju kratku
Droga. List lovora (Lauri folium);
plod lovora (Lauri fructus)

List se bere od ranog proljea do

kasne jeseni. Moe se suiti u tankom
sloju u hladu na promaji, ali to suenje
traje dosta dugo i do mjesec dana. U
toku suenja list treba esto prevrtati.
Najbolje je list suiti u sunici na
temperaturi od 40oC.
Kvalitetna droga mora biti zelene
boje, a to se postie suenjem u tankom
sloju.
Droga se pakuje u jutane vrjee, a
najese u presovane jutane bale.
Sakuplja se i zreo plod. On se najee
koristi u svjeem stanju za dobijanje
ulja koje predstavlja smjesu masnog i
etarskog ulja. Plod se sui i pakuje u
drvene sanduke.

LINCURA, RAVENT
GENTIANA LUTEA L.

Opis biljke i stanita

186

peteljku,
oblika
su
duguljastoeliptinog, na vrhu zailjeni, po obodu
cijeli i slabo talasasto uvijeni prema
naliju. Listovi su dosta tvrdi i koasti.
S gornje strane su goli, sjajni i glatki. S
lica su tamnozelene, a s nalija su
svjetlije zelene boje. U pazuhu listova
pojavljuju se u proljee dvodomni
cvijetovi blijedozelene boje. Plod je
crnkastosmea
jajasta
kotunica,
dugaka oko 1,5 cm.
Lovor je biljka primorskog podruja,
gdje se javlja i na najljuem kru. Sadi
se i za ukras. U starom vijeku je
smatrana za sveto drvo.
Lincura je viegodinja zeljasta biljka
koja u zemlji razvija vrlo debeo,
prstenasto-izbrazdan rizom, iz kojeg se
grana mesnato, debelo, do 1 m dugako
korijenje. Prvih nekoliko godina biljka
ima samo prizemne listove rasporeene
u rozetu, a tek poslije pete godine
razvija se uspravna, nerazgranata
stabljika visoka do 1,5 m. Listovi na
stablijici su naspramni, sjedei,
izdueno-jajasti, do 15 cm dugaki, po
rubu cijeli, sa paralelnim nervima. U
pazuhu listova, na gornjem dijelu
stabljike nalaze se grupe cvijetova ute
boje. Krunica je zvjezdasto rairena,
podijeljena u 5 do 6, rijetko vie,
dijelova. aica je koasta, sastavljena
od 5 listia. Biljka cvijeta u toku ljeta.
Lincura raste po livadama i
panjacima predalpskog i alpskog
pojasa, na visinama od 600 do 2.500 m.
Srazmjerno je rijetka biljka.
Droga. Korijen lincure (Gentinae
radix)
Od avgusta do oktobra vadi se
korijenje samo od starijih biljaka. Oisti
se od natrulih dijelova, stabljike i
korjenove glave, a zatim opere u vodi.
Ako je debelo, rasjee se po duini.
Sui se na suncu ili u sunici. Suenjem
dobija svojstven miris. Ukusa je vrlo

gorkog.
Osuen korijen pakuje se u jutane
vree i uva u suhim prostorijama.

KRUPNOLISNA ILI CRNA LIPA

TILIA PLATHYPHYLLOS Scop.

Napomena:
Opis biljke i stanita
Sem napred opisane vrste sve se
ee upotrebljava i srodna vrsta ovog
roda - Gentiana asclepiadea L. poznata
u narodu pod nazivima: od utice trava,
uanica trava. Ova vrsta je nieg rasta
i ima cvijetove modre boje.
LIPA - SITNOLISNA ILI BIJELA
UPA
TILIA CORDATA Mill.
strane svijetle sivozelene boje. Na
donjoj strani lista u uglovima izmeu
nerava nalaze se utocrvene dlaice.
Cvast se sastoji od 5 do 7 sitnih
cvijetova.
U crne lipe listovi su krupniji, s
obje strane jednako zelene boje. Dlaice
u uglovima izmedu nerava na donjoj
Droga. Cvijet lipe (Tiliae flos)
Od lipe se sakupljaju cijele cvasti
zajedno sa priperkom u vrijeme kada su
dvije treine cvjetova rascvjetane.
Prilikoro berbe cvjetovi se stavljaju u
korpe, a zatim se rasprostiru i sue u
hladu na promaji ili u sunici na
temperaturi do 40oC.
Droga se pakuje u sanduke
obloene modrim papirom ili u
presovane jutene bale. uva se u suhim
zamraenim prostorijama.
Napomena:
Cvijetove bijele lipe ne treba mijeati sa
cvijetovima crne lipe.
LEURA, LJEURA
SANICULA EUROPEAEA L.
Opis biljke i stanito
Ljeura je trajna biljka. Stabijika je

Obje vrste lipe su drvea visoka 20

do 30 m, sa vrlo razvijenom kronjom.
Listovil su na dugakoj drci, po obodu
nazubljeni. Cvijetovi su blijedoute
boje, sakupljeni u cvast na dugoj drci
koja je do polovine srasla sa cvjetnim
priperkom. Plod je orai.
U bijele lipe listovi su sitni, s
gornje strane tamnozelene, a s donje
strani lista su bijelosivkaste. Cvast se
sastoji od 2 do 6 cvijetova koji su
krupniji nego oni u bijele lipe. Crna lipa
cvjeta poetkom ljeta, oko 14 dana prije
bijele.
Obje vrste rastu po umama, a gaje
se i kao ukrasna drveta po parkovima.
uspravna. Prizemni listovi su srcoliko
okruglog oblika na rubu nazubljeni i
sakupljeni u rozetu. Listovi na stabljici
su manji i sedei ili sa vrlo malim
peteljkama. Cvjetovi su mali bijeli ili
ruiasti i sakupljeni na vrhu stabijike u
titaste cvasti. Plodovi imaju kukaste
bodlje. Biljka cvijeta od maja do jula
mjeseca.
Raste u listopadnim umama
naroito bukovim.
Droga. Nadzemni dio leure
(Saniculae herba); rizom lecure
(Saniculae rhizoma)
Nadzemni dio se sakuplja za vrijeme
cvijetanja i sui se u hladu na promaji u
tankom slojii. Droga treba da zadri
prirodnu boju.
U proljee ili u jesen vadi se
rizom sa korijenom koji se oisti od
zemlje, opere i sui na toplom mijestu
ili u sunici.
Obje droge se pakuju u
papirne ili jutane vree i uvaju na

187

suhom i promajnom mijestu.

MACINA
TRAVA,
ODOLJEN
VALERIANA OFFICINALIS L.
Opis biljke i stanita
Macina trava je viegodinja
zeljasta biljka visoka 25 cm do 1 m.
Ima kratak rizom koji je obrastao
mnogobrojnim
dugakim,
tankim

Odoljen raste na vlaiim livadama, u

ipraju pokraj rijeka i potolka, po
rubovima uma sve do 1500 m
nadmorske visine.
Za dobijanje droge ova biljka se
esto gaji.
Droga. - Rizom sa korjenaem odoljena
(Vulenanae radix)
Rizom sa korjenjem vadi se u jesen,
opere u vodi i sui u tankom sloju na
suncu ili u sunici na temperaturi do
40oC. Korijen je suh kada se lako lomi.
Droga se pakuje u dvostruike papirne
vree i, zbog svojeg jako svojstvenog
mirisa, uva odvojeno od ostalih droga.
MAJINA DUICA, MAJKINA
DUICA
THYMUS SERPYLLUM L.
Opis biljke i stanita
Majina duica je viegodinja
zeljasta biljka. Raste kao polugrm.
Donji dio je odrvenjen. Stabijika je
tanka, razgranata, visoka do 20 cm.
Listovi su sitni, jajastog ili linealnog
oblika, po obodu cijeli. Na stabljici i
grancicama nalaze se po dva naspramna
listia. Cvijetovi su ruiastobijele boje,
sakupljeni u okruglaste cvasti prijatnog

188

korjenjem. Stabijika je uspravna,

uzduno izbrazdana i u gornjem dijelu
razgranata. Listovi su neparno perasto
dijeljeni sa 13 do 21 par jajastolancetastih listica koji su po obodu
grubo nazubljeni. Donji listovi imaju
drku, dok su gornji sjedei. Cvjetovi su
sakupljeni u cvasti sliine titu. Boje su
bijele do svijetloruiaste. Biljka cvijeta
od kraja proljea do sredine ljeta.

mirisa. Biljka cvijeta preko cijelog ljeta.

