ZBORNIK

ZA

NARODNI IVOT I OBIAJE

J U N I H SLAVENA.

NA SVIJET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

XX. SYEZAK 8,

UREDNIK

Br* D. BORANI.

U Z A G R E B U 1915
KAIARNICA JUGOSIATENSKK AKADEMIJA ( s T J .
TISAK

DIONIKE

TISKARE.

, S"5 k r u n e .

KUGLl).

v5Ldr55cEiJ

Prvi dio.
Strana
Ilei Fran dr.: Rajska, ptica

161176.

Sitniji prilozi.
Medic Mojo; V a z m e a k a i l i v a z m e n a k . . .
. . 177181.
Borani D. dr.: D v i j e s a m o b o r s k e " p j e s m e . . 181184.

Drugi dio.
Kotarski Josip: Lobor. Narodni ivot i obiaji Rad.
Lov, 226. Gojene blaga i ivadi, 227. Obra
ivane zemje, 232. Izraivane grae, 240.
enski poslovi, 244. Pregled dnevnoga rada i
poinka, 250. Trgovina, 252. [Sa 2 slike]. . .
ic Ivan: Fraze i poslovice. (Vrbnik na Krku.)
. .
Milievi Frano: enidba. (Broanska apa u Hercegovini.)
Bosni Rade: Kako su Suzii orobili grofa Dr&kovia. (Narodna tradicija iz Banovine.) . . . .

Strohal Rudolf: Iz stare Rijeke

226253.
254284.
184-1225.
285293.

294301.

Mani prinosi.
Mildkovi Josip: N a h o d a . (Prilog narodnoj fraze
ologiji u Bosni)
, . . . . 302305.
Buar Frano dr.: P r i e o z m i j a m a . (Zagrebaka
okolina.)
305307.

Trei dio.
Borani D. dr.: Prouavane narodnih tradicija u
ekoj.
308320.

ZBORNIK
ZA

NARODNI IVOT I OBIAJE

J U N I H SLAVENA.

NA SVUET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

$ XX.

UREDNIK

Dr. D. BORANI.

U Z A G R E B U 1915.
KNIARNICA JUGOSLAVENSKE AKADRMIJB (STJ. KUGLl).
TISAK

DIONIKR

TISKAUB.

Sadraj.
Prvi dio.
Strana

Ddhroni Antun: Oj kane. Prilog za prouavane geneze

nae puke popijevke.
1 25.
Medi Mojo: p e k a r s t v o crnogorsko"
26 31.
Ilei Fran dr.: Rajska ptica
161176.
Sitniji priloii.
Medic Mojo: V a z m e n k a i l i j a z m e n a k
Borani D. dr.: D v i j e s a m o b o r s k e " p j e s m e .

177181.
. 181184.

D r u g i dio.
Ardali Vladimir: Godini Obiaji. (Bukovica u Dalmaciji.) 32 52.
Kotarski Josip: Lobor. Narodni ivot i obiaji. Priroda,
53. Tjelesni ustroj, 61. ivotne potrebtine,
67. [Sa 2i slikom u prilozima.] Ra. Lov, 226.
Gojerie blaga i ivadi, 227. Obraivane zemje,
232. Izraivane grae, 240. enski poslovi,
244. Pregled dnevnoga rada i poinka, 250.
Trgovina, 252. [Sa 2 slike]
53
88.
226253.
ic Ivan: Fraze i poslovice. (Vrbnik na Krku.)
. . 89121.
254284.
Boievi Jmaj: Djeje i g r e . (unevo selo i akovac.) 122 141.
Borani B. dr.: akovaka Jekarua
142151.
ajnovi Ivo: Djevojake pjesme. (Kola u Bosni.) . . 152156.
Milievi Frano: enidba. (Broanska upa u Hercegovini.) 184 225.
Bosni Bade: K a k o su Suzii orobili grofa Drakovia. (Narodna tradicija iz Banovine.) . . . . 285293.
Strohal Budnif: Iz s t a r e Rijeke. . . . . . . . .
294301.

Mani prinosi.
Krmpoti Ivan: S a l e o M a z i n a n i m a . (Osika opina
u Lici.)
Zovho Ivan: J e m e n ije i d r u g i p r e k r i v a i . (Bosna
i Hercegovi na.)
Flego Ante: G a t k e . (Volosko u Istri.) . . . .. . .
Bogdan-Bijeli pl. Paulina: T r i c e . (Konavli u Dal
maciji.)
Josip: N a h o d a . (Prilog narodnoj fraze
ologiji u Bosni)
.
Buar Frano dr.: P r i e o z m i j a m a . (Zagrebaka
okolina.) .

Strana
157158.
158159.
159160.
160.
302305.
305307.

Tre^i dio.
Borani B. dr.: Prouavane narodnih tradicija u
ekoj.
308-320.

PRVI DIO.
'ajska ptica.
NAPISAO DR. FRAN ILBI.

I.
0 ovom legendarnom motivu pisali smo Mileti i ja u IX. i
X. knjizi Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena". K
tomu pridometnusmo biljeke jo dr. Stj. Bosanac i ja u XVIII.
knjizi Zbornika" (str. 233.); dalje spominje rajsku pticu S. Urli u
Nastavnom Vjesniku" XIX., str. 250. i d. i opet Mileti u svojoj
Hrvatskoj glagoljskoj bibliografiji* (str. 331. i d.).
Poto sam ja ve svrio ovaj svoj lanak, stigao mi Nastavni
Vjesnik" XXIII., br. 4. (str. 273. i d.),. gdje dr.. G. amalovi
opirno pie o vrelima ove gatke te napose raspravlja o pretkran
skom karakteru njezinu. amalovievu studiju mogao sam jo
u potrebiti.
Prema ovim raspravama ne nalazimo prie o rajskoj ptici u
naoj crkvenoj knjievnosti samo u knjizi disipula" primorskog popa
Mihovila (1558) i u glagolskom tekstu iz 16. i 17. stoljea, priop
enom prvi put o urmina u Viencu" 1900., ve i u mnogim
drugim rukopisnim sermoni disipuli, a se zovu knigi veliki
nauitelj".
Izmeu poznatih pobonih ili crkvenih pisaca upotrebie gatku
Matija Divkovi (1616) i Kanili u Sv. Eoaliji" (tampanoj 1780).
Blizu motivu o rajskoj ptici stoji prikazivanje nebeske krasote
u slovenskih propovjednika 17. stoljea, kao u Ivana Svetokrikog
(1707), u Basara (1734) i u Matije Kastelca (Naak kristjanski" 1686).
Napokon treba spomenuti tefana Fnka. U svojim Histori
jama" (1735) ima taj kajkavski pisac i priu o ovjeku, koji se,
uivajui nebeske radosti na gozbi svoga prijatelja, prevario u vremenu.
Sto se tie izvora prie, najprvo je Mileti ve u Zborniku"
IX. (str. 2.) izrekao mnijenje, da je gatka prela iz sredovjene
ZBORNIK ZA NAR. IVOT. XX.

162

DR. FRAN 1LE1,

latinske knjievnosti u nau knjigu. To bismo mogli za sigurno dr

ati, ako pop Mihovil i ne bi izrijekom kazao, da je njegova
knjiga stumaena iz djakoga jazika".
Meutim moemo o tom pitanju sada ve pouzdanije govoriti,
to osobito na temelju Urlieve rasprave o latinskom izvoru Divkovievih pria u spomenutom Nastavnom Vjesniku" (isp. Miletieevu
Hrv. glag. bibl." na navedenom mjestu).
Prema tome treba latinski izvor gatke o rajskoj ptici (i drugih
Divkovievih pria) traiti u knjizi: Sermones discipuli de tempore
et de Sanctis cum exemplorum promptuario et miraculis beatae M.
Virginis". Taj je zbornik napisao dominikanac u Baseiu Ivan Herolt,
koji je ivio na poetku XV. vijeka. Knjiga, kojoj je bio dan natpis
iscipulus" zato, quod in istis sermonibus non subtilia per modum
magistri, sed simplicia per modum discipuli" (cons'cripta et collecta
sunt) (izdana u god. 14351440), tampala se odmah poslije iznaaea tiska vie puta, prvi put s datumom u Eostocku 1476. Gatka
o rajskoj ptici upletena je u Heroltovim Sermones discipuli" u pro
povijedi de tempore" br. 84; osim toga spominje se pria i u 7.
propovijedi de tempore", gdje se veli, da rajska ptica, kad je uhiti,
neprestano alosno plae, dok je ne pusti.1
Osim ove knjige napisao je Herolt jo Sermones diseipuli super
epistulas dominicales" (Basel 1486), nadalje Quadragesimale dis
cipuli" (Eeutlingen 1489) i Liber discipuli de eruditione Ohristi
fidelicium" (Strassburg 1490).
U ljubljanskoj Heejskoj knjinici (sub. Herolt") nalazi se
iscipulus redivivus: seu sermones discipuli quadragesimales et
festivales cum promptuario exemplorum: Opus ante trecentos annos
a pio et docto sacerdote Ordinis Praeicatorum conscriptum. (Prije
prve, propovijedi izrijekom se spominje Heroltovo ime.) Oui praemittitur
Directorium festivale colleetum a P. Fr. Bonaventura Elers . . .
Augustae Vindelicorum 1728". Pria o monahu i rajskoj ptici se u
iscipulus redivivus" ne nalazi, ve se na nju samo pokazuje sub
Gaudia coeli" str. 628.: ,,Monachus, qui audiit aviculam 0C0XL
annis et videbantur sibi quasi duae horae", a zato imamo na str.
627. priu o eni, koja je ula slatko pjevanje ptice:
Femina nobilis et devota cum gaudio mentis rettulit confessori
suo, quod nocte et die septem horis, quae canonicae nuncupantur,
1

U ljubljanskoj licejskoj knjinici nalazi se mletako izdanje

Sermones discipuli" iz god. 1584.

163

RAJSKA PTICA.

:avis mirae pulehrituinis et decoris earn dulcissimis et ineffabilibus

voeibus annis pluribus consolaretur. Elanguit enim multo tempori
in lecto iacens: cumque confessor quaesivit ab ea, cuius vocem ilia
volucris videretur habere, respondit: nihil in terrenis est, quod illius
voci possit comparari, nee solis auribus delector in illis, verum etiam
in terms transfunditur modalamea istius avis, et ex eo spiritus meus
ad delicias aeternales desiderantius delectatur et excitatur."
Prema internacionalnom karakteru latinskog jezika kao naunog
jezika preanjih vijekova moemo i moramo misliti, da su se ovakvi
latinski zbornici, kao to bijahu Sermones discipuli", udomili u svih
naroda, napose tamo, gdje vladae rimokatolika crkva. A to manje
,se onda tampalo knjiga, to poznatije bijahu one, koje su izale, te
su mogle prie kao rajska ptica" proi dalekim svijetom. Samalovie navodi njemake rajske ptice (op. cit., str. 276.), nizozemsku i
irancusku pa i sjevernogermansku (ib. str. 277.).
Tko bi zato radi rajske ptice pretraio sve nae crkvene pisce,
naao bi je bez sumnje jo i kod mnogih drugih pisaca (nesamo u
onih, koji su gore navedeni). Ovaj put mogu ja navesti kajkavskoga
pisca Hilariona G a s p a r o t t i j a Ozvet szveteh itd." (1761).1
Grasparotti pie u prodici na svetek Preobraenja Kristuevoga"
(III. .391): Sada na podkonec konca malo premilemo odovud onu
nepresenu diku nebesku, kulika ni vu nji lepota, obilje i dobrota,
ar ako Peter videi jednoga tela Kristuevoga preobraenje, ze vseh
se je zemeljskeh duguvanj pozabil: da je onde na bregu naveke hotel
ostati; kaj za jedna slast, i veselje, radost, i dika bude vu nebeseh,
gde tuliko jezero jezer, milion milionov jest odieneh angelov,
koji neizgovornu muziku delali budu. Ar ako jeden S. Ferenc Serafinski vu najveki vruini zvun sebe od betega postavljen i onda
cujue'i jednoga angela na nebeske gusle samo jenkrat ljudca (!)
poteajuega: taki od one slasti ves beteg od njega je odstupu. Kak
veka slast ne bude vu nebu od tulikeh milionov angelov i popevanja njihovoga."
U vezi s ovim prikazivanjem ljepote nebeske pripovijeda Gasjmrotti priu o Tatarinu poganinu, koji je u groznici vidio krasotu
boju te poradi toga primio kransku vjeru. Nato pripovijeda o
kalueru Izenbarbu, koji je u tekoj bolesti sluao popevke sladke
i vugodne med korui nebeskemi".2
1
2

Mogao sam upotrebiti samo III. i IV. dio ovoga djela.

Napokon citira ba i Fueka fol. 359".

164

DR. FRAN JLEI,

0 krasoti nebesa raspravlja Gasparotti takoer u uvodu itka

sv. Tekle" (III. 897) te kae: Nebo tak je vugono od muzike i
igranja: da Serafinskomu Ferencu jeden angel, samo jenkrat po
nebeskeh guslah je potegnul luee i taki od velike radosti Ferenc,
ves beteen, jest kmestu ozdrave!; i zameknjen vu duhu ostal . . .
Nebo tulike je radosti puno: da jenkrat angel vu kipu ptiice na
drevu popevajui, stanovitoga redovnika pobonoga pod odpertem
nebom 200 let je stojeega i posluajuega deral; i dve sto let
njemu se nesu od radosti nego samo dve vure videle
." U
prodici na svetek vseh svetcev" (IV. 246) kae Gasparotti meu
ostalim: Ako on redovnik vu peldi ptiice angela popevanje posluajui: vie 200 let je vu lozici na deu, vetru etc. stal ter je
samo nekuliko vur timal. Ako on vitez od angela na genje ne
besko zapeljan: timal jest samo kratki dan one potroen, gde je
okolu tri sto let tomu prelo . . ." '
Da li je i Gasparotti crpao iz Discipula", kojim se sluio na
pr. Divkovi, ne mogu rei, budui da Gasparotti gatke ne pripo
vijeda u cijelosti (bar ne u III. i IV. tomu). U broju godina (200
ili vie od 200) ne slae se Gasparotti s Discipulom", a zajednika
im je primjedba, da se ono dugo vrijeme monahu priinjae kao
dvije ure", i rijei: . . . nec sensit frigus nec calorem nec esurivit
nec sitivit".
Pitanje, da li je i Gasparotti upotrebljavao ba Discipula",
potrebno je, jer bismo mogli misliti i na neko d r u g o l a t i n s k o
vrelo takvih pria. Ovo drugo vrelo navodi Fuek u svojim Hi
storijama" kod spomenute ve prie o ovjeku, koji se, uivajui
velike radosti, prevario u prosuivanju vremena. Fuek naime tamo
dodaje: Speculum v. (?) Coel. glor. ex. 13."
Opaziv ovu Fukovu primjedbu iao sam traiti te sam u
ljubljanskoj licejskoj knjinici naao: Speculum e e m p 1 o r u m
ex diver sis lib ris in unum l a b o r iose col lee turn", koje
je neimenovani autor svrio in civitate Argentina Anno Domini
1495 in die sanctae Barbarae virginis gioriosae".1 To je omaan
zbornik legenda i legendarnih anekdota u 10 knjiga (distinetiones"),
dakle zbornik, koji po svojem znaaju odgovora Promptuarium exemplorum" u Discipulu", ali je opseniji od ovoga.
1

amsalovi (op. cit. str. 277) citira Speculum exemplorum,

Argentinae, 1487". Je li ova knjiga s izdanjem iz g. 1495. identina?
Moglo bi se vie razloga navesti pro i contra.

RAJSKA PTICA.

165

Sastavlja Specula" kae uvodu: Kako se umjetnost tiskanja

ve davno svijetom proirila, udio sam se esto, zato nitko izmeu
znalaca ove umjetnosti nije jo izdao knjige, koja bi imala i pruala
primjere prikupljene iz vie djela razliitih autora;1 ta historijski
primjeri najjae potiu na nasljedovanje. Zato sam drao korisnim
e x d i v e r s i s p a t r u m hisfcoriis pa r i t e r et e x e m p l o r u m
l i b r i s u n u m q u e n d a m l i b r u m colligere . . . Ethunc librum
non ab r.e, ut arbitror, Speculum exemplorum statui nominare eo,
ut facile quicumque in eo legem contenderit tamque in purissimo
speculo aut decoreni suum poterit aut deformitatem perspieere . .."
Nato se obraa na ohole propovjednike, neka bi svoje visoko tjeme
malo sklonili i svoje ljudskim" priznanjima nadu vene grudi snizili te
za propovijedi upotrebljavali grau, uz koju se uho die vie ne
toliko u Vau hvalu, koliko u slavu Boju, dakle ne presuptilne
grae, nego napose exempla". 0 svojem onoaju prema vrelima
kae: Ea, quae scribere plaeuit, eisdem ferme stilo, forma, modo,
quibus ab ipsis auetoribus conscripta inveni, sine ulteriori immutatione annotavi, ne me tarn auctorem efficerem quam rederem
collectorem, emptis dumtaxat, quae in ultima distinctione locata
simtr quae quia non tam ex libris legi quam veridiea aliorum re
latione didici, quia aliud mihi iter 11011 patuit, quomodo calamus
ferebatur, ipse conscripsi . . . "
Iz ovih se rijei vidi: Speculum" iz g. 1495. p r v i je ovakav
z.bojnik primjera. Umjetnost tampanja omoguila je tako omana
izdanja. Prije su bila samo pojedina opuscula", napose patrum
historiae". Kod pojedinih glava ili i kod pojedinih pria navodi
Speculum" svoje vrelo. Tako se meu vrelima navode i: Liber
exemplorum", Liber exemplorum beatae Virginis" i Liber quidam
exemplorum beatae Virginis, qui vocatur Mariale", dalje Liber, qui
appellator Speculum humanae salvationis", Speculum historiale" i
vrlo esto Scala coeli".2 ' '
'
Speculum exemplorum" kasnije je ispravio i potanjim citira
njem popratio neki I s u s o v a c . Ovo isusovako izdanje opet je is1
. . . admiratus sum, qua ex re factum sit, ut nullus unquam
hac arte insignia librum aliquem in locem protulerit, qui ex pluribus
diversorum auctorum opusculis in unum congesta exempla contineret. .".
2
Prema tome imaahu ve neke knjige, starije od naega veli
kog zbornika, neka opuseula" natpis Speculum". 0 Speculum
historiale" isp. . Urlia u Nast. Vj." XIX., str. 252. amalovi
(Nast. Vj. XXIIL, 277) navodi jo Promptuarium exemplorum"
Martina Polona iz poetka 13. stoljea.

166

DR. FRAN ILBI,

pravljao i nova miraculorum B. Virginis et* S. Eosarii Appendice"opremio Fr. August. Petretus de Eegio, dominikanac, i to na poetku
17. stoljea (1605 i ponovo 1618 u Mlecima). U mletakom izdanju
ovoga Specula" navodi se kao izdava knjige H e n r i c u s Gr an,.
G e r m a n u s , circa annum Domini 1480. 1
Nema sumnje, da je Fuek, piui spomenutu svoju priu,
crpao iz Specula exemplorum", i ako ne ba iz staroga izdanja(1495), ve iz kojega kasnijega (Fukov broj 13" ne slae se s
naim Speculom). Fukova pria nalazi se u Speculu" pod brojem
LXIIII. Latinski tekst u Speculu" i Fukova pria slau se gotovo
doslovce; stvarno opaam tek dvije razlike: Fuek uvodi velikoga,
gospoina" i njegova prijatelja, a u latinskoj su prii duo milites
socii vale familiares"; dalje: Fukova gospoda zovu se uzajmice
na gozbu, a u latinskoj prii zovu se,, ut serviant in curia". Drugesu razlike posve neznatne te se tiu ponajvie sloga.2
to se tie vrela Gasparottijevih, treba spomenuti, da se njegov
Tatarin poganin" nalazi u Speculu" (iz god. 1495) u odjelu V.,
br. 125 kao pria iz Liber apum", a kaluer Izenbarba u distink
ciji V I , br. 78 kao pria iz Oezarija.
U istom Speculu", odmah iza spomenute prie, dakle u IX.
odjelu, br. LXV., imamo i priu o r a j s k o j p t i c i . 3 Glasi ovako:
Legitur in libro exemplorum, quod fuit quidam monaehus, qui
legens in matutinis cum aliis fratribus: Mille anni ante oculos
tuos tamque dies hesterna, quae praeteriit" miratus est nimis, quo(modo) illud esset possibile. Erat enim sanctus et devotus valde.
Post matutinas ergo mansit in ehoro in sua devotione, ut consueverat,
et petivit sibi ilium versum revelari a deo. Et incepit discere. Et
cum staret avis pulcherrima ante oculos eius, volavit et avolavit.
Sequebatur earn, quia totus fuit intentus ad visionem eius. Tandem
volavit extra ecclesiam, tamen semper prope ipsum, ut posset videri,
1

Nema sumnje, da je ba Gran sastavlja Specula", gdje je

godina 1495 navedena istom na koncu knjige u jednoj primjedbi,
tiui se autora, te je stoga mogla ostati potonjim izdavaima prikrivena
(zato: circa annum). Isp. gore pod crtom primjedbu o Speculu" 1487.
U Catalogue auctorum" mletakog izdanja 1618 navodi se i
.collector exemplorum huius voluminis circiter annum D. 500". Kako
treba ovaj huius" tumaiti?
2
Piui ovaj lanak Fuka" nemam vie pri ruci. U Zborniku"
XVIII. skratio sam njegovu priu na jednome mjestu.
3
Kao vrelo prie o rajskoj ptici navodi se u Speculu" : Liber
exemplorum".

RAJSKA PTICA.

167

et ita prope, ut posset apprehendi. Tandem, deduxit eum extra

claustrum, et ulterius deduxit eum ad unum nemus, quod fuit ante
claustrum, magnum et spatiosum valde. Et ibi monachum illum
detinebat per dulcem melodiam per trecentos annos nunc avolando
nunc appropinquando, quo usque omnes monachi dicti monasterii
essent defuncti. Et pro dulcedine cantus dictae avis non esurivit nee
sitivit, nee comedit nee bibit, postea avis avolans monachum dimisit.
Statim monachus ad se reversus monasterium suum peti vit, quod
prope erat, putans se eadem nocte post matutinas recessisse. lam
erat hora tertia, ut sibi videbatur et se petivit intromitti. Dixit
portarius quis esset. Qui dixit: Sum' sacrista istius monasterii, qui
post matutinas egressus sum. Portarius putans eum delirum non
cognovit eum omnino, tamen requisivit ab eo nomina fratrurn, sci
licet abbatis, prioris et cellerarii. Beeitavit ergo nomina eorum, qui
erant temporibus suis, et portario omnino incogniti erant. Et admirans monachus, quod non intromitteret eum et simularet se nescire
nomina fratrum, petivit, ut dueeret eum ad abbatem. Ductus autem
ad abbatem nee ipse cognovit abbatem nee abbas e converse eum.
Et inquisivit abbatem de praedecessore suo, et sic inventum fuit,
quod abbas ille cum aliis, quos nominavit, ante trecentos annos
esset defunetus. Tunc ostendit abbatiet omnibus fratribus, quid deus
secum operatur (!) est per tot annos in heremo per avem et illum
versieulum: Mille anni etc. et de gaudio paradisi. Et tunc ipsum in
fratrem receperunt, qui statim sumptis sacramentis ecclesiasticis
dulciter obdormivit in domino, et ad gaudia vitae aeternae pervenit."
Zanimljivo je napose, da ova verzija price navodi i konkretni
uzrok, zato se kaluer tako ushitio, te mu se priinilo, kao da uje
pjevanje rajske ptice. Oitao je naime u Matu tin ae rijei: Mille anni
ante oculos tuos/tamque dies hesterna, quae praeteriit." Ove se
rijei nalaze u 89. psalmu (4. stih), koji ima natpis: Molitva Mojsije,
ovjeka Bojega." Crkva moli ovaj psalam na Veliki etvrtak, a
pojedine stihove iz njega vrlo cesto.
0 istim je rijeima razmiljao u nizozemskoj prii opat Erpho. 1
Monah od Heisterbacha pak je razmiljao o rijeima Petrove poslanice
II., 3, 8: Unus dies apud dominum sicut mille anni et mille anni
sicut unus dies." 2
1

Prema Saraaloviu.
U slovenskoj prii Stolista rua" (Neven" 1858., str. 105.,
primljena je ta pria i u poznate zbirke elakovskoga) Jedan je
Boji sat sto zemaljskih godina".
2

168

DR. FRAN ILEI,

Kako vidimo, u srednjem se vijeku mnogo razmiljalo o takvim

reenicama sv. pisma. Simbolski, zorni odgovor dala je pria o raj
skoj ptici.
Pitanje bilo je ve skolastiko, a odgovor jo mistiki.
*
Facit: Bajska ptica" i sline crkvene prie izvirahu osobito
iz dva velika latinska vrela, iz Sermones discipuli" i Speculum
exemplorum", oboje iz XV. vijeka.1
II.
Motiv rajske ptice nalazimo i kod necrkvenih pisaca,2 osobito
i u onih naih pjesnika, koji prianjahu uz prostonarodnu pjesmu i
priu. Uz Vraza i Trnskoga naveo sam u Zborniku". X. (str. 1. i d.)*
slovensku narodnu pjesmu i pjesnika Valjavca,
Uz ove hrvatske i slovenske pisce mogu navesti i Eusa
K a r a razina (17661826) i dva eka pjesnika : J a n a J i n d f i h a
M a r k a (18031853; i V l a d i m i r a t ' a s t n o g a (r. 1841 u
Euikovu u Moravskoj).
Karamziiiova pria, koju je u skraenom obliku kao narodnu
priu podao ve Stanko Vraz (Djela, I. 229/30), 3 glasi ovako:
.

, 1
11>, 1 >
1. 11
, > ^ }
- -fe 1, ^
. > ero - ^
. HTb >, ,, 1 .,
, .
*" ,
1

. Urli navodi i talijansko djelo: Vigliega, Frutti maravigliosi

e essempli miracolosi" (Venetia 1609) kao prijevod iz panjolskoga
jezika, i Mleanina kapucina Valerija: Trato florito di varii essempi".
2
Verziju o manastiru heisterbakom obradio je moderni pisac
Wolfgang Mller u pjesmi, samo to se u njoj ne spominje rajska
ptica" (amalovie, op. cit., p. 277).
3
Po francuskoj knjizi (valjaa hrestomatiji ili vjebenici):
Heims, Uvre de lecture Russe, str. 22). U basni ruskoga pisca Krylova
^" kae kukavica: . . . -^ ,
1 . . . "

RAJSKA PTICA.

169

: ero : ^ 1 . /
, >
. , >
, ; -
. , > 1,
e r o : , ^ !
, ciio ?
- > 1> a - ,
.'1 1 , /! > . 1 HCTopiro 1
. >
Mtrfe ^, >
-: ! /
; . > ^ ."
1 ^ !"
no , ero >
^, > -
1! nlsme ,
^ ! " .
/; ero -, ero , 1 . ^
'1. Ha , . ero, 11
: . 1 i
1 . . ! SL
) , ntmio.
Kao neto osobito u Karamzinovoj su prici smokve, to ih je
kaluer iao a sabira; zatim 1000 godina mjesto obinih 300 ili
200, a napose njegova smrt, koja ga je zatekla, ka je htio da
iskae slatkou pjevanja rajskoga. 1
Upozorujem ovdje jo na pjesmu ruskoga pjesnika Lj e rm ont o va
'li -". Suh listi dubov zanio je vjetar ak do Crnog
mora. Tamo stoji mlada platana; njezinim zelenim granama njiu
se rajske ptice i pjevaju pjesme o slavi morske car-djevice (
1

Primjedba o Aglaji (jedna izmeu staroklasikih harita) po svoj

je prilici u vezi s ruskim almanahom Aglaja", koji je izlazio 179495.
Broj 1000" ima i Gerh. Hauptmann u Armer Heinrich", valjaa poticajem onoga mjesta u Novom Zavjetu, od kojega su kranske
preradbe toga motiva, kako se ini, zavisne" (amalovi, op. cit. 275);
isp. konac poglavlja I.

170

DR. FRAN ILEI,

- 1 ,
^ . ."). Putnik se stisne ka korijenu
visoke platane, dubov listi, otrgnut od svoje domovine, te moli
platanu, da bi ga primila meu svoje listove ; t on znade mnogo
priati. Platana mu odgovori, da nema njoj koristi od njegovih izmatanih pria ; njoj sa sluh ve davno izmorile i rajske ptice
(MH-fe . . ."). Nju ljubi
sunce, a ona cvate za nj. Ovdje su rajske ptice po svoj prilici
simbol velike sree.
Po nadgrobnom se natpisu Karamzinova verzija slae s ekom
eki sveenik Jan Jindrich Marek, kao pjesnik poznat pod imenom
J a n z H v e z d y , izdao je svoje Basne" 1823 (1. sv. Zabavnih
spisova" 1842, a romantike pripovijesti 1824 i 1828). Sebrane
spisy" Jana z Hvezdy izioe u Narodnoj Biblioteci" (I. sveska, u
Pragu 1873). Meu njegovim pjesmama (op. cit. str. 58.) itam i
pjesmu Rajska pelka". Zadnja kitica glasi ovako:
Vickni sprsknou race v podiveni,
klesaje svaty zvol kmet:
Aj, ja slysal rajske pelky peni
a bratfi necitil tri sta let!"
Ky byl pochovn,
ten mu napis dan:
Evo spi zde, jen u vytrzeni
tri sta let poslouchal rajske peni."
Sadraj pjesme je ovaj: U udnovatom srednjem vijeku stajao
je u krasnoj dolini manastir. Oko njega bio je ubavi gaj, gdje je
mnogi kaluer podigao sebi sjenicu. Kako pripovijeda knjiga, umr'o .
je u ovom manastiru kaluer, odan samo molitvama i mukama.
Jedno je on probdio u pobonom bdjenju cijelu no, a kad je gra
nulo sunce, eznue ga odvelo napolje. Ugleda udan prizor! U zlatu
se sja dom, a pred vratima sitna zrna pobira mila ptiica, pjevanjem
kalueru dirajui srce. Obuzet slatkim uvstvom on joj se priblii,
no ptiica odleti u gaji i rajski zvukovi joj izlaze iz gr'oca. U
svetom ushienju kaluer ne osjea ni sebe ni vremena; ide sve to
dalje za pjesnom, koja ga uzdie ak u nebo dok napokon ptica
ne odleti u daljinu, a kaluer se probudi iz dubokoga sna i vrati
se u svoj manastir. Tu nae sve drugaije; vratar ga se preplai,
isto tako braa sakupljena na molitvi, samo opat se osmjeli te pita,
to duhu iz groba ne da mira. Kaluer starac razjanjuje, da
je juer rano otiao u gaj, i tamo ga svladao san. Opat, saznav

RAJSKA PTICA.

171

njegovo ime, dade pogledati u kroniku, te se nae, da se pred 300

godina u g. 1200. taj starac nekakvim udom iz manastira izgubio.
Starac se porui i zavikne: Aj, sluao sam pjevanje rajske ptice
tri sta godina!" Kad su starca pokopali, metnue mu natpis: Ero
spava ovdje, koji je 300 godina sluao pjevanje rajske ptice."
Vano mi se ini, da se u ovoj ekoj pjesmi navodi godina
kaluerova ushita: 1200, te se prema tome odreuje g. 1500. kao
godina njegova probuenja. Zanimljivo je takoer ime kaluera: Ero.
Konkretnije se vrijeme ili monah, oznauje i na drugim mje
stima; tako je u jednoj njemakoj prii monah ivio u vrijeme
Karla I." U nizozemskoj prii poao je monah za pjevaicom pticom
u VIII. stoljeu, a vratio se istom pod konac XI. stoljea; bio je
to opat Erpho iz manastira Siegburga. U nekoj sredovjenoj njema
koj pjesmi zove se monah Felix. 1
Slovenske narodne pjesme2 govore o klotru novom", gdje
stanuje 17 kaluera (u jednoj 13). Kaluer je, koji slua rajsku pticu,
u dvije pjesme veoma star, u dvije pak mlad; zove se u jednoj
Krivi Eihtar", u dragoj se kae, da je prije 300 godina umr'o
krvavi rihtar", u-treoj je z imenom Franika imenovan", u e
tvrtoj nema imena. Eajska ptica pjeva 300 godina ili 360 ili 380.
Drugi eki pjesnik, koji je obradio motiv rajske pticp, bio je
V l a d i m i r S t' a s t n , narodni buitelj brnski, gimnazijski kateheta,
osniva i redaktor katol. knjievnog lista Obzora" (iza 1878). Sa
draj je njegove pjesme Slava nebeska ovaj:
Unato svomu razmiljanju i prouavanju knjiga manastirski
poboni brat Fortunat nije mogao shvatiti, da slava nebeska na
pokon ne dodija. Jednom je u proljeu Fortunat sjedei pod lipom
u blinjoj umi opet tako razmiljao, kad zlatnokrila ptica pone s
lipe pjevati. Svaki listi slua, svaka je ptiica utihnula. Blagi uas
obuzima kaluera duu. Kad je ptica dopjevala, prene se Fortunat i
vrati se u manastir. Ali vratar ga ne prepozna, u refektoriju mu je
sve tue. Opat ga pozdravi kao oca iz tuine te ga pozove k stolu.
Ba je brat kaluerima za vrijeme blagovanja itao iz starih ljetopisa
manastirskih, kako je prije 200 godina poboni brat Fortunat otiao
iz manastira, ali se vie nije vratio; neka mu Bog dade vjeni
pokoj!" Tad se digne tui kaluer, nadzemski sjaj mu ovjena glavu,
1

amalovie, op. cit. 276, 277.

Slovenske narodne pesmi" I. svezak, str. 348. i . (Dvije
dotino tri pjesme su gorike, jedna kranjska, jedna tajerska.)
2

172

DR. FRAN ILEI,

te ree, a je on ona] Fortunat i da ga je Bog nauio spoznati,

kako nebesnici mogu uivati vjenu radost. 0 ve vjerujem, da
pjesma Bojih hvala vjeito blai proljee neba!" Kad je to rekao,
pao je te se raspao u prah, a dua mu poletjela u nebo.1
St'astnv je motiv idejno uinio dubljim. Svojim koncem njegova
je pjesma nalik na Karamzinovu verziju: to jest, kaluer umre.
Samalovic navodi (op. cit. 279) vie verzija s takovim koncem te
spominje i mladia, koji je htio da vidi istu istinu (Das verschleierte Bild von Sais"). I u Speculu'* je monah slatko umr'o u go
spodu te uao u radosti vjenoga ivota. U slovenskoj narodnoj
pjesmi ide monah natrag u umu, tamo slua jo tri dana rajsku
pjevaicu, potem se razsul kak pepel", ili nato mi menih prebledi,
en bel golobek v nebo zleti".2
1

t'astnoga pjesma nalazi se na pr. u itanci za uiteljske kole :

itai kniha pro iistavy uitelske. Dil drnhy. Sloil Karei Vorovka."
V Praze 1896, str. 350.
2
Motivom o rajskoj ptici krasno se posluio Jaroslav V r c h l i c k y
u XIII. pjevanju (ZJaty ptk") svoje Legende o sv. Prokopu.
(Mythy. Cyklus prvy. V Praze 18943, str. 145154.) Tu kaluer Vit
na samrti pripovijeda sakupljenoj brai, kako mjesto svetih raz
matranja u svome ivotu razmiljao samo o ljudskoj srei. A evo to
je nedavno doivio: Bilo je divno jutro, a on je izaao na etnju k
umi i najprije susreo pastira s ovcama, a zatim djevojku sa arenim
kragom idui u jagode. Mislei opet o ljudskoj srei opazio je na
grani sjajnu pticu sa zlatnom krunom na glavi i u njezinu pjevu
razabrao rijei:
Mnichu, ja jsem ptae testi,
pojd' a uzfi, kde je hledat.
Tam kde stanu, tam jest jiste,
mnichu, pout' ta dlouba bude,
dlouh jak tvj cely ivot;
nezkusi ho, ale uzfi,
a pak umre po nem touhou."
I on je krenuo za pticom, koja se pretvorila u zvijezdu te ga vodila
kroz tamnu umu, uz podzemne vodopade, u goleme spilje, preko pu
stoi posute kostima izumrlih ivotinja, u duboki ponor, odakle je
vidio kretanje svijetova, i t. d. Premda je tako u jedan dan gledao
razvitak zemlje od vijekova, sree ipak jo nije nigdje naao. Sunce
je upravo zapadalo, kad ga ptica-zvijezda izvela opet na rub manastir
ske ume. Tu je kod crkvice obrasle procvjetalim ipkom ugledao
onoga pastira u zagrljaju s djevojkom, koja jo jutros bila pola u
jagode. Nad njima je treptjela zlatna ptica, zapjevala, otprhnula u visine
i opet se pretvorila u zvijezdu. Sad je tek spoznao, daje ljubav prava
srea naa, i od toga asa izgara plamenom eznua. Poslije ove
ispovijedi Vit je preminuo, a Prokop ga ukopa.o kraj crkvice ispod
ipka, gdje je naao ljudsku sreu.
Dr. D. Borani.

RAJSKA PTICA.

173

Po injenici, da priu o rajskoj ptici nalazimo i u ruskoj litera

turi (u Karamzina), moemo slutiti, da je ova gatka prelazila mee
latinskoga svijeta te po svoj prilici bila primljena i u slavenske
legendarne zbornike, nalik na latinske knjige Sermones iscipuli" i
Speculum exemplonim".
III.
Prema Samaloviu (op. eit. 284) ima Andrija Gavrilovi u svome
izdanju srpskih narodnih pripovijedaka i priu Promena", gdje car
uiva krasotu neba 300 godina, a priinja mu se, da je u nebu samo
jedan dan. Vrijeme se ovdje takoer krivo procjenjuje, a simbola,
rajske ptice, nema. Gavrilovi navodi paralelu rusku i poljsku. (Isp.
gore Fuka!)
Motiv sam bez simbola rajske ptice nalazim i u jednoj moravs k o - e k o j g a t k i (Moravske narodni pohdky, povesti, obyeeje
a povery. Sebral a napsal Bene Method Kulda. Svazek druhy."
V Praze 1875, str. 8183). Ova pria pripovijeda ovako:
Jedan otac imao prekrasnu ker, koju je vrlo zavolio neki
mladi. Ali ona se nikako nije htjela udati hotei svoj djevianski
vijenac" ouvati do groba. Napokon je naoko popustila prijetnjama
svojih roditelja. Jedamput ode ona u kapelicu te se pomoli djevici
Mariji; majka Boja joj se oglasi i ree, neka ne tuguje; kad sa
enikom poe u erkvu, neka se obue u bijelo odijelo te poe k
njoj. Djevojka tako uini; usrdno se molila Bogu, neka bi je djevica
Marija za kratko doba negdje sahranila. Za as se spustie oblaci te
je uzee u nebo. U nebu je bila 1050 godina. Kad je proao jeda
naesti rod, nastanulo je i hezino vrijeme, da umre. Sila je s neba
i povratila se u svoj dom. Njoj se ovo vrijeme dinjae kao jedan
dan. Zapita za svoje roditelje, ali ljudi, to stanovahu u njezinoj
kui, odgovorie joj, da ne znaju, da je nekada bilo ljudi toga
imena u onom mjestu. Nato je zapitae, otkuda je, jer im tue
nepoznato odijelo. Ona im odgovori, da je odavde i tu se rodila.
Ali oni toga ne mogoe razumjeti i pripravie krasnoj gospoi gozbu.
A ona zaloivi se 'prvim zalogajem ispusti duu, koja kao bijela
golubica odleti u nebo. Poslije istom iz starih knjiga i po odijelu
iznaoe, da je ova tuinka bila na zemlji prije 1000 godina."
IV.
Miletievu misao o pretkranskom izvoru motiva rajske ptice
Samalovi je rairio i dokaznim materijalom podupr'o. Prema tome
motiv rajske ptice nije mogao nastati u kransko doba, nego potjee

174

DR. FRAN ILEI,

iz mnogo starijih vremena". U germanskim i keltskim priama

p r o g o n i esto junak kakvu ivotinju, osobito v e p r a ili j e l e n a ,
dok ga taj ne uvede u v i l i n s k o carstvo. U isti reci s takvim
udnovatim ivotinjama treba metnuti i priu o rajskoj ptici, koja
je nastala u kransko doba interpretatione Christiana", identi
ficirana ee s anelom ili Isusom, nebeskim zarunikom. Mogli
bismo poi i dalje, te u eznuu za nebom ili Kristom zarunikom
smatrati u kranskom duhu obraenu alegoriju o Amoru i Psihi.
Lako tumaimo, zato je upravo ptica postala simbolom eznua
za nebeskim tajnama. Ve starim narodima vrijedile su ptice kao
proroke ivotinje, koje znaju i za tajne bogova. Slobodna lakoa
njihova kretanja po nedostinim visinama uinila je u ljudskoj fantaziji
iz njih posrednice izmeu neba i zemlje. Njihovo pjevanje bez rijej
davae dui pobudu za dume". . .
Pria o rajskoj ptici bila bi dakle ,u svojoj osnovi narodna i
ve neznaboaka, a kasnije je dobro posluila kranskoj misli o
neizmjernoj radosti neba kao njezina zorna slika i tumaenje.
to se napose tie motiva o neispravnom prosuivanju vremena,
navodi Samalovi vie germanskih pria o ljudima, koji su uli
na pr. u koju goru te tamo proboravili ne znajui dugi niz
godina (na pr. vjenani par u gori Kyffhuser 200 godina, ili ved
ski seljak u nekih gorskih vitezova 40 godina, ili Gfimmovi die
drei Bergleute in Kuttenberg" 7 godina itd.).
Mjesto krasote nebeske, personificirane u rajskoj ptici, u ovim
posljednjim priama ovjeju duu obuzima druga koja radost, drugo
koje zlato" tako snano,, da ovjek i ne osjea bijega vremena. Motiv
postaje time ope ljudski a i sve to svagdanjiji, kako ga vidimo na
pr. u Karamzinovoj Bijednoj Lizi", gdje kae Erast svojoj dragoj Lizi:
! !"
6 , . 81 . . . ^ - >, - ,
: !" > . 1
Ovu psihologiku istinu, da sretnome ne bije sat", koju je
3
Obratna psibologika istina prikazuje se u prii o grjeniku,
koji je samo malo vremena gledao muke u istilistu, a priinilo mu
se, da ih gledae 100.godina, (Divkovi u Besjedama" 865a prema
. Urlia, Nast. Vj. XIX, 262, odnosno Herolt u Discipulu, sermo 134.)

RAJSKA PTICA.

175

kao takvu istaknuo i amalovi (op. cit. 284), prikazuje nam i

eka n a r o d n a pria o gori Blaniku.
U gori Blaniku spava prema ekoj predaji sv. Vaclav sa
svojim vitezovima (kao na kralj Matja); odanle e provaliti, kad
bude njegova pomo narodu najnunija! Jednom je djevojka ela
travu pod Blanikom; pojavi se vitez te je zamoli, da bi pola s njim
u goru pospremati. Djevojka ue te vidi, kako vitezovi oko stola
spavaju. Posao je brzo izvren. Djevojka pokupi smee u krilo te
otide; nitko je ne zaustavi, nitko se ne probudi. Kad je dola kui,
zapitae je, gdje je tako dugo boravila. Djevojka se zaudi i ree,
da dolazi kao obino, a preplai se, kad joj rekoe, da je prije godinu
dana otila od kue. I izjavi, gdje je bila, te svi razumjee, zato
joj je godina prola u trenutku." Ali trei dan bila je djevojka
mrtva. Slino se pripovijeda o jednom kovau, koji je blanikim
vitezovima potkovao konje; kad je svrio posao, daoe mu vitezovi
u vreu smee, ali ga kova u gnjevu rasipa. Doma ree, to se
dogodilo, a kad je vreu potresao, padoe iz nje tri dukata. Istom
sada vidje ovjek, da je progrijeio. Odmah potri natrag k Blaniku,
ali uzalud; nigdje ne bijae ni smea ni dukata. Pripovijeda se
tako i o jednom pastiru i o jednom drugom momku, koji boravie u
dvoranama sv. Vaclava pod .Blanikom isto tako dugo, a nijesu ni
slutili, kako su dugo tamo bili. Karakteristino je, da se u ovim
ekim priama govori o podzemnom blagu,1 kao to u Frenssenovu
romanu Jorn Uhl" podzemljaci ovjeku natovare zlata te ga sprovode
napolje (amalovi, op. cit. 286).
Osobitu baladu o blanikoj gori spjevao je eki pjesnik J a r .
V r c h l i c k y . Vrchlicky pripovijeda ovako: Na Veliki petak susjed
je Jira uao u spilju blaniku, ba kad se u crkvi pjevae Pasija.
Ugleda Vaclavovu vojsku, njezino blistavo oruje i vatrene konje.
Nenadano osjeti nekakvu slabou te sjedne, da malo otpoine. Probudiv se prepane se, vojska je dodue jo bila, ali mjesto oruja
lee joj uz noge pluzi, kose, brane, srpovi itd. Jira bez daha po
bjegne iz spilje. Hog zna, koliko mu je godina prohujalo nad glavom!"
Pogledavi se u potoku 2 opazi u vodi sliku starca sijeda, nalik na
onoga, koji mnogo itae iz udnovate knjige, koju nam Bog daje
1

Ove eke prie spominjem po lanka Al. Jirska u itai

kniha pro stavy uitelsk, II. Sloil Karei Vorovka." V Praze 1896,
str. 68.
2
U Frenssenovu romanu pogleda se ovjek u zrcalo te vidi, da
je osijedio.

176

DR. A N

ILEI.

samo rijetko kada citati i prema kojoj su ljudi (jer im je preteka)

indiferentni ili zaslijepljeni". Divei se doe Jira u selo, ali ga vie
ne prepozna, kako i njega nitko vie u selu ne poznavae. Na poljima
sve se kretalo i micalo; nad nasmijanom" krajinom veselo se dizala
eva.
Vrchlickoga balada je slika kulturnoga razvoja od doba, gdje
se sve pouzdavae u ma, do doba, gdje odluuje plug. A dugo
spavanje i nesnalaenje poslije probuenja veu ovu pjesmu s priom
o rajskoj ptici; ipak moram priznati, da ne mogu razabrati, z a t o
je Jira uope usnuo i to ga tako dugo drae u snu.
Ne u se varati, ustvrdim li, da je pria o ekom Blaniku
identina s gore spomenutom Kyffhuserom i s Grimmovim Bergleute von Kuttenberg".

Sitniji prilozi.
Yazmenka ili vazmeriak.
Petar Z o r i i , profesor, napisao je u lanku Narodni obiaji
u obe, i kod vatre na pose" izmeu ostaloga i ovo: . . . nu ne
znam otkud i kojega je postanka taj obiaj to biva oko Karlovca,
a poimence u Kraiu i ondanoj okolini. To su tako zvane vusmenke, vazmenke.1 Velike subote poslije podne zberu se djeaci iz
sela, te navuku na kakov humac pred ili za kuama borovice to
vie mogu, pak udare etiri kolca do dva tri hvata visoka u zeniju
23 stope na raom i zdjenu meu to koje borovicu to bole i to
vie mogu; a dok su gotovi tim stogom, nastane ve i no. Svako
selce, t. j . ono kua to u susjednoj hrpi stoje, ima po jednu vazmenku, koju pak dobro uvati treba, da ju iz prkosa djeaci pokrajnog sela ne zapale. U tu svrhu strauje riih nekolicina cijelu no,
a kad nastane prozorje, tad se poure djeaci, da to ranije svoje
vazmenke zapale. A na veliko ruglo stavjaju selo, gdje je vazmenka
noju po drugih zapajena, ili ako u kojoj vazmenki straare u zoru
san nadvlada, te tako zakasne pravu dobu ; a isto tako ako vazmenka
lakomo ne gori. Gledaju to jedno, vrlo sam bio ushien tim
prizorom." (Fiinfter Jahresbericht der k. k. vollstndigen UnterEealschule in Agram", Zagreb 1859., str. 22.)
Potaknut ovim opisom vazmenke, traio sam, da li se taj
vazmeni ili uskrsni obiaj sauvao do naih dana. Profesor Vatroslav
E o i objavio je za Prigorje" ovo: Vuzam je najvee veseje za
eke i pastire. Mm po polnei idedu k vuzmenaku, kega su ve
na Veliku sibotu napravili de na bregu. Zubili su etiri kolca i med
kolce nametali trfalkov, borovice i sikakvega kia i grana. Kaj je
vei kup, vie se veselidu, kak bu girelo. Saki dinese sobu jajac,
slonine i vina, pak si peedu mesi i pijedu, a prei ve zapalidu
1

Vuzam znai to i vazam, zbog toga upotrebjavam rijei

vazmenka i vazmenak. Poblie vidi u Broz-Ivekovievu Rjeniku
hrvatskoga jezika".
ZEOKNIK ZA NAR. IVOT XX.

12

178

MOJO MRDI,

vuzmeiiak s etiri strani." (Zbornik za nar. ivot i obiaje, XIII.

str. 34.) Moj drug Ivan Bareti ree mi, da i oko Svetoga Ivana Zabna
pale vuzmenice ili vazmenice, ali da ih naine na nekolika dana
prije Uskrsa. On se sjea, da ih je gledao gotove, kad se velike
nedjeje vozio s nauka iz Zagreba u Sveti Ivan Zabno. Inae je obiaj
jednak onome u Prigorju. Daje Ee nijesam zanimao za ovakove
domae podatke, koji su, koliko se sjeam, vrlo rijetki prema onima
o vatrama na druge dane, tono ih je lijepo sabrao i protumaio
r. Sima Troja no vie.
elio sam pak doznati, da li taj obiaj postoji kod kojega drugog
naroda, ega radi sam potraio najprije Grimmovu Deutsche Mytho
logies U noj se napomiiie, da notfeuer un celtisches feuer" u
sjevernoj Nemahoj padaju na Uskrs, a u junoj na Ivan dan, pa
da ima krajeva, gdje se i obje vatre "podravaju. Eazlike ima samo
u tome, to uskrsna vatra ne gori svuda u praskozorje prvoga dana
Uskrsa kao kod nas u Hrvatskoj, ve gdje u naveje Uskrsa gdje
uvee na sam Uskrs. Pouan primjer iz jednoga tamoiieg kraja onio
je Zeitschrift des Vereines fr Yolkskunde" za godinu 1896. (str.
369. i 370.): U okrugu Isenhagen zabranio je zema|ski savjet us
krsne vatre nainom, koji se ne moe odobriti, i stoga ne gore one
u riemu vie; ali zato gore u svim susjednim okruzima, u Altmarku
i u svoj vojvodini Braunschweigu tako sjajno i veselo, da ih se s
jednoga uzvienog mjesta esto sto i vie nabrojiti moe. U kraju,
koji sam ovdje motrio, donesu drva nekolike sedmice prije sveanosti
iz opinskih drva, pa naslau od nih lomae. Oim se na prvi dan
Uskrsa pojave prve zvijezde, krene se mlade na uskrsne vatrite
nosei na dugakim trk|ama (takama) homute slame, prepolovlene
konice, katranske lonce itd., koje kao kakve bakle ili buktine upo
trijebe. S ni ma skau oko buktee uskrsne vatre (vazmenke), koja se
meutim nije smjela potpaliti, dok odrasla mlade ne prispjede s
pjesmom. Cijelo se selo skupi oko vazmeoke, oko koje se mnoge ale
zbijaju i kroz koju se skae, dok jo ugarci tinaju. Pogled je na mi
za oi ugodan; a pepeo, donesen idui dan prije ogranka sunca,
|ekovit je, kad se uzme."
Imamo primjera i bliih nama od ovoga. U Korukoj, koju i
Grimm napomiiie, pale sejaei goleme vazmenke (Osterhaufen") us
krsne noi uz molitve i pjevane duhovnih pjesama. Krasna slika u
svesku Krnten un Krain" (iz djela Die sterreichisch-ungarische
Monarchie in Wort und Bilcl", str. 107.) nadopuiiuje opis na 10.
strani, u kome stoji: Tada (u dolini Lavanta) svijetle stotine takovih

VAZMENKA

ILI VAZME&AK.

