(Manuel Castells) Informacijsko Doba Ekonomija, Uspon Umrezenog Drustva

INFORMACIJSKO DOBA:
Ekonomija, drustvo i kultura

Svezak I.
INFORMACIJSKO DOBA
Ekonomija, drustvo i kultura
Svezak I.
USPON UMREZENOG DRUSTVA
Copynght hrvatskoga izdanja, 2000, Golden marketing,

Zagreb, Hrvatska
Sva prava pndr:Z:ana
Nakladnzk
Golden marketing
Senoma 28, Zagreb
Za nakladmka
Franjo Maletlc, dip!. prav.
Uredmk
dr. sc. Radule Knezevic
Recenzenti
prof. dr. sc. Vjeran Katunanc
prof. dr. sc. Velimtr Srica
Naslov izvornika
THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE
Volume 1
THE RISE OF THE NETWORK SOCIETY
Blackwell Publishers, Oxford, England
Copyright Manuel Castells 1998
Preveo
Ognjen Andric
Redakcija i predgovor
Vjeran Katunaric
Golden marketing
Zagreb, 2000.
-.
a
~~so
~s
IC:
1 c ,,
SADRZAJ
Castellsova panorama nove drustvene epohe (V Katunaric)
33
Zahvale
35
PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO
37
Tehnologija, drustvo i povijesne promjene

Informacionalizam, industrijalizam, kapitalizam, etatizam:
naCini razvoja i nacini proizvodnje
Informacionalizam i kapitalisticka perestrojka
Sebstvo u informacijskom drustvu
Nekoliko rijeCi o metodi
40
1. REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE
63
Koja revolucija?
Fouke industrijske revolucije
Povijesni slijed revolucije informaticke tehnologije
Mikroinienjering makropromjena: elektronika i informacija
Tehnoloska podjela 1970-ih
Tehnologije iivota
Drustveni kontekst i dinamika tehnoloske promjene
Modeli, sudionici i mjesta revolucije informacijske tehnologije
Paradigma informaticke tehnologije
63
49
53
57
60
68
73
74
80
81
84
86
93
2. INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 99

Uvod
Produktivnost, konkurentnost i informacijska ekonomija
Zagonetka produktivnosti
99
100
100
5
USPON UMRE~ENOG DRUSTVA
Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna za

informacijsku ekonomiju?
Informacionalizam i kapitalizam, produktivnost i profitabilnost
Utjecaj politike na informacijski kapitalizam
Povijesna specificnost informacionalizma
Globalna ekonomija: postanak, struktura i dinamika
Granice globalizacije
Regionalna diferencijacija globalne ekonomije
Segmentacija globalne ekonomije
Izvori konkurentnosti u globalnoj ekonomiji
Najnovija medunarodna podjela rada
Promjenljivi obrasci medunarodne podjele rada u
informacijskoj I globalnoj ekonomiji: moe trojstva, uspon
Pacifika i kraj trecega svijeta
Izvori rasta i stagnacije u medunarodnoj podjeli rada:
promjenljiva sreca Latinske Amerike
Dinamika iskljucivanje iz nove globalne ekonomije:
sudbina Afrike?
Posljednja granica globalne ekonomije: segmentirano
ukljucivanje Rusije i bivsih sovjetskih republika
Arhitektura i geometrija informacijske/globalne ekonomije
DODATAK: Neke metodoloske napomene o politikama prilagodbe
u Mrici i njihova evaluacija
102
113
121
123
125
130
132
135
136
139
139
147
166
169
178
181
3. UMREZENO PODUZECE: KULTURA, INSTITUCIJE I
ORGANIZACIJE INFORMACIJSKE EKONOMIJE
184
Uvod
Organizacijske putanje restrukturacije kapitalizma i prijelaza
iz industrijalizma u informacionalizam
Iz masovne u fleksibilnu proizvodnju
Mala poduzeca i kriza velikih korporacija: mit i stvarnost
"Toyotizam": suradnja menedzmenta i radnika, visenamjenski
rad, potpuni nadzor nad kvalitetom te smanjenje nesigurnosti
Umrezavanje medu poduzecima
Stratesko udruzivanje korporacija
Horizontalna korporacija i globalne poslovne mreze
Kriza modela vertikalne korporacije i uspon poslovnih mreza
Informacijska tehnologija i umrezeno poduzece
Kultura, institucije i ekonomska organizacija: poslovne mreze
lstocne Azije
184
185
187
188
189
193
195
196
199
201
204
SADRZAJ
Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije

Kultura, organizacije i institucije: azijske poslovne mreze i
razvojna drzava
Multinacionalna poduzeca, transnacionalne korporacije i
medunarodne mreze
Duh informacionalizma
4. TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI: RADNICI

U MREZI, NEZAPOSLENI I POVREMENO ZAPOSLENI
Povijesna evolucija zaposlenosti i strukture zanimanja u
razvijenim kapitalistickim zemljama: G-7, 1920.-2005.
Postindustrijalizam, usluzna ekonomija i
informacijsko drustvo
Transformacija strukture zaposlenosti, 1920.-1970. i 1970.-1990.
Nova struktura zanimanja
Sazrijevanje informacijskog drustva: projekcije zaposlenosti
za dvadeset prvo stoljece
Sazetak: razvoj strukture zaposlenosti i njezine implikacije
unutar komparativne analize informacijskog drustva
Postoji li globalna radna snaga?
Radni proces unutar informacijske paradigme
UCinci informacijske tehnologije na zaposlenost: prema drustvu
bez posla?
Rad i informacijska podjela: povremeno zaposleni
Informacijska tehnologija i restrukturiranje odnosa izmedu
kapital i rada: drustveni dualizam ili fragmentirana drustva?
DODATAK A: Statisticke tablice za poglavlje 4
DODATAK B: Metodoloske na\}omene i statisticki iz.vori
5. KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI: INTEGRACIJA

ELEKTRONICKE KOMUNIKACIJE, KRAJ MASOVNE
PUBLIKE I USPON INTERAKTIVNIH MREZA
Uvod
Od Gutenbergove do McLuhanove galaktike: uspon kulture
masovnih medija
Novi mediji i diversifikacija masovne publike
Racunalno posredovana komunikacija, institucionalna kontrola,
drustvene mreze i virtualne zajednice
Prica o Minitelu: l'etat et l'amour
Sazvijezde Interneta
206
211
222
226
232
233
234
239
246
251
257
261
269
280
293
301
309
339
356
356
359
366
370
371
374
lnteraktivno drustvo
Veliko stapanje: multimediji kao simbolicki okolis
Kultura stvarne virtualnosti
386
392
399
6. PROSTOR TOKOVA
403
Uvod
Razvijene usluge, protok informacija i globalni grad
Novi industrijski prostor
Svakodnevni zivot u elektronickoj kolibi: kraj gradova?
Transformacija urbanog oblika: informaticki grad
Posljednja americka granica u predgradu
lzblijedjeli sarm europskih gradova
Urbanizacija treceg tisuCljeca: mega-gradovi
Drustvena teorija prostora i teorija prostora tokova
Arhitektura kraja povijesti
Prostor tokova i prostor mjesta
403
405
413
420
424
425
427
429
436
443
449
7. RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME
454
Uvod
Vrijeme, povijest i drustvo
Vrijeme kao izvor vrijednosti: globalni casino
Fleksibilno vrijeme i umrezena poduzetnicka tvrtka
Smanjivanje i obrtanje zivotnoga radnog vijeka
Zamagljivanje zivotnog ciklusa: prema drustvenoj aritmiji?
Poricanje smrti
Instant ratovi
Virtualno vrijeme
Vrijeme, prostor i drustvo: rub vjecnosti
454
455
459
462
463
470
476
479
485
488
ZAKLJUCAK: UMREZENO DRUSTVO
493
Sazetak sadrzaja II. i III. sveska knjige
502
Bibliografija
504
Slike
558
Tablice
560
Kazalo
562
. 8
CASTELLSOVA PANORAMA NOVE

DRUSTVENE EPOHE
Djelo za novu epohu

Spoznaje o izvorima i razvojnim dometima modernoga drustva sadrzane u
djelima klasicnih autora - Maxa Webera, Emila Durkheima i Karla Marxa tesko zastarijevaju. Iako se u meduvremenu pojavio niz novih teorija o modernom drustvu i njegovu razvoju, one su, prema sudu mnogih komentatora,
vise dopunjavale nego zamjenjivale spoznaje klasicne teorije drustva (Alexander, 1987.; Boudon, 1993.; Dogan, 1994.; Mouzelis, 1994., 2000.). Glavni
razlog tome je prilicno strog naCin na koji sociologija utvrduje razliCite tipove drustva i usvaja argumente o njihovim promjenama. Osobito je sporno pitanje je li danas nastao novi tip drustva koji gotovo i nema slicnosti s onim
u proslom i pocetkom ovog stoljeca. Danasnje drustvo nije, naravno, isto kao
prije stotinjak godina, ali vrijeme ne mora biti presudno. U takvoj prosudbi
valja biti posebno oprezan, buduci da se govorom "epohalnih promjena" rado
sluze politicke ideologije za svoje dnevne svrhe. Doduse, u dobrom dijelu 20.
stoljeea Cinilo se da su socijalisticka zemlje na putu izgradnje posve novoga
tipa drustva, nasuprot kapitalizmu i liberalnoj demokraciji: harem su se njihove elite rado sluzile retorikom "novoga drustva". No pri kraju stoljeea sve
se to pokazalo iluzornim.
Argumenti drustvene znanosti usredotoceni su, pak, na pitanje promjena
u temeljima modernoga drustva. Svi teorijski pravci u sociologiji uzimaju u
obzir tri temelja modernoga drustva, premda im ne pridaju jednaku vaznost. Prvi temelj Cini kapitalisticka organizacija gospodarstva i raspodjele dobara. Drugi temelj cini politicka moe i ugled, a u pozadini vojna moe kao aparat fizicke sile. Politicka moe uokvirena je pravilima, u veCini slucajeva, de-
mokratske i reizborne vlasti, dok vojna moe, kao i u proslosti, i dalje poCiva
na strogoj i bezuvjetnoj hijerarhiji. Treei temelj modernoga drustva Cini znanje koje proizlazi iz znanstvenoga i strucnog obrazovanja i koje se primjenjuje u gotovo svim podrucjima zivota. Ti temelji odreduju drustveni polozaj, a
preko toga interese, ideje i identitet pojedinaca, skupina pa i Citavih zemalja.
Je li se ijedan temelj modernoga drustva danas bitno izmijenio u usporedbi
s dobom koje su poznavali klasici drustvene misli?
Suvremeni sociolozi funkcionalisticke orijentacije smatraju da je do takvih promjena uistinu doslo i da dokaza ima napretek. Danas se, na primjer,
proizvodi vise i kvalitetnije i u holjim uvjetima rada nego prije. Zatim, ustanove demokracije su se uevrstile i pruzaju mogucnosti za politicko sudjelovanje sve vecemu broju ljudi. Nadalje, ddava pravednije preraspodjeljuje sredstva izmedu privatnoga i javnog sektora. U tom sklopu, skolske i zdravstvene ustanove postaju dostupne najvecemu broju ljudi. Napokon, znanje koje
se sve vise opredmecuje u tehnologiji, a ne vise fizicki rad, postalo je odlucujucom silom ekonomskoga razvoja.
Takvu prikazu suvremene epohe ostro se suprotstavljaju autori marksisticke orijentacije. Utoliko se harem ne moze govoriti o "znanstvenom" priznavanju nove epohe. Marksisti drze da su spomenute promjene u drustvu povrsinske, a korisne i odrzive samo dok pospjesuju rad sredisnjega mehanizma,
kapitalistickoga gospodarstva. Taj mehanizam, odgovoran za duboke drustvene nejednakosti u svijetu, ostao je bitno nepromijenjen. Prosvjedi koji se
ovih mjeseci i godina dogadaju prilikom zasjedanja Svjetske trgovinske organizacije ili Medunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske hanke, zorno ilustriraju takvo intelektualno suprotstavljanje.
Postavlja se, medutim, pitanje je li moguc daljnji razvoj spoznaje o drustvu na tako nepomirljivim stajalistima o prirodi suvremenoga drustva. Cini
se tako da je znanstvena ohjektivnost donekle moguca samo na polju empirijskih istrazivanja o drustvu i u ogranicenim okvirima uopcavanja, a da su
velika pitanja kojima se have makrosocioloske teorije, kao sto je pitanje nastanka novoga tipa drustva, uvjetovana odredenom ideoloskom pristranoscu
bas kao i klasicne teorije drustva. Upravo stoga nedostaje bitna karika, kao
neki kompromisni okvir kojim se utvrduje da se danas rada drustvo koje, doduse, ima dosta starih karakteristika, kao sto su kapitaiisticko gospodarstvo
i velike drustvene nejednakosti, ali koje je razvilo i posve nove karakteristike - zapravo mehanizme koji s jedne strane uevrscuju stara obiljezja drustva, as druge otvaraju mogucnost njihova prevladavanja. Upravo takav pristup impostira ovo djelo Manuela Castellsa. Kapitalizam po njemu doista nije
izmijenio svoju profitersku cud u korist sirih drustvenih ciljeva. Pa ipak, bitno se izmijenio nacin na koji se takav sustav utjelovljuje u najrazliCitijim
podrucjima drustva, od industrijske tvrtke preko parlamenta do medija i kucanstva. Kapitalizam sada svuda prodire putem nove, informaticke tehnologije i tako nanovo odreduje strukturu i razvojni smjer drustva, a time i zivot-
10
V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE
ne anse gotovo svih ljudi. Autor naglasava da je zadatak drustvene znanosti istraziti i objasniti uzroke i posljedice takve promjene, a nikako iscrpljivati se intelektualno ispraznim pitanjima je li danasnje drustvo bolje, losije ili
isto kao i prijasnje.
SudeCi po prvim odjecima djela Manuela Castellsa lnformacijsko doba:
ekonomija, drustvo i kultura, cini se da je novo poglavlje drustvene znanosti
konacno otvoreno i da je sociologija dobila novoga klasika. Odmah po izlasku
prvoga sveska toga djela, Uspon umrezenoga drustva (1996.), vodeCi su sociolozi ocijenili da se radio epohalnu djelu. Alain Touraine tako ddi dace Informacijsko doba postati klasicnim djelom o drustvu za drustvenu znanost u
iducem stoljecu (Touraine, 1998.), a Anthony Giddens stavlja ga uz bok Weberove Privrede i drustva (Giddens, 1996.).
U nastavku cemo prikazati glavne dijelove sadrzaja Castellsova djela i
pokusati obrazloziti zbog cega ono zasluzuje takvu pohvalu, a na kraju prikaza iznijet cemo neke od prvih kritickih ocjena o tom djelu.
I sam Castells svoje djelo usporeduje s Weberovim. Dokje Weber objasnjavao nastanak i razvitak drustva industrijskoga kapitalizma, on objasnjava
uspon novoga tipa drustva, informatiziranoga kapitalizma. Pri tomu kao
predlozak uzima Weberovu knjigu Protestantska etika i duh kapitalizma i
upozorava da to mora uCiniti svatko tko zeli shvatiti do kako velikog preobrazaja u povijesti dolazi uslijed uvodenja nove ekonomske organizacije. Weber je pronasao kljuc za razumijevanje pokretackoga duha ranoga kapitalistickog poduzeca u protestantizmu. Castells, pak, u "informacionalizmu" vidi
pokretacki duh danasnjega kapitalistickog, "umrezenoga poduzeca" (Castells, 1997., 1: 195). Kao sto su protestanti od krscanstva napravili prakticnu religiju, uklopivu u etos rada i privredivanja, tako su suvremeni kapitalisti
tehnologiju, Ciji izumi cesto podsjecaju na teznju k cudesnom u religiji, nacinili svojim glavnim pozivom, omogucivsi joj brz i svestrani razvoj. Naravno,
kao ni Weber u protestantskom "ovozemaljskom odricanju", ni Castells u novoj, "elektronickoj religiji" ne vidi neke vise ciljeve i smisao, nego prije svega
naCin kojim se pospjesuje razvitak kapitalistickoga gospodarstva.
I obujam Castellsova znanja slican je Weberovu. On razmatra razvoj i
suvremene oblike tehnologije, ekonomske organizacije, drustvenog identiteta i kolektivnog djelovanja, medija, umjetnosti, religije, vlasti, seksualnosti,
obitelji, medicinskog aspekta umiranja, itd. Napokon, Castells pokusava slijediti i Weberov znanstveni etos sadrzan u zahtjevu za vrijednosnom neutralnoscu znanstvenika. Ipak, od tog je zahtjeva morao odustati iii, kako je nedavno priznao, "htio sam svoju analizu sto je vise moguce odvojiti od svojih
vrijednosti" (Castells, 1999: 461). Zbog cega mu to nije poslo za rukom? Castells je intelektualno izrastao iz marksizma i dijelio je ideju Karla Marxa o
revolucionarnoj promjeni (kapitalistickoga) drustva. Sada priznaje da je ta
ideja hila pogresna. Medutim, neke Cinjenice pokazuju da se tu radio nesto
kompliciranijem prijelomu. Tako se u izvornom kazalu lnformacijskog doba
11
nije naslo mjesta za Karla nego za dva druga autora s prezimenom Marx. S
druge strane, medutim, Castells prihvaca Marxa kao kritickog istrazivaca
kapitaiistickoga drustva, ito bez njegova programatskoga, komunistickog dijeia. Castells i dalje poima kapitaiizam kao naCin proizvodnje kojega iskijuCivo pokrece nezasitna teznja k stjecanju profita. Stovise, pokazuje da je ta
teznja danas bezobzirnije izrazena nego do prije dva desetijeca, odnosno vremena kada na Zapadu zavrsava razdoblje drzave biagostanja. No takav stav
prema kapitaiizmu ne zeii vise prosiijediti u programski optimizam koji je
odiikovao radikainu Ijevicu, nego ga nekako neutraiizirati na Weberov naCin.
Tako on sumnja da su drugaCiji, nekapitaiisticki oblici ekonomske i drustvene organizacije, osim onih primitivnih, uopce vise moguCi.
Takva mjesavina kritike kapitalizma i sumnje u mogucnosti protuteze
provlaCi se Citavim djeiom. Kada razmatra uCinke primjene novih informatickih tehnoiogija, utvrduje da sadasnji razvoj opcenito koristi manjini, a ozbiijno prijeti veCini covjecanstva. Pa ipak smatra da postoje mogucnosti boljeg naCina drustvene primjene novih tehnoiogija, sto nije utopijsko obecanje
nego stvarna mogucnost. Gdje vidi tu mogucnost? U doista raziiCitim uCincima primjene novih tehnologija na zaposlenost, razvoj zanimanja i kvaiitetu
radnoga mjesta u pojedinim razvijenim zemijama. Dakle, tehnoiogija nije
stopostotna sudbina. Medutim, takvu mogucnost ne vidi u goiemim podrucjima ostalog svijeta, koje informaticka revolucija zaobiiazi zato sto ona ispadaju iz procesa ekonomske globaiizacije iii pak u tom procesu lose prolazi veCina tamosnjega stanovnistva. Castells na slican nacin raziucuje ostvarenja
i mogucnosti eiektronickih medija, drustvenih pokreta, religija, odnosa medu spolovima, obitelji, itd. Ipak, njegov optimizam spram mogucnosti boljeg
razvoja nacelan je i suzdrzan, vise humanisticki obziran nego znanstveno
utemeljen. Kada kaze da "nema niceg sto sene moze promijeniti svjesnom,
svrhovitom drustvenom akcijom, opskrbljenom informacijama i podrzanom
Iegitimnoscu" (Castells, 1998., 3: 360), to vise izgleda kao izraz pristojnosti
nego konkretne spoznaje. Poucen razocaranjima iz svojih Ijevicarskih dana,
Castells ostaje sumnjicav spram svih novih antikapitalistickih kao i antiliberalnih ponuda, drieCi ih nedodorasiima kako globalnoj snazi, tako i civilizacijskoj razini liberainoga kapitalizma.
Opcenito, razvoj je pun proturjecja koja sene mogu jednostavno ukloniti
protuakcijom. Informacijsko drustvo donosi mnoge promjene koje imaju svoje prednosti i nedostatke. N a pitanje kako povecati jedne a smanjiti druge,
opet se ne moze pouzdano odgovoriti jer, kako kaze au tor, nema univerzainog
rjesenja kao ni ideoiogije koja bi svuda iii svima pristajaia. Zato svoju knjigu ne vidi kao program akcije, nego progam drustvene znanosti za novi svijet koji, po uzoru na Aldousa Huxleya, rado naziva "vrlim novim svijetom".
Dakie, za razliku i od marksista i od pobornika tehnokracije, za Castellsa
novo drustvo nije antikapitalisticko ni postkapitaiisticko nego upravo novi
tip kapitalizma, toliko snazan i globalizirajuCi da preokrece Citav svijet sebi
12
u korist, i pri tome iz igre izbacuje svoje protivnike kao i sve one, zapravo sve
vece dijelove stanovnistva, koji mu nisu od koristi.
Tko je Manuel Castells?

Manuel Castells je profesor sociologije i urbanoga i regionalnog planiranja
na Sveueilistu Kalifornija u Berkeleyju, SAD (taj i sljedeCi podaci uzeti su iz:
Barney, 1997., 1998.; Castells, 1997., 1999.). Roden je 1942. u spanjolskoj, u
Barceloni. Odatle je, kao dvadesetogodisnji student na Barcelonskom sveueilistu, izbacen intervencijom snaga reda Francova rezima protiv studentskih
aktivista, te je pobjegao u Francusku. U Parizu je kod Alaina Tourainea zavrsio postdiplomski studij i doktorirao, a 1966. g., u dobi od 24 godine, postao
je najmladi sveucilisni profesor na SveuCilistu Nanterre u Francuskoj. Ali je
vee 1968., u doba studentskih pobuna, bio potjeran iz Francuske i otisao u Cile, gdje je radio kao profesor na Unescovu sveucilistu u Santiagu.
Castells ima dva magisterija i doktorat iz sociologije te prestizni francuski ddavni doktorat (doctorat d'etat). Njegova predavanja iz sociologije tih su
godina pohadali Daniel Cohn-Bendit i drugi vade studentskog bunta iz 1968.
Jednomje prilikom izjavio da ih svojim predavanjima basi nije bio nadahnuo.
U Berkeley je dosao 1979. g., susrevsi se s novom pojavom, revolucijom u
informacijskoj tehnologiji, koja se odvijala u neposrednoj blizini, Silikonskoj
dolini. Ta sredina dojmila ga se mnogo vise nego ostalih marksistickih intelektualaca, sto je na kraju prevagnulo u njegovoj viziji suvremenoga drustva
i zasjenilo drustveno-politicko poimanje revolucije. Potomje predavao i istrazivao u Latinskoj Americi, Europi, Aziji, Africi, putujuCi zapravo po Citavu
svijetu i us put uceci druge jezike (govori sest jezika). Bio je i savjetnikom nekoliko vlada, izmedu ostalog prve ruske postkomunisticke vlade te kineske
vlade. Clan je Europske akademije i najviseg tijela europskih eksperata za
informacijsko drustvo. Prije lnformacijskog doba objavio je 17 knjiga, veCinu
ranijih iz podrucja sociologije grada i sociologije drustvenih pokreta. Za knjigu Grad i spontani drustveni pokreti (City and the Grassroots) dobio je 1983.
nagradu C. Wright Mills. No vee dvadesetak godina intenzivno se bavi proucavanjem razvoja i drustvenih posljedica informatizacije. Knjigom lnformacijski grad (Informational City) iz 1989. Castells postaje poznat medu sociolozima kao istrazivac utjecaja informacijske revolucije na drustvo. Objavljivanjem lnformacijskoga doba, medutim, njegova vaznost u sociologiji postaje neusporediva veca. Prva knjiga ubrzo je prevedena na spanjolski, francuski i kineski. Djelo sve vise privlaei interes i izvan socioloskih pa i akademskih krugova. Promocije djela odrzavale su se i na takvim mjestima kao sto
je Palaca naroda u Zenevi.
13
USPON UMREZENOG DRU~TVA
Sadrzajne odrednice Informacijskoga doba

lnformacijsko doba je trilogija od gotovo 1500 stranica. Prva knjiga, Uspon
umrezenog drustva, obraduje utjecaj nove informacijske tehnologije na promjene u drustvu. Druga knjiga, Moe identiteta, i dio trece knjige, Kraj milenija, obraduju drustvene promjene u raznim podrucjima svijeta i drustvenoga
zivota unutar i izvan kruga utjecaja nove informacijske tehnologije. Na kraju trece knjige Castells iznosi opce zakljucke o dosadasnjim posljedicama uspona informatizacije u drustvu te predvida mogucnosti razvoja u iducem stoljecu i tisuc1jecu.
Djelo je enciklopedijski siroko koncipirano i krcato je novim informacijama i referencama iz literature. u interpretativnom povezivanju cinjenicne
grade sa sredisnjim teorijskim okvirom nizu se brojni pojmovi o drustvu,
gospodarstvu, kulturi, posebno medijima i arhitekturi, a za njima raznovrsna empirijska grada, ukljucujuCi statistike stanovnistva, radne snage, prihoda i rashoda, te karte regija, tlocrti gradova i fotografije zgrada. Obje razine izlaganja, pojmovno-teorijska i faktografska, cesto se ispreplecu. Castells
postupno uopcava svoje tvrdnje, provlaceCi ih kroz mnostvo podataka s ciljem
da odgovori na najvaznije pitanje: zbog cega se sve i u kakvoj medusobnoj povezanosti mijenjaju drustvo, gospodarstvo, tehnologija i kultura?
lnformacijsko doba moze se Citati na vise naCina: kao nova teorija informatiziranoga drustva okruzena podupiruCim teorijama, kao osebujno empirijsko
istrazivanje o novim razvojnim tendencijama u svijetu i kao pregled bitnih
spoznaja o dana8njemu drustvu. U igri je i mnogo novih termina koje mladi
narastaji informatickoga doba dobro poznaju: "informaticke autoceste", "linkovi", virtualne "kavane", "trznice" i sav ostali Ijecnik za navigaciju po novomu, informacijskom oceanu. U svakom slucaju, djelo povezuje i kombinira Cinjenice i znanja iz raznih podrucja, od ekonomije do kulture, zapravo sva podrucja u kojaje nova tehnologija usla ili upravo ulazi. To ujedno ukazuje na bitne promjene i siroku integraciju znanja na novim osnovama, s onu stranu starih podjela na drustveno-humanisticko i prirodoznanstveno-tehnolosko, kao i
na potrebu za interdisciplinarnim obrazovanjem - da bi se s vise strana moglo rasudivati o novomu dobu, kako analiticki tako i kriticki.
Tehnologija, gospodarstvo i kultura umrezenoga drustva

Od kakva poimanja suvremenog drustva polazi Castells i u cemu je originalnost njegove teorijske interpretacije? Castells je osebujan eklektik moderne
i postmoderne teorije drustva. Najprije upozorava na nedostatna objasnjenja
razvoja drustva sto ih pruzaju velike moderne teorije drustva nastale na vrelima klasicne drustvene misli. Jednaje teorija marksisticka, koja govori o kapitalizmu kao eksploatatorsku naCinu proizvodnje i nepravednu obliku ras-
14
V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE
podjele drustvenoga bogatstva, sto bi morao skoncati u daljnjem razvitku

proizvodnih snaga industrijske epohe. To je poimanje ugradeno u ideologiju
boljsevickog etatizma, propalog pokusaja da se mane trzista uklone drzavnim planiranjem i nadzorom nad gospodarstvom te da se "parlamentarna brbljaonica" zamijeni sveznajuCim drzavnopartijskim rukovodstvom. Druga
glavna moderna teorija drustvaje funkcionalisticka, koja govori o drustvenoj
nejednakosti kao nuznoj posljedici rastuce podjele i specijalizacije rada i uloga u drustvu te ukupne razine informacija i znanja u drustvu. Ta je teorija u
nekim aspektima bliska konzervativizmu, kao ideologiji koja opravdava
drustvene nejednakosti i drzi ih neiskorjenjivima. Ali ponajvise odgovara
tehnokratskoj ideologiji po kojoj je razvitak tehnologije odlucujuCi Cimbenik
drustvenoga napretka. Na takvoj pretpostavci nastala je tipologija predindustrijsko-industrijsko-postindustrijsko drustvo. Nju je 1973. uveo sociolog
Daniel Bell na osnovi jos starije tipologije ekonomista Colina Clarka koji je
gospodarske djelatnosti podijelio na primarni iii poljoprivredni, sekundarni
iii industrijski i tercijarni iii usluzni sektor. Iz te teorije proizlazi da ce, jednostavno receno, sve biti bolje - od rada do raspodjele, od organizacije vlasti
do odnosa u drustvu - kada se radno aktivno stanovnistvo premjesti iz primarnoga i sekundarnog u tercijarni sektor uz daljnju diferencijaciju zanimanja i rast zaposljavanja u potonjemu sektoru, dakle u postindustrijskom
drustvu.
Castells kriticki preraduje takve premise teorije postindustrijskoga drustva, i to na tragu svog uCitelja Alaina Tourainea. Touraine je u svojoj teoriji,
za razliku od Bella, postindustrijsko drustvo prikazao kao nastavak, a ne
kraj, povijesti drustvenih kriza i sukoba pa i totalitarnih opasnosti. No odnos
izmedu kapitala i rada vise nije osnovni odnos i ne proizvodi sredisnji drustveni sukob, vee biva nadomjesten konfliktnim odnosom izmedu tehnokracije, tj. posjednika vaznih informacija i znanja u korporacijama i drzavama, i
razliCitih dijelova civilnoga drustva, tj. gradana i potrosaca. Iz toga nastaje
niz novih drustvenih pokreta, od ekoloskoga do feministickog (Touraine,
1992.).
Od takvih pretpostavki krenuo je i Castells, da bi izveo vlastiti pojmovni
zaokret. Najprije je odbacio ideju drustvenopovijesnog napretka, kao posljedice napustanja industrijske proizvodnje i organizacije rada, sto je zajednicko marksizmu i tehnokratizmu. Medutim, zadrzao je analiticka uporista tih
koncepcija koja govore o pokretackoj snazi kapitalizma, odnosno tehnologije,
te ih slijepio u jedinstven pojmovni okvir. Po Castellsu, kapitalizam je nacin
proizvodnje, sto odgovara marksistickom znacenju toga pojma, ali on vise
nije dovoljan. Kapitalizam se razvija putem razliCitih tehnoloskih i organizacijskih modela: najprije putem industrijalizma, a potom "informacionalizma". To su nacini razvoja (kapitalistickoga) drustva, sto je novi teorijski
pojam. Industrijalizamje bioi naCin razvoja socijalizma, alije ovaj propaojer
nije mogao pokrenuti novi naCin razvoja putem informatizacije. Castells in-
formatizaciju naziva "kapitalistickom perestrojkom", aludirajuCi na neuspjeh Gorbacovljeve "perestrojke". Zahvaljujuci takvoj preobrazbi, kapitalizam se ponovno nametnuo kao prevladavajuCi naein proizvodnje. Kao najumjesniji u ovladavanju novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama,
kapitalizam nastavlja mijenjati svijet prema svojim vlastitim potrebama.
Ipak nova tehnologija nije caroban stapic u rukama privatnih poduzetnika ili drzave, niti bi ju trebalo smatrati baukom za radnike, poput luditskoga pokreta. Castells takoder pokazuje da uvodenje novih tehnologija u proizvodnju nije odmah utjecalo na produktivnost i zaposljavanje. Na vecu ili manju zaposlenost najvise su utjecali drzavna politika spram gospodarstva te
odnosi u industriji izmedu poslodavaca i radnika. A na povecanu produktivnost trebalo je pricekati dok se nije uspostavila nova organizacija rada i poduzetnistvo, koji su prilagodljivi promjenljivim trzisnim uvjetima, zapravo
trajnoj nestabilnosti. U tim uvjetima iz igre ispadaju hijerarhijski organizirane tvrtke, cime se stanjuje i menedzerski sloj, a prednost dobivaju vodoravni i fleksibilni oblici rada, ugovaranja i suradnje, tj. mreze.
Opcenito, da bi se shvatila epohalna vaznost nove tehnologije valja najprije ukloniti mistifikacije u vezi s tehnologijom. Tehnologija je, istice Castells,
sastavni dio ekonomije, drustva i kulture, iz njih proizlazi i njima sluzi, iako
ne svuda i svima na isti naein. Ona, zapravo, "potvrduje vaznost postojeCih
drustvenih obrazaca" (Castells, 1997., 1: 363). To znaCi da se uz pomoc racunalne komunikacije, kao sto je elektronicka pasta, rijetko uspostavljaju nove
veze, vee se utvrduju stare. Ali to ipak, kako smo vidjeli, ne vrijedi i za velike, politekonomske sustave, buduei da su svi, osim kapitalizma, propali. Zbog
cega nova tehnologija toliko godi kapitalizmu? Castells tu Cinjenicu objasnjava dvjema razvojnim tendencijama. Jedna se odnosi na razvoj same tehnologije, a druga na drustvenu primjenu tehnologije.
Industrijsko drustvo tehnoloski se razvija zahvaljujuCi industrijskim
revolucijama. Industrijske revolucije namijenjene su rastu proizvodnje i
upotrebe energije. Za razliku od industrijske, informaticka revolucija usredotocena je na tehnologije obrade informacija i komunikacija (Castells, 1, 1997: 31). Takav pomak odreduje razvojni stupanj ili tip drustva. Sva
drustva u povijesti obraduju zemlju, proizvode energiju i prenose informacije i znanje, aline uvijek u istoj mjeri. Jedna od tih tehnologija, kao najrazvijenija, preteze nad ostalima. No ni to nije dovoljno da bi se preokrenuli odnosi u drustvu i da bi novi odnosi prodrli u sve pore drustva. Tehnoloska revolucija zahtijeva drugaCiju upotrebu stvari. Danasnju tehnolosku revoluciju
ne karakterizira toliko sredisnja vaznost znanja i informacija, koliko njihova
primjena u svrhu (daljnje) proizvodnje i abrade informacija i komunikacijskih sredstava. Odatle se stvara i nagomilava povratna sprega izmedu inovacija i upotrebe inovacija. U industrijskoj epohi tehnoloska inovacija odvijala taka sto se o njoj ueilo kroz upotrebu (learning by using). Na primjer,
neki aparat ukljucujemo u struju te provjeravamo sluzi li svojoj svrsi. Tu iz-
16
medu primjene i potrosnje kao da i nema bitne razlike. U novoj informacijskoj epohi, medutim, tehnologija se razvija tako da se aktivno iskusavaju
njezine razliCite mogucnosti, kroz rad (learning by doing), kako hi se neprestano poboljsavale njezine kvalitete i pronalazile nove primjene. To otvara
neslucene mogucnosti i beskonacno povecava moe tehnologije (Castells, 1,
1997: 32).
Laike zbunjuje Cinjenica da se tako brzo i skokovito razvijaju nove tehnologije, od biotehnologije, odnosno manipulacije genima, do telekomunikacija
i naoruzanja, osobito u SAD-u, pa se mogu cuti i opskurna naklapanja o suradnji Pentagona i "malih zelenih". boduse, izumitelji, proizvodaCi i veliki
korisnici novih tehnologija rade toliko brzo i sluze se jezikom koji veCina ljudi ne razumije da izgledaju "onostrano". Ipak, takav razvoj nije nedokuCiv.
Na primjeru Silikonske doline u Kaliforniji Castells je pokazao kako nastaje
i razvija se nova "inovacijska sredina". To je djelotvoran i retroaktivan lanac
znanstvenih istrazivaca, izumitelja, financijera, proizvodaca opreme, poslovnih poduzetnika, ispitivaca proizvoda te potrosaca. Zbog siroke ukljucenosti
razlicitih Cimbenika u novi razvoj, kapitalizam postaje difuzan i kooptirajuci. Vise ne postoji neka jasno izdvojena kapitalisticka klasa, nego samoobnavljajuCi sustav s "promjenljivom geometrijom", koji naizmjenicno ukljucuje i iskljucuje svoje dijelove, kako teoritorije, tako i radnike i vlasnike.
Druga specificna tendencija razvoja je drustvena primjena tehnologije.
Dok tehnoloski razvoj ima jednosmjernu tendenciju, rangirajuCi drustva, ustanove i tvrtke prema stupnju tehnoloske modernizacije ili opremljenosti,
drustva na istom ili slicnom stupnju tehnoloske modernizacije ipak se u ekonomskim i ostalim dimenzijama razvijaju na donekle razliCit naCin. Castells
pokazuje da su najrazvijenija postindustrijska kapitalisticka drustva, koja
pripadaju klubu zemalja G-7, razlicita po strukturi privrednih grana, razmjerima zaposlenosti kao i ritmu razvojnih promjena. V svakom slucaju, razvijene zemlje ne razvijaju se na isti naCin kao SAD, i nije istina, kao sto je
tvrdila rana (Bellova) teorija postindustrijskog drustva, da novi razvoj bitno
umanjuje potrebu za industrijskom radnom snagom. Utvrdivanje te Cinjenice jedan je od najznacajnijih Castellsovih doprinosa, jer pokazuje da tehnologija u potpunosti ne kroji sudbinu drustva, da su namjere onih koji odlucuju u politici i gospodarstvu i dalje i te kako vazne.
Najvaznija strukturna posljedica utjecaja nove informacijske tehnologije
na gospodarstvo, ali i na sva ostala podrucja koja se razvijaju u ovisnosti o
protoku informacija, od urbanog planiranja do medija, ujedno je kljucni pojam Castellsova djela. To je mreza, odnosno umrezeno drustvo. Prvi put u
povijesti, osnovna jedinica ekonomske organizacije nije pojedinac, obitelj, poduzece ili drzava, nego upravo mreza. Mreze, dod use, otprije postoje u raznim
podrucjima: rodbinske i poslovne mreze u drustvu, mreze putova i elektricne
mreze u tehnici, itd. Nove mreze zasnivaju se, medutim, na informatickoj, racunalno posredovanoj komunikaciji. One imaju neusporedivo veCi, zapravo
17
globalni obuhvat, a protok informacija odvija se nevjerojatnom brzinom kao

i pristup informacijama za clanove mreze. Ustvari, sve znacajno za razvitak
globalne ekonomije je umrezeno, kaze Castells, od Vijeca ministara Europske
unije do polja gdje se uzgaja koka, odakle se isporucuje trgovcima droga i
ulicnim gangovima mladih sirom svijeta, zatim od televizijskih sustava dolokalnih izvjestitelja o dogadajima, itd. (Castells, 1997., 1: 470).
Mreze nisu centralizirane organizacije, ne podnose kruto i jednosmjerno
vodenje poslova ni odluCivanje, ponajmanje glomaznu i trajnu strukturu. No
to ne znaCi da moe nestaje ili da vise nije koncentrirana, vee da postoji na
drugi nacin. Mrezu Cine veze izntedu cvorista i sredista, od kojih neki imaju
funkciju prekidaca. Upravo je tu usredotocena izvanredna moe, a ponajvise
u evoristimalsredistima fmancijskih protoka. Tu se donose odluke koje
preokrecu sudbinu svih koji su financijski kontrolirani, ukljucujuCi multinacionalne tvrtke i medijska carstva. Zbog toga Castells mrezu financijskoga
kapitala naziva "mrezom svih mreza", "metamrezom".
Informaticki zasnovane mreze prikladni su instrumenti suradnje i komunikacije i za mnoga druga podrucja i aktere. Ipak u njima, kao i u financijskim mrezama, kapitalisticka ekonomija pliva kao riba u vodi. Ona zivi i razvija se u neprestanim inovacijama i promjenama, ne dopustajuCi nikome miran san, pa ni najbolje stojeCima, od izumitelja i inovatora do vodeCih burzovnih mesetara. Ali uzburkanost nije bas tolika da hi ponistila postojecu drustvenu nejednakost. Upravo obratno, raspon izmedu onih koji profitiraju od
takva globalnog razvoja i onih koje takav razvoj iskljucuje sve je veCi.
Kako onda izgleda drustvena piramida ugradena u novu tehnicku podjelu rada? U radnoj organizaciji zaposleni se, prema Castellsovu opisu, dijele
na "zapovjednike", "istrazivace", "dizlajnere", "operatore" i "ljudske robote".
Drustvo je podijeljeno na one koji uspostavljaju mreze, one koji su umrezeni
te iskljucene, tj. one Ciji posao iii tvrtka nisu umrezeni. Novost u toj podjeli
nije odnos prema sredstvima za proizvpdnju ili vlasnistvu- on je u osnovi ostao isti kao i u proslosti. Novost je Cin]enica da je gotovo svaki posao postao
nestalan ida nestaje "radno mjesto" u doslovnom smislu rijeCi, kao nesto zajamceno i trajno u podjeli rada. Upravo je to sredisnje obiljezje nove, "globalne radne snage". Najvise se, cak i u Japanu, donedavnoj tvrdavi trajnoga zaposlenja, povecala kategorija privremenih i povremenih radnika (flextimers).
Prisustvujemo, zakljucuje Castells, povijesnom preuredenju odnosa izmedu
kapitala i rada, i to na stetu rada, sto su omoguCile, ali ne i uzrokovale, mocne informacijske tehnologije (Castells, 1997., 1: 278).
Osim rada i zaposljavanja, novaje tehnologija utjecala na preobrazaj suvremene kulture, ukljucujuCi ljudsku predodzbu o stvarnosti. U razmatranju
tih vrsta promjena jos se jasnije oCituje osebujnost Castellsove interpretacije. Novonastajucu kulturu naziva kulturom stvarne virtualnosti. Sto ona
znaci i kako je nastala? Razvoj medija u ovom stoljecu Castells je, po uzoru
na niz teoreticara medijske kulture, od McLuhana do Baudrilliarda, objasnio
18
V. KATUNARI<~, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE
porastom vaznosti posredujuce slike stvarnosti u odnosu prema neposrednoj

percepciji stvarnosti, pri cemu i evocira starije filozofsko upozorenje da je
stvarnost opcenito neodredljiva bez ideje o toj stvarnosti. Sada smo preoptereceni tom pretpostavkom. Toliko smo okruzeni medijima, kao interpretatorima stvarnosti, da stvarnost koja se zbiva izvan dosega nasih osjetila, nasega zdravog razuma, ne mozemo drukeije dohvatiti nego putem onoga sto nam
mediji serviraju. Zato, kako formulira autor, virtualna stvarnost postaje
"stvarna virtualnost".
Jezgra stvarne virtualnosti je tehnoloska i odatle vrtoglavom brzinom
prodire u ostale dimenzije (dosadasnje) stvarnosti, mijenjajuCi prostorno-vremenske odnose kao i krajolike prostora velikih gradova i industrijskih regija. Danas sve vise zivimo u simbolicki izgradenoj, multimedijskoj sredini,
gdje informacija ucas uCini krug oko Zemlje. To je novi povijesni fenomen, buduCi da se komunikacija na tako velikoj daljini odvija u stvarnom, odnosno
jedinstvenom vremenu. N a taj naCin medusobno komuniciraju svjetske burze kapitala iz geografski razliCitih vremenskih zona. Vrijeme se sazima i u
svim ostalim globalnim mrezama informacija, ponajprije u elektronickim
medijima. Iako Castells katkada pravi ostru razliku izmedu masovnih medija, Ciji razvitak zavrsava s televizijom, i novih, racunalno posredovanih komunikacija koje sene odvijaju prema masovnom obrascu (od posiljatelja poruke prema pasivnom primatelju), "stvarnu virtualnost" objasnjava kao rezultat nuzne integracije tih medija u sustavu multimedija.
Na osnovi racunalno posredovane komunikacije nastao je osobit sustav
interakcije. On je sacinjen od elektronickih impulsa, komunikacijskih stjecista i od menedzerskih elita koje upravljaju sustavom. Taj sustav autor naziva
prostorom tokova. Prostor u kojemu odvajkada zivimo naziva prostorom
mjesta. Medutim, sada je prostor tokova taj koji kroji nasu sudbinu. U njemu vlada kapital, dok se u prostoru mjesta, u kojemu su se u industrijskoj
epohi jedan uz drugi nalazili kapital i radna snaga, sada nalazi samo radna
snaga te svi neumrezeni ili oni kojima mreza kroji sudbinu na koju ne mogu
utjecati. Prostor tokova sve se vise globalno povezuje, unatoc povremenim
krizama u svojim redovima, najvise uslijed financijskih spekulacija. Dotle se
prostor mjesta sve vise dezintegrira i provincijalizira, od gradova do radnickog pokreta.
N aCin na koji se virtualna stvarnost pretvara u stvarnu virtualnost najbolje se oCituje u medijima. Castells navodi slucaj americke televizijske serije Murphy Brown, donedavno emitirane i u Hrvatskoj. Glavni lik, uspjesna
novinarka, odluCilaje ujednoj epizodi imati dijete bez supruga, odnosno postati samohranom majkom. To je 1992. bio povod za napad konzervativnoga
americkog potpredsjednika Dana Quaylea, ito ne na glumicu (Candice Bergen), nego na njEizin lik. N a to su producenti i redatelj serije munjevito reagirali, montirajuCi izmisljeni intervju glavne junakinje s potpredsjednikom
SAD-a. Posljedice su bile dvojake. Serija je znacajno povecala gledanost, a
19
Quayle je, prema Castellsovu tumacenju, pridonio Bushovu porazu na sljedeCim predsjednickim izborima.
Stvarna virtualnost ne pripada nijednoj kulturi pojedinacno, a opet uzima
od svih kako bi, poput prostora tokova, napravila "bezvremeno vrijeme". To
je pokusaj, Ciju klicu nalazimo u svim kulturama, da se iz prolaznoga pobjegne u neprolazno, iz smrtnog zivota u besmrtnost, dakle iz zbiljskoga u nezbiljsko. Kako to "vjecno i efemerno u isti mah" izgleda kada se materijalizira, pokazuje Castells na primjerima postmoderne arhitekture: nova aerodromska zgrada u Barceloni, nova zeljeznicka stanica u Madridu i ured neke
tvrtke u 45. ulici u NewYorku. Stvarna virtualnost silazi iz svijeta zamisli u
prostor obitavanja i preoblikuje ga. Zbog ukljuCivanja u globalnu cirkulaciju
kapitala na osnovi prostora tokova, mnogi se veliki gradovi mijenjaju. U njima nastaju dva unutrasnja svijeta, globalno ukljuceni i iskljuceni dio. Stanovnici obaju svjetova nemaju medusobna doticaja.
Prvu knjigu Castells zavrsava razmatranjem dalekoseznih uCinaka uspostavljanja nove zbilje. "Metamreza ... iskopcava nebitne funkcije, podredene drustvene skupine i obezvrijedene teoritorije" (Castells, 1997., 1: 477).
Kako zivi ili prezivljava ostali, neumrezeni svijet? Tko se sve i kako odupire
strategiji Mreze? Kakve su posljedice novoga razvoja na nerazvijena podrucja svijeta, a kakve na Europu i razvijenije azijske zemlje? Tim se pitanjem
autor bavi u drugim dvama knjigama.
Izgradnja drustvenoga identiteta i drama neumrezenih

Dobar dio sadrzaja drugih dviju knjiga ne odnosi se izravno na teorijski okvir izlozen u prvoj knjizi. U drugoj knjizi, Moe identiteta, Castells ponajvise
analizira drustveni svijet izvan Mreze, koji se konstituira na suprotnom
polu, alii kao posljedica mreznog ukljuCivanja-iskljuCivanja. Tu se, po njemu,
nalazi ljudsko Ja u neprestanoj potrazi za identitetom, pripadnoscu i nekim
grupnim zivotom. Da bi objasnio tu dinamiku, autor polazi od drugoga, komplementarnoga pojmovno-teorijskog okvira koji objasnjava drustveni identitet ljudi, pri cemu kompilira pojmove iz radova niza autora - Bennetta,
Tourainea i Gellnera - koji su proucavali vlast, nacionalizam i drustvene
pokrete. Castells razlikuje tri tipa identiteta: legitimirajuci identitet, koji
dolazi iz ustanova vlasti i dominantnih ideologija, identitet otpora, koji
pronase oni koji su takvom dominacijom pogodeni i njoj se suprotstavljaju, i
projektni identitet, Ciji protagonisti traze preuredenje drustva na novim
osnovama te pokusavaju izgraditi vlastiti novi identitet (Castells, 1997., 2:
8). Ta tipologija moze se primjenjivati samo na dinamican naCin, buduCi da
se identiteti cesto mijenjaju i prelaze iz jednoga u drugi tip. Castells tipologiju primjenjuje u analizi niza razlicitih pokreta i ideologija: islamskih i krscanskih fundamentalista, nacionalistickih i nacionalisticko-rasistickih,
20
meksickih seljaka zapatista, americke narodne milicije, japanske sekte aum,

te ekologistickih i feministickih. Castells, medutim, ne nalazi zajednicki nazivnik svim tim pokretima u smislu socijalnoga porijekla njihovih clanova,
naCina organiziranja, ideja, ciljeva, niti precizira razvojne tendencije pokreta,jer je to krajnje sarolik svijet. Neki se u svojim nastojanjima sluze najnovijim tehnologijama, ukljucujuCi Internet, neki su duboko povuceni ili ograniceni na svoj lokalni teoritorij, neki napadaju ili okrivljuju globalni kapitalizam a neki opet svoje neposredne susjede. Autor jedino zakljucuje da u svijetu pokreta danas prevladava identitet otpora, ada je legitimirajuCi identitet u krizi. Projektni identitet takoder postoji, kao snazna teznja k izgradnji
novih tipova zajednica iii okupljanja u svrhu kolektivne mobilizacije. Ali on
sumnja dace, zbog naCina strukturiranja umrezenoga drustva, takva teznja
ikada izaCi iz lokalnih okvira. Naprotiv, zbog sve veceg utjecaja fundamentalistickih elemenata u takvim pokretima, njihov "komunalni raj" lako se moze pretvoriti u "komunalni pakao" (Castells, 1997., 2: 67).
Ipak, jednoj vrsti pokreta i njihovoj tematici Castells posvecuje najvise
prostora i donosi mnogo odredenije zakljucke. Radi se o feminizmu, homoseksualnosti i patrijarhatu. Kriza patrijarhata koja je, prema autoru, nesumnjivo zahvatila zapadna drustva dvostruko je uvjetovana: informacijskim kapitalizmom koji posvuda, pa i u sferi interpersonalnih odnosa, trazi fleksibilne
oblike, te feministickim i seksualnim drustvenim pokretima. Krizni uCinak
toga procesa najjasnije se pokazuje u temeljito izmijenjenim oblicima bracnoga i obiteljskog zivota, kao i seksualne prakse. Pod prvim misli na porast
broja samackih kucanstava, brakova bez djece, obitelji bez djece i drugih kategorija neuobicajenih u patrijarhalnom drustvu. Pod promjenom seksualne
prakse misli na porast broja homoseksualnih brakova te promjene seksualnog ponasanja kod zena i muskaraca u smislu ukidanja zabrana i vece tolerancije prema onom sto se u proslosti smatralo seksualno devijantnim. Takoder, naein organiziranja feministickih i seksualnih pokreta pokazuje da je u
njima prevladao mrezni oblik. On sam po sebi ne podnosi cvrstu, birokratsku
ili autoritarnu organizaciju, dakle onu koja pogoduje patrijarhatu.
Uza sve to, ne moze se smatrati daje patrijarhalnosti zadan konacan udarac, jos manje da ce se njegova kriza prosiriti izvan Zapada. Daljnji ishodi,
zakljucuje Castells, bitno ce ovisiti o odnosima izmedu antipatrijarhalnih
pokreta i ddave, buduCi da je drzava "posljednje utoCiste aparata patrijarhalnosti kroz povijest" (Castells, 1997., 2: 242).
Iz autorovih analiza posvecenih vlasti i politici u informacijsko doba
proizlazi da se ddavi ne pise dobro, konkretnije naciji-drzavi. To se izravno
ne odnosi na prethodni zakljucak o izgledima antipatrijarhalnih pokreta,
nego na Cinjenicu da uslijed informacijske tehnologije, globalizacije gospodarstva i stvaranja nadnacionalnih sustava moCi opadaju moe i funkcije drzave na razini pojedine zemlje. No i tu autor upozorava na opreznost. Smatra da ce nacija-drzava opstati ne zbog veCine resursa kojima je do sada ras-
21
polagala, od industrije do vojske, vee zhog moci identiteta. N acionalizam

nije u hiti drugo nego teznja k moCi na osnovi uspostavljanja nesvodiva identiteta. Identitet, kao resurs moCi, ne moze se nadoknaditi iii zamijeniti nikakvim glohalnim rjesenjem. Dahle, ponavlja se motiv kule hahilonske.
U opravdanu zahtjevu za ocuvanjem identiteta, u "politici identiteta", medutim, Castells vidi i veliku opasnost za demokraciju. Zhog napustanja drzave
hlagostanja, opadanja utjecaja radnickog pokreta i istjecanja vitalnih resursa
u glohalnu sferu, nacija-drzava, ne samo u siromasnijim nego i hogatijim zemljama, guhi legitimnost. Kao odgovor slijedi pokusaj da se pojam gradanstva
refundira, da drzava, kako kaze Castells (a i mnogi drugi autori), "pomakne izvoriste svoje legitimacije od reprezentiranja volje naroda i osiguravanja hlagostanja k osiguravanju kolektivnog identiteta, poistovjecujuCi se sa zajednicarstvom sve do iskljucenja drugih vrijednosti i identiteta manjina" (Castells,
1997., 2: 343). Naravno, ta se opasnost ne mora ostvariti. Kao i u proslosti, pojavljuju se protutendencije, pokreti s ciljem da se demokracija rekonstruira i
uCini ukljucivijom, da se poveca medusohna tolerancija i omoguci susret i ukrstanje raznolikih identiteta iii harem uskladivanje razliCitih razina identiteta:
lokalnoga, regionalnoga, nacionalnoga, kontinentalnoga, itd.
Druga opasnost za demokraciju jest politicka apatija. Ona se javlja kao
uzrok ili posljedica preuzimanja kontrole nad politickim i javnim odluCivanjem od strane oligarhija sastavljenih od profesionalnih politicara i strucnjaka u njihovoj sluzhi. Nova informacijska tehnologija, kao sto pokazuju dosadasnja iskustva, moze samo donekle umanjiti takvo politicko otudenje, ali ga
moze i jos vise povecati. Dahle, Castells i ovdje osporava stajaliste tehnoloskoga determinizma. N a osnovi uvida u druga istrazivanja, ustanovljuje da je
mohilizacija javnosti, elektronickim putem ili klasicnim putem, oko pitanja
koja nisu strogo politicka, od humanitarnih kriza do ekoloskih skandala, najdjelotvorniji naCin ukljuCivanja ljudi u opca, javna, a tim putem i politicka pitanja. Svrha je prave informacijske politike popuniti prazninu koju je izmedu drustva i drzave ostavila liheralna demokracija, a jos vise neliheralni ohlici politicke vladavine. U tom smislu govori o "informacijskoj demokraciji"
(Castells, 1997., 2: 353).
Ipak, najgore posljedice novog razvoja oCituju se izvan podrucja informacijske politike, u golemim prostranstvima hivseg Istoka i sadasnjega treceg
svijeta. Ona nemaju dovoljno razvojnih resursa niti mogu, naravno, zivjeti od
ponosa sto imaju vlastiti identitet. Tom prohlemu posvecena je treca knjiga,
Kraj milenija. Ona zapocinje analizom raspada Sovjetskog Saveza, a nastavlja se analizom tzv. "cetvrtog svijeta", Afrike, koja je ispala iz procesa ekonomske glohalizacije, te Juzne Amerike Cije sanse jos nisu posve izguhljene.
Medu slucajevima razvojnog neuspjeha, sovjetski nije najtezi, ali je najpoucniji. Prvo, taje zemlja isla u "hiperindustrijalizam", stojuje skupa s hiperhirokratiziranom drzavom onemoguCilo da se popne na informacijski stupanj razvoja. Drugo, njezina je politika identiteta hila promasena. Rezim je
22
pokusao ovladati kulturnom i nacionalnom raznolikoscu drustva na krut nacin, na osnovi strogo teoritorijalne pripadnosti stanovnistva, premda je ono
nacionalno ispremijesano na citavu teritoriju zemlje. N a taj naCin, sovjetski
etatizam je skrahirao na oba pola izgradnje umrezenoga drustva, nije razvio
mehanizme prelaska iz industrijske na informatiziranu ekonomiju i nije izgradio slojeviti, neiskljuCivi identitet (Castells, 1998., 3: 68).
Afrika, pak, s unistenim gospodarstvom i nerazvijenom, plemenskom
drustvenom strukturom, s brojnom radnom snagom od vise stotina milijuna
radnosposobnih, koju nijedno trziste ne moze apsorbirati, mozda jedini tracak nade maze potraziti u razvoju donekle modernizirane i razvojno sposobne Juzne Mrike.
Sto se tice Juzne Amerike, ana je, po Castellsu, dualno drustvo. N a jednoj
je strani sektor strucnjaka i politicara sposobnih za ukljuCivanje u dinamican
i uravnotezeni razvoj i globalizaciju. Na drugoj, mnogo vecoj strani vlada siromastvo, kriminal i drustvena iskljucenost. Tu moe ima korumpirani drzavni aparat u sprezi sa spekulantskim kapitalom. Iako su juznoamericke zemlje i dalje fmancijski prezaduzene i krhka politickog zdravlja, razvoj Cilea nakon Pinocheta u smjeru ekonomskog oporavka i politicke demokratizacije, zatim razvoj Perua pod vodstvom tehnokratsko-liberalne elite, a donekle i razvoj Brazila, pokazuju da se domaCim snagama moze izbjeCi fatalan krug vanjskoga financijskog zaduzivanja i unutarnjeg propadanja, te potaknuti ekonomski rast, zaposljavanje i za to pridobiti siroku drustvenu podrsku.
Medutim, snaga svih tih primjera u cjelini je preslaba. Najjaca veza koja
nerazvijena podrucja spaja s globalnom cirkulaciju dobara i usluga danas je
izopacena. To je "globalna zloCinacka ekonomija". To je, uz Mriku, najsumornija tema lnformacijskoga doba. Kriminal je, napominje autor, star koliko i
ljudski rod, ali ovaj kriminal je rodak umrezenoga drustva. U tom se drustvu
odlicno snalazi, trgujuCi svime i svaCime: novim tehnologijama, pranjem novca, trgovinom oruzjem, ljudskim organima, bijelim robljem, drogom itd. Stovise, gospodarstva i politicke vlasti brojnih zemalja, napominje autor, od Italije,
Austrije i Rusije do Burme, Hong Konga i Japana, ne mogu se razumjeti bez
udjela kriminalnih mreza. Ipak, najveca prednost kriminalnih mreza jest u Cinjenici, kako prosuduje Castells, da one bolje od ikoga povezuju globalnu i lokalnu razinu, buduCi da su izvrsno ukorijenjene u lokalnim sredinama. Time
pruzaju podrsku multinacionalnim korporacijama u njihovoj namjeri, koju
one same ne mogu uspjesno ostvariti, da "kombiniraju kulturni identitet i globalni biznis" (Castells, 1998., 3: 204). To je intelektualno i moralno najsmjeliji dio Castellsova rada. Ipak, to nije i jedina porazavajuca konstatacija o kulturalnim "prednostima" mafije. Ukorijenjenost raznih mafija u lokalnim kulturama i drustvima presudno oblikuje duh mladih narastaja sirom trecega i
cetvrtoga svijeta'. Mladi ljudi u mafijasima ne vide samo svoje uzore- junake,
vade ili poslodavce - nego i evrste dokaze o tome da se drugacijim putem u
takvoj drustvenoj sredini ne moze uspjeti, pa mozda ni opstati.
23
Dotle povijesni uzor drustvenih vrijednosti na osnovi rada, natjecanja,

ulaganja i uspjeha, sto ga je izgradio razvijeni kapitalizam, prolazi kroz ozbiljna iskusenja. Nije tu rijec o nadolasku postmaterijalistickih vrijednosti,
vee o azijskom Pacifiku, tj. Japanu, Juznoj Koreji, Maleziji, Tajvanu, Singapuru, Hong Kongu, u novije vrijeme juznom dijelu Kine. U tim je podrucjima
kapitalisticki sustav u posljednjih tridesetak godina dozivio svoju renesansu
i sto se tice motivacije ljudi za rad i uspjeh na osnovi dugorocnog ulaganja i
odricanja, sto podsjeca na rani zapadni protestantizam, i sto se tice rezultata ekonomskoga rasta i tehnoloske modernizacije, koji po stopama nadmasuju zapadne. Ali, prica o uspjehu trajala je do ljeta 1997. Tad a je zapocela teska kriza koja je snazno potresla sve te zemlje i, izuzevsi Kinu, dovela u pitanje njihov daljnji razvitak.
Zato je u jesen 1998., pripremajuCi novo izdanje Kraja milenija, Castells
preradio poglavlje o azijskom Pacifiku, inace opsegom najvece u knjizi. U
prethodnom je izdanju s pravom objasnjavao razvojni uspjeh tih' zemalja kao
rezultat odnosa izmedu "razvojne drzave" i trzisnoga gospodarstva, iako se
nacin tog odnosa razlikuje od zemlje do zemlje i od razdoblja do razdoblja od japanskoga tipa korporativizma do hongkonskoga tipa liberalizma. ZahvaljujuCi uspjesnu razvitku, to se podrucje ispreplelo s gospodarstvima sirom
svijeta i, kao jednaki partner, povezalo s najrazvijenijim zapadnim zemljama. Pacifik je, zakljucuje autor, istinski multikulturni svijet koji pokazuje da
je razvoj globalnoga kapitalizma i regionalne suradnje moguc uz ocuvanje
kulturnih i nacionalnih posebnosti na koje je svaka zemlja ponosna (Castells, 1998., 3: 309). U novom izdanju Castells objasnjava krizu kao posljedicu
odnosa izmedu globalizacije i drzave. Sada tvrdi da je relativna autonomija
razvojne drzave u Aziji spram globalne ekonomije hila mac s dvije ostrice, da
se uspjeh pretvorio u poraz. Sve veca integracija u globalnu ekonomiju onemogucila je drzavi nadzor nad financijskim tokovima, trgovinom i cjelokupnim industrijskim razvojem. S druge strane, financijske institucije slobodno
su nudile sredstva i veliki vanjski ulagaCi sami su nalazili put do unutrasnjosti azijskih trzista. Tako je nastao "novi divlji Istok neobuzdanog kapitalizma", vrlo ranjiv na globalnu financijsku krizu koja se razbuktala u 1998.
Jedino je Kina ostala otporna na krizu, i to zahvaljujuCi tome sto je veCi dio
njezina gospodarstva ostao izvan utjecaja globalizacije. U svakom slucaju,
zakljucuje Castells, razvojna ddava odigrala je svoje. Na njezino mjesto dolazi "umrezena drzava".
Uzor za umrezenu drzavu autor nalazi u Europskoj uniji. Poglavlje o Europi ostalo je, naravno, neizmijenjeno u novom izdanju Kraja milenija. Smijemo li se pitati: dokle? Castells i brojni drugi autori skloni su uvjerenju da
je Europska unija pouzdana tvorevina. Ona je i projektirana kao odgovor na
globalizaciju a ne zbog nekih drugih ideja. Unija pozuruje europsku integraciju u sferi u kojoj je proces globalizacije najvise odmakao, a to su financije i
monetarna politika. Ipak, europska umrezena drzava utjelovljuje bojazan
24
V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANIRAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE
koju dosadasnje drzave, kao i sami gradani, imaju spram globalne integracije i stvaranja visih, naddrzavnih instanci. Hoce li umrezena Europa uspjeti
izbjeei obnavljanje neke arbitrame vrhovne moCi i stvoriti zajednicku vlast
Ciji se autoritet proteze po citavoj mrezi? Umjesto izravna odgovora Castells
upozorava na opcu karakteristiku mreze. Mreza nema srediste, nego samo
cvorista. Drugim rijecima, moguce su njemacka, francuska iii britanska
hegemonija.
Ali Europska unija je jedini moguCi oblik drzave u eri umrezenoga drustva informacijskoga doba. Ostaje jedino problem identiteta, jer Europa nije
hila a niti ce, po svemu sudeCi, postati jedinstvenom kulturom iii nacijom.
Ono sto ju ceka, po Castellsovu predvidanju, odgovara pojmu projektnog
identiteta. To je "uzor drustvenih vrijednosti i institucionalnih ciljeva koji
privlace vecinu gradana ada pri tome nikoga ne iskljucuju" (Castells, 1998.,
3: 333). Da je to moguce, pokazuju svi oni Europljani koji svoj opstanak ne
uvjetuju samo postivanjem svojih posebnih kulturnih i nacionalnih identiteta nego, mozda i prije svega, ocuvanjem tekovina drzave blagostanja, drustvene solidarnosti, stabilnog zaposlenja i radnickih prava. U tome Castells
vidi zametke buducega europskog identiteta. Medutim, eurooptimizam je
premalen, kao i Europa, da bi nesto ohrabrujuce znaCio za veliki ostatak svijeta informacijskoga doba. 1
Pitanje smisla novoga svijeta

Sto sve zavrsava a sto zapocinje nadolaskom informacijske tehnoloske revolucije, ekonomskih preokreta i novim drustvenim pokretima? Castellsov prvi
opCi zakljucak glasi da ukrstanjem nove tehnologije, ekonomije i drustvene
dinamike nastaju tri nove stvamosti. Prvo, umrezeno poduzece s globalnom
radnom snagom, Ciji ce se samo manji dio moCi nositi sa zahtjevima informacijskoga kapitalizma za fleksibilnim i samoprogramirajueim radnikom (klasicni radnik s postojanim radnim mjestom i vremenom postat ce suvisan).
Drugo, kultura stvarne virtualnosti koja postaje sredisnja sfera borbe za
moe. I treCi je svijet antipoda, drustveno iskljucenih. U informacijskom kapi1
Vijece Europe, koje danas okuplja 41 europsku zemlju, posljednjih godina vodi siroku
kampanju za ukljuCivanje u informaticku ekonomiju kao jedinu sansu za prezivljavanje
i daljnji razvoj svih sektora - komercijalnoga, privatnog i javnog, ukljucujuCi kulturni
sektor (usp. Levy, 1997.). Osobita paznja posvecena je novim zanimanjima i strucnim
profilima na tdistu rada, koji su razvrstani u 4 kategorije: sadrzaj i tehnologija, dizajn
i tehnologija, menedzment i tehnologija i distribucija i tehnologija (Schmidt-Braul,
1999.; Council of Europe, 1999.). N a informacijski izazov SAD-a i Japana pokusava se
odgovoriti maksimalnom spremnoscu da se velika vecina zaposlenih, kao najugrozenijih prodorom novih tehnologija, sto prije na razliCite naCine - a prije svega podrskom
drzavnih ustanova putem skolskog sustava i povremenim izobrazbama - osposobi da
dobar dio rada i zivota provede uz racunalo, kao svoj osnovni alat.
25
talizmu glavnu rijec imaju globalna financijska trzista, a ne vise vlasnici kapitala i menedzeri. Globalna financijska trzista Cine vrhunac akumulacije
kapitala i postaju "stvami kolektivni kapitalist". Tu se slijevaju svi profiterski interesi. Takav ishod odreduju tehnoloski uvjeti pod kojima djeluje informacionalizam. Dakle, kao i po Marxu, kapitalizam nije rezultat ljudske
gramzivosti, nego objektivni sustav koji sebe samog proizvodi. Citajuci posljednje stranice Castellsove trilogije, stjece se dojam da takav sustav nista ne
moze ugroziti a kamoli zamijeniti. On kroji sastav i sudbinu svih drustvenih
klasa, zemalja, regija i kontinenata. I u iducem stoljecu nastavit ce povezivati svijet, ali selektivno, iskljucujuCi iz igre sve one koji n;m ne koriste.
Je li time trajno zapecacena drustvena moe i cemu onda sluzi predstavni&a demokracija? Castells tvrdi da pitanje moCi nije konacno rijeseno, nego
se pomice prema kultumoj sferi, prema mjestima gdje se informacije vezuju
za uvjerenja i obrasce ponasanja ljudi i time oblikuju njihova iskustvo i
spremnost na akciju. Uslijed tehnoloske revolucije, posebno u medijima, kultume ce se borbe sve vise odvijati u virtualnom prostoru. Kao i u novoj ekonomiji, i u novoj kulturi odlucujucu vaznost imat ce znanje i informiranost.
Ti ce se resursi stjecati kretanjem izmedu evorova u mrezi, a ne zauzimanjem nekoga fizickog mjesta. Koliko su sanse u toj borbi za moe otvorene da
bi se citav sustav promijenio? Ni tu Castells ne vidi veliki izlaz iz postojecega poretka bogatstva i moei. Parafrazirajuei Lenjinov "sto da se radi?" i Marxovu jedanaestu tezu o Feuerbachu, drzi kako su drustvena akcija i politicki projekt uvijek dobrodosli kao izvor nade u toliko potrebnu promjenu. Ali
svaki takav pokusaj morao bi biti razmjemo iskusniji i razboritiji od proslih,
imajuei na umu "toliko uzaludnih zrtava, tako mnogo slijepih ulica uvedenih
putem ideologija, i toliko uzasa izazvanih umjetnim rajevima dogmatskih politicara" (Castells, 1998., 3: 359).
Kako citati Castellsa?

Dosadasnjim prikazom zeljeli smo Citateljima olakSali snalazenje u golemu
sadrzaju lnformacijskoga doba. I neki vrlo pozvani komentatori naglasavaju
da nije lako odabrati naCin kako Citati Castellsovo djelo, buduei da su mu putovi analize cinjenica vrlo razgranati, a interpetacije cesto viseznacne. Da bi se
razumijevanje djela uklopilo u kontekst danasnjih rasprava o temama o kojima Castells pise, upozorit cemo na nekoliko novijih kritickih osvrta na njegovo djelo. Iznosenjem tih kritika zelimo ukazati na jos jednu vaznu stvar, a ta
je kako se u drustvenoj znanosti odvija recepcija i kali ugled velikoga djela.
U osvrtu pod naslovom "Vrli novi svijet Manuela Castellsa: sto se dogada
na Zemlji (ili u eteru)?i', objavljenu u casopisu Development and Change, Peter Waterman pise o Castellsovu djelu kao bogatu i ambicioznom radu, au
teorijskom smislu revolucionamom, buduci da je utvrdio karakteristike no-
26
voga kapitalizma koji, u usporedbi sa starim, izokrece odnos izmedu drustvene haze i nadgradnje, odnosno prirode i kulture (Waterman, 1999.). Ali mu
upucuje i dosta primjedaba, od kojih cemo izdvojiti najbitnije. Prvo, Castellsov opis (doduse, ne i objasnjenje) glavnih tendencija razvitka od industrijskoga k informacijskom kapitalizmu sadrzanje vee u knjizi Johna Naisbitha
Megatrendovi (Naisbith, 1982.). Time Waterman, oCigledno radikalniji kriticar kapitalizma od Castellsa, aludira na Castellsovu implicitnu bliskost s
Naisbithom (Castells ga u svom djelu ne spominje), inace zagovornikom velikih korporacija. Drugo, Castellsova frankenstajnovska slika kapitalizma
(samorazvijajuCi sustav koji vlada i nad kapitalistima) nije uvjerljiva, uz to
sto je i logicki problematicna. I trece, smatra Waterman, Castells suvise olako otpisuje stari radnicki pokret, kao sto opcenito preostro razlikuje staro i
novo, buduci da i stari pokreti evoluiraju i preuzimaju teme i govor novijih
pokreta. "To sto jedna nacionalna konfederacija sindikata organizira konferenciju o svojim gay, lezbijskim i biseksualnim clanovima, stvarno je nesto
novo," napominje Waterman (Waterman, 1999: 367-8). S druge strane, izvor
razjedinjenosti feministickog pokreta neopravdano vidi samo u logici mreze,
a ne, sto je prema ovom kriticaru istinitije, u ucestalim sukobima unutar
toga pokreta.
0 opravdanosti tih primjedaba dalo hi se dosta raspravljati, a najvise hi, naravno, imao reCi Castells. Jednu slicnu priliku dobio je u casopisu New Political Economy, odgovarajuCi na kritike triju poznatih autora s podrucja drustvenih znanosti, od kojih neki iznose primjedbe slicne Watermanovima. Premda
su i oni uglavnom impresionirani Castellsovim djelom, njihove cemo pohvale
ovdje preskoCiti. Uostalom, u razvitku znanstvene spoznaje pohvale su cesto
manje korisne od primjedaba. Tako Chris Freeman zamjera Castellsu sto je iznenadujuce malo napisao o fenomenu moCi u mrezama. Po njemu, "danasnje
mreze su sutrasnji karteli", pa su tako Bill Gates i Rupert Murdoch i te kako
vazne figure za objasnjenje umrezene ekonomije (Freeman, 1998: 464).
Drugi kriticar, Krishan Kumar, glavni problem vidi u Castellsovu teorijskom okviru. Smatra ga neelasticnimjer poCiva na ostroj dihotomiji, kako izmedu Mreze i ldentiteta - ispada kao da je posrijedi simetrican i reciprocan
odnos - tako i izmedu reaktivnih (provincijalnih, autarkicnih) i proaktivnih
(otvorenih, umrezavajuCih) drustvenih pokreta (Kumar, 1998: 467). Dakle, cirri se kao da pojedini pokreti nemaju "drugo lice".
Napokon, Nick Stevenson vidi u lnformacijskom dobu dva nedostatka.
Prvo, kada analizira zenski pokret, a posebno kada govori 0 muskarcima,
Castellsje sklon esencijalizmu. Ponasanje muskaraca opisuje kao da ono ima
trajne i nepromjenljive crte, cak kada ih svrstava po razliCitim stavovima
koje zauzimaju u odnosima prema zenama iii pripadnicima svoga spola. Drugo, Castells je saurzaj medijskih programa koji oblikuju javni govor okarakterizirao kao sve vise depolitizirajuci. Po Stevensonu, medutim, "ideoloske
debate jos su uvijek vrlo zivahne u matici politickih snaga". Kao primjer uzi27
rna britanski "novi radnicki pokret" ("New Labour"), Tonyja Blairea i ideju
"treeega puta" izmedu klasicne socijaldemokracije i neoliberalizma (Stevenson, 1998: 4 72).
U opsirnom odgovoru Castells je dio svake od primjedaba prihvatio, a dio
odbacio (Castells, 1999.). Sto se tice Freemanove primjedbe 0 problemu moci,
Castells i dalje tvrdi daje mreza, bilo financijska ili medijska, "kolektivni kapitalist" koji operira putem prekidaca koji bas svakoga mogu iskljuciti, te da
je individualna moe tajkuna sve manja. Medijski tajkuni, poput Murdocha,
moeniji su ad veCine politickih vada, ali sama dak su im mediji vjeradastojni i
dok uvazavaju utjecaj konkurentskih medija, adnasna pluralizam maCi. Kaa
primjer navadi slucaj Berluscanija u Italiji kajeg su uprava mediji politicki
srusili bas u pakusaju da pamaeu svaga medijskog carstva (vlasnik vise od polavine medija) asvaji paliticku vlast. Slicna se dagadila u spanjalskaj (slucaj
dnevnika El Mundo u pakusaju rusenja Felipea Ganzalesa), i SAD-u (slucaj
Newsweeka kaji je pakusaa prikriti infarmacije a aferi s Manicam Lewinski).
Kumaravu primjedbu na racun pajednastavnjenaga tearijskag okvira,
Castells je u veeaj mjeri prihvatio- s jednam apeam napamenam sebi u prilag. Svaka dinamicna pajava- mreza, identitet, pakret, adnas prema prostaru, itd.- u nekamu vremenskom razdoblju pakazuje relativno cvrste karakteristike, Cime se daticna pajava razlikuje ad drugih ili slicnih pojava. ZahvaljujuCi astalim svajim karakteristikama, pak, pajava se maze pramijeniti, a
time i adnas prema astalim pajavama. Isti pakreti, na primjer, magu biti najprije praaktivni a patam reaktivni, ili obratna, mreza vise lokalna takader
maze pastati vise glabalnam, itd. Castells ipak priznaje da je u takvu
paimanju empirijska analiza mnago vaznija ad apee tearije.
N a Stevensonovu primjedbu o esencijalizmu u karakterizaciji muskaraca
u razdablju krize patrijarhalnasti Castells adgavara taka sta prihvaea empirijsku relativizaciju znacenja "muska", kaa i individualnu razinu promatranja. N a i dalje tvrdi da muskarci apeenita imaju agranicen izbor maguenasti
prilagodbe na navu situaciju. Takva zakljucivanje nije, medutim, lako shvatiti anda kada Castells medu moguCim opcijama muskaraca ubraja i obnavljanje patrijarhalnosti, neapatrijarhalnost, kaju drzi "slijepom ulicom" (za
kaga?).
Obrazlazenje koje je daa kao odgavor na Stevensonavu kritiku svoje tvrdnje a sve veeoj depalitizaciji medija i javnasti, mnoga je uvjerljivije od prethadnih dvaju, iaka je mnaga sazetije izlozena. Castells drzi da se svaka znacajna politika danas mora suaCiti s kulturam stvarne virtualnosti, adnasno
medijskim hipertekstom. Pri tome je vaznije, kako je rekao McLuhan, ovladati medijem nego sadrzajem paruke. Radi ilustracije, Castells porucuje, pomala iranicno, da je veliki simpatizer Tonyja Blairea, ali da medu novim laburistima ne vidi novu ideju, vee "pragmatizam, zdravi razum i kratkorocnu
navigaciju u ime veCine britanskog drustva", iznad svega "majstorsko rukovanje medijskom politikam" (Castells, 1998: 482).
28
Slicnih kritika i odgovora zacijelo ce, kao sto i sam Castells najavljuje, biti
jos mnogo. Jedna od primjedaba koje se mogu uputiti, a koje nisu iznesene u
spomenutim kritikama, jest da zanemaruje dvadesetak godina dugu tradiciju istrazivanja drustvenih mreza u sociologiji (usp. Katunaric, 1999.). Umjesto toga, samo usput preuzima ideju glavnoga istrazivaca na tom podrucju,
Marka Granovettera, o "ukorijenjenosti" ekonomskog djelovanja u drustvenim mrezama (Castells, 1997: 151). To znaCi da su mreze tvorevine kojima
ljudi prilagoduju svoje djelovanje, a ne obratno. Takav neostrukturalizam,
vee dosta daleko od Weberova individualistickog poimanja drustvenog djelovanja i jos dalje od Marxova revolucionarnog poimanja, Castells je ugradio u
svoje poimanje mreze, posebno umrezenoga kapitalizma. lspada da taj sustav lako mijenja svoje oblike i svoju okolinu, ali ne i vlastitu (profitersku) narav. Umjesto objasnjenja toga paradoksa, autor je pri kraju djela pribjegao
prividno fundamentalnom a zapravo naivnu antropoloskom razmisljanju,
napisavsi: "Izvanredno je velik jaz izmedu nase tehnoloske prerazvijenosti i
nase drustvene podrazvijenosti" (Castells, 1998., 3: 359). Socioloski obrazovaniji Citatelj tesko maze nazrijeti smisao te recenice: jesu li kapitalisti i izumitelji "moralni idioti" ili je Citavo covjecanstvo ograniceno drustvenom uskogrudnoscu i ima poredak kakav zasluzuje?
Taj pad misaonog napona vjerojatno nije samo uzrokovan iscrpljenoscu
autora koji je u dvije godine ispisao preko tisucu stranica vrlo zahtjevnog
teksta, nego i njegovim odbijanjem da pitanje smisla nove epohe, ugrozenog
nepromjenljivom biti kapitalizma, podvrgne opcenitijemu, filozofskom razmatranju. Castells istice da je takvo razmatranje intelektualno jalov ostatak
neuspjelih antikapitalistickih projekata. Suocen s krupnim proturjecjima novoga doba, priznaje kako je "iscrpio svoje rijeci", pa zadnje retke Kraja milenija poklanja stihovima pjesme Pabla Nerude u kojima pronalazi sliku vlastite bilance uspjeha i neuspjeha. Pjesma govori o razocaranju u prijatelje, istom okusu kruha i knjiga, bezbolnoj statistici, neugasloj ljubavi pjesnika prerna svojoj bliznjoj i daljnjemu zivotu medu istinoljupcima. Time je novi Weber obnovio patos staroga Webera. Stari je Weber pocetkom ovoga stoljeca
moralno zabrinutim intelektualcima poruCio nesto slicno: suoCiti se s bezobzirnoscu realnoga svijeta i nedostatkom smisla u povijesti moze samo osoba
koja je iznutra tome dorasla svojim skolovanjem i iskustvom.
Vjeran Katunaric
29
Literatura
Alexander, Jeffrey M. (1987) The Centrality of the Classics, u: Giddens, Anthony i Tumer, Jonathan H., ur., Social Theory Today. Oxford: Basil Blackwell.
Barney, Cliff (1997) Bewildered New World. Upside Today.
http://www. upside. com
Bamey, Cliff (1998) Manuel Castells's Global World Report. Rewired.
http://www. upside. com
Boudon, Raymond (1993) European Sociology: The Identity Lost?, u: Nedelmann, Birgitta, Sztompka, Piotr, ur., Sociology in Europe. In Search of
Identity. Berlin-New York: Walter de Gruyter.
Castells, Manuel (1997 /1996/) Information Age: Economy, Society and Culture Vol. 1: The Rise of the Network Society. Oxford: Basil Blackwell.
Castells, Manuel (1997) Information Age: Economy, Society and Culture Vol.
II: The Power of Identity. Oxford: Basil Blackwell.
Castells, Manuel (1998) Information Age: Economy, Society and Culture Vol.
Ill: End of Millennium. Oxford: Basil Blackwell.
Castells, Manuel (1998) A Rejoinder: On Power, Identities and Culture in the
Network Society. New Political Economy, br. 3.
Castells, Manuel (1999) The Millennium Symposium - Conversations with
Manuel Castells, Robert Cox and Immanuel Wallerstein. New Political
Economy, br. 3.
Council of Europe (1999) New Information Technologies. Training, Qualifications and Professional Profiles. Strasbourg: Council for Cultural Co-operation.
Dogan, Mattei (1994) Fragmentation of the social sciences and recombination of specialities around sociology. International Social Sciences Journal, br. 139.
Freeman, Chris (1998) The New Weber. New Political Economy, br. 3.
Giddens, Anthony (1996) Out of Place: Anthony Giddens reviews Manuel
Castells' "The Rise of the Network Society". Times Higher Education Supplement, prosinac 13.
Katunaric, Vjeran (1999) Informacijsko doba i homofilija: rasprava o doprinosu sociologije mreza. Revija za sociologiju, br. 1-2.
Kumar, Krishan (1998) The End-of-Millennium World. New Political Economy, br. 3.
Levy, Bemard (1997) Cyberculture. Strasbourg: Council of Europe.
Mouzelis, Nicos (1994) The Poverty of Sociological Theory. Sociology, br.4.
Mouzelis, Nicos (2000) Sociologijska teorija- sto je poslo krivo? Zagreb: N ak-
30
V. KATUNARI~. CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE
lada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociolosko drustvo.

Naishith, John (1982) Megatrends: Ten New Directions Transforming our Lives. New York: Warner Books.
Schmidt-Braul, Ingo-Eric (1999) The Cultural Work within the Information
Society. Strashourg: Council of Europe, Council for Cultural Co-operation.
Stevenson, Nick (1999) Contraflows in Critical Theory. The New Political
Economy, hr. 3.
Touraine, Alain (1992) Critique de la Modernite. Pariz: Fayard.
Touraine, Alain (1998) Preface :Manuel Castells, La societe en reseaux: l'ere
de l'information, Traduit de l'angrais par Philippe Delamare, Pariz, Fayard.
Waterman, Peter (1999) The Brave New World of Manuel Castells: What on
Earth (or in the Ether) is Going On? Development and Change, hr. 2.
31
Zahvale
S obzirom na to da su moje istrazivanje i pisanje pokusavali sustici predmet istrazivanja koji se sirio brze od moga radnog kapaciteta, ova je knjiga radena dvanaest godina. To sto sam uspio doCi do nekog oblika dovrsenosti, koliko god on bio provizoran, mogu zahvaliti suradnji, pomoCi i
podrsci brojnih osoba i institucija.
Moj prvi i najdublji izraz zahvalnosti ide Emmi Kiselyovoj, Cija je suradnja hila kljucna kod pronalazenja informacija za nekoliko poglavlja,
kod pomoCi pri razradi knjige, pri osiguravanju pristupa jezicima koje ne
poznajem i kod komentiranja, ocjenjivanja i savjetovanja u pogledu cjelokupnoga rukopisa.
Takoder bih zelio zahvaliti organizatorima cetiri izvanredna foruma
odrzana 1994.-95., na kojima su glavne ideje ove knjige podrobno raspravljane i pravodobno poboljsane tijekom posljednjih stadija njezine razrade.
To su: posebni skup vezan uz knjigu pri Susretu Americkog antropoloskog
drustva 1994., u organizaciji Ide Susser; kolokvij Odsjeka za sociologiju
pri Berkleyju, koji je organizirao Loic Wacquant; medunarodni seminar o
novim svjetskim trendovima u Braziliji oko Fernanda Henriquea Cardosa
koji je tada preuzimao predsjednistvo Brazila; te niz seminara o knjizi na
Hitotsubashi sveucilistu u Tokiju, u organizaciji Shujiro Yazawa.
Nekoliko je kolega iz razliCitih zemalja pazljivo proCitalo prvu verziju
knjige, u potpunosti ili odredena poglavlja, te potrosilo znatno vrijeme komentirajuCi, sto je dovelo do znacajnih i opseznih revizija teksta. Pogreske kojih jos uvijek ima u knjizi u potpunosti su moje. Mnogi pozitivni doprinosi su njihovi. Zelio bih odati priznanje za kolegijalan trud koji su ulozili Stephen S. Cohen, Martin Carnoy, Alain Touraine, Anthony Giddens,
Daniel Bell, Jesus Leal, Shujiro Yazawa, Peter Hall, Chu-joe Hsia, Youtien Hsing, Franc;ois Bar, Michael Borrus, Harley Shaiken, Claude
Fischer, Nicole Woolsey-Biggart, Bennett Harrison, Anne Marie Guillemard, Richard Nelson, Loic Wacquant, Ida Susser, Fernando Calderon, Roberto Laserna, Alejandro Foxley, John Urry, Guy Benveniste, Katherine
35
Burien, Vincente Navarro, Dieter Ernst, Padmanabha Gopinath, Franz

Lehner, Julia Trilling, Robert Benson, David Lyon i Melvin Kranzberg.
Tijekom posljednjih dvanaest godina brojne su institucije saCinjavale temelj ovoga rada. Prva od njih je moj intelektualni dom, Sveuciliste u Kalifomiji, u Berkleyju, posebice akademske jedinice u kojima radim: Odsjek za
gradsko i regionalno planiranje, Odsjek za sociologiju, CeJ!tar za zapadnoeuropske studije, Institut za gradski i regionalni razvoj te Okrugli stol za
medunarodnu ekonomiju. Pomogli su mi u istrazivanju svojim materijalima
i institucionalnom podrskom, kao i dajuCi odgovarajuce okruzenje za razmisljanje, smionost, istrazivanje, diskusiju i pisanje. Kljucni su dio tog okruzenja, pa tako i mojega razumijevanja svijeta, inteligencija i otvorenost
postdiplomanata s kojima sam imao srecu suradivati. Neki od njih hili sui
od izrazite pomoCi kao asistenti pri istrazvanju i njihov doprinos ovoj knjizi mora se prepoznati: You-tien Hsing, Roberto Lasema, Yuko Aoyama,
Chris Benner i Sandra Moog. Takoder bih zelio zahvaliti Keukei Hasegawai
s Hitotsubashi sveucilista na vrijednoj pomoCi pri istrazivackom radu.
Brojne su institucije u raznim drzavama takoder pruzile podrsku u provodenju istrazivanja izlozenog u ovoj knjizi. ImenujuCi ih, zahvaljujem njihovim direktorima i brojnim kolegama koji su me nauCili ono o cemu u ovoj
knjizi pisem. To su: Institute de Sociologia de Nuevas Tecnologias; Universidad Aut6noma de Madrid; Medunarodni institut za studije rada; Medunarodni ured za rad u Zenevi; Sovjetska (kasnije Ruska) akademija znanosti;
Universidad Mayor de San Simon, Cochabamba, Bolivija; Instituto de Investigaciones Sociales, Universidad Nacional Aut6noma de Mexico; Centar
za gradske studije SveuciliSta u Hong Kongu; Centar za napredne studije
N acionalnog sveuCilista u Singapuru; Institut tehnologije i medunarodne
ekonomije pri drzavnom savjetu u Pekingu; Nacionalno sveuciliste u Tajvanu, Taipei; Korejski institut za istrazivanja na podrucju ljudskih naseobina,
Seoul; te Fakultet drustvenih studija, Hitotsubashi sveuciliste, Tokio.
Posebnu misao posvecujem Johnu Daveyju, direktoru urednistva Blackwella, Cija je intelektualna interakcija i pozitivna kritika vise od dvadeset godina hila od neprocjenjive vrijednosti za razvoj mog pisanja, pomazuCi mi da se izvucem iz cestih slijepih ulica, neprekidno me podsjecajuCi da knjige prenose ideje te da nemaju veze s tiskanim rijeCima.
Konacno, zelio bih zahvaliti svom kirurgu, dr. Lawrenceu Werboffu, te
svom doktoru, dr. Jamesu Davisu, obojici s Kalifomijskog sveucilista u
Mount Zion bolnici u San Franciscu, Cija su mi briga i profesionalnost dali vremena i energije da zavrsim ovu knjigu, a mozda i ostale.
Berkeley, Kalifoniija, ozujak 1996.
36
Autor
PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO
"Smatras li me ucenim, nacitanim covjekom?"

"Svakako," odgovorio je Zi-gong, "Zar nisi?"
"Nikako," rekao je Konfucije. "Samo sam dosegao nit koja povezuje
sue ostale. "*
Potkraj drugoga tisuCljeca krscanske ere nekoliko je dogadaja od povijesnog znacenja promijenilo drustveni krajolik ljudskog zivota. Tehnoloska
revolucija temeljena na informacijskim tehnologijama sve b!Ze mijenja
materijalnu osnovu drustva. Ekonomije u cijelom svijetu globalno su pastale medusobno ovisne, uvodeCi novi oblik odnosa izmedu ekonomije, drzave i drustva, unutar jednog sustava varijabilne geometrije. Kolaps sovjetskog etatizma i pad medunarodnoga komunistickog pokreta kao posljedica, trenutno su narusili povijesni izazov kapitalizmu, oslobodili politicku ljevicu (i marksisticku teoriju) od kobne privlacnosti marksizma-lenjinizma, okoncali hladni rat, smanjili rizik opcega nuklearnog unistenja
i promijenili globalnu geopolitiku u njezinim temeljima. Sam je kapitalizam prosao kroz proces znacajne restrukturacije Cije su karakteristike
veca fleksibilnost upravljanja; decentralizacija i umrezenost poduzeca,
prisutna unutar samih poduzeca i u odnosima spram drugih poduzeca;
znacajan porast moCi kapitala s obzirom na radnu snagu, uz prated pad
utjecaja radnickog pokreta; sve veca individualizacija i diverzifikacija
radnih odnosa; masovno ukljucenje zena u placenu radnu snagu, cesto uz
diskriminacijske uvjete; intervencija drzave sa svrhom selektivne deregulacije trzista i smanjivanja socijalnog osiguranja, uz razliCit intenzitet
i orijentaciju, ovisno o prirodi politickih sila i institucija u svakom drus-
Prepricao Sima Qian (145.-o. 89. pr. Kr.) u "Konfucije", u Hu Shi, Razvoj logickih metoda u drevnoj Kini, Shangai: Oriental book Company, 1992.; citirano u Qianu 1985: 125.
37
tvu; te povecana globalna ekonomska konkurencija, u kontekstu sve vece geografske i kulturne diferencijacije okvira akumulacije i upravljanja
kapitalom. Kao posljedica toga opceg porasta kapitalizma, koji je jos uvijek u tijeku, svjedoci smo globalne integracije financijskih trzista, porasta azijskog Pacifika kao novoga dominantnog, globalnog centra proizvodnje, zahtjevnog ekonomskog sjedinjenja Europe, pojave regionalne ekonomije Sjeverne Amerike, diverzifikacije, pa potom dezintegracije bivsega
treceg svijeta, postupne transformacije Rusije i podrucja pod utjecajem
bivsega Sovjetskog Saveza u trzisne ekonomije i ukljucivanja vrijednih
segmenata ekonomija sirom svijeta ujedan medusobno ovisan sustav koji djeluje kao jedinica u realnom vremenu. Zbog tih je trendova doslo do
naglasavanja nejednakog razvoja, ovaj put ne samo izmedu Sjevera i Juga, vee u svim drustvima, izmedu dinamicnih i ostalih segmenata, pred
koje se postavlja rizik da postanu nebitni sa stajalista logike sustava.
Svjedoci smo istodobnog oslobadanja iznimnih proizvodnih snaga informacijske revolucije i stapanja crnih rupa ljudske bijede u globalnoj ekonomiji, bez obzira je li to Burkina Faso, juzni Bronx, Kamagasaki, Chiapas ili La Courneuve.
lstodobno, kriminalne aktivnosti i organizacije tipa mafije sirom svijeta takoder su postale globalne i informacijske, pruzajuci sredstva za stimulaciju mentalne hiperaktivnosti i zabranjenih zelja, uz bilo koji oblik
ilegalne trgovine koji zahtijevaju nasa drustva, od naprednih oruzja do
ljudskoga tijela. Nadalje, novi sustav komunikacije koji govori sve univerzalnijim, digitalnim jezikom, globalno ujedinjuje proizvodnju i distribuciju rijeCi, zvukova i slika nase kulture, te ih istodobno prilagodava
ukusima identiteta i raspolozenjima pojedinaca. lnteraktivne racunalne
mreze eksponencijalno rastu, stvarajuci nove oblike i kanale komunikacije, istodobno oblikovane zivotom i oblikujuCi zivot.
Drustvene promjene dramaticne su koliko i tehnoloski i ekonomski
procesi transformacije. Zbog svih problema u procesu transformacije polozaja zena, u brojnimje drustvima patrijarhalizam napadnut i uzdrman.
Tako su odnosi medu spolovima umjesto sfere reprodukcije kulture u velikom dijelu svijeta postali domena natjecanja. Iz toga slijedi temeljna redefinicija odnosa izmedu zena, muskaraca i djece, te stoga i obitelji, seksualnosti i licnosti. Ekoloska svijest probila se do drustvenih institucija i
njezine su vrijednosti stekle politicku privlacnost, uz cijenu protuslovlja
i manipulacije u dnevnoj praksi korporacija i birokracija. Politicki sustavi optereceni su strukturalnom krizom legitimiteta, periodicki naruseni
skandalima, kljucno ovisni o medijima i osobnom vodstvu, te u sve vecoj
mjeri udaljeni od gradanstva. Drustveni pokreti uglavnom su podijeljeni,
lokalni, orijentirani na samo jedan problem i prolazni, ograniceni na svo-
38
je unutarnje svjetove iii bljesnu samo na trenutak uz neki simbol medija. U svijetu takve nekontrolirane, zbunjujuce promjene, ljudi se uglavnom nastoje okupiti oko primarnih identiteta: religioznih, etnickih, teritorijalnih i nacionalnih. Vjerski fundamentalizam, krscanski, islamski,
zidovski, hinduski, pa cak i budisticki (sto izgleda kao proturjecnost), vjerojatno je najveca sila osobne sigurnosti i kolektivne mobilizacije u ovim
problematicnim godinama. U svijetu globalnih tokova bogatstva, moCi i
imidza, potraga za identitetom, kolektivnim ili individualnim, pripisanim
iii konstruiranim, postaje temeljnim izvorom drustvenog smisla. To nije
novi trend s obzirom nato da je identitet, a pogotovo religiozni i etnicki
identitet, bio u samom korijenu smisla jos od pocetaka ljudskog drustva.
lpak, identitet postaje glavni, a ponekad i jedini izvor smisla u povijesnom
razdoblju koje obiljezavaju opca razgradnja organizacija, gubitak legitimiteta institucija, nestajanje glavnih drustvenih pokreta i prolazni kulturni
izrazaji. Ljudi u sve vecoj mjeri organiziraju svoj smisao oko onaga sto jesu, iii misle da jesu, a ne oko onoga sto rade. U meduvremenu, s druge
strane, globalne mreze instrumentalnih razmjena selektivno ukljucuju i
iskljucuju pojedince, skupine, regije, pa cak i drzave, ovisno o njihovoj relevantnosti za postizanje ciljeva obradenih putem mreze, u neprekidnom
toku strateskih odluka. Iz toga slijedi temeljna podijeljenost izmedu apstraktnoga, univerzalnog instrumentalizma i povijesno ukorijenjenih,
partikularistickih identiteta. Nasa su drustva u sve vecoj mjeri strukturirana oko bipolarne suprotnosti Mreze i Sebstva.
U takvu stanju strukturalne shizofrenije izmedu funkcije i smisla, obrasci socijalne komunikacije podnose sve veCi stres. A kad se komunikacija prekine, kada vise ne postoji, pa cak niti u obliku komunikacije sukoba (sto je slucaj kod drustvenih nemira iii politickog suprotstavljanja),
drustvene skupine i pojedinci medusobno se udaljavaju te dozivljavaju
drugoga kao stranca, as vremenom kao prijetnju. Tim se procesom siri
drustvena podijeljenost jer identiteti u sve vecoj mjeri postaju specificni
i sve tezi da ih se podijeli s drugima. Informacijsko drustvo, u svojemu
globalnom iskazivanju, takoder je svijet u kojemu zive Aum Shinrikyo,
Americka milicija, svijet islamskihlkrscanskih teokratskih ambicija, te
reciprocni genocid Hutua!I'utsija.
Uznemireni rasponom i opsegom povijesne promjene, kultura i misao
nasega vremena cesto govore o novomu tisuc1jecu. Proroci tehnologije
propovijedaju novo doba ekstrapolacijom jedva shvacene logike racunala
i DNK na drustvene trendove i organizaciju. Postmoderna kultura i teorija slave kraj povijesti, pa u neku ruku i kraj Razuma, odricuCi se nase
sposobnosti razumijevanja i pronalazenja smisla, cak i besmisla. Pri tome je presutna pretpostavka prihvacanje potpune individualizacije pona-
39
sanja i nemoCi drustva da upravlja svojom sudbinom.

Projekt oblikovan ovom knjigom pliva protiv struja razaranja i protivi se razlicitim oblicima intelektualnoga nihilizma, drustvenoga skepticizma i politickoga cinizma. Vjerujem u racionalnost i moguenost pozivanja na razum, bez stovanja njegove bozice. Vjerujem u moguenost smislenoga drustvenog djelovanja i transformativne politike, pri cemu nije
neophodno otploviti prema smrtonosnim brzacima apsolutnih utopija.
Vjerujem u oslobadajueu moe identiteta, bez prihvaeanja potrebe za njegovom individualizacijom ili zarobljavanjem fundamentalizmom. Predlazem hipotezu prema kojoj su svi glavni trendovi promjene koji cine nas
novi, zbunjujuCi svijet povezani i smatram da mozemo odgonetnuti njihov
medusobni odnos. Da, vjerujem, bez obzira na staru tradiciju ponekad
tragicnih intelektualnih pogresaka, da su promatranje, analiziranje i teoretiziranje naCin na koji se moze pomoei u izgradnji drukCijega, boljeg
svijeta. To se ne postize davanjem odgovora koji ee biti specificni za svako drustvo i koje ce pronaCi sami drustveni sudionici, vee postavljanjem
nekih bitnih pitanja. Ova bi knjiga zeljela biti skroman doprinos neophodno kolektivnom, analitickom pothvatu, koji se vee dogada na mnogim
horizontima, usmjerenom k razumijevanju nasega novog svijeta na temelju dostupnih dokaza i usmjerene istrazivacke teorije.
Kako bismo napravili preliminarne korake u tom smjeru, moramo ozbiljno shvatiti tehnologiju, koristeCi se njome kao polaznom tockom ovog
istrazivanja; trebali bismo locirati ovaj proces revolucionarne tehnoloske
promjene u drustvenom kontekstu u kojemu se zbiva i koji ga oblikuje; i
trebali bismo imati na umu pri ocrtavanju nove povijesti da je potraga za
identitetom moena koliko i tehno-ekonomska promjena. Tada, nakon sto
kazemo te rijeCi, uputit eemo se na nase intelektualno putovanje, prateCi
plan puta koji ee nas provesti kroz brojna podrucja i koji prolazi kroz nekoliko kultura i institucionalnih konteksta, s obzirom nato da razumijevanje globalne transformacije zahtijeva globalnu perspektivu koliko je
god to moguee zbog oeiglednih ogranicenja autorova iskustva i znanja.
Tehnologija, drustvo i povijesna promjena

Zato sto je toliko prisutna u cjelokupnom podrucju ljudske aktivnosti,
revolucija informacijske tehnologije bit ee uvodna tocka prilikom analize kompleksnosti nove ekonomije, drustva i kulture u nastajanju. Taj
metodoloski izbor ne znaCi da se novi drustveni oblici i procesi javljaju
kao posljedica tehnoloske promjene. Naravno da tehnologija ne odre40
duje drustvo, 1 niti drustvo zacrtava put tehnoloske promjene, huduCi

da se mnogohrojni faktori, ukljucujuCi individualnu inventivnost i poduzetnistvo, mijesaju u proces znanstvenog istrazivanja, tehnoloske
inovacije i drustvene primjene, pa konacni rezultat ovisi o slozenu ohrascu interakcije. 2 Dapace, dilema tehnoloskoga determinizma vjerojatno je lazni prohlem, 3 jer tehnologija jest drustvo, a drustvo sene moze shvatiti niti prikazati hez svojih tehnoloskih alata. 4 Stoga, kada se
1970-ih, prvenstveno u Sjedinjenim AmeriCkim Ddavama (vidi poglavlje I.), pocela uspostavljati nova tehnoloska paradigma temeljena na
informacijskoj tehnologiji, radilo se o specificnom dijelu americkoga
drustva koji se u interakciji s glohalnom ekonomijom i svjetskom geopolitikom poceo materijalizirati u novom nacinu proizvodnje, komunikacije, upravljanja i zivljenja. Cinjenica da se uspostava te paradigme
dogodila u SAD-u, te dohrim dijelom u Kaliforniji, i to 1970-ih, vjerojatno je imala znacajne posljedice na ohlike i evoluciju novih informacijskih tehnologija. Na primjer, hez ohzira na kljucnu ulogu vojnoga financiranja i trzista u uspostavljanju ranih faza elektronicke industrije tijekom razdohlja od 1940-ih do 1960-ih, tehnoloski procvat koji se
dogodio tijekom ranih 1970-ih moze se do odredene mjere povezati s
kulturom slohode, individualne inovacije i poduzetnistva koji su izrasli
iz kulture americkih sveuCilista 1960-ih. To nije hilo povezano u vecoj
mjeri s politikom, s ohzirom na to da je Silikonska dolina hila, i jos uvijek jest, cvrsta utvrda konzervativnih glasaca, te da je veCina inovatora hila metapoliticki orijentirana, vee se odnosilo na drustvene vrijednosti raskida s utvrdenim ohrascima ponasanja unutar drustva kao
cjeline iunutar poslovnoga svijeta. N aglasak koji se stavljao na uredaje prilagodene individualnom korisniku, na interaktivnost, na mrezne
sustave te na neumornu potragu za tehnoloskim prohojima, iako se to
nije Cinilo poslovno opravdanim, oeigledno je raskinuo s tadasnjim donekle opreznim tradicijama poslovnoga svijeta. Revolucija informacijske tehnologije polusvjesno5 je rasprsila sirom materijalne kulture nasih
drustava liheralni duh koji je cvao u pokretima 1960-ih. Cim su se nove
tehnologije prosirile i kad su ih prihvatile razlicite drzave, kulture, or1
2
Vidi zanimljivu raspravu o tome u: Smith i Marx 1994.

Tehnologija ne odreduje drustvo: ona ga utjelovljuje. Ali ni drustvo ne odreduje tehnologiju: ono se njome koristi. Ta dijalekticka interakcija izmedu drustva i tehnologije
prisutna je u djelima najboljih povjesnicara, poput Fernanda Braudela.
3 Klasicni povjesnicar tehnologije Melvin Kranzberg silovito se borio protiv pogreflne dileme tehnoloskoga determinizma. Vidi, na primjer, Kranzbergov (1992.) govor prigodom prihvacanja Nagrade pocasnog clanstva u NASTS-u.
4 Bijker i dr. (1987.)
41
ganizacije i s raznim ciljevima, nastupila je prava eksplozija razliCitih

vrsta aplikacija i koristi koje su jos vise ubrzale tehnolosku inovaciju, te
prosirile njezin raspon i njezine izvore. 6 Jedna ilustracija pomoCi ce nam
shvatiti vaznost nepredvidenih drustvenih posljedica tehnologije. 7
Kao sto je poznato, Internet je nastao unutar smionog programa koji su
1960-ih osmislili tehnoloski ratnici Agencije naprednih istrazivackih projekata americkog Ministarstva obrane (mitska DARPA) kako bi sprijecili
sovjetsko preuzimanje ili unistenje americkih komunikacija u slucaju nuklearnog rata. U odredenoj mjeri to je bio elektronicki ekvivalent Maove
taktike rasprsivanja sila gerile na sirokom podrucju sa svrhom suprotstavljanja neprijateljskoj sili pomocu svestranosti i poznavanja terena. Posljedica je hila mrezna arhitektura koja se, prema zamisli njezinih izumitelja,
ne moze kontrolirati iz jednoga odredenog centra, a sastoji se od tisuca autonomnih racunalnih mreza koje imaju nebrojene naCine povezivanja i zaobilaze elektronicke barijere. ARPANET- mreza koju je postavilo Ministarstvo obrane Sjedinjenih Americkih Drzava, konacno je postala temeljem
globalne, horizontalne komunikacijske mreze tisuca racunalnih mreza (sto
je opce poznato racunalno pismenoj eliti koja je imala oko 20 milijuna korisnika sredinom 1990-ih i koja eksponencijalno raste). Tu mrezu sada koriste pojedinci i skupine sirom svijeta za razne svrhe, poprilicno udaljene
od briga izumrloga hladnog rata. Tako je, na primjer, subcomandante Marcos, voda Chiapas zapatista, tijekom svoga bijega u veljaCi 1995. iz dubina
5
Tek se treba napisati fascinantna drustvena povijest vrijednosti i osobnih pogleda nekih od kljucnih inovatora revolucije racunalnih tehnologija koja se dogodila 1970-ih u
Silikonskoj dolini. Medutim, nekoliko pokazatelja naizgled ukazuje na cinjenicu da su
oni namjemo pokusavali ponistiti uCinke centralizirajuCih tehnologija poslovnog svijeta, iz vlastitih uvjerenja i zbog trzisne pozicije. Kao dokaz, podsjecam na cuveni reklamni spot tvrtke Apple Computers iz 1984. godine, koji je najavljivao Macintosh raeunalo i bio izravno oprecan Orwellovoj mitologiji Velikog brata kojom se koristio IBM. Sto
se tice protudrustvenoga karaktera mnogih inovatora, podsjetimo se zivotne price genijalnog Stevea Wozniaka koji je razvio osobna racunala: nakon sto je napustio Apple
jer mu je dosadilo sto se Apple pretvorio u jos jednu multinacionalnu kompaniju, nekoliko je godina trosio svoje bogatstvo potpomazuci rock sastave koji su muse svidali, prije nego sto je osnovao jos jedno poduzece kako bi razvijao tehnologije u skladu sa svojim ukusom. U jednom trenu, nakon sto je stvorio osobno racunalo, Wozniak je shvatio
da nema nikakvo formalno obrazovanje iz podrucja racunalnih znanosti, pa se upisao
na Kalifomijsko sveuciliste u Berkleyju. Kako bi izbjegao neugodan publicitet, upisao
se pod drugim imenom.
6 Za odabrane dokaze u pogledu varijacija obrazaca sirenja informacijske tehnologije
unutar razliCitih drustvenih i institucionalnih konteksta, vidi, izmedu ostalog, radove:
Guile (1985.); Landau i Rosenberg (1986.); Wang (1994.); Watanuki (1990.); Bianchi et
al. (1988.); Freeman et al. (1991.); Bertazzoni et al. (1984.); Agence de L'lnformatique
(1986.); Castells i dr. (1986.).
7 Za informiranu i opreznu raspravu o odnosima izmedu drustva i tehnologije, vidi: Fischer (1985.).
42
sume Lacandon putem Interneta komunicirao sa svijetom i medijima.

No, ako drustvo ne odreduje tehnologiju, ono moze, prvenstveno posredovanjem drzave, ugusiti njezin razvoj. IIi inace, opet intervencijom drzave, moze zapoceti s ubrzanim procesom tehnoloske modernizacije koja pak
za samo nekoliko godina moze promijeniti sudbinu gospodarstava, vojne
moCi i drustvene dobrobiti. Dapace, sposobnost ili nesposobnost drustva da
ovlada tehnologijom, a pogotovo tehnologijom kojaje od strateske vaznosti
za svako povijesno razdoblje, uvelike oblikuje sudbinu drustva, pa bismo
cak mogli reCi da iako tehnologija sama po sebi ne odreduje povijesnu evoluciju i drustvenu promjenu, tehnologija (ili njezin nedostatak) utjelovljuje
kapacitete drustva pomoeu kojih se ova mijenjaju, kao i koristi u koje drustva, uvijek u konfliktnom procesu, odluce uloziti svoj tehnoloski potencijal. 8
Tako, kadaje oko 1400. g. renesansa u Europi posijala intelektualno sjeme tehnoloske promjene koje ee tri stoljeea poslije upravljati svijetom, Kina je, prema Mokyru, 9 hila tehnoloski najnaprednija civilizacija u svijetu.
Kljucni su se izumi u Kini razvili nekoliko stoljeea prije, pa cak i do tisueu
i pol godina prije u slucaju visokih peei koje su u Kini omoguCile izlijevanje
celika vee 200 g. pr. Kr. Nadalje, Su Sung je 1086. godine izumio prvi vodeni sat koji je nadmasivao preciznost mjerenja europskih mehanickih satova istoga doba. Celicni je plug uveden u sestom stoljeeu, a dva stoljeea poslije prilagoden uzgoju rize u mokrim poljima. Na podrucju tekstila, vreteno se pojavilo istodobno ina Zapadu, prije trinaestog stoljeea, ali je u Kini
napredovalo znatno brze zbog vee uspostavljene tradicije sofisticirane opreme za tkanje: tkalacki stanovi za tkanje svile koristili su se vee u razdoblju Han. Usvajanje vodene energije dogodilo se istodobno kad i u Europi:
do osmog stoljeea Kinezi su se sluzili hidraulicnim cekiCima, a 1280. godine
doslo je do opeeg sirenja vertikalnoga vodenog kotaca. Kineskim je
brodovima putovanje oceanom znatno prije bilo lakse nego europskim:
kompasje izmisljen oko 960. godine, a njihove su dzunke potkraj cetrnaestoga stoljeea bile najnapredniji brodovi koji su omogueavali dugotrajna putovanja morem. U vojnom pogledu, osim sto su izumili barut, Kinezi su razvili i kemijsku industriju koja ih je opskrbljivala moenim eksplozivima, a
samostrel i katapult u kineskoj su se vojsci koristili pet stoljeca prije nego
u Europi. N a podrucju medicine su tehnike poput akupunkture postizale
izvanredne rezultate koji su tek odnedavno opee prepoznati. I, naravno, prva revolucija obrade informacije hila je kineska: papir i tisak kineski su
8
9
Vidi analize predstavljene u: Castells (1988.b); takoder: Webster (1991.).

Moja se rasprava o prekinutom tehnoloskom razvoju Kine prvenstveno oslanja s jedne
strane na izvanredno poglavlje Joela Mokyra (1990.: 209-38); a s druge, na kontroverznu knjigu s izrazito mnogo uvida, Qian (1985.).
43
izumi. Papir se u Kini pojavio tisucu godina prije nego na Zapadu, a tiskanje je vjerojatno zapocelo potkraj sedmoga stoljeca. Kao sto Jones pise: "Kina je dosla izrazito blizu industrijalizacije u cetrnaestom stoljecu." 10 To sto
nije, promijenilo je povijest svijeta. Kada su 1842. godine opijumski ratovi
doveli do kolonijalnih nameta Britanije, Kina je, prekasno, shvatila da izolacija ne moze stititi Srednje kraljevstvo od zlih posljedica tehnoloske inferiornosti. Nakon toga, Kini je trebalo Citavo stoljece da se pocne oporavljati od takvih katastrofalnih skretanja sa svoga povijesnog puta.
Objasnjenja takva zacudujuceg povijesnog zbivanja brojna sui proturjecna. U ovom uvodu nema mjesta za slozenost takve rasprave. Ali natemelju istrazivanja i analiza koje su proveli Needham, 11 Qian, 12 Jones 13 i
Mokyr, 14 moze se predloziti tumacenje koje ce nam nacelno pomoCi shvatiti interakciju izmedu drustva, povijesti i tehnologije. Nairne, veCina
pretpostavki o kulturnim razlikama (pa cak i onih bez ocigledno rasistickih prizvuka) ne uspijeva objasniti razliku, kako istice Mokyr, ne izmedu
Kine i Europe, vee izmedu Kine 1300-ih i Kine 1800-ih. Zasto su kultura
i kraljevstvo koji su tisucama godina tehnoloski vodili svijet, odjednom
postali tehnoloski stagnantni, i to bas u trenutku kad je Europa zakoracila u doba otkrica, te potom u doba industrijske revolucije?
Needham je predlozio objasnjenje kako je kineska kultura hila sklonija skladnom odnosu izmedu covjeka i prirode nego zapadne vrijednosti,
sto se moglo ugroziti brzom tehnoloskom inovacijom. N adalje, on se protivi zapadnim kriterijima kojima se koristi za mjerenje tehnoloskog razvoja. Medutim, taj kulturni naglasak stavljen na cjelovit pristup razvoju
tisucama godina nije ogranicavao tehnoloski razvoj, niti zaustavio ekolosko propadanje uzrokovano sustavima navodnjavanja u juznoj Kini, kada
je ocuvanje prirode bilo podredeno poljoprivrednoj proizvodnji kako bi se
prehranilo rastuce stanovnistvo. Zapravo, Wen-yuan Qian u svojoj snaznoj knjizi, iako iskazuje divljenje Needhamovu kolosalnom zivotnom djelu, prigovara njegovu donekle pretjeranom entuzijazmu u pogledu postignuca tradicionalne kineske tehnologije. Qian poziva na pazljivije analiticko povezivanje razvoja kineskih znanosti i obiljezja kineske civilizacije
kojom upravlja dinamika drzave. Mokyr takoder smatra da je drzava
kljucni faktor pri objasnjavanju kineske tehnoloske retardacije u modernim vremenima. Objasnjenje se moze ponuditi u tri koraka: tehnoloska je
10
11
12
13
14
44
Jones (1981.), citira Mokyr (1900.: 219)

Needham (1954-:88, 1969., 1981.)
Qian (1985.)
Jones (1988.)
Mokyr (1990.)
PREDGOVOR MREZA I SEBSTVO
inovacija hila stoljeCima nacelno u rukama drzave; nakon 1400. godine

kineska je drzava pod dinastijama Ming i Qing izguhila in teres za tehnoloskom inovacijom; a kulturna i drustvena elita, djelomicno zhog svoje
predanosti sluzenja ddavi, usmjerila se na umjetnost, drustvene znanosti i vlastitu promociju vis-a-vis imperijalne hirokracije. Tako se uloga drzave i promjenljiva orijentacija drzavne politike cine kljucnima. Zasto hi
ddava, koja je hila najveCi inzenjer hidraulike u povijesti i koja je jos u
razdohlju Han uspostavila sustav agrikulturnog prosirenja sa svrhom
unapredenja agrikulturne produktivnosti, odjednom postala ohuzdana u
pogledu tehnoloske inovacije, cak zahranjujuci geografska istrazivanja i
napustajuCi izgradnju velikih hrodova do 1430. godine? Ocigledni hi odgovor hio da se nije radilo o istoj drzavi; ne samo zato sto se radilo o razlicitim dinastijama, vee i zato sto je hirokratska klasa hivala sve duhlje
uvucena u administraciju u vise nego dugom razdohlju neosporne dominacije.
Prema Mokyru, cini se da je prevladavajuci faktor za tehnoloski konzervatizam hio strah vladara od potencijalno uznemirujuCih ucinaka
tehnoloske promjene na drustvenu stahilnost. Brojne su sile onemogucavale sirenje tehnologije u Kini, kao i u drugim drustvima, a posehice
gradski cehovi. Birokrati zadovoljni statusom quo hili su zahrinuti mogucnoscu pokretanja drustvenih sukoha koji hi se mogli stopiti s ostalim
izvorima latentne opozicije u drustvu koje je hilo pod kontrolom nekoliko stoljeca. Cak su i prosvijetljeni Manchu despoti osamnaestog stoljeca, K'ang Chi i Ch'ien Lung, usmjerili svoje napore pacifikaciji i redu, radije nego razvoju novih dogadaja. Protivno tome, istrazivanje i kontakti
sa strancima, izvan granica kontrolirane trgovine i nahave oruzja, smatrali su se u najholjem slucaju nepozeljnim, au najgorem prijeteCim, s ohzirom na neizvjesnost koju su ukljuCivali. Birokratska drzava hez vanjskih podrazaja i s unutarnjim ogranicenjima tehnoloske modernizacije
izahrala je opreznu neutralnost, zaustavljajuCi na taj nacin tehnolosku
putanju koju je Kina slijedila stoljeCima, ako ne i tisuCljeCima, upravo
pod vodstvom drzave. Rasprava o faktorima koji su se nalazili u osnovi
dinamike kineske drzave pod dinastijama Ming i Qing ocigledno je izvan
dosega ove knjige. Za nase istrazivacke svrhe hitne su dvije pouke izvedene iz ovoga temeljnog iskustva prekinutoga tehnoloskog razvoja: s jedne strane, kao sto se moze vidjeti iz povijesti u Kini i drugdje, drzava moze hiti vodeca sila tehnoloske inovacije; s druge strane, upravo zhog toga, kada drzava izguhi interes za tehnoloski napredak, ili ga vise ne moze odrzavati, staticni model inovacije vodi do stagnacije zhog sterilizacije autonomne inovativne energije drustva usmjerene stvaranju i primjeni tehnologije. Cinjenica da je kineska ddava hila u stanju nekoliko sto-
45
ljeca poslije ponovno izgraditi naprednu tehnolosku osnovu, s nuklearnom tehnologijom, raketama, lansiranjem satelita i elektronikom, 15 ponovno upucuje na prazninu pretezito kulturnoga tumacenja tehnoloskog
razvoja i zaostajanja: ista kultura moze stvoriti vrlo razliCite tehnoloske
putanje, ovisno o obrascu odnosa izmedu drzave i drustva. Medutim, iskljuciva ovisnost o ddavi ima svoju cijenu, a cijena je za Kinu bila retardacija, glad, epidemije, kolonijalna dominacija i gradanski rat, sve do
sredine dvadesetoga stoljeca.
Vrlo se slicna, moderna prica moze ispricati te ce se i ispricati u ovoj
knjizi (svezak III.), o nesposobnosti sovjetskoga etatizma spram revolucije informacijske tehnologije, sto je za posljedicu imalo smanjenje proizvodnoga kapaciteta i narusavanje vojne moCi. Ipak, ne bismo smjeli ideoloski zakljuciti kako je svako mijesanje drzave kontraproduktivno u odnosu na tehnoloski razvoj, upustajuCi se u stovanje nesputanoga, pojedinacnog poduzetnistva. Naravno, Japanje upravo suprotan primjer, u usporedbi s kineskim povijesnim iskustvom i u usporedbi s nesposobnoscu
sovjetske drzave da se prilagodi revoluciji informacijske tehnologije pokrenutoj u Americi.
Povijesno gledano, Japan je prosao kroz povijesno razdoblje jos vece
izolacije od Kine, za vrijeme sogunata Tokugawa (uspostavljenog 1603.
godine), izmedu 1636. i 1853., tocno u doba kriticnog razdoblja nastajanja industrijskog sustava na zapadnoj hemisferi. Tako je 1635. godine
zabranjena gradnja brodova od preko 50 tona, a sve su japanske luke
osim Nagasakija zatvorene za strance, pri cemu je trgovina bila ogranicena na Kinu, Koreju i Nizozemsku, iako su pocetkom 17. stoljeca japanski trgovci trgovali sirom istocne i jugoistocne Azije koristeci se modernim brodovima koji su dostizali do 700 tona. 16 Tehnoloska inovacija nije
bila posvemasnja tijekom tih dvaju stoljeca, pa je endogena inovacija
omogucila Japanu da nastavi s promjenom brze od Kine. 17 No, zato stoje
tehnoloska razina Japana bila niza od one u Kini, do sredine devetnaestoga stoljeca kurobune (crni brodovi) komodora Perryja mogli su nametnuti trgovinske i diplomatske odnose zemlji koja znacajno kasni za zapadnom tehnologijom. Medutim, cim je 1868. godine I shin Meiji (restauracija Meiji) stvorila politicke uvjete za odlucnu modernizaciju pod vodstvom drzave, 18 Japanje u vrlo kratkom vremenu izrazito brzo napredovao u pogledu napredne tehnologije. 19 Kao znacajne ilustracije, zbog njezine trenutne strateske vaznosti, prisjetimo se ukratko izvanrednog raz15 Wang (1993.)
16 Chida i Davies (1990.)
17 Ito (1993.)
46
PREDGOVORMREtAISEBSTVO
voja primjene elektrotehnike i komunikacija u Japanu u posljednjoj cetvrtini devetnaestog stoljeca. 20 Prvi odjel elektrotehnike u svijetu osnovan je 1873. godine u novoosnovanom Imperial College of Engineering u
Tokiju, pod vodstvom dekana koledza, Henryja Dyera, skotskog inzenjera mehanike. Izmedu 1887. i 1892. godine, vodeCi akademik na podrucju elektricnog inzenjeringa, William Ayrton, bio je pozvan da predaje na
koledzu, jer je bio kljucan za sirenje znanja novoj generaciji japanskih
inzenjera. Tako je do kraja stoljeca Telegrafski biro bio u stanju zamijeniti strance u svim svojim tehnickim odjelima. Prebacivanje tehnologije
sa Zapada nastojalo se postiCi na vise nacina. Godine 1873. Strojarska
radionica Telegrafskog biroa poslala je japanskog urara, Tanaku Seisukea, na Medunarodnu izlozbu strojeva u Becu kako bi prikupio informacije o strojevima. Otprilike deset godina poslije, svi su strojevi u Birou
bilijapanske izrade. Na temelju te tehnologije, Tanaka Daikichije 1882.
godine osnovao tvornicu na elektricni pogon, Shibaura Works, koja je,
nakon sto ju je preuzeo Mitsui, postala Toshiba. Inzenjeri su bili poslani
u Europu i Ameriku, a Western Electric je dobio dopustenje da proizvodi i prodaje svoje proizvode u Japanu 1899., u zajednickom ulaganju sjapanskim industrijalcima: ime kompanije bilo je NEC. S takvom tehnoloskom bazom Japan je punom brzinom kroeio u doba elektronike i komunikacije prije 1914. godine: do 1914. ukupna proizvodnja energije dosegla je 1.555.000 kw/sat, a 3000 telefonskih ureda prenosilo je oko milijardu poruka godisnje. Doista je simbolicno da je komodor Perry 1857.
godine poklonio Shogunu set americkih telegrafskih uredaja, koji do tada nisu bili videni u Japanu: prva telegrafska linija postavljenaje 1869.
godine, a deset godina poslije Japan je bio povezan s cijelim svijetom
preko transkontinentalne informacijske mreze, preko Sibira. Mrezom je
upravljao Great Northern Telegraph Co., pod zajednickom upravom zapadnih i japanskih inzenjera, a poruke su se slale i na engleskom i na
japanskom.
18 Nekoliko uvazenih japanskih ucenih ljudi smatra, s cime bih se slozio, da je najbolje
zapadnjacko tumacenje Meiji restauracije i drustvenih korijenajapanske modernizacije Normanovo (1940.). Djelo je prevedno na japanski i vrlo je Citano na japanskim
sveuCilistima. lzvanrednog povjesmcara obrazovanog na Cambridgeu i Harvardu, prije nego sto se prikljuCio kanadskoJ diplomatskoj misiji, Normana je Karl Wittfogel
1950-ih prijavio kao komunista McCarthyjevu odboru pri Senatu, te ga podvrgnuo neprekidnom pritisku zapadnih obavjestajnih sluzbi. Nakon sto je postao kanadski ambasador u Egiptu, pocinio je samoubojstvo 1957. godine. Za doprinose toga vrhunskog
ucenjaka razumijevanju japanske drzave, vidi: Dower (1975.); drukcije motriste mozete naCi u: Beasley (1988.)
19 Matsumoto i Sinclair (1994.); Kamatani (1988.)
20 Uchida (1991.)
47
Danas je svima poznata prica kako je Japan postao jedan od glavnih

igraca na svjetskoj sceni u podrucju industrija informacijske tehnologije
u posljednjoj cetvrtini dvadesetog stoljeca, pod strateskim vodstvom drzave, pace u nasoj raspravi biti kao takva i pretpostavljena. 21 Ono sto je
bitno za ovdje predstavljene ideje jest da se to dogodilo istodobno kad i industrijska i znanstvena velesila, Sovjetski Savez, nije uspjela obaviti tu
temeljnu tehnolosku tranziciju. Ocigledno je, kao sto prethodni podsjetnik pokazuje, da se japanski tehnoloski razvoj od 1960. godine nije dogodio u povijesnom vakuumu, vee je bio ukorijenjen u desetljeCima staru
tradiciju uspjesnoga inzenjeringa. Za potrebe ove analize potrebno je
naglasiti koliko su dramaticno razliCite rezultate imale intervencija drzave (ili njezina odsutnost) u slucajevima Kine i Sovjetskog Saveza, u usporedbi s Japanom u razdoblju Meiji, kao i u razdoblju nakon Drugoga
svjetskog rata. Karakteristike su japanske drzave u korijenima oba procesa modernizacije i razvoja poznate, kako za !shin Meiji, 22 tako i za suvremenu razvojnu drzavu, 23 a njihova bi nas prezentacija suvise uda1ji1a
od sredisnje tocke ovih uvodnih razmisljanja. Za razumijevanje odnosa
izmedu tehnologije i drustva mora se shvatiti da je uloga drzave, koja usporava, oslobada ili predvodi tehnolosku inovaciju, kljucan faktor u
ukupnom procesu, jer izrazava i organizira drustvene i kulturne sile koje prevladavaju u odredenom vremenu i prostoru. Tehnologija dobrim dijelom izrazava sposobnost drustva da se uzdigne do tehnoloskog umijeca
posredovanjem drustvenih institucija, ukljucujuci i drzavu. Povijesni proces kroz koji se zbiva takav razvoj proizvodnih snaga, oznacava obiljezja
tehnologije i njezina upletanja u drustvene odnose.
lsto vrijedi i za tekucu tehnolosku revoluciju. Ona nije slucajno nastala i prosirila se u povijesnom razdoblju globalne restrukturacije kapitalizma, kojemu je sluzila kao kljucni alat. Stoga, novo drustvo koje izvire
iz takvog procesa promjene istodobno je kapitalisticko i informacijsko, iako u razliCitim zemljama donosi znacajne povijesne varijacije, ovisno o
njihovoj povijesti, kulturi, institucijama i njihovu specificnom odnosu
spram globalnoga kapitalizma i informacijske tehnologije.
21 Ito (1994.); Japanski centar za procesiranje informacija (1994.); za zapadnu perspektivu, vidi: Forester (1993.)
22 Vidi: Norman (1940.) i Dower (1975.); vidi takoder: Allen (1981.)
23 Johnson (1995.)
48
PREDGOVORMREZAISEBSTVO
Informacionalizam, industrijalizam, kapitalizam,

etatizam: naCini razvoja i naCini proizvodnje
Revolucija informacijske tehnologije bila je kljucna kako bi omoguCila temeljni proces restrukturacije kapitalistickoga sustava nakon 1980. godine.
U tom se procesu i oblikovala sama tehnoloska revolucija, u svom razvoju
i manifestaciji, pod utjecajem logike i interesa razvijenoga kapitalizma,
iako ju izrazi tih in teresa nikada nisu mogli ograniCiti. Alternativni sustav
drustvene organizacije prisutan u nasemu povijesnom razdoblju, etatizam,
takoder je pokusao ponovno definirati naCine postizanja svojih strukturalnih ciljeva, cuvajuCi pritom bit tih ciljeva: to je smisao restrukturacije (ili
perestrojke, na ruskom). No sovjetski je etatizam propao pri pokusaju, ito
do te mjere da se urusio citav sustav, uvelike zahvaljujuCi nesposobnosti
etatizma da prihvati i iskoristi nacela informacionalizma utjelovljena u novim informacijskim tehnologijama, sto cu objasniti u ovoj knjizi (svezak
III.) na temelju empirijske analize. Izgleda da je kineski etatizam bio uspjesan jer se prebacio s etatizma na kapitalizam kojim upravlja drzava i
integraciju u globalne ekonomske mreze, time nalikujuCi vise na razvojne
drzavne modele kapitalizma istocne Azije nego na "socijalizam s kineskim
karakteristikama" sluzbene ideologije,24 sto cu takoder pokusati objasniti u
svesku III. Ipak, vrlo je vjerojatno da ce proces transformacije u Kini proCi
kroz znacajne politicke sukobe i institucionalne promjene u nadolazeCim
godinama. Pad etatizma (uz rijetke iznimke, kao sto su na primjer Vijetnam, Sjeverna Koreja i Kuba, koje su, doduse, u procesu povezivanja s globalnim kapitalizmom) uspostavio je blizak odnos izmedu novoga, globalnog
kapitalistickog sustava oblikovana njegovom razmjerno uspjesnom perestrojkom i pojave informacionalizma kao novoga materijala, tehnoloske asnove ekonomske aktivnosti i drustvene organizacije. No, ta su dva procesa
(kapitalisticka restrukturacija i uspon informacionalizma) razliCiti, a njihova se interakcija moze shvatiti samo ako ih analiticki razdvojimo. U
ovom trenu uvodne prezentacije temeljnih ideja knjige, cini mi se neophodnim predloziti neke teoretske distinkcije i definicije u pogledu kapitalizma,
etatizma, industrijalizma i informacionalizma.
U teorijama postindustrijalizma i informacionalizma, pocevsi od klasicnih djela Alaina Tourainea25 i Daniela Bella, 26 dobro je uspostavljena
teorija koja ustanovljuje razlike izmedu razdoblja prije industrijalizma,
24 Nolan i Furen (1990.); Hsing (1996.)

25 Touraine (1969.)
26 Bell (1973.). Svi su citati iz izdanja 1976., koje sadrZi i novi, opsezni "Uvod 1976."
49
industrijalizma i informacionalizma (iii postindustrijalizma) na os razliCitu od one koja se suprotstavlja kapitalizmu i etatizmu (ili kolektivizmu,
prema Bellovoj terminologiji). Iako se drustva mogu opisati pomoeu tih
dviju osi (tako da imamo industrijski etatizam, industrijski kapitalizam,
itd.), za razumijevanje drustvene dinamike neophodno je analiticki odvojiti i empirijski povezati naCin proizvodnje (kapitalizam, etatizam) i naCin razvoja (industrijalizam, informacionalizam). Kako bismo te dvije distinkcije teoretski zasnovali i time poduprli specificne analize prikazane u
ovoj knjizi, neophodno je provesti Citatelja u nekoliko odlomaka kroz donekle nepristupacne domene socioloske teorije.
Ova knjiga proucava pojavljivanje nove drustvene strukture, manifestirane kroz razlicite oblike, ovisno o razliCitosti kultura i institucija sirom
planeta. Ta nova drustvena struktura povezana je s pojavom novoga nacina razvoja, informacionalizma, povijesno oblikovana restrukturacijom
kapitalistickog naCina proizvodnje potkraj dvadesetoga stoljeea.
Teoretsko glediste koje se nalazi u osnovi ovog pristupa pretpostavlja
da su drustva organizirana oko ljudskih procesa strukturiranih povijesno odredenim odnosima proizvodnje, iskustva i moci. Proizvodnja je djelovanje covjecanstva na materiju (prirodu) sa svrhom izvlacenja koristi iz
njezina prisvajanja i transformacije, cime se dobiva proizvod koji se djelomicno (i nejednako) konzumira, pri cemu se visak akumulira kako bi se
mogao investirati, ovisno o razlicitim drustveno odredenim ciljevima. Iskustvo je djelovanje ljudi na sebe same, odredeno interakcijom izmedu
njihovih bioloskih i kulturnih identiteta, u odnosu na njihovo drustveno
i prirodno okruzenje. Ono je strukturirano oko beskrajne potrage za ispunjenjem ljudskih potreba i zelja. Moe je onaj odnos izmedu ljudi koji na
temelju proizvodnje i iskustva nameee volju jednih ljudi drugima potencijalnom ili aktualnom primjenom fizickog ili simbolickog nasilja. Drustvene institucije izgradene su kako bi provodile odnose moCi koji postoje
u svakomu povijesnom razdoblju, ukljucujuCi nadzor, ogranicenja i drustvene ugovore postignute kroz borbe za moe.
Proizvodnja je organizirana kroz klasne odnose koji definiraju proces
kroz koji neki ljudi, ovisno o njihovu polozaju u procesu proizvodnje, odlucuju o podjeli i upotrebi proizvoda u odnosu na potrosnju i investiciju.
Iskustvo je strukturirano oko odnosa spolova i seksualnosti, povijesno organiziranih oko obitelji, a dosad obiljezenih dominacijom muskaraca nad
zenama. Obiteljski odnosi i seksualnost oblikuju licnost i uokviruju simbolicku interakciju.
Moe se temelji na drzavi i njezinu institucionaliziranom monopolu nasilja, iako se ono sto Foucault naziva mikrofizikom moCi, utjelovljuje u institucijama i organizacijama, rasprsuje kroz cijelo drustvo, od radnih
50
mjesta do bolnica, zatvarajuCi ljude u uzak okvir sluzbenih duznosti i neformalnih agresija.
Simbolicka komunikacija izmedu ljudi, zatim odnos izmedu ljudi i prirode, kristaliziraju se kroz povijest stvarajuCi kulture i kolektivne identitete, na temelju proizvodnje (s njezinim sastavnim dijelom, potrosnjom),
te iskustva i moCi.
Proizvodnjaje drustveno slozen proces,jer se svaki od njezinih elemenata unutarnje razlikuje. Tako covjecanstvo kao kolektivni proizvodac
ukljucuje i radnu snagu i organizatore proizvodnje, a radna je snaga pak
vrlo razlicita i raslojena prema ulozi svakog radnika u procesu proizvodnje. Materija ukljucuje prirodu, prirodu koju covjek mijenja, prirodu koju covjek stvara, te samu ljudsku prirodu, pri cemu nas rad povijesti prisiljava da se odmaknemo od klasicne razlike izmedu covjecanstva i prirode, s obzirom na to da su tisuc1jeca ljudskoga djelovanja ukljucila prirodno okruzenje u drustvo, sto nas materijalno i simbolicki Cini nerazdvojnim dijelom tog okruzenja. Odnos izmedu radne snage i materije u procesu rada ukljucuje uporabu proizvodnih sredstava nad materijom natemelju energije, znanja i informacije. Tehnologijaje specifican oblik tog odnosa.
Proizvod procesa proizvodnje drustveno se upotrebljava na dva naCina: kao potrosnja i kao visak. Drustvene strukture su u interakciji s
proizvodnim procesom time sto odreduju pravila prisvajanja, distribucije
i upotrebe viska. Ta pravila sacinjavaju nacine proizvodnje, ovi pak definiraju drustvene odnose proizvodnje, odredujuCi postojanje drustvenih
klasa koje se kao takve uspostavljaju povijesnom praksom. Strukturalno
nacelo prema kojemu se visak prisvaja i nadzire, obiljezava naCin proizvodnje. U dvadesetom smo stoljecu u nacelu zivjeli s dva prevladavajuca
naCina proizvodnje: kapitalizmom i etatizmom. U kapitalizmu su razdvajanje proizvodaca i njihovih sredstava proizvodnje, komodifikacija pitanje
identiteta kapitalisticke klase stvar drustvenog istrazivanja u svakomu
pojedinom povijesnom kontekstu, a ne neka apstraktna kategorija. U etatizmu se nadzor viska nalazi izvan ekonomske sfere: u rukama onih koji
imaju moe u drzavi- nazovimo ih aparatciki ili ling-dao. Kapitalizam je
orijentiran na profit, tj. na povecanje viska koji kapital prisvaja na temelju privatnog nadzora nad sredstvima proizvodnje i cirkulacije. Etatizam
je (bio?) orijentiran na maksimizaciju mod, tj. na povecanje vojnog i ideoloskoga kapaciteta politickog aparata sa svrhom nametanja ciljeva vecem broju ljudi, i to na dubljim razinama njihove svijesti.
Drustveni odnosi proizvodnje, pa tako i nacin proizvodnje, odreduju
prisvajanje i upotrebu viska. Razina tog viska je odvojeno, no ipak kljucno pitanje, a ona se odreduje produktivnoscu odredenoga proizvodnog
51
procesa, tj. odnosom izmedu vrijednosti svake jedinice outputa i vrijednosti svake jedinice inputa. Sami proizvodni procesi ovisni su o odnosu
izmedu rada i materije, u funkciji upotrebe proizvodnih sredstava pomocu primjene energije i znanja. Taj proces obiljezavaju tehnicki odnosi
proizvodnje koji odreduju naein razvoja. Tako su nacini razvoja tehnoloska uredenja putem kojih rad djeluje na materiju kako bi stvorio proizvod,
konacno odredujuci razinu i kvalitetu viska. Svaki nacin razvoja odreden
je elementom koji je kljucan za odrzavanje produktivnosti u proizvodnom
procesu. Tako u poljoprivrednom naCinu razvoja izvor povecanja viska
proizlazi iz kvantitativnoga povecanja radne snage i prirodnih resursa
(posebice zemlje) u proizvodnom procesu, kao i iz prirodne obdarenosti
tih resursa. Kod industrijskoga naCina razvoja glavni se izvor produktivnosti nalazi u uvodenju novih izvora energije i u sposobnosti decentralizacije upotrebe energije sirom procesa proizvodnje i cirkulacije. U novome, informacijskom naCinu razvoja, izvor produktivnosti nalazi se u tehnologiji stvaranja znanja, obrade informacija i komunikacije simbola.
Znanje i informacija uvijek su kljucni elementi u svim naCinima razvoja
jer se proces proizvodnje uvijek temelji na odredenoj razini znanja i na
obradi informacija. 27 No ono sto je posebno kod informacijskog nacina
razvojajest djelovanje znanja na samo znanje kao glavni izvor produktivnosti (vidi poglavlje 2). Obrada informacija usmjerena je na poboljsanje
tehnologije obrada informacija sa svrhom povecanja produktivnosti, unutar virtuoznog kruga interakcije izmedu izvora tehnologije temeljenih na
znanju i primjene tehnologije na unapredivanje generiranja znanja i obrade informacija: upravo zato, priklanjajuCi se modi, taj nacin razvoja nazivam informacijskim, ciji su sastavni dijelovi pojava nove tehnoloske paradigme temeljene na informacijskoj tehnologiji (vidi poglavlje 1).
Svaki nacin razvoja takoder ima strukturalno odredeno nacelo izvedbe oko kojeg se organiziraju tehnoloski procesi: industrijalizam je orijentiran na ekonomski rast, tj. na maksimizaciju proizvodnje; informacionalizamje usmjeren na tehnoloski razvoj, tj. prema sakupljanju znanja i vi27 Kako bi knjiga hila jasnija, Cini mi se neophodnim dati defmiciju znanja i informacije,
iako takva intelektualno zadovoljavajuca gesta uvodi u raspravu odredenu dozu proizvoljnosti, sto dobro znaju drustveni znanstvenici koji su se hrvali s tim pitanjem. Ne
mogu naCi dobar razlog za razvijanje definicije znanja koju je dao Daniel Bell (1973:
175): "Znanje: skup organiziranih izjava o Cinjenicama ili idejama koji predstavlja promisljeni sud ili rezultat eksperimenta, koji se drugima prenosi putem nekog medija komunikacije u nekom sustavnom obliku." Sto se tice informacije, neki priznati autori na
tom podrucju, kao sto je Machlup, definiraju informaciju jednostavno kao komunikaciju znanja (vidi: Machlup 1962.: 15). Medutim, to je zbog toga sto se Machlupova definicija znanja Cini pretjerano sirokom, kao sto argumentira Bell. Stoga bih pridruzio i
operativnu defmiciju informacije koju predlaze Porat u svojemu klasicnom djelu (1977.:
2): "Informacije su organizirani podaci preneseni komunikacijom."
52
sim razinama slozenosti obrade informacija. Iako vise razine znanja mogu u nacelu uvjetovati vise razine outputa po temeljnoj jedinici inputa, u
informacionalizmu funkciju tehnoloske proizvodnje karakterizira potraga za znanjem i informacijom.
Iako su tehnologija i tehnoloski odnosi proizvodnje organizirani u obrascima koji potjecu od dominantnih sfera drustva (na primjer, proizvodni proces, vojno-industrijski kompleks, itd.), oni se sire kroz citavo polje
drustvenih odnosa i struktura, na taj nacin djelujuCi na moe i iskustvo te
mijenjajuCi ih. 28 Tako naCini razvoja oblikuju cjelokupno podrucje drustvenoga ponasanja, sto naravno ukljucuje i simbolicku komunikaciju. Kako se informacionalizam temelji na tehnologiji znanja i informacije, u informacijskom nacinu razvoja postoji posebna povezanost izmedu kulture
i proizvodnih sila, izmedu duha i materije. Iz toga se moze zakljuciti da
mozemo ocekivati pojavu povijesno novih oblika drustvene interakcije,
drustvene kontrole i drustvene promjene.
lnformacionalizam i kapitalisticka perestrojka

Prebacujuci se s teoretskih kategorija na povijesnu promjenu, bitno jereCi da je kod drustvenih procesa i oblika koji utjelovljuju sama drustva od
kljucnog znacenja stvarna interakcija izmedu nacina proizvodnje i nacina razvoja, koju provode i za koju se bore drustveni sudionici, na nepredvidive naCine, te unutar ogranicavajuceg okvira povijesne proslosti i sadasnjih uvjeta tehnoloskoga i ekonomskog razvoja. Tako hi svijet i drustva hili znacajno drukCiji daje Gorbacov uspio sa svojomperestrojkom, ciljem koji je bio politicki tezak za ostvarenje, iako dostizan. Ili da azijski
Pacifik nije uspio stopiti svoj oblik ekonomske organizacije, tradicionalnu
poslovnu umrezenost, s alatima koje pruza informacijska tehnologija.
lpak, najutjecajniji povijesni faktor koji ubrzava, kanalizira i oblikuje paradigmu informacijske tehnologije, te uvjetuje s njom povezane drustvene oblike, bio je i jos uvijek jest proces kapitalisticke restrukturacije koji
se zbiva od 1980-ih godina, tako da se novi tehno-ekonomski sustav moze adekvatno nazvati informacijskim kapitalizmom.
Keynesov model kapitalistickoga rasta koji je uspostavio dote.rj. revide28 Kad se tehnoloska inovacija ne siri kroz drustvo zbog institucionalnih prepreka, slijedi tehnolosko ~aostajanje, zbog odsutnosti neophodne drustvenolkulturne povratne informacije institucijama inovacije i samim inovatorima. To je temeljna pouka koja se
moze izvuCi iz vaznih iskustva kao sto su Qingova Kina ili Sovjetski Savez. Sto se tice
Sovjetskog Saveza, vidi svezak IlL Sto se tice Kine, vidi: Qian (1985.) i Mokyr (1990.).
53
USPON UMRE::\ENOG DRUSTVA
ni ekonomski prosperitet i drustvenu stabilnost u veCini trzisno usmjerenih ekonomija u trajanju od gotovo trideset godina nakon Drugoga svjetskog rata, ranih 1970-ih godina nasao se pred zidom ugradenih ogranicenja i njegova se kriza oCitovala u obliku vrtoglave inflacije. 29 Kadje porast
cijena nafte 1974. i 1979. godine prijetio povecanjem inflacije izvan granica kontrole, vlade i poduzeca zapoceli su s procesom restrukturacije na
pragmatican naCin pokusaja i pogreske. Taj se proces jos uvijek odvija sredinom 1990-ih, ali s jos vise napora usmjerenih k deregulaciji, privatizaciji i raskidanju drustvenog ugovora izmedu kapitala i rada koji se nalazio u
osnovi stabilnosti prethodnoga modela rasta. Ukratko, niz reformi, na razini institucija i razini upravljanja poduzecem, tezio je k cetiri glavna cilja:
produbljivanju kapitalisticke logike trazenja dobiti u odnosima izmedu kapitala i rada; povecanju produktivnosti radne snage i kapitala; globalizaciji proizvodnje, cirkulacije i tr:lista sa svrhom stvaranja uvjeta koji nose najvece prednosti i najveCi profit; te uprezanju drzavne podrske za proizvodne
prihode i konkurentnost nacionalnih ekonomija, koja je cesto skodila drustvenoj zastiti i regulaciji javnih interesa. Tehnoloska inovacija i organizacijska promjena, usmjeravanje paznje na fleksibilnost i prilagodljivost,
hili su kljucni da hi se postigla brzina i uCinkovitost restrukturacije. Moze
se reCi da hi globalni kapitalizam bez nove informacijske tehnologije bio
znatno ogranicenija stvarnost; fleksibilni menedzment sveo hi se na smanjivanje radne snage; a novi krug potrosnje na kapitalna dobra i nova potrosna dobra ne hi bio dostatan da nadoknadi smanjenje drzavne potrosnje.
Tako je informacionalizam povezan sa sirenjem i pomladivanjem kapitalizma, kao sto je i industrijalizam bio kljucan prilikom uspostavljanja kapitalizma kao nacina proizvodnje. Proces restrukturacije imao je, naravno,
vrlo razliCite manifestacije u podrucjima i drustvima sirom svijeta, sto cu
ukratko razmotriti u poglavlju 2: suprotno svojoj logici, a u skladu s vojnim
keynezijanizmom Reaganove administracije, proces je zastranio od svoje
temeljne logike, stvarajuci jos vece teskoce americkoj ekonomiji na kraju
euforije uzrokovane umjetnom stimulacijom. U Zapadnoj Europi restrukturacija nije hila toliko prisutnajer se drustvo protivilo demontiranju drzave blagostanja i jednostranoj fleksibilnosti trzista radne snage. Posljedica
toga hila je povecana nezaposlenost u Europskoj uniji. Japan je restruktu29 Ima vee vise godina kako sam prezentirao svoju interpretaciju uzroka svjetske krize
1970-ih, kao i provizornu prognozu moguCih smjerova kapitalisticke restrukturacije.
Usprkos pretjerano krutom teoretskom okviru koji sam pridruzio empirijskoj analizi,
mislim da su glavne ideje koje sam iznio u toj knjizi (pisanoj 1977.-8. godine), ukljucujuCi i predvidanje reaganomike pod tim imenom, jos uvijek korisne kod shvacanja kvalitativnih promjena u kapitalizmu tijekom posljednja dva desetljeca (vidi: Castells
1980.).
54
raciju prihvatio hez dramaticnih promjena, naglasavajuCi produktivnost i

konkurentost zasnovane na tehnologiji i suradnji, a ne na povecanoj eksploataciji, sve dok ga medunarodni pritisci nisu primorali na off-shore
proizvodnju i na prosirenje uloge nezastiCenoga, sekundarnog trzista radne snage. Isti je Japan krajem 80-ih nametnuo jaku recesiju ekonomijama
Mrike (s iznimkama Juznoafricke Republike i Bocvane) i Latinske Amerike (s iznimkama Cilea i Kolumhije), kadje politika Medunarodnoga monetarnog fonda prekinula dotok novca, te smanjila place i uvoz, kako hi postigla vecu homogenost uvjeta glohalne akumulacije kapitala sirom svijeta.
Restrukturiranje se nastavilo temeljeno na politickom porazu organiziranih radnika u glavnim kapitalistickim zemljama i prihvacanjem zajednicke ekonomske discipline zemalja OECD-a. Takva je disciplina, iako su je
prema potrebi nametnuli Bundesbank, Upravni odbor Americkih federalnih rezervi i Medunarodni monetarni fond, zapravo bila upisana u integraciju glohalnih financijskih trzista koja se odvijala tijekom ranih 1980-ih godina koristeCi se novim informacijskim tehnologijama. Zhog uvjeta koje je
nametala globalna financijska integracija, autnomne, nacionalne monetarne politike postale su doslovno neostvarive, sto je ujednacavalo osnovne
ekonomske parametre procesa restrukturacije sirom planeta.
Dok su restrukturacija kapitalizma i sirenje informacionalizma hili
nerazdvojivi procesi na globalnoj razini, drustva su na razliCite naCine
djelovala i reagirala na te procese, vee prema specificnosti svoje povijesti, kulture i institucija. Stoga je donekle neprimjereno govoriti o informacijskom drustvu koje bi podrazumijevalo homogenost svih drustvenih ohlika unutar novoga sustava. Ta je pretpostavka ocigledno pogresna, empirijski i teoretski. Ipak, o informacijskom drustvu mozemo govoriti na isti nacin na koji su sociolozi govorili o postojanju industrijskog drustva,
navodeCi ista temeljna ohiljezja svojih socio-tehnoloskih sustava, kao na
primjer u formulaciji Raymonda Arona. 30 Ali ovdje postoje dvije vazne karakteristike: s jedne strane, informacijska su drustva, kakva trenutno
postoje, kapitalisticka (za razliku od industrijskih drustava od kojih su
neka hila etatisticka); s druge strane, moramo naglasiti kulturnu i institucionalnu razliCitost informacijskih drustava. Tako japanska unikatnost31 ili spanjolska razlicitost 32 nece izhlijedjeti u procesu kulturne dediferencijacije, ponovno se prihlizavajuCi univerzalnoj moden1izaciji, ovaj put
mjerenoj stopama rasirenosti racunala; niti ce se Kina ili Brazil rastopi30 Aron (1963.)
31 Za japansku unikatnost u socioloskoj perspektivi, vidi: Shoji (1990.).
32 Za drustvene korijene spanjolskih razlicitosti i slicnosti, vis-a-vis ostalih zemalja, vidi:
Zaldivar i Castells (1992.).
55
USPON UMRE~ENOG DRU~TVA
ti u globalnoj kasi informacijskoga kapitalizma ako nastave svojim putem brzoga razvoja. Ali i Japan i Spanjolska, Kina, Brazil, pa i Sjedinjene Americke Drzave, jesu informacijska drustva, te ee to jos vise biti u buduenosti, u smislu da su kljucni procesi generacije znanja, ekonomske
produktivnosti, politicke/vojne moCi i komunikacije putem medija vee sada duboko transformirani informacijskom paradigmom i spojeni na globalne mreze bogatstva, moei i simbola koji djeluju po informacijskoj logici. Tako su sva drustva pod utjecajem kapitalizma i informacionalizma, a
mnoga su drustva (zasigurno sva glavna drustva) vee informacijska, 33 iako na razliCite naCine, uz drukCija okruzenja, te unutar specificnih kulturno/institucijskih izraza. Teorija informacijskoga drustva kao razliCitog
od globalnolinformacijske ekonomije uvijek ee morati pratiti i povijes33 Zelio bih napraviti analiticku razliku izmedu pojmova "drustvo informacija" (information society) i "informacijsko drustvo" (informational society), koji imaju slicne implikacije u odnosu na ekonomiju informacija/informaticku ekonomiju. Pojam drustvo informacija naglasava ulogu informacije u drustvu. Ali ja tvrdim da je informacija, u svome
najsirem smislu, tj. kao komunikacija znanja, bila kljucna u svim drustvima, ukljucujuCi i srednjovjekovnu Europu koja je bila kulturno strukturirana i u dobroj mjeri ujedinjena oko skolastike, koja je pak dobrim dijelom intelektualni okvir (vidi: Southern
1995.). Za razliku od toga, pojam informacijski ukazuje na obiljezje specificnog oblika
drustvene organizacije u kojemu generiranje informacija, njihova obrada i prenosenje
postaju osnovni izvori produktivnosti i moCi, zbog novih tehnoloskih uvjeta koji se pojavljuju u ovomu povijesnom razdoblju. Moja terminologija nastoji povuCi paralelu s
razlikom izmedu industrije i industrijskoga. Industrijsko drustvo (uobicajeni pojam u
socioloskoj tradiciji) nije samo drustvo u kojemu postoji industrija, vee drustvo u kojemu drustveni i tehnoloski oblici industrijske organizacije prozimaju sve sfere aktivnosti, pocevsi od dominatnih aktivnosti, smjestenih unutar ekonomskog sustava i vojne
tehnologije, te dosezuCi ciljeve i navike svakodnevnog Zivota. Moja upotreba pojma informacijskog drustva i informacijske ekonomije pokusaj je da se na precizniji naCin opisu trenutni preobrazaji, na razini iznad zdravorazumskog shvacanja da su informacija i znanje bitni za nase drustvo. Medutim, stvaran sadrzaj "informacijskog drustva"
mora se odrediti promatranjem i analizom. Upravo je to cilj ove knjige. N a primjer, jedna od kljucnih karakteristika informacijskog drustva jest mrezna logika njegove osnovne strukture, sto objasnjava upotrebu koncepta "umrezenog drustva", kakvo je definirano i opisano u zakljucku ovoga sveska. Medutim, i druge komponente "informacijskog drustva", poput drustvenih pokreta ili drzave, pokazuju karakteristike koje nadilaze logiku umrezenosti, iako ta logika, karakteristicna za novu drustvenu strukturu, na njih znatno utjece. Tako "umrezeno drustvo" ne iscrpljuje sva znacenja "informacijskog drustva". Konacno, zasto sam, nakon svih ovih preciziranja zadrzao Informacijsko doba kao glavni naslov knjige, bez ukljucivanja srednjovjekovne Europe u svoje istrazivanje? N aslovi su sredstva za komunikaciju. Oni bi trebali biti pristupacni korisniku (user friendly, op. prev.), dovoljno jasni da citatelj nasluti o cemu se u knjizi doista radi, te oblikovani na nacin koji se ne udaljava pretjerano od semantickog, referentnog okvira. Stoga, u svijetu gradenom oko informacijske tehnologije, informacijskoga
drustva, informatizacije, informacijske autoceste, te slicnog (svi su termini nastali u
Japanu sredinom 1960-ih - Johoka Shakai, na japanskom - te su ih na Zapad 1978.
godine prenijeli Simon Nora i Alain Mine, prepustajuCi se egzoticnom), naslov lnformacijsko doba izravno upozorava na pitanja koja se trebaju postaviti, a da se unaprijed
ne donose zakljucci.
56
no/kulturne pojedinosti koliko i strukturalne slicnosti povezane s rasprostranjenom zajednickom tehno-ekonomskom paradigmom. Sto se tice
konkretnoga sadrzaja te zajednicke drustvene strukture za koju hi se
moglo reCi da je bit informacijskoga drustva, bojim se da nisam u stanju
dati sazetak unutar jednoga paragrafa: struktura i procesi koji karakteriziraju informacijska drustva predmet su koji se obraduje u ovom radu.
Sebstvo u informacijskom drustvu

Nove informacijske tehnologije povezuju svijet u globalne mreze instrumentalnosti. Komunikacija putem racunala stvara sirok niz virtualnih
zajednica. No ipak, osobiti drustveni i politicki trend 1990-ihjest izgradnja drustvenog djelovanja i politike oko primarnih identiteta, bez obzira
jesu li oni pripisani, ukorijenjeni u povijest i geografiju, ili novoizgradeni
prilikom neizvjesne potrage za smislom i duhovnoscu. Prvi povijesni koraci informacijskih drustava daju sliku drustva u kojemu identitet prevladava kao nacelo organizacije. Pod identitetom podrazumijevam proces
kojim se drustveni sudionik reorganizira i izgraduje smisao prvenstveno
na temelju zadanoga kulturnog atributa ili seta atributa, pri cemu se iskljucuje iz sireg odnosa prema ostalim drustvenim strukturama. Potvrdivanje identiteta ne mora nuzno podrazumijevati nesposobnost odnosa s
drugim identitetima (npr. zene jos uvijek imaju odnos s muskarcima), ili
prihvacanja cijeloga drustva pod tim identitetom (na primjer, vjerski fundamentalizam tezi preobratiti svakog). Ali drustveni se odnosi definiraju
vis-a-vis ostalih na temelju onih kulturnih vrijednosti koje definiraju
identitet. Na primjer, Yoshino u svojoj studiji o nihonjironu (idejama japanske unikatnosti), izricito definira kulturni nacionalizam kao "teznju k
regeneraciji nacionalne zajednice stvaranjem, ocuvanjem i jacanjem kulturnoga identiteta ljudi u trenucima kad on nedostaje ili kad je ugrozen.
Kulturni nacionalist smatra naciju proizvodom njezine unikatne povijesti i kulture, te kao kolektivnu solidarnost obdarenu jedinstvenim vrijednostima."34 Iako odbacuje povijesnu novost fenomena, Calhoun takoder
naglasava kljucnu ulogu identiteta kod definiranja politike u suvremenom americkom drustvu, posebno u pokretu za prava zena, prava homoseksualaca, u pokretu za gradanska prava - "u pokretima koji nisu samo
tezili raznim i~strumentalnim ciljevima vee afirmaciji iskljucenih identi34 Yoshino (1992.: 1)
57
USPON UMREZENOG DRlffiTVA
teta kao javno dobrih i politicki bitnih."35 Alain Touraine ide i dalje, tvrdeCi da "u postindustrijskom drustvu, u kojemu su kultume usluge zamijenile materijalna dobra na samom izvoru proizvodnje, obrana licnosti i
kulture subjekta od logike sustava i trzista zamjenjuje ideju klasne borbe."36 Kako navode Calderon i Lasema, tada se u svijetu koji obiljezavaju
simultana globalizacija i fragmentacija, namece kljucno pitanje "kako
spojiti nove tehnologije i kolektivno pamcenje, univerzalnu znanost i komunitarne kulture, strast i razum."37 Kako, doista! I zasto u svijetu zamjecujemo suprotni trend- sve vecu udaljenost izmedu globalizacije i identiteta, izmedu Mreze i Sebstva?
Raymond Barglow u svom poucnom eseju o ovom pitanju, sa socio-psihoanalitickoga gledista ukazuje na paradoks prema kojemu informacijski sustavi i umrezenost povecavaju ljudske sposobnosti organizacije i integracije, istodobno potkopavajuCi tradicionalni zapadnjacki koncept odvojenoga, nezavisnog subjekta: "Povijesna promjena od mehanickih do informacijskih tehnologija pomaze pri potkopavanju ideja o suverenitetu i
samodostatnosti koje su pruzale ideolosko sidriste pojedinacnom identitetu jos otkad su grcki filozofi postavili taj koncept prije vise od dva tisucljeca. Ukratko, tehnologija pomaze kod rastavljanja vizije svijeta koju je
u proslosti njegovala." 38 Barglow nastavlja ocaravajucom usporedbom
klasicnih snova opisanih u djelima Freuda i snova koje su imali njegovi
pacijenti, u tehnoloski naprednom okruzenju San Francisca 1990-ih: "Slika glave ... iza koje u zraku visi tipkovnica racunala ... ja sam ta isprogramirana glava!"39 Taj osjecaj apsolutne samoce novi je u odnosu na klasicna freudovska tumacenja: "Sanjaci... izrazavaju zdravu samocu dozivljenu kao stvamu i neizbjeznu, ugradenu u strukturu svijeta ... U potpunosti izolirano, Cini se da se sebstvo nepovratno gubi u sebi." 40 To objasnjava potragu za novom povezanoscu preko zajednickoga, rekonstruiranog identiteta.
Bez obzira nato koliko nam uvida davala, taje pretpostavka mozda samo dio objasnjenja. S jedne strane, ona podrazumijeva krizu sebstva ogranicenog na zapadnjacko individualisticko stajaliste, uzdrmano nekontroliranom povezanoscu. No potraga za novim identitetom i novom duhovnoscu zbiva se takoder ina Istoku, usprkos sve jacemu dozivljaju kolektivnog
identiteta i tradicionalnome, kultumom podredivanju pojedinca obitelji.
35
36
37
38
39
40
58
Calhoun (1994.: 4)
Touraine (1994.: 168; moj prijevod, njegov kurziv)
Calderon i Lasema (1994.: 90; moj prijevod)
Barglow (1994.: 6)
Ibid.: 53
Ibid.: 185
PREDGOVOR:MRE~ISEBSTVO
Odjek koji je Aum Shinrikyo imao u Japanu 1995. godine, posebno medu
mladim, visokoobrazovanim generacijama, mogao bi se smatrati simptomom krize uspostavljenih obrazaca identiteta, pomijesanim s ocajnickom
potrebom za izgradnjom novoga, kolektivnog sebstva, koje u vecoj mjeri
ukljucuje i mijesa duhovnost, napredne tehnologije (kemikalije, biologija,
laseri), globalne poslovne veze i kulturu milenaristicke propasti. 41
S druge strane, moraju se pronaci elementi interpretativnog okvira,
na siroj razini, kako bi se objasnila sve veca moe identiteta u odnosu na
makroprocese institucionalne promjene, koji su u vecoj mjeri povezani s
pojavom novoga globalnog sustava. Tako se siroko rasprostranjene struje rasizma i ksenofobije u Zapadnoj Europi mogu povezati, kao sto predlazu Alain Touraine42 i Michel Wieviorka, 43 s krizom identiteta uvjetovanom njihovim nestajanjem. To se dogada istodobno kad i europska drustva, primjecujuCi da se njihov nacionalni identitet gubi, otkrivaju unutar
sebe trajno postojanje etnickih manjina (demografska Cinjenica harem od
1960-ih). Jednako tako u Rusiji i bivsemu Sovjetskom Savezu, jak se razvoj nacionalizma u postkomunistickom razdoblju moze povezati, sto cu i
obrazloziti u III. svesku, s kulturnom prazninom stvorenom tijekom 70
godina nametanjem jednoga iskljueivog ideoloskog identiteta, zajedno s
povratkom prvotnim, povijesnim identitetima (ruskim, gruzijskim), kao
jedinom izvoru smisla nakon sto se raspao povijesno krhki souetskii narod (sovjetski narod).
lzgleda da je i pojava vjerskoga fundamentalizma povezana i s globalnim trendom i s institucionalnom krizom. Iz povijesti znamo da uvijek
ima ideja i vjerovanja svih vrsta koje samo cekaju prave okolnosti kako
bi planule. 44 Znacajno je da se fundamentalizam, bio on islamski ili krscanski, prosirio, te ce se siriti cijelim svijetom, u povijesnom trenutku
kad globalne mreze bogatstva i moCi povezuju cvorisne tocke i cijenjene
pojedince sirom planeta, istodobno razdvajajuCi i iskljucujuCi velike segmente drustva, regije, pa cak i citave drzave. Zasto se je Alzir, jedno od
najmodernijih muslimanskih drustava, odjednom okrenuo ka fundamentalistickim spasiteljima, koji su postali teroristi (kao i njihovi antikolonijalni prethodnici), u trenutku kad su uskraceni - pobjeda na izborima i
demokratski izbori? Zasto su tradicionalna ucenja pape Ivana Pavla II.
naisla na nepobitni odjek medu siromasnim masama treceg svijeta, sto je
41 Za nove oblike revolta povezane s identiteom u izricitoj opoziciji globalizaciji, vidi istrazivacke analize Castellsa, Yazawe i Kiselyova (1996.b).
42 Touraine (1991.)
43 Wieviorka (1993.)
44 Vidi, na primjer, Kepel (1993.); Colas (1992.)
59
Vatikanu omogucilo da ignorira proteste feministickih manjina u nekoliko razvijenih zemalja gdje upravo napredak reproduktivnih prava pridonosi smanjenju broja dusa koje treba spasiti? Cini se da postoji logika koja iskljucuje one koji iskljucuju, logika redefiniranja kriterija vrijednosti
i smisla u svijetu u kojemu ima sve manje mjesta za racunalno nepismene, za skupine koje se ne ubrajaju u potrosace i za teritorije s nerazvijenom komunikacijom. Kada Mreza iskljuCi Sebstvo, Sebstvo, pojedinacno ili kolektivno, gradi svoj smisao bez globalne, instrumentalne reference: proces prekidanja veze postaje reciprocan, nakon sto iskljuceni odbiju
jednostranu logiku strukturalne dominacije i drustvenog iskljuCivanja.
Takav je teren koji treba istraziti, a ne samo objaviti. Nekoliko ovdje
izlozenih ideja o paradoksalnoj manifestaciji sebstva u informacijskom
drustvu namijenjeno je kako bi se Citatelju skicirao put mog istrazivanja,
a ne da bi se prijevremeno donosili zakljucci.
Nekoliko rijeci o metodi

Ovo nije knjiga o knjigama. Iako se oslanja na razlicite dokaze, analize i
izvjestaje iz visestrukih izvora, nema namjeru raspravljati o postojeCim
teorijama postindustrijalizma ili informacijskog drustva. Nekoliko jetemeljitih, uravnotezenih prikaza tih teorija, 45 kao i razliCite kritike, 46 ukljucujuCi i moju vlastitu. 47 Slicno tome, necu pridonositi kucnoj radinosti
stvorenoj 1980-ih oko postmodernisticke teorije, 48 osim kad to bude potrebno zbog argumenta. Osobno sam u potpunosti zadovoljan izvrsnom
kritikom Davida Harveyja u pogledu drustvenih i ideoloskih temelja
"postmodernizma",49 kao i pomnom socioloskom rasclambom postmodernistickih teorija koju provodi Scott Lash. 5 Mnoge misli svakako dugujem
brojnim autorima, a posebice prethodnicima informacionalizma, Alainu
Touraineu i Danielu Bellu, kao ijedinome marksistickom teoreticaru, Ni45 Koristan pregled socioloskih teorija o postindustrijalizmu i informacionalizmu dao je
Lyon (1988.). Za intelektualne i terminoloske izvore pojma "drustvo informacija", vidi:
Ito (1991.a), te Nora i Mine (1978.). Vidi takoder: Beniger (1986.); Katz (1988.); Salvaggio (1989.); Williams (1988.).
46 Za kriticka motrista o postindustrijalizmu, vidi, izmedu ostalih: Lyon (1988.); Touraine
(1992.); Shoji (1990.); Woodward (1980.); Roszak (1986.). Za kultumu kritiku naglaska
koje nase drustvo stavlja na informacijsku tehnologiju, vidi: Postman (1992.).
47 Za moju kritiku postindustrijalizma, vidi: Cas tells (1994., 1995., 1996).
48 Vidi: Lyon (1993.); takoder: Seidman i Wagner (1992.)
49 Harvey (1990.)
50 Lash (1990.)
60
cosu Poulantzasu51 koji je naslutio nova, bitna pitanja neposredno prije

svoje smrti 1979. Posudene koncepte kojima se koristim kao alatima u
svojim specificnim analizama, takoder propisno navodim. Ipak, nastojao
sam izgraditi u sto veeoj mjeri autonomnu i neoptereeenu raspravu, integrirajuCi materijale i zapazanja iz razlicitih izvora, bez primoravanja
citatelja na bolno, neprekidno posjeCivanje bibliografske dzungle u kojoj
sam zivio proteklih 12 godina (na sreeu, uz ostale aktivnosti).
Ravnajuei se prema istom nacelu, iako se sluzim znacajnom koliCinom
statistickih podataka i empirijskih istrazivanja, pokusao sam minimalizirati obradu podataka kako bih pojednostavnio vee ionako nezgrapnu knjigu. Stoga nastojim koristiti izvore podataka koji su siroko prihvaeeni medu drustvenim znanstvenicima (npr. OECD, Ujedinjeni narodi, Svjetska
banka, sluzbene vladine statistike, autoritativne istrazivacke monografije, opeenito pouzdane akademske ili poslovne izvore), s iznimkom takvih
izvora koji se Cine pogresni (poput sovjetskih statistika BNP-a ili izvjestaja Svjetske banke o politikama prilagodbe u Africi). Svjestan sam da posudivanje vjerodostojnosti informacija koje nisu uvijek najtocnije, donosi
sa sobom ogranicenja, ali citatelj ee shvatiti da u ovom tekstu postoje mnoge mjere predostroznosti Cija je svrha donosenje zakljucaka na temelju
konvergentnih trendova iz nekoliko izvora, prema metodi triangulacije
koja ima cvrsto uspostavljenu, uspjesnu tradiciju medu povjesnicarima,
policijom i novinarima koji se have istrazivanjem. Nadalje, podaci, zapazanja i reference predocene u ovoj knjizi zapravo ne teze demonstraciji,
vee predlaganju pretpostavke, ogranicavajuCi ideje unutar okvira zapazanja. Te su ideje zasigurno odabrane prema istrazivackim pitanjima koja
imam na umu, a nisu izgradene na temelju mojih unaprijed pretpostavljenih odgovora. Metodologija koje se ova knjiga drzi, Cije ee posebne implikacije biti razmotrene u svakom poglavlju, sluzi glavnoj svrsi intelektualnoga pothvata ovog djela: predloziti neke elemente za jednu istrazivacku
multikulturalnu teoriju ekonomije i drustva u informacijskom dobu, s posebnim naglaskom na pojavi nove drustvene strukture. Siroko polje moje
analize potrebno je zbog rasprostranjenosti predmeta takve analize (informacionalizma) sirom drustvenih domena i kulturnih izrazaja. U svakom
slucaju, ne namjeravam dotaknuti cjelokupni opseg tema i pitanja suvremenih drustava, jer pisanje enciklopedija nije moj posao.
Knjiga je podijeljena u tri dijela, koje je izdavac mudro podijelio u tri
sveska, predvidena za objavljivanje tijekom razdoblja od otprilike godinu
dana. Oni su analiticki medusobno povezani, ali su organizirani na naCin
51 Poulantzas (1978.: posebno 160-9)
61
USPON UMRErnNOG DRU~A
koji omogucuje da se svaki Cita zasebno. Jedina iznimka ovog pravila odnosi se na OpCi zakljucak, u III. svesku, koji je sveukupni zakljucak knjige i daje sinteticku interpretaciju njezinih otkrica i ideja.
Iako podjela na tri sveska olaksava objavljivanje i citanje knjige, ona
uvodi neke probleme u pogledu komuniciranja s mojom ukupnom teorijom. Neke kriticne teme koje se provlace kroz sve obradene predmete,
prezentirane su u drugom svesku. To se posebno odnosi na analize zena
i patrijarhalizma, te na odnose moCi i drzavu. Upozoravam Citatelja da se
ne slazem s tradicionalnim nazorom o drustvu koje se sastoji od naslaganih razina, pri cemu se tehnologija i ekonomija smjestaju u temelje, moe
u sredinu, a kultura na vrh. Ipak, zbog jasnoce sam prisiljen na sustavnu i donekle linearnu prezentaciju predmeta koji, iako su medusobno povezani, ne mogu u potpunosti integrirati sve elemente dok ih se podrobno ne raspravi tijekom intelektualnoga puta na koji se poziva citatelja
ove knjige. Prvi svezak, koji se nalazi u rukama citatelja, bavi se prvenstveno logikom onoga sto ja nazivam Mrezom. Drugi svezak (Moe identiteta) analizira formiranje Sebstva tijekom krize dviju centralnih institucija drustva: patrijarhalne obitelji i nacionalne drzave. TreCi svezak (Kraj
milenija) pokusava tumaCiti trenutne povijesne promjene kao posljedicu
dinamickih procesa proucavanih u prva dva sveska. Opca integracija izmedu teorije i promatranja koja povezuje analize razliCitih domena, bit
ce predlozena tek na kraju trecega sveska, iako svaki svezak zavrsava s
pokusajem sinteze glavnih otkrica i ideja prezentiranih unutar sveska.
Dok se III. svezak izravnije bavi specificnim procesima povijesne promjene u razliCitim kontekstima, u I. sam knjizi pokusao postiCi dva cilja: temeljiti analizu na promatranju, bez ogranicavanja teorije na komentar te
kulturno prosiriti svoje izvore promatranja i ideja, koliko god je to moguce. Takav pristup proizlazi iz mog uvjerenja da smo usli u multikulturalni, meduovisan svijet koji se moze shvatiti i promijeniti jedino sa stajalista mnozine koja spaja kulturni identitet, globalnu umrezenost i multidimenzionalnu politiku.
62
1
REVOLUCIJA INFORMACIJSKE
TEHNOLOGIJE
Koja revolucija?
"Postupnost", pisao je paleontolog Stephen J. Gould, "ideja prema kojoj
sva promjena mora biti glatka, spora i stabilna, nikada nije hila proCitana s kamena. Ona je predstavljala zajednicku kulturnu pristranost, djelomicno kao reakcija liberalizma devetnaestog stoljeca na svijet u revoluciji. Ali ona i dalje boji nase naizgled objektivno Citanje povijesti zivota ...
Povijest zivota, kakvu ja citam, serija je stabilnih stanja, isprekidana rijetkim intervalima glavnih dogadaja koji se zbivaju iznimno brzo i pomazu kod uspostavljanja iducega stabilnog razdoblja." 1 Moje polaziste, koje
dijelim s drugima, 2 jest dana kraju dvadesetoga stoljeca zivimo ujednom
od takvih rijetkih intervala u povijesti. To je interval u kojemu nasu "materijalnu kulturu" 3 preobrazavaju djela nove tehnoloske paradigme, organizirane oko informacijskih tehnologija.
1
2
Gould (1980: 226)

Melvin Kranz berg, jedan od vodecih povjesnicara tehnologije, napisao je: "Informacijsko doba je doista revolucioniralo tehnicke elemente industrijskog drustva" (1985: 42).
Sto se tice posljedica informacijskog doba na drustvo: "Iako bi moglo biti evolutivno, u
smislu da se sve promjene i prednosti nece pojaviti preko noCi, posljedice koje bude
imalo na nase drustvo bit ce revolucionarne" (ibid. 52). Za slicne argumente, vidi takoder, Perez (1983.); Forester (1985.); Dizard (1982.); Nora i Mine (1978.); Stourdze
(1987.); Negroponte (1995.); Ministarstvo poste i telekomunikacije (Japana) (1995.);
Bishop i Waldholz (1990.); Darbon i Robin (1987.); Salomon (1992.); Dosi i dr. (1988.b);
Petrella (1993.).
Za definiciju tehnologije kao "materijalne kulture" koju smatram prikladnim socioloskim gledistem, vidi raspravu u: Fischer (1992: 1-32, posebno): "Ovdjeje tehnologija slicna ideji materijalne kulture."
63
USPON UMRE~ENOG DRU!TVA
Pod tehnologijom podrazumijevam, sukladno Harveyju Brooksu i Danielu Bellu, "upotrebu znanstvenog znanja sa svrhom odredivanja naCina
za obavljanje stvari na nacin koji se moie reproducirati." 4 Pod informacijske tehnologije ubrajam, kao i svi ostali, konvergentni set tehnologija s
podrucja mikroelektronike, racunalstva (strojevi i softver), telekomunikacija/emitiranja, te optoelektronike. 5 Nadalje, za razliku od nekih analiticara, u podrucje informacijske tehnologije takoder ubrajam genetski inzenjering i njegov sve siri skup razvoja i primjena. 6 Prvo, to je zato sto se
genetski inzenjering usmjerava na dekodiranje, manipulaciju te eventualno programiranje informacijskih sifri zive materije. Osim toga, izgleda da se 1990-ih godina biologija, elektronika i informatika spajaju i medusobno djeluju jedna na drugu na podrucju njihove primjene, materijala, te jos bitnije, unutar njihova konceptualnog pristupa, o cemu ce se vise govoriti kasnije u ovom poglavlju. 7 Oko te jezgre informacijskih tehnologija, tako definirane u sirem smislu, u posljednje dvije dekade dvadesetoga stoljeca javlja se sazvijeZde glavnih tehnoloskih otkrica, izmedu ostalog i na podrucju naprednih materijala, izvora energije, medicinskih
primjena, proizvodnih tehnologija (trenutno postojeCih iii potencijalnih,
poput nanotehnologije), te tehnologije transporta. 8 Nadalje, trenutni proces tehnoloske transformacije siri se eksponencijalno zbog svoje sposobnosti povezivanja tehnoloskih podrucja zajednickim digitalnim jezikom
koji se koristi za stvaranje, pohranjivanje, citanje, obradivanje i odasiljanje informacije. Zivimo u svijetu koji je, prema rijeCima Nicholasa Negropantea, postao digitalan. 9
Trend proricanja i ideoloskoga manipuliranja koji odlikuje veCinu rasprava o revoluciji informacijske tehnologije ne bi nas trebao zavesti da
podcjenjujemo njezinu istinsku vaznost. Kao sto ce ova knjiga nastojati
pokazati, radi se o povijesnom dogadaju barem podjednako vaznom koliko je bila i industrijska revolucija osamnaestog stoljeca, uvodeci obrazac
diskontinuiteta u materijalne temelje ekonomije, drustva i kulture. Povijesni zapis o tehnoloskim revolucijama, koji su sastavili Melvin Kranzberg
4
Brooks (1971: 13) iz neobjavljenog teksta, citirano s naglaskom kojije dodao Bell (1976:
5
6
7
Saxby (1990.); Mulgan (1991.)