Postoji velik broj varijeteta ove biljke,
koji se razlikuje po izgledu, a osobito
po mirisu.
Majina duica se javlja svuda, raste
po kamenjaru, neplodnom zemljitu, na
livadama, panjacima, po obodima
uma, i drugim mjestima.
Droga. - Gornji dio majine duice u
cvjetu (Serpylli herua)

Gornji dio majine duice u cvatu

odsjeca se noem ili makazama, po
lijepom i suhom vriemenu. Ne treba
brati precvetale biljke sa zametnutim
plodovima. Sabrana biljka sui se u
tankom sloju u hladu na promaji, ili u
sunici na temperaturi do 40oC.
Dobro osuena droga mora imati
zelenu boju listova i prirodnu boju
cvjetova. Ima karakteristian prijatan
miris, oporogorak i aromatian ukus.

MASLAAK
TARAXACUM
Weber

OFFICINALE

Opis biljke i stanita

Maslaak je viegodinja zeljasta

Droga. Korjen maslaka (Taraxaci

radix); nadzemni dio biljke u cvjetu
(Taroaxaci herba)

biljika. Javlja se u rano proljee. Lie

je usko lancetasto i po obodu duboko i
krupno testerasto. uta cvijetna glavica
nalazi se na uspravnoj drci, koja je
gola i uplja. Svi dijelovi biljke su
gorkog ukusa i imaju bijelog mlijenog
soka. Biljka cvijeta od ranog proljea pa
sve do jeseni. Ako se bljka sakuplja
rano
u
proljee
postoji
mogunost zamljene sa drugim
biljem, na primjer vodopijom
Cichorium intybus. Zamjena
dolazi zato to su im rozete u
poetku vrlo sline. Kasnije, kad
izbije stabljika, do zamjene ne dolazi.
Ipak, i prije cvijetanja, ove biljke mogu
se razlikovati po korjenu. Dok je
korijen maslaka mekan i moe se lako
sjei, ima mlijenog soka, dotle je
korijen vodopije prilino tvrd i ilav i
nema mlijenog soka. Maslaak je vrlo
poznat i rairen korov.
Najvie se nalazi po vlanim
livadama, panjacima i travnjacima.

biljke i sui u hladu na promaji ili u

sunici, jer droga treba da zadri lijepu
prirodnu boju. Obje droge se pakuju u
jutane vree ili bale i uvaju.
MASLINA
OLEA EUROPAEA L.

Korijen se vadi rano u proljee (mart,

april) ili u jesen (septembar, oktobar).
Dugaak je do 20 cm, vretenast i vrlo
malo
razgranat.
Spolja
je
crvenkastosme, pun mlijenog soka
koji curi kad se korijen prelomi.
Izvaeno (korijenje se opere od zemlje,
odbace se truli dijelovi i sitni
korjenii. Korijen vaen u jesen ima
vise ljekovitih materija i ne treba ga
mijeati sa proljetnom drogom. Sui se
u tankom sloju na obinoj temperaturi
od 40o do 45o.
Nadzemni dio biljke bere se po lijepom
i suhom vremenu za vrijeme cvijetanja

Opis biljke i stanita

Maslina raste kao drvo visoko do 10
m, a nekad i vie. Ima naspramno
rasporeene listove koji su izduenoeliptinog oblika i sa vrlo kratkim
dlakama. Listovi su vrsti, koasti; sa
gornje strane su tamnozelene, a sa donje
strane svijetlije boje; po rubu su cljeli.
Cvjetovi su sakupljeni u groastim
cvastima koje se nalaze u pazuhu
listova.
Krunini listii su srasli u
cijev koja se u grnjem dijelu razdvaja
na 4 renja. Plod je kostunica okruglog

189

oblika. U poetku je zelene boje, a kad

sazri, postaje skoro crn.
Maslina raste u Sredozemnom
podruju, gdje se uajee i gaji.

Droga. - Masno ulje iz ploda masline

(Oleum Olivae); list masline
(Olivae folium)

Kada sazre, plodovi se sakupljaju i

u svjeem stanju koriste za dobijanje
maslinovog ulja.
List masline sakuplja se
tokom godine i sui u hladu na promaji.
Pakuje se u jutane vree i uva u
suhim prostorijania.
MEDVEDE GROE
ARCTOSTAPHYLOS UVA URSI L.
Opis biljke i stanita
Medvee groe je viegodinja
biljka koja raste kao zimzelen, nizak,
zelene boje. uva se u vreama na
suhom mjestu.
MUKA BOKVICA
PLANTAGO LANCEOLATA L.
Opis biljke i stanita

Muka bokvica je viegodinja

zeljasta biljka visoka 10 do 30 cm. Ima
uspravnu stabljiku sa 5 uzdunih brazdi.
Listovi se nalaze pri osnovi stabljike,
imaju kratku drku, oblika su
lancetastog, sa 3 do 7 paralelnih nerava,
po rubu cijeli. Cvijetovi su sakupljeni u
gust cilindrian klas dug 2 do 5 cm.
Biljka cvjeta krajem proljea i preko
ljeta.
Ova vrsta bokvice javlja se po
livadama i panjacima, pokraj puteva i
drugdje. Rijetko se sree iznad 1000 m

190

puzav gran. Glavne grane su obino

prilegle uz podlogu, a vrhovi granica
su uspravni i gusto obrasli listovima.
Listovi su koasti, debeli, goli, sitni i
lopatiastog oblika. Rub lista je cio i
malo savijen prema naliju. Cvijetovi
su mu sitni, zvonasti, ruiasti ili bijeli i
vie u malim grozdovima. Plod je lijepa
crvena,
branjava,
okrugla,
mnogosjemena bobica.
Biljka raste po suhim rijetkim,
pjeanim i kamenitim obroncima i
panjacima visokih krenjakih planina.
Biljka je vrlo otporna i lako se iri, tako
da mestimiino potpuno pakriva
zemijite.

Droga. - List medveeg groa (Uvae

ursi folium)

List se bere u proljee kad je biljka u

cvijetu. Najboiji je mlad list sa zelenih
granica. Dobro osuena droga treba da
zvoni kad se baci na gomilu. Mora biti
nadmorske visine.
Droga. - List muke bokvice
(Plantaginis lanceolatae folium)

Upotrebljava se list muke bokvice

koji se sakuplja za vrijeme cvjetanja
biljke. Nekad se koristi svje list, a
nekad osuen. Sui se u hladu na
promajnom mjestu ili u sunici do
40C.
Drogu treba cuvati u vreama koje se
ne smiju mnogo tumbati, jer je suv list
laiko lomljiv.
NEVEN
CALENDVLAE OFFICINALIS L.

Opis biljke i stanita

OU-NEU RUSOMAA
CAPSELLA BVRSA PASTORIS L.

Neven je jednogodinja zeljasta

biljka. Stabljika je uspravna. Listovi su
duguljastojajasti,
naizmenini.
Cvijetovi su glaviasti ute ili
narandaste boje, pojedinani, nalaze se
na vrhu stabljike. Cvijeta od proljea do
jeseni, a u Primorju skoro cijele godine.
U nas se svuda gaji kao omiljeno
narodno cvljee.

Opis biljke i stanita

Droga. - Cvijet nevena (Calendulas

flos); nadzemni dio nevena u
cvijetu (Calendulae herba.)
Cvijet treba brati po suhom i
sunanom vremenu. Stavljati ga u korpe
i to prije ga osuiti na jakoj promaji ili
u sunici na temperaturi do 40oC.
Ovo vai i za nadzemni dio nevena u
cvijetu. Droga se pakuje u kutije.

Droga se uva na suhom i promajnom

mjestu. Pakuje u papirne ili jutane
vree.
OAJNICA
MARRUBIUM VULGARE L.
Opls biljke i stanita

Oajnica je viegodinja zeljasta

biljka. Stabljlka je vrsta i razgranata,
visine i do pola metra. Liistovi su
iroko jajasti, po rubu nazubljeni i
dlakavi. Cvijetovi su bijeli i sakupljeni
u gornjem dijelu stabljike u prljenastu
cvast. Biljka cveta preko cljelog ljeta.
Oajnica raste na suhim mjestima, po
suhim panjacima, oko naselja i kraj
puteva.

Rusomaa je jednogodinja ili

dvogodinja zeljasta biljka. Listovi sa
stabljikama su vrlo sitni, duguljasti,
iljasti, po obodu cijeli i obuhvataju
stabljiku. Prizemno lie je krupnije
perasto izdeljeno i gradi rozetu. Plodovi
su sitne trouglastosrcaste ljuice, koje
kad sazre pucaju na dva ava. Biljka
cvijeta od ranog proljea do pozne
jeseni.
To je korov koji raste svuda, a najvie
pored torova, po naseljima i po
naputenim mjestima.

