Arhaine drave

DRAVA INKA
UVODNE NAPOMENE.
Zanimljivo je pogledati i u predio koji praktiki nikada ne obuhvaamo predavanjima ni
seminarima. Ameriki kontinent je bio popritem udesnih vidova razvitka tamo nastaje
vei broj arita oko kojih se javljaju rani znaci civilizacijskog razvitka. No cjelovite
civilizacije razvile su se na samo tri mjesta: u dolinama junog Meksika (oko dananjeg
Mexico Cityja) u 16. st. tu dominiraju Asteci, na poluotoku Yucatan (jugoistok Meksika,
Belize, Guatemala, Honduras, El Salvador...) gdje je podruje Maja, te najvee od svih u
pojasu Anda od Ekvadora preko Perua do pograninih predjela Bolivije, Argentine i ilea,
gdje se u 15. i 16. st. utvrdila golema drava Inka.
Svako od ovih podruja doekalo je panjolske osvajae (conquistadores) u 16. st. i posvuda
su upravo oni zasluni za brzo unitavanje zateenih civilizacija, dijelom i nehotice
prenosei bolesti na koje domai ljudi nisu bili imuni. panjolci su nam meutim ostavili
brojne zapise i dokumente iz kojih se moe prilino dobro rekonstruirati barem zavrni dio
povijesti ovih naroda, njihov drutveni poredak i nain ivota.
Arheoloka istraivanja su pokazala da mnogi, ak i vrlo impresivni monumentalni objekti i
sklopovi pripadaju nekim ranijim razdobljima. Ako je suditi po tim spomenicima, po
naseljima, po nainu koritenja okolia, pa i po bogtatsvu grobova elite, sasvim je sigurno da
civlizacijama koje su panjolci zatekli prethode neke starije.
Ovdje emo se poblie baviti samo junoamerikim primjerom - dravom Inka. Poetna
napomene:
1. Inka je ime koje se odnosi na skromnu populaciju, svojevrsno pleme koje nije prelazilo 40
tis. glava, ali je bilo vodei element u procesu stvaranja velike drave.
2. Jezik kojim su Inke nastojale pojaati jedinstvo njihova arenog imperija jest Quechua,
domai jezik koji je danas drugi slubeni u Peruu.
Sredina u kojoj nastaje drava Inka jest sasvim specifina. Jedan autor istie da zapravo nema
prave usporedbe s bilo kojom drugom civilizacijom na svijetu. Civilizacijsko podruje na
sjeverozapadu June Amerike zapravo je poglavito u Andama ili uz njihovo pacifiko
podnoje. Bilo bi to kao da se neka civilizacija razvila visoko na Himalaji...
Okosnicu predjela ine Ande, planinski lanci koji su nastali kada je kontinentalna ploa
najaila na rub oceanske ploe. Ti lanci doseu do 7000 m, a visine izmeu 5 i 6 tis. metara
obiljeuju planine od ilea do sjeverozapadnog Perua. Zapadno od Anda je manje ili vie uski
primorski pojas uz Pacifik. Hladne struje uvjetuju suhu klimu, ali je voda iznimno bogata
planktonom i faunom uope.
Paradoks je da hladno strujanje itavoj pacifikoj obali oduzima kiu. Naprotiv s istoka, iz
Atlantika, stie sva vlaga koja hrani planinski snijeg i bujne izvore slijeva Amazone. Dobar
dio rijeka koje se probijaju do Pacifika zapravo se hrani vodom koja potjee od atlantskih
isparenja.
Ovo ujedno znai da u primorju, ukoliko ne postoje rijeke, nastaju pustinje. Najvea je
Atacama na sjeveru ilea. No ni sve rijeke nisu jednake: mnoge imaju nepredvidiv reim
vode, to znai da nije jednostavno razvijati sustave natapanja.
Istona strana Anda se sputa u tropsku zonu Amazonije.

No u sredini, meu dvama glavnim lancima, Cordilleras, osobito oko granice Perua i Bolivije,
nastaje prostrani visinski krajolik koji je dijelom sasvim zatvoren. U takvom bazenu se
posebno istie jezero Titicaca uz koje e nastati niz kultura. Inae su Ande najneprohodniji
planinski predio na svijetu; silne strmine i visinske razlike uvjetuju i razliitost zona
prirodnog okolia, pa time i raznolike uvjete naseljavanja ljudi.
Glavne kulturne biljke su kukuruz i gomoljike, meu kojima je najvaniji krumpir.
Spomenut emo da od ivotinjskoga svijeta ovdje obitavaju preteito ljame, dovoljno velike i
jake da poslue i kao tovarne ivotinje, inae se koriste radi mesa i vune, te njima srodne (i
manje) alpake.
Tkanje izuzetno razvijeno. Ogrtai s posebnom finoom i ukrasom slue i kao oznaka slube i
ranga.
Naseljavanje amerikog kontinenta dogaalo se u posljednjem ledenom razdoblju, dok je
postojao kopneni most izmeu azije i Sjev. Amerike. Najstariji datirani nalaz ljudskih ostataka
paradoksalno - iz ju. ilea (Monte Verde, oko 13000 g. pr. Kr.).
Izvjesno je da se radi o sasvim malobrojnim skupinama koje su prevalile put od sjevera
Amerike do ilea. Dokazom je i injenica da je krvna grupa 0 kod Indijanaca zastupljena je s
90 %! Oevidno je da moraju potjecati od male prvotne skupine koja je stigla do June
Amerike, odnosno da su kontakti i mijeanja s drugim domorocima u srednjoj Americi bili
rijetki i slabi.
Prvi naseljenici koriste Ledeno doba kreui se priobaljem gdje su tada uvjeti bitno bolji nego
u postglacijalno doba.
Tek pred oko 5000 god. uspostavljaju se uvjeti nalik dananjima, to je i dovelo do postupnog
naseljavanja viih predjela. Naseljavanje viih predjela je oteano fenomenom anoksije,
niskim postotkom kisika u zraku na visinama od preko 2000 m nad morem. U prosjeku,
stranci se teko prilagouju (ve su konkvistadori doivjeli da panjolke najee nisu mogle
raati odnosno da je smrtnost dojenadi bila vioka). Jasno je da je osvajanje planinskih
prostora zahtijevalo duu prilagodbu.
PERIODIZACIJA.
Istraivanja i prouavanja predkolumbovskih kultura imaju dugu i nerijetko tamnu prolost.
Tek se u drugoj polovici 20. st. uspjelo utemeljiti sustave zatite ve poznatih spomenika i
pokretne batine, te ostvariti razvijenije sustave znanstvenog djelovanja, uz sudjelovanje
istraivaa iz andskih drava, brojnih i uglednih istraivaa iz SAD, te s manjim udjelom
europskih znanstvenika.
Danas je iroko prihvaena periodizacija razvoja koju valja barem konzultirati, jer posve
odstupa od onoga to poznajemo u arheologiji i staroj povijesti Staroga svijeta. Sustav je
dakako prilagoen spoznajama o razvitku na amerikim kontinentima (v. tablicu u prilogu!).
O POSTANKU I RAZVITKU CARSTVA INKA.
Prema vjerovanjima Inka, tvorac Viracocha je uinio da sunce, Inti, izroni iz velikog jezera
Titicaca. Potom je otiao do Tiwanakua, nekadanjeg grada divova, te od gline napravi
ivotinje i ljude. Viracocha je takoer oblikovao tkanine i odjeu po kojima e se razni narodi
Anda razlikovati; ljudi su poueni razliitim jezicima i obiajima. Naredivi im da uu u