Marx (1989.); Hall (1987.)
Za stimulirajucu i informiranu, iako namjerno kontroverznu verziju konvergencije izmedu bioloske revolucije i revolucije informacijske tehnologije u sirem smislu, vidi:
Kelly (1995.).
Forester (198ff.); Herman (1990.); Lyon i Gomer (1995.); Lincoln i Essin (1993.); Edquist i Jacobsson (1989.); Drexler i Peterson (1991.); Lovins i Lovins (1995.); Dondero
(1995.)
Negroponte (1995.)
29).
8
9
64
REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE
i Caroll Pursell, 10 pokazuje da ih sve obiljezavaju njihovaprosirenost, njihova prodiranje u sve domene ljudske aktivnosti, ne kao vanjski izvor utjecaja, vee kao materijal od kojega se takva aktivnost plete. Drugim rijecima, osim sto stvaraju nove proizvode, one su procesno orijentirane. S
druge strane, za razliku od svih ostalih revolucija, jezgra transformacije
koju dozivljavamo kroz sadasnju revoluciju odnosi se na tehnologije abrade i komuniciranja informacija. 11 Informacijska je tehnologija za tu revoluciju ono sto su novi izvori energije bili za svaku industrijsku revoluciju, od parnog motora i elektriciteta, do fosilnih goriva, pa cak i nuklearne energije, s obzirom na to da su proizvodnja i distribucija energije bili
kljucni elementi, temelji industrijskoga drustva. Medutim, ova izjava o
vrhunskoj vaznosti informacijske tehnologije cesto se krivo dozivljava
kad se trenutna revolucija promatra u ovisnosti o novim znanjima i informacijama. To je slucaj u sadasnjemu procesu tehnoloske promjene, kao
sto je bilo i tijekom prethodnih tehnoloskih revolucija, sto pokazuju vodeei povjesnicari tehnologije kao sto su Melvin Kranzberg i Joel Mokyr. 12
Prva se industrijska revolucija, iako nije bila zasnovana na znanosti, oslanjala na znacajnu upotrebu informacija, primjenjujuCi i razvijajuei vee
postojeee znanje. Druga industrijska revolucija, nakon 1850. godine, bila
je obiljezena kljucnom ulogom znanosti koja je njegovala inovaciju. Labo10 Kranzberg i Pursell (1967.)
11 Potpuno razumijevanje tekuce tehnoloske revolucije zahtijevalo bi raspravu o specificnostima novih informacijskih tehnologija vis-a-vis njihovih povijesnih predaka podjednako revolucionarnog karaktera. Dobar primjer bilo bi otkrice tiska u Kini u sedmom,
te u Europi u petnaestom stoljecu- klasicna tema literature koja se bavi komunikacijama. S obzirom da ne mogu naceti to pitanje unutar ogranicenja ove knjige, dopustite mi da paznji Citatelja predlozim nekoliko tema. Informacijske tehnologije zasnovane na elektronici (ukljucujuCi elektronicki tisak) pruzaju neusporediv kapacitet pohranjivanja memorije, te brzinu kombinacije i prenosenja dijelova. Elektronicki tekst omogucuje znatno fleksibilniju povratnu informaciju, interakciju i rekonfiguraciju teksta,
sto ce potvrditi svatko tko radi u nekoj racunalnoj obradi teksta (word-processor). Time se mijenja sam proces komunikacije. On-line komunikacija, udruzena s fleksibilnoscu teksta, omogucuje sveprisutno, asinkrono programiranje vremena/prostora. Sto
se tice utjecaja informacijskih tehnologija na drustvo, predlazem pretpostavku da je
dubina posljedica funkcija rasirenosti informacije u drustvenoj strukturi. Stoga, iako
je tisak znacajno utjecao na europska drustva u modemom dobu, kao i na srednjovjekovnu Kinu u manjoj mjeri, njegovi su uCinci hili donekle ograniceni opcom nepismenoscu populacije i niskim intenzitetom informacija u proizvodnoj strukturi. Stoga je industrijsko drustvo, obrazujuCi gradane i postupno organizirajuCi ekonomiju oko znanja
i informacije, pripremilo temelje za opunomocenje ljudskog uma u trenutku kad su informacijske tehnologije postale dostupne. Za povijesni komentar o toj ranijoj revoluciji informacijske tehnologije, vidi: Boureau i dr. (1989.). Za neke elemente debate o tehnoloskoj speciilcnosti elektronicke komunikacije, ukljucujuCi McLuhanovo glediste, vidi poglavlje 5.
12 M. Kranz berg, Uvjeti za industrijalizaciju, u: Kranzberg i Pursell (1967: I. pog. 13); Mokyr (1990.).
65
ratoriji za istrazivanje i razvoj pojavili su se prvi put u njemackoj kemijskoj industriji u posljednjim dekadama devetnaestoga stoljeea. 13
Sadasnju tehnolosku revoluciju ne obiljezava centralizacija znanja i
informacija, vee primjena tih znanja i informacija sa svrhom generiranja
znanja i izrade naprava za obradu/komunikaciju informacija, u jednome
kumulativnom slijedu povratnih informacija izmedu inovacije i nacina
upotrebe inovacije. 14 Ilustracija bi mogla pojasniti tu analizu. Upotreba
novih telekomunikacijskih tehnologija tijekom proteklih dvadeset godina
prosla je kroz tri zasebne faze: automatizacija zadataka, eksperimentiranje sa svrhom otkrivanja novih naCina upotrebe, te rekonfiguracija aplikacija.15 U prve dvije faze, prema Rosenbergovoj terminologiji, tehnoloska je inovacija napredovala ucenjem kroz upotrebu. 16 U treeoj fazi, korisnici su upoznali tehnologiju radeCi, sto je za posljedicu imalo rekonfiguraciju mreza i pronalazenje novih aplikacija. Slijed povratnih informacija izmedu uvodenja nove tehnologije, njezine upotrebe, te njezina razvijanja u novim podrucjima, unutar nove tehnoloske paradigme postaje
znatno brzi. Kao posljedica toga, kako korisnici prihvaeaju i redefiniraju
tehnologiju, sirenje tehnologije beskonacno poveeava njezinu moe. Nove
informacijske tehnologije nisu samo alati koje treba primijeniti, vee procesi koje treba razviti. Korisnici bi mogli postati oni koji razvijaju tehnologiju. Tako ee korisnici imati kontrolu nad tehnologijom, kao sto je slucaj s Internetom (vidi poglavlje 5). Tu se slijedi bliska veza izmedu drustvenih procesa stvaranja simbola i njihove manipulacije (kultura drustva) i sposobnosti proizvodnje i distribucije dobara i usluga (proizvodne
snage). Prvi put u povijesti ljudski je urn izravna proizvodna snaga, a ne
samo odlucujuei element u proizvodnom sustavu.
Tako su racunala, komunikacijski sustavi, te genetsko dekodiranje i
programiranje, pojacala i produzeci ljudskog uma. Ono sto mislimo i kako mislimo, izrazava se u proizvodima, uslugama, materijalima i intelektualnom proizvodu, bez obzira radi li se o hrani, sklonistu, transportu i
komunikacijskim sustavima, racunalima, raketama, zdravlju, obrazovanju ili pojmovima. Sve veea integracija izmedu umova i strojeva, ukljucujuei DNK stroj, ponistava ono sto Bruce Mazlish naziva "cetvrtim diskontinuitetom"17 (onaj izmedu ljudi i strojeva), te iz temelja mijenja naCin na
koji smo rodeni, zivimo, ucimo, radimo, stvaramo, konzumiramo, sanja13
14
15
16
17
66
Ashton (1984.): Landes (1969.); Mokyr (1990: 112); Clow i Clow (1952.)
Hall i Preston (i988.); Saxby (1990.); Dizard (1982.); Forester (1985.)
Bar (1990.)
Rosenberg (1982.); Bar (1992.)
Mazlish (1993.)
mo, borimo se iii umiremo. Naravno, kultumilinstitucijski konteksti i osmisljeno drustveno djelovanje svakako djeluju na novi tehnoloski sustav,
ali taj sustav ima svoju vlastitu, ugradenu logiku. Tu logiku obiljezava
sposobnost prevodenja svih inputa na zajednicki informacijski sustav, te
obrade takvih informacija, uza sve vecu brzinu i moe, a uza sve manji trosak, sto potencijalno vodi do svuda prisutne mreze prikupljanja i distribucije.
Postoji jos jedna dodatna osobina koja odlikuje revoluciju informacijske tehnologije u usporedbi s njezinim povijesnim prethodnicima. Mokyr18 je pokazao da su se tehnoloske revolucije zbivale u samo nekoliko
drustava, te sirile na razmjerno ograniceno geografsko podrucje, cesto ziveCi u izoliranom vremenu i prostoru, vis-a-vis ostalih regija planeta. Stoga, dok su Europljani posudivali neka otkriCa od Kine, Kina i Japan su
tijekom mnogih stoljeca usvajali europsku tehnologiju ali na vrlo uskoj
osnovi, ogranicavajuCi se uglavnom na vojnu primjenu. Kontakt izmedu
civilizacija na razliCitim tehnoloskim stupnjevima cesto je poprimao oblik razaranja najmanje razvijene civilizacije, ili onih koje svoje znanje nisu primjenjivale na vojnu tehnologiju. To je bio slucaj kad su spanjol~ki
osvajaci unistili americke civilizacije, ponekad cak i slucajnim bioloskim
ratom. 19 Industrijska se revolucija od svojih izvornih zapadnoeuropskih
obala tijekom dva stoljeca prosirila planetom. Ali njezino je sirenje bilo
izrazito selektivno, a tempo sirenja je u usporedbi s danasnjim standardima sirenja tehnologije bio vrlo spor. Tako i u Britaniji do sredine devetnaestoga stoljeca citavi sektori, koji su drzali veCinu radne snage i Cinili
harem pola bruto nacionalnog proizvoda, nisu bili pod utjecajem novih industrijskih tehnologija. 20 Nadalje, planetarni doseg revolucije u veCini je
slucajeva poprimao oblik kolonijalne dominacije, bez obzira na to je li se
radilo o lndiji pod Britanskim carstvom; o Latinskoj Americi koja komercijalno/industrijski ovisi o Britaniji i Sjedinjenim Drzavama; o rasclanjivanju Mrike prema Berlinskom paktu; ili Japanu i Kini koje su se otvorile medunarodnoj trgovini pod topovima zapadnjackih brodova. Za razliku od toga, izmedu sredine 1970-ih i sredine 1990-ih, u samo dva desetljeca, nove su se informacijske tehnologije prosirile planetom brzinom
svjetlosti, demonstrirajuci logiku koju vidim kao karakteristicnu za ovu
tehnolosku revoluciju: neposrednu primjenu na vlastiti razvoj novih tehnologija koje stvara, povezujuCi svijet informacijskom tehnologijom. 21
18
19
20
21
Mokyr (1990: 293, 209 ff)

Vidi, na primjer, Thomas (1993.)
Mokyr(1990:83)
Pool (1990.); Mulgan (1991.)
67
Svakako da postoje velika podrucja svijeta i znal!ajni segmenti populacije koji su iskljuceni iz novoga tehnoloskog sustava: upravo je to jedan od
kljucnih argumenata ove knjige. Nadalje, hrzina sirenja tehnologije socijalno je i funkcionalno selektivna. RazliCito vrijeme pristupa do moci tehnologije za ljude, drzave i regije, kriticni je izvor nejednakosti nasega
drustva. Iskljucena podrucja su kulturno i prostorno isprekidana: to su
gradovi u unutrasnjosti Amerike, ili francuski banlieus, podjednako kao
i naselja stracara u Africi ili siromasna ruralna podrucja Kine ili Indije.
Ipak, vee sredinom 1990-ih dominatne su funkcije, drustvene skupine i
teritoriji sirom planeta hili povezani unutar novoga tehnoloskog sustava
koji se kao takav poceo ohlikovati tek 1970-ih.
Kako se ta temeljna promjena dogodila unutar vremena koje s povijesne strane Cini jedan trenutak? Zasto se planetom siri toliko uhrzano, jako neujednaceno? Zasto je to "revolucija"? S ohzirom na to da je nase iskustvo novoga ohlikovano hlizom prosloscu, mislim da se odgovori na ta
osnovna pitanja mogu potraziti u kracemu prisjecanju povijesnog zapisa
industrijske revolucije, jos uvijek prisutne u nasim institucijama, pa tako i u nasem umu.
Pouke industrijske revolucije

Povjesnicari su pokazali da su postojale harem dvije industrijske revolucije: prva je pocela u posljednjoj trecini osamnaestoga stoljeca i karakterizirale su je nove tehnologije kao sto su parni motor, "spinning jenny",
Cortov proces u metalurgiji, te u sirem smislu, zamjena rucnih alata strojevima. Druga je revolucija pocela oko 100 godina poslije i donijela je sa
sohom razvoj elektriciteta, motora na unutarnje sagorijevanje, kemikalije temeljene na znanosti, uCinkovito lijevanje celika, te pocetke komunikacijskih tehnologija sa sirenjem telegrafa i izumom telefona. Izmedu tih
dviju revolucija postoje temeljni kontinuiteti, ali i kljucne razlike, od kojih je najznacajnija uloga koju je znanstveno znanje imalo prilikom odrzavanja i vodenja tehnoloskog razvoja nakon 1850. godine. 22 Upravo nam
22 Singer i dr. (1958.); Mokyr (1985.). Medutim, kako Mokyr sam istice, u prvoj industrijskoj revoluciji u Britaniji postojalo je korisnicko okruzenje izmedu znanosti i tehnologije. Stoga se Wattovo presudno unapredenje parnog motora koji je dizajnirao Newcomen dogodilo u interakciji s prijateljem i zastitnikom Josephom Blackom, profesorom
kemije na SveuCilistu u Glasgowu, gdje je Watt 1757. godine bio postavljen za "izradivaca matematickih instrumenata za potrebe SveuCilista," i gdje je sam provodio vlastite eksperimente na modelu Newcomenova motora (vidi: Dickinson 1958.). Ubbelohde
68
zbog postojeCih razlika njihove zajednicke karakteristike mogu dati dragocjene uvide neophodne za shvacanje logike tehnoloskih revolucija.
Prvo, u oba slucaja mozemo zamijetiti ono sto Mokyr, prema povijesnim
standardima, opisuje kao razdoblje "sve brze i dotad nevidene tehnoloske
promjene."23 Skupina makroizuma pripremilaje teren za cvat mikroizuma
u podrucjima poljoprivrede, industrije i komunikacija. Temeljni povijesni
diskontinuitet, koji je nemoguce promijeniti, uveden je u materijalnu osnovu ljudske vrste, u procesu ovisnom o prijedenom putu, ciju je unutarnju logiku istrazivao Paul David i o kojoj je teoretizirao Brian Arthur. 24
Doista se radilo o revolucijama, u smislu da je nagli i neocekivani porast
tehnoloskih aplikacija promijenio proces proizvodnje i distribucije, stvorio
pomutnju novih proizvoda i definitivno pomaknuo lokaciju bogatstva i
moci na planetu koji se odjednom nasao unutar dosega onih drzava i elita
koje su bile u stanju ovladati novim tehnoloski]#l sustavom. Tamnaje strana te tehnoloske avanture da je bila neodvojivo povezana s imperijalistickim ambicijama i meduimperijalistickim sukobima.
No upravo je to potvrda revolucionarnoga karaktera novih industrijskih tehnologija. Povijesni uspon takozvanoga Zapada, zapravo ogranicen na Britaniju i nekolicinu nacija zapadne Europe, kao ina njihove sjevernoamericke i australske izdanke, u temeljima je povezan s tehnoloskom superiornoscu postignutom tijekom dviju industrijskih revolucija. 25
Nista u kulturnoj, znanstvenoj, politickoj iii vojnoj povijesti svijeta prije
industrijske revolucije ne moze objasniti takvu nepobitnu "zapadnu" nadmoc (anglosaksonsku/njemacku, uz trunku francuske) izmedu 1750-ih i
1940-ih. Kinaje tijekom veCine predrenesansne povijesti bila znatno nadmocnija kultura; muslimanska je civilizacija (ako mi dopustite da upotrijebim taj pojam) dominirala velikim dijelom Sredozemlja te je imala znacajan utjecaj na Afriku i Aziju tijekom modernog doba; Azija i Afrika uglavnom su ostale organizirane na temelju autonomnih kulturnih i politickih centara; Rusija je vladala u izvanrednoj izolaciji velikim teritorijem
koji se protezao od istocne Europe do Azije; a spanjolsko je Carstvo, troma europska kultura industrijske revolucije, bilo vodeca svjetska sila vise od dva stoljeca nakon 1492. Tehnologija je, izrazavajuCi specificne
drustvene uvjete, uvela novi povijesni put u drugoj polovini osamnaestog
stoljeca.
(1958: 673) izvjestava kako je ''Wattov razvoj zgusnjivaca za paru, odvojenog od cilindra u kojemu se krecu klipovi, bio usko povezan i inspiriran znanstvenim istrazivanjima Josepha Blacka (1728.-99.), profesora kemije na Glasgowskom sveuCilistu."
23 Mokyr (1990.: 82)
24 David (1975.); David i Bunn (1988.); Arthur (1989.)
25 Rosenberg i Birdzell (1986.)
69
Taj je put nastao u Britaniji, iako se njegovi intelektualni korijeni mogu pratiti unatrag sirom Citave Europe, sve do renesansnoga duha otkrica.26 Neki povjesnicari cak inzistiraju na tome da je znanstveno znanje
neophodno za prvu industrijsku revoluciju bilo dostupno 100 godina prije, spremno za upotrebu unutar zrelih drustvenih uvjeta. Ili, kako drugi
tvrde, cekalo je tehnicku genijalnost samoukih izumitelja poput Newcomena, Watta, Cromptona ili Arkwrighta, koji su bili u stanju prevesti dostupno znanje i zdruziti ga s iskustvom zanata u kljucne, nove industrijske tehnologije. 27 Medutim, drugaje industrijska revolucija, u vecoj mjeri ovisna o novim znanstvenim saznanjima, pomaknula svoj centar gravitacije prema Njemackoj i Sjedinjenim Drzavama gdje se odvijao glavni
razvoj na podrucju kemikalija, elektriciteta i telefonije. 28 Povjesnicari su
uz mnogo muke rasclanili drustvene uvjete promjenljive geografije tehnicke inovacije, cesto se usmjeravajuci na obiljezja obrazovanja i znanstvene sustave, ili na institucionalizaciju vlasnick1 prava. Medutim,
kontekstualno obrazlozenje neujednacene putanje tehnoloske inovacije
izgleda presiroko i suvise otvoreno za alternativna tumacenja. Hall i
Preston u svojim analizama promjenljive geografije tehnoloske inovacije
u razdoblju izmedu 1846. i 2003., pokazuju vaznost lokalnih lijeha inovacije. Medu njima su izmedu 1880. i 1914. godine Berlin, New York i Boston okrunjeni kao "svjetski industrijski centri visoke tehnologije", dok je
"London u tom razdoblju bio samo blijeda sjenka Berlina". 29 Razlog se
krije u teritorijalnoj osnovi interakcije sustava tehnoloskih otkrica i aplikacija, posebice u sinergetskim svojstvima onoga sto se u literaturi naziva "miljeom inovacije". 30
Doista, tehnoloska su otkrica dolazila u skupinama, medusobno djelujucijedno na drugo unutar procesa rastuCih prihoda. Koji god daje od uvjeta prouzrocio takvo svrstavanje, kljucna pouka koja se mora upamtiti
jest da tehnoloska inovacija nije izolirana pojava. 31 Ona odrazava trenut26 Singer i dr. (1957.)
27 Rostow (1975.); za argument, vidi: Jewkes i dr. (1969.), te Singer i dr. (1958.) za povijesne dokaze.
28 Mokyr (1990.)
29 Hall i Preston (1988: 123)
30 Izvor koncepta o "miljeu inovacije" moze se pratiti unatrag do Aydalota (1985.). Isti se
koncept moze vrlo jasno vidjeti u radovima Andersona (1985.); te u elaboraciji Arthura (1985.). Negdje istodobno smo Peter Hall ija na Berkleyju, Roberto Camagni u Milanu, te Denis Maillat u Lausannei, zajedno, neko krace vrijeme s pokojnim Philippom
Aydalotom, poceli razvijati empirijske analize o miljeu inovacije, temi koja je s punim
pravom 1990-ih postala predmetom bezbrojnih istrazivanja.
31 Specificna rasprava o povijesnim uvjetima grupacije tehnoloskih inovacija ne moze se
poduzeti u granicama ovog poglavlja. Korisna se razmatranja o toj temi mogu naCi u:
Mokyr (1990.); te u Gille (1978.). Vidi takoder: Mokyr (1990: 298).
70
no stanje znanja, odredeno institucionalno i industrijsko okruzenje, odredenu dostupnost sposobnosti potrebnih za definiranje tehnickog problema i za njegovo rjesavanje, ekonomski mentalitet koji ce takvu aplikaciju uCiniti isplativom, te mrezu proizvodaca i korisnika koji mogu svoje iskustvo kumulativno komunicirati, uceCi kroz upotrebu i rad. Elite uce radeCi, time modificirajuci primjene tehnologije, dok veeina ljudi uci kroz
upotrebu, ostajuCi unutar ogranicenja ambalaze tehnologije. Interaktivnost sustava tehnoloske inovacije i njihova ovisnost o odredenim "okruzenjima" razmjene ideja, problema i rjesenja, kljucna su obiljezja koja se
mogu generalizirati iz iskustva od proteklih revolucija do sadasnje. 32
U povijesnim zapisima pozitivni uCinci novih industrijskih tehnologi-
ja na ekonomski rast, zivotni standard i ljudsko ovladavanje neprijateljskom Prirodom (izrazavaju se u dramaticnom produzenju ocekivanoga zivotrwg vijeka koje se prije 18. stoljeca nije ravnomjerno poboljsavalo) nisu, na dugi rok, prijeporni. Medutim, bez obzira na sirenje upotrebe parnog stroja i nove masinerije, pojavili su se kasno. Mokyr nas podsjeca da
su se "potrosnja per capita i zivotni standard [na kraju 18. stoljeca] malo
povecali, medutim, proizvodne tehnologije u mnogim su se industrijskim
granama i sektorima dramaticno promijenile, stvarajuCi, u drugoj polovini 19. stoljeca, teren za odrzivi schumpeterijanski razvoj jer se tehnoloski napredak prosirio i na prethodno nezahvacene industrije." 33 To je kriticka procjena koja nas prisiljava da stvarne ucinke veeih promjena vrednujemo u svjetlu vremenskog zaostajanja jako ovisnog o posebnim uvjetima svakoga drustva. Izgleda da povijesni podaci, opcenito govoreCi, pokazuju da sto je blizi odnos izmedu mjesta inovacija, proizvodnje i upotreba novih tehnologija, to je brza transformacija drustava te veCi pozitivni povratni ucinak drustvenih uvjeta na opce uvjete za daljnje inovacije.
Tako se u Spanjolskoj krajem osamnaestoga stoljeca industrijska revolucija brzo sirila u Kataloniji, medutim, u drugim dijelovima Spanjolske,
osobito u Madridu i na jugu, proces je tekao sporije; Baskija i Asturias
pridruzili su se procesu industrijalizacije tek krajem devetnaestoga stoljeca.34 Granice industrijske inovacije u velikoj se mjeri podudaraju s podrucjima kojima je dva stoljeca bilo zabranjeno trgovati sa spanjolskim
americkim kolonijama: dok su andaluzijska i kastiljanska elita, kao i
Kruna, mogli zivjeti od svojih americkih renti, Katalonci su se morali
32 Rosenberg (1976., 1982.); Dosi (1988.)
33 U ovome poglavlju ne moze se iznijeti posebna rasprava povijesnih uvjeta za dogadanje
tehnoloskih inovacija. Korisna razmatranja ove teme mogu se pronaCi u Mokyru
(1990.); i Gilleu (1978.). Vidi takoder: Mokyr (1990.; 298).
34 Fontana (1988.); Nadal i Carreras (1990.)
71
odrzavati uz pomoc trgovine i dosjetljivosti, dok su hili podvrgnuti pritisku centralisticke drzave. Djelomice kao rezultat te povijesne putanje, Katalonija i Baskija su jedina dva potpuno industrijalizirana podrucja sve
do 1950-ih godina, i glavni rasadnici poduzetnistva i inovacija, u ostroj
suprotnosti s trendovima u ostatku Spanjolske. Stoga, osobiti drustveni
uvjeti poticu tehnoloske inovacije koje vode prema gospodarskomu razvoju i daljnjim inovacijama. Usprkos tome, reprodukcija takvih uvjeta je
kulturalna i institucionalna jednako kao i gospodarska i tehnoloska.
Transformacija drustvenoga i institucionalnog okolisa moze promijeniti
ritam i geografiju tehnoloskog razvoja (na primjer, Japan nakon Meiji ob. nove, ili Rusija nakon kratkog razdoblja pod Stoljipinom), iako povijest
sama po sebi uvjetuje znacajnu inerciju.
Posljednja i osnovna pouka industrijskih revolucija koju smatram
znacajnom za ovu analizu kontroverznaje: iako su obje donijele citav niz
novih tehnologija koje su zapravo oblikovale i preoblikovale industrijski
sustav u sukcesivnim stupnjevima, u njihovu sredistu hila je temeljna
inovacija u proizvodnji i distribuciji energije. R. J. Forbes, klasicni historicar tehnologije, potvrduje da je "izum parnoga stroja sredisnja cinjenica industrijske revolucije", koju slijedi uvodenje novih posonskih snaga
s pokretnom pogonskom snagom pod kojom "snaga parnog stroja moze
biti stvorena tamo gdje ju trebaju, i to u mjeri u kojoj je potrebna."35 I iako Mokyr ustrajava na visedimenzionalnom karakteru industrijske revolucije, on takoder misli da "usprkos prigovorima nekih povjesnicara
ekonomije, parni stroj se jos uvijek smatra temeljem industrijske revolucije."36 Unatoc drugim izvanrednim pronalascima u kemiji, metalurgiji, strojevima s unutarnjim izgaranjem, telegrafiji i telefoniji - elektricna energija sredisnja je sila druge revolucije. To je taka jer su se samo
uz pomoc proizvodnje i distribucije elektricne energije sva ostala podrucja mogla razvijati i njihove se primjene mogle povezivati jedne s drugima. Tipican primjer je elektricni telegraf koji se najprije eksperimentalno koristio 1790-ih, a u sirokoj upotrebi je od 1837. godine. Kada je mogao koristiti siroku upotrebu elektricne energije, prerastao je u komunikacijsku mrezu koja u velikoj mjeri povezuje svijet. Siroko rasprostranjena upotreba elektricne energije od 1870-ih naovamo, promijenila je
promet, telegrafiju, osvjetljenje i, ne na posljednjem mjestu, tvornicki
rad - sirenjem energije u obliku elektricnoga stroja. Doista, iako su se s
prvom industrijskom revolucijom povezivale tvornice, one gotovo Citavo
35 Forbes (1958.: 150)
36 Mokyr (1990.: 84)
72
stoljece nisu rabile parni stroj koji se pak uvelike koristio u obrtnickim
radionicama, dok su mnoge velike tvornice nastavile upotrebljavati poboljsane izvore vodene snage (i po njima su ih dugo vremena nazivali
mlinovima). Elektricna energija omogucila je oboje i potaknula siroku
organizaciju rada u industrijskim tvornicama. 37 Kao sto je napisao R. J.
Forbes (1958.):
U posljednjih 250 godina pet velikih pokretackih snaga stvorilo je
razdoblje koje se cesto naziva dobom stroja. Osamnaesto stoljece
donijelo je parni stroj; devetnaesto vodenu turbinu, stroj s unutarnjim sagorijevanjem i parnu turbinu; a dvadeseto plinsku turbinu. Povjesnicari su cesto smisljali sintagme koje bi odredivale
pokrete iii tokove u povijesti. Takva je "industrijska revolucija"naziv za razvoj Ciji se pocetak cesto smjesta u rano osamnaesto
stoljece a tece veCim dijelom devetnaestoga. To je bio spori pokret
koji je svejedno, povezujuCi materijalni napredak i drustvenu dislokaciju, donio temeljite promjene koje se zajednicki mogu opisati kao revolucionarne- uzmemo li u obzir ove krajnje vremenske
tocke. 38
Dakle, djelujuCi na proces u srcu svih procesa- sto znaCi na snazi potrebnoj za proizvodnju, distribuciju i komunikaciju - dvije su se industrijske
revolucije sirile kroz cijeli gospodarski su~tav i prodirale kroz cijelo tkivo
drustva. Jeftini, dostupni, pokretljivi izvori energije sirili su i podupirali
snagu ljudskoga tijela stvarajuCi materijalnu osnovu za povijesni nastavak slicnoga pokreta prema sirenju ljudskoga uma.
Povijesni slijed revolucije informaticke

tehnologije
Posljednjih se godina o kratkoj, ali intenzivnoj, povijesti revolucije informaticke tehnologije toliko govorilo da je nepotrebno podastrijeti jos jedan
37 Hall i Preston (1988.); Canby (1962.); Jarvis (1958.). Jedna od prvih detaljnih specifikacija za elektricni telegrafnalazi se u pismu kojeje potpisao C. M. a tiskanoje u Scots Magazinu 1753. godine. Jedan od prvih prakticnih eksperimenata s elektricnim sustavom
predlozio je Katalonac Francisco de Salva 1795. godine. Postoje nepotvrdeni izvjestaji da
je 1798. godine, prema Salvinoj shemi, izmedu Madrida i Aranjueza (26 milja) bio postavljenjednozK:ani telegraf. No, tekje 1830-ih utemeljen elektricni telegraf (William Cooke u Engleskoj, Samuel Morse uAmerici), dokje 1851. polozen prvi podmorski kabel izmedu Dovera i Calaisa (Garratt 1958.); vidi takoder: Mokyr (1990.); Sharlin (1967.).
38 Forbes (1958.: 148)
73
potpuni izvjestaj. 39 Uzgred, uzmemo li u obzir ubrzanje njezina ritma,

svaki takav izvjestaj odmah ce biti zastario - tako su za vrijeme izmedu
pisanja i izdanja ove knjige (recimo, 18 mjeseci), prema opceprihvacenom
"Mooreovu zakonu", 40 mikroCipovi za istu cijenu udvostruCili svoju uCinkovitost. Bez obzira na to, smatram analiticki korisnim prizvati glavne
osi tehnoloske transformacije u stvaranju/obradilprijenosu informacija te
ih smjestiti u slijed koji ce voditi prema stvaranju nove drustveno-tehnicke paradigme. 41 Ovaj kratki sazetak poslije ce mi omoguCiti da preskoCim pozivanje na tehnoloska obiljezja- kada u intelektualnom itinereru
ove knjige budem raspravljao o njihovoj osobitoj interakciji s gospodarstvom, kulturom, i drustvom, osim kada budu potrebni novi elementi informacije.
Mikroinzenjering makropromjena: elektronika i informacija

lako se znanstveni i industrijski prethodnici elektronicki temeljenih informatickih tehnologija mogu pronaCi desetke godina prije 1940-ih42 (Bellov izum telefona 1876., Marconijev radija 1898. i De Forestov vakuumske cijevi 1906. nisu posljednji), tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega dogodili su se najveCi tehnoloski proboji u elektronici:
prvo racunalo koje se moglo programirati i tranzistor, izvor mikroelektronike, pravo srce revolucije informaticke tehnologije u dvadesetom stoljecu.43 Pa ipak, tvrdim da su se tek 1970-ih nove informaticke tehnologije
39 Dobra povijest pocetaka revolucije informatiCke tehnologije koju su, prirodno, prerasla
dostignuca nakon 1980-ih, jest Braunova i Macdonald ova (1982.). Tom Forester je u nizu knjiga (1980., 1985., 1987., 1989., 1993.) na najsustavniji nacin obuhvatio razvitak
revolucije informaticke tehnologije. Za do bar izvjestaj o pocecima genetskog inzenjeringa, vidi: Russell (1988.) i Elkington (1985.).
40 Prihvacen "zakon" u elektronickoj industriji, koji je smislio Gordon Moore, predsjednik
Intela, legendarne kompanije koja je pokrenula Silikonsku dolinu, a danas je najveca
tvrtka u mikroelektronici i ujedno jedna od najprofitabilnijih.
41 Informacije koje se iznose u ovome poglavlju dostupne su iz novina i magazina. VeCi dio
sam pronasao u ovima: Business Week, The Economist, Wired, Scientific American, the
New York Times, El Pais i San Francisco Chronicle, koji su moji glavni dnevni!tjedni izvori informacija. One takoder dolaze i iz povremenih razgovora o tehnoloskim pitanjima s kolegama i prijateljima oko Berkeleyja i Stanforda, poznavatelja elektronike i
biologije i hliskih industrijskim izvorima. Ne smatram potrehnim osigurati detaljne reference na podatke tako opcenitog karaktera, osim u slucajevima kada hi danu hrojku
ili citat hilo tesko pronaci.
42 Vidi: Hall i Preston (1988.); Mazlish (1993.)
43 Smatram da ce; poput industrijskih revolucija, hiti vise revolucija informa:ticke tehnologije, od kojih je ona 1970-ih hila prva. Vjerojatno ce druga na pocetku 21. stoljeca dati vazniju ulogu hioloskoj revoluciji, u hliskoj interakciji s novim kompjutorskim tehnologijama.
74
siroko rasprostranile, ubrzavajuCi svoj sinergijski razvoj i konvergirajuCi

novoj paradigmi. Prijedimo stupnjeve inovacija u tri glavna tehnoloska
polja koja, iako vrlo povezana, cine povijest tehnologija zasnovanih na
elektronici: mikroelektronika, racunala i telekomunikacije.
Tranzistor, koji su 1947. godine u Bellovim laboratorijima na Murray
Hillu u New Jerseyju, izumila trojica fizicara- Bardeen, Brattain i Shockley (dobitnici Nobelove nagrade za to otkrice), omoguCili su stvaranje
elektricnih impulsa u brzome ritmu binarnoga koda prekida i pojacavanja, sto je omoguCilo kodiranje logike i komunikaciju sa strojevima i izmedu njih: te sprave za obradu zovemo poluvodiCi i poznate su pod imenom Cipovi (koji se sada zapravo rade od milijuna tranzistora). Prvi korak u sirenju tranzistora bio je Schokleyjev izum spojnog tranzistora
1951. g. Njegova proizvodnja i siroka upotreba zahtijevala je nove proizvodne tehnologije i uporabu prikladnog materijala. Prelazak na silikon
doslovno je stvorio novu revoluciju na pijesku, koju su najprije postigli
Texas Instruments (u Dallasu) 1954. g. (potez koji je omogucen zaposljavanjem Gordona Teala, drugoga vodeceg znanstvenika iz Bellovih laboratorija). Otkrice planarnog procesa 1959. g. u Fairchild poluvodiCima (u Silikonskoj dolini) otvorilo je mogucnosti za ujedinjavanje minijaturnih dijelova i precizne proizvodnje.
Odlucni korak u mikroelektronici dogodio se 1957. g.: tada su Jack Kilby, inzenjer Texas Instrumenta (koji ga je patentirao), i Bob Noyce, jedan
od osnivaca Fairchildea, otkrili integrirani krug. No, Noyce je prvi proizveo IK (integrirane krugove, op. prev.) koristeCi planarni proces. To je potaklo tehnolosku eksploziju: u samo tri godine, od 1959. do 1962., cijene
poluvodica pale su za 85%, dok se u sljedeeih deset godina proizvodnja povecala 20 puta, od cega je 50% bilo za vojnu upotrebu. 44 Napravimo povijesnu usporedbu: trebalo je 70 godina (1780.-1850.) da se cijena pamucne tkanine u Britaniji, za vrijeme industrijske revolucije, snizi za 85%. 45
Pokret se tijekom 1960-ih ubrzao: kako se usavrsavala proizvodna tehnologija te racunala s brzim i jaCim mikroelektronickim izumima, omogucen je bolji dizajn Cipova - tako je prosjecna cijena integriranoga kruga s 50$ u 1962. godini pala na 1$ 1971.
Golem korak naprijed u razvoju mikroelektronike u svim strojevima
dogodio se 1971. godine, kada je lntelov inzenjer Ted Hoff (takoder u Silikonskoj dolini) izumio mikroprocesor, koji je racunalo na Cipu. Dakle, snaga obrade informacija moze se uspostaviti svuda. Zapocela je utrka u sve
vecoj integraciji kapaciteta krugova na jednome cipu, a tehnologija dizaj44 Braun i Macdonald (1982.)
45 Mokyr (1990.: 111)
75
na i proizvodnje neprestano je prekoraCivala granice integracije za koje se

prethodno smatralo da, bez napustanja upotrebe silikonskog materijala,
nece fizicki biti moguce. Sredinom 1990-ih godina, tehnicke procjene daju
krugovima na silikonskim materijalima 10-20 godina, iako napreduju istrazivanja alternativnih materijala. Posljednja dva desetljeca razina integracije skokovito napreduje. Iako u ovoj knjizi nema mjesta tehnickim
detaljima, analiticki je opravdano naznaciti brzinu i stupanj tehnoloske
promjene.
Kao sto je poznato, snaga cipova moze se vrednovati kombinacijom triju karakteristika: njihove sposobnosti integracije, koja se oznacava najmanjom crtom u Cipu koja se mjeri mikronima (1 mikron = 1 milijunti dio
inca [1 inc= 2,5 em]); sposobnosti memorije, koja se mjeri u bitovima: tisuce (k) i milijuni (megabitovi); i brzini mikroprocesora koja se mjeri megahercima. Prvi procesor iz 1971. g. imao je 6,5 mikrona; dok je 1980. g.
dosegao 4 mikrona; 1987. g. 1 mikron; Intelov Pentium Cip imao je 1995.
g. 0,35 mikrona; a dok pisem ovu knjigu, za 1999. g. predvida se dostizanje 0,25 mikrona. Tako se 1971. g. na Cip veliCine crtace pribadace moglo
sloziti 2300 tranzistora, a 1993. g. 35 milijuna. Velicina memorije, prema
DRAM-u (dynamic random access memory) 1971. g. bila je 1024 bita;
1980. g. 64 000; 1987. g. 1 024 000; 1993. g. 16 384 000; a predvidanja za
1999. g. su 256 000 000 bita. Pogledamo li brzinu, sadasnji su 64-bitni
mikroprocesori 550 puta brzi od prvog Intelova Cipa iz 1972. g.; i maksimalna provodljivost po jedinici (MPU) svakih se 18 mjeseci udvostrucuje. Procjene za 2002. predvidaju ubrzanje u mikroelektronickoj tehnologiji integracije (0,18-mikronski Cipovi), u DRAM velicini (1024 megabita) i
brzini mikroprocesora (500+ megaherca u usporedbi sa 150 iz 1993. g.).
Zajedno s dramaticnim razvitkom u paralelnoj obradi upotrebom visestrukih mikroprocesora (ukljucujuCi buduci povezujuCi visestruki mikroprocesor na jednome cipu), izgleda da snaga mikroelektronike jos nije uzela maha, iako nemilosrdno povecava racunalni kapacitet. Nadalje, sve veca minijaturizacija, daljnja specijalizacija i snizavanje cijene Cipova pojacane snage omogucavaju njihovo smjestanje u svaki stroj iz nasega svakodnevnog zivota- od strojeva za pranje suda do mikrovalnih pecnica i
automobila, Cija je elektronicka komponenta, u modelima iz 1990-ih bila
vrednija od celicnih dijelova.
Racunala je zacela majka svekolike elektronike - Drugi svjetski rat,
no zapravo su se rodila tek 1946. g. u Philadelphiji, izuzmemo li ratno
orude kojim se 1943. g. britanski Colossus* koristio za razbijanje neprija-
76
Colossus, prvo ral:unalo napravljeno u Post Office Research Laboratory u sjevernom

Londonu 1943. radi desifriranja njemackih sifriranih telegrafskih poruka (op. ur.).
REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEI- NOLOGIJE
teljskih sifri, i njemacke Z-3 koje su proizvodili 1941. g. kao pomoc izracunima zracnih snaga. 46 No, veCina saveznickih pokusaja u elektronici
koncentrirala se u istrazivackim programima na MIT-u, a stvarna istrazivanja snage kalkulatora sponzorirana od americke vojske, dogadala su
se na Pennsylvanijskom sveucilistu gdje su Mauchly i Eckert stvorili
prvo racunalo opce namjene- ENIAC (Electronic Numerical Integrator
and Calculator). Povjesnicari ce se sjetiti da je prvo elektronicko racunalo imalo 30 tona, bilo izgradeno na metalnim modulima visokim oko dva
metra, imalo 70 000 otpornika i 18 000 vakuumskih cijevi i zauzimalo
povrsinu gimnasticke dvorane. Kad se ukljucilo, njegova potrosnja energije hila je tako velika da je philadelphijska rasvjeta treperila. 47
Prvu komercijalnu inacicu toga primitivnog stroja, UNIVAC-1, napravio je isti tim 1951. g., pod imenom Remington Rand, i onaje vrlo uspjesno obradila americki popis stanovnistva 1950. godine. IBM je, takoder
poddan vojnim ugovorima i djelomicno oviseCi o istrazivanju MIT-a,
prevladao prijasnju zadrsku o racunalnom dobu i 1953. g. usao u utrku
sa svojim strojem sa 701 vakuumskom cijevi. Sperry Rand je 1958. g.
uveo racunalo druge generacije mainframe machine, a IBMje odmah slijedio s modelom 7090. IBM je 1964. g. s mainframe racunalom 360/370
zavladao racunalnom industrijom u kojoj su djelovale nove (Control data, Digital) i stare (Sperry, Honeywell, Burroughs, NCR) tvrtke za poslovne strojeve. VeCina tih tvrtki do 1990-ih zivotari ili je nestala: tako se
schumpeterijansko "stvaralacko razaranje" brzo odvijalo u elektronickoj
industriji. U to davno doba, 30 godina prije nastanka ove knjige, industrija se organizirala u dobro odredenu hijerarhiju mainframea, miniracunala (zapravo, prilicno velikih strojeva) i terminala, ostavivsi neke posebne dijelove informatike ezotericnom svijetu superracunala (unakrsno
oplodivanje vremenske prognoze i ratnih igara) u kojima je neko vrijeme
vladala izvanredna genijalnost Seymoura Craya, usprkos tome sto mu je
nedostajala tehnoloska vizija.
Sve je to promijenila mikroelektronika, poticuCi "revoluciju u revoluciji". Izum mikroprocesora 1971. g. s mogucnoscu da se racunalo stavi na
Cip, preokrenula je naglavce elektronicki i ostali svijet. Inzenjer Ed Roberts, osnivac male racunalne tvrtke MITS, napravio je 1975. g. u Albuquerqueu, u Novom Meksiku, kompjutorsku kutiju nevjerojatnog imena- Oltar, prema liku iz televizijske serije Star Track (Zvjezdane staze),
kojuje obozavala izumiteljeva mlada kci. Stroj je bio primitivan, alije bio
46 Hall i Preston (1988.)
47 Vidi Foresterov opis (1987.).
77
USPON UMRErnNOG DRUi!lTVA
napravljen kao malo racunalo oko mikroprocesora. Taj stroj bio je osnova
za Apple 1, i poslije Apple 2, prvo komercijalno uspjesno mikroracunalo.
Njega su u garazi obiteljske kuce, u Manlo Parku u Silikonskoj dolini,
napravila dvojica mladica koja su napustila skolu: Steve Wozniak i Steve
Jobs. To je stvarno izvanredna saga koja je postala osnivacka legenda informatickog doba. Kompjutorska tvrtka Apple, pokrenuta 1976. g., s tri
vlasnika i kapitalom od 91 000 $, 1982. dosegnula je prodaju od 583 milijuna $, najavljujuCi doba sirenja racunalne moCi. IBM je reagirao brzo i
1981. g. napravio svoju inaCicu mikroracunala, imenujuci ga sjajno: osobno racunalo (PC, personal computer), i toje zapravo postalo ime za mikroracunala. Medutim, kako nije bilo zasnovano na IBM-ovoj tehnologiji, nego su ga razvili drugi izvori, bilo je osjetljivo na kloniranje, sto se uskoro,
osobito u Aziji, u sirokim razmjerima i dogodilo. Ta cinjenica upropastila
je IBM-ovu poslovnu prevlast u PC-ima, alii prosirila upotrebu IBM-ovih
klonova diljem svijeta, sired uobicajeni standard, bez obzira na superiornost Appleovih strojeva. Appleov Macintosh, izbacen 1984. g., bio je prvi
korak prema racunalstvu koje je usmjereno na korisnike, jer je uvelo korisnicku interface tehnologiju temeljenu na ikonama, izvorno razvijenima
u Xeroxovu istrazivackom centru u Palo Altu.
Temeljni uvjet za sirenje mikroracunala ispunjen je s razvojem novoga softvera prilagodenog za njihova djelovanje. 48 PC softver pojavio setakoder sredinom 70-ih godina, potekavsi iz zanosa stvorenog Altairom:
dva bivsa studenta Harvarda - Bill Gates i Paul Allen, 1976. g. prilagodili su BASIC za rad na stroju Altair. Shvativsi njegove mogucnosti, osnovali su Microsoft (najprije u Albuqurequeu, a dvije godine poslije preselili su ga u Seattle, u kucu Gatesovih roditelja), danasnjega softverskoga diva koji je prevlast u operativnom sustavu prosirio ina prevlast u softveru za eksponencijalno rastuce trziste mikroracunala u cjelini.
U posljednjih 15 godina porast snage cipa uzrokovao je dramatican
napredak u snazi mikroracunala, smanjujuCi funkciju veCih racunala. Pocetkom 1990-ih godina mikrokompjutori s jednim Cipom imali su snagu
koju je IBM imao prije samo pet godina. Umrezeni sustavi temeljeni na
mikroprocesorima, sastavljeni od manjih desktop strojeva (korisnika) koje posluzuju jaCi za to namijenjeni posluzitelji, mogli bi istisnuti specijaliziranija racunala za obradu informacija, poput tradicionalnih mainframeova i superracunala. Zaista, napretku mikroelektronike i softvera trebamo dodati nekoliko velikih koraka naprijed u sposobnostima umrezavanja. Od sredine 1980-ih mikroracunala se ne mogu shvatiti odvojeno:
48 Egan (1995.)
78
ona djeluju u mrezama s povecanom pokretljivoscu na temelju prijenosnih racunala. Ta izvanredna svestranost i mogucnost dodavanja memorije i sposohnosti ohrade podataka te sudjelovanje racunalne snage u elektronickoj mrezi, odlucno su racunalno doha u 1990-ima skrenuli od centralizirane pohrane i ohrade podataka prema umrezenom, interaktivnom
sudjelovanju racunalne snage. Nije se samo promijenio cijeli tehnoloski
sustav nego i njegove drustvene i organizacijske interakcije. Tako je prosjecna cijena ohrade podataka s oko 75$ za milijun operacija 1960., u 1990.
godini pala na manje od stotog dijela centa.
Ta sposohnost umrezavanja postala je moguca samo zhog vaznih otkrica
u telekomunikacijama i tehnologiji racunalnog umrezavanja tijekom 1970ih godina. Medutim, u isto doha, takve promjene omogucile su nove mikroelektronicke naprave i povecane racunalne sposohnosti, kao izvanredna ilustracija sinergistickih odnosa u revoluciji informaticke tehnologije.
Telekomunikacije su takoder revolucionirane i komhinacijom tehnologija "prekidaca" (e1ektronicki prekidaCi i routeri) i novim vezama (tehnologije prijenosa). Prvi industrijski proizvedeni elektronicki prekidac,
ESS-1, uvedenje u Bellovim lahoratorijima 1969. godine. Sredinom 1970ih napredak u tehnologijama integriranoga kruga omoguCio je digitalni
prekidac, povecanje hrzine, snage i fleksihilnosti uz istodohnu ustedu vremena, energije i radne snage - vis-a-vis analognim strojevima. ATT, sestrinska tvrtka Bellovih lahoratorija, na pocetku nije hila sklona toj novosti, jer je trehala amortizirati investiciju u analognu opremu. Medutim,
1977. godine, kadaje kanadski Northern Telecom osvojio dio americkoga
trzista digitalnih prekidaca, Bellove tvrtke su se ukljucile u utrku i potaknule slican pokret sirom svijeta.
VeCi napredak u optickoj elektronici (opticka vlakna i laserski prijenos) i tehnologiji prijenosa digitalnih paketa dramaticno je prosirio sposohnost prijenosnih veza. Integrirane visokopropusne mreze (integrated
broadband networks- IBN) iz 1990-ih mogle su znacajno nadmasiti revolucionarne prijedloge digitalne mreze integriranih usluga (Integrated
Services Digital network -ISDN) iz 1970-ih: dok je nosivost ISDN-a na
hakrenoj zici hila procijenjena na 144 000 hita, IBN iz 1990-ih na optickom vlaknu, ako hi i kada mogla biti ostvarena, iako uz vrlo visoku cijenu, nosila hi kvadrilijun hita. Da izmjerimo ritam promjene, podsjetimo
se daje 1956. godine prvi prekoatlantski telefonski kahel nosio 50 stlacenih glasovnih krugova; a 1995. g. opticka vlakna mogu nositi 85 000 takvih krugova. Ta sposohnost opticko-elektronicki temeljenog prijenosa s
naprednom arhitekturom prekidaca i vodova poput asinkronog prijenosa
(ATM) i TCPIIP, osnova je za takozvanu informaticku superautocestu, o
cijim cemo karakteristikama raspravljati u 5. poglavlju.
79
Razliciti oblici primjene radijskog spektra (tradicionalno emitiranje,

izravno satelitsko emitiranje, mikrovalovi, digitalna celularna telefonija),
koaksijalni vod i opticka vlakna nude raznolikost i mnogostranost tehnologija prijenosa koje su prilagodene razliCitim upotrebama i omogucuju
komunikaciju izmedu pokretnih korisnika s bilo kojega mjesta. Celularna telefonija je 1990-ih uvelike prosirena po svijetu, te je doslovce preplavila Aziju nesofisticiranim pagerima, a Latinsku Ameriku celularnim
telefonom - statusnim simbolom, oslanjajuci se na obecanje (na primjer,
Motorolino) o nadolazecoj sveopcoj pokrivenosti osobnim komunikacijskim napravama prije godine 2000. Svaki korak u odredenom tehnoloskom polju pojacava uCinke u povezanoj informatickoj tehnologiji. Pokretna telefonija oslanja se na racunalnu moe prenosenja poruka i istodobno
daje osnovu za posvudasnje racunalstvo i stvarnu, nesputanu interaktivnu elektronicku komunikaciju.
' Tehnoloska podjela 1970-ih

Tehnoloski sustav u koji smo u 90-ima potpuno uronjeni, pojavio se 1970ih godina. Zbog znacenja osobitog povijesnog konteksta tehnoloskih putanja, i odredenog oblika interakcije izmedu tehnologije i drustva, vazno je
prisjetiti se nekih datuma vezanih za bitna otkrica u informatickoj tehnologiji. Sva ona imaju nesto zajednicko: uglavnom su se oslanjala na
prethodna znanja i razvijala produljavanjem kljucnih tehnologija, a zbog
svojih niskih troskova i povecane kvalitete, bila su kvalitativan korak
naprijed u masovnom sirenju tehnologije u komercijalne svrhe i za osobne primjene. Mikroprocesor, kljucna naprava u sirenju mikroracunalstva,
izmisljenje 1971. godine i poceo se siriti sredinom 70-ih godina. Mikroracunalo je stvoreno 1975. godine, a prvi uspjesni komercijalni proizvod,
Apple II, uveden je u travnju 1977., otprilike u vrijeme kada je Microsoft
poceo proizvoditi operativne sustave za mikroracunala. Xerox Alto, matrica mnogih softverskih tehnologija za osobna racunala 90-ih, razvijenje
u PARC laboratorijima u Palo Altu 1973. g. Prvi industrijski elektronicki
prekidac pojavio se 1969. g., a digitalni prekidac razvijenje sredinom 70ih i komercijalno se poceo upotrebljavati 1977. g. Opticko vlakno industrijski je proizvedeno pocetkom 70-ih u Corning Glassu. Sredinom 70-ih
Sony je poceo komercijalno proizvoditi VCR strojeve temeljeCi ih na otkriCima iz Amerike i Engleske iz sezdesetih, koji nikada nisu dospjeli do
masovne proi:tvodnje. I na kraju, ali ne najmanje vazno, americka Agencija za napredne istrazivacke projekte Ministarstva obrane (ARPA) postavila je novu, revolucionarnu elektronicku komunikacijsku mrezu koja
80
ce sedamdesetih godina rasti i postati danasnji Internet. Internet je u velikoj mjeri potpomognut otkriCima Cerfa i Kahna iz 1974.- TCPIIP-omzapisnikom medupovezanosti mreze koji je najavio "gateway" tehnologiju
omogucavajuCi povezivanje razliCitih vrsta mreza. 49 Smatram kako bez
pretjerivanja mozemo reCi da je revolucija informaticke tehnologije, kao
revolucija rodena 1970-ih, osobito ako u nju ukljuCimo i usporedno pojavljivanje te sirenje genetickog inzenjeringa, u isto vrijeme i na istim mjestima- razvitak koji, u najmanju ruku, zasluzuje nekoliko redaka paznje.
Tehnologije zivota
Iako pojavu biotehnologije mozemo pratiti od babilonskih ploCica o pravljenju piva iz 6000. g. pr. Kr. i revolucije u mikrobiologiji do znanstvenog
otkrica osnovne strukture zivota, dvostruke spirale DNK, koju su pronasli Francis Crick i James Watson sa SveuCilista Cambridge 1953. godinetek su pocetkom 70-ih prepletanje gena i ponovno spajanje DNA, kao tehnoloski temelji genetickog inzenjeringa, omogucili primjenu sakupljenog
znanja. Za otkrice postupaka kloniranja gena 1973. godine, opcenito zasluznima smatraju se Stanley Cohen sa Stanforda i Herbert Boyer s Kalifornijskog sveuCilista u San Franciscu, iako se njihov rad temeljio na istrazivanjima Paula Berga sa Stanforda, dobitnika Nobelove nagrade. Istrazivaei na Harvardu su 1975. godine iz zecjega hemoglobina izdvojili
prvi gen sisavca; a 1977. godine kloniran je prvi ljudski gen.
Slijedila je utrka u pokretanju komercijalnih tvrtki, od kojih je vecina
bila nusproizvod vaznijih sveucilista i bolnickih istrazivackih centara.
Grozdovi takvih tvrtki pojavili su se u sjevernoj Kaliforniji, Novoj Engleskoj i Marylandu. Novinari, ulagaCi i aktivisti bili su zapanjeni zastrasujuCim mogucnostima koje su se otvorile mogucom sposobnoscu umjetnoga stvaranja zivota, ukljucujuci i ljudskog. Genentech ujuznom San Franciscu, Cetus u Berkeleyu i Biogen u Cambridgeu, Massachusetts, medu
prvim su tvrtkama, organiziranim oko dobitnika Nobelovih nagrada, koje su uporabile novu genetsku tehnologiju za medicinske primjene. Slijedio je agrobiznis; tako su mikroorganizmi, od kojih su neki geneticki izmijenjeni, dobili povecani broj zadataka, pa izmedu ostalog i da Ciste zagadenje koje su u velikom broju slucajeva stvorile iste tvrtke i agencije
koje prodaju te "superbube". Medutim, znanstvene teskoce, tehnicki problemi i vece zakonske prepreke izvedene iz opravdanih etickih i sigurnos49 Hart i dr. (1992.)
81
nih razloga usporile su vrlo hvaljenu biotehnolosku revoluciju tijekom

80-ih godina. Znacajan iznos poduzetnickoga ulagackog kapitala izgubljen je, a neke od najinovativnijih tvrtki, ukljucujuCi Genentech, apsorbirali su farmaceutski divovi (Roffman-La Roche, Merck). Oni su bolje od
drugih razumjeli da ne smiju ponoviti skupu bahatost sto su je etablirane racunalne tvrtke iskazale prema inovativnim pocetnicima: kupnja
malih, inovativnih tvrtki s uslugama njihovih znanstvenika, za farmaceutske i kemijske multinacionalke postala je najbolje osiguranje kojim
su internalizirali komercijalnu korist bioloske revolucije i kontrolirali
njezin ritam. Slijedilo je usporavanje njezina ritma- u najmanju ruku u
sirenju primjene.
Medutim, veliki znanstveni pomak i nova generacija drskih poduzetnih znanstvenika s glavnim zaristem na genetskom inzenjeringu, krajem
80-ih i pocetkom 90-ih, ozivjela je biotehnologiju - pravu revolucionarnu
tehnologiju na tom polju. Kada je, 1988. godine, na Harvardu, formalno
patentiran genetski proizveden mis, ina taj naCin od Boga i Prirode oduzeto pravo stvaranja zivota, genetsko kloniranje uslo je u novo razdoblje.
SljedeCih sedam godina patentirano jejos sedam novostvorenih oblika zivota, sedam miseva, identificiranih kao vlasnistvo njihovih tvoraca inzenjera. U kolovozu 1989. istrazivaci sa Sveucilista u Michiganu i Torontu
otkrili su gen kojije odgovoran za cisticnu fibrozu i otvorili put prema genetickoj terapiji.
U ozracju ocekivanja stvorenih tim otkricem, americka je vlada 1990.
godine odluCila s 3 milijarde dolara podrzati 15-godisnji zajednicki program koji je vodio James Watson. On je povezao neke od najnaprednijih
mikrobioloskih istrazivackih timova da hi iscrtali ljudski genom, sto znaCi da identificiraju i lociraju 60 000 do 80 000 gena koji Cine abecedu ljudske vrste. 50 Uz pomoc tih i drugih napora, otkriven je neprekinuti slijed
ljudskih gena povezanih s razliCitim bolestima. Sredinom 90-ih locirano
je oko 7% ljudskih gena i shvacena je njihova funkcija. To, naravno, otvara mogucnost djelovanja na tim genima i na onima sto ce se identificirati u buducnosti, te covjecanstvu omogucuje ne samo kontroliranje nekih
bolesti nego i otkrivanje bioloskih predispozicija i interveniranje u njih, i
tako potencijalno mijenjanje genetske sudbine. Svoje uravnotezeno istrazivanje razvoja u ljudskom genetickom inzenjeringu Lyon i Gorner zakljucuju predvidajuCi i upozoravajuCi:
50 Za razvoj biotehnologije i genetskog inzenjeringa vidi, na primjer, Teitelman (1989.);
Hall (1987.); US Congress, Office of Technology Assessment (Ured za procjenu tehnologije) (1991.); Bishop i Waldholz (1990.).
82
Mozda za nekoliko generacija mozemo ukinuti neke mentalne bolesti, dijabetes, visoki tlak iii bilo koju drugu odabranu bolest. Vazno je imati na umu da kvaliteta donosenja odluka odreduje hoce li
izbor biti mudar i pravedan ... NaCin na koji znanstvena i administrativna elita rukuje najranijim plodovima genske terapije zlokoban je i prilicno neslavan ... Mi ljudi intelektualno smo napredovali do stupnja u kojemu prilicno brzo mozemo razumjeti sastav, funkciju i dinamiku genoma u vecem dijelu njegove zastrasujuce slozenosti. Medutim, emocionalno smo jos uvijek majmuni- sa svom prtljagom ponasanja koju nosi to pitanje. Mozda ce za nasu vrstu
krajnji oblik genske terapije biti uzdizanje iznad nasega necasnog
nasljeda i ucenje primjene svojega novog znanja na mudar i bezopasan naCin. 51
Dok znanstvenici, regulatori i eticari razmatraju humanisticke implikacije genetskoga inzenjeringa, istrazivaei-poduzetnici okrenuti biznisu idu kraCim putem, postavljajuCi mehanizme za zakonsku i financijsku kontrolu ljudskoga genoma. Najsmioniji pothvat u tome smislu
projektje sto su ga u Rockvillu, Maryland, 1990. g. pokrenuli znanstvenici J. Craig Venter iz Nacionalnoga zdravstvenog instituta i William
Haseltine s Harvarda. KoristeCi se snagom superracunala, oni su u saroo pet godina nanizali oko 85% svih ljudskih gena stvarajuCi divovsku
genetsku bazu podataka. 52 Problem je u tome da oni niti znaju niti ce
uskoro znati koji je dio gena za sto iii gdje se nalazi: njihova baza podataka ima stotine tisuca dijelova gena s nepoznatim funkcijama. U
cemu je onda interes? S jedne strane, usredotoceno istrazivanje na posebnim genima moze se koristiti (i zaista se koristi) za vlastiti napredak u podacima koje takvi nizovi sadrze. Medutim, vazniji je glavni
razlog cijelog projekta: Craig i Haseltine vrijedno su patentirali sve
svoje podatke, pa doslovce, jednoga dana, mogu imati zakonska prava
za velik dio znanja manipulacije ljudskoga genoma. Prijetnja koju je
takav razvoj postavio bilaje toliko ozbiljna da su sjedne strane privukli desetke milijuna dolara od ulagaca, a s druge strane velika farmaceutska tvrtka Merck je 1994. g. dala veliku svotu Sveucilistu Washington da napravi isti slijepi niz i objavi dobivene podatke, da bi se
sprijecila privatna kontrola nad dijelovima znanja koje moze zaustaviti razvoj proizvoda zasnovanih na buducem sustavnom razumijevanju
ljudskoga genoma.
51 Lyon i Gomer (1995.: 567)
52 Vidi: Business Week (1995.e)
83
Pouka s kojom se sociolog u tak.vu poslu suocava ne ukazuje samo na

jos jedan primjer ljudske pohlepe. Ona signalizira ubrzani ritam u sirenju i produbljavanju genetske revolucije. Zbog svoje znanstvene i drustvene osobitosti, sirenje genetskoga inzenjeringa odvijalo se u razdoblju
izmedu 1970. i 1990. sporije nego u elektronici. Medutim, otvorenija trzista 90-ih, bolje obrazovanje i istrazivacke mogucnosti sirom svijeta ubrzale su biotehnolosku revoluciju. Svi indikatori upucuju na eksploziju
njezine primjene krajem tisuc1jeca, sto potice najtemeljitiju raspravu na
sada nejasnoj granici izmedu prirode i drustva.
Drustveni kontekst i dinamika tehnoloske promjene

Zasto su otkrica novih informatickih tehnologija zbijena u 70-ima, ito uglavnom u Sjedinjenim Ddavama? I kakve su posljedice takva vremenskog/prostornog zbijanja za njihov daljnji razvoj i njihovu interakciju s
drustvima? Bilo bi privlacno izravno povezati stvaranje te tehnoloske paradigme s karakteristikama njezina drustvenog konteksta; osobito ako se
sjetimo da su Sjedinjene Drzave i kapitalisticki svijet sredinom 70-ih hili uzdrmani velikom ekonomskom krizom, koja je sazeto izrazena (ali nije uzrokovana) naftnim sokom 1973.-74. g.: kriza koja je zahtijevala dramaticno restrukturiranje kapitalistickoga sustava na globalnoj razini, i
zapravo potaknula novi model akumulacije koji je u povijesnom diskontinuitetu s kapitalizmom nakon Drugoga svjetskog rata, kao sto sam naveo u Uvodu ove knjige. Je li nova tehnoloska paradigma odgovor kapitalistickoga sustava i prevladavanje njegovih unutrasnjih proturjecnosti?
Ili je, s druge strane, to bio naCin osiguranja vojne prevlasti nad sovjetskim neprijateljima, odgovor na njihov tehnoloski izazov u svemirskoj
utrci i nuklearnom naoruzanju? Niti jedno objasnjenje ne izgleda uvjerljivo. Postoji povijesna podudarnost izmedu mnostva novih tehnologija i
ekonomske krize u sedamdesetima; vremenski su preblizu, "tehnoloski
skripac" bio bi prebrz i previse mehanicki; naime iz industrijske revolucije i drugih povijesnih procesa tehnoloske promjene znamo da su gospodarska, industrijska i tehnoloska kretanja, stoga sto su povezana, spora
i nesavrseno se podudaraju u svojoj interakciji. U pogledu vojnog obrazlozenja, na Sputnikov sok iz 1957.-60. godine odgovoreno je na isti naCin,
masovnim tehnoloskim napretkom sezdesetih, ne sedamdesetih; a novi
glavni americki vojni proboj lansiran je 1983. g. oko programa "Ratova
zvijezda", zapravo koristeCi i nastavljajuCi tehnologije razvijene prethodnoga, zapanjujuceg desetljeca. Ustvari, izgleda da se pojava novih tehnoloskih sustava 70-ih mora pripisati autonomnome razvoju i sirenju teh84
noloskih otkrica, ukljucujuCi sinergisticke uCinke razliCitih kljucnih tehnologija. Dakle, mikroprocesor je omoguCio mikroracunalo, napredak u
telekomunikacijama i, kako je gore navedeno, omoguCio da mikroracunala rade umrezeno i tako pojacavaju svoju snagu i prilagodljivost. Primjene tih tehnologija u proizvodnji elektronike poholjsale su mogucnosti novoga dizajna i proizvodnih tehnologija u proizvodnji poluvodica. Novi softver potaknut je hrzorastuCim tdistem mikroracunala, a ono je pak eksplodiralo na temelju novih primjena i tehnologije hliske korisniku sto su
je smislili umovi tvoraca softvera. I tako dalje.
Jaki tehnoloski prohoj sezdesetih, potaknut vojnim potrehama, gurnuo je americku tehnologiju za jedan korak naprijed. Medutim, otkrice
mikroprocesora Teda Hoffa, dok je pokusavao ohaviti narudzhu za japansku tvrtku rucnih racunala 1971. godine, proizaslo je iz znanja i domisljatosti sakupljene u Intelu, hlisko povezane s inovativnim miljeom stvorenim u Silikonskoj dolini od 1950-ih. Drugim rijecima, prva revolucija
informaticke tehnologije zhila se u Americi i do odredene mjere u Kaliforniji sedamdesetih godina. Gradena je na razvoju iz prethodna dva desetljeca i pod utjecajem razlicitih institucionalnih, ekonomskih i kulturalnih
Cimhenika. Nije se razvila iz neke prethodno uspostavljene nuznosti: hila je vise potaknuta tehnoloski nego sto je hila drustveno odredena. Medutim, kada je uspostavljena kao sustav, na osnovi zhijanja koje sam opisao, njezin razvoj i primjena te konacno sadrzaj, odlucno su ohlikovani
povijesnim kontekstom u kojemu se sirila. Doista, kapitalizam osamdesetih (osohito: vaznije korporacije i vlade zemalja G-7) poduzeo je znatne
procese gospodarskoga i organizacijskog preohlikovanja, u kojima je nova informaticka tehnologija igrala temeljnu ulogu i bila njome odlucno
oblikovana. N a primjer, pokret za deregulaciju i liberalizaciju koji je
osamdesetih pokrenuo hiznis, hio je odlucan u reorganizaciji i razvoju telekomunikacija, osobito nakon oduzimanja ATT-a 1984. godine. Nadalje,
dostupnost novih telekomunikacijskih mreza i informacijskih sustava
pripremila je tlo za globalno povezivanje financijskih trzista i trgovine sirom svijeta, sto cu razmotriti u sljedecem poglavlju.
Dakle, do odredene mjere dostupnost novih tehnologija postavljenih
kao sustav sedamdesetih, bila je temeljna za proces drustveno-ekonomskoga restrukturiranja osamdesetih. I primjena takvih tehnologija u
osamdesetima u velikoj je mjeri odredila njihovu upotrebu i putanju devedesetih. Uspon umrezenoga drustva koje cu nastojati razmotriti u sljedeCim poglavljima ove knjige, ne moze se razumjeti hez interakcije izmedu ova dva relativno neovisna trenda: razvoja novih informacijskih tehnologija i pokusaja starog drustva da se opskrbi orudem koristeCi moe
tehnologije u sluzhi tehnologije moCi. Medutim, povijesni rezultat takve
85
USPON UMRE~ENOG DRUtlTVA
napola svjesne strategije u velikoj je mjeri neodreden,jer interakcija tehnologije i drustva ovisi o stohastickim odosima izmedu pretjeranoga broja kvazineovisnih varijabli. Bez nepotrebnog predavanja povijesnom relativizmu, moze se reCi da je revolucija informaticke tehnologije kulturalno, povijesno i prostorno povezana s vrlo osobitim setom okolnosti Cije
osobine oznacavaju njezin daljnji razvoj.
Modeli, sudionici i mjesta revolucije

informacijske tehnologije
Ako smo prvu industrijsku revoluciju nazvali britanskom, onda je prva
revolucija informacijske tehnologije americka, tocnije kalifornijska. U
oba slucaja znanstvenici i industrijalci iz drugih zemalja imali su vaznu
ulogu kako u otkrivanju, tako i u sirenju novih tehnologija. Francuska i
Njemacka bile su kljucni izvori talenata i primjene u industrijskoj revoluciji. Engleska, francuska, njemacka i talijanska znanstvena otkrica u
korijenima su novih tehnologija u elektronici i biologiji. Dosjetljivost japanskih tvrtki bila je kljucna za unaprjedenje proizvodnih procesa u
elektronici, te prodor informacijske tehnologije u svakodnevni zivot sirom svijeta, i to preko lavine inovativnih proizvoda - od VCR-a i faksova
do videoigara i pager a. 53 Zaista, do sredine devedesetih, kada su americke tvrtke preuzele vodstvo, japanske tvrtke vladale su proizvodnjom poluvodica na svjetskom tdistu. Citava industrija zasnivala se na prozimanju, strateskim savezima i umrezavanju tvrtki iz razlicitih zemalja,
sto cu razmotriti u 3. poglavlju. Razlikovanje prema nacionalnom podrijetlu bilo je manje vazno. Americki inovatori, tvrtke i institucije bile su
na izvorima revolucije sedamdesetih, i nastavile su igrati vodecu ulogu u
njezinoj ekspanziji, sto ce se vjerojatno odrzati i u dvadeset prvom stoljecu; iako cemo nesumnjivo biti svjedocima povecane prisutnosti japanskih, korejskih i indijskih tvrtki te znacajnih europskih doprinosa biotehnologiji i telekomunikacijama.
Kako bismo razumjeli drustvene korijene revolucije informaticke tehnologije u Americi, s onu stranu mita koji ju okruzuje, prisjetit cemo se
ukratko procesa stvaranja njezina opcepoznatog rasadnika inovacija: Silikonske doline. Kao sto smo vee spomenuli, u Silikonskoj dolini, osim
drugih kljucnih tehnologija, razvijeni su integrirani krug, mikroprocesor

i mikroracunalo. Srce elektronickih izuma kucalo je cetiri desetljeca, a
53 Forester (1993.)
86
podrzavalo ga je otprilike cetvrt milijuna radnika u informacijskoj tehnologiji.54 Osim toga, sire podrucje zaljeva San Francisco (ukljucujuCi druga sredista inovacija poput Berkeleyja, Emerywillea, Marin Countyja i
samog San Francisca) bilo je takoder medu zacetnicima genetickoga inzenjeringa i jos je uvijek jedno od svjetskih sredista naprednoga softvera,
genetickoga inzenjeringa i multimedijalnoga racunalnoga dizajna.
Silikonska dolina (Santa Clara County, 70 km juzno od San Francisca,
izmedu Stanforda i San Josea) oblikovala se kao inovacijska sredina stjecanjem novoga tehnoloskog znanja na jednome mjestu; imala je velik broj
vjestih inzenjera i znanstvenika iz tog podrucja; darezljive novcane potpore i osigurano trziste Ministarstva obrane; i pocetno institucionalno vodstvo
SveuCilista Stanford. Zaista nevjerojatni smjestaj elektronicke industrije u
poluseoskom podrucju sjeverne Kalifornije moze se pratiti od utemeljenja
Stanfordskoga industrijskog parka koji je 1951. pokrenuo vizionar Frederick Terman, dekan Inzenjerstva i rektor Stanfordskog sveueilista. On je
osobno, 1938. godine, podrzao svoje diplomante- Williama Hewletta i Davida Packarda kada su stvarali elektronicku tvrtku. Drugi svjetski rat bio je
bogati rudnik za Hewlett-Packard i druge elektronicke tvrtke u nastajanju.
Tako su, prirodno, one bili prvi korisnici novoga, povlastenog smjestaja jer
su se samo tvrtke koje je Stanford procijenio inovativnima, mogle okoristiti
zamisljenim zakupom. Kad je Park uskoro popunjen, nove elektronicke tvrtke pocele su se smjestati uz autocestu 101, prema San Joseu.
Zaposljavanje izumitelja tranzistora Williama Shockleyja u Stanfordu
1956. godine bilo je kljucno. Ono se dogodilo slucajno, sto pokazuje povijesnu nemoc etabliranih elektronickih tvrtki u osvajanju revolucionarne
mikroelektronicke tehnologije. N aime, Shockley je za razvoj svojega otkrica za industrijsku proizvodnju trazio podrsku velikih tvrtki na lstocnoj obali, poput RCA ili Raytheona. Kada su ga one odbile, prihvatio je
ponudu Stanforda, najvise zbog toga sto mu je majka zivjela u Palo Altu,
pa je uz podrsku Beckman Instrumentsa odlueio stvoriti vlastitu tvrtku
- Shockley Transistors. Odabrao je osam briljantnih mladih inzenjera,
uglavnom iz Bellovih laboratorija, koje je privukla mogucnost rada sa
Shockleyjem; jedan od njih, iako zapravo nije bio iz Bell Laba, bio je Bob
Noyce. MladiCi su se uskoro razocarali. lako su od Shockleya ucili osnove vrhunske mikrolektronike, odbijali su ih njegova autoritarnost i tvrdoglavost koja je tvrtku dovodila u slijepu ulicu. Oni su, protiv njegove
volje, osobito zeljeli raditi na silikonu kao najperspektivnijemu nacinu
veceg povezivanja tranzistora. Nakon godinu dana napustili su Shock54 0 povijesti stvaranja Silikonske doline, pogledajte dvije korisne i lagane knjige: Rogers
i Larsen (1984.) i Malone (1985.).
87
leya (Cija je tvrtka propala) i (uz pomoc Fairchild Cameras) stvorili Fairchild Semiconductors, gdje su u sljedece dvije godine izumili planarni
proces i integrirani krug. Shvativsi tehnoloske i poslovne mogucnosti svojega znanja, ti su sjajni inzenjeri napustili Fairchild i svaki je od njih osnovao vlastitu tvrtku. Tako je, nakon nekoga vremena, bilo i s drugim zaposlenicima, pa je polovina od 85 najveCih americkih proizvodaca poluvodica, ukljucujuCi danasnje vodece proizvodace kao sto su Intel, Advanced Micro Devices, National Semiconductors, Signetics, i tako dalje,
zapravo potekla iz Fairchilda.
Transfer tehnologije iz Shockleya u Fairchild, i onda u mrezu podruznica, bio je pocetni izvor inovacija na osnovi kojih je izgradena Silikonska
dolina i revolucija mikroelektronike. Zaista, sredinom pedesetih Stanford
i Berkeley vise nisu hili vodeca sredista elektronike: srediste je bio MIT,
ito se odrazavalo na izvorni smjestaj elektronicke industrije u Novoj Engleskoj. Kada je znanje bilo dostupno u Silikonskoj dolini, dinamizam
njegove industrijske strukture i neprestano stvaranje pocetnih tvrtki usidrilo je Silikonsku dolinu kao svjetsko srediste mikroelektronike pocetkom sedamdesetih. Anna Saxenian usporedila je razvoj elektronickih
kompleksa u dva podrucja (Bostonska cesta 128 i Silikonska dolina) i zakljuCila da je drustvena i industrijska organizacija tvrtki imala odlucnu
ulogu u poticanju ili onemogucavanju inovacija. 55 Dok su velike, etablirane tvrtke na Istoku bile previse krute (i previse arogantne) da se neprestano prilagodavaju prema novim tehnoloskim granicama, Silikonska dolina je uporno stvarala nove tvrtke i provodila uzajamno oplodivanje i sirenje znanja putem podruznica i razmjene poslova. Mali nocni razgovori
u Walkerovu Wagon Wheel Baru i Grillu u Mountain Viewu uCinili su vise za sirenje tehnoloskih inovacija nego veCina seminara na Stanfordu.
Slican proces odvijao se i u razvoju mikroracunala koja su uvela povijesno razvode u upotrebi informacijske tehnologije. 56 Sredinom sedamdesetih Silikonska dolina privukla je desetke tisuca bistrih mladih umova iz cijeloga svijeta koji su dosli u uzbudenje nove tehnoloske Meke u
potrazi za talismanom invencije i novcem. Susretali su se u opustenoj atmosferi klubova kako bi razmijenili ideje i informacije o posljednjim otkricima. Jedno od takvih druzenja odvijalo se u Home Brew Computer
Clubu, kamo su zalazili mladi vizionari (ukljucujuCi Billa Gatesa, Stevea
Jobsa i Stevea Wozniaka) i sljedeCih godina osnovali 22 tvrtke medu kojima sui Microsoft, Apple, Comenco i North Star. Klupsko Citanje clanka koji je izvjestavao o stroju Altair Eda Robertsa u casopisu Popular
55 Saxenian (1994.)
56 Levy (1984.); Egan (1995.)
88
Electronics, nadahnulo je Wozniaka da oblikuje mikroracunalo, Apple I,

u svojoj garazi u Menlo Parku u ljeto 1976. Steve Jobs vidio je mogucnost i posudivsi 91 000 $ od Intelova direktora Mikea Markkule, koji je
usao kao partner, osnovao je Apple. U otprilike isto doba Bill Gates je
osnovao Microsoft kako bi napravio operativni sustav za mikroracunala.
A 1978. godine tvrtku je preselio u Seattle kako bi iskoristio drustvene
veze svoje obitelji.
Slicna se prica maze ispricati i o razvoju genetickog inzenjeringa. VodeCi znanstvenici sa Stanforda, Kalifornijskog sveucilista u San Franciscui Berkeleyja, povezali su se u tvrtke najprije smjestene u Zaljevu. I oni
su cesto prolazili kroz procese stvaranja podruznica i istodobno ostajali u
dobrim odnosima sa svojim maticama. 57 Slicni su se procesi zbivali u Bostonu/Cambridgeu oko Harvarda-MIT-a, u Istrazivackom trokutu oko
Sveucilista Duke i Sveucilista Sjeverne Karoline, i jos vaznije, u Marylandu - oko vaznijih bolnica, nacionalnih zdravstvenih istrazivackih
instituta i Sveucilista Johns Hopkins.
Temeljna pouka iz ovih slikovitih prica dvostruka je: razvoj revolucije informacijske tehnologije pridonio je stvaranju inovacijske sredine u
kojoj su otkrica i njihove primjene medusobno djelovali i provjeravali se
u stalnom procesu pokusaja i pogresaka te ucenja kroz rad; te sredine
trazile su (i to jos uvijek rade, usprkos on-line povezanosti) prostornu
koncentraciju istrazivackih centara, visokoskolskih institucija, naprednih tehnoloskih tvrtki, mrezu pomocnih opskrbljivaca dobrima i uslugama te poslovne mreze poduzetnickoga kapitala za financiranje pocetnih tvrtki. Jednom kad je sredina konsolidirana, kao sto je to Silikonska dolina bila sedamdesetih, ona tezi stvaranju svoje vlastite dinamike i privlaci znanje, investicije i talent iz citavog svijeta. Doista, Silikonska dolina devedesetih godina dozivljava razmnozavanje japanskih,
tajvanskih, korejskih, indijskih i europskih tvrtki za koje je aktivna
prisutnost u Dolini Cinila najproduktivniju povezanost s izvorima nove
tehnologije i donosila vrijedne poslovne informacije. Nadalje, zbog svojeg postavljanja u mreze tehnoloskih inovacija, podrucje zaljeva San
Francisco moglo je uskoCiti u bilo koji novi razvoj. Na primjer, dolazak
multimedija sredinom devedesetih stvorio je mrezu tehnoloskih i poslovnih veza izmedu tvrtki iz Silikonske doline koje su oblikovale racunala i hollywoodskih studija koji proizvode slike, sto je odmah nazvano
"siliwood" industrija. I u zapusteni kutak San Francisca, takozvani
"Multimedia Gulch" dolaze umjetnici, graficki dizajneri i strucnjaci za
57 Blakely i dr. (1988.); Hall i dr. (1988.)
89
softver i prijete da ce nase dnevne sobe preplaviti slikama iz svojih uspaljenih umova.
Moze li se ovaj drustveni, kulturalni i prostorni obrazac inovacije prenijeti na svijet? Kako bismo odgovorili nato pitanje, 1988. godine moj kolega Peter Hall i ja krenuli smo na put oko svijeta, pa smo posjetili i analizirali neke od glavnih znanstvenih/tehnickih sredista na ovom planetu
- od Kalifornije do Japana, od Nove do Stare Engleske, juznog Pariza do
Hsinchu-Taiwana, Sofije-Antipolisa do Akademgorodoka, Szelenograda
do Daeducka, Munchena do Seoula. Nasi zakljucci58 potvrduju vaznu ulogu koju su inovacijske sredine odigrale za razvoj revolucije informacijske
tehnologije: velika kolicina znanstvenog/tehnickog znanja, institucije,
tvrtke i obrazovana radna snaga plamenici su inovacije u informatickom
dobu. Ne treba reproducirati kulturni, prostorni, institucionalni ili industrijski model Silikonske doline ili drugih americkih centara tehnoloske
inovacije, poput juzne Kalifornije, Bostona, Seattla iliAus tina.
N ajvise nas je iznenadilo otkrice da su izvan Sjedinjenih Drzava najveca, stara metropolitanska podrucja industrijaliziranoga svijeta glavna
sredista inovacije i proizvodnje informaticke tehnologije. U Europi, juzni
Pariz je najveca koncentracija proizvodnje i istrazivanja visoke tehnologije; londonski koridor M4 jos je uvijek istaknuto mjesto elektronike, u
povijesnom kontinuitetu s artiljerijskim tvornicama koje su radile za
Krunu od devetnaestoga stoljeca. Izmjestanje Berlina u Munchen ocigledno je povezano s njemackim porazom u Drugome svjetskom ratu, kada je zbog predvidanja americke okupacije toga dijela Siemens namjerno
preseljen iz Berlina u Bavarsku. Tokio-Yokohama i nadalje je tehnolosko
srediste japanske informaticke industrije, usprkos decentralizaciji dijela
tvornica koje djeluju unutar Programa tehnopolis. Moskva-Zelenograd i
St. Peterburg hili su, nakon propasti Hruscovljeva sibirskog sna, i jos su
uvijek, sredista sovjetskoga i ruskoga tehnoloskog znanja i proizvodnje.
Hsinchu je zapravo satelit Taipeia; Daeduck nikad nije igrao znacajnu
ulogu u odnosu na Seoul-Inchon, usprkos tome sto tamo zivi diktator
Park; a Peking i Sangaj jesu i bit ce srediste kineskoga tehnoloskog razvoja. Taka je i s Mexico Cityjem u Meksiku, Sao Paulo-Campinas u Brazilu i Buenos Airesu u Argentini. U tome smislu, tehnolosko nestajanje starih americkih metropolizacija (New York- New Jersey, usprkos njihove
vazne uloge do sezdesetih godina; Chicaga; Detroita; Philadelphije) iznimka je na medunarodnoj razini, povezana s americkom izvanrednoscu
osvajackog duha i beskrajnim bijegom od proturjecnosti gradova i stvore58 Castells i Hall (1994.)
90
nih drustava. S druge strane, bilo bi zanimljivo istraziti odnos izmedu te

americke izvanrednosti i njezina neospornog prvenstva u tehnoloskoj revoluciji koju karakterizira potreba za razbijanjem mentalnih okvira kako bi se osokolilo stvaralastvo.
Metropolsko obiljezje veCine mjesta revolucije informacijske tehnologije diljem svijeta izgleda da znaci kako odlucni cinitelj u njihovu razvoju
nije novina institucionalnoga i kulturnog okvira, nego sposobnost stvaranja sinergije na osnovi znanja i informacija, sto je izravno povezano sindustrijskom proizvodnjom i komercijalnim primjenama. Kulturna i poslovna snaga metropole (stare ili nove-na kraju krajeva, zaljev San Francisca metropola je od oko 6 milijuna ljudi) Cini povlastenu okolinu za novu tehnolosku revoluciju i zapravo demistificira ideju obesprostorenosti
inovacija u informacijskom dobu.
.
Slicno, izgleda da je poduzetnicki model revolucije informacijske tehnologije zasjenjen ideologijom. Ne samo da se japanski, europski i kineski modeli tehnoloskih inovacija razlikuju od americkog iskustva nego se
i americko vodece iskustvo pogresno shvaca. Kao sto potvrduje Michael
Barrus,59 u Japanu je priznata odlucna uloga dr:Zave. Tamo je dugi niz godina, pa i tijekom osamdesetih, kroz niz smionih tehnoloskih programa
od kojih su neki propali (na primjer, racunala pete generacije), MITI vodio i podrzavao velike korporacije. To je pomoglo da se Japan u samo 20
godina pretvori u tehnolosku supersilu. U japanskom iskustvu nema inovativnih pokretackih tvrtki niti znacajne uloge sveucilista. Glavni Cimbenicijapanske hrabrosti kojaje porazila Europu i Sjedinjenim Drzavama
oduzela dio industrije informacijske tehnologije jesu MITI-jevo stratesko
planiranje i neprestano prozimanje izmedu keiretsua i vlade. Slicno se
moze reCi i za Juznu Koreju i Tajvan, iako su u posljednjem primjeru multinacionalne korporacije igrale vecu ulogu. Snazna indijska i kineska tehnoloska osnova izravno je povezana s vojno-industrijskim kompleksom
koji vodi i financira drzava.
Slicno je i s veCim dijelom britanske i francuske elektronicke industrije, koje su do osamdesetih godina bile usmjerene na telekomunikacije i
obranu. 60 U posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca Europska unija je
poduzela niz tehnoloskih programa kojima je neuspjesno nastojala drzati korak s medunarodnom konkurencijom, sustavno podrzavajuCi "nacionalne prvake", cak i s gubitkom. Jedina mogucnost tehnoloskoga prezivljavanja europskih informatickih kompanija bila je upotreba znacajnih sredstava (od kojihje velik dio iz vLJinih fondova) i udruzivanje sja59 Barrus (1988.)
60 Hall i dr. (1987.)
91
panskim i americkim tvrtkama koje su glavni izvor know-howa u naprednoj informacijskoj tehnologiji. 61
I u Sjedinjenim Drzavama dobra je poznata cinjenica da su vojni ugovori i tehnoloske inicijative Ministarstva obrane igrale kljucnu ulogu u
pocetnom stupnju revolucije informaticke tehnologije, i to izmedu 1940ih i 1960-ih godina. Cak je i glavni izvor elektronickih otkrica, Bellovi laboratoriji, zapravo imao ulogu nacionalnog laboratorija. Njegova roditeljska tvrtka (ATT) imala je monopol na telekomunikacije koji je potpomagala drzava; znacajan dio njegovih istrazivackih sredstava dolazio je od
vlade Sjedinjenih Drzava; i vladaje zapravo 1956. godine prisilila ATT da
svoja tehnoloska otkrica izlozi javnosti- kao protuuslugu za monopol na
javne komunikacije. 62 MIT, Harvard, Stanford, Berkeley, UCLA, Chicago,
Johns Hopkins te nacionalni laboratoriji za oruzje - poput Livermora,
Los Alamosa, Sandie i Lincolna - suradivali su s odjelima Ministarstva
obrane na programima koji su doveli do temeljnih proboja, od stvaranja
racunala 1940-ih do optoelektronike i tehnologija umjetne inteligencije u
programima "Ratova zvijezda" iz osamdesetih. Iznimno inovativna Istrazivacka agencija Ministarstva obrane- DARPA- imala je u Sjedinjenim
Drzavama ulogu koja se nije jako razlikovala od uloge MITI-ja u japanskarn razvoju, ukljucujuCi oblikovanje i pocetna sredstva za Internet. 63
Osamdesetihje godina Reaganova krajnje laissez-faire administracija osjetila ubod japanske konkurencije, i Ministarstvo obrane je zbog nacionalne sigurnosti novcano potpomoglo SEMATECH, konzorcij americkih
elektronickih tvrtki koje su podrzavale skupe istrazivacke i razvojne
programe u proizvodnji elektronike. I federalna vlada poduprla je zajednicki napor vaznijih tvrtki u suradnji na mikroelektronickom podrucju i
stvorila MCC, koji je kao i SEMATECH bio smjesten u Austinu, u Teksasu.64 Takoder, tijekom odlucnih pedesetih i sezdesetih godina, vojni ugovori i svemirski program hili su vazno trziste za elektronicku industriju
- kako za goleme potpisnike vojnih ugovora iz Juzne Kalifornije, tako i za
pocetnike inovatore u Silikonskoj dolini i N ovoj Engleskoj. 65 Oni ne hi
mogli prezivjeti bez darezljive novcane potpore vlade Sjedinjenih Drzava
i zasticenih trzista, potaknutih nervozom za obnavljanjem tehnoloske
nadmoCi nad Sovjetskim Savezom- strategije koja se na kraju krajeva isplatila. Genetski inzenjering potekao je s glavnih istrazivackih sveucilista, bolnica i instituta za istrazivanje zdravlja koji su uglavnom novcano
61
62
63
64
65
92
Freeman i dr.; Castells i dr. (1991.)

Bar (1990.)
Tirman (1984.); Broad (1985.); Stowsky (1992.)

Borrus (1988); Gibson i Rogers (1994.)
Roberts (1991.)
potpomognuti vladinim sredstvima. 66 Tako je drzava, a ne inovativni poduzetnik iz garaze- i u Americi i diljem svijeta- zacetnik revolucije informaticke tehnologije. 67
Medutim, bez inovativnih poduzetnika, poput onih s pocetaka Silikonske
doline iii tajvanskoga kloniranja PC-ja, revolucija informacijske tehnologije imala bi sasvim druge osobine i ne bi razvijala decentralizirane, fleksibilne naprave koje se sire u svim podrucjima ljudske aktivnosti. Doista, od pocetka sedamdesetih, tehnoloske su inovacije potaknute trzistem: 68 i inovatori koji sujos uvijek zaposleni u glavnim tvrtkama, osobito u Japanu i Europi, i dalje pokrecu svoje poslove u Americi i - sve vise - u svijetu. To potpomaze ubrzanje tehnoloskih inovacija i njihovo bde sirenje, jer genijalni
umovi, vodeni strascu i pohlepom, neprestano skeniraju industriju za trzisne nise za proizvode i procese. Razvoj informacijskih tehnologija omogucio je s jedne strane interakciju makroistrazivackih programa i
velikih tr:lista koja je razvila dr:lava, a s druge strane, decentralizirane inovacije sto ih potice kultura tehnoloskog stvaralastva i model brzog osobnog uspjeha. Na taj su se naCin oni zbili oko mreza tvrtki,
organizacija i institucija te stvorili novu drustveno-tehnicku paradigmu.
Paradigma informaticke tehnologije

Christopher Freeman pH\e:
Tehnolosko-gospodarska paradigma skupina je medusobno povezanih tehnickih, organizacijskih i menedzerskih inovacija cije prednosti nisu samo u novim proizvodima i sustavima nego, najvise, u
strukturi relativnog troska svih mogucih inputa u proizvodnju. U
svakoj novo} paradigmi odredeni input ili niz inputa mogu se opisati kao "kljucni cimbenik" te paradigme koji karakterizira padanje relativnog troska i univerzalna dostupnost. Suvremena promjena paradigme moze izgledati kao prelazak s tehnologije temeljene
prvenstveno na jeftinom inputu energije na tehnologiju koja se temelji najeftinim inputima informacija dobivenih napretkom u mikroelektronici i tehnologiji telekomunikacija. 69
66
67
68
69
Kenney (1986.)
Pogledaj analize prikupljene u: Castells (1988.b).
Banegas (1993.)
C. Freeman, "Predgovor drugom dijelu" u: Dosi i drugi (1988.b).
93
USPON UMRE~NOG DRU~TVA
Pojam tehnoloske paradigme sto su ga obradili Carlota Perez, Christopher Freeman i Giovanni Dosi, prilagodivsi klasicnu Kuhnovu analizu
znanstvenih revolucija, pomaze organiziranju biti sadasnje tehnoloske
transformacije i njezine interakcije s gospodarstvom i drustvom. 70 Mislim
da bi, kao vodic po stazama drustvene preobrazbe koji nam predstoji, bilo korisnije naglasiti znacajke koje cine srce paradigme informacijske
tehnologije nego prociscavati definiciju i u nju ukljuCiti drustvene procese iza ekonomije. Uzmemo li ih zajedno, te znacajke su materijalna osnova informacijskoga drustva.
Prva znacajka nove paradigme jest Cinjenica da je informacija njezina
sirovina: ne samo sto informacija djeluje na tehnologiju, kao sto je bio slucaj u prethodnim tehnoloskim revolucijama, nego tehnologije djeluju na
informaciju.
Druga znacajka odnosi se na prosirenost ucinaka nouih tehnologija.
BuduCi da je informacija sastavni dio svake ljudske aktivnosti, novi tehnoloski medij izravno oblikuje (iako sigurno ne determinira) sve procese
nasega individualnog i kolektivnog postojanja.
Treca znacajka odnosi se na logiku umreiauanja bilo kojeg sustava ili
skupa odnosa koji upotrebljavaju nove informaticke tehnologije. Morfologija mreze se, izgleda, dobro prilagodava povecanoj slozenosti interakcija
i nepredvidivim obrascima razvoja koji proizlaze iz stvaralacke snage
takve interakcije. 71 Ta topoloska konfiguracija, mreza, moze se uz pomoc
novih informatickih tehnologija materijalno primijeniti u svim procesima
i organizacijama. Bez njih bi primjena logike umrezavanja bila nespretna. Logika umrezavanja potrebna je za stukturiranje nestrukturiranog i
ocuvanje fleksibilnosti, jer je nestrukturirano pokretacka snaga inovacija ljudskih aktivnosti.
Cetvrta znacajka odnosi se na umrezavanje kao jasno odredenu osobinu- paradigma informaticke tehnologije temelji se na fleksibilnosti. Ne
70 Perez (1983.); Dosi i dr. (1988. b); Kuhn (1962.)
71 Kelly (1995.:25-7) izlaze osobine logike umrezavanja u nekoliko odlomaka:
Atoin je pros lost. Simbol znanosti sljedeceg stoljeca je dinamicka Mreza ... Dok Atom
predstavlja cistu jednostavnost, Mreza kanalizira neurednu snagu slozenosti. .. Jedina
organizacija sposobna za rast bez predrasuda ili ucenje bez vodstva -jest mreza. Sve
druge topologije ogranicavaju ono sto se moze dogoditi. Mreza se grana na svim rubovima i tako je na svim krajevima otvorena- bilo kojim putem joj prisli. Mreza je stvarno najmanje strukturirana organizacija za koju se uopce moze reCi da ima strukturu ...
Zapravo pluralnost stvamo razlicitih dijelova moze ostati koherentna jedino u mrezi.
Niti jedan drugi oblik -lanac, piramida, drvo, krug, kotac- ne moze kao cjelina sadrzavati pravu razlicitost.
Iako fizicari i matematicari mogu naCi izuzetke nekima od ovih tvrdnji, zanimljiva je
Kellyjeva osnovna poruka: konvergencija izmedu evolucijske topologije zive tvari, otvorena priroda sve slozenijeg drustva, i interaktivna logika novih informacijskih tehnologija.
94
REVOLUCIJA INFORMA~ TEHNOLOGIJE
samo sto su procesi reverzibilni, nego se organizacije i institucije mogu izmijeniti i cak temeljito promijeniti preslagivanjem sastavnih dijelova. Za
konfiguraciju nove tehnoloske paradigme odlucna je njezina sposobnost
preslagivanja, kljucno svojstvo u drustvu koje oznacava stalna promjena
i organizacijska fluidnost. Postala je moguca potpuna promjena pravila
bez unistavanja organizacije, jer materijalna osnova organizacije moze
biti reprogramirana i prilagodena. Medutim, moramo izbjeCi vrijednosni
sud vezan za to tehnolosko svojstvo. I to zato sto fleksibilnost moze biti
oslobadajuca snaga, ali i represivna tendencija, ako su oni koji postavljaju nova pravila uvijek autoriteti. Mulgan je napisao: "Mreze se stvaraju
ne samo za komunikaciju nego i za postizanje polozaja, za iskljuCivanje
iz komunikacije." 72 Stoga je bitno odrzavati udaljenost izmedu procjene
pojave novih drustvenih oblika i procesa koje poticu i omogucavaju nove
tehnologije, te ekstrapolacije moguCih posljedica takva razvoja za drustvo
i ljude: samo specificna analiza i empirijsko promatranje moze odrediti
rezultat interakcije izmedu novih tehnologija i drustvenih oblika koji se
pojavljuju. Takoder je bitno identificirati logiku nove tehnoloske paradigme.
N adalje, peta znacajka ove tehnoloske revolucije rastuce je priblizavanje specificnih tehnologija u visoko povezani sustav, unutar kojeg se stare, odvojene tehnoloske putanje doslovce ne mogu razabrati. Mikroelektronika, telekomunikacije, optoelektronika i racunala danas su povezani
u informaticki sustav. Jos uvijek postoji i jos ce neko vrijeme postojati
poslovna razlika izmedu proizvodaca Cipova i osoba koje stvaraju softver.
No, porast povezanosti poslovnih tvrtki u strateske saveze i zajednicke
projekte, kao i upisivanje softverskih programa u cipovski hardver, zamutit ce cak i tu razliku. Nadalje, govoreCi o tehnoloskom sustavu, jedan
se element ne moze zamisliti bez drugoga: mikroracunala uvelike odreduje snaga Cipa, dok oblikovanje i paralelno procesiranje mikroprocesora
ovise o arhitekturi racunala. Telekomunikacije su danas oblik obrade
informacija; prijenos i tehnologije veza istodobno se sve vise razlikuju ali
i povezuju u istu mrezu kojom upravljaju racunala. 73
Tehnolosko priblizavanje sve se vise materijalno i metodoloski proteze na rastucu meduovisnost bioloskih i mikroelektronickih revolucija. Sarno se zbog goleme snage racunala moze ostvarivati odlucni napredak u bioloskom istrazivanju, kao sto je identifikacija ljudskih gena
ili dijelova ljudske DNK. 74 S druge strane, iako uporaba bioloskih rna-
72 Mulgan (1991: 21)

73 Williams (1991.-)
74 Business Week (1995.e); Bishop i Waldholz (1990.)
95
terijala u mikroelektronici dugo nece biti u sirokoj primjeni, vee J

1995. godine hila na eksperimentalnoj razini. Racunalni znanstvenik
na SveuCilistu Juzne Kalifornije, Leonard Adleman, rabio je sinteticke
molekule DNK koje su uz pomoc kemijske reakcije djelovale prema logici kombiniranja DNK koja je pak posluzila kao materijalna osnova za
racunanje. 75 Iako ce istrazivanja morati prevaliti dugacak put da bi se
priblizila materijalnom povezivanju biologije i elektronike, bioloska
logika (sposobnost samostvaranja neprogramiranih, skladnih sljedova)
sve se vise uvodi u elektronicke strojeve. 76 Vrhunska elektronika je polje poducavanja robota uporabom teorije zivcanih mreza. U laboratoriju za zivcane mreze u Zajednickom istrazivackom centru Europske unije u Ispri, u ltaliji, racunalni znanstvenik Jose Millan godinama strpljivo poducava nekoliko robota samostalnom ucenju, s vjerom da ce u bliskoj buducnosti roboti raditi na nadzoru i rukovanju materijalom u nuklearnim postrojenjima. 77 Medusobno priblizavanje razlicitih tehnoloskih polja u informatickoj paradigmi proizlazi iz zajednicke logike stvaranja informacija. Ta je logika najvidljivija u radu DNK i prirodnoj evoluciji koja se u najnaprednijim informatickim sustavima sve vise kopira, a Cipovi, racunala i softver dosizu nove granice brzine, kapaciteta
pohrane i fleksibilnu obradu informacija iz razlicitih izvora. Iako reproduciranje ljudskoga mozga, njegovih milijardi mogucnosti i nenadmasne sposobnosti ponovnoga kombiniranja strogo spada u podrucje znanstvene fantastike, granice informaticke snage danasnjih racunala svakog se mjeseca pomicu. 78
Promatranjem tih izvanrednih promjena nasih strojeva i znanja o zivotu, a uz pomoc koju pruzaju ti strojevi i to znanje, tece dublji tehnoloski preobrazaj: preobrazaj kategorija u kojima mislimo sve procese. Povjesnicar tehnologije Bruce Mazlish predlaze ideju neophodnog
priznanja da ljudska bioloska evolucija, koju danas najbolje razumijemo uz pomoc kulture, prisiljava covjecanstvo - nas - da shvatimo da su oruda i strojevi neodvojivi od evoluirajuce ljudske prirode. Ona od nas takoder zahtijeva da shvatimo kako razvoj strojeva, koji kulminira u racunalu, donosi neizbjeznu svjesnost o Cinjenici da su teorije korisne pri objasnjenju rada mehanickih naprava takoder primjenljive pri razumijevanju ljudske zivotinje - i
75 Allen (1995.)
76 Za analizu trendova vidi: Kelly (1995.); za historijsku perspektivu konvergencije izmedu uma i strojeva, vidi: Mazlish (1994.); za teoretsko razmisljanje vidi: Levy (1994.).
77 Millan (1996.); i Kaiser i dr. (1995.).
78 Vidi Gelernternovu sjajnu analizu daljnjeg razvoja (1991.).
96
obratno, jer razumijevanje ljudskoga mozga osvjetljava prirodu

umjetne inteligencije.7 9
S drukcijeg stajalista, na temelju modernih rasprava o "teoriji kaosa"
iz 1980-ih godina, tijekom devedesetih mreza znanstvenika i istrazivaca
tezi prema zajednickomu epistemoloskom pristupu, koji oznacava kljucna rijec "slozenost". Taj intelektualni krug, organiziran oko seminara sto
se odrzavaju u Institutu Santa Feu Novom Meksiku (izvorno je to bio
klub fizicara iz Laboratorija Los Alamos kojima se uskoro pridruzila
odabrana mreza dobitnika Nobelove nagrade i njihovih prijatelja), nastoji iznijeti znanstvenu misao (ukljucujuci drustvene znanosti) pod novom
paradigmom. Usredotocen je na razumijevanje pojave samoorganizirajuCih oblika koji iz jednostavnosti stvaraju slozenost, a iz kaosa nadmocni
red koristeCi se s nekoliko pravila o interakciji osnovnih cimbenika na pocetku procesa. 80 Iako glavna struja znanosti taj projekt cesto odbacuje
kao neprovjerljiv, on je jedan od napora na razlicitim mjestima koji se poduzimaju zbog pronalazenja zajednickog polazista za intelektualnu oplodnju znanosti i tehnologije u informatickom dobu. Izgleda da taj pristup zabranjuje bilo koji integrirajuCi, sustavni okvir. Razmisljanje o slozenosti treba smatrati nacinom razumijevanja razlieitosti prije nego ujedinjenu metateoriju. Njezina epistemoloska vrijednost mogla bi proiziCi
iz priznavanja sposobnosti slucajnog otkrivanja naravi Prirode i drustva.
Ne znaci dane postoje pravila, nego se pravila stvaraju i mijenjaju u nemilosrdnu procesu namjernih akcija i jedinstvenih interakcija.
Paradigma informaticke tehnologije ne krece se prema zatvaranju u
sustav, nego prema otvorenosti - poput mreze s vise zavrsetaka. Ona je
mocna i namece se u svojoj materijalnosti, prilagodljiva je i otvorena u
svojemu povijesnom razvoju. Njezine bitne znacajke su obuhvatnost, slozenost i umrezavanje.
Drustvena dimenzija revolucije informaticke tehnologije izgleda mora
slijediti zakon odnosa izmedu tehnologije i drustva o kojemuje nedavno govorio Melvin Kranzberg: "Kranzbergov prvi zakon glasi: Tehnologija
nije niti dobra niti losa, niti je neutralna."81 Ona je zaista sila koja u
uvjetima sadasnje tehnoloske paradigme prodire u srediste zivota i uma. 82
79 Mazlish (1993.: 233)
80 Za predstavljanje teorije kaosa siroj publici zasluzan je Gleickov bestseller (1987.); vidi i Hall (1991.). Za jasno napisanu, zanimljivu povijest skole "slozenosti", vidi: Waldrop (1992.).
81 Kranzberg (1985.: 50)
82 Za informativnu, neobaveznu raspravu nedavnog razvoja na razmedima znanosti i
ljudskoga uma, vidi Baumgartner i Payr (1995.). Za snazniju i kontroverzniju interpretaciju jednoga od osnivaca genetske revolucije, vidi: Crick (1994.).
97
No njezin stvami razvoj u okvirima svjesne drustvene akcije i slozene matrice interakcije tehnoloskih snaga koje je nasa vrsta "pustila s lanca" i same vrste, predmetje podlozan ispitivanju, a ne sudbini. Nastavit cu s takvim ispitivanjem.
98
2
INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES
GLOBALIZACIJE
Uvod
Novaje ekonomija nastala u posljednja dva desetljeca na svjetskoj razini. Nazivam ju informacijskom i globalnom kako bih ustanovio njezina temeljna razlikovna obiljezja te kako bih istaknuo njihova prozimanje. Ona je informacijska zato sto produktivnost i konkurentnost
jedinica iii faktora u ovoj ekonomiji (bilo da se radi o tvrtkama, regijama iii nacijama) u osnovi ovise o njihovoj sposobnosti da ueinkovito
stvaraju, obraduju i primjenjuju informaciju zasnovanu na znanju.
Ona je globalna zato sto je srz aktivnosti proizvodnje, potrosnje i cirkulacije, kao i njihove komponente (kapital, radna snaga, sirovine,
menedzment, informacije, tehnologija, tdista), organizirana na globalnoj razini, bilo izravno iii kroz mrezu veza izmedu ekonomskih faktora. Ona je informacijska i globalna zato sto se, u novim povijesnim
uvjetima, produktivnost stvara i konkurencija iskoristava u globalnoj
mrezi interakcije. A nova je ekonomija nastala u posljednjoj cetvrti
dvadesetoga stoljeca jer revolucija informacijske tehnologije stvara
neophodnu, materijalnu osnovu za takvu novu vrstu ekonomije. Ona
je povijesni spoj izmedu ekonomije zasnovane na znanju i informaciji,
njezina globalnog dosega i revolucije informacijske tehnologije koja
rada novi, osobit ekonomski sustav ciju cu strukturu i dinamiku istraziti U OVOID poglavlju.
Bez sumnje, informacija i znanje oduvijek su bile kriticne komponente gospodarskoga rasta, a evolucija tehnologije doista je u velikoj mjeri
odredila proizvodni kapacitet drustva i zivotne standarde, kao i drustve-
99
USPON UMREZENOG DRU!'!TVA
ne oblike ekonomske organizacije. 1 Medutim, kao sto je pokazano u prvom poglavlju, svjedoci smo tocke povijesnoga diskontinuiteta. Nastanak
nove tehnoloske paradigme organizirane oko novih, mocnijih i fleksibilnijih informacijskih tehnologija omogucuje da sama informacija postane
proizvod proizvodnog procesa. Preciznije: proizvodi novih industrija informacijske tehnologije sprave su za obradu informacija ili informacija
koja obraduje sebe samu. 2 Nove informacijske tehnologije, transformiranjem procesa obrade informacija, djeluju u svim domenama ljudske djelatnosti, te omogucuju uspostavu beskonacnih veza izmedu razliCitih domena, kao i izmedu elemenata i agensa takvih djelatnosti. Umrezena, duboko meduovisna ekonomija postaje sve sposobnija primjenjivati svoj
napredak u tehnologiji, znanju i menedzmentu na samu tehnologiju, znanje i menedzment. Takav virtuozan krug trebao bi dovesti do vece produktivnosti i ucinkovitosti, uzimajuCi u obzir prave uvjete jednako dramaticnih organizacijskih i institucijskih promjena. 3 U ovom cu poglavlju
pokusati odrediti povijesne odrednice nove informacijske, giobaine ekonomije, okvirno prikazati njezine glavne karakteristike i istraziti strukturu i dinamiku svjetskoga gospodarskog sustava kao prijelaznog oblika
prema informacijskom naCinu razvoja koji ce najvjerojatnije obiljeziti nadolazeca desetljeca.
Produktivnost, konkurentnost i informacijska

ekonomija
Zagonetka produktivnosti
Produktivnost potice ekonomski napredak. Povecanjem dobitka od prihoda (outputa) po jedinici rashoda (inputa) kroz vrijeme ljudskaje vrsta konacno ovladala snagama prirode i u tom procesu oblikovala sebe kao kulturu. Nije cudno sto je rasprava o izvorima produktivnosti temelj klasicne politicke ekonomije, od fiziokrata do Marxa, preko Ricarda, te sto
prednjaci u toj struji ekonomske teorije u nestajanju koja se jos uvijek bavi stvarnom ekonomijom. 4 Doista, specificni nacini povecanja produktivnosti odreduju strukturu i dinamiku danoga gopodarskog sustava. Ako
1
2
3
4
Rosenberg i Birdzell (1986.); Mokyr (1990.)

Monk (1989.); Freeman (1982.)
Machlup (1980., 1982. i 1984.); Dosi i dr. (1988.a)
Nelson (1994.); Boyer (ur.) (1986.); Arthur (1989.); Krugman (1990.); Nelson i Winter
(1982.); Dosi i dr. (1988.a)
100
INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE
postoji nova, informacijska ekonomija, trebali bismo moCi precizno utvrditi povijesno nove izvore produktivnosti koji tu ekonomiju Cine osobitom.
Ali Cim dolazimo do toga temeljnog pitanja, osjecamo slozenost i nesigurnost odgovora. Nema mnogo ekonomskih pitanja koja se toliko cesto postavljaju i na koja je toliko tesko odgovoriti kao sto je pitanje izvora produktivnosti i njezina porasta. 5
Akademske rasprave o produktivnosti u razvijenim gospodarstvima
ritualno pocinju pozivanjem na pionirski rad Roberta Solowa 1956.-7. i
funkciju agregatne proizvodnje koju je predlozio unutar strogoga neoklasicnog okvira kako bi objasnio izvore i evoluciju porasta produktivnosti u americkom gospodarstvu. N a osnovi proracuna zakljuCio je da se
ukupni prihod po covjeku udvostruCio u americkome privatnom neagrarnom sektoru izmedu 1909. i 1949. godine, "s 87,5% porasta koji se
moze pripisati tehnickim promjenama, te ostalih 12,5% koji se odnose
na povecano koristenje kapitala." 6 Usporedan Kendrickov rad priblizio
se slicnim rezultatima. 7 Medutim, iako je Solow protumaCio svoja otkrica kao odraz utjecaja tehnicke promjene na produktivnost, u statistickern je smislu pokazao da porast prihoda po satu rada nije bio rezultat
dodavanja vise radne snage, te samo manjeg dodatka kapitala, vee je
proizisao iz nekoga drugog izvora, koji je izrazen kao statisticki ostatak
u njegovoj jednadzbi proizvodne funkcije. Najekonometricnije istrazivanje porasta produktivnosti u dva desetljeca nakon Solowljeva prijelomnog rada, usredotocilo se na objasnjavanje "ostatka", nalazenjem ad hoc
faktora koji bi trebali odgovarati promjeni u evoluciji produktivnosti,
kao sto su zalihe energije, vladini propisi, obrazovanje radne snage itd.
Medutim, ono bas i nije uspjelo u objasnjavanju toga zagonetnog "ostatka".8 Ekonomisti, sociolozi i ekonomski povjesnicari koji su podrzavali
Solowljevu intuiciju nisu oklijevali u tumacenju "ostatka" kao ekvivalenta tehnickoj promjeni. U najrazradenijim elaboratima "znanost i tehnologija" su se podrazumijevali u sirem smislu, odnosno kao znanje i informacija, pa se tehnologija menedzmenta smatrala jednako vaznom kao
menedzment tehnologije. 9 Jedan od najostroumnijih i najsustavnijih pokusaja istrazivanja produktivnosti, pokusaj Richarda N elsona, 10 polazi
od siroke pretpostavke sredisnje uloge tehnoloske promjene u porastu
5
6
7
8
Nelson (1981.)
Solow (1957: 32), vidi takoder: Solow (1956.)
Kendrick (1961.)
Vidi, za SAD, Denison (1974., 1979.); Kendrick (1973.); Jorgenson i Griliches (1967.);
Mansfield (1969.); Baumol i dr. (1989.). Za Francusku, Carre i dr. (1984.); Sautter (1978.);
Dubois (1985.). Za medunarodnu usporedbu, vidi: Denison (1967.) i Maddison (1984.).
9 Bell (1976.); Nelson (1981.); Rosenberg (1982.); Stonier (1983.); Freeman (1982.)
10 Nelson (1980., 1981., 1988., 1994.) te Nelson i Winter (1982.)
101
produktivnosti, postavljajuci pitanje o izvorima produktivnosti kako bi

premjestio naglasak na podrijetlo te promjene. Drugim rijeCima, ekonomika tehnologije hila bi objasnjiv okvir za analizu izvora porasta. Medutim, ta bi analiticka intelektualna perspektiva mogla zakomplicirati
problem jos vise. Razlog tome je sto je tijek istrazivanja, osobito onaj
ekonomista Jedinice za istrazivanje znanosti i politike Sveucilista u
Sussexu, 11 pokazao temeljnu ulogu institucionalne okoline i povijesnih
putanja u poticanju i provodenju tehnoloskih promjena, sto na kraju uzrokuje porast produktivnosti. Stoga se dokazivanje da produktivnost
stvara gospodarski rast, te da je produktivnost funkcija tehnoloske
promjene, svodi na tvrdnju da su odlike drustva kljucni faktor koji cini
pozadinu gospodarskoga rasta svojim utjecajem na tehnoloske inovacije.
Taj schumpeterijanski pristup gospodarskom rastu 12 podizejos temeljnija pitanja u pogledu strukture i dinamike informacijske ekonomije. Nairne, sto je povijesno novo u nasoj ekonomiji? Sto je u njoj osobito u usporedbi s ostalim ekonomskim sustavima, posebice u usporedbi s industrijskom ekonomijom?
Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna

za informacijsku ekonomiju?
Ekonomski povjesnicari ukazali su na temeljnu ulogu koju tehnologija igra u gospodarskom rastu, preko povecanja produktivnosti, kroz povijest
a posebice u industrijskoj eri.1 3 Pretpostavka o kljucnoj ulozi tehnologije
kao izvoru produktivnosti u naprednim gospodarstvima mogla bi dobrim
dijelom objasnjavati prosla iskustva gospodarskoga rasta, presijecajuCi
razliCite intelektualne tradicije u ekonomskoj teoriji.
Nadalje, Solowljeva analiza, stalno upotrebljavana kao polazna tocka
rasprave u korist nastanka postindustrijske ekonomije Bella i drugih,
zasnouana je na podacima za razdoblje od 1909. do 1949. u americkom
gospodarstuu, to jest za urhunac americkog industrijskoga gospodarstua.
Doista, 1950. godine razmjer proizvodnog zaposljavanja u SAD-u bio je
gotovo na vrhuncu (najvisa tocka dostignutaje 1960.), tako da su se s najcesCim pokazateljem "industrijalizma" Solowljevi proracuni odnosili na
proces ekspanzije industrijske ekonomije. Koje je analiticko znacenje te
primjedbe? Ako objasnjenje porasta produktivnosti uvedenog skolom
11 Dosi i dr. (1988.a)
12 Schumpeter (1939.)
13 Basalla (1988.); Mokyr (1990.); David (1975.); Rosenberg (1976.); Arthur (1986.)
102
INFORMACIJSKA EKONOMIJA 1 PROCES GLOBALIZACIJE
funkcije agregatne proizvodnje nije stvarno razlicito od rezultata povijesne analize veza izmedu tehnologije i ekonomskog rasta kroz duze vremenske periode, barem za industrijsku ekonomiju, znaCi li to da "informacijska" ekonomija ne donosi nista novo? Promatramo li mi samo zreli
stupanj industrijskoga gospodarskog sustava Cije stalno akumuliranje
proizvodnoga kapaciteta oslobada radnu snagu od izravne materijalne
proizvodnje za dobra bit aktivnosti abrade podataka, kao sto je to pretpostavljao pionirski rad Marca Porata? 14
Tablica 2, 1, Stope produktivnosti: stopa porasta outputa po radniku; prosjecna
godisnja promjena po periodu
Dr :lava
Kanada
Francuskaa
Njemackab
ltalijaa
japanc
Velika Britanija
SAOd
1870.-1913.
1913.-29.
1929.-50.
1950.-60.
1960.-9.
1,7
1,4
1,6
0,8
0,7
2,0
-0,2
1,5
2,0
1,0
1,9
0,4
1,5
1,1
1,7
2,1
5,4
6,0
4,5
6,7
1,9
2,1
2,2
5,0
4,6
6,4
9,5
2,5
2,6
0,3
1,2
1,0
a Pocetna godina za razdoblje 1950.-60. je 1954.

b Pocetna godina za 1870.-1913. je 1871.
c Pocetna godina za 1950.-60. je 1953.
d Pocetna godina za razdoblje 1870.-1913. je 1871.
Historical Statistics of the United States: Colonial Ttmes to 1970, Dio 1., Serija F1 0-16.
Kako bismo odgovorili na to pitanje, promotrimo dugorocan razvoj porasta produktivnosti u razvijenim trzisnim ekonomijama (vidi tablice
2.1. za tzv. zemlje skupine G-7 i 2.2. za zemlje OECD-a). Za moju analizu
relevantnaje promjena trendova u cetiri perioda: 1870.-1950., 1950.-73.,
1973.-9,, te 1979.-93. BuduCi da se koristimo dvama razlicitim statistickim izvorima, ne mozemo usporediti razine stopa porasta produktivnosti u razdobljima prije i nakon 1969., ali mozemo suditi o razvoju stopa porasta unutar razdoblja i izmedu njih za svaki izvor. Gledano u cjelini, postojala je umjerena stopa porasta produktivnosti za razdoblje od 1870. do
1950. (koja nikada nije prelazila 2% za bilo koju ddavu ili podrazdoblje,
osim za Kanadu), visoka stopa porasta tijekom razdoblja 1950.-73. (uvijek preko 2% 1 osim kod Velike Britanije), s Japanom na vodecem mjestu;
14 Porat (1977.)
103
Tablica 2.2.
Produktivnost u poslovnom sektoru: promjene postotka u godisnjim stopama
1-'
..,..
Ukupan faktor produktivnosti

1960.c-73.
1973.-79.
1919.-93.d
Produktivnost radne snag!

1960.C-73.
1973.-19.
1979.-93.d
Produktivnost kapitala
1960.C-73.
1973.-79.
1979.-93.d
SAD
japan
Njemack:a
Francuska
ltalija
Velika Britanija
Kanada
1,6
5,6
2,6
3,7
4,4
2,6
1,9
-0,4
1,3
1,8
1,6
2,0
0,6
0,6
0,4
1,4
1,0
1,2
1,0
1,4
-0,3
2,2
8,3
4,5
5,3
6,3
3,9
2,9
0
2,9
3,1
2,9
2,9
1,5
1,5
0,8
2,5
1,7
2,2
1,8
2,0
1,0
0,2
-2,6
-1,4
0,6
0,4
-0,3
0,1
-1,3
-3,4
-1,0
-1,0
0,3
-1,5
-1,1
-0,5
-1,9
-0,6
-0,7
-0,7
0,2
-2,8
Ukupno za gore
navedene zemlje1
2,9
0,6
0,8
4,3
1,4
1,5
-0,5
-1,5
-0,8
Australija
Austrija
Belgija
Danska
Finska
Grcka
lrska
Nizozemska
Novi Zeland
Norveskag
Portugal
Spanjolska
Svedska
Svicarska
2,3
3,3
3,8
2,3
4,0
3,1
3,6
3,5
0,7
2,3
5,4
3,2
2,0
2,0
1,0
1,2
1,4
0,9
1,9
0,9
3,0
1,8
-2,1
1,4
-0,2
0,9
0
-0,4
0,5
0,7
1,4
1,3
2,1
-0,2
3,3
0,8
0,4
0
1,6
1,6
0,8
0,4
3,4
5,8
5,2
3,9
5,0
9,1
4,8
4,8
1,6
3,8
7,4
6,0
3,7
3,2
2,3
3,2
2,7
2,4
3,2
3,4
4,1
2,8
-1,4
2,5
0,5
3,2
1,4
0,8
1,2
1,7
2,3
2,3
3,2
0,7
4,1
1,3
1,6
1,3
2,4
2,9
1,7
1,0
0,2
-2,0
0,6
-1,4
1,4
-8,8
-0,9
0,8
-0,7
0
-0,7
-3,6
-2,2
-1,4
-1,5
-3,1
-1,9
-2,6
-1,6
-4,2
-1,2
0
-3,2
-0,3
-2,5
-5,0
-3,2
-3,5
-0,7
-1,5
-0,7
-0,8
-0,8
-2,1
0,2
-0,2
-1,4
-1,9
-0,8
-1,5
-1,4
-1,3
----~

1960.<-73.
Ukupno za gore
navedene manje zemlje1
Ukupno za navedene
zem!je Sj. Amerike1
Ukupno za navedene
europske zemlje1
Ukupno za navedene
zemlje OECD-a1
1973.-79.
1979.-93.d
Produktivnost radne snag<!'

1960.<-73.
1973.-79.
1979.-93.d
1960.<-73.
1973.-79.
1979.-9J.d
3,0
0,9
1,1
5,0
2,5
2,0
-1,5
-2,8
-1,1
1,6
-0,4
0,4
2,3
0,1
0,9
0,2
-1,3
-0,7
3,3
1,4
1,2
5,1
2,6
2,0
-0,7
-1,4
-0,7
2,9
0,6
0,9
4,4
1,6
1,6
-0,7
-1,7
-0,9
Porast ukupnog faktora produktivnosti jednak je ponderiranom prosjeku porasta u produktivnosti radne snage i kapitala. Prosjeci uzorka-perioda za
udio kapitala i radne snage koristeni su kao ponderi.
b Prihod po zaposleniku
c Iii najranija dostupna godina, tj. 1961. za Australiju, Grcku i lrsku; 1962. za Japan, Veliku Britaniju i Novi Zeland; 1964. za Spanjolsku; 1965. za
Francusku i Svedsku; 1966. za Kanadu i Norvesku te 1970. za BelgiJU i N1zozemsku.
d Iii najkasnija dostupna godina, tj. 1991. za Norvesku i Svicarsku; 1992. za ltaliju, Australiju, Austriju, Belgiju, lrsku, Novi Zeland, Portugal i Svedsku
te 1994. za SAD, Zapadnu Njemacku i Dansku.
Zapadna Njemacka
1
Agregati su izracunati na osnovi ukupnoga domaceg proizvoda 1992. godine za poslovni sektor izrazeno u paritetima kupovne moci u 1992. godini.
g Kopneni poslovni sektor (tj. iskljuCivsi brodarstvo, kao i vadenje sirove nafte i plina).
lzvor: OECD Economic Outlook, lipanj 1995 .
.......
0
01
te niska stopa porasta od 1973. do 1979. (vrlo niska za SAD i Kanadu),

uvijek ispod 2% u ukupnom faktoru produktivnosti, osim u Italiji 1970ih godina. Cak i ako uzmemo u obzir osobitosti nekih zemalja, postaje
nam jasno da promatramo silazni trend porasta produktivnosti koji pocinje otprilike u isto doba kad je revolucija informacijske tehnologije poprimila oblik u ranim 1970-ima. Najvise stope porasta dogodile su se tijekom razdoblja 1950.-73., kad su industrijske tehnoloske inovacije, koje
su se sakupile kao sustav tijekom Drugoga svjetskog rata, spojene u dinamicki model ekonomskoga rasta. Ali izgleda da se u ranim 1970-im potencijal produktivnosti tih tehnologija iscrpio, a nove informacijske tehnologije nisu promijenile smjer usporavanja produktivnosti za sljedeca
dva desetljeca. 15 Doista, u SAD-u, slavni "ostatak", nakon uzimanja u obzir 1,5 bodova godisnjeg porasta produktivnosti tijekom 1960-ih, nije nikako pridonio u razdoblju 1972.-92. 16 Gledajuci u usporedbi, proracuni
koje je proveo pouzdan Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations
Internationales 17 pokazuju opce smanjenje ukupnoga faktora porasta
proizvodnje za glavne trzisne ekonomije tijekom 1970-ih i 1980-ih. Cak i
za Japan, uloga kapitala u porastu produktivnosti bila je vaznija od uloge multifaktorske produktivnosti za razdoblje 1973.-90. Taj pad bio je
osobito zabiljezen u svim zemljama na podrucju usluznih djelatnosti, gdje
se moze smatrati da su nova sredstva obrade informacija povecala produktivnost, u slucaju da je veza izmedu tehnologije i produktivnosti jednostavna i izravna. No, ona to oCito nije.
Prema tome, u duzem vremenskom razdoblju 18 postojao je stabilan,
umjeren porast produktivnosti, s nekoliko padova u vremenu oblikovanja
industrijskoga gospodarstva u razdoblju od kasnoga devetnaestog stoljeca do Drugoga svjetskog rata; snazno ubrzanje porasta produktivnosti u
zrelom razdoblju industrijalizma (1950.-73.), te usporavanje stopa poras15 Maddison (1984.); Krugman (1994.a)
16 Vidi: Vijece gospodarskih savjetnika (1995.)
17 Centre d' Etudes Prospectives et d' Informations Internationales (CEPII), 1992. Oslonio sam se na kljucne informacije u izvjescu iz 1992. o svjetskom gospodarstvu koje je
pripremila organizacija CEPII na osnovi MIMOSA modela svjetskoga gospodarstva
koji su razradili istrazivaCi ovog vodeceg ekonomskog istrazivackog centra povezanog
s Uredom premijera Francuske. Iako je bazu podataka proizveo taj istrazivacki centar,
te se stoga ona u potpunosti ne poklapa u periodizaciji i procjenama s razliCitim medunarodnim izvorima (OECD, statistika Vlade SAD- a, itd.), to je pouzdan model koji
omogucuje da usporedim vrlo razlicite gospodarske trendove u cijelom svijetu, i za sama razdoblja, a da ne mijenjam bazu podataka, sto pomaze dosljednosti i usporedivosti. Medutim, takoder sam osjetio potrebu oslanjanja na dodatne izvore iz standardnih
statistickih publikacija, koje sam naveo tamo gdje je bilo potrebno. Za predstavljanje
karakteristika tog modela, vidi CEPII-OFCE (1990.).
18 Kindleberger (1964.); Maddison (1984.); Freeman (ur.) (1986.); Dosi i dr. (1988.a)
106
ta produktivnosti u razdoblju 1973.-93., usprko8 velikom porastu tehnoloskih inputa i ubrzanju tempa tehnoloske promjene. Prema tome, 8 jedne bi8mo 8trane trebali prosiriti dokazivanje sredisnje uloge tehnologije
u gospodar8kom rastu u odno8u na prosla povijesna razdoblja, harem za
go8podarstva Zapada u industrijskoj eri. S druge strane, izgleda da tempo porasta produktivnosti u posljednja dva desetljeca ne odgovara vremenskim intervalima tehnoloskih promjena. To bi moglo ukazati na izostanak temeljnih razlika izmedu "indu8trijskoga" i "informacijskog'' rezima gospodarskoga rasta, harem sto se tice njihova razliCitog utjecaja na
porast produktivnosti, a to na8 8toga navodi na ponovno razmatranje teoretske relevantnosti sveukupne razlike. Medutim, prije nego sto 8e predamo zagonetki ne8tajucega porasta produktivnosti usred jedne od najbr:lih i najobuhvatnijih tehnoloskih revolucija u povijesti, povecat cu broj
pretpostavki koje bi mogle pomoCi otkrivanju te misterije.
Prvo, ekonomski povjesnicari tvrde da je znacajan vremenski razmak
izmedu tehnoloskih inovacija i gospodarske produktivno8ti karakteristican za prosle tehnoloske revolucije. Na primjer, Paul David je pokazao,
analizirajuci difuziju elektricnog motora, da, iako je on bio uveden 1880ih godina, njegov znacajan utjecaj na produktivnost morao je cekati do
1920-ih. 19 Da bi 8e nova tehnoloska otkriea mogla raspro8traniti kroz cjelokupno gospodar8tvo, i na taj nacin znatno povecati pora8t produktivnosti, kultura i drustvene institucije, poslovne tvrtke te faktori koji 8Udjeluju u proizvodnom procesu moraju proCi kroz znacajne promjene.
Ova opca tvrdnja je osobito prikladna u slucaju tehnoloske revolucije
okruzene znanjem i informacijama, utjelovljene u operacijama obrade
8imbola koje 8U obvezno povezane 8 kulturom drustva i 8 obrazovanjem/
vjestinama ljudi. Ako vremenski smjestimo nastanak novog tehnoloskog
obrasca u 8redinu 1970-ih, a njegovu kon8olidaciju u devede8ete, izgleda
da je drustvo kao cjelina (poslovne tvrtke, institucije, organizacije i ljudi) imalo vrlo malo vremena za obradu tehnoloske promjene i odluCivanje o mogucno8tima njezine namjene. Kao rezultat, novi tehno-ekonom8ki 8ustav jos nije obiljezio citava nacionalna go8podarstva u 1970-ima i
1980-ima, te 8e nije mogao odraziti u takvoj sintetickoj, agregatnoj mjeri kao stopa porasta produktivnosti za cijelo gospodarstvo.
Medutim, ova mudra, povijesna perspektiva zahtijeva drustvenu specifikaciju. Nairne, zasto sui kako ove nove tehnologije morale cekati kako bi ispunile svoje obecanje u povecanju produktivnosti? Koji 8U uvjeti
tog povecanja} Na koji se naCin razlikuju ovisno o karakteristikama teh19 David (1989.)
107
nologije? Koliko je razliCit stupanj rasprostranjenosti tehnologije i stoga

njezin utjecaj na produktivnost, u razliCitim industrijama? Cine li ovakve razlike cjelokupnu produktivnost ovisnu o industrijskom spletu (mixu)
svake zemlje? Prema tome, moze li se proces gospodarskoga sazrijevanja
novih tehnologija ubrzati ili ograniCiti u razliCitim zemljama, ili pomocu
razliCitih propisa? Drugim rijeCima, vremenski razmak izmedu tehnologije i produktivnosti ne moze se svesti na crnu kutiju. Mora biti specificiran. Pogledajmo izbliza razliCitu evoluciju produktivnosti po zemljama
i industrijama kroz prosla dva desetljeca, ogranicavajuCi nase promatranje na vodeca trzisna gospodarstva, kako ne bismo izgubili nit rasprave
u pretjeranim empirijskim detaljima (vidi tablice 2.3. i 2.4.).
Temeljno razmatranje tice se Cinjenice da se usporavanje produktivnosti dogodilo uglavnom u usluznim industrijama. A kako te industrije
odgovaraju vecini zaposlenja i ukupnomu nacionalnom proizvodu, njezin
se utjecaj statisticki odrazava u cjelokupnom stupnju porasta produktivnosti. Ovajednostavna opaska namece dva temeljna problema. Prvi se tice teskoce mjerenja produktivnosti u mnogim usluznim industrijama, 20
osobito onima koje se ticu veCine zaposlenja u sektorima obrazovanja,
zdravstva i vlade. Postoje nebrojeni paradoksi i trenuci ekonomske besmislice, u mnogim indeksima koristenim za mjerenje produktivnosti u
tim uslugama. Ali cak i kada uzmemo u obzir samo poslovni sektor, problemi mjerenja su znacajni. Na primjer, 1990-ih bankarska je industrija u
SAD-u, prema Uredu za statistiku radne snage (Bureau of Labor Statistics), povecala svoju produktivnost za otprilike 2% na godinu. Ali njezin
proracun izgledao je kao podcijenjenost, jer se pretpostavlja da je porast
u stvarnom prihodu u bankarstvu i drugim financijskim uslugama jednak porastu broja radnih sati u toj industriji, pa se stoga produktivnost
radne snage uklanja pretpostavkom. 21 Dok god ne razvijemo precizniju
gospodarsku analizu usluga, s njezinim odgovarajuCim statistickim aparatom, mjerenje produktivnosti u velikom broju usluga podlozno je znacajnoj mogucnosti pogreske.
Drugo, pod pojmom usluga zajedno se nalaze mjesovite djelatnosti s
malo toga zajednickog osim Cinjenice da nisu niti poljoprivreda, ni ekstraktivna industrija, ni roba siroke potrosnje, ni izgradnja, a niti proizvodnja. Kategorija "usluge" je rezidualan, negativan pojam, koji uvodi
analiticku zbrku, kao sto cu pokazati na nekim detaljima (4. poglavlje).
20 Vidi zanimljiv- pokusaj mjerenja produktivnosti usluga McKinsey Global Instituta
(1992). Medutim, oni su se usredotocili na samo pet usluznih industrija kojeje bilo razmjerno lako izmjeriti.
21 Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 110)
108
Tablica 2.3. Razvoj produktivnosti poslovnih sektora (% prosjecne stope godisnjeg porasta)
Driava
1973.160!
1979./73.
1989./79.b
1985./79.
1989./BS.b

SAD
japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanija<
2,2
3,2
3,2
3,3
2,2
0,4
1,5
2,2
2,0
0,5
0,9
1,6
1,2
2,1
1,8
0,6
1,5
0,9
2,1
1,6
1,4
1,6
1,7
2,0
2,2
-1,1
-0,5
-2,6
-0,9
0,3
-1,0
-2,3
-1,8
-1,8
-0,7
0,7
-3,0
0,0
0,4
1,9
1,5
3,2
2,4
3,3
2,5
1,3
3,0
2,3
3,7
2,6
1,8
3,4
2,5
2,7
2,4
SAD
Japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanija<
0,6
-6,0
-1,5
-1,9
-0,8
-4,1
-1,3
-2,5
-1,7
-1,1
?roduktivnost radne snage (prihod po osobi!satu)

SAD
japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanija<
0
CD
1,1
3,7
4,1
3,9
1,5
' Period pocinje 1970. u Japanu, 1971. u Francuskoj, a 1966. u Velikoj Britaniji.
Period zavrsava 1988. u SAD-u.
c Za Veliku Britaniju faktor rada mjeren je u broju radnika a ne u radnim satima
......
2,9
6,9
5,6
5,6
3,5
lzvor: CEPII-OFCE, baza podataka modela MIMOSA.
Tablica 2.4. Razvoj produktivnosti u sektorima koji nisu otvoreni slobodnoj trgovini (% prosjecne stope godisnjeg porasta)
.......
.......
0
Driava
1989./79.b
1973./60!
1979./73.
1985./79.
1,9
0,1
1,4
2,4
1,3
0,6
0,3
0,9
0,6
-0,3
-0,1
-0,2
0,7
1,6
1,2
-0,1
-0,1
0,0
1,6
0,5
0,0
-0,4
1,6
1,7
2,3
0,4
-7,9
-2,4
-1,7
-1 11
-0,6
-4,5
-2,2
-3,2
-2,6
-1,2
-5,3
-1,6
-0,6
-0,1
-1,4
-4,3
-2,7
-1,6
-0,9
-0,7
-6,7
0,1
0,9
1,1
2,5
4,0
4,3
4,7
2,2
1,1
2,6
3,2
2,7
0,5
0,4
2,1
2,4
2,8
1,5
0,4
1,8
2,1
3,3
1,0
0,3
2,6
2,8
2,1
2,3
1989./BS.b

SAD
Japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanijac
SAD
Japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanijac
Produktivnost po osobi! satu

SAD
Japan
Zap. Njemacka
Francuska
Velika Britanijac
Period poCinje 1970. u japanu, 1971. u Francuskoj, a 1966. u Velikoj Britaniji.

Period zavrsava 1988. u SAD.
c Za Veliku Britaniju faktor rada mjeren je u broju radnika a ne u radnim satima.
lzvor: CEPII-OFCE, baza podataka modela MIMOSA.
b
Stoga, kada analiziramo specificne usluzne djelatnosti, primijetit cemo

veliku nejednakost u razvoju njihove produktivnosti u posljednja dva desetljeca. Jedan od vodeCih strucnjaka na tom polju, Quinn, tvrdi da "pocetne analize [sredinom 1980-ih) pokazuju da je mjerena dodana vrijednost u usluznom sektoru u najmanju ruku na istoj razini s proizvodnjom."22 Neke usluzne djelatnosti u SAD-u, kao sto su telekomunikacije,
zracni prijevoz i zeljeznica, upozorile su na znacajne poraste u produktivnosti, izmedu 4,5% i 6,8% na godinu za razdoblje 1970.-83. Na usporednoj osnovi razvoj produktivnosti rada u uslugama kao cjelini pokazuje veliku nejednakost medu zemljama, buduci da raste puno brze u Francuskoj i Njemackoj nego u SAD-u i Velikoj Britaniji, s Japanom u sredini. 23
To pokazuje da je razvoj produktivnosti u usluznim djelatnostima uvelike ovisan o stvarnoj strukturi usluzih djelatnosti u svakoj drzavi (na
primjer, znatno manja vaznost zaposlenosti u trgovini na malo u Francuskoj i Njemackoj nego u SAD-u i Japanu u 1970-ima i 1980-ima).
U cijelosti, promatranje stagnirajuce produktivnosti u usluznim djelatnostima kao cjelini suprotno je intuiciji promatraca i poslovnih menedzera, koji vee vise od deset godina dozivljavaju nepostojane promjene u
tehnologiji i proceduri uredskoga rada. 24 Doista, iscrpna analiza racunovodstvenih metoda za gospodarsku produktivnost otkriva znacajne izvore pogresaka u mjerenju. Jedno od najvaznijih odstupanja u postupcima
proracuna u SAD-u tice se teskoce mjerenja ulaganja u softver i istrazivanje i razvoj (R&D), sto cini jedan od glavnih predmeta investicijskih
dobara u novom gospodarstvu, iako jos uvijek potpada pod "intermedijarna dobra i usluge", te sene prikazuje u konacnoj potraznji, cime se umanjuje stvaran stupanj porasta prihoda i produktivnosti. Jos veCi izvor
pogresnog tumacenja je teskoca u mjerenju cijena za velik broj usluga u
gospodarstvu koje je postalo toliko raznoliko i podvrglo se brzoj promjeni
u proizvedenim dobrima i uslugama. 25 Ukratko, mozda znacajan omjer
zagonetnog usporenja produktivnosti proizlazi iz sve vece nesposobnosti
ekonomskih statistika da obuhvate kretanja nove informacijske ekonomije, upravo zbog sirokog opsega njezine transformacije pod utjecajem informacijske tehnologije i odgovarajuce organizacijske promjene.
Ako je to slucaj, proizvodna produktivnost, koju je razmjerno lakse
mjeriti uza sve njezine probleme, trebala bi prikazati drukCiju sliku. A to
je ono sto mi ustvari promatramo. Koristeci CEPII bazu podataka, za
22
23
24
25
Quinn (1987.:.22)
CEPII (1992.: 61)
Business Week (1995f: 86-96)
Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 110)
111
americku i japansku multifaktorsku produktivnost u proizvodnji, u razdoblju 1979.-89. porast je imao godisnji prosjek od 3% i 4,1 %, pri cemu je
dramaticno povecavano ostvarenje za razdoblje 1973.-79., te poveeavana
produktivnost briim tempom nego tijekom 1960-ih. Velika Britanija pokazuje isti trend, iako malo slabijim tempom od porasta produktivnosti u
1960-ima. S druge su strane Njemacka i Francuska nastavile svoje usporavanje u porastu proizvodne produktivnosti, s godisnjim porastima od
1,5% i 2,4% u razdoblju 1979.-89., stoje znatno ispod njihovih proslih ostvarenja. Stoga, umjesto efekta sustizanja produktivnosti europskih zemalja nasuprot vecoj produktivnosti SAD-a, uocavamo suprotno, sto mazda ukazuje na njihova tehnolosko zaostajanje u odnosu na SAD i Japan.
Ostvarenje za koje se mislilo da je bolje od uobicajenog u SAD-u u 1980ima takoder je potkrijepilo americko Ministarstvo rada (US Department
of Labor), iako odabrana razdoblja i koristene metode pokazuju nizu
procjenu od baze podataka CEPII. Prema proracunima tog ministarstva,
prihod po satu u proizvodnom sektoru opao je s 3,3% godisnjeg porasta u
razdoblju 1963.-72. na 2,6% u razdoblju 1972.-78., te opet na 2,6% od
1978. do 1987., sto basi nije spektakularan pad. Porasti produktivnosti u
proizvodnji znacajniji su u SAD-u i Japanu u sektorima koji ukljucuju
proizvodnju elektronike. Prema bazi podataka CEPII u tim sektorima
produktivnostje porasla za 1% na godinu u razdoblju 1973.-79., alije eksplodirala na 11% na godinu u razdoblju 1979.-87., sto odgovara najvecem udjelu ukupnog porasta u proizvodnoj produktivnosti. 26 Dok Japan
pokazuje slicne trendove, Francuska i Njemacka su dozivjele opadanje
produktivnosti u elektronickoj industriji, sto je opet vjerojatno odraz nagomilana tehnoloskog zaostatka u informacijskoj tehnologiji u odnosu
prema Americi i Japanu.
N apokon, mazda produktivnost ustvari ne nestaje, nego raste kroz djelomicno skrivene putove, u sireeim krugovima. Tehnologija i menedzment
tehnologije koji ukljucuje organizacijske promjene, mogli bi se iz proizvodnje informacijske tehnologije, telekomunikacija i financijskih usluga
(sto su izvorna podrucja tehnoloske revolucije) prosiriti na proizvodnju
na veliko, zatim na poslovne usluge, te postupno dostiei mjesovite usluzne djelatnosti, gdje je prisutna niza stimulacija za sirenje tehnologije, a
26 Izvor: CEPII (1992.); vidi tablice 2.3. i 2.4. u ovom poglavlju, te CEPII (1992.: 58-9).
Podaci o proizvodnoj produktivnosti ne poklapaju se s podacima Ureda za statistiku
rada SAD-a (US Bureau of Labor Statistics) zbog razliCite periodizacije i postupaka
proracuna. M&dutim, trendovi u oba izvora se poklapaju u tome sto ne ukazuju na
usporavanje porasta produktivnosti tijekom 1980-ih: prema podacima Ureda postojala je stabilizacija stopa porasta; prema podacima CEPII-ja stope porasta su se povecale.
112
veci otpor organizacijskim promjenama. To se tumacenje cini vjerojatnim

s obzirom na razvoj produktivnosti u SAD-u u ranim 1990-ima. Prema
nekim izvorima, 1993. i 1994. tvornicka produktivnost porasla je na godinu 5,4% (dok su stvarne zarade tvornica opale za 2,7%), u cemu elektronika opet vodi trend. 27 Osim toga, zajedno sa sirenjem tehnologije i novim
metodama menedzmenta u uslugama, ovaj porast u proizvodnoj produktivnosti potaknuo je produktivnost cjelokupnoga gospodarstva izmedu
1991. i 1994. na razinu rasta za oko 2% na godinu, sto je vise nego dvostruki iznos rasta prosloga desetljeca. 28 Na taj bi naCin dividenda produktivnosti tehnoloske revolucije mogla biti na putu da postane isplativa.
Ipakje slikajos uvijek zbunjujuca, buduCi da su podaci u vrijeme pisanja
knjige hili nedovoljni da bi se ustanovio trend. 29 Izgleda da bi komentar
podataka mogao biti osnova nasem razumijevanju informacijske ekonomije, ali ne bi mogao ispricati stvarnu pricu prije nego sto uvedemo neka
analiticka pomagala koja bi prosirila cilj analize preko granica nesigurnih statistika produktivnosti.
lnformacionalizam i kapitalizam, produktivnost

i profitabilnost
Dakako, dugorocno gledano produktivnost je izvor bogatstva nacije. A
tehnologija je, ukljucujuCi organizacijsku i menedzersku tehnologiju, najveCi faktor poticanja produktivnosti. Ali s gledista ekonomskih faktora,
produktivnost nije sama sebi svrhom. Niti se ulaze u tehnologiju radi
tehnoloske inovacije. Zato Richard Nelson u nedavnom radu o tom pitanju smatra da bi novi dnevni red u teoretiziranju o formalnom rastu trebao biti izgraden oko veza izmedu tehnickih promjena, sposobnosti tvrtki
i nacionalnih institucija. 30 Tvrtke i nacije (ili politicki entiteti na razliCitim razinama, kao sto su pokrajine ili Europska unija) stvarni su Cimbenici gospodarskoga rasta. Oni ne trebaju tehnologiju zbog tehnologije same ili povecanje produktivnosti za dobrobit covjecanstva. Oni se ponasaju u danom povijesnom kontekstu, unutar pravila gospodarskoga susta27 Cooper (ur.) (1994.: 62), koristeCi podatke iz Odjela za rad SAD-a.
28 Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 108)
29 Trendovi usmjereni porastu stopa produktivnosti do sredine 1990-ih u SAD-u trebali bi
jos uvijek biti uzeti u obzir s odredenom rezervom. Kako je Vijece gospodarskih savjetnika u izvjeSj,aju Predsjedniku (1995) napisalo: "Dok su dokazi u prilog slabog napretka u trendu porasta produktivnosti ohrabrujuCi, oni jos uvijek nisu odlucujuci. Iskustvo sljedeCih nekoliko godina bit ce znakovito za ovo pitanje." Doista.
30 Nelson (1994.: 41)
113
USPON UMRE~NOG DRUSTVA
va (informacijskog kapitalizma, kao sto je prethodno predlozeno), koji ce

na kraju nagraditi ili kazniti njihovo ponasanje.
Prema tome, produktivnost nece motivirati tvrtke, vee profitabilnost, u
kojoj produktivnost i tehnologija mogu biti vazna, ali sigurno ne i jedina
sredstva. A politicke institucije, oblikovane sirim rasponom vrijednosti i
interesa, bit ce usmjerene, u gospodarskom podrucju, na povecanje konkurentnosti gospodarstava u svom sastavu. Profitabilnost i konkurentnost stvarne su odrednice tehnoloske inovacije i porasta produktivnosti. U njihovoj konkretnoj, povijesnoj dinamici mozemo pronaCi osnove za razumijevanje promjena u produktivnosti.
Vjerojatno su sedamdesete u isto doba bile vrijeme rodenja revolucije
informacijske tehnologije i razvode u razvoju kapitalizma, kao sto sam
vee prethodno pokazao. U svim su zemljama tvrke reagirale na stvaran
ili buduCi pad profitabilnosti primjenjujuCi nove strategije. 31 BuduCi da
su neke od tih strategija, kao sto su tehnoloska inovacija i organizacijska
decentralizacija, bile bitne zbog svoga potencijalnog utjecaja, bile su orijentirane razmjerno dugorocno. Ali su tvrtke trazile kratkorocne rezultate koji ce se pokazati u njihovu knjigovodstvu i, za americke tvrtke, u njihovim tromjesecnim izvjestajima. cetiri su glavna nacina kako povecati
profit, za danu financijsku okolinu is trzisno utvrdenim cijenama: smanjiti troskove proizvodnje (pocevsi od troskova radne snage), povecati
produktivnost, prosiriti trziste, ubrzati promet kapitala.
S razliCitim naglaskom, ovisno o tvrkama i zemljama, sva su cetiri naCina rabljena u posljednjem desetljecu. U svima su njima nove informacijske tehnologije bile neophodno pomagalo. Ali iznosim pretpostavku da
je jedna strategija bila ugradena prije i s neposrednijim rezultatima: prosirenje trzista i borba za udio u tdistu. To je zato sto je s ulagacke tocke
gledista prevelik rizik povecati produktivnost, ada se prije ne prosiri potraznja, ili potencijal potraznje. Zato je americka elektronicka industrija
ocajnicki trebala vojna trzista u svojim ranim godinama dok se ulaganja
u tehnoloske inovacije nisu isplatila na velikom broju trzista. Zato su ijapanske tvrtke, a nakon njih i korejske, koristile zasticeno trziste i pametno usmjeravanje industrija i segmenata industrija na globalnoj razini
kao naCine izgradnje gospodarstava razmjera, kako bi dostigle gospodarstva cilja. Stvarna kriza u 1970-ima nije bio sok cijena nafte. Radilo se o
nesposobnosti javnoga sektora da nastavi prosirivati svoja trzista, i na
taj nacin zaposlenost koja ostvaruje prihod, ada ne poveca poreze na kapital ili ne napuse inflaciju kroz dodatne zalihe novca i javna dugova31 Boyer (ur.) (1986.); Boyer (1988.a); Boyer i Raile (1986.a); Aglietta (1976.)
114
1,400
1,200
1,000
800
600
..
........
--
.....---
400
200
100
...............
-~
--
.. robni prihod
0+---~----r----r--~----T----r--~~--~~---
1950
55
60
65
70
75
80
85
90 1993
Stika 2.1. Dugorocni trendovi svjetske robne trgovine i prihoda,

1950.-93. (indeksi i postoci)
lzvor: GATT (1994.)
nja. 32 Iako su se neki kratkorocni odgovori na krizu profitabilnosti usmjerili na smanjivanje radne snage i smanjivanje placa, stvarni izazov za pojedine tvrtke i za kapitalizam kao cjelinu bio je nad nova trzista koja ce
biti sposobna prihvatiti rastud proizvodni kapacitet dobara i usluga. 33 To
se nalazi u korijenu stvarnog sirenja trgovine koja se tice prihoda i, poslije, izravnog stranog ulaganja u posljednja dva desetljeca (vidi sliku 2.1. i
tablicu 2.5.). Oni su postali pokretaCi gospodarskoga rasta u cijelom svijetu.34 Istina je da je svjetska trgovina u tim godinama rasla za stopu nizu nego tijekom 1960-ih (zbog sveukupno nize stope gospodarskog rasta),
ali je kljucna osobina veza izmedu sirenja trgovine i porasta ukupnoga
domaceg proizvoda u razdoblju od 1970. do 1980., dok je svjetski ukupni
domad proizvod rastao za 3,4% na godinu, a izvoz robne trgovine za 4%
na godinu. U razdoblju 1980.-92. odgovarajuce su brojke bile 3% i 4,9%.
32 Kritika monetaristicke skole o izvorima inflacije u americkom gospodarstvu izgleda
pohvalno. Vidi Milton Friedman (1968.). Medutim, izostavljena je Cinjenica da su ekspanzivne monetame politike takoder bile odgovome za stabilan gospodarski porast bez
presedana u 1950-ima i 1960-ima. 0 ovom pitanju vidi moju analizu (Castells 1980.).
33 Stara teorija nedovoljne potrosnje, usadena duboko u marksistickoj ekonomici, ali takoder i keynezijanskoj politici, jos uvijek ima vaznost kada se smjesti u novi kontekst
globalnog kapitalizma. 0 ovom pitanju vidi: Castells i Tyson (1988.).
34 Upucujem citatelja na izvrstan pregled globalnih gospodarskih promjena koji je napisao Chesnais (1994.).
115
Tablica 2.5. Svjetsko izravno ulaganje i birani gospodarski indikatori 1991., te

stope porasta za 1981.-85., 1986.-90.
lndikator
Vrijednost
po tekuCim
cijenama, 1991.
(US$ mlrd)
Godisnji
porast %
1981.-5. 1986.-90.
Sve zemljeb
Odljev izravnoga stranog ulaganja
Zaliha izravnoga stranog ulaganja
Prodaja transnacionalnih korporacija
Ukupan domaCi proizvod po trzisnim
cijenama
Ukupno domace ulaganje
lzvoz dobara i nefaktorskih usluga
Dohodak od najamnina i pristojba
Razvijene zemlje
Odljev izravnoga stranog ulaganja
cijenama
Gospodarstva u razvoju
Priljev izravnoga stranog ulaganja
cijenama
180
1.800
5.500 c
21.500
4.900
4.000
34
177
17.200
3.800
3.000
33
39
3.400
800
930
2
4
7
2d
24
16
15
2
0,5
-0,2
0,1
9
10
12
19
24
3
2
2
0,2
10
11
12
19
-4
0,2
-3
17
8
9
-3
13
-1
23
Stope porasta izracunate su na mjesovitoj godisnjoj bazi, koja proistjece iz

polulogaritamske jednadzbe regresije.
b Podaci o razvijenim i gospodarstvima u razvoju nisu jednaki iznosu za sve
zemlje zbog ukljuCivanja Srednje i !stocne Europe u kategoriju "zemlje".
c Za 1990.
d Za 1982.-85.
lzvori: UNCTAD, Programme on Transnational Corporations, zasnovana na traci balans
placanja Medunarodnoga monetarnog fonda (MMFa), povucenoj u veljaci 1993.;
neobjavljeni podaci Svjetske banke, Odjela za medunarodnu ekonomiju.
116
Tablica 2.6. Porast u vrijednosti svjetskog izvoza za glavne grupe proizvoda, 1985.-93.
{milijarde dolara i postotak)

Vrijednost u
US$ mlrd. 1993.
Svjetski izvoz robea
Poljoprivredni proizvodi
Rudarski proizvodi
Tvornicki proizvodi
3.640
438
433
2.668
Svjetski izvoz
komercijalnih usluga
1.020
Prosjecna godisnja promjena (%)

1985.-90. 1991. 1992. 1993.
12,3
10,1
2,5
15,5
1,5
1,1
-5,0
3,0
6,3
6,8
-1,8
7,9
-0,4
-2,1
-2,7
0,1
5,5
12,5
0,5
a UkljucujuCi nespecificirane proizvode

Napomena: Statisticki podaci za trgovinske usluge i za robnu trgovinu nisu izravno usporedivi
zato sto je (I) pokrivanje dostupnih podataka zemalja o trgovini komercijalnim uslugama
manje razumljivo od podataka o robnoj trgovini, a (II) podaci o komercijalnim uslugama su
predmet drugih izvora o (prvobitno silaznoj) putanji.
lzvor: GAIT (1994.)
Tahlica 2.6. pokazuje znacajno uhrzanje svjetske trgovine kad je mjerena u vrijednosti, u drugoj polovini 1980-ih: prosjecan godisnji porast od
12,3%. Pa iako je 1993. svjetska trgovina imala pad, u razdohlju
1993.-95. ona ponovno raste za preko 4%. 35 Za 9 velikih proizvodnih sektora spomenutih u CEPII modelu svjetskoga gospodarstva, 36 razmjer
proizvedenih dohara u medunarodnoj trgovini u ukupnoj svjetskoj proizvodnji hio je 1973. godine 15,3%, 1980. g. 19,7%, 1988. g. 22,2%, a 2000.
hi trehao dostiCi 24,8%. Izravno ulaganje, koje pretrazuje svijet u potrazi
za holjim uvjetima proizvodnje i prohoja na tdiste, prema UNCTAD-ovu
izvjestaju o svjetskom ulaganju, poraslo je u godisnjim hrojkama za 4% u
razdohlju 1981.-85., te za iznenadujuCih 24% na godinu u razdohlju
1986.-90. Udio izravnoga stranog ulaganja dostigao je 2 hilijuna $ u
1992. Preko 170000 podruznica od oko 37000 glavnih tvrtki stvorile su
oko 5,5 hilijuna $ svjetske prodaje 1990. godine. Ta hrojka dohiva na tezini kad ju usporedimo s 4 hilijuna $ ukupnoga svjetskog izvoza i nefaktorskih usluga u 1992. 37
Kako hi se otvorila nova trzista, hilo je potrehno povezivanje vrijednih
trzisnih segmenata svake zemlje u glohalnu mrezu, kapital je trehao hiti
vrlo mohilan, a tvrtke su trehale dramaticno povecanje komunikacijskih
35 Svjetska banka (1995.); GATI' (1994.)
36 CEPII (1992.: MIMOSA model)
37 UNCTAD (1993.: 13fD
117
USPON UMREZENOG DRUijTVA
sposobnosti. Deregulacija trzista i nove informacijske tehnologije bliskim

su medusobnim djelovanjem ostvarili takve uvjete. Najraniji i najizravniji korisnici ovakvog restrukturiranja hili su sami provoditelji tehno-ekonomske transformacije: tvrtke visoke tehnologije i financijske korporacije.
Od ranih 1980-ih globalna integracija financijskih trzista, koju su
omoguCile nove informacijske tehnologije, imala je dramatican utjecaj na
rastuce razdruzenje tokova kapitala iz nacionalnih gospodarstava. Stoga
Chesnais mjeri kretanja internacionalizacije kapitala izracunavanjem
postotka preko ukupnoga domaceg proizvoda prekogranicnih operacija u
dionicama i obveznicama: 38 1980. g. taj postotak nije iznosio preko 10% u
bilo kojoj vecoj zemlji; 1992. kretao se izmedu 72,2% ukupnoga domaceg
proizvoda (Japan) i 122,2% (Francuska), a u SAD-u bio je 109,3%.
U posljednjem desetljecu, a osobito u 1990-ima, kapital, kapitalisti i
kapitalisticke tvrtke kao cjelina znacajno su povecali svoju profitabilnost,
na taj naCin da su prosirili svoj globalni doseg, uspostavili trzista i povecali usporedne prednosti lokacije, postavljajuCi pod takvim okolnostima
preduvjete za ulaganje o kojemu ovisi kapitalisticko gospodarstvo. 39
Ta rekapitalizacija kapitalizma moze donekle objasniti nejednak napredak produktivnosti. Tijekom 1980-ih masovno je tehnolosko ulaganje u
komunikacijsku/informacijsku infrastrukturu omogucilo dvojako kretanje deregulacije trzista i globalizacije kapitala. Tvrtke i industrije koje su
bile izravno pogodene takvim dramaticnim preobrazajima (kao mikroelektronika, mikroracunala, telekomunikacije, financijske institucije) dozivjele su krah u produktivnosti i profitabilnosti. 40 Oko te jezgre novih,
dinamicnih i globalnih kapitalistickih tvrtki i pomocnih mreza, sljedeCi
su slojevi tvrtki i industrija ili integrirani u novi tehnoloski sustav ili su
postupno ukinuti. Prema tome, sporo kretanje produktivnosti u nacionalnim gospodarstvima uzeto kao cjelina moze prikrivati proturjecne trendove eksplozivnoga porasta produktivnosti u vodecim industrijama, pad
zastarjelih tvrtki, i postojanost nisko produktivnih usluznih djelatnosti.
38 Chesnais (1994.: 209)
39 Za SAD dobra mjera profitabilnosti za nefinancijske korporacije jest profit nakon poreza po jedinici prihoda (sto je viSi omjer, visi je profit, naravno). Omjer je stajao na
0,024 1959.g; pao je na 0,020 1970.g. te na 0,017 1974.; poskocio je ponovno na 0,040
1978., ponovo pao na 0,027 1980.g. Zatim, od 1983.g. (0,048) nastavlja trend prema gore koji se znacajno ubrzao tijekom 1990-ih: 1991., 0,061; 1992., 0,067; 1993. 0,073; tri
cetvrtine 1994. 0,080. Vidi: Vijece gospodarskih savjetnika (1995: 291; tablica B-14).
40 Izvor: CEPII (1992.). Profitabilnost je hila visoka od 1980-ih u elektronici, telekomunikacijama i fmancijama kao cjelini. Medutim, astra konkurencija i riskantni fmancijski
poslovi uzrokovali su brojna nazadovanja i bankrote. Doista, da vlada SAD-a nije izvukla brojne udruge za stednju i zajmove, veliki fmacijski krah mogao se pojaviti kao
vrlo ozbiljna mogucnost.
118
Osim toga, kako ovaj dinamican sektor izgraden oko visoko profitabilnih
tvrtki postaje sve globaliziraniji, tako ima sve manje svrhe izracunavati
produktivnost "nacionalnih gospodarstava" ili industrija unutar nacionalnih granica. Iako najveei dio ukupnoga domaceg proizvoda i zaposlenosti veeine zemalja i dalje ovisi o djelatnostima usmjerenim na domace
gospodarstvo, umjesto na globalno trziste, ono sto se dogada s konkurencijom na globalnom tr:listu, u proizvodnji kao i u financijama, telekomunikacijama ili zabavi, doista odreduje udio bogatstva koje posjeduju tvrtke, i koje na kraju imaju ljudi svake zemlje. 41 Zato informacijsku ekonomiju takoder, osim potrage za profitabilnoscu kao pokretackom motivacijom tvrtke, oblikuju interesi politickih institucija za poticanje konkurentnosti gospodarstava koja bi trebali predstavljati.
Uzmemo 1i konkurentnost, ona je varljiv i doista kontroverzan pojam
koji je postao zajednicka zastava za vlade i bojno polje za ekonomiste
stvarnog zivota nasuprot akademskim stvarateljima modela. 42 Konkurentnost je osobina gospodarskih kolektiva, kao sto su zemlje i pokrajine,
prije nego tvrtke za koje se Cini primjerenijim tradicionalan i prilicno slozen pojam "konkurentskog polozaja". Jedna razborita definicija Stephena Cohena i dr. kaze:
Konkurentnost ima razlicita znacenja za tvrtku i za nacionalno
gospodarstvo. Konkurentnost je jedne nacije stupanj do kojeg ona
moze, u uvjetima slobodnoga i fer tr:lista, proizvesti dobra i usluge
koje zadovoljavaju zahtjeve medunarodnih trzista, pri cemu istodobno povecava stvarne prihode svojih gradana. Konkurentnost na
nacionalnoj razini zasnovanaje na visoj izvedbi produktivnosti gospodarstva i gospodarskoj sposobnosti da preusmjeri prihod na dje41 Odlucujuca uloga koju je odigrala globalna konkurencija u gospodarskom napretku
ovog naroda siroko je prihvacena u cijelom svijetu, osim u SAD- u, gdje u nekim krugovima ekonomista te u sektorimajavnog mnijenjajos uvijek vlada uvjerenje kako buduCi da izvoz odgovara samo 10% ukupnog domaceg proizvoda u ranim 1990-ima, gospodarsko zdravlje u biti ovisi o domacem trzistu (vidi Krugman 1994a). Iako velicina i
produktivnost americkoga gospodarstva njega cine samostalnijim od bilo koje druge
zemlje u svijetu, ideja o toboznjem oslanjanju na sebe same je opasna tlapnja s kojom
sene slazu niti poslovna niti vladina elita. Za dokaze i podatke koji se ticu kriticne uloge globalne konkurencije za americko gospodarstvo, kao i za sva ostala gospodarstva
na svijetu, vidi: Cohen i Zysman (1987.); Castells i Tyson (1989.); Reich (1991.); Thurow (1992.); Camoy i dr. (1993.b).
42 Rasprava o produktivnosti protiv konkurentnosti kao kljucnima za obnovljen gospodarski rast hila je vrlo rasprostranjena u americkim akademskim i politickim krugovima u 1990-ima. Paul Krugman, jedan od najsjajnijih akademskih ekonomista u Americi moze zahvaliti za poticanje potrebne rasprave zbog njegove odlucne kritike pojma
konkurentnosti, koji je nazalost izazvan i ocrnjen naCinom neprikladnim za skolovane
ljude. Za uzorak rasprave, vidi: Krugman (1994.b). Za odgovor, Cohen (1994.).
119
latnosti visoke produktivnosti koje zauzvrat mogu ostvariti visoke

razine stvarnih zarada. 43
Naravno, buduei da "slobodni i fer tdisni uvjeti" pripadaju nestvarnom svijetu, politicke agencije koje djeluju u medunarodnoj ekonomiji pokusavaju protumaCiti to nacelo na taj naCin da ono uvecava konkurencijsku prednost tvrtkama pod njihovom nadleznosti. Tu je naglasak na relativnom poloiaju nacionalnih gospodarstava u odnosu na druge zemlje,
kao glavnoj legitimizirajucoj snazi za drzave. 44
Strateska vaznost konkurentnosti, kako za gospodarsku politiku tako
i za politicke ideologije, proizlazi iz dva faktora. S jedne strane, sve veca
meduovisnost gospodarstava, osobito trzista kapitala i valuta, sve vise
otezava postojanje izvorno nacionalnih gospodarskih politika. Gotovo sve
zemlje moraju upravljati svojim gospodarstvima kako u suradnji, tako i
u konkurenciji s drugima, iako tempo njihovih drustava i drzava vjerojatno nece biti uskladen s njihovim gospodarskim potezima. Prema tome,
konkurirati znaCi ojacati relativan polozaj kako bi se postigla veca moe
pogadanja u potrebnom postupku pregovaranja u kojemu sve politickejedinice moraju prilagoditi svoje strategije u meduovisnom sustavu.
S druge strane, konkurentnost je dosla u prvi plan poslova, uprava,
medija, politickih znanstvenika, au posljednje vrijeme takoder i ekonomista, sto proizlazi iz izazova koje su pokrenule nacionalisticke politike
u azijskom Pacifiku spram prethodno neosporene dominacije americkih
kompanija na medunarodnom bojistu. Saznanje da prvo Japan, zatim
"azijski tigrovi", i konacno mozda golema Kina, mogu doei en force globalne konkurencije i zauzeti znacajan udio u trzistu, ada pritom dugo vremena stite vlastita trzista, stiglo je kao ruzno budenje za americki biznis
i vladu. 45 Smjesta je pokrenuta zbunjujuca mobilizacija koja je ubrzo
naisla na slican odjek u Europi, ali ovaj put i protiv americke i protiv japanske konkurencije. Nove tehnologije i nove industrije povezane s njima
bile su pravilno shvacene kao glavno sredstvo za globalnu konkurenciju
i dobar pokazatelj konkurentnosti. Stoga su tehnoloske inovacije i restrukturiranje menedzmenta uvele ili podrzale vlade, prvo zemalja azijskog Pacifika, zatim Europe, pa tek nekako na kraju u SAD-u, pod imenom politike konkurentnosti. 46 Njihovo razliCito sirenje, promjenljiva ispravnost i raznoliko biljezenje uspjeha potakli su razliCite tehnoloske pu43
44
45
46
Cohen i dr. (1985.: 4)

Tyson i Zysman (1983.)
Cohen (1993.)
Tyson(1992.); Borrus i Zysman (1992.)
120
tanje s jednako razlicitim posljedicama na produktivnost usprkos velikim

dijelom zajednickomu tehnoloskom podrijetlu.
Na kraju, proces globalizacije rezultira porastom produktivnosti, buduci da tvrtke moraju usavrsiti svoja postignuca kada su suocene s jacom
konkurencijom iz cijeloga svijeta, ili kad se natjecu za medunarodnu
prevlast u udjelu na trzistu. Stoga je 1993. studija proizvodne produktivnosti u SAD-u, Japanu i Njemackoj, koju je izradio McKinsey Global Institute, dosla do zakljucka o visokoj povezanosti izmedu indeksa globalizacije, na taj nacin da je mjerila polozaj u odnosu na medunarodnu konkurenciju, i relativne produktivnosti devet industrija analiziranih u te tri
zemlje. 47 Prema tome, put povezanosti izmedu informacijske tehnologije,
organizacijske promjene i porasta produktivnosti prolazi u velikoj mjeri
kroz globalnu konkurenciju.
Na taj nacin tvrtke traze profitabilnost, a mobilizacija nacija prema
konkurentnosti uvela je razlicite mehanizme u novoj povijesnoj jednadzbi izmedu tehnologije i produktivnosti. U tom procesu one su stvorile i
oblikovale novu, globalnu ekonomiju koja je mozda najkarakteristicnija i
najvaznija osobina informacijskoga kapitalizma.
Utjecaj politike na informacijski kapitalizam

Postoji dodatni, kriticni element u ekonomiji, star i nov: drzava. Nakon
ukljucivanja zemalja u globalnu ekonomiju, specificni politicki interesi
drzave svake nacije postaju izravno povezani sa sudbinom gospodarske
konkurencije za tvrtke koje su ili nacionalne ili se nalaze na teritoriju te
zemlje. 48 U kljucnim trenucima razvoja vlade se koriste gospodarskom
konkurencijom pomocu svojih drzavnih tvrtki kao sredstvom ostvarivanja svojih nacionalnih in teresa, kao sto su G. C. Allen i Chalmers Johnson
pokazali za Japan, a Amsdem za Tajvan i Juznu Koreju, te kao sto sam
ja pokusao pokazati za cetiri "azijska tigra sa zmajevom glavom", ili kako je Peter Evans pokazao opcenito, na osnovi svoje komparativne analize Brazila, Indije i Juzne Koreje. 49 Novi oblik drzavne intervencije u otvorenoj strategiji u gospodarstvu povezuje konkurentnost, produktivnost i
tehnologiju. Nova razvojna driava daje potporu tehnoloskom razvoju u
industrijama svojih zemalja i u svojoj proizvodnoj infrastrukturi kao na47 McKinsey Global Institute (1993.)
48 Carnoy i dr. (1993.b)
49 Allen (1981.a); Johnson (1982., 1995.); Amsdem (1979., 1989.); Castells (1992.); Evans
(1995.)
121
cin poticanja produktivnosti i pomaganja "svojim" tvrtkama u konkuriranju na svjetskom trzistu. Istodobno neke su vlade ograniCile, sto su vise
mogle, prodiranje strane konkurencije na svoje trziste, ostvarujuCi na taj
naCin prednost za posebne industrije u razdoblju njihova razvoja. U analizi Johnsona, Tysona i Zysmana, politika i produktivnost kao kljucna
sredstva za konkurentnost postale su isprepletene. 50
S druge strane, od sredine 1980-ih drzave cijeloga svijeta takoder su
se ukljucile u deregulirana trzista i privatizirane javne kompanije, a osobito u strateske, profitabilne sektore, kao sto su energija, telekomunikacije, mediji i financije. 51 U vise slucajeva, osobito u Latinskoj Americi, moze se pokazati da su liberalizacija i privatizacija otvorile mogucnosti ulaganja, povecale produktivnost u privatiziranim kompanijama, uvele modernizaciju tehnologije i, na kraju, potaknule sveukupan gospodarski porast, kao sto su pokazali slucajevi Cilea u 1980-ima, te Brazila, Argentine i Perua u 1990-ima.52 Medutim, deregulacija per se ili privatizacija per
se nisu razvojni mehanizmi. U uvjetima globalizirane kapitalisticke ekonomije one su cesto preduvjeti za gospodarski rast. Ali nestalni financijski tokovi i tehnoloska ovisnost Cine krajnje ranjivima zemlje koje su
prepustene iskljuCivo poticajima trzisnih snaga, u svijetu gdje uspostavljene mocne veze vlada i multinacionalnih korporacija savijaju i oblikuju
trendove. 53 Nakon sto se neposredna dobit od liberalizacije (npr., masovni priljev svjezeg kapitala u potrazi za novim mogucnostima na trzistima
u nastajanju) rasprsi u stvarnom gospodarstvu zemlje, gospodarska sokterapija pokusava zamijeniti potrosacku euforiju, kao sto je Spanjolska
shvatila nakon "gozbe" 1992., te kao sto su Meksiko i Argentina otkrili
1994.-95.
Prema tome, koliko god da se isticanje gospodarske uloge ddava u vrijeme deregulacije Cini iznenadujuCim, upravo zbog meduovisnosti i otvorenosti medunarodne ekonomije, drzave se moraju ukljuciti u ovladavanje
razvojnim strategijama u ime svojih gospodarskih sastavnica. Tradicionalne gospodarske politike vodene unutar granica reguliranih nacionalnih gospodarstava sve su neucinkovitije, buduci da su kljucni cimbenici,
kao monetarna politika, kamatne stope ili tehnoloske inovacije, vrlo ovisni o globalnim kretanjima. Ako drzave zele povecati bogatstvo i moe svojih nacija u novomu, globalnom gospodarstvu, moraju izaci na popriste
50 Tyson (1992.); Johnson i dr. (ur.) (1989.)
51 Haggard i Kaufman (ur.) (1992.)
52 Calderon i DosSantos (1995.); Frankel i dr. (1990.); Gereffi i Wyman (ur.) (1990.); Massad i Eyzaguirre (1990.); Economist (1995.c)
53 Stallings (1993.)
122
INFORMACIJSKA EKONOM!JA I PROCES GLOBALIZACIJE
medunarodne konkurencije usmjeravanjem svoje politike k povecanju

kolektivne konkurentnosti tvrtki pod njihovom nadleznosti, kao i kvalitete faktora proizvodnje na svojemu teritoriju. Deregulacija i privatizacija mogu biti elementi drzavne razvojne strategije, ali ce njihov utjecaj na
gospodarski rast ovisiti o stvarnom sadrzaju tih mjera i o njihovoj povezanosti sa strategijama pozitivne intervencije, kao sto je tehnoloska i obrazovna politika koje ce povecati drzavnu dotaciju u cimbenicima informacijske proizvodnje. 54 Usprkos ustrajnosti ekonomske ideologije izvan
ovog svijeta, ideologije neobuzdanog trzista, povoljna iskustva gospodarskog rasta u posljednja su dva desetljeca cesto hila povezivana s aktivnim razvojnim strategijama drzave unutar konteksta trzisne ekonomije,
osobito u azijskom Pacifiku, a u manjoj mjeri u Europskoj uniji (vidi III.
svezak). Suprotan primjer je oCito potkopavanje americke konkurentnosti, masovno dugovanje SAD-a, i pogorsanje zivotnog standarda za veCinu Amerikanaca, nepravednom, kratkovidnom i ideoloskom laissez-faire
politikom 1980-ih, kao sto su dokumentirali Stephen Cohen i Lester Thurow.55
Informacijska, globalna ekonomija doista je visoko politizirana ekonomija. Narasla trzisna konkurencija koja se odigrava na globalnoj razini
zbiva se pod uvjetima upravljane trgovine. Brza tehnoloska promjena uskladuje poduzetnicku inovaciju s namjernim vladinim strategijama u
podrsci istrazivanjima i ciljajuCi na tehnologiju. Zemlje koje postanu zrtvama vlastite ideologije uocavaju da se njihov tehnoloski i gospodarski
polozaj ubrzano pogorsava u odnosu na druge. Prema tome, nova ekonomija zasnovana na socio-ekonomskom restrukturiranju i tehnoloskoj revoluciji bit ce donekle oblikovana u skladu s politickim procesima koji se
odigravaju u odredenoj ddavi i koje ta drzava vodi.
Povijesna specificnost informacionalizma

Slozena slika nastaje u svezi s procesom povijesnoga razvoja nove informacijske ekonomije. Ta slozenost objasnjava zasto visoko agregirani statisticki podaci ne mogu izravno odrazavati domet i tempo gospodarske
preobrazbe pod utjecajem tehnoloske promjene. Informacijska ekonomija
osobiti je socio-ekonomski sustav u vezi s industrijskom ekonomijom, ali
ne zbog izvora rasta njihove produktivnosti. U oba slucaja, znanje i obrada informacija kriticni su elementi u gospodarskom porastu, kao sto to
54 Sagasti i Araoz (ur.) (1988.); Castells i Laserna (1989.)
55 Cohen (1993.); Thurow (1992.)
123
moze prikazati povijest znanstveno zasnovane kemijske industrije56 iii

menedzerska revolucija koja je stvorila fordizamY Ono sto je osobito
konacna je realizacija potencijala produktivnosti sadrzanog u
zreloj industrijskoj ekonomiji zbog promjene prema tehnoloskoj
paradigmi zasnovanoj na informacijskim tehnologijama. Nova tehnoloska paradigma promijenila je prvo djelokrug i dinamiku industrijske
ekonomije, kreirajuCi globalnu ekonomiju i stvarajuci novi val konkurencije izmedu postojeCih ekonomskih faktora, kao i izmedu njih i mnostva
pridoslica. Ta nova konkurencija, koju Cine tvrtke, ali uvjetuje drzava, dovela je do bitnih tehnoloskih promjena u procesima i proizvodima koje su
ueinile produktivnijim neke tvrtke, neke sektore, i neka podrucja. Pa ipak,
u isto doba stvaralacko se razaranje dogodilo u mnogo segmenata ekonomije, takoder nejednakim razmjerom utjecuCi na tvrtke, sektore, pokrajine i zemlje. Stogaje neto rezultat u prvom stadiju informacijske revolucije bio mjesovit blagoslov za gospodarski napredak. Osim toga, poopcavanje proizvodnje zasnovane na znanju i menedzmentu na cjelokupnom podrucju gospodarskih procesa u globalnim razmjerima, zahtijeva temeljne
drustvene, kulturne i institucijske preobrazbe koje ce, uzmu li se u obzir
povijesni zapisi drugih tehnoloskih revolucija, trebati neko vrijeme. Ta je
ekonomija informacijska, a ne samo zasnovana na informaciji, zato sto
kulturno-institucijska svojstva cijeloga drustvenog sustava moraju biti
ukljucena u sirenje i ugradnju nove tehnoloske paradigme. Moramo imati na umu da industrijska ekonomija nije bila samo zasnovana na uporabi novih izvora energije za proizvodnju nego i na nastanku industrijske
kulture obiljezene novom drustvenom i tehnickom podjelom rada.
Prema tome, iako se informacijska/globalna ekonomija razlikuje odindustrijske ekonomije, ona se ne suprotstavlja njezinoj logici. Ona ju sadrzava putem tehnoloskog produbljenja, ukljucujuCi znanje i informaciju u
sve procese materijalne proizvodnje i raspodjele, ueinivsi gigantski skok
naprijed prema dosegu i djelokrugu cirkulacijske sfere. Drugim rijeCima:
industrijska ekonomija je morala ili postati globalna i informacijska, ili bi
dozivjela propast. Tipican primjer je dramatican slom hiperindustrijskoga
drustva, Sovjetskog Saveza, zbog njegove strukturalne nesposobnosti da
se prebaci na informacijsku paradigmu i postigne rast u relativnoj izolaciji od medunarodne ekonomije (vidi III. svezak). Dodatni dokaz koji potvrduje to tumacenje odnosi se na sve razlicitije razvojne putove u trecem
svijetu, ustvari na sam kraj pojma "treci svijet", 58 na osnovi razlieitih mo56 Hohenberg (1967.)
57 Coriat (1990.)
58 Harris (1987.)
124
gucnosti zemalja i gospodarskih faktora da se povezu s informacijskim

procesima i natjecu u globalnoj ekonomiji. 59 Prema tome, prijelaz s industrijalizma na informacionalizam nije povijesni ekvivalent prijelaza s poljoprivrednih na industrijska gospodarstva, i ne moze se izjednaCiti s nastankom usluzne ekonomije. Postoji informacijska poljoprivreda, informacijska proizvodnja i informacijske usluzne djelatnosti koje proizvode i provode distribuciju na osnovi informacija i znanja ukljucenih u radni proces
sve vecom snagom informacijskih tehnologija. Nije se promijenila vrsta
djelatnosti u koje je covjecanstvo ukljuceno, nego njegova tehnoloska sposobnost da koristi kao izravnu proizvodnu snagu ono sto nas Cini posebnima kao bioloske jedinke: nadmocnu sposobnost obrade simbola.
Globalna ekonomija: postanak, struktura

i dinamika
Informacijskaje ekonomija globalna. Globalna ekonomijaje povijesno nova stvarnost, razliCita od svjetske ekonomije. Svjetska ekonomija, to jest
ekonomija u kojoj akumulacija kapitala napreduje po cijelom svijetu, postojala je na Zapadu najmanje od sesnaestog stoljeca, kao sto su nas naucili Fernand Braude! i Immanuel Wallerstein. 60 Globalna ekonomija
nesto je razlicito: to je ekonomija koja ima sposobnost da radi
kao jedinica stvarnog vremena na planetarnoj razini. Iako kapitalisticki nacin proizvodnje obiljezava njegovo nemilosrdno sirenje, koje
uvijek pokusava prijeCi granice vremena i prostora, tek u kasnom dvadesetom stoljecu svjetska je ekonomija bila u mogucnosti uistinu postati
globalnom na osnovi nove infrastrukture koju su ostvarile informacijske
i komunikacijske tehnologije. Ta se globalnost tice procesa i elemenata
jezgre ekonomskoga sustava.
Kapitalom se danonocno upravlja na globalno integriranim financijskim trzistima koja prvi put u povijesti rade u stvarnom vremenu: 61 transakcije vrijedne milijarde dolara zbivaju se u sekundi elektronickim putovima kroz cijeli svijet. Tablica 2.7. daje nam sliku fenomenalnog porasta i dimenziju izvangranicnih financijskih tokova velikih trzisnih ekono59 Castells i Tyson (1988.); Kincaid i Partes (ur.) (1994.); Katz (ur.) (1987.); Fajnzylber
(1990.)
60 Braude! (1967.); Wallerstein (1974.)
61 Chesnais (1994.: 204-48); Shirref (1994.); Heavey (1994.); Economist (1995.b); Khoury
i Ghosh (1987.)
125
Tablica 2.7. lzvangranicni financijski optjecaj 1980.-92. (% ukupnoga domaceg proizvoda)

Driava
SAD
Japan
Njemacka
Francuska
ltalija
Velika Britanija
Kanada
1980.
1981.
1982.
1983.
1984.
9,3
n.a.
7,5
n.a.
1,1
n.a.
9,6
9,4
n.a.
7,8
n.a.
1,4
n.a.
8,0
11,8
n.a.
12,5
8,4
1,0
n.a.
7,4
15,9
n.a.
16,0
13,8
1,4
n.a.
10,5
20,8
25,0
20,7
14,0
1,9
n.a.
15,8
1985.
36,4
62,8
33,9
21,4
4,0
366,1
26,7
1986.
71,7
163,7
45,6
28,0
6,9
648,9
40,5
1987.
86,1
147,3
55,2
37,3
8,1
830,1
58,9
1988.
85,3
128,5
60,7
34,6
10,3
642,6
39,1
1989.
104,3
156,7
67,3
51,6
17,6
766,6
54,5
Procijenjene kupnje i raspon zaliha izmedu drzavljana i nedrzavfjana

n.a. = not available (nije dostupan)
lzvor: Bank for International Settlements (Banka za medunarodna poravnanja), 62. godisnji izvjestaj, 15. lipnja 1992.
1990.
1991.
92,1
98,8
120,7
92,9
59,2
61 '1
78,9
53,6
60,4
26,6
689,0 1.016,6
64,1
81,4
1992.
109,3
72,2
90,8
122,2
118,4
n.a.
111,2
mija: udio njihova ukupnog domaceg proizvoda porastao je otprilike za

faktor 10 u 1980.-92. Nove tehnologije omogucuju kapitalu da se prebacuje medu gospodarstvima u vrlo kratkom vremenskom roku, tako da su
kapital, pa prema tome i stednja i ulaganje sirom svijeta medusobno povezani, od banaka do mirovinskih fondova, burzi i deviznog tecaja. BuduCi da su tecajevi meduovisni, takoder su i gospodarstva. Iako veliki korporacijski centri stvaraju ljudske resurse i pogodnosti koje su potrebne za
upravljanje sve slozenijim financijskim mrezama, 62 stvarne operacije kapitala zbivaju se u informacijskim mrezama koje povezuju te centre. Kapitalni tokovi su istodobno globalni i sve samostalniji u odnosu na stvarno postignuce gospodarstava. 63
Trzista radne snage nisu uistinu globalna, osim malog, ali rastucega
segmenta profesionalaca i znanstvenika (vidi 4. poglavlje), ali je radna
snaga globalni resurs na najmanje tri nacina: 64 tvrtke se mogu smjestiti
na bilo kojemu mjestu u svijetu kako bi naSle radnu snagu koju trebaju,
bilo da se radi o vjestinama, troskovima ili drustvenoj kontroli; tvrtke iz
bilo kojega dijela svijeta mogu takoder traziti visoko obucenu radnu snagu iz cijeloga svijeta, i dobit ce ju pod uvjetom da ponude odgovarajucu
naknadu i radne uvjete; i radna ce snaga uCi na bilo koje trziste na vlastitu inicijativu, dolazeCi od bilo kuda, kada bijeda i rat otjeraju ljude iz
njihovih domova ili ih nada dace njihovoj djeci biti bolje povuce k boljem
zivotu. Imigrantska radna snaga iz cijeloga svijeta moze prispjeti gdje
god ima posla, ali je njezina pokretljivost sve vise ogranicena ksenofobicnim pokretima, sto vodi strozem nadzoru imigracije. Doista, Cini se da su
gradani i politicari drustava s priljevom stanovnistva vrlo odlucni u zadrzavanju barbara iz osiromasenih dijelova izvan njihova svijeta, zasticeni
iza zidova imigracijskih vlasti. 65
Znanost, tehnologija i informacija takoder su organizirane u globalnim tokovima, iako u asimetricnoj strukturi. Patentom zasticena tehnoloska informacija igra veliku ulogu u stvaranju konkurencijske prednosti, a centri za istrazivanje i razvoj cvrsto su smjesteni u odredenim podrucjima i u nekim poduzeCima i ustanovama. 66 Medutim, odlike novoga
proizvodnog znanja poticu njegovo sirenje. Inovacijski centri ne mogu zivjeti u tajnosti, a da ne istrose svoju inovacijsku sposobnost. U globalnoj
mrezi interakcije, komunikacija znanja je istodobno uvjet pod kojim se
62
63
64
65
66
Sassen (1991.)
Lee i dr. (1994.); Chesnais (1994.: 206-48)
Sengenberger i Campbell (ur.) (1994.)
Baldwin-Evans i Schain (ur.) (1995.); Portes i Rumbault (1990.); Soysal (1994.)
Sagasti i Alberto (1988.); Soete (1994.); Johnston i Sasson (1986.)
127
drzi korak s brzim napredovanjem znanja i prepreka njegovu vlastitom

nadzoru. 67 Osim toga, sposobnost inovacije u osnovi se nalazi u ljudskome mozgu, sto omogucuje sirenje inovacije kretanjem znanstvenika, inzenjera i menedzera izmedu organizacija i proizvodnih sustava.
Usprkos postojanju protekcionizma i ogranicenja slobodnoj trgovini, trzista dobara i usluga sve su globaliziranija. 68 To ne znaci da sve tvrtke
prodaju sirom svijeta, nego da je strateski cilj tvrtki, malih i velikih, prodati gdje god mogu po cijelom svijetu, bilo izravno ili preko povezivanja s
mrezama koje rade na svjetskom tdistu. A njih doista ima mnogo, zahvaljujuCi novim komunikacijskim i transportnim tehnologijama, kanalima i
mogucnostima prodaje na bilo kojemu mjestu u svijetu. Medutim, tu tvrdnju odlikuje cinjenica da domaca trzista odgovaraju najvecemu dijelu
ukupnoga domaceg proizvoda u veCini zemalja, ada u zemljama u razvoju neformalne ekonomije, uglavnom usmjerene na lokalna trzista, Cine veCi dio urbane zaposlenosti. Takoder neka velika gospodarstva, kao npr. Japan, imaju vazne segmente (na primjer, javni radovi, trgovina na malo)
zasticene od svjetske konkurencije vladinom zastitom i kulturnom/institucijskom izolacijom. 69 Ajavne usluge i vladine ustanove sirom svijeta, odgovorne u svakoj zemlji za poslove koji obuhvacaju izmedu jedne treCine i
vise od polovine poslova, jesu i bit ce u cijelosti uklonjene iz medunarodne
konkurencije. lpak, prevladavajuci segmenti i tvrtke, strateske jezgre svih
gospodarstava duboko su povezani sa svjetskim tdistem, a njihova sudbinaje njihova realizacija na tom tdistu. Konacno, dinamicnost domaCih trzista ovisi o sposobnosti domaCih tvrtki i mreza tvrtki da globalno konkuriraju.70 I opet je globalizacija trzista hila omogucena tek u kasnomu dvadesetom stoljecu dramaticnim promjenama u transportnim i komunikacijskim tehnologijama, za informaciju, ljude, dobra i usluge.
Medutim, najvaznija preobrazba koja se nalazi u pozadini nastanka
globalne ekonomije odnosi se na menedzment proizvodnje i distribucije,
i samog proizvodnog procesa. 71 Dominantni segmenti veCine gospodarskih sektora (bilo za dobra ili za usluge) organizirani su sirom svijeta u
stvarne operativne postupke, oblikujuCi na taj naCin ono sto je Robert
Reich nazvao "globalnom mrezom". Proizvodni proces ukljucuje komponente koje je proizvelo vise poduzeca na vise razlicitih lokacija, i koje se
sklapaju u posebne svrhe i za specificna tdista u novi oblik proizvodnje
67
68
69
70
71
Castells i Hall (1994.); Arthur (1985.); Hall i Preston (1988.); Soete (1991.)
Andrieu i dr. (ur.) (1992.); Daniels (1993.); Chesnais (1994.: 181-206)
Tyson (1992.)
Chesnais (1994.); UNCTAD (1993.); Reich (1991.); Stallings (1993.); Porter (1990.)
BRIE (1992.); Dicken (1992.); Reich (1991.); Gereffi (1993.); Imai (1990.b)
128
i komercijalizacije: vrlo masovna, fleksibilna, prilagodena proizvodnja.

Takva mreza ne odgovara samo videnju globalne korporacije koja ostvaruje svoje zalihe iz razliCitih jedinica sirom svijeta. Novi proizvodni sustav oslanja se na kombinaciju strategijskih sporazuma i ad hoc projekata suradnje izmedu korporacija, decentraliziranih jedinica svake vece
korporacije, i mreza malih i srednjih poduzeca koje se medusobno povezuju i/ili s velikim korporacijama ili mrezama korporacija. Te izvangranicne proizvodne mreze funkcioniraju u dva glavna oblika: prema Gereffijevoj terminologiji, prvi je oblik lanac trgovina koje pokrece proizvodac
(u industrijama kao sto su automobilska, racunalna, zrakoplovna i industrija elektricnih strojeva), a drugi je oblik lanac potrosne robe koji pokrece kupac (u industrijama kao sto su odjeca, obuca, igracke i kucne potrepstine). Temeljna odlika te mreze kao industrijske strukture jest da jeteritorijalno rasirena po cijelom svijetu, a njezina se geometrija i dalje mijenja i kao cjelina i za svaku pojedinujedinicu. U takvoj strukturi najvazniji element uspjesne menedzerske strategije jest smjestiti tvrtku (ili industrijski projekt) u mrezu na taj naCin da se osvoji konkurencijska prednost za njezin relativan polozaj. Prema tome, struktura tezi k reproduciranju i stalnom sirenju u skladu s napredovanjem konkurencije, na taj
nacin produbljujuci globalno obiljezje gospodarstva. Da bi tvrtka mogla
funkcionirati u tako promjenljivoj geometriji proizvodnje i distribucije,
potreban je vrlo fleksibilan oblik menedzmenta, oblik koji ovisi o samoj
tvrtki i o pristupu komunikacijskim i proizvodnim tehnologijama koje odgovaraju toj fleksibilnosti (vidi poglavlje 3). Na primjer, da bi se sklopili
dijelovi proizvedeni na vrlo udaljenim mjestima, potrebno je s jedne strane imati kvalitetu zasnovanu na mikroelektronickoj preciznosti u procesu proizvodnje, kako bi dijelovi bili kompatibilni do najmanjeg detalja
specifikacije;72 s druge je strane potrebna fleksibilnost zasnovana na racunalu, koja omogucuje tvornici da programira tokove proizvodnje prema.
opsegu i utvrdenim osobinama koje se traze svakom narudzbom. 73 Osim
toga, menedzment inventara ovisit ce o postojanju odgovarajuce mreze
obucenih nabavljaca, cijaje obiljezja u posljednjem desetljecu unaprijedila nova tehnoloska sposobnost prilagodbe potraznje ion-line nabave. 74
72 Henderson (1989.)
73 Coriat (1990.)
74 Gereffi i Wyman (ur.) (1990.); Tetsuro i Steven (ur.) (1994.)
129
Granice globalizacije
Nakon ispitivanja djelovanja tekuCih gospodarskih procesa, izgleda da je
nova, informacijska ekonomija djelotvorna na globalnoj razini. Medutim,
pojam globalizacije pretrpio je zestok napad, osobito od strane Stephena
Cohena. 75 Neke su kritike tog pojma zasnovane na uobicajenoj, cesto zaboravljenoj primjedbi: medunarodna ekonomija jos uvijek nije globalna.
Cak i za strateske industrije i velike tvrtke, tdista su jos uvijek vrlo daleko od potpune integracije; optjecaj kapitala je ogranicen tecajem i bankarskim propisima (iako offshore poslovi financijskih sredista i transakcije pretezno putem racunala sve vise pokusavaju zaobiCi takve propise);76 pokretljivost radne snage potkopava imigracijska kontrola i ljudska
ksenofobija, a multinacionalne kompanije jos uvijek drze vecinu svojih
osnovnih sredstava i strateske upravljacke centre u svojim povijesno odredenim "domovinama". 77 Medutim, to je vrlo bitna primjedba samo kad
je rijec o pitanjima gospodarske politike, a marginalna briga za spoznajnu svrhu ove knjige. Ako je argument taj da trendovi ka globalizaciji jos
nisu potpuno ostvareni, tada bi promatrati izgled nove, globalne ekonomije bilo samo pitanje duzine vremena povijesnog slijeda.
Ali postoji jos nesto u kritickom ocjenjivanju pojma globalizacije: pojam globalizacije u svojoj pojednostavnjujucoj verzijF8 ne priznaje postojanje nacionalne drzave i kljucne uloge vlade u utjecaju na strukturu i dinamiku nove ekonomije (posebno vidi sjajnu kritiku Stephena Cohena i
istrazivanja grupe BRIE o istom problemu; 79 takoder, vidi raspravu Martina Carnoya glede uloge nacionalne drzave). 80 Dokazi pokazuju da vladini propisi i politika utjecu na medunarodne granice i strukturu globalne
ekonomije. 81 Ne postoji i nece postojati u predvidivoj buducnosti, potpuno
integrirano, otvoreno svjetsko trziste radne snage, tehnologija, dobara i
usluga, dok god postoje nacionalne drzave (ili udruge nacionalnih drzava, kao sto je Europska unija), i dok god su drzave tu da nadgledaju interese svojih gradana i tvrtki na teritoriju pod njihovom nadleznoscu. Osim
toga, nacionalnost korporacije nije nebitna za njezino ponasanje, kao sto
je vee pokazao niz istrazivanja Centra Ujedinjenih naroda za transnacionalne korporacije. To je prilicno ocito promatraCima iz zemalja u razvoju,
75
76
77
78
79
80
81
Cohen (1990.)
Bertrand i Noyelle (1988.)
Carnoy i dr. (1993.)
Ohmae (1990.)
Cohen (1990.); BRIE (1992.); Sandholtz i dr. (1992.)
Carnoy i dr. (1993.)
Johnson i dr. (1989.); Evans (1995.)
130
ali to je takoder i zakljucak do kojeg je dosao Martin Carnoy nakon proucavanja literature o ovom pitanju glede multinacionalnih korporacija u
razvijenim gospodarstvima. Japanskim multinacionalnim korporacijama
japanska vlada daje punu potporu, a one drze glavni dio financijskih i
tehnoloskih osnovnih sredstava kod kuce. Europske multinacionalne korporacije bile su podlozne sustavnoj podrsci vlastitih vlada, kao i Europske unije, kako u tehnologiji, tako i u zastiti trzista. Njemacke multinacionalne korporacije (kao Volkswagen) smanjile su ulaganja u zemlje zapadne Europe kako bi poduzele financijski rizicna ulaganja u Istocnu
Njemacku te na taj nacin ostvarile ideju njemackog ujedinjenja. 82 Americke multinacionalne korporacije (kao na primjer IBM) slijedile su, ponekad nerado, upute svoje vlade kad se radilo o zadrzavanju tehnologija
ili ogranicavanju trgovine sa zemljama koje su u zavadi s americkom
vanjskom politikom. U skladu s tim, americka je vlada podrzavala tehnoloske projekte za americke korporacije ili se umijesala u poslovne transakcije u ime interesa drzavne sigurnosti. Doista, neki su analiticari naglasili potrebu zastite americke industrije mikroelektronike od nepravedne japanske konkurencije kako bi se sprijecilo da Japan kontrolira strateski vojni input. 83 Ministarstvo obrane SAD-a u nekim se podrucjima
danas suocava s nekom vrstom vojne tehnoloske ovisnosti koju su zemlje
sirom svijeta, ukljucujuCi zapadnoeuropske drzave, desetljeCima dozivljavale s obzirom na kljucnu tehnologiju koja je bila u rukama americkih
korporacija.
Osim toga, s pravom se tvrdi da prodor na trziste nije reciprocan. Dok
su americko i, u manjoj mjeri, europska gospodarstva razmjerno otvorena trzista (za trgovinu i za izravno strano ulaganje), japansko, kao i kinesko, korejsko, tajvansko, indijsko iii rusko gospodarstvo ostaju vrlo zasticena. Na primjer, u razdoblju 1989.-91. izravno strano ulaganje Japana
u SAD iznosilo je 46% ukupnoga inozemnog japanskog ulaganja, a 23% u
Europsku uniju. Medutim, i americko i europsko izravno ulaganje u Japan iznosilo je tek 1% njihova ukupnog ulaganja u inozemstvu. 84 BuduCi
da su spomenuta azijska gospodarstva Cinila preko jedne petine svjetskih
tr:lista u ranim 1990-ima, ta "iznimka" u oblikovanju svjetskog trzista vrlo je znacajna. 85
Medutim, sveukupan, prevladavajuci trend pokazuje sve vece medusobno prozimanje trzista, osobito nakon razmjerno uspjesnoga Urugvaj82 UNCTAD (1993.); Carnoy i dr. (1993.); Okimoto (1984.); Johnson i dr. (1989.); Abbeglen
i Stalk (1985:); Van Tulder i Junne (1988.); Dunning (ur.) (1985.); Cohen (1990.)
83 Reich (1991.); Borrus (1988.)
85 CEPII (1992.)
131
skog kruga pregovora zemalja potpisnica GATT-a, kada je osnovana

Svjetska trgovinska organizacija, nakon sporoga ali stabilnog napretka u
ujedinjenju Europe, potpisivanja Sjevernoamerickog sporazuma o slobodnoj trgovini, nakon pojacavanja gospodarskih razmjena u Aziji, postupnog ukljucivanja Istocne Europe i Rusije u globalnu ekonomiju, te sve vece uloge koju igra trgovina i strano ulaganje u gospodarskom rastu bilo
gdje u svijetu. Osim toga, gotovo cjelokupno ukljucivanje trzista kapitala
Cini sve ekonomije globalno meduovisnima. Medutim, zbog postojanja nacija i nacionalnih drzava te zbog uloge drzave u upotrebi gospodarske
konkurencije kao sredstva politicke strategije, granice i raskol izmedu
velikih gospodarskih regija najvjerojatnije ce se zadrzati tijekom duzeg
vremenskog razdoblja, uspostavljajuCi regionalnu diferencijaciju globalne ekonomije.
Regionalna diferencijacija globalne ekonomije

Globalnaje ekonomija iznutra razgranata u tri velike regije i njihova podrucja utjecaja: Sjeverna Amerika (ukljucujuCi Kanadu i Meksiko, nakon
potpisivanja sporazuma organizacije NAFTA); Europska unija (osobito
nakon ponesto revidirane verzije Sporazuma u Maastrichtu vodi do stvaranja politike); te regija azijskog Pacifika sa sredistem u Japanu, ali sa
sve vecom vaznoscu Juzne Koreje, Indonezije, Tajvana, Singapura, Prekomorske Kine, i najvaznije, same Kine u gospodarskom potencijalu regije.
Barbara Stallings predocila je ostroumnu analizu istodobne koncentracije i regionalizacije globalne ekonomije, pokazujuCi da
postojeCi podaci pokazuju kako trgovina i ulaganje rastu unutar takozvanog podrucja trojstva (SAD, Japan i Europa) i unutar tri bloka. Druga su podrucja marginalizirana tijekom procesa ... [Koncept
je] nehegemonijska meduovisnost. Razliciti tipovi kapitalizma koji
postoje u te tri regije doveli su do razlicite gospodarske izvedbe. Ishod su sukob i suradnja, divergencija i konvergencija. 86
Gledano iz drugoga kuta, Lester Thurow dolazi do slicnog zakljucka,
iako istice proces rastuce konkurencije izmedu tri regije i potkopavanje
americke hegemonije prvo od strane Japana i, u buducnosti, od strane
Europske unije. 87 Oko toga trokuta bogatstva, moCi i tehnologije, ostatak
86 Stallings (1993.: 21)
87 Thurow (1992.)
132
ly
Latinska Amerika
EZ
"
EZ
49 ~ ,,''
,., 3
------------------------~
17
Afrika
Azija
Afrika
Azija
: 6
35
'
Slika 2.2. Struktura svjetske trgovine 1991. godine

lznosi su postoci ukupne trgovine (izvoz plus uvoz). Punoca pravaca izmedu trgovackih
partnera pokazuje intenzitet razmjene.
lzvor: Medunarodni monetarni fond, Direction of Trade Statistics Yearbook, 7992,

Washington DC: MMF, 1992.; razradila B. Stallings (1993.).
svijeta biva organiziran u hijerarhicnu i asimetricno meduovisnu mrezu,

buduci da razliCite mreze i regije konkuriraju kako hi na svoj teritorij privukle kapital, ljudske vjestine i tehnologiju. Barbara Stallings prikazuje
problem slikovnim prikazom tokova trgovine i stranih ulaganja izmedu
tri sredista, te izmedu svakog od njih i njihovih podrucja utjecaja, kao sto
je prikazano na slikama 2.2. i 2.3.
133
USPON UMRE~NOG DRUS'rVA
'-
latinska Amerika
16 (5$)
5 (1, 5 $)
15 (1$)
""
Kanada
-----~
SAD ....~ 15 (1$)

~
\
\
\
EZ
\
\
60(6~
,,,'
J{
Afrika
\
\
1 (0,4$) \
\
\
\
\
EZ
------------------------~
23 (13$)
1 (1 $)
Japan
\ 3 (17$)
Azija
50 (4$)
Azija
5/ika 2.3. Struktura stranoga svjetskog ulaganja 1989.-91. (prosjek)

lznosi su postoci ukupnoga izravnog ulaganja; oni u zagradama apsolutne su vrijednosti u
milijardama americkih dolara. Vrijednost pravaca izmedu trgovinskih partnera pokazuje
intenzitet razmjene.
lzvori: za SAD: Survey of Current Business (lstraiivanje tekuCih pas/ova), kolovoz 1992 .;
za Japan: Ministarstvo financija, neobjavljeni podaci; za Europu: UNTNC: World Investment Report, 1992, Survey of Current Business (priljev u SAD) te MMF, Balance of
Payments Yearbook, 1992. Ostali iznosi su procjene. Podatke razradila B. Stallings (1993.).
lzraz regionalizirana, globalna ekonomija nije proturjecan. Doista

postoji globalna ekonomija jer gospodarski cimbenici djeluju u globalnoj
mrezi interakcije koja prelazi nacionalne i zemljopisne granice. Ali takva
ekonomija nije politicki ujednacena, te nacionalne vlade igraju veliku
ulogu u utjecaju na gospodarske procese. Pa ipak je gospodarska racunovodstvenajedinica globalna ekonomija, buduCi da se na tako globalnoj ra-
134
zini odvijaju strateska proizvodnja i trgovinske djelatnosti, kao i gomilanje kapitala, stvaranje znanja, te informacijski menedzment. Politicka diferencijacija toga globalnog sustava definira gospodarske procese i oblikuje strategije konkurenata. U tom smislu, smatram unutarnju regionalizaciju sistemskim obiljezjem informacijske/globalne ekonomije. Stoga su drzave izrazi drustva, a ne gospodarstva. Ono sto je
kljucno u informacijskoj ekonomiji jest slozeno medusobno djelovanje izmedu povijesno ukorijenjenih politickih institucija i
sve globaliziranijih gospodarskih cimbenika.
Segmentacija globalne ekonomije

Dodatno je ogranicenje bitno u odredivanju obiljezja globalne ekonomije:
ona nije planetarna ekonomija. Drugim rijeCima, globalna ekonomija ne
obuhvaca sve gospodarske procese na planetu, ne ukljucuje sve teritorije i
ne ukljucuje sve ljude na svojim poslovima, iako izravno ili neizravno utjece na zivljenje cijeloga covjecanstva. Iako njezini utjecaji dostizu razmjere
cijelog planeta, njezino stvarno djelovanje i struktura odnose se samona segmente gospodarskih struktura, drzava i regija, u razmjerima koji se krecu u sldadu s posebnim polozajem dr:Zave ili regije
u medunarodnoj podjeli rada. 88 Osim toga, takav se polozaj s vremenom moze promijeniti, stalno stavljajuCi drzave, regije i stanovnistva u
pokret, sto se svodi na strukturalno uzrokovanu nestabilnost. Prema tome,
nov, globalni gospodarski sustav u svojim je granicama istodobno vrlo dinamican, vrlo iskljuciv, i vrlo nestabilan. Iako su prevladavajuCi segmenti
svih nacionalnih gospodarstava povezani u globalnu mrezu, segmenti drzava, regija, gospodarskih sektora i lokalnih drustava iskljuceni su iz procesa akumulacije i potrosnje koji obiljezavaju informacijsku/globalnu ekonomiju. N e tvrdim da ti "marginalni" sektori nisu drustveno povezani s ostatkam sustava, buduci da ne postoji drustveni vakuum. Ali njihova drustvena i gospodarska logika zasnovanaje na mehanizmima koji su oCito razliciti od onih koji pripadaju informacijskoj ekonomiji.89 Prema tome, iako
informacijska ekonomija oblikuje cijeli planet, i u tom je smislu doista globalna, veCina ljudi na planetu ne radi za informacijsku/globalnu ekonomiju ili ne kupuje od nje. Pa ipak, svi gospodarski i drustveni procesi povezani su sa strukturalno prevladavajucom logikom te ekonomije. Kako i zasto
88 Sengenberger i Campbell (ur.); UNCTAD (1993); Fortes i dr. (ur.) (1989); Carnoy i dr.
(1993); Sassen (1988); Mingione (1991).
89 Razradio sam temu novih procesa dualizma u usporednoj perspektivi u: Castells (1990).
135
takva povezanost djeluje, te tko se i sto s vremenom povezuje i razdvaja, temeljna je osobina nasih drustava koja zahtijeva pazljivu specificnu analizu (vidi "Uspon Cetvrtog svijeta" u III. svesku).
Izvori konkurentnosti u globalnoj ekonomiji

Strukturu globalne ekonomije stvara dinamika konkurencije izmedu gospodarskih cimbenika te izmedu lokaliteta (drzava, regija, gospodarskih
podrucja) u kojima se nalaze. Takva se konkurencija zbiva na osnovi faktora koji su osobiti za novu, informacijsku ekonomiju, u globalnom sustavu koji sastavlja mreza zasnovana na informacijskim tehnologijama. Cetiri glavna procesa odreduju oblik i ishod konkurencije.
Prvi je tehnoloski kapacitet. U taj pojam valjalo bi ukljuciti znanstvenu osnovu proizvodnje i proces menedzmenta, snagu istrazivanja i razvoja, ljudske resurse potrebne za tehnoloske inovacije, prikladnu primjenu
novih tehnologija te razinu njihova sirenja u cijeloj mrezi gospodarske interakcije. Drugim rijecima, tehnoloski kapacitet nije samo ono sto proizlazi iz zbroja razliCitih elemenata, nego je on osobina sustava: ono sto zovem sustav znanosti-tehnologije-industrije-drustva (sustav STIS). 90 On
se odnosi na odgovarajuce spajanje menedzmenta znanosti i tehnologije
s proizvodnjom u sustavu komplementarnih dobara, gdje je svaki stupanj
putem obrazovnog sustava opskrbljen potrebnim ljudskim resursima u
vjestinama i koliCini. Vrsnoca danog elementa u danoj gospodarskoj jedinici, kao na primjer jaka znanstvena osnova iii duga tradicija proizvodnje u drzavi, nije dovoljna da bi se osiguralo uspjesno prihvacanje novoga tehnoloskog obrasca zasnovanog na informacijskim tehnologijama.
Ono sto je kljucno u tehnoloskom kapacitetu jest spajanje razliCitih elemenata. Zato tehnoloski kapacitet basi nije obiljezje pojedinacnih tvrtki
(cak ni velikih globalnih tvrtki kao sto je IBM). Srodno je proizvodnim
kompleksima da teze k posjedovanju teritorijalne baze, iako se medusobno povezuju nakon sto se ucvrste na danom teritoriju, a sire se i medusobno djeluju na globalnom planu putem telekomunikacijskih!transportnih mreza. 91 Operativni izraz tog oblika proizvodnje u naprednim tehnoloskim sustavima ono je sto BRIE istrazivanja zovu "osnova ponude":
Pod osnovom ponude u ekonomiji podrazumijevamo raspolozive dijelove, komponente, podsustave, materijale i tehnologije opremanja
90 Castells i dr. (1986.)
91 Castells i Hall (1994.)
136
INFORMACIJSKA 'EKONOMIJA I PROCES' GLOBALIZACIJE
potrebne za razvoj novoga proizvoda i procesa, kao i strukturu veza izmedu tvrtki koje nabavljaju i upotrebljavaju te elemente. 92
Medutim, tehnoloski napredna "osnova ponude" treba se nalaziti u
potpuno pokrivenom STIS sustavu koji se ponasa kao nabavljac komponenata osnove ponude te kao primatelj povratnih uCinaka koji proizlaze
iz tehnoloskog ucenja u proizvodnom procesu.
Raspolozivi dokazi pokazuju da je konkurentnost industrijskih sektora u zemljama OECD-a uvelike odredena tehnoloskom razinom svakoga
sektora. Takoder, sposobnost zemalja da konkuriraju u medunarodnoj
ekonomiji izravno je povezana s njihovim tehnoloskim potencijalom. 93
Drugi veliki faktor koji utjece na konkurentnost jest pristup uelikom,
integriranom, bogatom trzistu, kao sto je Europska unija, SAD/Sjevernoamericka trgovinska zona ili, u manjoj mjeri, Japan. N ajbolji konkurentni polozaj jest onaj koji tvrtkama omogucuje da neometano djeluju unutar jednoga od tih velikih trzista, a da jos uvijek imaju mogucnost pristupa drugim trzistima sa sto manje moguCih ogranicenja. 94 Prema tome, sto
je veca i dublja integracija danoga gospodarskog podrucja, vece su mogucnosti poticanja produktivnosti i profitabilnosti za tvrtke smjestene u
tom podrucju. 95 Stoga, dinamika trgovine i strano ulaganje izmedu drzava i makroregija odlucujuce utjecu na izvedbu pojedinacnih tvrtki ili
mreza tvrtki.
TreCi faktor koji objasnjava konkurentnu izvedbu na globalnom trzistu jest diferencijal izmedu troskoua proizvodnje na mjestu proizuodnje i
cijena na trzistu odredista- sto je prikladnija racunica ad pajednastavnjujuce formule kaja je usmjerena sama na traskave rada, buduci da astali faktari traskava magu biti jednaka vazni (na primjer, troskovi zemlje,
parezi, propisi za zastitu okolisa itd.). 96 Medutim, taj faktor maze utjecati na kankurentnast sama ako su dva prethodna pozitivno integrirana u
tvrtkinu komercijalnu strategiju. To jest, potencijalni profit ukljucen u
nize troskove praizvadnje moze biti ostvaren samo ako postoji pristup velikomu, bogatom trzistu. Takoder, diferencijali izmedu troskova i cijene
nisu zamjena za tehnoloski kapacitet. Nakon sto je razina tehnoloske di92 Barrus i Zysman (1992.: 25)
93 Dosi i dr. (1988a); Dosi i Soete (1983.); OECD (1992.); Soete (1991.); Castells i Tyson
(1988.); Tyson (1992.)
94 Lafay i Herzog (1989.)
95 Cecchini (1988.); Spence i Hazard (1988.)
96 Cohen i dr.. (1985.); Krugman (ur.) (1986.). Za analizu izvora konkurentnosti u novoj
globalnoj ekonomiji na osnovi iskustava u azijskom Paciflku, vidi moju monograflju i
gospodarske analize na koje sam se oslonio, vecina njih od azijskih znanstvenika, o izvorima gospodarskog razvoja Hong Konga i Singapura: Castells i dr. (1990.).
137
USPON UMRE~NOG DRUS'l'VA
fuzije poznata u cijelom svijetu, konkurentna strategija zasnovana na

malim troskovima jos uvijek mora djelovati unutar paradigme informacijske tehnologije. Formula za uspjeh jesu dodavanje tehnoloske/menedzerske vrsnoce i troskovi proizvodnje nizi od onih konkurenata,
s time da se pod nizim troskovima i tehnoloskom vrsnocom podrazumijevaju osohine svakog proizvoda. 97 To je zapazanje osohito vazno: ustvari,
unaprijed se iskljucuje mogucnost da zemlje u razvoju konkuriraju na osnovi niskih troskova ako istodobno nisu sposohne prilagoditi svoj proizvodni sustav zahtjevima informacijskoga doba.
Konacno, izgleda da je konkurentnost u novoj glohalnoj ekonomiji, kao
sto je vee prethodno utvrdeno, vrlo ovisna o politickoj sposobnosti nacionalnih i nadnacionalnih institucija da upravljaju strategijom rasta u
onim drzavama ili regijama koje su pod njihovom nadleznosti, ukljucujuCi stvaranje konkurentske prednosti na svjetskom trzistu za one tvrtke
za koje se smatra da sluze interesima stanovnistva na njihovu teritoriju,
otvaranjem novih radnih mjesta i ostvarenjem prihoda. Vladine djelatnosti nisu ogranicene na upravljanje trgovinom: one takoder omogucuju
potrehnu podrsku za tehnoloski razvoj i obucavanje ljudskih resursa, sto
je najdublja osnova za djelovanje informacijske ekonomije. Osim toga,
vladina trzista (na primjer ohrana, telekomunikacije), te vladina novcana pomoc i povoljni zajmovi (za istrazivanje i razvoj, ohucavanje, izvoz)
hili su kljucni za dovodenje tvrtki u glohalnu konkurenciju. 98 Prema tome, aktivna intervencija japanske i juznokorejske vlade hila je odlucujuca u poticanju konkurentnosti njihovih tvrtki. Europska neovisnost u
kljucnoj komercijalnoj avijacijskoj industriji ne hi se nikada postigla hez
odlucujuce pomoCi francuske, njemacke, hritanske i spanjolske vlade u
lansiranju i prodaji airhusa. Ideologiju pozitivne neintervencije, koju su
u 1980-ima primjenjivale administracije R. Reagana i M. Thatcher, usred
svjetskih nemira unistile su proizvodne i trgovinske osnove i americke i
hritanske ekonomije. S druge strane, mjesovitost intervencionisticke politike Europske unije u tako razliCitim sektorima kao sto su elektronika,
automohili i poljoprivreda pokazuje da postoji granica vladine sposobnosti da preusmjeri tehnoloski ili gospodarski pad (na primjer, produktivnost francuskih zemljoradnika; europska proizvodnja mikroelektronike).
No, takvi vladini napori pomogli su europskoj konkurentnosti u nekim
kljucnim trzisnim segmentima (potrosacka elektronika, telekomunikaci97 Katz (ur.) (1987.); Dahlman i dr. (1987.)
98 Freeman (ur.) (1990.); Johnson (1982.); Deyo (ur.) (1987.); Tyson i Zysman (1983.); Castells (1989a); Evans (1995.); Reich (1991.); Amsdem (1989.); Johnson i dr. (1988.); Cohen (1993.)
138
je, zracni prostor, farmacija, nuklearna energija itd.), dok su kupovali

vrijeme za restrukturiranje u drugim sektorima (automobili, celik).
Gore spomenuti faktori zajednicki odreduju dinamiku i oblike konkurencije izmedu tvrtki, regija i ddava u novoj globalnoj ekonomiji, na taj
nacin uvodeCi novu medunarodnu podjelu rada.
Najnovija medunarodna podjela rada

Globalnu ekonomiju, koja nastaje iz proizvodnje i konkurencije zasnovanih na informaciji, obiljezavaju njezina meduovisnost, njezina asimetrija,
njezina regionalizacija, sue veca razlicitost unutar svake regije, selektivno
ukljucivanje, iskljucujuca segmentacija i, kao rezultat svih tih svojstava,
izvanredno varirajuca geometrija koja tezi ponistenju povijesne, gospodarske geografije.
Pokusat cu procijeniti ovaj najnoviji model medunarodne podjele rada
u kasnomu dvadesetom stoljecu99 dosljednim koncentriranjem na svako
od tih obiljezja. Za obranu argumenata koristit cu, osim ako nije drukcije napomenuto, iste izvore podataka kako bih izbjegao probleme statisticke usporedivosti izmedu zemalja i vremenskih razdoblja. Prema tome,
kada se odnose na siroka podrucja globalne ekonomije, podaci su navedeni iz modela svjetske ekonomije za 1990.-2000., a izradio ihje 1992. Centre d'Etudes Prospectives et d'Information Internationales (CEPII), istrazivacka ustanova povezana s Uredom predsjednika Vlade Francuske, koja radi u suradnji s tehnickim osobljem Comissariat du Plan 100 pri vladi
Francuske. Naravno, podaci za 2000. projekcije su iz modela. lzvori za ostale globalne podatke su Izvjestaji Svjetske banke o razvoju.
Promjenljivi obrasci medunarodne podjele rada u

informacijskoj I globalnoj ekonomiji: moe trojstva, uspon
Pacifika i kraj trecega svijeta
Kao sto je vee prije spomenuto, globalnaje ekonomijajos uvijek daleko od
toga da postane jedan jedini i homogen sustav. lpak, meduovisnost njezi99
Koristim se nazivom "najnovija medunarodna podjela rada" kako hi se moja analiza

razlikovala od donekle simplicisticke perspektive koju su uveli teoreticari "nove medunarodne podjele rada" u 1970-ima snaznom knjigom Froebela i dr. (1980.).
100 CEPII (1992.)
139
USPON UMRE~ENOG DRUfflA
nih procesa i faktora napredovala je brzim tempom u kratkom vremenskom roku. Za devet najveCih proizvodnih industrijskih sektora spomenutih u CEPII-jevu modelu MIMOSA, omjer medunarodno razmijenjenih
proizvodnih dobara u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji za iste proizvodne
sektore u 1973. iznosio je 15,3%, 1980. g. 19,7%, 1988. g. 22,2%, a 2000.
godine trebao hi dostiCi 28,5%. Ako uzmemo u obzir porast stranog ulaganja u istim sektorima, omjer proizvodnje pod stranim nadzorom za cijeli svijet iznosio je 13,2% u 1973., 14,7% u 1980., 16,5% u 1988., a trebao
hi dostiCi 24,8% u 2000. godini, odnosno gotovo dvostruku vrijednost u
posljednjoj cetvrtini stoljeea. Meduovisnost je osobito jaka izmedu Zapadne Europe i SAD-a. Godine 2000. zapadnoeuropske hi kompanije prema
predvidanjima trebale imati nadzor nad 14% americke tvornicke proizvodnje, a americke kompanije nad 16% zapadnoeuropske proizvodnje.
Kako je vee prije navedeno, Japan je takoder duboko ugraden u mreze
trgovine i ulaganja i u Zapadnoj Europi i u Sjevernoj Americi, 101 ali u
ovom slucaju razina prodiranja nije uzajamna, buduCi da je Japan trenutno manje otvoren izvozu i gotovo zatvoren izravnom stranom ulaganju (manje od 1% ukupnog ulaganja).
Medunarodna trgovina usmjerena je na razmjene izmedu Zapadne
Europe, SAD-a i azijskog Pacifika, s oCitom prednoseu potonje regije. Kao
primjer isprepletanja trgovinskih tokova navest eu daje 1992. Europska
unija izvezla u SAD dobara i usluga vrijednih 95 milijardi dolara, a uvezla iz Amerike u vrijednosti 111 milijardi dolara; izvezlaje 96 milijardi dolara azijskom Pacifiku, a uvezla je 153 milijarde. SAD su pak Pacifickom
krugu izvezle dobara i usluga vrijednih 128 milijardi dolara, a iz te regije uvezle iznenadujueih 215 milijardi dolara. 102 Dodamo li financijsku
meduovisnost, prijenos tehnologije, te sklapanje saveza, medusobno spajanje i zajednicko ulaganje izmedu tvrtki, oCito je da je jezgra globalne
ekonomije cvrsto meduovisna mreza izmedu SAD-a, Japana i Zapadne
Europe koja postaje sve povezanija te tvori ono sto je Ohmae prije mnogo godina nazvao "moe trojstva" .103 Oko te jezgre, kao sto je vee pokazala
Barbara Stallings, 104 sva ostala podrucja svijeta organiziraju svoja gospodarstva u veze visestruke ovisnosti. Medutim, modeli se mijenjaju. Japan
je u najnovije doba znatno poveeao svoja ulaganja u Aziju, kao i otvaranje svojih trzista u veeoj mjeri azijskom izvozu, iako veCina japanskog
101 Glickman i Woodward (1987.); Humbert (ur.) (1990.)
102 Izvori za E8ropu, Ministarstvo gospodarstva Njemacke; za SAD, Odjel za trgovinu
SAD-a.
103 Ohmae (1985.)
140
uvoza iz Azije jos uvijek potjece od japanskih offshore kompanija. 105 Japan takoder mnogo ulaze u Latinsku Ameriku, osohito u Meksiko. Ajuznoamericki izvoz sredinom 1990-ih usmjereniji je na Europsku uniju i
azijski Pacifik nego na SAD.
Glohalna je ekonomija duhoko asimetricna. Ali ne u jednostavnom
ohliku sredista, poluperiferije i periferije, iii slijedeCi izravnu suprotnost izmedu Sjevera i Juga; stoga sto postoji nekoliko "sredista" i nekoliko "periferija", te stoga sto sui Sjever i Jug iznutra toliko raznoliki da
nema analitickoga smisla koristiti se tim kategorijama. 106 Ipak, skupina zemalja koja otprilike odgovara clanstvu Organizacije za ekonomsku
suradnju i razvoj (OECD-u), drzi golem dio tehnoloskoga kapaciteta,
kapitala, trzista i industrijske proizvodnje. Dodamo 1i OECD-u cetiri
nedavno industrijalizirane zemlje u Aziji, godine 1988. tri su velike gospodarske regije Cinile 72,8% svjetske tvornicke proizvodnje, a 2000. hi
godine njihov udio jos uvijek trebao iznositi do 69,5%, dok ce stanovnistvo tih triju regija 2000. Ciniti samo 15,7% svjetskoga stanovnistva.
Koncentracija resursa jos je veca u jezgri toga sustava, u drzavama
sku pine G-7, osobito glede tehnologije, vjestina i informacijske infrastrukture, kljucnih odrednica konkurentnosti. Tako su 1990. zemlje
skupine G-7 drzale 90,5% proizvodnje visoke tehnologije u svijetu, te
80,4% glohalne racunalne moci.1 7 Razlika u ljudskim resursima kriticna je: dok je svjetski prosjek znanstvene i tehnicke radne snage 1985 ..
iznosio 23 442 na milijun stanovnika, trenutna hrojka za zemlje u razvoju hila je 8 263; za razvijene zemlje 70 152, a za Sjevernu Ameriku
126 200, to jest vise od 15 puta od razine zemalja u razvoju. U ukupnim
svjetskim troskovima za istrazivanje i razvoj 1990. Sjeverna je Amerika imala udio od 42,8%, a Latinska Amerika i Afrika zajedno imale su
manje od 1% udjela.los
Prema tome, novi konkurencijski ohrazac zasnovan na tehnoloskom
kapacitetu 109 pri uvodenju meduovisnosti u novu globalnu ekonomiju takoder je pojacao ovisnost u asimetricnoj povezanosti koja je u cijelosti
ucvrstila modele dominacije, koje su kroz povijest stvorili prethodni oblici ovisnosti.
Medutim, taj ociti povijesni kontinuitet mora biti ispravljen razmatranjem procesa promjene koji se odvija i na tzv. Sjeveru i na tzv. Jugu
105
106
107
108
109
Doherty (ur.) (1995.); Cohen i Barrus (1995.b)

Coutrot i Husson (1993.); Harris (1987.)
US National Science Board (Americki nacionalni odbor za znanost) (1991.)
UNESCO (1990.)
Foray i Freeman (1992.)
141
pod utjecajem vee prethodno navedenih faktora konkurentnosti. Kao

prvo, dramatican preustroj u raspodjeli kapitala, tehnologije i proizvodnog kapaciteta dogodio se u tri dominantne regije u posljednjoj treCini stoljeca, u korist regije azijskog Pacifika (vidi sliku 2.4.). Ako Japanu dodamo nedavno industrijalizirane azijske zemlje kako bi se
stvorila regija "razvijene Azije", takva regija ima sklonosti postati najveca industrijska regija svijeta, s 26,9% proizvodnje 2000. godine, u odnosu prema 24,6% Zapadne Europe i 18% Sjeverne Amerike. A radi se
o procjenama ne uzimajuCi u obzir Kinu, Ciji ce brz rast i tehnoloska
modernizacija od nje ubrzo stvoriti veliku gospodarsku silu. Osim toga, ekstrapoliramo li sadasnje tendencije, vaznost proizvodnje u razvijenoj Aziji hila bi osobito znacajna u elektronici, kljucnom sektoru za
informacijsku ekonomiju, a takoder bi mogla preuzeti vodstvo u proizvodnji automobila.11
Ako u sliku ukljuCimo sve vecu povezanost Japana i "cetiri tigra" sKinom i regijom Jugoistocne Azije, ono sto izgleda da nastaje na pragu novoga stoljeca snaznaje, poluintegrirana ekonomija azijskoga Pacifika koja je postala veliko srediste akumuliranja kapitala u svijetu. 111 Ekonomija azijskoga Pacifika iznutra je razdijeljena u najmanje pet razlicitih
mreza gospodarske moCi: japanske korporacije; korejske korporacije;
americke multinacionalne korporacije, osobito u elektronici i financijama, smjestene u tom podrucju dugi niz godina; mocne mreze etnickoga kineskog kapitala, spajajuCi Hong Kong, Taipeh, Singapur i "prekomorske"
kineske poslovne skupine (cesto djeluju preko Hong Konga), sve s izravnim vezama s Kinom, stvarajuCi ono sto promatraCi nazivaju "kineski
krug"; kineska vlada i kineske pokrajinske i lokalne uprave, sa svojim
razlicitim financijskim i industrijskim udjelima. 112
Doista, brzo ukljuCivanje nove kineske trzisne ekonomije u globalni
sustav gospodarsko je cudo posljednjega desetljeca. Kineski ukupan domad proizvod porastao je na prosjecnu stopu od 9,4% u razdoblju od
1980. do 1991., na stopu od 12,8% 1992., te na 13,4% 1993. 113 Tijekom istog razdoblja kineski je izvoz rastao u prosjeku preko 11% na godinu. Izravno strano ulaganje u Kini poraslo je s manje od 1 milijarde dolara
1983. na 26 milijardi dolara 1993. Time je Kina postala druga najveca
zemlja ulaganja na svijetu nakon SAD-a. Od tih ulaganja 70% je doslo iz
110 CEPII (1992.); Guerrieri (1991.); Mortimore (1992.); Bergsten i Noland (ur.) (1993.)
111 Urata, u Bergsten i Noland (1993.); Soesastro i Pangestu (ur.) (1990.); Ernst (1994.b);
Business Week (1994.c); Bergsten i Noland (1993.); Ernst i O'Connor (1992.); Ernst, u
Doherty (ur.) (1995.)
112 Sung (1994.); Naughton (1994.); Hsing (1994.)
113 Jia (1994.)
142
INFORMACUSKAEKONOMITJAIPROCESGL~ALnACUE
1988.
lstocna Europa
17,6
Afrika i Srednji istok
Sjeverna Amerika
1,7
23,4
Ostale azijske i
drzave Oceanije
4,9
Razvijena Azija
22,1
2000.
lstocna Europa
17,6
Sjeverna Amerika
23,4
Afrika i Srednji istok
1,7
Ostale azijske i
drzave Oceanije
3,0
4,9
Razvijena Azija
22,1
5/ika 2.4. Udio u svjetskoj proizvodnji po regijama: prognoze za 2000. g. (%)

/zvor: CEPII proracuni iz modela lndustrie 2000 te baze podataka CHELEM i PIM.
143
Hong Konga i Tajvana, dajuCi time vaznost pojmu ''kineski krug". Youtien Hsing je analizirao drustvene i politicke veze stvorene izmedu tajvanskih i hongkonskih ulagaca te lokalnih i pokrajinskih uprava u juznoj Kini: to je pravo lice novoga kineskog kapitalizma. 114
Iznenadujuea je gospodarska moe sakupljena u regiji azijskog Pacifika, cak i ne uzmemo li u obzir Japan. Godine 1993. istocnoazijske
vlade imale su rezerve stranih valuta od 250 milijardi dolara, tri puta vise od Japana. Osim toga, privatne korporacije izvan Japana drzale su u rezervi dodatnih 600 milijardi dolara gotovine. Rast stednje
procijenjen je na 550 milijardi dolara po godini tijekom 1990-ih, tako
da bi do 2000. godine istocnoazijski ukupni domaCi proizvod (ukljucujuei Kinu) mogao dostiCi 2 bilijuna dolara, i prestiCi Japan. 115 Prema
drugim proracunima, uzevsi zajedno Kinu, Hong Kong i Tajvan (sto bi
odgovaralo strozoj definiciji "kineskoga kruga"), godine 1993. ta su
gospodarstva zajedno dostizala dvije treeine japanskoga ukupnog domaeeg proizvoda.U6 Neizravan i bitan utjecaj na ulazak Kine u gospodarstvo Azije bila je reakcija zemalja jugoistocne Azije, osobito Indonezije i Tajlanda, da se potice njihov rast i otvore njihova gospodarstva kako bi se ponudila alternativa stranom ulaganju. 117 Vijetnam i
Filipini slijede taj primjer. 118
Prema tome, ako zajedno uzmemo u obzir trajnu tehnolosku i gospodarsku snagu Japana, neprekidan proces gospodarskoga rasta i medunarodne integracije Kine, eksploziju ulaganjajapanskih, etnickih kineskih i korejskih tvrtki u regiju Istocne i Jugoistocne Azije, znacenje "Sjevera" u novoj globalnoj ekonomiji potpuno je nejasno. Nastanak brzorastucega kapitalizma azijskog Pacifika jedna je od najvaznijih strukturalnih promjena koje su se dogodile u svijetu na pragu novoga stoljeca, uz
raspad sovjetskoga carstva i proces ujedinjenja Europe. Iako cu analizirati povijesne korijene i drustvene posljedice tog procesa u nekoliko pojedinosti (vidi "Prema eri Pacifika?", svezak III.), vazno je iznaCi trag
moguenosti toga fenomena u strukturalnim trendovima koji, prema mojoj pretpostavci, tvore izvor konkurentnosti u novoj globalnoj ekonomiji.
Medu njima je i sposobnost tih zemalja da se sluze novim informacijskim tehnologijama, u procesima i u proizvodima, kako bi preusmjerile
vee uspostavljen model medunarodne podjele rada, ito uglavnom zahva114
115
116
117
118
144
Hsing (1996.)
Business Week (1993.)
Procjene izradio Jia (1994.: 3)
Tan Kong Yam (1994.)
Economist (1995d.)
ljujuCi domaCim snagama, buduci da su ameri~ke multinacionalne kompanije odigrale manju ulogu u tom procesu, osim u slucaju Malezije i
Singapura. Otvorenost globalne ekonomije, koja omogucuje pristup velikim trzistima, te uloga vlada, koje usmjeravaju konkurentnost svojih zemalja, u globalnoj, kapitalistickoj ekonomiji; dakle sveukupno, premjestanje sredista akumuliranja kapitala i proizvodnje visoke tehnologije u
azijski Pacifik, proces je povijesnih razmjera ciji se odjek u ostatku svijeta, a osobito u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, poceo osjecati u ranim 1990-ima.119
Taj proces krajnje diverzifikacije razvojnih putova takoder se vidi na
drugom kraju globalne ekonomije, takozvanom "Jugu", tako da je Nigel
Harris bio posve u pravu kad je najavio "propast treceg svijeta". 120 Naravno, postoji siromastvo i ljudska patnja rasprostranjena po cijelom
planetu, a tako ce nazalost biti i dalje u predvidivoj buducnosti. 121 Doista, dolazi do rastuce polarizacije dohotka na svjetskoj razini, kao sto je
prikazano u proracunima CEPII modela za razvoj ukupnoga domaceg
proizvoda po stanovniku prema svjetskim zonama u razdoblju od 1960.
do 2000. Ipak, takoder postoji sve veca diferencijacija gospodarskoga
rasta, tehnoloskoga kapaciteta i drustvenih uvjeta izmedu razlicitih
svjetskih podrucja, izmedu ddava, unutar drzava, te cak izmedu regija.
Stoga je Juzna Azija, a osobito neka podrucja Indije, 1990-ih zapocela
proces brzoga gospodarskog rasta i ukljucivanja u globalnu ekonomiju,
nadmasujuCi svoja umjerena postignuca iz prethodnoga desetljeca: u
1980-ima juznoazijski ukupni domaci proizvod po glavi stanovnika porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 3,2% (5,5% porasta ukupnoga
domaceg proizvoda), nasuprot skromnih 0,6% porasta po stanovniku tijekom 1970-ih. N akon gospodarske krize 1990., Indija je usla u novu politiku internacionalizacije i liberalizacije svojega gospodarstva, uvodeCi
gospodarski razvoj u zonama kao sto su Ahmedabad, Bombay, Bangalore (novo sjeciste svjetske industrije elektronike) i New Delhi. Medutim,
stanje blisko gospodarskoj stagnaciji nastavlja se u najruralnijim podrucjima, kao i u nekim velikim gradskim sredistima kao sto je Calcutta.
Osim toga, veCi dio indijskoga stanovnistva, ukljucujuCi najdinamicnija
urbana sredista, nalazi se u bijednim uvjetima zivljenja zbog drustvene
nejednakosti i nove vrste neobuzdanoga kapitalizma. Predvida se dace
119 Za pregled procesa, vidi: Appelbaum i Henderson (ur.) (1992.); te Fouquin i dr. (1992.),
Martin (1987.); Wade (1990.); Amsdem (1992.)
120 Harris (1987.)
121 Rodgers (ur.) (1995.); Nayyar (1994.); Baghwati i Srinivasan (1993.); ILO-ARTEP
(1993.); Lachaud (1994.); Lustig (1995.); Tchernina (1993.); Islam (1995.)
145
06
S8
v8
8
o-\
co
0">
zgr
l8
ZL
LL
69
Z9
l9
S9
SS
vS
S
ZS
lS
Zv
lt
Z
L
tz
Z
ZZ
ll
tl
tl
ll
0
0
0
0
0
0
l.!"l
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
l.!"l
l.!"l
l.!"l
4!ua1sodez foJq
146
"'
I'-.
0">
M
0">
~'
:~
0
00
~
~
~ --:-
l/)
Lf)
0">
0">
E ::::-
.;=;
"'
~
.:X
E
~
~
~
;::
0
..;&.
~
0N
u
- -0
00
~
n:l
:::l
-c
~
' ..a
:=.._ 0
-c
0 0
>
N
c;
'-
c...
:::l
.;=;
"'c0
~
Vi
0
c...
~
.:X
.....,
"'
~
;;;:-
"'
a
>
N
~
c.::
Lt)
<'i
Vi
::)
i...:
!::!
supsaharska Mrika nastaviti zivjeti u neljudskim uvjetima. Latinska

Amerika kao cjelina jedva se oporavila od drustvenih gubitaka koje je
nanijelo takozvano "izgubljeno desetljece" 1980-ih, usprkos njezinu dinamicnom ukljucenju u globalnu ekonomiju sredinom 1990-ih. VeCina
zemalja bivseg SSSR-a provest ce ostatak godina ovoga stoljeca u sustizanju svoga zivotnog standarda iz 1960-ih. A cak i Azija kao cjelina, iako biljezi znacajan porast (oko 6% u prosjeku po godini tijekom 1980-ih,
a najvjerojatnije ce napredovati i u 1990-ima), jos uvijek ce biti vrlo daleko od zivotnih standarda razvijenih regija, s oeitom iznimkom Japana
i cetiri azijska tigra.
No, bitan je proces razvoja za milijune ljudi u nekim podrucjima, osobito u Kini, domovini petine svjetskoga stanovnistva, ali takoder i u velikim zemljama Latinske Amerike. U svrhu ove analize pod razvojem podrazumijevam istodobni proces poboljsanja zivotng standarda, strukturalnu promjenu u proizvodnom sustavu, i rastucu konkurentnost u globalnoj ekonomiji. I dok iznosimo teorije o postindustrijalizmu, pri kraju dvadesetoga stoljeca dozivljavamo jedan od najveCih pa i rastuCih valova industrijalizacije u povijesti, ako nam kao jednostavan pokazatelj sluzi apsolutan broj radnika u proizvodnji na svom vrhuncu 1990. g. (vidi sliku
2.5.): u posljednjem desetljecu samo u delti Biserne rijeke otvoreno je najmanje 6 milijuna novih radnih mjesta u proizvodnji. S druge strane, unovome modelu medunarodne podjele rada neke ruralne regije Kine, Indije
i Latinske Amerike, zemlje kao cjeline po Citavu svijetu, kao i veliki dijelovi stanovnistva, postaju nevazni (s gledista prevladavajucih gospodarskih interesa), pa ih se prema tome drustveno iskljucuje. 122 Kako bih usao
u slozenost tog procesa razvoja, slijedom cu istraziti proturjecne trendove kojeje dozivjela Latinska Amerika u posljednja dva desetljeca, i strukturalnu logiku koja prijeti iskljucenjem veceg dijela Mrike iz globalne
ekonomije.
lzvori rasta i stagnacije u medunarodnoj podjeli rada:

promjenljiva sreca Latinske Amerike
Latinska Amerika, Cija je gospodarska stagnacija u 1980-ima hila vise
puta u opreci sa sagom123 o razvoju Istocne Azije, znatno je razlieitija i
dinamicnija stvarnost od slike koju prikazuje dogmatska verzija teorije
122 Rodgers i dr. (ur.) (1995.)
123 Gereffi (1989.); Evans (1987.)
147
ovisnosti.124 Doista, do sredine 1970-ih stope rasta velikih zemalja Latinske Amerike nisu bile daleko od stopa rasta Istocne Azije (vidi tablicu 2.8.). "Izgubljeno desetljece", osamdesetih, kao posljedica krize dugovanja i pogorsanja glede trgovine, unazadilo je Latinsku Ameriku. 125
Cak i zemlje s velikim izvozom, kao sto je Brazil, morale su koristiti svoju zaradu za pokrivanje svojih financijskih obveza, te s obzirom na to
smanjiti uvoz ijavnu potrosnju u kljucnom trenutku kad su medunarodna konkurencija i tehnoloska revolucija zahtijevale modernizaciju proizvodne strukture.
Dugorocno gledano, moze se reCi da se Latinska Amerika u pola stoljeca nakon Drugoga svjetskog rata borila provesti tranziciju preko tri
razlicita, iako preklapajuca modela razvoja. 126 Prvi je model bio zasnovan na izvozu sirovina i poljoprivrednih proizvoda unutar tradicionalnoga obrasca nejednake razmjene, trgujuCi primarnom potrosnom robom za proizvodna dobra i know-how iz najrazvijenijih regija u svijetu.
Drugi je model bio zasnovan na uvozno supstitutivnoj industrijalizaciji, kroz politiku za koju su izradili nacrt i koju su ugradili ekonomisti
Ujedinjenih naroda - CEPAL (najistaknutiji Raul Prebisch i Anibal
Pinto), racunajuCi na prosirenje zasticenih domaCih trzista. TreCi je model bio zasnovan na razvojnoj strategiji usmjerenoj prema van, koristeCi se prednostima usporednih troskova kako bi se pridobilo trzisni udio
u globalnoj ekonomiji, pokusavajuCi tako oponasati uspjesan put nedavno industrijaliziranih zemalja Azije. Radi jednostavnosti tvrdim da je
prvi model propao u 1960-ima, drugi je iscrpljen do kraja 1970-ih, a treCi je u cijelosti zakazao u 1980-ima (s iznimkom Cilea, koji cemo poslije razmotriti), ostavljajuCi devedesete kao kriticno razdoblje restrukturiranja u povezivanju Latinske Amerike s novom, globalnom ekonomijom. Takoder sam misljenja da su ti neuspjesi odredeni mjesovitim
uCinkom preobrazbi koje se zbivaju u informacijskoj/globalnoj ekonomi124 Teorija ovisnosti odigrala je odlucujucu ulogu u proucavanju razvoja preobrazbom i
mijenjanjem teoretskog obrasca koji je dominirao do 1960-ih teorijom modernizacije,
zasnovanom na etnocentricnom pristupu, kojije cesto bio nevazan za povijesnu stvarnost zemalja u razvoju. Fernando Henrique Cardoso i Enzo Faletto (1969.) hili su intelektualni izvor najproduktivnijeg, osjetljivog pristupa analizi odnosa izmedu ovisnosti i razvoja. Medutim, u otprilike isto vrijeme, dogmatska grana teorije ovisnosti
prosirila se po cijelom svijetu, a osobito u Latinskoj Americi, pretjerano pojednostavnjujuCi probleme i smanjujuCi slozenost razvojnog procesa na puku dinamiku strane
dominacije. N ajpoznatiji au tor onog sto smatram dogmatskom skolom ovisnosti jeAndre Gunder Frank (1967.), najugledniji znanstvenik, koji se medutim zanio ideoloskom predano~cu. Za inteligentnu, suvremenu raspravu o teoriji ovisnosti, vidi: Lidia
Goldenstein (1994.).
125 Sainz i Calcagno (1992.); Frischtak (1989.)
126 Bradford (ur.) (1992.); Fajnzylber (1988.); Kuwayama (1992.); Castells i Laserna (1989.)
148
Tablca 2.8. la\inska Amerika: ukupan domaCi proizvod, po tipu izdatka, u konstantnim djenama 19BQ.
Godisnje stope porasta

1950.-65.
7965.-74.
1974.-80.
1980.-85.
7985.-90.
1950.-90.
5,3
4,7
4,7
5,0
6,3
3,1
6,2
6,5
7,0
8,9
3,7
8,7
5,1
5,5
5,2
4,7
4,7
5,7
0,3
-0,4
1,9
-8,7
5,5
-9,5
1,8
1,8
1,7
-0,2
5,8
6,0
4.8
4.7
4.9
4.7
4.5
4.3
Ukupan domaci proizvod

Privatna potrosnja
Opca vladina potrosnja
lzvoz
Uvoz
lzracunato regresijom
tzvor: ECLAC, na osnovi s!uzbenih podataka
USPON UMRE~NOG DRU~A
ji te ueinkom institucionalne nesposobnosti vecega dijela latinskoamerickih zemalja da se prilagode takvim preobrazbama. 127 Reakcije na
strukturalno opadanje u 1990-ima, u razlicito doba za razlieite zemlje,
dovele su do sve vece razlike izmedu latinskoamerickih gospodarstava,
buduCi da je svako drustvo trazilo poseban oblik ukljucenja u sve nametljiviju globalnu ekonomiju. Buduci da je ova analiza kljucna za razumijevanje raznolike dinamike nove globalne ekonomije, nesto cu podrobnije reCi o promjenljivu latinskoamerickom obrascu ovisnosti i razvoja u posljednja tri desetljeca.
Prvi razvojni model, najtradicionalniji oblik trgovinske ovisnosti,
iscrpljen je od 1960-ih nadalje kao ishod strukturalne preobrazbe svjetske trgovine i proizvodnje. Za svijet kao cjelinu, dio neenergetskih primarnih proizvoda u ukupnoj trgovini 1970-ih iznosio je samo 16%, dok
je za Latinsku Ameriku bio preko 48%. Doista, sve do 1980-ih za sve latinskoamericke zemlje, s glavnom iznimkom Brazila, primarni proizvodi Cinili su vise od 50% njihova izvoza. Ta ovisnost o primarnom izvozu
stavila je Latinsku Ameriku u nepovoljan polozaj u svjetskoj ekonomiji
zbog tri glavna razloga: stalna deterioracija u smislu trgovine primarnim proizvodima u odnosu na industrijski proizvedena dobra; rastuca
produktivnost u poljoprivrednoj proizvodnji u veCini razvijenih gospodarstava, sto je dovelo do nizih cijena i smanjenja potraznje na svjetskim trzistima; tehnoloska promjena koja je uzrokovala postupnu zamjenu tradicionalnih sirovina sintetickim proizvodima i naprednim materijalima, takoder smanjujuCi sirovinsku potrosnju putem recikliranja
upotrijebljenih materijala.
Slabost gospodarstava koja su ovisila o izvozu primarnih proizvoda hila je kljucni razlog sto su vlade strateski podrzale industrijalizaciju u
zamjenu za uvoz u zasticenim domaCim trzistima. Doista, tradicionalni
su se izvori prihoda smanjivali, a konkurencija u otvorenoj ekonomiji
smatrala se beznadnom nasuprot tehnoloskoj i financijskoj moCi tvrtki u
najutjecajnijim zemljama. Iako je ta politika zapoceta u 1930-ima i 1940ima kao odgovor na krizu 1930-ih, ona se u velikoj mjeri prosirila u 1960ima sa znacajnim pritokom izravnoga stranog ulaganja, uglavnom od
strane SAD-a, koje je bilo usmjereno na domaca trzista. U slucaju tri velike latinskoamericke zemlje (Brazila, Meksika i Argentine) uz uvozno
supstitutivnu industrijalizaciju, izvoz je takoder znatno porastao u 1960ima i 1970-ima, osobito u sektorima vezanim uz primarne resurse. Te su
mjere bile dosta uspjesne u Latinskoj Americi sve do sredine 1970-ih, ia127 Fajnzylber (1983.); Touraine (1987.); Stallings i Kaufman (ur.) (1989.); Calderon i Dos
Santos (1989., 1995.)
150
ko po cijenu stvaranja velike (aline hiper) inflacije: ukupan domaCi proizvod za cijelu regiju porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 5,3% u razdoblju 1950.-65., te na 6,2% 1965.-74. Prosjecni godisnji porast proizvodnje izvoza 1970.-80. iznosio je jakih 11%, sto je manje, ali ne daleko od
15,95% cetiri "azijska tigra" u istom vremenskom razdoblju. 128 Iscrpljenje
modela uvozno supstitutivne industrijalizacije bilo je posljedica razliCitih
faktora, a u pozadini tehnoloskog i gospodarskog restrukturiranja do kojeg je doslo u svjetskoj ekonomiji od sredine sedamdesetih nadalje. Bit ce
lakse prisjetiti se tog procesa u povijesnom slijedu.
Pad modela izvoza primarnih proizvoda, s iznimkom zemalja izvoznica nafte, iscrpio je drzavne rezerve o kojima je ovisio uvoz za gospodarstvo. Dva naftna soka (1974., 1979.) potakla su na preustroj u vanjskom
sektoru. Nagrizena neobuzdanom inflacijom, domaca potraznja pocela je
opadati, smanjujuci osnovu za uvoznu supstituciju kao akumulacijsku
strategiju. Proizlazece drustvene napetosti kasnih 1960-ih donijele su
kraj veCine drustvenih saveznistava koja su hila u korijenu latinskoamerickih populistickih drzava, te su otvorile put raznim militaristickim rezimima. Oni su, osim uvodenja politicke represije i drustvene nejednakosti, vrlo cesto imali rasprostranjenu korupciju i neueinkovitost. Ipak,
gospodarske teskoce koje je dozivio model uvozne supstitucije mogle su se
svladati u doglednom vremenu, osim intervencije vanjskih faktora izravno povezanih s dinamikom nove globalne ekonomije. Napokon, zemlje
azijskog Pacifika, ukljucujuCi Japan, Tajvan i Juznu Koreju, u 1950-ima
i 1960-ima prosle su kroz produzeno razdoblje politike uvozne supstitucije na visoko zasticenim trzistima, sve dok njihove industrije nisu bile
spremne za postupan napad na svjetsku ekonomiju. Ono sto je odlucujuce preokrenulo razvojni proces u Latinskoj Americi hila su masovna,
neodgovorna dugovanja kasnih 1970-ih te monetarne politike izradene
za svladavanje krize duga u 1980-ima.
Brojni se radovi have podrijetlom i procesima koji su doveli do duznicke krize u Latinskoj Americi i u ostalim podrucjima u svijetu, a veCinom se radi o izrieito ideoloskim radovima, bilo od strane dogmatskih
ljevicarskih kriticara, 129 bilo od strane ortodoksnih neoklasicnih ekonomista.130 Pa ipak je prica donekle jednostavna. 131 Ukratko, postojao je vi128
129
130
131
Svjetska banka (1994.)

