asopis / / Journal

diskursi

drutvo, religija, kultura /

, , /
society, religion, culture

Godina II / Broj 3

Temat

DEMOKRATIJA I KRIZA

CEIR
Predstavnitvo Centra za empirijska istraivanja religije u
Bosni i Hercegovini,
U saradnji sa Centrom za politiku kulturu

Sarajevo 2012

Sadraj
Jasmina Husanovi: Kultura traume i identitarna
politika u BiH: kritika ideologije pomirenja ......................................................11
Mile Lasi: Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i
stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu .........................................................25
Draen Barbari: Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice ...........45
Alma Jefti: Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka ................................65
Vesna Ivezi: Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma - .....................................77
:
- - ...................97
. :

.................................................................................105
Nikola Kneevi: Politika teologija unutar
apsolutistikog diskursa Karla mita ...............................................................117
Roozbeh (Rudy) B. Baker: Individualizam i demokratska drava ...................131
Selvira Draganovi: Bosanskohercegovako drutvo,
psihopatologija i demokratija...........................................................................143
Sran Puhalo: Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u
Narodnoj skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu
lijevo, desno, centar..........................................................................................153
Saa Gavri: Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine
- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini - ...........167
Lejla Mui: Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i
Hercegovine i buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
- kako poboljati poloaj ena Jevrejki kao manjinske grupe
u Bosni i Hercegovini - multidisciplinarni pristup problemu - ........................183

Ivan Hromatko: Status Squaw ..........................................................................199

Zlatiborka Popov Mominovi: Diskursi etnopolisa (Prikaz knjige:
Asim Mujki, Mi, graani etnopolisa, Sarajevo, ahinpai, 2007.)...............215
Nada Ler Sofroni: Feminizam kao drutvena kritika (Prikaz knjige:
ura Kneevi, Feminizam i kako ga stei, Zagreb, Fraktura, 2012.) ...........219
arko Papi: Na dvije vode i jednom temelju (O rukopisima/knjigama
dr. sc. Mile Lasia Dvije knjige pod jednim krovom: Nepodnoljiva lakoa
umiranja Titove Jugoslavije i U potrazi za vjerodostojnim pripadanjem,
OFF SET Tuzla, Vidiportal.ba, Tuzla, 2012., strana 359)................................221
O autorima/cama ..............................................................................................227

DEMOKRATIJA I KRIZA

DEMOCRACY AND CRISIS

Originalan nauni rad

Jasmina Husanovi1

KULTURA TRAUME I IDENTITARNA

POLITIKA U BIH: KRITIKA IDEOLOGIJE
POMIRENJA2
Ovaj nauni rad kritiki razmatra posebne tehnologije kulturaliziranog upravljanja
ivotom u Bosni i Hercegovini koje se odnose na politiku abjekta, afekta, traume i terora
tokom zadnjih decenija biopolitikog dravotvorenja na post-jugoslovenskom prostoru
kroz kulturu trauma usljed atrociteta drutvenog i politikog iskustva. Analiziraju se dominantni reimi tranzicijske pravde i novi oblici biovlasti s obzirom na problem nestalih osoba, koji kroz jezik prava, nauke perpetuiraju identitarnu politiku nastalu u rascjepu
izmeu masovne grobnice i geta. Na temelju viegodinjeg istraivakog rada (terenski
intervjui, fokus grupe, uesniko posmatranje, analiza arhivskog materijala, akademskih
i medijskih tekstova, itd.), autorica ukazuje na vanost kooperativnih napora u preklapajuim poljima aktivizma, teorije i umjetnosti usmjerenih ka transformativnom djelovanju
protiv terora nejednakosti u drutvu kojim vlada logika osiromaenja, korupcije i banalnosti. Nasuprot mrtvouzica identitarne politike, kulture traume, ideologije pomirenja i
terora svakodnevnice, postavlja se onaj rad u polju kritike proizvodnje znanja i kulturne
produkcije koji poraa nove subjekte i imaginarije nade, zajednitva i solidarnosti prema
politici jednakosti.
Kljune rijei: kultura traume i identitarna politika; biopolitika i upravljanje terorom; masovna grobnica i geto; nestale osobe, tranzicijska pravda i ideologija pomirenja; abjekt, afekt, solidarnost, zajednitvo, jednakost

Teror kao i obino3 je metafora administriranja ljudskim ivotom i smru ve decenijama u Bosni i Hercegovini kao zajednici koju konstituira iskustvo
abjekcije - unitenja, izopenja, progona, podreenosti i iskoritenosti od strane
reima vladanja. Iskustva abjekta i abjekcije koja dijelimo kao ljudska bia odnose se na ljudsku reakciju (uas, nagon za povraanjem, gaenje, odbijanje) on1

jasmina.husanovic@untz.ba
Rad je u kraoj formi prezentiran na okruglom stolu povodom objavljivanja prva dva
broja asopisa Diskursi:
Identitet, multikulturalizam i strah od drugog, Sarajevo, 28. oktobar 2011.
3
v. Taussig, M. Culture of Terror Space of Death, Comparative Studies in Society
and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497; Michael Taussig, Terror As
Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of Siege u The Nervous System,
str. 11-35.
2

Jasmina Husanovi
da kada nam zaprijeti kolaps simbolikog poretka kroz radikalni rez u znaenju
koji nastaje usljed gubitka distinkcije izmeu subjekta i objekta, ivota i smrti,
ili sebe i drugog. Kristeva definira abjekt kao neodreeno polje koje okruuje
granice, ono granino koje prijeti stabilnosti formacije subjekta, samo nalije realnog kojem svakodnevno svjedoimo i u ijem se obzoru prepoznajemo kroz
traumatina iskustva separacije u simbolikom poretku.4 Moglo bi se rei, onda
kada smo traumatino suoeni sa uasom vlastite materijalnosti. Takva su iskustva smrt, gubitak, biti izloen obezljuenju, te pretvorbi u rtvu, biti drutveno i
politiki mrtav, svjedoiti nasilju, otpadu...
Valja se suoiti sa onim to je nasilno izbaeno iz naeg svijeta, a jednom
je bilo subjekt, jezik, smisao, onda kada osvanemo naseljavajui zemlju masovnih grobnica. Iz tog iskustva dolazi i uvid da se abjektni subjekt-objekt vladanja
(ili abjektna tijela kolonijalnih, neoliberalnih, patrijarhalnih, dravotvornih reima koje Zygmunt Bauman naziva proizvedenim ljudskim otpadom koji opstaje
kroz razmontirano zajednitvo5), ne da tek tako iskorijeniti. Naime, u stanju
abjekcije se ne nalazi samo ono drugo koje je drutveno mrtvo i politiki irelevantno kao pasivna rtva, nego i svi subjektiviteti koji su graninici neke zajednice, ono to je negdje izmeu, na rubu, neodredivo, opasno, uznemirava i potkopava vladajui poredak. Oko nas su materijalni ostaci onoga to su abjektna
tijela suverenih politika (siromani, ene, iskljueni, kolonizirani...) izvojevala
kroz mnoge pobjede u ime slobode, jednakosti i zajednitva u modernom dobu.
Takvo poimanje abjektnih ili ekscesivnih subjekata, koje je direktno povezano sa
politikom emancipacije, tema je ovog teksta.
Upravljanje traumom i politizacija ivota: masovna grobnica i geto u
BiH
Vano je izai iz partikularnog i promiljati nasilje bio-kratije univerzalno,
s obzirom na upravljanje ivotom kroz razne bijele reime meunarodne politike, dok se ova koprca izmeu pitanja sigurnosti i pitanja slobode i jednakosti u
multiplicirajuim sigurnim zonama i getoima irom svijeta. Bosna i Hercegovina eksperimentalno je polje raznih intervencija u ovom smislu, pri emu takve
(inter)nacionalne reime upravljanja prate razni mehanizmi iskljuenja i segregacije. ivoti agregirani u getoiziranim prostorima BiH prolaze kroz intenzivizirane stepene osiromaenja i eksploatacije, te javnog obesmiljavanja time to su
relegirani na poziciju drutvene anomalije, uskraeni za mogunost kolektiviteta
koji bi se odupro simbolikoj i materijalnoj pljaki koja ih i proizvodi u drutve-

v. Kristeva, J. Powers of Horror. An Essay on Abjection. Abjekt se u psihoanalizi odnosi takoer na iskustvo odvajanja od majke, kroz koju se prelamaju pitanja hrane, znaenja i jezika; abjekt je konstitutivan inu potrebnom kako bismo naselili simboliko kao
subjekti zakona koji daje znaenja drutvenom pregovoru, te sakrili rascjep unutar subjektiviteta koji nas moe svaki as progutati.
5
Bauman, Z. 2003. Liquid Love; Bauman, Z. 2004. Wasted Lives.

12

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

ne otpadnike.6 Kao to pokazuju Baumanova promiljanja, getoi su zatvori bez
zidova zahvaljujui kriminalizaciji siromatva koja se upotrebljava kao strategija
vezivanja nepoeljnih za tlo, s ciljem da ih se imobilizira i izolira na omeenom prostoru. No, Bauman nas takoer opominje da pored istinskih getoa (kojima su poreknute slobode, jednakost i sigurnost, kao to su to urbane periferije
naseljene siromanima), postoje i oni lani, dobrovoljni getoi (u kojima se ustvruje da slue slobodi i sigurnosti, kao to je EU).7 Getoizacija je niz mehanizama uklanjanja otpada kroz tijela i ivote onih koji vie nisu od koristi kao rezervna armija proizvoaa, nego su se pretvorili u neispravne i beskorisne potroae iz ugla moi/profita i njihovog sigurnog teritorija.8
U tom kontekstu treba sagledati kako se u otpad pretvara i iz drutva izbacuje sve ono to vie nema politiku ili ekonomsku upotrebljivost, odnosno oni
koji nisu vie utilitarna tijela opravdana dominantnim poretkom. Masovna grobnica kao metafora ljudskog otpada proizvedenog politikim nasiljem etnonacionalne grabei za kapital jeste i smetljite odbaenog subjekta, materijalnog ostatka to svjedoi moima uasa (Kristeva), a to je smetljite stalno u pogonu.
Abjektni se subjekt mora uvijek i iznova proizvoditi kroz repeticiju matrica nasilja, rasizma, terora i zvjerstva, koji, ne samo da ine politiku genocida i legitimiraju njeno perpetuiranje, nego su i konstitutivne globalnim oblicima politike
ovlasti, i njenim domaim materijalizacijama koje bi da nose razna kulturalizirana i depolitizirana ruha ne dovodei u pitanje vlastitu politiku mo, privilegiju i profit. U Bosni i Hercegovini se radi o kontinuiranom upravljanju ivotom
nakon traume putem istih politikih projekata ija je mrana tajna to da im logor postaje logos svijeta9 poredanog na uasu gubitka i onome to preostaje.
Upravlja se materijalnim ostacima ivota kroz politiku abjekcije, kroz nasilno
podreivanje ideolokoj lai etnonacije u tranziciji koja je zaposjela svakodnevni
ivot kao jedino mogue mjesto miljenja i jedini mogui horizont djelovanja.
Bio-kratija je kovanica koja oznaava menadment javnim ivotom u horor-porno izvedbama kroz kulturalizirano administriranje ivotom u svrhu akumulacije kapitala i moi koja nije odgovorna nijednoj politikoj zajednici, nego
interesima globalnih i lokalnih, privatnih i dravnih elita koje multipliciraju i
usavravaju mehanizme ovladavanja tijelima odreene populacije kao proizvodnim sredstvom koje ima nusproizvod, one oblike ivljenja koji postaju otpad. Pi6

Lic J.D. Wacquant, Urban outcasts: stigma and division in the black American ghetto
and the French urban periphery, International Journal of Urban and Regional Research, vol.17, br.3. (1993), str. 368.
7
Bauman, Z. Community. Seeking Safety in an Insecure World , str. 116-121.
8
Ibid., 120.
9
Inspiraciju za protivljenje logoru koji bi da je logos svijeta crpim iz pjesme Marka Veovia Tri cigare, koja je bila predmet meunarodne cenzure, kao i poezija ejle ehabovi, ne uavi u antologiju poezije posveene obiljeavanju Meunarodnog dana nestalih u BiH 2009. godine. (v. Veovi, M. Meunarodni dan nestalih: Hoe da nam
oduzmu pravo na sjeanje, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_id=585&tekst_rb=3

13

Jasmina Husanovi
tanje radikalnog reza iz ove matrice koje postavlja pitanje nove politinosti, drutvenosti i zajednitva nakon genocida jeste i pitanje univerzalne politike emancipacije od institucionalizirane politike terora danas. Potrebno je iskoiti iz i
preskoiti prevladavajue naine vienja i injenja, drutvene imaginarije koji
mistificiraju suverene fetie dravotvorenja i ideoloko nasilje administriranja
pravde kroz cinini odnos prema res publica? Razmiljati o trenutnim reimima
upravljanja traumom dok nam je cilj emancipatorska politika praksa znai suoiti se sa masovnom grobnicom, ne samo metaforom za ljudski otpad proizveden
politikim nasiljem, nego i metonimijom za drutveni poredak nakon zvjerstva
koje se normalizira i pripitomljava kroz paradigmu terapeutskog vladanja abjektom i afektom populacije, odnosno zdruenim strategijama sigurnosti i razvoja u
reimu tranzicijske pravde.
Kao potencijalni i aktuelni ljudski otpad, abjektni subjekt je nestali, onaj
koji je i depolitiziran i kulturaliziran, a istovremeno i prezasien suverenom moi upravo kroz administraciju ivota i smrti koja se ini preko abjektnih tijela
kroz jezike zakona i nauke, nacije i religije. Meutim, ovi jezici ne mogu politiki ispuniti ispranjene svjetove i getoizirane ivote oko nas gdje jo jednom
ivimo viestruke depolitizacije tako to smo kao tijela biopolitike i diskurzivno
i materijalno matematizirani (kroz nauku), kodificirani (kroz zakon), kulturalizirani (kroz identitarnu politiku) ili metafizicirani (kroz religiju). Postgenocidno
drutvo kao abjektna simbioza mrtvih i ivih prostor je u kojemu su ivot i smrt
nainjeni nerazluivim kroz figure golog ivota (Agamben), prekarnog ivota
(Butler) ili ljudskog otpada (Bauman). Ovakvom drutvu danas svjedoimo na
pustoj zemlji u uasu unitenog zajednitva koja preostaje iza genocida jednako
tako kao i iza aktuelizirane ideologije pomirenja kroz drutvo aparthejda.
Nestali i/ili preostali: nedjeljivi ostatak politikog zajednitva u Bosni
i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini danas upravljanje traumom uruenog projekta zajednitva i jednakosti perpetuira iste politike terora i rasistike identifikacije zasnovane na krvi i kosti etnonacionalnog srodstva (bez obzira na sve procedure
zasljepljivanja, distanciranja, privatiziranja i racionaliziranja potrebne da bi se
upravljalo afektom koje poluuje iskustvo abjekcije). Vidimo to ak i u radu Meunarodne komisije za nestale osobe iji je proizvod to da su nestale osobe identifikacijom ponovo reinsertirane u poretke drave, etnonacije i religije, u ime
pravde i budunosti koju nudi reim terapeutskog vladanja kroz tranzicijsku
pravdu.10 Ono to se javlja oko nas je utvarni suvereni reim znanja/moi na graninici ivota i kapitala novi oblici ovlasti nad ivotom koji izbjegavaju odgo10

v. Husanovi, J. Ka emancipativnoj politici svjedoenja: politika nestalih kao vladanje traumom kroz kodifikaciju/matematizaciju/depolitizaciju na razmeima (inter)nacionalnih reima 'terapeutske/tranzicijske pravde', transkript javnog predavanja u sklopu
Oktobarskog salona u Beogradu 2008. godine, novine Matemi reasocijacije (Grupa Spomenik, Beograd, 2010).

14

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

vornost za proizvodnju sve veih nejednakosti u ime stabilnosti i razvoja, a svoje
terapeutsko lice pokazuju kroz prakse tranzicijske pravde. Ubitana logika ovih
reima je sveprisutna, zbog toga to se vremenom trauma ne moe nikada ovladati u potpunosti ni na linom ni na kolektivnom nivou (ovo vrijeme traume nije
linearno i uruava distinkciju prolo-sadanje-budue). Uzalud svi institucionalizirani napori, meunarodni tribunali, komisije za istinu i pomirenje, institucije
za ve nestale osobe i osobe koje tek trebaju nestati (nepoeljni imigranti), jer iva tijela u kretanju uzdrmavaju sigurne zone biopolitike.
Bosna i Hercegovina je samo jedna od primarnih testnih zona za oblike
upravljanja na nultom nivou krize suverenosti danas. Revizionistike diskusije o
politici genocida u meunarodnom i domaem kontekstu upotrebljavaju klasine
strategije depolitizacije kao to su partikularizacija, kulturalizacija i normalizacija masovne proizvodnje ljudskog otpada. Uz sve to, institucije koje treba da kanjavaju krenja slobode i sigurnosti na meunarodnom planu u ozbiljnoj su krizi legitimiteta. Kao to upozorava Sari Wastell:
Meunarodno upravljanje krizom evolviralo je kao socijalni
sistem (u lumanovskom smislu), operacionalizovan kroz binarni kod
poretka: afekt. Poklon koji to upravljanje daje jeste poredak, poredak koji e nadmaiti afekt tribalnog, primordijalnog ili etnikog
(afektivnog) antagonizma. Naravno, ovo predstavlja znaajno pogreno tumaenje situacije: stvaranje afektivnih veza i podela obino su cilj ratnih zloina, a ne uzrok. Ako nas je Holokaust bilo ta
nauio, to je da je genocid uvek sistematian, kalkulisan i esto vrlo
dobro organizovan u fazi sprovoenja. Ali ako neko kontrolie rat
na nain koji insistira da e poveana vidljivost otkriti zarazne i nepoznate afekte, on ima pravo i sredstva da itava drutva smatra odgovornima za njihove (kriminalne) transakcije, ta ostaje skriveno u
ovoj tiraniji transparentnosti? ta skriva ovaj oblik vidljivosti?
Ono to on skriva od rastue globalne publike pune oekivanja, su
izvrioci (pojedinani i grupni) koji nikad nee biti kontrolisani na
svoje naine oni koji su zamurili, koji nisu intervenisali, oni koji
nisu znali gde da nau Jugoslaviju na mapi, ili ih nije bilo briga za
to. Kategorije meunarodne kontrole rata iskljuuju itave zajednice
koje su dozvolile da se ovo dogodi, oblikujui zloine protiv ovenosti tamo gde se moemo ubrojiti u rtve, pre nego zloine ovenosti, gde ne moemo da budemo odgovorni za pomaganje i uestvovanje zbog nae neaktivnosti ili nezainteresovanosti."11
Vie od toga, kategorije meunarodne pravde, njene institucije i aparati,
esto pokazuju svoje monstruozno lice, kao to je to sluaj sa unitavanjem materijalnih dokaza zloina u Srebrenici (najmanje 1000 artefakata koji su pronaeni pored mrtvih u masovnim grobnicama, kao to su fotografije, line stvari i di11

Wastell, S. Reviziranje rata izvana: Skrivene i kolonizirajue istine o meunarodnom

upravljanju afektom/ poretkom, novine Matemi reasocijacije.

15

Jasmina Husanovi
jelovi odjee) od strane Hakog tribunala za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji, za
to je javnost saznala u maju 2009. godine.12 U pokuajima da se doe do istine
o ovom dogaaju kao razlog se spominje loe stanje artefakata, opasnost po javno zdravlje, sve do toga da su artefakti uniteni jer su uasno smrdjeli.13 Pojam opasnosti po javno zdravlje zaista je metafora za abjektnu materijalnost,
smrad onoga to preostaje iza unitenog subjekta u Bosni i Hercegovini, a ivoti
unutar Bosne i Hercegovine i dalje su ili opasnost po dominantno javno zdravlje
ili nevidljivi i irelevantni iz njegove perspektive, stoga to im nije visoka ni politika niti ekonomska upotrebna vrijednost. Slabi stomaci onih u komfor-zonama
meunarodne administracije zasigurno su daleko vaniji od "brige za traumatiziranog subjekta meunarodne pravde". Sa nestalim objektima koji previe smrde
na ubijeni subjekt i mistifikacijama oko njihovog unitenja, cijela se paradigma
terapeutskog upravljanja zvjerstvom uruava. Tako jo jednom afekti odjekuju
getoima, jo jednom se postavlja pitanje poretka koji treba uspostaviti da bi se
ivotom u njemu moglo koliko-toliko upravljati, te kako bi ga se moglo omeiti,
kontrolirati i izolirati u svrhu neije sigurnosti i razvoja.
Ono to potrcrtava rad meunarodnih i domaih institucija, humanitarnih
organizacija i organizacija za ljudska prava koje su ukljuene u demokratske
transformacije po pitanju pravde nakon ratnih zloina jeste upravo to da podjednako reproduciraju opasni koncept nacionalnog srodstva, time to mrtve i njihove ostatke smatraju kljunim elementom u mobiliziranju ideje o nekom imaginarnom kontinuitetu izmeu moi, prava na teritoriju i vlasti.14 Tim se afektom
oko nestalih osoba upravlja u bijelim i plavim rukavicama, i to onim duboko
kontaminiranim spregom nauke, tehnologije, politike i kapitalizma, koje u javnoj
sferi ustupaju mjesto procesima kulturalizacije afekta u etnoreligijskom kljuu
(recimo, javne prakse memorijalizacije) da proizvode novi subjekt vladanja.
Ali, jo neto preostaje kada su u pitanju abjektni subjektiviteti, ono to
dovodi u sumnju matrice upravljanja, to pokazuje kako aktivno graanstvo i nacionalna pripadnost nisu neto to se meusobno podudara i koincidira jedno s
drugim, da postoji taj nesvarivi ostatak traumatiziranog ivota koji se mobilizira
kroz politiku afekta i koji na zaostavtine politikog nasilja odgovara pokuajima da se drutveni odnosi iznova zamisle, utemeljeni na kritikoj refleksiji o
uzrocima i metodama nasilja usljed biopolitikog upravljanja ivotom i smru
koje kulminira zvjerstvom. Umjesto preko-ovlaivanja rtve kao sekularnog
12

Vijest je osvanula u brojnim domaim i stranim medijima 6. i 7. maja 2009. godine

kada je Serge Brammertz potvrdio unitenje dokaza srebrenikog masakra, a to prenijele
brojne agencije. Vidi http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/sr_latn/features/setimes/newsbriefs/2009/05/07/nb-08, pristupljeno 25. maja 2009. Godine.
13
Montgomery, M. UN admits evidence from Srebrenica was destroyed, Centre for Investigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestigativereporting.org/blogpost/20090506unadmitsevidencefromsrebrenicawasdestroyed, pristupljeno 25. maja
2009. godine
14
Petrovi-teger, M. Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija izmirenja? u Re 76 (22): 119-153.

16

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

sveca i monopolizacije iskustva potreban je drugaiji rad na pitanju zajednitva
nakon trauma, kako prazninu iza gubitka ne bi ispunila politika afektivnosti iji
je kulturni bukvar i fitilj u desakraliziranom drutvu upravo sakralizacija uasa.
Problem sa javnom komemoracijom onoga to je neizgovorivo je u tome to se
oivljavaju mrtvi i gradi javno pamenje koje je integriralo konstitutivni zaborav
(iskustva nasilja) i koje prestaje aliti, te gdje je, kako bi rekao Benjamin, glavna
prevara u tome to nas se pokuava uvjeriti kako je simboliki spas mrtvih uinjen kroz napore zajednice da opravdaju njihovu rtvu i zanemare njihovu nespasivu bol. 15
Umjesto toga, treba se traumatski sjeati onoga to se ne da inkorporirati u
vladajui poredak, naroito onda kada smo suoeni sa terorom svakodnevnice i
ljudskim otpadom kao proizvodom reima vladanja oko nas, i kada interveniramo kroz angaman koji insistira na politici nade, solidarnosti i jednakosti ne posustajui zbog plijena koji ide protivniku. Ovaj tekst poziva da usmjerimo snage
intelektualnog ivota i javnog rada prema onim praksama, subjektima i kolektivitetima javnog djelovanja, kulturne produkcije i proizvodnje znanja koji upuuju na najneprimjetnije promjene na horizontu emancipatorske politike. Upravo
se kroz nove solidarnosti, zajednitva i radikalne imaginarije otvaraju prostori
politike jednakosti nasuprot terora nejednakosti, terora koji se javlja u raznovrsnim kulturaliziranim oblicima upravljanja na nivou svakodnevnog ivota, to
nam zorno razotkrivaju ekonomije i politike afekata koje, recimo, proizvodi rije
genocid u postgenocidnom drutvu dananjice.
O krvosljednicima i ljudskom otpadu: bespotedna kritika, radikalna
istina i borba danas
Koji su jezici preostali onima koji se suprotstavljaju (inter)nacionaliziranim getoima siromatva, banalnosti i korupcije? U savremenom kapitalizmu i u
smislu drutvenih struktura upregnutih u svrhu moi/kapitala, ono to je korupcija politici a osiromaenje ekonomiji, to je banalizacija kulturi.16 Sve ove strategije operativne su u polju krvosljednikog kapitaliziranja na politikom zloinu
protiv ljudskoga, u pogonu mainerije vladanja kroz ideoloko-represivne mjere.
Sve revolucije dosada su samo usavrile ovu mainu umjesto da je slome, a
strane koje su se borile za ovlast upravo su nju smatrale za glavni plijen pobjednika.17 Stoga pria o prostoru javne odgovornosti poinje kritikom politikih
ekonomija, novim radikalnim pedagogijama i proizvodnjom znanja koje utire
put emancipatorskoj politici, jer nam horor-porno bajka u svakodnevnom ivotu
ne dozvoljava nikakav luksuz. Kao to bi rekao Damir Avdi, vrijeme je da se
15

Jay, M. Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War, Estudio/Working Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicaciones/working/archivos/1996_87.pdf
16
Sullivan, Marx for a Postcommunist Era: On Poverty, Corruption, and Banality, str.
136.
17
Karl, M. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte. Beograd: Kultura, 1960, 7. poglavlje

17

Jasmina Husanovi
upoznamo onako kakvi stvarno jesmo.18 Ovdje je rije o onim savremenim
praksama politike kritike kulture koje ne odlikuje stanovita ravnodunost prema neko iroko prihvaenim vrijednosnim idealima i koje insistiraju na politizaciji navodno bezideologijske pozadine globalnog svijeta, i koje se meusobno antagonizirano, a ne ambivalentno odnose spram vlastita naslijea, u rasponu od njegova ignoriranja do preoblikovanja.19 Svakako jesmo laboratorij
u kome se ljudski otpad preprodaje, ali u kojem se, pored i uprkos psa-tragaa i
krvosljednika naslijea mrtvih generacija, materijalnih ostataka i bauka koji ih
pohode, javlja i bespotedna kritika, radikalna kritika kroz transgresivne prakse.
Laboratorij zvani post-SFRJ iz perspektive svakodnevnog ivota u Bosni i
Hercegovini nakon dvadeset godina krvosljednog dravotvorenja i industrije
pljake doivljava svoje drugo izdanje: nakon tragedije masovne grobnice danas
je tu farsa zvana poto genocid? koju raskrinkava ejla ehabovi.20 Ne moe
se ne kriknuti kada se svakodnevno proivljava kulturno-politika produkcija ivota i smrti, u svrhu vladanja ljudskim otpadom u Bosni i Hercegovini, kao i
svuda danas, svaki je dan horor-porno transgresija na djelu i tijelu nepotkupljivog ivota, i to jo naplaena njegovom krvlju/kou/milju/radom, i svaki dan
svjedoi praksama solidarnosti i zajednitva, univerzalnom i afirmativnom politikom nasuprot politike terora nejednakosti. Oiljci pucaju upravo tamo gdje su
u najveem gru zaiveni je ono to nam govori Damir Avdi.21 Upravo njegov
rad, kao i rad ejle ehabovi22 oprimjeruje radikalno istiniti, bespotedno kritiki glas o svakodnevnom ivotu/smrti i ljudima, koji oznaava krik iskustva
pretvorenog u kritiki uvid, u obzor borbe i politike nade. Ovaj faizam svakodnevnice i ekonomija oiljaka koji sve dublje ulazi u pukotine drutvenog, a naroito u smislu otimaine i preuzimanja sredstava proizvodnje znanja i kritikog
djelovanja trai da se zbori o radikalnoj istini oko javnog dobra i zajednitva danas.
Nesvarivi ostaci, koji upuuju na pukotine etnonacionalnih/multikulturalnih birokratskih kodova istog terora nejednakosti u post-SFRJ prostoru, stalno
su polje intervencije. Ta lamela, ta stoka sa istoka23 (subjekt-otpadak kojeg veu iskustva osloboenja i zajednitva, drutvene solidarnosti i pravde kroz razne
18

Stihovi Avdieve pjesme Bratstvo i jedinstvo, album ivot je raj (Moonlee Records, 2010).
19
Ovdje se poigravam sa nekim osvrtima u programskom pozivu na meunarodni znanstveni skup Horror porno ennui: kulturne prakse post-socijalizma, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 19.-21. studenoga 2009. godine.
20
ehabovi, . God Save the Reis, ili poto genocid?, Front slobode, 2009.,
http://frontslobode.net/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=84
21
Citiram rijei Damira Avdia iz radio dokumenta Riff&Rije o njegovom angamanu i radu autorice Koraljke Kurcenberger; premijerno emitiran na radio emisiji Kost u
grlu, Omladinski Radio BHR1, 28.9.2009. godine.
22
Vidi naroito ehabovi, . Prie enski rod, mnoina.
23
Avdi, D. Komunist vs nju bosnie kultural revolun, album Mrtvi su mrtvi (Moonlee Records, 2008)

18

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

historijske sekvence 20. stoljea, ali i danas) jeste bauk koji pohodi Evropu,
postjugoslovenska drutva i Bosnu i Hercegovinu. Samo ostajui vjerna politici
jednakosti, kroz revolt i kolektiv u nastajanju, moe stremiti kritika danas kao
transformativna drutvena praksa, teorija koja se raa kroz politike intervencije
u svakodnevni ivot. Moramo zaboraviti maternji jezik tako to emo rei mrtvi
su mrtvi i ogoliti neherojsko drutvo kulturne, fine, tihe veine, kao politikih
projekata u koju je ona upregnuta, patosa i krvi koja ostaje iza juria na prostor
slobode, jednakosti i intelektualnog ivota. U drutvu kojem su bile potrebne rtve, teror i rat da bi se uope i ostvarilo, buenje mrtvih u svrhu politike revizionizma i uravnilovke legitimizira nove borbe, kroz parodiju/farsu starih borbi i
vrijednosti, kroz horor-porno politike svakodnevnice.
Oko nas su nove interesne grupe, novi materijal za ove mainerije upravljanja i administriranja, onda kada su zajedniki interesi odsjeeni od drutva
jer se ne pretau u transformativnu i emancipatornu praksu, a javno se dobro
otvoreno ili preutno krade ili naputa kako od strane administrativnog drutvenog aparata i njegovih elita, politikih i vjerskih monika, kriminalaca i zloinaca, tako i od strane sitnim iarom potkupljenog, a ustvari bijedom ophrvanog,
drutveno izoliranog i banaliziranog, te rasizmom zatrovanog svijeta rasprodate
budunosti. Raspodjela plijena u Bosni i Hercegovini jo nije gotova. Ona tee
kroz ekonomiju oiljaka u raznim sferama javnosti i kroz vrlo specifina preustrojavanja ideoloko-represivnih aparata (inter)nacionalno, kao to svjedoi viegodinja i intenzivirajua ofanziva politike revizionizma i uravnilovke sa svih
strana, u vidu raznih politikih ekonomija i polja djelovanja (dravnih, javnih,
medijskih, kulturnih...), pri emu se istovrsni politiki projekti nasilja regrupiu
kroz nove elite i oblike vlasti opet (inter)nacionalno. Preivjeli tranzicije/genocida, politike terora nejednakosti, postaju otpad kriminaliziran i getoiziran jer je
kriv za usude koje je sam izabrao i inscenirao, a kriv je najvie to je preivio
borei se i dalje za prostor slobode, nepotkupljiv ivot i neposustajanje pred klerofaizmom raznih vrsta. Identitarni projekti su u rasplamsanju, slijepo bijui
mrtvo kljuse etnije, skaredno mu prinosei hranu od kosti i krvi, normalizirajui
stvari i preuzimajui ljudsko lice tranzicijskog kapitalizma/hibridne multikulturalnosti (kroz kulturaliziranje lane jednakosti), kao da se ispod okupirane teritorije i nakupljenog kapitala ne krije put zasijan leevima.
Koji narod treba da ivi? Koji treba da se mire? Ko je ratovao? Ko je jo
uvijek neprijatelj koji je bolji mrtav? Ko je politiki iv? Sasvim sigurno, kae
se uvijeno ili izvijeno i sa raznih strana dominantne ideoloke interpetacije, najvei neprijatelj dominantnih reima su agresivni ateizam, ostali, sve te materice
zajednitva i solidarnosti (radnici, studenti, kognitivni proleterijat) koje se ne daju svesti na trgovinu ivota/smrti/rada/djela, i koje materijaliziraju obeanje crpljeno na naslijeu antifaizma i socijalizma. Neprijatelj je svima bauk komunizma, dok se lokalno/globalno mnoe faisoidna lica kolonijalnih prstiju i dok
se koketira sa starim napoleonskim idejama.24 Prva od njih je dominacija sve24

Vidi vie u Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, 7. poglavlje.

19

Jasmina Husanovi
tenika kao instrumenta vlasti, kao one klase u dugovima koje je nereligiozna ali
koja zna trgovati vjerom pradjedovskom bacajui nam je u lice kao uvredu i
predstavljajui je nadomjestkom za vlastito i javno dobro. Svetenik se potom
javlja jedino kao posveeni/osvjetani krvosljednik/pas-traga zemaljske policije, to je druga napoleonska ideja. Sve te ideje nam se javljaju u parodijama i
farsama, kao halucinacije smrtne borbe, rijei preoblikovane u fraze, duhovi pretvoreni u aveti, hibridne kulturne prakse kulturnog posredovanja u horor-porno
verziji baraa za dravu iliti narodni Stadion. Kada poemo iz uasa dananjice/svakodnevnice jedini vrijedan put pred nama u polju proizvodnje kritikog
znanja i javnog djelovanja tie se politike nade i jednakosti kroz afirmativnu i
univerzalnu politiku novog subjekta, odnosno jezika politike ljudskosti, otpada
koji preostaje nakon materice i masovne grobnice, poroaja i oiljka. Stoga je tu
kritika drutvena praksa iz intervencija ija poezija ne stie iz prolosti nego
samo iz budunosti, otresajuu pozive na prolost kojima se potire i satire vlastiti transformativni sadraj.25 Nae transformativne prakse moraju se pustiti
praznovjerja i predrasuda raznih ideolokih vorita, gdje nas pohode aveti izgubljenih revolucija, kako bi stigle do vlastitog sadraja, sadraja koji nadilazi
frazu. Autentine politike intervencije nasuprot kulture terora proizvode praksu
koja mora i zna traverzirati trbuhozborstvo oficijelne politike i javnosti, njihove i
dalje krvosljedne ideoloke i represivne mjere.
Takve intervencije drugaije misle zajednitvo i solidarnost u kontekstu
tehnologija ljudskosti, upravljanja ljudskim i proizvodnje ljudskog otpada kroz
politiko, ekonomsko i drutveno nasilje unutar onoga to moemo nazvati
post-SFRJ laboratorij upravljanja ivotom/smru gdje se oiljak masovne
grobnice/logora perpetuira kroz politiku terora nejednakosti u svakodnevnom ivotu. Vane geste u polju kulturne produkcije i javnog djelovanja koje dolaze sa
trajektorija i iz mrea politike jednakosti u dobu takozvane krize utopije bave
se najteim pitanjima - politikom abjekta, afekta, revolta i kolektiviteta danas,
odnosno pitanjem emancipativne politike nakon katastrofe iskustva koja nas je
zadesila zadnjih decenija.26 Pri ovom rasplitanju zajednitva i solidarnosti u laboratoriju koji je tek partikularni simptom globalnog poretka moi (kapitala),
moramo svoje energije posvetiti emancipiranim zajednicama onih koji kroz prie
i prevoenje repolitiziraju materijalna iskustva gubitka i traume svakodnevnog
ivota, kroz neustraivu kritiku politikih ekonomija koje ih okruuju. Ovo je
prostor za djelovanje u proizvodnji znanja i novih politikih imaginarija koji
svjedoe potencijalnosti obeavajue politike (ukljuujui akademsku, kulturnu,
javnu produkciju, odnosno polje proizvodnje znanja). Politiki subjekt na horizontu emancipativne politike mora se ustvrditi i kroz borilake vjetine znanja
koje gubitku daju kreativno svojstvo i politiku otricu, jer pretvaraju iskustva
abjekta i afekta u univerzalni usud, upravo kroz insistiranje na politikom inu
25

Ibid.
O ovome se vie bavim u svom dosadanjem radu. Vidi naroito Husanovi, J. Izmeu traume, imaginacije i nade. Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj
politici.
26

20

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

pobune, zajednitva i solidarnosti u odnosu na dominantne reime moi i popratne oblike politikog autoriteta i uprave. To je ono to nam na trajektorijama
abjekta, afekta, revolta i kolektiviteta u potrazi za politikom jednakosti oduvijek
govori: Ja se bunim, dakle mi smo...ono to tek dolazi. Blistavo i mukotrpno
iskustvo.27
S druge strane, eksperimenti u postsocijalistikim postkonfliktnim strategijama dravotvorenja nam kazuju kako su populacije postale ljudski resursi u
stvaranju novih drava: mi smo biograanstvo, ljudi koji se identificiraju kroz
DNK, kosti i krv, kroz biotehnologiju, genomiku i nauku o ivotu. Meutim,
mnogi transverzalni vektori miljenja i prakse dovode u pitanje dominantne matrice upravljanja ivotom, otvaraju nove prostore nadanja, te smjetaju nauku u
polje iskustva, politike i kapitalizma. Na je zadatak, stoga, da nastojimo biti
etiko-politiki pioniri koji e upratiti, analizirati i kritizirati nove odnose moi,
ija je skrivena istina puko trgovanje koje obuzima nae ivote, patnje i smrtna
tijela. Valja iskusiti limite iskustva i uvida utemeljenih u tom iskustvu abjekta/afekta kako bismo se posvetili tvorenju politikog subjekta i emancipativne
prakse, odnosno proizvodnji znanja oko toga ta znai ljudsko i ta znai univerzalno danas na horizontu politike jednakosti, solidarnosti i slobode.

Literatura
Bauman, Z. Community. Seeking Safety in an Insecure World, Polity Press,
Cambridge, 2001.
Bauman, Z. Liquid Love, Polity Press, Cambridge, 2003.
Bauman, Z. Wasted Lives, Polity Press, Cambridge. 2004.
Husanovi, J. Izmeu traume, imaginacije i nade. Kritiki ogledi o kulturnoj
produkciji i emancipativnoj politici, Fabrika knjiga, Beograd, 2009.
Husanovi, J. Ka emancipativnoj politici svjedoenja: politika nestalih kao vladanje traumom kroz kodifikaciju/matematizaciju/depolitizaciju na razmeima (inter)nacionalnih reima 'terapeutske/tranzicijske pravde', transkript javnog predavanja u sklopu Oktobarskog salona u Beogradu 2008.
godine, novine Matemi reasocijacije, Grupa Spomenik, Beograd, 2010.
J.D. Wacquant, L. Urban outcasts: stigma and division in the black American
ghetto and the French urban periphery, International Journal of Urban
and Regional Research, vol.17, br.3. (1993), str. 368.
Kristeva, J. Powers of Horror. An Essay on Abjection, Columbia University
Press, New York, 1982.
Kristeva, J. Intimate Revolt: The Future of the Culture of Revolt, The Life of
the Mind, and the Species, International Journal of Baudrillard Studies,
vol. 3, br. 1 (2006).
27

Kristeva, J. Intimate Revolt: The Future of the Culture of Revolt, The Life of the
Mind, and the Species, International Journal of Baudrillard Studies, vol. 3, br. 1
(2006).

21

Jasmina Husanovi
Jay, M. Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War, Estudio/Working Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicaciones/working/archivos/1996_87.pdf
Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Kultura, Beograd, 1960.
Micheale Montgomery, UN admits evidence from Srebrenica was destroyed,
Centre for Investigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestigativereporting.org/blogpost/20090506unadmitsevidencefromsrebrenicawasdestroyed, pristupljeno 25. maja 2009. godine
Petrovi-teger, M. Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija
izmirenja?, Re 76 (22), str. 119-153.
Taussig, M. Culture of Terror Space of Death, Comparative Studies in Society and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497
Taussig, M. Terror As Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of
Siege u The Nervous System, Routledge, London, 1992., str. 11-35.
ehabovi, . God Save the Reis, ili poto genocid?, Front slobode, 2009.,
http://frontslobode.net/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=84
Veovi, M. Meunarodni dan nestalih: Hoe da nam oduzmu pravo na sjeanje, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_
id=585&tekst_rb=3

22

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

Jasmina Husanovi
TRAUMA CULTURE AND IDENTITY POLITICS IN B&H:
CRITIQUE OF THE POLITICS OF RECONCILIATION
Summary
This paper critically examines specific technologies of culturalized management
of life in Bosnia and Herzegovina. The technologies pertain to the politics of loss, affect,
trauma and terror which has been upheld, due to atrocities of social and political experience, in the several past decades of bio-political state-building in post-Yugoslav area
through the trauma culture. This paper analyzes the dominant regimes of transitional justice and the new forms of bio-government with regards to the missing persons issue,
which through the language of law and science, perpetuate the identity politics which came to be in the rift between the mass grave and the ghetto. On the basis of several years
research (field interviews, focus groups, participant observation, analyses of archives, of
academic and media texts, etc.), the author places stress on the importance of cooperative efforts in the overlapping fields of activism, theory and arts, all of which are directed
towards the transformative action against the terror of inequality in the society in which
the logic of poverty, corruption and banality reigns. Contrary to the stillness of identity
policy, trauma culture, ideology of reconciliation, and the terror of everyday life, this paper which belongs to the field of critical knowledge production and cultural production,
stands the one giving birth to new subjects and the imaginaries of hope, community and
solidarity towards the politics of equality.
Key words: trauma culture and identity politics; biopolitics and terror management; mass grave and ghetto; missing persons, transitional justice and reconciliation
politics; loss, affect, solidarity, community, equality

23

Originalan nauni rad

Mile Lasi1

LANI KRAJ MULTIKULTURALIZMA

NA ZAPADU I STVARNI KRAJ
MULTIKULTURALIZMA NA BALKANU
U ovom se radu polazi od lane smrti multikulturalizma u demokratskim zapadnim zemljama, te nastoje objasniti uzroci stvarne smrti multikulturalizma i ciljno formiranje paralelnih drutava u postjugoslavenskim zemljama. Inter-kulturalnost se podrazumijeva, dakako, vrhovnom pradigmom i ciljem. Ali, dok se u zemljama OECD-a, posebice EU, radi o nadilaenju politike i prakse nasilja (o potrazi za paradigmom nenasilja), uz uvaavanje drugosti, u postjugoslavenskim zemljama su u tijeku demokraturske,
obrnute tranzicije. Uzrok tomu je to je u blioj i daljnoj prolosti politika moderna zaobilazila u velikom luku prostore bive Jugoslavije, posebice BiH, to se imalo iskustvo
samo s represivnim metodama razrjeenja etnikih konflikata, to se temeljnim pitanjima
drave, nacije, kulture, identiteta i jezika bavimo - i poslije svega - na posve anakronian
i autistian nain, to se i danas u ovim zemljama ne ivi ideja alteriteta, konsenzualne
kulture i pripadanja prosvjeenoj i ujedinjenoj Europi. Nasuprot tomu, u svijetu politike
moderne, ili nove paradigme, unutar EU se ocrtavaju elementi nove politike kulture
(nenasilja), koja podrazumijeva ideje etiri slobode i otvorenog drutva, upravljanje
a ne eliminiranje etnike ili bilo koje druge pluralnosti. U zapadnobalkanskim pred-politikim drutvima se, pak, i dalje njeguju metode eliminiranja etnikih razlika, metode
majorizacije i prikrivene asimilacije. Nae je prokletstvo u osnovi u tomu to je kod nas
u vremenu globalizacije, trans-nacionalizacija i integracija u tijeku zakanjela bitka za
konstituiranje nacija-drava po uzoru na nadvladane modele 19. i 20. stoljea, modele
koji ne uvaavaju ideju dijeljenog ili prenesenog suvereniteta, vierazinsko upravljanje
ili upravljanje s onu stranu nacionalne drave. Veina zemalja u Regiji opire se tvrdoglavo europeizaciji, odnosno zakanjeloj modernizaciji, pa zbog toga one i jesu primjeri izvitoperenja demokracijskih ambijenata i pravno-dravnih pravila. Iz ovog samoskrivljenog or-sokaka i mogu zbog toga izai samo u perspektivi euroatlantskih reformi i integracija. U radu se preporuava kritiko miljenje post-jugoslavenska drutva u shemi
prokockanih ansi i otvorenih mogunosti glede modernizacije putem euro-atlantskih integracija.
Kljune rijei: lani kraj multikulturalizma na Zapadu, stvarna smrt multikulturalizma u post-jugoslavenskim zemljama, upravljanje etnikim razlikama umjesto njihova
eliminiranja, uvaavanje mnotva identiteta i alteriteta, individualnih prava i prava kolektiviteta

mile_lasic@yahoo.com

Mile Lasi
Prvo bi bilo potrebno educirati edukatore, uo sam poetkom rujna ove
godine na jednom seminaru pod pokroviteljstvom Helsinkog komiteta Norveke i u suradnji sestrinskih odbora iz Srbije i BiH, odranom na Ilidi. Na dvodnevnom sastanku partnera se razgovaralo o projektu Gradimo mostove, a ne
zidove, koji podrazumijeva etabliranje kolegija Interkulturalno razumijevanje i
ljudska prava na nizu visokokolskih institucija u Bosni i Hercegovini i u Srbiji.
Program ima lokalnu, regionalnu i meunarodnu perspektivu, kazalo se u pozivnom pismu za skup kojem sam nazoio kao posmatra u ime Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru. Ovo nije, dakako, puki pi-ar za jednu plemenitu
ideju, nego ukazivanje na mogui put ili odgovor na jedan od najstranijih
c r i m e n a u naim drutvima i njihovim obrazovnim sustavima. Radi se o etnizaciji i posljedinoj provincijalizaciji cjelokupnog kolstva u postjugoslavenskim
zemljama, u funkciji proizvodnje tzv. poeljnih narativa po volji i ukusu vladajuih politikih i duhovnih elita, to je u konanici i dovelo do odumiranja filozofije i prakse multikulturalizma na ovim prostorima. Inae, glavni cilj projekta
Gradimo mostove, a ne zidove je izgradnja kompetencija na visokokolskim
ustanovama koje bi omoguile da obrazuju studente na nain koji e doprinijeti
razvoju demokratske kulture temeljene na vrijednostima interkulturalnog razumjevanja i ljudskih prava, kako bi mogli biti promotori ovih vrijednosti na
svojim buduim radnim mjestima.2
I
Bojim se da je rije samo o kapljici iste vode u pustinji, u moru kontaminiranih i zatrovanih prostora etnonacionalistikim ili nekim drugim otrovom i
patosom, mada iskustva sa kolama za interkulturalno obrazovanje, ljudska prava i mirno rjeavanje meuetnikih i drugih sukoba imaju ve iza sebe neke institucije civilnog drutva, meu kojima je i Helsinki odbor za ljudska prava u
Srbiji (HOPS). Bit u zbog toga slobodan pozvati se ovdje na nedavno predavanje s HOPS-ove kole ljudskih prava profesora novosadskog sveuilita i direktora nevladine organizacije Centar za multikulturalnost, Alpara Loonca, poznatog po dubini kritika etno-nacionalizma u Srbiji. Uvaeni kolega je svojevremeno za dravno ureenje Srbije u vrijeme Slobodana Miloevia kazao kako i nije
drugo do etno-anarhija", to je u dosluhu i s onima meu nama koji tvrde da u
Bosni i Hercegovini od Daytona naovamo i ne ivimo drugo do demokraturu,
dakle politiko-pravno nasilje u formalno demokratskom ambijentu. Otuda je,
valjda, i nastao ne samo postdaytonski politiko etnokratski provizorij, te polititoloko-pravni narativi u funkciji njegova odranja, nego i onaj politiko-pravni
narativ koji je s razlogom prizivao politiku i civilizacijsku alternativu, a dobili
2

U programu ve sudjeluju pojedini fakulteti sa sveuilita u Sarajevu, Mostaru, Novom

Pazaru i Novom Sadu. Program interkulturalnog razumijevanja bi se realizirao putem
razmjene nastavnog kadra, studenata i edukacijskih materijala izmeu univerziteta i sveuilita, uz koordinaciju i potporu svekolike vrste Helsinkog komiteta Norveke i Vlade
Kraljevine Norveke.

26

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
smo 2006. i 2011. godine bezalternativne voe i njihove poklonike kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji BiH, naalost u liku domaih socijaldemokracija
(SNSD i SDP BiH), koji su unitili i posljednju nadu u promjene, pa BiH ivi
bezalternativnost i potpunu europsku neizvjesnost. Moj kolega i prijatelj profesor Miodrag ivanovi je u recenziji moje knjige Kultura sjeanja umnije i poetskije od mene kazao kako je rije ne samo o smrti socijaldemokratske ideje,
nego u krajnjoj konsekvenci i o smrti ovjeka.3
U ovom prilogu postavit u hipoteze i pokuati dokazati, primjerice, kako
su se u skoro svim postjugoslavenskim zemljama u protekla dva desetljea koristili nadvladane metode reguliranja meuetnikih konflikata ili sukoba, a u funkciji realizacije koncepta ili modela nacije-drave. Krajnji rezultat ove vrste eksperimenata i jeste smrt multikulturalizma na naim prostorima, ma koliko se prstom upiralo na tobonju smrt multikulturalizma u zapadnom svijetu. U njemu
se, meutim, uz brojne krize i poroajne bolove odvijaju trans-nacionalizacije i
integracije koje su omoguile, ak, i re-vitalizaciju modela nacije-drave u novom ambijentu. Nai dominantni politoloko-pravni i politiki narativi u pravilu
ignoriraju ta iskustva. Ona usamljena manjina meu nama koja pokuava ukazati
na tu europsku alternativu u pravilu je ciljno marginalizirana ne samo od otvorenih neprijatelja otvorenog drutva (Karl Popper), nego i onih kod nas koji su
prividno njegovi prvosveenici, a po metodama su, takoer, njegovi neprijatelji.
Politiko-pravno nasilje i nastanak paralelnih drutava kod nas su, dakle, u funkciji uvrivanja ili nastanka nacija-drava na sve uem i manjem zapadnobalkanskom prostoru, ukljuivo i BiH, pa se i nije u prilici dosei logiku
razvoja i funkcioniranja modernih drutava. Opeprihvaeno je, podsjetio je i
Alpar Loonc, da se nastanak nacije uvijek vezuje za neku vrstu nasilja, dok se
nastanak multikulturalizma vezuje za pojam i praksu modernih drutava i sloboda.4
U prirodi etnikih zajednica - kojih u svijetu ima oko 8.000 - jeste da ljubomorno uvaju svoju teritoriju, jezik i vjeru, tvrdi profesor Novosadskog univerziteta dr. Jovan Nikoli, pa se one imaju potrebu politiki organizirati. Identitet etnike grupe jeste kulturoloka trajnost, dok je sama kultura naueno ponaanje koje za cilj ima da uvede red u haotinom svetu, ustvrdio je dr. Nikoli,
po kojem su kulture rezultat ljudske zajednice i smisao humane egzistencije."5
Dakako, postoje razliite kulture, a meu njima rijetke koje se smatraju civilizacijskim iskoracima, pa se moraju braniti prije nego to bi mogle biti dovedene u pitanje. Rije je u ovom momentu o europskoj politikoj kulturi u nastanku, koja se smije nazvati i kulturom etiri slobode ili kulturom otvorenog dru3

Vidjeti, ivanovi, M. Moja domovina je sada sjeanje, Osloboenje (Pogledi),

22.10.2011.
4
Vidjeti, Loonc, A. Kultura, kulturni pluralizam i identitet. Multikulturalizam i interkulturalizam, www.helsinki.org.rs
5
Vidjeti, Nikoli, J. Graanska kultura i graansko zajednitvo u uslovima religijskog,
etnikog i kulturnog pluralizma, www.helsinki.org.rs

27

Mile Lasi
tva i ije dosege (i ogranienja) moemo pratiti unutar Europske unije. Neprijeporno je, pak, da ona znai nijekanje starih obrazaca, zbog ega i jeste izloena
raznim nasrtajima.
Uvaeni lijevi intelektukualac Rob Riemen, osniva i predsjednik Nexus
Institute (i asopisa Nexus), vjerojatno vodeeg meunarodnog centra za intelektualne refleksije, ogoren je nespremnou intelektualnih i politikih elita da
ustanu u obranu ove politike kulture. Takva vrst indolencije je i omoguila notornom neofaisti Geertu Wildersu, prvom ovjeku Partije slobode, da kontrolira manjinsku nizozemsku vladu, a sutra moda bude i na njezinom elu. U vanom eseju Vjeiti povratak faizma, Riemen je upozorio, ukoliko izostanu civilizacijski otpori ne iskljuuje se povratak faizma i u Europi, ili u SAD, i to
pod egidom lijeve ideje i ideje slobode. A to bi u sutini znailo povratak ideji
drave-nacije, krvi i tla, a naputanje projekta mira i slobode, to je bit europskih
integracija.
Geert Wilders je faist, i ako ga ubrzo ne zaustavimo u Nizozemskoj moe izbiti nasilje kakvo smo ve vidjeli na Balkanu," upozorava Rob Riemen, pri
emu se nalazimo u dubokoj civilizacijskoj krizi, krizi istinskih, duhovnih vrijednosti, a Wilders i njemu slini su logina posljedica nihilizma masovnog drutva, za koje svi snosimo odgovornost. Radi se, dakle, o odgovornosti korumpiranih elita koje njeguju duhovnu prazninu, u kojoj se faizam opet moe uzdii.
Po Riemenu, mogui povratak faizma su omoguile politike stranke koje su
se odrekle vlastitih vizija, intelektualci koji njeguju lagodni nihilizam, sveuilita
koja ne zasluuju to ime, pohlepa za novcem koju generira poslovni svijet te masovni mediji koji radije odraavaju ono to narod eli, nego da mu slue kao kritiko zrcalo.6
II
Ovakav uvod je bio nuan kako bismo postavili pitanje: je li stvarna smrt
multikulturalizma i ciljno formiranje paralelnih drutava u postjugosavenskim zemljama prouzroeno primarno time to nas je u blioj i daljnoj prolosti
politika moderna zaobilazila u velikom luku, to smo imali iskustvo samo s represivnim metodama razrjeenja etnikih konflikata, to se u temeljnim pitanjima drave, nacije, kulture, identiteta i jezika bavimo na posve anakronian i
autistian nain, to se nismo nauili rjeavati osjetljiva pitanja bez golog ili politiko-pravnog nasilja, pa zbog toga mlako ili nikako branimo ideju pripadanja
ujedinjenoj Europi?
Po mojem razumijevanju, odgovor je na sva ova pitanja potvrdan. Zato se
kod nas i ne razumije kako se formirani identiteti ne smiju dovoditi u pitanje, nego se moraju obogaivati i uslonjavati. Dakle, morali bismo se nauiti baviti
identitetima, jednostavnim i sloenim, a ne nijekati ih, ili zatirati. U krajnjem, u
modernom dobu se i ne radi o drugom do o pokuaju ivljenja alteriteta ili mno6

Vidjeti, Riemen, R. Vjeiti povratak faizma, str. 56.

28

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
tva identiteta, do ega se stiglo, ili stie tek putom one politike kulture koja
podrazumijeva priznavanje umjesto potiranja kulturolokih pluralnosti, upravljanje etnikom pluralnou, a ne njezino eliminiranje. Ovim se putom i otvaraju
mogunosti jednakopravnosti i trajnijeg i pravednijeg rjeenja meuetnikih problema.
Ako, dakle, svjedoimo uope o neemu novomu u ljudskoj povijesti, to
se ogleda primarno u tomu to se u post-modernim politikim drutvima, za razliku od predpolitikih, tribalistikih drutava, odustaje od grube prisile u eliminiranju etnikih razlika. Moda se i po prvi put u povijesti pokuava nenasilno
upravljati meuetnikim razlikama? Anglosaksonski autorski dvojac John
McGarry i Brendan O'Leary govore, primjerice o osam metoda upravljanja i eliminiranja meuetnikih razlika. U metode upravljanja etnikim razlikama ubrajaju se: hegemonistika kontrola; arbitraa (intervencija tree strane); kantonizacija ili federalizacija; te, konsocijativizam ili sporazumna podjela moi. U metode tzv. eliminiranja etnikih razlika se ubrajaju: genocid; prisilno masovno preseljenje stanovnitva; razdvajanje i odcjepljenje (samoodreenje); (prisilna) integracija ili asimilacija.7
I u temeljito uraenoj i korisnoj studiji Srana Milainovia i elimira Keetovia o rjeavanju unutardravnih meuetnikih konflikata,8 s pravom je i s
pozivom na brojne ugledne istraivae meuetnikih konflikata ukazano na razlike u pristupu u politikim i pred-politikim drutvima: Iz ugla spreavanja i
reavanja konflikata znaajno je pomenuti da se po pravilu etniki konflikti najlake generiu izmeu predpolitikih i tribalistikih drutava ili u drutvima koja
nisu dozrela do nivoa moderne parlamentarne demokratije. S druge strane etniko-konfesionalni sukobi su najprisutniji tamo gde postoji takozvana 'fingirana
demokratija' ili 'demokratija niskog intenziteta'
Ve povrni uvid potvruje ovo Milainovievo i Keetoviovo pravilo, to
jest pokazuje kako su se u postjugoslavenskim zemljama malo koristile metode
upravljanja, a da su isprobavane uglavnom surove metode eliminiranja etnikih
razlika, to i jeste dovelo do smrti multikulturalnih drutava i nastanku paralelnih drutava. Svijest o zajednikoj prolosti i bliskosti se i mogla zatrti samo
tim putom. Poslije grubih metoda prisile u ratu uslijedile su, logino, suptilnije
metode pokoravanja ili asimilacije u miru, primjerice putem tzv. jezinog nacionalizama, to jest nametanja jezinog i kulturolokog modela veine manjinama.
Moralo bi se, dakle, uiti ponaati i djelati na posve opozitan nain dosadanjem
u oblasti upravljanja meuetnikim konfliktima. I u ovom pogledu Milainovi i
Keetovi mudro sugeriraju: Iskustva vezana za procese reavanja konflikata
ukazuju na to da, u veini sluajeva neutralisanje konflikta ne sme da se razmatra kao jednostrano nametanje volje monijeg protivnika slabijem. Ako je reenje nametnuto, bez obzira na to je li nametanje izvreno uz primenu sile ili samo
7

Vidjeti, McGarry, J., O'Leary, B. Introduction: The macro-political regulation of ethnic conflict, in: J. McGarry i B. OLeary (eds.): The Politics of Ethnic Regulation
8
Vidjeti, Milainovi, S., Keetovi, . Mogunosti reavanja unutardravnih konflikata,
izvorni znanstveni rad 01/2009, , www.doiserbia.nb.rs., str. 175

29

Mile Lasi
pretnjom silom, ono ne opstaje dugo, konflikt e se ponoviti i eskalirati u nekom
drugom obliku. Dovoljno je pomenuti vetake granice u Africi, Aziji, bivem
SSSR, Evropi, a posebno na Balkanu, koje su proizvele meunacionalna trvenja,
rat i probleme teritorijalnog razgranienja naroda i etnikih zajednica. 9
U praksi upravljanja etnikim konfliktima se, dakle, rijetko kada radilo ili
radi o primjeni samo jedne od prisilnih metoda, a pri upravljanju se radilo o
kombinacijama metoda uz neizvjesne ishode. Nerijetko su, naime, konflikti samo priguivani ili odlagani, ali ne i uspjeno rjeavani. Samo se, naalost, s tolerancijom i strpljivom njegom kulturoloke pluralnosti nije imalo i nema velikih
iskustava. Pa, ipak, samo se ovim putom stie do spoznaje o nunosti respektiranja i kolektivnih, a ne samo individualnih prava pripadnika svih manjinskih etnikih zajednica. One meu nama koji se uzbuuju ve na samo spominjanje
konsocijativnih modela, zamolio bih, dakle, da se zapitaju je li konsocijativizam
ili sporazumna podjela moi, kako bi kazali John McGarry i Brendan O'Leary,
nuno loija metoda upravljanja etnikim razlikama od instrumenata upravljanja
etnikim razlikama kakvi su: hegemonistika kontrola, arbitraa ili kantonizacija
ili federalizacija?
O drugome je pri tomu rije. U mjeri u kojoj su pojedinana drutva zakoraila u neistraene prostore politike moderne, utoliko bivaju i svjesnija kako se
kulturoloke razliitosti ne smiju potirati. I obrnuto, u pred-politikim drutvima
se i dalje vrsto vjeruje u tzv. metode grubog eliminiranja etnikih razlika, ili,
pak metode majorizacije i prikrivene asimilacije, ime su daljnji konflikti programirani. I izrijekom kazano, u post-jugoslavenskim zemljama ne orijentiramo
se, naalost, prema onima koji iza sebe ve imaju despotsko-autokratske modele
vladavine koji produciraju neprijateljske slike u Drugome, kako bi to kazao liberalni katoliki teolog dr. Hans Kng, govorei o neprijateljskoj slici islama,
odnjegovanoj u nekoj huntingtonskoj kuhinji.
Koliko li je meu nama malih huntingtona, uvjerenih da je sve dozvoljeno to drugdje nije u obrani nadvladanih ideala kakvi su nacija i drava, nacionalna drava i nacionalna kultura, ili pak u potiranju etnikih razlika meu nama? Protivu njihovih neznanja ili neukih namjera, protivu nasilnih potiranja naih minimalnih razlika, tih njenih svjedoenja o naim bliskostima i nunosti
povratka jednih drugima, se mora ustati koliko danas, dok se moe, kazao bi,
vjerojatno, Rob Riemen.
III
U proteklih 20 godina se multikulturalizam zatirao u (skoro) svim postjugoslavenskim dravama, i tako da su ponajvea rtva bili gradovi i regije koje su

Ibid, str. 170.

