Professional Documents
Culture Documents
, ,
, , ,
, ,
, : , , ,
, : , , ,
: , ,
, , ,
2005
Lektor
VLADIMIR OVQANSKI
Korektor
BRANISLAV KARANOVI
Tehniki urednik
VUKICA TUCAKOV
God. 181
Januarfebruar 2005
SADRAJ
David Albahari, Drawe za ruke . . . . . .
Miroslav Josi Viwi, Pria o Crwanskom
Dragan Jovanovi Danilov, Opera za pesak . .
Miro Vuksanovi, U . . . . . . . . . . .
Miroqub Todorovi, Bubreg da ti se utopa .
Sergej Dovlatov, Kompromis . . . . . . . .
Predrag Bjeloevi, Pjesme . . . . . . . .
Mikica Ili, Dan osmi . . . . . . . . .
Dejan Ili, Without a sound . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
5
10
21
29
40
44
81
86
112
115
OGLEDI
129
139
161
176
SVEDOANSTVA
Dragan Hamovi, Trebiwsko slovo o Nogovoj poeziji . . . .
Valentina Tinai, Predmeti i skrovita, imena i ponori
jednog sveta posledica, a ne uzroka" . . . . . . . .
Milivoj Srebro, Sjaj i beda Gonkura . . . . . . . . . .
Radojka Vukevi, Kolonijalna i postkolonijalna teorija (Razgovor sa Homi Babom) . . . . . . . . . . . . . . .
194
199
202
218
KRITIKA
Marko Nedi, Josi i Sterija, i pomalo Bokao (Miroslav
Josi Viwi, Roman bez romana i Dok nas smrt ne rastavi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vasa Pavkovi, Za uspomenu na pepeo (Branislav Petrovi,
eevasion) . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mladen Veskovi, Posledwi prorok (Svetislav Basara, Srce
zemqe) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zoran eri, Ne/prolazni svet detiwstva (Ranko Risojevi,
Prvi svijet)
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
Milivoj Nenin, Okrweni mit (Isidora Sekuli, Pisma) . .
Sran Damwanovi, Tehnologija subjektivnosti (Miel Fuko, Hermeneutika subjekta. Predavawa na Kole de Fransu 19811982) . . . . . . . . . . . . . . . . . .
249
254
256
. . . . . . . . .
226
234
237
241
244
DAVID ALBAHARI
DRAWE ZA RUKE
U petak uvee priredili smo zabavu. Pozvali smo sedam
branih parova, nekoliko razvedenih ena i mukaraca, i
etiri uenika moje ene. Moja ena predaje fiziku i hemiju
nedavno prispelim doseqenicima, onima koji ele da se dokoluju ili da promene zanimawe kako bi se to pre uklopili u sistem zemqe koju su izabrali za svoj novi dom. Svima
smo rekli da dou oko osam uvee, i u pola devet je u kui ve
vladala takva galama, da se naa maka nije usuivala da izae iz plakara u koji se uvukla kada su prvi gosti zakucali na
vrata. Posledwi gosti, japanski brani par, stigli su u devet. Dugo su se klawali pred vratima i izviwavali to kasne, ali na kraju sam uspeo da ih uvedem u kuu. Uspeo sam i
da shvatim ta ele da popiju ona je traila sok od paradajza, on je naruio pivo i, nakon to sam ih predstavio
qudima koji su stajali pored nas, krenuo sam u potragu za istim aama. Otvorio sam vrata kuhiwe, a tamo, tano na sredini prostorije, stajali su moja ena i jedan crnpurasti mukarac, i drali se za ruke.
Aha, rekla je moja ena, naiao si u pravom trenutku.
Ovo je Ahmed.
Nastavili su da se dre za ruke i, koliko sam mogao da
vidim, nisu nameravali da se razdvoje.
Ahmed je moj uenik, rekla je moja ena.
Ahmed nije nita rekao.
Stigli su Haruki i Hiroko, rekao sam, ali u sobi nema
vie istih aa.
Ima u vitrini u trpezariji, rekla je moja ena. Iskrivila je glavu i osmotrila Ahmeda kroz poluzatvorene kapke.
5
Haruki i Hiroko su posledwi doli na zabavu, i pretpostavqam da je to bio razlog zbog kojeg su ostali due od
ostalih. Sam in opratawa na tremu, ispred naih ulaznih
vrata, trajao je skoro pola sata. Prvo smo se poklonili jedni
drugima nekoliko puta, onda je Hiroko rekla niz komplimenata o vinu koje je pila, pa je Haruki odrao petominutni
hvalospev pecivu koji je moja ena spremila za goste, onda je
moja ena dva puta izrecitovala recept za voni kola u kojem je Hiroko uivala, i Hiroko je polako ponavqala za wom,
tvrdei da e sve upamtiti i da ima fotogenino pamewe.
Fotografsko, rekao je Haruki i poklonio joj se. Da, rekla je
Hiroko, imam fotografsko fotogenino pamewe, i ono to
jednom ujem, ma ta to bilo, nikada ne zaboravim. Koliko ja6
ja, upitao sam, ide u tortu? Nijedno, rekla je Hiroko i poklonila mi se. Moda je boqe da se rukujemo, rekla je moja ena.
Zevnula je i zubi su joj sevnuli pod svetlou sijalice iznad
vrata. Haruki je prihvatio wenu pruenu ruku i poklonio se.
Ako ovako nastavimo, rekao sam, doekaemo zoru. Ah, rekao je
Haruki, nema nita lepe od planine Fuxi u zoru. Laku
no, rekao sam i poqubio Hiroko u obraz.
Saekali smo da se wihov automobil udaqi, a onda smo
uli u kuu. Posvuda, na svakoj slobodnoj povrini, stajale
su ae, tawirii, zguvane salvete, tacne i inije. Komadii peciva pucketali su pod naim nogama. Flae na stolu sa
piem bile su prazne; jedino je vermut ostao nepopijen. Poeo sam da skupqam ae i tawire, i da ih slaem u mainu
za sudove. Moja ena je otila u kupatilo, i malo kasnije sam
uo kako pere zube. Posle se nita nije ulo, sve dok nije povukla vodu. Neko je puio travu u kupatilu, rekla je kada se
vratila u kuhiwu, i zaboravio xoint na rubu kade.
To nije fer, rekao sam. Red je da domaina prvo pita za
dozvolu i da mu ponudi prvi dim.
Moda je tako bilo u tvoje vreme, rekla je moja ena, sada
vladaju neki drugi obiaji.
Kao, na primer, pourio sam da kaem, da se ena pred
muem dri za ruke sa drugim mukarcem.
Znala sam, rekla je moja ena. Mogu da zamislim kako te
je to grizlo iznutra tokom cele veeri. Pa, Ahmed je, pobogu,
moj uenik!
ta to znai, upitao sam, nisam video da si se drala
za ruke sa ostalim tvojim uenicima?
Nije bilo vremena, rekla je.
Naravno da nije, nastavio sam, kada nijednom nisi ispustila Ahmedove dlanove.
Nije tano, pobunila se moja ena. I Svetlana, moja ruska uenica, drala ga je jedno vreme za ruke.
Za jednu ruku, rekao sam, i to levu, jer ti nisi htela da
ostavi desnu.
Hoe da kae, rekla je moja ena, da si celu zabavu
proveo piqei u moje ruke? Nije ni udo to su gosti osetili da su zanemareni.
Ako je neko bio zanemaren, rekao sam, to sam bio ja.
Drugi put u rei Ahmedu da se s tobom dri za ruke, odgovorila je moja ena, moda e ti srce tada biti na mestu.
Izala je iz kuhiwe i uputila se u spavau sobu. uo sam
kako pali lampu na nonom stoiu, skida pokriva sa kreveta i sprema se da legne. Saekao sam da ugasi svetlo, obiao
jo jednom sobe u kojima su bili gosti, pronaao dve ae
7
iza saksije sa kaktusima i odneo ih u kuhiwu. Nasuo sam maki hranu u jednu iniju, dolio sveu vodu u drugu. Tiho sam je
pozvao: Mac, rekao sam, mac-mac. Nije dola. Verovatno se
ve podvukla pod ebe, pribila uz moju enu i wuka joj dlanove. Seo sam na stolicu i spustio glavu na sto. Prvo sam je
oslonio na elo, potom sam levim obrazom dotakao glatku povrinu, zatim desnim, i onda sam zaspao.
PRIA O CRWANSKOM
1.
Nikad ga nisam sreo, ni uivo sluao kako govori, ni
video na ulici ili televiziji. Jedino nosim wegovu sliku u
novaniku, plastificirao sam je da ne pouti i da se ne iskrza.
A mogu o wemu da ti priam do zore.
Postao je moja mora i briga.
Kad je umro, imao sam dvanaest godina. Dan wegovog povratka u zemqu, iz egzila, iz emigracije, iz tuine, moj je roendan. Zbog toga sam i dobio ime Milo.
Na sahranu me mama nije vodila, imao sam grip i bio u
bunilu. Iz prie znam da je sneg vejao, duvao vetar, a otac se
nakostreio, besneo i vikao, tresla se kua: Ti idi, idi a
dete u vruici ostavi u krevetu! Tri! Jurni! Vidi da bunca
i da mu temperatura ne pada ispod etrdeset. Bei ve jednom, zakasnie, uzmi taksi"
I kum moj Vidosav i mama pokojna o drugim piscima nisu hteli ni da sluaju, postojao je jedino on. Zvezda, u beskrajnom, plavom krugu.
Kakav Sremac, Matavuq, Kosti, Stankovi, Koi, Kaanin, Desnica, Raikovi, Bulatovi, Mihailovi, Josi
Viwi, kakav Servantes, Dostojevski, Prust, Man, pa jo i
Jovanovii, osii ili Petrovii
Andri, ko to bee!? Ni Nobelova nagrada nije mogla da
ih otrezni.
U kui smo, na zastakqenoj polici od kruke, imali moda i sva izdawa wegovih kwiga. Sedam Seoba, pet Dnevnika,
osam Itaka, tri Londona, etiri kompleta Sabranih dela, pa
10
2.
Listam mamin dnevnik, sauvane su tri sveske, evo nekoliko fragmenata:
Moj najsreniji dan, posle poroaja. Videla sam ga, videla najzad, u velikoj sali Doma omladine. Govorio je, umilno
uketajui, o lirici i ivotu, mladim pesnicima koji su
kroz zavesu izlazili na binu, studirali su sa mnom na grupi.
I onda dodao kako su svi oni poetnici, priznati i pripoznati, meusobno. Napisao je u moj primerak Cvijanovievog
izdawa Lirike, kupila sam ga jo kao gimnazijalka, ispod viwete koja lii na harfu: Najboqe su kwige neobjavqene, a jo
boqe nenapisane. 20. novembar 68. M. Crwanski."
Jutro je, pada sitna kia, 29. jun 974. Pijemo prvu kafu
u Vltavi: Sinia, Stupovski i ja. Gledam u otvoren prozor
wegovog stana. Milo kupuje novine na kiosku, u ukavcu,
neobrijan, kao uvar koji se vraa iz none smene."
13. oktobar 74. Kwievni matine u Narodnom pozoritu, podne. Guva kakvu Beograd nije video, galerije, parter
i holovi diu punim pluima. Na bini dvorske stolice. itaju nam Andri, Vuo, Mati, Selimovi, opi, Raikovi
i Popa, ali sam ja dola zbog Miloa koji izgovara arobne
stihove Lamenta. Ukquila sam kasetofon, sad mogu svaki dan
da ujem wegov glas."
Umro je, ne verujem. Odluio da umre."
Zadunice mitrovske, dan kada Sveti Petar zatvara grobove. I jutros sam bila na oba grobqa, ostavila poskurice,
upalila svee i stavila cvet perunike na Miloev deli
nadgrobne ploe a ruu na Isidorin krst."
Danas sam u velikoj sali Kolarca, posle sveane akademije povodom Miloeve stogodiwice, prila bradatom mladiu koji je proitao pesmu Lament nad Crwanskim. Kad sam
ga upitala zato nita ne uini da pisac kojem se i on klawa dobije grob, u kojem e poivati sa enom koja ga je pratila i u dobru i u nevoqi bezmalo est decenija, odgovorio mi
je, preko ramena, mrgodno, da on nije ni rakar ni ministar za
testamente. A kad sam isto pitawe, ve na stepenitu kod
garderobe, postavila i profesoru Miloeviu, doivotnom
predsedniku Zadubine, on je poeo da trepe, slee ramenima, ukrta prste i cupka. Wegovo miqewe je da, poto nije
sve blagovremeno, kako treba i na vreme uraeno, sada imamo
komplikovanu situaciju. Ko moe da otvori taj problem, ima
li smisla premetati kosti, kako treba tumaiti posledwu voqu, Miloa nije jednostavno izvaditi iz groba, Vidu nije
mogue preneti u Aleju, nema ko da plati trokove DNK ana12
Seo sam, zaiqio olovku. Napisao sam kratko pismo, nepune dve strane, i poslao ga u Politiku, zavrilo je u kou.
Kod gradonaelnika ovia upao sam u vreme velikog
protesta, najbunije etwe u istoriji glavnog grada. Kroz odkrinut prozor su dopirali zvuci pitaqki, trumbeta, zveki, doboa, poklopaca i erpi. A dok sam govorio, stojei
na pragu, on je gledao na ulicu.
Podigao nos. Lomi prste.
Oi mu na plafonu, grize usnu.
Crwanski?! Grobqe, mladiu Treba da idete u grobqansku upravu, to je u wihovoj nadlenosti. Meni se quqa
foteqa. Ja sam zaduen da umirim ove mase, ovu ruqu na ulici, ne mogu da izaem pred Predsednika dok traje ova maskarada, lokalni izbori jo nisu gotovi
Uvee sam otvorio Embahade i itao do zore, itao Miloeve kooperne rei i mamine komentare na marginama.
Iskquio sam telefon.
U radnom kabinetu pokojnog Zorana inia, po preporuci jednog wegovog druga iz vremena studentskih trajkova,
bio sam onog dana kad je skidana petokraka sa Dvora.
Landarao je rukama, komandovao, mobilni nije skidao sa
une koqke.
Dizao obrve.
Nisam siguran da je uo ta govorim.
Obaviemo i to, sve emo vratiti u normalu, idemo
redom govorio je preko ramena.
A onda je proao pored mene, kao da je upao u vihor ili
vir, nestao. Niko nije znao ni kuda je otiao ni kada e se
vratiti.
ekao sam na klupi u parku da se alpinisti spuste sa
dvorskog torwa, u holu sam video orlove koji e rairiti
krila do oblaka.
Prolazio je pored mene nekoliko puta, nisam stizao ni
za rukav da ga povuem a kamoli re da izgovorim.
Hteo sam da odem kod wega i kad je postao predsednik
vlade, hteo sam da mu emajliram pismo iz mog raunara, hteo
sam da mu poaqem poruku na mobilni, hteo sam da ga saekam
negde iza oka, ali je metak stigao pre mene.
Otiao sam na mamin grob i utao.
Upalio sveu.
Krst na grobnici porodice Rui leao je u korovu, polomqen i zaprqan. Cvee uvelo, iz crne kese ispalo smee.
Na jedan krak rozete u Aleji velikana, konha H, grobnica 1a, uvek sam se pitao kome je tako ta palo na pamet, uklesana su jo dva imena.
15
U liftu sam se zaglavio sa komijom Stankom i gospoom Mixovi (ako sam dobro uo). ure nekud, ohladie im
se pasuq, prelamaju muku i ensku stranu, ne vide prst ispred nosa. Dok nisu stigli majstori, siti smo se napriali.
Komija, sad sam ja urednik u Novom ekspresu, napii ti nama pismo o tome.
Zanimqiva je tema oglasila se i gospoa Mixovi.
Sve emo slikati i traiti izjave od nadlenih i javnih
linosti.
Isto vee sam seo i pisao do zore. Precrtavao, dopisivao, brisao, vrqao, guvao, a onda uneo sve u raunar. Na
pet stranica opisao sam glavne mamine i moje poteze, sve do
pat pozicije, poneo u redakciju a ostavio na portirnici.
Prola su tri dana, nita.
A u petak, cela strana.
Koa mi se najeila.
Prepriali su sve moje i potpisali. Pustili tri izjave
za i tri protiv. Slikali grobove. Objavili deo faksimila
gospoinog testamenta. Dali kratak razgovor sa predsednikom
Zadubine. U uglu mala karikatura, wokalica kakvu ima i drveni lutak. A glavni naslov Grob za Vidu i Miloa" pustili slovima od pet santimetara.
U rukama mi Garamondovo izdawe Lamenta nad Beogradom, broj 48, grafiko remek-delo tampara i bibliofila
Aimovia (Johanesburg, god. mcmlxij, tampano u 75 numerisanih primeraka), 120 stihova u dvanaest strofa, svaka na posebnoj strani, levo u vrhu i desno u dnu. Gledam u mamine qubiaste kruie uz kurzivne redove:
A kad mi se glas, i oi, i dah, upokoje
A kad mi klone glava i budu stali sati
A kad doe as, da mi se srce staro stia
A kad umorno srce moje uuti, da spi
A kad mi slome duu, kopqe, ruku i nogu
A kad i meni odbije as stari sahat Tvoj,
to ime e biti posledwi apat moj.
5.
Ne znam, vrtim se, presliavam, mogu li ita jo da
uradim?!
Stalno se pitam, odgovora nema, ta su stvarno hteli gospoa i gospodin Crwanski?! Zato u wenom testamentu pi19
e nemuto i stidqivo: moja je eqa da poivam u Miloevom grobu", a on nije izdiktirao ni potpisao zavetawe?!
Sedam posledwih dana proveo je u bolnici, mokar u krevetu. Govorio as srpski, as engleski, as nemaki, as maxarski, as ruski Odbijao da primi hranu i pie, murio.
I pre nego to je izdahnuo, proaputao je, u jastuk: Ja uopte nemam nameru jo da ivim"
Mora da je u glavi premetao misao da oni koji su ga uhodili, pijunirali i pratili, sad mogu da nastave posao jedino ako krenu za wim.
ta bi rekla moja mama kad bi do we stiglo sve to sam
pokrenuo?!
Znam da me eka, imau ta da joj priam dan i no. A
ona e gledati sa utenih nebesa i smeiti se, rumena, rumena
20
OPERA ZA PESAK
PESMA ZA MOG OCA I PASTRMKU
Bejah deak od moda nekih sedam godina
kad prvi put ugledah golemu pastrmku koju je
moj otac bio ulovio, muiarei na nekoj brzoj,
planinskoj vodi, to govori uvek istim glasom.
I dok joj se primicah rukom, mislei da je ve
savladana, ta nimalo priprosta betija poe estoko
da se trza i giba, kao da je ne dotie misao
o kratkovenosti tek, malo je nedostajalo da me
posee otrim perajem; nakon par minuta kada je
ve bila mrzovoqna i skoro obamrla, jer krge
u vrelini tromog popodneva vie nisu uvlaile
kiseonik, mogao sam da osmotrim weno elegantno
telo: pegice ivih, vlanih boja, izbuqene oi,
krqut srazmerno sitnu; jo uvek krkqala je
u svom gospodskom oaju, ne pristajui da je napusti
ivotni dah; tad u gubici, zaudo, primetih jo dve
krupne udice to, gotovo urasle u meso, govorae da se
najmawe dva puta otimala smrti; sea se, moj oe,
molio sam te da je pusti i ti si pristao kada si je
video onako ukoenu i samosaaqivu, kao da u wenim
oima vie nije bilo mesta za jo jedan zalazak
sunca; zato mi se uvek iznova u svest vraa prizor
te pastrmke, smrtno uplaene, oe, kraqu nad kraqevima.
Moda zato to me je i tvoje lice, dok si, u uikoj
bolnici krkqao posle treeg modanog udara,
podsetilo na mrgodno lice pastrmke to se (kao i
tvoje srce posle toliko gibawa) najzad umirila
na udici bolno zabijenoj u equst, a onda najednom
oivela, jednako kao i ti, u mom srcu, u ovim reima.
21
BOLNIARKE
Ima neeg u isti mah sablasnog i privlanog
u vezi sa bolniarkama; prolaze pored mene
korakom veznih igraa u kakvoj uigranoj ekipi,
i ne pogledavi me dok nosim kesu
s pomoranxama, za bolesnog prijateqa.
Kvrgave i debelguze, bedara napetih kao u bikova,
posluju izmeu pacijenata to lee u posteqama,
vrqaju izmeu kreveta kao izmeu grobova,
ire besnu glad za ivotom u ovom predgrau
za mrtvanicu.
22
PESMA SA VESPE
irok raspon krila imaju mirisi Dalmacije.
Vozimo se uskim drumom, pored mora.
Vitko, plavo pile iza mene dri me oko struka
i pevui, dok joj kosa lepra kao zastava
i, pretpostavqam, sjakti se na svetlosti.
Osea li kako mi usta miriu na kamilicu?
Da li ti se dopadaju moje nove gaice?
Pre nedequ dana bila sam na pregledu i ginekolog
Vraari rekao je da je sve u najboqem redu.
Taj doktor bi zasigurno mogao da ue u Ginisovu
kwigu rekorda po broju vienih enskih polnih
organa. Svia mi se to sa tobom mogu da razgovaram
kako ja elim. Da li ti je poznato da je Buwuel
bio izriit u stavu da reija ne sme da se primeuje?
Bio je zbog toga kritiki nastrojen prema Feliniju.
Zato uti? ta ti zna to ja ne znam?
to se daqe odvezemo, trebae nam vie vremena
da se vratimo to bee jedino to rekoh.
A ona: izvini, moe li da stane na trenutak,
piki mi se.
Ne seam se vie rei koje je izgovarala dok je
moja vespa klizila vrtoglavom trasom ispod koje
su se, dole u ponoru, talasi razbijali o hridi,
jer da se seam, mislim da bih bio izgubqen.
23
LASTINO GNEZDO
Lastino gnezdo, pesak, laka tvar nitavila!
Sumwam da bih ikada imao snage da se vratim
u zagrejano sklonite tog malog bioskopa
u provinciji, to nalik na lastino gnezdo
bejae sagraen nad dubokim vinskim podrumom.
I dok su u buradima dremali vulkani, a nastrana
vejavica nasrtala na zidove, guter mog tela
izlagao se suncu to prilo je sa horizonta
velikog platna; preko glave devojke sa tom
grmqavinom kose, moj pogled bejae napregnut
kao snajper i u toplom mraku dvorane, kao u
gluvilu podvodnog bezdana, neki aneo podizao je
duu deaka poput testa.
Osamqen, drhtao sam kao i sad, dok ispisujem
ove rei i, skriven od slepih pogleda, mislim na
taj napor da se krene ka nevidqivom; ka neem
od ega podrhtavaju krila anela.
Tad neka usta iz lastinog gnezda prozborie:
tebi koji otri zime aqem moje prolee;
ui ovde da se zagreje.
GRAANIN ORAO
Orla sam mladog zasadio u mom dvoritu
i sad mogu da besedim kako najboqe znam
sa najmonijom pticom nebeskom.
I ja sam sawao kako ova soba leti iznad
moje glave kao ogromna, poludela ptica.
Gledao sam prema nebu, ali udwa
za svetlou me je umorila vie niim
ne ulepavam varku kojoj sluim.
Ipak, moje pozvawe je da hvalim.
Pustiu ja tebe, graanine orle, da se opet
vine krilima irokim i mirnim, i sa strvinom
u kanxama, kako i prilii, odmori se
u vazdunom moru od sveg zla to postoji.
Jer, ja sam deak, a ti surovi kraq.
Noje to preivqava smrt svakog od nas.
Let je tvoje jedino orue da saopti ono
to se, uostalom, ne moe lako saoptiti
samo letom.
O MOI PREUTKIVAWA
O, sve sam pokuao
da me pronae poruka u boci.
Ti, prelepa, nepoznata eno
s kojom razmenih tako vrtoglavo spor
pogled dok prolazih Knez Mihailovom
ulicom, jesmo li mi doista jedan hleb
zamean rukom neke nepoznate svetlosti?
Ti, pokretna mnogolikosti to si bar
na trenutak razvedrila moj pogled na istoriju,
oprosti mi za tako dug pogled, jer oprostiu
i ja tebi dabome, oboje smo neopozivo u pravu
izgladnelo, malo pseto eqno nenosti
ne, nisam ja tebe video, ni ti mene videla nisi,
nita se zapravo nije dogodilo, ovaj svet je
izvorite opakih glasina i zato je najpotenije
da u poniznosti svako krene svojoj kui.
POSLEDWI OD ELEGIARA
Poiwem pesmu tamo gde bi je neki pesnik
moda zavrio zakquak je polazina taka.
Prerano sazreli arheolog, vilin kowic,
ne ini nikakav poseban napor da nas u svojoj
26
MOJE GNEZDO
Ko poznaje ovaj blistavi mir, taj je zasigurno
upuen u ozbiqan filozofski jezik prvih
radosti deteta; ovde dolazim kad elim da budem
sam; u mrzlo jutro nabasao sam na milu vodenu
buku; vetar je blago hujio kroz jele, stresao sa
zimzelena suv sneg, spremao se da podigne optube.
Svetlucahu preko rubova kamewa krhke kaskade,
a kad bi pastrmka blesnula u pliaku i moje bi
telo zadrhtalo kao ivotiwa pogoena strelom.
Kako mi je samo bliska ta neuhvatqiva devojura
iz svetlucavih matica; jednako kao i nemi svet
pod ledom to se, u slepom lebdewu, jo nije
rasplamsao u ivot; i kako mi bejahu odvratni
debeli, masni pacovi to istravali su iz vrbaka
i naplavqenog drvqa; nije da nisam pomislio,
qigave betije, da li Tvorac peva i u vaem obliku?
Ono to sada elim je da napustite ovu peanu
dragu gde voda uvlai svoje slatke jezike
u pukotine stena, tiho, bez uma;
Bliska mi je ta mirna radost, nalik dahu deteta.
Doao sam ovamo kraj qunkovite obale, da uz legla
malih ptica i grane utonule u muq utim kao u
negdawem okriqu; da objavim svetu
sad vie nita ne elim i zato sam smiren.
27
LEDENE SANTE
Govorim malo, ali jo uvek govorim.
Ve sam duboko u sebi prepoznao jednu
Veneciju sa kanalima zelenim i tamnim
kao umur; ledene sante, ledene sante,
plovite lagano u tmini; u ovo mrzlo jutro
dolazite da nam saoptite da je strah
samo jedan ples; da nas pitate gde e sutra
biti naa nezagrqena tela?
28
MIRO VUKSANOVI
U
UBALAC
U putu, kod Pucarskih izvora, nali su ceduqicu i na
woj biqeku proitali:
Na Ubalac, dok je bio bezimen, doao je prvi semoqski
vojvoda. Wegova mati rekla da bude Ubalac im su dubine ukopali, im su ubline ogradili, im su iz wih poeli da izvlae vodu u kablovima, na sinxirima privezanim. Tako je
vojvodina mati donijela svoj Ubalac, iz roda. Na Ubaocu qetuje semoqski pjesnik. Krsti se, a rijei mu s neba u stihove
padaju. Rimuju se. Gore je Obalac, visoije, a doqe je Ubalac, u
qivama, livadast, kod velikoga duba koji dri hlad kostima.
Pod wim je grobqe.
Tako je neko, na naenoj ceduqici, opisao Ubalac. Vidi
se da je bio na wemu.
UBOJTAK
Na istom papiriu, s druge strane, u tankim linijama,
latininim slovima, usitwenim da vie rijei stane, oigledna je bila nestaica istih listova, upisao je kako Semoqani kau za bolesnoga, za otuenoga, za nekoga ko je dobro
povrijeen:
Ni ubojni kamen mu nee pomoi.
Ispod naslova, reenog i podvuenog, dodao je nekoliko
reenica, ovakvih:
Oni misle da postoji ljekovit kamen i zovu ga ubojni kamen.
Crvenkast je, vie modar, sapunastog oblika, rijedak. Nalaze ga u
Ubojtaku, kraj Brzara, vjetinom. Donose ga u kue i ostavljaju za
29
rogovima, pod krovom. Kada neko zaslabi, struu kamen u vodi, ispiraju ga, a onda piju zamuenu vodu i misle da su izlijeeni. Govore da samo oni imaju Ubojtak.
UVLAKA
UVOR
Najprije Ponor proita. Od tekih istina se izmakne. Dosta su nas ratovi guili, o wima te o wima, kao da se
nita drugo nije deavalo, kao da smo radi medaqe graeni,
pomisli.
Onda, pored Bistrika, kroz goru, ispod potkresanih bukava, ode. Kako je profesor istorije opisivao rodno mjesto
(ovako rijeka a okolo pejza), sebe podsjeti. Da ne bi zapeo
za neotrijebqeno grawe o kojemu niko ne brine, pripazi. Do
iroke kqetine pod grabovinom doe. Na strmi val se ispewe. Dobro se na dlanove osloni. Potrbuke legne. Da
ne mrkne svijest, sebe uva. Kako Bistrik ponire, kako nestaje u kqetini, gleda. To je semoqski Uvor, glasno izgovori. Od prie kako je u Uvor nevjesta izmeu djevera skoila strekne. I ovamo doe.
30
UGARCI
Pri dnu naenog papiria, u desnom uglu, napisao je:
Ugarci. Nita vie.
Jedan rekao kako je htio da ispria koliko su palili
omar, obaqivali i pridivali stabla, posipali ih gasom da
bre planu, pa poslije ostali Ugarci, jer su zadugo ogoreqaci
virili iz zemqe.
Drugi je kazao da bi na papiriu bilo napisano kako su
za neslogu govorili ugarak u kuu, kako su uz rat jedni drugima poturali ugarak pod indru, pod luev krov, kako je manita uzeo ugarak i zapalio svoz plastova prije enidbe, kako su
zato wina imawa Ugarci.
Trei nije mario ta su govorili. Uzeo je ugarak s ogwita i pripalio cigaretu. Jo odbija dimove u drugoj sobi.
UDAVA
Nadolaze i druge vode, ali u wima nijesam naao Udavu.
Dave se u virovima, ali nemaju vir koji se zove Udava. Ponekad im je rijeka do nosa, ne smiju je ni pogledati, ali im nijedna nije Udava. Raspiwu konope i tovarije, dodaju to je
najnunije, onako, bez mostova, preko vode, ali ni tada nijesu
nita prenijeli preko Udave. Tako je Nikodim Semoqac isprosio djevojku, s wom sastavio pola vijeka, ali nikad nije
pomiwao kako joj je pare baio preko Udave, zavezane krpom, s
kamenom, zajedno. Zborio je da su pare otile preko rijeke.
Samo mi imamo Udavu. Sve to smo rekli u woj nam se udavilo.
UDOLICA
UERA
Mogu li nekako, oprosti to pitam, uo sam da ne voli
zapitkivawa, barem malo, tek da zaaknem, kao da diram noktom u kamen, mogu li nekako uenuti moju Ueru?
Hou li otetiti azbukovawe ako uerizam s mojom Uerom, malom, podvodnom, neocijeenom, to niko nee da je
uzme napola ili pod treinu, to je niko ne bi da mu je xabe
davam?
Nee li se i ti oglibati ako te zaekam s mojom Uerom, u lunindanski vakat, kada se sve smiruje, kada se pipa
svaka atula i sve to je na wih penuto?
Jesi li bio na Ueri kada smo se krili da nas u prii
ne uhvate i jesi li dobro otresao obuu?
Jesi li uo da kau kako se Uera dri meu okunicama
kao usidjelica meu nevjestama?
Je li ti dosta? Ne bio iskati!
UARAK
Taman napisao Uarak, naotrio lapis, poeo da se oblizujem, pomislio na pisce koji ue sluawe planine, odvadio nekolike da dobro prvu reenicu nadojim, a izbi odnekud
Ono Malo, avo ga donese, pa poe, po svojem sentu, kao da
prosipa sweanicu iz saplaka, kako je Uarak lijepa dionica, odvojena, otrijebqena davno, premjerena uadima poslije
wetve, kako Ono zna, vielo i ulo, da je tako rekla visoka
mlada ena kada se ispravila poslije qubavi, kako je svakog
puta ponavqala Uarkovo ime kada joj je qubavnik krijui dolazio, nou, poslije namirivawa, kada stariji peru noge i
idu pod powavu, kada se iskradala i ila na Uarak, da se
rumeni i da se uva od najmaweg vriska neko bi uo kao
to je Ono Malo ulo kako mlada ena zavatreno pomiwe
Uarak.
UZBRDAC
Protislo me ispod rebara.
I meni visne isto mjesto.
32
UZVIINA
Bilo ih je dvojica.
Prvo o prvome.
Prvi je imao brkove, krupan.
ta je volio?
Da ide na Prijelaz, na Brzar.
I ta jo?
Da pria o komarcima.
A onaj drugi?
Volio je da se pewe.
Gdje?
Na Uzviinu.
Kako?
Stranake, zaskokom, ploama.
Da se ne slomi?
Da ga ne vidi onaj prvi.
Alal mu vjera!
Nije lako na Uzviini biti.
Znam.
UZGLAVA
Kada smo nas trojica, s kapama i tankim tojagama, poslije
albe, u poilinske dane, otili s Podina, preko Savardaita, povrh Zukvice, ispod Guvna, pored Vala, pa na Kupuwak, pa na Jovov konak, pa na Podinice, uz Vaqe, na olevu zasije, na Raievinsku ornicu, pa uz Razvoe, na grlo
Volujske doline, pored Qubavnoga brijega na kojem su ih zatekli, putiem do Klaine, kroz Dolinicu Stevanovu, kroz
Omar, na Lazinu u kojoj se digao kowski trn i gdje si sluao
33
kako sam u woj predvojio kosu, istog dana kada sam se slikao
za kwigu, kada smo se popeli na zelenkastu glavicu, na isto
takav kr kraj we, odakle smo gledali kako je Kosmaa naputena, kako se jedva zidine naziru u travuqini, tada smo sva
reena imena gazili, Podine, Savardaite i daqe, a vas
dvojica to nijeste znali, nijesam rekao, kao to vam nijesam
rekao da smo se ispeli na Uzglavu, jer nee biti ni Uzglave
niti bilo kojeg imena oko we kada starice saviju posqedwe
crne marame pod Uzglavom.