179

uskrsnih plamenova po bregovima i u dolini, te daju uzvieni prizor,

kakav se. tako lijepo ne moe lako gdje drugdje vidjeti." U svesku
Steiermark" zabileeno je pak ovo: Vrlo rano (na Uskrs) sijaju
se na bregovima uskrsne vatre i pueaii puaka pozdravla sveanost,
koja se na slovenskom jeziku kao uspomena na uskrsnue Gospo
dinovo zove velika no" (str. 222.). Pa i tajerski Nijemci pale us
krsne vatre, i ti nekada Ostari, bogiiii ishodne svjetlosti, zore i
prolea posveeni uskrsni plamenovi, jo su u obiaju na mnogim
mjestima" (str. 170.). Uskrsna vatra pali se i na bregovima u
Salcburkoj kao i drugdje u starosaskim zemlama" (Obersterreieh
und Salzburg", str. 444.), a tako je ve poslije ponoi i u Gornoj
Austriji (str. 153.). Ali je u Doiioj Austriji neto drukije, jer
tamo na Veliku subotu poslije uskrsnua ili na Uskrsnu nedjeju
prije sunca plamsaju na visovima uskrsne vatre, koje podsjeaju na
staro germansko potovane sunca". (Niedersterreich", str. 198.)
Dakako i ovdje se puca iz muara i puaka, dokle se i posjerii
plameak ne ugasi, pa se govori i molit vica, kad pone vazmenka
gorjeti, u kojoj se moli Bog, da kolibe sauva od poara, a narodu
da bude Jeti od pomoi u bijedi i da otkloni od riega tuu.
Na posledriem je mjestu najbole istaknuto, kako se u gdjekojim
krunovinama Austrougarske monarhije sveti vatra" na Veliku subotu;
a ono mekano dr?o, to se donese i zapali, da se zove Juda" i
zato. I u ekoj na Veliku subotu izgori Juda, a ugal se od nega
mee pod krov ili se turi u poje, da odbije poar i nevrijeme" (Bobmen", dio I., str. 442.); ma o uskrsnoj vatri ne spomiiie se tu nitaOvo sagorijevane Jude navodim zbog toga, da se ne bi ova dva
obiaja zamjeiiivala, te da uza riih prislonim jedan trei, koji bi se
mogao smatrati kao zamjena uskrsne vatre.
U Voralbergu je najjepi sveani obiaj u godini za mlado
i staro proletna sveanost na varninu nedjelu (Funkensonntag"),
koja pada na prvu nedjelu posta. Nekad je bio rairen po svoj zemji,
a sad se ograniio na Walheogau. Mladu jelu dopreme uz bubriane
i klicarie djece na sveanosno mjesto. Na vrhu nenu namjeste od
slame i krpa naiiienu vjeticu, kojoj u desnu ruku zataknu metlu^
a u glavu naspu prilino baruta. Stablo se zatrpa slamom i cjepani
cama, to su kolska djeca navukla. U suton se zapale ovi varniriaci
i oko riih mau djeaci i djevojice bakjama. Uza to se puca, pjeva
i svira, a s okolnih visova vrte bak\e djeca susjeda. (Tirol und
Voralberg", str. 364.) Ovaj pokladni obiaj nije u ovoj krunovini
popraen opisom uskrsne vatre kao ni onaj drugi u ekoj. A ni u

180

MOJO MEDIO,

opisu sela Otoka od J. L o v r e t i a nema za Uskrs nita o vatri, dok

na Pohladni utorah ve pale povisma kudile u sobi". Dvije neje\e
prije poklada skupe se divojcice, to su poispisivane iz kole, nose
u krilu kuina i tapia; s liima idu momii i nose ibica. Kroz
selo idu pivajui. Kad dojdu na kraj sela, namotaju kuine na tapi,
a deaci zapale, pa se tako bacaju kuinama za svakim, ko izvan
sela ukraj ni proe". Ovako dakle navjeuju tamo poklade; no i
ene tamoiie ne tkaju na Vrtievu sridu", nego idu od kue do
kue i pale kuine, pa sve bacaju jedna drugoj pod noge". (Zbornik,.
II., str. 394. i 395.)
S ovim otokim obiajem srodan je po vremenu, kada se dogaa,,
obiaj u Osijeku, naime da se na bijele poklade, dakle na poetku
uskrriega posta, pali uvee vatra, koju sam i ja (ne znajui, da je
od jednoga Osjeanina ve objavlena) opisao vidjevi je tamo. ( " za godinu 1896., str. 1013.) Ovu vatru loe samo pri
padnici istonopravoslavne vjere tu i jo na pr. u Veri i u Baincima,
da bi se u glavnom sauvali od bijesnoga poara; koja pak djevojka,
prva vatru preskoi, ta da e se i prva udati; a inae se pjeva, ali
i cereka i oko ne. Opet to, ali malo drukije, opisao je dr. Sima
Trojanovi za Lunicu i Niavu: Jo danu djeca spreme svoje olalije
(oratnice), da bi bile gotove za mrak. Obino se nae jedno ravasto
omaiie drvo, i izmeu onih raava, kao u procijep, natrpa se dosta
slame i uveze. Svako dijete napravi po nekoliko ovih oratnica. I kad
bude uvee na poklade (mesne i sirne), onda se skupe sva djeca u
selu sa ovim svojim oratnicama po raskrima, te upale ove buktiiie
i vrte sa najveim uivariem i radou. To vesele traje najvie pola
asa u svima selima. I to vrehe olalija vidi se uvee u svakom selu.
Pa i pastiri po svojim pojatama pale i vrte olalije." ( ", XVI, str. 190.)
Eomani u Tirolu imaju svoju oujsku vatru", ali su koruki
Slovenci odvrgli svima, jer oni odmah poslije uskrsnua (kao i neki
Dorioaustrijci) idu sa zapa|enim baklama i uz pucriavu muara od
sela do sela, te svakojakim vreriem izvode prekrasnu svjetlost, koja
je jo divnija otuda, to ovakovu bakladu u nizini od Celovca do
Velikovca priredi preko 100 sela u isto doba (Krnten und Krain",
str. 106.).
Znamo otprije, da se u opisu ivota Ceha ne spomiiie uskrsna
vatra ili vazmenka. Tim jo nije odlueno, da se ne podrava gdjegdje
i tamo, ali pisac uz ogari. svetoivaiiski" (koji je pak svima zajedniki)
istie i. .ogari. uoi 1. svibria, na kojemu vjetice gore", a pravi se

VAZMENKA

ILI VAZMENAK.

181

pored starih metala i od cjepanica, te i preko nega da preskau

djeaci s djevojicama (Bhmen", dio I., str. 444.). Stjepan Koreni opisuje vatru uvee pred urev-danom u Stupniku, preko koje
takoer skau momci i djevojke, da ih ne trese zimica", ali o vaz-menci ne kae nita. (Zbornik, L, str. 140.) U ovoj 'se kriizi nalazi
jo i to, da taj dan Kotarani u Dalmaciji uspire vatru svaki pred
svojom kuom nadajui se, da e ih sv. Juraj osloboditi od vje
tica", a i da na sv. Iliju o sutonu svaki sage pred svojim
guvnom veliku hrpu slame, da ih sauva od strijele" (str. 246. i
248.). Vuk je u Bjeniku s. v. bukara" zabijeio, da po Srijemu
i uz mesojede svako vee loie vatru buharu ili vatrite, oko koje
se kupie male i velike djevojke, pa mlae i od mukiria pogjekoje,
da igraju i pjevaju.. U E e t k o v c i m a se pak po pisanu Ivana. Filakovca za vrijeme mrsovee" mlai svijet igra i veseli, ali ne oko
kakve vatre, ve po kuama. Uope on ne spomine nikakve vatre
ili kresove osim ivariskih, a i riih da danas tamo vie nema. (Zbornik,
XIX., str. 104. i 173.)
I tako evo ukratko vidimo, da ima svakojakih vatara po vre
menu i namjeni, ali i da se vazmenha, koju je profesor Petar Zorii
onako lijepo opisao, sauvala do danaiiega dana u sjevernoj Hrvat
skoj ; zatim, da taj obiaj, gdjegdje uz male promjene, postoji i kod
nekih drugih slavenskih i neslavenskih naroda; a napokon, da su u
obiaju vatre ili kresovi na bijele poklade (ili pokladne dane uope)
tamo, gdje uskrsnih vatara nema. A jasno je i to, da nas i ove i
sve druge vrste vatara, kao to je ve J. Grimm kazao, odvode
natrag na neznaboake obiaje (I., str. 35.).
,
Mojo Medic.

Dvije samoborske" pjesme.

Pored istih narodnih pjesama, to se s nekim razlikama pje
vaju i po drugim naim krajevima, priopio je M. L a n g u XVIII.
knjizi Zbornika" i mnotvo varokih" popjevaka, koje su za Samobor
vrlo znaajne. Njihove je tekstove izvadio iz razlinih starih pjesma
rica, za koje napominje (str. 277): Neko se gotovo u svakoj pi
smenoj porodici mogla nai ovakva pisana pjesmarica, koju su stariji
zapoinjali, a mlai su je poslije nastavljali popunjavati novijim pje
smama. Ili su je jedni prepisivali od drugih."
Lang je iz svoje obilne zbirke objelodanio samo one popijevke,
o kojima je drao da su prave samoborske, ili su se samo u Samo
boru zadrale, a jo nigdje ni jesu bile tiskane" (str. 278). Samo za

182

DR. D. BORANI,

tri pjesme kae da su ve prije izale na svijet (dvije u Miklouievu

Stoljetnom koledaru i jedna u tokanovu Biseru, isp. str. 308, 345,
351), a za est njih novodi, od koga potjeu (Habdeli str. 284,
Milakovi str. 326, Horvat str. 332, Praunsperger str. 349, Kompare
str. 368, 369). Ali ni ove podatke sabira nije naao zabiljeene u
reenim pjesmaricama, nego je za njih odrukud doznao.
Langovu popisu mogu danas dodati jo dva autora, kojih su
pjesme iz tampanih izvora ule, u samoborske pjesmarice i u njima
se donekle promijenile.
I. U 39. broju Danice hrv., slav., dalmat." za godinu 1835.
nalazi se pjesma Ljubav gerlic, koju je napisao Stefan H a v a i e ,
Ilir iz Horvatske. Zaboku."1 Iz jedne samoborske pjesmarice
priopio je tu pjesmu M. Lang u XVIII. knjizi Zbornika" na
str. 305. pod natpisom Grlica. U samoborskom je tekstu izostavljena
posljednja (11.) kitica; razlike nijesu velike i tiu se ponajvie jezika
i pravopisa.
U 1. kitici (stih 12)imaHavai: Kud nebeskog' sunca jaki
Preteu se arki traki", Samobor: Kud nebesld sunca jaki Proteu
se arki traki". U 2. kitici (st. 12) H.: Kada sunce nam se
skrije, Drug za druga pita, gdi je?" S.: . . . Drag za dragu pita:
gdi je?" (St. 45) H.: Da nahrani rano tvoje, Tvoje mlade
ljubljene", S.: . . . Tvoje mlado lublenou. U 3. kitici (st. 12)
H.: Komaj zorum danak svane, Ve se dragi s ragum stane",
S.: Istom zorom Jcada svane. . .". U 4. kitici (st. 3 4) H.:
Dragi dragu objimljuje. S kljunom svojim njezin ", S.:
. . . njezin bije". Vie su izmijenjene kitice 8-10, pa ih zato
iznosim uporeo i dodajem 11. kiticu, koje u samoborskim tekstu
nema, premda je u njoj pointa cijele pjesme.
Havai:
8. ljubee M razdrui,
Nita drugog' nezaslui,
Neg da v ruke pade Boga,
Koji brani pravinoga;
Ar je izvor ljubavi.

Samobor:
Jer lubee tho rezdrui,
Nita drugo ne zaslui,
Neg da v ruke pade toga,
Koji sudi pravinoga,
Jer je izvor lubavi.

9. Onda tunom, koj ostane,

Sunce jasno ve nesvane;
Jer onoga, hog bi ljubit,
Je po jalu ljudih zgubil;
Nebude ga nazad ve.

Onda tuni koj ostane

Sunce jasno ve ne svane.
Jer onoga, Jcoj Jcog lubi,
Se po jalu ludih zgubi,
Ne bude ga natrag ve.

Nije nigdje spomenut u urminovu Hrvatskom preporodu'

DVIJE SAMOBORSKE" PJESME.

10. I po smerti druga svoga

Nezbiramo mi drugoga, .
Jer nas vernost, Jcu v ivlenju
Imali smo u eutenju,
V tamne grobe sprovadja.

183

I po smrti dragog svoga

Ne zbiramo ve drugoga;
Jer ni venost vu ivlejnu,
Imali smo vu utejnu,
V tamni grob sprovaaju.

11. Jeli anda ljubav naa

Ni stalneja nego vaa?
Jeli nut nezasluuje,
Da se perva imenuje?
Neka ljubav sudi nas!
Kako Havaiceva pjesma, koliko ja znam, nije bila nigda nikamo
pretampana, prenesena je ona u samoborske pjesmarice ravno iz
Danice".
II. Pjesmu Stan (Zbornik" XVIII, str. 319) ispjevao je
Ljudevit V u k o t i n o v i i objelodanio u 20. broju Danice" za godinu
1835. pod natpisom Molba na cernoolcu. (PopevJca.) Vnkotinovi je
prvobitno polukajkavsku pjesmu preradio na tokavsku i ponovo je
- izdao u svojoj knjiici Pesme i pripoveke" (u Zagrebu 1838) na
str. 13. s istim natpisom (Molba na Oarnooku"), ali je pri tom
izostavio 4. kiticu:
Sunce kad se v gore vtaplja,
Mesec bledi se izkaplja
Iz med cerne, tamne noi,
On nam ljubav sam svedoi,
Vugimo si ognjec tam?
Da nesveti mesec sam.
No u Samoboru se pjesma nije* ouvala po prijepisu iz Danice", kao
Havaiceva, ni po pjesnikovoj preradbi iz god. 1838., nego je pre
pisana iz Deelieve Pjesmarice" (u Zagrebu 18G5, str. 448), gdje
ima natpis Stan", a pjesnik joj se zaudo i ne spominje.
Deeliev se tekst, a po tom i samoborski razlikuje od Vukotinovieve preradbe poglavito u 34. stihu 4. (nove) kitice; Deeli :
Tad e biti slastma kruna; Naa ljubav sree puna", Samobor: Tad
e biti slavna kruna Naa ljubav sree puna", Vukotinovi:,, Tad
e biti slas ma puna, Ke nesvagne svetah kruna". Isp. jo u 2. kitici (st. 5) kod D. i u S.: ptica poji", kod V.: ptica poje"; u
3. kitici (st. 1) D. i S.: sa nas cvasti", V.: nama cvasti", (st. 6)
D. i S.: da dovie", V. : da doMie". Tko je ove promjene proveo
u Deelievoj Pjesmarici", nije mi poznato, ali isp. str. 2. Deelieva
predgovora.

184

DR. D. BOEANI.

Dodajem, a je Vukotinovievu pjesmu ve godine 1837.

uglazbio Samoborac Ferdo Livadi Wiesner (isp. Kuha, Vienac"
1874, str. 590, gdje se pod br. 15. napjev navodi s natpisom
Stanak za crnooku"). Drugi napjev za pjesmu potjee od Ivana
Padovea (vidi Kuha Glazbeno nastojanje Gajevih Ilira", u Zagrebu
1885, str. 23). Nijedan od njih nije tampan, pa se tako ne moe
rei, kako prema njima stoji samoborska melodija, koju je zabiljeio
M. Lang.
Dr. D. Borani.

D R U G I DIO.
enidba.
(Broanska u p a u Hercegovini.)
GODINE 1870.

OPISAO DON FRANJO MILIEVI.

Pristup. U mojem selu ima kua seljaka, dobrostojna, ukuani

su u velikoj zadruzi, pa tu otac obitelji vlada lijepim brojem svojih
sinova, keri, brae, bratueda, nevjesta i njihovih sinova, keri i
nevjesta. Tu je prostrano dvorite i kue okolo njega sagraene to
u suhozidinu, to tvrdim japnom i ploom pokrite; pa iz daleka gle
dajui rekao bi, tamo je nastanjeno do kakovih dvadeset obitelji. Te
sve zgrade ine se obdan gotovo sasvim prazne, jer su svi zadrunici
za svojim poslima i malo ih ostaje kod kue, pa i ti su u velikom
okretu. Tu je sve kao na vito kolo, jedni mimo druge vrte se; stareina kuni, ovjek stoprom da je mimoao pedesetu godinu, sjedi pred
kunim pragom i preko lijevog koljena prebacio duhansku kesu pa
mukarcima i enskieama, koji su u kui i vani, nareiva i zapovijeda.
A kad je svoje naredbe zavrio s molitvom, nastade obiteljski raz
govor; sve veselo i ponu neke prie i pripovijetke pripovijedati; a
stareina pozovne jednog izmeu obitelji i susjeda, pa nastave raz
govarati se o razliitim ratarskim radnjama.
Prosci. U tome bude ve sedam osam sati noi, kada psetenja
pred dvorom uzvrpolje se i ponu lajati, a u kui svi stanu posluhivati; uzato zauje se drmanje letava na avliji i zdvora glas zovui:
Gazda!" U kui sve zauti.
Oho! To su oni! rekne stareina. Jozo, izai, isprati
ih, odagni najpre paa, da koga ne ujedu!
Jozo hitro izae i pristupi vratnicama pa zaupi: Tko je tamo?
U ovo doba?!
Prijatelji, . odgovori jedan debelim glasom izvana.
Molimo, a bi nas pustili prenoiti. Ljudi smo putnici, a od velika

186

DON FRANJO MILIEVI,

umora ne moemo proslijediti puta; zato molimo, da bi se smilovali

pa makar nam dali poinuti i u pojati, samo da ne budemo prisiljeni
prenoiti na ovoj mokroj ledini.
Ja ti ne mogu nita, mlai sam, odgovori Jozo iznutra.
Stareina je otiao spavati, pa i drugi su; samo jo nas neto
obana ostalo kod vatre.
Molim, prijavi se gazdi i kai mu, da smo putnici, da nam
dopusti, makar kod vatre s obanima otpoeinuti, dokle se malo porasvane.
Promumlja Jozo iznutra: S obanima! Nemamo ni mi
zadovoljna mjesta; obani, ko obani, kasno legni a rano ustani, pa
kako se vidi, noas mi je reda i krevet pregorjeti.
Prijatelju! na glas Jozo govori. Nemoj ti mene varati.
Ja vas vidim tutek vie, nijesi ti sam: jedan, dva, tri, etiri, pet, est,
sedam, osam. Eto vas je mnogo, pa da vam svi obani dadu svaki
svoj krevet, ne bi vas ga imalo ve pet; a kud e bijedni obani?
Istina je, odgovori jedan izvana; istina je, da nas je
osam, ali nijesmo doli s kakvom lukavtinom, ve smo putnici,
umoreni, mi ne traimo krevete, ve samo da budemo unutra, pa
makar i na slami, da nas ova nona vlaga ne probija. Molim, javi
se gazdi, da nas unutra pusti.
Evo odmah, ree Jozo. Idem upitati stareinu, ako
imat bude gdje, pustit e vas; ali znajte, nemojte vi mene prevariti,
da vi ne budete nonaci!
Nijesmo, brate; mi smo poteni putnici, a vidjet ete nas
pri svijei, da mi nita tueg ne potrebujemo.
Jozo protrka kroz avliju i ue u kuu tarui dlan o dlan, kae
stareini: Jesu oni. Stareina mu naredi: Vidi, ako su ljudi
oruani, to e biti trgovci, ako li su bezoruani, to e biti skitalice,
koji se smucaju po selima i razgledavaju, gdje bi ta mogli ukrasti.
Jozo kroz letve razgleda dolace, oruane i naprene torbama
iskienim, i ba.bi rekao, to su poteni ljudi i bogati trgovci, te
povrati se u kuu i dokae stareini.
Ajde, ree stareina. Upusti ih unutra, da ih vidim;
ako budu potenjaci, bit e im mjesto kod mene.
Jozo polako izie pred prosce i tu se neto s njima pone
nadmudrivati, a uto u kui se rasprema, vatra se bolja loi, stoci
oko ognja razlagaju, pa eto i letve otvoraju se i jedan po jedan u
avliju ulaze, gdje prvak prosaca jakim glasom zazovne: 0 gazda!
Hvaljen Bog!

ENIDBA.

187

Vazda! odgovori kuni stareina.

More li se noiti? Mi smo putnici iz dalekog svijeta; no
nas je uhvatila, a nijesmo vjeti nikomu ovdje, gdje bi se mogli
svratiti na konak. Trgovci smo pa i strah bi nas bilo pod vedrim
nebom prenoiti, premda znamo, da smo u potenom selu. A to bi
bila naa sramota opet, kad se ne bi uvratili u ovu potenu kuu, a
i svijet bi nam se rugao.
A ta kupujete? upita kuni stareina.
Prosci stojei pred kunim pragom i prvak poinje ovako govoriti;
Eh gazdo! Mi smo trgovci ivotinja, pa kupujemo konja, volova,
ovaca i svata, to se ivog moe kupiti, samo kad je dobro i debelo,
to moe biti za ljudsku hranu i napredak.
Eh, dakle nijeste trgovci! priupita kuni stareina s
kunog praga. Kad ste vi trgovci, koji kupujete, a to prodajete ?
Mi ba, ako ete uprav da vam se kae; mi budui trgovci
putnici, naeg trgovita ne moemo putom privlaiti, jer bi izgubili
i glavnicu i dobit, pa stoga ostavljamo ga kod kue, a uza se pone
semo neto malo jabuka, da bismo gdje koju prodali i s tim da bi
mogli to iz glavniee i to iz dobiti platiti putni troak.
Lijepo i to! dostavi kuni stareina s kunog praga.
I tako, ako se ne bi moglo ni prodati, a to biste mogli izjesti putem,
pa tako biste pritedili druge trokove. A odakle ste vi?
Mi smo iz daleka svijeta, iz Slunja", ree olac.
Iz Slunja"?! kao u udu kuni stareina ponovi.
Iz Slunja"! To je valjda nekakav grad, iz kojeg stanovnici druge
slue, pak su ve ostarili i zato se nazivlju iz slunja, to jest koji
su isluili pak se povratili tamo, i sada vi njih sluite. Je li?
Ah, ah, ah! zaupe dolaci smijati se i govoriti medu
sobom: Boe moj, kako gazda znade veselo drati drutvo!
Dakle, gazda! priupita prvak izmeu dolaca; moete
li nam dati noas konak ?
Kuni stareina, kao da je neto zamiljen i kao iza sna rastjeravajui brkove ree: Sta pitate konak?
Da, prvak odgovori, molimo, da nam dadete mjesto
noas, pa ako bi bilo to troka, za to ne emo osramotiti svoga
obraza, a vidite na nama, da smo poteni ljudi. Pa znate, i prije
sam ja dolazio u ovu potenu kuu i nijeste imali nikakve neprilike,
da 4te se mogli na moje drugove koliko ni na mene potuiti . . .
Kaite mi sada: koji ste vi? priupita kuni stareina.
Mi smo etiri iz Slunja", a ova druga etiri iz Podvarja".

188

DON PANJO MILIEVI,

Dakle vas etiri sluiste, a ova etiri idu dvoriti... Eh! ajde
de: stupite unutra, sjednite! Znam ja dobro, kako je teak taj put,
i ja kad sam bio mlai, cesto sam iao za takovom trgovinom, pak
mi je Bog lijepo dao, i stekao sam lijepo na takovoj trgovini, pa
hvala mu i slava, svaki grad donio mi je deset. Ve evo sada ne
zgode, kasno ste doli, a mi kao teaci rano veeramo, rano legnemo
i rano ustajemo, pa sad nita gotova . . . Stopanjice! zove kucni
stareina kuharicu. .Deder okreni se, ne ima li se togod ovim
putnicima dati za veeru?
A ta emo sad! dostavi kuharica, kad sad nema
nita do soli i hljeba.
Nita, gazda, rekne prosac. Nemojte se toliko misliti,
ta znate, hvala Bogu, da putnici vazda iu spravni, pa kad bi im
to pomanjkalo u torbi, vazda bi opet togod nali u prijatelja . .
Tako je, moj prijatelju! nadostavi kuni stareina.
Kako vam rekao, i ja sam takovim putom putovao i vazda sam nosio
u torbi koju pudbinu, pa kad bi naao u prijatelja, jeo bi ono, to
bi Bog i kua dala, pak sam vazda bio zadovoljan, sit i dobro bi se
napio, pa i slatko zaspao.
Istina je, moj gazda! dostavi prvak dolaca. Tako je i
meni vie puta zgodilo se . . .
Veera. Stopanjica se digne i ode u spremnicu. Poto je tamo
svoje posle svrila, povrati se meu drutvenike, a tu je sve u velikom
dimu; svi zapuili.
Bog s vama! usklikne stopanjica, kako ste zapuili,
da se od dima ne moe ni stati u kui!
Eh, ta ete e, gazdarice! > odvrati prvak prosaca.
Mi ljudi putnici, umorni, pa u razgovoru, s ovim umor diemo, a
u gazde lijep duhan, pa i puna ga je kesa, pa eto se ne znamo
od ustaviti, a ovako i ine svi putnici kod svoga prijatelja, kad ih
dragovoljno primi na konak . . .
Ah, bijes nas ne odnio! dostavi stopanjica. Kako se
znate lijepo ogovarati, a ja evo ne vidim ni prsta pod nosom (i stisne
oi, a upre prst prema nosu) od dima.
Nakon mnogih takvih nadmudrivanja nastane utnja, i tada
stopanjica, kao da iznebui sijelo, udari dlan o dlan, pa ustane na
noge velei: Ja vidim, da biste svi radije spavali, nego ovako
sjedili. No, brao, razmaknite se, da putnici pojedu malo hljeba i
napiju se vode.

ENIDBA.

189

Stoprom sada prvak dolaca izvadi iz svoje torbe ploku rakije,

natoi jednu au i pokui je kunom stareini, koji je ispije i ustrese
se, a to a pokae, da je rakija sasvim estoka, pa zatim povrati
au, a on drugu natoi i pokui stopanjici, pa iza nje jednu po
jednu svakom po jednu.
Kad su ve svi popili po au rakije, tada stopanjica metne na
sred kue siniju, na nju postavi soli i razlomi hljeb te metne ga na
siniju, uz jednu bukaru bistre vode. To kad je priredila, opomene
kunog stareinu, da pozove ljude (dolace) za veeru. Stareina usta
ne, jednog po jednog imenom zazove, a oni, kao to obino putnici, oteu
i kao preko volje pristupe k sofri i ponu Boga moliti i njegov blago
slov zazivati govorei: Blagoslovi, Boe, ovo, to je prineseno, i
ono, to je sakriveno!
Sa pristavljene sofre najprije uzme kucni stareina zalogaj
hljeba i umoi ga u sol, metne ga u usta i prodre, a zatim svi
ostali tako uine, dokle kuni stareina rekne stopanjici: Majo,
ovo se samo ne moe jesti, donesi nam togod drugo.
Nato e stareica odvratiti: Bijes vas ne odnio, ta ete
sada da vam donesem?
Donesi ono, to je blagoslovljeno i sakriveno.
Sad se prvak dolaca kao srdit obrati kunom stareini i ree:
Pusti je, prijatelju! Bijedna stopanjica. ako to bude imati zgo
tovljeno, i sama e se spomenuti i donijeti; ve mi blagujmo sad ono,
to imamo. Zatim se obrati k svomu drugu i ree : Ante, ustani
i dodaj mi moju torbu !
Evo ti moja! ree Ante.
Ne, ja u moju! ree Ivan, trei olac.
Nemojte vaih toraba uzimati, ree etvrti, peti, esti,
sedmi, osmi.
Eto se sada svaki natjee i vie: Ja u moju, ja u moju,
ja u moju!
Kuni stareina kao iznebuen ree: Ljudi Boji, to li
radite? Tu vi ste od duga puta, vama e sluiti,^ sada ako iziemo,
to uza se imate, tad ete se tuiti na moju kuu !
Ne, prijatelju! reknu svi dolaci; ako ne imat budemo
u torbi, imat emo u kesi.
To dorekavi svi iz svojih toraba povade, to imaju: jedan iz
vadi peeno janje, drugi tuku, trei hljeb, a etvrti mjei vina;
peti, esti, sedmi i osmi ostave svoje torbe.

190

DON FRANJO MILICEV1,

Poto se toliko stvari na sofru izloi, stopajnica, kao uzbunjena,

po kui poene hodati kao da je izvan svijesti, pa izleti iz kue u
spremnicu, pograbi peena janjca i na ranju ga donese i pred dolace na sofru silovno postavi. Svi kao zapanjeni ponu vikati:
Jest vjetica! Ona je negdje odnijela peenicu ! Jedimo je, dokle druga
ne doe i ne donese nam je!
Ante, sijeci, rei, aji ljudma; do ponoi treba ovo sve
pojesti.
Sad je sve veselo, tu se jede, pije i razgovara, pa i nazdravice
poinju.
Pronja. Do kasno doba ^veera se produlji, svi su za sofrom
uzbujali, ali veselje stoprom i nastaje. Tada pri svrsi ustane esti
dolae, uzme svoju torbu i iz nje izvadi sirac sira pa prihvati za no,
da ga izree, ali prvak dolaca zaupi : Ne, ne! Sad emo traiti,
tko e ga izrezati.
Svi ukuani, kao u udu, zapilje oima jedno u drugo, pa jedno
drugom na uho priapuju: Jesu prosci!
To kao da je douo prvak dolaca i ree:
Jest, jest, tako je, to ste pogodili! Ja imam vola, traim
njivu, da mi ore; ako bi Bog dao, da je naem, tad bi srean bio.
Prijatelju! (Obrne se kunom stareini:) Imam jednog sina, pak mi
je zloudan, svakako sam ga molio, kumio, zaklinjao i svjetovao, da
bude dobar i posluan, ali kod njega nita ne dostigoh. Napokon,
rekoh mu, ako e mi biti posluan, oenit u te, i nato se on neto
malo nasmijei, pa od tada se umiri i postade posluan kao janje,
ali esto mi nabaci: Gaa, kad e biti, to si mi obeao?"
Ja uti pa uti, kao da ne razumijem, to mi hoe da rekne.
Kad onomane u subotu, malo i umoran, rekoh mu, da sutra ie
prigledati neto blaga na staji, a on mi smjesta odvrati: Ne u!
Kad ti mene ne e da poslua, ne <fti ni ja tebe !" Na taj njegov
prkos u dui me je zaboljelo, te ga upitam: Sto e da ti uinim?"
Hou, to si mi obeao", odvrati. A to sam ti obeao)?"
upitam ga. Da e me oeniti", odgovori. Eh, sinko!"
reknem mu. To bi dobro bilo, ali evo vidi, kako je godina slaba,
slabo je u kui ita, nema se na eljade ve po dva tovara, to
jema, to kokuruza, a vina jo manje, premda nije ni slabo (uzme au,
natoi i pokui kunom stareini, da ga okua, a to je ono vino, od
koga su ve svu veer pili), a i cijena mu je lijepa, pa mogla bi
se koja para uzeti, kad bi se prodalo, te koju potrebicu isplatiti i to
god priteiti. Ve znaj, sinko, i ustrpi se, ako nam Bog podijeli

ENIDBA.

191

zdravlje i godina bolji rod donese, aa e tebe oeniti na jesen."

To kad sam mu rekao, izvrgne se, dva tri koraka nazad ostupi i
zavie: Ne u! Sto se misli jesenas, nek bude veeras." Na te nje
gove rijei ja se pokljuuim pa u kuu uniem. A i vidim, da je
mome podraslo, dvadeset i drugu godinu pase. Pak sam se savje
tovao s mojom drugaricom, to bismo sada uinili, i po njoj sam
upoznao, da je i ona tomu prikloria, pa kao da su se ba i dogo
vorili. Pitao sam jo moju drugaricu, bi li znala, je li gdje curu
zamjerio? A ona mi ree, da jest Martu. Nato se zabeknem promi
ljajui Martu onu, Martu ovu; pa tko e pogoditi, koju Martu, ta
u samu naem selu ima Marta desetak ! Pitam moju drugaricu: je
li ova, je li ona? a ona mi na sve odgovara: nije. Dakle koja je?
pitam je, dokle najposlje izvukoh joj rije, i ree mi: Martu tvoju
(i obrne se stopanjici pa kunom stareini). Prizovnem i njega i upitam,
je li istina? a on se nasmijei i glavom potvrdi. Opet ga priupitam,
hoe li nju? a on meni: da nju, drugu nijednu! Pa evo, prijatelju
i prijateljice, doao sam zaprositi vau ker. Taka je sudbina, Bog je
hoe, a nama treba to izvesti. Ve, prijateljice, pitam vau ker za
mojeg sina Marka.
Prijatelju, dostavi kuni stareina, vama ast i potenje,
kao to se i ima komu! Mi imamo neto curetka, pa ba nije ni
prestarjela, stoprom osamnestu godinu pase, a s druge strane ensko
kao ensko, duge kose, kratka uma, pa zato jednu danas, a sutra
.drugu. Mi jo ne znamo, to ona misli: ili ima elju udati se ili
bjesniti. Ne bismo rada bili, da tvoga sina na potrebnu ud navedete.
Istina je, jo je ona obanica, pa to mi znamo, to ona u umi
razgledava; samo moemo rei: ona je vrsna i valjana obanica, blago
dobro napase, a naveer kad se kui povrati, uz blago donese i breme
drva. Zna se okrpiti, oprati, pa i kudjelju uzimlje u ruke; bjeve
plete i to ti mi znamo, i vez uza se nosi, pa tamo s blagom neto
veze. Ona je vazda nam bila posluna, pa kad ju je snijeg po vas
cijeli dan pokrivao, a kia polijevala, vazda je bila vesela, a u kui
kao da je i nije.
Ba taka se i hoe mojem sinu, priuzme rije prosac.
To mi je milo uti o vaoj keri (i prui mu ruku, a kuni sta
reina mu je stisne krepko, a to je znak, da je zadovoljan tom
pronjom). Daruj mi je, a ja u nju darovati mojem sinu i nju u
gledati, uvati i paziti kao moju ker Luciju. Zna, prijatelju, nita
joj ne e pomanjkati; ona e dobro stati, a tom se je i navikla, pa

192

DON FRANJO MILIEVI,

ako ima truda u mojoj kui, i tom se je navikla; dosad je drugom

radila, a sad nek pone i sebi . . .
Prijatelju ! priuzme kuni stareina. Golub na dubu, ami
raanj za njega spravljamo. Treba najprije goluba u ruku imati, pa
raanj sjei: ja obeati, isto, to i goluba pei. Uhvatimo goluba pa
peeimo; upitajmo djevojku pa recimo, i eto smo na istu. ta e
de, moj prijatelju! Vei konja, gdje gospodar ree, pa sve mirno. Da,
posluajmo, to gospodarica veli (to jest: vidimo, to e rei djevojka).
Deder, majo, pozovni je, da posluamo, to e ona rei. (Maja ide
po ker.) Prijatelju, mi budimo prijatelji, a mlaarija neka misli za
sebe, vol,'a ih bila il ne bila, mi emo nau ispunjivati! (Prihvati za
au, natoi je vina i pokui prvaku, koju uzevi metne preda se.)
Tako je, moj prijatelju! dostavi prosac. To je ono,
to se rekne: Kese nek se grizu, a mi budimo prijatelji.
Kad eto i djevojke: koraila preko praga u kuu pa stala.
Doi k ai.
Poe jo neto pa usteui se stane uz oca, a on joj tada
rekne: Daj mi ruku.
Marta mu prui lijevu.
Ne u, daj mi desnu.
Eto ti je.
Otac je uzme za desnu ruku i poene joj ovako govoriti:
Eto, kerce! Nemoj se uditi, gdje te tvoj aa dri za ruku, kao
sunja, to ne misli; pa ako te i drim u ruku, opet su tvoje ruke
proste, kao to su i dosad bile. Ako sam te kadgod pokarao, to mi
je bila moja oinska dunost, a ti si mi sinovski posluna bila; je
li de? Eto si podrasla, pa si dosti visoka, pa i nijesi manja nego
li ti je majka: treba da se i ti sada stavi u drugo ivljenje i da
pogleda na tvoj budui stan. Ja ti, kerce, prostosti niti dajem niti
uzimljem, eto ti je ba onake, kakvu ti je Bog dao, a ti se sada s
njom kako zna vladaj! Nu pogledi na ove ljude, oni su nai prija
telji: evo ovi starac, ime mu je Mate, on te pita za svog sina
Marka.
Marta kao da je iznebuena, uspredne s uzdahom.
Nita, kerce, nemoj uspredati, proslijedi joj otac. Ja
znam, nije ti Marko nepoznat; je li de? Jesi li ga igda vidjela?
Marta se zacrljeni na obrazu.
Eeci mi, kerce ? !
Jednom, na pola glasa izgovori Marta.
A gdje?

tiNIDHA.

193

Poda dvorom.
Dakle ga poznaje?
Poznajem.
Je li ti drag?
Marta potegne se malo nazad.
Amo! to se otee? ree joj otac. . Reci mi, kad si
ga vidjela, je li ti se dopao oku?
Marta zaklonivi oi lijevom rukom priupita: to me za to
pitate ?
Eh, kerce, pita te tvoj otae, pa ako ti je drag, kai mi,
to misli. Hoe li za njega poi? . . . I ja sam ga vidio, pa mi se
mladi dopada, a i jest iz potene kue i potenog oca sin, i ja, tvoj
otac, dajem ti blagoslov, govori slobodno.
aa! Kad mi daje blagoslov i slobod govoriti, rei u
ti. Ja ovdje vidim, da svi ljudi ute, niti me koji pita niti prosi, ni
za se ni za svoga sina, pa zato ne znam, komu bi odgovorila, pa ba
da su za to i doli. Ta srea jo nije za mene; pustimo mi nju, ja
sam obanica . . .
Ne, kerce! priuzme prosac. Tebe tvoj otac lijepo
pita, to je tako, pa i ja znam, da je moj sin Marko tebi ugodan.
Na stranu tvoji ogovori; ti ako si obanica, oevo si blago pasla,
pa i svoje, jer ako i ode iz oeve kue, opet e ti u nju dolaziti
i bit e kao u svojoj kui. I ve ti posluaj svoga oca i kai meni,
je li ti moj sin Marko drag?
Jest, na po glasa zategnutih gubica odgovori Marta.
Hoe li poi za moga sina Marka ? upita prosac.
Marta okrene se majci pa joj priapne: Majko, to ti
veli? . . . Bi li pola za Marka?
Kerce moja! ree joj majka; to ne bi! Zna, daje
Marko momak lijep, poten, bogate kue, pa i dosta umjetan, a zna
dobro i knjigu.
Marta sada oima u tlo uprla, kao da zrnce ili mrvicu trai.
Prosac pogledne u nju i nasmjehne se, a ona mu posmijenim licem
odvrati, kao da e rei: Evo sam vaa!
Tako valja, ree prosae, sjedni za sofrn.
Da, za sofru! dostavi Marta; tu se meni ne pristoji.
Da, sjedni za sofru, ree joj otac; sjedni ovamo.
I jednom rukom poturne prosca od sebe, a drugom potegne ker, da
sjedne meu njih dvojicu.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT. XX.

13

194

DON FRANJO MILIKVI,

Ne, ne . . . u, progovori Marta; nijesam vrijedna, da

budem s vama . . .
Ali ne, ali ne, viknu jednim glasom otac, prosae i svi
nazoni.
Amo! vikne otac ; amo za sofru, ovdje je tvoje mjesto,
treba ti veeras razrezati ovi sirac. I tako ona sjedne, i otae joj
prui no, a prosae sirac, da razreze. Djevojka porumeni i prihvati
jedno i drugo: sirac razreze i pred goste razmetne ; a prosae uzme
au vina pa drei je u ruci ovako ree kunom stareini: Zdrav
mi, kuni sfcareina! Svi ti ivjeli u ovom domu! Sretno sinove poenio, a keri poudavao; nevjeste u kuu dovodio, keri iz kue
opremao! Kako zdravo bio, tako aruj meni tvoju ker Martu za
moga sina Marka.
Kuni stareina preuzme rije i dostavi: Prijatelju! Bog ti
dao zdravlje i veselje, sretan bio u svom porodu ; Bog ti ga poivio
i godine Matuzalemove dostigli! Keri razudavao, a sinove poenio,
i moja ker ti bila nevjesta (metne ruku na svoju ker), moj blago
slov darivam joj; Bog mi ga potvrdio, a ti, kerce (govori Marti)
poi s blagoslovom za Marka.
Prosae pretrgne rije i dostavi: Amen! pak se obrati
k Marti i upita je: Hoe li poi za moga sina Marka"?
Hou, odgovori Marta tihim glasom.
Odgovori jae, rekne prosae.
Hou, produlji neto jaim glasom Marta.
Otac joj tada dostavi: Odgovori, neka svi ljudi uju!
Hou! odgovori kratko i jasno, da ju je svak mogao
lijepo razumjeti.
Zatim prosae ustane au u ruci drei, k Marti se obrne pak
joj ovako nazdravi: Zdrava mi, nevjestice! Bog te blagoslovio!
Odsad si moja mila ki, tebe u ljubiti i milovati kao i moju
kuu: moja kua, tvoja kua; moji voli, tvoji voli; moje njive, tvoje
njive. Sve, to je moje, to je i tvoje; doi, radi, pasi, sij, anji,
vri, sasiplji u kose; kuhaj, peci, vari pa se hrani kao svojim!
Dokle prosae svoj blagoslov na djevojku izasiplje, dotle ona
pomno slua, a sofrani u njega oima upilje, pa kad je ve dovrio
svoj blagoslov, djevojka oca i majku poljubi u ruku, ponovo od
obodvoga pitajui blagoslov, a potom prosca poljubi u ruku, u
elo i u oba obraza rekavi mu: Zdrav mi, cako!
Obiljeje. Ve se priblialo i ponoi, a jo su svi za sofrom u
razgovoru i veselju, nazdravica ide od jednoga do drugog, a stariji

ENIDBA.

195

prosac s mlaom zarunicom razgovara se pod tihim glasom. Kad

najedno pogleda na svoga druga Simuna i okom namigne mu, a
ovaj torbu mu dade. Prosac zavue ruku u torbu, pa ima ta i
vidjeti: izvue jedno, izvue drugo, pa tree i etvrto. To je dar, to
je obiljeje, koje je ponio svojoj nevjesti: tu je jabuka, a u nju zabit
utac, po ua i talir, erdan srebrni, cvancikama i talirima okien;
jamak svilom optoen, i smotak svile svakojeg mastila, pomijeati
srebrnom i zlatnom lobodom; pa i drugih je tute tokakovih stvar
ica. Svi su uprli oi u dar i obiljeje, ali djevojka preda se gleda.
Prosac je to sve na sofru razloio pa skupio na ruku i pruio prema
djevojki govorei joj:
Nevjesto moja! Evo ovo tebi moj sin alje za obiljeje;
to ti kae, da si njemu zaruena. On te pozdravlja, dokle doe na
ugovor, a tada u i ja moj obraz osvjetlati. Primi ovo obiljeje i
budi potena i od besjede.
Djevojka uzme obiljeje i poljubi ruku proscu govorei: Hvala,
cako! Hvala ti na ovom daru! Hvala i onom, koji ga je poslao!
Pozdravi mi ga i kai mu, da u mu dar za dar odvratiti. Sto sam
rekla, to sam obeala, a obeanje je teko dugovanje; tko ga ne
isplati, taj se ne spasi.
Poto je djevojka obiljeje primila, prosac uzme drugu torbu
te iz nje izvue druge darove, koje razdijeli ukuanima, kako se to
komu pristoji: ocu djevojke amadan, a majci njezinoj crljene postole,
to se ve zna; pa tako i drugim ukuanima poinjui od najstarijega
do najmlaega, pa makar ono bilo i u zipki.
Sada se proslijedi piti, jesti i nzdravice davati i pjevati, i tako
se produlji sofra do ishoda zvijezde daniee. Tada prosac izae na
dvor, i povrativi se u kuu ree:
Ljudi Boji, okladio bi se, da jo nije ni ponoi, a evo sad
smo na ishodu sunca. Na noge se, druino! Da idemo, dokle nas
ovdje sunce ne zatee.
Svi se skoe na noge, a prosci prihvate za svoje torbe; u
svakoga je, to se ve zna, torba prazna, ali za to se i ne brinu,
samo kad su svoj posao opremili.
Ugovor. Sutra je nedjelja, ree Mate sinu Marku; sutra
treba prijatelju poruiti, kad mislimo na ugovor. Ba nam je lijepo
vrijeme, kroz deset dana sve je gotovo; ugovor u srijedu (na 26.
listopada), na prsten u etvrtak (na 27.), prva napovijed u nedjelju
(na 30.), druga na Sve svete, a trea u nedjelju po Svim svetima (na
1. i 6. studenoga). Eto sve kroz deset dana; a svati da se sakupljaju

196

DON FRANJO ' MILIEVI,

u nedjelju na posljednju napovije, pa u ponedjeljak (na 7.) vjenanje.

Ve znaj! Sutra iza mise ja idem upniku uzeti cedulju, pa u etvr
tak, kakoh rekoh, na prsten i pisati napovije, a ti se obrni i nemoj
kasniti, ve spravljaj, to jo manjka, svate pozivlji. Eto zna, koji
su nai: deset ih, Ivan, Mate, Simun, Jozo i Andrija; tim sam ja
svima bio stari svat; Matku, Juri i Matii bio sam vjenani kum, a
Marin i Eade su nam uzajmenici; te deset sutra obznani. A cura,
ako htjebude koga vie, to emo u etvrtak razreiti i ustanoviti
staroga svata, kuma, evera, barjaktara i tako druge. Sutra kad bude
to dovrio, makni se u grad, pa kupi to treba: puncu stambolski
fes i jaermu, a punici koulju od etena i jaermu od kutnije; suri
svilaj od kajsera i erljene tozluke; a svasti erdan, ogledalo i safun;
malim curama i urjacima svakom po fes; a za nevjestu zubu
crljenu. postole ute, jaermu od kutnije i svile uzmi. ako bi joj
trebalo, da se ne misli; erdan od kujundije uzmi, ali gledaj, da
bude, kakav je nareen. Sve nek bude u redu, lijepo i poteno, to e
biti naa ast.
Iza nedjelje proe ponedjeljak i utorak, a u srijedu osvanu Marko
kod kue, kad se povrati iz grada.
Marko, jesi li sve posle opremio? upita ga Mate.
Jesam, pokae mu sve jedno po jedno.
Tako, sine! Tako valja; u nas e se svijet ogledavati, pa
treba da tako bude. To sada samo spremi pak se okreni: zakolji
ovna, ispeci zaoblicu, pa spravljaj se na put. Pozovni kuma Mata,
Simuna i Jozu, a nas dvojica, to nas je petorica; za veeras dosta.
Hljeb, sir, vino, sve nek je spravno, pa netom sunce zapadne, mi
emo se uputiti, dakako svi konjanici . . .
Sunce ve padne za goru, a i ne vidi ga se vie od dva ostana,
kad se druina sakupe, a tu je ve sve i dogotovljeno, pa drugo i
ne ostaje, ve konje posjesti i na ugovor poi.
mrkloj noi stigla eta pred zaruniinu kuu.
0 gazda !
Tko je? pita glas iz avlije.
Prijatelji.
Koji ?
Iz daleka smo. ljudi putnici, trgovci, odgovori Mate.
Skoro smo ovuda prolazili, pak nas je gazda primio na konak.
Molimo, da nas i noas primi, platit emo!
Ne znam. ja ne znam nita, ja nijesam gazda, idem kazati

ENIDBA.

197

stareini, pa eto vas tamo, nit moji konji nit samari; vei konja,
gdje gospodar zapovijeda; to je moje.
Kua je lijepo rasvijetljena, dobra vatra naloena, a ukucani
su u velikom okretu. Stareina, kao preko volje, ide pred dolace u
mrak pa pita: Tko je tamo?
Mi smo putnici, skoro smo ovdje prenoili, pa evo i ova
nas no prisili. Molimo, da nas pusti kroz ovu tamnu no, jer ne
moemo proslijediti naeg puta radi velike pomrine.
A koji ste vi? upita stareina.
Mi smo oni, to smo skoro neto blaga u ovoj kui kupili,
pak nam je" i ostalo i tako sutra moemo dignuti.
Ah, ah, ah! U mene blago kupovali! dostavi stareina.
To nije istina. Ali sad znam, da su ovamo na kraj sela nekakvi
trgovci blago kupovali i da im je ostalo. Eto, da nije ovakova no
i kasno doba, ne bih vas pustio; ali eto to e, ja mislim, da sam
i ja u vas doao, da biste i vi meni tu ljubav uiniti. Ajde de stupite
naprijed . . . Oh, oh! Koliko vas je! pet ljudi, pet konja, to je deset
grla . . . Gdje u vam dati tolikim mjesto? . . . Avlija je iroka, ja
vam drugo ne mogu, pa lijepo i to, na ovakovoj gruboj noi, i to
je lijepo . . . Stojane, ovamo izai iz kue, privei konje ovdje za
plot uz drvaricu. Ljudi, stupite unutra k vatri . . .
Evo emo odmah, dokle snimimo prtljagu s konja, ree Mate.
Dokle Mate poskida prtljagu s konja, Jozo i Simun uu k vatri
i nazovnu hvaljen Bog!", a ukuani zablenu u njih oi kao u
nepoznata lica, pa eto ti i treega, a za njim Mate sa sinom: vuku
prtljagu u kuu, gdje nastane graja kao iznebueni njegovim dolaskom.
Svi posjedaju i u razgovore udare, dokle i veera pone.
Kada je ve preko polovice veera mimoila, Mate uzme iz svoje
torbe polovicu zaoblice, a drugu polovicu sahrani za sutra, da se
mogbude ruati i za prstenovanja. Sad ustane Marko (mladoenja)
i uzme svoju torbu, pa sve ukuane daruje. Ali zarunica takovom
se daru ne uzda.
Ve je i ponoi minulo, kada Mate progovori: Prijatelju
i prijo i vi mladi prijatelji! Skoro kad sam dolazio u ovu potenu i
prijateljsku kuu, ja sam zamjerio za svoga sina Marka vae dijete,
Martu. Tada nijesmo nikakva ugovora uinili niti vremena odredili
za njihovo vjenanje. Istina je, dnevi nijesu godine, pa i godine nijesu
dnevi, jedno i drugo brzo prolaze, pa eto i zauze brzo nastaju. Ali mi to
ne emo gledati, ve to bi moglo biti dan kasnije, to nek bude
dan ranije. Mi smo doli, da se prijateljski porazumimo i da dan

198

DON FRANJO MILIEVI,

ustanovimo, kad e se djeca vjenati. Sutra je etvrtak, to je najljepi

dan za prstenovanje, a u prvu i drugu nedjelju mogu dovriti se sve
tri napovijedi, jer su nam u utorak Svi sveti, a upnik e i taj dan
napovijedati . . .
To je sve lijepo! dostavi kuni stareina. Ve treba,
najprije upitati djevojku, to e ona rei. Treba vidjeti, je li spravna...
Dobro i to, prijatelju! Ali ako enske potrebe budemo i
ekivali, dokle se nadopune, tad bi ekali jo i dvadeset godina! Pa
zna, to je ensko: ono odvlai iz dana u mjesec, iz mjeseca u
godine i kae, nije mi jo pree, sutra u, prekosutra; pa tako nevi
prou, a mi kao ika na dubu ekamo, kad ee vjetar puhnuti, pa
opasti. Ve, prijatelju, djevojki ako to bude pomanjkati, za to nita,
ie u svoju kuu, pa neka nadomjea, to joj jo manjka . . .
I ta ti se ne pobija, doda kuni stareina. Dakle
(obrne se Marti), a ti, kerce, ta veli? Je si li kajel?
Kako vi hoete, odgovori Marta.
Tako, dijete moje! dostavi Mate. ujutro na prsten,
pa sve jedno za drugim, kako rekoh. A to velimo o svatima? . . .
Ja sam odluio deset ih; a ti, dijete, to govori? Je li ih to mnogo?
Ne, odgovori Marta, ja hou petnaest.
A zato petnaest? priupita Mate. Ta to je po tursku;
oni gledaju da im je sve na lijevo. Mi nijesmo Turci, mi emo
tko, sve dva a dva u procesiji, pa koliko ustanovimo, toliko neka
bude, ali samo ne u lijevo, ve nek je tako. Hoemo li dvanaest?
Vie, doda Marta.
Hoemo li etrnaest?
Vie.
Hoemo li esnaest?
To je dosta: esnaest svata, eto samo jedan vie, nego sam
ja htjela, to je dosta.
Eto, prijatelju! ree Mate kunom stareini. Ti si se
bio poplaio i mislio si, da tvoja Marta nije spravna; eto ona je i
mene i tebe predobila. Ej vala, dijete moje ! I ta je dovrena; Boer
blagoslovi! Sada dobro bi bilo malo otpoinuti, pa i san s oiju
skinuti, dok se jutro pokae.
Evo se svanulo, zavie stopanjica.
Boe moj, kad prije! ree kuni stareina.
Tako je, moj prijatelju! Sati ni sunce ne razgovaraju se s
prijateljima, ve tru i prestiu konja i junaka!. . Ajdemo! Opremajte

ENIDBA.