dubinu zemlje/planine, uinio je da izau na raznim mjestima iz peina, izvora, jezera i brda i
tamo se nasele.
Ima razlitih verzija o postanju carstva Inka. Prema jednoj od njih, Manco Capac se pojavio iz
jezera Titicaca skupa s trojicom brae i etiri sestre. Okupivi neto ljudi, ostali su, nakon niza
iskuenja, samo Manco Capac i njegova sestra i ena Mama Oqlyo stiu do mjestagdje se
spajaju rijeke Tullumayu i Huatanay na mjestu kasnijega Cuzcoa. Zabivi zlatni tap u tlo,
Manco Capac doznaje da tu treba osnovati zajednicu i naselje. Osnovavi Cuzco, Manco
Capac se pretvara u kamen koji postaje jedna od najveih svetinja (huaca) Inka.
Prema predajama koje prenose zapisi iz panjolskog doba, Cuzco ostaje priprosto naselje sve
do osmog poglavra, Viracocha Inca. Navodno je u vrijeme kada je V. Inca ve prenosio vlast
na svog nasljednika, Inca Urcona, mona zajednica Chanca sa sjeverozapada napada i
opsjedne Cuzco (oko 1438.). Pred nadmonim neprijateljem i Viracocha i Urcon bjee u
daleku utvrdu, ali nemirni kraljev sin Yupanqui staje na elo obrane i uspijeva potpuno potui
napadae.
Yupanqui mijenja ime u Pachacuti ('zemljotresac') Inca i preuzima vlast, ostavivi na ivotu
oca. Pretpostavlja se da je Pachacuti, s kojim poinje nagli uspon drave, zapravo podosta
utjecao na predaje o ranijoj povijesti Inka. Kakogod bilo, ujedinio je sve zajednice doline
Huatanaya oko Cuzcoa njihov jezik Quechua postaje jezik drave koja se dalje iri.
Pachacuti je uspio potom osvojiti bazen jezera Titicaca na jugoistoku, pa se posveuje
ureenju drave i izgradnji same prijestolnice. Njegov sin Topa Inca vodi osvajanja dalje na
jug, sve do srednjeg ilea. Nakon Pachacutijeve smrti 1471., Topa jo osvaja zemlje na
sjeveru, prodirui u dananji Ekvador.
Njegov nasljednik Wayna Capac (1493-1525) proirio je dravu na tropske predjele na pragu
Amazonije te u Ekvadoru.
Golemo Carstvo (po duini oko 4.400 km) bio je lake osvojiti negoli odravati. Teko
prohodan planinski krajolik i silna raznorodnost i rascjepkanost stanovnitva uvjetovali su
potrebu za nizom praktinih mjera.
Uza sva nastojanja, Carstvo je u vrijeme Pizarrovog osvajanja imalo oko 80 provincija,
rasporeenih u etiri dijela koji su se sastajali u Cuzcou. Kao jezik vlasti i komuniciranja
nametnut je jezik quechua. Ljudstvo iz matine zone slano je u udaljene predjele da brani
interese Carstva; s vremenom su u daleke krajeve Inke slali i dijelove buntovnih populacija.
Svemu pridonosi sustav graenih cesta (preko 30.000 km!) i glasnike slube.
No Carstvo je stvarno utvreno ponajvie uspjenom primjenom jedinstvenoga sustava
vladanja koji je zapravo ukljuivao zajednike tradicije dotadanjega razvoja u Andama i
podrazumijevao inkorporaciju lokalnih vladajuih elita u iru elitu Carstva.
Zanimljivo je da ni na vrhuncu Carstva prijestolnica nije prerasla u velegrad. Navodno je u
Cuzcou ivjelo tek oko 30.000 ljudi, a zajedno s naseljima u krugu oko njega najvie do
200.000. Cuzco je prije svega sredite vlasti i sveto mjesto.
Carstvo je doivjelo straan udarac oko 1525. kada se do njega proirila epidemija kozica koju
su donijeli panjolci stigavi na Karibe. Moda je stradalo i do 2/3 puanstva koje nije bilo
otporno na bolest. Uslijedio je dugotrajni graanski rat, u kojem je pobijedio Atahualpa,
upravo 1532. kada se na obali iskrcao Pizarro, vodei minijaturnu vojsku od 62 konjanika i
198 pjeaka.

