SVEUILITE U ZAGREBU

MEDICINSKI FAKULTET

Ana Buterin

Narcistini poremeaj linosti

prednost ili nedostatak u napredovanju na
drutvenoj ljestvici?

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2014.

SVEUILITE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET

Ana Buterin

Narcistini poremeaj linosti

prednost ili nedostatak u napredovanju na
drutvenoj ljestvici?

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2014.

Ovaj diplomski rad izraen je u Katedri za psihijatriju i psiholoku medicinu KBC

Zagreb pod vodstvom doc. dr. sc. Darka Marinka i predan je na ocjenu u akademskoj godini
2013./2014.

SADRAJ

1.

SAETAK

2.

SUMMARY

3.

UVOD ............................................................................................................................................. 1

4.

POREMEAJ LINOSTI............................................................................................................... 2
4.1

5.

Poremeaji linosti u DSM-5 .................................................................................................. 3

NARCISTINI POREMEAJ LINOSTI .................................................................................... 3

5.1

Klasifikacija............................................................................................................................. 7

5.2

Epidemiologija ........................................................................................................................ 8

5.3

Vrste narcizma ....................................................................................................................... 10

5.3.1
5.4

Tipovi narcizma ..................................................................................................................... 12

5.4.1

Maligni narcizam ........................................................................................................... 13

5.4.2

Antisocijalni tip narcizma .............................................................................................. 14

5.4.3

Depresivni tip narcizma ................................................................................................. 15

5.4.4

Opsesivno-kompulzivni tip narcizma ............................................................................ 15

5.5
6.

Zdravi i patoloki narcizam ........................................................................................... 10

Psihoterapija narcistinih bolesnika ...................................................................................... 16

KULTURA I NARCIZAM ........................................................................................................... 18

6.1

Narcis u svakodnevnom ivotu ............................................................................................. 20

6.2

Hubrisov sindrom .................................................................................................................. 20

7.

NARCIZAM KAO PREDNOST .................................................................................................. 23

8.

NARCIZAM KAO NEDOSTATAK ............................................................................................ 26

9.

ZAKLJUAK ............................................................................................................................... 29

10. ZAHVALE .................................................................................................................................... 31

11. LITERATURA .............................................................................................................................. 32
12. IVOTOPIS .................................................................................................................................. 36

1. SAETAK
Narcistini poremeaj linosti prednost ili nedostatak u napredovanju na drutvenoj
ljestvici?
Ana Buterin
Narcistini poremeaj linosti jest trajan obrazac ponaanja kojeg karakteriziraju
snaan osjeaj grandioznosti, potreba za divljenjem, misli o neogranienoj moi i uspjehu,
arogantnost te nedostatak empatije. Iako je ovaj poremeaj definiran kroz mnogobrojne
oblike, podjela na zdravi i patoloki narcizam znaajna je utoliko to pojanjava kako je
zdravi narcizam u nekoj mjeri poeljan u svrhu ostvarenja zdravih ambicija i ciljeva u ivotu.
U umjerenoj koliini prisutan je kod svakoga od nas te nam je potreban da bismo uspjeno
proli kroz proces samoostvarenja. Patoloki oblik takoer moe dovesti do socijalnog
uspjeha, ali takva osoba je obino u nemogunosti ostvarenja zdravih interpersonalnih odnosa
te je vrlo esto u neskladu s okolinom. Narcistini poremeaj linosti kao kompleksan
problem moemo u odreenim sluajevima smatrati prednou ukoliko su velike ambicije,
marljivost i istaknuto samopouzdanje rezultirali zamjetnim napredovanjem na drutvenoj
ljestvici. esto takve osobe postaju visokopozicionirane i prihvaene u drutvenim
krugovima. Unato prednostima koje se kod ovog poremeaja mogu zamijetiti, nedostaci se
zrcale kao izrazita otuenost od okoline, nemogunost uspostavljanja zdravih i trajnih odnosa.
Narcisi su emocionalno nedostupni, u nemogunosti ostvarenja stabilnih ljubavnih odnosa. U
sluaju jae izraene patologije, problemi mogu postojati i na razini socijalno prihvaenih
normi, morala i zakona tako da teta moe zahvatiti ire okvire drutva.

Kljune rijei: narcistini poremeaj, zdravi, patoloki, prednost, nedostatak

2. SUMMARY
Narcissistic personality disorder advantage or disadvantage in advancing on the social
ladder?

Ana Buterin

Narcissistic personality disorder is the enduring pattern of behaviour which is

characterized by a pervasive pattern of grandiosity, need for admiration, preoccupation with
fantasies of unlimited success and power, arogance and lack of empathy. Although this
disorder is defined by numerous of forms, classification on healthy and pathological
narcissism is significant in so far as it clarifies that it is healthy narcissism to some extent
desirable in order to achieve healthy ambitions and goals in life. In moderation is present in
each of us and necessary to successfully gone through the process of self realization.
Pathological narcissism can also lead to social success but person is usually unable to achieve
healthy interpersonal relationships and is often in disharmony with the environment.
Narcissistic personality disorder as a complex problem can in certain cases be considered as
an advantage if big ambitions, diligence and outstanding confidence resulted in a marked
progression on the social ladder. Often such people are becoming high-ranking and accepted
in social circles. Despite the advantages that through this disorder can sometimes present,
shortcomings are reflected as distinct detachment from the environment, the impossibility of
establishing a healthy and lasting relationships. Narcissists are emotionally unavailable,
unable to achieve stable love relationships. In case of more conspicuous pathology, problems
may exist at the level of socially accepted norms, moral and law so the damage can affect the
broader framework of society.

Key words: narcissistic disorder, healthy, pathological, advantage, disadvantage

3. UVOD

Naa ovisnost ini od nas robove, osobito ako je to ovisnost o naem samopouzdanju
Frietz Perls

Naa osobnost. Taj nedostini, labavo povezani lanac reakcija na promjenjivu okolinu.
Kao i na um, teko ju je definirati. Ipak, znamo da imamo osobnost. Mi je osjeamo,
doivljavamo. Ponekad nas potie da inimo odreene stvari, ponekad nas sprjeava u tom
naumu. Moe biti fleksibilna ili kruta, benigna ili maligna, otvorena ili zatvorena. Njezina
mo lei u njenoj labavosti, mogunostima kombiniranja i rekombiniranja, promjenama na
stotine nepredvidivih naina. Upravo te promjene pruaju nam osjeaj vlastitog identiteta.
Zapravo, kad je osobnost kruta do te mjere da se ne moe mijenjati u skladu s izvanjskim
promjenama, moemo rei da je poremeena. Poremeaj linosti je krajnje pogrena osobna
identifikacija. Takva osoba nije u stanju ni voljeti, ni ivjeti. Osoba poremeene linosti ne
uoava razliku izmeu sebe i svojih navika. Ta osoba jest ta navika te samo rijetko i uz puno
napora, iste navike moe promijeniti. I zato, dugorono gledajui, takva je osoba nesposobna
za ivot jer je ivot borba prema naprijed, tenja prema neemu. Drugim rijeima, ivot je
promjena. Oni koji se ne mijenjaju, zapravo ne ive (Vaknin 2007).
Pria o samodostatnosti, armu, ljepoti, opinjenosti samim sobom see u daleku
prolost. Takvi primjeri ogledaju se od grke mitologije, preko knjievno-umjetnike pa sve
do strune literature u kojoj se i sa znanstvenog aspekta opisuju narcistine karakteristike
ljudske linosti. Legenda o Narcisu kroz svoje mnogobrojne inaice zapravo jako dobro
oslikava sve ono to danas klasificiramo u poremeaj linosti kao stalno prisutan obrazac, a
odlikuje se grandioznou, potrebom za neprestanim divljenjem i nedostatkom empatije
(DSM-IV-TR 2000).
Svi smo se barem jednom u ivotu susreli s osobama koje sebe predstavljaju
superiornima, ljudima s nepovredivom arogancijom. Pretjerano zaokupljeni sobom, gube se u
samostalno

stvorenim

fantazijama

boanskoj

snazi,

beskonanom

bogatstvu,

iznadprosjenoj inteligenciji. Sebe smatraju boljim od drugih, dok na druge gledaju s

prijezirom ne samo zato to su ostali za njih inferiorni, nego ako nita drugo, onda prosjeni.
Oni su samoprozvane sjajne zvijezde i od nas se oekuje da ih gledamo i da im se divimo.
1

Upravo ovakve individue klasino ocrtavaju ono to se u literaturi definira kao narcistini
poremeaj linosti (Millon 2000).

4. POREMEAJ LINOSTI

Poremeaj linosti je dugotrajni model unutranjeg doivljavanja i ponaanja koji

izrazito odstupa od oekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe, sveprisutan je i
nefleksibilan, ima poetak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilan je tijekom vremena
te dovodi do smetnji ili oteenja, a sam poremeaj nije bolje objanjen nekim drugim
mentalnim ili medicinskim stanjem te uporabom lijekova ili drugih tvari (DSM-IV-TR 2000).
Oituje se smetnjama u svakodnevnom funkcioniranju u etiri kategorije:
Kognitivna (npr. nain percepcije sebe, drugih i dogaaja)
Afektivna (raspon, intenzitet, labilnost i prikladnost emotivnog odgovora)
Meuljudski odnosi
Kontrola impulsa
Poremeaji linosti dijele se u tri skupine na temelju opisnih slinosti:
Paranoidni, shizoidni, shizotipni poremeaj linosti
Antisocijalni, histrionski, granini, narcistini poremeaj linosti
Izbjegavajui, ovisni i opsesivno-kompulzivni poremeaj linosti
Osobe koje pripadaju skupini A esto se smatra udnima ili ekscentrinima i njihova
prevalencija iznosi 5.7%. Prevalencija osoba iz skupine B iznosi oko 1.5% te se doivljavaju
kao dramatine, emocionalne i hirovite dok su osobe iz skupine C zastupljene sa 6% i
doivljavaju se kao anksiozni i ustraeni (DSM-5 2013).
Osobine linosti su trajne karakteristike doivljavanja i razmiljanja o okolini i sebi te
se oituju u irokom drutvenom i osobnom kontekstu. Samo kada su te osobine
neprilagoene i neprikladne i kada dovode do smetnji ili oteenja, tada predstavljaju
poremeaj linosti. Po svojoj definiciji, poremeaj linosti je trajan nain razmiljanja,
osjeanja i ponaanja koji je relativno stabilan tijekom vremena. Neki tipovi poremeaja
linosti (antisocijalni i granini poremeaji) imaju tendenciju da postanu manje vidljivi ili

poputaju s godinama dok to manje vrijedi za ostale tipove (opsesivno-kompulzivni,

shizotipni poremeaj).