199

se! dostavi Mate. Kad se nijesmo dosad naspavali, a ne emo

ni zaspati, dokle ne dovrimo prstenovanje.
Prsten. Doklen su se svi ugovornici opremili, dotlen se ve
i djevojka opremila, pa s majkom i bratom uputila se na prste
novanje. Tu su prosci jo neto malo vremena preostali, jer je njima
mnogo lanje doi do upnika, kako su svi na dobrim konjima.
Prestigli putem majku i zarunicu i doli pred upnikovu kuu,
konje osjeli i privezali ih pred avlijom, pa sjeli razgovarati se, dokle
i djevojka doe; a kad je ve dola, otac mladoenje s majkom dje
vojke uu upniku i dojave mu, do su doli na prsten. upnik se
naali: Sta? Zar ste vas dvoje dolo na prsten? Jeda li se vas
dvoje eli vjenati ? Eh! jeda li ste momak i djevojka od ezdeset
godita ?
Nijesmo mi, oe! odgovore. Mi smo doli s naom
mlaarijom, koja se eli prstenovati, pa ako vaa milost dopusti, da
bi se i vjenali.
A gdje je ta vaa mlaarija ? upita upnik.
Evo su amo na dvoru, odgovore.
A jesu li nauni u nauku kranskom?
A oe, a ta mi znamo, kako ga oni znadu; prizovnite ih
pak ispitajte.
Pokle je upnik mladoenju i djevojku ispitao za nauk, u
mladoenje zapita prsten te ga metne pred djevojku i po imenu je
pozovne i upita: Marta, je li tvoja draga volja poi za Marka?
Jest, odgovori djevojka.
Dakle, ako je tvoja draga volja i to bez ikakve sile, evo ti
ovdje prsten, to je obiljeje Markovo; dakle uzmi ga i s njim primi
znak tvojega, zaruenja. Budi potena i uzdri svoju besjedu. I sada
poite k svojim kuama, i Bog vam bio na pomoi.
Poto je mladoenja djevojki pred upnikom obrekao se i
djevojka mladoenji, tu se napovijedi upiu, da ih mogbude upnik
u prvu nedjelju napovjediti, pa ispred njega iziu i na prostranoj
ledini pred upskom kuom, pod hrastom svi skupa ruaju, ponapiju
se i veseli svaki svojoj kui upute se: mladoenja u drutvu svojega
oca i drugih pratilaca, a djevojka sa svojom majkom i bratom.
Jabuka. Tri dana prije tree napovijedi na veer, prije sutona
treba biti kod punca i punice. To mladoenja esto napominjae:
danas utorak, sutra srijeda, pa u etvrtak noge na opanke. Proe i
utorak, a mladoenja pone torbu napravljati i u nju darove slagati:
zuba crljena, svilom izvezena, pa niz njedra i zlatnim sivi tom op-

200

DON FRANJO MILIKVI,

si vena; erdan se svijetli, od ciste je srme, tvrdim cvancikama

okovan, a od po donjega niza pripojeni taliri terezijanci, svijetle se
kao bijelo mlijeko, a na poanku jedan i pozlaen pa sjaji kao arko
sunce.
etvrtak osvie, eto druge brige; mladoenja stoprom starijega
pita: kako emo veeras? Lijepo, odgovori mu se: Tukca ispeci,
a burau vina natoi, dar ponesi, pak puncu na veeru, to je zadosti.
Dokle je sve dogotovljeno, mladoenja s majkom za visoka sunca
uputi se na daleki put, veseli, a lijepo i odjeveni, dvoje njih i dvije
torbe: u jednoj tukac peen i buraa vina, a u drugoj darovi
mladoj; to je jabuka, koja se nosi na dar.
Za kratko doba mladoenja s majkom doe u punca i punice,
koji su svaki as s breuljka pogledavali na njihov dolazak, pa ve
stigoe o zahodu sunca. Prije nego li e unii u avliju, mladoenja
spazi punca preko stuba, gdje nekud ide, pak mu se veselim "glasom
pojavi: Djede, kamo se grede? Pak ve ni rijei; ve veselo
putuje naprijed do pred kuu i tu sa sebe torbu spusti i kao umoran,
pa umoran sjedne i otare se od suhoga znoja. Punica je ve u kui,
pa i ona oko vatre, kao ugrijana, pomoli se na kuni prag te kao
iznebuena udre dlanom o dlan i imenom pozovne zeta pitajui ga,
kad je doao i zato ne ue u kuu.
Hou, on joj odvrati, pa naprijed. Na pragu kunom
dvije prijateljice poljube se, a mladoenja doeka punca, pak se i
oni coknu u obraz.
Punica stoprom sad se pone okretati po kui i gledati, da
togod ljepe i ukusnije spravi za veeru zetu i da prijateljicu prvi
put poasti.
Prijateljice, to eli ? Znam, da si umorna, to zapovijeda ?
Hoe li jednu suzu rakije? Znam, zet je mla, on bi se drae
napio vina . . .
Cupter i orasi ve su spravni, pa i rakija u modrukastoj
staklenici s fildanom, i eto ti svi zajedno po jedan fildan ispiju.
Cura je obuena svetano lijepom bijelom suknjom, niz njedra
izvezenom svilom i svilenim iritom, a utim sponama s jedne i
druge strane stopanima; prslukom takoer bijelim povrh suknje
krivukastim vezom izvezanim; pripasana crnom pregljaom spodna
iskienom, a povrh svega podugaka (crna jaerma, skerletom i
lobodom bijeloutom okiena; poeljana, ista, glatka.
Iza dugoga razgovora svi za jedan as uute i kao da neto
pred sobom razgledavaju; kad najednom punica ustane i sofru pri-

ENIDBA.

201

pravi, svi se oko nje skupe: na prvom mjestu vidi se zet, a uza nj
zdesna cura pa svekrva, za njom punac, a punica slijeve zeta, a
svi drugi tako jedan uz drugoga.
Sada svekrva uzme svoju torbu pa izvadi tukca peena i
burau 'vina i na sofru pred prijateljicu postavi, a i mladoenja
svoju te izvue iz nje crljene papue i punici jednom rukom daruje
ih, a drugom kao potkradomice u smotku zamotanu jabuku turi
vjerenici u nakrilje.
Malo prije nego e se sofra dignuti, punac nazdravi mladoenji
i prijateljici, pa nastave razgovor o 'dolasku svatova, o broju njihovu
i povratku.
Za ranoga jutra Marko se s majkom povrati kui.
Svatska priprava. Na dva, tri dana prije, nego e polaziti
svati mladoenji na pir, u velikom su okretu, jer se vatske stvari
spravljaju. Pa nije to mala stvar, jer tko misli biti i prosti svat,
treba da ima lijepu odjeu: akire, fermen, svilaj, pas crljeni, fes
sa kitom, saruk - krmez, izme, crljenu kabanicu, dvije male puke,
no veliki, a i dobar sedleni konj. To se sve iziskuje svadbeniku, pa
mnogi i potrebuju tizih stvari, i zato treba mu ih sasvim novo
nabaviti ili u koga u poslugu uzeti. Pa eto i to je sve lasno, jer
ako iznova nabavi, te e mu ostati batinstvom, ako li uzme na
poslugu, eto reenice: Svraka paunovim se perjem hvali! Ali izvan
toga druga je na srijedi: treba imati u kesi novaca, pak zbog toga
on je u velike zapetljan; jer dok je u kolu, treba mu igrati, pa makar
i preko volje; on je veseo, a to gdje ide na pir. Tko ga go vidi u
takovom pripravljanju, pita ga: to je to, Simune? Ti se nekud
uvelike oprema!?
A ta e, moj Marko! Kum eni sini Marka pak me po
zvao na pir. Hoe li i ti doi? Da mu poruim.
Ne u, brate; da me je elio imati, to bi me i sam pozvao
doda Marko. A hoe li imati koliko svata?
Kako mi je kazao kum Marko, hoe ih biti lijepa, kita.
Kazao mi je, da e biti Ivan, Mate, Jozo, Andrija, Matko, Matia,
i to ti ja znam, koje on nabroji; ali mi ree, da e biti i Jure,
Marin i Eade i da e nas u sve biti esnaest.
Lijepo borme! zaudi se Marko. Sve gazde . . . Eto,
moj Simune, zato kum Mate nije pozvao mene svomu sinu na pir;
er su tu svi bogatai, koji imadu s im doi, imadu oni u kesi pak
e njima lasno. Znam ja, moj Simune, to je pir! Ako e poteno
biti svatom, treba< imati punu kesu, inaije svak e ti se narugati.

202

DON FRANJO M1LIEVI,

Pa osobito stari svat treba da svakoga nadigra svojom kesom, pa

makar da drugog dara i ne prui: na dan troja umivanja, to su
mu svagdanja tri forinta, a kamo gdje mu je, ako ga ucijene, svaki
dan po drugi forint; a i mlada kao starog svata kada bude darovati,
milo za drago etiri dukata moe spraviti.
Jest istina, kume! doda Simun; ali barem ovjek se
napije i nauiva veselja, pa makar ga i platio.
A ta ti misli dara ponijeti tvojoj mladoj kumi? upita
Marko.
A to se ve zna, to je kumovo; doda Simun. Pa
opet ne u biti ni zadnji; erdan sam joj spravio, kakovog joj ne
e ni zarunik dati.
Lijepo! dostavi Marko. A kad e biti pir?
Odmah iza tree napovijedi.
A ta misli pohoanima dati za pohod? upita Marko.
I to se zna, odgovori Simun. Kao to je obiaj: jedna
zaoblica, vino, hljeb, pa mislim jo uz zaoblieu jedno brave zaklati
i jo togod spraviti.
A hoe li tako drugi svati pripraviti se? upita Marko.
To se zna. Pa kako ujem, stari svat bit e Ivan, pa on
spravlja i zubu mladoj.
Bogme, kako vidim, to se ba uvelike misli pirovati, doda
Marko. A kad su toliki svati, tada mlada ima imati lijepa ruha!
Ne znam! odvrati Simun; o tom ne znam nita,
ali emo to vidjeti, kad ga bude razdjeljivati.
Vjenanje. Dan je ve zadnji, a jo povisoko sunce, kad se
mladoenja od mise povrati kui; on ve nema mira ni jednog asa:
vrti se sad tamo sad amo, napravi ovo, namjesti ono; zakolji ovog
ovna za zaoblieu, a ono june za gozbu. Tu je sve pometeno, oieno,
oprano i napravljeno, sve je gizdavo.
Sa sviju strana dolaze svati na konjima. Vrata su ve rastvo
rena, svakom je mjesto odreeno; ide se naprijed u kuu, gdje je
stopanjica spravila vino, rakiju, peenicu, upter, orake i smokve.
Sto tko udi, toga se i masa, a ona uvijek tuto stoji, nikad se ne
odmie, ve goste posluiva.
Dva djevera i jena podranili po zarunicu, a svati ostanu
opremajui se i potrebne stvari napravljajui. Stari svat, svatski stareina, dva kuma (to je debeli i obini kum), barjaktar, jamak, au,
pa zatim prvi, drugi, trei, etvrti, peti, esti i sedmi, to su sve
svati;. a dva djevera, koji su otili po mladu, to ih je esnaest. Ide

ENIDBA.

203

se naprijed, sve je muklo; premda se konjanici na konjima razigra

vaju, ipak ne uju se ni diple ni svirale, pa ni pnke ne pucaju, jer
jo nije sve odluno.
Gradnii su pri strani, pa i upski stan je tutek, glaviica je
puna svjetine i konja, ljudi se razgovaraju, neto kao ozbiljno, ali i
sami ne znadu, o em svoj razgovor uzdre, a to samo da im prije
vrijeme mimoe, dokle zarunici dou i vjenanja se popisu. Ve su
zarunici popisali svoja imena i zarunice, pa i kumovi, kad zazvoni
zvono; svi u crkvu.
Poto se izvri crkveni obred, izau prvi zarunici s djeverima,
za njima roaci i prijatelji, pa svati. Jedan po jedan izlazei iz crkve
opali puku. Veseli se svati upute kui zarunice, koja je ve prije
stigla kui. Kuni stareina izae im nasusret pa stao kao zablenut
i motri ih izdaleka. Dvojica istisnue se iz druine, pa pou naprijed
pred kunoga stareinu i pozdrave ga na putniku i upitaju: Bi
li nam mogli dati za ovu no prenoiti?
To se ne moe, odvrati kuni stareina. Kua je
malana, a puna ukuana, pa i sami skrivamo se po tuim slamnjaama. Poite s Bogom . . . Tamo ete naprijed nai stan i moi
ete prenoiti, da vas je i stotina.
Ne, prijatelju! Mi smo putnici, iz daleka smo svijeta, pa
se nijesmo navikli po turskim stanovima noevati; milije nam je i
u siromanoj kui, pa makar nam i runije bilo . . .
Kuni stareina vrsto ih pogleda, a oni ga zaokupe pitajui,
koga ima u dvoritu.
Uprav ne znam ni sam, koliko ih imam sada; ali kad mi
veeras svi dou, ne u znati ni ja, gdje sam, jer e jedni jedno, a
drugi drugo pitati. Ne mogui im svim zadovoljiti, trebat e i meni
kamo bjeati, da ne budem uti njihovu viku.
Molimo, ba zato nas i pusti, ne e li se zbog tuih ljudi
togod ukratiti i mirniji postati.
Da, i ta vam je u torbu . . . Ali puno ih je, pa mogu i
vas na dvor istjerati, jer je mlaarija vrtoglava, ne zna za potrebu,
ve gleda na obilnost.
Eh! . . . A im se oni zabavljaju dnevomice ?
Oni su gotovo svi obani.
Dakle imadu blaga?
Imadu, hvala svemoguemu, pa sporad njega i dou uveer
kui strvni kao lovci, pa nitko ih ne moe zadovoljiti.
A imadu li togod blaga na prodaju?

204

DON FRANJO MILIEVI,

Eh, imadu; ali oni ne e tako u bescjenje da prodadu, veo

ocekivaju bogate trgovce, pa ba da se naspu dukata.
Eto zgode, vi njima kaite, da ste nas ba zato ustavili, da
u njih kupimo blaga, pak emo ovu no lijepo proi, a ujutru kad
bude se blago ipuati, ako to bude za nas dobra, dobro emo i
platiti . . .
Jesu li to trgovci? zapita u ovaj as glas iz-ume.
Jesu, odgovori stareina.
Namah se pred letvom pojavi skup eljadi, pa svi pou sva
tovima u susret: lijepo su odjeveni, svi na konjima i pod orujem
svi ljudi krepki, osmagli, ponaanja slobodna, ponosna i vesela.
Naprijed, ljudil viknu svi skupa, kuni stareina i obani.
Prepoznavanje djevojke. Svati stignu; prime ih veselo, op
kole ih i zaglue priupitkivajui o njihovoj trgovini. Kuni stareina
vrza se tamo amo, svakom mjesto oznaujui. Eije ovomu, rije
onomu, ti amo, a ti tamo, sve se razredi po kui, oko vatre; svi se
zgledavaju, sluaju i razgovaraju. U jedan as nestade kunog stareine.
Svati se razgovaraju, kako su izgubili jednoga druga, ili bolje
rei drugarieu, koju trae ima toliko vremena, pa od nje nigdje ni
spomena. . .
Ja znam; istakne se jedno dijete, ja znam na jednom
mjestu jednu curu izgubljenu. Sto ete mi dati, da vam je kaem ?
Dat u ti cvanciku, odgovori jedan izmeu svata.
Ne u.
Dat u ti dvije.
Ne u.
Dat u ti tri.
Ne u, jer ako ne bi bila ona, koju vi traite, to sam
dobio ?
Dat u ti svakako.
Djeak ode po jednu prizvatu djevojku i izvede je preda nj i
ree: Evo je.
Nije ta.
Ja za drugu ne znam, a vi meni platite, pa traite na drugom
mjestu.
Evo ti, to smo pogodili; ali ako nae onu, koja nam je
pomanjkala, opet emo ti dati toliko.
Ja za drugu ne znam.
Znam ja, odgovori drugi.
Evo ti kolik i njemu, dovei nam je.

ENIDBA.

205

Ode i dovede je.

Nije ni ta.
A ta u vam ja? Nije ona, nije ova, a da koja je? Ova
nijedna nije naa, vi mi platite, to je pogoeno, pa ajdete i traite
na drugom mjestu.
Tako trei, etvrti i peti; dok napokon jedan malian, koji u
kutu sjedae, upita: A kakav je taj va drug? Kaite mi njegovo
obiljeje, po srei ne bi li ga ja mogao nai.
Hoemo. Na drug jest cura.
Eh, eh, eh! U selu ima cura dosta, ali ne e biti vaa
nijedna, pa ja se muiti za nito! Kaite vi meni sve ono, to se
moe opaziti na njojzi. tako da me ne e oko prevariti.
Eh dobro, odgovori djever. Naa je cura tankovita
i visoka, crne kose, a vrana oka, tanka nosa, a usna malanih; to
lasno moe na njoj iznai.
Ako taku naem, to ete mi dati?
Tri cvancike.
Ne u.
Talir.
Ne u.
Da ta bi ti?
Cekin u zlatu.
To je puno.
Tada nita.
Evo deset cvancika.
Nikako . . . Cekin, pa cekin, meni cekin, a vama djevojka,
drukije nikako.
Dovedi je, evo cekin.
Nemojte vi mene prevariti u obiljeju, jer ako me prevarite,
bila il ne bila, cekin vam je.
Dobro i ako smjesta dovede je, jo emo te darovati.
Sto je dara?
Fes.
ekajte, za po sata mislim sve e biti na mjestu.
Gle dobra li djeaka!
ree u sebi djever. Pa ako
mi je dovede, jo u ga nadariti, nek i opanke kupi.
Nastade tiina; svi se kao zamislili; kad eto netko zaupi:
Evo djevojke! Djeak i djevojka pokau se na pragu: djeak sav po
obrazu i kosi mokar, kao od velika umora da se opotio, a djevojka
lijepo odjevena.

206

DON FRANJO MILIEVI,

Evo je, ljudi! zavie djeak. De gledajte, je li vaa.

Svi na noge skoe: djever poe naprijed, na poznanje; die
se iv amor:
Jest, jest, ona je! ivio malian! svi ujedan glas zaupe.
To je naa lijepa cura Marta; ona je, kosa je njezina; obrve i
oi, stas i sve, pa ako se i preobukla u druge haljine, to nita, ona
je, pa ona. Je li istina, djevojko? djever priupita. Ti si naa
Marta"?
Marta pokrije lice rupcem i ree: Jesam.
Evala, djetiu I Ba si junak! ree djever. Evo ti
pogodba, cekin; je li tako?
Jest; a dar ?
Evo ti i njega.
Fes! . . . fes! . . . To je slabo; . . . fes sarajevski, najgori,
dajte jo togod.
To je dosta.
Dajte barem togod za dobru ruku, jer da sam vam doveo
i kravu, dali bi mi za privuzu jo togod, a kamoli za ovu lijepu
djevojku ne biste.
Eto ti opanke, to ti je dosta, ree djever.
Od kakva gosta, dobro je dosta, dostavi djeak.
Svi u smijeh udare.
Veera kod mlade. K sofri, prijatelji! povikne kuni
stareina.
Svi krenu prema prijedjelu kunom. Tamo je sofra namjetena,
tu je sve prostrto slamom: sofra je produljena i sastavljena od est
sinija, visoka za jednu stopu. Tu lasno trideset ljudi moe sjediti,
jer toliko za njom i ima ih, to gosti to ukuana.
Mlada uz djevera, a mladoenja uz punicu; svi se drugi iz
mijeali sa ukuanima i sazovnicima. Kazgovor se namah zametne
vrlo ivo; ruke se i zubi miu, jer su svi gladni, da ne moe vie.
Malo pomalo pone se i pjevati, svi se glasovi ispremijeaju, ve je
tu svak u svojem veselju, a nitko i ne pazi na drugoga.
U jedan skoi na noge stareina, digne au i vikne: U
zdravlje mladoenjama!
U zdravlje mladoenjama! prihvate svi slono. Kod toga
se napreu, to vie mogu, preko sofre isprepleu ruke, kucaju zdra
vice i zovu jedan drugoga: Zdrav, pobratime! Zdrav, sofre sta
reina! Stari svate i kue gospodaru! ivjeli mladoenje!

207

ENIDBA.

Dva sata kasnije iza ponoi sve se razie na spavanje, pa ve

se ne vidi ni svijea: svukud je vatra utrnuta.
Dan kod mladina dvora. Za rana jutra gosti se probude i
ustanu.
Dobro jutro, prijatelji! domain ue k njima, u jednoj
ruci nosei bocu rakije, a u drugoj pun sahan smokava, oraha i
uptera. Evo, dete malo se zgrijte . . .
Bog . . . u dobroj je ruci . . prva tvoja, druga moja . . . .
pa redom svakom svoja.
Stoprom je deseti sat, dva jo do podne, svi su gosti za sofrom,
kad ujedamput stvori se pred kuom kolo i zapjeva:
Djevojka je kruke brala,
Skupo ih je zapinjala:
Sve kruicu gazeticu.
Tajdanaki,
Obrtaki,
Muketala,
Skerle, perle,
Taj dana!
Taj dana!

jagodo, sejo moja,

Melena, verena,
Meri veri,
Tenje tezi,
Bilme bizi.
Tko te zove, zlato moje ?
Melena, verena,
Meri veri,
Tenje tezi,
Bilme bizi.
Bijeli platno djevojica
Na jezeru prama selu.
Denedo,
Kragao,
Samur vezir,
lie moj!

Svati moji, sejo moja!

Melena, verena,
Meri veri,
Tenje tezi,
Bilme bizi.
Jesn emu, sejo moja?
Melcipa, verena,
Meri veri,
Tenje tezi,
Bilme bizi.

K njoj dolazi mlaan momak.

Denedo,
Kragao,
Samur vezir,
lie moj!

208

DON FRANJO MJLIEVI,

Oj djevojko rumena!
Alkaen verbaden,
Doldur iei.

Hoe meni biti ljuba?

Alkaden verbaden,
Doldur iei.

Hou, dragi, biti tvoja.

Ah, aman, aman,
Alkaen verbaden,
Doldur iei.
Dok kolo u dvoritu igra i poskonice pjeva, gotovo na svaku
popijevku bace svati meu kolo crljenih jabuka, a pjevaice ih kupe.
U sat popodne, au pred vratima zagrmi: Azur, svati,
azur je djevojka! Kratki danci, a dugi konaci, nama je'dugo putovanje.
Svi na noge skoe, i stojei jo po koja kapca vina popije se,
dok sofre stareina pograbi za bukaru pa nazdravi roditeljima dje
vojinim i nazovne im zbogom.
Polazak svata. Uto je i mlaarija konje osedlala, zauzdala
i pred avliju izvela, a djevojke nasred dvora iznovice u kolo se
uhvate te zapjevaju:
Poi, poi, sejo naa,
Poi, poi, diko naa,
Poi, poi domu svomu ! Oj !

Prije noce domu do,

Pozdravi nam bracu svog,
Svekrvicu majku tvoju! Oj !

Tizim putom svi elimo,

Kuu svoju da vidimo,
Starca caku i svekrvu. Oj!
Iza toga se pjevaice obrnu u kolo i zapjevaju :
Ve se nae kolo kree,
Tebe prati, mila sele.
Zdravo bila, nas vidila,
Kami kolo poigrala! Oj !
Potom opet se pjevaice obrnu i zapjevaju:
Poi, poi, ve ne kasni,
Puti tebi jesu strani.
Runi klanci, diko naa. Oj!

Lijepo nju nam ti otprati

Domu svomu i doprati;
Lijepo e te darovati
amair e tebi dati. Oj!

Hajde s Bogom, stari svate,

Seju nau ti povedi,
Dragom svomu je ovedi. Oj !

Poi s Bogom, mlad djevere,

Mili drue seje nae,
Pazi lijepo seku nau,
Seku nau, nevu vau ! Oj !

>.

209

ENIDBA.

Poi s Bogom, kume mili,

Vod'te seku svi veseli,
Seku nau, mladu vau! Oj!

Hajde s Bogom,
Tamo gori preko
I put kazuj seji
Seji naoj, nevi

barjaktare,
strane,
naoj,
vaoj. Oj!

Po'te s Bogom, svi svatovi,

Sreno bili, zdravo pili,
Seju nau veselili ! Oj!
Dok kolo u dvoru igra, djeverovi gledaju ruho djevojino
dignuti: etiri sanduka. Na njima lee etiri djeaka, tako srdita kao
da k njima nitko ne smije pristupiti. Da ih prestrae, opale iz kubure;
jedan se djeak probudi", ustane pa krivim okom na njih. pogleda,
a oni kao prestraeni na dvor pobjegnu i iza vrata na njega pogle
davaju. Djeak srdito upita: to trae kod njega?
Sanduke, odgovore.
Sanduke! ponovi djeak. Sanduke! Ja ne imam ve
jedan, pa kako ste ih nazreli vie?
Eto ih . . . jedan, dva, tri, etiri; eto ta sva etiri,
odgovore djeverovi.
Ja ne znam, ja nijesam gospodar od onizih; a to e vam
moj sanduk?
Nosit emo ga . ...
Eh, to je moje, vi nositi; dostavi djeak; ako mi
lijepo platite, moete; drugaije nikako.
Mi emo ti platiti.
Koliko?
Cvanciku.
Nikako.
Da koliko?
Cekin.
To je puno.
Tada nita; meni moj sanduk, a vama vaa cvancika.
Evo cekin.
Dajte ga, da ga prije vidim, je li mletak; ako ne bude,
tada pogodba ne valja.
Evo ba mletak.
Djeak uzme cekin, obrne ga s jedne na drugu stranu, razgleda
ga, pa udari njim o kamen, cik . . . i rekne: Jest mletak, hajde
nosite ga; ali pazite, da s njim ne drnete o kamen, jer u njem je
sva srea, i ako bi ga razbili, tad bi je izgubili.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT XX.

.14

210

DON FRANJO MILIEVI,

Kako ovaj sanduk, tako i druga tri treba iskupiti, pa stoprom

proslijediti svoj put.
Buklija. Kad svati uzjau svoje vilenjake, kuni stareiaa iznese
bukliju i najprije nazdravi starom svatu, pa za njim svim njegovim
drugovima; ali i stari svat, da osvjetla svoje potenje, i on svoju
bukliju uzme i nazdravi kunom stareini i svim drugovima ondje
sakupljenim.
Naprijed, naprijed! vie au. Naprijed nai! Bar
jaktaru, barjak naprijed! Kazuj put drubi naoj, a vi, drubo, u
svoj red, za barjaktarom. Mladoj nevi u sredini mjesto dajte!
Dok se svati urede, koji asak mimoe: esnaest svata, esna
est konja, tri momka su tri konja, buklija na konju i konj za bukliju
dva konja za djevojako ruho i uz njih dvije sluge na vilovitim
konjima.
Kad se svati lijepo urede, vikne au glasno: Stari, svate
azur su svatovi, da idemo naem bijelom dvoru!
To kad je razumio stari svat, opali puku, za njim najprije
barjaktar, pa zatim sve jedan po jedan, dokle opet doe do staroga
svata, pa tako opet naprijed s pucnjavom.
Okolo blinja sela ujui prasak puaka sprave svoje buklije
te izau na susret svatima i nazdrave starom svatu, pa zatim svima,
sve jednom po jednom, dokle doe do najzadnjega. Po isti nain i
stari svat iznese svoju bukliju i njima nazdravi. I tako ta srea
slijedi sve dokle ne dou u svoju kuu.
Na putu gdjegdje naie se i na kolo djevojaka, koje su izile
na pozdrav mladoj nevi, a ona im odvrati otpozdrav preko svoga
kuma ili djevera darujui ih jabukama.
Dolazak mlade. Uprav u ono doba, koje je oznaeno, stignu
svati pred letve avlije pa tu i sjau s konja. Avlija je puna svjetine;
sastavljeno je kolo od mladih djevojaka, koje ophodei pjevaju:
Vesel'mo se, sele nae,
Zdravo nevu kad vidismo. Oj !

Doi, doi, nevo naa,

eka tebe svekar tvoj ! Oj I

Pozdravimo mladu Martu,

Darovat e duu nau. Oj !

Evo ovdje tvoga blaga.

Tebi e ga dat svekrva. Oj!

Evo nami milog bJaga,

Neve nae, arkog sunca. Oj!

Blago tvoje sinak nje 'e,

Mlaan momak, oko tvoje. Oj!

Lijepa sjajna danica,

Uranila zorica. Oj!

Doi, doi, nevo naa,

eka tebe dragi tvoj. Oj!

211

KNIDBA.

Avlijn ti jur otvori,

Vrata e ti rastvoriti. Oj!

Mlad djevere, povedi je,

Stari svate, isprati je. Oj!

Lijepo e te doekati,
Obiruke ogrliti. Oj!

Svi svatovi naprijed gredu,

Spored nevom svi u redu. Oj!

Svate e ti doekati,
Lijepo e ih pogostiti. Oj!

Veseli se, starce moj,

Eto tebi zlata tvog. Oj !

Doi, doi, draga naa,

Mlada nevo i zavice. Oj !

Pozdravlja ga kolo ovo,

I vas skupa sviju s njim. Oj!

Dok kolo na avliji pjeva, mlada stoji meu dva djevera, motri
kolo i pjevaice, a napokon, kad su joj ispjevali pozdrav, meu dje
verovima uputi se kunim vratima, a pjevaice zapjevaju:
Oj vako, mio paun ie,
Oj vako, oj vako !

Okreni se, obrni se,

Paune, paune!

Oj djevojko paune,
Paune, paune!

Tvoj je dragi na vratima,

Paune, paune!

eka tebe, da zagrli

Dragan tvoj, dragan tvoj!
Dok kolo pjeva, mlaa je do polovice avlije meu djeverovima
dola, a pjevaice opet zapjevaju:
Oj vako mi dilber ie,
Oj vako, oj vako.

Eto tebi pauna,

Pauna, pauna.

Mlado mome dilbere,

Dilbere, dilbere!

Pogledi mu crno oko,

Dilbere, dilbere!

Okreni se, obrni se,

Dilbere, dilbere!

Zagrli ga, poljubi ga,

Dilbere, dilbere!

Dok pjevaice pjevaju, mladoenja postupi naprijed te poljubi

se sa svojom zarunicom, pa je povede meu dva djevera k ocu i
majki, koji je ekaju na kunim vratima; s njima se izljubi, i oni
je uvedu u kuu. Tad kolo na avliji zapjeva:
Oj vako se golub hvaa,
Oj vako, oj vako.

Golub ptica gnijezdo plete,

Golub moj, golub moj.

Prva veer pirovanja. Dok se svatovi u kui raspremaju,

dotle djeverovi s mlaom nevjestom od jednoga do drugog kunog
prijedjela obilaze i s luom ih razgledaju.

212

DON FRANJO MIL1EVI,

Ye su gotovo dva sata noi, kada kuni domain pozovne

svatove na veeru. Sofra je prireena od etiri sinije, na kojima vidi
hljeb iskomadan, od kojih i gladnoj petorici bio bi jedan komad
dostatan; pune zdjele peenog i varenog mesa; etiri bukare vina,
to se ree broanka poganca, i etiri zdjele masnog sira.
Poto su svi svatovi po svom dostojanstvu zasjeli za sofrom,
kuna domaica donese sedam osam velikih zdjela punih pirnine
orbe i tri etiri anjka kalje, te sve stavi pred svatove, da se svaki
po volji slui.
Svatovi veseli, kao veseli, ipak svaki gleda u sofre stareinu,
kad e on poeti moliti pred svima skupa, a ovaj videi, da je sve
na sofri u redu, prekrsti se i pone moliti Boga, da on poalje svoj
blagoslov svrhu ovih jezbina. Svrivi molitvu opet se prekrsti i
pone blagovati, to ga je volja.
Poto su svati gotov do polovice veerali, mlaa nevjesta dotle
jo sa svoja dva djevera stoji na nogama i motri, kako tko jede.
Te se veeri veera prilino produlji, a svati pripovijedaju tokakove svoje dogaaje; dok najeno sofre stareina prokalje se i
bukaru u ruke uzev nazdravi starom svatu i zamoli ga, da dopusti
i mladoj nevjesti sjesti za sofru, da i ona veera . . .
Stari svat kao da se iza sna probudi, zaupi: A to vi
stojite ? Sjedite i veerajte s druinom. Tada mlaa sa svoja dva
djevera sjedne i pone veerati.
Nakon nekoliko vremena stari svat ustane te uzme bukaru u
ruke i nazdravi kue domainu, estitajui mu na lijepom doeku
i velikom veselju, kad je doekao, da sina svoga okuci. Potom na
zdravi mlodoenji i mladoj nevjesti, estitajui jednom i drugom na
lijepom izboru.
Po svretku veere (a to se ve zna: kad ve nitko ne jede)
drutvo stoprom zapone veseliti se i pjevati, te i oblinji susjedi,
kao kune stareine sa svojim kojim ukucanom vrsnim u pjevanju
tamo dou na sijelo i veselje. Tada stari svat naredi mladenicima,
da idu u svoj prijedjel spavati, a oni se nekaju, dok im po trei
put ne zapovjedi: To nije lijepo, da odmah prkosite zapovijedi
vaega stareine l Pa kad ste vi tako neposluni na prvom skoku, a
kakvi ete biti poslije, kad uzmete jau slobodu? Ne, sinci moji,
tako ne valja! Va stareina kada vam bude to zapovjediti okom,
vi imate to izvriti skokom, pa e blagosloviti vae posle i vae trude,
budite dakle posluni u svakoj stvari. Idite u svoj prijedjel na poinak
pak ujutro rano ustanite te za svoje posle prihvatite.

ENIDBA.

213

Nato mladenci odmah ustanu te u drutvu dvaju svojih dje

verova otiu u svoj prijedjel i poto su tamo uli, djeverovi ispale
po jednu puku u znak, da su oni svoju dunost izvrili. Potom se
vrate meu svoje drutvo i tamo se vesele pjevajui do kasno doba
noi, dok ih i san ne srva i prisili, da idu na poinak.
Mlada prvoga jutra. Ve u ranu zoru mlada ima se nai
spravna i pokucati na vratima svoje lonice, da joj djeverovi dou
i vrata otvore. Poto su djeverovi mladu izveli iz prijejela, s njom
se upute u prijedjel, gdje su jestiva, i tarao dorukuju. Kad su svi
svati ustali, uzmu bocu rakije, fildan, smokava, uptera i oraha, pa
daju im piti i to svakomu po redu i po dostojanstvu, a mlaa svakoga
najprije poljubi u oba obraza estitajui mu dobro jutro, i pokui
mu fildan rakije i smokve.
Poto su se svi svati tako obredili, uine tako i drugim uku
anima od najstarijega do najmlaega, pa kad se i oni obrede, tada
mlada ide kuama susjeda te i njih istim nainom poasti. Tada se
povrati meu svate, djeverovi nose jedan umivaonicu, a drugi vodu,
a mlada narunice preko ramena. Sada se svati umivaju i mladu
darivaju: cvancikom ili dvjema ili trima, kako je koji milostiviji.
Poto se dovrilo umivanje, djeverovi povedu mladu i s njom
razgledavaju we zgrade i prijejele kune, a zatim se etaju oko
kue, a katkad sad jedan, sad drugi djever unie u kuu, gdje se
spravlja ruak, i tu uzme to najukusnije nae, donese mladoj, pa jedu.
Mlada na prvom ruku. Dotle je ve zgotovljen ruak, a
svati poogladnili. Cau pred kunim vratima uzme buzdovan u ruku
pa iza svih naravnica mlati u jednu prislonjenu daurinu viui:
II ruak na srijedu, il u ovako iscijepati vrata! Tako mlati, dok
kuni stareina pozovne na ruak.
Poto su se svi svati sabrali i svaki na svoje mjesto zasjeli, eto
na sofri svega puno i obilato : juha, meso vareno, , peeno, i drugih
nekih izvanrednih priprava. Tu su svi veseli, jedu to je ta komu
ugodnije, piju kako tko i koliko hoe. Mlaa meu dva djevera kao
svijea votenica podvijenih ruku stoji i mirno gleda, kako svati ruaju.
Poto su svati lijepo ruali, a jo bolje se napili, ustane stari
svat te ovako ocu mladoenje nazdravi:
Zdrav, kuni domaine! Koliko je u aici trunova, toliko
imao sinova! Koliko je u ovoj ai ara, toliko imao snaa 1 Od onih
ti snaa bilo toliko sinova, koliko Jakov patrijarka! Oni imali toliko
vjetine, koliko vuk brzine, lisica mudrine, Zenica penice. Sarajevo
blaga, Taslida zlata, Varo gvozda, Bratnjo grodja! Ako ikad u

214

DON FRANJO MILIEVI,

ovoj ai bilo lijepo vino, vinuli ti nai dumani repom niz Dreanjske derike, dugove naplaivali, nit duga naplatili nit se amo povratili.
Zdrav, dolibaa! Sto u ti drugo petljati, kad u dugo napetljati:
ova moja, druga tvoja! (Ispije au.)
Kad je stari svat svoju au ispio, poturi praznu kunom doma- '
inu, a ovaj je natoi pa proslijedi svoju:
Hvala, stari svate! Hvala, prijatelji! Ova aa sve nek obie,
drage volje iz nje nek se pije, da vas tuga ne obvije. Zdrav, sofre
stareina! (I au ispije.)
Poklen je kuni domain nazdravio sofre stareini, ovaj uzme
praznu au te isto slijedi nazdravljati svima po redu, ali najprije
odvrati nazdraviei staroga svata, kunog domaina i slijedi drugom,
koji za njim nastupa, pa tako svaki svoju nazdravicu ovrsi.
Nakon prve nazdravice stari svat ustane i otprilike ovako nazdravi:
Druga aa roditeljima; nazdravlja se, pije, zato puna nek
se lije i do kapi ispije.
Poto su svi po jednu ispili u zdravlje roditelja, stari svat digne
au te zaori glasom jakim:
Boe, ivi nae vjenanike, pratila ih slogom srea i ljubav 1
ivjeli zarunici sloni, sreni, rhoni! Sinove porodili i njih
poenili. vidjeli sinove sinova svojih, kako im je misnik u blagoslovu
navijestio!
Kad se za sofrom mladoj nevi poelo nazdravljati (koja je stoprom
sjela za sofru), na dvoru u avliji uhvati se kolo djevojaka te zapjevaju:
1. r e d : Dvoje se dragih lijepo milovalo,
Lijepo milovalo,
Dvoje se dragih lijepo milovalo.
2. r e d : Oni misle, da nitko ne znade,
Da nitko ne znade,
Oni misle, da nitko ne znade.1
Al to znade djever i svekrva.
To je njima vrlo milo bilo.
Zato su ih lijepo poastili:
Majka sinu svate sakupila,
A djever ih ljepe uredio.
Majka ini veliko veselje,
Kad je sinka lijepo ovjenala
Mladom nevom, gizdavom djevojkom.
*
1
Tako se ponavljaju i dalje stihovi, to ih naizmjance pjeva 1pa 2. red.

ENIDBA.

215

U dvorani lijepo kole igra,

Pa pozivlje mlau nevjesticu,
Mlada ljubu Stojanovia.
Kolo vodi ljuba Stojanovia,
Pa kakva je, vesela joj majka!
Sve je kolo glavom navisila,
Bijelim licem kolo zainila,
Sve djevojke pjesmom natpjevala.
Poto je mlaa nevjesta ustala iza sofre i meu dva djevera
dola na kuni prag, otolem uputi se meu kolo, a pjevaice tada
zapjevaju :
1. r e d : Neva leti i treptee
I treptee,
Neva leti i treptee.
2. r e d : Nosi uzor ljepote,
Ljepote,
Nosi uzor ljepote.1
Ponosita, uzorita,
Crne kose, crna oka.
U njezinu crnu oku
Sve su slasti osobite.
Lijepo ti je krasotica,
Sve e nebo potamniti
Pri njezinu crnu oku.
Kosa joj je bujna crna,
Obrvice pijavice,
Slatke su joj jagodice,
Dva pupoljka male usne,
Ruice su bijele meke
Kano krila u lepira.
Kad pjevaice dovre, mlaa im se nakloni i stupi u kolo i t
izvodi i pjeva svakojake popijevke. A kad se i to svri, kuni o
macin pjevaeicama iznese jesti i piti, a mlaa nevjesta daruje svaku
po jednom jabukom.
Kad su se ve pjevaice razile, svati pou s mladom u etnju,
i tamo nastave nikan, pa u nj ciljaju iz male puke, i koji najbolje
u cilj smjeri, mlaa ga daruje jednom mahramom. Poto je ve suton
nastao, povrate se u dvor i zametnu svakojake smijenice i s njima
se zabavljaju, dokle budu pozvati na veeru.
1

Tako se ponavljaju i dalji stihovi, to ih naizmjence pjeva 1

pa 2. red.

216

DON FKANJO MIL1EVI,

Jo do kraja nije veera ni svrila, u avliju nadoe mnoina

susjeda, na sijelo, pak se zametnu razline igre, koje potraju do
kasno doba noi.
Umivanje. Poto su svati ruali ili veerali, dva djevera uz
mladu nevjestu ustanu i izmeu svata izau, pa u kunom prijedjelu
sprave umivau, vodu, sapun i runike (mahrame). Kad su sve dogo
tovili, jedan djever uzme umivau, drugi vodu, a mlada preko ramena
s runicima, te upute se k sofri i pristupe k starom svatu, da umije
ruke, a za njim sofre stareini, pa tako ostalim svima po redu. Kako
je koji posuio svoje ruke, iz toboica izvadi dar mladoj, koji baci u
umivau, a taj se obino zadri u novcu i rijetko u prstenu. Svaki
je dariva po svojem dostojanstvu i mogunosti; i to otprilike ako je
stari svat dao tri cvancike, tada najmlai svat treba da dade jedna
cvanciku. No dogodi se vie puta izmeu svata, da na takovom dari
vanju narui staroga svata ili svatskog stareinu, bude obilatiji te
rekne: Kad je stari svat siromaan, pa ne moe im boljim daro
vati mlau nevu, evo ja njega nadvisujem u daru, i dariva je
kojom cvancikom vie.
Prije nego e poeti umivanje, uniu k svatskoj sofri tri, etiri
pjevaice te ponu pjevati popijevke svakom svatu nutkajui ga, da
to bolje i obilatije daruje mlau nevjestu, a popijevka obino bude
ovakova:
Daruj, svate, stari svate,
Nau nevjestu ! Oj, oj !
Dobrom rukom, punom kesom
Tvoje blagosti. Oj, oj !

Ljubav tvoja srce grije

Svake mladosti. Oj, oj !
Kada dar stavi u umivaonik, tada pjevaju :
Hvala, svate, stari svate,
Na tvojemu daru. Oj, oj!
Tako slino, a to s malom ili nikakvom promjenom, svim
drugim svatima prepjevaju.
Poto se dovrilo umivanje, pjevaice dostave:
Ustaj, svate, stari svate,
U kolo, u kolo! Oj, oj I
U kolu se daju ruke
Bez muke, bez muke. Oj, oj!

ENIDBA.

217

Nek se nae kolo kree,

Veselo, veselo. Oj, oj!
Nek se pjesme ta izvode,
S bilnim korakom. Oj, oj!
Kad su svati izili, obino koji od njih zapone kolo, ali vazda
izvan onoga, koje se vec bilo sastavilo, ali voe kola mal pomal
koraajui jedno naprema drugom zamrse se i napokon u jedno kolo
sastave. Tako se ini u sve dneve pirovanja.
Na pohodu kod mlade. Drugi dan svadbenoga pirovanja, kad
se mlada nevjesta udomila i ukuankom prozvala, eto joj jo jedna
briga, koje se ona sama mora rijeiti i to bez iije pomoi.
Toga dana susjetke [dolaze mladoj na pohod. Ona te noi nije
bila zatvorena u svom prijedjelu te je stoga mnogo ranije ustala, u
kui vatru naloila i to je bilo nuno napravila za doekivanje
pohoda. Eto ti najprije majke (svekrve), da priglea, je li nevjesta
vatru naloila, kuu raspremila i potrebne stvari za pohod spravila.
Mlada nevjesta netom je nazrela svoju svekrvu, odmah prea nju
izleti i u obraz je poljubi upitavi je za zdravlje, a ona nju pomiluje
rukom po obrazu pitajui je, kako je tako rano podranila, vatru na
loila i po kui stvari uredila.
Nu, nevo, znaj, da e danas nae doi, da te pozdrave;
priredi rakije i po koji fildan pokuci im, da se i one razvesele i
raskokou. Nemoj aliti, ima rakije i smokava, eno u onom velikom
sanduku.
Hvala, majko! Ba sam ekala, da to prije doe, da mi
kae, gdje je rakija i gdje voe, da to na vrijeme priredim.
Poklen je mlaa nevjesta spravila obilato rakije, smokava, uptera i oraha te sve stavila u olaf, da joj bude pri ruci pri dolasku
susjetkinja, stavi se na dalji svoj posao, nesamo u kui, ve jo i
pred kuom.
Svanulo, kad se svati jedan po jedan ponu dizati, i kad se
ve svi dignu, mlada nevjesta uz svoja dva djevera donese im rakije
i smokve i druge stvarice, a potom vodu, da se umiju. I sad je
svati darivaju.
Eto ponu i susjetkinje dolaziti, koje mlaa nevjesta veselim
licem doekiva na kunom pragu te ih izljubi u ruke i obraz, pa ih
vodi u kuu, da sjednu. Sad ih odmah upita; to elite? kavu ili
prije rakiju, pa kavu ?
Seko, mi nijesmo doli za to, rekne pohonica Jela.
Mi smo samo doli, da te pozdravimo. Ti si sada naa, te nam je

218

DON FRANJO M1LIEVI,

drago, da te se nagledamo. Ah Boe moj, kako si lijepa! Ba se

vidi, da si mladikova. Kao da slii naoj Eui, i ona je lijepa, ali
nije tako, kako si ti. Je de, kuma Jurka?
A bo, kuma! dostavi stara Staja, ta vidi, da je
ljepa i via nego naa Eua; ta vidi, da je u nje kosa crna, bujna
i dugaka, a u nae Bue krljava i uta . . .
Sve jedno, kuma Stajo! dodade stara Jela. Kosa
kakva bila da bila, malo se na to gleda, ve se gleda oko, sranost
i valjanost. Ta nu pogledi, kako je naa mlada lijepo uredila po
kui; svaka joj pjeva! A cvale ti ruke i ivjela svomu caki i majki! . . .
Ba si u potenu kuu dola . . . Kum Mate dobar je kuarac . . .
Kod njega e lijepo proivjeti, a ba se namjerio na -poteno
eljade . . . Dajder, nevo, jo nam po jednu rakiju . . . Ne u smo
kava . . . ve omrzle su mi, ta imam ih pun sanduk . . . i ne znam,
to u od [njih raditi. . . Zdrav si, seko! Bog nam poivio nau
mladu! . . . (Ispije fildan rakije.)
Jo na svom mjestu Staja, Jela i Jurka sjede, kad eto ti u avliju desetak novih pohodnica, a neke imadu uza se i male djece.
Mlada nevjesta i ove jednako doeka, a dok se ona na avliji nalazi,
dotle Staja, Jela i Jurka meu sobom ocjenjuju mladu nevjestu.
Stara Staja kae: Ba je lijepa, i svakom e mila biti!
uti, kuma moja! doda Jela; ta zna, da novo ito
o klinu visi; vidjet e ti nju, kad ona opruzi svoj jezik, svak e se
je uklanjati . . .
Kad uu nove pohonice, one prve se oproste i odu kui. I
tako se to izmijeni nekoliko puta.
Drugi dan pirovanja. Dok svati nou spavaju, nae se koje
okretnije eljade te odnese to je znatnije i vienije, a to uprav to
je ovjeku preko dneva najpotrebitije: nekom kapu sa sarukom, nekom
puku, nekom koparan, nekom opanke i tako sline stvari; pa na
razna mjesta posakriva. Prvi od porubanih svata, koji se probudi,
kad opazi, da mu manjka koja stvar, i on ide pregledavati svate i
ako kojeg nae neporubana, on ga poruba pa opet legne.
iz ranoga jutra, pokle je mlaa nevjesta u kui vatru
naloila i kuu raspremila, pozovne djeverove i s njima se uputi u
drugi kuni prijedjel te tamo najprije popiju rakija i jo togod
pojedu. Poto su se oni opremili, uto ve i svati se probude i ustanu.
Njima najprije donese mlada s djeverovima rakiju, smokve, upter i
orahe; a kad su se time posluili, donese im vou za umivanje. A
to e sad, kad su porubari? Ve tomu su se i nadali, pa nije druge

ENIDBA.

219

valja sve lijepim nainom traiti i svoje stvari iskupljivati. Otkupnina

je obino novana ucjena, koja se dragovoljno mora isplatiti i to bez
ikakvog opravdanja- Poto su svoje porubane stvari iskupili, pou
svi u lov i tamo ako to ulove ivljaine, tad se veseli povrate; ako
li nijesu nikakvog lova ulovili, tada na povratku kod kue, pa ija
bila da bila, ubiju koko i nju spravljaju za ruak. I ponu se kao
neto tuiti, da ih. kucni domain dri gladne, pak zato njima treba
se misliti rukom. Kad je ve ruak dogotovljen, a u tom su ve i
oni svoju lovinu napola prigotovili, veseli idu za sofru govorei, da
nije dostojno, da kuni stareina bude s njima za rukom, jer ga
nije on zgotovio, ve je to njihov lov.
Iza produljenoga ruka slijedi po obiaju umivanje, i oni jo
sjedei za sofrom, kolo se uhvati na avliji i pjevaice ponu pjevati
poskonicu:
Vinica je posaena,
Posaena. Oj, Oj !
Malo drvce, velik plod,
Velik plod. Oj, Oj!
Vinjica je rod rodila,
Eod rodila. Oj, oj!
Vinju nema tko da bere,
Tko da bere. Oj, oj!
Nego mome i djevoje,
I djevoje. Oj, oj!
Mlado mome zaludilo,
Zaludilo. Oj, oj!
Djevojku je poljubilo,
Poljubilo. Oj, oj!
Djevojka je rod rodila,
Rod rodila. Oj, oj!
Prvog ljeta sinka svog,
Sinka svog. Oj, oj!
Drugog ljeta i drugog,
I drugog. Oj, oj!
Treeg ljeta i treeg,
I treeg. Oj, oj!
Dokle pjevaice pjevaju, mlada nevjesta gleda ih s kunog
praga i posmijava se, a poto su dovrile pjevanje, doe i ona meu
pjevaice i tu kolo vodei pjesme izvodi do kasno doba.
Ve je nablizu no, kuni domain nita se ne misli za veeru,
jer nju oekiva od svatskih pohoana.
Svatski pohoani. etvrti dan iza odlaska pirnih uzovnika
svatski se ukuani opreme u pohode za svojim svadbenikom; zato

220

DON FRANJO

MlUEVl,

ponesu uza se sve to im treba, nesamo za njih, ve jo da se mogu

i svi svadbenici poastiti.
Sa sobom ponesu peenicu, mjeei vina, hljeb i sir i jo drugih
stvari, jer znaju, da kuni stareina za tu veer nita ne spravlja za
jezbinu svatovima. Na pir stignu sa sutonom i tamo kada prispiju,
dou kao u svoju kuu i donesene stvari predau kunom domainu,
da on s njima raspolae, kako mu se bude bolpe svialo. Te se
veeri blaguju samo hladne stvari.
Trei su dan svi svadbeni ini, kao to su bili i preanjih dana,
samo to je ruak mnogo bolji, a za veeru se kuni domain i opet
nita ne misli, jer se po obiaju nada zdvora od pohoana mladinih.
Mladini pohoani. Treega dana iza kako je mlada odvedena
iz oeve kue, njezin otac i majka ili koji drugi, koga oni izaberu,
idu u pohode svojoj keri. Zato se treba dobro spraviti; treba obraz
osvjetlati i svim svatima obilnu veeru dati.
Iz ranog jutra Martin otac, prije nego e obanica istjerati
blago iz tora, naredi, da izabere dva tri najbolja ovna i dvoje troje
najboljih janjaca, te ih ostavi u toru; zatim naredi sinu Ivii, da
jednoga gudina izabere i sve lijepo priredi i ispee, a stopanjici za
povjedi, da se stara hljebom, koliko je nuno.
Doklen Ivia i kuna domaica svoje stvari prireuju, dotle
Marko zatopi mjeine i vino u njih natoi, sir spravi i dva konja
priredi; potom naredi Ivii, Juri i svojoj drugarici, da se i oni opreme,
da mogbudu za vremena uputiti se Marti na pohode.
Kad je sunce jo zavisoka, oko dva tri ostana, pohoani pou
na put, puna dva konja gonei pred sobom jezbina.
Kad se sumrak ve uhvatio, Marko sa svojom druinom stigne
pred avlijske letve svoga prijatelja te otalen zazovne : Hvaljen
Bog! Nato mu iz avlije kuni stareina odvrati: Vazda!
Bi li mogli ovog veera prenoiti u ovoj potenoj kui ?
Ba smo neto poumorni, izdaleka idui, a izvan toga ve se smrklo,
pa ne moemo dalje.
A otkle ste, pa ste tako umorni i kuda idete?
Mi smo iz Ornanice te traimo jednu ovcu, koja nam je
ovih dana zala, pa ne znamo, u ije je stado zabasala, te smo stoga
evo ba ovamo doli, da je potraimo.
Ja ne znam za tu vau ovcu, doda kuni stareina.
No uo sam od obana, da je nekakvo tue iljee u nae ovce
dolo, pa da su pitali susjeda, da nije njihovo, i svi su rekli, da
nije; pa morete propitati obana. Ali za konak ba vam ne mogu

ENIDBA.

