CAR Sl OVE

HEFTE

Ibrisimovic

NEDAD IBRIIMOVI/CAR SI OVE HEFTE

IZDANJE POVODOM 30 GODINA
KNJIEVNOG RADA

Recenzenti:

Stevan Tonti
Mirko Marjanovi

Urednik:

Nedad Ibriimovi

NEDAD IBRIIMOVI

CAR SI OVE HEFTE

(Autobiografski spis)

Sarajevo, 1991.

CIP Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i
Hercegovine
Sarajevo
886.1 /.2 312.6
IBRIIMOVI, Nedad
Car si ove hefte: (autobiografski spis) / Nedad
Ibriimovi; (ilustrovao Nedad Ibriimovi), (2.
dopunjeno izd.). Sarajevo: Samostalno izdanje, 1991.
141 str.: ilustr. 20 cm
"Car si ove hefte" / Husein Tahmii: str. 133 139.
Biljeka o piscu: str. 141.

1
Ovo je roman o Sarajevu. Kad ne bude neto o
Sarajevuja u re. Svaki ovjek bi mogao napisati
roman o Sarajevu, ja bih mogao napisati tri
samo da ne budem dosadan, valja mi sve ovo
prekucavati (mislim daje stranica oko dvije hiljade
starih dinara)
Sarajevo je u brdovitom kraju, kroz njega tee
Miljacka
mnogima se ovo nee svidjeti zato to to svako
vidi, ali tako se pie, to je opis mjesta
5

najpoznatija je u Sarajevu Begova damijaovo

je gledano istorijski, turistiki
Jednom smo Vlasta Knezovi i ja sjedili ispred
te damije na onom mjestu na kome inae lee
tabuti i ekali smo da joj jedan majstor zlatar, ili
srebrnar, zaletuje srebrnu zmiju, odnosno prsten,
to joj je neka draga uspomenna; dugo smo ekali,
ne sjeam se staje jo sve bilo, a nije ni vano, ali
za majstorom je dola i njegova ena (ne znam hou
li sve tano ispriati) i on je rekao da se oni, to
jest njih dvoje, mislim majstor i njegova ena koja
je dola za njim, da se neprekidno svaaju; ne
sjeam se ni toga da lije rekao daje tue, ali mora
daje bilo neto u tome smislu. Vlasta je bila veoma
ljubazna.
U Sarajevu imam televizor, pa sam je gledao u
seriji Kapetan Mikula Mali, dobro je odigrala ono
sa vabama kada je kobajagi, traila kozu...Ja,
dodue, nisam gledao va sve....
A to se tie Miljacke, jednom je jedna djevojka
iz Beograda, sad ne mogu da se sjetim kako se
zove, uri mi se, rekla: Ah, reke vam...? Meni je
to i dan danas, kad se sjetim smijeno...Samo o
M iljacki bi se mogao rom an napisati...Jedno
vrijeme su njome plovili elektrini poreti, sada se
isti i po sredini izgleda kao izrovan drum u nekoj
afrikoj, tek probuenoj, zemlji...Neki arhitekta
urbanista htio je da je zabetonira, bar sam tako
6

uo, prialo se po S a r a j e v u, i od nje napravi

cestu, jer je u S a r a j e v u gust saobraaj,
i.t.d...Sto se lino mene tie sve dok nisam upoznao
Nenada Radanovia (ima on jednu poduu priu u
koievsko-andrievskom stilu, vrlo vrsto i prirod
no izgraenu, ini mi se da se zove Nasilje) etao
sam uz Miljacku, niz Miljacku i s jedne i s druge
strane, ali da me ko ubije nikako ne mogu da se
sjetim o emu sam to razmiljao. Samo jo jednu
stvar, vrti mi se ima ve poodavno, prilika je da i
ja...ali to je ipak glupost...naime, moda bi se Miljacka m ogla suziti, oni austro-ugarski zidovi
primaknuti jedan drugome...ali bi onda mostovi bili
na suhom s jednim dijelom tamo i vamo.. znao sam
ja da. nisam za takve stvare...
Roen sam u Sarajevu, Donji Soukbunar br.20.
i glavni sam junak ove knjige...Kad me svi proitaju
otiiu Duku Trifunoviu da se alim:

Ovo je venac skovan od mojih predrasuda

i kao glavni junak imam pravo da se sjeam gdje
sam bio i gdje sam pio

2
Imam jednog druga.
Zovem se Demil to na arapskom znailijep.
Nikada na sebe ne bih digao ruku... Svijet je pun
gada..., to bi rekao Mustafa Madar
a treba napisati cijelu knjigu; ne zna se hoe li
je biti tee napisati, ili proitati.
U ovom gradu poznajem samo knjievnike, a i
to iz vienja, konobare, pjesnike, novinare, slikare
i kipare. Poznajem i svoje sestre: Nadiru i, Niaru
koja uporno umjesto u srnom imenu pie d,
9

stoje nepravilno; poznajem i ljude koji hoe popit.

Sad sam se odjednom sjetio mali milion ljudi. U
stvari ne znam nikoga!
Jedanput sam u vozu zaSarajevo, ili iz
Sarajeva, upoznao jednu djevojku od kojih svojih
petnaestak godina i njoj se uinilo da mene zna
ve odavno, ili ak godinama, ili ak od svoga
roenja i od tada vie nikog ne poznajem!
Od velikih ljudi i politiara, za sve ovo svoje
dugo-predugo djetinjstvo u Sarajevu, dva puta sam
u ivo vidio, ma kako se zove... svak e pasti na
glavu kad mu napiem imekako to da se odmah
nisam sjetio, uostalom, neu ga dopisivati; i znam
Boru Pitala!
Uvijek su mi u knjigama bili dosadni opisi
prirode, i iz svih knjiga koje sam proitao nije na
mene pirnuo ni daak vjetra, a kamo li da me je
ujeo mrav; i opis lica
nisam Tomas Man pa da kao on opiem i da se
vidi ona crnooka ljepotica iz DOKTORA FAUSTUSA (ili Gistav Flober madambovari). Opis lika.
Ako kaem da Boro ima okruglo lice svak e se
nasmijati, a to je tano, mislim lice; a Spasoje
uzulan? Kad sam ga prvi put vidio kako prilazi
Filozofskom fakultetu (u Sarajevu) preplaio sam
se, prep, zadrhtao prepadnut rugobom njegova
lica, a poslije kada sam ga upoznao: Spasojelijep!
Kao da se Demil zove, bogati, ili bogamu. Samo,
10

ne da se on prekrstiti. Boro je pravi ovjek, uos

talom navija za mene
on je u mladosti izuavao Francusku revoluciju,
to je bilo jo 1958 u studentskom domu u Klosteru,
gore preko puta Higijene, na poetku Hajduk
Veljkove, sada je direktor Muzeja revolucije, s ije
su fasade kradljivci skinuli nekoliko mermernih
ploa, valjda da prave batenske stolove, pa je Asaf
Beg u Oku napisao da to ponekog turistu moe
dovesti u nedoumicu jesmo li mi uopte pobijedili
ili ne
ploe su stavljene
ja mislim da su ak dva puta skidali tih nekoliko
ploa
to je svakako, ma uostalom...
Ona glumica, poslije je, ali to su njene line
stvari, rekla da u kratko ivjeti i da pourim da
napravim to to imam, te sjene. Poljubila me je
kraj jednog drveta u Pionirskoj dolini i u mom
lijevom dlanu vidjela da u ubrzo umrijeti. Jedno
vrijeme sam pomiljao da uzmem ilet i da sas
tavim tu crtu, tuna tom mjestu na kojem se
prekida
moda nije zgodno to to pominjem, ali ona vie
nije u Sarajevu
a moda je, uostalom, i ona imala kratak ivot,
kao to je meni prorekla, jer je od tada prolo
11

dvadeset i dvije godine, ali poto ja znam da ona

nije umrla, nego se preudala
sve se vie zapetljavam, to je bilo beznaajno, o
takvim stvarima neu vie ni govoriti
A M etuzalem ? Kad m oe on, m ogu i ja.
Devetstotinaezdesetdevet godina: uzmimo da mi
se ivot prekida na pola um irem u etiristotinetridesetpetoj!

12

3
Neu! Ima i neu! Neu da ekam kraj knjige,
pa da napiem da ja u stvari stalno mislim na
Zepe..
Ne znam ta sam ono htio da napiem...
Mati mi nije dala da pjevam kao seljaci:
MALA MOJA JUBOLO TE TELE
U TE TVOJE GUZOVE DEBELE
13

Kad su ikad oni seljaci iz Ozimice i Papratnice

nosili dugake kosedavno prije Bitlsa.
D EM IL JE IZ E P A . TAM O JE ON
PROVEO DJETINJSTVO I DJEATVO, tako o
njemu pie Husein Tahmii

Sarajevo behara ti tvoga

U Zepu se jednom topio snijeg.
Prvo su me dali u Zenicu u Srednju tehniku
kolu metalurkog smjera, da to prije doem do
hljeba. Doao sam do svjedodbe sa jedanaest
jedinica (to su negativne ocjene).
Sada u Sarajevu ili pohaam, ili zavravam, ili
idem, ne znam (sigurno mi sada neko u sebi prijeti
znae, znaedao sam mu lagvort)deseti
razred Osnovne kole!....A ako neko zna? neka mi
objasni. Ovo je neto kao diplomski rad... Au, jest
kolovanje zapetljana stvar!

14

4
Sad sam se sjetio kako se zove . Prvi put sam
ga vidio na ulici kako seta sa svojom suprugom
koja je u naruju drala malog psa, usred najvee
guve u Titovoj, kada je raja zakrila saobraaj i
cure sjedile po automobilima nakon pobjede nad
Rumunijom od 6:4
i drugi put u Collegiumu artisticumu

sevdahom si goru okitio

ljepotom je nadvisila zvijezde s nebesa
17

Duboko sam uvjeren da postoje letei tanjuri,

samo to o tome Erih fon Deniken pojma nema.
...Ja u Domu ratne siroadi u Zenici, ima nas
tristo, svi idu dolje u eljezaru i u Rudnik mrkog
uglja, samo nas trojicu: Slavko Karaman, koji je
znao iz usta da puta balonie, nekako ih od
sopstvene pljuvake pod jezikom pravio i isputao
iz usta... i jo jedan za kojeg se poslije uspostavilo
da je sin ustae, pa je morao da napusti Dom i
prekine kolovanje, idemo u tehniku. Uzgred budi
reeno, nijedan od nas nije uspio zavriti Srednju
tehiku kolu metalurkog smjera. Nije nam ilo
od ruke. A bili smo dobili sve, i crtae daske. Ja
sam tada itao Maksima Gorkog. A deset godina
unazad, riblje ulje nisam mogao da pijem; stara me
tresni o pod, sva mi dugmad na koulji popucaju,
ali riblje ulje nee niz grlo, pa da ga jebe!
Pa, dobro kau ta hoe da bude?
Hou da budem stolar.
Ali ti si pametan, mogao bi da svri neku
kolu.
Onda hou da zavrim kolu za pisce, da
piem knjige.
E, nema takve kole.
Hou da budem slikar.
Ima takva kola... U Sarajevu. Daemo ti
stipendiju od est hiljada dinara, teo Ekrem zna
18

upravnika srednjokolskog doma Slavia Vajner

ia, gore u ulici Focht, ali prvo mora poloiti
prijemni ispit, da vide zna li ti togod.
A onog Zvonka, da, tako se zvao, mnogi su jo
jednom vidjeli, kada smo irom ili na more, u
Mline. Voz je stao, negdje, mislim u Dubrovniku,
kad neko viknu: Eno Zvonka! Moda je i stotinu
djeaka iskoilo iz voza da ga vide. Neki su iskakali
i kroz prozor. Vaspita je imao muke da ih vrati
u voz. Poslije smo pitali Slavka Karamana ta kae.
On je rekao da ne kae nita, da je dobro.
Kakvo je vrijeme bilo, ne znam, ali se sjeam
daje oko mene bilo jo nekih glava. (Dragicu sam
vidio na televiziji, dobila nagradu kao modni
kreator.) Vadili smo glinu iz sanduka da izvajamo
ovjeje uho.I sada, kada se malo due zagledam
u ovjeje uho, doe mi da povjerujem Erihu fon
Denikenu.
Uplaen da ne propadnem, naem u sanduku
neije baeno, upola dovreno, pa ga uzmem. Nikad
vie to ne bih uinio. Ne znam kako sam poloio.
Pio sam predzadnji na spisku.
Svi smo htjeli da budemo slikari, a niko nije
htio da bude kipar, pa su meni i Ibrahimu Ljuboviu rekli da nema mjesta na slikarstvu, ali da ima
na vajarstvu. I Ibrahim je do tada promijenio
nekoliko kola, pa ak i jednu tehniku... Dali su
nam da kalimo i otrimo dlijeta za kamen, pa je
19

Ibrahim otiao u zbornicu i svim profesorima rekao

da e im on za deset godina biti u iriju i bio im
je za deset godina u iriju to je neuvena drskost.
On se danas nalazi u Enciklopediji, pod slovom Lj.
Inae ponekad svrati u Sirano, na pie.
Potuio sam se mome profesoru, ne mogu rei
koji se zvao, kada se i dan danji tako zove, Zdenku
Grgiu, da mi je eki teak, pa me je poslao na
peti sprat da obraujem bakar, tamo je eki sas
vim mali. Tu sam vidio kako je majstor Cebo, kuck
ajui ukrug po jednoj ploi bakra napravio vazu
koja se prema gore iri, pa suava, pa ponovo iri.
Ali, to je u Sarajevu, izgleda, izumrlo.
Bilo je tu neizmjerno (mnogo) stvari, na primjer
kako Vlatko Rozman na stepenitu fata Dubravku,
ne dananju enu profesora Grgia, nego onu
drugu Dubravku, zaboravio sam kako se preziva.
To je sasvim prirodno...
Ili smo u tu kolu pet godina do podne i pet
godina poslijepodne, od osam do dvanest, i od dva
do sedam. Dva puta smo se penjali Logavinom u
Dom na ruak i veeru. Bilo je tu dosta smijenih
stvari. Za rukom sam u kupusu naao crva, pa
sam ga u kaici odnio upravniku, koji je bio visok
i sijed ovjek (ljudi svata rade da zarade hljeb).
On je rekao da to nije crv nego c r v i .
Uenici su cijelu trpezariju oblijepili purom, po
stropovima, po zidovima, po podu, po prozorima
20

nisu htjeli d aje jedu. Danas je pura poslastica, ali

tada, 1957., niko nije htio d a je jede.
Sljedee godine sam poludio.
Kupio sam papirnatog leptira na drvenom
tapiu kod Markala i s njim u letio na as
anatomije. Sutradan su me na lijep nain poslali
u kolsku polikliniku, kod kina Partizan, da vide
jesam li zdrav. Niko nije savren... Dr Dimitrijevi
(on je nakon nekoliko m jeseci umro, bio je u
godinama) sjedio je za stolom i upisivao neto u
kartone. Bio mi je okrenut tako da sam mu vidio
gotovo cijela lea i nejasno profil, bolje rei
polu profil, Prva pitanja mi je postavio ne
pogledavi me. I svako pitanje je postavljao dva
puta: Kako si? Dobro sam. Kako si? Dobro
sam. Sta radi? Htio bih da napiem knjigu o
snu. ta radi? Htio bih da napiem knjigu o
snu. Da li bi ti htio da se jedno petnaestak dana
odmori?
Kad god ti neko ponudi da se odmori, nemoj
prihvatiti, iza toga se uvijek krije neka podvala.
Bilo bi to divno, mislio sam, Tri obroka dnevno,
leim, spremiu ispit iz istorije umjetnosti...
Odem i doktor Zijo atovi me zakljua na peto
odjeljenje tri mjeseca i etrdeset puta me baci u
1

Car si ove hefte

21

inzulinsku komu iz koje sam izlazio urlajui i

pjenei. Dodue, pomagao mi je jedan bolniar koji
m ije u venu zabadao glikozu.
Tu je bilo dosta ljudi koji su duevno oboljeli.
Bio je jedan koji je dvanest godina udarao glavom
0 radijator, s vremena na vrijeme; bio je jedan to
doktorima nije htio da kae ta mu je, divno je
pjevao; bio je jedan koji je pet godina radio dok
torsku tezu, pa kada je sve uradio, mentor mu
saoptio da je taj problem neko ve prije njega
rijeio; bio je jedan Panjeta kome neto nije bilo
u redu u malom prstu na lijevoj nozi, on je pisao
scenarije; bio je jedan raznosa mlijeka koji je dr-u
Damjanoviu tvrdio da mu se mozak ubuao, kao
sir pa da zato ne moe dobro da misli; bio je jedan
Anto koji se stalno osmjehivao, njega su izlijeili
vie se ne osmjehuje; bio je jedan seljak koji je
poludio zbog-radi ljepote svoje ene, on se propinjao na prste, visoko podizao ruke, iao tako uokolo
1 vikao: Epilepsijatepsija, epilepsijatepsija!i
on je ozdravio; bio je jedan koji je skoio kroz
prozor, provukao se nekako izmeu reetaka na
prozoru treeg sprata, skoio i samo slomio nogu;
bio je jedan falsifikator: tvrdio je da se pare mogu
krivotvoriti tako to se uzme novanica pa se
zalijepi na ist papir, a onda se to stavi u tijesto i
pee kao pogaa (koliko sam puta dolazio u
iskuenje da krivotvorim novanice, ali mi je to