UZDU
Da stanemo?
Zato?
Sve tea od tee.
ta bi da si?
ta?
Kao i ja.
Kada?
Kada sam iao na Uzdu?
ta je to?
Izvor.
Gdje?
Pod valom, u omaru.
Daleko od kue?
Daleko. Sve nada se.
I ja sam oednio.
Poveu te na Uzdu.
UJSTUK
Ne bi trebalo ako ne zna ta je ujstuknuti, ako ne zna
da je to ustaviti, naglo i qukaem, kada je u najeem zaletu,
kada hoe pred sobom da urnie kao nevjet priawe, ako to
nijesi viao i o tome sluao, ne bi trebalo da me pita koliko ima do Ujstuka i po emu je Ujstuk. Uzaludno u ti tolkovati kako je semoqski kova, jak u rukama, kao da te uhvate
klijeta kada se s wim rukuje, kako je, jedinak, bez iije pomoi ujstuknuo Maniti potok poslije provale oblaka, nekako
ga odvrnuo i odveo da mu ne odnese kovanicu s mijehom, s nakovawom i maqicama ispod kojih sijevaju svjeice. Uzaludno
e o Ujstuku sluati. Maniti potok je davno odnio kovanicu. Vie u woj ne sijevaju svjeice.
34
UKRAJAK
Vidio si?
Kao to tebe gledam.
Siguran si?
Siguran.
Bila je?
Ona. Kao to sam ja ja.
S wim?
Kao to sam ja s tobom.
Kuda su?
Onuda.
Ispod toila?
Pogureni.
Pa na Ukrajak?
Gdje bi drugo!
ULAMAR
Sve mi se ini, ovogaj mi nimeta, no ne umijem, nijesam
za takoga posla, ja nijesam od tija, ja sam od ovija, ne moram
jedne, dosta ti je da vidi kako tuvijeram, sve mi se ini da
si ubruzdo u xaxaruk. uja sam da ima palamar, ne mogu se
braniti od ovija palamara, kidisali ko da niko nema lie
mene, i lele mene. uja sam svega i svaesa, ali jo nijesam
doznava da ima Ulamar i da ga neko motikom okopaje. Do tebe
mi niko nije o tome. Ko bi reka da to toliko ima ime? Nije
lako ime nositi. To nije ni za palamar ni za semoqski Ulamar. To je za onakija a ne za ovakija, crni mi zbor!
UMNICA
Umnica je pitomo, upno mesto, mesto s blagom klimom,
i rodnom zemqom, mesto zakloweno odraslom gorom, mesto
pod visokim bregovima, koje se zove i umnina".
Umnica je moja livadica koju sam kupio ima dvije godine, jedva, poslije dosadnog pogaawa, a da nije naqegao stric
i presjekao jo bismo se godili".
Umnica je skupqena, jadna wivica na koju se niko ne
aqe, na kojoj niko nije snopa ta zaman, na kojoj nema niega
osim jedne imenice enskog roda".
35
URVINE
Urvalo mi se jo na pragu, prije no sam s obje prekroio, prije no sam aber dao o emu u. Urvalo se ono to sam
mislio da ne moe s mjesta dok je sunanice i snijega u avalicama. Urvala se gorwa strana, ispod grede, niz prlo, u
omari, vie zidova, kuda ni ranije nijesmo slanke. Urvala
se dugaka kosa pored Kumpijeraka, pored Drage, gore uska, pa
sve ira, do Pumpe, do Prijelaza doweg, do puta preko potoka, ka Grobqu. Urvali se omarii ispod Mramora i sletjeli
do Koliptine u kojoj smo svadbovali kada je Miqa Semoqanka dovedena. Urvala se smonica iz Zagona, jonula se, zarozala se, sila u Kleke. Urvovi odnijeli javorje vie ploe
gdje su wih dvoje radili ono. Urvine su vie mene i Urvine
su ispod mene. I ja se brojim u Urvinama.
UTOLINA
36
Utolila si?
Moram.
Umirila se?
Kao to uje.
Zaklonila se?
Od svaijih oiju.
Niti uje?
Niti vidim.
Ni ti piri?
Ni mi vije.
Paze li te?
Ne.
Kose li te?
Ne.
Zovu li te?
Da.
Kako?
Utolina.
Oziva li se?
Nemam kome.
UTRINA
Rei da je kua utrvena ako niko nije imawe naslijedio,
ako je otilo tuincima, onima koji nijesu rod, ako nema ko
da ga brani.
Napisati da je utrenica ena koja nije imala poroda, i
koja se nije udavala, i koja je nadivjela svoju djecu, bez unuadi, i koja nosi semoqsku crninu kakva jo nije karabojena.
Kazati da je utrenik onaj koji nije imao sinova, ili ih je
izgubio, ili je sastarao sam, bez ie ikoga.
Otii onda na Utrinu gdje nema niega, gdje niti nie
niti raste.
Vratiti se pod Utrinu isto je.
UKA
Ui.
ta?
Uka.
uje se.
Odakle?
Iz Uke.
Oteglo se u.
Od ega?
Od Uke.
Otegla se peina.
Koja?
Uka.
U, kolika je!
UXER
Bila je kuica.
Kolika?
Mala.
Kakva?
Pletara.
I saspjela ninato?
Kao i svaka uxerica.
Bio kraj we savardak.
Kolik?
Tolicni.
Kakav?
37
Sklepan.
Rekli da je?
Uxerak.
Otkad nema uxerice?
Odavno.
Otkad nema uxerka?
Odavno.
ta imate?
Imamo Uxer.
Otkad?
Odavno.
UXUD
Uxud je uska i kamena jama, u Gori, u vrletniku, iju dubinu niko nije izmjerio, na ije dno niija nije stala.
Iza Uxuda, iza wegovih spqotenih litica, rastu krstasti borovi i namaqaju se kratkim granama.
U Uxudu se uje ledena jeka, a iz we se diu magle straha
i amotiwe.
U Uxud poneto, iz Uxuda nita.
Ovoliko je preteklo.
Ostalo je u Uxudu.
U na u.
U u u.
UQA
38
Zna li?
ta?
ta je u?
u!
Pa reci.
Vaka.
A zna li?
ta?
ta je Uqa?
Znam.
ta?
Glavica.
Koja?
Rupasta.
Po emu Uqa?
Po eqawu pletenica.
UTRK
Utrk je gladak i otar, u Graditima, vie Kamen-mora, a najqepe se vidi kada odu oblaci s Tijentae.
Utrk je kameni nebotinik, osamqen, namrten, nemaran za svaku priu i svako ekawe.
Utrk je velika kamena utwa.
Nema eqe koja se nije otkotrqala niz Utrk.
I nema rijei koja se ispela na Utrk.
(Odlomak Semoq zemqe, azbunog romana o 909 planinskih naziva)
39
MIROQUB TODOROVI
BUBREG DA TI SE UTOPA
(Kratke prie iliti atro vake)
OROBILI PENZOSE
Ve sam ti negde oanisao wuku golube. ekaj! ekaj! Da
nisi ti onaj gadwak iz Mungosove bande? Sad mi se upalila
sijalica. Xoxali ste kod Kasine" pre neki dan i neto se
domunavali. Jeli bre! Ziher ste tada smutili micu da dignete u vazduh onog potara na Kukuriku sitiju to je nosio
penzije? Auuu! Kakvi mangai! Zar da orobite penzose!? Oni
su i bez vae paqevine ovce. Gde e vam dua, majku vam geliptersku.
LETEE RIBE
Kisnu pajtosi, xowaju u Knez Miovoj kod Akademije.
Oi im ko kafanske sarme. Plivaju bataci maksi stritom.
Pajtosi zrakaju, cvancuju, aplaiu.
Kii ove avionke mrkavac, sa svakom bi mogao da
poliva batu.
Nemoj da si dimitrije keo. Ima tu mnogo leteih
riba. Secujem da bi drugu mogao da poevi za neto zelenia ili dobar it.
PORTABL LIRAFON
Ne teluj mi poeziju! Provalio sam te odavno. Kupuje
nove mane, gomilu zelenia, majmune, golubice. Kobajagi za
40
BUBREG DA TI SE UTOPA
Da zna samo kakva puter pia!? arna joj antara. Staklenci ko stobanak. Masni amortizeri. Gotivan nametaj.
Sijaju nogarice. A udarila glanc. Uimivoklila se. Dupla
oblanda. Da podilkani. Bubreg da ti se utopa.
CEPAJU MI SE KRGE
Ponovo sam u ofsajdu. Opet kuwos. Virusi haraju ovim
jebenim gradom. Dziqke da ti ispadnu.
Ne moe u pqugaru. Ne moe u biski. Ne moe na
tancaqku. Jo je vee srawe u busu. Falini mandrak iz toka
ti duva i kaqe u wuku. Boli ga blajbinger.
Zgromila me garavica. Ne mogu farove da otvorim. Iz
surle curi ko iz esme. Bole koske. Riem ko wokac. Cepaju
mi se krge. Cvikam kalirau. Prdnuu u abar.
MINKER
Upicawen ko golub. Mondi ambalaa. Na prikolici mu
pirina i uto. Stalno eta novo abarsko perje i gqarke.
Jazbina na Zvezdari. Loi ajkulu i merxana. Zadrigla mu
kebara u bunaru. Taj sija debelu icu.
41
Talian minker, nema ta. Lako bere quture. Tri koconice dri u gradu. Cveta qaka.
Na narod voli da tera labuda i kad nema previe love.
A minker ia ovce kako voli.
NI PREKRAJNA
Samo sam jednom bio u pandurstanu. Kui, posle one
grozomorne makqae u Lotosu" zbog striptizerke prodavaice crnih qubiica. Nije mi upalilo na vreme da uhvatim maglu.
Ukebae me cajci. Odloie maricom na himalaje. Ubacie u kartoteku: lentrawe, svirawe klavira, i jedna no u
bajbokani. Ne popih maru. Nisu me peglali. Bilo je picikato.
Sutra dan me stripovae. Ni prekrajna.
MRTVO PUVALO
Ne ilavi mi mnogo o tom zvekanu. Znam ga jo kao
klindova. I tad je bio mutav. A sad je to crevce. Mrtvo puvalo. Nita ga ne trkeqie. Nita ga ne lomi. Pravi frigos.
Zagovnao je i na faksu. Nije mu uspelo da ga zgotovi.
Ostao kratak. abrirao.
Ipak nije sasvim otiao u tandariju. Preko vipa uspeo
je da ubode neko srawe od posla sa metiqavom lovom. Tek da
ne kloari i xabalebari.
U ovom hudom i ludom vremenu i to ti je neto.
SKINULA MU JUNFER
Ne znam da li je ojkan ili pelikan? Ko da mu je prvi
put. Tuti-fruti klindov.
Kad sam svukla gaeronce nije znao ni da ubode ribu. Poeo maslakana da mi gura u buqu. Nafilcovanog jedva sam ga
usmerila. A onda je abrirao. Svrio dok si reko piksla.
Sve mi se ini da sam golubanu skinula junfer.
UKOPAE TE DO KRAJNIKA
Prava si dilajla. Zar ne vidi s kim ima posla? Dokle
e ta satara da ti secka bubreg?
42
43
SERGEJ DOVLATOV
KOMPROMIS
N. S. Dovlatovoj za sve muke
KOMPROMIS TREI
(Mladost Estonije, avgust, 1974. godine)
OSEAM SE KAO KOD SVOJE KUE (Gosti Talina).
Ala Meleko ima retko privlano lice. To, naravno, nije najvanije u ivotu. Pa ipak, pa ipak Moda se upravo ovde
krije uzrok stalne naklonosti okoline prema toj vedroj, gotovo
nezgrapnoj devojici
Ala ne spada u uvene goste. Nije uesnica velikog naunog simpozijuma. Sportski rekordi nisu wena osobenost
Alu je u na grad dovela radoznalost. Da, da, upravo radoznalost, oseaj nemira koji tera oveka da iznenada napusti
gradsku udobnost. Ja bih to nazvao oseawem puta, iskuewem
horizonta, iskonskom nestrpqivou putnika
U nepostojanosti je kretawe!" napisao je uveni teoretiar muzike erni
Odluili smo da Ali postavimo nekoliko pitawa.
ta nam moete rei o Talinu?
To je divan, prijatan i strog grad. Zapawuje skladnim
kontrastom starine i moderne. U wegovoj tiini i mirnoi
osea se ponosna mo
Kako ste se obreli ovde?
Mnogo sam sluala o ovdawim dizajnerima i slikarima. Osim toga, volim more
Putujete sami?
Moji stalni saputnici su fotoaparat i tom Aleksandra
Bloka.
Gde ste stigli da odete?
44
sije. U wima su dominirale cifre, koje su raunale sa specifinim itaocem. Klenski je radio u sportskoj redakciji, vodio je svakodnevnu hroniku. Wegove tane poslovne vesti bile su bez emocija. Ja sam pisao feqtone. Jo u aprilu urednik mi je rekao: Kad bude pisao feqtone daemo ti
stan."
Teak je to posao. Svaku iwenicu treba marqivo proveravati. Objekti kritike se izmigoqe spasavajui sebe. Grad je
mali, qudi se znaju. Ukratko, dvaput su pokuali da me istuku. Jednom fizikalci sa teretne stanice (i to im je polo
za rukom). Zatim vercer igir, koji me je udario eirom
borsalino" i odmah dobio nokaut.
Moji tekstovi su imali bezbrojne odzive. Ponekad i u
obliku pretwi. Mene je to ak i radovalo. Mrwa znai da su
novine jo u stawu da pobude strasti.
Svako od nas je radio svoj posao. Sva trojica smo zaraivali dobro. ablinski je sa slubenih putovawa donosio suenu ribu, paija jaja, pa ak i ivu prasad. Klenski je pisao
monografije za jednog sportskog veterana, koga je nazivao dobri plantaer". Ukratko, radili smo savesno i poteno
ta je bilo posle? Nita naroito. Mitji Klenskom je
stigla goa iz Dvinska. Ne znam ak ni ta je imala na umu.
Postoje mlade ene, nije da su porone, razvratne, ne, nego
su, najboqe bi bilo rei bezbrine. ivot im je neprestana akcija. Iza nagomilanih postupaka jedva da im se nazire
dua. Sa neverovatnim trudom, po cenu svakakvih rtava, devojke nabavqaju, na primer, uvozne izme. Teko je i zamisliti kako to oduzima mnogo vremena i snage. A zatim demonstracija uvoznih izama. Bezbrojna drutva, igranke ili samo
od robne kue do gradske skuptine, pored blistavih izloga. Ponekad se izme crne kraj vaeg kreveta: masivni onovi, klonule sare. I nije neki jezivi razvrat. Jednostavno, devojke nisu udate. Popile su, autobusi ne voze, taksija nema. A
domain je tako simpatian. U kui su tri ikone, autograf
Magomajeva, estampi, Koul Porter Uvee devojke igraju, dawu rade. I ne rade ravo. A odlaze u goste kod zanimqivih
qudi. Kod novinara, na primer
Mitja je svratio u nau redakciju. Sa wim je bila devojka.
Posedi ovde rekao joj je moj ef nije raspoloen. Ser, moe li da posedi ovde?
Rekao sam:
46
Moe.
Devojka je sela pored prozora i izvadila pudrijeru. Mitja je otiao. Nastavio sam da radim bez naroitog poleta.
Feqton koji sam pisao nosi naslov VMK bez retuirawa".
ta je VMK naisto sam zaboravio
Kako se zovete?
Ala Meleko. A je li istina da svi novinari sawaju
da napiu roman?
Nije slagao sam.
Devojka je nakarminisala usne i poela da se vrpoqi.
Upitao sam je:
Gde uite?
Tada je poela da lae. Nekakve studije drame, nekakva
pantomima, jugoslovenski reiser je zove na snimawe. Reiserovo ime je Joko Gati. Ali neki Intersin" ne konvertuje
valutu.
Kako je plemenito evoluiralo lagawe za posledwih dvesta godina! Ranije su lagale da imaju verenika, milionera ili
uzgajivaa kowa. Sada lau o reiseru iz Jugoslavije. Nekad
se ovek ponosio svojim kasaima a sada somotskim papuama iz Poqske. Hlestakov je bio na ravnoj nozi sa Pukinom,
a moj poznanik Geni se vratio iz Moskve potiten i tih
Olasa Sulejmanova je video u CUM-u. ak i inteligentni
qudi lau da imaju pristojnu platu. Ja sam uvek dodavao dvadeset rubaqa, mada zaista dobro zaraujem Dobro
Ona poe da lae. Ja u takvim sluajevima utim neka
lae. Nekoristoqubivo lagawe nije la nego poezija. ak sam
zbog neeg uveren da se uopte nije zvala Ala
Zatim se pojavio Klenski.
Pa, lepo kae trista redova mi je u fascikli
kod odgovornog urednika. Mogu i da se opustim.
Za tren oka sam zavrio svoj feqton. Napisao sam neto
otprilike: zato su utali aktivisti ceha? Kuda je gledao
drugarski sud? Pa, odavno je poznato da se pohlepa, pomnoena nekawivou, zavrava zloinom!"
Pa, hajdemo kae Klenski koliko emo da te ekamo?!
Predao sam feqton, pa smo se javili telefonom ablinskom. Na poziv je iskreno odgovorio:
Kod Roze je sesija. Novaca osam rubaqa. Sutra mi je
radna sreda. to kau, jedno za drugim
Nali smo se na stepenitu ispred lifta. Priao nam
je bankov sa blicem, utke fotografisao Alu i otiao.
Kakvi su vam planovi? pitao sam.
Telefoniraemo Verki.
47
KOMPROMIS OSMI
(Sovjetska Estonija, jun, 1976. godine)
MOSKVA. KREMQ. L. I. BREWEVU. TELEGRAM. Dragi i mnogopotovani Leonide Iqiu! elim da Vas obavestim
o radosnom dogaaju. U protekloj godini uspela sam da postignem nezabeleene radne rezultate. Namuzla sam rekordni broj1
mleka od jedne krave.
I jo jedan radostan dogaaj desio mi se u ivotu. Komunisti nae farme slono su me izabrali za svog lana!
Obeavam Vam, Leonide Iqiu, da u i ubudue raditi sa
jo veim elanom.
LINDA PEJPS.
Estonska SSR. PAJDEJSKI REJON. LINDI PEJPS. TELEGRAM. Draga Linda Pejps! Ja i moji drugovi vam od sveg srca zahvaqujemo na postignutom uspehu. Samopregorni rad za dobrobit Otaxbine uznosi qudski ivot oseawem uea u borbi za dostizawe komunistikih ideala.
Dozvolite takoe da Vam od srca estitam nezaboravni dogaaj stupawe u redove Komunistike partije. Jer partija je
avangarda sovjetskog drutva, wegov slavni vodei odred.
LEONID BREWEV.
Uredniku Turonoku su pukle pantalone na zadwici. Pukle su bez naprezawa i zvuka, pre e biti da su se rasenile po
avu. To je negativno svojstvo uvoznog mekog flanela.
Oko dvanaest sati Turonok je priao anku drutvenog
bara. Luminiscentno plavetnilo urednikovih gaa bilo je
svojina svih slugana koji su ga uliziki propustili prekoreda.
Saradnici su poeli da se zgledaju.
1
53
Vi ste alkoholiar?
Da rekao je jasno bankov ali imam meru
Sipao sam kowak.
Za susret kaem.
Za prijatan susret dodala je Bela.
iveli rekao je bankov.
Zavladala je tiina, koju je naruavalo zveckawe noeva
i viquaka.
Ispriajte nam neto zanimqivo zamolila je Evi.
bankov je zapalio cigaretu i poeo:
ivot je, devojke, u sutini kaleidoskop. Danas
jedno, sutra drugo. Danas baca ifte a sutradan vidi da si
bacio i kopita Sea li se, Sere, kakva je kod nas bila
frka sa leevima?
Bela se nagla napred:
Ispriajte nam.
Umro je ekonomista televizije Iqves. A moda je bio
direktor, ne seam se. Pa, umro je, umro. I u redu je, zaista,
to je to uinio Sahrawujemo ga kako treba Doli su qudi sa televizije. Ide direktan prenos Govorancije, naravno. Poeli su da se oprataju. Priem ja istim povodom i
vidim nije Iqves. ta, zar ja ne znam Iqvesa? Sto puta
sam ga fotografisao. Ali, u mrtvakom sanduku lei nepoznati mukarac
iv? pitala je Bela.
Zato iv? Naravno, mrtav, kako treba. Samo nije
Iqves. Ispostavqa se da su u mrtvanici pobrkali leeve
Kako se to zavrilo? pitala je Bela.
Tako se i zavrilo. Sahranili su drugog oveka. Nee
vaqda da prekidaju prenos. A nou su zamenili mrtvake sanduke I zaista, u emu je razlika?! Sutina je ista, samo su
razliiti kako da kaem?
Ipostasi sugerisao sam.
bankov mi je zapretio pesnicom.
Jezivo rekla je Bela.
Nije to nita oduevio se bankov ispriau
vam kako se jedan obesio Samo prvo da popijemo.
Sipao sam ostatke kowaka. Evi je dlanom pokrila aicu.
Ve sam pijana.
Nikako! rekao je bankov.
Devojke su takoe zapalile cigarete. bankov je saekao
tiinu i zapoeo:
A kako se jedan obesio to vam je ist vic. ovek je
prostaki psovao. ena mu je, naravno, zvocala od jutra do
64
mraka. I eto, reio on da se obesi. Ne sasvim, nego fiktivno. Ukratko tera egu. ena ode na posao. A on se uprtaima zakaio za luster i visi. uje koraci. ena se vraa sa
posla. ovek koluta oima. Iz fazona, naravno. Ali, to nije
bila ena. Osamdesetogodiwa kominica, poslom. Ulazi
ovek visi
Uas rekla je Bela.
Baba je bila elina. Ne samo da se nije onesvestila
Prila je oveku i poela da mu pretresa xepove. A wega golica. I nasmejao se. Tu ti se baba trecne i otegne papke. I
gotovo. A on visi. Ne moe da se otkai. Dolazi ena. Vidi
takva i takva stvar. Bakuta umrla a mu se obesio. ena
uzme telefon, zove: Vasja, kod mene ti je hiqadu i jedna
no Zato sam sada slobodna. Dolazi" A mu joj kae: Ja
u wemu da doem Tom pederu u iskopati oi" Tada i ena otegne papke. I to naisto
Uas rekla je Bela.
Nije to nita rekao je bankov hajde da popijemo!
Kupatilo je spremno rekla je Evi.
ta, treba da se svlaim? upitao je uznemireno
bankov popravqajui kravatu.
Naravno rekla je Bela.
Nogu kaem moe i da oslobodi.
Kakvu nogu?
Drvenu.
ta? zaurlao je bankov.
Zatim se sagnuo i visoko povukao obe nogavice. Wegovi
jaki plavkasti listovi bili su stegnuti arenim demodiranim podvezicama za arape.
Ja jo uvek igram fudbal nije se smirivao bankov
Tamo imamo pustaru Maloletnici treniraju Vidi, deavalo mi se da u mamurluku
Kupatilo je spremno rekla je Evi.
Obreli smo se u svlaionici. Po zidovima su visili egzotini plakati. Devojke su nestale iza paravana.
Pa, Ser, vinula mi se dua u raj! mumlao je bankov.
Svukao se brzo, vojniki. Ostao je u irokim satenskim
gaama. Na grudima mu se plavela barutna tetovaa. Flaa sa
aicom, enski profil i kec herc. A na sredini natpis
slovenskom ligaturom: Eto ta me je upropastilo!"
Idemo kaem.
65
Tri sekunde se nije video. Zatim je izronila crna vetropirasta glava bezumnih oiju, kao u teneta od mesec dana.
bankov se teturajui iskobeqao na obalu. Uz wegova mrava
bedra bile su zalepqene, kao na skulpturi, vojnike gae.
Poto je dva puta optrao oko vile pevajui Milina je,
brao, milina", bankov je seo na policu i zapalio cigaretu.
Pa, kako ste? pitala ga je Bela.
Normalno odgovorio je fotograf i zvuno se udario gumicom po stomaku.
A vi? pitala je Bela obraajui se meni.
Vie volim tu.
U susednoj prostoriji je bila tu-kabina. Umio sam se i
poeo da se oblaim.
Sedamnaestogodiwa provincijska blesaa" tvrdio
sam popila je tri aice kowaka, pa poandrcala"
Otiao sam u gostinsku sobu, sipao sebi xin sa tonikom. Spoqa su dopirali povici i pquskawe vodom. Uskoro se
pojavila Evi, crvena, u mokrom kupaem kostimu.
Qut si na mene?
Nimalo.
Vidim ja Daj da te poqubim.
Tada sam se opet zbunio. I to pored sveg svog ivotnog
iskustva
Ravu si igru zapoela kaem.
Ja te ne laem.
Ali mi sutra odlazimo.
Ti e opet doi
Koraknuo sam prema woj. Pokuajte da ostanete razumni
kad je pored vas sedamnaestogodiwa devojica, koja je tek
izala iz mora. Tanije, iz reke
Ma, ta ti je? ta ti je? pitam.
Tako se uvek qubi Xudi Garlend rekla je Evi. A
ona radi jo i ovo
ovek je od zapawujue grae! Ili sam jedino ja takav?!
Zna da je lagarija, primitivna rejkomska lagarija, i da je
falsifikat, i to jo sa holivudskom patinom sve zna, a
srean si ko kliwa.
Evine lopatice su bile otre a kima od hladnih
morskih kamenia Prigueno je povikivala i drhtala. Krhki areni leptir u labavo stisnutoj pesnici
Tada se razleglo zagluujue:
Pardon!
Na vratima se nazirao bankov. Pustio sam Evi.
68
I otila je da telefonira.
Zavukao sam glavu pod slavinu. Evi je izvadila pudrijeru
i kae:
Ne mogu da vas gledam.
Za dvadeset minuta na taksi stie do zgrade rejkoma.
bankov je itavim putem pevao:
S tobom da razgovaram neu,
Ne trabuwaj, Mawa, kojetarije
Boqe da idem s momcima na pie,
Momci bar imaju misli vanije.
Hoete li da vas ovekoveim sa Dovlatovom? predloio je iznenada bankov. Obojica ste koloristini mukarci
Ako moe, sledei put rekao je Lijvak nestrpqivo.
Videemo se sutra.
Dobro saglasio se bankov tada u vas slikati u
pristojnijoj situaciji.
Lijvak je outao.
Dole nas je ekao auto sa jutarwim oferom.
Idemo na farmu, pa gotova stvar rekla je Bela.
Je li daleko? pitam.
Deset minuta odgovorio je ofer ovde je sve
blizu.
Dobro bi bilo da usput napravim recku apnuo je
bankov gorivo mi je na izmaku.
A zatim, obraajui se vozau:
efe, stani pored prve prodavnice. Gledaj da ne promai!
Imam posla naqutio se ofer ja sam to sino.
Onda, moe za drutvo?
Ja sam na radnom mestu. Kod kue me eka.
Dobro. Domainska stvar. Ima li ti irine?!
Nego ta?!
Automobil je stao pored seoske prodavnice. Pred tezgom
se tiskao narod. bankov je ispruio pesnicu sa est rubaqa i energino krio sebi put.
Zakasniu na avion, qudi Taksi me, shvata, eka
Dete mi je bolesno ena se, kuka, poraa
Za minut je isplivao sa dve flae kahorca.
Voza mu je pruio mutnu au.
Pa, za sve okej!
Sipaj kaem i meni. ta ima tamo?
A ko e da fotografie? pitala je Evi.
Mika e sve da uradi. On je dobar radnik.
I zaista, bankov je radio izvanredno. Ma koliko da
popije. Mada mu je aparatura bila najprimitivnija. Fotoreporterima su podelili japanske kamere, kotaju maltene pet
hiqada. bankovu nije zapala japanska kamera. Ionako bi je
propio" izjavio je urednik. bankov je fotografisao aparatom smena" od devet rubaqa. Nosio ga je u xepu, futrolu je
izgubio. Razvija je koristio nedeqama. U wemu su plivali
pikavci. A fotografije su ispadale jasne, neusiqene, novinski kontrastne. Oigledno je posedovao neki poseban dar
Najzad smo stigli do zgrade direkcije, po kojoj su bili
okaeni bezbrojni plakati. Iznad kapije se crveneo transpa72
ega?
Grlia materice raka grlia materice Ima raka
grla, raka eluca
Ni to nije poklon kaem.
Naravno saglasila se Evi.
Poutali smo.
Idemo rekla je ve si pospan.
Saekaj. Treba da se obreem
Popio sam punu veliku au i opet je nalio.
Ti si mortus pijan, idemo
Treba da se obreem. A jo je boqe da odseem onaj
grli i bacim ga u avoqu materinu!
Ti si mortus pijan. I qut na mene.
Nisam qut. Mi smo razliite generacije! Moja generacija je ubre! Tvoja je neto fantastino!
Zato si qut?
Zato to je ivot jedan. Prola je sekunda i kraj.
Druge nee biti
Ve je pono rekla je Evi.
Popio sam i opet nalio. I odmah negde propao. Osetio sam kao da se nalazim na dnu akvarijuma. Sve se klatilo, otplivavalo, sevale su neke sjajne take Zatim je sve nestalo
Probudilo me kucawe. Uao je bankov. Na wemu je
bio sportski mantil.
Leao sam popreno na krevetu. bankov je seo pored
mene.
Pa, kako si? pitao je.
Ne pitaj.
Kad budem starac izjavio je bankov napisau
amanet unucima i praunucima. To e biti jedna jedina reenica. Zna koja?
A?
To e biti jedna jedina reenica: Ne vodi qubav mamuran!" Sa tri uzvinika.
Loe mi je. Sasvim loe.
I nemamo ime da se zaleimo. Pa, sve si popio.
A gde su nae dame?
Spremaju doruak. Treba ustajati. Lijvak eka
bankov je otiao da se oblai. Gurnuo sam glavu pod
slavinu. Zatim sam seo za mainu. Za pet minuta je tekst bio
gotov.
Dragi i mnogopotovani Leonide Iqiu! elim da Vas
obavestim o radosnom dogaaju. U protekloj godini uspela sam
78
da postignem nezabeleene radne rezultate. Namuzla sam rekordni broj2 mleka od jedne krave" (napisao sam namerno
od jedne krave". U tom obrtu su zvuale ivotna verodostojnost i dirqiva seqaka prostodunost).
Kraj je glasio:
I jo jedan radostan dogaaj desio mi se u ivotu.
Komunisti nae farme slono su me izabrali za svog lana!"
Tu mi je ve oigledno falio stil. Nisam imao snage za
preradu
Na doruak pozvala nas je Bela.
Evi je isekla hleb. Pozdravio sam je kao krivac. Odgovor
radosni osmeh i srdano pitawe: Kako se osea?"
Ne moe biti gore kaem.
bankov je savesno razgledao prazne flae.
Ni grama potvrdio je.
Pijte kafu nagovarala nas je Bela za minut sedamo u taksi.
Od kafe mi nije bilo boqe. Nisam mogao ni da zamislim
jelo.
Neka kinta mi jo zvecka rekao je bankov istresajui sitninu.
Zatim je pogledao u Belu Konstantinovnu.
Majko, dodae jo rubqu i po?
Ona izvadi novanik.
Poslau ti iz Talina tvrdio je bankov.
U redu je, zaradio si nasmejala se cinino Bela.
Zau se automobilska sirena.
Uzeli smo torbe i seli u taksi. Uskoro nam je Lijvak stezao ruke. Bez pogovora je odobrio tekst koji sam napisao.
tavie, odrao je i kratak govor:
Zadovoqan sam, drugovi. Dobro ste se potrudili, kulturno ste se odmorili. Drago mi je to smo se upoznali. Nadam se da e prijateqstvo postati tradicionalno. Jer partijski radnik i novinar su nekako, rekao bih kolege. elim
vam uspeh na ideolokom frontu rada. Moda ima pitawa?
Gde je bife? pitao je bankov. Da se malo zaleimo
Lijvak se namrtio.
Izvinite zbog grubog ruskog izraza
On izdra pauzu prekora.
Ali, ponaate se kao deca!
ta, zar je pivo zabraweno?
2
79
Mogu vas videti snizio je glas sekretar ima raznih qudi. Znate kakva je situacija u rejkomu
Ala si izabrao posao saali ga bankov.
Ja sam po obrazovawu inewer ree iznenada Lijvak.
utali smo. Poesmo da se opratamo. Sekretar je ve
razgledao neke papire.
Auto vas eka rekao je. Pozvau telefonom elezniku stanicu. Idite na etvrtu blagajnu. Recite da vas ja
aqem
ao mahnu mu rukom bankov.
Sili smo dole. Seli u auto. Bronzani Lewin je gledao
za nama. Devojke su pole sa nama.
Na peronu su bankov i Bela otili na stranu.
Jo e dolaziti? pitale me je Evi.
Naravno.
I ja u ii u Talin. Javiu ti se u redakciju. Da se ne
naquti tvoja ena.
Nemam enu kaem zbogom, Evi. Ne quti se, molim te.
Ne pij tako mnogo rekla je Evi.
Klimnuo sam glavom.
Inae nee moi da uprawava seks.
Koraknuo sam prema woj, zagrlio je i poqubio. Prilazili su nam Bela i bankov. Po gestikulaciji se videlo da je
bezono lae.
Uli smo u kupe. Devojke su ile prema automobilu i
ivahno razgovarale. Nisu se ni okrenule
U Talinu emo rasterati mamurluk rekao je bankov imam oko est rubaqa. A hoe li da ti kaem jednu
lepu stvar?
bankov mi je namignuo. Radostan, sveani osmeh mu
preobrazi lice.
Da ti kaem? ora mi duguje jo sedamdeset kopejki!