30

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
se neko mogle podiiti s najveom tolerancijom ili najveim brojem sklopljenih
meuetnikih brakova (Vukovar, Sarajevo, Tuzla, Mostar ).10
Poblie promatrano, od osjeaja jednakopravnosti rastali su se ve uoi rata oni dijelovi naroda koji su ostali ivjeti izvan tzv. matinih nacija-drava, primjerice Srbi u Hrvatskoj, ili Hrvati u Srbiji. Potom su nejednakopravni postali
svi, ukljuivo konstitutivni narodi u BiH, ukoliko su se nali u okruenju bilo
kojeg tzv. veinskog naroda. Pobjedila je bolest samodovoljnosti, zluradosti i ignorancije, o kojima radije govorim nego o mrnji meu narodima, ma koliko je i
ona svjesno odnjegovana, ubijajui ljude u onima koji su mrnji podlegli. Kao
da se svima uinilo da je rjeenje njihovih problema u nacionalnim dravama ili
getoiziranim dijelovima tih drava. Stvarni manjinci, dakle nacionalne manjine i
ostali, su pri tomu dvostruko zakinuti. Tu ne pomae mnogo to se putem tzv.
afirmativne akcije (pozitivne diskriminacije bilo koje zakinute skupine) omoguuje njihovo simbolino prisustvo u lokalnim zakonodavnim tijelima, ili zahvaljujui izbornom ininjeringu i na viim razinama, ili to e putom implementacije presude Europskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci doi do
kozmetikih prepravaka u pravnoj konstrukciji Zemlji obrnute, abnormalne politike paradigme. U stvarnosti se, naime, radi o bezdunom ili dvostrukom ignoriranju manjinaca i za ispravljanje ove politike nekulture trebaju desetljea.
Nije sluajno, dakle, to su neoprezne izjave o smrti multikulturalizma
Angele Merkel i Davida Camerona doekane s toliko oduevljenja upravo kod
nas, u zemljama tzv. zapadnog Balkana. Mnogima se uinilo da su konano dobili potvrdu iz velikog svijeta za ahistorijske i anti-civilizacijske koncepte, za
njihove eljene i uspjeno sprovedene etnizacije i provincijalizacije. Ovdje se ne
mislim detaljnije pozabaviti lanom smrti multikulturalizma na Zapadu, jer
sam u nizu ve objavljenih priloga govorio o istinskoj drami postkolonijalnih
useljenikih drutava (Jrgen Habermas), o tomu kako se iza privlanog pojma
kakav je multikulturalizam i nije na Zapadu krilo drugo do krto ili djelomino
uvaavanje doseljenikih ili zateenih kultura od strane dominantnog tipa kulture. S time je bila, i jeste, povezana i nespremnost na integraciju ili borba za priznanje svoje kulturoloke osobenosti, kako ostataka first nation tako i doseljenika u zemlje kakve su SAD, Australija, Kanada i druge. Dakako, doseljenike se
nema svrhe okrivljavati za neznanje jezika zemlje useljenja i nepoznavanje
ustavnih i zakonskih, kao i obiajnih normi, veu krivicu za takve pogreke i
propuste snose vlasti zemalja useljenja. Dio obrazovanih useljenika i njihova
djeca, pak, su shvatili kako mukotrpna borba za inter-kulturalizam podrazumijeva uenje jezika zemlje useljenja i uvaavanje kultura, zakona i obiaja zemlje u
kojoj se dolo, bez potiranja primarnog identiteta. Tek poslije kulturolokog obruavanja jezikom i kulturom mogua je borba za uvaavanje posebnosti kojima
doseljenici obogauju zemlje useljenja. Oni useljenici, pak, koji se zadovoljava10

Jedino se u Tuzli koliko-toliko sauvala i ova vrst multikulturoloke supstance. U Mostaru neko je bilo ak 18% tzv. mijeanih brakova u ukupnoj masi novosklopljenih brakova, da bi se u ratu njihov udio spustio na nulu, a danas popeo na 1,7%.

31

Mile Lasi
ju ivotom u getima neznanja, ili u getima vlastitih strahova i predrasuda, ostaju
zauvijek na marginama postkolonijalnih useljenikih drutava.11
Sreom, barem u prosvijeenim krugovima na Zapadu se vrlo dobro znade
kako se jedino smisleni odgovor na fundamentalizam bilo koje vrste (islamistiki ili kranski, politiki ili kulturoloki) nalazi u prosvjetiteljskoj ideji i praksi
politike moderne. Kod nas se, naalost, i dalje tvrdoglavo insistira na kulturolokim modelima iz 19. stoljea. Iz tih razloga su nositelji tih anakronih koncepata
i najgrlatiji u objedama zapadnog svijeta, ma koliko su jedino u njemu otvorene
kakve-takve mogunosti za kulturoloko pluralistika drutva, i u onoj mjeri u
kojoj su pravna drava i civilno drutvo prisilile politike aktere na potovanje
visokih standarda zatite ljudskih i manjinskih prava, ma o kojim se manjinama
radilo, vjerskim, doseljenikim, spolnim (gender), i dr. Rije je o tomu da se
multikulturalizam unato svim zlouporabama i nekonzistentnoj uporabi samog
pojma, i dalje smatra smislenim odgovorom na tradicionalni nacionalni egoizam
i ogranienja koncepta nacionalne kulture i nacionalne drave. On se samo u
post-sekularizmu vie bezuvjetno ne zove tako, nego kulturolokim pluralizmom, inter-kulturalizmom, i tsl.
U to vjerovati i dalje, ako ne u ideju mulltikulturalizma, ponovit u i
ovdje ono to je poruio, primjerice, Jostein Gaarder, norveki bestseler autor
(Sofijin svijet), neposredno nakon masovnog pokolja u Norvekoj, poinjenog
navodno u ime obrane Europe od multikulturalizma i marksizma. Norveani
su, i to je ono to je bilo fascinirajue u cijeloj nesrei, na ekstremistiku mrnju
prema kulturolokoj pluralnosti, posebice vjerskoj u liku islama, odgovorili filozofijom i praksom otvorenog drutva, dok su SAD, podsjeanja radi, poslije
11. rujna usvojili Patriotic Act, tj. zakonski ograniili slobode i svojim graanima i drugima.
Smije se, dakle, postaviti hipoteza kako e privrenici ideja prosvjetiteljstva i politike moderne posvuda u svijetu i dalje inzistirati na nunosti transformacije tradicionalnih drutava u multikulturna ili interkulturna kozmopolitska
drutva, u ijoj je osnovi respekt i zatita prava pojedinca, ali i svih kolektiviteta,
ukljuivo etnikih zajednica, posebice manjinskih zajednica. Time dodirujemo
na primarni interes. Nije li potrebno, dakle, i u tranzicijskim drutvima na transnacionalno transformacijski, kozmoplitski nain, misliti pitanja susreta kultura i
njihovog proimanja? Nije li konano dolo vrijeme da se i kod nas osmisli koncept trans-nacionalnih kulturolokih pluralizacija i socijalizacija? Ili emo i dalje
ivjeti kulturu neuvaavanja, tog prokletstva bliskih razlika, koje se uz malo
volje mogu transformirati u kulturu meusobnog obogaenja? Kazao bih zato zajedno s autorom Sofijinog svijeta - emu se smijemo nadati ako emo prestati vjerovati u ideju inter-kulturalizma, koja podrazumijeva meusobno uvaavanje, uz posvajanje zajednikih vrijednosti, onih koje uvaeni profesor Hans
Kng zove Weltethosom
11

Vidjeti, Lasi, M. Od multikulturalizma ka (post)sekularistikom (inter)kulturalizmu, Diskursi, No 2/2011, str. 11-29 (Prilog feljtoniziran i u dnevnom listu Osloboenje
od 18. do 26. rujna 2011.)

32

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
IV
Kao to je ve reeno, i u Bosni i Hercegovini i u cijeloj regiji jugoistoka
Europe se neskriveno likovalo i jo uvijek likuje zbog neopreznih i u biti povrnih izjava njemake kancelarke i britanskog premijera o smrti multikulturalizma. Jedni su to radili ili rade, jer im se uinilo da su konano dobili potvrdu za
svoje politike koncepte i opcije, u pravilu oslonjene na ideju nacije-drave iz
19. stoljea, a drugi kako bi se jo jae pozivali na liberalno-graanske koncepte,
koji su divni i krasni za zrela politika drutva, dok u totalno podijeljenoj Zemlji
i Regiji koja se sunovratila u svoju lou prolost upravo jer nije umjela nai mjeru izmeu nacionalnog i liberalno-graanskog, veinskog i manjinskog, djeluju u
najboljem sluaju kao plemenite utopije, ukoliko se iza njih ne skrivaju koncepcije majorizacije ili prisilnih asimilacija.
Nasilnom disolucijom bive Jugoslavije, ratnim sunovratom i kontra-tranzicijskim povratkom u prolost nastala su, dakle, i u BiH i u regiji jugoistoka
Europe etniki podijeljena, u osnovi paralelna drutva, u kojima je sauvano vrlo
malo vezivnog tkiva iz prolosti. Tog tkiva je moralo biti putem raznorodnih
ljudskih veza, i meusobnog trpljenja, ak i u duboko predpolitikoj, turskoj periodi Bosne i Hercegovine, ma koliko su etniko-religijske zajednice sukladno
millet-sustavu funkcionirale kao zasebni svjetovi.
Austrougarski pokuaji politike modernizacije BiH bili su potom osueni
na neuspjeh, jer su poivali na konceptu potiranja kulturoloko-politikih zasebnosti. Ono to se zove kalajevtinom ili kalajisanjem Bosne nije, dakle, imalo ansu na uspjeh primarno iz razloga to su u tom momentu procesi formiranja
zakanjelih nacija (Helmut Plessner) bili dovreni, ili u punom jeku i u Bosni i
Hercegovini.12
Otuda i jesu danas problematine tenje ne samo ka separatnim nacijamadravama u BiH, nego i anakronine ambicije za formiranjem bosanske nacije i
drave, koja bi potirala ono to se ne smije potirati. Uostalom, ono to nije uspjelo prije vie od jednog stoljea, ne moe biti rjeenjem za BiH danas. Radilo se o
otvorenom ili o prikrivenom nasilju i nametanju, zagovara li se integralno ili integrativno bosanstvo, potpuno je svejedno, u BiH su njezine zakanjele nacije definitivno oformljene i ne smiju se dovoditi u pitanje ukoliko se misli dobro
svojoj zemlji. Od odluujue je metodoloke vanosti ono do ega je doao dr.
Sreko M. Daja, jedan od rijetkih bh. povjesniara s meunarodnom reputacijom, ustvrdivi: Uoljivo je da politika povijest BiH nije tekla kao jedan kontinuum koji bi iz jednog stanja prelazio u drugi noen dinamikom vlastitog unutarnjeg drutvenog i kulturnog razvitka. Umjesto toga je BiH tijekom svoje povije12

Prije 126 godina, tono 19. rujna 1885., je, primjerice, fra Franjo Milievi objavio prvi broj Glasa Hercegovca, hrvatskog politiko-informativnog lista u BiH. Glas Hercegovca, nekadanji 'Hercegovaki bosiljak', bio je izrijekom protiv Kallayevog uvoenja
jedinstvene bosanske nacije. U jednom od brojeva Glasa Hercegovca, fra Milievi direktno poruuje Benjaminu Kallayu: "Mi tujemo ime Bosne i Bonjaka kao pokrajinsko,
ali kao narodnostno, jer ga poviest i tradicija zabacuju, odbacujemo..."

33

Mile Lasi
sti dobivala radikalne politike i demografske udare izvana, koji su ovu zemlju
duboko raslojili. Ta raslojenost silno oteava uspostavu BiH kao moderne demokratske drave, jer nijedna od postojeih politikih tradicija kroz koje je BiH do
sada prola nije usidrena ni emocionalno ni memorijski u dananje cjelokupno
bh. puanstvo. I dalje, tvrdi dr. Daja: Budunost BiH se ne moe graditi na
iluziji o njezinoj tisuugodinjoj dravnosti, nego na stvarnom poznavanju i uvaavanju njezine izlomljene prolosti i sadanjosti i na izboru politikog modela
koji bi odgovarao njezinoj stvarnosti. Pritom, ipak, ima jedna konstanta koja se
provlai kroz bh. povijest, a koju se ne bi smjelo zaboraviti. BiH je, naime, usprkos svim mijenama kojima je kroz svoju povijest bila izloena ostala povijesni
krajolik, tj. prostor koji je bio izloen i dramatinim promjenama, ali je sauvao
svoje ime i geopolitike obrise. 13
BiH je imala razliite sudbine i iskustva u prvoj i drugoj Jugoslaviji, u prvoj je bila totalno ignorirana kao zaseban subjekt i podijeljena, a u drugoj je doivjela u periodu kojeg volim zvati Periklovim dobom, mada sam svjestan njegovih manjkavosti, dakle u sedamdesetim i prvoj polovici osamdesetih godina
prolog stoljea - opi industrijski, politiki i kulturoloki procvat. Jedino ni tada, ni poslije nije imala iskustva s politikom demokracijom.14
Odmah poslije pada Berlinskog zida i eljezne zavjese u Zemlji su osnovani nacionalni, etniki i religijski utemeljeni politiki pokreti koji su, svatko na
svoj nain, sudjelovali u razgradnji onog to se u tom momentu zvalo SR BiH u
sklopu SFRJ. Njegujui poziciju neudobnog graanina (G. Grass), a ne profesionalnog patriote, ja to zovem dvostrukim udarom izvana i trostrukum udarom iznutra protivu BiH, ma koliko se patriotima unitaristike ili separatistike provenijencije ovakvo tumaenje ne dopadalo.15
U svakom sluaju, za kratko vrijeme je bilo uniteno sve ono to je bilo
dosegnuto u kratkom ivotu Titove Jugoslavije, posebice od Ustava iz 1974. godine, te politiko-pravne konstrukcije koja je priznavala i kolektivno-etnike subjektivitete i kulturoloke minijaturne razlike meu nama. Uostalom, o kvaliteti i
13

Vidjeti, Daja, S. M. Rije na znanstvenom skupu Stoljee Kraljeve Sutjeske, 18. listopada 2008., KUN, Osloboenje , 23.10.2008..
14
Vidjeti, Beri, G. Sanjaj socijalizam, trpi kapitalizam, Osloboenje, 20.10.2011. U Berievom komentaru se smisleno ukazuje i na relativnost Periklovog doba u ivotu BiH:
Glupo je danas veliati taj sistem, ali je alosna injenica da dananje generacije mladih
ive loije i nesigurnije nego to su ivjeli njihovi roditelji. I kao to nam je kapitalizam,
prvenstveno zbog svog izobilja, izgledao jako privlaan kad smo ga gledali iz socijalistikog miljea, to smo dalje od tog vremena, socijalizam nam je sve bolji i ljepi, jer
nam je tranzicijski kapitalizam donio bijedu. Kao da nam je povijest izrekla presudu:
Stoko, sanjaj socijalizam i trpi kapitalizam! Bilo je u tom jugoslovenskom socijalizmu
neuporedivo vie socijalne pravde, drava je brinula o tebi od roenja do smrti, i to je
najvanije - bilo je neke makar i nejasne nade... Sociolozi i ekonomisti su manje izdani
u pohvalama bivem sistemu. Kad sanjamo socijalizam, sanjamo ondanji nerad za velike pare", kae jedan od njih. Prolost dugo traje, a svatko ima svoj pogled na nju...
15
Vidjeti, Bizarnost mira u zemljama zapadnog Balkana, u knjizi: Lasi, M. Mukotrpno
do politike moderne, str. 151-183.

34

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
vanosti Ustava SFRJ iz 1974. svoj sud je kazala i uvena Badinterova komisija.
U krajnjem, bez Ustava iz 1974. godine nema ni postojeih vanjskih granica ni
meunarodno-pravnog subjektiviteta post-jugoslavenskih drava.16
Dakako, u bivoj SFRJ i bivoj SR BiH se s mukom i poslije proturjene
deunitarizacije poetkom sedamdesrtih godina prolog stoljea doprijelo do arobne formule o jednakopravnosti republika i naroda i njihovih graana, koja se
potom ogledala i u konanom priznanju nacionalnosti Muslimana, dananjih
Bonjaka, i jednakopravnosti BiH s drugima, te u relativno mudrom upravljanju
etnikim konfliktima (sve do Memoranduma SANU i Osme sjednice SK Srbije),
kao i u njegovanju zajednikih memorija, datuma i dogaaja iz povijesti, bez
ega nijedna zajednica ne moe opstati. Politikom konceptu kojeg je oliavao
SKJ (SK BiH) se uvijek moe prigovoriti, dakako, neuvaavanje politikog pluralizma, pa se, ak, ova vrsta politikog monopola mora uvrstiti i u krug neprijatelja otvorenog drutva, ali joj se ne smiju pripisati grijesi koji e potom uiniti etnokrate pod platom politikog pluralizma i demokracije, a to e skonati
u demokraturi u kojoj i danas ivimo. Rezultati etnokratske vladavine su, u krajnjem, vidljivi golim okom u formiranim paralelnim drutvima gdje ih nije bilo.
I dok se na Zapadu s razlogom govori o neuspjeloj integraciji doseljenika i
nastanku paralelnih drutava, kod nas bi bilo krajnje vrijeme poeti govoriti o
nemoguim politikim konceptima koji produciraju ili imaju za posljedicu domaa paralelna drutva, i gdje ih nije bilo. I sve dok se budu njegovali dogaaji i
linosti iz povijesti koji nas dalje razdvajaju, sve dok budemo uporno gajili kulturu sjeanja samo vlastitih rtava, a kulturu zaborava vlastitih sramota, bez
elje za traganjem za onim to nas je spajalo u prolosti, imamo male anse uspostaviti mostove meu nama koji bi nas ponovo spojili u budunosti.
Radi se o potrebi povratka Bosni i Hercegovini, kazao bi jedan mudri bh.
franjevac. O povratku ka BiH se radi, doista, i to ne samo njezinih Hrvata, nego i
njezinih Srba i Bonjaka, i drugih. Svatko bi morao uzmaknuti od inzistiranja na
nemoguim konceptima i zaloiti se za europsku BiH.17
V
Politike iluzije meu Hrvatima i Srbima su u pravilu separatistikog, a
meu Bonjacima unitaristikog usmjerenja. Prve je lako diskvalificirati kao
anakrone, ali iluzije unitarnog tipa su zamotane u oaravajui celofan deliberativnih teorija ili oblandu patriotizma, pa ih je puno tee smjestiti u kutak kojem
pripadaju. I sam se osjeam graaninom Svijeta i Europljaninom, iako ne zanemarujem nijedan svoj identitet, ni etniki ni zaviajni, ni dravni, pa se moram
osvrnuti na iluzije koje su posijane u liberalno-graanski koncept ureenja BiH i
16

Vidjeti, Deset miljenja Badinterove komisije, u knjizi: Lasi, M. Op. cit., str. 102103.
17
Vidjeti, Lasi, M. Kultura sjeanja, str. 234. (Ova se knjiga moe itati i u pdf-formatu
na portalu www.fes.ba, u rubrici Publikacije, 2011.)

35

Mile Lasi
princip jedan ovjek jedan glas, pa s time i posredno ili direktno i u tobonju
multietniku stranku zvanu SDP BiH, koja je odavno postala bonjako-centrina (Enver Kazaz), iji vrh s vremena na vrijeme vodi agresivniju stigmatizaciju politikih protivnika ili, primjerice, itavih regija, nego to su to Minovievi
i Mitovievi mediji odraivali za Miloeviev reim uoi krvavog raspada Jugoslavije. Valjda to rade kako bi prikrili nevieni nepotizam i politiku jalovost,
odnosno nesposobnost realiziranja ciljeva svojih pet politika. O SNSD-u se i
ne treba puno govoriti. Vrhovi ove RS-stranke se i ne trude biti neto vie od
srpske socijaldemokracije, ako je tu uope vie o socijaldemokraciji rije. U obje
tobonje bh. socijaldemokracije su, naalost, prevladali neo-jakobinska politika
kultura nadbijanja, klijentalizam i podaniki mentalitet. Do savrenstva je odnjegovan i tzv. poeljni govor, tako nedostojan slobodnog ovjeka. Rezultat toga jesu dva podjednako loa entiteta pod tobonjom socijaldemokratskom dominacijom, de facto strankama koje njeguju politiko-pravno nasilje na tetu socijaldemokratske ideje i Zemlje u cijelosti.18
Naprosto je nevjerojatno kako je brzo zaboravljena politika bahatost Miloevieva reima, i tko je bio i zbog ega najglasniji zagovornik naela jedan
ovjek-jedan glas, dakako, na raun nijekanja Ustava SFRJ. Zaboravilo se i na
farsino biranje nesretnog Sejde Bajramovia i raznih besprizornih kostia u
krnje Predsjednitvo SFRJ, sukladno tajnim ambicijama Voda i njegovih
slijepih sljedbenika. Dakako, za ovakvu vrstu kratkovidosti nisu krivi samo
SDP-politiari, nego i svi oni duhovni i pravno-politoloki narativi iji krajnji rezultat i jeste lani Valter, projekt podran, naalost, od prijateljske nam zemlje, u iju se pomo mnogi uzdaju i na putu ka EU, to je vrlo upitno.19
Po mojem razumijevanju, tragina srpska iskustva i zablude glede Jugoslavije morale bi biti poune za sve koji su bilo gdje brojniji od drugih, jer kada je
netko veina ima vie obveza, ali ne i vie (kolektivnih) prava. Ona se moraju
18

Farsinim post-daytonskim razvojem su nastali, dakle, dominantni srpski i bonjaki

entiteti, dok su Hrvati postali moneta za potkusurivanje (srpsko cvijee ili bonjako
cvijee), valjda da bi se potvrdila Marxova misao kako se dogaaji ponavljaju jednom
kao tragedija, a drugi put kao farsa. O marionetama na vlasti u RS-u tipa Emila Vlajkija
ne vrijedi troiti rijei, jedino se pomou ove politike karikature moe bolje razumjeti
kakav se politiki autogol zabija za zemlju BiH kada se upravo zahvaljui izmjenama,
intervencijama u Izbornom zakonu samo Hrvatima legalno i legitimno bira, odnosno namee hrvatski lan Predsjednitva BiH, kojeg oni veinski ne osjeaju svojim predstavnikom. Oni koji negiraju fenomen Komi trebali bi samo bi zamisliti to bi se dogodilo kada bi takvo to bilo mogue uraditi i s bonjakim i sa srpskim lanom Predsjednitva BiH?
19
SDP BiH je po metodama postao brat blizanac SNSD-u, jednako koliko po stilu vladanja Zloko nalikuje Miku., kazala bi dr. Svetlana Ceni. Tragedija je, zapravo, to
je SDP BiH glede nacionalnog pitanja ostao svjetlosnim miljama udaljen iza prakse rjeavanja nacionalnog pitanja u interpretaciji Saveza komunista Bosne i Hercegovine, iju
zaostavtinu u formi naela u oblasti upravljanja etnikim razlikama ne uvaava, a to
mu ne smeta da se obilato koristi njegovom imovinom kao izvorom autokratske moi i
bahatog politiarenja njegovih lidera...

36

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
garantirati svim konstitutivnim narodima i svim manjincima, jednako kao i individualna prava svakog ovjeka i graanina. Potrebno je, dakle, priznati da je BiH
totalno podijeljena drava i zemlja, te k tomu sklona padu (failure state), koja
opstoji samo voljom meunarodne zajednice, o emu i svjedoi 800 intervencija
OHR-a u post-daytonskoj periodi BiH, pa se potom posvetiti i ovjeku, graaninu i kolektivitetima. Ovim bi se putom definitivno smanjile meuetnike napetosti i izgubile iluzije o neodrivosti BiH ili o vladajuem ili temeljnom narodu u BiH.
Apsurdna je teza da bonjaki narod, vojno i politiki konfrontiran Srbima i Hrvatima, moe ostvariti ulogu integrativnog faktora BiH, upozorio je
svojevremeno akademik Enver Redi, da bi se ouvao historijski integritet
BiH, nuno je da u svim nacionalnim politikama u BiH postanu integrativne tenje. Integritet se ne moe nametati; on se moe uspostaviti samo politikom voljom sva tri BiH naroda. Po razumijevanju ovog uvaenog be-ha povjesniara,
gledite da je jedan narod, tj. bonjaki, nosilac i spasilac integriteta BiH podrazumijeva da bonjakom narodu pripada uloga vladajueg naroda. Meutim,
nastavlja Redi, integritet BiH, koja je vienacionalna zajednica nespojiv je sa
postojanjem vladajueg naroda. Zato, zakljuio je akademik Redi, zastupanje stanovita o vladajuoj ulozi bonjakog naroda izravno vodi u nepovratnu
destrukciju i dezintegraciju BiH. Potom e Redi, kako je i priliilo vijeniku
AVNOJ-a, znanstveniku i ovjeku od integriteta, poantirati: Prividno bosanska
koncepcija, po kojoj je tzv. autohtoni narod uvar Bosne, u sutini je antibosansko gledite, jer BiH pripada jednako svim svojim narodima ili je nema.20
Iz ovog metodolokog pristupa namee se mogue nadilaenje naih podijeljenosti i putem jednog od konsocijacijskih modela, ili u kombinaciji i uz uvaavanje elemenata klasinog parlamentarnog sustava. Kao to je ve doticano,
kod nas se tvrdoglavo ignoriraju ak i narativi o konsocijacijskim modelima,
iako bi, primjerice, vicarski model Konkordanz-demokracije, ili nizozemski
model koji je izveo zemlju iz nestabilnosti (da bi se samoukinuo) mogli pomoi.
Uostalom, u Daytonskom ustavu ve su ugraena konsocijacijska rjeenja, kako
bi potom bila nakaradno izvedena, kao i mnogo drugoga u BiH. Temeljno pravilo konsocijacije da politike elite postignu dogovor kojeg bi se drale, preduvjet
je, u stvari, za bilo kakav pomak do novog ustava, koji emo morati im prije izraditi, ukoliko se uistinu elimo pribliiti euroatlantskim integracijama. Vjerojatnije je, naalost, da emo nastaviti ivjeti postojeu kombinaciju javaluk konsocijacije i politiko-pravno iluzioniranje putem koncepcije jedan ovjek jedan glas (protivu kojeg, dakako, nemam u naelu nita protiv), nego to e se
politike elite usuglasiti o temeljenoj promjeni ustava Zemlje koja bi pospjeila
euroatlantske integracije.
Ilustracije radi, navest u ovdje kako uvaeni kolega, profesor FPN-a Univerziteta u Sarajevu, dr. Asim Mujki tvrdi: Namjesto demokratskog principa
'jedan ovjek jedan to teko glas', treba mijenjati etnopolitiki okvir unutar ko20

Vidjeti, Redi, E. Sto godina muslimanske politike, str. 113.

37

Mile Lasi
jega se taj jedan ovjek uope ne pojavljuje kao jedan ovjek. Ako se neko plai
'preglasavanja' (etnikog) unutar te formule, onda neka se svojski baci na demontiranje i transcendiranje etnopolitikog okvira unutar kojega namjesto formule 'jedan ovjek jedan glas' suvereno, ve dvadeset godina vlada sramna,
anti-demokratska formula 'jedan ovjek (jedan voa) milion glasova (milion
'biolokih' lanova kolektiva koga ovaj navodno predstavlja)'. U BiH se, doista,
radi o sustavnoj proizvodnji prostota svih vrsta, iliti redukcija, tu se slaem s dr.
Mujkiem, ali i o proizvodnji iluzija putem zagovaranja neadekvatnih modela za
bilo koju podijeljenu ili sloenu zajednicu.21
Htio bih zamoliti sve potovane kolege, dakle i one koji inzistiraju na liberalnom i graanskom ustroju podijeljene Zemlje, putem koncepcije jedan ovjek jedan glas, da shvate da protivu tog principa nemam ni sam u naelu nita protiv, ali se bojim da se tim putom ne mogu transcendirati nae surove podijeljenosti. Zbog toga bi bilo nuno da zagovornici ovog narativa za poetak ne
gledaju u kolegama, onim koji respektiraju etniko i pri tomu ne negiraju graansko, drugo do obzirne ljude i znanstvenike, pripadnike srodnih i kompleksnih
identiteta, kako bismo se zajedno uhvatili u kotac s krutom bh. podijeljenom
stvarnou. Jer, tvrdim odgovorno, ona se moe nadii ne ignoriranjem niti grubim eliminiranjem, nego upravljanjem etnikih razlika. Dakle, prvo priznati kulturoloku i svekoliku pluralnost, pa potom raditi na nadilaenju naih podjela, i
to racionalnim upravljanjem etnikim razlikama. U krajnjem, Zemlju i Regiju bi
mogli izvui iz etno i neoboljevike movare, iz stanja zarobljenog uma, samo prosvijeeni ljudi, ukljuujui i liberalne etnokrate i socijaldemokrate. Nama
ne moe pomoi apel za transcendiranje etnopolitikog okvira, nego upravo iskustva onih drava koje su iz faze nestabilnosti izale u faze stabilnosti putem
21

Mujki, A. Bauk liberalne demokratije krui Bosnom, Puls demokratije, 14.11.2007.

Ne dovodei u pitanje plemenitost u Mujkievoj viziji, moram primjetiti kako je duboko
pogreno zatvaranje oiju prema alosnom injeninom stanju stvari'. No, pogledajmo
to dr. Mujki kae:Insistiranje na injeninom stanju stvari' u raspravama o dravnom
ureenju rijetko je ita drugo do ideoloki motivisano onemoguavanje alternativnih vizija BiH kao politike zajednice.. Nije, dakle, uvijek ideoloki motivisano, pa bi upravo
Mujkievo hipostaziranje omiljenog mu modela nekomu moglo izgledati ideoloki motivisano. Odsustvo sluha za bh. politiku stvarnost dolazi i u sljedeem Mujkievom
obrazloenju: to se tie strahovanja od dominacije formule 'jedan ovjek jedan glas'
treba primijetiti sljedee: zato se ova formula stalno iitava u etnikom kodu, kao da
jedan ovjek iscrpljuje svoj javni i politiki ivot u svom etnikom pripadanju. Taj jedan
ovjek nije samo pripadnik neke etnike grupe, ve i niz drugih grupa. Prema tome nije
u toj demokratskoj formuli problem ve u etnopolitikom okviru unutar kojeg se tog jadnog jednog ovjeka stalno i nepogrjeivo reducira na pripadanje ovom ili onom narodu.
Bilo bi maliciozno podsjetiti tko je sve i kako zagovarao uvaavanje principa jedan ovjek jedan glas u pokojnoj SFRJ. U svakom sluaju, odgovorno tvrdim kako ovakav
pristup onemoguuje potragu za alternativnim rjeenjem, koje se moda skriva u respektu povijesnog hoda u BiH, ma kakav bio, dakle u kombinaciji etnokratskog i liberalnograanskog modela, kako se ne bi bh. etniki ili drugi identiteti i uope kulturoloki pluralizam dovodio u pitanje.

38

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
konsocijacijske odgovornosti, uz puni respekt metoda upravljanja i nadilaenja
meuetnikih konflikata. Ovaj model podrazumijeva, meutim, dogovor i odgovorno sprovoenje dogovorenog politikih elita, kako ui Arendt Lijphart, kao i
pomo prijatelja iz Svijeta pa su anse za njegovu primjenu u BiH skoro pa nikakve. Krivnju i za ovo snose pored politikih - akademske elite, sve one koje
onemoguuju dijalog i kompromis, bilo u ime socijaldemokratske, bilo u ime etnokratske vizije ureenja Zemlje.
Na sreu, mogla bi nam pomoi i iskustva jedne takve integracije kakva je
Europska unija, koja je alternativa i etnokratskim iluzijama i njihovim liberalnograanskim inaicama. Ovu alternativu treba, pak, prvo razumjeti, pa potom njezina stimulirajua iskustva implementirati i prije nego se postane dijelom EU.
Politiki sustav EU sadri, naime, i nadnacionalne i meudravne naine suodluivanja i dogovaranja, pa je EU upravo s time postala alternativa povijesno-politikim tvorevinama kakva je nacionalna drava, mada nije negacija nacionalne
drave, nego podrazumijeva njezino djelovanje u funkciji harmoniziranja odnosa
unutar EU i pozajednienja europskih politika. EU funkcionira, dakle, sukladno
mjeovitom modelu vierazinskog upravljanja, koji se temelji na teoriji prenesenog ili djeljivog suvereniteta, izgradnji euro-regije i naelu supsidijarnosti.
Upravo bi ova iskustva mogla biti od pomoi i u rjeavanju svih nacionalnih pitanja u BiH i bh. dravno-politikog pitanja. Pri tomu se treba imati na
umu da je EU postala to to jeste temeljem uvaavanja etiri slobode (kretanja ljudi i ideja, roba, kapitala i usluga), da je upravo tim putom dolo do duboke isprepletenosti gospodarstava i pravne i politike kulture zemalja EU, to je
EU i uinilo paradigmatskim modelom i nezaobilaznom injenicom svjetske politike. Biti dijelom tih procesa za BiH i jeste biti ili ne biti
U zalaganju za ovaj alternativni politiko-politoloki narativ, alternativan i
etnokratskim i graansko-liberalnim opcijama, sam vrlo usamljen. Sreom, ima
kolega i ovdje meu nama koji razumiju na slian nain ansu zvanu EU da se
sva tri nacionalna pitanja u BiH i bosansko-hercegovako dravno pitanje razrijee upravo putem europeizacije domaih narativa i politika, uz primjenu naela koja nikoga nee dovesti u pitanje, nego e i ovu zemlju i njezine graane i
narode pribliiti spasonosnoj obali. Kunderin ideal Europe: maksimum raznolikosti u minimumu prostora mogao bi, dakle, biti formulom spasa za BiH kada
bi se u njoj postalo svjesno supstancijalnih vrijednosti EU. Ona je, naime, zajednica ili unija europskih drava i naroda, koja sustavno iri gospodarske i druge
slobode, i prema unutra i prema vani, dok se u BiH susreemo s granicama na
svakom koraku, kako onim administrativnim, tako i trinim. Pri emu je najtee
svladati one vrlo ilave granice u glavama i srcima ljudi.
Zabijanje glave u pijesak ne koristi nikomu, kao ni sanjarenje, jer nau zemlju mogu i moraju izvesti iz stanja kontinuiranih blokada i nepomirljivih javnih
miljenja ili mnijenja, ije su posljedice omraze unutar nefunkcionirajuih etnikih i ljudskih zajednica, samo zajedno - prosvijeeni liberali, prosvijeeni socijaldemokrati i liberalni etnokrati. Pa ako poslije neoliberalnog koncepta globalizacije, demokracija u velikom dijelu svijeta funkcionira samo uvjetno i ne kao
39

Mile Lasi
ista demokracija,22 u naim uvjetima se mora poduzeti sve ono to bi Zemlju
prvo stabiliziralo, pa potom moglo izvui iz stanja javaluk konsocijacije i
dragovoljne demokrature
VI
U BiH i u regiji jugoistoka Europe se, zapravo, ne umiju napraviti odluujui iskoraci iz prapolitikih, tribalistikih u politika drutva, niti je takvo to
mogue bez pomoi NATO-a i EU. Zato i pribliavanje ovim dvjema integracijama, jer podrazumijeva supstancijalne transformacije, jeste jedina anse za postjugoslavenske zemlje, posebice BiH, da izau iz vlastitih loih iskustava i neostvarivih ambicija, u krajnjem prestanu biti zemlje ili Regija zarobljenog uma
(Cz. Milosz).
I dok NATO predstavlja u sutini povoljni vanjski okvir i svojevrsna je zatita od vlastitih suludosti (te su za nas opasnije), lanstvo u Europskoj uniji podrazumijeva epohalnu promjenu vladajue civilizacijske paradigme ne samo na
zapadnobalkanskim prostorima. EU je, naime, povijesno-kulturoloka i politika
zasebnost primarno po tomu to je izvrila prijenos dijela suvereniteta na nadnacionalnu razinu oduivanja i tako napravila iskorak u pravcu zajednice drava
prenijetog ili podijeljenog suvereniteta i vierazinskog upravljanja s onu stranu
nacionalne drave. S time je EU postala u osnovi alternativa, ili dopuna tvorevinama i modelima kakva je nacionalna drava. Zbog toga profesor Hagen Schulze, ugledni njemaki povjesniar, autor knjige Nacija i drava u europskoj povijesti,23 i tvrdi kako je ozbiljna europska politika misao dugo tragala za nadilaenjem etno-ruilakog principa u modelu nacije-drave i da je odgovor nala upravo u trans-nacionalizacijskim nadilaenjima modela iz 19. stoljea.
Britanski povjesniar ekonomije Alan Milward tvrdi, pak, da je EU najbolje razumjeti kao projekt spaavanja europske nacije-drave. Po njegovom miljenju, moderne nacije-drave ne povezuju vie nacionalni simboli, ili prisila,
nego uspjena provedba nacionalnih politikih programa kojima je cilj osiguranje materijalnih koristi za pojedine grupe unutar nacionalnih teritorija. Iskustvo
22

Vidjeti, Puhovski, . ista demokracija je fikcija, Veernji list, 16. 10.2011.,

www.peanik.net, 18.10.2011. Profesor Puhovski tvrdi: Liberalna demokracija, znano
je, poiva na naelu jedan ovjek (dravljanin) jedan glas. Mukotrpno usvajanje
ovoga naela ispunilo je (ne samo u Hrvatskoj) dobar dio dvaju tranzicijskih desetljea.
No, i tamo gdje je ovaj politiki model koliko-toliko kompletiran uskoro je postalo
oitim da se u njegovo funkcioniranje neprestance upleu masivni izvansustavni (tj. ekonomski) imbenici, da model iste demokracije nije drugo do (veoma korisna) fikcija.
Realna je slika demokracije dananjice stoga nerijetko blia formuli svakome (dovoljno
jakom) interesu odgovarajui utjecaj. Od SAD do Vanuatua, od Rusije do ada, lobiranjem ili neposrednom korupcijom, ucjenom ili ak uspostavom drava u dravi,
nositelji su korporativno ustrojenih interesa bjelodano pokazali da mogu izii na kraj i s
visoko razvijenim demokratskim modelima (za one manje razvijene to se je ve odavno
znalo).
23
Schulze, H. Staat und Nation in der europischen Geschichte

40

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
20. stoljea, po Milwardu, pokazalo je, dakle, dravama da su oblici meunarodne suradnje nuni, pa je u tom kontekstu integracija jednog broja zapadnoeuropskih drava bila racionalan odgovor. Zapadnoeuropske zemlje su nakon Drugog
svjetskog rata zbog toga i odluile ustupiti odreenu koliinu suvereniteta kako
bi ostale kohezivni etniteti koji i dalje imaju lojalnost svojih graana. Nitko se
od njih nije do danas zbog toga pokajao. 24
Pri tomu je, upozoravaju drugi europski znanstvenici, pitanje hoe li EU
postati drava ili super drava, te tako oduzeti nacionalnim dravama i vladama njihov suverenitet lana dvojba. Jer, ne mora svaki oblik koji se razvija
iznad nacije-drave poprimiti znaajke i institucionalne forme nacionalne drave. Zapravo, ovakve diskusije samo govore o zavodljivoj snazi suvereniteta,
odnosno slabom poznavanju teorije i prakse prenesenog ili djeljivog suvereniteta, odnosno vierazinskog upravljanja.
Nae je prokletstvo, dakle, primarno u tomu to je kod nas jo uvijek u tijeku zakanjela, pa time i ogorenija bitka za konstituiranje nacija-drava, po
uzoru na nadvladane modele koji iskljuuju upravljanje etnikim konfliktima, a
podrazumijevaju manipulaciju njima. Upravo zbog toga i Zemlja i Regija uzaludno vape za europskom politikom kulturom, dok politiki vrhovi razumiju samo logiku nadmetanja odnosno politiko nasilje, koje je i dovelo do smrti multikulturalizma na naim prostorima. Posljedice su vidljive prostim okom. Umjesto
politike kulture dijaloga i kompromisa su u protekla dva desetljea odnjegovana jednodimenzionalna javna mnijenja, koja podrazumijevaju sljedbenike i
vjernike, a ne i mislee ljude. Zapravo, kulturoloka i politika tranzicija nije
uspjela, Zemlja i Regija su bile i ostale u raljama zarobljenog uma.
Zbog toga se, bez euroatlantskih integracija, posvajanja vrijednosnih orijentira i NATO-a i EU, tih u osnovi meusobno povezanih procesa nune i zakanjele modernizacije, ne moe vie ni napustiti ambijent prapolitikih zajednica
ili paralelnih drutava, taj na originalni tranzicijski, kontra-civilizacijski doprinos trans-nacionalnim socijalizacijama i integracijama u globaliziranom svijetu. Potrebno se, dakle, pribrati, zaustaviti neposredno pred provalijom, propuntom, kazali bi u Hercegovini, pa potom oglednuti u oima svojih susjeda i kulturoloki bliske subrae, te se tim putom vratiti ideji mogue Bosne i Hercegovine,
i Regije, koja podrazumijeva duhovnu blikost meu nama, uvaavanje i proimanje, u krajnjem se otisnuti u budunost, ili ako netko tako eli vratiti se u bolju prolost, ali pod EU i NATO kiobranom. Nas samih radi.
Sarajevo, 28. listopada 2011. godine

24

Milward, A. The European Rescue of the Nation State

41

Mile Lasi
Literatura
Beri, G. "Sanjaj socijalizam, trpi kapitalizam", Osloboenje, 20. 10.2011.
Daja, M. S. Rije na znanstvenom skupu Stoljee Kraljeve Sutjeske, od 18.
listopada 2008., KUN, Osloboenje , 23.10.2008..
Habermas, J. Die Dialektik der Skularisierung, Bltter fr deutsche und internationale Politik, 4/2008
Lasi, M. Mukotrpno do politike moderne, Udruga graana Dijalog, Biblioteka
Status, Mostar, 2010.
Lasi, M. Kultura sjeanja, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo, 2011.
Lasi, M. Od multikulturalizma ka postsekularistikom inter-kulturalizmu,
Diskursi, 2/2011., str. 11-29
Loonc, A., Kultura, kulturni pluralizam i identitet. Multikulturalizam i interkulturalizam, www.helsinki.org.rs
McGarry, J., O'Leary, B. Introduction: The macro-political regulation of ethnic
conflict, in: J. McGarry i B. OLeary (eds.), The Politics of Ethnic Regulation, Routledge, London and New York, 1993.
McGarry, J., O'Leary, B. The Politics of Ethnic Conflict Case Studies of Protracted Ethnic Conflicts, Routlegde, London and New York, 1995.
Milainovi, S., Keetovi, . "Mogunosti reavanja unutardravnih konflikata", izvorni znanstveni rad 01/2009, www.doiserbia.nb.rs.
Milward, A. The European Rescue of the Nation State, Routledge, London,
1992.
Mujki, A. Bauk liberalne demokratije krui Bosnom, Puls demokratije,
14.11.2007.
Nikoli, J. Graanska kultura i graansko zajednitvo u uslovima religijskog, etnikog i kulturnog pluralizma, www.helsinki.org.rs
Puhovski, . , www.peanik.net, 18.10.2011.
Redi, E. Sto godina muslimanske politike, Institut za istoriju, Sarajevo, 2000.
Riemen, R. Vjeiti povratak faizma, TIM press, Zagreb, 2011. (vidjeti i www.
nexus-instituut.nl i www.robriemen.nl)
Schulze, H. Staat und Nation in der europischen Geschichte, C.H. Beck,
Mnchen, 1995.
ivanovi, M. Moja domovina je sada sjeanje, Osloboenje (Pogledi), 22. 10.
2011.

42

Lani kraj multikulturalizma na

Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

Mile Lasi
DAS FALSCHE ENDE DES MULTIKULTURALISMUS IM
WESTEN UND DAS TATSCHLICHE ENDE DES
MULTIKULTURALISMUS AUF DEM BALKAN
Zusammenfassung
In diesem Aufsatz wird von dem falschen Tode des Multikulturalismus in
demokratischen westlichen Lndern aussgegangen, und gleichzeitig wird der Versuch
unternommen, die Ursachen des Todes des Multikulturalismus und die gezielte Formation der Parallelgesellschaften in postjugoslawischen Lndern zu erklren. Interkulturalitt bleibt dabei das oberste Paradigma und Ziel. Whrend sich man aber in OECDLndern, und insbesondere in der EU um berwindung der Politik und Praxis der
Gewaltttigkeit bei gleichzeitigem Respekt fr das Anderssein bemht, in postjugoslawischen Lndern hat man mit rckgngigen, demokraturischen Tendenzen zu tun. In
dieser Arbeit wird gezeigt, dass die Ursache dieser Entwicklung darin liegt, dass in der
mehr oder weniger rezenter Vergangenheit die Moderne um die Lnder des ehem.
Jugoslawien, insbesondere Bosnien und Herzegowina, einen grossen Bogen geschlagen
hat. Hier hat man bei der Lsung von ethnischen Konflikten nur mit repressiven Methoden viel Erfahrung gemacht, mit grundlegenden Fragen des Staates, der Nation, Kultur,
Identitt und Sprache befasst sich man - auch nach allem was erlebt worden ist - in einer
vllig anachronistischen und outistischen Art und Weise. Die Idee der Alteritt,
konsensueller Kultur und Gehrigkeit dem aufgeklrten und vereinigten Europa lebt in
diesen Lndern noch nicht. Im Gegensatz dazu, in der Welt der politischen Moderne
oder des neuen Paradigma innerhalb der EU kommen Elemente einer neuen
politischen Kultur (der Gewaltlosigkeit) zum Vorschein, die die Idee der vier
Freiheiten und offener Gesellschaft umfasst, wo ethnische und jede andere Form der
Pluralitt gemanaged eher als eliminiert wird. In den vorpolitischen Gesellschaften des
Westbalkans jedoch, werden Methoden der Eliminierung von ethnischen Differenzen,
der Majorisierung und versteckten Assimilation gepflegt. Unsere Verdammung liegt
darin, dass im Zeitalter der Globalisierung, Transnationalisierung und Integration, ein
verspteter Kampf um Schaffung von Nation-Staaten nach den obsoleten Modellen des
19. und 20. Jahrhunderts andauert, wo die Idee der geteilten oder bertragenen
Souverenitt, dezentralisierten Regierens jenseits des Nation-Staates auf kein Verstndnis stsst. Die meisten Lnder in der Region widerstehen der Europaisierung, d. h. verspteter Modernisierung, und dienen dadurch als Beispiele des pervertierten Umfeld der
Demokratie und staatsrechtlichten Regeln. Ein Ausgang aus dieser selbstverursachten
Sackgasse kann nur in der Perspektive der euroatlantischen Reformen und Integration
gesucht werden. Es wird also empfohlen, einzelne postjugoslawische Gesellschaften im
Schema verspielter Chancen und offener Mglichkeiten angesichts euroatlantischer
Integration kritisch zu betrachten.
Schlsselwrter: das falsche Ende des Multikulturalismus im Westen, der
tatschliche Tod des Multikulturalismus in postjugoslawischen Lndern, Management
von ethnischen Differenzen statt deren Eliminierung, Respekt fuer Pluralitt von Identitten und Alteritt, individduellen Rechten und Rechten der Kollektivitten...

43

Nauna polemika

Draen Barbari1

MULTIKULTURALNI PARADOKS
EUROPSKE RADIKALNE DESNICE
Autor polazi od nedvojbene injenice uspona radikalno desnih stranaka i njihovih
izbornih uspjeha irom Europe. Koristi se integralnim pojmom radikalne desnice koji obuhvaa tri kljune karakteristike: antisistemska retorika, ksenofobni antiimigracijski
sentiment i nacionalistika mitologija. U radu se pokuava dokazati da radikalna desnica
u Europi preuzima osnove multikulturalnoga diskursa (meusobno uvaavanje i
suegzistencija), te ih u posve pervertiranom obliku koristi u politike svrhe. Paradoks se
sastoji u tome da je radikalno desni instrumentalizirani etnokratski multikulturalizam usmjeren protiv nositelja ideje liberalnoga multikulturalizma, ime potkopava same temelje europske civilizacije i nudi potpuno oprenu viziju potonje kroz razliite koncepte
(Europa utvrda, Europa nacija i sl.).
Kljune rijei: radikalna desnica, kulturni protekcionizam, etnokratski multikulturalizam, teorija zazornosti, razlikovanje prijatelj-neprijatelj, antiislamizam

Uvod
Na samome poetku rada pokuat u se ukratko 'obraunati' s terminolokom anarhijom koja vlada oko pojma radikalne desnice, kako bih to vjerodostojnije koristio integralan pojam radikalne desnice koji bi obuhvaao iroki
spektar stranaka i pokreta. U drugom dijelu bit e predstavljeni najznaajniji izborni uspjesi radikalne desnice u Zapadnoj Europi, te najea objanjenja potonjega u znanstvenoj literaturi. Trei dio posveen je obrazloenju sredinje
teze ovoga rada etnokratski multikulturalizam paradoksalno potkopava temelje
civilizacije koju radikalna desnica ustro brani kao okvir koegzistencije kulturnih protekcionizama. Pomou teorije zazornosti (Iris Marion Young) i metapolitikoga razlikovanja prijatelj-neprijatelj (Carl Schmitt) pokuat u objasniti
proces multikulturalizacije radikalne desnice u Europi, te dokazati da je pred
Europom izbor izmeu dviju vizija multikulturalizma: etnokratskog ili liberalnog.

drazen.barbaric@gmail.com

Draen Barbari
Terminoloka entropija fenomena radikalne desnice
Literatura koja se bavi fenomenom radikalne desnice i pojava vezanih uz
nju sadri poprilinu terminoloku konfuziju oko samoga pojma radikalne
desnice. O razini terminoloke entropije zorno svjedoi podatak da se u literaturi
koriste ak 23 termina za oznaavanje navedenoga fenomena.2 Takvu vrstu
konfuzije svakako moemo zahvaliti i potpuno nejasnoj genezi samoga pojma
kao oznaitelja onih pokreta koji su kroz 19. i 20. stoljee smatrani politikim
radikalima (od pokreta za graanska prava i slobode, preko komunistikih, pa
sve do faistikih pokreta). Kako se opisana entropija ne bi odrazila i na teze
ovoga rada, pod radikalnom desnicom podrazumijevam sve one politike diskurse, programe i ideologije koji implicite ili eksplicite odbijaju temeljne vrijednosti demokratske ustavne drave,3 uz vanu napomenu da e u radu kao sinonimi biti koriteni pojmovi ekstremne i radikalne desnice. Potonja napomena
je vana iz praktinih razlika jer su primjerice sigurnosne institucije SR Njemake 70-ih godina prologa stoljea poele upotrebljavati termin ekstremizam,
kada su se 1974.godine u Izvjeu o zatiti ustavnog poretka (Verfassungsschutzbericht) antidemokratska stremljenja opisala kao ekstremistika, a ne kao radikalna.4 Postoje i suprotna tumaenja koja s obzirom na kriterij nasilja radikalizam vide kao vii stupanj ekstremizma.5
Integralan pojam radikalne desnice mogao bi patiti od metodoloke
pogreke poto bi ukljuivao i desne populistike stranke, koje ine veinu uspjenih desniarskih stranaka u Europi i uspjeno participiraju unutar okvira
liberalne predstavnike demokracije (sustava), neke ak kao kljuna karika
postojee vlasti. Kako bih izbjegao vlastitu zamku posluit u se definicijom
Elisabeth Carter koja tvrdi da:
radikalno desne stranke ili eksplicitno odbacuju demokraciju
(bez obzira na njihove stavove o ksenofobiji i rasizmu) ili prihvaaju demokraciju, ali stvaraju ksenofobnu mobilizaciju protiv imigranata i kulturalistiki insistiraju na dominantnoj nacionalnoj kulturnoj
paradigmi koja bi trebala biti obvezna za sve graane.6
Drugi dio definicije omoguava svrstavanje pod pojam radikalne desnice
zapadnoeuropskih populistikih, ali i srednjoeuropskih i istonoeuropskih ultranacionalistikih stranaka.
Naravno, koriteni termin obuhvaa, iako neznatnim dijelom, stranke i
pokrete koji su svojevrsni batinici faistikoga ideolokog nasljea. David
Renton upozorava na opasnost diskurzivnoga 'kamufliranja' neofaistikih
stranaka u modernu populistiku desnicu tzv. treeg puta, kao ogledni primjer
2

Obuina, V. Varijacije unutar radikalne desnice: komparativna analiza programa

radikalno desnih stranaka u Zapadnoj i Istonoj Europi, str. 189.
3
Veliki, D. Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica, str. 70.
4
Ibid.
5
Ibid., str. 72.
6
Obuina, V. op. cit., str. 188.

46

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

navodi Nacionalnu frontu (Front National) za vrijeme Jean-Marie Le Pena.
Suvremene faistike stranke ele promijeniti ime vlastite ideologije bez
odbacivanja njezina sadraja.7 Upravo se faizam svrstava u skupinu meta-naracija ili meta-ideologija, koje su ideoloki upuene na revolucionarnu promjenu
ne samo postojeih politikih poredaka, ve i kulturnih potki na kojima se temelji suvremena zapadna civilizacija. Ono oko ega se svi istraivai faizma slau
je upravo njegova ideoloka jezgra koja se s obzirom na kontekst vremena i
prostora razliito manifestira kroz politiko djelovanje.
Najutjecajniji autor u oblasti faistikih studija svakako je povjesniar
Roger Griffin koji definira faizam kao politiku ideologiju ija je mitoloka jezgra, u svojim razliitim oblicima permutacije, palingenetiki oblik populistikog ultranacionalizma.8 Pojednostavljeno, palingenetika jezgra neofaizma
pretpostavlja dvije stvari; prvo, za svoju vrijednosnu bazu postavlja holistiki
samoispunjavajui nacionalni mit, ije ostvarenje sprjeava dekadencija postojee liberalne civilizacije iznutra, te utjecaj imigrantskih kultura izvana i drugo,
revolucionarno djelovanje usmjereno na svojevrsni preporod (ponovno roenje)
nacije u svojoj najioj kulturnoj i politikoj formi to opet ovisi o utemeljujuem mitu.9 Prema Griffinu palingenetika jezgra ili ono to se moe nazvati
najmanjim zajednikim nazivnikom generikoga faizma ne propisuje obrasce
politike borbe za preporod nacije, niti formu njegova ostvarenja, naprotiv, ona
tek omoguava komparativno prouavanje radikalno desnih stranaka i raskrinkavanje njihove hinjene ideoloke praznine. Stoga bez obzira na zajedniku jezgru radikalnih stranaka koje zahtijevaju ultranacionalistiki preporod, konkretno ostvarenje potonjega moe izazvati mnoge razliite i ponekad duboko
konfrontirane, koncepte nacije, rase i preporoda.10 Izuzetno bitno je istai da
populistika struja radikalne desnice (najvei dio radikalne desnice) ne posjeduje
palingenetiku ve tradicionalnu ksenofobno nacionalistiku ideoloku jezgru
(etnokratski liberalizam), ta kao takva entuzijastiki prihvaa liberalni sustav,
ali smatra da samo jedna etnika skupina moe biti punopravni lan civilnog
drutva.11 Iz navedenoga moemo zakljuiti da konkretna pojavnost, tj. ideoloka pozadina, politiki zahtjevi i naini djelovanja, radikalno desnih stranaka uvijek ovise prije svega o kontekstu drutva unutar kojega djeluju. Na tome
tragu Othon Anastasakis analizira formativne elemente koji determiniraju ideoloku matricu europske radikalne desnice izdvajajui etiri kljune dimenzije:
povijesnu, strukturalnu, politiku i ideoloku. Za potrebe ovoga rada vano je istaknuti dio zakljuka koji se odnosi na povijesnu dimenziju, tonije faistiko
nasljee:
7

Renton, D. Fascism: theory and practice, p. 15.

Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 186.
9
Detaljnije o palingenetikoj jezgri faizma u: Griffin, R. The palingenetic core of generic fascists ideology, p. 97-122.
10
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 189.
11
Griffin, R. Interregnum ili konanica? Radikalna desnica u postfaistiko doba, str.
183.
8

47

Draen Barbari
Nedvojbeno, prihvaanje odreenih ideja i koritenje razliitih simbola koji podsjeaju na meuratno razdoblje uspostavlja
impresionistiku vezu izmeu faizma i dananje ekstremne desnice.
Bilo bi nerealno zamiljati da e faizam biti izbrisan iz Europe bez
ostavljanja negativnog nasljea. Ali precijeniti utjecaj faizma u
dananjoj eri vodilo bi potpuno pogrenoj koncepciji suvremene radikalne desnice.12
Upravo posljednja reenica vjerno ocrtava poloaj faistikoga nasljea,
naime, eksplicitno profaistike stranke egzistiraju na samim marginama politikoga ivota i kao takve ne predstavljaju znaajnu politiku snagu i ine neznatan dio onoga to zovemo suvremenom radikalnom desnicom.
Anastasakis svojim zakljukom posve precizno pogaa sr i karakter onoga to uobiajemo zvati 'Novom desnicom' (Nouvelle Droite) koja svoju
afirmaciju doivljava kroz intelektualni pokret Groupement de Recherches et dtudes pour la Civilisation Europenne (GRECE) iji ideoloki guru Alain de Benoist razvija teoriju 'desnoga gramizma'. Ne radi se o primarno politikom
ve ideolokom radu grupe intelektualaca s ciljem postizanja kulturne hegemonije, prema kojoj se promjena vlasti u razvijenim kapitalistikim drutvima ne
odvija revolucionarnim putem, nego dugotrajnim ideolokim radom u civilnom
drutvu.13 Tomislav Suni, kao jedan od nositelja ideja Nove desnice u SAD-u,
objanjava:
Kultura je najdjelotvorniji nositelj politikih ideja, jer kultura
mobilizira svijest javnosti ne samo uz pomo efemernih slogana,
nego i zato jer se istinski obraa povijesnom sjeanju ljudi.14
Iako Nova desnica izgrauje povijesno-ideoloki odmak od faistikih ideologa i reima, ime stie otvorenu mogunost diskurzivne borbe u suvremenoj
Europi, ipak posjeduje sve karakteristike integralnoga pojma radikalne desnice
koji se koristi u ovom radu. Griffin taksativno navodi est znaajki Nove desnice
prema radovima Alaina de Benoista koje pokazuju sklonost prema: romantiarskoj (Herderovskoj) viziji europskih nacija, antisistemskoj borbi, te sprjeavanju
imigrantske kontaminacije nacionalnih kultura.
Zbog konkretnih povijesnih razloga, Europa je izgraena od
razliitih nacionalnih kultura (etnija) iji su temelj zajednitva njihovi korijeni u zajednikoj indoeuropskoj tradiciji. () Prisutnost
imigranata (i implicitno idova) u Europi je neprijateljska za kulturno zdravlje (europskih nacija op.a).15
U novijem politikom pamfletu16 Alain de Benoist i Charles Champetier, u
prvi plan stavljaju gospodarske razloge antiimigrantske retorike i odreenu
12

Anastasakis, O. Extreme right in Europe: a comparative study of recent trends, p. 10.

Veliki, D. op. cit., str. 75.
14
Suni, T. Europska nova desnica: korijeni, ideje i mislioci, str. 70.
15
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 165.
16
Vidi u: de Benoist, A. / Champetier, C. Manifest za europsku obnovu: nova desnica u
21. st.
13

48

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

zabrinutost za gubljenje nacionalne kulture imigranata u Europi, zbog ega bi se
trebala sprijeiti slobodna migracija u Europu. Bez obzira na pan-europski karakter nacionalizma koji zagovara de Benoist, Griffin uope ne dvoji da Nova
desnica posjeduje palingenetiku jezgru koja karakterizira ekstremnu desnicu u
Europi.17 Sumirajui dosad izneseno, mogue je zakljuiti da je ipak opravdano
uvjetno koristiti integralni pojam radikalne desnice koji bi obuhvatio stranke
desnice od populista pa sve do eksplicitnih neofaista, pod uvjetom da dijele
minimalni zajedniki ideoloki sadraj. Ne dvojim da je ispravno tvrditi da potonji sainjavaju: antisistemska retorika, ksenofobni antiimigracijski sentiment i
nacionalistika mitologija, uz ogradu da u zemljama gdje ne postoje znaajne skupine imigranata drugi navedeni element se manifestira kroz nasilni asimilacionizam i diskriminaciju nacionalnih manjina, ili subnacionalni separatizam.
Unato svemu navedenom, Anastasakis naglaava da na umu treba imati izostanak supranacionalne kohezivnosti radikalne desnice:
Osnovna kontradikcija ideolokog diskursa ekstremne
desnice je u tome da iako postoji zajednika jezgra uvjerenja koja ga
jasno razlikuje od ostalih suvremenih europskih politikih ideologija, istovremeno, (ideoloki diskurs op.a.) je visoko heterogen,
kulturno specifian i jedinstven u svakoj nacionalnoj situaciji.18
Etnokratska multikulturalizacija je oito fenomen koji je dosada ili prolazio nezapaeno u znanstvenim krugovima ili je 'novoroene' posljednjega
desetljea.
Izlazak iz ideoloke sjene i nagli uspon
Kraj prologa i poetak novoga stoljea u Europi su, izmeu ostaloga, obiljeeni svojevrsnim preporodom radikalnih desniarskih pokreta i stranaka. Kraj
Drugoga svjetskog rata donio je potpunu marginalizaciju dotadanjih faistikih
pokreta i likvidaciju istih reima, dok je hladnoratovska bipolarna ideoloka konfrontacija 'prekrila' diskurzivni prostor eventualnoj reafirmaciji radikalne desnice. Renton kljunim simbolikim dogaajem navedene reafirmacije smatra
uspjeh Nacionalne Fronte (Front National) Jean-Marie Le Pena 1984. kada su na
izborima za lanove Europskog parlamenta osvojili 10 mandata.
U meuvremenu je dolo do proliferacije pokreta i stranaka radikalno
desne provenijencije, a u novije vrijeme i do znaajnih politikih uspjeha mnogih europskih radikalno desnih i populistikih stranaka. Primjerice, Stranka
progresa (Fremskrittspartiet) sa 22.9 % glasova predstavlja najsnaniju norveku
opozicijsku stranku; najvee iznenaenje prologodinjih finskih izbora je
stranka Pravi Finci (Perussuomalaiset) koja sa 19.1 % ini treu snagu u
parlamentu; Austrijska slobodarska stranka (Freiheitliche Partei sterreichs) je,
takoer, trea po snazi austrijska parlamentarna stranka sa 17.54 % glasova.
17
18

Vidi u: Griffin, R. Fascism's temporal revolution

Anastasakis, O. op. cit., p. 16.

49

Draen Barbari
Zapaene rezultate su ostvarile: Stranka za slobodu (Partij voor de Vrijheid)
Geerta Wildersa koja je sa 15.5 % glasova postala trea stranka nizozemskoga
parlamenta i lanica vladajue koalicije; Danska narodna stranka (Dansk Folkeparti) kao trea parlamentarna stranka sa 12.3 % glasova; Sjeverna liga (Lega
Nord) sa 8.3 % glasova je pozicionirana kao trea talijanska stranka po snazi,
dok je Budunost i sloboda za Italiju Gianfranca Finija nakon raskida sa Berlusconijem postala peta stranka talijanskoga donjeg doma; Flamanski interes
(Vlaams Belang) sa 7.8 % glasova na izborima za donji dom belgijskoga parlamenta; vedski demokrati (Sverigedemokraterna) koji su sa 5.7 % glasova po
prvi put postali parlamentarna stranka19. Kao to je vidljivo, istaknuti su iskljuivo uspjesi na nacionalnoj razini i to za donje domove parlamenata zapadnoeuropskih zemalja jer e potonje biti u fokusu ovoga rada. to se tie Europskoga parlamenta u postojeem sazivu moe se govoriti o priblino 60 zastupnika populistike ili radikalne desnice uglavnom koji pripadaju politikoj skupini Europa za slobodu i demokraciju (Europe for Freedom and Democracy) ili
su samostalni, tj. nepripadajui zastupnici, s napomenom da mnoge stranke i
zastupnici deklarativno ne zastupaju desniarske vrijednosti i zbog toga se
brojka od 60 zastupnika treba uzeti s dozom opreza.
Istodobno smo svjedoci poveanja nasilja poinjenog od strane ekstremistikih organizacija i posebno traginoga teroristikog akta Andreasa Breivika u
Norvekoj. Robert Eatwel iznosi zanimljivu, iako empirijski nepotvrenu,
hipotezu da odsutnost snane i organizirane ekstremno desne stranke poveava
stupanj ekstremistikoga nasilja, a kao egzemplarna drava navodi se Velika
Britanija.20
Recentna znanstvena literatura koja se bavi navedenom problematikom
uglavnom pokuava objasniti izborne uspjehe radikalno desnih stranaka na
nacionalnoj razini. Unato brojnim nezavisnim varijablama koje se uzimaju kao
eksplanatorni faktori mogue je govoriti o etiri najistaknutije skupine faktora:
socioekonomski (materijalni), alijenacijsko-protestni, izborni (strukturalni), te
ideoloki.
U prvu skupinu faktora openito spadaju sve one drutvene pojavnosti
koje direktno utjeu na razinu socioekonomske deprivacije kod irokih slojeva
drutva, iako se prvenstveno odnose na nezaposlenost i posljedino tome utjecaj
imigranata na potonju. Kod znanstvenika koji analiziraju rast utjecaja radikalne
desnice esto se potkrada metodoloka greka, koja zanemaruje da radikalna
desnica nije pasivna posljedica makro-razinskih socioekonomskih indikatora.21 Zapravo se radi o tome da uglavnom populistika desnica mora preuzeti
ulogu 'politikih poduzetnika' ukoliko eli iskoristiti pojavu ekonomske deprivacije kod stanovnitva. Drugim rijeima, politika relevantnost radikalne
19

Stranke su navedene prema popisu koritenom u istraivanju Instituta Demos The new
face of digital populism, u kojem je mogue pronai kratak ideoloki i programatski opis
navedenih stranaka.
20
Vidi u: Eatwell, R. The rebirth of the extreme right in Western Europe?
21
Nedelcu, H. / Miller, C. Migration and the extreme right in Western Europe, p. 57.

50

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

desnice ovisi o sposobnostima tih stranaka da efektivno poveu birae sa problemima njihova identiteta.22 Meutim, s vremenom se u strunoj literaturi stvorio mit koji utjecaj imigranata neposredno na nezaposlenost, a potom i posredno
na razinu blagostanja odreenih drutava, postavlja kao ultimativni faktor ekspanzije politikoga uspjeha radikalne desnice. Matt Golder se otro suprotstavlja
ovakvoj vrsti pojednostavljivanja, dapae, on navodi da ne postoji niti jedna
relevantna komparativna analiza koja bi navedeni mit mogla potvrditi kao
opepriznati faktor utjecaja rasta desnice. Iznosei zakljuke istraivanja
Friedberga i Hunta navodi nas na odbacivanje postavljenoga mita tvrdnjom da
niti radnici ija su radna mjesta najugroenija dolaskom jeftinije imigrantske radne snage ne trpe znaajnu tetu, kao posljedicu poveane imigracije.23 Nedvojbena je injenica da socioekonomska deprivacija i opa percepcija smjera
ekonomskoga razvoja drutva znaajno utjee na preferencije biraa. Ipak empirijska istraivanja pokazuju da uspjeh radikalne desnice ne ovisi prvenstveno o
sposobnosti instrumentalizacije takve vrste nezadovoljstva u vlastitu korist. Istraivanje provedeno 2002. u sedam zapadnoeuropskih zemalja je pokazalo da
populistika desnica nije bila izrazito uspjena u mobilizaciji biraa na temelju
ekonomske disatisfakcije, tj. najmanje jedna kljuna stranka je uspjenije
mobilizirala takve birae negoli populistike desniarske stranke.24 Ne manje
znaajan aspekt opisanoga mita sastoji se u prikazivanju niih slojeva drutva
kao dominantnih biraa populistike desnice, to se objanjava njihovom pogoenou socioekonomskom situacijom drutva. Montserrat Guibernau navodi
dvije utjecajne studije (Pippa Norris 2005.; Cas Mudde, 2007.) kojima opovrgava potonju tezu, naime, studije su pokazale da meu biraima radikalne desnice
postoji podjednak omjer nekvalificiranih i visokokvalificiranih radnika, te pripadnika srednje i nie klase, sa iznimkama Maarske, Italije i Izraela gdje
pripadnici srednje klase prevladavaju.25
Alijenacijsko-protestna skupina faktora u uem smislu obuhvaa sve one
varijable nezadovoljstva graana postojeim politikim elitama, te njihovom odnosu prema drutvu, dok u irem smislu moe obuhvaati antisistemsko raspoloenje, pa ak i zahtjeve za radikalnim preustrojem demokratskih politikih sustava u autoritarne (kod profaistikih stranaka). Prema Rogeru Eatwellu, da bi
se protestno glasovanje moglo zaista takvim smatrati nuna su ispunjenja dvaju
uvjeta: prvo, (da) birai glasuju za stranku koja im nije ideoloki bliska; drugo,
da ne oekuju od stranke ostvarenje znaajnog uspjeha (politikog utjecaja).26
Meutim, time bi se uspjeh radikalne desnice analitiki sveo tek na nekolicinu
22

Ibid.
Golder, M. Explaining variation in the success of extreme right parties in Western Europe, p. 438.
24
Ivarsflaten, E. What unites right-wing populists in Western Europe? Re-examining
grievance mobilization models in seven successful cases, p. 14.
25
Guibernau, M. Migration and the rise of the radical right: social malaise and the failure of mainstream politics, p. 8.
26
Eatwell, R. op. cit., p. 419.
23

51

Draen Barbari
desnih populistikih stranaka, koje bi bile potpuna ideoloka tabula rasa, a svoj
bi uspjeh zahvaljivale vlastitoj sposobnosti instrumentalizacije nezadovoljstva
postojeom politikom konstelacijom moi. Spomenuto istraivanje Elisabeth
Ivarsflaten pokazuje da desniarske populistike stranke nisu nita uspjenije u
takvoj vrsti politikog poduzetnitva, odnosno instrumentalizaciji nezadovoljstva, naprotiv, podaci pokazuju da je izgledno da desne populistike stranke
budu uspjene bez mobilizacije takvoga nezadovoljstva.27
Matt Golder s potpunim pravom naglaava da je utjecaj izbornoga sustava
na rast uspjeha radikalne desnice najei izvor pristranosti u istraivanjima toga
uspjeha. Primjerice, prilikom prouavanja zemalja poput Portugala, Irske ili
Luksemburga, gdje radikalna desnica ne poluuje znaajnije izborne rezultate,
istraivai pogreno pretpostavljaju da faktori kao to su nezaposlenost i imigracija nemaju utjecaja na potporu radikalnoj desnici u ovim zemljama.28 Ne
ulazei dublje u problematiku korelacije izbornih sustava i politikoga uspjeha
desnice, prikladno je navesti zakljuak utjecajne politologinje Pippe Norris o
navedenom odnosu: Najdjelotvornije ideoloke strategije koje stranke radikalne
desnice mogu koristiti kako bi maksimizirale vlastiti izborni potencijal ovise o
vrsti izbornog sustava.29
Sumirajui razliite pristupe i metode prouavanja fenomena rasta
politikog utjecaja i izbornih uspjeha radikalne desnice u Europi mogue je posve jednoznano zakljuiti da je ideoloka skupina faktora najstabilnija nezavisna varijabla kod svih empirijskih i najutjecajnija kod konceptualnih radova.
Ono to ini ideoloku jezgru suvremene europske desnice jest ksenofobni antiimigracijski osjeaj, koji je posljedica percepcije ugroenosti vlastitoga nacionalnog identiteta. Rezultati do kojih dolazi Elisabeth Ivarsflaten upuuju da u
gotovo svim dravama Zapadne Europe populistika i radikalna desnica najuspjenije mobilizira birako tijelo ija je kljuna determinanta politikih preferencija upravo nezadovoljstvo imigracijskom politikom vlastite drave. Posebno
treba istaknuti multidimenzionalnost samoga faktora antiimigracijskoga raspoloenja, koja se kree u rasponu od ve spomenutoga utjecaja imigranata na razinu socioekonomske deprivacije pa sve do utjecaja na eroziju nacionalne kulture
zemlje domaina.
Etnokratski multikulturalizam
Postoji izuzetno zanimljiv moment koji moemo pronai kod veine radikalno desnih stranaka i pokreta u Europi, a koji je ujedno i sredinja tema ovoga
rada; naime, radikalnu desnicu obiljeava svojevrstan proces etnokratske
multikulturalizacije. Konkretno, radi se o tome, da radikalna desnica polazi od
naela meusobnoga uvaavanja, ili multikulturalistikim rjenikom reeno,
politike prepoznavanja, to im omoguuje uzajamno potovanje, suegzistenciju i
27

Ivarsflaten, E. op. cit., p. 15.

Golder, M. op. cit., p. 435.
29
Norris, P. Understanding the rise of the radical right, p. 7.
28

52

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

fokus na kreiranje buduega europskog modusa vivendi, tj. onoga to bi Nova
desnica nazivala 'etnopluralizmom'. Istaknuti moment je mogue razumjeti jedino u terminima tzv. kulturnog protekcionizma, koji se javlja kao kolektivni
defenzivni refleks s ciljem zatite nacionalne kulture od vanjske kontaminacije.
Pippa Norris istie da sve ekstremniji i manje tolerantni aspekti kulturnog
protekcionizma, na mnoge naine, nose potpis radikalne desnice.30 Konkretna
manifestacija navedenoga procesa je vidljiva u idejama 'Europe nacija', 'Europe
stotinu zastava' ili 'Europe utvrde', gdje bi se strogom zatitom vanjskih granica i
unutarnjim razgranienjem nacionalnih kulturnih cjelina omoguio suivot
zajednica, koje e politike, ekonomske i drutvene fenomene tretirati prema
kriterijima vlastite nacionalne kulture bez vanjskoga upliva. Jrgen Habermas
ovakve tendencije navodi kao jedne od etiri gorua problema s kojima se
suoava dananja Europa, te jasno istie da Europa utvrda nije adekvatno rjeenje, naprotiv, ona je dugorono najvea prepreka europskome kulturnom pluralizmu.
Izazov s kojim se suoavamo sastoji se u potovanju razliite
prirode stranih kultura i religijskih zajednica prilikom njihova ukljuivanja u nacionalnu graansku solidarnost.31
Guibernau opravdano primjeuje da se suvremena radikalna desnica sa
kulturnim protekcionizmom pomie od biolokoga prema kulturnome rasizmu,
potkrjepljujui tezu izjavom jednoga od bivih lidera Nacionalne fronte:
Demokracija je neostvariva meu skupinom individua koje
ne posjeduju meusobne spone i jo manje meu etnikim skupinama koje posjeduju razliite kulturne reference. Postojanje i
razvoj (demokracije) zahtjeva stvarne ljude, ovo je zajednica
mukaraca i ena koji se prepoznaju kao bliski prema znaenju jezika, kulturi, vjeri, krvi i povijesti.32
Ova izjava pokazuje da je samoostvarenje nacionalne kulture (identiteta)
posve mogue unutar konteksta liberalne predstavnike demokracije, s neizostavnom napomenom da se u tom sluaju iskljuivo radi o tzv. etnokratskom
liberalizmu. Roger Griffin smatra potonji veom opasnou od samoga faizma;
Takva oneiena, restriktivna forma liberalizma ini znatni
taksonomski problem jer, premda eli zadrati liberalne institucije i
procedure, i ostati ekonomski i diplomatski dio meunarodne
liberalne demokratske zajednice, njezino je aksiomatsko poricanje
univerzalnosti ljudskih prava predisponira da se protiv etnikih skupina-izroda ponaa isto onako nasilno kao i faistiki reim.33
Vana znaajka etnokratskoga multikulturalizma (etnopluralizma) je
hinjenje naela jednake vrijednosti kultura, odnosno odmak od eksplicitnoga ras30

Ibid., str. 5.
Vidi u: Habermas, J. Opening up Fortress Europe
32
Guibernau, M. op. cit., p. 14.
33
Griffin, R. Interregnum ili konanica? Radikalna desnica u postfaistiko doba, str.
183.
31

53

Draen Barbari
izma, to implicitno znai da nacionalne kulture europskih imigranata nisu same
po sebi bezvrijedne i nedostojne ouvanja, meutim, da bi bile uspjeno zatiene razliite kulture i identiteti ne smiju se mijeati jer e u suprotnom oslabjeti, nazadovati ili eventualno biti uniteni.34
Na ovom mjestu je potrebno nakratko zastati i postaviti konceptualnu
razliku izmeu etnokratskoga multikulturalizma i onoga to Griffin naziva
'faistikim ekumenizmom'. Potonji se odnosi na strogu regeneraciju faistike
metanaracije u pojavnom obliku eurofaizma kroz ponovno osloboenje primordijalnih ultranacionalizama i odbacivanje prosvjetiteljske dekadentnosti koja je
iskljuivi krivac marginalizacije nacionalnih kultura. Sr eurofaizma u jednoj
od svojih 13 toaka navodi Svjetska unija nacional-socijalista (WUNS);
Europa koju mi nacional-socijalisti namjeravamo stvoriti
nee biti nita manje njemaka ili francuska nego to e biti engleska ili talijanska. Bit e jedna i razliita, jedna u svom politikom
jedinstvu, razliita u svojim nacionalnim kulturama.35
Takvo politiko jedinstvo za razliku od etnokratskoga multikulturalizma
podrazumijeva potpuno odbacivanje nazadnoga nasljea prosvjetiteljstva, to
ukljuuje i liberalnu demokraciju, i ostvarenje jedinstva kroz totalitarni faistiki
poredak. Poto europska populistika radikalna desnica ne posjeduje faistiku
palingenetiku jezgru, ona ne pripada trendu faistike ekumenizacije, vrijedi i
obrnuto, neofaistike stranke i pokreti koji se zalau za ostvarenje eurofaizma
nisu dio procesa etnokratske multikulturalizacije. S uma ne treba smetnuti, da je
historicizam zajedniki korijen radikalne desnice (neofaistike i populistike),
te da je kulturna ugroenost europske civilizacije ono to ih mobilizira na djelovanje, ali im se tu razdvajaju putovi.36 Ekumenizacija faizma (eurofaizam) posjeduje vlastiti telos uspostavu revolucionarnoga faistikog poretka u Europi
koji bi titio istou razliitih nacionalnih kultura, dok je etnokratski multikulturalizam privremeni 'brak iz interesa', tj. obrambeni mehanizam europskih
nacionalnih identiteta (kultura) unutar postojeih okvira liberalne demokracije.
Namee se logino pitanje o karakteru spomenutoga obrambenog mehanizma, te se u literaturu pojavljuju najea objanjenja kroz teoriju racionalnog
izbora ili kulturnog protekcionizma. Prvi pokuava dokazati da imigranti utjeu
na razinu nezaposlenosti i pada razine blagostanja domaega stanovnitva, ime
se pojedinci iz posve racionalnih interesa odluuju za desni populizam kao opciju restriktivnije imigracijske politike, dok drugi tvrdi da se pojedinci u razdoblju
krize identiteta vlastitoga drutva, izazvanoga kulturnom difuzijom, odluuje za
prisvajanje radikalnije pozicije nacionalnoga identiteta, kao odreenim oblikom
vakuuma koji im prua individualno identitetsko utoite. Prvi navedeni argument je ve naelno opovrgnut, prije svega jer govorimo o desnici u najrazvijeniji34

Guibernau, M. Migration and the rise of the radical right: social malaise and the
failure of mainstream politics, p. 15.
35
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 160.
36
O historicizmu i kulturnoj ugroenosti europske civilizacije kao temeljima faizma
vidi u: Sternhall. Z. Faizam: refleksije o sudbini ideja u povijesti dvadesetog stoljea

54

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

m zemljama svijeta (Zapadna Europa) sa niskom stopom nezaposlenosti i visokom razinom ope drutvenoga blagostanja i zemljama gdje priljev imigranata
ne pogaa, u ekonomskom aspektu, iroke slojeve stanovnitva, te gdje imbenike ekonomske deprivacije podjednako koriste stranke ljevice i desnice.
Drugi argument, iako naelno toan, promauje samu bit onoga to se oznaava
kulturnim protekcionizmom. Guibernau primjerice, navodi da je upravo proces
tranzicije prema postindustrijskom umreenom drutvu, kao kljuna dimenzija
globalizacije, rezultirao time da pojedinci gube osjeaj pripadnosti i privueni
su etnikom nacionalizmu, koji prema psiholokim istraivanjima poveava
osjeaj samopotovanja.37 Prema mome dubokom uvjerenju, mikrorazinsko (atomistiko) tumaenje antiimigracijskoga sentimenta zaboravlja na injenicu da
nacionalni identitet i pripadajua mu kultura egzistiraju vrlo uspjeno na makrorazini unutar liberalne civilizacije, drugim rijeima, ne radi se o tome da u
vrijeme ope percepcije krize identiteta pojedinci ponovno otkrivaju nacionalni
identitet koji u razdoblju 'normalnosti' za njih nema niti afektivnu niti uporabnu
vrijednost. Tada bi samo fanatini ultranacionalisti bili uvari nacionalnoga identiteta koji bi u vremenima ugroenosti iz 'naftalina povijesti' vadili fragmente
nacionalne kulture i nudili ih drutvu kao lijek za problem individualne zbunjenosti vlastitom neodreenou. Pojednostavljeno, nacionalni identiteti unutar
liberalnih demokratskih drutava pronalaze kanale za ispoljavanje vlastitoga
bivanja (npr. jezina unikatnost, kulturno nasljee, sport itd.), a dobar dio lanova drutva internalizira, ak i nesvjesno, esenciju takvih identiteta. Stoga,
prilikom dovoenja u pitanje nacionalnih identiteta na razini drutva dolazi do
obrambene reakcije, koja se na mikrorazini manifestira kao ouvanje onih internaliziranih fragmenata istoga identiteta, odreenije; danas kultura i razlika postaju dominantna paradigma i pojedinci su ohrabreni, tovie, usmjereni da se
poimaju tim terminima.38 Problem je, dakako, kudikamo kompleksniji i pokuat
u ga objasniti pomou 'teorije zazornosti' koju Iris Marion Young koristi u svojoj knjizi Pravednost i politika razlike, a koja je izvorno preuzeta iz psihoanalitike literature.
Granice kolektivnih identiteta
Originalni pojam zazornosti uvodi Julia Kristeva prilikom prouavanja
procesa konstitucije ega (sebstva), otkrivajui da zazornost ne proizvodi subjekt
u odnosu na objekte ego nego trenutak odvajanja, granicu izmeu 'Ja' i drugog, prije oblikovanja 'Ja', koja omoguuje odnos izmeu ega i njegovih objekata.39 Zazornost dakle predstavlja uspostavljenu granicu individualnoga identiteta u odnosu na ono to sebstvo odbacuje kao odurno, nepripadajue i potencijalno opasno. Kontakt sa potonjim izaziva reakcije gaenja, odbacivanja i prijezi37

Guibernau, M. op. cit., p. 6.

Eller, J. D. Anti-anti-multiculturalism, p. 251.
39
Young, I. M. Pravednost i politika razlike, str. 174.
38

55

Draen Barbari
ra, a u pozadini uvijek stoji iracionalna dimenzija koja alarmira sebstvo kako bi
se zatitila punina i jedinstvenost identiteta.
Zazorno izaziva strah i prijezir jer razotkriva granicu sebstva
i drugog kao proizvedenu i krhku i prijeti da unitenjem granice uniti subjekt.40
Dakle, zazornost nije ireverzibilni proces koji vlastitim okonanjem (razgranienja sebstva) stvara trajnu diferencijaciju drugoga bez mogunosti
njegova utjecaja na konstituirani identitet. Zazornost je konstantno prisutna
podloga vlastitoga identiteta koja i na najmanju naznaku ugroze potencira fobiju
unitenja, te ona kao takva djeluje sve dok opstaje identitet koji je konstruirala i
odravala u strahu od vlastite propasti. Da teorija zazornosti moe funkcionirati
na makrorazini nagovjetava i sama autorica teorije:
Zazorno se moe javiti u onome to ugroava identitet, sustav, poredak. Onome to ne potuje granice, poloaje pravila.41
Young teoriju zazornosti projicira na estetiziranu hijerarhiju tijela, pokuavajui pojasniti ksenofoban odnos dominantne bjelake populacije (WASP) u
SAD-u prema manjinama drugaijih estetskih karakteristika (latinose, azijate,
hendikepirane i queer populaciju). Pravilno upuuje da dominantna reakcija
prema manjinskim populacijama nije estetski osjeaj gaenja, ve tjeskobe i
napetosti:
Veza izmeu skupine i zazornosti drutveno je konstruirana;
meutim, kad se uspostavi povezanost, teorija zazornosti opisuje
kako se te veze uklapaju u identitete i tjeskobe subjekta. Budui da
one predstavljaju ono to lei izvan granica sebstva, subjekt osjea
strah, nemir i odbojnost prema pripadnicima tih skupina jer one predstavljaju prijetnju identitetu.42
Svako drutvo postavlja manjinske skupine u poloaj objektivnoga u
odnosu na subjekt, taj proces objektivizacije drugoga podrazumijeva institucionalizaciju diskursa zazornosti:
Kad rasizam, seksizam, heteroseksualizam i diskriminacija
starijih i hendikepiranih osoba postoje na razini diskurzivne svijesti, zazorne su skupine objektivizirane. Znanstveni, medicinski, moralni i pravni diskurs definiraju te skupine kao objekte sa posebnim
prirodama i obiljejima, koji su razliiti i suprotni od imenujueg
subjekta, koji ih nadzire, dominira i manipulira njima.43
Upravo su antiimigracijski sentiment, poveanje netrpeljivosti prema drugima (imigranti i nacionalne manjine), te politike odluke koje direktno diskriminiraju imigrantsku populaciju odraz aktivirajuega momenta zazornosti koji
se u terminima nacionalne kulture i europske civilizacije eli oduprijeti prijetnjama i eventualnom unitenju istih. Naravno, unitenje ne podrazumijeva fiziku
40

Ibid., str. 176.

Ibid.
42
Ibid.
43
Ibid., str. 177.
41

56

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

likvidaciju europske civilizacije, te nacionalnih kultura unutar nje, ve multikulturalnu viziju Europe u kojoj e imigranti nesmetano moi ouvati vlastite
kulturne sadraje bez straha od diskriminacije i na taj nain obogatiti europski
kulturni prostor.
Potraga za zajednikim neprijateljem
Teorija zazornosti nije dostatna za objanjenje pojave etnokratskoga multikulturalizma u Europi, njezin doseg je tumaenje uzroka koji izaziva tjeskobu
unutar nacionalnih identiteta, te pojanjava manifestacije potrebne za odagnavanje takve vrste kolektivne kulturoloke tjeskobe. Meutim, teorija zazornosti ne
objanjava kohezivne centripetalne sile koje odravaju krhku ideoloku koaliciju
radikalno desnih europskih pokreta i stranaka. Za takav eksplanatorni manevar
posluit u se ontolokom politikom dihotomijom kontroverznog i vrlo utjecajnog politikog filozofa Carla Schmitta. Kljuno dualistiko razlikovanje
na kojem Schmitt bazira sferu politikoga, a na koje se mogu svesti politika
djelovanja i motivi jest razlikovanje prijatelja i neprijatelja,44 pri emu su sve
ostale karakteristike neprijatelja apstrahirane na raun njegova politikoga
identiteta.
Politiki neprijatelj ne mora biti moralno zao, ne mora biti estetski ruan, ne mora nastupati kao privredni konkurent, pa ak
moe izgledati korisno s njim praviti poslove. On je naprosto onaj
drugi, stranac, i za njegovu bit je dovoljnu da je u osobito intenzivnom smislu egzistencijalno neto drugo i strano, tako da su u ekstremnom sluaju mogui sukobi s njim, koji se ne mogu rijeiti ni
nekim unaprijed utvrenim opim normiranjem, ni presudom nekog
'nezainteresiranog' i stoga 'nepristranog' treega.45
Za Schmitta, dakle, mehanizmi liberalne demokracije nemaju uporabnu
vrijednost pri rjeavanju politiko-egzistencijalnih sukoba razliitih kolektivnih
aktera, iako je upravo liberalizam nastao kao reakcija na vjerske sukobe i uspio
ih potisnuti u ponore privatne sfere. Iako Schmitt vlastitu metapolitizaciju gradi
imajui pred oima meunarodnu dimenziju politike, tj. drave i pripadajue im
politiko jedinstvo kao jedini izvor mogunosti utemeljenja politikog, odnosno,
razlikovanja i etiketiranja vlastitih neprijatelja, politiko drutvo potonje razlikovanje koristi za ouvanje interne homogenosti.
Ta nunost unutardravne pacifikacije dovodi u kritinim
situacijama do toga da drava kao politiko jedinstvo, sve dok postoji, po sebi takoer odreuje unutarnjeg neprijatelja.46
Ouvanje, jednom uspostavljenoga, politikoga jedinstva je apsolutni
zadatak nacionalne drave, i to u takvoj krajnosti da je drava preuzela ovlast nad ivotom i smru njezinih pripadnika. Ukoliko bi drava izgubila mogunost
44

Schmitt, C. Politiki spisi, str. 71.

Ibid.
46
Ibid., str. 81.
45

57

Draen Barbari
razlikovanja prijatelj-neprijatelj, uruilo bi se politiko jedinstvo, jer ono postoji ili ne postoji, ako postoji ono je najvie, tj. u odlunom sluaju presudno jedinstvo.47 Koja je poveznica Schmittove metapolitizacije i suvremene radikalne
desnice, osim estih pozivanja i navoenja Carla Schmitta kao jednog od ideolokih utemeljitelja radikalne desnice? Odgovor nudi protupitanje; zar upravo radikalna desnica kroz vlastiti etnokratski liberalizam ne svodi politiko na schmittovski dualistiki fundacionalizam? Poenta je u tome da je radikalna desnica
preuzela ulogu ouvanja politikoga jedinstva, ili suvremenim terminima reeno,
nacionalne kulturne posebnosti i identiteta, te time prihvatila schmittovo utemeljenje politike kao mogunosti razlikovanja prijatelj-neprijatelj. Potonje je dovelo do pribliavanja u politikom djelovanju radikalne desnice i to prije svega u
zapadnoj, sjevernoj i srednjoj Europi, jer je pronaen zajedniki neprijatelj
imigrantska populacija. Zajedniki neprijatelj nas ujedinjuje, kritiare demonizira, a odstupitelje izopuje.48 Etnokratski multikulturalizam je zaista nusprodukt
konvergencije etiketiranja neprijatelja u razvijenim europskim drutvima, koja je
proizala iz potrebe za oznaavanjem krivca za osjeaj nacionalne tjeskobe i
percepciju kulturne ugroze. Stoga, iz cijele prie o etnokratskom multikulturalizmu ispadaju radikalno desne stranke i pokreti iz jugoistone i istone Europe,
poto kod njih ne postoji svijest o zajednikom neprijatelju, ponajvie
zahvaljujui; nepostojanju znaajnih imigrantskih zajednica, te snanoj meusobnoj netrpeljivosti.49
Nemogue je ne primijetiti da antiislamizam dominira antiimigrantskim
diskursom radikalne desnice, kao njegova oportuno najaktivnija sastavnica.
Pojavni oblici navedenoga vidljivi su kroz donoenje zakona (npr. zabrana noenja hidaba i burki u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj) koji eksplicitno 'tite'
tekovine sekularne civilizacije, dok implicitno kre prava i opseg samoaktualizacije specifinih imigrantskih zajednica, najee muslimanskih. Meutim, diskriminacija kroz javne politike zahtjeva plodno tlo kod domaega stanovnitva.
Tariq Ramadan slikovito opisuje takvu vrstu javne skepse prema islamu i muslimanima:
Put prema koegzistenciji lii na vrstu minskog polja, ne
toliko zbog pravnih sistema koji bi diskriminirali, nego zbog ras-

47

Ibid., str. 80.

Lasi, M. Mukotrpno do politike moderne, str. 61.
49
U novije vrijeme se pojavljuje tendencija multikulturalizacije, odnosno, suradnje i produbljivanje odnosa izmeu radikalne desnice u Istonoj Europi, primjerice, uspostavljanje formalne suradnje koja obuhvaa Hrvatsku istu stranku prava, Pokret za
bolju Maarsku (Jobbik Magyarorszagert Mozgalom), Nova snaga (Forza Nuova), Nacionalna demokracija (Democracia Nacional), Svepoljska mlade (Modzie Wsechpolska), nevedeno prema: irko, F. Mlade HSP-a sklopila povijesno vanu suradnju sa srodnim europskim organizacijama
48

58

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

tuih i iroko rairenih predrasuda da su islam i muslimani, po
svojoj definiciji, nesposobni za integraciju.50
Crno-bijeli dualizam koji oduvijek postoji pri razumijevanju islama, ali i
ozbiljnom prouavanju, dobrim dijelom olakava instrumentalizaciju antiislamskoga sentimenta, posebno nakon 11. rujna, kada je cijelome odnosu pridodana
dimenzija nacionalne sigurnosti. Primjer upisivanja genuine teroristike sklonosti, bez ijedne razumne injenice, islamu kao kulturi koja potvruje takvu tezu
navodi Edward Said:
Stanovite kulture i subkulture, domovi frustriranih ideja,
predodreeni su za uzgajanje terorizma. Islamska kultura najistaknutiji je primjer.51
Said primjeuje da se kao dualistiki par za razumijevanje islama koristi
termin Zapad, a ne kranstvo, jer se time podrazumijeva da je Zapad uspio nadii vlastitu religijsku razvojnu epohu, dok je islamski svijet ostao zarobljen u
atavistikoj fazi dominacije religije u javnome ivotu. Stoga ne iznenauje da
zapadna percepcija islama obuhvaa sve znaajke raznolikog muslimanskog svijeta svodei ih na posebnu zlonamjernu i nerazumnu bit.52 Upravo je visoka
razina komplementarnosti opisane percepcije islama i kulturnoga protekcionizma u Europi rezultirala poveanom privlanou radikalne desnice,
agresivnijom borbom potonjih za ouvanje nacionalnoga identiteta, ali i meusobnim umreavanjem i suradnjom istih.53
Etnokratski versus liberalni multikulturalizam
Na ovom mjestu je potrebno zaokruiti tezu da suvremenu radikalnu desnicu u Zapadnoj Europi karakterizira etnokratski multikulturalizam koji je sam
po sebi kontradiktoran. Naime, radi se o tome da radikalna desnica parcijalno
preuzima normativnu strukturu liberalnih multikulturalista, te je primjenjuje u
pervertiranom smislu na europski civilizacijski prostor, pritom kao jedne od glavnih ideolokih neprijatelja napada intelektualce i stranke koje zagovaraju 'liberalnu' verziju multikulturalizma.54 U europskom sluaju potonja verzija multik50

Ramadan, T. Biti evropski musliman: izuavanje islamskih izvora u evropskom kontekstu, str. 161.
51
Said, E. Krivotvorenje islama: kako mediji i strunjaci odreuju nain na koji vidimo
ostatak svijeta, str. 93.
52
Ibid., str. 67.
53
Najbolji dokaz navedene teze predstavlja posjet etiriju stranakih lidera europske
ekstremne desnice (Flamanski interes, Austrijska slobodarska stranka, Njemaka slobodarska stranka i vedski demokrati) njihovim izraelskim desniarskim kolegama, gdje su
potpisali tzv. Jeruzalemsku deklaraciju, te izrazili punu potporu i solidarnost u borbi protiv islamskih prijetnji, navedeno prema: Baumgrtner, M./ Bjurwald, L. A paradox of
hate: extremists Israelis ally with neo-Nazis
54
Nevjerojatna je injenica da svi radovi na temu radikalne desnice multikulturalizam svrstavaju u diskurzivni sadraj liberalizma, kritiku multikulturalizma iz perspektive

59

Draen Barbari
ulturalizma zahtjeva inkluziju i upozorava na mistifikaciju jedne specifine kulture kao jedine ili najbolje.55 Upravo je liberalni multikulturalizam jedan od tri
obrasca integracije imigranata u Europi, posebno karakteristian za Nizozemsku,
Veliku Britaniju i vedsku.56 Paradoks etnokratskoga multikulturalizma se
sastoji u prihvaanju i meusobnom uvaavanju kulturnih protekcionizama unutar ire europske civilizacije, uz istodobno odbacivanje liberalnoga multikulturalizma koji unutar iste civilizacije i pomou istih normativnih kriterija
(uvaavanje i raznolikost) tendira prema potpuno oprenoj viziji budunosti
Europe. Teoretski reeno paradoks je u prebacivanju radikalne desnice iz
deskriptivnog (injenini pluralizam) u preskriptivni multikulturalizam (vrijednosno determiniran programatski pristup ili institucionalizacija kulturnih razlika).
Kao to pravilno naglaava Brian Barry razliitost sama po sebi nije uzrok sukoba,57 razliite koncepcije ili vizije drutva (u ovom sluaju liberalni multikulturalisti vs radikalna desnica) dovode do sukoba, pa makar i diskurzivnoga.
Kao primjer potonje teze Barry navodi religiju:
kada pripadnici razliitih religija imaju nepomirljive ideje o
nainu na koji bi trebalo organizirati politiku zajednicu i drutvo,
te najmanje jedna grupa tei svoje ideje nametnuti na teritoriju na
kojem ive i druge grupe, morat e doi do sukoba.58
Uobiajen prigovor radikalne desnice multikulturalistima je propitivanje
konteksta vlastite kulture i uvjeta interakcija s drugim kulturama, odnosno, uvjeta suegzistencije istih unutar postojeega kulturolokog okvira. Multikulturalizam osporava njihovu kulturu (anti-multikulturalista op.a.), tradicionalno privilegiran status zapadne znanosti, povijesti i kulture,59 zbog ega su zagovornici
multikulturalizma istaknuti kao agenti podrivanja nacionalne kohezivnosti.60
Radikalna desnica, u manirama Nove desnice, postavlja se kao branitelj europske
civilizacije, to je opet paradoksalno, budui da Sternhall navodi da je historicizam ideoloki iskon radikalne desnice u Europi, a koji je direktna reakcija
na prosvjetiteljski projekt na kojem se temelji suvremena europska civilizacija.
Posebno vaan aspekt kritikoga multikulturalizma jest i revalorizacija postojeih kulturnih obrazaca i identiteta, to pretpostavlja mogunost otvorene
razmjene kulturolokih sadraja puten imigracijskih zajednica, tj. odreenu vrstu
diskurzivnoga pregovaranja.
Anti-multikulturalisti su oaloeni zbog pregovaranja o neemu to se donedavno inilo sasvim sigurno i oigledno i moda
egalitarnoga liberalizma donosi: Barry, B. Kultura i jednakost: egalitarna kritika multikulturalizma
55
Eller, J. D. op. cit., p. 250.
56
Vidi u: Rex, J. / Singh, G. Multiculturalism and political integration in modern
nation-states thematic introduction
57
Barry, B. op. cit., str. 28.
58
Ibid., str. 29.
59
Eller, J. D. op. cit., p. 254.
60
Golder, M. op. cit., p. 439.

60

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

zbog toga to su se za pregovarakim stolom nali kao slabija strana.61
Radikalna desnica se postavlja kao posljednja linija obrane dotada
neupitnoga nacionalnog identiteta i kulture, i naravno kriterija politikoga
vrednovanja postojeih drutvenih odnosa. Multikulturalizam dovodi u pitanje
sva tri elementa, te ih pokuava redefinirati u skladu sa novonastalim uvjetima,
stoga i ne udi da su politiki nositelji multikulturalne ideje u Europi (socijaldemokrati i liberali) omiljena meta radikalne desnice, bilo u politikom ili
teroristikom smislu.
Zakljuak
Evropa je morala nauiti lekcije iz svoje prolosti, a najbitnija od njih bi se, moda mogla ovako formulisati: kad god je Evropa, u svojoj povesti, ispoljila tendenciju za religijskom, etnikom
ili rasnom homogenizacijom (tokom svojih verskih ratova, rekonkviste, holokausta ili holocausta, etnikih ienja), dolazilo je do
nevienih tragedija, ratova i ljudske patnje, zbog toga se danas ona
moe konstituisati samo kao pluralna i pluralistika zajednica
naroda i drava, u jednom multikulturalnom i viereligijskom kontekstu, liberalnog ili decentriranog tipa.62
Konstantni rast utjecaja i proces etnokratske multikulturalizacije radikalne
desnice bez ikakve sumnje predstavljaju jedan oblik pokuaja homogenizacije
Europe. Navedeni proces je suptilniji nego ijedan dotadanji pokuaj, te ga odlikuje visok stupanj politike kontrole, dakle, prvenstveno se radi o umreavanju
politikih elita radikalne desnice. Jaanje kulturnih protekcionizama uz istodobno meusobno uvaavanje istih na razini javne svijesti se predstavlja kao
bezazlen proces iskoritavanja kontekstualnih prilika od strane populistikih stranaka bez naroito opasne ideoloke pozadine. Meutim, ne radi se o bezazlenom ve, kao to je u radu pokazano, paradoksalnom procesu koji dovodi u
pitanje metapolitiku osnovu na kojoj se temelji suvremena Europa. Vrijeme e
pokazati da li Europa nastavlja, habermasovski reeno, putem dovrenja
politike moderne, gdje e liberalni multikulturalizam zasigurno odigrati jednu
od kljunih uloga, ili putem 'Europe nacija', gdje e etnokratski multikulturalizam osigurati internu koegzistenciju nacionalnih kultura, uz zajednike napore
za eksternom zatitom od nepoeljne izvanjske kontaminacije kulturno
inferiornijih zajednica.

61
62

Eller, J. D. op. cit., p. 254.

Lasi, M. op. cit., str. 51.

61

Draen Barbari
Literatura
Anastasakis, O. Extreme right in Europe: a comparative study of recent trends
(Discussion Paper No. 3), Hellenic Observatory, European Institute, London School of Economics and Political Science, London, 2000.
Barry, B. Kultura i jednakost: egalitarna kritika multikulturalizma, Jesenski i
Turk, Zagreb, 2006.
Bartlett, J. / Birdwell, J. / Litter, M.. The new face of digital populism, Demos,
London, 2011.
Baumgrtner, M. / Bjurwald, L. A paradox of hate: extremists Israelis ally with
neo-Nazis, The National, http://www.thenational.ae/thenationalconversation/comment/a-paradox-of-hate-extremist-israelis-ally-with-neo-nazis,
(preuzeto 08. 02. 2012.)
de Benoist, A. / Champetier, C. Manifest za europsku obnovu: nova desnica u
21. st., u: Suni, T. Europska nova desnica: korijeni, ideje i mislioci, Hasanbegovi, Zagreb, 2009.
irko, F. Mlade HSP-a sklopila povijesno vanu suradnju sa srodnim europskim organizacijama, Hrvatska ista stranka prava, http://hcsp.hr/mladez-hcsp-a-sklopila-povijesno-vaznu-suradnju-sa-srodnim-europskim-organizacijama, (preuzeto 31. 01. 2012.)
Eatwell, R. The rebirth of the extreme right in Western Europe?, Parliamentary
Affairs, 2000., No. 53, p. 407-425
Eller, J. D. Anti-anti-multiculturalism, American anthropologist, Vol. 99,
(1997.), No. 2, p. 249-256
Golder, M. Explaining variation in the success of extreme right parties in Western Europe, Comparative political studies, Vol. 36, (2003.), No. 4, p. 432-466
Griffin, R. The palingenetic core of generic fascist ideology, in: Campi, A. (Ed.)
Che cos' il fascismo? Interpretazioni e prospettive di ricerche, Ideazione
Editrice, Roma, 2003., p. 97-122
Griffin, R. Interregnum ili konanica? Radikalna desnica u postfaistiko doba, u: Freeden, M. (ur.) Politike ideologije: novi prikaz, Algoritam, Zagreb,
2006.
Griffin, R. Fascism's temporal revolution, in: Feldman, M. (Ed.) A fascists
century: essays by Roger Griffin, Palgrave Macmillan, London, 2008.
Griffin R. Fascism's evolution since 1945., in: Feldman, M. (Ed.) A fascists
century: essays by Roger Griffin, Palgrave Macmillan, London, 2008.
Guibernau, M. Migration and the rise of the radical right: social malaise and
the failure of mainstream politics, Policy Network Paper, London, 2010.
Habermas, Jrgen. Opening up Fortress Europe, Signandsight, http://www.signandsight.com/features/1048.html, (preuzeto 27. 01. 2012.)
Ivarsflaten, E. What unites right-wing populists in Western Europe? Reexamining grievance mobilization models in seven successful cases. Comparative political studies, Vol. 41, (2008.), No. 1, p. 3-23
62

Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice

Lasi, M. Mukotrpno do politike moderne, Dijalog, Mostar, 2010.
Nedelcu, H. / Miller, C. Migration and the extreme right in Western Europe,
Review of European and Russian Affairs, Vol. 6, (2011.), No. 1, p. 55-64
Norris, P. Understanding the rise of the radical right (First chapter), in: Norris, P.
Radical Right: Voters and Parties in the Electoral Market, Cambridge
University Press, New York, 2005.
Obuina, V. Varijacije unutar radikalne desnice: komparativna analiza programa
radikalno desnih stranaka u Zapadnoj i Istonoj Europi, Sociologija i prostor, Vol.47, (2009.), No. 184, str. 187-204
Ramadan, T. Biti evropski musliman: izuavanje islamskih izvora u evropskom
kontekstu, Udruenje ilmijje Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2002.
Renton, D. Fascism: theory and practice, Pluto Press, London, Sterling, 1999.
Rex, J. / Singh, G. Multiculturalism and political integration in modern nationstates thematic introduction, International journal on multicultural societies, Vol. 5, (2003.), No. 1, p. 3-19
Said, E. Krivotvorenje islama: kako mediji i strunjaci odreuju nain na koji
vidimo ostatak svijeta, V.B.Z., Zagreb, 2003.
Schmitt, C. Politiki spisi, Politika kultura, Zagreb, 2007.
Sternhell, Z. Faizam: refleksije o sudbini ideja u povijesti dvadesetog stoljea, u: Freeden M. (ur.) Politike ideologije: novi prikaz, Algoritam, Zagreb,
2006.
Suni, T. Europska nova desnica: korijeni, ideje i mislioci, Hasanbegovi,
Zagreb, 2009.
Veliki, D. Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica,
Politika misao, Vol. 47, (2010.), br. 2, p. 67-84
Young, I. M. Pravednost i politika razlike, Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

63

Draen Barbari

Draen Barbari
MULTICULTURAL PARADOX OF
THE EUROPEAN EXTREME RIGHT
Summary
The author starts with undoubtable fact of ascent of radical right parties and their
elective successes all over the Europe. He uses integral term of radical right which
includes tree key characteristics: antisystemic rhetoric, xenophobic antiimigrational
sentiment and nationalists mythology. This work emphasizes a fact that radical right in
Europe is taking over basics of multicultural discourse (mutual appreciation and
coexistence), and using them in completely perverted form for political causes. Paradox
lies in a fact that the radical right instrumentalized ethnocratic multiculturalism is directed against exponents of idea of liberal multiculturalism, therefore burying the
foundations of European civilization and offers completely opposite vision of mentioned
through various concepts (Europe Fortress, Europe of Nations etc.)
Key words: radical right, cultural protectionism, ethnocratic multiculturalism,
theory of abjection, friend-enemy distinction, antiislamism

64

Originalan nauni rad

Alma Jefti1

DEMOKRATSKI HEDONIZAM
POSLJEDNJEG OVJEKA
Cilj ovog rada je razmotriti pojam demokratije kroz nekoliko naizgled nepovezanih cjelina: kao oblik traumatskog jezgra, kao disciplinsku matricu urezanu u posluna tijela, kao okoladni laksativ i, na kraju, kao ogranieni hedonizam.
Jedan od osnovnih zadataka biopolitike danas je borba protiv opasnosti do kojih
moe dovesti neogranieno konzumiranje droga, cigareta, seksa. Samim tim, posljednji
ovjek u Nietzscheovom smislu je onaj koji se kree bez strasti i potpuno ravnoduan i
koji je, na neki nain, iskljuen iz drutvenog poretka.
Glavni doprinos ovog rada je u tome to je ponudio pojam demokratskog hedonizma kao shvatanja individualnih ogranienja slobode, kao i individualnih potreba za
ogranienjem i slijedom pravila. Time se ukazuje na imanentnost pravila koja odreuju
svaki segment ljudskog ivota, ali i onih sitnih procedura koje upravljaju svakim
pojedinanim ivotom.
Kljune rijei: demokratija, hedonizam, posljednji ovjek, pravila, traumatsko
jezgro

Uvod
Shvatanje demokratije kao drutvenog poretka zahtijeva mnogo vie od
politoloke studije. Iako naizgled politika, svaka tema koja se dotie drutvenog
poretka i ideologije podrazumijeva psiholoku analizu pojedinanih i grupnih
reakcija na spomenutu promjenu.
Cilj ovog rada je kroz shvatanja Lacana, Arendt, Foucaulta i ieka predstaviti demokratiju kao poredak, ali i sagledati njen odnos prema drutvu i odnos
pojedinca prema njoj. Demokratija se prvo razmatra kao jedan oblik traumatskog
jezgra, zatim kao disciplinska matrica urezana u posluna tijela, kao okoladni
laksativ, i, na kraju, kao ogranieni hedonizam.
Foucault je naglasio da je tijelo mjesto na kojem najsuptilnije i najneprimjetnije drutvene vjetine formiraju mree odnosa koje omoguavaju iroku
skalu organiziranja moi. Jasno je da dananji hedonizam kombinira zadovoljstvo sa ogranienjem, to je posebno vidljivo u okviru iekovog primjera okoladnog laksativa, koji djeluje po principu da samo ono to je doprinijelo rani
moe i da je izlijei. Jedan od osnovnih zadataka dananje biopolitike je borba
1

alma.jeftic@gmail.com

Alma Jefti
protiv opasnosti do kojih moe dovesti neogranieno konzumiranje droga,
cigareta, seksa.
Ve odavno se zapadnjaka civilizacija kree u smjeru Nietzscheovog
posljednjeg ovjeka, onog koji se kroz ivot kree bez strasti i potpuno
ravnoduan. Za tog ovjeka i obini, jednostavni uitak predstavlja slijed pravila
koja se moraju ispotovati ukoliko elimo da bude potpun.
Glavni doprinos ovog rada je u tome to je ponudio pojam demokratskog
hedonizma kao shvatanja individualnih ogranienja slobode, kao i individualnih
potreba za ogranienjem i slijedom pravila. Time se ukazuje na imanentnost pravila koja odreuju svaki segment ljudskog ivota, ali i onih sitnih procedura
koje upravljaju svakim pojedinanim ivotom.
1. Lacanova politika teorija i bijeg od traumatskog jezgra
esto se, u svrhu teoretiziranja politike kao polja nerazrjeivih konflikata i
kriza na koje ideologija odgovara uvoenjem imaginarne, nemogue rezolucije u obliku parcijalne fiksacije identiteta2, poziva na Lacanovu teoriju o autonomiji oznaitelja u simbolikom. Njegovo odreenje simbolike interakcije kao
fabriciranja znaenja u krajnjoj analizi omoguava shvatanje akcije kao subjektivnog pokuaja skrivanja originalnog nedostatka ili odsustva. Suprotno tome,
za Hannah Arendt, injenica da je ovjek sposoban za akciju znai da se od njega moe oekivati neoekivano, kao i da je sposoban izvesti neto to je beskrajno nevjerovatno3.
Prema Lacanovoj politikoj teoriji svjetovi i identiteti ouvani u pamenju
zahvaljujui politikoj pozadini ne bivaju otkriveni, niti objelodanjeni, niti rasvijetljeni, nego su artikulirani, proizvedeni ili konstruirani sa svrhom koja
lei izvan njihovog samog obrazloenja4. Prema ieku5, najradikalnija
dimenzija Lacanove teorije lei u prepoznavanju simbolikog poretka kao ispresijecanog osnovnom nemogunou, struktuiranom oko nemogueg/traumatinog jezgra, oko centralnog nedostatka. Samim tim, politika je odreena ideolokom konstrukcijom ija svrha nije pruiti nam bijeg od stvarnosti, nego drutvenu realnost po sebi kao bijeg od nekog traumatskog jezgra.
Razumijevanje ljudskih odnosa u duhu osnovnih pravila i kao zatitu protiv traume beznaajnosti blisko je shvatanju ideologije Hannah Arendt kao
pokuaja pruanja reda, integracije i konzistentnosti fikcionog narativa samom
carstvu meuljudskih odnosa6. Jedina razlika je u tome to je za ieka ideol2

Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, p. 345
3
Arendt, H. The Human Condition, p. 206
4
Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, 346
5
iek, S. The Sublime Object of Ideology, p. 122
6
Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, p. 346

66

Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka

ogija bit ljudskih odnosa koja je uvijek materijalizirana u naoj drutvenoj realnosti. Svaka kultura, prema ieku7, nije nita drugo nego oblik kompromisa,
reakcija ne neku zastraujuu, radikalnu, nehumanu dimenziju svojstvenu ljudskom stanju po sebi. Stoga je suoavanje sa modernom politikom zapravo ohrabrivanje prihvatanja besmislenosti vokabulara politikog diskursa, a osnovna solucija spomenutoj beznaajnosti je formalna demokratija.
iek tvrdi kako je demokratski stav uvijek baziran na odreenoj fetiistikoj podjeli, te nam kao takav omoguava da prihvatimo realnost ekoloke krize,
(na primjer), u njenoj bezosjeajnoj aktuelnosti, bez dopunjavanja nekom porukom ili znaenjem. S druge strane, politika odluka bazirana na moi kao
jednostavnom uvidu u stanje stvari predstavlja podsjetnik na rezultate disciplinske primjene modela znanje-mo u Foucaultovom tumaenju diskursa i proizvodnje kao etvrtog termina u matrici.
1.1 Disciplina kao ogranienje i mehanizam vlasti
Odakle potjeu pojmovi opasnost, uspjenost u osuivanju i
rehabilitaciji? To nisu ni medicinski ni pravni termini, to su disciplinski termini. Oni se odnose na sve one sitne disciplinske postupke
u kolama, kasarnama, popravnim domovima, fabrikama, koji
postaju sve vaniji i vaniji. Sve te institucije proizvodnjom, irenjem, grananjem svojih mrea kroz drutvo, dovele su do pojave pojmova koji su u poetku bili nevjerovatno empirijski, a sada postaju
sveti. Mislim da se kriminologija 'provlai' izmeu tih pojmova8.
U klasinom dobu tijelo postaje objekat i meta vlasti. Obimno tivo o ovjeku-maini promatralo se u dvije ravni: prva je anatomsko-metafizika, a druga tehniko-politika, sastavljena od niza kolskih, vojnih i bolnikih propisa,
kao i empirijskih postupaka i teorijskih promiljanja iji je cilj da se tjelesne aktivnosti nadziru ili popravljaju9. Stvara se politika prinudnog potinjavanja tijela,
to podrazumijeva proraunatu manipulaciju njegovim elementima, pokretima,
ponaanjem. Ono potpada pod maineriju vlasti koja ga istrauje, ralanjuje i
ponovo sastavlja.
Tako se raa politika anatomija, koja je istovremeno i mehanizam vlasti.
Njome se definira nain na koji se moe ovladati tijelom drugih i utjecati na
njega, ne samo da bi ti drugi inili ono to se od njih zahtijeva, nego i da bi se
ponaali onako kako se od njih oekuje, prema utvrenim tehnikama i onoliko
brzo i efikasno kako se odredi. Historijski trenutak za discipline je onaj u kojem
se raa vjetina upravljanja ljudskim tijelom, iji cilj nije samo poveanje njegove sposobnosti, niti jednostavno potinjavanje, nego stvaranje odnosa u okviru
kojeg je tijelo utoliko pokornije, to je korisnije, i suprotno. To disciplinu ini
drugaijom od kunog sluganstva, vazalstva i discipliniranja manastirskog
7

iek, S. The Sublime Object of Ideology, p. 122

Martin, L.H. Technologies of the Self: A Seminar with Michel Foucault, p. 11
9
Foucault, M. Nadzirati i kanjavati, p. 87
8

67

Alma Jefti
tipa. Jedino ona ima sposobnost masovne proizvodnje potinjenih i uvjebanih,
poslunih tijela.
Foucault je naglasio da je tijelo mjesto na kojem najsuptilnije i najneprimjetnije drutvene vjetine formiraju mree odnosa koje omoguavaju iroku
skalu organiziranja moi10. U svojim radovima nakon 1970. godine, njegova
osnovna preokupacija postaje ne samo nain na koji odnosi moi djeluju na ljudsko tijelo, nego i argument da je nauka o tijelu (koja, prema njegovim rijeima,
formira politiku tehnologiju tijela) metodoloki integrirana u historijsku
studiju. Foucault nije odredio tijelo kao nepromjenljiv entitet, nego kao heterogenu viestrukost, jer je ono zapremina u neprekidnoj dezintegraciji11.
Iako je Foucault na najsistematiniji nain razvio ideju prema kojoj je
funkcija moi da naredi umnoavanje kroz kontrolu i ispisivanje ljudskog tijela,
njegov prethodnik, Friedrich Nietzsche je, skoro stoljee ranije, tvrdio da je
tijelo drutvena struktura, i da je, prema tome, filozofija prije svega interpretacija tjelesnih stanja, bila ona otkrivena ili skrivena. Foucault je elaborirao
Nietzscheovu ideju o tijelu kao viestrukosti, koja je u osnovi afektivna i instinktivna (dionizijska), i to je primarno i istinsko bojno polje za rat izmeu instikata. Tijelo je mnogostruko, jer je korelat i funkcija fundamentalno heterogenih psihofiziolokih procesa, odreena ekspresija viestrukih nagona i afekata,
prije nego besmrtne, transcendentalne ili metafizike sutine.
1.2 Genealoko i arheoloko utjelovljenje ideologije
Detaljnijim itanjem Kafkine pripovijetke U kanjenikoj koloniji
(1919) shvatamo da je pisac nastojao opisati disciplinsku matricu na kojoj se
zapis na tijelu manifestira i moe biti mapiran. Foucault je naglasio da uvijek
postoji neto u drutvenom tijelu, u klasama, grupama i individuama, samim tim
to na neki nain uspijeva izbjei odnose moi, neto to je bez sumnje vie ili
manje pokorna ili reaktivna istinska stvar, prije centrifugalni pokret, obrnuta
energija, pranjenje... plebejskih osobina ili aspekata.12
Imam namjeru analizirati kako je, u poetnim etapama industrijskih drutava, odreeni kanjeniki aparat formiran zajedno sa
sistemom za razdvajanje normalnog od abnormalnog. Da bi se to pratilo, neophodno je konstruirati historiju dogaanja u XIX
stoljeu, kao i nain na koji se sadanji izuzetno kompleksni odnos
sila (izvjesni nacrt borbe) vratio kroz uspjeh ofanziva i protuofanziva, efekata i kontraefekata. Usklaenost takve historije potjee iz logike suprotnih strategija. Arheologija drutvenih nauka morala je

10

Mellamphy, D., Mellamphy, B.N. In Descent Proposal: Pathologies of Embodiment in

Nietzsche, Kafka, and Foucault, p. 30
11
Ibid, p.33
12
Ibid.