22

padalo na pamet uvijek onda kada nisam imao onu

osnovnu); bio je jedan koji je prije brijanja sapunicu
mazao po svome licu u ogledalu; bilo je dosta onih
koji su pili antabus da ne bi pili rakiju, ali su se
uvijek vraali: izlijee ih, a oni se opet razbole. Bio
je i jedan koji je imao ogroman penis, ali je bio
straljiv na ivcima.
Pa ipak svi ti duevno oboljeli ljudi ustajali bi
sami od sebe, kad god bi u trpezariju uao pokojni
dr Nedo Zec.
Tog ljeta kia je padala neprekidno svaki dan.
I Zdravko Biogradlija je bio tu. Kroz prozor smo
gledali kine dane. Jednom mi ree: Evo, koliko
god da zguva ovaj papir, ja u ga ispraviti i
/glaati da bude kao to je bio! Mislim da to ni
dan-danas ne moe uiniti. Bio je to veoma inter
esantan momak. Poznajem ga malo, ali da ga poz
najem vie, zasigurno bi mi bio jo interesantniji.
On je glumac u Rijekom kazalitu i sjeam ga
se, kao da ga sad gledam, kako se u jednom ak
ti ionom film u Hajrudina Krvavca penje na
lokomotivu. Odan je pecanju. I Ljubovi je odan
pecanju. Kad pomislim daje i Hemingway bio odan
pecanju, srce mi zazebe, dah zastaje...
Elem nakon tri mjeseca bili su me napuhali sa
ezdeset na osamdeset i pet kila ive vage, i ja
odluim da pobjegnem. Demil, a to sam ja, dragi
si ga moj, dobavi nekako civilne pantalone i civilnu
23

koulju, joj civilizacijo!, pa kacla smo izili u etnju

preskoi ogradu skine prokletu pidamu, ode u
kino Radnik, kupi dvije karte za osam navee,
jednu za sebe, jednu za Ninu s Donjeg Soukbunara,
koja se poslije udala za njegovog druga iz Umjet
nike kole, a koji ga je pitao jesam li spavao sa
njom, na ta sam ja rekao da nisam, to i sada
javno tvrdim i objelodanjujem, i nakon toga kupim
jo i voznu kartu za Zepe, te odem jednoj mojoj
tetki, ne znam da li je jo iva (u ulici Valter Peri
br,7.) koja je bila udata za te u Joka Slovenca
on mi je dao malu dirigentsku palicu, bio je,
naime, dirigent nekog orkestra, ali mi je Reko,
roak, koji danas, takoreku iz drveta noktom
marke vadi, ing. umarstva, veliki je strunjak
preduzea S I P A D tamo negdje u Njemakoj,
inae straan momak, laf, svi ga cijene, vole i
potuju, nem a se ta r o , tu palicu zatraio
(dirigentske palice su od drveta)
dao sam mu je, nisam znao ne dat
onda se pokojem
A i onaj mangup da mi vrati ubaru koju m ije
Vlasta poklonila za Novu (ledinu. Svak iv u
Sarajevu zna da sam ja imao Subaru.
Kad sam otvorio vratu u ulici Valtera Peria
sedam, drugi sprat desno, ugledam dvojicu uvara
s Petog odjeljenja i sjuiim niz stepenice. Oni za
svojih dvadeset od sto od plate. U hvate oni
24

etrdeset od sto od plate. Izalo sutranje Os

loboenje. U Osloboenju fotografija APOLONA
11KLVEDERSKOG. Ispod nje pie: Mikelanelo
Buonaroti: Apolon Belvederski. Deurni ljekar
neuropsihijatar mi pokae sliku. Toliko sam znao.
Za tri dana me puste.

25

5
Jednom sam vidio Rade-a Serbediju kako skida
kostim poslije predstave Hamleta na Lovrijencu.
l*itao sam ga gdje je WC. On mi je rekao gdje je
VVC. To tako ispalo je sluajno...
... on recituje ne daj se ines, ali to nije bilo u
sarajovu, i onu pjesmu kako onaj pijan pada u
snijeg
Profesor Vlada Vojinovi, ali ga svako zove Vlado
/vani uti, dao mi je dva, 2, iz velikog akta
27

moja rahmetli nana kad je ula da uvee od pet

do sedam crtamo golu ensku...
... a Vlado i (ona vrsti momak) slikar Vasiljevi
uoe jednom u Manon
vasiljevisenasmijaopamuprotezaispalaizustail
etjelapouglaanimkamenimploamastradunaulit
raeauvodedavasiljeviopereprotezuistavijanaz
aduusta
Rusi izbace svoj prvi satelit, ko da ga gledam, a
meni pade na pamet da izvajam sjenu.
Pet godina sam zatezao formu, zategni formu,
zategni formu...
Za diplomski namjerno nisam izvajao sjene,
nego tri debele ene. Dragan Radakovi, koji je
zubim a mogao da podigne ovjeka sa poda,
pomogao mi da ih odlijem.
Lida je pozirala.
Kad crta golu ensku (iliti nago tijelo) to je
isto kao kad hirurg operieniti ta osjea ti, niti
on (mislim na bludne radnje).
Vratim se, dakle, u kolu (Vlado mi dao dva iz
velikog akta), zavrim drugi razred i odem na
radnu akciju, na A u to-p u t kod Sam obora u
Hrvatskoj, nije na Drini; ima jedan Samobor na
Drini, tamo je turbe moga pradjeda koga je pogubio
Zmaj od Bosne; kad izae Desetoglava istorijska
pripovijest..., ali to je iz druge knjige...

28

Dvadeset i deveti dan mi iskoi kapuciner iz

opne pa nisam mogao da mrdnem. (Kapuciner je
leni mii koji podsjea na neku popovsku kapu,
tako nas je bar uio profesor Grgi, kipar.) O meni
se brinula plava bolniarka, vrlo visoka od pupka
pa navie; kad je se sjetim doe mi da izljubim
narod. Enver Krkbeevi Eniko i ja dobijemo
udarnike znake. Eniko je zubo-tehniar i im
ovo napiem idem da mi sredi zube. Nikako mi
nije jasno kako to da ona znaka nikom nita ne
znai, samo meni.
Uostalom, pruga SamacSarajevo prolazi i kroz
Zepe, pa vidim arki ljetni dan, visoku travu, inu
izmeu dva reda brigadira i maramu na glavi moje
matere; ali to je pruga koja u Sarajevu samo
poinje, ili samo zavrava.
...ti si upak; i ti si, ali ja sam i oko, uho, nos...
Pa staje bilo dalje, Demile...?
Snijeg se uvijek otopi, ali 1956. godine ponovo
je pao na Sarajevo:
SNIJEG PADE NA BEHAR, NA VOE
NEKA LJUBI KO GOD KOGA HOE
Hiljadudevetstotinapeeset i esta, hiljaduevetstotinapedeset i osma, gore-dolje, tamo-amo,
anaga-banaga, sve je to, zapravo, prolost a ovo je
29

knjiga o prolosti, sadanjosti i budunosti, kako

je i red.
Da li zlikovci, ikad i igdje, treba da budu pominjani?
Ali kako to onda, da utrpavam tvoje ime,
profesore Vojine Dramuiu? Ni sada vam ne mogu
rei ni vi ni ti, oboje je podjednako uvredljivo. Htio
sam samo da vas podsjetim na onaj dan, kada smo
u Klubu radnika pisaca itali Homera napolju
je padao sneg i bilo je lepo. Ako ita u ovoj knjizi
bude lijepo, ja vam to od sveg srca poklanjam, rijei
su pretjesne da u njih stane sve ono to sam za
ovih nekoliko trenutaka osjetio, i ega sam se
sjetio. Voka jo nita nije napisao, moda su mu
susreti s vama bili sasvim dovoljni pourt toutes!
Lanano mi iskrsavaju svi dobri ljudi, jedan za
drugim. I ni jedan ne moe da se skrasi u ovoj
knjiurini. Pa niste, valjda, aneli?!
i ta je bilo dalje?
Dalje je bilo svata, ah vie niega ne mogu da
se sjetim.

30

6
Demil je, kao to je naprijed reeno i kao to
potovani itatelj ve zna, djetinjstvo i djeatvo
proveo u Z.
Tamo je bio jedan koji je pio mastilo, tamo je
bio jedan koji je jebo patku (plovku), (zakon
kanjava sodomiju odraslih, ali ne znam da li se
to odnosi i na maloljetnike, a ako se odnosi, ne
znam da li zloin zastarijeva), tamo je bio jedan
koji je imao klempave ui zato to ih je nou, kad
spava, podvrtao da mu ne ue uhola;
31

svi su bili uvjerenja da on treba d aje zaljubljen

u ...icu, ne znam kako se zove, zaboravio sam,
znam daje nekako na ...ica, tamo je on vadio barut
iz metaka, pod njemakim ljemom palio nekakve
ute kocke, koje su brzo gorjele i strano dimile.
... Njemaki zarobljenici su pedantno cijepali
drva, sve isto, pod konac.
Bio je i Kukuriku, jedan iz plejade ivanih.
Bilo je puno ivanih, poslije rata...Taj Kukuriku
bi iao G ornjom mahalom, sada ulicom Rade
Kondia a iza taraba bi mu dovikivali: Kukuurriikkuuu!, na ta bi on bjesnio, psovao, vikao,
tukao se, udarao, bacao kamenje, rjejuludio.
Jednom je pred njim sve bilo pustonosio je
sjekiru u ruci.
Preko puta Demilove kue ivio je pekar Jusuf
Insani, koji je imao est sinova i jednu ker. Nju
je zgazio kamion.
Od odraslih ljudi u Zepu je ivio i Burazer,
ovjek islamske vjeroispovijesti, uvijek veseo i
nasmijan. Volio je da popije. Kad bi s ostalim
svijetom iao na Kiseljak, na teferi, nosio bi kladi
umotan u mastan papir, da se vidi da i on ima
mezu.
Kad je umro, zvonila su zvona crkve Svetog
Ante, jer su on i pop Florijan bili prijatelji...
32

Onda je Demil otiao u Zenicu i tu je na jednoj

igranci uo harm onikaa kako s vrem ena na
vrijeme uzvikuje: Mrak je nevin! Put iz Zenice
u Sarajevo, gdje se, ustvari, i zbiva radnja ovog
romana, itaocu je poznat.
U samom gradu Sarajevu zapoeo je kolovanje
na koli za primijenjene umjetnosti, uskoro je
poludio, potom otiao na auto-put, vratio se,
zavrio drugi razred i upisao trei. U meuv
remenu Rusi izbacuju svoj prvi satelit, a Demil
laj isti dan poinje da klee sjenu.
U epu seljaci petkom i nedjeljom pjevaju pjes
mu:

MALA MOJA RUSKI SATELITU

JA U TEBE LJUBITI U ITU

Uskoro e mu Luka Pavlovi objaviti prvu priu

0 dnevnom listu Osloboenje, pa e on i Alija
Knukali uvee kupiti sutranje izdanje lista, a
onda kao mahniti skakati po Titovoj... Pa ipak tada
1oko, pa ni Demil sam, nije mogao ni naslutiti,
da e postati glavni junak jedne knjige.
Ali sve to nije nita prema onome ta ga je
ekalo.
33

Na prozoru tree godine vajarstva Aljo i ja

stojimo, i ko god naie, ovako mu govorimo:
Hej, ojk, ima li cigaru?
A Janko s Romanije, posluitelj, guna:
Koliko sam ovdje, mogo sam makar valjarstvo da zavrim!
Uskoro je ispred nas bijela niska razliitih
rijeka: Drina, Drava, Morava, Zeta, Ibar... sve bez
filtera, nedostaju Bosna i Miljacka.
37

Nailaze djevojke iz susjedne gimnazije. Aljo

kae:
Joj, jest ona dobra!
U hodniku stoji Halil Tikvea: na nogama mu
apostolke, u jednoj ruci flaa mlijeka, u drugoj
komad kruha, u depu rum-ploica: ruak.
Onda idem o u kino od jed a n est. U tiini
zamraene sale gledamo film. Na platnu slon. Aljo
glasno kae:
U slona guzova.J
Svi se smiju.
Uvee kupujemo bijeli pak-papir. Lida se skida.
Svi crtaju. uje se samo kripa ugljena po papiru.
Bila je to dobra kola.
No. Penjem se na Vratnik. Zastajem ispod
Jajce-kasarne. Gledam jezero nebrojenih svjetiljki.
Nailazi Hamdija Biber, pijan. Hoe da me baci niz
Jekovac. Saginjem se ispod streha starih bosanskih
kua. U jednoj sobi spavamo: ica, Enes Mundi,
Beus Beli, Ismet Hrvanovi, dragan luki. Pok
rivam se ilimom jer nemam im drugim. Rriom
drkam.
ica je svirao usnu harmoniku, a bio je i bubnjar.
Pozvo me je da doem u Mline, tu su svirali La
mer. Dva ljetna mjeseca sam radio u umskom
preduzeu u epu i sa osam hiljada dinara otio
ici u Mline. Tu, u orkestru, bili su jo neki, ali
38

oni su gospoda, a i danas su gospoda, dvadeset

godina sam ih sretao i uvijek su bili gospoda,
nekako nedostupni. Sjedei ponad mora, jedan je
rekao da sam fm, ali je gledao nekuda daleko. Sto
dinara sam platio konobaru da me uslui. Uzeo je
pare, ali me je poslije prezirao.
Beus je uvijek imao uglaane cipele, naprosto
su sjaktile.
Hrvanovi je mnogo pazio na to da mu bijela
koulja bude ista.
Mundi je odlino crtao oi na portretima,
ispadale su nekako duboke. Svi su odlino crtali.
Jedino je dragan luki imao odijelo.
Posudio mi je odijelo i ja sam jednoj buduoj
uiteljici zakazao sastanak. Sutradan mi luki nije
dao odijelo, nego gaje sam obukao i otiao uiteljici
na sastanak, a kada se vratio priao je da uiteljica
nije bogznata.
Jedno vee neko je doveo kurvu. Tada jo nije
bilo kurvi. Svi su bili silno uzbueni. Svi su
prigueno aputali, prigueno se smijali i prigueno
bili uzbueni. Neki su uli, a neki su ekali pred
vratima. Bio sam zaljubljen u uiteljicu, a ionako
bih sigurno sve zabrljao. Nikad se ne naem na
3 Car si ove hefte

39

pravom m jestu; uopte ne znam gdje sam se

nalazio kada su bile studentske demonstracije
1968. Ni gdje sam bio, ni ta sam radio, ni ta sam
osjeao, ni ta sam mislio. Pa ja ni automobile
nisam primjeivao sve dok jednom ispred katedrale
u Strosmajerovoj nisam poeo da ih preskaem.
Ni boje nisam primjeivao sve dok se nisam
oenio.
Pare tek sada primjeujem, pa ipak, jedina
mjerodavna novanica, novanica kojom mogu da
vladam je brodi*. Moda zato to ga je nacrtao
Hrvanoviev mlai brat.
Kad god hou Nail, vlasnik Gaja, dadne mi
brodi.
A to se tie uhre, ona je jednom prilikom
prolazei pored Park-kafane svima, glasno i
jasno, a bez osmijeha, stavila na znanje ovo:
Nema tu nita. Nita tu nema...
Gledajui isto skulptorski, ivot bi se mogao
predstaviti kao jedan ogroman falus-obelisk, kao
to su to i inili drevni kulturni narodi, dalekog,
srednjeg i bliskog istoka.
Subotom i nedjeljom ili smo na igranke u FIS
i u SLOGU. To je bilo nevjerovatno. Igranke su
bile na sve strane. ak smo i mi u Umjetnikoj
* brodi novanica od 20 dinara.
40

koli organizovali igranku, sa bifeom (sa Bernard

Buffetom). Janko je drao bife, a Kinez je bio glav
ni. Zaboravio sam da kaem da Janko ima brkove.
Pjevala se ona pjesma:
GLE MJESEC UT
KO MJESEC SJA
TARARARA RA RA RARAAAAA
LUNA UTA
Na Vratniku su jo bile une, Punga, Pop...
Nekidan, ovdje na Otoci, kod Mutevelia, jedan
htjede da me bije. une tresnu kaput o zid i ree:
Ho sa mnom? I tako me odbrani. Ne znam oklen
se stvori, Vratnik je skroz na drugom kraju grada
bar pet kilometara odavde. To je dobra kafana, zove
se Lotos. Uokolo rue, pa bata natkrivena plat
nom, dva hladnjaka: eljo i Sarajevo, du-boks,
fliper, raanj, jela, pia, ta eli. M utevelije htio
da kupi avion, ali nije imao gdje da ga parkira.