221

mjesta dati, jer nas ima dosti u kui, pa i sam ne znam, gdje u
noiti.
Nita zato, prijatelju! Ova potena kua, kad ima dosti
eljadi, bit e gdjegod i za nas mjesto. Pa hvala Bogu, ba nije
toliko ni leda i do potrebe moglo bi se i na avliji prenoiti. No
svakako treba nam sutra rano ustati, i ako ne naemo kod vas iz
gubljenu ovcu, tad nam treba ii nadalje traiti je.
Kad je tako, a vi uniite, pa eto vam avlija, ja vam to
u, ako ne bude drugog mjesta, tada tutek prenoite.
To je lijepo i poteno, prijatelju! Mi smo zadovoljni; a
svakako stari su ljudi rekli: ako ne budu eljad obijesna, kua ne
e biti tijesna.
Tako je, moj prijatelju! Ali zna, da u sadanja vremena
mlaarija je bijesna, pak joj je drago besposlice provoditi. Raspremite
konje, pa im bacite malo slame, da. i oni malko pogrizu.
Hoemo, prijatelju! Deder, Jure, i ti, Ivia, snimite te
prtljage pa bacite tu gdjegod u kraj, samo da ne bude komu na putu.
Ah i, i, i! S kolikom ste se prtljagom opremili, kao a
ete preko bijelog svijeta putovati! ree kuni stareina.
A ta e, prijatelju! ovjek kad ne zna, koliko e se zabaviti
u tuem svijetu, on se spravi, to moe i ne moe, mislei, da e
hiljadu godina tamo preiviti; ali kada svoj posao opremi, te ako mu
to priteee, zna opet, da e mu i na povratku togod posluiti. Ve
te molim, prijatelju, da bi te prtljage tamo gdjegod spremio, da ne
bude kakve tete.
Drage volje, prijatelju! De, nek unesu u ovaj prijedjel, pak
nek zakljuaju i klju uza se uzmu, da djeca ne barbaaju i kakve
tete ne uine.
Ta ne e djeca ove potene kue, ona su dobra i mirna.
Stopanjice, dajder pristavi kavu ovim ljudma, doda kuni
stareina.
Jo se nije stopanjica ni okrenula, a kava doe pred prijatelja,
pokraj kojeg i kuni stareina sjedi i razgovara se kao sa svojim
prijateljem.
Kad je vrijeme ve -dolo i od veere, pune su zdjele peenog
mesa i sira, a bukare pune vina, jo samo treba goste pozvati na
veeru. Kad su svati zasjeli i poeli se Boga moliti, stopanjiea se
malko prokalja i kae kunomu stareini, da pozovne te nove goste
na veeru.

222

DON FRANJO M I U E V I ,

Prijatelji! rekne kuni stareina. Ajte i vi, da malo

s nama veerate, kad nas stopanjica zove; treba je posluati, pa
makar i bila slaba veera, ne ete nam zamjeriti. . .
Hvala, prijatelju! Ba nemamo tolike ni potrebe! Al kad
si tako dobar i pozivlje nas, eto doi emo, da se samo upoznamo
s tvojom potenom eljadi.
Kuni stareina polako idui pred prijateljima u prijejel, gdje
je sofra, prvi unie te razgleda, gdje e prijatelje sjesti za sofru.
Prijatelju! ree kuni stareina, ti sjedi ovdje, a ti
ovdje (i tako sve stavi oko sofra izmeu svata).
Kad su ve svi poeli blagovati, stari svat pone kunog stareinu pitati:
Koji su ti ovo prijatelji?
Ovi su veeras nai gosti, oni su izdaleka, iz nekakve
Ornanice, neto trae . . .
A ta vi traite, prijatelji? upita stari svat Juru.
Prijatelju! Ba da ti po istini kaemo: mi smo imali jednu
obanicu, koja nam je poteno blago uvala, ali nazad dva tri dana,
kad je bila za blagom, nekakvi ljudi tudan su prolazili, nju uhvatili
i odveli, pa ba nju traimo . . .
Eh, dragi prijatelju! Lako je nju kod ljudi nai, ali ako je
budu uhvatili kakvi ajduci, tad e teko biti nai je! . . A kakva
je ta vaa obanica ?
Brate, da ti kaem, to je jedna djevojica; stoprom da e
joj biti osamnaest gedina, a na obliju, rekao bi, da joj je prolo i
dvadeset. Ona je tankovita, a visoka stasa, isto slii onoj, to stoji
uz ona dva ovjeka; pak bi ba rekao, da je ona ista glavom, samo
to naa obanica vazda je nosila na glavi bijeli jamak, fes i kitu?
a na onoj vidim jo nekakvih petljanija, sindira okienih pletom,
talirima i ta ti ja znam, kakve su ono mrelice. Naa obanica
nije nigda nosila prstena na ruci, a evo ova ima ih pune prste. Sve
se sumnjam, da ova nije naa obanica, ali kad pogledam u njezin
stas, njezin vrat, njezin obraz, njezine oi, njezinu kosu, jest ona,
pa ona . . .
A kako je ime toj vaoj obanici? upita stari svat.
Njojzi je ime Marta.
Marta?! E, e, e! priupita stari svat.
Jest, Marta! Pak bi se mogao zakleti, da je ovo (upre
rukom u nju) naa Marta! A da je vi nijeste odveli? priupita
Jure starog svata.

ENIDBA.

223

Eh, pa da sam je i odveo, to bi mi mogao uiniti?

ree stari svat.
Nita! Samo bi je potraio pa kadinca poslao, da je vrati,
odgovori Jure.
A ne bi drago nita? upita stari svat.
Ne bi, odvrati Jure.
Eh dobro! doda stari svat. Ba je ovo ta obaniea,
a ime joj je Marta . . . Da ne bude bila njezina volja, pa ba da me
je i tvoj kadinac silio, ja nju za ivu glavu ne bi odveo. Pa eto
tebe, eto tvoje obanice Marte, pa se ti sada s njom namjeaj.
Stari svat kao da je neto malo u tom uzrujan, pone oko sebe
pogledavati, a sofre stareina kao da e tu uzrujanost ublaiti, ustane
i zgrabi bukaru u ruke i pone govoriti:
Mir, ljudi! . . . Pro'mo se obanice i cura, kadinca i bes
poslica, ve se veselimo i pjevajmo! Mi smo ovamo doli i sastali
se braa, pak emo se i rastati, a obaniea Marta ostat e ovdje
i mi, njezini roditelji, k njoj emo dolaziti. De da se mi napijemo
u zdravlje nae Marte. Zdrav si, Marta, mlada nevjestice, Bog te
poivio, pa doekala i ti tvomu evladu (porodu) ovakovo veselje!
Zdrav si!
Svi svati jednoglasno ponu vikati: ivjela naa mlada ne
vjesta ! Bog te poivio, na ast tvomu ocu i svekru, majci i svekrvi>
brai i djeverovima! Zdrav si!
U taj as pjevaice zapjevaju svoje obine pjesme, a nakon
nekog vremena ponu prepjevati svatovima i to svakom po njegovu
dostojanstvu. Dok one prepjevaju svatovima, jedan izmeu svata
ustane i onoga svata, kome se prepjeva, ponutka, da ih daruje.
Nevjestin dar. Ve je etvrti dan pirovanju, sutra i nastaje
post, pa za njim opet drugi, to je petak i subota: ti su nevi najgori
za domaina; jer iza mrsna treba spravljati posne jezbine. Misli se
na jednu, misli se na drugu, svakako nezgodno. Na stranu pozovne
nevjestu i ree joj, ako ima togod dara, da ga spravi, jer na ruku
treba svate opremiti, pak za svojim poslom.
To je nevjesti dosta, pa odmah ide u svoj prijedjel, sama pa
sama, rastvori jedan, pa drugi, pa trei i etvrti sanduk; vadi jedno,
vadi drugo, slae ovo, slae ono, sve jedno na drugo, borme isprazni
jedan pa drugi sanduk, doklen je svatima sloila darove. Poklen je
to uredila, izae iz prijejela, vrata zatvori pa s kljueom u njedra,
i kao da nita nije ni radila; a to se ve znade, da joj taj dan treba
darove iznositi i svatove darivati.

224

DON FRANJO MIUEVI,

Poto je nastalo vrijeme ruka, uprav dobar je i pripravljen,

svati su svi za sofrom, i danas kao da neto bre hoe da ruaju.
Zaoblica je ve metnuta na sofru, kad mlaa sa svoja dva djevera
ostavi sofrane i na dvor izie, ali tamo puno vremena ne stoji, ve
se brzo povrati. Dva djevera kao natovareni nose na sebi djevojaki
dar. Tada kum iza sofre ustane i doe k mladoj, a ona mu dade u
ruku varnjacu i na njoj dar, koji nosi starom svatu, a stari svat,
kao da mu je na takovo postupanje ao, i ree:
Kakva je prea od toga, ta nijesmo ve evo stoprom doli,
pak nas eto odmah gonite! To nije lijepo, a i domainu to nije
drago, jer s tim diete njegovo potenje ; . .
Tako je, moj poteni prijatelju! doda kuni stareina.
Tome sam se sve jutro protivio; ali mlaarija ne e da slua, ve
ini, kako je njojzi drago. A zna, prijatelju, da su obani svemu
tom krivi, jer ne e vie da ovdje stoje i kau, da im je blago u
toru od tri dana, da treba i na njeg se ^bazreti. Ve, prijatelju,
ti taj dar nae nevjeste primi, a ti kao prijatelj u svog prijatelja
moe stati, koliko te volja bude.
Zna, prijatelju! dostavi stari svat. Kad je tako, ja
u dar primiti i platit u ga, ali idem odmah kui, pa kad me
vidi, tad mi se nadaj; jesi li razumio?
Dokle stari svat tu svoju prijetnju dovri, uzme djevojaki dar
pa pogleda pred svima, to mu je dala. Kad je sve pregledao, metne
si na krilo i poene vaditi svoju kesu, da i on daruje mladu. Dokle
stari svat pregledava mladin dar, pjevaice zapjevaju:
Neva dola, dar donijela:
Starom svatu koulja. Oj, oj !
Daruj nevu, stari svate,
Bog te darovo ! Oj, oj !
Kad je stari svat svoj dar metnuo u varnjacu, na kojoj mu je
kum bio pruio dar mlae nevjeste, pjevaice zapjevaju:
Hvala, svate, stari svate,
Na daru, na daru! Oj, oj!
I tako, s malom promjenom, prepjevaju svim svatima na preda
vanju dara nevjestina i svatskoga, a svaki svat gleda to bolje
darovati nevjestu; meuto vazda gleda svaki svat dati vie, negoli
vrijedi njezin dar.

ENIDBA.

225

Nakon ruka svati se na brzu ruku opreme, da idu kui. Mlada

ih isprati, a oni veselo pukaraju i pjevaju, dok ne zamaknu mladoj
s oiju.
Svati na pohodu kod mlade. U dan, koji se urekao, da e
svati doi mlaoj ne veeru, ve ona iz ranog jutra ustane, svu kuu
raspremi i lijepo uredi, umije se i ielja, a jo ljepe opravi, da
nikom od svojih pohoanika ne bude neugodna.
Odmah iza podneva ponu dolaziti pohoani, a mlada u od
reenom prijedjelu svakoga priekiva i sa svojim poastima nutka
na pie i jestivo, pa tko ta udi, tim se i poasti; neki uim Iju
peenicu i piju vino, pa opet drugi rakiju, upter i orahe.
Poto su se svi pohoani ve sastali, u tom'je i no uhvatila
se, a mlada nevjesta meu njima kao navito kolo; nitko joj ne pomae.
Kakogod koji pohoan dolazi, svojega konja nasred avlije ostavlja,
kojega mladoenja rasprema i na svoje mjesto postavlja, a torbu
njegovu k njemu donosi, a on nju mlaoj predaje. Svaki je svat
donio sa sobom malo vina, malo peenog, malo varenog, malo
hljeba, pa i jo togod.
Kad je dolo vrijeme i od veere, mladoj je dunost sofru
napraviti i pohoane razreiti. Poto je sve dogotovila, zazovne naj
prije svekra, da ide sa pohoanima na veeru, a ovaj bez ikakvog
otezanja ustaje te pred pohoanima ide za sofru. Poto je veera u
dobar as poela i dobro se produljila, a nazravice naokolo sofre
vrve, eto ve i susjeda na sijelo, pa mal po mal zapone pjevanje,
a iza njega zametne se i igra. I tako se proe vrijeme do kasno
doba iza ponoi.
Kad su pohoani malo pospavali, ranije ustanu, rakiju i kavu
popiju, pa zatim pou u lov, da ulove to moe biti za ruak. Ali
to za ovaj dan ne slui, jer je kuni domain sve zgotovio za svoje
prijatelje, pa drugo nije do sjesti za sofru i blagovati.
U takvom veselju proe i drugi pa i trei dan, a tek etvrti
dan povrate se pohoani svojim kuama.

ZBOHNIK ZA NAR. IVOT. XX.

15

Lobor.
Narodni ivot i obiaji.
NAPISAO JOSIP KOTARSKI.

(Nastavak.)
Rad.
Lov.
Lovske sprave. Puka moe biti samica, duplenka i tue.
a nabija se prahom i prihom tiarom, zajakom i serriakom.
ijnice su tanki neopaleni drot, pri jednom kraju kao obru savit,
a clrugi kraj se privee za stupi. Zijnice se obino nastavaju za
zeeve u vinogradu.
elezo se nastavUa za lisice. Ima dva ejezna zubasta obrua
na eleznom dralu i trn, na koji se natakne ili privee komadi
mesa. Takvo je ejesce za ptice; na li se nastavi komadi klasa ili
kotica od bue.
Pruglo. Savije se leskov pruti kao pol obrua, pri jednom se
kraju probui, cla se moe prevesti dreta, a pri drugom se ona svee.
Kod rupe se dreta istegne, rairi i podupre rajastim drvcem karice",
kojima se na vrak natakne komad koruznoga klasa. Ptica skoi na
karice, ove padnu na tlo, a dreta se skupi i vrsto stisne ptici noge.
Ploh se nastavja na snijeg. Daska, na pr. kakva stara vrata,
podupre se drvcem, to je privezano za dretu (pagu). Pod daskom
su po snijegu posipani tuki" od hajdine, pa kad se ptice skupe,
potegne se, drvce odskoi, a ploh poklopi ptice.
Krletka od bezgovine. Bazgovi komadii podrug pediia dugi na
obadva se kraja probue. Odozdo je etverouglasta daica, na svakom
nenom uglu tanka iba, na koju se komad po komad bazgovine
natie, dok je jedan peaii visoka. Odozgo je daica, koja se podupre
tankim, kratkim drvcem, na ovom je komad koruznoga klasa, koji
unutra stoji na poprenoj, tankoj ibi. Ptica pone kjuvati, iba se srui,
a 'vrata zatvore.

LOBOR.

227

Bua. Na buci se izreu mala etverouglasta vraa, mezdriiie"

s koticama se izvadi, a vrata se nastave, kao i pri krletki.
Lepeh. Namaze se iba lijepkom i postavi se kamo ptice rado
dohode.
Stupica. Opeka ili komad tekoga drva se podupre kratkim,
tankim drvcem, na kojem je privrten komadi mesa ili koe. Dok
se takor ili mi s mesom natee, poklopi ga opeka i smrvi.
P u h o v i se love u pucinama" ovako: U rupu se nasipa
ira, a drugi dan se na riu poloi lonac, dok nije puhova u noj; u
lonac opet ira, a na lonac tulec" od drva izduben. Tulac je ispuiien avlima, na kojima su i{ei doje obrnuti, i tako puh ue, ali
se vie ne moe izvui. Ako se puh nalazi u torgi" u sup Joj
bukvi, onda se odozdo potpali i kad puh kroz rupu navali, ulovi se.
Eibe love koem, u kakovom se blagu nosi krma. Jedan stoji
u voi s koem mirno, a drugi izdaleka pone bobekom" goniti
ribe pod skruti", i kad ona dopliva u ko, digne ga.
Rake love samo rukama.
Grojene blaga i ivadi.
Voli. junci, krave i teliee kod nas se zovu: marha", mara"
i marva". Najvie hrane krave, mane vole i kohe, mnogo sviha, a
najmaiie koze. Sve se to skupa zova ivina".
Bogato blago se hrani sijenom, otavom, djetelinom, rgjevinom"
(posuena trava i dra naet po vinogradima i po koruzama), slamom,
grahorkom, koruznieom, peruiiiem i grahiiiem.
Voli su cijelu zimu u tali. Biru ih nabrani zimi samo dva
put na dan i to ako ne idu nikamo voziti, ujutro u 8 sati ih hrani
i oko desete ih vodi na vuincu" k vodi; drugi put ih hrani u
tri sata po podne, a ide ih napajati oko Zdravomarije. Voli jedu
najbolu krmu, koja se u talu nosi u kou od brukviea spletenom
ili u krorii (kroha je od 68 saviuutih jeskovih prutova, koji su
odozdo unakrst jedan na drugom krebutjom" svezani, a odozgo je
naokolo obru, kojemu se svaki prut krebutjom" omota). 0 podne
baci svakomu volu snop koruznice u jasle. Na projeee su voli tako
dugo na jaslama, dok se koruza posije, samo se sada triput na dan
nadvore najbojom krmom, fa budu jai za rad. Kad je koruza podorana, putaju se voli na pau. Sve drugo blago je s prolea mravo,
samo su voli uvijek pri mesu".
Krave se hrane samo zimi u tali krmom, i to na opitne"
(vrlo malo), vie slamom i koruznieom, te su na projece sama kost

228

J Ob IP KOTARSKI,

i koa. im otkopni, tjeraju se na pau. Pasu se po kii i po lijepom

do zime, a po mrazu ih ne gone na pau, da krava ne zvergne",
ako je broja". T,jeti se pasu od rana do vugajnka", t. j . do 9.
ure, a popodne se putaju o etvrtoj uri na pau, i to se zove
pualnik". Krave slabo eu. Ludi se brinu za boju pleinu; pri
putaju ih samo u zoru.
Kohe hrane zimi krmom o estoj uri ujutro, o podne im bace
u jasle slame, a o treoj uri opet im se polae krma. Kad po
nestane suhe krme, hrane ih frikom djetelinom. Samo kad voze,
daje im se zobi. Napajaju se triput: u 8 ujutro, o podne i o Zdravomariji. Na prolee, po Jeti i u jesen putaju se na pau.
Svine se zimi hrane samo u kocu sirovim buama, peenim
ili kuhanim krumpirom, posijama zatepenim; piti im se daje popla"
(napoj). Kako snijeg otkopni, gone se na pau. Pitajnke" se moraju
ve |eti dobro odmoiti, t. j . moraju se dobro hraniti: jelo im se
zamee koruznim branom; posledhih pet tjedana priikne se koruzom,
a kada svihetu zubi obole od ne, kuhaju mu se koruzni ganci,
koji se i osole. Svaki gospodar ima svojega svihara, a irovine
ovdje nema nikakve.
Koza je malo, a tko ih ima, hrani ih samo radi mlijeka.
Zimi i jeti brste one po grmlu. Ako koza polee vie kozlia nego
kozica, onda mladoga zakonu i jedu.
Zivad. ene rajtaju" kokoi, pure, race, a mnogo i guske.
Kada koko iznese, pone kvokati i zove se cura". Ako je ne emo
na jaja nasaditi, nego da jo da[e nese, moramo joj kobilu u mrzlu
vodu namoiti i koprivama naharati".Zovu se: piceki, pienci, uek
ili kokotiek, uica ili pienka, koko, ua, cura ili kvoka. Najboje
nosie jesu mejmonice. t. j . one, koje su se meu masama polegle.
Pura se nasadi u staru korpu na 16 jaja i sjedi u sobi, a
puta se napole etvrti^dan. Najradije krepaju purii, kad im se
glave briju; onda im se daje pozobati po dva zrna prpra svaki dan,
dogod kluntiju", i skosani pelin sa stuenim eriakom u nih
turaju. Puran, pura, purii.
Race ne nasajaju na jaja; nego na raina jaja metnu curu ili
puru. Raca, racak. racice.
Guska sjedi na 10 jaja u kurhaku, gdje si sama naini gnijezdo.
Guice se hrane kao i purii. Dok guska sjedi, gusak uvijek blizu
kurhaka gae. Kad se mladini pra okameni", zalijevaju ih ulem.
ele su u kou od brukvica spletenom ili od slame; izvana je
ko blatom i mareim lajnom zamazan, a iznutra se unakrst metnu

LOBOR.

229

dva prutia. Kosi su na vulnaku". Kada se pele roje te se pelac

pusti, pazi se dobro, kamo e sjesti; kad se pone sputati, ve stoji
jedan.mukarac sa irokom ili s kosom i time zvoni peleu, da
daleko ne odleti. Na drvu se zadri, na koje ide ovjek sa svetom
vodom pa ih kropi, da u klupko posjedaju, i daicom ih pogrne
u ko, zamota u plahtu i odnese u vuliiak, ili na dry u nastavi ko, da
pele same u n uu. U jesen se pele tereju"; naveer se pred lukriieom zapali ritek ili veplo. Sae se s medom izvadi i metne u
vedricu ili zdjelu; zabrtvene rupice noem ^odbrtve, da med iscuri, a
sae se zamota u anak i stite drvenim klijetima. Sae se kuha u
vodi, vojsek" se digne na vodu, pobere se i proda.
Psi i make. Cucka nema svaka kua; na prostoru, gdje je
povie kua, vidimo esto samo po jednoga psa. Svaki pas mora na
vratu nositi ulenciju", da ga intar ne ulovi, a ulenciju dobije
onaj, od kojega se tibra plati. Kuja nosi u sebi enie. Po jednu,
po dvije make ima svaka kua.
ivo ti ne po dobi. Kada se krava oteli, onda je stelna.
Prvih est mjeseci je tele, onda je icek i icica; ako nije skopjen,
zove se bikek. U drugom Jetu je junek, telika, a u treem je bik,
junec, telica, a zove se, koji je izrezan, i vol. Telica perveskijna"
je onda, kada prvo tele polee, a koja se ne e zavzeti", zove se jalovka.
Kada se kobila odrebi, onda je drebna. Polee drepeka ili
drebiku; kada je drepeku jedna godina, onda ga poiste, ako ne
e da ga ostave za pastuha: pastuha neki zovu i drebec. U dragoj
godini je drebec i drebica, a u treoj kon, kada ve i vozi, a
enska ostane drebica dotle, dok se ne odrebi, i onda je kobila.
Prasica zbrodi" praie, za 34 tjedna su gnjcice i gujceki,
te se skope, a gdjekoji samo ostave po jednoga lepega za bicka.
Poslije 78 tjedana zovu se odojeki; od jedne godine su pajceki
i praike; zatim su prasec i prasica.
Zivotiriska imena. Volovi: brezek, rike (= riko), rumen,
plavec, rosek, utke, adek, sivec, belec, arek, igre, perga, liske,
griec, ogec, silan, vugle, viran, rogina, mulek, jelen.
Krave: belka, lasa, tuca, cveta, mujca, ugana, sojka, triga,
zutka, kouta, borana, muka, ada, breza, srnava, mila, plavuka,
grieda, erna, erlenka, rosa, rumena, rada, fijolka, jelenka, vuka,
ara, eka, maca, riana.
Koni i kobile:^miea,, rika, koka, vorc, imlin, tancika, arga,
sikra, lisa, drina, bear, vranec, fuks, fuksa, bruna, nada, steja, milke,
zora, pram, ila, legra, lenga, hanzek, sivka, 1, eezar, pubi.

230

JOSIP KOTARSKI,

Svine: pika, bela, preka. epa, siva, uta, sleka, 'kurta, mia,
sivek, jeza, svetlin, klapek, laba, klapa, labek, ruiia, hrria, kreba,
pasa, boca, vidra, mera.
Psi: cifra, arke, bunda, rane, tiri, carapek, vuki, tigre,
hektor, cigan, delfa, eka, pubi, lustek, ura, dida, tambor, loti,
bistra, pazie, cipli, muri, pikula, ekec, kara.
K a k o se i v o t i n e d o z i v a j u i t j e r a j u . Voli se dozivaju:
mali moj rosek na"; a tjeraju se, kad treba s mjesta ganuti: ajs";
na lijevo: tik sebe na", na desno: a", a od sebe"; kad treba
stati: vo", voh"; kad se stane, pak biru hoe da malo poinu :
fci fci"; kad na brijeg teko vuku: , hajd na"; kad se na
liivi, na orali obraa: ajs oberni na" ; ka hoe, da bre ide, samo
se vol otro po imenu zazove i hajd", na pr. rumen hajd!"
Krave se zavraaju : na" na", na pr. na, vuka, na, kam
ide gere"; na pai se dozivaju: hedi, hedi, rosek mali", bujs,
bujs na", kk na", june, june" i to sve pjevajui; kad se na vodu
tjera: hela, hela"; ka pije, fuka se osobita zato nofta"; ustali
kad se traji ili snai: stupi na".
Kon, kad se hoe primamiti, zove se po imenu i veli se: ,.na
na", pak se krjakom mae; kad se hoe s mjesta ganuti: gi",
gijo", a kad se stane: aho", ve", veha" ; nalijevo: biste har",
na desno: hot"; kad mora u pojati s mjesta koraiti: humi'%
humi na"; kad ih treba tiknuti: curk, eruke".
Svine se zovu: gujea, gujca", gujcek na", guje, guje, glije,
guje"; gone se u kotac: hu Juk", iz hega: hu" ; kad je na hrastu
pastir i tepe ir: belo uk, uk"; s kvara se tjera: gujeo na"Kosa se zove: muca na".
Psi se dozivaju po imenu i: na, n" n, nil. nil"; fuka im
se; tjeraju se: ip", mar!"
Make zovu: muje, muje, muje", a tjeraju: sic".
ivad. Kokoi se dozivaju: u u u u"; ueek
mali uk uk uk". Tjeraju se: o o o u . Pure:
puk puk puk! pukek puk puk". Tjeraju se: pur o!"
Kace: libo, liba liba liba, libico lib lib! liga liga
liga, ligieo". Tjeraju se: rae rae ". Guske: u
u u, ugek ug ug ug, ugico u u!" Tjeraju se:
ugo o", haj".
Loborci miluju ivotiiie. Kada mu se blae ne da ugnati u
pojatu, lut mu napija: Mui, dojde mi v ruke, bus ti meni doel
v talu, oi ti bum skopal!" i na vratima ga zna biem oinuti, ali

LOBOK.

231

mu u pojati ne e nita, nego ga gladi po brazavki", koja se od

bia poznaje. Velika je uvreda, kad mu drugi ivine udari; tad e
mu rei: Ti ima mejne pameti, neg ta nema stvar!" Ni psa si ne
daju tui i vele: Do ne terpi mojega cucka, ne terpi ni mene."
Ako koje ivince oboli, uvijek oko neka iuriju", glade ga i miluju
te mu marjivo trae lijeka.
Bolesti i lijekovi. Rogato blago. Talog. Blae, koje je
talolivo, klunti", ne e jesti, a da ima talog, poznaje se po tom,
to mu pod koom lopa", kada se po maretu prstom tue. Da
se talog po nemu razlije, moglo bi poginuti. Talog "navodi barbir.
Devet po prst dugih korijena od draa taloga" zaplete se u malo
povjesmo kao u trovrsnu kitu. Plahticu probode sulicom i navodi
talog,1 koji je navoen po 2430 sati. Plahtica otee, i veli se: Velik
je talog." Taj se otok presijeca po 1420 dana svako jutro i napole
curi sukrvica. Kad se talog istjera, izvadi se iz one rane smoger".
Blae ne smije van na vjetar.
Brohot. Mare broe, kada se nahladi. Skoe se frikoga pelina
i pomijea s mlijekom; time se mare zalijeva svako jutro, dok ne
ozdravi.
S Jcrvjo sci, kada se mare presukne, kada se pretjera (u projee
kada preteko vue ili kada u prolee na pai pojede otrovnu travu).
Posui se orahova cvijea, fino se istue i s frikim se mlijekom
blae zalijeva.
Ladovnica je, kada je ivinetu u kriima zlo, od boli se vajaJSfa repu mu se ila pusti sekalcem i abica se oisti. Barbir si ruku
namaze lojem, putrom ili maslom i porine je u zadnieu i vadi krv
i lajno.
SkeJcavica: kada se maretu pone krv paliti, onda skeka.
Odmah mu se mora pustiti ila k|uDica na vratu.
Kermelivost: na oi izlaze krmeli, kad je blaetu krv na
hlaena, pokvarena. Pusti mu se ila na vratu.
Keri ivinetu noge skup vleeju". Pusti mu se ila pod
kobnom.
Kueri su, kada na vratu ile oteku. Oteene se ile probodu,
t. i. emernice se morajo poklati v zobeh".
Nazubine: u zubima izrastu predugaki kici" kao jeeva
koa, pa mare ne moe jesti. Beu se karama.
Bradavice nastanu najvie volu i juncu oko poscalka" i po
crijevu. Preveu se konskim repom ili koncem, te same otpadnu.
Guci: crv pod koom; sam proe ili se prstom istisne.

232

JOSIP KOTARSKI,

Naem: kad se mare prenajede frike hrane, djeteline. Tada se

1) voletika" skoe i mlijekom se zalije; 2) u mare se turi paklec
duhana "puenca; 3) zalije se voom, u koju se primijea petroleja;
4) odzada mu se potjera lojena svijea; 5) mare se pregoni i riba
po teini".
Vuce su u laseu" i meu pali"; veu se kiselim zei^em
zapeku lojenom svijeom.
Oi kada bole i budu krvave, zapuhavaju se cukorom.
Skopilo kad otee, mae se salom.
.Ako se krava ne e goniti, izvade se eervi" sa gube, koja
raste na ipku, i daju joj se pojesti.
Kada kravi vime otee, po riemu se triput petegne brunenim
muarom ili se ilovaa omijesi u vodi (ili jo bole u octu) te se
privee na vime.
Korii. Keli dobije kori, kada se nahladi, opoti, ili po riemu
padne kia; na nos mu cure mrkji. Skuha se jeam ili senovina",
usipa se u vreicu i time se kori sapi".
Griz dobije kori, kad se prenazobje; osobito ga rado spopadne
od koruze; po crijevu mu rui", od muke se poti. Tada se kori
mora naglo pretiravati", kui ga zajae i brzo goni.
SeJcendija: koriu na nos izlaze gusti, uti mrk|i kao gnoj.
ne e jesti, hamlav" i mohlav je. Sekendlivi se kori mora ubiti.
Svirie. Verbanec: svirietu podbrajnek" i crijeva pocrveue i
pomodre; ne e jesti, turobno je. Tad mu se odree komadi uha i
repa, a u sirutki ili u mlijeku dade mu se jesti sumpora.
Kueri su u vratu; on otee. Lijee se kao i pri maretu.
Vugane jzubin: u gupcu svirietu pocrveni. Ono se kadi gu
vom, o kojoj je kuk sviiiski u dimu visio; ako li je kuk bio na
drotu, onda se riime potegne po svirietu.
Kada svirie hire, ne e jesti, namoi se u popla" zemajska bua.
Kada svirice krv uie, daje mu se piti puani prah s mlijekom.
Kada mare crkne, potajno ga odvuku u kakav grm ili u hustu,
tu ga ogule, meso zakopaju, a koa se proda. Kada svirie pogine,
zakopa se gdje u ikari, ili ga odnesu cigani.
Obraivane zem}e.
Sprave i orue. Plug ima ove komade: gredej, obino od
jesenovine; to je onaj dugi komad, na koji se svi drugi slau. Na
drvenom je plugu grede! na 45 mjesta provrtan, kamo se utie
drveni kure, a za kure se natakne grede|nica; kada se hoe duboko

LOBOK.

233

orati, metne se kure u prvu rupu. Malo nie od sredine pri zavoju
je gredel produben, a u tu je rupu zagvozdama privrten rtalec
(dugo ejezo, koje zemju ree), a za rtalcem odozdo je na oplast"
nabito pluno ejezo, koje zemlu podrezuje. Oplast s gredlem skupa
dri kozolec: komad, drva po 5 coli irok, a po 2 cola debeo. Pluar
<ki plug za ruice, koje su drvenim ganakom svezane. Otkom
(jotkom) se plunica isti.
Or nice su kolca za orane. Imaju dva jednako velika kotaa;
trapica je na drvenoj osi; na ovoj je pri jednom kraju izbuena
rupa, kamo se metne klu, a na je izvrtano pet luknica, da
se pretoka pretoi, t. j . otpusti ili pritegne, kako se ve hoe ira
ili ua brazda- rezati. Kroz pretoku se u k}u zatakne klui, koji
je na laniu privezan. Za k^i i za kure se metne guva, i tako
je plug spojen za orane. Na k[u se pridjene rudi, a na rudiu je
jaram, ako krave ili voli oru; ako koiii, onda nije treba rudia, nego
je na kluu e^ezna kvaka, za koju se zabaci" vaga, a za nvu vageri.
Brana ima dva ili tri lakta duge stramice i pet preuica po 3
cola debele. Prenice su izvrtane i ejeznirn zupcima naperene.
Naprvo je hakel, kamo se lanac zabaci", a za lanac se privee
rudi, kad se hoe s rogatim blagom vlaiti, a vaga i vageri, kada
se s koiiima vlai.
MojtiJce su fabrike slabije, kovake tee i jae; motika ima
veha, u koja se nasadi dralo.
Za pobiraiie prihoda slui:
Kosa; nasaena je na kosie tako, da se peta priravna kosiu
i rinkom nabije, a da se ne trza, jo se zabije drvena zagvozda. Kada
se kosa zatupi, brusi se oslom, koja se dri u vodiru; kada pak kosa
izgubi iglu, mora se sklepati klepaeima: babica se zabije u kneek
ili na mosnicu i udara se klepaem po kosi. Vodir je od roga ili od
izdubena drva, odozgo su dvije rupice, u koje se provede dreta, da
si ga kosac oko pasa privee ; u vodiru je voa i osla.
Rasohe drvene su.od dva rogla, a ejezne od dva i tri rogla.
Ove se kupuju u tacunu, a one si zimi sami svijaju i na tavanu
sue. Slue za prevraatie i suene krme.
Zubace drvene: u zupie se napere zupci, a to se nasadi na
ratie. Slue za zubjane krme, listinea itd.
Serp je nasaen na okruglu drvenu nasadu; brusi se oslom.
itak se vije vejaom, a isti se "od kumbra (kukel, zizer, grahorec,
repola) na e^eznu mainu vetrejnau, koju sada ima svaka opina.

234

JOSIP KOTARSKI,

Loborci imaju premalo grunta, ludi je mnogo, te lako sami/

obrade svoje enile, a i nemaju cijelu godinu posla na svojemu, pak
od gospotije uzimaju zemje z dela". Ako sami daju sjeme i sami
izoru, obrauje se s polovine", ako gospotija da sjeme i ona izore,
obrauje t. j . okapa se, osiple, pobere i olupi s trejtine" ili s
etertine". Malo ih je, koji ne bi morali koruzu kupovati; neki ve
o Novoj godini.
Najvie se sije koruza i sadi krumpir, od ega narod ba i
ivi, a onda se sije: jeam zimski i jari, ra, hajdina: penicu malo
tko sije. Po koruzi se sadi grah kolenec i epek. Sije se i repa
kruglica i kocejnaa.
Vrtom se bave samo enske glave. Margentinskoga i janinskoga tjedna sadi se kozjak, na Lukijevo eiiak, a po riem se hiti"
(posije) salata; u jesen se sarli i porec luk. Na prolee se sije letna
salata, prun, luk porec, cukorica repa, cikla, korene, ele i cvijee.
No ze|.e obino siju drugdje na strani: meu kakvim ikarjem se
napravi trie", ogradi se tniem i raste do ivariaka mjeseca;
tada se izvadi i prijesad presadi na zeliu fino pognojenom. batva
od batve na lakat daleko, tako i red od reda. Korene zeja se ovala
u mareem lajnu. ene prime sjeme trima prstima i siju. Sadi
se u vrtu: prekole (zeje za sjeme), sjemensko korene, sjemenska
cukoriea, ugorci, grah, graak (kad se graak sadi, mora se muati,
drukije bi ga ptice pozobale); grah je ponajvie kolenec te se jede
s moriijem".
Niva, na kojoj je bila posijana strn, u jesen se sprai, da se
zimi premrzne i zgrai". Na projee se sije koruza pod plug, orai
je podoru na sloge od 810 brazda. Kada se blago tjera od vrati
na vrati", biru fuka, a katkada i pjeva:
"
Hej volek, volek, od vrati na vrati,
Da burne mogli ovu zernlicu lepe zorati.
Sija nasipje rogoar sjemenske koruze, objesi ga na ruku, veli:
Pomozi, Boe, majka Boza", grabi punu pregrt zrria i sije.
Uz krajeve slogova se posadi grah epek, a po srijedi kolenec,
koji se po batovju perie, a znaju ga i s koruzom na rijetko posijati.
Kada se grah dosadi, na uglu skrariega sloga naini se kri, oko
kria vijenac od graha., Ako je riiva dobro gnojna, posiju se odmah
s koruzom i buine kotice; ako pak nije gnojna, skopaju jamice, u
svaku se vrgne aka gnoja i po 2 bune kotice posade. Vidi se i
oko koruze posijane konopje, gdje je riiva kraj puta, da mare tako

25

LOBOK.

lako ne odgrizne batve. Koruza se prvi put koli o Jurjevu, drugi

put o Filipovu, trei put o Zidorovskoj. Kada se oraiie svruje,
pjeva se :
Hej muzi, mazi,
Teri verne plui,
Te mi Bogu slui.

Plug i otka, brana,

To je muka hrana,
Heja volek zajdni,
Slog se orje skrajdni.

Kada koruza dobije tree pero, okopa se motikama prvi put,

a blie Petrova-osipavaju teari motikama, te se veli: Dal sem je
drugu motiku." Na promee se siju jo: jari jeam, jara ra i zob i
to to ranije, jer pozna je zob laka i puna je kumbra" u noj ;
u jesen zimina: zimski jeam, ra i penica. Oko poklada siju i dje
telinu po strni i to najvie crvenu hrvatsku.
Spremane priroda. Kada koruza oko Mihoja dozri, bere se i
klasi se meu u ko, koji mukarac ili enska nosi na pleima;
iz koeva sipaju klasje na kupe i odvoze kui, gdje ga bacaju kroz
prozor ili ga u korpama nose u kut. Naveer se sa susjedima lupi",
klasje spremi u korunak ili se klas posve ne oguli, nego se veu
mae" i objese pod krov, pod strehu ili u sobi povrh pei, ili na
zaelak kue. Perine se posui na suncu i spravi se, da se riime marha
zimi hrani.
Strnsko (jeam, zob) aiie se srpom. Znala" odree po 20
lati, uzme u svaku ruku po 10 lati, klasje skupa, pod lijevu pazuhu
stisne lati, a s desnom rukom free i napravi pas, poloi ga za sobom
na zemlu, naaiie snop, svee ga i poloi na zemju. Same etelice,
kad nivu preanu, porastaviaju" snopje, t. j . osove po 10 snopova
zajedno; to je rastava". Jeam, penica i zob se na rastavama sue,
dok je dosta suha za mlaeiie. Vozi se na lojterskim kolima u kejden,
gdje se mlati cepima. Cepi su od dva komada : dui, koji se dri u
ruci, zove se runik", a krai, kojim se po klasju udara, cepec".
Mlaci sloe na tlo po 20 snopova, i to se zove stava". Kada jednu
stavu premlate, slama se rasohama natepe, da se zriie iz lie stepe i
pospravi u kupi, a zrne se prigrne u kut. Ovo se na redeseju
zredoseji", potom vejaom vije, pak svi veselo, ako je itak namlaen,
govore: Koj sem lani sejal, te bum sada vejal; koj bum letos
sejal, te bum k letu vejal."
Ea se poarie i u kue" svee i poslije dva dana sloi se u
krize. Earii se zahodu kraj riive, odozdo naokolo se namee ibarja,
na riih se slae na etiri reda kuca na kuca (rukovet na rukovet) i

236

JOSIP KOTARSKI,

tako ostane nekoliko tjedana. Kad je ra suha, svozi se u skejden,

tko ga ima, a najvie u hiu ili u komoru i tu je stepe eepcima na
klupi; zrne se vije, ritek se ..isti na rihel. da bude kof za pokri
vane zgrada. Dvanaest kuca ini 1 kof.
Hajdina se poarie srpom, snopicki se paom povezu, etelice
ih za sobom osovce ostavjaju, smee se kao i ra u kup kroz dan
i no, da se malo kuri", da je prije suha.
Groe bern braci oko Milioja u vodrice, iz nih se sipa u pute.
gdje ga putar gretalkom mota" i nosi u preseku, u lagvi, koji
je na kolima u jarku trsja prireen, ili ga nosi u bejden, ako je klet
pri goricama. Kad je cedi ili bejden pun, stavi se unutra cednica,
u koju puzi sama lit; koja se spuli" i nosi u lagav, a jedan ili
dva jaka mukarca operu si cisto noge, gae zasuu do kukova i
gaze meter, dok ga pregaze; tad se mot spuli" hrgom i opet se
gazi. meter se nabije u preu, gdje se dobro sprea. a mot se
izlijeva kroz poiiku u lagav. Tropirie se posue na tavanu i mijeaju
s koruzom za klak, kojim se svihski napoj zamete, ali bome esto
i ludi meu koruzu mijeaju tropine i to sameju za kruh. Kada mot
otkipi, onda se lagav vrsto zapili" i oko Boia se pretoi prvi put:
oko Svijenice drugi put. Kod branja pjevaju:
Kak se lepe sveti
Pri naem kumu kleti!
Kume moj, kume moj,
Hajdme skupa k noj,

Burne vince pili,

Re ko govorili.
Kume moj, kume moj,
Hajdme skupa k noj!

Livade. Travnike (tramnike, senokoe) imamo po bregovima, a

kosimo samo oko Petrova; otava ne izraste, jer je presuno. Na
nima raste kohska krma i dobra krma. Koska se zove, gdje je
pomijean ar, arinec i vuejnka, a to raste po piskut|ivim travnicima. Gdje su macvure", tamo je krma kisela korijena i nije
pomona" : blago je ne e slono jesti, nego klendra (izbira). Dobra
krma, koja na sunom travniku raste, zaivna je, a od svih je najbo^a
mi lica i pirenka, a ima u noj pomijeane i divje djeteline pa dosta
i kimina. Ovu kosi svatko dvaput na godinu, a gdjekoji i triput.
Kada je trava dobro u cvijetu oko Jantonova, pone se kositi sijeno,
a otava se mora pokositi pred Malu mesu, jer: Gdo po Male mee
kosi, na pee sui"; otavi se kasno pod jesen skosi.
Voe. Nai ludi rajtaju" mnogo sadja (sadovja). Kruke, jabuke
i |ive sade u vrtu, po dvoritu i za dvoritem imaju ternace, treiie
na dvoritu, a najvie u trsju, kao i breskve i orahe.

LOBOK.

2:i7

Kruke su : petrovke (najranije), magdalenke, zobenke, jeemenke,

belke (ute), cvrlin, krajevke, tepke, erlenke (zimske), lipovke, bosanke
(debele), terfiki, mejmonice (drobne, ute), miholke, makarije (ute,
lijepo miriu), tuke, kriovke.
Jabuke: jemenke (najranije, arene), konopjerike (ute), zo
benke (bijele), repine, terdine, slatke (drobne), vuserike ili srabjivke
(imaju kou kao vuserie), pisanke (posve ), mukatnice.
S]ive: bistrice (ovih je najvie), lopajne (okrugle, posve slatke),
kruglice, belice, drobnice, roniki (najvie cr]ene, podugake nalik
na emlu). Od bistrica imaju |udi najveu korist: kuhaju slivovicu
i prodavaju ih na vagane ili na prek".
Breskve: kalanke, durancije.
Orasi: koaki i mehkii.
Tresne (ererie): cepike bijele i crjene, drobnice i viria.
Mandalice sade u vrtu, okoru u dvoritu i u trnacu, murve
obino kraj tale, a kutine u vrtu.
Sprave za prireivane ivea. Muar. U liemu se tue
jeam za jemenu kau. Jeam se malo nafajhta", nasipa u muar
i drvenim tukaem ili sjekirinim teporiem" tue; onda se na suilo
razgrne na plafte ili na situ; kad se posui, pahta se u koritu, da
se spuli".
ervi. Dva su kamena: spodriak i gorriak. Spodriak je zasijeen
na dva cola, da goriiak u riega sjedne. Oko kamena je obe (navadno
je obe obru od staroga sita ili reeta). Na goriiaku su zreli, kud se
itak zasipava, a meu gorhakom i spodiiakom je prpica, t. j . daica
podrug cola iroka, ba na srijedi zrela; nome se gornak podie i
sputa, kako tko hoe drobno ili zrnasto niati. Povrh kamenova su
gruti, sa svake strane jedna strelica, koje su odozgo svezane prekom,
u koju je rupa izvrtana, da se u riu i u rupu na goriiaku utakne
rvejnak, kojim se gornak vrti, a brano kroz malo zreli puzi van
u korpicu.
Melen. Mlinova ima u nas mnogo. Stupi su u zem\u zabiti;
na riima poprijeko je tram, na tramu je blazinica, na kojoj se vrti
ejezna lopatica, koja je privrtena na vrtenu dvjema ejeznima
rinkama. Na vrtenu stoji kolo mokro i na suhom. Tzvahe mokro kolo
ima krize, koji su nataknuti kroz izdubene vrtene; na kriima su
okvaei, koje su popoene daskama, da voda prijeko, ne curi. Kolo
ima u sebi kvorce razdijejene na 10 coli jedan od drugoga. Unutraiie suho kolo ima takoer krize i okrug (kolobar) od hrastova
drva debeo 45 coli; u liemu su nasaeni palci do 40 komada.

238

JOSIP KOTARSKI,

Kraj ovoga kola je namjeten tram, poprijeko na riemu stoji ejezna

pojmiea, a u noj je ejezna tajnga, koja nosi gorni kamen. Na toj
tajngi je privrtena triba ili okrug; u tribi je est vrtenica, koje
moraju biti od tvrdoga drenova drva, i za ove se love zubi, koji
su u kolu, i tjeraju gorni kamen. U gornaku je privrtena prpica,
koja je na tajngu nasaena za dizane i sputane goriiaka. Spodnak
je namjeten na pou, a pod na tramima; na ovima su strelice zadubene; na strelicama su gorni trami, na riima pod, na podu kamen
spodnak, koji mirno stoji. Oko goriiaka je obru, da brano ne ispada;
samo najednom mjestu jesu zreli i k riima privrten leb, kuda brano
u kopariu curi. Odozgo goriiaka je grot, namjeten na gorne strelice;
on ima jarem, koji dri grot, ovaj ima kopanicu, da itak pomalo
curi u zreli. Kopariica ima na sebi pagu spojenu s jarmom; na noj
je kota, da se moe kamenu mane ili vie itka podavati. U grot
se itak sipa. Kameni se klepaju klepaima. Mlin se zove spodnak",
kada voda pod kolo tee, a zgorriak", kada voa tee na kolo
u okvai.
Penica za suene jiva. Penica je ili sazidana od kamena ili
spletena od prua i dobro omazana. Odozgo se po sredini poloi
trami, pa se namee ibje glatko tako gusto, da jive ne cure doje;
svaka iba se za trami guvom privee, a po strani blatom zamae.
Odozdo se kuri, i to tako, da se vie oli (dimi), nego gori. SJive
suimo i na pei na temenu i u pei. Pe se naloi, pa se na tarac
meu kruke ili jive. Koje se jive ili kruke ne posue dosta u
pei, pomeu se u sobi na pe na teme i tu se dosue. Naine se
i lesiee od brukvica ili od vrbova ibja. Dvije stramiee i po pet
prenih komada se preplete s brukvicama, koje se oderu s leskovih
druikov", ili s vrbovim ibjem. Na lesiee se metnu jive ili kruke
i u pei sue.
Prea. Na zemli lee dva debela podvalka, u svakoga su nadjejane dvije visoke strelice, koje se klinima zapale. Strelice su
odozgo povezane komadom ploastoga drva kobilica". Meu nih se
postavi koparia, irotana dernicom, a izdjejana i izglaena teslom ili
kieerom. Povrh kopane je meu strelicama debelo i teko stesano
drvo (prepan), koje lei na. jednoj strani na zalonicama, a na
drugoj strani na vretenu. Lijeve" dvije strelice su od polovice gore
izdubene, kamo se zalau zaloniee. Vreteno je kao araf zavinuto,
na li se odozdo privrsti kamen ili od obrua savinut ko, u koji se
kamerie nakladne, a gorni dio vretena se vrti u ovnu, koji je u
prepanu. Daske se sloe u jaram, meu nih se namee meter i

LOBOR.

239

batom nabije, na meter se postavi pogaa, koja mora pasiriti meu

daske; na pogau se osovi ternek, a na ri se sputa prepan. Kad
se meter zlekne", vrti se vreteno, da se prepan podigne i pri
desnoj strani se pod riega igla podloi, pak se opet obraa vreteno,
da lijeva strana prepana ide doje, a lijeva gore, i onda se pri lijevoj
strani prepan zaloi odozgora i' pone se opet vrtjeti, da se tako
meter bo]e jstisne, a mot curi kroz tulec, koji je zabit u rupi na
kopani.
Kotel za kuhane rakije je kuferni. Jedni ga zazidaju, a drugi
ga meu na trinius, kada se rakija kuha. Na kotao se natakne klo
buk; na nemu su cijevi. I na kaci su cijevi po dvije ili po jedna,
kao i na klobuku, i jedne se u druge utaknu, Kaca, gdje, se dri
mrzla voda, ima na jednoj strani odozgo, a na drugoj odozdo iz
vrtane luknice, u kojima su cijevi; na kraju cijevi visi konac, po
kojemu rakija curi u lonac. Ovdje su sami mali po 30 litara kotli.
Zidana pe ima ejezna vraa, a povrh ovih lukriica u zidu, koja se
ciglom, omotanom u mokri cariak, zatakne, ako previe curi rakija,
a otakne, ako samo kapje. Gdje se pak na trinfusu kuha rakija, tamo
se eravka odmakne ili primakne blie kotlu, kako je ve potrebno.
Sprave za voznu. Kola su volovska i koriska, na ejezne i
drvene trapi, duga i kratka. Kola imaju prvi i zarii podel. Prvi
podel ima trap, na trapima dva kotaa; jezik, kamo se rud natakne;
vertuj, koji se na vertujnom klinu moe po oplenu obraati; na vertuj
su zaubene dvije ruice, a pua ispod svore se dri jezinoga drva.
Zadrii podel ima trap, na trapima oplen, na oplenu ruice, kari,
karini elezni klin i eleznu popnicu, kojom se privrsti kari k
svori, da se cijeli podel natrag ne prevrne. Obadva su podela svezana
svorom, koja se pojene pod oplen, gdje je okrugla rupa; kroz oplen
i svoru se utakne karini klin otraga, a vertulni zatvori. Kod zadriega se podela navue popnica. Oplen i trapi kova apne ejeznim
pasi ma, a rinke nabije. Straga na svori je privezana maka, koja
kola podupre, kad se u brijegu s vozom stane; to je jako s dva
rogla zaijeno ejezo s tujavom, u koje se jaka drvena nasada nasadi,
koja ima na drugom kraju ejeznu rinku, da se maka moe za
svoru privezati, etiri vupora su rajasta po ruku debela drva nataknuta u ejezno tujavo, pod kojim su e|ezni obrui, koji se na tecline nataknu. Sklajni su dvije trbuaste golae, na kojima se voze lagvi.
Na volovskim kolima je jaram. Jaram ima dvije ike, kamo
voli ijnakom prititu; telege su dvije zavinute po 3 cola iroke daske,
odozdo imaju glavicu, koje su prevoene kroz podbrajnu i jaram;

240

JOSIP KOTAKSKI,

imaju rupe, da se jaram moe stisnuti ili otpustiti, kakav ve vrat

imaju voli. Podbrajua je 3 cola iroka daica volu pod vratom.
Loeei drveni i ej.ezni se metnu sa strane u jaram, da blae ne
moe iz jarma, kada se u li naklene". Jaram se na rud nabije gu
vom ili ejeznim nabojnicama.
Dreki su kratke lojtre s dva prsta irokim klinima, koji se u
lojtrie zadubu, a lojtria su na svakoj strani i u sredini sapeta
lintrama. Zlintra je drvena malo ira od klinova. Dreki se prepletu
vrbovim ibama, kad se vozi koruza i druge drobne stvari.
Lojtre senske su s okruglim klinima i irokim lintrama, da
lojtrie ne ide irom. Na ove se napletu guve, koje se za ruice
zakvae.
Ovje je mali rudi, za koji prva dva vola vuku, kada etiri
kola voze.
Saragle su od dva savinuta komada, svezana odozgo i odozdo
i u sredini jednim komadom; sredni je na vie mjesta predoben", a
i gorrii tako, dorii samo do polovice, kamo se lintre utaknu. Saragle
se priveu trikom na dreke.
Kripa. Dva sklajna sa sapeta lintrama i ejeznim spojkama ;
u sklajne se zavrtaju druiki i ovi se zapletu leskovim pruem, a
da se ono ne odrine, okolo naokolo se odozgo ovije drotom.
Konslm kola imaju jo vagu s vagerima; vagu dri na jeziku
i klinu perica, koja se zasune u klin; na vagere se zakope trajnge,
ove su privezane na hamute za korike ili tucline, a koiiu se na vrat
natakne kis, a na kis hamut, na ovom su lanci, koji se za spuste
zakvae. Korii imaju na glavi vuzde, u gubici vale; kuira se ko
natim vojkama, a tjera se biem remejnakom, rogato pak blago
remejnakom ili pak toencem (od povjesma spleten bi).
Sani. Dvije saiiuge, smiuge imaju naprvo zavrnutu krtiu;
ponajvie su nepotkovane, svaka je smiuga zaubena na dva mjesta,
kamo se stramice zagvozde, koje su svezane oplenom, poduprte pot
porom, a krria je svezana poliicom. Na sanima je jezik, kamo se
rud natakne, ili su sani bez jezika, pa se rud u oplen zadube.
Izraivaiie grae.
U svakoj se kui nalazi ovo orue: dernica (sekira), koja ima
jaka veha", u nih se nasadi toporiee; sekirica, nalik na sje
kiru, samo je mana; iroka, ima veha, u koja se nasadi kratka
nasada; Mea; gletvo, etverouglato ejezo (ocao), otrina
uska, a nasada okrugla, riime se dube drvo; sveder, okruglo

LOBR.