Payer (1974.)
Feldstein i dr. (1987.)
Interpretacija duznicke krize kojaje ovdje predstavljenaje, naravno, samo moja odgovornost. Medutim, oslonio sam se na analize i informacije iz nekoliko izvora, medu kojima: Stallings (1992.); French-Davis (ur.) (1983.); Arancibia (1988.); Schatan (1987.);
Griffith-Jones (1988.); Calderon i Dos Santos (1995.); Sunkel (ur.) (1993.).
151
sak petrodolara koji su trebali hiti reciklirani na glohalnim financijskim

tr:listima istog trenutka kada su razvijena gospodarstva hila u najgoroj
recesiji od 1930-ih, a niske kamatne stope su u stvarnim uvjetima donosile negativne povrate. Privatne medunarodne hanke, osohito u SAD-u,
vidjele su mogucnost posudivanja latinskoamerickim vladama, osohito
onima koje su bile hogate naftom, te time i potencijalno solventne. Ali
one nisu bile osobito izbirljive: svaka vlada koja je trebala velik zajam
mogla ga je dobiti, jer su banke racunale na mogucnost primjene politickog pritiska na latinskoamericke vlade ako bi one zakazale, sto se na
kraju i dogodilo.
Vlade su se koristile zajmovima na razliCite, cesto neproduktivne, a
ponekad i neohicne naCine: argentinski vojni diktatori upotrijebili su novae za kupnju vojne zeljezarije kako bi pokusali preuzeti Falklande od
Britanije, usput pomazuCi politickoj karijeri M. Thatcher; u slucaju Meksika, Lopez Portillo i brojna meksicka drzavna poduzeca zagrezli su u
korupciju vise od uobicajenog, uspijevajuCi na taj naCin stvoriti najveci
dug u povijesti Meksika upravo tijekom godina skoka u cijenama nafte,
proizvodnji i izvozu; Venezuela je utopila velik dio novaca u neprofitabilnim javnim korporacijama, osobito u celiku i petrokemiji, ostecujuCi na
taj naCin zemlju u korist tehnokrata koji su vodili te korporacije; Banzerova je Bolivija rabila javni novae za prosirenje javnih izdataka s malim
proizvodnim ucinkom, te za podrsku na izvoz usmjerenom privatnom
ulaganju u nizinama, pripremajuCi podrucja za uzgoj koke i protuzakonitu proizvodnju kokaina; mozda je samo Brazil pokusao investirati harem
dio zajmova u ponovnu izgradnju drzavne industrijske i komunikacijske
infrastrukture, iako usred rasipnicke prakse u menedzmentu od strane
zbrkanoga vojnog rezima. Prema tome, medusobno priblizavanje interesa neodgovornih davanja zajmova privatnih financijskih tvrtki, uglavnom iz SAD-a, te zloporabe zajmova latinskoamerickih vlada, stvorili su
financijsku tempiranu bombu koja je eksplodirala 1982. kada se Meksiko odrekao placanja svojeg duga.
Pozornica je spremna za drugi cin drame: na scenu do laze medunarodne ustanove za davanje zajma, koje predvodi Medunarodni monetarni fond (MMF). 132 S gospodarstvima u financijskom bankrotu, veCina latinskoamerickih zemalja bila je suocena s izhorom: ili prekinuti svoje vee
ostecene odnose i veze s globalnom ekonomijom ili prihvatiti duboko restrukturiranje svojih gospodarstava, strogo slijedeCi politiku za koju je
MMF izradio nacrt za svaku zemlju u ime kluba vjerovnika. Malo se ze132 Stallings (1992.); Siddell (1987.); Gwin i Feinberg (1989.); Haggard i Kaufman (ur.)
(1992.)
152
malja usudilo to odbiti. 133 A one koje su pokusale, to su ucinile s tako slabog polozaja, oslanjajuCi se na nerealisticne demagogije bez stvarne politicke podrske, da su vrlo brzo pale u nemilost, pri cemu je Alan Garcia iz
Perua najjasniji primjer takve strategije osudene na propast. Prema tome, uz pristanak vlada uhvacenih u zamku, ekonomisti potaknuti od
strane MMF-a poceli su 1980-ih raditi na restrukturiranju Latinske
Amerike. Dok su nemilosrdno proglasena nacela neoklasicne ortodoksije
slobodne trgovine (ne obaziruci se na raznolikost ekonomskih teorija i
iskustava, pa time i na bezobrazluk bilo koje ortodoksije), dvije su mjere
postale srediste svih novih politika, i jedan je jednostavan cilj prevladavao nad cjelokupnom strategijom. Te su dvije mjere bile: (a) kontrola inflacije, osobito ostrim smanjenjem troskova vlade, nametanjem fiskalne
krutosti, suzavanjem zalihe kredita i novca kao i snizavanjem placate (b)
privatizacija sto vecega moguceg dijela javnog sektora, osobito najprofitabilnijih poduzeca, nudeCi im sve do ponude na drazbi stranog kapitala.
Temeljni cilj postignut kroz te mjere hila je homogenizacija makroekonomskih obiljezja Latinske Amerike, izjednacavajuCi ih s obiljezjima
otvorene, globalne ekonomije. Prema tome, ulaganje je moglo dod iz bilo
kojega dijela svijeta i otiCi prema bilo kojemu dijelu, slobodna trgovinaje
mogla uslijediti, a proizvodnja biti premjestena na bilo koju lokaciju u regiji. U tom procesu sve konkurentnija gospodarstva mogla su platiti kamate na izvanredno velik dug. Iako je neposredni cilj tih politika bio izbjeCi masovno zakazivanje u medunarodnim zajmovima, i na taj nacin izbjeCi velike krize medunarodnoga bankarstva, krajnja svrha dugom potaknutog restrukturiranja Latinske Amerike hila je ukljuCiti taj kontinent u novu, globalnu ekonomiju, ili harem najproduktivnije, potencijalno dinamicne segmente gospodarstva svake zemlje. Prema tome, tijek dogadaja kretao se od neodgovorne posudbe do neodgovornog trosenja, a zatim do monetaristickog diktata MMF-a i kluba vjerovnika, sto je palo u
zadatak sposobnom i dobronamjernom udruzivanju demokrata i tehnokrata kako hi odveli svoje zemlje na otvoreno more globalne ekonomije.
133 Brazil je pokazao svijetu 1993. da se o placanju medunarodnog duga moze pregovarati izravno s kreditnim bankama, bez intervencije MMF-a. Tadasnji ministar financija
Fernando Henrique Cardoso postigao je dogovor u New Yorku s glavnim kreditorima
Brazila a da nije umijesao MMF u pregovore, pri cemu je izbjegao gubitak slobode u
gospodarskoj politici. Mislim da ova sloboda manevriranja i nacrta politike, imajuCi
na umu specificno stanje u toj zemlji, nije nepovezana sa spektakulamim uspjehom
Cardosova Plan Real u nadziranju inflacije 1994. Naravno, nisu sve zemlje bile toliko
vazne kao Brazil da bi im se pomoglo da izbjegnu diktat MMF-a. Medutim, zapanjujuCi slucaj podredenosti Rusije politici MMF-a (u zamjenu za bijednu pomoc), usprkos
njenoj moCi kao nacije, pokazuje daje vladina samopouzdanost veliki faktor u upravljackim procesima u novoj globalnoj ekonomiji.
153
Ustvari, usprkos cijelom prevelikom publicitetu oko Latinske Amerike u trenutku pisanja, nije se zapravo sve rijesilo onako kako je trebalo.
Strateski cilj programa restrukturiranja bio je uCiniti latinskoamericka
gospodarstva konkurentnima u novoj svjetskoj ekonomiji, sto je podrazumijevalo njihovu sposobnost konkuriranja u izvozu proizvodnje. Medutim, preduvjet za takvu konkurentnost bila je tehnoloska modernizacija
proizvodne osnove. 134 Bez toga tehnoloskog kapaciteta, izvoz regije mogao
je porasti uz strategiju smanjivanja troskova proizvodnih dobara nize
kvalitete, ali se nije nikada mogao uzdiCi do konkurentnog izvoza proizvodnih dobara visoke vrijednosti. Pa ipak, modernizacija tehnoloske infrastrukture (od telekomunikacija do istrazivanja i razvoja te obucavanja
ljudskih resursa) zahtijevala je masovno javno i privatno ulaganje u isto
doba kad su krutost politike i smanjivanje potrosnje ostavili latinskoamericke vlade i poduzeca bez resursa. 135 Osim toga, poduzeca i bogati
pojedinci brinuli su se za vlastito prezivljavanje, stavljajuCi svoju stednju
u medunarodne financijske mreze, pa je u 1980-ima Cisti prijenos privatnog kapitala izvan Latinske Amerike bio veCi od ukupnoga dugovanja te
regije. 136 Kad je rijec o razvoju trgovine, slijedeCi pazljivu statisticku analizu Brazila, Meksika i Argentine koju je izradio Paolo Guerrieri, 137 tijekom 1970-ih pa sve do duznicke krize ranih 1980-ih, izvoz je rastao brze
od svjetskog prosjeka, a udio u svjetskom izvozu za te tri zemlje porastao
je za 76%.
Medutim, tijekom 1980-ih cijela je regija dozivjela industrijsku stagnaciju, a udio u svjetskom izvozu tih triju zemalja opao je za 39%. Prerna Guerrieriju i brojnim latinskoamerickim ekonomistima, u korijenu
opadajuce konkurentnosti gospodarstava Latinske Amerike lezi nesposobnost zemalja i tvrtki da promijene svoje tehnoloske osnove tako da
proizvodni izvoz postane kljucan za gospodarski rast. Prema tome, s jedne strane, za te tri zemlje udio proizvodnje u izvozu porastao je s 25,6%
u cjelokupnom izvozu u ranim 1970-ima na otprilike 55% u kasnim 1980ima. Ali slika postaje uznemirujuca kada analiziramo diferencijalni rast
izvoza proizvodnje po sektorima. SlijedeCi Guerrierijevu tipologiju te razmatrajuCi njegove podatke za Meksiko, Brazil i Argentinu (vidi tablicu
2.9.), porast izvoza proizvodnje uglavnom se odnosio na proizvode temeljne na primarnim resursima i industriji prehrane (u primjeru Brazila, ta134 Bradford (ur.) (1994.); Fajnzylber (1990.); Katz (1994.); Katz (ur.) (1987.); Castells i
Laserna (1989.)
135 Massad (1991.)
136 Sainz i Calcagno (1992.)
137 Guerrieri (1994.)
154
Tablica 2.9. Udio latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava u svjetskom izvozu 1970.-90.
Ukupna trgovina
Goriva
Druge sirovine
Prehrambena industrija
Tradicionalni proizvodi
Proizvodi temeljeni na primarnim resursima
Proizvodi temeljeni na razmjeru proizvodnje
Proizvodi specijaliziranih dobavljaca
Proizvodi zasnovani na znanosti
Ostali
1970.
1976.
1979.
1982.
1984.
1986.
1988.
1990.
1,99
5,84
1,94
5,62
2,89
4,91
3,51
5,63
0156
7157
5170
6134
9118
8165
8,89
2,69
5,02
4115
5101
8103
1193
2,94
1,76
1141
1,94
1,87
2,41
4118
3198
5117
7198
1152
3,52
2112
1100
1117
0,46
2,13
0104
4150
6163
2,10
5,21
1170
6138
7,14
1153
0,75
1'12
0183
0,65
7,59
1102
0,61
0,60
0132
0143
10,32
6187
1,40
0,57
0,76
0158
0156
10,31
7100
1134
1,99
1,43
0190
0,80
6,66
2109
3,28
2106
1132
1,40
7,61
Omjer izvoza latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava u svjetskom izvozu u svakoj skupini proizvoda; postotak
lzvor: Baza podataka SIE-World Trade; obradio Guerrieri (1994.).
5123
3194
9180
5162
1118
2,58
1184
0,92
0,97
0,67
koder i na proizvodima temeljenim na proizvodnji velikih razmjera, kao

sto su automobili). S druge strane, znanstveno zasnovani proizvodi (na
primjer elektronika, osobito kemikalije) i proizvodi specijaliziranih dobavljaca (kao sto je mehanicki inzenjering), odnosno sektori s vecom dodanom vrijednosti is najvisom stopom porasta u svjetskoj trgovini, ne samo da su imali skromnu ulogu u ukupnom izvozu nego je i znatno opala
njihova konkurentnost u drugoj polovini 1980-ih. Politike 1980-ih preokrenule su smjer smanjvanja tehnoloske ovisnosti koje je dostigla Latinska Amerika u 1970-ima. 138 OpadajuCi tehnoloski kapacitet negativno je
utjecao na cijelu proizvodnu strukturu, potkopavajuci na taj naCin produktivnost i konkurentnost u strateskim sektorima zbog meduovisnosti
tehnoloskih veza u informacijskoj ekonomiji. Prema Guerrieriju:
U primjeru latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava, ovih tehnoloskih veza medu tvrtkama i sektorima ili nije bilo ili
su bile vrlo slabe, osobito tijekom proslog desetljeca (osamdesetih).
Ta slaba tehnoloska meduovisnost uvelikeje pridonijela znacajnom
pogorsanju dugorocnoga konkurentskog polozaja tih triju latinskoamerickih gospodarstava. 139
Cisti ishod restrukturirajuCih politika za Latinsku Ameriku 1980-ih
bio je gospodarsko zaostajanje i bolna drustvena kriza. 140 U ostroj opreci
s proslim iskustvom u ovom stoljecu, obiljezenim stabilnim gospodarskim
rastom, u razdoblju 1980.-91. ukupan domaCi proizvod Latinske Amerike po glavi stanovnika imao je negativnu godisnju stopu porasta (-0,3%).
Dakako, s velikom iznimkom Brazila, inflacijaje postupno dosla pod kontrolu: mrtvi se ne micu. A gospodarstva velikih zemalja, kada su mjerena
po stanovniku, bila su gotovo mrtva tijekom 1980-ih (iako se Brazil, dosljedan svom karakteru, jos uvijek uspinjao i padao): po stanovniku ukupan domaCi proizvod u 1990-ima u veCim zemljama bio je ispod razine ili
jedva na razini 1982., osim Kolumbije i Cilea. Te se iznimke moraju razmotriti. Kolumbija je imala vrlo dobro postignuce tijekom 1980-ih, i glede porasta i glede nadziranja inflacije. Objasnjenjeje, usprkos neslaganju
sluzbenih ekonomista Kolumbije, vrlo jednostavno: upravo tijekom 1980ih ona je postala kljucno srediste akumulacije kapitala i menedzmenta
trgovine za jednu od najnaprednijih industrija, za proizvodnju i distribu138 Guerrieri (1994.); Katz (1994.)
139 Guerrieri (1994.: 198)
140 Sainz i Calcagno (1992.); CEPAL (1990.b); za primjer povecanja siromastva u dinamicnim podrucjima metropola Latinske Amerike, vidi analizu Sao Paola u SEADE
fondaciji (1995.). lzvori za podatke o porastu su lzvjestaji Svjetske banke o razvoju .
156
ciju kokaina.l41 Taj novi oblik ukljucivanja u globalnu ekonomiju analizirat cu iscrpnije (vidi III. svezak).
Cile, najCisCi model ideologa slobodne trgovine (pocetno savjetovan u
1970-ima od strane tzv. "Chicago decki" i podrzan od strane MMF-a pod
Pinochetovom diktaturom), doista je uspjesan slucaj prijelaza na novu
strategiju porasta putem izvoza.l42 Ipakje cesto pogresno shvacenjer, gledano iz perspektive 1990-ih, cileanski razvoj je pomijesao slijed dvaju velikih modela rasta: 143 prvi, pod diktaturom generala Pinocheta (1974.-89.),
prosao je krizu u razdoblju 1980.-82., te se suoCio s ozbiljnim teskocama
do kraja 1980-ih. Drugi model, u uvjetima politicke demokracije u 1990ima, moze biti prilika za stalan gospodarski rast u novoj globalnoj ekonomiji. Ta dva cileanska modela ustvari su primjeri razlicitih putanja za
buducnost Latinske Amerike. Zbog pometnje stvorene u medunarodnim
krugovima, koji su od Cilea zeljeli stvoriti primjer latinskoamerickoga
gospodarskog razvoja mijesanjem vrlo razliCitih gospodarskih politika,
smatram da je potrebno prisjetiti se nekih obiljezja toga jedinstvenog iskustva.
Gospodarsko postignuce Cilea tijekom 1980-ih bilo je preuvelicano samoopravdavajuCim diskursima MMF -a i drugih zastupnika slobodnoga
trzista. Razmotrite podatke: godisnja stopa porasta ukupnoga nacionalnog proizvoda Cilea po stanovniku u razdoblju 1980.-89. bila je 1,0%. Za
cijelo razdoblje diktature, izmedu 1974. i 1989., Cileanski ukupni domaCi
proizvod porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 3%, zasigurno poboljsavajuCi latinskoamericka slaba postignuca u 1980-ima, alijedva usporediva s istocnoazijskim stopama porasta. Godisnja inflacija u 1980-ima hila je u prosjeku preko 20%, sto je povoljno usporedujuCi sa susjedima bolesnim od hiperinflacije, ali jos uvijek uznemirujuce za medunarodne
standarde.
Izvoz je, iako je u 1970-ima porastao na visoku stopu (10,4% na godinu), prepolovljen u razdoblju 1980.-91. (na 5,2% godisnjeg prosjeka). Nadalje, Guerrrieri je iz svoje baze svjetskih podataka izracunao podatke u
tablici 2.10. koja daje iznenadujuca saznanja: udio Cilea u svjetskom izvozu u razdoblju 1987.-90., nakon jednog i pol desetljeca rasta, bio je nizi od njegova udjela za vrijeme vladanja Allendea u razdoblju 1970.-73.
Prvi razlog takve cinjenice vrlo je ocit: ukupna svjetska trgovina rasla je
brze od one u Cileu. Drugi je razlog manje ocit ali je vazniji: odnosi se na
strukturu cileanske trgovine. Kao sto je prikazano u tablici 2.10., iako je
141 Handinghaus (1989.); Garcia-Sayan (ur.) (1989.); Arrieta i dr. (1991.)
142 Fontaine (1988.); CEPAL (1986., 1994.); Sainz i Calcagno (1992.)
143 Foxley (1995.). Za podatke o Cileu, vidi MIDEPLAN (1994.).
157
Tablica 2.10. Udio velikih latinskoamerickih zemalja u svjetskom izvozu 1970.-90.
Meksiko
1970.
-3.
Ukupna trgovina
Goriva
Druge sirovine
Prehrambena industrija
Tradicionalni proizvodi
Proizvodi temeljeni na
primarnim resursima
Proizvodi temeljeni na
proizvodnji vec:ih razmjera
Proizvodi specijaliziranih
nabavljaca
Proizvodi zasnovani na
znanosti
Ostali
1979. 1987.
-82. -90.
Argentina
1970. 1979. 1987.

-3. -82.
-90.
1970.
-3.
0,330
1,495
0,033
0,080
2,030
0,190
0,300
0,108
0,005
1,698
0,123
0,023
0,455 0,943
1,260 1'143
0,018 3,603
1'193 1,523
0,853 0,338
0,430 0,223
0,815
1,345
4,173
1,753
0,538
0,350
1,023
1,850
0,050
3,600
3,408
0,673
1'143
1,223
0,043
6,073
4,973
0,938
1,135
1,770
0,000
5,385
4,190
0,838
0,573
2,290
0,000
0,078
3,178
0,228
0,475
2,815
0,000
0,080
2,158
0,288
0,503
0,450
0,725
0,160 0,805
1,925
0,043
0,288
0,255
0,650
0,225
0,855
1'115
0,058
0,138
0,298
0,205
0,663
0,208
0,858
0,113
1'193
0,535
0,175
0,140 0,523
8,590 5,658
lzvori: Baza podataka SIE-World Trade; obradio Guerrieri (1994.).
Cile
Brazil
1970. 1979. 1987.

-3.
-82. -90.
1979. 1987.
-82. -90.
0,238
0,318
0,000
1,730
0,340
0,063
0,255
0,668
0,000
2,823
0,498
0,078
0,313 0,285
2,500 1,483
1,553
0,168
0,198 0,195
0,033
0,048
0,043
0,583
0,133
0,148 0,088
0,003
0,013
0,008
0,503
0,350
0,130 0,093 0,073

0,085 0,033 0,013
0,005 0,015
0,003 0,030
0,005
0,295
lNFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE
9
proizvodnja srednje i visoke tehnologije
proizvodnja niske tehnologije
6
proizvodnja na veliko iz prirodnih resursa
5
4
3
2
prehrambeni proizvodi i sirovine
1970
1980
1989
Stika 2.6. Cile: razvoj izvoza 1970., 1980. i 1989. (mlrd US$)
Klasifikacija je zasnovana na Standardnoj medunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji {SMTK) u
troznamenkastim brojkama u skladu s kriterijima organizacije ECLAC (Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku) u El comercio de manufacturas de America Latina: Evoluci6n y
structura 1962-1989. (LC/R. 1056, Santiago, Cile, rujan 1991.) i u Interindustry Trade: A
Comparison between Latin America and some industrial countries (LC/R. 11 01, Santiago,
Cile, studeni 1991.).
lzvor: Procjene na osnovi primarnih podataka iz Latin American and Caribbean External
Trade Data Bank (BADECEL); Statistics and Projections Division, ECLAC.
cileanski izvoz imao vrlo dobre rezultate u poljoprivrednim proizvodima

i prehrambenoj industriji, i dalje je stagnirao u znanstveno zasnovanim
proizvodima visoke dodane vrijednosti i proizvodima specijaliziranih dobavljaca. Najvise se izvozilo dvije kategorije: prehrambene proizvode i sirovine (bakar, drvni proizvodi, zemaljske plodine, vino itd.) te proizvode
na osnovi prirodnih resursa (kao riblji obroci, konzervirana morska hrana, papirna pulpa, uzgojena riba) (vidi sliku 2.6.). Udio proizvodnih dobara u izvozu bio je vrlo malen: doista, Cile je, za razliku od zemalja azijskog Pacifika koje je sklon oponasati, pretrpio ostar proces deindustrijalizacije, osobito tijekom 1970-ih: godine 1982. proizvodnja ukupnoga do159
maceg proizvoda po stanovniku palaje na 69% razine iz 1972., a porasla

na 93% u 1990. Ukupan nacionalni proizvod po stanovniku 1990. bio je
jos uvijek ispod 2000 $. Sto se tice prednosti gospodarskog rasta za Cileance, postotak ukupnoga domaceg proizvoda koji je odlazio u place pao
je s 42,7% u 1970. na 33% u 1985.godini, pa su izmedu 1982. i 1989. stvarne place neznatno opale, a kupovna moe minimalnih placa znatno pala.
Kao rezultat, 1987. je godine 44,7% stanovnistva zivjelo ispod razine siromastva, od cega je 17% zivjelo u uvjetima krajnje bijede. 144 u sprkos
svim ovim napomenama, Cile je imao bolji uCinak od ostatka Latinske
Amerike tijekom "izgubljenoga desetljeca" 1980-ih. Zasto? Kljucni element u poticanju gospodarskoga rasta bio je porast izvoza: s 12% ukupnoga domaceg proizvoda 1974. godine na 32% u 1989. Uvjeti takva ostvarenj a hili su povezani s pet glavnih faktora:
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
do kraja 1980-ih okrutna autoritarna je drzava odobrila vrlo nisku

cijenu radne snage i, najbitnije, gospodarstvo na stetu prirodnih resursa te apsolutan nedostatak nadzora zastite okolisa, koji su Cile
uCinili vrlo konkurentnim u sektorima u kojima je ispunjenje pravila za zastitu okolisa najveca zapreka brzom profitu 145 (na primjer,
cileanska obrada ribljih obroka olaksana je na taj naCin da se tvrtkama dopustilo da zauzmu cijela mrjestilista ribe na obali i salju
ih na preradu bez ikakve daljnje procedure);
postojanje vrlo jake cileanske poljoprivredne burzoazije, koja s kapitalom i poduzetnickim vjestinama zauzima svjetsko trziste na osnovi vlastitog ucenja tehnologije; dobar primjer te strategije je razvoj cileanskog uzgoja ribe, izvoznog sektora u ekspanziji, zasnovanog na oponasanju norveske tehnologije;
velika podrska medunarodnih kreditinih ustanova, a osobito MMFa, koje su se obvezale uCiniti od Cilea skolski primjer razvoja vodenog trgovinom u novoj otvorenoj svjetskoj ekonomiji;
znacajno izravno strano ulaganje (gotovo 1 milijarda dolara na godinu 1983.-90.), ohrabreno cileanskom vjerodostojnoscu kod medunarodnih ustanova;
i takoder, ironicno, postojanje jakoga javnog sektora za stvaranje
dohotka pod Pinochetom omogucilo je Cileanskoj drzavi da i dalje
prima potreban prihod kako bi nastavila s projektima infrastrukturnog razvoja, usprkos ogranicenjima uvoza povezanih sa stedljivom monetarnom politikom. CODELCO, monopol proizvodnje bak-
144 Sainz i Calcagno (1992.); Foxley (1995.)

145 Collado (1995.); Quiroga Martinez (ur.) (1994.)
160
ra u Cileu, nacionaliziran za vrijeme Allendea, nije bio privatiziran

pod Pinochetom te je nastavio uzdrzavati cileansku drzavu i preko
nje Cileanski biznis. U zagrizenu slobodnotrzisnom Cileu, ulaganje
javnog sektora prema udjelu u ukupnom domacem proizvodu poraslo je s 4, 7% u 1982. na 8% u 1987. godini. 146
Medutim, do kraja 1980-ih "neoliberalni" cileanski model dostizao je svoje granice. S jedne strane, rasprostranjeno siromastvo i stagnacija prosjeka stvarnih placa ograniCili su domace trziste na rastucu, ali razmjerno malu bogatu srednju klasu. S druge strane, gospodarska usmjerenost
prema van zahtijevala je povecanje tehnoloskoga kapaciteta, ukljucujuCi
trgovacko i informacijsko umrezivanje na vanjskim trzistima, kako bi se
osigurao prijelaz na trzista s visom dodanom vrijednosti. Osim toga, rastuca opozicija tradicionalno demokratskoga cileanskog drustva prema
diktatoru Pinochetu dovela je do politicke nestabilnosti, sto je stvorilo potencijalni rizik za znacajno strano ulaganje. U posljednjem razdoblju Pinochetova rezima gospodarski rast smanjen je na 3%, stopa ulaganja pala je na manje od 18% ukupnoga domaceg proizvoda, a inflacija je dostigla godisnju stopu od 30% na kraju 1989.
Nova, demokratski izabrana vlada koja je preuzela Cile u ozujku
1990., postavila je kao cilj jacanje rasta u otvorenoj ekonomiji, upustaju6 se u preraspodjelu dohotka i poticuCi drustvene programe kako bi poboljsala uvjete zivljenja, osigurala drustvenu stabilnost i prosirila domace trziste. Cetiri godine administracije predsjednika Aylwina bile su dosta uspjesne na vecini podrucja. Ukupni domaCi proizvod porastao je na
prosjecnu godisnju stopu od 7% u razdoblju 1990.-93., opet voden izvozom, koji je povecao svoj udio u ukupnomu domacem proizvodu s 32% na
35%. Ali kljucna razlika u usporedbi s proslom politikomjest da su stvarne place porasle za 4% na godinu, minimalna placa je porasla za 24%,
preraspodjela dohotka znatno se poboljsala, a postotak stanovnistva ispod razine siromastva smanjio se na 32,7% ukupnog, pri cemu se vlada
ukljucila u opsezan program izgradnje stambenih prostora. Do 1993. inflacija je smanjena na oko 12% na godinu. Dvije su politike bile kljucne u
ovom dostizanju klimavoga cileanskog cuda: s jedne strane drustveni
pakt izmedu vladinih, poslovnih i radnickih udruzenja, sto je vladi dalo
prostora i vremena za djelovanje; s druge strane fiskalna reforma koja je
znatno povecala porezne prihode, sto je pribavilo resurse za naraslu drustvenu potrosnju i pocetak modernizacije tehnoloske infrastrukture. Nazalost, mjere za zastitu okolisa, iako ovog puta pisane na politicki korek146 Sainz i Calcagno (1992.: 22, br .6)
161
tnomjeziku sluzhenih izjava, i dalje su se podredile profitahilnosti gospodarstva zasnovanog na prirodnim resursima. Cile je jos uvijek suocen sa
strukturalnim prohlemom vezanim uz njegovu slahu tehnolosku osnovu,
koja hi trehala poholjsanje kako hi se prehacila na izvoz vece dodane vrijednosti, osohito ako se Cile pridruzi organizaciji NAFTA. Pa ipak, on je
mozda sposohan uCiniti potpuni prijelaz na novi model konkurencije u otvorenoj ekonomiji zahvaljujuCi njegovoj privlacnosti za strana ulaganja.
Doista, strucan gospodarski menedzment, oporavak demokratske stahilnosti i njegova poduzetnicka klasa ueinili su Cile povoljnim odredistem
za strano ulaganje. Prednost Cilea u novom modelu razvoja tijekom
1990-ih mogla hi se pripisati njegovu ukljucenju u glohalne gospodarske
mreze u pravo vrijeme kako hi se uhlazili ucinci iscrpljenja toga modela
izvoza zasnovanog na opseznom i donekle razornom iskoristavanju prirodnih resursa.
Iz iskustva Cilea moze se izvuci kljucna pouka. N akon raspada modela uvozne supstitucije, pod pritiskom glohalne ekonomije nametnute od
strane medunarodnih privatnih hanaka i MMF-a, latinskoamericka gospodarstva mogla su prezivjeti samo u novom ohliku ukljucivanja u glohalnu ekonomiju u kojoj su izvozni kapacitet gospodarstva te sposohnost
privlacenja stranog ulaganja kljucni Cimhenici. Cile je u dva stadija pokazao provedivost takve strategije, ali i njezine drustvene troskove i troskove za zastitu okolisa.
S druge strane, Meksiko je zemlja koja je poduzela najsmjeliji korak u
smjeru novoga modela usmjerenoga prema van, potpuno se ukljucujuci u
sjevernoamericku ekonomiju. 147 Kao ishod, cak i prije potpisivanja sporazuma udruge NAFTA, Meksiko je primio preko 28 milijardi dolara u razdohlju 1990.-91., te dodatnih 35 milijardi dolara stranog ulaganja 1992.,
sto odgovara svoti od preko polovice ukupnoga stranog ulaganja u Latinsku Ameriku. Sireca proizvodna osnova, s onu stranu maquiladoras enklava, pretvara Meksiko u industrijsku platformu za prodaju na integrirano sjevernoamericko trziste industrijskih dohara proizvedenih u Meksiku, u usporedhi sa SAD-om po nizim cijenama, ana vrlo slicnoj razini
produktivnosti. 148 Izvoz iz Meksika u 1992. odgovarao je gotovo cetvrtini
njegova ukupnoga domaceg proizvoda. Medutim, trgovinski deficit Meksika, njegova krajnja ovisnost o glohalnim tokovima kapitala te osjetljivost financijskih tokova na politicki kontekst u zemlji, gurnuli su Meksiko u razarajucu financijsku krizu 1994. Ta je kriza oslahila dolar kada je
147 Martinez i Farber (1994.); Skezely (1993.); Pozas (1993.); Rogozinski (1993.); Randall
(ur.) (1992.); Cook, Middlebrook i Molinar (ur.) (1994.)
148 Shaiken (1990.)
162
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
5/ika 2.7. Peru: promjena postotka u ukupnomu domacem proizvodu 1988.-94.

/zvor: Banco Central de Reserva (Centralna banka za rezerve)
SAD priskocio u pomoc meksickom gospodarstvu, sada nerazdvojno povezanom s gospodarstvom svojega mocnog susjeda. 149
Latinska Amerika, sa svim osobitostima tako raznolikog kontinenta,
bila je u 1990-ima u procesu ukljuCivanja u novu globalnu ekonomiju, iako u podredenu polozaju. Ne racunajuCi Cile i Meksiko, izvoz za cijelu regiju koji je Cinio oko 15% ukupnoga domaceg proizvoda 1980., odgovarao
je iznosu od 20,6% ukupnoga domaceg proizvoda 1992. Strano ulaganje
pritjecalo je u neke zemlje, osobito Meksiko, Cile, Brazil i Argentinu od
ranih 1990-ih. 15 Cakje i Peru, kojije tijekom 1980-ih doslovno bio u tijeku gospodarske dezintegracije, spektakularno preusmjerio svoj pad u
razdoblju 1993.-95. (vidi sliku 2.7.), pod utjecajem tokova masovnoga
stranog ulaganja i trgovine koja se brzo sirila. To je bilo nakon sto je predsjednik Fujimori uspostavio neku vrst politicke stabilnosti i nametnuo
"Fuji- sok"kako bi ponovno stekao dobar glas kod MMF-a, kojije ta zemlja izgubila u vrijeme Alana Garcije. 151 Oko 60% peruanskog stanovnistva
koje ostaje ispod razine siromastva, ne umanjuje vaznost cinjenice da je
149 Business Week (1995b)
150 Bradford (ur.) (1994.)
151 Chion (1995.)
163
zemlja, koja je 1992. hila 30% ispod razine svoga ukupnog domaceg proizvoda po stanovniku od prethodnog desetljeca, 1994. postala zemlja s najvisom stopom rasta u svijetu (12%).
Medutim, buduCi daje masovno strano ulaganje, i u dionicama i u efektivi u nekretninama, vazan dio novoga gospodarskog dinamizma u Argentini, Peruu, Boliviji i Meksiku, i u odredenoj mjeri u Brazilu, mozemo uoCiti umjetan porast bogatstva u tim gospodarstvima, oznacavajuCi kao ulaganje ono sto je u osnovi prijenos u vlasnistvu postojece efektive, osobito
u privatiziranim drzavnim poduzeCima u strateskim sektorima. Prema tome, dio novog napretka te regije mogao bi se smatrati financijskom utvarom, podloznom reverzibilnim kapitalnim tokovima koji nemilosrdno i
pomno promatraju planet radi kratkorocne profitabilnosti, kao i u svrhu
ubacivanja u strateske sektore (kao sto su telekomunikacije). Konkurentnost gospodarstava orijentiranih na izvoz, ukljucujuCi Brazil, sprijecena
je zbog tehnoloskog jaza koji Latinska Amerika jos uvijek trpi. Nadalje,
politike unistenja drustva i okolisa koje je potaknuo MMF 1980-ih152 nisu
bile ukinute novim modelom gospodarskoga rasta koji daje prednost fiskalnoj krutosti i vanjskoj konkurentnosti pred bilo kojim drugim kriterijima. Stoga rasprostranjeno siromastvo suzava potencijalno domace trziste, prisiljavajuCi gospodarstva da prezivljavaju u globalnoj konkurenciji
smanjenjem troskova radne snage, socijalne pomoci i zastite okolisa.
Pa ipak, ukupno gledano, nakon napornog restrukturiranja u 1980ima, Latinska Amerika je u 1990-ima hila ukljucena u novu globalnu ekonomiju, s dinamicnim segmentima u svim zemljama koje su ukljucene u
medunarodnu konkurenciju za prodavanje dobara i privlacenje kapitala.
Cijena tog ukljuCivanja hila je vrlo visoka: 153 velik dio latinskoamerickog
stanovnistva bio je iskljucen iz ovih dinamicnih sektora, kako kao proizvodaCi, tako i kao potrosaci. U nekim slucajevima ljudi, gradovi i regije ponovno su povezani preko lokalnoga nesluzbenoga gospodarstva i kriminalnoga gospodarstva usmjerenog prema van (vidi "Globalna ekonomija kriminala" u svesku III.). Zata ce buducnast Latinske Amerike i njezin stva-.
ran ablik ukljucenja u infarmacijsku/glabalnu ekanamiju avisiti a relativnaj vaznasti dvaju aprecnih madela razvoja: prvi je blizi Pinachetovu Cileu, zasnavan na apsolutnom iskoristavanju stanavnistva i unistenju akalisa, kaka bi se izdrzala nemilasrdna kankurencija na vanjskom trzistu; iii
152 Nelson (ur.) (1990.,1992.); vidi pregled literature o siromastvu u Latinskoj Americi
1980-ih i 1990-ih, u: Faria (1995.); za procese unistenja okolisa povezane s novim modelom rasta kojije zastupao MMF, vidi: Vaquero (ur.) (1994.).
153 Za zajednicko videnje istaknutih latinskoamerickih intelektualaca novog povijesnog
toka razvoja, vidi tri sveska simpozija odrzanog u Meksiku 1991.: Coloquio de Invierno (1992.).
164
INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCESGLOBALIZACIJE
drukciji model, hlizi demokratskom Cileu 1990-ih, koji povezuje vanjsku

konkurentnost, drustveno hlagostanje i prosirenje unutarnjeg trzista, na
osnovi preraspodjele hogatstva i porasle tehnoloske i menedzerske modernizacije. Doista, ovaj potonji model odrazava stvarnost iskustva istocnoazijskoga razvoja koji se cesto predlaze Latinskoj Americi kao uzor.
Dva procesa gospodarskog restrukturiranja tijekom sredine 1990-ih
odluCit ce o sudhini Latinske Amerike u ranom dvadeset i prvom stoljecu. Prvi je uspjesno ukljucenje Meksika, ali i Cilea, a poslije i drugih gospodarstava u udruzenje NAFTA. Za sve holne posljedice koje to ukljucenje podrazumijeva i za americke radnike i za meksicke seljake, mohilnost kapitala, rad i tehnologija unutar takva velikog, dinamicnog i integriranoga gospodarskog podrucja potaknut ce ulaganje, premostiti neke rastrosne prostore vladine korupcije, otvoriti nova tr:lista i potaknuti tehnolosku rasprostranjenost. N adalje, jednostrana ovisnost teze ce
djelovati u slozenosti koju je stvorila nova glohalna ekonomija. Provedivost udruzenja NAFTA ce, medutim, ovisiti o sposohnosti Meksika da
demokratizira drzavu i provede preraspodjelu hogatstva medu cijelim
stanovnistvom.
Drugi proces je projekt gospodarskoga restrukturiranja i drustvene
reforme koji je pokrenuo predsjednik Cardoso u Brazilu 1995. Brazil je
gospodarska i tehnoloska centrala Latinske Amerike, te deseto po velicini gospodarstvo u svijetu. Ali je takoder i jedna od najraslojenijih zemalja na planetu te div oslahljen nepismenoscu i nedostatkom ohrazovanja
velikog dijela stanovnistva.l54 S radnickom aristokracijom i populistickim
politicarima koji sprecavaju reforme, te poslovnom elitom naviknutom na
tradiciju vladine potpore i profit od ilegalnog izvoza, mogucnosti za uspjeh nisu sigurne. Medutim, ako do pocetka dvadeset prvog stoljeca Brazil nastavi s tehnoloskim usavrsavanjem svoje proizvodne strukture, uz
neka poholjsanja u raspodjeli prihoda te s opseznim programom javnog
ulaganja u ohrazovanje i zdravstvo, mogao hi postati znacajna sastavnica glohalne ekonomije i povuCi za sohom na razvojni put veCi dio Latinske Amerike. Pa ipak, niti u Brazilu niti u Meksiku uspjesno ukljucenje
u novu, informacijsku ekonomiju nece jamCiti ukljucenje njihova naroda.
Za veci dio naroda moglo hi se poceti smatrati, kao sto je to moj koautor
Fernando Henrique Cardoso u svojoj hivsoj inkarnaciji napisao 1992., "da
cak nije niti vrijedan truda iskoristavanja; postat ce nevazan i ni od kakve koristi glohaliziranoj ekonomiji u razvoju." 155
154 SEADE (1995.); Economist (1995.)
155 Cardoso (1993.: 156)
165
Dinamika iskljucivanja iz nove globalne ekonomije:

sudbina Afrike?
Dinamika drustvenog iskljuCivanja znacajnog dijela stanovnistva kao rezultat novih oblika ukljucenja zemalja u globalnu ekonomiju djeluje u velikoj mjeri u slucaju Afrike. 156 Zbog vaznosti tog pitanja, sto se tice ljudi i
radi razumijevanja neujednacene logike nove ekonomije, analizirat cu taj
proces podrobnije u drugom svesku; smatram da je to jedno od najbitnijih poglavlja u ovoj knjizi (vidi "Uspon cetvrtoga svijeta" u III. svesku).
Medutim, potrebno je ukljuciti pregled skorasnjega razvoja africkoga gospodarstva kako bi se mogla razumjeti nova globalna ekonomija. Upravo
je osobina te nove ekonomije da utjece na cijeli planet bilo ukljucenjem ili
iskljucenjem iz procesa proizvodnje, cirkulacije i potrosnje, koji su u isto
doba postali globalizirani i informatizirani.
Prema tome, iscrpljenje modela proizvodnje primarnih proizvoda, zbog
pogorsanja trgovine, dovelo je veCinu africkih zemalja, a osobito zemlje
supsaharske Afrike do pravoga gospodarskog bankrota u 1970-ima. 157
Godine 1970. udio primarne proizvodnje u ukupnom izvozu iznosio je preko 52% za supsaharsku Afriku te preko 70% za sjevernu Afriku. Svjetsko
restruktriranje, zasnovano na proizvodnoj trgovini i izravnom stranom
ulaganju tijekom 1970-ih ucinilo je sve tezim nastavljanje modela tradicionalne trgovine po kojemuje radila veCina africkih gospodarstava. Africke vlade, kao i u slucaju Latinske Amerike, pokusale su prijelaz na industrijalizaciju i trgovinski orijentiranu poljoprivredu. Da bi to ucinile, obilno
su se zaduzile kod medunarodnih banaka koje su olako davale zajmove. 158
Ali uvjeti konkurentnosti u novoj informacijskoj, globalnoj ekonomiji bili
su predaleko od onoga sto bi u kratkom roku mogla postiCi prilicno primitivna gospodarstva koja su se u cijelosti sluzila trgovinskim kanalima starih i novih (SSSR) kolonijalnih sila. Kada su naftni sok iz 1979. te porast
kamatnih stopa uzrokovali njihov bankrot, veCina africkih gospodarstava
potpalaje pod izravan nadzor politika medunarodnih financijskih ustanova. Te su ustanove nametnule liberalizacijske mjere navodno usmjerene
na stvaranje trgovine i ulaganja. Krhka se africka gospodarstva nisu uspjela oduprijeti soku. Cak je i dragulj bivse francuske kolonijalne krune,
Obala Bjelokosti, potonula u gospodarsku dezintegraciju: 159 nakon sto je
156 CEPII (1992.); Lachaud (1994.); Sandbrook (1985.); Illiffe (1987.); Ungar (1985.); Jamal (1995.)
157 Leys (1987., 1994.); Ghai i Rodwan (ur.) (1983.)
158 Brown (1992.)
159 Glewwe i de Tray (1988.)
166
porasla na snaznih 6,6% na godinu u 1970-ima, imala je negativan rast

(godisnja prosjecna stopa od -0,5%) u razdoblju 1980.-91.; ustvari, mjereno po glavi stanovnika, njezin ukupan domaCi proizvod vratio se na stopu
od -4,6% na godinu tijekom 1980-ih. Konkurentni polozaj africkih zemalja u medunarodnoj trgovini nije bio sjajan u 1960-ima, ali se dramaticno
pogorsao nakon intervencije medunarodnih financijskih ustanova u africkim gospodarskim politikama (vidi dodatak ovom poglavlju): udio supsaharske Afrike u svjetskoj trgovini proizvodnih dobara godine 1970. iznosio
je 1,2% ali je pao na 0,5% u 1980. te na 0,4% u 1989. 160 N adalje, trgovina
primarnim proizvodima takoder je opala: sa 7,2% svjetske trgovine primarnih dobara 1970., palaje na 5,5% u 1980., te na 3,7% u 1989. Osim toga, steta poCinjena poljoprivrednoj proizvodnji Afrike bila je jos i veca nego sto pokazuju podaci. Dok politike liberalizacije nisu mogle privuCi ulaganje ili poboljsati konkurentnost, unistile su velike sektore naturalne poljoprivredne proizvodnje. 161 Kao rezultat toga, africke su zemlje ostale bez
obrane protiv utjecaja loseg uroda. Kada je susa zahvatila srednju i istocnu Afriku, rasprostranila se glad (Sahel, Etiopija, Sudan), koju su pogorsali gradanski ratovi i razbojnistvo koje potjece od namjesnickih vojnih
sukoba izmedu velikih sila (Etiopija, Somalija, Angola, Mozambik). BuduCi da su drzavne uprave, kao posrednice izmedu vlastitih zemalja i bijednih resursa prebacenih iz inozemstva, bile glavni izvor prihoda, nadzor
nad drzavnom upravom postao je pitanje opstanka. 162 A kako su plemenske i etnicke mreze bile najsigurniji ulog za pridobivanje podrske naroda,
borba za nadzor nad drzavnom upravom (cesto izjednacena s nadzorom
nad vojskom) bila je organizirana oko etnickih raskola. N a taj se nacin
ozivljavala stoljetna mrznja i predrasude: genocidne teznje i rasprostranjeno razbojnistvo u korijenu su politicke ekonomije africke iskljucenosti
iz nove, globalne ekonomije.
Gospodarstva sjeverne Afrike, zbog svoje geografske, demografske i
gospodarske blizine Europi nisu tijekom procesa restrukturiranja toliko
trpjela kao ostatak Afrike. Ona su pronasla nove oblike ukljucenja u europsku ekonomiju kroz izvoz radnika (novcane posiljke emigranata u maticnu zemljujedna su od najvaznijih tocaka u njihovoj bilanci placanja), 163
i pocetak strategije izvoza jeftinih proizvodnih dobara, osobito u slucaju
Maroka (4,2% godisnjeg porasta proizvodnje u 1980-ima). Ipak, proces in160 CEPII (1992.)
161 Durufle (1988.); Africka banka za razvoj (1990.)
162 Bayart (1992.); Rothchild i Chazan (ur.) (1988.); Wilson (1991.); Davidson (1992.); Leys
(1994.)
163 Choucri (1986.)
167
USPON UMREmNOG DRtfflTVA
dustrijalizacije Alzira po uzorn na sovjetski propao je zbog ogranicenja domaceg trzista. Egipat je pak uocio da se njegov jak porast iz 1970-ih prepolovio tijekom 1980-ih, a Tunis (modernizirani primjer regije u oCima
medunarodnih ustanova) porastao je za bijednih 1,1% godisnjega ukupnog domaceg proizvoda po glavi stanovnika u razdoblju 1980.-91. U 1990ima rasprostranjeno siromastvo i mehanizmi drnstvenog iskljuCivanja
prevladavali su u vecem dijelu zemalja Magreba i Mahreka. 164
Opcenito, sistemska logika nove globalne ekonomije nema bas neku
veliku ulogu za veCi dio africkog stanovnistva u najnovijoj medunarodnoj
podjeli rada. VeCina primarnih proizvoda ili su beskorisni ili jeftini, trzista su preuska, ulaganja prerizicna, radna snaga nedovoljno strucna, komunikacijska i telekomunikacijska infrastruktura oCigledno neodgovarajuca, politika suvise nepredvidljiva, a drzavna birokracija neuCinkovito
korumpirana (buduCi da nije bilo nikakvih sluzbenih medunarodnih kritika drugih birokracija koje su bile jednako korumpirane, ali ipak uCinkovite, kao na primjer u Juznoj Koreji do predsjednistva Kim Young Sarna). U takvim uvjetima, jedina stvarna briga "Sjevera" (osobito Zapadne
Europe) bio je strah od invazije milijuna seljaka i radnika prisiljenih da
napuste svoje domove zbog nemogucnosti prezivljavanja u vlastitoj domovini. Stoga je medunarodna pomoc hila poslana africkim zemljama u
nadi dace jos uvijek moci iskoristiti neki od vrijednih prirodnih resursa
te sa svrhom da se sprijeCi masovna glad koja bi mogla potaknuti migracije velikih razmjera. Medutim, ono sto se moze red o iskustvu prijelaza
Mrike u novu globalnu ekonomiju jest da je strukturalna nevainost (iz
tocke gledista sustava), stanje koje je kudikamo opasnije od ovisnosti.
Takva se strukturalna nevaznost otkrila kada se Africi tijekom 1980-ih
po uzoru na duznicku krizu nametnula politika prilagodbe, primjenom
apstraktnih formula u jedinstvenim povijesnim uvjetima: pod dominacijom uvjeta slobodnog tdista, medunarodnoga i domaceg, veCi dio Mrike
prestao je postojati kao cjelina gospodarski sposobna za zivot u informacijskoj/globalnoj ekonomiji.
Stoga najvjerojatniji izgledi za buduCi razvoj u Mrici proizlaze iz potencijalne uloge koju bi mogla igrati nova, demokratska Juzna Mrika crnacke vecine, s jakim gospodarskim i tehnoloskim vezama s globalnom
ekonomijom. Stabilnost i napredak Juzne Afrike, te njezina volja i sposobnost da vodi svoje susjede kao primus inter pares, nudi najbolju sansu da se izbjegne ljudski holokaust koji prijeti Mrici, te kroz Mriku, osjecaju covjecnosti u svima nama.
164 Bedoui (1995.)
168
Posljednja granica globalne ekonomije: segmentirand

ukljucivanje Rusije i bivsih sovjetskih republika
Restrukturiranje medunarodne ekonomije bilo je jos slozenije dezintegracijom sovjetskoga carstva, te konacnim ukljucivanjem slomljenih komadica bivsih komandnih gospodarstava u globalnu trzisnu ekonomiju. Propast komunizma i Sovjetskog Saveza vazni su povijesni dogadaji za koje
drzim da su izravno povezani sa strukturalnim teskocama drzavnog nacina proizvodnje u prelazenju na informacijski naCin napretka (vidi III. svezak). Ali koje god daje podrijetlo toga fenomena, ukljucenje preostalih gospodarskih rusevina posljednja je granica za prosirenje kapitalizma. Ta
gospodarstva mogu jedva prezivjeti bez veza sa svjetskim sustavom kruzenja kapitala, proizvoda i tehnologije. Doista, njihovim se prijelazom na
trzisnu ekonomiju upravljalo uz podrsku (ali ne preveliku pomoc) razvijenih kapitalistickih zemalja i medunarodnih financijskih ustanova, u smislu ugradnje makroekonomske politike, sto je omogucilo stranom kapitalu
i trgovini da djeluju u bivsim komandnim gospodarstvima. Prava veliCina
tih gospodarstava, njihova obrazovano stanovnistvo, njihova jaka znanstvena osnova i goleme rezerve energije znacajno ce utjecati na svjetski
gospodarski sustav. Dugorocno gledano, kljucan doprinos tog podrucja globalnoj ekonomiji mogao bi biti u pridodavanju 400 milijuna potrosaca dinamicnom trzistu, a to otvara triiste za preobilan kapacitet akumuliran
u proizvodnim strukturama visoke tehnologije Zapada, osobito u Zapadnoj Europi. No, takav dugorocan pogled zahtijevao bi proces gospodarskoga rasta koji bi te potrosace ucinio dovoljno solventnima da plate svoju
potrosnju na razini dovoljno velikoj da njihova triiste uCine znacajnim. Od
kasnih 1980-ih bivsa komandna gospodarstva biljeze negativne stope porasta, a procjena glasi da, u najboljem alii najmanje vjerojatnom slucaju,
ona do 2000. mogu dostiCi tek svoje skromne zivotne standarde iz 1980. 165
Ustvari, izgleda da se za Rusiju i bivse sovjetske republike pogorsanje moze nastaviti sve do u kasno dvadest prvo stoljece. 166 Stoga je proces ukljucivanja bivsega sovjetskog carstva u globalnu ekonomiju vrlo slozen te
zahtijeva pazljivo razmatranje. BuduCi da nisam u mogucnosti potpuno se
posvetiti tom pitanju u ovom poglavlja, ukratko cu skicirati ono sto bi trebali biti glavni trendovi koji se razvijaju u 1990-ima.l67
165 CEPll (1992.)
166 Khanin (1994.)
167 Ovaj dio je uglavnom zasnovan na mojem tadasnjem terenskom istrazivanju o krizi
Sovjetskog Saveza i procesu drustvene pretvorbe u Rusiji, od 1989. do sada. Specificno, najnovije informacije dolaze od terenskog rada i intervjua vodenih zajedno s Emmom Kiselyovom u lipnju i srpnju 1995. u Habarovsku, Sahalinu, Novosibirsku i Mos-
169
USPON UMREtEN'OG DRU~TVA
Zemlje istocne Europe pripojene su, komadic po komadic, u podrucje utjecaja Europske unije, osohito putem njemackog ulaganja i trgovine (vidi "Ujedinjenje Europe" u svesku Ill.). Balticke zemlje razvijaju
hlisku vezu sa skandinavskim zemljama, a njihova mala veliCina i visoka razina obrazovanja mogla hi ih uciniti potencijalnim podugovornim
mjestima za zapadnoeuropske industrije visoke tehnologije, uz to sto
trenutno imaju ulogu polazista za uvoz i izvoz ruske trgovine. Sto se tice drugih sovjetskih repuhlika, a osohito Ukrajine, njihov ohlik ukljucenja u glohalnu ekonomiju uvelike ce slijediti put nove, kapitalisticke
Rusije.
Strahovi i nade Zapada o trenutnom gospodarskom uCinku postsovjetske Rusije nikad se nisu ostvarili. Dvadeset pet milijuna Rusa koji su,
prema izvestaju za Komisiju Europske unije, trehali preplaviti Europu
nakon propasti njihova gospodarstva te dohivanja slohode putovanja u
inozemstvo, ostali su u domovini. Emigracija je u cijelosti hila ogranicena na Zidove (ali znatno manje od ocekivanog), te na stotine i tisuce, ne
milijune (tijekom 1995.), uglavnom znanstvenika i strucnih profesionalaca. Ukupno izravno strano ulaganje u razdohlju 1990.-94. zahiljezilo je
skroman iznos od 3 ili 5 milijardi dolara, ovisno o procjenama. Ta se hrojka moze usporediti s 26 milijardi dolara stranog ulaganja u Kinu samo u
1993., ili sa 63 milijarde dolara stranog ulaganja u Meksiko u razdohlju
1990.-92. Strana trgovina smanjila se u razdohlju 1991.-93. (izvoz je
1993. iznosio 86% njezine razine iz 1991., a uvoz je pao na 61% razine iz
1991.), iako su i izvoz i uvoz porasli 1994. (porast od 9,4% u izvozu te
5,1% u uvozu tijekom 1993. do studenog 1994.) te su hili na putu slicnog
porasta 1995. u doba pisanja ove knjige. Medutim, ispunilo se predvidanje o brzoj internacionalizaciji ruskoga gospodarstva: u studenom 1994.
izvoz je iznosio 25% ruskoga ukupnog domaceg proizvoda, a uvoz oko
17%, a to je oko dvostruko veCi omjer vanjskog sektora u odnosu prema
ukupnom domacem proizvodu nego u SAD-u. 168
Razlog je toga ocitog paradoksa (hrza internacionalizacija gospodarstva usprkos opadajucem izvozu i uvozu te oskudnom stranom ulagakvi. Kljufue ideje i informacije dobivene su iz intervjua i razgovora s nekoliko vodecih ekonomista Ruske akademije znanosti, ukljucujuCi Valerija Kuleshova, Gregorija
Khanina, Galinu Kovalyovu i Valerija Kryukova s Instituta ekonomike i industrijskog
inzenjerstva u Novosibirsku, te Aleksandera Granberga, direktora SOPS instituta u
Moskvi. N aravno, odgovornost za ovdje predstavljenu analizu iskljuCivo je moja, buduCi da sam interpretirao vlastitim rijeCima bit nasih razgovora. Za drukCiji pogled
ruskoga gospoaarskog prijelaza, viden iz obavijestene, ortodoksne ekonomske perspektive, vidi Aslund (1995.).
168 Izvor: podaci iz razliCitih ruskih izvora, sakupio i naveo Kur'yerov (1994., 1995.a,
1995.b). Vidi takoder: Economist Intelligence Unit.
170
INFORMACIJSKA EKONOMIJA 1 PROCES GLOBALIZACIJE
1994
Stika 2.8. Promjene u industrijskoj proizvodnji u Rusiji od 1986. do druge polovine

1994. (aproksimativna liestvica)
Osnovna razina za usporedbu: rane sedamdesete.
lzvor: Kuleshov (1994.)
nju) zalosno jednostavan: kolaps ruskoga gospodarstva, sa zapanjujuCim negativnim stopama u porastu ukupnoga domaceg proizvoda (vidi
sliku 2.8.). 169 Takoje ukupan domaCi proizvod opao za 29% u 1992./1991.,
te za 12% u 1993./92. Materijalna proizvodnja pala je za 63% izmedu
1989. i 1993. Ukupno ulaganje u gospodarstvo palo je za 15 posto 1991.,
za 49 posto 1992., te za 16 posto 1993. Pad u ulaganju bio je mnogo veCi u proizvodnji. Do 1994. bilo je procijenjeno da je 60% industrijskih
strojeva istroseno, buduCi daje, prema istrazivanju, 1993. samo cetvrtina menedzera poduzeca bila spremna ulagati u novu opremu. U poljo169 Kuleshov (1994.). Prikaz 2.8. razradio je Kuleshov na razliCi.toj statistickoj osnovi
Kur'yerovih podataka navedenih u tekstu. Medutim, oba izvora i oba autora poklapaju
se u odredivanju pretjerano velikog pada ruske proizvodnje od prve polovine 1990-ih.
171
USPON UMREmNOG DRUS'I'VA
privredi ulaganje je opalo za faktor 7 izmedu 1991. i 1993. Ukupna stopa akumuliranja u gospodarstvu (dolya nakoplenya osnovnykh fondov)
palaje za 33,8% 1989., za 32% 1992. te za 25,8% 1993.17 Usprkos sluzbenom optimizmu 1995., neovisni akademski ekonomisti zabiljezili su
nastavak opadanja u proizvodnji, poljoprivredi i gradevinskoj industriji.171 Dodatan pad u proizvodnji vjerojatno je uslijedio zbog nedostatka
trzista, zastarjelosti opnime te visoke razine dugovanja vecine poduzeca.172 Do sredine 1990-ih srce sovjetske industrije, vojno-industrijski
sektor, bio je znatno unisten; ustanove za znanost i tehnologiju bile su
u neredu; proizvodnja nafte i plina u nekim vaznim podrucjima, osobito u Tyumenu, hila je neorganizirana i jos uvijek u opadanju; a infrastrukture transporta i telekomunikacija ocajnicki su trebale opremu i
popravke. 173 Sto se tice ruske financijske situacije, strani dug Rusije
1993. cinio je 64% ruskoga ukupnog domaceg proizvoda te 262% godisnjeg izvoza. Predvideno je dace do kraja 1995. dostiCi 130 milijardi dolara.l74
Dakle, buduCi da je rusko gospodarstvo kao cjelina u procesu dezintegracije i opadanja, njegov vanjski sektor postaje razmjerno svijetla
tocka. N ajdinamicniji su mali dijelovi gospodarstva. Oni se povezuju s
globalnim procesima i trzistima te hrane bogatstvo koje se akumulira
u jednako malom dijelu stanovnistva, a cine ga vode nomenklature koji su postali kapitalisti, poslovi povezani s mafijom te rastuca skupina
profesionalaca s vjestinama za odrzavanje veze izmedu Rusije i globalne ekonomije.
Dakle, nakon godina pada, izvoz je u usponu, ali je sve vise koncentriran u sektoru goriva i energije (oko 50% ukupnog izvoza), prirodnih resursa te sirovina 175 (vidi tablicu 2.11.). Udio strojeva i opreme u izvozu vee
na niskih 6, 7% od ukupnog izvoza 1993., pao je u 1994. na 5,2%. Kao rezultat, Rusija je postala sve ovisnija o Sibiru i Dalekom istoku: gotovo
dvije treCine njezina izvoza dolaze iz tog podrucja. Sto se tice strukture
uvoza, ona takoder pokazuje trendove pogorsanja u gospodarstvu koje je
sve usmjerenije na vlastiti opstanak: 1994. udio strojeva u uvozu pao je s
33% na 30%, dok je udio hrane (usprkos dobrom urodu) porastao s 23%
170
171
172
173
Kur'yerov (1994.)
Profesor Valerij Kuleshov, intervju, Novosibirsk, srpanj 1995.
Profesor Gregorij Khanin, intervju, Novosibirsk, srpanj 1995.
Cas tells i N atalushko (1993.); N atalushko, osobni razgovori, Moskva, srpanj 1995.;
Schwitzer (1995.); Kryukov (1994.)
174 Kur'yerov (1994.)
175 Kovalyova (1995.); Kur'yerov (1995a i b); Castells, Granberg i Kiselyova (1996a, u pripremi).
172
Tablica 2.11. Strana trgovina Rusije (ukljucujuci trgovinu sa zemljama CIS-a), 1995.
KoliCinab
Vrijednost
% razine u istom
(US$ m)
lzvoz glavnih dobara, sijecanj-lipanj 1995.
Kruta naha (milijuni tona)
58,9
Nahni proizvodi (milijuni tona)
Prirodni plin (milijarde m3)
Ugljen
Koks
Zeljezne rude i koncentrati
Lijevano zeljezo
Zeljezne legure
Bakar
Neobradeni aluminij
Nikal
Drveni trupci (tisuca m3)
Drvena grada (tisuca m 3 )
Sperploca (tisuca m3)
Celuloza
Rotopapir
Amonijak
Metanol
Dusicna gnojiva
Kalijeva gnojiva
Gumena sintetika
Smrznuta riba
Strojevi, oprema
19,4
98,4
12,4
527
6.965
1.307
197
187
986
60,7
6.841
1.839
287
631
488
1.880
491
3.714
2.379
191
588
6.259
1.939
6.625
404
27,6
129
162
191
457
1.430
515
457
284
82,5
439
242
230
160
420
165
219
486
1.756
razd. 1994!
99
92
1OS
121
73
118
73
76
147
88
137
101
73
88
154
161
97
86
111
149
122
88
82
Uvoz glavnih dobara, sijecanj-svibanj 1995.

Zito
Secer, ukljucujuci sirovi
Smrznuto meso
Smrznuta piletina
Maslac
Suncokretovo ulje
Agrumi
Kava
1.027
321
262
126
111
281
10,8
Caj
Lijekovi
Odjeca, pletena i teksti Ina
Kozne cipele (milijuni pari)
Nezeljezni metali
Cijevi
Strojevi i oprema
12,1
455
151
422
455
224
223
107
155
53,4
133
386
269
88,1
234
243
6.111
55
109
127
147
135
336
84
92
123
86
62
64
85
85
137
Usporedba se odnosi na kolicinu osim kada nema dostupnih podataka;

u suprotnom, na vrijednost
b Kolicina je u tisucama tona, osim ako nije navedeno suprotno
Jzvor: Kur'yerov (1995.b)
173
na 33%. Uvoz peradi iz Amerike, ukljucujuci slavne "Bushove noge", 176

Cinio je znacajan udio u uvozu hrane.
Druga velika veza koja se razvija izmedu Rusije i globalne ekonomije
jest portfolio ulaganje stranog kapitala. Smatra se da na strano ulaganje
otpada oko 80% transakcija na ruskoj burzi. Glavni razlog za takvo zanimanje jest taj da su dionice ruskih poduzeca bile uvelike podcijenjene tijekom faze ubrzane privatizacije koju je provela Vlada Rusije u razdoblju
1992.-95. 177 Prema nekim izvorima, tijekom 1994. oko 11 milijardi dolara bilo je vezano (iako dosad jos ne i investirano) u dionicama poduzeca
u sektorima kao sto su nafta i plin, elektronika i telekomunikacije, odmor
i hoteli, oprema za transport i spediciju, te nekretnine. Ta ulaganja ne samo da se u buducnosti mogu isplatiti, kada i ako divovsko rusko trziste
pocne raditi, nego su vee povratila vrijednost odredenim efektivama za
tri do deset puta. 178 Tipican slucaj je Gazprom, gigantski plinski konzorcij, koji upravlja s 40% svjetskih rezervi prirodnog plina, te koji je privatiziran, ali jos uvijek pod nadzorom ruskih drzavnih holding poduzeca.
Godine 1994. burza je procijenila svoje rezerve na tri desetine jednog dolara po barelu naftnog ekvivalenta, sto se maze usporediti s 10,30$ za
British Gas: 179 tko god da je kupio dionice Gazproma, moze biti siguran
da ce ostvariti velik profit u ne tako dugom vremenskom razdoblju. Dakle, veCi dio portfolio ulaganja usmjeren je vise na financijske spekulacije
nego na restrukturiranje ruskoga gospodarstva. Ruski poslovni krugovi,
a osobito menedzeri poduzeca i vladini aparatciki koji su nadgledali proces provatizacije, zaddali su najvrednije vlasnistvo pod svojim nadzorom. No devalorizirali su dionice privatiziranih poduzeca kako bi ponudili znacajan profit stranim partnerima u zamjenu za trenutnu gotovinu,
koja se najcesce drzala na bankovnim racunima u inozemstvu.
Izravno strano ulaganje u proizvodnju nastavlja se s izvanrednim mjerama opreznosti u situaciji zakonske nepouzdanosti, birokratske arbitramosti
i briga za sigumost, glavnih obiljezja divljega ruskog kapitalizma. Cak i u
potencijalno profitabilnom sektoru nafte i plina, opreznost je osnovno pravilo. Nase vlastito istrazivanje ulaganja americkih ijapanskih poduzeca u prekomorsku busotinu nafte i plina na Sahalinu, 180 koja je najvise obecavala,
176 U ranim 1990-ima, kao izraz americke podrske, predsjednik Bush pojacao je subvencioniran izvoz smrznute hrane i piletine u Rusiju. Stoga su pileci bataci u puno ruskih domova hili jedino meso koje se mjesecima vidjelo, a ljudi su ga ubrzo nazvali
"Bushove noge", sto je u biti bio znak zahvalnosti, s malom ironijom. 1995. ruska je
vlada tvrdila da je dio uvozne peradi opasan za zdravlje.
177 Denisova (1995.); Stevenson (1994.)
178 Economist (1994.b); Denisova (1995.)
179 Stevenson (1994.)
180 Castells, Granberg i Kiselyova (1996a, u pripremi)
174
pokazuje da, iako bi znacajno ulaganje moglo doci iz tih poduzeca (oko 25 milijardi dolara u 25 godina), cvrsto vezivanje ceka da se prihvate posebni zakoni koji bi trebali stranim poduzeCima jamCiti potpunu slobodu kretanja
kapitala i upravljanja proizvodnjom. Medutim, za razliku od Sahalina, velike rezerve plina u zapadnom Sibiru cine se manje privlacnima izravnom
stranom ulaganju zbog nuzde oslanjanja na ruski nadzor proizvodnje i prijevoza plina. Drugim rijecima: dolazak stranog kapitala Rusiji usmjeren je
na iskoristavanje energije i prirodnih resursa, kao i dobrih financijskih sporazuma, pri cemu se tezi sto manjoj umijesanosti u rusko gospodarstvo i postavljanju vlastite infrastrukture. S druge strane, izgleda da ruska vlada i
ruska poslovna strategija privlace strani kapital sporazumima u paketu, a
da se pri tome ne odricu nadzora osim kada nema drugog Ijesenja (na primjer, nedostatak tehnologije i opreme za prekomorske busotine).
Medutim, razumijevanje dinamike ruskog prijelaza na trzisnu ekonomiju, ukljucujuCi njezino povezivanje s globalnom ekonomijom, lezi u onome sto je u osnovi na kocki u tom prijelazu: primitivno akumuliranje kapitala u gigantskim razmjerima. Ili, manje analiticki receno, nagomilavanje ruskog bogatstva, buduCi da stara klasa aparatcika nastoji postati punopravni partner u globalnom kapitalizmu, koristeCi se ponekad nepropisnim metodama. Doista, dijelovi nove poslovne elite koji nisu zanemarivi,
ponekad su povezani s razliCitim mrezama kriminalnoga gospodarstva,
najvjerojatnije najvise internacionaliziranim sektorom ruskoga gospodarstva. Jurij Sukhotin je, na osnovi razliCitih izvora, procijenio da je 1992.
prihod od kriminalnih poslova u Rusiji odgovarao otprilike 14,5% ruskoga
ukupnog domaceg proizvoda. Od tada se udio vjerojatno povecao. 181 I dok
se proces primitivnog akumuliranja nastavlja, te dok god se nastavlja borba izmedu razlicitih grupa i osoba za individualno vlasnistvo steceno kroz
proces vrlo pristrane privatizacije onoga sto je bilo drzavno, sto su odobrile svjetske financijske ustanove, nista se nece moCi urediti, ulaganjajedva
da se mogu nastaviti, a stvarna ekonomija i dalje propada. Kvazineformalna "kiosk ekonomija" kao osnova trgovine te uzgoj pri dacama za vlastite
potrebe, stvarni su potpornji ruskog prijelaza na trzisnu ekonomiju. 182
Ogranicene veze s medunarodnom ekonomijom, pretezno koncentrirane u
Moskvi i Sankt Peterburgu te povezane s nekoliko cvorova od Nizneg Novgoroda do Habarovska, preko Ekaterinburga, Omska i Novosibirska, saCinjavaju dinamican pol nove ekonomije, stvarajuCi nekoliko stotina milijunasa (u dolarima) i nekoliko tisuca milijardera (u rubljama) kao zivi dokaz uspjeha na najdivljijoj granici kapitalizma.
181 Handelman (1995.); Voshchanov (1995.); Commersant Weekly (1995.); Sukhotin (1994.)
182 Kuleshov (1994.)
175
U meduvremenu, zivotni standard za veliku veCinu stanovnistva i dalje pada. To je, zajedno s katastrofalnim nasljedstvom okolisa, potaknulo
spektakularan uspon stope mortaliteta u Rusiji, sto je prvi put preokrenulo smjer povijesnog trenda produzenja zivotne dobi. 183 Postoji rastuca polarizacija izmedu malih segmenata Rusije koji se potpuno globaliziraju te
vecine stanovnistva koje je uvuceno u sve primitivniju domacu ekonomiju, cesto podvrgnuto organiziranom teroru i nasilju. Takvo stanje moglo bi
potaknuti nepredvidljive odgovore drustva te poduprijeti politicke sanse
populistickoga, ultranacionalistickog pokreta. Godine 1995. slavna sala u
ruskim intelektualnim krugovima pripisala je perestrojku genijalnom
nacrtu Andropova da uCini komunizam ponovno privlacnim u ruskom narodu nakon nekoliko godina zivota u kapitalizmu. Sumnjam da je pamcenje u Rusiji tako kratkorocno. Medutim, takoder ne mislim da se drustveno raslojavanje i drustveno iskljucenje svojstveno logici nove globalne ekonomije mogu dalje nastaviti u Rusiji, ada ne budu dovedeni u pitanje.
U travnju 1992. Savjetodavni odbor za drustvene probleme prijelaza
pri Vladi Rusije, kojemu sam predsjedao, izruCio je povjerljivo izvjesce v.
d. premijeru te zamjenicima premijera, 184 u kojemu smo napisali:
Trzisno gospodarstvo ne djeluje izvan institucionalnoga konteksta.
Kljucni zadatak za pokret reforme u Rusiji danas je izgraditi institucionalni kontekst kako bi se stvorili uvjeti potrebni za trzisnu
ekonomiju. Bez takvih struktura trzisno se gospodarstvo ne moze
razviti vise od sitne spekulacije i jednokratne pljacke. To znaCi da
se djelotvorno, proizvodno trzisno gospodarstvo u osnovi razlikuje
od jednostavnog prijenosa efektive od drzave i stare nomenklature
k njihovim nasljednicima ... Ta drustvena, politicka i institucional183 Muska zivotna doh u Rusiji hila je 64 godine, usporedena sa 72 godine za ameriCke
muskarce. Ali opala je na 57 godina 1994., smjestajuCi Rusiju na nizu razinu od Egipta i Bolivije. Djecja stopa mortaliteta poraslaje za 15% na godinu 1992.-1994. U 1994.
stopa smrtnosti u Rusiji dosegla je 15,6%o, sto je porast za oko 30% od 1992. (stopa
smrtnosti u SAD-u hila je 9o/oo). Vidi: Specter (1995.).
184 U sijeenju 1992., ured premijera prve demokratske vlade postsovjetske Rusije zamolio
me da organiziram medunarodni savjetodavni odhor vodeCih znanstvenika drustvenih
znanosti kako hi pomogli Vladi Rusije da ovlada drustvenim prohlemima u prijelaznom
razdohlju. Prihvatio sam zadatak, a Odhor koji su sacinjavali Fernando Henrique Cardoso, Martin Carnoy, Stephen S. Cohen, Alain Touraine i ja poceo je raditi na prohlemu.
Tijekom 1992. mil ja smo imali nekoliko sastanaka s ruskim vodama u Moskvi (ukljueujuCi sastanak iza zatvorenih vrata, kojije trajao dva puna dana, a vodio se u sastavu
cijelog Odbora s Gaidarom, Burhulisom, Shokhinom i njihovim osobljem u ozujku
1992.). Napisali smo izvjestaj, te nekoliko radnih napomena, sve vrlo povjerljivo, iako
sam ja odlucio da kratak odlomak navedem u ovoj knjizi jer ne ugrozava nacionalnu sigurnost. Za novinske izvjestaje o djelatnostima tog odhora, koji je raspusten pri kraju
1992. nakon Gaidarove ostavke, vidi Izvestia, 1. travnja 1992.: 2. i 9. srpnja 1992.: 1.
176
INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZA JIJE
na infrastruktura ukljucuje mnogo elemenata, kao: zakone, pravila, kodekse i postupke za ljesavanje sukoha, odredivanje odgovornosti, za definiranje vlasnistva, za definiranje i ogranicavanje vlasnickih prava. Takoder je potrehno hrzo rasprostraniti uvjerenje da
su ta pravila doista pravila za upravljanje gospodarskim zivotom, a
ne samo mrtva slova na papiru. Da hi se to dogodilo, potrehna je
djelotvorna javna administracija. Trziste nije zamjena za ddavu:
ono je dopuna. Bez trzista drzava ne moze funkcionirati.
Izvjesce su pohvalili ondasnji ruski vode, ali ono ipak nije imalo utjecaja u stvaranju politike. Nekoliko mjeseci poslije, nasi na vrijeme upozoreni sugovornici, Gaidar i Burhulis, sluzheno su otpusteni iz vlade. Godinu poslije, hili su potrehni tenkovi da hi se proglasio novi ustav. Dvije godine poslije, Zirinovski i komunisti osvojili su velik dio glasova na parlamentarnim izhorima. Tri godine poslije, 1995., komunisti su pohijedili na
parlamentarnim izhorima. Godine 1994. produbljena ocjena ruskoga gospodarstva objavljena u listuEKO, prestiznom gospodarskom casopisu Sihirske akademije znanosti, zavrsava zakljuckom da
postoji ocit i oCigledno konacan neuspjeh vladine gospodarske politike, s jednostranim naglaskom na financijsku stabilizaciju, hez obzira na interese materijalne proizvodnje, s pretjerano pojednostavnjenim i politiziranim pristupom problemima razvoja trzista, te s
primitivnim razumijevanjem uloge i funkcija ddave u trzisnoj ekonomiji.185
Medutim, ociti nemar prema jasnim upozorenjima moze se lako ohjasniti drustvenim interesima kojima se sluzila ta gospodarska politika.
Segmentirano ukljucenje Rusije u globalnu ekonomiju, temeljno pitanje
za buducu strukturu i dinamiku toga gospodarstva, dogada se ali ne prerna nepovijesnoj logici trzista, nego prema povijesno odredenim procesima koji su, kao i u korijenima kapitalizma u drugim podrucjima, hili motivirani pohlepom i nametnuti silom.
185 Kur'yerov (1994.: 7, prevela E. Kiselyova). Za drukciji pogled na taj ruski gospodarski
zapis, s kojim sene slazem, vidi Aslundovu knjigu (1995.).
177
Arhitektura i geometrija
informacijske/globalne ekonomije
Sada mogu sazeti strukturu i dinamiku nove globalne ekonomije koja
nastaje iz povijesne interakcije izmedu uspona informacionalizma irestrukturiranj a ka pitalizma.
Strukturu te ekonomije obiljezava kombinacija cvrste arhitekture i promjenljive geometrije. Arhitektura globalne ekonomije pokazuje asimetricno meduovisan svijet, organiziran oko tri velike
gospodarske regije te sve vise polariziran duz osovine opreke izmedu
produktivnih, bogatih podrucja koja obiluju informacijama i osiromasenih podrucja koja su gospodarski obezvrijedena i drustveno iskljucena. Izmedu tri dominantne regije, Europe, Sjeverne Amerike i azijskog Pacifika, ova potonja izgleda najdinamicnija, a ipak najranjivija
zbog ovisnosti o otvorenosti trzista drugih regija. Medutim, isprepletanje gospodarskih procesa izmedu tri regije Cini gotovo nerazdvojnom
njihovu sudbinu. Oko svake regije stvoreno je gospodarsko zalede, u
kojemu se neke zemlje postupno ukljucuju u globalnu ekonomiju, obicno kroz dominantne regije koje su njihovi geografski susjedi: Sjeverna
Amerika za Latinsku Ameriku; Europska zajednica za istocnu Europu, Rusiju i juzni Mediteran; Japan i azijski Pacifik za ostatak Azije,
kao i za Australiju i Novi Zeland, te mozda za ruski Pacifik, istocni Sibiri Kazahstan; Afrika, iako je jos uvijek ovisna o bivsim kolonijalnim
gospodarskim mrezama, izgleda da je sve vise marginalizirana u globalnoj ekonomiji; Srednji istok je u cijelosti ukljucen u globalne mreze financija i opskrbe energijom, iako vrlo ovisan o avatarima svjetske
geopolitike.
Naravno, ne postoji nista automatsko u nastanku takva gospodarskog poretka: Rusija ce vjerojatno narasti kao samostalna sila i mogla
bi se povezati s Japanom, sto bi mu dalo vrlo potrebnu energiju i prirodne resurse, cimjapanski nacionalizam bude spreman rijesiti raspravu o Kurilima; Kazahstan ima jake veze s americkim naftnim kompanijama te s juznokorejskim chaebolom; MERCOSUR 186 izvozi vise u Europu nego u Sjevernu Ameriku, a cileanska je trgovina sve vise na azijskom Pacifiku. Kinase povezuje s etnickim kineskim mrezama naPacifiku radije nego s Japanom, sto ce u buducnosti najvjerojatnije saci186 MERCOSUR je trgovinsko udruzenje izmedu Argentine, Brazila, Urugvaja i Paragvaja, koje je zametak buducega zajednickog tdista Juzne Amerike. Godine 1995. najveCi udio izvoza MERCOSUR-a odlazio je u Europsku uniju.
178
njavati golemu gospodarsku podregiju s vise kapitala i radne snage nego podrucje s Japanom kao sredistem. Juzna Koreja nije ni u kom slucaju privjesak Japanu nego postaje veliki svjetski igrac u industriji visake tehnologije. "Jug'' je sve vise iznutra diferenciran, a neki od njegovih dijelova s vremenom se ukljucuju u "Sjever"; na primjer, Indonezija
je uvucena u dinamicne vode gospodarstva azijskog Pacifika i kroz japanska i kroz etnicka kineska ulaganja. Cak ni Afrika nije obvezatno
osudena na siromastvo: kao sto je vee prije spomenuto, Juzna Afrika kojom upravlja crnacka vecina mogla bi biti industrijski, financijski i tehnoloski magnet juznoafrickog potkontinenta, mozda se povezujuCi sAngolom, Namibijom, Bocvanom i Zimbabveom, kako bi tvorili podregionalnu cjelinu sposobnu za zivot. Ipak, usprkos slozenosti tog modela,
postoji osnovna, povijesno naslijedena arhitektura koja Cini okvir razvoja globalne ekonomije.
No, to nije cijela prica. Unutar vidljive arhitekture postoje dinamicni procesi konkurencije i promjena koji uvode promjenljivu geometriju u globalni sustav gospodarskih procesa. Doista, razvojni put koji
sam donekle shematicno opisao na prethodnim stranicama pokazuje
nastanak novog modela medunarodne podjele rada, osobitog za globalnu ekonomiju. Ono sto nazivam najnovijom medunarodnom podjelom
rada, sagradeno je oko cetiri razlicita polozaja u informacijskoj/globalnoj ekonomiji: proizvodaei visoke vrijednosti, zasnovani na informacijskom radu; proizvodaCi velikih razmjera, zasnovani na jeftinijoj
radnoj snazi; proizvodaci sirovina, zasnovani na darovima prirode; te
suvisni proizvodaCi, svedeni na devaloriziranu radnu snagu. Razlicit
polozaj tih razlicitih tipova rada takoder odreduje bogatstvo trzista,
buduci dace ostvarenje prihoda ovisiti o sposobnosti stvaranja vrijednosti ukljucene u svaki segment globalne ekonomije. Kriticna tocka je
ta da se ti razliciti polozaji ne poklapaju s drzavama. Organizirani su
u mreie i tokove, jer se koriste tehnoloskom infrastrukturom informacijske ekonomije. Geografski se koncentriraju u nekim podrucjima planeta, pa stoga globalna ekonomija nije geografski homogena. Medutim, najnovija medunarodna podjela rada ne zbiva se izmedu drzava
nego izmedu gospodarskih faktora smjestenih na spomenuta cetiri polozaja duz globalne strukture mreza i tokova. U tom smislu sve su
zemlje prozete s ta cetiri polozaja buduci da su sve mreze globalne po
karakteru i cilju. Cak sui upravljacke funkcije marginaliziranih gospodarstava malim dijelom povezane s mrezom proizvodaca visoke vrijednosti, kako bi se harem osigurao prijenos bilo kakva kapitala ili informacije koja se jos uvijek nalazi u toj zemlji. A naravno, najmocnija
gospodarstva imaju marginalne dijelove stanovnistva smjestene na
179
polozajima devalorizirane radne snage, bilo u New Yorku, 187 Osaki, 188
Londonu 189 ili Madridu. 190
BuduCi da polozaj u medunarodnoj podjeli rada u osnovi ne ovisi o obiljezjima zemlje nego o obiljezjima njezine radne snage (ukljucujuCi znanje) te o njezinu ukljucivanju u globalnu ekonomiju, moguce su promjene, a one se uistinu i dogadaju u kratkom vremenu. U tom pogledu kljucne su akcije drzava i poduzetnickih sektora drustava. Najnovija medunarodna podjela rada organizirana je na osnovi radne snage i tehnologije,
ali ju ozakonjuju i oblikuju vlade i poduzetnici. Nemilosrdno promjenljiva geometrija koja proizlazi iz takvih procesa inovacije i konkurencije bori se s povijesno proizvedenom arhitekturom svjetskoga gospodarskog poretka, sto uvodi stvaralacki kaos koji odlikuje novu ekonomiju.
187
188
189
190
180
Mollenkopf i Gas tells (ur.) (1991.)

Sugihara i dr. (1988.)
Lee i Townsend (1993.)
Leal (1993.)
DODATAK:
N eke metodoloske napomene o politikama
prilagodbe u Africi i njihova evaluacija
Godine 1993. potpredsjednistvo Svjetske banke zaduzeno za razvoj nacinilo je studiju koja je namjeravala odgovoriti na kritike njihove politike
prilagodavanja u Africi. Doista, zapis je, rijeCima potpredsjednika i glavnog ekonomista Svjetske banke za razvoj, "pokrenuo uznemirujuca pitanja o opsegu i uCinkovitosti politike reformskih pokusaja" (Svjetska banka 1994a xi). Studija, objavljena 1994. g., namjeravala je pribaviti dokaze o gospodarskoj koristi politika prilagodbe koje je preporucila Banka.
Dobilaje velik publicitet u medijima i forumima za razvoj, kao dokaz pravilnog stava medunarodnih ustanova u zastupanju makroekonomskih
politika prilagodbe usprkos drustvenim i politickim troskovima tih politika. Zbog vaznosti toga pitanja i tog izvjesca, vjerujem da bi do rasprave
o razvoju i nerazvijenosti u novoj globalnoj ekonomiji, moglo biti od pomoCi preispitivanje empirijskih dokaza prikazanih u tom izvjestaju, po cijenu ulaska u neke sitne pojedinosti glede uporabe statistike u ispravljanju neuspjesnih politika. U ovoj cu biljesci jednostavno upozoriti na pogresne postupke, pozivajuCi citatelja da sudi provjerom izvjesca. Kako bih
pojednostavnio stvar, necu prikazati razliCite izvore podataka, nego cu
podatke uzeti doslovno kako su izneseni (neoCigledan pristup).
Ukratko, postupak koji su slijedili autori izvjesca trebao je 26 supsaharskih zemalja, prema njihovu dobrom ili losem ponasanju u makroekonomskoj politici, klasificirati u tri skupine: velik napredak u makroekonomskoj politici, mali napredak te pogorsanje. Terminologija, naravno,
zeli reCi da bi se gospodarski napredak, mjeren stopama varijacije u
ukupnomu domacem proizvodu po glavi stanovnika, opcenito trebao drzati unutar istih skupina. Tada se za svaku zemlju i skupinu zemalja njihov postotak godisnjeg porasta ukupnoga domaceg proizvoda usporeduje za dva razdoblja: 1981.-86. (prije politike prilagodavanja) te 1987.-91.
(nakon politike prilagodavanja). Iako zemlje uzete pojedinacno nisu postigle neki velik napredak (0,5 postotnih bodova razlike izmedu razdoblja), razlika u bodovima po skupinama pokazuje da su "zemlje s dobrom
politikom" stajale donekle bolje nego "zemlje s malim napretkom u poli181
tici" (srednja vrijednost od 1,8 bodova razlike nasuprot 1,5), te mnogo bolje od "zemalja s pogorsanom politikom (srednja vrijednost od -2,6) (vidi,
Svjetska banka 1994a: 138, tablica 5.1.).
Tvrdim da je zakljucak kako "postoje nagrade za prilagodbu, buduCi
da su zemlje koje su napredovale u primjenjivanju dobrih politika, osobito dobrih makroekonomskih politika, uzivale procvat rasta" (potpredsjednikov uvodni govor, str. xi) netocan i da navodi na krivo misljenje, te je
opcenito zasnovan na statistickim izmisljotinama. Netocan je zato sto su
dvije od sest "zemalja s dobrom politikom" prema kriterijima Svjetske
banke zabiljezile pad u stopama porasta izmedu dva razdoblja: Burkina
Faso za 1,7 bodova te Gambija za 0,8 bodova. Navodi na krive zakljucke
zato sto je zemlja s najboljom provedbom od svih 26, Mozambik, koji je
poboljsao svoju stopu porasta za 7,6 bodova, u izvjescu rangiran duboko
u skupini "zemalja s losom politikom". Takoder navodi na krivo misljenje
buduci da su tri zemlje s najboljom izvedbom, Nigerija, Gana i Tanzanija, poboljsale svoje stope u velikoj mjeri zato sto su u prethodnom razdoblju imale vrlo negativne stope porasta (-4,6%, -2,4%, -1,7%), a to je bio slucaj i s Mozambikom. Radi se o statistickoj izmisljotini zato sto su izracunate vrijednosti po skupini (medijan i aritmeticka sredina) pogresno dane za skupine s uvelike razliCitim pojedinacnim veliCinama (sest zemalja
s dobrom politikom, devet zemalja sa srednjom politikom tejedanaest zemalja s losom politikom).
Stvari stoje ovako: ako imate 26 zemalja u opcenito losoj situaciji, te
svrstate jedanaest pod "losu" a sest pod "dobru politku", bit ce teze jedanaesteroclanoj nego sesteroclanoj skupini pokazati dobru prosjecnu vrijednost, jednostavno zato sto ce jednostavnom statistickom vjerojatnoscu
vise "niskih vrijednosti" otiCi u jedanaesteroclanu skupinu.
Promijenimo postupak i svrstajmo zemlje po njihovoj stvarnoj izvedbi
u poboljsavanju stope porasta. Sada uzmimo prvu treCinu iz te podjele, to
jest osam zemalja (presjekom, po prirodnoj prijelomnoj tocki krivulje, izmedu 2,2 i 1,6). Kakve zemlje nalazimo u toj skupini "gospodarske izvedbe"? Sluzeci se kategorijama Svjetske banke: tri "zemlje s dobrom politikom" (Nigerija, Gana i Tanzanija), tri "zemlje s malim napretkom" i dvije zemlje s "pogorsanjem" (Mozambik i Siera Leone, obje medu prvih sest).
To basi nije osnova za znacajnu korelaciju, a kamoli za izvlacenje zakljucaka o razvojnim politikama. Doista, ako rangiramo 26 zemalja u dvije
ljestvice, gdje je jedna za napredak u ukupnomu domacem proizvodu po
stanovniku, a druga za pokornost politici prilagodbe, te se dvije ljestvice
znacajno razlikuju.
Izvjesce izracunava linearnu regresiju izmedu politike i porasta ukupnoga domaceg proizvoda. To se pokazalo vrlo znacajnim, ali tek nakon
182
provjere jednadzhe kako hi se uklonio uCinak stope porasta prije prilagodhe, buduCi da autori priznaju da zemlje koje su imale osobito losu izvedbu imaju vecu vjerojatnost za napredak (str. 140), sto ponistava bit
ovog racuna. Uklonimo li zemlje koje su u prvom razdoblju imale losu
provedbu (Nigerija, Gana i Tanzanija) iz skupine "dobrih sest", cijela skupina nestaje, buduCi da je, kako je vee navedeno, stopa porasta drugih
dviju ustvari pala, pa bi jedina zvijezda na kraju hila Zimbabve, koji pokazuje iznenadujuce postignuce s 0,3% na 1,0% porasta.
U konacnoj analizi, tesko je razumjeti zasto autori izvjesca prolaze
kroz tolike muke kako bi dokazali svoju tvrdnju, brzajuCi do konacnog cilja politike poboljsanja rezultata izvoza kao sredstva razvoja u globalnoj
ekonomiji, da bi na kraju u svojoj analizi regresije samo nasli da "trgovinski ucinak nije znacajan i opcenito ima los znak (poboljsani uvjeti trgovine usporavaju rast)" (str. 140). Nista zato, autori i za to imaju odgovor:
"!shod odrazava osobitosti kratkoga vremenskog razdoblja u kojemu je
provedena studija i ne bi se trebali uzeti u ohzir kako hi se proturjecilo
evrsto uspostavljenoj pozitivnoj dugorocnoj vezi izmedu rasta i trgovinskih uvjeta" (str. 140). Ali "osobitosti kratkoga vremenskog razdoblja u
kojemu je provedena studija" ne odvracaju au tore od uzimanja manje negativnih trendova porasta kao dokaza dobre kvalitete politika prilagodbe. Tako se donose odluke, i uCine ex post pravovaljanima, u zemlji cudesa medunarodnih financijskih ustanova.
183
3
UMREZENO PODUZECE: KULTURA,
INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE
INFORMACIJSKE EKONOMIJE
Uvod
Informacijska ekonomija, sa svim povijesno razlikovnim oblicima proizvodnje, obiljezena je specificnom kulturom i ustanovama. No pod kulturom se u ovom analitickom okviru ne bi trebao podrazumijevati niz vrijednosti i uvjerenja vezanih uz posebno drustvo. Ono sto odlikuje razvoj
informacijske, globalne ekonomije upravo je njezin nastanak u vrlo razliCitim kulturnim/nacionalnim kontekstima (u Sjevernoj Americi, u Zapadnoj Europi, u Japanu, u "kineskom krugu", u Rusiji, Latinskoj Americi),
kao i njezin planetarni doseg, koji utjece na sve zemlje i dovodi do multikulturalnoga referentnog okvira. Doista, pokusaji da se postavi teorija
"kulturne ekonomike" koja bi odgovarala novim razvojnim procesima na
osnovi filozofija i mentaliteta (kao sto je konfucijanizam), osobito u azijskom Pacifiku,I nisu izdrzali provjeru putem pazljivoga empirijskog istrazivanja.2 Ali raznolikost kulturnih konteksta, u kojima informacijska
ekonomija nastaje i razvija se, ne iskljucuje mogucnost postojanja zajednicke matrice organizacijskih oblika u procesima proizvodnje, potrosnje i
raspodjele. Bez takvih organizacijskih aranzmana niti tehnoloska promjena, niti drzavna politika, ni strategije tvrtki ne bi se mogle okupiti uno1
2
Berger (1987.); Berger i Hsiao (ur.) (1988.)

Hamilton i Biggart (1988.); Biggart (1991.); Clegg (1990.); Whitley (1993.); Janelli (1993.)
184
UMRE~ENO PODUZEdE
vi gospodarski sustav. Tvrdim da se, uza sve veCi broj znanstvenika, kulture u osnovi oCituju kroz svoju ukorijenjenost u institucijama i organizacijama.3 Pod organizacijama podrazumijevam specificne sustave sredstava usmjerenih na izvedbu specificnih ciljeva. Pod institucijama podrazumijevam organizacije s autoritetom potrebnim za obavljanje posebnih
zadataka u ime drustva kao cjeline. Kultura koja sacinjava ustroj i razvoj danoga gospodarskog sustava ostvaruje se u organizacijskoj logici. Citiram Nicole Biggart: "Pod organizacijskom logikom podrazumijevam legitimirajuce nacelo razradeno u nizu deriviranih drustvenih praksi. Drugim rijecima, organizacijska logika je idejna osnova institucionaliziranih
odnosa u vlasti." 4
Moja je teza da je uspon informacijske ekonomije obiljezen razvojem
nove organizacijske logike koja je vezana uz tekuCi proces tehnoloske
promjene, ali ne ovisi o njemu. Priblizavanje i interakcija izmedu nove
tehnoloske paradigme i nove organizacijske logike cine povijesnu okosnicu informacijske ekonomije. Medutim, ta se organizacijska logika oCituje
u razliCitim oblicima u razliCitim kulturnim i institucionalnim kontekstima. Stoga cu u ovom poglavlju pokusati istodobno objasniti zajednicke
osobine organizacijskih oblika u informacijskoj ekonomiji i njihovu kontekstualnu raznolikost. Osim toga cu istraziti nastajanje toga novog organizacijskog oblika i uvjete njegove interakcije s novom tehnoloskom
paradigmom.
Organizacijske putanje restrukturacije kapitalizma i

prijelaza iz industrijalizma u informacionalizam
Gospodarska restrukturacija u 1980-ima potakla je brojne strategije
reorganizacije u poslovnim tvrtkama. 5 Neki analiticari, osobito Fiore i
Sabel, tvrde da je gospodarska kriza 1970-ih proizasla iz iscrpljenja sustava masovne proizvodnje, sto Cini "drugu industrijsku podjelu" u povijesti kapitalizma. 6 Za druge, kao sto su Harrison i Storper/ difuzija novih
organizacijskih oblika, od kojih se u nekim zemljama ili tvrtkama neki
primjenjuju vee dugi niz godina, bilaje odgovor na krizu profitabilnosti u
3
4
5
6
7
Granovett:'er (1985.); Clegg (1992.); Evans (1995.)

Biggart (19Q2: 49.)
Harrison (1994.); Sengenberger i Campbell (ur.) (1992.); Williamson (1985.)
Piore iSabel (1984.)
Harrison (1994.)
185
USPON UMREZENOG DRUilTVA
procesu akumulacije kapitala. Drugi, kao Coriat, 8 predlazu dugorocan

razvojni put iz "fordizma" u "postfordizam", kao izraz "velikog prijelaza",
povijesne promjene odnosa izmedu, s jedne strane, proizvodnje i produktivnosti, a s druge strane potrosnje i konkurencije. Ali iako se radi o razliCitim pristupima, oni se poklapaju u cetiri temeljne tocke analize:
(a) koji god da su uzroci i postanak organizacijske preobrazbe, od sredine1970-ih naovamo postojalaje u globalnoj ekonomiji velika podjela (industrijska iii drukCija) u organizaciji proizvodnje i trzista,
(b) organizacijske promjene stupile su u interakciju sa sirenjem informacijske tehnologije, ali su pri tome bile u cijelosti neovisne, te su
uglavnom prethodile sirenju informacijskih tehnologija u poslovnim tvrtkama,
(c) temeljni cilj organizacijskih promjena, u razlicitim oblicima, bio je
savladati nesigurnost kojuje uzrokovao brzi tempo promjene u gospodarskoj, institucionalnoj i tehnoloskoj okolini tvrtke, pomocu povecanja fleksibilnosti u proizvodnji, menedzmentu i marketingu,
(d) veCi dio organizacijskih promjena bio je usmjeren na redefiniciju
radnih procesa i prakse zaposljavanja, uvodenjem modela "proizvodnje bez zaliha" u svrhu ustede na radnoj snazi automatizacijom
poslova, uklanjanjem zadataka i stanjivanjem upravljackih slojeva.
Ove opsezne interpretacije velikih organizacijskih promjena koje su se
dogodile u posljednja dva desetljeca upucuju na pretjeranu sklonost spajanju razliCitih procesa promjene u jednom jedinom razvojnom trendu. Ti
procesi su, iako medusobno povezani, ustvari razliciti. U usporednoj analizi pojma tehnoloskih putanja9 predlazem razmatranje razvoja razliCitih
organizacijskih putanja, odnosno specificnih aranzmana sustava sredstava usmjerenih na povecanje produktivnosti i konkurentnosti u novoj tehnoloskoj paradigmi i u novoj globalnoj ekonomiji. U veCini su se slucajeva te putanje razvile iz industrijskih organizacijskih oblika, kao sto je
okomito integrirana korporacija i neovisna mala poslovna tvrtka. One su
postale nesposobne izvrsavati svoje zadatke u novim strukturalnim uvjetima proizvodnje i trzista, trendu koji je potpuno izisao na vidjelo u doba
krize 1970-ih. U drugim kulturalnim kontekstima novi organizacijski
oblici nastali su iz prethodnih, koje je klasicni model industrijske organizacije gurnuo u stranu kako bi pronasao novi zivot u zahtjevima nove
ekonomije i u mogucnostima koje su nudile nove tehnologije. Nekoliko organizacijskih trendova razvilo se iz procesa kapitalistickog restrukturi8
9
Coriat (1990.)
Dosi (1988.)
186
UMRE~ENO PODUZECE
ranja i industrijskog prijelaza. Oni se moraju odvojeno razmotriti prije

nego sto se pretpostavi njihova potencijalna konvergencija u novu vrstu
organizacijske paradigme.
Iz masovne u fleksibilnu proizvodnju

Prvi i siri trend organizacijske evolucije koji je utvrden, osobito u pionirskom radu Piorea i Sabela, jest prijelaz iz masovne proizvodnje u fleksibilnu, odnosno, prema Coriatu, iz "fordizma" u "postfordizam". Model masovne proizvodnje bio je zasnovan na porastu produktivnosti. Postizale su
ga ekonomije razmjera u mehaniziranom procesu proizvodnje standardiziranog proizvoda zasnovanom na pokretnoj traci, a u uvjetima nadzora
velikog trzista pomocu specificnoga organizacijskog oblika: velike korporacije sastavljene na nacelima vertikalne integracije, te institucionalizirane drustvene i tehnicke podjele rada. Ta su nacela ugradena u metode menedzmenta poznate kao "taylorizam" i "znanstvena organizacija rada",
metode koje su kao smjernice prihvatili i Henry Ford i Lenjin.
Kadaje potraznja postala nepredvidljiva u koliCini i kvaliteti, kada su
se trzista diljem svijeta promijenila pa ih je stoga postalo tesko nadzirati, te kada je tempo tehnoloske promjene ucinio jednonamjensku opremu
u proizvodnji zastarjelom, sustav masovne proizvodnje postao je prekrut
i preskup za odlike nove ekonomije. Probni odgovor na savladavanje takve krutosti bio je sustav fleksibilne proizvodnje. Primjenjivao se i o njemu se teoretiziralo u dva razliCita oblika: prvi, prema Pioreu i Sabelu,
kao fleksibilna specijalizacija, na osnovi iskustva industrijskih podrucja
sjeverne Italije, kada se "proizvodnja prilagoduje neprestanoj promjeni, a
da ju se ne pokusava nadzirati" 10 , prema modelu industrijskog obrta ili
prilagodene proizvodnje. Slicnu primjenu zapazili su istrazivaCi u tvrtkama koje su obavljale napredne usluge, kao sto je bankarstvo. 11
Medutim, primjena u industrijskom menedzmentu u posljednjihje nekoliko godina uvela drugi oblik fleksibilnosti: dinamicnu fleksibilnost,
kako ju je nazvao Coriat, ili fleksibilnu proizvodnju velike koliCine prema
formulaciji koju su predlozili Cohen i Zysman, a takoder je pokazao i Baran kako bi oznacio preobrazbu industrije osiguranja. 12 Sustavi fleksibilne proizvodnje velike kolicine, obicno povezani sa situacijom povecane
potraznje danog proizvoda, spajaju proizvodnju velike koliCine koju omo10 Piore i Sabel (1984.: 17)
11 Hirschhorn (1985.); Bettinger (1991.); Daniels (1993.)
12 Coriat (1990.: 165); Cohen i Zysman (1987.); Baran (1985.)
187
gucavaju ekonomije razmjera te sustave prilagodene proizvodnje koji se

mogu reprogramirati, koji obuhvacaju ekonomije cilja. Nove tehnologije
omogucavaju promjenu tekuCih vrpci, koje su karakteristicne za velike
korporacije, u jedinice lako programirajuce proizvodnje koje mogu biti osjetljive na promjene na trzistu (fleksibilnost proizvoda) te na promjene u
tehnoloskim izdacima (fleksibilnost procesa).
Mala poduzeca i kriza velikih korporacija: mit i stvarnost

Drugi, razlicit trend koji su istakli analiticari posljednjih godina jest kriza velike korporacije, te oporavak malih i srednjih poduzeca kao faktora
inovacije i izvora otvaranja radnih mjesta. 13 Za neke je promatrace kriza
korporacije neophodna posljedica krize standardizirane masovne proizvodnje, dok je ozivljavanje prilagodene, obrtnicke proizvodnje i fleksibilne specijalizacije bolje provedeno u malim poduzeCima. 14 Bennett Harrison napisao je izvrsnu empirijsku kritiku te postavke. 15 Prema njegovoj
analizi, zasnovanoj na podacima iz SAD- a, Zapadne Europe i Japana, velike su korporacije nastavile koncentrirati sve vecu kolicinu kapitala i trgovine u svim velikim gospodarstvima; njihov udio u zaposlenosti nije se
promijenio u posljednjem desetljecu, osim u Velikoj Britaniji; mala i srednja poduzeca ostaju u cijelosti pod financijskim, trgovinskim i tehnoloskim nadzorom velikih korporacija; on takoder tvrdi da su mala poduzeca
tehnoloski manje napredna, te manje sposobna za tehnoloske inovacije u
procesu i proizvodu od vecih tvrtki. N adalje, na osnovi rada brojnih talijanskih istrazivaca (osobito Bianchija i Belussija), on pokazuje kako je
prototip fleksibilne specijalizacije, talijanskih tvrtki u industrijskom podrucju pokrajine Emilia Romagna tijekom ranih 1990-ih, prosao kroz niz
spajanja; tvrtke su ili potpale pod nadzor velikih korporacija, iii su same
postale velike korporacije (na primjer, Benetton), iii su pak bile nesposobne odrzati korak s konkurencijom ako su ostale male i rascjepkane, kao
sto se dogodilo u okrugu Prato.
Neke su od tih postavki proturjecne. Rad drugih istrazivaca daje donekle razlicite zakljucke. 16 Na primjer, studija Schiatarelle o malim talijanskim poduzeCima pokazuje da su mala poduzeca pretekla velike tvrtke, i to u otvaranju radnih mjesta, profitnim marginama, ulaganju po
13
14
15
16
Weiss (1988.); Stmgenberger i dr. (ur.) (1990.); Clegg (1990.)

Piore iSabel (1984.); Lorenz (1988.); Birch (1987.)
Harrison (1994.)
Weiss (1988., 1992.)
188
UMREZENO PODUZECE
glavi stanovnika, tehnoloskoj promjeni, produktivnosti i dodanoj vrijednosti. Friedmanova studija japanske industrijske strukture tvrdi da je
upravo ta gusta mreza malih i srednjih podugovornih poduzeca u korijenu japanske konkurentnosti. Takoder su prije mnogo godina proracuni
Michaela Teitza i suradnika o malom kalifornijskom biznisu upozorili na
trajnu vitalnost i kljucnu gospodarsku ulogu malog biznisa. 17
Ustvari, moramo razdvojiti pitanja koja se ticu prebacivanja gospodarske moCi i tehnoloske sposobnosti iz velikih korporacija u male tvrtke
(trend koji, kako tvrdi Harrison, izgleda da nije poduprt empirijskim dokazima) od pitanja koja se ticu propadanja velike, okomito integrirane
korporacije kao organizacijskog modela. Doista, Piore i Sabel predvidjeli
su mogucnost opstanka korporacijskog modela kroz ono sto su nazvali
"multinacionalnim keynezijanizmom". To je sirenje i osvajanje svjetskih
trzista od strane korporacijskih konglomerata, racunajuCi na rastucu
potraznju brzoindustrijalizirajuceg svijeta. Ali da bi se to ostvarilo, korporacije su morale promijeniti svoje organizacijske strukture. Neke od
promjena podrazumijevale su sve vecu primjenu podugovora s malim i
srednjim poduzeCima, cija je vitalnost i fleksibilnost omogucavala zaradu
u produktivnosti i ucinkovitosti za velike korporacije, kao i za gospodarstvo kao cjelinu. 18
Stoga je istina da se mala i srednja poduzeca pojavljuju u informacijskoj ekonomiji kao oblici organizacije dobra prilagodene sustavu fleksibilne proizvodnje. Takoder je istina da njihov obnovljen dinamizam potpada pod nadzor velikih korporacija koje ostaju u sredistu strukture gospodarske moCi u novoj globalnoj ekonomiji. Nismo svjedoci unistenja
mocnih, velikih korporacija, ali uistinu uocavamo krizu tradicionalnoga
korporacijskog modela organizacije zasnovanog na okomitom ukljucivanju te na hijerarhijskom, funkcionalnom menedzmentu: sustavu "osoblja
i trake" stroge tehnicke i drustvene podjele rada unutar tvrtke.
"Toyotizam": suradnja menedzmenta i radnika, visenamjenski

rad, potpuni nadzor nad kvalitetom te smanjenje nesigurnosti
TreCi razvoj odnosi se na nove metode menedzmenta. VeCina ih potjece iz
japanskih tvrtki, 19 iako se u nekim slucajevima s njima eksperimentiralo i u drugim kontekstima, kao na primjer u Volvovu Kalmar kompleksu
17 Schiatarella (1984.); Friedman (1988.); Teitz i dr. (1984.)
18 Gereffi (1993.)
19 Nonaka (1990.); Coriat (1990.); Durlabhji i Marks (ur.) (1993.)
189
u Svedskoj. 20 Znacajan napredak u produktivnosti i konkurentnosti koji

su postigle japanske automobilske tvrtke u velikoj je mjeri pripisan ovoj
menedzerskoj revoluciji, pa je u poslovnoj literaturi "toyotizam" suprotstavljen "fordizmu" kao nova pobjednicka formula prilagodena globalnoj
ekonomiji i sustavu fleksibilne proizvodnje. 21 Izvoran japanski model
uvelike su oponasale druge kompanije, kao sto su ih i japanske tvrtke
presadivale na svoje lokacije u inozemstvu. To je cesto dovodilo do znacajnog napretka u rezultatima tih tvrtki u usporedbi s tradicionalnim industrijskim sustavom. 22 Neki elementi tog modela dobro su poznati: 23
kan-ban (ili "bas na vrijeme") sustav nabave, kojim se inventar u znatnoj
mjeri uklanja ili smanjuje kroz dostavu dobavljaca na mjesto proizvodnje
u tocno trazeno vrijeme, te sa specificiranim obiljezjima za odredenu
proizvodnu liniju; "potpuni nadzor nad kvalitetom" proizvoda u procesu
proizvodnje, ciji su cilj proizvodi gotovo bez ikakve pogreske te optimalno
iskoristavanje resursa; ukljucenost radnika u proces proizvodnje putem
timskog rada, decentralizirane inicijative, vece autonomije odluke na
operativnoj razini, nagrade za timski rad te spljostena hijerarhija menedzmenta sa svega nekoliko statusnih simbola u svakodnevnom zivotu
tvrtke.
Kulturaje mozda hila vazna u stvaranju "toyotizma" (osobito kooperativnog modela timskog rada gdje se do zakljucaka dolazi konsenzusom).
No ona zasigurno nije odrednica za njegovu primjenu. Model jednako
dobro djeluje i u japanskim tvrtkama u Europi i u SAD-u, a nekoliko njegovih elemenata uspjesno su usvojile americke (GM-Saturn) ili njemacke
tvornice (Volkswagen). Uistinu, model su usavrsili Toyotini inzenjeri u
razdoblju od 20 godina, nakon isprva ogranicenog uvodenja 1948. godine.
Kako bi mogli metodu primijeniti na cjelokupni tvomicki sustav, japanski su inzenjeri prouCili postupke nadzora primjenjivane u americkim supermarketima za odredivanje zaliha na policama, pa bi se moglo tvrditi
daje "bas na vrijeme" u odredenoj mjeri metoda americke masovne proizvodnje, koja je prilagodena primjenom osobitosti japanskih tvrtki, posebno odnosa suradnje izmedu menedzmenta i radnika.
Stabilnost i komplementamost odnosa izmedu sredisnje tvrtke i mreze dobavljaca vrlo su vazne za primjenu tog modela: Toyota u Japanu drzi troslojnu mrezu dobavljaca pri cemu obuhvaca tisuce tvrtki razliCitih
veliCina. 24 Vecina trzista za vecinu tvrtki jesu trzista osvojena za Toyotu,
20
21
22
23
24
Sandkull (1992.)
Cusumano (1985.); McMillan (1984.)
Wilkinson i dr. (1992.)
Coriat (1990.); Aoki (1988.); Dohse i dr. (1985.)
Friedman (1988.); Weiss (1992.)
190
UMREZENO PODUZECE
a isto se moze reCi i za ostale velike tvrtke. Koliko seta struktura razlikuje od strukture odjela i odsjeka u okomito integriranoj korporaciji? Vecinu kljucnih dobavljaca ustvari nadziru ili na nju utjecu financijski, trgovinski i tehnoloski pothvati, koji pripadaju iii maticnoj tvrtki ili keiretsu pod cijim se okriljem nalaze. Zar u takvim uvjetima ne uocavamo sustav planirane proizvodnje pod pretpostavkom da velika korporacija obavlja relativni nadzor trzista? Stoga, ono sto je vazno u ovom modelu jest
okomita dezintegracija proizvodnje duz mreze poduzeca. To je proces koji zamjenjuje okomitu integraciju odsjeka unutar same korporacijske
strukture. Mreza dopusta vecu diferencijaciju radne snage i kapitala u
proizvodnoj jedinici te vjerojatno ugraduje vece poticaje i povecanu odgovornost, a da pri tome nuzno ne mijenja obrazac koncentracije industrijske moCi i tehnoloske inovacije.
Izvedba modela takoder je moguca zahvaljujuci nepostojanju veCih
prekida u cjelokupnom procesu proizvodnje i distribucije. IIi, drugim rijeCima, zasnovana je na pretpostavci "pet nula": nula pogresaka na dijelovima, nula kvarova na strojevima, nula inventara, nula odgoda, nula
papirologije. Takve izvedbe mogu se uspostaviti samo na osnovi nepostojanja zastoja u radu i potpunog nadzora nad radnom snagom, na potpuno pouzdanim dobavljacima te na ispravnom predvidanju trzista.
"Toyotizam" je sustav menedzmenta izraden u svrhu smanjenja
neizvjesnosti umjesto poticanja prilagodljivosti. Fleksibilnost je u
procesu, ne u proizvodu. Stoga su neke analize pokazale da bi se on mogao smatrati produzetkom "fordizma", 25 buduCi da se drzi istih nacela
masovne proizvodnje, a ipak organizira proizvodni proces na osnovi ljudske inicijative i sposobnosti povratne sprege kako bi uklonio trosak (vremena, rada i resursa), pri cemu zadr2ava prihod blizak poslovnom planu. Je li to doista sustav menedzmenta koji je dobro prilagoden globalnoj ekonomiji u stalnom previranju? Ili, kako Stephen Cohen cesto kaze,
"Je li prekasno za 'bas na vrijeme'?"
Zapravo, prava osobina koja toyotizam razlikuje od fordizma ne odnosi se na veze i odnose izmedu tvrtki, nego izmedu menedzmenta i radnika. Kako je Coriat ustvrdio na medunarodnom seminaru u Tokiju o temi
"Je li japanski menedzment postfordizam?", on zapravo "niti je predfordisticki niti je postfordisticki, nego je originalan i nov naCin upravljanja
radnim procesom: sredisnja i razlikovna osobina japanskog puta bila je
despecijalizirati profesionalne radnike te, umjesto da budu otpusteni,
pretvoreni su u visenamjenske specijaliste."26 Poznati japanski ekono25 Tetsuro i Steven (ur.) (1994.)
26 Coriat (1994.: 182)
191
mist, Aoki, takoder naglasava organizaciju rada kao kljuc uspjehajapanskih tvrtki:
Glavna razlika izmedu americke i japanske tvrtke moze se sazeti
ovako: americka se tvrtka istice djelotvornoscu postignutom kroz
finu specijalizaciju i ostro razgranicenje poslova, dok se japanska
tvrtka istice sposobnoscu skupine radnika da samostalno svladaju
lokalni problem, a ta se sposobnost razvija ucenjem putem djelovanja i dijeljenja znanja na razini radionice. 27
Doista, izgleda da su zapadnjacki strucnjaci za menedzment previdjeli
neke od najvaznijih organizacijskih mehanizama koji su u pozadini porasta produktivnosti japanskih poduzeca. Stoga je Ikujiro Nonaka 28 na
osnovi svojih studija velikihjapanskih kompanija predlozio jednostavan,
elegantan model koji bi odgovarao stvaranju znanja u tvrtki. Ono sto on
naziva "poduzece koje stvara znanje" zasnovano je na organizacijskom
djelovanju izmedu "vidljivog znanja" i "presutnog znanja" u izvoru inovacije. On tvrdi da je velik dio znanja sakupljenog u odredenom poduzecu
sacinjen od iskustva, a radnici ga ne mogu proslijediti u pretjerano formaliziranim postupcima menedzmenta. Medutim, izvori inovacije bujaju
onda kada su organizacije sposobne uspostaviti mostove, kako bi prenijeli presutno u vidljivo znanje, vidljivo u presutno, presutno u presutno te
vidljivo u vidljivo. Takvim postupkom ne samo da se radnikovo iskustvo
prosljeduje i prosiruje, kako bi se povecalo formalnu kolicinu znanja u
poduzecu, nego se takoder znanje stvoreno u vanjskom svijetu moze ukljuciti u presutne navike radnika. To im omogucuje uvjezbavanje vlastitih navika i poboljsanje standardnih postupaka. U gospodarskom sustavu gdje je inovacija kljucna, organizacijska sposobnost povecanja svojih
izvora znanja iz svih oblika znanja postaje osnova inovacijske tvrtke. Medutim, taj organizacijski proces zahtijeva potpuno sudjelovanje radnika
u procesu inovacije, pa oni ne zadrzavaju svoje presutno znanje samo za
svoju korist. Takoder zahtijeva stabilnost radne snage u poduzecu, zato
sto samo tada pojedincu postaje razumno prenijeti svoje znanje na poduzece, a poduzecu siriti vidljivo znanje medu svojim radnicima. Stoga ovaj
oCito jednostavan mehanizam, Ciji su dramaticni uCinci porasta produktivnosti i kvalitete prikazani u brojnim studijama, zapravo uvodi duboku
promjenu odnosa menedzment-radna snaga. Iako informacijska tehnologija ne igra istaknutu ulogu u Nonakinoj "eksplicitnoj analizi", u nasim
osobnim razgovorima dijelili smo misljenje da su on-line komunikacija i
27 Aoki (1988: 16)
28 Nonaka (1991.); Nonaka i Takeuchi (1994.)
192
UMREZENO PODUZECE
kapacitet kompjutorizirane pohrane postali mocno orude u razvijanju

slozenosti organizacijskih veza izmedu presutnoga i vidljivog znanja. Pa
ipak je taj oblik inovacije prethodio razvoju informacijskih tehnologija i
bio je, ustvari, u posljednja dva desetljeca "presutno znanje" japanskog
menedzmenta, sklonjen od oCiju stranih menedzerskih strucnjaka, ali
uistinu odlucujuci u poboljsanju postignuca japanskih tvrtki.
Umrezavanje medu poduzecima

Sada se okrenimo razmatranju drugih dvaju oblika organizacijske fleksibilnosti u medunarodnom iskustvu, koje odlikuje povezanost medu poduzecima. To su visesmjerni model mreie koji rabe mala i srednja poduzeca
i model licencirane podugovorne proizvodnje pod okriljem korporacije.
Ukratko cu opisati ta dva razliCita organizacijska modela koji su odigrali znacajnu ulogu u posljednja dva desetljeca.
Kako sam napisao, u skladu s tvrdnjom Bennetta Harrisona, mala i
srednja poduzeca cesto su pod nadzorom podugovornih aranzmana ili financijskom/tehnoloskom vlascu velikih korporacija. Ali ona takoder cesto preuzimaju inicijativu u uspostavi mreznih veza s nekoliko velikih poduzeca i/ili s drugim malim i srednjim poduzeCima. Tako pronalaze prikladan polozaj na trzistu i mogucnosti suradnje. Osim klasicnog primjera
talijanskih industrijskih podrucja, dobar tipican primjer su proizvodne
tvrtke u Hong Kongu. Kako sam vee pokazao u svojoj knjizi o Hong Kongu, na osnovi rada Victora Sita i drugih istrazivaca hongkonske scene, 29
tijekom dugog razdoblja izmedu 1950-ih i ranih 1980-ih njegov je uspjeh
u izvozu bio zasnovan na mrezama malih domaCih poduzeca koje su konkurirale u svjetskoj ekonomiji. Vise od 85% proizvodnog izvoza Hong
Konga do ranih je 1980-ih potjecalo je iz kineskih obiteljskih poduzeca,
medu kojima su 41% cinila mala poduzeca s manje od 50 radnika. U veCini slucajeva ta poduzeca nisu imala podugovor s vecim tvrtkama, nego
su izvozila kroz mrezu hongkonskih tvrtki za uvoz-izvoz- takoder malih,
takoder kineskih i takoder obiteljskih, a bilo ih je 14.000 u kasnim 1970ima. Mreze proizvodnje i distribucije oblikovale su se, nestale i ponovno
oblikovale na osnovi promjena na svjetskom trzistu, kroz signale koje su
slali fleksibilni posrednici cesto se koristeCi mrezom "trgovinskih spijuna" na glavnim svjetskim trzistima. Vrlo bi cesto ista osoba bila poduzetnik ili placeni radnik u razliCitim vremenskim razdobljima, ovisno o okolnostima poslovnog ciklusa i vlastitim obiteljskim potrebama.
29 Castells i dr. (1990.); Sit i dr. (1979.); Sit i Wong (1988.)
193
Tajvanski izvoz tijekom 1960-ih takoder je proizlazio iz slicnog sustava malih i srednjih poduzeca, iako su u ovom slucaju glavni posrednici bili tradicionalna japanska trgovacka poduzeca. 30 Naravno, kako se Hong
Kong razvijao, mnogo se malih tvrtki stapalo, refinanciralo i raslo, ponekad se povezujuCi s velikim robnim kucama ili proizvodacima u Europi i
Americi, kako bi postali njihovi surogat proizvodaci. Medutim, do tada su
srednje velika poduzeca napravila podugovore za veci dio svoje proizvodnje s poduzeCima (malim, srednjim i velikim) duz kineske granice na
delti Biserne rijeke. Do sredine 1990-ih je izmedu sest i i deset milijuna
radnika, ovisno o procjenama, bilo ukljuceno u te mreze podugovorne
proizvodnje u provinciji Guandong.
Tajvanska poduzeca stvorila su jos slozeniji lanac. Kako bi proizvodila u Kini, iskoristavajuCi male troskove radne snage, socijalni nadzor te
kineske izvozne kvote, postavila su posrednicke tvrtke u Hong Kongu. Te
su se tvrtke povezale s lokalnim upravama u provincijama Guandong i
Fujian, pri cemu su uspostavljale proizvodne podruznice u Kini. 31 Te su
podruznice davale posao malim radionicama i obiteljima u obliznjim selima. Fleksibilnost takva sustava omogucila je osvajanje troskovnih
prednosti na razliCitim mjestima, sirenje tehnologije kroz sustav, korist
od raznih potpora razlicitih dr2avnih uprava te uporabu nekoliko zemalja kao platformi za izvoz.
U vrlo razliCitom kontekstu, Ybarra je pronasao slican obrazac umrezene proizvodnje u malim i srednjim poduzeCima koja su proizvodila obucu, tekstilnu odjecu i igracke u spanjolskoj regiji Valenciji. 32 Brojni su
primjeri takvih vodoravnih mreza poduzeca u drugim zemljama i industrijama, kao sto je izlozeno u specijaliziranoj literaturi. 33
DrukCija vrsta mreza proizvodnje jest ona kojoj je primjer takozvani
"Benetton model", predmet mnogobrojnih komentara u poslovnom svijetu, kao i nekih ogranicenih ali razotkrivajuCih istrazivanja, osobito onog
koje su proveli Fiorenza Belussi i Bennett Harrison. 34 Talijanska tvrtka
trikotaze, multinacionalno poduzece koje je izraslo iz maloga obiteljskog
poduzeca u regiji Veneto, djeluje na osnovi licenciranja fransiza. Licenciranje je dostiglo oko 5000 ducana u cijelom svijetu za ekskluzivnu distribuciju vlastitih proizvoda pod najstrozim nadzorom sredisnje tvrtke. Srediste prima on-line povratnu informaciju sa svih distribucijskih tocaka;
to potice ponovnu nabavu zaliha, kao i odredivanje trzisnih trendova u
30
31
32
33
34
Gold (1986.)
Hsing (1996.)
Ybarra (1989.)
Powell (1990.)
Belussi (1992.); Harrison (1994.)
194
UMREZENO PODUZECE
modelima i bojama. Ovaj model mreze takoder je uCinkovit na razini

proizvodnje delegiranjem posla malim poduzecima i obiteljima u Italiji i
drugim zemljama Mediterana, kao sto je Turska. Taj tip mrezne organizacije karika je izmedu okomite dezintegracije kroz podugovorne aranzmane velike tvrtke i vodoravne mreze, koja je zasnovana na nizu odnosa srediSte-periferija, kako na razini nabave, tako ina razini potraznje.
Pokazalo se da slicne oblike vodoravnih poslovnih mreza koje su okomito integrirane financijskim nadzorom, odlikuju operacije izravne prodaje u Americi, kako je istrazila Nicole Biggart. One tvore decentraliziranu strukturu velikog broja poslovnih konzalting tvrtki u Francuskoj, organiziranih u znaku nadzora kvalitete. 35
Stratesko udruzivanje korporacija

Sesti obrazac organizacije koji je nastao nedavnih godina odnosi se na isprepletanje velikih korporacija u onome sto je poznato kao stratesko udruzivanje.36 Takva su udruzivanja vrlo razlicita od tradicionalnih oblika
kartela i drugih oligopolistickih sporazuma buduCi da se odnose na specificno vrijeme, tdista, proizvode i procese, te ne iskljucuju konkurenciju
u svim podrucjima (vecina) koja sporazumi ne pokrivaju. 37 Oni su bili osobito vazni u industrijama visoke tehnologije, buduCi da su troskovi za istrazivanje i razvoj porasli vrtoglavom brzinom, a pristup privilegiranoj
informaciji postao je sve tezi u industriji gdje je inovacija glavno konkurentsko oruzje. 38 Pristup trzistima i resursima kapitala cesto se razmjenjuje za tehnologiju iii proizvodne vjestine; u drugim slucajevima dvije ili
vise kompanija poduzimaju zajednicke napore kako hi razvile novi proizvod ili razradile novu tehnologiju, cesto pod pokroviteljstvom vlada ili
javnih agencija. U Europi je Europska unija cak prisilila poduzeca iz razlicitih zemalja da suraduju, sto im je bio uvjet za primanje novcane pomoCi, kao sto je bio slucaj s tvrtkama Philips, Thomson-SGS te Siemens
u programu mikroelektronike JESSI. Mala i srednja poduzeca primaju
potporu Europske unije i EUREKA programa za istrazivanje i razvoj na
osnovi zajednickog ulaganja tvrtki iz vise odjedne zemlje. 39 Struktura industrije visoke tehnologije u svijetu sve je slozenija mreza udruzenja,
35
36
37
38
39
Biggart (1990.b); Leo i Philippe (1989.)

Imai (1980.); Gerlach (1992.); Ernst (1995.); Cohen i Borrus (1995.b)
Dunning (1993.)
Van Tulder i Junne (1988.); Ernst i O'Connor (1992.); Ernst (1995.)
Baranano (1994.)
195
USPON UMREZE:NOG DRUI3TVA
sporazuma i zajednickih ulaganja u kojima je veCina velikih korporacija

medusobno povezana. Takve veze ne iskljucuju sve vecu konkurenciju.
Stovise, strateska su udruzenja odlucujuca u toj konkurenciji u kojoj danasnji partneri postaju sutrasnji neprijatelji, dok je suradnja na danom
trzistu u ostroj suprotnosti s okrutnom borbom za udio u trzistu u nekoj
drugoj regiji na svijetu. 40 Nadalje, buduCi da su velike korporacije vrh piramide goleme mreze podugovornih aranzmana, njihovi modeli udruzivanja i konkurencije takoder ukljucuju njihove podugovorne partnere. Cesto se tvrtke sluze konkurencijskim oruzjem kao sto je osiguravanje nabave od podugovornih tvrtki ili sprecavanje pristupa u mrezu. Zauzvrat se
podugovorni partneri koriste krajnjom granicom slobode koju imaju kako bi povecali broj klijenata i zastitili svoje uloge, pri cemu upijaju tehnologiju i informacije za vlastitu korist. Zato su zasticena informacija i tehnoloska autorska prava toliko kljucni u globalnoj ekonomiji.
Ukratko, velika korporacija u ovakvoj ekonomiji nije i vise nece biti
zatvorena i neovisna. Arogancija IBM-ova, Philipsa i Mitsuija ovog svijeta postala je predmet kulturne povijesti. 41 Njihove stvarne operacije vode
se kod drugih tvrtki: ne samo kod stotina i tisuca podugovornih i podredenih poduzeca nego i kod tuceta razmjerno ravnopravnih partnera s kojima suraduju i u isto doba konkuriraju u ovomu novomu vrlom gospodarskom svijetu gdje su prijatelji i neprijatelji isti.
Horizontalna korporacija i globalne poslovne mreze

Korporacija je sama promijenila svoj organizacijski model kako bi
se prilagodila uvjetima nepredvidljivosti koje su nastupile s brzim gospodarskim i tehnoloskim promjenama. 42 Glavna se promjena moie opisati
kao promjena iz vertikalnih birokracija u horizontalnu korporaciju. Izgleda da horizontalnu korporaciju obiljezava sedam glavnih trendova: organizacija oko procesa, ne zadatka; spljostena hijerarhija; timski menedzment; mjerenje postignuca zadovoljstvom musterije; nagrade zasnovane
na ekipnoj izvedbi; povecanje kontakata s dobavljacima i kupcima; informacije, obucavanje i ponovno obucavanje zaposlenika na svim razinama. 43
Ta preobrazba korporacijskog modela, osobito vidljiva u 1990-ima u nekim vodecim americkim tvrtkama (kao ATT), slijedi realizaciju granica
40
41
42
43
Mowery (ur.) (1988.)

Bennett (1990.)
Drucker (1988.)
Business Week (1993.); Business Week (1995.)
196
UMREZENO PODUZECE
"proizvodnje bez zaliha" koja se pokusala ostvariti u osamdesetima. Taj

"model bez zaliha" (opravdano prozvan od strane svojih kriticara "vitak i
opak") bio je u osnovi smisljen kako bi se uporabom kombinacije automatizacije, kompjutoriziranoga nadzora nad radnicima, "dodjelom" rada i
smanjenjem troskova proizvodnje, ustedjelo na radnoj snazi. U svomu
krajnjem oCitovanju stvorio je ono sto se prozvalo "suplja korporacija", to
jest poduzece specijalizirano za posrednistvo izmedu financiranja, proizvodnje i tdisne prodaje, na osnovi uspostavljena zastitnog znaka ili industrijskog imidza. Izravan izraz kapitalisticke restrukturacije kako bi
se savladala kriza profitabilnosti u 1970-ima, model "proizvodnje bez zaliha" smanjio je troskove, ali i uzrokovao zastarijevanja organizacijskih
struktura koje su u korijenu logike modela masovne proizvodnje u uvjetima nadzora oligopolistickog trzista. Kako bi mogle djelovati u novoj globalnoj ekonomiji, koju odlikuju beskrajni naleti novih konkurenata koji
se koriste novim tehnologijama i sposobnostima smanjivanja troskova,
velike su korporacije morale prije postati uCinkovitije nego stedljive.
Strategije umrezenja unijele su fleksibilnost u sustav, ali za korporaciju
nisu rijesile problem prilagodljivosti. Kako bi mogla uklopiti pogodnosti
fleksibilnosti mreze, korporacija je sama morala postati mreza i dinamizirati svaki element svoje unutarnje strukture. To je u biti smisao i svrha modela "horizontalne korporacije". On je cesto prosiren decentralizacijom njezinih jedinica i sve vecom samostalnoscu svake jedinice. To im
cak omogucuje da konkuriraju jedna drugoj, iako unutar zajednicke
ukupne strategije.44
Ken'ichi Imai je organizacijski analiticar koji je vjerojatno otisao najdalje u predlaganju i potkrepljivanju dokazima postavke o pretvaranju
korporacija u mreze. 45 Na osnovi vlastitih studijajapanskih i americkih
multinacionalnih korporacija, on tvrdi da se proces internacionalizacije
poslovne djelatnosti za tvrtke odvijao prema trima razlicitim strategijama. Prva, i najtradicionalnija, odnosi se na visestruku domacu strategiju trzista za poduzeca koja ulazu u inozemstvo sa svoje nacionalne platforme. Druga cilja na globalno trziste, te s razliCitih polozaja organizira
razliCite djelatnosti poduzeca, koje su uklopljene unutar jasno odredene,
globalne strategije. Treca strategija obiljezava najnapredniji gospodarski i tehnoloski stupanj i zasnovana je na prekogranicnim mrezama.
Tom strategijom poduzeca se povezuju s mnostvom domaCih trzista ali
takoder postoji razmjena informacija izmedu tih razlicitih tdista. Umjesto nadziranja trzista izvana, kompanije pokusavaju integrirati svoje tr44 Goodman, Sproull i sur. (1990.)
45 Imai (1990.a)
197
zisne dionice i informacije preko granica. Stoga je u staroj strategiji izravno strano ulaganje bilo usmjereno na preuzimanje nadzora. U najnovijoj strategiji, ulaganje je usko povezano s izgradnjom niza veza izmedu kompanija u razliCitim institucionalnim okolinama. Globalnu konkurenciju uvelike potpomazu "informacije na lieu mjesta" sa svakog trzista, pace planirana strategija u "top down" (odozgo prema dolje) pristupu izazivati propast u stalno promjenljivoj okolini i s vrlo razlicitom dinamikom trzista. Kljucni faktor je informacija koja dolazi u specificnom
vremenu i prostoru. Informacijska tehnologija istodobno omogucuje decentralizirano ubacivanje tih informacija i njihovo ukljucivanje u fleksibilan sustav stvaranja strategije. Prekogranicna struktura omogucuje
malim i srednjim poduzeCima da se povezu s velikim korporacijama, pri
cemu stvaraju mreze koje su sposobne za inovaciju i neprestano prilagodivanje. Stoga, stvarna operacijska jedinica postaje poslovni projekt,
koji izvodi mreza, umjesto pojedinacnih poduzeca ili formalnih skupina
poduzeca. Poslovni se projekti provode u poljima djelatnosti, koje mogu
biti proizvodne linije, organizacijski zadaci ili teritorijalna podrucja.
Primjerena je informacija kljucno postignuce poduzeca. A u novim gospodarskim uvjetima najvaznija informacija je ona koja je obradena medu poduzeCima na osnovi iskustva iz svakog polja. Informacija kruzi
kroz mreze: mreze izmedu poduzeca, mreze unutar poduzeca, osobne
mreze te kompjutorske mreze. Nove informacijske tehnologije odlucujuce omogucuju djelovanje takva fleksibilnog, prilagodljivog modela. Prerna Imaiju, prekogranicni se mrezni model nalazi u korijenu konkurentnosti japanskih tvrtki, jer je blizi iskustvu japanskih korporacija nego
onome americkih kompanija, koje se uglavnom drze starog modela ujedinjene globalne strategije.
Ako velika korporacija moze sama sebe preoblikovati, pretvaranjem
svoje organizacije u rasclanjenu mrezu visenamjenskih sredista koja
donose odluku, ona bi ustvari mogla postati visi oblik menedzmenta u
novoj ekonomiji. Razlog ovome je da najvazniji problem menedzmenta
u vrlo decentraliziranoj i krajnje fleksibilnoj strukturi jest ispraviti
ono sto teoreticar organizacije Guy Benveniste zove "pogreska u rasclanjivanju". Slazem se s njegovom definicijom: "Pogreske u rasclanjivanju su djelomican ili potpun nedostatak uskladivanja izmedu onog
sto se zeli i onoga sto je na raspolaganju." 46 S povecanom medusobnom
povezanoscu i krajnjom decentralizacijom procesa u globalnoj ekonomiji, pogreske .u rasclanjivanju sve se teze mogu izbjeci, a njihov je
46 Benveniste (1994.: 74)
198
UMRE~ENO PODUZECE
mikroekonomski i makroekonomski utjecaj sve jaci. Model fleksibilne

proizvodnje, u svojim razliCitim oblicima, maksimalno povecava odgovor gospodarskih faktora i jedinica na brzo promjenljivu okolinu. Ali
taj model takoder otezava nadziranje i ispravljanje pogresaka u rasclanjivanju. Velike korporacije, s odgovarajuCim razinama informacija i
resursa, mogle bi savladati takve pogreske bolje od rascjepkanih, decentraliziranih mreza, pod uvjetom da rabe prilagodljivost ispred fleksibilnosti. To podrazumijeva da je korporacija sposobna samu sebe restrukturirati, ne na jednostavan naCin uklanjanja viskova nego tako da
sve svoje senzore osposobi za reprogramiranje. Istodobno se nadsvodujuca logika korporacijskog sustava reintegrira u srediste odluCivanja,
pri cemu djeluje putem on-line veza s umrezenim jedinicama u stvarnom vremenu. Velik dio rasprava i pokusa glede preobrazbe velikih organizacija, bilo privatnih ili javnih, usmjerenih na posao iii na misiju,
pokusaji su kombiniranja fleksibilnosti i sposobnosti koordinacije, kako bi se omogueila i inovacija i kontinuitet u brzo promjenljivoj okolini. "Horizontalna korporacija" je dinamicna i strateski planirana mreza samoprogramiranih, samousmjerenih jedinica zasnovanih na decentralizaciji, sudjelovanju i koordinaciji.
Kriza modela vertikalne korporacije i uspon poslovnih mreza

Navedeni razliciti trendovi u organizacijskoj preobrazbi informacijske
ekonomije razmjerno su neovisni jedan o drugome. Stvaranje podugovornih mreza sa sredistem u velikim poduzecima fenomen je koji se razlikuje od stvaranja horizontalnih mreza malih i srednjih poduzeca. Mrezasta struktura strateskih saveza izmedu velikih korporacija razlikuje
se od pomicanja prema horizontalnoj korporaciji. Ukljucenost radnika u
proizvodni proces nije nuzno ista kao u japanskom modelu zasnovanom
na kan-banu i potpunom nadzoru kvalitete. Ti razliciti trendovi medusobno se prozimaju, utjecu jedan na drugi, ali su svi razliCite dimenzije
jednoga temeljnog procesa: procesa dezintegracije organizacijskog modela vertikalnih, racionalnih birokracija, svojstvenih velikim korporacijama u uvjetima standardizirane masovne proizvodnje i oligopolistickih
tdista. 47 Povijesno prilagodavanje tih razliCitih trendova takoder je razliCito, a vremenski slijed njihova sirenja vrlo je vazan za razumijevanje
njihova drustvenog i gospodarskog znacenja. N a primjer, kan-ban je nas47 Vaill (1990.)
199
USPON UMRE~ENOG DRUITVA
tao u Japanu 1948., a osmislio ga je Ono Taiichi, bivsi clan osoblja radnickog sindikata, koji je postao menedzer Toyote. 48 "Toyotizam" su postupno prihvatile japanske automobilske tvrtke u povijesnom trenutku
(u 1960-ima) kadajos nisu bile kokurencijska prijetnja ostatku svijeta; 49
razvio se iskoristavajuCi dva specificna mehanizma koji su Toyoti hili povijesno dostupni: nadzor nad radnom snagom i potpuni nadzor velike
mreze dobavljaca koji su hili vanjski s obzirom na tvrtku, ali unutarnji
s obzirom na keiretsu. Kadaje 1990-ih Toyota morala premjestiti dio svoje proizvodnje u inozemstvo, nije uvijek bilo moguee primijeniti model
kan-ban (kao u simbolicnom tvornickom pogonu NUMMI tvrtke Toyota
- GM u Fremontu, Kalifornija). Stoga je "toyotizam" prijelazni model izmedu standardizirane masovne proizvodnje i ucinkovitije organizacije
rada koju odlikuje uvodenje zanatske prakse, kao i ukljuCivanje radnika
i dobavljaca, a sve to u sklopu industrijskog modela zasnovanog na tekueoj vrpci.
Prema tome, ono sto nastaje iz promatranja velikih organizacijskih
promjena u posljednja dva desetljeea ovog stoljeea nije novi, "jedini najbolji naCin" proizvodnje, vee kriza starog i moenog, ali pretjerano krutog
modela povezanog s velikom, vertikalnom korporacijom te s oligopolistickim nadzorom nad trzistima. Iz te krize nastalo je mnostvo modela i
organizacijskih aranzmana koji su napredovali ili propadali, u skladu s
njihovom prilagodljivoseu razlicitim institucionalnim kontekstima i
konkurencijskim strukturama. Kako Piore i Sabel zakljucuju u svojoj
knjizi:
Je li gospodarstvo zasnovano na masovnoj proizvodnji ili fleksibilnoj specijalizaciji, otvorena su pitanja. Odgovori ee djelomicno ovisiti o sposobnosti nacija i drustvenih klasa da zamisle kakvu buduenost zele. 50
Nedavno povijesno iskustvo vee je dalo neke odgovore koji se ticu novih
organizacijskih oblika informacijske ekonomije. U razliCitim organizacijskim aranzmanima te kroz razliCite kulturne izraze svi oni imaju osnovu
u mrezama. Mreze su temeljni materijal od kojega se organizacije
stvaraju i od kojih ce se u buducnosti stvarati. A one su sposobne
oblikovati se i siriti po svim glavnim ulicama i sporednim ulicicama globalne ekonomije zbog svoga oslonca na informacijsku moe koju stvara nova tehnoloska paradigma.
48 Cusumano (1985.)
49 McMillan (1984.)
50 Piore i Sabel (1984: 308)
200
UMREZENO PODUZECE
Informacijska tehnologija i umrezeno poduzece

Nove organizacijske putanje koje sam opisao nisu bile mehanicka posljedica tehnoloske promjene. Neke od njih prethodile su usponu novih
informacijskih tehnologija. Na primjer, kakoje vee spomenuto, kan-ban
sustav bio je prvo uveden u Toyoti 1948., a njegova ugradnja nije zahtijevala on-line elektronicke veze. Upute i informacije bile su napisane na standardiziranim karticama zalijepljenim na razliCitim radnim
tockama, te su ih razmjenjivali dobavljaci i tvornicki radnici. 51 VeCina
metoda ukljucivanja radnika koje su iskusale japanske, svedske i
americke kompanije, prije su zahtijevale promjenu u mentalitetu nego promjenu strojeva. 52 Najvaznija prepreka u prilagodivanju vertikalne korporacije zahtjevima fleksibilnosti globalne ekonomije bila je
krutost tradicionalnih korporacijskih struktura. Nadalje, u 1980-ima,
u trenutku njezina masovnog sirenja, informacijskaje tehnologija trebala biti carobni stapic za reformu i promjenu industrijske korporacije.53 Ali njezino uvodenje u odsutnosti temeljne organizacijske promjene, ustvari je otezalo probleme birokratizacije i krutosti. Kompjutorizani nadzori jos su vise kruti nego tradicionalni lanci narudzbe "licem
u lice" u kojima je jos uvijek bilo mjesta za neki oblik implicitnog cjenkanja.54 U 1980-ima u Americi je nova tehnologija vrlo cesto bila videna kao sredstvo za ustedu na radnoj snazi te kao mogucnost preuzimanja kontrole nad radnom snagom, a ne kao sredstvo organizacijske
promjene. 55
Prema tome, neovisno o tehnoloskoj promjeni, organizacijske su se
promjene dogodile kao odgovor na potrebu da se savlada stalno promjenljiva operativna okolina. 56 No, Cimje do toga doslo, provedivost ili organizacijska promjena bila je izvanredno uvecana novim informacijskim tehnologijama. Kako Boyett i Conn pisu:
Sposobnost velikih americkih poduzeca da se sama preoblikuju kako bi izgledala i ponasala se kao mala poduzeca, moze se, harem dijelom, pripisati razvoju nove tehnologije koja cini nepotrebnima citave slojeve menedzera i njihovo osoblje. 57
51
52
53
54
55
56
57
McMillan (1984.); Cusumano (1985.)

Dodgson (ur.) (1989.)
Kotter i Heskett (1992.); Harrington (1991.)
Hirschhorn (1985.); Mowshowitz (1986.)
Shaiken (1985.)
Cohendet i Llerena (1989.)
Boyett i Conn (1991: 23)
201
Sposobnost malih i srednjih poduzeca da se medusobno, te s velikim

korporacijama, povezu u mreze, takoder je postala ovisna o dostupnosti
novih tehnologija, kada je obzor mreza (ili njihovih dnevnih operacija)
postao globalan. 58 Doista, kineska su poduzeca stoljeCima hila zasnovana
na mrezama povjerenja i suradnje. Ali kada su se 1980-ih prosirila preko
Pacifika, od Tachunga do Fukiena, od Hong Konga do Guandonga, od Jakarte do Bangkoka, od Hsinchua do Mountain Viewa, od Singapura do
Sangaja, od Hong Konga do Vancouvera te, prije svega, od Taipeha i Hong
Konga do Guangzhoua i Sangaja, samo oslanjanje na nove komunikacijske i informacijske tehnologije omoguCilo im je trajan rad. Tada su ohiteljski, regionalni i osohni kodeksi uspostavili osnovu za pravila igre kojih se trehaju dr:lati u racunalima.
Bez razvoja racunalnih mreza hilo hi jednostavno nemoguce upravljati slozenim mrezama strateskih udruzivanja, podugovornih sporazuma
te decentraliziranog donosenja odluka za velike tvrtke; 59 preciznije, sve hi
to bilo nemoguce bez mocnih mikroprocesora instaliranih u desktop racunalima povezanim preko digitalnih telekomunikacijskih mreza. Ovo je
slucaj u kojemu su organizacijske promjene u odredenoj mjeri potakle
tehnoloske putanje. Da su velike, vertikalne korporacije bile sposohne uspjesno djelovati u novoj ekonomiji, mozda se ne hi niti dogodila kriza
IBM-a, Digitala, Fujitsua, i glavne racunalne industrije opcenito. A zhog
potreba mreze za novim, velikim i malim organizacijama, osohna racunala i racunalno umrezivanje dozivjeli su eksplozivno sirenje. A zbog masovne potrehe za fleksibilnom, interaktivnom manipulacijom racunalima, softver je postao najdinamicniji segment industrije i djelatnosti
proizvodnje informacija koji hi trehao oblikovati procese proizvodnje i
menedzmenta u buducnosti. S druge strane, zhog dostupnosti tih tehnologija (zhog tvrdoglavosti inovatora u Silicijskoj dolini koji se opirao modelu informatike "1984"), umrezenje je postalo kljuc za organizacijsku
fleksibilnost i izvedbu poslova. 60
Bar i Borrus su u nizu vaznih istrazivanja pokazali da je tehnologija
umrezavanja informacija skocila kvantnim skokom u ranim 1990-ima,
jer su se stekla tri trenda: digitalizacija telekomunikacijske mreze, razvoj broadband prijenosa* te dramatican porast izvedbi racunala povezanih mrezom, sto je odredivao tehnoloski prohoj na podrucjima mikroelektronike i softvera. Zatim, interaktivni racunalni sustavi koji su do tada
58 Shapira (1990.); Hsing (1996.)
59 Whightman (1987.)
60 Fulk i Steinfeld (ur.)(1990.); Business Week (1996.)
* koji omogucuje bdi prijenos podataka - op. prev.
202
UMREZENO PODUZECE
bili ograniceni na mreze lokalnih podrucja (Local Area Network- LAN),

postali su operativni sustavi u mrezama sirokih podrucja (Wide Area Network- WAN); docim se racunalni obrazac prebacio s pukog povezivanja
izmedu racunala na "kooperativni racunalni rad", bez obzira na geografski razmjestaj partnera koji suraduju. Kvalitativne prednosti u informacijskoj tehnologiji, nedostupne do 1990-ih, omogucile su nastanak potpuno interaktivnih, fleksibilnih procesa proizvodnje, menedzmenta i distribucije zasnovanih na racunalima, koji su istodobno ukljuCivali suradnju
izmedu razlicitih tvrtki i jedinica tih tvrtki. 61
S druge strane, Dieter Ernstje pokazao daje priblizavanje izmedu organizacijskih zahtjeva i tehnoloske promjene postavilo umrezivanje kao
temeljni oblik konkurencije u novoj, globalnoj ekonomiji. Vrtoglavom brzinom porasle su prepreke na ulazu u veCinu naprednih industrija, kao
sto su elektronika ili automobili. To je uvelike otezalo mogucnost novim
konkurentima da sami udu na trziste, te je cak sprecavalo velike korporacije da otvore nove proizvodne linije iii inoviraju vlastitu obradu proizvoda u skladu s brzinom tehnoloske promjene. 62 Prema tome, suradnja i
umrezenje nude jedinu mogucnost podjele troskova i rizika, kao i drzanje koraka sa stalno obnavljanom informacijom. Medutim, mreze takoder igraju ulogu vratara. Unutar mreza neprestano se stvaraju nove mogucnosti. lzvan mreza, opstanak je sve tezi. U uvjetima brze tehnoloske
promjene stvarna operacijska jedinica postale su mreze, a ne tvrtke.
Drugim rijeCima, kroz medusobno djelovanje izmedu organizacijske krize, promjene i nove informacijske tehnologije nastao je novi organizacijski oblik kao obiljezje informacijske/globalne ekonomije: umrezeno poduzece.
Kako bih podrobnije definirao umrezeno poduzece, moram podsjetiti
na svoju definiciju organizacije: sustav sredstava strukturiran u svrhu
postizanja specificnih ciljeva. Dodao bih drugu analiticku osobinu, koju
sam iz teorije Alaina Tourainea prilagodio na vlastiti nacin. 63 U dinamicnom, razvojnom pogledu postoji temeljna razlika izmedu dva tipa organizacija: organizacije za koje reprodukcija njihova sustava sredstava postaje glavni organizacijski cilj te organizacije u kojima ciljevi, te promjena
ciljeva, oblikuju i neprestano preoblikuju strukturu sredstava. Prvi tip
organizacija nazivam birokracijama, drugi, poduzeCima.
Na osnovi tih konceptualnih razlika predlazem ono za sto vjerujem da
je potencijalno korisna (ne nominalisticka) definicija umrezenoga podu61 Bar i Borrus (1993.)
62 Ernst (1994.b)
63 Touraine (1959.)
203
zeca: specifican oblik poduzeca ciji je sustav sredstava sastavljen

ukrstanjem segmenata autonomnih sustava ciljeva. Prema tome,
komponente mreze ujedno su samostalne i ovisne u odnosu na mrezu, te
mogu saCinjavati dijelove drugih mreza, pa prema tome i drugih sustava
sredstava usmjerenih drugim ciljevima. Izvedba dane mreze ovisit ce tada o dvije temeljne osobine mreze: o njezinoj povezanosti, odnosno strukturalnoj sposobnosti da omoguci nesmetanu komunikaciju izmedu svojih
komponenata; njezinoj dosljednosti, to jest mjeri do koje postoje zajednicki interesi izmedu ciljeva mreze i ciljeva njezinih komponenata.
Zasto je umrezeno poduzece organizacijski oblik informacijske/globalne ekonomije? Lagani odgovor bio hi empiristicki: zato sto je
nastalo u razdoblju stvaranja nove ekonomije te izgleda da ispunjava
svoju ulogu. Alije intelektualno prikladnije razumjeti daje ta izvedba uskladena s obiljezjima informacijske ekonomije: uspjesne organizacije su
one koje mogu stvarati znanje i uCinkovito obraditi informaciju; prilagoditi se promjenljivoj geometriji globalne ekonomije; biti dovoljno fleksibilne da mijenjaju svoja sredstva jednakom brzinom promjene ciljeva,
pod utjecajem brzih kulturalnih, tehnoloskih i institucijskih promjena, te
da mogu inovirati, buduCi da je inovacija postala glavno oruzje protiv
konkurencije. To su istinske osobine novoga gospodarskog sustava koji
smo analizirali u prethodnom poglavlju. U tom smislu, umrezeno poduzece cini opipljivom kulturu informacijske/globalne ekonomije:
ono pretvara signale u proizvode obradom znanja.
Kultura, institucije i ekonomska organizacija:

poslovne mreze Istocne Azije
Oblici ekonomske organizacije ne razvijaju se u drustvenom vakumu: oni
su ukorijenjeni u kulture i institucije. Svako drustvo tezi stvaranju vlastitih organizacijskih aranzmana. Sto je drustvo povijesno razliCitije, ono
se razvija u vecoj odvojenosti od ostalih drustava, te su organizacijski oblici posebniji. Medutim, kada tehnologija prosiruje raspon gospodarskih
djelatnosti, te kada poslovni sustavi medusobno suraduju na globalnoj
razini, organizacijski oblici se sire, posuduju jedni od drugih i stvaraju
mjesavinu koja u velikoj mjeri odgovara zajednickim modelima proizvodnje i konkurencije, prilagodavajuCi se pri tome specificnoj drustvenoj okolini u kojoj djeluju. 64 To znaCi da organizacije, kultura i institucije toliko
64 Hamilton (1991.)
204
UMRE:ZENO PODUZECE
duhoko posreduju u "trzisnoj logici" da hi gospodarski cimhenici koji se,

prema neoklasicnoj ortodoksiji ekonomije, usuduju slijediti apstraktnu
trzisnu logiku, hili izguhljeni. 65 VeCina tvrtki ne slijedi tu logiku. Neke
vlade to Cine iz ideologije, te na kraju guhe nadzor nad svojim gospodarstvima (na primjer, Reaganova administracija u SAD-u u ranim 1980ima iii socijalisticka vlada Spanjolske u ranim 1990-ima). Drugim rijecima, trzisni se mehanizmi mijenjaju tijekom povijesti i djeluju kroz niz organizacijskih oblika. Tada je kljucno pitanje: koji su izvori trzisne specificnosti? Ana takvo se pitanje moze odgovoriti samo usporednim izucavanjima gospodarske organizacije.
Niz istrazivanja u komparativnoj teoriji organizacije pokazao je da
postoje temeljne razlike u organizaciji poduzeca i njihovu ponasanju u
kontekstima koji se bitno razlikuju od tradicionalnog anglosaksonskog
modela ugradenog u vlasnicka prava, individualizam i odvajanje ddave
i poduzeca. 66 Zariste velikog dijela istrazivanja bilo je u istocnoazijskim
gospodarstvima. Takav izbor ocito je napravljen zbog zapanjujuCih postignuca tih gospodarstava u posljednjoj cetvrti dvadesetog stoljeca. Nalazi istrazivanja organizacija istocnoazijskih gospodarstava vrlo su znacajni za opcu teoriju gospodarske organizacije iz dva razloga.
Prvo, moze se pokazati da obrasce poslovne organizacije u istocnoazijskim drustvima stvara medusobno djelovanje kulture, povijesti i institucija, gdje su potonje osnovni faktor u oblikovanju posebnih poslovnih sustava. N adalje, prema institucionalistickoj teoriji ekonomike, takvi obrasci prikazuju zajednicke trendove, povezane s kulturnom slicnoscu, sto je
rezultat specificnih povijesnih procesa.
Drugo, temeljni zajednicki trend istocnoazijskih poslovnih sustava
zasnovan je na mrezama, iako na razliCitim ohlicima mreza. Blok za izgradnju takvih sustava nije poduzece ili pojedinacni poduzetnik, nego
mreze ili poslovne sku pine razliCitih vrsta. To je obrazac koji sa svim svojim varijacijama tezi prilagodbi organizacijskom obliku koji sam oznacio
kao umrezeno poduzece. U tom slucaju, te ako je informacijska/globalna
ekonomija primjerenija mreznom obliku poslovne organizacije, istocnoazijska hi drustva i njihovi organizacijski oblici gospodarskih djelatnosti
trebali imati osohitu usporednu prednost u globalnoj konkurenciji, zato
sto je taj organizacijski model ugraden u njihovu kulturu i u njihove institucije. Njihova povijesna osobitost tezila hi poklapanju sa sociotehnickom logikom informacijskog obrasca. Povijesni zapisi podrzavaju tu pretpostavku: istocnoazijska gospodarstva i tvrtke prilagodile su se novim
65 Abolafia i Biggart (1991.)
66 Clegg i Redding (ur.) (1990.)
205
tehnologijama i novim oblicima globalne konkurencije brze od bilo kojeg

podrucja u svijetu. Pri tome zapravo mijenjaju ravnotezu svjetske trgovine i akumulacije kapitala u korist azijskog Pacifika u samo 30 godina (vidi 2. poglavlje). Ali moram u odredenoj mjeri biti oprezan: povijesno poklapanje ne znaci strukturalnu uzrocnost. Zar ne ponavljamo istu etnocentricnu pogresku neoklasicnog obrasca, braneCi ')edini najbolji naCin" univerzalne vrijednosti, ovaj put iz drugoga kulturnog izvora? Kako bismo
razmotrili to pitanje, moramo istodobno razmotriti povijesnu specificnost
kultura, povijesne putanje institucija, strukturalne zahtjeve informacijskog obrasca te oblike konkurencije u globalnoj ekonomiji. U medusobnom djelovanju tih razlicitih drustvenih domena mozemo pronaCi neke
poticajne odgovore na "duh informacionalizma."
Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije

Razjasnimo prvo poznate Cinjenice stvaranja, strukture i dinamike poslovnih mreza Istocne Azije. N a srecu, to je predmet kojemu se posvetilo
dovoljno paznje u drustvenom istrazivanju, 67 te u kojemu se mogu osloniti na sustavni trud usporedne analize i teoretizacije vodeCih drustvenih
znanstvenika u ovom polju, Nicole Woosley Biggart i Garyja Hamiltona, 68
uz moj vlastiti istrazivacki rad u azijskom Pacifiku izmedu 1983. i 1995.
godine.
Organizirana mreza neovisnih tvrtki prevladavajuCi je oblik gospodarske djelatnosti u trzisnim gospodarstvima istocne Azije. Tri su razliCita, osnovna tipa mreza, a svaki od njih odlikuje japanska, korejska i kineska poduzeca. 69
Japan
U Japanu su poslovne skupine organizirane oko mreza tvrtki koje jedne
drugima medusobno duguju (kabushiki mochiai) te Cija glavna poduzeca
vode menedzeri. Postoje dva podtipa tih mreza: 70
(a) horizontalne mreze zasnovane na medutrzisnim vezama izmedu velikih tvrtki (kigyo shudan). Te mreze imaju doseg u mnostvu gospodarskih sektora. Neke od njih su nasljednice zaibatsua, velikih
67
68
69
70
Whitley (1993.)Biggart (1991.); Hamilton i Biggart (1988.); Biggart i Hamilton (1992.); Hamilton (1991.)
Hamilton i dr. (1990.)
Gerlach (1992.); Imai i Yonekura (1991.); Whitley (1993.)
206
UMREZENO PODUZECE
konglomerata koji su vodili japansku industrijalizaciju i trgovinu

prije Drugoga svjetskog rata, prije njihova sluzbenog (i neuCinkovitog) raspustanja tijekom americke okupacije. Tri najvece stare mreze su Mitsui, Mitsubishi i Sumitomo. N akon rata, stvorene su tri
nove mreze oko najveCih banaka: Fuyo, Dao-Ichi Kangin i Sanwa.
Svaka mreza ima vlastite izvore financiranja te konkurira u svim
glavnim sektorima djelatnosti.
(b) vertikalne mreze (keiretsu), izgradene oko kaishae, iii velike specijalizirane industrijske korporacije, koja obuhvaca stotine pa cak i
tisuce dobavljaca i njihovih podruznica. Glavni keiretsu su oni sa
sredistima kao sto su Toyota, Nissan, Hitachi, Matsushita, Toshiba,
Tokai banka te Industrijska banka Japana.
Ove stabilne poslovne grupe ustvari drze jezgru japanskoga gospodarstva, pri cemu organiziraju gustu mrezu medusobnih obveza, financijske
meduovisnosti, trzisnih sporazuma, prijenosa osoblja te razmjene informacija. Kljucna sastavnica sustava za svako poduzece je glavno trgovinsko poduzece (sogo shosha), koje se ponasa kao glavni posrednik izmedu
dobavljaca i potrosaca, te prilagodava rashode i prihode. 71 Ono je sastavljac sustava. Takva organizacija poslova djeluje kao fleksibilna jedinica
na konkurentnom trzistu koja dodjeljuje resurse svakom clanu mreze kada to smatra pogodnim. Ovo takoder svakoj vanjskoj tvrtki krajnje otezava prodiranje na trziste. Ta specificna gospodarska organizacija u velikoj
mjeri objasnjava probleme s kojima se strane tvrtke susrecu pri prodiranju na japansko trziste, buduci da se sve operacije moraju iznova uspostaviti, a dobavljaCi odbijaju sluziti drugim klijentima osim ako se njihov
roditelj kaisha slozi s dogovorom. 72
lzvrsavanje poslova i organizacija rada odrazavaju tu hijerarhicnu
mreznu strukturu. 73 U sredistu velika poduzeca svojim zaposlenicima
nude dozivotno zaposlenje, sustav nagrada koji je zasnovan na dobi te
suradnju sa sindikatima zasnovanim na tvrtki. Timski je raq i samostalnost izvodenja zadataka pravilo, pri cemu se racuna na predanost
radnika napretku njihove kompanije. Menedzment je ukljucen na razini radionice, te dijeli prostor i uvjete rada s manualnim radnicima. Do
konsenzusa se dolazi kroz brojne procedure, od organizacije rada do
simbolicnog Cina kao sto je pjevanje himne korporacije na pocetku radnog dana. 74
71
72
73
74
Yoshino i Lifson (1986.)

Abbeglen i Stalk (1985.)
Koike (1988.); Clark (1979.); Durlabhji i Marks (ur.) (1993.)
Kuwahara (1989.)
207
USPON tJMREZENOG DRUSTVA
S druge strane, sto se tvrke vise nalaze na periferiji mreze, vise se radna snaga smatra zamjenjivom i potrosnom, a u vecini se radi o privremenim radnicima i honorarnim zaposlenicima (vidi 4. poglavlje). Zene i
neobrazovana omladina tvore velik dio takve periferne radne snage. 75
Stoga, umrezene poslovne skupine vode i do fleksibilne suradnje i do vrlo segmentiranih trzista rada, sto rezultira dvojakom drustvenom strukturom, uglavnom organiziranom oko rodbinskih veza. Sarno razmjerna
stabilnost patrijarhalne japanske obitelji ukljucuje oba kraja drustvene
strukture. Tako bivaju potisnuti trendovi k polariziranom drustvu, ali samo dotle dok se japanske zene budu mogle drzati u podredenu polozaju,
i kod kuce ina poslu. 7s
Koreja
Korejske mreze (chaebol), iako povijesno nadahnute japanskim zaibatsuima, znatno su vise hijerarhicne od svojih japanskih inaCica. 77 Njihov
glavni razlikovni trend jest da sve tvrtke u mrezi nadzire sredisnje holding poduzece koje posjeduje pojedinac i njegova obitelj. 78 Osim toga, sredisnje holding poduzece podrzavaju vladine banke i trgovacke kompanije
koje nadzire vlada. Obitelj koja je utemeljila tvrtku cvrsto drzi nadzor
imenujuCi clanove obitelji, regionalne znance i bliske prijatelje na visoka
upravljacka mjesta kroz cijeli chaebol. 79 Mala i srednja poduzeca igraju
sporednu ulogu, za razliku od japanskog keiretsua. VeCina tvrtki chaebola
dosta su velike, a rade pod uskladenom inicijativom koja dolazi s vrha, od
centraliziranog menedzmenta chaebola, cesto reproducirajuci vojni stil koji su donijeli vladini podrzavatelji, osobito nakon 1961. Chaeboli su visesektorski, a njihovi se upravitelji premjestaju iz jednog sektora djelatnosti u drugi, sto omogucuje jedinstvenost strategije te poprecno oplemenjivanje iskustva. Cetiri najveca korejska chaebola (Hyundai, Samsung,
Lucky Gold Star i Daewoo) danas su medu najveCim svjetskim gospodarskim konglomeratima, te su 1985. g. zajedno Cinili 45% ukupnoga domaceg proizvoda Juzne Koreje. Chaebol su cjeline koje su uvelike same sebi
dovoljne te ovise samo o vladi. Najvise ugovornih veza su unutarnje u odnosu na chaebol, a podugovori igraju manju ulogu. Tdista oblikuje drzava, a razvija ih konkurencija izmedu chaebola. 80 Vrlo su rijetke mreze me75
76
77
78
79
80
Jacoby (1979.); Shinotsuka (1994.)

Chizuko (1987.); Chizuko (1988.); Seki (1988.)
Steers i dr. (1989.)
Biggart (1990.a)
Yoo i Lee (1987.)
Kim (1989.)
208
UMRE~ENO PODUZECE
dusobnih obveza koje su vanjske u odnosu na chaebol. Unutarnje veze u

chaebolu stvar su discipline u mrezi prije nego suradnje i reciprociteta.
Politika i praksa glede rada takoder su prilagodene tom autoritarnom
modelu. Kao i u Japanu, postoji ostra podjela trzista rada izmedu radnika matice i privremenih radnika, ovisno o sredisnjem polozaju tvrtke u
chaebolu. 81 Zene imaju vrlo smanjenu ulogu buduCi da je patrijarhalnost
jos izrazenija u Koreji nego u Japanu, a muskarci nerado dopustaju zenama raditi izvan kucanstva. 82 Ali radnici u matici ne primaju istu vrstu
obveze dugorocnog zaposljavanja i uvjeta rada od svojih tvrtki. 83 Niti se
od njih ocekuje da preuzimaju inicijativu. Oni hi uglavnom trebali izvrsiti dobivene naredbe. Sindikate je nadzirala drzava i tijekom dugog ih razdoblja drzala u podredenom polozaju. Kada je 1980-ih demokracija zabiljezila znacajnu pobjedu u Koreji, sindikati koji su postajali sve neovisniji suocili su se s konfrontacijskom taktikom voda chaebola, sto je dovelo
do vrlo konfliktnog obrasca industrijskih odnosa. 84 Taj trend pobija rasisticku ideologiju o navodnoj poslusnosti azijske radne snage, koja se ponekad pogresno pripisuje konfucijanizmu.
Medutim, iako je nepovjerenje u radnike pravilo, povjerenje je osnovna
poveznica izmedu razliCitih razina upravljanja u korejskim mrezama, i to do
te mjere da je ugradeno u rodbinske veze: 1978. godine 13,5% direktora najveCih 100 chaebola hili su dio obitelji vlasnika i zauzimali su 21% najvisih
upravljackih polozaja. 85 Dodatne upravljacke polozaje uglavnom su zauzimale osobe kojima je obitelj vlasnika vjerovala na osnovi izravnog poznavanja, pojacanog mehanizmom drustvenog nadzora (lokalne drustvene mreze,
obiteljske mreze, skolske mreze). No, interesi chaebola su iznad svega, cak i
u odnosu na obitelj. Ako postoji proturjecje izmedu toga dvoga, vlada ce se
pobrinuti da prevladaju interesi chaebola, a ne obitelji i1i pojedinaca. 86
Kina
Kineska poslovna organizacija zasnovana je na obiteljskim poduzecima
(jiazuqiye), te prekosektorskim poslovnim mrezama (jituanqiye), koje cesto ddi jedna obitelj. Iako se veCi dio detaljnog istrazivanja odnosi na
stvaranje i razvoje poslovnih mreza u Tajvanu, 87 empirijski dokazi, kao i
81
82
83
84
85
86
87
Wilkinson (1988.)
Gelb i Lief Palley (ur.) (1994.)
Park (1992.)
Koo i Kim (1992.)
Shin i Chin (1989.)
Amsdem (1989.); Evans (1995.)
Hamilton i Kao (1990.)
USPON UMREZENOG DRU!lTVA
moje osobno znanje dopustaju da se taj model prosiri i na Hong Kong i

prekomorske kineske zajednice u Jugoistocnoj Aziji. 88 Zanimljivo je da
slicne mreze djeluju u brzom procesu industrijalizacije juzne Kine koju
vodi trziste, ako imamo na umu da su u domet mreze ukljucene sluzbene
osobe lokalne uprave.s9
Kljucna sastavnica kineske poslovne organizacije je obitelj. 90 Tvrtke
su obiteljsko vlasnistvo a prevladavajuca vrijednost tice se obitelji, a ne
tvrtke. Kada tvrtka napreduje, napreduje i obitelj. Prema tome, nakon
sto je akumulirana dovoljna kolicina bogatstva, ona se dijeli medu clanovima obitelji koji ulazu u druge poslove, koji cesto nisu povezani s djelatnostima izvorne tvrtke. Ponekadje model stvaranja novih poduzeca unutargeneracijski buduCi da obitelj povecava svoje bogatstvo. Ali ako se to
ne dogodi za zivota osnivaca tvrtke, dogodit ce se nakon njegove smrti. To
je stoga sto je, za razliku od Japana i Koreje, obiteljski sustav zasnovan
na patrilinearnosti i jednakom nasljedstvu medu sinovima, te prema tome svaki sin dobiva svoj dio obiteljske imovine kako bi pokrenuo vlastiti
posao. Wong, na primjer, smatra da uspjesna kineska poduzeca prolaze
kroz cetiri faze u tri generacije: fazu nastanka, centraliziranja, podjele te
dezintegracije, nakon cega ciklus poCinje ispocetka. 91 Usprkos cestom suparnistvu unutar obitelji, osobno je povjerenje jos uvijek temelj za poslovne dogovore, iznad i mimo zakonskih, ugovornih pravila. Prema tome,
obitelji napreduju stvaranjem novih tvrtki u bilo kojem sektoru djelatnosti koji se smatra profitabilnim. Tvrtke zasnovane na obiteljima pavezane su podugovornim sporazumima, razmjenom ulaganja i podjelom zaliha. Tvrtke su specijalizirane u svojoj trgovini, a obitelji se razlikuju u
svojim ulaganjima. Veze izmedu tvrtki shvacene su vrlo osobnim, tekuce
su i promjenljive, za razliku od modela dugorocnih obveza u japanskim
mrezama. Izvori financija pretezno su neformalni (obiteljska stednja, zajmovi od pouzdanih prijatelja, udruzenja za uzajamno kreditiranje ili drugi neformalni oblici posudivanja, kao stoje tajvanska "slobodna burza"). 92
U takvoj strukturi menedzment je vrlo centraliziran i autoritaran.
Srednji menedzment, koji nije dio obitelji, smatra se samo podrucjem prijenosa; a odanost se radnika ne ocekuje, buduCi da je ideal radnika pokrenuti vlastita poduzeca, pa se stoga smatraju mogucom buducom konkurencijom. Obveze su kratkorocne, sto potkopava dugorocnu strategiju
88
89
90
91
92
Sit i Wong (1988.); Yoshihata (1988.)