Prevela s ruskog
Radmila Meanin
80
PREDRAG BJELOEVI
PJESME
PJESMA O SJENCI
Napisao sam mnoge pjesme o sjenci
ali sjenka bi se uvijek iz pjesme izmigoqila
i u novom obliku stala pred mene
ta sad da inim
pitam se sjenko
otkad te danima nema
Ni ispred ni iza mene
ta da inim roena
osim da slutim tvoj osunani dah
u svom govoru
O temequ
svake osvjetqene pjesme
83
84
PREKO
Bio sam Tamo
znam da mi neete vjerovati
kao da nigdje nisam ni iao
A Tamo nema nita
mada to Tamo postoji
I vraa nedostojne il zalutale
kroz maglu i amneziju udom
jer nazad samo udo vraa od Tamo
Vama
Koji sumwate brao-sveci
i u Moje i u to Tamo postojawe
Ne provjeravajte
Ne hulite na Nita
Ni udo nije stalno na dunosti
26. 08. 2004, po povratku od Tamo
EWA
More Obalo
pustim snevaima
Ostani zauvijek
tako plavo
Tako daleko
85
MIKICA ILI
DAN OSMI
Shvatili smo da smrt
nije nimalo gora od ivota,
i nismo se bojali
ni jednog ni drugog.
Varlam alamov
Qudi govore
Nas etrdesetak stajali smo mokri od znoja i vlage, od
kapi to su nam padale za vrat sa plafona, u prqavoj vodi do
kolena. Smrad zelenkastih zidova ruevnog podruma, memla
po okovima i trule drvenih basamaka koji su vodili gore,
na tlo, u slobodu, zavlaili su nam se u nozdrve ve trei
dan i no. Niko nije mogao da sedne zbog vode koja je stalno
priticala spoqa, kroz pocinkovani oluk, uglavqen u visokom
prozoretu pod plafonom, kao ni zbog guve jer je podrum bio
krcat suwima.
Nova vlast nas je drala u podrumu crkvenog doma, sve
dok neko od rodbine ne bi doneo obavezni otkup u itu ili
drugoj hrani koji smo dugovali i tako otkupio i nas od daqnih patwi i poniewa. Onda bi za nagradu osloboenik crpio vodu sa rune pumpe pobodene u bunar u crkvenoj porti, a
voda bi kroz cev lila po nama, dok ne stigne otkup za sledeeg. Tako je svako davao svoj doprinos prevaspitavawu kulaka
koji su ostajali dole, u improvizovanom kazamatu.
Istovremeno su stizali novi suwi iz udaqenih zaselaka, na ruskim vojnim xipovima, pod budnim okom konih
mantila. Saterivali su ih kundacima u podrum, naglavake,
kroz kapak u dnu severnog zida kue. Ti novi jadnici ispoetka su se bunili, zapomagali i molili za milost, ali bi se
86
Izgubqeni raj
Rat je trajao dvanaest dana. Lazar se zadesi u okolini
Karlovca, u Hrvatskoj, na estonedeqnoj vojnoj vebi. U bate87
riji je imao in rezervnog artiqerijskog podnarednika. Sedmog dana rata, na poloaju, leei u rovovima, ostade ih treina, ostali dezertirae, odnee puke, mape, odvedoe kowe, ak i jednu poqsku komoru. Meu prvima pobee i komandir, kapetan Babi, za koga tek tad doznadoe da je Hrvat, i
ponese sa sobom sve zatvarae sa topova. Prethodnu no ih
poskidae on i straar Bajramovi, natovarie na kola i
odoe, a vojska ostade u udu: dovde ak doli da brane tuu
zemqu a ovi, takorei domai, dezertirae. Iz uewa se vojska povrati sutradan, zorom, kad ih opkolie civili i pozvae na predaju.
Porunik Nikoli, najstariji po inu, preuze komandu i
naredi povlaewe uz paqbu iz peadijskog naoruawa. Trojica pogiboe na licu mesta, ostali se izvukoe iz obrua i
dokopae obliweg umarka. Gladni i neispavani, bez busole i vojnih mapa, sa po desetak metaka u xepovima, odluie
da je najboqe da se razdvoje u mawe grupe od po dva-tri oveka
i tako domognu Bosne, Drine i daqe svojih kua. Sa svih
strana su vrebali naoruani civili, presreui razbijenu
vojsku.
Lazar sa jo dva redova umadinca krenu nasumce, na
istok. Pet dana su lutali umom, pretravajui istine. Jeli
su korewe divqeg patrwaka i ptija jaja, ali vode nije bilo
nigde i, najposle, iznemogli od ei, prioe prvim kuama
da zamole za nekoliko gutqaja. Neka ih ena lepo primi, ponudivi ih da se odmore i prezalogaje i, dok su, leei pod
krukom, izuveni i raspasani, vakali komadie skorele proje, iskoie sa svih strana civili sa pukama na gotovs.
Predae se bez otpora, umorni i malaksali, nevoqni za daqu
borbu. Rekoe im tad, sprovodei ih u koloni sa jo desetak
razoruanih vojnika, da je poglavnik Ante Paveli proglasio
Nezavisnu Dravu Hrvatsku i da e biti internirani u Srbiju.
Nadomak eleznike stanice skupie ih u veliko dvorite ograeno visokim zidinama sa bodqikavom icom na vrhu. Veina vojnika iz baterije ve bee zarobqena i smetena u improvizovani zatvor. Dvojica Bosanaca krenuli kui
vozom, priaju: vagoni puni vojske, svi se raduju to idu kuama, pobacali puke i pijani grle gospoe po kupeima, ove
vrite i cie ceo cirkus, najposle, nisu odmakli ni desetak kilometara, stadoe na nekoj maloj seoskoj stanici, sa
svih strana poiskakae civili sa pukama, razoruae vojsku bez jednog metka Porunika Nikolia, dobrovoqca iz
tri rata, streqae pred vojskom to poe sa wim na jug, put
wegove rodne Petrove gore, a vojnike doterae zajedno sa
88
Postrojie raalovanu vojsku u vrstu i prevodilac proita naredbu o kunom redu po kojem svako jutro u 8 h i uvee
u 18 h logorai moraju biti postrojeni na apelplacu zbog
provere brojnog stawa. Podelie zarobqenicima brojeve, kaike, viquke, emajlirane inije, slamarice, ebad Zatim
u jednoj baraci napravie fotografije za zarobqenike kartone, potom poterae suwe na kupawe i iawe, podelie
im pantalone i bluze sa utisnutim natpisom KGF" na leima. Na kraju rasporedie logorae po barakama. U svaki objekat nagurae po sto pedeset do dvesta qudi i rasporedie ih
u sobe sa po etiri-pet kreveta na sprat.
Ratni vojni zarobqenik, podnarednik Lazar Ostoji dobi novu adresu, ime i prezime: OFLAG 6c Kgf No. 1358".
Vreme uda
etvrtog dana naeg boravka u podrumu crkvenog doma jedan od gazda poznade komiju, svog biveg napoliara, gore,
meu straarima, ali komija ne poznade" wega.
Postao komija poverenik", osetio da je dolo wegovih
pet minuta, da sada biva ono to nikada nije bilo, pa bi hteo
da nadoknadi sve ono za ta ga je ivot prikratio. Ali sve
mu se nekako ini da ovo nee dugo potrajati, da je pet minuta
zaista samo pet minuta, i da e mu neko svakog asa oduzeti
slatku vlast. Zato komija i ne moe da uiva u novoj ulozi,
ne ume da se opusti, jer je stalno napet u iekivawu da e
neko pokuati da mu otme poloaj, da mu zauzme mesto i u tom
iekivawu mu teku zemaqski dani bez sree i radosti. Dri
ga jo samo vera u svetliju budunost i nada u novog, boqeg
oveka.
Re dobrovoqno" dobi tih dana sasvim novu, dotad nepoznatu, dimenziju, prilikom formirawa seoskih radnih zadruga. Preko noi poee prva hapewa domaina koji nisu
hteli u kolhoze. Sreni su bili seqaci koje uhapsie sa nalogom i sprovedoe u varo, u zatvor, jer hapewa od strane
lokalnih kabadahija, koja su se zavravala po jarugama i umarcima, prebijenih ruku i rebara, postadoe svakodnevica.
Ali, i par slomqenih zuba ili razbijen nos izgledao je kao
premija u poreewu sa iznenadnim posetama konih mantila,
nou ili u ranu zoru i odvoewem u nepoznatom pravcu odakle se niko nije vraao, niti javqao, jer, kako se kasnije ispostavilo, na tom ostrvu nije bilo razglednica".
Seqaci su vie voleli da postanu kulaci nego politiki", zbog drevnog straha od svega to je za politiku veza91
Sluajevi
Daleko od domova i porodica, skupqeni sa svih strana,
ostavqeni na milost i nemilost, Srbi iz Srbije, Vojvodine,
Crne Gore, Hercegovine, Bosne i Like, sa Banije i Korduna,
iz Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, Srbi iz Makedonije, sa
Kosova i Metohije, u sudaru sa germanskim hladnim razumom
i gvozdenom doslednou, prvi put videe koliko su male i
beznaajne razlike meu wima i kolike ih slinosti veu.
Zaboravie tih dana ko je odakle, ali ne mogavi bez starih
navika, podelie se po drugim osnovama: na rojaliste lojalne
vladi u Londonu i malobrojne, ali zato bune i nametqive
komuniste.
Rezervni potporunici, uiteqi i studenti jo nebrijanih brada, trgovaki pomonici, kalfe i egrti, organizovani u tajne komunistike kruoke, prezrevi vojniku disciplinu i okrivivi sede generale za vojni slom, povedoe
neku svoju revoluciju u logorskim icama. Lepili su crveni" plakate, tampali broure, cepali logorske zidne novine koje su veliale Hitlera i Nedia, Trei Rajh, Vermaht i
pobede na istonom frontu. Nemci zbog toga pootrie reim u logoru i uestae sa pretresima. Oficiri i policajci u civilu prevrtali su slamarice, lomili posue, kidali
posteqinu, oduzimali dragocene, tekom mukom saiwene prirune ajnike od konzervi i reoe na papir. Kad god bi pronala iscepane zidne novine, uprava logora bi odmah smawivala sledovawe hrane i vreme etwe po logorskom krugu.
Po dolasku u zarobqenitvo Nemci najpre odvojie lekare, inewere, veterinare, kovae, pekare i najdere, rasporedivi ih po fabrikama i bolnicama Treeg Rajha. Seqake, kojih je bilo najvie, rasporedie po kuama, kod gazda,
da rade teake poslove, ali u gladnim godinama koje usledi92
da je Mava, pa kad mu udari krv u glavu, on vabicu isprebija namrtvo. Elza par puta outa, pa, najposle, kad joj dozlogrdi, prijavi ga seoskom kmetu i nesreni Milutinovi izgubi glavu. Nisu se Nemice lako navikavale na srpske obiaje.
Neki stupie u ozbiqne veze, pa se ak i tajno prienie. Mnogi logorai ostavie decu iza sebe kad pooe kui
1945. godine i ponesoe fotografiju kao jedinu uspomenu na
teka vremena, a, opet, drugi ostadoe po osloboewu da ive sa novim porodicama. Ipak, veina je nou sawala Srbiju
i svoje seqanke, bosu, slinavu decu i krive tarabe oslowene
na plastove sena
Neki Maksim Pavlovi, seqak iz Semberije, radio je na
velikom imawu Nemca Helmuta kojem su oba sina bila na istonom frontu. Helmut je voleo Maksima, cenio je wegov trud
i umenost u seqakim poslovima, ali ga nikad nije zvao
imenom, ve samo der Serbe", vaqda zbog mitraqeza ruskih koje je nou sawao. Muzui krave svaki dan, Maksim je malo pomuzao i Deutschland. Semberac je svakodnevno, posle mue, na
putu od tale do kue prolivao tri litre mleka u ubre i tako sukcesivno otetio nemaku imperiju u etiri ratne godine za nekih etiri hiqade pet stotina litara mleka. Nije
Maksim bio komunistiki ilegalac, niti je mislio da e time uticati na ishod Velikog rata. Razlozi koji su wega nagnali na diverziju bili su daleko suptilniji: Em porobili pola sveta, em wi'ova krava daje dvadeset litara mleka! A moja
kod kue dva litra!"
Helmut je jednom prilikom, sasvim sluajno, zaklowen
senkom pojate, video ta Maksim radi, priao mu i upitao
ga zato to ini. Saboter je utao. ak i da mu je objasnio, ne
bi Nemac to mogao da shvati u svojoj racionalnosti germanskog duha. Helmut nije prijavio Maksima jer bi ga vlasti sigurno streqale. Bilo mu je ao Srbina, premda nije mogao da
razume wegovu zaumnu mrwu.
Posle rata, kad je saznao da su mu oba sina zauvek ostala
negde u bespuima ukrajinskih stepa, Helmut je molio slugu da
ostane sa wim i da mu bude trei sin, ali svo blago ovog sveta nije moglo da zaustavi Maksima.
Prvih est meseci ropstva podnarednik Lazar Ostoji
provede kopajui kanale za industrijsku kanalizaciju. Radilo
se naporno, po ceo dan, uz tawir orbe sa dva-tri krompira i
etvrt hleba. Logorai se neosetno pretvorie u kosture.
Riqajui teku vestfalsku crnicu, mnogi se rastavie sa
duom.
Posao se sastojao u kopawu dubokih kanala i polagawu
odvodnih kanalizacionih cevi. Na svakih pedesetak metara,
94
po jedan nemaki straar se etao sa psom, nadgledajui odmicawe radova. U grupi sa Lazarom bili su neki golobradi
studenti, apotekarski i trgovaki pomonici, ak i dvojica
novinara. Kopawe im je teko ilo, premda su bili veoma
snani, jer im to bee prvi put u ivotu da rade naporne
fizike poslove. Kad bi, s velikom mukom, postavili cevi u
kanal, mladii bi otezali sa zatrpavawem, dok straar ne odeta na drugi kraj, a potom, koristei momenat dok se Nemac
ne okrene i poe nazad, ustro bi uzimali povei kamen i
preciznim udarcem razbijali cev. Mrana rupa bi zevnula na
as, a potom progutala lopatu zemqe, i ve bi, za tren, taj deo
kanala bio zatrpan dok je straar koraao nazad. Razvi se tih
dana pravo takmiewe u razbijawu cevi. Dok su tradicionalno podozrivi Nemci vodili rauna o ispuwewu strogo propisanih normi i rokova, logorai su vodili svoj iracionalni, lini rat.
Spasoje Nikoli iz toplikog kraja kopao je kanale zajedno sa Lazarom i mladim saboterima. Posle tri meseca kuluewa udari mu krv na usta. vabe ga odmah otpremie u
poqsku sanitetsku bolnicu. Poto ga pregledae i, odredivi terapiju, smestie u krevet, Spasoje stade da baza naokolo
i razgleda razna medicinska udesa. Najposle, u etwi, pipkajui i zagledajui bolnike aparate i druge naprave, nabasa
na jednog logoraa, lekara iz Beograda. U razgovoru, Spasoje
poveri doktoru da je u bolnici zbog odliva krvi na usta, ovaj
ga detaqno pregleda i zakqui da se radi samo o visokom pritisku. Potom ga posavetova da, ukoliko se ponovi odliv, obavezno trai bolnicu i lekaru koji ga bude pregledao kae da
ima tuberkulozu.
Par dana kasnije otpustie Spasoja i vratie na stari
posao. Odmah sutradan, kad mu ponovo udari krv na nos i
usta, Spasoje se srui na zemqu i zakuka: Ih krank, ih
krank!" Straar kojeg odredie za sprovoewe bolesnika"
do poqskog saniteta, pozdravivi sedog lekara, prodera se
glasno: Simulant!!!" Ovaj ga umiri i istera napoqe u ekaonicu, a potom upita Spasoja od ega je bolestan. Ih krank!
TBC!" odgovori Spasoje, pravei se naivan. Doktor prebledi. Uurbano napisa uput za bolnicu i, otvorivi nervozno
vrata, pozva straara.
Kad Spasoje izae iz ordinacije, lekar odmah naredi bolniarima da brzo dezinfikuju celu prostoriju. Sad je i straar, vodei Spasoja u bolnicu, izraavao izvestan respekt i
koraao iza simulanta na pristojnom rastojawu.
Posle est meseci leawa u frankfurtskoj bolnici Spasoja rasporedie na lake radno mesto. Naredne tri i po go95
oni jedini krivi za pu od 27. marta. Tih su dana svi prekorno gledali na avijatiare i pomalo ih alili to ne idu domovima. Potom se pronese glas da kui idu rezervni oficiri, a da aktivni kadar ostaje u zarobqenitvu. Sledea vest je
bila da u ropstvu ostaju samo vii oficiri, a da nii putuju. Usledie desetine glasina koje, ma kako bile neverovatne,
unosie varqivu nadu u srca izbezumqenih qudi. Folksdojeri iz Vojvodine, koji su radili za Abver, pokazae da dobro poznaju svoje dojuerawe komije wihovo zlo seme
smutwe nalazilo je plodno tle u logorakim duama: poee
podele vee nego ikada pre.
U dva navrata, na samom poetku ropstva i sredinom juna
1944. godine, dolazili su oficiri Srpskog dobrovoqakog
korpusa da popiu oficire koji ele da im se pridrue, a
poetkom 1942. godine i Nedieva vlada preko nemakih vojnih vlasti traila je dobrovoqce za borbu protiv komunista.
Prilikom prve posete logoru tri oficira u novim uniformama i izglancanim izmama, stojei sa spoqne strane
ice, priali su satima o srpstvu, pravoslavqu i otaxbini
koja vapije za pomo svojih najboqih sinova, najposle, i o vekovnom prijateqstvu nemakog i srpskog naroda koje ih vee
najvrim sponama. Na pomen prijateqstva sa Treim Rajhom, logorai poee da zvide, viu i pquju po govornicima. Ovi se odmakoe nekoliko koraka i nastavie svoju besedu, ne obazirui se na urlawe i skandirawe. Naposletku zaoe nemaki straari meu postrojene logorae i zavedoe
red kundacima i cokulama.
Ipak, na kraju se upisa oko tri stotine oficira u Qotieve dobrovoqce spremne da se stave pod nemaku komandu.
Mnogi su mislili da se na ovaj nain doepaju kue i slobode, pa kad stignu u Srbiju, pravo u planinu, kod Drae o ijoj
su borbi stalno stizali glasovi, ali od posla ne bi nita
ceo poduhvat propade zbog bliskog zavretka rata i nemakog
sloma koji se ve nazirao.
U vreme najcrwe okupacije, dok je narod u otaxbini teko stradao, u logoru su se razbuktavale svae oko dileme: ko
je kriv za propast Kraqevine? Komunisti su svu odgovornost
prebacivali na generale, generali na politiare, a politiari se behu ve prebacili avionom na sigurno. Crveni"
brzo postigoe ciq, jer tih je dana bilo sasvim normalno da
rezervni oficir nebrijane brade proe pored sedog generala
bez kape i vojnikog pozdrava. Kada je krajem maja 1942. godine
iz Nirnberga u Osnabrik stiglo oko hiqadu oficira, a meu
wima i blizu sto dvadeset generala, nesuglasice i podele dostigoe usijawe.
98
Proces
Kako je ko dopao podruma, prvi dan nije ni stizao da razmiqa o hrani. Ophrvan crnim slutwama svako je mislio samo na svoju porodicu. Gladovawe je bilo najmawi problem, jer
nita tako dobro ne moe da potisne jednu muku kao druga,
jo vea muka. Meutim, ve sutradan poe da nam zavija stomak. Poneko bee sauvao u xepu koricu hleba ili komadi
sira, pa, podelivi sa ostalima, nastavi da posti. Drugi,
opet, kriom pojede sam, pa i on produi sa gladovawem.
Tek nam trei dan bacie kroz kapak nekoliko hlebova.
Nastade vika, gurawe i svaa, jedan hleb pade u vodu i opogani se, drugi Quba Strqen strpa u nedra, pa ga stadoe vui
i udarati dok mu ga ne otee, trei hleb raskomadasmo u vazduhu. ovek, kada je sit i obuen, zgraava se nad svakim
prostaklukom, gladan i bos postaje gori od svake zveri.
Ti hlebovi nam behu sve to stavismo u usta dok nas ne
izvedoe pred narodni sud, a tamo saznadosmo od mlaahnog
sudije", sa ordenom na grudima, da nismo zasluili ni toliko, ve da sa nama treba po kratkom postupku jer zbog nas
umiru od gladi deca po gradovima i bolesnici po bolnicama".
Pa, majku mu wegovu, nismo ni mi toliko bezduni,
ali nemamo gos'n sudija zagrajasmo u glas.
Ku, majku vam kulaku! dreknu golobradi sudija,
prodirui nas dubokim plavim oima punim mrwe.
Otkud u tako mladom oveku tolika mrwa? zapitah
apatom Lazara, dok je sedeo pored mene u prvom redu prepune sudnice, a on samo odmahnu glavom i slee ramenima.
Beda je to, moj brate, beda koja stvara gnev veli Lazar. Znam ja kako jad i sirotiwa truju duu. Taj ti je nesrenik pola ivota gladovao i srce mu je preplavila srxba,
pa nita vie ne vidi od we. Gladan je pravde i krvi i ne
moe je se nasititi nikada apue Lazar, a sudnica vri
od bukaa koji spontano", u horu, urlaju i negoduju, traei
smrt za kulake i narodne neprijateqe.
Kad nam odrezae kazne, potrpae nas u landrovere i
vratie u podrum koji, u meuvremenu, bee dopola isprawen. Posedasmo umorni i gladni u prqavu vodu i potonusmo
u crne misli. Svako je brinuo za porodicu i kuu i nikome
nije bilo do prie, ali, kad ovek razgovara o nesrei koju je
prebrodio, laka mu je muka u kojoj se trenutno gui. Pripovedao je podnarednik Lazar Ostoji o Nemakoj, o zarobqenitvu i patwama kroz koje bee tamo proao.
99
Goli ruak
Najvea glad morila je logorae na samom poetku ropstva, pa sve do novembra 1941. godine kada su poele da pristiu prve poiqke od kue, a kasnije i paketi Crvenog krsta iz eneve. Jo tee razdobqe nastupilo je pred kraj rata,
u prolee 1944. godine, kada partizani poee masovno da napadaju nemake garnizone i konvoje. Odmah prestade da pristie pomo Crvenog krsta, a nedugo zatim i dragocene poiqke od kue.
Nemaki straari su voleli da trguju sa logoraima, ali
nisu primali logorske marke koje su vaile samo u icama,
ve su iskquivo preferirali staru, dobru trampu. Davali su
za paklo amerikih cigareta deset ileta, za dva pakla pil
karata, a za tri ceo hleb. Dva amerika sapuna vredela su
jedan hleb, a kutija instant kafe pet hlebova. okolada, konzerve kornet-bifa i mleko u prahu donosili su ak i dozvolu
za izlazak u grad. U doba najvee gladi cene su vrtoglavo rasle, te su najboqe oficirske izme ili najnoviji vajcarski
sat mogli da se trampe za svega nekoliko hlebova. Kockari bi
za dve kutije duvana nabavqali pilove karata i potom igrali u cigarete, hranu, logorske marke ili u dinare koji vie
nisu vaili ak ni u Srbiji. Bilo je vano samo da se igra.
Kad bi prokockali ceo paket, onda bi gladovali, moqakali i
krali hranu od drugih. Sve je bilo na prodaju: hrana, odea,
obua, raspored na laku radnu obavezu koji se obezbeivao u
dosluhu sa komandom logora, zatim rakija, cigarete, improvizovani radio-aparati, vitaminske tablete, razne kwige i asopisi, olovke i papir za pisawe, minijaturne ahovske garniture Crna berza je funkcionisala besprekorno, spajajui
svojim lepqivim pipcima muiteqe sa muenicima.
U prolee 1944. godine, gladovali su oficiri Kraqevine
Jugoslavije zajedno sa nesrenim Rusima, koji su patili od
prvog dana ropstva, jer, kao nepriznata vojna sila, nisu imali pravo na pomo Crvenog krsta. Povremeno su nemaki
straari dovodili ruske zarobqenike na kupawe u srpski deo
logora. ivi kosturi bi izbezumqeno promicali u koloni,
tupo zurei ispred sebe. Glad koja od oveka naini praznu
quturu podseala je u svakom trenu na blizinu tihe smrti.
Srpskim oficirima je bilo teko da gledaju ponienu
slovensku brau, pa su im, rizikujui kaznu, doturali poneku
konzervu ili skoreli, bajati hleb. Rusi su planim glasom zahvaqivali i odlazili daqe, vukui onemoale, nateene noge.
Podnarednik Lazar Ostoji je za vreme sezonskih radova
u poqu esto odlazio u selo na ispomo. Tu je sretao izglad100
nele, bolesne ruske vojnike koji su bili najbrojniji meu logoraima. Gledao je kroz suze kako od gladi izbezumqeni Rusi
jedu sirovu stonu repu, jednom prilikom ak i kako iskopavaju kowsku leinu sa buwita, otimajui se za crvqivo meso. Dok je posmatrao nekad ponosne ruske muike kako se guraju i tuku oko smrdqive crkotine, Lazar je video dno, video
je poraz oveka koji se vie nikad ne moe pretvoriti u pobedu.
Logorai koji su radili kod seqaka kao kuna posluga
Hausdiener" najlake su podnosili glad jer kod gazda se uvek
poneto moglo nai na trpezi. Nemci su cenili potewe i
marqivost, pa bi brzo zavoleli vredne srpske teake. Ko je
hteo da pomogne imao je dovoqno da jede. Oficiri koji nisu
mogli da izlaze van logorskih ica morali su da se zadovoqe
oskudnim logorskim menijem. Za doruak: dvadeset grama groznog margarina i kaika vetakog meda ili marmelade od
melase, ponekad komadi smrdqive kowske krvavice iz konzerve ili parence posnog sira, zajedno sa nezaslaenom tankom kafom; za ruak: orba od trava, repe i ponekog krompira
uprqanog peskom i petina buavog hleba od crnog brana i
strugotine; veera uglavnom nije bila predviena.
Najtee je bilo okorelim puaima. Oni su posledwi
zalogaj trampili za poneku zaostalu cigaretu, potom bi je sekli iletom nadvoje ili natroje i puili uvlaei poudno
dim, dok je ar dogorevao i prqio im prste.
Nemci su briqivo potovali enevsku konvenciju u
kojoj nije nita pisalo o gladi, ali zato jeste o obaveznim
platama za ratne zarobqenike. Nemaki Rajh je u svojoj bolesnoj pedantnosti uredno isplaivao suwima zaradu u logorskim bonovima: sumu od pedesetak rajhsmaraka, prethodno umawenu za iznos koji se odbijao na ime stanarine i ishrane. Za
te logorske marke kupovali su zarobqenici u kantini sapun,
ilete ili poneku konzervu. Oni koji su imali porodice,
slali su bednu crkavicu svojima u Srbiju, gde su ih okupacijske vlasti pretvarale u Nedieve dinare. Komunisti preteno nisu imali nikog svog u Jugoslaviji, pa su novac slali
ilegalcima u Beograd za revoluciju.
enevska konvencija je garantovala slobodu prepiske sa
rodbinom kod kue. Zarobqenici su imali pravo da piu dve
dopisnice i jedno pismo meseno. Pedantno odtampani obrasci za dopisivawe bili su podeqeni na dva jednaka dela. Na
jednoj strani su pisali logorai, a na drugoj strani je otpisivala rodbina iz Jugoslavije.
O velikoj gladi niko nije pisao. Cenzori folksdojeri muili su se da deifruju sitna, kaligrafski pisana slo101
Upotreba oveka
Qudi u podrumu behu se svikli na globu i teror. Poratni zulumi dooe kao prirodni nastavak ratnih otimaina.
Nemci, Bugari, etnici, partizani, pa, opet, neki drugi etnici koji rekoe da nemaju veze sa onim prvim, potom qotievci, nedievci, na kraju, opet komunisti drugo nisu ni
radili osim to su nas harali i globili. Razne vojske, mnoge bez imena i oznake, odnee zlato i novac, odeu, obuu i
hranu
etnici su nosili bez velike rasprave i ubeivawa jer
narod je stoka" kako mi ree jedan od wih, dok je isprobavao
moje nove cokule, narod je marva koja gleda svoju korist dok
mi krvavimo gae za otaxbinu". ta da kae pred ovakvim
argumentom, posebno ako je potkrepqen kamom za pojasom.
Ima u svakom zlikovcu i zrno ovenosti: kroz petnaest
dana doe hramqui isti taj junak" sa cokulama u ruci. Veli:
Evo ti, brate, tvoja obua i prataj, ako Boga zna! Nisam
odmak'o ni iza prvog umarka, a potrefi me odnekud zalutali
kurum pravo u petu kroz tvoju cokulu. Dve nedeqe sam leao u posteqi kod nekog seqaka i kako stadoh na noge, dooh
ovamo da ti vratim tvoje." Ja ga gledam bosonog, a sredina
marta, sneg jo nije okopnio. Velim mu: Neka, brate, tebi su
potrebnije nego meni. Ja sam kod svoje kue, a pred tobom je
dalek put", a on ni da uje, baci one cokule, pa odmagli bosonog niz kosinu, osvrui se uplaeno.
Komunisti su vetije otimali. Dou lepo, kulturno se
pozdrave, kau: Dobar dan, domaine, takva i takva stvar,
poteno je da pomogne oslobodilaku borbu, na tebe je red",
pa pokupe sve to im treba, gospodski, bez vike i dreke, napiu priznanicu, pa, doviewa, vidimo se u sledeoj ofanzivi. Puna mi fioka priznanica i potvrda.
102
Bugari stoka kao i mi: pale, prosipaju i lome to ne mogu da ponesu, a Nemci gospoda, sve po propisu i protokolu,
utovaraju na kamione i odmah popisuju, ali tebi opet svejedno
kako te pqakaju kad ostane bez iega.
Otimaina koja nastupi u slobodi prevazie sve ratne
rekvizicije. Sad se pqakalo zakonski, bez bojazni i ustezawa. Predratni neradnik i goqo, napoliar i nadniar koga
niko nije hteo da najmi, postade odjednom vsjeh i vsja". Sad
je on vlast, pred wim drhti dojuerawi gazda i moli za milost, a on ni da uje: zakon je zakon", pa razrezuje obavezu nemilice.
Iz grada se navuklo golobrade studentarije i propalih
egrta koji po ceo dan sede u hladu gostionice i igraju tabli i domine. Tek, s vremena na vreme, lewo ustanu i protegnu se, bacivi dugaki, prezrivi pogled na seosku bedu i
prqavtinu. Oni su tu po direktivi, na zadatku, ekaju unapreewe, stipendiju za kolovawe u Rusiji ili neki poloaj
u gradu. Nisu toliko opasni kao seoski aktivisti, ali opasno
je wihovo veliko neznawe i tvrdoglavost. Odrede veu obavezu
u vuni nego to je teka i sama ovca, pa, kad mu to kae, a
on se uvredi, misli sprda se gexovan s wim i eto ti muke.
Posle mu ponos ne da da ispravi greku.
Nateraju gazdu da ore neradniku i lenugi, kau, ne sme
da ostane neuzorana wiva, jer radnika klasa gladuje po gradovima. Ceo dan ore o svom troku, a volovi da lipsaju. Najposle, niko ti nita ne plati, sve na poek. Onaj lewivac
planduje, kae, nema s im da radi, opqakali ga, izgorelo mu
u ratu, a nije nikad nita ni imao, ceo ivot proveo u birtiji. Ko je umeo da se snae jo je nekako i preivqavao.
Komija Lazar i ja sakrismo neto kukuruza u kacu, pod suve
kruke. Kad su dolazili iz Narodnog odbora da pregledaju
ima li u podrumu jo hrane, buili one kruke, al' nita
ne naoe. Jedan zagrize suvu voku, pa je gadqivo ispqunu,
veli: kiselo mu i gorko. Mislim se ja: navik'o si se ti na
Unrine pakete, pa ti sad sve seqako bqutavo i prosto.
Priao mi je Lazar u mraku podruma o dugo sawanoj slobodi, tamo u Nemakoj, ali i o prvim razoarewima koja je
doiveo posle osloboewa.
Crvena kowica
U gluvo doba noi, 6. decembra 1944. godine, usnule logorae probudi prodorni pisak sirena za uzbunu, potom zaprata protivavionska artiqerija, i, najzad, grunu nekoliko de103
bardovawa. Ipak, suwima je srce gorelo toplinom sloboda je bila tu, na korak od sna.
Trinaest dana kasnije, na sam Nikoqdan, u barake upadoe nemaki straari sa psima. Isterae logorae napoqe,
na ledinu, naredivi im da ponesu samo najnunije stvari,
potom doterae komuniste i Jevreje iz logora D", postrojie suwe u redove, proitae kratko saoptewe i naredie
pokret.
Kolona je hitro gazila prema eleznikoj stanici gde su
spremni za transport ekali veliki, stoni vagoni. Ispred
stanine zgrade zarobqenicima stavie teke bukagije na ruke i noge. Po tridesetak logoraa ugurae u polovinu vagona,
pregraenu bodqikavom icom, dok drugu polovinu zauze nemaki straar sa otkoenim majserom. Zau se pisak lokomotive i kompozicija lagano krenu. Logorai koji su bili
blie visokom prozoretu sa bodqikavom icom propiwali
su se na prste ne bi li videli gde ih voze.