AYLLU
Stanovnitvo June Amerike mora potjecati od vrlo malobrojnih skupina prvih doseljenika
koji su se sputali od panamske prevlake drai se isprva samo pacifike obale. To objanjava
novije vrlo stare nalaze ljudskog boravka na jugu ilea, ali takoer i niz drugih pojava.
Poznato je da u domorodakoj populaciji gotovo 90 % ljudi ima krvnu grupu O, te da su
genetiki izvanredno homogeni. Zamjeuje se, takoer, da bi i neke bazine kulturne crte
mogle biti iskonske. Diferenciranje e do neke mjere nastupiti tek kasnije, napose oko 3000
BC kada su u itavom podruju dovrene klimatske i druge promjene i stvoreno stanje vrlo
nalik dananjemu to je vrijeme kada poinje dugi proces adaptacija razliitim klimatskim
zonama u andskoj zoni, a napose naseljavanje visokih predjela, sierre i pune i dr.
Za podruje koje pokriva carstvo Inka karakteristina je temeljna zajednica zvana na jeziku
Quechua ayllu.
Pretpostavlja se da ovakva jedinica nastaje u uvjetima kada jezgrena obitelj sama ne moe
uinkovito djelovati u svom okoliu. Opstanak u visokim predjelima trai kontinuiranu i
pouzdanu suradnju koja se najjednostavnije osigurava putem enidbenih veza, ali unutar
zadanih okvira.
Ayllu se temelji na stvarnom ili fiktivnom zajednikom podrijetlu od istoga pretka.
Naela su jedninstvo, dvojnost, hijerarhija i 'replikativni' ustroj.
Jedinstvo: ponajprije podrijetlo od istoga pretka stvarno ili fiktivno.
Dvojstvo: naelo koje se javlja na kozmikom i na ovozemnom planu; u ovom sluaju se radi
o starijem i mlaem bratu koji su rodonaelnici 'polovica' (moiety). Svaki ayllu je po tom
naelu podijeljen na dvije skupine domova/obitelji; bit je podjele da se meu njihovim
pripadnicima ostvaruju brane veze.
Replikativnost: Dvojstvo se meutim primjenjuje i na daljnja pokoljenja, replicira se. Od
rodonaelnika polovica potjeu stariji i mlai potomci koji su sa svoje strane rodonaelnici
'etvrtina' (quechua: suyu). To se nastavlja sve do pojedinih rodova kod ivih pripadnika
ayllua.
Hijerarhinost: iz svega se vidi da je ugraeno naelo hijerarhije, nejednakosti ranga, jer je
stariji uvijek ispred mlaega. Teorijski e stariji rod starijeg suyua starije polovice biti prvi u
aylluu. U krajnjoj liniji se to odnosi na svakog pojedinca, enu ili mukarca, i to svakomu ve
kod roenja odreuje specifine odnose spram drugih u pogledu rada, zemlje, vode i drugih
zajednikih obveza, poslova i dobara.
Ukratko, iako kaemo da je ayllu komunalni ili komunitarni organizam, zapravo u njemu
nema ljudi koji bi meusobno bili istog ranga. U uvjetima koji nisu laki, posebno zbog
udljivosti prirode, ustroj na temelju srodstva koji ipak ima ugraenu hijerarhiju pokazivao je
svoje prednosti.
Zajednitvo se oitovalo i kroz uvanje i tovanje mumije rodonaelnika (mallqui).
Zajednitvo podrazumijeva zajednike ispae, obraene zemlje, kanale, vodu itd. Pri tome pak
ustroj s polovicama koje osiguravaju brane veze unutar zajednice, jami uvanje zajednikog
posjeda od vanjskih utjecaja i posezanja.
Ayllu ima naglaeni korporativni znaaj.
Konkretno se ovaj ustroj prepoznaje ak i u velikim urbanim sreditima kao to je prijestolni
Cuzco. On se dijeli na hanan 'gornji' i hurin 'donji' dio polovice. Kod sklapanja brakova,
ene najee odlaze ivjeti kod mueva, ali zadravaju svoje lanstvo u rodu i polovici iz
kojih dolaze. Tako se dogaa da mukarci svoje podrijetlo raunaju po oevima, a ene po
majkama. Ova dvojnost je trajno naglaena u ritualima vjenanja i u folkloru.

Ayllu, kao to smo vidjeli, premda jest komunitarna skupina, zapravo ne podrazumijeva
egalitarnost odnosa ni meu pojedincima, niti meu obiteljima odnosno irim srodnikim
grupiranjima. Naelo hijerarhinosti proimlje itavu zajednicu ('stariji' : 'mlai'; hanan
'gornji' : hurin 'donji').
U takvom obliku ovo je zajednitvo moglo biti solidnim elementom izgradnje sloenog
drutva. Unutar zajednice pozicije pojedinaca, obitelji, rodova itd. povezane su s tono
odreenim obvezama u radu i proizvodima. To se esto izraava srodnim terminima u jeziku
quechua izrazom mit'a, to oznauje koliinu rada koja se vrednuje i koja je 'razmjenjiva'; u
jeziku aymara (na jugoistoku oko jezera Titicaca) postoji izraz ayni koji oznauje uslugu
koja se mora 'platiti' odgovarajuim radom. Tako zamiljene obveze u stvarnosti slue
domainstvima i irim zajednitvima da mobiliziraju dodatnu radnu snagu koja je neophodna
u planinskom ambijentu privoenje kulturi planinskih predjela zahtijeva poetne i
periodike velike radove u kojima sudjeluju srodnici iz drugih obitelji i rodova, po utvrenom
sustavu.
Koliko se vodi rauna o koliini izvrena rada najjasnije se vidi po tome to pojedinci koji
dolaze raditi na poljima svojih srodnika ne rade u skupinama, ve svatko obrauje tono
odreenu zemljinu esticu. Drugim rijeima, ovaj vid kooperacije ralanjen je na
'modularne' zadae, mjerljive koliine rada (i stvarno uraenog!). Isto naelo vrijedi i na viim
razinama: kada vie ayllua sudjeluje u gradnji nekog zajednikog objekta (kasnije to vijedi i
za gradnju i obnovu crkava!), svaki ayllu ima tono odreeni dio posla.
Koliina rada se moe vrednovati materijalnim dobrima, pa je poznato da se obavljeni poslovi
'otplauju' hranom ili tkaninama prema ope prihvaenoj skali vrijednosti.
Obveza uzvrata ne prestaje smru primatelja usluga. Obitelj kojoj su drugi pomogli da
sagrade kuu nakon sklapanja braka duna je uzvratiti na isti nain kada potomci davatelja
usluge sami osnivaju obitelj. Vee usluge, openito, mogu se tako uzvratiti i nakon vie
desetljea, pa se moe kazati da je rije o svojevrsnom 'kreditiranju'. tovie, uglednije
obitelji prema kojima vei broj drugih ima radne i druge obveze, mogu na taj nain kroz
pokoljenja akumulirati koliinu rada i dobara koje ima drugi duguju.
U ovakvom kontekstu postaje jasnija velika vanost tovanja predaka. To se u stvarnosti
oituje kroz mumificiranje i kult pokojnika, napose onih koji se, s pravom ili ne, smatraju
utemeljiteljima. Ova je pojava openito rairena u Andama i ima svoje podrijetlo u ranom
razdoblju naseljavanja podruja.
U vremenu kontakta, pravo mumificiranje (balzamiranje i postavljanje mumija mallqi - u
poloaj ive osobe) ogranieno je na vladajui sloj, dok obian svijet svoje pokojnike izlae
dugotrajnom suenju.
Tijekom vremena se gubi sjeanje na udaljene pretke, pa se naprosto tuju neke mumije kao
mitski osnivai. Po istom naelu, na viim razinama okupljanja iznad bazinog ayllua
javlja se tovanje zajednikog pretka u okviru svetoga mjesta (huaca) ili, na razini itavih
etnikih zajednica, kao tovanje svete planine (apu). Deset kraljevskih loza Inka u
prijestolnici Cuzcou tovalo je sveti kamen koji je predstavljao Manco Capaca, prvog cara.
Relikvije osnivaa imaju u svakom sluaju golemo znaenje; po osnivaima se imenuju same
skupine, a u sluajevima sukoba zajednica kojoj je neprijatelj oteo predake svetinje mora
priznati poraz i prihvatiti podvrgavanje.
U vrijeme panjolskog osvajanja svaki planinski ayllu ima svoj posmrtni sklop, gdje su
mumije odnosno posmrtni ostaci bili poloeni bilo u posebnim zgradama-mauzolejima, bilo
u peinama, podzemnim prostorijama ili grobovima. Budui da pokojnici, ponajprije osnivai,
sudjeluju u ivotu zajednice, ovdje se redovito odravaju obredi, a posebnim se postupcima
obavlja konzultianje predaka glede vanih poslova zajednice.