Hsing (1994.); Hamilton (1994.)
Greenhalgh (1988.)
Wong (1985.)
Hamilton i Biggart (1988.)
UMRE~NO PODUZECE
planiranja. S druge strane, krajnja decentralizacija i fleksibilnost tog

sustava omogucuju brze prilagodbe novim proizvodima, novim procesima
i novim tr:listima. Putem udruzivanja izmedu obitelji i njihovih odgovarajuCih mreza, ubrzava se tok kapitala te poboljsava alokacija resursa.
Slaba je tocka tih malih kineskih poduzeca nesposobnost da poduzmu
vece strateske promjene koje, na primjer, zahtijevaju ulaganje u istrazivanje i razvoj, poznavanje svjetskih trzista, modernizaciju tehnologije sirokih razmjera ili prebacivanje proizvodnje u inozemstvo. Dalje cu tvrditi, za razliku od nekih promatraca kineskih poduzeca, da je dr:lava, osobito u Tajvanu, a takoder i drugdje- u Hong Kongu, a sigurno i u Kinidala kljucnu stratesku potporu kako bi kineske mreze napredovale u informacijskoj/globalnoj ekonomiji izvan njihova profitabilnog, ali ogranicenoga domaceg vidokruga. Ideologija poduzetnickoga familizma, ukorijenjena u naslijedenom nepovjerenju prema drzavi u juznoj Kini, ne moze
se shvatiti doslovno, cak ni ako u velikoj mjeri oblikuje ponasanje kineskih poslovnih ljudi.
Poduzetnistvo zasnovano na obitelji bio je samo dio, iako vrlo znacajan,
price o uspjehu kineskih poslovnih mreza. Drugi element bila je kineska
inaeica razvojne drzave, u Tajvanu, Hong Kongu ili Kini. U razliCitim oblicima, nakon toliko povijesnih pogresaka, drzava je napokon imala dovoljno
pameti da pronade formulu. Onaje podrzala kinesko poduzetnistvo, zasnovano na pouzdanim, obiteljskim, informacijskim vezama, ada nije gusila
njegovu samostalnost cim je postalo jasno da je trajna slava kineske civilizacije ustvari ovisna o neprestanoj vitalnosti sebicno poduzetnih obitelji.
Vjerojatno nije slucajno sto se priblizavanje izmedu obitelji i drzave dogodilo u kineskoj kulturi bas u osvit informacijskoga/globalnog doba, kada
moe i bogatstvo vise ovise o fleksibilnosti mreze nego o moCi birokracije.
Kultura, organizacije i institucije: azijske poslovne mreze i

razvojna drzava
Dakle, istocnoazijska gospodarska organizacija, bez sumnje najuspjesnija u svjetskoj konkurenciji u posljednjoj trecini dvadesetog stoljeca, zasnovana je na formalnim i neformalnim poslovnim mrezama. Ali postoje
znacajne razlike izmedu tri kulturna podrucja na kojima su ove tri mreze nastale. Kako su Nicole Biggart i Gary Hamilton srocili, unutar mrezejapanske tvrtke imaju logiku zajednice, korejske tvrtke imaju patrimonijalnu logiku, a tajvanske patrilinearnu. 93
93 Hamilton i Biggart (1988.)
211
I slicnostima i razlikama istocnoazijskih poslovnih mreza moze se uCi

u trag u kulturnim i institucionalnim obiljezjima tih drustava.
Ove tri kulture su se kroz stoljeca izmijesale, te su duboko prozete filozofskim i vjerskim vrijednostima konfucijanizma i budizma, u njihovim
razlicitim nacionalnim obrascima.94 Razmjerna odvojenost od ostalih dijelova svijeta do devetnaestog stoljeca pojacala je njihovu osobitost. Osnovna drustvena jedinica bila je obitelj, a ne pojedinac. Odanost se odnosi na obitelj, a ugovorne obveze prema drugim pojedincima podredene su
obiteljskom "prirodnom zakonu". Obrazovanje ima sredisnju ulogu, i za
drustveni uspon i za osobno napredovanje. Povjerenje i reputacija, unutar dane mreze obveza, najcjenjenije su osobine, a ujedno i najstroze
sankcionirano pravilo u slucaju neuspjeha. 95
Iako je stvaranje kulturno osobitih organizacijskih oblika ponekad suvise neodreden i nedovoljno specifican argument, cini se da se zajednicke crte oblika mreze u Istocnoj Aziji mogu povezati s tim zajednickim kulturnim trendovima. Ako jedinica gospodarske transakcije nije pojedinac,
vlasnicka prava ustupaju mjesto obiteljskim pravima. A ako je hijerarhija obveza stvar uzajamnog povjerenja, postojane mreze moraju biti uspostavljene na osnovi takva povjerenja. Cimbenici pak koji su vanjski u
odnosu na te mreze, nece biti tretirani kao jednaki na trzistu.
Ali ako kultura podupire zajednicke crte obrazaca poslovnih mreza, cini se da ono sto te mreze Cini razliCitima, u isto doba pojacava njihovu
mreznu logiku. Temeljna institucionalna razlika izmedu te tri kulture tice se uloge ddave, i povijesno i u procesu industrijalizacije. U svim slucajevima drzavaje preuzela gradansko drustvo: trgovacka i industrijska elita doslaje pod vodstvo drzave, kojaje naizmjence blagonaklona i represivna. Ali u svakom posebnom slucaju drzava je bila povijesno drukcija i igralaje drukeiju ulogu. U ovom trenutku rasprave moram upozoriti na razliku izmedu uloge drzave u povijesti i uloge suvremene, razvojne drzave. 96
U najnovijoj povijesti postojala je znacajna razlika izmedu japanske97
i kineske ddave. 98 Japanska drzava ne samo da je oblikovala Japan nego i Koreju i Tajvan pod svojom kolonijalnom dominacijom. 99 Od vremena vladavine Meija ona je bila faktor autoritarne modernizacije, ali je
djelovala skupa s poslovnim skupinama zasnovanim na klanovima (zaibatsu), od kojih neke (na primjer Mitsui) vuku podrijetlo do kuca trgova94
95
96
97
98
99
Whitley (1993.)
Baker (1979.); Willmott (ur.) (1972.)
Biggart (1991.); Wade (1990.); Whitley (1993.)
Beasley (1991.); Johnson (1995.)
Feuerwerker (1984.)
Amsdem (1979., 1985., 1989., 1992.)
212
UMRE~ENO
PODUZE6E
ca povezanih s mocnim feudalnim gospodarima. 100 Japanska carska ddava postavilaje modernu izoliranu tehnokraciju kojaje izostrila svoje vjestine u pripremama japanskoga ratnog stroja (neposredan preteca MITIja bilo je Ministarstvo vojne opreme, srz japanske vojne industrije). 101 Tek
kada uvidimo pozadinu ove posebne institucije, mozemo razumjeti precizno djelovanje kulture na organizacije. N a primjer, Hamilton i Biggart
pokazuju institucionalnu pozadinu kulturnog objasnjenja izgradnje konsenzusa u radnom procesu kroz pojam Wa ili sklada. Wa tezi ugradnji
svjetskog poretka, kroz podredenost pojedinca grupnoj praksi. Ali Biggart
i Hamilton odbijaju prihvatiti odredenost japanskih praksi upravljanja
kao izravni kulturni izraz Wa. Oni tvrde da takvi organizacijski aranzmani proizlaze iz industrijskog sustava, koji nadgleda i potice drzava te
nalazi podrsku za svoju primjenu u elementima tradicionalne kulture,
materijalima s kojima institucije grade organizacije. Kako pisu, citirajuCi Saylea, ''japanska vlada ne stoji izvan ili iznad zajednice: ona je radije
mjesto gdje se pregovara o Wa poslovima." 102 Prema tome, poslovne skupine u Japanu, kao sto je to povijesno bio slucaj u podrucjima japanskog
utjecaja, teze vertikalnoj organizaciji sa sredisnjom korporacijom koja
ima izravan pristup drzavi.
Kineska je drzava imala vrlo razliCite veze s poduzeeima, osobito s
poslovima u juznoj Kini koja je temeljni izvor kineskoga poduzetnistva. I
u posljednjim desetljeCima carske ddave i u kratkom vremenu drzave
Kuomintanga u Kini, posao je u isto doba bio zloupotrebljavan i stimuliran, viden kao izvor prihoda umjesto kao stroj za proizvodnju bogatstva.
To je s jedne strane dovelo do stetnih primjena pretjeranog oporezivanja
i nedostatka potpore industrijalizaciji; s druge strane, do naklonosti nekim poslovnim skupinama, sto je krsilo pravila konkurencije. Reakcije na
to stanje poslova dovele su do toga da su se kineski poslovni krugovi klonili vlade sto je vise moguce, zbog stoljetnog straha koji su nametnuli sjeverni osvajaCi juznokineskom poduzetnistvu. Takva udaljenost od drzave
dala je prednost obitelji, kao i lokalnim i regionalnim vezama u uspostavljanju poslovnih transakcija. Za taj trend Hamilton tvrdi da se moze datirati unazad cak do dinastije Qin.1oa
Kada nema pouzdane drzave koja osigurava vlasnicka prava, ne morate biti konfucijanist kako biste polagali svoje povjerenje u rodbinu umjesto u zakonski ugovor na papiru. Znacajno je da je aktivno ukljucenje
100
101
102
103
Norman (1940.)
Johnson (1982.)
Hamilton i Biggart (1988: 72)
Hamilton (1984, 1985.)
213
drzave na Zapadu u osiguravanju vlasnickih prava, kako je pokazao

North, 104 a ne nedostatak ddavne intervencije postalo kljucan faktor u
organiziranju gospodarske djelatnosti duz trzisnih transakcija izmedu
slobodnih pojedinacnih faktora. Kako se drzava, kao u Kini, nije potrudila stvoriti trziste, obitelji su to ucinile same, tako da su premostile ddavu i ugradile tdisne mehanizme u drustveno izgradenim mrezama.
Ali dinamican oblik istocnoazijskih poslovnih mreza, sposoban za
preuzimanje globalne ekonomije, stigao je u drugoj polovini dvadesetog
stoljeca, odlucujuCim poticajem onaga sto je Chalmers Johnson nazvao
razvojnom drzavom.l 05 Kako bih prosirio ovaj temeljni koncept, koji potice iz Johnsonove studije o ulozi MITI-ja ujapanskom gospodarstvu, nasire iskustvo industrijalizacije Istocne Azije, u vlastitu sam se radu koristio donekle prilagodenom definicijom razvojne drzave. 106 Drzava je razvojna kada kao svoje nacelo legitimnosti postavlja svoju sposobnost promoviranja i podrzavanja razvoja. Pod razvojem se podrazumijeva kombinacija stalnih visokih stopa porasta i strukturalne promjene u gospodarskom sustavu, i na domacem trzistu i u vezi s medunarodnom ekonomijom. Medutim, ta definicija navodi na pogresne zakljucke ako poblize ne
objasnimo znacenje legitimnosti u danom povijesnom kontekstu. VeCina
politickih teoreticara ostaju robovi etnocentricke koncepcije, koja je vezana uz demokratsku drzavu. Ali nisu sve ddave pokusale temeljiti svoju
legitimnost na konsenzusu gradanskog drustva. Nacelo legitimnosti maze se uporabiti u ime drustva kao takvog (u slucaju demokratske ddave),
ili u ime drustvenog projekta koji izvodi drzava, kao samoimenovani tumac "povijesnih potreba" tog drustva (drzava kao drustvena "avangarda",
u lenjinistickoj tradiciji). Kada takav drustveni projekt ukljucuje temeljnu promjenu drustvenog poretka, nazivam ga revolucionarnom drzavom,
zasnovanom na revolucionarnoj legitimnosti, bez obzira na stupanj usvajanja te legitimnosti od strane njezinih podredenih, kao na primjer u slucaju drzave komunisticke partije. Kada drustveni projekt koji izvodi drzava postuje sire parametre drustvenog poretka (iako ne obvezatno specificne drustvene strukture, na primjer agrarnog drustva), onda ga smatram razvojnom drzavom. Povijesni izraz ovog drustvenog poretka u Istocnoj Aziji oblik je potvrde nacionalnog identiteta i nacionalne kulture, koji je izgradio i rekonstruirao naciju kao silu u svijetu, u ovom slucaju
sredstvima gospodarske konkurentnosti i socioekonomskog napredova104 North (1981.)
105 Johnson (1982., 1995.)
106 Castells (1992.). Chalmers Johnson u svojoj najnovijoj knizi (1995.) slozio se s mojom
redefinicijom razvojne drzave, prihvacajuCi ju kao daljnju razradu svoje teorije, sto
ona ijest.
214
UMREZENO PODUZECE
nja. Konacno, za razvojnu drzavu gospodarski napredak nije cilj, nego

sredstvo izgradivanja nacionalistickog projekta koji zamjenjuje situaciju
materijalnog unistenja i politickog poraza nakon velikog rata. Isto vrijedi i u slucaju Hong Konga i Singapura, nakon raskida njihovih veza s
gospodarskom i kulturnom okolinom (komunisticka Kina i neovisna Malezija). Uz velik broj istrazivaca, 107 u nekoliko sam radova empirijski dokazao da je u korijenu uspona gospodarstava azijskog Pacifika nacionalisticki projekt razvojne drzave. To je sada opcenito potvrdeno u primjeru
Japana, Koreje i"Singapura. 108 Postoje neke rasprave o istom pitanju glede Tajvana, iako se Cini da on takoder odgovara modelu. Aja sam izazvao
poneku zacudenost kada sam prosirio analizu na Hong Kong, iako s duznim ogranicenjima.19
Ne mogu ulaziti u empirijske pojedinosti te rasprave u okviru ovog
teksta. To bi odvelo analizu azijskoga poslovanja predaleko od sredisnje
teme poglavlja, odnosno nastanka umrezenog poduzeca kao prevladavajuceg organizacijskog oblika u informacijskoj ekonomiji. Ali moguce je i
korisno zbog predmeta rasprave uputiti na vezu izmedu obiljezja drzavne intervencije u svakom istocnoazijskom kontekstu i raznolikosti oblika
umrezenja poslovne organizacije.
U Japanu vlada vodi gospodarski razvoj savjetujuCi poduzeca o proizvodnim linijama, izvoznim trzistima, tehnologiji i organizaciji rada.l 10
Ona svoje vodenje podupire snaznim financijskim i fiskalnim mjerama,
kao i selektivnom podrskom za strateske programe istrazivanja i razvoja. U srcu vladine industrijske politike bila je (i jest) djelatnost Ministarstva za medunarodnu trgovinu i industriju, MITI, koje periodicki razraduje ''videnja" putanje japanskog razvoja, te uspostavlja mjere industrijske politike potrebne da bi se utvrdio zeljeni tok te putanje. Kljucni
mehanizam koji osigurava da privatna poduzeca uglavnom prate vladinu politiku jest financiranje. Japanske korporacije vrlo su ovisne o bankarskim zajmovima. Prema uputama Ministarstva flnanc.ija, u suradnji
s MITI-jem, Sredisnja banka Japana (Central bank of Japan) usmjerava
kredit bankama svake velike mreze poduzeca. Doista, iako je MITI preuzeo odgovornost za stratesko planiranje, stvarna moe u japanskoj vladi
uvijek je lezala u Ministarstvu financija. Osim toga, veCi dio fondova za
zajam dolazi od postanskih stedionica, masovne nabave dostupnih financija koje nadzire Ministarstvo posta i telekomunikacija. MITI je ci107 Deyo (ur.) (1987.); Wade (1990.); Johnson (1982., 1985., 1987., 1995.); Gold (1986.); Amsdem (1989., 1992.); Appelbaum i Henderson (ur.) (1992.); Evans (1995.)
108 Amsdem (1985.); Gold (1986.)
109 Castells i dr. (1990.)
110 Johnson (1982., 1995.); Johnson i dr. (ur.) (1989.); Gerlach (1992.)
215
ljao na specificne industrije zbog njihova konkurencijskog potencijala, te

je dao brojne poticaje, kao sto su porezne povlastice, novcana potpora,
trzisne i tehnoloske informacije, te podrska za istrazivanje i razvoj i
uvjezbavanje osoblja. Do 1980-ih MITI je takoder potaknuo zastitne
mjere na taj naCin da je izolirao specificne industrije od svjetske konkurencije tijekom razdoblja njihova nastanka. Ovakva dugotrajna praksa
stvorila je protekcijsku inerciju koja prezivljava i nakon formalnog ukidanja restrikcija slobodnoj trgovini.
Vladina gospodarska intervencija u Japanu zasnovana je na autonomiji drzave u odnosu na biznis, te u velikoj mjeri u odnosu na sustav politickih stranaka, iako je konzervativna Liberalno-demokratska stranka
vladala neosporeno do 1993. Regrutiranje birokracije na najvisoj razini
na osnovi zasluge, najcesce diplomanata Sveucilista u Tokiju te osobito s
pravnog fakulteta, te uvijek s elitnih sveucilista (Kyoto, Hitotsubashi,
Keio itd.), omogucuje usku drustvenu mrezu vrlo strucnih, dobro uvjezbanih i uglavnom apoliticnih tehnokrata, koji saCinjavaju stvarnu vladajucu elitu suvremenog Japana. Osim toga, vrh hijerarhije dostize samo
oko 1% tih visokih birokrata. Drugi pak u kasnijem stadiju svoje karijere preuzimaju dobro placene poslove ili u institucijama parajavnog sektora, u korporacijskim poslovima ili glavnim politickim strankama. Time
se omogucuje sirenje vrijednosti birokratske elite medu politickim i
gospodarskim Cimbenicima koji su zaduzeni za provedbu vladine strateske vizije japanskih nacionalnih interesa.
Ovaj oblik drzavne intervencije, zasnovan na konsenzusu, strateskom
planiranju i savjetovanju uvelike odreduje organizaciju japanskih poduzeca u mreze te osobitu strukturu tih mreza. Bez centraliziranog mehanizma planiranja za dodjelu resursa, japanska industrijska politika moze biti uCinkovita jedino ako je biznis sam usko organiziran u hijerarhijske mreze koje slijede upute koje je izradio MITI. Ovakvi koordinacijski
mehanizmi imaju vrlo konkretne izraze. Jedan od njih je shacho-kai, ili
mjesecni sastanci, koji okupljaju predsjednike sredisnjih poduzeca velike
medutrzisne mreze. Ti su sastanci prilike za izgradnju drustvene povezanosti u mrezama, kao i naredbi koje vlada upucuje formalnim i neformalnim putem. Stvarna struktura mreze takoder odrazava tip vladine intervencije: financijska ovisnost o zajmovima koje odobrava vlada daje stratesku ulogu glavnoj banci (ili bankama) odredene mreze; ogranicenja i
poticaji medunarodne trgovine salju se kroz glavno trgovinsko poduzece
svake mreze. Ono radi kao integrator sustava, kako izmedu clanova mreze, tako i izmedu mreze i MITI-ja. Prema tome, za tvrtku prekrsiti stegu
industrijske politike vlade jednako je iskljucenju iz mreze, odsjecanju od
pristupa financiranju, tehnologiji te dozvolama za uvoz i izvoz. Japansko
216
UMRE~ENO
PODUZECE
stratesko planiranje i centralizirana struktura mreze japanskih poduzeca dva su lica istoga modela gospodarske organizacije.
Veza izmedu vladine politike i poslovne organizacije jos je oCitija u
slucaju Republike Koreje. 111 lpakje vazno primijetiti da razvojna drzava
nije bila karakteristicna za Koreju tijekom 1950-ih. Nakon rata, diktatura Syngmana Rheea bila je korumpirani rezim koji je samo igrao ulogu
vazalne vlade u odnosu prema SAD-u. Tekje nacionalisticki projekt rezima Park Chung Heea, nakon vojnog puca 1961. g., postavio osnove za
proces industrijalizacije i konkurenciju u svjetskom gospodarstvu pod
vodstvom drzave, sto su provela korejska poduzeca u ime nacionalnog interesa te pod strogim vodstvom drzave. Parkova vlada stvorila je ekvivalente japanskom zaibatsu na osnovi postojeCih velikih korejskih poduzeca. Ali buduci da je drzava rezultirajuce mreze prinudila na opstanak,
one su bile jos vise centralizirane i autoritarne nego njihove japanske
prethodnice. Kako bi ostvarila svoj naum, korejska je vlada zatvorila domace trziste medunarodnoj konkurenciji i primijenila politiku uvozne
supstitucije. Cim su korejske tvrtke pocele funkcionirati, ona je tezila povecati njihovu konkurentnost te pomoCi strategiju izvoza kapitala i tehnologije na veliko. Specificni ciljevi skicirani su petogodisnjim gospodarskim planovima koje je izradio Odbor za gospodarsko planiranje, mozak
i stroj pokretac korejskoga gospodarskog cuda. Prema videnju korejske
vojske, da bi postale konkurentne, korejske su tvrtke morale biti okupljene u velike konglomerate. Nato su bile prinudene vladinim nadzorom
bankovnog sustava te dozvolama za uvoz-izvoz. I krediti i dozvole selektivno su se dodjeljivali tvrtkama pod uvjetima pristupanju chaebolu, buduCi da su vladine privilegije bile uskladene sa sredisnjom tvrtkom (koju
je posjedovala jedna obitelj) u chaebolu. Od poduzeca se takoder ocekivalo da financiraju vladine politicke djelatnosti, kao i da placaju u gotovini
za bilo koje posebne usluge koje su dobivala od birokrata s najvise razine, uglavnom vojnih casnika. Kako bi osigurala strogu poslovnu stegu,
Parkova vlada nije se odrekla nadzora nad bankovnim sustavom. Prema
tome, za razliku od Japana, korejski chaeboli nisu bili financijski neovisni sve do 1980-ih. Politiku rada takoder je oblikovao vojno uveden autokratski sustav vladanja, sa sindikatima koji su se nalazili pod izravnim
nadzorom vlade kako bi ih se osiguralo od bilo kakva komunistickog utjecaja. Takva politika rada dovela je do strahovite represije bilo kakve
neovisne organizacije radne snage, sto je unistavalo mogucnost izgradnje
konsenzusa u procesu rada u korejskoj industriji. 112 Podrijetlo chaebola u
111 Amsdem (1989.); Evans (1995.); Jacobs (1985.); Lim (1982.); Jones i Sakong (1980.)
112 Kim (ur.) (1987.)
217
vojnoj ddavi bilo je zacijelo vaznije u oblikovanju autokratskog i patrilinealnog karaktera korejskih poslovnih mreza nego konfucijanisticka tradicija ruralne Koreje. 113
Interakcija izmedu drzave i biznisa mnogo je slozenija u slucaju kineskih obiteljskih tvrtki ukorijenjenih u stoljetnom nepovjerenju u mijesanje
vlade. A ipak su vladino planiranje i politika hili odlucujuCi faktor u gospodarskom razvoju Tajvana. 114 Ne samo da Tajvan ima najveCi sektor javnih poduzeca u kapitalistickom azijskom Pacifiku (oko 25% ukupnog domaceg proizvoda do kasnih 1970-ih), nego je i vodenje vlade bilo formalizirano gospodarskim planovima za sljedece cetiri godine. Kao i u Koreji,
nadzor nad bankama i dozvole za uvoz-izvoz bile su glavna sredstva za
primjenu vladine gospodarske politike, takoder zasnovane na kombinaciji politike uvozne supstitucije i industrijalizacije usmjerene na izvoz. Medutim, za razliku od Koreje, kineske tvrtke nisu prvenstveno ovisile o bankarskim kreditima nego su se, kako je prethodno spomenuto, oslanjale na
obiteljsku ustedevinu, kreditne suradnje, te neformalna trzista kapitala,
uglavnom samostalna u odnosu na vladu. Prema tome, kako sam vee opisao, mala i srednja poduzeca samostalno su napredovala te su uspostavila horizontalne mreze zasnovane na obitelji. Inteligencija ddave KMT*,
izvukavsi pouku iz pogresaka iz Sangaja 1930-ih godina, sastojala se u izgradnji temelja dinamicnih mreza malih poduzeca, pri cemu je velik dio
njih u ruralnim krajevima u podrucjima metropole, gdje dijele poljoprivrednu i obrtnicku industrijsku proizvodnju. Medutim, upitno je bi li ta mala poduzeca hila sposobna konkurirati na svjetskom trzistu bez kljucne
strateske potpore drzave. Takvaje potpora poprimila tri glavna oblika: (a)
subvencionirano zdravstvo i obrazovanje, javna infrastruktura i preraspodjela prihoda na osnovi radikalne agrarne reforme; (b) privlacenje stranog kapitala, preko poreznih stimulacija, te uspostava prvih podrucja za
obradu izvoza u svijetu, sto osigurava veze, podugovore i povecanje standarda kvalitete za tajvanske tvrtke i radnike koji su stu pili u vezu sa stranim kompanijama; (c) odlucujuca vladina potpora za istrazivanje i razvoj,
prijenos tehnologije i difuziju. Zadnja tocka hila je kljucna u omogucavanju tajvanskim tvrtkama da se penju uz ljestvicu tehnoloske podjele rada.
Na primjer, proces difuzije napredne elektronicke tehnologije, koji potjece
od ekspanzije najdinamicnijeg sektora tajvanske industrije u 1980-ima,
proizvodnje PC klonova, izravno je organizirala vlada u 1960-ima. 115 Vla113 Janelli (1993.).
114 Amsdem (1979., 1985.); Gold (1986.); Kuo (1983.); Chen (1979.)
115 Castells i dr. (1990.); Wong (1988.); Chen (1979.); Lin i dr. (1980.)
* Kuo Mi Tang - op. prev.
218
UMRE~NO 'PODUZErn:
da je zatrazila dozvolu za tehnologiju dizajniranja cipova od RCA, zajedno

s obucavanjem kineskih inzenjera od strane toga americkog poduzeca. Oslanjajuci se na te inzenjere, vlada je stvorila centar za javno istrazivanje,
ETRI, koji je redovito obavjestavao o razvoju u svjetskoj elektronickoj tehnologiji, naglasavajuCi njezine komercijalne primjene. Prema vladinim
uputama, ETRI je organizirao seminare u poduzecima kako bi bez ikakve
naplate sirio tehnologiju koju je stvarao u malim tajvanskim tvrtkama.
Osim toga, inzenjere ETRI-ja poticalo se da napuste Institut nakon nekoliko godina; dobivali su vladinu potporu u obliku fondova i tehnologije kako bi pokrenuli vlastita poduzeca. Stoga, iako je u tradicionalnijim industrijama vladina potpora bila neizravnija nego u Juznoj Koreji ili Japanu,
karakteristicno je da je pronadena proizvodna interakcija izmedu vlade i
poslovnih mreza: mreze su i dalje bile zasnovane na obitelji i razmjerno
male u odnosu na njihove tvrtke (iako postoje velike industrijske skupine
u Tajvanu, kao na primjer Tatung); ali vladina je politika preuzela ulogu
uskladivanja i strateskog planiranja kadaje bilo potrebno prosiriti te mreze i unaprijediti njihove djelatnosti glede proizvoda, procesa i trzista.
Prica je jos slozenija u slucaju Hong Konga, ali ishod nije previse razlicit.116 Osnova za industrijsku strukturu Hong Konga usmjerenu na izvoz hila je saCinjena uglavnom od malih i srednjih poduzeca koja su
pretezito potjecala od obiteljskih ustedevina, pocevsi s 21 obitelji industrijalaca koje su emigrirale iz Sangaja nakon komunisticke revolucije. Ali
kolonijalna je vlada zeljela od Hong Konga napraviti ogledni primjer uspjesne ugradnje blagonaklonoga britanskog kolonijalizma. Usput je pokusala teritorij uciniti financijski samostalnim kako bi kod kuce uklonila pritiske Laburisticke stranke za dekolonizaciju. Da bi to ucinila iza
ideoloske krinke "pozitivne neintervencije" (ubrzo prihvacene od strane
Miltona Friedmana ovog svijeta), "kadeti" Hong Konga, na gradanskom
odsluzenju britanskoga kolonijalnog roka, uveli su aktivnu razvojnu politiku, dijelom namjerno, a dijelom slucajno. 117 Strogo su nadzirali raspodjelu kvota izvoza tekstila i odjece medu tvrtkama, dodjeljujuCi ih na
osnovi poznavanja konkurentskih sposobnosti. Izgradili su mrezu vladinih ustanova (centar za produktivnost, vijece za trgovinu itd.) kako bi
prosirili informacije o trzistima, tehnologiji, menedzmentu i drugim
kljucnim pitanjima kroz mreze malih poduzeca, Cime su postigli uskladenost i strateske uloge bez kojih se te mreze nikada ne bi bile sposobne uklopiti u trziste SAD-a i zemalja Commonwealtha. Napravili su najveCi
program izgradnje opCinskih kuca u svijetu mjereno brojem stanovnistva
116 Castells (1989.c); Castells i Hall (1994.)
117 Miners (1986.); Mushkat (1982.); Lethbridge (1978.)
219
koje se u njima smjestilo (poslije je postao drugi po veliCini, iza Singapura, nakon sto je Singapur oponasao istu formulu). Ne samo da su tamo bile tisuce tvornica u neboderima (takozvane tvornice "na katove") koje su
placale niske rezije kao sastavni dio javnog programa izgradnje kuca, nego je i potpora programa znacajno snizila troskove radne snage, a stvorena sigurnosna mreza omogucila je da se radnici odvaze na pokretanje
vlastitih poslova bez pretjeranog rizika (u prosjeku sedam pokusaja prije uspjeha). U Tajvanu, stanovi u ruralnim podrucjima i obiteljske zemljisne cestice, koji proizlaze iz postojanja poljoprivrede u industrijskim
podrucjima, hili su sigurnosni mehanizam koji omogucuje kretanje amotamo u samozaposljavanju i zaposljavanju sa stalnom mjesecnom placom.118 U Hong Kongu je funkcionalni ekvivalent bio program javne izgradnje kuca. U oba slucaja mreze malih poduzeca mogu nastati, nestati
iii iznova nastati u drugom obliku buduCi da postoji sigurnosna mreza
koju je stvorila obiteljska solidarnost i osobita kolonijalna inaCica drzave
blagostanja. 119
Slican oblik povezanosti izmedu vlade koja daje potporu i poslovnih
mreza zasnovanih na obitelji Cini se da nastaje u juznoj Kini u 1990-ima
u procesu industrijalizacije usmjerene na izvoz. 120 S jedne strane, hongkonski i tajvanski proizvodaCi usli su u regionalne mreze sela iz kojih
potjecu u provincijama Guandong i Fukien da hi stvorili podruznice iuspostavili podugovorne odnose, te da hi poslali u inozemstvo svoju jeftinu
robu (na primjer, obucu, plastiku, potrosacku elektroniku). S druge strane, takve mreze proizvodnje mogu postojati samo na osnovi potpore provincijskih i lokalnih uprava, koje daju potrebnu infrastrukturu, osiguravaju disciplinu radne snage te djeluju kao posrednice izmedu menedzmenta, radne snage i izvoznih tvrtki. Kako Hsing pise u zakljucku svoga
pionirskog napora u istrazivanju tajvanskog proizvodnog ulaganja u juznu Kinu:
Novi model izravnoga stranog ulaganja u brzoindustrijalizirajuce
regije Kine obiljezava prevladavajuca uloga malih i srednjih ulagaca i njihova suradnja s nizom razinom lokalnih vlasti na novim
proizvodnim mjestima. Institucionalna osnova koja odrzava i pavecava fleksibilnost njihovih operacija mrezni je oblik proizvodnje i
marketinskih organizacija, kao i povecana samostalnost lokalnih
uprava. Jednako vazna, kulturna slicnost prekomorskih ulagaca i
njihovih lokalnih Cimbenika, ukljucujuci lokalne sluzbene pred118 Chin (1988.)
119 Schiffer (1983.)
120 Hsing (1994., 1996.); Hamilton (1991.)
220
UMRE2ENO PODUZE6E
stavnike i lokalne radnike, omogucuje glatkiju i brzu uspostavu

mreza transnacionalne proizvodnje. 121
Prema tome, oblik kineskih poslovnih mreza takoder je funkcija neizravnoga i ostroumnog, a ipak stvarnog i uCinkovitog oblika drzavne intervencije
u procesu gospodarskog razvoja u razliCitim kontekstima. Medutim, proces
povijesne promjene mozda je na putu, buduCi da su kineske poslovne mreze izvanredno narasle u bogatstvu, utjecaju i globalnom dometu. Zanimljivo, one su i dalje zasnovane na obiteljima, a njihovo medusobno povezivanje Cini se da reproducira rane oblike umrezivanja izmedu malih poduzeca. Ali one su zasigurno dovoljno mocne da zaobidu naredbe vlade u Tajvanu, u Hong Kongu i, glede tog pitanja, u drugim zemljama jugoistocne Azije, s iznimkom jake singapurske drzave. Kineske poslovne mreze, bitno
zaddavajuCi svoju organizacijsku strukturu i kulturnu dinamiku, izgleda
da su postigle vecu kvalitetu, onu koja im omogucuje da se konacno oslobode drzave. 122 Ali takvo shvacanje situacije moglo bi biti zavaravajuce, tj. povezano s razdobljem povijesnog prijelaza; buduCi da ono sto se pojavljuje
na obzoru jest postupno povezivanje izmedu mocnih kineskih poslovnih
mreza i viseslojne strukture glavne kopnene kineske drzave. Doista, kineska poduzeca vee najprofitabilnije ulazu u Kini. Kada i ako se dogodi takvo
povezivanje, ono ce postati test samostalnosti kineskih poslovnih mreza,
buduCi da ce se sposobnost razvojne drzave, koju je izgradila komunisticka
partija, razviti u oblik vlade koja ce znati upravljati a da pri tome ne ugusi fleksibilne mreze poduzeca zasnovane na obiteljima. Budu li zbivanja
tekla tako, promijenit ce se izgled svjetskoga gospodarskog krajolika.
Prema tome, promatranje istocnoazijskih poslovnih mreza pokazuje
kulturne i institucionalne izvore takvih organizacijskih oblika, kako u
njihovim zajednickim osobinama, tako i u njihovim znacajnim razlikama.
Vratimo se opcenitim analitickim implikacijama tog zakljucka. Mogu li
se takvi oblici umrezenja gospodarske organizacije razviti u drugim kulturnim/institucionalnim kontekstima? Kako promjena konteksta utjece
na njihovu morfologiju i izvedbu? Sto je zajednicko novim pravilima igre
u informacijskoj/globalnoj ekonomiji te sto je specificno za posebne drustvene sustave (na primjer, poslovni sustavi Istocne Azije, "anglosaksonski
model", "francuski model", "model sjeverne ltalije'i, i tako dalje)? I pitanje
najvaznije od svih: kako ce organizacijski oblici kasne industrijske ekonomije, kao sto su velike korporacije s vise jedinica, medusobno djelovati
s nastajucom mrezom poduzeca u njezinim razlicitim ocitovanjima?
121 Hsing (1996.: 307)
122 Mackie (1992.b, 1992.b)
221
Multinacionalna poduzeca, transnacionalne

korporacije i medunarodne mreze
Analiza istocnoazijskih poduzeca pokazuje institucionalnu/kulturalnu
proizvodnju organizacijskih oblika. Ali ona takoder pokazuje granice teorije trzisno vodenih poslovnih organizacija, etnocentricki ukorijenjenih u
anglosaksonskom iskustvu. Prema tome, Williamsonova utjecajna interpretacija 123 nastanka velike korporacije kao najboljeg naeina da se smanji nesigurnost i svedu na minimum troskovi prijenosa internalizacijom
prijenosa unutar korporacije, jednostavno ne vrijedi kada se suoci s empirijskim dokazima spektakularnog procesa kapitalistickog razvoja u
azijskom Pacifiku, zasnovanog na mrezama koje su vanjske u odnosu na
korporaciju. 124
Slicno, proces gospodarske globalizacije zasnovan na stvaranju mreze takoder se Cini proturjecnim klasicnoj Chandlerovoj analizil 25 koja uspon velikih slozenih korporacija pripisuje rastucoj velicini trzista, te
dostupnosti komunikacijske tehnologije koja omogucuje velikoj tvrtki da
se domogne udjela na takvu sirokom trzistu, pri cemu ce pokupiti gospodarstva razmjera i gospodarstva cilja te ih uklopiti unutar tvrtke. Chandler je prosirio svoju povijesnu analizu sirenja velike tvrtke na americkom trzistu na uspon multinacionalnog poduzeca kao odgovora na globalizaciju ekonomije, ovaj put upotrebom naprednih informacijskih tehnologija.126 U vecem dijelu literature posljednjih dvadeset godina cini se
kao da je multinacionalno poduzece, sa svojom organizacijom po odjelima i centraliziranom strukturom, organizacijski izraz nove, globalne
ekonomije.127 Jedina rasprava o ovom pitanju zbivala se izmedu onih koji su branili postojanje nacionalnih korijena multinacionalnog poduzeca,128 te onih koji su smatrali nove oblike poduzeca kao uistinu transnacionalne korporacije koje su potisnule interese i obveze svake zemlje zasebno, bez obzira na njihovo povijesno podrijetlo. 129 Medutim, Cini se da
empirijske analize strukture i prakse velikih korporacija s globalnim ciljem pokazuju da su oba videnja zastarjela, te da bi se trebala zamijeniti nastankom medunarodnih mreza tvrtki i njihovih podruznica, kao
123
124
125
126
127
128
129
222
Williamson (1985.)
Hamilton i Biggart (1988.)
Chandler (1977.)
Chandler (1986.)
De Anne (1990.); Dunning (1992.); Enderwick (ur.) (1989.)
Ghoshal i Westney (1993.)
Ohmae (1990.)
UMRE~ENO PODUZE6E
osnovnim organizacijskim oblikom informacijske/globalne ekonomije.

Dieter Ernst je sazeo znacajnu kolicinu dostupnih dokaza koji se odnose na stvaranje mreza medu poduzeCima u globalnoj ekonomiji. On
smatra da je veCina gospodarskih aktivnosti u vodecim industrijama organizirana oko pet razlicitih tipova mreza (pri cemu su elektronika i automobili najnaprednije industrije u sirenju toga organizacijskog modela). Tih pet tipova mreza jesu:
Mreie dobavljaca, koje ukljucuju podugovore, OEM (Original

Equipment Manufacturing) i ODM (Original Design Manufacturing) aranzmane izmedu klijenta ("zarisne kompanije") i njegovih dobavljaca posrednih proizvodnih inputa.
Mreie proizvodaca, koje ukljucuju sve aranzmane koprodukcije koji omogucuju konkurentskim proizvodaCima da sporazumno povezu
svoje proizvodne kapacitete, financijske i ljudske resurse kako bi
prosirili svoj portfolio proizvoda i geografsku pokrivenost.
Mreie potrosaca, kao buduce veze proizvodnih kompanija s distributerima, marketinskim kanalima, preprodavaCima dodane vrijednosti te na kraju korisnika, bilo na velikim izvoznim trzistima, bilo na domaCim trzistima.
Standardne koalicije, koje iniciraju priredivaCi potencijalnoga globalnog standarda s izriCitom svrhom ukljuCivanja sto je moguce vise poduzeca u zasticeni proizvod ili zajednicke standarde.
Mreie suradnje u tehnologiji, koje omogucuju stvaranje dizajna
proizvoda i proizvodne tehnologije, zajednicku proizvodnju i razvoj
proizvodnoga procesa, te omogucavaju da se zajednicki dijeli specificno znanstveno znanje, kao i razvoj i istrazivanja. 130
Medutim, stvaranje tih mreza ne podrazumijeva raspad multinacionalnog poduzeca. Ernst, u skladu s brojnim promatracima ove pojave, 131
smatra da mreze ili imaju srediste u velikom multinacionalnom poduzecu ili su stvorene na osnovi udruzivanja i suradnje izmedu takvih poduzeca. Mreze suradnje malih i srednjih poduzeca doista postoje (na primjer, u Italiji i lstocnoj Aziji), ali igraju manju ulogu u globalnoj ekonomiji, harem sto se tice kljucnih industrija. Cini se da se oligopolisticka koncentracija zadrzala ili povecala u veCini sektora velikih industrija, ne samo usprkos umrezenom obliku organizacije nego i zbog njega. Zato ulazak u strateske mreze zahtijeva ili znacajne resurse (udio u financijama,
tehnologiji i trzistu) ili udruzivanje s veCim igracem u mrezi.
130 Ernst (1994.b: 5-6)
131 Harrison (1994.)
223
Cini se da su multinacionalna poduzeca jos uvijek vrlo ovisna o svojoj

nacionalnoj osnovi. !deja transnacionalnih korporacija kao "gradana
svjetske ekonomije" izgleda da se nece odr:lati. Medutim, mreze koje su
stvorile muntinacionalne korporacije doista prelaze nacionalne granice,
identitete i interese. 132 Moja je pretpostavka da se, kako napreduje proces
globalizacije, organizacijski oblici razvijaju iz multinacionalnih poduzeca
u medunarodne mreze. N a taj naCin, ustvari, premoscuju takozvane
"transnacionalne" korporacije koje vise pripadaju svijetu mitskog predstavljanja (stvaranju imidza koji je sam sebi svrha, a koji su stvorili savjetnici u menedzmentu) nego institucionalno povezanoj stvarnosti svjetske ekonomije.
Osim toga, kako je vee utvrdeno, multinacionalna poduzeca ne samo
da su ukljucena u umrezavanje nego su se sve vise organizirala u decentralizirane mreze. Ghoshal i Bartlett, nakon sazimanja dokaza o preobrazbi multinacionalnih korporacija, definiraju suvremenu multinacionalnu korporaciju kao "meduorganizacijsku mrezu" ili, preciznije, kao
"mrezu koja je ugradena unutar neke vanjske mreze". 133 Ovaj je pristup
kljucan za nase razumijevanje buduCi da, tako glasi argument, obiljezja
institucionalne okoline, gdje su smjestene razliCite komponente korporacije, doista oblikuju strukturu i dinamiku unutarnje mreze korporacije.
Prema tome, multinacionalne korporacije su doista one koje u svojim rukama imaju bogatstvo i tehnologiju u globalnoj ekonomiji, buduci da je
veCina mreza strukturirana oko takvih korporacija. Ali one su u isto doba iznutra razliCite i decentralizirane mreze, au vanjskom dijelu ovise o
svojemu clanstvu u slozenoj, promjenljivoj strukturi medusobno povezanih mreza, a prema Imaiju prekogranicnih mreza. 134 Osim toga, svaka
komponenta tih mreza, unutarnja i vanjska, ugradena je u specificnu
kulturnu/institucionalnu okolinu (nacije, regije, lokalitete) koja utjece na
mrezu u razlicitim stupnjevima. U glavnom, mreze su asimetricne, ali
svaki pojedini element mreze ne bi mogao samostalno prezivjeti ili nametnuti svoj diktat. Logika mreze je mocnija od razliCitih snaga u mrezi.
Upravljanje neizvjesnoscu postaje kljucno u situaciji asimetricne meduovisnosti.
Zasto su mreze sredisnje u novoj gospodarskoj konkurenciji? Ernst
tvrdi da su dva faktora najistaknutija u ovom procesu organizacijske
promjene: globalizacija trzista i rashoda; dramaticna tehnoloska promjena koja cini opremu stalno zastarjelom te prisiljava tvrtke da se nepres132 Imai (1990.a)
133 Ghoshal i Bartlett (1993.: 81)
134 Imai (1990.a)
224
UMRE~O PODUZE6E
tano moderniziraju pomocu informacija o procesima i proizvodima. U

takvu kontekstu suradnja ne samo daje nacin podjele troskova i resursa
nego i polica osiguranja protiv lose tehnoloske odluke: posljedice takve
odluke takoder bi pretrpjeli i konkurenti, buduCi da su mreze isprepletene i sveprisutne.
Zanimljivo, Ernstovo objasnjenje pojavljivanja medunarodne mreze poduzeca ponavlja tvrdnju trzisnih teoreticara, koju sam pokusao iznijeti na
primjeru Chandlera za klasike, te Williamsona za novi val neoklasicnih
ekonomista. Tvrdi se da su karakteristike trzista i tehnologije kljucne varijable. Medutim, u Ernstovoj su analizi organizacijski uCinci upravo suprotni od onih koje ocekuje tradicionalna ekonomska teorija: dok je velicina trzista trebala dov~sti do stvaranja vertikalne korporacije koja se sastoji od vise jedinica, globalizacija konkurencije rastvara veliku korporaciju u splet visesmjernih mreza koje postaju stvarna djelujuca jedinica. Povecanje troskova transakcije, zbog dodatne tehnoloske slozenosti, nema za
ishod internalizaciju transakcija unutar korporacije nego eksternalizaciju
transakcija i podjelu troskova kroz mrezu. To ocigledno povecava neizvjesnost ali omogucuje sirenje i dijeljenje neizvjesnosti. Prema tome, ili je najuobicajenije objasnjenje poslovne organizacije, zasnovano na neoklasicnoj
teoriji tdista, pogresno, ili su raspolozivi dokazi o nastanku poslovnih
mreza neispravni. Misljenja sam da se radio prvom.
Prema tome, Cini se da umrezeno poduzece, prevladavajuci oblik poslovne organizacije u Istocnoj Aziji, cvjeta u razlicitim institucionalnim/kulturalnim kontekstima, kako u Europi, 135 tako i u SAD-u, 136 dok se
Cini da je velika korporacija sastavljena od vise jedinica i hijerarhijski organizirana oko vertikalnih linija naredbe lose prilagodena informacijskoj/globalnoj ekonomiji. Cini se da su globalizacija i informacionalizacija strukturalno povezane glede umrezavanja i fleksibilnosti. Znaci li taj
trend da se prebacujemo na azijski model razvoja koji bi zamijenio anglosaksonski model klasicne korporacije? Ne bih se slozio, usprkos medunarodnom sirenju poslova i prakse menedzmenta. Kulture i institucije idalje oblikuju organizacijske zahtjeve nove ekonomije, u interakciji izmedu
logike proizvodnje, promjenljive tehnoloske osnove i institucionalnih osobina drustvene okoline. Istrazivanje poslovnih kultura u Europi pokazalo je promjenljivost organizacijskih modela, osobito u odnosu na veze izmedu vlade i poduzeca. 137 Na arhitekturu i uredenje poslovnih mreza koje su stvorene po svijetu utjecu nacionalna obiljezja drustava u kojima su
135 Danton de Rouffignac (1991.)
136 Bower (1987.); Harrison (1994.)
137 Randelsome i dr. (1990.)
225
takve mreze ugradene. Na primjer, sadrzaj i strategije elektronickih tvrtki u Europi uvelike su ovisni o politici Europske unije, glede smanjenja
tehnoloske ovisnosti o Japanu i SAD-u. Ali, s druge strane, savez Siemensa s IBM-om i Toshibom u mikroelektronici diktiraju tehnoloski imperativi. Stvaranje mreza visoke tehnologije oko programa obrane u SAD-u
institucionalno je obiljezje americke industrije, cime ona tezi iskljucenju
stranog partnerstva. Postupno ukljucenje industrijskih dijelova sjeverne
Italije od strane velikih talijanskih tvrtki bilo je potaknuto ugovorima izmedu vlade, velikih tvrtki i radnickih sindikata glede pogodnosti stabiliziranja i konsolidiranja proizvodne osnove stvorene tijekom 1970-ih, uz
podrsku regionalnih uprava kojima su vladale ljevicarske stranke. Drugim rijeCima, umrezeno poduzece sve je vise medunarodno (ne transnacionalno), a njegovo ce ponasanje proizaCi iz interakcije vodene izmedu
globalne strategije mreze i nacionalno/regionalno ukorijenjenih interesa
njegovih sastavnica. BuduCi da veCina visenacionalnih tvrtki sudjeluje u
vise mreza koje ovise o proizvodima, procesima i zemljama, nova ekonomija ne moze vise biti opisana kao centralizirana u visenacionalnim korporacijama, cak i ako korporacije zajedno nastave oligopolisticki nadzor
nad veCinom trzista. Ovo stoga sto su se korporacije pretvorile u splet visestrukih mreza ugradenih u mnostvo institucionalnih okolina. Moe jos
uvijek postoji, ali se rijetko kada upotrebljava. Trzista i dalje trguju, ali
strogo gospodarske proracune ometa njihova ovisnost o nerazrjesivim
jednadzbama koje odreduje previse varijabli. Tdisni udio koji su institucionalni ekonomisti pokusali uciniti vidljivim, ponovno je postao nevidljiv. Ali ovaj put njegova strukturalna logika ne samo da je vodena nabavom i potraznjom, nego na nju utjecu i skrivene strategije i neizrecena otkrica koja se zbivaju u globalnim informacijskim mrezama.
Duh informacionalizma
Klasicna studija Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma, prvi put objavljena 1904.-5., 138 jos uvijekje metodol~ski kamen temeljac bilo kojega teoretskog pokusaja razumijevanja biti kulturalnihlinstitucionalnih promjena koje u povijesti najavljuju novu paradigmu gospodarske
organizacije. Naravno, njegovu snaznu analizu korijena kapitalistickog
razvoja preispitali su povjesnicari; uputili su na alternativne povijesne
138 Weber (1958.)
226
UMRE2ENO PODUZECE
oblike koji su podrzavali kapitalizam jednako uCinkovito kao sto je to 6nila anglosaksonska kultura, iako u drugim institucionalnim oblicima.
Osim toga, srediste ovog poglavlja nije toliko na kapitalizmu, koji se dobra drzi usprkos svojim drustvenim proturjecjima, koliko na informacionalizmu, novom nacinu razvoja koji mijenja, aline zamjenjuje, dominantan
naCin proizvodnje. Medutim, teoretska nacela koja je predlozio Max Weber prije skoro stotinu godina jos uvijek daju korisne smjernice za smislenost niza analiza i razmatranja koja sam iznio u ovom poglavlju, sakupljajuCi ih kako bih istaknuo novi kulturalni/institucionalni oblik koji se
nalazi u pozadini organizacijskih oblika gospodarskog zivota. U pocast
osnivacima sociologije, nazvat cu ovaj oblik "duhom informacionalizma".
Gdje poceti? Kako nastaviti? Vratimo se Weberu:
Duh kapitalizma. Sto se pod tim podrazumijeva? ... Ako se moze naCi bilo kakav predmet na koji bi se ovaj termin mogao primijeniti s
ikakvim razumljivim znacenjem, to moze biti samo povijesni pojedinac, to jest kompleks elemenata povezanih u povijesnu stvarnost
koji ujedinjujemo u konceptualnu cjelinu sa stajalista njihova kulturalnog znacenja. Medutim, takav povijesni koncept, buduCi da se
u svojem sadrzaju odnosi na fenomen koji je znacajan zbog svoje jedinstvene individualnosti ... mora se postupno sastaviti od pojedinih
dijelova uzetih iz povijesne stvarnosti kako bi se mogao izgraditi.
Prema tome zavrsni i konacni koncept ne moze stajati na pocetku
istrazivanja, vee mora doCi na kraj. 139
Na kraju smo, harem na kraju ovoga poglavlja. Koje smo elemente povijesne stvarnosti otkrili kao povezane u novi organizacijski obrazac? Kako ih mozemo ujediniti u konceptualnu cjelinu povijesnog znacenja?
Oni su, kao prvo, poslovne mreie, u razliCitim oblicima, u razlicitim
kontekstima, te iz razliCitih kulturnih izraza. Mreze zasnovane na obiteljima u kineskim drustvima i sjevernoj Italiji; mreze poduzeca koje nastaju iz tehnoloskih lijeha u inovacijskoj sredini, kao u Silikonskoj dolini;
hijerarhijske mreze zajednica japanskog tipa keiretsu; organizacijske
mreze decentraliziranih korporacijskih jedinica iz bivsih okomito ukljucenih korporacija koje su bile prisiljene prilagoditi se stvarnosti vremena; te prekogranicne mreze koje proizlaze iz strateskih udruzenja izmedu poduzeca.
Postoje takoder tehnoloska sredstva: nove telekomunikacijske mreze;
nova, snazna desktop racunala; novi, prilagodljiv, samorazvijajuCi soft139 Weber (1958.: 47)
227
ver; nova, pokretna komunikacijska pomagala koja produzuju on-line veze s bilo kojim prostorom u bilo koje vrijeme; novi radnici i menedzeri,
medusobno povezani oko zadataka i izvedbe, sposobni govoriti isti, digitalni jezik.
Postoji globalna konkurencija, koja prisiljava na stalne redefinicije
proizvoda, procesa, trzista, gospodarskih rashoda, ukljucujuei kapital i
informaciju.
I, kao i uvijek, postoji drzava: razvojna u stadiju uzleta nove ekonomije, kao u Istocnoj Aziji; Cimbenik ukljucenja kada se gospodarske institucije moraju ponovno izgraditi, kao u procesu ujedinjenja Europe; uskladujuca kada teritorijalno zasnovane mreze trebaju pri nastanku potporu
lokalnih i regionalnih uprava koje stvaraju sinergijske uCinke sto ce postaviti okolinu pogodnu za inovaciju; te misionarski glasnik kada vodi nacionalno gospodarstvo ili svjetski gospodarski poredak u novi povijesni
tok, zapisan u tehnologiji, ali neispunjen u poslovnoj praksi, kao u slucaju nacrta Vlade SAD-a za izgradnju informacijske autoceste dvadeset prvoga stoljeca, usprkos deficitu u budzetu. Svi ti elementi zajedno podupiru uspon umrezenog poduzeca.
Nastanak i oblikovanje umrezenog poduzeca, u svim razlicitim oCitovanjima, mogao bi cak i biti odgovor na "zagonetku produktivnosti" kojom sam se
dugo bavio u svojoj analizi informacijske ekonomije u prethodnom poglavlju.
Zato, kako Bar i Borrus tvrde u svojoj studiji o buducnosti umrezenja:
Jedini razlog zbog kojeg ulaganja informacijske tehnologije nisu
dala vecu produktivnost jest taj da su prvenstveno posluzila za automatizaciju postojeCih zadataka. Ona cesto automatiziraju neuCinkovit nacin izvrsenja stvari. Ostvarenje potencijala informacijske
tehnologije zahtijeva znacajnu reorganizaciju. Sposobnost reorganiziranja zadataka, kako oni postaju automatizirani, uglavnom ovisi o dostupnosti prikladne infrastrukture, to jest fleksibilne mreze
koja je sposobna medusobno povezati razliCite poslovne djelatnosti
zasnovane na racunalima.
Autori dalje ustanovljuju povijesne paralele s utjecajem decentralizacije
malih elektricnih generatora u radionici industrijskih tvornica, te zakljucuju:
Ova decentralizirana racunala samo su trenutno [1993.] medusobno
povezana, kako bi omogucila i podrzala reorganizaciju. Kada se to
uCinkovito postigne, postoji odgovarajuca dobit u produktivnosti. 140
140 Bar i Borrus (1993.: 6)
228
UMRE~ENO PODUZECE
Medutim, iako su ovi elementi sastavni dijelovi nove razvojne paradigme,

njima jos uvijek nedostaje kulturalno ljepilo koje bi ih sastavilo. Zato sto,
kako je Max Weber napisao:
Kapitalizam danasnjice, koji je poceo vladati gospodarskim zivotom, obrazuje i odabire gospodarske subjekte koje treba, u procesu
gospodarskog opstanka najjacih. Ali ovdje se lako mogu uoCiti granice koncepta selekcije kao sredstva povijesnog objasnjenja. Kako
bi se taj naCin zivota tako dobro prilagoden osobitostima kapitalizma mogao uopce odabrati, to jest da bi mogao prevladati nad svima, morao je nastati negdje, a ne samo u izoliranim pojedincima,
dakle kao naCin zivota zajednicki cijeloj skupini ljudi. To podrijetlo
je ono sto doista zahtijeva objasnjenje ... U zemlji rodenja Benjamina Franklina .... duh kapitalizma bio je prisutan prije kapitalistickog poretka.
A zatim dodaje:
Cinjenica koju treba povijesno objasnitijest daje ovaj stav [obrana
Benjamina Franklina u trazenju profita] u najvecemu kapitalistickom sredistu tog vremena, u Firenci cetrnestog i petnaestog stoljeca, trzistu novca i kapitala svih velikih politickih sila, bio eticki
neopravdan, ili se u najboljem slucaju morao tolerirati. Ali u malogradanskim provincijskim okolnostima u Pennsylvaniji u osamnaestom stoljecu, gdje je poslu prijetilo da ce zbog pukog nedostatka novca potpasti pod trampu, gdje jedva da je bilo znaka velikog
poduzeca, gdje su najraniji poceci bankarstva tek trebali biti pronadeni, ista se stvar smatrala osnovom moralnog ponasanja, cak obvezatnom u ime duznosti. Ovdje govoriti o odrazavanju materijalnih uvjeta u idejnoj superstrukturi bila bi oCigledna besmislica. Kojaje bila pozadina ideja koje bi odgovarale vrsti djelatnosti oCigledno usmjerenih na sam profit kao poziv prema onome sto pojedinac
sam osjeca kao moralnu obvezu? To je bila ideja koja je dala moralnu osnovu i opravdanost nacinu zivota novog poduzetnika. 141
Koja je moralna osnova informacionalizma? Treba lion uopce moralnu
osnovu? Trebao bih podsjetititi strpljivog Citatelja da u povijesnom razdoblju uspona informacionalizma, kapitalizam - iako u novim, duboko
promijenjenim oblicima u usporedbi s vremenom kada je Weber ovo napisao- jos uvijek djeluje kao prevladavajuCi gospodarski oblik. Prema to141 Weber (1958.: 55 i 75)
229
USPON UMRE~NOG DRUilTVA
me, korporacijski etos akumuliranja, obnovljena privlacnost konzumerizma, vodeCi su kulturalni oblici u organizacijama informacionalizma.
Osim toga, drzava i potvrda zajednickoga nacionalnog/kulturalnog kolektivnog identiteta pokazali su se odlucujucom snagom na popristu globalne konkurencije. Obitelji su, u svojoj slozenosti, nastavile rasti i reproducirati se sredstvima gospodarske konkurencije, akumuliranja i nasljedstva. Ali iako se Cini da su svi ti elementi zajedno odgovorni za kulturalno poddavanje obnovljene kapitalisticke konkurencije, izgleda da sami
nisu dovoljni da bi se izdvojio novi faktor takve kapitalisticke konkurencije: umrezeno poduzece.
Prvi put u povijesti, osnovna jedinica gospodarske organizacije nije
subjekt, bilo da se radi o pojedincu (kao sto je poduzetnik ili poduzetnicka obitelj) ili 0 kolektivu (kao sto je kapitalisticka klasa, korporacija ili
drzava). Kao sto sam pokusao pokazati, jedinica je mreza, saCinjena od
mnostva subjekata i organizacija koje se neprestano preoblikuju buduCi
da se mreze prilagodavaju trzisnim strukturama i okolinama koje ih podrzavaju. Sto spaja ove mreze? Jesu li one samo sredstvo, slucajna udruzenja? Tako moze biti kod posebnih mreza, ali mrezni oblik organizacije
sam mora imati vlastitu kulturalnu dimenziju. U suprotnom, gospodarska djelatnost trebala bi se odvijati u drustvenom/kulturnom vakuumu.
To je tvrdnja koju bi mogli poduprijeti neki ultranacionalisticki ekonomisti, ali koju u potpunosti poricu povijesni zapisi. Sto je, onda, ta "moralna
osnova umreienog poduzeca", taj "duh informacionalizma?"
To zasigurno nije neka nova kultura, u tradicionalnom smislu sustava
vrijednosti, buduCi da mnostvo subjekata u mrezi te raznolikost mreza
onemogucuju takvu objedinjujucu "mreznu kulturu". To nije niti niz institucija, buduCi da smo uocili razliCit razvoj mreznog poduzeca u razlicitim
institucionalnim okolinama do te mjere da ih te okoline oblikuju u sirok
raspon oblika. Ali uistinu postoji zajednicki kulturalni kodeks u razlicitim funkcijama umrezenog poduzeca. SaCinjenje od mnogo kultura, mnogo projekata koji prolaze kroz misli i ulaze u strategije razliCitih sudionika u mrezama, mijenjajuCi se istim tempom kao clanovi mreze, te slijedeci organizacijsku i kulturalnu promjenu jedinica mreze. To je, doista, kultura, ali kultura kratkog vijeka, kultura svake strateske odluke, mozaik
iskustava i interesa, prije nego povelja prava i obveza. To je virtualna
kultura s vise lica, kao u vizualnim iskustvima koja su stvorila racunala
u cyberprostoru preoblikujuCi stvarnost. To nije sanjarija, to je materijalna snaga jer saCinjava i osigurava mocne gospodarske odluke u svakom
trenutku u zivotu mreze. Ali ona nije duga vijeka: odlazi u memoriju racunala kao sirovina proslih uspjeha i neuspjeha. Umrezeno poduzece
nauci se zivjeti unutar te virtualne kulture. Bilo kakav pokusaj kristali-
230
UMREZENO PODUZECE
ziranja polozaja u mrezi kao kulturnom kodeksu u posebnom vremenu i

prostoru osuduje mrezu na zastarjelost, buduCi da tako postaje prekruta
za promjenljivu geometriju koju zahtijeva informacionalizam. "Duh informacionalizma" je kultura "stvaralackog razaranja" ubrzanog na brzinu
optoelektronickih krugova koji obraduju njezine signale. Schumpeter se
sastaje s Weberom u cyberprostoru umrezenog poduzeca.
Sto se tice potencijalnih drustvenih posljedica te nove gospodarske povijesti, glas uCitelja snazno odzvanja stotinu godina poslije:
Moderni gospodarski poredak ... sada je povezan s tehnickim i gospodarskim uvjetima proizvodnje strojeva koja danas odreduje zivote svih pojedinaca koji su rodeni u ovom mehanizmu, a ne samo
onih kojih se izravno tice gospodarski dobitak, sa snagom kojoj se
ne moze odoljeti. .. Briga za vanjska dobra trebala bi lezati na pleCima 'sveca kao lagan ogrtac, koji se moze odbaciti u bilo kojem trenutku.' Ali sudbina je odredila da ogrtac postane kao zeljezni kavez
... Danas je duh vjerskog asketizma .... pobjegao iz kaveza. Ali pobjednicki kapitalizam, buduCi da lezi na mehanickim osnovama, vise ne treba njegovu podrsku ... Nitko ne zna tko ce zivjeti u ovom
kavezu u buducnosti, ili hoce li se na kraju ovog zapanjujuceg razvoja uspeti potpuno novi proroci, ili ce doCi do velikog preporoda
starih ideja ili, ako se ne dogodi nista od navedenog, do mehanizirane okamenjenosti, uljepsane nekom vrstom potresnog osjecaja
samovaznosti. Sto se tice posljednjeg stadija ovoga kulturnog razvoja, moglo bi biti vrlo istinito receno: 'Specijalisti bez duha, senzualisti bez srca; ta nistavnost smatra da je postigla razinu civilizacije koja nikada dosad nije dostignuta.' 142
142 Weber (1958.: 180- 2)
231
4
TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI:
RADNICI U MREZI, NEZAPOSLENI I
POVREMENO ZAPOSLENI*
Proces rada nalazi se u srzi drustvene strukture. Tehnoloska i menedzerska transfomacija rada i proizvodnih odnosa, u umrezenom poduzecu u
nastajanju i oko njega, glavna je poluga kojom informacijski obrazac i
proces globalizacije utjecu na drustvo u cijelosti. U ovom cu poglavlju
analizirati tu transformaciju na osnovi raspolozivih dokaza, pri cemu cu
pokusati uCiniti smislenim proturjecne trendove koji su u posljednjih nekoliko desetljeca uoceni u promjenama obrazaca rada i zaposlenosti. Prvo cu se baviti klasicnim pitanjem stoljetne preobrazbe strukture zaposlenosti koje se nalazi u pozadini teorija postindustrijalizma, analizom
njegova razvoja u glavnim kapitalistickim zemljama izmedu 1920. i 2005.
Zatim cu, izvan zemalja OECD-a, razmotriti dokaze o nastanku globalne
radne snage. Potom cu se vratiti na analizu posebnog ucinka novih informacijskih tehnologija na sam radni proces, te na razinu zaposlenosti, pokusavajuCi procijeniti rasprostranjeni strah o drustvu bez posla. Napokon, obradit cu potencijalne utjecaje promjene rada i zaposlenosti na
drustvenu strukturu, stavljajuCi u srediste pozornosti procese drustvene
polarizacije koji su bili povezani s nastankom informacijske paradigme.
Zelim naglasiti znacajan doprinos Martina Carnoya i Harleyja Shaikena ovom poglavlju.
Takoder sam se u velikoj mjeri oslanjao na podatke i materijale Medunarodnog instituta
za proucavanje rada, Medunarodne organizacije za rad. Koristim se ovom prilikom da s
tim u vezi posebno zahvalim gospodi Padmanabhu Gopinathu i Gerryju Rodgersu.
232
TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI
Ustvari, izlozit cu alternativnu pretpostavku koja ce, iako ih priznaje, ove

trendove smjestiti u siri okvir temeljnije promjene: individualizaciju rada i fragmentaciju drustava. 1 U sklopu takva intelektualnog vodica, uporabit cu podatke i nalaze istrazivanja u mnostvu monografija, simulacijskih modela i standardnih statistika koje su pomno razmatrale ta pitanja dugi niz godina u vise zemalja. Medutim, sto se tice ove knjige opcenito, svrha je mojeg istrazivanja analitiCka: ono cilja na postavljanje novih pitanja umjesto davanja odgovora na stare probleme.
Povijesna evolucija zaposlenosti i strukture

zanimanja u razvijenim kapitalistickim
zemljama: G-7, 1920.-2005.
U bilo kojemu procesu povijesnog prijelaza jedan od najizravnijih izraza
promjene u sustavu je transformacija zaposlenosti i strukture zanimanja. Doista, teorije postindustrijalizma i informacionalizma kao najjaci
empirijski dokaz za promjenu u povijesnom tijeku uzimaju nastanak nove drustvene strukture, koju odlikuje pomak s dobara na usluge, uspon
menedzerskih i strucnih zanimanja, smanjenje poljoprivrednih i proizvodnih poslova te sve vise informacijski sadrzaj rada u najrazvijenijim
gospodarstvima. U vecem dijelu ovih formulacija nalazi se neka vrsta prirodnog zakona gospodarstava i drustava, koja bi trebala slijeditijedanjedini put napretka u kojemu je prednjaCilo americko drustvo.
Ja imam drukciji pristup. Drzim da, iako postoji zajednicki trend u
razvijanju strukture zaposlenosti karakteristicne za informacijska drustva, takoder postoji i povijesna promjena obrasca zaposlenosti u skladu
sa specificnim institucijama, kulturom i politickom sredinom. Kako bi se
procijenile i zajednicke crte i razlike u strukturama zaposlenosti u informacijskom obrascu, ispitao sam razvoj strukture zaposlenosti izmedu
1920. i 1990. za najvece kapitalisticke zemlje koje Cine jezgru globalne
ekonomije, takozvane zemlje skupine G-7. Sve one su u naprednom stadiju prijelaza na informaticko drustvo, sto se moze uporabiti za razmat1
Za razumijevanje transformacije rada u informacijskoj paradigmi potrebno je uevrstiti ovu analizu u usporednoj i povijesnoj perspektivi. Zbog toga sam se oslonio na najbolje dostupan izvor ideja i izvjestaj o tom problemu: Pahl (ur.) (1988). Sredisnja postavka ovog poglavlja o prijelazu prema individualizaciji rada, koja potice potencijalno
fragmentirana drustva, takoder je povezana, iako iz vrlo razliCite analiticke perspektive, s vaznom knjigom koja se gradi na Polanyjevoj teoriji te se oslanja na empirijsku
analizu talijanske drustvene strukture: Mingione (1991.).
233
ranje nastanka novih obrazaca zaposlenosti. One takoder imaju vrlo raznolike kulture i institucionalne sustave, sto nam omogucuje istrazivanje
povijesne raznolikosti. Pri tome ne zelim reCi da ce se sva ostala drustva
na razliCitim razinama razvoja prilagoditi jednoj ili drugoj povijesnoj putanji koju cine ove zemlje. Kako sam vee rekao u opcem uvodu ovoj knjizi, novi, informacijski obrazac stupa u interakciju s povijescu, institucijama, razinama razvoja te polozajem u globalnom sustavu interakcija duz
linija razliCitih mreza. Analiza na stranicama koje slijede imajasniju svrhu: razotkriti djelovanje izmedu tehnologije, ekonomije i institucije u oblikovanju obrazaca zaposlenosti i zanimanja, u procesu prijelaza izmedu
poljoprivrednih, industrijskih i informacijskih nacina razvoja.
Razlikovanjem unutarnjeg sastava zaposlenosti u uslugama, te analiziranjem razlicitog razvojnog puta strukture zaposlenosti i strukture zanimanja u svakoj od sedam zemalja (SAD, Japan, Njemacka, Francuska,
Italija, Velika Britanija i Kanada) od oko 1920. do aka 1990., ovdje prikazana analiza uvodi empirijski zasnovanu raspravu o kulturnoj/institucionalnoj raznolikosti informacijskog drustva. Kako bih nastavio u ovom smjeru, uvest cu analiticka pitanja istrazena u ovom dijelu,
definirati pojmove i ukratko opisati metodologiju kojom sam se koristio u
ovoj studiji. 2
Postindustrijalizam, usluzna ekonomija i

informaticko drustvo
Klasicna teorija postindustrijalizma kombinirala je tri tvrdnje i predvidanja koji bi se trebali analiticki razlikovati: 3
(1)
Izvor produktivnosti i rasta lezi u stvaranju znanja, prosirenog na

podrucja gospodarske djelatnosti putem obrade informacija.
Gospodarska djelatnost ce se premjestiti s proizvodnje dobara na
davanje usluga. S krajem zaposlenosti u poljoprivredi uslijedit ce
nepovratni pad zaposlenja u proizvodnji u korist zaposlenosti u uslugama, koja ce na kraju Ciniti prevladavajuCi dio zaposlenosti. Sto
je gospodarstvo naprednije, to ce vise njegovo zaposljavanje i proizvodnja biti usmjereni na usluge.
(2)
2
3
Analizu razVojnog puta strukture zaposlenosti zemalja G-7 proveo sam uz znacajnu
pomoc dr. Yuka Aoyame, mog bivseg asistenta na Sveueilistu Berkeley, osobito u vezi s
izgradnjom medunarodne, usporedne haze podataka na kojoj se temelji ova analiza.
Bell (1976.); Dordick i Wang (1993.)
234
(3)
Novo bi gospodarstvo trebala povecati vaznost zanimanja koja u

svojoj djelatnosti sadrze veliku koliCinu informacija i znanja. Menedzerska, strucna i tehnicka zanimanja trehala hi rasti hrze od hilo kojih drugih zanimanja i trehala hi sacinjavati srz nove drustvene strukture.
Iako hi razliCita tumacenja prosirila teoriju postindustrijalizma u razliCitim inacicama na podrucje drustvenih klasa, politike i kulture, prethodne tri medusobno povezane tvrdnje ukotvljuju teoriju na razini drustvene strukture, razini kojoj prema Bellovu misljenju ta teorija i pripada.
Svaka od ovih velikih tvrdnji trehala hi se pohlize odrediti. Osim toga,
povijesna povezanost izmedu ta tri procesa jos uvijek se treha podvrgnuti empirijskoj provjeri.
Prvo, kao sto smo vee pokazali u 2. poglavlju, izgleda da su informacija i znanje doista veliki izvori produktivnosti i rasta u naprednim
drustvima. Medutim, kako smo takoder spomenuli, vazno je primijetiti
da su teorije postindustrijalizma zasnovale svoju izvornu tvrdnju na istrazivanju Solowa i Kendricka, a oha se oslanjaju na prvu polovinu dvadesetog stoljeca u Americi, u jeku industrijskog doha. Drugim rijeeima,
kada je u najrazvijenijim zemljama proizvodna zaposlenost hila na vrhuncu, porast produktivnosti na osnovi znanja hilo je ohiljezje industrijske ekonomije. Prema tome, iako su gospodarstva kasnoga dvadesetog stoljeca ocito razlicita od gospodarstava prije Drugoga svjetskog rata, cini se da osohina koja razlikuje ta dva tipa nije prvenstveno ukorijenjena u izvoru njihova rasta produktivnosti. Odgovarajuca razlika
nije izmedu industrijske i postindustrijske ekonomije nego izmedu dva oblika industrijske, poljoprivredne i usluzne proizvodnje zasnovane na znanju. Kako sam vee pokazao u pocetnim poglavljima, ono sto iz povijesnog kuta najvise razlikuje gospodarske
strukture prve i druge polovine dvadesetog stoljeca jest revolucija u informacijskim tehnologijama, te njezino sirenje u svim podrucjima drustvenih i gospodarskih djelatnosti, ukljucujuCi doprinos u omogucavanju
infrastrukture za stvaranje glohalne ekonomije. Stoga predlazem da
premjestimo analiticki naglasak s postindustrijalizma (relevantno pitanje drustvenog predvidanja u ovom je trenutku jos uvijek hez odgovora) na informacionalizam. U ovom pogledu drustva ce hiti informacijska, ne zato sto odgovaraju odredenom modelu drustvene strukture, nego zato sto organiziraju svoj proizvodni sustav na nacelu povecanja produktivnosti zasnovanog na znanju u smislu razvoja i sirenja informacijskih tehnologija, te ispunjavanja preduvjeta za njihovu upotrehu (prvenstveno ljudskih resursa i komunikacijskih infrastruktura).
235
USPON UMREZENOG DRUfflA
Drugi kriterij postindustrijalisticke teorije kojom se drustvo smatra

postindustrijskim odnosi se na premjestanje usluznih djelatnosti i istiskivanje proizvodnje. Jasna je Cinjenica da se veei dio zaposlenosti u naprednim gospodarstvima nalazi u uslugama, te dana usluzni sektor otpada najveCi doprinos ukupnomu nacionalnom proizvodu. Medutim, iz tog
kriterija ne slijedi da proizvodne industrije nestaju ili da su struktura i
dinamika proizvodne djelatnosti beznacajne za zdravlje usluzne ekonomije. Cohen i Zysman, 4 uz ostale, izrazito su tvrdili da velik broj usluga
ovisi o njihovoj izravnoj vezi s proizvodnjom, te da je proizvodna djelatnost (razlicita od zaposlenosti u proizvodnji) kljucna za produktivnost i
konkurentnost gospodarstva. Za SAD, Cohen i Zysman procjenjuju da
24% ukupnoga nacionalnog proizvoda dolazi od dodane vrijednosti od
proizvodnih tvrki, a 25% od doprinosa usluga izravno povezanih s proizvodnjom. Prema tome, tvrde da je postindustrijska ekonomija "mit" i da
se zapravo nalazimo u drukCijoj vrsti industrijske ekonomije.
N adalje, pojam "usluga" cesto se smatra u najboljem slucaju dvosmislenim, a u najgorem slucaju navodi na pogresno misljenje. 5 U statistici
zaposlenosti rabio se kao suvisan pojam koji obuhvaca sve ono sto nije poljoprivreda, rudarstvo, gradevinarstvo, roba siroke potrosnje ili proizvodnje. Prema tome, kategorija usluga ukljucuje djelatnosti svih vrsta, koje
povijesno potjecu iz razliCitih drustvenih struktura i proizvodnih sustava. Jedina zajednicka osobina tih usluznih djelatnosti jest ono sto one nisu. Razvoj informacijske ekonomije definitivno je uskratio smisao pokusaja definiranja djelatnosti nekim unutarnjim obiljezjima, kao sto su njihova "neopipljivost", suprotstavljena "materijalnosti" dobara. Kompjutorski softver, videoprodukcija, mikroelektronicki dizajn, poljoprivreda zasnovana na biotehnologiji i tako dalje, te mnogo drugih kljucnih procesa
koji su karakteristicni za razvijena gospodarstva, nerazmrsivo stapaju
sadriaj njihove informacije s materijalnom podrskom proizvoda, ne omogucavajuei razluCivanje granica izmedu "dobara" i "usluga". Kako bismo
razumjeli novi tip gospodarstva i drustvene strukture, moramo poceti oznacavanjem razlicitih tipova "usluga" da bismo odredili jasne razlike izmedu njih. U razumijevanju informacijske ekonomije svaka specificna
kategorija usluga postaje jednako vazna znacajka kao sto je to bila stara
granicna crta izmedu proizvodnje i usluga u prethodnom tipu industrijske ekonomije. Kako ekonomije postaju slozenije, moramo razlikovati
koncepte pomocu kojih razvrstavamo gospodarske djelatnosti, te konac4
5
Cohen i Zysman (1987.)

Gershuny i Miles (1983.); Castells (1976.); Daniels (1993.); Cohen i Zysman (1987.); De
Bandt (ur.) (1985.); Stanback (1979.)
236
no napustiti staru paradigmu Colina Clarka zasnovanu na razlikovanju

primarnog/sekundarnog/tercijarnog sektora. Takvo je razlikovanje postalo epistemoloska prepreka razumijevanju nasih drustava.
Trece veliko predvidanje originalne teorije postindustrijalizma odnosi
se na sirenje zanimanja bogatih informacijama, kao sto su menedzerski,
strucni i tehnicki poslovi, kao jezgre nove strukture zanimanja. To predvidanje takoder treba preispitati. Brojni su analiticari tvrdili da taj trend
nije jedina znacajka nove strukture zanimanja; istodobno dolazi i do rasta jeftinih, nekvalificiranih, usluznih zanimanja. Ti poslovi niskih kvalifikacija, usprkos njihovoj sporijoj stopi rasta, u apsolutnim brojkama
mogli bi biti znacajan dio postindustrijske drustvene strukture. Drugim
rijecima, napredna, informacijska drustva takoder bi mogla obiljeziti sve
polariziranija drustvena struktura, gdje vrh i dno povecavaju svoj udio
na stetu sredine. 6 Osim toga, literatura nudi velik izazov, do shvacanja da
su znanje, znanost i ekspertiza kljucne sastavnice u veCini menedzerskihlstrucnih zanimanja. Mora se izbliza razmotriti stvaran sadrzaj tih
opcenitih statistickih klasifikacija prije nego sto prenaglo pocnemo oznacavati nasu buducnost kao republiku ucene elite.
Medutim, najvaznijije dokaz protiv pojednostavnjene verzije postindustrijalizma kritika pretpostavke prema kojoj tri osobine koje smo preispitali srastaju u povijesnom razvoju, te da taj razvoj vodi jedinstvenome modelu informacijskog drustva. Takav je analiticki konstrukt ustvari slican formulaciji koncepta kapitalizma klasicnih politickih ekonomista (od Adama
Smitha do Marx:a), zasnovanoj iskljuCivo na iskustvu engleske industrijalizacije, da bi se jedino uvazavalo stalne "iznimke" tomu modelu kroz raznolikost gospodarskoga i drustvenog iskustva u svijetu. Sarno ako krenemo
od analitickog razdvajanja strukturalne logike proizvodnog sustava informacijskog drustva i njegove drustvene strukture, mozemo empirijski uoCiti uzrokuje li specificna tehnoekonomska paradigma specificnu drustvenu
strukturu i do koje mjere. Takoder, samo ako rastvorimo kulturni i institucionalni vidokrug naseg razmatranja, mozemo razdvojiti ono sto pripada
strukturi informacijskog drustva (kao izraza novoga nacina razvoja) od
onoga sto je specificno za povijesnu putanju dane zemlje. Kako bismo napravili neke probne korake u tom smjeru, sakupio sam i naCinio donekle usporednu osnovnu statistiku za sedam najveCih tdisnih ekonomija u svijetu, takozvanih zemalja skupine G-7. Stoga, s razumljivom pribliznoscu,
mogu usporediti razvoj njihove zaposlenosti i strukture zanimanja kroz
posljednjih 70 godina. Takoder sam razmotrio neke projekcije zaposlenosti
6
Kuttner (1983.); Rumberger i Levin (1984.); Bluestone i Harrison (1988.); Leal i dr.
(1993.); Sayer i Walker (1992.)
237
USPON UMRE~ENOG DRUS'rVA
za Japan i SAD za rano dvadeset prvo stoljece. Empirijska jezgra te analize sastoji se u pokusaju razlikovanja izmedu razlicitih usluznih djelatnosti. Da bih to ucinio, slijedio sam poznatu tipologiju zaposlenosti u uslugama kojuje izradio Singelmann prije oko 20 godina. 7 Singelmannovo poimanje nije bez mana, ali ima temeljnu zaslugu: dobro je prilagodeno uobicajenim statistickim kategorijama, kao stoje pokazala Singelmannova doktorska disertacija kojaje analizirala promjenu strukture zaposlenosti u razliCitim zemljama izmedu 1920. i 1970. BuduCi da je glavna svrha ove knjige
analiticka, odlucio sam nadograditi Singelmannov rad kako bih usporedio
razdoblje 1970.-90. s njegovim otkriCima za razdoblje 1920.-79. Stoga sam
izradio slicnu tipologiju sektorske zaposlenosti te obradio statistiku zemalja skupine G-7 po otprilike usporedivim kategorijama, protezuCi Singlemannovu analizu na kljucno razdoblje razvoja informacijskih drustava, od
1970. naovamo. BuduCi da ne mogu jamCiti apsolutnu ekvivalentnost mojih odluka u klasifikaciji s onima koje je prije donio Singelmann, prikazuJem nase podatke odvojeno za ta dva razdoblja: ne smiju se Citati kao statisticki nizovi, nego kao dva razliCita statisticka trenda uCinjena otprilike
ekvivalentnima, sto se tice analitickih kategorija kojima smo se koristili za
sakupljanje podataka. Susreo sam se sa znacajnim metodoloskim teskocama u odredivanju ekvivalentnih kategorija medu razlicitim zemljama. Dodatak ovom poglavlju daje detalje o postupcima koje smo slijedili u dobivanju ove baze podataka. U analiziranju podatak.a koristio sam se najjednostavnijim statistickim postupcima, umjesto pri:tnjene analitickih metoda koje bi bile prestizne za trenutnu razinu razrade baze podataka. Odlucio sam
se za uporabu opisne statistike koja ce jednostavno ukazati na crte novoga
teorijskog razumijevanja.
Usvajanjem Singelmannovih kategorija usluznih djelatnosti obuhvatio
sam strukturalisticki pogled na zaposlenost, dijeleCi ga prema mjestu djelatnosti u lancu veza koji poCinje od proizvodnog procesa. Prema tome, distribucijske usluge odnose se ina komunikacijske ina transportne djelatnosti, kao ina trgovinske distribucijske mreze (prodaja na veliko ina malo). Proizvodne usluge odnose se izravnije na ()ne usluge koje izgleda da su
kljucni inputi u ekonomiji, iako ukljucuju i pomocne usluge poslovima, koje ne moraju obvezatno biti visoko kvalificirane. Drustvene usluge obuhvacaju cijeli raspon drzavnih djelatnosti, kao i poslova povezanih s kolektivnom potrosnjom. Osobne usluge su one koje su vezane uz pojedinacnu potrosnju, od zabave do ugostiteljstva. Iako se zna da su ove razlike siroke,
omogucuju nam da razliCito mislimo o razvojnom putu strukture zaposlenosti po zemljaPla, harem s vecom analitickom dubinom od uobicajenih
7
Singelmann (1978.)
238
statistickih proracuna. Takoder sam pokusao uspostaviti razliku izmedu

dihotomije usluga/dobara i klasifikacije zaposlenosti izmedu djelatnosti
koje obraduju informaciju i onih koje rukuju dobrima, buduCi da svaka razlika pripada drukcijem pristupu u analizi drustvene strukture. Kako bih
to ueinio, sastavio sam dva osnovna indeksa, zaposlenosti u proizvodnji usluga/zaposlenosti u proizvodnji dobara, te zaposlenosti u obradi informacija/zaposlenosti u poslovima rukovanja dobrima, te sam proracunao ove indekse za zemlje i razdoblja uzete u razmatranje. Konacno, takoder sam izracunao pojednostavnjenu tipologiju zanimanja po zemljama, gradeCi razlieite kategorije zemalja na osnovi japanske i americke statistike. Iako
imam ozbiljnih briga oko definicija tih kategorija zanimanja koje, ustvari,
mijesaju polozaje zanimanja i tipove djelatnosti, upotreba velikog broja
dostupnih standardnih statistika daje nam mogucnost promatranja razvoja struktura zanimanja u otprilike usporednim uvjetima. Svrha je ovog izlaganja ponovno postavljanje socioloske analize informacijskih drustava,
usporedno odredujuei razlike u razvoju njihove strukture zaposlenosti kao
osnovnog pokazatelja njihovih zajednickih crta i njihovih razlika.
Transformacija strukture zaposlenosti 1920.-70. i 1970.-90.

Analiza razvoja strukture zaposlenosti u zemljama skupine G-7 mora
krenuti od razlike izmedu dva razdoblja koja se, pukom srecom, poklapaju s nase dvije razlicite haze podataka: oko 1920.-70. te oko 1970.-90.
Najueca analiticka razlika izmedu dua razdoblja potjece od cinjenice da
su tijekom pruoga razdoblja razmatrana druStua postala postagrarna,
dok su u drugom razdoblju postala postindustrijska. Pod ovim oeito podrazumijevam masovno opadanje zaposlenosti u poljoprivredi u prvom
slucaju, te brzo opadanje zaposlenosti u industrijskoj proizvodnji u drugom. Doista, sue zemlje skupine G-7 odriale su ili pouecale (u nekim primjerima znacajno) postotak suoje zaposlenosti u preradiuackim djelatnostima i proizuodnji izmedu 1920. i 1970. Prema tome, ako iskljuCimo gradevinarstvo i robu siroke potrosnje, kako bismo dobili ostriju sliku proizvodne radne snage, Engleska i Wales su samo neznatno smanjili razinu
svoje proizvodne radne snage, s 36,8% u 1921. na 34,9% u 1971.; SAD su
povecale zaposlenost u proizvodnji s 24,5% 1930. na 25,9% 1970.; Kanada sa 17,0% 1921. na 22,0% 1971.; Japan ima dramaticno povecanje svoje proizvodne radne snage sa 16,6% na 26,0%; Njemacka (iako s razliCitim
nacionalnim teritorijem) povecala je svoju proizvodnu radnu snagu sa
33,0% na 40,2%; Francuska, s 26,4% na 28,1 %; te ltalija, s 19,9% na
27,4%. Prema tome, kako tvrdi Singelmann, promjena u strukturi zapos239
lenosti u ovih pola stoljeca (1920.-70.) bilaje s poljoprivrede na usluge i

gradevinarstvo, ne izvan proizvodnje.
Prica se uvelike razlikuje u razdoblju 1970.-90., kada je proces gospodarske restrukturacije i tehnoloske transformacije, koji se dogodio u ta
dva desetljeca, doveo do smanjenja zaposlenosti u proizvodnji u svim
zemljama (vidi tablice 4.1. i 4.4. u Dodatku A). Iako je taj trend bio opcenit, suzavanje zaposlenosti u proizvodnji bilo je neravnomjerno, jasno
upucujuCi na temeljnu razliku drustvenih struktura u gospodarskim politikama i strategijama tvrtki. Prema tome, dok su Velika Britanija, SAD
i Italija dozivljavali munjevitu deindustrijalizaciju (smanjujuCi udio svoje zaposlenosti u proizvodnji 1970.-90., slijedom, s 38,7% na 22,5%; s
25,9% na 17,5%; s 27,3% na 21,8%), Japan i Njemacka su umjereno smanjili svoj udio u proizvodnoj radnoj snazi: s 26,0% na 23,6% Japan, te Njemacka s 38,6% najos uvijek dosta visoku razinu od 32,2% u 1987. Kanada i Francuska zauzimaju srednje polozaje, s ovim smanjenjem zaposlenosti u proizvodnji: s 19,7% (1971.) na 14,9%, s 27,7% na 21,3%.
Zapravo, Engleska i Wales su vee 1921. postali postagrarna drustva,
sa samo 7,1% radne snage u poljoprivredi. SAD, Njemacka i Kanada jos
su uvijek imale dosta veliko poljoprivredno stanovnistvo (od cetvrtine do
treCine ukupne zaposlenosti), a Japan, Italija i Francuska uvelike su bili
drustva u kojima su prevladavala poljoprivredna i trgovinska zanimanja.
Od te razlicite polazne tocke u razmatranom povijesnom razdoblju, trendovi su se stjecali prema strukturi zaposlenosti koju obiljezava istodobni
rast proizvodnje i usluga na racun poljoprivrede. Takvo stjecanje objasnjeno je vrlo brzim procesima industrijalizacije u Njemackoj, Japanu, Italiji i Francuskoj, koji su raspodijelili visak poljoprivrednog stanovnistva
izmedu proizvodnje i usluga.
Prema tome, ako izracunamo omjer zaposlenosti u uslugama i industriji (nasem pokazatelju "usluzne ekonomije"), vidimo samo umjeren porast za
veCinu zemalja izmedu 1920. i 1970. Sarno su SAD (promjena s 1,1 na 2,0)
i Kanada (1,3 na 2,0) imale znacajan porast relativnog dijela zaposlenosti u
uslugama tijekom razdoblja koje nazivam postagrarnim. Dakle, istinaje da
su SAD bile nositelj standarda za strukturu zaposlenosti koja je karakteristicna za usluznu ekonomiju. Prema tome, kada se trend prema zaposlenosti u uslugama ubrzao i prosirio u postindustrijskom razdoblju, SAD i Kanada povecale su jos vise svoju dominaciju u uslugama, s indeksima od 3,0 i
3,3. Sve su ostale zemlje slijedile istu tendenciju, ali razliCitim brzinama, Cime su dostizale razlicite razine deindustrijalizacije. Dok se Cini da su Velika Britanija, Francuska i Italija na istom putu, Sjeverna Amerika, Japan i
Njemacka jasno se isticu kao jaka industrijska gospodarstva, s nizim stopama porasta zaposlenosti u uslugama te nizim omjerima zaposlenosti u us-
240
lugama i industriji: 1,8 i 1,4 u razdoblju 1987.-90. To je temeljna primjedba koja zasluzuje daljnju pazljivu raspravu. No, kao trend, u 1990-ima glavnina stanovnistva u svim zemljama skupine G-7 zaposlena je u uslugama.
Usredotocuje li se zaposlenost takoder na obradu informacija? Nas
omjer zaposlenosti u obradi informacija prema zaposlenosti u obradi dobara daje neke zanimljive rezultate za ovu analizu. Prvo moramo u daljnjem razmatranju ostaviti po strani Japan.
Za sve druge zemlje postojao je trend prema vecem postotku zaposlenosti u obradi informacija. Iako Italija i Njemacka nisu imale nikakav ili
su imale spor porast u razdoblju 1920.-70., njihov udio u informacijskoj
zaposlenosti znacajno je porastao u posljednja dva desetljeca. SAD ddi
najvisi omjer informacijske zaposlenosti od svih sedam zemalja, ali su Velika Britanija, Kanada i Francuska na gotovo istom stupnju. Prema tome, trend k obradi informacija ocito nije razlikovna osobina SAD-a: americka struktura zaposlenosti jasnije je odvojena od drugih kao "usluzna
ekonomija" nego kao "informacijska ekonomija". Njemacka i Italija imaju znatno nizu stopu informacijske zaposlenosti, ali su ju udvostruCile u
posljednja dva desetljeca, pokazujuCi, prema tome, isti trend.
Podaci za Japan su najzanimljiviji. Pokazuju samo umjeren porast informacijske zaposlenosti u 50 godina (s 0,3 na 0,4), te jos sporiji porast u
posljednjih 20 godina, s 0,4 na 0,5. Prema tome, izgleda da ono drustvo koje hi trebalo staviti najjaCi naglasak na informacijske tehnologije, te u kojemu visoka tehnologija igra najznacajniju ulogu u produktivnosti ikonkurentnosti, takoder ima najnizu razinu zaposlenosti u obradi informacija, te najnizu stopu rasta takve zaposlenosti. Izgleda da su sirenje informacijske zaposlenosti i razvoj "informacijskog drustva" (johoka shakai, u
japanskom poimanju) razliCiti, iako medusobno povezani procesi. Uistinu
je zanimljivo i problematicno za neka tumacenja postindustrijalizma da
su Japan i Njemacka, dva najkonkurentnija medu najveCim gospodarstvima u 1970-ima i 1980-ima, gospodarstva s najvecom proizvodnom zaposlenoscu, najnizim omjerom izmedu usluga i industrija, najnizim omjerom
zaposlenosti u uslugama i dobrima te Japan (koji je imao najbdi rast FTOduktivnosti), s najnizom stopom porasta u informacijskoj zaposlenosti tijekom stoljeca. Smatram da je obrada informacija najproduktivnija kada
je ukljucena u materijalnu proizvodnju ili u rukovanje dobrima, a ne u ubrzanoj tehnickoj podjeli rada. Napokon, veci dio automatizacije odnosi se
upravo na ukljucenje abrade informacija u rukovanje dobrima.
Ta hipoteza mogla hi takoder pomoCi u objasnjavanju drugoga vaznog
zapazanja: 1990. nijedna od sedam zemalja nije imala omjer informacijske zaposlenosti preko 1, a samo su se SAD priblizavale tom pragu. Prerna tome, ako je informacija kljucna sastavnica u funkcioniranju gospo-
241
USPON UMREZENOG DRUi3TVA
darstva te u organizaciji drustva, ne znaCi da veCina poslova jest ili ce biti u obradi informacija. Koracanje prema informacijskoj zaposlenosti zbiva se znatno sporije, te dostize znatno nize razine od trenda zaposlenosti u uslugama. Prema tome, kako bi se razumio stvarni profil transformacije zaposlenosti u razvijenim drustvima, moramo se okrenuti razliCitoj
evoluciji svakog tipa usluga u zemljama skupine G-7.
Kako bi se to uCinilo, prvo cu prokomentirati razvoj svake kategorije
usluga u svakoj zemlji; zatim cu usporediti razmjernu vaznost svakog tipa usluga u odnosu prema ostalima u svakoj zemlji; na kraju cu razmotriti trendove razvoja zaposlenosti u onim uslugama koje su u literaturi
prepoznate kao karakteristicne za "postindustrijska" drustva. U nastavku analize moram podsjetiti Citatelja da sto dalje ulazimo u detaljniju
analizu specificnih kategorija zaposlenosti, baza podataka postaje manje
cvrsta. Nemogucnost dobivanja pouzdanih podataka za neke kategorije,
zemlje i razdoblja, sveukupno ce otezati sustavnost u nasoj analizi. Medutim, proucavanje tablica koje su ovdje prikazane jos uvijek pokazuje da
postoje neke osobine koje zasluzuju detaljniju analizu i daljnju razradu
baza podataka specificnih za pojedinu zemlju.
Pocnimo s proizvodnim uslugama. One se u literaturi smatraju strateskim uslugama nove ekonomije, dobavljacima informacija i podrske za porast u produktivnosti i uCinkovitosti poduzeca. Prema tome, njihovo bi sirenje trebalo iCi ruku pod ruku s daljnjim usavrsavanjem i produktivnoscu gospodarstva. Doista, kroz dva razdoblja (1920.-1970., 1970.-1990.) uocavamo znacajno sirenje zaposlenosti u tim djelatnostima u svim zemljama. N a primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu zaposlenost u proizvodnim uslugama skocila je s 5% u 1970. na 12% u 1990.; u SAD-u, za isto razdolje,
s 8,2% na 14%; u Francuskoj se udvostrucila, s 5% na 10%. Znacajno je da
je Japan dramaticno povecao svoju zaposlenost u proizvodnim djelatnostima izmedu 1921. g. (0,8%) i 1970. (5,1 %); veCi dio tog porasta dogodio se
tijekom 1960-ih, u trenutku kada je japansko gospodarstvo internacionaliziralo svoj doseg. S druge strane, usmjerimo lise na razdoblje 1970.-1990.
na drukCijoj bazi podataka, porast japanske zaposlenosti u proizvodnim
uslugama izmedu 1971. i 1990. (s 4,8% na 9,6%), iako je znacajan, jos uvijek ostavlja Japan u nizoj razini zaposlenosti u proizvodnim uslugama
medu razvijenim gospodarstvima. To bi moglo ukazivati nato daje znacajan dio proizvodnih usluga ugraden u Japanu u proizvodnim poduzecima,
sto bi moglo biti uCinkovitija formula, uzmemo li u obzir konkurentnost i
produktivnost japanskoga gospodarstva.
Ta hipoteza dobiva dodatnu podrsku razmatranjem podataka koji se
ticu Njemacke. Iako je znacajno povecala udio zaposlenosti u proizvodnim uslugama, s 4,5% u 1970. na 7,3% u 1987., Njemacka jos uvijek po242
kazuje najnizu razinu zaposlenosti u proizvodnim uslugama od svih zemalja pripadnica skupine G-7. To bi moglo podrazumijevati visok stupanj
internalizacije proizvodnih usluga u njemackim tvrtkama. Ako su ti podaci potvrdeni, onda moramo naglasiti da dva najdinamicnija gospodarstva (japansko i njemacko) takoder imaju najnizu stopu zaposlenosti u
proizvodnim uslugama, iako je ocito da njihova poduzeca uvelike rabe te
usluge. Ali vjerojatno to postizu razlicitom organizacijskom strukturom,
evrsce vezujuCi proizvodne usluge uz proizvodni proces.
Iako je oCito da su proizvodne usluge strateski kljucne u razvijenom
gospodarstvu, one jos uvijek ne Cine znacajan dio zaposlenosti u najrazvijenijim zemljama, usprkos iznenadnoj stopi porasta u nekima od njih.
S nepoznatim stanjem u Ital:iji, udio u zaposlenosti varira izmedu 7,3% i
14% u ostalim zemljama, naravno, smjestajuCi ju dosta ispred poljoprivrede, ali daleko iza industrije. Odredi strucnjaka i menedzera doista su
uzdigli rang na ljestvici zaposlenosti u razvijenim gospodarstvima, ali ne
uvijek, i ne nadmocno, na vidljivim mjestima menedzmenta kapitala i
kontrole informacija. Cini se da je sirenje proizvodnih usluga povezano s
procesima okomite dezintegracije i vanjskog ugovaranja poslova koji obiljezavaju informacijsku korporaciju.
Drustvene usluge tvore drugu kategoriju zaposlenosti koja bi, prema
postindustrijskoj literaturi, trebala obiljezavati novo drustvo. A ona to
doista i cini. Ponovno, s iznimkom Japana, zaposlenost u drustvenim uslugama Cini izmedu petine i cetvrtine ukupne zaposlenosti u zemljama
G-7. Zanimljivo je ovdje primijetiti da se najveCi porast u drustvenim uslugama dogodio tijekom burnih sezdesetih; zapravo su se sirile s utjecajem drustvenih pokreta umjesto nadolaskom postindustrijalizma. Doista,
SAD, Kanada i Francuska imaju vrlo umjerene stope porasta zaposlenosti u drustvenim uslugama u razdoblju 1970.-1990., dok je u Njemackoj,
Japanu i Britaniji porasla na visoku stopu.
Sveukupno, Cini se da je sirenje ddave blagostanja stogodisnji trend
od pocetka stoljeca, s trenucima ubrzanja u razdobljima koja se razlikuju od ddave do drzave is teznjom k usporavanju u 1980-ima. Japanje iznimka zato sto izgleda da dostize ostale zemlje. On je zadrzao vrlo nisku
razinu zaposlenosti u drustvenim uslugama do 1970. g., sto je vjerojatno
povezano s vecom decentralizacijom drustvene potpore i od strane tvrtke
i od strane obitelji. Zatim, kada je Japan postao velika industrijska sila,
te kada se tradicionalni oblici potpore nisu mogli zadrzati, Japan je poceo
primjenjivati oblike drustvene preraspodjele slicne drugim razvijenim
gospodarstvima. N a taj je naCin stvorio us luge i otvorio radna mjesta u
sektoru drustvenih usluga. Sveukupno, mozemo red da iako je zaposlenost u drustvenim uslugama vrlo rasirena u svim razvijenim gospodar243
stvima, cini se daje tempo tog sirenja izravno ovisan o vezi izmedu drzave i drustva, umjesto o stupnju razvoja gospodarstva. Doista, sirenje zaposlenosti u drustvenim uslugama (osim u Japanu) vise odlikuje razdohlje 1920.-1970. nego 1970.-1990., u osvit informacijskoga drustva.
Distributivne usluge sjedinjuju prijevoz i komunikacije, vezne djelatnosti svih razvijenih gospodarstava, s trgovinom na veliko i na malo, sto
su navodno tipicne usluzne djelatnosti manje industrijaliziranih drustava. Pada li zaposlenost u tim nisko produktivnim i radno intenzivnim djelatnostima, kako gospodarstvo napreduje prema automatizaciji poslova
te prema modernizaciji trgovackih ducana? Ustvari, zaposlenost u distrihutivnim uslugama ostaje na vrlo visokoj razini u razvijenim drustvima,
te se krece izmedu petine i cetvrtine ukupne zaposlenosti, s iznimkom
Njemacke, u kojoj je 1987. g. hila 17, 7%. Ta razina zaposlenosti znatno je
visa od razine 1920., te je opala tek neznatno u posljednjih 20 godina u
SAD-u (s 22,4% na 20,6%). Stogaje zaposlenost u distrihutivnim uslugama otprilike dvostruka u usporedhi s proizvodnim uslugama, sto se smatra tipicnim za razvijena gospodarstva. Japan, Kanada i Francuska povecali su udio te zaposlenosti u razdohlju od 1970. do 1990. Oko polovina zaposlenosti u distrihutivnim uslugama u zemljama G-7 odgovara uslugama u trgovini na malo, iako je cesto nemoguce razlikovati podatke izmedu trgovine na malo i trgovine na veliko. Sveukupno, zaposlenost u trgovini na malo nije znacajno opala u razdohlju od 70 godina. U SAD-u, na
primjer, ona je porasla s 1,8% u 1940. na 12,8% u 1970., a poslije je neznatno opala, s 12,9% 1970. g. na 11,7% 1991. Japan je povecao zaposlenost s 8,9% 1960. na 11,2% u 1990.; iako je Njemacka imala nizu razinu
zaposlenosti u toj djelatnosti (8,6% u 1987 .), zapravo ju je povecala iznad
vrijednosti iz 1970. Prema tome, postoji veliki sektor zaposlenosti koji je
jos uvijek ukljucen u distrihuciju, huduCi da su kretanja u strukturi zaposlenosti ustvari vrlo spora u takozvanim usluznim djelatnostima.
Osobne usluge smatraju se istodohno ostatkam protoindustrijske
strukture i (harem neke od njih) izrazom drustvene dvojnosti koja, prerna promatracima, odlikuje informaticko drustvo. Takoder promatranje
dugorocnoga razvojnog puta u sedam zemalja zahtijeva uvodenje odredene mjere opreza. One i dalje Cine razmjerno velik dio zaposlenosti 1990.:
s iznimkom Njemacke (6,3% u 1987.), krecu se u rasponu izmedu 9,7% i
14,1 %, sto je otprilike jednako stopostotnim postindustrijskim proizvodnim uslugama. Sveukupno, povecale su svoj udio od 1970. Ako se usmjerimo na slavne/neslavne poslove u "ugostiteljstvu", omiljene teme literature koja kritizira postindustrijalizam, nalazimo znacajno sirenje tih paslava u posljednja dva desetljeca, osohito u Velikoj Britaniji i Kanadi, iako
podaci cesto mijesaju restauracije i harove s hotelijerstvom koje hi seta244
koder moglo smatrati odlikom "drustva dokolice". U Sjedinjenim Americk.im Drzavama zaposlenost u ugostiteljstvu sudjelovala je s 4,9% u ukupnoj zaposlenosti 1991. g. (u 1970. s 3,2%), sto je otprilike dvostruko u usporedbi sa zaposlenosti u poljoprivredi, ali opet manje od onoga stood nas
traze da vjerujemo studije koje obraduju pojam "hamburger drustva".
Glavna napomena koju treba dati o zaposlenosti u osobnim uslugama jest da ona ne opada u razvijenim gospodarstvima, sto daje osnovu za argument da promjene u drustvenoj/gospodarskoj strukturi vise utjecu na
vrstu usluga i vrstu poslova nego na djelatnosti same.
Sada pokusajmo procijeniti neke tradicionalne postavke o postindustrijalizmu u svjetlu razvojnog puta strukture zaposlenosti od 1970., sto je
otprilike trenutak kada su Touraine, Bell, Richta i drugi rani teoreticari
novoga informacijskog drustva objavljivali svoje analize. U smislu djelatnosti, proizvodne usluge i drustvene usluge smatrale su se tipicnima za
postindustrijska gospodarstva, i kao izvori produktivnosti, i kao odgovori na drustvene zahtjeve i promijenjene vrijednosti. Agregiramo li zaposlenost u proizvodnim i drustvenim uslugama, uocavamo znacajan porast
u onome sto hi se moglo imenovati kao "kategorija postindustrijskih usluga" u svim zemljama izmedu 1970. i 1990.: s 22,8% na 39,2% u Velikoj
Britaniji; s 30,2% na 39,5% u SAD-u; s 28,6% na 33,8% u Kanadi; s 15,1%
na 24,0% u Japanu; s 20,2% na 31,7% u Njemackoj; s 21,1% na 29,5% u
Francuskoj (podaci za Italiju u nasoj bazi podataka ne omogucuju ozbiljnu procjenu toga trenda). Prema tome, trend postoji, ali je neravnomjeran buduci da krece s vrlo razlicitih osnova 1970.: anglosaksonske su
zemlje vee razvile jaku osnovu u zaposlenosti u naprednim uslugama,
dok su Japan, Francuska i Njemacka zadrzale mnogo visu zaposlenost u
proizvodnji, kao i u poljoprivredi. Prema tome, uocavamo dva razliCita
puta u sirenju zaposlenosti u "postindustrijskim" uslugama: prvi, anglosaksonski model, koji se prebacuje s proizvodnih na napredne usluge,
zadrzavajuCi zaposlenost u tradicionalnim uslugama; drugi, japanski/njemacki model, koji siri napredne usluge i ujedno cuva proizvodnu
osnovu, pri cemu prihvaca neke usluzne djelatnosti u industrijskom sektoru. Francuska se nalazi izmedu ta dva puta, iako naginje anglosaksonskom modelu.
Ukratko, razvojni put zaposlenosti tijekom onoga sto smo nazvali "postindustrijskim" razdobljem (1970.-1990.) istodobno pokazuje opCi prijelaz s proizvodnih poslova i dva razlieita puta proizvodne djelatnosti: prvi se ubrzano udaljuje od proizvodnje, sto je kombinirano sa snaznim sirenjem zaposlenosti u proizvodnim uslugama (u brojkama) i drustvenim
uslugama (u velicini), dok su se ostale usluzne djelatnosti zadrzale kao
izvori zaposlenosti. Drugi, razliCit put uze povezuje proizvodnju i proiz245
vodne usluge, opreznije povecava zaposlenost u drustvenim uslugama te

odrzava distributivne usluge. Razlika unutar ovoga drugog puta je izmedu Japana, s vecim dijelom stanovnistva u poljoprivredi i trgovini namalo, te Njemacke, sa znatno vecom zaposlenoscu u industriji.
U procesu preobrazbe strukture zaposlenosti niti jedna velika kategorija usluga ne nestaje, izuzevsi domace usluge u usporedbi s 1920. Ono
sto se odgada jest povecana raznolikost djelatnosti, te nastanak niza veza izmedu razliCitih djelatnosti sto Cini kategorije zaposlenosti zastarjelim. Uistinu postoji postindustrijska struktura zaposlenosti koja je nastala u posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca. Ali postoji citav niz varijacija u nastajuCim strukturama razlicitih zemalja, pa se i ne cini da su
velika produktivnost, drustvena stabilnost i medunarodna konkurentnost izravno povezane s najvisim udjelom poslova povezanih s uslugama ili
obradom podataka. Naprotiv, drustva u skupini G-7 koja su u novije doba hila na celu gospodarskoga napretka i drustvene stabilnosti (Japan i
Njemacka), Cini se da su razvila ucinkovitiji sustav povezanosti izmedu
proizvodnje, proizvodnih usluga, drustvenih usluga i distributivnih usluga od anglosaksonskih drustava, medu kojima su Francuska i Italija na
raskrizju tih dvaju putova. U svim tim drustvima Cini se da je informacionalizacija vise odlucujuca od obrade informacija.
Prema tome, kada drustva masovno uniste poslove u proizvodnji u
kratkom vremenu, umjesto da se dogodi postupna industrijska preobrazba, razlog tome nije nuzno to sto su ona naprednija, nego sto provode
specificne strategije i mjere koje imaju temelju njihovoj kulturnoj, drustvenoj i politickoj pozadini. A poduzete opcije za preobrazbu nacionalnoga gospodarstva i radne snage imaju duboke posljedice za razvoj strukture zanimanja koja cini temelj za novi klasni sustav informacijskog
drustva.
Nova struktura zanimanja

Teorije postindustrijalizma ustanovile su da ljudi, osim sto su ukljuceni
u razlicite djelatnosti, takoder zauzimaju nove polozaje u strukturi zanimanja. U cijelosti je predvideno da cemo, kako ulazimo u ono sto nazivamo informaticko drustvo, zapaziti sve vecu vaznost menedzerskih, strucnih i tehnickih polozaja, smanjen broj radnika na obrtnickim i operaterskim polozajima, te bujanje broja radnika u prodaji i cinovnika. Osim toga, "ljevicarska'' verzija postindustrijalizma upucuje na sve vecu vaznost
polukvalificiranih (cesto nekvalificiranih) zanimanja u uslugama kao odgovor porastu strucnih poslova.
246
Nije lako ispitati tocnost ovih predvidanja u razvoju zemalja skupine

G-7 u posljednjih 40 godina, i zato sto statisticke kategorije ne odgovaraju uvijek po zemljama, te zato sto se datumi za dostupnu statistiku uvijek ne poklapaju. Prema tome, usprkos metodoloskim naporima proCiscavanja podataka, nasa analiza u ovoj tocki ostaje poprilicno probna, te bi
se trebala uzeti u obzir samo kao prvi empirijski pristup u svrhu ocrtavanja analize razvojnog puta drustvene strukture.
Prvo, krenimo od raznolikosti profila zanimanja u drustvima. Tablica
4.15. u Dodatku A prikazuje najnovije dostupne statisticke informacije u
vrijeme provedbe ove studije (1992.-3.) o raspodjeli radne snage u glavnim kategorijama zanimanja za svaku zemlju. Prvi i najvazniji zakljucak
naseg promatranja jest da su vrlo velike razlike izmedu struktura zanimanja u drustvima koja imaju jednaka prava smatrati se informacijskim. Prema tome, ako uzmemo kategoriju koja okuplja menedzere, profesionalce i tehnicare, vrh informacijskih zanimanja, ona je uistinu vrlo
jaka u SAD-u i Kanadi, gdje cini oko treCine radne snage u ranim 1990ima. Ali istih je godina u Japanu ona Cinila samo 14,9%; a u Francuskoj
i Njemackoj 1989. samo okojedne cetvrtine ukupne radne snage. S druge
strane, iako se broj obrtnika i radnika u Sjevernoj Americi znacajno smanjio, oni su u Japanu jos uvijek Cinili 31,8% radne snage; u Francuskoj i
Njemackoj prelazili su 27%. Slicno, radnici u prodaji u Francuskoj nisu
velika kategorija (3,8%) ali su jos uvijek dosta vazni u SAD-u (11,9%) te
istinski vazni u Japanu (15,1%). Japanje imao vrlo mali broj menedzera
(samo 3,8%) 1990., u usporedbi s 12,8% u SAD-u, sto bi moglo biti pokazatelj mnogo vise hijerarhijske strukture. Francuska razlikovna osobina
jest velik udio tehnicara u visim skupinama strucnjaka (12,4% cjelokupne radne snage), za razliku od njemackih 8,7%. S druge strane, Njemacka ima vise poslova u kategoriji "strucnjaka" od Francuske: 13,9% nasuprot 6,0%.
Jos jedan faktor raznolikosti jest varijacija u broju polukvalificiranih
radnika u uslugama: taj je broj znacajan u SAD-u, Kanadi i Njemackoj,
mnogo nizi u Japanu i Francuskoj, upravo u zemljama koje su, zajedno s
Italijom, sacuvale donekle veCi dio tradicionalnih poljoprivrednih i trgovinskih djelatnosti.
Dakle, Japan i Sjedinjene Americke Drzave usporedba su dviju
suprotnosti, a njihova opreka naglasava potrebu za preoblikovanjem teorije postindustrijalizma i informacionalizma. Podaci o SADu dobro se uklapaju u prevladavajuCi model u literaturi, jednostavno zato
sto taj model nije bio nista drugo doli teoretiziranje razvojnog puta strukture zaposlenosti u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Medutim, Japan je
istodobno na ocigled spojio porast u strucnim zanimanjima s ustrajnoscuja247
USPON UMRE~ENOG DRUI3TVA
ke obrtnicke radne snage povezane s industrijskom erom, s otpornoscu poljoprivredne radne snage i radnika u trgovini. To svjedoCi o kontinuitetu u
novim oblicima zanimanja karakteristicnih za predindustrijsku eru. Americki model ulazi u informacionalizam zamjenom novih zanimanja za stara. Japanski modeljednako napreduje u informacionalizam, ali slijedi drukciji put: povecava neka nova zanimanja pri cemu preraduje sadrzaj zanimanja prethodne ere, ali ipak izbacuje one polozaje koji postaju prepreka porastu produktivnosti (osobito u poljoprivredi). Izmedu ta dva "modela" nalaze se Njemacka i Francuska koje spajaju njihove elemente: blize su Sjedinjenim Drzavama u smislu menedzerskihlstrucnih zanimanja, a opet su
blize Japanu glede sporijeg smanjenja obrtnickihlradnickih poslova.
Drugo glavno zapazanje odnosi se na postojanje zajednickoga trenda porasta relativne kolicine najocitijih informacijskih zanimanja (menedzera, strucnjaka i tehnicara), usprkos razlicitosti koju smo pokazali, kao i opcenito zanimanja "bijelih ovratnika" (ukljucujuCi radnike u trgovini i Cinovnike). Nakon sto sam prvo postavio svoj
zahtjev za raznolikoscu, takoder se zelim i empirijski pouzdati u cinjenicu da uistinu postoji trend k vecem informacijskom sadrzaju u strukturi zanimanja razvijenih drustava, usprkos njihovu razliCitom kulturnom/politickom sustavu, te takoder usprkos razliCitim povijesnim trenucima njihovih procesa industrijalizacije.
Kako bismo razmotrili taj zajednicki trend, prvo se moramo usredotoCiti na porast svakog zanimanja u svakoj zemlji tijekom vremena. Usporedimo, na primjer (vidi tablice 4.16. do 4.21. u Dodatku A), razvojni put
cetiri kljucne skupine zanimanja: obrtnicilradnici; tehnicari, strucnjaci,
menedzeri; trgovinski radnici i cinovnici; radnici i menedzeri u poljoprivredi. Nakon sto smo izracunali stope promjene u udjelu svakog zanimanja i skupine zanimanja, uocili smo neke opce trendove i neke kljucne
razlike. Udio menedzerskihlstrucnih/tehnickih zanimanja snazno je porastao u svim zemljama osim u Francuskoj. Obrtnici i radnici znacajno
su opali u Sjedinjenim Drzavama, Velikoj Britaniji i Kanadi, te umjereno
u Njemackoj, Francuskoj i Japanu. Trgovci i Cinovnici umjereno su povecali svoj udio u SAD-u i Francuskoj, a jako u cetiri ostale zemlje. Poljoprivrednici i poljoprivredni upravitelji znacajno su opali u svim zemljama.
A radnici u polukvalificiranim uslugama i prijevozu pokazali su vrlo razliCite trendove: snazno su povecali svoj udio u SAD-u i Velikoj Britaniji;
umjereno su porasli u Francuskoj; opali su ili se stabilizirali u Japanu i
Njemackoj.
Od svih razmotrenih zemalja Japan je bio taj koji je najdramaticnije
unaprijedio svoju strukturu zanimanja, na taj nacin da je povecao udio
menedzera za 46,2% u dvadesetogodisnjem razdoblju, udio struc248
ne/tehnicke radne snage za 91,4%; Velika Britanija je takoder povecala

udio menedzera za 96,3%, iako je porast njezinih tehnickihlstrucnih radnika mnogo umjereniji (5,2%). Prema tome, uocavamo veliku raznolikost
stopa promjene u udjelu skupine zanimanja u cjelokupnoj strukturi zaposlenosti. Postoji raznolikost u stopama zato sto postoji odredeni stupanj stjecanja k razmjerno jednakoj strukturi zanimanja. Istodobno, razlike u stilu menedzmenta i u vaznosti proizvodnje u svakoj zemlji takoder uvode poneku varijaciju u procesu promjene.
Dakle, prevladavajuca teznja prema radnoj snazi bijelih ovratnika koja stremi visoj stepenici, izgleda da je opCi trend (u SAD-u su bijeli ovratnici 1991. cinili 57,3% radne snage), s iznimkom Japana i Njemacke kod
kojih udio "bijelih ovratnika" jos uvijek ne prelazi 50% ukupne zaposlenosti. Medutim, cak i u Japanu i Njemackoj stope porasta informacijskih
zanimanja bile su najvise medu razlicitim polozajima u zanimanjima;
prema tome, kao trend Japan ce sve vise racunati na znacajnu strucnu
radnu snagu, iako jos uvijek ima siru osnovu obrta i trgovine nego druga
drustva.
Kao trece, rasprostranjeni argument o povecanoj polarizaciji
strukture zanimanja informacijskog drustva ne uklapa se u ovaj
niz podataka, ako pod polarizacijom podrazumijevamo istodobno sirenje u podjednakom omjeru vrha i dna ljestvice zanimanja. Da je to slucaj, menedzersko-strucno-tehnicka radna snaga i polukvalificirani radnici u uslugama i prijevozu sirili bi se istim stopama i istim brojkama. No
to ocito nije slucaj. U Sjedinjenim Drzavama polukvalificirani radnici u
uslugama doista su povecali udio u strukturi zaposlenosti, ali nizom stopom od menedzerske/strucne radne snage, a oni su Cinili samo 13,7% radne snage 1991. Za razliku od njih, menedzeri su, na vrhu ljestvice, izmedu 1950. i 1991. porasli za mnogo visu stopu od polukvalificiranih radnika u uslugama, povecavajuCi svoj udio na 12,8% radne snage 1991., dostizuCi gotovo istu razinu kao polukvalificirani radnici u uslugama. Cak i
ako dodamo polukvalificirane radnike u prijevozu, jos uvijek dostizemo
samo 17,9% radne snage 1991., sto je u ostroj opreci s 29,7% kategorije
vrhunskih menedzera, strucnjaka i tehnicara. N aravno, veCi dio poslova
medu radnicima u cinovnistvu i trgovini, kao i medu manuelnim radnicima, takoder su polukvalificirani, pa ne mozemo uistinu odrediti ra:z.voini
put strukture zanimanja u smislu kvalifikacija. Osim toga, iz drugih izvora doznajemo da u posljednja dva desetljeca postoji polarizacija raspodjele dohotka u Sjedinjenim Drzavama i u drugim zeml}ama. 8 Medu8
Esping-Andersen (1993.); Mishel i Bernstein (1994.)
249
tim, tu ulazem prigovor na popularnu sliku informacijske ekonomije kao

one koja ostvaruje veCi hroj poslova u uslugama niske razine po neproprocionalno visoj stopi od stope porasta u udjelu strucne/tehnicke komponente radne snage. Prema ovoj hazi podataka, to jednostavno nije slucaj.
U Velikoj Britaniji postojao je medutim znacajan porast u tim poslovima
u polukvalificiranim uslugama izmedu 1961. i 1981., ali cak i tamo je
udio u zanimanjima na visem stupnju porastao hrze. U Kanadi su polukvalificirani radnici u uslugama takoder znacajno povecali svoj udio kako
hi postigli 13,7% 1992., ali su menedzerski, strucni i tehnicki poslovi porasli jos vise, gotovo se udvostrucujuCi s iznosom od 30,6% radne snage
1992. Slican se model moze pronaci u Njemackoj: poslovi jeftinijih usluga ostali su razmjerno postojani i dosta nizi od rasta, u stopi i u veliCini,
u odnosu prema gornjem sloju zanimanja. U Francuskoj, iako je znatno
povecala te poslove u uslugama tijekom 1980-ih, jos uvijek su iznosili samo 7,2% radne snage 1989. Sto se tice Japana, polukvalificirani poslovi u
uslugama sporo su rasli, s 5,4% u 1955. na skromnih 8,6% u 1990.
Dakle, iako zasigurno ima znakova drustvene i gospodarske polarizacije u razvijenim drustvima, oni ne poprimaju ohlik razdvojenih putova u
strukturi zanimanja, nego razliCitih polozaja slicnih zanimanja medu
sektorima i poduzeCima. Znacajke sektora, teritorija, specificne tvrtke i
spola/nacije/dohi jasniji su izvori drustvene polarizacije od same razlike
medu zanimanjima.
Informacijska drustva zacijelo su drustva nejednakosti. Ali te ih nejednakosti manje poticu od njihove razmjerno nahujale strukture zanimanja, a vise od iskljucenja i diskriminacija koje se dogadaju unutar radne snage i oko nje.
Konacno, pogledom na transformaciju radne snage u razvijenim drustvima mora se takoder razmotriti razvojni put statusa zaposlenosti. Ponovno podaci dovode u pitanje prevladavajuce videnje postindustrijalizma, zasnovano iskljuCivo na ameriCkom iskustvu. Dakle, pretpostavku o
nestajanju samozaposljavanja u zrelim, informacijskim gospodarstvima
donekle potvrduje americko iskustvo, gdje je 1991. postotak samozaposljavanja u ukupnoj radnoj snazi pao na 8,8% sa 17,6% u 1950., iako je bio gotovo nepromijenjen posljednjih 20 godina. Ali druge zemlje pokazuju razliCite ohrasce. U Njemackoj se opadanje zhivalo sporim, postojanim ternporn s 13,8% u 1955. na 9,5% u 1975., pa zatim na 8,9% u 1989. Francuskaje odrzala svoj udio samozaposljavanja u radnoj snazi od 1977. do 1987.
(12,8% i 12,7%). Italija, iako je hila peto najvece trzisno gospodarstvo,
1989. je jos uvijek drzala 24,8% svoje radne snage u samozaposljavanju.
Japan, iako je imao pad u samozaposljavanju s 19,2% u 1970. na 14,1% u
1990., ipak ima znacajnu razinu samostalnog zaposljavanja, kojemu mo250
ramo dodati 8,3% radnika iz obitelji, sto smjesta gotovo cetvrtinu japanske radne snage izvan poslova sa stalnom mjesecnom placom. Kanada i
Velika Britanija pak, preusmjerile su vjerojatno stoljetni plan korporatizacije zaposlenosti u posljednjih dvadeset godina, buduCi daje Kanada povecala broj samozaposlenih u svojem stanovnistvu s 8,4% u 1970. na 9, 7%
u 1992., a Velika Britanija je povecala udio samozaposljavanja i radnika u
obitelji u cjelokupnoj radnoj snazi sa 7,6% u 1969. na 13,0% u 1989.: taj se
trend nastavio i u 1990-ima, kako cu u ovom poglavlju poslije pokazati.
N aravno, veCi dio radne snage u razvijenim gospodarstvima prima
stalnu mjesecnu placu. Ali raznolikost razina, nejednakost procesa i
preokret trenda u nekim slucajevima zahtijeva drukCiji pogled na obrasce razvojnih putova strukture zanimanja. Cak bismo mogli iznijeti pretpostavku da kako umrezenje i fleksibilnost postaju karakteristicni za novu industrijsku organizaciju, te kako nove tehnologije omogucuju malim
poduzecima da pronadu nise u trzistu, tako mi postajemo svjedocima ponovnog pojavljivanja samozaposljavanja i mijesanog statusa zaposlenosti. Dakle, profil zanimanja informacijskih drustava, buduci da su ona povijesno u nastajanju, bit ce kudikamo raznolikiji od onoga koji je zamislilo toboznje naturalisticko videnje postindustrijskih teorija na koje je utjecao americki etnocentrizam koji cak ni americko iskustvo nije prikazao
u potpunosti.
Sazrijevanje informacijskog drustva: projekcije zaposlenosti za

dvadeset prvo stoljece
Informaticko drustvo, u svojim povijesno razlicitim oCitovanjima, tek se
oblikuje u sumrak dvadesetog stoljeca. Stoga bi se zreli profil i analiticki
kljuc za njegov buduCi smjer mogli osigurati projekcijama za zanimanja
i zaposlenosti koje predvidaju drustvenu strukturu razvijenih drustava u
ranim godinama nadolazeceg stoljeca. Ove su projekcije uvijek podlozne
brojnim gospodarskim, tehnoloskim i institucionalnim pretpostavkama
koje ne stoje na bas cvrstu tlu. Dakle, stanje podataka kojima cu se koristiti u ovom odlomku jos je privremenije od analize trendova zaposlenosti do 1990. Medutim, ako se koristimo pouzdanim izvorima, kao sto je
Americki ured za statistiku rada, Ministarstvo rada Japana i vladinim
podacima koje je sakupio OECD, te ako imamo na umu da se radi o pribliznim vrijednostima podataka, mozemo stvoriti neke pretpostavke o buducemu putu informacijske zaposlenosti.
Moja analiza zaposlenosti uglavnom ce se usredotociti na Sjedinjene
Americke Drzave i Japan, buduCi da zelim zadrzati empirijsku slozenost
251
USPON UMRE~NOG DRU~A
studije unutar danih granica kako bih se mogao usredotoCiti na glavni

predmet moje analize. 9 Prema tome, isticanjem Sjedinjenih Americkih
Drzava i Japana, koji izgleda da su dva razliCita modela informacijskog
drustva, mogu bolje odrediti pretpostavke o stjecanju ilili razdvajanju zaposlenosti strukture zanimanja informacijskog drustva.
Za Sjedinjene Americke Drzave, Americki ured za statistiku rada
(BLS Bureau of Labor Statistics) objavio je u razdoblju 1991.-1993. niz
studija azuriranih 1994., 10 koje zajedno nude znacajan pregled razvoja
zaposlenosti i strukture zanimanja izmedu 1990.-92. i 2005. Kako bih pojednostavnio analizu, osvrnut cu se na "umjerenu alternativnu projekciju" triju scenarija koje je razmotrio Ured.
Za americko se gospodarstvo predvida dace otvoriti oko 26 milijuna
radnih mjesta izmedu 1992. i 2005. To je ukupan porast od 22%, malo veCi od porasta prethodnoga trinaestogodisnjeg razdoblja, 1979.-92. NajoCitije u projekcijamajest nastavljanje trenda pada poslova u poljoprivredi i industrijskoj proizvodnji, koji bi u razdoblju 1990.-2005. trebali pasti na prosjecnu godisnju stopu od -0,4 za poslove u poljoprivredi, te -0,2
za poslove u industrijskoj proizvodnji. Medutim, industrijski proizvodni
prihod trebao bi i dalje rasti za malo vecu stopu od gospodarstva kao cjeline, za 2,3% na godinu. Prema tome, razlicita stopa porasta izmedu zaposlenosti i prihoda u industrijskoj proizvodnji i uslugama pokazuje
znacajni raskorak u radnoj produktivnosti u korist industrijske proizvodnje, usprkos uvodenju novih tehnologija u djelatnosti abrade informacija. Vise od prosjecnog, industrijska produktivnost i dalje je kljuc za
trajan gospodarski rast koji otvara radna mjesta za sve ostale sektore u
gospodarstvu.
Zanimljivo zapazanje proizlazi iz Cinjenice da iako bi zaposlenost u poljoprivredi trebala opasti na niskih 2,5% ukupne zaposlenosti, ocekuje se
da bi zanimanja povezana s poljoprivredom trebala porasti: to je zato sto,
iako se ocekuje da se broj poljoprivrednika smanji za 231.000, ocekuje se
porast od 311.000 poslova za vrtlare i odrzavatelje terena; ta Cinjenica, da
urbane poljoprivredne usluge nadmasuju poljoprivredne poslove, pokazuje koliko daleko su informacijska drustva dosla u svojemu postpoljoprivrednom stadiju.
Iako se predvida da ce se samo 1 milijun od predvidenih 26,4 milijuna
novih radnih mjesta otvoriti u industrijama proizvodnje dobara, ocekuje
se dace se pad zaposlenosti u industrijskoj proizvodnji usporiti. Takoder
9 Za prognozu zaposlenosti drugih zemalja OECD-a, vidi: OECD (1994a: 71-100).
10 Vidi: Kutscher (1991.); Carey i Franklin (1991.); Silvestri i Lukasiewicz (1991.); Braddock (1992.); Biro za statistiku rada (1994.).
252
se ocekuje dace porasti neke kategorije zanimanja u proizvodnji, kao sto

su precizna proizvodnja, obrt i popravci. No, ocekuje se dace se veCi dio
novog porasta radnih mjesta u Sjedinjenim Americkim Drzavama dogoditi u "usluznim djelatnostima". Ocekuje se dace oko polovini ovog porasta pridonijeti takozvana "podjela usluga" Cije su glavne sastavnice zdravstvene i poslovne usluge. Poslovne usluge, koje su bile najbrze rastuCi usluzni sektor u razdoblju 1975.-90., i dalje ce biti na vrhu sirenja u 2005.,
iako sa slabijom stopom porasta, od oko 2,5% na godinu. Ipak, trebali bismo biti svjesni da sve poslovne usluge nisu intenzivne znanjem: njihova
vazna komponenta su poslovi za racunalnu obradu podataka, ali u razdoblju od 1975. do 1990. najbrze rastuca djelatnost bile su usluge osobne
nabave, povezane s povecanjem privremenog rada i ugovaranja usluga od
strane tvrtki. Druge usluge za koje se ocekuje dace brzo rasti u nadolazecim godinama jesu zakonske (osobito paralegalne), inzenjerske i arhitektonske, te obrazovne usluge (privatne skole). U kategorijama BLS-a,
financije, osiguranje i nekretnine (FIRE) nisu ukljuceni u poslovne tvrtke. Dakle, jakom rastu u poslovnim uslugama moramo dodati umjeren
ali postojan rast predviden za ovu FIRE kategoriju, za koju se ocekuje da
ce iznositi oko 1,3% na godinu, te dace dostiCi 6,1% ukupne zaposlenosti
do 2005. Kada usporedujemo te podatke s mojom analizom "proizvodnih
usluga" u prethodnim odlomcima, u obzir bi se trebalo uzeti i poslovne usluge i FIRE.
Zdravstvene usluge bit ce medu najbrze rastuCim djelatnostima, za
stopu dvaput briu od vlastitog porasta za razdoblje 1975.-1990. Do 2005.
predvida se dace zdravstvene usluge brojiti 11,5 milijuna radnih mjesta,
sto je 8, 7% cjelokupne nepoljoprivredne zaposlenosti sa stalnom mjesecnom placom. Kako bismo stavili tu brojku u njezine prave odnose, predvida se dace usporedivi broj za svu zaposlenost u proizvodnji 2005. iznositi 14% radne snage. Domace zdravstvene usluge, osobito za starije !jude, trebale bi biti djelatnost s najbrzim rastom.
Trgovina na malo, koja raste na zdravu stopu od 1,6% na godinu, te
poCinje s velikim apsolutnim brojem radnih mjesta, treci je najveCi izvor
potencijalnoga novog rasta, s 5,1 milijun novih radnih mjesta. Unutar toga sektora, ugostiteljstvo bi 2005. trebalo zauzimati 42% ukupnog broja
radnih mjesta u trgovini na malo.
Radna mjesta u driavnoj i lokalnoj upravi takoder bi trebala pridonijeti zaposlenosti u znacajnim brojkama porastom s 15,2 milijuna 1990. na
18,3 milijuna do 2005. Ocekuje se da ce vise od polovine tih radnih mjesta biti u skolstvu.
Dakle, projicirana struktura zaposlenosti za Sjedinjene Drzave uklapa se vrlo dobro u originalan nacrt informacijskog drustva:
253
poljoprivredni poslovi su postupno istisnuti

zaposlenost u industrijskoj proizvodnji nastavit ce opadati, iako
slabijim tempom, buduCi dace biti svedena na obrtnicku i inzenjersku radnu snagu; veCi dio utjecaja zaposlenosti u industrijskoj
proizvodnji bit ce prebacen na usluge za proizvodnju
proizvodne usluge, kao i zdravstvo i skolstvo, prednjaeit ce u porastu stopa zaposlenosti, takoder postajuCi sve vaznije u apsolutnim
brojkama
poslovi u trgovini na malo i poslovi u uslugama i dalje ce gomilati
brojne niskokvalificirane djelatnosti u novoj ekonomiji.
lspitujemo li sada projicirane strukture zanimanja, na prvi pogled pretpostavka informacionalizma izgleda potvrdena: najbrze rastuce stope
medu skupinama zanimanja su strucnjaci (32,3% za to razdoblje) i tehnicari (36,9%). Ali "usluzna zanimanja", uglavnom polukvalificirana, takoder brzo rastu (29,2%), ali 2005. jos ce uvijek zauzimati 16,9% strukture
zanimanja. Sveukupno menedzeri, strucnjaci i tehnicari trebali hi povecati svoj udio ukupne zaposlenosti po zanimanjima s 24,5% u 1990. na
28,9% u 2005. Radnici u trgovini i Cinovnistvo, razmotreni kao skupina,
ostat ce evrsto na oko 28,8% ukupne zaposlenosti. Obrtnici ce ustvari povecati svoj udio, sto potvrduje teznju ucvrsCivanju jezgre manualnih radnika oko obrtnickih vjestina.
lspitajmo podrobnije ovo pitanje: odlikuje li buducnost informacijskog drustva sve veca polarizacija strukture zanimanja? U slucaju Sjedinjenih Americkih Drzava, Ured za statistiku rada je u svoje projekcije ukljuCio analizu stupnja obrazovanja za 30 zanimanja za koja se
ocekivalo dace najbrze rasti te za 30 zanimanja za koja se ocekivalo da
ce najbrze opadati izmedu 1990. i 2005. Analiza je obuhvatila i stopu
porasta iii pada zanimanja, i njihovu promjenu u apsolutnim brojevima. Zakljucak autora studijejest da "opcenito, veCina zanimanja (u porastu) zahtijeva obrazovanje iii obuku visu od srednje skole. Zapravo,
vise od dvije trecine od 30 najbde rastuCih zanimanja, te oko polovina
od 30 s najveCim brojem dodanih poslova, imalo je 1990. veCinu radnika s obrazovanjem i kvalifikacijom visom od srednje skole." 11 S druge
strane, ocekuje se da ce najveCi padovi u poslovima biti u proizvodnim
djelatnostima, te u nekim uredskim poslovima koje ce ukinuti uredska
automatizacija, uglavnom u nizem sloju vjestina. Medutim, od ukupnog broja novih radnih mjesta koja ce se otvoriti u razdoblju od 1992.
do 2005., Silve_stri predvida samo skromne promjene u obrazovnoj
11 Silvestri i Lukasiewicz (1991.: 82)
254
strukturi radne snage. 12 Broj radnika s visom strucnom spremom povecat ce se za 1,4%, a broj onih s visokom strucnom spremom tek ce se
neznatno povecati. Zacudo, broj radnika sa srednjom strucnom spremom smanjuje se za 1%, a broj onih s niskom tek ce neznatno opasti.
Dakle, neki trendovi pokazuju napredovanje strukture zanimanja, u
skladu s projekcijama postindustrijske teorije. Medutim, s druge strane Cinjenica da visokokvalificirana zanimanja teze brzem rastu, ne
znaei da drustvo u cjelini nuzno izbjegava polarizaciju i dvojnost, zbog
relativne velieine nekvalificiranih poslova u apsolutnim brojkama.
Projekcije Ureda za statistiku rada za razdoblje od 1992. do 2005. pokazuju da se ocekuje kako ce udio zaposlenosti strucnjaka i radnika u
uslugama porasti za otprilike istu kolicinu, oko 1,8 i 1,5%. BuduCi da
te dvije skupine zajedno odgovaraju polovini ukupnog porasta radnih
mjesta, u apsolutnim brojkama one teze koncentriranju poslova na oba
kraja ljestvice zanimanja: 6,2 milijuna novih profesionalnih radnika
Cije su zarade bile oko 40% ispod prosjeka za sve skupine zanimanja.
Kako Silvestri pise, "dio razloga [za manju zaradu radnika u uslugama] jest da gotovo treCina tih zaposlenika ima obrazovanje nize od
srednjoskolskog, a dvostruko ih vise od prosjeka svih radnika radi honorarno."13 Pri pokusaju da pruzim sinteticko videnje projiciranih
promjena, izracunao sam pojednostavnjen model stratifikacije na osnovi iscrpnih podataka druge Silvestrijeve studije glede raspodjele zaposlenosti po zanimanju, obrazovanju i zaradi u 1992. (stvarni podaci) i
2005. (projekcije). 14 Uzimajuci srednju vrijednost tjednih zarada kao
najizravniji pokazatelj drustvenog raslojavanja, napravio sam cetiri
drustvene skupine: gornja/visa klasa (menedzeri i strucnjaci); srednja
klasa (tehnicari i obrtnici); niza srednja klasa (radnici u trgovini, uredu i proizvodnji); niza klasa (usluzna zanimanja i radnici u poljoprivredi). Kada sam preracunao Silvestrijeve podatke u tim kategorijama,
za gornju sam klasu utvrdio porast u udjelu zaposlenosti s 23,7% u
1992. na 25,3% u 2005. (+1,6); neznatno opadanje za srednju klasu, s
14,7% na 14,3% (-0,3); opadanje za nizu srednju klasu s 42,7% na
40,0% (-2,7); te porast za nizu klasu, s 18,9% na 20% (+1,1). Dvije Cinjenice zasluzuju komentar: s jedne se strane istodobno relativno dopunjuje sustav raslojavanja i dolazi do umjerene polarizacije zanimanja. To je stoga sto postoji istodobni porast na vrhu ina dnu drustvene
ljestvice, iako je porast na vrhu veci.
12 Silvestri (1993.)
13 Ibidem: 85
14 Ibidem: tablica 9.
255
Sada ispitajmo projekcijujapanske zaposlenosti i strukture zanimanja.

Postoje dvije projekcije, obje Ministarstva rada. Prva, objavljena 1991., daje projekcije za 1989., 1995., i 2000. (na osnovi podataka 1980.-1985.).
Druga, objavljena 1987., daje projekcije za 1990., 1995., 2000. i 2005. Obje
projiciraju strukturu zaposlenosti po djelatnosti i po strukturi zanimanja.
Odlucio sam razraditi podatke na osnovi projekcije iz 1987. zato sto, iako
su ostale jednako pouzdane, iscrpnije prikazuje djelatnosti te seze do
2005. 15
Najznacajnije u tim projekcijama jest slabo opadanje zaposlenosti u
proizvodnji u Japanu usprkos njegovoj ubrzanoj transformaciji u informaticko drustvo. U statistickoj projekciji iz 1987. zaposlenost u industrijskoj proizvodnji bilaje 25,9% za 1985. s projekcijom od 23,9% za 2005. Da
podsjetimo, u projekcijama za SAD ocekivalo se da ce zaposlenost u industrijskoj proizvodnji opasti sa 17,5% 1990. na 14% 2005., sto je znatno
ostriji pad sa znatno nize osnove. Japan postize svoju relativnu stabilnost
poslova u industrijskoj proizvodnji nadoknadujuCi pad u tradicionalnim
sektorima stvarnim porastima u najnovijim sektorima. Dakle, dok bi zaposlenost u tekstilnoj industriji trebala pasti s 1,6% 1985. na 1,1% u
2005., u istom bi razdoblju zaposlenost u elektrotehnici trebala porasti s
4,1% na 4,9%. Broj radnika u metalurgiji znacajno ce opasti, alice poslovi u industriji za preradu hrane skoCiti s 2,4% na 3,5%.
Ukupno gledano, najspektakularniji porast u Japanu ocekuje se u poslovnim uslugama (s 3,3% na 8,1% u 2005.), sto pokazuje rastucu ulogu djelatnosti koje obiluju informacijama u japanskom gospodarstvu. Medutim,
ocekuje se dace udio zaposlenosti u financijama, osiguranju i nekretninama ostati stabilan u predvidenom razdoblju od 20 godina. Zajedno s prethodnom primjedbom, to daje naslutiti da su ove brzorastuce poslovne usluge uglavnom usluge za proizvodnju i za ostale usluge, odnosno usluge koje ulazu znanje i informacije u proizvodnju. Predvida se da ce zdravstvene
usluge sporo rasti, a zaposlenost u skolstvu imat ce isti udio kao u 1985.
s druge strane, ocekuje se dace zaposlenost u poljoprivredi ostro pasti, s 9,1% u 1985. na 3,9% u 2005., kao daje Japan napokon oblikom presao u postpoljoprivrednu (ne postindustrijsku) eru.
Opcenito gledano, s iznimkom poslovnih usluga i poljoprivrede, ocekuje se da ce japanska struktura zaposlenosti ostati iznenadujuce stabilna.
To jos jednom potvrduje postupnost prijelaza na informacijsku paradigmu, preradujuCi sadrzaj postojeCih poslova prema novoj paradigmi, s tim
da ti poslovi nisu nuzno iskljuceni.
15 Ministarstvo rada (1991.)
256
Sto se tice strukture zaposlenosti, najznacajnija predvidena promjena

trebala bi biti porast u udjelu strucnih i tehnickih zanimanja, s 10,5% u
1985. na zapanjujuCih 17% u 2005. S druge strane, menedzerska zanimanja, iako ce im udio znacajno porasti, rast ce za slabiju stopu, i jos uvijek
ce Ciniti manje od 6% ukupne zaposlenosti 2005. Ovo bi potvrdilo teznju
k reprodukciji niske hijerarhijske strukture japanskih organizacija u kojima je moe u rukama nekoliko menedzera. Podaci, izgleda, takoder ukazuju na porast u profesionalizaciji radnika srednje razine i specijalizaciji zadataka u obradi informacija i stvaranju znanja. Ocekuje se dace broj
obrtnika i radnika opasti, alice 2005.jos uvijek ciniti preko cetvrtine radne snage, sto je oko 3% vise od iste kategorije zanimanja za Sjedinjene
Americke Drzave u isto doba. Takoder se ocekuje da ce uredski radnici
porasti za umjerenu stopu, ali ce zanimanja u poljoprivredi biti smanjena na oko dvije treCine prema razini iz 1985.
Dakle, cini se da projekcije strukture zaposlenosti u Sjedinjenim Americkim Drzavama i Japanu nastavljaju trendove utvrdene za razdoblje
1970.-1990. To su ocito dvije razliCite strukture zaposlenosti i zanimanja.
One odgovaraju dvama drustvima koja se mogujednako nazvati informacijskim u smislu njihove sociotehnicke paradigme proizvodnje, ali s vrlo
razlicitim ostvarenjima u porastu produktivnosti, gospodarskoj konkurentnosti i drustvenoj povezanosti. Dok izgleda da SAD naglasava svoju
sklonost odmicanju od poslova u industriji te koncentraciji na proizvodne i drustvene usluge, Japan zadrzava uravnotezeniju strukturu, s jakim
industrijskim sektorom i sirokim rasponom usluznih djelatnosti u trgovini na malo. Japanski naglasak na poslovnim uslugama znatno je manje
usmjeren na financije i nekretnine, a takoder je zaposlenost u drustvenim uslugama ogranicenija. Projekcije strukture zanimanja potvrduju razlicite oblike menedzmenta, gdje japanske organizacije uspostavljaju strukture suradnje na razini pogona i ureda pri cemu istodobno nastavljaju koncentrirati donosenje odluka na suzenoj menedzerskoj razini.
Konacno, izgleda da je ogranicena provjera, koju su pruzile iznesene projekcije, potvrdila opcu pretpostavku da postoje razliCiti putovi u informacijsku paradigmu unutar zajednickog obrasca strukture zaposlenosti.
Sazetak: razvoj strukture zaposlenosti i njezine implikacije

unutar komparativne analize informacijskog drustva
U povijesnom razvoju strukture zaposlenosti, u korijenima drustvene
strukture, prevladava stoljetni trend povecanja produktivnosti ljudskoga
rada. BuduCi da su tehnoloske i organizacijske inovacije omoguCile mus257
USPON UMRE~ENOG DRUilTVA
karcima i zenama da proizvedu vecu kolicinu i bolje proizvode uz manje

napora i resursa, rad i radnici premjestili su se s izravne proizvodnje u
neizravnu, s kultivacije, ekstrakcije i fabrikacije na potrosacke usluge i
rad u menedzmentu, s malog raspona gospodarskih djelatnosti na sve
raznovrsniji svijet zanimanja.
Ali priCa o ljudskoj kreativnosti i gospodarskom napretku kroz povijest cesto se pricala pojednostavnjeno, sto je ometalo potpuno razumijevanje ne samo nase proslosti vee i buducnosti. Uobicajena verzija toga
procesa povijesnog prijelaza kao premjestanja s poljoprivrede na industriju, pa zatim na usluge, kao objasnjavajuci okvir za sadasnju preobrazbu nasih drustava, sadrzi tri osnovne pogreske:
(1)
(2)
(3)
Pretpostavlja istovrsnost u prijelazu s poljoprivrede na industriju

te s industrije na usluge, pri cemu je previdjela dvosmislenost i
unutarnju raznolikost djelatnosti pod imenom "usluga".
Ne pridaje dovoljno paznje istinski revolucionarnoj prirodi informacijskih tehnologija koje, omogucavanjem izravne, on-line veze izmedu razliCitih vrsta djelatnosti u istom procesu proizvodnje, menedzmenta i raspodjele, uspostavljaju blisku strukturalnu vezu izmedu podrucja rada i zaposlenosti koja su umjetno razdvojena zastarjelim statistickim kategorijama.
Zaboravlja na kulturnu, povijesnu i institucionalnu raznolikost
razvijenih drustava, kao i Cinjenicu da su ona meduovisna u globalnoj ekonomiji. Dakle, prebacivanje na sociotehnicku paradigmu informacijske proizvodnje zbiva se duz razliCitih linija, koje su odredene putanjom svakog drustva i interakcijom izmedu tih razliCitih
putanja. Ono slijedi raznolikost strukture zaposlenosti!zanimanja
unutar zajednicke paradigme informacijskog drustva.
Nase empirijsko razmatranje razvoja zaposlenosti u zemljama skupine

G-7 pokazuje neke osnovne zajednicke osobine koje su, izgleda, uistinu
obiljezja informacijskih drustava:
258
istiskivanje zaposlenosti u poljoprivredi

stalno opadanje tradicionalne zaposlenosti u industriji
uspon proizvodnih i drustvenih usluga, s naglaskom na poslovnim
uslugama u prvoj kategoriji, te zdravstvenih usluga u drugoj kategoriji
povecana raznolikost usluznih djelatnosti kao izvora radnih mjesta
brz uspon menedzerskih, strucnih i tehnickih poslova
stvaranje proletarijata "bijelih ovratnika", koji cine radnici u trgovini i uredima
razmjerna stabilnost znacajnog dijela zaposlenosti u trgovini na

malo
istodobno povecanje visih i nizih razina strukture zanimanja
razmjerno unapredivanje strukture zanimanja tijekom vremena,
povecavajuCi udio onih zanimanja koja zahtijevaju vise vjestine i
vise obrazovanje; taj je porast proporcionalno veCi od porasta kategorija nizeg stupnja.
lz svega toga ne proizlazi da su drustva u cijelosti napredovala u vjestinama, obrazovanju iii statusu prihoda, a niti u sustavu stratifikacije. Utjecaj donekle unaprijedene strukture zaposlenosti u drustvenoj strukturi ovisit ce o sposobnosti institucija da ugrade potraznju za radom u radnu snagu te da nagrade radnike u skladu s njihovim vjestinama.
S druge strane, analiza razlicitog razvoja zemalja skupine G-7 jasno
pokazuje odredenu promjenu u njihovim strukturama zaposlenosti i zanimanja. IzlazuCi se opasnosti prevelikog pojednostavnjenja, mozemo
predloziti hipotezu o dva razlicita informacijska modela:
(1)
(2)
"Model usluzne ekonomije", Ciji su predstavnici SAD, Velika Britanija i Kanada. Odlikuje ga brzo smanjivanje zaposlenosti u industriji nakon 1970., kada se ubrzao tempo razvitka prema informacionalizmu. N akon sto je uklonio gotovo svu zaposlenost u poljoprivredi, taj model istice potpuno novu strukturu zaposlenosti u kojoj razlika medu razlicitim usluznim djelatnostima postaje kljucni element za analizu drustvene strukture. Taj model stavlja usluge menedzmenta kapitala ispred proizvodnih usluga, te nastavlja siriti sektor drustvenih usluga zbog dramaticnog porasta tih usluga u poslovima zdravstvene skrbi i, u manjoj mjeri, u zaposlenosti u obrazovanju. Model je takoder obiljezen sirenjem menedzerske kategorije koja ukljucuje znacajan broj srednjih menedzera.
"Model industrijske proizvodnje", Ciji su oCiti predstavnici Japan i
u znatnoj mjeri Njemacka. Te zemlje, iako takoder smanjuju udio
zaposlenosti u toj proizvodnji, i dalje ju drze na razmjerno visokom
stupnju (oko cetvrtine radne snage), i mnogo postupnije omogucuju restrukturiranje proizvodnih djelatnosti prema novoj sociotehnickoj paradigmi. Taj model doista smanjuje poslove u proizvodnji
iako pojacava proizvodnu djelatnost. Kao djelomican odraz te orijentacije, proizvodne su usluge mnogo vaznije od financijskih, te izgleda da su izravnije povezane s proizvodnim poduzeCima. No tone
znaCi da financijske djelatnosti nisu vazne u Japanu i Njemackoj:
napokon, osam od deset najveCih svjetskih banaka su japanske.
Medutim, iako su financijske usluge doista vazne i iako su poveca-
259
USPON UMRE~NOG DRUilTVA
le svoj udio u ohje zemlje, veCi dio porasta u uslugama nalazi se u

uslugama poduzeCima, te u drustvenim uslugama. Ipak, Japan je
takoder specifican jer pokazuje znatno nizi stupanj zaposlenosti u
drustvenim uslugama od ostalih informacijskih drustava. Tome je
vjerojatno uzrok struktura japanske obitelji i ugradnja nekih drustvenih usluga u strukturu poduzeca: izgleda da je kulturna i institucionalna analiza raznolikosti strukture zaposlenosti nuzna huduCi da odgovara raznolikosti informacijskih drustava.
U meduvremenu, Cini se da Francuska naginje modelu usluzne ekonomije, ali zadrzava razmjerno jaku industrijsku osnovu te istice i proizvodne
i drustvene usluge. Bliska veza francuskoga i njemackoga gospodarstva
u Europskoj uniji vjerojatno stvara podjelu rada izmedu menedzerskih i
proizvodnih djelatnosti koja hi konacno mogla koristiti njemackoj sastavnici europskoga gospodarstva u nastajanju. Italiju odlikuje to sto se prikazuje kao zemlja koja zadrzava gotovo cetvrtinu zaposlenosti u statusu
samozaposljavanja; to mozda uvodi treCi model koji bi istaknuo drukCiji
organizacijski oblik zasnovan na mrezama malih i srednjih poduzeca prilagodenih promjenljivim uvjetima globalne ekonomije, pa se na taj nacin
pripremao teren za zanimljiv prijelaz s protoindustrijalizma u protoinformacionalizam.
RazliCiti izrazi ovih modela u svakoj od zemalja skupine G-7 ovise o
njihovu polozaju u glohalnoj ekonomiji. Drugim rijeCima, da bi zemlja hila usmjerena na model "usluzne ekonomije", znaci da druge zemlje obavljaju svoju ulogu kao gospodarstva industrijske proizvodnje. Implicitna
pretpostavka postindustrijske teorije dace razvijene zemlje biti usluzne
ekonomije, ada ce se manje napredne zemlje specijalizirati u poljoprivredi i industriji, pohijena je povijesnim iskustvom. Diljem svijeta mnoga su
gospodarstva kvazinaturalna, pri cemu poljoprivredne i industrijske djelatnosti napreduju izvan informacijske jezgre na osnovi povezanosti s
glohalnom ekonomijom, kojom vladaju zemlje skupine G-7. Prema tome,
struktura zaposlenosti u SAD-u i Japanu odrazava njihova razliCita uohlicavanja prema globalnoj ekonomiji, a ne samo njihov stupanj napredovanja na informacijskoj ljestvici. Cinjenica da postoji manji udio proizvodnih poslova ili veCi udio menedzera u SAD-u, djelomicno je posljedica
premjestanja proizvodnih poslova americkih poduzeca u inozemstvo, te
koncentriranja djelatnosti menedzmenta i ohrade informacija na teritorij
SAD-a, na racun proizvodnih djelatnosti koje su se stvarale u drugim
zemljama zahvaljujuCi americkoj potrosnji proizvoda tih zemalja.
Nadalje, razliciti nacini spajanja s globalnom ekonomijom nisu samo
posljedica razliCitih institucionalnih sredina i gospodarskih putanja, ne260
TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOS'I'l
go razliCitih mjera vlade i strategija poduzeca. Prema tome, uoceni se

trendovi mogu preusmjeriti. Ako politike i strategije mogu napraviti osehujnu mjesavinu industrije i usluga u pojedinom gospodarstvu, to znaci
da su varijacije informacijske paradigme jednako vazne kao i njegova osnovna struktura. To je drustveno otvorena, politicki upravljana paradigma, cija je zajednicka osohina tehnoloska.
Kako se gospodarstva hrzo razvijaju prema integraciji i meduprozimanju, proizlazeca struktura zaposlenosti uvelike ce odrazavati polozaj svake zemlje i regije u meduovisnoj, glohalnoj strukturi proizvodnje, raspodjele i upravljanja. Dakle, umjetno razdvajanje drustvenih struktura institucionalnim granicama razliCitih nacija (SAD-a, Japana, Njemacke, itd.)
ogranicava interes u analiziranju strukture zanimanja informacijskog
drustva u danoj zemlji i odvaja ju od onoga sto se dogada u drugoj zemlji
s Cijim je gospodarstvom tako hlisko povezana. Ako japanski proizvodaCi
proizvedu velik hroj automohila koje kupuje americko trziste, te veliku koliCinu Cipova prodanih u Europi, necemo uoCiti samo propast americke ili
hritanske proizvodnje nego i posljedice na strukturu zaposlenosti svake
zemlje u podjeli rada medu razliCitim tipovima informacijskih drustava.
Posljedice ovog razmatranja dalekosezne su za teoriju informacionalizma: jedinica analize za razumijevanje novoga drustva morat ce se promijeniti. Zariste teorije mora se prehaciti na usporednu paradigmu koja
moze istodohno objasniti upotrehu iste tehnologije, meduovisnost gospodarstva, te povijesne razlike u odredivanju strukture zaposlenosti koja
prelazi nacionalne granice.
Postoji li globalna radna snaga?

Ako postoji globalna ekonomija, tada hi trehalo postojati glohalno tdiste
radne snage i globalna radna snaga. 16 Medutim, toliko oCite tvrdnje,
shvate li se doslovno, empirijski su pogresne i analiticki navode u krivom
smjeru. Iako kapital slobodno protjece elektronickim krugovima globalnih financijskih mreza, radnu snagu jos uvijek ogranicavaju institucije,
kultura, granice, policija i ksenofohija, a tako ce i ostati u predvidivoj buducnosti. Godine 1993. samo oko 1,5% globalne radne snage (oko 80 milijuna radnika) radilo je izvan svoje domovine, a polovina ih je hila smjestena u supsaharskoj Mrici i na Srednjem istoku. 17 U Europskoj uniji
16 Johnston (1991.)
17 Campbell (1994.)
261
1993. godine, usprkos slobodnom kretanju gradana u zemljama clanicama, samo je 2% radilo u drugoj zemlji clanici Unije, sto je brojka koja se
nije promijenila vee posljednjih deset godina. 18 Usprkos javnoj predodzbi
na Sjeveru o invaziji imigranata s Juga i Istoka, u velikim zemljama zapadne Europe u kasnim 1980-im, utjecaj imigracije na rad bio je manji
nego 1975. Dakle, postotak strane radne snage u ukupnoj radnoj snazi u
Britaniji iznosio je 6,5% u 1975., a 4,5% u 1985.-7.; u Francuskoj je opao
s 8,5% na 6,9%; u Njemackoj s 8% na 7,9%; u Svedskoj sa 6% na 4,9%; te
u Svicarskoj s 24% na 18,2%. 19 U ranim 1990-ima, zbog politickog raskola u Istocnoj Europi (uglavnom u Jugoslaviji), politicki azilje povecao broj
imigranata, osobito u Njemackoj. Medutim, u Europskoj je uniji procijenjeno da ukupno strano stanovnistvo neeuropskih gradana iznosi oko 13
milijuna, od kojih oko cetvrtina nije niti evidentirana. 20 Za cijelu Zapadnu Europu broj stranaca u ukupnom stanovnistvu 1990. iznosio je 4,5%
(vidi tablicu 4.22. u Dodatku A), a Francuska i Velika Britanija imale su
nizi udio 1990. nego u 1982. Nadalje, udio stranaca u ukupnom stanovnistvu za pet najveCih zemalja Europske unije 1994., samo je u Njemackoj presao 5% (dostigao je gotovo 7%); ustvari, bio je nizi nego 1986. u
Francuskoj; a bio je samo blago iznad razine iz 1986. u Velikoj Britaniji. 21
A sto se tice SAD-a, gdje se znacajan novi val imigracije doista dogodio tijekom 1980-ih i 1990-ih, one su stvarno imigrantsko drustvo, a trenutni
trendovi su u skladu s povijesnim kontinuitetom (vidi sliku 4.1.). 22
Ono sto se u oba konteksta promijenilo jest etnicki sastav imigracije,
s opadajuCim brojem europskih imigranata u Ameriku, te s vecim brojem
muslimanskih imigranata u europske zemlje. Takoder se dogada da zbog
razlicitih stopa nataliteta izmedu domaceg stanovnistva te gradana i stanovnika imigrantskog podrijetla, drustva obilja postaju etnicki sve raznolikija (slika 4.2.). Vidljivost imigrantskih radnika i njihovih potomaka porasla je zbog njihove koncentracije u najveCim metropolskim podrucjima
te u nekoliko regija. 23 Kao ishod obiju znacajki, 1990. godine etnicka i
kulturalna raznolikost postali su glavni drustveni problem u Europi, novost u Japanu a, kao i uvijek, i dalje su na vrhu dnevnog reda u Americi.
Medutim to ne znaCi da je tdiste radne snage postalo globalno. Postoji
globalno trziste za mali dio radne snage, glede najobucenijih profesionalaca u inovacijskom istrazivanju i razvoju, vrhunskom inzenjeringu, fi18
19
20
21
22
23
Newsweek (1993.)
Izvore sakupio i obradio Soysal (1994.: 23); takoder vidi: Stalker (1994.)
Soysal (1994.: 2.2).
Economist (1994.)
Bouvier i Grant (1994.); Stalker (1994.); Borjas i dr. (1991.)
Machimura i Grant (1994.); Stalker (1994.)
262
15
12
.::9
.8
tJl
0
a...
0
1900.
1920.
1940.
1960.
1980. 1990. 1994.
Stika 4.1. SAD- postotak stanovnistva rodenog u stranim drzavama

lzvor: US Census Bureau (Amencki ured za pop1s stanovmstva)
AHstrija (1986.) _ __j_~

Belgija (1985.) L..._
domace stanovnistvo
Kanada (1986.) L_,
strano stanovnistvo
Engleska i Wales (1986.) _

Francuska (1985.)
_L_
-.L~....,.,....,.,...,.,.,.
I
Sav. Rep. Njem. (1985.) - Luksemburg (1986.)
I
I
"
stopa amort1zac1Je
-L
Nizozemska (1985.) l__ _j_,_,

Svedska (1986.)
Svicarska (1986.)
0
2
3
ukupna stopa fertiliteta
Stika 4.2. Ukupne stope fertiliteta za domace i strano stanovnistvo,
odabrane zemlje OECD-a
lzvor: SOPEM/1 OECD; obradio Stalker (1994.)
263
nancijskom menedzmentu, naprednim poslovnim uslugama i zabavi, koji se prebacuju i putuju izmedu cvorista globalnih mreza koje nadziru
planet. 24 Medutim, iako je ukljucivanje najboljih talenata u globalnu
mrezu kljucno za najvise sfere informacijske ekonomije, prevladavajuci
dio radne snage, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju, ostaje
uglavnom ogranicen na naciju kojoj pripada. Doista, za dvije treCine radnika u svijetu zaposlenost jos uvijek znaci zaposlenost u poljoprivredi, na
poljima, obicno u njihovoj regiji.25 Dakle, u najstrozem smislu, s iznimkom najviseg stupnja stvaratelja znanja/manipulatora simbolima (sto
dalje nazivam umreziteljima, zapovjednicima i inovatorima), ne postoji, i
u predvidivoj buducnosti nece postojati, jedinstveno globalno trziste radne snage, usprkos emigracijskim tokovima zemalja OECD-a na Arapski
poluotok te u razvijenim metropolskim sredistima na azijskom Pacifiku.
Za kretanja ljudi vaznija su masovna premjestanja stanovnistva zbog rata i gladi.
No, postoji povijesna tendencija rastucoj meduovisnosti radne
snage u globalnim razmjerima, kroz tri mehanizma: globalnu zaposlenost u multinacionalnim korporacijama i njihovim odgovarajucim prekogranicnim mrezama; utjecaje medunarodne trgovine
na uvjete zaposlenosti i radne snage kako na Sjeveru tako i na Jugu; te posljedice globalne konkurencije i novog oblika fleksibilnog
menedzmenta na radnu snagu svake zem]je. U svakom slucaju, informacijska tehnologija je neophodno sredstvo za povezivanje izmedu razlicitih segmenata radne snage preko nacionalnih granica.
Kao sto je navedeno u 2. poglavlju, izravno strano ulaganje postalo je
pokretacka snaga globalizacije, znacajnija od trgovine kao provoditelja
prekogranicne meduovisnosti. 26 Svjetski udio u tokovima izravnoga stranog ulaganja utrostrucio se s procijenjene vrijednosti od 500 milijardi U$
1980. na preko 1.500 milijardi U$ 1990. Iako je u ranim 1970-ima i 1980ima izravno strano ulaganje raslo istim tempom kao i drugi gospodarski
pokazatelji, od polovine 1980-ih ono je ubrzano, s godisnjim stopama porasta od 33% tijekom razdoblja od 1986. do 1990. Najznacajniji cimbenici novoga modela izravnoga stranog ulaganja su multinacionalne korporacije i njihove odgovarajuce mreze: zajedno organiziraju sredisnju radnu snagu u globalnoj ekonomiji. Broj multinacionalnih tvrtki porastao je
sa 7.000 u 1970. na 37.000 u 1993., sa 150.000 podruznica sirom svijeta.
Iako izravno zaposljavaju "samo'' 70 milijuna radnika, ti radnici proizvo24 Johnston (1991.)
25 ILO (1994.)
26 Bailey i dr. (ur.) (1993.); Tyson i dr. (ur.) (1988.); UNCTAD (1993.,1994.)
264
de jednu treCinu ukupnoga privatnog prihoda. Globalna vrijednost njihove prodaje 1992. godine iznosila je 5.500 milijardi U$, sto je 25% vise od
ukupne vrijednosti svjetske trgovine. Radna snaga smjestena u razlieitim zemljama ovisi o podjeli rada izmedu razlicitih uloga i strategija tih
multinacionalnih mreza. Dakle, veCi dio radne snage ne kruzi u mrezi, ali
postaje ovisan o ulozi, razvoju i ponasanju drugih segmenata u mrezi.
Rezultat toga je proces hijerarhijske, segmentirane meduovisnosti radne
snage, potaknut neprestanim kretanjem poduzeca u krugovima njihove
globalne mreze (vidi sliku 4.3.).
Drugi veliki mehanizam globalne meduovisnosti radne snage odnosi se
na utjecaje trgovine na zaposlenost, ina Sjeveru ina Jugu. 27 S jedne strane, kombinacija izravnoga stranog ulaganja i izvoza vezanog za Sjever, te
porasta domaCih tdista na Jugu potaknula je golem val industrijalizacije
u nekim zemljama u razvoju. 28 Jednostavno racunajuCi izravan utjecaj trgovine, Wood 29 procjenjuje daje izmedu 1960. i 1990. na Jugu otvoreno 20
milijuna radnih mjesta u proizvodnji. Sarno u delti Biserne rijeke u provinciji Guandong, u posljednjih deset godina zaposleno je izmedu 5 i 6 milijuna radnika u tvornicama u poluseoskim podrucjima (Kwok i So, ur.,
1995.). Ali iako postoji slaganje o znacenju novog procesa industrijalizacije, koji su u Aziji i Latinskoj Americi potaknula gospodarstva u razvoju usmjerena prema van, zestoka se rasprava povela o stvarnom utjecaju trgovine na uvjete rada i zaposlenosti u zemljama clanicama OECD-a.
Bijela povelja Komisije Europske unije (1994.) smatrala je globalnu
konkurenciju znacajnim faktorom u porastu nezaposlenosti u Europi. Posve suprotno, studija zaposlenosti Sekretarijata OECD-a odbija tu povezanost, tvrdeCi da uvoz iz industrijalizirajuCih zemalja odgovara samo jednom i pol postotku ukupne potraznje podrucja OECD-a. Neki zapazeni
ekonomisti, kao Paul Krugman i Robert Lawrence, 30 predlozili su empirijsku analizu prema kojoj je utjecaj trgovine na zaposlenost i place u SADu vrlo malen. Medutim, izmedu ostalih, Cohen, Sachs i Shatz, Mishel i
Bernstein podvrgnuli su njihovu analizu znacajnim i ozbiljnim metodoloskim kritikama. 31 Doista, slozenost nove globalne ekonomije ne moze se lako obuhvatiti tradicionalnom statistikom trgovine i zaposlenosti. UNCTAD i ILO procjenjuju da je trgovina izmedu tvrtki ekvivalent oko 32%
svjetske trgovine. Te razmjene se ne provode preko trzista, vee su ugrade27
28
29
30
31
Rothstein (1993.); Mishel i Bernstein (1993.)

Patel (1992.); Singh (1994.); ILO (1993.)
Wood (1994.)
Krugman i Lawrence (1994.); Krugman (1994.)
Vidi, na primjer, Cohen (1994.); Mishel i Bernstein (1994.)
265
(a)
SAD (1989.)
Japan (1989.)
Njemacka (1989.)
Francuska (1990.)
ltalija (1991.)
Velika Britanija (1989.)
Nizozemska (1980.)
Svicarska (1988.)
Svedska (1989.)
Finska (1987.)
25
(b)
20
15
10
-,,<
SAD (1989.)
I
Japan (1989.)
--I
Njemacka (1989.)
Francuska (1990.)
ltalija (1991.)
Velika Britanija (1989.)
Nizozemska (1980.)
Svicarska (1988.)
Svedska (1989.)
Finska (1987.)
100% 80% 60% 40% 20% 0

domac1 1nd. proiz.
kod kuce
?tran1 1nd. proiz. u
mozemstvu
D
D
20% 40% 60% 80% 100%

nel':ldustriJJ.ki
pr01zvoaac1
dom~c1 mdustrijski proizvoaaCI
Stika 4.3. Placena zaposlenost u industrijskim proizvodnim poduzecima u izabranim

industrijaliziranim zemljama prema vlasnistvu, posljednja dostupna godina
'
(a) milijuni zaposlenih
(b) udio domace placene zaposlenosti
lzvor: Bailey i dr. (1993.)
266
ne (kroz vlasnistvo) ili toboze ugradene (kroz mreze). 32 Ta vrsta trgovine

najizravnije utjece na radnu snagu zemalja OECD-a. Podugovaranje usluga od strane poduzeca sirom svijeta, pomocu telekomunikacijskih veza,
ukljucujejos dublje radnu snagu, a daju ne premjesta niti trguje njezinim
prihodom. Ali cak i uporabom standardnih statistika trgovine, Cini se da
je u nekim gospodarskim analizama utjecaj trgovine na radnu snagu bio
podcijenjen. MoZda uravnotezen pogled na taj problem nudi empirijska
studija Adriana Wooda o utjecaju trgovine na zaposlenost i nejednakost izmedu 1960. i 1990. 33 Prema njegovim proracunima (koji na osnovi cvrste
metodoloske kritike mijenjaju uobicajene procjene), kvalificirani radnici
na Sjeveru uvelike su se okoristili globalnom trgovinom na dva naCina: prvo, iskoristili su veci gospodarski rast koji je uzrokovala povecana trgovina; drugo, nova medunarodna podjela rada dala je njihovim tvrtkama i
njima samima komparativnu prednost u proizvodima i procesima vise dodane vrijednosti. S druge strane, nekvalificirani radnici na Sjeveru znacajno su trpjeli zbog konkurencije s proizvodacima u podrucjima manjih
troskova. Wood procjenjuje da je ukupna potraznja nekvalificirane radne
snage smanjena za 20%. Kada vlada i tvrtke nisu mogle promijeniti ugovorene uvjete rada, kao u Europskoj uniji, nekvalificirana radna snaga
postala je preskupa u odnosu prema proizvodima kojima se trgovalo s novoindustrijalizirajuCim zemljama. Slijedila je nezaposlenost nekvalificiranih radnika koji su, u usporednim standardima, bili preskupi s obzirom na
nisku kvalifikaciju. BuduCi da su, naprotiv, kvalificirani radnici jos uvijek
bili trazeni, place na podrucju OECD-a postale su nejednake.
Medutim, teorija nove medunarodne podjele rada koja se nalazi u osnovi analiza razlicitog utjecaja trgovine i globalizacije na radnu snagu, oslanja se na pretpostavku koja je dovedena u pitanje empirijskim nalazima o
proizvodnim procesima u novoindustrijalizirajuCim podrucjima u kojima
postoji jaz u produktivnosti izmedu radnika i tvornica na Sjeveru i na Jugu. Harley Shaiken je proveo pionirsko istrazivanje americkih automobilskih i racunalnih pogona te japanskih tvornica potrosacke elektronike u
sjevernom Meksiku. Pokazalo se da je produktivnost meksickih radnika i
tvornica usporediva s produktivnoscu americkih tvornica. 34 Meksicke
proizvodne linije nisu na nizem tehnoloskom stupnju od onih u SAD-u, niti u procesu (racunalno potpomognuta proizvodnja), niti u proizvodu (strojevi, racunala), ali rade jeftinije od proizvodnje sjeverno od Rio Grande. U
drugome tipicnom primjeru nove meduovisnosti rada, Bombaj i Bangalor
32 UNCTAD (1993.); Bailey i dr. (ur.) (1993.); Campbell (1994.)
33 Wood (1994.)
34 Shaiken (1990.)
267/
USPON U'MREZENOG DRUSTVA
su postali veliki podugovorni partneri za proizvodnju softvera za poduzeca

u cijelom svijetu, koristeci se radom tisuca visokokvalificiranih indijskih
inzenjera i kompjutorskih znanstvenika koji primaju oko 20% place kakva
je za iste poslove u SAD-u. 35 Slicni su se trendovi dogodili u financijskim i
poslovnim uslugama u Singapuru, Hong Kongu i Taipehu. 36 Sveukupno,
sto se vise produbljuje proces gospodarske globalizacije, sve se vise medusobno prozimanje mreza proizvodnje i menedzmenta siri preko granica. Time veze izmedu uvjeta rada u razlicitim zernljama postaju blize. Radna
snaga smjestenaje na razliCitim stupnjevima placa i socijalne skrbi, ali sve
se manje razlikuje s obzirom na vjestine i tehnologiju.
Dakle, siroki raspon mogucnosti otvara se za poduzeca u razvijenim
kapitalistickim zemljama glede njihovih strategija prema radnoj snazi,
kvalificiranoj i nekvalificiranoj. Ona mogu:
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
smanjiti tvrtku, zadrzavanjem neophodne visokokvalificirane radne snage na Sjeveru, te uvoziti inpute iz jeftinih podrucja, iii
napraviti podugovor za dio rada sa svojim transnacionalnim poduzecima i pomocnim mrezama Cija se proizvodnja moze ugraditi u
sustav umrezenog poduzeca, ili
uporabiti privremenu radnu snagu, honorarne radnike ili neformalne tvrtke kao dobavljace u vlastitoj zemlji, ili
automatizirati ili premjestiti zadatke i funkcije za koje se standardne tr:lisne cijene rada smatraju previsokima u odnosu prema alternativnim formulama, ili
dobiti od svoje radne snage, ukljucujuci jezgru radne snage, pristanak na stroze uvjete rada i place kao uvjet za nastavak njihova posla, na taj naCin preusmjeravajuCi drustvene ugovore sklopljene za
povoljnije uvjete rada.
U stvarnom svijetu sve se te mogucnosti primjenjuju ovisno o tvrtkama,

drzavama i vremenskim razdobljima. Dakle, iako globalna konkurencija
mazda ne utjece izravno na vecinu radne snage u zemljama OECD-a, njezini neizravni uCinci posvuda potpuno mijenjaju uvjete rada i ustanove
rada. 37 Osim toga, preustroj uvjeta rada u svim zemljama ne dogada se
samo zbog konkurencije iz jeftinih podrucja: on takoder prisiljava Europu, Ameriku i Japan na konvergenciju. Pritisci za vecu fleksibilnost trzista radne snage te prema preusmjeravanju na drzavu blagostanja u Zapadnoj Europi manje su utjecaj pritisaka koje je prouzroCila Istocna Azi35 Balaji (1994.)
36 Fouquin i dr. (1991.); Tan i Kapur (ur.) (1986.); Kwok i So (ur.) (1995.)
37 Rothstein (1994.); Sengenberger i Campbell (1994.)
268
ja nego usporedbe sa Sjedinjenim Drzavama. 38 Japanskim ce tvrtkama

postati sve teze nastaviti s primjenom dozivotnog zaposljavanja za 30%
privilegiranih u svojoj radnoj snazi ako moraju konkurirati u otvorenoj
ekonomiji s americkim poduzecima koja imaju fleksibilno zaposljavanje.39 Proizvodnja bez zaliha, smanjivanje, restrukturiranje, stapanje i
primjena fleksibilnog upravljanja uvedeni su i omoguceni isprepletenim
utjecajem gospodarske globalizacije i sirenja informacijskih tehnologija.
Neizravni uCinci tih tendencija na uvjete rada u svim zemljama mnogo
su vazniji od mjerljiva utjecaja medunarodne trgovine ili izravnog zaposljavanja preko drzavnih granica.
Dakle, iako ne postoji jedinstveno globalno tdiste, pa prema tome ni
globalna radna snaga, doista postoji globalna meduovisnost radne snage
u informacijskoj ekonomiji. Ta meduovisnost nije obiljezena hijerarhijskom segmentacijom radne snage prema zemljma nego preko granica.
Novi model globalne proizvodnje i menedzmenta odgovara istodobnoj
integraciji radnog procesa i dezintegraciji radne snage. Taj model nije
neizbjezna posljedica informacijske paradigme, vee ishod gospodarskoga
i politickog izbora vlada i poduzeca koji su izabrali "gori put" u postupku
prijelaza na novu, informacijsku ekonomiju, koristeci se uglavnom porastom produktivnosti za kratkorocnu profitabilnost. Ove su politike zapravo u ostroj suprotnosti s mogucnostima povecanja rada i trajnom, visokom produktivnoscu koje je otvorila promjena radnog procesa pod informacijskom paradigmom.
Radni proces unutar informacijske paradigme

Sazrijevanje revolucije informacijske tehnologije u 1990-ima promijenilo
je radni proces, uvodenjem novih oblika drustvene i tehnicke podjele rada. Trebale su proCi osamdesete da bi strojevi zasnovani na mikroelektronici potpuno prodrli u proizvodnju, a tek u 1990-ima su se umrezena racunala uvelike prosirila kroz djelatnosti obrade informacija u srzi takozvanoga usluznog sektora. Do sredine 1990-ih nova informacijska paradigma, povezana s nastankom umrezenog poduzeca, sasvim je na mjestu
i spremna za napredak. 40
38 Navarro (1994.)
39 Joussaud (1994.); NIKKEIREN (1993.)
40 Za dokumentiran pregled razvoja u sirenju informacijske tehnologije na radnom mjestu do 1995. vidi Business Week (1994.a, 1995.a).
269
USPON UMRE~ENOG DRUmA
Postoji stara i casna tradicija socioloskih i organizacijskih istrazivanja

povezanosti izmedu tehnologije i rada. 41 Dakle, znamo da tehnologija sama po sebi nije uzrok naCina obavljanja rada na radnom mjestu. Odluke
u menedzmentu, sustavi industrijskih odnosa, kulturalne i institucionalne okoline te vladina politika takvi su temeljni izvori prakse rada i organizacije proizvodnje da se utjecaj tehnologije moze razumjeti samo u slozenu djelovanju unutar drustvenog sustava koji obuhvaca sve te elemente. Osim toga, proces kapitalisticke restrukturacije odlucujuce je obiljezio
oblike i ishode uvodenja informacijskih tehnologija u radni proces. 42
Sredstva i naCini te restrukturacije takoder su se razlikovali ovisno o tehnoloskoj sposobnosti, politickoj kulturi i tradicijama rada odredene zemlje. Dakle, nova informacijska paradigma tvrtke i rada nije uredan model
vee neuredan prekrivac koji je protkan povijesnim medudjelovanjem izmedu tehnoloske promjene, politike industrijskih odnosa i konfliktnoga
drustvenog djelovanja. Kako bismo pronasli pravilnosti iza ove zamrsene
scene, moramo imati strpljenja za posebno promatranje uzastopnih nizova drustvene kauzalnosti, kako bismo prvo dekonstruirali, a zatim rekonstruirali nastajuCi obrazac rada, radnika i organizacije rada koji obiljezavaju novo, informaticko drustvo.
Krenimo s informacijskom tehnologijom. Prvo mehanizacija, a zatim
automatizacija desetljecima su mijenjale ljudski rad, uvijek uzrokujuCi
slicne rasprave o problemima premjestanja radnika, dekvalifikaciji nasuprot prekvalifikaciji, produktivnosti nasuprot otudenju, nadzoru menedzmenta nasuprot autonomiji rada. 43 Kako bi slijedio francusku "filiere" analize posljednjih pola stoljeca, George Friedmann je kritizirao "le
travail en miettes" (rad po fazama) tayloristicke tvornice; Pierre Naville
je najavio otudenje radnika pod mehanizacijom; Alain Touraine, na osnovi svoje pionirske socioloske studije tehnoloske promjene tvornica Renaulta u kasnim 1940-ima, predlozio je svoju tipologiju radnih procesa
kao AlBIC (obrt, pokretna traka i inovacijski rad); Serge Mallet je najavio
rodenje "nove radnicke klase" usmjerene na sposobnost upravljanja i rada s naprednom tehnologijom; a Benjamin Coriat analizirao je nastanak
postfordistickoga modela u radnom procesu, na osnovi povezivanja fleksibilnosti i integracije u novi model odnosa izmedu proizvodnje i potrosnje. Na kraju ovoga intelektualnoga vodica, dojmljivoga na vise podrucja,
uzdize se temeljna ideja: ideja automatizacije, koja je dobila svoje potpu41 Za pregled odgovarajuce literature, vidi: Child (1986.); takoder vidi: Appelbaum i Schettkat (ur.) (1990.); Buitelaar (ur.) (1988.); Noble (1984.)
42 Shaiken (1985.); Castano (1994.a)
43 Hirschhorn (1984.)
270
no znacenje tek s pregrupiranjem informacijske tehnologije, dramaticno

uzdize vaznost ljudskoga mozga u radnom procesu. 44 Iako su se, kako tvrdi Braverman, 45 automatizirani strojevi, a poslije racunala, doista upotrebljavali za pretvaranje radnika u robote drugoga reda, to nije prirodna
posljedica tehnologije, vee drustvene organizacije rada koja je odugovlacila (i to jos uvijek cini) punu uporabu proizvodnoga kapaciteta koji su
stvorile nove tehnologije. Kako su Harley Shaiken, Maryellen Kelley,
Larry Hirschhorn, Shoshana Zuboff i drugi pokazali u svojim empirijskim radovima, sto je sire i dublje sirenje naprednih informacijskih tehnologija u tvornicama i radionicama, to je veca potreba za samostalnim,
obrazovanim radnikom koji je sposoban i voljan programirati i odluCivati o cjelokupnom tijeku rada. 46 Usprkos nevjerojatnim preprekama autoritarnoga menedzmenta i eksploatirajucega kapitalizma, informacijske
tehnologije zahtijevaju vecu slobodu za bolje obavijestene radnike kako
bi potpuno ostvarili svoj potencijal produktivnosti. Umrezivac je nuzan
cimbenik umrezenoga poduzeca koje su omoguCile nove informacijske
tehnologije.
U 1990-ima nekoliko je faktora ubrzalo promjenu radnoga procesa:
kompjutorska tehnologija i njezine aplikacije, koje su napredovale vrtoglavom brzinom, postale su sve jeftinije i bolje, pa si ih je mogao priustiti i
njima upravljati sirok raspon potrosaca; globalna konkurencija potaknula je utrku u tehnologiji/menedzmentu izmedu poduzeca u cijelom svijetu;
organizacije su se razvile i usvojile nove oblike koji su uglavnom hili zasnovani na fleksibilnosti i umrezivanju; menedzeri i njihovi suradnici konacno su shvatili potencijal nove tehnologije i kako ga iskoristiti, iako su
vrlo cesto ogranicili taj potencijal unutar staroga niza organizacijskih ciljeva (kao kratkorocni porast profita izracunat na osnovi tromjesecja).
Masovno sirenje informacijskih tehnologija uzrokovalo je prilicno slicne uCinke u tvornicama, radionicama i usluznim organizacijamaY Ti
uCinci ne znace, kako je bilo predvidano, pomak prema neizravnu radu na
racun izravnog rada koji bi trebao postati automatiziran. Naprotiv: ulo~ 'ga je izravnoga rada porasla buduCi da je informacijska tehnologija opunomocila izravnoga radnika na razini radionice (bilo u procesu testiranja
Cipova ili potpisivanju polica osiguranja). Ono sto teii nestajanju kroz in44 Friedmann (1956.); Friedmann i Naville (ur.) (1961.); Touraine (1955.); Mallet (1963.);
Coriat (1990.)
45 Braverman (1973.)
46 Shaiken (19S5., 1993.); Kelley (1986., 1990.); Hirschhorn (1984.); Zuboff(1988.); Japanski institut za rad (1985.). Za raspravu o literaturi, vidi: Adler (1992.); za usporedni
pristup, vidi: Ozaki i dr. (1992.)
47 Quinn (1988.); Bushnell (1994.)
271
USPON ~NOG DR~A
tegralnu automatizaciju jest rutina, ponavljajuei zadaci koji se mogu prekodirati i programirati da hi ih se prepustilo strojevima. Tayloristicka
pokretna traka postaje povijesna relikvija (iako je jos uvijek gruha stvarnost za milijune radnika u industrijalizirajucem svijetu). Ne hi trehalo hiti iznenadujuce sto informacijske tehnologije rade upravo to: zamjenjuju
rad koji se moze kodirati u programirani slijed i povecavaju rad koji zahtijeva analizu, odluku i sposohnosti reprogramiranja u stvarnom vremenu na stupnju kojim moze ovladati samo ljudski mozak. Svaka druga
radnja, zhog izvanrednog stupnja napredovanja u informacijskoj tehnologiji i stalnog snizavanja njezine cijene po informacijskoj jedinici, potencijalno je podlozna automatizaciji. Zhog toga je i radna snaga ukljucena u
takve radnje potrosna (iako radnici kao takvi nisu, ovisno o njihovoj drustvenoj organizaciji i politickoj sposohnosti).
Informacijski radni proces odreden je ohiljezjima informacijskoga
proizvodnog procesa. Imajuei na umu u prethodnim poglavljima prikazane analize informacijske/glohalne ekonomije, te umrezeno poduzece kao
njezin organizacijski ohlik, taj se proces moze sazeti u sljedece tocke:
(1)
(2)
(3)
(4)
272
Dodana vrijednost uglavnom se stvara inovacijom, kako procesa,

tako i proizvoda. Novi nacrti cipova, novi softverski programi uvelike uvjetuju sudhinu industrije elektronike. lzumljivanje novih financijskih proizvoda (na primjer, stvaranje "trzista derivatima" na
hurzama tijekom 1980-ih) izvor je porasta (iako rizicnog) financijskih usluga, te napretka (ili propasti) financijskih poduzeca i njihovih klijenata.
Sarna je inovacija ovisna o dva uvjeta: istrazivackom potencijalu i
sposohnosti specifikacije. Odnosno, novo se znanje mora otkriti, a
zatim primijeniti u specificne svrhe u danom organizacijskom/institucionalnom kontekstu. Prilagodeni dizajn kljucan je za
mikroelektroniku 1990-ih; strelovita reakcija na makroekonomske
promjene od temeljne je vaznosti u upravljanju promjenljivim financijskim ishodima na glohalnom trzistu.
lzvrsni su zadaci uCinkovitiji kad upute viseg stupnja mogu prilagoditi za specificnu primjenu, te kada mogu proizvesti uCinke povratne informacije za sustav. Optimalna kombinacija radnik/stroj u
izvrsnim zadacima moze automatizirati sve standardne postupke,
te ocuvati ljudski potencijal za prilagodhu i povratne uCinke.
Najveei dio proizvodnih radnji dogada se u organizacijama. Buduei
da su dvije glavne osohine prevladavajuceg organizacijskog ohlika
(umrezenog poduzeca) unutarnja prilagodljivost i vanjska fleksihilnost, dvije ce kljucne odlike za radni proces hiti: sposobnost stvara-
(5)
nja fleksibilnoga strateskog odluCivanja te sposobnost organizacijske integracije izmedu svih elemenata proizvodnog procesa.
Informacijska tehnologija postaje kljucni sastojak procesa rada, kako je opisano, zato sto:
uvelike odreduje inovacijsku sposobnost
omogucuje ispravljanje pogresaka i stvaranje povratnih ucinaka na razini izvrsenja
stvara infrastrukturu za fleksibilnost i prilagodljivost kroz

menedzment proizvodnog procesa.
Taj jedinstveni proces proizvodnje uvodi novu podjelu rada koja obiljezava nastajanje informacijskog obrasca. Nova se podjela rada moze bolje razumjeti prikazivanjem tipologije s tri dimenzije. Prva se dimenzija odnosi na same zadatke koji se izvode u danomu radnom procesu.
Druga se dimenzija tice veze izmedu dane organizacije i njezine
okoline, ukljucujuci druge organizacije. Treca se dimenzija odnosi na vezu izmedu menedzera i zaposlenih u danoj organizaciji ili
mrezi. Prvu dimenziju zovem stvaranje vrijednosti, drugu stvaranje odnosa, a trecu donosenje odluka.
Glede stvaranja vrijednosti, u proizvodnom procesu organiziranom oko
informacijske tehnologije (bilo proizvodnje dobara ili dostave usluga), mogu se razlikovati sljedeCi temeljni zadaci i za njih odgovarajuCi radnici:
donosenje strateskih odluka i planiranje od strane zapoujednika

inovacija u proizvodu i procesu od strane istrazivaca
prilagodba, pakiranje i usmjeravanje inovacije od strane dizajnera
menedzment veza izmedu odluke, inovacije, dizajna i izvrsenja, uzimajuci u obzir raspoloziva sredstva za organizaciju kako bi se postigli ustanovljeni ciljevi, od strane integratora
izvrsavanje zadataka na osnovi vlastite inicijative i razumijevanja,
od strane operatora
izvrsavanje pomocnih, pretprogramiranih zadataka koji nisu ili ne
mogu biti automatizirani, od strane onih koje nazivam "operiranima" (ili ljudskim robotima).
Ta se tipologija mora kombinirati s drugom koja se odnosi na potrebu i

kapacitet svakog zadatka (i njegova izvrsitelja) da se poveze s ostalim
radnicima u stvarnom vremenu, bilo unutar iste orgnaizacije ili u sveukupnom sustavu umrezenog poduzeca. Prema toj sposobnosti povezivanja mozemo razlikovati tri osnovna polozaja:
umreziuaCi, koji postavljaju uvjete svoje poduzetnosti (na primjer,

zajednicki inzenjering s drugim odjelima poduzeca) te plove rutama umrezenog poduzeca
273
umrezeni, radnici koji se nalaze na on-line vezi aline mogu odlucivati kada, kako, zasto ili s kime
iskljuceni radnici, vezani uz vlastite specificne zadatke, odredene
neinteraktivnim, jednosmjernim uputama.
Konacno, glede sposohnosti unosa procesa donosenja odluka mozemo razlikovati:
donositelje odluka, koji u konacnici donose odluku

sudionike, koji su ukljuceni u donosenje odluka
izvrsitelje, koji samo primjenjuju odluke.
Tri se tipologije ne poklapaju, a maze se dogoditi i razlika u dimenziji povezanosti ili u procesu donosenja odluka, a to se u praksi doista i dogada,
na razinama strukture stvaranja vrijednosti.
Ta konstrukcija nije idealan tip organizacije ili neki futuristicki scenarij. To je sinteticki prikaz onaga sto hi trehalo nastati kao glavni polozaji u izvrsavanju zadataka u informacijskom radnom procesu, prema
empirijskim studijama promjene rada i organizacije pod utjecajem informacijskih tehnologija. 48 Medutim, doista ne tvrdim da su svi ili veCina
radnih procesa i radnika u nasem drustvu svedivi na te tipologije. Arhaicni ohlici sociotehnicke organizacije prezivljavaju, i jos dugo, dugo ce
se zadrzati u velikom hroju zemalja na isti naCin na koji su se predindustrijski, ohrtnicki ohlici proizvodnje dugo u povijesti komhinirali s mehanizacijom industrijske proizvodnje. Ali u nasem je razmatranju kljucno
razlikovati slozene i raznolike ohlike rada i radnika iz nastajucih modela proizvodnje i menedzmenta koji ce, huduCi da su ukorijenjeni u dinamicni sociotehnicki sustav, prevladati u dinamici konkurencije i demonstracijskim ucincima. Moja je pretpostavka da organizacija rada prikazana u ovoj analitickoj shemi predstavlja nastajucu paradigmu informacijskog rada. Prikazat cu tu paradigmu ukratko se pozivajuci na neke studije o utjecajima kompjutorski potpomognute industrijske proizvodnje i
automatizacije uredskih poslova na rad, kako hi se analiza koju sam
predlozio mogla uCiniti donekle konkretnom.
Dakle, Harley Shaiken je 1994. proucio primjenu takozvane "radne organizacije visoke izvedhe" u dvije suvremene americke tvornice automohila: GM-Saturn kompleksu u predgradu Nashvillea, u drzavi Tennessee,
te u pogonu Chrysler Jefferson North istocno od Detroita. 49 Oha slucaja
48 Vidi, medu ostalima, Mowery i Henderson (ur.) (1989.); Wood (ur.) (1989.); Hyman i
Streeck (ur.) (1988.); ILO (1988.); Carnoy (1989.); Wall i dr. (1987.); Rees (1992.); Hartmann (ur.) (1987); Buitelaar (ur.) (1988); Dean i dr. (1992.)
49 Shaiken, osobni razgovori, 1994., 1995.; Shaiken (1995.)
274
su primjeri uspjesnih, visokoproduktivnih organizacija koje su u svoj rad

ugradile najnaprednije strojeve zasnovane na racunalima, te su istodobno promijenile organizaciju rada i menedzmenta. PriznavajuCi da postoje razlike izmedu ta dva pogona, Shaiken istice kljucne faktore koji omogucavaju visoka postignuca u oba pogona, na osnovi novih tehnoloskih
oruda. Prvo je visoki stupanj kvalificiranosti iskusne industrijske radne
snage, Cije je poznavanje proizvodnje i proizvoda bilo kljucno za oblikovanje slozenoga procesa kad je to bilo potrebno. Kako bi se razvile te vjestine, u srcu sustava mreze nalazi se redovito obucavanje za rad putem posebnih tecajeva izvan tvornickog pogona ina poslu. Radnici Saturna potrosili su 5% svojega godisnjeg radnog vremena na obucavanje, veCina u
Centru za razvoj rada, ustanovi u blizini tvornice.
Drugi faktor u poticanju visokih postignuca hila je povecana autonomija radnika u usporedbi s drugim poduzeCima. To omogucuje suradnju
na razini radionice, krugove kvalitete, te povratne informacije od radnika u stvarnom vremenu tijekom proizvodnog procesa. Obje tvornice organiziraju proizvodnju u radnim ekipama, s jednostavnim sustavom klasifikacije zanimanja. Saturn je uklonio polozaj nadzornika prve linije, a
Chrysler se kretao u istom smjeru. Radnici su sposobni raditi sa znatnom
slobodom, te ih se ohrabruje da povecaju formalnu interakciju u provedbi
svojih zadataka.
Uk.ljucenje radnika u uznapredovali proces ovisi o dva uvjeta koji su
ispunjeni u obje tvornice: sigurnost poslova i sudjelovanje radnickog sindikata u pregovaranju i provodenju reorganizacije rada. Izgradnji novoga Chryslerova pogona prethodio je "Sporazum o modernoj proizvodnji",
koji je isticao menedzersku fleksibilnost i doprinose radnika. N aravno,
ova nije idealan svijet, posteden drustvenih sukoba. Shaiken je uoCio postojanje napetosti i potencijalne izvore radnih sporova, izmedu radne snage i menedzmenta, kao i izmedu lokalnog sindikata (koji se sve vise ponasa kao tvornicki sindikat, u primjeru Saturna), te vodstva Ujedinjenih
radnika u automobilskoj industriji. Medutim, priroda informacijskoga
radnog procesa zahtijeva suradnju, ekipni rad, samostalnost radnika i
odgovornost, bez kojih sene moze iskoristiti potpuni potencijal novih tehnologija. Mrezno obiljezje informacijske proizvodnje siri se kroz cijelu tvrtku te zahtijeva stalno djelovanje i obradu informacija medu radnicima,
izmedu radnika i menedzmenta te izmedu ljudi i strojeva.
Automatizacijaje, pak, prosla kroz tri razlicite faze kojeje uvelike odredila raspoloziva tehnologija. 50 U prvoj fazi, karakteristicnoj za sezdesete i
50 Zuboff (1988.); Dy (ur.) (1990.)
275
sedamdesete, rahilo se mainframe racunala za gruhu ohradu podataka;

centralizirano racunalstvo od strane strucnjaka u centrima za ohradu podataka Cinilo je osnovu za sustav ohiljezen strogoscu i hijerarhijskim nadzorom optjecaja informacija; operacije unosa podataka zahtijevale su znacajne napore huduCi da je cilj tog sustava hio akumulacija velikih koliCina
informacija u sredisnjoj memoriji; rad je hio standardiziran, rutiniran i, u
hiti, dekvalificiran za veCinu uredskih radnika, u procesu koji je Braverman analizirao i prikazao u svojoj klasicnoj studiji. Medutim, sljedeci stupnjevi automatizacije hili su znatno razliCiti. Drugu fazu, u ranim 1980-im,
ohiljezila je uporaha mikrokracunala od strane zaposlenih koji su hili zaduzeni za sam radni proces; iako ih je podrzavala centralizirana haza podataka, imali su izravnu interakciju u procesu stvaranja informacija, mada
cesto zahtijevajuCi podrsku kompjutorskih strucnjaka. Do sredine 1980-ih
komhinacija napretka u telekomunikacijama te razvoj mikroracunala doveli su do stvaranja mreza radnih stanica i doslovno su revolucionirali
uredski posao, iako su organizacijske promjene potrehne za punu upotrebu
nove tehnologije odgodile sirenje nove automatizacije u velikim razmjerima do 1990-ih. U ovoj trecoj fazi automatizacije uredski sustavi su ugradeni i umrezeni, s visestrukom interakcijom mikroracunala medu sohom i s
mainframe racunalima, stvarajuCi na taj nacin interaktivnu mrezu koja je
sposohna ohraditi informaciju, komunicirati i donositi odluke u stvarnom
vremenu. 51 Interaktivni informacijski sustavi, ne samo racunala, osnova su
automatiziranog ureda i takozvanog "alternativnog uredovanja" ili ''virtualnih ureda", gdje se zadaci umrezivanja izvode na udaljenim mjestima.
Mogla hi postojati cetvrta faza automatizacije ureda koja vrije u tehnoloskim kotlovima posljednjih godina ovog stoljeca: pokretni ured, kakav imaju pojedini radnici koji posjeduju prenosive, mocne uredaje za ohradu i slanje podataka. 52 Ako se to razvije, a vjerojatno i hoce, pojacat ce organizacijsku logiku koju sam opisao pod pojmom umrezenog poduzeca, te ce produhiti proces promjene rada i radnika kako je prikazano u ovom poglavlju.
UCinci navedenih tehnoloskih promjena na uredski radjos nisu potpuno utvrdeni, huduci da empirijske studije i njihova tumacenja zaostaju za
hrzim procesom tehnoloske promjene. Medutim, tijekom 1980-ih hrojni
doktorandi na Sveucilistu Berkeley, Ciji sam rad pratio i nadgledao, mogli su naciniti hrojne detaljne monografije koje hiljeze trendove promjena
na koje, izgleda, upucuje razvoj u 1990-ima. 53 Osohit uvid dalaje doktor51 Strassman (1985.)
52 Thach i Woodman (1994.)
53 Osobito sam se oslonio na rad Barbare Baran (1989.), Carol Parsons (1989.), Penny
Gurstein (1990.), Lise Bornstein (1993.) i Lionela Nicola (1985.) i njihovih doktorskih
disertacija na Berkeleyju.
276
ska disertacija Barbare Baran o utjecaju automatizacije ureda na radni

proces nekih velikih osiguravajuCih drustava u SAD-u. 54 Njezin rad, kao
i ostali izvori, pokazao je sklonost tvrtki automatiziranju nizih uredskih
poslova, onih rutinskih zadataka koji se mogu programirati, buduCi da se
mogu svesti na odredeni broj standardnih radnji. Takoder, unos podataka bio je decentraliziran, skupljajuCi informacije i unoseCi ih u sustav sto
je moguce blize izvoru. Na primjer, racunovodstvo prodaje sadaje povezano s pregledavanjem i skladistenjem na blagajnickoj prodaji. ATM (automatski govorni strojevi) stalno daju najnovije izvjestaje o bankovnim racunima. Zalbe osiguranja izravno su pohranjene u memoriju, uzevsi u obzir sve elemente koji ne zahtijevaju poslovnu prosudbu, i tako dalje. Probitak tih trendovaje mogucnost uklanjanja veCine mehanickih, rutinskih
uredskih poslova. S druge strane, operacije vise razine koncentrirane su
u rukama kvalificiranih uredskih radnika i strucnjaka, koji donose odluke na osnovi informacija koje su pohranili u svoje kompjutorske datoteke. Dakle, dok je na dnu procesa rutina sve veca (pa prema tome i automatizacija), na srednjoj razini dolazi do reintegracije nekoliko zadataka
u informiranu operaciju donosenja odluka, koje uglavnom obraduje, procjenjuje i izvrsava ekipa uredskih radnika sa sve vise samostalnosti u donosenju odluka. U naprednijem stadiju tog procesa reintegracije zadataka, takoder nestaje nadzor srednjih menedzera, a provjere i sigurnosni
postupci standardizirani su u racunalu. Kljucna veza tada postaje ona izmedu strucnjaka koji procjenjuju i donose odluke o vaznim pitanjima, i
informiranih sluzbenika koji donose odluke o svakodenvnim operacijama
na osnovi svojih kompjutorskih datoteka i njihove sposobnosti umrezivanja. Stoga treca faza automatizacije ureda, umjesto same racionalizacije
zadataka (kao sto je to bio slucaj u automatizaciji grubom obradom), racionalizira proces, buduCi da tehnologija omogucuje ugradnju informacije iz razlicitih izvora i njezinu preraspodjelu, nakon obrade, u razliCite,
decentralizirane jedinice izvrsenja. Dakle, umjesto automatizacije pojedinih zadataka (kao tipkanje, obracunavanje), novi sustav racionalizira Citav postupak (na primjer, novo poslovno osiguranje, obrada zalbi, potpisivanje), te tada ugraduje razliCite postupke po proizvodnim linijama ili
segmentiranim trzistima. Radnici su tada funkcionalno reintegrirani
umjesto organizacijski rasporedeni.
Hirschhorn je zapazio slican trend u analizi americkih banaka, a Castano u svojoj studiji spanjolskog bankarstva. 55 Iako su rutinske operacije
bile automatizirane CATM, usluge telefonskih informacija, elektronicko
54 Baran (1989.)
55 Hirschhorn (1985.); Castano (1991.)
277
bankarstvo), preostali bankovni Cinovnici sve vise rade kao trgovacko

osoblje, prodajuCi financijske usluge musterijama, te kao kontrolori naplate novca koji prodaju. U SAD-u savezna vlada planira automatizirati
placanje poreza i socijalnog osiguranja do kraja stoljeca, na taj nacin prosirujuci slicnu promjenu radnog procesa na agencije javnog sektora.
Medutim, nastanak informacijske paradigme u radnom procesu ne
sadrzi Citavu pricu o radu i radnicima u nasim drustvima. Drustveni kontekst, a osobito veza izmedu kapitala i rada u skladu sa specificnim odlukama menedzmenta tvrtki, drasticno utjece na stvarni oblik radnog
procesa i posljedica promjena za radnike. To je osobito bilo tako tijekom
1980-ih kada je ubrzanje tehnoloske promjene islo ruku pod ruku s procesom kapitalistickog restrukturiranja, kao sto sam vee pokazao. Dakle,
klasicna studija Watanabea56 o posljedicama uvodenja robota u automobilsku industriju u Japanu, SAD-u, Francuskoj i ltaliji pokazala je znatno razliCite utjecaje slicne tehnologije u istoj industriji: u SAD-u i ltaliji
radnici su bili otpusteni, buduCi da je glavni cilj uvodenja nove tehnologije bio smanjiti troskove radne snage; u Francuskoj je gubitak posla bio
manji nego u prethodne dvije zemlje, zbog vladinih mjera koje su ublazile drustvene posljedice modernizacije; a u Japanu, gdje su poduzeca hila
obvezana na zaposlenost koja traje dozivotno, zaposlenost je ustvari porasla, a produktivnost naglo skocila, kao rezultat preobucavanja i veceg
napora ekipnog rada koji je povecao konkurentnost poduzeca i preuzeo
udio na trzistu od svojih americkih suparnika.
Studije o interakciji tehnoloske promjene i kapitalisticke restrukturacije tijekom 1980-ih takoder su pokazale da se tehnologije vrlo cesto uvodilo, kao prvo, u svrhu ustede na radnoj ~>nazi, radi savladavanja sindikata, rezanja troskova, vise nego u svrhu poboljsanja kvalitete iii povecanja
produktivnosti drugim sredstvima. Jos jedna moja bivsa studentica, Carol Parsons, u svojoj je doktorskoj disertaciji na Berkeleyju proucila drustveno-tehnolosko restrukturiranje u americkoj industriji metalurgije i
odjece. 57 U metalurskom sektoru, medu tvrtkama koje je Parsonsova ispitala, najcesca svrha uvodenja tehnologije bilo je smanjenje izravnog rada. Osim toga, umjesto ponovnog opremanja tvornica, tvrtke su cesto zatvarale pogone koji su imali sindikate i otvarale nove, uglavnom bez sindikata, cak i ako nisu pri tome mijenjale regiju lokacije. Kao ishod procesa restrukturiranja, zaposlenost je znatno opala u svim metalurskim industrijama, izuzevsi uredsku opremu. Osim toga, proizvodni radnici uocili su da je njihova relativna brojnost smanjena u odnosu prema mene56 Watanabe (1986.)
57 Parsons (1987.)
278
dzerima i strucnjacima. Unutar skupine proizvodnih radnika postojala je

polarizacija izmedu obrtnickih i nekvalificiranih radnika, gdje je radnike
na pokretnoj traci u znacajnoj mjeri istisnula automatizacija. Slican je
razvoj Parsonsova primijetila u odjevnoj industriji u vezi s tehnologijom
zasnovanom na mikroelektronici. Radna snaga u izravnoj proizvodnji velikom je brzinom istisnuta, a industrija je postala srediste za opremu koje je povezivalo potraznju americkog trzista s proizvodnim dobavljacima
po cijelom svijetu. Ishod je bila bipolarna radna snaga sastavljena od visokokvalificiranih dizajnera i telekomunicirajuCih menedzera prodaje s
jedne strane, te niskokvalificiranih, niskoplacenih radnika u proizvodnji,
smjestenih iii u americkim ili inozemnim, cesto ilegalnim, tvornicama koje eksploatiraju radnike. To je model vrlo slican onome koji sam opisao u
prethodnom poglavlju u slucaju Benettona, svjetski umrezene trikotazne
tvrtke, koja se smatra fleksibilnom proizvodnjom u malom.
Eileen Appelbaum58 uocila je slicne trendove u osiguravajuCim drustvima, cije sam dramaticne tehnoloske promjene opisao prije, na osnovi rada
Barbare Baran. Doista, prica koja se odnosi na tehnolosku inovaciju, organizacijsku promjenu i reintegraciju rada u osiguravajuCim drustvima
mora se dopuniti razmatranjem masovnih otkaza i potplacenosti kvalificiranih poslova u istoj industriji. Appelbaumova povezuje proces brze tehnoloske promjene u osiguravajuCim drustvima s utjecajem deregulacije i
globalne konkurencije na financijskim tdistima. Kao rezultat, postalo je
najvaznije osigurati mobilnost kapitala i svestranost radne sange. Radna
snaga je bila smanjena i prekvalificirana. Gotovo su svi nekvalificirani
poslovi unosa podataka, na kojima su uglavnom radile pripadnice etnickih manjina, bili predvideni za ukidanje zbog zamjene automatizacijom do
kraja ovog stoljeca. S druge strane, preostali su uredski poslovi prekvalificirani, prebacivanjem zadataka u visenamjenske poslove s vise kvalifikacija, podlozne vecoj fleksibilnosti i prilagodbi promjenljivim potrebama
sve raznolikije industrije. Strucni poslovi su takoder polarizirani izmedu
manje kvalificiranih zadataka, koje preuzimaju visi uredski radnici, te visokospecijaliziranih zadataka koji uglavnom zahtijevaju fakultetsko obrazovanje. Te su promjene u zanimanjima specificirane po spolu, klasi i rasi: iako su strojevi uglavnom zamijenili etnicku manjinu, neobrazovane
zene na dnu ljestvice, obrazovane zene, uglavnom bjelkinje, zamijenile su
muskarce na nizim strucnim polozajima, ali za nizu placu i smanjene izglede za napredovanje u karijeri od onih koje su imali muskarci. Visekvalificirani posloyi i individualizacija odgovornosti cesto su popraceni ideo58 Appelbaum (1984.).
279
USPON UMRE~NOG DRU1lTVA
loski skrojenim novim naslovima (na primjer, "pomocnica upravitelja" umjesto "tajnica"), na taj naCin povecavajuCi potencijal odanosti uredskih
radnika, a da im pri tome ne povecaju nagrade za strucnost.
Dakle, nova informacijska tehnologija preusmjerava radne procese i
radnike, pa time i strukturu zaposlenosti i zanimanja. Dok je znacajan
broj poslova unaprijeden u vjestinama, a ponekad i placama i uvjetima
rada u najdinamicnijim sektorima, velikje broj poslova istisnut automatizacijom, kako u proizvodnji, tako i u uslugama. To su uglavnom poslovi
koji nisu dovoljno kvalificirani da hi izbjegli automatizaciju, ali su dovoljno skupi da budu vrijedni ulaganja u tehnologiju kako bi ih se zamijenilo. Povecane kvalifikacije, bilo opce ili specijalizirane, potrebne za prekvalifikaciju u strukturi zanimanja, jos su vise podijelile radnu snagu na
osnovi obrazovanja, koje je po sebi visoko segregiran sustav buduCi da otprilike institucionalno odgovara segregiranoj strukturi po mjestu stanovanja. Dekvalificirana radna snaga, osobito na ulaznim mjestima za novu generaciju radnika sastavljenih od zena, etnickih manjina, imigranata i mladih, koncentriranaje u niskokvalificiranim, niskoplacenim djelatnostima, kao i privremenom radu ilili mjesovitim uslugama. Proizlazece
razdvajanje rada i polarizacija radne snage nisu nuzan rezultat tehnoloskog napretka ili neumoljivih razvojnih trendova (na primjer, uspona "postindustrijskog drustva" ili "usluzne ekonomije"). To je drustveno odreden
i menedzerski oblikovan proces kapitalistickog restrukturiranja koje se
dogada na razini radionice te unutar i uz pomoc procesa tehnoloske
promjene ukorijenjene u informacijskoj paradigmi. U tim se uvjetima
rad, zaposlenost i zanimanja mijenjaju, a sam pojam rada i radnog vremena mozda ce se zauvijek promijeniti.
Ucinci informacijske tehnologije na zaposlenost:

pre rna drustvu bez posla?
Difuzija informacijske tehnologije u tvornicama, uredima i uslugama potakla je stoljetni strah radnika da ce ih zamijeniti strojevi, te da ce time
postati nevazni za produktivisticku logiku koja jos uvijek prevladava u
nasoj drustvenoj organizaciji. Iako se jos nije pojavila verzija pokreta ludita informacijskog doba kojaje 1811. terorizirala engleske industrijaliste, sve veca nezaposlenost u Zapadnoj Europi 1980-ih i 1990-ih potaklaje
pitanja o mogueem raskolu trzista rada, pa stoga i cjelokupne drustvene
strukture, pod snaznim utjecajem tehnologija koje su stedljive glede radne snage.
280
U posljednjem se desetljecu vodila zestoka rasprava o tom pitanju, a

jos smo uvijek daleko od dobivanja jasnog odgovora. 59 S jedne strane,
tvrdi se da povijesno iskustvo pokazuje stoljetan prijelaz s jedne vrste
djelatnosti na drugu, kako tehnoloski napredak zamjenjuje radnu snagu s uCinkovitijim sredstvima za proizvodnju. 60 Dakle, u Velikoj Britaniji izmedu 1780. i 1988. poljoprivredna je radna snaga hila prepolovljena
u apsolutnim brojkama, te je pala s 50% na 2,2% ukupne radne snage;
ipak je produktivnost po glavi stanovnika porasla za faktor 68, a porast
produktivnosti omoguCio je ulaganje kapitala i radne snage u proizvodnju, a zatim u usluge, pa se na taj naCin zaposljavalo sve brojnije stanovnistvo. Izvanredna stopa tehnoloske promjene u americkom gospodarstvu tijekom dvadesetog stoljeca takoder je masovno istisnula radnu
snagu iz poljoprivrede, ali se broj ukupnih radnih mjesta koje je stvorilo gospodarstvo SAD-a popeo s oko 27 milijuna 1900. na 124,5 milijuna
1994. u tom pogledu, najtradicionalniji industrijski poslovi dozivjet ce
istu sudbinu kao poljoprivredni poslovi, ali se stvaraju novi poslovi, a
stvarat ce se i dalje, u proizvodnji visoke tehnologije i, znacajnije, u "uslugama".61 Kao dokaz kontinuiteta toga tehnoloskog trenda, lako cemo
istaknuti iskustvo tehnoloski najrazvijenih gospodarstava, Japana i
SAD-a: upravo su ona stvorila veCinu poslova tijekom 1980-ih i 1990ih.62 Prema Bijeloj povelji Europske komisije, Rast, konkurenost i zaposlenost, izmedu 1970. i 1992. americko je gospodarstvo poraslo u stvarnim
pokazateljima za 70%, a zaposlenost za 49%. Japansko gospodarstvo je
poraslo za 173%, a njegova zaposlenost za 25%. Dok je gospodarstvo Europske zajednice poraslo za 81%, ali s porastom zaposlenosti od samo 9%
(Komisija Europske unije 1994.:141). Ali Komisija ne govori da je gotovo svu novu zaposlenost stvorio javni sektor: stvaranje privatne zaposlenosti u Europskoj zajednici ostalo je nepromijenjeno tijekom 1980-ih.
U 1990-ima se povecao jaz u stvaranju zaposlenosti izmedu Europe s
jedne strane, te SAD-a, Japana i Jugoisticne Azije s druge strane (vidi
sliku 4.4.). Nadalje, izmedu 1993. i 1996., kada je veCi dio Europe dozivio visoku nezaposlenost, gospodarstvo SAD-a stvorilo je preko osam milijuna novih zaposlenja, ito sve veCim sirenjem tehnologije u uredima i
tvornicama. A profil vjestina novih poslova bio je u prosjeku na visem
stupnju nego onaj prosjecnih vjestina ukupne radne snage.
59 Za skladnu i temeljitu analizu trendova nezaposlenosti u posljednja dva desetljeca, vidi: Freeman i Soete (1994.).
60 Lawrence (1984.); Komisija Europske zajednice (1994.); Cyert i Mowery (ur.) (1987.);
OECD (1994.b); Jones (1982.); Hinrichs i dr. (ur.) (1991); Bosch i dr. (1994)
61 OECD (1994.b)
62 OECD, Employment Outlook, nekoliko godina.
281
170
Jugoistocna Azija
6
0
150
II,
Ll'l
"
~
~
130
c:
Q)
Vi
0
c..
~
110
c:
"0
~
90
1980.
1975.
1985.
1990.
1994.
god ina
5/ika 4.4. lndeks rasta zaposlenosti, po regiji, 1975.-94.
tzvori: fLO, OECD
Zapravo, ono sto odlikuje novo trziste rada u posljednja dva desetljeca jest masovno ukljuCivanje zena u placeni posao: stopa sudjelovanja zena u
dobi od 15 do 64 godine u radnoj snazi porasla je od 1970. do 1990. s
48,9% na 69,1% u SAD-u; s 55,4% na 61,8% u Japanu; s 48,1% na 61,3%
u Njemackoj; s 50,8% na 65,3% u Velikoj Britaniji; s 47,5% na 59% u
Francuskoj; s 33,5% na 43,3% u Italiji; te s 29,2% na 42,8% u Spanjolskoj
(izvor: OECD, Glavni gospodarski pokazatelji, 1995.). Medutim, pritisak
toga znacajnog porasta u ponudi radne snage nije stvorio visoku nezaposlenost u SAD-u i Japanu kao sto je uzrokovao u Zapadnoj Europi.
U sirem kontekstu, iako broj proizvodnih poslova opada u zemljama
OECD-a, brzo raste u zemljama u razvoju, vise nego nadoknadujuCi gubitke na svjetskoj razini (vidi slike 4.5(a) i 4.5(b), te sliku 2.5. u 2. poglavlju). Svi dokazi upucuju na Cinjenicu da je visoka nezaposlenost uglavnom europski problem, uzrokovan pogresnim makroekonomskim politikama i institucionalnim okruzenjem koji obeshrabruju pokretanje privatnih poslova. Dakle, dugorocno gledano, od 1960. do 1995. zaposlenost
je porasla za 1,8% na godinu u Sjevernoj Americi, 1,7% u Oceaniji, 1,2%
u Japanu, 0,6% u zemljama skupine EFTA, a samo 0,3% u Europskoj uniji.63 U razdoblju .od 1993. do 1994. na podrucju su Europske unije zemlje
63 OECD (1994.b: 13)
282
c:
CIJ
tii
g_
~
CIJ
'U
:l
"'
;:;
59.000
58.000
57.000
56.000
55.000
54.000
53.000
(a)
52.000
51.000
50.000
49.000
..J.-..---
12.000
(b)
..c:
c:
10.000
tii
8.000
Ill
N
CIJ
6.000
CIJ
0
0.
'U
:l
V'l
;:;
4.000
2.000
0
Stika 4.5. Godisnji napredak zaposlenosti u proizvodnji (!SIC 3), 1971.- 89.
(a) u devet industrijaliziranih zemalja
(b) u dvanaest zemalja u razvoju
lzvor: Medunarodna organizacija rada: baza podataka STAT; obradio Wieczorek (1995.)
283
s najveCim sirenjem elektronickih tehnologija (Austrija, Svedska, Njemacka) bile one s najnizom stopom nezaposlenosti, dok je Spanjolska,
tehnoloski neodlucna, pokazivala najvisu stopu nezaposlenosti. Medutim, nikakvo se pravilo ne moze primijeniti u suprotnom smjeru: Portugal s niskom tehnologijom imao je razmjerno nisku nezaposlenost, dok je
Finska s visokom tehnologijom imala drugu po velicini stopu nezaposlenosti. Kako pokazuje tablica 4.23. (u Dodatku A), institucionalna varijacija odgovara razinama nezaposlenosti, dok uCinci tehnoloskih razina ne
slijede cvrst obrazac. Ako bi se ikoji obrazac pojavio na osnovi medunarodnih podataka, imao bi smjer suprotan od luditskih projekcija: visoki
tehnoloski stupanj uglavnom je povezan s nizom stopom nezaposlenosti.
Medutim, proroci masovne nezaposlenosti, predvodeni casnim Rimskim klubom, tvrde da su navedeni proracuni zasnovani na razliCitu povijesnom iskustvu koje podcjenjuje radikalno nove utjecaje tehnologija,
Cije su posljedice jedinstvene i prozimajuce buduCi da se odnose na obradu informacija. Dakle, ako industrijski poslovi krenu istim putem kao i
poljoprivredni, nece biti dovoljno poslova u uslugama koji bi ih zamijenili buduCi da se sami usluzni poslovi automatiziraju i ukidaju, a taj se pokret ubrzava u 1990-ima.64 Ocita posljedica ove analize jest da ce nasa
drustva morati birati izmedu masovne nezaposlenosti, s njezinom prirodnom posljedicom, ostrom podjelom drustva na zaposlene i nezaposlene/povremene radnike, ili redefinicije rada i zaposlenosti, otvarajuCi put
punom restrukturiranju drustvene organizacije i kulturnih vrijednosti.
Nakon sto su uvidjeli vaznost toga pitanja, medunarodne ustanove,
vlade i istrazivaci uCinili su izvanredne napore kako bi odredili utjecaj
novih tehnologija. U posljednjih 15 godina provedeni su deseci tehnicki
slozenih studija, osobito tijekom 1980-ih, kada je jos uvijek bilo nade da
ce podaci moCi dati odgovor. Citanje tih studija otkriva koliko je teska
potraga za odgovorom. OCito je da uvodenje robota na pokretnu traku
smanjuje ljudsko radno vrijeme za danu razinu outputa, ali iz toga ne
64 King (1991.); Rifkin (1995.); Aznar (1993.); Aronowitz i Di Fazio (1994). Ono ohiljezje
koje se najvise istice u svim ovim radovima koji najavljuju drustvo hez posla, jest da
oni ne daju nikakve dosljedne, rigorozne dokaze kako hi potkrijepili svoje tvrdnje, vee
se oslanjaju na novinske isjecke izvadene iz konteksta, rijetke primjere tvrtki u nekim
zemljama i sektorima i "logicne" zakljucke o "oCitim" utjecajima racunala na poslove.
Ne postoji ozhiljna analiza kojom hi ohjasnili, na primjer visoku stopu otvaranja radnih mjesta u SAD-u i Japanu, u usporedhi sa Zapadnom Europom; te nema gotovo nikakvih zapisa o eksploziji porasta zaposlenosti, osohito u proizvodnji, u Istocnoj i Jugoistocnoj Aziji. Buduci da vedna ovih autora smatra sehe same kao pripadnike "politicke ljevice", njihova vjerodostojnost mora se ispitati prije no sto njihove neutemeljene postavke odvedu radnu snagu i politicku ljevicu na novi slijepi put, u najholjoj tradiciji ideoloske sklonosti k samounistenju.
284
TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOl:!LENOSTI
proizlazi smanjenje zaposlenosti za tvrtku iii cak za industriju. Ako veca

kvaliteta i produktivnost postignute uvode:njem elektronickih strojeva
povecavaju konkurentnost, i tvrtka i industrija morat ce povecati zaposlenost kako bi proizveli vecu potraznju sto ptoizlazi iz veceg udjela u trzistu. Dakle, pitanje je uzdignuto na razinu nacije: nova strategija rasta
zahtijevala bi povecanu konkurentnost, pri cemu bi uporabila na taj naCin stvoren visak za ulaganje i stvaranje poslova u drugim sektorima, kao
sto su poslovne usluge i1i industrije tehnologije za zastitu okolisa. Na
kraju, krajnji rezultati zaposlenosti ovisit ce o konkurenciji medu nacijama. Teoreticari trgovine tada bi tvrdili dane postoji igra nultog zbroja,
buduCi da ce sirenje globalne trgovine koristiti veCini njezinih partnera
povecanjem ukupne potraznje. U skladu s takvim argumentom, trebalo
bi doCi do potencijalnog smanjenja zaposlenosti kao posljedica sirenja novih informacijskih tehnologija, i to samo u ovim slucajevima:
aka pavecanje patraznje ne smanji parast u produktivnosti rada i

ako ne postoji institucionalna reakcija na takvo pogresno prilagodavanje smanjenjem radnog vremena, a ne poslova.
Drugije uvjet osobito vazan. Napokon, povijf!st industrijalizacije pokazala je dugorocan porast nezaposlenosti, proizvodnje, produktivnosti, stvarnih placa, profita i potraznje, dok se znacajno smanjilo radno vrijeme na
osnovi napretka u tehnologiji i menedzmentu. 65 Zasto tone bi bio slucaj
na sadasnjem stupnju tehno-ekonomske pr()mjene? Zasto bi informacijske tehnologije bile destruktivnije za ukupnu zaposlenost nego sto su to
bile mehanizacija ili automatizacija tijekom ranijih desetljeca dvadesetog stoljeca? Provjerimo empirijske zapise.
Suocavajuci se s brojnim studijama razUcitih zemalja i industrija u
1980-ima, Medunarodni ured za rad naruCio je neke prikaze literature
koji bi pokazali stanje poznavanja veze izrnedu elektronike i zaposlenosti u razliCitim kontekstima. Medu tim prikazima dva se isticu po
analiticnosti i po dokumentiranosti, ito autora: Raphaela Kaplinskyja 66
i Johna Bessanta. 67 Kaplinsky je naglasava<> potrebu razlikovanja nalaza na osam razlicitih razina: razina procesa, razina tvornice, razina poduzeca, razina industrije, razina sektora, razina nacije i metarazina
(koja oznacava raspravu o razliCitim uCincima alternativnih sociotehnickih paradigmi). Nakon pregledavanja dokaza za svaku od tih razina,
zakljuCio je:
65 OECD (1994.c)
66 Kaplinsky (1986.)
67 Bessant (1989.)
285
Ako pojedinacne studije nude bilo kakvu cistu tvrdnju 0 OVOID pitanju, cinilo hi se da su kvantitativne mikrostudije i makrostudije
dosle do temeljno razliCitih zakljucaka. Istrazivanja razine procesa
i tvornice uglavnom upucuju na znacajno smanjenje radne snage. S
druge strane, simulacije nacionalne razine cesto dolaze do zakljucka dane postoji znacajan problem zaposlenosti. 68
Bessant odbacuje kao pretjerano ono sto on naziva "ponovljeni strahovi o
automatizaciji i zaposlenosti" koji su ustanovljeni od 1950-ih. Zatim, nakon poblizeg ispitivanja nalaza studije, pise kako ''je postalo sve jasnije
dace obrazac ucinaka zaposlenosti uslijed mikroelektronike biti uvelike
promjenljiv." Prema dokazima koje je pregledao Bessant, s jedne strane
mikroelektronika premjesta neke poslove u nekim industrijama. Ali, s
druge strane, ona ce takoder pridonijeti stvaranju poslova te ce i oblikovati njihova obiljezja. Ukupna jednadzba mora uzimati u obzir istodobno
nekoliko elemenata:
Novu zaposlenost koju stvaraju nove industrije proizvoda zasnovanih na mikroelektronici; novu zaposlenost u naprednim tehnologijama stvorenu u postojeCim industrijama; zaposlenost ugrozenu
promjenama u procesu proizvodnje u postojeCim industrijama; zaposlenost ugrozenu u industrijama Ciji su proizvodi zamijenjeni
onima zasnovanim na mikroelektronici, kao sto je telekomunikacijska oprema; zaposlenost izgubljenu zbog nedostatka ukupne konkurentnosti uzrokovane neprihvacanjem mikroelektronike. Uzevsi
sve to u obzir, u cijelom je spektru jedan obrazac i za gubitak i za
dobitak, s razmjerno malom ukupnom promjenom u zaposlenosti. 69
RazmatrajuCi studije pojedinih zemalja tijekom 1980-ih, otkrica su donekle protu:rjecna, iako se sveukupno cini da nastaje isti obrazac neodredenosti. U Japanu, studija Japanskog instituta za rad iz 1985., glede ucinaka na zaposlenost i rad novih elektronickih industrija tako razlicitih
kao sto su industrija, novinstvo, elektricni strojevi i softver, zakljuCila je
da "u bilo kojem od slucajeva, uvodenje novih tehnologija niti je ciljalo na
smanjenje veliCine radne snage u praksi, a niti ju je poslije smanjilo."70
U Njemackoj je tijekom 1980-ih Ministarstvo istrazivanja i tehnologije naruCilo veliki istrazivacki pothvat, takozvanu Metastudiju koja je trebala voditi i ekonometrijsko i istrazivanje slucajeva (case-study) ucinaka
68 Kaplinsky (1986.: 153)
69 Bessant (1989.: 27, 28, 30)
70 Japanski institut za rad (1985.: 27)
286
TRANSFORMACTJA RADA I ZAPOSLENOSTI
tehnoloske promjene na zaposlenost. lako raznolikost studija ukljucenih

u istrazivacki program ne omogucuje cvrst zakljucak, njezini autori sinteticki zakljucuju daje "kontekst" taj kojije bitan za promjenu u razmotrenim uCincima. U svakom slucaju, tehnoloska se inovacija smatrala faktorom ubrzanja postojecih trendova na trzistu rada, vise nego njezinim
uzrokom. Studija je prognozirala da ce u kratkom roku nekvalificirani
poslovi biti smanjeni, iako ce povecana produktivnost vjerojatno imati ishod dugorocno u vecem stvaranju poslova. 71
U SAD-u, Flynnje analizirao 200 studija slucajeva (case study) uCinaka inovacija u proizvodnom procesu na zaposlenost izmedu 1940. i 1982.
ZakljuCio je da iako su inovacije u procesu proizvodnje uklonile visokokvalificirana radna mjesta i potpomogle stvaranje poslova niskih kvalifikacija, suprotno se dogodilo u slucaju obrade podataka u uredima, gdje je
tehnoloska inovacija potisnula niskokvalificirane poslove i stvorila visokokvalificirane. Dakle, prema Flynnu, uCinci procesa inovacije hili su
promjenljivi, ovisno o posebnim situacijama industrija i poduzeca. Na razini industrije, opet u SAD-u, analiza pet industrija koju su proveli Levy
i dr. pokazalaje drukCije uCinke tehnoloske inovacije: u proizvodnji zeljeza, ugljena i aluminija, tehnoloske promjene su povecale prihode i rezultirale u visim razinama zaposlenosti; u celiku i automobilima, s druge
strane, porast potraznje nije odgovarao smanjenju rada po jedinici proizvoda te je doslo do gubitka poslova. Takoder u SAD-u, Millerova analiza
dostupnih dokaza za osamdesete godine o utjecaju industrijske robotike,
zakljucila je dace veCina otpustenih radnika biti ponovno zaposlena. 72
U Velikoj Britaniji, studija koju je izradio Daniel o utjecajima tehnologije u uredima i tvornicama na zaposlenost zakljucila je da su oni zanemarivi. Druga studija, londonskog Instituta za studij politika, na uzorku od
1200 tvrtki u Francuskoj, Njemackoj i Velikoj Britaniji procijenila je da u
prosjeku za te tri zemlje utjecaj mikroelektronike rezultira gubitkom poslova od 0,5%, 0,6% i 0,8% godisnjeg opadanja zaposlenosti u proizvodnji.73
U sintezi studija pod vodstvom Watanabea o utjecajima robotizacije u
automobilskoj industriji u Japanu, SAD-u, Francuskoj i Italiji, ukupan
gubitak poslova bio je procijenjen izmedu 2% i 3,5%, ali s dodatnim napomenama o razlicitim ucincima koje sam prije spomenuo, odnosno povecanju zaposlenosti u japanskim tvornicama zbog njihove uporabe mikroelektronike za preobucavanje radnika i povecanje konkurentnosti.7 4 U slu71
72
73
74
Schettkat i Wagner (ur.) (1990.)