Droga. - Nadzemni dio biljke rusomae

u cvijetu (Bursae pastoris herba)
Noem ili makazama se odsjee
nadzemni dio rusomae u cvijetu. Sui
se u tankom sloju na promaji ili u
sunici na tempnraturi do 40oC.
Drofa. - Nadzemni dio oajnice
(Marntbii albi herba)
Beru se biljke koje su u punom
cvijetu, po lijepom i suhom vremenu.
Na zagaenim mjestima ne treba je
sakupljati. Sabrana biljka sui se u
tankom sloju u hladu na promaji ili u
sunici na temperaturi do 40oC.
Pravilno sakupljene i osuene droge
treba da imaju zelenu boju listova i
prirodnu boju cvijetova i gorak ukus.
Pakuje se u papirne i jutane vree i
uva na suhom i promajnom mjestu.
OMAN
INULA HELENIUM L.

Opls biljke i stanita

191

Oman je viegodinja zeljasta biljka.

Stabljiika je uspravna i u gornjem dijelu
granata. Biljka je visoka do 2 m. Donji
listovi su krupni 20 do 40 cm i suavaju
se u lisnu peteljku. Listovi na stabljici
su manji, sjedei i po obodu nejednako
testerasti. Glaviaste cvasti su na vrhu
stabljike veoma krupne, iroke, ute
boje. Biljka cvijeta od jula do avgusta.
Raste
uglavnom
po
vlanim
mjestima, po obodima uma, pored
potoka, puteva i jarkova.

Droga. - Rizom sa korijenjem omana

(Enulae ra. dix)
U jesen se kopaju podzemni dijelovi
biljke (rizom sa korijenjem), oiste od
zemlje i ostataka nadzemnih dijelova i
operu u hladnoj vodi. Deblji rizomi i
korijenje se raseku po duini i sue na
suncu ili u sunici na tenmperaturi do
40oC. Pakuje se u jutane bale i uva na
Droga. - Cvijet podbjela (Farfarae
flos); list (Farfaree folium)
U rano proljee, ve u martu, po
lijepom vremenu beru se jo
neotvorene glavice cvijetne. Ubrani
cvijetovi odmah se sue na suncu ili u
sunici na temperaturi do 40oC.
Listovi se sakupljaju bez peteljki u
toku ljeta. Slini su listovima raznih
vrsta lopuha (Petasites - vraste) pa esto
dolazi do zamjene. Treba brati zdrave
listove bez pjega, jer su pjege mjesta
zaraena gijivama. Za vrijeme suenja
listove ne treba dirati jer su krti i
loimijivi.
Cvijet podbela se pakuje u kartonske
kutije ill u drvene sanduke, a list u
dvostruke jutane bale ili vree.
Obje droge se uvaju na suhom i
istern mjestu.

192

suhom i promajnom mjestu.

PODBJEL, PODBEL
TUSSILAGO FARFARA L.
Opis biljke i stanita

Podbjel je zeljasta biljka visoka do 30

cm. Stabljika je zeljasta, prava, dlakava,
obrasla smijeim Ijus-pastim listiima.
Podbijel je biljka sa trajnlm podankom
iz ikojeg se u rano proljee pojavljuju
najpre samo pojedina6ne glaviaste
cvasti zlatoo-ute boje. Kad biljka
precvjeta iz-bijaju prizemni listovi sa
dugom pe-teljkom. Listovi su srcolikog
obli-ka, po rubu nazubljeni. Lice lista je
golo i zeleno, nalije je bijelo od
mnotva dlaka.
Raste po vlanim livaidama,
po nasipima, pored obala potoka, na
novo odronjenoj zemlji, najvie na
vlanoj ilovai.

PELIM, PELEN
ARTEMISIA ABSINTHIUM L.
Opis biljke i stanita

Pelen je viegodinja zeljasta biljka

visoka do 1 m. Raste kao polugrm, sa
odrvenjenim
donjiin
dijelovima.
Stabijika
je
zeljasta,
uspravna
razgranata, dlakava. Listovi su perasto
dijeljeni, s obe strane obrasli mekim
dlakama. Cvijetovi su zlatnoute ili
zelenoute boje, sitni i sloeni u
metliastu cvast. Biljka cvijeta u toku
ljeta.
Pelen raste kao korov po poljima,
meama, kraj puteva, oko naselja, po
suvim i kamenitim obroncima.

Droga. - List pelena (Absinthii

folium); nadzemni deo pelena
(Absinthii herba)
List pelena bere se u proljee, prije
cvjetanja biljke, dok je mlad i zdrav.
Sakupljen list se sui u tankom sloju na
promaji ili u sunici na temperaturi do
40C. Za vrljeme suenja treba ga ese
prevrtaiti, da bi se to pre osuio. Droga
se pakuje u papirne vree.
Nadzemni dio pelena se sakuplja dok
je biljka u cvatu. Sui se, pakuje i uva
na isti nain kao i list.

PIRIKA, PIREVINA
AGROPYRUM REPENS Beauv.

se uglavnom rizomom razmnoava i

tako veoma brzo zakorovjuju polja i
nanose tete poljoprivredi. Cvijeta
cijelog ljeta.
Droga. - Rizom pirevine (Graminis
rhizoma)
Rizom se kopa u jesen, odmah opere
hladnom vodom, oisti od sitnih ilica i
sui na suncu ili .u sunici na
temperaturi do 50oC.
Dobro osuen rizom dobija zlatnoutu
boju. Droga se uva na suvom i
promajnoirn mjestu. Pakuje se u vree
ili bale.
PITOMA NANA
MENTHA PIPERITA L.

Opis biljke i stanita

Pirevina je trajna zeljasta biljka.

Stabljika je uspravna. Listovi su tanki,
uski, pljosnati, dugaki, pod prstima
grubi. Cvijetovi au udrueni u guste
klasove. Rizom je vrlo razvijen. Biljka
jajastokopljasti, tanki, s gornje strana
tamnozelani, s donje strane blijedi. Po
obodu su zupcasti. Glavni nerv je jako
istaknut.
Cvijetovi
su
sitni,
ljubiastocrveni udrueni u viespratne
prljenove na gornjem dijelu stabljike.
Pitoma nana je kod nas poznata samo
u kulturama.
Droga. - List pitome inane (Menthae
piperitae folium); nadzemni dio
pitome nane (Menthae piperitae
herba)
List pitome nane treba sakupljati po
najljepem vremenu kad biljka pone
da cvijeta. Suvie mlada nana kao i
precvjetala daje drogu loeg kvaliteta.
Sakupljen list se sui u tankom sloju na
promaji ili u sunici na temperaturi do
40C. Osuena droga se pakuje u jutane

Opis biljke i stanita

Pitoma nana je viegodinja zeljasta
biljka. Stabijika je uspravna, razgranata
i etvorouglasta. Listovi su
vree ili sanduke i uva na suvon i
promajnom mjestu.
Nadzemni dio pitome nane se skuplja
dok je biljka u cvijetu. Sui se, pakuje i
uva na isti nain kao i list.
PLUNIK, PLUNJAK
PVLMONARIA OFFICINALIS L.
Opts biljke i stanita

Plunjak je viegodinja zeljasta

biljka, visoka do 20 cm. Stabljika je
uspravraa i obrasla otrim zljezdastim
dlakama. Prizemni listovi su sa drkom,
sjajastog su oblika i zailjeni, po obodu
cijeli. Gornji listovi su sedei i znatno
manji od prizemnih. Po listovima se
nalaze beliaste ili svijetlozelene pege.
Cvijetovi se nalaze na vrhu stabljika,
levkastog su oblika. U poetku

193

cvijetanja su ruziaste boje, a to su

stariji, boja prelazi u plavoljubiastu.
Biljka cvijeta vrlo rano u proljee
(mart-april).
Raste
po
vlanim
listopadnim umama, meu grmljem,
pored potoka i drugdje.

Droga. - Nadzemni dio plunjaka u

cvijetu (Pulmonariae herba); list
plunjaka (Pulmonariae folium.)
Ubrana biljka se sui u hladu na
promaji u tankom sloju ili u sunici na
temperaturi do 40oC. Poslije suenja
biljka mora da ima lijepu zelenu boju.
Pakuje se i uva u papirne ili jutane
vree, na suhom i promajnom mjestu.
PODUBICA
TEVCRIUM CHAMAEDRYS L.

Opis biljke i stanita

PRESLICA,
RASTAVIC
EQUISETUM ARVENSE L.
Opis biljke i stanita

Preslica je viegodinja zeljasta

biljka.
Iz
razgranatog
puzavog
podzemnog stabla (rizama) u rano
proljee najpre se javlja nerazgranata
plodna (fertilna) stabljika, uplja i
lankovita, sa klasom spora na vrhu.
Docnije se javlja neplodna (sterilna)
stabljika visoika 20 do 30 cm, u sredini
uplja. Llstovi su poreani u viestruke
prljenove oko stabljike. Listovi su
okrenuti vrhom nagore i svojim
izgledom biljka podsjea na bori.
Sline vrste koje nisu ljekovite, imaju
listove okrenute na dole ili vodoravne.