4.1 Poremeaji linosti u DSM-5

Poremeaji linosti u DSM-5, opisuju se u sekciji II (dosadanji model) i u sekciji III

(alternativni DSM-5 model za poremeaje linosti). Ukljuivanje oba modela odraava
podijeljene stavove amerikih psihijatara koji su stvarali novi DSM, u smislu da se s jedne
strane nastavlja kontinuitet DSM-IV koji se koristi u klinikoj praksi, ali i da se uvede novi
pristup, vie dimenzijski. Jedan od glavnih problema procjene poremeaja linosti u DSM-IV
je taj da kada bolesnik zadovolji kriterije za neki specifini poremeaj linosti, obino
zadovoljava kriterije i za druge oblike poremeaja linosti, tako da je postavljanje dijagnoze
nedovoljno specifino. U alternativnom pristupu dijagnozi poremeaja linosti u DSM-5,
naglasak je na procjeni oteenja funkcioniranja linosti i patolokim crtama linosti.
Dijagnoza specifinog poremeaja linosti u alternativnom modelu za DSM-5, izvedena je iz
modela koji ukljuuje antisocijalni, izbjegavajui, granini, narcistini, opsesivnokompulzivni i shizotipni poremeaj linosti. Alternativni pristup dijagnozi poremeaja linosti
u DSM-5 je zamiljen kao temeljna baza, a s ciljem daljnjeg razvoja vezano uz rastua
istraivanja iz ovog podruja (Marinko 2014).

5. NARCISTINI POREMEAJ LINOSTI

Pojam narcizam moe se upotrebljavati na vie razliitih naina. U laikom smislu on je

gotovo istoznaan s usmjerenou na sebe ili preokupiranou sobom i njime se prikladno
opisuju oni koji esto izgovaraju zamjenicu ja, oni iji razgovor poprima oblik koji je jedna
dugogodinja supruga kroninog narcisa nazvala Radio Ja (Holmes 2003).
Povijesno gledano, idejom narcizma sluili su se i autori prije Freuda te su ga prvi
upotrijebili Havelock Ellis (1898.) i Paul Nacke (1899.). Ellis ga je uporabio za opis psihikog
stava koji upuuje divljenje samom sebi zbog ega ga je povezao s imenom Narcisa, likom iz
poznatoga starogrkog mita. Nacke je naziv narcizam upotrijebio za opis spolne perverzije u
3

kojoj se osoba ponaa prema vlastitu tijelu kao da je ono tijelo spolnog objekta. U tom ga je
smislu najprije rabio i Freud. Meutim, otada nadalje, Freud i neki drugi psihoanalitiari
utvrdili su da se individualne oznake narcistinog stava mogu nai i u osoba koje trpe od
drugih poremeaja (Marinko & Rudan 2013).
Psihoanalitika poimanja narcizma svstavaju ga u tri kategorije: libidni narcizam,
destruktivni narcizam i zdravi narcizam. Sigmund Freud smatrao je primarni narcizam
normalnim razvojnim stupnjem u kojemu dijete blaeno misli samo o sebi. Taj stupanj
prethodi objektnim odnosima, sposobnosti da uspostavimo odnos s drugima, investiramo
libido u njih. Freud je vjerovao da su ljudi koji pate od paranoje i shizofrenije, a u nekoj
mjeri i od hipohondrijskih bolesti, u stanju nekim gubitkom prouzroene regresije na
sekundarni narcistiki stupanj u kojemu je libido (ovdje shvaen kao svojevrstan psihiki
fluid) povuen iz vanjskog svijeta i reinvestiran u njih same i njihovo vlastito tijelo. Ronald
Britton naziva to stanje psihikog povlaenja u sebe libidnim narcizmom. Suprotno tome,
Karl Abraham, a poslije i kleinovska kola (posebice Herbert Rosenfeld i Otto Kernberg),
istiu destruktivne aspekte narcizma, kada narcis patoloki zavidi, mrzi i aktivno eli unititi
objekt, naime drugoga. Herbert Rosenfeld slui se jakom metaforom mafije koja je preuzela
um i okrutno ne doputa nikakav vanjski odnos. Taj trijumfalni debelokoni narcizam
suprotstavljen je libidnom mimozastom narcizmu, koji je vie obrambene nego destruktivne
naravi (Holmes 2003).
Trei psihoanalitiki pristup narcizmu povezuje se sa kolom psihologije sebstva
Heinza Kohuta. Kohut je smatrao da narcizam, tj. ljubav prema sebi i objektna ljubav ne tvore
kontinuum, nego su to dva odvojena razvojna smjera koji traju cijeli ivot, sa svojim
posebnim obiljejima i patologijom. Istaknuo je zdrav aspekt narcizma i tvrdio je da
roditeljsko oboavanje djece, djeja uzbuenost sobom i svijetom, te normalne nade, tenje,
ambicije i ideali pripadaju sferi pozitivnog narcizma. Prema tom modelu, kako razvoj
napreduje, narcizam se ne zamjenjuje objektnom ljubavlju nego se ublaava postupnim
gubljenjem iluzija, tako da i u zrelosti narcizam lei u osnovi samopotovanja i realistinih
ciljeva. Sekundarni narcizam i nesposobnost napredovanja na putu umjerene ljubavi prema
sebi potjeu od narcistikih rana, koje esto nastaju roditeljskim zanemarivanjem ili
zlostavljanjem. Pritom, budui da im nedostaje vanjsko vrednovanje njihova narcizma (Mi te
ne smatramo vrijednim ljubavi), pojedinci se vraaju na stupanj ljubavi prema sebi, kako bi
ouvali barem malo nade i motivacije. Mnoga od tih psihoanalitikih poimanja obiljeje su
psihijatrijskog shvaanja narcizma u Kernbergovu pojmu narcistikog poremeaja linosti,
4

u kojemu je pacijent usmjeren prema sebi i zahtjevan, precjenjuje svoje sposobnosti i svoju
posebnost, zavidan je, iskoritava druge i zanemaruje tue osjeaje dok ispod toga
bombastinog isticanja vlastite vanosti pacijent je esto duboko deprimiran i trpi od jakog
osjeaja praznine (Holmes 2013). Kernberg za razliku od Kohuta istie patoloku prirodu
internaliziranih objektnih odnosa ovih pacijenata, bez obzira na njihovo esto povrno
prilagoeno ponaanje. Takvi pacijenti doivljavaju zapanjujue jaku zavist prema ljudima
koje vide kao da posjeduju neto to njima samima nedostaje (to se ne mora odnositi samo na
konkretne, materijalne posjede nego na neopipljive vrijednosti kao npr. zdravlje, talent,
ljepota i dr.) ili koji jednostavno izgledaju kao da uivaju u svojim ivotima. Takoer je
istaknuo omalovaavanje, omnipotentnu kontrolu i narcistino povlaenje kao glavno
obiljeje njihova emocionalnog ivota. Osobe s narcistinom linosti pokazuju i druge tipine
oznake kao to su pretjerana usmjerenost na samoga sebe, velika potreba da ih drugi vole i da
im se dive i udna kontradikcija izmeu njihova jako nadutog koncepta o njima samima i
neobino jake potrebe za dobivanjem priznanja od drugih. Njihov je emocionalni ivot
povran. Doivljavaju malo empatije za osjeaje drugih, izvlae malo uitaka iz ivota, osim
onih koji proizlaze iz priznanja koje dobivaju od drugih ili od vlastitih grandioznih fantazija.
esto osjeaju nemir i dosadu nakon to vanjski sjaj izblijedi, a ne uspiju pronai nikakav
novi izvor koji bi hranio njihovo samopotovanje. Skloni su idealizaciji onih ljudi od kojih
oekuju zadovoljenje svojih narcistinih potreba, a omalovaavaju i esto se s prijezirom
odnose prema onima od kojih ne oekuju takav dobitak (obino njihovi raniji idoli). Meutim,
njihovo bahato grandiozno i kontrolirajue ponaanje zapravo je obrana protiv paranoidnih
oznaka koje su vezane uz projicirani bijes, koji je sredinji problem njihove psihopatologije.
Jedno od znaajnih neslaganja izmeu Kohutove i Kernbergove teorije patolokog narcizma
odnosi se na shvaanje porijekla grandioznog selfa. Kernberg naglaava da se strukturne
karakteristike narcistinih linosti ne mogu razumijeti jednostavno u smislu fiksacije na ranoj
razvojnoj razini ili nedostatkom razvoja odreenih intrapsihikih struktura kao to to navodi
Kohut. One su posljedica razvoja patoloke (u suprotnosti prema normalnim) diferencijacije i
integracije ego i superego struktura, proizale iz patolokih objektnih reprezentacija
(Marinko & Rudan 2013).
Pri razmatranju narcistinog poremeaja linosti vano je ne izostaviti socijalni i
povijesni kontekst. ini se kako se nakon Drugog svjetskog rata struktura psihijatrijske
populacije na odreeni nain promijenila. Umjesto dotadanjih pacijenata ije su se tekoe
uglavnom odnosile na opsesije i kompulzije kao odraz strogog i kanjavajueg superega, sve
5

su ee biljeeni pacijenti s oslabljenim doivljajem sebe, upitnim moralnim kodeksom i

vrijednostima, koji su prozvani narcistinima. Mnogi teoretiari smatraju da je ta Zapadna
kultura s karakteristikama samoprobitka, individualizma i kompetitivnosti, posebno plodno tlo
za ovaj poremeaj. Konkretnije, izdvojili su okupiranost masovnih medija stilom ivota
slavnih i bogatih, socijalno odobravanje otvorenog pokazivanja vlastitog statusa, moi i
postignua umjesto skromnosti, a posebnu su kritiku usmjerili na menaderski stil linosti
koji upravlja dojmovima te slabljenje moi institucija koje naglaavaju kolektivizam spram
izoliranog individualizma (urik & Jaki 2012).
Vano je vidjeti narcisoidno stanje kao odgovor na bol i patnju u meudjelovanju sa
stvarnim svijetom. Svakome je potrebna interakcija i kontakt s drugima kako bi mogao stei
zdravu predodbu o sebi. Spoznaja samoga sebe dolazi samo kroz kontakte s okolinom, stoga
ne moemo niti poznavati sebe izvan konteksta zajednice. Ukoliko potjeemo iz okruenja
unutar kojeg smo tijekom ranog djetinjstva bili cijenjeni kao individue, razvit emo zdravu,
razumnu sliku o sebi jo u ranom procesu naeg razvoja. Nasuprot tome, ako stalno primamo
negativne poruke o samome sebi, tada e i naa vlastita slika toga tko smo, biti jednako tako
loa. Upravo to rezultira osjeajima deficita te unutarnje praznine koji se kompenziraju
izgradnjom vlastite slike o sebi. Zato su narcisi izrazito samosvijesni te okrenuti sami sebi.
Svaka interakcija sa svijetom oko sebe zapravo je pokuaj stvaranja i promjene slike o sebi.
Tu sliku narcis tada stvara na tetu drugih (Fellows 2008).