241

e}ezo odozdo nalik na arai, a odozgo poprena nasada; zove se:

avlejnak, letvejnak, zupejnak, roeniriak.
Cimermani imaju jo: kicer, na dvije strane otar; tesla,
s^mo je na jednoj strani otra; cimermanaa, velika irocka;
ludnica, kao irocka, riome se tee; bat elezni; pila i
ajga, meter (prije coltih); Manfe, etverouglato colu debelo
ejezo, na svakom kraju otro doje zavinuto, da se zabije u drvo,
kad ga treba rotati ili tesati; capin je kod veha vrst, a doje
taiii, okrugao, sijat, liime se furek" i drugo drvo pomie i vue ;
hobli; ivernak (malo vei hobli); vinklibus (za mjerene
kutova); znora, koja se namoi u farbu od stnene cigle, a na
motana je na vitlejnici, koja je sabita od etiri drvca, kao okvir
od slike.
Kolari imaju: ludnicu, sveci'er, gletvo, pilu, cerklin; estilo,
kojim se zaokrui kolo. U pintara je: zajga pila, kojom se izree
ajga" na duicama; slak, velik hobli, upre se uz stijenu, a drugi
kraj mu je nasaen na dvije noge, na liemu se slae duge; obrunak je malo zavinuto otro elezo, na obadvije strane ima nasade;
estilo. U kovaa je: na drvenom stupu : raftule, gdje
ejezo prirau, kad se pili i rafe izrezuje; nadajzlin, kojim se reu
mutice i rafi; Madivec je mali, a veliki je hamor; klea za drane
ejeza; prebojec, sijati ocalni komad, kojim se na ejezu probijaju
rupe; sveder za vrtarie rupa na iiiama za okivarie kotaa; navlaka,
kojom se ina navlai na kota; kozica, okruglo drvo s dvije noge,
kamo koti mee prve noge, kad se kuje; kopitnak, no za kopito
koriu istiti, kad ga potkivamo; rapa, kojom se koiiu gladi kopita;
meh od koe; jera je kamen, gdje ogan gori; da ugjen dade vei
ar, kropi se blatom u vodi razmoenim (ilinter). ilinter je vrlo
tvrd, pa zato nai Judi i vele za stvar, koja je tvrda: terd kak
ilinter", deri kak ilinter".
Opinai imaju svoju opinsku goru, pa kad je kojemu potrebno
graditi stajne", pokae mu umar bukve, koje si smije posjei.
Po dva ili po etiri idu u goru sa sjekirama i s capinima.
Kad bukvu obore, odsijeku grane od furka", prepile je na komade,
kako ve duge furke hoe imati. Purke s capinima dovuku do smicalke i po noj ih sputaju u jarak; kad se gdje zadjene, upotrebe i ipe.
Gdje je moi, vuku na smik". Drvo se malo posehne" na dvoritu.
Furek se najprije irota dernicama, a izgladi irokom, onda se
raspili pilaricom na pilenice.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT. XX.

10

242

JOSH' KOTARSKI,

Domai cimermani grade drvene zgrade, a mnogo ih je, koji

to umiju. Zakopaju se debeli kameni vuglejnaki", na i'iih se poloe
poeeki hrastovi, na poeke se sloi sek visok sedam kria, sek (t. j .
pileniee) se na kraj i rn a zalegaju (naine se lege), da jedna drugu
primi. Lega se naini pilom, a kicerom se oisti. Pileniee se blizu
prozora zavrtaju i kliui meu jednu i drugu zabiju, da se ne hmitiju",
osobito, kad je drvo sirovo; kako je sek visok, osovi se i zaarafi
spina, da se stijena ne shiti". Na sek doe nastejtie, po duini se
meu trami, a po irini gredice, svaka gredica je u sredini na tram
pritisnuta, da se ne uvija. Na gredice se pribiju jelove presnice. Sada se
ve ne gradi tako prostrano staiie kao prije, dok su zadruge bile, pa
se malo gdje mee tram, nego samo gredice. Na nastejne se zaveu
lege, u koie se roenice ftopiju" i pribiju drvenim klinima u legaraa.
Roenice se svezu dvije i dvije zajedno u glave. Vez se napravi, da
je kobilica s jedne i s druge strane, ili pak od ela kobilica, a odzada
zatropek. Kobilica je, kad zadiie dvije reenice nisu tako duge kao
druge, nego su za dvije treine krae, pribiju se na dva stupa, koji
su u nastejne zadubeni i osovleni. zaelak je od dasaka. Zatropek
je, kad se od zadne strane tri komada od nastejna podignu k zadiioj
glavi roenica i tu se pribiju, a pokrije se podale do nastejna slamom
ili crijepom, zaelka tu nema. Roenice se moraju zmakati" i
ako se crijepom pokriva, mora se pod vez metnuti stol i reenice
se moraju k tomu podmakati", da se amo tamo ne potegne, kad
vjetar pue. Odozgo se hia popresnia t. j . pribiju se jelove daske
na gredice, a odozdo popodi, i to tako da se zakopa sele (etiri cola
n etvorini debelo hrastovo drvo), a na seje se pribiju shoblane jelove
daske; tko pak ne moe dati popoditi, onaj hiu nafcue zemjom
ilovaom, koja se izmijea pjevama. Cijeli krov se zove vez. Na roe
nice se drvenim klinima pribiju jelove letve. Doma izrade letve, ako
se krov ritkom pokriva, a za crijep se moraju letve kupiti.
Najvie je stana poKriveno kolom. Pokrivai su domai ludi,
a znaju pokrivati na dva naina: pod priklu i da se kua do kue
stite i pasima za letvu vee. prikla je daska podrug pedaii duga,
a pedan iroka s okruglom ruom, a naprvo je zabit avao, za koji
se objesi prikla za letvu ili za slamu, dok kuu s paom priveu k
letvi. Pod prikla se pokriva, da se kuie razrezu i na letvu se
ritek slae, a da se ne vee. Kada se pod priklu ne pokriva, onda
cijele svezane kuie na letve jednu k drugoj priterkava" pokriva,
koji je izvana na krovu, i vee ih paom, koji se naini od ritka. Od
svake kue, kad je djene na letvu, pribere si po dobar palac na

I.OIJR.

243

debelom ritka, zafrkne i jedamput omota oko letve, a pomaga mora

biti iznutra, da pas prihvaa, drvenim prepehalcem pri pokritoj strani
probode i pas provne. Na ugle krova se priveu rebernice. eberniea je. kad se po tri etiri kue pri repu svezu i na ugle od
strehe do vrha priveu jedna do druge. Vrh se naini, kad se kue
previnu samo se prije moraju smoiti i po vrhu se slau na
gusto tako, da na jednu stranu visi rep, a od druge kue na drugu
stranu visi glava. Na ove se potegnu pavuzine, koje se dre na kva
kama, a meu pavuzine se polau kameni, da ih vjetar ne baci s
krova, i pozderje. da tako brzo ne premoi.
Kad je hia pokrita, napravi se blato izmijeano pjevama pe
ninim iii zobenim; blato se gazi i nogama. Nim se stane omae,
no prije toga se stijene nasijeku dertiicama, da se maz" moe drati.
Kad se maz posui, mee se na hiu tilarija: vrata i obluki, koje
tilar naini, pripasa i probije. Na vratima su pajnge, na koje se
pribiju panti; vrata vise na keglinib/, koji su zabiti u fertuke.
Vrata su na jednu perot, a i prozora je dosta na jednu perot, a
veina ih je na dvije. Rnpa "ostavlena na seku za prozor zove se
duplo; oko dupla naini tilar oblailo, kamo metne peroti. arapolka
(eripolke) malo tko da nainiti.
Kad se drveno stane jedno k drugomu pridjejava, mora se na
starom seku ostaviti lebiiak, kamo se novi sek utakne.
Tako se zasjekuju pojate i koci, samo to ovi nemaju stola pod
vezom; a tko iraa kedei'i, dri mu se tale, te nema presnica, da
se moe mlatiti. U tali su jasli, a meu kohima i krlat, da se ne
mogu ritati; u kocu je kopajna, izdubena od jednoga hrastova komada.
Sua se zove i kolnica, to je samo krov na etiri stupa ili
meu stupima drugi" nadjelani i pruem prepleteni, kamo se spravja
nared i listinec. Klet se isto tako grai kao i drugo stane. Kad se
hoe lagav van skoturati ili unutra, moraju se podboji izvaditi, koji
su pri strani, gdje se kj.uenicom zaklepa, a na drugoj strani je
poberuh: jak komad drva nadjejan meu fertuke, po srijedi mu lijeb
izduben, kamo doe jedna strana vrata unutra, da se jepe na vrtu|u
vrte. Pred nekoliko godina su bile na kletima drvene kjuenice, a
ejezno potene meu [udima; pjevali su esto:
Ne boj me se ga,
Napijme se ga,
Kume se ga !"
P o k u t v o Jui sami izrauju: stol od hrastova ili bukova
drva na etiri noge i na etiri ugla; nije pofarban ni politiran, ne

244

JOSIP KOTARSKI,

keli.se, nego se odozdo pod daske pribiju pajnge. Ormar (vrraar)

izradi stolar, koji se sam s fraj glave" nauio raditi, od jelovine ili
orahovine. Stolac sami naine od bukovine s etiri i tri noge s naslojnalora". Klupe su oko stola ^neshoblane, lunieom izglaene.
Spompet (krevet) je od bukova drva, malo gdje od hrastovine, nije
pofarban, prosto je izraen. Ladica je pofarbana, a kriria za rubae
nije pofarbana.
Koji se nisu nigda uili, znadu jo izraditi: vedrice, kace, baiie,
uture, korita, ahtar. plug, branu, bajne, kola, stupe, trlice, mahalo,
snovau, sukalo i od bazgovine cijevi, kamo se prea suce, preslicu,
rasohe, zubace, kosiea, korpe od slame, koare od brukvica, toporia, nasade, drala, ratie, lopare, lopate, vile za gnoj naklaati,
herge; a pastiri umiju, dok je vrba mekana, meiti perdu", a od
drva izvrtati veglu i rog, pak i sami znaju drotom lonce oplesti.
Neki izrauju krize za raspelo, pute i pute slepice. Na tim stvarima
nema nikakve cifrane, nego samo na uturi se vidi izrezano slatko
ime Isusovo i Marijino.
Farbaju se samo vrata i prozori (vrata ba ne svaka), ormar i
ladice, da je Jepe i trajnije. I-^arba se kupi u duanu gotova edena
ili zelena.
enski poslovi.
Sprave za prireivane lana i konopce. Tukaa ima dva
komada: tukalec je gorrii 'i ima dva otra reda, liime se tue po
tukai, koja je na tri noge nasaena, ima tri otra gore obrnuta
reda; gdje su ta dva komada spojena, zove se vuha" i unutra
klincec". Na lioj se tuku lan i konopje.
Terlica je od tri daice; dvije su jednake i s gorrie strane
otre, fe se poloe meu zaubena dva stupa tako, da trea doe
meu liih, i ona je odozdo otra. Sve su tri daice izvrtane na zadhoj
strani i unutra se utakne klincec", da terlec" ne moe van.
Greben je daska malo dua od lakta, na jednom je kraju malo
ira. i tu se zabiju jednako dugi kovani avli do glavice; na glavici
se pribije pleh, da avli ne spadaju; na drugom kraju ima daska
rupu, da se za klin natakne na klupi, a da vre stoji, popeza se
kamenom.
Preslica je palica pola klaftra duga; odozgo je provedeno pedan
dugo drvce, pa izgleda kao kri; gore se privee povjesmo, kada
pre|a hoe presti.
Kolovrata ima na 3 i 4 noge; ima kiaeriak, kojim se vrti kolo
nogom; na kolo se napne dreta, koja tjera perutnice ; ove imaju na-

!I

alt --'r ' - i r a

*>';*>. & .
*

Lobor. SI. 22. Tokaa (str. 244).

Lobor. SI. 23. Terlica (str. 244).

LOBOR.

24b

sebi kojneka" (drvena ili od drota kvaica); perutnice su privrtene

u tu Ja vi. araf je odozgo, da se zaarafi, ako dreta na puhkem"
stoji, ili odarafi, ako je preve na rudem" (preve napeta). Dvije
"su pulice, na koje ide nit, kad se prede. Trononi kolovrat zove se
drajslek.
Mahalo je batina s jedne strane roglovata, a s druge se na
djeva komadi drva na kri prema roglima tako, da je mahalo gotovo
ve metar dugo.
Decice: pedaii visok, a klaftar dug fertok, koji ima po dva
naest prijedjela, kamo snova mee klupke, kad kani snovati i
kad snuje.
Snovaa. Na riu se preda snuje. U srijedi je serce", odozgo
i odozdo na tom sercu jesu na kri dva drva; na svakoj strani toga
kria abi ta je jedna tajnga i to se d okretati, sve dvije i dvije
tajnge skupa oko serca. Kad se tajnge raire, pripravjeno je za to
drvo, koje na sebi ima dva klina, koji se zbiju s onima dvjema
tajngama. Jo su na tom drvu dva klina, na koja se prebira prea,
kad se snuje. Na pod se metne u sobi koza ili komad cigle, koja u
sredini ima malo dupje, kamo se serce nastavi, a druga se strana
serca turi u duple na tramu; a ako je tram previsoko, utakne se
serce u tu!ec, koji se zabije u tram.
Prema je tkalaki stan ; sloena je ovako: Pri stijeni su dva
stupa u stijenu uprta; dva stupa ( = kozice) su naprvo, a sve etiri
dri sa svake strane jedna limca (stesano drvo, tri cola iroko, pet
coli debelo). Kod kozica kroz liniee je vrtilo, na koje se prea na
vija; izvana zdesna je na vrtilu erbak, koji se riglinom podupire,
da se vrtilo ne vrti. Usred liniee vise make, na dima je vrtilo za
platno navijati. Izvana na vrtilu je pogaa, koja se riglinom podupire.
Povrh vrtila na maki je platn^jnak, po kojemu se smica platno, da
Jepe na vrtilo dolazi. Kraj stijene je daica, na kojoj tkalac sjedi,
a naprvo prsnica, koja doe pred prsi tkalcu; na,iiu je napeto platno.
Klanaka su dva pod premom, a i svenak slijeva i zdesna stoji svaki
povrh jedne liniee; te svenake vee poliiea. Za poliicom je tajnga,
na kojoj vise lage i kripci. Na kripcima vise dvije nielnice; svaka
nielnica ima odozdo vager, na vageru klanak; u lagama je greben,
na grebenu rua, koju tkalac dri, kad platno zbija.

Lan i konople do stupe. Lejnak se sije, kad se ra poarie.

Zemja se dobro pognoji i drobno nakoe i natue. Vadi. se po Lo-

246

JOSIP

KOTARSKI,

vreovu, svee se u rukoveti, pa se sui na plotu ili pod strehom ;

tapom se iz liega izmlate buice, sjeme se, koliko je za dom po
trebno, spravi, a drugo se proda. Kroz zimu se svezan uva u komori,
a namoi se u svibiiu mjesecu, kad se voda malo stopi. Ozimae
lan se sije o Lovreovu, kada mu buice poute, vadi se o Ivanu..
Posui se na plotu, buice se iz nega izmlate, svee se po 12 rukoveti
zajedno (to se zove moelnica) i namoi se po vie moelnica u vodu,
kroz moelnice se metnu dvije tajnge, a ove se zahaiju" drvenim
kvakama, koje su u potok zabite. Ni lejnaku ni ozmicu se korene
ne opsijee, kad se hoe namoiti, a ni kasnije ne. Po tjedan dana.
je u voi, opere se, izvadi iz vode, rukoveti se doma na tratinu ras
prostrti i na suncu posue. Ozimac se i potkapa po bregovima.
Za nijedno se sjeme tako fino ue obredi zemja, kao za konople.
Sto se najsitnije mogu, zdrobe se grude i esto se pognoji kureem?
gnojem, koji najboje tjera. Konopce su jesenke, trojake i telovske.
Izrastu dvije vrste: belice i seraenice. Belice nemaju sjemena, a vade
se kraj Yelike mae; semenice se vade tri tjedna iza belica. Kad seizvade, svezu se rukoveti, korene se opsijee, rukoveti se izreu u
moelnici i namoe se u rupi kraj potoka, pritisnu kao i lan, samo se
jo na liih metne kakav 'kneek", da ih voda ne odnese. Namau
se osam dana, dok se batvo pone trgati. Operu se, na kolima se
kui ovezu i po tratini ili po plotu rasprostru, da se posue.
Konopce siju u vrtu ili blizu doma na bo|.oj zem].i. Na drug se objesi
strailo i natakne meu konople, da ptice ne pozoblu sjemena, pak
i sami esto prigledaju i ptice gone i plae. Strailo je dedek od
poderanih krpa, koje od nega plahiriju".
Lan i Jconople od stupe do snovade. Kad se lan i konopje na
suncu posue, prije nego se pod tukau meu, naloi se pe, pomalose meu na mi, da su suhe kao sol te se lake tuku, pri emu se
vieput dogodi velika nesrea vatra. Posuene kouop|.e i lan se
meu pod tukau i tuku tako, da tukala desnom rukom dri tukalac,
die ga i sputa na tukau, da zubi tukalca udaraju meu zube
tukae, a lijevom dri i prevraa rukoveti na tukai. Pone se pri
glavi, a onda se rep podmetne. Pozerje curi pod tukau, samo malo
ga ostane na laknu. Tuku samo enske glave stojei. Stueno laknose svee u moelnici i uva svezano, dok doe vrijeme za posao.
Prije nego se na trlicu tare, ene ga na suncu presue, kadto i na
toploj pei. Kad se tare, ene desnom rukom trlcem udara, na lijevu
rep rukoveti omota i lakno podmee; svaki put kad trlcem pritisne
rukovet, izvadi je ispod trica, a pozerje frca iz lakna na stranu.

LOBOR.

247

Sad se pripravi greben, na klupu se pribije klin, za klin se

natakne greben i kamen se na ri postavi, da vre stoji. Na greben
se pone mikati" od glave rukoveti i ono, to na grebenu ostane,
jesu kude|e; one se izvade sa grebena i mika se rep ; od repa na
grebenu ostanu turjae (turoe). Omikane se rukoveti sloe po tri
etiri i skupa se zavinu (i to je povesmo), a kudeje i turjae se
ehlaju" i skupa zamotaju. Oboje se uva zatvoreno u kririi do
zime, a po zimi se prede.
Kolovrat ena namaze salom, na preslicu dretom privee povjesmo, preslicu utakne u rupu na kolovratu ili pak je zatakne za
stramicu posteje. Desnu nogu dri na klanaku i tjera kota, desnom
rukom pue lakejne s preslice, prinosi ga k usnama, slinama moi
i dvjema prstima obiju ruku gore doje brzo potee i gladi. Stare
ene, koje nemaju sline, priprave kraj sebe u zdjelici, u crijepu vode,
te moe prste. Nit ide kroz tujavo po kojneku, koji je na perotnici
na pulici. Kad je jedan kolobarac na pulici nainen, prometne se
kojnek za luknicu daje i daje, dok je pulica puna kolobaraca. Sad
primi mahalo u desnu ruku, a nit dri lijevom, pak pone mahati,
dok iz pulice izmae preu. Mahalo dri u srijedi i mora ga podavati
gore i o]e, da lijevom rukom uzmogne dosei na jedan i drugi kraj
mahala. Predu dugo naveer i zagod" ujutro ustanu presti. Deklu,
koja odmah s drugima ne ustane, zovu : Hej smerdikodeja, stani se!"
Najfinije se prede laneno povjesmo, a dosta lijepo se prede i
konopjeno za rubae; turjae se predu debje, g'ruble za plafte i kobere.
Kad se jedno ili dva povjesma ispredu i izmau, dobije se predeno", koje se mora bijeliti i opariti pepelom triput, a je bijelo.
Kad se opari i opere, mora se strenkati" (t. j . jedna pri jednoj,
druga pri drugoj strani u isti as k sebi povue) i posuiti. Natakne
se vie predena na drug, ovaj se objesi pod strehu i na drvo. Predeno se rasproste na vitlo, a se prea uvija. Vitlo su dvije klaftre
dugi komadi, tri cola iroki, u kri na ternek, koji je na trupu, nataknuti; ti se komadi zovu vitlenke; na vie su mjesta provrtane,
kamo se utaknu ruice. Vitlo se [na terneku vrti, a predeno se na
ruice, koje su na 34 mjesta zarezane, rasproste, da se moe nit
odmatati i u klupke se uvijati. Stisne se meu dva prsta desne ruke
komadi vasejna ili sukna, stisne se nit, a u lijevoj ruci orah ili
papar, i pone uvijati, dok se klupko uvine ili se pak drvce provrta:
miek", kroz koji tee nit. Klupke se navedu na dretu i objese na
klin u kut, dok doe vrijeme za tkane. Preu uvijaju, kad je hmajne" vrijeme, te se na poju ne moe raditi.

248

JOSIP KOTARSKI,

Od snovae do brda. Tkalac ponajvie snuje kod -gospodara,

koji daje tkati. Gospodar mora posuditi snovau, a tkalac sa sobom
donese daice i kriplicu, a gdjekoji odnese preu tkalcu, da je kod
sebe osnuje.
Deice* je drvena truga s dvanaest prijejela, obino bez dna.
Prostre se usred sobe plafta, na plaffcu- se metne .daice, u svaki
prijedjel jedna klupka. Dri u lijevoj ruci kriplicu. Srip|iea je da
ica s dvanaest rupica, u svaku rupicu prevodi nit jedne klupke. Svih
dvanaest niti svee i pri vee na snovau te pone snovati: u desnoj ruci
dri skripjicu, u lijevoj niti skupa pribrane i okree snovau. Kad se
snovaa jeamput obrne, dobije na se jednu pasmu, i tako se da|e vrti
i pasma na pasmo slae, dok je osnutak gotov. Pasma je pramica,
a pramica je 12 niti. Cijeli osnutak ima 70 pramica. Osnutak se
poloi kraj preme na pod; jedan sjedne na stolac kraj osnutka, da
ga to najboje moe napeto dri, drugi vrti kauem vrtilo, a tkalac
sjedi za premom, ravna grabie i navodi pramice u grabjice. Kad se
osnutak navine, onda se prifrknu niti za zabniake i provedu se sve
niti kroz nielnice i greben od trstine. Oepca se 3 navode meu niti
kroz cijeli osnutak, da kalaju, dvoje pramice, pol pramice odozgo,
pol odozdo. Pri nielnicama su klijeta, da se niti skupa dre. Kli
jeta su raskojeni tapii, malo dui nego je osnutak; raskojene se
polovice na etiri mjesta svezu, da niti na ruem" stoje, da se pre
vie ne bi dvojile.
Prije nego se pone tkati, moraju se na sukalo nasukati cevi
(cevice). N etiri noge nasaena kopajniea, u noj zadubene dvije
rue, na liima e|ezno vretence s kotaem; na vretence se natakne
cijev (cijevi su obino od bezgovine), desnom rukom tjera kota ili
pak kraj kotaa djene dretu, na dreti je privezan podrug pedali dug
tapi i liime vrti vreteno; te je sukalo. Klupka, kad se suce, metne
se u reeto kraj sukala. Lijevom rukom dri nit. Cijevi, da tkalac
ne mudi", znaju sukati djeca i ena.
Tkane. Tkalac sjedne na daicu. Lijevom rukom primi ruu
na laga", desnom dri unek, u kojem je vutkom nasukana cijev;
jednom nogom pritisne klanak, nielnica je onda jedna gore, druga
nie, a pred grebenom se naini na osnutku zeh, koji nielnice rade,
unek hiti i provede nit meu zehe s desne na lijevu stranu i bre
pograbi unek lijevom rukom, a lage desnom, pritisne drugi klanak
drugom nogom, meu zehe hiti unek s lijeva na desno i opet trkne
lagama, u kojima je greben, da zbije niti. Kada tako komadi platna
satka, metuu se sprugi, da dre platno napeto. Kad je ve platno od

LOBOR.

249

prsniee do blizu grebena, otpusti se riglin, na pogai i na vrtilo se

platno nafrkne. Osnovu tkalac navoi" voskom, koji mora dati
naj, komu se tka; ako je pak prea jako kosmata te se kida, mora
je nalihtati". Zlihta je kaa skuhana od raena brana.
Osnova je lenena i konopjena, a vufek je pamuan za fino
pamuno platno, ,ili je pak vutek lanen ili konopjen, za debelo platno;
takvo se platno zove platno zvutkom". Tko hoe imati lijepo fino
platno, da si lanenu osnovu pamukom povuiti".
Kad je platno gotovo, tkalac ga odree i savije u balu, a zabrriaei ostanu na premi. Sam ga tkalac odnesne na pleima gospo
daru, da mu plati od palice. Palica je duina od pet refova, ili mjere
od jednoga kuta sobe do drugoga, i to je palica, od koje se plati
pet groi.
Platno gospodarice protegnu po tratini, po travi i plajhaju ga,
t. j . po^evaju ga vodom, da se posui; to trajha" po vie dana.
ivane. Dunost je ene, da muu i djeci rubae "ureze, ako
ih i ne ije. Izvadi balu iz kririe, postavi je na stol, razmota i s
platnom pone mjeriti muu i sinovima, pak ureze za rubau: krilo,
rukave, na rukave ovice, garelac oko vrata, ramenice, abica ( = latvice),
gae, a za enske rubae ureze: opleek, rubau, jajnie i fertuf.
Za mukarce. Ureze se krilo od dvije pole, skupa se uije, a naj
prije se prereze jedna pola za nedra, da moe rubau obui kroz
glavu. Iznutra se priiju ramenice, koje dou na rame, pod ramenice
se priiju rukavi, koji se na ramenu naberu, na rukav se tepeki"
priije ovica, oko vrata se krilo nabere i priije gorel (garelec) iz
nutra prosto, a izvana se pretepa. Pri gorelu se ramenica malko
razreze i sereece" se priloi. Latvice ili abice se priiju na ugao
rukava pod pazuhama. Pod vratom, na prsima i na rukavima se
luknice prerezu i opiju, gumbi se priiju. Gumb se naini od jakih
konaca.
Gae. Ureze se za svaku ogalnicu jedna pola, saiju se k dnu,
tako da ono u srijedi doe meu noge; odozgo se pretepa iroki
av svitica (posvita), kamo se navodi svitnak. Odozdo se gae jedno
tri prsta povrh kraja omeu", a pri kraju se zrihla" vutak van,
da se naine kecice (kecine).
Svitnak se radi ovako: uzme se premica, a to je daica podrug
pedali duga, dobar pedah iroka, u srijedi je izrezano est gatrica,
svaka gatrica je prevrtana. Dvanaest se niti jakoga domaega konca
provodi kroz premicu tako, da je est niti meu gatricama, a est
ih je''provedeno kroz rupice na gatricama. Na tanku daicu unek",

250

JOSIP KOTARSKI,

koja je na svakoj strani zarezana, namota se konac. Opae se remenom

ili dretom, naprvo privee svih dvanaest skupa pribranih i kroz premicu provedenih niti, a drugi kraj konaca se privee na klin, u
stijenu zabit, ili na kvaku na vratima, vrsto se nategne i napne i
pone tkati. Premieu podigne i meu koncima nastane zeh, provede
unekom nit i liime 'odmah zbija, potegne premicu doje, pa se nit
provede drugom rukom i zbije. Kad ve na dugom satka, omota
svitriak oko sebe i tka daje.
Za ene. Opleak. Urezu se dva rukava, u svakom jedna pola,,
na riih se priije krpa pod gorel naprijed i to je prvi stan - (liera),
a odzada se priije kraa krpa zani stan. Pod pazuhe se priiju
latviee; rukavi se oko ruke naberu i naine se taclini ili ovice;
kroz tacline se norica metne i pretepa, da boje dri. Prerezu se
pod vratom lukiiice i preveze prevezaem ili zakopei konenim gum
bom. Onda se ureze rubaa s etiri pole, uiju se na tri mjesta, a u
jednom mjestu ostane slobodno, pole se priberu, primjeri ebjinu u
pleima, skroji jajnie, naini na liem rance (rupa, kuda na rukeoblai), ove opije, sve skupa na rubau primjeri, i prema potrebi
stisne i na naberijne na rubai priije jajnie, pa istom onda na
prijed priije i ostavi mali rasporak; odozdo na rubai naini av.
Fertuf je od jedne ili poruge pole, skupa se uije, nabere,.
podrubi, priiju se ovice i nora, kojom se privee.
Pregled dneynoga rada i poinka.
. Nai Judi zagod" ustanu; kako se poene daniti, ve su na
nogama. Muko i ensko kad se probudi, sjedne na posteji, prekrii
se i Boga moli. Kada se obuku, odmah se umivaju: ena im ili
dijete pojeva vodu s hrga na ruke, ili pak u usta usrkne vode, sputa
je na ruke te se umije; svaki se odmah i poee ejem. Za sopun
zna malo tko. ene se odmah ujutro ne ejaju, a ni svaki dan, nego
kroz dan, kad imaju vremena, ujutro samo sprijed smoe kose i
priglade. Mala djeca se ne umivaju svaki dan. Kad sveenik ide na
ispovijed bolesniku i nosi Boenstvo", onda djeca na pai na sve
strane skau, da nau kakvu mlaicu, te bace vode po licu, jer jegrijeh gledati Boenstvo neumiven. Djeca se niga ne obuvaju, a enesamo po zimi.
Za rana jutra, poto blago nadvore i mladini daju jesti, idu na
vanski rad i to natate. Oko osme ure se frotikluje kruh lukom,,
sirom ili suhi kruh, ili pak ganei. Ako su tui teaci, donese im
se na liivu kuhilo oko osme ure u koari, stolnicom pokritoj; nosi

LOBOE.

251

obino sama gospodarica ili nezina ki, u istoj rubai obuena.

frotiklu se sjedi po pola ure. Poslije se radi neprestano bez poivana.
o podne. Objed je o dvanaestoj uri, pri nem se sjedi do jedne ureTad se radi do pete ure, o petoj se juinuje, ne sjedi se ni pola urei opet se radi bez prestanka o Zravomarije. Sad se odmah veera,.
a po veeri se ide spavati.
keti i zimi se ide spavati mahom, kako se smrai. Mukarci;
i djeca spavaju u onim rubaama, u kojima su bili po danu, jedinou svetac presvuku svetane rubae. ene se svaku veer presvuku u
buhelnicu, a ujutro je gdje vani objese do pod veer. Mu i ena,
spavaju skupa na jednoj potedi, samo kad se posvade, stisne se ena
kamo na tvrdu klupu. Dijete spava kraj roditeja na daski, koja je na
nogama meu stijenom i postelom, i to tako dugo, dok ga drugo
dijete ne potjera, t. j . dok mati drugo dijete ne rodi, a posjedne
dijete zna spavati uz roditeje do devete godine. Spava se u hii ili
u komori, a Jeti, kad se krma na pojatu pospravi, spava se i na pojati
na krmi; uzme se plafta poda se i jedna, kojom se pokriva. Ako je
vie odrasle djece, onda deki spavaju zimi u hii po klupama, a
sestre imaju postelu, gdje spavaju. Deki si pod glavu metnu samo
kakav krpijni", stari kaput ili vreovinu.
Pripreme m goine svetkovine. Nekoliko mjeseci prije velikih
godova, kako je Boi i Uskrs, spravjaju krajcar po krajcar, da kupe
to novo od opravila. Mukarci prodaju kakvo korito, lopatu ili vile,
a ene i dekle si zaslue na teakom poslu, etiri pet dana prije
svetka dopremaju mukarci drva, bijele kuu izvana i iznutra; dva
tri dana pred svetkom kupe govedine i slanine, a ene koju mladinu
purane, guske, race, kokoi, to koja ve ima, a mnogi nema
drugoga mesa na Boi nego malo slanine. K Uskrsu ene peku
gibanice i kolae, a dekle peglaju i rede rubae. Tri etiri dana pred
godom vidjeti je po cijele dane pred mesnicom, gdje }.ui stoje, dohode
i othode s logoarima; a ene doma ribaju stolove i klupe i lepe
porede po kuhihi. Ako nema krme doma za blago, donesu je od kleti.
Vree nose s koruzom i raj'u u mlin, da im se brano samele. I tako
veseli ekaju, kako e na svetac ii k slubi Bojoj i malo slae
zaloiti, nego u druge dane.
Spremane na protene. Tko kani ii na protene, da si speci
gibanicu i tko ima, prekuhati kuajnek" ili rebra, k tomu kruha
svagdahega; sve skupa metne u konatu, a najee u platnenu
torbu, odozgo je svee i nosi na pleima na tapu ili ena na glavi.
Bez imbrele u ruci nitko ne ide na protene, ve ako koje dijete..

:252

JOSIP KOTARSKI,

Imbrele su ponajvie crjene, ali sada mlade kupuje ve i crne varoke

imbrele. Na naveerje polaska operu si noge, glavu i vrat, a u ep
ture islo i za rana jutra pou na Bozi put". Od nas se polazi: na
Bistricu, Terki vrh u Krapinu, u Lepoglavu, k Sv. Vidu u svetokrikoj fari i k Majci Bojoj gorskoj, koja je kod nas u Loboru.
Na protenu se jede, to tko u torbi donese, a tko nema svoga
jela, moe kupiti juhe, govedine, gujaa i peene slanine. Vino kupuju
u krmi, sa sobom ga nitko ne uzima. Kad se kui vraaju, na putu
znaju malo obilnije gutnuti i to najvie u krmi, koja je domu naj
blia. Djeca se veselo nalukavaju", idu li starci, da im dadu, ako
je to ostalo gibanice i ako su to donesli s proteiia: vegle, sliice,
licetara, rubac za glavu, iglu, panklek itd. Domare pozdravjaju: Daj
vam Bog del svetega proejna."
Trgovina.
U nas ima mnogo krama, a krmari su domai nai, koji se
bave i mesarijom; a gdjekoji ima i taeun pak prodaje sol, petrolij,
;
brano, duhan, sopon, bie, lule, koruzu. Drugi se mukarci bave
svakakvom trgovinom. Na sajmu prodavaju: devenice (tamo se odmah
peku), korita, rasohe, zubace, uture, kosia, vile, iene i flane
krihe, ahtare, vedrice, korpe slamnate, koare od brukvica, kose.
Na daleko i iroko su Loborci poznati kao repari: na svaki sajam i
protehe otidu oni s repnim sjemenom i glasno nuaju svoju robu,
-a kupcu kod prodavana pjevaju iz svega grla ajive, a dosta puta
neslane popijevke i rijei.
Na sajam hode: u Lobor, Belec, Mae, Zlatar, Mih'ovjane, Trgovie, Bistricu, Stubicu gorhu i donu, u Jamno, Sv. Kri, Krapinu,'
Varolin (Varadin), Klenovnik, Kamenicu, Lubeicu, Maarovo, k
Sv. Jakopu na Ouru, u Bediiu; a repari prou i da|e od Belovara
i preko Drave. Na sajam gone i blago i koiie.
ene imaju slabu trgovinu: jajarima prodavaju jaja, maslo nose
u taeun za brano, za sol, posvjet i druge potreboe. Ako dou kupci
u selo za mladinu, prodaju kakvo mladince: pile ili purana. Na sajmu
'kupuju osim blaga jo opravu, obuu, vuseiie, krlake, lonce, reeta itd.
Posuivane novaca. U svakoj gotovo fari bilo je trgovaca i
krmara, koji su se drali za gospou meu etaima; oni su po
suivali novce |udima na hinteres", da nitko nije znao, kako velik.
Posudio bi sei[aku 100 for., a u jesen dovezao k liemu lagav od 1012
veelara, natoio i odvezao ga bez svakoga rauna i pogodbe. Uura
rje poslije za koje vrijeme pozvao svojega dunika na raun, nainili

LOBOR.

253

"bi novu obligatoriju, i mjesto da je s motom to otplatio, ostao.

je duan 120130 for. I tako je ovaiii svijet doao na prosjaki,
tap; sinovi jo danas plaaju stare krivine obligatorije. Neki i sada
posuuju novce na kamate, te mu dunik mora donesti svaki mjesec
na svaku esetau 4050 novia; a kad mu ne moe isplatiti, mora
mu komad zemje zaloiti. U Zlataru je sada tedionica, i u noj na
bekslin (mjenicu) posuuju novce, ali ta koristi, kad mnogi ne moeve prve rate zbaviti". Mladi su mnogo bo|i gospodari, nego su
riihovi starci bili, te ne posuuju toliko, nego se radije mue, samo
da se ne zakopaju u dugove.
(Nastavit e se.)

Fraze i poslovice*
( V r b n i k n a Krku.)

-EIO IVAN ZIO.

(Svretak.)
N.

Na besedi bi red da je silni ovik. (Nitarija je.)

Na blago se je oenil. (Uzeo je jedinicu, koja nema ni brata.)
Na epi sparivja, a po tapunu troi. (Nepametan tedia;
rasipnik.)
Naini! se je, kako da gre na pir. (emu si se tako obukao,
kad nije blagdan?)
Na ti ovik pride! (Srvala ga bolest; pao u nesreu.)
Na detinstvo je el. (Starac podjetiriio; mu uinio djeje djelo.)
Na dlani ga nosi. (Veoma ga lubi i pazi.)
Nadvignul je rep. (Uzoholio se.)
Na glavu je pal! (Nije dobro pogodio; radi ispod cijene.)
Na grob e mi se pos . . . (Nita mi ne e nauditi.)
Najal se je beloga (kruha). (Ne e da slui gospodaru.)
Najboja je muana. ( je utjeti, nego uzalud govoriti ili si
.govorom zlo naprtiti.)
Najbosija je kovaka kobila i postolarska ena.
Na jeno oko slip, a na drugo orav. (Nije pazio pa se prevario.)
Na jeno reeni. (Na primjer.)
Na jeno uho nuter, na drugo ven. (uje, ali ne upamti.)
Najeskal se je (ili: si se). (Doao u kripac.)
Najhuji je domai tat.
Najprvo stajicu, pek kravicu. (Radi, ako eli uivati.)
Na letili je. (Punojetan.)
Na me prah stresa. (Ne srdi se na mene, ve na pravoga
jkrivca.)
Na me roga ge. (Mene kara.)
Na miriee bee broji. (Bogat je.)

FKAZK

POSLOVICE.

256

Nanei se ni steplil u mene. (Tek to sam primio, ve moram

izdati.)
Ne lien bi moga! drva pejat. (Miran je i mukotrpan.)
Na lien se meso raste. (Uiva radi sree ili iz osvete.)
Na piiee je el. (Raskidao se.)
Napregel je ui kot uak. (Pomno slua, to govorimo.)
Naprid gre kako rak. (Nazaduje u poslu.)
Napuhnul je nos. (Rasrdio se.)
Na put ga je hitil. (Osiromaio.)
Na puti je ostal. (Osiromaio.)
Na puti sen. (Osiromaio sam.)
Naravnal je lebra. (Spavao je na tvrdu tlu.)
Naravnal mu je lebra. (Natukao ga.)
Nakisal si se! Naredil si se! Nariil si se! (Najeo se
neega, to nije dobro.)
Nariba 1 se je. (Opekao se, nije mu posao uspio.)
Na siromaha sveki gri.
Na staru Jurjevu. (Nikad.)
Na svetu ni vode, ka bi ga oprala.
Na svojih ustih sen zasparivjal. (Sebi sam od ustiju otkidao,
pa ne dam sada tebi, da mi propadne.)
Nael je postol na nogu. (Oprtio se zlim po svojoj voji.)
Nala je lopata g . . . o . (Dva neprava su se zdruila pa se ne
mogu slagati.)
Nalo je g . . . o lopatu. (Dva neprava su se zdruila pa se ne
mogu slagati.)
Na oldu. ive. (Samo o svome trudu ivi.)
Na trbuhu bi spekel. (Nita nijesi ulovio.)
Navrh skoki je el. (Naglo je otiao, jer se bojao kara.)
Na zajiki mi je. (Ne mogu se domisliti.)
Na zubu me ima. (Srdi se na me.)
Ne beta mi. (Ne mogu dobro uraditi, uspjeti.)
Ne bih otel (ili: rad) na tvojoj koi bit. (Veliko si zlo uinio,
eka te i velika kazna, koju ja sebi ne elim.)
Ne bih toga rad za lipu stvar!
Ne bi mu prevridil za lipu stvar. (Ne e mu se zamjeriti.)
Ne bi mu se tern zadel po kui. (Nema nita.)
Ne bi nikomure prevridil. (Svakome eli ugoditi; poten je.)
Ne bin rad lagat, ma tako je. (Moda laem, ali zacijelo
je istina.)

256

IVAN lC.

Ne bin se spotil. (Nije teko uiniti.)

Ne bin va te ni postol otrl. (Ne drim te dostojna.)
Ne bi.se nesria domislela, e e zloest eovik.
Ne bi se rad zamirit ni mravu, ki po crnoj zemji hoi.
Ne bi el, kadi ni. (Kralivac je.)
Ne bi el na moj gut. (Gadna mi je ta hrana.)
Ne bi ukral, kadi ni. (Kradlivac je.)
Ne budi mu zla! (Tust je.) ,
Ne esi se, kadi te ne srbi.
Ne e ovik, nego rja. (Zlo uiniti.)
Ne e durat od petka do soboti. (Kratkotrajno.)
Ne e imit ni popela na komini. (Ako bude tako poaan^
sve e svoj azati.)
Ne e redu. (Ne e da pristane, da doe.)
Ne e Marama, nego emu je navana. (Nagnuo je na zlo i
ini ga.)
Ne e maska nego za popel. (emu je obiknuo, ono ini.)
Ne e me srce (ili: dua) bolit? (Moram ti tugovati.)
Ne e micieije. (Nestrpliv je.)
Ne e mu bit prepravo. (Morao se ozlijediti.)
Ne e nego na Mariju rib. (Sretan je.)
Ne e nego nesria na nesriu.
Ne e nijeden za menun s prston pokazat. (Poten sam.)
Ne e rja, nego ovik falit.
.
Ne e dva petka nuter podmit! (Ne u te vie u kuu.)
Ne e vrag nego na veli kup. (Sretan je bogata: novci mu
donose novce.)
Ne e vrana vrani oka zikopat.
Ne e zlo zla zet!
Ne u mo platit ni vodu, ku popijen. (Posao e mi slabo
ispasti.)
Ne u po petjat. (Ako to i ne dobijem, ne u osiromaiti.)
Ne u s tobun ni mora ni tora! (Ne u da imam s tobom
posla.)
Ne u s tobun paamenta. (Ne u s tobom imati posla.)
Ne u za tin ni gori ni doli. (Nije me briga za to.)
Ne fale mu nego rogi! (Zloest je kao paklenak.)
Ne gjeda(j) sveku malu. (Treba togod i potrpjeti, propustiti.)
Ne gjeda on, e oviku srce rani. (Bez obzira me rastuio.)
Ne gjeda po fino. (Treba togod i potrpjeti, propustiti.)

FKAZK I POSLOVtCK.

257

Ne gre mi od ruki. (Ne mogu dobro uraditi.)

Ne gre mu doma kruh po zlu. (Ima mnogo djece.)
Ne ii, e te ne ie. (Ne igraj se pogibelnim poslom.)
Neka Bog zna, kako sen ja spravil, pek da je dan po ludu.
(Teko sam stekao novce, pa ne u da ih u ludo troim.)
Neka gre, kama ga oba oka pejaju. (Ne u da znam za li.)
Neka mu Bog prosti, udo jih je udelal. (Milujem ga. premda
je bio zao.)
Neka sen ja drugi, ako vi tako (ili: ako ne e bit tako)!
Neka se smije, ma e mu se v . . zabit.
Neka sveki svoj dvor pometa. (Ne mijeaj se u tue poslove.)
Neka te hala (ili: voda) nosi! (Ajde, kad ve hoe, premda
mi nije drago, da sa ranom ide.)
Neka ti to bude prvi i zadiii put! (Da to vie nijesi uinio !)
Neka krepaj, osle! Trava ti raste! (Neka jo, hoe se tomu
vremena.)
Ne lovi malana za rep. (Ne igraj se pogibejnim poslom.)
Nemisjena me je eapala. (Nijesam se nadao.)
Ne more mu navat. (Uvijek daje, a nikada nije dosta.)
Ne more sit postit ni ohol koga molit.
Ne more srcu odolit.
Ne more ni nosa pokazat. (Zima je i vjetar duha.)
Ne moru bit vuci siti i ovce eli. (Nekome mora biti krivo.)
Ne pal mu dlaka na zajiki. (Brbjavac, rjeit.)
Ne pai mu trbuh (ili: meso.) (Lagan je; hitar u hodu;
mrav je.)
Ne pee mu meso. (Lagan je; hitar u hodu; mrav je.)
Ne pij, kada je, ne jij, kada ni, tako nikad. (Odgovara pijanica.)
Ne pjuvaj vajer, da ti na nos ne pade.
Ne smin ni ust oprit. (Ne smijem prigovarati; odmah bi me
zlo snalo.)
Ne smin ni zaugnat. (Ne smijem prigovarati; odmah bi me
zlo snalo.)
Ne srdi Boga! (Ne na ono, to ima, jer ima dosta.)
Nesria ni ne ore ni ne kopa, nego tenta.
Neete! (Nespretriakoviu!)
Ne tanca lipa golica, nego sita g . . . . a. (Sit se zabavja, gladnu
ne dolaze zabave na pamet.)
Neteku! (Kilavce!)
Ne tuin se na mal del, nego na neprav.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT XX.

17

258

IVA.V

IC,

Ne vaja pipi tabaka. (Nevrijedan je.)

Ne vaja suhu smoki. (Nije vrijedno.)
Ne vaja sve poelit, e oi vide. (Budi umjeren.)
Ne verivje se san va se. (Ne pouzdaje se u nikoga.)
Nevesti se z nofton sira ostre, a heri z noiu orie. (Svekrva
|ubi ker vie nego nevjestu.)
Ne vidi mi se, da re va kreini ravno proso ven. (Ne e uspjeti.)
Ne vidi se prsta pred noson. (Tamno je.)
Ne vidi prsta pred noson. (Gdje su ti oi ?)
Ne zabadaj nos sekamo. (Ne paaj se u ono, to nije za te.)
Ne zabadaj prsti mej dvera. (Ne paaj se u ono, to nije za te.)
Ne zabadaj se, kamo te ne tuka. (Ne paaj se u ono, to
nije za te.)
Ne zimji vraga cicu blaga, za blaga nestane, a vrag ostane.
(Ne eni se za imane, nego za vrijednu gazdaricu.)
Ne zna, e je lipo ni e je grdo. (Neujudan je, besraman.)
Ne zna, da je iv. (Budala.)
Ne zna, koliko je od bradi do nosa (ili: od nosa do ust).
(Budala.)
Ne znan, kadi mi je glava.
Ne zna on, ki drobi, nego on, ki troi.
Ne zna on, ki kusa, nego on, ki drobi. (Ne zna ti, koliko ja
truda imam, da ti pribavim hranu.)
Ne zna se ni kope ni pade. (Ne znam za n nita.)
Ne zna, e ti se kuha! (Ostavi se toga, jer te eka zlo.)
Ne ive ovik samo od kruha.
Ne ive nego za trbuh. (Radi samo za hranu.)
Ni blaga verhu zdravja.
Ni Bog ni svin ugodil. (to radim, ne e biti svakomu pravo,
ali moram tako raditi.)
Ni boni ni mezo. (Otiao, da nije ni pozdravio.)
Ni dat bravu raka jist, za brav ne zna, e je rak. (Nijesi
kadar to izvesti; nijesi vjet.)
Ne fali mu ni'tijega mlika. (Svega ima.)
Ni ga doma. (Ne shvaa, to mu govori.)
Ni ga s tiicun ni z roicun. (Poslao sam ga na posao, a on
se ne vraa, da me obavijesti.)
Ni ga takova pod ov zvon. (Vrijedan je-; ali i ironiki.)
Ni ga takova po sven irokon svitu! (Ironiki.)
Ni g vidit pred trbuhon. (Debeo je.)

FRAZE I POSLOVICE.

259

Nigda tee pes, nigda tee zec. (Srea je nestalna.) .

Ni gjedat na psa, ki laje, nego s koga dvora uhaja. (Pazi, da
se ne zamjeri onomu, koga treba, makar te tko od riegovih i
uvrijedio.)
Ni gore stvare, nego kad od petjara izie gospodin.
Ni ja toga ne bin jal. (Dajte i meni od toga.)
Nijeden mi ne e-red: gore ti budi. (Uinio sam sve mogue,
mjesam uspio; svatko e me pomilovati, jer vidi, da nijesam kriv.)
Nijeden mu ne more stat na rep.
Nijeden ne zna sve, a svi judi sve znaju.
Nijeden se ni nauan rodil.
Nijeden za tobun ne tee. (Ne uri se.)
Nijeue zimi ni vuk pojal, ne e ni ove.
Nikada maj to ne e bit.
Nikada ni mekina kako muka, nit je ena koti i divojka.
Nikad ne prie jena sama.
Ni kapje krve va meni ni ostalo. (Veoma sam se uplaio.)
Niki k majki, a niki k divojki. (Razii emo se; ne e se znati,
kamo je tko poao.)
Niki me spomiria, ki me doma nima. (Rad bi me imati, ali
mu ne moe biti.)
Niki me spomiiia, za mi se kjoca. (Tako vele, kad se o
vjeku fcuca.)
Ni ki zna ee, (Nije dobar plod.)
Nikomu i olova plavaju, a nikomu ni nora ne moru.
Nikomur Bog ne hita peeni hjibi. (Radi, ako hoe imati.)
Ni kuku ne bi tako gjeal, kako on mene. (Mu me zlostavja.)
Nima lovianstva (ili: lovitva). (Nemilosrdan je.)
Nima dlaki na zajiki. (Brblavae; rjeit.)
Nima koliko je oku teko. (Nema nita.)
Ni mai ne bi kapulal. (Tako je pogibejno, da se ni mae,
koje je dosta hitro i lagano, ne bi moglo spasti.)
Nima (ili: nima) musta. (Ne smije() to uiniti, jer ja zapo
vijedam. Nijesi vrijean to uiniti.)
Nima ni straha Bojega ni srama juskoga.
Nima ni trohi. (Nita nema.)
Nima nosa! (Boji se mene.)
Niman (ili: ni) va rien vere. (Hoe zlo uiniti.)
Niman eni ni dice, nikakove briice. (ivim mlad bez brige.)
Nima pameti koliko ni ivo. (Lud je kao ivine.)
*.

260

IVAN IC,

Nima se na omrsit. (Siromah je.)

; :. Nima soli (v) glavi. (Ludo radi.)
' , Nima srama, da bi avli jal. (Veoma je mrav.)
Nima srama, da mi je brat. (Braca smo prava.)
Nima in bi oko zibol. (Nema nita.)
Nima in bi prsta zavil. (Siromah je.)
i :Nima in bi se zarnul. (Siromah je.)
.:, Nima esta ni gracije. (Nespretan si.)
Nima vrag ia (ili: tura) pameti. (Nema nimalo pameti.)
Nima v kui ni in bi mia otroval. (Siromah nema hrane.)
Nima vlasa Bojega. (Nema nita.)
Ni me, da me, neg me, a me. (Nije mi stalo, to mi je zla
uinio, nego mi je stalo, to mi ga je uinio gori od mene.)
Ni mi se srca prijelo (ili: uhitilo). (Nije mi koristilo.)
Ni mi ne pasa priko kue, da ga ne ujen. (Imam tanak san.)
Ni mu gluho re. (Ne reci mu dva puta, jer on je i bez toga
kadar: uiniti.)
Ni mu ni rod ni parent. (Ne u da znam za hega, nije moj.)
Ni mu pruilo (ili: teknulo)^ (Ukrao je, ali nije uivao.)
Ni mu vraga, ne. (Nije bolestan.)
Ni nego kost i koa. (Istroio se.)
Ni ogovorel ni bele ni crne. (Nije znao to odgovoriti, a i
nije htio odgovoriti.)
Ni od judi ni k juden.
Ni od tebe nego drob. (Debeo si.)
Ni ontaria, na kon ni kriia. (Svaki ima svoj kri.)
Ni osla ni posla. (Poslao sam ga, a jo ga, nema.)
Ni ova ni ona pasja vira. (Ne vrijedi nita; ne zna, to je.)
Ni prsti na ruki nisu jednaki, kamot da su judi.
Ni rodila majka takova junaka! (Ba si mi junak.)
Ni se bat psa, ki laje, nego ki ujeda. (Tko te kara, eli ti
dobra; tko ti se prijeti, ne e ti uiniti zla.)
Nisen ga videl vlako leto. (Mnogo vremena ga nijesam vidio.)
Nisen jo zada zapuen. (Ne e me zavarati.)
Nisen ni oral ni kopal. (Neka slobodno propadne.)
Ni se za koga skrbit. (Djeca su mi nepametna, pa to da se
za nih trudim.)
Ni se za sekoga, a za svih judi je sS. (Ne pothvataj se, to
nijesi kadar izvesti.)
Nisi ovik ni oviku drug. (Ra si.)

FRAZE 1 POSLOVICE.