41

'

8
Ivo Andri kae da se ljudskog lica ne moe
nagledati, Servantes tvrdi d aje prevod kao goblen
naopako, a Gete veli da se dobar naslov raa is
tovremeno s dobrom knjigom. Sve sam to saznao
ovdje u eher-Sarajevu, koje je dobilo ime po
araju odnosno dvoru, a potom se razvijalo i irilo
niz tok Miljacke i po okolnim brdima. to se mene
lino tie, vie bih volio da je epe u Sarajevu, a
da se Sarajevo iri po epu, tamo je geografski
poloaj neuporedivo pogodniji.
43

Pa ipak ta je to Sarajevo?
U svakom sluaju Boje mjesto. Tu se Bog osjea
kao kod svoje kue: hoe 1 damiju? ima, hoe
T crkvu ovako? ima, hoe 1 crkvu onako? ima,
hoe I sinagogu? ima. Kroz Sarajevo prolazi
tramvajska pruga, nekad dva puta, nekad tri puta,
a nekad i etiri puta dnevno. To je takoe gusto
naseljen grad. Danju najvie ljudi ima u glavnoj
ulici, a nou svi, uglavnom, spavaju, bilo da se radi
0 odraslim osobama, ili o osobama srednje dobi
ivota. ene takoe spavaju. Za djecu ne znam
pouzdano, ali pretpostavljam da i djeca nou,
mahom, spavaju. Moe se rei da nou ipak svi
spavaju. Ha svane svi se probude, kao u bajci.
Dorukuju i onda idu...Idu...Idu tamo gdje treba
da idu. Mnogi idu tamo kuda ne treba, pa se vrate.
1 tako svaki dan...Zaboravio sam rei: danju rade,
a poslijepodne se odmaraju. I tako svaki dan.
Nedjeljom je g.Nikoli MartinoviuNidicrni
petak, zato to grad opusti, ba kao da svih etristotinehiljada stanovnika po okolnim brdima, u gus
tim umama i na bistrim p otocim a, grade
vikendice. G.Nikola je u mladosti posjedovao dva
trkaa konja, pa ih je kada je zapao u fmansijske
potekoe, iz kojih se, uzgred budi reeno, nikad
nije sasvim ni izvukao, morao prodati. Jako se
zanima za jestive gljive, za razliku o dr. Fochta,
koga zanimaju i one otrovne i koji je ovih dana
44

publikovao, sudei po odjeku na koji je naila, vanredno zanimljivu knjigu o gljivama. Cijena knjige
je visoka, pedesethiljada starih dinara, pa prema
tome i nedostupna za g. Nikolu, koji osim svojoj
prijaznosti, naitanosti jo i tom liobyu ima da zah
vali to u srcu moe da gaji tihu radost poznanstva
s profesorom Fochtom. Ja, takoe, imam ast da
poznajem obojicu.
Ali pomenuti g. Nikolu, a ne sjetiti se Nenada
Kajia Kaje naprosto je nem ogue, mada njih
dvojica nem aju nikakve zajednike, osobne,
meusobne, ili kako vam drago, veze, ali ih zato
Demil vrsto utkiva u materiju ovog spisa o eher
Sarajevu. Pa isto kao to ga onaj prvi, to jest g.
Nikola, ispunjava prijateljskom sjetom, tako ga
ovaj drugi, to jest Kaja, strogou prijateljstva
opominje da svoju priu nastavi ondje gdje ju je
n eh otin o prekin uo, odnosno da nastavi
hronologiju dogaaja. Moda ovolike asti u samom
tonu kazivanja Demil ne zasluuje, pogotovo to
na njega bacamo taj snop svjetla kao na dvadesetgodinjaka, koji tek to je diplomirao na Umjet
nikoj koli (dodue s odlinim uspjehom), ali sve
ovo jeste tiho itanje u sebi, nikakva pompa, bez
apsolutnih zahtjeva publike kao kod sportista, na
primjer. Uostalo (dodajem uz osmjeh), Safet Sui
je roen svega jedanaest kilometara od Zepa,
nepune tri godine je stariji od Demila, pa ipak je
45

tri puta zatresao mreu svjetskog prvaka u fudbalu, to znai da Glorija ne bira ljude po broju
godina, nego moe, ako hoe, da obasja ak i
nedonoe. (Izrazit primjer za ovu misao je Isus
Hrist.) Ali budunost je pred nama, vratimo se
hronologiji.
Da pak pokuavam opisivati zgrade i predjele,
mislim da je to posao koliko suvian, toliko i
uzaludan. Jer ja sam cjelokupnu rusku literaturu
smjestio u Hasagia-kuu u Zepu, u njihovu avliju i ono malo bate. Meni je Moskva negdje kod
Vinita, a Kijev u Begov-Hanu. Tatarske horde
pustoe ulbino vrtite, a sam Dingis-kan sahran
jen je ispod hrasta u Esetovoj njivi...Neka zato
itatelj malo proeta...Sarajevo je otvoren grad.
Poto sam form u tokom pet godina dobro
natego, stane me moriti samo jedna briga: kako
doi do materijala, jer gips ne moe izlagati, a
osim toga ja ga ne volim, ili ga bar nisam volio.
U to doba dva kipara su rezala figure u
krukovom drvetu. Jedan je isklesao MAJKU I
DIJETE, a drugi PORODICU. Obje su nagraene
Sestoaprilskom nagradom grada Sarajeva i udei
da se to prije proslavim i obogatim, sjetim se jedne
ogrom ne kruke u O penikim umama vie
Zepa. Deset ljudi potrebno je da je obuhvate, a
negdje pet metara od zemlje to ogromno stablo
rava se u dva golema krakaput oblaka... Da mi
46

se te kruke dokopati, mogao bi da kleem figure

trista godina.Pa iako se pare u velikim tablama
tampaju u tri smjene i kako kae Hasan zvani
Zak koji je sada u Libiji, svakom ovjeku neprekid
no prolijeu pored uiju, ja ih nemam, a drugi nain
da se dokopam openike kruke ne postoji. Seljaci
nisu SIZ za kulturu: oboriti je to je posao za cijelo
selo...
...trideset godina sam se trudio da postanem selj
ak i dlaka je nedostajala pa da u tome uspijem...
Svaki ovjek moe biti zabrinut i istovremeno
obavljati radnje i predradnje ivota svog...
...tako sam se naao u drutvu Anastazije Bele
Subi, u to doba slavne i priznate spisateljice, koja
se proslavila svojom knjigom Vjeita lovita. Bila
je to ki barda bosansko-hercegovake proze,
Zvonimira ubia, poznatog po obimnom romanu
Kad se carstva mijenjaju. Zvonimir osim keri
Anastazije (ona je 1958. godine uhvatila jednog
Crnca za ruku) ima i dva sina, starijeg koji je tak
sista (merdo) i mlaeg Mlau koji je prodo moju
vindjaknu, iako sam mu je samo posudio, i u kojoj
je jo bio i mali rjenik Francusko-srpskohrvatskog, odnosno hrvatskosrpskog-francuskog.
Kada je Anastazija saznala za tu zgodu ponudila
mi je naknadu, to sam ja, naravno, odbio. Mlado
je jedno vrijeme radio u zdravstvu. Impresivna
figura, neto poput Kirk Daglasa. Svak ga zna.
47

(Kirk Daglas je jedno vrijeme zaraivao kao elj

ezara Zenica, ili obratno jedno vrijeme je eljezara
Zenica zaraivala kao Kirk Daglas.)
Otprativi drugaricu Belu njenom izdavau,
naem se oi u oi s urednikom Trifkoviem, koji
me nonalatno upita kada u donijeti rukopis svoje
knjige. Na to nita ne odgovorim, jer mi ni na kraj
pameti nije bilo da piem knjige, muan i dosadan
posao, svak te zna, a ti nema dinara, ali se nakon
tri godine sjetim Trifkovieve ponude, prilegnem,
sklepam KUU BEZ VRATA, dobijem osamdeset
hiljada onih dinara, odem u Openik, seljaci
zatrae sto, napijem se, doem kui i ostane mi
ezdeset.
Pronicljivom oku spisateljice Bele nije promakla
moja ravnodunost na urednikovu ponudu. Odemo
u Hotel Evropu i Bela narui cin-cano. U to naie
slikar Franjo Likar i njih dvoje se upuste u raz
govor. Sjeam se da je u jednom trenutku Franjo
rekao, pokazujui na mene:
Evo, na primjer, i ovo je ovjek...
Seksualno sam bio potpuno paralisan njihovim
znanjem i obrazovanjem.
Onda drugi mu moje matere, koji je bio elj
ezniar, zato ja navijam za elju, uzme one moje
pare, pa mu nakon dugog, upornog i strpljivog
cjenkanja sa seljacima poe za rukom da za onih
48

ezdeset hiljada kupi dvanaest stabala krukovog

drveta. Bili su to trupci od po najmanje tri metra,
a neki su u prom jeru imali i do pedeset cantimetara. Danas bi vrijedili milione.
Mati me stane nagovarati da odsluim vojsku.
Uto jedan na roak pronevjeri nekakve kolske
pare, a direktor, ne elei da izae na zao glas,
pristane da se stvar zataka na ovaj nain: Demil
e izvajati tri biste: Marxa, Engelsa i Lenjina, pot
pisati dvjesta, a dobiti sto hiljada, a kako biste
uopte nee liiti na velikane d ijalektik og
materijalizma, to e djeca na velikom odmoru,
igrajui se, te biste jednu po jednu porazbijati, sve
e biti pokriveno i svi emo biti zadovoljni: i direk
tor da mu kola ne izae na zao glas, i roak e
pokriti manjak, i ljudima e biti vraene pare i ja
u zaraditi. Sto rekosmo to i uinismo.
Onda krenem na Bra da kupim kamen. inilo
mi se da je sto hiljada ogromna suma, pa da na
Bra mogu i okolinim putem preko Zagreba i
Rijeke, a ne dolje preko Mostara i Metkovia.
Meutim ve u Zagrebu nisam imao ni prebijene
pare. Bilo je mkakvo proljee da te Bog dragi zak
loni sauva. Po Zagrebu su kolporteri uzvikivali
vijes o velikoj amnestiji. Stanem na put za Karlovac
i jedan podebeo prijako primi me u fiu. Tek ga
kupio. Blizu Karlovca skliznemo po zaleenom
kolovozu na lijevu stranu a onda se prevrnemo u
49

jarak. Prijako je sada bio pod mojim nogama. Ja

otvorim vrata na nebesima i izaem, a on za mnom.
Nikome ni ogrebotina, ni fli, ni njemu, ni meni.
U Karlovcu naletim na drugog ljubaznog, u
nekom starom fordu. On je imao pekaru na
rim skom putu prema Sloveniji, pa je iao da
zamijesi kruh. Uskoro nas zavije snijeg, auto os
tavimo, a krenemo pjeke. Tri dana ostanem u
pekari, trucu pod glavu, sluaj popce; jastuk grick
aj. Ne moe maket. U oblinjoj krmi naoe
jednu plou s bosanskim pjesmama, pa su me
njome tjeili. Trei dan odluim da se probijeni na
glavni drum Karlovac-Rijeka. Poem, snijeg do
pasa, malo-malo, pa nekakav krst tri u snijegu.
Dokopam se druma, saobraaj obustavljen, niti ko
ide iz Karlovca u Rijeku, niti ko ide iz Rijeke u
Karlovac...Na drumu jedan s vreom krompira.
Gdje e? pitam. U Karlovac. Baci tu vreu,
pa pokuajmo zajedno, velim ja. On onu vreu niza
stranu. U to bolnika kola, nekako se probila dotle,
prime nas, ovjek psuje to je bacio krompir.
Doem u Karlovac, ni voz ne ide u Rijeku.
Dokopam se Banja Luke, odem Enesu Mundiu,
pa u Zepe. U Zepu sunce ija, u zraku ptiija
zbrka, po zemlji trava raste.
Mati opet: Hajde u vojsku, nee te cure htjeti.
Uzme me na foru. Ja u Kievo godinu i po. Ako
je ovo zemlja mala, kolike li su te velike? Mislim
50

se taman treba osamnaest mjeseci da mi se drvo

prosui. Vratim se iz vojske, oenim, prenesem
stabla u eninu upu. Nae mi se i ki Anja. Taman
sam poeo da djeljam, ena hoe razvod. Anja nije
napunila ni tri mjeseca kad ujem uzelo dijete
sjekiru, pa mi sva ona stabla iscijepalo. (ta zna
dijete ta je sto kilauzme i nosi!) Po godine se
nisam trijeznio...Trinaest godina sam ekao da me
zagrli.

51

'

9
Odem Ivanu Foglu i kaem mu: Daj, nai mi
posao fizikog radnika, a ja u napisati jednu dobru
knjigu. Tada Mesa Selimovi jo nije bio izaao
na glas, pa nisam znao daje pisanje knjiga privatna
stvar. Bjei, bogati... veli mi Ivan Fogl.
To je bilo ba u on vrijeme kada je pjesnik
Nikola Marti u ulici ure Salaja, na Grbavici, os
vojio jedan podrumski veeraj i u nj smjestio sebe
4 Car si ove hefte

53

i svoju poeziju. Ja na vrata: kuc, kuc, na kume

i ga moj, niu ljudi tako li... Primi me ovjek bez
ikakve naknade.
Jedna obla i plemenita osoba me nagovori da
na Filozofskom fakultetu svoje bie predam u ruke
filozofije. Naskoro u auli Fakulteta gdje sam
zapoeo svoj petnaestogodinji studij (bolje oprez
no i pravo, nego naglo i ukrivo), sretnem Georga
Vilhelm a Fridriha Hegela. Dobar dan, mladi
gospodine. Dobar dan, gospodine profesore.
Zato sve to jest-jest?, upitae ti on mene, a ja
kao da me neko maljem udario po glavi, stutim
niz stepenice. Tri mjeseca nisam smio zaviriti na
Fakultet.
Sve je to jo uvijek doba u kome je Demil n e
o p r e d j e l j e n , ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman.
Onaj debeli, Ilija Ladin i Nikola Marti cijeli dan
kuhaju orbu od kokoijih nogu. Prepadnem se za
svoju egzistenciju, pa padnem u vjersko ludilo,
Bogu ponem da se molim: ujutro, u podne, poslije
podne, pred vee i navee. Rakiju ne pijem, svinj
etinu ne jedem, samo u oblake gledam. I tako
godinicu. Onda vidim: vrag odnio alu, arapski ne
znam, Bog me naki ne uje, te trgnem Risti. Dragi
Risto, takva i takva stvar, ja bih mogao jo onoga
sklepati... Nemoj onoga, veli. Nego, daj neto
podue, u jednom komadu.
54

10
Ima ljudi pa pet godina uzastopno iz dana u
danpametni, kako im ne dosadi. Ja sam bio
pametan svega moda godinu, godinu i po i to u
esnaestoj, sedamnaestoj, kada su svi ostali bili
dosadni. Od tada nisam sreo glupa ovjeka, samo
to niko nita nee da ti kae, sve mora sam
svojom glavom.
U stvari pamet se bere, ide po svijetu i bere
pamet, koliko ti treba, bere onoliko koliko misli
da ti je dosta. Ljudi su pametni, barem u Sarajevu,
59

i jedino to ti se moe ovdje desiti jeste da bude

nejasan, pa da te ne razumiju. Iz toga se potom
mogu dabome izroditi nesporazum i, a onda i
neprilike. A iz neprilika se moe izroditi samo ti
sam, nita drugo.
Kad pomislim ta sve ljudi znaju, a nee nikome
da kau, krv mi se sledi u ilama.
Srea da za etrdeset godina nita doivio
nisam, inae ovoj knjizi niko ne bi mogao kraj da
sagleda.
Preko puta pjesnikova veeraja etiri nebodera
od dvanaest spratova, na svakom spratu po etiri
stana, etrdeset osam puta etiri, stotinudevedeset
i dvije drame i romana.
Uzmem jednu staru konu stolicu bez naslona,
na nju stavim papir, uijem komad svijee, pa
stanem misliti: ta to pokree svijet? Hou roman
da napiem . Kroz odkrinut p rozor gledam
mnotvo ljudskih nogu, prolaze i tamo i amo. Zlo!
sine mi kroz glavu, zlo pokree ovjeka na dobro!
I metnem naslov Zlatno kolo zla. A to nije ni
tako loe, mislim, zla moe naizmiljat koliko
hoe, a dobro je dobro nema za ta da ga uhvati.
Dobri ti i mirna Bosna. Te ponem: Jesam sluga
Muzafer i gad i za mene znaju ljudi po okolnim
brdima kao za pseeg ovjeka, jer gospodaru sluim
u lovu svojim izvrsnim njuhom i sklonou da
neprekidno skakuem... i tako dalje.
60

U to Ljubovi veeraj:
Hajde kae meni. Dobio sam atelje.
Zar je ve prolo deset godina?pitam ja, a
Ljubovi ne odgovara.
Jakov Bararon s petog kata bacio maku!
veli.
On slika, ja piem, nagradu dobijemo, slika nam
u novinama izala.
Mislim: sad sam pisac: sjedi i pii, te napiem
drugu knjigu ne valja. Kad aneli pripovijedaju
ruga se kritiar iz NIN-a.
Gutam NIN.
Gutam slatki NIN.
Taxi zovem Vozi za sto hiljada oko
katedrale.