5.1 Klasifikacija

Prema DSM-IV klasifikaciji narcistini poremeaj linosti pripada u skupinu B

poremeaja linosti. Dijagnostiki kriteriji narcistinog poremeaja linosti definiraju taj
poremeaj kada su zadovoljeni slijedei kriteriji (najmanje pet):
Grandiozni osjeaj vlastite vanosti
Zaokupljenost fantazijama o neogranienu uspjehu, moi, ljepoti ili idealnoj ljubavi
Vjerovanje u vlastitu posebnost koju mogu razumjeti samo drugi posebni ljudi ili oni
visokoga statusa te se samo s takvima valja povezivati i druiti
Potreba za pretjeranim divljenjem
Polaganje prava i nerazumna oekivanja da se prema njemu treba posebno postupati te
da bi se drugi automatski trebali podrediti njegovim eljama i oekivanjima
Sklonost iskoritavanju drugih u meuljudskim odnosima radi postizanja vlastitih
ciljeva
Nedostatak empatije i nesposobnost prepoznavanja tuih potreba i emocija i
poistovjeivanja s njima
Zavist ili uvjerenje da drugi zavide njemu
Arogantno i umiljeno ponaanje i stajalita
Unutar ove klasifikacije vidljivo je kako se velika vanost pridaje kriteriju
grandioznosti i znakovima oitog narcizma dok se iza toga najee nalazi takozvani skriveni,
hipersenzitivni narcis koji se oituje sklonou izbjegavanja meuljudskih odnosa zbog
osjetljivosti na odbijanje i kritike (Pies 2011).
Narcizam je mnogo sloeniji entitet negoli je prikazan u kriterijima po DSM-IV
klasifikaciji te osim oigledne grandioznosti, narcisoidni pacijent doivljava iskustva boli,
ranjivosti, nedoraslosti i bijesa. Osim toga, identificirana su tri podtipa narcistinog
poremeaja, a to su grandiozni (maligni), fragilni i normalni (funkcionalni) tip (Russ et al.
2008).
Pacijenti sa narcistinim poremeajem linosti ponekad poetno pokazuju neke od
najee skrivenih karakteristika, dok je i dalje veina onih obino otvorenih karakteristika
ostala skrivena u prvih nekoliko intervjua. Terapeutova svijest o proturjeju prave prirode

takvih osoba, potie daljnje upite te otklanja mogunost pogrene dijagnoze (Akhtar &
Anderson Thompson 1982).

5.2 Epidemiologija

Narcistike osobine linosti mogu biti osobito este u adolescenata, ali nije nuno da
e takvi pojedinci kasnije razviti poremeaj linosti. Izmeu 2 i 16% bolnikih pacijenata, to
jest izmeu 0.5 i 1% ljudi u opoj populaciji ima dijagnozu narcistinog poremeaja linosti.
Veina su narcisa mukarci, 50-75% od ukupnog broja (DSM-IV-TR 2000).
Kulturalne promjene koje su se dogodile posljednjih godina dovele su do porasta
individualistikih rijei i fraza u tekstovima pjesama, televizijskim emisijama i knjievnim
djelima (jedinstven, sve o meni, ja sam najbolji, poseban), te su u konanici brojna
istraivanja zabiljeila generacijske razlike u osobinama linosti, sustavu vrijednosti i
stavovima sa zamjetnim poveanjem osobina kao to su narcizam, dominantnost i izraeno
samopouzdanje. Ako govorimo o knjievnim djelima, jezik koriten u takvim djelima moe
odraavati kulturalne promjene na najmanje tri naina. Prvo, uporaba odreenog naina
pisanja odraava stavove samog autora tog djela, pokazujui promjene u vrijednostima i
stavovima utjecajnijeg dijela stanovnitva. Drugo, knjige mogu zrcaliti trinu procjenu onoga
to ljudi ele itati, uzimajui u obzir sklonosti i elje samih itatelja. Tree, uporaba jezika u
knjigama moe biti odraz jezika sredine u kojoj ljudi ive (Twenge et al. 2012).
Vano je razlikovati narcizam od modernog individualizma. Dok individualizam
opisujemo kao ekonomski self, narcizam je vie opisan kao psiholoki self.
Individualizam se uglavnom odnosi na potragu za bogatstvom i materijalnom udobnosti, dok
se narcizam vee uz potragu za identitetom i osobnim blagostanjem. Moderni self ima malo
smisla za povijesne veze. Povijest nema smisla, ona sama po sebi samo postoji negdje a mi
vie ne osjeamo duboku povezanost sa naim precima. Na osjeaj sudjelovanja u toj velikoj
prii, zapravo je ispario i to je prirodni rezultat narcizma. Ako izgubimo dodir sa vanjskim
svijetom i prosuujemo stvarnost samo kroz ono to utjee na self, samo sadanjost moe
smisleno postojati. To ostavlja povijest kao neto nestvarno i tu se javlja zaarani krug. to
vie gubimo osjeaj povezanosti s povijeu, vie postajemo zakljuani unutar narcistine
perspektive (Fellows 2008).
8

Odreene studije koje su provedene na ovu temu dovele su do porasta zabrinutosti

zbog epidemije narcizma meu dananjom generacijom studenata te je ak neke autore navelo
na razmiljanje kako je pokret izrazito visokog samopouzdanja stvorio vojsku malenih
narcisa. Danas zapravo postoje brojne kontroverze oko ovakvih stavova i navedenih
zakljuaka u znanstvenoj literaturi te se jo uvijek postavlja pitanje o relevantnosti tih uzoraka
koji su koriteni pri istraivanjima a na temelju kojih nije posve mogue donositi zakljuke o
trendovima u opoj populaciji (Donnellan et al. 2009).
Ipak sudei po sadanjoj kulturi, postoje odreene naznake ovisnosti o samopouzdanju
i pokretu naglaenog isticanja samopouzdanja, a poetak istoga moemo zamijetiti ve u
ranijoj ivotnoj dobi. U automobilima, djeca sjede u sjedalima s ispisanim porukama kao to
su: Ja sam poseban, dok u kolama djeca gledaju u transparente poput: Gledate u jednu od
najposebnijih osoba na svijetu. U sportu, sva djeca ele osvojiti trofeje bez obzira na
stvarne rezultate, jer svi su oni pobjednici. Ovaj trend u kojem je veliki naglasak stavljen na
orijentiranost i usmjerenost k samome sebi, nije ogranien samo na mlau populaciju, uvelike
se iri i na starije dobne skupine. Oglaivai nam redovito govore kako trebamo,
zasluujemo, daju nam pravo na njihove proizvode to i pokazuje jedna od najpoznatijih
reklamnih slogana Jer ja to zasluujem. Ukratko, popularna kultura nam prua mnoge
naine za jaanje naeg samopouzdanja (Bushman et al. 2012).

5.3 Vrste narcizma

5.3.1 Zdravi i patoloki narcizam

Ve u samim poetcima psihoanalize spominje se narcizam u formi zdravog, ali i njegov

patoloki oblik. Prema Kohutu, narcizam se moe promatrati kao razvojni stadij. Djetetu u
njegovom narcistinom stadiju psiholokog razvoja potrebe nisu bile zadovoljene na
odgovarajui nain. esto se dogaa da narcis provede ostatak ivota u svojevrsnoj nostalgiji
za vremenom kad su on i majka bili jedno i ivjeli u savrenu simbiotskom blaenstvu
(Lachkar 2008).
Jedna od temeljnih psihoanalitikih podjela narcizma jest dualna podjela na zdravi i
patoloki. Zdravi narcizam je zrela, uravnoteena ljubav prema sebi u kombinaciji sa
stabilnim osjeajem vlastite vrijednosti i samopotovanjem. Podrazumijeva poznavanje
osobnih granica te realnih procjena vlastitih postignua, ogranienja i osobina. Patoloki
narcizam nije, kako se to esto krivo navodi, previe zdravog narcizma, odnosno previe
samopouzdanja, ve ukljuuje oslabljena, disfunkcionalna i nezrela poimanja samoga sebe
(Vaknin 2007).
Neki autori smatraju temeljnim tri tipa: grandiozni, fragilni (vulnerabilni) i zdravi
narcizam. Dva su tipa narcizma uvrijeena u psihoterapijskoj praksi:
Grandiozni (otvoreni) narcizam. Odlikuju ga bahatost, samodopadnost, manifestno
iskoritavanje drugih ljudi za svoje potrebe, nedostatak empatije za potrebe drugih
ljudi. Povrno gledano, pokazuju grandioznost glede samopouzdanja, a u biti je rije o
kompenzaciji bazino loe slike o sebi. Prisutna je zavist prema dobrom u drugih ljudi.
Vulnerabilni (prikriveni, fragilni) narcizam. Odlikuju ga hiperosjetljivost, esto
uivljavanje u ulogu rtve, sklonost sramu. Izvana djeluju kao osobe krhkog
samopouzdanja, esto se koriste izbjegavajuim ponaanjima zbog nemogunosti
suoavanja s drugim ljudima.
Grandiozni narcizam lake je prepoznati od vulnerabilnog narcizma. Mogui su
prijelazi iz grandioznog u vulnerabilni tip narcizma u iste osobe, to je bitno prepoznati u
psihoterapijskom radu s takvim pacijentima (Marinko & Rudan 2013).
10

Psihodinamskim modelom narcizma dominiraju dva razliita gledita, kola selfpsihologije iji je glavni predstavnik Heinz Kohut i teorija objektnih odnosa koju zastupa
Otto Kernberg. Prema Kohutu, narcizam je komponenta psihe svakog ovjeka. Svi se raamo
s narcizmom, ali tijekom naeg razvoja on se mijenja i sazrijeva zajedno s nama, pretvarajui
se iz infantilnog narcizma u zdravi narcizam odrasle osobe. Ako se ovaj proces poremeti,
nastaje narcistini poremeaj. Suprotno ovome miljenju, Kernbergovo je stajalite da
poremeaj nije nastao kao posljedica prekida normalnog razvoja narcizma, ve je to fiksacija
nastala u jednom od razvojnih perioda djetetova ivota. Dakle, prema Kernbergu je to
trenutak diferencijacije vlastitog selfa od drugih. Kernbergu je narcizam rezultat patoloke
organizacije selfa (doivljaja sebe), idealnog selfa (idealizirane verzije sebe) i idealnog
objekta (idealizirane slike druge osobe, najee majke). Sve se to sjedinjuje u jedan
grandiozni self koji je iskljuivo patoloki fenomen. Kohut nadalje smatra kako tijekom
normalnog razvoja dijete idealizira roditelja i u skladu s tim pronalazi samopouzdanje koje je
na taj nain samo stvorilo. S vremenom takav stvoreni, grandiozni self postaje sve realniji i u
skladu s majinim odgovorima na tu djetetovu arhainu grandioznost. Sva ona postignua za
koje je dijete s dvije godine dobivalo pohvale, postupno postaju nezamijeena te se pojavljuju
novi, zreliji zahtjevi koje treba postii (Akhtar 1982).
Obitelj je vrelo potpore pojedincu koja mobilizira sve nae psiholoke resurse i
ublaava emocionalni teret. Moemo sa sigurnou rei kako je obitelj narcisa ozbiljno
poremeena ba kao i sam narcis te je patoloki narcizam uvelike odraz tog poremeaja.
Stvarni ili percipirani gubitak tijekom kritinog razvoja djeteta dovodi do toga da ono prestaje
vjerovati drugima i ne moe ostvariti objekt svoje ljubavi. Ono je zamagljuje s osjeajem da
samo ono moe zadovoljiti svoje emocionalne potrebe, iskoritava ljude, ponekad i
nenamjerno, ali uvijek grubo i nemilosrdno. Koristi ih za dobivanje potvrde o ispravnosti svog
grandioznog autoportreta (Vaknin 2007).