261

Ne sik ni tak stoji.

Nisi nego za erat.
Ni sirov ni kuhan. (Nije ni ovo ni ono.)
Ni slatke vodi ne u dobit. (Posao e mi slabo ispasti.)
Nismo se videli od lani! (Pred malo dasaka smo se vidjeli.)
Nismo skupa ovce pasli.
Nismo svi jednaki kot ni prsti na ruki.
Nis ni ja za da hitit. (I ja sam neto.)
Ni straha, da e mu doma kruh splisnivit. ([ma mnogo djece '
nema to jesti: mora traiti zaslube.)
Ni straha, da de mu pod doma kruh po zlu. (Ima mnogo djece.)
Nisu od tebe nego besedi. (Samo brbja, a ne radi)
Ni sveki petak Boi. (Ne moe uvijek biti dobro.)
Ni sve zlato, e se blii (ili: sviti).
Ni ein kamo. (Ne moemo.)
Ni avo. (Otiao, da nije ui pozdravio.)
Ni kode, da osla muhi badajn, kada jih ne zna plait. (Pravo
ti bilo: ima ime, a ne zna raditi.)
Ni ne reci, ni ni! (alimo se.)
Ni nirnan, ni mi ne fali. (Ne bijedi me, da sam siromah ;
ako i jesam, ipak ne oskudijevam.)
Nit de mi bit gore nit boje. (Nije me briga za to.)
Ni tebe ni zla leta. (Ne marim za te.)
Ni ti korist vajer pjuvat, kada ti na nos pada.
Ni ti krivo, ne. (Ne tui se, boje ti je izalo nego meni.)
Nit su jadi, nit su k juden. (N'ijesu vrijedni, nepametni su,
sebinjaei.)
Nit teak, niti si od teaka.
Nit ti lipo sabja stoji, niti te se Turci boje. (Nespretan si.)
Ni ti stala, ni ti legla. (Govori bez smisla.)
Ni tru ni mu! (Ne e da govori.)
Ni u drivo ni u kamik. (Ne pazi, kud ide i kako ide.)
Ni vritnut se ne de. (Ni maknuti, ni dotai.)
Ni vrli. (Nije dobar plod.)
Ni vuk zimi pojal. (Ako je i krasno vrijeme, zima mora doi.)
Ni za memin ni jo Bog opuicu hitil. (Va}aa sam i ja sretan.)
Ni za osla sedlo. (Nijesi za to-; to ti ne dolikuje.)
Ni za osla seno. (Ne zna raditi.)
Ni za prasca zvonec. (Nijesi za to: ne dolikuje ti.)

262

IVAN IC,

Ni zvenski kjuie (ili: prai) za gradski lokoti (ili: koio).

(Sejak nije za graanina i obrnuto prikladan.)
Noes e zec mater iskat. (Bit e studena no.) .
Nos mu kae! (Nije bolestan, ne trpi zla.)
Nos pinije, a g . . . . a lae! (Osjeam miris hrane, koju ne
smijem jesti.)
- Nova metla dobro zmeta. (Nov sluga vagano slui.)

Nemu
Nemu
Nemu
Nemu
Nemu
Nemu

N.
govorit i oslu v rog trubit, sejeno.
i nikomure, sejeno.
i zidu sejeno govori.
je verovat od petka do soboti.
ni verovat, nanci seku desetu.
zakjet i meni prdnut, sejeno.
0.

Obadva pusu v jeden rog (ili: v jednu tiki). (Slau se u djelu

i nedjelu.)
Oba jednu perde. (Slau se.)
Oba za jeden konop poteu. (Slau se.)
Obeel je Punet i Korni, pak je priel nazad kot manen kozli.
(Nigdje nije naao, to je traio.)
Objal se je. (Ne e da slui.)
Obliil je! (Vidi, to je za riega.)
0 Boici po tri pee, a o Vezmu po pol pee, a o Duhovi
nitar vee. (Zaliha hrane.)
Obrni ga simo, obrni ga tamo. (Nikako nije vrijedno, uzeo s
koje mu drago strane.)
Obrnite, peeno je. (Ve sam s ovim gotov.)
Obrnul ga je na veru kransku. (Premamio ga i prevario.)
Ociril je zubi. (Crklo je blae.)
Oi je prevenml. (Umr'o je.)
Oi je udelal. (Okoristio se stvarju, koju je naao.)
Oi mi je zatvoru. (Radi nega ne smijem k nemu.)
Oi mi spadaju od srama zarad tebe.
Oi mu pezde kako masku. (Zloest je.)
Oin sin. (Zao kao i otac.)
Ouvaj te Bog od nemijene!
Oe i tebi sence za! (Nestat e onoga, to ti nosi korist.)

FRAZE I POSLOVICE.

263

Ode se i z meiiin pasat. (Ne dam mu, to hoe; uzet e, to

mu ja dam.)
Ou, da gre (ili: pride) na sredu. (Treba da se nae.)
Od eovika je lipa beseda. (Ve mi je ugodio, to je u^udno
govorio, ako mi i nije dao, to sam ga molio.)
Od glavi riba smrdi.
Od koga Ivana, ki Ivan! (Pokvario se.)
Od mala malo. (Uzmi,to ti dajem; ne mogu mnogo, jer nemam.)
Od Mihoje do Jirolimje. (Ne e trajati dugo.)
Od obilance svit ne pogiba. (Boje obilovati nego oskudijevati.)
Od osla se gana, osel za dvermi. (Mi o tebi, a ti meu nas.)
Od pata sen nakargan. (I onako sam \, jo me i ti |uti!)
Od petka do soboti. (Ne e trajati mnogo.)
Od piplice do dikliee. (Sve je izlemao.)
Od pokli je materi z r . . . pal, ni tako pasal. (Slabo mu je bilo.)
Od vuka se govori, a vuk gre.
Od zloesta delnika zet je i kozu prez nalika.
Oglodal mu je kosti i mozgi. (Izmuzao ga.)
Ohmetaj se, ohmetaj! (Ne obilazi oko toga; ne zaustavlaj se.)
Oj dome omiu, ni mi ga nada te! (Nigdje boje nego kod kue.)
Oj ti, stari starce, ni divojka za te, neg je za te crikva i molitva.
Okaa se. (Ne e mu se na djelo.)
Okolo hoj je el. (Klatari se bez potrebe.)
Oko mu pravi, da je dober. (Zloest je.)
Okrusval ga je. (Natukao ga.)
On bi pasel koha, kada bi mu kameni jal, a drva s . . 1 . (Nema
gdje pasti ivinu; nema im platiti radnika.)
On je od toga jua. (Kakav je on, takvi bijahu i liegovi prei.)
On je pusti me s mirom. (Slabi.)
On je staroga korena. (Bogat.)
On je tvrda miseca posien. (Star je, ali krepak, jo ne e
umrijeti.)
On na studenu juhu pue.
On ne zna, da je iv.
On ne zna, na koga se je inbatil (ili: trefil). (Pokazat u mu
ja, kako se ima vladati.)
On ne zna. s kin se je spravil. (Pokazat u mu ja, kako se
ima vladati.)
On se na tustu juhu tui. (Morao bi biti zadovojan, jer mu
je dobro.)

264

IVAN

lC,

On se ne boji glada. (Oskrbio se branom.)

On se po svojen lahtu miri. (Svakoga po sebi sudi.)
On zapovia blagdeni. (Treba ga sluati, gospodar je.)
On zna, ki doma ima. (Svatko zna za zlo, koji ga doma ima.)
Opalil je prasicu. (Prosio djevojku, a ona ga ne e.)
Oparen pes se studene kae boji (ili: va studenu kau pue,
ili: studenu kau Macli.)
Oparil se je. (Snalo ga zlo, sad se uva drugoga zla.)
Operi se! (Ovo nije za tebe.)
Opil se je s kruhon. (Ne e da slui.)
Opral ga je. (Dobro ga je pokarao.)
Opral se je. (Smoio se.)
Oprtil se je. (Uzeo breme na se protiv vo|.e.)
Osapunal ga je. (Dobro ga je pokarao.)
Osel vodu nosi, a ejen je.
Osel v osla, sin v oca slii.
Osipe vlastelinine, pod gredin visi. (Ne gledaj u vis, kad trai,
to je na tlu.)
Osikval ga je. (Osfcrigao ga, a i natukao.)
Osle, ne paaj se va tuje posle.
Osli pel je na oba oka. (Kada to radi.)
Oslbbodi te Bog od zanoftice! (Pazi, da te radi toga ne
snae zlo.)
Oslu je spodoben. (Bedast je kao osao.)
Ostal je inkantan. (Zabezeknuo se.)
Ostal je kako odsien (ili: kot gol prst). (Nema nikoga.)
Ostal je krnorog. (Nadao se dobiti, pa nije dbio nita; htio
mi zlo uiniti, ali mu nije uspjelo.)
Ostal je opuhan. (Prevario se.)
Ostal je (prazen) kako i lantirna. (Oslabio je.)
Ostal je sam kako drivo odsieeno. (Nema roda.)
Ostal je z delgin noson. (Prevario se.)
Ostal sen, kako da bi me otriskal. (Postidio sam se.)
Ostavi se, Bare, od Seiia, za ni za te Seii. (Ne ini, to
nije za te.)
Otra je kako sabja Krajevia Marka. (Ironiki: tupa sjekira.)
Oje igri ne pasaju prez prdac. (Iz ale rado nastane svaa.)
Oje trubesa ne gredu na nebesa. (Nije me stalo, fco kune, jer
nijesam kriv.)

FRAZE I POSLOVICE.

265

Otec je otec (ili: Otec ti je). (Ne ini mu zla, sluaj ga, potuj.)
Oteri se! (Nije ovo za te.)
Otresel se je na me, kako da sea mu bob pozobal.
Ovo je moja muka! (Sm sam se muio, pa ti ne dam.)
Ovo je moja starina! (Ja sam gospodar ovoga, namrijese
mi roditeli.)
Ovo su moji zubi natelkli. (Ako sam tust, sm sam privrijedio,
to pojedoh.)
Ozdavna te ve pasen! (Odavna si mi ve dodijao, a sada mi
se pruila prilika, da ti platim.)
Ozvena lip, oznutra slip. (Licemjerac.)
Ozvena svetec, oznutra prokjetec. (Licemjerac.)
Oela mu se je r. t. (Omravio je.)
PPadi, ne e nie tal.
Pala mu je roica. (Ponizio se.)
Pali su mu pera. (Ponizio se.)
Pamet je zapil. (Ne zna to radi, kao da je pijan.)
Pari, da ima Boga. (Silno pari sitnicu.)
Par para i crikvi najde.
Pasalo je vrime, kada je bilo kruha brime. (Prola su dobra
vremena, ne moe se vie varati.)
Pasal bi kroz uuj od igli. (Tanak je.)
Pasal je kroz uuj od igli. (Jedva utee.)
. Pasi si pur ! (adi to te vola, ali bit e kaiien.)
Peln je besed kako tiki koic. (Brblavac.)
Peln je invidije kako sv. Petra mati. (Zavidan je.)
Pepi ne zna ni lonca ni zele, nego vi sukiie zelene: jenu,
va koj se oholi, drugu, va koj ence lovi. (Siromah.)
Pes ne e nego na erna.
Pes nit sam uiva nit drugomu pua.
Pes se zaveuje v zimi, da e kuu delat na leto; pride leto,
pek ga zgubi umiraju mesto.
Pia bradu stroji. (Tko dobro jede, taj je tust.)
Pij. ma se ne opij! (Trijezan budi.)
Pij v nogi, a ne v glavu. (Trijezan budi.)
Piiiata se kotlu ruga, a oba su erni.
Pitaj i'iega i zid, sejeno. (Ne e da odgovara.)
Pit e ga on makar po dukat.

266

IVAN IC,

Pjuva sam vase (ili: sebi v nos). (Eadi ono, to mu kodi.)

Platit mi je ali silca ali kopca, to mi je sejeno. (Svakako
moram troiti.)
Plovan jeden put napovidi (ili: jednu ree z ontara, ili: z
pergula). (Eekoh, ne ponaam, bilo ti uti i upamtiti.)
Pobral se je kako pes oparen.
Poini, nevesto, sedi za grebeni. (Ne tui se, nego posluj.)
Po ze ilon na mevida. (Htio bi neto uiniti, to ne moe.)
Pohahnul ga je. (Udario ga.)
Pojal bi, e bi papa s trimi prsti blagoslovil. (Prodrjiv je.)
Pojal bi fratrovi kapi (ili: i avel). (Prodrjiv je.)
Pojal je besedu. (Prepao se pa nije mogao izrei; lagao; nije
odrao rijei.)
Pojal (ili: propal) je lit i kavidal. (Potroio sve: i glavnicu
i dobitak.)
Pojal mi je duu i telo. (Skonao me.)
Pojal mi je kosti i mozgi. (Isisao me.)
Poj da, poj, brave! (Ne budi lud, to nije za te.)
Po kolaiu se sutli pozniva. (Po daru poznaje dare^ivca.)
Po kon se drugi rie, slabo za liega. (Slabo je biti drugima
primjer nesree.)
Pokrivena eravica. (Tajni zloinac.)
Pokropil ga je. (Iznenada ga iskarao.)
Pol smiha, pol plaa, to .je baril vina. (Djeca sada plau, sada
se smiju.)
Pol suha i sirovo gori. (Sa zlim se i dobar iskvari.)
Po meiie, do deje. (Budi umjeren.)
Po mene, pek e bit do deje. (Ne nagli se ni u emu.)
Po naravi ovca be.
Popieva glava na kuini spava. (Pop ugodno ivi.)
Po rukah ga je zel. (Zapoeo je djelo i dovrio.)
Poslal me je, ne znan, ki; rekel mi je, ne znan, ,e. (Luda si.)
Posluh sveta stvar. (Kad mi zapovijeda, izvrit u.)
Posti kako peteh po senici. (Ne posti.)
Poji temna, ter poj sam. (Zaman aje bedaka, ne e ti
nita izvriti.)
Po kodi se ovik rii. (Iza tete pazi, da drugu ne navue.)
Poten kako kurba. (Nepoten.)
Potriba ini koiia te.
Potriba nima zakona..

FRA.ZR

I POSLCVIOE.

26?

Povierino ! (Nespretiiae!)
Pozniva ga kako stari krajcar. (Dobro mu poznaje ud.)
Prala gospa un ter naterla uj. (Ba je bilo cime i truditi se.)
Pravi ni! (Nitica si.)
Pravi trupi-lupi. (Nepoten ovjek.)
Prazna maza ne e zgorn stat. (Gladan ne moe raditi.)
Preselo mu je. (Nije mu polo za rukom izvesti zlo.)
Prez beei se ni v crikvi ne srni.
Pridite, poklonimo se. (Dakako, neka jo i to uinim.)
Prijateli ko i prvo. (Ako hoe, uzmi; ako ne e, pusti; zato
se ne emo jedan drugomu zamjeriti.)
Priko jutro! (Ne dam ti.)
Pripejal ga je na goru maslinsku. (Izmuzao ga, doveo ga do
propasti.)
Priproariju prodaje. (Luduje.)
Pristoji mu se, kako i oslu sedlo.
Priel je meter nevoja. (Sad mora raditi.)
Priel je v klia. (Pritislo ga.)
Priel je v ubogu loki ribi lovit. (Trai dobitak, gdje ga ne e nai.)
Priel mu je dobro jutro navistit. (Tjera ga za dug.)
Prila je starost. (Ne moe kao prije.)
Prila je teta potriba. (Sad mora raditi.)
Prila mu je voda do grla (ili: vrata). (Sada mora.)
Prilo je blizu, ce je bilo delgo. (Primakao se konac.)
Prilo je zlo jutro (ili: leto). (Nepoobiiak.)
Prilo mu je dobro jutro. (Istjeravaju .se dugovi.)
Prilo mu je v oba oka. (Ba u horu.)
Prit e i zima. (Sad ne mari za me, jer ti nije potrebno, ali
e ve doi.)
Prit e starost pitat, kadi je bila mladost.
Prit e enica v erna. (Neka slobodno radi; ali e ga stii kazna.)
Prit e ga ti meni, na moju riilu g
(Ne u da idem za
tobom, doi e ti ve k meni.)
Prit e vrag po svoje. (Neka slobodno radi, ali e ga stii kazna.)
Prit ote kajalia, ma vratili ne e bit.
Prienil je bokun tela. (Uzeo enu bez miraza.)
Promisli, covie, pervo nego uini.
Propal se je grad mima i sva vrbenska stareina. (Sve je prolo.)
Prorok- ki kau (ili: palentu) ji kot i ja. (Ne vjerujem mu,
jer ne zna.)

268

IVAN

IC,

Prosterl je ruki na nega. (Udario ga.)

Protal mu je babin god (ili: lijendu, ili: titament, ili: sveko
zlo). (. ga; naruio ga.)..
Protegaul je kopita. (Crknuo)
Protegaul se je, koliko je elg i irok. (Udobno se namjestio.)
Prsti v oi! (Ne tui se, da ti je tamno.)
Prskalo! (Eai estito, a ne tek togod.)
Prvi ne dadu zadnin. (Da si prije umjereno uivao, mogao bi
i sada uivati.)
Prvo bi se ovik smrti omislel, nego e e ga dopast. (Snala
me neoekivana.)
Prvo dite poigralee, drugo pohitalee, treto kantunhitalce.
Prvo kako tako, a seda ni. Kraj ni konac. (Slabo.)
Puknut si, ma molat ne!. (Ne c'u da popustim.)
Pusti, neka vrag vraguje.
Pusto mliko i psi lou. (Nitko ne pazi na tue.)
Puaj vraga! (Ne trudi se, da ga navee na dobro, doi e
mu ve kazna.)
Pu te budi, ki te jubii (Nevrijednik si, neisnik.)
Pu ti budi, merzotino (ili: nesramnaino)! (Neoprani obraze,
jezie!)
. Put pod nogi! (Zuri se!)
E.
Eabi mu zajii. (Mnogo brbja.)
Rad bi na tujoj koi gremiki parat.
ad bi s tujin po gloju lupat.
Rad bi s tujun rukim kasku lovit.
Rado redu eli na med. (Svatko bi rado uivao tue.)
*Raj bi dobil, ki bi ti dal. (Nijesi vrijedan, da te usliim.)
Rano moja gelboka! (Mezime moj!)
Raskidal ga je na piiee. (Na male komadie.)
Raspal se je kako mograri. (Brzo i dobro se skuhao.)
Raste se ote kako Blaovi sestri. (Nestat e im traga.)
Raste kako z vodi. (Hitro raste.)
Rastrl se. je, kako je elg i irok. (Pao je niiee.)
Reci ti meni, dokli ja tebe ne reen. (Huja si.)
Reci ziu, da ti istoi krve, kada je nima. (Uzalud trai u
nega, ne e ti dati, jer nema.)
Re liemu i zidu sejeno.

FKAZE I POSLOVICE.

269

Eeja je, a ne ovik. (Eda je.)

Eekel mi jih je i gorih.i bojih.
Eekel mu jih je vie, nego ima vlas na glavi, a za korist
(Uzalud ga karao.)
Eek'el sen mu v uvi, nis mu poslal. (Eekoh mu u brk.)
Eekel sen ter je nis kupil. (Nita ZA to, ako je la.)
Eepast je. (Ima dugova.)
Rep ima za sobun. (Ne moe nita uiniti, jer mu ne da ena.)
Eep je stisnul poda se. (Ukrotio se, umirio se.)
Eetko masku oi bole. (Ne e se dogoditi, kako ti misli.)
Riba od glavi smrdi.
Eibarija petjarija. (Nema koristi od ribana.)
Riliea mu pravi. (Zdrav je po licu; ne trpi.)
Eili se, rili! (Smij se!)
Eia glavu. (Na kocku je stavio ivot.)
Eiianine! (Glupane!)
Eie kako brivatna briti (ili: kako igla). (Oar je no.)
Eoga ge. (Srdi se i buci.)
Eogi mu fale. (Zloest je kao vrag.)
Eog mu je dal za sviu. (Nasamario ga.)
Eonea i pondira, a drugi uiva. (Mui se i kini za drugoga.)
Eove kako oslina (ili: volina). (Euno pjeva; veoma plae, ali
!
ne od srca.)
Eoieo moja! (Mezimico!)
Ruka ruku pere.
Euki dri v epi (ili: prekrieni). (Ne e da radi.)
Euki ga srbe. (Nagao je.)
Euki ima delgi. (Kradjivac.)
Eupino! (Nikaia ti nije dosta.)
S.
Sadi, ter ne e pol iiega spat. (Posadi samo voku, Bog e ti
ve pomoi, da je odgoji.)
Sad smo judi! (Kako emo nastaviti, kad nam se pokvarilo.)
Sabja od sto dukat. (Nevrijedno.)
Seda nm je rnajkol iroko. (Potjerao ga, sad e biti zadovojan.)
Seda praa puca. (Ili sada ili ve nikad, jer je najjepa zgoda.)
Seda smo na kohi. (Pogodili smo pravu icu u poslu.)
Sedi, ter ti sejena plaa kuri! (Sjedi ili stoj, svejedno ne e
nita dobiti.)

270

IVAN IC,

Se govori: jij me! (Dobra je hrana.)

Sekamo mora nos -zabost.
Se meso na nen raste. (Uiva.)
Se meso z mene pada. (Od tuge, srditosti propadam.)
Semu svitu se ne more kola umisit.
Sence ee i tebi za goru za. (Nestat e ti dobra.)
Sence e ti za! (Ubit u te.)
Senee ti svitilo takovu! (Vragojane, a i glupane.)
Senee ti sviti! (Pa zato ne pazi.)
Sen mu ju kantal. (Ozbilno sam mu rekao, da uradi, inae e
biti zlo po nega.)
Se sen tekel, pek sen uajzada na gospodina plovana natekel,
(Htu7 sam se zlu ugnuti, pa sam ba pao u h . )
Sestro moja, e u ti ja! (Ne mogu ti pomoi.)
Shaatavel je. (Pobenavio.)
Sie kako sabja Krajevia Marka. (Ironiki: ne sijee.)
Sien sie, mare dere, aprij jroice ui. (Blago u velai oboli,
u oujku crkne, a u travnu se od nega koa sui, od nepogodna
vremena.)
Si hoel Bulkov po drva. (Bulkov je krasna uma.)
Si jih vie skrojil (ili: udelal) nego Bertoldo. (ala i zla si
mnogo nainio.)
Si judi! (Ouene.)
Sila ini koiia te.
Sila kola lomi.
Sila si dobar. (Nevajalac.)
Silni (ili: strani) ovik si ti. (Ne u da te pohvalim.)
Si razumel po fervaski? (Izvri, to ti rekoh.)
Si ti malo pameten? (Lud si, kada to radi.)
Sit lanu ne veruje.
Sit Oena vragu rogi razbija. (Kad si sit, srdanije moli.)
S kakovun meron miri, s takovun e ti se odmirit.
S kimi oima ? (Na pr. toliko trai, to radi.)
S kimi oima u po ? (Zamjerio sam mu se, [pa sada kako
da ga idem moliti pomo.)
Skrb ga je zela. (Postarao se prije vremena.)
Skurogjedino! (Mrkoria.)
S kun duun ? (Na pr. toliko trai, to radi.)
Slabo kae. (Ne ee nita biti.)

FRAZE I

POSLOVICE.

271

Slipa kobila se v oi gjeda. (Vidi, da stvar ima oevidnu

pogrjeku.)
Slipi su progjedali, (Ludi su postali lukaviji.)
Slip slipa peja.
Slona braca petek meso jedu, a neslona ni v nediju ne moru.
Smrdi mu. (Uinio bi, ali ne smije.)
Smrti bi se bil prvo domislel.
Smrt ne gjeda ni stara ni mlaa.
Sobota je siroski dan. (Ako je i cijelu sedmicu kia, a subotu
sine sunce.)
Sobota siroski dan z.i oprat robicu.
Soli pita do devetoga kolena. (Svega bi htio da mu damo.)
Soli, soli v glavu. (Ne misli, da sam tako lud, da ti vjerujem.)
Sopi seda za riin. (Bilo ti paziti, da ne utee.)
Spal je s kona na osla.
Sploen je. (Svaka mu je hrana dobra, ne prebira.)
Spod ruki gjeda. (Oekuje, da mu tko to da, ali ne da nitko.)
Spravili smo se z barkun prez vesal. (Nemamo ime.)
Spravili su se g . . . . i lopata (ili: ostruga i teta vika). (Dva
nesnojiva.)
S praznun puun strai. (Ne bojim ga se.)
Sprida lip, zada slip. (Nek se srami.)
.
Sprid ocuj mi hoi! (Da te ne vidim.)
Srabjiv je. (Ima dugova.)
Srbalo! (Kad govori, sie.)
Srce ga boli na g . . . . i. (Nije bolestan, nego se samo grai.)
Srce mi behe'e jo i seda od straha.
Srce mi na konci visi. (Mlohav sam.)
Srce mi puca. (Na pr. radi tvoga nevajanstva.)
Srce moje! (Mezime moj!)
Srce moje od mekin! (Ne marim za te.)
Srce mu rabi. (Smion je i neustraiv.)
Srien je kako pes erikvi. (Nesretan.)
Srien put, ni vetra ni vala, moja duo draga! (Ne marim, idi,
kuda ti drago.)
Stal mu je na rep. (Uvrijedio ga.)
Stani, Mie, gori zberlave nogi! (Ajmo!)
Stara krpa, nova kuja. (Sto ima popraviti, popravi dobro.)
Stara miseca je posien. (Star je, ali tvrd.)
Star mu, a mlada ena: gusti dica.

272

IVAN

IC,

Ste se ote i konopce. (Nestat e ti i toga.)

Ste videli kadi tako? (Tebi nema premca u gluposti.)
Sterpjen spaen.
Stiska klobuk nad oi. (Srami se.)
Stisnul gaje za pisek (ili: vrat). (Pritisnuo lihvar; pograbio
ga u svai za grkjan.)
Stisnul je piski v r. t. (Umuknuo je, ne zna mi prigovoriti.)
Stisnul je rep poda se. (Ukrotio se, prepao se.)
S tobun ne u nikad na kraj prit. (Ne e da se popravi.)
S tobun ni a koria putit. (Ne e a se popravi.)
S tobun ni kria (ili: puta). (Ne mogu ti ooleti; ne e da
se popravi.)
Stojin kako na iglali (ili: na ogrii). (Sila mi je, a on ne e
da doe.)
.
Stomanu bi ze sebe dal. (Podaan je.)
Straimralo! (Straivico!)
Strani si mi! (Ba si vrijedan, t. j . nevrijedan.)
Stude! (Sramei[ive, bojazlivee !)
S tujih ruk gjeda. (Imao je i razdao, a sada mora gladovati.)
Stvar uinena konca.nima. (Trebalo je a prije promisli, to
e uiniti, sad se uzalud kajes.)
Su ga zaoglavili. (Prevarili su ga.)
Supu mu je dal. (Pokarao ga.)
Svega e.bit, a nas ne e bit. (Uivajmo.)
Svega iman, sve mi fali. (Ne mogu uiti u miru.)
Svega je, a Iva ni. (Najpotrebnije mi nedostaje.)
Sve je dobro znat.
Sveka glava svoju pamet.
Svekako, ma jo ne tako! (Nema mu para u gluposti.)
Sveka mala naprvo. (Boje je i s malim, nego s niim.)
Sveka nova metla dobro zmeta.
Sveki bi rad zlehka ivit, ma se to ne more.
Sveki bi s tujun rukun kasku lovil (ili: oigavice pobiral)
Sveki ima svoga kria.
Sveki ima svoga sraba, neka ga ee.
Sveki je gospodar od svoga epa.
Sveki je gospodar pod svojun beritun.
Sveki na svoj melin vodu napejiva (ili: obraa).
Sveki ontari ima svoj krii. (Svatko ima svoje breme.)
Sveki peja vodu na svoj melin.

FRAZE I POSLOVICE.

273

Sveki po svoju, osel po staru. (Zaman ga puti, on e ovako.)

Sveki se po svojen Jahti miri. (Misli, da su svi kao ti.)
Sveki svoje g . . . o hvali.
Sveki tikvi za svoj grli. (Svatko. misli za se.)
Sveki za se, Bog za svih.
Sveki zna, e mu se doma na lonii kuha.
Sveki zna, kadi ga postol uli.
Svekomu svoje.
Svekomu svoje, a vragu rog.
Sveku stvar do priliki. (Umjereno.)
Sve melini me ju, sam baca obraa. (Jedan trpi za sve.)
Sveta dua paklen (ili: vraji) mih. (Premda je poboan, ipak
zloest.)
'
Svete kriigi zere, s vragom s . . e. (Premda je poboan, ipak
zloest.)
Sveti Anton hjibi vaja. (Oletnoj Antotii mora biti mladoga kruha.)
Sveti Jakov palentu mia. (Ako o Jakovju padne kia, (urodit
kukuruz.)
Sveti Luka, v nedra ruka. (Nastaje zima.)
Sveti Peter ito kjui. (0 Petrovu je zreo ozimac.)
Sveti Sime snigom ine. (Nastaje zima.)
Sveti Simun raskida jadra, razbije timun. (Nastaju oluje.)
Svi judi sve znaju.
Svit gre okolo. (Moda e ti mene jo trebati.)
Sviti mi! (Makni se, jer pred tobom ne mogu vidjeti.)
Sviti na hen jidu. (Mnogo bi pojeo.)
Svit ni reeto. (Velik je svijet, zemja.)
Sviti se kako i feral. (Omravio, sama je kost i koa.)
Svoja kua (ili: kuica), svoja voja (ili: vojica).
Svoje spod ruki gjea. (Nije gospodar ocl svoga.)
Svoj svoga do jami, a nutri ne.
Svoj svomu. (Ide, najvoli.)
S.

Saten si mi! (Nijesi zgodan.)

Segav je kako osel. (Glupan.)
Sel je fit i kavidal. (Propalo sve.)
Sel je lonca kovat. (Orklo blae.)
Sel je na ditinstvo. (Od starosti podjetinio.)
Sel je po Sarajevu. (Otiao se klatariti.)
ZBORNIK ZA NAR. IVOT XX.

18

274

IVAN IC,

Se! je po sol. (Nema pameti.)

^
el je po vragu. (Poao po zlu.)
el je s konopun po'mel. (Nije se spremio za posao.)
el je ilon na medvida. (Nije se spremio za posao.)
enca bi oderal. (krtica.)
epa. (Nije prav ; ne ide mu glatko.)
Skoda besed. (Boje bi bilo utjeti.)
koda, da ga erna zemja pokriva. (Valan je, bio.)
koda, da ga nisi dal za popa. (Vrijedan je, ali i ironiki.)
koda, da nisi pop, kako lipo pridice. (Kara, ali ne pazi na se.)
koda, da si iv. (Boje da si mrtav.)
kolu je tribi (ili: vaja) platit.
*
koriie je udelal. (Dobio je, ali i obrnuto.)
krabunosnicu ima. (Nema potena obraza; zamjerio se.)
la bi baba v Rim, ma ni kamo s in.
Sla je sikira, neka gre i toporie.
la je Soiea, po e i Dubni. (Pazi ti, da ti i drugo ne
propadne.)
ok na' (To nije za te.)
ok na dvor! (Pristojno se vladaj.)
upej je. (Nestalan je, nije prav.)
T.

Taca mu. (Ne koristi mu, to je nepravo stekao; ali se govori

i u pravom smislu.)
Tako bi i moja baba (t. j . uinila, kako si ti uinio).
Tako ti vera! (Je li to tako?)
Tanca! (Ima okaparia.)
Tancat oe. (Imat e okapaiia.)
Tanec vaja tancat do kraja.
Tat ne e re, da je ukral.
Tebe grih tenta. (Ne ini toga.)
Tebe tuka govorit, kadi kokose e. (Nema prava govoriti meu
starijima i pametnijim od tebe.)
Tebi, herko, govorin, ti, nevesto, razumi.
Tebi, sinko, govorit i oslu v rog trubit sejeno.
Teknulo mu je (ili: Teknut mu oe). (Ne koristi mu, to je
nepravo stekao; ali se govori i u pravom smislu.)
Tenko s , . e . (Trpi glad.)
Tepla kruha! (Nita nije vrijedno.)

FRAZE I POSLOVICE.

275

Ter me (ili: te) ne pita jist. (Nije mi [ti] na putu.)

Tern mu je v peti. (Ne moe, to hode.)
Ter nijeden capon nad tobun ne stoji. (Ne nagli.)
Ter nijeden za tobun ne tee capon. (Ne nagli.)
Ter te ne e lobzat (ili: pojist, ili: iigrist). (Ne boj se, idi
k nemu.)
Ter ti ne redu ovce kodu. (Ne nagli, ima vremena.)
Ter ti nijeden ne dri vriiicu na ustih. (Jedi, kada te voja.)
Ter ti nis bob pozobal (ili: obeda pojal). (Ne srdi se na me.)
Ter ti ni za glavu. (Nije ti sila.)
Tesno mu je. (Stisnulo ga.)
Teko meni po drugomu.
Teko meni po redu mojemu, ako nimau va domu mojemu.
Teko na svit. teko ze svita gre ovik.
Teko se dobija, a lehko se potroi.
Teko se spravi, berzo se raspravi.
Teko vnuku po poruku Franu zetovu.
Tiejega nileka mu fali. (Svega ima u izobi(u.)
Ti e s menun koiia putit? (Zar e ti meni zapovijedati.?)
Tiu soli na rep pek e ga apat.
Ti ima udo vetra. (Previe zanovijeta.)
Ti ima ui od markanta. (Ne e da uje.)
Ti misli, da e krajevat, kada mene ne bude.
Ti ne zna, na koju si se inbatal (ili: trefil)! (Ne poznaje me,
jja u ti pokazati, tko sam ja.)
Ti pirun ni za ov makarun. (Nijesi ti za mene, ni ja za tebe.)
Ti re s riin koiia putit? (Nijesi mu ravan u poslu.)
Ti si amen. (Glupane!)
Ti si kampar i v leti i v zimi nis. (Uvijek si slabi.)
Ti si (ili: nisi) kakov takov.
Ti si koti Lui. (Lakom.)
Ti si krpa prikrpana. (uti, nema prava niim raspolagati, mi
smo te od milosti primili k sebi po enidbi.)
Ti si moja otrov (ili: skona, ili: toig). (Upropauje mi
zdrav^e svojim zlim vladariem.)
Ti si ni i od tebe ne e bit nikad nis. (Nesposoban, nevrijedan.)
Ti si ni ni mrve. (Nesposoban, nevrijedan.)
Ti si ti, ja sen ja. (Svatko je svoje udi, mogunosti.)
Tistament mu je protal. (Rekao mu svega i svata, to mu
nije bilo ugodno.)
*

276

IVAN ZIC,

To e ga uipnut. (Otetiti.)
To e aro pasat. (Ne e izai, kako bi moralo.)
To e ti tecat! (Uinio si, ali e kasnije outjeti posjeice.)
To ga je ubolo.. (Bocnulo ga.)
To je dral kako v pesti. (Mislio je, daje ve dobio, kad tamo,,
drugi mu odnio.)
To je, gospodine, vraja jubav! (Tako se ne ini nikomu, a,
kamoli prijate|u.)
To je moja muka! (Pusti to, ja sam to primuio.)
To je po si bei. (Skupio je.)
To je sve prvo smrti. (To trpi.)
To je sve lipo i dobro, ma . . .
To je tvoja berita. (To je tvoje maslo.)
To je v jenoj pesti malo, v drugoj ni. (Nemam koristi.)
To je z oi v oi a. (Naglo nestaje.)
To je z ruki v ruku. (Primio sam i odmah izdao.)
Toma prez vere. (Ne e da vjeruje, a istinu mu velim.)
To mi je zven ruki. (Nije mi zgodno.)
To inu je kua i obua. (ivi na noviu.)
To mu je lipi buhec. (Veoma se ozlijedio; dobro mu dolo.)
To mu je ralo i motika. (To je liegov zanat.)
To ne gre od ruki (ili: na ruku).
To ni maji kaej. (Ozbi].na je stvar.)
To ni mala (ili: ni). (Velika je stvar.)
Tona tonu kara, a obi su tone. (Govori mi, da se popravim,,
a ti si kao i ja.)
To si mi z ust znel. (Pretekao si me, uzeo si mi dobitak.)
To ti ne e umrit. (Mora uiniti.)
To ti ne krepa. (Mora uiniti.)
To ti je na veeri. (Dogodit e se, kako misli, ako ne predusretne.}
To ti se kuha (ili: pase). (Dogodit e se, ako ne predusretne.)
Travi do zub, a v zubi ni. (Nema trave.)
Trbuh ima do zub. ( se.)
Trbuh mu lehko stoji. (Gladuje.)
Trefili su se: govno i lopata. (Ne mogu se sloiti.)
Trefili su se: jeden benast (ili: peren), a drugi pripro (ili:
menen). (Ne mogu se sloiti.)
Trefil je, kako i on, ki se je na pravdi p . . . . 1.
Tribi je pomazat kola, da ne kripju. (Podmititi.)
Tribi je ravno orat. (Vaja pravo raditi.)
,

FRAZE I POSLOVICE.

277

Tri pie pi, naruaj zbic. (Zamreno je.)

Trien pes ne capa koiui. (Tko ne doe na vrijeme, nita
ne dobije.)
Trien prasec tepla govna ne poji. (Tko ne doe na vrijeme,
ne dobije nita.)
Trubi kako osel na gromai.
Trubila naprvo. (Ne trebamo te.)
Trubilo! (Glupane!)
Trubi ti, trubi. (Govori, ali ja te ne u sluati.)
Trupi lupi. (Nespretan ovjek.)
Tu Bog, da bi i sirene kae (ili: sirenaka) bilo. (Ne prebiri.)
Tu Bog, da bi priel! (Da bi samo doao.)
Tace barka, tue brod, sveki kuje na svoj mod. (Svatko radi
po svojoj pameti i vo|i.)
Tuga me pokriva. (Sram me je radi tebe; alostim se.)
Tuhmarino! (Nespretiiakoviu !)
Tuja muka ide va vraje posije. (Nepravedno steeno nije
Magoslovleno.)
Tuje ne dela napritka.
Tuje ne fruta.
Tuje ontari zokriva. (Tua nevoju iznosi na vidjelo.)
Tujina prepravi, tujina poji. (Ako sve teaci prirade, sve -mi
i pojedu.)
Tuji refud. (Usjedilica.)
Tui se na tustu juhu. (Dobro ti je. a ti veli, da nije.)
Tuna moja sria! (Samo si mi za jad.)
Tuni ja nebog! (Jao meni.)
Tvrd je kako kamik.
Tvru drivu tvrd kjin.
U.
Ubol me je. (Raalio me.)
Udelal je nogi. (Izginuo; nestalo stvari u nepovrat.)
Udelal je oi. (Ba mu je dobro dolo, to je naao.)
Udelal jih. je vie nego Bartoldo.
Uen je. (Srdit, goropadan.)
Udri, ako si vriden.
Udri po rien, dokli more, a ne, kada ve ne bude mogel.
(Kanuj dijete iz malena.)
Udri z 2'lavun v zid.

278

IVAN IG,

Ugasit u te. (Ubiti.)

Ugonil je. (Pogodio.)
Ugrizel te je. (Bojao si ga se, pa to ti je uinio?)
Uhitil ga se je kako degna.
Uhitil ga se je z obimi rukami.
Uho bi dal za riega orizat.
Ujal se! (Ne vii!)
Ujal se je za zajik. (ao mu je, to je rekao.)
Ujel se je. (Smalaksao.)
Ukral bi Boga s kria (ili: na ontari, ili: dite spod matere).
(Kradlivac.)
Ukrotil se je. (Bio je ohol, a sad je ponizan.)
Umalil se je. (Istroio se.)
Umijeno jarie vi matere sese.
Umi masku gladit. (Zna izmamiti.)
Umirite se, Jenardo! (Ne srdi se toliko; ne oholi se.)
Upercal je, pokli je udelal . . . (Utekao, a sad se ti muci.)
Ursa menena. (Ti si kao ona luda.)
Usta ga ne bole. (Uvijek brb}a.)
U sviti je svit. (Ne stoj kod kue, nego idi u svijet, tota enauiti.)
Uel je. (Umr'o.)
Uel je kako pes oparen.
Uel je skroz uuj od igli. (Jedva jedvice je proao.)
Ui je napregel kako i uak. (Napeto slua.)
Ui mu se svite. (Vrlo je oslabio.)
Ulo ga je. (Pobjegla mu rije.)
Utel je. (upa}, ne govori istinu.)
Uterl sen se od otoga. (Nemam vie, nestalo mi od toga, i ne
u moi obnoviti.)
V.
bragee s . . e od straha. (Boji se, ali i: ne boji se aita.)
Va hladnoj voi to more popit. (Neka ne veli, da ima dosta.)
Vajad sen mu i ja sin. (Va}ada sam i ja hegovo dijete, ne e
me zaboraviti.)
Vaja imit glavu na vratu, a ne na apu.
Vaja spaririat, dokla ikriria govori erp, a nekada govori krt.
(Dok ima, uvaj.)
, kako vraga ne! (Ne dam ti.)

FRAZE I POSLOVICE.

279

Varda me i lasa me. (Ne mijeaj se u to.)

Va ton grmi lei zee.
Vavik ti zajicec pada kako Mari Fidriiei. (Uvijek se tui, da
si bolan, a zdrav si.)
Va lici vodi bi ga popil, da bi mogel.
Va lici vodi bi se utopil. (Smete se.)
Ve ga moru i leta karat (Zreo je, da sam vidi svoje nepo
doptine.)
Ve ga pamet kara. (Zreo je, da vidi svoje nepodoptine.)
Ve je i doba. (Da si ve jeamput doao.)
Ve je s udo pei kruha jal. (Bio je mnogo po svijetu.)
Ve mu je do grla (ili: guta). (Sit je i presit.j
Ve inu je prila voda do grla.
Ve mu je zgorelo do nofat.
Ve ne more deje. (Nema kud kamo.)
Ve sen ga sit (ili: fcuf) dovrh grla. (Dodijao mi.)
Ve sen se proval, samol umrit jo nis.
Ve si veli oslina. (Ne bavi se s malom djecom.)
Ve su slipi progjedali. (Ne da se varati.)
Ve vaja urdin nego delo.
Vela crikvi, malo svetih. (Kua bez pokutva.)
Vele ribi male jidu. (Siromaha svatko tlai.)
Vele usta ima. (Htio bi da mu dobro plati, ako mu to
neznatno uini.)
Veli jadi. (Dre se, da su velikai, a siromasi su.)
Velik je gospodin, ma je malo timan. (Nije gospodin.)
Velna mu se tere. 'Nema mira, eli otii, ne moe priekati.)
Velo brime je zel na se. (Pothvatio se teka posla.)
Verna sluga berzo gospodara najde.
Verni prijateli. (Uvijek sloni i na zlo i na dobro.)
Vertud mu je priel. (Jako ga boli; zavrtjelo mu se.)
Veruj ti veri mojoj, da e mi ga platit. (Jamano te hou
orijeti.)
Veseli se, Rade, Boga ti nose! (Ima za to veseliti se.)
Ves je v drobu. (Debeo je.)
Ves veli je. (Zadovolan.)
Vidi, kada oblici. (Nepomno gleda.)
Vidska rosa i turska (ili: cesarska) vojska kuda pasa, slabo.
I ita su o Vidovu danu najpodlonija bolestima, k^je nastaju iza kie.)
Vino z hega votia kako z beve.

280

IVAN IC.

Vi ste veli! (Ne gledate mene siromaha, a nijeste od mene

bogatiji.)
Vie bi pojal, nego bi videl. (Podrlivac.)
Vie dima nego peena. (Vie, buci, a ni za to.)
Vie ima besed nego tiki koic. (Brblavac.)
Vie jih je nego vlas na glavi. (Tata i tama.)
Vie jih je udilal, nego ima vlas na glavi. (Mnogo ih je uinio
uepoobnih.)
Vie je rekel za to besed. nego ima na glavi vlas.
Vie me gusta nego vaja.
Vie mi ovo vaja nego materin pir. (Boje je ovo, nego jelo na
materinu piru.)
Vie ouj vie vidi, vie judi vie zna.
Vie srie nego pameti ima.
Vie kuj nego kjin. (Vie je duan, nego ima novaca, da plati.)
Vie ust nego zaloaji.
Vie vaja denes jaje, nego jutro koko.
Vie vaja dober prijatel, nego otec i mat.
Vie vaja mir nego pir.
Vie vaja od nega prst, nego od tebe ruka.
Vie vaja pratika nego gramatika.

Vivec iioj se oe od osje sparoini. (Nepotena je.)

V jarnu je ei! (Nikamo nije otiao.)
V jednoj ruki (ili: pesti) malo, a v drugoj ni (ili: ni mrava).
(Nemam se emu nadati.)
V kakov grad prie, takov zakon primes.
V melinu se dva puta govori.
V nedra pdgjedaj: svega e nae. (Ne rugaj se drugomu.)
V oi te bada! (to trai, pred tobom je.)
V oi z oi zgiba. (Brzo ga nestaje.)
Voda mu je prila pod nogi.
Voda nanka va postoli neto je dobro. (Volim vino.)
Voja me je! (Ne marim za . . . )
Voliu jeden old v epi nego sto da v pekli. (Nije me brige,
ako on i propadne, ali mi je stalo, to mi je nainio tetu.)
Voli se veu za rogi, a judi za zajik.
Volit u praznu staju, nego beztia koiia nutri.
Vrag je stavil prsti mej dvera. (Umijeao se trei i pokvario
mi osnovu.)
Vrag Marko s torbicun za vraton. (Vragojan je.)

FRAZE 1 POSLOVICE.

281

Vrag ne ore i ne kopa, nego ten ta. (Budi oprezan.)

Vrag vragu ne e oka zikopat.
Vrana vrani ne e oka zikavat.
Vrat je zlomila. (Izgubila potene.)
Vrat lomi! (Udario je u zlo.)
Vraja mu se kuha. (Pripravka mu se zlo.)
Vr mu je dal po glavi. (Opio se.)
Vreda ni ve tako trefil. (Odavna nije tako pogodio na dobro
ili zlo.)
Vrime gre okolo. (I ti e doi u potrebu.)
Vri me je ziravelo (ili: ujedinilo, ili: umirilo). (Promijenilo se
i ustalilo ugodno.)
Vrime si miria, za petehi kukuriu. (Nastat e drugo vrijeme.)
Vrime vriraenu odgovara. (Ako su duge kie, bit e i duga sua.)
Vrnul mi je milo za drago.
Vrnul se je. (Bio je na samrti pa se opet oporavio.)
Vrt je el gnojit. (Umr'o.)
V rukah ima san kare i sukno. (Gospodnje po voli.)
V tujen oki vidi smetu, a va svojen ne vidi gredi.
Vuci siti, ovce eli. (Neka svatko malo trpi.)
V epi rogi kae. (Ruga se iza lea; protivi se u srcu.)
Z.

Zabili su mu se piski. (Prestao je, jer se prestraio.)

Zabil je cavel v glavu. (Misli, da ba tako mora biti.)
Zabil mu je zbicu za postoL (Nainio je, da ne moe uspjeti.)
Zae e ti Bog peeni hjibi z neba hitat!
Za mi ga on hrani? (Neka mi ne tue dije.te.)
Zac mi se ze epa prosipju? (Ne dam, jer nemam.)
Za misli, da je seki, kako ti (ili: seki sit i napit, ili: sekomu
tebi)? (Ne misli, da je svatko dobre vo|e kao ti.)
Zac mi zvaneuju? (T. j . novci; ne dam, jer nemam.)
Za mu on daje jist? (Neka mu ne tue dijete.)
Za sen ga na puti nael? (Trudio sam se za to. pa ne dam.)
Za sen ja tvoj Too! (Nijesam tvoj sluga.)
Zac se na grmi kidaju (ili: na putu pobiraju)? (Ne smijem
aiovaea uludo troiti, jer teko sluim.)
Za sen na glavu pal! (Ne u, jer nijesam lud.)
Za sen s tobun ovce pasel? (Nijesi mi ravan.)
Zae? Za babin kola. (Ne dam, a ne u da kaem uzrok.)

282

IVAN IG,

Zagazil (ili: zagrebel se je) dovrh grla va blato. (Pogrijeio je.)

Zagrebel se je. (Zapao u zlo svojom kriviiom.)
Zagreb je el. (Umr'o.)
Zagruzil se je dovrh skorah. (Pogrijeio.)
Zajik e pregrist. (uti, jer u te udariti.)
Zajik leti, kadi zub boli. (Najradije govori o onom, to ga titi.>
Zajik pregrizla! (uti, ne govori toga.)
Zajik za zubi! (uti.)
Za jist i za pit niman para, za 'stentat 'dijo varda. (Jesti i
piti da, ali raditi ne u.)
Zaklal me je prez noia. (Unesreio me.)
Zaklatil sen se. (Prevario sam se.)
Za kunpaniju se je i frater oenil.
Za lipin pride grdo, a za grdin lipo.
Zaloaj bi mu od ust otkinul. (Dao bi mi od svoga.)
Zaman je gnoj pod snig zakopivat, kada snig okopni, a gnoj;
ostane.
Zaman je po popolne na mau.
Zaman je sol v more hitat.
Zaman koza rogi sraha. (Oitovalo se.)
Zaman mu po svih dverih v kuu nosi, ako ena po jednoj)
ponetri hita.
Zaman osla na most gonit.
Zaman se je trudit, ako Bog ne blagoslovi.
Zaman, vaja dat miluu za draguu. (Ako u ovo, moram,
pustiti ono, premda bih rad imati oboje.)
Zaman zida krve pita.
Zaman zvonit za gradon, pokla grad zgori.
Za ilega je'Bog providel. (Trpio je, umr'o; [sad mu je bole.)
; Zarekel seje. (Nije htio kazati, pa se ipak odao.)
Zapisi va dimriak. (Ne nadaj se, da e ti kada vratiti.)
, Za pol ole (ili: za dlaku) bi se obisil. (krt je.)
Za smrt ni a Boga molit, ona e sama prit.
Za staru jubav. (Poznaju se odavna, premda nijesu bili ve
dugo zajedno.)

Zatelknal se je. (Samo je napola odao istinu.)

Zateri te se takova! (Zatr'o se! ali se govori, kad se to glupoblesne, pa se tada ne misli na prokletstvo.)
Zateri si ime.
Zato, e si tako dober. (Ne dam ti, jer si zloesto dijete.)

FRAZE I POSLOVICE.

283

Zbeli e se. (Prestraiti i pobjegnuti.)

Zbelil ga je. (Nije se dao, pritajivao se, ali su ga prisilili
na posao.)
Zdavni se nismo vieli.
Zdrava kocka, ka to doka.
Zdrav kako jaje. (Oio.)
Zdravu mu je utrobicu do tamo nosit. (Va}a jo mnogo ekati.)
Zdrehnut e se. (Ostavi se, jer u te odrijeti.)
Zebikuje. (Dre od zime.)
Zec vie puti prevari pesa!
Zel bi dite spod matere. (Krad|ivae.)
Zel je, kadi je; zanesel je, kadi ni. (Kradjivac.)
Zel je rog za sviu. (Prevario se.)
Zemi ga za ono,, je. (Ta vidi, da je lud.)
Zemi, ma gjedaj, da ne zatvori. (Slui se, ali umjereno, jer
inae vie ne e dobiti.)
Zercalo ima. (Ima se u koga ugledati u zlu i u dobru.)
Zet n sve, samo ne api.
Zgiba v oi z oi. (Naglo propada.)
Z glavi gjea. (Ne e ga lako prevariti.)
Zgoru belimi e se prevrnut, (Ako te taknem, prevalit u te.)
Zgoru nogami e po. (Ako te taknem, prevalit u te.)
Zgubil je sram juski i strah Boji.
Zgubil mu je repet. (Uvrijedio ga.)
Zibil (ili: zibit u ti) mu je rogi.
Z iglun bi ga probol. (Gladan je.)
Zima se kida. (Zimsko vrijeme napreduje; ako ovako ostane,.
ne e biti pogibli od pro|etnoga mraza.)
Zla leta ni riega! (Ne-marim za n.)
Zlamenaj se! (Ne mijeaj se u to.)
Zloesto drivo brzo raste.
Zloestu pesu je hitit dobru kost. (Podmititi val.a vrijedna slugu.)
Zloestu teaku se vavik motika znimja.
Zlo jutro! (Pozdravja baka unue, kad joj doe u pohode.)
Zlo za dobro mi vraa.
Zlo zla ne e.
Zmamila bi Boga s kria (ili: sence spod oblaka).
Z mene sS meso pada. (Od tuge, srgbe venem.)
Zmoil se je kako lua.
Znahorjiv je. (Zna vie stvari; ali i: glupan je.)

284

IVAN ZIC,

Znahorjivo ivo. (Glupan.)