194

Podubica je visegodinja zeljasta

biljka koja raste kao mali polugrm do
30 cm visine. Stabljika je uspravna i
razgranata. Listovi su uakoovalni, po
obodu duboko nazubljeni. Cvijetovi su
ruicasti, smjeteni u prljenovima pri
vrhu granice. Biljika cvijeta tokom
ljeta.
Raste svuda po suhim, sunanim
mjestima ak i iznad 1000 m
nadmorske visine. Ima je i po obodima
uma, po suhim livadama, obroncima,
obodima, hrastovim umama i drugim
mjestima.

Droga. - Nadzemni dio biljke u cvatu

(Chamaedryos herba)
Tokom ljeta po lijepom i suhom
vremenu, noem, makazama ili srpom
se sijeku stabiljike u cvatu. Sue se u
hladu na promaji ili u sunici na
temperaturi do 40C. Droga se pakuje u
papirne ili jutane vree i uva na suhom
i promajnom mjestu.
Bijka ima vrlo razvijen i razgranat
rizom, zbog ega se teko unitava.
Preslica je ilav korov koji raste po
vlanim, kisjelim njivama, livadama i
poljima. Neljekovite vrste se obino
javljaju po movarama i ritovima,
vlanim umama i uz potoke.

Droga. - Nadzemm dio neplodne

stabljike preslice (Equiseti herba)
Sakuplja se preko cijelog ljeta po
lijepom i suhom vremenu. Ubrani
dijelovi se sue u tankom sloju u hladu
na promaji, ili u sunici do 40C. Droga
se pakuje u jutane vree ili bale i uva
na suhom i promajnom mjestu.
ROSOPAD, RUSA

CHELIDONIUM MAJUS L.
Opis biljke i stanita
Rosopad je viegodinja zeljasta
biljtea visoka do 80 cm. Stabljika je
tanka, razgranata, sa perastim tanknn
nenim listovima. Donji listovi su na
duoj drci. Cvjetovi su ute boje i
nalaze se na vrhovlma granica. Biljka
cvijeta od proljea do jeseni. Plod je
aura slina mahuni. Biljka se odlikuje
po tome to pri ozledi ma kog njenog
dijela curi utonarandasti sok koji je
ljutogorkog ukusa i neprijataog mirisa.
Raste na zaputenim mjestima, uz
ograde, pored potoka, uz zidine.
Droga. - Nadzemni dio rosopada
(Chelidonii
herba); korijen
rosopada (Chelidonii radix)
Nadzenmi dio se sakuplja za vrijeme
cvijetanja, dok se plodovi jo nisu
razvili, i sue se u hladu na promaji u
tanikom sloju. Droga treba da zadri
List se bere u proljee kad je biljka u
cvijetu. Najbolji je mlad list. Sui se u
hladu na pramaji ili u sunici na
temperaturi do 40C. Droga se uva na
suhom i promajnom mjestu u papimim
vreania ili balama.
Nadzemni dio rute u cvijetu se
sakuplja sve dok ima cvijeta, sui se 1
uva kao i list. Sjeme se sakuplja u
jesen.
Napomena:
Biljka je veoma otrovna, na koi
izaziva crvenilo i smije se koristiti samo
po savjetu i pod kontrolom ljekara.
SOLOMUNOV PEAT,
SOLOMONOV PECAT
POLYGONATl OFFICINALE ALL.
Opis biljke i stanita

prirodnu boju.
U proljee ili u jesen vadi se i korijen
koji se oisti od zemlje, opere i sui na
toplom mjestu ili u sunici.
Obje droge se pakuju u jutane vree i
uvaju na suhom i promajnom mjestu.

RUTA TRAVA, ROTA

RUTA GRAVEOLENS L.

Opis biljke i stanita

Ruta je dugovena zeljasta biljka.
Stabljika je uspravna. Listovi su
duguljasti, nepamo perasti. Cvijetovi su
utozeleni. Plod je tobolac. itava
biljka je jakog mirisa. Cvijeta cijelog
ljeta.
Biljlka raste na mravom tlu po
kamenjarima. Kod nas se dosta gaji.

Droga. - List rute (Rutae folium);

nadzemni dio rute u cvijetu (Rutae
herba); sjeme rute (Rutae semen)
Solomunov peat je trajna zeljasta
biljka. Stabljika je zeljasta. Listovi su
usko ovalni. Cvijetovi su sitni, beli,
mirisni, poreani s jedne strane
stabljlke. Plod je crnoplaviasta bobica.
Rizom je razgranat, lankovit. Cvjeta u
proljee.
Biljka raste u svijetlim i suhim
umama, na rubovima uma, meu
grmovima.

Droga. - Rizom solomonovog peata

(Polygonatum rhizoma).
Rizom se sakuplja rano u proljee, ili
u jesen, oisti se od neistoa, opere od
zemlje i sui na suncu ili u sunici na
temperaturi do 50oC.
Ukoliko droga nije dobro osuena

195

upljesnavi brzo.
Pakuje se u jutane vree i uva na
promajnom mjestu.
STEA
POTENTILLA ERECTA (L.) Ram,
POTENTILLA TORMENTILLA Neck.

Biljka cvjeta u toku ljeta.

Raste po movarnim i vlanim
planinskim livadama i panjacima, po
rijetkim svijetlim umama i po
vritinama.
Droga. - Rizom stee (Tormentillae
rhizoma); nadzemni dio stee
(Tormentlllae herba).

Opis biljke i stanita

Stea je viegodinja zeljasta biljka
koja u zemlji ima mali rizom, a iznad
zemlje uspravnu ili poleglu stabljiku
dugaku 10 do 30 cm. Stabljika je u
gornjem dijelu razgranata. Donji listovi
su petodjelni i imaju dugaku peteljku.
Poslije cvjetanja uginu. Listovi na
stabljici su sjedei i trodjelni, ali zbog
velikih
palistia
izgledaju
kao
petodjelni. Po rubu su nazubljeini i na
povrinl slabo dlakavi. Cvjetovi su
pojedinani, na vrhovima granica ili u
pazuhu listova. Imaju 4 krunina listia
ute boje, koji su njeni i brzo opadaju.
poljska steza, petolista ili petprsta
(Protenftlla argentea L.). Ova vrsta ima
cvijetove sa 5 kruninih listia, a
listovi
su
sa
donje
strane
srebmastobijele boje.
IPUBAK, IPAK
ROSA CANINA L.

Opis biljke i stanita

Divija rua raste kao grm ili omanje
drvo visoko do 2 metra. Stabljike su
tanke, vitke, u obliku poluluka savijene
nanie, obrasle trnjem. Listovi su
neparno perasti, sastavljeni od 5 do 7
listia jajastog oblika po rubu otro
nazubljeni. Dosta veliki cvijetovi
ruicaste, rijetko bijele boje javljaju se
pojedinano ili po dva do tri zajedno.
Plod je jajastog oblika, spolja gladak,
crvene boje. Spoljni mesnat oklop
nastao je od cvijetne loe, a u njemu se

196

Rizom se vadi u jesen ili u proljee, a

i za vrijeme cvijetanja biljke. Opere se
u vodi, oisti od sitnih korjenia i
ostalih dijelova biljke i sui na suncu ili
u sunici do 45oC. Nadzemni dio biljke
bere se za vrijeme cvjetanja biljke, sui
u hladu na promaji ili u sunici.
Obje droge pakuju se u jutane vree i
uvaju na suhom i promajnom mjestu.
Napomena
U narodnoj medicini koriste se i
druge vrste ovog roda, a najee
nalaze poreani tvrdi plodovi i
nmogobrojne ekinjaste dlaice. Biljka
cvijeta u maju, a plodovi stiu za berbu
esto ve u avgustu.
Divija rua se najee javlja po
ivicama uma, na kamenjaru, na
utrinama, meu grmljem, pored puteva,
po meama, uz ograde i drugdje.
Droga. - Cio plod ipka (Cynosbnti
fructus); polutke ipka (Cyno-sbati
fructus sine seminibus); sjeme
ipka (Cynosbati semen).

Plod se bere neto prije sazrijevanja,

dok je tvrd i svijetlocrvene boje.
Odstrane se dlake i ostaci cvijetne
aice i plodovi sue u sunici na
temperaturi do 50C. Na visoj
temperaturi plod moe da pocrni, a
ljekovite materije se gube. Droga je bez

mirisa, a ukusa je nakiselog i oporog.