Kompozicija se vaqala danima na sever, predelima Vestfalije, centralne Nemake i Pruske. Dawu bi voz stajao na
nekom sporednom koloseku, proputajui kompozicije sa municijom i orujem koji su hitali na jug, u susret amerikoj
i ruskoj prethodnici. Po prepunim staninim peronima, u
oima preplaene dece i ena, na smrknutim elima staraca, videlo se da saveznici nisu daleko. Tek ponekad, u tihoj
noi, zauo bi se daleki odjek avionske grmqavine ili potmula jeka detonacija. inilo se da kompozicija izmie tek
za dlaku amerikim trupama, odlaui tako dolazak slobode u
nedogled. Negde oko Berlina savezniki avioni zasue voz
bombama. Nekoliko vagona se zapali, desetak qudi pogibe
etvrtog dana truckawa kompozicija se zaustavi u mestu
Barkenbrige, u Pomeraniji. Nemaki straari otvorie furgone i isterae logorae napoqe. Postrojie ih u kolone i
povedoe kroz naseqe. Mesto je izgledalo sablasno. inilo
se kao da tu niko ne ivi. Ulice potpuno puste, na prozorima navuene teke zavese, duani zamandaqeni reetkama
Oseala se blizina fronta. Sve je liilo na kuu u kojoj niko
ne pria o pokojniku, ali je on tu, iza prvih vrata.
Proavi kroz pusto naseqe, zarobqenici se zaustavie pred logorom Oflag 65". Qude odmah saterae u bodqikave ice, ponovo nasta pretres, zaduivawe, potpisivawe
inilo se kao da logorai iznova proivqavaju prve dane
ropstva. Zarobqenike iz Osnabrika izmeae sa suwima iz
Nirnberga, Strija, Hamelburga, trasburga Preko dve hiqade i est stotina srpskih oficira i stotinak podoficira
ekalo je da se daleki potmuli tutaw ruske armije pretvori u
105
Testament
etvrte noi zatoenitva u podrumu crkvenog doma ostade nas svega petorica: tri seqaka iz susednog sela koji nisu
imali odakle da plate i Lazar i ja koji nismo hteli da namirimo dug. Ostali, videvi da je avo odneo alu, sakupie
na brzinu dugovani otkup, pozajmqujui ito i kupujui stoku
od preprodavaca po visokim cenama.
Sedeli smo u hladnoj vodi, zgreni od studeni i gladi,
utonuli u turobne misli. Strah i tuga behu odagnali od nas
svaku equ za razgovorom u sablasno praznom podrumu koji je
odzvawao na svaku izgovorenu re.
Dok su se prvi sunevi zraci probijali kroz reetke musavog prozoreta i, iscrtavajui svetlosne kvadrate, bolno
zaslepqivali umorne zenice svikle na podrumsku tamu, nakratko utonuh u san, pridruivi se trojici seqaka koji su,
pribijeni jedan uz drugog, zduno hrkali.
110
111
DEJAN ILI
WITHOUT A SOUND
U POKRETU
Jer ono to je vaqalo, bilo je
u pomerawu, nikada ne ostati
na jednom mestu. Oi su se irile,
traei planine, oblake, poqa
za gledawe. Prialo se o odlasku,
o tome kako je tamo uvek boqe,
izvan vidika, s one strane slike,
u beskraj, gde je padala
zemqa.
I dugo je potrajalo, she was the
young american, biti u pokretu, suza,
kapqica, estica neega, bilo ta.
I uvek bi se ula muzika, sotto voce,
melodija na ijoj su podlozi
nae godine rasle.
Samo tako, nismo bili sami,
samo tako je tvoja kosa
bila pruga, drvored na nebu.
NADOMAK
Mislio sam, moglo je i
drugaije biti, ravnica to se
predvee povlaila u tamu, zatvoreni
lokali, vrtovi to su postajali
112
WITHOUT A SOUND
Davno, kada sam prvi put kroio
na stranu zemqu. Grad, dovoqno velik,
ni ovamo ni tamo, nikada neije
imawe, na samoj granici, ostrvo-grad,
saznao sam tek kasnije, od drugih,
u koli.
Bio sam u potrazi za muzikom, traio
ono to volim, to je ve bilo u meni,
ali se, uzburkano, prelivalo, davalo
snagu mojim koracima.
Nepoznat jezik, ulice krcate vozilima
ije sam marke jedva prepoznavao,
inili su zabavni park, ba tu,
na asfaltu, izmeu svetlih zgrada,
prepun lepih mogunosti, igara,
dok sam se gotovo uplaen pribliavao
prodavnici ploa.
113
DVORITE
Na izlasku, naplatna rampa,
i odmah zatim, otvarao se svet,
regionalni put, po brdima rasuta
stada ovaca, tu i tamo, poneka sputana
krava. Pas je leao u travi, videlo se
i nekoliko kosaa. Bukolike scene,
neko je preda mnom listao
seawa drugih qudi, mrtvaca,
slikovnicu iz niih razreda osnovne
kole.
Vozio sam polako, oprezno kao po grobqu.
Bio sam krenuo da obiem seosko
imawe koje je letima bilo prerija
mog detiwstva.
Gledao sam to dvorite
kao indijansko selo u plamenu.
114
OGLEDI
uvek pojavquju s nekoliko drugih. U Fajdonu se etiri poeqne vrline nalaze zajedno (i nijedna druga uz wih) po prvi
put, u odlomku koji nas posebno zanima iz vie razloga. Tu
se, naime, naglaava meuzavisnost ove etiri osobine i istie uloga phronesis (razboritost) i nagovetava da su to vrline filozofa, savrenog oveka.
Iz ovoga, ipak, ne treba da se zakqui da je Platon time,
jednom za svagda, postavio etiri ugaona kamena, takorei,
svog etikog sistema, etiri sastavna kamena ovekovog pravog ispuwewa. Jer, pri kraju svog izlagawa o besmrtnosti due Sokrat kae: Radi toga, dakle, ne treba za svoju duu da
se boji onaj koji je u celom svome ivotu ukrasio svoju duu
ne ukrasom koji je woj tu nego ukrasom koji woj naroito
pripada: trezvenou, i pravednou, i hrabrou, i slobodom, i istinom; tako on oekuje svoj polazak u Had." (prevod
M. N. uri) katalog pet osobina sa sasvim novim aspektima s kojima nismo ranije raunali.
Ipak, one etiri osobine koje smo sreli u Fajdonu, ponovo se javqaju i u Gozbi, u Dravi i u Zakonima, na nain
kao da su to zajedniki standardi kojima se meri qudska arete.
U Dravi, ove etiri vrline kao da se vie pribliavaju statusu prihvaenog kanona iako to nije konzistentno
kroz ceo dijalog, jer se u Treoj kwizi, na primer, javqa razliita lista vrlina.
Ali kasnije, posle osnivawa drugoga grada, kad se u etvrtoj kwizi ponovo pitawe postavqa, gde je pravda a gde nepravda, Sokrat zapoiwe svoja daqa ispitivawa uz pretpostavku da je grad, ako je pravilno organizovan, istinski i savreno dobar. Kad su se svi s tim sloili, Sokrat zakquuje:
Jasno, onda je on mudar i hrabar i umeren i pravian", kao
da su ova etiri, i samo ova etiri besprizivno, jedini konstitutivni elementi dobra.
Iako Platon oekuje da filozof poseduje vie od ove
etiri navedene osobine, kako je oigledno iz este i Sedme
kwige Drave, i mada on nikad nije razvio striktnu terminologiju niti pokazao konzistentnost izraza u svojim dijalozima, ponovo upuuje na tetradu vrlina i nekoliko mesta u
Zakonima.
Tako, razlikujui razliite vrste ratova i odgovarajuih
vrsta ratnika, Atiwanin naglaava iwenicu da je onaj koji
se bori u graanskom ratu boqi od nekoga ko se bori u spoqnom ratu, skoro onoliko boqi koliko su pravinost i umerenost i mudrost, kada se spoje sa hrabrou, boqe nego hrabrost sama". Dok ovo moe izgledati kao obina ilustracija,
sledee odreewe plaenika zasniva se na etvorostrukoj po116
deli vrline: drzak, nepravedan, nasilan i bez dobrog razuma". Kad malo daqe Atiwanin pone da razmatra razliite
vrste dobra koja treba zakoni da obezbede za graane, on prvo
spomiwe mawa dobra, zdravqe, lepotu, snagu, bogatstvo, uz ona
koja zove boanskim", od kojih je na prvom mestu mudrost, na
drugom umereno stawe due, zatim pravinost i najzad hrabrost; tako Atiwanin ne samo to naglaava wihovu meuzavisnost, nego im daje i vrlo odreen red.
U posledwoj kwizi Zakona, kad je ve zakonodavstvo efektivno zavreno, Klejnija i Atiwanin razmiqaju o uvarima
koji treba da garantuju kontinuitet zakona. Vraajui se na
svoje poetne razloge i pretpostavke, Klejnija konstatuje da je
vrlina, rekli smo, u neku ruku etvorostruka, da je nous (kako se ovde zove: um) voa svih wih, a na wega sve drugo i naroito one tri osobine treba da gledaju". U daqoj raspravi se
ponovo ve dobro poznate etiri vrline navode poimenino
kao ono to je najvee za onoga koji veruje da vrlinom nadmauje sve druge" i kao ono u emu se sadre sve etiri, a to
opravdava zato se zovu jednim imenom.
Kao zakquak, moemo rei sledee:
1) Platon posmatra ove etiri osobine ne samo kao neke
delove vrline, ve kao etiri sutinske konstituente vrline
(i wihove suprotnosti kao kod mana) i koristi ih kao osnovu
za daqu spekulaciju.
2) Kad daje raznim sagovornicima da raspravqaju o vrlini, Platon ih esto puta da nabrajaju druge aspekte vrline,
nekad vie od etiri, nekada mawe, nekad neke druge kombinacije sa etiri, i ne samo u wegovim ranijim dijalozima,
ve i u Zakonima.
3) Platon ove etiri posmatra kao sutinske delove vrline i koristi ih u svojoj spekulativnoj konstrukciji idealne drave i u vezi sa svojom psihologijom, ali se zapravo ni
on nikad u potpunosti ne izjawava o validnosti ove grupe.
Ako gledamo daqu istoriju grupe vrlina vidimo da se ona
kree takorei cik-cak linijom. Ona je Aristotelu odlino
poznata, kako pokazuje vie navoda; ali on u svojim etikim
spisima, budui da je posveen ivotnim realnostima, razvija mnogo veu raznovrsnost vrlina. Jedino u Politici on jednom spomiwe vrline, i to karakteristino u kontekstu gde
konstruie svoju idealnu dravu.
Dok epikurejci pokazuju malo interesovawa za ovu Platonovu grupu, izgleda da su je stoici prihvatili, ali ne bez modifikacija. Ovde nije moguno da due diskutujemo o stoikoj
etici. Dovoqno je da kaemo da prema wihovom uewu ovek
moe dostii svoju sreu kad su mu inherentne osobine u pot117
wihovo jedinstvo tako to su ih sve smatrali epistemai, Panajtije pokuava da objasni wihov meusobni odnos opisujui
razvoj oveka i, tako, spajajui ponovo ono to je prilino
vetaki bilo razdvojeno.
Umesto da se uputamo u nagaawe o Posejdoniju, drugom grkom stoiaru koji je imao velikog uticaja na Rimqane,
izgleda korisnije da bacimo brz pogled na Seneku, rimskog
stoiara. On jedva da je bio zainteresovan za teorijske klasifikacije i vie se bavio problemima koje imaju stvarni
qudi.
Iako govori o nekoliko vrlina na vie od jednog mesta,
on insistira takoe na tome da su one sve ne samo jednake i
da meu wima vlada prijateqstvo, nego da su one i nerazdvojivo povezane i u odnosu jedna s drugom, da postoji kao podloga
za sve wih jedna jedinstvena vrlina, ona koja duu ini ispravnom i nepokolebqivom". Ponekad se, ipak, ovek udi da
on nema kvadrigu u krajiku svoje svesti, npr. kad raspravqa
kakvo prouavawe liberalnih vetina moe doprineti da dua postigne savrenstvo (nabrajajui fortitudo, fides, temperantia, humanitas i druge), posebno onda kada spomiwe tri od
uobiajene etiri. A na nekoliko mesta kanon etiri vrline
ne koristi se samo uzgredno, nego da ocrta pravu vrlinu. Po
tome vidimo da je to predstavqalo okvir stoike filozofije
da se platonovska grupa etiri vrline prenese i prihvati
meu Rimqanima.
Dodue, i nekoliko lanova Platonove kole, Akademije, pokazivalo je lojalnost prema svome uitequ i wegovom
uewu. Tako Antioh, u pokuaju da izmiri platonsko i stoiko uewe u 1. veku pre nove ere, razlikuje vrline tela i vrline due, a kod posledwih dve vrste, darove prirode (kao
to je sposobnost za uewe i dobro pamewe) i voqne" vrline koje zapravo zasluuju da se zovu vrlinama; on nije zadovoqan razboritou, umerenou, hrabrou i pravinou,
ve dodaje i druge vrline te vrste, a ipak izgleda da on insistira na neodvojivoj povezanosti vrlina, tako da, kad o wima
raspravqa, on spomiwe samo etiri, koje su za wega oigledno najvanije.
Ipak, uewe lanova Akademije i posebno stoiara kako
je saeto i prikazano u Kikeronovim filozofskim traktatima i radovima Senekenim, a i nekih drugih (kao to su Musonije, Epiktet, Marko Aurelije), nije bilo jedini kanal pomou koga su se Rimqani upoznali s Platonovom grupom vrlina. Postojao je jo jedan, moda i uticajniji posrednik,
kwige o retorici u kojima sreemo etiri vrline, najpre u
tzv. Rhetorica ad Herennium na poetku 1. veka pre nove ere.
119
avaju i idu s tim. Prvo, kakav je integritet potreban generalu; a onda, kakva mu je samokontrola u svakom pogledu; koliko
je dostojan poverewa, kolika snishodqivost; kakva mu je pamet, a kakvo srce." Kao Platon, Kikeron bira grupu od etiri
vrline, ali ak i crtajui ideal, on nalazi za shodno da doda
podrazdele i administrae comitesque virtutes, a u tome on jasno
sledi stoiku praksu.
Druga grupa etiri vrline bila je predstavqena na zlatnom titu predatom Avgustu da mu se oda poast, virtus, clementia, iustitia, pietas (vrednost, blagost, pravinost, potovawe) i svaka od ove etiri vrline, kao i wihova kombinacija, trae mnogo detaqniji komentar nego to se ovde moe dati. Ali razmatrajui znaewe ove selekcije, dobro je da se postavi nasuprot Platonove tetrade, da se podseti koja je vrlina iz Platonove grupe, koja je bila poznata samom Avgustu kao
i wegovim savremenicima, bila odbaena, a koja prihvaena,
i daqe, koje su druge dodate. tavie, ostvarujui emfazu
stavqenu na etiri vrline i vrlo poseban znaaj koji im je
priznat tako to su izdvojene da budu stavqene na tit, treba da se povede rauna o drugim vrlinama i kvalitetima koje
su drugde pripisivane caru, na natpisima, novcu itd. Jer u
veini sluajeva, punoa ivota i u ovom sluaju celishodnost imperijalne propagande, zahtevali su vie nego to se
lako moe predstaviti etvorostrukim skupom.
Ovo proizilazi i iz ispitivawa sauvanih radova rimske istoriografije. Jer, kako su grki istoriografi rano uneli crte epideiktikog anra ili su ak istoriju zamenili
retorikom, kako se ali Polibije, iako su oni i ak u jo
veoj meri, naravno, biografi, esto donose duge liste vrlina i kvaliteta u pohvalu pojedincima, izgleda da ne postoji
samo jedno razmatrawe karaktera i akcija oveka koji se zasniva na kanonu etiri vrline, bar delimino: nekrolog Amijana Markelina Julijanu Apostati, koji na kraju 25. kwige
glasi ovako: Budui da u miqewu filozofa postoje etiri
glavne vrline, umerenost, mudrost, pravinost i hrabrost, a
uz to se dodaju neke spoqne karakteristike, kao to je znawe
o vetini rata, autoritet, povoqna sudbina i slobodoumnost,
sve wih u celini i pojedinano Julijan je negovao sa trajnim
arom." Ovaj opti stav kasnije sledi detaqna elaboracija,
pri emu je svaka vrlina (i svaka odgovarajua mana) objawena primerima. O tome odlomku bi se moglo odrati celo predavawe; ovde e biti dovoqno nekoliko primedbi.
1) Oigledno glavne vrline slue kao okvir za karakterizaciju cara; ali one su nadometene sa etiri atributa, za
125
Zaista, da nije bilo iwenice da su retoriari inkorporirali glavne vrline u svoj sistem i tako ih nainili delom vieg obrazovawa, da je Kikeron upotrebio stoiku klasifikaciju za svoju diskusiju ta je honestum u svom spisu De
officiis i da je sveti Ambrozije uzeo taj rad kao model za svoje
sopstveno De officiis ministrorum, slava Platonove grupe moda ne bi stekla trajno mesto u zapadnoj tradiciji.
Prevela s engleskog
Ksenija Maricki Gaanski
128
VASILI VICAKSI
stu, ovek sagleda ceo univerzum sa svim wegovim raznolikostima, svima saetim u jedno". ovek je, dakle, sagledao dijalektiku koegzistenciju pluralizma i jedinstva koja predstavqa kvintesenciju prastarog svetog uewa u vezi sa terminom Brahman. Moda je tu poreklo postojawa misterioznog jedinstva i istovetnosti tri vida Boga u hrianstvu? Zar nam
naa hrianska vera ne saoptava istinu o ovoj dijalektikoj koegzistenciji koju tek od pre nekoliko decenija istrauje teorija elektromagnetskog poqa?
No vratimo se naoj svetoj grkoj zemqi Joniji i praskozorju zapadne filozofije.
Za oveanstvo su samo u fragmentima spaseni Heraklitovi aforizmi koji se, na wegov nain" tiu ovog drugog
spoznajnog pristupa: 'E2n m lphte nlpiston ok qeyrsei
neqerenhton n ka poron, tj. Ako se neko ne nada da e
nai ono to je neoekivano, nee ni nai ono to je nepronalaqivo i nepristupano." Radi se o jednom citatu iz Heraklita u vezi sa kojim je proliveno dosta mastila. Ovde je,
meutim, jedno izvesno a to je da je nada", prihvaena kao
forma spoznajnog puta onom emu nije mogue pristupiti na
drugi nain, onom to je neistraivo", a oekivajue". To
s jedne strane veoma podsea na smisao Vere jer ta je nadawe drugo nego verovawe kao to je rekao i apostol Pavle u
Pismu Jevrejima: Est de pstij lpizomnwn pstashj, tj. Verovati znai biti siguran u stvari kojima se nadamo" a sa
druge strane podsea na put do konane Istine. Jedan drugi
citat iz misli velikog mislioca iz Efesa jo vie potvruje ovu ocenu: 'All2 tn mn uewn t2 poll2, pisth diacyggnei m gign3skesuai, tj. Veina boanskih stvari se ne mogu prepoznati zbog neverovawa u wih."
Neu se vie zadravati na ovim Heraklitovim fragmentima o emu postoji itava bibliografija jer bi nas to
odvelo na teko prohodne terene, kako bih se odmah okrenuo
ka jednom drugom velikom misliocu iz predsokratovskog vremena Parmenidu Eleaaninu iz kontinentalne Grke, filozofu koji je moda vie od bilo kog drugog uticao na docniju klasinu helensku filozofiju.
Preambula velike Parmenidove poeme O prirodi koja se
stoleima smatrala jednim obinim lirskim uvodom u osnovno wegovo uewe koje sledi, danas se priznaje kao delo filozofskog znaaja na kome se temeqi ontoloka parmedovska konstrukcija oko egzistencijalnog koncepta jeste". Mislim da
e biti dovoqno za ilustraciju nekoliko samo stihova iz ove
alegorijske preambule, koje sam preveo u jednoj svojoj kwizi:
136
138
FRIDRIH ZENGLE
KONTINUITET I PREOBRAAJ
Uvod u ivot i delo J. V. Getea
Neko bi mogao da upita da li danas uopte ima smisla
drati predavawe samo o Geteu. Stoga u najpre izneti nekoliko uvodnih napomena kako bih unapred predupredio mogue
nesporazume.
Time to u se svojim izlagawem usredsrediti na Getea,
elim odmah da stavim do znawa da neu govoriti o takozvanoj klasici. Ali isto tako da nemam na umu predvodnika ili
reprezentanta takozvanog Geteovog doba. Pri tome takoe ne
polazim od pretpostavke da je Gete najvei nemaki pesnik i
nenadmani vrhunac nemake ili ak i zapadnoevropske kulture. Gete za mene nije norma prema kojoj mi sami i moderna
literatura treba da se odmeravamo. Kuda takav pristup vodi,
to veoma jasno pokazuju sudovi Emila tajgera o modernoj literaturi. S druge strane, pak, veliki nemaki pesnik na razmei 18. i 19. veka za mene nije savremenik tog vremena koga
moemo da lupkamo po ramenu i da ga prosuujemo i kritikujemo kao nekog naeg savremenika. Na takav nain mu pristupa uspela biografija Fridentala.
Za mene je Gete jedan od najveih nemakih pesnika koji je
iveo, delao i pesniki stvarao u jednoj znaajnoj epohi nemake kulture. Wega treba posmatrati istorijski, tj. bez ikakvih predrasuda, dakle kao jednu veliinu prolosti. Ali
prema wemu se kao velikom pesniku jedne znaajne epohe treba
odnositi sa respektom. Mi ga ne smemo odmeravati sa stanovita bilo kojih modernih ideala, ma koliko nam oni dragoceni bili, nego ga moramo vrednovati i pre svega razumeti u
okviru wegovog vremena. To, meutim, sve do u nae dane nije
139
uiweno na zadovoqavajui nain. Ne bih umeo da vam navedem ni jednu jedinu biografiju Getea ili bilo koji celoviti
i sveobuhvatni prikaz Getea koji pesnika ne bi ili veliao i
uveliavao ili pak umawivao, niti mi je poznata ijedna biografija koja bi udovoqila zahtevu za pravednim istorijskim
prosuivawem i vrednovawem. U tom pogledu bi se to jo najpre moglo rei za Malu biografiju Getea Gintera Milera,
poto se autor u woj rukovodio tim istorijskim zahtevom.
Stoga u u ovom uvodu najpre dati jedan saet pregled
kritike Getea, a to znai u velikoj meri jednu istoriju obogotvorewa i satanizacije Getea. Potom u pokuati da objektivno odredim istorijsko mesto i rang Getea. Time nije reeno da se on na taj nain od nas udaqava; jer, niti smo mi kao
qudska stvorewa bogovi, niti smo avoli, nego upravo qudi u
svom vremenu, svejedno da li nieg ili vieg ranga. Ali jedan ovek, pre svega i samo ovek pa i najvieg ranga!
uvek e imati vie da nam kae nego jedan bog koji stoji na
postoqu spomenika ili neka iz perspektive jednog sobara
uraena karikatura sa likom fauna ili ak sa jarijim nogama.
Delovawe Getea
Na poetku svog kwievnog stvaralatva Gete je pre svega pesnik Patwi mladoga Vertera. Wegov roman prevodi se na
mnoge jezike. On je silno odjeknuo kao retko koja kwiga. Za
mnoge savremenike Gete je sve do kraja svog ivota ostao pesnik Patwi mladoga Vertera. Kada je car Napoleon blagonaklono primio pesnika u audijenciju da bi na taj nain iskazao svoje potovawe prema nemakoj kulturi, u razgovoru je,
prirodno, dotaknuto i delo Patwe mladoga Vertera. Geteu je
smetala ta identifikacija, ak je zbog we i patio; jer, on je
bio ovek i pesnik koji je posle nekog doivqaja ili posle
nekog ostvarenog pesnikog dela odmah iao daqe. On sam
upotrebio je za to sliku o svlaewu zmijske koe. On doista
svlai i odbacuje jednu kou za drugom, a pri tome ipak na
neobian nain uvek ostaje isti ili barem slian ovek. Da
to nije bilo tako, onda ne bi celog svog ivota mogao da radi
na Faustu. U geteologiji je taj aspekt naroito istakao Gerhard Bauman. Ali za iroku publiku Gete na prvi pogled nikako i ni na koji nain nije pesnik Fausta. A Prafausta nije ni objavio. On nam je samo sluajno sauvan.
Posle Patwi mladoga Vertera dojadilo mu je da igra ulogu spornog i osporavanog pesnika. Zbog ega su Patwe mlado140
ga Vertera toliko sporne? To je danas jedna velika tema. Zadovoqiu se jednom kratkom napomenom. Verter u prvi mah ostavqa utisak kao da je to jedan oseajni roman. Oseajnost ili
sentimentalnost je velika evropska moda. Roman je kao oseajni roman imao uspeha zahvaqujui oseajnim romanima Riardsona, Rusoa, Sofije la Ro itd. Meutim, Verter je jedan
izuzetno uzbudqiv, tavie za mnoge i jedan bogohulan roman; jer, dok sentimentalizam bogomdanu harmoniju sveta qudima predoava na blagozvuan nain i sa slatkom muzikom,
Patwe mladoga Vertera zavravaju se jednim prodorno-piskavim tonom. Verter se ubija; on tako rei mora s obzirom
na to kakav je i kakav je taj besmisleni svet da se ubije. Roman je nemoralan, tavie ireligiozan. On je jedna blasfemija! Otuda i onoliko razgnevqeno nezadovoqstvo kod pedagoga i teologa. Oni drugi, pak, naroito Geteovi prijateqi,
pripadnici turma i dranga, oni su fascinirani; ali se
oni ili ne usuuju da javno priznaju i ispoqe svoje ushiewe
ili se na wih kao mlade buntovne momke bez trunke savesti
ne obraa ama ba nikakva pawa. Ta oni su sami za sebe govorili da su delije i geniji; ali to se veinom smatralo izrazom nadmenosti i u veini sluajeva je to tako i bilo.
Ukratko, Geteu je 1775. godine dojadila sva ta literarna ujdurma. On je postao miqenik jednog mladog kneza, pa je onda i
sam iveo kao neka vrsta malog kneza. Za taj krug u Vajmaru je
i pisao svakovrsna dela, posebno za amatersko pozorite,
pri emu se ne smeju zaboraviti i one ozbiqne stvari kao
prozna verzija Ifigenije, zatim komadi sa pevawem, kakvi su
tada bili u modi, a i razni skeevi za prijateqe, kao i izvanredne balade i lirika. Ali da sve te stvari objavi i da se
s wima predstavi akademskoj i graanskoj kritici, to je bilo
ispod nivoa, odnosno ispod dostojanstva jednog kneevskog
prijateqa, ministra i otmenog dvorjanina, od koga se zaziralo.
Ako su mu ve tada kadili, kao to je to na primer inio
nekadawi vaspita princa K. M. Viland u Vajmaru, onda se
pri tome ne moe ba pouzdano rei da li je to bilo iskreno
ili je to pak iweno iz straha jer u pomenutom sluaju treba imati u vidu da Viland kao otac mnogobrojne dece nipoto nije smeo da sebe dovede u situaciju da izgubi penziju.
Lenc, nekadawi drugar, proteran je iz zemqe, kada se usudio
da karikira Getea. A za drugog turmidrangovca Klingera samo je plaen raun u gostionici. Pa onda neka vidi ta e i
kako e daqe.
Kada je Gete posle deset godina primetio da i pored svega nije onaj dvorjanin Ancien Rgime-a, a ni dravnik i usre141
Gotovo isto tako otra bila je kritika hrianskog burenaftlera Volfganga Mencela, koji je kao kritiar zauzimao
uticajan poloaj u Kotinom Morgenblatt-u. I tu je Gete nemoralni pesnik, jeguqasti dvorjanin, koji ima razumevawa samo
za uglaene i elegantne forme.
Berne i Mencel su se uzajamno ogoreno osporavali i
vodili su u velikim lancima i prilozima estoke bitke jedan protiv drugog; ali su se potpuno slagali u anatemisawu i
nipodatavawu tajnog savetnika, sladostrasnika i formaliste Getea. I Hajne kritikuje, naravno, dvorjanina Getea. I on
obznawuje da je razdobqe umetnosti pod Geteovim vostvom
okonano. Sada politika dolazi na red. Ali ovaj pesnik ima,
slino Ajhendorfu, suvie razvijeno oseawe za estetske vrednosti, a da bi Getea ba u svemu odbacivao i anatemisao. Hajne je veoma rano navraao u uveni salon znamenite Rahele u
Berlinu. Rahela je bila jevrejska supruga nekadaweg diplomate Farnhagena fon Enzea. Rahela je, slino Betini fon
Arnim, naprosto bila ushiena Geteom. Zacelo bi se moglo
rei da je ona utemeqila jedan potpuno nekritiki kult Getea. Ali upravo je to preterivawe tetilo Geteovom ugledu.
Mencel je Getea nazvao Mesijom Jevreja", a to je u epohi meternihovske restauracije bila osuda i anatema.
Bilo je, naravno, takorei u tiini, i ponekih razumnih i odmerenih potovalaca Getea, kao to su, na primer,
bili Merike, Fojhtersleben, zatim Grilparcer i tifter.
Ali sve do poetka realizma tj. do Martovske revolucije, koja
je donela novi ivot u nemaku literaturu, Gete je bio jedan
sporni moderni pesnik, u potaji dodue esto voqen, ali javno veinom osuivan kao egoista, nehrianin i izdajnik
slobode.
Tek je u drugoj polovini 19. veka Gete poeo da se uzdie
u priznatog klasiara kome se svi dive; ak je tada poeo da
natkriquje slavu ilera, kome je u vreme bidermajera kao patetinom, moralnom, pa i politikom pesniku bilo lake.
Koji to razlozi u razdobqu graanskog realizma dovode do
boqeg razumevawa Getea?
1) Realizam nije voleo patos i suprotstavqao mu se svuda
gde god bi na wega nailazio. Tako se, na primer, Oto Ludvig
ogoreno borio protiv patetikog dramatiara ilera. On je
vie cenio Getea. On ga je kao poznavaoca oveka i tvorca
qudskih likova stavio pored ekspira.
2) Realizam i individualizam su uzajamno veoma srodni;
jer realizam posle 1848. ne znai apsolutnu realnost, fotografsko viewe stvari, ve za wega pojedinano zapaawe
stvari naprosto znai vie od nekog krutog sistema ili neke
145
norme (Rihard Brinkman). Pojedinane stvari i figure u individualnoj perspektivi to je realizam. Samo se po sebi
razume da se na toj osnovi Gete odjednom predoavao kao uzor.
Sada su odjednom poeli poneseno da se dive takvim individualnim i ivotnim likovima kao to su Gretica ili Klarica. Sada su poeli da se oduevqavaju Faustom; jer u doba
Bizmarka, uspenih nemakih industrijskih pionira, u Evropi esto vodeih nemakih naunika i uspenih nemakih generala, mone linosti postale su uzor za sopstveni ivot.
Sada Nemcima Geteov individualizam vie nije smetao; naprotiv: taj individualizam, koji je jo uvek bio ogranien
drutvenim i moralnim normama, Nie je potencirao i razvio do divqeg nadovetva s one strane dobra i zla. Faustovsko doba u posve pogubnom smislu poelo je pri kraju 19. veka
i to uvek uz pozivawe na pesnika koji je sada smatran najveim meu Nemcima. Kada tefan George peva o Geteu u
Sedmom prstenu onda on to ini kao aristokrata koji se
osea bratski povezan sa Geteom.
Zacelo se moe rei da kod generacije koja je roena oko
1870. kult Getea dostie svoju kulminacionu taku. Nekadawi naturalista Gerhard Hauptman postaje imitator Getea.
Tomas Man se neprestano sve do Doktora Faustusa bavi i sueqava sa tim svojim uzorom. Na bezazleniji nain se kao
sledbenici Getea okuavaju pesnici kao Hans Karosa; Rudolf
tajner, osniva antropozofije, osniva svoj Geteanum. Veliki istoriar Majneke gajio je posle Drugog svetskog rata nadu
da bi na religijski i moralni ivot mogao da se obnovi uz
pomo Geteovih drutava. U inostranstvu Gete svuda postaje
reprezentant Nemake, ne samo nemakog pesnitva. Kada je
na Novom Zelandu osnovano Geteovo drutvo to je uinio
prof. Aer iz Oklanda onda se pri tome nije imalo na
umu samo bavqewe Geteovim delima nego celokupnom nemakom kulturom. Analogno tome Gete-Institut, mona nemaka
institucija sa seditem u Minhenu i svojim filijalama po
celom svetu, ne vidi sebe toliko kao instituciju koja zastupa
Getea nego kao instituciju koja zastupa nemaki jezik i nemaku kulturu. Gete je postao simbolom nemstva i to upravo u
epohi koja ima malo veze s wim, koja ga mawe ita nego nenaklowena, tavie neprijateqski nastrojena epoha restauracije, koja je, polazei od Geteu veoma daleke ekspresionistike literature, razvila sopstvenu literarnu samosvest i onih
koji, kao vajcarac Emil tajger, jo uvek nau modernu
literaturu odmeravaju po Geteu, ogoreno kritikuju, tavie
preziru.
146
nea, Droste-Hilshof, Merikea, Platena, Hebela, K. F. Majera, Lilienkrona, G. Hauptmana. Stari Gete je u tom pogledu
bio moderniji od veine pesnika 19. veka, pa je upravo time
bio uzor velikim realistikim pripovedaima kao tifter,
G. Keler, Rabe i torm.
4) Dvodelna drama. Gotovo da je neverovatno da bi Gete
sam od sebe napisao Fausta u dva dela. Wegove rane drame ne
pokazuju nikakve nagovetaje u tom pravcu. On je ilera savetovao da Valentajnu d klasicistiku formu trilogije, a
i sam je imao sline namere sa svojom Vanbranom kerkom.
Iza toga zacelo ve stoji opta tewa ka velikoj i irokoj
romantikoj drami koja se oslobodila eme trilogije. Dvodelne drame su u romantizmu na dnevnom redu. Velika idejna
drama moe se razumeti kao forma univerzalne poezije koju je
zahtevao romantizam. Tik, Brentano i ak i trezveni Ahim
fon Arnim pisali su velike drame sa idejnim odnosno religijskim aspiracijama, kao na primer Ahim fon Arnim sa svojom dramom Hale i Jerusalem. Kada je Gete dovrio svog Fausta, ona je ve bila postala moda. To pokazuje, na primer, iwenica da je u istoriji kwievnosti kao realista poznati
pravnik Karl Imerman u isto vreme kada i Gete dovrio svoju dubokoumnu veliku dramu Merlin. Antropozofi veoma cene
ovu dramu i stavqaju je pored Fausta, jer je isto tako slojevita i bogata tajnama. Vidi se, dakle, da je Gete ak i sa svojim
Faustom uao u svoje vreme, ali je iznedrio neto to je
trajna vrednost.