68

Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka

biti uspostavljena kroz prouavanje mehanizama moi investiranih u
ljudska tijela, djela i oblike ponaanja.13
Ovim rijeima je Foucault opisao svoju inicijativu da analizira kompleksne odnose sila historijskog kanjenikog aparata kao temelja za prouavanje
mehanizama moi. Aparat moi je za njega heterogen ansambl koji sadri diskurs, institucije, oblike arhitekture, naredbe, zakone, administrativne mjere, naune
izjave, filozofske, moralne i filantropske propozicije.
Disciplinska stega podrazumijeva uspostavljanje prinudne veze izmeu
tjelesnih sposobnosti i jaanja discipline nad tijelom. Disciplinska matrica je
definirana kao funkcionalni koordinatni sistem odnosa moi u kojima disciplinske tehnike djeluju na ljudska tijela u svrhu organiziranja i normaliziranja
ljudskog ponaanja. Ako je disciplinska matrica funkcionalni koordinatni sistem,
onda bi trebalo biti mogue identificirati strukturalne principe ili osi koje ga
ine. Iako je Foucault opisao disciplinsku matricu u terminima heterogenih taktika koje imaju istu primarnu metu na ljudskom tijelu, koordinate disciplinske matrice, koje na jednom nivou vladaju i ograniavaju materijalne parametre i
konceptualne mogunosti tjelesnog identiteta, mogu, skoro matematiki, biti
nainjene krianjem dvije osi: horizontalne koju Kafka u svojoj pripovijeci oznaava kao Krevet aparata za kanjavanje, i vertikalne, koju oznaava kao
Pisa.
Prva funkcionira prema onome to je Foucault oznaio kao genealoko:
socio-historijska i hronoloka dimenzija prave matrice, ona koja djeluje sintaktiki, rasporeujui tijela sekvencionalno, serijski, pratei konceptualna pravila
lingvistike koherencije i historijskog kontinuiteta. Druga funkcionira prema
onome to je Foucault nazvao arheolokim. To je sinhronina i paradigmatska
dimenzija koja tijela podeava ideoloki, rasporeujui ih, piui po njima poput pisae maine, kao da ve postoje oznaene politike izjave i percepcije na
njima. Krianje genealogije i arheologije, hronologije i sinhronije, onog to smo
nazvali sintaktikim i paradigmatskim osama, posudivi ih iz jezika strukturalizma, odreuje logiko-gramatike parametre tijela kao socio-politikog bia, formirajui njegovu disciplinsku matricu: stabilnu, propisanu, discipliniranu i diskurzivnu (logiko-lingvistiku) strukturu.14
Foucaultova tvrdnja o reproduciranju moi i znanja kroz tjelesno najjae je
istaknuta u Tijelu osuenika, prvom poglavlju njegove studije Nadzirati i
kanjavati, gdje opisuje nain na koji je tijelo direktno ukljueno u politiku,
postajui tako predmet saznanja, istovremeno i potinjeno i produktivno. Tijelo i dua su dva pola djejstva moi i znanja, to su Krevet i Pisa aparata
za kanjavanje iz Kafkine pripovijetke, koji se sastojao iz tri dijela: Kreveta, Pisaa i Drljae. On ga opisuje ovako:
Krevet i Pisa bili su iste veliine i izgledali kao dva tamna
drvena sanduka. Pisa je bio objeen oko dva metra iznad Kreveta;
13
14

Ibid., p. 40
Ibid.

69

Alma Jefti
svaki od njih je na uglovima bio privezan sa etiri mjedene ipke
koje su reflektirale svjetlost. Izmeu njih na eljeznom gajtanu,
klatila se Drljaa, napravljena od stakla, tako da je svako mogao gledati kroz nju. Na Krevetu osuenik lei; ovdje su trake za ruke,
noge, i za vrat, da bi bili dobro privreni. I Krevet i Pisa imaju
elektrinu bateriju; Krevet treba jednu za sebe, a Pisa za Drljau.
Nakon to osuenika postave u aparat, Krevet se pokree. Treperi
minutu, u brzim vibracijama, sa jedne strane na drugu i gore-dolje.
Vidjet ete slian aparat u bolnicama; ali na naem Krevetu svaki
pokret je briljivo proraunat, jer mora da precizno odgovara pokretima Drljae. A Drljaa je instrument za stvarno izvrenje presude.
Svaka zapovijed koju je zatvorenik odbio izvriti biva ispisana na
njegovom tijelu pomou Drljae.15
Funkcija Kafkinog aparata je, dakle, da se njime ono to tijelu nedostaje (u
ovom sluaju, zakon ili naredba) ispisuje na njemu kroz bolno iskustvo dominantne ideologije ojaane, ili doslovno, utjelovljene, kroz potinjavanje. Ta maina
je aparat za potinjavanje, za potinjavanje kroz oznaavanje. Nedisciplinirano
tijelo mora da se potini poloaju unutar aparata, to u ovom sluaju podrazumijeva da mora biti zavezano za Krevet aparata. Istovremeno, to isto tijelo treba da
utjelovi ideologiju drutveno-politikog sistema.
Na osnovu prethodnog objanjenja dvije osi disciplinske matrice, ova dva
oblika potinjavanja mogu biti predstavljena kao dvije osi drutveno-politike
egzistencije: sintagmatska os (horizontalna, temeljna), koja odgovara Krevetu, i paradigmatska os (vertikalna, superstrukturalna), koja odgovara Pisau.
Dominantna paradigma kria se sa sintagmatskim tijelom, tijelom koje se javlja
kao sintaksa, da bi bilo razmjeteno, disciplinirano i osueno kao takvo,
na razmeima gdje se bolno iskustvo pojavljuje. To je potinjavanje individualnog tijela tjelesnoj politici kroz njegovo utjelovljenje i stvarno (fiziko) ustrojstvo izvjesne ideoloke paradigme. Dok se osjea snaga aparata on ostaje nevidljiv, izuzev one etiri mjedene ipke koje odailju zrake na svjetlo dana,
odravajui tako aparat represije na mjestu. Samo je Drljaa, simbol muenja i
patnji, napravljena od stakla, da bi svako mogao gledati kroz nju. U svoj toj njenoj prozirnosti gubi se njena prisutnost.
Tijelo koje treba biti razmjeteno (osueno), sintagmatsko tijelo
(gramatiki govorei), pristaje na svoje paradigmatsko potinjavanje, jer jednostavno ne zna i/ili ne shvata u potpunosti da e biti potinjeno. Kada Putnik iz
Kafkine pripovijetke pita Oficira da li zatvorenik zna za ta je osuen, ovaj mu
odgovara da ne zna ni da je osuen, ni koja je kazna. Sintagmatsko tijelo pristaje
da bude sputeno na Krevet aparata za kanjavanje, ne znajui pri tome da to ujedno znai i pristanak na pad, tako da se za vrijeme potinjavanja Krevet pokree, a Drljaa, pratei Pisaev skript, sputa se naizmjenino na tijelo, koje se
opet okree zbog pokreta samog Kreveta, odgovarajui pri tome poloajima Dr15

Kafka, F. In the Penal Colony

70

Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka

ljae i Pisaa. Ta ujednaenost pokreta Drljae i Kreveta okree tijelo i
omoguava Drljai da svojim iglama uree tekst presude na tijelo, pri svakom
okretu iznova.
Prvih est sati osuenik ostaje iv skoro kao i ranije, samo
to trpi bol... Ali kako je samo tih i miran tih prvih est sati! Prosvjetljenje se javlja ak i kod najglupljih. Prvo u oima. Iz njih zrai...
nita vie se ne deava sem to ovjek poinje shvatati natpis; on
pravi pokrete ustima kao da slua. Vidite kako je teko deifrirati taj
natpis pogledom; ali na ovjek ga deifrira pomou svojih povreda. 16
Prema Foucaultu17, to je historijska realnost due nastale kroz metode
ograniavanja, nadzora i kanjavanja, a s ciljem raanja novog korpusa znanja
koje produava djelovanje moi. Potinjeno dominantnoj paradigmi, nedisciplinirano tijelo koje se razmjeta i disciplinira kroz sintagmatsku os (zavezano
za Krevet aparata) postaje, kroz bolni presjek paradigmatske osi (Pisa i Drljaa)
korpus znanja koji se podie iz svog dvostrukog pada na nivo sada discipliniranog tijela- paradigmatskog dizajna ili ideologije aparata. Nedisciplinirano
meso postaje disciplinirana rije nainjena da radi ili prati skript svog
sistemskog natpisa. Drugim rijeima, isto somatsko postaje psihosomatsko
ili tijelo i dua zajedno. Na taj se nain tijelo i dua podiu iz svog dvostrukog, sintagmatskog i paradigmatskog, pada.
2. Paradoks okoladnog laksativa i posljednjeg ovjeka
Alfonzo Cuaron18 je svoj film Djeca ovjeanstva zasnovao na pretpostavci da su mnogi scenariji za budunost slini serijalu Big Brother i da je
tiranija koja se danas zbiva preuzela drugaiji oblik koji se u XXI stoljeu zove
demokratija. U trenutku kada glavni junak filma posjeuje biveg prijatelja a
sada jednog od najviih dravnih dunosnika da bi dobio propusnicu za izbjeglice, scena prikazuje stan na Manhattanu kao homoseksualno ljubavno skrovite
za pripadnike vie klase. Stoga je vie nego jasno da neplodnost o kojoj se u
filmu govori zapravo i nije njegova glavna tema nego samo simbol za ono to je
davno dijagnosticirao Nietzsche: zapadnjaka civilizacija kree se u smjeru
posljednjeg ovjeka potpuno ravnodunog bia bez strasti i predanosti19.
Jasno je da dananji hedonizam kombinira zadovoljstvo sa ogranienjem,
to je posebno vidljivo u okviru iekovog primjera okoladnog laksativa, koji djeluje po principu da samo ono to je doprinijelo rani moe i da je izlijei.
Jedan od osnovnih zadataka dananje biopolitike je borba protiv opasnosti do kojih moe dovesti neogranieno konzumiranje droga, cigareta, seksa. Prema

16

Ibid.
Foucault, M. Nadzirati i kanjavati, p. 91
18
iek, S. O nasilju, p. 29
19
Ibid.
17

71

Alma Jefti
ieku, nain na koji se danas borimo protiv tih opasnosti ravan je paradoksu
okoladnog laksativa i vodi ka izumu kafe bez kofeina i opijuma bez opijuma.
Kao to rat moe biti shvaen kao sredstvo za postizanje mira i stvaranje
uvjeta za raspodjelu humanitarne pomoi, tako i demokratija, prema ieku, podrazumijeva kako je uredu ukljuiti torturu i stanje stalne opasnosti ukoliko e to
rijeiti problem ispada i vikova i pomoi ljudima da sazriju. Virtualna
realnost koja nas okruuje postala je proizvoa kafe bez kofeina, mlijeka sa
malim udjelom masnoa, piva bez alkohola i ljudi iskljuenih iz drutvenog poretka (Homini sacer). I kao to je, prema Walteru Benjaminu, podruje istog
boanskog nasilja podruje suverenosti unutar koje ubijanje nije patoloki in,
tako ni u okviru biopolitikog premjetanja Homini sacer ubistvo ne predstavlja
ni zloin ni rtvovanje (jer krivci su krivi jedino to su ivjeli isti prirodni ivot)20.
Smrt je samim tim samo traumatski in biopolitike. Foucaultovim rijeima
reeno, moralna/zakonska odgovornost subjekta je samo jo jedan oblik
ideoloke fikcije ija je svrha stvaranje mree odnosa moi izmeu poinioca
zloina i onih koji provode zakon kao jedno od ogranienja djelovanja. Dva
svjedoka tog krunog procesa koji je cvjetao prvih etrdeset godina XIX stoljea
su Vidok i Lasner.
Vidok je simbol trenutka u kojem se prijestupnitvo, izdvojeno iz ostalih
ilegalizama, potinjava vlasti i preusmjerava. On je bio ovjek koji se odao nemirnom ivotu, pustolovinama i prevarama. Bio je dezerter koji se susretao sa
osobama koje su se bavile organiziranjem prostitucije, pljaki i krupnog razbojnitva. Meutim, u tom periodu dolazi do neposrednog i institucionaliziranog
udruivanja policije i prijestupnitva. Tada kriminalitet postaje jedan od tokova
mainerije vlasti. Strah koji se javlja nije vie strah od kraljevog tijela,
istovremeno nosioca pravde i zloina, to je strah od tajnog i mutnog dogovora
izmeu onih koji provode zakon i onih koji ga kre. Vidok je u historiji
zapamen kao prvi bivi robija koji je postao policijski narednik.
Lasner je poinio nekoliko manjih zloina, a dugo se sumnjalo da je on
policijski uhoda, zbog ega su ga drugi zatvorenici pokuali ubiti. Uoi
njegovoga pogubljenja, najvei uglednici Pariza tog vremena napravili su slavlje
u njegovu ast. Meutim, Lasner je postao slavan jer je bio olienje prijestupnika, zbog prijevara, dezerterstva, ucjenjivanja, obnavljanja zatvorskih
prijateljstava, neuspjelog pokuaja ubistva. On je u sebi nosio mogunost izvrenja svih onih prijestupa koji su u tom vremenu predstavljali veliku prijetnju.
Smatralo se da bi bio heroj da je roen u drugo vrijeme i pripadao prethodnoj generaciji. U trenutku svoje smrti, Lasner je pokazao kako je ilegalizam potinjen i
dijelom pretvoren u prijestupnitvo, a dijelom okrenut estetici zloina. On je simbol ukroenog ilegalizma, preobraenog u prijestupnitvo i teoretiziranje, a to

20

Benjamin, W. Uz kritiku sile, p. 21-22

72

Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka

znai dvostruko onemoguenog i bezopasnog. Graanstvo je u tome nalo izvor
uivanja, koji ni do danas nije iscrpljen.21
Ono to je uinilo prihvatljivim sve vidove sudske i policijske kontrole
svakako je kriminalistika crna hronika, koja je svojom preopirnou svakodnevno izvjetavala o unutranjim borbama koje se vode protiv nevidljivog
neprijatelja postavi neka vrsta dnevnog ratnog biltena. Glavni zadatak kriminalistikog romana koji se zainje kao jeftina knjievnost je da prijestupnika
prikae kao pripadnika jednog posebnog svijeta, sasvim drugaijeg od svakodnevnog. Taktika koja se koristila protiv krivinog pravosua mogla bi se nazvati
kontraka crna hronika, koja sistematino iznosi i naglaava prijestupe nainjene
meu graanstvom, pokazujui graansku klasu kao fiziki izopaenu i moralno
truhlu.
Dajui opise bijede u koju zapada narod ona pokazuje koliki je udio poslodavaca i cijelog drutva u krivinim postupcima provedenim protiv radnika.
Tako je francuska Falanga tumaila krivine procese kao sukob koji je nametnula civilizacija, pomjerivi sitne ilegalizme sa drutvenih margina na
pobunjeniku silu suzbijanih borbi. Zbog toga i njihova izjava da bismo bez
zloina, koji u nama budi gomilu umrtvljenih osjeanja i napola ugaslih strasti,
ostali due u haosu i stanju obamrlosti.22
Sluaj koji je Falanga naroito pratila bio je sluaj Beasa, trinaestogodinjaka koji se na vlastitom suenju suprotstavio onom vrstom ilegalizma koja se
opire svim vidovima prisile, tumaei disciplinu na dva naina: kao haotini
drutveni poredak i afirmaciju drutvenih prava. To je bio pokuaj da se
prijestupnitvo odvoji od graanskih zakona i nezakonitosti kojima je ono bilo
potinjeno i stavljeno u slubu, to je poetak zasnivanja pravog politikog jedinstva narodnih ilegalizama.
3. Uivanje prema pravilima i protiv pravila demokratija hedonizma
Uivanje kao Lacanov jouissance ili kao obino enjoy napisano na pakovanju Coca-Cole zahtijeva pravila. Bez obzira na viak ili precijenjenost preostalog uitka, u svakom momentu ovjeanstvo u okviru demokratskog reda i
poretka djeluje prema pravilima.
Prema ieku, uivanje se odvija prema pravilima, a restrikcije koje
postoje zbog nemogunosti uivanja u odreenim stvarima rjeavaju se njima
slinim. Ipak, slijepo pridravanje pravila u okviru demokratskog poretka nikako
ne vodi ka stvarnom osjeaju slobode, nego stvara kratkotrajni privid. Jedna od
zamjerki Lacanovoj teoriji je to to je svijet razmatrao u okviru simbolikog, a
ne kao realnost. Meutim, upravo taj nain doprinosi boljem shvatanju politikih

21
22

Foucault, M. Nadzirati i kanjavati, p. 98

Ibid.

73

Alma Jefti
termina, za razliku od shvatanja drutva kao realnosti u okviru koje se ego mora
prilagoditi i popustiti.
Prema Fukuyami, kraj historije je oznaio poetak liberalne demokratije.
Meutim, kasnija deavanja su pokazala suprotno. Takoer, cyber-demokratija,
koja bi trebala predstavljati najnoviji savremeni oblik slobode komuniciranja i
djelovanja, zadrava u sebi mnotvo pravila, procedura i nevidljivih veza.23
Najznaajnija veza izmeu demokratije i krize demokratije ogleda se upravo kroz pojam demokratskog hedonizma koji predstavlja metaforu za uivanje u
okviru pravila, viak uitka, jouissance koji se suprotstavlja pravilima ne krei
ih. Demokratija po sebi ne iskljuuje pravila, nego slobodu prema kojoj ih svaki
pojedinac za sebe slijedi, uvodei pri tome jedan novi termin: univerzalna
pravila i ogranienja za uivanje i slobodu. Stoga demokratski hedonizam ne
podrazumijeva beskrajno odavanje uitku, nego beskrajni slijed pravila postavljenih s ciljem ograniavanja pojedinane slobode i sprjeavanja nastanka
vika krize i uitka.
Zakljuak
Iako postoji veliki jaz izmeu politike teorije Lacana i Hannah Arendt,
one se ipak slau oko jedne injenice, a to je da je svaki pojedinac sposoban za
akciju. Kada je Foucault govorio o proizvodnji zloina mislio je pri tome na
zaarani krug koji povezuje i prekrioce zakona i one koji zakon potuju u jednu
jedinstvenu cjelinu. Ideologija nikada ne postoji odvojeno od ljudi, jer su oni
njen sastavni dio koji je stvara i podrava i/ili remeti.
Glavni doprinos ovog rada je u tome to je ponudio pojam demokratskog
hedonizma kao suprotnosti Lacanovom viku uitka i ogranienju slobode. Kriza u demokratskom poretku ukazuje na nemogunost shvatanja individualnih
ogranienja slobode, kao i individualnih potreba za ogranienjem i slijedom pravila. Zaarani krug proizvodnje zloina i proizvodnje discipline u Foucaultovom
smislu podrazumijeva uvezanost svih struktura drutva. Prema tome, kriza je
prisutna u okviru svakog ogranienja koje kasnije vodi ka sasvim slobodnom
krenju istih i stvaranju mree privida demokratskog odnosa.

Literatura
Arendt, H. The Human Condition, University of Chicago Press, Chicago, 1958.
Benjamin, W. Uz kritiku sile, Studentski centar Zagreb, Zagreb, 1971.
Foucault, M. Nadzirati i kanjavati, Nolit, Novi Sad, 1997.
Kafka, F. In the Penal Colony.
http://records.viu.ca/~johnstoi/kafka/inthepenalcolony.htm. 16.02.2012.

23

iek, S., O nasilju, p. 87

74

Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka

Martin, L.H. (eds.), Technologies of the Self: A Seminar with Michel Foucault,
Tavistock, London, 1988.
Mellamphy, D., Mellamphy B.N. In 'Descent' Proposal: Pathologies of Embodiment in Nietzsche, Kafka and Foucault, Foucault Studies, 3,
2005, 26 - 48.
iek, S. O nasilju, Ljevak, Zagreb, 2008.
iek, S. The Sublime Object of Ideology, Verso, 2009.

75

Alma Jefti

Alma Jefti
DEMOCRATIC HEDONISM OF THE LAST MAN
Summary
The aim of this article is to examine the notion of democracy through what may
appear, at first glance, several incoherent units: as a form of traumatic kernel, as a
discipline matrix carved onto the obedient bodies, as a chocolate laxative, and as constrained hedonism. One of the main aims of bio-politics is to fight against the threats of the unlimited consumption of drugs, cigarettes, and sex. Given this, the Last Man (in
Nietzsche's conceptualization) is one who does not have sense of passion, one who is
completely stolid, and one who is excluded from the society. The main contribution of this article is that the notion of democratic hedonism can be understood as constrained
freedom. That implies the immanence of rules which define each segment of human life,
but also those tiny procedures that govern each individual life.
Key words: democracy, hedonism, Last Man, rules, traumatic kernel

76

Originalan nauni rad

Vesna Ivezi1

KRIZA DEMOKRACIJE U EUROPI

- PITANJE LJUDSKIH PRAVA U UVJETIMA
MULTIKULTURALIZMA Procesi globalizacije i ujedinjenje Europe, uzdrmali su suverenitet njenih nacionalnih drava, te se javila potreba za preispitivanjem stanja demokracije, ljudskih
prava i sloboda u novim uvjetima multikulturalnosti, u kojima se nalo europsko drutvo.
Pojavilo se miljenje da je u Europi demokracija u krizi, a uzroci, kako se smatra, nisu
samo financijske prirode, nego u sve veem prilivu stranaca u zemlje Zapada. Inzistiranje na kulturnim pravima, ostvarenju prava na razliitost, kulturnom pluralizmu to je
sad u prvom planu europske politike, izraeno je u politici odnosa prema doseljenicima,
a oituje se i u tendencijama afirmacije i povezivanju lokalnog segmenta, regija, u uvjetima globalizacije. Pri tome se u drugi plan potiskuju univerzalna ljudska prava pojedinaca kao egzistencijalno jedinstvenih bia.
Kljune rijei: multikulturalizam, razliitost, kulturna prava, univerzalna ljudska
prava, demokracija, Europa, kriza

Uistinu slobodne i prosvijeene drave nee biti dokle god drava

ne bude priznala pojedinca kao viu i neovisnu mo, iz koje proizlazi sva
njena mo i autoritet, i dok ne bude postupala s pojedincem sukladno
tome. Rado zamiljam takvu dravu koja e konano moi dopustiti sebi
da bude pravedna prema svim ljudima i pohoditi se prema pojedincu s
potovanjem kao prema susjedu; koja ak ne bi smatrala da je s njenim
spokojem nespojivo da nekolicina ivi po strani, ne upleui se u nju i neobuhvaena njome, a koja bi ispunjavala sve dunosti susjeda i blinjeg.
Drava koja bi donosila takva ploda i doputala mu da otpadne tek to
sazrije, utrla bi put jo savrenijoj i veliajnijoj dravi koju sam zamiljao,
ali je jo nigdje nisam vidio.
Henry David Thoreau2

vesna.ivezic9@gmail.com
Esej je prvo tiskan 1849. u sklopu jednog zbornika pod naslovom Otpor civilnoj vlasti. Objavljen je 4 godine nakon Thoreauve smrti pod navedenim naslovom, i danas nije
usuglaeno koji je naslov autor zapravo predvidio.
H.D Thoreau, Walden, 2006., Zagreb, DAF
2

Vesna Ivezi
Uvod
inilo se da je padom Berlinskog zida, godine 1989. izvrena konana pobjeda nad totalitarizmom, jer dotadanje zemlje komunistikog bloka, zemlje iza eljezne zavjese, smatrale su se podrujem vladavine totalitaristikih
reima. Kad je eljezna zavjesa pala, propast komunizma, preobrazba komunistikih drutava u (neo)liberalna, najavljivali su konanu pobjedu demokracije
na globalnom planu. Moderna europska drutva nastala su na tekovinama prosvjetiteljstva, drutvenih ugovora, proklamacije liberalnih vrijednosti slobode,
ljudskog dostojanstva i jednakosti, artikuliranih jo davne 1789.godine, u Francuskoj deklaraciji o pravima ovjeka i graanina- jednom od temeljnih dokumenata Francuske revolucije, uobliena u suvremene nacionalne drave, u posljednjih nekoliko dekada doivljavaju transformaciju.
Procesi globalizacije uzdrmali su poziciju i znaenje nacionalnih drava,
donijevi sa sobom nove vjetrove s Istoka i Juga, ime se nametnula potreba
ponovnog preispitivanja stvarnog znaenja osnovnih pojmova, demokracije,
ljudskih prava i sloboda, koji su nakon povijesne graanske revolucije s kraja
18. stoljea postali temeljnim vrijednostima na kojima poivaju zapadnoeuropska drutva.
Demokratska tradicija u Europi
to se stvarno dogodilo? Nakon ujedinjenja veeg broja europskih drava
u zajednicu nazvanu Europska unija, suverenitet nacionalnih drava polako je
poeo gubiti na znaenju, na raun suvereniteta EU, koji se postavio iznad partikularnih interesa svake pojedine drave. Osim toga, primanjem u lanstvo deset
novih drava3, stara zapadnoeuropska jezgra proirila je svoje granice na kulturoloki razliita podruja, to joj je donijelo nove utjecaje, nove stanovnike, nove
obiaje. Veliki val migracija koji se slijevao u razvijene zemlje Zapada, otpoeo
krajem 80-tih nakon pada Berlinskog zida, intenziviran u 90-tima uslijed ratnih
zbivanja na Balkanu, nastavio se i nakon stvaranje europske zajednice, to je
odvelo do transformacije tradicionalnih zapadnih drutava u multikulturalna.
Prisutnost stranaca u zemljama zapadne Europe nije nita novo, jer liberalizam u Europi razvijao se zajedno s kolonijalizmom, a neto kasnije se
desio i uvoz jeftine radne snage iz manje razvijenih zemalja, to je naruilo
etniku sliku europske jezgre, ali slabljenje suvereniteta nacionalnih drava, te
vei priljev doseljenika s podruja biveg komunistikog bloka i onih zahvaenih ratom na Balkanu, u Staroj Europi izazvao je razliite reakcije: od ksenofobinog straha od gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta, pa do sve glasnijih
zahtjeva za priznanjem univerzalnih graanskih i dravljanskih prava doseljenicima.
3

1. svibnja 2004. u EU je ulo deset novih drava, od toga ih je osam pripadala zemljama biveg komunistikog bloka.

78

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma Stvarnost se zaustavila negdje u sredini, u podruju problematiziranja
prava na razliitost, prihvaanja Drugog, privikavanja na vlastitu situaciju u
uvjetima multikulturalnosti, te stalnom i ponovnom isticanju demokratskih vrijednosti kao najvieg imperativa i dokaza visokog stupnja civiliziranosti razvijenog zapadnog drutva. Zapadna drutva su ponosna na injenicu da se smatraju
civiliziranima, civiliziranijima od drugih, za koje se smatra da zaostaju na tom
razvojnom putu, a stupanj razvijenosti demokracije, pokazatelj je stupnja civiliziranosti. Slijedom svih povijesnih i novovjekih rasprava o tome koji je politiki poredak najprimjereniji nekom drutvu, u modernom dobu, u zapadnim
drutvima koja se tradicionalno nastavljaju na ideju slobode kao temelja politikog poretka koja se javila jo u antikoj Grkoj, i unato brojnim dilemama
mislilaca raznih epoha o tome valja li vladavina mnogih ili ne4, to je ipak- demokracija. Kako je jo stari, dobri Thoreau navodio, napredak5 se deavao od
apsolutne prema ogranienoj monarhiji, od ograniene monarhije prema demokraciji6, i trebao bi se nastaviti prema istinskom potovanju spram pojedinca7.
Dobri duh demokracije prisutan je u Europi ve jako dugo. Ideja koja vue
korijene jo iz vremena atenske demokracije, konano je uobliena u precizan
dokument 26. kolovoza 1789. godine. Deklaracija o nezavisnosti zasniva se na
osnovnim naelima prosvjetiteljstva: individualizmu, drutvenom ugovoru J. J.
Rousseaua, naelu podjele vlasti Menteskquieua, te na amerikoj Deklaraciji o
nezavisnosti, koja poiva na engleskom Zakonu o pravima iz 1699. godine,
rezultat je napora za stvaranjem ideje koja poiva na naelima univerzalnosti, a
oituje se u irenju ideje o ljudskim pravima kroz naglaavanje njihovog
znaenja i injenici da ona nadilaze okvire nacionalnih drava, te vrijede za sva
vremena.8
Ljudi se raaju i ostaju slobodni i jednaki u svojim pravima, kae lanak 1., Francuske deklaracije o nezavisnosti.
ak je kineski filozof bio dovoljno mudar da pojedinca smatra osnovom
carstva, navodi Thoreau 9, mislei na Konfucija, koji je isticao vanost
individue u odnosu na vlast.

Vladavina mnogih ne valja, Homerov je stih naveden u Aristotelovoj Politici(Aristotel, Politika, IV,4, Kultura, Beograd, 1970:124) gdje je Aristotel problematizirao
mogunost degeneracije ideje dobra u trenutku kad sam narod preuzima u svoje ruke mo monarha/odluivanja. (Pai, . Mo nepokornosti, str. 196-197)
5
...zapadnih drutava.
6
...to je povijesna pria Europe.
7
Thoreau, D. H. Walden/Graanski neposluh, str. 310.
8
http://www.alfa-portal.com/deklaracija-o-pravima-covjeka-i-gradanina-222-godinaposlije
9
Thoreau, H.D. Graanski neposluh, str. 310.

79

Vesna Ivezi
Zamke i hipokrizija multikulturalizma
Ideja i pojam multikulturalizma pojavio se 70-tih godina u Kanadi, zatim u
Australiji10, a u iroku upotrebu uao je 80-tih godina minulog stoljea, i postao
omiljenim terminom kojim su se poeli sluiti napredni politiari i intelektualci
u elji za prevladavanjem neprijateljstava, koja su mnogi starosjedioci zapadnoeuropskih zemalja poeli osjeati prema doseljenicima11 Iako se sama rije,
zajedno sa svojim izvedenicama (multikulturalnost, multikulturalan, multikulturalistiki) ve udomaila u diskursu istraivaa drutvene stvarnosti, politiara,
javnosti, medija, javili su se i glasovi protiv. Prvenstvena zamjerka je da pojam
nije precizno definiran, te da ga se koristi u razliitim znaenjima, da se vee uz
govor o etnicitetima, kulturi, svim manjinskim grupama, politici, identitetu, i
mnogim drugim segmentima drutvene stvarnosti. Druga zamjerka se javlja
zbog toga to se uvrijeilo miljenje da je multikulturalizam mrtav, potpuno
promaen projekt, da ne postoji vie. Drutveni problemi su se nagomilali u
tolikoj mjeri da je primjena ili objanjenje situacije multikulturalizmom
nemogua misija.
Aktualan je primjer Njemake, jedne od vodeih zemalja EU, isto tako poznate po tome da je 60-tih godina pozvala veliki broj stranih radnika (gastarbeitera12), pri emu nije bilo predvieno da bi oni ostali, to je ne tako davno,
16.listopada 2010., na sastanku podmlatka njene vladajue konzervativne stranke CDU, konstatirala i Angela Merkel, izjavivi pri tome da je multikulturalizam propala opcija. Znakovito je meutim, da je dobar dio njemake
javnosti za tu izjavu nije osudio(!)13, to ukazuje na injenicu da je u Njemakoj,
velikom broju stanovnitva dosta stranaca. Prema statistikim podacima iz
2006.,u toj zemlji je bilo 6.751.002 stranaca (8,2% ukupnog stanovnitva). U
Njemakoj je u upotrebi termin osobe s migracionom pozadinom, i odnosi se
na sljedee skupine:
- strance roene u inozemstvu
- strance roene u Njemakoj
- Aussiedler, to se odnosi na etnike Nijemce koji su ivjeli u drugim
zemljama, najvie ih je nakon pada Berlinskog zida pristiglo iz Istone Njemake, te nakon 1990. iz zemalja istone Europe i biveg SSSR-a.
- djecu naturaliziranih dravljana koja nemaju osobno iskustvo imigracije,
i to su mahom osobe koje su ve drugi ili trei narataj potomaka doseljenika
Sveukupno to nosi oko 15,3 milijuna ljudi s migracionom pozadinom.
Doseljenici iz Turske su na drugom mjestu po brojnosti, odmah nakon grupacije
10

Mesi, M. Multikulturalizam, str. 68.

Lasi, M. Od multikulturalizma ka (post)sekularistikom (inter)kulturalizmu, Diskursi, str.14
12
Ti doljaci koji su doli pomoi njemakoj privredi odmah su prozvani gostujuim
radnicima, ime se eljelo istaknuti da Njemaka ne rauna na njihov dulji, ili stalni
ostanak.
13
http://www.novosti.com/2010/10/angela-merkel-mrtvozonica-multikulturalizma
11

80

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma aussiedler, i dok djeca etnikih Nijemaca-doseljenika mahom ostvaruju visoko
obrazovanje, visoku stopu zapoljavanja, turski imigranti su u pravilu slabo obrazovani, loe plaeni, via im je stopa nezaposlenosti. Djeca turskih imigranata
esto slabo razumiju i govore njemaki jezik, tako da se to odraava na kvalitetu
i stupanj obrazovanja.14 Posljedica je to naina ivota turskih imigranata, koji
esto ive u zatvorenim sredinama, i Nijemci smatraju da se oni sami ne ele
uklopiti u drutvo u kome ive.
Njemaka je poela uvoziti privremenu radnu snagu jo od 1955. godine, i smatralo se da e se oni nakon nekog vremena vratiti u svoje zemlje, tako
da Nijemci nisu ulagali napore u smjeru njihove integracije. Vei imigrantski val
pogodio je Njemaku krajem 80-tih i poetkom 90-tih godina prolog stoljea,
kad je nakon pada Berlinskog zida u cijeloj Europi dolo do velikih politikih
previranja i promjena, te su se stanovnici nesigurnog Balkana i istone Europe
mahom poeli preseljavati na Zapad, gdje je Njemaka tradicionalno bila najvie
na udaru. Poele su se doseljavati i cijele obitelji imigranata, koji su do tada ivjeli sami. Tada su se prvi put pojavila i pitanja multikulturalizma, etnikih,
ljudskih dravljanskih prava imigranata. Do tada se ta pitanja nisu postavljala,
jer strani radnici su bili zadovoljni zaradama, zbog ega su na kraju i boravili u
zemljama Zapada, posla je bilo dovoljno, oni nisu mali namjeru ostajati u tim zemljama, tako da se nije postavljalo pitanje njihove integracije.15
Prava kriza multikulturalizma se javila u drugoj generaciji imigranata,
koji su ili roeni u Njemakoj, ili su doselili u ranoj dobi, tako da su se nali u
raskoraku izmeu drutva porijekla, i drutva u kome sada ive16. Oni se mahom
ne namjeravaju vratiti u domovinu svojih roditelja zbog toga to su socijalizirani
i proli proces akulturacije u zemlji primitka, u kojoj opet esto puta nemaju
dravljanstvo, a u pravilu su marginalizirani17, to im oteava opstanak, i dokida
u europskoj zajednici proklamiranu maksimu o jednakim uvjetima za sve.18 U
Njemakoj, ipak, djeca stranih radnika roenjem stjeu pravo na dvojno dravljanstvo, ali se u 18-toj godini trebaju opredijeliti za jedno od njih, ime Njemaka jasno pokazuje da eli stanovnike koji su opredijeljeni za Njemaku, kad ve
u njoj ive. uju se prigovori da Njemaka nikad i nije imala razraenu integracijsku politiku baziranu na multikulutralizmu, koji je na kraju sa najvie dravne
instance proglaen krivcem za neuspjenu integraciju (posebice muslimanskih)
imigranata19, 20. Pojam multikulturalizma u Njemakoj je kritiziran i na desnici i
14

Elger, K., Kneip, A. i Theile,M.(2009): Useljevanje. Istraivanje pokazuje alarmantan

nedostatak integracije u Njemakoj, www.spiegel.de/international/germany/immigration
15
Erceg, T. Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni srpski
tjednik, 29.10.2010.
16
Ta pojava se zove kros-identitet (Mesi, Multikulturalizam u Njemakoj, str. 243-262.)
17
Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj, str. 243-262.
18
Naime, slijedom maksime o jednakim uvjetima za sve, EU ima razraene, i financirane programe podrke skupinama u nepovoljnom poloaju u obrazovanju,
zapoljavanju i sl, i taj se program odnosi na: Rome, osobe s invaliditetom, ene.
19
Misli se na spomenuti istup Angele Merkel.

81

Vesna Ivezi
na ljevici, te osuen ud strane ire javnosti kao uzrok za mnoge nevolje koje su
snale drutvo. Multikulturalizam se ak osuuje kao uzrok nastanka tzv. paralelnog drutva (Parallelgesellschaft) u njemakom okruju, koje ine pripadnici
drugih etniciteta i religija, i to u njemakim imigrantskim gradovima i gradskim
etvrtima tvori etnokulturno segregiranu manjinu, koja ivi u uvjetima samoizolacije.21
Predsjednik turske zajednice u Njemakoj, Kenan Kolat, izjavio je da bi
turski emigranti trebali imati mogunost dobivanja dvojnog dravljanstva, jer bi
to, kako smatra, doprinijelo njihovoj boljoj integraciji u njemako drutvo22
Izjava Angele Merkel o smrti multikulturalizma koja je obila svijet, nije
se pojavila niotkuda, nije grom iz vedra neba (prema medijskim navodima o
tome da je odjeknula kao grom iz vedra neba), nego takvo shvaanje krui Europom barem jedno desetljee, od ruenja njujorkih Blizanaca, otkad su se
pojaale ksenofobine reakcije stanovnitva zapadne hemisfere. Prema istraivanju koje je krajem godine 2008. proveo njemaki Institut fur Demoskopie Allensbach, o stavu Nijemaca prema imigrantima, ustanovljena je prisutnost ksenofobije kod vie od 50% Nijemaca, koji smatraju da u zemlji ima previe imigranata. Vea je percepcija razliitosti Turaka ( openito muslimana), u odnosu na
druge. Istraivanje je pokazalo da je 76% Nijemaca tada smatralo da turski doseljenici imaju potpuno razliitu kulturu, a 73% se izjasnilo da misle potpuno
drugaije nego mi. U periodu nakon 11.rujna u Njemakoj, kao i u drugim zemljama zapadne Europe poelo problematizirati mogunost integracije muslimana,
te prisutnost islama u zapadnim zemljama openito percipirati kao opasnost za
drutvo.23
Ravnatelj berlinskog Instituta za stanovnitvo i razvoj, Reiner Klingholtz,
takoer se prilikom jednog intervuja za njemaki Der Spiegel osvrnuo na problem prevladavanja kulturnih barijera istaknuvi da djeca imigranata moraju nauiti jezik, te prihvatiti njemaki pravni poredak i kulturne norme, jer, kako je
rekao, kod turskih imigranata religioznost se poveala, i njemako drutvo/
Nijemci, vie ne moe prihvatiti da netko odbija sudjelovati u sportskim aktivnostima iz vjerskih razloga.24
Takoer je znakovita pojava Thila Sarrazina, lana opozicijske socijaldemokratske stranke SPD, i njegovog bestselera Njemaka se dokida, odmah
rasprodanog u 800.000 primjeraka, koje je izgleda pogodio pravu icu raspoloenja velikog broja Nijemaca prema strancima. Ta knjiga, koja se ustvari
moe okarakterizirati kao rasistiki napad na multikulturalizam, iznosi strah za
20

Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj, str. 243-262.

Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj,str.255
22
Elger, K., Kneip, A. i Theile,M.(2009): Useljevanje. Istraivanje pokazuje alarmantan
nedostatak integracije u Njemakoj, www.spiegel.de/international/germany/immigration
23
Institut fuer Demoskopie Allensbach,(2009) German Public Opinion. http://www.migrationpolicy.org/pubs/TCM-GermanPublicOpinion.pdf
24
Klingholtz, R. (2010.) Der Spiegel, http://spiegel.de/international/zeitgeist/immigration-debate-german
21

82

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma njemaku budunost koja je demografski, socijalno i ekonomski ugroena od
stranaca. Ouvanje dominantne njemake kulture, prema T. Sarrazinu, najugroenije je od strane imigranata iz kultura poput turske i arapske, jer veina
Turaka i Arapa nema nikakvu produktivnu funkciju osim u trgovini voem i
povrem; imigranti cijede dravu, konstantno proizvode zabraene djevojice25.
Ono to ustvari istinski zabrinjava je veliki uspjeh te knjige.
Probueni nacionalizam Nijemaca koji se u novije vrijeme pojavio uz bok
zahtjeva za multikuluturalizmom, smatra se, izazvan je prvenstveno porastom
nezaposlenosti u Njemakoj, to se deava u cijeloj zapadnoj Europi, kao
uostalom i u ostatku svijeta. Pritisak imigranata koji rue cijene rada doivljava
se ugroavajuim. Iako se ak uju glasovi o potrebi uvoza odreenog broja
novih imigranata za obavljanje poslova koje Nijemci ne ele raditi, te zbog mogunosti isplaivanja manjih nadnica nego to bi bilo potrebno u sluaju da su na
tim radnim mjestima Nijemci, to se smatra povoljnim za Njemaku privredu,
opa drutvena klima za strance je nepovoljna. Ksenofobini osjeaji porasli su
nakon to je Njemaka uputila pomo posrnuloj grkoj privredi, te je izazvala
val reakcija od strane Nijemaca koji vie ne ele biti oslonac za drave s kojima
EU ima financijske probleme.26
Postoje politike opcije koje se suprotstavljaju ideji multikulturalizma zato
to inzistiraju na etniki istom, homogenom drutvu, gdje se dravljani
smatraju oni koji su roenjem, ili srodnitvom (krvlju) vezani za to drutvo
(poznati Blut und Boden princip), i koji zagovaraju vrlo ogranienu, selektivnu
politiku, ili trae da stranci koji, po upravo navedenom principu, ne pripadaju
tom drutvu- odu. ini se da, usprkos svim naporima zajednice u smjeru prihvaanja Drugog, volksgeist jo uvijek krui Europom.27
Strah od ugroene etnike istoe Njemake, i uope etnike opstojnosti
Nijemaca, kako se moe uti od strane radikalnijih grupacija, povean je injenicom da, generalno gledano, njemaka nacija stari. ivotni vijek je sve dulji,
a raa se sve manje djece. Prosjena dob stanovnika mogla bi se uskoro produiti na 60 godina, a sve je vie onih starijih od 80. Prema procjenama, predvia
se da e se u ne tako udaljenoj budunosti broj radno sposobnih Nijemaca smanjiti za 30%, te se moe oekivati da e radna mjesta popuniti djeca useljenika, i
novi useljenici. Poveanje prosjene starosne dobi i starenje stanovnitva nije
samo problem Njemake, nego i drugih europskih zemalja (Hrvatska takoer nije od toga izuzeta), gdje jedino imigranti, esto iz neeuropskih zemalja, imaju

25

Thilo Sarrazin, Njemaka se dokida, u Erceg,T.: Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni srpski tjednik, 29.10.2010
26
Erceg,T.: Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni srpski
tjednik, 29.10.2010.
27
Ipak, u novije vrijeme Njemaka je vlada poduzela korake prema suzbijanju desnog
ekstremizma, osnivanjem Centra protiv desnog ekstremizma koji bi se bavio i istraivanjem neonacistikih zloina, i sluajeva rasizma, i koji bi trebao okupiti strunjake iz razliitih podruja. 25.1.2012.

83

Vesna Ivezi
pozitivnu stopu nataliteta, to onda zapadni Europljani28 doivljavaju kao
prijetnju. Strah od neeuropskih naroda u Europi nije novijeg datuma, esto je
iskazivan, primjerice, navoenjem Nostradamusovih proroanstava, prorokovim
upozorenjem da e uti val preplaviti Europu, i ta se misao esto navodi u kontekstu europske (takoer vrlo prisutne i u Hrvatskoj) sinofobije, koja se javila
s poveanjem broja imigranata iz Kine, o kojima krue prie da ih je previe, da
e ih biti jo vie, i da e preplaviti Europu (kako je Nostradamus i predvidio...29).
No nije potrebno ii tako daleko i zadravati se samo na primjeru
Njemake, zbog toga to niti Hrvatska nije poteena ksenofobnih napadaja. U
razmatranju emo se ograniiti na ispade netrpeljivosti prema Romima, koji se
povremeno javljaju u Hrvatskoj, i to je godine 2010. bio sluaj i u Francuskoj,
kad se Srkozyjeva vlada obruila na imigrante, pod opravdanjem da i meu
Francuzima vlada nezaposlenost, i na meti kao nepoeljni, najvie su se nali
Romi30.
Vratimo se Hrvatskoj: Poznat je sluaj kabrnje, gdje je u svibnju 2012.,
romska obitelj enija, nakon prijetnji domicilnog stanovnitva, ograivanja
icom njihove parcele, u strahu za vlastitu sigurnost, i pod pratnjom policije,
napustila taj kraj i svoje imanje. Tom prilikom je gradonaelnik kabrnje, Luka
koro, nakon to je priveden na policiju na obavijesni razgovor u sluaju, izjavio: To je sramota, da jedan Rom ovako moe posvaati cijelu Hrvatsku.
Kako emo na takav nain u Europsku Uniju?!31 Ovakva izjava govori sama za
sebe, nije potreban komentar osim da spada u podruje elementarnog ksenofobnog, rasistikog diskursa. Jednake kvalitete je i postojanje Kriznog stoera za
obranu Like od romskog rasizma, osnivanog 2.travnja 2012. u Lici, i kako
osnivai ove vrijedne institucije navode, osnovane da bi nadlena dravna tijela upozorili na teror koji se provodi Likom od strane nepravedno i nezaslueno
privilegirane i favorizirane etnike skupine Roma, uz sljedeu, isto tako
vrijednu napomenu: Ovdje u Lici, Romi su manjina s pravima veine. Ta
sprega o pravima manjine i odnosu s pravima veine, spada u raspravu o elementarnim, univerzalnim ljudskim pravima, za sve. Kao neposredni ciljevi
europske i hrvatske demokracije definirana su ljudska prava, ljudsko dostojans28

Tu se misli na one koje sebe smatraju Europljanima po slijedeim mjerilima: stanovnici su neke zemlje zapadno europske jezgre ve generacijama, bijeli su, i po mogunosti krani, takoer zapadne provenijencije
29
Uvjerenje u neprikosnovenost Nostradamusovih proroanstava poveala se nakon
izborne pobjede Barracka Obame, jer znameniti je prorok predvidio dolazak crnog Pape, dakle, nezamislivog, te se pojam tog crnog Pape vee uz Barracka Obamu, zbog
shvaanja da su SAD Vatikan 21.stoljea
30
Donesen je zakon kojim se oduzima dravljanstvo graanima koji su nedavno naturalizirani.
www.tportal.hr/vijesti/svijet/88825/Francuska-bez-milosti-za-imigrante 30.9.2010.
31
Jutarnji list, Zbog prijetnji Romima uhien gradonaelnik kabrnje: 'Pa zar da nas Rom posvaa? Kako emo u EU?', 4.5.2012.

84

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma tvo, jednakost, sloboda, pravda i dravljanska prava za sve, a teza o nekakvim
veim pravima na koje etnike manjine nemaju pravo u odnosu na druge, ukazuje na shvaanje o veoj vrijednosti i veim pravima vlastitog etniciteta, to je tipina demonstracija ksenofobne svijesti.
I jo jedan primjer: Sluaj prijetnji romskoj djeci prilikom polaska u kolu,
u meimurskom selu Gornji Hraan, u rujnu 2012. godine.32 Mjetani, nimalo
skloni Romima, kako se navodi u dnevnom tisku33, tom prilikom su izjavili da
e djeca iva ui u kolu, ali da nee iz nje izii. Radi se o romskoj djeci
estogodinjacima, koja su bila izloena neprijateljstvu, prijetnjama od strane
mjetana da e zapaliti kolu, i koja su na kraju ula u kolu pod policijskom
pratnjom. Novinari su navodili izjave mjetana o tomu da njihova netrpeljivost
prema Romima nije neutemeljena, jer Romi kradu, unitavaju, hodaju bosi(!),
a jedna mjetanka se takoer, ne elei se predstaviti, alila da u njihovom kraju
trenutno ima 120 trudnica Romkinja.34 Prebrojavanje trudnica, ije je etniko
porijeklo razliito od onog domicilnog stanovnitva, dio je shvaanja o prevelikom broju stranaca, o emu je bilo rijei i u navedenom istraivanju u Njemakoj.
Prigovori mutikulturalizmu dolaze i s druge strane, strane onih koji zagovaraju univerzalizam, univerzalna prava za sve pripadnike drutva, bez obzira na
etniko porijeklo, religijsku pripadnost, ili bilo koji drugi manjinski atribut.
Smatra se da se usmjeravanjem panje na kulturne razliitosti, ta ista panja
svraa sa stvarnih problema ljudi (imigranata u ovom sluaju), a to su univerzalna ljudska prava, politika i dravljanska.
Multi- kulti, podrugljiva je sintagma koja se koristi u opisivanju razliitih dogaaja i akcija koje se provode u cilju afirmacije multikulturalnosti, a
najee se radi o folklorno-kulinarskom slavljenju razliitosti i glorifikaciji
egzotinosti35, tako da na kraju, sad planetarno popularan multikulturalni svijet
podsjea na smotru folklora36.
Jo je jedna razina prigovora tako javno proklamiranoj, popularnoj i sveprisutnoj multikulturalnosti, to ukazuje na povrnost takvog pristupa koji izvikuje pohvale multikulturalnosti, no istodobno je lien svake svijesti o nunosti
isticanja duhovnih temelja na kojima svaka razliitost opstaje37, tako da bi se
slijedom razliitih izraza nastalih na temu banalizacije, komercijalizacije i jeftinog umnoavanja gotovo svih drutvenih segmenata, termina takvih kao to je
mekdonaldizacija drutva, mogao uvrijeiti i pojam multikulturalizacije
stvarnosti.

32

Jutarnji list: Opet sukob u Meimurju: romsku djecu ne putaju u kolu, 18.9.2012.
Jutarnji list: Opet sukob u Meimurju: romsku djecu ne putaju u kolu, 18.9.2012
34
Za est godina to je jo 120-oro romske djece u naim kolama. To je previe.., Jutarnji list, 18.9.2012.
35
Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj, str. 256.
36
Pai, . Politika identiteta
37
Abadi- Navey, A. Mevlanina misao: mogua paradigma za novi vijek, Behar
33

85

Vesna Ivezi
ini se da je suvremeni svijet uhvaen u zamku razliitih izama, u
kojima se vrti, bez volje (ili uvida) za iskorakom u podruje novih promiljanja
stvarnosti, i traenja sasvim novih pristupa problemima u kojima se naao. To je
kao kavkaski krug kredom, u kome dobrovoljno boravimo unutar imaginarnih
granica raznih teorija, ideologija, slike svijeta koju smo sami stvorili.
Primjer Njemake, koji bi se mogao, u veoj ili manjoj mjeri, odnositi na
mnoge europske zemlje, pokazuje da je to zemlja koja je ve odavno multikulturalna, ali da jo nije postala mutikulturalistika. U Njemakoj je pojam multikulturalizam ostao nedoreen u politikom i teorijskom smislu38.
ini se da je u Staroj Europi, unato demokratskom naslijeu na koje je
ponosna, unato trijumfu zbog injenice da su se sve nove zemlje koje su ule u
lanstvo EU prihvatile model demokracije po uzoru na onaj koji postoji u zemljama europske jezgre, i sve su prole procese adaptacije ime su zadovoljile
kopenhake kriterije39 za prijem u lanstvo, u koje izmeu ostalog spada
vladavina prava i potivanje opih ljudskih prava, potivanje razliitosti40, ipak
prisutan strah od Drugog41, razliitog, koji je u posljednje dvije dekade generirao porast ksenofobije u Europi. Usprkos tome, danas je neupitno da je uz
demokratsko naslijee, EU neosporno multikulturalna, zatim duboko zahvaena
procesima glokalizacije, ali i da postoji velika potreba za uspostavom interkulturalnog dijaloga.
Nije na odmet spomenuti i svojevrsnu pasivnost, nezainteresiranost graana za dogaanja na politikoj i drutvenoj sceni, koja se pojavila na suprotnoj
strani radikalizacije drutva. Posavec42 to vidi kao problem demokratskog
deficita u Europskoj uniji, koji se odnosi na ustroj i funkcioniranje demokratskih
38

Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj, Migracijske i etnike teme, 26/3, Zagreb, 2010.

str.243-262
39
Kopenhaki kriteriji su pravila koja definiraju podobnost zemalja koje se ele pridruiti EU. Godine 1993., nakon zahtjeva bivih komunistikih zemalja za lanstvom u EU,
Europsko vijee donijelo je tri glavna kriterija koje drave kandidatkinje moraju zadovoljiti ako ele postati lanicama. To su:
1. Politiki kriteriji, a zahtijevaju stabilnosti institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, potivanje ljudskih prava i prava manjina, te prihvaanje
politikih ciljeva EU.
2. Gospodarski kriteriji, koji zahtijevaju postojanje djelotvornog trinog
gospodarstva.
3. Pravni kriteriji, koji se odnose na usvajanje cjelokupne pravne steevine EU.
40
The peoples of Europe, in creating an ever closer union among them, are resolved to share a paceful future based on common values, Charter of Fundamental Rights of the
European Union/ preamble
41
Termini Drugi i razliitost od strane raznih autora, vrlo se esto koriste u diskursu
o demokraciji, ljudskim pravima, i sl.
42
Posavec, Zvonko, hrvatski politolog, u Grubia, D.(2012.), Konstitucionalizacija
demokracije u EU-u: demokratski deficiti i potekoe prevladavanja politike alijenacije, Politika misao, god.49., br.1, 2012., str. 41-63.

86

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma institucija, a jo vie, i kao vei, problem politike alijenacije graana43,
otuenosti od demokratskih institucija EU, koje deklarativno poivaju na demokratskim vrijednostima, ali se kod odreenog broja graana, u praksi, ne doivljavaju tako. Otuenost graana prema Europskoj uniji kao cjelini, te njenim
ciljevima, vrijednostima, idejama i konkretnoj praksi, javila se jo 60-tih godina
kao izraz krize graanskog drutva, a oituje se kao osjeaj politike nemoi,
osjeaj da se ionako ne moe ni na to utjecati. Zatim politika besmislenost,
koja proizlazi iz nerazumijevanja politikih odluka, politika izvannormiranost,
kao shvaanje da se norme i vrijednosti u politikim djelovanjima ne potuju, te
na kraju politika izolacija, kao rezultat takvih shvaanja44. Posljedica politike
alijenacije je, primjerice, neizlazak velikog broja graana na izbore, to je problem i u Hrvatskoj.
Globalizacija i glokalizacija- slika suvremenog svijeta
Globalizacija je takoer pojam koji se esto spominje u svakoj prilici, i
kojim se objanjava stvarnost. Sve je danas globalno, jednako kao to je i
multikulturalno.Ta dva pojma i pojave koje oznaavaju su povezani. Jedna
pojava uzrokuje drugu. Globalizacija je uzrokovala veu pokretljivost ljudi, migracije, mijeanje svjetskog stanovnitva. Gotovo da vie i nema etniki istog
mjesta na svijetu!
U novije vrijeme se pojavio i pojam glokalizacije, koji saima globalno i
lokalno, malo i veliko, ope i posebno. Hologramske je prirode, zbog toga to u
svakom segmentu lokalnog, pojedinanog, malog, sadran je i princip velikog,
globalnog, opeg, u kome sve opstoji. Pojam predstavlja integraciju lokalnog i
globalnog konteksta, i naglaava potrebu isticanja i naglaavanja lokalnog
okvira, kao referentnog mjesta u kojem se pojedinac nalazi, kree, i koje
doivljava svojim, i sloenica predstavlja pokuaj povezivanja globalne i lokalne
razine.45
Dananja drutva su multikulturalna, u njima se razmatra mogunost uspostave interkulturalnog dijaloga u cilju upoznavanja razliitosti, integracije,
zbliavanja, mirnog suivota, i ono na to se u europskoj politici obraa velika
panja je afirmacija lokalnih kulturnih vrijednosti, koje se opet uklapaju u
globalnu sliku EU. Europa, nekad rascjepkana na mnotvo malik kraljevina,
carevina, kneevina, razjedinjenih, esto i meusobno zaraenih, nepovezanih,

43

U Grubia, D. (2012.), Konstitucionalizacija demokracije u EU-u: demokratski deficiti

i potekoe prevladavanja politike alijenacije, Politika misao, god. 49, br.1, 2012.,
str.52.
44
U Grubia, D. (2012.), Konstitucionalizacija demokracije u EU-u: demokratski deficiti
i potekoe prevladavanja politike alijenacije, Politika misao, god. 49, br.1, 2012.,
str.52.
45
aldarovi, O. i arini, J. Utjecaj suvremene komunikacijske tehnologije na suvremenu urbanu sredinu-prostor, mjesta, vrijeme, Informatol., 43., 2010., 1, str. 58-62.