61

11
Prsti mi drhte, srce hoe rebra da mi polomi,
ako sada ovo izdrim, car sam! Taj Frojd je, izgleda,
tek malo zagrebao stvar.
Prva neminovnost: ljubav u djece se zainje jo
prije nego to se zanu ona sama. Druga neminov
nost: ako doe teta, susjetka, i ti kao i svako drugo
dijete sjedi na podu, neminovno joj vidi gae i
butine bijele kao prolaz do vrata za u onaj svijet.
Trea neminovnost: uiteljica onja, zubi bijeli kao
snijeg, hou re biseri, biseri u koljki na dnu mora
63

trideset i dvije koljke na dnu morasuha krpa

na dnu mora; ovoj bi maini trebalo sva slova
poupati iz usta. Uiteljica se smije, dvije jamice
u obrazima; uiteljica ima dvije, etiri, osamdevet
jam ica na sebi.... Pa nastavnica crna kao gar,
ispupeno elo, a mene vazduh pritie! Ovaj svijet
je skroz naopako skrojen. I ta sam rekonita!
Da se ubijem to se iza ovih rijei ni jedna ne
pomalja!...Pa ba me briga to to nije bilo u
Sarajevu! Ja sam iz Sarajeva.
Ne, to zaista nema smisla. Za sada odustajem.
Uhvatiu se socijalne problematike...
...Ali devet jamica na mojoj roenoj uiteljici. I
to svaki ubogi dan osim nedjelje. To je zaista
previe. ovjek nije postao od majmuna nego od
dinosaurusa. Spoj zeca i dinosaurusa.
Nije nauno verifikovano, ali ima jedan koji
svaki put kada se seksualno uzbudi, padne u nes
vijestsva mu krv ode u onu stvar.
Izgleda da je tek u novije vrijeme vojni poten
cijal dostigao seksualni.
U zrelim godinama svoga ivota Dernil je upoz
nao jednu djevojku, ije ime zavrava na a. Ispod
njene kose, iza njenih prelijepo razrezanih usta,
iza n jen og osm ijeha, poslije n jen og radnog
vremena, ispod njene odjee, ispod svega toga u
njoj je uspravno stajao sam Nikola Tesla u obliku
64

Brankuijeve Ptice. Iz njenih plavih oiju frcale

su iskre istosmjerne i naizmjenine struje. Nakon
mjesec dana Demil nije bio u stanju da prepria
sadraj filma koji je gledao, a nou je zubima stezao
gvozdenu ipku svoga kreveta.
Ljubav je podvoenje krave pod vola, od toga
pocrne kosti u grobu.
Imaju pravo narodnjaci kada se onako deru
preko radija.
Nikako mi nije jasno kakve ja uopte imam veze
sa mukarcima kad mene samo ene privlae.
Gospode Boe, ako ima ikakva razlika izmeu
rune i lijepe eneonda je ta razlika ogromna.
Bokovi nepoznate ljepotice ispod Sedmoro brae
i dan danji u mom dlanu utisnuti; ona bludi, gleda
u daljinu, milion dinara oko moje glave iskri kao
oreol, a ja spoznajem da para nije budala. Sve
iezava i ona i oreol, i milion, ivot je zaista samo
san, nikako da se probudim.
Dvije su se tresle same od sebeelim im svako
dobro u ivotu. Ostale su, manje vie tresle mene.'
Ona jedna lee na kamen odmah, svaka joj ast.
Ona druga se okrenu za mnom istovremeno kad i
ja za njom.
Ljubav je prolazna stvar osim u Hiljadu i jednoj
noi, a to se pogotovo odnosi na ono dvoje zalj65

ubijenih od kojih su ostala samo dva spletena kos

tura. Kako leglitako ostali.
Oh, to nisam kakva ena, pa da priam povijest
njena ivota: nebo bi se zaarilo.
Pa onda u vrtu Zemaljskog muzeja na Marin
Dvoru pod prozorima one dvorane u kojoj je veliki
grumen zlata...Nigdje psa, nigdje uvara. Za tri
dana doktoru:

GOSPODINE DOKTORE LUTKA M I JE

BOLESNA
GLEDAJTE JE SAMO
PIPNITE JOJ OBRAZE
PIPNITE JOJ ELO
ZAR VAM SE NE INI
DA JE JAKO VRELO
ivjela memla staroegipatskih svetenika i slu
ajnost doktora Fleminga...!
Pa onda: otkud dami "kornjae" meu nogama?
Provlai se ispod mostova
Nosi kutije od cigareta
Svjetluca uta prljava
Obalom teturaju pijanci
Lica kao pred udesom
Smogcrno
66

Tramvajijedan pa drugi
upave glave na prozorima
Pultovi prekriveni novinama
Vesti
Izrael pretipoginulo deset Palestinaca
Dva mrtva lava ree
Sunce im na bronzanim elima
Smrad
Jedna dama povraa
Drugoj pao eir
Otkuda dame u tramvaju
U nunicima poveali cene
Tee Miljacka ispod mostova
Tee gradska kanalizacija
Nosi kutije od cigareta ikrpe
Sviegrad se budi*
A obla i plem enita, kojoj je prvo zadnjica
stvorena, otima se:Pa zar i ti s lea? E, nee!
Noge visoke, savreno izvajane, netaknuta, oi
kose: drutveni presti. ta sve ljudi u grob odnose.
Noge visoke savreno izvajane, netaknuta:
skriva svoju premo. Kako se lako i slatko umire.
* pjesma Vladimira Nastia

67

Jo malo pa bih doao do gaenja, a to je

komplikovano. Zaista se ljudski rod dijeli na muke
i enske, s tim to ene po tijelu imaju mnotvo
skrivenih zakrljalih bradavica.
Ali zato li to po Sarajevu posljednjih godina
hodaju bez osmijeha?

68

12
Bilo je sasvim prirodno da emil ode u Klub
knjievnika, to je tamo preko puta tamparije Os
loboenja, kod Sloge, i da proslavi neoekivan
uspjeh svoje knjige ZLATNO KOLO ZLA.
Pored anka je stajao Haljevac i, s gorkim os
mijehom na licu, njihao depni sat na dugakom
lancu. Do njega je stajao Jovan Babi-igi i pio
travaricu.
5 Car si ove hefte

69

 Porto fino kae Cigi.

Sto ne sjedne? pitam
A la votr san time tr nazdravlja Cigi i dodaje:
Sjeu poslije...Malo prije sam popio coctu,
kao da sam je prosuo na vrelu platu.
Iz susjedne prostorije uje se glas Tihomira
Leia.
ta e ti? pita Anto.
Konjak...i ranjie.
Baci taj tranzisor kae mi Cia.
Bacim tranzistor svom snagom o plafon, on
odskoi i natakne se na vjealicu.
Jo svira zaudi se ia, pa uzme tranzistor
i tresne ga o pod.
Jo svira ude se svi.
U to naie Maid sa posluavnikom i zgazi tran
zistor.
Vie ne svira kae.
U Klubu guva. Pored jednog stuba stoji ak
viziter.
Daj mi tu Bibliju kaem. Poto je?
Petnaest hiljada...Ne mogu ti dati ovu, to mi
je uzorak.
Daj tu, neka je uzorak.
70

 Evo ranjii kae Anto.

Zato su hladni? upitam i dlanom udarim
po ai (kao u Skupljaima perja). Sav stolnjak
krvav.
Da platim viem.
Ne treba, ne treba...
Izlazim na ulicu, blizu je deset sati navee, jedna
mi ruka zamotana, u drugoj drim Bibliju.
Taxi!
Nailazi Ferdo.
Dokle? pita.
Dubrovnik kaem i obaram glavu preda
se.
Kraj dananjeg Bristola, na mjestu na kome
je sada parking, bila je jedna kafana i zvala se
Dubrovnik.
Evo Dubrovnik.
A gdje je more?
Na onom pravcu blizu M ostara Ferdo mi
pokazuje kazaljku brzinomjera: 170.
Na Stradunu jutro. Kupim peenu koko, a u
pristanitu naem nekakve lance i obmotam ih oko
nogu. U jednoj ruci Biblija, a u drugoj peena
koko, na nogama lanci.
Iznajmimo amac, natjerujemo ga na zidine.
71

Vratim se kui kod Ksenije u Hajduk Veljkovoj,

da perom zaradim kruh svoj svagdanji. Do tada sam
bio promijenio vie od sedamdeset gazdarica, a
konaio: na pijesku, na kameniima, na kamenu,
na zem lji, na travi, na klupi, na drvetu, u
podrumima i po tavanima. Osjeao sam se uistinu
graaninom cijelog grada, od Vratnika do Ilide, i
od Koeva do Bistrika, i u tom i takvom poimanju
svoga mjesta, jedne noi, nepozvan, uem preko
balkona na neiju sveanost. Sveanost umukne i
svi se veoma zaude otkuda ja tu, a domain mi
ljubazno pokae ulazna vrata, na koja sam tada prvi
i posljednji put -izaao. Sutradan se poalim Adilu
Hajriu, ali me on ubijedi d aje ovjek bio u pravu.
Kako, kao to sam ve rekao, ne volim opise,
sroim radio-dramu GLAS KOJI JE PUKAO O
EGIDIJU, ali je recenzent Ivan Fogl odbije, biva
ne valja. ao mi teksta, pa izbriem dvotake i ot
vorim zagrade na didaskalijama i ispadne pria.
Nekoliko godina potom, Televizija ponudi sto hilj
ada, ako do odreenog roka napiem bilo kakvu
tv-dramu. U posljednji as, sjetim se Egidija, pa
mu ponovo vratim dvotake i zagrade na didas
kalijama, a Ivan Fogl, koji je bio u iriju, ustvrdi
da GLAS KOJI JE PUKAO O EGIDIJU nije tvdrama, ali bi zato mogao da bude radio-drama, pa
sam uzme da je reira. Bio je potpuno zaboravio
da je dramu prije nekoliko godinaodbio.
72

Izem ti knjigu u kojoj nema bar jedna nevjerovatna stvari.

Jedna djevojka mi otvoreno stane pomagati, pa
smo ak i jogi kupili popola. Odvedem je u Res
toran na autobusku stanicu i javno poljubim, a tri
milicionara nas pretuku zbog irenja nemorala i
tako naa ljubav nasilno bude prekinuta. Ja onda
onaj jogi bacim kroz prozor.
Adil Hajri me ponovo ukori:
Nisi morao jogi bacati kroz prozor, mogao si
da spava na svojoj polovini, a na njenu polovinu
jogija da ne prelazi, jednostavno njenu polovinu
jog ija da ignorie. Ili si ak m ogao da ga
pretesterie i zadri svoj dio, popola ste ga kupili.

73

13
Napokon se ukazala i prilika za basnoslovnu
zaradu: televizija je odluila da snimi film Zlatno
kolo zla. Odem na Bunu kod Velagia, a Pjer i
ostali svrate u Mostar da nau glavnu glumicu. Ja
takoe odem i naem glavnu glumicu. Ovako kao
to je ova, tako ja zamiljam glavnu junakinju,
kaem, a Pjer se sloi. Rekviziter Paja nabavi
konje, ali svi su mi izgledali opasni i previsoki
strahovao sam da se glavna glumica ne povrijedi.
Napokon Paja dovede jadno kljuse, pope se na
75

njega, pa stade po njemu nemilice skakati. Konj

ni da mrdne. Valja li ovaj? vikao je bijesno.
Taj valja, rekao sam.
M eutim doao je vjerenik, pa je glum ici
izobliio lice.
Ljudi misle da su filmske ekipe nemoralne.
Kad smo snimili film, vratim se u Sarajevo, ali
nisam znao gdje da spavam, pa mi Kaja ponudi da
sa njim dijelim njegov bijeli krevetac. To je na
Alifakovcu. Kaja je slikar s bradom, ima dva tapa
s velikim gumenim epovima i na nogama nekakva
gvoeta koja dva puta kljocnu prije nego to us
tane od stola i krene. On je nacrtao onu uramljenu
karikaturu Seje u Adamsu. Inae je ovjek strog.
Dogaalo nam se da gucnemo koju aicu vie, ali
smo njegovom bijelom krevetcu uvijek prilazili na
prstima i utke; njegov je dom ist, pun nekog
sveanog mira kao u pagodi.
t
Bila je nedjelja, imali smo toliko da moemo
naruiti pivo popola, pa nas je tim prije obradovala
vijest da je film Zlatno kolo zla dobio nagradu.
Odmah smo to proslavili: zakupili smo Sirano,
pozvali goste, jeli, pili i veselili se.
Onda sam ja prestao da piem, a poeo da pijem.
Nakon nekoliko godina propadnem kao ovjek, pa
stanem da traim stalno zaposlenje.
76

14
Poso traim Boga m olim da ga ne naem.
Tokom one godine rada u propagandi Izdavakog
preduzea Svjetlost u grudima mi se nakupila
nekakva guka, pet godina sam je rakijom ispiro.
Da dabe platu uzimam, ne smijem, bojim se da
mi se potlja o glavnu ne slupa. Uostalom samo je
zrak besplatan (zato vrapci i jesu onoliki).
Halo, ovdje Demil taj i taj...
Halo, ovdje Neda Erceg direktor RadioSarajeva.
77

 Znate, emitovali ste mi nekoliko radio-drama,

ima li, moda, posla za mene?
A jeste li zavrili fakultet?
Nisam jo.
E, onda nema posla za vas.
A da sam zavrio medicinu, a dramu da nisam
napisao nikad, bi li onda bilo posla za mene?
Onda bi.
Pa nije li to apsurdno?
Jeste.
Halo, ovdje Demil taj i taj.
Halo ovdje Uro Kovaevi iz dramskog
programa televizije.
Treba li vam dramaturg?
A jesi li zavrio fakultet?
Jesam.
- - Grupa teatrologija?
Nisam.
E, ne moe raditi kod nas.
Pa studenti teatrologije polau ispite po
mojim tekstovima.
Oni mogu.
Kud u, ta u, omakne mi se runa rije opsujem dravu, dvojica me prijave, onaj me zapie,
78

oni me privedu;sudija gleda: vidi nisam neprijatelj,

alkohol me razorio - pedeset dana zatvora. Mislio
sam da ponudim da me strelja, ali nisam...
Tamo je Kota dobar, a ni Mia ne da na
ljude.Tekae nisam vidio. To je na zatvor,
tjeim samoga sebe, ali vidim niko me ne razumije.
Tek kada sam iziao shvatim da sam, u stvari, tamo
zauvijek i osto.
Naletim na g.Nikolu:
U to djeca sva u klik: Apsenik, apsenikali
se Nia sa mnom.
Nije prolo ni pola godine, ja opet u muriju. Ovaj
put dva metra. ivot mi se stuio, htio sam ak i
mater da zovem. Staje bilo: viko Hanibala u pomo.
Za mene su Hanibal i komandant Sava Kovaevi
dva najvea junaka i nema toga ko bi me u to
mogao razuvjeriti...
Tamnici i prosjakoj torb ici..............................

Da mi je da jednom odem u Staru Grku i da

gledam vitke tamne emprese pored nekog hrama,
a to sve da bude ponad mora. I da ja sjedim na
nekom kamenu i da lagan vjetri pirka i da suzu
pustim niz svoje lice
u travu
79

Ne daj Boe da sam kakav car: onoj to dugmad

presvlai na Baariji bombu bih ubacio u radnju:
nee da mi presvue nalu na opasau...
Ima li u Americi kretena?
... u nehumanim krajevima debeli ljudi sigurno
slue da se od njih pravi sapun...

......................................... ... . u Sarajevu ogroman

broj ljudi uti, nee da kau da im je dobro...
Hou na zvijezde, bre! (Bre je rije turskog
porijekla, ako to koga interesuje!)

dah mi je prah
a meso blato
hou na zvijezde
Demil navija za Zelju, ne navija za Zvezdu.
Da, da, navija za Zelju...Jednom je neki tip, dok
smo ili pored oba groblja prema Koevu, rekao:
Samo pjane navijaju za Zelju.
Da, sjeam se, bilo je to onda kada se eljez
niar vratio u Prvu ligu i zaigrao utakmicu protiv
Sarajeva.
Da, da, a prije toga kada je eljo ispo iz Lige,
ba na tom istom Koevu, pijanci, koje ve odavno
80

niko nije vidio sjedili su izmeu novinskih vatri

plaui. Pored njih su stajale prazne pivske flae
koje imaju irok grli, kao bive flae za mlijeko.

Mogu da piem ta god hou, ta god mi padne

na pamet! Oko mene tiina, friider zuji (ObodinSuperlux)...Da mi je da napiem dramu KOMAN
DANT SAVA. Htio bih da napiem televizijsku
dramu, da igra Ljuba Tadi; ali onda bi i tekst
morao da bude neto amaha... ili Uro Kravljaa...,
ali da se on vidi, rije da ne prozbori, usta da ne
otvori; samo autentini snimci iz rata i njegovo lice
i njegovim glasom njegove misli peko njegova lica;
strane misli; sve; neto strano, pravo; da uti i
da mislia to se uje... Moe i to kako jae konja,
hvata golim rukama onog Italijana pa ga tresne o
drvo, p otom m ota cigaru, pon ekad se osmijehne...A, u stvari, da pone kao doli mladii i
djevojke, veselo neko drutvo na Tjentite; svi ono
moderni, fini, autobus takoe moderan, straan,
stakla ogromna, zasjenjena, nikl, sja, njie se kao
laa, unutra neke posebne torbe, muzika, neka
odjea na njima, ono to vole, ta se nosi, pjevaju...;
pjevaju pjesmu Sto to hui Sutjeska. Tre, cika,
smijeh, graja...Jedan mladi se odvaja i odlazi na
Savin grob, ili na grobu kao odvaja se njegov lik
od ostalih, ili u tom smislu, ili oni bili pa otili, a
on se vratio itu pone da se odmotava film. E,

81

sad treba straan tekst, lice njegovo, misli, inserti

iz bitaka...K raj.M ladi se vraa kao malo
zamiljen... Opet sjed u aj bu hu i tako...Ali neto
strano!
I prije nego to pogine, vidimo sjedi, uti, jede
grum en sira, prism ae. Sava...O sjea vonj
njegovog injela!...