Osuen ipak se pakuje u jutane vrijece
i uva u istim i suhim prostorijama.
TROSKOT
POLYGONUM AVICVLARE L.
Opis biljke i stanita
Troskot je jednogodinja biljka,
mala, neugledna, polegla po zemiji.
Stablo je lankovito i razgranato, listovi
su
sitni,
naizimjeniini,
duguljastojajasti. U pazuhu listova
nalaze se sitni ruasti cvjetovi. Biljika
cvijeta preko cijelog ljeta.
Troskot raste kao korov svuda u
blizini naselja, po oranicama, po
stazama i pored puteva.
Droga. - Nadzemni dio troskota u
cvijetu (Polygoni herba)
Troskot se sakuplja tokom cijelog
ljeta.
Biljku pri sakupljainju ne treba
ukusa. Kora stabla, grana i korijena je
ute boje.
imirika raste po ivim ogradama,
meama, svjetlim umama, pored
puteva i drugdje po suhim mjestima.
Poljoprivrednici nerado gledaju ovu
biljku u blizini svojih polja, jer se na
njoj pojavljuje itna ra (Puccinis
graminis Pers) koja napada itna polja.
Droga. - Korijen imirke (Berberidis
radix), kora sa korijena imirike
(Berberidis radicis cortex); kora
imirike (Berbendis cortex); plod
imirike (Berbe-ridis fructus).

Korijen se kopa u proljee ili u jesen.

Kora sa korjena ima mnogo vie
lekovitih materija pa se vie i trai.
Oguljena kora se isjee na manje
komade i sui na suncu ili u sunici na
temperaturi od 40oC.

upati iz zemlje, ve makazama treba

sjei samo nadzemni dio. Sa zagaenih
mjesta je ne treba sakupljati. Biljka se
sui u hladu na promaji ili u sunici na
temperaturi do 40oC. Suenjem na
suncu biljka gubi zelenu boju, postaje
siva, puna stabljike, jer se u tako
osuene biljke listovi lako osipaju.
Droga mora imati lijepu zelenu boju.
Pakuje se u papirne ili jutane vrijece i
uva na suhom i proimajnom mijestu.
TRPKOVINA, IMIRIKA
BERBERIS WLGARIS L.

Opis biljke i stanita

imirika je grmolik ib. Listovi su
sitni, po obodu nazubljeni. Obino iz
jednog mjesta izbija po nekoliko
listova i trn (preobrazeni list). Cvijetovi
su sitni, ute boja, smjeteni u
grozdastu cvast koja visi. Biljka cvijeta
obino u maju i junu. Plod je sitna,
sona crvena boboca nakiselog
U proljee se guli kora sa mladih
grana. Plod se sakuplja u jesen kada je
potpuno zreo.
Dobijene droge se pakuju u jutane
vree ili bale i uvaju do prodaje u
suhim prostorijama.
VODOPIJA
CICHORIUM INTUYBUS L.
Opis biljke i stanita

Vodopija je dugovjena zeljasta

biljka, visine do 1,5 m, ponekad i vie.
Prizemni listovi su okupljeni u rozetu,
krupni, dugaki, po obodu duboko i
nejednako urezani. Listovi na stabljici
su krai, duguljasto kopljasti, manje
dijeljeni. Stabljika je prava, veoma
tvrda, u gornjem dijelu razgranata.
Stabljika i listovi su pokriveni kratkim

197

dlakama. Cvijetovi su svijetloplavi,

jeziasti, pojedinani ili udrueni u
cvasti. Cvijeta preko cijelog ljeta.
Vodopija raste svuda kao korov,
najvie pored staza i puteva, po
panjacima i livadama, po obodima
uma.

Droga. - Nadzemni dio vodopije u

cvijetu (Cichorii herba); korijen
vodopije (Cischorii radix).

Noem ili makazama se odsjeca

nadzemni dio vodopije u cvijetu. Sui u
tankom sloju u hladu na promaji ili u
sunici na temperaturi do 40oC.
Obje droge se pakuju u jutane vree i
uvaju na suhom i promajnom mijestu.
VRIJESAK
CALLVNA VVLGARIS L.
Droga se pakuje u jutane vree ili
sanduke i uva na suhom i promajnom
mjestu.

ZOVA
SAMBUCUS NIGRA L.

Opis biljke i stanita

Vrijesak
je
nizak grm.
Na
mnogobrojnim stabljikama nalaze se
sitni i uski listii koji su poredani kao
crijepovi na krovu. Cvijetovi su
zvonasti, blijedocrveine boje. Biljka
cvijeta obino od jula do septembra.
Raste na vristinama, uhim livadama,
panjacima, po umama.

Droga. - Cvijet vrijeska (Ericae flos).

Cvijet vrijeska se sakuplja po
lijepom vremenu kad biljka pone da
cvijeta. Uvijek se prilikom sakupljanja
nae kao nepoeljna primjesa od listica
i izlomljenih granica. Preiavanje se
najbolje vri resetanjem
Sakupljen cvijet se sui u tankom
sloju na promaji ili u sunici na
temperaturi do 40oC.
zavisi od nadmorske visine.
Zova se javlja podjednako u
prorijeenim umema, po obroncima
uma, pored potoka, puteva i po
naseljlma.

Droga. - Cvijet zove (Sambuct flos);

plod zove (Sambuci fructus).

Opis biljke i stanita

Zova je viegodinja biljka koja raste

kao grm ili drvo. Listovi su neparno
perasti po obodu nejednako testerasti.
Cvijetovi su bijeli i sakupljeni u cvast
slinu titu, prijatnog su mirisa. Kora na
stablu je sive boje, a na mlaim
granicama zelena, sa mnogobrojnim
lenticelama (okcima). Plod je crna
bobica. Cvijeta od maja do jula, to

198

Cvijet sc sakuplja po lijepom i suhom

vremenu na poetku cvijetanja biljke.
Beru se itavi titovi. Ne treba brati
cvasti sa kojih cvijetii ve opadaju, jer
se tada dobija droga tamnije boje.
Cvasti se sakupljaju u korpe i ne smiju
se nabijati. Odmah ih treba suiti, jer
ukoliko svijee sakupljeni cvijetovi
ostaju due na gomili oni potamne.
Cvasti se sue djele u tankom sloju u
hladu na promaji, na toplom tavanu, a

najbolje u unici na temperaturi do

40oC.
Ovako osuene cvasti sa peteljkom
(Sambuci flos cum stipites) mogu se
poslije suenja okruniti i prosejati kroz
odreeno sito, a peteljke odbaciti.
Cvijet zove bez peteljke odbacitl. Cvijet
zove bez peteljke (flos sine stipites)
Osuen cvijet treba da ostane
bledoute boje i prijatnog mirisa. Cvijet
se pakuje odmah poslije suenja u
etvorostruke natron vree ili jutane
bale. uva se u istim i suvim
prostorijama.
Plod zove se bere u jesen kad pocrni i
sazri. Sue se na obinoj temperaturi,
zatim se dosue u sunici na temperaturi
do 60C. Plod se pakaje u manje
papirne ili jutane vree i uva na suhom
mjestu.
DRALOVKA, KOKOTAC
MELILOTUS OFFlCINALIS (L.) Med.

Poslije suenja drogu treba odmah

briijivo upakovati u jutane vree ili
bale, da cvijetovi i listovi ne bi otpali sa
granica, jer se time smanjuje kvalitet
droge.
ZENSKA BOKVICA
PLANTAGO MAIOR L.
Opis biljke i stanta
enska bokvica je visegodinja
zeljasta biljka (ponekad dvogodinja)
visoka 15 do 20 cm. Stabljika je bez
listova i obino kraa nego listovi.
Listovi su na osnovi stabljike sakupljeni
u rozetu; oblika su irokoovalnog, po
obodu cijeli, sa dugakom peteljkom i
sa 5 do 9 istaknutih nerava. Ruiasti
cvijetovi sakupljeni su u gust
cilindrian klas, dug do 10 i vie cm.
Biljka cvjeta u toku cijelog ljeta.
enska bakvica raste u blizini naselja,

Opis biljke i stanita

Kokotac je dvogodinja zeljasta

biljka koja moe dostii visinu i do
jednog metra. Stabljika je uspravna i
razgranata u grnjem dijelu. Listii su
dugi 1,5 do 2,5 cm, po obodu su
nazubljenu, na gornjoj strani su goli,
dok su na naliju neto dlakavi.
Cvijetovi su vrlo sitni, ute boje, nalaze
se na vrhovima granica, sloeni u
grozdastu cvast. Biljka cvijeta od jula
do septembra.
Raste po livadama, oranicaina, pored
puteva, eljeznikih nasipa, na rubovma
uma i na diugim mjestima.
Droga. - Vrhovi granica u cvijetu
kokotca (Meliloti herba).
Preko ljeta sakuplja se gornji dio
biljke u cvijetu i sui u tankom sloju u
hladu na promaji ili u sunici na
temperaturi do 40oC. Suenjem droga
dobija se vrlo prijatan miris.
pokraj puteva i nasipa, po dvoritima,
pored staja.
Droga. - List anske
(Pitantaginis maioris follum).

bokvice

Kao i u muke bokvice, upotrebljava

se list enske bokvice. Njegova
upoteeba, branje, suenje i uvanje isto
je kao i u muke bokvice.
UTILOVKA (SVINDUA,
ZLATNA RUA
SOLIDAGO VIRGA AUREA L.
Opis biljke i stanita
utilovka je viegodinja zeljasta
biljka visine do 1 m. Stabljlika je na
gornjem dijelu razgranata. Listovi su

199

ovalni, na rubu nazubljeni, dlakavi.