87

Vesna Ivezi
nakon ujedinjenja tog mnotva u nekoliko nacionalnih drava, opet doivljava
proces regionalizacije, ali ovaj put pod patronatom EU.
Vijee Europe i Europske unije (Program kulture) pokrenuli su poetkom
2008. projekt mree interkulturnih gradova, iji je osnovni cilj naglaavanje uloge umreavanja i stvaranje mree koja upuuje na povezivanje raznolikih kultura. Naglaena je vanost spoznaje o meuzavisnosti kultura, gdje je postavljeno pitanje moe li se raznolikost razumjeti kao ansa a ne kao prijetnja. Naglasak
je na afirmaciji raznolikosti, razliitih kultura, lokalnog. Veliki broj projekata
koje financira EU, usmjereni su na jaanje lokalnih zajednica, te meusobnu
suradnju lokalnih zajednica iz nekoliko europskih zemalja. Globalizacija, uz nju
sukladna glokalizacija, dakle, ansa su malim narodima i malim kulturama za
afirmaciju na svjetskoj kulturnoj sceni46.
U slijedu novih sociolokih pojmova, nije od vika spomenuti jo jedan,
koji ocrtava karakter suvremenog neoliberalistikog drutva, u kome se i
dogaaju svi spomenuti procesi. Kovanica grobalizacija (od grow/rasti, i globalisation)47 odnosi se na drutvo koje svojim imperijalistikim ambicijama tei
nametnuti se u razliitim geografskim podrujima, a u svrhu rasta (growth)
moi, bogatstva, utjecaja u cijelome svijetu.
Ideologija tednje
Na nedavnom Subversive Film Festivalu48 odranom u svibnju 2012. u
Zagrebu, posveenom kritikom preispitivanju drutvenih odnosa dananjice, uz
popratna dogaanja u vidu panel diskusija na suvremene drutvene teme i
promocije recentnih knjievnih izdanja koja se bave slinom problematikom,
gostovao je i Tariq Ali, Pakistanac roenjem i podrijetlom, danas jedan od
kljunih intelektualaca moderne ljevice, koji je tom prilikom predstavio svoju
novu knjigu Obamin sindrom, u kojoj analizira prvih 18 mjeseci vladavine
amerikog predsjednika Barracka Obame, gdje tvrdi da se unato najavi promjene, Obamina vladavina gotovo nimalo ne razlikuje od one njegova prethodnika
G. Busha, i da se u cjelokupnoj svjetskoj politici jo nije dogodilo nita novo.49
46

Slavoj iek, Nedjeljom u 2, HRT 1, 17. 05. 2012.

Autor pojma je G. Ritzer, koji ju je razvio u svojim radovima o mekdonaldizaciji
drutva
48
Organizatori ga opisuju kao projekt na temu filmskih mutacija, definira se kao interdisciplinarni, hipertekstualni, politiki pokuaj demistifikacije vizualnih tabua, te je
cjelokupni festival je organiziran kao dogaanje koje ukazuje na materijalne i drutvene
tenzije i sukobe.
49
Autori kao to su Tariq Ali ili, primjerice, Slavoj iek mogli bi se svrstati u grupu autora koji izraavaju euroskepticizam, no ako uzmemo u obzir da se spomenuti pojam odnosi na nelagodu, negativan stav prema europskim integracijama, koji se onda argumentira : prijetnjom gubitku nacionalnog suvereniteta i etnikog identiteta, strahom od
gubitka radnih mjesta, blagostanja, vlastitih vrijednosti, strahom od globalizacije, itd.,
kod ovih autora navedeni euroskepticizam nije kljuni pojam kojim se bave. Njihov rad
se odnosi vie na kritiku suvremenog, kapitalistikog drutva, (post ili neo) liberalizma
47

88

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma Tariq Ali je prilikom svog gostovanja u Zagrebu upozorio da danas u
Europi nema niti jednog politiara koji bi imao viziju o nekakvoj promjeni u
smislu bolje budunosti, nego da politiari vode politiku financijskih institucija
(MMF-a...)50. Prema njegovom miljenju, Europa je danas nedemokratina,
Europski parlament nema stvarnog utjecaja na donoenje politikih odluka, nego
ih donose istaknuti politiari nekoliko najjaih europskih zemalja (Njemake,
Francuske, V. Britanije), mali narodi nemaju nikakvu politiku mo, i vlast je u
rukama centraliziranih bankarskih institucija.
Europska Unija je zemlja bankara, a ne zemlja ljudi, istie Ali, te smatra
da bi umjesto bankarskih prava, na prvo mjesto trebala doi socijalna i zdravstvena prava, te pravo na rad i kolovanje, koja su sve vie ugroena, i da bi to
trebao biti glavni program i smjer angamana za promjenama koje bi se trebale
desiti u Europi. Autor smatra da je financijska kriza instrument vladanja, a
tednja koja se proklamira i propisuje za sve europske zemlje je operativni
program koji provodi neoliberalni kapitalizam za svoje potrebe. I zaista, situacija
u suvremenoj Europi 21. stoljea podsjea na onu iz vremena industrijalizacije u
19. stoljeu, kad je smanjenjem nadnica i produenjem radnog dana, kapitalizam
nastojao ouvati i poveati stvaranje profita. Samo, unato velikim potresima i
prosvjedima u nekim europskim zemljama (Grka, panjolska), te manjih,
pojedinanih prosvjeda u nekoliko drugih zemalja, nita se jo bitno ne mijenja.
ini se da nezadovoljstvo jo nije kulminiralo i proizvelo kritinu toku s koje bi
se dogodili pokreti veih razmjera s ciljem poboljanja stanja u drutvu. Tariq
Ali to tumai beznaem, pasivnou koja je nastupila u novije vrijeme. U 60-tim
i 70-tim godinama prologa stoljea dominantan osjeaj bila je nada, nada da se
neto moe promijeniti, stvoriti bolji svijet, i to se nije dogaalo samo u Europi,
nego i u drugim krajevima svijeta (Africi, Aziji), ali nakon kolapsa revolucionarnih pokreta, ini se da je prevladalo miljenje da se nita ne moe dogoditi, da
nema alternative.51
Govorka se da je u Europi demokracija u krizi, a mogui uzroci trae se,
uz stalno isticanje financijskog orsokaka u kome se naao kapitalizam te najavu
mogueg financijskog kolapsa, i u sve veem prilivu stranaca. Takvo ozraje pogoduje politikim akterima koji nude nedemokratske platforme, i mogu se uiniti
privlanima jer nude uvoenje reda u nastali kaos, to i nije povijesna novina.
Europske zemlje u pravilu imaju viestranaki pluralizam, jake stranke, to je u
direktnom recipronom odnosu sa snagom civilnog drutva, a Ustav za Europu
iz 2004, tada smatran velikim dostignuem na polju demokracije, prema nekim
miljenjima znai trijumf neoliberalizma. To je neokapitalistika povelja za 21.
stoljee52.
sa svim njegovim aporijama, ime dublje zahvaaju cjelokupnu problematiku suvremenog drutva.
50
HRT 1, Drugi format, 16.svibnja 2012.
51
Ali, T. Drugi format, HRT 1, 16.svibnja 2012.
52
Grubia, D. Kriza demokracije u Europi.izmeu nacionalne drave i europske vladavine, str. 125.

89

Vesna Ivezi
Proklamirana politika tednje koja se razvila do epidemijskih razmjera,
ima karakteristike ideologije. Dovoljno puta izreena la postaje istina, reenica je koji je izrekao ideolog nacistike Njemake Joseph Goebbels, nakon toga
citirana puno puta, a u praksi jedna od tehnika svih ideologija, princip je koji
datira jo od najstarijih poetaka ljudskog udruivanja i prvih drutvenih tvorevina. Uz stalno ponavljanje floskula o recesiji, politici zatezanja remena,
kresanja dohodaka i drugih fondova, uz teke uvjete ivota veine
stanovnitva, u kojima se sve vrti oko problema preivljavanja, panja se
usmjerava na jednu te istu stranu, i ne ostavlja prostora za promiljanje nekog
drugog modela ivota. Umjesto pitanja moemo li to promijeniti, osnovno pitanje koje se namee je kako izii iz recesije, to praktiki znai: kako opet
osloboditi put daljnjem pravolinijskom hodu kapitalizma. To podsjea primjerice
na teorije o odrivom razvoju, gdje je sredinji predmet bavljenja upravo tednja
prirodnih resursa, kako bi dulje trajali, ali nema naznake o korjenitoj promjeni
naina proizvodnje, potronje, stvaranja profita. Odrivost razvoja znai njegovu
izdrljivost53, jednako kao to izlazak iz krize, u suvremenom neoliberalistikom
diskursu znai oslobaanje kapitalizma iz vlastite zamke u koju je upao.
U takvim uvjetima doseljenici u zapadnoeuropske zemlje, prema miljenju
mnogih nisu dobrodoli, jer se smatra da zauzimaju radna mjesta starosjediocima
i sniavaju cijenu rada, zbog toga to pristaju na puno manje nadnice i loije
uvjete rada, samo da bi opstali.
Bricolage politikih, dravljanskih, kulturnih i etnikih prava
Ljudi se raaju i ostaju slobodni i jednaki u svojim pravima54, ali ini
se da su u Europi neki jo uvijek jednakiji od drugih55.
Dravljanska prava ili pravo na razliitost, dilema je koja se nametnula u
javnoj sferi politikog i drutvenog ivota u novije vrijeme. Naime, sve se ee
uju prosvjedi s raznih strana o nepostojanju dravljanskih, politikih i civilnih
prava za doseljenike, umjesto kojih se proklamiraju pravo na kulturnu razliitost
i vlastiti kulturni identitet, ali u mjeri. Vlastiti kulturni identitet da, ali tako da
ne naruava miran ivot mainstream kulture zapadnih zemalja, gdje, na primjer,
javno miljenje esto izrie da je noenje marame na glavi muslimanskih ena i
djevojaka prejako, te da naruava duevni mir nemuslimanskih starosjedilaca Europe.
Bricolage je termin posuen iz francuskog, i ire mu je znaenje uiniti
kreativnom i izvornom upotrebu bilo kojeg materijala bez obzira na originalnu
svrhu.
Derrida56 istie da je ako bolje pogledamo, danas sve bricolage, jer svaki
suvremeni koncept, svaka kultura ili kulturni identitet, dio su nekog koherentnog
53

imlea, D. etvrti svjetski rat

Francuska deklaracija o ljudskim pravima, l.1.
55
Orwell, G. ivotinjska farma
54

90

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma ili ve oteenog nasljea, i danas egzistiraju u nekom nama poznatom obliku.
Izraz se najee koristi za opisivanje suvremene sklonosti povezivanja naizgled
nepovezanih i neusklaenih kulturnih obrazaca i stilova, to se najlake oituje u
glazbi, stilovima odijevanja, ali se moe odnositi i na opis pojedinih segmenata
kulturne stvarnosti. Pojam se dalje moe proiriti i na pitanja koja se tiu cjelokupnog poloaja pojedinca u drutvu, gdje se spajanjem naizgled nespojivog, uvaavanjem komponenti koje se tiu kulturnog naslijea, te afirmacijom univerzalnih ljudskih prava u svrhu odrivosti Europe kao integralne
zajednice, moe odgovoriti na izazove multikulturalizma.
Promjena paradigme- prema integralnoj odrivosti Europske unije
Je li demokracija kakvu poznajemo posljednji mogui napredak u
vladanju? Zar nije mogue otii korak dalje prema priznavanju i ureivanju
ovjekovih prava? 57
Thoreau je, kao i mnogi drugi mislioci kroz povijest, problematizirao
mogunost ostvarenja najbolje mogue drutvene zajednice, organizacije vlasti
(najbolja je ona vlada koja uope ne vlada58) i poloaja pojedinca u dravi.
Trebaju li dravu voditi najsposobniji, ili to treba biti vladavina naroda, pitanje
je koje je jo uvijek ostalo otvoreno. Mnogi suvremeni mislioci smatraju, da je,
unato visoko ocijenjenim dostignuima na polju demokracije, stvarna vlast u
rukama nekolicine najmonijih, Tariq Ali ak precizira bankara, te da se funkcioniranje drutvene zajednice usmjerava prema potrebama kapitala, a ne ovjeka.
Ujedinjena Europa, zamiljena praktiki kao politika zajednica koja je
transcendirala klasinu dravu, u uvjetima kad se u cijelom svijetu dogaa
univerzalni proces mijeanja razliitih utjecaja i ujedinjavanja cjelokupnog materijalnog, komunikacijskog i simbolikog prostora, nala se pred izazovom, da
ipak tako kaemo, multikulturalizma, gdje se uvijek aktualno pitanje ostvarenja
univerzalnih ljudskih prava na koje je pozivaju razvijena zapadna drutva kao na
svoje najvee dostignue, zaplie u rasprave oko prava onih koje se smatra razliitima. Inzistiranje na potivanju prava na razliitost, vodi prema razlikovanju
njih od nas, to onda znai da oni nisu mi. Primjerice, neki autori (Cohn- Bendit, Schmid, Radthe59) navode da je u takvom isticanju kulturnog plurali56

Jacques Derrida, francuski filozof postmodernizma, zaetnik pokreta dekonstrukcije,

jedna od vodeih figura suvremene filozofije. Teorija dekonstrukcije govori da je svijet
sainjen, iskonstruiran, da nita nije stvarno, te da se javila potreba dekosntrukcije tih
lanih privida, koji uzrokuju probleme. Jedna od konstrukcija je i shvaanje pojedinca na
bilo koji nain, osim kao egzistencijalno jedinstveno bie. Prema toj teoriji, ako se izvri
dekonstrukcija u tom smislu, onda e na povijesnu scenu stupiti istinska borba za prava
ovjeka.
57
Thoreau, H. D. Graanska neposlunost, str. 310.
58
Thoreau, H. D. Graanska neposlunost, str. 289.
59
U: Mesi, Multikulturalizam u Njemakoj

91

Vesna Ivezi
zma na djelu dualni pluralizam, gdje se u pokuajima reguliranja odnosa s
etniki ili vjerski razliitima, vlastita (u ovom sluaju mainstream) kultura
postavlja nasuprot kulture Drugog, na djelu je svojevrsni kulturni rasizam, i s
visina uvjerenja o vlastitoj vioj vrijednosti u odnosu na ostale, svojevrsna etika
milosra60. Uostalom, sve zemlje koje su stekle pravo pridruivanja Uniji, morale su potpisivanjem kopenhakih kriterija pristati na onakav model drutvenog
ureenja kakav je u zemljama Europske unije. Isto tako se od useljenika oekuje
da se, iako se njihova razliitost prihvaa, moraju uskladiti s nainom ivota u
zemljama prihvata. Pai to zove pravom na inetrkulturalni cirkus, koji je zbiljska perverzija temeljnog naela slobode i prava.61
Podcrtavanje kulturnih prava razliitih, isticanje vee vanosti kulturnog
identiteta u odnosu na vanost ostvarenja univerzalnih ljudskih prava, svraanje
je panje sa stvarnih ivotnih potreba neeuropskih doseljenika u europske zemlje.
Tu se onda namee Derridina misao da je bitak nesvediv na bilo kakav
identitet, te da ono na emu treba inzistirati nisu prava Drugog, nego prava Istog,
kao univerzalna politika i dravljanska prava pojedinca.62 Pai ukazuje na to da
doba globalizacije obiljeavaju sukobi izmeu kultura, koji se deavaju i na tlu
Europe u obliku otpora starosjedilaca prema doljacima s podruja koja pripadaju drugaijem kulturnom miljeu, i koje onda inzistiranje na vladavini multikulturalnosti nastoji prevladati.
U umreenom drutvu kakvo je danas, kultura moe biti samo hibridna,
ustvrdio je Castells, i jo mnogi drugi nakon njega, jer isti etniki i kulturni
identiteti u stvarnosti vie ne postoje. Utjecaji iz cijeloga svijeta meusobno su
isprepleteni, nemogue je stvoriti izolirane otoke. Amii su moda primjer
takvog nastojanja, ali niti uza sav trud ne mogu izbjei utjecaje svijeta koji okruuje njihovu zajednicu.
Po uzoru na potrebu korjenite promjene paradigme u sluaju pitanja ekoloke odrivosti, ije je rjeenje naslutila dubinska ekologija A. Naessa, i koja
odrivost vidi u integralnom pristupu problemu, tako i drutvena zajednica, u
ovom sluaju zajednica europskih drava, moe odgovore traiti u rjeavanju
svog problema prvenstveno kroz definiranje i mogunost ostvarenja politikih i
dravljanskih prava za sve, prava Istog, Jednog, to naravno ne vodi
unifikaciji, homogenizaciji razliitosti, nego sukladno integralnom pristupu u
ekologiji, gdje sva iva bia na planetu imaju jednako pravo na opstanak, gdje se
smatra da su jednakopravna sa svim svojim razliitostima koje se naprosto
podrazumijevaju, isti princip onda vai i za sve ljude, ije se razliitosti isto tako
podrazumijevaju, jer ionako na svijetu ne postoje dva potpuno identina pojedinca, niti meu jednojajanim blizancima, i onda, ne zanemarujui te razlike,
ali ne inzistirajui na njima kao kljunom problemu, treba teiti ostvarenju uni60

Pai, . Politika identiteta,str. 183. iek,S. Frst as Tragedy, Then as farce, RSA
Animate, http://www.youtube.com
61
Pai, . Traume razlika, str. 10.
62
Pai, . Politika identiteta, str. 143.

92

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma verzalnih prava za sve (to Pai zove pravima Istog). Kymlicka, opet, navodi da
liberalna demokratska drava svim pojedincima garantira sva prava, a da ono to
je potrebno jest proirenje razine javnog priznanja i podrke za etnokulturne
manjine u odravanju i izraavanju svojih distinktivnih identiteta i praksi 63. Na
tom tragu su prijedlozi za praktinom primjenom naela multikultiralnosti u vidu
njegovog uvoenja u kolske programe, prisutnost etnike senzitivnosti u javnim
medijima, obrazovanje na materinskom jeziku ili dvojezino, doivotno dvostruko dravljanstvo, iznimka pri kodeksu odijevanja, i sl. Neto od toga je ve
zaivjelo u praksi, ali na nivou getoizacije razliitosti u vidu posebnih programa za manjine u medijima umjesto principa multikulturalizma kao ingredijentnog medijskom diskursu. Fakultativne kolske nastave za djecu pripadnike
etnikih manjina, informiranja o kulturnim razlikama u kolskim programima,
ali ne kao dio diskursa nastavnog programa, itd. injenica je da djeca doseljenika, iako su roena u zemljama primitka, nisu nikada u potpunosti prihvaena kao integralni dio zajednice, a jo manje njihovi roditelji, i bilo bi zanimljivo
izvriti temeljita istraivanja o prisutnosti diskriminacije prema pripadnicima
drugih etniciteta, vjera, razliitima uope.
Dakle, kad je reeno da se prava na razlike podrazumijevaju, to ne znai
da su ona ve naprosto dana, ali osnovno je za sve pojedince, pripadnike neke
drutvene zajednice, prvenstveno ostvariti uvjete za ivot i razvoj do granica vlastitih mogunosti i sposobnosti, bez obzira na, ili podrazumijevajui kulturnu
posebnost. Univerzalna ideja pojedinca kao rodno-spolno, kulturno, etniki,
rasno razliitog, ali priznatog kao egzistencijalno jedinstvenog bia, otvara podruja drugaijeg pristupa ureivanju odnosa pojedinca i drutva. Integralna, demokratska drutva trebaju biti bazirana na logici univerzalnog, kozmopolitskog
dravljanstva64, i tu se onda otvara prostor istinskoj demokraciji.

Literatura
Abadi- Navey, A. Mevlanina misao: mogua paradigma za novi vijek, Behar,Zagreb, god. XVI, I-IV, 2007., br.80-81
Ali,T. Drugi format, HRT 1, 16.svibnja 2012.
Anderson, B. Nacija. Zamiljena zajednica, kolska knjiga, Zagreb,1990.
Banting, K. i Kymlicka,W. Introduction. Multiculturalism and the Welfare State. Setting the Context, u Multiculturalism and the Welfare State:
Recognition and Redistribution in Contemporary Democracies, Oxford University press, Oxford, 2006.
Barry, B. Kultura i jednakost, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.
Cvjetianin, B. Interkulturalni gradovi, Zarez, 226, Zagreb,2008.
63

Banting, K. i Kymlicka,W. Introduction: Multicultiralism and the Welfare State, str.

10.
64
Pai, . Politika identiteta, str. 183.

93

Vesna Ivezi
aldarovi, O. i arini, J. Utjecaj suvremene komunikacijske tehnologije na suvremenu urbanu sredinu-prostor, mjesta, vrijeme, Informatol, 43, 2010.,
Zagreb, 1, 58-62
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, 222 godina poslije, http://www.alfaportal.com/deklaracija-o-pravima-covjeka-i-gradanina-222-godina-poslije
Elger, K., Kneip, A. i Theile,M.(2009): Useljevanje. Istraivanje pokazuje alarmantan nedostatak integracije u Njemakoj,www.spiegel.de/international/germany/immigration
Erceg, T. Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni
srpski tjednik, 29.10.2010.
Gellner, E. Nacije i nacionalizam, Politika kultura, Zagreb,1998.
Grubia, D. Konstitucionalizacija demokracije u EU-u: demokratski deficiti i
potekoe prevladavanja politike alijenacije, Politika misao, god. 49, br.1, 2012., str.41-63
Grubia, D. Kriza demokracije u Europi: Izmeu nacionalne drave i europske vladavine, Europska demokracija i europski ustav, Anali Hrvatskog
politolokog drutva, Zagreb,2007.
Jutarnji list: Opet sukob u Meimurju: romsku djecu ne putaju u kolu, 18.9.2012.
Jutarnji list, Zbog prijetnji Romima uhien gradonaelnik kabrnje: 'Pa zar da
nas Rom posvaa? Kako emo u EU?', 4.5.2012.
Katunari, V. Kultura, nacija, razvoj: stvaralaki projekt i retorika reakcije, u Kultura, etninost, identitet, Institut za migracije i nerodnosti, Naklada
Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999.
Katunari, V. Lica kulture, Antibarbarus, Zagreb, 2007a
Katunari, V. Od povijesnog rascjepa ka miroljubivom pluralizmu: noviji
teorijski pristup nacionalizmu i etnikim sukobima, Revija za sociologiju,
Vol.38, No 1-2, str.25- 42, Zagreb, 2007b
Kymlicka, W. Multikulturalno graanstvo, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,
2003.
Lasi, M. Od multikulturalizmaka (post)sekularistikom (inter)kulturalizmu,
Diskursi, 2, 2011., str. 11-29
Mesi, M. Multikulturalizam, kolska knjiga, Zegreb, 2006.
Mesi, M. Multikulturalizam u Njemakoj, Migracijske i etnike teme, 26,3, Zagreb, 2010. str.243-262
Pai, . Mo nepokornosti, Antibarbarus, Zagreb, 2006,
Pai, . Politika identiteta:Kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb,
2005.
Pai, . Traume razlika, Meandar, Zagreb,2007.
Pai, . U rvnju identiteta, Zarez, 249,Zagreb,2009,str.4-5
imlea, D. etvrti svjetski rat, to ita, Zagreb, 2006
Thoreau, H. D. Walden. Graanski neposluh, DAF, Zagreb,2006.
iek, S. Frst as Tragedy, Then as farce, RSA Animate, http://www.youtube.com
iek, S. Nedjeljom u 2, HRT 1, 17.05.2012.
94

Kriza demokracije u Europi

- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -

Vesna Ivezi
THE CRISIS OF DEMOCRACY IN EUROPE:
THE QUESTION OF HUMAN RIGHTS UNDER
THE SHADOW OF MULTICULTURALISM
Summary
The processes of globalization and the association of the European states has
shaken the sovereignty of national states. There is an urgent need for the revival of the
state of democracy, human rights, and freedoms under the new conditions of
multiculturalism. European democracy is in crisis, and the causes to be considered are
not just financial, but are in increasing influx of immigration. Insisting on cultural rights
(i.e. the realization of the right to diversity and cultural pluralism), is now at the forefront
of European policy. These rights have increasingly been expressed in relation to
immigration policy but at the expense of individual rights.
Key words: multiculturalism, diversity, cultural rights, universal human rights,
democracy, Europe, crisis

95

Pregledni rad

2
-
; .
, , , , modus operandi,
, . -
, ()
: ...
, ( )
- , - - -,
/. ()
: ?
: , , , , ,

1. , ,
, . , , , ,
, ,
. , , . , ,
.
, 1

zelimir@fil.bg.ac.rs
O 178018
: , ,
,
() , - , ,
2011.
2


. ,

. ; , , ...
.
, .3
90-
.
, 40- 80-,
().
, . , , , , . .
, .4

, ,
. , ,
, ,
.
,
. , , ,
. , ,
. - . ,
19.
,
,

. : ? ,
3

. .
4
. , M.-, T. , . 143.

98


- , () ,
. , ,
,
, -
. , ,
.
- ,

. ( ) .
,
.
,
, ,

. ,
. ... ,
. ( )
. .
, ,
(1936)
(1996). ,
.
?5 ,
,

5

, ,
,
- .
, , , . , , .

99



. , , , ,

. , ,
.
2. , , ,

,
, .

.
,
. , , .6

,
: .
. modus operandi
, ,
.


, . ,
. ,
, .
.
, . ,
. , .
, .
, , . , ,
6

, . , . 60-61.

100


- ,
. , .
,
. , , , , ... ,
, . ,
,
, , , , ...

. , , : ,
, ,...; ( )
, ..., , , .
, ,
-.
,
, ... !
,
, ,
, -.
. -
,
-, . , ,
, ,
.
, . . ,
, .
, , ...
, , ,
, , . , () , ...
, (
, ): - , : - -a
- -, :
/. , , ,
101


... Wall Street

.
, :
. , , . , , .
. , ,
... , , ,
. , ,
, .
***
, (Hirngesprinst) , , , .
.7

, . , , , 2004.
, . - , , , 2001.
, . , , Paideia, , 2008.
, . . , , ,
, 1981.
, . , , , ,
1982.
, M.-, T. , , , 1974.
, . , , , 1991.

, . 58-59.

102


- -

elimir Vukainovi
RECESSION AND DEMOCRATIZATION
- on a crisis of the ideology of capital and
other frauds of history Summary
This paper, in part, presents an introspective search for understanding (a) the origin of existential crisis; and (b) the relation between the cultural industry, identity design,
and the production of crises. The outcome of this research is an affirmation of personal
rebellion, a rebellion which does not require a victim, has no goal, no followers, no traitor ... a rebellion that cherishes the world (and the Other) in its illogical consistency and
which demolishes every antagonism by the revealed quality of meaninglessness of existence. The experience of economic recession is not reducible to an economic
phenomenon; it is an expression of the entire history of the West that has arrived to its
end by reaching the epoch in which the idea of freedom has been corrupted by the idea
of capital. Liberal capitalism designates the end of the time of revolution as much as
democratization as its modus operandi, and in promoting an abolition of class difference
neutralizes the requirement for the class struggle that would lead to revolution. Over-accumulated frustration of identity that sets difference as a de-formation remains to be
relieved through revanchism, and cultural (post)industry develops itself as a global manufacture of specters: phantoms of crises and threats ... Personal crisis is treated pharmaceutically, collective crisis is adjusted by a co-relation between terrorism and surveillance systems, social crisis is subsided by neo-anarchism in a form of a post-metaphysical
symbolic compilation of discharge of neo-left and neo-right, and the global crisis is
tuned by the threat of nuclear war or catastrophe. At the end, the question remains: what
is the meaning of history?
Key words: capital, recession, democratization, crisis, rebellion, freedom

103

Originalan nauni rad

. 1

, ,
.
, .
,
. , . . ,
.
: , , , , ,
,

,
, ,
, , , . ,
, ,
, . ,
, , , ,
, , .
. , .
. , 1

stanislav t@yahoo.com

 .
.
, , ,
, , .
,
,
,
, ,
. ,
. ,
,


, , .
,
, , .
,
, :
.
.2
,
,

.

,
,

.
, .3 , , :

? ? , , :
,
,
,
.4
,
2

, . , . 113.
, . . , . 24.
4
, . , . 14.
3

106



. ?
19.
prosperity
.5
, , . (, )

, , ,
; ,
, , , ,
.6 ,
: .

, .7
, , ,

, , , , . . ,
:
.

?

,
.
,
? , .8
,
, ,
, . , , , . , ,

,
,
5

, . 15.
, . 48.
7
, . , . 121.
8
, . , . 15.
6

107

 .
, , ,
, ,
, ?
,
?9
.
,10 .
:
.11
. ,
.
, , ,
. ,
, ,
.
.
,
.12 , .
, , , ,
,
. , ,
. ,
; ,
.
,
.13
.
, 1812. ,
.14
9

.
, . 17.
11
, . 15.
12
, . 17.
13
, . 18.
14
, . . , . 70.
10

108



, , ,
. , .
,
. ?


.15 .
, .
, ,
.
,
, , , .16

, .
. , .17
,
, . subiectum.

.18 -,
,
, ,
.19
, ,
. .
,
,
,
. , , ,
; 15

, . 71.
, . 74.
17
, . , , , 1982. . 23.
18
, . 11.
19
-, . , . 400.
16

109

 .
,
, , , : .20 ,
( ) .21

, .
. ,
,
,
episteme doxa.
(das Seinde), , , , ,

(Seinde) . ,
, , ,
, , .22
,
,
, . ,
, :
, : ,
(Sein), , ,
, .23
,
. ,
, ,
,
. ,
, , , .
,
. , , ,
20

, . , . 63.
, . , .
115.
22
, . , . 20.
23
, . 20.
21

110



.24
, ,
,
, . (Seinde)
, , ,
;
, .25 , .
, . , . ,
, . ,
.

, (animal rationale),

, , . , ,
,
.26 . .
.
, . ,
, , . ,

, ,
.
, , , , , . , ,
.27 , , .
,
24

, . 21.
, . 20-21.
26
, . 22.
27
, . 21.
25

111

 .

. , ,
.28 , , , ,
,
.

, .
telos,
,


.,29 ,
. , , ,
.
, .
, ,
, .30 , , .
.31
. , .32
, , , .33

, ,
.

,
.
.34
28

, . 19.
, . 21-22.
30
, . 63.
31
, . , .
110.
32
, . , . 75.
33
, . , . 64.
34
, . 63.
29

112



,
?
, , , , ,
.
;
.
.35
,
, .36 .
.
, telos ,

.37
,
.
, , . .
.

,
, ,
?
, ,
, , ? .
.
, , . ,
, .
, , , . ,
. ,
35

, . , , , 2005. . 121.
.
37
, . 121-122.
36

113

 .
,
.
, ,
.

17. , .

. ,
. ,
,
, , .

, .
. ? ,
, , ,
.
,
, , ,
. , ,
. ,
. . . . , ,
. ,
,
. ,
.

,
. ,
.
. , . , 114



.
.38
, .
-,
.
,
. , ,
, ,
, ,
, . ,
, , , ,
.39
, .
, ,
.
. ,

.
, ,
.
.40

. .
. . , , ,
, . , , :
, .41

, . . , , , 1999.
, . . , , , 2000.
38

, . , . 14.
, . , . 1920.
40
, . . , . 33.
41
, . , . 57.
39

115

 .
, . , , , 1997.
, . , , , 2005.
-, . , -, , 1990.
, . , , , 2007.
, . , , , 1982.
, . : , , , 2007.
, . , , , 1975.
, . ,
, , 2007.
, . ,
, , 1991.

Stanislav Tomi
ACTUALITY OF HUSSERL'S APPROACH TO THE CRISIS OF
EUROPEAN HUMANITY WITHIN THE CONDITIONS OF
CRISIS OF CONTEMPORARY DEMOCRATIC SOCIETY
Summary
Taking into account the crisis of modern civilization, this paper intends to analyze
one aspect of this crisis, which can be of utmost importance for its understanding. For
the science is an essential component of contemporary civilization, starting from the
science the analysis of modern crises should begin. In his analysis, the author relies on
Husserls critics of European science, in order to explain the crisis of humanity as the
consequence of this crisis. It turned out that crisis of subjectivity is the common feature
of both crisis of science and crisis of democracy. At the end, the parallel between the
crises of democracy and crises of science will be made, and actuality of Husserls approach will be confirmed.
Key words: crisis, science, phenomenology, subjectivity, mind, democracy

116

Pregledni rad

Nikola Kneevi1

POLITIKA TEOLOGIJA
UNUTAR APSOLUTISTIKOG DISKURSA
KARLA MITA
Bez sumnje, Karl mit (Carl Schmitt), nemaki teoretiar prava u savremenim
naunim krugovima pobuuje sve veu panju. Njegov teorijski doprinos podjednako je
zanimljiv i desno i levo orijentisanim istraivaima to nije iznenaujue kada se uzme u
obzir da je mit imao odreenog uticaja i na Voltera Bendamina, Taubesa, Agambena i
druge. Imajui u vidu diskurs politike teologije, mit je naroito zanimljiv zbog njegovih pravno-religijsko-politikih premisa, naroito ako se posmatraju iz ugla projekta
nove politike teologije izniklog ezdesetih godina iz diskursa Moltmana i Meca. mitov
teo-politiki sistem iako nosi isti epitet u suprotnosti je sa projektom nove politike teologije jer predstavlja klasinu pretprosvetiljsku politizaciju religije, apsolutistiki diskurs
koji sledei snaan rimokatoliki kontrarevolucionarni nus devalvira demokratski sistem
vrednosti, istiui centralistiki uticaj drave ujedinjen u linosti voe diktaturu kao
jedini ispravni model suverenosti.
Kljune rei: politika teologija, diktatura, apsolutizam, demokratija, suverenost,
kat-echon

Uvodne napomene
Politiki diskurs nemakog teoretiara prava Karla mita (Carl Schmitt,
18881985) do dananjih dana optereen je balastom njegove prolosti i politikog angamana. Podrka nacistikom reimu tridesetih godina prologa veka,
antisemitizam, ozloglaena pozicija "vrhovnog pravnika" Treeg Rajha, bacaju senku na njegovu politiko-pravnu refleksiju, to je rezultiralo da se njegovi
spisi za vreme Vajmarske republike, ali i oni koji su nastali nakon Drugog svetskog rata u nekim krugovima, posmatraju i tumae u kontekstu nacionalsocializma i njegovih implikacija. Tokom svoje karijere, kao uspean akademik
i nastavnik, postao je priznat kao otar kritiar Vajmarskog ustava, kojeg je smatrao liberalnim i navodio ga kao razlog za slabljenje drave. mit je Vajmarski
demokratski ustav okarakterisao kao simbol Nemake kapitulizacije pred neprijateljem.2 Ustav je, po miljenju Holmsa, bio nesposoban za reavanje probl1

nikola.knezevic@cirelstud.org
v. Holmes, S. Schmitt: The Debility of Liberalism - The Anatomy of Anti Liberalism,
str. 38.
2

Nikola Kneevi
ema savremene demokratije. Unutar njegovog diskursa, liberalizam, pluralizam,
individualizam i pravni pozitivizam, istiu se kao praktino teorijski arhineprijatelji.3 mit je pristupio Nacional-socijalistima 1933. godine, iji angaman u
partiji kasnije rezultira dolaskom na mesto predsednika Nacionalsocialistiko
udruenja pravnika4. Bio je jedan od glavnih ideologa Treeg Rajha i teorijsku
podrku i inspiraciju je pronalazio u filosofiji Tomasa Hobsa (Thomas Hobbes),
ali i delima rimokatolike kontrarevoluciarne misli. Primetan je bio uticaj i an
ak Rusoa (Jean-Jacques Rousseau), sa razlikom da je odbacivao Rusoove ideje
slobode i jednakosti5. Jedan od najveih kritiara mita, Dejvid Dizenhaus
(David Dyzenhaus) smatra da je mitova pravna teorija i polarizacija prijateljneprijatelj dovela do neprijateljstva prema drugome i u krajnjoj liniji progonu
Jevreja.6 mitov politiko- pravni diskurs se moe rezimirati u sledeem: Drava
predstavlja jedini entitet koji je u stanju da prepozna neprijateljske elemente i da
zatrai od svojih graana spremnost da za nju poloe i sopstveni ivot. To je ono
to je izdie iznad svih drugih organizacija. Da bi sauvala poredak, mir i stabilnost, oruane snage i zakonodavni sistemi trebaju garantovati pravno konstituisan poredak i autoritet drave.7 mit je bio ubeen da liberalni individualizam podrazumeva pluralizam, a on podriva politiku i potencijalno vodi ka
unitenju drave.8 Uprkos svojoj istorijskoj poziciji, mitov politikoloki diskurs
bio je predmet rasprava poznatih teoretiara i filozofa, uticao je i na velikane
poput Voltera Bendamina9 (Walter Benjamin). Znaajan utisak ostavio je na
3

Isto, str. 49-50.

Zanimljivo je napomenuti da je SS 1936. godine vodio istragu protiv njega. Razlog za
to bila je konferencija pod nazivom Pravna nauka u ratu sa jevrejskim duhom, iji je
antisemitizam od strane SS-a bio okarakterisan kao licemeran. mitov antisemitizam koji se ogledeo u izjavama poput ove da se nemaka pravna nauka mora osloboditi od
svake zaraze jevrejske misli oigledno nije bio dovoljno ubedljiv. Zvanian dokument
ove istrage zabeleen je u dokumentu Reichsfhrung SS SD Hauptamt koji se uva u biblioteci Wiener Instituta u Londonu.
5
Uprkos odlinim intencijama i brilijantnim zakljucima, Rusoova teorija je bila inficirana' za njegovo vreme karakteristinim preokupacijama slobodom i jednakou.,
Molnar, A. Rusoistiki temelji mitovog shvatanja (totalne) drave, str. 226.
6
v. Dyzenhaus, D. Legality and Legitimacy: Carl Schmitt, Hans Kelsen and Hermann
Heller in Weimar, str. 100.
Sa druge strane vano je istai da su stavovi o uticaju mita na te dogaaje opreni, kako
istie i mitov biograf, Benderski (Bendersky): Dizehhausov argument ignorie injenicu da nikada nije dokazano da je mitova teorija ideoloki, politiki u vezi sa odlukama
koje su se odnosile na Jevreje. Dokumentacija koju je Benderski dostavio, pokazuje da je
mitova teorija prijatelj-neprijatelj eksplicitno odbaena od strane Treeg Rajha upravo
zbog njene neutralnosti i ne-rasne prirode. v. Bendersky, J. New Evidence, Old Contradictions: Carl Schmitt and the Jewish Question, str. 66.
7
Shwab u Schmit, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty.
8
v. Schmitt, C. The Concept of the Political, str. 45 i Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology, str. 57.
9
Tridesetih godina prologa veka Bendamin u svome pismu mitu govori o uticaju koji na njega ostavila njegova Politika Teologija. Zanimljivo je da je posle Adorno pori4

118

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

Jakova Taubsa (Jacob Taubes), koji ga naziva i apokaliptiarem kontrarevolucije10, kasnije i ora Agambena,11 a danas u naunim krugovim pobuuje sve
veu panju.12
Teo-politiki diskurs Karla mita
Nesumnjivo je da je mitov diskurs uveliko zanimljiv za predmet istraivanja ovog rada, pre svega zbog toga to se kroz njega oslikava ona negativna
pozicija politike teologije od koje e se kasnije jasno distancirati rimokatoliki
cao da je takvo pismo ikada postojalo. O ovome govori i Jakob Taubes (Jakov Taubes) ,
vidi Taubes, J. Pavlova politika teologija, str. 178.
10
Isto, str. 129.
11
v. Agamben, G. Homo Sacer: Suverena mo i goli ivot
12
Znaajno je pomenuti lanke i eseje pozntih teoretiara koji su se bavili mitov politikom teorijom: Jrgen Habermas, Bestiality and Humanity: A War on the Border between Legality and Morality, Constellations 6:3 1999: 263-227, Jrgen Habermas, Jacques Derrida, Giovanna Borradori, Philosophy in a time of terror: dialogues with Jrgen
Habermas and Jacques Derrida, University of Chicago Press, 2003., Jrgen Habermas,
The Horrors of Autonomy: Carl Schmitt in English, The New Conservatism: Cultural
Criticism and the Historians Debate, trans. Shierry Weber Nicholsen (Cambridge, Massachusetts: M. I. T. Press, 1989), 133, 137. Habermas, Carl Schmitt and the Political Intellectual History of the Federal Republic, A Berlin Republic: Writings on Germany,
trans. Steve Randall (Lincoln, Nebraska: University of Nebraska Press, 1997), 107-117;
Richard Wolin, Carl Schmitt, Political Existentialism, and the Total State, Th e Terms
of Cultural Criticism: Th e Frankfurt School, Existentialism, Poststructuralism (New
York: Columbia University Press, 1992), 83-104; i Wolin, Carl Schmitt: The Conservative Revolution and the Aesthetics of Horror, Labyrinths: Explorations in the Critical
History of Ideas (Amherst, Massachusetts: University of Massachusetts Press, 1995),
103-122. iek, Santer, Reinhard, The Neighbor, The University of Chicago Press, Ltd,
2005., Bredekamp, Horst, From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes,
Critical Inquiry, Vol. 25, No. 2, "Angelus Novus": Perspectives on Walter Benjamin,
247-266, The University of Chicago Press, 1999. Agamben, Giorgio, Homo sacer: sovereign power and bare life, Stanford University Press, 1998., Agamben, Giorgio, State of
exception, University of Chicago Press, 2005., Derrida, Jacques, Anidjar, Gil, Acts of religion, Routledge, 2002.
Na srpskom jeziku: Agamben oro, Vanredno stanje, Nova srpska politika misao, vol.
12, br. 1-4, str. 135-143, 2006., Molnar, Aleksandar, Rusoistiki temelji mitovog shvatanja (totalne) drave, Sociologija, vol. 52, br. 3, str. 225-236, 2010, Molnar Aleksandar,
Stav Karla mita o totalnom ratu i totalnom neprijatelju uoi izbijanja Drugog svetskog
rata, Filozofija i drutvo, vol. 21, br. 1, str. 31-49, 2010, Cvetianin Neven, mitovo
shvatanje drave, drutva i demokratije, Nova srpska politika misao, vol. 12, br. 1-4,
str. 51-84, 2006, Samardi, Slobodan, Obnova spora oko Karla mita, asopis Gledita, Beograd, br. 11-12, 1988., Samardi, Slobodan, Karl mit aktuelnost njegove politike misli, asopis Trei program, Beograd, br. 102, 1995., Samardi, Slobodan, Karl mit savremeni mislilac apsolutne drave, uvodna studija za knjigu
Karl mit, Norma i odluka, Filip Vinji, Beograd, 2001. Interesantno je pomenuti da je
poznati leviarski asopis u Americi, Telos, nekoliko brojeva posvetio njemu.

119

Nikola Kneevi
bogoslov Johan Baptist Mec (Johann Baptist Metz). Drugi razlog, svakako, predstavlja i sam pojam politike teologije koji se prvi put spominje u uvenom
istoimenom eseju Karla mita "Politische Theologie: Vier Kapitel zur Lehre von
der Souvernitt" (Prvo nemako izdanje datira iz 1922. godine), ija glavna
teza oslikava vezu izmeu politike organizacije drutva i religiozne svesti koju
to drutvo poseduje. Drugim reima, politiko drutvo uvek oslikava njegova
verska ubeenja, pa ak i kada je ono sekularno, ono neizbeno implicira na
odreenu formu graanske religije. Sledei Tomasa Hobsa13 (Thomas Hobbes) i
rimokatolike kontrarevolucionarne filosofe politike, Bonalda (Louis Gabriel
Ambroise de Bonald) i Donoso Korteza (Juan Donoso Corts) i njihov politiki
romantizam, Karl mit je postavio danas uvenu tezu da svi znaajni koncepti
moderne teorije drave predstavljaju ustvari sekularizovane teoloke koncepte
koji su tokom njihovog istorijskog razvoja od teolokih sistema preli u teoriju o
dravi. Jedan od takvih primera jeste slika Svemogueg Boga koji postaje
Svemogui Zakonodavac.14 Sa tom znaajnom tezom dosta kasnije sloie se i
nemaki bogoslov Jirgen Moltman.15
Unutar mitove refleksije politikog, Boiji autoritet se prenosi na politiki neogranien i vrhovni autoritet osobe na kojoj poiva dravna vlast i koja u
kriznim vanrednim situacijama moe da opravda donoenje "posebnih mera".16
Vanredno stanje u pravnoj nauci ravno je fenomenu uda u teologiji, smatra
mit. Intervencija suverenoga organa u toku vanrednog stanja upravo odgovara
toj analogiji.17 Pojam Apsoluta18 u dravi se posveuje sa politikim apsolutizmom.19 Naslanjajui se na Hobsov filozofski legat, mit je smatrao da legit13

Saglasno poznatom filosofu iz sedamnaestog veka, mit je bio ubeen da je ovek u

osnovi opasan i da mu je stoga potrebna jaka drava koja e omoguiti red, mir i stabilnost.
14
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 36.
15
v. Moltmann, J. The Coming of God, str. 133.
16
Posebne mere predstavljaju uputstva sa kojim se prevazilazi vanredno stanje. Vanredno stanje u mitovom kontekstu podrazumeva vei ekonomski ili drutveni potres koji
ugroava stavilnost drave i njenu suverenost. v. Schmitt, C. Political theology: four
chapters on the concept of sovereignty, str. 5.
17
v. Isto, str. 36-37.
18
Na marginama je interesantno napomenuti psiholoku analogiju koju navodi Kenet
Rajnhard (Kenneth Reinhard) Vrlo lako se moe primetiti snana paralela izmeu mitove teorije o izuzetku i Frojdovog opisa primarne horde u Totemu u Tabuu i Lakanove
teorije o mukoj seksualnosti. Tako na primer, unutar Lakanovog opisa, svi mukarci su
podreeni kastraciji osim jednog koji nije. Paralelizam sa mitskim Ocem u Totemu je jasan. Tako dolazimo do zakljuka da ljudi mogu da prihvate zakon samo onda ako znaju
da postoji osoba koja je iznad zakona. Ovde se tako primeuje jasan model kolektiviteta
koji se zasniva sa strukturalnoj jednakosti ali sa druge strane i topoloke razliitosti koja
se nalazi izvan tog kolektiviteta, Reinhard, K. There is something of one (God): Lacan
and political theology, str. 46.
19
v. Gray P. Political, Theology and the Theology of Politics: Carl Schmitt and Medieval
Christian Political Thought, str. 175.

120

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

itimitet politike suverenosti proistie upravo iz Boije suverenosti.20 Poznato je
da je Tomas Hobs autoritet suverene vlasti, koja je apsolutna i strogo
centralistika, nalazio upravo u jednom od boanskih atributa boanskoj svemogunosti neogranienoj moi. Ta mo je istovremeno i garant ouvanja
drutvenog ugovora izmeu suverenog nosioca vlasti i podreenih toj vlasti, jer
sam nosilac vlasti ne moe da povredi ugovor kao ni to Bog ne moe da uini
neto to je protivno njegovoj prirodi.21 Upravo suveren nosilac vlasti moe da
arbitrira izmeu dobra i zla i bude izvor zakonodavne vlasti.22 Autoritas non
veritas facit legem23 Hobsov pojam podrazumeva da politiki-pragmatinu
istinu, to jest da se samo ono to je ustanovljeno od strane autoriteta moe smatrati politiki relevatnom istinom. U osvrtu na De Mestra, mit naglaava vanost
odnosa izmeu nepogreivosti i suvereniteta. Za De Mestra ove rei su predstavljale sinonime. Znaaj drave po njemu je u tome da ona poiva na mogunosti da donosi odluke. Uticaj Crkve je tu nesumnjiv i ona (Crkva) predstavlja
organ na ija se odluka ne moe osporiti, upravo zbog pojma nepogreivosti
(infalibility). Upravo u tome se nalazi znaaj suverenosti i autoriteta.24 Vano je
naravno napomenuti da je De Mestrov diskurs uveliko optereen antropolokim
pesimizmom u kojem je ovek po definiciji iskvaren. Pojedini kritiari su De
Mestra optuivali da je pao pod uticaj protestantske dogme o potpunoj iskvarenosti (eng. total depravitiy), ipak, mit porie to, objanjavajui taj pesimizam dubokim uvidom u stanje ljudskog bia koje je lieno bilo kakvih iluzija o
njegovim moralnim kvalitetima.25 Poznato je i Kortezovo miljenje da u liberalnim sistemima ne postoji mogunost odluivanja. Poredak u kome se odluke donose razmenom putem rasprava jeste poredak u kome se eli izbei donoenje odluka. Parlament nije mesto gde se mogu reavati drutveni konflikti,
tvrdio je Kortez.26 Kao reenje ovakvoj vrsti politike relativizacije Kortez je
kao reenje predlagao diktaturu.27 Suvereni kod De Mestra je upravo Monarh
neograniene vlasti kod Korteza.28
Racionalizam Rimokatolike crkve moralno obuhvata psiholoku i socioloku prirodu ljudskog bia i za razliku od industrije i tehnologije nije usmerena prema dominaciji i eksploataciji dobara.29 Sa druge strane, ekonomski rac20

v. Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 33.
Treba naglasiti da u delu Diktatura, on kae da se poredak moe uruiti ukoliko Suvereni odstupi od vlastitih fundamentalnih principa. U tom sluaju, prekoraenje tih pincipa preti da uniti norme i vanredno stanje moe da postane pravilo a ne izuzetak. (v. De
Wilde, M. Violence in the State of Exception, str. 193.)
22
Hobbes, T. Leviathan, 1651, II, XX
23
Isto, II, XVI
24
v. Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty , str. 55.
25
v. Isto, str. 58-59.
26
v. Isto, str. 35, 59.
27
v. Isto, str. 63.
28
v. Isto, str. 66.
29
Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, str. 12.
21

121

Nikola Kneevi
ionalizam koji itav svet svodi na nivo materijalistikih kalkulacija jednog pobonog i privrenog katolika uasava svojim sistemom neodoljivog materijalizma.30 Pojam ekonomije i politike mit postavlja u svojevrstan antinomian
odnos. Za njega striktno ekonomian pogled na svet obuhvata iskljuivo materijalistiku dimenziju dok je pojam politikog stavlja u sferu nematerijalnog. U
tako postavljenom polariretu, unutar sfere politikog, on sagledava i samu ulogu
Rimokatolike crkve.31 Politika mo Rimokatolike crkve nije u ekonomskoj
ili vojnoj snazi, ve u apsolutnoj realizaciji autoriteta32, smatra mit. Ona predstavlja civitas humana, i samim tim unutar nje ostvaruje se istorijska veza i
kontinuitet izmeu utelovljenja i raspea Hristovog. Crkva Hristova nije od
ovoga sveta ali je u svetu. Ona otvara mogunosti i stvara prostor, a prostor
zapravo predstavlja sferu javnog i drutveno-politikog delovanja.33 Budui da
je ona istinsko olienje konkretne linosti, ona predstavlja i samu linost Hrista.
Utelovljenje se dogodilo upravo unutar istorijskog realiteta. Upravo u tome se
nalazi i superiornost nad ekonosko-konzumeristikim poimanjem sveta.34 Savez
izmeu Rimokatolike crkve sa tadanjim oblikom industrijskog kapitalizma nije bio mogu.35 Njegovu tezu e praktino osporiti upravo grupa teologa36,
pravnika i sociologa, koji e u narednoj deceniji na Univerzitetu Frajburg
osmisliti koncept trine privrede. Ovaj koncept e nakon Drugog svetskog rata
Hriansko demokratska unija (CDU) uvesti u politiku diskusiju i postaviti kao
privredni poredak u Nemakoj.37 Rimokatolika crkva za mita predstavlja
complexio oppositorum kompleks suprotnosti i poseduje neverovatnu sposobnost da obuhvata oprene stavove, ne podreujui ih jedne drugima. Crkva
je tako autokratska monarhija ijeg poglavara bira aristokratija sainjena od
kardinala i koja poseduje velik demokratski kapacitet.38
Pojam katechon-a
Zanimljivo je napomenuti da je mit video vezu izmeu Reformacije i Francuske revolucije kao dijalektian proces koji poseduje kontinuitet. Tako ius
revolutionis Francuske revolucije ustvari je nastavak ius reformandi pro30

Isto, str. 14.

v. Isto, 16.
32
v. Isto, 18.
33
Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political theology, str.
63.
34
v. Isto, 18-19.
35
v. Isto, 24.
36
Ovde je znaajno napomenuti ideju ulogu Vilhelma fon Ketelera. dan od najvanijh
katoliki drutvenih mislilaca devetnaestog veka i ovek koji je odluujue doprineo da
se formira katolika socio-ekonomska doktrina treeg puta iz koje su nastali i angloameriki distributizam i nemaka socijalno-trina privreda, istie Dr Mia urkovi,
Djurkovi, M. Hrianska demokraija ideja, razvoj do 1950. i osnovni principi.
37
v. Crawford, C. Socijalna trina privreda: Osnovne ideje, principi i koncept, str. 9
38
v. Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, str. 7.
31

122

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

testantske Reformacije.39 Njegovo vienje istorije impliciralo je lineranan tok
zapoet Hristovim utelovljenjem i njeno ispunjenje sa Hristovim drugim dolaskom parusijom. Tako na primer stihovi iz Druge Poslanice Solunjanima, 2
Sol 2, 1-840 imaju posebno znaenje za mita. Eshatoloka percepcija istorije za
mita ogleda se u devtero-pavlovskoj koncepciji katechon-a.41 Kathechon predstavlja osobu (ili silu) koja usporava dolazak Antihrista na kraju istorije, drugim
reima, haos koji dolazi odozdo.42 Katechon iz sebe ishodi istoriju, bez njega,
vremenu bi odavno doao kraj, to je "zauzdavajua snaga suverene moi".43
Zaustavlja se tok vremena koje vodi ka pojavi Antihrista, metaforike predstave
dijabolikog politikog sistema, u njegovom tuenju, Komunizma ili
mehanizacije sveta.44 Carevi Rimskog i srednjovekovnog Nemakog carstva
mogu se tumaiti u ovom kontekstu, jer ustanovljavajui politiki poredak unutar sekularnog domena upravo usporavaju dolazak Antihrista.45 Ovakvo
tumaenje mit je preuzeo od Tertuliana koji projektovao ovaj pojam na Rimsko
carstvo.46 Smisao politike je da bude realistina, to se oslikava u prepoznavanju
i obuzdavanju sila haosa koje prete da obesmisle i unite politiku egzistenciju.47
Jak metafiziki polaritet primetan je u mitovom diskursu. Pojam haosa,
nedostatka jasnog i autoritarnog politikog poretka, jeste projekcija duhovne
metafizike stvarnosti koja se transponira u naoj materijalnoj egzistenciji.
Boanska intervencija upravo spreava poredak haosa, a pojam katechon-a je
upravo projekcija Boanskog upliva unutar istorijskog konteksta, jer drugi nain
poimanja istorije za mita je apsolutno nemogu.48 Metafizika projekcija sveta
i zakona, prava i drave, kao i koncepti transcendencije iznova su prisutni u
mitovom diskursu.49 Istie to i Jirgen Maneman (Jrgen Manemann): mitova
teoloka refleksija gravitira u okvirima bliskim gnosticizmu, optereena onto39

v. Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political theology,
str. 51.
40
I sad znate ta zadrava da se ne javi u svoje vreme. Jer se ve radi tajna bezakonja,
samo dok se ukloni onaj koji sad zadrava. Pa e se onda javiti bezakonik, kog e Gospod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetlou dolaska svog;, koriten prevod
Vuka Karadia.
41
Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology, str. 54.
42
Taubes, J. Pavlova politika teologija, str. 187.
43
Agamben, G. Homo Sacer: Suverena mo i goli ivot, str. 31.
44
v. Bredekamp, H. From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes, str.
253.
45
Hohendal, P. Political Theology Revisited: Carl Schmitts Postwar Reassessment, str.
19.
46
Hell, J. Katechon: Carl Schmitts Imperial Theology and the Ruins of the Future, str.
286.
47
v. Ostovich, Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology, str. 64.
48
Ich glaube nicht, da fr einen ursprnglich christlichen Glauben ein anderes
Geschichtsbild als das des Kat-echon berhaupt mglich ist. Schmitt, C. Nomos der
Erde im Vlkerrecht des Jus Publicum Europaeum, str. 29.
49
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 50.