11

5.4 Tipovi narcizma

Malo osoba u stvarnom ivotu postoje kao utjelovljenje apstraktnoga psiholokog

ideala te umjesto toga, veina osoba posjeduje aspekte dva ili vie tipova linosti. Tako
postoje varijante narcisa koji predstavljaju nijanse drugih poremeaja (Millon 2000).
Prema Millonu postoji etiri tipa narcisa:
1) Neprincipijelni narcis. Kombinacija samopouzdanog narcisa i nenormalnih
antisocijalnih crta linosti. Mnogi od tih pojedinaca postiu uspjeh u drutvu
iskoritavanjem granica koje su na rubu zakona. Ostali nastanjuju rehabilitacijske
centre, zatvore, centre za prekritelje ili su pak oportunisti koji iskoritavaju druge
za vlastite potrebe. Oni su manjkave savjesti, beskrupulozni, amoralni, nelojalni,
arogantni, varalice, osvetoljubivi i skloni izrabljivanju.
2) Kompenzatorni narcis. Pokazuju slinosti s izbjegavajuim obrascima ponaanja
te negativistikim crtama linosti. Razvijaju iluziju o vlastitoj superiornosti te im
ivot postaje tenja za statusom, priznanjem, prestiom, a zapravo na taj nain
ele neutralizirati ili ponititi osjeaj vlastite inferiornosti i nedostatak
samopotovanja.
3) Atraktivni narcis. Predstavljaju spoj jezgre narcisoidnog temperamenta i
histrionike crte linosti. U igri erotskog zavoenja oni igraju s predmetima
njihove ljubavi. Primamljivi su emocionalno potrebitima i naivnima, preko kojih
ispunjavanju svoje hedonistike elje i seksualne apetite.
4) Elitistini narcis. Samouvjereni, bahati, energini, konstruiraju lanu sliku sebe,
ali onu koja pojaava ionako vrhunsku sliku o njima, ne onu koja kompenzira
duboki osjeaj inferiornosti. Njihov strah nije u tome da ne budu dovoljno dobri,
ve u tome da ne budu obini (Millon 2000).

12

5.4.1 Maligni narcizam

Maligni narcizam krajnji je stupanj narcizma koji ostavlja posljedice i na individualnoj

i na obiteljskoj i iroj drutvenoj razini. Prikaz ovog tipa narcizma vrlo je est u knjievnosti,
pogotovo u bajkama, gdje njihove glavne osobine poput zlobe i okrutnosti postaju idealne za
opis tzv. negativnih likova.
Bajke pomau roditeljima pripremiti djecu na ivotnu stvarnost koja im slijedi. Iako
mislimo kako odrastajui tu matu ostavljamo iza sebe, tijekom ivota i dalje nastavljamo
mijeati stvarnost s realnosti te esto negiramo razlog zbog kojeg to inimo (Bettleheim
1981).
Prikaz ovog tipa narcizma est je u knjievnim djelima, osobito u bajkama gdje upravo
njihove osobine postaju idealne za opis negativnih likova. Tako u bajkama poput Snjeguljice
ili Pepeljuge zla maeha prikazana je kao netko tko poniava, pokuava psihiki i fiziki
nauditi nevinom pastorku. Ona je opisana kao ravnoduna, arogantna i hladna osoba visokoga
socijalnog statusa i moi, preokupirana izvanjskom ljepotom i potrebom da impresionira
druge. Ona nema kajanja za svoja zla djela (Goldner Vukov & Moore 2010).
U realnome svijetu sadizam, mrnja i nekontrolirana agresija malignog narcisa jesu
ono to moemo prepoznati u voama razliitih reima i teroristikih skupina. Ovakve su
osobine esto prikrivene ulogom rtve i prebacivanjem krivnje na druge (Lachkar 2008).
Kernberg je istaknuo etiri glavna elementa ovog poremeaja:
1) Tipina obiljeja narcistinog poremeaja linosti
2) Antisocijalne crte linosti
3) Egosintoni sadizam
4) Paranoidne crte linosti (Kernberg 1984).
Osnovna obiljeja narcistinog poremeaja linosti koji se prepoznaju u malignom
narcizmu su grandiozni osjeaj vlastite vanosti, preokupiranost fantazijama o neogranienoj
moi, uspjehu i pameti, vjerovanje u vlastitu posebnost, jaka potreba za oboavanjem i
divljenjem, iskoritavanje drugih u interpersonalnim odnosima, nedostatak empatije te
naglaena zavist (APA 2000).

13

Osobe s malignim narcizmom odaju dojam samodostatnosti i uspjenosti ali su

zapravo ranjive individue, preosjetljive na svaku kritiku te sklone osjeaju srama. Neuspjeh u
ostvarenju grandioznih ideja rezultira naglim promjenama raspoloenja uz iritabilnost, bijes te
jaki osjeaj praznine. Voeni su potrebom da budu prepoznati od strane drugih, dok su u
svojoj nutrini duboko zavidni na ispunjenost tuih ivota. Oni su isto tako marljivi,
prilagodljivi te spremni na naporan rad kako bi postigli uspjeh, iako je taj napor prvenstveno
povezan sa svrhom stjecanja divljenja s obzirom da je njihov um izrazito plitak. Skloni su
patolokom laganju, u ljubavnim odnosima na poetku mogu biti armantni, zavodljivi, ali
nemaju kapacitet da ostvare dublji odnos te su esto i promiskuitetni (Kernberg 1984).
Maligni narcis tei da bude zao, okrutan i zlonamjeran. Sadizam, mrnja i
nekontrolirana agresija su najei sindromi kod malignog narcisa ije paranoidne crte slue
kao obrazloenje za ostvarenje sadistikih fantazija o unitenju. Uinkovita komunikacija s
malignim narcisom zahtijeva da uvijek pokaemo uvaavanje, razumijevanje za njihove
razloge, ali ne i odobravanje istih (Lachkar 2008).

5.4.2 Antisocijalni tip narcizma

Antisocijalni je narcis najozbiljniji predstavnik patolokog narcizma zbog potpunog

nedostatka funkcije superega. Njihov osjeaj prava na sve toliko je jak da potpuno nadvladava
kajanje ili krivnju, kao i aljenje te sposobnost uvianja vlastitih pogreaka. Skloni su krai,
laganju, financijskoj neodgovornosti i fizikoj okrutnosti, a ako budu uhvaeni mogu ak i
priznati vlastite zloine, no gotovo uvijek bez iskrena aljenja. Zbog ekstremnog osjeaja
svemoi i prava koja misle da imaju, esto se zavaravaju da se mogu izvui sa svojim
sociopatskim ponaanjem (Lachkar 2008).
Dvije glavne osobine antisocijalnog tipa narcisa jesu:
Neuspjeh u prilagodbi socijalnim, politikim, moralnim i zakonskim normama,
to moe dovesti do nezakonitih djela zbog koji su esto sumnjieni ili
zakonski gonjeni
Manipulativno ponaanje te sklonost prijevari temeljeni na potpunom
zanemarivanju tue dobrobiti i okrenutosti iskljuivo vlastitim potrebama i
dobitku (Lachkar 2008).
14

5.4.3 Depresivni tip narcizma

Depresija u kontekstu narcistine patologije nastupa kada postoji gubitak potpore koju
narcis dobiva iz okoline u vidu divljenja, podilaenja, laskanja. U situaciji kada ove potrebe
nisu zadovoljene, osoba tone u stanje u kojem dominiraju kritini i samokanjavajui
superego te osjeaj krivnje. Depresivni narcis je maestro samokanjavanja, netko tko
funkcionira gotovo kao obrnuti narcis. Pokazuju sklonost prikazivanja sebe kao rtve i to kao
oblik manipulacije okolinom, a sve u svrhu dobivanja saaljenja. Moglo bi se postaviti pitanje
kako je mogue da je depresivni narcis uope narcis. Iako se ini kako je grandiozni self
odsutan, zaokupljenost sobom je prisutna te je u depresivnoj fazi toliko izraena da nemaju
kapaciteta uvidjeti da i drugi ljudi mogu imati probleme (Lachkar 2008).

5.4.4 Opsesivno-kompulzivni tip narcizma

Opsesivno-kompulzivni tip odlikuje se pozivanjem na visoku radnu etiku i visoko

postavljene principe, esto imaju premalo empatije za druge, a preokupiranost savrenstvom
namee im njihov strogi, kanjavajui i zahtjevni superego. Stanje ovisnosti i ranjivosti njima
je odraz slabosti i neistoe, emocije veu uz neto neisto te tako esto postaju opsesivni
glede istoe i reda. esto su kolekcionari, sakupljai koji se radije veu za predmete negoli
za ljude. Oni su kao radoholiari mazohistini i spremni rtvovati sebe, partnera, djecu i
obitelj zato to im njihov superego nalae da budu savreni. Zbog te pretjerane predanosti,
esto su uspjeni u poslu, ali i dalje ne mogu postati dovoljno savreni da zadovolje sami sebe
i kriterije svojeg superega. I kod ovog tipa narcizma postoji osjeaj grandioznog selfa i
potreba za osjeajem posebnosti. Opsesivno-kompulzivni narcisi razlikuju se od depresivnih
po tome to se preokupiranost savrenstvom kod depresivnih okree protiv njih samih, a kod
opsesivno-kompulzivnih okree se protiv drugih, projiciranjem ego ideala na druge (Lachkar
2008).