Cvijetovi su sitni, zlatnouti, sakupljeni
u male glaviaste cvati. Cvasti su
metliasto rasporjeene na vrhu
stabljike. Biljika cvjeta preko cijelog
ljeta.
Raste po svijetlim i suhim umama,
uz puteve, meu stijenama, i na drugim
mjestima.
Ima vie varijanata i rasa ove biljike.
Droga.

200

Vrhovi

grana

u cvijetu

(Solidaginis viroa aureae herba); nadzemni dio biljike sa

koridenom (Solidaginis virfia
aureae herba et radia).
U toku ljeta sakuplja se cijela biljka
sa korijenom i cvijetovima. Sui se u
hladu na promaji ili u sunici na
temperaturi do 45oC. Droga se pakuje u
jutane vree, pri emu treba voditi
rauna da se ne okruni. uva se na
suhom mjestu.

SPISAK
NARODNIH I LATINSKIH IMENA BILJAKA
ajduica Achillea millefolium L.
ani trava Pimpinella anisum L.
aptovina Sambucus ebulus L.
ari Larix decidua Mill.
betonika Betonica officinalis L.
biber Piper nigrum L.
bibernela Foeniculum vulgare Mill.
bijela djetelina Trifolium repens L.
bljela imela Viscum album L.
bijela vrba Salix alba L.
bijela goruica Sinapis ulba L.
bijeli hrast Quercux sessiliflora Salisb.
bijeli jasen froxinus excelsior L.
bijeli luk Alliun sativum L.
bijeli ljez Althaea officinalis L.
bogorodina trava Hypericum perforatum L.
bokvica Plantago sp.
borovnica Vaccinium myrtillus L.
bosiljak Ocimum basilicum L.
bour Paeonia officinalis L.
branka Arnica montana L.
breza Betula alba L.
bro Rubia tinctorum L.
brljan Hedera helix L.
brljen Hedera helia: L. '
bukva Fagus sitvatica L.
bundeva bijela Cucurbita pepo L.
bundeva debelkora Cucurbita melopepo L.
carevo oko Geum urbanum L.
celer Apium graveolens L.
cer Quercus cerris L.
cikla Beta vulgaris v. rapacea f. rubra L.
crna gavez Symphvtum officinale L.
crna kupina Rubus fruticosus L.
cma ribizla Ribes nigrum L.
crveni tir Amaranthus sanguineus L.
crni jasen Fraxinus omus L.
crni luk Allium cepa L.
crni ribiz Ribes nigrum L.
cmi trn Prunus spinosa L.

201

eten Linum usitatissimum L.

estoslavica Veronica officinalis L.
eljuga Dipsacus silvestris L.
icak Arctium lappa L.
ubar Satureja hortensis L.
uvakua Sempervivum tectorum L.
divizma Verbascum thapsiforme Schrader
divija mauhica Viola tricolor L.
divija metvica Mentha sp.
divija umska metvica Mentha. sp.
diviji cvijet Salvia verticillata L.
diviji kesten Aesculus hippocastanum L.
dobriica Glechoma hederacea L.
dud Morus alba L.
dupac Teucrium chamaedrys L.
duvan Nicotiana tabacum L.
gavez Symphytum officinale L.
gladievina Ononis spinosa L.
gladiika Ononis spinosa L.
glog _Crataegus oxycantha L.
gorka kiica Erythraea centaurium Pers.
gorka troliska Potenftlla micrantha Ram.
goruica Sinapis arvensis L.
gospin cvat Hypericum perforatum L.
grah Phaseolus vttloaris L.
groe Vitis vinifera L.
hajduica Achillea millefolium L.
himela Viscum album L.
hrast Quercus sessiliflora Salisb.
hren Cochlearia armoracia L.
imela Viscum album L.
inirot Acorus calamus L.
islamski liaj Cetraria islandica Ach.
iva trava Teucrium montanum L.
ivanjsko zelje Salvia sclareo L.
jabuka Pirus malus L.
jagoda Fragaria vesca L.
jagorevina Primula veris L.
jareva trava Mentha pulegium L.

202

jasen Fraxinus ornus L.

jasmenka trava Chrysanthemum hortorum L.
jeam Hordeum vulgare L.
jela Abies alba L.
jelika Abies alba L.
joha alnus glutinosa Gaertn.
josika Ainus glutinosa Gaertn.
kadulja Salvia officinals L.
kafa Coffea arabica L.
kaktus aloja Aloe orborescens Mill.
kaloper Tanacetum balsamita L.
kamenski uber Mentha pulegium L.
kamenjarka djetelina Anthylis vulneraria L.
kamilica Matricoria chamomilla L.
kantarija Erythraea centaurium Pers.
karanfili Eugenia caryophyllata Thunb.
kiica Erythraea centaurium Pers.
kilavica Herniaria glabra L.
kiselica Rumex acetosella L.
kleka Juniperus communis L.
kokotac Melilotus officinalis (Med.) Lam.
komoljika Artemisia vulgaris L.
komonika Artenitsia vulgaris L.
komora Foeniculum vulgare Mill.
konoplja Connabis sativa L.
kopriva Urtica dioica L.
krastavac Cucumis sativus L.
kravljaa Papaver rhoeas L.
kravljak Papouer rhoeas L.
kravojac Angelica archangelica L.
kreuica Ajuga reptans L.
krika Anagallis arvensis L.
krompir Solanum tutierosum L.
kruka Pirus communs L.
kukuruz Zea mays L.
kunica Achillea millefolium L.
kupina Rubus fruticosus L.
lan Linum usitatissimum L.
lavandula Lavandula vera L.
lavorika Laurus nobilis L.
lazarica Asperula odorata L.
lazarkinja Asperula odorata L.
lijeska Corylus avellana L.

203

limun Citrus limonum Risso.

lincura Gentiana lutes L.
lipa bijela Tilia cordata Mill.
lovorika Laurus nobilis L.
lubenica Citrullus vulgaris Schrader
ljeura Sanicula europaea L.
ljeniik Corylus avellana L.
ljeura Sanicula europaea L.
ljubiica Viola odorata L.
maca trava Valeriana officinalis L.
macina trava Valeriana officinalis L.
majina duica Thymus serpyllum L.
malina Rubus idaeus L.
malva trava Malva silvestris L.
maslak Taraxacum officinale Web.
maslima Olea europaea L.
matinjak Melissa officinalis L.
medvee groe Arctostaphylos uva ursi L.
metlika Artemisia vulgaris L.
metvica Mentha sp., Mentha longifolia L.
metvica to raste uz vodu Mentha aquatica L.
miloduh Levisticum officinale Koch.
miljakinja Steltaria media Vill.
moravka Arnica montana L.
mrkva Daucus carota L.
muka bokvica Plantago lanceolata L.
muka kantarija Hypericum perforatum L.
nana Mentha piperita L.
naranda Citrus aurantium L.
neven Calendula officinalis L.
niski ubar Mentha longifolia L.
ou-neu Capsella bursa pastoris (L.) Med.
oajnica Marrubium vulgare L.
od verema trava Mentha pulegium L.
od utice trava Gentiana asclepiadea L.
odoljen Valeriana officinalis L.
oman Inula helenium L.
omora Picea excelsa Link
omorika Picea excelsa Link
orah Juglans regia L.
ovan Salvia sclarea L.

204

paprat Pteridium aquilinum Kuhn

paprena metvica Mentha piperita L.
paprika ljuta Capsicum annuum L.
paradajz Solanum lycopersicum L.
pasulj Phaseolus vulgaris L.
pelim Artemisia absinthium L.
pelin Artemisia absinthium L.
perun Petroselinum hortense Hoffm.
petolista Potentillo argentea Beck
petoprsta Potentilla argentea Beck
pirina Oryza saliva L.
pirika Agropurum repens (L.) Beauv.
pitoma macina trava Valeriana officinalis L.
pitoma metvica Mentha piperita L.
pitoma nana Mentha piperita L.
plunjak Pulmonaria officinalis L.
podbjel Tussitago farfara L.
podubica Teucrium chamaedrys L.
poljska goruica Sinapis arvensis L.
poljjika kiselica Rumex acetosella L.
poljska preslica Equisetum arvense L.
poljska stea Potentilla argentea Beck
pomoranda Citrus aurantium L. .
preslica Equisetum arvense L.
priputac Herniaria glabra L.
prenica trava Knautia arvensis Coult.
penica Triricum aestivum L.
puzava trava Agropymm repens (L.) Beauv.
puzavac Agropyrum repens (L.) Beauv.
ravent Gentiana lutea L.
ra Secate cereale L.
ren Cochlearia armracia L.
repa Beta vulgaris L.
repuina Arctium lappa L.
ricinus Ricinus communis L.
ria. Oryza sativa L.
rodakva Raphanus sativus L.
rosopad ChelidoniuTO majus L.
rotkva Raphanus sativus L.
rusa trava Chelidonium majus L.
ruski komora Foeniculum vulgare Mill. .
rusomaa Capsella bursa pastoris (L.) Med.
ruta trava Ruta graveolens L.