 Ovdje je jasnija praksa koju smo mogli donekle sagledati u starom Egiptu. Smatra se naime
da su preci-utemeljitelji pruili sve svojem potomstvu, te, prema naelu obveznog uzvrata,
valja precima na odgovarajui nain 'naknaditi' njihove davne, ali silno vrijedne usluge.
Osobito tovane mumije-mallqui obdarene su zemljom i stadima, a upravljanje tim imetkom i
ukupnou poslovanja povezanih sa tovanjem predaka i samim obredima obavljali su
posveeni slubenici koje panjolci tako i zovu (ministros), na jeziku quechua
mallquipavillac [maljkipaviljak]. Oni su zapravo sveenstvo u ijim je rukama cjelokupna
kultna aktivnost, to ukljuuje i vanu ulogu u uspostavi i odravanju kljunih drutvenih
veza pogrebi, vjenanja, odnosi meu zajednicama i sl.
Vrijedi upozoriti na jo jednu mogunost usporedbe s drevnim civilizacijama Starog svijeta, u
kojima se takoer pojavljuju 'dunosnici' s ovakvom ulogom. Rije je o specijaliziranoj
kategoriji u ijoj je nadlenosti uvanje predaja, izvoenje obreda, odravanje svetih mjesta i
objekata, kao i samih svetinja, te namicanje i troenje sredstava potrebitih za odvijanje kultnih
aktivnosti. Barem u nakim ranim dravama ta nadlenost moe postati iskljuiva. Ako su
tona tumaenja poznatog teksta kralja Urukagine iz Lagaa (24. st. pr. Kr.), meu
dunosnicima koji zlorabe svoja iskljuiva prava na obavljanje odreenih djelatnosti za
dijelove ili itavo drutvo, nalaze se i sveenici bez kojih nema, primjerice, ni pogreba ni
sklapanja braka.
Druga pojava vrijedna komentara bila bi postojanje izdvojenih 'fondova', imovine odnosno
izvora prihoda u vlasnitvu predaka. U starom Egiptu se iz ovoga razvija ustanova posmrtnih
zaklada koje, u sluaju umrlih vladara, mogu poprimiti goleme razmjere i potrajati stoljeima,
sluei odravanju posmrtnoga kulta, svetita, ali i osoblja koje djeluje u svetitima. Kao i u
Andama, sve je oevidno pod kontrolom i zatitom drave.
TINKU.
Kult predaka irih zajednica odrava se u oblasnim svetitima (huaca) koje se redovito
posjeuju to su mjesta masovnih hodoaa. Tu se pokazuje stvarna asimetrinost u
odnosima izmeu 'starijih' i 'mlaih' odnosno skupina nejednakog ranga.
Ova hijerarhinost se virtualno nadilazi objedinjavanjem, to iskazuje quechua izraz tinku:
znai, po prilici, 'dvoje u jednomu', to se moe simboliki izraziti kao spajanje dvaju tokova
u jedinstvenu rijeku. Razumljivo, andsko drutvo je puno sloenijeod te jednostavne
prispodobe, ako nita drugo zato to drutvo i nakon sjedinjenja mora ostati podijeljeno na
diskretne* jedinice.
Obredi su esto prikazivani kao kretanje dviju povorki koje dolaze iz suprotnih smjerova i
sastaju se pred vratima svetita. Postoje i borbeniji vidovi, u obliku estokih natjecanja dviju
skupina, pa ak i kroz krvave borbe meu njima. U takvim sukobima sudjeluje isti broj
suparnika, ponekad samo odabrani pojedinci koji se obraunavaju u dvoboju.
Veliki obredi su redovito popraeni alkoholom. ini se da se uivanje alkohola (chicha pivo)
inae nije prakticiralo izvan obreda. No prilikom obreda redovito se javlja faza kada se,
sukladno rangu, pred posjedalim sudionicima redaju govornici, nazdravlja se i stalno ispija
velika koliina alkohola ponekad to moe potrajati danima. Smatra se da je i ovo poteklo iz
starijih vremena kolonizacije andskog podruja. Prepoznatljivi oblici posua povezanog s
ljevanicama i uivanjem alkohola pronaeni su u prapovijesnim grobovima.

Izraz diskretan se koristi u znanosti da oznai odjelitost sekcija koje tvore neku cjelinu. Tako se skup studenata
koji sluaju odreeni kolegij u jednom semestru mogu na izvedbeno-programskoj razini smatrati diskretnim
jedinicama, no u veini drugih aspekata, s obzirom da je rije o istim studentima koji sluaju razne kolegije, ne
moe se takve skupine tretirati kao diskretne.

 Upozorit emo da je proizvodnja znatnih koliina alkohola i njihov troenje u obrednom