15

5.5 Psihoterapija narcistinih bolesnika

Narcistinom poremeaju linosti do danas je posveeno jako malo empirijske pozornosti.

Na temu narcizma nije provedeno gotovo nijedno neurobioloko istraivanje, to je u
suprotnosti s brojnim biolokim istraivanjima graninog i antisocijalnog poremeaja linosti,
koji se dovode u vezu sa prekomjernom aktivnosti amigdala te smanjenom prefrontalnom
inhibicijom (Pies 2011). Moda je i zbog toga terapija ovih pacijenata psihoterapija.
Veina osoba s narcistinim poremeajem linosti pronalazi opravdanja za pretjeranu
sliku o sebi, to im prua uspjeno funkcioniranje u drutvu. Mnogi od njih su zapravo uvjereni
kako takve crte u njihovoj linosti nisu problem za njih i vrlo rijetko se dobrovoljno javljaju
na terapiju. Oni pak, koji sami zatrae strunu pomo, za sebe trae najboljeg lijenika,
nekoga posebnog ba kao to su to oni sami, netko tko bi ih mogao razumjeti. Svatko drugi
nije im dorastao (McWilliams 1994).
Terapeut postaje spasitelj, obdaren posebnim moima koje kompenziraju pacijentove
osjeaje obinosti i beznaajnosti. Jedna terapeutkinja, dobro poznata po svojim izvrsnim
strunim knjigama, odluila je da nee raditi s klijentima koji joj se obraaju nakon itanja
njezinih djela jer je zakljuila da oni uvijek u nju projiciraju jake narcistike enje koje se
esto odupiru analizi i ona ih nuno razoara jer se ne moe mjeriti s idealom savrenog
terapeuta koji joj oni nametnu (Holmes 2003).
S druge strane, narcisi koji trae terapiju ine to s ciljem stanovitog olakanja osjeaja
neprestane praznine i neuinkovitosti, da se ohrabreni vrate u svoje prethodno grandiozno
stanje, da se usavre, a ne da razumiju ono zbog ega su zapravo doli (McWilliams 1994).
Priroda veine terapijskih odnosa, paradoksalno, najznaajnija je tekoa u lijeenju
narcisoidne linosti. Veina terapeuta su navikli pruati svojim pacijentima potporu i
ohrabrenje. to subjekt pokazuje vie narcisoidnih crta, to je vjerojatnije kako e odgovoriti
na ovakav primjer lijeenja jer divljenje od strane terapeuta stvara topli zaklon unutar kojega
narcis moe slobodno rairiti svoja krila. I u tome lei problem. Ako terapeut nudi mnogo
potpore takvom pacijentu, narcis moe izii iz ahure sumnje u samoga sebe i naglo prekinuti
terapiju. Jer, moda se drugi ljudi ne mogu nositi sa svojim problemima, ali narcis moe. to
je jo gore, ukoliko i sam terapeut pomalo pokazuje znakove narcizma, dvojica mogu

16

formirati tajno drutvo meusobnog divljenja, komentirajui meusobno njihovu inteligenciju

i prosvijetljeni um. Kada se ovo dogodi, promjena postaje nemogua (Millon 2000).
Dakle, i terapeutove reakcije na klijenta neprocjenjiv su pokazatelj prisutnosti
narcistinih pojava. esto se javlja osjeaj nedostatka stvarnog kontakta ili dijaloga s
klijentom koji se naizgled moe slagati s terapeutovim komentarima, ali se tupim i tromim
pogledom vraa svojim preokupacijama da niti ne pokae da su terapeutove rijei imale
ikakav utjecaj na njega. Terapeut moe osjeati dosadu, iskljuenost, ljutnju ili nametanje
(kao da se terapija odvija zbog njega, a ne zbog klijenta), a moe mu ak biti i zavidan jer se
klijentov ivot doima toliko ivopisnijim i uzbudljivijim od njegova vlastitog (Holmes 2003).
Tumaenje, kamoli suoavanje sa svojim vlastitim ponaanjem kod narcisa se
pokazalo problematinim. Prvo, svako tumaenje podrazumijeva da terapeut vjeruje kako se
neto treba tumaiti, to se s druge strane narcisu moe initi kao da je previdio neto vano.
Drugo, bilo kakvim nastojanjem interpretacije, terapeut pretpostavlja kako shvaa narcisa, iji
su problemi jedinstveni i previe sofisticirani za obine smrtnike. Moglo bi se dakle rei kako
neki narcisi prestaju s terapijom jer su preosjetljivi, potajno strahuju da e njihova ranjivost
biti javno eksponirana, dok drugi prestaju jer je njihov grandiozni self uvrijeen. U poetnoj
fazi terapije mora biti izgraen snaan radni savez. Narcis vjeruje da je izlijeen onda kada su
simptomi ublaeni, ali s druge strane i dalje ostaje temeljna patologija linosti koja pokree
stvaranje samih simptoma (Millon 2000).
Jedno od obiljeja psihoterapije za bolesnike s narcistinim poremeajem linosti i
graninim poremeajem linosti jest pomoi bolesnicima konvertirati transferni acting out u
terapijski savez i transfer. Sadraj acting outa kod narcistinog poremeaja linosti jest u
grandioznim dijelovima selfa uz pratei osjeaj praznine s agresivnim nabojem. Bolesnici s
narcistinim poremeajem imaju izrazitu vulnerabilnost na narcistine povrede, kontinuiranu
aktivaciju grandioznog selfa te omnipotentnih mehanizama obrane i usporednu potrebu za
negacijom ili devaluacijom realnosti koja ne rezonira s njihovim obranama. Zato primjena
konfrontacija mora ii uz maksimalni oprez, da ih bolesnik ne doivi kao napad na sebe, jer e
tada samo jo vie pojaati svoje obrane. S obzirom na to da bolesnik s narcistinim
poremeajem linosti negira destruktivnost svojega grandioznog ponaanja, konfrontacija u
tom smislu za njega nije prihvatljiva. Terapeut bi se trebao osloniti na interpretaciju
bolesnikove narcistine vulnerabilnosti. Uz to, stalno treba imati na umu bolesnikovu
ekstremnu senzitivnost na realne ili imaginarne greke u empatiji i unutar terapijskog saveza
treba ih proraditi (Marinko & Rudan 2013).
17

6. KULTURA I NARCIZAM

Bojazan od kraja dao je oblik brojnim djelima prolog stoljea. Holokaust, prijetnje
poput nuklearnog unitenja, smanjenje prirodnih resursa te predvidive ekoloke katastrofe,
ispunili su pjesnika proroanstva i dali konkretne povijesne primjere uasa, a avangardni
umjetnici bili su prvi koji e sve to izraziti u svojim djelima. Pitanje hoe li svijet skonati u
vatri ili ledu, s praskom ili cviljenjem, danas nije samo briga umjetnika te postaje
svakodnevna lebdea briga, toliko uobiajena i bliska da zapravo gotovo nitko vie ne
razmilja o tome na koji nain katastrofa moe biti izbjegnuta. Suprotno, ljudi su sve vie
zaokupljeni sami sobom nasuprot brizi o strategijama za preivljavanje, usmjereni mjerama
kreiranim za produljenje njihovih vlastitih ivota, osiguranjem dobrog zdravlja te duhovne
ravnotee. ivjeti za trenutak postaje strast koja prevladava, ivjeti za sebe a ne za svoje
prethodnike ili potomke. Jer poto drutvo ionako nema budunosti, postoji samo smisao
ivota za trenutak i usmjeravanja cjelokupne pozornosti i orijentacije na samoga sebe.
Narcizam realno predstavlja pogodan nain suoavanja sa zahtjevima i napetou suvremenog
naina ivota pa se moe rei kako trenutno drutveno ozraje izvlai narcistine crte koje su,
u razliitoj mjeri, prisutne u svakome od nas (Lasch 1979).
Kultura narcizma savreno odgovara potroakom drutvu i to upravo radi toga to
potroako drutvo stavlja sebe u sredite pozornosti. Sve to dovodi do toga da nai osobni
izbori, nae sklonosti i nae elje postaju konani cilj kojem teimo. Cijelo drutvo izgraeno
je na ovoj stvarnosti, a self se vrsto nalazi u sreditu svega. Dolo je do prelaska sa uvene
Descartesove Mislim, dakle jesam, do sadanje Kupujem, dakle jesam (Fellows 2008).
elja za uspjehom nadilazi racionalne okvire, postaje bitnije tovanje i odobravanje
osobnih atributa negoli vlastitih djela. Uspjeh dakako, mora biti potvren od strane okoline.
Tajkuni iz prikrajka, monici odgovorni za sudbine tisua ljudi koji djeluju izvan oiju
javnosti polako iezavaju te ak i politiari i sama politika postaju forme spektakla. Kad se o
politici radi, tenja za moi i bogatstvom nema druge svrhe negoli pobuda divljenja i zavisti,
gubi se objektivnost, a lani dojmovi zasjenjuju stvarna dostignua (Lasch 1979).
Kolika je zapravo vrijednost koja se pripisuje samopotovanju, vrednuju li ljudi vie
rast svog samopouzdanja od stvari poput uivanja u omiljenoj hrani, primanja plae te susreta
s najboljim prijateljem. Openito gledano, istovremeno moemo eljeti i voljeti ugodne
nagrade. Iako u velikoj veini sluajeva ljudi istovremeno vole ono to ele i ele ono to
18

vole, to su zapravo dva odvojena sustava, to se moe vidjeti i na primjeru ovisnosti o