205

ruzmarin Rosmarinus officinalis L.

samobojka Glechoma hederacea L.
sirova kelidonija Chelidonium majus L.
sjerua Salvia verticillata L.
sladi Polypodium vulgare L.
slatki anis Pimpinella anisum L.
srnilje Helichrysum arenarium DC.
smokva Ficus corica L.
smreka Juniperus communis L.
solomunov peat Polygonatum officinale L.
solomunov uglasti peat Polygonatum officinale L.
sranik Gentiana lutea L.
stea Potentilla erecta (L.) Ram.
strator Amaranthus sanguineus L.
svindua Solidago virga-aurea L.
afran Adonis aestivalts L.
argarepa Daucus carota L.
ipak Rosa canina L.
ipurak Rosa canina L.
ljez Althaea officinalis L.
ijiva Prunus domestica L.
tavolja trava Rumex alpinus L.
umska bokvica Plantago sp.
tatula Datura stramonium L
trandovilje Althaea rosea Cav.
trenja Prunus avium L.
troliska Potentilla micrantha Ram.
trolisnik Potentilla micrantha Ram.
troskot Polygonum aviculare L.
trpkovina Berberis vulgaris L.
venja Juniperus communis L.
vidac Euphrasia officinalis L.
vodoplja Cichorium intybus L.
vrba Salix alba L.
vrijesak Calluna vulgaris (L.) Hill.
zeija stopa Geum urbanum L.
zeija stopica Geum urbanum L.
zeji trn Ononis spinosa L.
zlatna rua Solidago virga-aurea L.
zob Avena sativa. L.

206

zova Sambucus nigra L.

aifija Salvia ojficinalis L.
aiosna vrba Salix babylonica L.
ara Urtica dioica L.
dralovka Melilotus officinalis (Med.) Lam.
enska bokvica Plantago major L.
enska kantarija Erythraea centaurium Pers.
uanica trava Gentiana asclepiadea L.
uta broka Galium aparine L.
uta djetelina Trifolium ochroleucum Huds.
uti karanfil Geum urbanum L.
uti sian Gentiana asclepiadea L.
utilovka Solidago virga-aurea L.

SPISAK LATINSKIH I NARODNIH IMENA

BILJAKA

207

Abies alba L. jela, jelika

Achillea inillefolium L. ajduica, hajduica, kunica
Acorns calamus L. inirot
Adonis aestivalis L. afran
Aesculus hippocastanum L. diviji kesten
Agropyrum repens (L.) Beauv. pirevina, pirika, puzava trava,
Ajuga reptans L. kreuica
Allium cepa L. crni luk
Alium sativum L. bijeli luk
Ainus glutinosa Gaertn. joha, joika
Aloe arborescens Mill. kaktus aloja
Althaea officinalis L. bijeli ljez, ljez
Aithaea roeca Cav. trandovilje
Amaranthus sanguineus L. crveni tir, strator Anagallis
arvenns L. krika
Angelica archangelica L. kravojac
Anthylis vulnerana L. kamenjarka djetelina Apium
graveolens L. celer
Arctium lappa L. iak, repuina
Arctostaphylos uva ursi L. medvee grode Arnica
montana L. branka, moravka
Artemisia absinthium L. pelim, pelin
Artemisia vulgaris L. komoljika, komonika, metlika
Asperula odorata L. lazarica, lazarkinja
Avena sativa L. zob

puzavac

B
Berberis vulgaris L. trpkovina Beta
vulgaris L. repa
Beta vulgaris v. rapacea f. rubra L. cikia Betonico
officinalis L. betonika
Betula alba L. breza
C
Calendula offciinalis L. neven
Calluna vulgaris (L.) Hill. vrijesak
Cfimiabis sativa L. konoplja
Capsella bursa pastoris (L.) Med. ou-neu, rusomae Capsicum annuum L.
paprika jjuta
Cetraria islandica Ach. islamski liaj
Chelidonium majus L. resopad, rusa trava, sirova kelidonija
Chrysanthemum hortonim L. jdsmenka trava

208

Cichorium intybus L. vodopija

Cilrullus vulgaris Schrader lubenica
Citrus aurantium L. naranda, pomoranda
Citrus limonum Risso. limun
Cochlearia armoracia. L. hren, ren
Coffea arabica L. kafa
Corylus avellana L. lijeska, ljenik
Crataegus oxyacantha L. glog
Cucumis sativus L. krastavac
Cucurbita melopepo L. bundeva debelkora
Cucurbita pepo L. bundeva bijela
D
Daucus carota L. mrkva, argarepa
Datura stramonium L. tatula
Dictamnus albus L. jasenka
Dipsacus silvestris L. eljuga
E
Equasetum arvense L.. pol.jska preslica, preslica
Erythraea centaurium Pers. gorka kiica, kantarija, kiica, enska kantarija
Eugenia caryophyllata Thunb. karanfili
Euphrasia officinalis L. vidac
F
Fagus silvatica L. bukva
F'i.cus carica L. smokva
Foeniculum vulgare Mill. bibernela, komora,
FragaTia vesca L. jagoda
Fraxinus excelsior L. bijeli jasen
Fraxinus ornus L. crni jasen, jasen

ruski komora

Galium aparine L. uta broka

Gentiasa asclepiadea L. od utice trava, uanica trava, uti sian
Gentiana lutea L. lincura, ravent, sranik
Geum urbiinum L. carevo oko, zeija stopa, zeija stopica, uti karanfil
Glechoma hederacea L. dobriica, samobojka
H
Hedera helix L. brsljan, brljen

209

Helichrysum arenarium DC. smilje

Herniaria. glabra L. kilavica, priputac
Hordeum vulgare L. jeam
Hypericum perforatum L. bogorodina trava, gospin cvat
I
Inula helenium L. oman
J
Juglans regia L. orah
Juniperus communis L. kleka, smreka, venja
K
Knautia arvensis Coult. prenica trava
L
Lanx decidua Mill. ari
Laurus nobtlts L. lavorika, lovorika
Lavandula vera L. lavandula
Levisticum officinale Koch miloduh
Linum usitatissimum L. eten, lan
M
Malva silvestris L. malva trava
Marrubium vulgare L. oajnica
Matricana chamomilla L. kamilica
Melilotus officinalis (Med.) Lam. kokotac, dralovka
Melissa officinalis L. matinjak
Mentha aquatica L. metvica to raste uz vodu
Mentha longifolia L. metvica, niski ubar
Mentha piperita L. nana, paprena metvica, pitoma metvica, pitoma nana
Mentha pulegium L. jareva trava, kamenski uber, od verema trava
Mentha sp. divija metvica, divija umska metvica, metvica Morus alba L.
dud
N
Nicotiana tatiacum L. duvan

210

O
Ocimum basilicum L. bosiljak
Olea europaea L. maslina
Ononis spinosa L. gladevina, gladiika, zeiji trn
Oryza saliva L. pirina, ria
P
Paecmia officinalis L. bozur
Papaver rhoeas L. kravljaca, kravljak
PetroseliTium hortense Hoffm. perun
Phaseolus vulgaris L. grah, pasulj
Picea excelsa Link omora, omorika
Pinpinella anisum L. ani trava
Piper nigrum L. biber
Pirus communis L. kruka
Pirus malus L. jabuka
Plantago lanceolata L. muka bokvica
Pitintago major L. enska bokvica
Plantago sp. bokvica, umska bokvica
Polygonatum officinale L. solomunov pecat, solomunov uglasti peat
Polygonum aviculare L. troskot
Polypodium vulgare L. sladi
Potentllla argentea Beck petolista, petoprsta, poljska stea
Potentilla erecta (L.) Ram. stea
PoteTitilla micrantha Ram. gorka troliska, troliska, trolisnik
Primula veris L. jagorcevina
Piunus avium L. tresnja
Prunus domestica L. gijiva
Prunus sptTiosa L. cmi trn
Pteridium aquilinum Kuh'n paprat
Pulmonaria officinalis L. plucnjak
Q
Quercus sessiti^tora Salisb. bijeli hrast, hrast
R
Raphanus sativua L. rodakva, rotkva