kontekstu jo jedna odlika drevnih civilizacija. Na Bliskom istoku se masovno proizvodi
razne vrste piva (fermentacija itarica) koje ostaje standardno alkoholno pie, bez obzira na
uvoenje drugih alkoholnih napitaka. Na Sredozemlju istu ulogu preuzima vino od groa
koje se troi u krugu egejske civilizacije te kasnije u staroj Grkoj i dr. Primjetno je da je
konzumacija alkohola u pravilu povezana s obredima koji okupljaju ue ili ire zajednice:
imajui u vidu ve spomenutu ulogu struktura moi koje kontroliraju obrednu praksu, lake je
shvatiti 'alkoholizaciju' kao vid kontrole nad drutvom uope. Uvodei odreene oblike
odnosa kojima se individualna djelovanja i ivot obitelji i irih srodnikih skupina kao
temeljnih elija drutva nastoji usustaviti i kanalizirati, iznimno je vano postii da 'mase',
deseci ili stotine tisua pa i milijuni ljudi ive predvidljivim ritmom godinjih ili viegodinjih
obrednih ciklusa, a kolektivna slavlja popraena obvezatnom intoksikacijom najuinkovitiji
su nain utjecaja na svijest svakog pripadnika drutva.
Bez obzira na 'manipulacijski' aspekt pojave u arhainim (i drugim) dravama, naivno je i
pomisliti da je rije o instrumentu kojeg su vladajui krugovi stvorili da bi lake vladali
masama. Alkoholizacija, kao i drugi naini intoksikacije (koka, duhan, razne vrste gljiva,
drugi bljni preparati) vrlo su stari naini 'pojaavanja' doivljaja svijeta, pa i same
socijalizacije. Etnografija ih biljei i u primitivnim zajednicama egalitarnog karaktera. Stoga
je najvjerojatnije da se radi o pojavi koja je u ranim civilizacijama dobila nove dimenzije i
novu ulogu.
CARGO.
Vanu funkciju imaju sustavi oznaeni izrazom cargo koji su uveli panjolci osvajajui Peru.
Tim izrazom oznauju se dunosniki poloaji koje su zatekli u domorodakom drutvu
(upravo u aylluima) naelnik, donaelnik, rizniar, inovnik, redar, izvritelj i sl. Taj sustav
su panjolci zadrali, pa su, primjerice, vjerski funkcioneri nakon kristijanizacije vodili
rauna o crkvenim blagdanima i proslavama.
Ovakvi poloaji se javljaju na razini 'polovica', gdje se popunjavaju na osnovi godinje
rotacije. Ljudi koji obnaaju takvu dunost obvezatni su svojoj ulozi posvetiti mnogo
vremena, energije i vlastitih sredstava, astei svoje blinje jelom i piem u sveanim
prigodama. Smatra se da jednogodinja sluba moe obnaatelja stajati dvogodinjih uteda
njegove obitelji.
Idealno uzevi, mlai ljudi poinju svoje javno djelovanje preuzimljui nie dunosti to
podrazumijeva i skromnije izdatke i manje obveza. S godinama, oekuje se preuzimanje sve
zahtjevnijih dunosti. Do najviih dunosti u zajednici mogu doprijeti samo najimuniji ljudi
koji tako postiu najvei ugled u svojoj sredini.
Pretpostavlja se da je i ovaj sustav podrijetlom iz vrlo ranog razdoblja andske civilizacije. On
pojaava ve spominjani ugraeni princip hijerarhinosti, dajui posebnu vanost istaknutim
pojedincima. Njihova ast je inae obiljeena pravom na noenje posebnog ceremonijalnog
tapa zvanog vara. tapovi se nose uspravno i lijepo su oblikovani, poput ezla. Nalazimo ih i
u rukama velikih linosti i bogova na raznim prikazima. Najstariji prikazi potjeu iz
Inicijalnog perioda (Cerro Sechin, c. 1000 BC).
VJEROVANJA.
Obini svijet, kao i plemstvo njeguju mnotvo likalnih svetinja (huacas) koje odreuju njihov
identitet iri ili ui. No postoje i vjerovanja koja ljudi prihvaaju bez obzira na skupinu kojoj
pripadaju. Sudjelovanje u odreenom kultu ne iskljuuje sudjelovanje u nekim drugima.

Religiju doba Inka obiljeuju kultovi boanstava koja su ponikla na visoravnima i na junijim
predjelima: Viracocha stvoritelj, Inti sunce, Mama Kilya mjesec, Illapa gospodar oluje
i munja.
Inti je bio na vrhu panteona Inka kojem je izvorno svetite bila Suneva stijena na Otoku
Sunca na jezeru Titicaca ondje se sunce pojavilo izranjajui iz jezerskih voda. Upravo kao
to je i Manco Capac, legendarni utemeljitelj carstva, doao otuda u predio Cuzca. Svetite na
jezerskom otoku je zapravo drevno veliko svetite-huaca iz razdoblja Tiwanakua. Inke su
posvojili kult i tako to su u blizini sagradili rezidancijalni grad za Intija (u Coricanchi).
Drugdje su takoer postojala velika i iroko tovana boanstva, poput Paricake u sredinjem
planisnkom predjelu ili Catequila u sjevernoj sierri. Uvelike se tovalo more, koje su Inke
zvali Cocha Mama, a nekada dominantni narod Chimor (na sjeverozapadu uz more) Si.
Na obali je postojao hramski grad Pachacamac, na izlazu iz doline rijeke Lurin (ju. od Lime).
Pachacamac je bio gospodar potresa u trusnoj zoi kao to su Ande svakako bog dostojan
potovanja ali takoer i stvoritelj ljudi i uzgojenog bilja. Pzarrov brat je opustoio njegov
hram na vrhu umjetnog brijega (drveni idol). Pachacamac je uivao veliko tovanje, pa su k
njemu hodoastili ak iz dan. Ekvadora. U svetom gradu se, nakon podvrgavanja obrednim
oienjima, moglo traiti proroanstvo Pachacamaca.
Hodoaenje je inae bilo veoma razvijeno, a imajui u vidu tegobe putovanja, kao i obvezu
prinoenja darova u svetitima, bilo je i veoma zahtjevno s materijalne strane. Sam hramski
grad ima nerazmjerno veliku nekropolu jer su i plemii i obian puk nastojali ovdje poloiti
svoje posmrtne ostatke. Za razliku od drugih kultova, Pachacamac je imao silno razvijenu
sveeniku hijerarhiju koja je propagirala svoje boanstvo i na taj nain to su osnivali
hramove-podrunice posveene potomcima Pachacamaca. ini se, ukratko, da su Inke
prihvatili zateeni kult i naprosto se nastojali posluiti njime.
Zamjeujemo jo jednu zanimljivu podudarnost s pojavama u Starom svijetu. U okviru
drevnih civilizacija koje dijele velike prostore ili se na njemu smjenjuju nastaju razni kultovi
od kojih neki postupno gube vezu s odreenom zajednicom odnosno dravom i nadivljuju je,
poprimajui multietniki znaaj; isto tako valja raunati s lokalnim boanstvima koja mogu
biti jednao dugotrajna jer su 'srasla' s lokalnim tradicijama. Tijekom dugih razdoblja mogue
je nastajanje novih panteona sklopova boanstava, izravno povezanih s odreenim
sreditima moi u usponu. No kako vidimo, i samo mono carstvo Inka zapravo ima panteon
boanstava razliita podrijetla, dakle 'hibridnoga' znaaja. To se podudara s prilikama u iroj
Mezopotamiji gdje se na najstariji potvreni, sumerski panteon nadovezuje tek malo preraeni
akadski, s daljnjim promjenama koje u 2. tisuljeu donose Babilon (Mardukov kult) i Asirci
(Aur kao sredinje boanstvo).
Vidimo, meutim, da su praktiki svi bitni aspekti kulta, pa i organizacijsko-logistiki,
zapravo samo evoluirani izdanak drevnih tradicija. Oblici svetita, bitni aspekti obreda i rtve,
sama kutna mjesta, slubenici kulta i dr. uvaju tradicionalna obiljeja: moglo bi se bez
mnogo pretjerivanja kazati da je babilonski kult u asu ulaska Perzijanca Kira u Babilon 539.
prepoznatljivo srodan sa (proto)sumerskim iz perioda Uruka u 4. tisuljeu, kao to je i kult u
doba Inka prepoznatljivo povezan s tradicijama koje vuku u daleko Predkeramiko razdoblje
(oko 2000. g. pr. Kr.).
KURAKE.
Iako vaan, sustav cargoa koji smo prikazali, podreen je dominaciji sloja plemia kuraka.
Pripadnici plemenitih loza dre poloaj poglavara u svakoj od polovica ayllua. I za njih vrijedi
naelo nejednakosti, pa postoji poglavar starije polovice ili principale po panjolcima, te