82

15
Dvadeset godina hodam po Sarajevu, bio sam i
na moru i niko se nije naao da me uhvati za ruku,
ili potegne za rukav i da mi kae: Demile, hoda
po Sarajevu usamljen kao jen, canis, teorija
spontaniteta je negativna pojava u naem drutvu
i kao takva treba da bude prevaziena.Ta zar ne
vidi da te spontanitet vodi u birtiju, a ne u
budunost.
Jest Miro Jani, ali nekako u isto vrijeme kada
sam i ja sam nadoo...
83

Napiem ove knjige tamo do onoga kako bih htio

da idem u Grku, pa bre bolje, jo friko, iz maine
odnesem u omladinski list. Izau etiri kartice s
osamnaest tamparskih greaka. A odnesem i u
Osloboenje. Vidim raja ita, te uzmem da piem
dalje, drago mi: mogo bi da ispadne roman na savremenu temu, ono to mi mati stalno govori:
Mani se istorijskih tema, pii neto savremeno...
A vidim, ne smijem sve ni da proitam, razoarau se, knjiga e mi se rasutinema dubine.
Sto se tie Grke sroim u sebi mudrost: kao
stari Grci bi za mnogo govorili ima ih deset hiljada,
isto kao to mi danas kaemo ima ih milion; sve
se to slae sa sadanjou: deset hiljada novih
dinaramilion je starih.
To sam smislio i jo sam neto smislio, ali ta
god sam smislio bilo je isto kao i da nisam smislio.
Po onoj narodnoj: ovjek snujeBog odreuje.
Od razmiljanja moe samo glava da te zaboli.
Razmiljanje ima bljutav ukus...Poslije glasnog
razmiljanja uvijek sam poelio da sopstvene zube
ispljunem iz usta...
Moda nekog interesuje od ega ja ivim? Pa,
eto, od ovoga...
84

... v . '

16
Hiljadudevetstotinasedamdesete odem u Pariz.
Mislio sam: nauiu francuski, ivot e mi se iz
temelja izmijeniti, vratiu se kao nov.
U hotelu Grand hotel di Mare tri sata sam
ponavljao: Done moa sil vu ple an kafe, i kad sam
napokon stao uz ank, barmen je na francuskom
upitao:
elite li kafu?
6 Car si ove hefte

87

Ija sam imao samo da kaem:

-

Oui!

Kada sam prvi put izbio na Saint Denis nisam

svojim oima mogao da vjerujem, mnotvo pros
titutki stajalo je po plonicima i uz zidove...Za 50
franaka skine sa sebe kaput, ostane gola u iz
mama, legne na krevet i rairi noge. Ima pred
sobom petnaest m inuta...N em a ljubljenja...A
moe i da ode. Ona poslije eka drugoga. One to
zovu travajposao.
Idem, kae, na posao. To je neto neshvatljivo!
Moglo bi se mnogo toga ispriati na tu temu. A i
inae kad god ljudi govore o prostitutkama uvijek
se osmjehuju na osoben nain.
Ve prvih dana sreo sam prijaznu i otresitu Ar
gentinku koja me je uzela ispod ruke, ali sam je
ostavio, nije mi se dopala. Sada bi valjala. Zapravo
ovako sam mislio:Ako ovdje ne naem onu pravu,
gdje onda, do avola, da je traim.
Nadao sam se da e mi taj uveni grad rijeiti
sve tekoe nagomilavane godinama; pun sara
jevskih ljubavnih trauma pokuao sam da shvatim
ta je to ljubav. Paljivo sam posmatrao ene noi
tako da poslije, u ivotu, lako mogu da ih prepoz
najem...
Naskoro sam upoznao ijednu panjolku koja je
dola u Pariz da studira slikarstvo. Zvala se Marija
88

Fuentes. Za sve to bi vidjela: izlog, knjigu, kip,

zid, park,ulicu, sve, nekog ovjeka, jelo, pilo, sve,
svegovorila je:
Pak, pak, to nita ne valja.
Nije htjela stvari da ostavi na miru, pa smo se
rastali. panjolac, emigrant, iz istog hotela nije joj
dozvoljavao da se via sa mnom. Iz moralnih raz
loga. Ja sam je, p a k , uio da izgovara poslovicu:eerom je mami dok je ne primami, a kada
je primami hljeba joj zabrani. Slabo smo govorili
francuski, a na panskom se nismo sporazumi
jevali, pa je poslovica za nju ostala bez smisla. Meni
je bilo milo sluati te rijei izgovorene ustima tamo
nekog stvora.
ta joj je znailo ono pak-pak, nikad nisam
shvatio.
Kada je doao BoiNoel, sveano se obukla
kao prava panjolka i priredila bogatu veeru
mislila je d aje i meni Noel. Ja sam jeo i vina pio...
Poslije sam se najeo i napio.
Potom sam upoznao enu ije je prezime bilo
Homme, to znai ovjek. ena ovjek. Ona je
rekla da je slovo F nedovreno. Vozila me je u
svome autu. Oni auto zovu oto...Bio je jedan Oto
u epu, isti ja. Kada me je jedared njegov otac
potjerao kui odmahnuo sam rukom i nisam
posluao, pa je Oto, ni kriv ni duan, dobio batine.
89

Bilo m ije stalo do te ene: ona je jedina podrala

moju odluku da se upiem na Sorbonu...Meutim
kada sam se pojavio na Sorboni svi su popadali od
smijeha. Naime, dvanaest godina sam nosio dugi
zim ski kaput. Dva puta sam ga podrezivao.
Posljednji put, prije tri godine, podrezala ga je i
dovela u red Vlasta Rnezovi.
Bilo m ije stalo do one ene: bila je Francuskin
ja. U Parizu ima inae malo Francuza.
U autu me je vozio i jedan na zemljak, lini
ofer an Marea. Ni dan danji nikako ne mogu da
proniknem je li i on bio peder. Pedera, izgleda,
ima po cijelom svijetu. U mom hotelu je bio jedan
ak iz Indonezije. Pokazivao mi je fotos rutavog
mukarca u koga je bio zaljubljen i za kojim je
patio. Sila ljubavna udara na slijepo, ne bira...
Sofer an Marea poklonio m ije flau ampanjca
i ja sam taj ampanjac donio u Sarajevo. uvao sam
ga za neku sveanu priliku, ali kako sveana prilika
nikako nije dolazila, prvi put kad sam se dobro
nalilo, otvorio sam bocu i poastio drutvo kojeg
se vie ne sjeam. Nismo imali ni leda ni aa, te
smo mlak ampanjac pili iz jedne pepeljare i jednog
flldana.
Bilo mi je stalo do one ene Homme, ali sam
svoju priliku prokockao kada sam se popiao u
bide. Nikad prije nisam vidio bide, pa sam mislio
d a je to klozetska olja...
90

U epu, koji zovu jo i Mali Pariz ivio je

Jusuf pekar, koji se preivao Insani. Isto kao i
ona Francuskinja do koje mi je bilo stalo. Jusuf
Covjekovi...
On je imao est sinova i jednu ker. Za nju sam
ve reko; vidio sam kako je pekar svoju mrtvu ki
krkae odnio u ambulantu. Na trbusima njegovih
sinova esto su se vidjele grafike oeva opasaa s
rupicama. Svih est je nauio da mijese i peku
kruh, iako je meu njima i on imao miljenika, a
poslije su i kole poispozajebavali...
Trideset godina J. Covjekovi je pekao kruh, pa
mu poodrasli sinovi predloie da ode u Vrnjaku
Banju i po pivi put u svom ivotu malo odmori.
Tekom mukom ga nagovorie. On ponese dosta
para, ali nakon desetak dana zatrai jo. Vratio se
ali u pekaru zadugo nije ni zavirio.
U autu su me vozila i dvojica Meksikanaca, koji
nisu vjerovali da epaci vole njihovu muziku:
OLE, IZA BRDA MUJO
OLE, MOJ HALILE
MAKSUZ SELAM TVOME BABI
MAKSUZ SELAM MATERI
Nakon stotinu dana provedenih u Parizu bio
sam skrhan. Iako sam imao to da jedem neprekid
no sam osjeao glad; njihov hljeb je u mojim ustima
91

poprimao ukus slame. Ni jedan bonur koji sam

za to vrijeme izgovorio nije izaao iz mojih grudi,
jest preao preko jezika, ali nije izaao iz mojih
grudi. U dui mi se skupljala guka nebrojenih
dobardanova, nisam mogao d aje izbacim iz sebe.
P oeo sam sa svima da govorim na mom
maternjem jeziku.
I tada na Alijansi ugledam Japanku neopisive
ljepote.
Odluim:ako sa njom izmijenim samo nekoliko
rijeiostajem u Parizu! Sav sam bio obuzet samo
tom jednom jedinom milju. Zvijerajui sutradan
svuda oko sebe stanem nekome bakandom na
nogu. Okrenem se i ugledam Japanku. Imala je
sasvim mala stopala. Isti dan bio sam u vozu za
Jugoslaviju. U Trstu mi je jedna kuma-zemljakinja
dala zalogaj pite. Sva mi je ona glad najednom
iezla.
Na eljeznikoj stanici u Sarajevu preda me je
izaao Trebevi da me doeka.
Zaprijetio sam Parizu da u mu doi za sedam
godina , ali prolo je sedam^odina, a moja prijetnja
ostala je neispunjena. Prolo je i deset godina...
Nekoliko godina sam proslavljao svoj povratak
iz Pariza. Onda sam na Otoci dobio stan, pa sam
godina dana samo stanovao, to mi je bilo jedino
zanimanje.
92

Uskoro me je obuzeo stid to sam knjievnik,

pa sam prestao da pijem, piem i puirn. I tako
dvije godine.
...Nikako ne bih elio da ujem ta ljudi o meni
govore, ali bih uvijek rado htio da ujem ta o
menimisle...

93

17
Da se ima kakav-takav uvid u svu "dubinu"
Demilovih misli o ivotu i smrti, vjenosti i prolaz
nosti, pred nama se razastire i njegov neveliki
Dnevnik koji je vodio po povratku iz Pariza. Na
alost, njegov Dnevnik nenadno poinje i nenadno zavrava.
Sva imena u pomenutom Dnevniku su iz
razumljivih razloga, manje-vie zatomljena.
10.III
Danas sam kupio ovu svesku. Sino sam
spavao kod Manje. Uvee sam gledao sat koji mi
95

je posudila. Njihao se u mojoj ruci. Donio sam relj

ef. Mario ga je odnio Ljubi. Ona nije htjela da ga
kupi. Kupio ga je Bosni (150.). Razgovarao sam
sa Beranom. Rovili su ulicu. Bilo je i snijega, a bila
je i bljuzgavica. Onaj jedan...(neitljivo). Pojeo sam
pirjan. Bio u Vijenici. Uskoio u autobus. U atelj
eu sam odlio negativ reljefa Majka i dijete. Naz
vala me je Nina. Sefkija mi je dao mond. Otiao
sam Nini u osam. Prvo smo etali, pa smo onda
bili u Klubu univerzitetskih radnika. Jeli smo suhe
ljive s orasima. To u da veeram. Manja je otila
u Evropu. Ja sam sjeo u tramvaj i doao ovamo.
Ovdje mi ujutro oi pobuhnu. Tamo ne. Manja
mi je kupila veliku bijelu majicu, gae i arape.
Bio sam od Manje posudio 100 dinara, ali sam joj
za dva sata vratio.
11.III
Ustao sam u deset i otiao u Paviljon.
Tamo je M .Corovi svojim slikam a nadijevao
imena. Igrao sam se s orasima. Telefonirao u atelje
nekoliko puta. U dva otiao autobusom u atelje. U
autobusu me je zabolio stomak. Odlio sam reljef.
Potom sam sa Aljom i Feom u Istri popio konj
ak. Otiao u kino Romaniju, gledao Demone.
Tapkaro mi prodao kartu za osam dinara. Traio
je 10, ali ja nisam imao 10. Gledao sam film i doao
Manji. Manja je napravila aj. Dala mi jabuku. Ve
je blizu dvanaest sati. Na radiju svira E1 condor
passa.
96

itam Buratina, Zlatni kljui: Buratino je

dobio kljui od kornjae koja je pomogla nekom
ovjeku, pa joj je poslije taj ovjek od dede i bake
napravio eljeve.
Sreo sam Malika* s porodicom u Sagardijama
kod Begove damije.
Vele Crvena zvezda u Mostaru 1:1.
Nai dani su objavili ilustraciju. Model je ostao
itav.
Tramvajska karta je imala ove brojeve 0076... i
020777.
13.III
Ujutro oko jedanaest sati otiao sam na
Fakultet. Tamo sam sreo Slobodanku. Zovnula me
je. Sreo sam Gordanu i Muju. Otiao sam oko
dvanaest u a telje. B io sam m alo n erov oza n .
Telefonirala mi je Nada. Dugo smo priali. Arfan
i Sefkija su odlivali Kralja. Ja sam zavrio reljef.
Ljubovi je dolazio. Malo je sa mnom mirglao re
ljef. Da vidi kako je to. Odnio sam reljef. Ispred
Nijaza pijana djevojka otrgla se Orhanu i nekima.
Pola je sa mnom do Paviljona. Htjela je da pije
sa mnom. Pored Paviljona sam vidio Sefkijinu
curu. Poslao sam je u atelje. Ona pijana djevojka
je iezla. Bilo joj je zima. Pokazao sam Veri reljef.
Odnio sam reljef Kasimu. Dopao mu se. Dao mi je
200 dinara. Sreo sam Gogu i poljubio ga. Bio je s
* U Sarajevu ive tri Malika. Ne zna se na kojeg se misli.

97

Krletovom svastikom. Bio sam veseo i razdragan.

Kupio sam: kobasicu, sir, sardine, mesni doruak,
jabuke, maslac (4. kom.), kikiriki, sljezove bom
bone, rahatlokum i Zabavnik i krenuo Manji.
Razgovara sam s...(ime nejasno ispisano). Veerao.
Minka je utiala radio. Ja sam rekao da ga ili pojaa
ili ugasi. Manja je rekla da ga ugasi. Ustao sam i
obukao se: Otiao sam. Sad sam ovdje. I Nori i
Mariji i Minki i efkiji sam rekao da u se za
godinu-dvije obogatiti.
Ali zato se kod Manje nisu radovali onome to
sam donio? (Kobasica, sir, sardine, mesni doruak,
jabuke, maslac (4.kom.) kikiriki, sljezove bombone,
rahatlokum i Politikin zabavnik.)
14.III
Otiao sam tramvajem do Fakulteta za
fiziku i herniju. U tramvaju sam se progurao do
vrata. Zovnuo me je Ilir: Demile!, pa Demile.
Na fakultetu sam bio sa Slobodankom. Oko deset
je dola Nina. U dvanaest sati sam otpratio
Slobodanku na voz. Kupio sam banane. Dvije sam
pojeo. Tri sam njoj namijenio. .Poljubio sam je u
hodniku. Zaboravio sam da joj dam banane. Otiao
sam u Exprs i pojeo goveu niclu. Poao u
atelje. Spasoje me je zovnuo iz Kvarnera.
(Vidi:spasojemeje!)* Tamo je bio i Premac. Popio
sam vlahov. Otiao sam u atelje. Nazvao teu Ekrema. Dolazila je Jasna, Mirkova. Dao sam joj
* Primjedba nastala prilikom prekucavanja.

98

komad bakra. Potom sam otiao da vidim mamu.