123

Nikola Kneevi
lokim dualizmom izmeu palog - materijalnog, koji stoji nasuprot duhovnog
sveta.50 Pravno-juridiko poimanje istorije jednostavno proizilazi iz njegovog
profesionalnog poziva, te ga u jednom apologetskom tonu opisuje i Jakov Taubs:
To je teolozima i filozofima teko prihvatiti, ali vai za pravnika: dokle god je
mogue pronai makar kakvu pravnu formu [] treba to bezuslovno i uiniti, je
e u suprotnom da zavladati haos. mita je zanimalo samo jedno: Da Partija,
haos, ne isplivaju na povrinu, nego da ostane drava. Po svaku cenu.51 Vidljivo
je to u paralelizmu izmeu Velikog inkvizitora kod Dostojevskog i mitove
teopolitikog totalitarizma. Ovde vidimo dijametralne suprotnosti izmeu poimanja Rimske crkve kod Dostojevskog i mita. Prvi pretpostavlja Rimokatoliku
crkvu kao instituciju moi koja utelovljuje apokalipsu, dok drugi smatra da je ista usporava, te predstavlja drutveno politiki subjekat koji moe da sauva
postojei poredak od anarhistikih tendencija i haosa. mit Dostojevskog smatra
jednim od posljednjih nosilaca antirimskog afekta koja u linosti Velikog
inkvizitora posmatra Rimokatoliku crkvu kao sekularnu snagu, i kompleksni
administrativni aparatus iji identitet moi i kontinuitet postulira iz Rimskog
Carstva.52 mit, shodno njegovom teo-politikom diskursu, sebe svrstava na stranu Velikog inkvizitora, budui da upravo Veliki inkvizitor, predstavlja poredak skladnog drutveno politikog poretka, nasuprot liku Isusa koji zapravo
nije Isus u pravom smislu rei ve samo anarhistiko ateistika projekcija
autora poeme. tavie, njegovu poemu smatra anarhistikim i revolucionarnim
traktatom u kojem provejava duh ateizma. Da poema nosi izvesni revolucionarni i anarhistiki nus, smatrao je i Berajev.53
Drugi deo mitove Politike teologije odraava kritiku teze Erika Petersona koji u svom fundamentalnom delu Der Monotheismus als politisches
Problem54, tanije, postulira tezu o nemogunosti postojanja politike teologije.
Petersonov glavni argument predstavlja upravo uenje o Sv. Trojici kod Sv.
Grigorija Niskog i Avgustinove nauke o slobodi koja ne dozvoljava da se iz
odnosa linosti podrazumeva odnos izmeu Crkve i drave.55 itava knjiga zapravo predstavlja jedan apologetski napor da se jasnije definie i elaborira odnos
izmeu teologije i pravno-politike nauke, ali i da se kroz kritiku raznih teologa
koji su podravali Petersonovu tezu reafirmie, nakon svojevrsno drutvenog i
akademskog egzila. U takvom kontekstu, mit e Novu politiku teologiju,
Johana Baptist Meca prihvatiti kao diskurs analogan sa njegovim. Politika teologija Meca, koja je u to vreme bila tek u povoju i na rastanku od transcendetal50

Manemann, J. Beschleuniger wider Willen? Zur Katechontik Carl Schmitts, Jahrbuch Politische Theologie 3, str. 110.
51
Taubes, J. Pavlova politika teologija , str. 186.
52
v. Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, str. 2,4.
53
v. Berajev, N. Veliki inkvizitor, u: F. M. Dostojevski, Legenda o Velikom inkvizitoru
54
v. Peterson, E. Der Monotheismus asl Politisches Problem. Ein Beitrag Zur Geschichte der Politischen Theologie im Imperium Romanum
55
v. Isto, str. 100.

124

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

nog tomizma njegovog mentora Karla Ranera, predstavlja po mitovom miljenju mogunost da svoje ideje rehabilituje.56 mit je u odreenom smislu i rehabilitovan, izmeu ostalog zahvaljujui i doprinosu Jakova Taubsa koji mitov
aktivizam u Nacional-socijalistikoj partiji, esto svodio na eufemizme, a samog
mita je poredio sa Hajdegerom.57
mit i Bendamin
Dvadesetih godina prologa veka, izmeu ova dva mislioca koji su se
nalazili na razliitim ideoloko-politikim stranama, odvijao se jedan tihi, na
prvi pogled neprimetan ali svakako znaajan i kontraverzan dijalog. Ono to taj
dijalog ini znaajnim za ovaj rad jeste prisutnost religijskih simbola unutar njihovog diskursa, ali i odreena teoloko-politika ubeenja koji su ovi autori
delili.58 Poznato je Benaminovo miljenje da se svet konstantno nalazi u
odreenoj vrsti vanrednog stanja (Ausnahmezustand).59 Svakako, stavovi su se
uveliko razilazili po pitanju da li je faizam model koji moe da izvede zemlju iz
vanrednog stanja, jer ga po Benaminovom miljenju nije bilo mogue kontrolisati. Sa druge strane, oba autora shvatala su da vanredno stanje podrazumeva
odreenu boansku intervenciju. Autoriteti koji se bave Bedaminovim opusom
smatraju da Bendamin i mit prepoznaju mogunost direktne manifestacije boanskog nasilja unutar pravno-politike sfere.60 Drugim reima, Benamin trai
da oslobodi jednu vrstu nasilja od zakona. To nalazi u konceptu zakona koje niti
konstituie zakon niti je proizvedeno od strane zakona. "Boansko nasilje" jeste
forma nasilja koje nema referenci unutar zakona, ve samo artikulie svoje
postojanje. Dok mitsko nasilje konstituie zakon, boansko ga unitava; dok
prvo postavlja granice, drugo ih ukida.61 U praksi to moe biti primer mase koja
linuje korumpiranog vou objanjava Slavoj iek.62 U Deridinoj interpretaciji
Bendamina (Jacques Derrida) boansko nasilje nalazimo u tihom pozivu da
upamtimo specifinu drugost drugost koja ostaje ne ostaje u potpunosti definisana u poretku optih zakona.63

56

Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political theology,
str.20.
57
Isto, str. 19.
58
v. De Wilde, M. Violence in the State of Exception, str. 190.
59
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings, 1913
1926, str. 697.
60
v. Isto, str. 191.
61
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings, 1913
1926, str. 249.
62
izek, S. Divine Violence and Liberated Territories: Soft Targets talks with Slavoj iek, 2007.
63
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings , str.
192.

125

Nikola Kneevi
Za Bendamina teologija nije u potpunosti odsutna iz pravno-politikog
domena, ali isti nije mogue opisati eksplicitno teolokim terminima. U kontekstu toga on shvata pravno-politiki poredak uz pomo teoloke simbolike ali
izbegava korienje eksplicitno teolokih koncepcija.64 Iako su oba autora koristili religijske simbole i analogije u svom diskursu, stavovi su im bili opreni po
pitanju politikog znaenja religijskog. Dok je mit teoloke analogije inkorporiao u svoje pravno-politike premise, Benamin je smatrao da, kao to to i
Taubs navodi, da se poredak profanoga ne moe graditi na analogijama kraljevstva Boijega i da teokratija nema politiki nego iskljuivo religijski smisao.65
Mec i kritika mitovog teo-politikog diskursa
U kontekstu naglaavanja diskurzivnog diskontinuiteta izmeu Mecovog
projekta Nove politike teologije i mitove politizacije religije eleo bih da
dodam nekoliko osnovnih kritikih crta. Jedna od osnovnih Mecovih kritika u
odnosu na mita jeste apsolutizam i totalitarizam koji provejavaju iz njegovog
poimanja Crkve i njene drutveno-politike uloge.
Opasnost upravo lei u totalitarizmu religioznih sistema i Crkve, dakle u
opasnosti da institucije Crkve postanu totalitarne i teokratske. Sekularizacija i
procesi koji su zapoeti sa erom prosvetiteljstva jesu do odreene mere privatizovali religiju, meutim, procesi sekularizacije nisu apriori tetni ve otvaraju
novi prostor za redefinisanje odnosa Crkve i drutva te garantuju slobodu pojedinca.66 Problem slobode i jednakosti kod mita evidentan je u njegovoj kritici
Rusoovog drutvenog ugovora,67 ali mora se jasno naglasiti da su principi
slobode i jednakosti osnovni postulati savremenog drutva ali i savremenih hriansko socijalnih uenja Crkve.
Sa pravom primeuje i sociolog Aleksandar Molnar da mitova Politika
teologija gaji izrazit antagonizam prema liberalizmu i da je u takvoj refleksiji
paradigmatino da sve to deluje normalno, sreeno i rutinirano podozreva
neku vezu sa pogubnim liberalizmom i da, samim tim, u tome prepoznaje neto
iskvareno i osueno na propast.68 Istorija to naravno demantuje, jer u
savremenoj svetskoj drutveno-politikoj konstelaciji padaju i poslednje diktature, te celokupna politika svest oveanstva generalno tei kao demokratizaciji
i unapreenju prava pojedinca, to govori u prilog tezi Frensisa Fukujame.69
Svakako, postojanje latetnih diktatura bi mogao da bude predmet druge rasprave.
64

v. Isto, str. 192.

Taubes, J. Pavlova politika teologija, str. 131.
66
Metz J.B i Ashley M. A passion for God: the mystical-political dimension of Christianity, str. 35.
67
v. Molnar, A. Rusoistiki temelji mitovog shvatanja (totalne) drave , str. 226.
68
Isto, str. 228.
69
v. Fukuyama, F. Crossroads: Democracy, Power, and the Neoconservative Legacy,
str. 287.
65

126

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

Dok mitova politika teologija poiva na univerzalizmu praroditeljskog greha i
antropolokom pesimizmu koji proizilazi od uticaja Korteza i Hobsa, Mecova
politika teologija polazi od univerzalizma patnje, i osloboenja oveanstva od
patnje. Skepticizam prema sposobnosti oveanstva da vlada demokratskim
putem jeste i polazna taka stvaranja fundamentalnog politikog aksioma prijatelj-neprijatelj i samim tim uvek imanentne opasnosti za izbijanjem vanrednog
stanja, to je i glavni razlog za uspostavljanje i afirmaciju apsolutistike i decisiontike vlasti koja ovo stanje moe da predupredi i kontrolie70, smatraju
Mec i Eli. Paralelizam izmeu Meca i mita moemo nai u tome da i jedan i
drugi posmatraju Crkvu kao instituciju drutvenog kriticizma, ali se razilaze u
nainu na koji ta kritika treba da bude kanalisana unutar drutveno-polikih
procesa. Tako za Meca procesi Prosvetiteljstva predstavljaju dostignue zrelosti
ljudske slobode dok za mita oni podrazumevaju ne samo odsustvo mogunosti
vladavine Suverenoga ve i metafizikih pojmova politikog71 svodei sve na racionalizaciju, mehanizaciju i vladavinu tehnokratije. Mec, dakle, kategoriki
odbija grubu politizaciju religije koja provejava u Kortezovom i mitovom
diskursu kao i svako poistoveivanje politike teologije sa diskursima koji apriori odbijaju kritike procese religije koji dolaze kao posledica Prosvetiteljstva.
Pojam katechon-a sa bogoslovke take suvie je apstraktan, nedefinisan i upitan
da bi se na osnovu njega mogle graditi politike projekcije. Pored Manemanove
kvalifikacije da je mitova politika refleksija suvie dualistika i naginje ka
gnosticizmu i Markionizmu, treba dodati i to da je sam pojam katechon-a
enigmatian koliko i njegov novozavetni pandam, te tako ostaje podloan raznim
spekulativnim razmatranjima.

Literatura
Agamben, G., Homo Sacer: Suverena mo i goli ivot, Multimedijalni Institut,
Zagreb, 2006.
Bendersky, J. New Evidence, Old Contradictions: Carl Schmitt and the Jewish
Question u:Telos, Fall 2005, Dept. of Philosophy, State University of New
York., 2005.
Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings,
1913 1926, The Belknap Press Harvard University Press, MA, 2003.
Berajev, N. Veliki inkvizitor, u: F. M. dostojevski, Legenda o Velikom inkvizitoru, Cid i Romanov, Podgorica i Banja Luka, str. 319-370., 2002.
Bredekamp, H., From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes,
Critical Inquiry, Vol. 25, No. 2, "Angelus Novus": Perspectives on Walter
Benjamin, 247-266, The University of Chicago Press, 1999.
70

Metz J.B i Ashley M. A passion for God: the mystical-political dimension of Christianity, str. 146.
71
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 36.

127

Nikola Kneevi
Crawford, C. (izd.), Socijalna trina privreda: Osnovne ideje, principi i
koncept, Fondacija Konrad Adenauer, Beograd, 2008.
De Wilde, M. Violence in the State of Exception u H. u: De Vries i L. E.
Sullivan, Political Theologies: Public religions in Post-Secular World,
Fordham University Press, str. 188-200, 2006.
Dyzenhaus, D. Legality and Legitimacy: Carl Schmitt, Hans Kelsen and
Hermann Heller in Weimar, Oxford University Press, Oxford, 1999.
urkovi, M. Hrianska demokraija ideja, razvoj do 1950. i osnovni
principi u Hrianstvo i demokratija: izmeu antagonizma i mogunosti,
Fondacija Konrad Adenauer, Beograd, 2011.
Gray, P. W. Political, Theology and the Theology of Politics: Carl Schmitt and
Medieval Christian Political Thought u: XX, Humanitas, National
Humanities Institute, 2007.
Fukuyama, F. Crossroads: Democracy, Power, and the Neoconservative Legacy,
Yale University Press, New Haven and London, 2006.
Hell, J. Katechon: Carl Schmitts Imperial Theology and the Ruins of the Future,
Germanic Review, Heldref Publications, 4, (84) 2009.
Hobbes T. Leviathan, Forgotten Books, 1950.
Holmes, S. Schmitt: The Debility of Liberalism - The Anatomy of Anti
Liberalism, Harvard University Press, Cambridge, Mass., 1993.
Hohendal, Peter, Political Theology Revisited: Carl Schmitts Postwar Reassessment u: Konturen I, 2008.
Manemann, J. Beschleuniger wider Willen? Zur Katechontik Carl Schmitts u:
Jahrbuch Politische Theologie, 3/1999.
Metz, J. B. i Mathew-Ashley, J. A passion for God: the mystical-political dimension of Christianity, Paulist Press, 1998.
Molnar, A. Rusoistiki temelji mitovog shvatanja (totalne) drave u:
Sociologija, vol. 52, br. 3, 2010.
Moltmann, J. The Coming of God, SCM Press, London, 1996.
Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology u: Kronoscope,
(7), Brill Publishing, 2007.
Peterson, E. Der Monotheismus asl Politisches Problem. Ein Beitrag Zur Geschichte der Politischen Theologie im Imperium Romanum, Jakob Hegner,
Leipzig, 1935.
Reinhard, K. There is something of one (God): Lacan and political theology u:
Political Theology 1 (11), Equinox Publishing, 2010.
Schmitt, C. Der Nomos der Erde im Vlkerrecht des Jus Publicum Europaeum,
Duncker & Humblot, Berlin, 1974.
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty,
Cambridge, MIT Press, Massachusetts and London, 1985.
Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, Greenwood Press Westport,
London, 1996a.
Schmitt, C. The Concept of the Political, trans. George Schwab, University of
Chicago Press, Chicago/London, 1996b.
128

Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita

Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political
theology u: Volume 2, Polity, 2008.
Taubes, J. Pavlova politika teologija, Ex-Libris, Rijeka, 2008.
izek, S. Divine Violence and Liberated Territories: Soft Targets talks with
Slavoj iek, 2007. http://www.softtargetsjournal.com/web/zizek.php.
03.19.2010.

129

Nikola Kneevi

Nikola Kneevi
POLITICAL THEOLOGY IN
THE TOTALITARIAN DISCORSE OF CARL SCHMITT
Summary
Doubtless that Carl Schmitt, the famous German legal theorist is increasingly
drawing attention in both right-wing and left-wing circles. This is not surprising when
one considers that Schmitt influenced Benjamin, Taubes, Agamben, and others. Having
in mind the project of new political theology, which originated from Metz and Moltmann
in the second half of 20th century, it is important to emphasize Schmitts theo-political
discourse which is radically different because it represents the classical preEnlightenment politicization of Religion. This approach incorporates a strong counterrevolutionary spirit aimed at devaluing democracy, for it posits that the totalitarian and
centralistic influence of a State encompassed by one leader (i.e. dictatorship) is the only
possible model of Sovereignty.
Key words: Political theology, Dictatorship, Apsolutism, Democracy, Sovereignity, Kat-echon

130

Nauna polemika

Roozbeh (Rudy) B. Baker1

INDIVIDUALIZAM I DEMOKRATSKA
DRAVA
Kako definisati koncept individualizma / individualnosti unutar slobodnog demokratskog drutva, i, to je jo vanije, kakva je njegova prava uloga u slobodnim dravama? Suprotstavljeni odgovori, koje na ova dva povezana pitanja daju politiki filozofi Alexis de Tocqueville i J.S Mill, odraavaju razliite take gledita koje je svaki od
njih uneo u navedenu problematiku. Za Tocquevillea, koji je definisao individualizam
kao tendenciju oveka da usmerava oseanja i misli prema unutra, prema privatnom krugu ue porodice i prijatelja, individualizam je stanje inherentno svim demokratskim drutvima, odnosno nusproizvod drutvene jednakosti na kojoj su zasnovani. Po Tocquevilleu, ovaj prirodni nusproizvod demokratskog drutva je, u isto vreme, pretnja po
njegov opstanak, pretnja koja se mora prevazii. Dok Tocqueville vidi individualizam
kao pretnju demokratskom drutvu, J.S Mill, sasvim suprotno, vidi demokratiju kao pretnju onome to je nazvao individualnost. Za Milla, nusproizvod demokratije nije
sadran u tenji graanstva ka individualizmu, nego pre u sklonosti veine drutva da terorie one koji se ne povinuju njihovim gleditima. Prema Millu, problem moe biti reen samo ako prihvatimo optu ideju da demokratsko drutvo treba da ostane izvan
privatnih poslova pojedinaca, osim u onim sluajevima kada ti poslovi vode ugroavanju
ostalih. Mudrost takvog pravca delovanja zavisi od stepena prihvatanja obeju Tocquievilleovih definicija individualizma i njegovog naina posmatranja opasnosti koju individualizam predstavlja za demokratsko drutvo ukoliko se ne ogranii.
Kljune ri: individualizam, demokratija, jednakost, sloboda, J.S. Mill, A. de
Tocqueville

Uvod
Kako definisati koncept individualizma / individualnosti unutar slobodnog demokratskog drutva, i, to je jo vanije, kakva je njegova prava uloga u
slobodnim dravama? Suprotstavljeni odgovori, koje na ova dva povezana
pitanja daju politiki filozofi Alexis de Tocqueville i J.S Mill, odraavaju razliite take gledita koje je svaki od njih uneo u navedenu problematiku. Za
Tocquevillea, koji je definisao individualizam kao tendenciju oveka da usmeri oseanja i misli prema unutra, prema privatnom krugu ue porodice i prijatelja, individualizam je stanje inherentno svim demokratskim drutvima, odnosno
nusproizvod drutvene jednakosti na kojoj su zasnovani. Po Tocquevilleu, ovaj
1

Rudy.Baker@yahoo.com

Roozbeh (Rudy) B. Baker

prirodni nusproizvod demokratskog drutva je, u isto vreme, pretnja po njegov
opstanak, pretnja koja se mora prevazii. Individualizam, onako kako ga je Tocqueville opisao, doveo je do odvraanja oveka od graanske vrline i zajednitva interesa koji su neophodni u demokratskom drutvu. Prema Tocquevilleu,
genijalnost Amerike na poetku 19. veka lei u injenici da je uspela da kroz
decentralizovane strukture demokratskih institucija obuzda destabilizujue
efekte takvog individualizma.
Dok Tocqueville vidi individualizam kao pretnju demokratskom drutvu,
J.S Mill, sasvim suprotno, vidi demokratiju kao pretnju onome to naziva
individualnost. Za Milla, nusproizvod demokratije nije sadran u tenji graana ka individualizmu, nego pre u sklonosti veine drutva da terorie one koji se
ne povinuju njihovim gleditima. Stoga, po Millu, demokratija nuno dovodi do
toga da se ljudi prilagoavaju osrednjem javnom mnjenju koje nema teinu. Iz
tog razloga, demokratija potiskuje slobodu misli onih koji ele da ispolje trunku
nezavisnosti ili, po Millovom reniku, individualnosti, bilo u mislima ili
delima. Prema Millu, problem moe biti reen samo ako se povinujemo optoj
ideji da demokratsko drutvo treba da ostane izvan privatnih poslova pojedinaca,
osim u onim sluajevima kada ti poslovi vode ugroavanju ostalih. Reenje koje
nudi Mill, prema tome, dovodi do individualizma kog Tocqueville smatra
opasnim. Insistiranjem na tome da demokratsko drutvo ostane izvan privatnih
poslova, Mill trai da graani, ukoliko tako odlue, usmere oseanja ka krugu
ue porodice i bliskih prijatelja. Mudrost takvog pravca delovanja zavisi od stepena prihvatanja obeju Tocquievilleovih definicija individualizma i njegovog
shvatanja o opasnosti koju individualizam predstavlja za demokratska drutva
ukoliko se ne obuzda.
I. Tocquevilleov individualizam
Za Tocquevilla, centralni problem demokratije sastoji se u tome kako da
obuzda sklonost graana demokratskog drutva prema procesu koji je oznaio
kao individualizam. Tocqueville je posmatrao proces individualizma kao
neizbean nusproizvod demokratskog drutva koji je, u isto vreme, predstavljao
opasnost po opstanak drutva. Tocquevilleova fascinacija Amerikom sa poetka
19. veka, sastojala se, delimino, u jedinstvenoj sposobnosti da obuzda proces
individualizma kroz decentralizovane demokratske institucije.
A. Definicija individualizma
Za Tocquevillea, koncept individualizma povezan je sa slikama introspekcije. Kako bi unapredio svoju definiciju, Tocqueville je uporedio individualizam sa sebinou, koju je opisao kao preteranu ljubav prema sebi koja
dovodi to toga da ovek svojim interesima podredi sve drugo.2 Individualizam
2

de Tocqueville, A. Democracy in America, Volume II (preveo Henry Reeve), str. 98.

132

Individualizam i demokratska drava

nije sebinost, iz razloga to je kod njega pre u pitanju pogrena procena nego
preveliki zahtevi ega.3 Prema tome, za razliku od sebinosti, individualizam nije
jednostruk poduhvat. Graanin koji prolazi kroz proces individualizma udaljava
se od demokratskog drutva u kojem ivi i, umesto toga, ulae svoje vreme i energiju u porodicu i prijatelje.4 Dakle, za razliku od graanina koji prolazi kroz
proces sebinosti, graanin koji prolazi kroz process individualizma ne usmerava fokus iskljuivo ka sebi, nego pre ka odabranom unutranjem krugu. U tom nastojanju, veza sa onima izvana, po prirodi stvari, slabi. Tocqueville otro opisuje graanina koji prolazi kroz proces individualizma:
[O]ni graani koji prolaze kroz proces individualizma] nisu
dovoljno bogati ni moni da izvre uticaj na svoje sugraane, ali su,
bez obzira na to, stekli ili zadrali dovoljno obrazovanja i sree da
zadovolje svoje potrebe. Ne duguju nita nikome, ne oekuju nita
ni od koga; imaju naviku da se posmatraju kao borci za sopstvene
potrebe, i skloni su uverenju da je njihova sudbina u njihovim
rukama.5
Oni koji prolaze kroz proces individualizma, dakle, mogu sebe i neposredno okruenje da zazidaju od ostatka drutva. Time prekidaju komunitarne
odnose sa sugraanima, jer, zatvarajui se, dolaze u situaciju da im se niko nee
obratiti za saradnju u bilo emu to prevezilazi njihove line interese koji se tiu
dobrobiti ue porodice. Logian rezultat ovakvog stanja jeste postepeni raspad
graanskog ivota. Prema Tocquevilleovim reima:
Sebinost zatire klice svih vrlina; individualizam, u poetku,
slabi samo vrline javnog ivota; ali na duge staze, on napada i unitava sve druge vrline, i uveliko je zasnovan na sebinosti. Sebinost
je porok, stara kao i svet, i ne vezuje se za odreeno drutveno
ureenje; individualizam je demokratskog porekla, a preti da se iri
istim tempom kao i jednakost uslova.6
Kontrast koji je Tocqueville prvobitno prikazao kada je definisao individualizam, delimino ga suprotstavljajui sebinosti, polako nestaje, budui da
Tocqueville sada opisuje nain na koji se nekontrolisani individualizam moe,
putem postepenog izjedanja graanskog ivota, transformisati u sebinost. Dakle, proces koji u poetku izoluje graanina od ostatka drutva i fokusira ga ka
uem krugu porodice i prijatelja, postepeno ga moe vremenom izolovati od svih
osim njega samog, to je introspekcija transformisana u izolaciju i otuenje. Otcepljenjem od drutva, zajedno sa porodicom i prijateljima, graanin koji
prolazi kroz proces individualizma postepeno se otcepljuje od svih osim samog
sebe. Dakle, individualizam je komponenta sebinosti za Tocquevillea, ali
komponenta sa potpuno drukijim poreklom: onom koje poiva u demokratskom
drutvu.
3

Isto.
Isto.
5
Isto, str. 99.
6
Isto, str. 98.
4

133

Roozbeh (Rudy) B. Baker

B. Demokratsko poreklo individualizma
Za Tocquevillea, demokratsko poreklo individualizma lei u injenici da
upravo jednakost ljudi, kao i proces nestanka naslednih privilegija, koji je podstakla demokratija, slui kao sredstvo za presecanje veza izmeu ljudi koje su
zasnovane na dunosti. Svrstavajui ljude u iste klasne pozicije kao i njihove
oeve pre njih, aristokratsko drutvo usmeravalo ih je ka obavezama koje je drutvo zahtevalo od njih.7 Takvo drutvo, sa fiksiranim i nepromenljivim klasnim
odnosima, institucionalizovalo je odnos sponzorisanja i pokroviteljstva i stvorilo
lanac svih lanova zajednice, od seljaka do kralja.8 Kao to to Tocqueville
blie opisuje:
[U] aristokratskim zajednicama svi graani zauzimaju uvrene pozicije, jedan iznad drugoga; posljedica toga je da svaki od
njih uvek vidi oveka iznad sebe kao onoga ije mu je pokroviteljstvo potrebno, a onoga ispod sebe kao oveka iju saradnju moe
zahtevati. Ljudi koji su iveli u doba aristokratije gotovo uvek su
bili usko vezani za neto to je izvan njihove sfere. [.]9
Institucionalna struktura aristokratskog drutva, njegovo raslojavanje u
klasne slojeve koji stoje u odnosu meuzavisnosti i uzajamne obaveze, onemoguili su proces individualizma za graane ovakvih drutava. Veze koje su drale
lanove ovakvog drutva zajedno bile su nasledne i nije ih bilo lako prekinuti,
jer su granice izmeu klasa bile vrste. Nasuprot tome, u demokratskim drutvima klasne granice nisu takve; samim tim, jasno utvrene obaveze koje bi se prenosile sa generacije na generaciju praktino ne postoje.10 Dolaskom i odlaskom
novih generacija menja se sastav drutva u demokratskim drutvima. Porodice
koje su bile na vrhu ili dnu strukture, po svemu sudei, vie to nisu. Prema Tocquevilleovim reima, zvuk vremena je svaki slomljeni trenutak i praenje
brisanja generacija ; prema tome, veze sponzorstva i pokroviteljstva koje su
institucionalizovane u aristokratskim drutvima, to ne mogu biti u demokratskim, jer to onemoguava fluidnost klasnih granica.11
C. Individualizam u decentralizovanim demokratskim institucijama
Snaga amerikog demokratskog sistema sa poetka 19. veka, prema Tocquevilleu, sastojala se u njegovoj sposobnosti da obuzda uticaj individualizma na
graane. Prema Tocquevilleu, sposobnost Amerike da to postigne, uprkos
injenici da je kao demokratsko drutvo bila ranjiva zbog procesa individualizma, u velikoj meri zasnivala se na decentralizovanim demokratskim institucijama Sjedinjenih Drava, naroito federalizmu, iji je vodei princip bio da se
7

Isto.
Isto, str. 99.
9
Isto.
10
Isto.
11
Isto.
8

134

Individualizam i demokratska drava

lokalni problemi reavaju na lokalno proizvedenim i kontrolisanim polugama
vlasti.12
Tocqueville je smatrao da klju za prevazilaenje procesa individualizma
u demokratskom drutvu lei u prisilnom preusmeravanju graana sa njihovih
privatnih odnosa i drutvenih veza ka vrenju javnih poslova. Prema Tocquevilleu, takav postupak mogao bi primorati graane da se suoe sa stvarnou
injenice da zaista postoje bitni odnosi izvan uskog kruga porodice i bliskih prijatelja koji su izgradili za sebe:
Kada lanovi zajednice moraju da se bave javnim poslovima,
njihova panja, po prirodi stvari, udaljava se od kruga linih interesa, ime se na odreeno vreme zaustavlja i proces samoposmatranja. im ovek pone da se javno bavi javnim poslovima,
odmah shvati da nije toliko nezavisan od svojih prijatelja kao to je
prvobitno mislio, i ako eli da ima njihovu podrku mora esto da
sarauje sa njima.13
Ulazei u carstvo javnih poslova, graanin koji je introspektivno okrenut
ka sebi prinuen je da pevazie privatne odnose koje je uredio prema svom ukusu. Institucionalizovane veze sponzorstva i pokroviteljstva koje preovlauju u
aristokratskim drutvima sada se ponovo pojavljuju, ali u neto drukijem ruhu.
Mree odnosa vie se ne formiraju putem vekovima uvrivanih struktura, ve
pre putem odnosa koje politika ureuje izmeu onih koji su prisiljeni na saradnju. Sebinost se modifikuje, kao i ostale emocije povezane sa njom, kao neophodne komponente procesa individualizma:
Kod vladavine javnosti nema oveka koji ne osea vrednost
javne naklonosti, odnosno koji ne nastoji da joj se dodvori putem sticanja potovanja i privrenosti onih meu kojima treba da ivi.
Tada mnoge od strasti koje tinjaju u oveku i prete da mu raspolute
srce, moraju da se povuku ispod povrine. Ponos mora biti sakriven;
prezir se ne usuuje da izbije; sebinost se plai same sebe.14
Politika praksa nuno implicira izgradnju odnosa koji vode ka drukijem
nainu razmiljanja od onog koji podtie proces individualizma. Ulaskom u
javni ivot, graanin ne moe biti preputen sebi i svojim mislima; umesto toga,
on mora uestvovati u javnoj sferi, gde je uslovljen da se ponaa na drutveniji,
koperativniji nain. Kao to emo uskoro videti, politiki filozof J.S Mill video
je ovaj proces kao koren neizbene tendencije demokratskih drutava da prisile
graane na drutveni konformizam i da teroriu one koji ne ele da se povinuju.
Kao to se moe videti, za Tocquevillea je ovaj proces u sutini pozitivan.
Demokratsko uee nije prisilno dovelo do konformizma, ve je podstaklo
drukiji skup oseanja i vrednosti.
Prema Tocquevilleovoj proceni, genijalnost Amerike leala je u injenici
da je Amerika bila u stanju da primora graane da uestvuju u javnim poslovima
12

Isto, str. 103-104.

Isto, str. 102.
14
Isto, str. 103.
13

135

Roozbeh (Rudy) B. Baker

(ime je mogla da obuzda proces individualizma) na odrivi nain. Ovaj podvig
postignut je kroz decentralizovane demokratske institucije Sjedinjenih Drava,
naroito federalizma, iji je vodei princip bio da se lokalni problemi reavaju
lokalnim polugama vlasti:
Ameriki zakonodavci nisu mogli ni da pretpostave da e sistem opteg predstavljanja naroda biti dovoljan da odagna pojavu koja
je unutar demokratskog drutva istovremeno prirodna, ali i fatalna
po njega; oni su takoe smatrali da bi bilo dobro da se politiki ivot
ubrizga u svaki deo teritorije, kako bi se viestruko umnoile mogunosti delovanja u skladu sa potrebama svih lanova zajednice, a
lanovi zajednice primorali da konstantno oseaju meuzavisnost.
Bio je to mudar plan. Opti dravni poslovi obino iskljuivo zaokupljaju panju vodeih politiara, koji se s vremena na vreme okupljaju na istim mestima; s obzirom na injenicu da se vodei
politiari naknadno ree sastaju, ne postoji mogunost stvaranja
trajnijih veza izmeu njih. Meutim, kada bi se cilj formulisao tako
da lokalne poslove okruga treba da vodi deo lokalnog stanovnitva,
onda bi uvek isti ljudi ostajali u kontaktu, a oni su, u neku ruku,
primorani da se upoznaju i prilagode jedan drugom.15
Ohrabrivanjem voenja lokalnih poslova na lokalnom nivou putem federalizma, ameriki sistem mogao je da podupre uspostavljanje graanskih meuodnosa koji se nisu mogli tako lako raskinuti. Samom svojom prirodom, lokalizam je stvorio isprepletenu mreu obaveza koje su reflektovale generacijske
obaveze sponzorstva i pokroviteljstva, tako jednostavno uspostavljenih institucionalnom strukturom aristokratskih drutava. Iako je klasni status u Americi bio
nestalan i podloan promenama, lokalizam se delimino mogao suprotstaviti ovome procesu, tako to je na lokalnom nivou podsticao graane na meuzavisnost. Dodatna pogodnost takvog sistema bila je da nije bilo potrebe za dopunskom prinudom da bi se ubrzalo uee graana u lokalnim javnim poslovima,
jer su se manje znaajna dnevna pitanja lokalne samouprave sasvim prirodno pretvorila u privatne probleme graana.16
Genijalnost amerikog sistema u ohrabrivanju voenja lokalnih poslova na
lokalnom nivou putem federalizma u podsticanju demokratskog uea, moe se
jo bolje videti ako se direktno uporedi sa drevnom atinskom vizijom drave i
njenog odnosa sa graanima. U okviru Periklove Nadgrobne besede Atinjanima,
kao to je zabeleio Tukidid u svojoj Istoriji Peloponeskog rata, moe se videti
opis stanja koje se veoma razlikuje od onog koje je predstavio Tocqueville. Za
Perikla, drava je postojala kao organska jedinica za sebe, sa graanima iji je
zadatak bio da joj slue i da usmere svoju energiju spolja. Komentariui
jedinstveni atinski sistem oblik vladavine, putem neposredne participativne
demokratije, Perikle je primetio da njena prednost lei u injenici da je
15
16

Isto.
Isto, str. 103.

136

Individualizam i demokratska drava

omoguila dravi da iskoristi sposobnosti i talente svih svojih graana, bez
obzira na kastu. Prema Periklu: Sve dok je sposoban da slui dravi, niko zbog
siromatva nee biti gurnut u politiki zapeak.17 Sistemska struktura drave
tada je konstruisana kako bi mogla da u potpunosti obuzda energiju graana i
usmeri je ka potrebama i ciljevima drave. Komentariui sveobuhvatni domet
sistema, Perikle je izjavio da uestvovanje i doprinoenje poslovima drave nisu
bile stvar izbora za graane Atine:
Ovde se svaki pojedinac podjednako interesuje za domae
poslove, kao i za dravne, ak su i oni, koji se uglavnom bave
svojim poslom, izuzetno dobro upoznati sa dravnom politikom;
ovo je zaista naa osobina: mi ne kaemo da je onaj koga ne zanima
politika ovek koji gleda svoja posla, ve kaemo da ovde nema ta
da trai.18
Prema tome, odabrati da se odustane od dravnih interesa i poslova, po
Periklu, bio je sam po sebi politiki in, tj. in ija je krajnja kazna, za svakog
Atinjanina, bila izgnanstvo. Ba kao i ameriki sistem kojeg je opisao Tocqueville, atinski sistem vladanja zahtevao je uee graana unutar sistemske
mainerije kako bi funkcionisao. Bez generala i vojnika koji bi je zatitili, graana-zakonodavaca koji bi upravljali civilnim poslovima i graanske porote koja
bi omoguila sprovoenje zakona, drava Atina bi propala. Atinski sistem
neposredne participativne demokratije nije bio ustanovljen iz smisla za pravdu i
moralno dobro, nego je bio odabran zato to je smatran najboljim instrumentom
za iskoriavanje energije graana za potrebe drave. Demokratija koja je bila na
snazi u atinskoj dravi bila je dizajnirana da prinudi na slubu dravnim potrebama, a ne da podstie pravdu ili moralno dobro pojedinaca. Sama drava prisiljavala je na uee (graana) u okviru javne sfere poslova. Naime, od mnogih
atinskih vrlina koje je Perikle pohvalio u Nadgrobnoj besedi, nita nije u toj meri
istaknuto kao slepa poslunost zakonima i normama Atine:
[to] se tie javnoga ivota, drimo se zakona. Razlog je taj
to zakon zavreuje nae najdublje potovanje.
Poslunost ukazujemo onima na poziciji moi, a pridravamo
se zakona, naroito onih koji tite ugnjetavane, kao i onih nepisanih
za koje vai opteprihvaeno pravilo da je sramota kriti ih.19
Insistiranje na slepoj poslunosti zakonima i normama Atine, koja se smatrala vrlinom (vie nego manom), slui kao kljuni metod kojim je atinsko graanstvo uslovljeno da stavi dravu i njene potrebe ispred linih potreba. Lina
energija kanalisana je spolja. Dok takav metod uspeva u proizvoenju graana
bespogovornih u posveenom ispunjavanju zahteva atinske drave, on nastaje na
raun graana koji su dobro obueni da vide i ocenjuju svet unutar sistema aps-

17
18

19

Thucydides, History of the Peloponnesian War (preveo Rex Warner), str. 145.
Isto, str. 147.
Isto, str. 145.

137

Roozbeh (Rudy) B. Baker

olutnih vrednosti. Tako su dobro i zlo transformisani iz relativnih u apsolutne kategorije:
Ne trebamo pohvale Homerove niti koga drugoga ije e nas
pesme na as razveseliti, a ija injenina ocena istinosno podbaciti.
Na avanturistiki duh natera nas na ulazak u svako more i zemlju; i
svuda iza nas ostae veni spomenici uinjenog dobra i spomenici
patnje nanesene neprijatelju.20
Avanturistiki duh kojeg je Perikle opisao nije nita drugo do slepo
pokoravanje vlasti. Ulazak je prisilan, jer u svetu apsolutnih vrednosti, za
Atinjanina su potrebe drave iznad svih drugih. Kao to i prilii apsolutistikoj
tradiciji, spoljni svet je podeljen na dva tabora: na onaj prijateljski i onaj
neprijateljski, pri emu se onaj neprijateljski dio tretira na najgrublji nain.
Time je atinska vizija o ljudskom stanju kompletirana. ovek je postao nita vie
do obino sredstvo u rukama ogromne organske jedinice drave. Za Amerikanca, kao to je to Tocqueville opisao, potrebe drave nisu neto to je postavljeno
nasuprot njemu i to mora obuhvatiti njegove potrebe, ve su jedno te isto. Ovo
je osnovni genije koji Tocqueville vidi u amerikoj demokratiji: to je njena sposobnost da interese pojedinanih graana ujedini sa interesima drave.
II. Millova individulnost
Dok Tocqueville glavni problem demokratije vidi u pitanju kako pojaati
komunitarno uee u njoj i kontrolisati posledice onoga to je oznaio kao
individualizam, J.S. Mill poao je od Tocquevilleovih procena i u potpunosti
ih preokrenuo. Prema Millu, glavni problem demokratije nije u tome to graane
podstie da se povuku u izgraenu mreu porodice i prijatelja, nego to demokratsko drutvo trai od graana da se prilagode osrednjem, sveoubuhvatnom
javnom mnjenju, koje nema nikakvu teinu, i drutvu koje terorie sve koji
odbiju da se povinuju i time pokuaju da sauvaju ono to je Mill oznaio kao
individualnost. Jedino reenje takvog stanja stvari za Milla je da drava ostane
izvan privatnih poslova svakog graanina, osim ako ti poslovi nisu usmereni ka
povreivanju drugog.
A. Uloga demokratije u datom problemu
Opisujui ulogu demokratije u progonu onih graana koji pokuavaju da
sauvaju svoju individualnost i da se odupru onome to je nazvao tiranijom
veine, Mill je estoko kritikovao demokratiju:
Ljudi koji vre vlast, nisu uvek isti ljudi nad kojima se vlast
vri; i samouprava o kojoj smo govorili nije uprava pojedinca za
sebe, nego uprava nad pojedincem od strane svih ostalih. tavie,
20

Isto, str. 148.

138

Individualizam i demokratska drava

volja naroda praktino podrazumena volju veine ili volju najaktivnijeg dela naroda; veina, ili oni koji uspeju u tome da budu prihvaeni kao veina; narod, samim tim, moe ugnjetavati jedan svoj
deo; a mere predostronosti su podjednako potrebne protiv ovoga
kao i protiv zloupotrebe vlasti.21
Millova kritika demokratije ne odnosi se na njen idealizovani tip, ve pre
na njeno funkcionisanje u praksi. U praksi, demokratija, ili barem predstavnika
demokratija, nije pravilo uea za sve, nego pravilo najjae veine, i ne postoji
nita inherentno demokratiji to je ini manje podlonom tiraniji. Tiranija moe
da proistekne iz aktivnosti demokratskog veinskog vladara, podjednako lako
kao to moe nastati iz aktivnosti apsolutnog monarha, ukoliko nema kontrole
nad oba suverena. Za Milla, tiranija veine u okviru demokratije podjednako je
korozivna za misli i aktivnosti slobodnog pojedinca, ili individualnost, koliko i
neogranienost apsolutnog monarha.22 Dakle, kao to je inherentni pomak prema
tiraniji u okviru aposlutne monarhije bio regulisan i kontrolisan, ta ista kontrola
morala je postojati kod tiranije veine u okviru demokratije za terorisanje svih
onih koji se nisu povinovali.23
Za Milla, izgradnja politike u demokratskim drutvima predstavlja dizajn
zasnovan na centralnoj ideji primoravanja graana da se prilagode mediokratskom sveobuhvatnom javnom mnjenju koje ne nosi nikakvu teinu, a na raun
sopstvene jedinstvene individualnosti. Zadatak je bio u tome da se pronae nain
za izlazak iz ovog procesa:
U dananje vreme, pojedinci su izgubljeni u masi. U politici,
skoro je trivijalnost rei da javno mnjenje vlada svetom. Samo mo
mase zasluuje da se nazove mo, ali i mo vlade, ukoliko se stavi u
slubu sklonosti i instinkata masa ini se, meutim, da kada miljenje skupine prosenih ljudi postane dominatna sila, protivtea toj
tendenciji bie sve vie i vie izraena individualnost onih koji stoje
na viim eminencijama misli. Naroito u takvim okolnostima, izuzetni pojedinci, umesto da se destimuliu, treba da se ohrabruju da se
ponaaju drugaije od mase.24
To znai da se, kako to opisuje Mill, demokratsko drutvo ne upravlja
pojmom razliitosti, ve osrednjim javnim mnjenjem drutva u celini. Millova
odbrana i ohrabrenje onih koji se opiru takvom konformizmu misli, moda ukazuje na shvatanje politike ne toliko kao traganja za istinom, jer je ona sredstvo za
individualnost koja nastaje izlaskom iz mase i usmerenjem ka sopstvenim mislima i miljenjima. Zatitni mehanizam trebao bi postojati s ciljem zatite individualnosti od mase konformistikog javnog mnjenja, jer demokratija, ako je
konstruisana sa pravim mehanizmima zatite, moe posluiti kao idealno
21

Mill, J.S. On Liberty, u John Stuart Mill: On Liberty and Other Essays (ur. Gray,
J.), str. 8.
22
Isto, str. 9.
23
Isto.
24
Isto, str. 73-74.

139

Roozbeh (Rudy) B. Baker

okruenje za stalne eksperimente ivljenja koji mogu, kroz konstantnu debatu
i evaluaciju, ukazati na put ka drutvenom napretku.25
B. Reenje
Mere zatite koje Mill predlae za problem konformizma na koji demokratska drutva prisiljavaju svoje graane, konkretna je i precizna u svojoj primeni. Za Milla, osnovni problem je kako konstruisati mere zatite od demokratske vlasti kako bi se ublaila njena mo nad drutvom, slino kao to su u prolosti mere zatite uspostavljene prema apsolutnoj monarhiji, kako bi se ublaila
njena mo nad polugama vlasti.26 Millovo reenje lei u legitimizaciji intervencije drutva nad individuom, da bi se spreilo meusobno nanoenje povreda.27
Prema Millovom shvatanju, graani u civilizovanom demokratskom drutvu,
onom koje sadri sveoubuhvatnu mo veine, moraju da prue graanima
apsolutno pravo da rade ta ele sa svojim umom i telom dokle god ne povreuju
drugog.28 Dok je Mill ukazao na nekoliko izuzetaka ovom optom pravilu, kao
to je izuzetak za aktivnosti koje ukljuuju precizirane i dodeljene obaveze,29
sutina pravila vai drutvo mora biti podvrgnuto strogim standardima kada je
u pitanju meanje u aktivnosti graana.
Zakljuak
Razliite koncepcije individualizma / individualnosti koje su predstavili
Tocqueville i Mill, stoje kao dve take gledita koje ultimativno vode suprotstavljenosti. Ako se sledi Tocquevilleovo gledite individualizma, naime
tendencija da se svoja oseanja i planovi usmere ka unutra, odnosno ka krugu
ue porodice i prijatelja, to je neizbean nusproizvod demokratije ali, u isto
vreme, i pretnja za njeno postojanje, tada se ne moe prihvatiti Millova odbrana
individualnosti. Millova ideja individualnosti ukljuuje ispoljavanje nezavisnih misli i aktivnosti od strane oveka ili graanina koji se ne eli povinovati
sveobuhvatnom javnom mnjenju kakvo se moe zatei u demokratskim drutvima, odnosno javnom mnjenju zasnovanom na bledim zakljucima veine. Mill
eli da osmisli mere zatite koje garantuju da nezavisno miljenje graanina u
okviru demokratije nee biti terorisano od strane veine. Reenje koje nudi Mill
da drutvo treba da dozvoli ljudima da slobodno delaju sve dok nikoga ne
vreaju vraa problem na poetni individualizam koga Tocqueville smatra
opasnim. Ako bi demokratsko drutvo ostalo izvan linih poslova graana, Mill
bi bio zadovoljan kada bi ti isti graani, ako tako odlue, okrenuli svoja oseanja
ka unutranjem krugu porodice i bliskih prijatelja. Iako se veliki broj kritika koje
25

Isto, str. 63.

Isto, str. 9.
27
Isto, str. 14, 17.
28
Isto, str. 14.
29
v: Isto, str. 90.
26

140

Individualizam i demokratska drava

Mill upuuje na raun sklonosti demokratije da odraava miljenja i elja veine
njenih graana moe uvaiti, on ne uspeva da primeti da je sveobuhvatno javno
mnjenje, koje on tako opisuje, danas jedva sveobuhvatno, bar u dananjem
modernom drutvu, da bi se jedno veinsko miljenje moglo podesiti na jedno od
vanih pitanja dana. Dananja demokratska drutva vie su sklona ekstremno
razliitim miljenjima o velikom spektru tema. S obzirom na to, opasnost ne lei
u masovnoj usklaenosti i suzbijanju individualizma kao to je je to izrazio Mill,
ve u tenji ljudi da se u takvoj situaciji povuku iz kontroverzne rasprave u javnoj sferi, u svoj izgraeni skup porodice i prijatelja. To znai da upozorenja koja
nudi Tocqueville izgleda da imaju najvie smisla, s obzirom na realnost savremenog drutva.

Literatura
de Tocqueville, A. Democracy in America, Volume II. Prevod sa francuskog Henry Reeve. New York: Vintage, 1990 (1840).
Mill, J. S. On Liberty. u John Stuart Mill: On Liberty and Other Essays, ur.
John Gray. Oxford: Oxford University Press, 1991.
Thucydides, History of the Peloponnesian War. Prevod sa starogrkog Rex Warner. New York: Penguin Classics, 1972.

141

Roozbeh (Rudy) B. Baker

Roozbeh (Rudy) B. Baker

INDIVIDUALISM AND THE DEMOCRATIC STATE
Summary
How is one to define the concept of individualism / individuality within free
democratic societies, and more important still, what is its proper role within such
polities? The conflicting answers reached to these related questions by noted political
philosophers Alexis de Tocqueville and J.S. Mill reflect the differing perspectives each
philosopher brought into the examination. For Tocqueville, who defined individualism
as a tendency for man to turn his feelings and thought of action inwards towards his own
private inner circle of close family and friends, individualism was a condition inherent in
all democratic societies, a byproduct of the social equality in which they are based. In
Tocquevilles calculation, this naturally occurring byproduct of democratic society was,
at the same time, a danger to its very existence that had to be overcome. Whilst Tocqueville saw individualism as a threat to democratic society, J.S. Mill reversed the equation and saw democracy itself as the threat to what he termed individuality. To Mill, a
byproduct of democracy was not the tendency towards individualism on the part of citizenry, but rather the ability of the majority of society to terrorize those who would not
conform to its views. The problem could be solved, according to Mill, only if one
subscribed to the general idea that democratic society stay out the personal affairs of the
individual unless such conduct is directed towards the harming of another. The wisdom
of such a course of action ultimately rests upon how strongly one accepts both
Tocquevilles definition of individualism and his contention of the danger it poses to democratic society if left unchecked.
Key words: individuality, democracy, equality, J.S. Mill, A. de Tocqueville

142

Nauna polemika

Selvira Draganovi1

BOSANSKOHERCEGOVAKO DRUTVO,
PSIHOPATOLOGIJA I DEMOKRATIJA
Poeljni oblik vladavine i temelj savremenog drutva je predstavnika demokratija u koju se ulae istinski trud i napor to zauzvrat rezultira liberalnim drutvom. Liberalno drutvo promovie liberalno orijentiranu linost koja zauzvrat rezultira zdravim drutvom. Bosna i Hercegovina je, naalost, jo uvijek daleko od demokratskih principa iako
se bosanskohercegovaki politiki lideri esto pozivaju na demokratiju u praksi. Ovaj
rad analizira postojee psihosocijalne faktore na individualnom i kolektivnom nivou koji
odravaju nedemokratsku vladavinu u BiH. Bosanskohercegovako drutvo, a posebno
njegovi lideri/politiari, okarakterizirano je mnogim psihopatolokim osobinama koje
zahtijevaju temeljito iskorjenjivanje ukoliko elimo napredovati ka zdravom drutvu.
Ostavtine ranijih vladavina su rezultirale pasivnou, nemotivacijom, kolektivnom
(ne)svijeu/neodgovornou, nauenom bespomonou, te snanom potrebom za
istinskom demokratijom koja se treba nauiti. injenice govore da, unazad par desetljea
bosanskohercegovaku politiku scenu okupiraju mnogi politiari nepoeljnih psihopatolokih karakternih osobina (primatelj, nagomilavatelj, prodava, izrabljiva) koji
priaju o demokratiji, ali je ne prakticiraju. Rezultat takve vladavine su slabi psihosocijalni uvjeti koji odravaju stanje takvim kakvo jeste. Bosna i Hercegovina treba dugorone planove obrazovanja pojedinaca a posebno politiara o demokratiji i njenim temeljnim naelima. Osim toga, da bi istinski bilo demokratsko, bosanskohercegovako drutvo
treba zdrave pojedince koji su se rijeili prolosti, ali i obezbjeeno zdravo okruenje sa
zdravim politiarima na vrhu.
Kljune rijei: bosanskohercegovako drutvo, zdrava linost, zdravo drutvo,
demokratija, psiholoki profil bh. politiara

Demokratija je najloija dravna forma ako izuzmeno sve ostale

Winston Churchil

Uvod
Osvrt i pogled na bh. stvarnost i politiku scenu ukazuje na to da postojee
stanje jo uvijek ne oslikava postojanje istinske i prave demokratije koja njeguje
liberalizam i promovira liberalno orijentiranu linost koja rezultira zdravim

sdraganovic@ius.edu.ba

Selvira Draganovi
drutvom. S jedne strane, ovo je zabrinjavajue, a s druge je to ipak normalno s
obzirom na historiju Bosne i Hercegovine.
Historijski gledano, BiH dugo vremena nije bila samostalna/nezavisna drava. Recimo, samo prije par stoljea ona je bila dio Osmanske carevine (na neki
nain njena kolonija). Poslije Osmanlija, BiH pada u ruke Austro-Habsburke
vladavine koja diktira svoja pravila. Nakon toga, BiH pripada Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca a potom ulazi u sastav Jugoslavije kad u BiH nastupa period
socijalizma i komunistike vladavine. Niti jedan od ovih perioda kad BiH nije
bila samostalna nije bio okarakteriziran demokratijom.
Ovim kratkim osvrtom na historiju BiH elim ukazati na korijene jednog
posebnog stanja svijesti njenih naroda. Naime, ako se sjetimo da, kako se ovjek
mijenja i razvija, tako se mijenja i razvija i drutvo, a samim tim i naini vladavine, poznati su i primjetni napreci od totalitarnih, autoritatnih diktatorskih ka
demokratiji. Danas imamo dvije uopene klasifikacije vladavine: demokratsku i
nedemokratsku.
Demokratska vladavina je jedan od tradicionalnih oblika vladavine. Pojam
potjee od grke rijei demokrata (vladavina naroda). Sve u svemu, starogrko znaenje demokratije kao vladavine naroda odralo se i danas kao osnovno znaenje tog pojma. Ali ovo znaenje je preiroko i zato bi trebalo, kako tvrdi Bojanovi2, openito razlikovati politiki aspekt demokratije od kulturnog aspekta.
Politika demokratija je sistem vladavine koji se realizuje kroz predstavnika
tijela i kroz glasanje za predstavnike naroda koji e vladati u njegovo ime. Demokratija kao kulturni sistem pretpostavlja, prije svega, znaajan i vaan stepen
autonomije, to jest samoodreenja drutvenih institucija. To znai da kulturna
demokratija ima drutvo u kojem postoji raspodjela moi na mnoge institucije,
to jest mo nije u rukama malog broja ljudi niti samo jedne osobe. Stoga, dok je
politiku demokratiju mogue odrediti kao politiki sistem koji obezbjeuje
kontrolu onih koji vladaju od strane onih u ije ime vladaju, kulturnu demokratiju bismo mogli odrediti kao splet drutvenih okolnosti, uslova i institucija ija je
krajnja svrha da obezbjede ravnopravan poloaj svih lanova drutva u pogledu
svih materijalnih i kulturnih dobara i uslova za razvoj i sreu pojedinca3.
Savremena demokratija je poprimila oblik predstavnike demokratije gdje
se od graana oekuje aktivno uee u vlasti. Meutim, da bi to aktivno uee
bilo uistinu takvo u jednoj dravi koja je najednom postala demokratska (a niti
njeni lideri niti graani prije toga nisu iskusili taj oblik valdavine) neophodno
je, prije svega, znanje/educiranost lidera i graana, pa onda osiguravanje ostalih
psihosocijalnih faktora.
Naime, svaki nain vladavine ili tip politikog poretka ima svoje posljedice te se openito smatra da nedemokratski, totalitarni, autoritarni poreci
(koji se smatraju zastarjelim oblicima vladavine) rezultiraju mnogim negativnostima. Na primjer, autoritarni tip vladavine obino podrazumijeva: ko2
3

Bojanovi, R. Psihologija meuljudskih odnosa, str. 77

Bojanovi, R. Psihologija meuljudskih odnosa, str. 78

144

Bosanskohercegovako drutvo, psihopatologija i demokratija

nvencionalnost, tj. rigidno podravanje vrijednosti odreenih od strane vladajue
klase; autoritarnu pokornost tj. nekritiko prihvatanje autoriteta i zavisnost od
njih; agresivnost, prije svega u odnosu na osobe koje kre konvencionalne vrijednosti; neprihvatanje subjektivnog i imaginarnog i nesklonost ka bavljenju vlastitim doivljajima; potovanje vlasti uvijek i u svakoj odluci; destruktivnost i
egoizam tj. negativan odnos prema humanim vrijednostima; esto koritenje
mehanizma odbrane koji se zove projekcija (projekcija vlastitih mana i nedostataka na druge); rigidnost/krutost miljenja i sklonost praznovjerju i
stereotipima; sklonost razmiljanju o seksualnim nastranostima i njihovoj osudi4.
Uzevi u obzir koliko dugo je BiH i njeni narodi bila pod autoritarnom i
njoj bliskoj vladavini, nije teko zamisliti razmjer njenih posljedica. S druge strane, najbitnije karakteristike demokratije i demokratske vladavine su: vladavina
naroda, individualna sloboda, odgovornost pojedinca da sarauje sa grupom i
njegova zainteresovanost za blagostanje grupe te razvoj, blagostanje, srea i dostojanstvo pojedinca5.
Meutim, i demokratski oblik vladavine moe imati svoje negativnosti
posebno u sluaju da se pod njom podrazumijevaju "jednaka prava svih da uestvuju u upravljanju dravom", to se najee deava. Opravdano se onda postavljaju pitanja kao to su: kada je zapravo narod spreman da uestvuje u vlasti,
koliko direktno treba narod da vlada i koliko zreo/zdrav treba da bude pojedinac
da bi bio sposoban da vlada? Zapravo, postojanje individualnih sloboda je
neophodno da bi jedno drutvo bilo demokratsko, ali te individualne slobode
trebaju biti bazirane na zdravoj linosti6 i ta sloboda ne moe biti neograniena
jer u suprotnom se moe desiti da individualna sloboda jedne osobe ugroava
individualne slobode drugih ljudi, te dolazi do podreenosti jednoj grupi u kojoj
se voa/voe mora/ju povoditi interesima iste pri odluivanju7.
Kao takva, demokratija podrazumijeva i ukljuuje sudjelovanje koje njeguje liberalno drutvo i promovie liberalno orijentiranu linost/i koja/e rezultira
zdravim drutvom. Liberalizam i zdravo drutvo se deava i mogue je ukoliko
postoje i drugi neophodni psihosocijani faktori kao to su postojanje zdravog
okruenja i zdravih/normalnih politiara/lidera/voa (pod pojmom zdrav u
ovom kontekstu mislim na zdrave osobine linosti).
Pitanje koje se logino namee je: gdje smjestiti Bosnu i Hercegovinu u
ovom kontekstu?
Bosanskohercegovako drutvo i demokratija
Imajui u vidu gore navedena svojstva demokratije te trenutno stanje u
Bosni i Hercegovini koje oslikava nedemokratsku vladavinu te graansko neuestvovanje u vlasti (slabu motiviranost BiH naroda da zahtijevaju odgovornost
4

Isto.
Bojanovi R. Psihologija meuljudskih odnosa, str. 79-82
6
Fromm, E. The Psychology of normalcy, str. 2.
7
Bojanovi R. Psihologija meuljudskih odnosa, str. 80.
5

145

Selvira Draganovi
politiara na vlasti) te graansku nauenu bespomonost, navest emo vane
psihosocijalne (individualne i kolektivne) faktore koji odravaju ovakvo stanje.
Kao prvo, kratkim osvrtom na historiju naroda u BiH elim ukazati na to
da su posljedice ranijih vladavina jo uvijek prisutne u BiH. Uzmimo u obzir
postavke demokratije: vladavina naroda, individualna sloboda, odgovornost
pojedinca da sarauje sa grupom i njegova zainteresovanost za blagostanje grupe
i razvoj, blagostanje, srea i dostojanstvo pojedinca. Koliko je mogue oekivati
da bh. narodi koji nisu iskusili uee u vlasti, koji nisu vladali, nisu bili
samostalni/nezavisni, najednom uspiju u svojoj demokratskoj vladavini i jo
budu uspjeni u tome? Povrh toga, kad toj vladavini jo dodamo skoriji rat koji
je ostavio svoje posljedice te postojeu konstrukciju bh. vlade i tri naroda koja
vuku na svoju stranu, te sloenost zakonskih precedura i odgovornosti vlasti
(gdje se esto desi da civilne/graanske inicijative zavre neuspjeno), naravno
da e tree naelo demokratije biti vrlo upitno. Bosna i Hercegovina u vlasti ima
pojedince ija se odgovornost da sarauju sa grupom svodi na saradnju sa grupama van BiH umjesto grupama unutar nje, to je pak u direktnoj vezi sa etvrtim
demokratskim naelom- blagostanjem, sreom i dostojanstvom pojedinca. Osim
toga, pokuaji i nastojanja da se neto promijeni koja ne poluuju rezultate imaju
za posljedicu osjeaj bespomonosti koji kasnije prerasta u nauenu bespomonost uz istovremeni osjeaj superiornosti nad drugim etnikim skupinama (da bi
se ta bespomonost kompenzirala, jer lideri na vlasti esto potpiruju osjeaj krivice onog drugog za pasivnost i odravanje statusa quo). Na primjer, rezultati
nedavnog istraivanja profila glasaa i apstinenata u Bosni i Hercegovini
pokazuju da glasai sebe i svoje ideje vide kao etiki superiorne, imaju izraeniju potrebu za voom te da su netolerantni prema novim idejama8.
Dakle, Bosni i Hercegovini i njenim narodima je potrebno vrijeme da
naue sta znai vladavina naroda, da naue vladati (isto kao to je hroninom
alkoholiaru potrebno vrijeme da naui biti trijezan, a to je jedan proces koji
zahtijeva istinsko ulaganje, rad i trud i naravno edukaciju), da cijene svoju individualnu slobodu koju nee vezati samo za grupe van BiH (i da je ne zloupotrebljavaju), da se naue odgovornosti (svi smo mi odgovorni, svako za svoja
ne/djela pojedinano, te da konano prevaziu ostavtinu ranijih vladavina, onu
briga me, i nije moje nego dravno) da svaki pojedinac sarauje sa bh.
grupom unutar nje a ne grupom van nje i da pokae istinsku zainteresovanost za
blagostanje/dobrobit bh. grupe i njen razvoj (ime e se zapravo i on pojedinano okoristiti). Drugim rijeima, Bosni i Hercegovini je potrebna individualna i
kolektivna promjena svijesti. Tek kad ovo nauimo i uspijemo moemo oekivati blagostanje, sreu i dostojanstvo pojedinca kao jedan od temelja demokratije.
Drugo, Bosni i Hercegovini su kolektivno potrebni savjesni zdravi politiari koji e biti primjer/uzor i voditi ovu dravu u njenim demokratkim nastojanjima, te obezbjediti zdravo okruenje/drutvo (dobre psihosocijalne uvjete).
Zdravo drutvo Fromm opisuje kao drutvo koje odgovara ovjekovim objekti8

v. Puhalo, S. Socio-psiholoki profil glasaa i apstinenata u BiH.