poglavar mlae segunda persona. Isto tako i etvrti ili suyu imaju svoje kurake. Tako svaki
ayllu ima najmanje etiri kurake, koji ponekad mogu biti i ene. Okruzi s vie ayllua,
seoros u panjolskoj terminologiji, imaju ih razmjerno vei broj.
Kurake su endogamni sloj, s pravom napoligamiju to im daje posebnu mo i prihode.
Kurake su i sami organizirani po naelima ayllua, a njihove vodee loze se smatraju
kraljevskima. ak i svoje podrijetlo povezuju ne sa zemnim precima ili planinama (apu), ve
s nebeskim tijelima (Sunce kao u sluaju Inka, Mjesec, zvijezde).
Kurake su postigli priznanje svoje osobite uloge u odravanju prirodnog reda stvari. Njihova
je uloga posebno vana u izvoenju 'kalendarskih' obreda za koje se vjeruje da osiguravaju
normalni i plodonosan tijek agropastoralnog ciklusa. Postavivi se na elo golemoga carstva,
vladari Inka su u Cuzcu izvodili takve obrede obuhvatnog, upravo kozmikog znaaja.
Na nioj razini, lokalni kurake, pored kultne uloge, imaju i vane praktine dunosti i ovlasti:
upravo su oni ti koji rjeavaju sporove i provode konkretne raspodjele zemljita, voda i dr.
Otuda se smatra opravdanim da obini ljudi obrauju njihova polja, goje njihovu stoku i tkaju
im odjeu. Od kuraka se pak oekuje da u obrednim prigodama aste podanitvo jelom i
pilom, te da za posebne usluge uzvraaju darivanjem odjee i drugih predmeta.
Ovakav poloaj je, dugorono gledajui, ipak spojen sa znatnim rizicima. Ako je plemstvo
odgovorno za uspjeno odvijanje godinjih ciklusa svega to ivi i koristi ivotu, vee
nepogode, a napose dugotrajne klimatske promjene (El Nio) mogu potpuno potkopati njihov
autoritet. Smatra se da je slom velike drave Tiwanakua upravo bio uzrokovan nastupom
dugog sunog perioda kada je razina jezera Titicaca toliko opala da je propao cjelokupni inae
ingeniozno konstriuran i izvanredno uinkovit sustav irigacijske zemljoradnje. I drugdje su
panjolci zabiljeili predaje u kojima se govori o pobunama i ubijanju vladara koji su se
pokazali nesposobnima da zaustave katastrofe.

DRAVA INKA.
Drava Inka, Tahuantisuyu ('etiri etvrti') nastaje i oblikuje se u dugom sunom razdoblju
izmeu 1100. i 1450. Tijekom toga vremena znatno je opala koliina vlage u Andama zapadno
od glavnih grebena, odnosno du pacifike obale. S jedne strane, to je uvjetovalo pokret
stanovnitva prema najviim andskim zonama u kojima je klima bila hladnija, a koliina kie
ostala dovoljna za zemljoradnju i ouvanje panjaka. Dopunski odgovor na krizu bio je
naseljavanje rijenih klisura u gornjim tokovima rijeka amazonskog sliva. No takva kretanja
nisu bila ostvariva na razini lokalnih zajednica, jer je bilo potrebno prirediti za zemljoradnju
iznimno strme planinske padine, esto na pozicijama izmeu kojih je prometovanje krajnje
oteano. Pretpostavlja se da je na temeljima dotadanjega razvoja snastup sunog perioda
pruio mogunosti razvitka novih sredita, sposobnih objediniti ire oblasti, njihove
materijalne resurse i radnu snagu, i upustiti se u organiziranje velikih i sloenih radova na
terasiranju i navodnjavanju, kao i na gradnji putova.
Pogledat emo poblie kako je djelovala drava Inka, pa emo u zakljuku prikazati saeto
njen povijesni razvoj.
Smatra se da je u temeljima carstva zapravo raspolaganje golemom koliinom ljudskog rada.
Jedinica koju se optereuje radnim i drugim obvezama je tradicionalni ayllu, a o konkretnoj
raspodjeli tereta na nie jedinice i domainstva brigu vode prethodno spomenute kurake.
Da bi ovo moglo funkcionirati u irim razmjerima, to jest da bi bilo mogue planiranje
projekata i ravnomjerno tereenje podanitva, bio je neophodan toan uvid u raspoloiva
sredstva i ljudstvo. Bez iznimke, svako pridruivanje neke oblasti carstvu podrazumijevalo
provedbu popisa ljudi i sve pripadne stoke, obradivih zemalja i panjaka. Ti podaci su bili i