Zna, kada se doma gre. (Ne e ga lako prevariti.)
Zna, kako se koiia puti.
Zna, kako se maska gladi. (Zna fino mamiti.)
Z nosim napri, a z g . . . '. un nazad. (Ne u da ti kaem,
feamo idem.)
Z osla brinie, oslu legje.
Zrel je ve. (Bolestan, dozreo za smrt.)
Zrna.soli nima v glavi. (Nije pametan.)
Zrno prosa ne bi na tla palo. (Tima |udi.)
Z repon zavraa. (Nestalan je.)
Z ruki v ruki. (Primio sam i odmah izdao.) ,
Zubi bada. (Nema to jesti.)
Zubi mu ee. (Bastu mu zazubice za tim.)
.Zvezi broji. (Gladuje.)
.Zvoni zdravo kako boca. (Cio je.)

a.
aba je videla koiia kuju, dvignula je nogu, da i ona.
ejen je toga. (Odavna nije toga uivao.)
-ejen sen kako gromaa (ili: pes). (Vrlo edan.)
el mu je narasla. (Easrdio se.)
elezo vaja tli, dokla je teplo.
.eli ga kako dua raj. (ivo ga oekuje.)
eli ga videt kako i zlo leto. (Ne trpi ga.)
-elt je kako mihojski tikvi (ili: afran). (ut je od bolesti.)
ena dri tri kantuni kue, a mu eterti.
eni se. ce deje more; kumi se, e blie more.
-ene! (Dobro mu ide posao i veliku korist nosi.)
ep mu je upej (ili: utel, ili: se je propal). (Nema novaca.)
ika! (Govori ludo.)
ive kako gospoin (ili: pop, ili: v loju). (Lagodno ivi.)
-ive kako pes. (Slabo ivi.)
ivij ma pusti i drugoga ivit.
-ivin Bog daj zdravi, a mrtvih Bog pomiluj! (Pozdrav, kad se pije,)
.iv ter zelen bil! (Nikad vie, dok sam iv.)
Jivu eoviku se se pripeti, a mrtvu ni.
iivu kako pes i maska.
.ivu ne da mira ni mrtvu. (Sve osramouje.)
.me bi to opravil.

Kako su Suzii porobili grofa Brakovica*.

(Narodna predaja -u Banovini.)

ZABILJEIO BADE BOSNI.

Na poetka 19. vijeka ivio je u selu Ziroveu u Banovini.

Dmitar Suzi sa 'sedmoro brae: ukanom, Arsenijem, Stevanom,
Jovanom, Misom, Miletom i Ilijom. U to je doba u Banovini bilo
mnogo hajduka, i stranih i domaih, pa se i braa Suzii aoe na,
krau sve na njihov raun. Od prijatelja su nabavili oruja, praha,
i olova, za vou izabrali najstarijega Dmitra, a u drutvo uzeli jo.
Jovana Bodlovia iz Komore i Jovana Odia iz Glodine u Bosni.
Spremivi se tako za vei hajduki pothvat, poruili su najprije
n Pedalj Vasiliju Grciu, da e k njemu na veeru. Ovaj je slutio,,
to e to biti, i obavijesti oberbau Zekana Gagia, pa kako nije htio,
da ljudi izginu u njegovoj kui, poveo ih uveer na most udnu
Stupnice, gdje ih je oberbaa doekao sa svojim sereanima. Zametnese boj, u kojem je prvi mrtav pao Zekan Gagie, a za njim Jovan.
Odi. Dmitar i jo dva brata bie ranjeni, te su svi umakli u umu
Debelo brdo i tamo se lijeili. Taj most zove se jo i danas Zekanov
brod", a ono mjesto,' gdje su Suzii ukopali svoga druga, zove seOdia grob".
Izvidavi rane vratili su se Suzii kui i dalje radili, kao da.
nita nije ni bilo. Zamalo poeli su opet krasti blago po susjednim
selima, pa to nijesu mogli nou dobro utrapiti, to su davali ortacima.
Tuivima preko Une, koji bi pokradeno blago po Bosni rasprodali i
novce im donosili. Tako su Suzii brzo bogatili i kupovali zemlje i
za njihova se nedjela doskora proulo. Kapetan u Ziroveu povedeistragu, uvjeri se o njihovoj krivnji, pa dobivi ovlast od komande
u Glini, po tadanjem ih obiaju protjera 'iz Zirovea.
Dmitar je sam najprije preko Une poao u Bosnu, ne bi li za
svoju porodicu naao mjesto, kamo bi se mogao naseliti. Ve se na
granici namjerio na nekoga znanca, Turina Mustafu, koji ga odveo
k begu Ibrahimoviu. Begu se saale Suzii, pa kako je imao dosta.

286

RADE BOSNI,

zemlje, pristane, da e ih primiti za svoje kmetove. Poto su Suzii

u Ziroveu rasprodali zemlje, preselie se u Bosnu.
:J:

*'

*
U novoj su postojbini tri godine"s'braa Suzii tako slono radili
i napredovali, da se beg nije mogao dosta nauditi. No oni nikako
nijesu mogli zaboraviti staro svoje ognjite, i jednoga e dana rei
Dmitar: Brao moja, otkako smo se evo ovdje na ovom bezluku
nastanili, nije nam loe; ali je loe, to nije i ne e nigda biti nae.
Ja sam, brao, od onoga dana, kada nas je kapetan zaokupio, upravo
u srce utuen; a to me i danas boli, kad vidim, da nam se ovo nae
sirotinje po turskim andacima potipati mora."
I braa su bili iste misli pa su odluili, da se ma kako vrate
4i Banovinu. Ne rekavi nita enama jedne se noi naoruaju, krenu
preko Une i sutradan se nau u irovakoj umi, a da ih nitko nije
ni uo i vidio. Iz ume su izlazili te harali i otimali, do ega su
god mogli doi. Ali najednom se uvjere, da se sirotinjskim dobrom
nigda pomoi ne e, nego da e biti bolje, ako se pridre bogatijih
kesa. U Kalabinoj kosi ostadoe dva elana, a onda dozvae k sebi
Jovana Bodlovia.
No, to mislite, brao, ree Jovan, kuda i na koju emo
stranu krenuti?
Na sirotinju ne emo udarati, ve emo ii opipavati bogatije
jude, odgovori Dmitar. Povest u vas k jednome svome pri
jatelju, koji e nam kazati, kamo da udarimo.
Braa Suzii s drugom Jovanom Bodloviem krenu kroz ume,
obdau poivaju, nou hodaju. Kad su doli k prijatelju, odmah se
raspita Dmitar, koji je u onom kraju najbogatiji ovjek.
A, moj Dmitre, ta to valja da zna! Koji bogatiji od grofa
Drakovia u Dugom selu? Idite tamo, dobit ete silni novac, samo
uko vas poslui srea junaka.
Sad e opet obdan putovati, a obdan pjivati, te se samo rijetko
navraali Dmitrovim poznanicima i prijateljima poradi hrane. Kad su
doli u Dugo selo, sakrili se u jednu gustu umu i u njoj su ostali
itava dva dana mislei, kako da robiju zaponu kod grofa Drako
via. Istom tree noi odlue oni, da se dadu na svoj posao, jer se
sramotno povratiti kui praznih ruku.
Dosta je, ljudi, bilo naega oklijevanja i odurivanja, ree
Dmitar; nego vas pozivam, da veeras, dok se smrkne, moramo
na posao ii.

KAKO SU SUZII POROBILI GROFA DRAKOVIA.

287

Sad sve i jedan skinu sa grane vie sebe puke, ogledaju joj
feremenje, otre ga noktom, naprauju aicu prahom, tukaju po kasi,
<da se bolje slegne, otklapaju kokot i opet polako sputaju; ostave
puke, a uzmu handare te uzmu turpiju i naotre ih bolje, doklen
s jednom rijei sve opreme tako, kao to se spremaju i svi drugi
(hajduci, koji na robiju idu.
Oim se prvi suton uhvatio, dignu se njih sve devet te se upute
u Dugo selo do svoga jednoga prijatelja, kome su ve unaprijed
pred tri dana javili svoj dolazak, da im on dokae, gdje se nalazi
fesa sa novcima grofa Drakovia. Tu malo poposjede, te im onda
ovaj pokaza, u kojoj se sobi nalazi kasa od novaca, ali im prikrii,
-da moraju oprezno raditi, jer inae bi mogli lako platiti glavom, jer
grof imade silne sluge.
Brao, govorio im prijatelj, grof je grof; on moe
.kako hoe, a dao mu je Bog, imade otkuda platiti . . . . Nego znate
-li vi, to ete uiniti? Idite za ranijeg, dok je u sobi on sam; jer
kad on poe spavati, uspostavi strau pred svojom sobom, u kojoj
se novci nalaze. A kada je on sam unutra, onda vam je lako, jer
se ne e nitko ni nadati, da bi mogao za ranijeg tko na grofa udariti.
Kad uete u ganak, iditi lijepo polako i to sve na prstima gore, a
feada doete na gornji boj, onda krenite na lijevo i prva vrata, to
naete, to je njegova kancelarija, i u toj sobi mu je i njegova kasa.
U njoj obino on sam slae raune. Na ta vrata kucnite, i on e
misliti, da je tko od njegovih ukuana ili sluga, te e otvoriti vrata,
-a kad ib otvori, jedan od vas neka metne nogu, da ih u onom asu
zatvoriti ne uzmogne, a vi onda lijepo ulazite jedan za drugim.'
Oim stupite u sobu, odmah mu pokaite svoje oruje i handare;
on e se prepasti te e vam na zahtjev i kasu otvoriti. Jer to
je jednom grofu za novcem! Voli on svojoj glavi, nego svoj
grofiji. A to je glavno, zaprijetite mu, da ne smije pod ivu glavu
ni najmanjeg glaska od sebe dati; jer ako zavie, ta od njegovih
slugu ne bi vas ni pilii zobali . . . Da, jo ni to nije, ljudi, dosta.
Kad vam dade novce, a vi mu zapovjedite, neka vas isprati izvan
svoje kue, pa kaci vas isprati, a vi umaknite poprenim putem u
najbliu umu. Kad poete sutra naveer tamo, onda se navratile k
meni, pa u vas odvesti do njega prijekim putem, a doekat u vas
na istom raskru, kad se od njega povratite, da uzmognete to prije
u umu umaknuti.
Suzii se odmah udalje od svoga prijatelja, te se svrate u
hlinju gustu umicu na boravak. Druge noi dou oni opet k njemu,

288

RADR BOSNIO,

i on ih odvede do grofove kue, a onda se povrati kui.

Lakim korakom uu njih devetorica u grofovo dvorite, otvore
vrata te se polako uuljaju u kuu. Da im bude sigurnija glava,,
ostave oni Jovana na strai pred vratima, pa onda krenu gore do
grofove sobe. Uu u gornji ganak, krenu lijevo te pokucaju na sobna,
vrata. Mislei grof, da je netko od domaih, otkljua vrata i otvori
ih. U isti mah turi Dmitar svoju nogu unutra, da se vrata nijesu
mogla zatvoriti, stupi u sobu, a za njim ostalo sedam brae, pokau
grofu svoje oruje te zatrae, da im otvori od kase vrata.
Vrag je vrag, pomisli grof; druge nije, ve otvoriti kasu. I
cim je otvori, odmah dvojica stanu uza nj, da ne bi zaviknuo, a druga
braa povade devet toraba i napune ili pune novaca za svakoga po
punu torbu.
Dok su oni punili torbe, izaao je iz grofove kue upnik nosei
papirnate novce, koji su upravo onda prvi put izali, i poe prema
dvorinim vratima. U tom ga susretne Jovan i zaustavi, ali da ne
smije ni jedne rijece od sebe dati. upnik stane.
.No, to to nosi? zapita ga Jovan.
Nosim nekakove papire, prijatelju, odgovori upnik.
Daj ih amo, ba mi je nestalo epova za naboj puaka, da
si nekoliko komada uzmem.
upnik mu prui torbicu, u kojoj su papiri bili, te Jovan zagrabi
svom akom to je vie mogao i metne ih u svoj dep.
Kad su Suzici kod grofa natrpali pune torbe novaca, zatvori
grof kasu, otvori gostima od sobe vrata, te u drutvu s njima sade
polako dolje. Doav do Jovana, ali imadu to i vidjeti: nau uz Jovana
popa, gdje stoji i milo se uz drhtanje gaa s njime razgovara. Oho,
pomisli grof, koja je bijeda nanijela upnika, da se uz Jovana prilijepio!
Sad, gospodo, izvolite s nama zajedno ii, da nas ispratite.
Do vraga, miljahu ovi, bez takovih gostiju mogli smo biti!
I krenu s njima te ih isprate do izvan mjesta. Tu se rukuju, i jo
im hajduci zaprijete, da ne smiju za njima pobunu praviti.
Kad su se hajduci poodmakli, zapitat e upnik grofa: A
to se to s vama dogodilo veeras?
Nita, odvrati mu grof; doli dobri ljudi, te sam im
dao neto novaca; dakako ljudi putni trebaju novaca. Drukije
se nije mogao grof izgovoriti, da upuik ne posumnja, da ba jedan
grof za novcem aliti mora.
A to je vas, upnie, donijela srea, da ste se prilijepili
za devetaka i tako se milo s njim razgovarali?

KAKO SU SUZII POROBILI GROFA DKAKOVlA.

289

Zlo, moj grofe! Od ljutoga straha i para mi je zastajivala,

ma ni disati nijesam mogao.
Dobro, dobro, ree smijeei se grof, da vam je torba
iva ostala, a srea sva je bila, da vam od toga straha nijesu i oi
iz glave utekle . . . No, neka bude, kako mu drago. iva glava novce
stjee. Tako se i rastadoe jeao od drugoga.
Nosei hajduci torbe uju oni neku zvidu, koja ih dozivae, te
odmah se sjete, da to mora biti onaj prijatelj. Nau se, rukuju se,
pometnu torbe, te svaki uzme po pregrt novaca i dadu tome svome
prijatelju kao nagradu za lijep savjet, i tu se rastanu.
Tako natovarena braa putovala su s drugom Jovanom ravno
kui svojoj. Obno su ili, a oban su leali u umi i od duga se
puta odmarali. Za tri noi dou oni u svoj kraj blizu irovca i
nastane se u Kalabinoj kosi, u kojoj e i novce podijeliti. Tu su
ostali itav dan i dvije noi te poruili u selo, da im doe u umu
Sava Ougalj i neka im ponese to ljepe za jelo i pilo. Poav Sava
n umu povede uza se i svoga sina Dmitra, da mu pomogne nositi
jelo i pie. \ridi Sava pune torbe te odmah pomisli, da u njima
moraju novci biti, pa e zapitati Dmitra: Dmitre, a to to imate
u tim vaim torbama ?
Kad me pita, pravo u da ti kaem. Ove su torbe pune
novaca, koje smo napunili kod grofa Drakovia u Dugom selu.
Ma brate, je li njemu fco ostalo u kasi?
Ao, ljudi, to ree i ne bi mu nita! uzviknu Dmitar.
Pita, je li mu to ostalo! Ta ostalo mu je,* brate, dosta, jer da
nas je jo deset bilo, napunila bi sve desetorica pune torbe i jo bi
i njemu ostalo dosta.
Sava se slee u ramenima te ne ree nita, nego pomisli: od
tolikih novaca n^e vrag da koji gro ne e i u moj dep uskoiti.
Taj Savin sin Dmitar, to je uza nj iao i ruak mu pomagao
nositi, bi je djearac ori kakovih 11 godina te je iao u kolu,
a znao je lijepo njemaki itati i pisati, jer je bio najodlieniji ak.
Kad su hajduei odrueali i malo se i ponapili, onda e rei Dmitar:
Brao, dosta smo se odmorili, porazgdvorili, a bogme i ale zbijali;
hajdemo mi ovo novaca podijeliti te svak za svojim poslom.
Tako je, odgovore mu drugovi, danas je na rastanak
sa bratom Jovanom; on e ostati, mi emo talienuti preko mee.
Na, Sava brate, dobro si nam doao, sjedi tu sa sinom ti
Dmitrom te nam budi svjedokom, da ne emo na ao jedan drugom
nita uiniti.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT XX.

19

290

RADE HOSNI,

Sava sjede i sin mu uz njega, a Dmitar e nadodati: Sava,

ne e ni tebi braa krivo uiniti, dobit e lijepu nagradu za dananji
ruak. Jer po svima ovim novcima pokrepali bi u ovoj umornoj
umi, da ne bude tvoga masnog zalogaja.
E, stanite, ljudi! Kad se novac dijeli, treba da se malo i
oglasimo, - ree Jovan. B, ba mi je merak, da malo zapraim.
Tad uzme puku, ogleda je, da li je zamazana, izvadi ipku,
segne u dep te dohvati kuine, naini ep, malo ga izmeu dlana
proulja, a onda ga tura u puku te ga ipkom dalje obura i gurae
ga dolje gore. U isti mah prie k njemu i Savin sin Dmitar, da
vidi, to Jovan radi.
Ha, ree Jovan, ljudi Boji, ja sam uo, da kada
se nabije puka papirnatim epom, da glasnije puca; a evo imam
popova papira, to sam ga oteo od njega, ali mora dobar biti, jer
su mu se gae tresle za njim; ta aren je mora da je dobar.
Nato mu ree ukan: Pazi vrae, da te ne uje kapetan
'u irovac, onda e mjesto torbe uprtiti drenie na tvoja izmuena lea.
Ha, i taj vrag moe biti, nasmije se Jovan.
Sad izvadi plut iz depa, naspe ga barutom i saspe u puku,
a onda e vaditi popov papir iz depa, tee smije govorei: Ama,
ljudi Boji, ovaj papir nije kao na papir: vidite na njemu, da je
udnovate boje, a imam ga pune depove kao salate. I stane ga
vaditi svega, iz obadva depa.
Taj se pipir dopadne malome Dmitru, te zaviri malo bolje u
njega i smjesta proita, da su to novci.
Ej deo, to si se zaljubio u popov papir? ree Jovan
malome Dmitru ; ama pocuj, kako e odrapiti! I smjesta zguva
dva papira, da ep za puku, naredi.
Ne,,ako Boga znate, ljudi! Ostavi, ia, taj-papir, to su novi
novci od velike .vrijednosti, ta to ti je stotinarka jedno i drugo.
'- Vide vraga maloga, rekoe .mu ovi; i dijete neto
znade. Zaviride, mali, malo bolje'!- :
' ;
j
n :
'
Ovnaj ita: to ti je- stotinarka, -to je hiljadark.
Ha, vide tr vraga! ree Jovan. 5Sad mi pade na um, da
m i j e pop kazao,1 da su to nekakovi' Crkveni-papiri; Tko bi se toga
nadao, vjere mi, htio me prevariti pop. Q, imam ja'; te salate pune
depove! uzvikne Jovani J-i7'-:
'' ''
' Hiljadarka je bila preparana ria jednom mjestu, a stotinarka je
:
ostala nepokvarena, samo to je zguvana bila.

KAKO SU SUZII POROBILI GROFA DRAKOVIOA.

291

' . Kad je Jovan povadio'sve papire iz depova, uzmii sraunavati

s malim Bmitrom i tu sraeunaju, daje u tom papiru vea L vrijednost,
nego to je u devet toraba imaju u srebru i zlatu. Sad veselju nije
bilo kraja ni konca, a bogme nije vie palo Jovanu na pamet, da
pravi epove popovim papirom, ve ih naredi od kuine te odrapi
oaki, da je cijela gora jekom zajeknula.
Sad uzmu torbe, donesu ih jednu uz rugn, te si svaM uzme
po pregrt iz njih, i dadu Savi Ouglj, a onda e podijeliti na devet
jednakih dijelova sav papirnati novac, i svaki e od svoga dijela dati
po jedan komad malome Dmitru kao nagradu, to im je novac spasao.
Torba nijesu ni dijelili, jer je svaki imao n misli, da je dopalo
svakog onoliko, koliko ga je i spadalo. /
' :

Malo pomalo doe sunce i nad goru, te e se oni tu i rastati,

i prije rastanka se svi izgrlie i izljubie i zaelise jedan drugom
sretan put. Iz Kalabine kose krenu braa Suzii na suhu meu poradi
prijelaza u Bosnu, a Jovan Bodlovi se povrati sa Savom Ougljom
kaci svojoj u Komoru,, te i aa danas ivu, ako pomrli nijesu.
Braa Suzii se najprije navratie do svoga prijatelja Mustafe
i to natovareni punim torbama. Kad ih je Mustafa opazio, izaao je
.prea njih, pozvao ih u ardak, da se malo odmore te se poaste
kavom. Sprfce njih sve osam svoje pune torbe i stanu se s Mustafom
razgovarati.
Nu, bolan Dmitre, kai mi, vire ti, to to bolan nosite u
tim; torbama?
Eb, to, ree Dmitar, znat e i ti, Mustafa.
- Beli, Boe hair, ree Mustafa.Pa otkuda idete vas osam?
Idemo iz Austrije, ; rekoe mu braa.

Beli dobro, i pogladi Se po svojoj sijedoj bradi, koju

-ee da omasti lijepim darom, -N Pa sad. mi kai bolan, vi ste protirni,
tako ste mogli tamo iviti, pa jeste li se sasvim tamo naselili?
. : : Nijesmo, ree mu Dmitar, jo smo uvijek kod onoga
Jbega, kod koga si nas nastanio.
< '
Bezbeli, ama pa dobro, Boe samo hair"!
U tom skoi prvi'Dmitar, dohvati torbu, zagrabi punu pregrt
(
novca i dade ih Mustafi: To ti je za tvoju ljubav! ' A tako
isto urade i ostalo sedam brae.
i ' .,:- Eh, bolan, nisam se ja toga nadao, ta to je preveliki baki
ia mene l : .
:"
..;'.-..,..
- '' "
(' :.:..-- Nije ne, Mustafa, to si ti zasluio nesamo kod has, ngo
kod sve nae obitelji,; pa ne hi od nas.- drimo, poteno bilo, kad "ti
ne bi dobro dobrim povratili.
'
'- #

292

KADE B08NI,

Eh, kad je tako, onda beriatus. Pravo je na dragi Alah

kazao: Tko ti dobro uini, povrati mu isto dobro dvaput vie. . ..
Nu, ljudi Boji, ree Mustafa, lipa vam hvala, ovo e'e meni
i mojoj hanumi hiti okripa u kavi.
Tad ode Turin u sobu hanumi i donese pun ibrik erne kafe.
Eh, ljudi, vire mi, kad smo se sastali, da se i sluamo i
da malo uz lipu kafu i poeglendiemo.
Nakon razgovora uprte braca torbe na lea, zahvale Turinu
na kafi i upute se ravno k begovoj kui, gdje im familija prebiva.
Nakon godinu dana stanu braa Suzii opet snovati, kako bi
se mogli povratiti u domovinu. Sad e opet najstariji Dmitar rei
brai: Brao ljudi, ajmo mi na koji nain zamoliti u cara milost,
da nam se smiluje, da se moemo povratiti na svoje staro ognjite.
Drage volje, odgovore braa, ali bi morao netko
pametan biti, da tu molbu naredi i poalje.
Nakon kratkog mucanja rei e Dmitar: Ja mislim, da nas
jedan ode u Plaki do naega vladike pa da ga zamoli, a bogme eto
novaca, pa neka i plati, da nam on tu stvar uredi.
Tako je, rekoe mu braa; a znamo naprijed, da to
od nas ne e nijedan pametnije uiniti nego ti.
Pa dobro, kad je tako, ja u sreu okuati, nadoda Dmitar..
Ne proe ni mjesec dana, Dmitar uzme novaca, koliko mu*
treba, te se kradom uputi do Plakog i iskae sve vladici pa ga
zamoli, da se zauzme za njih i da kod cara ishodi pomilovanje za
povratak u domovinu. Vladika im se smilova te naredi molbu caro
Ferdinandu. Molba bi usliena, pa kad je rjeene stiglo kompaniji,
kapetan morade izdati proglas na sve strane: ako tko zna za brau
Suzie'e u Bosni, neka mu javi. Taj glas vrlo obveseli Jovana Bodlovi&
i Savu Ouglja, te se smjesta upute do. kompanije i jave kapetanu,
da oni znadu za mjesto u Bosni, u kome se naselila braa Suzii,.
i da e oni sami otii k njima u Bosnu te im za povratak objaviti.
Sutradan zorom rano sastanu se obojica4 blizu suhe mee te se
upute u Bosnu do brae Suzia. Kad su im javili, to je i kako je,
bilo je veselje veliko.
0, ree Dmitar, dok sam vas, ljudi, opazio, znao sam
ja, da neto novice mora biti, i eto hvala Bogu emo se opet-sastati
u naem rodnom mjestu . . . Pa ta kapetan? Je li ljut, ja znam, d&
to njemu nije nimalo milo, ali carska je prea. No, sada emo se
ostaviti svega, ve emo ubudue gledati poteno ivjeti.

KAKO SU SUZII POROBILI GROFA DRAKOVIA.

293

Za nekoliko dana ode sam Dmitar u Zirovae, kupi kuu i talu,

te se povrati opet u Bosnu po blago i obitelj. Tada su ponajprije
pretjerali blago preko dne, a za blagom je krenula i familija, oprostivi se prije s begom i lijepo mu zahvalivi za dobrotu. Doli su
ravno na staro svoje ognjite i tu su ostali u skupu sve do skrajneg
dana, a da se nijesu nigda svaali ni rastajali. Od dana. svoga povratka
pa do smrti ivjeli su poteno i nigda vie nijesu dirnuli u tue dobro.

Iz stare Rijeke.

NAPISAO RUDOLF STROHAL.

Ovaj je lanak izraen na osnovi izvora: 1.) Protocollum glagoliticum capituli Fluminensis od 10. oktobra 1544. do poetka marta
1555., koji sam protokol tampao u Starinama" knj. 34., str.
379409. 2.) Isprava od - 12. travnja 1546., koju je tampao I.
Kukuljevi u Acta croatica" na str. 248. 3.) Sudski izvadak od
20. prosinca 1613. do 9. travnja 1614. 4.) Isprava ocl 7. rujna
1658.
5.) Isprava od 20. studenoga 1783. Posljednje tri isprave
tampao sam u Vjesnika kr. zemaljskoga arkiva" za god. 1915. od
str. 109.119.
Popovi. U 16. vijeku bilo je na Rijeci vie popova ili sveenika,
ali ne toliko, koliko na primjer na otoku Krku, gdje je znalo biti u
malenim mjestima u isto vrijeme i po 50 sveenika. Za vrijeme od
god. 1544. do 1555. djelovalo je istodobno na Rijeci, koliko se moe
razabrati iz prvoga moga izvora, najmanje 17 sveenika. Tada je bila
jedna upna crkva sv. Marije Asunte i 7 omanjih crkvica, i to sv.
Via (dananji je oblik dobila istom god. 1638.), crkva sv. Barbare,
crkva sv. Andrije, crkva sv. Antuna, crkva sv. Petra, crkva sv. Sebastijana i crkva sv. Kuzme. Meu ovim popovima bio je jedan pop
Mikula Simioni plovan ili upnik, kanonika je bilo osam i to pop
Bartol Grohovac ili Grohovi, pop Fran Leni, pop Jeronim, pop
Ivan Mavrovi, pop Jakov Jakominic, pop Fran Trsatie, pop Batijan
Lausi i pop Ivan Mili. Osim ovih bili su na Rijeci u to vrijeme
jo ovi popovi: pop Fran Peri (ispravnije Pri), pop Mihovil, pop
Ivan Valid-, pop Ivan Lokei, pop Marko, pop Jakov, pop Mavri i
pop Bartol Sanali.
U to su se doba popovi na Rijeci enili, tako u mom prvom
izvoru na strani 390. dolazi biljeka: Rekosmo velu misu Luke, zetu
plovanovu", na strani 392. biljeka: Dan 20. decembra umre hi
Jurka, popa Lovria sina". Popovi su se enili kao akni prije, no su
primili velike redove, t. j . redovno u 21. godini ivota. Rijeki popovi
imali su i svoje akne, koje su uzgajali za popove u svojim stanovima
ili kuama; tako u mome prvom izvoru na strani 396. dolazi i ova

IZ STARE RIJEKE.

295

biljeka: Meseca sektembra na 9. umre popa Bartola (Grohovca)

akan", a u mom treem izvoru na strani 117.: ak Juraj Kalafati"..
Svake godine sastali bi se mjeseca travnja rijeki sveenici u
sakristiji upne crkve te bi izabrali izmeu sebe jednoga pravanika i
jednoga santeza. Prvi se imao brinuti oko ekonomije rijekih crkvi,
a drugi za crkvene stvari. Sveenici dobivahu dio desetine i druge
darove, ime je upravljao pravadnik. On je prodavao ljudima su viak
crkveni, kao svijee (uplere) i vosak (isp. u mome prvom izvoru
biljeku: Dan 11. setembra proda pravadnik Breulniu dupleri libric
10"). Uz pravanika stajahu crkvene stareine, koji pomaganu pravaniku svojim savjetom.
Na Rijeci je ve u 16. vijeku bilo i razlinih bratovtina
(braina), u kojima se skupljao drutveni i pravni ivot naroda ili
puana. U ovim bratovtinama Dili su lanovi (brati) i rijeki sve
enici, koji su u njima redovno i prvu rije imali. Najpoznatija bila
je na Eijeci u 16. vijeku bratovtina sv. tijela.
Pored rijekih crkvi bila je u 16. vijeku i kapela u Skuiinji,
gdje se sluila svake godine misa na dan Spasova ili na Krievicu.
Neki rijeki popovi imaahu prezimena po mjestu svoga roenja,
kao pop Fran Trsati ili sa Trsata, pop Bartol Grohovac ili Grohovi
ili iz sela Grobova (koje potpada i danas pod rijeku opinu). Prezime
Grohovac ivi i danas.
Uprava i sudstvo. Vrhovnu upravu nad gradom Eijekom
vodio je gradski kapetan, koji je polagao prisegu u crkvi sv. 'Via.
On je pribivao i sudskim vijeima u teim sluajevima i predsjedao
sudskim vijeima, a u manjim parnicama slali su se na Rijeci prizivi
pruih se stranaka na nj.
Rijekomu kapetanu podloen je bio rijeki knez ili naelnik.
Sudilo je narodu osobito sudsko vijee, u koje su mogli doi na
Eijeci i sveenici. Koliko je bilo tih vijenika, nijesam mogao odrediti
(10 ili 12). Svi sudski vijenici zvali su se suci, a birali su se svake
godine kao i knez na dan Sv. triju kralja na godinu dana. Meu
njima zvao se predsjedatelj sudac od leta". Sve odredbe kneeve i
sudskoga vijea imao je narodu proglasivati tako zvani oficijal ili
oit dvornik kumuna, koji se zvao u Istri satnik, a u Vinodolu, ve
na Trsatu i Grobniku, graik.
Sudske rasprave vodile su se na Eijeci u sali komuna rikoga"
ili u loi openoj". 1
1

Privatno-pravne poslove na Rijeci izvrivali su javni notari. Od

onih, koji su svoje knjige pisali glagolskim slovima, poznat mi je
Gverim Tihi, radio oko god. 1546.

296

RUDOLF STROHAL,

Zanimanja. Ve u 16. vijeku bila su na Eijeci ova zanimanja:

1.) tacunari (uandije); u mome prvom izvoru: Meseca
sektembra na 14. umre Filip, staeunar" (str. 396.) ili Eekosmo
veliku misu Filipu staunaru" (str. 397.).
2.) trgovci, kao Martin (Bobus) trgovac (isp. u prvom izvoru
str. 383. i 384.).
3.) zlatari; isp. u prvom izvoru biljeku na str. 389.: Augusta
dan 12. umre hi Pavlu, zlataru".
4.) kramari; isp. u istom izvoru biljeku na str. 403.: Rekosmo
velu misu kramariee".
5.) mesari ili behari; isp. u istom izvoru na str. 393.: Umre
Paval bekar aprila 7.", na str. 397.: Leta isti dan umre Pavla
bekara hi", ili na str. 387.: Meseca maja na dan 3. umre Franica
mesarica" i na str. 394.: Bekosmo velu misu Franice mesarice".
6.) ostari (krmari) isp. u istom izvoru na str. 394.: Meseca
juna 9. umre Savina, Jakova ostara ena".
7.) malinari (mlinari) ispod Trsata na Ejeini; isp. u istom
izvoru na str. 398.: 5,Meseea oktobra dan 3. umre Jelke malinarice
hrana", na str. 402.: Meseca agusta na 6. umre vnuk Franke
malinarice"; na str. 406.: Meseca marta dan 4. umre Franka
malinarica".
8.) zidari; isp. u istom izvoru na str. 387.: Meseca maja na
dan 31. umre Jakomo zidar", na str. 401.: Meseca maja na 14.
umre Fumiga, ziarica" i na str. 406.: Meseca mara na dni 14.
umre sin Gaparu zidaru".
9.) kovai; isp. u istom izvoru na str. 388.: Meseca juleja
na 7. meseca umre vnuka Petru kovau", na str. 384.: Meseca
novembra na 25. umre:ena kovau v Orihu" i na str. 407.: Meseca
agusta na 27. umre junak kovau, ki je poli novoga mira".
Kovai bili su katkada i ljekari konjski; isp. moj posljednji izvor u
Vjesniku kr. zem. arhiva na str. 119.
10.) peari; isp. u istom izvoru na str. 404.: Eekosmo velu
misu Petru Baaninu pearu", na str. 396.: Meseca sektembra
na 11. umre neki junak Mare Merherieve, ki se je bil zarueil za
peariinu her" i na str. 397.: Meseca oktobra na 3. umre pearice
Bakinove hi".
11.) veslari (= izraivai vesala) i lesari ( = umski radnici);
isp. u istom izvoru na str. 396.: Meseca sektembra na 9. umre
neki lesar poli Gapara veslara", na str. 398.: Meseca oktobra na
-. umre Ilija veslar", na str. 407.: Meseca avgusta na 18. umre

IZ STARE RIJEKE.

297

Gaparu veslaru sin" i na istoj strani: Meseca agusta na 29. umre

Mikanu veslam hei". Dakako bilo je i mornara; isp. na str. 407.:
Leta isti dan umre neki molnar Martina trgovca u hiah Bisernjakoveh pod zvonik".
12.) halafati ( = radnici brodova); isp. u istom izvoru na str.
385.: Meseca zenara na 23. umre kalafatu Keku sin", na str. 393.:
Dan 15 aprila umre Franula, ena metra Jakova kalafata", na
str. 395.: Meseca setembra 2. dan umre Polka kalafatiea" i na
str. 396.: Rekosmo velu misu Polke kalafatiee".
13.) ribari; isp. u istom izvoru na str. 403.: Meseca kako zgora
umre hi Granu, ribaru".
14.) Mjepari; isp. u istom izvoru na str. 395.: Meseca agusta
prvi dan umre Zane lebcar".
15.) harilari; isp. u istom izvoru na str. 399.: TJmre Dora,
nekoga barilara ena", na str, 384.: Meseca novembra na 26. umre
hi Mikule, barilaru ena" i na str. 407.: Meseca avgusta na 21.
umre Mikule barilaru sin".
16.) 7coarai, isp. u istom izvoru na str. 400.: Najzadnji
pervara umre Franka koarica".
17.) baritari (kapari); isp. u prvom izvoru na str. 387.:
Meseca aprila na dan 11. umre hi Grgura baritara".
18.) postolari; isp. u prvom izvoru na str. 388.: Meseca
juleja na 14. umre Marica, hi Zora postolara", na str. 389.: Agusta
9. 1546. umre Matejcu postolaru sin", na str. 401.: Ta dan, kako
zgora umre sin Antonu, mestra Ambroza postolara sinu", na str.
405.: Umre sin Zore zetu an-Marijinu, postolarevu", na str.
406.: Meseca febrara na dan drugi umre Pavlin postolar" i na str.
407.: Meseca aprila na dan 8. umre hei Matijeu postolaru".
19.) basiafi (tal. bastagio, trhonoe); isp. u istom izvoru
na str. 394.: Meseca aprila na 19. umre neki basta Andrej" i na
str. 406.: Meseca mara na 14. Bla basta".
20.) galijoti, t j . ljudi, koji su ili mjesto drugoga na ratnu
(armianu) lau (galiju) osobito za mletake vlade; takav bi za to od
onoga, mjesto koga je iao, dobio neku naknadu ili u novcu ili u
zemljitu (posjedu); isp. u istom izvoru na str. 391.: Dan 13.
novembra umre Mara, ena Ivana galiota".
21.) soldati; isp. u istom izvoru na str. 388.: Juleja na
25. umre neki soldat na pitale. Juleja na dan 27. umre neki
soldat poli Katarine Brnieve. Augusta prvi dan umre neki soldat
poli Katarine Brnieve. Augusta 4. umre joe neki soldat poli
Katarine Brnieve".

298

RUDOLF STKOHAL.

Iz ovoga izvora doznajemo, da na Rijeci tada nijesu stanovali

vojnici u vojarnama, nego u privatnim kuama, i daje meu voj
nicima u srpnju i kolovozu 1546. harala neka poast, moda tifus.
22.) robovi ( = sluge); isp. u istom izvoru na str. 397.: Leta
isti dan umre neki rob na pitale".
Spominjem jo, da su na Rijeci imali sredinom esnaestoga
vijeka javnu bolnicu ili pital, koja se spominje u mome prvom izvoru
na str. 388.: Juleja na 25. umre neki soldat na pitale", na
str. 393.: Dan 14. mara neki ubogi na pitale", na str.
397.: Leta isti dan umre neki rob na pitale*, na str. 401.:
Meseca aprila na dan 27. umre neka uboga ena na pitale" i t. d.
Na Rijeci se u to doba spominju i ene Ijeharice (vraarice);
isp. u istom izvoru na str. 408.: Meseca sektembra na dni 6. umre
neki gost (= stranac) u Brne lekarice".
Imena. Rijeani su imali ve u 16. vijeku porodina imena,
gotovo sva hrvatska. Evo ih (iz moga prvoga izvora):
Ahac ili Ahei, za enu Ahaevna, Desina,
Desovi,
Babi,
Banak,
Dimini,
Bauk,
Dii,1
- Belen ili Beleni,
Ditani od Kastva,
Bei,
Dokli,
Bileti,
Doric,
Bisernjak,
Draui(),
Bobu,
Drenjula,1
Britvi,
Drnda,
Dukatar,
Brni,
Dunadovi,
Oi,
Dvojkini,
Oingul,
Celovi,
Fabijani,
Oikulin,1
Francikovi,
Frankovi,
Oikutovi,
F(r)bear,
Oipri,
ohilj,
Frfora ili Frfori,
Fuget,
ain ^
Furnari.
Oali,
Ouk,
Gine,
Dali,
Glad ili Gladi,
Iz mojih izvora 35.

IZ STARR

Grohovac ili Grohovic,

Hereni,
Hrabrio,
Hui,
Hvaie,
Hvalina,
Ivanei,
Ivanko.vi,
Ivie,
Jermik,
Jurasi,
Jurkovi, 1
Kalafatie,1
Kamenar,1
Kiselovie,
Kliko,
Komin,
Kontovi,
Korui,
Koei,
Kovaie,
Koan,
Kralj,
Krasi ,
Krpac,
Kui,
Kundie, 1
Kurilie,
Kurtelai,1
Labuhar, 1
Lahka,
Lav,
Leni,
Levak,
Lonaric,
Maniveruj ili Meniveruj,
Manoli,
Marin,
Margan(i),
1
Iz mojih izvora 35.

FJJEKffi.

Markovi,
Maaji,
Mai,1
Mateti,1
Matkovie s Trsata,
Meani,
Merherie,
Mesarie,
Mikie,
Milainovi,
Mili,
Milovic,
Moibob,
Mokun,
Muzi na,
Nakin,
Nikolie,
Obra,
Padovan,1
Pekin,
Perulini iz Kastva,
Peiea,
Pelai,
Petrici,
Pinel,
Pinoa,
Pikot,
Prevai,
Premui,
Prie ili Peri,
Purklin-Kapetani,
Ralojanie,
Radovie,
Ra tko vic,1
Ravnihar,
Rog'ljevie,
Ruli,
Rus,
Rue,

299

300

RUDOLF STKOHAL,

Saladija.1
Sanali,
Sandri,1
Senka,
Sili,
Sipa,
Skener,
Skrivanie pored krivanie,
Sladon,
Sopi,
Spicijari,
Suen ili Sudeni,
Svieari,
Svojtini,
Suanj,
Salie,
Sitar,
Sebelja ili Sebelie,
enie,
Sepi,
igul,
Siki,
Simionie,
Skampi,

korpa,
Skrobonja,
Spini,
Sporar,
Superina,
vibari,
Tomai,
Trjarie,
Trn ili Tern iz Vinodola,
Troman.1
Trtni,
Tudor ili Tudorovi,
Uram,
Urbani,
Valid,
Vanta,
Veeie,
Vrtarie,
Vueidoma,
Zlatari,
Zubatin,1
Zaladija,
Zarkovi,
Zufiji.

Pored hrvatskih porodinih imena dolaze i pogdjekoja talijanska,

kao: Derosi, Grego, obino u pohrvaenom obliku, kao: Anzol
mjesto Ansoli. Arbanez mjesto Albanese, Bafkovica ena Baffe,
Celebrin mj. Oelebrini, Oupuan, Dijaniz mj. Dianese, Ferman mj.
Fermani, Fatin mj. F^stini, Jakomin mj. Giacommini, Kalu1 mj.
Oaluci, Mona, Muneta mj. Moneta, Muutinegro mj. Montenegro,
Paulin mj. Paulini, Termian ili Tr.ovian mj. Trevisani.
Ima i nekoliko njemakih porodinih imena, kao: Eberl, Leitner,1
Zierer.
U 16. se vijeku cesto ljudi oznauju mjesto porodinim imenom
imenom mjesta, odakle su; isp. iz moga prvoga izvora primjere: Leta isti
dan umre hi Granu z Bake (382.), Meseca maja na 18. umre
sin Petru iz Bake (402.), Meseca setebra najzadnji dan umre
Petar z Bake (404.), Eekosmo velu misu Petru Baaninu, pearu
1

Iz mojih izvora 3 - 5 .

]Z STARE RJJEKK.

30!

(404.), Dan 19. decembra umre Janu od Senja (392.), Meseca

aprila na 23. dan ubihu Viala z Eaba (394.), Meseca juleja
na 6. umre sin Jure z Martinice (395.), Miseca sektebra na dni
25. umre Juro z Martineice (409.), Meseca kako zgora utomi
Luka z Beloga (396.), Eekosmo velu misu Luke z Beloga (408.),
Meseca decenbra na dan 2. umre hi Dunadu z Eaba (398.),
Meseca novembra na 16. umre Grgur Eabljanin (405.), Meseca
juna dan prvi umre sin Perue iz Slatine (402.), Dan 16. novembra
umre Loinjka na pitale (391.), Meseca oktobra na 14. umre
nekoj Krkinji hi (398.), Meseca juleja na 7. umre Leka Grkinja
(402.) i t. d.
Katkada se ljudi izblie oznauju, da se eni pridoda ime mua,,
djeci ime oca ili majke i druinetu ime gospodarevo; isp. iz moga
prvoga izvora primjere: Dan 15. aprila umre Franula, ena metra
Jakova kalafata (393.), Eekosmo vijilije i velu misu Petrovice
( = eni Petrovoj, 400.), Eekosmo vijilije i zjutra dan velu misu
Katarine, ene Frana Frankina (389.), Dan 3. novembra umre
neki Furlanac poli Katarine Zan Marijine (391.), Eekosmo velu
misu i vijilije v klotre Marice Zoreve (395.), Eekosmo velu misu,
Mateju Katkinu (395.), Dan 9. mara umre Gera, gospoina
plovana kuharica (393.) i t. d.
Napokon oznaivahu na Eijeci ljude po tjelesnim ili duevnim
osobinama; isp. iz moga prvoga izvora primjere: Dan 27. decembra
umre Gobo ( = Grbavac) iz pitala (392.),. Meseca sektebra
umre Simunetu velomu hi (397.), Meseca agusta na 26. umre
Simunetu velom hi (407.), Prvi dan pervara umre Ootu (surovu,
neuglaenu) deti (399.), Dan ta umre Ootu hi (399.), Eekosmovelu misu Ootice, devieice (399.) i t. .

Mani prinosi.
Na lioda.
(Prilog n a r o d n o j f r a z e o l o g i j i u Bosni.)
Bilo je to davno, birvaktile. Na je hoda doao jednog dana
dopodne neto zlovoljan u kolu. Imao je u nas taraam posljednji
sat. Doavi u razred uhvati se rukom za dep te proguna onako
Ijutito: Et, zaboravio sam kju (klju) od ormana.
Mi, znajui, da bi i on volio sada kod kue za sofrora sjediti,
no se s nama ovdje u koli ljutiti, saletismo ga molbama, da nas
pusti kui: Daj, efendija, iv bio, pusti nas kui, imamo posla,
gladni smo, umorni, itd.
Nikako, nikako ree on, ali se odmah malo ponasmjehnu
i zapita: A biste li vi umjeli polako i potiho otii?
Bi, bi! stade nas krika i dreka A on videi, kako viemo,
opet se povrati i stade nam kazivati, kako mi ne umijemo njega
tedjeti i uvati, jer kad nas god pusti, mi prolazei kraj direktorove
sobe da lupamo nogama ko hajvan, pa da bi i sad tako, a onda eto
ti po njemu i opet stotinu belaja i kijameta.
Kad mu mi nato mirno i koliko mogasmo alaei
ozbiljno obeasmo, da emo posve neujno izai i da e svak izusti
cipele, kad bude prolazio kraj direktorove kancelarije, on najzad
privoli, ali ne vjerujui malim dinovima, kako bi nas ee, kad
bijasmo nemirni, zvao, izvue svoj umrljani tefter iz depa svojih
hlaa, gdje bijahu naa imena i ocjene, te nas alfabetskim redom
prozivae, i tim bismo onda redom izlazili. Ja bijah posljednji u alfabetskom redu, pak sam imao prilike motriti naega hodu i sluati
njegove primjedbe, kad bi ake prozivao, a te primjedbe dokazuju,
da bijae u naega hode nesamo dosjetljivosti, nego i filolokoga znanja.
On bi i sam umio za sebe rei, da je pun rijei kao ipak kopica".
Najprije prozva Ajvazovia:
Ajvaze! Vozi! Ali na prstima, da ne uje direktor, ree
tihim glasom hoda, Pa onda nastavi:
Alagiu! Ala te ne odnijela! Klisni!

303

JOSIP MILAKOVT : NA HODA.

- Arslanoviu ! Odvali!
.
Aderoviu! Adaha te ne erala! Pokupi oputu!
Batiniu! Sap u ake!
Beganoviu! Bjegaj, Begane! 1
Beribaiu ! Naberi!
Brusiu! Podbrusi pete!
Brzanieu ! Opleti!
Oatiu! Cisti!
! Hvataj colu !
Cibo ! Izii!
Deronja! Bazguli!
Dizdaru! uplje ti ispod neba !
Dugonja! iroko ti poje (polje)!
Diniu ! Do bijesa!
Dogo ! Prti!
onlagieu! Vatru donovima!2
Uto se zauje izvaua lupa, a hoda e:
Eto, je li ti boje (boljej da ide sada kuei, ali ti je boje,
da te ja vode (ovdje) uhavstim (uhapsim)?
Ferizovee! Odvezi!
-~ Filipoviu! Razvii, junae, ama potiho!
Gaea! Prikupi gae!
Grabove ! Grabi!
Gubicu ! Gubi se!
Hadidimiu ! Zdimi!
Hajderoviu ! Hajde !
Huseinagieu! Tornjaj!
Ibrakoviu ! Sikter, Ibro !
Imamoviu ! Poteci!
Jazvo! Jazvane, izvuci se!
Opet se uje lupa, a on e:
Tiho! Natrag! Nemojte! (Pokazuje na noge, da ne lupaju
hodei.) Juriu ! Jurni ! 3
*
Kaniu! Osini!
Kapicu! Kapu u ake!
-..
Karapanda! Zagrebi!
Kirajdiu! Oeraj!
Jo se veli: bjei i pobjegni,

vatra tabanima,

juri i odjuri.

304

MANI PKINUSI.

Konjhodiu! Odbodi!
Kreiu! Kresni!
Kurtoviu! Kini mi se s oiju!
Lediui Klizni!
Lediniu! Nokat u ledinu!
Likiu! Kupi liko!1
Londro! Prtljaj!
Luganagiu! Zagrabi luga!2
Maglaj licu 1 Magli!3
Mahmutoviu! Vrata ti otvorena!
Mamuziu! Poreni!
Miiu ! Umakni!
Mrinoviu! Zadi!
Mrkiu! Orni!
Spolja se uje lupa i amor.
Eto, ako direktor uje, sto belaja i kijameta po mojoj glavi.
E, je li vam boje avako, ali da vas muim vode cio sat?
Noiu! Put pod noge!
Odobaiu! Opleti!
Opaniu ! Pritegni opanke !
Ostruiu! Strugni, majin sine, to jo strugo nisi!4
Oegoviu! Oei!
Pojaniu (Poljanicu)! Poja (polja)!6
Prstiu! Pete kui, a prste u umu!
Eepove! Otfrkni!6
Ridalu! Izvedi!
Eondo! Grni!
Seliniiu! Seli!
Skoeiu! Skoi i poskoi!
Skokin! Trkni!
Smoljane! Ealijepi!
Sokoloviu! Otprbni, tico siva!7
Suhaiu! Sui se!8
abane! Makni tabane!
Sakiu! Opanke u ake!
Siieu! Oepi!
Sumaree! uma ti mati!
1

beri liko,
posui se.

liii,

odmagli,

strui,

napolje,

frkni, * prhni,

J O I P MILAKOVI : NA HODA.

Vani opet lupa i vika, a hoda nam se zaprijeti, ako emo

ovako, a e nas idui put zapisati u razrenicu. Pak opet nastavi:
Tabakoviu! Otpuci!
Taliu! Nosi se otale!
Telalovieu ! Okupi! .
Trbuiu! Ostavi plea!1
Tncakoviu! Naturi kapu !2
Turaniu -& dau (cestu) ! 3
Vatrica! Easpali!
Voliu! Goni!
Vrepe! Poleti !4
Zee! ipi!
Zubieu! Skrioi!
erave ! Zigaj!
I najzad e meni:
uniu ! Mar!
I nato se hoda izvue zadnji iz mekteba pa izae nekud na
pokrajna vrata. Iziav iz zgrade opazi nas nekolicina stajati pred
kolom, gdje nas je mogao lako vidjeti i direktor i razrednik, to
mu bi vrlo nemilo. Kad ga jo uto pozravismo, mahnu nam rukom,
kao da e reci:
Nosi vas belaj! Sto tu stojite? Sta se tu pokazujete? Ne
treba tu pozdravljati. Vidjet e vas direktor, pa onda eto i opet
stotinu belaja i kijameta po vaem kukavnom hoi.
Josip Milahovi.
P r i c e o zmijama.
(Z a g r e b a k a o k o 1 i n a.)
I.
Kaeec je kaca, koja ima na glavi veliku rlenu rou kak koko.
Ne zglei cisto ni druga neg druge kace, neg ak je kaj veei od
od nih i ebli. Tak je jemput jen furlaner pobegel od soldaije
skup s svojim kojnem. Iel je po umi i jahal je kojna eli dan, a
po noi se je vlegel, pustil je kojna da se pase, pak je zaspal. Tak
je delal tri dana i sreno je pobegel predonimi, koji su ga ili loviti.
Kad je ovak trei an opet jahal, zauje on najemput vu umi strano
fukajne i zvigajne. On se isto prestrail, kajti je mislil, da su to
1
4

lea i amo plea,

pritisni kapa,

ubi lau (Foa),

odleti.
ZBORNIK ZA NAR. IVOT. XX.

20

306

MAtfl

PRINOSI.

soldati, koji ga loviju, i pocel je jo bre jahati. Sve jae i jae je

jahal, a zvigalo mu je furt i furt sve jae. Najemput dojde on do
jedne pile i vu toj pili je bilo sve ivo od samih ka i fukalo je
tak, da su mu se htele vuha predrti. V sredini med timi kaami
bila je jedna velika kaca s rlenom velikom room na glavi i drala
je jednu veliku zlatnu kuglu. To je bil kaec. A ta kugla ni bila
napravlena samo od jednoga komada zlata, neg iz samih malih zlatih
i dijamantnih kuglic, koje su se skup drale kakti zleplene. Kad je
taj furlaner videl tu kuglu, mana ju je htel vzeti, ali se je bojal, pak
je vzel nekakvo drvo i vudrl je kaeca jemput po glavi. Ali ni ga
mogel mam zatui. neg istom kad ga je ve po treei put tresnul po
glavi, omelr se kaeeu i on se zrui kak mrtev i spusti tu kuglu.
Kad je videl, da se je kaec zruil i pustil kuglu, skoi on brzo k
nemu pak mu ju vzeme i odjae na kojnu kak je igda mogel kroz
umu. Onda zameju beati za jnim sve druge kace kaj ih je god
bilo i po elom putu su pred nega padale kakti svitki. Kaca, kad
-bei za kim, smota se kak svitek i tak se hice na onoga, koga hoe
vloviti. On j|3beal dugo i dugo i cloel je do jedne hie. Vu tu
hiu pobegne on friko i zapre vrsto vrata za sobom. Vu toj hii
su stanovali jen mu i jedna ena. Oni su se bili isto prestraili,
kad su vidli stranoga loveka tak naglo vu hiu doleteti. Onda jim
on brzo pove. kak je to nim i kaj je naredil, i veli jim, da nek
vrata jako zapreju i ne pustiju nigdi ka vu rmter, a on da jim bu
ve za to dobro naplatu. Onda su taj mu i ta ena zaprli isto sve,
gdi se je kaj moglo, i kace su zaele tak okolo hie skakati i tancati, da su ju skoraj porle. Kad su vidle, da isto ni ne moreju,
pojele su mu isto negovoga kojna. On je bil vu hitrini, kad je vu
hiu pobegel, vani svojega kojna zabil, nu kaj mu je bilo za kojna,
stalo, kad je on samo ostal iv i bogat, kajti za ono zlato i za one
dijamante dobil je silno, silno blago.
' . .