146

Bosanskohercegovako drutvo, psihopatologija i demokratija

vnim potrebama (ne onome to ovjek osjea jer veinu patolokih ciljeva ovjek moe osjetiti potrebnim/eljenim)9. Ove kolektivne faktore u koje su utkani
individualni smatram vanijim jer ukoliko njih omoguimo, individualni e lake uslijediti.
ta se deava u uvjetima postojanja slabih socijalnih faktora kao to su
ekonomska nestabilnost, siromatvo, velika stopa nezaposlenosti, nerijeena
socijalna i zdravstvena pitanja i slino? U drutvima u kojima su graani optereeni ovakvim problemima oni se na Maslowljevoj hijerarhiji potreba nalaze na
niskom nivou. Podsjeanja radi, pogledajmo Maslowljevu piramidu u kojoj je on
hijerarhijski prikazao osnovne ljudske potrebe.

Tamo gdje su graani jo uvijek okupirani zadovoljavanjem osnovnih potreba koje su hijerarhijski nie kao to su hrana i sigurnost nema kretanja ka vioj hijerarhiji dok se one ne zadovolje. Dakle, graani postaju okupirani samima
sobom, tj. zadovoljavanjem svojih osnovnih potreba, te, niti mogu sudjelovati u
vlasti, niti mogu traiti odgovornost politiara, niti su motivirani za to jer objektivno ne mogu, a esto ne vide ni svrhu (misli su mu nemam ja vremena da se
bavim politikom). To sve na kraju kreira vladavinu i vladare/lidere koji su neodgovorni, na koje se ne moe raunati (moda je njima zapravo to i cilj). Zbog
ega imamo ovakve politike vlasti? Pored ve navedenog, lideri u Bosni i Hercegovini nemaju kvalitete i osobine na koje se graani u BiH mogu ugledati. Kakve to karakterne osobine politiki lideri trebaju imati i kakvi su bosanskohercegovaki politiki lideri?
Psiholoki profil lidera u BiH
Prava demokratska drutva kao to su Evropa i Amerika imaju dosta lidera
koji zrae istinski zdravim osobinama kao to su: intelektualnost, disciplina, in9

Fromm E. The psychology of normalcy, str. 4.

147

Selvira Draganovi
teligencija, iskrenost, ustrajnost, rezilijencija, kreativnost, vjerodostojnost, razumnost, domoljublje, jasnoa uma, estitost i altruizam, dosljednost. Naalost,
mnogim bh. politiarima nedostaju ovakve osobine, a kod mnogih su primjetne
osobine kao to su: pohlepa, glad (ne u fizikom smislu), nezajaljivost, korumpiranost, manipulativnost, prevrtljivost, neodgovornost, neiskrenost i sl, koje
su blie patologiji nego zdravim osobinama.
Lasswell jo davne 1935. opisujui politiku kao Ko dobija ta, kada i kako? navodi osam osnovnih vrijednosti/mjerila kojima ljudi openito tee a to
su: mo, prosvjeivanje, bogatstvo, psihiko ili fiziko blagostanje i zdravlje,
vjetine, ljubav, estitost ili iskrenost (koja podrazumijeva pravednosti i pravdu)
i potovanje. Povrh toga, Deutsch neto kasnije ove vrijednosti na neki nain sumira, te kae: Ljudi ele biti moni, imaju prirodnu znatielju, ele poveati
svoje znanje, ele bogatstvo, cijene zdravlje i uivaju u dobro obavljenom a tekom poslu, te posjeduju ono to Thorestein Veblen naziva 'instinkt vjetine' a
svim ljudima je potrebna ljubav. Ljudi se isto tako ele osjeati pravednim u odnosima sa svojim komijama a da zauzvrat od njih dobiju potovanje?10 Gdje su
bosanskohercegovaki lideri u ovome neka svako zakljui.
Mogli bismo iznai mnoge metafore da opiemo bosanskohercegovake lidere jer metafore nekako bolje doaravaju pravo stanje. Metafore su, prema
Morrisu, postale vrlo vane kod psihologa koji se bave linou posebno kad
opisuju neiju linost/osobnost. Tako Morris navodi est vrsta metafora koje se
openito razliito koriste, a to su metafora gradnje, metafora ininjeringa, agrikulturna/poljoprivredna metafora, zooloka metafora, medicinska metafora i pozorina metafora11. Pozorinu metaforu sam Morris koristi kad opisuje tri aspekta osobe u socijalnom ivotu dok pozorina metafora moe potpomoi istinsko
rasvjetljavanje ljudskih stanja te pomae da se ljudi sagledaju u svojoj ljudskosti.12 Meutim, ove Morrisove metafore ne uspijevaju predstaviti ljudske instinktivne motive i narav koja ljude ne mora neminovno initi ljudskim, ali bez
kojih ljudi jednostavno ne mogu biti ljudi.
Imajui u vidu nedostatak ovih Morrisovih metafora Cadwallerder13 koristi metafore ivotinja da opie etiri osnovna pristupa ivotu. Drugi psiholozi
kao to su Kelly14 i Erich Fromm15 su naizmjenino koristili metafore naunika i
poslovnu metaforu. Fromm prepoznaje pet poslovnih orijentacija od kojih su etiri neproduktivne, a to su: receptivna/prihvaajua orijentacija, izrabljivaka
orijentacija, nagomilavateljska orijentacija, marketinka orijentacija i produktivna/proizvodna orijentacija.

10

Deutsch, K. Politics and Government, str. 14.

Morris, J. Three aspects of the person in social life, u R. Ruddock (Ed). Six approaches to the person.
12
Isto, str. 70-93.
13
Cadwallerder, E. H. Person, tiger, lapdog, and antelope four approaches to life.
14
Kelly, G. A. The Psychology of Personal Constructs.
15
v. Fromm, E. The sane society.
11

148

Bosanskohercegovako drutvo, psihopatologija i demokratija

Nastojat emo koristei ove metaforske orijentacije okarakterizirati tipove
bh. politiara:
Bh. politiar kao primalac: ovakav politiar vidi izvore sveg politikog
dobra kao vanjski faktor, kako svo dobro dolazi izvana, od tamo nekog. To
vanjsko moe biti vojska, druga dominantna etnika skupina, kolonijalni gospodar i slino. Politiar kao primalac bira politike objekte jer je za njega/nju politika prepoznatljivost neodoljivo iskustvo tako da se lahko predaje svakome ko
mu to omogui. Ovakav politiar je poslovan, dobar slualac i dobro se prilagoava, te prima ali ne proizvodi ideje. Osobine linosti ovakvog lidera su: pasivnost, bezinicijativnost, slijepo slijeenje, neimanje miljenja, samoporicanje, kukaviluk, lahkovjernost, sentimentalnost i slino.
Bh. politiar kao izrabljiva: Izvor sveg politikog dobra za politiara
kao izrabljivaa je vani i mora se tamo i traiti. Ovakav politiar ne oekuje da
mu politike zasluge budu servirane na tanjiru ljubavi, on/ona radije stavlja svoje politike prednosti ispred drugih politiara i sljedbenika tako to grabi za
sebe. Drugim rijeima, ovakav politiar je natjecateljskog duha, agresivan, egocentrian, sujetan i uobraen, navalentan i arogantan. Politiar-izrabljiva vodi
brigu o sebi i ne mari za druge politiare niti za birako tijelo ako mu to daje politiku prednost, a povrh svega, nije ga briga za narod.
Bh. politiar kao nagomilavatelj: Politiar-reklama smatra da svako dobro dolazi od njeg i pokuava nagomilati taj izvor. On/ona nije sklon sluanju niti uvaavanju ideja drugih politiara niti nudi svoje ideje. Nagomilavatelj je politiar koji ne vjeruje novim stvarima/idejama, eli zadrati postojee stanje i dominaciju svoje etnike skupine nad drugima i nastaviti biti na vlasti po cijenu
otuivanja od drugih. Karakterno, ovakav politiar je nematovit, krt, sumnjiav, hladno letargian, tjeskoban, tvrdoglav, lijen i opsesivno kompulsivan.
Bh. politiar kao prodava: Ovakav politiar vidi svaku politiku transakciju iz ugla prodaje, a prodaja mu je njen/njegov dominantni motiv. On/ona
tvrdi da ima svojstva koja zapravo nema sve dok se moe prodati i nita drugo
nije bitno jer nema obavezujuih vrijednosti niti principa. Ono to on/ona smatra
da treba znati je koja linost se najvie trai te se pakuje da zadovolji potranju. Ovakav politiar je slian mladenki koju mnogi prose a njen kriterij nije ni
ljepota ni estitost nego samo bogatstvo. Stoga je ovakav politiar sredstvo za
kukavike aktivnosti drugih politiara. Karakterno, ovakav politiar posjeduje
osobine prodavaa kao to su oportunizam, nedosljednost, djetinjastost, impulsivnost, besciljnost, netaktinost, relativizam, rasipnitvo, neimanje linog stava.
Ovakav politiar je danas u koaliciji sa jednom, a sutra sa nekom drugom strankom sa devizom nema stalnih prijatelja.
Bh. politiar kao proizvoa: Politiar kao proizoa uiva u svojoj slobodi i ne zavisi od drugih a ima visok proizvodni kapacitet. Proizvodni politiar
je razuman i koristi svoju mo razumno. On/ona je proizvodno vezan/a za svoj
vlastiti svijet, u stanju je ivjeti i moe probiti granice koje politiaru primaocu,
izrabljivau, nagomilavatelju i prodavau djeluju neprobojne. Ovakav politiar

149

Selvira Draganovi
kao lider/voa je kreativan, transcedentalan, lahko se prilagoava i matovit je.
Kao kruna svega, proizvodni tip politiara je moralni uzor.
Prve etiri metafore predstavljaju psihopatoloke/nezdrave osobine openito, a kod politiara/lidera posebno jer oni trebaju biti uzori u drutvu onima
koji su ih izabrali i koje predstavljaju te pokazujui zrelost i odgovornost i irei
demokratske principe, opravdati povjerenje. Bh. politika scena ima puno politiara/lidera koji se mogu svrstati u ove etiri kategorije. Jedino metafora politiara-proizvoaa moe oslikavati politiara demokratu. Imamo li takvih?
Ostavljam svakom itaocu da sam za sebe analizira bosanskohercegovake
politiare kao i njihove profile linosti i pripadnost navedenim metaforama.
Smatram da e mnogi doi do zakljuka da bosanskohercegovaki politiari imaju vrijednosti koje su suprotne onima koje je Lasswell naveo. Umjesto
pravde, bh. politiari se esto pozivaju na Dejtonski sporazum zagovarajui mir
a istovremeno plaei graane, umjesto prosvijeenosti, oni bh. javnosti daju lane informacije, umjesto iskrenosti, oni su, naalost, esto neiskreni, umjesto potovanja oni, naalost, sami sebe esto pobijaju, umjesto da sarauju, oni, naalost, esto jedni druge izbjegavaju, umjesto da budu prilagodljivi, oni su postali
korumpirani i umjesto nacionalizma oni su zapravo etnocentrini i egocentrini.
Zakljuak i preporuke
Iz gore navedenog se da zakljuiti da predstavnika demokratija u koju se
ulae istinski trud i napor proizvodi liberalno drutvo a liberalno drutvo promovie liberalno orijentiranu linost koja zauzvrat rezultira zdravim drutvom. Bosna i Hercegovina je, naalost, jo uvijek daleko od demokratskih principa a
prakse pogotovo zbog individualnih i kolektivnih psihosocijanih faktora. Bh.
drutvo (posebno njeni lideri/politiari) je okarakterizirano mnogim psihopatolokim osobinama koje zahtijevaju temeljito lijeenje i iskorjenjivanje ukoliko elimo napredovati ka zdravom drutvu. Potrebni su, dakle, zdravi pojedinci, ali i
zdravo okruenje i, naravno, zdravi poliari. Oito je da, od 90-tih proteklog stoljea bosanskohercegovaku politiku scenu okupiraju mnogi politiari nepoeljnih/patolokih karakternih osobina (primalac, nagomilavatelj, prodava, izrabljiva) koji priaju o demokratiji ali je ne prakticiraju. Ipak, osobine linosti politiara treba uzeti sa rezervom jer su politikim akterima nasumino dodijeljene
uloge, stoga se njihove linosti ponitavaju, politiko djelovanje je vie odreeno politikom sredinom nego samim osobinama aktera u politici, socijalne karakteristike politikih aktera mogu biti vanije od psiholokih, pojedinci openito imaju slab utjecaj na politike rezultate16. Ali, ponekad se uini da bh. politiari na vlasti djeluju u skladu sa onom priom sa naslovom iji je ovo posao?
u kojoj se Neko, Svako, Biloko i Niko prepiru iji je ovo/to posao, tako zadravajui status quo nautrb graana Bosne i Hercegovine.

16

Greenstein, F. I. Can personality and politics be studied systematically, str. 105-128.

150

Bosanskohercegovako drutvo, psihopatologija i demokratija

Literatura
Bojanovi, R. Psihologija meuljudskih odnosa. Impresum, Nauna knjiga, Beograd, 1988.
Cadwallerder, E. H. Person, tiger, lapdog, and antelope four approaches to life. U.S.A. Today, III (2482), 1985., str. 90 92.
Lasswell, H. D. Politics; who gets what, when and how, Whittlesey house,
1936.
Deutsch, K. Politics and Government, Houghton Mifflin, New York, 1974.
Fromm, E. The sane society, Routledge and Kegan Paul, London, 1967.
Fromm, E. Man for himself, Holt, Rinehart and Winston, New York, 1947.
Fromm, E. The Psychology of normalcy, Dissent, Vol. 1. 139 - 143. New York,
1954a-e.
Kelly, G. A. The Psychology of Personal Constructs, Norton, New York, 1955.
Maslow, A. H. A theory of motivation: the biological rooting of the value-life.
Journal of Human Psychology, 1976., 793 127.
Morris, J. Three aspects of the person in social life. In R. Ruddock (Ed). Six approaches to the person, Routledge & Kegan Paul, London, 1972.
Greenstein, F. I. Can personality and politics be studied systematically? Political
psychology, Vol. 13. No. 1., 105-128
Puhalo, S. Socio-psiholoki profil glasaa i apstinenata u BiH, Art print, Banja
Luka, 2007.

151

Selvira Draganovi

Selvira Draganovi
BIH SOCIETY, PSYCHOPATHOLOGY AND DEMOCRACY
Summary
The Desired type of governance in contemporary society is participatory democracy which requires genuine effort. This results in a liberal society which promotes a liberally oriented personality which in turn results in healthy society. Unfortunately, Bosnia and Herzegovina is far from democratic, although Bosnian politicians often use this
term in practice. This paper analyses current individual and collective psychosocial factors which maintain non-democratic governing in Bosnia-Herzegovina. Bosnian-Herzegovinian society, and its political leaders especially, are characterized by many psychopathological characteristics which require thorough eradication if the country is to progress towards a healthy society. Leftovers of the previous system of governance in Bosnia-Herzegovina resulted in passivity, demotivation, irresponsibility, and learned helplessness. Reality shows that during the past two decades the Bosnian political scene has
been occupied by politicians who speak of democracy but do not practice it. The results
of such governance is the maintenance of the status quo. As such, Bosnia and Herzegovina needs long term educational plans for its both citizens and politicians about democracy. In order to become truly democratic, Bosnian-Herzegovinian society needs healthy
individuals who have solved their past issues and a healthy society with healthy politicians at the top.
Key words: Bosnian-Hercegovinian society, healthy personality, healthy society,
democracy, psychological profile of Bosnian politicians

152

Originalan nauni rad

Sran Puhalo1

PERCEPCIJA GLASAA I POSLANIKA SDS,

SNSD I PDP U NARODNOJ SKUPTINI
REPUBLIKE SRPSKE NA IDEOLOKOM
KONTINUUMU LIJEVO, CENTAR I DESNO
Ovo istraivanje se bavi percepcijom ideolokih pozicija partija na skali lijevo,
desno i centar, u ijoj osnovi je pretpostavka da se pojedine grupe poslanika u Narodnoj
skuptini Republike Srpske i njihovi glasai meusobno ne razlikuju u opaanju sebe i
drugih partija na pomenutom ideolokom kontinuumu. Istraivanje je uraeno u prvoj
polovini 2008. godine na uzorku od 395 glasaa SDS, PDP i SNSD i 42 poslanika ovih
partija u Narodnoj skuptini Republike Srpske. Rezultati istraivanja pokazuju da meu
glasaima i poslanicima SNSD postoji najvea razlika u pozicioniranju pojedinih politikih partija na skali lijevo, desno i centar. Ta razlika je vidljiva, prije svega, u pozicioniranju sopstvene stranke. Glasai i poslnici SDS se meusobno ne razlikuju kada je rije
o pozicioniranju sopstvene ali i drugih politikih partija na skali lijevo desno i centar.
Glasai PDP svoju partiju vide kao partiju ljevice, za razliku od poslanika PDP koji je
smjetaju u centar. Samoprocjena glasaa SNSD, SDS i PDP na skali lijevo, desno i centar je u skladu s ideolokim profilom partija za koje glasaju. Glasai SNSD sebe vide kao
lijevi centar, dok glasai SDS sebe pozicioniraju desno od centra. PDP- ovci sebe smjetaju oko centra.
Kljune rijei: lijevo, desno, centar, SNSD, PDP, SDS.

Uvod
Pluralizam u Bosni i Hercegovini nema dugu tradiciju. Pojavio se krajem
osamdesetih godina 20. vijeka kada su se formirale tri stranke s nacionalnim
predznakom: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka
(SDS) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Kao
njihova protivtea javljaju se partije lijeve orijentacije: Socijaldemokratska partija, Savez reformskih snaga, Demokratski socijalistiki savez, Liberalna stanka i
dr. Na prvim viestranakim izborima u Bosni i Hercegovini, u novembru 1990.
godine, tri nacionalne stranke (SDS, HDZ i SDA) imaju razvijenu saradnju jer

puch@inecco.net

Sran Puhalo
su imale zajedniki interes da pobjede stranke ljevice i liberale2, to im i polazi
za rukom.
Danas, dvadeset godina kasnije, u Bosni i Hercegovini djeluje veliki broj
stranaka, oko 503. Najvei broj njih nije jasno isprofilisano u ideolokom i politikom smislu4, to je do sada dobrim dijelom zbunjivalo birae. Dosadanje iskustvo pokazuje nam da je djelovanje stranaka u Bosni i Hercegovini, dobrim i
veim dijelom, odreeno etnikom pripadnou. Veina stranaka, bez obzira na
profil, zastupa interese etnikih grupa iz kojih su potekle.
Ovakvo politiko okruenje u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri problematizuje odnos izmeu politikih partija, ideologija koje te partije promoviu i
glasaa koji za te partije glasaju. Mada, imamo sline probleme i u drugim zemljama bive Jugoslavije, a i u zemljama cijelog Istonog bloka. To su primijetili neki zapadni, ali i nai, istraivai politikog ivota5.
U okviru ovog istraivanja htjeli smo da vidimo kako glasai i poslanici u
Narodnoj skuptini Republike Srpske, tri najvee partije u Republici Srpskoj
SNSD, SDS i PDP, pozicioniraju pojedine politike partije na kontinuumu ljevica, desnica i centar; ali i kako sebe smjetaju na tom kontinuumu.
Odreenje lijevice i desnice
Kada se govori o politici, politikim partijama i politikim ideologijama
esto se mogu uti termini ljevica, desnica i centar. Podjela na ljevicu i desnicu u
politici je prilino nepouzdana, ali je istovremeno najuoljiviji i najstalniji nain
na koji ira publika i partijske elite percipiraju politiku. Istraivanja ljevice i desnice prate problemi operacionalizacije samih pojmova. Ne postoje precizni, univerzalni i trajni ideoloki obrasci lijevo-desno polarizacije, pa se esto postavlja
pitanje koji je to minimalni kriterijum koji odreenu politiku partiju svrstava lijevo ili desno. Svjedoci smo da mnoge partije mijenjaju svoje ideoloko pozicioniranje, to moe biti posljedica promjene identiteta ili strategije partije u izmjenjenim drutvenim i politikom okolnostima, promjene politikih ciljeva, promjena ciljnih grupa kojima partija upuuje poruke, a sve u cilju ostvarivanja boljih izbornih rezultata. Svejsni svih zamki koje donosi definisanje ljevice i desni2

Pejanovi, M. Geneza razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini, u: Z. Lutovac (ur.), Politike stranke i birai u dravama bive Jugoslavije
3
http://www.izbori.ba/documents/2006/Adrese_ps.pdf?.asp
4
http://www.grozd.ba/v2/index.php?id=151&grozd=0
5
Brader, T. & Tucker, J. A. The Emergence of Mass Partisanships in Russia 19931996,
American Journal of Political Science. Vol. 45. No. 1, p. 69-83; Miller, A.H. & Klobucar, T. F. The Devalopment of Party Identification in Post-Soviet Societies, American
Journal of Political Science, Vol. 44, p. 667-685; Antoni, S. Rascepi i stranke u Srbiji,
u: Z. Lutovac (ur.), Ideologija i politike stranke u Srbiji, str. 5166; Milas, G. i Burui,
J. Ideoloki i sociodemografski profili glasaa hrvatskih politikih stranka: u susret stabilnom politikom grupiranju, Drutvena istraivanja., God. 13 (2004). Br. 3 (71),
347362.

154

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
ce, pokuaemo kroz dvije vrste definicije uiniti ova dva pojma, to je mogue
jasnijim.
Neven Cvjetianin daje veoma iroku definiciju ljevice: to su sve one
snage koje, noene novovekovnim silama akcije, dolaze odozdo iz drutva i koje
tee menjanju drutvenih odnosa u smislu ostvarivanja vee politike i ekonomske jednakosti, tj. ravnopravnosti.6 Ovakvom definicijom ljevice, autor pokuava da obuhvati to je mogue iri spektar politike ljevice, tj. obuhvaajui time
sve politike opcije bez obzira da li su ateistike ili religiozne, revolucionarne ili
reformistike, prosveene ili iracionalne. Naglasak se stavlja na drutvene promjene i politike i drutvene jednakosti tj. ravnopravnosti. Autor daje definiciju i
desnice: sve one snage reakcije koje su teile stabilizaciji politikih prilika i koje su se menjanju drutvenih odnosa i silama akcije suprostavljale prihvatanjem
ideje nejednakosti i uz ideju hijerarhijskog reda, shodno kojoj se politiki legitimitet formirao sa samog vrha hijerarhije7.
Za razliku od Cvjetianina, Orlovi pojmove ljevice i desnice operacionalizuje na drukiji nain: Lijevo se poistovjeuje sa isticanjem horizontalne dimenzije, sa jednakou i socijalnom pravdom, drutvenim promjenama i pokretima i usmjerenou ka budunosti. To znai i veu dravnu kontrolu i intervenciju. Ljeviarske vlade zahtijevaju progresivno oporezivanje i izdvajanje veih doprinosa za centralnu vlast. One tee veem izjednaavanju dohotka i smanjenju nezaposlenosti. Prema socioekonomskim kriterijumima i socijalnoj politici, lijevo nastoji da smanji socijalne razlike i vodi socijalnu politiku. Ljevica tradicionalno vidi vladin zadatak u promovisanju mogunosti i nuenju servisa graanima u cilju smanjenja nejednakosti, odnosno, u pravcu egalitarizma. Iz tih
razloga, preuzima se znaajan dio redistribucije. Danas se na ljevici socijaldemokratske i ekoloke stranke (koje se svrstavaju u novu ljevicu) prepoznaju po
zalaganju za vrijednosti socijalne pravde i zatite ivotne sredine u modernom
industrijskom drutvu. Sada mnogi na ljevici pragmatino prihvataju modifikovanu trinu ekonomiju kao jednu od taaka u kojoj su se reformisali i odbacili
marksistiko naslee.8
Desno se vie shvata vertikalno, kao neto to prihvata drutvenu i vjersku hijerarhiju i to je usmjereno na kontinuitet i status quo. Desno upuuje na
trite koje se temelji na privatnom vlasnitvu. Desnica vidi dravu kao instrument koji obezbjeuje sigurnost, zakon i poredak i titi postojei nain ivota.
Ona se dovodi u vezu sa sistemom nejednakosti i hijerarhije. Desnica obino zagovara nie poreze i promovie protrinu orijentaciju (konkurenciju) gdje god, i
koliko god je to mogue, (osim nekih vanih oblasti kao to su nacionalna odbrana i unutranja bezbjednost). Desnica defavorizuje socijalnu politiku.9

Cvjetianin, N. Epoha s one strane levice i desnice, str. 85

Ibid, str. 180
8
Orlovi, S. Ideologija i programi u partijskim sueljavanjima, u: Z. Lutovac (ur.), Ideologija i politike stranke u Srbiji, str. 16-17
9
Ibid
7

155

Sran Puhalo
Danas na voenje politike sve manje utiu ideoloka uvjerenja, a sve vie
se vodi rauna oko odreenih konkretnih politika i vrijednosti. Otuda i najave
nekih inostranih naunika o kraju ideologije i istorije.10 Sve ee moemo uti
da su politike partije deideologizirane11 i da po svojoj strukturi i nainu djelovanja sve vie lie na kompanije.12 Postoje i drukija miljenja koja kau da je
podjela na ljevicu i desnicu jo uvijek aktuelna, jer se u njima prelamaju razliito vienje pitanja jednakosti, to ih ini potpuno razliitim.13 Ne smijemo zaboraviti da se danas znaajan broj tema i pitanja ne moe tako jednostavno ugurati
u podjelu lijevo desno, npr. mnoga neekonomska pitanja, kao to su graanska
prava, graanske slobode, pravo na pravedan proces, privatnost i slino, odnosno, pitanja zakona i pravne sigurnosti.
Problem ljevice i desnice se znatno komplikuje u bivim komunistikim
zemljama, gdje se moe govoriti o nekim drugim dominantnim podjelama npr.
nacionalno- graansko14. Bez obzira na to to danas ne postoji klasina ideoloka
distanca izmeu ljevice i desnice, ta razlika postoji i smatramo da bi bilo korisno to istraiti na naim prostorima. U narednoj tabeli daemo profil politikih
stranaka koje su procjenjivane na kontinuumu lijevo, desno, centar.

10

V. Bell, D. The End of Ideology; Fukuyama, F. The End of History, The National Interest, Summer 1989.
11
Orlovi, S. Op. cit.
12
V. iber, I. Politiki marketing
13
V. Bobbio, N. Desnica i ljevica
14
V. Dellebrant, pr. Slavujevi, Z. Razvrstavanje birakog tela i relevantnih stranaka Srbije na osi Levica- desnica, u: J Komi et al (ur.), Osnovne linije partijskih podela i
mogui pravci politikog pregrupisavanja u Srbiji

156

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
Tabela 1.
Neke odrednice politikih partija koje imaju svoje predstavnike u Narodnoj skuptini Republike Srpske
Etnika
pripadnost
glasaa
Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)
Srpska demokratska
stranka (SDS)
Partija demokratskog
progresa (PDP RS)
Socijalistika partija
(SP)
Demokratski narodni
savez (DNS)
Srpska radikalna
stranka Republike
Srspke (SRS RS)
Socijaldemokratska
partija BiH (SDP BiH)
Stranka demokratske
akcije (SDA)
Stranka za BiH

Srbi

Pripadnost
nadnacionalnim
federacijama
Socijalistike internacionale

Srbi
Srbi

Evropskoj narodnoj partiji

Srbi

Ideoloka
samopercepcija
stranke
Lijevi centar/
Socijaldemokrati
Desni centar/
Narodnjaci
Centar/
narodnjaci
Ljevica/
Socijalisti

Srbi
Desnica/
Nacionalisti

Srbi
Bonjaci
Bonjaci
Bonjaci

Socijalistike internacionale
Evropskoj narodnoj partiji

Lijevi centar/
Socijaldemokrati
Centar/
narodnjaci
Centar/
Konzervativni
populizam

Metod
Istraivanje sa glasaima je sprovedeno u prvoj polovini marta 2008. godine, metodom anketiranja licem u lice. Ispitanici nisu samostalno popunjavali
upitnik, ve su odgovarali na pitanja koja im je itao anketar. U Republici Srpskoj ispitano je 395 glasaa u 36 optina. U uzorku glasaa iz Republike Srpske
najvei broj ispitanika je srpske nacionalnosti (97,2%), slijede Hrvati (2,3%) i
ostali (0,5%). Neto je vie mukaraca nego ena. Najvei broj ispitanika je starosti izmeu 30 i 44 godine (33,4%) i izmeu 45 i 59 godina (31,9%). Najvie je
ispitanika sa zavrenom etvorogodinjom srednjom kolom (36,2%), a potom
viom i visokom kolom (33,2%) i zanatom (trei stepen) (20,5%).
Istraivanje na poslanicima je sprovedeno u periodu od 1. do 15. juna
2008. godine u prostorijama poslanikih klubova Narodne skuptine Republike
Srpske. Poslanici su samostalno popunjavali upitnik. Za vrijeme sprovoenja istraivanja u Narodnoj skuptini Republike Srpske djelovalo je est poslanikih

157

Sran Puhalo
klubova i 83 poslanika i poslanica. Upitnik je popunilo 42 poslanika, a od toga
28 poslanika SNSD, 8 poslanika SDS i 6 poslanika PDP.
Od ispitanika se zahtijevalo da procjene ideoloku poziciju odreene politike partije na kontinuumu lijevo, centar, desno, a nakon toga da sebe pozicioniraju na desetostepenoj skali lijevo, desno. Ako je ispitanik sebe opaao kao ljeviara onda je bio blii broju jedan, dok su desniari bili blii broju 10. Ispitanici
koji su sebe opisivali brojem 5, sebe su svrstavali u centar.
U obradi podataka su korieni razliiti statistiki postupci: deskriptivna
analiza u vidu frekvencija i procenata koritena je za pregled uzorka. Razlike izmeu opaanja poslanika i glasaa u pozicioniranju politikih partija na kontinuumu lijevo, desno i centar, utvrdili smo Hi- kvadrat testom. Samoprocjenu
glasaa na skali lijevo, desno i centra, kao razlika izmeu glasaa i poslanika na
ovom kontinuumu radili smo t- testom. U pojedinim sluajevima, gdje su se pokazale velike razlike u broju ispitanika u pojedinim kategorijama, uradili smo
test homogenosti varijanse. Tamo gdje se razlika meu varijansama pokazala
statistiki znaajnom uradili smo neparametrijski Mann-Whitney U-test.
Rezultati
Percepcija glasaa i poslanika SNSD politikih partija na skali ljevica desnica
Glasai i poslanici SNSD partije, SDA, SDS, HDZ BiH svrstavaju u partiju desnice. Izmeu ove dvije kategorije ispitanika ne postoji statistiki znaajna
razlika.
Glasai i poslanici SNSD partije razliito pozicioniraju svoju partiju na
kontinuumu lijevo, centar i desno. Glasai SNSD-a partiju opaaju skoro podjednako kao partiju ljevice (38,7%) i partiju centra (42,7%). Istovremeno najvei broj poslanika SNSD svoju partiju opaa kao partiju ljevice (71,4%), a 21,4%
kao partiju centra. Razlika izmeu glasaa i poslanika ove partije je statistiki
znaajna (Hi- kvadrat=,11.315 df=3, p=.010). Imamo li u vidu da SNSD sebe
svrstava u socijaldemokratske partije tj. Ljevicu, postavlja se pitanje otkud ovolike razlika u opaanju ove partije kao ljevice od strane njihovih glasaa, ali i poslanika. Prije svega moemo se zapitati da li je SNSD kroz svoje dosadanje aktivnosti u vrenju vlasti odstupio od socijaldemokratskih naela i iz pozicije ljevice skrenuo ka centru, to je dovelo do ideoloke zbrke meu njihovim glasaima, ali i poslanicima.
Percepcija Stranke za BiH, od strane glasaa i poslanika SNSD, interesantna je i zanimljiva. Moemo rei da glasai SNSD partije nisu u potpunosti sigurni gdje tano ideoloki da smjeste Stranku za BiH. Najvei broj glasaa ovu partiju vidi kao desnicu (36%), potom kao partiju centra (20,4%), a 14,2% kao partiju ljevice. Pri tome moramo da imamo u vidu da 29,3% glasaa nije znalo gdje
bi ovu partiju tano smjestili. Kod poslanika SNSD partije situacija je neto
drukija. Dvije treine poslanika Stranku za BiH pozicionira kao desnu partiju,
158

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
dok 14,3% ih vidi na poziciji centra. Razlika izmeu glasaa i poslanika SNSD
je statistiki znaajna (Hi- kvadrat=11.075, df=3, p=.011).
HDZ 1990 je ideoloka nepoznanica za veliki dio glasaa SNSD-a. Polovina glasaa ove partije (49,8%) HDZ 1990 opaa kao partiju desnice, dok 8,4%
ih svrstava u centar. Kao partiju ljevice vidi ih 13,3% glasaa SNSD-a, dok
28,4% ih nije znalo smjestiti u jednu od ponuenih kategorija. Poslanici SNSD
nemaju toliko nedoumica kao njihovi glasai. Oni HDZ 1990 opaaju kao desnu
partiju (71,4%) ili partiju centra (17,9%). Razlika izmeu glasaa i poslanika
SNSD je statistiki znaajna (Hi- kvadrat=11.252, df=,3 p=.010).
Glasai i poslanici SNSD-a, PDP opaaju kao partiju centra, ali izmeu
njih postoji statistiki znaajna razlika u stepenu tog uvjerenja (Hi- kvadrat=19.366, df=3, p=.000). Glasai PDP vide kao partiju centra u 43,1% sluajeva, dok ih 28% opaa kao partiju ljevice, a 10,7% kao partiju desnice. S druge
strane poslanici SNSD nemaju tih dilema i njih 85,7% PDP opaa kao partiju
desnice.
Izmeu glasaa i poslanika SNSD ne postoji statistiki znaajna razlika u
opaanju SDP BiH, ali postoji izvjesna konfuzija u pozicioniranju ove partije na
ideolokom kontinuumu ljevica, centar i desnica. Najvei broj glasaa SNSD,
SDP BiH opaa kao kao partiju ljevice (36,9%), dok ih 25,8% smjeta na poziciju centra. Poslanici SNSD ovu partiju vide prije svega kao partiju centra
(46,4%), potom kao partiju ljevice (25%) i partiju desnice (17,9%).
Percepcija glasaa i poslanika SDS politikih partija na skali ljevica
desnica
Ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu glasaa i poslanika SDS, kada je rije o ideolokom pozicioniranju SDA. I glasai (59,8%) i poslanici
(75%) SDA vide kao partiju desnice. Ipak meu glasaima SDS-a ima 17,5%
onih koji SDA opaaju kao partiju lijeve orijentacije.
Glasai i poslanici SDS svoju partiju opaaju donekle razliito, ali ta razlika izmeu njih nije statistiki znaajna. Glasai SDS svoju partiju vide kao desno orijentisanu (43,3%), ali i partiju centra (27,8%). Interesantno je da 15,5%
glasaa SDS ovu partiju vidi kao ljeviarsku. S druge strane, poslanici SDS svoju partiju smjetaju desno (62,5%) ili u centar (25%). Razlika izmeu glasaa i
poslanika SDS nije statistiki znaajna.
Postoje izvjesne razlike u opaanju HDZ BiH od strane glasaa i poslanika
SDS, ali ta razlika nije statistiki znaajna. Najvei broj glasaa (48,5%) i poslanika (75%) HDZ BiH opaa kao desniarsku partiju, dok je kao partiju centra
doivljava 12,4% glasaa i 12,5% poslanika. Interesantno je da meu glasaima
SDS-a nalazimo i 14,4% onih koji ovu partiju vide kao ljeviarsku.
SNSD se razliito ideoloki opaa od strane glasaa i poslanika SDS, ali ta
razlika nije statistiki znaajna. Za najvei broj glasaa SDS-a, SNSD se opaa
kao partija centra (40,2%) ili partija ljevice (29,9%), dok ih 15,5% opaa kao desniarsku partiju. Istovremeno polovina (50%) poslanika SDS ovu partiju opaa
159

Sran Puhalo
kao ljeviarsku. Interesantno je da 12,5% SDS poslanika ovu partiju smjeta u
centar, a 25% ih vidi kao desniarsku partiju.
Ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu glasaa i poslanika SDS u
opaanju Stranke za BiH. I za glasae (39,2%) i za poslanike (62,5%) Stranka za
BiH je desniarska stranka. Kao partiju centra opaa ih 20,6% glasaa i 12,5%
poslanika, dok su ljeviari za 16,5% glasaa i 12,5% poslanika SDS.
Glasai SDS se statistiki ne razlikuju od poslanika te partije u pozicioniranju HDZ 1990 na skali ljevica, centar i desnica. I poslanici (75%) i glasai
(47,4%) HDZ 1990 opaaju kao desniarsku partiju. Interesantno je da jedan
broj glasaa SDS-a HDZ 1990 opaaju kao partiju ljevice (17,5%).
PDP se opaa kao partija centra od strane glasaa (47,4%) i poslnika SDS
(62,5%). Dok pojedini glasai SDS-a PDP vide i kao ljevicu (13,4) i kao desnicu (19,6%), meu poslanicima nailazimo na miljenje da je ova partija ljeviarska (25%).
Iako se glasai i poslanici SDS ne razlikuju kada je rije o ideolokom pozicioniranju SDP BiH, dobijeni rezultati su veoma interesantni naroito kada je
rije o glasaima. Glasai SDS nisu naisto gdje bi SDP BiH svrstali. Za 20,6%
oni su desnica, a 21,6% ih stavljaju na poziciju centra, dok 30,9% ih doivljava
kao ljeviarsku partiju. U prilog gore navedenoj konstataciji ide i procenat glasaa SDS koji nisu mogli SDP BiH da svrstaju ni u jedan ideoloki tor. Kod poslanika SDS ta dilema je znatno manja jer 62,5% SDP BiH vidi kao ljeviarsku
partiju, ali ima i onih koji ih percipiraju kao desnicu (12,5%) ili partiju centra
(12,5%).
Percepcija glasaa i poslanika PDP politikih partija na skali ljevica
desnica
Za glasae i poslanike PDP nema dileme, ali ni statistiki znaajne razlike,
SDA, HDZ BiH su partije desnice i sao ovm konstatcijom se slae oko 80% ispitanika.
Glasai i poslanici PDP-a, SDS opaaju donekle razliito, ali ta razlika izmeu njih nije statistiki znaajna. Za najvei broj glasaa PDP-a (61,3%), SDS
je desnica, ali svaki etvrti ispitanik ovu partiju smjeta u centar. Kod poslanika
je situacija neto drukija. Najvei broj poslanika PDP-a opaa SDS kao desnu
partiju, dok 16,7% nije mogao da ih smjesti u neku od kategorija ljevica, centar i
desnica.
O ideolokoj poziciji SNSD-a, meu glasaima i poslanicima PDP-a, postoji podijeljeno miljenje, mada se ove dvije kategorije statistiki znaajno ne
razlikuju. Za najvei broj glasaa (58,1%) SNSD je partija ljevice, dok 32,3%
ovu stranku poziciniraju na centar. Kod poslanika PDP situacija je mnogo komplikovanija. Za jednu treinu poslanika SNSD je stranka ljevice, a za drugu treinu partija desnice. U centar ih smjeta 16,7% poslanika PDP.
160

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
Izmeu glasaa i poslanika PDP-a ne postoji statistiki znaajna razlika u
opaanju Stranke za BiH, ali donekle postoji neslaganje u pozicioniranju ove
partije na ideolokom kontinuumu ljevica, centar i desnica. Kod poslanika PDP
preovladava miljenje da je Stranka za BiH stranka desnice (66,7%), dok je
16,7% vidi kao partiju centra. Meu glasaima ove partije, takoe, preovladava
miljenje da je Stranka za BiH partija desniarske provinijencije (38,7%), ali i
partija ljevice 16,1%.
Gdje smjestiti HDZ 1990 na ideolokoj skali lijevo, centra i desno je vei
problem za glasae PDP nego za poslanike ove partije. Za dvije treine poslanika PDP-a, HDZ 1990 je partija desnice, dok ih 16,7% opaa kao partiju centra.
Glasai PDP-a u najveem procentu HDZ 1990 smjetaju u desnicu (38,7%),
potom u ljevicu (22,6%), a najmanje u centar (12,9%). Interesantno je da i kod
glasaa i poslanika imamo veli broj onih koji HDZ 1990 nisu znali gdje da svrstaju. Razlika izmeu glasaa i poslanika PDP nije statistiki znaajna.
Parcepcija PDP od strane sopstvenih glasaa i poslanika se poprilino razlikuje, a ta razlika je statistiki znaajna (Hi- kvadrat=8.435, df=3, p=.038). Oko
polovine glasaa PDP ovu partiju smjetaju u ljevicu (54,8%), dok ih 29% stavlja u centar. Za 9,7% glasaa ova partija je desniarska. Poslanici PDP svoju
partiju opaaju sasvim drukije. Za njih 83,3% poslanika ova partija je partija
centra, dok 16,7% poslanika nije odgovorila na ovo pitanje.
Glasai i poslanici PDP, stranku SDP BiH, najvie percipiraju kao partiju
ljevice (oko 50%), potom kao partiju centra (oko 30%), dok 9,7% glasaa ovu
partiju vidi kao desniarsku. Razlika izmeu glasaa i posalnika PDP nije statistiki znaajna.
Samoprocjena glasaa i poslanika SNSD, SDS i PDP na skali ljevicadesnica
Tabela 2.
Glasai i poslanici SNSD

Glasai
Poslanici

N
225
27

M
4.05
3.07

SD
2.468
2.018

SEM
.165
.388

Tabela 2.1
Mann-Whitney Test

Glasai
Poslanici
Total

N
225
27
252

MR
129.75
99.43

SR
29193.50
2684.50

161

Sran Puhalo
Tabela 2.2
Test Statistics
Mann-Whitney U
Wilcoxon W
Z
p

2306.500
2684.500
-2.063
.039

Kao to moemo da vidimo iz tabele 2.2 postoji statistiki znaajna razlika

izmeu glasaa i poslanika SNSD, kada sami sebe smjetaju na kontinuumu ljevica, centar i desnica. Glasai SNSD sebe smjetaju blie centru, u odnosu na
poslanike SNSD u Narodnoj skuptini Republike Srpske, koji sebe vide kao ljeviare.
Izgleda da je uspjeh SNSD na Optim izborima 2006. godine uslovljen
sposobnou ove partije da privue glasae koji sebe smjetaju u centar i lijevo
od centra. S obzirom na sve ono to se deavalo pred izbore 2006. godine moemo da tvrdimo da je SNSD napustio pozicije ljevice i sebe pozicionirao ka centru, a u nekim segmentima i prema desnici, to mu je omoguilo da postigne najbolji izborni rezultat od kada djeluju kao politika partija (oko 250 000 hiljada
glasova)15.
Tabela 3.
Glasai i poslanci SDS

Glasai
Poslanici

N
97
7

M
6.07
8.00

SD
2.728
1.826

SEM
.277
.690

Tabela 3.1
Mann-Whitney Test

Glasai
Poslanici
Total

15

N
97
7
104

MR
51.04
72.79

SR
4950.50
509.50

http://www.izbori.ba/rezultati/konacni/narodna_skupstina_rs/index.htm

162

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
Tabela 3.2
Test Statistics
Mann-Whitney U
Wilcoxon W
Z
p

197.500
4950.500
-1.859
.063

Izmeu glasaa i poslanika SDS ne postoji statistiki znaajna razlika u

opaanju sopstvenog ideolokog pozicioniranja. Glasai SDS sebe pozicioniraju
u centru i desno od centra, dok se poslanici ove partije u Narodnoj skuptini RS
jasno stavljaju na desno krilo.
Na Parlamentarnim izborima 2006. godine, SDS je zabiljeio svoj najloiji rezultat i moemo da pretpostavimo da su za njih glasali njihovi najvjerniji
glasai. Ti glasai u potpunosti prihvataju vrijednosti ove partije, koja sebe jasno
pozicionira kao partiju desnice.
Tabela 4.
Glasai i poslanici PDP
N
31
5

Glasai
Poslanici

M
4.52
5.20

SD
2.204
1.304

SEM
.396
.583

Tabela 4.1
Mann-Whitney Test

Glasai
Poslanici
Total

N
31
5
36

MR
18.00
21.60

SR
558.00
108.00

Tabela 4.2
Test Statistics
Mann-Whitney U
Wilcoxon W
Z
p

62.000
558.000
-.718
.473

163

Sran Puhalo
I glasai i poslanici PDP sebe pozicioniraju u centra, a meu njima ne postoji statistiki znaajna razlika. Kao to moemo da vidimo iz tabele 4.2 glasai
i poslanici PDP sebe pozicioniraju u centar, to je u skladu s programskom orijentacijom ove partije.
Diskusija i zakljuci
Ovo istraivanje se bavi percepcijom ideolokih pozicija partija na skali lijevo, desno i centar, u ijoj osnovi je pretpostavka da se pojedine grupe poslanika u Narodnoj skuptini Republike Srpske i njihovi glasai meusobno ne razlikuju u opaanju sebe i drugih partija na pomenutom ideolokom kontinuumu.
Moramo imati na umu da danas u Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama regiona, istraivati ideologije je prilino nezahvalan posao, ali istovremeno i izazov,
iz nekoliko razloga. Prije svega to su demokratija i pluralizam na naim prostorima jo uvijek u povoju i trenutno proivljavaju sve djeije bolesti, karakteristine za demokratije u razvoju. S druge strane, treba imati na umu da je politiki kontekst u Bosni i Hercegovini takav da politike partije iz Republike Srpske
na utrb drugih ideologija moraju imati, manje ili vie, izraen nacionalizam u
svojim programima i djelovanju, da bi uopte opstale u politikoj igri. Na kraju,
ne treba zaboraviti da su sadanje politike partije prije svega pragmatine, to
svakako utie na njihovu ideoloku, namjernu ili nenamjernu, zamuenost u
oima graana.
U istraivanju su uestvovali punoljetni stanovnici Republike Srpske koji
su glasali za jednu od tri politike partije: SNSD, SDS, PDP i poslanici ove tri
partije u Narodnoj skuptini Republike Srpske.
Rezultati istraivanja pokazuju da meu glasaima i poslanicima SNSD
postoji najvea razlika u pozicioniranju pojedinih politikih partija na skali lijevo, desno i centar. Ta razlika je vidljiva, prije svega, u pozicioniranju sopstvene
stranke. Za glasae SNSD, ova partija je podjednako partija ljevice i partija centra, dok je poslanici vide kao partiju ljevice. Postavlja se pitanje ta je u osnovi
ove nedoumice glasaa SNSD? Postoji nekoliko moguih odgovora: politika
neobrazovanost samih glasaa, ideoloka neprofilisanost SNSD kao partije ljevice i konkretne aktivnosti partije u vrenju vlasti koja nije kompatibilna s partijskim programom. Glasai i poslanici SDS se meusobno ne razlikuju kada je rije o pozicioniranju sopstvene, ali i drugih politikih partija na skali lijevo, desno i centar. Glasai PDP svoju pariju vide kao partiju ljevice, za razliku od poslanika PDP koji je smjetaju u centar. Zbog ega je to tako teko je rei. Moemo rei da SNSD i PDP imaju problem u percepciji stranke na kontinuumu lijevo, centar i desno, od strane sopstvenih glasaa.
Samoprocjena glasai SNSD, SDS i PDP na skali lijevo, desno i centar je
u skladu s ideolokim profilom partija za koje glasaju. Glasai SNSD sebe vide
kao lijevi centar, dok glasai SDS sebe pozicioniraju desno od centra. PDP- ovci
sebe smjetaju oko centra.

164

Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj

skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar
Interesantno je da poslanici sve tri politike partije, na skali samoprocjene,
zauzimaju neto ekstremnije pozicije u odnosu na svoje birae. Tako su poslanici SNSD neto vie lijevo, a poslanici SDS neto vie desno u odnosu na svoje
birae. Poslanici PDP sebe smjetaju skoro u centar, za razliku od glasaa koji su
neznatno lijevo od centra. Pretpostavljamo da je razlog tome prije svega vea
upoznatost poslanika u Parlamentu Republike Srpske u odnosu na glasae tih
partija, sa partijskim programima i zvanino proklamovanom ideolokom pozicijom svoje partije i nepoznavanje toga istog od strane biraa.

Literatura
Antoni, S. Rascepi i stranke u Srbiji, u: Z. Lutovac (ur.), Ideologija i politike
stranke u Srbiji, Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet politikih nauka, Beograd, 2007., str. 5166.
Bell, D. The end of ideology, Free Press, Glencoe, IL, 1960.
Bobbio, N. Desnica i ljevica, Feral Tribune d.o.o., Split, 1988.
Brader, T. & Tucker, J. A. The Emergence of Mass Partisanships in Russia
19931996, American Journal of Political Science. Vol. 45. No. 1., Bloomington, pp. 6983
Cvjetianin, N. Epoha s one strane levice i desnice, Slubeni glasnik i Institut
drutvenih nauka, Beograd, 2008.
Fukuyama, F. The End of History, The National Interest, Summer 1989.
Milas, G. i Burui, J. Ideoloki i sociodemografski profili glasaa hrvatskih politikih stranka: u susret stabilnom politikom grupiranju, Drutvena istraivanja, God. 13 (2004). Br. 3 (71), Zagreb, 347362.
Miller, A.H. & Klobucar, T. F. The Development of Party Identification in PostSoviet Societies, American Journal of Political Science, Vol. 44, Bloomington, pp. 667685.
Orlovi, S. Ideologija i programi u partijskim sueljavanjima, u: Z. Lutovac,
(ur.), Ideologija i politike stranke u Srbiji, Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet politikih nauka, Beograd, 2007, str. 1150.
Pejanovi, M. Geneza razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini, u: Z.
Lutovac (ur.), Politike stranke i birai u dravama bive Jugoslavije, Friedrich Ebert Stiftung i Institut drutvenih nauka, Beograd, 2006., str. 237
252.
Slavujevi, Z. Razvrstavanje birakog tela i relevantnih stranaka Srbije na osi
Levica- desnica, u: J Komi et al (ur.), Osnovne linije partijskih podela
i mogui pravci politikog pregrupisavanja u Srbiji, Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet politikih nauka, Beograd, 2003., str. 129158.
iber, I. Politiki marketing, Politika kultura, Zagreb, 2003.

165

Sran Puhalo
Internet izvori
http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora%20962002/Rezultati2006/Odziv20i%20broj%20registrovanih-Opti-opi%20izbori%202006.pdf pristupljeno 25. maja 2007 godine.
Nisu svi isti grozdova ocjena programa politikih stranka!
http://www.grozd.ba/v2/index.php?id=151&grozd=0 pristupljeno 15. januara
2008 godine.
Rezultati izbora za Narodnu skuptinu RS
http://www.izbori.ba/rezultati/konacni/narodna_skupstina_rs/index.htm pristupljeno pristupljeno 15. januara 2008 godine.