Sreo sam Manju s Brankom kako idu u Evropu.
Manja je imala mini-suknju koja se vidjela kroz
dugi lijepi kaput i skladno zaeljanu kosu. Samo
to se nismo sudarili kod kina Sutjeske, ali me
nije primjetila. Na televiziji sam gledao film, ruski,
o est djevojaka. Bilo je tuno. Odatle sam otiao
ovamo. Doao je jo jedan ovjek da ovdje spava.
Nina je u devet otputovala u Zagreb.
15.III
Tramvajem sam otiao na Fakultet. Imao
sam kutiju rahat-lokuma. U tramvaju sam vidio
Jasminku. Popio sam kafu i aj s rumom. Oko
jedanaest vidio sam Slobodanku. Popio sam aj s
rumom. Bila je i neka njena drugarica. Dao sam
Slobodanki njene banane. Otili smo u Udruenje
da uzmem karte i pismo. Pismo sam pocijepao. Ne
znam ko mi pie. Odatle u Nae dane. Odatle do
kraja Titove. Odatle u Sirano. Slobodanka i ja
popili smo sokove. Grlio sam je i ljubio. Ona se
otimala. Neobino mi je ljubiti s bradom. Odatle
na stanicu. Sa stanice tramvajem do Drvenije. Sreo
sam Arfana. Viknuo ga. Sjeli smo u autobus. U ate
ljeu sam malo pomogao da odliju Kralja. Pokuao
sam da nacrtam ilustraciju. Doao je Advan Hozi.
Dragan mi je dao komad mladog sira i komadi
mesa.Govorio sam kako je glupo umrijeti. I da ne
vjerujem da u umrijeti.
99

Oko dvanaest sati navee iz ateljea smo izali

efkija,Dragan i ja. Govorili smo o tuama. Titovu
asfaltiraju. efkija me je kod Begove astio sa dvije
ampite i grkom baklavom. Doetao je potom sa
mnom do Marin Dvora. Sjeo sam u tramvaj: 0081...,
040770. Sada sam ovdje u podrumu. Nema nikoga.
Laku no.
16.III
Ujutro oko pola devet Fatima mi je
donijela bijelu kafu i utipke koje je stavila na ovu
svesku. U devet bio sam na Fakultetu. Popio sam
kafu. Onda sam otiao na stanicu. Ispratio sam
Mehmeda koji e u Ameriku. Bili su Mehmed,
Delaludin, Zlata i Amela. Onda sam otiao do
Manje. Spavala je. Obukao sam potkoulju, gae,
arape i majicu koje m ije oprala Manja. Popio sam
kafu. Dala mi je jabuku. itali smo Je. Zagrlio
sam je. Doao je Mario. Potom Minka. Otiao sam
u banku. Nije bilo para. Sreo sam Maidu. Pojeo
sam burek. Svratio sam u kolu. Jeo jabuku. Pio
kafu. Tanovi mi se obratio. Rekao je da mi brada
dobro pristaje. Odatle sam otiao u atelje. Na
Titovoj sam sreo g. Nikolu. Ugnuo se tek asfalta
u rupu ...(nejasna reenica). Kupio sam tri.jaja, 1
maslac i frtalj hljeba. U samoposluzi sam sreo
Nadu. A prije toga i prije g. Nikole sreo sam djevoj
ku koja zna Ninu. U krletovom ateljeu ekao sam
efkiju. Aljo je bio sa skladnom djevojkom. Ugasio
je radio u dva sata i otiao. Ja sam radio potom
100

upalio. Onda sam pred ateljeom nogama pravio

lava od snijega. Doao je Arfan i otkljuao atelje.
Odlio sam novi negativ Majke i djeteta. Pili smo
kafu kao i uvijek. Razvukao sam plou za novi relj
ef. Jo se nisam odluio za ta. Nazvala je Nada.
Dugo smo govorili. Postavili smo zadnju kapu
Kralja. Ali ne skroz. Oko pola devet otiao sam
u Exprs na M arin-Dvor i pojeo rezance s
tripicama. Odatle u V.M.Crni. Malo sam gledao
televiziju. Odatle u prepunom tramvaju do
Pofalia. Sada sam ovdje. Nema nikoga. Sutra je
subota. Imam oko 30. dinara. 20 dinara bilo je u
velikoj pepeljari u ateljeu. Uzeo sam ih na zajam
ne pitajui. Sefkija je vidio. Prolo je ve vie od
tri mjeseca, a s radia mi jo nisu poslali moj
honorar.
17.III
Bio je sunan dan. Oko jedanaest sati sam
se probudio i pjeke drvoredom otiao u Parkkafanu. Malo sam sjedio s Borom i doktorom.
Onda unutra popio kafu. Na prozorima su bile zav
jese. Odatle sam otiao u atelje. Kupio sam: 3 jaja,
maslac, mond i kruh, pa sam napravio ruak.
Popili smo kafu napolju pred vratima. Arfan je pus
tio plou Rolingstounsa. Probao sam nainiti novi
crte, pa novi...Djevojka s pticama. Popili smo
kafu kod Dragana. Odatle smo otili u Parkkafanu. Nada je rekla da je ja i Neko priekamo.
Onda smo pili kafu kod Olomana. Odatle smo
101

otili do Vjenog plamena i natrag do Nadine kue.

Nazvala je ahza. Ujutro sam u ainici pojeo orbu
(3.dinara). efkija m ije dao mond. Hladno m ije
ovdje. Oi mi opet krvare.
18.111 Ujutro mi je Fatima donijela utipke i
bijelu kafu i traila da radim u bati. Odbio sam.
Otiao sam u atelje. Zapoeo sam Djevojku s
pticama. Iz pepeljare sam uzeo 17 dinara. Arfanu
e u goste doi Kasim. Sa suprugom. Pojeo sam
grah u Expresu. S Marijom i Brankom pravio sam
avione od papira i igrali smo domina i aha. Manja
je dola oko deset. Branko je otiao. Bole me oi..
19.111 Ujutro sam popio kafu i pojeo dvije sarme.
Otiao sam na fakultet i razgovarao s Kasimom.
Rekao je da doem po 300 dinara u dva. Sjedio
sam na ogradi na prvom spratu sa Milanom i tri
djevojke. Prije toga telefonirao sam Nini, ali nije
bila kod kue.Oko pola jedan dola je na Fakultet
i zovnula me. Imala je crnu periku. Popili smo
kafu, a onda sam je ispratio na tramvaj. Padao je
snijeg. Ja sam drao kiobran. Bila je guva. Uli
smo u trei tramvaj. Ispratio sam je kui. Dala mi
je Ilustrovanu politiku. Otiao sam do Kasima i
on mi je dao 300 dinara. Onda sam otiao u atelje.
Kupio sam: 3 jaja, maslac, pola hljeba, gula,
mlijeko, dvije jabuke, dvije narane i dva monda.
U ateljeu nije bilo nikoga. ekao sam. Onda je
doao Tomaevi i s njim sam se igrao na ogradi.
102

Doao je potar i donio raun za telefon: 57 dinara.

Dao sam mu, Nakon sat i po doao je efkija.
Napravio sam ruak. Dao sam Tomaeviu 100
dinara za naftu. U pepeljaru sam vratio 35 dinara.
Ostalo mi je samo 70 dinara. Doao je Nikola sa
enom i Krle. Napravio sam ilustraciju za Nae
dane. Onda sam otiao na autobus. Otvorio sam
prozor. Neka ena ga je zatvorila. Ponovo sam ga
otvorio. ena g a je zatvorila. Jedna druga je rekla
da nisam sam.Autobus je smrdio na naftu. Otiao
sam na Fak oko sedam. Vratio sam se jer nije bilo
predavanja. O. Davio nije doao. Sreo sam Ninu.
Otili smo u Skenderiju. Odatle sam je otpratio na
koncert. Bio sam u hodniku Umjetnike kole.
Otiao sam kod Neka. Dao sam mu dvije moje
knjige (Zlatno kolo zla i onu drugu). U petnaest
do deset otiao sam po Ninu. Uzeo sam kapute sa
garderobe. Otpratili smo njenu prijateljicu. Gledali
vunu u izlogu. Ona je pred kuom glumila razne
djevojke. Onda sam otiao Manji. Priali smo do
kasno. Manja mi je dala olovku..
20.III
Ujutro smo pili kafu. Ja sam Manji priao
svoj ivot. Narugala mi se i ja sam rekao da joj to
neu oprostiti. Otiao sam u Malo pozorite na kok
tel. Nikola Radovan Borota dao mi je plou,(onu s
kravom). Onda sam otiao u Uduenje. Tamo sam
se alio sa Tanjom, onom, onim i sa Isom. Iso je
rekao da ja ne razlikujem stvarnost od iluzije. Ja
103

sam rekao da razlikujem. Dali su mi: kafu, rakijicu,

jabuku, i keks. Tanja me je pitala ko je Manja.
Otiao sam u atelje. Kupio sam mlijeko i hljeb.
Sefkija mi je ponudio 100 dinara. Uzeo sam i zah
valio mu se. Onda je doao Arfan. Poslije njegov
brat.Radio sam reljef. Iz ateljea otiao sam u Ex
prs i veerao grah. Onda samo doao Manji.
Manja je otila u kino. Ja sam s Brankom donio
umur.
21.III
Oko jedanaest sati otiao sam na Fakultet.
Tamo sam sreo M.R. i s njom razgovarao. Ovdje
sam jutros Manji i Minki dovrio priu o svome
ivotu. Manja se ovaj put nije rugala. Popio sam
kafu kod M. u kabinetu. Bila je jo neka djevojka.
Govorio sam o Devadu. O tome da vajam. Da bi
trebalo u junu da zavrim fakultet. Oko dvanaest
sati otiao sam na koktel u Dom JNA. Tamo sam
sjeo za sto M. Selimovia. Pitao sam ga ta je to
starost. On je rekao da se ne boji smrti jer je Mus
liman. Rekao je da je puno radio. Da su elje iste
i u mladia i u starca. Na stolu je bilo mesa, pite,
kolaa. Popio sam au soka, au piva, jeo mesa.
Bio je i A. Isakovi. Mea je rekao da uzmem od
njega onaj drveni kip koji je kupio prije pet godina.
ena H. Bakia pozvala me je da doem njenoj
kui. Sef propagande dao mi je kutiju Kenta.
Otiao sam u atelje. Iz ateljea sam otiao u kino,
Opasna djevojka. Onda u Klub univerzitetskih
104

radnika. V eerao sam jagn jee m eso i kiselo

mlijeko (25 dinara). Odatle sam poao ovamo. Vidio
sam Ninu na prozoru. Otvorila je prozor. Pitala
me je jesam li bio na koktelu. Doao sam Manji.
Manja i Branko su otili na igranku. Sada je
jedanaest sati i petnaest minuta. Manja i Branko
su sluali Jozefmu Becer.
22.III
Otiao sam na Fakultet. Tamo sam vidio
Dragana i mladia s naoarima. Telefonirao sam
Nini. Otiao sam sa Spasojem i V. Premecom u
Kvarner u Sneck bar. Odatle na Fakultet. Odatle
u Park-kafanu. Vidio sam Gogu M. i Boru L. kod
koga sam otiao po cipele. Napravio sam ruak od
jaja i gulaa. U tramvaju sam sreo au koji se
razvodi od ene. Popio sam s njim vlahov. Poslije
ruka popio sam au bevande. Strano mi se
spavalo. Oko pola est bio sam u ateljeu...taksijem,
10 dinara. Malo sam radio. Oprao sam bradu. Doao
sam u grad. Jeo kolae u Egiptu. Vidio Ninu kroz
prozor kako trai knjige. Telefonirao iz Parkkafane. Otiao Manji. Bila je umorna i nerovozna.
itala je pjesme. Razbila je dvije ae. Smeta joj
to sam je udario po ruci kada me je povukla za
uho. Pita ta traim ovdje kada ponekad ne dam
da me dotakne.
23.III. Dok sam jo spavao dola je Manjina
sestra Jelena i neka njina prijateljica bolniarka.
Otile su u drugu sobu dok sam se ja obukao. Pili
105

smo kafu. Jelena je, kada je bila dijete jela muljiku.

Bolniarkin mu je sa Braa. Mario je kupio dva
monda, poslije sam dao pare za kafu. Onda sam
na Fakultetu sa Spasojem . popio aj kod Boka
B. u kabinetu. Platio je Spasoje. Otiao sam u
redakciju kod Balte da vidim za kip. Onda u
studentski list. Nee objaviti ilustraciju, jer ne ide
ona pria. Uzee za drugi broj moju priu Priprost
ovjek. Onda sam otiao u Svjetlost kod Mehmeda. Tamo samo sreo Anju. Nije htjela da mi da
ruku. Okrenuo sam se i otiao. Stao sam kod
Nebodera. Proao je Aleksa Miki sa staklom ispod
ruke. Uao sam i naruio kafu. Prolo je dvanaest
sati. Nine nije bilo. Sluao sam muziku Pereza
Prada, Patricija. Prije toga sam sreo Patriciju u
spaeku. Rukovali smo se kroz prozor. Stajao sam
na vratima da je do kraja ujem. Jedna djevojica
me je gledala. Onda sam izaao. Zovnula me je
Nina. etali smo. U Dairama popili kafu i sok. Nina
je govorila na francuskom. Ja sam njoj ispriao
etiri prie. Ona je platila deset dinara ja dva i po.
Otpratio sam je do kue. Otiao u atelje. Nina me
je pitala jesam li siguran. Ja sam rekao da jesam,
mada nisam znao ta me pita. Bila mi je muka i
od pitanja i od odgovora... Opet je naila Anja. Otili
smo u kino:Pipi duga arapa. U ateljeu je Muris
traio po asopisima enu u kadi. Telefonirao sam
Anji. Bio sam tuan i htio sam da odem Devadu.
Pitao sam Arfana ima li 100 dinara. Nije imao.
106

Pokuao sam da prodam prsten. Savo mi je u

Siranu dao 20 dinara. Onda sam otiao u klub
univerzitetskih radnika. 80 dinara dao mi je
Tonti. Dihan me je za dvanaest dinara taksijem
odvezao na stanicu. Karta je 70 dinara. Kupio sam
flomaster. Imam 17 dinara. Ovo piem u vozu.
Upravo je voz proao kroz Zenicu. elja mi je
ispunjena, putujem u Zagreb. U klubu sam popio
pivo. Iz taksija sam vidio Ninu sa Vanjom i nekom
enom. Smijala se.
24.111 Ujutro oko est doputovao sam u Zagreb.
Na Trgu Republike sjeo sam u tramvaj broj 9 i
svratio do Vlada. Bilo je sunano. Popio sam lozu
i kafu. Vlado me je dovezao do Devada. A prvo
Benjamina u kolu. Neki Mario je ekao Benjamina. Gledao sam enciklopedije. Pojeo sam indijaner. Ruali smo. Ja sam malo spavao. Uvee
smo gledali televiziju i pili rakiju. Sluao sam
Manitasa de Platu.
2 5 .111 Naspavao sam se, sanjao svata iz
jueranjih enciklopedija. Dorukovali smo i tram
vajem otili u Modernu galeriju. Gledao sam samo
kipove.

107

18
U epu kau da ti niko nafaku ne moe uzeti,
a u Sarajevu opet vele da niko sudbini umai ne
moe. U epu ti nafaka, u Sarajevu sudbina.
Ima, ini mi se Solohov knjigu ovjekova sud
bina...
(To seja dvoumim zato to je u SSSR-u sudbina
ukinuta.) Bio je i film. Kad ga gleda plae kao
d a je Mama Huanita... Ali sve je tanko...Postoje
atomi, to je nauno dokazano, samo atomi, nigdje
nikoga...Ali i to je tanko...Ako emo se naduravati
109

onda postojisve!...Jovan Babi zvani Cigi nije,

recimo umro, to je tako ucleeno, i vidimsmjeka
se zadovoljan: Porto fino...!, to ne kae, ali kao
da kae...Prsla mu jetra, davali mu krv, stotinu
sportista stalo u red da mu daju krv...Ima i njegov
memorial na Jahorini...Govorio je on meni kako
se staza pravi...Nije niko budala...I Mehmed Puri
je umro, soboslikar i sahaija iz epa (umro je;
dok je umirao u visini oiju stajala mu je otvorena
kutija filter-cigareta). Volio je jako zainjena jela,
dobro slana i pobiberena, imao je starinski gramofon
sa debelim ploama, prio je daje njegova rahmetli
mati vile viala. Sa elektrifikacijom sela oko epa
vile su iezle...Karandolozi, vukodlaci i zeleni
ojk takoe su nestali...(Kako se nauno zovu ne
znam.) to se pak vila tie vjerodostojna je in
jenica da one nisu imale dvije rupice u nozdrvi
nego samo jednu. Kau: ue zorom u talu, konji
znojni, grive im upletene u pletenice, svu no ih
vile jahale...Moj ouh je u Vrnjakoj Banji kupio
sliku na kojoj tri vile u prozirnoj odjei pleu ispred
jedne bare, a na bari potrbuke stoji labud. Bio je
u epu jedan enski stvor s osmijehom na usnama
koji se zvao Labud Se Kupa. Stanovao je u
velikom bivem kokoinjcu i donio na svijet muko
van-brano dijete s nekim radnikom iz fabrike
ofingera.
110

Mehmed Puri je mnoge svoje karakteristine

crte odnio u grob. Neke nije.
Bio je u epu kraj puta i jedan orah s kojeg je
palo dijete, pa ga je optina posjekla. Rasto jo od
Austro-Ugarske.
A i Burazer je umro. Kad kaem daje i on umro
prosto me doe sramota, pa i po tome vidim da je
smrt bestidna. On grijeha nije imao, a hoe li gore
odgovarati zato stoje rakiju pio, to ne znam. Bogu,
dodue, u poetku nije ni na kraj pameti bilo da
brani pit, ali kad je nakon estotina godina uvidio
da ljudi kvare rakiju, a rakija ljude, onda je moro.
A da Burazer grijeha nije imao sudim po tome to
je potovao nimet.
A evo kako.
Poao on jed a red sa svojim pajdaim a na
akamluk. Za one koji ne znaju ta je to akamluk,
a izgleda da to vie niko ne zna, moram rei da je
to: k a d s u n c e z a e k r a j k a k v e v o
d e u u t n j i p i j e n j e r a k i j e u z m ez u. Moe se koja i prozboriti, ali samo da bi se
utnja odrala.. Svi su, odreenu sumu dali u paj,
ali Burazer nije imao sitnih, pa je ponudio inardva vie, to njegovi jarani odluno odbie. Idi,
vele, vrati se u ariju, razmijeni, pa donesi. A
bili su ve preko mosta. Burazer se vrati, usitni i
jedva ih stigne. To mu je ve bilo naelo ejf. Kupe
rakiju, svakom polovka i jedno tridesetoro jaja.
111

Kako em o jaja?pitaju. Sve u im bur!

odgovaraju. Zato sve u imbur?, pita Burazer,
zar nije bolje neto skuhati?...Jok, odgovaraju,
sve u imbur. Uzmu tepsiju, zapale vatru, ubiju
tridesetoro jaja, pa onda odu jo granja da sakupe,
a Burazera ostave da pazi na im bur. Krivo
Burazeru to je moro u ariju da sitni novce, a ni
oko jaja ga nisu posluali, pa skine gae i posere
se po sred onog imbura...Izalo, tvrdio je poslije,
zdravo govno, mogli su ga okruiti, pa ono oko
njega baciti,, a ostalo pojesti...Kada su se jarani
pomolili i vidjeli ta je bilo s imbur om svima je
ono granje poispadalo iz ruku. Uzeli su tepsiju i
bacili je u potok. Burazeru su odmah odijelili
njegovu polovku i taj dan sa njim nisu pili.
Da si ti kakav ovjek govorili su ne bi
u nimet nudu vrio!
A Burazer je tvrdio:
Jaje nije nimet, jer je iz kokoije guzice
izalo...
A umro je i Tiho Lei, vene prerezo u Dubrov
niku hiljadudevetstotinasedameset i neke...I
beton ima duubio je naslov jedne njegove
reportae.
A umro je i Haljevac, kipar, od zaputenog or
ganizma...
112

Ko je ono jo umro...? Nekih jednostavno vie

nema...
ujem da Hasan zvani ak treba da doe iz
Libije.
Sreo sam Spasoja, pustio je kosu niz vrat. Raz
govarali smo o dlaki. On je pio votku.
Sreo sam i Boru Pitala. Sjedio je na stolici
ispred televizijske kamere. Pozdravili smo se,
rukovali, zagrlili, poljubili...Ta, ivot je samo
jedan...
Sreo sam i Anastaziju Belu ubi. Prijetila je.
Ponudio sam da je izbriem iz ove knjige, ali je
ona odgovorila: Ta ula sam da si to ve tampao.
Drugarica Bela se posljednjih dvadeset godina
povukla u svoj stan i ja sam mislio da ona vie
nee ni izlaziti, inae je ne bih pomenuo.