267 strana
U

211

Urtica dioica L. kopriva, ara

V
Vaccinium myrtillus L. borovnica
Valeriano officinalis L. maca trava, macina trava, odoljen, pitoma macina
trava
Verbascum thapsiforme Schrader divizma
Veronica officinalis L. estoslavica
Viola odorata L. ljubiica
Viola tricolor L. divija mauhica
Viscum album L. bijela imela, himela, imela
Vitis vinifera L. groe
Z
Zea mays L. kukuruz

212

SADBZAJ
Kratka biografija Jove Mijatovica
Faksimil rukopisa Jove Mijatovica
Dr Mr Milan Soldatovic
Upotreba lekovitog bilja i njegov znacaj u lecenju od najdavnijih
vremena do danas
Prof. dr Mihailo F. Proti
Narodni vidari kao hirurzi 17
OBOLJENJA GLAVE
1. Recept za lijecenje glavobolje (IXI) 35
2. Recept za lijecenje padavice (IVIII) 38
3. Recept za lijecenje sinusa (IIII) 40
4. Recept za lijecenje oboljelog uha (IIV) 41
5. Recept za zaustavljanje krvavljenja iz uha
6. Recept za lijecenje oboljelog uha
7. Recept za lijecenje kratkovidosti (IIII)
8. Recept za lijecenje krvnog podliva poslije udara u oko
9. Recept za lijecenje premorenih ociju (IIII)
10. Recept za lijecenje nadrazenih ociju (IVI)
11. Recept za zaustavljanje krvavljenja, iz nosa
12. Recept protiv zubobolje
OBOLJENJE STITNE ZLJEZDE
13. Recept za lijecenje gusavosti (IVI)
OBOLJENJA DISAJNIH OBGANA
14. Recept za lijecenje prehiade, gripa i kijavice (IVII)
15. Recept za otkianjanje neprijatnog zadaha iz usta (IIV)
16. Recept za lijecenje katara gria (IX)
17. Recept za lijecenje bronhijalne astme (IXIII)
18. Recept za lijecenje promukiosti (IIII)
19. Recept za lijecenje kasija <IIII)
20. Recept za lijecenje zapaljenja dusnica (III)
21. Recept za lijecenje tuberkuloze pluca (IXXIII)
22. Recept za zaustavljanje krvavljenja kod tuberkuloze pluca 7C'
23. Recept za lijecenje gnoja u plucima (III)
24. Recept za ubiazavanje bolova uslijed probadanja (sandzija)
OBOLJENJA SRCA, KBVNIH SUDOVA I KRVI
25. Recept za lijecenje oboljenja srca (IXIV)
26. Recept za poboijsanje cirkulacije krvi (IIX)
27. Recept za lijecenje tromboze (IVII)

213

28. Recept za lijecenje visokog krvnog pritiska (IVII)

29. Recept za lijecenje malokrvnosti (IXII)
30. Recept za lijecenje suljeva (hemoroida) (IVIII)
31. Recept za lijecenje krvnih podliva (IIV)
OBOLJENJA DOJKI
32. Recept za lijecenje zapaljenja dojki (III)
33. Recept za lijecenje naprsline dojke i bradavice u zena
34. Recept za lijecenje zastoja mlijeka u dojilja (IVI)
OBOLJENJA 2ELUCA I CRIJEVA
35. Recept za ubiazavanje grceva u zeiucu i crijevima (IV)
36. Recept za ubiazavanje grceva u trbuhu (IVI)

37. Recept za lijecenje zapaljenja zeiuca (IXIII)

38. Recept protiv nadimanja u zeiucu i crijevima (IVI)

39. Recept za zaustavljanje krvavljenja iz zeiuca i dvanaestopalacnog crijeva
40. Recept za lijecenje zapaljenja crijeva (katar crijeva) (IV)
41. Recept protiv nadimanja crijeva
42. Recept za lijecenje proljeva (III)
43. Recept za odstranjivanje crijevnih parazita (IIV)
44. Recept za poboijsanje apetita
OBOLJENJA JETBE, 2UCNIH PUTEVA I 2UCNOG MJEHURA
45. Recept za ubiazavanje bolova jetre (IV)
46. Recept za lijecenje bolesne i natecene jetre (IVI)
47. Recept za lijecenje vodene bolesti (IVI)
48. Recept za lijecenje oboljenja zucnog mehura (IVI)
49. Recept za lijecenje zutice (IXII)
50. Recept za lijecenje kamena u zuci (IIII)
OBOLJENJA GUSTERACE PANKREASA
51. Recept za lijecenje secerne bolesti (IXVI)
OBOLJENJA BUBREGA I MOKRACNIH PUTEVA
52. Recept za lijecenje zapaljenja bubrega (IXV)
53. Recept za lijecenje kamena u bubregu (IXV)
54. Recept za lijecenje zapaljenja mokracnih kanala i mjehura (IIX)
55. Recept protiv bolova u mokracnom mjehuru
56. Recept za lijecenje zastoja mokrace (III)
57. Recept za zaustavljanje krvavljenja prilikom mokrenja (III)
58. Recept za zaustavljanje krvavljenja prilikom mokrenja u ena (III)
59. Recept za lijecenje zapaljenja mokracnog mjehura (IIII)
60. Recept za lijecenje uvecane prostate (IIV)
61. Recept protiv nocnog mokrenja (IXIX)
OBOLJENJA ZENSKIH GENITALNIH OBGANA I
HOBMONALNI POKEMECAJ
62. Recept za lijecenje zapaljenja materice i kanala (IVI)
63. Recept za ubiazavanje bolova za vrijeme menstruacije (IIII) 155
64. Recept za regulisanje menstruacije (IV)
65. Recept protiv obilnog krvavljenja u zena za vrijeme menstruacije (IIII)
66. Recept za zaustavljanje krvavljenja poslije porodaja
67. Recept za lijecenje bijelog cvata u zena (IIV)
68. Recept za lijecenje pocijepane medice uslijed porodaja
OBOLJENJNA EKSTREMITETA
69. Recept za ubiazavanje bolova u koljenu (IV)
70. Recept za lijecenje oboljelih zglobova i isijasa (IIX)

214

71. Recept za lijecenje grca u nogama

72. Recept za ubiazavanje bolova u tabanima uslijed zamora
(III)
Recept za uklanjanje neprijatnog mirisa uslijed znojenja nogu (III)
OBOLJENJA ZGLOBOVA KEUMA
74. Recept za lijecenje krstobolje (IIX)
75. Recept za lijecenje reume i kostobolje (IIV)
OBOLJENJA KOZE
76. Recept za otkianjanje peruti u kosi (IIII)
77. Recept za lijecenje bubuijica na lieu (IIX)
78. Recept protiv crvenila nosa (IIII)
79. Recept za lijecenje ekcema (mujasina) (IVI)
80. Recept za lijecenje psorijaze (IV)
81. Recept za lijecenje suhog i vlaznog lisaja (majasil, mojasilj, ekcem) (IV)
82. Recept za lijecenje svrabeza (svraba) (IV)
83. Melem za lijecenje opekotina (III)
84. Recept protiv opadanja kose (III)
OBOLJENJA LIMFNIH ZLJEZDA
85. Recept za lijecenje otecenih zlijezda (guka) (IVI)
86. Recept za lijecenje skrofula (tuberkuloza zlijezda na vratu (IIV)
BANE I UBOJI
87. Recept za lijecenje rana (IIV)
88. Melem za lijecenje rana (IVI)
89. Recept za lijecenje rana (IIV)
90. Recept za lijecenje posjekotina (III)
91. Recept za lijecenje gnojnih rana (IIV)
92. Recept za lijecenje gnojnih i dugotrajnih rana (IV)
93. Recept za lijecenje uboja (IIII)
RAK
94. Recept za poboijsanje stanja oboljelih od raka (IXII)
95. Recept za lijecenje raka u griu u pocetnoj fazi (IVII)
96. Recept za odstranjivanje divl]eg mesa (naraslina) (IIII)
97. Recept za poboijsanje stanja obolelih od raka na materici (IVI)

OBOLJENJA lVACA
98. Recept za lijeenje ivaca (IVII)
99. Recept za Iljeenje ivcano labilnih stan]a (IV)
100. Recept za lijeenje nervnih uzbudenja (IVI)
101. Recept za lijeenje oduzetosti linog ivca
POREMECAJ U GOVORU 102. Recept za lijecenje mucavosti (IVII)
Dr Bojana Milojevi i Mr Olga Soldatovi Opisi biljaka
Spisak narodnih i latinskih imena biljaka
Spisak latinskih i narodnih imena biljaka
Sadraj

215

216

217

218

219