topografski precizirani. Budui da u Andama nije razvijeno pismo, podaci se biljee sloenim
sustavom konopia koji vise du ueta, razliitih su boja i povezani sustavno rasporeenim
vorovima (quipu). Premda naizgled primitivan, ovaj sustav biljeenja je bio sasvim dovoljan
za uinkovito upravljanje carstvom, uz statistike koje po tonosti i razraenosti nalaze premca
tek u zapadnoj civilizaciji na pragu modernoga doba.
Za potrebe drave i njenih projekata, mukarci i glave obitelji bili su rasporeeni po dobnim
klasama i svrstani u desetinski sustav. Tako postoji najmanja jedinica od 10 obveznika na elu
sa svojim elnikom, deset takvih jedinica je pod 'voom stotine', sve do visokog dunosnika
Hunu Kuraka, 'gospodara 10.000' koji izravno odgovara pokrajinskom namjesniku.
Obveznici su duni dravi na tri naina: poljoprivredni nameti, sluba mit'a, podavanja u
tkaninama.
1. POLJOPRIVREDNI NAMETI.
Obvezi podlijeu i ene i mukarci koji su duni raditi na zemlji. Kao to je naznaeno u vezi
s aylluom, obini ljudi nisu vlasnici zemlje ve je to ayllu. Prilikom osvajanja, Inke su dijelili
zemlju na tri dijela, idealno podjednaka, a sve obrauju podanici.
(1) Prvu kategoriju ine zemljita namijenjena opskrbi kultnih djelatnosti: gradnja i
odravanje svetita (lokalnih huacas, kao i onih koja su posveena carskim bogovima), te
kulta u njima i oko njih, ali i za opskrbu vjerskih dunosnika, sveenstva i ostalih slubenika
kulta. Ova se polja prva obrauju, a plodovi se spremaju u posebna skladita.
(2) Carska zemljita su druga kategorija. Slue za potrebe sredinje vlasti, a u krajnjoj liniji i
kao rezerva za krizna vremena. Radi lake manipulacije, diljem carstva su izgraena
spremita standardnih dimenzija i izvedbe (qollqa) s ingeniozno smiljenim sustavom
provjtravanja koji je omoguavao dugo uvanje namirnica, ponajvie kukuruza i krumpira
(odnosno drugih srodnih gomolja). Ove spremnice su bile sagraene u redovima na
bregovima i bile vidljive izdaleka, uvjerljivo svjedoei o brizi vlasti, vrstini ustroja i
sigurnosti koju poredak prua.
(3) Treu kategoriju ine zemlje namijenjene pojedinom aylluu. Tu zemlju lokalni elni
kuraka dijeli obiteljima razmjerno broju lanova obitelji. Budui da je redovito odreeni broj
mukaraca bio odsutan, odraujui radnu obvezu, postojao je sustav po kojem su njegov dio
zemlje za njega obraivali ostali anovi ayllua.
Na jednak nain su bili rasporeeni i panjaci u predjelima puna gdje su se uzgajala golema
stada ljama i alpaka.
2. SLUBA MIT'A.
Andske civilizacije su odavna razvile oblike uporabe radne sile mukaraca za izgradnju
objekata potrebnih iroj zajednici dravi, kao i za stvaranje vee vojne sile. Iskustvo je
dovelo do spoznaja o tome koliki omjer ljudstva se moe redovito novaiti, a da pri tome ne
dolazi do poremeaja u temeljnim aktivnostima drutva. S porastom carstva Inka, na
raspolaganju su stajale mase obveznika, pa je bilo mogue novaiti golem broj ljudi. Tako se
spominje da je samo u gradnji velianstvene akropole Cuzca, Sacsahuamana, desetljeima
stalno radilo 20.000 ljudi.
Glavnina ovakvog rada je ipak sluila irenju materijalne baze Carstva. irenjem drave bilo
je mogue novaiti vie ljudi, a vie ljudi je omoguavalo irenje obradivih zemljita
(terasiranih i navodnjenih), to je donosilo daljnje prihode dravi. Taj sustav nije bio izum
Inka. Iz arheolokih podataka je razvidno da je u Andama takva politika morala nastati ve u
okvirima regionalnih drava poetkom Ranog prijelaznog doba (tj. potkraj stare i poetkom
nove ere). Inke su sustav razvile do savrenstva i u razmjerima bez premca, dijelom, kao to je
spomenuto, i pod pritiskom potrebe da se othrva krizi viestoljetne sue.

Inke su naelno forsirale terasiranje i navodnjavanje visokih zona te gornjih tokova

amazonskih pritoka. Najdojmljiviji su zahvati u krajoliku klisure gonjeg toka Urubambe (gdje
spada i legendarni Machu Picchu).
Smatra se da je suno doba akoer pospjeilo ekspanziju Inka i na drugi nain. Kako su manje
zajednice, do tada slobodne, uzmicale pred suom na vie terene, ujedno su gradile svoja
uporita na jedva dostupnim vrhovima. Takva uporita su bila neosvojiva ukoliko bi se
radilo o sukobu meu manjim susjednim zajednicama. No bila su nemona pred veim
vojskama koje su, s dobrom logistikom, bile u stanju dugotrajno blokirati sve prilaze i eu i
glau iscrpiti opsjednuto ljudstvo.
Kada su se klimatske prilike poele popravljati, oko 1450., Carstvo je ve postalo golemo.
Koristei povratak kia na zapadnu stranu Anda, Inke se slue mit'a-om da bi obnovili i
proirili naputene terase iz 1. milenija po Kr. Za ponovno naseljavanje naputenih predjela
Inke koriste svoju mo i naprosto preseljavaju puanstvo (kolonije zvane mitamaq). Na ovja
nain su ujedno postigli da su stare oblasne skupine oslabljene, a njihovi dijelovi, poslani u
potpuno strane predjele, esto meu svjee osvojeni ivalj, bili su okruene neprijateljstvom i
stoga ovisne od podrke Inka.
Pomou slube mit'a ujedno su graeni i vrlo dobri putovi, zapravo ceste koje su premreile
jedva prohodni krajolik. Mlai obveznici su sluili kao tafetni trkai (chaski), od postaje do
postaje, prenosei quipue i posebne poiljke velikom brzinom diljem Carstva.
3. PODAVANJA U TKANINAMA.
Ova vrsta obveze odnosila se na ene koje su tkale i plele, dok su mukarci proizvodili
konopce. Sirovine su najee vuna i pamuk. Proizvodnja tkanina je najrazvijeniji obrt u
Andama, i u pogledu utroka rada i u pogledu koliine proizvoda. Valja se podsjetiti, takoer,
da je proizvodnja tkanina bila upravo neophodna od vremena kada je poelo masovnije
naseljavanje visokih, hladnih planinskih predjela (zona oko jezera Titicaca okvirno u 3/2.
tisuljeu pr. Kr., jugoistone peruanske Ande sredite kasnije drave Inka 1. tisuljee pr.
Kr.).
Tkanine se razlikuju kakvoom i elementima raznobojnih ukrasa. Finije klase proizvoda su
izrazito statusno odreene; tovie, osobni rang i status su bili raspoznatljivi prema odjei
koju pjedinac nosi. ive boje i posebni efekti postizani su uporabom vune vikunja i perja
egzotinih ptica.
Tako je kvalitetna, standardizirana odjea mogla stei ulogu mjere vrijednosti, sluei u
izvjesnom smislu kao novac. Posebnim vrstama odjee 'plaaju' se odreene usluge dravi, a
posebno je redovita doznaka odjee vojnicima (to jest ljudima odabranim za vojnu slubu).
DRAVNI IZDACI.
Goleme prihode u proizvodima (hrani i tkaninama) drava troi na dva naina.
Poljoprivredni nameti slue opskrbi odreenih kategorija ljudi hranom i piem. Ova opskrba,
odnosno gledajui openitije, potronja u vidu dobara (ili naturalnom obliku) u ekonomskoj
antropologiji se esto naziva staple finance.1 Drugi vid dravne potronje je uporaba
podavanja u tkaninama (kao i proizvodima 'profesionanog' obrta v. nie!) da bi se
nagraivalo ovo se naziva wealth finance.2 Ova dva sustava djeluju razlito: kurake i carska
elita tee monopolizirati vrijedne predmete koji se smatraju blagom, dok obini ljudi oekuju
naprosto opskrbu dok radeza dravu.
1