Miller (1989.: 80); Flynn (1985.); Levy i dr. (1984.); OTA (1984.,1986.)
Daniel (1987); Northcott (1986.)
Watanabe (ur.) (1987)
287
caju Brazila, Silva nije nasao nikakve ucinke tehnologije na zaposlenost

u automobilskoj industriji, iako se zaposlenost znacajno mijenjala ovisno
o razinama proizvodnje. 75
U studiji koju sam sam proveo o ucincima novih tehnologija na spanjolsko gospodarstvo u ranim 1980-im nismo pronasli nikakvu statisticku povezanost izmedu promjene u zaposlenosti i tehnoloske razine u
proizvodnim i usluznim sektorima. Osim toga, studija unutar istog programa istrazivanja koju je provela Cecilia Castano o automobilskoj i bankarskoj industriji u Spanjolskoj, pronasla je trend k pozitivnoj vezi izmedu zaposlenosti i uvodenja informacijske tehnologije. Saezova ekonometricka studija razvoja zaposlenosti u Spanjolskoj po sektorima u 1980ima, takoder je pronasla pozitivnu statisticku povezanost izmedu tehnoloske modernizacije i porasta zaposlenosti, zbog povecane produktivnosti i konkurentnosti.7 6
Studije Velike Britanije i skupine OECD kao cjeline te Juzne Koreje,
koje je naruCila Medunarodna organizacija za rad (ILO), takoder upucuju na nedostatak sustavnih veza izmedu informacijske tehnologije i zaposlenosti.77 Druge varijable u jednadzbi (kao industrijska pozadina odredene zemlje, institucionalni konteksti, mjesto u medunarodnoj podjeli
rada, konkurentnost, politike menedzmenta itd.) posvuda nadjacavaju
specifican utjecaj tehnologije.
Medutim, argument je cesto iznosen u tom smislu da najuocljiviji trendovi tijekom 1980-ih nisu potpuno prikazivali opseg utjecaja informacijske tehnologije na zaposlenost buduCi da se njihovo sirenje u cijelom gospodarstvu i drustvu tek trebalo dogoditi. 78 To nas tjera na hod po drhtavu tlu projekcija koje barataju dvjema nesigurnim varijablama (novom
informacijskom tehnologijom i zaposlenosti), i njihovom jos nesigurnijom
povezanoscu. Usprkos tome, bilo je podosta prilicno slozenih modelskih
simulacija koje su bacile nesto svjetla na predmet ove rasprave. Jedan od
njih je model koji su izradili Blazejczak, Eber i Horn kako bi procijenili
75
76
77
78
Navedeno u: Watanabe (1987.)

Castells i dr. (1986.); Castano (1994.b); Saez i dr. (1991.)
Swann (1986.); Ebel i Ulrich (1987.); Pyo (1986)
Vidi, na primjer, apokalipticna prorocanstva Adama Schaffa (1992.). U najmanju je ruku iznenadujuce vidjeti koju paznju su mediji dali knjigama kao sto je Rifkinova (1995.),
koja najavljuje "kraj rada", objavljenoj u SAD-u, zemlji u kojoj je izmedu 1993. i 1996.
otvoreno 8 milijuna novih radnih mjesta. Drukcije pitanje je kvaliteta i placa za ove poslove (iako je profil vjestina bio viSi od ukupne strukture zaposlenosti). Rad i zaposlenost
su se doista promijenili, kako ta knjiga pokusava ustvrditi. Ali broj placenih poslova u
svijetu, usprkos slabosti Zapadne Europe, povezanoj s institucionalnim faktorima, nalazi se na svom vrhuncu i nastavlja put prema gore. A stope sudjelovanja radne snage
u odraslom stanovnistvu svuda su u porastu, zbog besprimjernog ukljucenja zena na trziste rada. Zanemariti te osnovne podatke znaci zanemariti nase drustvo.
288
makroekonomske posljedice ulaganja u istrativanje i razvoj u zapadnonjemackom gospodarstvu izmedu 1987. i 2000. Napravili su tri scenarija.
Sarno u najpovoljnijim okolnostima tehnoloska promjena povecava zaposlenost na taj naCin da povecava konkurentnost. Doista, oni zakljucuju da su guhici u zaposlenosti neizhjezni samo ako se ne dode do ucinaka
kompenzacijske potraznje, a do. nje se moze dod samo holjim postignucem u medunarodnoj trgovini. No, prema projekcijama njihova modela,
"na agregatskoj razini ucinci potraznje ustvari nadoknaduju vazan dio
predvidenog opadanja zaposlenosti." 79 Dakle, vjerojatno je da ce tehnoloska inovacija negativno utjecati na zaposlenost u Njemackoj, ali u prilicno umjerenom stupnju. Medutim, izgleda da su drugi elementi kao makroekonomske politike, konkurentnost i industrijski odnosi, kudikamo
vazniji kao faktori koji odreduju razvoj zaposlenosti.
U SAD-u, najvise navodena studija simulacije hilaje ona koju su 1984.
izveli Leontieff i Duchin kako hi procijenili utjecaj racunala na zaposlenost za razdoblje od 1963. do 2000., koristeCi se dinamicnom matricom
prihoda i rashoda americkoga gospodarstva. 80 UsredotocujuCi se na svoj
intermedijarni scenarij, otkrili su dace se traziti 20 milijuna radnika manje od broja radnika koji hi se morali zaposliti kako hi se ostvario isti prihod, uz istu razinu tehnologije. Ta brojka, prema njihovim proracunima,
oznacava pad od 11,7% u potrehnoj radnoj snazi. Medutim, utjecaj je vrlo razlicit medu industrijama i zanimanjima. Predvida se da ce usluge, a
osobito uredske djelatnosti, dozivjeti vece gubitke radnih mjesta od proizvodnje, zbog masovnog sirenja automatizacije ureda. Uredski radnici i
menedzeri vidjet ce da su njihovi izgledi za zaposljavanje znacajno smanjeni, dok ce za strucnjake znacajno porasti, a ohrtnici i operativci zadrzat ce svoj relativan polozaj u radnoj snazi. Metodologija studije Leontieffa i Duchina hila je, ipak, ostro kritizirana, hudud da se oslanja na hrojne pretpostavke koje, na osnovi ogranicenih studija slucajeva, naglasavaju potencijalan utjecaj kompjutorske automatizacije, pri cemu tehnolosku promjenu ogranicuju na racunala. Osim toga, kako je pokazao
Lawrence, temeljna omaska u ovome i u drugim modelima jest da su
pretpostavili cvrstu razinu konacne potraznje i prihoda. 81 To je upravo
ono sto proslo iskustvo tehnoloske inovacije cini se da odbija kao najvje79 Jedan od najsustavnijih napora u prognoziranju posljedica novih tehnologija na gospodarstvo i zaposlenost bilaje "Metastudija" provedena u Njemackoj u kasnim 1980-ima.
Glavna otkrica prikazana su u Matzner i Wagner (ur.) (1990.). Posebno vidi poglavlje
"Sektorski i makroekonomski uCinci istrazivanja i razvoja na zaposlenost", u: Blazejczak i dr. (1990.: 231).
80 Leontieff i Duchin (1985.)
81 Vidi Cyert i Mowery (ur.) (1987.); Lawrence (1984.)
289
rojatniju hipotezu. 82 Ako gospodarstvo ne raste, oCito je dace tehnologije

koje stede na radu smanjiti kolicinu potrebnog radnog vremena (cak i u
toj pretpostavci za donekle ogranicenu koliCinu- 11,7%). Ali u proslosti
je brza tehnoloska promjena uglavnom hila povezivana sa sirecim trendom koji je povecavanjem potraznje i prihoda stvorio potrebu za vise radnog vremena u apsolutnim brojkama, cak i ako to Cini manje radnog vremena po jedinici prihoda. Medutim, kljucna tocka u novome povijesnom
razdoblju jest dace u medunarodno integriranomu gospodarskom sustavu sirenje potraznje i prihoda ovisiti o konkurentnosti svake gospodarske
jedinice te o njezinu polozaju u danoj institucionalnoj pozadini (takoder
zvanoj nacija). Buduci da ce kvaliteta i proizvodni troskovi, odrednice
konkurentnosti, uvelike ovisiti o inovaciji proizvoda i procesa, vrlo ce vjerojatno brza tehnoloska promjena za danu tvrtku, industriju ili nacionalno gospodarstvo imati kao posljedicu visu, a ne nizu razinu zaposlenosti.
To je u skladu s nalazima studije Younga i Lawsona o uCinku tehnologije
na zaposlenost i prihod u SAD-u izmedu 1972. i 1984.83 U 44 od 79 industrija koje su ispitali, ucinci ustede u radu s novim tehnologijama vise su
nego nadoknadeni vecom konacnom potraznjom, pa je, konacno gledano,
porasla i zaposlenost. Na razini nacionalnih gospodarstava, studije novoindustrijaliziranih zemalja azijskog Pacifika takoder su pokazale dramatican porast u zaposlenosti, osobito u proizvodnji, slijedeCi tehnolosko
napredovanje industrija koje su povecale njihovu medunarodnu konkurentnost.84
Na vise analiticki naCin, razmisljajuCi o empirijskim nalazima u razliCitim europskim zemljama, intelektualni voda "skole regulacije", Robert
Boyer, sazima svoje tvrdnje o tom pitanju u nekoliko kljucnih tocaka: 85
(1)
Ako su sve ostale varijable konstantne, tehnoloska promjena (mjerena gustocom razvojnih istrazivanja) poboljsava produktivnost i
jasno smanjuje razinu zaposlenosti za bilo koju danu potraznju.
Medutim, dobici na produktivnosti mogu se koristiti za smanjenje
relativnih cijena, na taj nacin stimulirajuCi potraznju za dani proizvod. Ako je elasticnost cijena veca od jedan, opadanje u cijeni usporedno s usponom u proizvodnji zapravo ce povecati zaposlenost.
Ako su cijene konstantne, povecanje produktivnosti moze se pretvoriti u stvarnu placu iii povecanje profita. Potrosnja ilili ulaganje
bit ce veCi s naprednom tehnoloskom promjenom. Ako je elasticnost
(2)
(3)
82
83
84
85
Vidi: Laadau i Rosenberg (ur.) (1986.); OECD (1994.b); Lawrence (1984.)

Young i Lawson (1984.)
Rodgers (ur.) (1994.)
Boyer (1990.)
290
(4)
cijena visoka, gubitak zaposlenosti bit ce nadoknaden dodatnom

potraznjom iz starih i novih sektora.
No, kljucanje problem prava kombinacija izmedu inovacije procesa
i inovacije proizvoda. Napreduje li inovacija procesa brze, dogodit
ce se opadanje u proizvodnji, ako su svi drugi faktori jednaki. Ak.o
inovacija proizvoda drzi tempo, novo uvedena potraznja mogla hi
imati kao posljedicu vecu zaposlenost.
Problem s tim elegantnim gospodarskim analizama uvijek je u pretpostavkama: svi drugi faktori nikad nisujednaki. .. Boyer sam priznaje tu Cinjenicu, a zatim ispituje empirijsku odrzivost svoga modela, opet razmatrajuci sirok raspon promjene u razlicitim industrijama i zemljama. lako
su Boyer i Mistral pronasli negativnu povezanost izmedu produktivnosti
i zaposlenosti za OECD kao cjelinu u razdoblju od 1980. do 1986., usporedna Boyerova analiza zemalja OECD-a prepoznala je tri razliCita modela zaposlenosti u podrucjima sa slicnim razinama gustoce razvojnih istrazivanja. 86
(1)
(2)
(3)
U Japanu ucinkovit model masovne proizvodnje i potrosnje mogao

je zaddati porast produktivnosti i zaposlenosti, na osnovi povecane konkurentnosti.
U SAD-u je postojala dojmljiva stopa otvaranja poslova, ali koncentriranjem ili stvaranjem velikog broja nisko placenih poslova niske
produktivnosti u tradicionalnim usluznim djelatnostima.
U Zapadnoj je Europi vecina gospodarstava usla u zacarani krug:
kako hi savladale povecanu medunarodnu konkurenciju, tvrtke su
uvele tehnologije koje stede rad, na taj naCin povecavajuCi prihod,
ali smanjujuci sposobnost stvaranja poslova, osobito u proizvodnji.
Tehnoloska promjena ne povecava zaposlenost. Nakon sto smo uoCili europska obiljezja onoga sto Boyer naziva "naCinom regulacije"
(na primjer, vladine gospodarske politike i poslovne strategije rada
i tehnologije), inovacija ce vjerojatno unistiti zaposlenost u europskom kontekstu. Pa ipak, konkurencija stalno zahtijeva inovaciju.
Studija zaposlenosti kojuje izradio Sekretarijat OECD-a 1994., nakon ispitivanja povijesnih i suvremenih dokaza o povezanosti izmedu tehnologije i zaposlenosti, zakljucila je sljedece:
Iscrpne informacije, uglavnom iz proizvodnog sektora, daju dokaze
da tehnologija stvara poslove. Od 1970. prosirila se zaposlenost u
86 Boyer i Mistral (1988.); Boyer (1988.b)
291
proizvodnji visoke tehnologije, u ostroj opreci sa stagnacijom sektora srednje i niske tehnologije i gubitkom poslova u niskokvalificiranoj proizvodnji - za oko 1% na godinu. Zemlje koje su najbolje prilagodile nove tehnologije i prebacile proizvodnju i izvoz na brzorastuca trzista visoke tehnologije, tezile su stvaranju veceg broja poslova ... Japan je ostvario porast od 4% u zaposlenosti u proizvodnji
u 1970-ima i 1980-ima u usporedbi s porastom od 1,5% u SAD-u. U
istom razdoblju Europska zajednica, u kojoj je izvoz bio sve specijaliziraniji u industrijama razmjerno niskih placa i niske tehnologije, dozivjela je pad od 20% u zaposlenosti u proizvodnji. 87
Ukratko, Cini se da kao opCi trend ne postoji sustavno strukturalna
veza izmedu sirenja informacijskih tehnologija i razvoja razina
zaposlenosti u gospodarstvu kao cjelini. Poslovi se ukidaju, a novi se
otvaraju, ali kvantitativna veza izmedu gubitaka i dobitaka varira medu
tvrtkama, industrijama, sektorima, regijama i zemljama, ovisno o konkurentnosti, strategiji poduzeca, politikama vlada, institucionalnim okruzenjima i relativnom polozaju u globalnoj ekonomiji. Specifican ishod djelovanja izmedu informacijske tehnologije i zaposlenosti uvelike je ovisan o
makroekonomskim faktorima, gospodarskim strategijama i sociopolitickim kontekstima. Sveukupno, projekcije zaposlenosti za zemlje OECD-a
u ranom dvadeset prvom stoljecu predvidaju znacajan porast poslova u
SAD-u i umjeren porast u Japanu i Europskoj zajednici (12 zemalja): za
razdoblje od 1992. do 2005. predviden neto porast poslova trebao bi iznositi 24 milijuna (ukupan porast od 19% u tom razdoblju) u SAD-u; za Japan 4 milijuna (porast od 6%); te za Europsku uniju oko 10 milijuna (porast izmedu 6% i 7%). 88 Medutim, te su prognoze vrlo osjetljive na promjenljivost pretpostavki na kojima su zasnovane (kao sto su migracije i stope participacije radnika). Upravotoje moja tvrdnja. Razvoj razine zaposlenosti nije odreden kako bi proizlazilo iz kombinacije evrstih demografskih podataka i predvidene stope sirenja informacijske tehnologije. Uvelike ce ovisiti o drustveno odredenim odlukama o uporabi tehnologije, politici imigracije, o razvoju obitelji, o institucionalnoj raspodjeli radnog
vremena u zivotnom ciklusu, te o novom sustavu industrijskih odnosa.
Dakle, informacijska tehnologija kao takva ne uzrokuje nezaposlenost, cak i ako jasno smanjuje radno vrijeme po jedinici proizvoda. Ali, u
informacijskom obrascu mijenjaju se vrste poslova, u kvantiteti, u kvaliteti, te u prirodi rada koji se obavlja. Dakle, novi proizvodni sustav zah87 OECD (1994.b: 32)
88 OECD (1994.b). Za siru raspravu o tim podacima i problemima politke povezane s buducnoscu rada i zaposlenosti, vidi Stevens i Michalski (1994.).
292
tijeva novu radnu snagu; oni pojedinci i skupine koji nisu sposohni steCi
informacijske vjestine mogli hi se iskljuCiti iz rada iii spustiti na ljestvici kao radnici. Takoder, huduCi da je informacijska ekonomija i glohalna,
rasprostranjena nezaposlenost koncentrirana u nekim dijelovima stanovnistva (na primjer, francuska mladez) te u nekim regijama (kao sto je
Asturias u Spanjolskoj), mogla hi doista postati prijetnja u podrucju
OECD-a ako se glohalna konkurencija ne ogranici, te ako se ne promijeni
"naein regulacije" odnosa izmedu kapitala i radne snage.
UcvrsCivanje kapitalisticke logike od 1980-ih potaknulo je drustvenu
polarizaciju usprkos napredovanju zanimanja. Ta tendencija nije neizmjenljiva: moze se ispraviti namjernim politikama usmjerenim na uravnotezenje drustvene strukture. Ali prepustene same sehi, snage neobuzdane konkurencije u informacijskoj paradigmi potaknut ce zaposlenost i
drustvenu strukturu k dualizaciji. Konacno, fleksibilnost radnih procesa
i tdista rada koje je uvelo umrezeno poduzece, a omoguCile informacijske
tehnologije, ostavlja duboke posljedice na drustvene odnose proizvodnje
naslijedene od industrijalizma, uvodeCi novi model fleksibilnoga rada i
novi tip radnika: povremeno zaposleni.
Rad i informacijska podjela: povremeno zaposleni

Lindin novi radni iivot nije bez zapreka. Glavna medu njima je
stalna tjeskoba koju izaziva nalaienje sljedeceg posla. Na neki nacin Linda se osjeca izoliranom i ranjivom. Strahujuci da ce biti otpustena, ne ieli da se njezino ime pojavi u ovom clanku.
Ali time sto je sama svoj gospodar, nadoknaduje nesigurnost. Raspored obveza Linda odreduje prema svome sinu. Sama bira svoja
zaduienja. I pionir je nove radne snage.
(Newsweek, 14.lipnja 1993.: 17)
Novi hauk progoni Europu (ne toliko Ameriku i Japan): nastanak drustva
hez posla kao posljedica informacijskih tehnologija u tvornicama, uredima
i uslugama. Medutim, kako se ohicno dogada s baucima u elektronickom
dohu, izhliza izgledaju vise kao tvorevina specijalnih efekata nego zastrasujuca stvarnost. Povijesne pouke, trenutni empirijski dokazi, prognoze za
zaposlenost u zemljama OECD-a, te ekonomska teorija ne daju podrsku
ovim strahovima usprkos holnim prilagodbama u procesu prijelaza na informacijsku paradigmu. Institucije i drustvene organizacije rada Cini se
da igraju vecu ulogu u poticanju otvaranja poslova iii njihova unistenja
293
USPON UMRE:lENOG DRUSTVA
nego sto ima tehnologija. Medutim, iako tehnologija po sebi ne stvara ili
ne unistava zaposlenost, ona duboko mijenja prirodu rada i organizaciju
proizvodnje. Restrukturiranje poduzeca i organizacija, koje omogucuje informacijska tehnologija, a stimulira globalna konkurencija, najavljuje temeljnu preobrazbu rada: individualizaciju radne snage i radnog procesa.
Svjedoci smo preusmjeravanja povijesnog trenda placanja rada i socijalizacije proizvodnje koja je hila prevladavajuca osobina industrijskog doba.
Nova drustvena i gospodarska organizacija zasnovana na informacijskim
tehnologijama usmjerena je na decentralizirano upravljanje, individualizaciju rada te prilagodivanje trzista, na taj naCin segmentirajuCi rad i
fragmentirajuci drustva. Nove informacijske tehnologije istodobno omogucavaju decentralizaciju radnih zadataka i njihova uskladivanje u interaktivnoj mrezi komunikacije u stvarnom vremenu, bilo medu kontinentima
ili izmedu katova iste zgrade. N astanak metoda proizvodnje bez zaliha ide
ruku pod ruku s rasirenim poslovnim praksama podugovaranja, prebacivanja dijela poslova na druge tvrtke, prebacivanja poslova u inozemstvo,
konzultiranjima, smanjivanjima i prilagodivanjima.
Trendovi potaknuti konkurencijom i vodeni tehnologijom u smjeru fleksibilnosti, nalaze se u pozadini trenutne preobrazbe radnih odnosa. Najbrze rastuce kategorije rada jesu privremeni i povremeni rad. U nekim zemljama, kao sto su Italija i Velika Britanija, samozaposljavanje postaje ponovno znacajna sastavnica radne snage. Dakle, u Velikoj Britaniji, kolijevci industrijske revolucije koja je predvodila povijesni proces stalnoga placanja i standardizacije rada, Izvjestaj o radnoj snazi iz 1993. pokazao je da
38% zaposlenog stanovnistva nije stalno zaposleno: velik dio te skupine
tvorili su povremeno zaposleni radnici (85% od kojih su bile zene), koji su
Cinili 23,9% zaposlenog stanovnistva. 89 I OECD i ILO izvjestavaju da je
povremeni rad porastao tijekom 1980-ih u gotovo svim industrijaliziranim
zemljama, penjuCi se za oko 30% po desetljecu kako bi dostigao 50 milijuna radnika, od kojih se 40% nalazilo u Sjevernoj Americi. 90 Izmedu 1979. i
1990. povremenije rad porastao sa 16,4% na 21,8% ukupne zaposlenosti u
Velikoj Britaniji; s 8,2% na 12% u Francuskoj; s 11,4% na 13,2% u Njemackoj; s 15,4% na 17,6% u Japanu; te sa 16,4% na 16,9% u SAD-u. 91
Kako je pokazano u tablici 4.24. (u Dodatku A), samozaposlenost kao
postotak ukupne zaposlenosti uvelike se mijenja u industrijaliziranim
zemljama, u rasponu koji se krece izmedu 9,4% (Kanada) i 29,1% (!tali89 "Pregled nestandardnih poslova", lzvjestaj o industrijskim odnosima i pregledu, br.
565, kolovoz 1994.: 5-14.
90 Robinson (1993.)
91 OECD (1994.b); takoder vidi: Bosch i dr. (ur.) (1994. esp.ll-20).
294
25
20
~ 15
.8
<fl
g_
10
0
Francuska N jemacka
Ital ija
.1980
UK
SAD
Kanada
Japan
.1993
Stika 4.6. Zemlje OECD-a: povremena zaposlenost, 1980.-93. (% u ukupnoj

zaposlenosti)
lzvor: OECD, Pregled zaposlenosti, 7994.; obradili Freeman i Soete (1994.)
ja) u 1990.; privremeni rad je u usponu u Francuskoj i Njemackoj, zemljama s nizim povremenim radom (vidi sliku 4.6.). Ali privremeni rad je
u padu u Velikoj Britaniji (zemlji s velikim brojem povremenih radnika)
te u Italiji (zemlji s velikim brojem samozaposlenih). Ova bi primjedba
mogla navesti na misljenje da sira kategorija "fleksibilnog rada" poprima
razlicite oblike (samozaposlenost, povremeni rad, privremeni rad) ovisno
o fiskalnom i radnom zakonodavstvu odredene zemlje. Dakle, ako u Francuskoj dodamo 1990. samozaposlene (15,0%), povremene radnike (12,0%)
i privremene radnike (najmanje 9,2%), dobivamo postotak nestandardnog oblika zaposlenosti blizu britanske brojke (36,2%)- sto cak i odgovara nekom preklapanju izmedu tih kategorija. Doista, u razdoblju
1983.-1988., dok je stalna zaposlenost varirala u Francuskoj za -1,6%,
povremena je porasla za 36,6%. Slicni podaci za Japan, Njemacku, Italiju i Veliku Britaniju pokazani su u tablici 4.24.
Sto se tice SAD-a, u 1990. statusu samozaposlenih odgovarala je brojka od 10,8% radne snage, povremenih 16,9%, a "ugovornih" ili privremenih oko 2%, sto je ukupno Cinilo 27,9% radne snage, iako se, opet, kategorije u odredertoj mjeri preklapaju. Prema razlieitim procjenama, kontingentna radna snaga bez ikakvih povlastica, i bez sigurnosti posla i karijere, iznosila je 1992. u SAD-u oko 25% radne snage, dok je 1982. taj udio
295
bio 20%. Projekcije za tu vrstu radne snage pokazivale su porast do 35%

americke radne snage u 2000. godini. 92 Prebacivanje dijela poslova na
druge tvrtke, koje su omoguCile on-line transakcije, ne odnosi se samo na
proizvodnju nego sve vise i na usluge. U istrazivanju 1994. godine koje je
obuhvatilo 392 americka poduzeca koja su najbrze rasla, 68% ih je radilo prema podugovoru za usluge isplate, 48% za usluge placanja poreza,
46% za administrativne povlastice, i slicno. 93
Pokretljivost radne snage tice se i nekvalificiranih i kvalificiranih radnika. Iako je sredisnja radna snaga jos uvijek norma u veCini poduzeca,
podugovori i konzultiranje rastuci su oblik dobivanja strucnog posla. Tvrtka nije jedina koja ima korist od fleksibilnosti. Velik broj strucnjaka dodaje svojemu glavnom poslu (stalnom ili povremenom) mogucnosti konzultiranja, sto pomaze i njihovu prihodu i mogucnosti pogadanja. Logika
toga vrlo dinamicnoga radnog sustava djeluje skupa s institucijama rada
svake zemlje: sto su veca ogranicenja ove fleksibilnosti, te sto je veca pregovaracka moe radnickih sindikata, manji ce biti utjecaj na place i povlastice, a tezi ce biti ulazak pridoslica u sredisnju radnu snagu, ogranicavajuCi na taj naCin otvaranje radnih mjesta.
Iako drustveni troskovi fleksibilnosti mogu biti visoki, sve brojnija istrazivanja isticu preobrazajnu vrijednost novih aranzmana rada za drustveni zivot, a osobito za poboljsane odnose u obitelji, te vecu jednakost izmedu spolova. 94 Britanski istrazivac P. Hewitt95 izvjestava o rastucoj razliCitosti formula i rasporeda rada te o potencijalu koji nudi podjela rada
izmedu onih koji su trenutno stalno zaposleni i onih koji se jedva mogu
smatrati zaposlenima, a zive u istom kucanstvu. Konacno, tradicionalni oblik rada, zasnovan na stalnoj zaposlenosti, jasno odredenim
zadacima zanimanja i obrascu karijere u zivotnom ciklusu, polako ali sigurno blijedi.
Japanje drukCiji, iako ne onoliko koliko promatraci obicno misle. Bilo
koji analiticki okvir koji je usmjeren na objasnjavanje novih povijesnih
trendova u organizaciji rada, te njihov utjecaj na strukturu zaposlenosti,
mora odgovarati ''japanskoj iznimnosti": to je previse vazna iznimka da
hi se ostavila po strani kao neobicnost za komparativnu teoriju. Stoga
razmotrimo to pitanje u nekoliko pojedinosti.
U svibnju 1995., usprkos toboznjoj stagnaciji nakon produzene recesije
koja je zapocela 1991., japanska stopa nezaposlenosti, iako je u posljednja
92 Jost (1993.)
93 Marshall (1994.,
94 Bielenski (ur.) (1994.); za drustvene probleme povezane s povremenim radom, vidi:
Warme i dr. (ur.) (1992.)
95 Hewitt (1993.). Ovu zanimljivu studiju osobito su navodili Freeman i Soete (1994.)
296
dva desetljeca dostigla rekordno visoku razinu, nalazila se jo uvijek na

niskih 3,2%. Doista, glavna brigajapanskih planera radajest potencijalan
manjakjapanskih radnika u buducnosti, zbog starenja demografskog sastava stanovnistva i japanskog opiranja stranoj imigraciji. 96 Osim toga, sustav Chuki Kayo, koji jamci dugorocnu zaposlenost sredisnjoj radnoj snazi
velikih poduzeca, iako se nalazi pod pritiskom, nije u opasnosti da bi mogao biti unisten u kratkom roku. Dakle, cini se da japanska iznimnost ne
odgovara opcem trendu prema fleksibilnosti tdista radne snage i individualizaciji rada koji obiljezavaju druga informacijska, kapitalisticka drustva.97 Ustvari, tvrdim da, iako je Japan uistinu stvorio vrlo originalan sustav industrijskih odnosa i postupaka zaposljavanja, u posljednjaje dva desetljeca strukturalni trend toga sustava fleksibilnost, te ona raste uz
preobrazbu tehnoloske osnove i strukture zanimanja. 98
Japanska struktura zaposlenosti obiljezena je izvanrednom unutarnjom raznolikoscu, kao i slozenim modelom tekuCih situacija koje se opiru. uopcavanju i standardizaciji. Sarna definicija Chuki Kayo sustava trebala bi se precizirati. 99 Za veCi dio radnika pod tim sustavom to jednostavno znaCi da mogu raditi do mirovine u istom poduzecu, u normalnim
okolnostima, kao stvar obicaja, a ne prava. Ta praksa zaposlenosti ustvari je ogranicena na velika poduzeca (ona s vise od 1000 zaposlenih), te se
u veeini slucajeva tice samo sredisnje radne snage koja se uglavnom sastoji od muskaraca. Osim svojih redovitih radnika, poduzeca takoder zaposljavaju najmanje tri razlicite vrste radnika: povremene radnike, privremene radnike, te radnike koje je tom poduzecu poslalo drugo poduzece,
ili agent koji se bavi novacenjem ("dopremljeni radnici"). Nijedna od tih
kategorija nema siguran posao, mirovinske povlastice niti pravo na primanje uobicajenih godisnjih bonusa koji nagraduju produktivnost i odanost poduzecu. Osim toga, vrlo cesto radnici, osobito stariji muskarci, bivaju premjesteni na druge poslove u drugim poduzeCima unutar iste korporacijske skupine (Shukko). To ukljucuje praksu razdvajanja ozenjenih
muskaraca od njihovih obitelji (Tashin-Funin) zbog teskoca pronalazenja
smjestaja i, u vecini slucajeva, zbog opiranja obitelji da premjesta djecu
u druge skole usred skolovanja. Tashin-Funin navodno odgovara udjelu
oko 30% zaposlenih u menedzmentu. 100 Nomura procjenjuje da se sigurnost dugorocnih poslova u istom poduzecu odnosi samo na treCinu japan96
97
98
99
100
NIKKEIREN (1993.)
Kumazawa i Yamada (1989.)
Kuwahara (1989.)
lnoki i Higuchi (ur.) (1995.)
Skupina autora (1994.)
297
skoga zaposlenog stanovnistva, ukljucujuCi zaposlene u javrrom sektoru.101 Joussaud daje slicnu procjenu. 102 Osim toga, trajnost i sigurnost
namjestenja vrlo je promjenljiva, cak i za muskarce, ovisno o starosti,
stupnju kvalificiranosti, te veliCini poduzeca. Tablica 4.25. (u Dodatku A)
daje sliku profila Chuki Kayo 1991.-2.
Kljucna tocka u ovoj strukturi trzista rada odnosi se na definiciju povremenog. Prema vladinoj definiciji radnog statusa, "povremeni" radnici
su oni koje poduzece takvima smatra. 103 U stvari, oni rade gotovo puno
radno vrijeme (6 sati dnevno, u usporedbi sa 7,5 sati za redovite radnike), iako je njihov broj radnih dana u mjesecu tek nesto manji nego za redovite radnike. No, oni primaju u prosjeku oko 60% place redovitih radnika, te oko 15% godisnjeg bonusa. Sto je jos vaznije, nemaju sigurnost
posla, pa bivaju otpustani i primani kako poduzecu odgovara. Povremeni
i privremeni radnici omogucuju onu potrebnu fleksibilnost radne snage.
Njihova ulogaje znatno povecana od 1970-ih kadaje naftni sok potaknuo
veliko gospodarsko restrukturiranje u Japanu. U razdoblju od 1975. do
1990. broj povremenih radnika porastao je 42,6% za muskarce te 253%
za zene.
Doista, zene cine dvije treeine povremenih radnika. Zene su kvalificirani, prolagodljivi radnici koji daju fleksibilnost japanskoj praksi upravljanja radom. Ovo je ustvari stara praksa u japanskoj industrijalizaciji.
Godine 1872. Meijijeva vlada je novaCila zene za rad u tekstilnoj industriji u nastajanju. Pionir u tome bila je Wada Ei, kCi samuraja iz Matsuhira, koja je otisla raditi u predionicu svile u Tomioki, nauCila tehnologiju i pomagala u obucavanju zena u ostalim predionicama. Godine 1899.
zene su saCinjavale 70% radnika u valjaonicama, te su brojno nadjacale
muskarce u zeljezarama. Medutim, u vrijeme krize, obicno bi se otpustale zene, dok bi se muskarci zadrzavali sto je duze moguce, naglasavajuCi
njihovu ulogu kao hranitelja obitelji. U posljednja tri desetljeca taj se povijesni model podjele rada prema spolu nije bas promijenio, iako je Zakon
o jednakim mogucnostima iz 1986. ispravio neke od vrlo izrazitih zakonskih diskriminacija. Zensko sudjelovanje u radnoj snazi 1990. sa 61,8%
(u usporedbi s 90,2% za muskarce), nizeje od onog u SAD-u, ali slicno Zapadnoj Europi. No, njihov se radni status mijenja s dobi i bracnim stanjem. Dakle, 70% zena zaposlenih u uvjetima otprilike slicnima za muskarce (sogoshoku) ima manje od 29 godina, dokje 85% povremeno zaposlenih udano. Zene masovno ulaze u radnu snagu u ranim dvadesetima,
101 Nomura (1994.)
102 Joussaud (1994.)
103 Shinotsuka (1994.); Skupina autora (1994.)
298
1'RA.NSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI
prestaju raditi nakon sto se udaju kako bi mogle podizati djecu, a poslije
se vracaju u radnu snagu kao povremeno zaposlene. Tu strukturu zenskog ciklusa zaposlenosti potice japanski porezni zakon, koji zenama cini pogodnijim da obiteljskom prihodu pridonose razmjerno malim dijelom
nego da zaraduju drugu placu. Stahilnost japanske patrijarhalne ohitelji,
s niskom stopom rastava i razvoda te snaznom medugeneracijskom solidarnoscu,104 drzi zene i muskarce na okupu u istom kucanstvu, izhjegavajuCi polarizaciju drustvene strukture kao rezultat toga ocitog modela
dvojnog trzista rada. Neohrazovana omladina i stariji radnici malih i
srednjih poduzeca Cine drugu skupinu koja odgovara ovom segmentu nesigurnih zaposlenika, Cije je granice tesko odrediti zhog nejasnoce radnog
statusa u japanskim mrezama poduzeca. 105 Slika 4.7. pokusava shematski prikazati slozenost japanske strukture trzista rada.
Cini se da je Japan neko vrijeme primjenjivao dvojnu logiku trzista
radne snage koja se siri i u gospodarstvima Zapada. Takvim naCinom
komhinirale su se povlastice pripadnosti sredisnjoj radnoj snazi s fleksihilnoscu tdista periferne radne snage. Prva je hila osnovna jer je jamcila drustveni mir kroz suradnju izmedu menedzmenta i sindikata poduzeca, buduCi da je povecala produktivnost gomilanjem znanja u poduzecu, i
hrzo se prilagodivala novim tehnologijama. Druga je omoguCila hrzu
reakciju na promjene u potraznji radne snage, kao ina prijetnje konkurencije iz inozemne proizvodnje u 1980-ima. U 1990-ima, brojke za stranu imigraciju i dnevne radnike pocele su rasti, sto je na taj nacin uvelo
dodatan izhor i fleksihilnost u nize kvalificirane slojeve radne snage.
Sveukupno, cinilo se da su japanske tvrtke stekle sposohnost savladavanja konkurencijskog pritiska preohucavanjem sredisnje radne snage i dodavanjem tehnologije, pri cemu su uvecale brojnost fleksibilne radne snage, kako u Japanu, tako i u njihovim glohaliziranim mrezama proizvodnje. Medutim, huduci da seta praksa rada u osnovi oslanja na podredenost visokoobrazovanih japanskih zena, koja nece dovijeka trajati, moja
je pretpostavka da je samo pitanje vremena kada ce se skrivena fleksihilnost japanskog trzista radne snage prosiriti i na sredisnju radnu snagu,
stavljajuCi u pitanje ono sto su hili najcvrsCi i najproduktivniji odnosi u
sustavu radne snage kasnoga industrijskog doha.l 06
Dakle, na kraju mozemo zakljuciti da doista postoji temeljna preohrazha rada, radnika i radnih organizacija u nasim drustvima, ali se ona
ne moze obuhvatiti tradicionalnim kategorijama zastaijelih rasprava o
104 Gelb i LiefPalley (1995.)
105 Takenori i Higuchi (1995.)
106 Kuwahara (1989.); Whitaker (1990.)
299
0
0
StuP.anj
kvalificiranost1
V1sok
radn1c1 s
posebmm
VJe5tu1ama
SrednJI
obucem/
kvalif1c1ranl
radn1c1
N1zak
radn1c1 s
malo
obuke
Stalno zaposleni
(s povlasbcama):
Profesionalni menedieri:
trazen1 strucnJaCI/
menedzen
u tvrtk1 obucen1 1
(trapn/
promaknut1 radniCI
pnvremen1
premJe5taJ)
(promaknuce)
I
kvahf<wana stalna
Kvalificirana radna snaga:
radna snaga 1z
podruzn1ca (trapn/
u tvrtk1 obucem 1
promaknut1
,
pnvremem
radmc
(promaknuce)
1
premJestaJ)
I
Nekvalificirana radna snaga:
profes1onalna/
menedzerska
stalna radna snaga
1z podruzmca
_jj.
Vanjsko trziste rada
Unutarnje trziste rada
Keiretsu triiste rada
Nestalni, strucnjaci
(bez povlastica):
strucnpCI pod ugov
nekad um1r 1zvr d1r
do~remlJeni struc ~~
ag nc za pnv zapos
,._
radnJCI kOJI
miJenJaJu poslove
radniCI kOje sa!JU
agenc11e
stram strucnpc1
g
>tl
radniCI kOJI
n1su promak
d1plomant1 bez
mog,ucnost1
obucavanJa
+
I
nov1
d1plomant1
kojl se trebaJU
obuc.atl
nov1 d1plomant1
z0
Nestaln\ nekvalificirana
rad. sn. ( ez povlastica):
povremem radmc1
pnvremem radn1c1
dopremiJenl radmc1
radn1c1 nakon
m1rovme
,.
domaCJce
student1 (kol traze
povremene pnvremene poslove)
stanJI radn1c1
(nakon m1rovme)
stranc1 (kval1f1c1ran1, polukvalifJCIran1, nekvalif1c)
S!lka 4 7 Japansko trz1ste radne snage u posi!Jeratnom razdoblju

/zvor Obradro Yuko Aoyama, zasnovano na rnformaciJama Japanske AgencrJe za gospodarsko planrranje,
Ca1koku;m rodosha to shaka1 no shmro, 1989, str 99 slrka 4 1
~~
0
0
0
g
~
"kraju rada" ili "dekvalificiranju radne snage". PrevladavajuCi model rada u novoj ekonomiji, zasnovanoj na informatici, jest onaj sredisnje radne snage, koju Cine informaticki menedzeri i oni koje Reich naziva "simbolicki analiticari", te raspoloiiva radna snaga koja se moze automatizirati ilili zaposlitilotpustitilprebaciti u inozemstvo, ovisno o trzisnoj potraznji i troskovima rada. Osim toga, umrezen oblik poslovne organizacije omogucuje prebacivanje poslova na druge tvrtke i podugovaranje kao
oblike vanjske radne snage u fleksibilnoj prilagodbi trzisnim uvjetima.
Analiticari su ispravno razlikovali razliCite oblike fleksibilnosti u placama, geografskoj pokretljivosti, statusu zaposlenosti, ugovornoj sigurnosti
i obavljanju zadataka, medu ostalima. 107 Cesto su svi ti oblici zajedno izmijesani u strategiji koja je sama sebi svrha, kako hi se prikazalo kao
neizbjezno ono sto je ustvari poslovna iii politicka odluka. No, is tina je da
sadasnji tehnoloski trendovi poticu sve oblike fleksibilnosti, pa ce se izostankom specificnih sporazuma o stabiliziranju jedne ili nekoliko razlicitih dimenzija rada, sustav razviti u uopcenu fleksibilnost s vise aspekata za radnike i uvjete rada. Ta je preobrazba potresla nase institucije na
taj naCin da je unijela krizu u odnose izmedu rada i drustva.
Informacijska tehnologija i restrukturiranje odnosa

izmedu kapitala i rada: drustveni dualizam ili
fragmentirana drustva?
Sirenje informacijske tehnologije u gospodarstvu ne potice izravno nezaposlenost i dugorocno bi moglo otvoriti dodatne poslove. Preobrazba menedzmenta i rada u vecoj mjeri unapreduje strukturu zanimanja u kojoj
povecava broj niskokvalificiranih poslova. Rastuca globalna trgovina i
ulaganje sami po sebi nisu faktori koji uzrokuju uklanjanje poslova i pogorsanje uvjeta rada na Sjeveru, pri cemu pridonose stvaranju milijuna
poslova u novoindustrijalizirajucim zemljama. A ipak je proces povijesnog prijelaza na informacijsko drustvo i globalnu ekonomiju obiljezen rasirenim pogorsanjem uvjeta zivota i rada za radnu snagu. 108 To pogor8anje poprima razlicite oblike u razliCitim kontekstima: uspon strukturalne nezaposlenosti u Europi; opadanje stvarnih placa, porast nejednakosti, nesigurnost poslova u SAD-u; premala zaposlenost i sve veca segmen107 Freeman i Soete (1994.)
108 Harrison (1994.); ILO (1994.)
301
tacija radne snage u Japanu; informatizacija i smanjivanje novoukljucene urbane radne snage u industrijalizirajuCim zemljama, te sve veca
marginalizacija poljoprivredne radne snage u stagnirajuCim, nerazvijenim gospodarstvima. Kako je vee pokazano, ti trendovi ne proizlaze iz
strukturalne logike informacijskog obrasca, ali su posljedica sadasnje
restrukturacije odnosa izmedu kapitala i rada, potpomognute novim organizacijskim oblikom, umrezenim poduzecem. Osim toga, iako je potencijal informacijskih tehnologija istodobno mogao omoguCiti vecu produktivnost, visi zivotni standard i vecu zaposlenost, kada se odredeni tehnoloski izbori jednom naCine, tada su tehnoloske putanje "zakljucane", 109 a
informaticko drustvo hi moglo istodobno postati dvojno drustvo (bez tehnoloske ili povijesne potrebe da to bude).
Alternativni pogledi koji prevladavaju u OECD-u i MMF-u i vladinim
krugovima u velikim zemljama Zapada pokazivali su da su uoceni trendovi povecane nezaposlenosti, premale zaposlenosti, nejednakosti prihoda, siromastva i drustvene polarizacije u cjelini posljedica neodgovarajuCih kvalifikacija, koju je pogorsao nedostatak fleksibilnosti na tr:listima
radne snage.11 Prema tim pogledima, iako je struktura zaposlenostilzanimanja napredovala u smislu obrazovnog sadrzaja kvalifikacija potrebnih za informacijske poslove, radna snaga nije sposobna za nove
zadatke ili zbog niske kvalitete obrazovnog sustava ili zbog neprimjerenosti tog sustava da proizvodi potrebne nove kvalifikacije za strukturu
zanimanja u nastajanju. 111
U svom izvjestaju istrazivackom institutu ILO-a, Carnoy i Fluitman
izlozili su taj siroko prihvacen pogled razornoj kritici. N akon opseznog
pregledavanja literature i dokaza o povezanosti izmedu kvalifikacija, zaposlenosti i placa u zemljama OECD-a, oni zakljucuju:
Usprkos oCiglednu slaganju o predmetu sto se tice ponude i neodgovarajuCih kvalifikacija, pruzeni dokazi posve su nesigurni, osobito glede poboljsanog obrazovanja i boljeg i veceg obucavanja koji hi
dali Ijesenje ili za problem otvorene nezaposlenosti (Europa) ili za
problem raspodjele placa (SAD). Znatno je uvjerljivije, tvrdimo, da
hi bolje obrazovanje i vise obucavanja dugorocno pridonijelo vecoj
produktivnosti i visim stopama gospodarskoga rasta. 112
109 Arthur (1989.)
110 Ovo je pogled kojije obicno svojstven Alanu Greenspanu, predsjedniku Americkog odbora za federalne rezerve, te MMF -u i drugim strucnim medunarodnim krugovima.
Za gospodarsku raspravu koja razraduje ovu postavku, vidi: Krugman (1994.); te
Krugman i Lawrence (1994.)
111 Cappelli i Rogovsky (1994.)
112 Carnoy i Fluitman (1994.)
302
3
2
~
....0
....
~
0,4
V>
0
0..
0
-1
-2
-1,8
-3
1947.-67.
1967.-73.
1973.-9.
1979.-89.
1989.-93.
Stika 4.8. SAD: godisnji porast prosjecnoga obiteljskog prihoda 1947.-1993.

Podaci za 1989. i 1993. revidirani su na osnovi vrijednosti popisa
stanovnistva iz 1990.
lzvor: Ured za statistiku SAD-a (1994.); obradili Mishel i Bernstein (1994.)
U istom smislu, David Howell je pokazao za SAD da, iako je postojala povecana potraznja za visim kvalifikacijama, ona nije uzrok znacajnog opadanja u prosjecnim placama za americke radnike izmedu 1973. i 1990.
(pad s tjedne place od 327 US$ na 265 US$ 1990., mjereno u dolarima iz
1982.). Niti je mjesavina kvalifikacija izvor povecanja nejednakosti prihoda. Howell u svojoj studiji, koju je izradio u suradnji s Wolffom, pokazuje da, iako je udio niskokvalificiranih radnika u SAD-u u padu po industrijama, porastao je u njima udio niskoplacenih radnika. Nekoliko
studija takoder pokazuje da se visoke kvalifikacije traze, iako ih ne nedostaje, ali visoke kvalifikacije nuzno ne znace vece place. 113 Dakle, u
SAD-u, iako je uoceno opadanje stvarnih placa za one s najnizim obrazovanjem, place fakultetski obrazovanih takoder su stagnirale izmedu
1987. i 1993.114
Izravna posljedica gospodarske restrukturacije u SAD-u jest da je u
1980-ima i 1990-ima obiteljski prihod opao (vidi sliku 4.8.). Place i uvje113 Howell (1994.); Howell i Wolff (1991.); Mishel i Teixeira (1991.)
114 Centar za budzetske i politicke prioritete, Washington D.C., naveo New York Times, 7.
listopada 1994: 9; takoder vidi: Murphy i Welch (1993.); Bernstein i Adler (1994.)
303
ti zivota nastavili su opadati u 1990-ima usprkos jakom gospodarskom

oporavku 1993. 115 Studija americkog Biroa za popis stanovnistva iz
1994. 116 pokazala je da je - usprkos znacajnom gospodarskom rastu za
gospodarstvo kao cjelinu (3%), te prosjecnom porastu prihoda po stanovniku od 1,8%- prihod prosjecnog kucanstva 1993. opao za 1% u usporedbi s 1992. Od 1989. do 1993. tipicno americko kucanstvo izgubilo je 7% godisnjeg prihoda. Postotak Amerikanaca is pod granice siromastva takoder
je porastao 1993. na 15,1% (s 13,1% 1989.), a nejednakost prihoda nastavila je rasti na rekordne razine: 1993. gornja petina americkih kucanstava zaradila je 48,2% ukupnog prihoda, dok je donja petina zaradila 3,6%,
naglasavajuci model nejednakosti u placama uspostavljen u 1980-ima.
Prema Thurowu (1995.: 78), prosjecna placa za muskarce sa stalnim paslorn pocelaje opadati 1973., au 20 je godina opala s 34.048 US$ na 30.407
US$. U istom razdoblju, 1973.-93., zarade gornjih 20% stabilno su rasle,
a stvaran ukupan domaCi proizvod po glavi stanovnika porastao je za
29%. Istodobno, place zena odrzavale su obiteljski prihod, ali su do kasnih 1980-ih i one pocele padati u stvarnim brojkama, sto je dovelo do pada prihoda kucanstva. Do ranih 1990-ih gornjih 1% stanovnistva posjedovalo je 40% ukupne efektive, sto je dvostruka vrijednost u usporedbi sa
1970-ima, te negdje na istoj razini kasnih 1920-ih, prije progresivnog oporezivanja. Prikaz iznenadujuce progresije nejednakosti prihoda u SAD-u
daje slika 4.9. Osim toga, pola stoljeca nakon sto je Gunnar Myrdal
ukazao na "americku dilemu", Martin Carnoy je u snaznoj najnovijoj
knjizi zabiljezio da rasna diskriminacija i dalje povecava drustvenu nejednakost, sto pridonosi marginalizaciji velikoga dijela americkih etnickih manjina.m
Iako je Amerika ekstreman primjer nejednakosti prihoda i opadanja
stvarnih placa medu industrijaliziranim nacijama, njezin razvoj je znacajan buduCi da predstavlja model fleksibilnog trzista radne snage na koji cilja veCina europskih nacija, a pogotovo europska poduzeca. 118 A drustvene posljedice toga trenda slicne su u Europi. Tako je u siroj okolici
Londona izmedu 1979. i 1991. stvarno raspolozivi prihod kucanstava u
najnizoj desetini raspodjele prihoda opao za 14%, a omjer stvarnog prihoda najbogatije desetine u odnosu prema najsiromasnijoj gotovo se udvostrucio u posljednjem desetljecu, s 5,6 na 10,2. 119
115
116
117
118
119
304
Mishel i Bemstein (1994.)

Naveo New York Times, 7. listopada 1994. Takoder vidi: Newman (1993.)
Camoy (1994.)
Sayer i Walker (1992.)
Lee i Townsend (1993.: 18-20)
80
62,9
-4,6
-20
-4,1
-0,8
"' '"0"'c -....."'c t:.c"' .;:::;"'c

"'c0 -Q)"'c "'ooc
..... .;:::;
::l
'"0 0.
"t:l
Q)
0.
Q)
Q)
..... 0.
\1\
Q)
Q)
>U 0.
~~
~~
~..--
L1")
'U 0
Q)
'~
"t:l
Q)
Vl
Vl
...r:::
~u
Q)
0~
'<:!"
...r:::
~u
Q)
"t:l
"t:l
V\
Vi
Q)
~
0
..--
Q)
Stika 4.9. SAD: porast prihoda, u gornjoj petini i po petinama, 1980.-89.

lzvor: Americki ured za kongresni budzet (1991.), sakupili Mishel i
Bernstein (1994.).
Nova ranjivost radne snage u uvjetima neogranicene fleksibilnosti ne

odnosi se samo na nekvalificiranu radnu snagu. Sredisnja radna snaga,
iako bolje placena i stabilnija, podlozna je mobilnosti skraCivanjem razdoblja radnog staza u kojemu su strucnjaci primani u srediste svijeta poduzetnistva. U americkom biznisu, donja crta u 1990-ima jest pravilo
50/50: oni koji su stariji od 50 godina i zaraduju preko 50.000 US$ imaju
poslove koji su prvi na redu za bilo kakvo potencijalno smanjivanje. 120
Logika toga modela vrlo dinamicnog trzista radne snage djeluje skupa sa specificnostima institucija za rad u svakoj zemlji. Tako, studija njemackih radnih odnosa pokazuje da je smanjenje radne snage kao posljedica uvodenja kompjutorizirane opreme u 1980-ima bilo obrnuto proporcionalno s razinom radnicke zastite koju su ostvarili sindikati u odredenoj industriji. S druge strane, tvrtke s visokim razinama zastite takoder
su bile one s najvecom promjenom u inovaciji. Ta studija pokazuje da ne
postoji nuzno sukob izmedu napredovanja tehnoloske osnove tvrtke i
zadrzavanja veCine radnika, uglavnom putem preobucavanja. Te su tvr120 Byrne (1994.)
305
tke takoder one s najvisim stupnjem udruzivanja u sindikate. 121 Studija

koju je proveo Harley Shaiken o japanskim automobilskim poduzeCima u
SAD-u, te pogonu automobilske tvrtke Saturn u Tennesseeju, dolazi do
slicnih zakljucaka, koji pokazuju uCinkovitost radnickog utjecaja i sudjelovanja sindikata u uspjesnom uvodenju tehnoloskih inovacija, pri cemu
su ogranicili gubitak radne snage. 122
Razlika koju smo pokazali izmedu SAD-a i Europske unije objasnjena
je institucionalnom raznolikoscu. U SAD-u drustvena restrukturacija
poprima oblik pritiska na placu i uvjete rada. U Europskoj uniji, gdje institucije rada bolje brane svoje povijesno osvojene polozaje, konacni rezultat je povecana nezaposlenost, zbog ogranicenog ulaza mladih radnika i zbog ranog odlaska radne snage najstarijih ili onih koji su uhvaceni
u nekonkurentnim sektorima i tvrtkama. 123
Industrijalizirajuce zemlje, pak, u najmanje tri desetljeca imale su
model rasclanjen izmedu formalnoga i neformalnog trzista radne snage,
sto odgovara fleksibilnim oblicima koje siri nova tehnoloska/organizacijska paradigma u zrelim gospodarstvima. 124
Zasto i kako se ta restrukturacija odnosa izmedu kapitala i rada dogodila u osvit informacijskog doba? Proizaslaje iz povijesnih okolnosti, tehnoloskih mogucnosti i gospodarskih imperativa. Kako bi se preusmjerila
nestasica profita, ada sene potakne inflacija, nacionalna gospodarstva i
privatne tvrtke djelovale su na troskove radne snage od ranih 1980-ih ili
povecanjem produktivnosti bez stvaranja poslova (Europa) ili snizavanjem troskova mnostva novih poslova (SAD). Radnicki sindikati, glavna
prepreka jednostrane strategije restrukturacije, bili su oslabljeni zato sto
se nisu znali prilagoditi kako bi zastupali nove vrste radnika (zene, mladez, imigrante), djelovali na novim radnim mjestima (uredima privatnog
sektora, industrijama visoke tehnologije), te u novim oblicima organizacije (umrezeno poduzece u globalnim razmjerima). 125 Kada je to bilo potrebno, politicki uvedene ofenzivne strategije potpomogle su povijesne/strukturalne trendove koji su radili protiv sindikata (na primjer, Reagan u nadzoru zracnog prometa, Thatcher u odnosu prema rudarima u
ugljenokopima). Ali cak su i socijalisticke vlade u Francuskoj i Spanjolskoj pocele mijenjati uvjete trzista rada, tako da su oslabljivale sindika121
122
123
124
125
306
Warnken i Ronning (1990.)

Shaiken (1993., 1995.)
Bosch (1995.)
Partes i dr. (1989.); Gereffi (1993.)
Za procjene opadanja tradicionalnih sindikata u novim gospodarskim/tehnolo~kim
uvjetima, vidi: Carnoy i dr. (1993.a); takoder vidi: Gourevitch (ur.) (1984.); Adler i Suarez (1993.).
te, kada su im pritisci konkurencije otezali da ostro krenu od novih pravila menedzmenta globalne ekonomije.
Ono sto je omoguCilo povijesno preokretanje odnosa izmedu kapitala i
rada bilaje upotreba mocnih informacijskih tehnologija i organizacijskih
oblika koje je proizveo novi tehnoloski medij. Sposobnost okupljanja i rasprsenja rada na specificnim projektima i zadacima bilo gdje u svijetu, u
bilo koje vrijeme, stvorila je mogucnost oblikovanja virtualnog poduzeca
kao funkcionalne cjeline. Otada je bilo pitanje kako nadjacati institucionalni otpor razvoju takve logike i/ili dobivanje dozvole od radne snage i
sindikata pod potencijalnom prijetnjom virtualizacije. Izvanredan porast
u fleksibilnosti i prilagodljivosti koji su omogucile nove telfnologije suprotstavio je krutost radne snage mobilnosti kapitala. Slijedio je nemilosrdan pritisak na stvaranje sto fleksibilnijeg doprinosa radne snage. Produktivnost i profitabilnost su povecane, ali je radna snaga izgubila institucionalnu zastitu i postala sve ovisnija o pojedinacnim uvjetima pogadanja u stalno promjenljivu tdistu rada.
Drustvo se podijelilo, kako se to obicno i dogada u ljudskoj povijesti,
na pobjednike i gubitnike beskrajnog procesa pojedinacnoga, nejednakog
pogadanja. Ali ovaj put bilo je malo pravila o tome kako pobijediti i kako
izgubiti. Kvalifikacije nisu bile dovoljne, buduCi da je proces tehnoloske
promjene ubrzao tempo, stalno mijenjanjuCi definiciju prikladnih vjestina. Biti pripadnikom korporacije, ili cak pojedinih zemalja, nije vise povlastica, zato sto je uznapredovala globalna konkurencija nastavila preuredivati promjenljivu geometriju rada i trzista. Nikada rad nije bio vise
u sredistu procesa ostvarivanja vrijednosti. Ali nikada do sada nisu ni
radnici (bez obzira na njihove vjestine) hili ranjiviji na organizaciju, buduCi da su postali slabi pojedinci, dani u zakup fleksibilnoj mrezi, kojihje
polozaj nepoznat i samoj mrezi.
Dakle, na povrsini, drustva su postala/postaju dualizirana, sa znacajnim vrhom i znacajnim dnom na oba kraja strukture zanimanja, pa je na
taj naCin smanjena sredina, na tempo i veliCinu koji ovise o polozaju svake zemlje u medunarodnoj podjeli rada i njezinoj politickoj klimi. Ali u
dubini drustvene strukture u nastajanju, informacijski rad je potaknuo
jos temeljniji proces: dezagregaciju radne snage, koja najavljuje umrezeno drustvo.
307
DODATAKA:
Statisticke tablice za cetvrto poglavlje
309
c.:>
~
Tablica 4.1. Sjedinjene Americke Drzave: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
lndustrija
1920.
1930.
(a) 1920.-70.
1940.
1950.
I. Ekstraktivl')a
28,9
26,3
2,6
25,4
22,9
2,5
21,3
19,2
2,1
II. Preradivacka
gradevinska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
teksti I
metal
strojevi
kemijska
mjesovita proizvodnja
32,9
31,6
6,5
0,6
24,5
2,3
4,2
7,7
Ill. Di~.tribucijske usluge
18,7
7,6
po~oprivreda
ru arstvo
eljVOZ
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
IV. Proizvodne usluge
bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
inzenjerin&
racunovo stvo
mjesovite poslovne usluge
pravne usluge
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
11,1
1,3
9,0
19,6
6,0
1,0
12,6
1\
1\
2,8
3,2
1,3
1,1
0,6
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1991.
1970.
1970.
14,4
12,7
1,7
8,1
7,0
1,1
4,5
3,7
0,8
4,6
3,7
0,8
4,5
3,6
1,0
4,0
3,1
0,9
3,5
2,8
0,6
3,5
2,9
0,6
29,8
4,7
1,2
23,9
2,7
2,0
2,9
2,4
1,5
11,8
33,9
6,2
1,4
26,2
2,7
2,2
3,6
3,7
1,7
12,3
35,9
6,2
1,4
28,3
3,1
3,3
3,9
7,5
1,8
8,7
33,1
5,8
1,4
25,9
2,0
3,0
3,3
8,3
1,6
7,7
33,0
6,0
1,1
25,9
1,9
1,3
3,1
5,1
1,5
12,9
29,6
6,2
1,2
22,2
1,9
0,8
2,7
5,2
1,6
10,0
27,2
6,5
1,2
19,5
1,7
0,7
2,0
4,5
1,3
9,4
25,6
6,5
1,1
18,0
1,6
0,6
1,8
3,8
1,3
8,9
24,7
6,1
1,1
17,5
1,5
0,6
1,7
3,7
1,3
8,6
20,4
4,9
0,9
2,7
11,8
22,4
5,3
1,2
3,5
12,3
21,9
4,4
1,3
3,6
12,5
22,3
3,9
1,5
4,1
12,8
22,4
3,9
1,5
4,0
12,9
21,0
3,7
1,5
3,9
11,9
20,9
3,5
1,5
4,1
11,9
20,6
3,5
1,3
3,9
11,8
20,6
3,6
1,4
4,0
11,7
4,6
1,1
1,2
1,1
1,3
4,8
1,1
1,4
1,0
0,2
0,2
0,6
0,4
6,6
1,6
1,7
1,0
0,3
0,3
1,2
0,5
8,5
2,6
1,8
1,0
0,4
0,4
1,8
0,5
8,2
2,2
1,8
1,0
0,4
0,4
1,8
0,5
10,5
2,6
1,9
1,6
0,6
0,5
2,6
0,8
12,7
2,9
1,9
1,7
0,7
0,5
4,0
0,9
14,0
2,9
2,1
1,8
0,7
0,5
4,9
1,0
14,0
2,8
2,1
1,8
0,7
0,6
5,0
1,1
1\
0,1
(b) 1970.-1991.
7990.
1980.
1985.
1960.
1\
1\
V. Drustvene usl1re
medicinske, z ravstvene usluge
bolnicke usluge
obrazovan~e
socijalna s rb, vjerske usluge
neprofitne orftanizacije
postanske us uge
vlada
mjesovite drustvene usluge
VI. Osobne usluge
domace usluge
hotelijerstvo
ugostiteljstvo
usluge popravaka
braonica
ri~ac, saloni za uljepsavanje
za ava
mjesovite osobne usluge
Ukupno
8,7
1\
1\
.-
1\
1\
1\
1\
1\
8,2
1\
1\
1\
0,9
0,9
1\
1\
100
1\
1\
1\
3,5
0,9
11,2
'6,5
2,9
1\
10,0
2,3
1\
0,6
2,2
6,3
1\
1\
9,2
100
0,7
2,6
-
14,0
5,3
1,3
2,5
1,5
1,0
0,9
1,6
100
12,4
1,1
1,8
3,8
0,7
0,3
0,8
3,7
0,1
16,3
1,4
2,7
5,4
1,0
0,4
0,9
4,3
0,2
21,9
2,2
3,7
8,6
1,2
0,4
1,0
4,6
0,3
22,0
2,4
3,7
8,5
1,2
0,4
1,0
4,5
0,3
23,7
2,3
5,3
8,3
1,6
0,5
0,7
4,7
0,4
23,6
3,6
4,0
7,8
2,2
0,4
0,7
4,7
0,2
24,9
4,3
4,0
7,9
2,6
0,4
0,7
4,8
0,2
25,5
4,5
4,1
8,0
2,7
0,4
0,7
4,8
0,2
12,1
3,2
1,0
3,0
1,7
1,2
1,0
1,2
11,3
3,1
1,0
2,9
1,4
1,0
0,8
0,8
0,4
10,0
1,7
1,0
3,3
1,3
0,8
0,9
0,8
0,3
10,0
1,7
1,0
3,2
1,4
0,8
0,9
0,8
0,3
10,5
1,3
1,1
4,4
1,3
0,4
0,7
1,0
0,3
11,7
1,2
1,4
4,9
1,5
0,4
0,8
1,2
0,4
11,5
0,9
1,5
4,8
1,4
0,5
0,7
1,3
0,4
11,7
0,9
1,6
4,9
1,4
0,4
0,7
1,3
0,4
100
100
100
100
100
100
100
100
znaCi da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije

Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokru.Zivanja.
fzvori: (a) Singe! mann (1978.); (b) 1970.: Popis stanovnistva; 1980.-1991.: Teku6 izvjestaj o stanovnistvu, Ured za statistiku rada; Statistika rada:
Zaposlenost i zarada, razliCita izdanja.
1\
c..:l
~
~
CAJ
~
t>:)
Tablica 4.2. Japan: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
lndustrija
(a) 1920.-70.
1940.
1950.
25,1
5,1
1,2
6,9
11,9
24,8
5,0
1,1
7,2
11,5
24,3
5,0
1,0
7,1
11,2
5,1
1,4
0,7
0,5
0,5
0,2
1,7
0,1
4,8
1,4
0,7
0,5
0,5
0,2
1,4
0,1
7,5
2,8
8,6
3,0
1\
1\
9,6
1,9
1,3
1,1
0,8
0,3
4,0
0,1
15,2
3,4
0,9
10,9
14,6
3,5
1,0
2,3
7,8
18,6
4,0
1,1
4,7
8,9
2,9
1,2
0,5
0,2
1,0
1\
1\
1\
0,8
0,4
0,1
0,9
0,5
0,2
1,2
0,6
0,3
0,1
0,3
1,5
0,7
0,2
0,0
0,3
1\
1\
1\
1\
1\
1\
0,0
0,2
0,1
0,2
0,0
22,4
5,1
1,1
6,1
10,2
34,2
7,6
0,6
26,0
2,1
2,7
1,5
4,9
1,3
13,5
15,6
3,2
0,7
11,6
0,2
0,1
22,5
5,1
1,2
6,1
10,2
28,5
6,2
0,6
21,7
2,1
3,2
2,9
3,1
1,2
9,2
12,4
3,5
0,4
8,5
33,7
9,6
0,6
23,6
2,3
1,2
3,2
5,9
1, 1
10,0
21,0
4,3
0,6
16,1
2,2
3,1
1,6
1,6
1,2
6,4
Ill. Di.~tribucijske usluge

eljevoz
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
33,4
9,1
0,6
23,7
2,2
1,5
3,2
5,9
1,0
10,0
24,9
3,0
0,4
21,6
1,4
3,9
1,4
2,9
1'1
10,9
19,8
3,3
0,4
16,1
1,8
4,8
0,8
0,7
0,6
7,4
0,0
33,7
9,7
0,6
23,4
2,1
1,7
3,6
4,6
1,1
10,3
19,8
19,4
0,4
19,6
2,7
0,3
16,6
2,0
5,0
1,0
0,4
0,4
7,8
34,1
7,6
0,6
26,0
2,1
2,7
4,0
5,0
1,3
10,9
19,6
19,4
0,3
II. Preradivacka
gradevinska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska

bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
in.Zenjeril
racunovo stvo
pravne usluge
7,2
7,1
0,1
34,1
32,9
1,2
46,3
44,0
2,2
ru arstvo
9,5
9,3
0,2
50,3
48,6
1,7
50,9
49,9
1,0
po~oprivreda
11,2
11,0
0,2
1970.
56,4
54,9
1,5
I. Ekstraktivna
1990.
1970.
1930.
--
(b) 1970.-90.
1985.
1980.
1960.
1920.
0,8
0,8
4,8
3,9
4,9
0,4
0,3
0,9
0,6
0,1
2,2
V. Drustvene usl1re
bolnicke usluge
obrazovan~

neprofitne or~anizacije
postanske us uge
vi ada
VI. Osobne usluge
domace usluge
hotel ij erstvo
ugostiteljstvo
usluge popravaka
braonica
r~ac, saloni za uljepsavanje
za ava
ostalo
Ukupno
5,5
0,3
0,5
1,3
0,6
<:.:1
~
<:.:1
10,3
0,4
1,8
2,9
0,7
1,0
12,9
2,9
2,5
1\
1\
1\
1\
1\
0,3
0,3
0,3
0,1
0,6
0,9
3,4
0,0
7,3
6,3
2,2
0,5
1,8
5,3
0,8
0,5
1,1
0,9
0,2
0,6
0,5
0,7
7,6
8,5
0,3
0,9
3,1
0,9
0,5
1,1
0,7
1,0
8,5
0,3
0,9
3,0
0,9
0,5
1,1
0,8
1,0
5,7
2,5
0,5
1,4
0,0
0,1
0,5
0,4
0,2
2,7
0,5
2,4
0,1
0,2
0,7
0,3
0,3
7,2
1,1
10,1
0,2
1,8
2,7
0,7
0,5
3,3
1\
1\
0,2
0,6
0,8
0,3
0,7
0,8
2,2
0,7
0,4
1,1
0,7
1,0
100
100
100
100
100
znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije

Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja.
lzvori: (a) Singelmann (1 978.); (b) Popis stanovnistva, Ured za statistiku.
1\
2,2
0,3
0,2
3,3
8,3
0,3
1,3
2,4
0,6
0,2
3,1
6,0
0,4
0,7
1,5
0,6
0,7
1,9
100
13,5
3,4
1\
1\
3,6
1,3
1,1
3,7
1,3
1,1
-
3,6
0,5
3,6
0,4
9,6
0,1
1,0
4,1
1,1
1,6
10,1
0,1
1,1
4,3
0,9
1,7
1\
1\
0,9
0,9
1,0
0,9
100
100
100
14,3
1,5
2,2
4,5
1,4
1,1
3,4
0,4
10,2
0,1
1,1
4,1
1,0
0,6
1,1
1,3
0,9
0,6
100
c..:l
~
,j:>.
Tablica 4.3. Njemacka: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
16,1
12,9
3,2
9,0
6,8
2,2
5,1
3,8
1,3
8,7
7,5
1,2
4,1
3,2
0,9
36,3
6,1
0,6
31,6
5,1
3,5
4,5
3,4
1,1
14,0
47,3
9,3
0,8
37,1
4,6
3,5
2,3
3,0
1,7
22,0
51,3
8,5
1,2
41,6
3,1
5,1
3,7
5,0
2,4
22,3
49,0
8,0
0,8
40,2
3,8
2,2
3,7
4,8
2,7
23,0
47,1
7,7
0,8
38,6
3,6
2,4
4,7
9,5
2,4
16,0
40,3
7,1
1,0
32,2
2,9
1,1
4,3
4,9
2,7
16,2
12,8
4,2
8,6
15,7
5,1
16,4
4,5
0,5
3,9
7,5
16,4
3,9
4,4
8,6
17,9
5,4
17,7
5,9
1933.
I. Ekstraktivna
33,5
30,9
2,6
31,5
29,1
2,4
II. Preradivacka
gradevinska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska
38,9
5,3
0,6
33,0
4,3
3,7
3,7
2,9
11
17,3
Ill. Di~_tribucijske usluge

eljeVOZ
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
11,9
4,0
po~op(ivreda
ru arstvo

bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
inzenjeri~
racunovo stvo
pravne usluge
7,9
(b) 1970.-87.
1987.
1970.
1970.
1925.
(a) 1925.-70.
1950.
1961.
lndustrija
10,6
4,2
8,2
3,2
8,6
2,1
0,7
0,4
0,0
0,1
0,5
2,7
0,6
0,6
0,6
0,1
0,3
2,5
0,7
0,8
0,1
0,2
0,3
4,2
1,2
0,7
0,3
0,4
1,0
5,1
1,7
1,0
0,4
0,6
0,7
4,5
1,7
0,9
0,3
0,6
7,3
2,4
1,0
0,4
0,7
0,9
2,8
0,3
0,6
0,5
0,6
0,8
6,0
0,4
0,6
1,1
0,5
V. Drustvene usl1re
bolnicke usluge
obrazovanLe
neprofitne orftanizacije
postanske us uge
vi ada
VI. Osobne usluge

domace usluge
hotelijerstvo
ugostiteljstvo
usluge popravaka
braonica
za ava
Ukupno
1,1
2,1
0,1
7,7
4,4
2,1
-
"
0,2
0,4
0,4
0,1
100
6,8
1,3
11 '1
2,4
12,5
2,5
"1,2
"1,5
"2,1
1,0
0,9
0,8
1,1
2,2
0,2
1,5
4,1
0,6
7,8
4,0
2,4
-"
-
100
0,8
0,1
0,6
100
" znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije

Brojevi sene mogu zbrajati zbog zaokruzivanja.
lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b) Statistisches Bundesamt, Volkszahlung.
C.:!
t--4
01
"
3,0
0,9
0,4
4,9
1,5
0,2
1,7
5,3
3,0
0,4
0,4
1,8
8,6
7,7
0,5
9,5
2,8
6,4
1,5
2,6
7,4
0,5
2,9
6,1
0,4
2,8
6,3
0,2
2,7
"
"1,0
"1,1
0,5
0,9
0,4
0,1
0,2
1,0
0,9
0,1
"
0,6
0,9
0,7
0,5
0,2
24,3
5,4
6,9
3,2
2,2
-
15,7
3,1
0,8
100
17,4
3,2
"
1'1
0,5
0,9
0,4
0,4
100
100
100
""
1--'
0)
Tablica 4.4. Francuska: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
tndustrija
I. Ekstraktivna
po~oprivreda
ru arstvo
11. Preradivacka
gradevi nska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska
Ill. Distribucijske usluge
kriJeVOZ
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
inzenjerin&
racunovo stvo
mjesovite pos!ovne us!uge
pravne usluge
(a) 1921.-68.
7946. 1954. 1962.
1968.
1968.
1970.
30,9
28,6
2,3
23,0
20,6
2,4
17,0
15,9
1,1
15,6
14,8
0,2
13,5
12,9
0,6
10,3
9,9
0,4
8,7
8,4
0,3
7,6
7,4
0,2
6,4
6,3
0,1
35,2
7,4
0,7
27,2
3,2
6,0
0,9
0,9
1,3
14,9
37,7
8,7
0,8
28,0
3,1
4,9
1,1
1,2
1,4
16,3
39,3
10,3
0,8
26,0
3,0
2,3
1,5
1,3
1,5
18,5
39,4
9,5
0,8
27,0
3,0
3,8
5,0
4,9
1,8
8,4
38,0
9,5
0,8
27,7
3,0
3,6
5,1
5,3
1,9
8,8
37,3
8,9
0,8
27,6
2,9
3,1
5,0
5,6
1,9
9,1
34,8
8,5
0,9
25,5
2,9
2,5
4,3
5,2
1,8
8,7
30,9
7,1
1,0
22,9
2,9
2,1
3,6
4,8
1,7
7,7
29,5
7,2
1,0
21,3
2,8
1,7
3,5
4,5
1,6
7,3
14,2
4,2
1,3
2,3
6,5
16,4
4,3
1,7
3,2
7,3
15,5
4,3
0,1
3,6
7,5
18,8
4,2
1,8
3,7
9,1
18,7
4,1
1,8
3,8
9,0
19,2
4,1
2,0
4,0
9,2
19,9
4,1
2,1
4,4
9,3
20,2
4,2
2,3
4,4
9,3
20,5
4,3
2,2
4,5
9,5
2,6
0,8
0,5
0,4
0,9
3,2
1,1
0,7
0,2
1,1
5,0
1,3
0,5
0,1
5,5
1,4
0,5
0,2
6,5
1,8
0,6
0,3
7,8
2,0
0,7
0,3
8,5
2,8
0,7
0,3
10,0
2,0
0,8
0,3
3,1
3,4
3,8
4,9
5,3
6,9
1921.
1931.
43,6
42,4
1,2
38,3
36,6
1,7
40,2
38,8
1,4
29,7
3,0
0,2
26,4
2,3
9,4
0,6
32,8
4,2
0,0
28,5
2,6
4,4
2,1
29,6
5,1
0,6
23,8
2,2
2,5
7,3
0,9
13,2
1,1
18,3
1,1
10,7
14,4
5,6
0,7
8,1
13,6
5,1
15,1
6,1
1\
1\
1\
8,5
9,1
1\
1\
1,6
0,6
0,2
0,0
0,5
2,1
0,9
0,3
0,0
0,7
1,9
1,2
0,4
0,0
1\
1\
1\
1\
0,3
0,3
1\
0,3
1\
1\
5,5
2,0
0,8
0,4
0,3
1,6
1\
1\
1\
0,4
(b) 1968.-89.
1975. 1980. 1985.
1989.p
V. Drustvene ush~e
bolnicke usluge
obrazovanie
postanske us uge
vi ada
VI. Osobne usluge
domace usluge
hotel ijerstvo
ugostiteljstvo
usluge popravaka
braonica
za ava
Ukupno
5,3
0,9
6,1
1,1
6,8
1,2
9,4
2,2
1\
1\
1\
1\
1\
1,3
0,5
1,4
0,5
1,5
0,7
2,4
0,6
12,3
2,9
3,2
4,0
3,5
1,1
1,0
3,4
1\
1\
1\
0,2
0,2
0,1
0,2
0,4
5,6
3,7
1,5
7,2
3,8
2,8
6,4
1,3
1,4
1\
1\
1\
7,4
3,1
1,5
1,4
1,0
7,4
3,0
1,6
1,2
0,3
1,2
1\
1\
0,4
0,2
0,0
2,3
2,8
1\
1\
100
0,3
0,1
0,0
0,2
0,2
0,5
100
0,3
0,5
100
100
100
14,5
1,0
2,2
4,4
1,1
0,7
1,8
3,3
0,0
15,1
15,6
16,4
17,1
19,8
19,5
7,9
2,7
0,9
1,8
1,1
0,5
0,7
0,2
0,0
8,2
8,7
10,2
11,6
13,1
14,1
100
2,7
2,7
2,7
2,8
3,1
3,5
1\
1\
1\
1\
1\
1\
10,0
10,6
5,6
100
znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije

lznosi za 1989. su preliminarni. Komunikacije ukljucuju poslovne usluge.
Mjesovite usluge ukljucuju sve neprofitne usluge u razdoblju od 1968.-89.
/zvori: (a) Singelmann (1978.); (b) INSEE, Annuaire statistique de Ia France (Statisticki godisnjak Francuske).
1\
f-'
-:I
6,0
100
7,4
100
8,8
100
100
100
CA:I
,_.
CXl
Tablica 4.5. ltalija: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
tndustrija
--
I. Ekstraktivna
po~oprivreda
ru arstvo
II. Preradivacka
gradevinska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska
Ill. Di.~tribucijske usluge
krljeVOZ
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
1921.
(a) 1921.-61.
1931.
1951.
1961.
1961.
(b) 1961.-90.
1971.
7981.
57,1
56,7
0,4
48,1
47,7
0,4
42,9
42,5
0,4
29,8
29,1
0,7
29,8
29,1
0,7
17,2
17)
-
11,7
11,4
0,3
9,5
9,5
24,3
4,1
0,3
19,9
1,2
3,2
1,8
1,5
0,4
11,8
29,0
6,0
0,6
22,4
1,5
4,2
4,4
40,0
12,0
0,6
27,4
2,4
3,4
1,5
1,8
1,4
16,9
39,9
12,0
0,6
27,3
44,3
10,8
0,9
32,7
-
1,0
11,3
31,8
7,6
0,5
23,7
2,4
3,7
1,2
1,4
1,1
13,9
40,5
9,4
0,9
30,2
1,8
6,3
7,0
4,8
1,4
8,8
29,7
7,0
0,8
21,8
1,6
5,0
4,7
3,3
1,3
5,9
8,6
3,9
0,4
4,3
10,1
4,2
0,5
5,4
10,6
3,4
0,6
1,2
5,4
13,0
4,1
0,8
1,4
6,7
15,3
4,9
18,7
5,3
16,2
4,9
1,5
3,6
6,1
25,8
5,2
1,3
17,3
1\
1\
10,3
1\
13,4
1\
1\
1,2
0,2
1\
1\
1,8
0,5
0,1
1,9
0,8
0,1
1\
inzenjeri~
0,8
1\
1\
1\
2,0
0,9
0,2
0,0
0,3
racunovo stvo
pravne usluge
1\
1\
1,0
0,7
1\
1\
1\
0,2
0,2
0,3
0,2
0,4

bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
1990.
1\
1\
1,1
1,5
1\
1\
4,6
1,7
0,5
0,0
1,4
0,4
0,1
0,4
1\
1,8
1\
V. Drustvene ush~e
bolnicke usluge
obrazovante
socijafna s rb, vjerske usluge
postanske us uge
vi ada
Ukupno
5,1
0,8
7,9
1,1
1\
1\
1\
1,0
0,6
1,3
1,1
0,7
0,1
2,1
2,0
1,2
0,1
3,4
1\
1\
1\
0,6
0,3
0,1
4,6
2,4
0,2
0,8
5,6
3,2
0,6
0,7
4,7
2,2
1,4
VI. Osobne us I uge

domace usluge
hotelijerstvo
ugost1teljstvo
us I ug~ popravaka
braomca
za ava
sve ostale usluge
4,1
0,6
0,3
0,4
0,0
0,5
0,2
0,7
0,1
0,1
6,9
1\
5,9
2,2
0,7
1,4
0,2
0,9
0,3
0,2
7,0
100
100
100
6,5
0,1
0,6
0,3
0,1
4,8
1\
9,3
0,7
0,9
2,7
0,2
100
100
19,1
1,7
2,6
7,4
0,2
0,3
15,5
6,5
0,4
7,9
1,2
0,9
2,0
2,0
0,3
1,0
0,5
0,1
4,1
1\
15,6
11,8
100
100
100
znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije.

Brojevi sene mogu zbrajati zbog zaokru.Zivanja.
lznosi iz 1990. ne mogu se usporediti s iznosima iz prethodnih godina zbog razlicitosti izvora.
/zvori: (a) Singelmann (1978.); (b) 1961.-1981.: lstituto Centrale di statistica (Sredisnji institut za statistiku), Censimento generate della popolazione
(Generalni popis stanovnistva); 1990.: lstituto nazionale di statistica, Annuario Statistico Italiano, 1991. (Nacionalni institut za statistiku, Statisticki
godisnjak ltalije, 1991.).
1\
"'
~
Tablica 4.6. Ujedinjeno Kraljevstvo: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
po~oprivreda
ru arstvo
1970.-92.
1970.-90.
1921.-71.
Jndustrija
-I. Ekstraktivna
(d) Velika
Britanija
(zaposleni)
1971.-81.
(c) Velika Britanija

(namjestenici)
(b) Ujedinjeno Kraljevstvo

(namjestenici)
(a) Engleska i Wales
1921. 1931. 1951. 1961. 1971. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1970. 1971. 1980. 1981. 1990. 1992. 1971. 1981.
14,2 11,8
7,1 6,1
7,1 5,7
8.9
5.0
3.9
6,6
3,5
3,1
4,3
2,6
1,7
3,6
1,7
1,9
3,3
1,8
1,6
4,7
1,6
3,2
4,4
1,6
2,8
3,3
1,3
2,0
3,6 3,4
1,7 1,6
1,9 1,9
4,3
1,6
3,2
4,9
1,6
3,3
3,2
1,2
2,0
1,8
1,2
0,5
4,3 3,9
2,7 2,3
1,6 1,6
II. Preradivacka
gradevinska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska
42,2 39,3 45.4 46,0

4,4 5,2 6.5 6,9
1,0 1,3 1.7 1,7
36,8 32,9 37.2 37,4
3,3 3,4 3.0 3,0
5,9 5,9 4.5 3,4
2,8 2,1 2.7 2,7
1,6 1,4 3.0 3,2
1,1 1,1 2.1 2,3
22,1 19,0 21.9 22,8
Ill. Di~tribucijske usluge

eljeVOZ
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
19,3 21,6 19.2 19,7 17,9 18,7 18,9 19,9 20,4 20,6 18,8 18,7 20,2 20,4 20,4 20,7 19,3 20,3
7,3 7,0 6.4 5,7 4,8 4,9 4,7 6,5 4,2 4,1 4,9 5,0 6,5 6,6 4,2 4,3 4,8 4,6
1\
1,9 1,9 1,8 1,9
2,0 2,0 1\
2,0 1,9 2,0 2,1 1\
12,0 14,6 12.8 14,0 3,4 2,3 3,7 4,0 4,5 4,5 2,3 2,4 4,1 4,2 4,3 4,5 2,1 3,9
1\
1\
1\
1\
9,6 9,5 8,4 9,5 9,7 10,1 9,5 9,3 9,5 9,6 10,1 10,0 10,7 9,8

bankarstvo
osiguranje
nek:retnine
inzenjerin&
racunovo stvo
pravne usluge
2,6
0,8
0,7
-
0,2
0,0
0,4
0,4
3,1
0,8
0,9
0,3
0,2
0,3
0,2
0,4
3.2 4,5
0.9 1,2
0.9 1,1
0.3 0,3
0.20.3 0,4
0.1 1 '1
0.4 0,4
43,8 46,7 40,3 35,7 29,8 27,3 46,6

7,1
6,3 5,8 5,5 4,8 4,8 6,2
1,6 1,7 1,6- 1,7
34,9 38,7 33,0 30,2 25,0 22,5 38,8
3,0 3,9 3,2 3,2 2,8 2,4 3,8
2,4 3,1 2,1 1,5 1,1 0,9 3,0
2,3 5,4 4,6 6,8 3,6 3,1 5,5
4,8 9,2 7,7 7,9 6,8 6,1 9,3
2,0 2,3 2,1 1,6 1,4 2,4
20,4 14,8 13,1 10,8 9,2 8,6 14,8
45,9
6,0
1,7
38,2
3,8
2,8
5,3
9,1
2,4
14,8
35,7
5,4
30,3
3,1
1,5
6,9
8,0
10,8
33,7 27,3 26,3 42,8 35,6

5,2 4,8 4,0 7,0 7,0
1,2 1,5 1,5
28,5 22,5 21,1 34,2 27,1
3,1 2,9 2,9 3,1 3,0
1,5 0,9 0,8 2,5 1,3
6,2 3,2 2,7 4,8 4,1
7,6 6,2 5,8 8,3 7,1
1,5 1,4 2,2 1,7
1 0,2 8,5 8,0 13,4 10,0
5,6 5,0 5,7 7,5 9,7 12,0 5,1 5,2 7,5 8,0 12,1 12,3
1,6 1,6 1,9 2,0 2,4 2,8 1,6 1,7 2,0 2,2 2,8 2,8
1,2 1,3 1,2 0,9 1 '1 1,2 1,3 1,3 1,0 1,0 1,2 1,2
0,6 0,7
0,4 0,3 0,40,6 0,6 0,3 0,3 0,4 0,4 0,4 0,4- 0,8
0,4 0,4 1,0 1,0 1,4 4,5 5,6 7,4 1,1 1,1 4,5 4,8 7,5 5,9
1,0
0,5 0,5 0,5- 0,5 0,5- -
5,6 7,9
1,6 2,1
1,2 1,1
0,4 0,4
0,50,41 '1 4,3
0,5-
V. Drustvene ush1re
8, 9
medicinske, z ravstvene us luge 1,0
bolnicke usluge
"
obrazovanle
2,1
socijalna s rb, vjerske usluge 0,6
0,1
postanske us uge
1,1
vlada
3,8
0,2
9,7 12,1 14,1 19,4 17,7 22,1 24,2 26,8 27,2 17,7 18,3 23,9 24,9 27,2 28,9 18,9 22,8
1,1 2,9 3,4 0,8 4,5 5,5 6,8 7,8 8,1 4,4 4,6 6,8 7,1 8,1 8,7 1,0 6,3
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
1\
3,1 3,2.2,2 2,4 3,9 5,8 6,4 8,5 7,6 8,1 8,3 6,4 6,7 7,5 7,8 8,2 8,7 6,2 6,7
0,6 0,6 0,7 1,0 0,1 0,1 2,5 3,5 3,9 0,1 0,1 2,4 2,6 3,2 3,4 1,1 0,0 0,2 0,10,1 1,2 1,6 1,6 1,8 - 4,3 4,2 4,0 6,0 6,2 7,3 7,3 7,4 6,8 6,2 6,4 7,2 7,4 7,0 7,4 6,8 7,2
0,2 0,4 0,6 0,6 0,6 0,6- 0,6 0,5 0,6 0,7 0,4 2,6
-
VI. Osobne usluge

12,9 14,5 11,3
7,5 8,2 2,4
domace usluge
hotelijerstvo
2,4 2,2 4,2
ugostiteljstvo
0,8 1,3 1\
1,4
uslug.:: popravaka
0,8 0,9 0,8
braon1ca
0,3 0,5 0,4
ri~ac, saloni za uljepsavanje
za ava
0,7 0,9 1,1
0,5 0,3 1,0
ostalo
Ukupno
9,0 9,0
1,6 1,0
2,7 1,6
1\
1,0
1,8 2,1
0,7 0,4
0,7 1,1
1,0 1,1
0,5 0,8
-
100 100 100 100 100
8,1 9,7 8,1 9,0 9,7

0,4- 1,2 1,1 4,3 4,9 5,6
1\
1\
1,3 2,5 1\
1,8 1,9 0,9 1,0 1,0
0,5 0,4- 1,4 0,4- 1,1 1,3 1,9 2,3 2,3
1,3 2,1 1,0 0,9 0,9
0,2 0,0 0,0- -
8,1
0,4
1,2
1,3
1,8
0,5
0,4
1,1
1,3
0,2
8,1
0,4
1,2
1,3
1,9
0,5
0,4
1,1
1,4
0,3
7,9
-
8,1
-
4,3
4,4
1\
1\
1,9
0,8
1,3
4,0
1,1
-
2,0
0,8
9,7
1,2
4,4
1,0
0,9
0,9
-
9,8
-
2,3
0,9
0,0
2,3
0,9
0,3
100 100 100 100 100 100 100 1 00 100 100 100
8,4 8,9
1,0 0,4
1,0 4,1
1,9 1\
2,1 1,5
0,40,61,1 1,9
0,2 1,1
0,7 0,6
100 100
znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije.

Podaci za Veliku Britaniju su za zaposlene, a za Ujedinjeno Kraljevstvo su za namjestenike u zaposlenosti.
Postanske usluge su ukljucene u kategoriju komunikacija.
U brojkama za Ujedinjeno Kraljevstvo za 1980. potrosnja je ukljucena u rudarstvo. Kemijska industrija je ukljucena u metalnu u 1980.
lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b)- (d) 1970.-92: Godisnji izvadak iz statistika, te List za zaposlenost (Employment Gazzette); 1971.-81.: Ured za popis i
istrazivanje stanovnistva, lzvjestaji popisa.
1\
CJj
t-:)
t-'
"'
t-.:1
t-.:1
Tablica 4.7. Kanada: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
lndustrija
1921.
1931.
Ca21921.-71.
1941.
1951.
1961.
1971.
1977.
(b27971.-92.
7981.
1992.
I. Ekstraktivna
36,9
35,2
1,6
34,4
32,5
1,9
31,7
29,5
2,2
21,6
19,7
1,9
14,7
12,8
1,9
9,1
7,4
1,7
8,3
6,6
1,6
7,1
5,3
1,8
5,7
4,4
1,3
II. Preradivacka
gradevi nska
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska
26,1
9,0
17,0
1,2
2,7
2,9
24,7
6,8
l ,5
16,4
2,2
2,6
1,9
0,7
0,4
8,6
28,2
5,3
0,6
22,3
3,4
3,7
2,3
0,9
0,8
11,2
33,7
6,9
1,2
25,6
3,1
1,6
3,9
30,0
6,9
1,1
22,0
3,2
0,9
1,5
1,0
1,0
14,4
27,1
6,3
1,0
19,7
2,9
1,0
3,0
2,3
1,2
9,3
26,8
6,5
1,1
19,2
2,7
0,7
3,4
2,2
1,1
9,0
22,3
6,3
1,2
14,9
1,3
15,7
31 '1
7,0
1,1
23,0
3,7
1,3
3,2
0,8
1,4
12,6
Ill. Distribucijske usluge

krijevoz
omunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
19,2
8,5
10,7
18,4
7,2
0,9
21,8
6,8
1,1
3,8
10,1
23,9
6,6
2,1
4,7
10,5
23,0
5,4
2,1
4,5
11,0
20,8
5,0
1,9
4,1
9,8
22,9
4,8
2,1
4,8
11,1
24,0
4,1
2,1
4,5
13,2
3,9
1,3
1,1
0,4
0,2
0,2
0,4
0,3
5,3
1,8
1,9
7,3
2,4
2,2
6,6
2,2
2,0
11,3
3,7
1\
1\
1\
0,4
0,3
0,5
0,4
0,7
0,4
1,1
0,5
0,6
0,4
1,0
0,4
9,7
2,7
0,9
1,7
0,9
0,5
2,3
0,6
--
po~oprlvreda
ru arstvo
IV Proizvodne usluge
bankarstvo
osiguranje
nel<retnine
inzenjerin&
racunovo stvo
pravne usluge
1\
0,2
10,0
1\
8,7
17,7
5,8
0,7
2,4
8,8
3,7
1,2
3,3
1,2
1,0
0,2
2,7
0,9
0,9
0,3
1,6
1\
1\
2,3
1\
1\
0,2
0,1
0,4
0,4
0,1
0,2
0,3
1\
14,9
1\
2,2
5,4
V. Drustvene usl1re
medicinske1 z ravstvene usluge
bolnicke usluge
obrazovan~
socijalna s rb 1 vjerske usluge
postanske us uge
vi ada
VI. Osobne usluge
domace us I uge
hotelijerstvo
ugostiteljstvo
uslug~ popravaka
braomca
ri~ac 1 saloni za uljepsavanje
za ava
ostalo
Ukupno
715
819
111
118
914
212
1\
1\
1\
1\
210
019
217
217
017
219
019
317
414
111
113
110
310
15,4
016
3,4
015
015
218
015
617
1012
1012
718
915
412
218
415
116
116
113
1 11
116
115
116
111
015
016
014
012
017
015
015
013
1\
015
015
016
0,4
112
100
100
100
012
100
2111
110
417
713
114
-511
015
216
013
1\
1113
311
1\
C.:>
~
C.:>
616
119
2216
911
1\
710
012
1\
7,4
111
716
116
615
916
017
715
016
915
014
517
1315
319
117
115
1\
212
017
216
019
015
017
016
110
110
115
100
2410
210
410
012
100
znaCi da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije.

lznosi iz 1992. ne mogu se uspored1ti s prethodnim godinama zbog razlike u izvorima.
lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b) 1971.-81.: Popis stanovnistva; 1992: Statistike za Kanadu (Radna snaga)1 svibanj.
1\
118
411
610
113
012
514
-
111
016
2210
110
1I 1
015
016
019
013
713
013
015
100
615
1\
112
013
100
710
017
100
Tablica 4.8. Sjedinjene Americke Drzave: statistika zaposlenosti po industriji
industrija
usluge
'
rukovanje dobrima
rukovanje informacijama
usluge: industriha
informacije: do ra
1920.
1930.
1940.
48,0%
52,0%
73,3%
26,7%
1,1
0,4
43,3%
56,7%
69,0%
31,0%
1,3
0,5
37,9%
62,1%
67,4%
32,5%
1,6
0,5
(al1920. -70.
1950.
1960.
39,2%
60,8%
69,3%
30,6%
1,6
0,4
38,2%
61,8%
65,8%
34,0%
1,6
0,5
1970.
1970.
1980.
33,6%
66,4%
61,1%
38,9%
2,0
0,6
34,0%
66,0%
61,2%
39,0%
1,9
0,6
30,5%
69,5%
57,3%
42,7%
2,3
0,7
industrija = rudarstvo, graaevinarstvo, proizvodnja

usluge = preostale kategorije
rukovanje dobrima = rudarstvo, graaevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo
rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada
usluge: industrija = omjer izmeau zaposlenosti u uslugama i u industriji
informacije: dobra = omjer izmeau zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima
/zvor:Vidi tablicu 4.1.
(.b)1970.-91.
1985.
1990.
27,7%
72,3%
54,7%
45,3%
2,6
0,8
25,8%
74,2%
52,6%
47,4%
2,9
0,9
1991.
24,9%
75,1%
51,7%
48,3%
3,0
0,9
Tablica 4.9. Japan: statistika zaposlenosti po industriji
industrija
usluge
rukovanje dobrima
usluge: industri~
informacije: do ra
1920.
1930.
46,3%
53,7%
76,8%
23,2%
1,2
0,3
40,7%
59,3%
75,8%
24,0%
1,5
0,3
(.aU920.-70.
1940.
1950.
47,8%
52,2%
77,3%
22,5%
1,1
0,3
43,1%
56,9%
72,9%
27,1%
1,3
0,4
1960.
1970.
1970.
43,4%
56,6%
73,8%
26,4%
1,3
0,4
42,1%
57,9%
73,2%
27,0%
1,4
0,4
42,1%
57,9%
73,0%
26,9%
1,4
0,4
industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja

rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo
usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji
informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima
lzvor:Vidi tablicu 4.2.
'-"
01
(b2J970.-90.
1980.
1985.
37,4%
62,6%
69,6%
30,4%
1,7
0,4
36,3%
63,7%
67,9%
31,9%
1,8
0,5
1990.
35,8%
64,2%
65,9%
33,4%
1,8
0,5
1:.\j
t-.j
Tablica 4. 10. Njemacka: statistikiJ. zaposlenosti po industriji

(a)1925.-70.
1925.
industrija
usluge
rukovanje dobrima
usluge: mdustri~
informacije: do ra
59,1%
40,9%
78,8%
21,2%
0,7
0,3
1933.-
56,6%
43,3%
77,1%
22,9%
0,8
0,3
7950.
7961.
1970.
57,3%
42,7%
78,1%
21,9%
0,7
0,3
56,2%
43,8%
76,5%
23,5%
0,8
0,3
51,2%
48,8%
71,4%
29,1%
1,0
0,4

Cbil270 -B.Z
1987.
1970.
51,4%
48,6%
71,6%
28,4%
0,9
0,4
41,5%
58,5%
60,8%
39,2%
1,4
0,6
Tablica 4.11. Francuska: statistika zaposlenosti po industriji
industrija
usluge
rukovanje dobrima
usluge: industriba
informacije: do ra
1921.
1931.
53,1%
46,9%
79,8%
20,2%
0,9
0,3
54,3%
45,7%
80,2%
19,8%
0,8
0,2
(aU 9.2 1. -6.{1,

1946.
1954.
49,7%
50,3%
77,8%
22,4%
1,0
0,3
51,8%
48,2%
73,1%
27,0%
0,9
0,4
7962.
1968.
49,5%
50,5%
71,2%
29,0%
1,0
0,4
47,3%
52,7%
67,7%
32,3%
1,1
0,5
(bi 19.6.8. -89..

7975.
1980.
1985.
1989.
43,8% 43,4% 41,0% 37,4%

56,2% 56,6% 59,0% 62,6%
67,8% 66,8% 64,1% 60,8%
32,2% 33,2% 35,9% 39,2%
1,3
1,4
1,7
1,3
0,5
0,5
0,6
0,6
32,5%
67,5%
56,3%
43,7%
2,1
0,8
30,6%
69,4%
54,9%
45,1%
2,3
0,8
1968.

mformacije: dobra= omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima
lzvor: Vidi tab lieu 4.4.
Clj
t-.:l
-1
1970.
CJ:)
~:>:)
00
Tablica 4.12. ltalija: statistika zaposlenosti po industriji
(1211261 -2Q
(al1221 -61
industrija
usluge
rukovanje dobrima
usluge: industriba
informacije: do ra
1921.
1937.
1951.
7961.
1961.
1971.
1981.
56,5%
43,5%
76,6%
23,4%
0,8
0,3
55,4%
44,6%
76,2%
23,8%
0,8
0,3
55,3%
44,7%
76,1%
23,9%
0,8
0,3
56,6%
43,4%
75,6%
24,4%
0,8
0,3
56,4%
43,6%
78,8%
21,2%
0,8
0,3
52,5%
47,5%
76,1%
23,9%
0,9
0,3
45,0%
55,0%
63,6%
36,4%
1,2
0,6

Vrijednosti iz 1990. ne mogu se usporedivati s onima iz prijasnjih godina zbog razlika u izvorima.
1990.
31,9%
68,1%
62,2%
37,8%
2,1
0,6
Tablica 4.13. Ujedinjeno Kraljevstvo: statistika zaposlenosti po industriji

(al Eng.leska i Wales, 1921.-71.
industrija
us luge
rukovanje dobrima
usluge: industri~
informacije: do ra
1921.
1931.
53,0%
47,0%
76,3%
23,7%
0,9
0,3
47,9%
52,1%
73,3%
26,7%
1,1
0,4
1951.
51,8%
48,2%
76,4%
23,6%
0,9
0,3
(bl Uiedinieno Kralievstvo, 1970.-90.
1961.
1971.
1970.
1975~
1980.
1985.
1990.
50,9%
49,1%
74,2%
25,8%
1,0
0,3
46,7%
53,3%
66,6%
33,3%
1,1
0,5
49,4%
50,6%
67,6%
32,2%
1,0
0,5
42,6%
57,4%
61,0%
39,0%
1,3
0,6
39,4%
60,6%
64,0%
36,0%
1,5
0,6
33,1%
66,9%
56,7%
43,3%
2,0
0,8
29,6%
70,4%
54,2%
45,8%
2,4
0,8

informacije: dobra= omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima
Cl.'
c.:>
c.:>
Tablica 4.14. Kanada: statistika zaposlenosti po industriji
industrija
usluge
.
rukovanje dobrima
usluge: industri~
informacije: do ra
1921.
1931.
42,7%
57,3%
72,3%
27,6%
1,3
0,4
37,2%
62,8%
69,6%
30,4%
1,7
0,4
(al1921.-71.
1941.
1951.
1961.
1971.
1971.
42,8%
57,2%
71,9%
28,1%
1,3
0,4
36,6%
63,4%
67,4%
32,6%
1,7
0,5
33,0%
67,0%
58,6%
41,4%
2,0
0,7
29,8%
70,2%
52,8%
47,2%
2,4
0,9
42,3%
57,7%
69,6%
30,4%
1,4
0,4
industrija =rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja

Vrijednosti iz 1992. ne mogu se usporedivati s prethodnim godinama zbog razlike u izvorima.
(aU971.-92.
1992.
1981.
29,0%
71,0%
58,1%
41,9%
2,4
0,7
23,5%
76,5%
54,3%
45,7%
3,3
0,8
Tablica 4.15. Struktura zanimanja izabranih zemalja (%)
SAD
Kategorije
menedzer~
1991.
Kanada
1992.
Ujedinjeno Kraljevstvo
1990.
Francuska
1989.
11,0
21,8
4,1
13,9
8,7
26,7
3,8
11 11
12,8
13,7
3,2
29,7
1\
1\
30,6
32,8
7,5
6,0
12,4
25,9
trgovci
Cinovnici
ukupno
11,9
15,7
27,6
9,9
16,0
25,9
6,6
17,3
23,9
3,8
24,2
28,0
7,8
13,7
21,5
15,1
18,6
33,7
obrtnici i operateri
21,8
21,1
22,4
28,1
27,9
31,8
polukvalificirani radnici u uslugama

polukvalificiarani radnici u prijevozu
ukupno
13,7
4,2
17,9
13,7
3,5
17,2
12,8
5,6
18,4
7,2
4,2
11,4
12,3
5,5
17,3
8,6
3,7
12,3
poljoprivredni radnici i upravitelji

ostalo
5,1
1,6
1,0
6,6
3,1
3,0
7,2
100
100
3,0
13,0
17,6
100
1 lznosi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja.

2 1\ znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad te kategorije.
lzvor: autorska razrada; vidi Dodatak B.
1-'
japan
1990.
strucnjaci
tehnicari
ukupno
sveukupno
<:..:>
<:..:>
Njemacka
1987.
100
100
1\
14,9
100
<:.:>
<:.:>
t-:1
Tablica 4.16. Sjedinjene Americke Drzave: zaposlenost po zanimanju 1960.-91. (%)

Kategorija zanimanja
1960.
1970.
1980.
1985.
1990.
1991.
menedzeri
strucnjaci
tehnicari
t;_rgovci ..
11 '1
11,8
10,5
14,2
11,2
16,1
1\
1\
1\
7,3
14,8
30,2
13,0
4,9
7,0
6,2
17,4
32,2
12,4
3,2
4,0
6,3
18,6
28,1
13,3
3,6
2,8
11,4
12,7
3,0
11,8
16,2
23,9
13,5
4,2
3,2
12,6
13,4
3,3
12,0
15,8
22,5
13,4
4,1
2,9
12,8
13,7
3,2
11,9
15,7
21,8
13,7
4,2
3,0
ClnOVniCI
polukvalificirani radnici u prijevozu
ukupno
--
100,
100,
100,
" znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad.

lznosi su sezonski prilagodeni godisnji podaci osim podataka za 1960., koji su od prosinca.
lzvor: Statistika rada: Zaposlenost i zarada, razlicita izdanja.
100,
100,
100,
Tablica 4.17. Japan: zaposlenost po zanimanju 1955.-90. (%)

menedzeri
strucnjaci
tehnicari
~govci ..
ClnOVniCI
ukupno
1955.
1960.
1965.
1970.
1975.
1980.
1985.
1990.
2,2
4,6
2,1
5,0
2,8
5,0
2,6
5,8
4,0
7,0
4,0
7,9
3,6
9,3
3,8
11 11
"
13,3
9,0
27,0
5,4
1,7
36,7
100
"
13,4
11,2
29,5
6,7
2,3
29,8
100
"
13,0
13,4
31,4
7,5
3,7
23,1
100
"
13,0
14,8
34,2
7,6
4,6
17,3
100
"
14,2
15,7
33,3
8,8
4,5
12,5
100
"
14,4
16,7
33,1
9,1
4,5
10,3
100
"
14,9
17,7
33,2
8,7
3,9
8,7
100
"
15,1
18,6
31,8
8,6
3,7
7,2
100
" znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad.

CistaCi i smetlari ukljuceni su izmedu 1970. i 1980. u kategoriju polukvalificiranih radnika u uslugama; od 1985. ukljuceni su
u kategoriju obrtnika i operatera.
/zvor: Statisticki godisnjak Japan a, 1991.
'1
(Aj
(Aj
(Aj
Tablica 4.18. Njemacka: zaposlenost po zanimanju 1976.-89. (%)

1976.
7980.
1985.
1989.
menedzeri
strucnjaci
tehnicari
trgovci
cinovnici
ostali
318
1110
710
716
1311
3118
1215
613
518
11
312
11 11
712
716
1412
3210
1215
611
418
112
319
12,6
718
715
1215
2813
1518
515
319
211
411
1319
817
718
1317
2719
1213
515
311
310
ukupno
100
100
100
100
znaCi da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad.

lzvor: 1976.-89.: Statistisches Bundesamt, Statistisches }ahrbuch1 razlicita izdanja.
1\
Tablica 4.19. Francuska: zaposlenost po zanimanju 1982.-89. (%)

1982.
1989.
menedzeri
strucnjaci
tehnicari
trgovci
cinovnici
ostali
711
418
1213
313
2218
3019
612
416
810
715
610
1214
318
2412
2811
712
412
616
ukupno
100
100
znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad.

lzvor: 1982.: Enquete sur /'emploi de mars 1982; 1989.: Enquete sur /'emploi de mars 1989.
1\
334
TRANSFORMAClJA RADA I ZAPOSLEN'OSTT
Tablica 4.20. Velika Britanija: zaposlenost po zanimanju 1961.-90. (%)

menedzeri
strucnjaci
tehnicari
t_rgovci ..
ClnOVniCI
ostali
ukupno
7967.
1971.
1981.
1990.
2,7
8,7
3,7
8,6
2,4
8,9
14,1
34,2
12,7
10,0
2,9
2,6
5,3
11,8
2,0
8,8
14,8
27,9
14,0
9,1
2,4
3,8
11 ,0
21,8
9,7
13,3
43,1
11,9
6,5
4,0
100
100
100
6,6
17,3
22,4
12,8
5,6
1,6
1,0
100

lzvor: Popis, 1961 ., 1971 ., 1981.; 1990: (proljece) lzvjestaj o radnoj snazi 1991.
Tablica 4.21. Kanada: zaposlenost po zanimanju 1950.-92. (%)

1950.
7970.
1980.
1985.
1992.
menedzeri
strucnjaci
tehnicari
t_r_govci ..
8,4
7,0
1,5
6,9
10,6
28,2
8,8
6,9
21,7
10,0
13,6
7,7
15,6
11,4
17,1
13,0
17,6
7,1
14,8
29,6
12,3
5,3
7,4
10,8
17,5
26,0
13,1
4,1
5,3
9,6
17,3
22,3
13,7
3,8
4,7
9,9
16,0
21 '1
13,7
3,5
5,1
ClnOVniCI
ukupno
100
100
100
100
100

Podaci za 1950. godinu uzeti su 4. ozujka 1950.; za 1980. i 1985. su iz sijecnja. Podaci
za 1992. su iz mjeseca srpnja.
lzvor: Statistika za Kanadu, Radna snaga, razlicita izdanja.
1\
335
c..:>
c..:>
C1)
Tablica 4.22. Strano stanovnistvo s prebivalistem u Zapadnoj Europi, 1950.-90. (u tisucama te kao % u ukupnom stanovnistvu)
Zemlja
1950.
1970.
1982!
1990.
Br.
Br.
Br.
323
368
-
4,7
4,3
212
696
6
2621
2977
93
2,8
7,2
36,0
18,4
2,0
0,9
1,8
17,2
-
303
886
102
12
3680
4667
60
69
312
9
96
547
91
64
418
406
926
2137
4,0
9,0
2,0
0,3
6,8
7,6
0,7
2,0
0,5
36,1
26,4
3,9
2,2
0,6
1,1
4,9
14,7
3,9
2,2
15000
3,1
Austrija
selgir
Dans a
Finska
Francuska
Njemacka, SR
Grcka
lrska
ltalija
Lihtenstajn
Luksemburg
Nizozemska
Norveska
Portugal
Spanjolska
Svedska
Svicarska
1765
568
31
47
3
29
104
16
21
93
124
285
-
0,1
19,6
9,9
1,1
0,5
0,3
0,3
1,8
6,1
-
ukupnob
5100
1,3
0,3
4,1
1,1
0,4
11
7
63
255
-
291
411
1080
10200
odnosi se na 1982. umjesto na 1980. buduci da su podaci za 1982. bolji.

b ukljucuje umetnute brojke za podatke koji nedostaju (-).
lzvor. Fassman i Mi.inz (1992.)
0,1
5,3
4,9
1,1
Br.
512
905
161
35
3608
5242
70
90
781
6,6
9,1
3,1
0,9
6,4
8,2
0,9
2,5
1,4
109
692
143
108
415
484
1100
1875
28,0
4,6
3,4
1,0
1,1
5,6
16,3
3,3
16600
4,5
Tab fica 4.23. Nezaposlenost u razlicitim zemljama, 1933.-93.

(kao % radne snage)
Zemlja
1933.
1959.-67.
1982.-92.
prosjek
prosjek
2,4
1,4
0,7
1,2b
4,6
6,2
0,9
2,3
1,8
1,7
1,7
2,1
1,3
0,2
5,3
4,9
1,5
2,2
11,3
9,1
9,5
7,4
15,5
10,9
9,8
19,0
9,7
3,5
4,8
3,2
2,3
0,7
7,1
9,6
2,5
7,8
10,6
14,5
4,5
14,8
n,a,
5,9
9,7
n,a,
13,9
16,3
6,2
9,7
7,3
3,5
24,7
19,3
n,a,
17,4
selgir
Dans a
Francuska
Njemacka
lrska
lta!ija
Nizozemska
Spanjolska
Austrija
Finska
Norveska
Svedska
Svicarska
SAD
Kanada
Japan
Australija
1992.
1993.
10,3
11,1
10,4
7,7
17,2
10,7
6,8
18,4
10,1
3,7
13,1
5,9
5,3
2,5
7,4
11,3
2,2
10,7
12,1
12,1
11,7
8,9
17,6
10,2
8,3
22,7
10,3
4,2
18,2
6,0
8,2
4,5
6,9
11,2
2,5
10,9
1936.
b Savezna Republika za razdoblje 1959.-92.
n.a. = nije dostupno
lzvori: Freeman i Soete (1994.); OECD Pregled zaposlenosti, 1993.
Tablica 4.24.
Pokazatelji samozaposlenosti i povremene zaposlenosti, 1990.

Udio samozaposlenosti
u ukupnoj zaposlenosti
Cjelokupno
gospodarstvo
Kanada
Francuska
Njemacka
ltalija
Japan
Sjedinjene Americke Drzave
lzvor:
OECD
Studija poslova
(%)
Udio povremene
u ukupnoj zaposlenosti
Neagrarni
sektor
9,4
15,0
11,0
29,1
23,6
14,1
10,8
7,5
9,1
8,0
22,2
11,6
12,4
7,7
15,1
12,0
13,4
5,7
17,6
21,7
17,0
(1994.:77, tablica 6.8.)
337
C.;)
C.;)
00
Tablica 4.25. Postotak standardnih radnika ukljucenih u Chuki Kayo sustav japanskih poduzeca prema velicini tvrtke, dobi radnika i stupnju
obrazovanja
A.
VeliCina tvrtke, obrazovanje radnika i clanstvo u Chuki Kayo sustavu
(% izracunat na ukupnom broju radnika u svakoj skupini)
>1.000
8,4
24,3
14,1
53,2
osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high

prije junior high skola/sadasnja srednja skola
visoka strucna/2-godisnji koledz
fakultetsko obrazovanje
B.
Broj namjestenika
100-999
10-99
4,9
11,7
7,2
35,0
3,9
4,8
2,8
15,7
Postotak radnika u tvrtkama s preko 1.000 namjestenika, ukljucenih u Chuki Kayo sustav,
prema dobi i obrazovanju
Obrazovanje
osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high

prije junior high skola/sadasnja srednja skola
visoka strucna/2-godisnji koledZ
fakultetsko obrazovanje
lzvor: Nomura (1994.)
20-24
25-29
30-34
13,1
53,4
50,8
88,9
13,1
50,3
34,1
59,5
27,9
42,9
31,3
57,1
Dob (godine)
40-44
35-39
32,5
52,6
37,2
49,9
25,6
41,4
30,9
58,9
45-49
50-54
55-59
17,1
39,1
15,8
53,4
8,4
24,3
14,1
53,2
6,2
14,3
8,6
31,7
DODATAKB:
Metodoloske napomene i statisticki
izvori za analizu strukture zaposlenosti i
zanimanja zemalja skupine
G-7, 1920.-2005.
Sakupljeno je tri niza statistika kako bi se prikazao razvoj usluznih i informatickih sektora. Podaci su sakupljeni za sedam zemalja (Kanadu,
Francusku, Njemacku, Italiju, Japan, Veliku Britanija i Sjedinjene Americke Drzave) s polaznom tockom od 1920-ih do najkasnijega dostupnog
datuma. U nastavku se opisuje svaki niz statistika sakupljenih za ovu
raspravu.
Postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj

industrijskoj skupini
Sakupljena je statistika zaposlenosti po industriji za sedam zemalja. Industrije su podijeljene u 6 sektora i 37 industrijskih podskupina, u skladu s podjelom koju je razvio i njome se koristio Singelmann (1978.). Sest
industrijskih sektora jesu:
I.
II.
III.
IV.
v.
VI.
ekstraktivni
preradivacki
distribucijske usluge
proizvodne usluge
drustvene usluge
osobne usluge.
339
Podjela industrijskih sektora i prijelaznih industrijskih skupina

I. Ekstraktivna industrija
poljoprivreda
rudarstvo
II. Preradivacka industrija
gradevinarstvo
potrosnja
proizvodnja
prehrana
tekstil
metal
strojevi
kemijska ind.
III. Distribucijske usluge
prijevoz
komunikacije
trgovina na veliko
trgovina na malo
bankarstvo
osiguranje
nekretnine
inzenjering
racunovodstvo
pravne usluge
V. Drustvene usluge
medicinske, zdravstvene usluge
bolnicke
obrazovanje
socijalna skrb, vjerske usluge
neprofitne organizacije
postanske usluge
vlada
VI. Osobne usluge
domace usluge
hotelijerstvo
ugostiteljstvo
usluge popravaka
praonica
brijac, saloni za uljepsavanje
zabava
Izvor: Singelmann (1978.)
U svaki su sektor ukljucene dvije do osam prijelaznih industrijskih

skupina, kako je pokazano u tahlici A 4.1. Statistike zaposlenosti s iscrpnom industrijskom analizom iz popisa stanovnistva ili statistickih izvadaka skupljene sui ponovno podijeljene u ove kategorije.*
Umjesto rekonstruiranja haze podataka iz 1920-ih, nadogradili smo
Singelmannov rad prosirujuCi njegovu hazu podataka nakon 1970. Ulozili smo najveCi moguCi napor u stvaranje nase podjele industrija istovjetne onoj kojom se koristio Singelmann, kako hi haza podataka hila usporediva u vremenskim nizovima.
Ovaj dodatak su napisali Manuel Castells i Yuko Aoyama.
340
U svrhu razjasnjavanja, tablica A 4.2. pokazuje industrijsku analizu

kojom sam se koristio u osuvremenjivanju raspodjele zaposlenosti po industriji. Tablica iscrpno popisuje sve industrijske kategorije ukljucene u
svaku prijelaznu industrijsku skupinu za sedam navedenih zemalja. 0
svakom vecem otklonu od drugih zemalja glede podjele dana je napomena u svakoj izradenoj statistickoj tablici. Za sve zemlje, brojke uporabljene u ovoj analizi prikazuju godisnje prosjeke broja zaposlenih osoba po
industriji (ukljucujuCi samozaposlene, povremene zaposlenike).
Upozoravam na cinjenicu da sektorske kategorije (kategorije od I. do
VI.) ne uzimaju u obzir pojedinacne industrije koje se mogu ukljuCiti u drugi sektor. N a primjer, kada statistika odredene zemlje ukljucuje ugostiteljstvo u kategoriju trgovine na malo, a ono se ne moze izvuCi zbog nedostatka iscrpnog pregleda, postotak distribucijskih usluga (III.) postaje precijenjen, a postotak osobnih usluga podcijenjen (VI.). Kao posljedica, omjeri za
odredene industrijske sektore mogu biti umjetno povecani ili smanjeni.
Takoder je dano prvenstvo usporedivosti po zemljama umjesto stroge
iscrpne podjele industrija po nasoj klasifikaciji. To smo uCinili kako bi se
izbjegla podjela industrija po razlicitim kategorijama po zemlji, sto bi
omelo usporedivost udjela u zaposlenosti u velikim kategorijama (1. do
VI.). To je posljedica cinjenice da su podaci iz nekih zemalja kombinirali
razliCite sektore te ih nisu mogli razdvojiti. Na primjer, velik broj zemalja
je smatralo papir, tiskarstvo i izdavastvo kao poseban sektor, a mi smo ih
smjestili u mjesovitu proizvodnju, iako je bilo teoretski povoljnije smatrati izdavastvo poslovnim uslugama. Stoga smo statistiku za izdavastvo stavili pod kategoriju mjesovitih usluga za sve zemlje, cak i one koje daju odvojene podatke za njega, kako bi podaci za sve zemlje hili usporedivi.
Iz istih su razloga odredene industrije dodijeljene sljedeCim pojedinacnim kategorijama:
proizvodi koji se izraduju od tekstila i tkanina, ukljucujuci odjecu i

obucu smjesteni su u kategoriju "mjesovite proizvodnje"
prijevozna oprema (ukljucujuCi automobilsku industriju, brodogradnju i industrijske proizvode za zracni promet) smjestena je u
kategoriju "mjesovite proizvodnje"
znanstvena oprema, ukljucujuCi opticke, fotografske i precizne instrumente, ukljucena je u kategoriju "mjesovite proizvodnje"
tisak i izdavastvo nalaze se u kategoriji "mjesovite proizvodnje"
ovisno o dostupnoj podjeli u svakoj zemlji, emitiranje (radio, TV)
nalazi se ili u "komunikacijama" ili u "zabavi"
mjesovite strucne i srodne usluge mogu se smjestiti u bilo koje mjesovite usluge, ovisno o zemlji. Nakon pazljivog analiziranja podataka i pronalazenja dodatno dezagregiranih podataka, "ostale struc-
341
C.:>
,p..
1:-.:l
Podjela industnja po zemljama

Kanada
Francuska
NJemacka
ltalija
japan
Vel. Bntantja
SAO
Poljopnvreda
poiJOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov,
zamkaren1e
poljOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov
poiJOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov,
vrtlarstvo
poiJOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov
poiJOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov
poiJOdjelstvo,
sumarstvo, nbolov
poljodjelstvo,
sumarstvo, nbolov
Rudarstvo
rudarstvo,
kamenolom1,
1zvonsta nafte
vadenje/prerada
krut1h mmerala
rudarstvo ugljena,
zlata, vadenJe
plma/nafte
vadenh krut1h 1
tekuCI gonva
rudarstvo
vadenJe ugiJena,
krut1h ~onva,
strujalp m
rudarstvo ~IJena 1
metala, va enJe
krute nafte 1
pmodnog pima
Gradevmarstvo
gradev1 narstvo
1zgradnja/
gradevmarstvo
gradevmarstvo
gradevmarstvo
gradevmarstvo
gradevmarstvo
gradevmarstvo
Prehrana
hranalpu:a duhan
hrana, meso/
miiJeko
hrana!p1ca duhan
hrana/pu:a duhan
hrana/p1ca duhan,
stocna hrana
hrana/pu:a duhan
prehrambem/
srodm pr01zvod1,
duhansk1 pro1zvod1
Tekstd
tekstd, tnkotaza,
pred1omca
tekstd, odjeca
tekst1l
tekstd
tekstd
tekstd
tekstlfm prOIZVOOI
Metal
pnmarm metal,
prerada metala
zeljezm metail,
gradevm matenpl,
crna metalurglja
crna metalurglja,
metal, ceilk
nezeiJezm metal,
preraden1 metal,
crna metalurg1Ja
nezeljezm metal,
preradem metal,
zel Jezo/ceil k
metalm 1 nemetalm
proiZVOdl IZ
mmerala
pnmarm metal,
prerada metala
Strojevl
stro1ev1, elektncm
pro1zvod1
stroJeVI elektncm/
elektromck1
pro1zvod1, kucansk1
aparat1
stroJeVI, elektncna 1 stroJev1, elektncm/

elektromi'k1 strojevl
u redska oprema
stroJeVI elektncm/
elektromck1
pr01zvod1
oprema za mehamck1 mzedenng 1

obradu po ataka,
elektncm/elektromck1 mzenJermg
stro1ev1, elektncm
strojevl
KemiJSka
kemiJSkl, naftm 1
proiZVOdl IZ
ugiJena
bazne kem1kailje/
umjetna vlakna,
farmaceut1ka
kem1kailje/ vlakna
kem1kai1Je
bazne kem1kal1/e,
pro1zvod1 1z nate 1
ugljena
1zrada v a kana
kem1kal~e/rucna
kemiJSkl/srodm
(JrOIZVOdl, prOIZVOi:J1 1z nafte 1 ugljena
MJe5ovlta pro1zvodn1a
~uma/plast1ka,
automobd1,
bro?ogradnp,
kamen/glma, guma,
pnJevozna;}[;rema,
av1ogradd' rodogradnJa, rvo, plast1ka, t1sak11zdavastvo, koza, muz1i'k1
mstrument1, odjeca
koza, pnjevozna
obrema, odJeca/
o uca, pap1r/t1sakl
1zdavastvo, guma/
plast1ka, mJesovlta
pr01zvodn1a
od/evn1 1drug1 tekStl n1 prOIZVOOI, pn1evozna oprema,

preCizna mdustnja,
m1es pro1z, trupCI/
drvo/namJestaj/
pulpa!pap1r/t1sakl
1zdavastvolkoza/
krzno, keram1ka/
kamen/glmem
proiZVOOI
motorna vozda/
diJelovl, druga pn1evozna oprema,
mzenJermg mstrumenata, o uca/
odJeca, trupc1/drvo
namJe5taj/pap1r/
t1sak/izdavastvo,
guma/plast1ka,
OStafl prOIZVOdl
priJevozna oprema,
od/eca, profes1ona na fotografska
oprema/satov1,
1gracke/sportska
oprema, trupc1/
drvo, namJe5taj/
pokucstvo, kamen/
glma/staklo, pap1r
1zdavastvo/t1sal<,
oza, odJeca, drvo,

namJestaj/pokucstvo, pap1r, t1sak!
1zdavastvo, pnjevozna oprema,
nemetalm mmeralm pr01zvod1, mJesov1ta pr01zvodnja
zracna 1
vd na
oprema, o Jeca,
mJeSOVIta pro1zvodnp, drvo, plast1ka,
staklo, pap1r, t1sak,
1zdavastvo, obuca 1
kozm pro1zvod1
~uma!plast1ka,
oia, mJesov1t1
pr01zvod1
Potro5nJa
elektncna struja,
plm, voda
pro1zvodnjald1StnbuciJa str~e, d1stnbuc1Ja vo e/plma
o"skrba struJom,
p mom, vodom
struja, phn, voda
d1stnbuC1Ja struje,
o"skrba vodorn/
p mom 1 gnJanJem
plm/strujalvoda
potrosn jalsamtarne
us luge
PnJevoz
pnjeVOZ,
sklad1stenje
prljeVOZ
zeiJezmca, vodem
pnjevoz
zeljezmca, zracm
pnjevoz
zel Jezmca,
putmi'kl/teretm
promet, vodem/
zrai'n1, druge
usluge, automoblisk1 parkmg
zeljeZniCa, drug1
kopnen1 promet,
morsk1 I zraCnl
promet 1 pomocne
usluge
zeljezmca, autobusn1/gradsk1 pnjeVOZ, takSI pnjeVOZ, kam10n1,

vodem/zrai'm
pro met,
sklad1stenJe
Komumka~IJe
komun1kac1Je
telekomumkaclje,
postanske usluge
komumkaCIJe,
postanske usluge
komumkaCIJe
komumkaCIJe
komun1kac1je/
postanske usluge
komumkaCIJe,
em1t1ran1e
Trgovma na vehko
trgovma na veilko
trgovma hranom na
veilko, neprehrambena trgovma na
veilko
trgovma na vel1ko
trgovma na vehko
tr~ovma na vehko,
s~ ad1stenJe
trgovma na veilko
trgovma na veilko
Trgovma na malo
trgovma na malo
trgovma hranom na
malo, neprehrambena trgovma na
malo
trgovma na malo
trgovma na malo
trgovma na malo
trgovma na malo
trgovma na malo
Bankarstvo
banke, kred1tne
aleOCije,_ zalaro-
fmanCIJske
orgamzaCIJe
fmanCIJSke
lnStltUCije
fmanCijske
mstltUCIJe, Jamstvo
fmane~ranJel
os1guranje
bankarstvo/
fmanCIJe
bankarstvo, S&L
(pmstvo 1 zaJmOVI),
I< red 1tne agenCIJe,
mesetarenJe
n1ce, mesetan
zastupn1c1
~
~
C.:!
Os1guranJe
OSiil:UravajUCa
drustva!agenCije/
nekretnme
os1guran1e
os1guran1e
os1guran1e
os1guranJe
os1guranje, os1m
soCIJalnog
os1guran1a
os1guran1e
Nekretmne
niJe dostupno
nekretmne/
fmanCIJe
nekretnme/
lznaJmiJivanJe
nekretnme
nekretmne
vlasmstvo/posredmstvo nekretmna
nekretnme, zakonsk1 ured1 za os1guranJe nekretnma
lnzenJenng
mzen 1erske/
znanstvene usluge
n11e dostupno
teh mckl konzaltmg
tehmi'ke usluge
graclev1 narstvo,
arh1tektura
nlje dostupno
mzenjenng/arhltektura! 15p1t1vanJe
Racu novodstvo
racunovodstvo
m 1e dostupno
OIJe dostupno
rai'unovod stvo
rai'unovodstvo
racunovodstvo
racunovodstvo/
kn)1govodstvo
Mjesovlte poslovne usluge
usluge za poslovn1
menedzment
usluge poduzee~ma
zakonske/
rai'unovodstvene/
druge poslovne
usluge
druge poslovne
usluge, lznaJmljlvanJe
1znaJmlj1Van1e
dobara, leasmg,
mformaCIJSke
usluge, 1straz1vanJe,
oglasavanJe,
strui'ne usluge
poslovne usluge,
lznaJmljivanJe
pokretnma
oglasavanJe, komerCIJalno 1straz1vanJe 1

razvo1 usluga
nabave oso lja,
konzaltmg~zoslov-
nog mene zmenta,

komckjutorske usluge, etekt1vske usluge, poslovne usluge
.....
Kanada
Francuska
N;emacka
/tali; a
Japan
Vel. Bntam;a
SAD
Zakonske usluge
odvJetmckllbiiJezmck1 ured
n<Je dostupno
n<Je dostupno
zakonske usluge
zakonske usluge
zakonske usluge
zakonske usluge
Med1cmske, zdravstvene
usluge
ordtnaCIJa
hJecmka k1ru~a,
pomocno mediCtnsko osobiJe, zubart,
ltd
nt}e dostupno
zdravstvo/vetenna
zdravstvene usluge,
vetenna
med1ctnske/
zdravstvene usluge,
1avne zdravstvene
usluge
medlctnske/ druge
zdravstvene usluge,
samtarne usluge
zdravstvene usluge,
os1m bolmck1h
Bolmcke usluge
bolmce
n11e dostupno
nt}e dostupno
bolmce
bolmce
m1e dostupno
bolmce
Obrazovan1e
obrazovne 1srodne
us luge
n11e dostupno
obrazovanJe,
znanstvene/1straz1vacke ustanove
obrazovanJe,
1straz1van Je,
muzep, botamck1/
zoolosk1 vrtov1
obrazovanJe, tnstltUCIJe za
znanastveno 1straz1van1e
obrazovanJe,
1straz1vanJe 1 razvo1
skole, knpznlce,
srednJe strucne
skole, obrazovne
us luge
SOCIJalna skrb, VJerske us luge
VJerske 1orgamzac11e za SOCIJalnu

skrb
n11e dostupno
drustvene sluzbe/
ured1 za zaposiJavan1e
v1erske
organ1zac1Je
SOCIJalna skrb 1
os1guran}e, VJera
ostale usluge
ukiJUCUJUCI
SOCIJalnu skrb
VJerske
orgamzac11e
Neprof1tne organ1zac1Je
radmcke orgamzaCIJe, trgovtnska

udruzen1a
nt}e dostupno
neprof1tne orgamzac11e
gospodarske organ1zaoJe, strucna

udruzen1a
ruhtlcke, poslovne,
ulturne 1orgamzac11e za suradnJU
m1e dostupno
clanske
orgamzaCIJe
Postanske usluge
n<Je dostupno
nt}e dostupno
nt}e dostupno
postanske usluge
niJe dostupno
mJe dostupno
postanske usluge
Vi ada
1avna adm1mstrac1Ja, obrana
nt}e dostupno
1avna
admtnlstraCIJa
1avna adm1mstrac1Ja, oruzane snage,

medunarodne organ1zac1Je
naoonalne vladtne
sluzbe, sluzbe
lokalne uprave
orgamzac11e stramh
vlada 1 medunarodne organ1zac1Je
1avna adm1mstrac11a 1obrana
1avna admtn1strac11a obrana pravosude, 1avm red
MJesovlte drustvene usluge
mJesov1te usluge
nt}e dostupno
uklanJanJe smeea,
stambene ustanove
ostale drustvene
us luge
uklan1an\e otpada,
ostale us uge
ostale strucne/
znanstvene usluge
mJesovlte strucne 1
srodne usluge
Domace usluge
pnvatna kucanstva
n11e dostupno
pnvatna kucanstva
domace usluge
domace usluge
n<Je dostupno
pnvatna kucanstva
HotehJerstvo
hotelsk1/motelsk1
SmJeStaJ,
pans10nsk1
smJestaJ, kampov1
hotel1/ kaf1c1/
restauraciJe
hotel1/restaurac1Je
hoteh (s restaurao}Om 1h bez nJe)
hoteh 1pans10nsk1
smJe5ta}
hotel1/ugost1tel JStvo
(restauraCIJe kaf1c1,
klubov1/gost1omce
hoteh/moteh, pans1onsk1 smJeStaJ
UgostlteljS'tiiO
restauract)eldobavIJaCI/gostlomce
1\\)e dostupno
1\\je dostupno
restaU!aCije,
kamp1ran1e
ugost1tel1stvo
restauraCIJelkafiCI/
snack barov1
ugostlteljstvo
.....
.p.
0.
popravak bicikla/
automobila
popravak
usluge popravaka
eraoni~elkemijske
praonice
praonice
~pravak
popravak
potrosackih
dobara/pnjevoznih
sredstava
automoa, elektricni i
mjesoviti popravci
eraoni~elkemijske
praonice/cistionice
Usluge popravaka
popravak cipela,
automobila, nakita
i elektricnih
aparata
n ije dostupno
Praonice
eraonicelkemijske
cistionicelfllacaon1ce, praomcesamousluzne
nije dostupno
BrijaC/salon} za uljep5avanje
brijaC/saloni za
uljepsavanje
nije dostupno
brijac, saloni za
njegu tijela
brijac/saloni za
uljepsavanje
brijac/saloni za
uljepsavanje
frizerski saloni/saloni za manikiranje
brijacnice/saloni za
uljepsavanje
Zabava
usluge za zabavu i
rekreaciju
nije dostupno
kultura/sportl zabava
zabava, kinematografija, emitiranje,

sport
filmovi, rekreacija,
emitiranje, zabava
rekreacijskelku lturne usluge
zabava, kazaliste/
kino, kuglane/sobe
za biljar
Mjesovite osobne usluge
pogrebne usluge,
mjesovite osotine
us luge
sve profitne osobne

usluge
ostale poslovne
usluge
pogrebna administracija
mjesovite osobne
usluge
osobne us Iuge
rr:grebne.~sluge/
CIS!IOOICe
CIS!IOOICe
ematonJI
ne usluge" klasificirane su kao "poslovne usluge" u Japanu, a u

SAD-u kao "mjesovite drustvene usluge."
Dodatno, sljedece bi se specificnosti trebale uzeti u obzir za analizirane
zemlje.
Kanada
VeliCine za 1971. zasnovane su na podacima popisa za osobe u dobi od 15
i vise godina koje su radile 1970.; za 1981. zasnovane su na 20% podataka uzorka iz popisa 1981. za radnu snagu u dobi od 15 godina i stariju.
Zbog nedostupnosti analize radne snage u pojedinim industrijama iz rezultata popisa 1991. izdanog u studenom 1993., rabili smo posljednje dostupne podatke (1992.) iz Statistike za Kanadu, koji su izdani u mjesecnom izvjestaju Radna snaga. Podaci su izvedeni iz uzorka od oko 62.000
reprezentativnih kucanstava u cijeloj zemlji (osim saveznih teritorija Yukon i Northwest Territories). Izvjestaj je imao namjeru prikazati sve osobe u stanovnistvu u dobi od 15 godina i starije, s boravistem u Kanadi,
izuzevsi sljedece: osobe koje zive u indijanskim rezervatima; stalne cianove oruzanih snaga; osobe koje zive u ustanovama (odnosno kaznjenici
u kazneno-popravnim ustanovama i pacijenti u bolnicama i domovima
koji u njima prebivaju duze od sest mjeseci). Podaci iz 1992. odrazavaju
radnu snagu u svibnju 1992., te su od 1984. bili zasnovani na Standardnoj industrijskoj podjeli iz 1980. (Statistike za Kanadu, 1992.).
Francuska
Podaci su odnose na zaposleno stanovnistvo 31. prosinca svake godine;
objavljuju se u godisnjem statistickom izvatku; za 1989. godinu su preliminarni. Naisli smo na odredene probleme zbog opceg nedostatka iscrpne
analize statistike zaposlenosti u usluznom sektoru. Kad god nije dostupna iscrpna analiza usluznih industrija, kategorija "neprofitnih organizacija" svrstava se u mjesovite drustvene usluge, a "profitne organizacije"
kao mjesovite osobne usluge. Medutim, koristili smo se podacima iz godisnjega statistickog izvatka umjesto podacima iz popisa buduCi da su
najnoviji rezultati trenutno dostupni oni iz popisa 1982.
Njemacka
U ovoj analizi uteli smo kao jedinicu analize Saveznu Republiku Njemacku prije ujedinjenja. Podaci se temelje na popisu zaposlenih za 1970. i
1987. Izmedu tih godina nije u Njemackoj proveden nitijedan popis.
346
Italija
Osnovica prikaza su podaci popisa radne snage 1971. i 1981.; brojke iz
1991. ne mogu se izravno usporediti s podacima iz prethodnih godina
zbog razlicitosti izvora. BuduCi da brojke iz popisa 1991. nisu bile dostupne u vrijeme pisanja ove knjige, brojke iz 1990. upotrijebljene su kao aproksimativni pokazatelj najnovijih trendova.
Japan
Brojke se temelje na podacima popisa iz listopada 1970., 1980. i 1990. o
zaposlenim osobama u dobi od 15 i vise godina. Iznosi iz 1970. i 1980. su
oni iz 20% tablicnih prikazivanja uzorka, a brojke iz 1990. iznose 1% tablicnih prikaza uzorka.
Podaci za Englesku i Wales uzeti su za godine izmedu 1921. i 1971. Od
1971. naovamo brojke se odnose na namjestenike u zaposlenosti za cijelo
Ujedinjeno Kraljevstvo iz lipnja svake godine. Ti su podaci izabrani radije nego oni iz popisa zaposlenih osoba zbog nedostupnosti rezultata popisa iz 1991. u vrijeme pisanja ovog rada, a podaci iz 1971. i 1981. koji su
dostupni, ne ukljucuju cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Osim toga, pazljive
usporedbe podataka popisa i podataka Odjela za zaposlenost o namjestenicima u zaposlenosti za Veliku Britaniju pokazali su da se radio manjim
razlikama glede raspodjele zaposlenosti. 126 Stoga smo odlucili da brojke
namjestenika u zaposlenosti sluze kao gruba procjena trendova u Ujedinjenom Kraljevstvu izmedu 1970. i 1990.; te brojke iskljucuju privatne
domace sluzbenike i mali broj zaposlenih kod ugovaraca poljoprivrednih
strojeva, ali ukljucuju sezonske i povremene radnike. Obiteljski radnici
ukljuceni su u brojke za Veliku Britaniju, aline i za Sjevernu Irsku. Brojke za namjestenike u zaposlenosti takoder iskljucuju samozaposlene. Iznosi su dobiveni iz popisa zaposlenosti koji je proveo Odjel za zaposlenost
u Velikoj Britaniji, a za Ujedinjeno Kraljevstvo ukljucuju informacije iz
slicnih popisa koje je u Sjevernoj Irskoj proveo Odjel za usluge radne
snage.
126 Medutim, postoji sklonost da udio u poljoprivrednoj zaposlenosti bude procijenjen ispod one za cijelo zaposleno stanovnistvo, kao sto je prikazano u tablici 4.16.
847
Sjedinjene Americke Driave

Iscrpna analiza zaposlenosti iz trenutnog ispitivanja stanovnistva za
1970. nije objavljena u izdanjima Zaposlenost i zarada. Stoga smo zamijenili podatke za 1970. s onima iz popisa, buduci da su medupopisne
statistike koje je dao tekuCi izvjestaj o stanovnistvu, opcenito, napravljene tako da bi se mogle usporediti sa statistikama za desetljeca (vidi
dio VII. popisa iz 1970., svezak 2: 7B, Izvjestaji: Industrijska obiljezja).
Brojke za SAD odnose se na sve na gradane koji su, tijekom tjedna ispitivanja, obavljali bilo kakav rad kao placeni zaposlenici, u vlastitim
poslovima, struci ili na vlastitoj farmi, ili koji su radili 15 ili vise sati
kao neplaceni radnici u poduzecu koje je vodio clan obitelji; te svi oni
koji nisu radili, ali su imali poslove ili poduzeca iz kojih su bili privremeno odsutni zbog bolesti, loseg vremena, godisnjeg odmora, rasprava
izmedu radne snage i menedzmenta ili iz osobnih razloga, bilo da su
placeni za vrijeme provedeno izvan posla ili su radili na drugim poslovima. Clanovi oruzanih snaga smjesteni u SAD-u takoder su ukljuceni
u ukupan broj zaposlenih. Svaka se zaposlena osoba broji samo jedanput. Oni koji su imali vise od jednog posla uracunati su u posao na kojemu rade najveci broj sati tijekom tjedna ispitivanja. U ukupan broj
ukljuceni su i ddavljani stranih zemalja na privremenom boravku u
SAD-u, ali ne kao clanovi ambasade. Iskljucene su one osobe Cija se jedina djelatnost sastojala u radu oko kuce (bojenje, popravljanje ili kucanski poslovi u vlastitom kucanstvu) ili u dobrovoljnom radu za vjerske, dobrotvorne i slicne organizacije (Odjel za statistiku rada, 1992.).
Zbog preraspodjele SIC kodova za popis iz 1980., brojke prije i nakon toga datuma nisu strogo usporedive.
Statistika zaposlenosti po industriji

Hall predlaze dva nacina podjele sektora zaposlenosti: industrije nasuprot uslugama, te upravljanje dobrima nasuprot upravljanju informacijama (Hall, 1988.). "Industrija" ukljucuje sve sektore rudarstva, gradevinarstva i proizvodnje, a "usluga" ukljucuje sve preostale kategorije. Sektor "upravljanja dobrima" ukljucuje rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnju, prijevoz, trgovinu na veliko/malo, a sektor "upravljanja informacijama" ukljucuje komunikacije, financije, osiguranje i nekretnine (FIRE), te
sve preostale usluge i vladu.
U nasoj analizi statistika zaposlenosti sa Singelmannovom podjelom
bila je agregirana i reorganizirana kako bi odgovarala Hallovoj podje-
348
li. 127 N adalje, omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i industriji, kao i

omjer izmedu upravljanja informacijama i upravljanja dobrima izvedeni su iz podataka upotrijebljenih u tablicama 4.10. do 4.17.
Zaposlenost po zanimanjima
Standardna podjela zanimanja veCine zemalja obicno mijesa sektorske
djelatnosti sa stupnjem kvalifikacija pa je stoga neprikladna za nasu
uporabu. Medutim, nakon pazljivog razmatranja dostupnih podataka iz
pojedinih zemalja, postalo je jasno dace preoblikovanje podjele zanimanja biti zaseban projekt. BuduCi da nasa prvenstvena svrha u ovom dodatku iskljucuje takvu analizu, odlucili smo koristiti se postojecom podjelom kao aproksimativnim pokazateljem analize zanimanja pojedinih
zemalja. Kao rezultat, utvrdena je sljedeca gruba podjela zanimanja:
menedzeri
strucnjaci
tehnicari
trgovci
cinovnici
radnici i upravitelji u poljoprivredi.

Za vecinu zemalja bilo je nemoguce razdvojiti kategoriju strucnjaka i
tehnicara. Takoder, u nekim su zemljama obrtnici i operateri izmijesani,
pa smo stoga skupili te kategorije u jednu kako bismo izbjegli pogresne
zakljucke iz podataka. Isto se primjenjuje na spajanje kategorija poljoprivrednih radnika i upravitelja u jednu kategoriju. Kategorija "obrtnici i
operateri" takoder ukljucuje nekvalificirane radnike, manualne radnike i
rudare. Oni koji su kategorizirani kao radnici u uslugama ukljuceni su u
polukvalificirane radnike u uslugama.
Pojedinosti za svaku zemlju opisujemo u nastavku.
Kanada
Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih. Kategorije strucnjaka
i tehnicara takoder ukljucuju one Cija je struka u prirodnim znanostima,
127 Kako bi analiza odgovarala standardnoj podjeli usluga, ugostiteljstvo je ukljul!eno u
trgovinu na malo.
349
drustvenim znanostima, nastavi, medicini/zdravstvu te umjetnostilrekreaciji. Kategorija obrtnika i radnika takoder je ukljuCivala rudarstvolkamenolome, strojeve, obradu, gradevinarska zanimanja, obradu
materijala te ostale obrte/uporabe opreme. Poljoprivredni radnici i upravitelji takoder ukljucuju poljoprivredu, ribolov/lov/zamkarenje te sumarstvo/rusenje stabala.
Francuska
Brojke se temelje na podjeli zanimanja stanovnistva u dobi od 15 godina
i starijeg, iskljucujuci nezaposlene, umirovljene, studente i druge koji nikad nisu radili, prema ispitivanju zaposlenosti Ciji su rezultati ukljuceni
u statisticki izvadak. Kategorija menedzera takoder ukljucuje visoke javne sluzbenike te visoko rangirane administrativne/trgovinske radnike u
poslovnim poduzeCima. Kategorija strucnjaka ukljucuje profesorska/znanstvena zanimanja, inzenjere i tehnicare te radnike u informaticilumjetnosti. Kategorija tehnicara ukljucuje srednja zvanja, radnike u
vjerskim zanimanjima, te radnike srednjeg ranga u zdravstvenim/drustvenim uslugama. Kategorija cinovnika ukljucuje gradanske sluzbenike i
administrativne radnike. Kategorija obrtnika i radnika ukljucuje kvalificirane i nekvalificirane radnike u industriji.
Njemacka
Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih osoba, u skladu sa statistickim izvatkom. Kategorija menedzera ukljucuje racunovode, javne
sluzbenike i poduzetnike. Kategorija strucnjaka ukljucuje inzenjere,
znanstvenike, umjetnike i radnike u zdravstvenim uslugama. Obrtnici i
operateri ukljucuju veCinu radnika u industriji. Tehnicari ukljucuju drustvene radnike. Radnici i upravitelji u poljoprivredi ukljucuju radnike u
sumarstvu i ribogojstvu.
Japan
Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih osoba prema Anketi
radne snage, ciji su rezultati ukljuceni u izvadak iz statistike. Polj~priv
redni radnici i upravitelji ukljucuju radnike u sumarstvu i ribolovu. Kategorija polukvalificiranih radnika u uslugama takoder ukljucuje radnike u uslugama zastite. Kategorija polukvalificiranih radnika u prijevozu
ukljucuje zanimanja u komunikacijama.
350
TRANSFottMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI
Brojke se temelje na 10% uzorka Velike Britanije, koji je dobiven iz popisa. Kategorija strucnjaka ukljucuje suce, ekonomiste, sluzbenike za zastitu okolisa itd. Tehnicari ukljucuju procjenitelje, zanimanja u socijalnoj
skrbi, medicinske tehnicare, sastavljace nacrta, poslovode, istrazitelje,
nadgledatelje istrazitelja i tehnicke inzenjere. Obrtnici i operateri ukljucuju veCinu radnika u industriji. Polukvalificirani radnici u prijevozu ukljucuju skladistare, vlasnike ducana, one koji se bave pakiranjem, ambalazere. Polukvalificirani radnici u uslugama ukljucuju radnike u sportskoj rekreaciji i uslugama zastite. Brojke iz 1990. temelje se na Anketi
radne snage (1990. i 1991.) koju je proveo Ured za popise i ankete. Podaci iz 1990. nisu izravno usporedivi s prethodnim godinama zbog razliCite
metodologije anketiranja i kategorije zaposlenih. Medutim, buduCi da podaci popisa iz 1991. nisu bili dostupni u vrijeme pisanja ovog rada, brojke iz 1990. daju grubu procjenu trenutne strukture zaposlenosti u Velikoj Britaniji.

Brojke se temelje na godisnjem prosjeku zaposlenih osoba prema ispitivanju kucanstava, koje je provedeno kao dio Ankete trenutnog stanovnistva, Ureda za popise pri Odjelu za rad. Kategorija menedzera ukljucuje
izvrsna i administrativna zanimanja. Kategorija cinovnika ukljucuje administrativnu podrsku. Polukvalificirani radnici u uslugama ukljucuju
privatna kucanstva i usluge zastite. Kategorija obrtnika i radnika ukljucuje preciznu proizvodnju, operatere na strojevima/montazere/inspektore, manualne radnike, cistace opreme, pomagace i nekvalificirane radnike. Polukvalificirani radnici u prijevozu ukljucuju i zanimanja premjestanja materijala. Poljoprivredni radnici i upravitelji ukljucuju sumarstvo
i ribolov.
Distribucija statusa zaposlenosti

Zaposlene su osobe uglavnom kategorizirane kao namjestenici, samozaposleni i obiteljski radnici. Kada brojke za obiteljske radnike nisu dostupne, mogu se ukljuCiti u kategorije samozaposlenih. Samozaposleni obicno
ukljucuju poslodavce, osim ako nije drukCije napomenuto.
U nastavku slijede osobitosti za svaku zemlju.
351
Kanada
Oni poslodavci koji su placeni radnici (umjesto samozaposleni) ukljuceni
su u kategoriju namjestenika.
Francuska
Brojke se temelje na civilnoj zaposlenosti, prema Statistici radne snage
OECD-a.
Njemacka
Brojke se temelje na godisnjem statistickom izvatku.
Italija
OECD-a.
Japan
Brojke se temelje na Anketi radne snage za zaposlene osobe, ukljucenoj
u godisnji statisticki izvadak.
OECD-a.
Sjedinjene Americke Driave

Brojke se temelje na godisnjem prosjeku zaposlenih civila u poljoprivrednim i nepoljoprivrednim industrijama.
Statisticki izvori
Kanada
Statistike za Kanadu.1971 Census of Canada, vol. 3: Economic Characteristics, 1973.
352
- 1981 Census of Canada: Population, Labor Force- Industry by demographic and educational characteristics; Canada, provinces, urban, rural, nonfarm and rural farm, January 1984.
-The Labour Force, razliCita izdanja.
-Labour Force: Annual Averages, 1975- 1983, January 1984
Francuska
Institut national de la statistique et des etudes economiques (INSEE).
Annuaire statistique de la France 1979: resultats de 1978, Ministere de
l'economie, des finances et du budget, Paris: INSEE, 1985.
- Recensement general de la population de 1982; resultats definitifs, par
Pierre-Alain Audirac, no. 483 des Collections de l'INSEE, serie D,
no.103. Ministere de l'economie, des finances et du budget, Paris: INSEE, 1985
- Enquetes sur l'emploi de 1982 et 1983: resultats redresses, no. 120, veljaca 1985.
- Enquetes sur l'emploi de mars 1989: resultats detailles, br. 28-29, listopad 1989.
- Annuaire statistique de la France 1990: resultats de 1989, vol. 95, nouvelle serie no. 37, Ministere de l'economie, des finances et du budget,
Paris: INSEE, 1990.
Njemacka
Statistisches Bundesamt. Statistisches Jahrbuch 1977: fiir die Bundesrepublik Deutschland, Metzler- Poeschel Verlag Stuttgart, 1977
- Statistisches Jahrbuch 1991: fiir die Bundesrepublik Deutschland,
Metzler- Poeschel Verlag Stuttgart, 1991.
- Bevolkerung und Kultur: Volksziihlung vom 27. Mai 1970, Heft 17,
Erwerbstatige in wirtschaftlicher Gliederung nach Wochenarbeitszeit
und weiterer Tatigkeit; Fachserie A., Stuttgart und Mainz: Verlag W.
Kohlhammer.
- Volkszahlung vom 25 Mai 1987, Bevolkerung und Erwerbstatigkeit,
Stuttgart: Metzler- Poeschel, 1989.
Italija
Istituto Centrale di Statistica. 10 Censimento Generale della Popolazione, 15 Ottobre 1961, Vol. IX: Dati Generali Riassuntivi, Rim, 1969.
- 11 Censimento Generale della Popolazione, 24 Ottobre 1971, vol VI:
353
Professioni e attivita Economiche, Torno 1: Attivita Economiche, Rim,

1975.
- J2o Censimento Generale della Popolazione, 25 Ottobre 1981, vol II: Dati sulle caratteristiche strutturali della popolazione e delle abitazioni;
Torno 3: Italia; Rim, 1985.
Istituto Nazionale di Statistica (ISTAT). Annuario Statistico Italiano,
edizione 1991.
Japan
Biro za statistiku, Agencija za menedzment i koordinaciju (1977.), Statisticki godisnjak Japana, Tokyo.
- (1983.) Statisticki godisnjak Japana, Tokyo.
- (1991.) Statisticki godisnjak Japana, Tokyo.
Biro za statistiku, Ured premijera, Saietak rezultata popisa stanovnistva
Japana 1977., Tokyo: Biro za statistiku, 1975.
- 1980. Popis stanovnistva Japana, Tokyo: Biro za statistiku, 1980.
- 1990. Popis stanovniStva Japana, Promptni izvjestaj (rezultati 1%
uzorka u tablicnom prikazu), Tokyo: Biro za statistiku, 1990.
Office of Population Censuses and Surveys, General Registrar Office.
Census 1971: Great Britain, Economic Activity, Part IV (10% uzorak),
London: HMSO, 1974.
- Census 1981: Economic Activity, Great Britain, London: HMSO, 1984.
-Labour Force Survey 1990 and 1991:A survey conducted by OPCS and
the Department of Economic Development in Northern Ireland on behalf of the Employment Department and the European Community,
Series LFS no. 9, London: HMSO, 1992.
Central Statistical Office, Annual Abstract of Statistics: 1977, London:
HMSO, 1977.
-Annual Abstract of Statistics: 1985, London: HMSO, 1985.
-Annual Abstract of Statistics: 1992, no.128, London: HMSO, 1992.
Department of Employment. Employment Gazzette vol.100, no. 8 (August
1992).

United States Department of Labor. Handbook of Labor Statistics; Bulletin 2175, Bureau of Labor Statistics, December.
354
- Labor Force Statistics: Derived from the current population survey,

1948-87, Bureau of Labor Statistics, August 1988.
-Handbook of Labor Statistics, Bulletin 2340, March 1990.
- Employment and Earnings, various issues.
Ostali izuori
Eurostat. Labour Force Sample Survey, Luxembourg: Eurostat, various
issues.
- Labour Force Survey, Theme 3, Series C, Population and Social Statistics, Accounts, Surveys and Statistics, Luxembourg: Eurostat, various
issues.
Hall, Peter (1988) "Regions in the Transition to the Information Economy" ("Regije u prijelazu na informaticku ekonomiju"), u G. Sternlieb i
J. W. Hughes (ur.), America's New Market Geography: Nation, region
and metropolis; Rutgers, N.J.: State University of New Jersey; Center
for Urban Policy Research, New Brunswick, str. 137-59.
Mori, K. (1989) Hai-teku shakai to rodo: naniga okite iruka, Iwanami
Shinsho no. 70, Tokyo: Iwanami Shoten.
Organization for Economic Cooperation and Development (OECD) (1991)
OECD Labour Force Statistics: 1969- 1989, Paris: OECD.
- (1992a) OECD Economic Outlook: Historical Statistics: 1960 - 90,
Pariz: OECD.
- (1992b) OECD Economic Outlook, no. 51, June.
355
5
KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI:
INTEGRACIJA ELEKTRONICKE
KOMUNIKACIJE, KRAJ MASOVNE PUBLIKE I
USPON INTERAKTIVNIH MREZA
Uvod
U Grckoj, oko 700. g. pr. n. e. dogodilo se vazno otkrice: abeceda. Ta konceptualna tehnologija, kako tvrdi znanstveni klasik Havelock, Cini osnovu za razvoj zapadne filozofije i znanosti kakvu danas poznajemo. Abeceda je odvajanjem izgovorenog od govornika omoguCila premosCivanje jaza izmedu govornoga i pisanog jezika, omogucujuCi pojmovni diskurs. Tu
povijesnu prekretnicu omoguCio je gotovo 3000-godisnji razvoj govorne
tradicije i neabecedne komunikacije, dok grcko drustvo nije doseglo ono
sto Havelock naziva novim stanjem uma - "alfabetski urn" koji je nadahnuo kvalitativnu preobrazbu ljudske komunikacije. 1 Tek mnogo stoljeca
poslije, nakon sirenja tiskarskog stroja i proizvodnje papira, pismenost je
siroko rasprostranjena. Abeceda je Zapadu omoguCila mentalnu infrastrukturu za kumulativnu komunikaciju zasnovanu na znanju.
Dokje novi abecedni poredak omogucavao racionalni diskurs, istodobno je odvajao pisanu komunikaciju od audiovizualnog sustava simbola i
opazanja, tako znacajnih za potpuno izrazavanje ljudskog uma. Kako se
drustvena hijerarhija izravno i neizravno uspostavila izmedu pisane kulture i audiovizualnog izrazavanja, cijena zasnivanja ljudske prakse u pisanome diskursu placena je izgonom svijeta zvukova i slika u pozadinu
1
Havelock (1982.: esp. 6-7)
356
KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI
umjetnosti, koja se bavi privatnim podrucjem osjecaja i javnim svijetom

obreda. Naravno, u 20. stoljecu audiovizualna kultura povijesno se osvetila- najprije filmom i radiom, pa televizijom, i nadjacala utjecaj pisane
komunikacije u srcima i dusama veeine ljudi. U drustvenoj kritici masovnih medija 2 jos uvijek prevladava nelagoda intelektualaca prema utjecaju televizije u cijoj osnovi lezi napetost izmedu plemenite pisane i osjetilne, nerefleksivne komunikacije.
Tehnoloska preobrazba slicnih povijesnih razmjera dogodila se 2700
godina poslije, ukljucivanjem razliCitih oblika komunikacije u interaktivnu mrezu. Ili, drugim rijecima, stvaranjem superteksta i metajezika koji
prvi put u povijesti u isti sustav ujedinjuju sve pisane, govorne i audiovizualne oblike ljudske komunikacije. U novoj interakciji dviju strana mozga, strojeva i drustvenog konteksta, ponovno se ujedinjuju dimenzije
ljudskog duha. Usprkos znanstveno fantasticnoj ideologiji i komercijalnom pretjerivanju koji okruzuju pojavu tzv. informaticke superautoceste,
ne podcjenjujemo njezino znacenje. 3 Moguee povezivanje teksta, slika i
zvukova u isti sustav, interakcija iz vise razliCitih tocaka, odabrano
(stvarno ili odgodeno) vrijeme u globalnoj mrezi, uvjeti otvorenoga i jeftinog pristupa, zaista temeljito mijenjaju prirodu komunikacije. A komunikacija odlucno oblikuje kulturu jer, kao sto Postman pise, "mi ne vidimo
stvarnost ... kakva 'ona' jest, vee u ovisnosti o nasim jezicima. I nasi jezici su nasi mediji. Nasi mediji su nase metafore. Nase metafore stvaraju
sadrzaj nase kulture."4 BuduCi daje kultura posredovana komunikacijom
i zbiva se kroz nju, same kulture, tj. nasi povijesno proizvedeni sustavi
vjerovanja i pravila, temeljito se mijenjaju i sve ce se vise mijenjati, pod
utjecajem novoga tehnoloskog sustava. Dok ovo pisem, takav novi sustav
jos nije potpuno uspostavljen. Njegov ee razvoj sljedeCih godina ted u
nepravilnom ritmu i u nepravilnu prostornom rasporedu. Sigurno je da
ee zahvatiti i obuhvatiti u najmanju ruku prevladavajuce aktivnosti i sredisnje dijelove stanovnistva Citavog planeta. Nadalje, on vee sada djelomice postoji - u novomu medijskom sustavu, u brzo promjenljivim sustavima telekomunikacija, u mrezama interakcije sto su se vee oblikovale
oko Interneta, u masti ljudi, u politici vlada ina crtaCim plocama u uredima korporacija. Pojava novoga sustava elektronicke komunikacije, od2
3
Za kriticko predstavljanje ovih ideja, vidi: Postman (1985.).

Za dokumentirano izlaganje podataka o informatickoj superautocesti do kraja 1994.
godine vidi Sullivan-Trainor (1994.). Za pregled drustvenih i ekonomskih trendova u
novim medijima i racunalno posredovanoj komunikaciji na medunarodnoj razini, vidi
dobro obavijesteni, posebni dodatak spanjolskih novina El pais I World media, "Habla
el Futuro", 9. ozujka 1995.
4 Postman (1985.: 15)
357
USPON UMRE:ZENOG DRUSTVA
redenoga njegovim globalnim dosegom, integracijom svih sredstava komunikacije i njegovom mogucom interaktivnoscu, vee mijenja i zauvijek
ce promijenitii nasu kulturu. Medutim, postavlja se pitanje o stvarnim
uvjetima, znacajkama i posljedicama takve promjene. Kako mozemo procijeniti njegov moguCi utjecaj a da ne prijedemo u futurolosko pretjerivanje- sto ova knjiga zeli svakako izbjeCi- ako nam je poznat jos uvijek
embrionalni razvoj inace jasno identificiranoga trenda? S druge strane,
bez analize preobrazbe kultura pod novim elektronickim komunikacijskim sustavom, cjelokupna analiza informatickog drustva hila bi u osnovi promasena. Na srecu, u povijesti uz tehnoloski diskontinuitet postoji i
dobar dio drustvenoga kontinuiteta koji omogucava analizu tendencija
na osnovi promatranja trendova koji su tijekom protekla dva desetljeca
pripremali stvaranje novoga sustava.
Vazniji dijelovi sustava novih komunikacija, masovna sredstva komunikacije, oblikovana oko televizije, prouceni su do najmanjih detalja. 5 Njihov razvoj u smjeru globalizacije i decentralizacije predvidio je sezdesetih godina McLuhan- veliki vizionar koji je, usprkos neobuzdanoj uporabi hiperbola, revolucionirao razmisljanje o komunikacijama. 6 U ovome cu
poglavlju najprije govoriti o stvaranju masovnih medija i njihovu djelovanju na kulturu i drustveno ponasanje. N adalje cu razmotriti njihovu
preobrazbu tijekom osamdesetih godina - pojavu decentraliziranih i raznolikih "novih medija" koji su pripremili stvaranje mulitimedijalnog sustava devedesetih. Potom cu posvetiti paznju drukCijem sustavu komunikacija, organiziranom oko racunalnog umrezavanja uz pojavu Interneta i
uz zacudujuCi, spontani razvoj novih vrsta virtualnih zajednica. Iako je to
relativno nova pojava, raspolazemo dovoljnim brojem empirijskih promatranja iz Francuske i Sjedinjenih Drzava da bismo na razboritim osnovama oblikovali neke hipoteze. Na kraju, pokusat cu povezati ono sto
znamo o dva sustava da bih mogao razmotriti drustvene dimenzije njihova udruzivanja i utjecaj takva udruzivanja na procese komunikacije i
kulturno izrazavanje. Tvrdim da se kroz snazan utjecaj novoga komunikacijskog sustava, posredovanog preko drustvenih interesa, drzavnih politika i poslovnih strategija, pojavljuje nova kultura: kultura stvarne virtualnosti. Na sljedeCim stranicama izlozit cui analizirati njezin sadrzaj,
dinamiku i znacenje.
5
6
Vidi istrazivanje razvoja medija sakupljeno u: Williams i dr. (1988.)

Retrospektivu McLuhanovih teorija vidi u postumno izdanoj knjizi: McLuhan i Powers
(1989.).
358
Od Gutenbergove do McLuhanove galaktike: uspon

kulture masovnih medija
Dopustite mi uporabu McLuhanova pojmovnika: 7 sirenje televizije tijekom tri desetljeca nakon Drugoga svjetskog rata (u razliCito doba is razlicitom snagom, ovisno o zemlji) stvorilo je novu komunikacijsku galaktiku. Drugi mediji nisu nestali. Preoblikovani su i preuredeni u sustav cije je srce vakuumska cijev, dok je njegovo privlacno lice televizijski
ekran. 8 Radio je, izgubivsi sredisnje mjesto, pobijedio u prodornosti i fleksibilnosti, prilagodujuci svoj pristup i teme ritmu svakodnevna zivota.
Filmovi su preoblikovani za televizijsku publiku, s iznimkom filmske umjetnosti koju podupire drzava, te programa s posebnim efektima za velike ekrane. Novine i magazini, specijalizirani su za produbljivanje teme iii
ciljaju tocno odredenu publiku, te prevladavajuCi televizijski medij pazljivo opskrbljuju strateskim informacijama. 9 Sto se tice knjiga, one su ostale knjige, iako iza mnogih od njih stoji podsvijesna zelja da postanu TV
scenariji; top-liste najprodavanijih knjiga brzo su se napunile naslovima
koji se odnose na TV likove ili na teme koje je TV popularizirala.
Pitanje zasto je televizija postala vladajuCi medij jos uvijek je predmet
zestoke rasprave znanstvenika i kriticara medija. 10 Izgleda da je hipoteza W. Russella Neumana, koju cu izreCi drugim rijeeima, kao da se radio
posljedici osnovnog instinkta lijene publike, s obzirom na dostupne dokaze, uvjerljiva. Njegovim rijeCima: "Kljucno otkrice u podrucju istrazivanja
obrazovnih i marketinskih ueinaka, s kojim trebamo biti naeistu zelimo
li razumjeti prirodu tesko primjetnog ucenja glede politike i kulture, jest
cinjenica da ljude privlaci linija manjeg otpora." 11 On svoje objasnjenje
zasniva na sirim psiholoskim teorijama Herberta Simona i Anthonyja
Downsa, naglasavajuCi psiholosku cijenu dobivanja i obrade informacija.
Ja bih bio skloniji korijene takve logike traziti u kucnim uvjetima nakon
dugackoga, napornog radnog dana i nedostatku alternativa za osobno/kulturno ukljueivanje nego u ljudskoj prirodi.1 2 Usprkos tome, u drustvenim uvjetima kakvi postoje, sindrom najmanjega moguceg napora koji
se, izgleda, povezuje s televizijski posredovanom komunikacijom, moze
objasniti brzinu i prodornost njezine dominacije kao sredstva komunika7
8
9
10
11
12
McLuhan (1964.)
Ball-Rokeach i Cantor (ur.) (1986.)
Postman (1985.j
Ferguson (ur.) (1986.); Withey and Abeles (ur.) (1980.)
Neuman (1991.: 103)
Mattelart i Stourdze (1982.); Trejo Delarbre (1992.)
359
cije od same njezine pojave na povijesnoj sceni. Na primjer, prema proucavanjima medija, 13 samo mali broj ljudi unaprijed odabire program koji
ce gledati. Odluka dace se gledati televizija uglavnomje na prvome mjestu. N aknadno se pregledavaju programi dok se ne odabere najprivlacniji
ili, najcesce, onaj najmanje dosadan.
Sustav kojim prevladava TV mozemo lako oznaCiti kao masovne medije.14 Publici koju Cine milijuni gledatelja centralizirani posiljatelji istodobno salju slicne poruke. Prema tome, sadrzaj i oblik poruke skrojen je
prema najnizemu zajednickom nazivniku. U slucaju privatne televizije,
koja prevladava u izvornoj zemlji televizije - Sjedinjenim Ddavama najnizi zajednicki nazivnik publike procjenjuju marketinski strucnjaci.
Za ostatak svijeta, u kojemu najmanje do 1980-ih prevladava drzavna televizija, standard je najnizi zajednicki nazivnik prema umovima Cinovnika koji kontroliraju emitiranje, iako se sve vise paznje pocelo poklanjati
gledanosti. U oba slucaja, publika se smatrala uglavnom homogenom iii
podloznom homogenizaciji. 15 Pojam masovne kulture sto izrasta iz masovnog drustva izravan je izraz medijskog sustava koji proizlazi iz drzavne i korporacijske kontrole nove tehnologije elektronicke komunikacije. 16
Sto je kod televizije bilo potpuno novo? Novost nije hila njezina centralizirajuca moe niti njezina mogucnost da sluzi kao instrument propagande. Uostalom, Hitler je pokazao kako radio moze biti sjajan instrument odasiljanja jednosmjernih poruka. Televizija, ponajprije, oznacava
kraj Gutenbergove galaktike, kraj sustava komunikacije kojim prevladava tipografski urn i fonetski abecedni poredak. 17 Marshall McLuhan svim
je kriticarima (koje je uglavnom odbijala nejasnoca njegova mozaicnog jezika) pogodio zajednicku zicu kada je, sasvim jednostavno, proglasio da
"je medij poruka":
TV slika daje neverbalni gestalt ili polozaj oblika, te nema nista zajednicko s filmom ili fotografijom. Kod televizije, gledatelj je ekran.
On je bombardiran svjetlosnim impulsima koje je James Joyce nazvao 'naboj svjetlosne brigade' ... TV slika nije mirna snimka. Ona ni
u kojem smislu nije fotografija, nego neprestano stvaranje obrisa
predmeta opisanih ultrazvucnim prstom. N as tali plasticni obris pojavljuje se prolaskom svjetla, a ne osvjetljavanjem i zato tako dobivena slika ima kakvocu skulpture ili ikone, a ne slike. Televizijska
13
14
15
16
17
Neuman (1991.)
Blumler i Katz {ur.) (1974.)
Botein i Rice (ur.) (1980.)
Neuman (1991.)
McLuhan (1962.)
360
slika primatelju nudi tri milijuna tockica u sekundi. U svakome

trenu primatelj od njih prima samo nekoliko tuceta od kojih pravi
sliku. 18
Zbog nedefiniranosti prisutne na TV-u, tvrdi McLuhan, gledatelji moraju
popuniti jazove u slici i na taj naCin postaju vise emocionalno ukljuceni u
gledanje (onoga sto je paradoksalno oznaCio kao "hladan medij"). Takva
ukljucenost ne proturjeCi hipotezi linije manjeg otpora, jer se TV svida
asocijativnom/lirskom umu i ne ukljucuje psiholoski napor prisjecanja informacija i analiziranja na koje se odnosi teorija Herberta Simona. Zato
vodeCi medijski znanstvenik Neil Postman smatra da televizija oznacava
povijesni prekid s tipografskim umom. Dok tiskanju pogoduje sustavna
izlozenost, televizija bolje odgovara za neredoviti razgovor. Datu razliku
uCinimo jasnijom, donosimo njegove rijeCi:
Tipografija ima najjacu mogucu sklonost izlaganju: sofisticirana
sposobnost konceptualnog, deduktivnog i sekvencijalnog misljenja;
visoko vrednovanje razuma i reda; gnusanje prema proturjecju; velika sposobnost odvajanja i objektivnosti; i snosljivost za usporeni
odgovor. 19
Za televiziju vrijedi da "je zabava prevladavajuca ideologija u svim raspravama o njoj. Bez obzira nato sto se ili iz kojega gledista opisuje, prevladava pretpostavka da je ona tu zbog nase zabave i uzitka." 20 Bez obzira
na protuslovlja drustvenihlpolitickih implikacija ove analize- od McLuhanova uvjerenja o univerzalnomu komunitarnom potencijalu televizije,
do ludistickog pristupa Jerryja Mandera 21 i drugih kriticara masovne
kulture 22 - dijagnoze se stjecu u dvije osnovne tocke: nekoliko godina nakon pojave, televizija je postala kulturni epicentar nasih drustava; 23 televizijski oblik komunikacije temeljnoje novi medij, koji oznacava zavodljivost, osjetilna simulacija stvarnosti i laka komunikativnost na crti najmanjega psiholoskog napora.
Posljedna tri desetljeca sirom svijeta vladala je komunikacijska eksplozija, koju je predvodila televizija. 24 U Sjedinjenim Drzavama, zemlji
u kojoj je televizija kao medij najrazvijenija, krajem osamdesetih televizija je na jednome kanalu emitirala 3600 slika u min uti. Prema Nielse18 McLuhan (1964.: 313)
19 Postman (1985.: 87)
20 Ibid.
21 Mander (1978.)
22 Mankiewicz i Swerdlow (ur.) (1979.)
23 Vidi: Williams (1974.); i Martini Chaudhary (ur.) (1983.)
24 Williams (1982.)
361
USPON UMREZE:NOG DRU~TVA
novu izvjestaju, u prosjecnome americkom domu televizor je dnevno bio

ukljucen po sedam sati, dok su odrasli televiz:iju gledali 4,5 sata dnevno.
Ovome trebamo dodati radio koji je donosio 100 rijeCi u minuti i kojega
se, uglavnom u automobilu, slusalo prosjecnih dva sata dnevno. Prosjecne dnevne novine nudile su 150 000 rijeci i procjenjuje se da ih se cita izmedu 18 i 49 minuta na dan, dok su se magazini prelistavali od 6 do 30
minuta, a citanje knjiga, ukljucujuci skolske, odnosilo je 18 minuta na
dan. 25 Izlaganje medijima je kumulativno. Prema nekim istrazivanjima,
kucanstva u Sjedinjenim Drzavama koja imaju kabelsku televiziju gledaju TV vise nego ona bez kabelske TV. Sve u svemu, prosjecni Amerikanac
posvecuje 6,43 sata medijima. 26 Tu brojku mozemo suprotstaviti (iako ih,
strogo gledajuci, ne mozemo usporediti) drugim podacima koji daju brojku od 14 minuta meduljudske interakcije u obitelji po osobi na dan. 27 U
Japanu 1992. godine tjedni prosjek gledanja televizije u kucanstvu iznosio je 8 sati i 17 minuta, dok je 1980. bio 25 minuta.28 Druge zemlje izgleda manje konzumiraju medije: na primjer, krajem osamdesetih odrasli
Francuzi gledali su televiziju samo tri sata na dan. 29 Izgleda da je vladajuCi obrazac ponasanja u urbanim drustvima sirom svijeta ovakav: konzumacija medija je, nakon rada, sljedeca kategorija aktivnosti i sigurno
prevladavajuca aktivnost kod kuce. 30 Za pravo razumijevanje uloge medija u nasoj kulturi to je zapazanje nepotpuno: gledanje/slusanje medija nikako nije iskljucujuca aktivnost. Ona se uglavnom mijesa s obavljanjem
kucnih poslova, zajednickim obrocima i drustvenom interakcijom. Oni su
gotovo neprestano prisutni u pozadini i tkanje su nasih zivota. Zivimo s
medijima i po njima. McLuhanje izraz tehnoloski mediji rabio kao nasusnu potrebu iii prirodni resurs. 31 Zapravo su mediji, osobito televizija i radio, postali audiovizualni okolis s kojim beskonacno i automatski opcimo.
Televizija je vrlo cesto najvaznija pojava u kuci. Dragocjena pojava u
drustvu u kojemu su sve brojniji ljudi koji zive sami: 25% americkih kucanstava devedesetih ima samo jednog clana. Iako situacija nije tako
drasticna u drugim drustvima, i u Europi postoji slican trend smanjivanja broja ukucana.
Moze se pretpostaviti da takva prodorna, snazna prisutnost podsvijesno izazivajuCih zvucnih i slikovnih poruka ima dramatican utjecaj na
25
26
27
28
29
30
31
Podaci iz razlicitih izvora, iznio ihje Neuman (1991.)