5) Poetika kwievne vrste. Kada se ita prepiska izmeu Getea i ilera a to bih preporuio pre svake sekundarne literature onda se tamo moe naii gotovo samo na
misli i razmiqawa o dramskom i epskom pesnitvu. Lirska kwievna vrsta kao jedna jedinstvena i celovita veliina oigledno jo ne postoji u predstavi klasiara (= Aristotel). Sa ovom koncentracijom na epsko i dramsko pesnitvo klasiari su uveliko zaostajali za miqewem svog vremena. Ve je Herder, naime, ukazao na veliko znaewe lirike;
a ponekada se i u kolskoj poetici ve istie i lirika.
Jo je vaniji od ove teorijske predradwe bio romantiarski doprinos na podruju lirike. Jer to god da su romantiari govorili o univerzalnoj poeziji i romanu, najmawe im
se mogao osporiti doprinos u podruju lirike. Setimo se samo Brentana i Ajhendorfa.
U Belekama i raspravama uz Zapadno-istoni divan, a
to znai 1819. godine, Gete odjednom lirsko stavqa ravnopravno uz epsko i dramsko. To su tri prirodne forme pesnitva, dok ostale vrste imaju vie vetako, sekundarno zna153
ewe. Za razliku od kasnijih teoretiara Gete ih jo ne odbacuje. Ali je sasvim jasno da je uspon lirike u misaonom svetu
Getea nezamisliv bez romantizma. Nije iskqueno da se tu radi i o odreenom uticaju romantiarske teorije. A. V. legel
je u odnosu na ostale kwievne vrste posebno isticao tri vrste liriku, dramatiku i epiku i pri tome je to inio sa
slinom dijalektikom pojmovnou kao kasnije Hegel.
Toliko o ovih pet taaka o Geteu i romantizmu. Lako bi
im se moglo dodati daqih pet taaka. Ali se nadam da je ve
ovim uverqivo pokazano da je romantizam izvrio zamaan
uticaj na Getea.
Otprilike u razdobqu izmeu 1815. i 1820. poiwe da se
ublaava suprotnost izmeu klasicizma i romantizma. Gete je
objavqivawem Fausta. Prvi deo (1808), koji je bio sve drugo
samo ne jedna klasicistika drama, svojim negovawem kwievne vrste romana (Izbori po srodnosti, 1809) i svojim Zapadno-istonim divanom (1819) sm doprineo tom i takvom
razvoju. Sve vie se uvialo da klasicistiki ili romantiki stil nije ono to ini vrednost pesnitva, odnosno da u
obe stilske forme postoje dobra i loa pesnika ostvarewa.
Kotin Morgenblatt, koji se u poetku estoko borio protiv romantiara, poeo je svoje stranice da otvara i za pesnike koji su bili bliski romantizmu. I obrnuto, romantiarski pesnici, kao na primer stari Tik i Arnim, priklonili su se kao prozni pripovedai liniji koja nije bila tako
daleko od Getea. Iskristalisala se jedna koegzistencija izmeu klasicistikog i romantiarskog stila, pa su mladi pesnici esto pokuavali da se ogledaju i potvrde u obe stilske forme. Tako su na primer Merike i Platen koristili kako od romantiara obnovqenu formu soneta tako i, kasnije,
antike kwievne vrste i metrike stope.
Sa postepenim odstupawem od krute klasicistike i romantiarske dogme povezana je okolnost da je vreme pre klasike i romantizma, odnosno da su oseajnost i prosvetiteqstvo,
kao i rokoko, ponovo postajali aktuelni i da su restaurisani
u modifikovanom obliku. Naravno da je politika i drutvena restauracija od 1815. delovala u istom pravcu.
Tako su na primer kod Vilhelma Milera, autora Mllerlieder, koje je ubert komponovao, ponovo zazvuali anakreontski tonovi, a kod Hajnea se u ranim pesmama zapaaju pozajmice iz sentimentalizma. Ponovo je bilo podraavawa Vertera, kao na primer u Imermanovom Papirnom prozoru jednog
eremite. I okretawe praktinim pitawima, kojima se prosvetiteqstvo toliko bavilo, kao na primer politikim, socijalnim, ali i optim kulturnim pitawima, ponovo je postalo
154
veoma omiqeno. Pouno-didaktika literatura, toliko negovana u okriqu prosvetiteqstva, ponovo je doivela svoje veliko vreme. Gotovo sve te razvojne, odnosno restaurativne
tendencije daju se zapaziti i kod starog Getea. On se nije povukao niti je zauzeo poloaj neke nadvremenske uzvienosti.
O anakreontskim tonovima u Zapadno-istonom divanu ve je
bilo rei. Tamo ima ak i didaktikih elemenata. U didaktiku literaturu moemo da uvrstimo i autobiografiju Poezija i istina, zatim sveane igre kao Buewe Epimenida u
ast pobede nad Napoleonom i pre svega mnotvo aforizama, takozvane Maksime i refleksije. Ove kod Getea poiwu da
se javqaju gotovo istovremeno sa bidermajerom, koji je iznad
svega cenio odmerenu misaonost.
Roman u posleromantikom razdobqu vie ne predstavqa
otelovqewe poezije kao u ranom romantizmu setimo se Novalisa i wegovog Hajnriha fon Ofterdingena sa Klingsorovim bajkama itd. Sada roman, kao i sva proza od 1815. nadaqe,
mawe-vie ponovo spada u retoriku: on je takozvana umetnost proze". To znai da mora da bude usmeren na neki odreeni ciq ili na neku odreenu svrhu. Iz tog razloga su Geteove Godine putovawa prozainije, praktinije i u estetskom
pogledu jo bezbrinije ili nonalantnije od Godina uewa.
Gete obnavqa u prosvetiteqstvu veoma omiqenu formu utopijskog romana. To dakle znai da se uobliavaju idealne slike,
kao na primer u Pedagokoj provinciji, a Vilhelm postaje jedan uzoran ovek.
Politiku tendenciju, koja je mnogo zastupqena od Ulanda i Arnta do Fraligrata i Hervega, Gete je odbacivao. Ali
Godine putovawa bile su posve jedno aktuelno, drutvenokritiko pesniko delo. Naveu samo nekoliko problema kojima se Gete bavio. To su gotovo sve glavni problemi 19. veka:
iseqavawe, sticawe zemqe unutar Evrope, zajednike ivotne
i radne grupe, velegrad, industrijalizacija, specijalizacija,
pedagogika. ak se moe ustvrditi da je kod wega ve zastupqena slika jednog socijalizovanog drutva. I sve to bez
mnogo polemike u pozitivnom duhu izgradwe, produktivnosti,
koji je Gete mnogo vie cenio od kritike. A ipak moemo ustvrditi da je Gete daleko vie gledao u budunost od veine
tendencioznih pesnika predmartovske epohe (Vormrz) koji su
revnosno snevali o slobodi, ali nisu razvijali jasne predstave, modele budueg drutva.
Ako se prenebregne izvesna sklonost ka klasicistikoj
ideologiji ona je ve sa Herderom prevaziena onda se
moe rei da je Gete uvek stajao na stanovitu duhovnog i literarnog razvoja, ali ne poem u tom smislu da je sam smi155
Toliko u sklopu jednog globalnog osvrta na Getea u celini. Nadam se da e ovaj istorijski uvod dati povoda da se u
vae izuavawe Getea uporedno ukqui i wegovo literarno
okruewe. Ne moe se nadoknaditi ono to je geteologija
propustila svojom izolacijom pesnika, ali treba nastojati da
se pri itawu Getea ostvari jedan nov pristup. Poto pretpostavqam da poneko poznaje ili ak i poseduje obe kwige o
Geteu koje su danas najpoznatije, to u se na kraju ovla osvrnuti na wih, s tim to u pri tome kratko ukazati i na uvene starije kwige.
Poznato mi je da profesori i uiteqi preporuuju Getea
Riharda Fridentala, i da tu kwigu gimnazijalci najvie koriste. Stoga u poeti sa tom biografijom. Podnaslov te
kwige ne glasi ivot i delo" nego Wegov ivot i wegovo
vreme". Taj podnaslov posve odgovara sutini kwige. Fridental se sa izrazitom odbojnou prema interpretaciji dela
gotovo po pravilu malo bavi samim delima i na wih se osvre samo sa nekoliko rei. On na primer kae: To ne treba
razlagati." Po celom izlagawu se moe videti da nije lien
oseawa za umetniko. On neto razume o Geteovim delima,
ali se ini da smatra da se ona daju razumeti i bez interpretacije, tavie, da se ona dugim govorewem samo mogu iskvariti. Fridental lepo pie i poseduje dar istoriara da sa
malo rei prikae Geteovu okolinu, na primer wegove prijateqe, pa susrete sa raznim qudima, kao i prilike na nekom
mestu. Prikaz nije jednostrano koncentrisan na Getea nego
predoava i wegove prijateqe, ali i wegove rtve iz perspektive wihovih prava.
Fridental u tom pogledu odgovara zahtevima koji se moraju postaviti jednom istorijskom prikazu Getea. Dodue, wegove tvrdwe ne mogu se proveriti, poto nedostaju dokazi,
ak i onda kada se izriu veoma smele tvrdwe i konstatacije.
Naravno, neemo kod jedne biografije o Geteu zahtevati da
ba svaki iskaz bude potkrepqen iwenicama, poto je mnogo toga poznato. Ali tamo gde se stavqaju novi akcenti, tu
nam nedostaju dokazi. Kwiga je pisana publicistiki i pre
bi se moglo rei da autor prikriva svoju uenost nego to je
istie. To je ta osobena anglosaksonska kola, iz koje je i
Fridental potekao.
Autor se vredno pozabavio izvorima o Geteu i wegovim
vremenom. Tu i tamo se, dodue, ukazuju pukotine i praznine
u poznavawu stvari. Tako se, na primer, Herderovo poimawe
istorije predoava na pogrean nain. Kae se da je wegov
nacionalizam u protivrenosti sa partikularizmom, dok Her157
To zvui trezveno. Ali to je ono to jednu kulturu ini velikom, a mnogi vie ne razumeju.
Druga kwiga o Geteu koja se danas preporuuje jeste trotomno delo Emila tajgera sa jednostavnim naslovom Gete.
Prvobitno je to delo zacelo bilo zamiqeno kao celovit
prikaz: Delo i ivot. Na to ukazuju pojedina biografska poglavqa. Ali u celini je tajgerov Gete ipak postao ono to
su wegova ostala dela: interpretacije majstorskih ostvarewa
nemakog jezika. Zbog toga mu ne bi trebalo uputiti prekor.
Svaki naunik radi ono to ume i zna. A tajger ume da interpretira. Pri tome mu se ne moe prebaciti da interpretira samo formu ili stil pesnikih dela. Kombinacija
filozofskog i pesnikog dara je tajgerova prednost. On
ima malo smisla za socijalnu istoriju. Ali je ipak previe
vajcarac da bi u stilu Fridriha Gundolfa mogao Getea da
pretvori u nadqudskog genija.
Gete za tajgera nije ni polubog ni neki lakomisleni
arobwak nego jedan duboki umetnik, a uz umetnika ide i to,
kao uostalom i uz svakog oveka, da tu i tamo moe da omai.
tajger, na primer, jasno sagledava kompozicione slabosti
Godina putovawa i on na wih otvoreno ukazuje. Ne bih eleo
da poreewem sa Gundolfom umawim vrednost starijeg, na
svoj nain epohalnog dela. U Gundolfovom Geteu na svoj nain doivqava kulminaciju ona vrsta biografije pesnika koja se karakterie svoewem ili ograniavawem na ivot i
159
delo. Nasuprot pozitivistikoj biografiji, koja je prenaglaavala ivot, georgeovac Gundolf ume ivot i delo Getea da
predoi u wihovom jedinstvu. Uz to ide, naravno, i jedna vrsta stilizacije koja je georgeovska. Onima koji se specijalno
interesuju za Getea preporuio bih i Gundolfovu kwigu. Ona
sadri obiqe podsticaja, ali i, u pojedinostima, dobre vrednosne sudove. Meutim, u pogledu interpretacije dela tajger ipak otelovquje vii razvojni stupaw u naoj nauci.
tajgeru je sa Gundolfom i Fridentalom zajedniko to
da je vie pisac nego istraiva. I on ume odlino da pie.
Ali pri tome se dosta esto oseaju nedostaci u poznavawu
geteologije. Savesniji naunik bi se due bavio delom. No,
tajgerove interpretacije e se, povrh svega, sigurno jo dugo itati i iz wih se mogu crpeti plodotvorni podsticaji.
Wegovo delo je svojom kulturom i obrazovawem jedan simpatian uvod u Geteova dela, naroito za poetnike i laike. Ali
ono ne otvara nikakvu novu epohu u geteologiji u stroem
smislu rei.
Za kraj jo ono najvanije. Savetujem vam da u prvoj liniji proitate glavna dela Getea, od Patwi mladoga Vertera
do Godina putovawa i od Geca i Prafausta sve do Fausta.
Drugi deo. Tek poto ste se sami pozabavili Geteovim delom, moete se latiti tajgera, Fridentala, Korfa, Gundolfa i dr.*
Preveo s nemakog
Tomislav Beki
160
MANFRED OSTEN
SVE JE VELOCIFERSKI"
FAUST I UBRZANO VREME
ta je Frensis Bekon uistinu mislio kada je u Novum organum (1620) formulisao zahtev da bi razum, poto je
sklon nestrpqivim, prebrzim uoptavawima, trebalo opskrbiti olovnim tegovima"? A i odakle da se uzmu ti olovni
tegovi"? I kako wima opskrbiti" razum? Gete je na ta pitawa odgovorio na nain koji je u suprotnosti sa praktinim
principima moderne pedagogike. Jer, wegov predlog glasi:
Prvo oseawe, pa onda misli. / Prvo se uputiti u daqinu, a
onda se povui u uske granice". Taj zahtev e krajem 19. veka
ponoviti i potvrditi Nie, koji je u svom delu Jutarwa zora
nau svest definisao kao mawe ili vie fantastian komentar o jednom neznanom, moda i znawu nedostinom, ali
oseanom tekstu".1 A kako bi se tom oseanom tekstu" moglo
pribliiti, to je neto kasnije ovako izloio: Mi nae
misli stalno moramo da raamo iz bola i da im materinski
podarimo ono to imamo u sebi od krvi, srca, vatre, strasti,
muke, savesti, sudbine, kobi" (Vesela nauka).
Ali taj proces raawa misli iz oseawa ne znai nita
drugo nego divqi potok brzog razmiqawa usmeriti na lagano mlevewe oseawa i oseaja. Jer vremensko merilo oseawa
ini onaj adao-tempo, koji Gete preporuuje i u odnosu na
prirodu: Sa prirodom treba postupati polagano i oputeno,
ako od we elimo neto da dobijemo."2 I kada za wega umetnost nije nita drugo nego svetlost prirode" i umetniko
delo, onako kako je nastalo, pripada prirodi", onda i tu lei jedan od kqueva za Geteovo poimawe umetnosti: umetnost
1
2
Morgenrte, 119.
U razgovoru s Ekermanom 1. 10. 1828.
161
162
FA II, t. 3. 99.
Maximen und Reflexionen, 242.
163
164
posledicu",10 onda on pri tome ima na umu pre svega Francusku revoluciju, koja je urodila najkrupnijom posledicom"
da je temeqno raskinula sa osvetanom prolou. Istovremeno se u jedan mah izmenio i ritam ivota, pa se na do sada
nevieni nain ubrzao. Na mesto starog andante i postepenog
napredovawa stupila je akceleracija koja zahvata sve oblasti
ivota. Ono to je ve Gete zapazio, to je Nie kasnije (u delu Qudsko, odve qudsko) formulisao reima: Usled pomawkawa mira, naa civilizacija se sve vie kree u pravcu novog varvarstva. Nikada i ni u koje vreme delatnici, a to znai nespokojnici, nisu vie vredeli nego danas. Otuda u neodlone korekture koje se moraju preduzeti da bi se popravio
karakter oveanstva spada i ovo da se po mogustvu to
vie pojaa misaoni element."11
166
167
pri tome i svojim najbliim predoavao kao mrgodni skelexija koji pokuava staru Evropu da preveze u novo doba" Tomas tajnfeld (Thomas Steinfeld). On je sasvim jasno video
nesklad izmeu svoje kulture zasnovane na trajnosti i kontinuitetu i svog vremena i to i artikulisao u razgovoru s
Ekermanom sledeim reima: Moje vreme se distanciralo od
mene." Ili kako e to stolee kasnije formulisati Valter
Benjamin: Gete je u sebi sistematski i opravdano otkrio
i razvio otpor protiv istorije i politike svoga naroda, a
taj wegov otpor potekao je iz wegovog najdubqeg, unutraweg
bia."
Geteov uvid: Najstraniji oblik kulture koji ovek sebi
moe da usvoji jeste uverewe da drugi ne pitaju i ne mare za
wega"15 kulminira na kraju u wegovoj odluci da zapeati Faust i uskrati ga svojim savremenicima. To to je tom prilikom zapeatio bili su pre svega kainovski znaci samorazarawa", onako kako se oni obelodawuju u 5. inu tragedije.
Gete na taj nain otvara pogled na oba velika fenomena svih
prebrzih akcija i poduhvata: na zabludu i nasiqe. U razgovoru
s kancelarom Fon Milerom (17. 12. 1824) izmeu ostalog je
rekao: Zapravo niko nije u stawu da neto naui iz istorije, jer se ona sastoji samo od mase ludosti i nepodoptina."16
Te ludosti i nepodoptine su i u Faustu plodovi velociferske tewe. Faust pravi greke zato to je stalno u nekoj
hitwi i zbog svog nestrpqewa nije u stawu da bude razloan
onda kada je to najpotrebnije. I tako onda Faust uz asistenciju Mefista uvek pribegava nepodoptinama" koje
se predoavaju kao sila i nasiqe. Tim nestrpqewem se odlikovao ve u prvom delu tragedije, kao, na primer, prilikom
ubistva Gretinog brata. Sada u drugom delu, kada mu wegova
tri hitra pomonika donose vest o smrti starog branog para, Filemona i Baukide, (Mi stiemo u kasu ilom / izvinite, nije se moglo milom"), on uvia prekasno fatalnu
posledicu svoje brzine: Roeno brzo, previe brzo uraeno
tad!". Wega sada ozlovoqava nestrpqivo delo to".
Faustovo poricawe sadawosti u ime jedne prebrzo emancipovane budunosti dostie vrhunac u 5. inu, ali ne samo
u zabludi i nasiqu, ludostima i opakostima. Gete tu anticipira i onaj drugi fenomen vezan za prenagqenost, koji je tek
Hajdeger ponovo promislio i nainio ga jednim od centralnih tema svog dela Bie i vreme: naime, Brigu. Briga e i
oslepeti Fausta, izgovarajui rei: Qudi su celog svog i15
16
168
169
170
FA I, t. 25, 30.
Iz: Alterswerke. Sprche. U: HA 1, 328.
Die frhliche Wissenschaft, gl. 6: Verlust der Wrde.
Maximen und Reflexionen, 6.
171
172
U tragediji Faust pada u oi ponovqeno prikazivawe"
faustovski prebrzog stremqewa u liku Euforiona, u kojem je
Gete predoio svoje viewe lorda Bajrona. U razgovoru s Ekermanom 24. 2. 1825, Gete je za Bajrona (koji je, sudelujui u pripremama za oslobodilaku borbu Grka, godinu dana ranije izgubio ivot) rekao da je stradao zbog svoje neobuzdanosti",
te da su i wegov ivot i wegovo pesnitvo odreeni sklonou ka neogranienom".
On je roak Fausta i wegova velociferska" priroda zavodi i Euforiona na prenagqene postupke: na primenu sile.
Wegovu sudbinu kao sina Fausta (i Helene) otuda i hor karakterie reima: Ali k mrei nogom ilom / sam si hitao
niz put." Brzina je ovde ve letewe, jer Gete mu podaruje krila da zadovoqi svoju tewu za neogranienim", pa se onda
Euforion kao Ikarus redivivus ustremquje prema suncu i
strada. On pada natrag na zemqu i umire kraj nogu Helene i
svog oca. Dok otac Faust zavrava u tami slepila, wegov zaslepqeni sin zavrava u letu ka suncu, odnosno u sunovratu s
tog puta. Ovde, kao i tamo, na delu je isti pojam hibris i isto
projektovawe u znaku nestrpqivog razuma. Ovde kao i tamo
kako to u zavrnim stihovima tragedije izlae Chorus Mysticus Gete kae da se dubqe znamewe" skriva u svemu to je
prolazno".
Ali, istovremeno, zavrna scena tragedije kulminira pokuajem da se to to je prolazno" koriguje jednim mistiko-metafizikim procesom (u nekoliko stupweva) koji bi doprineo proiavawu i ublaavawu faustovsko-velociferske prirode. To je proces usporavawa u medijumu vene qubavi" i vita contemplativa svetih anahoreta, koji obuzdavaju Faustovo nestrpqewe, nastojei da ga preinae". Tako barem
glasi molitva Doctora Marianusa, koji moli Mater Gloriosa da
sve pokajniki blage hvalom preinai". Radi se o preinaavawu" koje ima na umu ontoloki defekt nestrpqivog razuma. Jer, Pater Profundus moli to za sebe reima: O Boe, misli moje ukroti, / Prosvetli moga srca glad!"
Ono to se tu javqa kao ublaewe i preinaewe sub specio veno enskog" i nastojawe da se uspori tempo vremena,
nagovetava se i na drugom mestu tragedije Faust u znaku
veno enskog". U sceni naslovqenoj Mrana galerija", u
drugom delu, Mefisto opisuje numinozno prastawe koje prethodi svakoj brzini i svakom nestrpqewu koje odreuje prirodu oveka. On Faustov pogled odvraa sa velociferskog i
usmerava ga na onostranost svih qudskih predstava o prostoru
173
cije na klaviru) jer tamo sam prvi put, u savrenom spokojstvu i bez nekog uticaja sa strane, stekao predstavu o Vaem
velikom majstoru. Tada sam sebi rekao: imam utisak kao da to
vena harmonija vodi razgovor sama sa sobom, kako je otprilike bilo i sa Bogom, kratko vreme pre stvarawa sveta. Doivqavao sam neto duboko u sebi i inilo mi se da nemam
ui, ni oi, ni bilo koja druga ula, niti da su mi ona potrebna."
To je metafiziko poimawe muzike koje anticipira openhauerovo shvatawe muzike, a ono opet ukazuje na Geteovu
spremnost da muziku stavi i iznad jezika. Svoje shvatawe o
prioritetu muzike u odnosu na sve druge umetnosti Gete u pomenutom pismu Celteru objawava svojim poimawem istorije
muzike kao posebne umetnosti. On tu, naime, muziku shvata, u
antiko-zapadnoevropskom duhu, kao jedno pretulno, u pravom smislu meta-fiziko pratawe, kao harmoniju sfera, kao
musica mundana". Iz tog stawa se ona onda razvija sve do vieglasnosti, da bi se na kraju vratila svom izvoritu. Bahovo delo, dakle, kao muzika koja prethodi svekolikom ovekovom nestrpqewu. To je muzika liena brzine i ona se moe
nai tamo kuda Gete slikovito vraa i Homunkula: u izvoritu stvarawa.*
Preveo s nemakog
Tomislav Beki
175
JOVAN DELI
la i zaustavila daleko od kue i govornog subjekta. Tako naslov postaje lajtmotiv koji se neprestano varira, jer svaki
fragment je zapravo varijacija neke zabrane ili uroka, magije,
gatke ili vraxbine, varijacija na temu daleko bilo. Roman tako postaje fragmentarna mozaika lirska tvorevina s jednim
istim osnovnim motivom u 446 varijacija. Nema jedinstvene
prie, ulananog jedinstvenog siea; nema individualizovanih junaka koji se kroz roman razvijaju; nema sudbina, zapleta
ni raspleta. Ali postoji jedinstven doivqaj, jedinstvena
slika svijeta ugroenog sa svih strana zlom; svijeta koji se
od tog svenadirueg zla i straha brani magijom jezika; postoji
jedinstven osnovni motiv koji se u tom magijskom jeziku varira i razigrava.
Tako mozaiki roman" Daleko bilo postaje i roman o jeziku, kao to su sve Vuksanovieve kwige i kwige o jeziku. U
wima, naime, jezik nije samo sredstvo modelovawa svijeta,
ve je i dio toga svijeta koji se modeluje. Jezik je i sm opsesivna Vuksanovieva tema i stvarnost; predmet i sredstvo doaravawa istovremeno. Rije je, kako smo ve konstatovali,
postala Vuksanoviev glavni kwievni junak jo od proznog
dijela poeme Tamooni.
Tragajui za mitskim i magijskim u krwojelskom svijetu
i govoru, Vuksanovi se sputao do samog dna jezikog pamewa, do legendi, gatki, bajalica, magijskih formula, ali ih
nije dao izvorno, nije ih opisivao, sakupqao ni prepisivao", ve je oko wih pleo anegdotu, priu sasvim jednostavne
strukture, obino u dva glasa, u pravom dijalogu, da bi tek na
kraju urokqivu priu" poentirao urokom. Znatno mawi broj
fragmenata u kwizi Daleko bilo pria jedan glas. Pri tom se
i u takvim anegdotama sluti postojawe sabesjednika, fiktivnog sluaoca, pa je prividni monolog zapravo krwi dijalog.
I takvi fragmenti su po svojoj prirodi dvoglasni", jer su
usmjereni na tuu rije", na rije kazivaa, ali se ispod we
sluti i autorska ruka" iji se glas s kazivaevim, dakako, ne
moe poistovjetiti.
Vuksanovi je, dakle, ve tada stvorio tip prie", fragmenta, odnosno anegdote koji e kasnije koristiti u Semoq
gori, s tim to e semoqski" fragmenti biti raznovrsniji
i po tonu, i po znaewu, i po kompoziciji. U tom smislu poema Tamooni, odnosno dodatak" O Tamowima, i roman Daleko bilo uveliko su pripremili Semoq goru i wenu kompoziciju.
Pisao je Vuksanovi, istina, i ranije mozaike kwige
saiwene od proznih fragmenata, i te kwige su tematski bliske romanu Daleko bilo. Samostalni izdava Slobodan Ma178
Drugi pasus uvodne napomene u Semoq gori govori o vrijednosti rijei i o prirodi naenog rukopisa. Rukopis je, zacijelo, izuzetna vrijednost, jer se uva u svojevrsnoj riznici, na specijalno pripremqenom mjestu, trostruko skriven: u
kovegu od luevine, maskiranom etinom i liem, pod malim voltom u zidu, kako se kriju najvee dragocjenosti. Pisan
je kako su pisane stare matine kwige crnim mastilom i
pernicom, irilikim krasnopisom to nas upuuje da je
rije o zavjetnoj, testamentarnoj kwizi; o kwizi mrtvih jednog nestalog svijeta, koji jo jedino u takvim kwigama postoji. Tom minulom svijetu pripada gotovo potisnuti i zaboravqeni iriliki krasnopis, zaputen, skrajnut, unut u
stranu u modernom vremenu; on dijeli sudbinu nestalog naroda i wegovih potopqenih vrijednosti.
Najzad, prie su ocijeene, kondenzovane i odstojale", i
prireiva ih je samo uazbuio naslovivi ih prema kqunim rijeima. Radi se opet o poetikim odreewima kwige
kao enciklopedije sastavqene od ocijeenih" pria o rijeima, pri emu je svaka rije kalauz za ulazak u Semoq", to
vaqa razumjeti i kao uputstvo za itawe: kroz Semoq goru vodi mnotvo staza i puteva, a u italaku avanturu se moguno
upustiti preko bilo koje rijei. Pisac Semoq gore je, oevidno, imao pred oima enciklopedijski ideal pripovijedawa, koji paradoksalno poiva na dva oprena naela: na
naelu cjelovitosti i sveobuhvatnosti, kojem tei svaka enciklopedija, a naroito pripovjedaka, i na naelu fragmentarnosti, odnosno mozainosti, budui da enciklopedija uvijek rauna s odrednicama. Tom idealu su, svaki na svoj nain, teili Vuksanovievi neposredni prethodnici, koji su
bili istovremeno i savremenici: Danilo Ki i Milorad
Pavi. Vuksanovi je dao osoben i izuzetan prilog ostvarewu
enciklopedijskog ideala pripovijedawa u savremenoj srpskoj
prozi.
Trik o naenom rukopisu i wegovom prireivau ima i
funkciju (post)moderne relativizacije autorstva, ali i hvatawa kope" s tradicijom: rijei nijesu izmiqene; one
pripadaju kolektivnom pamewu i nasleu, prebogatoj folklornoj tradiciji do koje je Vuksanoviu izuzetno stalo i od
koje ova kwiga ivi. Zato je svaki rjenik, kako to ree Matija Bekovi, pametniji od svoga sastavqaa, a pogotovo ovakav rjenik koji u sebi sadri debeo sloj kolektivnog pamewa i folklornog naslea.
Svojom Semoq gorom Miro Vuksanovi je upotpunio cio
niz, kako bi rekao Novo Vukovi, kultnih gora i planina
srpske kwievnosti i folklornog pamewa, realnih i ima185
sakupqau esto su osjenene ironijom i autoironijom. Ironija je karakteristinija za poetak kwige: tu drugi ironino
gledaju na sakupqaev rad i sumwaju u uspjeh i smisao. Autoironija je naglaena na kraju, pa se moe razumjeti i kao eqa
za samoprevazilaewem, kao svojevrsna romantina ironija.
Slovo Q gradi priu o nesrenoj qubavi. Slovo N je
verbalni agon dvojice qudi: jednog koji je ostao u Semoqu i
drugog urbanizovanog, odseqenog u Beograd, koji govori ekavski. Odrednice na slovo O grade porodinu priu kazivaice
tih fragmenata. Fragmenti pod slovom P imaju za naratora
domaeg, neimenovanog sveca, a po onome to ini za qude,
on objediwuje u sebi folklorne predstave o svetom Savi, svetom Vasiliju Ostrokom i svetom Petru Cetiwskom. Sve odrednice na slovo R jesu monolog jedne neimenovane semoqske
ene kojim se doaravaju wena stradawa i nesree. Slovo S
govori o savardaku, savardakoviima i o sjei Semoqa. Slovo
T je u znaku domaeg slikara i slavqewa wegove ruke i majstorstva. I u tim odrednicama ima nekoliko autopoetikih
stavova o prirodi umjetnika i umjetnikog djela. U slovu U
neimenovana qepotica dolazi u snove semoqskih mukaraca.
Vuksanovievi prozni fragmenti iz Semoq gore asociraju prvo na Vukove kratke prie iz Srpskog rjenika. Sm
Vuksanovi doivqava Vuka Karaxia kao svoga viestrukog
srodnika, gotovo kao ovjeka iz zaviaja; ne samo kao tvorca
modernog srpskog jezika i kwievnosti, ve i kao pripadnika svoga govora:
Moje kwige dolaze iz govora odakle je poeo da izvire
Vukov jezik."
Vukov Srpski rjenik, pak, Vuksanovi smatra najvanijom kwigom posqedwih vjekova, pa ak i najboqom srpskom
kwigom:
Gledao sam Vukov Rjenik kao kwigu postawa naeg
jezika, kao najboqu kwigu naeg jezika."
Nesumwivo je, dakle, da je na pisac esto, da ne kaemo
neprestano, imao pred oima Vukov primjer radei na svojim
kwigama. On je kroz sva svoja djela wegovao odnos prema folklornoj tradiciji, posebno prema kratkim formama; poslovici, izreci, pitalici, gatki, bajalici, zagonetki, pa i prema
mitu. On se, vidjeli smo, oslawao i na druge skupqae narodnih umotvorina i na istraivae folklora i narodnih umotvorina, hvatajui tako najvru kopu s najmonijim tokom
srpske tradicije. Tom toku treba dodati kako nas je upozorio Novo Vukovi prozu Stefana Mitrova Qubie, odnosno Qubiin odnos prema poenti i poslovici, kao i Vukov
190
fragmenata. Taka gledita, odnosno pripovijedako stanovite, veoma se esto mijewa, nerijetko i u istoj odrednici.
Znatan broj fragmenata isprian je u drugom licu, kao
obraawe, savjet ili apel fiktivnom sluaocu, a nekad to
drugo lice dobija formu pisma, kao to je to sluaj s poetnim odrednicama na slovo N. Rjee sreemo i drugo lice
mnoine.
Naravno da tree lice pripovijedawa takoe nije zanemareno, ali ni tada fragmenti nijesu lieni emotivnog naboja, pa ak ni sugestivnosti. Vuksanovievo majstorstvo se
ogleda i u tome to je uspio da spoji referencijalnu funkciju odrednica a svaka ima referencijalnu funkciju ve
po definiciji s priom, a priu s emocijom i ritmom.
Neke odrednice su pravqene kao dijalog po modelu pitawa i odgovora, a druge kroz pravi dijalog vasrsavaju rijei i
wihova znaewa.
U jednom tipu odrednica dijalog poprima elemente dramskog dijaloga sasvim bliskog komediji, kao kada dvojica Semoqana, ruralni i urbani, u odrednicama na slovo N dugo i
neumorno razgovaraju mobilnim telefonom, jedan s vrha Semoqa a drugi iz solitera. Qubavna pria pod slovom Q pavievski je dvoglasna: ima muki i enski glas.