Nema ovjeka kome se novanice nisu utisnule

pod kou. ivjelo ono herojsko doba kada smo
Vlado Bosni i ja prezirali novac i dabogda za ciglo
jednu no nestala sva lova na ovoj planeti i dabogda
napokon svi pocrkali derui pare.
Vlado sada radi u hotelu Croatia u Cavtatu. (U
tom hotelu ivi maka koja se jedne sezone omacila
u apartmanu neke goe iz Amerike. Goa je bila
preneraena. Direktor hotela je s cvijeem u ruci
113

otiao goi na izvinjenje. Poslije se prialo da je

direktor ustvari otiao maki na babine.)
Osamdeset ljudi je ove godine samo u Sarajevu
upisalo kamata po sto miliona dinara!
A i ja da imam te proklete pare ne bih sada
pisao nego bih s nekom m akom duko u
apartmanu, pio cin-cano i bio jedan od osamdeset
a n o n i m n i h milijardera i umjesto to mislim
na Belu mirno bih mislio na svoju mater, ili na
nekoga ko m ije blizak i drag.
Jer u ovoj knjizi je sve moje znanje i imanje,
etika i estetika, Kafka i Man (ijedan i drugi, cjepid
lako, a u stvari zna na koga mislim), sve moje
besane noi, dua razderana i kosti napregnute ko
prenapregnuti beton. I otkako znam za sebe elim
da napiem ba ovakvu knjigu i pisau je do
bogojavljenja, jer hou da sve bude tano tako kako
jest...
Pouzdano znam da hodam po Sarajevu i da je
kamen-kamen i da na svijetu nema takve budale
koja bi me batinama gonila da za travu kaem da
je oblak, a za oblak da je sirovo gvoe.
Na kraju krajeva ovo je svijet ljudi, pa kakvi su
da su. Sta sam htio tano da kaem ne znam
krhko je znanjeali neto sam reko i meni je
dosta...
A bio sam i u Dubrovniku...
114

mo govora
deak, garson, maljik
Marko Veovi sjedi u Staroj Grkoj na bijelom
kamenu...nad njim nebo..
a kad doe taj dan, pa se svijet sunovrati unazad
tada emo biti zajedno sa svijetom na fonu Istoka.
Marko, istruhnuemo, jer Miljkovi ne nosi svoje
prezime.
Ovo je sada ispalo gore nego ono kada je Halmut
en ubacio onog Milera! (Napravi usta kao da e
da kae u, a kae i.)
Ha, nije jednostavno, slabo, pa ipak neu nita
brisati, vjerujem u sebe, izvui u se nekako, doi
e nadahnue, iknue izvor ispod brijega, ne mogu
me moje vlastite rijei ostaviti na cjedilu, hou da
izaem iz ovoga, hou da se osovim na noge, jer
ovjek je sa mnom, Marko Veovi, rekao je da ga
metnem u knjigu, ja sam to odmah uinio, zduno,
od srca, ali neto ne ide, neemo se predavati, po
cijenu kakva ogranienja ne, po tu cijenu ne, po
cijenu da s drugom budem, a da druga nemamne,
ni po tu cijenu ne, iskrsnue spasonosni dah, tovar,
hoe, mora, spasiemo se s ovoga valovlja, dri se
Marko, ne boj se, neemo potonuti, neemo, ne
dam, nema ta da mislim, neu da mislim, neu
nita da smiljam...
... sjenu u da iskleem!
115

Gdje sam se to spetljao kako to da sam knjigu

tako iskidao zato ne vodim rauna o njenoj
cjelovitosti gdje mi je osnovna ideja pa osnovna
ideja je u ovjeku koji hoe da isklee sjenu da ali
to nije provedeno onako kako treba ne osjea se
moda se osjea opet mi pade na pamet ono kako
me je ona ena poljubila u obraz ona glumica i
kako mi je gatala u dlan i kako m ije rekla da u
kratko ivjeti te da pourim da uradim to to imam
ujem da je Boro malo negodovao to mi je rekao
Spasoje ali meni Boro nije ni jednu jedinu rije
prozborio zato li je to nezgodno znam zapravo
stvari koje su nitavne ali koje se ne mogu rei jer
bi povrijedile moga prijatelja bilo kako da ih
napiem ali to zadire u njegovu bol u neto to se
ne dira ne zbog istine ne zbog knjige nego prosto
tako i ovako sam se zaklonio za njegovu dobrotu
ljudskost unaprijed znajui da e mi oprostiti ali
toliko smijem zato mi je pala na pamet opet ta
ena ta to je bilo tako davno ona je meni ulila strah
u poetku strah da u zaista brzo umrijeti a potom
strah da u umrijeti im iskleem sjenu a sjena
ve lei na podu u mojoj kuhinji evo je iza mojih
lea potrebno je jo samo neto malo i da bude
gotova izvajana uglaana uraena napravljena
dodue danima poiva ovdje preskaem je ponekad
vrlo rijetko zapnem o nju pomjerim je malo veoma
malo neznatno potom je nogom vratim bila je
napukla na nekoliko mjesta zapravo ja sam je jedne
116

noi isjekao sjekirom stajala je na zidu a bila je

ve skoro gotova u vjetakom kamenu poliester i
sitni mljeveni kamen s dodacima plave boje da
ponovo je krpim ta mari ako sam prethodnu
reenicu zavrio sa da da da da koliko god hou
puta da e sada neu da hou li uskoro umrijeti
tjei me to ta sjena jo nije uspravljena uza zid
tolike godine...
I Hajrudin Somun je divan ovjek
Ja sam po Sarajevu mnogo io po kafanama...
Mnogo sam pjevo...Uvijek sam cure gledo...
A i sa auto-puta kada smo se vraali i tada...
Taj Sead F etahagi...im a i narodni heroj
Fetahagi, nije to sluajno...
ujem d aje Hasan zvani Zak doo iz libije i da
je opet otio u Libiju. Pile s Otoke je isto treb da
ide u Libiju. Jedan ovjek zvani Pile. Pije samo
pivo, a nije debeo, naprotiv vitak je i ima karak
teristine crte lica. On kae da mene cijeni. Ne
voli eki.
A io sam i u disko.
Pravo kae Hemingway: alkohol je bolja strana
ivota.
(Ima pravo on, ali nemam ja)
Hemingway je bio slavan kada je izlazio VUS
Vjesnik u srijedu s Lutajui reporter pronalazi i
117

s nagradom ko pogodi zagonetnu sliku. Tada je on

dva puta pao iz aviona i ostao iv...
...Branku Miljkoviu su gurali glavu u klozetsku
solju i to kada bi se svi ti neki tamo iznapijalida
se otrijezni. Vjerovatno bi putali vodu, nisu mu
glavu gurali u kloaku, nego tako...(ovjek uvijek
misli ono najgore...) Prije nego to e se objesiti u
Osloboenju je izaao jedan manji intervju koji
je potpisao Vuk Krnjevi. Na pitanje: ta sada
spremate? Miljkovi je odgovorio:Vrata na koja
u da izaem.
Ima ovdje u Sarajevu jedan gebo, knjievnik
banauz, krivo mu to ga drava ne izdrava, kao
on je eto..., a oni mu...Kako, kae, onaj, pa onaj,
svi, kae, dabe plate prim aju... H oe da
promijeni sredinu.
Ja sam prije mnogo patio, bilo mi je teko,
vjerovatno mi je ivot bio teak, sada ne patim, a
nikako ne mogu da se sjetim ta mi je to bilo teko.
Svugdje sam io...Sex me mnogo privlai... A bio
sam sklon i razmiljanju. Zato sam i upiso filozofiju.
Ispitiva:
Zato?
Demil:
Da rijeim komar.
118

 Hahahahahahahaha...
Sada vie nita ne znam. ita jednog filozofa,
pa onoliko koliko ga razumije vidi ovjek u pravu,
ita drugog ovaj pobija onog prvog, a i on u
pravu...Nekoliko je studatelja oboljelo na iv
cima...Gleda seljak sve zna, ne moe mu nita. I
filozofija je kao sve ostale stvari bavi se njome i
to ti je sve. Najgore je to je na smrt ozbiljna, nema
humora, neto kao enigmatski kutak.
Mi knjievnici smo uglavnom jako filozofski
neobrazovani. Mislim kod nas.
Ne znam nita vie re. ta god ponem da mis
lim vidim ne valja. Mora d aje to moja intelektual
na smrt. Kad prije umrijeh? To sam ja sigurno
postepeno...Trebalo da dam intervju za sarajevski
Svijetne znam. ta god kaem, kad bolje raz
mislim vidim da nije tako. Ne valja. Svega sam tri
stvari uoio:
Prvo: One kratke muke arape s jakom las
tikom tako da se za kratko vrijeme usijecaju do
kosti, pa ne moe krv da cirkulie, a i boli.
Drugo: One alice za kafu s ispupenim debelim
stijenkama i sa ruicom koja se ne da uhvatiti i s
ije spoljne strane poslije svakog srka ostaje
pdlivi iliti trag.
I tree: Oni novi telefoni koji bjee i etaju po
stolu dok okree brojanik.
119

'

19
Dosjetim se da je ona moja druga knjiga u kojoj
aneo pripovijeda pogodna za dramatizaciju, pa
sjednem u voz i odem u Mostar. Pogledam most,
pojedem mjeanac, pa u pozorite. Upitam Ibriima
gdje je direktor, a on mi saopti da je direktor
zajedno s A hm edom O bradoviem otiao u
Sarajevo da me nau, jer je ona moja druga knjiga
u kojoj aneo pripovijeda pogodna za
dramatizaciju. Isti dan po istom posluje doo, oni
otili, a nismo se dogovarali.
123

Dadnu mi apartman i lijepo prime, a ja u Liru,

pa se zapijem. Sjedei s grupom mladih Her
cegovaca stanem recitovati:
Ne plai Kotan i ne budi tuna, jer ovek je
za bol i patnju zdaden no mi zapoj onu moju
pesnu... a koju tvoju pesnu ago, ja gu ne znaim
tvoju pesnu...ni ja gu ne znam...
Pa mahnem rukom i sluajno razbijem jednu
flau. U to doleti konobar:
Tri hiljade! veli.
Kaem mu da flau nisam namjerno razbio i da
u mu sjutra ujutro donijeti drugu, ali konobar ni
da uje i ja flau platim. U to e jedan momak od
onih koji su sjedili ovako prozboriti:
Ja mu ne bih platio... pa ni pet ni est
uzme praznu flau sa stola tresne je o pod i flaa
prsne.
Konobar doleti jo bre: Ha, bu, u, ko je, ta
je, za telefon pa miliciju ...
Onaj to je razbio flau ree da ide porad sebe
i ne vrati se. Drugi ree da ide po cigaretene
vrati se. Trei ustade da udahne istog vazduha
ne vrati se. I tako svi odoe, a na vrata banue
dvojica milicionara, konobar trgne glavom prema
meni, oni priu, daj linu kartu, nemam, hajde sa
nama...
Oklen si? upita jedan od njih.
124

 Iz Sarajeva.
ta si po zanimanju?
Knjievnik.
Ti knjievnik ree on i stavi ruke na
kukove. Da si ti knjievnik ne bi taki izgledo.
Kako se zove...?
Seberedaim...
Kako?
Seberedaim...
Deder ti to nama napii ree milicionar,
donese papir i olovku i ja preko itavog papira
napiem SEBEREDAIM...
A prezime? upita on.
Prezime jo nisam smislio rekoh istinu.
...A evo, naime, o emu se radi. Stojim tako
jedared za ankom u epu, a pored mene seljak
u eiru (zapravo eir mu na glavi)zemljak, hou
s njim razgovor da zapodijenem.
Kako se zove pitam.
Seberad ree, a lae.. Nema takvog imena,
SEBE RAD, ili RAD SEBE, SEBI SE RADUJE,
shvatim ovjek a...D obro, m islim , ako si ti
Seberad, onda sam ja Seberedaim... i to mi ime
poslui u odsudnom asu...
125

 Halo! javlja m ilicion ar nakon toga

tokivokijem.Poalji kola, ovdje opasan tip..
To je bilo smijeno, ali se nasmijati nisam
mogao. Odvezu me do potpuno prazne, ali iste
elije s jednim ebetom na podu, pa tu prenoim,
a sutra rano privedu me sudiji za prekraje.
Kaem sudiji da su oni mladii u Liri sino
bili Mostarci, na ta sudija s uvjerenjem otpovrnu
da to nikako ne mogu biti Mostarci, jer me ni u
kom sluaju ne bi onako za stolom ostavili da ni
kriv ni duan stradam od milicije. Potom me kazni
za lano predstavljanje i omalovaavanje uvara
reda i mira i kad je sve bilo gotovo porui kafe.
Tako se rastasmo.
Vratim se u svoj apartman, pa udri pii, sad ono
to je roman treba drama da bude. Zamislim ovak
vu dramu: kao sjedi publika uokolo, a u sredini se
odvija krvoprolie.
A jo dok sam roman pisao htio sam svaki
udarac noem da opiem u jednom poglavlju
udarac noemglava knjige; i tako sedam puta. Ali
nisam. Zato je knjiga tanka ispala. I mati mi je
prigovorila : Sine, tanka ti knjiga.
Kada je drama bila gotova reiser taj i taj veli:
Objesiemo ga za noge, a potom e da padne
kia.
I zadivim se i zaudim:
126

 Kako e pitam kia da pada u pozoritu?

Nita se ti ne boj veli reiser (nije teko
znati koji), nego kad ode kod direktora, bie i
Ibriim, ti reci da smo zajedno pisali dramu pa neka
mi daju jedno petsto hiljada (500 000).
Ne mogu im ja sada rei da ti daju pesto
hiljada, jer nemam na ta, ali kada pone da
reira, rei u, posluae i dae...
Te trgnem gore. A gore: direktor, sekretar,
Ibriim, reiser...
Koliko je tvoje? pitaju, a drama prekucana
u plavkastim koricama stoji pred svakim!
Dva miliona! lupim.
Dobro kau daemo...A je li Ahmed (taj
reiser) pridonio pisanju? pitaju.
Evo rekoh drama je pred svakim, okretau list po list i gdje god je on pridonio ja u
stat.
Te ponem okretati list po list i doem do
zadnjeg:
Karabega objesie za noge, a potom pade
kiaproitam. To je njegovo.
Podjele uloge, svakom glumcu ona koja mu
najvie odgovara, na koga najvie lii: ako je u
drami mrav ovjek nae se mrav glumac, ako je
u drami debeo ovjek nae se debeo glumac.
127

 S ovim emo mi na Sterijino stanu govoriti.