Podaci: Sabbah (1985.); Neuman (1991.)
Sabbah (1985.)
Dentsu institut za humanisticke nauke /DataFlow Intemational (1994.: 67)
Neuman (1991.); za Japan vidi: Sato i dr. (1995.)
Sorlin (1994.)
McLuhan (1964.: 21)
362
drustveno ponasanje. lpak najdostupnija istrazivanja upucuju na supratan zakljucak. Nakon obrade literature W. Russell Neuman zakljucuje:
N alazi prikupljeni tijekom pet desetljeca sustavnog istrazivanja
drustvenih znanosti otkrivaju da mlada i1i stara publika masovnih
medija nije bespomocna, ada masovni mediji nisu svemocni. Teorija koja se razvija o skromnim i uvjetnim utjecajima medija pomaze
nam da razmotrimo povijesni ciklus moraine panike u odnosu na
nove medije. 32
Nadalje, izgleda da paljba reklamnih poruka koju primamo preko medija ima ogranicen uCinak. Prema Draperu, 33 prosjecna osoba u Sjedinjenim Drzavama izlozena je dnevno broju od 1 600 reklamnih poruka. Ljudi (ne obvezno pozitivno) odgovaraju samo na 12 poruka. McGuire 34 je nakon provjere prikupljenih podataka o uCincima medijskog oglasavanja,
zakljucio da nema stvarnih dokaza za osobit utjecaj medijskoga oglasavanja na ponasanje, sto je ironican zakljucak s obzirom nato da je industrija u to doba trosila 50 milijardi dolara na godinu. Zasto onda tvrtke istrajavaju na oglasavanju? Prije svega, troskove za oglasavanje tvrtke
prebacuju na gledatelje: prema casopisu The Economist iz 1993. godine,
"besplatna televizija" je u SAD-u svako americko kucanstvo stajala 30 $
mjesecno. Stvarni odgovor na tako vazno pitanje zahtijeva da najprije
analiziramo mehanizme preko kojih televizija i drugi mediji utjecu na ponasanje.
Kljucno je da su masovni mediji jednostrani komunikacijski sustav,
sto stvarni proces komunikacije nije. On ovisi o interakciji razumijevanja
poruke izmedu posiljatelja i primatelja. Umberto Eco dao je pronicljivo
videnje interpretacije medijskih ueinaka u radu iz 1977., pod naslovom
"Utjece li publika lose na televiziju?". Eco je napisao:
Ovisno o drustveno-kulturnim uvjetima postoje razliCiti kodovi ili
pravila kompetencije i interpretacije. Poruka ima oznaeiteljski oblik koji se moze ispuniti razlicitim znacenjima ... Naraslaje sumnja
da posiljatelj organizira televizijsku sliku na osnovi svojih vlastitih
kodova, sto se poklapa s onima dominantne ideologije, dok ih primatelji ispunjaju "iskrivljenim" znacenjem prema njihovim osobitim kulturnim kodovima. 35
32 Neuman (1991.: 87)
33 Roger Draper, The Faithless Shepard, New York Review of Books, June 26, prema Neumanu (1991.)
34 McGuire (1986.)
35 Eco (1977.: 90)
363
lz te analize proizlazi:
Jedna stvar koju znamo jest da masovna kultura, u onom smislu
kakvom ju zamisljaju apokalipticni kriticari masovnih komunikacija, ne postoji - jer se ovaj model natjece s drugima (koje cine povijesni tragovi, klasna kultura, vidovi visoke kulture koja se prenosi obrazovanjem itd). 36
Povjesnicari i empirijski istrazivaCi medija tu tvrdnju mogu pripisati
zdravu razumu; no, uzmemo li ju ozbiljno, kao sto ja Cinim, ona odlucno
podcjenjuje temeljne oblike kriticke drustvene teorije, od Marcusea do
Habermasa. Ironija intelektualne povijesti jest da upravo mislitelji koji
se zalazu za drustvenu promjenu cesto ljude smatraju pasivnim promatraCima ideoloske manipulacije, zapravo ne dopustajuCi pojmove drustvenih pokreta i drustvene promjene - osim kao iznimnih, jedinstvenih dogadaja koji se stvaraju izvan drustvenoga sustava. Ako ljudi imaju neku
razinu autonomije u organizaciji i odluCivanju o svojemu ponasanju, poruka koju salju preko medija mora djelovati na njihove primatelje i tako
se pojam masovnih medija odnosi na tehnoloski sustav, a ne na oblik kulture- masovnu kulturu. Neki eksperimenti u psihologiji pokazali su da
iako televizija pokazuje 3600 slika u minuti po kanalu, na milijun poslanih podrazaja mozak svjesno odgovara samo na jedan. 37
Naglasavanje autonomije ljudskog uma i pojedinacnih kulturnih sustava koji ispunjavaju stvarno znacenje primljenih poruka ne znaci da su
mediji neutralne institucije ili da su njihovi uCinci zanemarivi. Empirijska istrazivanja pokazuju da mediji nisu nezavisne varijable u poticanju
ponasanja. Njihove izravne ili podsvijesne poruke razraduju se. Obraduju ih pojedinci stavljeni u posebne drustvene kontekste koji na taj nacin
oblikuju namjeravani uCinak poruke. No, mediji, a osobito audiovizualni
mediji iz nase kulture zaista su temeljni materijal komunikacijskih procesa. Zivimo u medijskom okolisu i veCina nasih simbolickih podrazaja
stize iz medija. Nadalje, kako je Cecilia Tichi pokazala u svojoj sjajnoj
knjizi Elektronicko srce, 38 sirenje televizije odvijalo se u televizijskom
okolisu, to jest kulturi u kojoj se predmeti i simboli odnose prema televiziji- od oblika namjestaja do glumackih stilova i tema razgovora. Stvarna moe televizije, sto su tvrdili Eco i Postman, jest da je on a pozornica za
sve procese koji se trebaju komunicirati u cijelom drustvu, od politike do
biznisa, ukljucujuCi sport i umjetnost. Televizija uokviruje jezik drustve36 Eco (1977.: 90)
37 Neuman (1991.: 91)
38 Tichi (1991.)
364
ne komunikacije. Ako oglasivaci i dalje trose milijarde bez obzira na opravdane sumnje o stvarnom izravnom uCinku oglasavanja na njihovu
prodaju, mozda to rade jer odsutnost s televizije obicno znaCi suparnicima koji oglasavaju ustupiti prepoznavanje imena na masovnome trzistu.
Dok su utjecaji televizije na politicke izbore vrlo razliCiti, politika i politicari koji u razvijenim drustvima nisu na televiziji, jednostavno nemaju
ni najmanju mogucnost pridobivanja podrske ljudi. Jer ljudski se umovi
informiraju preko medija, medu kojima je televizija na prvome mjestu. 39
Drustveni utjecaj televizije radi u binarnom obliku: biti ili ne biti. Jednom kad je poruka na televiziji, moze se mijenjati, preobrazavati ili potkopavati. No u drustvu organiziranu oko masovnih medija, postojanje poruka koje su izvan medija ograniceno je na mreze izmedu pojedinaca, i
dakle na nestajanje iz kolektivnog uma. Medutim, cijena koja se placa za
poruku na televiziji nije samo novae ili moe. Ona je prihvacanje da se bude umijesan u mnogoznacni tekst Cija je sintaksa krajnje klimava. U televizijskome jeziku mijesaju se informacija i zabava, obrazovanje i propaganda, opustanje i hipnoza. BuduCi da se kontekst gledanja moze kontrolirati i blizak je primatelju, sve se poruke primaju u razoruzavajucem obliku doma iii kvazidomace situacije (na primjer, sportski barovi su jedni
od rijetkih prosirenih obitelji koje jos postoje ... ).
Ta normalizacija poruka, gdje slike sukoba iz stvarnoga rata mogu biti primljene kao dio akcijskih filmova, ima temeljni utjecaj: izravnavanje
svih sadrzaja u okvir slika svake osobe. Stoga, jer Cine simbolicko tkanje
nasega zivota, mediji teze raditi na svijesti i ponasanju kao sto stvarno
ponasanje radi na snovima, dajuci sirovi materijal kojim se koristi nas
mozak. To je kao kad bi svijet vizualnih snova (informacijalzabava koju
daje televizija) vracao nasoj svijesti mogucnost odabira, preslagivanja i
objasnjenja slika i zvukova koje stvaramo preko nasih kolektivnih praksi iii osobnih odabira. To je sustav feedbacka izmedu iskrivljenih ogledala: mediji su izraz nase kulture, a nasa kultura primarno djeluje preko
materijala sto ga daju mediji. U tome osnovnome smislu, sustav masovnih medija ispunio je veCinu znacajki sto ih je pocetkom sezdesetih predlozio McLuhan: to je McLuhanova galaktika. 4 Cinjenica da publika nije
pasivni objekt nego interaktivni subjekt, otvorila je put diferencijaciji i
daljnjoj transformaciji medija od masovne komunikacije do segmentaci39 Lichtenberg (ur.) (1990.)
40 Ja komunikacijski sustav masovnih elektronickih medija nazivam McLuhanovom galaktikom u znak sjecanja na revolucionarnog mislioca koji je njezinu pojavu predvidio
kao razlikovni oblik kognitivnog izrazavanja. Medutim, treba naglasiti da ulazimo u
novi komunikacijski sustav koji sejasno razlikuje od onoga kojije predvidio McLuhan,
kao sto zelim pokazati u ovome poglavlju.
365
je, ogranicavanja i individualizacije, od trenutka kada su tehnologija,

korporacije i institucije dopustile takve poteze.
Novi mediji i diverzifikacija masovne publike

Tijekom osamdesetih nove tehnologije izmijenile su svijet medijaY Novine se pisu, ureduju i tiskaju s udaljenosti, sto omogucuje istodobno izdavanje istih novina prilagodenih veCim regijama (na primjer, Le Figaro u
nekoliko francuskih gradova; New York Times u usporednim izdanjima
za Istocnu/Zapadnu obalu; International Herald Tribune svakodnevno se
tiska na nekoliko mjesta na tri kontinenta i tako dalje). Glazba za walkman koju osobno odaberemo cini zvucni okolis koji, osobito tinejdzerima,
omogucuje stvaranje zidova prema vanjskome svijetu. Radio je postao izrazito specijaliziran, s tematskim i podtematskim stanicama (poput one
koja 24 sata emitira laganu glazbu ili se nekoliko mjeseci, do pojave novoga hita, posvecuje iskljuCivo jednome pjevacu ili pop-grupi). Radijski
razgovori ispunjavaju vrijeme ljudima koji putuju na posao i radnicima
koji imaju pomicno radno vrijeme. Videorekorderi dozivljavaju eksploziju
sirom svijeta i u mnogim zemljama u razvoju postaju glavna alternativa
dosadnoj, sluzbenoj televiziji. 42 Iako zbog nedostatka potrosacevih tehnoloskih vjestina i brze komercijalizacije njegove upotrebe preko videoteka,
visestrukost moguce upotrebe VCR-a nije potpuno iskoristena, ipak je
njegovo sirenje omogucilo veliku fleksibilnost upotrebe vizualnih medija.
Film je prezivio u obliku videokaseta. Muzicki video, koji cini 25% ukupne videoproizvodnje, postao je novi kulturni oblik koji oblikuje slike cijele generacije mladih i stvarno je promijenio muzicku industriju. Mogucnost presnimavanja TV programa i njegovo naknadno gledanje u zeljeno
vrijeme promijenilo je navike televizijske publike i osnazilo selektivno
gledanje, djelujuci protiv obrasca linije najmanjeg otpora o kojemu sam
govorio. Uz pomoc VCR-a svaka daljnja diverzifikacija televizijske ponude imala je pojacani uCinak zbog publike koja je snimanjem mogla uciniti drugi korak - provodeCi njezinu daljnju segmentaciju.
41 U ovom poglavlju djelomicno se sluzim informacijama i idejama o novom razvoju medija sirom svijeta koje mi je dao vodeCi spanjolski i latinskoamericki televizijski novinar Manuel Campo Vidal, potpredsjednik televizije Antena 3, vidi: Campo Vidal (1996.).
Za projekcije ovih trendova pomno obradene u akademskim krugovima tijekom 80-ih,
vidi takoder: Rogers (1986.). Za vizionarsku analizu medijske divezifikacije u povijesnoj perspektivi, pozivam se na De Sola Poola (1983.).
42 Alvarado (ur.) (1988.)
366
Ljudi su poceli snimati svoja dogadanja, od odmora do obiteljskih svecanosti, i tako proizvoditi vlastite slike, nadilazeci fotoalbum. Usprkos
ogranicenjima, to samostalno proizvodenje slika zapravo je promijenilo
jednosmjerni tijek slika i povezalo zivo iskustvo i ekran. U mnogim zemljama, od Andaluzije do juzne Indije, videotehnologija lokalne zajednice
omoguCilaje, cesto na rubu propisa o komunikacijama, cvjetanje nerazvijenoga lokalnog emitiranja koje je mijesalo filmove s lokalnim dogadanjima i najavama.
Medutim, povecanje broja televizijskih kanala bilo je odlucni korak
kojije vodio njihovoj povecanoj diverzifikaciji. 43 Razvoj tehnologije kabelske televizije, koji je 1990-ih godina potpomognut razvojem optickih viakana, dramaticno je promijenio spektar emitiranja i natjerao vlasti da
promijene zakone o komunikacijama uopce, pogotovo o televiziji. Slijedila je eksplozija programa kabelske televizije u Sjedinjenim Drzavama i
ona satelitske televizije u Europi, Aziji i Latinskoj Americi. Uskoro su novostvorene mreze izazvale one vee utemeljene pa su europske vlade izgubile kontrolu nad veeim dijelom televizije. Tijekom 1980-ih u Sjedinjenim
Drzavama broj nezavisnih TV stanica narastao je sa 60 na 330. Kabelski
sustavi u veCim gradskim podrucjima imaju do 60 kanala na kojima su
televizijska i kabelska mreza, nezavisne stanice od kojih je veCina specijaliz;irana, te placena televizija. U zemljama Europske unije broj TV mreza narastao je s 40 iz 1980. na 150 sredinom devedesetih godina. Trecina
tih stanica emitira se preko satelita. U Japanu, javna mreza NHK ima
dvije zemaljske mreze i dva specijalizirana satelitska servisa, uz jos pet
komercijalnih mreza. Od 1980. kada ih uopce nije bilo, do sredine devedesetih, broj satelitskih stanica narastao je na 300.
Prema podacima UNESCO-a, 1992. godine u svijetu je bilo preko milijardu TV prijamnika (od toga 35% u Europi, 32% u Aziji, 20% u Sjevernoj Americi, 8% u Latinskoj Americi, 4% na Srednjem istoku, a 1% u Mrici). Ocekuje se dace do 2000. godine vlasnistvo TV prijamnika rasti prerna stopi od 5% na godinu, osobito u Aziji. Utjecaj umnozavanja televizijskih ponuda na publiku bio je u svakom pogledu dubok. U Sjedinjenim
Drzavama 1980. godine tri su glavna kanala kontrolirala 90% premijerne publike, dok se 1990. njihov udio smanjio na 65%; nakon toga, trend
se ubrzao: 1995. neznatno je iznad 60%. CNN se etablirao kao vodeci
svjetski proizvodac vijesti- dote mjere da u kriznim situacijama u zemljama sirom svijeta i politicari i novinari ne iskljucuju CNN. Konzorcij
spanjolskih, hispanoamerickih i latinskoamerickih televizijskih tvrtki
43 Doyle (1992.); Dentsu institut za humanisticke znanosti!DataFlow International (1994.)
367
USPON UMREZENOG DRlfflTVA
pokrenuo je 1995. slican svjetski kanal- Telenoticias. Izravna satelitska

televizija, emitirajuCi od Hong Konga do azijskog Pacifika, uvelike prodire na azijsko trziste. Hubbard Communications i Hughes Corporation
pokrenule su 1995. dva izravna suparnicka satelitska sustava koji po narudzbi prodaju gotovo svaki program s bilo kojega kanala bilo gdje u Sjedinjenim Drzavama, azijskom Pacifiku ili Latinskoj Americi. Kineske zajednice u SAD-u mogu svakodnevno gledati vijesti iz Hong Konga dok Kinezi u Kini imaju pristup americkim sapunicama (u Kini je Falcon Crest
gledalo 450 milijuna gledatelja). Kao sto je 1985. godine, u jednoj od najboljih i najranijih procjena novih medijskih trendova, napisala Francoise
Sabbah:
Ukratko, novi mediji odreduju segmentiranu, diferenciranu publiku koja, iako je brojcano velika, po istodobnosti i uniformnosti poruke koju prima, vise nije masovna. Novi mediji vise nisu masovni
u tradicionalnom smislu odasiljanja organicenoga broja poruka homogenoj masovnoj publici. Zbog visestrukosti poruka i izvora, sama
publika postala je izbirljivija. Ciljana publika odabire svoje poruke
i tako produbljuje svoju segmentaciju, pojacavajuCi osobni odnos izmedu posiljatelja i primatelja. 44
AnalizirajuCi razvoj medija u Japanu, Youichi Ito je takoder zakljueio da
postoji razvoj od masovnog prema "segmentiranom drustvu" (Bunshu
Shakai). Ono je rezultat novih komunikacijskih tehnologija koje se usredotocuju na divezificiranu, specijaliziranu informaciju, pa tako publika
postaje sve vise segmentirana ideologijama, vrijednostima, ukusima i zivotnim stilovima.45
Dakle, zbog razlieitosti medija i mogucnosti ciljanja publike, mozemo
red da je u novome medijskom sustavu poruka medij. To znaei dace
znacajke poruka oblikovati znacajke medija. Na primjer, ako je ispunjavanje glazbenog okolisa tinejdzera (vrlo izravna) poruka, MTV ce se prilagoditi ritualu i jeziku te publike, i to ne samo sadrzajno nego i oblikom
organizacije cijele stanice, tehnologijom i oblikovanjem imidza produkcije/emitiranja. Ili, proizvodnja 24-satnog servisa svjetskih vijesti zahtijeva razliCito postavljanje, oblikovanje programa i emitiranje, poput svjetskoga i kontinentalnog prikaza vremenske prognoze. Sadasnjost i buducnost televizije zaista je takva: decentralizacija, diverzifikacija i prilagodivanje za potrebe pojedinacnih korisnika. Unutar sirih parametara McLu44 Sabbah (1985.: 219)
45 Ito (1991.b)
368
hanova jezika, poruka medija (jos djelujuCi kao takva) oblikuje razlicite
medije za razliCite poruke.
Pa ipak, diverzifikacija poruka i medijskih izraza ne podrazumijeva
da glavne tvrtke i drzave gube kotrolu nad televizijom. Tijekom posljednjeg desetljeca primijecen je upravo suprotan trend. 46 Kako su se oblikovale megagrupe i uspostavili strateski savezi za osvajanje dionica na trzistu koje se u potpunosti mijenjalo, u podrucje komunikacija slijevale su
se investicije. U razdoblju od 1980. do 1985. tri glavne americke TV mreze promijenile su vlasnike- dvije od njih dva puta: povezivanje Disneyja
i ABS-a 1995. godine bilo je prekretnica u ukljuCivanju televizije u multimedijski posao koji se poceo stvarati. Privatiziran je TF1, vodeCi francuski kana!. Kontrolu nad svim privatnim TV stanicama u Italiji preuzeo
je Berlusconi i organizirao ih u tri privatne mreze. S razvojem triju privatnih mreza u Spanjolskoj, ukljucujuCi Antenu-3, koja je znacajno prodrla u Veliku Britaniju i Njemacku, procvjetala je privatna televizija pod
utjecajem mocnih nacionalnih i medunarodnih financijskih grupa. Ruska
televizija se diverzificirala i ukljucuje privatne, nezavisne televizijske kanale. Latinskoamericka televizija prosla je kroz proces centralizacije oko
nekoliko veCih igraca. Podrucje azijskog Pacifika postalo je teren za vruce natjecanje novih televizijskih poduzetnika, poput Murdockova kanala
Star te "iskusnih televizijskih veterana" poput novoga, svjetskog BBC-ja
ranjenog suparnistvom s CNN-om. U Japanu se drzavna mreza NHK
nadmece s privatnim mrezama: Fuji TV-om, NTV-om, TBS-om, TV Asahijem i TV Tokijem, te kabelskim i izravnim satelitskim emitiranjem. Izmedu 1993. i 1995. godine za televizijske programe sirom svijeta ulozeno je
80 milijardi dolara, a potrosnja se svake godine penje za 10%. Ocekuje se
da ce se izmedu 1994. i 1997. godine pokrenuti oko 70 novih komunikacijskih satelita od kojih ce vecina biti za televizijsko emitiranje.
Cisti rezultat takva poslovnog nadmetanja jest da je publika segmentirana i diverzificirana, dokje televizija komercijalizirana vise nego ikada
i na svjetskoj razini sve vise oligopolisticka. Ako razmatramo cjelinu semanticke formule koja je u pozadini veCine popularnih programa, stvarni
saddaj veceg dijela programa razlicitih stanica bitno sene razlikuje. Usprkos tome, Cinjenica da nitko u isto doba ne gleda istu stvar i da svaka
kultura i drustvena grupa ima osobit odnos prema medijskom sustavu, Cini temeljnu razliku u odnosu prema starom sustavu standardiziranih masovnih medija. Dodajmo i to da rasireni obicaj "surfinga" (istodobnog gledanja nekoliko programa) dovodi do toga da publika stvara vlastiti vir46 Vidi, na primjer, podatke navedene u The Economistu (1994.a); takoder: Doyle (1992.);
Trejo Delarbre (ur.) (1988.); Campo Vidal (1996.).
369
tualni mozaik. Mediji su postali doista globalno povezani, jer programi i

poruke teku svjetskom mrezom i mi ne zivimo u globalnom selu, nego u prilagodenim kolibama koje se proizvode globalno, a distribuiraju lokalno.
Medutim, diverzifikacija medija zbog uvjeta njihove korporacijske i institucionalne kontrole nije preobrazila jednosmjernu logiku njihove poruke niti je stvarno dopustila feedback publike - osim na najprimitivniji naCin, kroz tdisnu reakciju. Publika je dobivala sve razliCitiji sirovi materijal iz kojegje pojedinac stvarao svoju sliku svijeta, paje McLuhanova galaktika bila svijet jednosmjerne komunikacije, a ne interakcije. Ona je bila i jos uvijek jest nastavak masovne proizvodnje- industrijska logika u
podrucju znakova i, usprkos McLuhanovu geniju, nije uspjela izraziti kulturu informatickoga doba. To zato sto obrada informacija ide znatno dalje
od jednosmjerne komunikacije. Televizija je trebala racunalo da se oslobodi ekrana. No njihovo spajanje, s velikim moguCim posljedicama na cjelokupno drustvo, dogodilo se nakon sto su racunala prosla velik zaobilazni
put. Da bi mogla razgovarati s televizijom, najprije su morala nauCiti razgovarati medusobno. Tek nakon toga mogla je progovoriti i publika.
Racunalno posredovana kom unikacij a,

institucionalna kontrola, drustvene mreze i
virtualne zajednice
Povijest ce zabiljeziti da su prva dva velika eksperimenta, sto ih je Ithiel
de Sola Pool nazvao "tehnologijama slobode", potaknule drzave: francuski MINITEL - kao sredstvo koje ce uvesti Francusku u informaticko
drustvo; americki ARPANET, prethodnik Interneta- kao vojnu strategiju koja je trebala omoguCiti da komunikacijske mreze nadzive nuklearni
napad. Mreze su bile vrlo razliCite, obje ukorijenjene u kulturu i institucije svojih drustava. Leo Scheer istaknuo je njihovu suprotstavljenu logiku zajednickim prikazom obiljezja svakoga sustava:
Oba sustava najavila su informaticke superautoceste i njihove razlike su veoma poucne. Prvo, Internet povezuje racunala, dok Minitel preko Transpacka povezuje posluziteljske (serverske) centre na
koje se moze pristupiti preko terminala s niskim kapacitetom memorije. Internet je americka inicijativa svjetskoga znacenja koju
su, uz podrsku vojske, potaknule racunalne tvrtke. Novcano ju podrzava americka vlada da bi stvorila svjetski klub korisnika racu370
nala i banke podataka. Minitel je francuski sustav koji do sada

[1994.], zbog ogranicenih propisa, nikada nije mogao prekoraCiti
nacionalne granice. Proizvela ga je drska masta visokih drzavnih
tehnokrata koji su nastojali izlijeCiti slabosti francuske elektronicke industrije. 0 lnternetu: slucajna topologija lokalnih mreza
racunalnih fanatika. 0 Minitelu: uredan raspored telefonskog imenika. Internet: anarhican tarifni sustav usluga koji sene moze kontrolirati. Minitel: kiosk-sustav koji omogucuje homogene tarife i
transparentnu podjelu prihoda. S jedne strane iskorijenjenost i utvara o opcoj povezanosti s onu stranu granica i kultura; s druge
strane elektronicka inacica korijena u zajednici. 47
U sporedna analiza ovih dvaju sustava i njihova odnosa prema drustvenoj i institucionalnoj okolini pomaze nam da osvijetlimo znacajke interaktivnoga komunikacijskog sustava u nastajanju. 48
Prica o Minitelu: l'etat et l'amour

Mreza koja hrani Minitelove terminale, Teletel, sustav je videoteksta sto
ga je 1978. godine oblikovao francuski Telecom i 1984. godine, nakon nekoliko godina lokaliziranih eksperimenata, uveo na trziste. Taj prvi i najveCi takav sustav u svijetu 15 se godina gotovo nije mijenjao. Prihvatila
su ga francuska kucanstva i narastao je do izvanrednih razmjera. Sredinom 1990-ih nudio je 23 000 usluga preko 6,5 milijuna terminala, kojima
se koristila cetvrtina francuskih kucanstava i treCina odraslog stanovnistva, a naplaCivao je 7 milijardi francuskih franaka. 49
Ovakav uspjeh osobito iznenaduje ako ga usporedimo s opcom propasti sustava videoteksta poput Prestela u Britaniji i Njemackoj te japanskog Kapetana, i s ogranicenim prihvacanjem Minitela ili drugih sustava videoteksta u Sjedinjenim Ddavama.50 Usprkos vrlo ogranicenoj videotehnologiji i prijenosnoj tehnologiji taj je sustav bio uspjesan: do pocetka 1990-ih brzina prijenosa iznosila je 1200 bauda, dok tipicni racunalni informacijski servis u SAD-u radi s 9600 bauda. 51 Uspjeh Minitela
zasniva se na dva temeljna razloga: eksperiment je, kao dio izazova iz izvjestaja o "informatizaciji drustva", sto su ga na zahtjev premijera 1978.
47
48
49
50
51
Scheer (1994.: 97-8), moj prijevod.

Case (1994.)
Thery (1994.); Myers (1981.); Lehman (1994.)
McGowan i Compaine (1998.)
Thery (1994.); Preston (1994.); Rosenbaum (1992.)
371
USPON UMRE~ENOG DRUS'I'VA
godine pripremili Nora iMine, hio ohveza francuske Vlade. 52 Drugi razlog
hila je jednostavnost uporahe i izravnost kiosk-naplatnog sustava koji je
hio pristupacan prosjecnomu gradaninu i u koji je imao povjerenja. 53 Ljudi su svejedno trehali i dodatni poticaj za njegovu uporahu, i to je najvidljiviji dio price o Minitelu. 54
Pri pokretanju programa Vladaje na spektakularan naCin, preko francuskog Telecoma, pokazala svoju dohru volju: umjesto uohicajenoga telefonskog imenika svako je kucanstvo moglo hesplatno dohiti Minitelov terminal. Nadalje, telefonska tvrtka novcano je pomagala sustav do 1995.,
kada je prvi put dosla na nulu. Na taj nacin poticana je uporaha telekomunikacija, osvajalo se trziste za problematicnu francusku industriju a
iznad svega, pobudivala se, kako kod tvrtki, tako i kod ljudi, prisnost s
novim medijem. 55 Medutim, najpametnija strategija francuskog Telecoma hila je velika otvorenost sustava prema privatnim davateljima usluga, a najvise francuskim novinama koje su ubrzo hranile i popularizirale
Minitel.S6
No postojao je i drugi vazan razlog siroke upotrebe Minitela: Francuzi su prihvatili medij za osobno izrazavanje. Prve usluge koje je Minitel
nudio bile su dostupne i preko tradicionalne telefonske komunikacije: telefonski imenik, vremenska prognoza, informacije o prijevozu i rezervacije, predbiljezba karata za zabavne iii kultume dogadaje i tako dalje. Sustav i ljudi postajali su sofisticiraniji, pa su se sustavu izravno pridruzile
tisuce davatelja usluga - preko Minitela nudilo se oglasavanje, telekupnja, telebankarstvo i drugi poslovni servisi. Usprkos tome, drustveni utjecaj Minitela, na pocetku njegova razvoja, bio je ogranicen. 57 Govorimo li
o koliCini, 40% ukupnih poziva bilo je za telefonski imenik; sto se tice vrijednosti, 1988. godine 36% prihoda Minitela dolazilo je od 2% poslovnih
korisnika. 58 Sustav je buknuo uvodenjem linija za razgovor ili messageries koje su se brzo veCinom specijalizirale za seksualne ponude ili razgovore o seksu (les messageries roses), a 1990. godine iznosile su vise od pola poziva. 59 Neke od tih usluga bile su komercijalni pomo-elektronicki
razgovori, istovjetni seks-telefonima toliko prosirenima u drugim
drustvima. Glavna razlika bila je dostupnost takvih usluga preko mreze
52
53
54
55
56
57
58
59
Nora iMine (1978.)

McGowan (1988.)
Mehta (1993.)
Za opseznu analizu politike kojaje dovela do razvoja Minitela vidi Cats-Baril i Jelassi
(1994.).
Preston (1994.)
Mehta (1993.)
Honigsbaum (1988.)
Maital (1991.); Rheingold (1993.)
372
videoteksta i u njihovu masovnom oglasavanju na javnim mjestima. No

veei dio uporabe Minitela u erotske svrhe potaknuli su sami Ijudi preko
linija za razgovore opce namjene. Pa ipak, to nije bio opei seksualni hazar, nego demokratizirana seksualna fantazija. Izravne razmjene cesce
su bile zasnovane na glumljenju odredene starosti, spola i fizickih znacajki (izvor: autorovo vlastito opazanje), pa je Minitel postao sredstvo za
seksualne i osobne snove, a ne nadomjestak za pick-up barove. Ta zaludenost intimnom upotrebom Minitela bilaje kljucna za osiguravanje njegova brzog sirenja medu Francuzima, usprkos ozbiljnim protestima kreposnih Cistunaca. Pocetkom 1990-ih smanjila se erotska uporaba Minitela - moda je prosla a nerazvijeni karakter tehnologije ograniCio je seksualnu privlacnost: linije za razgovor sada su iznosile manje od 10% prometa.60 Nakon sto je sustav bio u potpunosti razraden, tijekom 1990-ih,
najbrze rastuce usluge razvili su razliciti poslovi za svoju internu upotrebu, a najveCi rast zabiljezen je kod usluga s visokom dodanom vrijednosti, poput pravnih, koje su iznosile preko 30% prometa. 61 Ipak, prikljucivanje znacajnog broja Francuza u sustav nuzno je ostavilo traga na njihovoj psihi i djelomicno zadovoljilo njihove komunikacijske potrebe, harem
za neko vrijeme.
Minitelje devedesetih naglasio svoju ulogu davatelja usluga, i tada su
postala vidljiva njegova ogranicenja kao sredstva komunikacije. 62 Sustav
se oslanjao na prastaru videotehnologiju i tehnologiju prijenosa Cije je
popravljanje skoncalo njegovu osnovnu privlacnost kao besplatne elektronicke naprave. Nadalje, nije bio zasnovan na osobnim racunalima
nego na glupim terminalima koji su znatno ogranicavali nezavisnu sposobnost obrade informacija. lnstitucionalno je njegova arhitektura, organizirana oko hijerarhije posluziteljskih mreza, is malo sposobnosti za vodoravnu komunikaciju, hila previse kruta za tako kulturno sofisticirano
drustvo poput francuskog, osobito otkad su izvan Minitela hili dostupni
novi oblici komunikacije. Ocito rjesenje kojeje prihvatio francuski sustav
biloje ponuditi i naplatiti povezivanje s Internetom. Na taj naCin Minitel
se iznutra podijelio na birokratski informacijski servis, umrezeni sustav
poslovnih servisa i na pomocni izlaz u golemi komunikacijski sustav sazvijeZda Interneta.
60 Wilson (1991.)
61 Ibid.
62 Dalloz i Portnoff (1994.)
373
Sazvijezde Interneta
Mreza Interneta kicma je svjetske racunalno posredovane komunikacije
(RPK) 1990-ih godina, jer postupno povezuje veCinu mreza. Sredinom devedesetih brzo se sirila (vidi sliku 5.1.) i povezivala 40 000 racunalnih
mreza i oko 3,2 milijuna host racunala sirom svijeta, s oko 25 milijuna
korisnika. Prema istrazivanju Nielsen Media Research iz kolovoza 1995.,
u Sjedinjenim se Drzavama 24 milijuna ljudi sluzilo Internetom, a 36 milijuna je imalo pristup Internetu. Medutim, drugo istrazivanje, koje je
provela Emerging Tehnologies Research Group u studenom-prosincu
1995., procjenjuje da se samo 9,5 milijuna Amerikanaca redovito koristi
Internetom, od cega njih dvije trecine samo jednom tjedno.
Predvida se dace se broj korisnika udvostrucavati svake godine. 63 Postoji veliko neslaganje o broju trenutacnih korisnika lnterneta, no oba istrazivanja govore da Internet pocetkom dvadeset i prvoga stoljeca maze
eksplodirati do nekoliko stotina milijuna korisnika. Strucnjaci predvidaju da, tehnicki, Internet jednoga dana moze povezati do 600 milijuna racunalnih mreza. To mozemo usporediti s njegovom veliCinom u pocetnim
stupnjevima razvoja: 1973. godine u mrezi je bilo samo 25 racunala; tijekom 1970-ih mogao je primiti samo 256 racunala; pocetkom 1980-ih, nakon znacajnih poboljsanja, bio je ogranicen na 25 mreza sa samo nekoliko stotina primarnih racunala i nekoliko tisuca korisnika. 64 Povijest razvoja Interneta i uvrstavanje drugih komunikacijskih mreza u Net daje
vazan materijal za razumijevanje tehnickih, organizacijskih i kulturalnih znacajki takvoga Neta, otvarajuCi put za procjenu njegova drustvenog utjecaja. 65
Internet je zaista jedinstvena sinteza vojne strategije, velike suradnje
znanosti i kontrakulturnih inovacija. 66 Na zacetku Interneta radjejedne
od najinovativnijih istrazivackih institucija na svijetu: US Defence Department's Advanced Research Projects Agency (DARPA) [Agencija za
napredne istrazivacke projekte Minis tars tva obrane SAD-a]. Kada je
krajem 1950-ih lansiranje prvoga Sputnjika uznemirilo americki vojni
high-tech establisment, DARPAje poduzela odredeni broj smjelih inicija63 McLeod (1996.)
64 Sullivan-Trainor (1994.); Business Week (1994.a); Hafner i Markoff (1991.); El
Pais/World Media (1995.); McLeod (1996.)
65 Za dokumentiranu i inteligentnu analizu podrijetla, razvoja i znacajki Interneta i drugih RPK mreza, vidi Hart i drugi (1992.); Rheingold (1993.). Za empirijsku studiju rasta Interneta, vidi Batty i Barr (1994.). Za raspravu o buducnosti lnterneta, vidi studiju korporacije Rand koja je u vrijeme pisanja ove knjige dostupna samo on-line: Rand
Corporation (1995.).
66 Hafner i Markoff (1991.)
374
..
~
.....
Q)
'
..t
0"1
~ 0"1
s,_
Q)
"2 co
Q)
,_
>Vl
(I
;>..
~
r:l
.....: co
Lri
Vi
t1l
~0
..c
as
:::.
:::.
(:l
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
..,.,
0
..,.,
0
c;:;
:::.
:::.
0
0
0
0
0
0
0
-o
-o
-o
-o
-o
-o
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
..,.,
'-.:
..!:::!
-a
11~1!!11~EJD
,....:
O"l
O"l
c:
t1l
e-
Vl
375
...
\!.\
2"'
"'0
..<:
e
c:o
0
0
0
0
0
0
"'
0
"0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
"0
0
0
0
0
0
0
"0
0
0
0
0
"'
"'
0
"0
0
0
0
0
-o
8
0
0
"'s
<0
0
0
0
0
0
0
0
0
"0
0
0
0
0
"0
~9~[]0
<"i
"'"'
c:
"'e-
Vl
376
"'
>
.9
.s::
e
a:l
:::.
:::.
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
"'0
0
0
0
0
"'
80
0
0
0
0
0
"0
"0
.o
"0
"0
"0
-o
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
"'
0
0
0
-o
-~~~~~~DO
....;
0">
0">
r:
"'
>u
.~
Vi
"
"'
>
%l0
.<::
c:c
:::;
:::;
!C)
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
U")
0
"'0
0
0
"'0
0
"'0
0
0
0
0
0
"'0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
"'0
0
0
0
0
"'0
0
0
U"l
0
"'0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
U"l
lliii~II~DD
378
,..,
cr-.
cr-.
"'0...
~
.,:,(.
~
>
~
.....,
Vl
~
....:
Lri
~
9"'
c;
..c
"2
cc
0
0
0
0
0
0
"'
0
"0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
"0
0
0
0
0
0
0
"0
0
0
0
0
"'
"'
0
"0
0
0
0
0
N
8
0
0
"0
0
0
0
0
0
0
0
0
-o
0
0
0
0
"0
-~~~~~~DO
-<i
C"l
C"l
c:
"'
;~
<J)
379
tiva od kojih su neke promijenile povijest tehnologije i najavile informaticko doba. Jedna od tih strategija, razvijajuCi ideju Paula Barana iz korporacije Rand, oblikovala je komunikacijski sustav koji bi bio otporan na
nuklearni napad. Temeljen na komunikacijskoj tehnologiji prebacivanja
paketa, sustav je omogucavao da mreza bude neovisna o upravnim ikontrolnim centrima, tako dajedinice poruke mogu pronaci svoje vlastite putove po mrezi ina bilo kojoj tocki unutar mreze ponovno se sastaviti zadrzavajuCi svoju koherentnost.
Poslije je digitalna tehnologija omoguCila pakiranje svih vrsta poruka,
ukljucujuci zvuk, slike i podatke, te je oblikovana mreza koja je mogla
prenositi sve vrste simbola bez uporabe kontrolnih centara. Univerzalnost digitalnog jezika i Cista logika umrezavanja sustava stvorila je tehnoloske uvjete za vodoravnu, globalnu komunikaciju. Nadalje, arhitektura te mrezne tehnologije tesko se maze cenzurirati ili kontrolirati. Jedina
mogucnost kontrole hila bi ne biti u njoj, sto je prevelika cijena za bilo koju instituciju ili organizaciju, osobito kad je mreza postala prevladavajuca i njome sirom svijeta kolaju sve vrste informacija.
Prva takva mreza, nazvana prema svojemu mocnom sponzoru ARPANET, pokrenuta je 1969. godine. Bila je otvorena za istrazivacke centre
koji su radili s Ministarstvom ohrane, no znanstvenici su se njome koristili za razliCite vrste komunikacijskih ciljeva. U jednome trenu bilo je tesko razdvojiti vojno usmjerena istrazivanja od znanstvene komunikacije i
osobnih razgovora. Dakle, znanstvenicima razliCitih disciplina dopusten
je pristup mrezi, a 1983. razdvojili su se ARPANET, za znanstvene svrhe
i MILNET, izravno usmjeren vojnoj primjeni. National Science Foundation (Nacionalna zaklada za znanost) stvorilaje 1980-ih znanstvenu mrezu CSNET i - u suradnji s IBM-om- jos jednu mrezu za neznanstvenike, BITNET. Pa ipak su sve mreze rabile ARPANET kao svoj komunikacijski sustav. Mreza svih mreza koja je oblikovana 1980-ih nazvana je
ARPA-INTERNET, poslije INTERNET, a jos uvijek ju je poddavalo Ministarstvo obrane dokje njome upravljala National Science Foundation.
Da hi mreza mogla podnijeti fantastican razvoj u obujmu komunikacije, trebalo je poboljsati tehnologiju prijenosa. ARPANET je 1970-ih koristio vezu od 56 000 bita u sekundi, dok je NSFNET, uporisna mreza Interneta, 1992. godine radila s hrzinama prijenosa od 45 milijuna bita posekundi: kapacitet dovoljan za slanje 5000 stranica u sekundi. Gigabitna
tehnologija prijenosa hila je 1995. na stupnju prototipa, s kapacitetom
prijenosa Citave US Library of Congress (Biblioteka americkog Kongresa) u jednoj min uti.
Medutim, prijenosni kapacitet nije bio dovoljan za postavljanje svjetske komunikacijske mreze. Racunala su morala razgovorati jedno s dru380
gim. Prepreku je premostilo stvaranje UNIX-a, operativnog sustava koji je omogucavao pristup racunala racunalu. Sustav je izumljen u Bellovim laboratorijima 1969., no tek nakon 1983. poceo se siroko upotrebljavati. Tada su istrazivaCi iz Berkeleyja (ponovno placeni od ARPA-e)
prilagodili UNIX za TCP/IP protokol, sto je omogucilo da racunala ne samo komuniciraju nego kodiraju i dekodiraju pakete podataka koji velikom brzinom putuju po Internetu. Kada je nova inaCica Unixa potpomognutajavnim sredstvima, softver je postao dostupan samo za cijenu distribucije. Kako su se lokalne i regionalne mreze povezivale jedna s drugom
i pocele siriti svuda gdje su postojale telefonske linije, a racunala imala
jeftini dio opreme - modeme, rodilo se umrezavanje velikih razmjera.
Internet su razvile znanstvene, institucionalne i osobne mreze u Ministarstvu obrane, National Science Foundation, vaznija istrazivacka
sveucilista i specijalizirani tehnoloski trustovi mozgova, poput MIT-ova
Lincolnovog laboratorija, SRI (prije Stanford Research Institute), Palo
Alto Research Corporation (koju financira Xerox), ATT-ovih Bellovih laboratorija, korporacije Rand, BBN-a (Bolt, Beranek i Newman), istrazivacke tvrtke u kojoj je izumljen TCP/IP protokol, i tako dalje. Kljucni tehnoloski igraci u razdoblju izmedu 1950-ih i 1970-ih poput J. C. R Licklidera, Douglasa Engelbarta, Roberta Taylora, Ivana Sutherlanda,
Lawrencea Robertsa, Roberta Kahna, Alana Kaya, Roberta Thomasa i ostalih, ulazili su i izlazili iz navedenih institucija, stvarajuCi umrezenu
inovacijsku sredinu Cija su dinamika i ciljevi postali u velikoj mjeri neovisni o specificnim zahtjevima vojne strategije ili superracunalnih linkova. Oni su bili tehnoloski krizari uvjereni da mijenjaju svijet, sto su konacno i uspjeli.
No, to je samo jedna strana price; jer usporedno s naporima Pentagona i Velike znanosti u ustanovljavanju univerzalne,javno dostupne racunalne mreze unutar mjerila "prihvatljive upotrebe", u Sjedinjenim se Drzavama pojavila brzorastuca racunalna kontrakultura koja se mentalno
cesto povezivala s odjecima pokreta iz 1960-ih i njihovim liberterskim/utopijskim inacicama. Vazan dio sustava, modem, bio je jedan od
tehnoloskih proboja koji su stvorili pioniri te kontrakulture, izvorno se
nazivajuci ''hakerima"- prije nego sto je taj pojam poprimio zlocudne konotacije. Modem su 1978. godine izmislila dva chicaska studenta: Ward
Christensen i Randy Suess, kada su pokusavali pronaCi telefonski sustav
prijenosa mikroracunalnih programa jer su zeljeli izbjeCi dugacka putovanja po chicaskoj zimi. Tijekom 1979. rasprostranili su XModem protokol koji je racunalima omogucavao izravno prenosenje dokumenata - bez
uporabe host sustava. Tehnologiju su davali besplatno, jer su do najvece
moguce mjere zeljeli prosiriti komunikacijske mogucnosti. Racunalne
381
USPON UMRE~ENOG DRU!lTVA
mreze iskljucene iz ARPANETA (koji je u pocetku bio rezerviran iskljuCivo za elitna znanstvena sveuCilista) same su pronasle oblik medusobne
komunikacije. Tri studenta sveucilista Duke i Sjeverne Karoline koja nisu bila ukljucena u ARPANET, stvorila su modificiranu inaCicu Unix protokola koji je omogucavao povezivanje racunala preko obicne telefonske
linije. Koristili su se njime da pokrenu racunalni on-line forum za raspravu, Usenet, koji je ubrzo postao jedan od prvih velikih elektronickih sustava za razgovore. Izumitelji Usenet novosti takoder su besplatno dijelili
svoj softver na lecima koje su dijelili po konferencijama korisnika Unixa.
Ironicno, taj kontrakulturni pristup tehnologiji imao je slican uCinak
na vojno inspiriranu strategiju vodoravnog umrezavanja: omoguCio je
dostupnost tehnoloskih sredstava svakome tko je imao tehnicko znanje i
racunalnu opremu - osobno racunalo, koje ce uskoro poceti spektakularno napredovati u povecanju snage uz istodobno snizenje cijene. Izum
osobnog racunala i komunikabilnost mreza potaknuo je razvoj Bulletin
Board Systema (BBS), najprije u Sjedinjenim Drzavama, a onda sirom
svijeta: elektronicki prosvjedi u vezi s dogadajima na Tian An Menu u Kini 1989., preko racunalnih mreza kojima su upravljali kineski studenti
izvan zemlje, hili su najpoznatija manifestacija mogucnosti novih komunikacijskih naprava. Bulletin Board sustavi nisu trebali sofisticirane racunalne mreze, samo osobna racunala, modeme i telefonske linije. Dakle,
postali su elektronicke oglasne ploce svih vrsta zanimanja i afiniteta,
stvarajuCi ono sto Howard Rheingold naziva ''virtualnim zajednicama". 67
Danas sirom svijeta postoji na tisuce takvih mikromreza koje pokrivaju cijeli spektar ljudske komunikacije- od politike i religije, do seksa i istrazivanja. Sredinom 1990-ih veCina je njih hila prikljucena na Internet,
no cuvala je svoj identitet i provodila svoja pravila ponasanja. Jedno od
najvaznijih pravila bilo je (i jos uvijek jest) odbijanje upletanja nenajavljenih komercijalnih interesa. Smatralo se legitimnim stvoriti komercijalne BBS-ove ili poslovno orijentirane mreze, no nije legitimno upadati
u cyberprostore namijenjene za druge stvari. Kazne za uljeze su strasne:
tisuce neprijateljskih poruka "pr:Zit ce" neposlusnog elektronickoga gradanina. Kad je pogreska osobito ozbiljna, na sustav krivca bacaju se goleme datoteke, koje ga zaustavljaju i obicno izazivaju izbacivanje njegova
host racunala s mreze. Ta elektronicka grass-roots kultura zauvijek je
obiljezila razvoj i uporabu mreze. Kako se u svjetskim razmjerima dogada globalizacija medija, tako slabi vecina herojskih tonova i njihova kontrakulturna ideologija, no tehnoloska obiljezja i drustvena pravila koja
67 Rheingold (1993.)
382
su se razvila iz njihove izvorne slobodne uporabe uokviruju njihovu korisnost.

Kadaje 1990-ih National Science Foundation odlucila prodati neke od
vaznijih operacija na mrezi uobicajenim velikim korporativnim konzorcijima (ATT-u, MCI-IBM-u i drugima), poslovni sustavi shvatili su izvanredne mogucnosti Interneta. Komercijalizacija Interneta sirila se vrlo brzo: 1991. godine bilo je 9000 komercijalnih domena (ili podmreza), a do
kraja 1994. njihov broj je narastao na 21 700. 68 Stvoreno je nekoliko komercijalnih kompjutorskih servisa, koji su pruzali usluge na osnovi organizirane mreze, s prilagodenim cijenama. Usprkos tome kapacitetje mreze takav daje glavnina komunikacijskih procesa hila, ijos uvijekjest, uglavnom spontana, neorganizirana i razlikuje se po svrsi i clanstvu. Zapravo se komercijalni i ddavni interesi u poddavanju sve sire upotrebe
mreze poklapaju: sto je veca raznolikost poruka i sudionika, veca je kriticna masa u mrezi, pa je i njezina vrijednost veca. Miroljubiva koegzistencija razliCitih interesa i kultura u mrezi vidljiva je i u obliku World
Wide Weba (WWW) (Svesvjetske mreze), fleksibilne mreze mreza unutar
Interneta u kojoj institucije, poslovni sustavi, udruzenja i pojedinci stvaraju svoje "siteove" na temelju mogucnosti da svatko tko ima pristup moze od razliCitih kolaza teksta i slike proizvesti vlastitu "home page". Uz
pomoc softverske tehnologije koju je najprije razvio Mosaic (softverski
program za pretrazivanje Weba, koji su izmislili studenti iz Illinoisa, u
National Center for Supercomputing Applications [Nacionalni centar za
superracunalne aplikacije]), Web je omogucavao grupiranje interesa i
projekta na Netu ina taj naCin se prevladalo dugotrajno kaoticno pretrazivanje lnterneta prije WWW-a. Na temelju tih grupiranja pojedinci i organizacije mogli su smisleno suradivati preko onoga sto je doslovce postalo Svesvjetska mreza (World Wide Web) individualizirane, interaktivne
komunikacije. 69 Cijena koju je trebalo platiti za tako raznoliko i rasprostranjeno sudjelovanje jest procvat spontane, neformalne komunikacije. Komercijalizacija cyberprostora bit ce slicnija povijesnom iskustvu
trgovackih ulica koje klijaju iz zive urbane kulture nego shopping centrima koji se sire u dosadnim anonimnim predgradima.
Dva izvora Neta, vojnilznanstveni establisment i kontrakultura pojedinaca kompjutorasa, imala su zajednicko podrucje: sveucilisni svijet. Prvi ARPANET cvor postavljen je 1969. na UCLA-i, a daljnja cetiri dodana
su 1970.-71. na UC Santa Barbara, SRI-ju, SveuCilistu Utah, BBN-u, MIT-u i Harvardu. Odatle su se sirili najprije u akademskoj zajednici s iz68 Business Week (1994.)
69 Markoff (1995.)
383
USPON UMRE:tENOG DRUS'rvA
nimkom unutarnjih mreza velikih elektronickih korporacija. Sveucilisno

podrijetlo Neta bilo je, i jos jest, odlucno za razvoj i sirenje elektronicke
komunikacije sirom svijeta. Medu zavrsenim studentima ina fakultetima sveuCilista u Sjedinjenim Drzavama pocetkom 1990-ih odvijala se
RPK velikih razmjera. Slican se proces odigrao u ostalom dijelu svijeta
nekoliko godina poslije. U Spanjolskoj je, sredinom devedesetih, najveCi
dio "internetasa" dolazio iz racunalnih mreza oko Universidad Complutense de Madrid i Universitat Politecnica de Catalunya. lzgleda daje prica slicna svuda u svijetu. Taj proces sirenja preko sveuCilista znacajan je
jer ima najvisi potencijal sirenja know-howa i navika RPK. Zapravo, suprotno od pretpostavke drustvene izolacije izlozene u slici kule bjelokosne,
sveuCilista su glavna sredstva sirenja drustvenih inovacija jer svake godine kroz njih prode nova generacija mladih ljudi koji postaju svjesni i
navikavaju se na nove oblike misljenja, poduzimanja, djelovanja i komunikacije. Kako tijekom 1990-ih u sveuCilisnome sustavu sirom svijeta
prevladava RPK, diplomci koji pocetkom dvadeset i prvog stoljeca preuzimaju tvrtke i institucije, u glavne tokove drustva donose poruku novoga medija.
Proces stvaranja i sirenja Interneta i povezanih RPK mreza u posljednjoj cetvrtini stoljeca zauvijek oblikuje strukturu novoga medija - arhitekturu mreze, kulturu umrezenih i stvarne obrasce komunikacije. Arhitektura mreze je tehnoloski otvorena, i takva ce ostati, omogucavajuCi siroki javni pristup i ozbiljno ogranicavajuCi drzavna ili komercijana ogranicenja takvu pristupu, iako ce se drustvena nejednakost snazno manifestirati u podrucju elektronike, o cemu cu govoriti poslije. Otvorenost je
8 jedne strane posljedica izvornog oblikovanja sto su ju dijelom zaceli vee
spomenuti vojno-strateski razlozi; dijelom stoga sto su znanstvenici koji
su se bavili istrazivanjima za vojne svrhe zeljeli postaviti takav novi sustav- da bi pokazali tehnolosku hrabrost i kao utopijski pothvat. S druge
strane, otvorenost sustava proizlazi iz neprekidnog procesa inovacija i
slobodnoga pristupa koji su potaknuli rani racunalni hakeri i hobisti kojih jos uvijek na mrezi ima na tisuce.
Taj neprestani, visestrani napor za poboljsanjem komunikabilnosti
mreze izvanredan je primjer kako je tehnoloska produktivnost suradnje
preko mreze rezultirala njezinim poboljsanjem. Nadalje, otvorena arhitektura mreze nezasticena je od najezde sofisticiranih uljeza. U sijecnju
1995. Tsutomu Shimomura, strucnjak za sigurnost racunala u tvrtki San
Diego Supercomputer Center, otkrio je da su njegovi zasticeni dokumenti otvoreni i pretoceni u racunala na Sveucilistu Rochester i da su drugi
dobro cuvani dokumenti na nekoliko mjesta pretrpjeli slicne napade, sto
je pruzilo snazne dokaze da su Internetovi sigurnosni zasloni beskorisni
384
u srazu s naprednom softverskom najezdom. Shimomura se osvetio za tu

profesionalnu uvredu. Pokusao je iCi za tragovima hakera i koristeCi se
strogo elektronickim sredstvima, nekoliko tjedana poslije naveo je FBI da
obidu blok zgrada gdje su uhapsili Kevina Mitnicka, cuvenoga "mreznog
otpadnika". Taj javno objavljen dogadaj naglasio je teskocu zastite
informacija na mrezi. Pojavilo se pitanje izbora izmedu zatvaranja Interneta kakav je bio ili pronalazenja drugih komunikacijskih mreza za komercijalne svrhe koje zahtijevaju zasticeni prijenos informacija. Uzmemo
li u obzir da bi Internet u svojemu danasnjem obliku bilo gotovo nemoguce zatvoriti (zbog genija istrazivaca s DARPA-e), moja pretpostavka je da
ce polako, ali sigurno, komercijalna uporaba koja zahtijeva kreditnu karticu i brojeve bankovnih racuna potaknuti stvaranje odvojene mreze, dok
ce se Internet siriti kao globalna eletronicka agora, uz neizbjeznu dozu
psiholoskog zastranjenja.
Kultura prve generacije korisnika sa svojim utopijskim, komunalnim
i liberterskim podzemnim tokovima oblikovala je Mrezu u dva suprotna
smjera. S jedne strane naginjalo se ogranicenju pristupa manjini racunalnih hobista, jedinim ljudima koji su bili spremni uloziti vrijeme i energiju ziveCi u cyberprostoru. lz toga doba ostaje pionirski duh koji s nepovjerenjem gleda na komercijalizaciju mreze is razumijevanjem prati kako
ostvarenje sna sveopce komunikacije donosi ogranicenja i jad covjecanstvu kakvo jest. No herojstvo ranih racunalnih plemena povlaCi se pod
nepopustljivim tokom "newbiesa" (novih korisnika mreze), i ono sto od
kontrakulturnih zacetaka ostaje na mrezi jest neformalnost i samousmjerenost komunikacije - ideja da mnogi pridonose mnogima, a ipak
svatko ima svoj glas i ocekuje individualizirani odgovor. Multipersonalizacija RPK-a u odredenoj mjeri izrazava istu napetost koja se 1960-ih godina pojavila izmedu ')a kulture" i komunarskih snova svakoga pojedinca.70 Zapravo, izmedu kontrakulturnih zacetaka RPK i srednje struje internetera u devedesetima ima vise mostova nego sto ih komunikolozi
priznaju, sto se vidi u dobroj prihvacenosti magazina Wired u poslovnim
krugovima. Wired je oblikovan kao kontrakulturalan, a postao je najsnazniji izraz kulture Interneta sredine 1990-ih, nudeCi i savjete kako
nesto napraviti.
Dakle, usprkos naporima usmjerenima prema regulaciji, privatizaciji
i komercijalizaciji Interneta i njemu podloznih sustava, RPK mreze, unutar Interneta i izvan njega, oznacava njihova prodornost, visestruka decentralizacija i fleksibilnost. Recimo to Rheingoldovom bioloskom slikom:
70 Gitlin (1987.); Rand Corporation (1995.)
385
one poput kolonija mikroorganizama rastu na sve strane. One ce sigurno

odrazavati komercijalne interese i prosirit ce kontrolirajucu logiku glavnine javnosti i privatnih organizacija u cijelo podrucje komunikacija. Medutim, suprotno masovnim medijima McLuhanove galaktike, one imaju
tehnoloski i kulturalno usadene osohine interaktivnosti i individualizacije. No, prenose lise te mogucnosti u nove ohrasce komunikacije? Koje se
kulturne osohine pojavljuju iz procesa elektronicke interakcije? Krenimo
na ispitivanje oskudnih empirijskih podataka o toj temi.
Interaktivno drustvo
Racunalno posredovana komunikacija pojavaje novijega datuma i u vrijeme pisanja ove knjige (1995.) nije hila dovoljno iskusana da hi mogla
hiti ohjekt strogoga i pouzdanog istrazivanja. VeCi dio najcesce citiranih
podataka anegdotalan je i neki od najtocnijih podataka zapravo su dio
novinarskih izvjestaja. Nadalje, promjena tehnologije i sirenje RPK toliko je hrzo da je vecina dostupnih istrazivanja iz 1980-ih tesko primjenljiva na drustvene trendove 1990-ih, tocni povijesni trenutak u kojemu
se ohlikuje nova komunikacijska kultura. lz metodoloskih razloga korisno je raspraviti drustvene implikacije novih komunikacijskih procesa i
unutar ogranicenih podataka koji su nam dostupni, iako se pojavljuje
ohrazac pomalo proturjecnih zakljucaka. Oslanjat cu se na neiscrpni
pregled literature drustvenih znanosti o RPK-u- i predloziti neke pocetne ohrise interpretacije odnosa izmedu komunikacije i drustva u uvjetima interaktivne tehnologije zasnovane na racunalima. 71 Prvo, RPK nije
opCi medij za komunikaciju i u doglednoj huducnosti nece to ni hiti.
Upotreha RPK siri se izvanrednom hrzinom, ali ipak, za razliku od televizije i drugih masovnih medija, dugo vremena nece ohuhvacati veci dio
covjecanstva. Da potvrdimo, 1994. godine vise od jedne treCine americkih kucanstava imalo je osohna racunala, a iste godine kupnja PC-a prvi je put premasila kupnju televizora. U Zapadnoj Europi sredinom devedesetih takoder se zhivala velika kupnja racunala, no stopa prodora u
kucanstva zadrzala se na nizoj razini (ako iskljuCimo videotekst terminale- manje od 20%). Japan znacajno zaostaje u racunalnoj opremlje71 U velikoj sam mjeri rabio izvrstan pregled literature o racunalno posredovanoj komunikaciji koju je priredio zavrseni student UC Berkeleyja, Rod Benson (1994.). Za neke
empirijske podatke o Japanu, temeljene na analizi istrazivanja iz 1993., vidi: Sato i
drugi (1995.). Za intelektualno razmisljanje o kulturi Intemeta vidi pronicljivu Turkleovu knjigu (1995.).
386
nosti kucanstava i uporabi racunala izvan radnoga mjesta. 72 Usprkos visokim stopama rasta prodora racunala (izuzevsi Afriku) i neumoljive
zvonjave beepera i pagera diljem azijskog Pacifika, ostatak svijeta (osim
Singapura) nalazi se u drugome komunikacijskom dobu. To ce se, nesumnjivo, promijeniti, no stopa sirenja interaktivne RPK jos dugo povijesno razdoblje nece sustici televiziju. 73
Druga stvar koju zelim analizirati jest primjena interaktivne komunikacije u upravljanju multimedijskim sustavima koji ce, u vrlo pojednostavnjenim oblicima, vjerojatno biti dostupni vecem dijelu stanovnistva u mnogim zemljama. No, RPK kao takva ostat ce podrucje obrazovanog dijela stanovnistva iz najrazvijenijih zemalja, kojih ima desetak milijuna i jos uvijek su svjetska elita. Strucnjaci su osporavali cak i broj
korisnika Interneta, kako smo vee naveli, jer pristup Internetu ne znaci
njegovu stvarnu upotrebu- pa se pri procjeni ukupnoga broja uzima cak
manje od deset korisnika po jednome linku (vezi), sto je do sada bilo uobicajeno.74 Medu onima koji rabe Internet, samo je manji dio korisnika
stvarno aktivan. Istrazivanje americkih korisnika BBS-a, objavljeno
1993., pokazuje da se samo njih 18% svakoga tjedna sluzilo Internetom;
tjedno je po BBS-u bilo prosjecno 50 poziva; 38% transakcija su uploadi
na sustav; a 66% sadrzaja BBS-a zapravo se odnosi na pitanja u vezi s
racunalima. 75 Prema ocekivanjima, istrazivanja vlasnika osobnih racunala pokazuju da su oni natprosjecno imucni, stalno zaposleni, samci, a
manji broj je u mirovini.7 6 NajveCi su dio korisnika osohnih racunala,
kao i korisnika BBS-a, muskarci. Sto se tice korisnika Interneta, istrazivanje provedeno na nacionalnome uzorku u Sjedinjenim Drzavama pokazalo je da je od ukupnog hroja ljudi s pristupom Internetu 67% muskaraca, a preko pola njih je u dobi izmedu 18 i 34 godine. Prosjecni prihod njihova kucanstva iznosio je izmedu 50 000 i 75 000 dolara, a najcesca zanimanja hila su u ohrazovanju, trgovini i inzenjerstvu. 77 Drugo
istrazivanje, takoder iz Sjedinjenih Drzava 1995. godine, ponovno je pokazalo da je 65% korisnika hilo muskoga spola i imucno (prosjecni prihod kucanstva 62 000 dolara), no hili su stariji (prosjecna doh 36 godi72 Vidi Business Week (1994.a); Business Week (1994.e, f, g); El pais !World media (1995.).
Za podatke o sirenju elektronicke komunikacije u Japanu, vidi Soumu-cho Toukei-kyoku (Zavod za statistiku, Agencija za upravljanje i koordinaciju) (1995.), Ministarstvo
paste i telekomunikacija (1994.a); Japanski centar za obradu informacija (1994.).
73 Hamelink (1990.)
74 Ispravljene procjene Johna Quartermana, University of Texas u Austinu, prema New
York Times~+, 10. kolovoza 1994.
75 Rafaeli i LaRose (1993.)
76 Schweitzer (1995.); Sato i dr. (1995.)
77 Lohr (1995.)
387
na) nego prema drugim istrazivanjima. 78 Dakle, RPK zapocinje kao medij komunikacije za najobrazovaniji i imucniji dio stanovnistva najobrazovanijih i najbogatijih zemalja, i najcesce u najsofisticiranijim gradskim podrucjima.
Jasno, u bliskoj buducnosti upotreba RPK ce se, poglavito putem
obrazovnog sustava, siriti i dostiCi znacajan udio medu stanovnistvom
industrijaliziranoga svijeta: ona nece biti samo elitna pojava, iako nece prodirati poput masovnih medija. Cinjenica je dace se siriti sukcesivnim valovima, pocevsi od kulturne elite, sto znaCi dace se navike
komunikacije oblikovati prema prvom valu korisnika. RPK ce biti sve
znacajnija u oblikovanju buduce kulture, a elite koje su je stvarale
imat ce strukturalnu prednost u nastajucem drustvu. Dakle, RPK
zaista revolucionira proces komunikacije ina taj naCin kulturu u cjelini. Ta se revolucija razvija u koncentricnim krugovima, koji poCinju
na visim razinama obrazovanja i bogatstva te vjerojatno nece dosegnuti veci dio neobrazovanih masa i siromasnih zemalja.
S druge strane, medu dijelom redovitih korisnika RPK, pokazuje se da
mediju odgovara neogranicena komunikacija ida u mrezama tvrtki potice sudjelovanje radnika nizega ranga. 79 Nadalje, izgleda da se zene i druge diskriminirane skupine u drustvu lakse i otvorenije izrazavaju uz pomoc zasticenoga elektronickoga medija, iako moramo imati na umu da ga
zene u cjelini jos uvijek rabe u manjoj mjeri. 80 Izgleda da simbolizam moCi utjelovljen u komunikaciji licem-u-lice jos nije pronasao svoj jezik unovoj RPK. Zbog povijesne novosti medija i relativnog poboljsanja relativnog statusa moCi tradicionalno podredenih skupina, kao sto su zene, RPK
moze ponuditi mogucnost obrtanja tradicionalnih igara moci u procesu
komunikacije.
Prijedemo lis analize korisnika na analizu koristenja moramo naglasiti da se prevladavajuci dio RPK zbiva na poslu ili u situacijama povezanima s poslom. U 3. i 4. poglavlju razmotrio sam odlucnu vaznost racunalnoga medija za novi oblik umrezene organizacije i za posebne uvjete
rada umrezenih. U kontekstu sadasnje analize kulturnih utjecaja treba
razmotriti simbolicki izomorfizam u novoj strukturi komunikacije - u
procesima rada, uslugama u kucanstvu i zabave. Je li odnos prema racunalu dovoljno specifican pa rad, dom i zabavu povezuje u isti sustav abrade simbola? Ili, naprotiv, kontekst odreduje percepciju i upotrebu medija? Nemamo pouzdano istrazivanje o tome pitanju, no neka uvodna za78 McLeod (1996.)
79 Sproull i Kiesler (1991.); Rand Corporation (1995.)
80 Hiltz i Turoff (1993.); Sa to i dr. (1995.)
388
pazanja iz disertacije Penny Gurstein,81 izgleda, pokazuju da ljudi, koristeCi se racunalom kod kuce, uzivaju u nezavisnu raspolaganju vremenom
i prostorom, a nedostaje im jasna odvojenost izmedu posla i slobodnog
vremena, obitelji i biznisa, osobnosti i funkcije. Mozemo kazati, sto kao
hipotezu trebamo imati na umu, da poklapanje iskustava u istome mediju donekle zamagljuje institucionalnu odvojenost podrucja aktivnosti i
zamrsuje pravila ponasanja.
Osim profesionalnih zadataka, uporaba RPK-a vee dotice cijeli niz
drustvenih aktivnosti. Prosjecni covjek nikada nije volio telebanking (dok
u tone bude gurnut protiv svoje volje, kao sto ce se dogoditi), teleshopping ovisi o nadolazecem procvatu multimedijske virtualne stvarnosti, ali
zato na e-mailu prsti osobna komunikacija koja je najcesca RPK aktivnost izvan radnog mjesta. 82 Zapravo, siroko rasprostranjena upotreba
elektronicke poste ne zamjenjuje osobnu nego telefonsku komunikaciju,
jer su automatske sekretarice i usluge govornoga telefona stvorile komunikacijsku prepreku zbog koje je e-posta najbolja mogucnost za izravnu
komunikaciju u odabrano vrijeme. Vrlo brzo se razvija kompjutorski seks, koji Cini daljnji vazniji oblik uporabe RPK. Iako se poslovno trziste
kompjutorizirane seksualne stimulacije povecava, te se sve vise povezuje
s tehnologijom virtualne stvarnosti, 83 veCi dio kompjutorskoga seksa zbiva se na linijama za razgovor- na posebnim BBS-ovima ili kao spontani
proizvod osobne interakcije. Interaktivna snaga novih mreza u Kaliforniji 1990-ih u ovoj vrsti aktivnosti nadmasuje francuski Minitel osamdesetih.84 Ljudi se sve vise boje zaraze ili osobnog napada, pa traze alternative za izrazavanje svoje seksualnosti. U nasoj kulturi pretjerane simbolicke stimulacije, RPK svakako nudi prilaz seksualnoj masti, osobito dok interakcija nije vizualna i dok se moze sakriti identitet.
Politika je takoder sve vece podrucje upotrebe RPK. 85 S jedne strane
e-posta, koja nudi mogucnost interakcije, koristi se za masovno sirenje ciljane politicke propagande. U uporabi te politicke tehnologije predvode
krscanske fundamentalisticke grupe, Americka milicija u Sjedinjenim
Ddavama i zapatisti u Meksiku. 86 S druge strane, eksperimentima elektronickog ukljuCivanja gradana, poput PEN programa sto ga organizira
grad Santa Monika u Kaliforniji, 87 unapreduje se lokalna demokracija.
81
82
83
84
85
86
87
Gurstein (1990.)
Lanham (1993.); Rand Corporation (1995.)
Specter (1994.)
Armstrong (1994.)
Abramson i drugi (1988.); Epstein (1995.)
Castells, Yazawa i Kiselyova (1996.)
Varley (1991.); Ganley (1991.)
389
Uz pomoc toga programa gradani raspravljaju o javnim pitanjima te

gradskoj vladi iznose svoje osjecaje: zivahna rasprava o beskucnicima pocetkom 90-ih (s elektronickim sudjelovanjem samih beskucnika) spada u
najcesce objavljivane rezultate toga eksperimenta.
Osim uobicajene drustvene interakcije i instrumentalne uprabe RPK,
promatraCi su otkrili pojavu stvaranja virtualnih zajednica. One, u skladu s Rheingoldovom tvrdnjom, 88 uglavnom podrazumijevaju samodefinirane elektronicke mreze interaktivne komunikacije organizirane oko zajednickog interesa ili svrhe, iako je ponekad cilj sama komunikacija. Takve zajednice mogu biti relativno formalizirane, u slucaju administriranih
konferencija ili bulletin board sustava, ili ih spontano stvaraju drustvene
mreze koje se ukljucuju u mrezu da posalju i pronadu poruke u izabranom
vremenskom obrascu (naknadno ili u stvarnom vremenu). Sredinom devedesetih sirom svijeta postoje deseci tisuca takvih "zajednica", od toga ihje
najvise u SAD-u, odakle se sire svijetom. Jos uvijek je nejasno koliko se
drustvenosti zbiva u takvim elektronickim mrezama i koje su kulturalne
posljedice takva novog oblika drustvenosti. Mozemo naglasiti jednu znacajku: sa stajalista sudionika takve su mreze prolazne. Iako neka konferencija ili BBS moze dugo trajatijer je u nju ukljucenajezgra predanih korisnika racunala, veCina je doprinosa interakciji povremena, jer se vecina
ljudi krece unutar mreze i izvan nje, mijenjajuCi interese ili ostajuCi neispunjenih ocekivanja. Hipotezu bih nadopunio cinjenicom da u takvim virtualnim zajednicama "zive" dvije vrste stanovnika: sicusna manjina zitelja elektronickih sela "koji imaju posjed na elektronickom predzidu"89 i
prolazna gomila za koju povremeno upadanje u razlicite mreze zapravo
znaci povrsno istrazivanje nekoliko (virtualnih) postojanja. 90
Je lijezik RPK-a, kao novoga medija, osobit? Za neke analiticare RPK,
a osobito e-posta, predstavlja osvetu pisanoga medija, povratak tipografskom umu i povratak konstruiranoga, racionalnoga govora. Za druge
pak, sasvim suprotno - neformalnost, spontanost i anonimnost medija
potice novi oblik "usmenosti", koja se izrazava elektronickim tekstom. 91
Ako takvo ponasanje mozemo smatrati neformalnim, nekonstruiranim
pisanjem koje se zbiva u interakciji u stvarnome vremenu, i u obliku istodobnoga razgovora (pisani telefon ... ), mozda mozemo predvidjeti pojavu novoga medija koji ce povezivati oblike komunikacije koji su prethodno bili odvojeni i nalazili se u razlicitim podrucjima ljudskoga uma.
88
89
90
91
Rheingold (1993.)
Isto
Turkle (1995.)
John December, "Znacajke usmene kulture u razgovoru na Mrezi", 1993. neobjavljeni
rad, spomenuo ga je i sazeo Benson (1994.).
390
KULTtJRA STVARNE VIRTUALNOSTI
Kada razmatramo drustvene i kulturne utjecaje RPK-a moramo imati

na umu prikupljena socioloska istrazivanja o drustvenoj upotrebi tehnologije. Majstorska radnja Claudea Fishera koja se bavi drustvenom povijescu telefona u Americi do 1940. godine, dokazuje visoku drustvenu rastezljivost bilo koje tehnologije. 92 Nairne, zajednice sjeverne Kalifornije koje je
Fischer proucavao prihvatile su telefon za poboljsanje vee postojeee drustvene mreze komunikacije, i jacanje svojih duboko ukorijenjenih drustvenih navika; telefon nisu samo prisvojile, one su ga prilagodile. Kao sto sam
prethodno pokazao, govoreCi o osobnoj i konceptualnoj recepciji televizijskih poruka od strane publike, i sto je jasno vidljivo iz masovnoga prihvacanja Minitela, kojije Francuzima ispunjavao potrebu za seksualnom fantazijom, ljudi oblikuju tehnologiju tako da odgovara njihovim potrebama.
Elektronicki komunikacijski oblik mnogi-s-mnogima koji predstavlja RPK
rabi se na razlicite naCine i u razliCite svrhe, a njih ima onoliko koliki je
raspon drustvenih i kontekstualnih varijacija medu njegovim korisnicima. Ono sto je zajednicko RPK-ujest to da, prema nekoliko postojeCih studija o toj temi, ona ne zamjenjuje druge oblike komunikacije niti stvara
nove mreze: ona jaca vee postojeee drustvene obrasce. Doprinosi telefonskoj komunikaciji i prijevozu, siri doseg drustvene mreze i omogueava im
aktivniju interakciju u odabranim vremenskim obrascima. Kako je pristup RPK-u kulturno, obrazovno i ekonomski ogranicen, i takav ee biti jos
dugo vremena, najvazniji kulturni utjecaj RPK moglo bi potencijalno biti
jacanje kulturno dominantnih mreza i prosirivanje njihova kozmopolitizma i globalizacije. To nije zbog toga sto bi RPK po sebi bila vise kozmopolitska: Fischer je pokazao da su rane telefonske mreze bile sklonije lokalnim nego udaljenim komunikacijama. U nekim virtualnim zajednicama,
na primjer SFNET-u u podrucju zaljeva San Francisca, veCina "redovitih"
korisnika su lokalni stanovnici, od kojih neki, da bi produbili elektronicku
bliskost, povremeno organiziraju intimne zabave. 93 Opeenito za elektronicke mreze vrijedi da naginju osnazivanju kozmopolitizma novih profesionalnih i menedzerskih klasa koje, za razliku od veeeg dijela stanovnistva bilo koje zemlje, simbolicki zive u svjetskim okvirima. Dakle, RPK moze biti snazan medij za ojacavanje drustvene povezanosti kozmopolitske
elite, dajuei materijalnu potporu znacenju svjetske kulture, od chica email adrese do brzoga protoka pomodnih poruka.
Nasuprot tome, za veCinu stanovnistva u svim zemljama, iskustvo i
uporaba RPK izvan radnoga mjesta bit ee sve vise isprepletena s novim
svijetom komunikacija povezanim s pojavom multimedija.
92 Fisher (1992.)
93 Rheingold (1993.)
391
Veliko stapanje: multimediji kao simbolicki okolis

U drugoj polovini 1990-ih godina, spajanjem glohaliziranih, promijenjenih masovnih medija i racunalno posredovane komunikacije (RPK), poceo se ohlikovati sustav nove elektronicke komunikacije. Kako sam vee
rekao, novi sustav oznacava interakcija razliCitih medija i njihov interaktivni potencijal. Multimediji, kako je nepromisljeno nazvan novi sustav,
sire elektronicke komunikacije u Citavo podrucje zivljenja - od kuce do
radnoga mjesta, od skola do bolnica, od zabave do putovanja. Sredinom
devedesetih godina vlade i tvrtke sirom svijeta u suludoj trci zele osigurati svoje mjesto pri postavljanju toga sustava, smatrajuCi ga polugom
moCi, moguCim izvorom goleme zarade i simbolom hipermodernosti. Da hi
osigurao americku prednost u dvadeset i prvome stoljecu, potpredsjednik
Sjedinjenih Drzava Albert Gore pokrenuo je projekt N acionalne informacijske infrastrukture. 94 Japansko Vijece za telekomunikacije predlozilo je
neophodnu "Promjenu prema intelektualno stvaralackom drustvu dvadeset i prvoga stoljeca" i obvezalo Ministarstvo posta i telekomunikacija da
stvori japanski multimedijski sustav, kojim hi se prevladalo zaostajanje
u odnosu prema Sjedinjenim Drzavama. 95 Francuski premijer podnio je
1994. godine izvjestaj o autoroutes de ['information sa zakljuckom da
francuska nadmocnost na tome polju, koja se temelji na iskustvu s Minitelom te na francuskoj naprednoj tehnologiji, moze ostvariti sljedeCi stupanj multimedija, naglasivsi stvaranje medijskog sadrzaja koji nece toliko ovisiti o Hollywoodu. 96 Europski tehnoloski programi, osobito Esprit i
Eureka, pristupili su razvoju europskih standarda televizije visoke razluCivosti i telekomunikacijskih protokola koji hi mogli integrirati razliCite komunikacijske sustave preko drzavnih granica. 97 U veljaCi 1997. kluh
G-7 odrzao je posehan sastanak u Bruxellesu da hi zajednicki ohradio pitanja vezana za prelazak na "informaticko drustvo". Novi brazilski predsjednik, istaknuti sociolog Fernando Henrique Cardoso, odluCio je pocetkom 1995., kao jednu od kljucnih mjera svoje nove administracije, popraviti hrazilski komunikacijski sustav, da hi se mogao prikljuciti novoj
svjetskoj superautocesti koja se pocela stvarati.
Usprkos tome, novi multimedijski sustav nisu ohlikovale vlade, to je
ucinio hiznis. 98 Visina ulaganja u infrastrukturu sprijeCila je vlade da sa94
95
96
97
98
Sullivan-Trainor (1994.)
Vijece telekomunikacija (1994.)
Thery (1994.)
Banegas (ur.) (1993.)
Vidi, u moru poslovnih izvora o toj temi, Bunker (1994.); Herther (1994.); Dalloz i Portnoff (1994.); Bird (1994.).
392
me djeluju: procjena troskova za pocetnu fazu tzv. informaticke superautoceste samo u Sjedinjenim Drzavama iznosila je 400 milijardi dolara.
Tvrtke iz citavog svijeta pokusavale su osigurati svoje mjesto za ulazak
na trziste koje ce pocetkom dvadeset i prvog stoljeca imati isto znacenje
koje u prvoj polovini dvadesetog stoljeca imao automobilsko-naftno-gumarsko-gradevinski industrijski kompleks. Nadalje, zato sto se ne zna
stvarni tehnoloski oblik sustava, onaj tko kontrolira njegove pocetne
stupnjeve moze odlucno utjecati na njegov buduCi razvoj i na taj nacin
postiCi strukturalnu prednost. Zbog tehnoloske konvergencije racunala,
telekomunikacija i masovnih medija u svim njihovim oblicima, stvarani
su i razvrgavani svjetski/regionalni konzorciji golemih razmjera. 99 Telefonske tvrtke, operateri kabelske televizije i satelitske televizije istodobno su se i natjecali i povezivali da se osiguraju od gubitaka koje donose
rizici novoga trzista. Racunalne tvrtke zurile su da stvore "kutiju", magicnu spravu koja ce utjeloviti mogucnost prikopcavanja elektronickoga
doma u novu komunikacijsku galaktiku i ljudima omogucavati sposobnost navigacije i samoprogramiranja na "korisniku prijateljski" naCin, po
mogucnosti tako da ''joj" se treba samo obratiti glasom. 100 Softverske tvrtke, od Microsofta do kreatorajapanskih videoigrica poput Nintenda i Sage, stvarale su novi interaktivni know-how koji ce potaknuti mastovitost
stapanja s virtualnom stvarnoscu elektronickoga okolisa. 101 Televizijske
mreze, glazbene tvrtke i filmski studiji maksimizirali su svoju proizvodnju kako bi, navodno, gladni svijet nahranili informativno-zabavnim i audiovizualnim proizvodnim linijama.1o2
Kontrola prvih stupnjeva razvoja multimedijskih sustava koju provodi biznis ostavlja trajne posljedice na znacajke nove elektronicke kulture. Usprkos ideologiji o mogucnostima uporabe novih komunikacijskih
tehnologija u obrazovanju, zdravstvu i za kulturni napredak, prevladavajuca strategija zeli stvoriti golem elektronicki zabavljacki sustav koji se,
s poslovne strane, smatra najsigurnijim ulaganjem. Zaista, u zemlji koja
prednjaCi, Sjedinjenim Drzavama, svi oblici zabave spadaju u industriju
koja se najbrze razvija- ima preko 350 milijardi USD prometa na godinu i oko 5 milijuna radnika, s time da se zaposljavanje svake godine povecava po stopi od 12%. 103 Japansko nacionalno istrazivanje trzista orasirenosti multimedijskoga softvera prema kategoriji proizvoda iz 1992.
godine pokazuje da zabava zauzima 85,7% vrijednosti, dok je obrazova99
100
101
102
103
The Economist (1994.a)

Business Week (1994.h)
Poirier (1993.); Business Week (1994.d); Elmer-Dewwit (1993.)
New Media Markets (1993.)
Business Week (1994.f)
393
nje zastupljeno samo s 0,8%. 104 Dakle, dok vlade i futurolozi pricaju o opremanju uCionica, medicinskim operacijama s udaljenosti i prelistavanju
Encyclopedije Britannike na daljinu, veCi dio novoga sustava usredotocuje se na "video-na-zahtjev", kockanje i tematske parkove virtualne stvarnosti. Zbog analiticke naravi ove knjige ne suprotstavljam plemenite ciljeve novih tehnologija njihovim osrednjim ostvarenjima. Jednostavno
pokazujem da ce njihova stvarna upotreba u ranim stupnjevima novoga
sustava znacajno oblikovati upotrebu, percepciju i, konacno, drustvene
posljedice mulitmedija.
Proces stvaranja novoga sustava, medutim, najvjerojatnije ce biti sporiji i kontradiktorniji nego sto se ocekivalo. Godine 1994. provedeno je nekoliko eksperimenata s multimedijskim interaktivnim sustavima na nekoliko mjesta: u znanstvenom gradu Kanzai u Japanu; u osam europskih
telekomunikacijskih mreza izveden je koordinirani program - ispitivanje
Asymetrical Digital Subscriber Loopa (ASDL); 105 u nekoliko dijelova Sjedinjenih Drzava, od Orlanda do Vermonta, te Brooklyna do Denvera. 106
Rezultati se nisu poklapali s ocekivanjima. Glavni tehnoloski problemi
jos nisu hili rijeseni, osobito da softverski sustav omoguCi interakciju velikoga opsega - za tisuce kucanstava i stotine komunikacijskih izvora.
Dok tvrtke "videa-na-zahtjev" reklamiraju neogranicene mogucnosti, tehnoloska sposobnost njihova odgovora na zahtjeve jos uvijek ne premasuje ono sto omogucuju postojeCi kabelski i satelitski sustavi iii on-line posluzitelji minitelovskog tipa. Prikladna tehnologija sigurno ce se razviti,
no ulaganja koja su potrebna da se ubrza njezino stvaranje ovise o postojanju masovnog trzista, koje pak ne moze nastati dok ne bude dostupna
ucinkovita tehnologija. Ponovimo, nije problem hoce li se razviti multimedijski sustav (jer hoce) nego: kada, kako i pod kojim uvjetima- u razlicitim zemljama, buduci da ce se kulturno znacenje sustava tijekom vremena, ovisno o obliku tehnoloske putanje, duboko promijeniti.
N adalje, ocekivanja neogranicenih zahtjeva za zabavom izgledaju
pretjerana i pod jakim utjecajem ideologije "drustva dokolice". Iako trosenje za zabavu izgleda ne podlijeze recesiji, cijena cijeloga niza mogucnosti koje se nude on-line sigurno premasuje ocekivano povecanje prihoda kucanstava u bliskoj buducnosti. Vremena takoder nema dovoljno.
Postoje upozorenja da se izmedu 1973. i 1994. godine slobodno vrijeme u
Sjedinjenim Drzavama smanjilo za 37%. Takoder, u drugoj polovini 1980104 Dentsu institui) za drustvene studije (1994.: 117)
105 Ministarstvo posta i telekomunikacija (1994.b); New Media Markets (1994.)
106 Wexler (1994.); Lizzio (1994.).; Sellers (1993.); Kaplan (1992.).; Booker (1994.); Business Week (1994e)
394
KULTURA STVARNE VlRTUALNOSTI
ih skratilo se vrijeme uporabe medija: izmedu 1985. i 1990. ukupno vrijeme koje se provodi citajuCi i gledajuCi TV i filmove skratilo se za 45 sati
na godinu; vrijeme gledanja televizije smanjilo se za 4%; gledanje mrezne TV smanjilo se za 20%. 107 Iako izgleda da je smanjenje izlozenosti medijima vise povezano s drustvom pretjeranog rada (obitelji s dva zaposlenja) nego manjkom interesa, multimedijski biznis nudi drugo objasnjenje: manjak dovoljno privlacnih sadrzaja. Zaista, veCina strucnjaka iz
medijske industrije smatra da je pravo usko grlo sirenja multimedija Cinjenica da sadrzaj ne prati tehnolosku transformaciju sustava: poruka
usporava medij. 108 Dramaticno poboljsanje mogucnosti emitiranja povezano s interaktivnim izborom nece u potpunosti dosegnuti svoj potencijal
ako ne postoji stvaran izbor sadrzaja: Cinjenica daje on-line dostupno pedeset "razlicitih-ali-slicnih" filmova iz zanra seks/nasilje ne opravdava
dramaticno sirenje prijenosnih mogucnosti. Zato je pridobivanje hollywoodskih studija, filmskih kompanija i TV dokumentarnih arhiva obveza svakoga svjetskog multimedijskog konzorcija. Mastoviti poduzetnici, poput Stevena Spielberga, shvatili su, izgleda, da je u novom sustavu, zbog mogucnosti raznolikih saddaja, poruka ipak poruka:
sposobnost razlucivanja proizvoda koji nosi najveCi natjecateljski potencijal. Prema tome, multimedijskoj tehnologiji mogao bi pristupiti bilo koji konglomerat poslovnih tvrtki s dovoljno novcanih sredstava te na taj
naCin uza sve manju formalnu kontrolu uCi na gotovo svako trziste. No,
onaj tko kontrolira Bogartove filmove ili moze stvoriti novu elektronicku
Marilyn ili sljedeCi nastavak Jurassic Parka, moCi ce tom vrlo trazenom
robom opskrbiti bilo koji kanal komunikacije.
Nije sigurno da ljudi, cak i da imaju viSe vremena i novca, zele sofisticiranije oblike zabave- sadisticke videoigre i beskonacne sportske dogadaje. Iako postoje ograniceni podaci o toj temi, neki pokazatelji govore o
slozenijem obrascu zahtjeva. Jedno od najcjelovitijih istrazivanja o potraznji multimedija, koje je 1994. godine na nacionalnom uzorku od 600
odraslih ispitanika u Sjedinjenim Drzavama proveo Charles Piller, 109 otkrilo je mnogo dublji in teres za uporabu multimedija. Oni bi se primjenjivali za pristup informacijama, za pitanja zajednice, politicku aktivnost i
obrazovanje, a ne za puko povecanje broja televizijskih programa i bolji
izbor filmova. Sarno 28% potrosaca smatralo je video-na-zahtjev vrlo pozeljnim, a manjak interesa za zabavu pokazali su i korisnici Interneta. S
druge strane, ispitanici su visoko vrednovali upotrebu u politicke svrhe:
107 Martin (1994.)
108 Bunker (1994.).; Cuneo (1994.).; The Economist (1994.a); Business Week (1994.0
109 Piller (1994.)
395
USPON UMRE:ZENOG DRUS'l'VA
57% ispitanika zeljelo je sudjelovati u elektronickim sastancima gradskih vijeca; 46% zeljelo je slati e-mail poruke svojim predstavnicima; oko
50% visoko je cijenilo mogucnost elektronickoga glasovanja. Takoder su
bile vrlo pozeljne i druge usluge: obrazovni/poucni tecajevi; interaktivni
izvjestaji 0 lokalnim skolama; pristup izvorimll informacija; pristup informacijama o drzavnim sluzbama. Ispitanici su hili spremni svoje stavove
podrzati ulaganjem novca: 34% ispitanika bilo je spremno platiti dodatnih 10 $ mjesecno za ucenje na daljinu, dokje samo 19% ispitanika zeljelo tu svotu platiti za dodatni izbor zabave. Takoder, eksperimenti koje su
multimedijske tvrtke koje nude video-na-zahtjev provele na lokalnim trzistima, pokazali su da ljudi nisu spremni za znacajno povecanje koliCine
zabave. Dakle, 18-mjesecni eksperiment sto su ga proveli US West/ATT
video u Littletonu, Colorado, 1993.-4. godine, pokazao je da su se kucanstva prebacila sa standardnoga gledanja videa na prilagodenu videoponudu, ali se broj filmova nije povecao: i dalje je to 2,5 filma mjesecno, svaki po 3 $. 110
Uzevsi u obzir veliki uspjeh francuskog Minitela, kojije nudio usluge,
a ne zabavu, i brzo sirenje osobnih komunik11cija na Internetu, promatranja pokazuju kako masovno proizvedena, razliCita zabava po izboru ne
mora biti ocigledan izbor korisnika multimedija, nego je to strateski izbor poslovnih tvrtki. To moze povecati napetost izmedu proizvoda info-zabave sto se oblikuju prema ideologiji 0 tome sto ljudi jesu, koju smisljaju
marketinski trustovi mozgova, a takoder i potrebe za unaprjedenjem
osobne komunikacije i informacije koja se velikom odlucnoscu izrazava u
mrezama RPK. Moze se jednako tako dogoditi da seta napetost razblazi
kroz drustvenu stratifikaciju razlicitih multimedijskih izraza, cemu cu
se, kao vaznoj temi, poslije vratiti.
Zbog novosti multimedija tesko je pretpostaviti njihove implikacije na
buducnost drustva, osim sto valja priznati da se temeljne promjene vee
dogadaju. Usprkos tome, rastrkani empirijski dokazi i znalacki komentari o razliCitim sastavnim dijelovima novoga komunikacijskog sustava daju nam osnovu za postavljanje nekih hipoteza o drustvenim i kulturnim
trendovima na pomolu. Tako "pregledni izvjestaj" Europske fondacije za
poboljsanje zivotnih i radnih uvjeta, u vezi s razvojem "elektronickoga dorna" naglasava dva kljucna svojstva novoga zivotnog stila: "usredotocenost na dom" te individualizam. 111 S jedne strane, povecanje koliCine elektronicke opreme u europskim domovima povecalo je udobnost i ubrzalo
samodostatnost, omogucavajuCi povezivanje s Citavim svijetom iz sigur110 Tobenkin (1993.).; Martin (1994.)
111 Moran (1993.)
396
KULTURA STVAltNE VIRTUALNOSTI
nosti doma. Povecanje velicine stambenog prostora i smanjenje veliCine

kucanstva daje vise prostora po osobi - sto dom Cini ugodnijim mjestom.
Pocetkom 1990-ih produZilo se vrijeme koje se provodi kod kuce. S druge
strane, novi elektronicki dom i pokretne naprave za komunikaciju povecale su mogucnost da clanovi obitelji samostalno organiziraju svoje vrijeme i prostor. Na primjer, mikrovalne pecnice omogucavaju individualnu
potrosnju prethodno pripremljene hrane, sto je smanjilo zajednicke obiteljske vecere. Prodaja pojedinacnih TV obroka raste. Videorekorderi i
walkmani, te snizene cijene televizora, radioprijamnika i CD-playera
omogucavaju velikom dijelu stanovnistva pojedinacno prikljuCivanje na
izabrane audiovizualne svjetove. Elektronika je olaksala/promijenila i
obiteljsku skrb: djeca se cuvaju na daljinu - preko daljinskog upravljaca;
istrazivanja pokazuju da televizor sve vise sluzi kao baby-sitter, dok roditelji obavljaju kucne poslove; starije osobe koje zive same imaju alarmne
sustave za situacije u kojima imje potrebna hitna pomoc. No neka drustvena obiljezja, izgleda, istrajavaju i u tehnoloskoj revoluciji: podjela kucnoga posla medu spolovima (ili, prije, nedostatak podjele) nedirnuta je
elektronickim spravama; uporaba videorekordera ili daljinskog upravljaca odrazava strukturu moCi u obitelji; uporaba elektronickih naprava
razlikuje se prema spolu i dobi - muskarci se vise sluze racunalima, a zene elektronickim napravama za odrzavanje doma i telematskim uslugama, dok su djeca opsjednuta videoigrama.
Novi elektronicki mediji ne udaljavaju se od tradicionalnih kultura:
oni ih apsorbiraju. Zanimljiv je slucaj japanskog izuma karaoka koji se
1990-ih brzo sirio Azijom i koji ce se, najvjerojatnije, brzo prosiriti i po ostalim dijelovima svijeta. Zaraza karaokama u Japanu 1991. godine dosegla je 100% hotela i svratista, te oko 90% barova i klubova, cemu treba
dodati eksploziju posebnih karaoka soba: 1989. bilo ih je manje od 2000,
a 1992. godine preko 107 000. Oko 52% Japanaca sudjelovalo je 1992. godine u karaokama, a od ukupnog broja djevojaka tinejdzerske dobi sudjelovaloje njih 79%. 112 Karaoke na prvi pogled nastavljaju i pojacavaju tradicionalni obicaj zajednickog pjevanja u barovima omiljen u Japanu, kao
sto je bio (i jos je uvijek) u Spanjolskoj ili Velikoj Britaniji, dakle, izmicu
svijetu elektronicke komunikacije. No stvarno se dogada integriranje tog
obicaja u prethodno programirani stroj, Ciji ritam i repertoar pjevac treba slijediti, recitirajuCi rijeci koje se pojavljuju na ekranu. Nadmetanje
medu prijateljima u postizanju najboljeg rezultata ovisi o ocjeni koju
stroj daje onome tko najbolje slijedi njegov ritam. Karaoke stroj nije glaz112 Dentsu institut za drustvene studije (1994.: 140-3)
397
beni instrument: stroj "guta" pjevaca koji dopunjuje njegove zvukove i slike. U karaoka sobama postajemo dio glazbenog hyperteksta, fizicki ulazimo u multimedijski sustav i pjevamo odvojeno od svojih prijatelja koji cekaju na red kako bi bucan zbor tradicionalnog pjevanja po pubovima zamijenili linijskim slijedom izvodenja.
Opeenito, izgleda kako u Europi, Americi ili Aziji multimediji, cak i u
pocetnim stupnjevima, podrzavaju drustvenilkulturni obrazac koji oznacavaju sljedeea svojstva: prvo, siroka drustvena i kulturalna diferencijacija, koja vodi segmentaciji korisnika/gledatelja/Citatelja/slusatelja. Ne
samo da trzisno segmentirane poruke slijede strategije posiljatelja nego
se takoder sve vise razlikuju prema korisnicima medija i njihovim interesima, koristeei se interaktivnim moguenostima. Kako kazu neki strucnjaci, u novom sustavu vrijedi udarno vrijeme je moje vrijeme.U 3 Stvaranje virtualnih zajednica samo je jedan od izraza takve diferencijacije.
Drugo, povecana druStvena stratifikacija medu korisnicima. Izbor
multimedija neee biti ogranicen samo na one koji imaju vremena i novca
za pristup, i na zemlje i podrucja s dovoljno trzisnih moguenosti, nego ee
kulturne/obrazovne razlike biti odlucne pri upotrebi interakcije, na sto
veeu korist svakoga korisnika. Za stvarno iskusavanje sustava razlicitog
od standardnih, korisniku prilagodenih medija, bit ee vazna informacija
o tome sto traziti te znanje o upotrebi poruka. Dakle, svijet multimedije nastavat ce dvije vrste stanovnika: oni koji upravljaju i oni
kojima se upravlja, sto znaCi oni koji mogu odabrati svoje krugove komunikacije u vise smjerova i oni koji ee imati ogranicen, prethodno pripremljen izbor. A tko je tko, u velikoj ee mjeri odrediti klasa, rasa, spol i
zemlja obitavanja. Ujedinjujuea kulturna moe masovne televizije (od koje je u proslosti uspjela pobjeei samo malena kulturna elita) zamijenjena
je drustveno stratificiranom diferencijacijom, koja vodi prema koegzistenciji izmedu kulture prilagodene masovnim medijima i mreze interaktivnih elektronickih komunikacija medu samouvrstenim zajednicama.
Treee, komunikacija svih vrsta poruka u istome sustavu cak i ako je
sustav interaktivan i selektivan (zapravo, tocnije: zbog toga), potice integraciju svih poruka u zajednicki kognitivni obrazac. Primanje audiovizualnih vijesti, obrazovnih sadrzaja i showa preko istoga medija, cak i iz razlicitih izvora, za jos jedan stupanj zamagljuje razlike izmedu sadrzaja,
sto se vee dogadalo s masovnom televizijom. S gledista medija, razliCiti
oblici komunikacije skloni su posudivanju pravila: interaktivni obrazovni programi izgledaju kao videoigre; vijesti se konstruiraju kao audiovi113 Negroponte (1995.)
398
zualni show, sudski slucajevi prenose se u obliku sapunice; pop-tnuzika

sklada se za MTV; sportske igre koreografiraju se za svoje udaljene gledatelje i tako se poruka sve manje razlikuje od akcijskih i slicnih filmova. S gledista korisnika (i primatelja i posiljatelja u interaktivnu sustavu) izbor razliCitih poruka u is tome komunikacijskom obliku, s jednostavnim prebacivanjem s jedne na drugu, smanjuje mentalnu udaljenost izmedu razlicitih izvora kognitivne i osjetilne ukljucenosti. Nije problem u
tome daje medij poruka: poruke su poruke. Poruke zadrzavaju svoju razlikovnost i dok su umijesane u komunikacijski proces, no njihova se pravila u tom procesu zamucuju, stvarajuCi visestrani semanticki kontekst
od nasumicne mjesavine razlicitih znacenja.
Konacno, mozda najvaznija osobina multimedijajest da oni obuhvacaju veci dio kulturnog izrazaja, u svoj njegovoj razlicitosti. Njihov nadolazak ravan je koncu odvajanja pa i razlikovanja izmedu audiovizualnih
medija i tiskanih medija, popularne kulture i ucene kulture, zabave i informacija, obrazovanja i uvjeravanja. Sve vrste kulturnog izrazavanja, od
najgorega do najboljeg, od najelitnijega do najpopularnijeg, stoje zajedno
u ovome digitalnom svemiru i povezuju se s proslim, sadasnjim i bududm manifestacijama komunikativnoga uma u golemi povijesni supertekst. N a taj naCin oblikuju novi simbolicki okolis. One virtualnost cine
nasom stvarnoscu.
Kultura stvarne virtualnosti

Kulture se sastoje od komunikacijskih procesa. I svi oblici komunikacije,
kako su nas prije mnogo godina ucili Roland Barthes i Jean Baudrillard,
temelje se na proizvodnji i konzumaciji znakova. 114 Dakle, nema odvajanja izmedu "stvarnosti" i simbolickog predstavljanja. U svim drustvima
covjecanstvo je postojalo i djelovalo kroz simbolicki okolis. Stoga, ono sto
je povijesno specificno za novi komunikacijski sustav, organiziran oko
elektronicke integracije svih naCina komuniciranja oblika, od tipografskog do multisenzornog, nije njegovo poticanje virtualne stvarnosti nego
stvaranje stvarne virtualnosti. Uz pomoc rjecnika objasnit cu znacenje rijeCi: "virtualan: takav je u praksi iako ne striktno ili imenom" i "stvaran: realno postojeCi". 115 Prema tome, stvarnost kakvu poznajemo uvijek
je hila virtualnajer je opazamo kroz simbole koji uokviruju praksu nekim
114 Barthes (1978.); Baudrillard (1972.)
115 Oxford Dictionary of Current English (1992.)
399
USPON tl'MREZENOG DRUSTVA
znacenjem koje izmice njihovoj strogoj semantickoj definiciji. Upravo je

sposobnost svih oblika jezika da kodiraju dvoznacnost i otvaraju razlicitost interpretacija ono sto kulturalne izraze razlikuje od formalnog/logickog/matematickog zakljucivanja. Kroz polisemicki karakter nasih diskursa iskazuje se slozenost pa i kontradiktorna kvaliteta poruka
iz ljudskoga mozga. Ovaj raspon kulturno razliCitih znacenja poruka jest
ono sto nam omogucava da medusobno djelujemo u visestrukim dimenzijama, od kojih su neke eksplicitne, neke implicitne. Dakle, kada kriticari
elektronickih medija tvrde da novi simbolicki okolis ne predstavlja
"stvarnost", implicitno se pozivaju na apsurdno primitivan pojam "nekodiranoga" stvarnog iskustva koje kao takvo nikada nije postojalo. Sve
stvarnosti komuniciraju se kroz simbole. A u ljudskoj, interaktivnoj komunikaciji, bez obzira na medij, svi simboli su donekle izmjesteni u odnosu prema semantickom znacenju koje im je dodijeljeno. Na odredeni
naCin, sva stvarnost opaza se virtualno.
Sto je onda komunikacijski sustav koji, suprotno prijasnjim povijesnim iskustvima, proizvodi stvarnu virtualnost? To je sustav u kojem je
sama stvarnost (to jest ljudsko materijalno/simbolicko postojanje) u potpunosti obuhvacena, posve uronjena u virtualnu postavu slika, u izmisljeni svijet, u kojemu pojave ne postoje samo na
ekranu pomocu kojeg se iskustvo komunicira, vee same postaju
iskustvo. U medij su ukljucene sve vrste poruka, jer medij je postao tako obuhvatan, raznovrstan i prilagodljiv da u isti multimedijski tekst apsorbira Citavo proslo, sadasnje i buduce ljudsko iskustvo - kao u jedinstvenoj tocki svemira koju je Jorge Luis Borges nazvao "Aleph". Evo jednog primjera.
U americkoj predsjednickoj kampanji 1992. godine, tadasnji potpredsjednik Dan Quayle zelio je obraniti tradicionalne obiteljske vrijednosti.
Naoruzan svojim moralnim uvjerenjima potaknuo je neuobicajenu raspravu s Murphy Brown. Dobra glumica, Candice Bergen, igrala je Murphy Brown, glavni lik popularne televizijske serije koja (re)prezentira
vrijednosti i probleme nove vrste zene: neudate, zaposlene strucnjakinje
koja ima vlastite kriterije o zivotu. Negdje u vrijeme predsjednicke kampanje Murphy Brown (ne Candice Bergen) odlucila je imati izvanbracno
dijete. Potpredsjednik Dan Quayle ubrzo je osudio njezino ponasanje kao
nedolicno, sto je izazvalo nacionalno zgrazanje, osobito medu zaposlenim
zenama. Murphy Brown (ne samo Candice Bergen) osvetila se. U sljedecoj epizodi pojavila se gledajuCi televizijski intervju u kojemjuje potpredsjednik Quayle kritizirao, i progovorila ostro napadajuCi politicarsko mijesanje u zenski zivot, braneCi svoje pravo na novi moral. Konacno, publika Murphy Brown se povecala, a staromodni konzervativizam Dana
400
Quaylea pomogao je izbornom porazu predsjednika Busha. Oba dogadaja bila su stvarna i u odredenoj mjeri drustveno relevantna. Kroz razgovor se stvorio novi tekst stvarnoga i imaginarnog. Nezeljena prisutnost
imaginarnog svijeta Murphy Brown u stvarnom zivotu predsjednicke
kampanje potakla je Quayleovu transformaciju (ili prije, transformaciju
njegove "stvarne" televizijske slike) u lik iz izmisljenog zivota Murphy
Brown: stvoren je supertekst, koji je u isti diskurs pomijesao strastveno
izlozene poruke obje razine iskustva. U ovome slucaju virtualnost je postala stvarna (to jest, Murphy Brown je zapravo bila ono sto mnoge zene
jesu, iako to nije Cinila uime bilo koje od njih), u smislu da je doista, i to
sa znacajnim utjecajem, sudjelovala u procesu izbora najmocnijega politickog polozaja na svijetu. Recimo da je primjer ekstreman i neuobicajen,
no vjerujem da dobro ilustrira moju analizu i pomaze da se smanji nejasnoca prilikom njezina apstraktnog iznosenja. NadajuCi se da je tako, zelio bih biti jos precizniji.
Novi sustav komunikacija, zasnovan na digitaliziranoj, umrezenoj integraciji visestrukih nacina komunikacije odlikuje njegovo ukljucivanje i
obuhvacanje svih kulturalnih izraza. Zbog njegova postojanja, sve vrste
poruka u novom tipu drustva rade u binarnome kljucu: prisutnostiodsutnost u multimedijskome komunikacijskom sustavu. Sarno prisutnost u
ovome integriranom sustavu omogucava komunikabiinost i socijalizaciju
poruke. Sve druge poruke ogranicene su na osobnu imaginaciju iii na sve
vise marginalizirane supkulture licem-u-lice. S drustvenoga gledista komunikacija zasnovana na elektronici (tipografska, audiovizualna ili racunalna) jest komunikacija. No, iz toga ne proizlazi da postoji homogenizacija kulturnih izraza i potpuna dominacija pravila koja bi nametnulo
nekoliko sredisnjih posiljatelja. To je upravo zbog diverzifikacije, velike
prilagodljivosti i raznolikosti novoga komunikacijskog sustava koji je u
stanju prigrliti i integrirati sve oblike izrazavanja i razliCitosti interesa,
vrijednosti i imaginacija, ukljucujuCi izrazavanje drustvenih konflikata.
Cijena koju placamo za ukljuCivanje u sustav jest priiagodba njegovoj logici, njegovu jeziku, njegovim tockama ulaza, njegovu kodiranju i dekodiranju. Zato za razliCite vrste drustvenih ucinaka treba razviti vodoravne
mreze komunikacije s visestrukim centrima, dakle internetovskog tipa,
umjesto multimedijalnog sustava pod centraliziranom kontrolom, kao u
konfiguraciji videa-na-zahtjev. Postavljanje ogranicenja za ulazak u taj
komunikacijski sustav i postavljanje lozinki za odasiljanje iii sirenje poruka kroz sustav, odlucne su kulturalne bitke za novo drustvo, Ciji ce rezultat odrediti sudbinu simbolicki posredovanih sukoba koji ce se odvijati u ovoj novoj povijesnoj sredini. Upotrijebimo pojmove koje sam vee
predlozio. Cinjenice tko ce u novome sustavu biti oni koji upravljaju, a
401
tko oni kojima se upravlja u velikoj mjeri odreduju sustav dominacije i

proces oslobodenja informatickoga drustva.
UkljuCivanje veeeg dijela kulturalnih izraza u integrirani komunikacijski sustav temeljen na digitaliziranoj elektronickoj proizvodnji, distribuciji i razmjeni signala ostavlja velike posljedice na drustvene oblike i
procese. S jedne strane, to znacajno oslabljuje simbolicku moe tradicionalnih posiljatelja koji su izvan sustava, koji se prenose kroz povijesno
kodirane drustvene navike: religiju, moral, autoritet, tradicionalne vrijednosti, politicku ideologiju. Oni ne nestaju, ali ee oslabiti aka se ne prekodiraju u novi sustav, gdje se njihova moe duhovno prenosenih navika
umnozava elektronickim putem: elektronicki propovjednici i interaktivne fundamentalisticke mreze uCinkovitiji su i prodorniji oblici indoktrinacije nego sto je to licem-u-lice prenosenje udaljenog, karizmaticnog autoriteta. No kako u istome sustavu moraju dopustiti zemaljsku koegzistenciju transcendentalnih poruka, pornografije po izboru, sapunica i linija za cavrljanje, superiorne duhovne sile i dalje osvajaju duse, ali gube
svoj nadljudski status. Slijedi posljednji korak u sekularizaciji drustva,
iako on ponekad poprima paradoksalni oblik upadljive potrosnje religije,
noseei razliCite vrste generickih i zastieenih imena. Drustva su konacno
i potpuno odcaranajer su on-line dostupna sva cuda koja samostalno mozemo kombinirati u vlastite slike svjetova.
S druge strane, novi komunikacijski sustav radikalno transformira
prostor i vrijeme, temeljne dimenzije ljudskoga zivota. Mjesta su izvucena iz svojih kulturalnih, povijesnih, geografskih znacenja i bivaju reintegrirana u funkcionalne mreze ili u kolaze slika, stvarajuci prostor tokova koji zamjenjuje prostor mjesta. U novome komunikacijskom sustavu
izbrisano je vrijeme, jer se proslost, sadasnjost i buduenost mogu programirati taka da istom porukom stupaju u medusobnu interakciju. Prostor
tokova i bezvremensko vrijeme materijalne su osnove nove kulture koja
transcendira i ukljucuje raznolikost povijesno prenosenih sustava prikazivanja: kultura stvarne virtualnosti u kojoj je ono sto se priCinja postalo
uvjerenje s kojim se nesto Cini.
402
6
PROSTOR TOKOVA
Uvod
Prostor i vrijeme su osnovne, materijalne dimenzije ljudskog zivota. Fizicari su iza njihove zavaravajuce, intuitivne jednostavnosti otkrili slozenost. Skolska djeca znaju da su prostor i vrijeme povezani. A superstring
teorija, koja je posljednji krik mode u fizici, iznosi hipotezu o hyperprostoru koji spaja deset dimenzija, ukljucujuCi vrijeme. 1
Naravno, za raspravu o tim pitanjima ovdje nema mjesta. Moj ogled
strogo se odnosi na drustveno znacenje prostora i vremena. No, slozenost
tih pojmova ne spominjem zbog retoricke pedanterije. Ona nas zapravo potice da razmotrimo drustvene oblike prostora i vremena koji se ne mogu sazeti na nasa dosadasnja opazanja, nego se temelje na drustveno-tehnoloskim strukturama koje nadomjestaju nase sadasnje povijesno iskustvo.
Prostor i vrijeme su u prirodi i u drustvu isprepleteni. Tako ce biti i u
mojem izlaganju, iako cu se, zbog jasnoce, u ovome poglavlju najprije usredotoCiti na prostor, a u sljedecem cu se baviti vremenom. Slijed izlaganja nije slucajan: za razliku od mnogih klasicnih drustvenih teorija koje
pretpostavljaju dominaciju vremena nad prostorom,ja nudim sljedecu hipotezu: u umrezenome drustvu prostor organizira vrijeme. Nadam se da
ce ta tvrdnja imati vise smisla na kraju intelektualnoga putovanja na koje cu, u ova dva poglavlja, povesti Citatelja.
U ovoj knjizi pokazujem kako se pod zajednickim utjecajem paradigme informaticke tehnologije te drustvenih oblika i procesa koje poticu sadasnji procesi povijesnih promjena, mijenjaju i vrijeme i prostor. Medu1
Kaku (1994.)
403
tim, stvarni oblik takvih promjena vrlo se razlikuje od uobicajenih ekstrapolacija tehnoloskog determinizma. Na primjer, izgleda ocigledno da
ce razvijene telekomunikacije omoguciti smjestanje ureda na bilo koje
mjesto, i da tako upravna sredista korporacija mogu napustiti skupa,
zakrcena i neugodna poslovna sredista i preseliti se udobnije polozaje lijepih mjesta sirom svijeta. No, empirijska analiza Mitchella Mossa outjecaju telekomunikacija na manhattanski biznis 1980-ih, otkrila je da su
upravo razvijene telekomunikacijske mogucnosti bile vazni cinitelji koji
su usporavali preseljenja poslovnih ureda iz New Yorka. Razloge za to iznijet cu poslije. Ili, navedimo jos jedan primjer iz drugoga drustvenog
podrucja. Mogucnost elektronicke komunikacije iz kuce trebala je potaknuti opadanje gustoce urbanih oblika i smanjiti prostorno ogranicenu
drustvenu interakciju. No, prvi masovni sustav racunalno posredovane
komunikacije iz osamdesetih, francuski Minitel, opisan u prethodnom
poglavlju, pokrenut je u vrlo urbanom okolisu. Novi medij nije potisnuo
zivost interakcije licem-u-lice. Zapravo, francuski studenti iskoristili su
Minitel za uspjesno organiziranje ulicnih protesta protiv vlade. Pocetkom
devedesetih, telecommuting, tj. rad kod kuce preko racunala nije upotrebljavalo vise od 1-2% radne snage u Sjedinjenim Dr:lavama, Europi i Japanu. Tu trebamo izuzeti stari obicaj strucnjaka da rade kod kuce ili svoj
posao organiziraju u fleksibilnom vremenu i prostoru, kada za njega
imaju slobodnog vremena. 2 Kao sto sam istaknuo u prethodnim poglavljima, rad kod kuce izvan punoga radnog vremena pojavljuje se, izgleda,
kao oblik profesionalne aktivnosti i razvija se zajedno s usponom umrezenih poduzeca i fleksibilnoga radnog procesa, a ne kao izravna posljedica dostupne tehnologije. Vazne su teoretske i prakticne posljedice takvih
pomnih razmatranja. Na sljedecim stranicama bavit cu se upravo takvom slozenoscu interakcije izmedu tehnologije, drustva i prostora.
Nastavit cu u tome smjeru i razmotriti empirijske podatke o preobrazbi obrazaca smjestanja sredisnjih gospodarskih djelatnosti u novome tehnoloskom sustavu- kako razvijenih usluga, tako i proizvodnje. Nakon toga, pokusat cu procijeniti rijetke uvide o interakciji izmedu razvoja
elektronickoga doma i razvitka gradate razraditi skorasnji razvoj urbanih oblika u razlicitim kontekstima. Nadalje cu sintetizirati tendencije
koje se javljaju u novoj prostornoj logici koju nazivam prostorom tokova.
Takvoj logici suprotstavit cu povijesno ukorijenjenu organizaciju nasega
2
Za sjajan pregted interakcije izmedu telekomunikacija i prostornih procesa, vidi: Graham i Marvin (1996.). Za podatke o utjecaju telekomunikacija na poslovne cetvrti, vidi: Moss (1987., 1991., 1992: 147-58). Za sazetak uvida o radu na racunalima i telecommutingu u razvijenim drustvima, vidi: Qvortup (1992.).; Korte i drugi (1988.).
404
PROSTOR TOKOVA
uobicajenog iskustva: prostor mjesta. I osvrnut cu se na odraze dijalekticke suprotnosti izmedu prostora tokova i prostora mjesta kako se pojavljuju u sadasnjim raspravama u arhitekturi i oblikovanju gradova. Tim
intelektualnim itinererom zelim iscrtati obrise novih prostornih procesa
- prostora tokova koji je dominantni prostorni izraz moCi i funkcije u nasim drustvima. Usprkos zelji da novu prostornu logiku usidrim u empirijskim podacima, bojim se da cu na kraju poglavlja citatelja morati suoCiti s nekim osnovama drustvene teorije prostora. N a taj naCin omoguCit
cu laksi prilaz sadasnjoj promjeni materijalne osnove nase kulture. Nadam se da cu kratkim pregledom podataka o recentnim prostornim obrascima pretezitih ekonomskih funkcija i drustvene prakse dopuniti svoje izlaganje prilicno apstraktne teorije novih prostornih oblika i procesa. 3
Razvijene usluge, protok informacija i

globalni grad
lnformaticka/globalna ekonomija organizirana je oko upravljackih i kontrolnih sredista koja su u stanju koordinirati, unap:rjedivati i upravljati isprepletenim aktivnostima mreza tvrtki. 4 Razvijene usluge: racunovodstvo, osiguranje, nekretnine, savjetovanje, pravne usluge, oglasavanje, oblikovanje, marketing, odnosi s javnoscu, sigurnost, prikupljanje informacija i upravljanje informatickim sustavima, ali i razvojna istrazivanja i
znanstvena otkrica, srediste su svih ekonomskih procesa u proizvodnji,
poljoprivredi, energetici ili uslugama razlicitih vrsta. 5 Sve se one mogu reducirati na stvaranje znanja i protok informacija. 6 Dakle, razvijeni telekomunikacijski sustavi omogucavaju njihovo smjestanje diljem svijeta. No,
istrazivanja provedena tijekom vise od 10 godina ustanovila su drukciji
prostorni obrazac, koji oznacava istodobno rasprsenje i koncentraciju raz3
Empirijska osnova i analiticka zasnovanost ovoga poglavlja oslanjanja se u velikoj mjeri na istrazivanju koje sam proveo 80-ih, a sazeto je razradeno u mojoj knjizi lnformaticki grad: informaticka tehnologija, gospodarsko restrukturiranje i urbano-regionalni
procesi (Castells 1989.). Ovo poglavlje saddava nove dodatne informacije iz razliCitih
zemalja, te dalju teoretsku razradu, no citatelja podsjecam na spomenutu knjigu u kojoj je izlozena detaljnija analiza i njezina empirijska podrska. Prema tome, necu ponavljati empirijske izvore koje sam rabio i citirao u to} knjizi. Ovu biljesku bi trebalo smatrati opcom referencom za izvore i materijal koji sadrzava lnformaticki grad. Za najnoviju raspravu o tim pitanjima, vidi takoder: Graham i Marvin (1996.).
4 Za odlican pregled sadasnjih transformacija prostornih oblika i procesa na svjetskoj razini, vidi: Hall (1995.: 3-32).
5 Daniels (1993.)
6 Norman (1993.)
405
vijenih usluga. 7 S jedne strane, udio razvijenih usluga u ukupnoj zaposlenosti i BNP veCine zemalja znacajno se povecao. One takoder najbrze rastu, i u vodeCim metropolskim podrucjima u svijetu imaju najvisu razinu
ulaganja. 8 Taje djelatnost prodorna i nalazi se na razlicitim zemljopisnim
mjestima ovoga planeta, s iznimkom "crnih rupa" marginalnosti. S druge
strane, u nekoliko cvornih sredista nekoliko zemalja dolazi do prostorne
koncentracije gornjega ranga tih aktivnosti. 9 Ta koncentracija slijedi poredak rangova u urbanim sredistima, gdje su funkcije vise razine, i po moCi
i po vjestini, koncentrirane u nekim glavnim metropolskim podrucjima. 10
Klasicno istrazivanje Saskije Sassen o svjetskome gradu pokazuje da New
York, Tokyo i London zajednicki dominiraju medunarodnim financijama
te u vecini savjetodavnih i poslovnih usluga na medunarodnoj razini.U Ta
tri sredista pokrivaju raspon vremenskih zona u svrhu trgovanja financijama i uglavnom rade zajedno kao dio istoga sustava beskonacnih transakcija. No vazna sui druga srediSta, neka od njih su cak vaznija u nekim
posebnim segmentima trgovine: na primjer, Chicago i Singapur u ugovorima za pruzanje posebnih usluga u buducnosti (koji su se najprije obavljali u Chicagu 1972.). Hong Kong, Osaka, Frankfurt, Zurich, Pariz, Los Angeles, San Francisco, Amsterdam i Milano takoder su vaznija financijska
sredista i prednjace u medunarodnim poslovnim uslugama. 12 Kako se "novonastala trzista" razvijaju sirom svijeta, mrezi se ubrzano pridruzuju odredena "regionalna sredista": izmedu ostalih Madrid, Sao Paolo, Buenos
Aires, Meksiko, Taipei, Moskva i Budimpesta.
Kako se globalna ekonomija siri i ukljucuje nova trzista, takoder organizira proizvodnju razvijenih usluga potrebnih za vodenje novih jedinica i uvjete njihovih stalno mijenjajuCih veza. 13 Takav proces dobro
ilustrira slucaj Madrida, koji je do 1986. godine bio u mrtvome rukavcu
svjetske ekonomije. Tada je Spanjolska primljena u Europsku zajednicu, potpuno se otvorila za ulaganja stranoga kapitala u tr:lista dionica,
bankarske operacije i dokapitalizacijupoduzeca te nekretnine. Kao sto
se vidi iz nase rasprave, 14 u razdoblju izmedu 1986. i 1990. izravno strano ulaganje u Madrid i madridsku burzu potaklo je razdoblje brzoga regionalnoga gospodarskog rasta, "boom" u trgovini nekretninama, te br7
8
9
10
11
12
13
14
Graham (1994.)
Enderwick (ur.) (1989.)
Daniels (1993.)
Thrift (1986.); Thrift i Leyshon (1992.)
Sassen (1991.)
Daniels (1993.)
Borja i drugi. (ured.) (1991.)
Za sazetak izvjestaja istrazivanja, vidi: Castells (1991.).
406
PROSTOR TOKOVA
zi razvoj zaposljavanja u podrucju poslovnih usluga. Ulaganja stranih

investitora u dionice u Madridu izmedu 1982. i 1988. godine skoCila su
s 4494 na 623 445 milijuna pezeta. Izravna strana ulaganja u Madridu
skoCila su s 8000 milijuna 1985. do gotovo 400 000 milijuna pezeta
1988. godine. Prema tome, gradnja ureda i rezidencijalnih nekretnina u
centru Madrida krajem osamdesetih, prosla je istu vrstu ludila koje su
iskusili New York i London. Grad se stubokom promijenio i kroz zasicenje vrijednih prostora u sredistu grada i kroz proces goleme suburbanizacije koja je do tada, na odredeni naCin, u Madridu bila ogranicena pojava.
U tome smislu, Cappelinova studija o uslugama umrezavanja u europskim gradovima pokazuje povecanu meduovisnost i komplementarnost
izmedu srednje velikih gradskih sredista u Europskoj uniji.1 5 On zakljucjuje:
Relativna vaznost odnosa grad-regija smanjuje se s obzirom na vaznost odnosa koji povezuje razliCite gradove raznih regija i zemalja ...
Nove aktivnosti koncentriraju se na odredene polove sto implicira
povecanje dispariteta izmedu gradskih polova i njihovih zaleda. 16
Dakle, pojava svjetskih gradova ne maze se ograniciti na nekoliko gradskih sredista koja su na vrhu poretka. Toje proces koji razliCitomjaCinom
i u razliCitoj mjeri u globalnu mrezu povezuje razvijene usluge, sredista
proizvodaca i trzista, sto ovisi o relativnoj vaznosti aktivnosti svakoga
podrucja u odnosu prema svjetskoj mrezi. Unutar svake zemlje arhitektura umrezavanja reproducira se u lokalnim i regionalnim sredistima, pa
je cijeli sustav povezan na svjetskoj razini. Podrucja koja okruzuju sredista imaju podredenu ulogu i ponekad postaju beznacajna ili disfunkcionalna, na primjer, colonias populares Mexico Cityja (izvorno naseljene squatterima) Cine oko dvije treCine stanovnistva te metropole i nemaju vaznu
ulogu u funkcioniranju Mexico Cityja kao medunarodnoga poslovnog centraY Nadalje, globalizacija potice regionalizaciju. Proucavajuci europske
regije u 1990-ima, Philip Cooke je, na osnovi dostupnih podataka, pokazao kako je rastuca internacionalizacija ekonomskih aktivnosti sirom
Europe uCinila regije ovisnima o tim aktivnostima. Prema tome, da bi se
mogle natjecati u svjetskomu gospodarstvu, na poticaj vlada i poslovnih
elita, regije su se restrukturirale i ustanovile mreze suradnje izmedu regionalnih institucija i tvrtki koje djeluju u regiji. Dakle, regije i lokalite15 Cappelin (1991.)
16 Ibid.: 237
17 Davis (1994.)
407
Odrediste
lzvor
New York
4.523
Los Angeles
Los Angeles
4.391
New York
New York
2.768
Washington
Washington
2.249
New York
Los Angeles
2.182
San Francisco
New York
2.161
Boston
New York
2.077
Philadelphia
Boston
1.947
New York
New York
1.691
Miami
Philadelphia
1.684
New York
Atlanta
1.654
New York
San Francisco
1.632
New York
New York
1.628
Atlanta
Dallas
1.609
Los Angeles
Chicago
1.555
Los Angeles
5/ika 6.1. Najveci apsolutni rast protoka informacija, 1982. i 1990.

lzvor: Podaci Federal Expressa; obradili Michelson i Wheeler (1994.).
ti ne nestaju, nego se ukljucuju u medunarodne mreze koje povezuju njihove najdinamicnije sektore. 18
Na osnovi analize podataka prometajednoga od vodeCih poslovnih kurira, Federal Express Corporation, Michelson i Wheeler dosli su do procjene razvoja arhitekture protoka informacija u svjetskome gospodarstvu.19 Oni su devedesetih proucavali kretanje pisama, paketa i kutija izmedu metropolskih podrucja u Sjedinjenim Drzavama, te izmedu vaznijih posiljateljskih sredista u SAD-u i medunarodnih odredista. Rezultati
njihove analize koje vidimo na slikama 6.1. i 6.2. pokazuju dva osnovna
18 Cooke (1994.).; Cooke i Morgan (1993.)
19 Michelson i Wheeler (1994.)
408
;g
~~
/!>
= 135 paketa
5/ika 6.2. lzvoz informacija iz Sjedinjenih Drzava u vaznija svjetska podrucja i sredista
,;:...
0
(.0
lzvor: Podaci Federal Expresa, 1990.; obradili Michelson i Wheeler (1994.).
trenda: (a) dominacija nekih cvorova, osobito New Yorka, povecavala se s

vremenom; slijedi ga Los Angeles; (b) odabrane nacionalne i medunarodne krugove povezanosti. Michelson i Wheeler zakljucuju:
Svi pokazatelji govore o jacanju hijerarhijske strukture upravnih i
kontrolnih funkcija i razmjeni informacija ... Prostorna koncentracija informacija proizlazi iz visoke razine neizvjesnosti koju pokrecu tehnoloske promjene, demasifikacija, deregulacija i globalizacija
tdista ... (Medutim) sudeCi prema sadasnjem razdoblju i nadalje ce,
kao istaknute lokacijske snage, vrijediti vaznost fleksibilnosti kao
osnovnog mehanizma prezivljavanja, te 31glomeracija gospodarstava. Takoder nece nestati vaznost grada kao sredista gravitacije gospodarskih transakcija. No, uza sve veCi nadzor medunarodnih tdista ... s manje nesigurnosti o pravilima i igracima gospodarske igre,
koncentracija informaticke industrije usporit ce se, a odredeni aspekti proizvodnje i distribucije filtrirat ce se na nize razine medunarodne urbane hijerarhije. 20
Poredak u mrezi ni u kojem slucaju nije siguran ni stalan: podlozan je
strahovitom natjecanju medu gradovima te trgovackim pothvatima visokorizicnih ulaganja u financije i nekretnine. U jednom od najopseznijih
radova na tu temu P. W. Daniels objasnjava djelomicnu propast velikog
projekta preuredenja Kanarskog mola u londonskom pristanistu. Poznata kanadska tvrtka Olympia & York koja je namjeravala poduzeti taj projekt, zbog presiroke strategije nije mogla podnijeti pretjeranu izgradnju
ureda pocetkom 1990-ih, u osvit stednje na zaposljavanju u financijskim
uslugama u Londonu i New Yorku. On zakljucuje:
Sirenje usluga na medunarodnome trzistu u svjetski sustav gradova donosi veCi stupanj fleksibilnosti i natjecanja nego sto je to prije
bio slucaj. Iskustvo s Kanarskim molom pokazalo je da je rezultat
velikog planiranja i izgradnje u gradovima talac vanjskih medunarodnih Cimbenika koji se mogu samo djelomicno kontrolirati. 21
Pocetkom 1990-ih Bangkok, Taipei, Shangai, Meksiko ili Bogota imali su
eksploziju gradskoga razvoja koju je potaknuo biznis, dok su, s druge
strane, Madrid, New York, London, Pariz prosli kroz iznenadni pad cijena kojije izazvao i pad cijena nekretnina te zaustavio novu izgradnju. Taj
gradski vrtuljak u razliCitim razdobljima i u raznim krajevima svijeta po20 Isto: 102-3
21 Daniels (1993.: 166)
410
PROSTOR TOKOVA
kazuje kako sva mjesta, pa i veci gradovi ovise o promjenama svjetskih

tokova i na njih su osjetljiva.
No zasto ti sustavi razvijenih usluga moraju ovisiti o aglomeraciji u
nekoliko velikih metropolskih cvorova? Saskia Sassen ponovno daje uvjerljive odgovore proizasle iz vlastita dugogodisnjeg istrazivanja i onoga
drugih istrazivaca u razlicitim kontekstima. Ona tvrdi da je:
... nova strateska uloga veeih grad ova stvorena kombinacijom prostornog rasprsivanja i svjetske integracije. Uz dugu povijest sredista
medunarodne trgovine i bankarstva, ti gradovi sada funkcioniraju
na cetiri nova naCina: prvo, kao visoko koncentrirane komandne tocke u organizaciji svjetskoga gospodarstva; drugo, kao kljucna mjesta
za financijske poslove te za tvrtke koje nude specijalizirane usluge ... ;
trece, kao mjesta proizvodnje, koja ukljucuju i proizvodnju inovacija
u vodeCim industrijama; cetvrto, kao trzista proizvoda i inovacija. 22
Ovi gradovi ili, bolje receno, njihovi poslovni dijelovi, kompleksi su koji
proizvode vrijednost zasnovanu na informacijama, mjesta na kojima sredista korporacija i razvijenih novcarskih tvrtki mogu naCi potrebne dobavljace
i dobro obucenu specijaliziranu radnu snagu. Oni cine fleksibilne mreze
proizvodnje i upravljanja koje ne trebaju usvojiti radnike i dobavljace, nego
ih u svakom pojedinom slucaju mogu pribaviti, kada im odgovara, u potrebnim kolicinama. Takva kombinacija aglomeracije sredisnjih mreza i svjetskog umrezavanja tih sredista te njihovih rasutih pomocnih mreza koja se
odvija preko telekomunikacija i zracnoga prometa, omogucuje fleksibilnost
i prilagodljivost. Izgleda da povecanju koncentracije djelatnosti visega stupnja u nekoliko cvorista pridonose i drugi Cinitelji: korporacije se nevoljko
preseljavaju iz vrijednih nekretnina u koje su ulozile visoka sredstva, jer bi
takav korak obezvrijedio njihove fiksne stavke; takoder, u vremenima sveprisutnog prisluskivanja,jos uvijek su za vazne odluke potrebni kontakti licem-u-lice; kao sto Saskia Sassen izvjestava, jedan joj je menedzer u intervjuu priznao da su poslovni dogovori gotovo ilegalni.23 I, konacno, glavna
metropolska sredista jos uvijek nude najvece mogucnosti za osobno napredovanje, drustveni status i osobno zadovoljstvo toliko nuzno visokim strucnjacima - od dobrih skola za njihovu djecu do simbolickog clanstva na uzvisinama upadljive potrosnje, ukljucujuCi umjetnost i zabavu. 24
22 Sassen (1991.: 3-4)
23 Osobne biljeske koje je Sassen iznijela uz l!asu argentinskog vina u Harvard Innu, 22.
travnja 1994.
24 Za procjenu diferencijacije drustvenih svjetova u svjetskim gradovima, s New Yorkom
kao ilustracijom, vidi razliCite eseje sabrane u: Mollenkopf i Castells (ur.) (1991.).; i:
Mollenkopf (ur.) (1989.); takoder: Zukin (1992.).
411
Razvijene usluge i, zapravo jos vise, ostale usluge, ipak se sire i decen.:.
traliziraju na predgrada metropolskih podrucja, na manja metropolska
podrucja, slabije razvijene regije i neke manje razvijene zemlje. 25 Pojavili su se novi regionalni centri koji obavljaju djelatnosti vezane uz usluge
u Sjedinjenim Drzavama (na primjer, Atlanta u Georgiji ili Omaha u
Nebraski), te u Europi (na primjer, Barcelona, Nica, Stuttgart, Bristol) ili
u Aziji (na primjer, Bombaj, Bangkok, Sangaj). U predgradima vaznijih
metropolskih podrucja grade se novi uredi - u Walnut Creeku u San
Franciscu ili u Readingu kraj Londona. I u nekim slucajevima na rubovima povijesnih gradova niknuli su novi glavni usluzni centri. Jedan od
takvih najuspjesnijih poznatih primjera pariski je La Defense. U gotovo
svim primjerima decentralizacija uredskoga posla pogada "urede za podrsku", sto znaci masovno obavljanje transakcija koje provode strategije
smisljene i oblikovane u sredistima korporacija visokih financija i razvijenih usluga. 26 To su bas djelatnosti koje zaposljavaju glavninu polukvalificiranih uredskih radnika, uglavnom zena iz predgrada, koje su zamjenljive i mogu se reciklirati kako se razvija tehnologija i okrece gospodarski vrtuljak.
Za ovaj prostorni sustav razvijenih usluga nije znacajna niti centralizacija niti decentralizacija- oba se procesa istodobno odvijaju u razlicitim zemljama i kontinentima. Nije vazan niti njihov geografski raspored
jer je to zapravo podlozno varijabilnoj geometriji novca i protoka informacija. Osim toga, tko bi pocetkom 1980-ih mogao pretpostaviti dace Taipei,
Madrid ili Buenos Aires postati vazna medunarodna i poslovna sredista?
Vjerujem da ce megalopolis Hong Kong-Shenzhen-Guangzhou-ZhuhaiMacao postati jedan od vaznijih financijskih i poslovnih sredista na pocetku dvadeset i prvog stoljeca i potaknuti vazno pregrupiranje u svjetskoj geografiji razvijenih usluga. 27 No zbog prostorne analize koju ovdje
predlazem, od drugorazrednog je znacenja ako promasim u predvidanju.
Jer dok je stvarni smjestaj visokih sredista vazan za raspodjelu bogatstva i moci u .svijetu, s gledista prostorne logike novoga sustava vazna je
raznolikost njegovih mreza. Globalni grad nije mjesto, nego proces; i to
proces u kojemu su sredista proizvodnje i potrosnje razvijenih usluga i
njihova pomocna lokalna drustva povezana u svjetsku mrezu, uz istodobno smanjivanje povezanosti sa svojom unutrasnjoscu, na temelju tokova
informacija.
25 Za podatke o prostornoj decentralizaciji usluga vidi: Castells (1989.: gl. 3); Daniels (1993.:
gl. 3); Marshall i dr. (1988.).
26 Vidi: Castells (1989.b: gl. 3); i Dunford i Kafkalas (ur.) (1992.).
27 Vidi: Kwok i So (1992.); Henderson (1991.).; Kwok i So (ur.) (1995.).
412
PROSTOR TOKOVA
Novi industrijski prostor

Otkrice visoke proizvodne tehnologije, tj. proizvodnje temeljene na mikroelektronici i racunalima, uvelo je novu logiku u smjestanje industrije.
Elektronicke tvrtke, proizvodaci novih informatickih naprava, prve su
provodile lokacijsku strategiju koju je omogucavao i zahtijevao proizvodni proces zasnovan na informacijama. Profesori i postdiplomski studenti na Institutu za urbani i regionalni razvoj Sveucilista Berkeley u Kaliforniji, proveli su brojna empirijska istrazivanja koja su omogucila solidno razumijevanje profila "novoga industrijskog prostora". 28 Njega oznacava tehnoloska i organizacijska mogucnost razdvajanja proizvodnog
procesa na razlicita mjesta, dok se povezivanje ostvaruje uz pomoc telekomunikacije te preciznosti i fleksibilnosti proizvodnje mikroelektronickih komponenata. Nadalje, geografska odijeljenost svake faze proizvodnje pozeljna je zbog osobina radne snage koje zahtijeva svaka faza. Ti vrlo razliCiti segmenti radne snage jako se razlikuju prema drustvenim i
ekoloskim obiljezjima svojih zivotnih uvjeta. Proizvodnja visoke tehnologije po strukturi zanimanja vrlo se razlikuje od tradicionalne proizvodnje: organizirana je u bipolarnoj strukturi oko dvije prevladavajuce grupe otprilike iste veliCine; s jedne strane, tu je visokoobrazovana radna
snaga sa znanstvenom i tehnoloskom osnovom, a s druge masa niskokvalificiranih radnika ukljucenih u rutinsko sklapanje i pomocne operacije. Automatizacija je omoguCila da tvrtke sve vise iskljucuju najnizu
razinu radnika. Zbog zapanjujuceg povecanja opsega proizvodnje, jos
uvijek je zaposlen, i jos ce neko vrijeme biti, znacajan broj nekvalificiranih i polukvalificiranih radnika ciji smjestaj u istim podrucjima sa znanstvenicima i inzenjerima u veCini slucajeva nije niti gospodarski moguc
niti drustveno prikladan. Izmedu se nalaze kvalificirani operateri koji
takoder Cine grupu koja se moze odvojiti od visih stupnjeva proizvodnje
visoke tehnologije. Zbog male tezine gotovog proizvoda, i zbog lakih komunikacijskih veza koje su tvrtke razvile sirom svijeta, elektronicke tvrtke, i to osobito americke, od samih zacetaka (Fairchildova smjestanja
tvornice u Hong Kongu 1962. g.) rabe smjestajni obrazac medunarodne
prostorne podjele rada. 29 Grubo govoreCi, i za mikroelektroniku i za racunala traze se cetiri lokacije za svaku od cetiri razliCite operacije u
proizvodnome procesu:
28 Za analiti&i sazetak podataka prikupljenih ovim istrazivanjima o novim obrascima
smjestanja proizvodnje vidi: Castells (1988. a). Vidi i Scott (1988.); Henderson (1989.).
29 Cooper (ur.) (1994.)
413
a)
b)
c)
d)
istrazivanje i razvoj (R&D), inovacija i proizvodnja prototipa koncentriraju se u visokoinovativnim industrijskim centrima u sredisnjim podrucjima, uglavnom s dobrom kvalitetom zivljenja prije nego sto je njihov razvojni proces do odredene mjere ugrozio okolis;
kvalificirana proizvodnja u podruznicama, uglavnom u novim industrijskim podrucjima u zemlji, sto u slucaju SAD-a uglavnom
znaci u gradovima srednje velicine u drzavama na zapadu;
polukvalificirana masovna proizvodnja na tekucoj vrpci i testiranje
proizvoda koji su od pocetka u znacajnoj mjeri bili smjesteni u inozemstvu, osobito ujugoistocnoj Aziji gdje su Singapur i Malezija prvaci pokreta privlacenja tvornica americkih elektronickih tvrtki;
prilagodivanje naprava korisniku i odrzavanje nakon prodaje, te
tehnicka podrska koja se organizira u regionalnim centrima sirom
svijeta, uglavnom u podrucju vaznijih elektronickih trzista, izvorno
u Americi i Zapadnoj Europi, iako su se tijekom 1990-ih azijska trzista izborila za isti status.
Trzista su se otvarala, a europske tvrtke, naucene na ugodan smjestaj na

svojim domaCim, zasticenim poljima, pocele su se neugodno osjecati nadmecuci se s djelatnostima u Aziji te s americkim i japanskim tehnoloskim
napretkom, pa su svoje proizvodne sustave decentralizirale u slican svjetski lanac. 30 Japanske tvrtke dugo su zbog nacionalizma (na zahtjev svoje
vlade), i zbog ovisnosti o mrezama dobavljaca "tocno na vrijeme", pokusavale odoljeti i ne napustiti ''japansku tvrdavu". Medutim, nepodnosljiva
pretrpanost i rastuce cijene poslovanja u podrucju Tokija-Yokohame prisilile su ih na prvu regionalnu decentralizaciju (kojuje podrzao MITI-jev
program Tehnopolis) u manje razvijene dijelove Japana, osobito na Kyushu;31 a poslije, od kraja osamdesetih, japanske tvrtke slijedile su smjestajni obrazac koji su potaknuli njihovi americki suparnici dvadeset godina prije: inozemni proizvodni kapaciteti u jugoistocnoj Aziji, koji imaju
nizu cijenu radne snage i manja ogranicenja vezana uz okolis, smjestanje
tvornica sirom glavnih trzista u Americi, Europi i Aziji shvaceno je kao
zaposjedanje prostora koje bi moglo nadvladati buduCi protekcionizam. 32
Dakle, okoncanje japanske iskljuCivosti potvrdilo je tocnost smjestajnoga
modela koji smo, zajedno s drugim kolegama, predlozili u svrhu razumijevanja nove prostorne logike industrije visoke tehnologije. Slika 6.3. shematski prikazuje prostornu logiku toga modela i izradena je na osnovi
30 Chesnais (1994.)
32 Aoyama (1995.)
414
IPROIZVODNJA ZASNOV NA INFORMAC I IPROIZVOD USMJEREN NA PROCES 1
lnovat1vn1
rad kao
glavm
Clmben1k
pro1zvodnje
-~"'------~
Potreba za
pnstupom
tehnolos
znanJU
lnovat1vna
okolma kao
glavn1 uvjet
pro1zvodnje
kOJI movat1vn1
rad cm1
prOIZVOdnom
snagom
SegmentaCIJa
pro1zvodnJe
lnovaciJska
ll sredma
Funkc10nalna -~
sloboda
Ostra tehnoloska
1 drustvena
podjela rada u
mdustrljl
Uporaba naprava za
obradu mformac1Ja
omogucava prostorn u razdvoJenost prolzvodnog procesa
L...,.---r-----1" - - - - - - ,
4Samos1rec1 1
:
: samoobnavljaJUCI:
: proces
:
Prostorna
podjela rada
L------------..J
...------+
H IJerarh IJSka
decentral1zac1 Ja
sekundarne
movaCIJSke
sredme
Bl1sk1 odnos
1zmeau
pro1zvoda
mdustnJe 1
procesa
n]egov1h
konsmka
Segment1rana
decentral1zac1Ja
razi1C1t1h
pr01zvodn1h
funkCIJa
Standard1z1rana
pro1zvodnJa ~
Ned1ferenwano
Spec1f1cno
:~~;;,",";~: ~:;_---"""
"''"l!
I
konsn1ku
Prostorno
s1ren1e
r--Sv-J""'e-ts-ko-5-lr-en_J_e_ _ _...,
Prostorna
koncentraCIJa
segment1ranog obrasca
f!--......1---lt....,
mdustnjskog smje5tanJa ! 4 - - - l Fleks1bil
koje prat1 tehnolosk1
smJestaJ
poredak pro1zvodmh
obrazac
funkCIJa
Sitka 6 3 Sustav odnosa 1zmeau znacaJkl pro1zvodnJe mformat1cke tehnologlje
mdustnJSkoga prostornog obrasca

lzvor Razrad1o Castells (1989 a)
415
empirijskih podataka koje su razliCiti istrazivaci prikupili u razlicitim

kontekstima. 33
Kljucni element u tome smjestajnom obrascu Cini odlucna vaznost
kompleksa proizvodnje tehnoloskih inovacija za cijeli sustav. Njega smo
Peter Hall i ja, te Philippe Aydalot, zacetnik istrazivanja toga podrucja,
nazvali "inovacijska sredina."34 Pod inovacijskom sredinom razumijem
poseban skup odnosa proizvodnje i upravljanja koji se temelji na drustvenoj organizaciji koja ima zajednicku radnu kulturu i instrumentalne ciljeve namijenjene stvaranju novoga znanja, novih procesa i novih proizvoda.
Iako koncept sredine ne ukljucuje obvezno prostornu dimenziju, tvrdim da je u slucaju industrije informaticke tehnologije, zbog prirode interakcije u inovativnome procesu, barem u ovome stoljecu, prostorna blizina nuzan materijalni uvjet za postojanje takvih sredina. Osobitost inovacijske sredine odreduje sposobnost stvaranja sinergije, tj. dodane vrijednosti koja ne proizlazi iz kumulativnog ucinka elemenata nego iz njihove interakcije. U procesu industrijske proizvodnje u informatickome
dobu, inovacijske su sredine temeljni izvori inovacija i stvaranja dodane
vrijednosti. Peter Hall i ja smo nekoliko godina proucavali stvaranje,
strukturu i dinamiku glavnih tehnoloskih inovacijskih sredina diljem
svijeta, ito stvarnih i pretpostavljenih. Rezultati naseg ispitivanja nekim
su elementima obogatili razumijevanje smjestajnog obrasca industrije
informaticke tehnologije. 35
N ajprije, inovacijske sredine koje vodi industrijska visoka tehnologija,
a nazivamo ih "tehnopolovi" pojavljuju se u razliCitim urbanim oblicima.
Najznacajnijaje cinjenica da u veCini zemalja, izuzevsi Sjedinjene Drzave i u odredenoj mjeri Njemacku, vodeCi tehnopolovi zapravo postoje unutar vodeCih metropolskih podrucja: Tokio, juzni Pariz, londonski koridor
M4, Milano, Seoul-Inchon, Moskva-Zelenograd, ina znacajnoj udaljenosti Nica-Sofija Antipolis, Taipei-Hsinchu, Singapur, Sangaj, Sao Paulo,
Barcelona i tako dalje. Djelomicno izuzece Njemacke (na koncu, Mii.nchen
33 Castells (1989.b: pogl. 1.2)
34 Koncept inovacijske sredine primijenjen na tehnoloski/industrijski razvoj pojavio se
pocetkom 80-ih u nizu razmjena izmedu Petera Halla, pokojnog Philippa Aydalota i
mene. Na nas su u isto vrijeme utjecali i neki radovi B. Arthura i A. E. Andersona iz
podrucja ekonomije. Peter Hall ija smo 1984. i sljedecih godina, u drugim zasebnim radovima pokusali formulirati koncept; u Europi je Philippe Aydalot organizirao istrazivacku mrezu, Groupe de Recherche sur les Milieux Innovateurs (GREMI) kojaje poduzela sustavna istrazivanja o toj temi, objavljena 1986. i sljedecih godina. Medu istrazivacima iz GREMI-ja, po mome misljenju, Roberto Camagnije dao najprecizniju analizu te teme.
416
PROSTOR TOKOVA
je najvece metropolsko podrucje) izravno se odnosi na politicku povijest:

razaranje Berlina, najznacajnijega europskoga industrijskog centra zasnovanog na znanosti i preseljenje Siemensa iz Berlina u Mi.inchen posljednjih mjeseci Trecega Reicha, zhog ocekivane zastite americkih okupacijskih snaga i daljnje potpore havarskoga CSU-a. Dakle, nasuprot pretjeranoj zamisli o naglom usponu tehnopolova, postoji stvarni kontinuitet
prostorne povijesti tehnologije i industrijalizacije informatickoga doha:
glavna metropolska sredista u svijetu nastavljaju kumulirati Cinitelje koji poticu inovacije i stvaraju sinergiju kako u proizvodnji, tako i u razvijenim uslugama.
Medutim, neka su najvaznija inovacijska sredista proizvodnje informaticke tehnologije nova, osohito u zemlji koja je svjetski predvodnik - Sjedinjenim Drzavama. Silikonska dolina, hostonski put 128 (koji pomladuje
staru, tradicionalnu proizvodnu strukturu), tehnopol juzne Kalifornije, istrazivacki trokut sjeverne Karoline, Seattle i Austin, izmedu ostalih hili
su u cijelosti povezani s posljednjim valom industrijalizacije temeljene na
informatickoj tehnologiji. Pokazali smo daje njihov razvoj proizasao iz zhijanja posehnih ohlika uohicajenih Cinitelja proizvodnje: kapitala, radne
snage, sirovine, koje je povezala neka vrsta institucionalnog poduzetnika
i koja je Cinila osohit ohlik drustvene organizacije. Njihovu sirovinu cinilo
je novo znanje, koje se odnosilo na strateski vazna podrucja primjene, proizvodila su ga glavna sredista inovacija, poput SveuCilista Stanford, CalTecha ili istrazivackih timova MIT-ovih inzenjerskih skola i mreza koje su
nastale oko njih. Njihov rad, koji se razlikuje od Cinitelja znanja, zahtijevao je koncentraciju velikog hroja visokoohrazovanih znanstvenika i inzenjera iz razliCitih lokalnih skola, ukljucujuCi prethodno navedene, ali i
druge, kao sto su Berkeley, San Jose State ili Santa Clara, u slucaju Silikonske doline. I njihov kapital je hio osohit, spreman podnijeti visoki rizik
ulaganja u pocetnu visoku tehnologiju: hilo zhog vojnog zahtjeva za postizanjem odredenih ciljeva (trosak vezan za ohranu) ili zhog visokih uloga
poduzetnickoga kapitala, racuna na izvanrednu dohit poradi rizicnog ulaganja. Artikulacija tih proizvodnih Cinitelja na pocetku procesa uglavnom
je hila Cinjenica institucionalnog aktera, poput Sveucilista Stanford koje
je osnovalo Stanfordski industrijski park koji je pokrenuo Silikonsku dolinu; ili zapovjednika Americkih zracnih snaga koji su, oslanjajuci se na losangeleski procvat, uspjeli zajuznu Kaliforniju osvojiti ugovore koji su novi zapadni megalopolis uCinili najveCim ohramhenim kompleksom visoke
tehnologije u svijetu. Konacno, drustvene mreze razliCitih vrsta snazno su
pridonijele kako uspostavi inovacijskih sredina, tako i njihovu dinamizmu, osiguravajuCi razmjenu ideja, protok radne snage i uzajamno oplodivanje tehnoloskih inovacija i poslovnoga poduzetnistva.
417
Nase istrazivanje novih inovacijskih sredina, u SAD-u i drugdje, pokazuje da doista postoji prostorni kontinuitet dominacije metropole, koji se
pod odredenim uvjetima moze obrnuti. Odredeni uvjeti odnose se na
prostornu koncentraciju pravih sastojaka koji poticu sinergiju. Ako je slucaj takav, a nasi podaci to podupiru, tada imamo novi industrijski prostor koji oznacava temeljni diskontinuitet: inovacijske sredine, nove i stare, saCinjene na osnovi svoje unutrasnje strukture i dinamike poslije
privlace tvrtke, kapital i radnu snagu u svoj rasadnik inovacija. Jednom
kad su ustanovljene, inovacijske sredine natjecu se i suraduju u razliCitim podrucjima, stvarajuci mrezu interakcije koja ih povezuje u zajednicku industrijsku strukturu bez obzira na njihov geografski diskontinuitet.
lstrazivanja Camagnija i istrazivackih timova oko mreze GREMP6 pokazuju rastucu ovisnost tih inovacijskih sredina po cijelom svijetu, istodobno naglasavajuCi kako je za njihovu sudbinu odlucna sposobnost svake
sredine da pojaca svoju sinergiju. Konacno, inovacijske sredine upravljaju svjetskim mrezama proizvodnje i distribucije koje njihov doseg prosiruju na cijeli svijet. Zato neki istrazivaci, kao Amin i Robins, tvrde da novi industrijski sustav nije niti svjetski niti lokalan, nego "novi izraz svjetske i lokalne dinamike."3 7
Medutim, da bismo imali jasnu predodzbu novoga industrijskog prostara informatickoga doba, moramo biti precizniji. Analiza vrlo cesto naglasava hijerarhijsku prostornu podjelu rada na razliCite funkcije smjestene na razliCitim mjestima. U novoj prostornoj logici to jest vazno, ali nije
presudno. Kako se industrija siri svijetom, a nadmetanje jaca ili oslabljuje Citave aglomeracije, ukljucujuCi i same inovacijske sredine, teritorijalni poredak moze se zamutiti i cak obrnuti. Takoder, ponekad se stvaraju
i drugorazredne inovacijske sredine, jer se iz primarnih sredista stvara~
ju decentralizirani sustavi. No one cesto pronalaze svoje nise u nadmetanju s izvornim sustavima, za koje su primjeri Seattle nasuprot Silikonskoj dolini i Bostonu u softveru, ili Austin, Teksas, nasuprot New Yorku
ili Minneapolisu u racunalima. N adalje, kako pokazuju analize Cohen a i
Borrusa te one Dietera Ernsta, 38 razvoj elektronicke industrije u Aziji
1990-ih godina uglavnom pod utjecajem americko-japanskog suparnistva, iznimno je zamrsio geografiju industrije u njezinoj zreloj fazi. S jedne strane, postojalo je znacajno podizanje tehnoloskog potencijala podruznica americkih multinacionalnih kompanija, osobito u Singapuru,
Maleziji i Tajvanu, i ono je kapalo u njihove lokalne podruznice. S druge
36 Camagni (1991.)
37 Amin i Robins (1991.)
38 Cohen i Borrus (1995.a); Ernst (1994.c)
418
PROSTOR TOKOVA
strane, japanske elektronicke tvrtke, kao sto je vee spomenuto, jako su

decentralizirale svoju proizvodnju u Aziji- zbog izvoza na svjetsko trziste i zbog opskrbe svojih roditeljskih tvornica. U oba slucaja u Aziji je izgradena znacajna baza za opskrbu, sto je vratilo istrosenu, staru prostornu podjelu rada u kojoj su podruznice u jugoistocnoj i istocnoj Aziji zauzimale najnizu razinu u toj hijerarhiji.
Nadalje, na osnovi pregleda podataka prikupljenih do 1994. godine, ukljucujuCi istrazivanja svoje tvrtke, Richard Gordon uvjerljivo govori u prilog pojavi nove prostorne podjele rada oznacene varijabilnom geometrijom
i vezama izmedu tvrtki koje su smjestene u razlicitim prostornim kompleksima, ukljucujuCi vodece inovacijske sredine. Njegova detaljna analiz~ razvoja u Silikonskoj dolini devedesetih pokazuje vaznost izvanregionalnih odnosa za vecinu tehnoloski usavrsenih i transakcijama ispunjenih
interakcija regionalnih tvrtki visoke tehnologije. On uvjerava da
u ovomu novom svjetskom kontekstu, lokalizirana aglomeracija,
daleko od toga da uspostavi alternativu prostornom rasprsivanju,
postaje glavna osnova za sudjelovanje u globalnoj mrezi regionalnih gospodarstava ... Regije i mreze zapravo stvaraju meduovisne
polove unutar novoga prostornog mozaika globalnih inovacija. Globalizacija u tome kontekstu ne znaci sveprozimajuei utjecaj univerzalnih procesa nego, naprotiv, proracunatu sintezu kulturalne raznovrsnosti u obliku diferencirane logike i mogucnosti regionalnih
inovacija.39
Novi industrijski prostor ne oznacava propadanje starih, utvrdenih metropolskih podrucja ni zoru novih podrucja visoke tehnologije. Niti se moze shvatiti kao pojednostavnjena suprotnost izmedu automatizacije u
sredistu i jeftine proizvodnje na periferiji. Organiziran je u poretku inovacija i proizvodnje rasporedenima u svjetskim mrezama. No smjer i arhitektura tih mreza podvrgnuti su beskrajnim promjenama pokreta suradnje i nadmetanja medu tvrtkama i izmedu poprista, ponekad povijesno kumulativnih, ponekad obrcuCi utemeljeni obrazac kroz promisljeno
institucionalno poduzetnistvo. Ono sto ostaje kao karakteristicna logika
novoga industrijskog smjestanja jest njegov geografski diskontinuitet,
paradoksalno napravljen od teritorijalnih proizvodnih kompleksa. Novi
industrijski prostor organiziran je oko protoka informacija koje u isto doba spajaju i razdvajaju svoje teritorijalne dijelove - ovisno o ciklusima ili
tvrtkama. Kao sto logika proizvodnje informaticke tehnologije tece od
39 Gordon (1994.: 46)
419
proizvodaca naprava informaticke tehnologije prema korisnicima u cijelom rasponu proizvodnje, tako se siri nova prostorna logika, stvarajuCi visestrukost svjetskih industrijskih mreza cija presijecanja i iskljucenja
preobrazavaju sam pojam industrijskoga smjestanja, i to od mjesta na
kojima se nalaze tvornice do proizvodnih tokova.
Svakodnevni zivot u elektronickoj kolibi:

kraj grad ova?
Razvoj elektronicke komunikacije i informacijskih sustava omogucava
povecanu disocijaciju izmedu prostorne blizine i obavljanja svakodnevnih
funkcija: rada, kupnje, zabave, zdravstvene njege, obrazovanja, javnih
sluzbi, uprave i drugoga. U skladu s tim futuristi cesto predvidaju smrt
grada ili gradova kakve smo do sad a poznavali, jednom kad su ispraznjeni od svoje funkcionalne nuznosti. Kao sto povijest pokazuje, procesi prostome transformacije su, naravno, kudikamo slozeniji. Stoga vrijedi razmotriti rijetke empirijske podatke vezane uz tu temu. 40
Najcesca pretpostavka utjecaja informaticke tehnologije na gradove
koja je ujedno i posljednja nada za planere gradskoga prijevoza, prije nego se predaju neizbjeznom megazastoju, dramaticanje porast rada na daljinu. Vodeci europski istrazivac takve vrste rada mogao je 1988. godine
bez trunke sale napisati da "postoji vise ljudi koji istrazuju rad na daljinu nego sto ima ljudi doista tako rade."41 Zapravo, kako istice Qvortup, Citavu raspravu odreduje nedostatak preciznosti u definiranju rada na daljinu, sto pri mjerenju pojave dovodi do znacajne neizvjesnosti. 42 Nakon
abrade dostupnih podataka, on primjereno razlikuje tri kategorije: (a)
"Zamjenjivaci, osobe koje poslom obavljenim kod kuce zamjenjuju onaj
koji se obavlja u tradicionalnom okruzenju." Oni zaista rade na daljinu,
u strogome smislu; (b) samozaposleni djelatnici, rade kod kuce racunalom on-line; (c) osobe koje obavljaju dodatni posao "donoseci ga kuCi iz
konvencionalnog ureda." N adalje, u nekim slucajevima taj "dodatni rad"
zaprema veci dio radnog vremena; na primjer, prema Krautu, 43 u slucaju
sveuCilisnih profesora. Prema najpouzdanijim izvjestajima, prva kategorija radnika na daljinu stricto sensu redovito je zaposlena da radi on-line
40
41
42
43
Za izvore o temi koju razmatramo u ovome poglavlju, vidi: Graham i Marvin (1996.).
Steinle (1988.: 8)
Qvortup (1992.: 8)
Kraut (1989.)
420
PROSTOR TOKOVA
kod kuce, nije brojna i ne ocekuje se da ce se u predvidljivoj buducnosti

znacajno povecavati. 44 Najvise procjene u Sjedinjenim Drzavama 1991.
godine iznosile su 5,5 milijuna radnika koji rade kod kuce, no od toga je
samo 16% tako radilo 35 ili vise sati na tjedan, a 25% manje od jedan dan
na tjedan, dok je najcesei obrazac bio dva dana u tjednu. Dakle, postotak
radnika koji bilo kojega dana rade na daljinu krece se, ovisno o procjenama, izmedu 1% i 2% ukupne radne snage, a najveci postotak javlja se u
glavnim metropolskim podrucjima Kalifornije. 45 S druge strane, izgleda
da se pojavljuje rad na daljinu, ito iz telesredista, zapravo umrezenih racunalnih objekata rasutih po predgradima metropolskih podrucja u kojima se radi on-line sa svojim tvrtkama. 46 Ako se ti trendovi potvrde, kuce
nece postati radna mjesta, nego ce se radna aktivnost moei znacajno prosiriti po metropolskom podrucju, i tako povecati decentralizaciju gradova. Povecanje obavljanja rada kod kuce moze takoder rezultirati oblikom
elektronickoga kucnog rada koji obavljaju povremeni radnici, placeni po
broju obradenih informacija prema dogovoru koji je odreden individualiziranim podugovorom. 47 Zanimljivo je da je u Sjedinjenim Drzavama nacionalno anketiranje iz 1991. pokazalo da se manje od polovine radnika
na daljinu sluzi racunalima: ostali su radili telefonom, olovkom i papirom.48 Primjeri takvih aktivnosti su socijalni radnici i osobe koje istrazuju prijevare sa socijalnom pomoei u okrugu Los Angelesa. 49 Kao sto je
naznaceno u prethodnim poglavljima, znacajan je i sve vise raste razvoj
samozaposljavanja i dodatnog posla s punim i djelomicnim radnim vremenom, sto cini dio sirega trenda dezagregacije rada i stvaranja virtualnih poslovnih mreza. To ne podrazumijeva kraj ureda, nego za velik dio
stanovnistva, a osobito za njegov dinamicni, profesionalni dio, znaci diverzifikaciju sjedista rada. Pokretna racunalna oprema za komunikaciju
na udaljenost pojacat ce taj trend koji ide prema pokretnom uredu u najdoslovnijem smislu rijeci. so
Kako te tendencije utjecu na gradove? Izgleda da podaci pokazuju kako problemi prijevoza postaju tezi, a ne lakSi, jer se povecana aktivnost i
vremenska stiska koju omogucuje nova umrezena organizacija pretvara
u vecu koncentraciju trzista u nekim podrucjima, te vecu fizicku pokret44
45
46
47
48
Rijn i Williams (ur.) (1988.); Nilles (1988.); Huws i dr. (1990.)

Mokhtarian (199l.a,199l.b); Handy i Mokhtarian (1995.).
Mokhtarian (199l.b)
Vidi Lozano (1989.); Gurstein (1990.)
"Podaci o radu na daljinu od Link Resources Corporation" navedeni prema: Mokhtarian
(199l.b)
49 Mohktarian (1992.: 12)
50 "Novo lice biznisa", u: Business Week (1994. a: 99fl)
421
ljivost radne snage prije vezane za svoja radna mjesta za trajanja radnoga vremena. 51 U metropolskim podrucjima SAD-a vrijeme putovanja na
posao odrzava se na stalnoj razini, ito ne zbog unaprijedene tehnologije
nego zbog decentraliziranijega smjestajnog obrasca radnoga i stambenog
prostora koji olaksavaju tokove prometa od predgrada do predgrada. U
gradovima, osobito u Europi (kao sto su Pariz, Madrid ili Milano), gdje radiocentrican obrazac jos uvijek prevladava u svakodnevnim putovanjima
na posao, vrijeme putovanja na posao jako se povecava, osobito za tvrdoglave ovisnike o automobilima. 52 Za nove, nabujale metropole Azije, od
Bankoka do Sangaja, ulazak u informaticko doba zbiva se usporedno s otkricem najgorih prometnih cepova u povijesti.
Teleprodaja takoder ne ispunjava svoja obecanja. Iako se u vecini zemalja povecava, zapravo uglavnom vise zamjenjuje tradicionalne kataloge za slanje robe postom nego prisutnost u trgovackim centrima ili ulicama. Poput drugih on-line aktivnosti u svakodnevnu zivotu, vise dopunjava nego nadomjesta komercijalna podrucja. 53 Slicnu pricu mozete cuti od
veCine on-line usluga. Na primjer, telebankingM se brzo siri, uglavnom na
poticaj banaka koje su zainteresirane da ugase podruznice i zamijene ih
on-line uslugama ili bankomatima. Medutim, ucvrscene bankovne podruznice i nadalje rade kao usluzna sredista te svojim potrosaCima prodaju novcarske proizvode, koristeCi se osobnim pristupom. Cak i kad su online, kulturalne osobine odredenog podrucja mogu biti vazni cinitelji
smjestanja transakcija vezanih za informaciju. First Direct, ogranak
Midland banke u Britaniji, koji se bavi telebankingom, smjesten je u
Leedsu jer je njihovo istrazivanje "pokazalo da je otvoreni akcent zapadnog Yorkshirea sa svojim niskim zvukom samoglasnika ali jasnom dikcijom i ociglednom besklasnoscu, najrazumljiviji i najprihvatljiviji u Citavoj
Velikoj Britaniji- sto je zivotni element bilo kojega posla vezanog za telefon."55 Dakle, novu bankarsku industriju cini sustav sastavljen od prodavaca u podruznim uredima, bankomata, telefonskih potrosackih usluga i on-line transakcija.
Zdravstvene usluge jos su zanimljiviji primjer dijalektike koncentracije i centralizacije usluga vezanih za ljude. S jedne strane, ekspertni sustavi, on-line komunikacije i videoprijenos visoke kvalitete omogucavaju
medusobnu povezanost zdravstva na daljinu. Na primjer, 1995. godine
51
52
53
54
55
Pouzdao sam se u uravnote~enu procjenu utjecaja koju je napravio Vessali (1995.).

Cervero (1989., 1991.); Bendixon (1991.)
Miles (1988.); Schoonmaker (1993.); Menotti (1995.)
Silverstone (1991.); Castano (1991.)
Fazy (1995.)
422
PROSTOR TOKOVA
postalo je uobicajeno, iako jos ne i rutinski, da visokoobrazovani kirurzi

putem videokonferencije nadgledaju operaciju koja se obavlja u drugom
dijelu zemlje ili svijeta, doslovce vodeci ruku manje iskusnoga kirurga u
ljudsko tijelo. Preko racunala i telefona, na osnovi pacijentove kompjutorizirane, svjeze informacije takoder se obavljaju redovite provjere zdravstvenog stanja. Sredista za zdravstvenu skrb u naseljima podrzavaju informaticki sustavi koji povecavaju kvalitetu i ucinkovitost primarne
skrbi. Iako, s druge strane, u mnogim zemljama glavni medicinski kompleksi nastaju na posebnim mjestima, uglavnom u velikim metropolskim
podrucjima. Obicno su organizirani oko velikih bolnica, povezani sa skolama za medicinske sestre i lijecnike, ukljucuju i obliznje privatne klinike koje vode istaknuti bolnicki lijecnici, radioloska sredista, laboratorije
za ispitivanja, specijalizirane ljekarne i nerijetko trgovine za poklone te
mrtvacnice, i tako pokrivaju cijeli niz mogucnosti. Takvi medicinski kompleksi glavna su gospodarska i kulturalna snaga u podrucjima i gradovima gdje su smjesteni i s vremenom naginju sirenju u blisku okolicu. Kada se mora preseliti, cijeli kompleks seli zajedno. 56
Skole i sveucilista su, paradoksalno, institucije koje su najmanje dotaknute virtualnom logikom informaticke tehnologije, usprkos predvidljivoj, gotovo univerzalnoj, upotrebi racunala u uCionicama razvijenih
zemalja. No one se nece izgubiti u virtualnom prostoru. U slucaju osnovnih i srednjih skola tome je tako jer su one i sredista za brigu o djeci i obrazovne institucije. U slucaju sveucilista je tako jer je kvaliteta
obrazovanja vezana uz snagu interakcije licem-u-lice, a tako ce biti jos
dugo. Dakle, velika iskustva "dopisnih sveucilista", bez obzira na njihovu kvalitetu (slabiju u Spanjolskoj, bolju u Engleskoj), izgleda pokazuju da su to oblici obrazovanja koji se pojavljuju kao drugorazredna opcija i da ce igrati znacajnu ulogu u buducemu, poboljsanu sustavu obrazovanja odraslih, no tesko mogu zamijeniti sadasnje visokoskolske institucije.
S druge strane, komunikacija posredovana racunalima siri se diljem
svijeta iako ima krajnje neuravnotezenu geografiju, kao sto sam vee spomenuo u 5. poglavlju. Dakle, neki segmenti drustava sirom svijeta, uvijek jednako koncentrirani u visim profesionalnim slojevima, medusobno
opce, osnazujuCi drustvenu dimenziju prostora tokova. 57
Nema smisla davati iscrpan popis empirijskih ilustracija stvarnog utjecaja informaticke tehnologije na prostorne dimenzije svakodnevnog zivota. Iz razliCitih promatranja proizlazi slicna slika istodobne prostorne
56 Lincoln i dr. (1993.); Moran (1990.); Miller i Swensson (1995.)
57 Batty i Barr (1994.); Graham i Marvin (1996.)
423
disperzije i koncentracije putem informatickih tehnologija. Kako je pokazalo istrazivanje Europske fondacije za poboljsanje zivotnih uvjeta, 58 ljudi sve vise rade i upravljaju uslugama iz svojih domova. U novome drustvu vazan je trend "usredotocenosti na dom". No on ne znaci kraj gradova. Jer radna mjesta, skole, medicinski kompleksi, potrosacke usluge,
rekreativna podrucja, trgovacke ulice, trgovacki centri, sportski stadioni
i parkovi jos uvijek postoje i postojat ce, i ljudi ce putovati izmedu tih
mjesta s povecanom pokretljivoscu upravo zbog novopostignutih opustenijih radnih aranzmana i drustvenog umrezavanja: kako vrijeme postaje
fleksibilnije, mjesta postaju jedinstvenija te ljudi medu njima kruze na
sve pokretljiviji nacin.
Medutim, interakcija izmedu nove informaticke tehnologije i tekucih
procesa drustvenih promjena znacajno utjece na gradove i prostor. S druge strane, tlocrt gradskog oblika znacajno se mijenja. No njegova transformacija ne slijedi jedinstveni, univerzalni obrazac: ona pokazuje znacajne varijacije ovisne o obiljezjima teritorijalnih i institucionalnih povijesnih konteksta. S druge strane, naglasak na interaktivnost izmedu
mjesta rastvara prostorne obrasce ponasanja u fluidnu mrezu razmjena
koja se nalazi u pozadini pojave nove vrste prostora, prostora tokova. RacunajuCi na obje stvari, moram suziti analizu i podiCi ju na vise teorijsku
razinu.
Transformacija urbanog oblika:

informaticki grad
Informaticko doba uvodi novi gradski oblik, informaticki grad. Kao sto
industrijski grad nije bio svjetska replika Manchestera, informaticki
grad nece kopirati Silikonsku dolinu, niti Los Angeles. S druge strane,
kao u industrijskom razdoblju, usprkos iznimnoj razlicitosti kulturnih
i fizickih konteksta, postoje neke temeljne osobine u transkulturalnom
razvoju informatickoga grada. Tvrdim da, zbog prirode novoga drustva, zasnovanog na znanju, organiziranog oko mreza i djelomicno napravljenog od tokova, informaticki grad nije oblik nego proces koji oznacava strukturalna dominacija prostora tokova. Prije nego sto razradim
tu ideju, zeleCi se suprotstaviti primitivnoj tehnoloskoj viziji koja svijet promatra kroz pojednostavnjene Ieee beskonacnih autocesta i mre58 Moran (1993.)
424
PROSTOR TOKOVA
za optickih vlakana, mislim da je najprije potrebno uvesti raznovrsnost novonastajuCih urbanih oblika koji se javljaju u novome povijesnom razdoblju.
Posljednja americka granica u predgradu

Los Angeles, ciju je kontradiktomu slozenost otkrio sjajni Grad kvarca
(City of Quartz) 59 Mikea Davisa, nevoljki je model i porice sliku homogenoga, beskrajnog predgradalizvangradskog prostora sto se pojavljuje kao
grad buducnosti. Davis se prisjeca snaznoga trenda s kraja tisucljeca,
neprekidnih valova razvoja predgrada u americkim metropolama zapada
i istoka, sjevera i juga. Joel Garreau zahvatio je slicnosti toga prostornog
modela diljem Amerike u novinarskom zapisu o usponu Rubnoga grada,
srca novoga procesa urbanizacije; empirijski ga definira kombinacijom
pet kriterija:
Rubni grad je svako mjesto koje: a) ima pet milijuna iii vise cetvornih stopa uredskog prostora za iznajmljivanje- radno mjesto za informaticko doba ... , b) ima 600 000 ili vise cetvornih stopa iznajmljivoga prodajnog prostora ... , c) ima vise poslova nego spavaCih soba,
d) stanovnistvo ga smatra jednim mjestom ... , e) prije trideset godina nije nalikovalo 'gradu'.
On izvjestava o nicanju takvih mjesta oko Bostona, New Jerseyja, Detroita, Atlante, Phoenixa, Texasa, u juznoj Kaliforniji, podrucju zaljeva San
Francisca, i Washingtona D.C. To su i radna podrucja i usluzna sredista
oko kojih se javljaju vrlo gusto postavljene rezidencijalne jedinice za stanovanje jedne obitelji, organizirajuCi "usredotocenost na dom" privatnog
zivota. On napominje da te izvangradske konstelacije
nisu povezane lokomotivama ili podzemnim zeljeznicama, nego autocestama, aviocestama i krovnim satelitskim antenama s druge
strane ceste. Njihov karakteristicni spomenik nije heroj na konju,
nego natkriti atriji koji hvataju sunce i zastitno, uvijek zeleno drvece u sredistima tvrtki, fitnes centrima i trgovackim centrima. Ta
nova gradska podrucja ne oznacavaju trijemovi starih gradskih bogatasa niti najamne zgradurine za stare gradske siromahe. Umjesto toga, struktura koja oznacava njihovo podrucje proslavljeno je
samostojece prebivaliste jedne obitelji- dom u predgradu s travom
59 Davis (1990.)
425
USPON UMRE:lENOG DRU~TVA
oko njega, koji je Ameriku u6nio civilizacijom s najboljim stambenim prostorima koje je svijet ikada poznavao. 60
Prirodno, tamo gdje Garreau vidi ustrajan duhameri~ke kulture s njezinih granica, duh koji uvijek stvara nove oblike zivota i prostora, James
Howard Kunstler vidi zalosnu dominaciju "geografije nigdine" 61 i na taj
nacin ponovno raspiruje dugotrajnu raspravu izmedu pristasa i omalovazatelja americkoga ostrog odvajanja od njezina europskog nasljeda. Zbog
potrebe analize, zadrzat cu se samo na dvije glavne tocke te rasprave.
Prvo, razvoj tih slabo povezanih izvangradskih konstelacija naglasava
funkcionalnu meduovisnost razlieitih jedinica i procesa u danom urbanom sustavu na vrlo velike udaljenosti, sto minimalizira ulogu teritorijalnih granica i maksimalizira komunikacijske mreze u svim njihovim dimenzijama. Tokovi razmjene srediste su americkoga rubnoga grada. 62
Drugo, oblik prostora doista je vrlo osobit za americko iskustvo. Jer,
kao sto govori Garreau, ugraden je u klasicni obrazac americke povijesti,
koji uvijek stremi prema beskonacnoj potrazi za obecanom zemljom u novim naseljima. Dokje iznimni dinamizam koji predstavlja doista izgradio
jednu od najvitalnijih nacija u povijesti, to je uspio tijekom vremena pod
cijenu stvaranja zastrasujuCih drustvenih problema te problema okolisa.
Svaki val drustvenoga i fizickog eskapizma (na primjer, napustanje sredista gradova, ostavljanje nizih drustvenih klasa i etnickih manjina zarobljenih u rusevinama) produbio je krizu americkih gradova63 i otezao
upravljanje drustvom pretjerano prosirene infrastrukture i pod prevelikim stresom. Osim ako se razvoj "zatvora-za-iznajmljivanje" u zapadnome Teksasu ne smatra dobrodoslim procesom nadopune drustvenoga i fizickog siromasenja americkih gradova u unutrasnjosti, "fuite en avant"
americke kulture i prostora doseglo je, Cini se, granice odbijanja suocavanja s neugodnom stvarnoscu. Dakle, profil americkoga informatickoga
grada nije u potpunosti predstavljen pojavom "rubnoga grada", nego odnosom izmedu brzoga izvangradskog razvoja, propasti unutarnjih gradova i zastarjelosti suburbano izgradenog okolisa. 64
Europski gradovi zakoracili su u informaticko doba drukCije se prostorno restrukturirajuCi u vezi s vlastitom povijesnom bastinom, premda
pronalaze i nove teme koje nisu uvijek razlicite od onih sto se pojavljuju
u americkom kontekstu.
60
61
62
63
64
Garreau (1991.)
Kunstler (1993.)
Vidi zbirku radova koju je prikupio Caves (1994.).
Goldsmith i Blakely (1992.)
Fainstein i dr. (ur.) (1992.); Gottdiener (1985.)
426
PROSTOR TOKOVA
lzblijedjeli sarm europskih gradova

Novu urbanu dinamiku glavnih europskih metropolskih podru~ja u 1990ima65 zajedni~ki ~ini vise trendova.
Poslovno srediste je, kao i u Americi, gospodarski pokreta~ grada, umrezenoga u globalno gospodarstvo. Poslovno srediste sastoji se od infrastrukture telekomunikacija, komunikacija, razvijenih usluga i uredskog
prostora koji se temelje na sredistima proizvodnje tehnologije i obrazovnih institucija. Ono zivi od abrade informacija i funkcija kontrole. Obicno
se nadopunjuje turizmom i prometnim vezama. To je cvor mreze unutar
metro pole. 66 Dakle, poslovno srediste ne postoji po sebi nego po svojoj vezanosti na druga ekvivalentna mjesta organizirana u mrezi koja oblikuje stvarnu jedinicu upravlj~P}ja, inovacija i rada. 67
Nova menedzersko-tehnokratsko-politicka elita stvara ekskluzivna
mjesta koja su odvojena i izmaknuta od grada kao sto su to bile burzujske cetvrti industrijskoga drustva, ali, buduCi da je klasa strucnjaka veca, na siroj osnovi. U vecini europskih gradova (Parizu, Rimu, Madridu,
Amsterdamu), za razliku od Amerike- ako iskljucimo New York, najmanje americki grad u Americi - uistinu ekskluzivna rezidencijalna podrucja teze prisvajanju gradske kulture i povijesti, smjestajuci se u obnovljena ili dobro ocuvana podrucja sredista grada. Na taj naCin naglasavaju
sljedecu Cinjenicu: kada je dominacija jasno uspostavljena i osnazena (za
razliku od nouveau-riche Amerike), elita ne bjezi u predgrade da bi izbjegla prosti puk. Medutim, taj je trend ogranicen na Veliku Britaniju,
gdje se nostalgija za zivotom plemstva u prirodi pretvara u naseljavanje
u odabrana predgrada metropolskog podrucja, sto se ponekad oCituje urbaniziranjem sarmantnih povijesnih sela u blizini vaznijih gradova.
Svijet predgrada europskih gradova drustveno je diverzificirani prostor koji je segmentiran na razliCite periferije oko sredisnjega grada. Postoje tradicionalna predgrada radnicke klase, cesto organizirana oko javnih stambenih posjeda, u posljednje doba sve vise u privatnom vlasnistvu. Postoje novi francuski, britanski ili svedski gradovi u kojima zivi
mlade stanovnistvo srednjih klasa, jer im njihova dob otezava ulaz na trziste stanova u sredisnjem gradu. I postoje, takoder, periferna geta starijih javnih stambenih posjeda, na primjer pariski La Courneuve, gdje novo imigrantsko stanovnistvo i siromasne radnicke obitelji dozivljavaju is65 0 razvoju europskih gradova vidi: Hall (1995.); Martinotti (1993.); Borja i dr. (1991.);
Siino (1994.); Deben i dr. (ur.) (1993.).
66 Dunford i Kafkalas (ur.) (1992.); Robson (1992.)
67 Tarr i Dupuy (ur.) (1988.)
427
kljucenje iz svojega "prava na grad". U europskim su gradovima predgrada takoder mjesta tvornicke proizvodnje, kako tradicionalne proizvodnje,
tako i nove industrije visoke tehnologije koja je smjestena u najnovija i
glede okolisa najpozeljnija predgrada metropolskih podrucja - dovoljno
blizu komunikacijskih centara, ali daleko od starih industrijskih okruga.
Sredisnje gradove jos uvijek oblikuje njihova povijest. Dakle, tradicionalna susjedstva radnicke klase sve vise nastanjuju usluzni radnici i
stvaraju odredeni prostor, prostor koji zbog svoje velike ranjivosti postaje bojno polje izmedu pokusaja obnove koju provodi biznis i visa srednja
klasa te osvajackih pokusaja kontrakultura (Amsterdam, Kopenhagen,
Berlin) koje nastoje ponovno prisvojiti upotrebnu vrijednost grada. Dakle, oni cesto postaju obrambeni prostor za radnike koji imaju samo svoj
dom za koji se mogu boriti, tako da su u isto doba smislena pucka susjedstva i privlacni bastioni ksenofobije i lokalizma.
Nova profesionalna srednja klasa u Europi rascijepljena je izmedu
privlacnosti prema mirnoj udobnosti dosadnih predgrada i uzbudenja
uzurbanoga, i cesto skupoga, gradskog zivota. Usporedbe koristi izmedu
diferencijalnih prostornih obrazaca rada obitelji s dva zaposlenja cesto
odreduju smjestaj njihova kucanstva.
Sredisnji grad i u Europi je takoder zariSte za geta useljenika. Medutim, za razliku od americkih geta, glavnina tih podrucja nije gospodarski
toliko prikracena jer su useljenici uglavnom radnici s cvrstim obiteljskim
vezama i racunaju na vrlo jaku strukturu podrske, sto europska geta cini obiteljski orijentiranim zajednicama kojima nece zavladati ulicni kriminal. Izgleda da je Engleska iznimka i u tome smislu jer su neka susjedstva etnickih manjina u Londonu (na primjer, Tower Hamlets ili Hackney) bliza americkom iskustvu nego pariskom La Goutte d'Or. Paradoksalno, u jezgrama administrativnih i zabavljackih okruga europskih gradova, na primjer u Frankfurtu ili Barceloni, pokazuje se gradska marginalnost. Njezino prodiruce osvajanje najprometnijih ulica i cvornih tocaka javnoga prometa strategija je prezivljavanja kojoj je sudeno da bude
prisutna tako da moze zadobiti javnu paznju ili privatni biznis, bilo da se
radi o obliku socijalne pomoCi, prodaji droge, prostituciji ili uobicajenoj
policijskoj paznji.
Glavna europska metropolska sredista neka su varijacija urbane
strukture koju sam izlozio, ovisna o njihovoj razlikovnoj ulozi u europskoj
mrezi gradova. Sto je njihovo mjesto u novoj informatickoj mrezi nize, to
ce biti tezi njihov prelazak s industrijskog stupnja, a njihova gradska
struktura bit ce tradicionalnija, sa starim ustanovljenim susjedstvima i
komercijalnim cetvrtima koje ce igrati odredujucu ulogu u dinamici grada. S druge strane, sto je njihovo mjesto u natjecateljskoj strukturi novo-
428
PROSTOR TOKOVA
ga europskoga gospodarstva vise, te vaznija njihova uloga u razvijenim

uslugama u poslovnim cetvrtima, restrukturiranje gradskoga prostora
bit ce intenzivnije.
Kriticni cimbenik novih gradskih procesa u Europi i drugdje jest Cinjenica da se gradski prostor povecano diferencira u drustvenom smislu dok
se funkcionalno medusobno povezuje i mimo fizickog dodira. On slijedi
odvojenost izmedu simbolickog znacenja, smjestaja funkcija, i drustvenog
prisvajanja prostora u metropolskom podrucju. Taj trend je u pozadini
najvaznijih promjena urbanih oblika sirom svijeta, s osobitom snagom u
novoindustrijaliziranim podrucjima: usponu megagradova.
Urbanizacija trecega tisucljeca: megagradovi

Novo svjetsko gospodarstvo i informaticko drustvo koje se stvara doista
ima novi prostorni oblik koji se razvija u razliCitim drustvenim i geografskim kontekstima: megagradove. 68 Megagradovi su, svakako, vrlo velike
aglomeracije ljudskih bica; svaki je u 1992. godini (prema klasifikaciji
Ujedinjenih naroda ima ih 13) imao vise od 10 milijuna stanovnika (vidi
tablicu 6.1. i sliku 6.4.). Za cetiri grada predvida se da ce 2010. godine
imati vise od 20 milijuna stanovnika. Medutim, velicina nije njihova odredujuca kategorija. Oni su cvorovi svjetskoga gospodarstva, okupljaju
vise upravljacke, proizvodne i menedzerske funkcije diljem planeta; kontrolu medija; realnu politiku moCi i simbolicku sposobnost stvaranja i sirenja poruka. Oni imaju imena, od kojih je vecina strana jos uvijek prevladavajucoj europsko-sjevernoamerickoj kulturalnoj matrici: Tokio, Sao
Paolo, New York, Ciudad de Mexico, Sangaj, Bombaj, Los Angeles, Buenos
Aires, Seul, Peking, Rio de Janeiro, Kalkuta, Osaka. Nadalje, Moskva,
Dzakarta, Kairo, New Delhi, London, Pariz, Lagos, Daka, Karaci, Tianjin
i mazda drugi, zapravo su clanovi kluba. 69 Svi medu njima nisu (na primjer, Daka ili Lagos) vladajuca sredista svjetskoga gospodarstva, nego tome svjetskomu sustavu dodaju goleme segmente stanovnistva. Oni takoder funkcioniraju kao magneti za svoje zalede, to jest citavu zemlju iii
podrucje u kojemu su smjesteni. Megagradove se ne maze promatrati samo u pojmovima njihove veliCine, nego i kao funkciju gravitacijske snage
68 Pojam megagradova u medunarodnoj areni populariziralo je nekoliko strucnjaka koji
se have gradovima, najvise Janice Perlman, osnivaCica i direktorica "Projekta megagradova" u New Yorku. Za novinarski prikaz njezina videnja, vidi Time (1993.) koji takoder daje osnovne podatke o toj temi.
69 Vidi: Bm:ja i Castells (1996.).
429
USPON UMRE2ENOG DRUSTVA
Tablica 6. 1. Najvece svjetske aglomeracije, 1992.

Rang
Aglomeracija
Zemlja
Stanovnistvo
(mifijuni)
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Tokio
Sao Paulo
New York
Mexico City
Sangaj
Bombaj
Los Angeles
Buenos Aires
Seul
Peking
Rio de Janeiro
Kalkuta
lsaka
japan
Brazil
Sjedinjene AmerickeDrzave
Meksiko
Kina
lndija
Sjedinjene Americke Dr:Zave
Argentina
Koreja
Kina
Brazil
lndija
japan
25,772
19,235
16,158
15,276
14,053
13,322
11,853
11,753
11,589
11,433
11,257
11 '1 06
10
11
12
13
10,535
lzvor: Ujedinjeni narodi (1992.)
prema vaznijim podrucjima svijeta. Dakle, Hong Kong nije samo njegovih sest milijuna ljudi, i Guangzhou nije samo njegovih sest i pol milijuna ljudi: spajanjem Hong Konga, Shenzhena, Guangzhoua, Zhuhaia, Makaa i malih gradova u delti Biserne rijeke, pojavljuje se megagrad od 40
do 50 milijuna ljudi, o cemu cu govoriti poslije.
Megagradovi artikuliraju svjetsko gospodarstvo, povezuju informaticke mreze i koncentriraju svjetsku moe. No oni su takoder spremista svih
segmenata stanovnistva koji se bore za prezivljavanje te onih grupa koje
svoje zanemarivanje zele uciniti vidljivim, tako da nece umrijeti ignorirani u podrucjima koja zaobilaze komunikacijske mreze. Megagradovi
koncentriraju najbolje i najgore, od inovatora i vlasti do njihovih strukturalno nevaznih ljudi, spremnih da prodaju svoju nevaznost ili prisile
"druge" da za to plate. No, ono sto je najznacajnije za megagradove jest
cinjenica da su izvana povezani sa svjetskim mrezama i segmentima svojih vlastitih zemalja, dok iznutra razdvajaju lokalno stanovnistvo koje je
ili funkcionalno nepotrebno iii stvara drustveni razdor. Tvrdim da to vrijedi kako za New York, tako i za Mexico City ili Dzakartu. Ono sto megagradove cini novim urbanim oblikom njihova je znacajna osobina da su na globalnoj razini povezani, a lokalno, fizicki i drustveno, iskopcani. Oni su oblik koji odlikuju funkcionalne veze koje se
ustanovljuju preko siroko rasprostranjenih podrucja, s velikom neuskladenoscu u nacinima uporabe prostora. Funkcionalne i drustvene hijerarhije megagradova prostorno su zamucene i pomijesane, organizirane u
ogranicene tabore i neravnomjerno zakrpane neocekivanim dzepovima
430
c:i
,.....
E>jESQ
0
N
D
N
0'>
Eln>(IE)I
0'>
OJ!<wer ap
O!~
c:i
0">
0">
rc
I'-.
0'>
~U!>(;)d
>
...
rc
V'l
rc
c
:~.
1nas
E
S;)J!V souans
0,....
CT>
CT>
.6s
Q)
0
....
~ "0
sa1a~uv so1
feqwog
rc
....
Q)
Q)
rc
-e
:::l
re~ues
"'c
E c
..2 .9:!..,
co c
rc :.0
Q)
Q)
~
;.:
~
.!::l
V'l
.....
Q)
">
V'l
Q)
Al!J O::J!X;}V\f
'U
Q)
>
;o
>(JOAMaN
-.t
..0
~
~
Olnt?d OES
0!>(01
0
ll"l
N
ll"l
ll"l
(EW!Unf!I!W n) !=>!Ui\OUElS
431
Doumen
0
0
0
glavni grad
srednji grad
glavni manji grad
cestovna povezanost u km
-------- cesta koju treba dovrsiti
Stika 6.5. Dijagramski prikaz glavnih cvorova i veza u

urbanom podrucju delte Biserne rijeke
lzvor: Razradio Woo (1994.)
432
PROSTOR TOKOVA
nepozeljnih uporaba. Megagradovi su diskontinuirane konstelacije prostornih fragmenata, funkcionalnih komada i drustvenih segmenata. 70
Da bih ilustrirao svoju raspravu, pozvat cu se na megagrad koji nastaje i jos nije na zemljovidima, ali koji ce, po mojemu misljenju, biti jedno od vaznijih industrijskih, poslovnih i kulturnih sredista dvadeset i prvog stoljeca: regionalni sustav Hong Kong-Shenzhen-Canton-delta Biserne rijeke-Makao-Zhuhai. 71 Pogledajmo megaurbanu buducnost s povoljne tocke (vidi sliku 6.5.). Taj jos uvijek bezimeni prostorni sustav, koji se 1995. godine proteze na preko 50 000 km 2 , ima ukupno stanovnistvo
izmedu 40 i 50 milijuna, ovisno o tome gdje se postave granice. Njegove
jedinice, rasute u prevladavajucemu seoskom krajoliku, svakodnevno su
funkcionalno povezane i komuniciraju kroz raznoliki sustav prijevoza
koji ukljucuje zeljeznicu, autoceste, seoske ceste, letjelice, camce i zrakoplove. Grade se nove superautoceste, zeljeznica se elektrificira i dobiva
dvostruke tracnice. Sustav optickih telekomunikacija proces je povezivanja cijeloga podrucja kako iznutra, tako i sa svijetom, uglavnom preko zemaljskih stanica i mobitela. U Hong Kongu, Makau, Shenzhenu, Zhuhaiju i Guangzhou gradi se pet novih zrakoplovnih luka s ocekivanim prometom od 150 milijuna putnika na godinu. U sjevernom Lantau (Hong
Kong), Yiantianu (Shzenzhen), Gaolanu (Zhuhai), Hangpou (Guangzhou)
i Makau grade se nove luke za teret koje pridonose najvecemu svjetskom
luckom kapacitetu. U srcu tvakvih zapanjujuCih metropolskih razvoja tri
su medusobno povezane pojave:
1.
Gospodarska transformacija Kine i njezino povezivanje sa svjetskim gospodarstvom, u cemu Hong Kong Cini jednu od cvorisnih tocaka povezanosti. Dakle, u razdoblju 1981.-1991. BNP okruga
Guandong rastao je za 12,8% na godinu u stvarnim brojkama. Ulagaci smjesteni u Hong Kongu na kraju 1993. godine izbrojili su 40
milijardi dolara ulozenih u Kinu, sto Cini dvije trecine ukupnoga izravnog stranog ulaganja. U isto doba Kina je takoder hila najveci
strani ulagac u Hong Kongu- s oko 25 milijardi dolara na godinu
(u usporedbi sjapanskih 12,7 milijardi). Menedzment toga takakapitala ovisio je o poslovnim transakcijama koje su se zbivale unutar razlicitih jedinica ovoga metropolskog sustava i izmedu njih.
70 Mollenkopfi Castells (ur.) (1991.)