psihoaktivnim supstancama gdje elja za drogom postaje izrazito poveana zbog djelovanja
na regije mozga koje sudjeluju iskljuivo u procesu stvaranja jake elje i ovisnosti, manje
zbog indukcije osjeaja svianja (Robbinson & Berrigde 2003).
Ukoliko je samopouzdanje danas postalo toliko potrebno, tada ga ljudi ele vie
negoli ga vole, to moe biti jedan od znakova da su ljudi moda postali ovisni o tome.
Privilegiranost koju osobe s narcistinim poremeajem posjeduju takoer se moe povezati sa
sustavom onoga to elimo i onoga to nam se dopada. Ako smo privilegirani, onda i
zasluujemo vie dobrih stvari od drugih ljudi te trebamo biti tretirani specijalnim
tretmanom, ba zato jer smo tako posebni (Campbell et al. 2002).
Takoer, sve rairenija uporaba drutvenih mrea sasvim sigurno potiskuje prave
fizike interpersonalne kontakte u zamjenu za virtualnu komunikaciju istomiljenicima ili
prijateljima. Jedna od najpopularnijih takvih drutvenih mrea je i Facebook koja je vrlo brzo
postala vaan dio ivota brojnih pojedinaca te istraivanje veze izmeu narcizma i koritenja
te mree postaje vaan dio u razumijevanju tog fenomena.
Razliiti elementi narcistine linosti se mogu i razliito oitovati putem drutvenih
mrea. Tako se grandiozni egzibicionizam obino vezuje uz tatinu, superiornost i upravo
takve osobe stalno moraju biti u sreditu panje. Panju privlae na naine da svoje profile na
drutvenim mreama pune prijateljima, esto potpunim strancima, redovito stavljaju svoje
slike, mijenjaju statuse te uljepavaju profile. S druge strane, narcistina karakteristika
iskoritavanja drugih u vlastitu korist te izraeni osjeaji vlastitih prava i vrijednosti dovode
se u vezu s elementima antisocijalnog ponaanja na Facebooku, takve osobe pokazuju elju za
privlaenjem pozornosti, ne doputaju da ih tui osjeaji i elje ometaju u postizanju njihovih
ciljeva. Oekuju vrijeme, novac, drutvenu podrku i potovanje od drugih. S obzirom na to
da je vrijeme i novac tee dobiti putem Facebooka, ono to oni dobivaju tim putem su
drutvena podrka i potovanje koje gotovo nikad ne pruaju zauzvrat (Ackerman et al. 2011).
Dakle, one karakteristike narcisa vezane uz osjeaj grandioznosti i tatine potiu
samopromicanje na Facebooku, dodavanje velikog broja ljudi za prijatelje, ukljuujui i
potpune strance. S druge strane, elementi antisocijalnog ponaanja oituju se u neprestanom
praenju tuih komentara, ukljuujui osvetu zbog onih loih, kao i nadzor nad time to drugi
govore o narcisoidnom pojedincu (Carpenter 2011).

19

6.1 Narcis u svakodnevnom ivotu

Znamo li tono prepoznati narcisa u svakodnevnom ivotu te postoje li kakve
zamjetne razlike izmeu ponaanja osoba koje svrstavamo u narcise od onih koji ne spadaju u
tu kategoriju, pitanje je koje zasigurno pobuuje mnoge interese te voeni tom idejom
Holtzman, Vazire i Mehl proveli su istraivanje u kojem su prouavali osobine narcisa u etiri
glavne kategorije:
Ekstravertiranost (razgovor, druenje s grupom ljudi, socijaliziranje, prianje o

1)

prijateljima)
2)

Izraavanje neslaganja (izraavanje ljutnje, svaanje, uporaba vulgarnih rijei)

3)

Uporaba rijei vezanih za seks

4)

Odnos prema akademskim obvezama (pohaanje nastave)

Narcisi vole panju, no unato svoj panji koja im je pruena, jo uvijek se zapravo

malo toga zna o tome kako narcisi funkcioniraju u svakodnevnom ivotu na temelju
razumijevanja empirijske osnove njihova djelovanja. Dobiveni su rezultati upozorili na
pozitivnu korelaciju izmeu narcizma i ekstravertiranog ponaanja, izraavanja neslaganja,
koritenja seksualnim izrazima i nepohaanja nastave te na postojanje pozitivnih i negativnih
aspekata narcizma. Oni pokazuju razliita ponaanja u svakodnevnom ivotu koja su u skladu
s trenutnim teorijama o uzrocima i posljedicama narcisoidnosti (Holtzman et al. 2010).

6.2 Hubrisov sindrom

Rije hubris je grkog podrijetla te je oznaavala namjernu uporabu nasilja za
poniavanje i degradiranje (www.britannica.com 2014). Rije takoer oznaava pretjerani
ponos i samopouzdanje (www.oxforddictionaries.com 2014).
U Grkim mitovima, hubris je oznaavao potlaene vladare i osvajae koji zlorabe
svoju mo i autoritet da bi zadovoljili svoju tatinu, ambiciju i sebine interese (Jakovljevi
2011).
Karizma, arm, sposobnost da inspiriraju, uvjerljivost, iroke vizije, spremnost na
preuzimanje rizika, grandiozne tenje te izraeno samopouzdanje predstavljaju karakteristike
koje vrlo esto povezujemo s uspjenim vodstvom. Ponekad te iste osobine mogu biti praene
20

naglou, odbijanjem sluanja ili primanja savjeta te odreenim oblikom nesposobnosti kada
prevladavaju impulzivnost, nepromiljenost i nepanja. To moe dovesti do katastrofalnog
vodstva i tete velikih razmjera (Owen & Davidson 2009). Zajednika nit koja povezuje sve te
elemente zajedno jest hubris ili pretjerano naglaena oholost, neodoljivo samopouzdanje i
prijezir prema drugima (Owen 2006). Vjeruje se da je takvo ponaanje zapravo sindrom
sainjen od grupe simptoma, izazvan odreenim okidaem (mo) te obino poputa kako vlast
slabi. Hubrisov sindrom je steeno stanje pa se stoga razlikuje od veine poremeaja linosti
koje se obino smatra perzistentnima tijekom odrasle dobi. Kljuni koncept jest taj da je
Hubrisov sindrom poremeaj posjedovanja moi, osobito moi povezane s velikim uspjehom,
odranoj godinama i s minimalnim ogranienjima za vou (Owen & Davidson 2009).
Hubrisov sindrom je definiran kao obrazac ponaanja kod osobe koja:
Svijet vidi kao mjesto za samovelianje kroz uporabu snage
Ima tendenciju poduzimanja mjera prije svega kako bi poboljala vlastiti imid
Pokazuje nesrazmjernu zabrinutost za ugled i prezentaciju
Pokazuje mesijansku ar i uzvienje u govoru
Stapa sebe s nacijom ili organizacijom
Pokazuje prenaglaeno samopouzdanje
Koristi kraljevsko mi u razgovoru
Izraava oiti prijezir prema drugima
Pokazuje odgovornost samo viem sudu (povijest ili Bog)
Prikazuje nepokolebljivo uvjerenje da e biti opravdana na tom sudu
Gubi dodir sa realnou
Pribjegava nemiru, nesmotrenosti i impulzivnim akcijama
Omoguuje moralnoj savjesti da zaobie razmatranje praktinosti, cijene ili ishoda
Pokazuje nesposobnost sa zanemarivanjem glavnih imbenika u kreiranju politike
Najmanje tri od navedenih kriterija moraju biti zadovoljeni da bi se postavila
dijagnoza (Owen & Davidson 2009).
Hubrisov sindrom je u nekim aspektima blizak narcistinom poremeaju (7 od 14
definiranih karakteristika Hubrisovog sindroma su jedan od kriterija na narcistini
poremeaj), antisocijalnom i histrionskom poremeaju linosti. Klju za dijagnozu
Hubrisovog sindroma jest poloaj sa znaajnom moi kroz odreeno vremensko razdoblje

21

koji prethodi razvoju ovog sindroma. Sindrom se smanjuje jednom kad je mo izgubljena
(Jakovljevi 2011).
Na listu poznatih osoba za koje se smatra da pokazuju karakteristike Hubrisovog
sindroma spadaju Franklin Roosevelt, Richard Nixon, George W. Bush, Margaret Thatcher,
Tony Blair (Owen & Davidson 2009).
Patoloka tenja za statusom, inom i moi moe poprimiti razliite oblike ukljuujui
Hubrisov sindrom kao i narcistini poremeaj linosti. Ljudski ego je osjetljiviji na razvoj
steenog narcizma nego to se to vjeruje. Hubrisov sindrom je ozbiljan drutveni problem koji
na razliite naine moe utjecati na nastavak nae civilizacije. Svi ovisimo o dobroj procjeni i
odlukama naih politikih voa, osobito u vremenima krize i rata. Upravo zato politiki lideri
trebaju samokontrolu kao i vanjska ogranienja (Jakovljevi 2011).

22

7. NARCIZAM KAO PREDNOST

Zato su narcisi tako armantni na prvi pogled? Odreene studije su pokazale kada su
narcisi bili promatrani od strane potpunih stranaca, narcisi su zaista ostavljali pozitivan prvi
dojam na promatrae. Kada ih promatraju potpuni stranci oni tono prepoznaju one
karakteristike narcisa koje ga ine drutveno popularnim (narcisovu armantnu pojavu), a da
ne otkrivaju ili krivo prosuuju ostale aspekte (narcisovu nepouzdanost). Zapravo se moe
rei da se veina neprilagoenih aspekata narcizma, poput sklonosti manipulacije drugima i
iskoritavanja, najjae vezuju uz popularnost na prvi pogled. Narcisi se prezentiraju i
ponaaju na naine koje promatrai trenutno procjenjuju pozitivnim. Oni su obino u skupoj
odjei, samouvjerenih pokreta tijela, armantni i aljivi to sve skupa vodi do njihove
popularnosti u drutvu. Ti zakljuci mogu biti doneseni na temelju punih informacija,
neverbalnih kao i na temelju fizikih karakteristika. Meutim, upravo ta neposredna
popularnost koju narcisi esto uivaju, moe postati glavni razlog njihovih dugoronih
interpersonalnih problema (Back et al. 2010).
Obzirom na sadanju kulturu usmjerenu individualnom gdje se osobni identitet
namee iznad grupnog identiteta, patoloki narcizam se sudei po svemu, sasvim dobro
uklapa u takvu kulturnu klimu gdje narcis igra ulogu Bojeg dara svijetu, odnosno Bojeg
dara kolektivu. tovie, ini se kako je ovaj poremeaj ei kod zanimanja koja se neobino
potuju kao to su pravo, medicina i znanost, kao i one koje krasi celebrity status poput
zabavljaa, sportaa ali i politiara (Millon 2000).
Ovaj stil osobnosti je neobian, kao to je i veza izmeu patolokog narcizma i
prilagoenosti manje jasna i direktna negoli je to sluaj s ostalim poremeajima linosti. No,
kao i kod veine tipova linosti i ovdje je tanka linija izmeu, u ovom sluaju, normalnog
samopouzdanja i umjetnog, napuhanog samopouzdanja. Manjkavo samopouzdanje obino
podrazumijeva osjeaj nesposobnosti, neuinkovitosti, bezvrijednosti i inferiornosti, dok
pretjerani osjeaji superiornosti, bahatosti, lanog vjerovanja u mogunost postizanja svega
to poele zapravo pomae odbaciti rizike koji postoje te na taj nain i sve prepreke koje se
mogu vezati uz to (Millon 2000).
Mnoge od tih osoba imaju snanu viziju sebe kao junaka, osvajaa ili strunjaka, a
najee su i iskreni sa svojim velikim ambicijama za ostvarenje ciljeva. Upravo taj njihov
entuzijazam i prirodno vodstvo stvara ozraje koje olakava pridobivanje ljudi za ostvarenje
23