Koa mi se jei, vidim one moje izmiljotine
oivjele.
Ahmed me poalje u Sarajevo, Sada su, veli,
govorne probe, pa ti doi zajedno desetak dana.
Ne prooe ni tri dana kad u novinama osvanu
ovoliki lanak: drama toga i toga pisca (iz epa),
biva, nee biti prikazana u Mostaru ne valja, kae,
i malo neto ko i politiki, a bila bi i dosadna tvrdi
jedan glumac.
Ja u redakciju. Evo, kaem, pismo javno da se
objelodani, da u sve ispraviti ta ne valja u drami,
ne moe to tako... Ali urednik potee iz ladice
nekakav zakon: kao to svoje pismo ti prvo poalji
dolje njima u Mostar, pa onda oni neka ga poalju
nama i tek tada emo ga mi objaviti. Ja pismo u
Mostar: Potovani drugovi, takva i takva stvar, ja
sam htio da napravim krvoprolie, nije mi ni na
kraj pameti bilo da piem neto to je nepodobno,
i ko to tamo ocjenjuje i to se ja ni za ta ne
pitam ...evo m ene, pa da v id im o...ta treba,
ispraviu. Ja sam jo ivi pisac...To bi onda bilo
isto kao kada bi svako pozorite koje dobije od
kakva pisca rav komad odmah u novine turali:
Aha, eto mi smo neki dan dobili od toga i toga
pisca lou dramu, on hoe da mu je postavimo na
128

scenu, da bude igrana, a drama nita ne valja, ak

bi mogla da bude i dosadna i mi je neemo igrati...
Ali odgovora nema. Ostali oni pri svome...
Jesi li ti pare prim io? pitaju me. Ma
jesam. velim, ali...
Eh, da mi je dajda kakva vlast, kurac bi to
moglo tako, mislim se ja neto u sebi.
Uzmem poslije tu dramu, itam, stvarno ne
valja, ali ne valjaju ni druge, a nije ni to to pie
u novinama...Mislie neko bog zna ta sam napisao.
Nita, eno imam tu negdje i izreske iz novina...
Sjednem, pa sve prepravim kako sam najbolje
znao i umio, sve se uvam da opet ta ne napiem,
ovi bi za ovo mogli pomisliti ovo, oni bi za ovo mogli
pomisliti ono, jo sam je pet godina piso, (e, i ja
naem temu!), pa leti nosi dramu Iki Foglu u
sarajevsko Narodno pozorite, da se drama prikae,
da svijet vidi...A Iko Fogl dramuBeloviu u
Beograd! Ama nije, bolan, Iko to drama za Belovia,
govorim mu ja, to je dramiak, neto malo, tek da
se igra nekako onkraj...Evo Kupusovi je sam rekao
napravie od prvog dijela za novootvorenu Malu
scenu predstavicu fizikog teatra i dosta...! Sada
to jo sve visi...
129

20
Elem, kada ova knjiga izae, a to e biti 1980.
godine, biu slavan i poznat kao, recimo, Momo
Kapor.
On je duhovit. Hiljadudevetstotinapedeset i
devete odnesem jednu svoju priu u Osloboenje,
ne znam koju, nije ni vano. Pored urednika je
sjedio i Momo Kapor. im sam uao, a on veli:
Evo jo jednog genija! Ja uzmem priu, pa je
ondje pocijepam. Izalo nakon deset godina Zlatno
kolo zla. Sjea li se ti, Momo pitam ga, kada
131

si mi rekao tako i tako, tada i tada, to i to?

Sjeam, odgovara Momo, i, vidi, bio sam u
pravu!
Sredinom 1982. Sarajevo e zadesiti snaan
zemljotres, ali ljudskih rtava nee biti. O svemu
tome bie opirno u sredstvima javnog informisanja. Inae, ve 1983. godine privreda e se u cijelom
regionu stabilizovati i strunjaci svjetskog glasa
nee biti u stanju da objasne taj fenomen: (najud
nija momad na svijetu).
Do pred samu Olimpijadu 1984. godine u kul
turi e se zbiti bitne promjene, mnogo toga e
krenuti na bolje.
eljezniar e 1983. godine osvojiti am
pionsku titulu...
Negdje s proljea 1984. godine umrijee Vlasta
Knezovi. Ja u upoznati jednu djevojku koja u
svojoj elegantnoj tani uvijek nosi kost za psa
lutalicu. Saznau kako se zove i sve...

132

CAR SI OVE HEFTE

Izdava

nam

sugerie

da

ispovijest

Nedada

Ibriimovia Car si ove hefte" primimo i prihvatimo kao

roman o dananjem Sarajevu. Pojam romana i u nas i u
svijetu postao je veoma rastegljiv, tako da u njega
moemo smjestiti sve i svata. Pojam savremenog romana
ide u red pojmova koji danas malo koga obavezuju. Iz
dava se koristi svojim pravom i svojom procjenom
trita, na kome, navodno, roman ima dobru prou.
Roeni pripovjeda i veoma daroviti romanopisac, Nedad
Ibriimovi je i sam povjerovao da je napisao jo jedan
roman, ovog puta o Sarajevu. Ili je na djelu jo jedan
njegov spontani "ugursuzluk"? Teko je to utvrditi i jo
tee rei. Sreom, u ovom asu to i nije najvanije. Sklon
sam da novu knjigu Nedada Ibriimovia prihvatim kao
ispovijest stvaralaki potentne linosti, koja, i kad govori
o sebi u gradu u kome je roena, u kome ivi i stvara,
ima ta da kae i koja to ini sa armom i bez stida.
Prozu "Car si ove hefte" doputeno je prosuivati i kao
antim em oare pripovjedaa i rom ansijera Nedada
Ibriimovia. Osnovna ivotna i stvaralaka situacija koju
Ibriimovi opisuje i pripovijeda je djeljiva. U njoj
zatiemo ljude koje iz dana u dan susreemo u svakod
nevnom ivotu. Njihovo carstvo je ovozemaljsko.
Ogledamo se jedni u drugima i prepoznajemo. Dio smo
vremena koje nosi svoje breme. Tek to smo se oglasili,
tek to smo prebrinuli prve brige o tome kako da iza nas
ostane neki trag u kulturi i umjetnosti, a nazad se vie
nema kud, jer nas krajolik anonimnosti sve vie podsjea

133

na krajolik izgubljenog raja, obreli srno se izmeu korica

Ibriimovievih antimemoara. I sami antijunaci. ok je
potpun. Usuujem se rei da pisac djela "Car si ove hefte"
rauna sa stanjem oka ili bar potpunog iznenaenja.
Niu se dogaaji o kojima i mi imamo svoju priu, svoju
dobro uvanu ispovijest. Moralni smisao Ibriimovievih
antimemoara je moda ba u tome to nas oslobaa vlas
titih mora, umiljaja i jednokratnih sudova o sebi i
drugima, o osnovnoj situaciji koja je iza nas, o smislu
neistih ruku, o neispunjenim trenucima. Ispovijedajui
se suoen sa svijetom, sa ljudima koji su tu i s kojima je
na hiljadu i jedan nain povezan u nerazmi'siv vor,
Nedad Ibriimovi dosee onu razinu samosvijesti koja
granii sa samounitenjem. Kao da kae odluno i
samopodrugljivo: Povjerovao sam u jednom asu da sam
pisac i da sve mogu, ali, za razliku od vas, ja o sebi nakon
svega nemam iluzija. Pieva elja da i to kae, da se
ispovijedi, da crno na bijelo ostavi trag, uvodi ga ponovo
u svijet iluzija i hazarda s njima, tako da sve opet moe
da krene iz poetka. Povjerovao sam kako je Nedad
Ibriimovi morao da napie bar ovu i ovakvu knjigu jer
mu je bilo stalo da preivi prolo i sadanje kako bi nas
tavio svojim putem.
Tako je sve minulo i trenutano u ivotu i stvaranju
Nedada Ibriimovia postalo neto drugouobliena
ispovijest, sainjena prozna slika, antimemoarska klopka
za poneto od onoga o emu bi drugi najradije utali cio
jedan ljudski vijek.
Piscu djela "Car si ove hefte" uroeno je lukavstvo
umjetnika rijei i ono mu pomae da se odri na nogama
i u djelu, u kome se bavi sobom, svojim iluzijama i

134

predrasudama, svojim moima i htijenjima, svojim

djelima i porazima, svojim porivima i kompenzacijama,
svojim iskoenim, ustranu pomjerenim pogledom na
svijet, ivot i ljude. Ispovijedajui se, sam sa sobom i
izloen pravdi drugih, on umije da otrpi to je u zbilji,
jo koliko jue, trpio. On zna da preuti poneto od onoga
to je jo bio prejak ili unezvijeren iskaz. On lako, ne
krivotvorei nita, zam jenjuje tragine predznake
pojedinih ivotnih i stvaralakih situacija humornim,
tragikominim i komedijantskim predznacima. Kao da se
igra ili titra sa svim do ega mu je stalo .Tu mo
preoblikovanja ve oblikovanog, tu mo imenovanja za
svoju duu i po svojoj mjeri ve imenovanog i sraslog sa
naim navikama posjeduju roeni pripovjedai, kao i ljudi
kojima ne manjka izvorno iskustvo. Ostvarivanje ove
moi pisac Nedad Ibriimovi plaa visokom cijenom.
Suoen sa Sarajevom , sa njegovim vidljivim i
nevidljivim sadrajima i oblicima u vremenu, Ivo Anri
e jednostavno rei :"To je grad". Njegovu mladost on e
poistovjetiti sa drvenou gradova koji postoje samo jo
u bajkama i starim predanjima. Na tlu ovog grada gotovo
sve ima svoje porijeklo, svoju drevnost, svoju patinu. I
sve to je donekle donijeto i to je na tlo ovog grada
presaenoprimie se u vremenu i srasti sa obeanim
tlom. U djelu "Car si ove hefte" Sarajevo kao grad jedva
i da se nazire. Ibriimovi se bavi sobom ma gdje da jeu
Sarajevu ili Parizu, u ludnici ili u sudnici, na obali rijeke
Bosne ili primorju. Bavei se sobom i drugima, zagledan
u smirenu povrinu vlastite prolosti, Ibriimovi pouz
dano zna da gradove ine ljudi. Bavei se sobom i
drugima, pisac se, dakle, bavi ovim gradom, koji izmie

135

oko reportera, oku dokonog ili prezaposlenog putnika

namjernika. Tako je Sarajevo kao grad dobilo u pripov
jedau Ibriimoviu jo jednog svoga pisca, po mnogo
emu drugaijeg od znanih nam pisaca ovoga grada.
Detalji koje Ibriimovi uoava i nijanse u stanjima koje
nagovjetava dugujemo likovnom daru i obrazovanju
pisca Ibriimovia. O toj osobenosti njegovih proza, krat
kih pria i romana knjievna kritika u nas uporno uti.
Uza sve ograde, uprkos svim prigovorima koje
moemo uputiti Ibriimoviu, djelo "Car si ove hefte" je
dragocjeno. Ono nam pomae da shvatimo poneku od bit
nih odrednica knjievnog ivota nakon pedesetih godina
ovoga vijeka i da zavirimo ne samo u knjievnu radionicu
Nedada Ibriimovia ve i u njegove poraze u dohvatanju
i noenju sa silama mjerljivim, sa ljudima svakojakim,
sa iluzijama neizbjenim, sa rijeima neutjenim. I sam
na gubitku, Ibriimovi je svojim pripovjedakim darom
izborio pravo da na svoj nain, bremenit podsmijehom i
sprdnjom sa svim i svaim, govori o ivotu, povijesti,
filozofiji, religiji, arhitekturi, naukovanju i ivim ljudma,
svojim i naim savremenicima. Izuio je umijee dvorskih
budala, domiljala i ereta. Umije i da lisici i da se. pret
vara. Kao da kae: "Sve je to ba tako bilo ili je moglo
biti, a moda i nije, ve se meni priinilo ili prisnilo. U
svakom sluaju, ja s tim nemam ama ba nita. Ni luk
jeo, ni luk mirisao". Prisustvo bogomolja mnogih ob
javljenih religija na tlu grada Sarajeva bilo je u prolosti
za mnoge duhove nemio izvor nesporazuma, dioba i
sukoba, nepovjerenja i mrnje, iskonske zebnje i egzis
tencijalnog straha. Po Ibriimoviu bogu je ba dobro u
Sarajevu. Ima bogomolju kakvu hoe i kad koju hoe.

136

Iskaz je hum oran i dobro doao. U tom i takvom

rastvaranju nataloenih uvjerenja, u tom i takvom ivot
nom i knjievnom prostoru Ibriimovi e se u jednom
asu pojaviti na sarajevskim ulicama sa Biblijom pod jed
nom i peenom kokokom pod drugom rukom. Sva
duhovna i materijalna blaga ovog svijeta, a ne samo
arenilo obilja u izlozima sarajevskih trgovina, blijede
pred nesvakidanjom pojavom piscau drutvu Biblijom
i peenom kokokom. Eventualna zabrinutost u ispraz
nosti koju sobom nosi tzv. potroaki mentalitet gubi
smisao, kao i upozorenja o eventualnom asketizmu
pievom. Pojava o kojoj govorimo, primjerena piscu
Ibriimovievog kova, u svojoj biti je jednostavna i ljudski
shvatljiva.
Uzalud emo se pitati zato Nedad Ibriimovi
preutkuje

vane

pojedinosti,

dogaaje

i pojave

knjievnog ivota u Sarajevu iji je sudionik i ljetopisac

na svoju odgovornost. Preutkivanja o kojima govorimo
nisu izraz Ibriimovievog kratkog pamenja, kalkulisanja
sa ovozemaljskim silama ili sluajnih previda. Unutarnja
intriga ove proze sazdana je ne samo od onoga to se u
njoj otkriva i izriito kazuje ve i od onoga to se u njoj
nasluuje i preutkuje. Ibriimovievo gledanje i vienje
osnovnog toka
suterensko,

sarajevskog knjievnog

ivota je

pa zato i neobino u svojoj obinosti,

uproenosti i razmrvljenosti. Pripovjeda i romanopisac,

Ibriimovi ne vojuje u javnom, u knjievnom ivotu za
novo ili tradicionalistiko, za ovakav ili onakav status um
jetnika rijei i njegovog djela, za ovu ili onu knjievniku
konstelaciju. On zazire od javnog djelovanja, od vlastitog
izjanjavanja, od obeanih i neizvjesnih puteva moi i

137

uticaja. On zazire i stvara, a nainom ivota i istrajavanja

u ivotu i osnovnoj knjievnoj situaciji podsjea na boema,
zanemarujui injenicu da je boemija kao stanje duha i
nain ivota iza nas, iza naih htijenja i moi, pa i iza
nae osnovne drutvene i knjievne zadae. Svojevrsna
ravnodunost, profesionalizam po svaku cijenu, alkohol,
nesporazumi i sporadini sukobi sa uvarima javnog reda,
potucanja od nemila do nedraga, sitne nastranosti koje
otvaraju vratnice priica, anegdota i viceva "u kojima si
glavni" uinili su da mnogi meu nama prime i prihvate
Ibriimovia kao linost izvan serije, pomalo nastranu i
dragu, neuhvatljivu i nepredvidivu u ivotu i knjievnom
stvaranju.
Odvanost je bila uvijek i mjera ljudske estitosti, pa
i mjera moralnog i socijalnog smisla umjetnosti rijei.
Pripovjeda i romanopisac, Nedad Ibriimovi odvaio
se da progovori o sebi, o preenom putu do svoje
graanske i knjievnike zrelosti. Zato je njegovo djelo
"Car si ove hefte" bremenito rizikom. Pozivni konkurs
sarajevske izdavake kue "Svjetlost" upuen nekolicini
savremenih proznih pisaca da pokuaju napisati prozno
djelo o Sarajevu nije odgovor na pitanje o smislu rizika
na koji se odvaio Ibriimovi. Svodei vlastiti ivot i vlas
titu knjievnu avanturu na grau jedne osobene prozne
slike, oslobaajui se tereta vlastite prolosti, Ibriimovi
je sainio autentian dokumenat o naoj osnovnoj porat
noj knjievnoj situaciji. Dvije decenije zaziranja od javnih
poslova, od svakodnevnog angaovanja i vojevanja za
svoje mjesto pod suncem dole su po svoje: pisac je izloio
sebe i svoj jedini ivot javnosti i njenom sudu. Izloen,
nezatien i nezbrinut, suoen sa sobom kao argumentom

138

za i protiv svega ovog o emu je progovorio, pisac nas

podsjea na umornog igraa. Radije bi da popria sa
radoznalom svjetinom o igri nego da i dalje pred njom
igra. Pouzdano zna da mu je bilo teko, ali ne moe da
se sjeti kada i gdje mu je bilo teko. Zatoen je ivotom.
Zatoen je stvaranjem. Zatoen je svijetom. Jezikom
sarajevskih atrovaca, jezikom ulice Ibriimovi e nam
dobaciti u lice najkrai mogui sud: "Tanko". Nije rije o
uzmicanju pred iskuenjima, a jo manje o nemoi da se
vlastita upitnost misli i uoblii. Naprotiv. U ponuena
rjeenja i ishodita povjerovae prije ili kasnije samo oni
koji odustanu od vlastite moi i potrebe da stvaraju novo
ili da mijenjaju postojee.
Husein Tahmii

139

'

'
'

BILJEKA O PISCU:

Nedad Ibriimovi je roen 20. oktobra 1940.

godine u Sarajevu. Diplomirao je na Srednjoj koli
za prim ijenjene umjetnosti u Sarajevu 1961. a
1977. na Filozofskom fakultetu takoe u Sarajevu.
Objavio je slijedee knjige: Kua zatvorenih vrata
(S v jetlost,1964), U gursuz (S v jetlost,1968),
Karabeg (Svjetlost, 1970), Prie (Svjetlost,
1972) ivo i mrtvo (Svjetlost 1978) Zmaj od
Bosne (Svjetlost, 1980)"Car si ove hefte" (Svjet
lost, 1980), "Nakaza i vila" (Svjetlost, 1986), "Kua
bez vrata i druge p rie" (Svjetlost, 1989),
"D ram e"(V .M aslea,1989), "Braa i veziri"
(V.Maslea, 1990).

141

Sponzori:
aa Bukvi

Slasticama "Jadranka", Sarajevo

Ibrahim erkez

Servis "Sport", Sarajevo

Veso

PP "Crvena galerija",

orem

"Dom pisaca", Sarajevo

Vehbija Kari

Privatno preuzee, Sarajevo

Vesna Pejin

Galerija "Onix", Sarajevo

Mustafa tukan

Privatno preuzee

Enver iga

Nedad Ibriimovi
CAR SI OVE HEFTE

Recenzenti:
Stevan Tonti
Mirko Marjanovi

Lektor i korektor:
Nedad Ibriimovi

Likovna oprema i ilustracij

Nedad Ibriimovi

Tira: 1000 primjeraka

tampa
PP "EDIS", Sarajevo