71 Moja analiza metropolisa koji se pojavljuje u juznoj Kini temelji se, s jedne strane, na
mojem osobnom poznavanju podrucja, osobito Hong Konga i Shenzhena, gdje sam 80ih proveo istrazivanje; as druge strane, osobito za razvoj u 90-ima, oslanjam se na brojne izvore medu kojima su najrelevantniji: Sit (1991.); Hsing (1995.); Lo (1994.); Leung
(1993.); Ling (1995.); Kwok i So (ur.) (1995.).
433
2.
3.
Dakle, Guanghzou je bio stvarna povezujuca tocka izmedu hongkonskog biznisa te vlada i poduzeca ne samo u okrugu Guanghzou
nego i u unutrasnjoj Kini.
Restrukturiranje gospodarske osnove Hong Konga 1990-ih dovelo je
do dramaticnog smanjivanja hongkonske tradicionalne proizvodne
osnove koju zamjenjuje zaposljavanje u razvijenim uslugama. Dakle, broj proizvodnih radnika u Hong Kongu smanjio se s 837 000 u
1988. godini na 484 000 u 1993. U istome razdoblju povecao se broj
zaposlenih u trgovini i poslovnim sektorima - s 94 7 000 na 1,3 milijuna. Hong Kong je razvio svoje funkcije kao svjetsko poslovno
srediste.
Medutim, hongkonska izvozna proizvodna sposobnost nije nestala:
jednostavno je modificirala svoju industrijsku organizaciju i prostorni smjestaj. Za oko deset godina, izmedu sredine osamdesetih i
devedesetih, hongkonski industrijalci pokrenuli su u malim gradovima u delti Biserne rijeke jedan od najveCih procesa industrijalizacije u povijesti ljudskoga roda. Do kraja 1994. godine hongkonski
ulagaci su, cesto se koristeCi obiteljskim i seoskim vezama, u delti
Biserne rijeke ustanovili 10 000 zajednickih ulaganja i 20 000
proizvodnih tvornica u kojima je radilo oko 6 milijuna radnika,
ovisno o razliCitim procjenama. VeCi dio toga stanovnistva dolazio
je iz obliznjih okruga izvan granica Guandonga i zivio je u tvrtkinim spavaonicama u poluseoskim mjestima. Tim gigantskim industrijskim sustavom svakodnevno je upravljala slojevita menedzerska struktura iz Hong Konga koja je redovito putovala u Guangzhou, a proizvodni tijek nadzirali su lokalni nadglednici sirom seoskoga podrucja. Materijali, tehnologija i menedzeri slani su iz Hong
Konga i Shenzhena, a proizvedena dobra uglavnom su se izvozila iz
Hong Konga (zapravo, premasujuCi vrijednost izvoza proizvedenog
u Hong Kongu), iako je gradnja novih teretnih luka u Yiantianu i
Gaolanu ciljala na razlikovanje izvoznih sjedista.
Taj ubrzani proces industrijalizacije usmjerene na izvoz te poslovne veze

izmedu Kine i globalnoga gospodarstva vode prema necuvenoj urbanoj
eksploziji. Osobito je gospodarsko podrucje Shenzhen- na granici Hong
Konga, naraslo izmedu 1982. i 1995. godine od nistice do 1,5 milijuna stanovnika. Lokalne vlasti u Citavome podrucju, pune novca od prekomorskih kineskih ulagaca, zakoraCile su u izgradnju vaznih infrastrukturnih
projekata. Jedna od najvise iznenadujuCih odluka, koja je u vrijeme dok
ovo pisem jos uvijek hila na razini plana, bila je ideja vlasti u Zhuhaiju
da izgrade 60-kilometarski most preko Juznoga kineskog mora koji bi
spojio Zhuhai i Hong Kong.
434' .
PROSTOn TOKOVA
Metropolis juzne Kine, koji se jos uvijek stvara ali je sigurna stvarnost, Cini novi prostorni oblik. On nije tradicionalni megalopolis koji je
sezdesetih godina u sjeveroistocnome obalnom podrucju Sjedinjenih Drzava identificirao Gottman. Za razliku od klasicnoga slucaja, metropolsko podrucje Hong Kong-Guandong nije stvoreno od fizicke konurbacije
uzastopnih gradskih/prigradskih jedinica s relativnom funkcionalnom
autonomijom. On ubrzano postaje meduovisna jedinica - gospodarski,
funkcionalno i drustveno - i takva ce biti jos vise nakon sto 1997. godine
Hong Kong formalno postane dio Kine, a Makao se pridruzi 1999. godine.
No postoji znacajan prostorni diskontinuitet unutar toga podrucja, sa
seoskim naseljima, poljoprivrednim zemljistem i nerazvijenim podrucjima odvojenih gradskih sredista i industrijskim tvornicama razbacanima
posvuda. Unutrasnje veze podrucja i nuzna povezanost cijeloga sustava
sa svjetskim gospodarstvom uz pomoc visestrukih komunikacijskih veza
Cine stvarnu kraljeznicu te nove prostorne jedinice. Tokovi odreduju prostorni oblik i procese. U svakome gradu, u svakome podrucju teku procesi
segregacije i segmentacije u beskonacnim varijacijama. No takva segmentirana raznovrsnost ovisi o funkcionalnomu jedinstvu koje odlikuju
divovske, tehnoloski intenzivne infrastrukture koje, izgleda, znaju da je
njihovo jedino ogranicenje koliCina svjeze vode koju podrucje jos uvijek
maze dobiti iz podrucja Istocne rijeke. Metropolis juzne Kine, koji je danas u vecem dijelu svijeta nedovoljno zapazen, vjerojatno ce postati najreprezentativnije urbano lice dvadeset i prvog stoljeca.
Sadasnji trendovi upucuju na drugi azijski megagrad koji ce nastati
jos u vecoj mjeri pocetkom dvadeset i prvog stoljeca, kada se koridor Tokio-Yokohama-Nagoya (koji vee Cine funkcionalnujedinicu) poveze s podrucjem Osaka-Kobe-Kyoto, stvarajuCi najvecu metropolsku aglomeraciju
u ljudskoj povijesti, ito ne samo po stanovnistvu, nego po gospodarskoj i
tehnoloskoj moCi.
Dakle, usprkos svim drustvenim i urbanim problemima, te problemima okolisa, i po velicini i po privlacnosti za smjestanje visokih funkcija
po izboru stanovnika, megagradovi ce nastaviti rasti. Povijesni val razvoja megagradova odgurnut ce na kontrakulturnu marginu ekoloski san o
malim, kvaziseoskim zajednicama. To je zato sto su megagradovi:
a)
b)
sredista gospodarskoga, tehnoloskog i drustvenog dinamizma - u

svojim zemljama i na svjetskoj razini; oni su stvarni strojevi razvoja; gospodarska sudbina njihovih zemalja bez obzira jesu li to Sjedinjene Drzave iii Kina, ovisi o dostignuCima megagradova, usprkos
ideologiji malih gradova koja jos uvijek prevladava u obje zemlje;
oni su sredista kulturne i politicke inovacije;
'435
c)
oni su spojnice na svjetske mreze svih vrsta. Internet ne moze zaobiCi megagradove: on ovisi o telekomunikacijama i "telekomunikatorima" smjestenima u tim centrima.
Neki Cinitelji sigurno ce usporiti ritam njihova razvoja, ovisno o tocnosti i uCinkovitosti politika koje su oblikovane da bi ograniCile rast megagradova. Planiranje obitelji djeluje usprkos Vatikanu, pa mozemo ocekivati da se vee nastavlja snizenje broja rodenja. Politike regionalnoga
razvitka mogu diverzificirati koncentraciju poslova i stanovnistva na
druga podrucja. Aja predvidam epidemiju velikih razmjera i dezintegraciju drustvene kontrole koja ce megagradove uCiniti manje privlacnima.
Medutim, sve u svemu, megagradovi ce rasti u veliCini i dominaciji,jer se
nastavljaju hraniti stanovnistvom, bogatstvom, moCi i inovatorima iz
svojega prosirenog zaleda. N adalje, oni su cvorisne tocke koje se spajaju
na svjetske mreze. Dakle, u temeljnome smislu, buducnost covjecanstva i
svake zemlje u kojoj postoje megagradovi zbiva se s razvitkom i menedzmentom tih podrucja. Megagradovi su cvorisne tocke i sredista moCi novoga prostornog oblika/procesa informatickoga doba: prostora tokova.
Sada kad smo postavili empirijski krajolik novih teritorijalnih pojava, trebamo se uhvatiti u kostac s razumijevanjem takve nove prostorne
stvarnosti. To zahtijeva neizbjezni izlet neizvjesnim putovima teorije
pros tor a.
Drustvena teorija prostora i teorija

prostora tokova
Prostor je izraz drustva. Kako nasa drustva prolaze kroz strukturalnu
transformaciju, razlozno je pretpostaviti da se upravo sada pojavljuju novi prostorni oblici i procesi. Svrha analize koju ovdje zelim provesti jest
prepoznati novu logiku koja je u pozadini tih oblika i procesa.
Ta zadaca nije laka, jer naoko jednostavno poznavanje smislenog odnosa izmedu drustva i prostora skriva temeljnu slozenost. To je tako zato sto prostor nije odraz drustva, on je njegov izraz. Drugim rijeCima:
prostor nije fotokopija drustva, on jest drustvo. Prostorni oblici i procesi
oblikuju se dinamikom cjelokupne drustvene strukture. To ukljucuje proturjecne trendove koji se izvode iz sukoba i strategija izmedu drustvenih
aktera koji imaju suprotstavljene interese i vrijednosti. Nadalje, drustveni procesi utjecu na prostor djelujuCi na izgradeni okolis naslijeden od
prethodnih drustveno-prostornih struktura. Doista, prostor je kristali436
PROSTOR TOKOVA
zirano vrijeme. Da bismo se na najjednostavniji moguCi na6n priblizili tomu slozenom pitanju, krenimo postupno.
Sto je prostor? U fizici se on ne moze definirati izvan dinamike materije. U drustvenoj teoriji ne moze se definirati bez odnosa prema drustvenim praksama. Kako je ovo podrucje teorije jedno od mojih starih in teresa, jos uvijek tome pitanju prilazim s pretpostavkom da je "pros tor materijalni proizvod, u odnosu s drugim materijalnim proizvodima- ukljucujuCi ljude- koji su ukljuceni u [povijesno] determinirane drustvene odnose koji prostoru daju oblik, funkciju i drustveno znacenje."72 U konvergentnoj i jasnijoj formulaciji David Harvey, u svojoj nedavno izdanoj knjizi
Stanje postmodernosti, iznosi da
s materijalistickoga gledista mozemo tvrditi da su objektivne koncepcije prostora i vremena nuzno stvorene kroz materijalne prakse
i procese koji sluze reprodukciji drustvenog zivota ... Temeljni aksiom mojega istrazivanja jest da se vrijeme i prostor ne mogu razumjeti neovisno o drustvenoj akciji. 73
Dakle, na opcenitoj razini, s gledista drustvenih praksi, moramo definirati sto je prostor; nadalje, moramo identificirati povijesnu osobitost
drustvenih praksi, na primjer onih u informatickom drustvu koje su u pozadini pojavljivanja i ucvrscenja novih prostornih oblika i procesa.
S gledista drustvene teorije, prostor je materijalna podrska drustvenih praksi koje di)ele zajednicko vrijeme. Odmah dodajem da
svaka materijalna podrska uvijek nosi simbolicko znacenje. Govoreci o
podjeli zajednickog vremena, upucujem na cinjenicu da prostor sa sobom
donosi prakse koje su istodobne. Materijalna artikulacija te istodobnosti
daje smisao prostoru, u odnosu prema drustvu. Tradicionalno se taj pojam sravnjivao s kontigvitetom. No temeljno je da osnovni pojam materijalne podrske simultanog djelovanja odvojimo od ideje kontigviteta, da
bismo mogli objasniti moguce postojanje materijalne podrske istodobnosti koja se ne oslanja na fizicki kontigvitet, buduci da je upravo to slucaj s
dominantnim drustvenim praksama u informatickom dobu.
U prethodnim poglavljima govorio sam da je nase drustvo konstruirano oko tokova: tokova kapitala, tokova informacija, tokova tehnologije, tokava organizacijske interakcije, tokova slika, zvukova i simbola. Tokovi
nisu samo jedan element drustvene organizacije: oni su izraz procesa koji dominiraju nasim gospodarskim, politickim i simbolickim zivotom. Ako
je tako, materijalna podrska dominantnim procesima u nasim drustvima
72 Castells (1972.: 152) (moj prijevod)
73 Harvey (1990.: 204)
437
USPON UMREmNOG DRUSTVA
bit ce kolaz elemenata koji podrzavaju takve tokove i materijalno omogucavaju njihovo izrazavanje u istome vremenu. Dakle, nudim ideju da postoji novi prostorni oblik karakteristican za drustvene prakse koje prevladavaju i oblikuju mrezno drustvo: prostor tokova. Prostor tokova je
materijalna organizacija drustvenih praksi koje se zbivaju istodobno i djeluju kroz tokove. Pod tokovima podrazumijevam smislene, repetitivne, programirane sekvence razmjene i interakcije izmedu fizicki razdvojenih mjesta koja dde drustveni akteri u gospodarskim, politickim i simbolickim strukturama drustva. Dominantne drustvene
prakse jesu one koje su ugradene u dominantne drustvene strukture. Pod
dominantnim strukturama razumijevam one aranzmane organizacija i
institucija cija unutrasnja logika igra stratesku ulogu u oblikovanju
drustvenih praksi i drustvene svijesti za drustvo u cjelini.
Apstrakcija koncepta prostora tokova moze se bolje razumjeti ako pojasnimo njegov sadrzaj. Prostor tokova, kao materijalni oblik podrske dominantnim procesima i funkcijama u informatickome drustvu, moze se
opisati (prije nego definirati) kombinacijom najmanje tri sloja materijalnih podrski koje zajedno Cine prostor tokova. Prvi sloj, prvu materijalnu podrsku prostoru tokova cine zapravo krugovi elektronickih
impulsa (mikroelektronika, telekomunikacije, racunalna obrada, sustavi emitiranja, i vrlo brzi prijevoz- takoder utemeljen na informatickim
tehnologijama). Oni zajedno oblikuju materijalnu osnovu procesa za koje
smo utvrdili da su od strateskog znacenja u mrezi drustva. To je doista
materijalna podrska simultanim praksama. Dakle, to je prostorni oblik
bas kao sto u organizaciji trgovackoga ili industrijskog drustva moze biti "grad" ili "podrucje". Prostorno rasclanjivanje dominantnih funkcija u
nasim se drustvima zbiva u mrezi interakcija koje omogucuju naprave informaticke tehnologije. U toj mrezi niti jedno mjesto ne postoji po sebi, jer
su mjesta odredena tokovima. Dakle, temeljna prostorna konfiguracija
jest mreza komunikacija: mjesta ne iscezavaju, no njihova logika i njihovo znacenje bivaju apsorbirani u mrezu. Tehnoloska infrastruktura koja
gradi mrezu definira novi prostor, slicno kao sto su u industrijskome gospodarstvu zeljeznice definirale "gospodarske regije" i "nacionalna tdista"; ili institucionalna pravila gradanstva (i njihove tehnoloski napredne
vojske) koja su osobita zbog granica, definirala su "gradove" u doba trgovackih pocetaka kapitalizma i demokracije. Ta tehnoloska infrastruktura sam je izraz mreze tokova ciju arhitekturu i sadrz~j u nasemu svijetu
odreduju vlasti.
Drugi sloj prostora tokova cine njegovi cvorovi i sredista. Prostor tokova nije lisen mjesta iako njegova strukturalna logika jest. Zasnovan je na elektronickoj mrezi, no ta mreza povezuje osobita mjesta s vrlo
438
PROSTOR TOKOVA
jasno odredenim drustvenim, kulturnim, fizickim i funkcionalnim znacajkama. Neka mjesta su izmjenjivaCi, komunikacijska sredista koja igraju
ulogu koordinacije za nesmetanu interakciju svih elemenata ukljucenih u
mrezu. Druga mjesta su cvorovi mreze gdje su smjestene strateski vazne
funkcije koje oko kljucnih funkcija mreze grade nizovi lokalno smjestenih
aktivnosti i organizacija. Smjestaj u cvoru povezuje to mjesto s cijelom
mrezom. I cvorovi i sredista hijerarhijski su organizirani prema svojoj relativnoj vaznosti u mrezi. Nota se hijerarhija moze promijeniti ovisno o
evoluciji aktivnosti koje se odvijaju u mrezi. Doista, u nekim slucajevima
odredena mjesta mogu biti iskljucena iz mreze, a njihova iskljucenost moze uzrokovati nagli pad te gospodarsko, drustveno i fizicko propadanje.
Znacajke cvorova ovise o tipu funkcija koje se obavljaju u danoj mrezi.
Neki primjeri mreza i njihovih odgovarajuCih cvorova pomoCi ce nam
da pojasnimo koncept. Tip mreze koji se najlakse moze predoCiti kao
predstavnik mreze tokova jest mreza koju Cine sustavi odluCivanja u
globalnome gospodarstvu, osobito oni vezani za financijski sustav. To se
odnosi na analizu globalnoga grada kao procesa, a ne mjesta, kako ga u
ovome poglavlju prikazujemo. Analiza "globalnoga grada" kao proizvodnog sjedista informatickoga, globalnoga gospodarstva pokazala je kriticnu ulogu ovih globalnih gradova u nasim drustvima i ovisnost lokalnih
drustava i gospodarstava o upravljackim funkcijama smjestenima u tim
gradovima. No osim glavnih globalnih gradova, druga kontinentalna, nacionalna i regionalna gospodarstva imaju svoje cvorove koji se spajaju u
globalnu mrezu. Svaki od tih cvorova zahtijeva prikladnu tehnolosku infrastrukturu, sustav pridruzenih tvrtki koje pruzaju usluge podrske, specijalizirano trziste radne snage i sustav usluga koje zahtijeva profesionalna radna snaga.
Kako sam gore pokazao, ono sto vrijedi za najvise menedzerske funkcije i financijska trzista, moze se primijeniti na proizvodnju visoke tehnologije (ina industrije koje proizvode visoku tehnologiju i na one koje se
njome koriste, sto je jos uvijek razvijena proizvodnja). Prostorna podjela
rada koja oznacava proizvodnju na osnovi visoke tehnologije pretvara
mjesta kvalificiranoga proizvodnog rada, tekuce vrpce i trzisno orijentirane tvornice - koje su na razliCitim mjestima u proizvodnome lancu,
unutar tvrtki povezane razlicitim operacijama - u svjetsku povezanost
medu inovacijskim sredinama; a drugi niz veza postoji unutar tvrtki, medu slicnim funkcijama proizvodnje smjestenima na posebnim mjestima
koja postaju proizvodni kompleksi. Upravljacki evorovi, proizvodna mjesta i komunikacijska sredista definirana su u mrezama i oblikuju se zajednickom logikom putem komunikacijske tehnologije i programirane,
fleksibilno integrirane proizvodnje utemeljene na elektronici.
439
USPON UMREZENOG DRUiTVA
Funkcije koje svaka mreza treha ispuniti odreduju znacajke mjesta

koja postaju njihovi privilegirani cvorovi. U nekim slucajevima, najmanje
vjerojatna mjesta postaju sredisnji cvorovi - jer je povijesna osohitost
zavrsila stvaranjem sredista mreze oko posehnoga mjesta. N a primjer, nije bilo vjerojatno dace Rochester u Minnesoti ili parisko predgrade Villejuif postati sredisnji i usko povezani cvorovi svjetske mreze naprednih
medicinskih postupaka lijecenja i zdravstvenih istrazivanja. No smjestaj
klinike Mayo u Rochesteru i jednoga od glavnih sredista za lijecenje karcinoma pri francuskoj zdravstvenoj upravi u Villejuifu, u oha slucaja iz
slucajnih, povijesnih razloga, ohlikovao je kompleks stvaranja znanja i
naprednih medicinskih postupaka oko ta dva neohicna mjesta. Od utemeljenja privlacili su istrazivace, lijecnike i pacijente sirom svijeta:
postali su sredista u svjetskoj medicinskoj mrezi.
Svaka mreza odreduje svoja mjesta prema funkciji i hijerarhiji svakoga
mjesta i znacajkama proizvoda ili usluge koji trehaju hiti ohradena u mrezi. Jedna od najmocnijih mreza u nasemu drustvu, proizvodnja i distrihucija narkotika (ukljucujuCi komponentu pranja novca), stvorila je osohitu
geografiju koja je redefinirala znacenje, strukturu i kulturu drustava, podrucja i gradova prikljucenih na mrezu. 74 Dakle, proizvodnja i trgovina kokainom, mjesta proizvodnje koke u Chapareu ili Alto Beniju u Boliviji ili
Alto Huallanga u Peruu povezana sus rafinerijama i sredistima menedzmenta u Kolumhiji koji su do 1995. godine hili podruznice sredista Medellin ili Cali; ta su potonja mjesta hila povezana s novcarskim sredistima poput Miamija, Paname, Kajmanskih otoka i Luxemhourga, te s prometnim
centrima kao sto su mreze prometa droge Tamaulipas ili Tijuana u Meksiku i, konacno, s glavnim distributivnim tockama u glavnim metropolskim
podrucjima Amerike i zapadne Europe. Niti jedno od tih mjesta ne hi moglo samostalno postojati u tim mrezama. Karteli Medellina i Calija i njihovi hliski americki i talijanski saveznici hez sirovina proizvedenih u Boliviji ili Peruu, hez kemikalija (preteca) koje osiguravaju svicarski i njemacki
lahoratoriji, hez poluzakonskih novcarskih mreza rajeva slohodnoga hankarstva i hez distrihucije koja poCinje u Miamiju, Los Angelesu, New Yorku, Amsterdamu ili La Coruiii, uhrzo hi ostali hez posla.
Stoga, dok analiza svjetskih gradova pruza najizravniju ilustraciju
orijentacije zasnovane na mjestu, kada je rijec o prostoru tokova u cvorovima i sredistima, ta logika nije ni u kojem slucaju ogranicena na tokove
kapitala. Glavni dominantni procesi u nasemu drustvu artikulirani su u
mreze koje povezuju razliCita mjesta i svakome od njih daju ulogu i tezi74 Arrieta i dr. (1991.); Laserna (1995.)
440
PROSTOR TOKOVA
nu u hijerarhiji pravljenja bogatstva, obrade informacija i stvaranja moCi koji neizostavno uvjetuju sudbinu svakoga mjesta.
Treci vazan sloj prostora tokova odnosi se na prostornu organizaciju dominantnih, menedzerskih elita (a ne klasa) koje obavljaju upravljacke funkcije oko kojih se oblikuje takav prostor. Teorija
prostora tokova poCinje od implicitne pretpostavke da su drustva asimetricno ogranizirana oko dominantnih interesa osobitih za svaku drustvenu strukturu. A pros tor tokova nije jedina pros to rna logika u nasim drustvima. Ona je, medutim, dominantna prostorna logika jer je to prostorna
logika dominantnih interesa/funkcija u nasemu drustvu. No takva dominacija nije cisto strukturalna. Nju provode, zapravo zacinju, odlucuju i
primjenjuju drustveni akteri. Dakle, tehnokratsko-financijsko-menedzerske elite koje zauzimaju vodeca mjesta u nasim drustvima imat ce takoder osobite prostorne zahtjeve ovisne o materijalnoj/prostornoj podrsci
njihovih interesa i praksi. Prostorna pojava informaticke elite cini drugu
temeljnu dimenziju prostora tokova. Kakva je ta prostorna pojava?
Temeljni oblik dominacije u nasemu drustvu zasniva se na organizacijskoj sposobnosti dominantne elite koja ide ruku uz ruku s njezinom
sposobnoscu dezorganizacije onih grupa u drustvu koje, dok Cine brojcanu veeinu, svoje interese vide djelomicno (ili nikako) izrazene samo unutar okvira ispunjavanja dominantnih interesa. Oblikovanje elite te segmentacija i dezorganizacija masa izgledaju kao blizanacki mehanizmi
drustvene dominacije u nasim drustvima. 75 Prostor igra temeljnu ulogu
u tome mehanizmu. Ukratko: elite su kozmopolitske, narod je lokalan.
Prostor mod i bogatstva projicira se sirom svijeta, dok su zivot i iskustvo
naroda ukorijenjeni u mjestimaa, u njihovoj kulturi i povijesti. Dakle, sto
je vise drustvena organizacija utemeljena na bespovijesnim tokovima,
nadmasujuCi logiku bilo kojega posebnog mjesta, to logika globalne mod
vise izbjegava drustveno-politicku kontrolu povijesno specificnih lokalnihlnacionalnih drustava.
S druge strane, ako zele sacuvati svoju drustvenu koheziju, razviti set
pravila i kulturnih kodova preko kojih se mogu medusobno razumjeti i
vladati drugima te tako ustanoviti "unutrasnje" i ''vanjske" granice svoje
kulturalne/politicke zajednice, elite ne zele i ne mogu same postati tokovi.
Sto je drustvo demokratskije po svojim institucijama, to se elite moraju
jasnije razlikovati od pucanstva, i na taj naCin izbjegavati pretjeranu penetraciju politickih predstavnika u unutrasnji svijet strateskog odluCivanja. Medutim, moja analiza ne dijeli hipotezu o toboznjem postojanju "eli75 Zukin (1992.)
441
te moCi" ala Wright Mills. Naprotiv, prava drustvena dominacija proizlazi iz Cinjenice da su kulturalni kodovi ugradeni u drustvenu strukturu na
takav nacin da posjedovanje tih kodova otvara pristup strukturi moci ada
elita ne treba kovati zavjeru kako bi zaprijeCila pristup svojim mrezama.
U prostoru tokova prostorna manifestacija takve logike dominacije
ima dva oblika. S jedne strane, elite stvaraju svoje vlastito drustvo, i Cine simbolicki izdvojene zajednice koje su usancene iza vrlo materijalne
granice cijena nekretnina. One svoju zajednicu definiraju kao prostorno
ogranicenu supkulturu medusobno umrezenih osoba. Postavljam hipotezu da se prostor tokova sastoji od osobnih mikromreza koje svoje interese projiciraju u funkcionalne makromreze kroz globalni set interakcija u
prostoru tokova. To je vrlo poznata pojava u financijskim mrezama: glavne strateske odluke donose se na poslovnim ruckovima u ekskluzivnim
restauracijama ili preko vikenda u kucama za odmor u prirodi za vrijeme partije golfa, kao u dobra stara vremena. No takve ce se odluke za
tren izvrsiti u procesima donosenja odluka preko telekomuniciranih racunala koja mogu pokrenuti svoje vlastite odluke kao reakciju na trzisne
trendove. Dakle, cvorovi prostora tokova ukljucuju rezidencijalne prostore i one orijentirane na dokolicu, a oni zajedno sa smjestajem glavne poslovnice i njihovih pridruzenih sluzbi naginju zbijanju dominantnih funkcija u pazljivo segregiranim prostorima odakle je lako zaCi u kozmopolitske komplekse umjetnosti, kulture i zabave. Segregacija se dogada kako smjestanjem na razliCitim mjestima, tako i sigurnosnom kontrolom
odredenih prostora otvorenih samo za elitu. S vrhunaca moci i njihovih
kulturnih sredista organiziraju se nizovi simbolickih drustveno-prostornih poredaka, tako da nize razine menedzmenta mogu odrazavati simbole moCi i prisvojiti te simbole konstruiranjem drugorazrednih prostornih
zajednica koje ce takoder teziti vlastitu odvajanju od ostatka drustva
preuzimajuCi hijerarhijske procese segregacije koji imaju jednake vrijednosti kao i drustveno-prostorna fragmentacija.
Drugi vazan trend kulturalnog razlikovanja elita u informatickom drustvu jest stvaranje zivotnoga stila i oblikovanje prostornih formi Ciji cilj jest
unificiranje simbolickog okolisa elite sirom svijeta, sto ukida povijesnu ulogu svakoga mjesta. Dakle, sirom svijeta postoji konstrukcija (relativno) odvojenoga prostora na spojnicama prostora tokova: internacionalni hoteli Cije su dekoracije, od uredenja soba do boja rucnika, slicne svuda u svijetuda bi se stvorio osjecaj bliskosti s unutrasnjim svijetom i da bi se poticalo
odvajanje iz svijeta koji ih okruzuje; VIP saloni u zracnim lukama, oblikovani tako da odrzavaju udaljenost prema drustvu na autocestama prostora tokova; pokretni, osobni on-line pristup telekomunikacijskim mrezama,
tako da putnik nikada nije izgubljen; i sustav putnih aranzmana, sekretar-
442
PROSTOR TOKOVA
skih usluga i uzajamnog ugoscivanja koji zajednistvo zatvorenoga kruga

korporativne elite odrzava obozavanjem istih obreda u svim zemljama. Nadalje, medu informatickom se elitom u sve vecoj mjeri javlja homogeni zivotni stil koji transcendira kulturalne granice svih drustava: redovita uporaba SPA instalacija (cak ina putu) i trcanje (jogging); obvezni obrok od lososa na zaru i zelene salate, gdje udon i sashimi (udon je slana japanska
tjestenina od psenicnog brasna, a sashimi je sirova riba- tradicionalno japansko jelo- op. preu.) Cine japanski funkcionalni ekvivalent; "blijedi chamoix"- boja zida kojom se zeli napraviti ugodna atmosfera unutrasnjeg
prostora; sveprisutno prijenosno (laptop) racunalo; kombinacija odijela i
sportske odjece; uniseks stil odijevanja i tako dalje. Sve to su simboli medunarodne kulture Ciji identitet nije povezan s bilo kojim posebnim drustvom nego s clanstvom u menedzerskim krugovima informatickoga gospodarstva sirom globalnoga kulturnog spektra.
Poziv na kulturalnu povezanost prostora tokova izmedu njegovih razliCitih cvorova odrazava se u tendenciji prema arhitektonskoj uniformnosti novih upravnih sredista u razliCitim drustvima. Paradoksalno,
pokusaj postmoderne arhitekture da razbije kalupe i obrasce arhitektonske discipline proizveo je pretjeranu postmodernu monumentalnost koja
tijekom 1980-ih postaje opce pravilo novih korporacijskih upravnih sredista od New Yorka do Kaoshiunga. Dakle, prostor tokova ukljucuje simbolicku povezanost homogene arhitekture na mjestima koja Cine cvorove
svake mreze po svijetu, tako da arhitektura bjezi od povijesti i kulture
svakoga drustva i postaje zarobljena u novome imaginarnom svijetu zemlje cuda neogranicenih mogucnosti, koji je u pozadini logike sto ju prenose multimediji: kultura elektronickog surfanja, kao da mozemo ponovno
izmisliti sve oblike na svakome mjestu- uz jedini uvjet uskakanja u kulturalnu neodredenost tokova moCi. Zatvaranje arhitekture u povijesnu
apstrakciju formalna je granica prostora tokova.
Arhitektura kraja povijesti

Nomada, sigo siendo un nomada.
Ricardo Bofill 76
Ako je prostor tokova uistinu dominantni prostorni oblik umrezenoga

drustva, arhitektura i dizajn vjerojatno ce sljedeCih godina redefinirati
76 Uvodna tvrdnja arhitektonske biografije Ricarda Bofilla, Espacio y Vida (Bofill1990.).
443
svoj oblik, funkciju, proces i vrijednost. Doista, tvrdim da je tijekom Cijele povijesti arhitektura bila "promaseno djelo" drustva, posredovani izraz
dubljih tendencija drustva, onih koje se nisu mogle otvoreno iskazivati,
ali su bile dovoljno jake da budu uklesane u kamenu, betonu, celiku,
staklu i vizualnoj percepciji ljudskih bica koja su u tim oblicima morala
boraviti, trgovati ili se moliti.
Kada Panofsky govori o gotickim katedralama, Tafuri o americkim neboderima, Venturi o iznenadujuce kicastomu americkom gradu, Lynch o
gradskim slikama, Harvey o postmodernizmu kao izrazu vremensko/prostornog zbijanja sto ga provodi kapitalizam, ti iskazi su medu najboljim ilustracijama intelektualne tradicije koja upotrebljava oblike
izgradenog okolisa kao jedan od najznacajnijih kodova iz kojih se oCitavaju osnovne strukture dominantnih drustvenih vrijednosti. 77 Dakako,
ne postoji jednostavna izravna interpretacija formalnoga izraza drustvenih vrijednosti. No kako su otkrila istrazivanja znanstvenika i analiticara, te pokazali radovi arhitekata, uvijekje postojalajaka, polusvjesna veza izmedu onoga sto drustvo (u svojoj razlicitosti) govori i onoga sto su arhitekti zeljeli reCi. 7s
Vise nije tako. Moja je hipoteza da nastanak prostora tokova pomucuje smisaoni odnos izmedu arhitekture i drustva. Kako se prostorno pojavljivanje dominantnih interesa zbiva sirom svijeta i kroz kulture, iskorjenjivanje iskustva, povijesti i specificne kulture kao pozadine znacenja vodi prema stvaranju ahistorijske, akulturalne arhitekture.
Neke tendencije "postmoderne arhitekture" koje su, na primjer, predstavljene radovima Philipa Johnsona ili Charlesa Moorea, pod izgovorom
razbijanja tiranije kodova, poput modernizma, pokusavaju presjeCi sve
veze s posebnim drustvenim sredinama. Tako je u svoje doba Cinio modernizam, no kao izraz povijesno ukorijenjene kulture koja je branila vjeru
u napredak, tehnologiju i racionalnost. Nasuprot tome, postmoderna arhitektura poziva se na nestanak svih sustava znacenja. Ona stvara mjesavinu elemenata koja od transhistorijske, stilisticke provokacije trazi
formalni sklad. Ironija postaje najomiljeniji oblik izrazavanja. No, postmodernizam uglavnom izrazava, na gotovo izravan naCin, novu dominantnu ideologiju: kraj povijesti i svrgnuce mjesta u prostoru tokova. 79 Jer,
samo ako smo na kraju povijesti, mozemo mijesati sve sto smo dosad zna77 Panofsky (1957.); Tafuri (1971.); Venturi i dr. (1977.); Lynch (1960.); Harvey (1990.)
78 Vidi Burien (1972.)
79 Moje je razumijevanje postmodemizma i postmodeme arhitektura vrlo blisko analizi
Davida Harveya. None preuzimam odgovomost za upotrebu njegova rada kao podrsku
mojem stanovistu.
444
PROSTOR TOKOVA
Stika 6.6. Centar Kaoshiunga (fotografija: profesor Hsia Chu-Joe)
li (vidi sliku 6.6. Centar Kaoshiunga). Kako vise ne pripadamo niti jednom mjestu ni kulturi, ekstremna verzija postmodernizma namece svoju
kodificiranu logiku razbijanja kodova svuda gdje se nesto gradi. Oslobodenje od kulturalnih kodova zapravo skriva bijeg od povijesno utemeljenih drustava. U tome bi se smislu postmodernizam mogao smatrati arhitekturom prostora tokova. 80
Sto drustva vise pokusavaju obraniti svoj identitet s onu stranu globalne logike nekontrolirane moci tokova, to vise trebaju arhitekturu koja ce izrazavati njihovu stvarnost, bez imitiranja ljepote iz transhistorijskoga prostornog repertoara. No, u isto vrijeme, pretjerano oznacena arhitektura, koja pokusava dati vrlo izravnu poruku ili izravno izraziti kodove dane kulture, ima previse primitivan oblik da bi mogla prodrijeti u
nasu zasicenu vizualnu mastu. Znacenje njezinih poruka zagubit ce se u
kulturi "surfanja" koja karakterizira nase simbolicko ponasanje. Zato je,
paradoksalno, arhitektura koja izgleda najvise nabijena znacenjima, u
80 Za uravnotezenu, inteligentnu raspravu o drustvenom zna<::enju postmoderne arhitekture, v1di Kolb (1990.); za siru raspravu o mterakciji izmedu procesa globalizacije/informacioanhzacije i arhitekture, v1di: Saunders (ur.) (1996.).
445
USPON UMRE~NOG DRUtlTVA
5/ika 6.7. Ulaz u zracnu luku Barcelone

lzvor: originalni crtez Ricarda Bofilla; prenosimo gas ljubaznim dopustenjem autora.
drustvima koje oblikuje logika prostora tokova, ono sto nazivam "arhitekturom golotinje". To je arhitektura Ciji su oblici tako neutralni, tako cisti,
tako prozirni da nemaju namjeru bilo sto izreCi. A ne govoreCi nista, oni
sukobljavaju iskustvo s usamljenoscu prostora tokova. Njihova poruka je
tisina.
Radi bolje komunikacije koristit cu se dvama primjerima iz spanjolske
arhitekture, arhitektonske sredine koja se danas naveliko smatra naprednim dizajnom. Oba se ticu, i to ne slucajno, dizajna glavnih komunikacijskih sredista, gdje se prostor tokova kratkotrajno materijalizira.
Spanjolske svecanosti 1992. godine bile su prilika za gradnju glavnih
funkcionalnih zgrada koje su oblikovali neki od najboljih arhitekata. Tako nova zracna luka Barcelone jednostavno kombinira lijepi mramorni
pod, fasadu od tamnog stakla i oplatu od prozirnog stakla koja dijeli golem otvoreni prostor (vidi sliku 6.7.). Nema prikrivanja straha i napetosti koju ljudi osjecaju u zrakoplovnim lukama. Nema tepiha, niti ugodnih
prostora ni neizravnog osvjetljenja. U sredini hladne ljepote te zracne luke putnici se moraju suoCiti sa svojom strasnom istinom: oni su sami, u
sredini prostora tokova, mogu izgubiti vezu, te su zadrzani u praznini
prijelaza. Oni su, doslovno, u rukama Iberia Airlinesa. I nemaju izlaza.
Uzmimo drugi primjer: novu madridsku AVE stanicu (superbrze zeljeznice) koju je oblikovao Rafael Moneo. To je jednostavno stara stanica,
446
PROSTOR TOKOVA
sjajno obnovljena i pretvorena u natkriveni park palmi prepun ptica koje pjevaju i lete u zatvorenom prostoru stanice. U obliznjoj strukturi, dodanoj na taj prekrasni, monumentalni prostor, postoji stvarna stanica superbrze zeljeznice. Dakle, ljudi idu na laznu stanicu, razgledaju je, hodaju kroz njezine razlicite razine i putove, kao da su u parku ili u muzeju.
Poruka da smo u parku, a ne na stanici, previse je oCigledna; na staroj
stanici raste drvece, ptice svijaju gnijezda i stvaraju metamorfozu. Dakle, superbrzi vlakovi u tome prostoru postaju neobicnost. I to je zapravo
pitanje koje postavlja svatko u svijetu: sto ovdje radi superbrzi vlak- saroo putuje izmedu Madrida i Seville i nije uopce povezan s europskom
mrezom superbrze zeljeznice, a stajao je 4 milijarde US dolara? Razbijeno zrcalo jednoga segmenta prostora tokova biva izlozeno, a upotrebna
vrijednost stanice vracena je kroz jednostavan, elegantni dizajn koji ne
govori mnogo, ali sve Cini oCiglednim.
Neki istaknuti arhitekti, poput Rema Koolhasa, dizajnera Lille Grand
Palais Convention Centera, teoretiziraju o potrebi prilagodbe arhitekture procesu delokalizacije i vaznosti komunikacijskih cvorova u ljudskome
iskustvu: Koolhas svoj projekt zapravo vidi kao izraz "prostora tokova".
Ili, drugi primjer rastuce samosvijesti arhitekata o strukturalnoj transformaciji prostora, dizajn ureda tvrtke D. E. Shaw & Company koji je u
newyorskoj 45. zapadnoj ulici napravio Steven Holl, a nagradio ga je
americki Institut arhitekata,
nudi - prema rijeCima Herberta Muschampa- poetsku interpretaciju ... prostora tokova ... dizajn g. Holla uvodi Shawove urede kao
novinu u prostoru, slicnu informatickoj tehnologiji koja mu je platila da ih napravi. Kada udemo kroz vrata D. E. Shawa [vidi sliku
6.8.] znamo da nismo na Manhattanu 1960-ih iii u kolonijalnoj Novoj Engleskoj. Zapravo smo veCi dio sadasnjeg New Yorka ostavili
duboko ispod zemlje. Dok stojimo u Hollovu atriju, glava nam je u
oblacima a stopala cvrsto usadena na tvrdo tlo. 81
Doduse, mozda Bofilla, Monea pa cak i Holla tjeramo u diskurs koji nije
njihov. 82 No jednostavna Cinjenica da njihova arhitektura omogucava me81 Muschamp (1992.)
82 Za Bofillovu interpretaciju barcelonske zracne luke (Ciji je formalni prethodnik, vjerujem, dizajn pariskog Marche St Honore), vidi njegovu knjigu (Bofill 1990.). Medutim, u
dugom osobnom razgovoru, nakon sto je procitao rukopis moje analize, nije se suprotstavio mojoj interpretaciji projekta "arhitekture golotinje" iako ju je radije smatrao inovativnim pokusajem povezivanja high-tech i klasicnog dizajna. Obojica smo se slozili
da ce se novi arhitektonski spomenici nase epohe vjerojatno izgraditi kao "razmjenjivaCi koPlunikacije" (zracne luke, zeljeznicke stanice, intermodalna podrucja transfera,
telekomunikacijske infrastrukture, luke i kompjutorizirana trgovacka sredista).
447
Stika 6.8. Cekaonica u D. E. Shaw & Company: nema fikusa, niti sklopivih sofa, niti
korporacijskih umjetnickih slika na zidovima
lzvor: Muschamp (1992.)
ni, ili Herbertu Muschampu, povezivanje oblika sa simbolima, s funkcijama, drustvenim situacijama, znaei da je njihova stroga, suzdrzana arhitektura (formalno vrlo razlieitih stilova) zapravo puna znacenja. Doista,
arhitektura i dizajn opiruCi se ili interpretirajuCi svojim oblikom apstraktnu materijalnost dominantnog prostora tokova, mogli bi, koristeCi se
dvama glavnim naeinima, postati vazna sredstva kulturnih inovacija i
intelektualne autonomije u informatickom drustvu. Ili ce nova arhitektura izgraditi palace novih gazda i tako izloziti njihovu izopacenost koja je
sakrivena iza apstrakcije prostora tokova; ili ce se ukorijeniti u mjesta,
pa tako u kulturu i ljude. 83 U oba slucaja u razlieitim oblicima arhitektura i dizajn kopaju rovove otpora radi ocuvanja znacenja u stvaranju znanja. Ili, sto je isto, radi obnove pomirenja izmedu kulture i tehnologije.
83 Za korisnu raspravu toga pitanja, vidi: Lillyman i dr. (ur.) (1994.).
448
PROSTOR TOKOVA
Prostor tokova i prostor mjesta

Prostor tokova ne prozima cijeli raspon ljudskoga iskustva u umrezenu
drustvu. Doista, prevladavajuca veCina ljudi, kako u razvijenim, tako i u
tradicionalnim drustvima, zivi na mjestima i svoj prostor dozivljava kao
zasnovan na mjestu. Mjesto je prostor ciji su oblik, funkcija i znacenje u njemu sadr:lani, unutar granica fizickoga kontigviteta.
Da ilustriram svoju tvrdnju: Pariski quartier Belleville je mjesto.
Belleville je za mene, 1962. godine, kao i za brojne doseljenike tijekom
njegove povijesti, bio tocka ulaza u Pariz. Kao 20-godisnjem politickom
azilantu koji, osim svojih revolucionarnih ideja, nije imao mnogo izgubiti,
smjestaj mi je ponudio spanjolski gradevinski radnik, voda anarhisticke
zajednice, koji me je uveo u tradiciju mjesta. Devet godina poslije, kao sociolog, jos uvijek sam hodao po Bellevilleu, radio s radnickim useljenickim
komitetima i proucavao drustvene pokrete protiv urbane obnove: borbe
koju sam nazvao "La Cite du Peuple", o cemu sam pisao u svojoj prvoj knjizi.84 Trideset godina nakon nasega prvog susreta, promijenili smo se i ja i
Belleville. No, Belleville je jos uvijek mjesto, a bojim se da ja vise nalikujem toku. Novi useljenici (Azijati, Jugoslaveni) pridruzili su se odavno uspostavljenoj struji tuniskih Zidova, magrebskih Muslimana i juznih Europljana. Oni su nasljednici medugradskih azilanata koje je hausmanovski dizajn burzujskog Pariza u devetnaestom stoljecu gurnuo u Belleville.
Sam Belleville pretrpio je nekoliko valova urbane obnove, koji su se pojacali 1970-ih.85 Njegov tradicionalni fizicki krajolik siromasnog, ali skladnoga povijesnog faubourga pomijesan je s plasticnim postmodernizmom,
jeftinim modernizmom i urednim vrtovima na vrhu pomalo rusevnih kuca. A svejedno, 1995. godine, Belleville se moze iznutra i izvana jasno identificirati. Etnicke zajednice koje cesto degeneriraju u medusobno neprijateljstvo, u Bellevilleu miroljubivo koegzistiraju, iako se drze svoje ledine i
sigurno nisu bez napetosti. Nova kucanstva srednje klase, opcenito mladi,
doselila su u kvart zbog njegove vitalnosti i snazno pridonose njegovu prezivljavanju dok sami kontoliraju utjecaje dzentrifikacije. Kulture i povijesti u stvarnome pluralnom urbanitetu medusobno opce u prostoru, dajuci
mu znacenje i povezujuci ga s "gradom kolektivnoga pamcenja" a la Christine Boyer. 86 Obrazac krajolika guta i probavlja odredene fizicke promjene, integrirajuCi ih u mjesovitu upotrebu i aktivan ulicni zivot. No Belle84 Castells (1972.: 496ft)
85 Za suvremenu drustvenu i prostomu, ilustriranu povijest Bellevillea, vidi sjajnu knjigu:
Morier (ur.) (1994.); o urbanoj obnovi Pariza sedamdesetih, vidi: Godard i dr. (1973.).
86 Boyer (1994.)
449
Stika 6. 9. Urbano mJesto Rambla de les Flors, Barcelona, 1996.

Fotograflja. Olga Torres
ville nikako nije idealizirana inaCica izgubljene zajednice koja vjerojatno

nikada nije ni postojala, kako je Oscar Lewis pokazao svojim ponovnim
posjetom Tepoztlanu. Mjesta nisu nuzno zajednice, iako mogu pridonijeti
izgradnji zajednice. No zivot njegovih stanovnika oznacen je njegovim karakteristikama pa su ona zato dobra ili losa mjesta, ovisno o vrijednosnome sudu o tome sto znaCi dobar zivot. Stanovnici Bellevillea, koji se medusobno ne vole, a njih, svakako, ne voli policija, kroz povijest su stvorili znacajno mjesto interakcije, s razlicitim upotrebama i sirokim rasponom funkcija i izraza. Oni aktivno saobracaju sa svojom svakodnevnom fizickom
sredinom. Izmedu kuce i svijeta postoji mjesto koje zovu Belleville.
Nisu sva mjesta drustveno interaktivna i prostorno bogata. To je upravo zato sto ih njihove fizicke/simbolicke kvalitete Cine drukCijima od
ostalih mjesta. Tako Allan Jacobs, u svojoj sjajnoj knjizi o "velikim ulicama,"87 istrazuje razliku u urbanoj kvaliteti izmedu Barcelone i lrvina
(predstavnika suburbane juzne Kalifornije) na osnovi broja i ucestalosti
presijecanja u ulicnome obrascu: njegova otkrica idu mnogo dalje nego
87 Jacobs (1994.)
450
PROSTOR TOKOVA
---
1 milja
0
0
0
2000
1000
500
3000
1000
4000
5280 stopa
1609 metara
Slika 6.1 0. Barcelona: Paseo de Gracia

lzvor: Jacobs (1993.)
sto bi informirani urbanist mogao zamisliti (vidi slike 6.10. i 6.11.). Paje
taka Irvine mjesto, iako vrlo posebno, gdje se prostor iskustva suzava
unutra, prema kuCi, kako tokovi zauzimaju sve vise vremena i prostora.
Odnosom izmedu prostora tokova i prostora mjesta, izmedu istodobne
globalizacije i lokalizacije nije unaprijed odreden njihov ishod. Na prim-
451
1 milja
0
0
2000
.1000
500
3000
4000
1000
5280 stopa
1609 metara
Stika 6.11. Irvine, Kalifornija: poslovni kompleks
lzvor: jacobs (1993.)
jer, da bi uhvatio korak sa svojom ulogom "globalnoga grada", Tokio je

prosao kroz znacajan proces urbane obnove tijekom 1980-ih; taj je proces
u potpunosti dokumentirao Machimura. Gradska vlast, senzibilna za duboko ukorijenjeni japanski strah o gubitku identiteta, na svoju je poslovno orijentiranu politiku obnove dodala politiku kojaje gradila imidz iska452
PROSTOR TOKOVA
zivanjem vrijednosti starog Edoa, Tokija prije Meiji epohe. Povijesni muzej (Edo- Tokyo Hakubutsakan) otvoren je 1993. godine, tis kana je brosura za javnost, a izlozbe se odrzavaju redovito. Kako pise Machimura:
Iako ovi stavovi izgleda idu u potpuno razliCitim pravcima, oba traze redefiniranje pozapadnjacenog imidza grada na vise domaCi naCin. Sada 'japanizacija' pozapadnjacenih gradova pruza vazan kontekst za raspravu o 'globalnomu gradu' Tokiju nakon modernizma. 88
Gradani Tokija nisu se zalili samo na gubitak povijesne biti, nego na
smanjenje prostora svojega svakodnevnog zivota koje se dogodilo u srazu
s instrumentaliziranom logikom globalnoga grada. Projekt koji je simbolizirao tu logiku hila je proslava sajma Svjetskoga grada 1997. godine,
dobra prilika za izgradnju drugoga vaznog poslovnog kompleksa na vracenom zemljistu u tokijskoj luci. Velike gradevinske tvrtke sa zadovoljstvom su ispunile obvezu i 1995. godine obavljen je veCi dio posla.
Na gradskim izborima 1995. godine nezavisni kandidat Aoshima, televizijski komicar bez podrske politickih stranaka iii financijskih krugova,
neocekivano je poveo kampanju s programom u kojemu je hila samo jedna tema: otkazivanje sajma Svjetskoga grada. Pobijedio je na izborima s
velikom razlikom i postao gradonacelnik Tokyja. Nekoliko tjedana poslije odrzao je svoje obecanje i otkazao sajam, uz nevjericu korporacijske elite. Mjesna logika civilnoga drustva sustizala je i proturjecila svjetskoj logici medunarodnog biznisa.
Dakle, Ijudi jos uvijek zive u mjestima. No kako su funkcije i moCi u
nasim drustvima organizirane u prostoru tokova, strukturalna dominacija njihove logike znacajno mijenja znacenje i dinamiku mjesta. Iskustvo
se odnosi prema mjestima, postaje apstrahirano od moCi, a smisao sve vise odvojen od znanja. On slijedi strukturalnu shizofreniju izmedu dvije
prostorne logike koje prijete razbijanju komunikacijskih kanala u drustvima. Vladajuca tendencija ide prema horizontu umrezenoga, bespovijesnog prostora tokova, nastojeCi nametnuti svoju logiku naspram rastrkanih, segmentiranih mjesta, sve vise medusobno nepovezanih i sve manje sposobnih za diobu zajednickih kulturalnih kodova. Osim ako se izmedu ta dva oblika prostora namjerno ne izgrade kulturalni i fizicki mostovi, mozda idemo ususret zivotu u paralelnim svjetovima cija se vremena ne mogu susresti - jer su zakrivljena u razliCitim dimenzijama drustvenog hyperprostora.
88 Machimura (1995.:16). 0 drustvenim i politickim snagama koje su u pozadini obnove

Tokija, vidi knjigu: Machimura (1994.).
453
7
RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME
Uvod
Mi smo utjelovljeno vrijeme, a takva su i nasa drustva, nacinjena od povijesti. No jednostavnost te tvrdnje skriva slozenost pojma vremena, jedne od najkontroverznijih kategorija u prirodnim i drustvenim znanostima, Cije sredisnje znacenje naglasavaju sadasnje rasprave u drustvenoj
teoriji.l Doista, transformacija vremena, pod paradigmom informaticke
tehnologije, koju su oblikovale drustvene prakse, jedan je od temelja novoga drustva u koje smo usli, neraskidivo povezan s pojavom prostora tokova. Osim toga, prema poucnom eseju Barbare Adam o vremenu i drustvenoj teoriji, nedavna istrazivanja u fizici i biologiji se, izgleda, podudaraju s drustvenim znanostima, prihvacajuci kontekstualno shvacanje
ljudskoga vremena. 2 Sve vrijeme, i u prirodi i u drustvu, cini se specificnim u danome kontekstu: vrijeme je lokalno. UsredotocujuCi se na novonastajucu drustvenu strukturu, tvrdim, u tradiciji Harolda Innisa, da je
"moderan urn onaj koji negira vrijeme"3 i da je taj novi "vremenski rezim"
povezan s razvojem komunikacijskih tehnologija. Dakle, da bi se procije1
Analiza vremena igra sredisnju ulogu u djelu Anthonyja Giddensa, vodeceg socioloskog
teoreticara nase intelektualne generacije. Vidi, osobito, Giddens (1981., 1984.). Izuzetno
zanimljiva rasprava o odnosu vremena, prostora i drustva radje Lasha i Urryja (1994.);
vidi i Younga (1988.). Tradicionalniji, empirijski pristup drustvenoj analizi vremena, vidi u: Kirsch i dr. (ur.) (1988.). Recentne rasprave vidi u: Friedland i Boden (ur.) (1994.).
Naravno, za sociologe, klasicni izvor o drustvenome vremenu i nadalje su radovi Durkheima (1912.) te Sorokina i Mertona (1937.). Vidi, takoder, pionirski rad Innisa (1950.,
1951., 1952.) o rezimima vremena i prostora koji definiraju povijesna razdoblja.
2 Adam (1990.: 82, 87-90)
3 Innis (1951.: 89ffl; vidi takoder: Innis (1950.).
454
nila transformacija ljudskoga vremena u novome drustveno-tehnickom

kontekstu, moglo hi hiti korisno ukratko prikazati povijest promjenljivog
odnosa izmedu vremena i drustva.
Vrijeme, povijest i drustvo

U svojoj klasicnoj knjizi Whitrow je pokazao kako se vrijeme mijenjalo
kroz povijest: od odredivanja ljudske sudhine po hahilonskim horoskopima, do newtonovske revolucije apsolutnog vremena kao organizirajucega
nacela prirode. 4 I Nigel Thrift nas je podsjetio na Cinjenicu da je vrijeme u
srednjovjekovnim drustvima bilo rastezljiva ideja, gdje su neki vazniji dogadaji (vjerske svecanosti, trgovacki sajmovi, dolazak godisnjih doha) hili
oznaCitelji vremena oko kojih je tekao veci dio svakodnevnog zivota, hez
tocnog odredivanja vremena. 5 Za ilustraciju sirokih kontekstualnih varijacija takve naoko jednostavne zivotne Cinjenice, prisjetimo se, u nekoliko
odlomaka, shvacanja vremena u ruskoj kulturi u dva odlucna povijesna
razdoblja: u reformi Petra Velikoga i usponu i padu Sovjetskog Saveza. 6
Ruska narodna kultura vrijeme je tradicionalno smatrala vjecnimhez pocetka i kraja. Andrej Platonov je, pisuci 1920-ih godina, naglasavao
to duhoko ukorijenjeno shvacanje Rusije kao hezvremenog drustva. No,
ipakje Rusija povremeno hila uzdrmana etatistickim pokusajima modernizacije s namjerom organizacije zivota oko vremena. Prvi namjerni pokusaj uvodenja vremena u ruski zivot hio je onaj Petra Velikoga. Nakon
povratka s dugoga puta po inozemstvu, gdje je upoznao ohicaje razvijenijih zemalja, odluCio je Rusiju dovesti do, doslovce, novoga pocetka prelaskom na zapadnoeuropski (julijanski) kalendar, ito s pocetkom nove godine u sijecnju umjesto u rujnu, kakoje bilo do tada. Takoje 19. i 20. prosinca 1699. izdao dva dekreta prema kojima ce osamnaesto stoljece u Rusiji
zapoceti nekoliko dana poslije. Propisao je detaljne naputke o proslavi
4
5
6
Whitrow (1988.) Dobar primjer kultumo/povijesnih varijacija vremena i njegova mjerenja, vidi u fascinantnoj knjizi: Zerubavela (1985.).
Thrift (1990.)
Visestruki izvor ove analize evolucije vremena u ruskoj kulturi niz je neobjavljenih radova i rasprava na Konferenciji o vremenu i novcu u ruskoj kulturi, oddanoj na Berkeleyju 17. ozujka 1995., u organizaciji Centra za slavisticke i istocno-europske studije Kalifomijskog sveucilista u Berkeleyju i Stanfordskog sveucilisnog centra za ruske
i istocno-europske studije (osobne biljeske i sazetak Emme G. Kiselyove). Od razlicitih
znacajnih doprinosa toj konferenciji, koristio sam: Zhivovljev (1995.). Jos, za vremenske implikacije reformi Petra Velikoga, vidi: Waliszewski (1990.); Kara-Murza i Polyakov (1994.); Anisimov (1993.).
455
Nove godine, ukljucujuci usvajanje bozicnoga drvca i dodavanje novoga

blagdana, sto je trebalo zavesti tradicionaliste. Dok su se neki divili carevoj moCi promjene Sunceve putanje, mnogi su hili zabrinuti zbog vrijedanja Boga: nije li 1. rujna 5508. g. pr. n. e. bio dan Stvaranja? I zar nije trebalo tako biti jer se drski Cin Stvaranja trebao dogoditi za toploga vremena, pojave koja je vrlo nevjerojatna za ruski sijecanj? Petar Veliki osobno
se, na svoj uobicajeni pedagoski nacin, svadao sa svojim kriticarima, i poducavao ih o geografiji globalnoga vremena. Njegova tvrdoglavost hila je
ukorijenjena u njegovoj reformistickoj motivaciji povezivanja Rusije s
Europom i naglasavanja vremenski mjerenih obveza ljudi prema drzavi.
Iako su se ti dekreti usredotocili iskljucivo na promjene kalendara, reforme Petra Velikog u sirem su smislu uvele razlikovanje izmedu vremena
religioznih obveza i sekularnog vremena koje je trebalo posvetiti drzavi.
Petar Veliki uveo je visestoljetnu tradiciju povezivanja sluzenja zemlji,
podloznosti drzavi i vremenskog rasporedivanja zivota tako sto je ljudima mjerio i oporezivao vrijeme i davao im osobni primjer intenzivnoga i
vremenski organiziranog rada.
N a pocetku postojanja Sovjetskoga Saveza, Lenjin je s Henryjem Fordom dijelio postovanje za taylorizam i "znanstvenu organizaciju rada" temeljenu na mjerenju radnog vremena prema najmanjemu pokretu na tekucoj vrpci. No sazimanje vremena u komunizmu pojavilo se s odlucnim
ideoloskim zaokretom. 7 Dokje pod fordizmom ubrzanje rada bilo povezano
s novcem i povecanjem place, pod staljinizmom ne samo sto je novae, prerna ruskoj tradiciji, bio zlo, nego se vrijeme trebalo ubrzati ideoloskom motivacijom. Dakle, stahanovstina je znacila vise rada po jedinici vremena u
sluzbi drzave, a petogodisnji planovi provodili su se u cetiri godine - kao
dokaz sposobnosti novoga drustva u revolucioniranju vremena. U svibnju
1929., na Petom kongresu Saveza sovjeta, kojije oznacavao Staljinov trijumf, pokusalo se postiCi jos ekstremnije ubrzanje vremena: neprekinuti
(nepreryvka) radni tjedan. Iako je eksplicitni cilj reforme bilo povecanje
proizvodnje, unistiti tjedni ritam vjerskoga crkvenog obicaja hila je jos veca motivacija, u tradiciji Francuske revolucije. U studenom 1931. uvedenje
dan odmora svakih sest dana, ali je jos uvijek porican tradicionalni sedmodnevni ciklus. Nakon protesta obitelji koje su bile razdvojene razlikama
u rasporedu svojih clanova, 1940. godine vracen je sedmodnevni tjedan,
osobito nakon sto se shvatilo da su gradovi zivjeli u sestodnevnom obrascu, a veci dio sela jos uvijek je postovao tradicionalni tjedan, te je to dovo7
0 analizi vremena u Sovjetskom Savezu vidi u: Hanson (1991.); Castillo (1994.).; o razvoju povezanom s "neprekinutim radnim tjednom" pod Staljinom, vidi: Zerubavel (1985.:
35-43).
456
dilo do opasnoga kulturnog raskola izmedu seljaka i industrijskih radnika.

Doista, prisilna kolektivizacija poljoprivrede ciljala je na ukidanje komunalnoga shvacanja usporenoga vremenskog ritma, ukorijenjenog u prirodi,
obitelji, i povijesti. Drustveni i kulturni otpor takvu grubom nametanju bio
je siroko rasprostranjen i pokazivao je dubinu vremenskog odredenja drustvenoga zivota. No, dok se vrijeme na radnome mjestu sazimalo, vremenski horizont komunizma bio je uvijek rastegnut i do odredene mjere vjecan,
sto je izrazeno u Lenjinovoj utjelovljenoj besmrtnosti i Staljinovu pokusaju da od sebe,jos za zivota, napravi idola. Prema tome, propast komunizma
1990-ih je Ruse, a osobito nove profesionalne klase, prebacila s dugorocnoga horizonta povijesnog vremena na kratkorocno unovceno vrijeme karakteristicno za kapitalizam i tako okoncala staro, drzavno podvajanje vremena i prostora. Na taj nacin Rusija se prikljucila Zapadu u trenutku kadaje
razvijeni kapitalizam revolucionirao svoj vlastiti vremenski okvir.
U suvremenim drustvima u velikoj mjeri prevladava poimanje vremena sata, mehanicko/kategorijalnog otkrica koje E. P. Thompson, 8 izmedu
ostalog, smatra odlucnim za stvaranje industrijskoga kapitalizma. Modernost se u materijalnome smislu moze pojmiti kao vladavina vremena
sata nad prostorom i drustvom, sto je tema koju su razvili Giddens, Lash
i Urry i Harvey. Vrijeme kao ponavljanje dnevne rutine, kako predlaze
Giddens, 9 ili kao ''vjestina ovladavanja prirodom, te sve vrste pojava,
praksi i mjesta, postaju podlozne razgradujucem, centralizirajucem i univerzalizirajucem toku vremena", prema rijeCima Lasha i Urryja, 10 u sredistu je industrijskoga kapitalizma i etatizma. Industrijski masinizam je
na pokretne trake fordistickih i lenjinistickih tvornica gotovo u isto doba
donio kronometar.n Putovanja na velike udaljenosti na Zapadu pocela su
se organizirati krajem devetnaestog stoljeca oko grinickog vremena, sto
je bilo ostvarenje hegemonije britanskog imperija. A pola stoljeca poslije,
stvaranje Sovjetskog Saveza oznaceno je organizacijom golema teritorija
oko moskovskog vremena, s vremenskim zonama koje su odredene proizvoljno, kako je odgovaralo Cinovnicima, nesrazmjerno zemljopisnoj udaljenosti. Znakovito je da je prvi cin prkosa baltickih republika za vrijeme
Gorbacovljeve perestrojke bilo glasovanje za prihvacanje finske vremenske zone kao sluzbenog vremena na svojim teritorijima.
To linearno, nepovratno, mjerljivo, predvidivo vrijeme unisteno je u
umrezenom drustvu, u pokretu izvanrednoga povijesnog znacenja. No mi
8
9
10
11
Thompson (1967.)
Giddens (1984.)
Lash i Urry (1994.: 229)
Castillo (1994.)
457
ne svjedoCimo samo relativizaciji vremena prema drustvenim kontekstima ili alternativno, povratku na reverzibilnost vremena, kao da bi se
stvarnost mogla u potpunosti zahvatiti ciklickim mitovima. Transformacija je dublja: to je mijesanje vremena da bi se stvorio vjecni svemir, koji
nije samosireCi, nego samoodrzavajuCi, nije kruzni nego slucajan, ne vraca se nego provaljuje: bezvremeno vrijeme koje upotrebljava tehnologiju
da bi izbjeglo kontekst svojega postojanja i selektivno prihvatilo bilo koju vrijednost koju je svaki kontekst mogao ponuditi sveprisutnome. Tvrdim da se to sada ne dogada samo zato sto kapitalizam tezi oslobodenju
od svih ogranicenja, jer je to cijelo vrijeme hila njegova tendencija, koju
nije bio u stanju u potpunosti ostvariti. 12 Nije dovoljno pozivati se na kulturne i drustvene otpore vremenu sata, jer oni karakteriziraju povijest
posljednjeg stoljeca ada nisu stvarno preokrenuli njegovu vladavinu, nego su zapravo, ukljuCivanjem zivotnoga rasporeda prema vremenu sata u
drustveni ugovor, nastavljali njegovu logikuY Nove informaticke tehnologije odlucno potpomazu oslobodenje kapitala od vremena i bijeg kulture od sata, sto je ugradeno u strukturu umrezenoga drustva.
Rekavsi to, nastavit cu s odredivanjem njihova znacenja, tako dana
kraju ovoga poglavlja socioloska analiza moze zamijeniti metaforicke
sudove. Da bih to ucinio bez dosadna ponavljanja, pozvat cu se na empirijska promatranja transformacija razlicitih podrucja drustvene
strukture koja su iznesena u drugim poglavljima ove knjige, uz ilustracije ili analize koje ce, kada bude potrebno, nadopuniti nase razumijevanje. Dakle, redom cu istraziti uCinke transformacija vremena koje
se zbivaju u gospodarskom, politickom, kulturnom i drustvenom podrucju i zavrsiti pokusajem reintegriranja vremena i prostora u njihovu
novom, kontradiktornom odnosu. U tome istrazivanju tekuCih promjena vremena u vrlo razliCitim drustvenim sferama, moje ce tvrdnje biti
donekle shematicne, jer je fizicki nemoguce na nekoliko stranica u potpunosti razviti analizu slozenih i razliCitih podrucja poput svjetskih financija, radnoga vremena, zivotnog ciklusa, smrti, ratovanja i medija.
Medutim, baveCi se s toliko mnogo razlicitih stvari, pokusat cu izluciti,
s onu stranu takve razliCitosti, zajednicku logiku nove temporalnosti
koja se pojavljuje u sirokom spektru ljudskih aktivnosti. Dakle, smisao
ovoga poglavlja nije davanje sazetog prikaza transformacije drustvenog
zivota u svim njegovim dimenzijama nego, prije, prikazivanje konzistencije obrazaca pojavljivanja novoga koncepta temporalnosti, koji nazivam bezvremeno vrijeme.
12 Kao sto pokazuje Harvey (1990.).
13 Hinrichs i dr. (ur.) (1991.); vidi i: Rifkin (1987.).
458
Trebamo dodatijos nekoliko rijeci opreza. Transformacija vremena koju promatramo u ovome poglavlju ne odnosi se na sve procese, drustvena
grupiranja i teritorije nasih drustava, iako utjece na citav planet. Ono sto
nazivam bezvremenim vremenom samo je nastajuCi, dominantni oblik
drustvenoga vremena u umrezenom drustvu, jer prostor tokova ne porice postojanje mjesta. Moja je tvrdnja upravo sljedeca: drustvena dominacija zbiva se putem selektivnog ukljuCivanja i iskljucivanja funkcija i !judi u razliCitim drustvenim i prostornim okvirima. Na tu cu se temu vratiti na kraju poglavlja, nakon sto istrazim profil vremena u njegovu novom, dominantnom obliku.
Vrijeme kao izvor vrijednosti: globalni casino

David Harvey sadasnje transformacije u kapitalizmu primjereno prikazuje formulom "sazimanje vremena-prostora". 14 Ta logika nigdje nije toliko ocigledna koliko u protoku kapitala na globalnoj razini. Kao sto smo
rekli u 2. poglavlju, tijekom 1980-ih godina konvergencija globalne deregulacije financija i dostupnost novih informatickih tehnologija i novih upravljackih tehnika transformirala je prirodu trzista kapitala. Prvi put u
povijesti pojavilo se zajednicko, globalno trziste kapitala, koje djeluje u
stvarnom vremenu. 15 Objasnjenje i stvarno pitanje fenomenalne kolicine
prekogranicnih financijskih tokova, sto smo pokazali u 2. poglavlju, jest
u brzini transakcija. 16 Isti kapital leti izmedu gospodarstava u roku sata, minuta a ponekad i sekundiY Iskoristivsi smanjenje razine kontrole
i posredovanja i otvaranje domaCih financijskih trzista, vjesti financijski
analiticarifracunalni carobnjaci s mocnim racunalnim programima sjede
na svjetskim cvoristima selektivne telekomunikacijske mreze i igraju se,
doslovno, milijardama dolara. 18 Glavna kartaska prostorija toga elektronickoga casina trziste je valutama koje je posljednjeg desetljeca eksplodiralo, koristeCi se plutajucim tecajem promjene novca. Godine 1995.
svakoga se dana na trzistu valuta mijenjalo 1,2 bilijuna US$ (vidi sliku
7.1.).19
14
15
16
17
18
Vidi: Harvey (1990.: 284-5)

Chesnais (1994.); 0' Brien (1992.)
Reynolds (1992.), Javetski i Glasgall (1994.)
Shirref (1994.); Breeden (1993.)
Time (1994.); Jones (1993.). Uzivajte CitajuCi razotkrivajucu alegoriju "financijske fantastike": Kimsey (1994.).
19 Economist (1995.b)
459
USPON UMRE:ZENOG DRUSTVA
1 200
D 1986 .
1 000
1990.
.1992.
800
600
400
200
0
UjedinJeno
Kraljevstvo
SjedlnJene
Drzave
Japan
ukupno
5/ika 7.1. Prosjecne dnevne transakcije na burzama dionica, 1986.-92. (US$mlrd)

lzvor: Chesnais i Serfati (1994.), navedeno u Chesnais (1994.); na temelju trogodisnjeg
izvjestaja Banke za meaunarodne naknade
Ovi globalni kockari nisu mracni spekulanti, nego glavne investicijske

banke, umirovljenicki fondovi, multinacionalne korporacije (naravno, ukljuCivo i industrijske proizvodne korporacije) i zajednicki fondovi koji su
organizirani upravo zbog financijskih manipulacija. 2 Fran~ois Chesnais
identificirao je oko 50 glavnih igraca na svjetskim financijskim trzistima.21 No, kako smo gore utvrdili, jednom kad se na trzistu pojave nestabilnosti, tokovi preuzimaju vlast, sto su, na svoju veliku stetu, sredisnje
banke ponovno naucile. Za postizanje profita u cijelom sustavu odlucno je
vrijeme. Brzina transakcije, koja je ponekad automatski preprogramirana u racunalu da bi se "donosile" trenutacne odluke, proizvodi dobitak ili gubitak. No sustav takoder odreduje i vrijeme kruzenja procesa- nemilosrdni slijed kupovanja i prodaje. Arhitektura svjetskih financija doistaje izgradena oko vremenskih zona. London, New York i Tokio ukotvljeni su u tri smjene kapitala, a brojna novcarska spekulantska sredista rade na neznatnoj razlici izmedu triisnih vrijednosti u vrijeme otvaranja i
zatvaranja trzista. 22 Nadalje, znacajan i rastuCi broj financijskih transakcija temelji se na stvaranju vrijednosti zahvacanjem u buduce vrijeme
kroz sadasnje kalkulacije, kao u poslovima s rokom, premijskim poslovi20 Heavey (1994.)
21 Chesnais (1994.)
22 Lee i Schmidt-Marwede (1993.)
460
rna i drugirn izvedenirn trzistirna kapitala. 23 Ti novi financijski proizvodi

uzeti zajedno drarnaticno povecavaju rnasu norninalnoga kapitala u odnosu prerna bankarskirn depozitirna i efektivi, tako da se tocno rnoze reCi da vrijerne stvara novae jer se svatko kladi na buduCi novae i s buduCirn novcern koji ocekuje prerna racunalnirn projekcijarna. 24 Sarno odvijanje rnarketinga buduceg razvoja utjece na taj razvoj, pa se vrernenski okvir kapitala stalno razgraduje u svojoj sadasnjoj rnanipulaciji, nakon sto
je zbog pretvorbe u novae dobio fiktivnu vrijednost. Dakle, kapital ne sarno sto sazirna vrijerne: on ga apsorbira i zivi od njega (sto znaCi stvara
rentu), probavljajuCi njegove sekunde i godine.
Materijalne posljedice ove naoko apstraktne digresije o vrernenu i kapitalu sve vise se osjecaju u gospodarstvirna i svakodnevnorn zivotu diljern svijeta: ceste rnonetarne krize, ulazak u eru strukturalne gospodarske nestabilnosti i stvarnog ugrozavanja europske integracije; ulagacki
kapital nije sposoban predvidjeti buducnost i tako srnanjiti poticaje za
produktivno ulaganje; tvrtke i njihovi poslovi bez obzira na poslovanje
propadaju zbog naglih, nepredvidenih prornjena u financijskorn okolisu u
kojernu djeluju; povecan je jaz izrnedu profita u proizvodnji dobara i usluga i renti koje se stvaraju u podrucju protoka, sto sve veCi udio svjetske
stednje okrece prerna financijskorn kockanju; raste rizik za umirovljenicke fondove i privatne police osiguranja, koje na taj naCin dovode u pitanje tesko kupljenu sigurnost radnog naroda sirorn svijeta; cijela gospodarstava, a osobito ona u zernljarna u razvoju, ovise o pokretirna kapitala koji su velikoj rnjeri odredeni subjektivnorn percepcijorn i rnesetarskirn
potresirna; u korist zajednicke ideologije "brzog novca" koja naglasava
osobno kockanje zivotorn i gospodarstvorn, unistava se kolektivno iskustvo drustava s obrascern ponasanja "odgodenog zadovoljstva"; i nanosi se
terneljna steta drustvenoj predodzbi 0 povezanosti izrnedu proizvodnje i
nagrade, rada i srnisla, etike i bogatstva. Puritanizarn je, izgleda, pokopan u Singapuru 1995. godine, zajedno s Barings bankorn. 25 A konfucijanizarn ce u novorne gospodarstvu trajati sarno onoliko koliko "krv nije voda,"26 sto znaCi dok obiteljske veze osiguravaju drustvenu koheziju izvan
dosega ciste spekulacije vrloga novog svijeta kockarskih financija. Ponistavanje i rnanipulacija vrernenorn elektronicki upravljanoga svjetskog trzista kapitala izvor je novih oblika razarajuCih ekonornskih kriza koje se
ocrtavaju i u dvadeset prvorn stoljecu.
23 Lee i dr. (1994.); Asian Money, Asian Issuers & Capital Markets Supplement (1993.-4.);
Fager (1994.)
24 Chesnais (1994.)
25 Economist (1995.a)
461
Fleksibilno vrijeme i umrezena

poduzetnicka tvrtka
U sredistu novih organizacijskih oblika gospodarske aktivnosti, koje sam
identificirao kao umrezenu poduzetnicku tvrtku, takoder je istisnuce vremena Fleksibilni oblici upravljanja, nemilosrdno koristenje fiksnog kapitala, pojacana ucinkovitost radne snage, strateski savezi i unutarorganizacijska povezanost, dovode do skraCivanja vremena po operaciji i ubrzavanja obrtanja sredstava. Doista, procedura inventarskog upravljanja "tocno na vrijeme" bila je simbol proizvodnje bez zaliha, pa makar,
kao sto sam prethodno napomenuo, pripada predelektronickom dobu industrijske tehnologije. No, u informatickom gospodarstvu takvo sazimanje
vremena ne oslanja se prvenstveno na istiskivanje vise vremena od radne
snage ili vise rada u jedinici vremena pod imperativom sata. Zbog mogucnosti stvaranja vrijednosti, radna snaga i organizacije u velikoj mjeri ovise o mogucnosti autonomije informirane radne snage u donosenju odluka
u stvarnom vremenu- tradicionalno disciplinirano upravljanje radnom
snagom vise ne odgovara novome proizvodnom sustavu. 27 Doista, strucna
radna snaga treba upravljati svojim vremenom na fleksibilan nacin, ponekad produzujuCi radno vrijeme, u drugom trenu prilagodavajuCi se fleksibilnome rasporedu, ponekad smanjujuCi radne sate, pa i placu. Takvo novo, vremenski orijentirano upravljanje radnom snagom moze se, kako
predlaze John Urry, nazvati "radna snaga tocno na vrijeme".
U korijenima konkurentnosti umrezene tvrtke nalazi se vremenski
okvir njezine prilagodljivosti trzisnim zahtjevima i promjenama tehnologije. Tako je talijansku multinacionalnu tvrtku za odjecu Benetton, koja
je primjer umrezene proizvodnje, 1995. godine americki suparnik Gap
nadmasio uglavnom zato sto Benetton nije mogao slijediti ritam kojim je
Gap uvodio nove modele, ravnajuCi se prema promjenljivu ukusu potrosaca: svaka dva mjeseca, dok je Benetton to radio dva puta na godinu. 28
Drugi primjer: u industriji softvera sredinom 1990-ih tvrtke su svoje
proizvode pocele davati besplatno, zeleCi brze privuCi kupce. 29 Opravdanje te konacne dematerijalizacije softverskih proizvoda jest da se profiti
trebaju ostvariti na duzi rok, uglavnom prilagodavanjem odnosa s korisnicima kroz razvoj i poboljsanje danog programa. No pocetno usvajanje
26
27
28
29
Hsing (1994.)
Vidi raspravu o tome pitanju kod Freemana (ur.) (1994.).
Business Week (1995.d)
Business Week (1995.c)
462
takva programa ovisi o prednostima rjesenja koja nudi usporedimo li ga

s drugim proizvodima na tdistu. Dakle, premija se odnosi na brzu dostupnost novih dostignuca- sto prije od trenutka kad su ga tvrtka ili pojedinac ostvarili. Fleksibilni menedzerski sustav umrezene proizvodnje
pociva na fleksibilnoj temporalnosti, na mogucnosti ubrzanja ili usporenja proizvoda i profitnih ciklusa, na vremenskoj podjeli opreme i osoblja,
te na kontroli zaostajanja dostupne tehnologije suparnika. Vremenom se
upravlja kao sredstvom, i to ne prema linearnom, kronoloskom naCinu
masovne proizvodnje, nego kao s diferencijalnim ciniteljem u odnosu
prema temporalnosti drugih tvrtki, mreza, procesa ili proizvoda. Samo
umrezeni oblik organizacije i sve mocniji i pokretniji strojevi za obradu
informacija mogu osigurati fleksibilno upravljanje vremenom koje je novo dostignuce tvrtki koje odlicno posluju.30 Pod tim uvjetima vrijeme se
ne sazima, ono se obraduje.
Smanjivanje i obrtanje zivotnoga radnog vijeka

Rad jest i u predvidljivoj ce buducnosti biti nukleus ljudskoga zivota.
Osobito u modernim drustvima, placeno radno vrijeme strukturira drustveno vrijeme. Radno vrijeme u industrijaliziranim zemljama smanjilo se
u posljednjih 100 godina, mjereno radnim satima po osobi u godini, kao
sto pokazuje Maddisonov rad31 (vidi tablicu 7.1.). Podsjetit cu Citatelja da
to smanjenje radnoga vremena zapravo prikriva Cinjenicu znacajnog povecanja ukupnoga rada, sto je rezultat povecanja broja poslova, kao sto
sam pokazao u 4. poglavlju. Gomilanje zaposlenosti manje je funkcija
tehnologije a vise ekspanzije ulaganja i potraznje ovisnih o drustvenoj i
institucionalnoj organizaciji. Proracuni o mogucnostima zivotnih radnih
sati po osobi takoder pokazuju znacajno smanjenje tijekom posljednja cetiri desetljeca, iako s vaznim varijacijama broja sati medu zemljama32 (vidi tablicu 7.2.).
Broj radnih sati i njihova distribucija u zivotnome ciklusu i u godisnjim, mjesecnim i tjednim ciklusima ljudskih zivota sredisnje su obiljezje
njihova osjecanja, uzivanja i patnje. Njihov diferencijalni razvitak u razliCitim zemljama i povijesnim razdobljima odrazava ekonomsku organizaci30 Benveniste (1994.)
31 Maddison (1982.)
32 K. Schuldt, Soziale und okonomische Gestaltung der Elemente der Lebensarbeitszeit der
Werktiitigen, Dissertation, Berlin (SRNJ), 1990.; navedeno u: Bosch i dr. (ur.) (1994.: 15).
463
II>-
Q')
.....
Tablica 7.1. GodiSnji broj sati rada po osobi, 1870.-1979.
Kanada
Francuska
Njemacka.
ltalija
japan
Velika Britanija
Sjedinjene Drzave
1870.
1880.
1890.
1900.
1913.
1929.
1938.
1950.
1960.
1970.
1979.
2.964
2.945
2.941
2.886
2.945
2.984
2.964
2.871
2.852
2.848
2.795
2.852
2.890
2.871
2.789
2.770
2.765
2.714
2.770
2.807
2.789
2.707
2.688
2.684
2.634
2.688
2.725
2.707
2.605
2.588
2.584
2.534
2.588
2.624
2.605
2.399
2.297
2.284
2.228
2.364
2.286
2.342
2.240
1.848
2.316
1.927
2.391
2.267
2.062
1.967
1.989
2.316
1.997
2.272
1.958
1.867
1.877
1.983
2.083
2.059
2.432
1.913
1.794
1.805
1.888
2.907
2.768
2.252
1.735
1.707
1.730
1.727
1.719
1.556
2.129
1.617
1.607
ltalija, vrijednost 1978. koristi se za 1979. godinu

Jzvor: Maddison (1982.); Bosch i dr. (ur.) (1994.:8, tablica 1)
Tablica 7.2. Moguci radni sati tijekom zivota, 1950.- 85.
Francuska
Zapadna Njemacka
lstocna Njemacka
Madarska
ltalija
japan
Velika Britanija
SAD
SSSR
n.d.
= nisu
dostupni
lzvor: Schuldt (1990.:43)
1950.
7960.
113.729
114.170
107.849
104.076
n.a.
96.695
n.a.
109.647
n.a.
n.a.
n.a.
108.252
97.940
n.a.
109.694
n.a.
n.a.
n.a.
1979.
1 01.871
93.051
97.046
92.918
n.a.
100.068
n.a.
n.a.
n.a.
1980.
92.708
87.367
93.698
85.946
n.a.
95.418
n.a.
n.a.
n.a.
1985.
77.748
85.015
93.372
78.642
82.584
93.976
82.677
93.688
77.148
RVB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME
ju, stanje tehnologije, snagu drustvenih borbi i rezultate drustvenih ugovora i institucionalnih reformi. 33 Francuski radnici prvi su u Europi osvojili 40-satni radni tjedan i pravo na placeni odmor, nakon gorkih drustvenih borbi i izbora vlade Narodnoga fronta 1936. godine. Velika Britanija,
SAD i Japan hili su tvrdave stahanovstine koju je postavio biznis- radnici su imali polovinu iii treCinu manje godisnjeg odmora nego radnici u Njemackoj, Francuskoj ili Spanjolskoj, sto nije vidljivo djelovalo na produktivnost (zapravo, sto se tice rasta proizvodnje u posljednjih 30 godina, ako iskljuCimo Japan, godisnji odmor izgleda pozitivno korelira s rastom produktivnosti radne snage). No, sve u svemu, duze odjednog stoljeca, izmedu 1870. i 1980. g., u industrijaliziranim gospodarstvima mozemo promatrati dva povezana trenda: trend prema smanjivanju radnoga vremena po
osobi i po radniku, i drugi, prema povecavanju homogenizacije i regulacije radnoga vremena sto je dio drustvenog ugovora u temeljima drzave blagostanja. Medutim, nedavno se ti trendovi mijenjaju prema sve slozenijemu i promjenljivijem obrascu34 (vidi tablicu 7.3.).
lzgleda da je povecana diverzifikacija radnoga vremena i radnog rasporeda kljucna pojava koja odrazava trend razdvajanja radne snage u
radnom procesu koji sam razmotrio u 4. poglavlju. Dakle, studija Medunarodne organizacije rada iz 1994. godine o razvoju radnoga vremena u
14 industrijaliziranih zemalja sintetizira sljedeca zapazanja:
Smanjenje radnoga vremena je, oCigledno, dugorocno dominantan
trend. Takoder, u posljednjih 20 godina broj je radnih sati u veCini
zemalja smanjen, no postoje vrlo razlieite kombinacije povecanja
rada kroz djelomicno radno vrijeme, te smanjenja dogovorenih i
stvarnih tjednih i godisnjih radnih sati i sati radnog vremena u zivotu. Medutim, analizirajuci ovaj glavni trend, mogu se lako previdjeti neke manifestne tendencije prema produzenju sati, u najmanju ruku u nekim zemljama i za neke skupine radnika u razlicitim zemljama. Te tendencije mogu ukazivati na povecanje diferencijacije trajanja radnog vremena izmedu i unutar zemalja nakon
dugoga razdoblja standardizacije i harmonizacije radnih sati. 35
Koji su izvori takve razlicitosti? S jedne strane, institucionalne razlike u
regulaciji trzista radne snage, jer SAD, Japan i Europska unija imaju izrazito suprotstavljenu logiku. S druge strane, unutar zemalja, veCi broj
radnih sati koncentriran je u dvije sku pine: visoki strucnjaci i nestrucni
33 Hinrichs i dr. (ur.) (1991.)

34 Bosch i dr. (ur.) (1994.)
35 Ibid.: 19 (dodan moj kurziv)
465
""'m
m"
Tablica 7.3. Trajanje i smanjenje radnog vremena, 1970.-87. godina
Dogovoreni
radni sati
Smanjenje
dogovorenih sati (%)
1970.-80.
1.796
Svedska
1 .714
Norveska
Danska
1.733
1.720
Finska
1.712
Njemacka
Nizozemska 1.744
1.759
Belgija
1.767
Francuska
Velika Britanija1.782
1.916
SAD
2.121
Japan
(9)
(2)
(4)
(3)
(1)
(5)
(6)
(7)
(8)
(1 0)
(11)
-8,2(3)
-6,2(4)
-2,6(6)
0 (8)
-5,9(5)
-9,1 (2)
-9,2(1)
0 (8)
-2,1 (7)
0 (8)
-5,9(5)
1980.-7.
0 (8)
-6,6(3)
-6,0(4)
-7,5(1)
-4,7(6)
-7,0(2)
-5,0(5)
-4,6(7)
-4,6(7)
0 (8)
0 (5)
Stvarni radni
sati po zaposleniku
Promjena
1987.
1980.-7.
1980.
1.438 (1)
1.563 (2)
1.720 (4)
1.81 8 (8)
1.736 (7)
1.720 (4)
1.590 (3)
1.850 (9)
1.482 (1)
1.537 (2)
1.596 (4)
1 .782 (8)
1.672 (7)
1.645 (4)
1.550 (3)
1.696 (9)
1.730 (8)
1.735 (6) 1.770 (9)
2.113{10) 2.085(10)
(%)
+3,1 (10)
-1,7 (7)
-7,2 (2)
-2,0 (6)
-3,7 (4)
-4,5 (3)
-3,1 (5)
-3,3 (1)
-
+2,0 (9)
-1,3 (8)
Radni sati po
osobi, radna dob
55-64 godina
1987.
1980.
1.133 (7) 1 .1 88
1.131 (6) 1.210
1.246 (8) 1.211
1.299 (9) 1.305
1.090 (3) 1.020
864
881 (1)
925 (2)
875
1.122 (5) 1.001
1 .183
1.1 06 (4) 1.231
1.446 (1 0) 1.469
Promjena
(%)
Radni sati
po osobi
1980.-7.
(6) +4,9 (8)

(7) +7,0 (9)
(8)
-2,8 (4)
(1 0) +0,5 (6)
(4)
-6,4 (2)
(1)
-1,9 (5)
(2)
-5,4 (3)
(3) -10,8 (1)
(5)
(9) + 11 ,3 (1 0)
(11) +1,6 (7)
770
788
812
890
712
603
601
672
765
832
1.020
Tablica se temelji na podacima Eurostata. Pretpostavlja se da su sati zaposlenika s nepunim radnim vremenom 25% nizi od sati
zaposlenika s punim radnim vremenom i da je broj sati izvan industrije 2,5 % veci nego u industriji.
Brojevi u zagradama oznacavaju poredak.
lzvor: Pettersson (1989.)
(6)
(7)
(8)
(1 0)
(4)
(2)
(1)
(5)
(5)
(9)
(11)
usluzni radnici. Prvi su tu zbog svojeg doprinosa stvaranja vrijednosti, a

drugi zbog svoje slabe pregovaracke snage, cesto povezane s useljenickim
statusom iii neformalnim radnim d~govorima. Krace radno vrijeme i netipicni rasporedi povezani su s nepotpunim radnim vremenom i povremenim radom, a odnose se uglavnom na zene i slabo obrazovane mlade. Masovan ulazak zena u radnu snagu je, do odredene mjere, povezan s diverzifikacijom radnog statusa i radnih rasporeda. To rezultira Cinjenicom,
koju smo pokazali u 4. poglavlju, da izmedu jedne cetvrtine i jedne treCine zaposlenog stanovnistva veCih industrijskih zemalja (ukljucujuci samozaposljavanje) nema klasicni obrazac punog radnog vremena s redovitim radnim rasporedom. Broj radnika s visestrukim radnim zaduzenjima
posvuda se ubrzano povecava. Osim toga, znacajan dio radnika s punim
radnim vremenom (vjerojatno veCina profesionalne radne snage) ide prerna fleksibilnim radnim rasporedima, sto opcenito povecava njihov radni
teret. Stalnu varijaciju stvarnog vremena rada potice tehnoloska mogucnost ponovnog uklapanja u mrezu uskladistenih informacijskih doprinosa razlieitih radnika u razlieito vrijeme, sto smanjuje sposobnost strukturiranja radnog vremena s obzirom na svakodnevni zivot. Tako se u svojoj pronicljivoj analizi transformacije rada i tvrtki, u Francuskoj, Frederic de Conninck usredotocuje na Cinjenicu da "na tvrtku utjece mnogo
razlicitih vremenskih okvira," "u gospodarstvu sve vise prevladava potraga za fleksibilnoscu ili se ono organizira oko kraceg vremena" sto rezultira Cinjenicom da "pojedinca danas zasipaju razlieiti vremenski okviri s
kojima se treba suoCiti;" stoga, dok rad ostaje integriran, drustvo tezi prerna naprsnucu, zbog nemogucnosti upravljanja razvojem kontradiktornih
vremenskih okvira unutar iste strukture. 36
Stoga, pravo pitanje nasih drustava nije Cinjenica da nam tehnologija
omogucava manje rada po istoj jedinici proizvedene kolieine. Ona to Cini,
no utjecaj te tehnoloske cinjenice na stvarno radno vrijeme i rasporede
neodreden je. Radi se o necemu sto izgleda prevladavajuCi trend u vecem
broju razvijenih sektora mnogih razvijenih zemalja: opcenita diverzifikacija radnoga vremena, ovisna o tvrtkama, mrezama, poslovima, zanimanjima i karakteristikama radnika. Takav diverzitet na kraju se, zapravo,
mjeri razlicitim sposobnostima upravljanja vremenom koje ima svaki
radnik i svaki posao. Ne bih zelio anticipirati analizu razvoja obitelji (koja se nalazi u II. dijelu knjige), no izgleda da heterogenost radnih rasporeda u drustvu Cija radna snaga ima podjednak udio obaju spolova, zahtijeva dramaticno prilagodivanje kucanstava. Ne nuzno na losije, jer Ci36 De Conninck (1995.); navodi su, po redu, sa stranice 200, 193, i 193 (prijevod moj).
467
USPON UMRE~NOG DRUTVA
njenica dodatne fleksihilnosti radnog vremena moze osigurati osnovu za

podjelu vremena u kucanstvu. Nova partnerstva u kucanstvu mogla hi se
izgraditi na rusevinama pravila patrijarhalnih ohitelji. 37 Kako je zhog
zenskoga rada fleksihilno i djelomicno radno vrijeme prodrlo u ugovorne
strukture radnoga vremena, u najvecoj mjeri da.bi zadovoljilo zenske potrehe kombiniranja pothvata adgoja djece i radnog zivota, protezanje te logike na muskarce i druga padrucja drustvenog zivata koja nisu odgoj djece, zapravo moze uvesti (i zapravo na mnogim mjestima i uvodi)3 8 novo
ohlikovanje zivotnoga i radnoga vremena pod razlicitim uvjetima, i za zene i za muskarce razlicite dabi. Dakle, u takvim novim uvjetima radno
vrijeme moze izgubiti svaje tradicianalno sredisnje mjesto u zivotnome
ciklusu.
Konvergentni trend koji vadi u istame smjeru proizlazi iz dramaticnoga skracenja stvarnih radnih godina u glavnim industrijskim zemljama,
sto se dogada tocno u trenutku znacajnog povecanja ocekivanoga zivotnog vijeka. To je, s jedne strane, zato sto je doh ulaska u radnu snagu i za
muskarce i za zene sve visa, jer veCi dio stanovnistva pohada sveucilista:
to je trend koji proizlazi iz kulturnih ocekivanja, suzavanja trzista radne
snage i povecanog zahtjeva za visokoskalskim obrazovanjem radne snage ad strane pasladavca. 39 S druge strane, Anne Marie Guillemard pravela je komparativna praucavanja kaja su pokazala dramatican pad stvarnag zapasljavanja radne snage iznad 50 gadina, a osohito iznad 55 godina.40 Kao sto pokazuje slika 7 .2., stupanj aktivnosti muskaraca izmedu
55. i 65. godine u glavnim industrijskim gospodarstvima naglo je opao u
pasljednjih 20 godina, pa je 1991. godine pao na 65% u SAD-u, 64% u Velikoj Britaniji, 54% u Njemackaj, i 43% u Francuskoj. U tim zemljama
zhog ranog umirovljenja, nesposobnosti, trajne nezapaslenasti, slabosti ili
oheshrabrenosti, izmedu jedne treCine i preko jedne polavine muske radne snage u ranim pedesetima trajno napusta trziste radne snage. Guillemard iznosi cvrsti argument u smislu data tendencija nije privremena
nega ukorijenjena zhag kratkavidnasti vlade i poslavne palitike te zhog
uvjerenja da se stari radnik ne maze prilagaditi sadasnjaj brzini tehnalaskih i organizacijskih inavacija. 41 U tim uvjetima stvarni radni vijek
maze se skratiti na 30 godina (od 24 do 54) u ukupnoj duljini zivatnag vijeka ad ako 75-80 gadina. Tada, ne sama sta radna vrijeme gubi svaje sre37
38
39
40
41
Martin Carnoy i ja smo zajednicki obradili ovu temu u: Carnoy i Castells (1996.).
Hewitt (1993.)
Camoy i Levin (1985.)
Guillemard (1993.)
Guillemard i Rein (1993.)
468
90
85
80
..c
c
75 1.........................:
(!)
"Vi
0
c...
70
<1l
N
..::,(.
<1l
.....
65
B
"'0c... 60
..__ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Svedska
.... ............... ,.:::--.................
...................
'~.--- - '.- ' .... ......
...............................~........."' '
,....
"""'~.:.
....
" ' ,
'
...........
~-..~.....
\._
\
-~.~"""-......
_.
;;; ,;:-.......
. . .""*=:;;._'"-<
.
- ,
..........
-- _,,'
......
._..........................
.... _
' ''--
--
50
..-
.,. .......' .............................................
\.
55
. .
Sj.edmJene Drzava
I.

UjedmJeno
Kra Jevstvo
lrska
v
SpanJolska
Njemacka
'\.
'\.
45
40
1970.
..
\ ~
.,
1975.
1985.
1980.
- -- -
' ,"'- - - - - ....... Nizozemska

'-../
.. Francuska
1990.
god ina
.;...
O'l
tO
Slika 7.2. Razina sudjelovanja u radnoj snazi (%), za muskarce u dobi 55-64 godine u devet zemalja, 1970.-91. godine
lzvor: Guillemard (1993.)
USPON UMREZENOG DRUtlTVA
disnje mjesto u odnosu na zivot uopce, nego to vrijedi i za obracunski sustav u kojemu su mirovine i zdravstvena skrb proracunati gubici. Oni nisu takvi zato sto ima previse starijih osoba, nego zato sto omjer izmedu
radnika koji pridonose i neradnih primatelja postaje nepodnosljiv, osim u
slucaju dramaticnoga porasta produktivnosti i drustvenog prihvacanja
masovne medugeneracijske preraspodjele. 42
Dakle, stvarni izazov novoga odnosa izmedu rada i tehnologije ne odnosi se na masovnu nezaposlenost, sto sam pokusao raspraviti u 4. poglavlju, nego na sveopce skracenje zivotnoga radnog vijeka za znacajan dio
stanovnistva. Ako se osnova za proracun socijalnih povlastica ne promijeni novim drustvenim ugovorom, smanjenje korisnoga radnog vremena
i ubrzano starenje radne snage privest ce kraju institucije drustvene solidarnosti i dovesti do ratova izmedu generacija.
Zamagljivanje zivotnog ciklusa:

prema drustvenoj aritmiji?
lzgleda da su sva ziva bica, ukljucujuCi i nas, bioloski satovi. 43 U ljudskome zivotu bitni su bioloski ritmovi, bilo da su osobni, povezani s ljudskim
rodom ili cak kozmicki. Ljudi i drustva ih zanemaruju na svoju stetu. 44
Ljudski se ritam tisuc1jeCima gradio u bliskoj povezanosti s ritmovima prirode, uglavnom bez puno mogucnosti cjenkanja s neprijateljskim prirodnim silama. lzgledalo je razumno pratiti tok i oblikovati zivotni ciklus u
skladu s drustvom u kojemu je veCina djece umirala kao dojencad, zenska
se reproduktivna snaga trebala iskoristiti rano, mladost je bila beznacajna (Ronsard), a starenje bilo povlastica koja je donosila postovanje jedinstvenog izvora iskustva i mudrosti, dok je kuga povremeno brisala znacajan dio stanovnistva. 45 Tijekom posljednja dva stoljeca, u razvijenom svijetu taj je obrazac promijenjen utjecajem industrijske revolucije, uspostavom medicinske znanosti, trijumfom Razuma i afirmacijom socijalnih prava; to je produzavalo zivot, prevladavalo bolest, reguliralo rodenja, olaksalo smrt, dovodilo u pitanje biolosko odredenje uloga u drustvu i gradilo zivotni ciklus oko drustvenih kategorija medu kojima su glavne postale obrazovanje, radno vrijeme, obrasci karijere i pravo na umirovljenje. Medu42
43
44
45
Lenoir (1994.)
Berger (1984.), citirao Adam (1990.)
Schor (1991.)
McNeill (1977.)
470
tim, iako se nacelo zivotnog slijeda prebacilo s bio-socijalnog na socio-biolosko, postojao je (doista, jos uvijek postoji) obrazac zivotnog ciklusa prerna kojemu se razvijena drustva pokusavaju ravnati, a zemlje u razvoju ga
zele dostici. Sada organizacijski, tehnoloski i kulturni razvoj, karakteristican za novo drustvo koje upravo nastaje, odlucno narusava ovaj uredni
zivotni ciklus, a ne zamjenjuje ga nekim alternativnim slijedom. Predlazem hipotezu da umrezeno drustvo obiljezava razbijanje bioloske
iii drustvene ritmicnosti povezane s pojmom zivotnog ciklusa.
Vee sam preispitao jedan od uzroka toga novog trenda, tj. varijabilnu
kronologiju radnoga vremena. No cakje vaznija povecana sposobnost kontrole, s oCiglednim ogranicenjima, reprodukcije nase vrste i prosjecno trajanje zivota njegovih pojedinaca (vidi 1. poglavlje). Iako gornja granica dugovjecnosti ima svoju biolosku granicu, produzenje prosjecnog trajanja zivota do kasnih sedamdesetih (kod zena ranih osamdesetih) i povecani
udio stanovnistva koje prekoracuje prosjecnu doh i spada u grupu osamdesetogodisnjaka, ima znacajne posljedice za nasa drustva i za naCine na
koje razmisljamo o sebi. Nekada se starost smatrala homogenim posljednjim stupnjem zivota, kojim je prevladavala "drustvena smrt", kao sto je
pokazala francuska studija koju je prije mnogo godina provela Anne Marie Guillemard uz moju pomoc;46 no, ona je danas vrlo raznoliki univerzum, koji cine mladi umirovljenici, prosjecni umirovljenici, stariji ljudi u
snazi, i stariji s razliCitim stupnjevima i oblicima nemoci. Tako je, odjednom, "trece doba" protegnuto prema mladim i starijim skupinama, sto
znacajno redefinira zivotni ciklus na sljedeca tri naCina: izlazak s trzista
radne snage vise nije kriterij definicije, jer se za znacajan dio stanovnistva jedna treCina njihova zivota moze odvijati nakon toga dogadaja; starije ljude u osnovi razlikuje prema njihovu stupnju onemocalosti, sto nije
uvijek povezano s dobi, tako se, do odredene mjere, njihovo stanje onemocalosti pridruzuje drugim, mladim skupinama onemocalih, i na taj naCin
stvara novu drustvenu kategoriju; prisiljava na razlikovanje izmedu nekoliko dobnih skupina Cija ce stvarna diferencijacija u velikoj mjeri ovisiti o drustvenom, kulturalnom i relacijskom kapitalu koji su stekli za zivota.47 Ovisno o svakoj od tih varijabli, drustvena obiljezja razliCitih starijih
dobi znacajno ce se razlikovati i tako ce narusavati odnos izmedu drustvenih uvjeta i bioloskog stupnja koji je u srzi zivotnog ciklusa.
Istodobno se ovaj odnos postavlja u pitanje s druge strane: u svijetu je
ljudska reprodukcija pod sve vecom kontrolom. U razvijenim drustvima
kontrola radanja je pravilo, iako se na rubovima drustva i prema vjer46 Guillemard (1972.).; Castells i Guillemard (1971.)
47 Guillemard (1988.)
471
skim uvjerenjima stvaraju podrucja otpora planiranome majCinstvu. U

uskome medudjelovanju s kulturalnom i profesionalnom emancipacijom
zene, razvoj reproduktivnih prava u samo dva desetljeca (vidi tablicu
7 .4.) promijenio je demografsku strukturu i bioloske ritmove nasih drustava. Ukupno uzevsi, najvise industrijalizir2v.e zeml_ie usle su u razdoblje niskog broja poroda (ispod razine reprodukcije za domace stanovnistvo), odgodene udaje i reprodukcije te razliCitih razdoblja zivotnog ciklusa u kojemu zene imaju djecu, jer nastoje kombinirati obrazovanje, rad,
osobni zivot i djecu koristeCi se sve individualiziranijim obrascem donosenja odluka (vidi tablicu 7.5.). Uz transformaciju obitelji i povecanu diverzifikaciju zivotnih stilova (vidi II. knjigu) vidimo i znacajnu promjenu
vremena i oblika majcinstva i oCinstva unutar zivotnog ciklusa, gdje sve
vise vrijedi novo pravilo da postoji vise pravila. Nadalje, nove reproduktivne tehnologije i novi kulturalni modeli omogucavaju, u velikoj mjeri,
odvajanje dobi i bioloskoga stanja od reprodukcije i roditeljstva. U strogo
tehnickim terminima danas je moguce razlikovati zakonskog(e) roditelja(e) djeteta; cija je sperma; Cije je jajasce; gdje je i kako provedena oplodnja- u stvarnom ili odgodenom vremenu, cak i nakon smrti oca; i Cija
je maternica koja rada dijete. Sue su kombinacije moguce i sue su drustueno odredene. Naseje drustvo vee dostiglo tehnolosku mogucnost odvajanja drustvene reprodukcije i bioloske reprodukcije vrste. Ja se oCigledno pozivam na iznimke od pravila, ali to su deseci tisuca iznimaka sirom
svijeta. Neki od njih su primjeri koji govore o mogucnosti da starije zene
(u kasnim pedesetima ili ranim sezdesetima) stvarno rode. Drugo su dogadanja slicna sapunicama koje govore o mrtvom ljubavniku oko Cije se
smrznute sperme bore ljuti nasljednic:. Veci dio cine skrivena zbivanja o
kojima se sapuce za vrijeme vecere u high-tech Kaliforniji ili u tracerskarn Madridu. Kako su ti dogadaji vezani uz vrlo jednostavne reproduktivne tehnologije koje ne ukljucuju genetski inzenjering, uvjerljivo je zamisliti mnogo siri raspon moguce manipulacije reproduktivne dobi i reproduktivnih uvjeta, kada ljudski geneticki inzenjering konacno pronade
zakonsko i eticko mjesto u drustvu, kao sto se u duzem vremenskom razdoblju dogada sa svim ostalim tehnologijama.
Kako ne razmatram buduce planove nego razradujem dobro poznate
cinjenice nasega svakodnevnog zivota, vjerujem da je legitimno razmisljati o sadasnjim posljedicama toga razvoja na ljudski zivot, a osobito na
zivotni ciklus. Vrlo jednostavno: one vode prema konacnu zamagljivanju
bioloske osnove koncepta zivotnog ciklusa. Sezdesetogodisnjaci su roditelji male djece; djeca iz razlicitih brakova imaju 30 godina stariju bracu i
sestre, bez posrednih dobnih skupina; muskarci i zene bilo koje dobi odlucuju se produziti vrstu splonim odnosom i bez takva odnosa; bake ra472
Tablica 7.4(a) Osnovne demografske znacajke u glavnim podrucjima svijeta, 1970.-95.a

Ukupna stopa fertiliteta
1970.-5. 1980.-5. 1990.-5.
Svijet
vise razvijena podrucja
manje razvijena podrucja
4,4
2,2
5,4
3,5
2,0
Afrika
Azija
Europa
Amerike
Latinska
Sjeverna
Oceanija
SSSR
6,5
5,1
2,2
3,6
3,2
2,4
6,3
3,5
1,9
3,1
--
4,1
2,7
2,4
Ocekivani iivotni vijek pri porodu

1970.-5. 7980.-5. 1990.-5.
Mortalitet djece
1970.-5. 1980.-5. 1990.-5.
3,3
1,9
3,6
57
71
54
60
73
57
65
75
62
93
22
104
78
16
88
62
12
69
6,0
3,2
1,7
3,1
2,0
2,5
2,3
46
56
71
64
49
59
73
67
53
65
75
68
142
97
24
64
112
83
15
49
95
62
10
73
70
47
8
66
70
68 .
71
39
26
31
25
22
21
a Svi podaci za 1990.-5. su projekcije
lzvori: Ujedinjeni narodi, Pregledi svjetskog stanovnistva. Procjene i pretpostavke iz 1984.; Ujedinjeni narodi, Svjetsko stanovnistvo na kraju
stoljeca, 1989., str. 9, tablica 3.; Fond za stanovnistvo pri Ujedinjenim narodima, Stanje svjetskog stanovnistva: izbori i odgovornosti, 1994.
,;:..
-J
CJ.:)
,j::o.
-.::1
,j::o.
Tablica 7.4(b) Ukupni fertilitet u nekim industrijaliziranim zemljama, 1901.-85.

Danska
1901.-05 . 4,04
1906.-10.
3,83
1911.-15.
3,44
1916.-20.
3,15
1921.-25.
2,85
1926.-30.
2,41
1931.-35.
2,15
1936.-40.
2,17
1941.-45.'
2,64
1946.-50.
2,75
1951.-55.
2,55
1956.-60.
2,54
1961.-65.
2,59
1966.-70.
2,20
1971.-75.
1,96
1976.-80.
1,65
1981.-85.
1,38
Finska
4,22
4,15
3,68
3,49
3,33
2,88
2,41
2,38
2,60
2,86
2,99
2,78
2,58
2,06
1,62
1,67
1,74
Francuska
2,78
2,59
2,26
1,66
2,43
2,29
2,18
2,07
2,11
2,99
2,73
2,70
2,83
2,60
2,26
1,88
1,82
Njemackaa
4,74
4,25
3,19
2,13
2,49
2,05
1,86
2,43
2,05
2,05
2,09
2,34
2,50
2,33
1,62
1,41
1,32
ltalija
3,06
3,00
2,56
2,78
2,30
2,32
2,56
2,50
2,31
1,88
1,53
Nizozemska
4,48
4,15
3,79
3,58
3,47
3,08
2,73
2,58
2,85
3,48
3,05
3,11
3,15
2,74
1,99
1,59
1,47
Portugal
3,88
3,45
3,43,
3,29
3,05
3,02
3,10
2,91
2,64
2,32
1,97
Svedska
3,91
3,76
3,31
2,94
2,58
2,08
1,77
1,82
2,35
2,45
2,23
2,24
2,33
2,12
1,89
1,66
1,61
Svicarska
3,82
3,56
3,02
2,46
2,43
2,10
1,91
1,80
2,38
2,52
2,30
2,40
2,61
2,29
1,82
1,51
1,50
Velika Sjedinjene
Driave
Britanija
3,40
3,14
2,84
2,40
2,39
2,01
1,79
1,80
2,00
2,38
2,19
2,52
2,83
2,56
2,06
1,76
1,75
3,22
3,08
2,65
2,21
2,14
2,45
2,97
3,27
3,53
3,16
2,41
1,84
1,69
1,66
Biljeska: aNjemacki podaci ukljucuju SRNJ i DDR.

lzvori: J. Bourgeois-Pichat, Usporedni trendovi fertiliteta u Europi, u Uzroci i posljedice nenadomjestanja fertiliteta (lnstitucija Hoover, 1985.);
Ujedinjeni narodi, Svjetsko stanovnistvo na kraju stoljeca, 1989., str. 90, tablica 21.
Tablica 7.5. Prvo zivorodeno dijete na 1 000 zena u SAD-u, prema dobnoj skupini
majke (30-49 godina) i prema rasi, 1960. i 1990.
30-34 godine
Ukupno
1960.
1990.
Bjelkinje
1960.
1990.
Sve druge
1960.
1990.
Crnkinje
1960.
1990.
Dobna skupina
40-44 godine
35-39 godina
45-49 godina
8,6
21,2
3,2
6,7
0,8
1,0
0,0
0,0
8,9
21,6
3,3
6,8
0,8
1,0
0,0
0,0
6,9
19,1
2,9
6,3
0,7
1,1
0,1
0,1
5,4
12,9
2,2
4,0
0,6
0,7
0,0
0,0
Obratite pozornost na dramatican porast stope prvog zivog poroda izmedu 1960.
i 1990.: povecanje ad 146,5 % za dobnu skupinu 30-34 i za 109% za dobnu
skupinu 35-39 godina.
lzvori: Ured za popis stanovnistva SAD-a, Povijesna statistika Sjedinjenih Oriava: Od
kolonijalnih vremena do 1970., 1. tom, str. 50, serija B 1119, 1975.; US odjel za
zdravstvo i humanitarne usluge. Vita/na statistika Sjedinjenih Driava: 1990., 1. tom,
odjeljak 1, tablica 1.9, 1994.
daju djecu zacetu iz jajasaca svojih kceri (slucajevi iz stvarnog zivota);

pastumne hebe; i sve veCijaz izmedu drustvenih institucija i reproduktivnih praksi (izvanbracna djeca cine 25% svih poroda u Svedskaj, i oko 50%
paroda Mroamerikanaca). Kljucno je da u ova pramatranje ne ukljuCimo
vrijednosni sud. Ono sto je za tradicionaliste ravna izazivanju bozanskoga gnjeva, za kulturne je revolucionare trijumf individualne zelje i daista konacna afirmacija zenskaga prava na svoje tijelo i zivat. Bitno je da
se ne nalazima na krajnjem rubu drustva, pa cak i ako je tocno da su ta
dogadanja tek zaceci novoga odnosa izmedu nasih drustvenih i bioloskih
uvjeta. To su rastuci drustveni trendovi cije tehnolosko i kulturalno sirenje izgleda nezaustavljivo, osim pod uvjetima nove teokracije. A njihova
izravna implikacija je drugi oblik panistavanja vremena, ljudskaga bioloskog vremena, vremenskoga ritma kojim se ljudska vrsta ravna od svojih pocetaka. Bez obzira na nase misljenje, marat cemo zivjeti bez sata kaji je nasim roditeljima govorio kada nas trebaju stvoriti i koji je nama govaria kada, kako i hocema li dati zivot nasaj djeci. Stoljetni bioloski ritam
zamijenjen je trenutkam egzistencijalne adluke.
475
USPON UMRE~NOG DRU!iTVA
Poricanje smrti
Vjerovanje u mogucnost dostojanstvene smrti nas je, i drustveni, pokusaj ovladavanja stvarnoscu koja se precesto sastoji od niza destruktivnih dogadaja koji, po svojoj prirodi, ukljucuju dezintegraciju ljudskosti umiruce osobe. U procesu umiranja nisam cesto vidio
previse dostojanstva. Potraga za postizanjem pravoga dostojanstva
propada u trenutku u kojemu propada i nase tijelo ... Najvece dostojanstvo koje se maze pronaci u smrti jest dostojanstvo zivota koji joj
je prethodio.
Sherwin B. Nuland 48
Vrijeme u drustvu se kao i zivot, mjeri smrcu. Smrt je hila i jest sredisnja tema kultura kroz povijest, obozavala se kao Bozja volja iii joj se opiralo kao posljednjemu ljudskom izazovu. 49 Istjeruje se obredima Cijije cilj
smirivanje zivih, prihvaca se kroz rezignaciju smirenih, obuzdava se karnevalima obicnih, s njom se bori ocajem romantika, ali se nikada ne porice.50 Osobita znacajka nase nove kulture jest pokusaj izbacivanja smrti
iz nasih zivota. Iako matrica toga pokusaja lezi u racionalistickom vjerovanju u svemocni napredak, izvanredni proboji medicinske tehnologije i
bioloskog istrazivanja u posljednja dva desetljeca daju osnovu za najtrajniju teznju covjecanstva: zivjeti kao da smrt ne postoji, usprkos tome sto
je jedino ona sigurna. Na taj nacin postize se krajnja subverzija zivotnoga ciklusa a zivot postaje ravni krajolik koji naglasavaju odabrani trenuci dobrih i losih iskustava u beskrajnom butiku posebno prilagodenih osjecaja. Tako da je smrt, kad se dogodi, rastresenim gledateljima, jednostavno, dodatna tockica na ekranu. Ako je tocno da je, kako je rekao I onesco, "svatko od nas prvi na redu za umiranje," 51 drustveni mehanizmi osiguravaju da smo i zadnji, tj. da su mrtvi stvarno sami i ne oduzimaju zivotnu energiju zivima. Ta stara i zdrava teznja za prezivljavanjem, za koju je Philippe Aries dokazao da u zapadnoj kulturi postoji od srednjega
vijeka,52 u bioloskoj revoluciji uzima novi smjer. BuduCi da smo tako blizu razotkrivanja tajni zivota, iz medicinskih znanosti prema ostalom
drustvu sire se dva glavna trenda: opsesivna prevencija i borba do kraja.
Prema prvome trendu, svako se biolosko proucavanje, svako medicinsko istrazivanje povezano s ljudskim zdravljem i okolisem brzo prevodi u
48
49
50
51
52
Nuland (1994.: xvii, 242)

Morin (1970.)
Thomas (1988., 1985.)
Navedeno prema Thomasu (1988.: 17)
Aries (1977., 1983.)
476
RUB VJECNOSTf: BEZVREMENO VRIJEME
higijenske savjete iii administrativne propise (na primjer, antipusacki

krizarski rat u SAD-u, zemlji u kojoj se automatske puske mogu kupiti
pouzecem) koji, uz punu podrsku medija, drustvo sve vise pretvaraju u
simbolicki lijecenu sredinu. Doista, televizijski su voditelji u zdravstvenim krizarskim ratovima pronasli neiscrpni izvor javne paznje, tim vise
sto se rezultati proucavanja povremeno pobijaju i zamjenjuju novim posebnim savjetima. Cijela industrija "zdravog zivljenja" izravno je povezana s tim pohodima, od higijenske hrane do moderne sportske odjece i uglavnom nevaznih vitaminskih tableta. To izopaceno iskoristavanje medicinskog istrazivanja osobito je pateticno kad se usporedi s cinjenicom da
su tvrtke za zdravstveno osiguranje i glavni poslovni tokovi nezainteresirani za primarnu zastitu i sigurnost pri obavljanju poslova. 53 Dakle, sve
veCi dio stanovnistva razvijenih zemalja te profesionalne klase sirom svijeta tijekom zivota trose znacajnu kolicinu vremena, novca i psiholoske
energije na provodenje zdravstvene modena nacine is rezultatima koji
se vrlo malo razlikuju od tradicionalnih samanskih obreda. N a primjer,
nedavna proucavanja pokazuju daje tezina u velikoj mjeri povezana s genetski programiranim metabolizmom i da ljudi osciliraju izmedu 10 i
15% oko prosjeka svoje dobi ili veliCine, bez obzira na trud. 54 Dijeta je
drustvena opsesija, bilo stvarna ili manipulirana. Tocno je da su osobna
estetika i odnos prema tijelu takoder povezani s kulturom individualizma ili narcizma, no higijenizirano stajaliste nasih drustava pridruzuje joj
odlucan instrumentalni zaokret (koji se, doista, cesto povezuje s odbijanjem poimanja zenskog tijela kao objekta). Cilj je odgadanje smrti, borba s njom i sa starenjem u svakom trenutku zivota, uz podrsku medicinske znanosti, zdravstvene industrije i medijskih informacija.
No, pravi je napad na smrt dobronamjerna, snazna medicinska borba
da se neminovnost odgurne koliko god je to ljudski moguce. Kirurg i povjesnicar medicine Sherwin B. Nuland u svojoj potresnoj knjizi Kako umiremo pise:
Svaki medicinski specijalist mora priznati daje povremeno uvjeravao
pacijente da obave dijagnosticke ili terapeutske mjere u trenutku u
kojemu je bolest toliko odmakla da to nema svrhe i kada bi bilo bolje
da Zagonetka ostane nerijesena. Kada bi doktor mogao pogledati duboko u sebe, vrlo cesto bi blizu kraja mogao prepoznati da njegove odluke i savjete potice nemogucnost odustajanja od Zagonetke i priznanja poraza, ako jos postoji ikakva mogucnost rjesenja. Iako ce biti lju53 Navarro (1994.)
54 Kolata (1995.)
477
USPON UMRE~ENOG DRUS'rVA
100
90
80
70
60
1'0
.....
0 50
.....
Vl
0
c.. 40
30
20
10
0
1947.
1952.
1957.
1962.
1967.
1972.
1977.
1982.
1987.
god ina
Slika 7.3. Odnos smrti u bolnici i ukupnog broja smrti (%), po godini, 1947.-87.
lzvor: Koichiri Kuroda, Medikafizacija smrti: promjene mjesta smrti u )apanu nakon
Drugoga svjetskog rata, Hyogo: Kobe College, odjel za interkulturalne studije, 1990.,
neobjavljeni istrazivacki rad
bazan i pun razumijevanja za bolesnika kojim se bavi, on sebi dopusta da svoju ljubaznost stavi na stranu, jer je zavodljivost Zagonetke
tako jaka, a cinjenica da ju nije uspio rijesiti cini ga tako slabim. 55
Ovaj medicinski impuls odbijanja smrti nema veze s kapitalizmom. Zapravo, neke hi osiguravajuce tvrtke pozdravile eutanaziju i zeljele pacijente poslati kuCi sto je moguce prije- s tim cinicnim pristupom doktori se
svakodnevno bore. Da nema te neumorne snage odbijanja neizbjeznog, ne
bismo naucili vrijedne pouke, a nasa sposobnost prezivljavanja i prevladavanja patnje hila hi poremecena. No, drustveni utjecaj takvih pothvata, te manje plemenito iskoristenje terminalnih pacijenata kao subjekata eksperimenata, ravno je poricanju smrti do zadnjega casa. Vremenska
i prostorna zaokupljenost smrcu tako je jaka da se prevladavajuCi broj
smrti dogada u bolnicama (80% u SAD-u i rastuCi broj u svim zemljama:
vidi sliku 7.3. za Japan, drustvo s jakom obiteljskom kulturom), i to vrlo
55 Nuland (1994.: 249)
478
cesto u jedinicama posebne intenzivne njege gdje su tijela vee izdvojena

iz svojih drustvenih i emocionalnih sredina. Iako postoje ne.ki ograniceni
pomaci obrane humanoga smjestaja terminalnih bolesnika, te jos ogranicenije tendencije vracanja umiruCih kuCi, nasa posljednja epizoda sve se
vise sanira, a nasi voljeni nemaju hrabrosti prigovoriti: previse je guzve,
prljavstine, boli, neljudskosti i degradacije. Zivot se prekida prije posljednjega moguceg osmijeha, a smrtje vidljiva samo nakratko, u ceremonijalnom trenutku, nakon sto specijalizirani dekorateri postave svoj smirujuCi mise-en-scene. U nasim drustvima oplakivanje nije u modi, dijelom kao
rezultat suprotstavljanja tradicionalnom drustvenom licemjerju, a dijelom kao prizemljena filozofija prezivljavanja. Psihoanaliticari i antropolozi ukazali su na drustvenu i osobnu korisnost kako obrednog, tako i
osobnog zalovanja. 56 Izgubljeno u zalovanju je cijena koju trebamo platiti zato sto poricanjem smrti dosizemo vjecnost za zivota.
Brisanje smrti iz zivota prevladavajuci je trend u nasim drustvima; izraz je nase tehnoloske ambicije i u skladu s nasim slavljenjem efemernog.
Smrt se kroz cesta predstavljanja u medijima prikazuje beznacajnomuvijek kao smrt nekoga drugoga- tako da svoju vlastitu smrt docekujemo s iznenadenjem neocekivanog. Odvajanjem smrti od zivota i stvaranjem tehnoloskog sustava koji to uvjerenje cini dugotrajnim, za vrijeme
zivota gradimo vjecnost. Tako, kao vjecni, iskljuceni smo iz onoga kratkog
trenutka u kojemu nas grli svjetlost.
Instant ratovi
Smrt, rat i vrijeme vjekovni su povijesni suradnici. Jedna od najvise zapanjujuCih znacajki nastajuce tehnoloske paradigme jest da se ta povezanost
bitno mijenja, harem u odlucujucem ratovanju vladajuCih sila. Doista, otkrivanje nuklearne tehnologije i mogucnost planetarnog holokausta imali su
paradoksalan uCinak: otkazivanje velikoga, svjetskog rata izmedu glavnih
sila. To otkazivanje dokida stanje koje je prvu polovinu dvadesetog stoljeca
ucinilo najrazornijim, smrtonosnim razdobljem u povijesti. 57 Medutim, geopoliticki interesi i drustveni sukobi i dalje poticu medunarodna, meduetnicka i ideoloska neprijateljstva do granica koje ciljaju na fizicko razaranje: 58
56 Thomas (1975.)
57 Van Creveld (1989.); Tilly (1995.)
58 Za neke korisne informacije cija je o konceptualizacija upitna, vidi: Donji dom Americkog kongresa, Komitet o vojnoj sluzbi, Potkomitet spremnosti (1990.). Vidi i: Gurr
(1993.); Harff (1986.).
479
korijeni rata, moramo priznati, u ljudskoj su prirodi, harem je takvo povijesno iskustvo. 59 No u posljednja dva desetljeca, demokratska, tehnoloski
napredna drustva u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi, Japanu i Oceaniji
odbacuju ratovanje is izvanrednim otporom suprotstavljaju se pozivima kojima vlada trazi krajnju zrtvu od svojih gradana. Alzirski rat u Francuskoj,
Vijetnamski rat u Sjedinjenim Drzavama i Mganistanski rat u Rusiji 60 ucinili su preokret u naCinu na koji drzave svoja drustva obvezuju na razaranje iz ne bas uvjerljivih razloga. Buduci da je ratovanje i njegova moguca
prijetnja jos uvijek u sredistu drzavne moCi, od kraja Vijetnamskog rata
stratezi traze naCin na koji se jos moze voditi rat. Sarno pod tim uvjetom
gospodarska, tehnoloska i demografska moe moze se prevesti u prevlast nad
drugim zemljama, sto je najstarija igra ljudskoga roda. U razvijenim, demokratskim zemljama brzo se doslo do tri zakljucka povezana s uvjetima
nuznima da rat bude u odredenoj mjeri prihvatljiv za drustvo: 61
59 Moram priznati daje na moje razumijevanje rata i drustvenog konteksta ratovanja utjecala vjerojatno najstarija vojna rasprava o strategiji: Sun Tzuovo Umijece ratovanja
(505.- 469. pr.n.e.). Ako citatelj sumnja da se upustam u egzotiku, pozivam nju ili njega na citanje, pod uvjetom da imaju strpljenja izlueiti logiku koju analiticar duguje
svojem povijesnom kontekstu. ProCitajte odlomak:
Umijece ratovanja od zivotne je vaznosti za Drzavu. To je pitanje zivota i smrti, put prema sigurnosti ili propasti. Stoga je predmet proucavanja koji ni u
kojem slucaju ne treba zanemariti. Umijecem ratovanja, dakle, upravlja pet
stalnih Cimbenika, koje treba uzeti u obzir pri promisljanju kada zelimo odrediti uvjete koji postoje na tom podrucju. Oni su: (1) Moralni zakon, (2) Nebo,
(3) Zemlja, (4) Zapovjednik, (5) Metoda i Disciplina. Moralni zakon potice ljude da budu u potpunome skladu sa svojim vladarom, da ga slijede bez obzira
na svoj zivot. Nebo oznacava noc i dan, hladnocu i vrucinu, vrijeme i godisnja
doba. Zemlja se odnosi na udaljenosti, velike i male; opasnost i sigurnost; otvoreni prostor i uske prolaze; mogucnosti prezivljavanja ili umiranja. Zapovjednik stoji za vrline mudrosti, iskrenosti, dobrohotnosti, hrabrosti i tocnosti.
Pod Metodom i Disciplinom podrazumijeva se svrstavanje vojske u pravilne
podvrste, stupnjevanje cinova medu casnicima, oddavanje putova kojima
opskrba moze doCi do vojske te kontrola vojnih troskova. (str. 1-3; kurziv moj)
60 Javno misljenje u Rusiji, uz japansko i njemacko, vjerojatno je jedno od najvise pacifistickih na svijetu, jer je ruski narod u dvadesetom stoljecu stradao u ratu vise nego bilo koji drugi narod u svijetu. Ovaj se pacifizam nije do 1980-ih godina mogao otvoreno
izraziti iz poznatih razloga, no siroko nezadovoljstvo ratom u Afganistanu bilo je vazan cimbenik u poticanju Gorbacovljeve perestrojke. Nadalje, iako je izgledalo da rat u
Ceceniji 1994. negira tu tvrdnju, zapravo je pokrenuo neslaganje velikog dijela stanovnika s Jeljcinovom politikom i ubrzao raskol izmedu ruskog predsjednika i mnogih demokrata koji su ga u proslosti poddavali. N a osnovi mojeg osobnog poznavanja Rusije
te podataka nekih istrazivanja, predlozio bih, priznajem, optimisticku hipotezu da ce
se u buduenosti ruski vojni lobby suociti s ozbiljnim narodnim protivljenjem vodenju
rata, kao u zapadnim zemljama, i potaknuti prelazak na tehnoloski naglasak u ratovanju.
61 Vidi ponovnu procjenu americke vojne strategije, zapravo pokrenute krajem 70-ih, vazan
izvjestaj Komisije plave vrpce americkog Ministarstva obrane: Ike i Wohlsletter (1988.).
Vidi moju razradu utjecaja tehnologije na vojnu strategiju, u: Castells i Skinner (1988.).
480
Ne smiju se ukljuCivati obicni gradani nego rat treba obaviti profesionalna vojska, pa da se mjera privremene mobilizacije moze cuvati za stvarno iznimne okolnosti, koje se ne smatraju vjerojatnima.
Rat treba biti kratak, cak trenutacan, tako da posljedice ne traju
dugo, i ne iscrpljuju ljudske i gospodarske resurse i ne omogucuju
postavljanje pitanja opravdanosti vojne akcije.
Treba biti cist, kirurski, u kojemu ce razaranje, pa i neprijatelja, biti u razumnim granicama i po mogucnosti sto skrivenije od javnosti, sto kao posljedicu ima povezivanje baratanja informacijama,
stvaranja imidza i ratovanja.
Dramaticni proboji u vojnoj tehnologiji u posljednja dva desetljeca osigurali su orude kojim se ta drustveno-vojna strategija moze primijeniti.
Dobro uvjezbane, dobro opremljene profesionalne vojne snage s punim
radnim vremenom ne zahtijevaju ukljucivanje cijeloga stanovnistva u
ratne pothvate. Ono moze biti samo gledatelj i iz dnevne sobe naglaseno
dubokim patriotskim osjecajima podrzavati osobito uzbudljivi show. 62
Profesionalno upravljanje izvjestavanjem, u inteligentnu obliku, koji razumije potrebe medija dok ih nadzire, moze ljudima u kucu donijeti rat s
ogranicenim, ublazenim opazanjem ubijanja i patnje, teme koju je Baudrillard temeljito obradio. 63 Najvaznije je sto komunikacije i tehnologija
elektronickog oruzja omogucavaju razarajuce napade na neprijatelja u
ekstremno kratkim vremenskim razdobljima. Zaljevski rat je, naravno,
bio generalni pokus za novu vrstu rata. Njegov 100-satni rasplet uperen
protiv velike, dobro opremljene iracke vojske, bio je demonstracija odlucnosti novih vojnih snaga ako se radio vaznim pitanjima (u ovome slucaju radilo se o izvoru nafte za Zapad). 64 Naravno, ova analiza i sam Zaljevski rat zahtijevali hi duzu obradu. SAD i njegovi saveznici poslali su pola milijuna vojnika na nekoliko mjeseci da pokrenu kopneni napad, iako
mnogi strucnjaci sumnjaju da je to uCinjeno zbog unutrasnje politike Ministarstva obrane, koje nije bilo spremno priznati Zracnim snagama da
se ratovi mogu dobiti iz zraka i s mora. Tako je stvarno bilo, jer se kopne62 Sredinom 90-ih godina veci broj zapadnoeuropskih zemalja jos uvijek nema strogo profesionalne oruzane snage. Iako se jos uvijek provodi vremenski ograniceno vojacenje
(uglavnom krace od godine dana), stvarne vojne operacije u rukama sujezgre profesionalnih vojnika koji su prikladno tehnoloski uvjezbani i spremni za borbu. S obzirom na
rasireno protivljenje riskiranju zivota za dobrobit zemlje, sto se vojska vise oslanja na
novacenja, to je manje vjerojatno da ce te trupe biti ukljucene u borbu. OpCi trend jasno ukazuje na simbolicno sluzenje vojske koje obavlja veCina stanovnistva u razvijenim, demokratskim drustvima.
63 Baudrillard (1991.)
64 Vidi, na primjer, Marrocco (1991.).
481
ne snage nisu suoCile s velikim otporom nakon kaznjavanja s udaljenosti, kojemu je Iran bio izlozen. Is tina je da saveznici nisu poticali svoj ulazak u Bagdad, iako ta odluka nije donesena zbog ozbiljnih vojnih prepreka, nego zbog politicke procjene prema kojoj bi Irak trebao ostati vojna sila u tome podrucju, i nadgledati Irani Siriju. Iracani su bili osobito ranjivi zbog nedostatka podrske neke vaznije zemlje (Rusije ili Kine). Drugi
vazniji ratovi nisu bili potencijalno tako jednostavni za koaliciju zapadnih snaga. Tehnoloski ravnopravne sile imale bi vise teskoca u slucaju
medusobnog sukoba. Medutim, zbog uzajamnog otkazivanja nuklearnih
napada izmedu glavnih vojnih sila, njihovi moguci ratovi i ratovi izmedu
njihovih drzava-vazala vjerojatno ce ovisiti o brzim razmjenama vatre
koje uspostavljaju stvarno stanje tehnoloske neravnoteze izmedu zaracenih strana. Masovno razaranje iii brza demonstracija njegove mogucnosti u najmanjemu mogucem vremenu izgleda da su prihvaceni i kao strategija borbe u razvijenim ratovima informatickoga doba.
Medutim, takvu vojnu strategiju mogu provesti samo vladajuce tehnoloske sile i ona je u velikoj suprotnosti s brojnim, beskonacnim unutrasnjim i medunarodnim nasilnim sukobima koji od 1945. godine 65 haraju
svijetom. Ta vremenska razlika u ratovanju jedan je od najvise zapanjujuCih oCitovanja razlike u vremenskim okvirima koju karakteritira nas
segmentirani globalni sustav, sto je tema koju cu u nastavku razmotriti.
U vladajuCim drustvima novo doba ratovanja znacajno utjece na vrijeme i shvacanje vremena, kao sto smo iskusili u povijesti. Osobito intenzivni trenuci donosenja vojnih odluka pojavljivat ce se kao trenuci koji se
dogadaju tijekom dugih razdoblja mira ili prigusene napetosti. Na primjer, prema povijesnom kvantitativnom proucavanju oruzanih sukoba, koje je provelo kanadsko Ministarstvo obrane, u prvoj polovini 1980-ih godina trajanje sukoba skraceno je u prosjeku za vise od polovine u usporedbi sa sedamdesetima, i vise za dvije trecine u odnosu prema sezdesetima.66 OslanjajuCi se na isti izvor, slika 7.4. pokazuje smanjenje na skali umiranja od posljedica rata posljednjih godina, osobito kada se usporedi s veliCinom svjetskoga stanovnistva. Medutim, promatranje iste slike
pokazuje stupanj do kojeg je rat kroz povijest bio naCin zivota, i to osobito u prvoj polovini dvadesetog stoljeca. Drugi izvori pokazuju da je broj
smrtnih slucajeva per capita u Zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi, Japanu i Latinskoj Americi bio mnogo nizi u razdoblju izmedu 1945. i 1989.
nego izmedu 1815. i 1913. 67 Pod utjecajem novoga vremenskog okvira ra65 Tilly (1995.); Carver (1980.); Holsti (1991.)
66 Kaye i dr. (1985.)
67 Tilly (1995.)., navodi Derriennic (1990.)
482
RUB VJE~NOSTI: BEZVREMENO \TRIJEME
,....._
.E
.....<'d
....
60
:..Q
.....
Q)
Vl
">
<'d
E 50
Vl
~u
Q)
~
-;::;
Q)
V'>
Q)
-c
40
0
0.
....
::J
<'d
....
-o
....
.....
<'d
....
co
..c:
::J
)\ll
">
0..
30
3 c:>
0
V'>
c:
<'d
.....
Vl
Iii
-o
20
<'d
.........
V'>
0
c:
1::'
l
>
.....
.....
Q)
c:
::J
:52
V'>
::J
~
Vl
.....
Q)
svjetsko
stanovnistvo
">
Vl
10
Vl
-c
::J
smrti
0
1720.
1750.
1800.
1850.
1900.
1950.
2000.
Slika 7.4. Udio smrtno stradalih u ratu u svjetskom stanovnistvu, po desetljeCima,

1729.-2000.
lzvor: Kaye i dr. (1985.)
tovanja koji potice podudarnost izmedu tehnologije i pritiska civilnih

drustava u razvijenim zemljama, izgleda vjerojatno dace rat pasti u pozadinu tih vladajuCih drustava, kako hi se povremeno razbuktao kao iznenadni podsjetnik na ljudsku prirodu.
U nekim je drustvima izostanak rata iz zivotnoga ciklusa veCine ljudi
vee odlucno utjecao na kulturu i ponasanje. U industrijaliziranim, demokratskim zemljama, ako iskljuCimo manji dio stanovnistva Francuske,
Portugala i Sjedinjenih Drzava tijekom kratkoga vremenskog razdoblja,
generacije rodene nakon Drugoga svjetskog rata prve su u povijesti koje
u svojem zivotu nisu iskusile rat, bez ubrajanja sretnih Svedana i Svicaraca. To je temeljni diskontinuitet u ljudskome iskustvu. Doista, ta cinjenica, na primjer, bitno utjece na muskost i kulturu muskosti. U vrijeme
prije tih generacija smatralo se da ce se u jednome trenutku, u zivotu
svakog muskarca dogoditi nesto strasno: bit ce poslan da bude ubijen ida
ubija, da zivi sa smrcu i razaranjem tijela, da dozivi dehumanizaciju u sirokom smislu i bude na nju ponosan jer u suprotnome nece biti postovan
u svojem drustvu i, cesto, u obitelji. Bez poznavanja tog trenutka istine,
483
USPON UMREZENOG DRUI!lTVA
ove uzasne muske sudbine, prema kojoj su majke, zene i kceri iskazivale
svoje postovanje, sto je cesta tema knjizevnosti svih zemalja, nemoguce
je razumjeti izvanredno zensko strpljenje u tradicionalnim, patrijarhalnim obiteljima. 68 Svatko tko je, kao u mojem slucaju, odrastao u prvoj generaciji koja nije iskusila rat, zna kako je iskustvo rata bilo odlucujuce za
nase oceve, kako su djetinjstvo i zivot obitelji ispunjeni ranama i rekonstruiranim sjecanjima nate godine, ponekad samo mjesece. To iskustvo
zauvijek oblikuje musku osobnost i zajedno s njom osobnost njegove obitelji u zivotnome ciklusu. To ubrzanje vremena u suzivotu sa smrcu, koje
su generacije u vecemu dijelu ljudske povijesti redovito iskusavale, sada
je u nekim drustvima prestalo. 69 I to nas doista uvodi u novo doba naseg
iskustva.
Medutim, moramo se dobro podsjetiti da su brzi, kirurski, ograniceni
ratovi koje pokrece tehnologija povlastica tehnoloski dominantnih nacija.
Sirom svijeta godinama traju napola zanemareni, okrutni ratovi u kojima
se bori primitivnim sredstvima, iako i na ta trzista polako stize svjetski
rasireno high-tech oruzje. Sarno u razdoblju izmedu 1989. i 1992. Ujedinjeni narodi nabrojili su 82 oruzana sukoba u svijetu od kojihje 79 bilo unutrasnjih.70 Indijanska gerila u Gvatemali, beskonacne revolucionarne borbe u Kolumbiji i Peruu, krscanska pobuna u juznome Sudanu, borbe za oslobodenje kurdskog naroda, muslimanska pobuna na Mindanau, mjesavina trgovine drogom i nacionalnih borbi u Myanmaru i Tajlandu, plemenskilideoloski ratovi u Angoli, sukobi gospodara rata u Somaliji ili Liberiji,
etnicki gradanski ratovi u Ruandi i Burundiju, saharski otpor Maroku,
gradanski rat u Alziru, gradanski rat u Mganistanu, gradanski rat na Sri
Lanki, gradanski rat u Bosni, desetljeCima stari arapsko-izraelski ratovi i
borbe, ratovi na Kavkazu i toliko drugih oruzanih sukoba i ratova koji traju godinama i desetljeCima ijasno pokazuju da su polagani, iscrpljujuCi ratovi jos uvijek, i u predvidljivoj ce buducnosti biti, strasan znak nase sposobnosti razaranja. 71 Upravo asimetrija razliCitih zemalja u njihovu odnosu prema moCi, bogatstvu i tehnologiji odreduje razliCite vremenske okvire, a osobito vrijeme njihova ratovanja. Nadalje, ista zemlja moze se prebaciti sa sporog ratovanja na brzo, ovisno o njezinu odnosu prema global68 Tu temu razradila je francuska feministkinja Annie Leclerc. Iako sam tu ideju otkrio
kroz osobne razgovore, postoji i u nekima od njezinih eseja; vidi osobito: Leclerc (1975.).
69 U svojoj kulturnoj studiji o poslijeratnoj japanskoj omladini Inoue Syun otkrio je da se
"ne-ratna" generacija ostro razlikuje od svojih oceva- razmislja o zivotu koji je daleko
od smrti. On pise: "Ratnu generaciju bismo mogli vrlo slobodno oznaCiti kao onu koja
prihvaca smrt, a ne-ratnu generaciju kao onu koja se opire smrti" (Syun 1975.). Za sire razmatranje ove teme, vidi: Freud (1947.).
70 Economist (1993.)
71 Tillema (1991.)
484
nom sustavu i interesima vladajuCih snaga. Iran i Irak borili su se sedam

godina u okrutnome ratu koji su pazljivo hranile zapadne zemlje podrzavajuCi obje strane u krvoprolicu (SAD i Francuska su pomagale Irak, Izrael je pomagao Iran, a Spanjolska je kemijsko oruzje prodavala i jednima
i drugima), tako da njihovo uzajamno razaranje smanji mogucnost ugrozavanja opskrbe naftom. Kadaje Irak, s dobro opskrbljenom vojskom ocvrsnulom u borbama, pokusao potvrditi svoje vodstvo u tom podrucju (doista, racunajuCi na pristanak zapadnih sila), nasao se suocen s instant ratnom tehnologijom u demonstraciji sile koja je imala namjeru upozoriti na
buduci svjetski nered. Ili dugotrajan, zestoki rat u Bosni, sramota za Europsku uniju, u kolovozu 1995. u nekoliko se dana promijenio, te je u
Daytonu, Ohio, nametnut mirovni proces. I to u trenutku kada su zemlje
NATO-a izgladile svoje razlike i napravile tehnoloski pomak u nekoliko
dana selektivnih, razarajuCih napada koji su obogaljili borbenu sposobnost bosanskih Srba. Kada i ako sukob postaje dio prioritetnih planova svjetskih sila, on mijenja ritam.
Dakako, cak i za vladajuca drustva vrijedi da kraj rata ne znaCi kraj
nasilja i nasilnog sukoba s politickim aparatima razliCitih vrsta. Promjena rata uvodi nove oblike nasilnog sukoba, medu kojima je najistaknutiji terorizam. MoguCi nuklearni, kemijski i bakterioloski terorizam, uz pokolje koji ne biraju zrtve, te otimanje talaca, s medijima u zaristu akcije,
vjerojatno ce biti oblici ratovanja u razvijenim zemljama. Cak i ti nasilni
Cinovi, koji mogu dodirnuti svaCiju dusu, dozivljavaju se kao diskontinuirani trenuci u toku mime normalnosti. To je u ostroj suprotnosti s posvemasnjim nasiljem koje ddave poticu na vecem dijelu ovoga planeta.12
Instant ratovi i njihov tehnoloski odreden vremenski okvir znacajka
su informatickih drustava, no, kao i druge dimenzije nove temporalnosti,
karakteriziraju oblike dominacije novoga sustava sve do iskljucivanja zemalja i dogadaja koji nisu od sredisnje vaznosti za vladajucu logiku u
nastajanju.
Virtualno vrijeme
Kultura stvarne virtualnosti povezana s elektronicki integriranim multimedijskim sustavom, kao sto sam iznio u 5. poglavlju, na dva razliCita naCina pridonosi transformaciji vremena u nasemu drustvu: kroz istodobnost i bezvremenost.
72 Tilly (1995.)
485
USPON UMRE~ENOG DRUeTVA
S jedne strane, instant informacija iz svijeta, zajedno s izvjestavanjem

uzivo iz susjedstva, omogucava vremensku trenutacnost drustvenih dogadanja i kulturnog izrazaja kakvu prije nismo imali. 73 Mogucnost pracenja raspada sovjetske drzave u kolovozu 1991., iz minute u minutu, u
stvarnome vremenu, sa simultanim prijevodom ruskih politickih rasprava, uvela nas je u novo doba komunikacije u kojemu mozemo izravno
svjedoCiti dogadanju povijesti, pod uvjetom da ju kontrolori informacija
smatraju dovoljno zanimljivom. Takoder, racunalno posredovana komunikacija omogucuje razgovor u stvarnom vremenu, povezujuci ljude oko
njihovih interesa, u interaktivnome, multilateralnom pisanom razgovoru. Vremensko odgadanje odgovora lako se prevladava, jer nove tehnologije komunikacije daju osjecaj trenutacnosti koji rusi sve vremenske granice, kao sto je to radiotelefon, ali s vecom fleksibilnoscu od njega. Strane u komunikaciji mogu zastati nekoliko sekundi ili minuta da bi pribavile drugu informaciju, kojom mogu prosiriti opseg komunikacije, bez pritiska telefona koji nije prikladan za duga razdoblja tisine.
S druge strane, mijesanje vremena u medijima, unutar istoga komunikacijskog kanala i po izboru gledatelja/sudionika u interakciji, stvara
vremenski kolaz u kojemu se ne mijesaju samo zanrovi, nego je njihovo
vremensko zbivanje istodobno- u ravnome vidokrugu- bez pocetka, kraja ili slijeda. Bezvremenost multimedijskoga hyperteksta znacajnaje osobina nase kulture, koja oblikuje urn i pamcenje djece obrazovane u novome kulturnom kontekstu. Povijest se organizira najprije prema dostupnosti vizualnoga materijala, onda se pokorava mogucnosti racunalnog
odabira sekundi kako bi se kadrovi mogli spojiti iii rastaviti prema osobitim diskursima. Skolsko obrazovanje, medijska zabava, posebne vijesti
ili reklame organiziraju vremenski okvir prema svojim potrebama, pa je
njihov sveukupni ucinak nesekvencijalno vrijeme kulturalnih proizvoda
iz cijelog raspona ljudskog iskustva. Ako su enciklopedije ljudsko znanje
organizirale prema abecednom redu, elektronicki mediji daju pristup informacijama, izrazima i percepciji prema impulsima potrosaca ili prema
odlukama proizvodaca. Na taj nacin Citavo redanje smislenih dogadaja
gubi svoj unutrasnji, kronoloski ritam i slaze se u vremenskom slijedu
koji ovisi o drustvenom kontekstu njegove koristi. Dakle, to je istodobno kultura vjecnoga i efemernoga. Ona je vjecna zato sto unatrag i
unaprijed zahvaca Citav slijed kulturalnih izraza. Efemerna je zato sto
svaki aranzman, svako osobito slaganje slijeda ovisi o kontekstu i svrsi
koju zahtijeva dani kulturni konstrukt. Mi nismo u kulturi cirkularnosti, nego u univerzumu nediferencirane temporalnosti kulturalnih izraza.
73 Wark (1994.); Campo Vidal (1996.)
486
Govorio sam o odnosu izmedu ideologije kraja povijesti, materijalnim

uvjetima koji se stvaraju unutar logike prostora tokova te pojavi postmoderne arhitekture, gdje se bez slijeda ili poretka mogu pomijesati svi kulturalni kodovi, buduCi da se nalazimo u svijetu konacnih kulturalnih izraza. Vjecno/efemerno vrijeme takoder odgovara upravo tome kulturalnom obliku,jer transcendira bilo kakav odredeni slijed. David Harvey na
slicanje nacin briljantno pokazao interakciju unutar postmoderne kulture- arhitekture, filma, umjetnosti ili filozofije i onoga sto naziva "postmodernim stanjem" koje je nastalo sazimanjem prostora-vremena. Iako
smatram da kapitalistickoj logici pridaje vise odgovornosti za tekuce procese kulturalne transformacije nego sto ih ona zasluzuje, njegova analiza
razotkriva koji su drustveni izvori cinjenice da se kulturalni izrazi iznenada priblizavaju poricanju smisla i afirmaciji ironije kao vrhunske vrijednosti.74 Kao primitivna kopija brzog preokreta u proizvodnji, potrosnji,
ideologiji i politici na kojima se temelji nase drustvo, vrijeme se sazima i,
konacno, porice u kulturi. Brzinu su omoguCile samo nove komunikacijske tehnologije.
No kultura u svim svojim pojavnostimajednostavno ne reproducira logiku gospodarskoga sustava. Historijska podudarnost izmedu politicke
ekonomije znakova i znakova politicke ekonomije nije dovoljan argument
za karakterizaciju pojave bezvremenog vremena u postmodernizmu.
Smatram da moramo dodati nesto drugo: osobitost novih kulturnih izraza, njihovu ideolosku i tehnolosku slobodu skeniranja planeta i Citave povijesti ljudskog roda, te ukljuCivanje i mijesanje u supertekstu bilo kojeg
znaka koji dolazi s bilo kojega mjesta: od rap kulture americkih geta, koju nekoliko mjeseci poslije imitiraju pop-grupe iz Taipeia ili Tokija, do budisticke duhovnosti transformirane u elektronicku glazbu. Vjecno/efemerno vrijeme nove kulture uklapa se u logiku fleksibilnoga kapitalizma
i dinamiku umrezenoga drustva, dodajuCi svoj vlastiti, mocni sloj postavljanjem osobnih snova i kolektivnih predstava u bezvremeni mentalni
krajolik.
Mozda je new age glazba, karakteristicna za ukus danasnjih strucnjaka sirom svijeta, predstavnica bezvremene dimenzije kulture koja se pojavljuje jer povezuje obnovljenu budisticku meditaciju, elektronicku proizvodnju zvukova i sofisticirano kalifornijsko skladanje. Elektricna harfa
Hillary Staggs, koja modulira raspon osnovnih nota u beskrajnim varijacijama jednostavne melodije ili duge stanke i iznenadne promjene jacine
bolne mirnoce Raya Lyncha, u isti glazbeni tekst kombiniraju osjecaj uda74 Harvey (1990.: 284ft)
487
ljenosti i ponavljanja te iznenadno bujanje prigusenih osjecaja, kao tockice zivota u oceanu vjecnosti, osjecaj koji u mnogim new age kompozicijama cesto podcrtava pozadinski zvuk valova oceana ili pustinjskog vjetra.
Pretpostavimo, kao sto ja cinim, da je new age klasicna glazba nasega doba. RazmatrajuCi njezin utjecaj u toliko mnogo razliCitih konteksta, ali
uvijek u istim drustvenim grupama, moglo bi se reCi da je manipulacija
vremenom cesta tema novih kulturnih izraza. Manipulacija opsjednuta
binarnim odnosom prema trenutacnosti i vjecnosti: ja i univerzum, sebstvo i mreza. Takvo pomirenje, zapravo spajanje bioloskog pojedinca s kozmoloskom cjelinom, moze se postiCi samo pod uvjetom stapanja svih vremena, od naseg nastanka do kraja univerzuma. Bezvremenost je cesta tema kulturalnih izraza nasega doba, koja se pojavljuje u iznenadnim bljeskovima videospotova ili u vjecnoj jeci elektronicke duhovnosti.
Vrijeme, prostor i drustvo: rub vjecnosti

Na kraju, sto je vrijeme, taj neuhvatljiv pojam koji je zbunjivao svetoga
Augustina, zaveo Newtona, poticao Einsteina, opsjedao Haideggera? I kako se u nasem drustvu mijenja?
Smatram korisnim, zbog istrazivanja, pozvati se na Leibniza, za kojeg
je vrijeme poredak slijeda "stvari", tako da bez "stvari" ne bi bilo vremena.75 Sadasnje znanje o pojmu vremena u fizici, biologiji, povijesti i sociologiji izgleda ne proturjeci takvoj jasnoj, sintetickoj konceptualizaciji. Nadalje, pozivajuCi se na Leibnizovo shvacanje vremena, mozemo bolje razumjeti sadasnju promjenu temporalnosti. Predlazem ideju da se bezvremeno vrijeme, kako oznacavam vladajucu temporalnost u nasemu
drustvu, pojavljuje kada karakteristike danoga konteksta, to jest
informaticka paradigma i umrezeno drustvo, potaknu sustavnu
pometnju u slijedu pojava koje se odvijaju u tome kontekstu. Ta
75 Iako je analiza prostora i vremena ugradena u cijelu Leibnizovu filozofsku viziju, sljedeci odlomak izdvojen iz njegove prepiske s Clarkom jedna je od najjasnijih formulacija njegova misljenja (1715.-1716.):
Vise nego jednom utvrdio sam da prostor smatram potpuno relativnim, poput vremena; vrijeme koje je poredak koegzistencije kao sto je vrijeme poredak slijedova. Jer vrijeme u smislu mogucnosti oznacava poredak stvari koje postoje u isto vrijeme, ako one postoje zajedno, i nisu zainteresirane za
svoj posebni naCin postojanja: i kada vidimo nekoliko stvari zajedno mi taj
poredak stvari opazamo medu njima ... .Isto vrijedi i za vrijeme .. .Trenuci odvojeni od stvari nisu nista i ani se sastoje samo od poretka slijeda stvari.
(Navedeno prema Parkinson (ur.) 1973.: 211-12, dodan moj kurziv.)
488
pometnja moze imati oblik sazimanja ucestalosti pojave, ciljajuCi na trenutacnost iii uvodeCi slucajan diskontinuitet u slijed. Iskljucivanje slijeda stvara nediferencirano vrijeme sto je jednako vjecnosti.
Posebna analiza koju sam prikazao u ovome poglavlju ilustrira bitna
pitanja obuhvacena takvim apstraktnim obiljezavanjem. Transakcije kapitala u djelicu sekunde, poduzeca s fleksibiinim radnim vremenom, varijabilno radno vrijeme tijekom zivota, zamagljivanje zivotnoga ciklusa,
potraga za vjecnoscu kroz poricanje smrti, instant ratovi i kultura virtualnoga vremena temeljne su pojave, karakteristicne za umrezeno drustvo, koje u svojem pojavljivanju sustavno mijesaju vremena.
Medutim, to obiijezavanje ne odnosi se na sve vrijeme u ljudskome iskustvu. Zapravo, u nasemu svijetu, veCina ljudi i veCina prostora zive u
drugome vremenskom okviru. Spomenuo sam dramaticni kontrast izmedu instant ratova i iskljuCivanja rata iz zivotnog horizonta vecine ljudi u
vladajuCim zemljama, s jedne strane, i beskonacnog, svakodnevnog vodenja rata na mjestima sirom planeta, s druge strane. Slicna tvrdnja moze
se protegnuti na svaki primjer povezan s novim vremenskim okvirom.
Stupanj smrtnosti dojencadi u Urugvaju i bivsem SSSR-u vise je nego
dvostruko veCi od prosjeka u SAD-u, no takav je i stupanj smrtnosti u
Washingtonu D.C. (vidi tablicu 7.6.). Iako su smrt i bolest odgurnuti sirom svijeta, jos uvijek se, 1990. godine, ocekivalo da ce ljudi iz najmanje
razvijenih zemalja dozivjeti 25 godina manje nego ljudi u najrazvijenijim
podrucjima. Fleksibiino radno vrijeme, umrezena proizvodnja i samoupravljanje vremenom u sjevernoj Italiji ili Silikonskoj dolini vrlo malo znace milijunima radnika u Kini iii Jugoistocnoj Aziji koji su dovedeni natekuce vrpce kojima upravlja sat. Vecemu dijelu svjetskoga gradskog stanovnistva fleksibilni rasporedi jos uvijek znace prezivljavanje u nepredvidljivim radnim obrascima neformalne ekonomije, gdje je sustavu u kojemu ili radis ili umires, stran pojam nezaposlenosti. Na primjer, pokretni telefoni dopunjuju vremensku/prostornu fleksibilnost osobnih i profesionalnih veza, nona ulicama Lime 1995. godine potaknuli su novi oblik
neformalnog biznisa s nadimkom cholular. 76 Prodavaci ulicne komunikacije setali su uokolo noseCi mobitele, nudeci prolaznicima unajmljivanje
poziva: maksimalna fleksibilnost u beskonacnim radnim danima nepredvidljive buducnosti. Ili, ponovno, velik dio ljudi virtualnu kulturu jos uvijek povezuje s pasivnim gledanjem TV-a na kraju iscrpljujuceg dana, dok
su im umovi obuzeti slikama iz sapunica o teksaskim milijunasima, koje
76 "Cholo" je naziv iz svakodnevnoga govora koji dobivaju ljudi s obale Perna. Rijet! "cholular" igra je rijeci koja povezuje pokretni telefon i identitet Lime.
489
Tablica 7.6. Usporedbe stupnja smrtnosti dojencadi, odabrane zemlje, procjene za

1990.-95.
Smrtnost na 1000 iivorodenih
Sjedinjene Drtave ukupno
bijelci
drugi
crnci
Okruzi i gradovi
grad Norfolk, VA
grad Portsmouth, VA
grad Suffolk, VA
grad New York, NY
Bronx
Orleans, LA
okrug Los Angeles, CA
okrug Wayne (Detroit), Ml
Washington, DC
Afrika
Alzir
Egipat
Kenija
Maroko
Nigerija
Juzna Afrika
Tanzanija
Zair
9
8
16
18
20
19
25
12
13
17
8
16
21
95
61
57
66
68
96
53
102
93
Azija
Europa
Latinska Amerika
Sjeverna Amerika
Oceanija
SSSR (bivsi)
62
10
47
8
22
21
Druge zemlje
Bugarska
Kanada
14
Lile
Kina
Kostarika
Francuska
Njemacka
Hong Kong
Jamajka
Japan
Koreja
Malezija
Poljska
Singapur
Tajland
Ukrajina
Urugvaj
Velika Britanija
7
17
27
14
7
7
14
5
21
14
15
8
26
14
20
7
lzvori: United Nations Population Fund, Stanje svjetskog stanovniStva, 1994.; US

Dept of Health and Human Services (Ministarstvo zdravstva i skrbi SAD-a), Vitalna
statistika Sjedinjenih Driava: 1990., tom II. odjeljak 2, tablica 21, 1994.
490
su, zacudo, jednako bliske mladima u Marakesu i kucanicama u Barceloni koje ih, prirodno ponosne na svoj identitet, gledaju na katalonskom.
Bezvremeno vrijeme pripada prostoru tokova, dok vrijeme
discipline, biolosko vrijeme i drustveno determininirani slijed
karakteriziraju mjesta sirom svijeta, materijalno strukturirajuci
i destrukturirajuci nasa segmentirana drustva. U nasem drustvu
prostor oblikuje vrijeme i tako preokrece povijesni trend: tokovi poticu
bezvremeno vrijeme, mjesta su ogranicena vremenom. 77 Ideja napretka,
koja se u posljednja dva stoljeca nalazi u korijenima nase kulture i drustva, temeljila se na povijesnom kretanju, zapravo na predodredenu slijedu povijesti pod vodstvom razuma i uz poticaj proizvodnih snaga, izbjegavajuCi prepreke prostorno ogranicenih drustava i kultura.
Ovladavanje vremenom, kontrolom ritmicnosti, koloniziralo je teritorije i preobrazilo prostor u sirokom pokretu industrijalizacije i urbanizacije, sto je postignuto putem dvaju bliskih povijesnih procesa: nastankom
kapitalizma i etatizma. Kako vrijeme postaje strukturirano bivanje, ono
pokorava prostor.
Dominantan trend u nasemu drustvu pokazuje povijesnu osvetu prostara, koji strukturira temporalnost prema razliCitim, cak suprotstavljenim logikama, ovisnima o prostornoj dinamici. Prostor tokova, koji sam
analizirao u prethodnom poglavlju, rastace vrijeme brkanjem slijeda dogadaja te ih Cini istodobnima i tako postavlja drustvo u vjecnu efemernost. Visestruki prostor rasutih, fragmentiranih i nepovezanih mjesta pokazuje razlicite vremenske okvire, od najprimitivnije vladavine prirodnih
ritmova do najstroze tiranije vremena sata. Odabrane funkcije i pojedinci transcendiraju vrijeme, 78 dok podcijenjene aktivnosti i podredeni ljudi
istrajavaju u zivotu kako vrijeme prolazi. Dok logika koja se pojavljuje u
novoj drustvenoj strukturi nastoji nemilosrdno potisnuti vrijeme kao slijed dogadaja, veci dio drustva u globalno meduovisnu sustavu ostaje na
rubu novoga univerzuma. Bezvremenost jedri u oceanu okruzenu vremenski ogranicenim obalama odakle se jos mogu cuti jadikovke stvorova
okovanih vremenom.
77 Ova konceptualizacija sliena je konstrukciji prostomolvremenskih poredaka koje predlaze Innis (1950., 1951.). Medutim, ne pozivam se na intelektualnu povezanost s njegovom teorijom, jer vjerujem da se on vjerojatno ne bi slozio s mojom cjelokupnom analizom vremena.
78 Izgledalo bi suprotno intuiciji tvrditi da profesionalne elite u nasim drustvima transcendiraju vrijeme. Zar oni (mi) neprestano ne jure prema satu? Tvrdim da je taj obrazac ponasanja upravo posljedica nemilosrdnog potiskivanja vremena i ritmicnosti zivotnoga ciklusa (starenje, napredak u karijeri), koji su uzrokovani nasom kulturom/organizacijom i oCigledno potpomognuti novim tehnoloskim sredstvima. Sto moze biti
vremenski stresnije od svakodnevne borbe s vremenom?
491
USPON UMREZENOG DRU.!3TVA
N adalje, logika bezvremenosti ne pojavljuje se u drustvu bez otpora.

Kako mjesta i lokaliteti ciljaju na preuzimanje kontrole nad drustvenim
interesima ugradenima u prostor tokova, tako vremenski svjesni drustveni akteri pokusavaju kontrolirati ahistorijsku vladavinu bezvremenosti. Upravo zato sto nase drustvo dosize razumijevanje materijalne interakcije za cijelu okolinu, znanost i tehnologija omogucuju nam predvidanje nove vrste temporalnosti kojaje takoder smjestena u okvir vjecnosti, no uzima u obzir povijesni slijed. To je ono sto Lash i Urry nazivaju "ledenim vremenom", pojam u kojemu ')e odnos izmedu ljudi i prirode vrlo
dugorocan i evolucijski. On se krece unatrag izvan neposredne ljudske
povijesti i naprijed u potpuno neodredivu buducnost."79 Zapravo, suprotnost izmedu upravljanja ledenim vremenom i potrage za bezvremenoscu
Cini da se pokret zastite okolisa i vlast u nasemu drustvu usidruju u kontradiktorne polozaje unutar drustvene strukture, sto cu razraditi u drugom dijelu knjige. Na ovome mjestu treba podcrtati konfliktnu diferencijaciju vremena, shvacenu kao uCinak suprotstavljenih drustvenih interesa na redoslijed pojava. Takva diferencijacija odnosi se, s jedne strane, na
suprotstavljenu logiku bezvremenosti, koju odreduje prostor tokova, i
onu visestruke podredene temporalnosti, povezane s prostorima mjesta.
S druge strane, kontradiktorna dinamika drustva suprotstavlja se potrazi za ljudskom besmrtnoscu, ponistavanjem vremena u zivotu, do ostvarenja kozmoloske vjecnosti, uvazavanjem ledenog vremena. Umrezeno
drustvo pojavljuje se na rubu vjecnosti izmedu podjarmljenog vremena i
evolucijske prirode.
79 Lash i Urry (1994.: 243)
492
ZAKLJUCAK:
UMREZENO DRUSTVO
N ase istrazivanje nastajuCih drustvenih struktura u razliCitim podrucjima ljudske aktivnosti i iskustva vodi prema nadsvodujucem zakljucku:
kao povijesni trend, dominantne funkcije i procesi u informatickom dobu
sve se vise organiziraju oko mreza. Mreze stvaraju novu drustvenu morfologiju u nasim drustvima, a sirenje logike umrezavanja znacajno mijenja postupak i rezultate u procesima proizvodnje, iskustva, moci i kulture. Umrezeni oblik drustvene organizacije postojao je u drugim vremenima i prostorima, no nova paradigma informaticke tehnologije daje materijalnu osnovu za njezino prodorno sirenje kroz cijelu drustvenu strukturu. Nadalje, tvrdim da logika umrezavanja potice drustveno odredenje visega stupnja od onog koji posebni drustveni interesi izrazavaju kroz mreze: moe tokova nadvladava tokove mod. Prisutnost ili odsutnost iz mreze
i dinamika svake mreze nasuprot drugih presudni su izvori dominacije i
promjene u nasemu drustvu: drustvu koje stoga mozemo prikladno nazvati umrezenim drustvom koje oznacava nadmocnost drustvene morfologije nad drustvenom akcijom.
Da pojasnim tu tvrdnju, zelio bih glavne crte analize koju sam iznio u
ovome dijelu knjige povezati sa sirom teoretskom perspektivom iznesenom u predgovoru. Medutim, trebamo imati na umu da ne mogu odgovoriti na cijeli spektar teoretskih pitanja koja su uvedena na pocetku ovog
istrazivanja dok ne razmotrim (u II. i III. dijelu) temeljne probleme poput odnosa spolova, gradenja identiteta, drustvenih pokreta, transformacije politickih procesa i krize ddave u informatickom dobu. Tek nakon
razrade tih problema i promatranja njihova stvarnog izraza u makroprocesima koji preoblikuju drustva na kraju ovog tisuc1jeca, mogu pokusati
493
USPON UMREZENOG DRUtlTVA
predloziti neke istrazivacke hipoteze kojima bih pojasnio novo drustvo

koje se stvara. Ipak, u ovome je dijelu Citateljevoj paznji ponudeno toliko
informacija i ideja da se mogu donijeti privremeni zakljucci o novoj strukturi dominantnih funkcija i procesa, kao nuznoj pocetnoj tocki za razumijevanje ukupne dinamike drustva.
Najprije cu definirati koncept mreze jer ona igra vrlo vaznu ulogu u
mojemu opisu drustva informatickoga doba.l Mreza je skup medusobno
povezanih cvorova. Cvor je tocka u kojoj se krivulja sijece. Sto je cvor ovisi, zapravo, o vrsti konkretne mreze o kojoj govorimo. U mrezi svjetskih
financijskih tokova, evorovi su trzista burzi i njihova pomocna sredista
razvijenih usluga. U politickim mrezama koje vladaju Europskom unijom
cvorovi su nacionalna vijeca ministara i europskih povjerenika. U mrezi
prometa drogom koja prodire u gospodarstva, drustva i drzave sirom svijeta cvorovi su polja koke i polja maka, skriveni laboratoriji, tajne zrakoplovne piste, ulicni gangovi i financijske institucije za pranje novca. U
svjetskoj mrezi novih medija koji su u srzi kulturnih izraza i javnog mnijenja u informatickom dobu, cvorovi su televizijski sustavi, produkcijski
studiji, sredine racunalne grafike, ekipe vijesti te pokretne naprave koje
stvaraju, prenose i primaju signale. Topologija koju definiraju mreze odreduje da je udaljenost (iii intenzitet i ucestalost interakcije) izmedu dviju tocaka (iii drustvenih polozaja) kraca (iii cesca iii intenzivnija) ako su
obje tocke cvorovi u mrezi, nego ako ne pripadaju istoj mrezi. S druge
strane, unutar dane mreze tokovi nemaju udaljenost iii nemaju istu udaljenost izmedu cvorova. Dakle, udaljenost (fizicka, drustvena, gospodarska, politicka, kulturna) za danu tocku ili polozaj varira izmedu nule (za
bilo koji cvor u istoj mrezi) i beskonacno (za bilo koju tocku izvan mreze).
Ukljucenje/iskljucenje u mreze i arhitektura odnosa izmedu mreza koje
se radom informaticke tehnologije zbiva brzinom svjetlosti, oblikuju dominantne procese i funkcije u nasim drustvima.
Mreze su otvorene strukture koje se mogu bezgranicno siriti i ukljucivati nove evorove sve dok oni mogu komunicirati unutar mreze, to jest
dok dijele iste komunikacijske kodove (na primjer, vrijednosti iii ciijeve
izvedbe). Drustvena struktura koja se zasniva na mrezi visoko je dinamicki, otvoreni sustav Cija se ravnoteza ne narusava inovacijama. Mreze
su prikladni instrumenti za kapitalisticko gospodarstvo koje se zasniva
na inovaciji, globalizaciji i decentraliziranoj koncentraciji; za rad, radnike i tvrtke zasnovane na fleksibiinosti i prilagodljivosti; za kulturu beskrajne dekonstrukcije i rekonstrukcije; za politicku organizaciju uprav1
Konceptualizaciju mreza dugujem mojim stalnim intelektualnim razgovorima s Fran~ois Bar.
494
ZAKLJU~AK: UMRE~ENO DRU~TVO
ljanu prema trenutacnoj obradi novih vrijednosti i javnog raspolozenja;

za drustvenu organizaciju kojoj je cilj istisnuce prostora i ponistenje vremena. Morfologija mreze je takoder izvor dramaticne reorganizacije odnosa moCi. PrekidaCi koji povezuju mreze (na primjer, novcani tokovi koji preuzimaju kontrolu nad medijskim imperijima koji utjecu na politicke
procese) povlasteni su instrumenti moCi. Dakle, prekidaCi drze moe. Sobzirom na to da su mreze visestruke, meduoperativni kodovi i prekidaci izmedu mreza postaju temeljni izvori oblikovanja, vodenja i pogresnog vodenja drustava. Medusobno priblizavanje drustvenog razvoja i informatickih tehnologija stvorilo je novu materijalnu osnovu za obavljanje aktivnosti u cijeloj drustvenoj strukturi. Ta materijalna osnova, ugradena u
mreze, oznacava dominantne drustvene procese, dakle oblikuje samu
drustvenu strukturu.
Razmatranja i analize ponudene u ovome dijelu knjige pokazuju, izgleda, da se novo gospodarstvo organizira oko svjetskih mreza kapitala, upravljanja i informacija Ciji je pristup tehnoloskom know-howu u sr:Zi produktivnosti i natjecanja. Poslovne tvrtke, a sve vise organizacije i institucije, organizirane su u mreze varijabilne geometrije Cije isprepletanje
zamjenjuje tradicionalnu razliku izmedu korporacija i malih poslovnih
tvrtki unakrsno presijecajuCi sektore i sireCi se uzduz razliCitih geografskih skupova gospodarskih jedinica. Prema tome, radni se proces sve vise
individualizira, rad u svojoj izvedbi dezagregira, a kroz visestruke medusobno povezane zadatke na razliCitim mjestima reintegrira kao rezultat
rada, sto uvodi novu podjelu rada koja se temelji na atributima/sposobnostima svakoga radnika umjesto na organizaciji zadatka.
Medutim, ta evolucija prema umrezavanju oblika menedzmenta i proizvodnje ne znaCi smrt kapitalizma. Umrezeno drustvo u svojim razlicitim institucionalnim izrazima je, zasad, kapitalisticko drustvo. Nadalje,
prvi put u povijesti kapitalisticki oblik proizvodnje oblikuje drustvene adnose na Citavome planetu. No taj oblik kapitalizma bitno je drukCiji od
svojih povijesnih prethodnika. Ima dvije razlikovne osobine: globalan je i
u velikoj mjeri strukturiran oko mreze financijskih tokova. Kapital na
globalnoj razini djeluje kao jedinica u stvarnome vremenu; i on se ostvaruje, ulaze i akumulira uglavnom u sferi cirkulacije, tj. financijskoga kapitala. Dokje financijski kapital uglavnom bio medu vladajuCim frakcijama kapitala, sada svjedocimo pojavi necega drukCijeg: akumulacija kapitala se nastavlja, a njegova se proizvodnja vrijednosti na globalnim financijskim tr:Zistima sve vise stvara kroz informaticke mreze i bezvremeni
prostor financijskih tokova. Iz tih mreza kapital se, na globalnoj razini,
ulaze u sva podrucja aktivnosti: informaticku industriju, medijski biznis,
razvijene usluge, poljoprivrednu proizvodnju, zdravstvo, obrazovanje,
495
tehnologiju, staru i novu proizvodnju, prijevoznistvo, trgovinu, turizam,

kulturu, upravljanje okolisem, nekretnine, ratovanje i prodavanje mira,
religiju, zabavu i sport. U prolazu kroz cikluse, trzisne uspone i padove te
segmentirano svjetsko natjecanje, neke su aktivnosti profitabilnije od
drugih. Sve sto se izvuce kao profit (od proizvodaca, potrosaca, tehnologije, prirode i institucija) vraca se u metamrezu financijskih tokova gdje je
sav kapital izjednacen u robnoj demokraciji za stvaranje profita. U tim
elektronickim svjetskim kasinima neki kapitali cvjetaju ili propadaju, oblikujuCi sudbinu korporacija, ustedevine kucanstava, nacionalnih valuta
i regionalnih gospodarstava. Ukupni rezultat ravan je nistici: gubitnici
placaju za dobitnike. No tko su dobitnici i gubitnici, mijenja se svake godine, mjeseca, dana, sekunde i prodire u svijet tvrtki, zaposlenja, placa,
poreza i javnih sluzbi. Do svijeta koji se ponekad naziva "realnom ekonomijom", a koji bih rado nazvao "nestvarnom ekonomijom" jer je u doba
umrezenoga kapitalizma temeljna stvarnost u kojoj se novae zaraduje ili
gubi, ulaze ili stedi, financijska sfera. Sve druge aktivnosti (osim onih iz
javnog sektora koji nestaje) prvenstveno su osnova za stvaranje viska
potrebnog za ulaganje u svjetske tokove, ili rezultat ulaganja stvorenog u
tim financij skim mrezama.
Financijski kapital, medutim, za svoje djelovanje i natjecanje treba
znanje i informacije koje stvara i unapreduje informaticka tehnologija. To
je stvarno znacenje spoja izmedu kapitalistickoga naCina proizvodnje i
informatickoga naCina razvoja. Dakle, kapital koji ce ostati Cisto spekulativan, izlozen je pretjeranu riziku i konacno je jednostavnom statistickom
vjerojatnoscu izbacen u nasumicna gibanja financijskih trzista. Proces
akumulacije lezi u interakciji izmedu ulaganja u profitabilne tvrtke i
upotrebe akumuliranog profita koji ih moze oploditi u svjetskim finacijskim mrezama; stoga ovisi o produktivnosti, natjecanju i prikladnoj informaciji o ulaganju i dugorocnom planiranju u svakom sektoru. Da bi
nastavile s beskonacnom voznjom prema inovacijama, produktivnosti i
natjecanju, tvrtke visoke tehnologije ovise o financijskim izvorima. Financijski kapital koji djeluje izravno kroz financijske institucije ili neizravno kroz dinamiku tdista dionica, uvjetuje sudbinu industrija visoke
tehnologije. S druge strane, tehnologija i informacije odlucujuce su orude
u stvaranju profita i pridobivanju dionica na trzistu. Dakle, financijski
kapital i kapital industrije visoke tehnologije sve su vise medusobno ovisni iako su oblici njihova djelovanja za svaku industriju specificni. I Hilferding i Schumpeter imali su pravo, no njihovo historijsko zdruzivanje
trebalo je pricekati dok se ne odsanja u Palo Altu i konzumira u Ginzi.
Dakle, kapital je ili globalan ili postaje globalan da bi usao u proces
akumulacije u elektronicki umrezenu gospodarstvu. Tvrtke se, kao sto
496
ZAKLJUCAK: UMREmNO DRU~TVO
sam pokusao pokazati u 3. poglavlju, sve vise organiziraju u mreze- i

unutar sebe i medusobno. Tako se tokovi kapitala i njima potaknute aktivnosti proizvodnje/upravljanja/distribucije sire u medusobno povezane
mreze varijabilne geometrije. Tko su kapitalisti u tim novim tehnoloskim, organizacijskim i gospodarskim uvjetima? Oni sigurno nisu zakonski vlasnici sredstava proizvodnje, koji se krecu od tvojega/mojega mirovinskog fonda do prolaznika pored singapurskog bankomata koji iznenada odlucuju kupiti dionice na trzistu koje se stvara u Buenos Airesu. No
to je do odredene mjere bilo tocno do 1930-ih godina, kao sto je pokazao
klasicni rad Berlea i Meansa o kontroli i vlasnistvu u korporacijama Sjedinjenih Ddava. Vlasnici nisu ni korporacijski menedzeri, kao sto oni
predlazu u svome radu a nakon njih i drugi analiticari. Ti menedzeri kontroliraju specificne korporacije i specificne dijelove svjetskoga gospodarstva, ali ne nadgledaju, niti ista znaju o stvarnim, sustavnim pomacima
kapitala u mrezama financijskih tokova, niti imaju znanje o informatickim mrezama, te strategijama visestranih oblika umrezenih poduzeca.
Neki akteri na vrhu toga svjetskoga kapitalistickog sustava stvarno su
menedzeri, kao u slucaju japanskih korporacija. Drugi se jos uvijek mogu svrstati u tradicionalnu kategoriju buduja, kao u prekomorskim kineskim poslovnim mrezama, koje su cesto obiteljski ili osobno kulturalno
povezane, i dijele vrijednosti i, ponekad, politicke veze. U Sjedinjenim Drzavama mjesavina povijesnih slojeva daje kapitalisti znacenje sarene izlozbe tradicionalnih bankara, nouveau riche mesetara, self-made genijakoji-su-postali-poduzetnici, svjetskih tajkuna i multinacionalnih menedzera. U drugim slucajevima kapitalisticki su akteri javne korporacije
(kao u francuskom gospodarstvu ili elektronickim tvrtkama). U Rusiji se
ljudi koji su prezivjeli komunisticku nomenklaturu natjecu s divljim mladim kapitalistima u recikliranju drzavnoga vlasnistva na stvaranju najnovijega kapitalistickog podrucja. Sirom svijeta oprani novae iz razliCitih
kriminalnih poslova ulijeva se u majku svih akumulacija to jest- svjetsku financijsku mrezu.
Sve su to kapitalisti koji upravljaju svim vrstama gospodarstava i
ljudskim zivotima. A kapitalisticka klasa? U socioloskom ili gospodarskom smislu ne postoji globalna kapitalisticka klasa. Ali postoji povezana, globalna mreza kapitala Ciji pomaci ili varijabilna logika konacno odreduju gospodarstva i utjecu na drustva. Dakle, osim kapitalista od krvi
i mesa te kapitalistickih skupina, razlikujemo bezlicnoga kolektivnog kapitalista, kojeg Cine financijski tokovi kojima upravljaju elektronicke
mreze. On nijejednostavno izraz apstraktne logike trzista, jer stvarno ne
slijedi zakon ponude i potraznje: on odgovara na turbulencije i nepredvidljive pomake, neizracunljive pretpostavke, koje poticu psihologija i drus497
tvo te ekonomski procesi. Ta mreza umrezenoga kapitala ujedinjuje i upravlja specificnim sredistima kapitalisticke akumulacije, odredujuei ponasanje kapitalista prema njihovu podcinjavanju globalnoj mrezi. Oni
svoje suprotstavljene ili sukladne strategije provode uz pomoc krugova te
svjetske mreze i kroz njih, pa konacno ovise o neljudskoj kapitalistickoj
logici elektronicki upravljane slucajne obrade informacija. To je zaista
kapitalizam- u svom cistom izrazu beskonacne potrage za novcem uz pomoc novca, kroz proizvodnju robe robom. Novae je postao gotovo potpuno
neovisan o proizvodnji, a takvo je i davanje usluga, jer je pobjegao u mreze elektronickih interakcija vise razine koje jedva razumiju njezini menedzeri. Dok kapitalizam jos uvijek vlada, kapitalisti se slucajno stvaraju, a kapitalisticke klase ogranicene su na specificna podrucja svijeta u
kojima napreduju kao privjesci mocnim zracnim vihorima koji izrazavaju svoju volju na mnogim tockama i budueim poslovnim mogucnostima u
bljeskovima racunalnih zaslona, sirom globusa.
Sto se dogada s radom i drustvenim odnosima proizvodnje u tome vrlom novom svijetu informatickoga, globalnog kapitalizma? Radnici ne nestaju iz prostora tokova a, budimo objektivni, posla ima mnogo. Doista, poricemo apokalipticna prorocanstva pojednostavnjenih analiza- ima vise
posla i zaposlenje veei postotak radno sposobnih ljudi nego u bilo koje vrijeme u povijesti. Razlog tome je uglavnom masovno ukljuCivanje zena u
placeni rad u svim industrijskim drustvima, sto je u velikoj mjeri potaknulo trziste radne snage i bez veCih lomova uglavnom apsorbiralo. Iako je
sirenje informatickih tehnologija zacijelo izbacivalo radnike i ukidalo radna mjesta, nije i, izgleda, u doglednoj buducnosti, nece uzrokovati masovnu nezaposlenost. To je, usprkos porastu nezaposlenosti u europskim gospodarstvima, trend kojije vise povezan s drustvenim institucijama nego s
novim proizvodnim sustavom. Ali, ako rad, radnici i radnicke klase postoje i cak se sire diljem svijeta, drustveni odnosi izmedu kapitala i radne
snage temeljito se mijenjaju. U svojoj srzi, kapital je globalan. Po pravilu
je radna snaga lokalna. Informaticnost u svojoj povijesnoj stvarnosti upravo upotrebom decentralizirane snage mreza vodi prema koncentraciji i
globalizaciji kapitala. Rad je dezagregiran u svojoj izvedbi, fragmentiran
u organizaciji, diferenciran u postojanju, podijeljen u svojemu kolektivnom djelovanju. Mreze konvergiraju metamrezi kapitala koja integrira
kapitalisticke interese na globalnoj razini i preko sektora i podrucja aktivnosti: to sene dogada bez sukoba, ali se zbiva prema istoj, nadsvodujucoj
logici. Radna snaga gubi svoj kolektivni identitet, sve vise se individualizira prema svojim sposobnostima, radnim uvjetima te interesima i projektima. U proizvodnom sustavu varijabilne geometrije, timskoga rada, umrezavanja, upotrebe vanjskih usluga i potpisivanja podugovora, sve vise je
498
ZAKLJUCAK: UMRErnNO DR~O
zamagljeno tko su vlasnici, tko proizvodaCi, tko menedzeri, a tko sluge.

Mozemo li reCi da su proizvodaCi vrijednosti racunalni streberi koji izmisljaju nove financijske instrumente koje korporacijski brokeri uklanjaju iz
svojeg posla? Tko pridonosi stvaranju vrijednosti u elektronickoj industriji: dizajner cipova u Silikonskoj dolini ili mlada zena na tekucoj vrpci u
tvornici u Jugoistocnoj Aziji? Sigurno oboje, iako u znacajno razliCitim proporcijama. Dakle,jesu li oni zajedno radnicka klasa? Zasto u nju ne bismo
ukljucili i bombajskoga racunalnog savjetnika koji je podugovorom vezan
za programiranje upravo toga dizajna? Ili letecega menedzera koji putuje
na posao izmedu Kalifornije i Singapura ili ga obavlja preko racunala, te
prilagoduje proizvodnju Cipova i potrosnju elektronike? Postoji jedinstvo
radnog procesa sirom slozene, globalne mreze interakcije. No, u isto doba
postoji diferencijacija rada, segmentacija radnika i dezagregacija radne
snage u globalnim razmjerima. Dakle, dok kapitalisticki odnosi proizvodnje jos uvijek traju (doista, u mnogim gospodarstvima dominantna logika
stroze je kapitalisticka nego ikada prije), kapital i radna snaga sve vise
postoje u razliCitim prostorima i vremenima: u prostoru tokova i prostoru
mjesta, u trenutacnom vremenu racunalnih mreza nasuprot vremenu sata svakodnevnog zivota. Dakle, oni zive jedni kraj drugih, ali nisu povezani, kao sto zivot globalnoga kapitala sve manje i manje ovisi o odredenom
radu, a sve vise o akumuliranom, opcem radu kojim upravlja mali trust
mozgova s prebivalistem u virtualnim palacama svjetskih mreza. S onu
stranu te temeljne dihotomije jos uvijek postoji velik dio drustvene razliCitosti koju cine ponude ulagaca, radnicki trud, ljudska domisljatost, ljudska patnja, unajmljivanja i iznajmljivanja, unapijedenja i unazadenja, sukobi i pregovori, suparnistvo i savezi: radni zivot tece. No, na dubljoj razini nove drustvene stvarnosti, drustveni odnosi proizvodnje nisu vise povezani sa svojim stvarnim postojanjem. Kapital bjezi u svoj hyperprostor cistog toka, dok radna snaga rastace svoje kolektivno bice u beskonacnim varijacijama individualnih postojanja. U uvjetima umrezenoga drustva kapital se koordinira na globalnoj razini, a radna je snaga individualizirana.
Bitka izmedu razliCitih kapitalista i raznih radnickih klasa podvodi se u
temeljnije razlikovanje izmedu gole logike tokova kapitala i kulturnih vrijednosti ljudskog iskustva.
Procesi drustvene transformacije sazeti u ideal, tip umrezenog drustva idu izvan podrucja drustvenih i tehnickih odnosa proizvodnje: oni duboko utjecu i na kulturu i na moe. Kulturni izrazi iskljucuju se iz povijesti i geografije i najvise se posreduju kroz mreze elektronicke komunikacije koje imaju razmjenu s publikom i uz njezinu pomoc kroz raznolike
kodove i vrijednosti konacno su obuhvacene u digitalizirani audiovizualni hypertekst. Buduci da informacija i komunikacija kruzi prven499
stveno kroz raznolik, ali obuhvatan medijski sustav, politika u prostoru

medija sve vise postaje zastarjela. Vodstvo se personalizira a stvaranje
imidzajest stvaranje moCi. Ne znaci da se sva politika moze svesti namedijske uCinke iii na Cinjenicu da su vrijednosti i interesi nevazni za politicke ishode. Tko god politicki akteri jesu i kakve god su njihove orijentacije, oni postoje unutar igre moCi uz pomoc medija i kroz medije te cijeloga raspona sve razlicitijega medijskog sustava koji ukljucuje racunalno
posredovane komunikacijske mreze. Cinjenica da politika mora biti uokvirena ujezik elektronickih medija ima duboke posljedice na obiljezja, organizaciju i ciljeve politickih procesa, politickih aktera i politickih institucija. Konacno, snage koje su u medijskim mrezama zauzimaju drugorazredno mjesto u odnosu prema tokovima moci utjelovljenih u strukturi i jeziku tih mreza.
N a dubljoj razini, mijenjaju se materijalne osnove drustva, pros tor i
vrijeme, te se organiziraju oko prostora tokova i bezvremenoga vremena.
S onu stranu metaforicke vrijednosti tih izraza, a sto podrzavaju brojne
analize i ilustracije iznesene u prethodnim poglavljima, isticemo glavnu
hipotezu: dominantne funkcije organizirane su u mreze koje pripadaju
prostoru tokova koji ih povezuje sirom svijeta, dok su u visestrukom prostoru mjesta sacinjenom od sve razdvojenijih lokaliteta fragmentirane
podredene funkcije i ljudi. Bezvremeno vrijeme izgleda kao rezultat poricanja prosloga i buduceg vremena u mrezama prostora tokova. U meduvremenu, vrijeme sata koje se za svaki proces, prema njegovu mjestu u
mrezi, mjeri i vrednuje drukcije, i nadalje oznacava podredene funkcije i
specificna mjesta.
Kraj povijesti zbiva se kroz kruzni tok kompjutoriziranih financijskih
tokova iii kroz trenutacnost kirurskih ratova, te nadvladava biolosko vrijeme siromastva iii mehanicko vrijeme industrijskoga rada. Drustvena
konstrukcija novih dominantnih oblika prostora i vremena razvija metamrezu koja iskljucuje nebitne funkcije, podredene drustvene skupine i
obezvrijedene teritorije. N a taj nacin stvara se beskonacna drustvena
udaljenost izmedu metamreze i veCine pojedinaca, aktivnosti i mjesta sirom svijeta. Ljudi, mjesta iii aktivnosti ne nestaju. Ali nestaje njihovo
strukturno znacenje podvedeno pod nevidenu logiku metamreze gdje se
proizvodi vrijednost, stvaraju kulturni kodovi i odlucuje o moCi. Novi
drustveni poredak, umrezeno drustvo, veCini ljudi sve vise izgleda kao
metadrustveni nered. To jest, kao automatizirani, slucajni slijed dogadaja, izvedenih iz neobuzdane logike trzista, tehnologije, geopolitickoga poretka iii bioloske odredenosti.
U siroj povijesnoj perspektivi umrezeno drustvo oznacava kvalitativnu promjenu u ljudskome iskustvu. Ako se pozivamo na staru sociolosku
500
ZAKL.ro<":AK: UMRE~NO DRU~TVO
tradiciju prema kojoj se drustveno djelovanje na najtemeljnijoj razini moze razumjeti kao promjenljivi obrazac odnosa izmedu Prirode i Kulture,
mi smo doista u novomu razdoblju.
Prvi model odnosa izmedu tih dvaju temeljnih polova ljudskoga postojanja tisudjeCima je oznacavala vladavina Prirode nad Kulturom. Kodovi drustvene organizacije gotovo su izravno izrazavali borbu za prezivljavanjem pod neobuzdanom nesmiljenoscu Prirode, kao sto nas je, pracenjem kodova drustvenoga zivota unatrag, prema srzi nasega bioloskog bica, naucila antropologija.
Drugi obrazac odnosa koji se uspostavlja na izvorima modernoga doba
i povezuje s industrijskom revolucijom i trijumfom Razuma, vidio je vladavinu Kulture nad Prirodom, izgradujuCi drustvo kroz proces rada, uz
Ciju pomoc je Covjecanstvo otkrilo svoje oslobodenje od prirodnih sila i
svoje podredivanje vlastitim ponorima tlacenja i izrabljivanja.
Upravo ulazimo u novi stupanj u kojemu se Kultura odnosi prema
Kulturi, i zamijenila je Prirodu do stupnja u kojemu se Priroda umjetno
ozivljava ("cuva") kao kulturni oblik: to je zapravo znacenje ekoloskoga
pokreta - rekonstrukcija Prirode kao idealnoga kulturnog oblika. Zbog
konvergencije povijesne evolucije i tehnoloske promjene, usli smo u Cisti
kulturalni obrazac drustvene interakcije i drustvene organizacije. Zato je
informacija kljucni sastojak nase drustvene organizacije i zato tokovi poruka i slika izmedu mreza stvaraju osnovnu nit nase drustvene strukture. Ne bismo htjeli reCi da je povijest skoncala u sretnoj pomirbi Covjecanstva sa samim sobom. Zapravo je potpuno suprotno: povijest upravo
pocinje, ako pod povijescu podrazumijevamo trenutak u kojemu je, nakon
tisucljeca prapovijesne borbe s Prirodom, najprije za prezivljavanje, a onda za ovladavanje, nasa vrsta dosegla razinu znanja i drustvene organizacije koja ce nam omoguCiti da zivimo u prevladavajuce drustvenom svijetu. To je pocetak novoga postojanja i doista pocetak novoga doba, informatickoga doba koje oznacava autonomija kulture nasuprot materijalnim osnovama nasega postojanja. Ali to nije nuzno veseli trenutak. Jer,
konacno sami, u nasemu ljudskom svijetu moramo gledati sebe u ogledalu povijesne stvarnosti. I mozda nam se nece svidjeti ono sto budemo vidjeli.
Nastavlja se.
501
Sazetak sadrzaja II. i III. sveska knjige
U ovom dijelu knjige pozivao sam se na teme koje cu prikazati u sljedeCim dijelovima ovoga rada (kojega ce izdavac Blackwell Publishers izdati 1997.). Navodim pregled njihova sadrzaja.
II. dio: Moe identiteta

Uvod: Nas zivot, nas svijet
1. Raj zajednice: identitet i znacenje u umrezenom drustvu
2. Kraj patrijarhata: transformacija roda, obitelji, seksualnosti i osobnosti
3. Drustveni pokreti i drustvene promjene u svijetu tokova
4. Nemocna drzava
5. lnformaticka politika i kriza demokracije
Zakljucak: subjekti drustvene promjene u umrezenom drustvu
502
SAZETAK SADRZAJ.A ll. I
m. DIJELA KNJIGE
III. dio: Kraj tisuCljeca

Uvod: drustvena teorija i procesi povijesne transformacije
1. Kriza industrijskog etatizma i kraj komunizma: raspad Sovjetskog Saveza
2. Crne rupe informatickog kapitalizma: drustvena iskljucenost i uspon

cetvrtog svijeta
3. Izopacena veza: svjetsko kriminalno gospodarstvo i novi svjetski nered
4. Naprijed u proslost: ponovno ujedinjenje Europe
5. Prema pacifickome dobu? Multikulturno utemeljenje tehnolosko-gospodarske meduovisnosti
Opci zakljucak: veze: razumijevanje nasega svijeta
503
Bibliografija
Abegglen, J. C. i Stalk, G. (1985) Kaisha: The Japanese Corporation, New York:

Basic Books.
Abolaffia, Michael Y. i Biggart, Nicole W. (1991) "Competition and markets: an
institutional perspective." U: Amitai Etizioni i Paul R. Lawrence (ur.),
Socio-economics: Towards a New Synthesis, Armonk, NY: M. E. Sharpe, str.
211-31.
Adam, Barbara (1990) Time and Social Theory, Cambridge: Polity Press.
Adler, Glenn i Suarez, Doris (1993) Union Voices: Labor's Responses to Crisis,
Albany, NY: State University of New York Press.
Adler, PaulS. (1992) Technology and the Future of Work, New York: Oxford
University Press.
Mrican Development Bank (1990) The Social Dimensions of Adjustment in
Africa: A Policy Agenda, Washington D. C.: World Bank.
Agence de l'Informatique (1986) EEtat d'informatisation de la France, Pariz:
Economica.
Aglietta, Michel (1976) Regulation et crise du capitalisme: l'experience des
Etats-Unis, Pariz: Calmann-Levy.
Allen, G. C. (1981a) The Japanese Economy, New York: StMartin's Press
- - (1981b) A Short Economic Hi.story of Modern Japan, London: Macmillan.
Allen, Jane E. (1995) "New computers may use DNA instead of chips." San
Francisco Chronicle, 13. svibnja: B2.
Alvarado, Manuel (ur.) (1988) Video World-wide, London i Pariz: John Libbey.
Amin, Ash i Robins, Kevin (1991) "These are not Marshallian times." U: Roberto Camagni (ur.) Innovation Networks: Spatial Perspectives, London:
Belhaven Press. str. 105-20.
Amsdem, Alice (1979) "Taiwan's economic history: a case of etatisme and a
challenge to dependency theory". Modern China, 5(3): 341-80.
- - (1985) "The state and Taiwan's economic development." U: Peter B. Evans,
504
BffiLIOGRAFIJA
Dietrich Rueschemeyer i Theda Skocpol (ur.), Bringing the State Back in,
Cambridge: Cambridge University Press.
- - (1989) Asia's Next Giant: South Korea and Late Industrialization, New
York: Oxford University Press.
- - (1992) "A theory of government intervention in late industrialization."
U: Louis Putterman i Dietrich Rueschemeyer (ur.) State and Market in
Development: Synergy or Rivalry?, Boulder, CO: Lynne Rienner.
Anderson, A. E. (1985) Creativity and Regional Development, Laxenburg: International Institute for Applied Systems Analysis, Working Paper 85/14.
Andrieu, Michel, Michalsky, Wolfgang i Stevens, Barrie (ur.) (1992) Longterm
Prospects for the World Economy, Pariz: OECD.
Anisimov, Evgenij (1993) The Reforms of Peter the Great: Progress Through
Coercion in Russia, Armonk, NY: M. E. Sharpe.
Aoki, Masahiko (1988) Information, incentives, and bargaining in the Japanese economy, Cambridge: Cambridge University Press.
Aoyama, Yuko (1995. u rukopisu) "Locational strategies of Japanese multinational corporations in electronics," University of California, doktorska disertacija o gradu i regionalnom planiranju.
Appelbaum, Eileen (1984) Technology and the Redesign of Work in the Insurance Industry, Research Report, Stanford, CA: Stanford University Institute of Research on Educational Finance and Governance.
- - i Schettkat, Ronald (ur.) (1990) Labor Markets, Adjustments to Structural Change and Technological Progress, New York: Praeger.
Appelbaum, Richard P. i Henderson, Jeffrey (ur.) (1992) States and Development in the Asian Pacific Rim, London: Sage.
Arancibia, Sergio (1988) Dependencia y deuda externa, Lima: Taller Popular.
Aries, Philippe (1977) Ehomme devant la mort, Pariz: Seuil.
- - (1983) Images de l'homme devant la mort, Pariz: Seuil.
Armstrong, David (1994) "Computer sex: log on; talk dirty; get off." San Francisco Examiner, 10. travnja.
Aron, Raymond (1963) Dix-huit leryons sur la societe industrielle, Pariz: IdeesGallimard.
Aronowitz, Stanley i DiFazio, Wiliams (1994) The Jobless Future, Minneapolis: University of Minnesota.
Arrieta, Carlos G. i dr. (1991) Narcotrafico en Colombia. Dimensiones politicas,
econ6micas, juridicas e internacionales, Bogota: Tercer Mundo Editores.
Arthur, Brian (1985) Industry Location and the Economics ofAgglomeration:
Why a Silicon Valley? Stanford, CA: Stanford University Center for Economic Policy Research, radni materijal.
- - (1986) Industry Location Patterns and the Importance of History, Stanford, CA: Stanford University Food Research Institute, Research Paper.
- - (1989) "Competing technologies, increasing returns, and lock-in by historical events. "Economic Journal, 99 (ozujak): 116-31.
Ashton, Thomas S. (1948) The Industrial Revolution, 1760-1830, Oxford:
Oxford University Press.
505
Asian Money, Asian Issuers & Capital Markets Supplement (1993/1994) "Derivatives: making more room to manoeuvre," prosinac-sijecanj: 30-2.
Aslund, Anders (1995) How Russia Became a Market Economy, Washington
D. C.: Brookings Institution.
Aydalot, Philippe (1985) "L'aptitude des milieux locaux a promouvoir innovation technologique", communication au symposium Nouvelles technologies
et regions en crise, Association de science n3gionale de langue fran~aise,
Bruxelles, 22-23. travnja.
Aznar, Guy (1993) Travailler moins pour travailler tous, Pariz: Syros.
Baghwati, J. i Srinivasan, T. M. (1993) Indian Economic Reforms, New Delhi:
Ministry of Finance.
Bailey, Paul, Parisotto, Aurelio i Renshaw, Geoffrey (ur.) (1993) Multinationals and Employment: The Global Economy of the 1990's Geneva: International Labour Organization.
Baker, Hugh (1979) Chinese Family and Kinship, New York: Columbia University Press.
Balaji, R. (1994) "The formation and structure of the high technology industrial complex in Bangalore, India", Berkeley, CA: University of California,
doktorska disertacija o gradu i regionalnom planiranju (u pripremi).
Baldwin-Evans, Martini Schain, Martin (ur.) (1995) The Politics of Immigration in Western Europe, London: Frank Cass.
Ball-Rokeach, Sandra J. i Cantor, Muriel (ur.) (1986) Media, Audience and
Social Structure, Beverly Hills, CA: Sage.
Banegas, Jesus (ur.) (1993) La industria de la informacion. Situaci6n actual
y perspectivas, Madrid: Fundesco.
Bar, Fran~ois (1990) Configuring the Telecommunications Infrastructure for
the Computer Age: The Economics of Network Control, Barkeley, CA: University of California, doktorska disertacija.
- - (1992) "Network flexibility: a new challenge for telecom policy." Communications and Strategies, posebno izdanje, lipanj: 111-22.
- - i Barrus, M. (1993) The Future of Networking, Berkeley, CA:University
of California, BRIE radni materijal.
- - i - - s Coriat, Benjamin (1991) Information Networks and Competitive
Advantage: Issues for Gover-nment Policy and Corporate Strategy Development, Bruxelles: Commission of European Communities, DGIII-BRIEOECD Research Program.
Baran, Barbara (1985) "Office automation and women's work: the technological transformation of the insurance industry." U: Manuel Castells (ur.)
High Technology, Space, and Society, Beverly Hills, CA: Sage, str. 143-71.
- - (1989) Technological Innovation and Deregulation: The Transformation
of the Labor Process in the Insurance Industry, Berkeley, CA: University
of California, doktorska disertacija o gradu i regionalnom planiranju.
Baranano,Ana M.(1994) "La empresa espanola en los programas europeos de
cooperaci6n tecnol6gica," Madrid: Universidad Aut6noma de Madrid,
neobjavljene doktorske teze u: Business Economics.
506
BffiLIOGRAFIJA
Barglow, Raymond (1994) The Crisis of the Self in the Age of Information:
Computers, Dolphins, and Dreams, London: Routledge.
Barthes, Roland (1978) Lec;on inaugurale de la chaire de semiologie litteraire
du College de France, prononcee le 7 Janvier 1977, Pariz: Seuil.
Bassalla, George (1988) The Evolution of Technology, Cambrige University
Press.
Batty, Michael i Barr, Bob (1994) "The electronic frontier: exploring and mapping cyberspace," Futures, 26(7) : 699-712
Baudrillard, Jean (1972) Pour une critiqe de l'economie politique du signe, Pariz: Gallimard.
- - (1991) La Guerre du Golfe n'a pas eu lieu, Pariz: Fayard.
Baumgartner, Peter i Payr, Sabine (ur.)(1995) Speaking Minds: Interviews with
Twenty Eminent Cognitive Scientists, Princeton, NJ: Princeton University
Press.
Baumol, W. J., Blackman S. A. B. i Wolf, E. N. (1989) Productivity and American Leadership: The Long View, Cambridge, MA: MIT Press.
Bayart, Jean-Franc;:ois (1992) The State in Africa: The Politics of the Belly,
London: Longman.
Beasley, W. G. (1990) The Rise of Modern Japan, London: Weidenfeld & Nicolson.
Bedi, Hari (1991) Understanding the Asian Manager, Sydney: Allen &
Unwin.
Bedoui, Mongi (1995) Bibliographie sur ['exclusion dans les pays arabes du
Mahgreb et du Machreq, Geneva: International Institute of Labour Studies, Discussion paper 80/1995.
Bell, Daniel (1976) The Coming of Post-Industrial Society: A Venture in Social Forecasting, New York: Basic Books (prvo izdanje 1973).
Belussi, Fiorenza (1992) "La flessibilita si fa gerarchia: la Benetton." U: F.
Belussi (ur.) Nuovi Modelli d'Impresa, Gerarchie Organizzative e Imprese
Rete, Milano: Franco Angeli.
Bendixon, Terence (1991) "El transporte urbano." U: Jordi Borja i dr., str. 42753. Las grandes ciudades en la decada de los noventa, Madrid: Editorial
Sistema.
Beniger, James R. (1986) The Control Revolution: Technological and Economic Origins of the Information Society, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Bennett, A. (1990) The Death of Organization Man, New York: William Morrow.
Benson, Rod (1994) "Telecommunications and society: a review on the research literature on computer mediated communication," Berkeley, CA: University of California, Berkeley Roundtable on the International Economy,
racunalni ispis.
Benveniste, Guy (1994) Twenty-first Century Organization: Analyzing Current
Trends, Imagining the Future, San Francisco, CA: Jossey Bass.
Berger, J. (1984) And Our Faces, My Heart, Brief as Photos, London: Writers
& Readers.
507
USPON UMRE:\ENOG DRU~TVA
Berger, Peter (1987) The Capitalist Revolution, London: Wildwood.