Izraz je nemogue prevesti na hrvatski nekim jednostavnim izriajem koji bi prikladno iskazao smisao
engleskog izriaja. U ovom kontekstu engl. staple oznauje hranu i pie, proizvode koji se neposredno i
jednokratno konzumiraju. Slino bi vrijedilo da je rije o drvetu ili drugim sirovinama.
2
Nasuprot staple finance stoji wealth finance: ovo drugo se odnosi na prijenos dobara trajne, pa i visoke
vrijednosti kao naknada za odreenu uslugu. U protohistorijskim drutvima, primjerice, rije je ponajvie o
metalnim dobrima (npr. bronano oruje ili nakit itd.).

Najvei dio uskladitenih namirnica slui prehrani masa koje rade za dravu. U stvari, najvei
dio se troi na 'privremeno zaposlene' (mit'a sluba!) kojih tijekom godine ima mnotvo.
Smatra se da je oko 10 % populacije uivalo stalnu opskrbu zato to pripadaju najviim
kategorijama na lokalnom i dravnom planu. Razlikuju se dvije razine. Gornju ine ljudi koji
odluuju i vode administraciju, dok nioj pripadaju oni koji primjenjuju propise i podravaju
ustanove drave.
Na elu drave su ponajprije 'pravi' Inke gornjeg i donjeg Cuzca; iz kruga kraljevskih loza
postavljaju se dravni elnici te visoki slubenici carskog kulta Intija. Inke u irem smislu su
stanovnici itavog bazena Cuzcoa, kojima je takav status priznat, bez obzira na razliito
podrijetlo. Inke, bez obzira na podrijetlo, daju kadrove za popunjavanje svih visokih funkcija
u dravi. S njima su povezane, esto i branim vezama, plemenite obitelji odnosno nasljedni
upravljai zavisnih drava.
Niu kategoriju tvore znatno brojniji ljudi kojima je opskrba osigurana zbog njihovih znanja i
vjetina. Brojni su bili quipukamayoq, raunarski strunjaci potrebni na svim razinama gdje se
rukovalo ljudstvom i sredstvima. Takoer je bilo strunjaka za zemljoradnju, gradnje, izmjere,
upravljanje vodama i sl. Pored njih postojalo je mnotvo obrtnika lonari, klesari, metalurzi
i draguljari koji su dravi na raspolaganju. Znakovito je da drava koncentrira obrtnike u
velikom broju ponajprije u samom Cuzcou, ali i manjem broju i u drugim regionalnim
centrima (primjerice u gradu Chan Chan oni ine veinu puanstva). Proizvodi obrta imaju
visoku cijenu, a ponajvie predmeti od zlata i srebra. Ti proizvodi slue za nagraivanje
zaslunih u okvirima 'wealth finance'-sustava.
Vidi se dakle da drava kroz sustav 'staple finance' osigurava opskrbu desetaka tisua obrtnika
koji pak proizvode predmete za sustav 'wealth finance'. Kolika je vanost obrtnika vidi se po
privilegiji koju uivaju obrtnici Chan Chana kojima je doputeno da nose umetke za ui
(dodue priproste) to pravo iane imaju samo pripadnici vladajue elite koje su panjolci
zato i zvali 'uhonjama' (orejones).
RECIPRONOST ODNOSA.
U drutvu carstva Inka postojalo je ukorijenjeno vjerovanje da u odnosima izmeu vladajuih
(kurake, Inke) i podanika vlada recipronost. To se najvie ogleda u velikim sveanostima
koje su obvezatno pratile radne zadae i cikluse (oranje, sjetva, etva, ienje kanala...), kada
je vlast osiguravala hranu i pie za mase sudionika.
U okviru andskih kultura razvio se sustav ceremonija koje su sadrale gozbe s pijenjem piva
chicha, kao i sa sveanim govorima. I sam status sudionika bio je vidljiv iz oblika i vrijednosti
posude za pie, u rasponu od priprostih pehara do finih pehara od srebra i zlata. Arheoloki je
potvreno da se jo tijekom 1. tisuljea pr. Kr. po oblastima utvruje specifina hijerarhija
keramikih posuda za pie i ljevanice. Te posude u pravilu prate vlasnika i u grob. Kolika se
vanost ovome pripisivala vidljivo je i po tome to se plemstvo u Cuzcou sluilo osobitim
peharima kakve su imali vladari Tiwanakua (Titicaca) tisuljee ranije.
Analogno ovome, povlateniji sektori drutva oekuju da e im visoki i najvii nosioci vlasti
njihovo sluenje nagraditi posebnim dobrima. Obini vojnici tako dobijaju odjeu, ali asnici
i redom svi vii dunosnici odnosno plemii dobijaju, sukladno svome rangu, nagrade u vidu
lijepo izraenih posuda, odnosno umjetniki izraenih predmeta od drva, kamena ili
plemenitih kovina.
Tako se vidi da su obrtnici zapravo u izravnoj slubi drave. Iz toga nadalje proizlazi i to da
su u estetskom smislu izraevine nosile sasvim definirana i prepoznatljiva stilska obiljeja. Ta
obiljeja odreuje 'naruitelj', ustanova drave ili vjerska ustanova koja hrani obrtnike,
naruuje izraevine i raspodjeljuje ih.

Modernu analogiju pruaju simboli i ikonografija koju vidimo na novcima ili potanskim
markama pojedinih drava. No rezultati prouavanja razvoja obrtne proizvodnje u Andama,
napose u doba Inka, pomae potpunijem razumijevanju pojava u starim dravama Afrike i
Azije. Primjer drevne civilizacije u kojoj je obrtnika proizvodnja jako ovisna od drave
svakako je stari Egipat, gdje je takoer primjetna kanonizacija stila u oblikovanju i potom
'fosilizacija' stila. Vrijedi upozoriti na fenomen odbacivanja tradicionalnog likovnog izraza u
vrijeme vjerskog prevrata Ehnatona Amenofisa IV. (14. st. pr. Kr.): oevidno, smatralo se da
je tradicionalni likovni izraz vrsto povezan s tradicionalnim sustavom vjerovanja kojeg se
eljelo sruiti.