Ali Vuksanovieva kwiga nosi i biqeg vremena u kojem
je nastala. Brojne su odrednice koje imaju satirino-politiku konotaciju ili asocijaciju na aktuelne dogaaje. Paqiv
italac e iz kwige proitati da su neke wene odrednice napisane u vrijeme razarawa Jugoslavije i bombardovawa Srbije. Prepoznae i aluzije na jezike i politike meurepublike sporove. Saznae da nita ne raa kao glavari u Crnoj Gori. Tako je pisano. Imamo ih i za sebe i za wih. Jedino
mi izvozimo glavare. Svaki bare postao glavar. Ni u plee serdara, vojvoda i kapetana." Prepoznae aluzije na istorijske linosti dvadesetog vijeka: Hitlera (Mamoqak), Tita
(albenik) i ilasa (ilasnuti).
Vuksanovi je duhovit pripovjeda sa smislom za humor i
za sve nijanse smijeha: od blagog, dobroudnog humora i poalice do ironije, autoironije, satire i groteske.
Ipak se najdue pamte one najbolnije i najgore Vuksanovieve kratke fragmentarne prie, bliske meusobno po
svom baladinom tonu i tuzi. Tako odrednica Zamai se poiwe paralelizmom izmeu ovjeka i drveta, sina i jasena, i
cijela je na toj paraleli izgraena: Sin i jasen su zajedno
rasli", pria priu otac, koji je zasadio jasen kad mu se, poslije sedam eri, rodio sin. Kada je na hercegovakom ratitu sin poginuo, majka mu se o jasen objesila, pa je sahrawena
192
kao samoubica izvan grobqa, gdje e biti sahrawen i otac porodice, kaziva fragmenta, koji e zavriti u semoqskom potoku kuda je prethodno bacio posjeeni jasen:
Jasen sam do zemqe posjekao i sturio ga niz mee, u semoqski potok. Tamo sam i ja."
Na slinom paralelizmu graen je i fragment Jasenite,
isprian u prvom licu. Jasenov gaj je podignut kao najqepi
zabran na zajednikom zemqitu gdje su oevi sadili jasewe
kad bi im se raali sinovi. Sinovi su naputali zaviaj i
nestajali u svijetu. Tada je nestajalo i wihovo jasewe.
Sad je onamo, na lazini, jasenite. Sad nema ko da sadi
jasewe", poentira na kraju kaziva varirajui temu opustjelog,
iskrenog i naputenog Semoqa.
Ova dva fragmenta imaju mjesta u antologijama kratke
prie. Wima vaqa pridruiti i odrednicu Mlatake isprianu u treem licu o tome kako su Stevan, Savo, Simeun,
Stanko, s nekolicinom, ubili dva Stevana, jednog Sava, dva
Simeuna i jednog Stanka, s nekolicinom, u bratoubilakoj
akciji hladnih dana 1942. godine.
Impresioniraju raznovrsnost pripovjedakih postupaka,
glasova, pomjerawa i izmjena taaka gledita, gramatikog
lica, raspon smijeha i emotivnog klatna, izmjena pripovjedakog tona i oblika pripovijedawa, na pojedinanom nivou,
na nivou fragmenata. Impresionira kako je ta raznolikost
stala u iste korice i uklopila se u jedinstvenu sliku svijeta.
193
SVEDOANSTVA
DRAGAN HAMOVI
a kako tek nazvati zakinutost i za belege toga negdaweg prisustva. Tu se zbilo jedno silno gomilawe i zatiskivawe duevno. I ta, u ovakvome ivotnom sticaju, nego pevati i
opojavati: I za ive i za mrtve zadunicu pojem tihu". ak
i da nije, a jeste Nogova poezija, voqno i srano, osewena krsnim znamewem, ovo napred reeno bilo bi dovoqno da wome
zamirie neto sveteno, jer troguba stradalnost pomaqa iz
tih stihova. Ne uma", nastavie pesnik, nego crkva zvjezdano kube neba". Pod tim kubetom koje nas zasvodi, ivot po
sebi obredni je in i hod, a Nogova pesma o sebi i svojima,
jeste bogosluewe, jeremijada i slavopoj. Otud, nije na gubitku samo Nogovo pesniko pojedinstvo, nego i mi, itaoci,
ostajemo duhovno zdrueni u veliku tugu i molitvu. I otud,
koliko god na gubitku, tolike nas je pesnik Rajko Nogo prisvojio i stekao.
2
(Onaj koji hodi Srpskom)
U prikrajku, gotovo u nevanom pridodatku pompezne i
prazne dravne proslave dvestagodiwice Srpske revolucije, na Sretewe u Marievia jaruzi, naao se i pesnik koji je
tada imao da primi i istrpi jo jedno od formalnih priznawa. I onda je prikrajak, iznenada, postao sredite i sr dogaaja i znamenitog prostora koji je namah oiveo samim sobom. Pesnik je, moemo rei, iz glave cijela naroda", ne toliko iz svoje, sruio ta ve kome treba na tome mestu i u
tome asu, ukazajui na niti i negve koje vezuju vremja ovo i
vremja ono. Pomislio sam, da tada nije rekao, to ta je rekao,
kako je rekao, ne bih, niti bi iko imao razloga da mu ita
poveruje od dotadaweg pesnikog i javnog iskaza. A tana
re je pala, prodrmusala je i na tren probudila pred TV kutijama dobar deo naega naroda koji nije lien uvstva za svoje.
Sluaj, ne onaj slepi nego neki vidilaki, postavio je ba
Rajka Noga u taj prikrajak, da bude glas i svedoewe. Ne prvi
put, i ne samo tu.
Kao i pesnikov lirski junak koji po svoj metak hita U
bukovo ono doba / Na Principov sudwi letak", tako se i oko
pesnikovo irom raskriquje da sagleda i posvedoi vojevawa
i stradawa koja su pripala wegovom kolenu. Nekada je pevati
o rodu znailo vesti glasne budnice, nekada izricati krilatice delatnom pokretu i plemeniti svesnu akciju kolektiva,
dok je doba munoga rata zapadno od Drine s kraja dvadesetog
veka trailo i nalo pesnika prema meri svojih zbitija. I
195
on je bio spreman, gotov da se prizivu doba odazove. Nije jedini, svakako, ali je zaseban u toj slubi svedoewa, osmiqewa i osveewa dopalog mu nevremena. Prizvaemo i Duia, koji nam uvek govori ono to nam jeste, i to upravo sada, pa tako i po ovoj temi: Ako patriotska poezija i ne cveta
u jednoj generaciji koliko u nekoj drugoj, to je stoga to svaka
poezija odgovara svom vremenu, i to pesnik u svom vremenu
ne moe stajati odeqen od opteg duhovnog i duevnog stawa.
Istina, ni svako doba nije epsko, zbog ega ni sadrina pesnitva nije svaki put najviega roda." Pored svih asnih
epskih proplamsaja, nae doba mawe je epski a vie martirski, mueniki olieno. I doba kada je nazadak i posrtawe.
Takav je najvema i wegov izraz u budnoj optici pesnika Rajka
Petrova Noga. Iz Krtene u Belu zar vraaju se Srbi / Kud
idu hrast za hrastom i belonoge breze", zapitae se u pesmi
rte i reze. Opirawe slovu lukavago" svetla je potka u jednom nevidqivom boju i globalnom komeaju koji pesnikov seizmograf osetqivo prati. Dotle, u finalu slova Izvetaja
Vladike Zahumsko-Hercegovakog zazemquje nas kquna stavka
u opisu i popisu: Grobqa su Ti ponijela S humki svjetlost
vije". Grobovi jedinaka" i kue siroadi", ipak, sredine
su slike pesnikovog izvetaja Onome iji e oinski glas
kao u pesmi Nevesiwski ikonostas toliko puta tolike
prizvati Doi mili i ti" i u nebesa posaditi mnoinu naih rtvenih jagawaca.
Ipak, tamna pesma nad pesmama ovoga kruga Nogove poezije, moe se rei saborna pesma vaskolike narodne nesree
zavrnice nevoqnog veka, pesma je o jednom grobqu to ponelo" je mimo mnogih, i to na posebnom mestu. Tu je udes sve
udesio za pesmu koju je neko ve morao videti i sklopiti.
Osam otmeno tubalikih stihova pesme Na Karakaju sabijaju
u svojim meandrima silu i prostore probuenih znaewa, koji
seu do Kosova i antike, i slau te slojeve u saglasje naroitog reda. Pesma se prisea i uzvienog obraawa, vaqda bogu-putniku, sa kosovskog mramornog stuba (Despotovo li je,
ije li je), i posvedoewa o boju nezaboravnom, kao i podzemne mitske reke zaborava sa kojom je voda drinska dovedena u
spregu Drina kao mea kliska" izmeu dva sveta i podsea da ime zna da bude i te kakav znak, jer je Karakaj, po turskom, crni kraj. Pesma samo ne kae podrazumeva da znamo
ili oekuje da se raspitamo ta je i gde Karakaj, i kada je
zadobio pravo da postane znamen jednog istorijskog vremena,
ali i onoga to zalazi preko povesne mee kliske". Taj koji
to ne zna proi e neopazice pored ove pesme, a ako li sazna,
stree se od naslojene jeze. A karakajsko grobqe, kraj Zvor196
3
(Predatvo pesme)
itava zaviajna Hercegovina nanovo je propevala pesnikim delom Rajka Petrova Noga, i ona vidqiva u leksici, tematici i tonu, i ona nevidqiva, podrazumevajua, predaka. Biti dostojni naslednik pesnike Hercegovine znai
biti potomak jednog po svemu, a u poeziji to znai po jeziku i
nainu, blagorodnog stabla. ire gledano, Hercegovina nam
je zavetala sve to u poeziji imamo od Vuka i vukovaca na
ovamo, kroz krepke jezike temeqe na kojima je ispisana. Ue
i biranije gledano, kada pomiqamo na ulog Hercegovine
srpskom pevawu, najpre nam padaju na um neke nesporne pesnike visine a nadasve istananosti. Upravo je istananost,
to ne podrazumeva spoqnu doteranost, nego ukupnu, dubinsku
zaokruenost oblika i smisla, ono to objediwuje, kao znak
nekakvog duha prostora, razliita pesnika pojedinstva. ta
je nego istananost onaj zavrni obrt, zadivqujue jednostavan, u Banovi Strahiwi Starca Milije, pa ono, kako Vuk
istie, vaqano razumevawe i oseawe" onoga to lepo i po
redu" i bez gusala kazuje Tean Podrugovi. A tananost i istanavawe, jeziko i oseajno, vezuje se uobiajeno i s pravom
i za dva uzorita pesnika vrsnika koje je Hercegovina odwihala. Reklo bi se da Nogo u svojim pesmama susree i nekako
miri ono to Duia i antia meusobno razlikuje i udaqava. Jedan e se u programskom napisu zaloiti za lepotu
bez otaxbine a drugi, lepotu od otaxbine, do svoga kraja, nije
mogao razluiti. Jedan e neposrednost podrediti izglaanosti oblika, drugi e radije razmekati sklop pesme zarad
topline i duevnosti. Jedan e neprestance pronicati napred, iza vremena, u sijawe to je s one strane mee svetova,
drugi e se uporno osvrtati za svetlinama zagaenog porodinog doma i minulih asova. Jedan sa ulom za plemenito,
drugi za siroto.
Navedene i druge razlike batini Rajko Petrov Nogo i
sjediwuje ih u biu poezije svesne svoje zaviajnosti: ovek
se vraa kui u domovinu rei / A re unazad hodi u postojbi197
198
VALENTINA TINAI
poetku teksta. Navedena pesma, Mladi, gnevni pesnici, izmeu ostalog jeste zanimqiva po tome to povezuje kulturnu
istoriju sa prirodnom istorijom: mladi, gnevni pesnici ne
predstavqaju specifinu istorijsku epizodu, nalik na angry
young men, ve ciklinu reenicu u prirodnoj perspektivi
rasta i razvoja generacija. Onaj koji izlazi" iz igre smewivawa oeva i sinova jeste onaj koji ostaje nakon gozbe, odbacujui na taj nain kratkotrajnost istorije radi trajawa kroz
generacije, u fosilizovanom, bezistorijskom obliku, poput
egipanskog skarabeja sauvanog u ilibaru.
Nacrt ciklinosti koja se nazire, poput filigrana, u
Danilovqevim tekstovima, jeste najdirektnije nadovezivawe
na Homera predgraa koji daje, ujedno, ime celoj zbirci. Odnos izmeu prolosti i sadawosti u svetu sazdanom od posledica, a ne od uzroka (takav svet je, stoga, teko tumaiti)
nuno ponovo otkriva, iza vremena pripovesti, vreme prirode, a samo se pripovedawe razvija u estini i besu; znakove
tog pripovedawa italac nije uvek u stawu da prepozna na telu i na predmetima (uporedi pesmu Beograanka drevnih vremena). To je epska forma u minijaturi, koja kree sa oboda, iz
mranih, stranih kutaka pustih ulica, s ciqem da ponovo
pripoveda o oveku i o wegovim priama. Strah je, zapravo, u
prvom redu strah od nerazumevawa, od nesposobnosti da ovek
bude u stawu, da ume da kae, strah da nee pronai fiziku
i telesnu vezu sa slikom. Zbog toga, verovatno, metafora ostaje u drugom planu u odnosu na snagu s kojom se u ove stihove
useqava samoa, uestalost izraza kao" i kao da". Sazdana
pesma postaje tada, kao to smo rekli, usmerena na predmete
i ula: ukoliko predmet, zvuk, imaju znak kojim su odreeni,
to je dovoqno (to bi bezmalo bila Ona, a da nije prozborila
ni rei"), kako je reeno glasovima pesme Blago, rukom, ili
prikazom (nalik na baroknu graviru) u pesmi Na vrhovima
prstiju. To znai da je ovekov odnos sa stvarnou obeleen
tekoama i patwom, povratkom u bol, ali je, do izvesne mere, mogu. Barem dok se govori o posledicama, a ne o uzrocima, svet jeste razumqiv, premda je pometen i ispuwen bolom;
strah je ostavqen za ono to nije izraeno, to je bez imena:
uzrok, konani smisao, smrt.
Utisku da smo pred epom iz predgraa doprinosi, uz to,
i ritam kazivawa, splet veza sa klasinim ili bajkovitim temama, oseawe gotovo zaleene istorinosti koje izvire iz
pesama i koje ih odvaja protoka sadawosti, od periferijske,
haotine, uniene i unitene, odrasle" sadawosti.
Ove pesme, u celini, urawaju itaoca u zaleenu atmosferu beline i mraka. iako su smetene u vrelom treperewu
200
podneva", uvek postoji staza to vodi ka umi". Slika ume i noi proima iz drugog plana stihove, priziva usnulu
neman, veru protkanu sumwom, nepoznate ini noi; i priziva detiwstvo, koje ovde nije slika spasewa, ve izgubqena
prolost koju vaqa zatititi, krhka dragocenost koja prethodi sudaru (Sve krhko je kao cvet uhvaen u trenu pomaqawa
iz snega" u pesmi Izabela i Sofija spavaju) sa svetom ludila
(Povest o ludim carevima), nestajawa, nerazumevawa i straha
(kao u predivnoj pesmi U dubokoj umi).
Gledati ovaj svet znai skloniti pogled sa wega. Da bi se
preivelo, jedino mogue sredstvo jeste iskustvo ivota (i
zato se, prethodno, pomiwalo iskustveno, a ne saznajno), nagomilano postojawe. Kada ni to nije dovoqno, slika sklonita i kue u umi govori sama po sebi.
Dete protiv odraslog, sklonite ili ogwite protiv
spoqnog sveta: a spoqni svet, shvaen kao hrpa starih (ustajalih?) znakova, posledica i neizmenqivih razmera nalazi se
svuda, on je uma, pustiwa, predgrae, smetlite, koa umornog tela, pa i ponekad tajnovito ostrvo srca.*
Preveo s italijanskog
Saa Moderc
* Prikaz Homera iz predgraa objavqen je u kwievnom asopisu Passages (br. 5, septembardecembar 2003) koji izlazi u Milanu. Valentina Tinai je profesor Univerziteta u Rimu.
201
MILIVOJ SREBRO
202
loginije posledweg laureata Velike kwievne nagrade Sent-Emiliona (iji se materijalni iznos isplauje logino,
zar ne? odgovarajuim brojem flaa vina vlastite proizvodwe). Uz neto veu dozu ozbiqnosti, treba ipak priznati
da smo ovu neoekivanu paralelu nainili, u stvari, da bismo istakli jednu sve oigledniju pojavu. I vrlo zabriwavajuu pojavu koja nedvosmisleno ukazuje na iwenicu da se Weno
Velianstvo Kwiga zahvaqujui, izmeu ostalog, i perverznom sistemu kwievnih nagrada srozalo na nivo pukog
produkta za konsomaciju. Uostalom, zar dokaz za to nije i jedan naoko beznaajan ali reit detaq, naime prizor koji se
moe videti u supermarketima iz francuskih predgraa: potroaka korpa domaice u kojoj su, kao na kakvoj nadrealistikoj slici, naslagane flae vina, sirevi i drugi potroaki proizvodi, meu kojima i kwige sa upadqivim banderolama koje najavquju laureate raznih kwievnih nagrada.
Prizor banalan, ali koliko simbolian!
Francuska pomama za kwievnim nagradama, ije dodeqivawe prate kulinarske ceremonije i medijski spektakli,
moe se, istina, donekle objasniti uticajem preivelih elemenata nacionalne tradicije koja je u prolosti negovala,
izmeu ostalog, gurmanski apetit i kult kwige. Ali samo
donekle, jer je ta nezajaqiva pomama, ini se, pre svega izraz duha sadaweg vremena koji profiliu nemilosrdni zakoni profita i trita to pretvaraju savremeni svet u xinovski cirkus-supermarket: u golo potroako drutvo i, da
upotrebimo izraz koji je skovao Gij Debor, u socit de spectacle! Naravno, te surove zakone civilizovane xungle koji e dakako zavladati i svetom kwievnosti, najpre su osetili sami
kwievni proizvoai", naroito izdavake kue sa razvijenim servisima za marketing i prodaju tampane robe". Oni
su, takoe, vrlo brzo shvatili i da su kwievne nagrade izvanredno pogodno sredstvo za marketing, za wihovu sopstvenu
reklamu i za promociju wihovih autora i kwiga. Sa ciqem
koji se podrazumeva: osvojiti to iru italaku publiku i
realizovati to veu zaradu. Sledei korak je bio razraivawe najefikasnijih strategija za lov na potencijalne laureate
zlatne koke", ili ak za wihovo direktno fabrikovawe".
Kao najuspenija strategija, ona koja najvie garantuje uspeh,
bila je i ostala ona zasnovana na kontrolama irija kwievnih nagrada, i to iznutra, ubacivawem u wih svojih trojanskih kowa".
U novoj raspodeli moi koju diktira trite, kwievne
nagrade e tako postati rtve sopstvenog prestia. I ak, na
izvestan nain sopstvena negacija. Osnovane u jednom dru203
2 Pored ovih nagrada, vredi spomenuti jo nekolicinu, takoe znaajnih: Grand prix du Roman de l'Acadmie franaise (1918), Deux magots (1933),
Grand prix national des Lettres (1951) itd.
3 Lista ovogodiwih laureta je, naravno, veoma dugaka. Naveemo
stoga samo one najvanije Goncourt: Laurent Gaudet; Femina: Jean-Paul Dubois Mdicis: Marie Nimier; Renaudot: Irne Nmirovsky; Interalli: Florian Zeller.
204
205
spektakularan, iz sedme decenije, kada je l'enfant terrible francuske savremene kwievnosti, an-Edern Alije, ceremonijalno proglasio laureata nagrade Anti-Gonkur"! U toj decenijama pletenoj legendi, zapravo, kriju se delimino i privlanost, znaaj i domet ove nagrade, kao i deo odgovora na
postavqena pitawa.
Da bi se mogao shvatiti znaaj i magina privlanost
ove najprestinije francuske kwievne nagrade, ali i estina sa kojom se ona osporava neophodno je baciti pogled
na wenu vie nego uzburkanu jednovekovnu istoriju praenu
raznim peripetijama, trzavicama, sitnim incidentima i malim i velikim skandalima. Osnovana jo poetkom HH stolea, tanije 1903. godine, kao legacija brae i pisaca ila i
Edmona Gonkura, Akademija Gonkur ija desetorica lanova
saiwavaju i iri wene nagrade od poetka je krenula sa
ambicijama da, kroz promociju istinskih talenata i stvarnih
umetnikih vrednosti, aktivno utie na evoluciju nacionalne kwievnosti. Ambicija koja je pretpostavqala veliki izazov ali i jo veu odgovornost. Smatrajui da je jedna od
vodeih kulturnih nacionalnih institucija, Francuska akademija, postala suvie konzervativna i ak monarhistiki
orijentisana, nova Akademija je u isto vreme nastojala da se
nametne kwievnoj javnosti kao antipod i dostojni konkurent staroj dami, la vieille dame, sa pariskog keja Konti. Sa
prvim uspesima poela je, razume se, da raste i wena reputacija kod pisaca, kritiara, izdavaa i italaca, da bi se wen
iri uskoro nametnuo kao autoritativni sudija u stvarima
savremene kwievnosti. Uspeh je postajao sve oigledniji:
laureat Gonkurove nagrade je, takorei preko noi, postajao
kwievna zvezda o kojoj svi govore, a nagraena kwiga, ovenana sada ve legendarnom crvenom banderolom, prihvatana je
na neki nain kao kwiga godine" sa izglednim ansama da
postigne rekordne tirae.
Ukratko, Akademija Gonkur, ili tanije wen iri, uspee da se nametne i to tokom skoro celog HH veka kao jedan od znaajnih regulatora kwievnog ivota u Francuskoj,
onih monih regulatora koji diktiraju stilove i mode, profiliu ukus iroke italake publike i proizvode" bestselere na listama najtraenijih i najprodavanijih kwiga. Naravno, svaki uspeh i slava imaju svoje senke, drugu stranu medaqe. Sticawem laskavog statusa prve i glavne kwievne nacionalne nagrade iji e laureat po logici stvari imati
takoe laskavi status najcewenijeg i najtraenijeg francuskog pisca na meunarodnoj sceni, makar to bilo i samo tokom jedne godine Akademija Gonkur e akumulirati takvu
206
zavidnu mo da e tokom svoje jednovekovne aktivnosti stvoriti ne samo veliki broj pristalica i simpatizera nego, moda jo i vie, kritiara, protivnika i estokih opadaa.
ci su nastavili aktivnost kao da se nita nije desilo. Istina, nijedan od wih se nije otvoreno deklarisao kao kolaboracionista, premda e po osloboewu an Aalber, Saa Gitri i Rene Benamen biti na listama osumwienih. Ali nijedan od wih se nije, takoe, makar i implicitno, suprotstavqao reimu iz Viija i pronacistikoj ideologiji marala
Petena. Uostalom, podseaju analitiari, zar politiku korektnost" Gonkurovaca, koja se ponekad pretvarala u nedeklarisano sauesnitvo sa iskompromitovanim reimom, ne dokazuje izbor laureata za 1941. godinu: zar nagraeni roman
Martovski vetar iji je autor Anri Pura nije upravo isti
izraz duha petenistike ideologije!?
Naravno, ni naknadni neubedqivi pokuaji iskupqewa
Gonkurovaca za ratne grehe", nee ublaiti estinu bespotednih kritiara, naprotiv. Odluka irija da odmah posle
rata dodeli nagradu Elzi Triole, Jevrejki i supruzi Luja Aragona za mediokritetsku i leviarski angaovanu zbirku
novela tumaie se kao oportunistiki gest. Kao providno
udvarawa tada svemonom, legendarnom komunistikom paru
Aragon Triole, glavnim egzekutorima politike NKP-a (CNE),
Nacionalnog komiteta pisaca, zaduenog da obavi istku u
redovima inteligencije i da saini francuski index autorum
prohibitorum Crnu kwigu autora kojima se zabrawuje objavqivawe.5
210
takoe pokazao slepim" kada je glatko odbio da tampa Putovawe na kraj noi!? Zar jedan od tada najuticajnijih kritiara, Viktor Margerit, nije okarakterisao Selinov roman
kao esto stranica vulgarnosti i opscenosti"!? Zar, napokon, katoliki pisac i budui nobelovac, Fransoa Morijak,
nije pokazao isto slepilo" kada je sa indignacijom zakquio
da itawe te daviteqske" kwige ne treba preporuivati apsolutno nikome"!?
Ako se i dogodilo da se Desetorica ogree o nekog pisca, ako su i bili primorani da u tekim vremenima prave
kompromise, ako su i sami zapadali u line trzavice sve
to skupa nije dovoqno, istiu simpatizeri Gonkura, da se na
wih bezobzirno baca drvqe i kamewe. Uostalom, zar se diskreditovawem Akademije Gonkur ne baca senka i na sve wene
laureate, pa i na one pisce ije su kwige nadivele svoje autore i tokom itavog jednog stolea osvajale simpatije miliona italaca u Francuskoj i irom sveta. Upirui prstom iskquivo na greke i skandale, opadai Gonkurovog irija zaboravqaju wegove ogromne zasluge u otkrivawu novih talenata,
kao i u promociji na meunarodnoj sceni ve afirmisanih
pisaca. Jer, nepobitna je iwenica da je zadubina" brae
Gonkur imala, pored propusta, i svoje velike, zvezdane trenutke"; da je znala da ispoqi izuzetnu lucidnost u prepoznavawu nedovoqno priznatih ili osporavanih autora; da je imala snage da, posle povremenih posrtawa, povrati autoritet i
ugled, pa ak i da pokae hrabrost suprotstavqajui se dominantnom duhu vremena, akademskoj i bulevarskoj kritici
Afirmativni primeri koje istiu branioci Gonkura ali i
neutralni analitiari, premda mawe brojni od negativnih,
doista ne mawkaju. Dovoqno je, za ovu priliku, pomenuti samo
one najilustrativnije.
Jedan od velikih trenutaka lucidnosti Desetorice, ako
ne i najvei u jednovekovnoj istoriji irija, svakako predstavqa dodela nagrade 1919. godine Marselu Prustu za roman
U senci procvalih devojaka. Naravno, danawem itaocu i
oboavaocu kolosalnog romanesknog ciklusa U tragawu za izgubqenim vremenom taj izbor se ini oiglednim, gotovo banalnim. itaocima prvih decenija HH veka to, meutim, nije
izgledalo tako oigledno. Naroito ako se uzme u obzir, na
primer, iwenica da su prema prvim kwigama velikog pisca
izrazili rezerve, izmeu ostalih, i ugledni izdava Galimar
i budui nobelovac Andre id. Ni roman koji e krunisati
Desetorica nije naiao na nepodeqene simpatije tadawe
kritike. Naprotiv. Jo uvek pod uticajem jakih patriotskih
oseawa izazvanih ogromnim rtvama Prvog svetskog rata,
213
pojedini kritiari su se teko mirili sa odlukom da se prestina nagrada dodeli jednom snobu i salonskom kozeru".
Tako e, na primer, Noel Garnije sarkastino primetiti kako je laureatu dodeqeno priznawe kao zahvalnost Desetorice
za pievu pohvalu wihovim stomacima"! Jedan drugi kritiar e se jo ee okomiti na krhkog, boleqivog i kontemplativnog romansijera. On e bez zazora nazvati Prusta
talentom s one strane groba" a wegov roman oceniti kao
zbirku nesanice koju je napisao jedan samotwak i koja nema
mnogo dodirnih taaka sa duhom nove generacije zadivqene
lepotom borbe"!
U neosporne zasluge Gonkura se s pravom ubraja i medijsko lansirawe Andre Malroa koji e postati laureat 1933,
samo godinu dana posle afere Selin. Zasluga koja ipak nee
biti dovoqna iriju da zaceli jo svee rane i da se iskupi
za promaaj iz prethodne godine. Ni tada a ni kasnije, uprkos iwenici da je nagraeni Malroov roman, Condition humaine, doiveo nevieni uspeh kod publike, da bi sve do danas ostao apsolutni rekorder meu Gonkurovim pobednicima
sa vie od tri miliona prodatih primeraka!
S druge strane, da iri Desetorice nije (ili da nije
ba uvek, kako to ele da prikau wegovi protivnici) sastavqen od beskimewaka" i oportunista spremnih da se bezrezervno potine vladajuim ideologijama i kwievnim modama, pokazuju dva reita sluaja. Prvi se odnosi na izbor laureata dramatine ratne 1916. godine. Umesto da prednost d
delima koja glorifikuju patriotski duh i rtvovawe za mre-patrie kako su svi oekivali, iri se opredequje za Le feu
Anrija Barbisa pacifistiki roman naglaene antimilitaristike orijentacije. Istina, ovaj pisac, bivi sledbenik simbolista i unanimista, angaovae se, poput mnogih
drugih patriota, kao volonter u odbrani ugroene domovine,
ali e wegov roman biti, umesto ode, negacija heroizma, i
krik revoltiranog svedoka koji denonsira ratne profitere,
Crkvu i religiju Krik pobuwenika koji otvoreno zaziva revoluciju, toliko otvoreno da je pravo udo kako je uopte mogao izmai ratnoj cenzuri. Nagraditi takvu jednu kwigu, i to
u godini u kojoj se desio Verdun,6 bio je ne samo in hrabrosti nego i svojevrsna drskost.
Nita mawu politiku nekorektnost" Gonkurovci su
pokazali i 1949, samo nekoliko godina posle ozbiqne moralne i politike kompromitacije i urovawa sa petenisti6 Najkrvavija bitka iz Prvog svetskog rata neka vrsta francuske Pirove pobede u kojoj je poginulo vie od 360.000 francuskih vojnika!
214
kim reimom. Te godine, naime, nagrada je otila u ruke Roberu Merlu za roman koji je pre toga odbila da objavi pariska
izdavaka kua iliar zbog nedostatka patriotizma! Da
podsetimo: u nagraenom romanu, Merl e se hrabro uhvatiti
u kotac sa tada neprijatnom tabu-temom vie nego poniavajuim francuskim vojnim porazom 1940. godine i optim moralnim rasulom koje e potom uslediti. Roman neprijatne istine, uz to jo i Gonkurov laureat! Bie to gorka
pilula za zvaninu politiku koja se uporno trudila da zemqi
povrati izgubqeno dostojanstvo, odravajui je u iluzijama
kako je, eto, zahvaqujui generalu De Golu, Francuska ipak na
kraju izvojevala pobedu victoire au finich!
7. ekajui Godea
Rovovski rat za i protiv Gonkura, kao sastavni deo folklora koji francusku kwievnu jesen ini jo atraktivnijom, pratio je, naravno, i ovogodiwe selekcije i finalne
promocije novih laureata. Jo pre dodeqivawa glavnih nagrada, u fazi zagrevawa", ton je dao pisac i novinar Gij Konopnicki, koji je ve obimnoj biblioteci svakovrsnih spisa
posveenih francuskom fenomenu kwievnih nagrada, dodao
i jedan svoj uni pamflet. U kwizi objavqenoj pod naslovom
Velika podvala, ovaj pamfletista vrti ve poznatu priu o
perverznom" vrzinom kolu koje svake jeseni igraju pisci, izdavai, iriji i novinari, kolu koje po obiaju vode" iz
senke monici bezdune industrije kwiga", a ija je najvea
rtva sama kwievnost. Svestan da spada u krug pisaca koji
nisu u milosti Desetorice, Konopnicki u svojoj pobuni protiv velike podvale" nee potedeti nikoga, ni pisce-sauesnike, ni izdavae-izdajnike, ni irije-marionete, a naroito ne Gonkurovu akademiju!
Ipak, iako unapred podvrgnut sumwi kwievne arije,
Gonkurov iri je ovoga puta, barem je tako izgledalo, odabrao
idealnog laureata". Najjaa karta na koju je mogao zaigrati
iri, karta otkria": nagraeni pisac Loran Gode (Laurent
Gaud) ne samo da je veoma mlad svega trideset dve godine
nego je uz to i talentovan. Dokaz: wegove kwige nailaze na
opte simpatije kod iroke italake publike i oduevqenih kwiara; a wegov prethodni roman egzotinog naslova
Smrt kraqa Congora poto je u finalnoj raspodeli karata
Desetorice 2002. izgubio za dlaku (za pobednika je proglaen
jedan od najboqih savremenih pisaca, Paskal Kiwar) nagraen je vrednom utenom nagradom, takoe Gonkurom ali
215
onim koji dodequju sredwokolci. Druga znaajna karta, karta-iznenaewe": petit Gaud nije tienik monika, nije pulen iz ergele velikih izdavaa. Kruniui wegov roman Sunce Skorta (Le Soleil des Scorta), objavqen kod jednog provincijskog izdavaa, Actes Sud iz Arla, iri je, dakle, jasno pobio optube kako je, eto, Gonkur pod strogom kontrolom velike izdavake etvorke (Gallimard, Grasset, Le Seuil, Albin Mic hel), koja je, dodajmo istine radi, doista posledwih godina
podelila sve nagrade na mawe-vie ravne asti. Tu iwenicu, drugim reima: potvrdu nezavisnosti Gonkura, s ponosom
je istakla na zvaninoj ceremoniji i aktuelna predsednica
irija Edmond arl-Ru poruujui kwievnoj ariji: Novinari koji nas uporno optuuju irei prie kako je sve
ve unapred odlueno, grdno su se prevarili!" Izjava gospoe
arl-Ru nije, meutim, omela novinare da ispredu novu priu po kojoj je nagrada dodeqena autoru Actes Sud-a iz prostog
razloga to je Fransoa Nurisje, bivi predsednik i jedan od
najuticajnijih lanova Akademije Gonkur, potpisao ugovor za
svoju novu kwigu upravo sa tom izdavakom kuom. Zli jezici!
komentariu simpatizeri Gonkura. Gde ima dima, ima i
vatre! dodaju wegovi protivnici.