Berger, Peter i Hsiao, M. (ur.) (1988) In Search of an East Asian Development
Model, New Brunswick, NJ: Transaction Books.
Bergsten, C. Fred i Noland, Marcus (ur.) (1993) Pacific Dynamism and the International Economic System, Washington D.C.: Institute for International Economics.
Bernstein, Michael A. i Adler, David E. (1994) Understanding American Economic Decline, New York: Cambridge University Press.
Bertazzoni, F. i dr. (1994) Odissea Informatica. Alle soglie della nuova era:
intinerario nelle societa informatiche, Milano: Istituto A. Gemelli peri
Problemi della Comunicazione, Gruppo Editoriale Jackson.
Bertrand, 0. i Noyelle, T. J. (1988) Corporate and Human Resources: Technological Change in Banks and Insurance Companies in Five OECD Countries, Pariz, OECD.
Bessant, John (1989) Microelectronics and Change at Work, Geneva: International Labour Organization.
Bettinger, Cass (1991) High Performance in the 1990s: Leading the Strategic
and Cultural Revolution in Banking, Homewood, IL: Business One Irwin.
Bianchi, Patrizio, Carnoy, Martini Castells, Manuel (1988) Economic Modernization and Technology Policy in the People's Republic of China, Stanford,
CA: Stanford University Center for Education Research, Research Monograph.
Bielenski, Harald (ur.) (1994) New Forms ofWork and Activity: Survey of Experience at Establishment Level in Eight European Countries, Dublin: European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions.
Biggart, Nicole Woolsey (1990a) Charismatic Capitalism, Chicago, IL: University of Chicago Press.
- - (1990b) "Institutionalized patrimonialism in Korean business." Comparative Social Research, 12: 113-33
- - (1991) "Explaining Asian economic organization: toward a Weberian institutional perspective." Theory and Society, 20: 199-232.
- - (1992) "Institutional logic and economic explanation". U: Jane Marceau
(ur.), Reworking the World: Organizations, Technologies, and Cultures in
Comparative Perspective, Berlin: Walter de Gruyter, str. 29-54
- - and Hamilton, G. G. (1992) "On the limits of a firm-based theory to
explain business networks: the western bias of neoclassical economics." U:
Nitin Nohria i Robert G. Ecckles (ur.),Networks and Organizations: Structure, Form, and Action, Boston, MA: Harvard Business School Press.
Bijker, Wiebe E., Hughes, Thomas P. i Pinch, Trevor (ur.) (1987) The Social
Construction of Technological Systems: New Directions in the Sociology
and History of Technology, Cambridge, MA: MIT Press.
Birch, David L. (1987) Job Generation in America, New York: Free Press.
Bird, Jane (1994) "Dial M for multimedia." Management Today, srpanj: 50-3.
Bishop, Jerry E. i Waldholz, Michael (1990) Genome, New York: Simon &
Schuster.
508
BffiLIOGRAFIJA
Blakely, Edward, Scotchmer, S. i Levine, J. (1988) The Locational and Economic Patterns of California's Biotech Industry, Berkeley, CA: University of
California Institute of Urban and Regional Development, Biotech Industry Research Group Report.
Blazejczak, Jurgen, Eber, Georgi Hom, Gustav A. (1990) "Sectoral and macroeconomic impacts of research and development on employment." U:
Egon Matzner i Michael Wagner (ur.), The Employment Impact of New
Technology: The Case of West Germany, Aldershot, Hants: Avebury, str.
221-33.
Bluestone, Barry i Harrison, Bennett (1988) The Great American Job Machine: The Proliferation of Low-wage Employment in the U.S. Economy, New
York: Basic Books.
Blumler, Jay G. i Katz, Elihu (ur.) (1974) The Uses of Mass Communications,
Newport Beach, CA: Sage.
Bofill, Ricardo (1990) Espacio y Vida, Barcelona: Tusquets Editores.
Booker, Ellis (1994) "Interactive TV comes to public broadcasting." Computerworld 28(3): 59.
Borja, Jordi i Castells, Manuel (1996) The Local and the Global: Cities in
the Information Age, report commissioned by the United Nations Habitat Center for Habitat II- United Nations Conference The City Summit,
Istambul, 1996; izdat ce Earthscan, London.
Borja, Jordi i dr. (ur.) (1991) Las grandes ciudades en la decada de los noventa, Madrid: Editorial Sistema.
Borjas, George F., Freeman, Richard B. i Katz, Lawrence F. (1991) On the Labour Market Effects of Immigration and Trade, Cambridge, MA: National
Bureau of Economic Research.
Bomstein, Lisa (1993) "Flexible production in the unstable state: the Brazilian information technology industry." Neobjavljena doktorska disertacija; Universtiy of California, Berkeley, Department of City and Regional
Planning.
Borrus, Michael G. (1988) Competing for Control: America's Stake in Microelectronics, Cambridge, MA: Ballinger.
- - i Zysman, John (1992) "Industrial competitiveness and American national security." U: W. Sandholtz i dr., The Highest Stakes: The Economic
Foundations of the Next Security System. New York: Oxford University
Press.
Bosch, Gerhard (1995) Flexibility and Work Organization: Report of Expert
Working Group, Bruxelles: European Commission, Directorate General
for Employment, Industrial Relations, and Social Affairs.
- - Dawkins, Peter i Michon, Fran9ois (ur.) (1994) Times Are Changing:
Working Time in 14 Industrialised Countries, Geneva: International Labour Organizatiop..
Botein, Michael i Rice, David M. (ur.) (1980) Network Television and the Public Interest, Lexington, MA: Lexington Books.
Boureau, Allain i dr. (1989) The Culture of Print: Power and the Uses of Print
509
USPON UMRE~OG DRUSTVA
in Early Modern Europe, ur. Roder Chartier, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Bouvier, Leon F. i Grant, Lindsay (1994) How Many Americans? Population,
Immigration, and the Environment, San Francisco, CA: Sierra Club Books.
Bower, J. L. (1987) When Markets Quake, Boston, MA: Harvard Business
School Press.
Boyer, Christine (1994) The City of Collective Memory, Cambridge, MA: MIT
Press.
Boyer, Robert (1988a) "Is a new socio-tehnical system emerging?" Rad
pripremljen za konferenciju Structrual Change and Labour Market Policy, Var, Gard, 6-9. lipnja.
- - (1988b) "Technical change and the theory of regulation." U: G. Dosi, i dr.,
Technical Change and Economic Theory, London: Pinter, str. 67-94.
- - (1990) ''Assessing the impact of R&D on employment: puzzle or consensus?"
U: E. Matzner and M. Wagner (ur.), The Employment Impact of New Technology: The Case of West Germany, Aldershot, Hanst: Avebury, str. 234-54.
- - (ur.) (1986) Capitalimes fin de siecle, Pariz: Presses Universitaires de
France.
Boyer, R. i Mistral, J. (1988) "Le bout du tunnel? Strategies conservatrices et
nouveau regime d'accumulation," rad za medunarodnu konferenciju Theory of Regulation, Barcelona, 16-18. lipnja.
- - i Raile, P. (1986a) "Croissances nationales et contrainte exterieure avant
et apres 1973." Economie et societe, br. P29.
- - i - - (1986b) "L'Insertion internationale conditionne-t-elle les formes
nationales d'emploi? Convergences ou differentiations des pays europeens."Economie et societe, hr. P29.
Boyett, Joseph H. i Conn, Henry P. (1991) Workplace 2000: The Revolution
Reshaping American Business, New York: Dutton.
Braddock, D. J. (1992) "Scientific and tehnical employment, 1900-2005." Monthly Labor Review, veljaca: 28-41.
Bradford, Colin I. (ur.) (1992) Strategic Options for Latin America in the
1990's, Pariz: OECD Development Center.
- - (1994) The New Paradigm of Systemic Competitiveness: Toward More
Integrated Policies in Latin America, Pariz: OECD Development Center.
Braude!, Fernand (1967) Civilisation materielle et capitalisme. XV-XVII siecle,
Pariz: Armand Colin.
Braun, Ernest i Macdonald, Stuart (1982) Revolution in Miniature: The History and Impact of Semiconductor Electronics Re-explored, 2. izd., Cambridge University Press.
Braverman, Harry (1973) Labor and Monopoly Capital, New York: Monthly
Review Press.
Breeden, Richard C. (1993) "The globalization of law and business in the
1990s" Wake Forest Law Review, 28(3): 509-17.
BRIE (1992) Globalization and Production, Berkeley, CA: University of California, BRIE Working Paper 45.
510
BIDLIOGRAFIJA
Broad, William J. (1985) Star Warriors, New York: Simon & Schuster.
Brooks, Harvey (1971) "Technology and the ecological crisis," predavanje u
Amherstu, 9. svibnja.
Brown, Richard P. C. (1992) Public Debt and Private Wealth: Debt, Capital
Flight and the IMF in Sudan, London: Macmillan.
Brusco, S. (1982) "The Emilian model: productive decentralization and social
integration." Cambridge Journal of Economics 6(2): 167-84.
Buitelaar, Wout (ur.) (1988) Technology and Work: Labour Studies in England,
Germany and the Netherlands, Aldershot, Rants: Avebury.
Bunker, Ted (1994) "The multimedia infotainment I-way: telephone, cable,
and media companies are pursuing video-on-demand, interactive education, multimedia politicking, and more." LAN Magazine, 9(10):S24
Bureau of Labor Statistics (1994) Occupational Projections and Training
Data, Statistical and Research Supplement to the 1994-5 Occupational
Outlook Handbook, Bulletin 2451, svibanj.
Burien, Katherine (1972) "La realisation spatiale du desir et !'image spatialisee du besoin." Espaces et societes, br. 5: 145-59
Bushnell, P. Timothy (1994) The Transformation oftheAmerican Manufacturing Paradigm, New York: Garland.
Business Week (1993) "The horizontal corporation." 28. listopada.
- - (1993b) "Asia's wealth: special report." 29. studenog.
- - (1994a) "The information technology revolution: how digital tecnology is
changing the way we work and live." Posebno izdanje.
- - (1994b) "The new face of business." U posebnom izdanju: "The Information Revolution," str. 99 i dalje.
- - (1994c) "China: birth of a new economy." 31. sijecnja, 42-8.
- - (1994d) "Sega: it's blasting beyond games and racing to build a high-tech
entertainment empire." 21. veljace: prica s naslovnice.
- - (1994e) "Interactive TV: not ready for prime time." 14. ozujka, str. 30.
- - (1994) "The entertainment economy." 14. ozujka, str. 58-73.
- - (1994g) "Howthe Internet will change the way you do business." 14. studenog.
- - (1994h) "Home computers: sales explode as new uses turn PCs into allpurpose information appliances." 28. studenog, str. 89 i dalje.
- - (1995a) "The networked corporation." Posebno izdanje.
- - (1995b) "Mexico: can it cope?" 16. sijecnja.
- - (1995c) "Software industry." 27. veljace, str. 78-86.
- - (1995d) "Benetton's new age." 14. travnja.
- - (1995e) "The gene kings." 8. svibnja, str. 72 i dalje.
- - (1995) "The networked corporation." 26.1ipnja, str. 85 i dalje.
- - (1996) "Sun's rise." 22. sijecnja.
Byrne, John H. (1994) "The pain of downsizing." Business Week, 9. svibnja.
Calderon, Fernando i DosSantos, Mario (direktori) (1989) Bacia un nuevo arden estatal? Democratizaci6n, modernizaci6n y actores socio-politicos, 4
sv., Buenos Aires. CLACSO.
511
- - i - - Mario R. (19959 Sociedades sin atajos. Cultura politica y restructuraci6n econ6mica en America Latina, Buenos Aires: Paidos.
- - i Laserna, Roberto (1994) Paradojas de la modernidad. Sociedad y cambios en Bolivia, La Paz: Fundaci6n Milenio.
Calhoun, Craig (ur.) (1994) Social Theory and the Politics of Identity, Oxford:
Blackwell.
Camagni, Roberto (1991) "Local milieu, uncertainty and innovation networks:
towards a new dynamic theory of economic space." U: Roberto Camagni
(ur.) Innovation Networks: Spatial Perspectives, London: Belhaven Press,
str. 121-44.
Campbell, Duncan (1994) "Foreign investment, labor immobility and the
quality of employment. "International Labour Review, 2:203.
Campo Vidal, Manuel (1996) "La transici6n audiovisual." Madrid: Antena-3
TV (neobjavljeno).
Campos Alvarez, Tostado (1993) El Fondo Monetario y la deuda externa mexicana, Mexico: Plaza y Valdes Editores.
Canby, E. T. (1962) A History of Electricity, Englewood Cliffs, NJ: PrenticeHall.
Cappelin, Riccardo (1991) "International networks of cities" U: Roberto Camagni (ur.) Innovation Networks: Spatial Perspectives, London: Belhaven
Press.
Cappelli, Peter i Rogovsky, Nicolai (1994) "New work systems and skill requirements." International Labour Review, 133(2): 205-20
Cardoso, Fernando H. (1993) "New North/South relations in the present context: a new dependency?" U: Martin Carnoy i dr., The New Global Economy in the Information Age, University Park, PA: Penn State University
Press, str. 149-59.
- - i Faletto, Enzo (1969) Desarrollo y dependencia en America Latina,
Mexico D. F.: Siglo XXI Editores; engleski prijevod u prosirenom izdanju,
Berkeley, CA: University of California Press, 1979.
Carey, M. i Franklin, J. C. (1991) "Outlook: 1990-2005 industry output and job
growth continues slow into next century." Monthly Labor Review, stud.; 45-60.
Carnoy, Martin (1989) The New Information Technology: International Diffusion and Its Impact on Employment and Skills. A Review of the Literature,
Washington D. C.: World Bank, PHREE.
- - (1994) Faded Dreams: The Politics and Economics of Race in America,
New York: Cambridge University Press.
- - i Castells, Manuel (1996) "Sustainable flexibility: work, family, and society in the information age," Berkeley: University of California, Center
for Western European Studies.
- - i Fluitman, Fred (1994) "Training and the reduction fo unemployment
in industrialized countries," Geneva: International Labour Organization,
neobjavljeni izvjestaj.
- - i Levin, Henry (1985) Schooling and Work in the Democratic State, Stanford, CA: Stanford University Press.
512
BffiLIOGRAFIJA
Pollack, Seth i Wong, Pia L. (1993a) Labor Institutions and Technological Change: A Framework for Analysis and Review of the Literature, Stanford, CA: Stanford University International Development Education Center, izvjestaj za International Labour Organization, Geneva.
- - i dr. (1993b) The New Global Economy in the Information Age, University Park, PA: Penn State University Press.
Carre, Jean-Jacques, Dubois, Paul i Malinvaud, Edmond (1984) Abrege de la
croissance franr;aise: un essai d'analyse economique causate de l'apres
guerre, Pariz: Editions du Seuil.
Carver, M. (1980) War since 1945, London: Weidenfeld & Nicolson.
Case, Donald 0. (1994) "The social shaping of videotex: how information services for the public have evolved." Journal of the American Society for Information Science, 45(7): 483-9.
Castano, Cecilia (1991) La lnformatizaci6n de la banca en Espana, Madrid:
Ministerio de Economia I Universidad Autonoma de Madrid.
- - (1994a) Nuevas Tecnologias, Trabajo y Empleo en Espana, Madrid:
Alianza Editorial.
- - (1994b) Tecnologia, empleo y trabajo en Espana, Madrid: Alianza Editorial.
Castells, Manuel (1972) La Question urbaine, Pariz: Franyois Maspero.
- - (1976) "The service economy and the postindustrial society: a sociological critique." International Journal of Health Services, 6(4): 595-607.
- - (1980) The Economic Crisis and American Society, Princeton, NJ: Princeton University Press, and Oxford: Blackwell.
- - (1988a) "The new industrial space: information technology manufacturing and spatial structure in the United States." U: G. Sternlieb i J. Hughes (ur.), America's New Market Geography: Nation, Region and Metropolis, New Brunswick, NJ: Rutgers University.
- - (direktor) (1988b) The State and Technology Policy: A Comparative Analysis of US. Strategic Defense Initiative, Informatics Policy in Brazil, and
Electronics Policy in China, Berkeley, CA: University of California, Berkeley
okrugli stol o medunarodnom gospodarstvu (BRIE), Research Monograph.
- - (1989a) High technology and the new international division oflabor. Labour Studies, October.
- - (1989b) The Informational City: Information Technology, Economic Restructuring, and the Urban-Regional Process, Oxford: Blackwell.
- - (1989c) "Notes of field work in the industrial areas ofTaiwan," neobjavljeno.
- - (1990) "Die zweigeteilte Stadt. Arm und Reich in den Stadten Lateinamerikas, der USA und Europas." U: Tilo Schabert (ur.), Die Weldt der Stadt,
Mtinchen: Piper, str. 199-216.
- - (1991) "Estrategias de desarrollo metropolitano en las grandes ciudades
espanolas: la articulaci6n entre crecimiento econ6mico y calidad de vida."
U: Jordi Borja i dr. (ur.), Las grandes ciudades en la decada de los noventa, Madrid: Editorial Sistema, str. 17-64
-
513
- - (1992) "Four Asian tigers with a dragon head: a comparative analysis

of the state, economy, and society in the Asian Pacific Rim." U: Richard
Appelbaum i Jeffrey Henderson (ur.), States and development in the Asian
Pacific Rim, Newbury Park, CA: Sage, str. 33-70.
- - (1994) "Paths towards the informational society: employment structure
in G-7 countries, 1920-1990." International Labour Review, 133(1):5-33 (s
Yukom Aoyamom).
- - (1996) "The net and the self: working notes for a critical theory of informational society." Critique of Anthropology, 16(1): 9-38.
- - (ur.)(1985) High Technology, Space and Society, Beverly Hills, CA: Sage.
- - i Guillemard, Anne Marie (1971) "Analyse sociologique des pratiques sociales en situation de retraite." Sociologie du travail, 3: 282-307.
- - i Hall, Peter (1994) Technopoles of the World: The Makings of 21st Century Industrial Complexes, London: Routledge.
- - i Laserna, Roberto (1989) "The new dependency: technology and social
change in Latin America" Sociological Forum, jesen.
--iN atalushko, Svetlana (1993) "La modernizaci6n tecnol6gica de las empresas de electr6nica y telecomunicaci6nes en Rusia: un estudio de Szelenograd," Madrid: Universidad Aut6noma de Madrid, Programa de Estudios Rusos, neobjavljena monografija.
- - i Skinner, Rebecca (1988) "State and technological policy in the U.S.: the
SDI program." U: Manuel Castells (direktor) The State and Technological
Policy: A Comparative Analysis, Berkeley, CA: Universitiy of California,
BRIE Research Monograph.
- - i Tyson, Laura d'Andrea (1988) "High technology choices ahead: restructuring interdependence." U: John W. Sewell i Stuart Tucker (ur.), Growth,
Exports, and Jobs in a Changing World Economy, New Brunswick, NJ:
Transaction Books.
- - i - - (1989) "High technology and the changing international division
of production: Implications for the U.S. economy." U: Randall B. Purcell
(ur.), The Newly Industrializing Countries in the World Economy: Challenges for U.S. Policy, Boulder, CO: Lynne Rienner, str. 13-50.
- - i dr. (1986) Nuevas tecnologias, economia y sociedad en Espana, 2 sveska, Madrid: Alianza Editorial.
- - Goh, Lee i Kwok, R. W. Y. (1990) The Shek Kip Mei Syndrome: Economic Development and Public Housing in Hong Kong and Singapore, London: Pion.
- - (direktor), Gamella, Manuel, De la Puera, Enrique, Ayala, Luisi Matias,
Carmen (1991) La industria de las tecnologias de informacion (1985-90).
Espana en el contexto mundial, Madrid: Fundesco.
- - Granberg, Alexander i Kiselyova, Emma (1996a- u pripremi), The development of Siberia and the Russian Far East and its Implications for the
Pacific Economy, Berkeley, CA: University of California Pacific Rim Research Program i Institute of Urban and Regional Development, Research
Monograph.
514
BffiLIOGRAFIJA
- - Yazawa, Shujiro i Kiselyova, Emma (1996b) "Insurgents against the

global order: a comparative analysis of Chiapas Zapatistas, American militia movement, and Aum Shinrikyo." Berkeley Journal of Sociology, u
pripremi.
Castillo, Gregori (1994) "Henry Ford, Lenin, and the scientific organization
of work in capitalist and soviet industrialization," Berkeley, CA: University of California Deparment of City and Regional Planning, seminarski rad
za CP 275, neobjavljeno.
Cats-Baril, William L. i Jelassi, Tawfik (1994) "The French videotex system
Minitel: a successful implementation of a national information technology infrastructure." MIS Quarterly, 18(1): 1-20.
Caves, Roger W, (1994) Exploring Urban America, Thousand Oaks, CA: Sage.
Cecchini, Paolo (1988) The European Challenge, 1992: The Benefits of a Single Market, Aldershot, Rants: Gower.
Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations lnternationales (CEPII)
(1992) L:Economie mondiale 1990-2000: l'imperatif de la croissance, Pariz:
Economica.
- - i OFCE (1990) Mimosa: une modelisation de l'economie mondiale, Observations et diagnostics economiques, 30. sijecnja.
CEPAL (Comision Economica para America Latina, Naciones Unidas) (1986)
El desarrollo fruticola y forestal en Chile y sus derivaciones sociales, Santiago, Chile: Informe CEPAL.
- - (1990a) La apertura financiera de Chile y el comportamiento de los bancos transnacionales, Santiago, Chile: Informe CEPAL.
- - (1990b) Transformaci6n productiva con equidad, Santiago de Chile: Naciones Unidas, CEPAL.
- - (1994) El crecimiento econ6mico y su difusi6n social: el caso de Chile de
1987 a 1992, Santiago de Chile: CEPAL, Division de Estadisticas y
Proyecciones.
Cervera, Robert (1989) America's Suburban Centers: The Land Use-Transportation Link, Boston, MA: Unwin Hyman.
- - (1991) "Changing live-work spatial relationships: implications for metropolitan structure and mobility." U: John Brotchie i dr. (ur.) Cities in the 21st
Century: New Technologies and Spatial Systems, Melbourne: Longman &
Cheshire, str. 330-4 7.
Chandler, Alfred D. (1977) The Visible Hand: The Managerial Revolution in
American Business, Cambridge, MA: Harvard University Press.
- - (1986) "The evolution of modern global competition." U: M. E. Porter
(ur.), Competition in Global Industries, Boston, MA: Harvard Business
School Press, str. 405-48
Chen, Edward K. Y: (1979) Hypergrowth in Asian Economies: A Comparative
Analysis of Hong Kong, Japan, Korea, Singapore and Taiwan, London:
Macmillan.
Chesnais, Fran~ois (1994) La Mondialisation du capital, Pariz: Syros
Chida, Tomohei i Davies, Peter N. (1990) The Japanese Shipping and Ship515
USPON UMRE:ZENOG DRUi:lTVA
building Industries: A History of Their Modern Growth, London: Athlone

Press.
Child, John (1986) "Technology and work: An outline of theory and research
in the western social sciences." U: Peter Grootings (ur.), Technology and
Work: East-West Comparison, London: Croom Helm, str. 7-66.
Chin, Pei-Hsiung (1988) Housing Policy and Economic Development in
Taiwan, Berkeley, CA: University of California, IURD.
Chion, Miriam (1995) "Recent process of globalization in Peru," Berkeley, CA:
Universitiy of California Department of City and Regional Planning,
neobjavljen istrazivacki rad za CP229.
Chizuko, Ueno (1987) "The position of Japanese women reconsidered." Current Anthropology, 28(4): 75-84.
- - (1988) "The Japanese women's movement: the counter-values to industrialism." U: Grakan McCormack i Yoshio Sugimoto (ur.) Modernization
and Beyond: The Japanese Trajectory, Cambridge: Cambridge University
Press, str. 167-85.
Choucri, Nazli (1986) "The hidden economy: a new view of remittances in the
Arab World." World Developent Report, 14: 702-9.
Chung, K. H., Lee H. C. i Okumura, A. (1988) "The managerial practices of
Korean, American, and Japanese firms." Journal of East and West Studies
17: 45-74.
Clark, R. (1979) The Japanese Company, New Haven, CT: Yale University
Press.
Clegg, Stewart (1990) Modern Organizations: Organization Studies in the
Postmodern World, London: Sage.
- - (1992) "French bread, Italian fashions, and Asian enterprises: modern
passions and postmodern prognoses." U: Jane Marceau (ur.), Reworking
the World, Berlin: Walter de Gruyter, str. 55-94.
- - i Redding, S. Gordon (ur.) (1990) Capitalism in Contrasting Cultures,
Berlin: Walter de Gruyter.
Clow Archibald i Clow, Nan L. (1952) The Chemical Revolution, London: Batchworth Press.
Coclough, Christopher i Manor, James (ur.) (1991) States or Markets? Neoliberalism and the Development Policy Debate, Oxford: Clarendon Press.
Cohen, Stephen (1990) "Corporate nationality can matter a lot," iskaz na
sjednici US Congress Joint Economic Committee, rujan.
- - (1993) "Geo-economics: lessons from America's mistakes." U: Martin
Carnoy i dr., The New Global Economy in the Information Age, University Park, PA: Penn State University Press, str. 97-147.
- - (1994) "Competitiveness: a reply to Krugman." Foreign Affairs, 73:3.
- - i Borrus, Michael (1995a) Networks of American and Japanese Electronics Companies in Asia, Berkeley, CA: University of California, BRIE Research Paper.
- - i - - (1995b) Networks of Companies in Asia, Berkeley, CA: University
of California, BRIE Research Paper.
516
BffiLIOGRAFIJA
- - i Guerrieri, Paolo (1995) "The variable geometry of Asian trade." U: Eileen M. Doherty (ur.) Japanese Investment in Asia, radne teme konferencija pripremljene u suradnji s: Berkeley Roundtable on the International
Economy, San Francisco: Asia Foundation, str. 189-208.
- - i Zysman, John (1987) Manufacturing Matters: The Myth of Postindustrial Economy, New York: Basic Books.
- - i dr., (1985) Global Competition: The New Reality, vol III of John Young
(chair), Competitiveness. The Report of the president's Commission on Industrial Competitiveness, Washington D.C.: Government Printing Office,
str. 1.
Cohendet, P. i Llerena, P. (1989) Flexibilte, information et decision, Pariz:
Economica.
Colas, Dominique (1992) La Glaive et le fieau.Genealogie du fanatisme et de
la societe civile. Pariz: Grasset.
Collado, Cecilia (1995) "Unsustainable development: environmental policy
and regional development in Chile," Berkeley, University of California: Department of City and Regional Planning, doktorska disertacija, u pripremi.
Coloquio de Invierno (1992) Los grandes cambios de nuestro tiempo: la situaci6n internacional, America Latina y Mexico DF: Universidad Nacional
Aut6noma de M'exico I Fonda de Cultura Econ6mica.
Comision Econ6mica para America Latina, Naciones Unidas, see CEPAL.
Commersant Weekly (1995) "Survey on commercial crime in Russia." 13. lipnja.
Conference on Time and Money in the Russian Culture (1995), organizirao
University of California at Berkeley's Center for Slavic and Eastern European Studies, i Stanford University's Center for Russian and Eastern
European Studies, odrzan na Berkeleyju 17. ozujka 1995., neobjavljeni
prikazi i rasprave (osobne napomene i sazetak Emme Kiselyove).
Cooke, Philip (1994) "The cooperative advantage of regions," materijal
pripremljen za Harold Innis Centenary Celebration Conference Regions,
Institutions and Technology, University of Toronto, 23-25. rujna.
- - i Morgan, K. (1993) "The network paradigm: new departures in corporate and regional development." Society and Space, 11: 543-64.
Cooper, Charles (ur.) (1994) Technology and Innovation in the International
Economy, Aldershot, Rants: Edward Elgar i United Nations University
Press.
Cooper, James C. (1995) "The new golden age of productivity." Business Week,
26. rujna, str. 62.
Coriat, Benjamin (1990) EAtelier et le robot, Pariz: Christian Bourgois Editeur.
- - (1994) "Neither pre- nor post-fordism: an original and new way of managing the labour process." U: K. Tetsuro i R. Steven (ur.), Is Japanese Managment Post-Fordism?, Tokyo: Mado-sha, str. 182.
Council of Economic Advisers (1995) Economic report to the President of the
United States. Transmitted to the Congress, February 1995, Washington
D.C.: Government Printing Office, str. 95-127.
517
USPON UMREZENOG DRUilTVA
Covtrot, T. i Husson, M. (1993) Les Destins du tiers monde, Pariz: Nathan.

Crick, Francis (1994) The Astonishing Hypothesis: The Scientific Search for
the Soul, New York: Charles Scribner's Sons.
Cuneo, Alice (1994) "Getting wired in the Gulch: creative and coding merge
in San Francisco's multimedia community" Advertising age, 65(50).
Cusumano, M. (1985) The Japanese Automobile Industry: Technology and Management at Nissan and Toyota, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Cyert, Richard M. i Mowery, David C. (ur.) (1987) Technology and Employment: Innovation and Growth in the U.S. Economy, Washington D. C.: National Academy Press.
Dahlman, C., Ross-Larsen, B. i Westphal, L. E. (1987) "Managing technological development: lessons from newly industrialising countries." World Development, 15(6).
Dalloz, Xavier i Portnoff, Andre-Yves (1994) "Les promesses de l'unimedia."
Futuribles, br. 191:11-36.
Daniel, W. (1987) Workplace Survey of Industrial Relations, London: Policy
Studies Institute.
Daniels, P. W. (1993) Service Industries in the World Economy, Oxford: Blackwell.
Danton de Rouffignac, Peter (1991) Europe's New Business Culture, London:
Pitman.
Darbon, Pierre i Robin, Jacques (ur.) (1987) Le Jaillissement des biotechnologies, Pariz: Fayard-Fondation Diderot.
David, Paul (1989) Computer and Dynamo: The Modern Productivity Paradox in Historical Perspective, Stanford, CA: Stanford University Center
for Economic Policy Research, Working Paper No. 172
David, P. A. (1975) Technical Choice Innovation and Econimic Growth: Essays on American and British Experience in the Nineteenth Century, London: Cambridge University Press.
- - i Bunn, J. A. (1988) "The economics of gateways' technologies and network evolution: lessons from the electricity supply industry." Information
Economics and Policy, 3 (travanj): 165-202
Davidson, Basil (1992) The Black Man's Burden: Africa and the Curse of the
Nation-state, London: James Currey.
Davis, Diane (1994) Urban Leviathan: Mexico in the 20th Century, Philadelphia, PA: Temple University Press.
Davis, Mike (1990) City of Quartz, London: Verso.
Dean, James W., Yoon, Se Joon i Susman, Gerald I. (1992) "Advanced manufacturing technology and organization structure: empowerment or subordination?" Organization Science, 3(2):203-29.
De Anne, Julius (1990) Global Companies and Public Policy: The Growing
Challenge of Foreign Direct Investment, New York: Council of Foreign Relations Press.
De Bandt, J. (ur.) (1985) Les Sevices dans les societes industrielles avancees,
Paris: Economica.
518
BIBLIOGRAFIJA
Deben, Leoni dr. (ur.) (1993) Understanding Amsterdam: Essays on Economic Vitality, City Life, and Urban Form, Amsterdam: Het Spinhuis.
De Conninck, Frederic (1995) Societe eclatee. Travail integre, Pariz: Presses
Universitaires de France.
Denison, Edward F. (1967) Why Growth Rates differ: Postwar Experience in
Nine Western Countries, Washington D. C.: Brookings Institution.
- - (1974) Accounting for United States Economic Growth, 1929-69, Washington D.C.: Brookings Institution.
- - (1979) Accounting for Slower Economic Growth: The United States in
the 1970's, Washington D.C. Brookings Institution.
Denisova, L. I. (1995) "Fondovyi rynok i inostrannye investitsii (Stock exchange market and foreign investment)." EKO, br. 4:65-73.
Dentsu Institute for Human Studies I DataFlow International (1994) Media
in Japan, Tokyo: DataFlow International.
Derriennic, J. P. (1990) "Tentative de polemologie necrometrique," Quebec:
Universite Laval, neobjavljeni rad.
Deyo, Frederick (ur.) (1987) The Political Economy ofNew Asian Industrialism,
Ithaca, NY: Cornell University Press.
Dicken, Peter (1992) Global Shift: The Internationalization of Economic Activity, New York: Guilford Press.
Dickens, William T., Tyson Laura D'Andrea i Zysman, John, (ur.) (1988)
The Dynamics of Trade and Employment, Cambridge, MA: Ballinger
Press.
Dickinson, H. W. (1958) "The steam engine to 1830." U: C. Singer (ur.), A History of Technology, vol. 4: The Industrial Revolution, 1750-1850, Oxford:
Oxford University Press, str. 168-97.
Dizard, Wilson P. (1982) The Coming Information Age, New York: Longman.
Dodgson, M. (ur.) (1989): Tecnology Strategy and the Firm: Management and
Public Policy, Harlow, Essex: Longman.
Doherty, Eileen M. (ur.)(1995) Japanese Investment in Asia: International
Production Strategies in a Rapidly Changing World, radne teme za konferenciju pripremljene u suradnji s Berkeley Roundtable on the International Economy, San Francisco: Asia Foundation.
Dohse, K., Jurgens, V. i Maisch, T. (1985) "From Fordism to Toyotism? The social organization of the labour process in the Japanese automobile industry." Politics and Society, 14(2): 115-46.
Dondero, George (1995) "Information, communication, and vehicle technology," Berkeley, CA.: University of California Department of City and Regional Planning, proljece, neobjavljeni seminarski rad za CP-298!.
Dordick, Herbert S. i Wang, Georgette (1993) The Information Society: A Retrospective View, Newbury Park, CA: Sage.
Dosi, Giovanni (1988) "The nature ofthe innovative process." U: G. Dosi i dr.
Tehnical Change and Economic Theory, London: Pinter, 221-39.
- - i Soete, Luc (1983) "Technology, competitiveness, and international trade." Econometrica, 3.
519
USPON UMREZENOG DRUfflA
--Pavitt, K. i Soete, L. (1988a) The Economics of Technical Change and International Trade, Brighton, Sussex: Wheatsheaf.
- - Freeman, Christopher, Nelson, Richard, Silverberg, Gerald i Soete
Luc (ur.) (1988b) Technical Change and Economic Theory, London: Pinter.
Dower, John W. (ur.) (1975) Origins of the Modern Japanese State: Selected
Writings of E.H. Norman, New York: Pantheon Books.
Doyle, Marc (1992) The Future of Television: A Global Overview of Programming, Advertising, Technology and Growth, Lincolnwood, IL: NTC Business
Books.
Drexler, K. Eric i Peterson, Chris (1991) Unbounding the Future: The Nanotechnology Revolution, New York: Qui11/William Morrow.
Drucker, Peter F. (1988) "The coming of the new organization," Harvard Business Review, 88:45-53.
Dubois, Pierre (1985) "Rupture de croissance et progres technique." Economie et statistique, 181.
Dunford, M. i Kafkalas, G. (ur.) (1992) Cities and Regions in the New Europe:
The Global-Local interplay and Spatial Development Strategies, London:
Belhaven Press.
Dunning, John (ur.) (1985) Multinational Enterprises, Economic Structure,
and International Competitiveness, New York: John Wiley.
- - (1992) Multinational Enterprises and the Global Economy, Reading,
MA: Addison-Wesley.
- - (1993) Multinational Enterprises and the Global Economy, Reading,
MA: Addison-Wesley.
Durlabhji, Subhash i Marks, Norton (ur.) (1993) Japanese Business: Cultural
Perspectives, Albany, NY: State University of New York Press.
Durufle, G. (1988) L:Ajustement structure! en Afrique (Senegal, Cote d'Ivoire,
Madagascar) Pariz: Karthala.
Dy, Josefina (ur.) (1990) Advanced Technology in Commerce, Offices, and
Health Service, Aldershot, Rants: Avebury.
Ebel, K. i Ulrich, E. (1987) Social and Labour Effects of CAD I CAM, Geneva:
International Labour Organization.
Eco, Umberto (1977) "Dalla periferia dell'impero," citirano u engleskom prijevodu kao Eco, Umberto, "Does the audience have bad effects on television?" U: Umberto Eco,Apocalypse Postponed, Bloomington: Indiana University Press, 1994, str. 87-102
Economist, (1993) 7 July 27.
- - (1994a) "Feeling for the future: survey of television:" 12. veljace: posebno izvj esce.
- - (1994b) "Sale of the century." 14. svibnja, str. 67-9.
- - (1995a) "The bank that disappeared." 27. veljace.
- - (1995b) "Currencies in a spin." 11. ozujka, str. 69-70
- - (1995c) "A survey of Brazil: half-empty or half-full?" 29. travnja.
- - (1995d) "A survey ofVietnam: the road to capitalism." 8. srpnja.
520
BffiLIOGRAFIJA
Economist Intelligence Unit (1995) "Country report: Russian Federation, 2nd

quarter."
Edquist, Charles i Jacobsson, Stefan (1989) Flexible Automation: The Global
Diffusion of New Technologies in the Engineering Industry, Oxford: Blackwell.
Egan, Ted (1995) "The development and location patterns of software industry in the U.S.," Berkeley, CA: University of California, doktorska disertacija o gradu i regionalnom planiranju (u pripremi).
Elkington, John (1985) The Gene Factory: Inside the Business and Science of
Biotechnology, New York: Caroll & Gra
Elmer-Dewwit, Philip (1993) "The amazing video game boom." Time, 27.
rujna, str. 67-72.
El Pais I World Media (1995) "Habla el futuro." 9. ozujka, dodatak.
Enderwick, Peter (ur.) (1989) Multinational Service Firms, London: Routledge.
Epstein, Edward (1995) "Presidential contender's campaign online." San
Francisco Chronicle, 27. studenog.
Ernst, Dieter (1994a) Carriers of Regionalization? The East Asian Production
Networks of Japanese Electronics Firms, Berkeley, CA: University of California, BRIE Working Paper 73.
- - (1994b) Inter-Firms Networks and Market Structure: Driving Forces,
Barriers and Patterns of Control, Berkeley, CA: University of California,
BRIE Research Paper.
- - (1994c) Networks in Electronics, Berkeley, CA: University of California,
BRIE Research Monograph.
- - (1995) "International production networks in Asian electronics: how do
they differ and what are their impacts?" Neobjavljen rad prezentiran na
Okruglom stolu: International Economy I Asia Foundation Conference on
Competing Production Networks in Asia, San Francisco, 27-28. travnja.
- - i O'Connor, David (1992) Competing in the Electronics Industry: The
Experience of Newly Industrializing Economies, Pariz: OECD, Development Centre Studies.
Esping-Andersen, G. (ur.)(1993) Changing Classes, London: Sage.
Evans, Peter (1987) "Class, state and dependence in East Asia: lessons for
Latin Americanists." U: Frederic Deyo (ur.), The Political Economy of East
Asian Industrialism, Ithaca, NY: Cornell University Press.
- - (1995) Embedded Autonomy: States and Industrial Transformation,
Princeton, NJ: Princeton Universtiy Press.
Fager, Gregory (1994) "Financial flows to the major emerging markets in
Asia." Business Economics, 29(2):21-7
Fainstein, Susan S., Gordon, Ian i Harloe, Michael (ur.) (1992) Divided Cities,
Oxford: Blackwell.
Fajnzylber, Fernando (1983) La industralizaci6n truncada de America Latina, Mexico: Nueva Imagen.
- - (1988) "Competitividad internacional, evoluci6n y lecci6nes." Revista de
la CEPAL, hr. 36.
521
- - (1990) Unavoidable Industrial Restructruing in Latin America, Durham, NC: Duke University Press.
Faria, Vilmar E. (1995) "Social exclusion and Latin American analyses of poverty and deprivation." U: Gerry Rodgers, Charles Gore i Jose B. Figueredo (ur.), Social Exclusion: Rhetoric, Reality, Responses, Geneva: International Institute of Labor Studies i United Nations Development Programme.
Fassmann, H. i Miinz, R. (1992) Patterns and trends of international migration in Western Europe. Population and Development Review, 18(3).
Fazy, Ian Hamilton (1995) "The superhighway pioneers." The Financial Times, 20. lipnja.
Faldstein, Martini dr. (1987) Restructuring Growth in the Debt-laden Third
World, New York: Trilateral Commission.
Ferguson, Marjorie (ur.) (1986) New Communications Technologies and the
Public Interest: Comparative Perspectives on Policies and Research,
Newbury Park, CA: Sage.
Feuerwerker, Albert (1984) "The state and economy in late imperial China."
Theory and Society, 13:297-326.
Fischer, Claude (1985) "Studying technology and social life" U: Manuel Castells (ur.) High Technology, Space, and Society, Beverly Hills, CA: Sage
(Urban Affairs Annual Reviews, 28:284-301)
- - (1992) America Calling: A Social History of the Telephone to 1940, Berkeley, CA: University of California Press.
Flynn, P.M. (1985) The Impact ofTechnological Change on Jobs and Workers,
materijal pripremljen za US Department of Labor, Employment Training
Administration.
Fontaine, Arturo (1988) Los economistas y el Presidente Pinochet, Santiago de
Chile: Zig-Zag.
Fontana, Josep (1988) La fin de I:Antic Regim i l'industrialitzacio, 17871868. vol. V autora Pierra Vilara (direktor), Historia de Catalunya, Barcelona: Edicions 62.
Foray, Dominique i Freeman, Christopher (ur.) (1992) Technologie et richesse
des nations, Pariz: Economica.
Forbes, R. J. (1958) "Power to 1850." U: C.Singer (ur.), A History of Technology, vol. 4: The Industrial Revolution, 1750-1850, Oxford: Oxford University Press.
Forester, Tom (1987) High-tech Society, Oxford: Blackwell.
- - (1993) Silicon Samurai: How Japan Conquered the World Information
Technology Industry, Oxford: Blackwell.
- - (ur.) (1980) The Microelectronics Revolution, Oxford: Blackwell.
- - (ur.) (1985) The Information Technology Revolution, Oxford: Blackwell.
- - (ur.) (1988) The Materials Revolution, Oxford: Blackwell Business.
- - (ur.) (1989) Computers in the Human Context, Oxford: Blackwell.
Fouquin, Michel, Dourille-Feer, Evelyne i Oliveira-Martins, Joaquim, (1992)
Pacifique: le recentrage asiatique, Pariz: Economica.
522
BffiLIOGRAFIJA
Foxley, Alejandro (1995) Los objetivos econ6micos y sociales en la transici6n

ala democracia, Santiago: Universidad de Chile.
Frank, Andre Gunder (1967) Capitalism and Underdevelopment in Latin
America, New York: Monthly Review Press.
Frankel, Roberti dr. (1990) "Growth and structural reform in Latin America.
Cuadernos CEDES (Buenos Aires).
Freeman, Christopher (1982) The Economics of Industrial Innovation, London: Pinter.
- - (ur.) (1986) Design, Innovation, and Long Cycles in Economic Development, London: Pinter.
- - (ur.) (1990) The Economics of Innovation, Aldershot, Hants: Edvard Elgar.
- - i Soete, Luc (1994) Work for All or Mass Unemployment? London: Pinter.
--Sharp, Margaret i Walker, William (ur.) (1991) Technology and the Future of Europe, London: Pinter.
Freeman, Richard (ur.) (1994) Working Under Different Rules, Cambridge,
MA: Harvard University Press.
French-Davis, Ricardo (ur.) (1983) Relaciones financieras externas: su efecto
en la economia latinoamericana, Mexico: Fondo de Cultura Econ6mica CIEPLAN
Freud, Sigmund (1947) "Thoughts for the times on war and death." U njegovu
On War, Sex and Neurosis, New York: Arts and Science Press, str. 243-76.
Friedland, Roger i Boden, Deirdre (ur.) (1994)Nowhere: Space, Time, and Modernity, Berkeley, CA: University of Califonia Press.
Friedman, D. (1988) The Misunderstood Miracle Ithaca, NY: Cornell University Press.
Friedman, Milton (1968) Dollars and Deficits: Living with America's economic problems, Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.
Friedmann, Georges (1956) Le Travail en miettes, Pariz: Gallimard.
- - i Naville, Pierre (ur.) (1961) Traite de sociologie du travail, Pariz: Armand Colin.
- - (1957) Countries in the World Economy: Challenges for US Policy, Boulder, CO: Lynne Reinner, str. 159-86.
Frischtak, Claudio (1989) "Structural change and trade in Brazil and in the
newly industrializing Latin American economies." U: Randall B. Purcell
(ur.) The Newly Industrializing.
Froebel, Friedrich, Henricks, Jurgen i Kreye, Otto (1980) The New International Division of Labor, Cambridge: Cambridge University Press.
Fulk, J. i Steinfield, C. (ur.) (1990) Organizations and Communication Technology, Newbury, CA: Sage.
Ganley, Gladys D. (1991) "Power to the people via electronic media." Washington Quarerly, proljece: 5-22.
Garcia-Sayan, Diego (ur.) (1989) Coca, cocaina y narcotrafico. Laberinto en
los Andes, Lima: Comision Andina de Juristas.
523
USPON UMRE~ENOG DRUilTVA
Garratt, G. R. M. (1958) "Telegraphy." U: C. Singer (ur.),A History ofTechnology, vol. 4: The Industrial Revolution, 1750-1850, Oxford University Press,
str. 644-62.
Garreau, Joel (1991) Edge City: Life on the New Frontier, New York: Doubleday.
GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) (1994) International Trade,
Geneva: GATT, Trends and Statistics.
Gelb, Joyce i Lief Palley, Marian (ur.) (1994) Women of Japan and Korea: Continuity and Change, Philadelphia, PA: Temple University Press.
Gelernter, David (1991) Mirror Worlds, New York: Oxford University Press.
Gereffi, Gary (1989) "Rethinking development theory: insights from Est Asia
and Latin America." Sociological Forum, 4:505-35.
- - (1993) Global Production Systems and Third World Development, Madison: University of Wisconsin Global Studies Research Program, Working
Paper Series, August.
- - i Wyman, Donald (ur.) (1990) Manufacturing Miracles: Paths of Industrialization in Latin America and East Asia, Princeton, NJ: Princeton
University Press.
Gerlach, Michael L. (1992) Alliance Capitalism: The Social Organization of
Japanese Business, Berkeley, CA: University of California Press.
Gershuny, J. I. i Miles, I. D. (1983) The New Service Economy: The Transformation of Employment in Industrial Societies, London: Pinter.
Ghai, Dharam i Rodwan, Samir (ur.) (1983) Agrarian Policies and Rural
Poverty in Africa, Geneva: International Labour Organization.
Ghoshal, Sumantra i Barlett, Christopher (1993) "The multinational corporation as an inter-organizational network." U: Sumantra Ghoshal i D. Eleanor Westney (ur.), Organization Theory and Multinational Corporations,
New York: St. Martin's Press, str. 77-104.
- - i Westney, E. Eleanor (ur.) (1993) Organization Theory and Multinational Corporations, New York: St. Martin's Press.
Gibson, David G. i Rogers, Everett (1994) R&D: Collaboration on Trial. The
Microelectronics Computer Technology Corporation, Boston, MA: Harvard
Business School Press.
Giddens, A. (1981) A Contemporary Critique of Historical Materialism, Berkeley, CA: University of California Press.
- - (1984) The Constitution of Society: Outline of a Theory of Structuration,
Cambridge: Polity Press.
Gill, Bertrand (1978) Histoire des techniques: technique et civilisations, technique et sciences, Pariz: Gallimard.
Gitlin, Todd (1987) The Sixties: Years of Hope, Days of Rage, Toronto and New
York: Bantam Books.
Gleick, James (1987) Chaos, New York: Viking Penguin.
Glewwe, Pauli de Tray, Dennis (1988) The Poor During Adjustment: A Case
Study of Cote d'Ivoire, Washington D. C: World Bank.
Glickman, Norman J. i Woodward, Douglas P. (1987) Regional Patterns of
Manufacturing Investment in the United States, Special posebno izvjesce
524
BffiLIOGRAF!JA
za US Department of Commerce, Austin, TX: University of Texas, Lyndon,

B. Johnson School of Public Mfairs.
Godard, Francis i dr. (1973) La Renovation urbaine a Paris, Pariz: Mouton.
Gold, Thomas (1986) State and Society in the Taiwan Miracle, Armonk, NY:
M. E. Sharpe
Goldenstein, Lidia (1994) Repensando a Dependencia, Rio de Janeiro: Paz e
Terra.
Goldsmith, William W. i Blakely, Edward J. (1992) Separate Societies: Poverty
and Inequality in U.S. cities, Philadelphia, PA: Temple University Press.
Goodman, P. S., Sproull, L. S. i suradnici (1990) Technology and Organization, San Francisco, CA: Jossey-Bass.
Gordon, Richard (1994) Internationalization, Multinationalization, Globalization: Contradictory World Economies and New Spatial Decisions of Labor, Santa Cruz, CA: University of California Center for the Study of Global Transformations, Working Paper 94.
Gorgen, Armelle i Mathieu, Rene (1992) "Developing partnerships: new organizational practices in manufacturer-supplier relationships in the French
automobile and aerospace industy." U: Jane Marceau (ur.) Reworking the
World: Organizations, Technologies, and Cultures in Comparative Perspective, Berlin: Walter de Gruyter, str. 171-80.
Gottdiener, Marc (1985) The Social Production of Urban Space, Austin TX:
University ofTexas Press.
Gould, Stephen J. (1980) The Panda's Thumb: More Reflections on Natural
History, New York: W. W. Norton.
Gourevitch, Peter A. (ur.) (1984) Unions and Economic Crisis: Britain, West
Germany and Sweden, Boston, MA: Allen & Unwin.
Graham, Stephen (1994) "Networking cities: telematics in urban policy- a
critical review." International Journal of Urban and Regional Research,
18 (3): 416-31.
- - i Marvin, Simon (1996) Telecommunications and the City: Eletronic Spaces, Urban Places, London: Routledge.
Granovetter, M. (1985) "Economic action and social structure: the problem of
embeddedness." American Journal of Sociology, 49:323-34.
Greenhalgh, S. (1988) "Families and networks in Taiwan's economic development." U: E. A. Winckler i S. Greenhalgh (ur.), Contending Approaches to
the Political Economy of Taiwan, Armonk, NY: M. E. Sharpe.
Griffith-Jones, Stephany (ur.) (1988) Managing Third World Debt, New York:
St Martin's Press.
Guerrieri, Paolo (1991) Technology a.nd International Trade Performance in
the Most Advanced Countries, Berkeley, CA: University of California BRIE
Working Paper 49.
- - (1993) "Patterns of technological capability and international trade performance: an empirical analysis." U: M. Kreinin (ur.), The Political Economy of International Commercial Policy: Issues for the 1990s, London:
Taylor & Francis.
525
USPON UMREtENOG DRUf:lTVA
- - (1994) "International competitiveness, trade integration and technological interdependence." U: Colin I. Bradford (ur.) The New Paradigm of
Systemic Competitiveness: Toward More Integrated Policies in Latin America, Pariz: OECD Development Centre, str. 171-206.
Guile, Bruce R. (ur.) (1985) Information Technologies and Social Transformation, Washington D. C.: National Academy of Engineering, National Academy Press.
- - i Brooks, Harvey (ur.) (1987) Technology and Global Industry: Companies and Nations in the World Economy, Washington D. C.: National Academy of Engineering.
Guillemard, Anne Marie (1972) La Retraite: une mort sociale, Pariz: Mouton.
- - (1988) Le Declin du social, Pariz: Presses Universitaires de France.
- - (1993) "Travailleurs vieillissants et marche du travail en Europe."
Travail et emploi, rujan, 60-79.
- - i Rein, Martin (1993) "Comparative patterns of retirement: recent trends in developed societies." Annual Review of Sociology, 19:469-503.
Gurr, T. R. (1993) Minorities at Risk: A Global View of Ethnopolitical Conflicts, Washington D. C.: US Institute of Peace Press.
Gurstein, Penny (1990) "Working at home in the live-in office: computers,
space, and the social life of household." Berkeley, CA: University of California, neobjavljena doktorska disertacija.
Gwin, Catherine i Feinberg, Richard (ur.) (1989) Pulling Together: The IMF
in a Multipolar World, New Brunswick, NJ: Transaction Books.
Hafner, Katie i Markoff, John (1991) Cyberpunk: Outlaws and Hackers in the
Computer Frontier, New York: Touchstone.
Haggard, Stephani Kaufman, Robert R. (ur.) (1992) The Politics of Econimic
Adjustment: International Constraints, Distributive Conflicts, and the
State, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Hall, Nina (ur.) (1991) Exploring Chaos: A Guide to the New Science of Disorder, New York: W. W. Norton.
Hall, Peter (1995) "Towards a general urban theory." U: John Brotchie i dr.
(ur.) Citites in Competition: Productive and Sustainable Cities for the 21st
Century, Sydney: Longman Australia, str. 3-32.
- - i Preston, Pascal (1988) The Carrier Wave: New Information Technology
and the Geography of Innovation, 1846-2003, London: Unwin Hyman.
- - i dr. (1987) Western Sunrise: The Genesis and Growth of Britain's Major
High Technology Corridor, London: Allen & Unwin.
- - Bornstein, Lisa, Grier, Reed i Webber, Melvin (1988) Biotechnology: The
Next Industrial Frontier, Berkeley, CA: University of California Institute
of Urban and Regional Development, Biotech Industry Research Group
Report.
Hall, Stephen S. (1987) Invisible Frontiers: The Race to Synthesize a Human
Gene, New York: Atlantic Monthly Press.
Hamelink, Cees (1990) "Information imbalance: core and periphery." U: C.
Downing i dr. Questioning the Media, Newbury Park: Sage, str. 217-28.
526
BIBLIOGRAFIJA
Hamilton, Gary G. (1991) Business Networks and Economic Development in

East and Southeast Asia, Hong Kong: University of Hong Kong, Centre of
Asian Studies.
- - i Biggart, N. W. (1988) "Market, culture, and authority: a comparative
analysis of management and organization in the Far East." U: C. Winship
iS. Rosen (ur.), Organization and Institutions: Sociological Approaches to
the Analysis of Social Sturcture, Chicago, IL: University of Chicago Press,
American Joumal of Sociology Supplement, str. S52-S95.
- - Zeile, W. i Kim, W. J. (1990) "The networks structures of East Asian economies." U: Stewart R. Clegg iS. Gordon Redding (ur.), Capitalism in Contrasting Cultures, Berlin: Walter de Gruyter.
Hamilton, Gary G. (1984) "Patriarchalism in Imperial China and Westem
Europe" Theory and Society, 13: 293-426.
- - (1985) "Why no capitalism in China? Negative questions in historical
comparative research." Journal of Asian Perspectives, 2: 2.
- - i Kao, C. S. (1990) "The institutional foundation of Chinese business: the
family firm in Taiwan." Comparative Social Research, 12: 95-112.
Handelman, Stephen (1995) Comrade Criminal: Russia's New Mafiya, New
Haven, CT: Yale University Press.
Handinghaus, Nicolas H. (1989) "Droga y crecimiento econ6mico: el narcotnifico en las cuentas nacionales." Nueva Sociedad (Bogota), br. 102.
Handy, Susan i Mokhtarian, Patricia L. (1995) "Planing for telecomuting."
Journal of the American Planning Association, 61(1): 99-111.
Hanks, RomaS. i Sussman, Marvin B. (ur.) (1990) Corporations, Businesses
and Families, New York: Haworth Press.
Hanson, Stephen E. (1991) "Time and Soviet industrialization," Berkeley, CA:
University of Califomia, neobjavljena doktorska disertacija.
Harff, B. (1986) "Genocide as state terrorism." U: Michael Stohl i George A.
Lopez, Government Violence and Repression, Westport, CT: Greenwood
Press.
Harrington, Jon (1991) Organizational Structrue and Information Technology, New York: Prentice Hall.
Harris, Nigel (1987) The End of the Third World, Harmondsworth, Middx:
Penguin.
Harrison, Bennett (1994) Lean and Mean: The Changing Landscape of Corporate Power in the Age of Flexibility, New York: Basic Books.
Hart, Jeffrey A., Reed, Robert R. i Bar, Francois (1992) The Building of Internet, Berkeley, CA: University of Califomia, BRIE Working Paper.
Hartmann, Heidi (ur.) (1987) Computer Chips and Paper Clips: Technology and Women's Employment, Washington D. C. National Academy
Press.
Harvey, David (1990) The Condition of postmodernity, Oxford: Blackwell.
Havelock, Eric A. (1982) The Literate Revolution in Greece and its Cultural
Consequences, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Heavey, Laurie (1994) "Global integration." Pension World, 30(7): 24-7.
527
Henderson, Jeffrey (1989) The Globalisation of High Technology Production:

Society, Space and Semiconductors in the Restructuring of the Modern
World, London: Routledge.
- - (1990) The American Semiconductors Industry and the New International Division of Labor, London: Routledge.
- - (1991) "Urbanization in the Hong Kong- South China region: an introduction to dynamics and dilemmas." International Journal of Urban and
Regional Research 15 (2):169-79.
Herman, Robin (1990) Fusion: The Search for Endless Energy. Cambridge:
Cambridge University Press.
Herther, Nancy K. (1994) "Multimedia and the infomation superhighway."
Online 18(5): 24.
Hewitt, P. (1993) About Time: The Revolution in Work and Family Life, London: IPPR/ Rivers Oram Press.
Hiltz, Starr Roxanne i Turoff, Murray (1993) The Network Nation: Human
Communication via Computer, Cambridge, MA: MIT Press.
Hinrichs, Karl, Roche, William i Sirianni, Carmen (ur.) (1991) The Political
Economy of Working Hours in Industrial Nations, Philadelphia, PA: Temple University Press.
Hirschhorn, Lary (1984) Beyond Mechanization: Work and Tecnology in a
Postindustrial Age, Cambridge, MA: MIT Press.
- - (1985) "Information technology and the new services game." U: Manuel
Castells (ur.) High Tecnology, Space and Society, Beverly Hills, CA: Sage,
str. 172-90.
Ho, H. C. Y.(1979) The Fiscal System of Hong Kong, London: Croom Helm.
Hohenberg, Paul (1967) Chemicals in Western Europe, 1850-1914., Chicago,
IL: Rand-McNally.
Holsti, K. J. (1991) Peace and War: Armed Conflicts and International Order,
1648-1989, Cambridge: Cambridge University Press.
Honigsbaum, Mark (1988) "Minitelloses fads image, moves toward money."
MIS Week, 9(36):22.
Howell, David (1994) "The skills myth". American Prospect, 18 (ljeto): 81-90.
- - i Wolff, Edward (1991) "Trends in the growth and distribution of skills
in the U.S. workplace, 1960-85." Industrial and Labor Relations Review,
44 (3): 486-502.
Hsing, You-tien (1994) "Blood thicker than water: networks of local Chinese
officials and Taiwanese investors in Souhern China." Rad pripremljen za
konferenciju pod pokroviteljstvom University of California Institute on
Global Conflict and Cooperation, The Economies of the China Circle, Hong
Kong, 1-3. rujna.
- - (1995) Migrant Workers, Foreign Capital and Diversification of Labor
Markets in Southern China, Vancouver: University of British Columbia,
Asian Urban Research Networks, Working Paper Series.
- - (1996) Making Capitalism in China: The Taiwan Connection, New York:
528
BffiLIOGRAFIJA
Humbert, M. (ur.) (1993) The Impact o{Globalisation on Europe's Firms and

Industries, London: Pinter.
Huws, U., Korte, W. B. i Robinson, S. (1990) Telework: Towards the Elusive Office, Chichester, Sussex: John Wiley.
Hyman, Richard i Streeck, Wolfgang (ur.) (1988) New Technology and Industrial Relations, Oxford: Blackwell.
Ikle, Fred C. i Wohlsletter, Albert (supredsjedatelj) (1988) Discriminate Deterrence: Report of the Commission on Integrated Long-term Strategy to the
Secretary of Defense, Washington D. C. US Government Printing Office.
Illife, John (1987) The African Poor, Cambridge: Cambridge University Press.
ILO-ARTEP (1993) India: Employment, Poverty and Economic Policies, New
Delhi: ILO-ARTEP.
Imai, Ken'ichi (1980) Japan's Industrial Organization and its Vertical Structure, Kunitachi: Hitosubashi University, Institue of Business Research,
Discussion paper no. 101
- - (1990a) Joho netto waku shakai no tenbo [The information network society] Tokyo: Chikuma Shobo
- - (1990b) Jouhon Network Shakai no Tenkai [The development of information network society] Tokyo: Tikuma Shobou.
- - i Yonekura, Seiichiro (1991) "Network and network-in strategy," rad
prezentiran na medunarodnoj konferenciji Bocconi University i Hitotsubashi University, Milano, 20. rujna.
Innis, Harold A. (1950)Empire and Communications, Oxford: Oxford University Press.
- - (1951) The Bias of Communication, Toronto: University ofToronto Press.
- - (1952) Changing Concepts of Time, Toronto: University of Toronto Press.
Inoki, Takenori i Higuchi, Yoshio (ur.) (1995) Nihon no Koyou system to lodo
shijo [Japanese employment system and labor market] Tokyo : Nihon Keizai Shinbunsha.
International Labor Organization (ILO) (1993 i 1994) World Labor Report,
Geneva: ILO Labor-Management Relations Series, br. 68.
Islam, Rizwanul (1995) "Rural instituions and poverty in Asia". U: Gerry
Rodgers i Rolph van der Hoeven (ur.), The Poverty Agenda: Trends and Policy Options, Geneva: International Institute of Labour Studies, str. 33-58.
Ito, Youichi (1991a) "Birth of Joho Shakai and Johoka concepts in Japan and
their diffusion outside Japan." Keio Communication Review, br. 13: 3-12.
- - (199lb) "Johoka as a driving force of social change." Keio Communication Review br. 12:33-58.
- - (1993) "How Japan modernised earlier and faster than other non-western countries: an information sociology approach". Journal of Development Communication, 4(2).
- - (1994) "Japan." U: Georgette Wang (ur.) Treading Different Paths: Informatization lnAsian Nations, Norwood, NJ: Ablex, str. 68-97.
Jackson, John H. (1989) The World Trading System, Cambridge, MA:MIT Press.
Jacobs, Allan (1993) Great Streets, Cambridge, MA: MIT Press.
529
Jacobs, N. (1985) The Korean Road to Modernization and Development, Urbana, IL: University of Illinois Press.
Jacoby, S: (1979) "The origins of internal labor markets in Japan." Industrial
Relations, 18: 184-96.
Jamal, Vali (1995) "Changing poverty and employment patterns under crisis
in Africa." U: Gerry Rodgers i Rolph van der Hoeven (ur.) The Poverty
Agenda: Trends and Policy Options, Geneva: International Institute of Labour Studies, str. 59-88.
James, William E., Naya, Seiji i Meier, Gerald M. (1989)Asian Development:
Economic Success and Policy Lessons, Madison, WIS: University of Wisconsin Press.
Janelli, Roger sa Yim, Downhee (1993) Making Capitalism: The Social and
Cultural Construction of a South Korean Conglomerate, Stanford, CA:
Stanford University Press.
Japan Informatization Processing Center (1994) lnformatization White Paper, Tokyo: JIPDEC.
Japan Institute of Labour (1985) Technological Innovation and Industrial
Relations, Tokyo: JIL.
Jarvis, C. M. (1958) "The distribution and utilization of electricity." U: Charles Singer i dr., A History ofTechnology, 5. sv.: The Late Nineteenth Century, Oxford: Clarendon Press, str. 177-207.
Javetski, Bill i Glasgall, William (1994) "Borderless finance: fuel for growth."
Business Week, 18. studenog: 40-50.
Jewkes, J. Sawers , D. i Stillerman, R. (1969) The sources of invention, New
York: W. W. Norton.
Jia, Qingguo (1994) "Threat or opportunity? Implications of the growth of the
China Circle for the distribution of economic and political power in the
Asia-Pacific region." Peking: Peking University, Department oflnternational Politics, neobjavljeni materijali.
Johnson, Chalmers (1982) "MIT! and the Japanese Miracle, Stanford, CA:
Stanford University Press.
- - (1985) "The institutional foundations of Japanese industrial policy." California Management Review, 27 (4).
- - (1987) "Political institutions and economic performance: the government
business relationship in Japan, South Korea, and Taiwan." U: Frederick
Deyo (ur.) The Political Economy of New Asian Industrialism, Ithaca, NY:
Cornell University Press, str. 136-64.
- - (1995) Japan: Who Governs? The Rise of the Developmental State, New
York: W. W. Norton.
--Tyson, L. i Zysman, J. (ur.) (1989) Politics and Productivity: How Japan's Development Strategy Works, New York: Harper Business.
Johnston, Ann i Sasson, Albert (1986) New Tecnologies and development, Pariz: UNESCO.
Johnston, William B. (1991) "Global labor force 2000: the new world labor
market." Harvard Business Review, ozujak-travanj.
530
BIBLIOGRAFIJA
Jones, Barry (1982) Sleepers, Wake! Technology and the Future of Work, Melborune: Oxford University Press (izmijenjeno i dop. izd. 1990.).
Jones, David (1993) "Banks move to cut currency dealing costs." Financial
Technology International Bulletin, 10 (6): 1-3.
Jones, Eric L. (1981) The European Miracle, Cambridge: Cambridge University Press.
- - (1988) Growth Recurring: Economic Change in World History, Oxford:
Clarendon Press.
Jones, L. P. i Sakong, I. (1980) Government Business and Entrepreneurship in
Economic Development: The Korean Case, Cambridge, MA: Council on East
Asian Studies.
Jorgerson, Dale W. i Griliches, Z. (1967) "The explanation of productivity
growth." Review of Economic Studies, 34 (srpanj): 249-83.
Jost, Kennet (1993) "Downward mobility'' CQ Researcher, 3(27):627-47.
Joussaud, Jacques (1994) "Diversite des statuts des travailleurs et flexibilite
des entreprises au Japon." Japan in Extenso, br. 31: 49-53.
Kaiser, M., Klingspor, V., Millan, J. de R., Accami, M., Wallner, F. i Dillman, R.
(1995) "Using machine learning techniques in real-world mobile robots."
IEEE Expert, 10(2).
Kaku, Michio (1994) Hyperspace: A Scientific Odyssey Through Parallel Universes, Time Warps, and the lOth Dimension, New York: Oxford University Press.
Kamatani, Chikatoshi (1988) Gijutsu Taikoku Hyakunen no Kei: Nippon no
Kindaika to Kokuritsu Kenkyu Kikan [The Road to techno-nationalism:
Japanese modernization and national research institutes from the Meiji
era], Tokyo: Heibonsha.
Kaplan, Rachel (1992) "Video on demand." American Demographics, 14(6):
38-43
Kaplinsky, Raphael (1986) Microelectronics and Work Revisited: A Review, report prepared for the International Labor Organization, Brighton: University of Sussex Institute of Development Studies.
Kara-Murza, A. A. i Polyakov, L. V. (1994) Reformator. Opyt analiticheskoy antologii, Moscow: Institut Filosofii Rossiiskoi Akademii N auk, Flora.
Katz, Jorge (1994) "Industrial organization, international competitiveness
and public policy." U: Colin I. Bradford (ur.), The New Paradigm of Systemic Competitiveness: Toward More Integrated Policies in Latin America,
Pariz: OECD Development Center.
Katz, Jorge (ur.) (1987) Technology Generation in Latin American Manufacturing Industries, London: Macmillan.
Katz, Raul L.(1988) The Information Society: An International Perspective,
New York: Praeger.
Kaye, G. D. Grant, D. A. and Emond E. J. (1985) Major Armed Conflicts: A
Compendium of Interstate and Intrastate Conflict, 1720-1985, Ottawa:
Operational Research and Analysis Establishment, izvjestaj za National
Defense, Kanada.
531
Kelley, Maryellen (1986) "Programmable automation and the skill question:

a re-interpretation of the cross-national evidence." Human Systems Management, 6.
- - (1990) "New process technology, job design and work organization: a
contingency model." American Sociological Review, 55 (travanj): 191-208.
Kelly, Kevin (1995) Out of Control: The Rise of Neo-biological Civilization,
Menlo Park, CA: Addison-Wesley.
Kendrick, John W. (1961) Productivity Trends in the United States, National Bureau of Economic Research, Princeton, NJ: Princeton University
Press.
- - (1973) Postwar Productivity Trends in the United States, 1948-69. National Bureau of Economic Research New York: Columbia University Press.
- - (1984) International Comparisons of Productivity and Causes of the
Slowdown, Cambridge, MA: Ballinger.
i Grossman, E. (1980) Productivity in the United States: Trends and
Cycles, Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.
Kenney, Martin (1986) Biotechnology: The University-Industrial Complex,
New Haven, CT: Yale University Press.
Kepel, G. (ur.) (1993) Les Politiqes de Dieu, Pariz: Seuil.
Khanin, Gregory I. (1994) "Nachalo Krakha [Beginning of collapse]." EKO,
br. 7.
Khoury, Sarkis i Ghosh, Alo (1987) Recent Developments in International
Banking and Finance, Lexington, MA: D.C. Heath.
Kim, E. M. (1989) "From domination to symbiosis: state and chaebol in Korea". Pacific Focus, 2: 105-21.
Kim, Kyong-Dong (ur.) (1987) Dependency Issues in Korean Development,
Seoul: Seoul National University Press.
Kimsey, Stephen (1994) "The virtual flight of the cyber-trader." Euromoney,
lipanj: 45-6.
Kincaid, A. Douglas i Partes, Alejandro (ur.) (1994) Comparative National
Development: Society and Economy in the New Global Order, Chapel Hill,
NC: University of North Carolina Press.
Kindleberger, Charles (1964) Economic Growth in France and Britain, 18511950, Cambridge, MA: Harvard University Press.
King, Alexander (1991) The First Global Revolution: A Report by the Council of the Club of Rome, New York: Pantheon Books.
Kirsch, Guy, Nijkamp, Peter i Zimmermann, Klaus (ur.) (1988) The Formulation of Time Preferences in a Multidisciplinary Perspective, Aldershot,
Rants: Gower.
Koike, Kazuo (1988) Understanding Industrial Relations in Modern Japan,
London: Macmillan.
Kalata, Gina (1995) "Metabolism found to adjust for a body's natural weight."
New York Times, 9. ozujka: A 1/ A 11.
Kolb, David (1990) Postmodern Sophistications: Philosophy, Architecture and
Tradition, Chicago, IL: University of Chicago Press.
532
BffiLIOGRAFIJA
Komisija Europske unije (1994) Growth, Competitiveness, Employment: The

Challenges and Ways Foward into the 21st Century, White Paper, Luxembourg: Office of the European Communities.
Koo, H. i Kim, E. M. (1992) "The developmental state and capital accumulation in South Korea." U: Richard P. Appelbaum i Jeffrey Henderson
(ur.), States and Development in the Asian Pacific Rim, London: Sage,
str. 121-49.
Korte, W. B., Robinson, S. i Steinle, W. K. (ur.) (1988) Telework: Present Situation and Future Development of a New Form of Work Organization, Amsterdam: North-Holland.
Kotter, John P. i Heskett, James L. (1992) Corporate Culture and Performance, New York: Free Press.
Kovalyova, Galina (1995) Sibir' na mirovom rynke: Tekyshchyi obzor vneshney torgovli [Siberia in the world market: Current survey of foreign trade], Novosibirsk: Institute of Economics and Industrial Engineering, Russian Academy of Sciences, Siberian Branch, Research Report.
Kranzberg, M. (1985) "The information age: evolution or revolution?" U:
Bruce R. Guile (ur.), Information Technologies and Social Transformation,
Washington D. C.: National Academy of Engineering.
- - (1992) "The scientific and technological age." Bulletin of Science and
Technology Society, 12: 63-5
- - i Pursell, Carroll W. Jr. (ur.) (1967) Technology in Western Civilization, 2
sveska, New York: Oxford University Press.
Kraut, R. E. (1989) "Tele-communiting: the trade-offs of home-work" Journal
of Communications, 39: 19-47.
Krugman, Paul (1990) The Age of Diminished Expectations, Cambridge, MA:
MIT Press.
- - (1994a) Peddling Prosperitiy: Economic Sense and Nonsense in the Age
of Diminished Expectations, New York: W. W. Norton.
- - (1994b) "Competitiveness: a dangerous obsession." Foreign Affairs, 73
(2): 28-44.
- - (ur.) (1986) Strategic Trade Policy and the New International Economics,
Cambridge, MA: MIT Press.
- - i Lawrence, Robert Z. (1994) "Trade, jobs and wages" Scientific American, travanj: 44-9.
Krykov, Valery (1994) "Polnye kanistry i pystyye karmany [Fulljerricans and
empty pockets]." EKO, 1:53-62.
Kuhn, Thomas (1962) The Structure of Scientific Revolutions, Chicago, IL:
University of Chicago Press.
Kuleshov, Valery I. (1994) "Perekhodnaya economika: proidennye etapy, nametivshiyesya tendentsii [Transition economy: past stages, emerging
trends]." EKO, 12:54-63
Kumazawa, M. i Yamada, J. (1989) "Jobs and skills under the lifelong Nenko
employment practice." U: Stephen Wood (ur.) The Transformation ofWork?:
Skill, Flexibility and the Labour Process, London: Unwin Hyman.
533
Kunstler, James Howard (1993) The Geography of Nowhere: The Rise and
Decline ofAmerica's Man Made Landscape, New York: Simon & Schuster.
Kuo, Shirley W Y. (1983) The Taiwan Economy in Transition, Boulder, CO:
Westview Press.
Kur'yerov, V. G. (1994) "Ekonomika Rossii: Obshchiye Tendentsii [Russian
economy: general trends]." EKO, br. 5: 2-7
- - (1995a) ''Vneshneekonomicheskiye svyazi [Foreign economic relations]."
EKO, br. 3: 77-98.
- - (1995b) ''Vneshneekocheskiye svyazi [Foreign economic relations]." EKO,
br. 9: 51-75.
Kutscher, R. E. (1991) "Outlook 1990-2005. New BLS projections: findings
and implications." Monthly Labor Review, studeni: 3-12.
Kuttner, Robert (1983) "The declining middle." Atlantic Monthly, srpanj:
60-72.
Kuwahara, Yasuo (1989) Japanese Industrial Relations System: A New Interpretation, Tokyo: Japan Institute of Labour.
Kuwayama, M. (1992) "America Latina y la internacionalizaci6n de la economia mundial." Revista de la CEPAL, br. 46.
Kwok, R. Yin-Wang i So, Alvin (1992) Hong Kong- Guandong Interaction:
Joint Enterprise of Market Capitalism and State Socialism, Manoa: University of Hawaii, Reseach paper.
Kwok i So (ur.) (1995) The Hong Kong- Guandong Link: Partnership in Flux,
Armouk, NY: M. E. Sharpe.
Lachaud, Jean-Pierre (1994) The Labour Market in Africa, Geneva: International Institute of Labour Studies, Research Series.
Lafay, Gerard i Herzog, Colette (1989) Commerce international: la fin des
avantages acquis, Pariz: Economica/Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations Internationales.
Landau, Ralph i Rosenberg, Nathan (ur.) (1986) The Positive Sum Strategy:
Harnessing Technology for Economic Growth, Washington D.C.: National
Academy Press.
Landes, David (1969) The Unbound Prometheus: Technical Change and Industrial Development in Western Europe from 1750 to the Present, London:
Lanham, Richard A. (1993) The Electronic Ward, Chicago, IL: University of
Chicago Press.
Laserna, Roberto (1995) "Regional development and coca production in Cochabamba, Bolivia," Berkeley, CA: University of California, neobjavljena
doktorska disertacija o gradu i regionalnom planiranju.
- - (1996) "El circuito coca-cocaine y sus implicaciones." La Paz: ILDIS.
Lash, Scott (1990) Sociology of Postmodernism, London: Routledge.
- - i Urry, John (1994) Economies of Signs and Space, London: Sage.
Lawrence, Robert Z. (1984) "The employment effects of information technologies: an optimistic view," materijal pripremljen za: OECD Conference on the
Social Challenge of information Technologies, Berlin, studeni: 28-30.
534
BIBLIOGRAFIJA
Leal, Jesus (1993) La desigualdad social en Espaiia, 10 svezaka, Madrid:

Universidad Aut6noma de Madrid, Instituto de Sociologia de Nuevas Tecnologias, Research Monograph.
Leclerc, Annie (1975) Parole de femme, Pariz: Grasset.
Lee, Peter i Townsend, Peter (1993) Trends in Deprivation in the London Labour Market: A Study of Low-Incomes and Unemloyment in London between 1985 and 1992, Geneva: International Institute of Labour Studies,
Discussion paper 59/1993.
Lee, Peter, King, Paul, Shirref, David i Dyer, Geof (1994) "All change" Euromoney, lipanj: 89-101.
Lee, Roger i Schmidt-Marwerde, illrich (1993) "Interurban competition? Financial centres and the geography of financial production," International
Journal of Urban and Regional Research, 17(4): 492-515.
Lehman, Yves (1994) "Videotex: a Japanese lesson." Telecommunications, 28
(7): 53-4.
Lenoir, Daniel (1994) [}Europe sociale, Pariz: La Decouverte.
Leo, P. Y. i Philippe, J. (1989) "Reseaux et services aux enterprises. Marches
locaux et developpement global," materijali 32. seminara, II-1989, CEP,
str. 79-103.
Leontieff, Wassily i Duchin, Faye (1985) The Future Impact ofAutomation on
Workers, New York: Oxford Universtiy Press.
Lethbridge, Henry J. (1978) Hong Kong: Stability and Change, Hong Kong:
Leung, Chi Kin (1993) "Personal contacts, subcontracting linkages, and development in the Hong Kong-Zhujiang Delta Region" Annals of the Association of American Geographers, 83(2): 272-302.
Levy, Pierre (1994) [}Intelligence collective: pour une anthropologie du cyberspace, Pariz: La Decouverte.
Levy, R. A., Bowes, M. i Jondrow, J. M. (1984) "Technical advance and other
sources of employment change in basic industry." U: E. L. Collins i L. D.
Tanner (ur.) American Jobs and the Changing Industrial Base, Cambridge,
MA: Ballinger, str. 77-95.
Levy, Stephen (1984) Hackers: Heroes of the Computer Revolution, Garden
City, NY: Doubleday.
Leys, Colin (1987) "The state and the crisis of simple commodity production
in Mrica." Institute of Developmnent Studies Bulletin, 8(3): 45-8.
- - (1994) "Confronting the Mrican tragedy." New Left Review, hr. 204: 33-47.
Lichtenberg, Judith (ur.) (1990) Democracy and Mass Media, New York:
Lillyman, William, Moriarty, Marilyn F. i Neuman, David J. (ur.) (1994) Critical
Architecture and Contemporary Culture, New York: Oxford University Press.
Lim, Hyun-Chin (1982) Dependent Development in Korea (1963-79), Seoul:
Seoul National University Press.
Lin, T. B., Mok, V. i Ho, Y. P. (1980) Manufactured Exports and Employment
in Hong Kong, Hong Kong: Chinese University Press.
535
Lincoln, Edward J. (1990) Japan's Unequal Trade, Washington, DC: Brookings

Institution.
Lincoln, Thomas L. i Essin, Daniel J. (1993) "The electronic medical record: a
challenge for computer science to develop clinically and socially relevant
computer systems to coordinate information for patient care and analysis." Information Society, 9: 157-88.
- - i Ware, Willis H. (1993) "The electronic medical record." Information Society, 9(2): 157-88.
Ling, K. K. (1995) ''A case for regional planning: the Greater Pearl River Delta: a HongKong perspective." Neobjavljen istrazivacki seminarski rad, CP
229, Berkeley, CA: University of California Deparment of City and Regional Planning.
Lizzio, James R. (1994) "Real-time RAID storage: the enabling technology for
video on demand." Telephony, 226(21): 24-32.
Lo, C. P. (1994) "Economic reforms and socialist city structure: a case study
of Guangzhou, China." Urban Geography, 15(2) 128-49.
Lohr, Steve (1995) "Who uses Internet?" New York Times, 22. rujna.
Lorenz, E. (1988) "Neither friends nor strangers: informal networks of subcontracting in French industry." U: D. Gambetta (ur.), Trust: Making and
breaking Cooperative Relations, Oxford: Blackwell, str. 194-210.
Lovins, Amory B. i Lovins, L. Hunter (1995) "Reinventing the wheels." Atlantic Monthly, sijecanj: 75-86.
Lazano, Beverly (1989) The Invisible Work Force: Transforming American Business with Outside and Home-based Workers, New York: Free Press.
Lustig, Nora (1995) "Coping with austerity: poverty and inequality in Latin
America." U: Gerry Rodgers i Rolph van der Hoeven (ur.), The Poverty
Agenda: Trends and Policy Options, Geneva: International Institute of Labour Studies, str. 89-126.
Lynch, Kevin (1960) The Image of the City, Cambridge, MA: MIT Press.
Lyon, David (1988) The Information Society: Issues and Illusions, Cambridge:
Polity Press.
- - (1995) Postmodernity, Oxford: Blackwell.
Lyon, Jeff i Gomer, Peter (1995) Altered Fates: Gene Therapy and the Retooling of Human Life, New York: W. W. Norton.
Machimura, T. (1994) Sekai Toshi Tokyo no Kozo [The structural transformation of a global city Tokyo], Tokyo: Tokyo University Press.
- - (1995) Symbolic Use of Globalization in Urban Politics in Tokyo, Kunitachi: Hitotsubashi University Faculty of Social Sciences, Research Paper.
Machlup, Fritz (1962) The Production and Distribution of Knowledge in the
United States, Princeton, NJ: Princeton University Press.
- - (1980) Knowledge: Its Creation, Distribution, and Economic Significance, vol. I: Knowledge and Knowledge Production, Princeton, NJ: Princeton University Press.
- - (1982) Knowledge: Its Creation, Distribution, and Economic Signifi536
BIBLIOGRAFIJA
cance, vol. II: The Branches of Learning, Princeton, NJ: Princeton University Press.
- - (1984) Knowledge: Its Creation, Distribution and Economic Significance,
vol. Ill: The Economics of Information and Human Capital, Princeton, NJ:
Princeton University Press.
Mackie, J. A. C. (1992a) "Changing patterns of Chinese big business in Southeast Asia." U: Ruth McVey (ur.), Southeast Asian Capitalists, Ithaca, NY:
Cornell University, Southeast Asian Program.
- - (1992b) "Overseas Chinese entrepreneurship." Asian Pacific Economic
Literature, 6(1): 41-64.
Maddison, A. (1982) Phases of Capitalised Development, New York: Oxford
University Press.
Maddison, Angus (1984) "Comparative analysis of the productivity situation
in the advanced capitalist countries." U: John W Kendrick (ur.) International Comparisons of Productivity and Causes of the Slowdown, Cambridge, MA: Ballinger.
Maital, Shlomo (1991) "Why the French do it better." Across the Board,
28(11): 7-10.
Malinavaud, Edmond i dr. (197 4) Presque historique du systeme productiffram;ais, Pariz: Collections de l'INSEE, Series E, 27 (listopad).
Mallet, Serge (1963) La Nouvelle Classe ouvriere, Pariz: Seuil.
Malone, M.S. (1985) The Big Score: The Billion-dollar Story of Silicon Valley,
Garden City, NY: Doubleday.
Mander, Jerry (1978) Four Arguments for the Elimination ofTelevision, New
York: William Morrow.
Mankiewicz, Frank i Swerdlow, Joel (ur.) (1979) Remote Control: Television
and the Manipulation of American Life, New York: Ballantine.
Mansfield, Edwin (1982) Technology Transfer, Productivity, and Economic
Policy, Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.
Marceau, Jane (ur.) (1992) Reworking the World: Organisations, Technologies,
and Cultures in Comparative Perspective, Berlin: Walter De Gruyter.
Markoff, John (1995) "If the medium is the message, the message is the Web."
New York Times, 20. studenog: A1, C5.
Marshall, Alfred (1919) Industry and Trade, London: Macmillan.
Marshall, Jonathan (1994) "Contracting out catching on: firms find it's more
efficient to farm out jobs." San Francisco Chronicle, 22. kolovoza: D2-D3.
Marshall, J. N. i dr. (1988) Services and Uneven Development, Oxford: Oxford
University Press.
Martin, L. John i Chaudhary,Anja Grover (ur.) (1983) Comparative Mass Media Systems, New York: Longman.
Martin, Linda G. (1987) TheASEAN Success Story: Social, Economic, and Political Dimensions, Honolulu: University of Hawaii Press.
Martin, Patricia (1994) "The consumer market for interactive services: observing past trends and current demographics." Telephony, 226(18):
126-30.
537
Martinez, Gabriel i Farber, Guillermo (1994) Desregulaci6n econ6mica 198993, Mexico DF: Fondo de Cultura Econ6mica.
Martinotti, Guido (1993) Metropoli. La Nuova morfologia sociale della citta,
Bologna: II Mulino.
Marx, Jean L. (ur.) (1989) A Revolution in Biotechnology, Cambridge: Cambridge University Press for the International Council of Scientific Unions.
Massad, Carlos (1991) "El financiamiento del desarrollo industrial en un continente empobrecido." U: Industrializaci6n y desarrollo tecnol6gico, Santiago, Chile: Joint ECLAC/UNIDO Industry and Technology Division, Informe br. 11, kolovoz.
- - i Eyzaguirre, N. (1990) Ahorro y formaci6n de capital. Experiencias latinoamericanas: Argentina, Brasil, Chile, El Salvador y Mexico, Buenos Aires: CEPAL I PNUD, Grupo Editor Latinoamericano.
Matsumoto, Miwao i Sinclaire, Bruce (1994) "How did Japan adapt itself to
scientific and technological revolution at the turn of the 20th Century?"
Japan Journal for Science, Technology, and Society, 3: 133-55.
Mattelart, Armand i Stourdze, Yves (1982) Technologie, culture et communication, Pariz: La Documentation franc;aise.
Matzner, Egon i Wagner, Michael (ur.) (1990) The Employment Impact of New
Technology: The Case of West Germany, Aldershot, Rants: Ave bury.
Mazlish, Bruce (1993) The Fourth Discontinuity: The Co-evolution of Humans
and Machines, New Haven, CT: Yale University Press.
McGowan, James (1988) "Lessons learned from the Minitel phenomenon."
Network World, 5(49): 27.
- - i Compaine, Benjamin (1989) "Is Minitel a good model for the North
American market?" Network World, 6(36).
McGuire, William J. (1986) "The myth of massive media impact: savagings
and salvagings." U: George Comstock (ur.), Public Communication and
Behavior, Orlando, FLA: Academic Press, str. 173-257.
McKinsey Global Institute (1992) Service Sector Productivity, Washington D.
C.: McKinsey Global Institute.
- - (1993) Manufacturing Productivity, Washington D. C.: McKinsey Global
Institute.
McLeod, Roger (1996) "Internet users abandoning TV, survey finds." San
Francisco Chronicle, 12. sijecnja: 1,17.
McLuhan, Marshall (1962) The Gutenberg Galaxy: The Making of Typographic Man, Toronto: University of Toronto Press.
- - (1964) Understanding Media: The Extensions of Man, New York: Macmillan.
- - i Powers, Bruce R. (1989) The Global Village: Transformations in World
Life and Media in the 21st Century, New York: Oxford University Press.
McMillan, C. (1984) The Japanese Industrial System, Berlin: De Gruyter.
McNeill, William H. (1977) Plagues and People, New York: Doubleday.
Mehta, Suketu (1993) "The French connection," LAN Magazine, 8(5).
538
BIDLIOGRAFIJA
Menotti, Val (1995) "The transformation of retail social space: an analysis of

virtual shopping's impact on retail centers." Neobjavljeni istrazivacki rad
za seminar CP298I, University of California, Berkeley, Department of City and Regional Planning.
Michelson, Ronald L. i Wheeler, James 0. (1994) "The flow of information in a
global economy: the role of the American urban system in 1990." Annals of
the Association of American Geographers, 84 (1):87-107.
MIDEPLAN (1994) Integraci6n al Desarrollo: Balance de la Politica Social
1990-93, Santiago de Chile: Ministerio de Desarrollo y Planificaci6n.
Miles, Ian (1988) Home Informatics: Information Technology and the Transformation of Everyday Life, London: Pinter.
Millan, Jose del Rocio (1996) "Rapid, safe, and incremental learning of navigation strategies." IEEE Transactions on Systems, Man, and Cybernetics,
26 (6).
Miller, Steven M. (1989) Impacts of Industrial Robotics: Potential Effects of
Labor and Losts within the Metalworking Industries, Madison, WIS:
University ofWisconsin Press.
Miller, Richard L. i Swensson, Earl S. (1995) New Directions in Hospital and
Health Care Facility Design, New York: McGraw-Hill.
Miners, N. (1986) The Government and Politics of Hong Kong, Hong Kong:
Mingione, Enzo (1991) Fragmented Societies, Oxford, Blackwell.
Ministry of Labor [Japan] (1991) Statistical Yearbook, Tokyo: Government of
Japan.
Ministry of Posts and Telecommunication [Japan] (1994a) 1994 White Paper:
Communications in Japan, Tokyo: Ministry of Posts and Telecommunications.
- - (1994b) Communications in Japan 1994, Dio 3: Multimedia: Opening
up a New World of Info-communication, Tokyo: Ministry of Posts and Telecommunications.
- - (1995) Tsushin Hakusho Heisei 7 nenban [White Paper on Communication in Japan], Tokyo: Yusei shou.
Mishel, Lawrence i Bernstein, Jared (1993) The State of Working America,
New York: M. E. Sharpe.
- - i - - (1994) The State of Working America 1994-95, Washington D. C.:
Economic Policy Institute.
- - i Teixeira, Ruy A. (1991) The Myth of the Coming Labor Shortage: Jobs,
Skills, and Incomes of America's Workforce 2000, Washington, D. C.: Economic Policy Institute Report.
Mokhtarian, Patricia L. (1991a) "Defining telecommuting." Transportation
Research Record, 1305: 273-81.
- - (1991b) "Telecommuting and travel: state of the practice, state of the
art." Transportation, 18: 319-42
- - (1992) "Telecommuting in the United States: letting our fingers do the
commuting." Telecommuting Review: the Gordon Report 9(5): 12
539
USPON UMREZENOG DRU!OlTVA
Mokyr, Joel (1990) The Lever of Riches: Technological Creativity and Economic Progress, New York: Oxford University Press.
- - (ur.) (1985) The Economics of the Industrial Revolution, Totowa, NJ:
Rowman & Allanheld.
Mollenkopf, John (ur.) (1989) Power, Culture, and Place: Essays on New York
City, New York: Russell Sage Foundation.
- - i Castells, Manuel (ur.) (1991) Dual City: Restructuring New York, New
York: Russell Sage Foundation.
Monk, Peter (1989) Technological Change in the Information Economy, London: Pinter.
Moran, R. (1990) "Health environment and healthy environment." U: R.
Moran, R. Anderson i P. Paoli, Building for People in Hospitals, Workers,
and Consumers, Dublin: European foundation for the Improvement of Living and Working Conditions.
- - (1993) The Electronic Home: Social and Spatial Aspects. A Scoping Report, Dublin: European Foundation for the Improvement of Living and
Working Conditions.
Morier, Franr;oise (ur.) (1994) Belleville, Belleville. Visages d'un planete, Pariz: Editions Creaphis.
Morin, Edgar (1970) Vhomme at la mort, Panz: Seuil.
Marrocco, John D. (1991) "Gulf War boosts prospects for high-technology
weapons" Aviation Week & Space Technology, 134 (11): 45-7.
Mortimore, Michael (1992) "A new international industrial order." CEPAL
Review, br. 48: 39-59.
Moss, Mitchell (1987) "Telecommunications, world cities, and urban policy."
Urban Studies, 24: 534-46.
- - (1991) "The new fibers of economic development." Portfolio, 4: 11-18.
- - (1992) "Telecommunications and urban economic development." U:
OECD, Cities and New Technologies, Pariz: OECD, str. 147-58.
Mowery, David (ur.) (1988) International Collaborative Ventures in U.S. Manufacturing, Cambridge, MA: Ballinger.
- - i Henderson, Bruce E. (ur.) (1989) The Challenge of New Technology to
Labor-Management Relations, Washington D. C.: Dept of Labor, Bureau of
Labor Management Relations.
Mowshowitz, Abbe (1986) "Social dimensions of office automation." U: Advances in Computers, vol. 25, New York: Academic Press.
Mulgan, G. J. (1991) Communication and Control: Networks and the New
Economies of Communication, New York: Guilford Press.
Murphy, Kevin M. i Welch, Finis (1993) "Inequality and relative wages." American Economic Review, svibanj.
Muschamp, Herbert (1992) "A design that taps into the "Informational City."
Sunday New York Times, 9. kolovoza, Architecture View Section: 32.
Mushkat, Miron (1982) The Making of the Hong Kong Administrative Class,
Hong Kong: University of Hong Kong Centre of Asian Studies.
Myers, Edith (1981) "In France it's Teletel." Datamation, 27 (10): 78-88
540
BIBLIOGRAFIJA
Nadal, Jordi i Carreras, Albert (ur.) (1990) Pautas regionales de la industralizaci6n espanola. Siglos XIX y XX, Barcelona: Ariel.
National Science Board (1991) Science and Engineering Indicators, 1991,
lOth edn (NSB 91-1), Washington, D.C.: US Government Printing Office.
Naughton, Barry (1994) "Increasing economic interaction in the China Circle in the context of East Asian Growth," materijali za konferenciju pod
pokroviteljstvom University of California Institute on Global Conflict
and Cooperation, The Economics of the China Circle, Hong Kong, 1-3.
rujna.
Navarro, Vicente (1994a) The Politics of Health Policy, Oxford: Blackwell.
- - (1994b) "La economia y el Estado de bienestar." Neobjavljeni materijal
prezentiran na 10. sastanku Future of the Welfare State, Madrid.
Nayyar, Deepak (1994) Macroeconomic Adjustment, Liberalization and
Growth: The Indian Experience, Geneva: International Institute of Labour
Studies, Discussion paper 73/19943
Needham, Joseph (1954-88) Science and Civilization in China, Cambridge:
- - (1969) The Grand Titration, Toronto: Toronto University Press.
- - (1981) Science in Traditional China, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Negroponte, Nicholas (1995) Being Digital, New York: Alfred A. Knopf.
Nelson, Joan M. (ur.) (1990) Economic Crisis and Policy Choice: The Polites of
Adjustment in the Third World, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Nelson, Richard (1980) "Production sets, technological knowledge, and R&D:
fragile and overworked constructs for analysis of productivity growth?"
American Economic Review, 70(2): 62-7.
- - (1981) "Research on productivity growth and productivity differences: dead
ends and new departures." Journal of Economic Literature, 19(3): 1029-64.
- - (1984) High Technology Policies: A Five Nations Comparison, Washington D. C.: American Enterprise Institute.
- - (1988) "Institutions supporting technical change in the United States."
U: G. Dosi i dr. Technical Change and Economic Theory, London: Pinter,
str. 312-29.
- - (1994) "An agenda for formal growth theory," New York: Columbia University Department of Economics, neobjavljeni materijal (dobiven od
autora).
- - i Winter, S. G. (1982) An Evolutionary Theory of Economic Change, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Neuman, W. Russell (1991) The Future of Mass Audience, New York: Cambridge University Press.
New Media Markets (1993) "Video on demand will provide Hollywood studios
with much-needed boost." 11(10): 13-15.
- - (1994) ''Video on demand trials planned across Europe." 12(1):8
Newman, Katherine S. (1993) Declining Fortunes: The Withering of the American Dream, New York: Basic Books.
541
Newsweek (1993) "Jobs." Posebno izdanje, 14.lipnja.

Nicol, Lionel (1985) Communications technology: economic and social impacts. U: Manuel Castells (ur.), High Technology, Space and Society. Beverly Hills, CA: Sage.
NIKKEIREN [Japan Federation of Employers Associations] (1993) The Current Labor Economy in Japan, Tokyo: NIKKEIREN, Information Report.
Nilles, J. M. (1988) "Traffic reduction by telecommuting: a status review and
selected bibliography." Transportation Research A, 22A (4): 301-17
Noble, David F. (1984) Forces of Production: A Social History of Industrial
Automation, New York: Alfred A Knopf.
Nolan, Peter i Furen, Dong (ur.) (1990) The Chinese Economy and its Future:
Achievements and Problems of Post-Mao Reform, Cambridge: Polity Press.
Nomura, Masami (1994) Syushin Koyo, Tokyo: Iwanami Shoten.
Nonaka, Ikujiro (1990) Chisiki souzou no keiei [Knowledge creation: epistemology of the Japanese firms], Tokyo: Nikkei shinbunsha.
- - (1991) "The knowledge-creating company" Harvard Business Review
studeni-prosinac: 96-104.
- - i Takeuchi, Hirotaka (1994) The Knowledge-creating Company: How Japanese Companies Created the Dynamics of Innovation, New York: Oxford
University Press.
"Non-standard working under review." (1994) Industrial Relations & Review
Report, br. 565: 5-14.
Nora, Simoni Minc,Alain (1978) Uinformatisation de la societe. Pariz: La Documentation franr;aise.
Norman, Alfred Lorn (1993) Informational Society: an Economic Theory of
Discovery, Invention and Innovation, Boston/Dordrecht/London: Kluwer
Academic Publishers.
Norman, E. Herbert (1940) Japan's Emergence as a Modern State: Political
and Economic Problems of the Meiji Period, New York: Institute of Pacific
Relations.
North, Douglas (1981) Structure and Change in Economic History, New York: W W
Norton.
Norhcott, J. (1986) Microelectronics in Industry, London: Policy Studies Institute.
Nuland, Sherwin B. (1994) How We Die: Reflections on Life's final Chapter,
New York: Alfred A Knopf
O'Brien, Richard (1992) Global Financial Integration: The End of Geography.
London: Pinter.
OECD (Organization for Economic Cooperation and Development) Cities and
New Technologies, Pariz: OECD.
- - (1994a) Employment Outlook, srpanj, Pariz: OECD.
- - (1994b) Employment I Unemployment Study: Policy Report, Pariz: OECD,
dokument za Savjet OECD-a na ministarskoj razini, svibanj.
- - (1994c) The OECD Jobs Study, Pariz: OECD.
- - (1995) Economic Outlook, lipanj, Pariz: OECD.
542
BffiLIOGRAFIJA
Office of Technology Assessment (OTA) (US Congress) (1984) Computerized

Manufacturing Automation: Employment, Education, and the Workplace,
Washington D. C.: US Government Printing Office.
- - (1996) Technology and Structrual Unemployment, Washington D. C.: US
Government Printing Office.
Ohmae, Kenichi (1985) Triad Power: The Coming Shape of Global Competition, New York: Free Press.
- - (1990) The Borderless World: Power and Strategy in the Interlinked Economy, New York: Harper.
Okimoto, Daniel (1984), "Political context." U: Daniel Okimoto, Takuo Sugano i Franklin B. Weinstein (ur.), Competitive Edge, Stanford, CA: Stanford
University Press..
Ozaki, Muneto i dr. (1992) Technological Change and Labour Relations, Geneva: International Labour Organization.
Pahl, Ray (ur.) (1988) On Work: Historical, Comparative, and Theoretical
Approaches, Oxford: Blackwell.
Panofsky, Erwin (1957) Gothic Architecture and Scholasticism, New York:
Meridian Books.
Park, Young-bum (1992) Wage-fixing Institutions in the Republic of Korea,
Geneva: International Institute of Labour Studies, Discussion paper
51/1992.
Parkinson, G. H. R. (ur.) (1973) Leibniz: Philosophical Writings, London: J. M.
Dent.
Parsons, Carol A. (1987) Flexible Production Technology and Industrial Restructuring: Case Studies of the Metalworking, Semiconductor, and Apparel
Industries, doktorska disertacija, Berkeley, University of California.
Patel, S. J. (1992) "In tribute to the Golden Age of the South's development."
World Development, 20(5):767-77
Payer, Cheryl (1974) The Debt Trap, New York: Monthly Review Press.
Perez, Carlotta (1983) "Structrual change and the assimilation of new technologies in the economic and social systems." Futures, 15: 357-75.
Petrella, Ricardo (1993) Un techno-monde en construction. Synthese des
resultats et des recommendations FAST 1989-1992/93, Bruxelles: European Commission: FAST Programme.
Petterson, L. 0. (1989) "Arbetstider i tolv Lander." Statens offentliga urtednigar, 53; citirano u: Bosch i dr. (ur.) (1994).
Piller, Charles (1994) "Dreamnet". Macworld 11(10): 96-9.
Piore, Michael J. i Sabel, Charles F. (1984) The Second Industrial Divide: Possibilities for Prosperity, New York: Basic Books.
Poirier, Mark (1993) "The multimedia trail blazers." Catalog Age, 10(7): 49.
Pool, Ithiel de Sola (1983) Technologies of Freedom: On Free Speech in the
Electronic Age, Cambridge, MA: Belknap Press of Harvard University
Press.
- - (1990) Technologies Without Bound::tries, ur. Eli M. Noam, Cambridge
MA: Harvard University Press.
543
Porat, Marc (1977) The Information Economy: Definiton and Measurement,

Washington D. C.: US Department of Commerce, Office of Telecommunications, publication 77-12 (1).
Porter, Michael (1990) The Competitive Advantage of Nations, New York:
Free Press.
Portes, Alejandro i Rumbault, Ruben (1990) Immigrant America: A Portrait,
Berkeley, CA: University of California Press.
- - , Castells, Manuel i Benton, Lauren (ur.) (1989) The Informal Economy:
. Studies on Advanced and Less Developed Countries, Baltimore, MD: Johns
Hopkins University Press.
Postman, Neil (1985) Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the
Age of Show Business, New York: Penguin Books.
- - (1992) Technopoly, New York: Pantheon.
Poulantzas, Nicos (1978) I.:Etat, le pouvoir, le socialisme, Pariz: Presses
Universitaires de France.
Powell, Walter W. (1990) "Neither market nor hierarchy: network forms of organization." U: Barry M. Straw i Larry L. Cummings (ur.) Research in Organizational Behavior, Greenwich, CT: JAI Press, str. 295-336.
Pozas, Maria de los Angeles (1993) Industrial Restructuring in Mexico, San
Diego: University of California Center for US-Mexican Studies.
Preston, Holly H. (1994) "Minitel reigns in Paris with key french connection."
Computer Reseller News, hr. 594:49-50.
Pyo, H. (1986) The Impact of Microelectronics and Indigenous Technological
Capacity in the Republic of Korea, Geneva: International Labour Organization.
Qian, Wen-yuan (1985) The Great Inertia: Scientific Stagnation in Traditional China, London: Croom Helm.
Qingguo Jia (1994) "Threat or opportunity? Implications of the growth of
the China Circle for the distribution of economic and political power in
the Asia Pacific Region," materijal pripremljen za konferenciju pod
pokroviteljstvom University of California Institute on Global Conflict
and Cooperation, The Economics of the China Circle, Hong Kong, 1-3.
rujna.
Quinn, James Brian (1987) "The impacts of technology in the services sector."
U: Bruce R. Guile i Harvey Brooks (ur.), Technology and Global Industry:
Companies and Nations in the World Economy, Washington D.C.: National Academy of Engineering: National Academy Press, str. 119-159.
- - (1988) "Technology in services: past myths and future challenges." U:
Bruce R. Guile i James B. Quinn (ur.) Technology in Services, Washington
D.C.: National Academy Press, str. 16-46.
Quiroga Martinez, Layen (ur.) (1994) El tigre sin selva: consecuencias ambientales de la transformaci6n econ6mica de Chile, 1974-1993, Santiago
de Chile: Instituto de Ecologia Politica.
Qvortup, Lars (1992) "Telework: visions, definitions, realities, barriers." U:
OECD Cities and New Technologies, Pariz OECD, str. 77-108.
544
BIBLIOGRAFIJA
Rafaeli, Sheifaz i LaRose, Robert J. (1993) "Electronic bulletin boards and

public goods explanations of collaborative mass media." Communications
Research, 20(2): 277-97.
Ramamurthy, K. (1994) "Moderating influences of organizational attitude and
compatibility on implementation success from computer integrated manufacturing technology." International Journal of Production Research,
32(10): 2251-73.
Rand Corporation (1995) Universal Access to E-Mail: Feasibility and Social Implications, World Wide Web, ttp: //www.rand.org/publications/MR/MR650/
Randall, Stephen J. (ur.) (1992) North America Withouth Borders? Calgary:
University of Calgary Press.
Randlesome, Collin, Brierly, William, Bruton, Kevin, Gordon, Colin i King,
Peter (1990) Business Cultures in Europe, Oxford: Heinemann.
Redding, S. Gordon (1990) The Spirit of Chinese Capitalism, Berlin: Walter
de Gruyter.
Rees, Teresa (1992) Skill Shortages, Women, and the New Information Technologies, Report of the Task Force of Human Resources, Education,
Training, and Youth, Bruxelles: Commission of the European Communities, sijecanj.
Reich, Robert (1991) The Work of Nations, New York: Random House.
Reynolds, Larry (1992) "Fast money: global markets change the investment
game." Management Review, 81(2):60-1.
Rheingold, Howard (1993) The Virtual Community, Reading, MA; AddisonWesley.
Rice, Ronald E. "Issues and concepts on research on computer-mediated communication systems." Communication Yearbook, 12: 436-76.
Rifkin, Jeremy (1987) Time Wars: The Primary Conflict in Human History,
New York: Henry Holt.
- - (1995) The End of Work, New York: Putnam .
. Rijn, F. V. i Williams, R. (ur.) (1988) Concerning Home Telematics, Amsterdam: North-Holland.
Roberts, Edward B. (1991) Entrepreneurs in High Technology: MIT and Beyond, New York: Oxford University Press.
Robinson, Olive (1993) "Employment in services: perspectives on part-time
employment growth in North America." Service Industries Journal, 13(3):
1-18.
Robson, B. (1992) "Competing and collaborating through urban networks"
Town and Country Planning, rujan: 236-8.
Rodgers, Gerry. (ur.) (1994) Workers, Institutions, and Economic Growth in
Asia, Geneva: International Institute of Labour Studies.
- - (ur.) (1995) The Poverty Agenda and the ILO: Issues for Research and Action. A Contribution to the World Summit for Social Development, Geneva: International Institute of Labour Studies.
--Gore, Charles i Figueiredo, Jose B. (ur.) (1995) Social Exclusion: Rhetoric, Reality, Responses, Geneva: International Institute of Labour Studies.
545
Rogers, Everett M. (1986) Communication Technology: The New Media in Society, New York: Free Press.
- - i Larsen, Judith K. (1984) Silicon Valley Fever: Growth of High Technology Culture, New York: Basic Books.
Rogozinski, Jacques (1993) La privatizaci6n de las empresas estatales, Mexico DF: Fondo de Cultura Econ6mica.
Rosenbaum, Andrew (1992) "France's Minitel has finally grown up." Electronics, 65 (6).
Rosenberg, Nathan (1976) Perspectives on Technology, Cambridge: Cambridge
University Press.
- - (1982) Inside the Black Box: Technology and Economics, Cambridge:
- - i Birdzell, L. E. (1986) How the West Grew Rich: The Economic Transformation of the Industrial World, New York: Basic Books.
Rostow, W. W. (1975) How It All Began, New York: McGraw Hill.
Roszak, Theodore (1986) The Cult of Information, New York: Pantheon.
Rothchild, Donald i Chazan, Naomi (ur.) (1988) The Precarious Balance: State and Society in Africa, Boulder, CO: Westview Press.
Rothstein, Richard (1993) Workforce Globalization: A Policy Response, Washington D. C. Economic Policy Institute, izvjesce pripremljeno za Women's
Bureau of the US Department of Labor.
- - (1994) "The global hiring hall: why we need worldwide labor standards."
American Prospect, hr. 17: 54-61.
Rumberger, R. W. i Levin, H. M. (1984) Forecasting the impact of New Technologies on the Future Job Market, Stanford, CA: Stanford University School
of Eduction, Research Report.
Russel, Alan M. (1988) The Biotechnology Revolution: An International Perspective, Brighton, Sussex: Wheatsheaf Books.
Sabbah, Franc,:oise (1985) "The new media." U: Manuel Castells (ur.), High
Technology, Space, and Society, Beverly Hills, CA: Sage.
Sabel, C. i Zeitlin, J. (1985) "Historical alternatives to mass production: politics, markets, and technology in 19th century industrialization." Past and
Present, 108 (kolovoz): 133-76.
Saez, Felipe i dr. (1991) Tecnologia y empleo en Espana: situaci6n y perspectivas, Madrid: Universidad Aut6noma de Madrid- Instituto de Sociologia
de Nuevas Tecnologias y Ministerio de Economia-Instituto de Estudios de
Prospectiva.
Sagasti, Francisco i Araoz, Alberto (ur.) (1988) La planificaci6n cientifica y
tecnol6gica en los paises en desarrollo. La experiencia del proyecto, STPI,
Mexico: Fondo de Cultura Econ6mica.
- - i dr. (1988) Conocimiento y desarrollo: ensayos sobre ciencia y tecnologia,
Lima: GRADE.
Sainz, Pedro i Calcagno, Alfredo (1992) "In search of another form of development" CEPAL Review, 48 (prosinac): 7-38.
Salomon, Jean-Jacques (1992) Le Destin technologique, Pariz: Editions Balland.
546
BffiLIOGRAFIJA
Salavaggio, Jerry L. (ur.) (1989) The Information Society: Economic, Social,

and Structural Issues, Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
Sandbrook, Richard (1985) The Politics of Africa's Economic Stagnation,
Cambridge: Cambridge University Press.
Sandholtz, Wayne i dr. (1992) The Highest Stakes: The Economic Foundations
of the Next Security System, New York: Oxford Universtiy Press (BRIE
projekt).
Sandkull, Bengdt (1992) "Reorganizing labour: the Volvo experience." U: Jane
Marceau (ur.), Reworking the World: Organisations, Technologies and Cultures in Comparative Perspective, Berlin: Walter de Gruyter, str. 399-409.
Sassen, Saskia (1988) The Mobility of Labor and Capital, Cambridge: Cambridge University Press.
- - (1991) The Global City: New York, London, Tokyo, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Sato, Takeshi i dr. (1995) Johoza to taisyu bunka [Informationalization and
mass culture], Kunitachi: Hitotsubashi University Department of Social
Psychology, Research Report.
Saunders, William (ur.) (1996) Architectural Practices in the 1990s, Princeton, NJ: Princeton University Press.
Sautter, Christian (1978) "L'efficacite et la rentabilite de l'economie fran~aise
de 1954 a 1976." Economie et statistique, 68.
Saxby, Stephen (1990) The Age of Information, London: Macmillan.
Saxenian, Anna L. (1994) Regional Advantage: Culture and Competition in
Silicon Valley and Route 128, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Sayer, Andrew i Walker, Richard (1992) The New Social Economy: Reworking
the Division of Labor, Oxford: Blackwell.
Schaff, Adam (1992) El Socialismo del Futuro, br. 4: posebno izdanje o buducnosti rada.
Schatan, Jacobo (1987) World Debt: Who is to Pay? London: Zed Books.
Scheer, Leo (1994) La Democratie virtuelle, Paris: Flammarion.
Schettkat, R. i Wagner, M. (ur.) (1990) Technological Change and Employment Innovation in the German Economy, Berlin: Walter De Gruyter.
Schiatarella, R. (1984) Mercato di Lavoro e struttura produttiva, Milan:
Franco Angeli.
Schiffer, Jonathan (1983) Anatomy of a Laissez-faire Government: The Hong
Kong Growth Model Reconsidered, Hong Kong: University of Hong Kong
Centre for Asian Studies.
Schoonmaker, Sara (1993) "Trading on-line: information flows in advanced
capitalism." Information Society, 9(1): 39-49.
Schor, Juliet (1991) The Overworked American, New York: Basic Books.
Schuldt, K. (1990) Soziale und okonomische Gestaltung der Elemente der Lebensarbetzeit der Werktatigen, disertacija, Berlin; citirano u Bosch i dr. (ur.)
(1994)
Schumpeter, J. A. (1939) Business Cycles: A Theoretical, Historical, and Statistical Analysis of the Capitalist Process, New York: McGraw-Hill.
547
USPON UMRE~ENOG DRU!lTVA
Schweitzer, John C. (1995) "Personal computers and media use." Journalism

Quarterly, 68( 4): 689-97
Schwitzer, Glenn E. (1995) "Can research and development recover in Russia?" Business World of Russia Weekly, 15-20. svibnja: 10-12; pretisak iz
Journal ofTechnology and Society, 17(2).
Scott, Allen (1988) New Industrial Spaces, London: Pion.
SEADE Foundation (1995) Survey of Living Conditions in the Metropolitan
Area of Sao Paulo, Geneva: International Institute of Labour Studies,
Research Series.
Seidman, Steven i Wagner, David G. (ur.) (1992) Postmodernism and Social
Theory, Oxford: Blackwell.
Seki, Kiyohide (1988) Summary of the National Opinion Survey of Family in
Japan, Tokyo: Nihon University Research Center, Research Paper.
Sellers, Patricia (1993) "The best way to reach buyers." Fortune, 128(13):
14-17.
Sengenberger, Werner i Campbell, Duncan (ur.) (1992) Is the Single Firm Vanishing? Inter-enterprise Networks, Labour, and Labour Institutions, Geneva: International Institute for Labour Studies.
- - i - - (ur.) (1994) International Labour Standards and Economic Interdependence, Geneva: International Institute of Labour Studies.
- - Loveman, Gary i Piore, Michael (ur.) (1990) The Re-emergence of Small
Enterprises: Industrial Restructuring in Industrialized Countries, Geneva: International Institute for Labour Studies.
Shaiken, Harley (1985) Work Transformed: Automation and Labor in the
Computer Age, New York: Holt, Rinehart & Winston.
- - (1990) Mexico in the Global Economy: High Technology and Work Organization in Export Industries, La Jolla, CA: University of California at
San Diego, Center for US-Mexican Studies.
- - (1993) "Beyond lean production." Stanford Law & Policy Review, 5(1):
41-52.
- - (1995) "Experienced workers and high performance work organization:
a case study of two automobile assembly plants," neobjavljen rad prikazan
u: Industrial Relations Research Association Annual Meetings, Washington D. C., 6. sijecnja.
Shapira, Phillip (1990) Modernizing Manufacturing, Washington D. C.: Economic Policy Institute.
Sharlin, Harold I. (1967) "Electrical generation and transmission." U: Melvin
Kranzberg i Carroll W. Pursell Jr (ur.), Technology in Western Civilization,
2 sveska, New York: Oxford University Press, sv. 2, str. 578-91.
Shin, E. H. i Chin, S. W. (1989) "Social affinity among top managerial executives of large corporations in Korea." Sociological forum, 4: 3-26.
Shinotsuka, Eiko (1994) ''Women workers in Japan: past, present, and future." U: Joyce Gelb i Marian LiefPalley (ur.), Women of Japan and Korea:
Continuity and Change, Philadelphia, PA: Temple University Press, str.
95-119.
548
BIBLIOGRAFIJA
Shirref, David (1994) "The metamorphosis of finance." Euromoney, lipanj:

36-42.
Shoji, Kok.ichi (1990) Le Nipponisme comme methode sociologique. Originalite, particularite, universalite, Tokyo: Tokyo University Department of Sociology, Discussion paper.
Shujiro, Urata (1993) "Changing patterns of direct investment and its implications for trade and development." U: C. Fred Bergstern i Marcus Noland
(ur.) Pacific Dynamism and the International Economic System, Washington, D. C.: Institute for International Economics, str. 273-99.
Siddell, Scott (1987) The IMF and Third World Political Instability, London:
Macmillan.
Siino, Corinne (1994) "La ville et le chomage." Revue d'economie regionale et
urbaine, br. 3, 324-52.
Silverstone, R. (1991) Beneath the bottom line: households and information and
communication technologies in the age of the consumer, London: Brunei
University Center for Research on Innovation, Culture, and Technology.
Silvestri, George T. (1993) "The American work force, 1992-2005: occupational employment, wide variations in growth." Monthly Labor Review, studeni: 58-86.
- - i Lukasiewicz, J. (1991) "Outlook 1990-2005: occupational employment
projections" Monthly Labor Review, studeni.
Singleman, Joachim (1978) The Transformation of Industry: From Agriculture to Service Employment, Beverly Hills, CA:Sage.
Singer, Charles i dr. ( 1957) A History of Technology, sv. 3: From the Renaissance to the Industrial Revolution, Oxford: Clarendon Press.
- - , Holmyard, E. J., Hall, A. R. i Williams, Trevor I. (ur.) (1958) A History
ofTechnology, sv. 4: The Industrial Revolution, c. 1750 to c.l850, Oxford:
Clarendon Press.
Singh, Ajit (1994) "Global economic changes, skills, and international competitiveness." International Labour Review, 133(2):107-83.
Sit, Victor Fueng-Shuen (1991) "Transnational capital flows and urbanization in the Pearl River Delta, China." Southeast Asian Journal of Social
Science, 19(1-2):154-79.
- - i Wong, S. L. (1988) Changes in the Industrial Structure and the Role of
Small and Medium Industries in Asian Countries: The Case of Hong
Kong, Hong Kong: University of Hong Kong Centre of Asian Studies.
Sit, Victor F. S., Wong, Sin Lun i Kiang, Tsiu-Sing (1979) Small-scale Industry in a Laissez-faire Economy: A Hong Kong Case Study, Hong Kong: University of Hong Kong, Centre of Asian Studies.
Skezely, Gabriel (1993) "Mexico's international strategy: looking east and
north." U: Barbara Stallings i Gabriel Skezely (ur.), Japan, the United
States, and Latin America, Baltimore, MD: Johns Hopkins University
Press.
Smith, Merrit Roe i Marx, Leo (ur.) (1994) Does Technology Drive History?
The Dilemma of Technological Determinism, Cambridge, MA: MIT Press.
549
Soesastro, Hadi i Pangetsu, Marl (ur.) (1990) Technological Challenge in the

Asia-Pacific Economy, Sydney: Allen& Unwin.
Soete, Luc (1987) "The impact of technological innovation on international
trade patterns: the evidence reconsidered." Research Policy, 16.
- - (1991) "Technology and economy in a changing world," podloga za
raspravu pripremljenu za OECD International Policy Conference on Technology and the Global Economy, Montreal, veljaca.
Solow, Robert M. (1956) ''A contribution to the theory of economic growth."
Quarterly Journal of Economics, 70 (velj.): 65-94.
- - (1957) "Technical change and the aggregate production function." Revue
of Economics and Statistic, 39 ( kolovoz): 214-31.
Sorlin, Pierre (1994) Mass Media, London: Routledge.
Sorokin, P. A. i Merton, R. K. (1937) "Social time: a methodological and functional analysis." American Journal of Sociology, 42: 615-29.
Soumu-cho Toukei-kyoku (Bureau of Statistics, Management and Coordination Agency, Japan) (1995) Nihon no Toukei, Tokyo.
Southern, R.W. (1995) Scholastic Humanism and the Unification of Europe,
sv. 1: Foundations, Oxford: Blackwell Publishers.
Soysal, Yasemin Nuhoglu (1994) Limits of citizenship: Migrants and Postnational Mzmbership in Europe, Chicago, IL: University of Chicago Press.
Specter, Michael (1994) "Russians newest space adventure: cyberspace." New
York Times, 9. ozujka: C1-C2.
- - (1995) "Plunging life expectancy puzzles Russia." New York Times, 2.
kolovoza: 1.
Spence, Michael i Hazard, Heather A. (ur.) (1988) International Competitiveness, Cambridge, MA: Ballinger.
Sproull, Lee i Kiesler, Sara (1991) Connections: New Ways of Working in the
Networked Organization, Cambridge, MA: MIT Press.
Stalker, Peter (1994) The Work of Strangers: A Survey of International Labour Migration, Geneva: International Labour Organization.
Stallings, Barbara (1992) "International influence on economic policy: debt,
stabilization and structural reform." U: Stephen Haggard i Robert R.
Kaufman (ur.), The Politics of Adjustment, Princeton, NJ: Princeton University Press, str. 41-88.
- - (1993) The New International Context of Development, Madison, WIS:
University of Wisconsin, Working Paper Series on the New International
Context of Development, br. 1.
- - i Kaufman, Robert (ur.) (1989) Debt and Democracy in Latin America,
Boulder, CO: Westview Press.
Stanback, T. M. (1979) Understanding the Service Economy: Employment,
Productivity, Location, Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.
Steers, R. M., Shin, Y. K. i Ungson, G. R. (1989) The Chaebol, New York: Harper & Row.
Steinle, W. J. (1988) "Telework: opening remarks and opening debate." U: W.
B. Korte, S. Robinson i W. K. Steinle (ur.), Telework: Present Situation and
550
BIDLIOGRAFIJA
Future Development of a New Form of Work Organization, Amsterdam:

North-Holland.
Stevens, Barrie i Michalski, Wolfgang (1994) Long-term Prospects for Work
and Social Cohesion in OECD Countries: An Overview of the Issues, Pariz:
Izvjesce za OECD Forum for the Future.
Stevenson, Richard W. (1994) "Foreign capitalists brush risks aside to invest
in Russia." New York Times, 11. listopada: str. 4.
Stonier, Tom (1983) The Wealth of Information, London: Methuen.
Stourdze, Yves (1987) Pour une poingnee d'electrons, Pariz: Fayard.
Stowsky, Jay (1992) "From spin-off to spin-on; redefining the military's role
in American technology development." U: Wayne Sadholtz, Michael Barrus i John Zysman i dr. The Highest Stakes: The Economic Foundations of
the Next Security System, New York: Free Press.
Strassman, Paul A. (1985) Information Payoff: The Transformation of Work in
the Electronic Age, New York: Free Press.
Sugihara, Kaoru i dr. (1988) Taisho, Osaka, and the Slum: Another Modern
History of Japan, Tokyo: Shinhyoron.
Sukhotin, Iurii (1994) "Stabilization of the economy and social contrasts."
Problems of Economic Transition, studeni: 44-61.
Sullivan-Trainor, Michael (1994) Detour: The Truth about the Information
SuperHihgway, San Mateo, CA: IDG Books.
Sun Tzu (oko 505-496. pr. Kr.) On the Art of War, prijevod s kineskog s
kritickim napomenama Lionela Gilesa, Singapore: Graham Brash, 1988
(prvo izdanje u Engleskoj 1910.).
Sung, Yun-Wing (1994) "Hong Kong and the economic integration of the China Circle." Rad pripremljen za konferenciju pod pokroviteljstvom University of California Institute on Global Conflict and Cooperation, The Economies of the China Circle, Hong Kong, 1-3. rujna.
Sunkel, Osvaldo (ur.) (1993) Development from Within: Toward a Neostructuralist Approach for Latin America, Boulder, CO: Lynne Reiner.
Swann, J. (1986) The Employment Effects of Microelectronics in the UK Service Sector, Geneva: International Labour Organization.
Syun, Inoue (1975) The loss of meaning in death. Japan Interpreter, 9(3):336.
Tafuri, Manfredo (1971) Eurbanistica del riformismo, Milan: Franco Angeli.
Takenori, Inoki i Higuchi, Yoshio (ur.) (1995) Nihon no Koyou system to lodo
shijo [Japanese employment system and labour market], Tokyo: Nihon
Keizai Shinbunsha.
Tan, Augustine H. H. i Kapur, Basant (ur.) (1986) Pacific Growth and Financial Interdependence, Sydney: Allen&Unwin.
Tan Kong Yam (1994) "China and ASEAN: competitive industrialization
through foreign direct investment," rad pripremljen za konferenciju pod
pokroviteljstvom University of California Institute on Global Conflict and
Cooperation, The Economics of the China Circle, Hong Kong, 1-3. rujna.
Tarr, J. i Dupuy, G. (ur.) (1988) Technology and the Rise of the Networked City
in Europe and North America, Philadelphia, PA: Temple University Press.
551
USPON UMRE~NOG DRUtlTVA
Tchernina, Natalia (1993) Employment, Deprivation, and Poverty: The Ways

in which Poverty is Emerging in the Course of Economic Reform in Russia, Geneva: International Institute of Labour Studies, Discussion Paper
br. 60/1993.
Teitelman, Robert (1989) Gene Dreams: Wall Street, Academia, and the Rise
of Biotechnology, New York: Basic Books.
Teitz, Michael B., Glasmeier, Amy i Shapira, Philip (1981) Small Business
and Employment Growth in California, Berkeley, CA: Institute of Urban
and Regional Development, Working Paper br. 348.
Telecommunications Council (Japan) (1994) Reforms Toward the Intellectually Creative Society of the 21st Century: Program for the Establishment of
Hihg-performance Info-communications Infrastructure, Report-response to
Inquiry br. 5, 1993, Tokyo: 31. svibnja (nesluzbeni prijevod, srpanj 1994.).
Tetsuro, Kato i Steven, Rob (ur.) (1994) Is Japanese Management Post-Fordism? Tokyo: Mad o-sha.
Thach, Liz i Woodman, Richard W. (1994) "Organizational change and information technology: managing on the edge of cyberspace." Oganizational
Dynamics, 1: 30-46.
Thery, Gerard (1994) Les autoroutes de ['information. Rapport au Premier
Ministre, Pariz: La Documentation franc;:aise.
Thomas, Hugh (1993) The Conquest of Mexico, London: Hutchinson.
Thomas, Louis-Vincent (1975) Anthropologie de la mort, Pariz: Payot.
- - (1985) Rites de mort pour la paix des vivants, Pariz: Fayard.
- - (1988) La Mort, Pariz: Presses Universitaires de France.
Thompson, E. P. (1967) "Time, work-discipline, and industrial capitalism."
Past and Present, 36: 57-97.
Thrift, Nigel J. (1986) The "Fixers": The Urban Geography of International Financial Capital, Lampeter: University of Wales Department of Geography.
- - (1990) "The making of capitalism in time consciousness." U: J. Hassard
(ur.) The Sociology ofTime, London: Macmillan, str. 105-29.
- - i Leyshon, A. (1992) "In the wake of money: the City of London and the
accumulation of value." U: L. Budd iS. Whimster (ur.) Global Finance and
Urban Living: A Study of Metropolitan Change, London: Routledge, str.
282-311.
Thurow, Lester (1992) Head to Head: The Coming Economic Battle among
Japan, Europe, and America, New York: William Morrow.
- - (1995) "How much inequality can a democracy take?" New York Times
Magazine, posebno izdanje: The Rich, 19. studenog: 78.
Tichi, Cecilia (1991) Electronic Hearth: Creating an American Television Culture, New York: Oxford University Press.
Tillema, H. K. (1991) International Armed Conflict Since 1945: A Bibliographic Handbook of Wars and Military Intervention, Boulder, CO: Westview
Press.
Tilly, Charles (1995) "State-incited violence, 1900-1999." Political Power and
Social Theory, 9: 161-79.
552
BffiLIOGRAFIJA
Time (1993) Posebno izdanje, Megacities, 11. sijecnja.

- - (1994) "Risky business in Wall Street: high-tech supernerds are playing
dangerous games with money." Posebno izvjesce, 11. travnja: 24-35.
Tirman, John (ur.) (1984) The Militarization of High Technology, Cambridge,
MA: Ballinger.
Tobenkin, David (1993) "Customers respond to video on demand." Broadcasting & Cable, 123(48):16.
Touraine, Alain (1995) [;Evolution du travail ouvrier aux usines Renault, Pariz: Centre National de la Recherche Scientifique.
- - (1959) "Entreprise et bureaucratie." Sociologie du travail, hr. 1: 58-71.
- - (1969) La Societe post-insustrielle, Pariz: Denoel.
- - (1987) La Parole et le sang. Politique et societe en Amerique Latine, Pariz: Odile Jacob.
- - (1991) "Existe-t-il encore une societe frangaise?" Contemporary French
Civilization, 15: 329-52.
- - (1992) Critique de la modernite, Pariz: Fayard.
- - (1994) Qu'est-ce que la democratie?, Pariz: Fayard.
Trejo Delarbre, Raul ( 1992) La Sociedad Ausente. Comunicaci6n, democracia
y modernidad, Mexico: Cal y Arena.
- - (ur.) (1988) Las Redes de Televisa, Mexico: Como/Rotativo.
Turkle, Sherry (1995) Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet,
New York: Simon & Schuster.
Tyson, Laura D'Andrea (1992) Who's Bashing Whom? Trade Conflict in Hightechnology Industries, Washington D. C.: Institute of International Economics.
- - i Zysman, John (1983) American Industry in International Competition,
Ithaca, N.Y.: Cornell University Press.
--Dickens, William T. i Zysman, John (ur.) (1988) The Dynamics of Trade
and Employment, Cambridge, MA: Ballinger.
Ubbelhode, A. R. J. P. (1958) "The beginnings of the change from craft mystery
to science as a basis for technology." U: C. Singer i dr., A History of Technology, sv. 4: The Industrial Revolution, 1750-1850, Oxford: Clarendon Press.
Uchida, Hoshimi (1991) "The transfer of electrical technologies from the U.S.
and Europe to Japan, 1869-1914." U: David J. Jeremy (ur.) International
Technology Transfer: Europe, Japan, and the USA, 1700-1914. Aldershot,
Rants: Edward Elgar, str. 219-41.
Ungar, Sanford J. (1985) Africa: The People and Politics of an Emerging Continent, New York: Simon & Schuster.
United Nations Center on Transnational Corporations (1991) Transnational
Banks and the External Indebtedness of Developing Countries, New York:
United Nations, UNCTC Current Studies, Series A, No. 22
United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD), Programme on Transnational Corporations (1993) World Investment Report
1993: Transnational Corporations and Integrated International Production, New York: United Nations.
553
- - (1994) Transnational Corporations and Employment, izvje~taj UNCTAD Secretariat to the Commission on Transnational Corporations, 211. svibnja.
US Congress, Office ofTechnology Assessment (1991) Biotechnology in a Global Economy, Washington D. C.: US Government Printing Office.
US House ofRepresentatives, Committee on Armed Services, Readiness Subcommittee (1990) U.S. Low-intensity Conflicts, 1899-1990, studija Congressional Research Service, Library of Congress, Washington D. C.: US
Government Printing Office.
US National Science Board (1991) Science and Engineering Indicators: 1991,
10. izd., Washington D. C.: US Government Printing Office.
Vaill, P. B. (1990) Managing as a Performing Art: New Ideas for a World of
Chaotic Change, San Francisco, CA: Jossey-Bass.
Van Creveld, Martin (1989) Technology and War from 2000 BC to the Present,
New York: Free Press.
Van Tulder, Rob i Junne, Gerd (1988) European Multinationals in Core Technologies, New York: John Wiley.
Vaquero, Carlos (ur.) (1994) Desarrollo, pobreza y medio ambiente, FMI, Banco Mundial, GATT al final del siglo, Madrid: Talasa Ediciones.
Varley, Pamela (1991) "Electronic democracy." Technology Review, stud./prosinac: 43-51.
Velloso, Joao Paulo dos Reis (1994) "Innovation and society: the modern bases for development with equity." U: Colin I. Bradford (ur.), The New Paradigm of Systemic Competitiveness: Toward More Integrated Policies in
Latin America, Pariz : OECD Development Center, str. 97-118.
Venturi, Robert i dr. (1977) Learning from Las Vegas: The Forgotten Symbolism of Architectural Form, Cambridge, MA: MIT Press.
Vessali, Kaveh V. (1995) "Transportation, urban form, and information technology." Berkeley, CA: University of California, neobjavljeni seminarski
rad za CP 298 I.
Vise autora (1994) The State of Working Women: 1994 Edition, Tokyo: 21
Seiki Zoidan (na japanskom).
Voshchanov, Pavel (1995) "Mafia godfathers become fathers of the nation."
Business World of Russia Weekly, 25-30. svibnja: 13-14.
Wade, Richard (1990) Governing the Market: Economic Theory and the Role
of Government in East Asian Industrialization, Princeton, NJ: Princeton
University Press.
Waldrop, M. Mitchell (1992) Complexity: The Emerging Science at the Edge of
Order and Chaos, New York: Simon & Schuster.
Waliszewski, Kasimierz (1900) Peter the Great, New York: D. Appleton and
Co.
Wall, Toby D. i dr. (ur.) (1987) The Human Side of Advanced Manufacturing
Technology, Chichester, Sussex: John Wiley.
Wallerstein, Immanuel (1974) The Modern World System, New York: Academic Press.
554
BffiLIOGRAFIJA
Wang, Georgette (ur.) (1994) Treading Different Paths: Informatization in

Asian Nations, Norwood, NJ: Ablex.
Wang, Yeu-fain (1993) China's Science and Technology Policy, 1949-1989,
Brookfield, VT: Avebury.
Wark, McKenzie (1994) Virtual Geography: Living with Global Media Events,
Bloomington, IND: Indiana University Press.
Warme, Barbara i dr. (ur.) (1992) Working Part-time: Risks and Opportunities, New York: Praeger.
Warnken, Jurgen i Ronning, Gerd, "Technological change and employment
structures." U: R. Schettkat i M. Wagner (ur.), Technological Change and
Employment Innovation in the German Economy, Berlin: Walter De
Gruyter, str. 214-53.
Watanabe, Susumu (1986) "Labour-saving versus work-amplifying effects of
microelectronics." International Labour Review, 125(3): 243-59.
- - (ur.) (1987) Microelectronics, Automation, and Employment in the Automobile Industry, Chichester, Sussex: John Wiley.
Watanulci, Joji (1990) The Development of Information Technology and its
Impact on Japanese Society, Tokyo: Sophia University Institute of International Relations, Research Paper.
Weber, Max (1958) The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, prijevod Talcot Parsons, New York: Charles Scribner's Sons. Prvo izdanje
1904-5.
Webster, Andrew (1991) Science, Technology and Society: New Directions,
London: Macmillan.
Weiss, Linda (1988) Creating Capitalism: The State and Small Business since 1945, Oxford: Blackwell.
- - (1992) "The politics of industrial organization: a comparative view." U:
Jane Marceau (ur.), Reworking the World: Organizations, Technologies,
and Cultures in Comparative Perspective, Berlin: Walter De Gruyter, str.
95-124.
Wexler, Joanie (1994) "ATT preps service for video on demand". Network
World, 11 (25): 6.
Whightman, D. W. (1987) "Competitive advantage through information technology." Journal of General Management, 12(4).
Whitaker, D. H. (1990) "The end of Japanese-style employment." Work, Employment & Society, 4(3): 321-47.
Whitley, Richard (1993) Business Systems in East Asia: Firms, Markets, and
Societies, London: Sage.
Whitrow, G. J. (1988) Time in History: The Evolution of our General Awareness ofTime and Temporal Perspective, Oxfotd: Oxford University Press.
Wieczorek, Jaroslaw (1995) Sectoral Trends in World Employment, Working
Paper 82, Geneva: International Labour Organization, Industrial Activities Branch.
Wieviorka, Michel (1993) La Democratie a l'epreuve. Nationalisme, populisme, ethnicite, Pariz: La Decouverte.
555
Wilkinson, B. (1988) "A comparative analysis." U: Technological Change,

Work, Organization and Pay: Lessons from Asia, Geneva: International
Labour Organization.
Wilkinson, Barry, Morris, Jonathan i Nich, Oliver (1992) "Japanizing the
world: the case of Toyota." U: Jane Marceau (ur.) Reworking the World: Organizations, Technologies and Cultures in Comparative Perspective, Berlin: Walter de Gruyter, str. 133-50.
Williams, Frederick (1982) The Communications Revolution, Beverly Hills,
CA: Sage.
- - (1991) The New Telecommunications: Infrastructure for the Information
Age, New York: Free Press.
- - (ur.) (1988) Measuring the Information Society, Beverly Hills, CA: Sage.
--,Rice, Ronald E. i Rogers, Everett M. (1988) Research Methods and the
New Media, New York: Free Press.
Williams, Raymond (1974) Television: Technology and Cultural Form, New
York: Schocken Books.
Williamson, Oliver E. (1975) Markets and Hierarchies. Analysis and Anti-trust
Implications, New York: Free Press.
- - (1985) The Economic Institutions of Capitalism, New York: Free Press.
Willmott, W. E. (ur.) (1972) Economic Organization in Chinese Society, Stanford, CA: Stanford University Press.
Wilson, Carol (1991) "The myths and magic of Minitel". Telephony, 221 (23):
52.
Wilson, Ernest J. (1991) "Strategies of state control of the economy: nationalization and indigenization in Mrica." Comparative Politics, srpanj:
411.
Vise autora (1994) The State ofWorking Women: 1994 Edition, Tokyo: 21 Seiki Zoidan (na japanskom).
Withey, Stephen B. i Abeles, Ronald P. (ur.) (1980) Television and Social Behavior, Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.
Wong, Siulun (1988) Emigrant Entrepreneurs: Shanghai Industrialists In
Hong Kong, Hong Kong: Oxford University Press.
Wong, S. L. (1985) "The Chinese family firm: a model." British Journal of Sociology, 36: 58-72.
Woo, Edward S. W. (1994) Urban development. U: Y. M. Yeung i David K. Y.
Chu, Guandong: Survey of a Province Undergoing Rapid Change, Hong
Kong: Chinese University Press.
Wood, Adrian (1994) Norh-South Trade, Employment and Inequality, Oxford:
Clarendon Press.
Wood, Stephen (ur.) (1989) The Transformation of Work, London: Unwin
Hyman.
Woodward, Kathleen (ur.) (1989) The Myths of Information: Technology and
Postindustrial Culture, London: Routledge & Kegan Paul.
World Bank (1994a) Adjustment in Africa: Reforms, Results and the Road
Ahead, New York: Oxford University Press.
556
BffiLIOGRAFIJA
- - (1994b) World Development Report: Infrastructure for Development.

World Development Indicators, Washington D. C.: World Bank.
- - (1995) World Development Report, 1995, Washington, D. C.: World Bank.
Ybarra, Josep-Antoni (1989) "Informationalization in the Valencian economy:
a model for underdevelopment." U: A. Portes, M. Castells i L. Benton The
Informal Economy, Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.
Yoo, S. i Lee, S. M. (1987) "Management style and practice in Korean chaebols." California Management Review, 29:95-110.
Yoshihara, K. (1988) The Rise of Ersatz Capitalism in South East Asia,
Oxford: Oxford University Press.
Yoshino, Kosaku (1992) Cultural Nationalism in Contemporary Japan, London: Routledge.
Yoshino, M. Y. i Lifson, T. B. (1986) The Invisible Link: Japan's Sogo Shosha
and the Organization of Trade, Cambridge, MA: MIT Press.
Young, K. i Lawson, C. (1984) "What fuels U.S. job growth? Changes in technology and demand on employment growth," rad pripremljen za Panel
on Technology and Employment of the National Academy of Sciences,
Washington D. C.
Young, Michael (1988) The metronomic Society, Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Youngson, A. J. (1982) Hong Kong: Economic Growth and Policy, Hong Kong:
Zaldivar, Carlos Alonso i Castells, Manuel (1992) Espana, fin de siglo, Madrid: Alianza Editorial.
Zerubavel, Eviatar (1985) The Seven Day Circle: The History and Meaning of
the Week, New York: Free Press.
Zhivov, Victor M. (1995) "Time and money in Imperial Russia." Neobjavljeni
rad predocen na konferenciji Time and Money in the Russian Culture,
University of California at Berkeley, Center for Slavic and Eastern European Studies, 17. ozujka.
Zuboff, Shoshana (1988) In the Age of the Smart Machine, New York: Basic
Books.
Zukin, Sharon (1992) Landscapes of Power, Berkeley, CA: University of California Press.
557
Slike
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
2.7.
2.8.
4.1.
4.2.
4.3.
4.4.
4.5.
4.6.
4.7.
4.8.
4.9.
5.1.
6.1.
558
Dugorocni trendovi svjetske robne trgovine i prihoda,

1950.-93. (indeksi i postoci)
115
Struktura svjetske trgovine 1991.
133
Struktura stranog svjetskog ulaganja 1989.-91. (prosjek)
134
Udio u svjetskoj proizvodnji po regijama: prognoze za 2000.
143
Razvoj svjetske zaposlenosti u proizvodnji, u
troznamenkastim ISIC kategorijama, 1963., 1976. i 1989.
146
Cile: razvoj izvoza 1970., 1980. i 1989. (mlrd. US$)
159
Peru: promjena postotka u ukupnom domacem proizvodu
1988.-94.
163
Promjene u industrijskoj proizvodnji u Rusiji od 1986.
do druge polovine 1994. (aproksimativna ljestvica)
171
SAD: postotak stanovnistva rodenog u stranim drzavama
263
Ukupne stope fertiliteta za domace i strano stanovnistvo,
odabrane zemlje OECD-a
263
Placena zaposlenost u industrijskim proizvodnim
poduzeCima u izabranim industrijaliziranim zemljama
prema vlasnistvu, posljednja dostupna godina
266
Indeks rasta zaposlenosti, po regiji, 1975.-94.
282
Godisnji napredak zaposlenosti u proizvodnji (ISIC 3)
1971.-89.
(a) u devet industrijaliziranih zemalja
283
(b) u dvanaest zemalja u razvoju
283
Zemlje OECD-a: povremena zaposlenost 1980.-93.
295
Japansko trziste radne snage u poslijeratnom razdoblju
300
SAD: godisnji porast prosjecnog obiteljskog prihoda
1947.-1993.
303
SAD: porast prihoda, u gornjoj petini i po petinama 1980.-89. 305
Sirenje Interneta
375
NajveCi apsolutni rast protoka informacija 1982. i 1990.
408
SLIKE
Izvoz informacija iz Sjedinjenih Americkih Drzava u vaznija

svjetska podrucja i sredista
6.3. Sustav odnosa izmedu znacajki proizvodnje informaticke
tehnologije i industrijskoga prostornog obrasca
6.4. Najvece svjetske urbane aglomeracije (>10 milijuna
stanovnika 1992.)
6.5. Dij agramski prikaz glavnih evorova i veza u urbanom
podrucju delte Biserne rijeke
6.6. Centar Kaoshiunga
6.7. Ulaz u zracnu luku Barcelona
6.8. Cekaonica u D.E. Shaw & Company
6.9. Urbano mjesto: Rambla de les Flors, Barcelona
6.10. Barcelona: Paseo de Gracia
6.11. Irvine, Kalifornija: poslovni kompleks
7.1. Prosjecne dnevne transakcije na burzama dionica 1986.-92.
(bn. US$)
7.2. Razina sudjelovanja u radnoj snazi (%), za muskarce u dobi
55-64 godine u devet zemalja, 1970.-91.
7.3. Odnos smrti u bolnici i ukupnog broja s:rnrti (%), po godini,
1947.-87.
7.4. Udio smrtno stradalih u ratu u svjetskom stanovnistvu,
po desetljeCima, 1729.-2000.
6.2.
409
415
431
432
445
446
448
450
451
452
460
469
478
483
559
Tab lice
Stope produktivnosti: stopa porasta outputa po radniku;

prosjecna godisnja promjena po periodu
2.2. Produktivnost u poslovnom sektoru: promjene postotka u
godisnjim stopama
2.3. Razvoj produktivnosti poslovnih sektora (% prosjecna stopa
godisnjeg porasta)
2.4. Razvoj produktivnosti u sektorima koji nisu otvoreni
slobodnoj trgovini
2.5. Svjetsko izravno ulaganje i birani gospodarski indikatori
1991. te stope porasta za 1981.-85., 1986.-90.
Porast
u vrijednosti svjetskog izvoza za glavne grupe
2.6.
proizvoda 1985.-93. (milijarde dolara i postotak)
2.7. Izvangranicni financijski optjecaj 1980.-92. (% ukupnoga
domaceg proizvoda)
2.8. Latinska Amerika: ukupan domaci proizvod, po tipu izdatka,
u konstantnim cijenama 1980.
2.9. Udio latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava
u svjetskom izvozu 1970.-90.
2.10. Udio velikih latinskoamerickih zemalja u svjetskom izvozu
1970.-90.
Strana
trgovina Rusije (ukljucujuCi trgovinu sa zemljama
2.11.
CIS-a) 1995.
4.1. Sjedinjene Americke Drzave: postotak zaposlenosti po
industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
4.2. Japan: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i
prijelaznoj industrijskoj skupini
4.3. Njemacka: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru
i prijelaznoj industrijskoj skupini
4.4. Francuska: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru
i prijelaznoj industrijskoj skupini
2.1.
560
103
104
109
110
116
117
126
149
155
158
173
310
312
314
316
TABLICE
4.5.
4.6.
4.7.
4.8.
4.9.
4.10.
4.11.
4.12.
4.13.
4.14.
4.15.
4.16.
4.17.
4.18.
4.19.
4.20.
4.21.
4.22.
4.23.
1-.24.
4.25.
6.1.
7.1.
7.2.
7.3.
7.4.
7.5.
7.6.
ltalija: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i

Ujedinjeno Kraljevstvo: postotak zaposlenosti po
industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini
Kanada: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i
SAD: statistika zaposlenosti po industriji
Japan: statistika zaposlenosti po industriji
Njemacka: statistika zaposlenosti po industriji
Francuska: statistika zaposlenosti po industriji
ltalija: statistika zaposlenosti po industriji
Ujedinjeno Kraljevstvo: statistika zaposlenosti po industriji
Kanada: statistika zaposlenosti po industriji
Struktura zanimanja izabranih zemalja (%)
SAD: zaposlenosti po zanimanju 1960.-91. (%)
Japan: zaposlenosti po zanimanju 1955.-90. (%)
Njemacka: zaposlenosti po zanimanju 1976.-89. (%)
Francuska: zaposlenosti po zanimanju 1982.-89. (%)
Velika Britanija: zaposlenosti po zanimanju 1961.-90. (%)
Kanada: zaposlenosti po zanimanju 1950.-92. (%)
Strano stanovnistvo s prebivalistem u Zapadnoj Europi
1950.-90. (u tisucama te kao% u ukupnom stanovnistvu)
Nezaposlenost u razlicitim zemljama 1933.-93.
(kao% radne snage)
Pokazatelji samozaposlenosti i povremene zaposlenosti
1990. (%)
Postotak standardnih radnika ukljucenih u Chuki Kayo
sustav japanskih poduzeca prema veliCini tvrtke, dobi
radnika i stupnju obrazovanja
Najvece svjetske aglomeracije 1992.
Godisnji broj sati rada po osobi 1870.-1979.
MoguCi zivotni radni sati 1950.-85.
Trajanje i smanjenje radnoga vremena 1970.-87.
(a) Osnovne demografske znacajke u glavnim podrucjima
svijeta 1970.-95.a
(b) Ukupni fertilitet u nekim industrijaliziranim zemljama
1901.-85.
Prvo zivorodeno dijete na 1000 zena, SAD, prema dobnoj
grupi majke (30-49 godina) i prema rasi, 1960. i 1990.
Usporedbe stupnja smrtnosti dojencadi, odabrane zemlje,
procjene za 1990.-95.
318
320
322
324
325
326
327
328
329
330
331
332
333
334
334
335
335
336
337
337
338
430
464
464
466
473
474
475
490
561
Kazalo
Abbeglen, J. C. 131,207
Abeles, R. P. 359
Abolafia, M. Y. 205
Abramson, A. 389
Adam, Barbara 454, 4 70
Adleman, Leonard 96
Adler, D. F. 303
Adler, G. 306
Adler, P. S. 271
Afganistan 484
Africka banka za razvoj 167
Afrika 12, 22, 23, 55, 61, 67-69, 141143,147,166-168, 178,179,181,
367; Juzna 23, 168, 179; Sjeverna
167
Aglietta, M. 132
Alberto, A. 127
Alexande~~ M. 9
Allen, G. C. 48, 121
Allen, J. E. 96
Allen, Paul 78
Allende, Salvador 161
Alvarado, M. 366
Alzir 59, 168
Amerika 47, 68, 80, 140, 262, 268,
293, 304, 425-427
Amin,A. 418
Amsdem, A. 121, 145, 209, 212, 215,
217,218
Anderson, A. E. 70, 416
Andrieu, M. 128
Andropov, Y. 176
562
anglosaksonski model: klasicne korporacije 225; zaposlenosti 245

Anisimov, E. 455
Aoki, M. 190, 192
Aoshima 453
Aoyama, Yuko 234,300,340,414
Appelbaum, Eileen 270, 279
Appelbaum, R. P. 145, 215
Apple Computers 42, 78, 80, 88,
270,279
Arancibia, S. 151
Araoz, A. 123
Argentina 90, 122, 150, 154, 163,
164,178,430
Aries, Phillipe 476
Arkwright 70
Armstrong, D. 389
Aron, Raymond 55
Aronowitz, S. 284
ARPANET 42, 370, 380, 382, 383
Arrieta, C. G. 157,440
Arthur, Brian 69, 70, 118, 120, 128,
302,416
Ashton, T. S. 66
Asian Money, Asian Issuers &
Capital Markets Supplement 461
Aslund, A. 169, 177
ATM 79,277
ATT 92,396
Augustin, 488
Aum Shinrikyo 39, 59
Austrija 23, 284, 336, 337
KAZALO
automatizacija 66, 186, 197, 228,

241,244,254,270,272,274-280,
285,286,289,413,419
automobilska industrija 129
Aydalot, Philippe 70, 416
Azija 13, 24, 69, 141-144, 147, 148,
178, 419, 422; Istocna 49, 144,
148,204,206,212,214,221,223,
225, 228, 268; Jugoistocna 28,
142, 144,221,282,414,489,499;
Juzna 145
azijski model razvoja 225
azijski Pacifik 24, 38, 53, 120, 123,
132, 140-142, 144, 145, 151, 159,
178,179,184,206,215,218,222,
264,290,368,369,387
"azijski tigrovi" 120, 121, 142, 147,
151
Aznar, G. 284
Baghwati, J. 145
Bailey, P. 264, 266, 267
Baker, H. 212
Balaji, R. 268
Baldwin-Ewans, M. 127
Ball-Rokeach, J. 359
Banegas,J.93,392
bankarska industrija 126, 288, 422
Banzer, Hugo 152
Bar, Fran'<ois 66, 92,202, 203,228,
494
Baran, Barbara 187, 276, 277, 279
Baran, Paul 380
Baranano, A. M. 195
Bardeen, J. 75
Barglow, Raymond 58
Barr, B. 374, 375, 423
Barthes, Roland 399
Bartlett, C. 224
Basalla, G. 120
BASIC 78
"bas na vrijeme" 190
Batty, M. 374, 375, 423
Baudrillard, Jean 18, 399, 481
Baumgartner, P. 97
Baumol, W. J. 119
Bayart, J.-F. 167

Beasley, W. G. 47, 212
Bedoui, M. 168
Belgija 336, 837
Bell, DaniellS, 17, 49, 50, 52, 60,
64, 74, 75,119,120,234,235,
245,381
Belleville 449, 450
Bellovi laboratoriji 75, 79, 87, 92, 381
Belussi, F. 194
Bendixon, T. 422
Beniger, J. R. 60
Bennett, A. 20, 196
Benson, Rod 386, 390
Benveniste, G. 198, 463
Berg,Paul81, 142,184,470
Bergen, Candice 19, 400
Berle 497
Berlusconi, Silvio 28, 369
Bernstein, J. 249, 265
Bernstein, M. A. 303-305
Bertazzoni, F. 42
Bertrand, 0. 130
Bessant, John 285, 286
Bettinger, C. 187
bezvemeno vrijeme, bezvremenost
458,459,485,492
Bianchi, P. 42
Bielenski, H. 296
Biggart, Nicole Woosley 184, 185,
195,205,206,208,210-213,222
Bijela povelja Komisije Europske
unije 265, 281
Bijker, W. F. 41
biotehnologija 17, 81, 82, 86,236
Birch, D. L. 188
Bird, J. 392
Birdzell, L. E. 69, 118
birokracija 38, 45, 168, 196, 199,
203,211,216
Bishop,J.E.63,82,95
Black, Joseph 68
Blaire, Tony 28
Blakely, E. J. 89, 426
Blaz~czak,J.288,289
Bluestone, B. 237
563
Blumler, J. G. 360
Boden, D. 454
Bofill, Ricardo 443, 446, 44 7
Bolivija 152, 164, 176, 440
Booker, E. 394
Borges, Jorge Luis 400
BoDa,~406,427,429
BoDas, G. F. 262
Bomstein, L. 276
Borrus, Michael G. 91, 92, 120, 131,
137,141,195,202,203,228,418
Bosch,G.281,294,306,463,465
Bosna 484, 485
Bostonska cesta 128. 88, 417
Botein, M. 360
Boudon, R. 9
Boureau, A. 65
Bourgeois-Pichat 474
Bouvier, L. F. 262
Bower, J. L. 225
Boyer, Christine 449
Boyer, Herbert 81
Boye~R. 118,132,290,291
Boyett, J. H. 201
Braddock, D. J. 252
Bradford, C. I. 148,154,163
Brattain, W. H. 75
Braude!, Femand 41, 125
Braun, E. 74, 75
Braverman, H. 271, 276
Brazil 23, 55, 56, 90, 121, 122, 148,
150, 152-154, 156, 163-165, 178,
288,430
Breeden, R. C. 459
BRIE 128, 130, 136
Broad, W. J. 92
broadband 79, 202
Brooks, Harvey 64
Brown, Murphy 19, 400
Brown, R. P. 166
Buitelaar, W. 270, 274
Bulletin Board System 382
Bunker, T. 392, 395
Bunn, J. A. 69
Burma 23
Burbulis 176, 177
564
Burkina Faso 38, 182

Burien, K. 444
Bush, George 20, 174
Bushnell, P. 271
Business Week 74, 83, 95, 129, 142,
144,163,196,202,269,374,383,
387,393-395,421,462
Byrne, J. H. 305
Calcagno, A. 148, 154, 156, 157, 160,
161
Calderon, F. 58, 122, 150, 151
Calhoun, C. 57, 58
Camagni, R. 70, 416, 418
Campbell, D. 127, 135, 185, 261,
267,268
Campo Vidal, Manuel 366, 369, 486
Canby, E. T. 73
Cantor, M. 359
Cappelin, R. 407
Cappelli, P. 302
Cardoso, Fernando Henrique 148,
153,165,176,392
Carey, M. 252
Camoy, Martin 119, 121, 130, 131,
135,176,233,274,302,304,306,
468
Carre, J.-J. 119
Carreras, A. 71
Carver, M. 482
Case, D. 0. 371
Castano, Cecilia 270, 277, 288, 422
Castells, Manuel 9-29, 42, 43, 54,
55,59,60,90,92, 119,121,123,
125, 128, 132, 133, 136-138, 148,
154,172,174,180,193,214,215,
218,219,236,288,340,389,405,
406,411-416,429,433,437,449,
468,471,480
Castillo, G. 456, 457
Cats-Baril, W. L. 372
Caves, R. W. 426
Cecchini, P. 137
Centar Ujedinjenih naroda za
transnacionalne korporacije 130
CEPAL 148, 156, 157
KAZALO
CEPII 118, 124, 129, 130, 131, 135,

139, 140, 142, 145, 166, 167, 169
Cerf81
Cervero, R. 422
Ch'ien Lung 45
Chandler, A. D. 222,225
Chaudhary, A. G. 361
Chazan, N. 167
Chen, E. K. Y. 218
Chesnais, Frant;ois 118, 125, 127,
128, 414, 459-461
Chida, T. 46
Child, J. 270
Chin, P. H. 220
Chin, S. W. 209
Chion, M. 163
Chizuko, U. 208
Choucri, N. 167
Christensen, Ward 381
Chrysler Jefferson North Plant 274
Clark, Colin 15, 237
Clark, R. 207, 488
Clegg,S. 184,185,188,205
Clow, A. i N. L. 66
Cohn-Bendit, Daniel13
Cohen, Stanley 81
Cohen, StephenS. 119, 120, 123,
130, 131, 137, 141, 176, 187, 191,
195,236,265,418
Cohendet, P. 201
Colas, D. 59
Collado, C. 160
Coloquio de Inviemo 164
Commersant Weekly 175
Compaine, B. 371
Conn, H. P. 142, 195, 201, 467
Conninck, Frederic de 467
Cook 162
Cooke, Philip 407, 408
Cooke, William 55
Cooper, C. 413
Cooper, J. C. 131
Coriat, B. 124, 129, 186, 187, 189191,270,271
Coming Glas 80
Cortov proces 68
Coutrot, T. 141
Craig Venter, J. 83
Cray, Seymour 77
Crick, Francis 81, 97
Crompton 70
Cuneo, A. 395
Cusumano,M. 190,200,201
cyberprostor 382, 383, 385
Cyert, R. M. 281,289
"cetvrti svijet" 22
Cile 13, 23, 55, 122, 148, 156, 157,
160-165
Cipovi 58,74, 75, 95, 96, 219, 261,
271,272,499
Dahlman, C. 138
Daikichi, Tanaka 47
Dalloz, X. 373, 392
Daniel, W. 287
Daniels, P. W. 128, 187, 236, 405,
406,410,412
Danska 336, 337
Danton de Rouffignac, P. 225
Darbon, P. 63
DARPA 42, 92,374,385
David, P. A. 69, 125
David, Paul 69, 120
Davidson, B. 167
Davies, P. N. 46
Davis, D. 407
Davis, Mike 425
De Anne, J. 222
De Bandt, J. 236
De Forest 74
De Sol Pool 366
Dean, J. W. 27 4
Deben, L. 427
December, John 390
dekvalificiranje 301
delta Biserne rijeke 147, 194, 265,
430,433,434
Denison, E. F. 119
Denisova, L. I. 174
Dentsu institut za drustvene studije 394, 397
565
deregulacija 38, 54, 85, 118, 122,

279,410,459
Derriennic, J. P. 482
Deyo,F. 138,215
dezagregacija 307, 421, 499
Di Fazio, W. 284
Dicken, P. 128
Dickinson, H. W. 68
digitalizacija 202
digitalna tehnologija 380
distributivne usluge 244, 246
divlji kapitalizam 24, 174, 175, 497
Dizard,VV. P. 63,66
DNK 39, 66, 81, 95
dobavljaci 156, 159, 190, 191, 196,
200,201,207,223,242,268,279,
411,414
dodana vrijednost 129, 159, 162,
189,223,236,267,416
Dodgson, M. 201
Dogan, M. 9
Doherty, E. M. 141, 142
Dohse, K. 190
domaca tdista 128, 148, 150, 197,
223,265
Dondero, G. 64
Dordick, H. S. 234
DosSantos, M. 122, 150, 151
Dosi, Giovanni 63, 71, 93, 94, 118,
120, 124, 137, 186
Dower, J. W. 4 7, 48
Downs, Anthony 359
Doyle, M. 367, 369
DRAM 76
Draper, R. 363
Drexler, K. E. 64
Drucker, P. F. 196
drustva dokolice 245, 394
drustvena akcija 12, 98, 437, 493
drustvena teorija 364, 405, 436, 437,
454
drustvene nejednakosti 10, 18
drustvene usluge 238, 243, 245,
257,260,311,313,315,317,319,
321,323,339,346
drustveni pokreti 15, 25, 39
566
drustveno iskljucivanje 23, 60, 95,

166, 168, 176
drustvo bez posla 284
drzava blagostanja 54, 220, 243,
268,465
drzava kao monopol nasilja 50
drzavna intervencija 38, 43, 48, 121,
214-216, 221
dualizacija, dualizirana (dualna)
drustva 23293, 307
Dubois, P. 119
Duchin, F. 289
Dunford, M. 412,427
Dunning, J. 131, 195, 222
Dupuy, G. 427
Durkheim, Emile 9, 454
Durlabhji, S. 189, 207
Durufle, G.167
Dy, J. 275
Dyer, Henry 47
Ebel, K. 288
Eber, G. 288
Eckert, J. W. 77
Eco, Umberto 363, 364
Edquist, C. 64
Egan, T. 78, 88
Egipat 47, 168, 176
Einstein, A. 488
ekoloski pokret 15
ekonometrijsko istrazivanje 286
eksploatacija radnika 55
El Mundo 28
El Pais 74, 374
elektricna energija 72
elektronicke mreze 390, 497
elektronika 46, 4 7, 64, 74-78, 85, 88,
90,92,95,96, 112,113,118,131,
138,145,156,174,195,202,203,
223,267,272,285-287,384,438,
499
Elkington 7 4
Elmer-Dewwit, P. 393
emigracija 170, 264
Enderwick, P. 222, 406
Engelhart, Douglas 381
KAZALO
Engleska 86, 239, 240, 321, 329,

428
e-posta (e-mail) 389-391, 396
Epstein, E. 389
Ernst, Dieter 142, 195, 203, 223-225,
418
Esping -Andersen, G. 249
Essin, D. J. 82
etatizam 15, 23, 37, 46,49-51,457,
491
Eureka 392
Europa 13, 24, 25, 44, 132, 143, 178,
262,281,302,306,407;Istocna
22,69, 116,132,170, 178,262;
Srednja 116; Zapadna 69, 131,
140,142,168,184,188,262,288,
291,440,480
Europska fondacija za poboljsanje
zivotnih i radnih uvjeta 396,
424
Europska zajednica!Europske unija
24,25,54,91,96, 113,123,130132, 137, 138, 140, 141, 170, 178,
195,226,260,262,265,281,282,
292,306,367,465,485
europski identitet 25
Evans,P. 121,127,138,147,185,
209,215,217
Eyzaguirre, N. 122
Fager, G. 461
Fainstein, S. S. 426
Fairchild poluvodiCi 75
Fajnzylber, F. 125, 148, 150, 154
Faletto, E. 148
familizam 211
Farber, G. 162
Fassman 336
Fazy, I. H. 422
Federal Express Corporation 408
Feinberg, R. 152
Feldstein, M. 151
feministicki pokret 15, 21, 27
Ferguson, M. 359
Feuerwerker, A. 212
Filipini 144
financijska tdista 38, 55, 85, 118,

125,152,279,439,459,460,495,
496
financijski tokovi 122, 497
financijsko kockanje 461
Finska 284, 336, 337
FIRE, 253, 324-330, 348
First Direct, 422
Fisher, Claude 42, 63, 391
fleksibilna proizvodnja 187, 189,
190,199,279
fleksibilni oblici rada 16
fleksibilno vrijeme, 462
fleksibilnost radne snage 298
Fluitman, F. 302
Flynn, P. M. 287
Fontaine, A. 157
Fontana,J. 71
Forbes, R. J., 72, 73
Ford, Henry 187, 456
fordizam 124, 187
Forester, T. 48, 63, 64, 66, 74, 77, 86
Foucault, M. 50
Fouquin,M. 145,268
Foxley, A. 157, 160
Franco, Francisco 13
Francuska 13, 86, 111, 112, 118, 127,
195,234,239-248,250,260,262,
278,282,287,294,295,306,316,
327,331,334,336,337,346,350,
352,353,465,467,468,480,485
Frank, Andre Gunder 148
Frankel, R. 122
Franklin, Benjamin 229
Franklin, J. C. 252
Freeman, Christopher 27, 28, 42, 93,
94,100,101,106,138,296,301
Freeman, R. 295, 337, 462
French-Davis, R. 151
Freud,S. 58,484
Friedland, R. 454
Friedman, D. 189, 190
Friedman, Milton 115, 219
Friedmann, George 270, 271
Frischtak, C. 148
Froebel, F. 139
567
Fulk, J. 202
fundamentalisticke grupe 389
fundamentalisticke mreze 402
fundamentalizam 20, 39, 57, 59
funkcionalisticka teorija drustva 15
Furen, D. 49
G-7. 17,85, 103,141,233,234,237,
239,241-244,246,247,258-260,
392
Gaidar, J. 176, 177
Gana 182
Ganley, G. D. 389
Garcia, Alan 153, 163
Garcia-Sayan, D. 157
Garratt, G. R. M. 73
Garreau, Joel 425, 426
Gates, Bill 27, 78, 88, 89
GATT 99,132
Gelb, J. 209, 299
Gelemter, D. 96
Gellner, E. 20
geneticki inzenjering 64, 4 72
Gereffi,G. 122,129,147,189,306
Gerlach, M. L. 195, 206, 215
Gershuny, J. I. 236
Ghai, D. 166
Ghosh, A. 125
Ghoshal, S. 222, 224
Gibson, D. G. 92
Giddens, A. 11, 454, 457
Gille, B. 70, 71
Gitlins,T. 385
Glasgall, W. 459
Gleick, J. 97
Glewwe, P. 166
Glickman, N.J. 140
globalizacija 22-24, 58, 99, 118, 121,
130,222,224,232,264,267-269,
358,391,445,451
globalna ekonomija 21, 123, 124, 134,
135,165,166,179,205,261,405
"globalna zloCinacka ekonomija" 23
globalna proizvodnja 269
globalni kapitalizam 21, 49, 54, 498
GM-Satum 190, 274
568
Gold, T. 194, 215, 218

Goldenstein, L. 148
Goldsmith, W. W. 426
Gonzales, Felipe 28
Goodman 197
Gopinath, P. 233
Gorbacov, Mihail16, 53, 480
Gordon, R. 419
Gore, Albert 392
Gomer, P. 64, 82, 83
Gottdiener, M. 426
Gould, Stephen J., 63
Gourevitch, P. A. 306
Graham,S.404,405,406,420,423
Granberg, A. 172
Granovetter, M. 29, 185
Grant, L. 262
Grcka 336
Greenhalgh, S. 210
Greenspan, A. 302
GREMI 416, 418
Griffith-Jones, S. 151
Griliches, Z. 101
Guerrieri, P. 142, 154-158
Guile, B. R. 42
Guillemard, Anne Marie 468, 469,
471
Gurr, T. R. 4 79
Gurstein, P. 276, 389, 421
Gwin, C. 152
Habermas, Jurgen 364
Hafner, K. 374
Haggard, S. 122, 152
Haidegger, Martin 488
Hall, N. 97
Hall, Peter 64, 66, 70, 73, 74, 77, 82,
89,90,91, 128,136,219,348,
355,405,414,416,427
Hamelink, C. 387
Hamilton, G. G. 209, 211
Hamilton, Gary 204, 206, 210, 211,
213,220,222
Handelman, S. 175
Handinghaus, N. H. 157
Handy, S. 421
KAZALO
Hanson, S. E. 456
hardver 95
Harff, B. 4 79
Harrington, J. 201
Harris, N. 124, 141, 145
Harrison, B. 185,188,193,194,196,
223,225,237,301
Hart, J. A. 81, 374
Hartmann, H. 27 4
Harvey, David, 60, 437, 444, 457-459,
487
Haseltine, W. 83
Havelock, E. A. 356
Hazard, H. A. 137
Heavey, L. 125, 460
Henderson, B. E. 274
Henderson,~ 129,145,215,412,413
Herman, R. 64
Herther, N. K. 392
Herzog, C. 137
Heskett, J. L. 201
Hewitt, P. 296, 468
Hewlett, William 87
Hewlett-Packard 87
Higuchi, Y. 297, 299
Hilferding, Rudolf 496
Hiltz, S. R. 388
Hinrichs, K. 281, 458, 465
Hirschhorn, L. 187, 201, 270,271,
277
Hoff, Ted, 75, 85
Hohenberg, P. 124
Holl, Steven 44 7
Holsti, K. J. 482
Hong Kong 23, 24, 137, 142, 144, 193,
194,202,210,211,215,219,221,
268,368,406,413,430,433-435
Honigsbaum, M. 372
Horn, G. A. 288
Howell, D. 303
Hruscov, Nikita S.90
Hsia Chu-joe 445
Hsiao, M. 184
Hsing, Y. 49, 142, 144,.194, 202,
210,220,221,433,461
Hu Shi 37
Hughes, J. W. 355
Humbert, M. 140
Husson, M. 141
Huws, U. 421
Huxley, .Aldous 12
Hyman, It 27 4
hyperproli!tor 403, 453, 499
hypertekli!t 398, 486, 499
IBM 42, 77, 78, 131, 136, 196, 202,
226,380,383
identitet 20, 22, 27, 28, 38, 39, 40,
50,51,57-59,62,214,224,230,
382,389,443,445,452,489,491,
493,498
ideologij& 49, 91, 120, 123, 205, 209,
357, 361, 363, 368, 382, 393, 394,
396,402,435,444,461,487
Ikle, F. C, 480
Iliffe, J. 166
ILO 145, 264, 265, 274, 282, 288,
294,301,302
ILO-ARTEP 145
Imai, K. 195, 197, 206, 224
imigracija 127, 130, 262, 292, 297,
299
Indija 67, 68, 121, 145, 147, 367, 430
individmtlizacija 37, 40,233,279,
294,297,366,386
individmtlizam 205, 396
Indonezija 144
industrija osiguranja 187
industrija softvera 462
industrija zdravog zivljenja 477
industrijalizacija 15, 44, 65, 71, 147,
148,150,151,159,166,168,207,
210,212-214,217,218,220,237,
240,248,265,285,298,417,434,
491
industrijtska revolucija 44, 64, 68-73,
75,84,86,294,470
inflacija 54, 114, 151, 153, 156, 157,
161,306
informacija, definicija 52
informacijska logika 56
informacijska paradigma 56
569
informacijska tehnoloska revolucija

25
informacijske tehnologije 13, 14, 18,
21,22,37,49,55, 124,136,144,
201,235,294
informacijski kapitalizam 25, 27, 53,
56, 114, 121
informacijsko drustvo 12, 55-57, 94,
233,237,238,239,244,251,252,
258,260,261
informacionalizam 11, 26, 49, 50,
52-56,60,61,123,125,178,
185,206,225-227,229,230233,235,246-248,254,259,
260,261
informaticka tehnologija 10, 12, 73,
74,79-81,85,86,90,92-94,97,
403,405,416,417,419,420,423,
424,438,447,454,458,493,494,
496
informaticko drustvo 14,, 233, 234,
244,246,256,270,302,358,370,
392,429,437,442,448
Innis, H. A. 454, 491
Inoki, T. 297
inovacijska sredina 17, 87, 89, 90,
381,416,418,419
instant ratna tehnologija 485
instant ratovi 4 79, 485, 489
Integrated Services Digital network
-ISDN 61
integrirani krug, 75, 86,88
interakcija 41, 44, 49-53, 65, 68, 74,
79,80,84,85,93-99, 127,134,
136,178,185,186,219,225,234,
258,275,276,278,357,362,363,
370,386,389-394,398,402,404,
416,418,419,423,424,437-439,
442,445,450,486,487,492,494,
496,498,499,501
interaktivno drustvo 386
intemacionalizacija 118, 145, 170,
197,407
Internet 21, 42, 66, 81, 92, 357, 358,
370,373,374,380-387,395,396,
436
570
Ionesco, Eugene 4 76
Irak 482, 485
Iran 482, 485
Irska 336, 337
ISDN 79
Islam, R. 145
istrazivanje i razvoj 66, 111, 127, 138,
141,195,211,216,218,289,414
Italija 23, 28, 96, 106, 127, 195, 223,
227,234,239,240,241,243,245,
246,250,260,278,282,287,294,
295,318,328,336,337,339,347,
352,353,369,489
Ito, Y. 46, 48, 60, 368
Ivan Pavao II. 59
Izrael485
izravno strano ulaganje 131, 160,
170,198,264,406
Izvestia 176
Izvjestaj o industrijskim odnosima i
pregledu 294
Izvjestaj o radnoj snazi 294, 335
Jacobs, Allan 450-452
Jacobs, N. 217
Jacobsson, S. 64
Jacoby, S. 208
Jamal, V. 166
Janelli, R. 184, 218
Japan 18, 23-25, 46-48, 54-56, 59,
67, 72,90,91,93, 103,106,111,
112,118,120,121,127,128,131,
132, 137, 140, 142, 144, 147, 151,
178,184,188,190,206-210,215217, 226, 234, 238-252, 256-260,
262,278,282,286,287,292-299,
302,339,346,347,350,352,354,
369,386,394,397,404,465,478,
480,482
Japanski centar za procesiranje
informacija 48
Japanski institut za rad 286
Jarvis, C. M. 73
Javetski, B. 459
Jelassi, T. 372
Jeljcin, B. 480
KAZALO
JESSI, 195
Jewkes, J. 70
Jia, Qingguo 142, 144
Jobs, Steve, 78,88,89
Johnson, Chalmers 48, 121, 122,
131, 138, 212-215
Johnson, Philip 444
Johnston, A. 127,
Johnston, W. B. 261,264
Jones, B. 281
Jones, D. 459
Jones, E. L. 44
Jones, L. P., 217
Jorgenson, D. W. 101
Jost, K. 296
Joussaud,J.269,298
Joyce, James 360
Jugoslavija 262
Junne, G. 131, 195
K' ang Chi, 45
Kafkalas, G. 412,427
Kahn, R. 81, 381
Kaiser, M. 96
Kaku, M. 403
Kamatani, C. 4 7
Kanada 103, 127, 132,234, 239-244,
251,259,294,322,323,330,331,
335,337,339,346,349,352
kan-ban 190-201
Kao, C. S. 209
kapitalisticka restrukturacija 37, 49,
53,54,197,270,278
Kaplan, R. 394
Kaplinsky, Raphael 285, 286
Kapur, B. 268
Kara-Murza, A. A. 455
karaoke 397, 398
Katz, E. 360
Katz, J. 125, 138, 154, 156,
Katz, R. L. 60
Kaufman,R.R.122, 150,152
Kay, Alan 381
Kaye,G.D.482,483
Kazahstan 178
Kelley, Maryellen 271
Kelly, K. 64, 94,96

Kendrick, J. W. 101, 235
Kenney, M. 93
Kepel, G. 59
Keynes, John Maynard 53
Khanin, Gregorij 169, 172
Khoury, S. 125
Kiesler, S . 388
Kilby, Jack 75
Kim Young Sam 168
Kim, E. M. 208, 209
Kim, K.-D. 217
Kimsey, S. 459
Kina 24, 43, 45, 53, 55, 56, 67, 69, 120,
142,178,209,215,430,433,435
Kincaid, A. D. 125
Kindleberger, C. 106
"kineski krug'' 142, 144, 184
King, A. 284
Kirsch, G. 454
Kiselyova, Emme G. 59,169,177,
389,455
klasicna socijaldemokracija 28
Koike, K. 207
Kolata, G. 4 77
Kolb, D. 445
Kolhas, Rem 44 7
Kolumbija 55, 156, 440, 484
komunikacijska tehnologija prebacivanja paketa 380
Konfucije 37
konkurentnost 54, 99, 100, 114,
119-123, 136-138, 141, 142, 144,
147, 154, 164-166, 186, 189, 190,
198,214,217,236,241,242,246,
257,278,285,286-292,462
kontrakultura 374, 381, 382, 383,
385,428,435
kontrakultume inovacije 374
kontrola radanja 4 71
konzumerizam 230
Koo, H. 209
Koolhas, Rem 447
Koreja 46, 121, 132, 208, 212, 215218, 288; Juzna 24, 91, 121, 151,
168, 179, 219; Sjevema 49
571
korejske mreze (chaebol) 208, 209

korporacija Rand 374, 380, 381
Korte, W. B. 404
Kotter, J. P. 201
Kovalyova, Galina 169, 172
Kranzberg, Melvin 41,63- 65,97
Kraut, R. E. 420
Krugman, Paul100, 106, 137, 119,
265,302
Kryukov, Valerij 169, 172
ksenofobija 59, 130, 261, 428
Kuba 49
kucni rad 421
Kuhn, T. 94
Kuleshov, Valerij 169-172, 175
kultura virtualnoga vremena 18, 28,
489
Kumar, Krishan 27, 28
Kumazawa, M. 297
Kunstler, James Howard 426
Kuo Mi Tang 218
Kuo, S. W. Y. 218
Kur'yerov, V. G. 170, 172, 173, 177
Kuroda, Koichiri 478
Kutscher, R. E. 252
Kuttner, R. 237
Kuwahara, Y. 207, 297,299
Kuwayama, M. 148
Kwok, R. Y.-W. 268, 412, 433
Lachaud, J.-P. 145, 166
Lafay, G. 137
Landau, R. 42, 290
Landes, D. 66
Lanham, R. A. 389
LaRose, R. J. 387
Larsen, J. K. 87
Laserna,R.58, 123,148,154,440
laserski prijenos 79
Lash, Scott 60, 454, 457, 492
Latinska Amerika 13, 55, 80, 141,
142, 147, 148, 150, 153, 154, 156,
157, 160, 162-166, 178
Lawrence, Robert 265,281,289,
290,302
Lawson, C. 290
572
Leal, J. 180, 237

Leclerc, Annie 484
Lee,P. 127,180,304,461
Lee, R. 460
Lee, S. M. 208
Lehman, Y. 371
Leibniz, G. W. 488
Lenoir, D. 470
Lenjin, Vladimir I. 26, 187, 456, 457
Leo, P. Y. 195
Leontieff, W. 289
Lethbridge, H. J. 219
Leung, C. K. 433
Levin, H. I. 237, 468
Levy, B. 25
Levy, P. 96
Levy, R. A. 287
Levy, S. 88
Lewinski, Monica 28
Lewis, Oscar 450
Leys, C. 166, 167
Leyshon, A. 406
liberalizacija 85, 122, 145, 166, 167
Liberija 484
licenciranje 194
Lichtenberg, J. 365
Licklider, J. C. R 381
Lief Palley, M. 209, 299
Lifson, T. B. 207
Lillyman, W. 448
Lim, H.-C. 217
Lin, T. B. 218
Lincoln, T. L. 64, 423
Ling, K. K. 433
Lizzio, J. R. 394
Llerena, P. 201
Lo, C. P. 433
Lohr, S. 387
Londonski institut za studij politika
287
Lorenz, E. 188
Lovins A. B. i L. H. 64
Lozano, B. 421
Lukasiewicz, J. 252, 254
Lustig, N. 145
Lynch, K. 444
KAZALO
Lynch, Ray 487

Lyon, D. 60, 64
Lyon,J.82,83
ljudska reprodukcija 4 71
ljudski genom 82, 83
Macdonald, S. 74, 75
Machimura, T. 262, 452, 453
Machlup, F. 52
Macintosh 42, 78
Mackie, J. A. C. 221
Maddison, A. 101, 106, 463
Maillat, Denis 70
Maital, S. 72
maksimizacija moCi 51
mala poduzeca 188, 193, 195, 201,
218,219,221,251
Malezija 24, 145, 215, 414, 418
Mallet, Serge 270, 271
Malone, M. S. 87
Mander, J. 361
Mankiewicz, F. 361
Mansfield, E. 101
Mao Zedong 42
Marconi, Guglielmo 74
Marcos 42
Marcuse, Herbert 364
Markkula, Mike 89
Markoff, J. 374, 383
Marks, N. 189,207
marksisticka teorija drustva 14
Marshall, J. 296
Marshall, J. N. 412
Martin P. J. 361
Martin, L. G. 145
Martin, P. 395, 396
Martinez, G. 162
Martinotti, G. 427
Marvin,S.404,405,420,423
Marx, J. I. 64
Marx, Karl 9, 11, 12, 26, 29, 100, 237
Marx, L. 41
masovna kultura 360, 361
masovna proizvodnja 80, 185, 187191,197,199,200,291,370,463
:rtlasovna publika 356, 366, 368

masovni mediji 19, 363, 386, 398
Massad, C. 122, 154
Matsumoto, M. 4 7
Mattelart, A. 359
Matzner, E. 289
Mauchly, J. P. 77
Mazlish, Bruce 66, 74, 96, 97
MCC92
McCarthyjev odbor 4 7
McGowan, J. 371,372
McGuire, W. J. 363
McKinsey Global Institute 108, 121
McLeod, R. 374, 388
McLuhan, M. 18, 28, 65, 358-362,
365,368,370,386
McMillan, C. 190-201
McNeill, W. H. 470
Means 497
medicinska mreza 440
medijski biznis 495
medunarodne mreze 222, 224, 225,
408
Medunarodni institut za
proucavanje rada 233
Medunarodni monetarni fond 9, 55,
116,132,152
megagradovi429,430,435,436
Mehta, S. 372
Meiji: epoha 453; restauracija 46,
47, 72; vlada 298
Meksiko 77, 90, 97, 122, 132, 141,
152,154,162-165,170,267,389,
406,410,430,440
menedzerska: revolucija 124, 190;
struktura 434; zanimanja 257
menedzerske: elite 441; funkcije
439; inovacije 93; klase 391;
strategije 129
menedzersko-tehnokratsko-politicka
elita 427
Menotti, V. 422
Merck 82
MERCOSUR 178
Merton, R. K. 454
Metajezik 357
573
metalurske industrije 278

"metamreza" 18
metropolis 433
metropolizacija 90
Michalski, W. 292
Michelson, R. L. 408-410
Microsoft 78, 80, 89, 393
Middlebrook 162
MIDEPLAN 157
mikroelektronika 64, 74-78, 88, 93,
118,131,138,195,202,272,286,
287,413,438
mikroprocesori 75-78, 85, 86, 95,
202
mikroracunalo 78, 80, 85, 86, 88, 89,
95,118,276,381
mikrovalovi, 80
milenarizam 59
Miles, I. D. 236, 422
Millan, Jose, 96, 190, 200, 201
Miller, R. L. 423
Miller, S. 287
Mills, Wright 442
MIMOSA, 106, 117, 140
Mine, Alain 56, 60, 63, 372
Miners, N. 219
Ming, kineska dinastija 45
Mingione, E. 135, 233
Ministarstva rada Japana 251, 256
Ministarstvo pasta i telekomunikacija Japana 215, 392
Minitel 370-373, 389, 391, 392, 396,
404
Mishel, L. 249, 265, 303-305
Mistral, J. 291
Mitnick, Kevin 385
moe 22, 39, 50, 51, 59, 226, 388, 402,
429, 441, 493; drustvena 26; politicka 9
moe trojstva 139, 140
modem 381, 382
Mohktarian, P. L. 421
Mokyr, Joel43-45, 53, 65-73, 75,
100,102
Molinar 162
Mollenkopf, J. 180, 411, 433
574
Moneo, Rafael 446, 44 7

monetaristicka skola 114
monetarizam 153
Monk, P. 100
Moore, Charles 444
Moore, Gordon 74
Moran,R. 396,423,424
Morgan, K. 408
Mori, K. 355
Marier, F. 449
Morin, E. 4 76
Marrocco, J. D. 481
Morse, Samuel 73
Mortimore, M. 142
Moss, Mitchell 404
Mouzelis, N. 9
Mowery, D. 196, 274,281, 289
Mowshowitz, A. 201
mreze kriminala 23, 175
mreze povjerenja 202, 212
mreze: potrosaca 223; proizvodaca,
223
Mulgan, G. J. 64, 67, 95
multimediji 19, 87, 89, 369, 387,
391-401, 485
multimedijski biznis 395
multinacionalna poduzeea 222
multinacionalne korporacije 23, 91,
122,131,142,197,224,264,460
Miinz, R. 336
Murdock, Rupert 27, 28, 369
Murphy, K. M. 303
Muschamp, Herbert 447, 448
Mushkat, K. 219
Myers, E. 371
Myrdal, Gunnar 304
nacionalizam 22, 57, 59,178, 414
nacionalna drzava (nacija-ddava)
21, 22, 62
nacelo legitimnosti 214
Nadal, J. 71
NAFTA (Sjevernoamericki sporazum o slobodnoj trgovini) 132,
162, 165
naftni sok 166, 298
KAZALO
narcizam 477
Naisbith, John 27
N atalushko, S. 172
Naughton, B. 142
Navarro, V. 269, 477
Naville, Pierre, 270, 271
Nayar, D. 145
Needham, J. 44
Negroponte, Nicholas 63, 64, 398
Nelson, J. M. 164
Nelson, Richard, 100, 101, 113
neoklasicna: ortodoksija ekonomije
151, 153, 205; teorija trzista 225
neoliberalizam 28
neostrukturalizam 29
nepotpuno radno vrijeme 467
N eruda, Pablo 29
Neuman, W. R. 359, 360, 362-364
neumrezeni 20
new age glazba 487
New Media Markets 393
New Political Economy 27
New York Times 74, 303, 304, 366,
387
Newcomen, T. 68,70
Newman, K. S. 304
Newsweek 28, 262, 293
Newton, Isaac 488
nezaposlenost 54, 265, 280-285, 292,
296,301,302,306,468,470,489,
498
Nicol, Lionel 276
Nielsen Media Research 374
Nielsenov izvjestaj 361
Nigerija 182
NIKKEIREN 269, 297
Nilles, J. M. 421
Nizozemska 46, 336, 337
Noble, D. F. 270
Nolan, P. 49
Noland, M. 142
Nomura, M. 298, 338
Nonaka, Ikujiro 189, 192
Nora, Simon 56, 60, 63, 372
Norman, A. L. 405
Norman, E. H. 47, 48,213
North, D. 214
Northcott, J. 287
Norveska 336, 337
"novi radnicki pokret" 28
Novi Zeland 178
Noyce, Bob 75, 87
Noyelle, T. J. 130
Nuland, Sherwin B. 476,477, 478
Njemacka 70, 86, 111, 112, 121,
127,131,234,240-250,259,262,
282,284,286,287,289,294,295,
314,326,331,334,336,337,339,
346,350,352,353,369,371,416,
465,468
O'Brien, R. 459
O'Connor, D. 142, 190
obiteljske mreze 209
obiteljsko poduzece 193, 194, 209
obrada informacija 16, 52, 78, 96,
100,239,241,242,257,275,284,
387,463
odjevna industrija 279
OECD 55, 61, 103, 106, 137, 141,
232,251,252,264,265,268,281,
282,285,288,290-294,296,302,
337,352,355
OECD Pregled zaposlenosti 296, 337
OECD Studija poslova 337
Ohmae, K. 130, 140, 222
Okimoto, D. 131
opticka vlakna 79, 80
optoelektronika 95
Orwell, George 42
osobne usluge 238,244, 245, 311,
313,315,317,319,321,323,341
osobno racunalo 42, 78, 382
Oxford Dictionary of Current
English 399
Ozaki, M. 271
pacifizam 480
Packard, David 87
Pahl, R. 233
Pangestu, M. 142
575
Panofsky, Erwin 444

Park Chung Hee 217
Park, Y.-b. 209
Parkinson, G. H. R. 488
Parsons, Carol 276, 278, 279
Patel, J. 265
patrijarhalizam 21, 28, 38, 62
Payer, C. 151
Payr, S. 97
perestrojka 16, 49, 53, 176, 457, 480
Perez, Carlota, 63, 94
Perlman, Janice 429
Perry 46
Peru 23, 122, 153, 163, 164, 440, 484
Petar Veliki 455, 456
Peterson, C. 64
Petrella, R. 63
Pettersson 466
Philippe, J. 195
Piller,Charles 395
Pinochet, August 23, 157, 161, 164
Pinto, Anibal 148
Piore, M. J. 185, 187-200
planarni proces 75, 88
Platonov, Andrej 455
plutajuCi tecaj promjene novca 459
podugovaranje 267,294, 301
Poirier, M. 393
pokretljivost radne snage 127, 130,
296
Polanyi, K. 233
politicka apatija 22
polukvalificirani radnici 24 7, 249,
331-335,349,350,413
Polyakov, N. V. 455
poljoprivreda 44, 69, 125, 138, 166,
172,220,235,239,240,248,252,
350,457
ponistavanja vremena 461, 475,492
Pool, I. de S. 67
Popular Electronics 88
Porat, Marca 52, 103
Porter, M. 128 .
Portes, A 125, 127, 135, 306
Portillo, Lopez 152
Portnoff, A-Y. 373, 392
576
Portugal 284, 336

poslovna sredista 404,412
poslovne mreze 89, 195, 196, 199,
204,206,209,211,212,214,218221,225,227,421,497
postfordizam 186, 187, 191
postindustrijalizam 49, 60, 147,
232-237,241,243-247, 250
Postman, Neil60, 357, 359, 361
postmoderna arhitektura 443
postmodernizam 60, 444, 445, 449,
487
potpuni nadzor nad kvalitetom 189,
190
Poulantzas, Nicos 60
povremeni rad 295,296,467
Powell, W. W. 194
Powers, B. R. 358
Pozas, M. de los A 162
"pozitivna neintervencija" 138, 219
prebacivanje dijela poslova na
druge tvrtke 294, 296, 301
Prebisch, Raul 148
predstavnicka demokracija 26
Preston, H. H. 371, 372
Preston,P.66, 70, 73,74, 77,128
prijenos tehnologije 140, 218
prilagodeni dizajn 272
primarni proizvodi 150, 151, 166-168
privatizacija 54, 122, 123, 153, 17 4,
175,385
produktivnost, 45, 52, 54, 56, 99103, 106-108, 111-114, 118-123,
137,138,150,156,162,186,187,
189,190,192,219,228,234-236,
241,242,245-248,252,257,267,
269,270,278,281,285,287,288,
290,291,297,299,302,306,384,
465,470,495,496
profil vjestina 281, 288
profit 51, 54, 114, 160, 165, 174,
229,271,285,290,306,460-462,
496
profitabilnost 113, 114, 115, 118,
121,137,162,164,185,197,269,
307
KAZALO
proizvodne usluge 238, 242-246,

253,259,310,312,314,316,318,
320,322
proizvodnja bez zaliha 186, 197,
294,462
prostor mjesta 19, 402, 405, 449
prostor tokova 19, 402, 438, 440444,446,453,459,491,492,499,
500
protekcionizam 128, 414
Pursell, Caroll 65
Pyo, H. 288
Qian, Sima 37
Qian, Wen-yuan 43, 44, 53
Qin, kineska dinastija 213
Qing, kineska dinastija 45, 53
Quarterman, John 387
Quayle, Dan 19, 400
Quinn, J. B. 111, 271
Quiroga Martinez 160
Qvortup, L. 404, 420
racunalo 42, 74-77, 80, 85, 86, 89,
370,380,382,389,420,443
racunovodstvo prodaje 277
rad na daljinu 420
radio 74, 359, 360, 362, 366
radna snaga 23, 51-54, 67, 79, 90, 99,
101,108,114,115,127,130,141,
160,164,168,179, 180, 191-194,
208,209,217,220,232,239,240,
246-272, 275, 278-282, 286, 288,
293-302, 304-307, 337, 346-352,
404,413,414,417,421,422,439,
462,465,467,468,470,471,498
Rafaeli, S. 387
Raile, P. 114
Rand, Sperry 77
Randall, S. J. 162
Randelsome, C. 225
rasna diskriminacija 304
raspoloziva radna snaga 301
razlucivanja proizvoda 395
razvijeni kapitalizam 457
razvode 114
razvojna ddava 48, 49, 121, 211-217,

221
razvojni model 150
Reagan, Ronald 54, 92, 138,205, 306
Redding, S. G. 205
Rees, T. 274
regionalizacija 132, 135, 139, 407
regionalna sredista 407
Reich, Robert 119, 128, 131
Rein, M. 468
rekapitalizacija 118
restrukturacija kapitalizma 48-50,
185
Reynolds, L. 459
Rheingold, Howard 372,374, 382,
385,390,391
Ricardo, David 100
Rice, D. M. 360
Richta 245
Riflrin,J284,288,458
Rijn, F. V. 421
Roberts, E. B. 92
Roberts, Ed 77, 88
Roberts, Lawrence 381
Robin, J. 63
Robins, K. 418
Robinson, 0. 294
robotizacija 287
Robson, B. 427
Rochester 366,440
Rodgers, Gerry 145, 147, 233, 290
Rodwan, S. 166
Rogers, E. 87, 92, 366
Rogovsky, N. 302
Rogozinski, J. 162
Ronning, N. 306
Ronsard 470
Rosenbaum, A. 371
Rosenberg, N. 42, 66, 69, 71, 100102,290
Rostow, W. W. 70
Roszak, T. 60
Rothchild, D. 167
Rothstein, R. 265, 268
RPK- racunalno posredovana komunikacija 19, 374, 384-392, 396
577
Ruanda 484
Rumbault, R. 127
Rumberger, R. W. 237
Rusija 23, 38, 59, 69, 72, 132, 153,
169,170,172,174-178,184,455,
457,480,482,497
Russell, A. M. 74
Sabbah,F.362,368
Sabel, C. F. 185, 187-200
Sachs 265
Saez, F. 288
Sagasti, F. 123, 127
Sainz, P. 148, 154, 156, 157, 160,
161
Sakong, I. 217
Salomon, J.-J. 63
Salva, Francisco de 73
Salvaggio, J. L. 60
samozaposljavanje 220, 250, 251,
260,294,421,467
Sandbrook, R. 166
Sandholtz, W. 130
Sandkull, B. 190
Sassen, Saskia 127, 135, 406, 411
Sasson, A. 127
satelitska televizija 367, 368, 393
satelitsko emitiranje 80, 369
Sato, T. 362, 386-388
Saunders, W. 445
Sautter, C. 101
Savjetodavni odbor za drustvene
probleme prijelaza 176
Saxby, S. 64, 66
Saxenian, Anna 88
Sayer, A. 237, 304
Sayle 213
sazimanje vremena-prostora 456,
459,462,487
Schaff, A. 288
Schain, M. 127
Schatan, J. 151
Scheer, Leo 370, 371
Schettkat, R. 270, 287
Schiatarella, R. 188, 189
Schiffer, J. 220
578
Schmidt-Braul, I.-E. 25
Schmidt-Marwede, U. 460
Schoonmake~S. 422
Schor,J. 470
Schuldt, K. 463,464
Schumpeter, J. A. 102, 231, 496
Schweitzer, J. C. 387
Schwitzer, G. E. 172
Scott, A. 413
SEADE Fondacija 156, 165
sebstvo 37, 58-60, 488
Seidman, S.60
Seisuke, Tanaka 47
Seki, K. 208
seksualna fantazija 373, 391
seksualni pokreti 21
sekularizacija 402
Sellers, P. 394
SEMATECH92
Sengenberger, W. 127, 135, 185, 188,
268
Serfati 460
Shaiken, Harley 162, 201, 233,267,
270-271, 274, 306
Shapira, P. 202
Sharlin, H. I. 73
Shatz 265
Shaw,D.E.447
Shimomura, Tsutomu 384
Shin, E. H. 209
Shinotsuka, E. 208,298
Shirref, D. 125, 459
Shockley, William 75, 87
Shoji, K. 55
Shokhin 176
Shujiro, Urata 142
Siddell, S. 152
Siino, C. 427
Silikonska dolina 13, 17, 41, 42, 75,
78,85-93,219,227,417,420,
489,499
Silva 288
Silverstone, R. 422
Silvestri, G. T. 252, 254, 255
simbolizam 388
Simon, Herbert 359, 361
KAZALO
Sinclair, B. 4 7
Singapur 24, 132, 137, 142, 145,
202,215,220,268,387,406,414,
416,418,461,499
Singelmann, J. 238, 311, 313, 315,
317,319,321,323,339,340,348
Singer, C. 68, 70
Singh, A. 265
Sirija 482
siromastvo 145, 156, 160-164, 168,
179,302,304,500
Sit, Victor 193, 210, 433
Sjedinjene Americke Drzave 25, 28,
41,56, 101,102,106,108,111113, 118-123, 127, 131-133, 137,
140,142,150,152, 162,170, 176,
188,190,205,217,219,225,228,
234, 236, 238-249, 251-253, 256262,265,267,277,278,281,282,
284,287-292,294,295,298,301306,310,324,331,332,337,339,
346,348,351,352,354,363,368,
371,374,390,408,414,418,422,
465,468,477,478,481,485,489
Sjevema Amerika 38, 132, 141-143,
178,184,240,480
Skezely, G. 162
Skinner, R. 480
Smith, Adam 237
Smith, M. R. 41
smrtnost dojencadi 489
So,A.268,412,433
sociologija; funkcionalisticka 9;
marksisticka 9
Soesastro, H. 142
Soete,L. 127,128,137,281,295,
296,301,337
softver 78, 85, 87, 90, 96, 111, 202,
268,381,382,393,418,462
softverske tehnologije 383
Solow, R. 101, 102, 235
Sony 80
Sorlin, P. 362
Sorokin, P. A. 454
Soumu-cho Toukei-kyoku 387
Southern, 56
Sovjetski Savez 22, 48, 53, 59, 92,

124,169,455,456
Soysal, Y. N. 127, 262
Specter, M. 176, 389
Spence, M. 137
Spielberg, Steven 395
Sproull, L. 197, 388
sredisnja radna snaga 296, 297,
299,301,305
Srednji istok 261, 367
Srinivasan, T. M. 145
Staggs, Hillary 487
stahanovstina 456, 465
Stalk, G. 131, 207
Stalker, P. 262, 263
Stallings, B. 122, 128, 131-134, 140,
150-152
Staljin,J.456,457
Stanback, T. M. 236
Stanfordski industrijski park 87,
417
Steers, R. M. 208
Steinfeld, C. 202
Steinle, W. J. 420
Stemlieb, G. 355
Steven, R. 191
Stevens, B. 292
Stevenson, Nick 27, 28
Stevenson, R. W. 17 4
Stoljipin, Pjotr A.72
Stonier, T. 101
stopa fertilititeta 263
stopa mortaliteta 176
Storper 185
Stourdze, Y. 63, 359
Stowsky, J. 92
Strassman, P. A. 276
strateski savezi 86, 199, 369, 462
Streeck, W. 274
stres 39, 426, 476, 491
stvaralacko razaranje 77, 124, 231
stvama virtualnost 19, 20, 25, 356,
358,399,402,485
Su Sung, 43
Suarez, D. 306
Suess Randy, 381
579
USPON UMREtENOG DRU~A
Sugihara, K. 180
Sukhotin, I. 175
Sullivan-Trainor, M. 357, 374, 392
Sun Tzu, 480
Sung, Y. W. 142
Sunkel, 0. 151
"superautocesta" 14, 79, 357, 370,
392,393,433
Supertekst 357
supsaharska Afrika 166, 167,261
Sutherland, Ivan 381
Svesvjetska mreza (World Wide
Web) 383
sveuCilista 41, 81, 91, 92, 216, 381,
382,384,423,468
Svjetska banka 9, 61, 117, 151, 156,
181, 182
svjetska proizvodnja 117, 140, 142
svjetska trgovina 115, 117, 132,
150,156,157,167,206,265
Svjetska trgovinska organizacija
(WTO) 9,132
Swann, J. 288
Swensson, E. S. 423
Swerdlow, J. 361
Syngman Rhee 217
Syun, Inoue 484
sok terapija 122
Spanjolska 13, 28, 56, 71, 122, 282,
284,288,293,306,336,337,369,
384,397,406,423,465,485
Sri Lanka 484
Svedska 284, 336, 337
Svicarska 336, 337
Tafuri, M. 444
Taiichi, 0. 200
Tajland 144, 484
Tajvan 24, 91, 121, 132, 144, 151,
194,209,211,212,215,218,220,
221,418
Takenori, I. 299
Takeuchi, H. 192
Tan Kong Yam 144
Tan, A. H. H. 268
580
Tarr, J. 427
Taylor, Robert 381
Tchernina, N. 145
TCPIIP 79, 81, 381
Teal, Gordon 75
tehnokracija 15
tehnoloska paradigma 41, 52, 63,
66,84,94,95,97, 100,124,185,
186,479
tehnoloska retardacij a 45
tehnoloske inovacije 41-48, 53, 54,
70-72,90,102,106,113,114,
120,122,136,188,191,279,287,
289
tehnoloski jaz 164
tehnoloski kapacitet 136, 137, 141,
154, 156
Tehnopolis/Program tehnopolis 90,
414
"tehnopolovi", 416, 417
Teitelman, R. 82
Teitz, M. 189
Teixeira, R. A. 303
telebanking 389, 422
telefon 47, 68, 70, 72, 74, 79, 80,
277,371,372,381,382,389,390,
391,421-423,486,489
telekomunikacije 17, 63, 66, 75, 79,
85,86,91-93,95,111,112,118,
119,122,136,138,154,164,168,
172,174,202,215,227,267,276,
286,357,372,387,392-394,404,
405,411,413,427,433,436,438,
442,447,459
teleprodaja 389
telesredista 421
televizija 357, 358-370, 386, 387,
392,393,395,398
teorija kaosa 97
teorija ovisnosti 148
Terman, Frederik 97
terorizam 485
Tetsuro, K. 191
Texas Instruments 75
teylorizam 187, 270, 272, 456
Thach, L. 276
KAZALO
Thatcher, M. 138, 152, 306

The Economist 74, 363, 369, 393,
395
Thery, G. 371, 392
Thomas, H. 67
Thomas, Robert 381,476, 479
Thompson, E. P. 457
Thrift, N. 406, 455
Thurow, Lester, 119, 123, 132, 304
Tichi, C. 364
Tillema, H. K. 484
Tilly, c. 4 79, 482, 485
timski rad 190
Tirman, J. 92
Tobenkin, D. 396
Tokugawa sogunat 46
Torres 450
Touraine, Alaine 11, 13, 15, 20, 49,
58-60,150,176,203,245,270,
271
Townsend, P. 180, 304
toyotizam 191, 200
Trainor 357, 392
transcendiranje vremena 491
transnacionalne korporacije 116,
130,222,224
tranzistor 7 4-76, 87
Tray, D. de 166
"treCi put" 28
"treCi svijet" 22, 59, 124
Trejo Delarbre, R. 359, 369
trgovina drogom 484
Trift, Nigel 455
troskovi prijenosa 222
Tulder, 131
Turkle, S. 386, 390
Turoff, M. 388
Turska 195
Tyson,L. 115,119,120,122,125,
128,137,138,264
Ubbelohde, A. R. J. P. 68
.
Uchida, H. 47
ugostiteljstvo 244, 245, 253, 341
Ujedinjeni narodi 61, 148, 429, 430,
484
Ujedinjeno Kraljevstvo 242, 320,

321,329,331,336,337,347,351,
352, 354, v. i Velika Britanija
ujedinjenje Europe 38, 132, 144, 228
Ukrajina 170
ukupni domaCi proizvod 115, 116,
142,144,145,151,156,157,167,
171,304
Ulrich, E. 288
umrezavanje, 78, 79, 86, 94, 97, 193,
202,224,225,358,380-382,407,
411,424,493,495,498
umrezeno drustvo 17, 21, 23, 25, 56,
307,459,471,488,489,499,500
umrezeno poduzece 11, 25, 184, 215,
228,230,232,268,269,272,273,
276
UNCTAD 116, 117, 128, 131, 135,
264,265,267
UNESCO 141, 367
Ungar, S. J. 166
UNIDO 147
UNIX 381
urbani sustav 426
uredski rad 257, 274, 276, 277, 279
uredski sustavi 276
Urry,J.454,457,462,492
Urugvajski krug 132
US Congress, Office of Technology
Assessment (Ured za procjenu
tehnologije) 82
US National Science Board
(Americki nacionalni odbor za
znanost) 141
Usenet 382
usluzna ekonomija 125, 234, 236,
240,241,259,260,280
usredotocenost na dom 396, 424,
425
uvozne supstitucije 151, 162, 217,
218
Vaill, P. B. 199
Van Creveld, M. 479
Van Tulder, R. 195
Vaquero, C. 164
581
Varley, P. 389
Velika Britanija 67, 68, 70, 75,
111,112,188,234,240,241,
243-245, 248-251, 259, 262,
281,282,287,294,295,321,
335,347,351,369,371,397,
422,427,465,468,~i
Venturi, R. 444
vertikalna integracija 187
Vessali, K. V. 422
Vijece Europe 25
Vijece gospodarskih savjetnika 106,
108, 111, 113, 118
Vijece telekomunikacija 392
Vijetnam 49, 144, 480
virtualna: kultura 230: stvarnost
19, 389, 394, 399; zajednica 57,
358,370,382,390,398
"virtualni uredi" 276
virtualno vrijeme 485
vojne tehnologije 56, 481
Voshchano~~ 175
Wada E. 298
Wade,R. 145,212,215
Wagner, D. G. 60, 287, 289
Waldholz, M. 63, 82, 95
Waldorp, M. 97
Wales 239,240, 321, 329, 347
Waliszewski, K. 455
Walker, R. 88,237, 304
Wall, T. D. 27 4
Wallerstein, I. 125
Wallerstein, Immanuel125
Wang, G. 42, 46, 234
Wark, M. 486
Warme, B. 296
Warnken,J. 306
Watanabe,S.278,287,288
Watanuki, J. 42
Waterman, Peter 26, 27
Watson, J. 81, 82 .
Watt, J. 68, 70
Weber, Max 11, 12, 29, 226, 227,
229,231
582
Webster, A. 43
Weiss, L. 188, 190
Welch, F. 303
Wen-yuan Qian, 44
Westney, E. E. 222
Wexler, J. 394
Wheeler, J. 0. 408-410
Whightman, D. W. 202
Whitaker, D. H. 299
Whitley, R. 184, 206, 212
Whitrow, G. J. 455
Wieczorek 146, 283
Wieviorka, M. 59
Wilkinson, B. 190, 209
Williams, F. 60, 95, 358, 361, 421
Williamson, 0. E. 185, 222, 225
Wilmott, W. E. 212
Wilson, C. 167, 373
Winter, S. G. 101
Withey, S. B. 359
Wittfogel, Karl 4 7
Wohlsletter, A. 480
Wolff, E. 303
Wong,S. 193,210,218
Woo 432
Wood, Adrian 140,265,267,274,
276
Woodward, 60
Wozniak,S.42, 78,88,89
Wyman, D. 122
Xerox, 78,80,381
Yamada, J. 297
Yazawa, S. 59,389
Ybarra, J.-A. 194
Yonekura,S.206
Yoo,S.208
Yoshihara, K. 210
Yoshino, K. 57,207
Young 290, 454
You-tien Hsing, 144
Zaldivar, C. A. 55
Zaljevski rat 481
zaposleni u javnom sektoru 298
KAZALO
zaposlenost 54, 111, 114, 119, 128,

147,188,232-261,264,265,278,
280-302,306,310,312,314,316,
318, 320-322, 324-335, 337, 339341,346-352,406,463,468,470,
489,498
zdravstvene usluge 253, 258, 350,
422
Zerubavel, E. 455, 456
Zhivov, V. M. 455
Zi-gong 37
"znanstvena organizacija rada" 456

znanje, definicija 52
Zuboff, S. 271, 275
Zukin, S. 411, 441
Zysrnan,J. 119,120,122,137,138,
187,236
Zirinovski, V. 177
zivotni ciklus 4 70-4 72
zivotni standard 71, 176, 302
583
Manuel Castells
Nakladnik
Golden marketing
Senoina 28, Zagreb
Za nakladnika
Franjo Maletic
lzvrsni urednik
Ilija Ranic
Lektura
Alka Zdjelar-Paunovic
Likovna oprema
Jasna Goreta i Dino Durina
Racunalna obrada teksta
Dino Durina
Tisak i uvez
Librokon, Zagreb
CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveucilisna knjiznica, Zagreb
UDK 316.4: 004
CASTELLS, Manuel
lnformacijsko doba : ekonomija, drustvo, kultura I Manuel
Castells. -Zagreb : Golden marketing, 2000.
Prijevod djela : The Information Age.
ISBN 953-212-000-9 (cjelina)
Sv. 1 : Uspon umrezenog drustva I preveo Ognjen Andric ;
redakcija i predgovor Vjeran Katunaric. - 2000 ;
584 str. ; 24 em.
Prijevod djela: The Rise of the Network Society,
vel. 1. - Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 953-212-0017
401012090

(Manuel Castells) Informacijsko Doba Ekonomija, Uspon Umrezenog Drustva

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

(Manuel Castells) Informacijsko Doba Ekonomija, Uspon Umrezenog Drustva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

INFORMACIJSKO DOBA:

Ekonomija, drustvo i kultura

Copynght hrvatskoga izdanja, 2000, Golden marketing,

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Castellsova panorama nove drustvene epohe (V Katunaric)

USPON UMREZENOG DRUSTVA

PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO

Tehnologija, drustvo i povijesne promjene

1. REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

2. INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 99

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna za

3. UMREZENO PODUZECE: KULTURA, INSTITUCIJE I

ORGANIZACIJE INFORMACIJSKE EKONOMIJE

Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije

4. TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI: RADNICI

5. KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI: INTEGRACIJA

USPON UMREZENOG DRUSTVA

7. RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

ZAKLJUCAK: UMREZENO DRUSTVO

Sazetak sadrzaja II. i III. sveska knjige

CASTELLSOVA PANORAMA NOVE

Djelo za novu epohu

USPON UMREZENOG DRUSTVA

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

USPON UMREZENOG DRUSTVA

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

Tko je Manuel Castells?

USPON UMREZENOG DRU~TVA

Sadrzajne odrednice Informacijskoga doba

Tehnologija, gospodarstvo i kultura umrezenoga drustva

V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

podjele drustvenoga bogatstva, sto bi morao skoncati u daljnjem razvitku

USPON UMREZENOG DRUSTVA

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

USPON UMREZENOG DRUSTVA

globalni obuhvat, a protok informacija odvija se nevjerojatnom brzinom kao

V. KATUNARI<~, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

porastom vaznosti posredujuce slike stvarnosti u odnosu prema neposrednoj

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Izgradnja drustvenoga identiteta i drama neumrezenih

V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

meksickih seljaka zapatista, americke narodne milicije, japanske sekte aum,

USPON UMREZENOG DRUSTVA

polagala, od industrije do vojske, vee zhog moci identiteta. N acionalizam

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

Dotle povijesni uzor drustvenih vrijednosti na osnovi rada, natjecanja,

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANIRAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

Pitanje smisla novoga svijeta

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Kako citati Castellsa?

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

USPON UMREZENOG DRUSTVA

V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

V. KATUNARI~. CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

lada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociolosko drustvo.

USPON UMREZENOG DRUSTVA

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Burien, Vincente Navarro, Dieter Ernst, Padmanabha Gopinath, Franz

"Smatras li me ucenim, nacitanim covjekom?"

USPON UMREZENOG DRUSTVA