visokih ciljeva. Uivaju u viziji gdje su oni na vrhu svoje igre ili polja svog djelovanja,
uivaju u borbi za uspjeh iako nisu nadvladali zavist prema drugima koji su postigli vie nego
oni sami (Millon 2000).
S vremenom narcis naui kako preusmjeriti svoju patologiju u vlastitu korist, naui
kako sve skupa rasporediti da se iskoriste prednosti i korist, drugim rijeima, pretvaraju svoje
prokletstvo u blagoslov (Vaknin 2007).
Prema Millonu i njegovoj podjeli narcisa na etiri tipa, istie se elitistini tip koji nudi
svoje primjere u obliku nekih povijesnih linosti poput Napoleona, Mussolinija. U dananjem
zapadnom drutvu na ovaj popis moemo dodati i pojedine ugledne odvjetnike, kirurge,
poduzetnike i druge visoko istaknute profesije. Takve individue obino pohaaju
najprestinije kole i akademije, pridruuju se ekskluzivnim bratstvima te povezuju sa
osobama istoga socijalnog statusa (Millon 2000).
Veliku prednost u njihovoj osobnosti jest njihova tolerancija rizika te njihova vrsta
uvjerenost kako su u pravu i kako e stvari krenuti dobro. Zbog toga mogu biti jako uspjeni
npr. ulaganjem u trite dionica kada se njihova odlunost i samopouzdanje isplati, unato
tome to njihove vrhunske sposobnosti brzo iezavaju u trenutku kada neto krene loe.
Zavodljiva je pomisao mogu li narcisi biti tako djelotvorni u voenju velikih
kompanija pa su se na ovu temu provela i neka istraivanja koja su pomalo iznenadila svojim
nalazima. Pokazalo se kako kompanije koje su prele iz stadija osrednjih na nivo uistinu
velikih kompanija nisu bile pod vodstvom karizmatinih, samopouzdanih voa, ve suprotno,
pod vodstvom skromnih, ne toliko eljnih panje i vrijednih osoba. S druge strane, za
kratkotrajni i brzi uspjeh zaista su potrebni arogantni voe, voe eljni pozornosti ije se
dramatine strategije mogu isplatiti i tada kompaniji obino ide dobro, dok u sluaju suprotne
situacije, cijela stvar propada (Twenge & Campbell 2009).
Unato sumnjivoj izvedbi, vea je vjerojatnost da e narcisi izai kao voe tima, oni se
vrlo brzo nametnu kao glavni te ih i drugi lanovi takvima poinju doivljavati. Ali takva
situacija kratkog je vijeka s obzirom da drugi lanovi grupe vrlo brzo uoavaju negativne
karakteristike narcisa. Jo jedan od razloga tome jest da e oni radije preuzeti svu slavu samo
za sebe, prije negoli e to podijeliti sa timom (Twenge & Campbell 2009).
Narcisi jako dobro i uspjeno funkcioniraju kao individue, oni nisu timski igrai. Kada
dobivaju dovoljne doze divljenja i javnog prepoznavanja od strane publike, trude se daleko
24

vie i bolje od osoba koje ne pokazuju narcistinu prirodu. To im jako dobro prolazi u
podruju glume ili pjevanja kada se hrane slavom dok su u sreditu pozornosti. To moe biti
prednost kada se prijavljuju za sudjelovanje u tv emisijama ili reality showovima (Twenge &
Campbell 2009).
Celebrityiji su osobe koje su stekle takvu razinu slave radi koje su dobro poznati u
drutvu. Young i Pinsky proveli su istraivanje u kojem su pokazali da su celebrityiji grupa
ljudi s izrazito visokim udjelom narcistinih osobina u svojoj osobnosti. Za razliku od
prevladavajuih mukih narcisa u opoj populaciji, meu slavnima je vei broj narcistinih
ena to se dovodi u vezu s tim da industrija privlai i zadrava ene koje stavljaju veliki
naglasak na fiziki izgled. Cjelokupni rezultati su pokazali kako su glazbenici najmanje
narcistina skupina meu slavnima, dok su se najveim narcisima pokazale osobe koje
sudjeluju u reality showovima, koje su imale i najvie rezultate glede tatine i samodostatnosti
(Young & Pinsky 2006).
Producenti narcise odabiru za ovakve projekte kao idealne zbog njihovog arma i
dobrog prvog dojma koji ostavljaju, dok ih publika odabire jer su skloni stvaranju drame,
pogotovo u natjecanjima to show ini zanimljivijim za gledanje (Young & Pinsky 2006).
Meu vrlo uspjenim pojedincima, esto se nalaze i oni s karakteristikama
antisocijalnog narcisa. Kao izvrsni laljivci i manipulatori, sa smanjenom sposobnou
osjeanja empatije i krivnje, zapravo duguju svoj uspjeh ne marei to drugi misle o njima.
Tako esto sluamo o korporativnim direktorima koji napadno potkradaju svoje zaposlenike te
nakon to su uhvaeni u svom nedjelu i dalje uvjerljivo nagovaraju i lau te ale samo sebe, a
ne druge ljude kojima su nanijeli tetu (Lachkar 2008).

25

8. NARCIZAM KAO NEDOSTATAK

Zdrava odrasla osoba spoznaje svoju snagu i slabosti, osjea zadovoljstvo sobom,
svojim vezama, obitelji i drutvom. Planira i ostvaruje projekte, a neostvarene ideale
zamjenjuje ljubavlju prema istini. Neuspjehe jednostavno prihvaa. U meuvremenu,
nezdravi narcis uspostavio je svijet usmjeren na sebe ime potie zavist ili pak zbog vlastite
zavisti potkopava mogunost da bude blizak s drugima. Dovoljan je sam sebi i zaokupljen
sobom te preosjetljiv na svako zanemarivanje ili pak brutalno kri put prema vrhu, gdje
nalazi vlastito samovelianje i poniavanje drugih (Holmes 2003).
Veze izmeu grandioznog (otvorenog), vulnerabilnog (prikrivenog) narcizma i
samopouzdanja pokazuju kako postoji razlika u kvaliteti ivota kod skupine otvorenih i
prikrivenih narcisa. Tako vulnerabilni narcis pokazuje znakove manjka ivotne radosti i
samopouzdanja te se openito vee uz manji stupanj zadovoljstva od onog koji nalazimo kod
grandioznog narcisa. Nezadovoljstvo vulnerabilnog narcisa povezano je i sa niim stupnjem
samopotovanja, za razliku od grandioznih narcisa (Rose 2002).
Vulnerabilni narcisi naglaavaju svoj unutranji svijet ideja te su skloni depresivnom
raspoloenju, a esto doivljavaju osjeaje dosade kao rezultat nedostatne unutarnje
stimulacije. Njih takoer prate osjeaji monotonije i besmisla, udrueni sa prateom dosadom.
Za razliku od zavisti, izraenih osjeaja vlastite vanosti i prava, dosada se obino ne
percipira u negativnom kontekstu s time da moe posluiti kao posebno koristan marker
narcizma. Dok je dosada kod grandioznih narcisa praena osjeajem nemira, vulnerabilni
narcisi pokazuju tekoe u odravanju zainteresiranosti i zabave te ee pokazuju osjeaje
besmislenosti i monotonije (Wink & Donahue 1997).
U krajnjoj liniji, prema Kohutu posljedice narcistinog poremeaja linosti mogu
rezultirati i samoubojstvom. Kohut razlikuje dvije razliite, ali komplementarne interpretacije
psiholokog razvoja, a to su ovjek Krivac koji ivi po naelu ugode, te Tragini ovjek
koji nastoji ostvariti bit samoga sebe izvan naela ugode. Tragini ovjek samo je
psiholoki oblik kroz koji se interpretacija ljudskog razvoja tumai kao napetost izmeu
vlastitih ambicija i ideala te neizbjenih ogranienja i neuspjeha u ivotu. Kohut je izabrao
rije tragino jer su ljudski neuspjesi zasjenili njegove uspjehe u potrazi za
samoispunjenjem. Upravo je razdoblje srednjih godina kod ovjeka esto vrijeme odreene
razvojne ranjivosti koja moe rezultirati samoubojstvom ako shvati kako njegove vlastite
26

ambicije i ideali nisu postignuti na adekvatan nain, odnosno takve osobe doivljavaju svoj
razvoj sramotno traginim (Sandage 2012).
Zavist se esto vezuje uz pojam narcizma. Psihoanalitiku raspravu o pojmu zavisti
zapoeo je Freud za kojega zavist oznaava snani libidno investirani osjeaj proet
destruktivnim elementima. Ideja o zavisti dalje e se razvijati oko svoje temeljno destruktivne
prirode i kasnije postati sastavni dio narcistine organizacije linosti. Freud to dovodi i u vezu
s nenapredovanjem terapeutskog uinka na takve pacijente. Abraham takoer navodei
problem narcistinog otpora koji stoji na putu napretka u analizi, istie i kako je prisustvo
elementa zavisti oito u svemu tome (Debban 2011).
Obzirom da nerijetko izraene narcistine ambicije, samopouzdanje i upornost takve
osobe dovode do visokih i utjecajnih pozicija u drutvu, iz toga katkad proizlaze posljedice
dalekosene i na samo drutvo. Tako se pojam gospodarskog kriminaliteta vrlo esto vezuje
uz takve pojedince.
Pojam gospodarskog kriminaliteta (white-collar crime) pojavio se jo 1939.godine
kada ga je upotrijebio Edwin Sutherland u svom govoru za Ameriko socioloko drutvo i
definira ga zloinom od strane osoba visokoga drutvenog statusa i ugleda poinjenom u toku
obavljanja djelatnosti koje su vezane uz profesiju osobe. Termin obuhvaa razne nenasilne
zloine poinjene u poslovnim situacijama iskljuivo za ostvarenje financijske dobiti
(www.law.cornell.edu 2014). Za razliku od veine narcistinih i otvoreno antisocijalnih
pojedinaca koji obuhvaaju heterogenu skupinu prijestupnika ove vrste, veina ovakvih
prekraja ipak je poinjena od strane pojedinaca koji su daleko manje drski, manje smioni i
manjeg stupnja poremeaja linosti. Zapravo ih moemo svrstati u grupu vulnerabilnih
narcisa, njihovi prijestupi daleko su manje spektakularni od onih grandioznih, otvorenih
narcisa te su nerijetko u praksi potrebna posebna znanja i vjetine kako bi vulnerabilni
prijestupnici privukli pozornost kaznenopravnog sustava. Impulzivnost, nesmotrenost i
hedonizam malignog narcisa vrlo se esto pokazuje na vodeim poloajima koje obnaaju,
meutim kod vulnerabilnih narcisa laganje, varanje i kraa nisu sveprisutni i obino je okida
pojave istih prijetea financijska ugroenost. Oni s druge strane ive normalnim ivotom te
ulijevaju povjerenje svojim kolegama i voljenima, meutim iako daju prednost istini, kada je
njihova sigurnost ugroena, ne osjeaju se dunima ponaati etino. Njihov moral tada biva
ugroen tjeskobom (Naso 2012).