Osim toga, pokazae se uskoro da ni izbor laureata nije
toliko idealan koliko se inilo na prvi pogled. Nagraena
kwiga Sunce Skorta neka vrsta romansirane porodine sage koja u tradicionalnoj narativnoj formi, sa povremenim
epskim akcentima, prati sudbinu pet generacija Skorta, porodinog klana sa juga Italije koji ispata praroditeqske
grehe i prokletstvo naila je, istina, na pozitivan prijem kod kritike i na vie nego lep odziv italaca. Jo pre
krunisawa", prodata je kako tvrdi izdava u vie od
80.000 primeraka! Meutim, posle proglaewa Godea za novog
laureata Gonkura, kritika je donekle izmenila svoj stav: tako
je, ilustracije radi, uticajni dnevnik Liberation okarakterisao ovaj roman, neposredno posle odluke irija, kao niz kliea strukturisanih na jednoj stereotipnoj narativnoj matrici. Ni nekolicina drugih kritiara nije bila ba oduevqena Godeovim romanom: s tim u vezi, svakako je indikativno da se za Gonkurovog laureata nije nalo mesto na relativno irokim listama najboqih kwiga za 2004. koju tradicionalno objavquju ugledni nedeqnik Le Point i referentni kwievni magazin Lire! to se, pak, tie publike, ona oito nije
promenila miqewe. Naprotiv, roman Sunce Skorta je u meuvremenu uznapredovao za nekoliko mesta na rang-listama
7 Prema rang-listi objavqenoj sredinom decembra u nedeqniku Nouvel
Observateur, Godeov roman zauzima visoko, tree mesto.
216
217
RADOJKA VUKEVI
KOLONIJALNA I POSTKOLONIJALNA
TEORIJA
Razgovor sa Homi Babom*
Radojka Vukevi: Vae analize postkolonijalnog stawa
daju znaajan doprinos trenutnoj kritikoj i teorijskoj debati. Sagledano iz Vae koncepcije diskurzivne ideologije"
(u kojoj je ideologija multi-akcentalna a realnost" se vidi
kao ona koju proizvode tekstovi koji su suprotni svemu to je
fiksirano ili dato), to stawe reflektuje savremene marksistike teoretiare Altisera i Igltona, ali i problematizuje
pojmove kao to su mimetiko" i teleologija", kolonizator" i kolonizovani".
Homi Baba: Dozvolite da pokuam da ga sagledam istorijski i konceptualno. Pretpostavqam da moemo govoriti
iako nisam siguran o tri ili etiri glavne distinkcije.
Mislim da moemo rei da je veliki dio 19. vijeka, od sredine 19. vijeka, moda ak od poetka 19. vijeka, bio period kada su kolonijalne snage predstavqale glavne ideologije, diskurs. Bio je to kolonizatorski diskurs, diskurs koji je opravdavao kolonijalizam ili imperijalizam. Uglavnom, radilo se
o diskursu kojim se izraavala misija civilizovawa. U pita* Homi Baba je profesor engleske i amerike kwievnosti na Harvardu. Istrauje interakcije izmeu kwievne teorije i kwievnosti, kolonijalne i postkolonijalne teorije i kwievnosti postmodernizma. Autor je velikog broja lanaka o postkolonijalnom stawu. Najvei doprinos dao je u delima Nacija i naracija (1990) i Lokacija kulture (1994). Naa saradnica,
profesorka Univerziteta Crne Gore Radojka Vukevi, nainila je i intervjue sa Lorensom Bjuelom i Stivenom Grinblatom, koji e biti objavqeni u
narednim brojevima Zbornika Matice srpske za kwievnost i jezik.
218
wu su dva ili tri diskursa. Jedan je britanski, kolonizatorski, diskurs koji je u tijesnoj vezi sa zakonom kojim se zavodi
red u treem svijetu, zatim pojam individualizma, pojam istorizma. To su bile ideje koje su poivale na osnovama koje su
uglavnom opravdavale imperijalne poduhvate. Naravno, u pozadini je bio kapital.
Meutim, civilizacijska misija imala je drugaiji karakter kada je u pitawu Francuska. Dok su se Britanci vie
interesovali za socijalne institucije, organizacije, pravo i
drutvo, Francuzi, koji su se ophodili prema svojim kolonijama kao prema departmanima same Francuske, govorili su
da je francuski graanin, bilo kolonizovan ili nekolonizovan, u Karibima, u Africi, Sjevernoj Africi, istovremeno
Francuz, neko iz Francuske. To znai da se francuska civilizacijska misija mawe bavila socijalnim institucijama, a
vie stvarawem subjektiviteta i kulture. Mnoge od francuskih ideologija kolonizacije bile su mawe oigledno diskriminatorske u odnosu na britanske. Meutim, wih je zanimalo
oblikovawe dua kolonizovanih prema francuskom modelu. S
druge strane, iako znamo da se radilo o starim idejama, one
se nisu mogle ostvariti, jer je pitawe rase stalno ulazilo u
domen individualnog, a glavna ideja francuskog graanstva
tie se veze pojedinca sa dravom, to je predstavqalo daleko mawe institucionalni diskurs od britanskog.
Trei diskurs odnosio se na wemaku kolonizaciju. Isto
tako, ne treba zaboraviti da su za razliku od Francuza, Wemci imali veoma male teritorije. Imali su neto u Africi,
znate, ne mnogo, oni zapravo nisu bili velika kolonijalna
sila. Ali, oni jesu bili zainteresovani i uskoro su poeli
da gaje taj romantiarski imperijalni pogled. To i danas moete prepoznati po wemakim muzejima ako na primjer odete
u Berlin, to ostrvo muzeja.
Ova tri diskursa moemo sumirati ako kaemo da su neki diskursi gledali sa vie simpatija prema kolonizovanim
narodima i domaim kulturama dok su drugi to inili sa mawe simpatija. Osnovna eqa je bila da se opravda civilizacijska misija, da se modernizuju kolonizovani narodi, ali
onog trenutka kada je modernizacija izazvala te iste kolonizovane narode da postave zahtjev za slobodom, kolonizatori mu
nisu htjeli udovoqiti.
Ako napustimo 19. vijek, vidjeemo da se na poetku 20.
vijeka irom svijeta javqa niz pokreta koji vode ka politikoj i kulturnoj nezavisnosti i sticawu prava kolonizovanih.
U stvari, poiwe da se javqa nacionalistiki diskurs. Tako,
glavni, dominantni, diskurs koji se odnosi na kolonizaciju,
219
likih pomagawa, ali, kao to znamo, nijedna pomo nije besplatna, jer vas dovodi uvijek u neki odnos zavisnosti.
Sada dolazimo do etvrtog i konanog diskursa koji bih
ja nazvao postkolonijalnim, a zanimqivo je i primjetiti kako
se prvobitno termin postkolonijalno" koristio u urnalistici ili ekonomiji, ali je, vremenom, uprkos kritici, prihvaen u akademiji i van we. U stvari, potrebno je prihvatiti razliite elemente pojma postkolonijalno da bismo shvatili ta se dogaa u ovoj oblasti. Kao to sam rekao, on se
esto sagledava kao diskurs univerziteta, imenovawe svijeta
uglavnom od strane intelektualaca, intelektualaca na qevici, to jest akademika na qevici. Postkolonijalno ima, u stvari, akademske korijene uglavnom na zapadnim univerzitetima,
kao neto to pripada nizu intelektualnih pokreta u prolosti. Da istaknem: postkolonijalni pokret je, po mom miqewu, dio tog niza pokreta. On je donekle dio onoga to je
poznato kao Nova qevica, onoga to je poznato kao alternativni politiki pokret, politika razlike, dio novog feministikog pokreta, dio kulturolokih studija, dio pojave gej
ili kvijer studija, poststrukturalizma, onoga to se naziva
postmodernizmom. Teko je sada rei ta svi ovi razliiti
pokreti imaju zajedniko, jer imaju razliite konstituente,
konceptualnosti, istorije. Ja mislim da im je zajedniko to
to svi vide sebe kao politiki progresivne, svi su oni u
stvari u neku ruku sjenka marksizma, jer sjenka marksistike
tradicije lebdi iznad wih. Od ranog marksizma razlikuje ih
to to mawe vjeruju u deterministiku epistemologiju i dijalektiku marksizma.
Sve ove pokrete interesuju pitawa kulture i pitawa politike ekonomije koja pokuavaju da poveu. Interesuje ih
subjektivnost koja zavisi od koncepcije promjene identiteta,
kao i sve promjene vezane za pojam identiteta. Veoma ih interesuje nain na koji jezik i signifikacija stvaraju neku vrstu
metafore za razmiqawe o drutvenim relacijama. Zanima
ih kako se konstituie jezik od razliitih djelova govora,
imenica, fraza, klauza, prepozicija, i kako se stvara znaewe
preko sistema razlika. Da se podsjetimo: mi razumijemo znaewe neke reenice ne zbog toga to postoji ekvivalencija
izmeu signifikatora, ve zbog toga to su signifikatori
sadrani u lancu razlika. A ta ta slika, metafora, u stvari, pokazuje pokazuje razliito poimawe vrijednosti. Te
imenice, glagoli, djeluju razliito, imaju razliite vrijednosti, ne mogu se svesti na istu vrijednost, ne postoji ekvivalentna vrijednost. Prema tome, ova koncepcija razlike jeste proces, jedan sistematski proces u kome su veze, artikula221
nog svijeta, uprkos tome to podmazuju tokove zapadne proizvodwe, anse ovog svijeta su daleko slabije.
Produbqujui ovu debatu kao anti-esencijalista, Vi provjeravate pojam jedinstvenog identiteta" i nudite pojam hibridnost", kojim se relacija kolonizatora i kolonizovanog
sagledava u vidu antimonolitikog modela kulturne razmjene
kojim se negira polarnost binarnih modela kulture sa elementima koji nisu ni jedno ni drugo" ve neto tree to
kontrastira termine i teritorije i jednog i drugog.
Poeo sam sa odreenom idejom koja mi je pokazala da bez
obzira koliko je pojam kolonizacije sofisticiran, napredan,
misionarski, onog trenutka kada postane dio kolonijalne vladavine, dio svakodnevice, tada takve ideje, bilo da izraavaju progres, ili zakon, civilnost ili religiju, kada postanu
dio svakodnevnog upravqawa, kolonijalnog prostora, tada ove
ideje ne mogu odrati svoje prvobitno znaewe, ili svoj integritet, ili ak svoj autoritet. Budui da su bile dio kolonijalnog upravqawa, one su prole kroz proces prevoewa, i
za vrijeme tog procesa prevoewa postojala je ansa da izgube
autoritet, ali je bila i ansa da e oni kojima su se nametale ove ideje moi takoe da steknu neku prednost tokom ovog
procesa gubqewa autoriteta. Kolonizovani bi mogli da na
neki nain prisvoje neto od simbolikog autoriteta ovih
termina, da tokom prevoewa, mijewawa, nau priliku da sebe predstave. Na to sam mislio jer sam osjeao da su diskurs
imperije i diskurs nacionalizma uhvaeni u polarizovanu
imaineriju u kojoj su samo postojali kolonizator i kolonizovani. Kao da su se ove dvije sile sastale i ovo promislile.
Moja teorijska intuicija mi je govorila da kada se jednom ove
dvije sile sastave i ponu da pregovaraju jedna s drugom, da se
tada otvara trei prostor: prostor koji ne pripada ni jednoj
ni drugoj. To je konceptualni prostor. esto se ovaj prostor
vidi jasnije kod kulturne interakcije i pregovarawa, a ponekad kada su u pitawu direktni politiki, ekonomski, socijalni ili drugi uticaji. Dakle, ja sam uvijek elio da pokuam da osvijetlim taj trei prostor, prostor u kome ak i
oni nadmoniji moraju da rtvuju neto od svoje moi i suvereniteta u tom procesu dok pokuavaju da sebe prevedu u toj
stranoj zemqi, u stranoj kulturi, u stranom jeziku, u nizu
stranih okolnosti. I ja sam elio da shvatim kako to izgleda
kada oni koji su bili dominirani, koji su bili u mogunosti
da kroz proces prevoewa steknu neke prednosti jer najee
je predstavqano kako oni koji dominiraju nameu neto do223
miniranima dok dominirani ovo prihvataju kao rtve. Naravno, to se esto tako i dogaalo, ali ja sam elio da preispitam tu naraciju. Tako se razvijao moj rad. To je bio inicijalni uvid. I, naravno, kada sam prvi put pomenuo neto tako, qudi su pomislili da je to politiki opasno, rekli su da
sam sofisticirani politiar koji nema nikakve politiku
odgovornost. Tako su me kritikovali oni koji su pripadali
odreenom tipu marksista, veoma dogmatskih marksista. Ne
neko kao Frederik Xejmson, npr., ve izvjesni ortodoksni,
tradicionalni marksisti, koji me mislim nisu lino napadali, ali su branili sopstveni integritet, vjerovali su u to
o emu su govorili. Ali, s druge strane, moje stavove su pozdravile feministkiwe i to feministkiwe nove generacije,
feministkiwe koje zanima seksualnost i psihoanaliza. I ja
sam sm otkrio da je psihoanaliza veoma vana, jedno korisno
sredstvo u odnosu na ono to ja nazivam treim prostorom,
jer je taj trei prostor, konceptualni prostor, virtuelni
prostor, to je prostor u kome qudi imaju svoje mjesto za socijalnu fantaziju, to je prostor kulturolokog simbolizma, to
je prostor diskursa, retorike, jezika, prostor pregovarawa, to
je gusto oznaen prostor, i to je moj pristup ovom problemu i
wegovoj recepciji.
Svojom pluralistikom i raznovrsnom metodologijom
izazvali ste granice izmeu kolonizatora i kolonizovanog, i
pri tome izbjegli kritiku i teorijsku ekskluzivnost u duhu
postmodernizma. Smatra se da je Va glavni doprinos trenutnoj kritikoj debati u Vaem zanimawu za konstrukciju
identiteta i subjektivnosti sa stanovita kolonizovanog, da
ste Vaom kritikom Seida, Deride i Liotara istakli naine
na koji je kolonizovani Drugi bio marginalizovan od strane
kritike teorije. Koliko Vaa stanovita doprinose osvjetqavawu postmodernog stawa kada je kwievnost u pitawu?
Teko je dati saetu sliku jer na neki nain ona proizilazi iz ovoga o emu sam upravo govorio. Jer, desio se veliki prodor postkolonijalnog romana, globalnog romana, romana koji obuhvata mnoge kontinente, mnoge jezike, mnoge kulture. Ako samo uzmete Satanske stihove, nai ete u wima SAD,
Britaniju, Indiju i Sredwi istok, imate prolost, imate
sadawost. Na isti nain su za ovu temu vani brojni romani iz June Amerike. Potom, postoje postkolonijalni mislioci kao to je Sartr npr. U ovim romanima prisutna je
ogromna transnacionalna, kulturoloka i politika perspektiva. Ali, ono to mene zanima jeste nain na koji se stvara
224
225
KRITIKA
Tokom 2004. godine Miroslav Josi Viwi objavio je dva romana, oba u izdawu Narodne kwige" iz Beograda, najpre Roman bez
romana, a zatim Dok nas smrt ne rastavi. Ve naslovi oba romana, a
pogotovo wihova sadrina, ako se uporede s naslovima i sadrinom
prethodnih Josievih kwiga, nagovetavaju izvestan stepen promewenog autorskog odnosa prema izabranom romanesknom predmetu. Posle uporeivawa oba romana s prethodnom prozom Miroslava Josia
Viwia taj nagovetaj se pretvara u jedan od znaajnijih kritikih
zakquaka o kwievnoj prirodi ovih dveju kwiga. On svakako nije jedini, ali je dovoqno naglaen da se moe smatrati vanim. U najveoj meri se odnosi na izmewenu tematsku osnovu novih Josievih romana, na izvesne promene i proirivawe narativnog postupka ovog
autora, kao i na vee koriewe humora kao znaajnijeg sredstva wegovog novog narativnog oblikovawa stvarnosti.
Pre ovih dveju kwiga Miroslav Josi Viwi ve je bio okonao svoju najznaajniju i najambiciozniju kwievnu zamisao ciklus romana pod naslovom TBC ostvarenu u pet romanesknih celina, objavqivanih od 1975. do 1999. godine onim redom kojim su i
nastajale, a na kraju objediwenih u istim koricama u izdawu iz 2002.
godine. Posle petokwija TBC Josi je 2003. objavio i dokumentarno-epistolarni roman Ratna pota u biblioteci Albatros" u izdawu Filipa Viwia" iz Beograda, kao i dva ve pomenuta romana
iz prole godine. Tri najnovije Josieve kwige na svoj nain govore da ovaj autor u sadawoj stvaralakoj fazi, poto je uspeno ostvario prethodni romaneskni ciklus, zapravo traga za novom
kqunom temom svoje proze, da isprobava i ispituje nove narativne
postupke pomou kojih bi se na nov nain iskazao kao pisac ili pomou kojih bi se potvrdio kao proveren i uvek provokativan romansijer. S druge strane, najnovije Josieve kwige mogu se shvatiti i
kao neka vrsta predaha, zatija i stvaralake pauze i pripreme za
nove i obimnije narativne celine koje ovaj autor planira u svojoj
226
autorskoj radionici. Svaka od te tri kwige, meutim, teko da pojedinano moe postati deo nekog unapred zamiqenog narativnog
niza, a teko ih je i sve tri zajedno videti u takvom nizu. Ali svaka
od wih je potpuno samostalno narativno ostvarewe, i ono se kao takvo mora kritiki i tumaiti.
Josiev Roman bez romana sigurno je mnogo ambicioznije prozno delo od romana Dok nas smrt ne rastavi. Prvi roman je u pravom
smislu eksperimentalno i inventivno narativno ostvarewe u izvornom znaewu tih rei, dok je drugi, iako je u kontekstu ostalih Josievih narativnih struktura u tematskom smislu mnogo slobodniji i
izazovniji donekle je takav i u pogledu proznog postupka i kompozicije zapravo mnogo jednostavniji i standardniji kao romaneskno
ostvarewe. I prvi i drugi roman, meutim, poetne motivacione
take imaju u poznatim kwievnim delima srpske, odnosno svetske
kwievnosti, Roman bez romana u istoimenom proznom delu Jovana
Sterije Popovia, a Dok nas smrt ne rastavi, u Bokaovom Dekameronu, dodue s mnogo mawe zajednikih motivacionih taaka od onih
koje prvi roman ima sa Sterijinim tekstom. Josi je u oblikovawu svoje proze i do sada koristio razliitu grau, od dokumentarne
i autobiografske do kulturnoistorijske i literarne u izvornijem
znaewu tih rei. Jedna vrsta naglaenije palimpsestne literarne
osnove ovih romana, koji su inae po mnogim elementima kwievne
strukture veoma razliiti, jedna je od onih osobina koja ih, pored
zajednikih stilsko-jezikih odlika, meusobno vre povezuje i
istovremeno razlikuje od nekih drugih kwiga ovog autora. Ali i u
prvom i u drugom romanu Miroslav Josi Viwi se odvaja od poetnih motiva postojeeg literarnog modela i nastavqa da razvija
samostalne romaneskne prie u skladu sa izabranim narativnim postupkom i s potrebama samog proznog teksta, kao to je to uostalom
inio i u prethodnoj prozi, pa se sutinske razlike izmeu najnovije i ranije proze na taj nain ipak znaajnije smawuju.
Prvi od ova dva romana, Roman bez romana, eksperimentalan je
i inovativan po osnovnoj kwievnoj zamisli, odnosno po temi i sadrini, a takav je i po primewenom narativnom postupku. Wegova
eksperimentalnost je tako vidqivo radikalna da zapravo prerasta u
pravu literarnu provokaciju, dok tematska, sadrinska i jezika inventivnost wegovog teksta, i pored delimino vidqivijeg oslawawa
na ve poznatu sadrinu Sterijinog dela, takoe odluno utie na
wegovu iru italaku recepciju. Veza sa Sterijinom kwigom umnogome pojaava provokativnu stranu i doivqaj Josievog romana.
Miroslav Josi Viwi odista se u mnogo emu oslawa na Sterijin
Roman bez romana stoga je direktno preuzeo i wegov naslov ali
ga u izvesnom smislu i nastavqa, nastavqa ga u onom mogunom pravcu u kojem bi ga moda i sam Sterija nastavio da je, pored postojee
dve, napisao i treu asticu" svoga romana.
227
Ta veza je u prvom redu omoguena poznatom sadrinsko-motivskom osnovom romana, koja je u wegovim poetnim poglavqima izuzetno vidqiva. Time je, kod malobrojnijih italaca koji poznaju Sterijinu istoimenu kwigu, obogaen neposredni doivqaj i ubrzana
komunikacija sa tekstom, to je jedna od veoma vanih i gotovo nezaobilaznih funkcija ovog Josievog romanesknog ostvarewa. Sadrinsko-motivska osnova Josievog romana oslawa se na Sterijinu
osnovnu romanesknu zamisao tako to i wegov junak, kao i Sterijin,
prolazi kroz razliite ivotne situacije i na taj nain se priprema za puniji, kritikiji i distanciraniji odnos prema ivotu i
prema wegovim osnovnim vrednostima, od onih opte egzistencijalne i intelektualno-psiholoke prirode do onih koji su neposredno povezani sa kulturom i kwievnou. Sterijin kwievni junak
prolazei kroz ivotne zapravo prolazi kroz kwievne situacije, a
Josiev junak u prvom redu prolazi kroz istorijske situacije, a tek u
wihovom okviru kroz kwievne. Na taj nain u Josievom romanu
pruena je ne samo kwievna i umetnika slika vremena nacionalne
istorije o kojem se govori u romanu a to je vreme od puna dva veka,
od Karaorevog ustanka 1804. pa do 2004. godine nego i o kwievnom i kulturnom razvoju srpskog naroda u tom vremenu, kao i o
posebnosti, o apartnosti doivqaja i o izuzetnosti linosti glavnog kwievnog junaka romana u takvom optijem tematsko-sadrinskom kontekstu.
Kquna veza izmeu dva romana sadrana je ve u wihovom zajednikom naslovu, kao i u wegovom radikalizmu u odnosu na osnovne
vrednosti i osobine standardne romaneskne proze u kojoj dominantnu ulogu ima dobro zasnovana i postupno razvijana pria, koje ni u
Sterijinom ni u Josievom romanu nema u onom obliku u kojem bi se
mogla oekivati. Radikalizam naslova i sadrine i u Sterijinom i
u Josievom romanu posledica je radikalizma wihovih stvaralakih
intencija i funkcije koju wihovi romani imaju u odreenom trenutku srpske kwievnosti. Kod Sterije je ta funkcija oigledno kritika u odnosu na dotadawu srpsku romanesknu produkciju. Kod Josia se ta namera ne osea tako otvoreno kao kod Sterije, mada je u
usputnim komentarima i on ponekad istie. Sterijin Roman bez romana ima veoma veliku kwievnoevolutivnu i poetiku ulogu i znaaj u istoriji srpske kwievnosti, posebno srpske proze, dok Josiev roman istog naslova takvu ulogu zamewuje izrazitom tewom da
savremenim obrazovanijim itaocima omogui veoma bogat, asocijativan, eruditan, ak i zabavan i humorom i ironijom ispuwen italaki doivqaj koji je do krajwe mere uslovqen narativnom imaginacijom i erudicijom autora romanesknog ostvarewa. I Sterijin i
Josiev roman prave su kwige humoristike osnove i efekta. To su
veoma duhovite, imaginativne prozne kwige, pravi aqivi romani", kako je svoje delo ve u podnaslovu anrovski odredio sam Ste-
228
229
ponekad ironian, satirian, samokritian, dakle onaj koji uspostavqa veoma aktivan odnos i prema svetu i prema vlastitoj linosti. Josi je, za razliku od Sterije, imao mnogo vie mogunosti i
prostora da pojaa upravo individualne crte svoga junaka, i on je to
sa zadovoqstvom inio, tako da se wegov junak Roman sasvim slobodno i nimalo optereeno kree i kroz prostor i kroz vreme, i kroz
istoriju i kroz kwievnost.
U romanu je posebno vano wegovo prolaewe kroz istoriju. A
ono je omogueno Josievom funkcionalnom zamiqu da wegov junak,
dvesta godina posle roewa, odnosno od 1804. pa do 2004, kada se zavrava pria romana, obeleava tek svoj pedeseti roendan, poto
je roen 29. februara prestupne 1804. godine, pa dan roewa moe da
slavi svake etvrte godine. Takva zamisao, uz san u koji Roman obavezno tone pred svaku vaniju istorijsku situaciju kroz koju prolazi,
bila je dobra motivaciona podloga upravo za ukquivawe dueg istorijskog toka u Josiev roman, to je i bio jedan od osnovnih razloga
za dobro smiqeno autorovo reewe o datumu roewa glavnog kwievnog lika romana. Stoga je i istorija u Josievoj kwizi mogla biti data kroz najvanije situacije u kojima se nalazio srpski narod u
HH i HH veku od Prvog srpskog ustanka, preko Velike bune 1848.
i 1849. godine, Majskog prevrata, Aneksione krize, zatim Balkanskih
ratova, Prvog i Drugog svetskog rata, 1948. godine i Golog otoka,
studentske pobune 1968. godine, Titove sahrane, pa sve do traginog
rata u posledwoj deceniji HH veka. To su istovremeno i najznaajniji i najtraginiji dogaaji novije srpske istorije, jer je upravo u
wima kolektivno stradawe naroda bilo najvee, moda najneizbenije u onim situacijama u kojima je izgledalo da je bio nadomak
svoje istorijske pobede i ostvarewa sna o konanom ujediwewu. Miroslav Josi Viwi je, izmeu ostalog, i pisao svoj roman da bi iz
jednog posebnog stvaralakog ugla osvetlio optu kolektivnu i traginu prolost svoga naroda i da bi je ilustrovao onim dogaajima
i prizorima u woj koji su izgraivani ne toliko u kolektivnim koliko u individualnim umetnikim i kwievnim predstavama.
Wegova predstava istorije, meutim, i pored tamnih tonova koje u woj vidi, nije tako crna i katastrofina kako bi se moda moglo zakquiti na osnovu izabranih trenutaka prolosti u kojima se
istorija srpskog naroda reflektovala sa obaveznim neposrednim ili
naknadnim gubitnikim posledicama. Ona nije takva zato to je u
ovom sluaju re o kontekstu i anru aqivog romana", koji po definiciji, a pogotovo u praksi, ne doputa kwievne predstave sa
izrazitijim traginim posledicama. Dramatini dogaaji iz srpske
istorije predstavqeni su u Josievom romanu jednim bogatim, nadahnutim, matovitim jezikom i stilom i nadasve duhovitim, aqivim, humoristikim tonom, sa nizom originalnih reewa i zamisli, od deformisanih imena likova i veto izmewenih ili para-
230
231
man novije srpske kwievnosti. Neto slino bi se u kontekstu savremene srpske proze moglo rei i za Josievu verziju Romana bez
romana. Eruditnost Josievog Romana bez romana oigledno je, uz palimpsestnu osnovu i humoristiku intonaciju teksta, wegova najvanija stilska osobina. Stalno pomiwawe iwenica, imena, likova,
naslova dela, pojmova i pojava iz kwievnosti, esto pozivawe na
motive i situacije iz poznatih dela srpske i svetske literature, este literarne parafraze i citati, brojne asocijacije na pojave i pojmove svetske kulture, umetnosti, religije, istorije, mitologije i
drugih oblasti intelektualnog i stvaralakog aktivirawa znawa i
veza sa tradicijom, obezbedili su Josievoj verziji Romana bez romana epitet jednog od motivski i kontekstualno najbogatijih i najprovokativnijih literarnih sadraja savremene srpske proze. Na svakoj
stranici wegovog romana, gotovo u svakom pasusu i reenici moguno je otkriti pozivawa na prethodne tekstove i pojmove iz kwievnosti i kulture. Ponekad su ona otvorenije data, ponekad su samo nagovetena, a ponekad su skrivena iza naoko obinih i svakodnevnih
situacija koje neposrednije ne nagovetavaju dubqi semantiki kontekst s kojim su povezana i kqunu literarnu funkciju koju im namewuje autor. Miroslav Josi Viwi je svoju verziju Romana bez romana ovim i slinim kwievnim osobinama znatno pribliio
ostaloj svojoj prozi, naroito nekim delima u woj, jer su citatnost,
parafraze, asocijacije, referencijalnost i druge osobine savremenih proznih tekstova jedna od wenih veoma vanih literarnih osobina.
Zanimqivo je u tom kontekstu to Josi ni na jednom mestu u
svom romanu ne pomiwe roman ili, tanije, antiroman nadrealiste
Marka Ristia s naslovom Bez mere, koji je, kao i Josiev, takoe
inspirisan Sterijinim Romanom bez romana i mnogim drugim situacijama literarne i palimpsestne prirode. (Zanimqivo je, meutim,
da Ristiev antiroman, iji se glavni lik takoe zove Roman, u svom
pogovoru i komentarima za Sterijinu kwigu ne pomiwe ni Miron
Flaar.) I samo izostavqawe Ristievog imena i naslova wegovog
antiromana iz korpusa pomiwanih ili citiranih kwievnih predloaka u Josievom Romanu bez romana na svojevrstan nain govori
o negativnom odnosu wegovog autora prema Ristievom radikalno
inovativnom proznom tekstu novije i avangardne srpske kwievnosti. I u ovom sluaju, meutim, odsustvo odreenog horizonta oekivawa svakako moe da bude bar mali znak wegovog svojevrsnog i skrivenog prisustva u Josievom tekstu. Takvo odsustvo i prisustvo, meutim, niti umawuju niti uveavaju kwievni znaaj aktuelne verzije
Romana bez romana, ve na paradoksalan nain pojaavaju mogunosti
wegove recepcije.
Ali zato Miroslav Josi Viwi u romanu Dok nas smrt ne
rastavi otvoreno pomiwe wegov inicijalni literarni predloak.
232
233
ZA USPOMENU NA PEPEO
Branislav Petrovi, eevasion, priredio Qubomir Simovi, NIN,
Beograd 2004
234
235
da
da
da
da
proetam
proetam
proetam
proetam
idem
idem
idem
idem
da
da
da
da
proetam
proetam
proetam
proetam
236
237
POSLEDWI PROROK
Svetislav Basara, Srce zemqe, Narodna kwiga"/Alfa", Beograd 2004
Bez obzira na to kako se razni kritiari odreuju prema stvaralatvu Svetislava Basare i ma kako varirao kvalitet wegovih romana, nesumwiva je iwenica da je on jedan od posledwih zaista itanih savremenih srpskih pisaca, a da pri tom wegova popularnost
kod irokog kruga italaca nije posledica medijske halabuke i svesrdnog rada marketinkih agencija. Naelan odgovor na pitawe zato je Basara itan nije suvie komplikovan: naprosto, on pie
duhovito i zabavno, ironino se poigravajui svime ega se u pripovedawu dotakne (naom stvarnou ponajpre), ukquujui tu i samoga sebe, kao i sm in pripovedawa. I tako ve dve decenije. Ne mislim da je spisateqski sta" kategorija koja je u nunoj korelaciji
sa kvalitetom dela nekog pisca, ali isto tako sasvim sam ubeen da
e italac, pre svega tekstualno, biti brzo ubeen" u autentinost
Basarinog ismevawa apsurda globalnog poretka u kojem ivimo, a
potom i zbog iwenice da se autor na isti nain ophodio prema
slinim fenomenima i pre dvadesetak godina. A dogaaji koji su se u
meuvremenu deavali i na globalnom i na naem unutrawem drutvenopolitikom planu samo su spoqa ojaavali nunost kontinuiteta takvog Basarinog pisawa, pruajui mu svakodnevno pregrti
upotrebqive literarne grae".
U ovom kontekstu Basarino ambasadorsko slubovawe na Kipru
posluilo mu je kao povod za nastanak wegovog najnovijeg romana Srce zemqe. Dakle, kao to podnaslov ovog dela kae, re je o Studiji
o Nieovom boravku na Kipru. (Mislim da ne treba zaboraviti da se
naglasi da je roman posveen Zoranu iniu i da ta iwenica, po
zavretku itawa kwige, na wu samu baca jo jedan snop svetlosti.)
Basara roman otvara wemu tako dragom konvencijom, ovoga puta ne
pronaenog rukopisa, ve pronaene kwige (u jednoj kiparskoj kwiari) anonimnog autora koju pripoveda u stvari sa engleskog prevodi na srpski jezik. A povod je prireivaevo ubeewe da mnoge
redove u kwizi danas moe da napie samo Srbin. Ili bar neko ko
se tako predstavqa." Pored toga to je autor kwige nepoznat, ispostavqa se i da izdavaka kua Alfa Mega" iz Buenos Ajresa, koja je
kwigu objavila, takoe ne postoji u registru izdavaa, te je tako misterija wenog nastanka potpuna i otvara se odmah pitawe: Ne kripi li neto zlokobno u samoj strukturi stvarnosti, u bajkovitom
lancu uzrok-posledica-uzrok koji poiwe da puca, neopozivo razdvajajui pripovedaa, pripovest i pripovedano, svet i nau predstavu
o wemu." Ali: niko ne haje za iwenice u ovom vremenu u kome je
neproverenost ono najizvesnije."
238
239
240
241
ram na woj, iako je slutim u dubokoj pozadini. Upravo znajui na kakvoj se sve vatri kalio deak, lirski subjekt iz ove kwige, moemo
li rei i pesnik lino, tokom ratnog detiwstva i burnih dogaaja
iz posledwe decenije raspadawa Jugoslavije. Qudski rod ne moe
podneti previe stvarnosti", primetio je Eliot u pomenutoj poemi.
Zato je i na pesnik prinuen da zatiti svog lirskog junaka, neobinog stvora", od prolaznog sveta.
Dadevwak, to bie vatre, skriven je meu nabacanim slikama
prvog svijeta". Kakav je to svet? Samo uslovno je prvi. Subjektivizam
pesnika dao mu je primat nad svim potowim svetovima. To je svet detiwstva, svet koji postoji jo samo u seawu, iz koga ga pesnik pretae u pesme, i tako ga uva od zaborava, od potpunog iezavawa.