II.

Tak je jemput jen deko pasel jajnce. Kak je za jajnci hodal.

opal jfes on najemput vu jednu jamu. Ta lukna, kroz koju je "on
opal, bila je vu toj jami jako visoko gore i ni mogel nikak van dojti.
Kad je ori tak alosten premilavai, kak bi mogel van zijfci, zauje
on najemput okolo sebe silno fukajne i zvigajne. Bile su to kace.
koje su dole vu t jamu zimu prespati. Svaka si je od listja, kaj
su ga bile nanesle, napravila postelu, oila je na sredinu te jame,
gdi je stal jeden jako veliki kamen, pak ga je tri krat obliznula, legla

DR. FRANJO B U A R : PRTE O ZMIJAMA.

307

se na postelu i vrsto je zaspala. Nemu pak ni nijedna kaca ni

naredila, neg su tak sve po redu ile taj kamen lizat i sve su po
redu zaspale. Bil je ve trei dan. Deko je ve bil isto zgladnil i
videl je, da mora od gladi vumreti. Kace su sve trdo spale, kad su
on kamen oblizale, pak se je on zmislil, da jih je taj kamen zaspal.
Onda otide i on do toga kamena, naredi si prije od onoga listja,
kaj je kaam ostalo, postelu, oblizne kamen triput, kak je videl, da
su kace delale, i vlegne se na svoju postel. Za as je ve zautil
jako dremajne vu sebi i on zaspi kak i druge sve kace. Kace su se
ob Jurjevu ve sve zbudile i oile su van iz jame, a nega su ostavile
isto samoga. Kad se je on onda zbudil, prestrail se je, kak je
strano zgledal: nokti i lasi zrasle su mu strano velike ni bes,
kad je spal elo vreme od jeseni do protuletja. Bil je strano gladen,
a ni mogel nikak van. Zael je kriati i zvati, ali nitko ga ni ul.
Kad je ve tri dana zabadav zval i krial, opadne najemput v tu
jamu mali jajnec. Pastiri su ga gori iskali i nikak ga nisu mogli
najti, dok ni jeden od nih doel do te lukne, gdi je bila jama, i svi
su rekli, da jajnec ni mogel nikam drugam opasti neg vu tu jamu,
ali kak je lukna od jame bila isto mala, ni mogel mjeden vu jamu.
Onda je onaj deko, koj je bil1 vu jami, ul nihov spomenek i glas
pak je zael kriati kaj je god mogel: Tu je va jajnec, tu sam ja,
onaj deko, koj je vu jesen izginil, morbit me se jo kaj seeate."
Pastiri su ga razmeli i vrgli su mu nuter guvu, a on zvee na jnu
najprije jajnca, a onda sebe, i oni ga zvleeju van. Niti jeden ga ni
prepoznal, kak se je jako bil spremenil, i udili su mu se jako, kak
je mogel toliko cajta vu toj jami prebiti i ostati jo iv.
Br. Franjo Bucar.

T R E I DIO.
Prouavane narodnih tradicija u ekoj.
Meu slavenskim se narodima zanimahe za narodne tradicije naj
prije probudilo kod Ceha. Krolmus je ve godine 1808. poeo sabirati
folkloristiku grau, koju je poslije upotrijebio i na svoj nain prikazao
u svojemu fantastikom djelu o staroj ekoj mitologiji". etrdesetih
godina 19. vijeka priopuju Erben i Hanu prve komentare narodnim
pripovijetkama i pjesmama, donose pregled hihovih motiva te ih kuaju
kritiki analizirati. Radne nihove i nekih nihovih drugova pripadaju
staroj mitologikoj koli te danas imaju samo historiku vrijednost.
Novo doba za studij narodnih tradicija zapoine prof. J. Polivka, koji
u mnogim svojim lancima, raspravama, komentarima i referatima, n
osobitim djelima i u asopisima slavenskim i nemakima, kritiki pretresa
slavenske narodne pripovijetke te ih isporeuje s pripovijednim temama
ostalih naroda. Na uem podruju rade izmeu drugih osobito . Zibrt
i H. Mchal, koji istrauju odnoaj ekih narodnih tradicija prema
djelima stare eke knievnosti i t. zv. pukim kniicama. Devedesetih
se godina osniva i organ za nauni folkloristiki rad: Nrodopisny
Sbornik ceskoslovaasky (posjedni referat o nemu u naemu Zborniku"
X). Kad je Sbornik" prestao izlaziti, zamijenio ga godine 1906.
Srodopisny Vestnik eeskosloYansky, od kojega se god. 1915.
zavrila X. kiiiga. U ovom izvrsnom asopisu, koji vrlo vjeto ureuje
prof. J. P o l i v k a , prikupla se nauni rad iz sviju podruja folkloristike, a navlastito oko narodnih tradicija; on nam podaje sliku o
ivom nastojanu, koje se u ekoj, po velikoj zasluzi J. Polivke, razvilo
za ozbi|no, poredbeno prouavane narodnih pripovijedaka i pjesama. To
e se donekle vidjeti i iz ovoga naega referata.
Prvu je malenu zbirku ekih narodnih pripovijedaka izdao Malj
godine 1838. etrdesetih godina objelodanio je Mikiek u Moravskoj
knigu gataka za narod, u kojima ima dosta narodnih elemenata. U
isto je vrijeme Erben nasledovao eke gatke, a Nemcova. je pisala
pripovijetke u nihovu stilu. Godine 1854. tampao je Kulda prvi svezak
moravskih pripovijedaka, u kojemu se prvi put nastoji vjerno predoiti
narodna tradicija. Za nim se povelo vie savjesnih sabiraa iz razlinih
krajeva. Poslije toga je interes za narodne pripovijetke na dugo vrijeme
znatno popustio, da opet oivi osamdesetih godina, kud se javlaju zbirke
E., Pecka, V. Tille-a, J. Kubina i mnogih drugih, a na svijet izlazi i

PROUAVANE NARODNIH TRADICIJA U EKOJ.

asopis Gesky- Lid", koji u svakome goiiiaku donosi novih priloga.

Tako se sa sviju strana prikupila golema graa, koju bi svakako trebalo
kritiki pretresti, da se da|i studij uzmogne pouzdanije razvijati. Prvi
je korak u tome smjeru nainio V. T i l l e u raspravi Geske pohdky
(IX, 145226) podavi potpunu bibliografija svih izdaiia i tonu
karakteristiku svake zbirke. Nakon pregleda dolazi pisac do ovih
zakluaka: Graa, to se nalazi u dojakonim zbirkama, pa i u naj
kritinijima, ne predouje kako treba narodno pripovijedane. Ako smetnemo s uma nenaune tendencije, koje su kadto vodile sabirae, esto
vidimo, da oni u narodu silom nastoje nai upravo ono, to ih je zanimalo
ili to se slagalo s iiihovim teorijama. Mnogi se sabirai jo vie uajuju
od prave narodne pripovijetke po tome, to se posve uklaiiaju kriptadijama i uope motivima, koji se protive obinome moralu. Velika je
nevo|a i to, to se tekstovi udeavaju i'dotjeruju prema nekim estetikim"
zahtjevima, a izostavljaju se znaajne crte u sastavu pripovijetke (uvodi,
prijelazi, zavreci i dr.). Stil e se narodnih pripovjedaa moi istraivati
samo na onim tekstovima, koji su zapisani tono i pouzdano, a takvih
je naalost vrlo malo. U drugom dijelu svoje rasprave pisac analizira
tri vrste tema, koje se javlaju u ekim zbirkama narodnih pripovijedaka,
i u tanine izlae sve elemente, od kojih su one sloene: teme iz viteke
i arobiiake literature, iz legenda i moraliteta, iz narodnoga ivota
(junak i princeza, neznani vitez, dobra i zla djevojka, aneo straar,
tri ele i tri arobna dara). Tako na pr. u skupini junak i princeza"
razreuje est vrsta tema junak i ivotiiie14 ovako: 1. Junak, kojega
prate psi ili ukroene ptice grabilice, dijeli mejdan sa zmajem za
princezu i otkrije varalicu, koji se izdavao za viteza. Varijante: a)
Junak ima nevjernu sestru, a prate ga ili psi ili ivotiiie. b) Junaka
prate psi (bez nevjerne sestre), c) Brau nalik jedan na drugoga prate
psi ili ivotiiie. Tema se nastavja o vjetici, koja u kamen pretvori
prvoga brata, a drugi je svlada*- Dvoji tekstovi: brata su ili dva ili
tri. 2. Junak, sura triju princa ukletih u ivotiiie, oslobaa ih s pomou
princeze od nemani s duom izvan tijela. Dvije varijante. 3. Junaku
zahvalne ivotiiie pomau izvriti tri zadae za princezu. (Srodan motiv
u drugoj temi o uslunim duhovima, gdje junaku pomau zmija, maka,
pas.) Varijante: a) o usnuloj princezi, b) o zlatokosoj, c) o gizdavoj
princezi. 4. Junak se pretvara u ivotiiie i dobiva princezu. Dvije teme:
a) bori se sa zmajem ili nemani, kojoj je dua izvan tijela. Tekstovi
se razlikuju znatnim motivima: u jednima ima junak mo, da se pre
tvara u ivotiiie, od ivotme, s kojom je podijelio plijen; u drugima
je on svrhuprirodnoga roda; u treima se bori sa zmajem na mostu.
b) Junak, koji se moe pretvoriti u ivotiiie, odlazi s bojita k princezi,
na putu ga napada izdajica u ivotinskom liku; princeza dokae, daje
to izdajica. 5. arobnakov uenik. Naui se iz kiiiga, arati, otac ga
kao kona proda arobiiaku, uenik pobjegne od liega u ivotiiiskim
likovima, sakrije se kod princeze i pobijedi. 6. Zmija daje junaku arobni
opleak, princeza mu ga otme, on se pretvori u koiia, drvo, pticu i
napokon pobijedi. Na taj nain obrauje pisac dale elemente reene
skupine: Junak trai nestalu enu (zarunicu). Tri (silna) druga trae

310

DR. D. BORANI.

nestala princezu pod zemlom. Junak polazi u zaarane dvore. Junaka

aje budui tast (preko mora) k neobinim stvorovima. Drugi pustolovni
putovi. Svaa za (najkrasniju) nevjestu. Junak se natjee za nepristupnu
princezu. Usluni dusi. arobno voe. Rasplesane cipele. Ukleta princeza
u grobu. Pravda i krivda. Ptiji govor. Aneo straar. - Koji su izvori
ovim tenama (i mnogim drugima, to ih je ovako razloio u svojoj
raspravi), koje nalazimo vie ili mane u zbirkama evropskih narodnih
pripovijedaka, na to ima odgovoriti sustavni poredbeni studij narodnih
tradicija. On e razjasniti i to, gdje je i kako je svaka tema napose
nastala i kako se razvijala. Dale je pitane: koji je neposredni izvor
narodnih tradicija nekoga naroda; razvitak tema od izvora pa sve do
poshjdhega^ oblika, koji se stvorio u svakome narodu. . Isp. i V.
T i l l e : eke pohadky do roku 1848" u Rozpravach Akaemie"
III, 30.
Uzajminome se utjecaju knike literature i narodue tradicije tek
s vremenom poela priklaiiati paiia. Kad je na poetku 19. vijeka
romanticizam proglasio pripovijetke ostacima zlatnoga vijeka iz vremena
toboiie prethistorike kulture, dralo se, da je potona kiiievnost
pokvarila narodnu tradiciju. Ako se to mileiie poslije i promijenilo,
prouavane se ipak stezalo na konstantirane srodnosti tema u narodnoj
i u knikoj tradiciji, prikuplala se obilna poredbena graa, strplivo se
istraivao tijek tema u kiiievnoj prolosti i uihovo irene i ukrtavane
u suvremenim narodnim tradicijama. Knievnou, koja je ulazila u narod,
bavili su se Nebesky, Spiess, A. Truhlar, 0. Zibrt, J. Jireek, J. Polivka
i dr. Navlastito t. zv. puke kiiiice, kojih je veliko mnotvo izlazila
u ekoj na svretku 18. i s tijekom 19. vijeka, znatno su utjecale
na sadraj eke narodne pripovijetke. J. Machal je u Literature eke
XIX. stoleti" (2. izd. 1911, str. 485) pobileio kiiievnost za narod",
a u C. Lid u" VII. i u Nrodop. Sborniku" III. nastojao je dokazati
zavisnost nekih narodnih tekstova od knikih. Ovamo ide i rasprava
F. W o l l m a n a : Povest o bile pani v literature a v. tradicich ceslcelio Udu (VII, 145180, 193210), na koju pod istim natpisom nadovezuje kritike primjedbe J. S a l a b a (VIII, 117 122), a pisac mu
odgovara (VIII, 182185) i skupla svoje izvode u ove tri toke: 1.
Bijela gospa junonemakih Hohenzollerna: dua (avet), koja bez pokoja
luta te se javja prije smrti ili po smrti lana porodice, Totenfrau"
(potvrde od g. I486). 2. U 16. vijeku prenosi ovu priu plemstvo u
eku k Vitovcima, iz dvorova se ona iri meu narod. U Jindficho- ,
hradeckoj susree se sa starijom ekom narodnom priom o dobrostivoj
bijeloj gospi, zatitnici slatke kae; proroki se karakter hohenzollernske
prie primjenuje na eku priu: bijela gospa slatke kae postaje duhom
zatitnikom svih Vitkovaca. 3. Tako u osnovi izmijehena i zapravo nova
pria vraa se ve u 17. v. od naroda u obrazovane slojeve i plemstvo;
isusovci je prihvaaju, bilee i kuaju tumaiti (na pr. Ohanovsky). U
drugoj treini 17. v. splete je Balbin s Perchtom iz Romberka; tako
senzacionalno udeena opet se iri literarnim putem preko mee, gdje
nailazi na razvedene meutim prie hohenzollernske i liihove komentare .
te ih donekle preinauje.

PROUAVANE NARODNIH TRADICIJA U EKOJ.

311

Ova je metoda (prouavane narodnih tradicija s obzirom na kniku

literaturu) u najnovije vrijeme osjetila novu potreba: za svaki narod
napose vaja sustavno i potpuno priopiti i istraiti puke kniice. Toga
se posla prihvatio V. T i l i e u raspravi esMpoMdJcy a Udove hnizky
(X, 81-101). U 1. glavi pisac najprije navodi niz falsifikata, to ih
jo nije bio opazio u navedene prve dvije rasprave. Tako je na pr.
netko u asopisu Vlastimilu" (1848) priopio Belinku" te je oznaio
kao starou povgst narodni", a zapravo je to doslovni prijevod iz
Grimmove zbirke br. 53. Drugi opet pretampavaju u svojim zbirkama
pripovijetke, iz starijih zbiraka, a da im i ne spominu izvora, i t. d.
U 2. glavi prikazuje puke kniice kiiievnoga izvora, koje u umjetnoj
obradbi imadu teme, to se nalaze u ekoj tradiciji, ali same u riu
nijesu ule (osim neznatnih odlomaka). Ovamo ide na pr. tema Nevino
okrivjena ena u mukim balinama". Tri puke kniice zastupaju dvije
skupine ove teme, od kojih je samo draga ostavila trag u nar. pripovijeci
(iz Menikove zbirke): ena, preobuena u mukarca, gradi se vojnikim
zapovjednikom ( = Krasna Karolina, ktera za asu cisafe Napoleona
jakoto obrt ve vojne slouila", stamp, u Skalicama, kod karnicla,
koji je izdao najvie kruia ove ruke). Pisac navodi mnogo paralela
iz drugih izdaiia, pa iz Gesta, 1001 noi, K. Smia i t. d. U 3. se
glavi bavi narodnim tekstovima, koji su neposredno zavisni od pukih
kniica ili su pojedinane reprodukcije starijih romana i novijih pria.
Ovamo pripadaju na pr. teme: Griseldis, Magelona, Melusina, Robert
avo, Amicus-Amelius, Zid u trnu, Ukroene zle ene, Vendelin i dr.
U glavi 4. napokon razmatra eke narodne pripovijetke, koje su nastale
ravno iz prijevoda umjetnih pripovijedaka, tampanih za narod, a najzanimlivije su za prouavane utjecaja knievnosti iz naroda i za narod.
U ovu skupinu idu na pr. Pepeloga, arobno voe, princeza obeana
zmaju u peini, dusi u ukletom gradu i t. . Navedeni primjeri, veli
pisac na kraju rasprave, pokazuju izvor samo nekih ekih narodnih
pripovijedaka, a ima ih svakako vie, negoli mi danas moemo znati.
Kako velik je utjecaj pukih kniica na eku narodnu tradiciju, to e
se odrediti, tek onda, kad se upoznamo bar s veim dijelom nae
literature za narod. No izaao taj razmjer kakav mu drago, jedno je
ve danas jasno: originalnost stvarana naega naroda ne-emo gledati
u temama, koje on pripovijeda. Kad bismo bole poznavali povijest
literarnih tema, uvjerili bismo se, da su i gjekoji, toboe iz ivota
crpeni predmeti modernih pisaa i naturalistikoga smjera samo
odjek stare tradicije i to ne besvijesni, nego svijesni. Prouavane tema
dovodi nas do spoznaje, da su stari pripovijedni motivi i cijeli temski
kosturi, bili oni knievni ili usmeni, samo sjeme, koje oplouje tvornu
duu i pojedinca i naroda". A studij se literature ne zadovo|ava samo
konstatiranem klica, vrsta, varijanata, istraivanem liihove povijesti i
ukrtavana, traenem osobina zajednikih cijelim skupinama, nego se
upoznaje s pojedinim pojavima duevne radne na pojedinim djelima
autora i na temama, koje kolaju u ustalenom obliku u neko doba u
predaji nekoga naroda. Hoemo li pak nai znaajne crte, to ih je
eka narodna tradicija podala temama, kojih se dostala pa i onima,

312

DR. D. BORANI,

koje je sama stvorila moramo najprije tono znati, s t o j e ova tradi

cija doista primila, i gdje, i kako. Na praga toga istraivana stojimo
danas a put do ila jo je dug.
Ovim putem polazi J. P o l i v k a u raspravi Povidky o vernosti
ensM (VI, 115), u kojoj napomiiie, kako je sredovjena literatura
puna pria o nevjeri i lukavtini enskoj, a jednaki se motivi nalaze
u tradicijama svih naroda. Izuzetak su pripovijetke, u kojima se pri
kazuje enska vjernost, odanost i portvovnost. U Nemaekoj se od kraja
12. vijeka esto pripovijeda, kako je osvojite! nekoga grada enama
dopustio, da sa sobom iznesu to im je najmilije, a one su ponijele na
leima mueve i na rukama djecu. Kod nas (Vrevi Srpske nar. pri
povijetke 1868, br. 43) odnose tako sestre svoju brau. Mnogo je
rairenija pripovijetka o vjernoj eni, koja je izbavila svoga mua iz
turskoga ropstva, osobito kad Nijemaca, gdje se javla u vie verzija,
koje pisac potanko analizira. Miillenhoff i K, Weinhold pokazae veliku
srodnost nemaekih pripovijedaka sa starom nemakom pjesmom Der
Graf von Rom", koja se od svretka 15. vijeka tampana irila po
Nemakoj i Nizozemskoj i doprla do vedske.'No Polivka istie i velike
razlike izmeu pripovijedaka i pjesme i dokazuje, da pjesmi mnogo
blie stoji jedna ruska pripovijetka iz Afanasjeva i bylina o Stavru
G-odinoviu. Vie se nemake pripovijetke slau s jednim meistergesangom" iz 15. vijeka o grofu Aleksandru od Metza. Dale razlae
druge crte ovoga motiva u Hrvatskoj (R. Strohai Hrv. nar. prip. II,
br. 48), u Litavskoj, Rusiji, Maloj Aziji i t. d. Motiv je o enskoj
vjernosti uao i u neke epske pjesme jugoslavenske. Ve je V. Miller
.( / str. 635) upozorio na srodnost Vukove pjesme
III, br. 48 Luba hajduk-Vukosava" s ruskom bylinom o Stavru
Godinoviu. Polivka k tome prilae sline motive sa Mleta (Matiine
Hrv. nar. pjesme II, 433) i sa Krka (Hrv. nar. pj. Nae Sloge, str.
31). U nekim drugim pjesmama dolazi sestra mjesto ene: u ibeniku
(Matiine Hrv. nar. pj. II, br. 64), u Bogiievoj br. 98 i u istarskoj
br. 21. Poto se zabavio jo nekim pitanima, koja su u savezu s
motivom, pisac zavruje ovako: Sloga se izmeu pjesama i pripovijedaka
opaa samo u motivu: zarobjena mua oslobaa ena preobuena u muko
odijelo, i zatim u dosta detajnoj i znatnoj crti: mu poruuje eni, da
je zaroblen, kadto je moli, da ga iskupi, a ena to odbija i odlazi
ga sama izbaviti. No upravo j e ova crta veoma modificirana, pa gdjeto
i izostavlena. U svemu ostalom razlike su vrlo znatne. Po svemu tome
ne moemo pomilati na uu rodbinsku svezu meu riemakim tradici
jama s jedne i jugoslavenskim pjesmama s druge strane; bit e mnogo
sigurnije suponirati samostalno postane kako na ruskom sjeveroistoku,
tako na slavenskom jugu.
Pod natpisom Nepla po neboMicich priopila je K. B u f k o v
(VI, 207215) nekoliko verzija motiva, kako mati neprestano plae
za mrtvim djetetom; ono joj se napokon javi u bijeloj koulici, na elu
mu od materinih suza krvava r a n a ; nato je majka prestala plakati,
a dijete se upokojilo. J. P o l i v k a nadovezuje k tome ovei lanak, u
kojemu pokazuje, da je ova legenda poznata ve iz ranoga srenega

PROUAVANE NARODNIH TRADICIJA U EKOJ.

313

Tijeka, a milene, da pokojnicima smeta pla nihovih ivih, see u

najdrevnije doba ovjeanstva. Legenda je zabileena u zborniku Magnum
speculum exemplorum", koji su od kraja 16. vijeka irili isusovci, u
17. je vijeku bio preveden na polski jezik, a od Pojaka je dospio i u
Rusiju. (Isp. P. V. Vladimirov str. 11.) Taj je
zbornik jedna od najmlaih' zbiraka mnogih primjera", kojima su u
srednem vijeku propovjednici objanavali svoje izvode. Na je motiv
uzet iz spisa Bouum universale de apibus" dominikovca Tome Cantipratana ( 1 2 1 3 . vijek). Otud su ga crpli razlini propovjednici,
Elsaanin Geiler (u 15. v.j uzeo je legendu u svome Trostspiegel"-u
za podlogu cijele jedne propovijedi. No moemo je pratiti i u starije
doba: pripovijeda je u svojoj slavenskoj hronici Helmold govorei o
smrti biskupa Vicelina, kojega je luto oplakivao negov prijate} Eppo ;
jedne se noi javio sveti mu nekoj pobonoj gospoi i po noj poruio
prijateju, neka ne plae, jer je liegova bijela halina sva promoena od
suza. Poto je naveo razline verzije nemake, francuske, talijanske,
ruske i t. d., spomine pisac dakako i jugoslavenske: Iv. aelj Bisernice iz belokranjskega nar. zaklada I, 205, Glasnik zemal. muzeja
Bos.-Herc. XX, 460, R. Strohal Hrv, nar. prip. I, br. 40, V. Corovi
Srp. nar. prip. br. 2, i neke druge U tu skupinu broji pisac i Vukovu
pjesmu \ r br. 368, gdje momka u grobu uznemiruju teke kletve
djevojake". Od svih zapadnoevropskih verzija odstupa jedna, zapisana
u Sarajevu ( " II, 2 2 8 ) : Bogati e se Stojan oeniti samo
djevojkom tvrda srca", koja ne o zaplakati, kad joj umre koje dijete.
Nima su umrla tri sinia, a roditeli nijesu prolili nijedne suze. ena
je doznala i sama se uvjerila, kad joj mu doe na groble, da iz
groba izlaze sva tri sina u zlatnoj odjei: prvi s krstom, druga dva
sa svijeama te se klaiiaju ocu. Videi to ena od ^alosti je prolila
suzu, a djece je nestalo. Stojan je poslije toga po obiaja polazio na
groble, no sinovi su mu se pokazali tek etrdeseto jutro u crnoj odjei
te su mu rekli, neka da|e ne dolazi, vie ih ne e vidjeti, jer ih je
mati utopila u svojoj suzi. Legenda je ova istonoga izvora te je slino
pripovijedaju kavkaski Jermeni. I stari su Grci, pa Indi i Perzijci
drali, da prevelika tuga sirota zaustavla pokojniku ulaz u nebesko
blaenstvo. Ta se misao vraa u Zendavesti, u indijskom zakoniku i u
jednoj japanskoj prii.
Poevi od prvoga sveska III. knige (1908) pa sve do 6. sveska
DL knige (1914) izlazilo je kao prilog Nrodop. Yest." djelo
PovidJci/ JcladsM. Sebral a zapsal Josef K u b i n , komentarem kritickobibliografiekym provzi J. P o l i v k a . " Pripovijetke su sabrane u malom
podruju kladskom (u najdoiiem kutu prnske Sleske), gdje ekoga
elementa pomalo nestaje. To je jedna o najveih zbiraka ekih narod
nih pripovijedaka: I. dio (str. 7149) ima 72, II. dio (str. 3304)
101 broj. U u oj je prikupleno sve, to narod pripovijeda, pa i onakve
stvari, koje bi gjekomu Imogle biti zazorne; nijesu tampane samo
neke sitnice, koje idu u erotiku folkloru, antropofiteju i si. Velika
zasluga ide J. Kubina, to je sve tekstove priopio posve vjerno, od
poetka do kraja upravo onako, kako su mu pripovjedai kazivali,

314

DR. D. BORANI,

pa se zato u negovoj zbirci ne nalazi samo veoma pouzdana graa,

nego i jasna slika o stilu svakoga pripovjedaa, o kojima so donose i
svi potrebni podaci. Ukratko se moe rei, da je ova kritika zbirka
pravi uzor za da](e sabiraiie narodnih tradicija. Sto uza svaki gotovo
tekst podaje J. Polivka, to nijesu samo kritiko-bibliograftke bijeke",
kako je on svoj rad ozDaio u pristupu, nego su preesto itave studije
o pripovijenim temema ili bar o motivima. On kladske verzije u
prvom redu isporeuje s verzijama ekim i liemakima, da bi pokazao
riihov savez s ekim, a prema prilikama i s nemakim tradicijama;
zatim polazi u irinu i dubinu, prikupja srodne verzije gotovo sviju
naroda, istie slinosti i razlike, istrauje utjecaje, putove, esto i izvore
i t. d. Da se dobije bar neki pojam o golenoj grai, koju je Polivka
ovdje obradio, rei u, da samo popis literature iznosi 22 sitno tam
pane strane; popis pripovijesti iz svih zbornika, o kojima raspravna u
komentarima, tampan je u tri stupca na str. 339348. S velikom je
pomnom sastav^en registar motiva i pripovijednih tema (str. 3 2 9 3 3 6 ) ;
iza nega imamo jo registar linih (str. 336 337) i geografikih imena
(str. 338). J. Polivka, kako je poznato, ivo nastoji, da i neslavenski
ueni svijet upozna sa slavenskim narodnim tradicijama. Najnoviji je
negov rad u tome smjeru: Anmerkungen
den Kinder- unci Hausmrcheu Brder Grimm. Neu bearbeitet von Johannes B o l t e und
Georg P o l i v k a . Erster Band, Nr. 1 60. Leipzig 1913." U tom je
djelu Polivka vjeto obradio obilan slavenski materijal i tako ga uinio
pristupnim zapadnoevropskim nauenacima, koji se bave nporenim
studijem narodnih tradicija. Ni t. zv. sitnu slavensku mitologiju ne
puta s vida J. P o l i v k a , pa je pod natpisom 0 hospoddHhovi
(X,
7381) prikupio mnogo podataka o duhu, koji ovjeku pomae, da
se dostane blaga i bogatstva. Takav duh nastane obino iz jajeta, to
ga j e snesla crna koko; jaje se mora nositi neko vrijeme pod pazuhom,
i t.'d. U ekoj se takav duh zove hospodariek, otek, skfitek, piritus;
kod Slovenaca kratec, kod Hrvata malik ili mali (Krk, na Zbornik"
I, 228), majak ili mai (Bukovica, ib. XVII, 191), mai ili macikli
(Polica, ib. X, 265), cikavac (Dalmacija), mjei (zapadna Bosna).
Vjerovane je u duha-pomonika raireno samo u zapadnih i junih
(katolikih) Slavena, uope u zapadnih naroda i na germanskom sjeveru;
nije potvreno u obilnoj demonologiji po^skoj ni u maloruskoj.
U Ne makoj ima stara legendarna tema Die Tochter es Kommandanten zu Grosswardein", kojoj je Bolte (Ztscbr. f. deutsches Altertum
34, str. 18 i d.) zabileio liemake, luikosrpske i eke varijante, a
iiegove je podatke nadopunio K. eissenberger (Ztschr. d. Ver. f.
Volkskunde 1891, str. 298 i d.). Bolte je pokazao, da su u pjesmi o
keri ugarskoga zapovjednika sloene dvije legendarne tradicije: 1. o
kalueru Feliksu, 2. o sultanovoj keri, koja je elela upoznati onoga,
koji je posadio u nezinu vrtu krasno cvijee ; javio joj se Isus i odveo
je u enski manastir, gdje su je primili za opaticu. Ovim se predmetom
bavi i J. H o r k : Fisen o dcefi uhersheho kommandanta'CV,
5053)
te za prvi motiv (rajska ptica") dodaje nekoliko starih ekih pjesama
o mladome Teofilu, na ijoj je svadbi bio arhaneo Rafael. (Dotie se

PROUAVANE NARODNIH TRADICIJA EKOJ.

315

pri tome pjesama Jana z Hvezdy i VI. Vasnoga, pa Strekejevih

varijanata, o emu potaiie govori Fr. Ilei u ovoj knizi Zbornika"
str. 10 i d.). Drugi je motiv osim u pjesmama iiemakim, nizozemskim
i skandinavskim, o kojima raspravja Bolte, Horak naao i u slovenskim
pjesmama (18 varijanata) u treke|evoj zbirci Slov. nar. pes." I,
504 i d. Legendarne su crte dobro sauvane naroito u br. 5 1 3 :
Neznaboaka se gospodina ee po vrtu i ogleda rue; prilazi joj
Isus nalik na vrtlara te je poziva, da poe s im. Djevojka mu ree,
neka malo poeka, dok ona zamoli roditele za doputene i uzme neto
na put. Tko hoe poi za mnom, ide bez doputena, a za put ne treba
niega, otac moj ga oskrbi svime." Nih dvoje otidu i dou k enskome
manastiru; Isus pokuca na vrata te ga nestane. Nastojnica otvori vrata,
a kad joj djevojka 'kae, da trai svoga zarunika Isusa, progovori:
Ui k nama, on tu prebiva kao vrtlar meu ruama." Slovenska se
verzija posve slae s liemakima, samo nema motiva, da djevojka eli
upoznati tvorca krasnoga cvijea. U Strekeja ima jo jedna skupina
pjesama, koje su da|i odjek legende o sultanovoj keri (na pr. br.
498); tu se djevojka zove Reginica (u nemakim pjesmama Regina,
isp. Liederb. III, 817).
Za dosta rijetki pojav u narodnoj tradiciji, da seristi motiv kazuje
u stihovima i u prozi, donosi prilog J. H o r a k : OJcradenci krmaPJca
(Ze studii o motivech lidovych pisni ceskoslovenskych, III, 3236).
U Bartoevirn Nar. pis. mor. (1901, str. 59) zapisana je pjesma, koja
se sa svojim varijantama pjeva samo u jednome kraju blizu Slovake;
u iioj razbojnik zabavla krmaricu, da je dotle iiegovi drugovi uzmognu
okrasti." Kako od ovoga motiva ima jo samo maloruskih i pojskih
verzija, i to samo iz podruja tatransko-karpatskoga, pisac izvodi, da
se tu ne radi o meunarodnom motivu, nego je za osnov pjesmama
sluio koji zbijski dogaaj. Politike i socijalne prilike, osobito u 16.18.
vijeka, u tim su krajevima bile takve, da se razbojnitvo moglo bujno
razviti. 0 popularnim maloruskim razbojnicima Dobou i Karmeluku,
pa o slovakom Janoiku jo se i danas u narodu mnogo pria i pjeva.
No i u toj grai ima vie motiva, koji se i drugdje pripovijedaju, pa
je teko odluiti, jesu li nastali svuda samostalno ili su se posuivali.
Takva je na pr. anekdota o Janoiku (V. Hnatjuk . . .
." , 31, str. 24): Ila baba na trg. Zapita je Janoik:
Kamo ide?" Na trg." to e ondje?" Kupila bih cipele, ali
nemam dosta novaca." Evo ti petaa pa kupi." Otila baba na trg,
ali ao joj bilo novaca, nije kupila i ila doma. Opazi je Janoik:
Jesi li kupila?" Bilo mi ao novaca." Spopane je Janoik. odere
joj kou sve do ko^ena. Rekoh ti, kupi cipele, a sad ih eto ima
badava!" Slino se pripovijeda u vabskoj tradiciji (H. Kurz, Der
Sonnenwirth. Schwabische Volksgeschichte aus dem vorigen Jahrhundert.
Gesam. VVerke VII, 35). Ugarskorusku proznu verziju prie o okradenoj
krmarici priopio je Hnatjuk na sp. mjestu; zanim^iva je ona i po
tome, to se opomene hetmanove ipak govore u stihovima, dokaz, da
je pria postala iz pjesme. U da^em lanku: Nesveceni nedele
(III, 3641) nadovezuje J. H o r a k na raspravu J. A. Javorskoga

316

DR. D. BORANI,

rp-feorao ! (u KieBCKi
. , Kijev 1904), u kojoj se pre
trauje ovaj motiv: Bog na studencu moli djevojku, koja crpe vodu,
da mu d piti; djevojka se ispriava, da je voda neista, Bog nato
otkrije nezine grijehe: rodila je nekoliko djece i sve ih je usmrtila.
Bog je poziva, neka se pokaje; djevojka poe u crkvu i u umre.
Javorski je ovu duhovnu legendarnu baladu" pratio u zapadnoslavenskim verzijama, te je naao dva slina motiva, koje treba razlikovati:
1. o djetetu u upjem drvetu; samo kod luikih Srba i Slovenaca, do
kojih je dopr'o iz riemake poezije (isp. Erk-Bhme Liederhort I, 632);
2. balada, kojoj je Erben dao natpis Nesveceni nedele": Mati je u
nedjelu povela svoje tri keri u crkvu; dok su dvije ostale kod mise,
trea se izmakla u vrt i plela vijence; doao avo kao momak i odveo
je u pakao. Hork donosi varijante eke, moravske, slovake, polske
i maloruske, pa se napokon bavi i motivom o djevojci, koju je majka
zaklela u drvo; za taj su motiv, koji je potvren i u nemakoj narod
noj poeziji, ve Talvj i Erk-Bhme istakli, da je k Nijemcima doao
od Slavena.
U lanku Jak ?e iri pisne (Drobne pfispevky nrodopisne,
VIII, 105-117) poaje J. H o r a k zanim^iv primjer, koji objanuje
put, inae dosta zagonetan, kojim pjesme prelaze od jednoga naroda k
drugome. U epskim tekstovima, navlastito s meunarodnim baladnim
motivima, ovaj je pojav posve obian: primaju se nesamo znaajne
sadrajne potankosti, nego i znatne formalne crte, te ne moe biti
umne, da su takve pjesme samo varijante jednoga osnovnoga tipa (ili
vie liih). U lirici ne nalazimo toliko sloge, a to je i razumjivo, kad
pomislimo pri nezinu stvaranu na znatan utjecaj mjesnih prilika, impro
vizacije i asovite dispozicije pjevaeve. Pa opet i u lirici, poglavito
kod naroda po jeziku srodnih, nai emo esto gotovo jedaakih pjesama,
koje moramo smatrati za pozajmjene. Na pitane, kako se to dogaa,
nije lako odgovoriti, jer nigdje nije prenagla generalizacija nainila
toliko zla, koliko upravo u tome podruju folklore. Obino drimo, da
narodne pjesme ire osim vojnika naroito ludi putnici: kalfe, trgovci
i prosjaci. Takvih je putnika prije bilo mnogo vie, te nam je zato
dobro dolo svako svjedoanstvo, pa ako se ono tie i samo pojedinih
pjesama. Polski je etnograf 0. Kolberg u varavskom asopisu Dzwon
literacki" (1846) priopio vise pjesama, to ih je uo od slovakih
kotlokrpa, koji zimi dolaze i u Pojsku. Hork je sve te pjesme isporedio
s pjesmama u ekim i slovakim zbirkama, pa se uvjerio, da u nima
nema nita novo. austavja se pri poslednem tekstu, koji se poine :
To je kratke, to je dluhe, to stolica rezacy; to sou skrypki,
to sou basy, tojslepota pohazy." Mnogo ima varijanata ove popularne
pjesmice po svoj ekoj; ona je prela u igru i mladei i odraslih,
pa to se govori, to se obino kredom crta na'stolu ili na kakvoj ploi.
Pisac razlae, kako je slovaki tekst dospio daleko na sjever sve do
bjeloruskoga Polesja (isp. na pr. Wista" II, 849) te se na putu
svakojako izmijenio. Pjesmica ipak nije originalna, nego je potekla iz
nemake 0 du schne Hobelbank" (F. M. Bhme Deutsches Knderlied
und Kinderspiel, str. 666 i d.): Das ist kurz und das ist lang,

PROUAVANE NARODX4H TRADICIJA U EKOJ.

317

und as 1st 'ne Hobelbank . . .", koja je poznata po cijeloj Nemakoj,

pa i a Sleskoj; sleska varijanta pokazuje eto i put, kojim je nemaki
tekst doao u slovake krajeve. Motiv je taj zabi|een i u francusko)
svadbenoj igri, pa u liemu nije potrebno traiti trag kakvome pradavnom
pirnom obiaju (Mannhardt). J. e r n i k : KopanicdrsM (IX,
97105) priopuje 20 slovakih pjesama s notama, a J. H o r a k ih
poprauje komentarima (105108), od kojih zasluuje panu onaj uz
posjednu pjesmu. Tema o izdajnikom Jubavniku, koji izmami djevojku
(na pr. u umu) te je ubije, pripada meu meunarodne pripovijedne
motive (isp. Modrobrada). 0 noj je raspravjao J. T. Child (Engl. &
Scott, popular, ballads I.) upotrijebivi i slavenske izvore; negov je
rad s polskim pjesmama popunio J. Kartowicz (Systematyka pieni ludu
polskiego, Wisfa" IV, IX), a sada je Horak prikupio jo varijante
eke, moravske i slovake pa osim toga razredio temu na etiri cikla.
Fr. P o l e d n e : GesJcd detskd poitadla Udova a jich obdoby
v Udove tradici JSemcv a Poldkv (VIII, 201227). Pisac raspravja o djejim pjesmicama, od kojih mnoge imaju internacionalne
motive. U nima esto nalazimo nove rijei, koje se ine bez smisla,
ali u djejoj dui one ipak bude neke predodbe te ih razveseluja
svojim neobinim zvukom. Djeca se vrlo rado slue tuim rijeima (u
ekoj na pr. nemakima, u Nemakoj francuskima), to su ih ula u
koli, crkvi ili gdje drugdje. U tim je pjesmicama glavno ritam, a poslije
nega rima; metar je prost, osobit i dosta slobodan. Mnogo djejih
pjesmica ima epski oblik (kao neke djeje balade), druge su u cjelini
ili samo od esti sloene u dijalogu (kao neke djeje drame), i to
osobito one, koje su potekle iz djejih igara. Sadraj i oblik obino su
postojani; u razlinim krajevima primaju tek dijalektike osobine. Pisac
u prvu vrstu mee stihove, koje djeca govore, kad se prije igre razred uju.
Odatle dolazi, da se mnotvo pjesmica poine brojevima; na pr. Jeden,
dva, tri my jsme bratfi; kterej je to mezi nmi, co si zalez do
ty slmy: ten ten, nebo ten, vyhod'me ho z kola ven." Tako se
broji do 5, ili do 9, ili do 11. Osobito su omijele izmetalke, u kojima
se izmjenuju brojevi s rimama: Jeden dva to jsem ja; ; jeden
tri to jsme my . . ."; isp. nemaki: 12, Polizei, 3 4, Oftizier . . ."
itav je niz ekih izmetalka, gdje^ brojevi primaju razline zavretke:
jende, jedenko, jednoka, jednora. eka se djeca rado slue nemakim
brojevima (Ajn cvaj draj, - do pokoje raj..."), francuskima
(Un, deux, trois, quatre, meine Mutter steht G-evatter . . ."), slovaka
magarskima (Ed', ketii, hrom, nid, kuta, pista, hova, mid' . . .").
Latinski su brojevi doivjeli razline promjene: od unus, duo nastalo
j e : ene, dene, enige, denige, eniky, deniky i t. d. Ova je kategorija
obilna kod svih evropskih naroda (isp. En ten tyna, jsou
dyna, jsou raky dikyta, buja, buja buc"). Da|a je skupina djejih
stihova, u kojima se rimom zdruuju najrazlinije stvari, skae se od
misli do misli; na pr. Stoji vrba u potoka, jmenuje se kli;
na koho to slovo padne, : ten musi jit pry." Neke su pjesmice
sloene u t. zv. verinom stihu (nem. Kettenreime); na pr. Travu
mm, krv dam, krava mi da mleko, mleko dm pnovi, pan mi da ito, ito dam my narovi . . . . u Nalik su na to stihovi

318

D'R.

D.

BORANI,

s pitaiiima i odgovorima ( . . . kde je ten les ? Voa onesla. Kde

je ta voda? Voli ju vypili. Kde s ty voli? Masafi zabili. Kde su ti
masafi? . . ."). U nekim se pjesmicama govori o ivotinama; na pr.
la slepika do hospody, napila se vina, nemela, im by zaplatila, udelala frnk!" Tako jo dolaze patka, rak, zmija, aba,
muha, vuk, svina, lisica; u nekima vidimo klicu basne; na pr. .,B6el
zajic kolem plotu, roztrhl si novou botu; liska mu ji seivala,
veverka se posmivala; co ty se raa posmivati, dy ja umim
zaivati, bybaj hybaj ven, - uerim te zlatym kamenem." Nijesu
neobine ni hitorike uspomene (u ekoj na Turke): Katolici v
jednom dvore hooili se s Turci, jeden Turek za paziirek,
u sii oba v konci, buk, suk, ven!" U gdjekojim se stihovima nae
satira, kojom se dijete podsmjehuje navikama i nedostacima drugova
i odraslih; na pr. Na pn grobin pase kone na vyhone po
kolena v jatelin, cukr vajs!" Spominu se obrtnici (kroja, kova),
pa Zid i (u ekoj) Nijemac. este su parodije na poetak molitve (Ote
na, jenci, prali se Nemci u kovf pod stolem, mazali se
sochorem"), ili se stihovi poinu slovima (a b h j pojedem do
raje . . ."). Vrlo je popularna izmeta^ka: Kove kovaf kozu, kolik
hrebu potfebuje?", na koga padne posjedni broj, onaj mora odstupiti.
Tako i u Nemakoj: Wollt' ein Schmied ein Pferd beschlagen,
wie viel Nagel muss er haben?" Na kraju svoga lanka, koji je krcat
ekim materijalom i po|skim i nemaekim paralelama, pisac navodi
zabavne stihove", kao to su poznati: Piu piu patnct, jeste jednou
patnct . . . " (u Nemakoj tako 13).
Za daje prouavane slavenske lirike vrijedne su kritike studije
J. Horka:\Erdenova sbirka ceshyeh pisni Udovi/eh (VII, 112);
Malorushe pisne ve sbirce GelakovsMho (IX, 12 L128); Krolmusova
sbirJca lidovycli pisni (IX, 129135); Vijznam Otahara Hostinsheho
pro theorii Udove pisne esJce (V, 97103 uope i s obzirom na
tekstove, 103 107 s obzirom na napjeve, od 0. Zicha); Pameti F.
J. Vavdha (VIII, 114). 0 rytmu lidovych pisni cesl&ycJi (II,
320) raspravja J. L e t o n i k , a mnogo teoretikih i praktikih
napomena 0 sbirdni lidovych pisni (IX, 244255) donosi J. e r n i k .
Ovdje neka bude spomenut i krasan lanak L. Ni e d e r i a Pocthy
slovanske hudby (IX, 4974), po svoj prilici poglavje iz jednoga
od dajih svezaka pieva epohalnoga djela ivot starych Slovanu (dosad
je izaao 1. i 2. svezak I. dijela, Prag 1913) x
*
*

Nrodopisny je Vestnik u prva etiri goiiiaka donosio iscrplivu

bibliografiju slavenske i neslavenske literature iz sviju podruja nauke,
1

Deseta je kniga Vestnika (1915) izala u jednome svesku kao

Sbornik praci venovany-ch prof. Dr. L. Niederlovi k padesty-m
narozeninam" sa slikom svearevom. U nema se osim drugih radna,
od kojih su neke sprijed navedene, nalaze i ove: J. J a k u b e c , Niederlovo pusobeni pri Nrodopisne vystave eskoslovanske a pfi Narodopisnem museu eskoslovanskem (str. 15); A. al ud, Bibliografie
praci prof. dra. L. Niederla (18871914) (str. 190208).

PROUAVANE NARODNIH TRADICIJA U EKOJ.

319

koju asopis zastupa. Osim toga se on neprestano u osobitim veim ili

manim referatima i kritikama obazirao na radiie, koje se tiu razlinih
grana folkloristike. Veliku je veinu obznana napisao prof. J. P o l i v k a ,
pa je zato i posve prirodno, da je u Vestniku prikuplena obilna lite
ratura upravo o narodnim tradicijama; moe se rei, da nema znatnijega
djela, o kojemu ne bi bio progovorio neumorni urednik Vestnika. Pri
tome on ne prikazuje samo tono sadrinu i ne izrie samo svoje,
svakako autoritativno, mijeiie, nego pieve izvode obino poprauje i
upotpunuje, a prema potrebi i ispravla podacima iz goleme knievnosti
slavenskih narodnih tradicija. Zato ne e biti naodmet, ako se ovdje
navede znatnija literatura posjednih godina o narodnim tradicijama,
kako se ona ogleda u Vestnika; uza svaku je radnu u zagradi dodan
broj godinaka i prve strane, gdje je kritika tampana.
Openi znaaj imaju ove radne: A. Thimme: Das Mrchen.
(Handbeher zar Volkskunde. B. II.) Leipzig 1909. [IV, 223.J F.
von der Leyen: Das Mrchen. Leipzig 1911. [VI, 181.] A. M.
Smirnov: -
. (^ . . .
XLVII.) [VIII,
66.] Antti Aarne: Leitfaden er
vergleichenden Mrchenforschung. (Folklor-Fellows Communications, br.
13.) Hamina 1913. [IX, 136] Antti Aarne: Verzeichnis der
Mrchentypen mit Hlfe von Faehgenossen ausgearbeitet. (F. F. Com
munications, br. 3.) Helsingfors 1910. [VII, 223] A. Forhe:
Die indischen Mrchen und ihre Bedeutuog fiir die vergleichende Mrchenforschung. Berlin 1911. [VI, 181.] L. F. Weber: Mrchen
und Schwank. Eine stilkritische Studie zur Volksdichtung. Kiel 1904.
[I, 178] A. van Qennep: Religions, moeurs et legendes. Paris
1908, I. [IV, 220] II. [V, 165] Fr. Biklin: Wunscherffillung
und Symbolik im Mrchen. (Schriften zur angewandten Seelenkunde. II.
Heft.) Leipzig Wien 1908. [IV, 127] 0. BcJcel: Psyehologie
der Volksdichtung. Leipzig 1906. [II, 238] J. A. Macculloch:
The Childhood of Fiction. A Study of Folk Tales and Primitive Thought,
London 1905. [II, 291] A. Dam: Das alte deutsche Volkslied
nach seinen festen Ausdrucksformen betrachtet. Leipzig 1909. [VI,
17.] J. Mdchal: Bajeslovi slovanske. Praha 1907. /77, 43]
Narodnim se tradicijama bave i djela, koja rade uope o fokloristici: S.
Grnther: Ziele, Riehtpunkte und Methoden der modernen Vlkerkunde.
Stuttgart 1904. [I, 11] r. L. Gomme: Folk Lore as an Historical
Science. London 1908. [V, 28] J. Fisenstdter: Elementargedanke
und Uebertragungstheorie in der Vlkerkunde. Stuttgart 1912. [IX, 85]
0 pojedinim se skupinama ili predmetima narodnih tradicija
raspravja u ovim radnaraa: II Siuts: Jenseitsmotive im eutschen
Volksmrchen. (Teutonia. Arbeiten zur germaniscben Philologie, 19.
Hef.) Leipzig 1911. [VIII, 143] A. von Lwis of Menar: Der
Held im eutschen und russischen Mrchen. Jena 1912. [VIII,
185]
0. lianJc: Der Mythus von der Geburt des Helden. Versuch einer
psychologischen Mythendeutung. (Schriften zur angewandten Seelenkunde,
V.) Leipzig Wien 1900. [V, 167] A. Wiinsche: Der Sagenkreis vom geprellten Teufel. Leipzig Wien 1905. [I, 46] N.

320

DK. D. BORANI.

N. Durnovo: o 6-fecrfe BTE

^. (. . . . ,, IV.) Moskva.
1907. [III, 173.] . Krohn: Der gefangene Unhold. (Finnischugrische Forschangen, VII.) [IV, 126.] A. Keller: Die Schwaben
in der Geschichte des Volkshumors. Freiburg 1907. [II, 247.] A.
Havlik: Boj s drakera v Brnenske legendo o sv. Jifi. (Cas. Musea
krl. eskeho LXXXI.) [Ill, 12] A. J. Sonni:
, . Eranos. ( no !
> . . .) Kijev 1906. [III,
135]
u. Zihrt : Markolt a Nevim v literature staroeske. Praha 1909.
[V, 171] JE. Bklen: Sneewittchenstudien. Erster Teil. (Mythologische Bibliothek III, 2.) Leipzig 1910. [VI, 217] 0. Weinreich:
Der Trug des Nektanebos. Wandlungen eines Novellenstoffes. Leipzig
Berlin 1911. [VII, 184] P. M. Ruber: Die Wanderlegende
von den Siebenschlfern. Eine literargeschichtliche Untersachung. Leipzig
1910. [, 186] Antti A arm: Vergleichende Mrchenforsehungen.
Akademische Abhaudlungen. Helsingfors 1907. (1. arobni prsten,
2. arobno voe, 3. arobna ptica.) [V, 34.] Antti Aarne: Die
Tiere anf der Wanderschaft. Eine Mrchenstudie. (F. F. Communications,
br. 11.) Hamina 1913. [IX, 82]; Der tiersprachkundige Mann und
seine neugeriege Fra u. (lb. br. 15.) Hamina 1914. [IN, 112]
Gordon Hall Gerould: The Grateful Dead. The History of* a Folk
Story. (Publications of the Folk-Lore Society LX.) London 1908.
[V, 228.] Fr. Banke: Der Erlser in der Wiege. Ein Beitrag
zur deutschen Volkssagenforschung. Mtinchen 1911. [VI, 184]
A. C Lee: The Decameron, its Sources and Analogues. London 1909.
[V, 231] Th. Pletscher: Die Mrchen Charles Perrault's. Eine
literarhistorische und literarvergleichende Studie. Berlin 1906. [II, 96]
Novije zbirke, . znatne za poredbeni studij narodnih tradicija i
ponajvie oprem}ene literarno-historikim komentarima : Natursagen. Eine
Sammlung naturdeutener Sagen, Mrchen, Fabeln und Legenden. Mit
Beitrgen von Armhaus, Boehm, Bolte, Dieterich, Feilberg, Hackmann,
Hiecke, Hnatjnk, Ilg, Krohn, Lwis, Polivka, Rona-Sklarek, Zdziarski
und anderen. Hsg. von Oskar Dhnhardt. I. Sagen zum alten Testa
ment. Leipzig 1907, II. Sagen zum ueuen Testament. Leipzig 1909.
[V, 57] Fr. von der Leyeu i P. Zaunert: Die Mrchen der
Weltliteratur. Jena 1912. [VIII, 145]B.
Beitzenstein: Hellenistische Wundererzhlungen. Leipzig 1906. [II, 145] A. Hausrath.
i A. Marx: Griechische Mrchen, Fabeln, Schwnke und Novellen.
Jena 1913. [IX, 88] A. Wesselski: Mnchslatein. Erzhlungen
aus geistlichen Schriften des XIII. Jahrhunderts. Leipzig 1909. [IV,
224] A. Wesselski: Die Sehwnke und Schnurren des Pfarrers
Arlotto. I, II. Berlin 1910. [VII, 221] A. Wesselski: Der Hodscha
Nasredin. Trkische, arabische, berberische, maltesische, sizilianische,
kalabrische, kroatische, serbische und griechische Mrlein und Schwnke.
I, II. Weimar 1911. [VII, 221]
Dr. D. Borantt.