27

Vrlo je vano razumjeti epidemiju narcizma s obzirom na dugorone, destruktivne

posljedice koje ta epidemija ima za drutvo. Divljenje samome sebi dovelo je do bijega iz
stvarnosti u svijet grandiozne fantazije. Kao rezultat toga imamo obilje lano bogatih ljudi,
lane ljepote (sa plastinom kirurgijom i kozmetikim zahvatima), lane sportae (sa
supstancama kojima poboljavaju svoje nastupe), lane celebrityije, lane osjeaje posebnosti
meu djecom te lane prijatelje (rairena uporaba drutvenih mrea). Iako se ponekad ovakva
iluzija moe initi dobrom, naalost, stvarnost na kraju uvijek pobjedi (Twenge & Campbell
2009).

28

9. ZAKLJUAK

Ovu temu odabrala sam s obzirom na to kako se ini da pojam narcizma danas
proima sve pore modernog drutva i to ne nuno u formi dijagnoze poremeaja linosti.
Nevjerojatno je koliko je raznolik spektar oitovanja narcizma, od toga da takvi pojedinci tee
sve brojnijim i samo najveim akademskim postignuima, tuju i robuju lanim idealima
ljepote, nameu sami sebe drugima uvjeravajui ih u svoje izvanredne, teko dostine
sposobnosti. Ne smijemo zaboraviti da su oni obino bogati i moni, hvale vrijedni i posebni.
Zanemarimo li njihovu pravu unutranjost i to da se tamo obino kriju osjeaji ranjivosti i
bijesa, zanimljivo je koliko je cijela ta narcistina farsa esto jako dobro prihvaena od
strane njihove okoline. Ljudi im se dive, nerijetko i sami ele biti poput njih, a vrlo esto se u
drutvu narcisa automatski stavljaju u slubu svemonog narcisa. Tako da se narcis danas
ne osjea samo dobro sa samim sobom, ve ima oko sebe umjetno stvoren oblak odobravanja
koji je sasvim sigurno uspio nametnuti okolini. Ako to usporedimo s mitom o Narcisu, vidimo
kako je Narcis tada neslavno zavrio, to nije esto sluaj s modernim narcisom. To je jedan
zaarani krug u kojem narcis predstavlja centar zbivanja dok konzumeristika kultura,
masovni mediji te kritiki neosvijeteno drutvo stvaraju vrst oslonac narcistinim obrascima
ponaanja.
Kada pomislimo na narcistini poremeaj linosti, gotovo uvijek nam u misli dolaze
tipine karakteristike osoba s takvim poremeajem od kojih se osjeaj vlastite grandioznosti
namee ispred svih ostalih. Izraeni osjeaji vlastite vanosti, zaokupljenost samim sobom te
manjak empatije za druge, karakteristike su koje potom slijede. Meutim, uzmemo li u obzir
to da se dijagnoza ovog poremeaja linosti zapravo postavlja rijetko, ostaje puno iri
kontekst ovoga kompleksnog entiteta.
Narcistine crte linosti ne moraju nuno oznaavati maligne i potpuno neadaptabilne
oblike ponaanja. Nasuprot tome, izrazite kulturalne promjene govore u prilog pojedinim
narcistinim crtama koje u takvim uvjetima postaju prednost. Adaptivni aspekti narcistine
linosti mogu tada predstavljati prednost i to prvenstveno u smislu osobnog napretka,
ostvarivanja zdravih ciljeva u ivotu i samoostvarenja. Dokle god su takve osobine izraene
onoliko koliko je potrebno da se ostvari ispunjen i kvalitetan ivot, a da ne oteuju okolinu,
smatraju se ak tovie, poeljnim osobinama. Suvremena kultura u puno veoj mjeri nego
prije pogoduje takvoj drutvenoj klimi u kojoj su pojedinci iskljuivo orijentirani sami na
29

sebe. Koliko god iz toga proizlaze navedene prednosti, nedostaci se ogledaju kroz sve veu
otuenost meu ljudima, sve je manje razumijevanja, empatije i prijeko potrebne suradnje.
Kao pojedinci moemo ostvariti svoje ciljeve samostalno, ali jedino u zajednitvu s
drutvom moemo opstati dugorono. Oigledno je da maligni i patoloki oblici narcizma u
ovom konceptu predstavljaju krajnje neprilagoene i nepoeljne oblike, ali za sve ostale
nijanse nuna je zdrava uravnoteenost. Upravo je taj balans najbitniji pri osobnoj
koordinaciji naega osobnog razvoja bez da pritom zbog vlastitih ambicija ugroavamo druge.

30

10. ZAHVALE

Zahvaljujem mentoru doc.dr.sc Darku Marinku na trudu, vremenu i strunim

savjetima koji su mi uvelike pomogli pri izradi ovog diplomskog rada. Zahvaljujem se svojoj
obitelji, Zubi i Zeki na podrci koju su mi pruili tijekom mog studiranja.

31

11. LITERATURA

Ackerman RA, Witt EA, Donnellan MB, Trzesniewski KH, Robins RW, Kashy DA (2011)
What Does the Narcissistic Personality Inventory Really Measure? Assessment 18:67-87

Akhtar S, Anderson Thomson J (1982) Overview: Narcissistic Personality Disorder. Am J

Psychiatry 139:1

Back MD, Schmukle SC, Egloff B (2010) Why are narcissists so charming at first sight?
Decoding the narcissismpopularity link at zero acquaintance. Journal of personality and
social psychology 98(1):132-145

Bushman BJ, Moeller SJ, Crocker J (2012) Sweets, Sex, or Self-Esteem? Comparing the
Value of Self-Esteem Boosts with Other Pleasant Rewards. J Pers. 79(5):993-1012

Campbell WK, Foster CA, Finkel EJ (2002) Does self-love lead to love for others? A story of
narcissistic game playing. J Pers Soc Psychol. 83(2):340-354

Carpenter CJ (2011) Narcissism on Facebook: Self-promotional and anti-social behavior.

Personality and individual differences 52(4):482-486

urik D, Jaki N (2012) Klinika psihologija 5,1-2, 21-36

Debban E (2011) Envy and its relation to destructiveness. Canadian Journal of

Psychoanalysis, 19(1): 108-124

32

Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders DSM-IV-TR (2000), 4th Edition (text
revision) American Psychiatric Association

Donnellan MB, Trzesniewski KH, Robins RW (2009) An emerging epidemic of narcissism or

much ado about nothing? Journal of Research in Personality 43:498-501

Fellows A (2008) Culture of Narcissism, L'Abri Fellowship England

Goldner-Vukov M, Moore LJ (2010) Malignant Narcissism: from fairy tales to harsh reality.
Psychiatr Danub. 22(3):392-405

Holmes J (2003) Narcizam, Zagreb, Jesenski i Turk

Holtzman NS, Vazire S, Mehl MR (2010) Sounds like a narcissist: Behavioral manifestations
of narcissism in everyday life. Journal of Research in Personality 44(4):478-484

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/274625/hubris Accessed 15 May 2014

http://www.law.cornell.edu/wex/white-collar_crime Accessed 20 May 2014

http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/hubris Accessed 15 May 2014

Jakovljevi M (2011) Hubris syndrome and a new perspective on political psychiatry: need to
protect prosocial behavior, public benefit and safety of our civilisation. Psychiatria Danubina
23(2):136-138

33

Lachkar J (2008) How to talk to a Narcisst?. New York, Routlege, Taylar and Francis Group

Lasch C (1979) The Culture of Narcissism, New York, W. W. Norton & Company

Marinko D (2014 Poremeaji linosti u DSM-5, Soc Psih prihvaeno za publikaciju

Marinko D, Rudan V (2013) Narcistini poremeaj linosti i njegova dijagnostika

opravdanost, Zagreb, Medicinska naklada

McWilliams N (1994) Psychoanalytic diagnosis: Understanding personality structure in the

clinical process. New York: The Guilford Press

Millon T (2000) Personality Disorders in Modern Life, New York, John Wiley and Sons

Naso RC (2012) When money and morality collide: White-collar crime and the paradox of
integrity. Psychoanalytic Psychology 29(2):241-254

Owen D, Davidson J (2009) Hubris syndrome: An acquired personality disorder? A study of

US Presidents and UK Prime Ministers over the last 100 years. Brain 132(5):1396-1406

Owen LD (2006) Hubris and nemesis in heads of government. Journal of the Royal Society of
Medicine 99(11):548-551

Pies R (2011) How To Eliminate Narcissism Overnight. Innov Clin Neurosci. 8(2):2327

Robinson TE, Berridge KC (2003) Addiction. Annual Review of Psychology 54:2553

34

Rose P (2002) The happy and unhappy faces of narcissism. Personality and individual
differences 33(3):379-391

Russ E, Shedler J, Bradley R, Westen D (2008) Am J Psychiatry 165:1473-1481

Sandage SJ (2012) The tragic-ironic self: A qualitative case study of suicide. Psychoanalytic
Psychology 29(1):17-33

The Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (5th ed.; DSM-5; American
Psychiatric Association, 2013)

Twenge JM, Campbell WK (2009) The narcissism epidemic: Living in the age of entitlement.
New York: Free Press

Vaknin S (2007) Malignant Self Love-Narcissism Revisited, 8th, Revisited Edition

Wink P, Donahue K (1997) The relation between two types of narcissism and boredom.
Journal of Research in Personality 31(1):136-140

Young SM, Pinsky D (2006) Narcissism and celebrity. Journal of Research in Personality
40(5):463-471.

35

12. IVOTOPIS
OSOBNI PODACI
Ime i prezime: Ana Buterin
Datum roenja: 16.10.1988.
Mjesto roenja: Zadar, Republika Hrvatska

OBRAZOVANJE
Osnovna kola imuna Koiia Benje, Zadar (1995.-2003.)
Gimnazija Franje Petria, Zadar (2003.-2007.)
Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu (od 2007.)

POSEBNA ZNANJA I VJETINE

Strani jezici: aktivno sluenje engleskim i njemakim jezikom

36