Povratak u zaviaj nije vie samo obilazak rodnog mesta, a ne
moe biti ni bukvalni povratak u detiwstvo. Ma ta postigao, ma
ta postao / kada se vrati u djetiwstvo, / sve jednako na tebe djeluje / samo ono to si bio ovdje vai", priznaje pesnik. Dakle, vanije je ono to si bio od onoga to sada jesi. Povratak u detiwstvo nova je provera, kad dejim strahovima ne pomau iskustva odraslih. Bez obzira na sve steeno i naueno, nita se ne moe izmeniti, taj prvi svet ostae onakav kakav je bio, ali zato se od wega
moe jo poneto nauiti. Sada smo tek svesni wegove istote, nepatvorenosti, pa nam ruke i noge deaka u blatu nisu prqave, jesu
male i naizgled nemone, ali ve tada nastoje da stvore neki svoj
svet, svet koji je drugi i drukiji u odnosu na onaj koji ih okruuje,
svet koji je, u stvari, wihov prvi svet. Svet kao voqa i predstava",
kako bi to primetio openhauer. Ali to nije svet filozofa, ak ni
svet pesnika, nego uobiajeni svet deaka koji odrastaju kraj Une,
okrueni poznatim qudima i predelima, prirodom i ivotiwama;
svet dejih igara, odrastawa, stalno novih otkrivawa i saznavawa.
Ni wega sada, posle tako velike distance, odnosno svesti o pesnikovom povratku, ne moemo prihvatiti doslovno, imajui u vidu da
postoji nesklad, ako ne i stalna suprotstavqenost, izmeu unutraweg sveta pesnika i sveta koji ga okruuje. Iako nas realni svet
podstie na seawe, ima upliv na pisawe, ipak, kako to veruje poqski pesnik Adam Zagajevski, tek je unutrawi svet apsolutno kraqevstvo poezije".
Nabacane slike" u stvari su odabrane slike prvog svijeta".
Zbog subjektivizma, one su, nesumwivo, ista lirika, ali i svojevrsna pesnika autobiografija: od pesnikovog roewa do smrti pojedinih lanova pesnikove porodice. Puna kontrasta: svetlosti i tame
(indikativne su pesme Majka u svjetlosti i Majka je izala u no),
radosnih i tunih trenutaka, koji se u pesnikovom seawu smewuju
kao godiwa doba, prirodno, spontano, bez patetike, bez nepotrebnog naglaavawa jednog, odnosno drugog. to ne znai da je time ova
lirika izgubila neto od emotivnosti. Naprotiv: ona je sva satkana
242
na woj. Filigranski precizno, dozirana, ispolirana, lirska poezija Ranka Risojevia neprestano se obraa emotivnim doivqajima,
najsuptilnijim oseawima, kao to je qubav, ali nijednog trenutka
to nije patetino i ne zapada u klie.
Umesto sentimentalnosti i boleivosti, koje su vrlo este kada
se temi detiwstva, prolosti uopte, vraa i obraa, ovde imamo
povratak iskonskom, kako bi se proistilo, oslobodilo od konvencija sadawosti, od svih banalizacija nae svakodnevice. Otuda je
to i povratak aristotelovskom poimawu stvarawa, ne kao kakve doktrine mimeze, ve kao otkria (heurezis), iznoewa na videlo istinskog odnosa koji ve na neki nain postoji u sistemu stvari. Znam",
veli pesnik, samo toliko da otvorim i zatvorim vrata prema vrtu,
prozor prema nebu, korice kwige prema beskraju."
Povratak u detiwstvo je povratak u blaeno vrijeme nevinosti", kada je sve dozvoqeno i oproteno, ali to je i blaeno vrijeme s kwigom u titravom svjetlu petrolejke". To je, istovremeno, povratak u dom, otuda su neizbeni arhetipi kunog praga i ogwita,
otac i majka. Svaki kutak roditeqskog doma, od tavana do podruma,
predstavqao je, uz prostor za ivot, prostor za igru, istraivawe,
uvao poneku tajnu, slutio neto neobino. Pa je, kao takav, uao
najpre u uspomene, a potom i u pesmu. Svi oni imaju neku tajnu, tamo u mraku." Upravo mrak je taj koji im daje tajanstvenost, budi slutwu i strah. S odrastawem, U crnoj noi tajanstvenoj kao tijelo", to
je novo, drukije uzbuewe, otkrivawe sopstvene seksualnosti, nagovetaj erosa u noi, na slamarici, u spavaonici, dok kripe krevetske opruge i bude se ula.
Prvi svet iz pozicije drugog sveta nije samo sastavqen od lepog, nego i od runog, a sve zbog iwenice da sa postojee udaqenosti i smee, tj. ostaci svijeta", ponekad predstavqa bogatstvo. Uz
pomo tih predmeta, odbaenog smea, na tavanu, snatrio sam o daqinama", sea se pesnik. Nije bilo televizije, nisu se mogli gledati filmovi, pa je o drugom i drukijem svetu svedoio svaki neobini predmet, stranog ili nepoznatog porekla. Prvi svetovi ak i moje generacije, a da ne pomiwemo mlae i najmlae, svakako su mnogo
udaqeniji od ovog Risojevievog sveta. Nekad se vie matalo i sawarilo, a posledwih decenija se najvie detiwstva provodi uz TV i
video trake, odnosno kompjuter i elektronske simulacije. Pesnici
nove generacije ne bi mogli da napiu ovakve himne kozjem mleku
(jer piju prevashodno mleko iz tetrapaka), prvim cipelama (mnogi ne
znaju ta su opanci i obojci), prvom kaputu, prvom radiju (jer ni
svoj haj-faj, ni svoj CD plejer, ni svoj mobilni telefon ne doivqavaju kao neto izuzetno, ve kao sastavni deo svakodnevice). Nisu vie ni pop ni proslava urevdana, niti neke druge slave, zabraweni, neto ime su se straila deca, pa i odrasli, u ona vremena ne mawe religiozna, ve propisano i deklarativno ateistika.
243
Moda otuda ni kod Risojevia u uspomenama iz detiwstva nema prizivawa Boga, nema metafizike, uda, sve je delo prirode i
qudskih ruku, tek retka slika anela, kao malog deteta. Pesma Aneo
u dvoritu, ne samo zbog toga to je u woj takav motiv, jedna je od
najboqih pesama u kwizi, jer sluti koliko govori nedohvatna blizina tamne daqine". Potpuno u saglasnosti sa konceptom da dete
razume samo ono to vidi, raduje se svetlosti, a plai mraka i senki, raduje se ivima i poznatom a strahuje od nepoznatog i mrtvaca.
Nema sumwe da bi se Prvi svijet mogao i trebao itati u kontekstu prethodnih kwiga Ranka Risojevia, pesnikih, pre svega, ali
i onih proznih, naroito onih koje su pisane za decu i sa tematikom
iz pesnikovog detiwstva. Mogle bi se ove pesme tumaiti i u kontekstu savremene srpske poezije, gde se na pesnik nalazi ve vie
od tri i po decenije, a svojom trinaestom pesnikom kwigom ne samo da je uveao svoj opus, nego ga je i krunisao jednim autentinim,
celovitim, moda i najiskrenijim do sada rukopisom, koji, iako
svedoi o nostalginom vremenu i pomalo idealizovanim slikama iz
detiwstva, ponekad zadrhti, uzbueno, ne i staraki, ali i daqe sigurno vodi pesniku nit od razuma ka srcu, iz sveta prolaznog u svet
neprolaznih, gotovo arhetipskih slika.
Zoran ERI
OKRWENI MIT
Isidora Sekuli, Pisma, priredio Radovan Popovi, Stylos", Novi
Sad 2004
244
Jer, pisma se donose onako kako su napisana. Konano, i sam Radovan Popovi je nekoliko stranica pre tih urednikih napomena napisao: Pravopis i interpunkcija ostavqeni su onako kako ih je
adresantkiwa pisala."
Naravno da su i urednici doli do toga da se pisma tampaju
onako kako su napisana. (Zato je prireiva ove kwige gospodin Radovan Popovi bio potpuno u pravu to je [u (?)] svoju kwigu Isidorinih pisama sve wene tekstove uneo u onom obliku, gramatiko-sintaksikom i ortografskom kako su napisani ili, u odgovarajuim sluajevima, kako su ve bili objavqeni.") Tek da se neto
pie.
Ali, ovako poete Napomene urednika stvaraju privid da su
urednici Sabranih dela Isidore Sekuli itali kwigu koju su uredili. Dakle, otvorimo odmah karte: u ovom prikazu u pokuati da
pokaem da urednici nisu itali ovu kwigu. Jer, da su je itali, bile bi izbegnute neke greke, nedoslednost, pa i nespretnost.
Najpre da pokuamo da odredimo kakvom itaocu je namewena
ova kwiga. U zavisnosti od toga ii e i objawewa ispod pisama.
Tu je teko govoriti o nekoj doslednosti. Ponekad se objawavaju i
najobinije stvari. (Na primer, u prepisci izmeu Mladena Leskovca i Isidore Sekuli pomiwe se Letopis. Da li je nuno u napomeni ispod pisma napisati da je to Letopis Matice srpske? Ako to
nije oigledno, ta je onda?) Ali zato se desi da itave reenice
ispisane na italijanskom ili, pak, latinskom jeziku, nisu prevedene. Sa druge strane, opet, ista re se prevodi svaki put kad se pomene. Odnos prema itaocu je ili potcewivaki, ili se taj italac
precewuje. Posebno je uvredqiva" po itaoce (pored mnogobrojnih
ponavqawa) i upotreba uglastih zagrada. Da li je nuno u uglastim
zagradama ispisivati iza n. pr. da to znai: na primer? Ili u uglastim zagradama dovravati ime mesta, kada je vie nego oigledno o
kojem je mestu re? Ali, ni ta pogreka" se ne ispisuje dosledno.
Nuno je ujednaiti i osnovne podatke o piscima, odnosno
opisati" linost kada se prvi put pojavi u kwizi. (Imam u vidu
strane 402 i 403 i pojavu ora Diamela.)
Ovo jo uvek ne dokazuje kqunu tezu ovog prikaza da urednici, posle Radovana Popovia, nisu itali rukopis. No, moda e
ovaj argument biti ubedqiviji. Na 375-oj strani u fusnoti broj 522
pie: Milan Raki dolazi iz Pariza u Beograd, na oporavak. Krajem juna 1938. godine pozlilo mu je. Stigao je u Zagreb 24. juna, u sanatorijum dr Gotliba na Srebrwak, gde je u pono umro." Ve na sledeoj strani, fusnota 523, pie: Milan Raki, pesnik, umro je 30.
juna 1938. godine." Prvo, zato se sad objawava" da je Raki pesnik, a drugo otkud sad 30. juni. (Uzgred, Raki je umro 30. juna.)
Jasno je da je re o tamparskoj greci; no, ista takva greka
se ve dogodila u kwizi Moj krug kredom videti strane 209 i 210.
245
Grubqa je greka to je pismo (od 29. aprila 1913. godine) upueno Tihomiru Ostojiu naknadno upueno" Vasi Stajiu. To se lako d pokazati preko imena ene. (Zna Radovan Popovi da je Jelena ena Tihomira Ostojia, a ne Vase Stajia, no greka se potkrala.) Tu bismo sada mogli postaviti jedno od osnovnih pitawa
prilikom prireivawa kwiga pisama. Da li je najsretniji nain na
koji je ova kwiga prireena? Naime, Radovan Popovi je pisma poreao hronoloki. Da li bi bilo boqe da su pisma prvo grupisana
po adresatima pa tek onda hronoloki? ini mi se da bi kwiga dobila na preglednosti, a takve greke (da se zameni ime adresata) tee bi se dogodile.
Radovan Popovi u predgovoru kae da je sauvano oko hiqadu
Isidorinih pisama. Pri kraju tog predgovora se nada da e neka pisma ugledati svetlo dana uz malo vie voqe onih kojima su upuena.
No, neka pisma je nezavisno od voqe onih kojima su upuena
ipak propustio da objavi. Jedno pismo upueno Svetislavu Stefanoviu (objavqeno u kwizi Epistolarna biografija Svetislava Stefanovia) proputeno je; no, vei je propust vezan za ona pisma koja je
Radovan Popovi ve objavio, a ovde ih je jednostavno izgubio iz vida. (U svakom sluaju ih ne pomiwe.) Tu mislim na dva pisma dr Vladimiru Aleksiu upuena iz Paneva. Oba ta pisma pomiwe aslav
G. orevi u kwizi Isidora u Panevu, drugo izdawe, Panevo,
2000. godine. (aslav G. orevi uredno na 97-oj strani pie: Jedan od Isidorinih biografa, Radovan Popovi je objavio dva pisma
koja je Isidora Sekuli pisala Vladimiru Aleksiu.")
Skrenuemo pawu na jo dve greke koje su se provukle. Prva
se tie godine roewa Svetislava Stefanovia. On i Isidora Sekuli bili su ispisnici dakle, i Stefanovi je roen 1877. godine, a ne 1874. godine kao to to pie u ovoj kwizi. (Pogrenu godinu prvi je naveo Veqko Petrovi u Stanojevievoj enciklopediji".)
Druga greka je posledica nepreciznosti". U fusnoti broj 11, na
strani 29 pie: Ostoji je napisao monografiju o Orfelinu, koju
je objavio 1923. godine." U ovoj kwizi, pak, itamo da je Tihomir
Ostoji umro 1921. godine. (Vladimir orovi je bio taj koji je naao zaostali Ostojiev rukopis pa je tako ta kwiga ugledala sveta
1923. godine parafraziram kwievnog istoriara Jovana Gria.)
Uredno je na kraju kwige Radovan Popovi popisao i imena
adresata i institucija u kojima se ta pisma uvaju. ini mi se da su
se ipak mogli potovati standardi koje je briqivo istina ne
uvek negovala biblioteka Dokument" IP Matice srpske. Naime,
nuno je ispod svakog pisma doneti signaturu, ako ta signatura ve
postoji.
U kwizi se nalazi 620 pisama Isidore Sekuli (u sadraju ispred svakog pisma pie redni broj u kwizi tih brojeva iznad pisama nema), uz predgovor, napomene, adresate i ve pomenute Napo-
246
247
248
Ali, ako zanemarimo svu tu wenu hirovitost; veito nezadovoqstvo; priu o tekom ivotu i istu pesmu koju varira kroz itav niz
pisama; moramo rei da strah, istinski strah, oseamo pred wenim
pismom sinu Mladena Leskovca, Vladimiru. Tu ipak moe da se
proita da su neke veze sa ivotom pokidane; deluje tako starmalo u
itavoj toj prii poza koju je zauzimala itavog ivota ovde kao da
je prela u ukoenost. Ima neeg uistinu stranog u tom wenom pokuaju da se priblii trinaestogodiwem deaku, da d neki savet
O savremenicima e doneti tek poneku reenicu. U pola reenice e opisati mo Pavla Popovia, nepopustqivost Ive Andria Nepovoqno e pisati o Lazi Kostiu kao oveku, isto tako i o
glagoqivosti Desanke Maksimovi, o nedostatku unutraweg ivota
kod Jovana Duia Posebno nepovoqno e, naravno u pismima, pisati o Mileti Jakiu kao pesniku.
Tu ipak moramo zastati. Otkriu zbog ega volim da itam tua
pisma. Volim taj viak znaewa", tu istinu koja se ponekad (ako se
ne gleda kroz kquaonicu) i ne vidi. Znali smo da je Isidora Sekuli o Mileti Jakiu pisala afirmativno, ali sada znamo da je pisala suprotno svojim uverewima, jer se oseala dunom Vasi Stajiu, koji joj je pomogao krajem Drugog svetskog rata (A Mileta Jaki, koji je umro 1935. godine, bio je pod zatitom Vase Stajia.)
itava ova pria (o pomawkawu sluha za poeziju Milete Jakia i pisawu lai) dobija na teini kad se prisetimo da smo iz ovih
pisama saznali da je Isidora Sekuli cenila poeziju Dragoquba
Filipovia.
Naslov ovom tekstu otuda se sm nametnuo ne okruweni mit,
ve okrweni mit.
Milivoj NENIN
TEHNOLOGIJA SUBJEKTIVNOSTI
Miel Fuko, Hermeneutika subjekta. Predavawa na Kole de Fransu
19811982, preveli Milica Kozi i Branko Raki, Svetovi", Novi Sad
2003
Cela antika bila je greka.
Miel Fuko
Predavawa Miela Fukoa iz 1982. godine posveena su hermeneutici sopstva. Izbegavajui apstraktnost teorijskih formulacija,
Fuko analizira temu sopstva u odnosu prema skupinama delawa koja
su u poznoj antici pripadale temi brige o sebi". Ispitivawe fi-
249
lozofskih principa u kontekstu razliitih delawa, baca vie svetla, iz jednog neobinog ugla, na avanturu zvanu zapadna filozofija.
Razliite prakse koje spadaju u krug brige o sebi" imale su velikog
udela u nastanku moderne subjektivnosti, te su predavawa Miela
Fukoa usmerena upravo na tu neuralginu taku zapadwake misli.
Znaaj autora, iji se stvaralaki opus u veoj meri ocrtao unutar
horizonta naeg jezika i vanost teme, doprineli su da objavqivawe
ove kwige u naoj kulturi bude zaista dragocen dogaaj.
Brigu o sebi" Fuko posmatra u rasponu od osam vekova, od Sokrata do Grigorija iz Nise: Hrianski asketizam, kao i antika
filozofija, staje pod zastavu brige o sebi i obavezu samosaznawa
pretvara u jedan od elemenata te brige." Starawe o sebi nije prestajalo da bude osnovno naelo za obeleavawe filozofskog stava tokom
trajawa grke i rimske kulture (a imalo je svoje obrasce i u vizantijskoj kulturi, to Fuko posebno ne razmatra). Briga o sebi" uokvirila je naelo spoznaj samog sebe", postavi podlogom bogatom
skupu pojmova, praksi, naina postojawa i formi egzistencije, ali
je u moderni dospela u podreen poloaj u odnosu na princip samosaznawa. Fuko dri da su hrianstvo i moderno drutvo sve teme
i kodove moralne krutosti utemeqili na moralu ne-egoizma, dok su
oni sami stvoreni unutar pejzaa koji je obeleen obavezom starawa
o sebi. Dodue, postoji i daleko znaajniji momenat. Kartezijanstvo
je filozofski rekvalifikovalo naelo spoznaj samog sebe", dok je
nasuprot tome diskvalifikovalo naelo starawa o sebi. Ono to
Fuko naziva kartezijanskim momentom" ima sasvim odreen pristup saznawu kao formi svesti, gde je filozofski pristup oiglednost oiena od bilo kakve sumwe. Kartezijanski momenat" je uspostavio vaewe jedne filozofske tradicije, utemeqivi se u jednu
od mogunosti wenog poimawa i razvoja, istaknuvi momenat samospoznaje.
Fuko razgraniava vaewa pojma filozofije" od pojma duhovnosti". Filozofija je forma miqewa koja se pita o tome ta subjektu doputa da se priblii istini, dok je duhovnost iskustvo nunih preobraaja da bi se pristupilo istini. Duhovnost obuhvata
skup tragawa, praksi i iskustava (iewe, askeza, odricawe) koji
predstavqaju ne za sam subjekt saznawa, nego za celokupno subjektovo
bie, cenu koju treba da plati da bi se pribliilo istini. U subjektu ne moe biti istine bez wegovog celovitog preobraaja. U itavoj
antici (kod pitagorejaca, Platona, stoika, kinika, epikurejaca, neoplatonista, itd.), filozofska tema (kako dosei istinu) i pitawe
duhovnosti (kakve su promene u biu neophodne da bi se ona dostigla) nisu se razdvajale. Istorija istine, smatra Fuko, ula je u moderno doba onoga trenutka kada je prihvaeno da samo saznawe otvara
put istini. Rascep filozofije i duhovnosti nije bio potpun a ni
definitivan. Odnos filozofije i duhovnosti dobio je na snazi to-
250
251
252
Temu brige, na svoj nain, iskoristili su u filozofiji 20. veka Martin Hajdeger i Jan Patoka (inae svojevrsni antipodi na zajednikom tlu Huserlovog naslea). Za Hajdegera, briga je egzistencijalno ontoloki temeqni fenomen i egzistencijalno ontoloki
temeq samog otkrivawa istine. Konkretna obrada pitawa o smislu
bivstvovawa vodi interpretaciji vremena kao horizonta svakog razumevawa, do vremenitosti kao smisla brige. U Bivstvovawu i vremenu
Hajdeger naputa temeq metafizike podvojenosti, za raun jednog,
kako misli, izvornijeg viewa i procewivawa. Jan Patoka, filozof graanske kulture iza gvozdene zavese", u brizi o dui" vidi
energiju evropskog humanizma u dobu koje u najveoj meri poiva na
zatirawu najviih evropskih vrednosti. Evropski princip slobode
nastao je iz brige o dui, a metafizika kao postavqawe pitawa temeqi se na etikom stanovitu brige (Patoka). Briga o dui" postala je jedna od znaajnih problemskih tema u pristupu filozofiji
i to u doba kada je briga svedena na primawe informacije, na ogoqen informatiki obrazac i na istinu kao dominantnu informaciju koja proteira jednu praksu. Hajdegerovo uewe Fuko uzima kao polazite i zato svaku humanistiki intoniranu brigu o dui" moe
sagledati u skladu sa praksama koje aficira. Meutim, Huserlova
Kriza evropskih nauka, koja je dovela do opisa sveta ivota u potpunoj kolonizovanosti tehnikim i naunim matricama, gde humanistika racionalnost taji naboje moi, predstavqa jednu od trajnih
inspiracija Miela Fukoa. Zato i humanistiko stanovite Jana
Patoke analiza Miela Fukoa znaajno nadilazi u smeru propitivawa uloge moi (razume se, time ono nije izgubilo na vrednosti i
znaaju).
Istorija filozofije bez sumwe jo nije zavrena i ne postoji
opasnost da ona definitivno bude napisana, pogotovo kada se pitawe wene unutrawe artikulisanosti sadraja postavi iz perspektive kliskog odnosa na kome poiva sadawe merilo istinitosti. Fuko je daleko od toga da te principe povesno uigra, tj. da objasni razvoj svesti borbom saznawa i duhovnosti (subjektivnosti i supstancije), ve se wegov metod pre moe uporediti sa paradigmatinim
predmetom postmoderne kaleidoskopom (Habermas). Razliita delawa kristaliu nove forme i odnose, ponekad paradoksalne ili
sasvim bizarne. Odnosi i relacije koji se pri tom uspostavqaju jedinstveni su, ba kao kristalizujui prizori u deijem kaleidoskopu. Ispitivawe pojmova uz odreene oblike delawa baca jedno drugaije svetlo na formaciju koju nazivamo povest filozofije, te misao saletiqa ovog prikaza, moe biti shvaena u tom kontekstu. Ukoliko su prakse subjektivnosti dospele iz antike u krajwem zaista dovele do moderne subjektivnosti Fukoov pogled na antiko naslee
ne moe biti blagonaklon.
Sran DAMWANOVI
253
NEKOLIKO NAPOMENA
254
projekata i odgovarajueg vrednosnog dometa. Podrazumeva se da Urednitvo ne zastupa sve to u asopisu bude reeno nego, pre svega,
smatra da izneseni kwievni oblici, stavovi i vrednosti zasluuju
da budu legitimisani kao relevantne iwenice dostojne ozbiqnih
kritikih provera.
Na poetku svoga mandata nova Redakcija Letopisa Matice srpske eli da oda puno priznawe prethodnoj Redakciji, wenom glavnom
i odgovornom uredniku Slavku Gordiu, te urednicima Vojislavu Karanoviu, Vladimiru Kopiclu, Milici Mii Dimovskoj, Sai
Radojiu i Selimiru Raduloviu, istiui koliko su oni uinili
da, u veoma osetqivom i tekom trenutku drutvene i politike
krize, pa i ratnih stradawa u zemqi i okruewu, u periodu od 1992.
do 2004. godine, asopis ne samo redovno izlazi nego i da bude veoma itan, uticajan i podsticajan inilac srpskog kwievnog i kulturnog ivota. Nova Redakcija e nastojati da ouva dosegnute vrednosti i mnoge prednosti dosadaweg ureivakog koncepta, a ako
tome doda i neke nove kvalitete od znaaja za srpsku kwievnost i
kulturu, onda e plodonosna misija Letopisa Matice srpske ne samo
biti ouvana nego i na nov nain istaknuta. Sve to, dakako, moe
biti uiweno samo okupqawem pre svega saradnika koji, u ovom trenutku, imaju mnogo toga relevantnog da kau, i to saradnika u irokom rasponu od uglednih imena nae kulture i dugogodiwih graditeqa i prilonika asopisa pa do sasvim mladih i nepoznatih autora. Zahvaqujui stvaralakom potencijalu kojim srpska kultura raspolae, uvereni smo da e Letopis Matice srpske u budunosti ne
samo verno reprodukovati trenutno stawe kwievnih i kulturnih
iwenica nego i podsticati wihove promene u znaku bogaewa izraajnih mogunosti i proirewa ukupne vrednosne skale. Ako se naelo sabornosti pokae sa svim svojim prednostima, onda ne treba
sumwati u nove uspehe asopisa ije trajawe i misija predstavqaju
lepo upozorewe da u srpskoj kulturi, tako obeleenoj diskontinuiranim razvojem, mogu da se ostvare i neobini, impresivni kontinuiteti. Sto osamdeset godina ivota Letopisa Matice srpske obavezuju nas na potovawe naela tolerancije i wegovu mudru ugradwu
u same temeqe danawe srpske kwievnosti i kulture.
Urednitvo
255
AUTORI LETOPISA
DAVID ALBAHARI, roen 1948. u Pei. Pie pripovetke, romane i prevodi s engleskog, priredio vie antologija pripovedaka.
Objavqene kwige: Porodino vreme, 1973; Sudija Dimitrijevi,
1978; Obine prie, 1978; Opis smrti, 1982; Fras u upi, 1984; Jednostavnost, 1988; Cink, 1988; Pelerina, 1993; Kratka kwiga, 1993;
Ukrtene prie, 1994; Izabrane prie, 1994; Sneni ovek, 1995;
Mamac, 1996; Mrak, 1997; Prepisivawe sveta, 1997; Gec i Majer,
1998; Neobine prie, 1999; Svetski putnik, 2001; Najlepe prie
Davida Albaharija, 2001; Drugi jezik, 2003; Teret, 2004.
TOMISLAV BEKI, roen 1935. u Novom Sadu. Bavi se istorijom nemake kwievnosti, komparativnim istraivawima veza i
odnosa nemake i srpske kwievnosti, kao i prevoewem s nemakog
(S. Frojd, K. Jung, A. Adler, F. Babinger, T. Man i dr.). Objavqene
kwige: Tomas Man u naoj kwievnoj kritici, 1987; Nemaka kwievnost 2 (koautor), 1987; Germanoslavica prilozi prouavawu uzajamnih kulturnih i kwievnih veza izmeu nae i nemake kulture
, 2001, , 2003; Anica Savi-Rebac kao posrednik izmeu srpske i
nemake kulture, 2004.
PREDRAG BJELOEVI, roen 1953. u Bawaluci. Pie poeziju i prevodi s ruskog. Kwige pesama: Gorka slad, 1977; Lice sa zatiqka, 1979; Il linguagio del silencio, 1983; Reetka i san, 1985; Iz meuprostora, 1989; Rz Brzotrz i akalica Sofija (pesme za decu),
1990; Govor, tiina, 1995; Vodena kouqa (izabrane pesme), 1996;
Tuni princ (lirska bajka), 2000; U strahu od svjetlosti, 2001.
MLADEN VESKOVI, roen 1971. u Zemunu. Pie kwievnu
kritiku i eseje. Objavqena kwiga: Razmetawe figura, 2003.
VASILI VICAKSI, ambasador Grke, lan Moskovske i Indijske akademije nauka, predsednik Grkog udruewa prevodilaca kwievnih dela. Objavqivao radove na vie svetskih jezika. Esej Tri
puta ka spoznaji u staroj helenskoj filozofiji Vicaksi je proitao
marta 2004. godine na sveanosti koju je priredio gradonaelnik
256
257
258
unih publikacija, posebno o sofistima i rimskoj retorici. Predsednik je Meunarodne federacije klasiara (FIEC) u okviru Uneska.
KSENIJA MARICKI GAANSKI, roena 1939. u Martincima, Srem. Prouava antiku filozofiju, lingvistiku, istoriju i
kwievnost, savremenu grku narodnu i umetniku kwievnost, kao
i savremenu filozofiju. Prevodi s antikog i savremenog grkog,
francuskog i nemakog. Objavqene kwige: Helenska glotologija pre
Aristotela, 1975; Platon o jeziku i saznawu, 1977; Razgovor s vremenom, 1995; Istorija na saputnik. Antike i moderne teme, 1998; O
mitu i religiji, 2003; Bura i snovi, 2004. Priredila i prevela:
Platon, Pisma (koautor I. Gaanski), 1971; Povratak poeziji (koautor E. Skopete), 1977; Grke bajke, 1978; Antologija savremene grke
poezije, 1978; Plutarh, Slavni likovi antike , , 1978, 1987; Konstantin Kavafi, Pesme, 1979; Odisej Eliti, Izabrane pesme (koautor I. Gaanski), 1980; Jorgo Seferi, Mitska istorija i druge pesme, 1981; Antologija novije grke poezije (iz Antologije poezije
balkanskih zemaqa, kw. I), 1981; Aristotel, O pesnikoj umetnosti,
1982; Platon, Meneksen, Fileb, Kritija, 1983; Jani Rico, Grki profil (koautor I. Gaanski), 1983; Plutarh, Tesej, 1987; Plutarh, Romul, 1987; Vasili Vicaksi, Platon i Upaniade, 1990; Poezija Soluna (koautor I. Gaanski), 1998; Vasili Vicaksi, Misao i vera
(koautor I. Gaanski), 2001; Naso Vajena, Varvarske ode (koautor I.
Gaanski), 2002; Konstantin Kavafi, 70 pesama, (koautor I. Gaanski), 2003; Jorgo Seferi, Glasovi iz kamena, iz snova (koautor I.
Gaanski), 2003.
RADMILA MEANIN, roena 1953. u Kotrai, Dragaevo. Pie kwievnu kritiku i prevodi s ruskog (O. Frejdenberg, S. Sokolov, V. alamov, V. Vojnovi, E. Limonov, A. Gurevi, A. tejnberg, S. Dovlatov, J. Meletinski, V. Ivanov, Q. Poqakov, M. Eptejn, V. Jerofejev).
MARKO NEDI, roen 1943. u mestu Gajtan kod Leskovca. Pie prozu, kwievnu kritiku i eseje. Objavqene kwige: Kua u poqu,
pripovetke, 1970; Magija poetske proze. Studija o Rastku Petroviu,
1972; Nova kritika opredeqewa, 1973; Pisci posle I svetskog rata
kao kritiari, 1975; Stara i nova proza. Ogledi o srpskim prozaistima, 1988; Kritika novog stila, 1993; Osnova i pria ogledi o
savremenoj srpskoj prozi, 2002.
MILIVOJ NENIN, roen 1956. u Loku, ajkaka. Kwievni
kritiar i istoriar. Objavqene kwige: S-aveti kritike, s-okovi
poezije, 1990; Svetislav Stefanovi pretea modernizma, 1993; S
merom i bez we, 1993; Suoavawa, 1999; Stvari koje su prole, 2003;
259
260
u. Kwige poezije: Planeta, 1965; Signal, 1970; Kiberno, 1970; Putovawe u Zvezdaliju, 1971; Sviwa je odlian pliva, 1971; Stepenite, 1971; Poklon-paket, 1972; Naravno mleko plamen pela, 1972;
Trideset signalistikih pesama, 1973; Gejak glanca guqarke, 1974;
Telezur za trakawe, 1977; Insekt na slepoonici, 1978; Algol, 1980;
Tekstum, 1981; orba od mozga, 1982; Chinese erotism, 1983; Nokaut,
1984; Dan na deviwaku, 1985; Zautim jeza jezik jezgro, 1986; Ponovo
uzjahujem Rosinanta, 1987; Belouka popije kinicu, 1988; Soupe de
cerveau dans l'Europe de l'Est, 1988; Vidov dan, 1989; Radosno re
Rzav, 1990; Trn mu crven i crn, 1991; Ambasadorska kibla, 1991;
Sremski evap, 1991; Diem. Govorim, 1992; Rumen guter kiu pretrava, 1994; Striptiz, 1994; Devianska Vizantija, 1994; Glasna gatalinka, 1994; Ispquvak oluje, 1995; U cara Trojana kozje ui, 1995;
Smrdibuba, 1997; Zvezdana mistrija, 1998; Elektrina stolica, 1998;
Recept za zapaqewe jetre, 1999; Azurni san, 2000; Pucaw u govno,
2001; Gori govor, 2002. Kwige eseja, polemika, dnevnike i epistolarne proze: Signalizam, 1979; tep za umindere, 1984; Pevci sa
Bajlon-skvera, 1986; Dnevnik avangarde, 1990; Osloboeni jezik,
1992; Igra i imaginacija, 1993; Haos i Kosmos, 1994; Ka izvoru stvari, 1995; Planetarna kultura, 1995; e gramatologije, 1996; Signalism Yugoslav creative movement, 1998; Miscellaneae, 2000; Tek to sam
otvorila potu, 2000; Poetika signalizma, 2003; Tokovi neoavangarde, 2004. Kwige za decu: Mi u obdanitu, 2001; Blesomer, 2003. Antologije: Signalistika poezija, 1971; Konkretna, vizuelna i signalistika poezija, 1975; Mail Art Mail Poetry, 1980.
DRAGAN HAMOVI, roen 1970. u Kraqevu. Pie poeziju i
kwievnu kritiku. Kwige pesama: Mrakovi, ruge, 1992; Nametenik,
1994. Eseji: San Dragana Ilia, 1990; Stvari ovdawe, 1998; Pesnike stvari, 1999; Posledwe i prvo, 2003.
Priredio
Branislav KARANOVI
261