Sran Puhalo
THE PERCEPTION OF VOTERS AND PARTY MEMBERS OF
SDS, SNSD, AND PDP IN THE ASSEMBLY OF THE REPUBLIC
OF SRPSKA ON THE IDEOLOGICAL CONTINUUM
LEFT, CENTER, AND RIGHT
Summary
This research paper is concerned with the perception of ideological positions of
political parties on the left, right, and center of the scale. The basis of analysis is the assumption that individual groups of members in the Assembly of the Republic of Srpska
and their voters are alike in perceiving themselves and other parties on the mentioned
ideological continuum. The study was done in the first half of 2008 on a sample of 395
voters of SDS, PDP, and SNSD and 42 Assembly members belonging to these parties in
the National Assembly of the Republic of Sprska. The results of this study show that the
most significant variation in the positioning of individual political parties on the left,
right, and center on the scale is present among voters and members of SNSD. The voters
and members of SDS do not vary when it comes to the positioning of their own, as well
as of other political parties on left, right, and center on the scale. The self evaluation of
the voters of the SNSD, SDS, and PDP on the left, right and center on the scale is in line
with the ideological profile of the parties for which they vote. Voters of SNSD perceive
themselves as left of center, while the voters of SDS place themselves right of center.
PDP voters see themselves around the center.
Key words: left, right, center, SNSD, PDP, SDS

166

Originalan nauni rad

Saa Gavri1

SLUAJ SEJDI I FINCI PROTIV

BOSNE I HERCEGOVINE
- strukturalna greka nedovrene demokratije
u Bosni i Hercegovini Dejtonskim ustavom u Bosni i Hercegovini zaustavljen je rat i stvoren je jedan od
najkomplikovanijih politikih sistema na svijetu. Ovaj politiki sistem je okvalifikovan
razliitim terminima: frankentajnovska drava, failed state, nedovrena demokratija, luaka koulja itd. Nametnutim ustavnim ureenjem takoe je uvedena iroka
diskriminacija svih onih graana i graanki koji/e se ne ubrajaju u veinske narode. Kao
rezlutat toga dolo je do tube pred Evropskim sudem za ljudska prava u Strazburu koja
je poznata kao sluaj Sejdi i Finci. Sud u Strazburu je svojom odlukom naredio izmjenu ustava i izbornih pravila, kada je u pitanju izbor Predsjednitva i Doma naroda
Parlamentarne skuptine BiH. Vie od dvije godine nakon donoenja te presude ista jo
uvijek nije sprovedena, iako se ve due vrijeme vode razliite rasprave u politici ali i
akademskom svijetu. Ovaj rad predstavlja alternativni model implementacije, po ugledu
na vajcarsku konsocijaciju, pretvarajui BiH iz dvodomnog polupredsjednikog u jednodomni skuptinski politiki sistem.
Kljune rijei: sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, "Ostali", diskriminacija Ostalih, jednodomni skuptinski sistem, parlament, Savjet ministara

Uvod
Evropski sud za ljudska prava (ESLjP) u Strazburu donosei odluku u sluaju Finci i Sejdi protiv Bosne i Hercegovine2 potvrdio je ono to se ve due vrijeme zna. Politiki sistem Bosne i Hercegovine (BiH) onemoguava manjine da aktivno uestvuju na izbornima, zata ne postoji objektivna opravdanost i
time je zabrana protivna slovu i duhu Evropske konvencije o ljudskim pravima.
BiH su pred Sudom za ljudska prava tuili predsjednik Jevrejske zajednice BiH i
bosansko-hercegovaki diplomata Jakob Finci i Dervo Sejdi, nekadanji lan
1

sasa@soc.ba
European Court for Human Rights (2009): Case of Sejdi and Finci vs. Bosnia and
Herzegovina. Applications nos. 27996/06 and 34836/06. Judgement, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=Sejdic%20|%20Finci&sessionid=84400484&skin=hudoc-en (posljednji put posjeeno
5.1.2011. godine)
2

Saa Gavri
Vijea Roma BiH. Finci i Sejdi su tuili BiH jer su kao pripadnici manjinskih
zajednica u BiH diskriminisani. Sjetimo se, po Dejtonskom ustavu samo pripadnici konstitutivnih naroda Bonjaci, Srbi i Hrvati, mogu biti birani u Predsjednitvo BiH i "gornji dom" Dom naroda Parlamentarne skuptine BiH. Manjinskim zajednicama pristup je onemoguen, jer je postdejtonska, bosansko-hercegovaka drava izgraena jasnim etnikim, ali i entiteskim proporcom3. Ta trojna podjela vlasti ne karakterie naravno samo Predsjednitvo BiH i Dom naroda
PS BiH, nego i mnoge druge institucije i upravna tijela vlasti na dravnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Pravilo etniko-entitetskog proporca trebalo je
(o)jaati mir i potovanje meu trima veinskim etnikim grupama. Za manjine i
one koji se etniki ne opredjeljuju (npr. tzv. Bosanci) nije bilo mjesta. No, ba
taj check-and-balance4 danas esto predstavlja prepreku u daljnem razvoju zemlje, naroito u kontekstu izgradnje funkcionalne drave koja tei lanstvu u
Evropskoj uniji.
Osnovna karakteristika modernog ustavnopravnog razvoja BiH (u odnosu
na Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine) i ono to ga razdvaja od
kontinentalne i bosanskohercegovake ustavnopravne tradicije jeste injenica da
je isti de facto donesen na mirnovnim pregovorima i formalno predstavlja dio
meunarodnog sporazuma5 (arevi 2009: 57). Ustav BiH je ugovoren kao dodatak meunarodnom ugovoru Dayton Peace Agreement i to u Aneksu 4.
Ustavni karakter mu je priznat autoritetom Dejtonskog mirovnog sporazuma, bosanskohercegovakom ustavnom naukom i odlukama Ustavnog suda BiH. No
ipak ne moe se ozbiljno tvrditi da je Aneks 4 ustavnopravni tekst bosanskohercegovakog demosa (dravnog naroda)6. Kroz analizu evolucije promjene ustavnog sistema BiH, od socijalistikog ustava, pa sve do dananjeg Dejtonskog
ustava, mogue je vidjeti te promjene u sljedeem:
utvrivanje konsenzusa kao naina odluivanja (prvo kao praksu utvrenu kroz djelovanje politikih partija, a kasnije i uvoenjem u ustavni tekst)7, i
utvrivanje etnikuma kao nosioca suvereniteta i bazu gradnje itavog sistema na istom, a na utrb apstraktnog graanina8,9;
Ove promjene uslovljene su promjenama na socijalnoj bazi i kolektivnoetnikoj identifikacija naroda u BiH. Naime, preambula Ustava BiH navodi narode kao donositelje Ustava BiH, i to Bonjake, Srbe i Hrvate, kao i Ostale i graane BiH i odreuje ih kao konstitutivne narode. Princip apstraktnog graanina
nije predvien u dejtonskim ustavnim rjeenjima, a dravljanstvo predstavlja sa3

Ibrahimagi, O., Seizovi, Z., Arnautovi, S. Politiki sistem Bosne i Hercegovine

Bieber, F. Bosna i Hercegovina poslije rata: Politiki sistem u podjeljenom drutvu
5
arevi, E. Dejtonski ustav: Karakteristike i karakteristini problemi, str. 57.
6
Ibid, str. 61.
7
Banovi, D. Neki aspekti utjecaja politike na pravo, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 2008., str. 70.
8
Seizovi, Z. Konstitutivni narodi i ustavne promjene, u: D. Jerini (ur.), Ustavne promjene u BiH: Platforma BiH
9
Haveri, T. Ethnos i demokracija, str. 16.
4

168

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini mo uslov uivanja politikih prava konstitutivnih naroda. O Ostalim Ustav BiH
ne govori nita, ali tumaenjem se dolazi do zakljuka da se radi o:
nacionalnim manjinama, njih ukupno sedamnaest trenutno zakonom priznatih u BiH i
irem smislu osobe koje se etniki ne identifikuju (npr. "Bosanci" i/ili
"Hercegovci"), a koji su dravljani BiH.
Princip pariteta zastupljenosti tri konstitutivna naroda10, te konsenzus kao
nain odluivanja predvieni su u tijelima zakonodavne, izvrne i sudske vlasti
na dravnom, entitetskom, kantonalnom, te gradskom i optinskom nivou, a prema Popisu stanovnitva iz 1991. godine. Ipak, esto ti principi u praksi nisu realizovani. U sluajevima preglasavanja jedne od grupe postoji mehanizam blokiranja donoenja odluka i to putem sistema vitalnog nacionalnog interesa (lan 4,
taka 3e Ustava BiH)11. No, razvoj principa konstitutivnosti naroda na cijelom
teritoriju BiH pratila je aktivna djelatnost Ustavnog suda BiH, konkretno kroz
ovo uvodno poglavlje spomenute odluke o konstitutivnosti naroda. Kreui se od
ranijeg koncepta prema kojem se konstitutivnost naroda iscrpljivala na dijelovima teritorija BiH (Srba u Republici Srpskoj i Bonjaka i Hrvata u Federaciji
BiH), do koncepta da su tri etnike grupe konstitutivne na cijeloj teritoji BiH,
Ustavni sud je djelovao kao faktiki ustavotvorac mijenjajui ustavni sistem u
BiH12. Odnosno, mijenjajui ustavne sisteme entiteta i kantona. No iako je ustavni sistem evoluirao i nakon tih ustavnih promjena postojala je generalna ocjena o
diskriminaciji i to:
konstitutivnih naroda u onim dijelovima BiH gdje su oni manjina i
nacionalnih manjina i etniki neidentificiranih osoba.
Diskriminacija je rezultat nepotpune implementacije Odluke o konstutivnosti naroda u BiH, kao i diskriminatorskog odnosa Ustava BiH prema konstitutivnim narodima, a s obzirom iz kojeg entiteta dolaze, te nacionalnih manjina i
etniki neidentificiranih u pogledu uivanja politikih prava na cijelom teritoriju
BiH. In concreto, Srbin iz Federacije BiH, odnosno Bonjak ili Hrvat iz Republike Srpske idalje nemaju pasivno birako pravo u smislu da ne mogu biti birani
za lanove Predsjednitva BiH. Mogunost da budu birani za istu funkciju formalnopravno je onemogueno i pripadnicima nacionalnih manjina i osobama koje se etniki neidentifikuju u BiH. Pored ove nemogunosti koja se odnosi na izvrnu vlast, diskriminacija se idalje odnosi i u pogledu prava na izbor u Dom naroda PS BiH. Ovo nije samo ocjena ire akademske zajednice, ve i Evropske
komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija 2005) i Evropske
komisije (Progress Report 2009, 2010, 2011). Oba izvjetaja konstatuju diskriminaciju u pogledu uivanja politikih prava na cijeloj teritoriji BiH. Ona je di10

arevi, E. Ustav iz nude: konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine

Vie o vitalnom nacionalnom interesu vidi u Trnka, K. et al. Proces odluivanja u
Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine
12
Keil, S. Mythos und Realitaet eines ethnischen Foederalismus in Bosnien und Herzegowina, Suedosteuropa-Mitteilungen, Volume 1/2010
11

169

Saa Gavri
rektno navedena u odnosu na konstitutivne narode i nacionalne manjine, ali ne i
na osobe koje se etniki neidentifikuju. No diskriminacija bi i dalje postojala
ukoliko bi i druge osobe dravljani BiH ostale van kruga uivanja politikih
prava.
Odluka Evropskog suda za ljudska prava u sluaju "Sejdi i Finci protiv
Bosne i Hercegovine" je potvrdila i svojim autoritetom manifestivala krenje
politikih prava nacionalnih manjina kroz diskriminirajui ustavni teksta BiH. U
ovom radu emo predstaviti jedan model implementacije ove presude.
Reforma parlamenta Bosne i Hercegovine
Kad je u pitanju parlament Bosne i Hercegovine, treba se na poetku otkloniti lingvistiki nedostatak: pleonazam u imenu parlamenta Parlamentarna
skuptina, to bi znailo: Skuptinska skuptina.13 U pitanju je lingvistiki neispravan nain nazivanja, te se Parlament jednostavno treba nazvati Parlament,
Skuptina ili Sabor Bosne i Hercegovine. Imajui na umu istorijsku tradiciju Bosne i Hercegovine bilo bi interesantno da se PARLAMENT nazove SABOROM,
referirajui izmeu ostalog i na prvi moderni bosanski parlament poetkom 20.
vijeka. S druge strane, s obzirom da taj pojam podsjea previe na zakonodavnu
instituciju susjedne Hrvatske (kao to i u ostalom pojam Skuptina podsjea na
Narodnu skuptinu Srbije) moda bi bilo najneutralnije da se parlament nazove
jednostavno Parlament Bosne i Hercegovine.
A sada dolazimo do sutinskog pitanja: na koji nain ukloniti diskriminaciju Ostalih kada je u pitanju nemogunost njihovog izbora i punopravnog
uea u zakonodavnom procesu u Domu naroda? Da bi se na to pitanje odgovorilo, smatram neophodno da odgovorimo na pitanje: Dom naroda, kakav je to
uopte dom i koja je njegova uloga u politikom sistemu a samim tim i zakondavnom procesu BiH?
lan IV Ustava predvia dvodomni sistem, sa Predstavnikim domom i
Domom naroda, oba sa istim ovlatenjima. Bikameralizam tipian je za federalne drave, te stoga i ne iznenauje da se Ustav BiH opredijelio za dva doma.
Meutim, uobiajena svrha drugog doma u federalnim dravama je da se osigura
jaa zastupljenost manjih entiteta. Jedan dom sastavljen je na osnovu brojeva
stanovnitva, a u drugom svi entiteti tj. federalne jedinice imaju isti broj mjesta
(vajcarska, SAD) ili su barem manji entiteti sa veom zastupljenou (Njemaka) u odnosu na broj stanovnika. U BiH je ovo sasvim drukije: u oba doma dvije treine lanova dolaze iz FBiH, s razlikom da su u Domu naroda iz Federacije
zastupljeni samo Bonjaci i Hrvati, a iz RS Srbi. Prema tome, Dom naroda nije
odraz federalnog karaktera drave, ve je to dodatni mehanizam koji ide u korist
interesa konstitutivnih naroda. Osnovna funkcija Doma naroda po Ustavu je da,
ustvari, bude dom gdje e se koristiti veto na osnovu vitalnog interesa (Venecijanska komisija 2005). Nedostatak ovakvog aranmana je da Predstavniki dom
13

Markovi, G. Bosanskohercegovaki federalizam, str. 424.

170

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini postaje dom gdje se obavlja zakonodavni rad i donose neophodni kompromisi da
bi se postigla veina. Uloga Doma naroda je samo negativna, kao doma za veto,
gdje lanovi vide odbranu interesa svoga naroda kao svoj iskljuivi zadatak, bez
uea u uspjehu zakondavnog procesa.
Imajui ovo na umu, analiza Fondacije Konrad Adenauer, koju su izradili
grupa autora i autorica i koja je pokrila period istraivanja od 1996. do 2007. godine, pokazala je slijedeu (iznenaujuu) stvar: Dom naroda u posmatranom periodu nije ostvarivao ni svoju osnovnu funkciju zatite vitalnih nacionalnih interesa. Za 11 godina u svega etiri sluaja pokrenut je postupak zatite tih interesa. Osim toga, stranaka struktura ovog doma najee je identina strukturi vodeih politikih snaga zastupljenih u Predstavnikom domu. Otuda je dosta rijetka situacija nesaglasnosti domova. Dom naroda, to je suprotno njegovoj prirodi,
mnogo ee se koristio instrumentom entitetskog glasanja i time i sam uticao na
blokadu parlamentarnog odluivanja14. Stoga, kao to je to i Venecijanska komisija (2005) predloila, djeluje da bi moglo biti bolje koritenje veta na osnovu vitalnog nacionalnog interesa premjestiti u Predstavniki dom i ukinuti Dom naroda. Ovo bi uskladilo procedure i omoguilo usvajanje zakona bez ugroavanja
legitimnih interesa bilo kog naroda. To bi i rijeilo problem diskriminatornog sastava Doma naroda.
Rezultat takvih ustavnih promjena, kada je u pitanju Dom naroda, bi bio
slijedei:
ukida se diskriminacija "Ostalih", s ozbirom da diskriminatorni dom,
Dom naroda, ne bi vie postojao, a da su izbori za Predstavniki dom opteg karaktera i da ne predviaju bilo kakve etnike paritete tj. iskljuivanje graana na
bilo kojoj osnovi,
ukida se diskriminacija Bonjaka i Hrvata iz Republike Srpske, te Srba
iz Federacije Bosne i Heregovine, koji su, kao i "Ostali" do sada bili diskriminsani i kojima nije bio omoguen izbor u Dom naroda, ime se ovakvim preustrojem parlamenta Bosne i Hercegovine dolazi do rjeavanja dodatnog problema,
dravna zakonodavna procedura se fokusira na jednu instituciju, to bi
omoguilo da se zakonodavni proces uopte uini vie transparentnim za javnost, da doe do jaanja kapaciteta naunih i savjetodavnih, strunih i administrativnih tijela u parlamentu, to bi sve zajedno trebalo rezultirati brim, efikasnijim i demokratinijim radom zakonodavne vlasti,
zakonodavni proces bi bio u rukama legitimnih predstavnika naroda, s
obzirom da je Predstavniki dom biran na direktnim izborima, a da je Dom naroda do sada esto bio dom koji se popunjavao onima koji nisu uspjeli ui u druga
tijela koja se biraju direktno. Imamo veliki broj primjera da su u Dom naroda bili
birani neuspjeli kandidati za lanove Predsjednitva BiH (npr. Mladen Ivani iz
PDP, Sulejman Tihi iz SDA, Borjana Krito iz HDZ itd). Delegati u Domu naroda su esto bili predstavnici politikih stranaka i njihov izbor je bio rezultat interesa velikih politikih stranaka a ne volje naroda,
14

Trnka, K. et al, op. cit., str. 142.

171

Saa Gavri
Bosna i Hercegovina bi izgubila jednu karakteristiku federalnog ureenja, s obzirom da je dvodomni parlament u veini sluajeva odlika sloenih drava. No, kao to je ve i reeno, Dom naroda u njegovoj postojeoj strukturi ne
predstavlja klasini drugi dom, jer nije dom federalnih jedinica nego se radi o
Domu konstitutivnih naroda. Time bi se simbolino radilo na integraciji drave,
jer iako sutinski Bosna i Hercegovina kroz svoja dva entiteta i Distrikt Brko
predstavlja federalno ureenu dravu, ukidanjem Doma naroda, umanjila bi se
jedna od bezbroj karakteristika federalizma, te bi se potencijalno doprinijelo ujedinjenu Bosne i Hercegovine i
ukidanjem Doma naroda Bosna i Hercegovina bi postala jednodomni
politiki sistem, kada je u pitanje ustroj dravnog nivoa vlasti, ime se mijenja
jedna znaajna stavka njezinog konzensualnog sistema, koji u sluaju sloenih
drava ipak predvia bikameralne parlamente15.
U sluaju da doe do ovakve implementacije presude Sejdi i Finci protiv
Bosne i Hercegovine ostaje jedno otvoreno pitanje: kako zadovoljiti interese pojedinih nacionalnih stranaka koje se ne bi eljele odrei instrumenta "zatite vitalnog nacionalnog interesa"? Jedna od mogunosti jeste da se "zatite vitalnog
nacionalnog interesa" presele u Predstavniki dom, i to tako, da bi se Ustavnopravnoj komisiji Predstavnikog doma, tj. budueg jednodomnog parlamenta, da
pravo da odluuje o ovome pitanju. Zato? S jedne strane, ustavnopravna komisije jeste ta komisija kroz koju svaki zakon treba proi, jer ona upravo utvruje
koliko je jedan zakon u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a sa druge strane u njoj imamo zagarantovanu zastupljenost svih konstitutivnih naroda, ali zastupljenost "Ostalih" teoretski nije onemoguena. Takoe, "vitalni nacionalni interes" bi se u tom sluaju trebao definisati kao oblik "pozitivne diskriminacije"
koji je zagarantovan konstitutivnim narodima kao specijalnim etniko-kulturnim
kolektivitetima u BiH, koji su jedan od stubova dravnosti BiH. Ustavnopravna
komisija bi u tom sluaju odluivala da li postoji povreda, a u sluaju da postoji,
prijedlozi zakona bi, kao to je to do sada bio sluaj sa Domom naroda, bili proslijeivani Ustavnom sudu Bosne i Hercegovini koji bi donosio konani sud o
tome da li se radi o istinskoj povredi "vitalnih nacionalnih interesa" ili ne. Pretpostavljam, kao to je to prethodno spomenuta studija Fondacije Konrad Adenauer16 za period 1996. do 2007. i pokazala, da bi se instrument zatitete vitalnih
nacionalnih interesa rijetko ili nikako koristio, s obzirom da Predstavniki dom
podrazumijeva druge mehanizme, kao to je "entitetski veto" i koji je glavni
uzrok neusvajanja velikog broja zakona. ak 59% zakona koji nisu usvoji u periodu od 1996. do 2007. godine su oboreni zahvaljujui odsustvu entitetske podrke17. Naalost, iako bi bilo od znaaja, zbog nedostatka prostora, ovdje nije mogue ulaziti u detalje oko problematike "entitetskog veta", te mogueg meuod15

Lijphart, A. Patterns of Democracy: Government Forms and Performance in ThirtySix Countries

16
Trnka, K. et al, op. cit.
17
Trnka, K. et al, op. cit., str. 143.

172

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini nosa "entitetskog veta" i "zatite vitalnih nacionalih interesa".
Kao to je Venecijanska komisija u svojoj analizi iz 2005. godine ukazala,
neophodno je precizna i stroga definicija vitalnog nacionalnog interesa. Iako je
Ustavni sud svojom odlukom od 25. juna 2004.18 godine poeo tumaiti taj pojam. S obzirom na postojanje veta, grupa poslanika koja ima posebno krut stav i
odbija kompromis je u jakoj poziciji. Tano je da dalja sudska praksa Ustavnog
suda moe dati definiciju vitalnog interesa i smanjiti rizik koji inherento postoji
u tom mehanizmu. To bi, pak, moglo potrajati, a i djeluje neprimjereno da se takav zadatak, sa znaajnim politikim implikacijama, prepusti samom Sudu, a da
mu se ne da nikakva smjernica u tekstu Ustava. Vitalni nacionalni interes bi mogao, kao to je to bilo predvieno Aprilskim paketom ustavnih reformi, ukljuiti slijedea prava: prava sva tri konstitutivna naroda da budu zastupljeni u zakonodavnim, izvrnim i sudskim organima (moda kroz minimalne kvote) i da
imaju jednaka prava uea u procesima donoenja odluka; prava koja se tiu:
identiteta konstitutivnog naroda, teritorijalne organizacije, organizovanja javnih
organa vlasti, obrazovanja, upotrebe jezika i pisma, nacionalnih simbola i zastava, duhovnog naslijea, posebno njegovanja i potvrivanja vjerskog i kulturnog
identiteta, tradicija, ouvanja integriteta Bosne i Hercegovine, sistema javnog informisanja i predlaganje amandmana na Ustav BiH.
I pred sami kraj trebalo bi se ukazati na neke specifinosti oko veliine,
strukture i naina izbora budueg jednodomnog parlamenta. Parlament jeste
predstavnitvo graana. Veoma vano pri tome jeste odreenje podruja izbornih jedinica za izbor lanova Parlamenta. Izborne jedinice, kao u mnogim federacijama, u sadanjoj se Bosni i Hercegovini formiraju unutar federalnih jedinica. Rjeenje koje je predvieno Ustavom i Izbornim zakonom ne predstavlja odstupanje od poznatih rjeenja u federalnim dravama, pa ne bi predstavljalo kuriozitet i negativnost ni ako bi se i dalje zadralo. No s druge strane ako bi se kreirale nadentitetske izborne jedinice, koje bi ukljuivale podruja iz oba entiteta,
onda ti izabrani predstavnici ne bi bili predstavnici graana entiteta nego u istinskom smislu graana Bosne i Hercegovine. To bi uticalo na ruenje dominacije
etnikog principa glasanja, zato to bi te izborne jedinice ujedno bile i multinacionalne i zahtijevale bi i preorijenataciju izbornih programa nacionalnih stranaka
u svrhu dobijanja glasova pripadnika razliitih etnikih grupa te izborne jedinice
u svrhu dobijanja poslanikih mjesta u Parlamentu. U kontekstu samog rada Parlamenta neophodno je poveanje broja poslanika Parlamenta. Sa dosadanja 42
zastupnika Bosna i Hercegovina moe se porediti sa evropskim patuljastim dravama: Andorom, Lihtenstajnom ili San Marinom. Drava sa vie od tri miliona stanovnika mora imati parlament sa najmanje duplo vie zastupnika, jer jedino na takav nain moemo govoriti o istinski "radnom" parlamentu. Samo sa
adekvatnim brojem poslanika mogu je rad u komisijama parlamenta, kako parlament ne bi bio mjesto izvrenja vladinih prijedloga i vanparlamentarnih dogo18

Odluka U-8/04, o vetu na osnovu vitalnog interesa protiv Okvirnog zakona o visokom
obrazovanju.

173

Saa Gavri
vora politikih stranaka, nego da utie na proces donoenja politikih odluka.
I za kraj: u duhu presude u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine PARLAMENT bi trebao uzeti u razmatranje uvoenje obaveznih mjesta za
predstavnike naciolnalnih manjina kao to je to sluaj u mnogim evropskim dravama. Naravno, sam nain implementacije takve jedno odluke bi se trebao raditi u meunarodnoj uporedbi i uz konsultacije znaajnih meunarodnih savjetodavnih tijela, kao to je to Venecijanska komisija i drugi.
Reforma izvrne vlasti Bosne i Hercegovine
Kako bi mogli odgovoriti na pitanje na koji nain se kolektivno Predsjednitvo Bosne i Hercegovine moe reformisati, te tako uklonili diskriminatorne
elemente koje su ustanovljenje presudom suda u Strazburu, neophodno je da se
osvrnemo na samu prirodu kolektivnog efa drave, ali njegov odnosu prema Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, s obzirom da ove dvije institucije zajedno
vre izvrnu vlast na dravnom nivou.
Venecijanska komisija je u svojoj analizi iz 2005. godine zakljuila:
Kolektivno predsjednitvo je izuzetno neuobiajen aranman. to se tie
predsjednikih funkcija efa drave, to obino lake vri jedna osoba. Na vrhu
izvrne vlasti ve je jedno tijelo tipa kolegija, Vijee ministara, i drugo takvo tijelo ne djeluje kao pogodno za djelotvorno donoenje odluka. To stvara rizik od
dupliciranja procesa odluivanja i postaje teko razluiti ovlatenja Vijea ministara i Predsjednitva. Uz to, Predsjednitvo ili nema potrebno tehniko znanje
kakvo je dostupno kroz ministarstva, ili mu treba takvo kljuno osoblje, ime se
stvara dodatni nivo birokratije. Kolektivno predsjednitvo, prema tome, ne djeluje da je ni funkcionalno, ni efikasno. U kontekstu BiH, njegovo postojanje djeluje, opet, motivirano potrebom da se osigura uee predstavnika svih konstitutivnih naroda u svim bitnim odlukama. () Najbolje rjeenje bi, prema tome, bilo
da se izvrna vlast koncentrira na Vijee ministara kao tijelo tipa kolegija, u kojem su zastupljeni svi konstitutivni narodi. (Venecijanska komisija 2005: paragraf 38 i 39).
I, upravo, vodei se ovim zakljukom da se izvrna vlast treba koncentrisati u Savjetu ministara, kao kolegijalnom tijelu u kojem su zastupljeni svi konstitutitivni narodi, a koje opet po lanu 6 Zakona o Savjetu ministara ostavlja
mogunost izbora jednog ministra iz reda "Ostalih" i time po svome sastavu nije
diskriminatorno, u ovom radu predlaem da se Predsjenitvo Bosne i Hercegovine u potpunosti ukine. Ovaj prijedlog naravno ne dolazi iz iste teorije niti predstavlja eksperimentalni primjer, nego ima i svoju praktinu utemeljenost u politikom sistemu vajcarske. Kao to je poznato, iako politiki sistemi vajcarske
i Bosne i Hercegovine ukazuju na velike razlike, odreen broj autora ipak ukazuje na velike slinosti19, te se paralele zasigurno mogu povlaiti.
19

Npr. Moeckli, S. Politiki sistem vajcarske: kako funkcionie, ko uestvuje, ime rezultira

174

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini Rezultat takvih ustavnih promjena bi bio:
izvrna vlast u Bosni i Hercegovini bi se koncentrisala na jedno tijelo,
tako da vie ne bi dolazilo do blokada ili nesuglasica kao to je to sluaj izmeu
dosadanjeg Savjeta ministara i Predsjednitva Bosne i Hercegovine, npr. kada
je u pitanju usvajanje dravnog budeta, koji nakon strune pripreme administracije ministarstava biva predloen od strane Savjeta ministara, zatim zbog razlika
u politikim pogledima biva izmijenjen u Predsjenitvu, da bi trea verzija toga
zakona bila usvojena u dosadanjoj Parlamentarnoj skuptini. Kratko reeno, izvrna vlast bi bila koncentrisana na jedan organ,
dosadanji nedostaci u radu slabo organizovanog i skromno opremljenog
Predsjednitva bi bili uklonjeni, jer bi sve politike, koje su do sada na primjeru
vanjske politike bile podijeljenje izmeu Predsjednitva i Savjeta ministara, sada
bile u Savjetu ministara koji je kadrovski u boljoj poziciji,
politike krize, koje mogu biti izazvane time to jedna grupa stranaka dri veinu ili dio veine vlasti u Parlamentu a samim tim u Savjetu ministara, a
druga grupa stranaka ima svoje predstavnike u Predsjenitvu, bi bile uklonjene
ili umanjene,
ukidanjem Predsjednitva Bosna i Hercegovina bi u formalnom smislu
izgubila "efa drave", instituciju koja je vrhovni predstavnik "naroda", to u bosanskohercegovakom sluaju i ne nosi tolike negativne posljedice, s ozbirom da
na dominantni multietniki karakter drave i ne moemo govoriti o postojanju
"dravne/ustavne nacije" (njem. Verfassungsnation), kao to je to sluaj u monoetnikim zemljama Evrope i
ukidanjem Predsjednitva Bosne i Hercegovine i fokusiranjem izvrne
moi na Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina bi iz sadanjeg polupredsjednikog politikog sistema prela u grupu drava sa skuptinskim politikim sistemom. Imajui na umu da smo ve gore spomenuli da bi ukidanjem Doma naroda BiH postala i jednodomni politiki sistem, moe se sumirati da bi BiH nakon ovakvih reformi postala skuptinski, jednodomni politiki
sistem,
Ovakve ustavne promjene bi imale velike posljedice i za pitanja nadlenosti "ojaanog" Savjeta ministara, za nain njegovog izbora i zastupljenosti
"Ostalih", kao i za proceduralna pitanja rada i odluivanja unutar samog Savjeta ministara.
Savjet ministara bi preuzeo nadlenosti koje su do sada ustavnim odredbama bile kod dosadanjeg Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Te odredbe definisane su u lanu V.3 Ustava, a odnose se na:
voenje vanjske politike Bosne i Hercegovine i imenovanje ambasadora
i drugih meunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine;
predstavljanje Bosne i Hercegovine u meunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traenje lanstva u onim meunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije lan;

175

Saa Gavri
voenje pregovora za zakljuenje meunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skuptine, ratifikovanje takvih ugovora; izvravanje odluka Parlamentarne skuptine;
predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini uz preporuku
Vijea ministara, podnoenje izvjetaja o rashodima Predsjednitva Parlamentarnoj skuptini na njen zahtjev, ali najmanje jedanput godinje;
koordinaciju, prema potrebi, sa meunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini i
vrenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dunosti
koje mu prenese Parlamentarna skuptina ili na koje pristanu entiteti.
Dalje, dananje Predsjednitvo ima ulogu da imenuje Predsjedavajueg
Savjeta ministara (kojeg potvruje Predstavniki dom) (lan V.4 Ustava), rasputa Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovineprima (lan 44.
Poslovnika), prima akreditivna pisma od diplomatsko-konzularnih predstavnika
(lan 6. Poslovnik o radu Predsjednitva BiH), moe slati predstavke Ustavnom
sudu (lan 10. Poslovnika), zatim vri civilnu komandu nad oruanim snagama,
te simboline nadlenosti poput potvrivanja simbola Bosne i Hercegovine, nakon to Parlamentarna skuptina odlui o njima (lan 40. Poslovnika), imenovanja pet lanova Komisije za zatitu nacionalnih spomenika (lan 41. Poslovnika)
i imenovanje pet lanova Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine (lan 54. Poslovnika).
Kada se sagledaju ove nadlenosti Predsjednitva moe se jednostavno zakljuiti da se u veini sluajeva radi o dva oblika djelovanja. Prvi se odnosi na
voenje i praktino implementiranje vanjske politike to Savjet ministara te samo Ministarstvo vanjskih poslova mogu vrlo jednostavno preuzeti, potujui postojee principe (po mogunosti donoenje odluka konzensualnim putem i potujui ravnopravnu zastupljenosti konstitutivnih naroda, ali i "Ostalih"). Druga
oblast rada jesu klasina imenovanja i potvrivanja koja takoe mogu biti izvrena od strane Savjeta ministara kao kolektivnog tijela ili od strane pojedinih ministarstava. Otvoreno ostaju samo pitanja imenovanja predsjedavajueg Savjeta
minsitara, to moe biti uinjeno od strane predsjedavajueg budueg jednodomnog parlamenta, te pitanje civilne kontrole oruanih snaga. Poto se kod posljednje djelatnosti radi o vrlo komplikovanoj oblasti, ostaviu ovo pitanje otvorenim
jer bi ono trebalo biti predmet posebno istraivanja. No, za pretpostaviti je da
Savjet ministara, Parlament ili tree nezavisno tijelo moe vriti civilnu kontrolu
oruanih snaga.
Dananji status Savjeta ministara po ustavu je vrlo nejasno definisan. Zakonska definicija da je Savjet ministara izvrna vlast treba biti i u samom ustavu
potvrena. Pri tome, ustavnim promjenama Savjet ministara bi postao, kao to je
ve reeno, jedini organ izvrne vlasti, vrei veliki dio nadlenosti koje je do
sada vrilo Predsjednitvo BiH, a to se odnosi naroito na predlaganje budeta i
voenje vanjske politike. To bi ujedno za sobom povuklo i formiranje novih ministarstava. Naroito u kontekstu evropskih integracija, neupitno je da e dravni
nivo morati postati nadlean za niz oblasti. Za njihovu regulaciju dosadanji broj
176

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini ministarstava nema kapacitet upravljanja. U sastavu Savjeta ministara trebaju biti zastupljeni oba entiteta, svi konstitutivni narodi, ali i pripadnici nacionalnih
manjina i onih koji se etniki ne identifikuju. Proporcijalna zastupljenost je mogua, ali ne bi trebala biti iskljuivi princip izbora. U tom kontekstu opet je interesantan primjer vajcarske. U lanu 175. stav 4 Ustava vajcarske konfederacije stoji slijedee: "Pri izboru Saveznog vijea (tj. vlade) potrebno je voditi rauna o tome da su zemaljska podruja i jeziki regioni prikladno zastupljeni". Zanimljivo je da je, iako je vajcarska drava sa velikim jezikim, geografskim,
religijskim, ideolokim i ekonomskim razlikama, to jedina pisana kvota kod
imenovanja savezne vlade. No, politika kultura i konzesualni pristup demokratskom odluivanju rezultirali su slijedeim nepisanim pravilima:
Reprezentacijski kriterij Kvota
Jezika regija

Najmanje dva lana moraju potjecati iz latinske

vajcarske (Tessin ili zapadna vajcarska)

Geografska regija

Treba imati u vidu razliite dijelove drave

Spol

Ne treba biti zastupljen samo jedan spol

Stranaka pripadnost

Najvanije stranke trebaju biti zastupljene u odnosu na

svoju snagu (tzv. arobna formula)

Tabela 2: Kvota zastupljenosti u vajcarskom Saveznom vijeu20

U vajcarskoj u praksi ovo znai da od sedam lanova dravne vlade (Saveznog vijea) uvijek najmanje 2 ili 3 lana vlade potiu iz frankofonog ili italijanskog govornog podruja, iako oni ine manje od 30% stanovnitva. Geografski gledano, zastupljene su sve regije, a kada je u pitanju ravnopravnost spolova,
da se primIjetiti da trenutno imaju etiri ministra i tri ministrice. I ono po emu
je vajcarska irom svijeta poznata i to je osnova njene konzesualne demokratije jeste stranaki sastav savezne vlade. Od 1959. godine etiri najjae, i ideoloki
suprotstavljene stranke, zajedniki vode vladu, a od 2009. godine je ak i pet
stranaka21. One zajedno imaju veinu od vie od 70% u parlamentu.
Bosanskohercegovake stranke moraju raditi da izgrade sline principe,
tako to bi budui Savjet ministara, koji bi u sebi preuzeo ulogu i dananjeg
Predsjednitva, dijelio sline vrijednosti, koje i u naem sluaju trebaju postati
nepisana pravila, a koja bi rezultirala veim brojem ena ministrica, decentralizacijom porijekla ministara (oni ne trebaju biti samo iz centara moi: Sarajeva,
Banje Luke i Mostara), te pravilom ukljuivanja i balansiranja izmeu svih velikih stranaka. Kako bi ovaj prijedlog mogao biti usvojen u parlamentarnoj proceduri pretpostavljam da u sadanjim okvirima ne bi mogli izbjei fiksiranje etni20
21

Moeckli, S., op. cit., str. 73.

Moeckli, S., op. cit., str. 74.

177

Saa Gavri
kih kvote. U tom sluaju predlaem minimalne kvote, tj. da svaki konstitutivni
narod bude zastupljen sa minimalno 25% ministarskih mjesta, dok bi se jedna
etvrtina mjesta dijelila u ovisnosti od uspjeha najveih stranaka uz jasno obaveznu zastupljenost "Ostalih". Po aktuelnom Zakonu o Savjetu ministara predviena je samo mogunost ali ne i obaveza da jedno ministarsko mjesto ili mjesto
Generalnog sekretara Vijea ministara bude popunjeno iz grupe "Ostalih" (lan
6. Zakona). Ali, bilo bi interesantno da "pisana pravila" (etnike kvote) preu u
politiku kulturu bosanskohercegovakih stranaka i naroda.
Naime, da bi se u novom Savjetu ministara garantovao etniki balans i
uklonio strah od toga da bi pripadnik samo jedne etnike grupe predsjedavao etverogodinjim mandatom predlaem da se i u tom pitanju ugledamo na vajcarski politiki sistem. vajcarska poznaje instituciju predsjedavajueg, tzv. "Saveznog predsjednika", koji se bira na mandat od godinu dana od strane Savezne
skuptine vajcarske (lan 176. Ustava vajcarske konfederacije). Savezni predsjednik vodi rasprave Saveznog vijea (vlade), predstavlja vijee prema drugim
institucijama, te ceremonijalno zastupa vajcarsku u inostranoj politici (lan
184. Ustava vajcarske konfederacije). U sluaju da se ovakav princip odabere i
u Bosni i Hercegovini, poveala bi se i odgovornost Savjeta ministara prema legitimnim predstavnicima naroda, tj. Parlamentu Bosne i Hercegovine, jer bi
Predsjedavajui Vijea ministara, koji bi ujedno i zastupao Bosnu i Hercegovinu, bio osoba koja bi se birala na godinu ili moda na mandat od dvije godine.
Nakon isteka manadata, Parlament Bosne i Hercegovine bi odluivao ko e naslijediti dodatanjeg Predsjedavajueg, potujui princip rotacije. Tako bi se trebalo regulisati da dva Predsjedavajua uzastopno ne mogu dolaziti iz istog konstitutivnog naroda ili iz "Ostalih", ime se daje mogunost ravnopravne zastupljenosti svih naroda i "Ostalih" ali opet se ne fiksiraju krute rotacije, koje nekad
mogu ii na raun kvalitete rada tj. mogu dovesti do toga se mora birati pripadnik jedne grupe, ali da ponueni kandidati ne predstavljaju najbolji izbor za voenje dravne politike.
I za kraj dotai su se pitanja naina odluivanja unutar Savjeta minsitara.
Kritiari ovog prijedloga bi mogli rei da s obzirom na etnike podjele u dravi i
ideoloke razlike parlamentarnih veina koje biraju Savjet ministara u velikom
broju sluajeva ne bi dolo do eljenog konzenzusa. Ta kritika itekako je opravdana, ukoliko se pogleda rad dosadanjih Savjeta ministara, ali sa druge strane se
postavlja pitanje: da li postoji konzenzus u dananjem Predsjednitvu Bosne i
Hercegovine? Ili kada pogledamo na rad dananje Parlamentane skuptine i njezinih domova, takoe nemamo konzenzus, imajui na umu da veliki broj zakona
nikad ne bude usvojen zbog npr. "entitetskog veta"22. Zbog toga, nepostojanje
konzenzusa ne predstavlja dovoljnu prepreku za ukidanje Predsjednitva tj. spajanje dviju slabih izvrnih institucija (Predsjednitva i Savjeta minsitara) u jednu
relativno jaku izvrnu instituciju, budui Savjet ministara.

22

Vidi Trnka, K. et al, op. cit.

178

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini Zakljuna razmatranja
U meunarodnoj literaturi postoji saglasnost da je Bosna i Hercegovina
sloena drava. Neki idu dalje: eksperti esto pripisuju dravnim institucijama
manjak funkcionalnosti. Ovaj zakljuak ne djeluje udno. Mnogostruki checks
and balances, etnika proporcionalnost u skoro svim oblastima slabe dravne
institucije, a ekstremna decentraliziranost takoe oteava efikasno upravljanje.
Pored toga, ve mali broj politikih aktera je u stanju da dugorono blokira odluke institucija. Kratko reeno: ustav je za politiku svakodnevnicu nepraktian.
Ali ta znai sloenost? Koji su to kriteriji pri ocjenjivanju? Nije dovoljno
ukazati na komplikovanost strukture odreene drave kako bi se donio takav
sud. Postoje mnoge drave s vieslojnim ustrojem i vajcarska se ubraja u iste.
Ali donoenje odluka u tom sistemu je ipak mogue.
Kako bi se dolo do jasnoe, potrebno je sagledati ustavnopravnu strukturu. Tako Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja poseban sluaj. Sastavni je dio
Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taj sporazum je osnova za zaustavljanje rata u
Bosni i Hercegovini. Ujedno je trebao omoguiti suivot takozvanih konstitutivnih naroda u zajednikoj dravi. Nadgledanje implementacije sporazuma povjereno je visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu, kojeg imenuje meunarodna zajednica. Koje posljedice nosi sa sobom takva jedna struktura? Koje su
posljedice za demokratski razvoj jedne drave?
Mnoga pitanja mogu prozai iz samo gore postavljane konstalacije pitanja.
Ovaj rad se bavio samo jednim odreenim. Koje su to dalekosene posljedice za
ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini i daljnu demokratizaciju politikog
sistema Bosne i Hercegovine koje donosi Presuda Evropskog suda za ljudska
prava Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine i na koji nain se moe doi do
eljene demokratizacije?
Rezultat rada jeste predstavljanje jednog mogueg modela promjene izbornog sistema i samim tim odreenih dravnih organa, a naroito parlamenta (oba
doma) i efa drave tj. izvrne vlasti u politikom sistemu Bosne i Hercegovine.
Rad je predstavio prijedlog jednodomnog skuptinskog sistema, ije uvoenje bi imalo za posljedicu radikalnu reformu dravnih institucija, ali i mogue
demokratiziranje i jaanje zakonodavne i izvrne vlasti. Umjesto sloenog dvodomnog parlamenta i izvrne vlasti koja se dijeli na Predsjednitvo i Savjet ministara, koji svi zajedno vre diskriminaciju svih onih koji nisu veinskih pripadnici konstitutivnih naroda u odreenom entitetu, Bosna i Hercegovine bi dobila
jednostavni politiki sistem sa jednodomnim parlamentom i koncentrisanom izvrnom vlau u ojaanom Savjetu ministara. Ove nove institucije ne bi vrile
diskriminaciju, te bi opet garantovale prava konstitutivnih naroda, to je preduslov da bi se ovakva razmiljanja uopte uzela u razmatranje. Pripadnici vladajue koalicije u prvi plan izmjena Ustava i izbornog zakona stavljaju interese konstitutivnih naroda, te se ukidanje diskriminacije mora odvijati u tome okviru.

179

Saa Gavri
Ovim prijedlogom Bosna i Hercegovina bi ukidanjem Predsjednitva Bosne i Hercegovine i fokusiranjem izvrne moi na Savjet ministara Bosne i Hercegovine iz sadanjeg polupredsjednikog politikog sistema prela u grupu drava sa skuptinskim politikim sistemom. Imajui na umu da smo ve gore spomenuli da bi ukidanjem Doma naroda BiH postala i jednodomni politiki sistem,
moe se sumirati da bi BiH nakon ovakvih reformi postala skuptinski, jednodomni politiki sistem. Zakonodavni proces bi se time naroito ubrzao i demokratizovao, jer bi se proces odvijao samo u jednom domu, koji se sastoji od direktno izabranih poslanika. Blokade izmeu domova i unutar domova, koje danas imamo, ne bi vie postojale. Savjet ministara BiH bi postao centralno tijelo
izvrne vlasti, koji bi bio legitimisan od strane samog parlamenta. Meusobne
blokade izmeu Predsjednitva i Savjeta ministara vie ne bi postojale. Takoe,
meusobni odnos izmeu izvrne i zakonodavne vlasti bi bio pojednostavljen,
imajui na umu da bi tada imali samo dva organa, umjesto sadanjih tri.

Literatura
Knjige i udbenici
Abazovi, D. et al (ur.). Mjesto i uloga ostalih u Ustavu Bosne i Hercegovine i
buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu, Institut za drutvena istraivanja Fakulteta politikih nauka, Sarajevo, 2010.
Arnautovi, S. Politiko predstavljanje i izborni sistemi u Bosni i Hercegovini u
XX stoljeu, Promocult, Sarajevo, 2009.
Baki-Mufti, J. Sistem ljudskih prava, Fond otvoreno drutvo i Migistrat, Sarajevo, 2002.
Bieber, F. Bosna i Hercegovina poslije rata: Politiki sistem u podjeljenom drutvu, Buybook, Sarajevo, 2009.
Begi, K. Bosna i Hercegovina od Venceove misije do Daytonskog sporazuma
(1991-1996.), Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.
Dizdarevi, S. et al. Procjena razvoja demokratije u Bosni i Hercegovini, Fond
otvoreno drutvo, Sarajevo, 2006.
European
Court
for
Human
Rights.
Leitfaden
zu
den
Zulssigkeitsvorraussetzungen, Strassbourg, 2010.
European Court for Human Rights. The ECHR in 50 questions, Strassbourg,
2012.
Fink Hafner, D., Pejanovi, M. Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i
Hercegovini, Promocult, Sarajevo, 2006.
Gromes, T. Demokratisierung nach Buergerkriegen. Das Beispiel Bosnien und
Herzegowina, Campus Verlag GmbH, Frankfurt/Main, 2007.
Haveri, T. Ethnos i demokracija, Rabic, Sarajevo, 2006.

180

Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine

- strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini Hodi, E., Stojanovi, N. Novi-stari ustavni inenjering?: izazovi i implikacije
presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci protiv
BiH, Centar za drutvena istraivanja Analitika, Sarajevo, 2010.
Ibrahimagi, O., Seizovi, Z., Arnautovi, S. Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Promocult, Sarajevo, 2010.
Lijphart, A. Patterns of Democracy: Government Forms and Performance in
Thirty-Six Countries, Yale University Press, New Haven, CT, 1999.
Kasapovi, M. Bosna i Hercegovina: Podijeljeno drutvo i nestabilna drava,
Politika kultura, Zagreb, 2005.
Markovi, G. Bosanskohercegovaki federalizam, University Press, Sarajevo,
2012.
Moeckli, S. Politiki sistem vajcarske: kako funkcionie, ko uestvuje, ime rezultira, University Press, Sarajevo, 2010.
Pejanovi, M. Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu,
ahinpai, Sarajevo, 2005.
Pobri, N. Ustavno pravo, Slovo, Mostar, 2000.
arevi, E. Ustav i politika. Kritika etnikih ustava i postrepublikog ustavotvorstva u Bosni i Hercegovini, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1997.
arevi, E. Dejtonski ustav: Karakteristike i karakteristini problemi, Fondacija
Konrad Adenauer, Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009.
arevi, E. Ustav iz nude: konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine,
Rabic, Sarajevo, 2010.
Tafro, S. Bosna i Hercegovina ka Evropskoj Uniji : razvoj institucija Bosne i
Hercegovine u procesu euro-atlantskih integracija sa posebnim osvrtom
na Vijee ministara, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2011.
Trnka, K. et al. Proces odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer, Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009.
Vehabovi, F. Odnos Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ACIPS, Sarajevo, 2006.
ivanovi, M. (ur.). Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2008. Pravo, praksa i
meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mijenja,
Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009.
lanci
Banovi, D. Neki aspekti utjecaja politike na pravo, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008., str. 63-78.
Dodig, R. Ustavno-gordijski vor u Bosni i Hercegovini 1990.-1994., Status, 9,
Mostar, str. 86-89.
Fira, A. Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, u Enciklopedija ustavnog prava
bivih jugoslovenskih zemalja, Tom IV, Novi Sad, 2002.

181

Saa Gavri
Kulenovi, N., Haiali-Bubalo, I., Korajli, M. Presuda Sejdi i Finci protiv
Bosne i Hercegovine: Konkretne posljedice - prvi pregled, Sveske za javno
pravo, Volume 1-2/2010, str. 18-35
Keil, S. Mythos und Realitaet eines ethnischen Foederalismus in Bosnien und
Herzegowina, Suedosteuropa-Mitteilungen, Volume 1/2010, str. 76-86
Marko, J. United in Diversity? Problems of State- and Nation-building in Postconflict Situations: The Case of Bosnia and Herzegovina, Vermont Law
Review, Vol. 30/No. 3
Mujki, A. O perspektivama postdejtonske BiH, u: D. Jerini (ur.), Ustavne promjene u BiH: Platforma BiH, Nezavisne novine, Banja Luka, 2007., str.
131-155
Seizovi, Z. Konstitutivni narodi i ustavne promjene, u D. Jerini (ur.), Ustavne
promjene u BiH: Platforma BiH. Banja Luka: Nezavisne novine, Banja
Luka, 2007., str. 157-176
Stojanovi, N. Konsocijacija vajcarska i Bosna i Hercegovina, Pregled. asopis za drutvena pitanja, Volume 3-4/2007, str. 63-88
Vuki, . Srednja razina tri kantona, Status, 12, Mostar, str. 172-175.
Osloboenje (2010): 20 dana za akcioni plan, 12.02.2010.
Osloboenje (2012): Intervju Monika Miji, zastupnica Vijea ministara BiH
pred Sudom u Strasbourgu: Ugroen kredibilitet u Vijeu Europe,
10.01.2012.

Saa Gavri
THE CASE OF SEJDI AND FINCI VS. BOSNIA AND
HERZEGOVINA: THE STRUCTURAL FAILURE OF
UNFINISHED DEMOCRACY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary
The Dayton Constitution has stopped the war and, as a result, one of the most
complicated political systems in the world has been created. The post-war political
system has been called different names: Frankenstein State, failed state, unfinished
democracy, etc. With the constitution a high level of discrimination has been introduced
against all those who do not belong to one of the three main ethnic groups. The result of
this political system has been the case known as Sejdic and Finci at the European Court of Human Rights in Strasbourg. With the court decision Bosnia and Herzegovina is
obliged to change its constitution and electoral rules regarding the election of the State
Presidency and the House of Peoples of the Parliamentary Assembly. More then two
years ago, the Court decided on this case, but the Courts ruling still has not been implemented. Nevertheless, political parties and academics have been discussing different models of implementation. This paper presents an alternative model of implementation, based on the Swiss consociational model, which would change Bosnia and Herzegovina
from a bicameral semi-presidential to a one-chamber parliamentarian political system.
Keywords: Case of Sejdi and Finci vs. Bosnia and Herzegovina, Others, Discrimination of Others, One-chamber parliamentarian system, Council of Ministres

182

Originalan nauni rad

Lejla Mui1

MJESTO I ULOGA OSTALIH U USTAVU BOSNE

I HERCEGOVINE I BUDUIM USTAVNIM
RJEENJIMA ZA BOSNU I HERCEGOVINU
- kako poboljati poloaj ena Jevrejki kao manjinske
grupe u Bosni i Hercegovini - multidisciplinarni
pristup problemu Rad se bavi razmatranjem uloge ena Jevrejki u Ustavu Bosne i Hercegovine. Istraivanje analizira poloaj i ulogu ena u drutvu uope s fokusom na istraivanje koje
e se baviti analizom intevjua sa enama Jevrejkama u Bosni i Hercegovini. Cilj rada je
da se razmotri kakva je uloga i poloaj ena u bh. drutvu uope s posebnim fokusom na
Jevrejke kao manjinsku grupu u BiH. Predmet istraivanja e biti analiza njihovih stajalita o svom poloaju u bosanskohercegovakom drutvu u poreenju s onim to je
ustavno propisano. Nastojae se pokazati filozofska, religijska, ekonomska i pravna dimenzija, to e pruiti multidisciplinaran uvid u odnosu na postavljeni predmet istraivanja. U metodolokom smislu uradie se studija sluaja, ija e fokus grupa biti ene Jevrejke sa podruja Kantona Sarajevo. Rad e biti koncipiran u nekoliko poglavlja. Prvo
poglavlje razmatra historijsku ulogu jevrejske zajednice u BiH, dolazak Jevreja na podruje Bosne i Hercegovine, te njihov odnos sa domicilnim stanovnitvom. Ujedno se razmatra nain na koji su se kroz historijat razvoja BiH Jevreji odnosili spram zemlje u koju
su doli, te ta su novo u kulturolokom smislu donijeli. Slijedee (drugo) poglavlje se
fokusira na interpolaciju roda, etnije i prava sadranih u Ustavu koja se bave i enskim
pravima i pravima manjina. Nakon toga slijedi empirijski dio rada, koji se bavi analizom
intervjua sa enama Jevrejkama, te njihovim miljenjima o Ustavu i ustavnoj problematici u BiH. Tree poglavlje analizira problem mulitikulturalizma, te da li se isti moe provoditi na dosljedan nain u BiH, kao i zakljuak o tome da li je i na koji nain mogue
ostvariti kulturne slobode u BiH.
Kljune rijei: nasilje na osnovu identiteta, rodno zasnovano nasilje, Sefardi, nacionalizam, ustav, multikulturalizam.

Dolazak Jevreja na teritoriju BiH

Za razumijevanje habitualnog kontinuuma postojanja Jevreja na teritoriji
Bosne i Hercegovine neophodno je razmotriti neke od temeljnih znaajki i odli1

musicl@fpn.unsa.ba

Lejla Mui
ka njihovog dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Jevreji na teritoriji BiH uz Rome
predstavljaju manjinsku grupu, narod koji je u manjini u odnosu na veinski zastupljena tri konstitutivna naroda: Bonjake, Hrvate i Srbe. Po jednoj od definicija, pod izrazom manjina podrazumijeva se: Grupa koja je brojano inferiorna
ostatku populacije drave, u nedominirajuem poloaju, iji lanovi, dravljani
drave posjeduju etnike, vjerske ili lingvistike znaajke razliite od onih koje
ima ostatak populacije, i koji pokazuju, makar samo implicitno, osjeaj solidarnosti prema ouvanju vlastite kulture, tradicije, vjere ili jezika2. Poznato je da je
jo od Horkheimerovog i Adornovog djela Dijalektika prosvjetiteljstva, i Adornove Minime Moralie postavljeno pitanje kako to da prosvjetiteljstvo koje nastaje kao pokret koji vjeruje u snagu ljudskog uma i razuma zavrava sa masovnim
ubijanjem, genocidom u vidu koncentracionog logora u Auvicu, pa se postavlja
pitanje: Ima li smisla pisati poeziju nakon Auvica?, to je kasnije jedan eminentni strunjak pri svojoj posjeti Sarajevu parafrazirao u: Ima li smisla pisati
poeziju nakon Srebrenice? Dakle, u eri sve veeg napretka civilizacije, kulture,
nauke i tehnike svjedoci smo poraavanja ljudskog digniteta i krenja elementarnih ljudskih, moralnih i drugih prava. Pristajanje na polovinost egzistencije i
pristajanje na ivot drugog, onog koji poznaje bolje iru paradigmu stvarnosti
je ivot u sjeni, ivot marginaliziranog, s onu stranu bilo kakve aproprijacije,
otjelovljenja, ostvarenja i ovaploenja u smislu humanog subjekta koji je svojim
roenjem dobio pravo da samostalno misli, koraa, djeluje i stvara prostor za realizaciju svog intelekta. Holokaust je jedan od najtraginijih dogaaja za jevrejski narod i za civilizaciju uope, gdje se postavilo pitanje kako tako velika civilizacija, s tolikim napretkom koji je ostvarila i ostvaruje, moe biti sposobna za takva nehumana djela, za takvu poraavajuu degradaciju svega humanog. Jevreje
su htjeli unititi kao pripadnike etnike zajednice koja bi trebala nestati da bi
druge arijevske rase mogle da se ire i razvijaju. Kojeg li apsurda na razmeu izmeu dva stoljea! Nemogua vjera u antropocentrinost, u napredak ljudskog
razuma, zavrava instrumentima za masovno ubijanje nacionalnih manjina. Ovdje se postavlja pitanje kako zatititi manjine nekog drutva, kako da budemo sigurni da su im prava zagarantovana.
Za istraivanje na ovu temu od izuzetnog je znaaja istraiti vrijeme dolaska Jevreja na tlo Bosne i Hercegovine. panija je dola pod vlast katolikih vladara u XV stoljeu kada poinju masovni progoni Jevreja. Prema Eliju Tauberu
masovne imigracije Jevreja u zemlje pod vlau Osmanlija su se deavale jer su
prema njima postupali ovjenije nego u ostalim zemljama3. Moritz Levy je, govorei o Sefardima u Bosni i Hercegovini, rekao da su doselili u XV stoljeu, a
prema predaji sultan Bajazit je izdao naredbu prema kojoj se prema Jevrejima
mora postupati na najhumaniji nain4.
Prvi pisani spomenici o Jevrejima datiraju iz XVI stoljea, a poznato je da
su Jevreji vrsni trgovci, pa se njihovim dolaskom prihod u zemlji znatno pove2

Aneli, N. Kratka povijest ljudskih prava, str. 134.

Tauber, E. Ilustrovani leksikon Judaizma, str. 257
4
L. Sefardi u BiH, , str. 9
3

184

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
ao. Noel Malcolm, poznati pisac koji se bavio presjekom historijskih deavanja
u Bosni i Hercegovini, posvetio je posebno poglavlje svoga djela upravo bosanskim Jevrejima. Put trgovine kretao se od istoka ka zapadu, iz Raguze ka Foi,
do Novog Pazara i do Skoplja, gdje su jevrejski trgovci trgovali sa Bosancima.
Neposredno pred dolazak Jevreja na teritoriju BiH, Gazi Husrev-beg je izgradio
turbe 1530. godine, koji je bio poznat po trgovini svilom. Trgovina svilom bila
je veinom u rukama Jevreja iz Anadolije, gdje su s njima Turci i trgovali. U Sarajevu su se trgovinom uglavnom bavili Jevreji, to je trajalo do kraja Drugog
svjetskog rata. Jevreji su ivjeli u muslimanskim mahalama ili etvrtima, da bi u
XVI stoljeu dobili svoju samostalnu etvrt5(Malcolm 1994:108-109). Malcolm
navodi izvore prema kojima su Jevreji u BiH tog perioda imali jednaku poziciju
kao i krani, jer su morali plaati dadbine i nisu mogli graditi bogomolje bez
dozvole. Openito se smatra da je odnos prema Jevrejima u Bosni i Hercegovini
bio bolji nego u zemljama u kojima je kranstvo dominiralo, pa je to bio jedan
od glavnih razloga dolaska Jevreja na teritoriju BiH6 (Malcolm 2007:110-111).
Statistiki podaci o strukturi jevrejskog stanovnitva govore slijedee:
Tokom vremena doseljeni Akenazi dosegli su blizu treine ukupne jevrejske populacije u Bosni i Hercegovini. Tako je 1895. od ukupno 8.213 Jevreja
na Sefarde otpadalo 5.729 lica ili 69,76%, a na Akenaze 2.484 osobe ili
30,24%. Ni docnije se ovaj odnos nije bitnije izmijenio. Prema popisu iz 1910.
broj Sefarda7 je iznosio 8.219 a Akenaza8 3.649 osoba. Pri tome treba imati u
vidu da je akenaska grupacija bila srazmjerno svojoj brojnosti ekonomski znatno utjecajnija. Zahvaljujui doseljavanju i prirodnom prirataju broj Jevreja (Sefarda i Akenaza) porastao je od 1879. do 1910. godine sa 3.426 na 11.868, tj. za
246%. Jevreji su bili gotovo iskljuivo gradski element (93,66%, i to Sefardi
95,4%, Akenazi 89,7%). Bili su 1879. nastanjeni u 30, a 1910. godine u 62 bosanskohercegovaka grada, tako da od 66 gradskih opina samo u 4 nije bilo Jevreja (Gornji Vakuf, Glamo, apljina Kreevo). Najvie ih je bilo u Sarajevu
(6.397), gdje je ivjelo vie od polovine svih Jevreja u Bosni i Hercegovini
(57,55%). U Sarajevu su Jevreji inili 12,32% svih stanovnika grada. Ukupno
uzevi, broj Jevreja u bosanskohercegovakim gradovima porastao je od 1879.
do 1910. godine za 227%, a bili su posebno zastupljeni u Banjaluci (321), Travniku (472), Bijeljini (429), Zenici (294), Mostaru (254), Viegradu (265) itd. Pri
tome je njihov udio u grupi trgovako-prometnih i novarsko-veresijskih zvanja
iznosio 1910. jednu petinu. Poloaj Jevreja u trgovakom prometu nije bio srazmjeran njihovom broju. U njihovim se rukama koncentrisala glavnina uvozne i
izvozne trgovine. Inae, kada je rije o Jevrejima vlasnicima preduzea i radnji,

Malcolm, N. Bosnia, a Short History, str. 108-109

Malcolm, N., op. cit., str. 110-111
7
Jevreji protjerani iz panije.
8
Srednjo-europski i istono-europski Jevreji (V. Imamovi, M. Vjerske zajednice u BiH
i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata, Pravni fakultet, Univerzitet u Sarajevu, 2008.
6

185

Lejla Mui
njih je u Bosni i Hercegovini bilo 1907. godine 1.262 ili 3%, a 1913.godine 1923
ili 3,6%.9
Iz spomenutih statistikih podataka vidljivo je kakav je procentualni udio
jevrejskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu Bosne i Hercegovine. Evidentan je porast jevrejskog stanovnitva do 2010, a iz razgovora sa osobama koje se
bave promoviranjem jevrejske kulture u Sarajevu, saznala sam da je ubrzano iseljavanje stanovnitva uslijedilo nakon napada na Sarajevo 1992. godine. Dakle,
evidentno je da je poloaj kulturne manjine u okviru veinskog stanovnitva Bosne i Hercegovine bio specifian i da je zahtijevao izvjesnu dozu asimilacije i
prilagoavanja. Predrag Finci se u okviru svoga djela Umjetnost unitenog (podnaslov Estetika, umjetnost i Holokaust u poglavlju idovsko pitanje ili O identitetu) detaljno posvetio ovom pitanju naglaavajui slijedee:
Jedan strah je uporno opsjedao idove ranih dijaspora i helenistikog doba- strah da njihovo dijete ne izraste u amaharteza odnosno prostaka, nepoznavaoca Tore ili apikorosa-cininog nevjernika koji se odrie idovske vjere zarad
racionalistike spekulacije o smislu egzistencije.10 Ovo ukazuje na problem koji
sve manjine imaju, jer njihova prava su gotovo uvijek prava manjinske grupe,
koja se postepeno ustavno rjeavaju. Ksenofobinost drutva prema drugaijima,
problem prilagodbe i potrebe asimiliranja neminovno dovode do krize identiteta.
Za jednu manjinsku zajednicu od kljunog je znaaja da se ostvare njena prava
uz potivanje kulture u sklopu koje koegzistiraju na temelju naela kulturalnog
partikularizma. Donoenje amandmana na ustav je proces koji jako dugo traje,
ali je nakon toga neophodno da proe vrijeme za koje e se spomenute ustavne
odredbe i primijeniti u praksi. Upravo je to razlog i osnova za donoenje niza
amandmana na bh. ustav, posebno s obzirom na injenicu da je romsko pitanje
daleko vie analizirano nego jevrejsko u Bosni i Hercegovini. Naredno poglavlje
bavi se upravo prijedlozima i analizom Ustava BiH s obzirom na poloaj Jevreja
kao manjinske, etnike i kulturne zajednice na bosanskohercegovakoj teritoriji.
Iz navedenih historijskih fakata mogue je zakljuiti da je u Bosni i Hercegovini
vladala duga tradicija potovanja razliitih kultura, te da je BiH bila pogodno tlo
za prihvatanje drugog i drugaijeg, kao i za razvoj demokratskog miljenja i ideja. Kakva je situacija sa poloajem manjina u BiH danas?
Ustav BiH i prava Ostalih
Ustav Kantona Sarajevo sadri nekoliko amandmana prema kojima i na
osnovu kojih se mogue baviti problemom manjina. To su amandman XLIII,
XXII, XXIX, XLIX i LII. Izdvojiu neke od segmenata navedenih amandmana,
u kontekstu navedenog. Prema prvom spomenutom amandmanu na Ustav Kantona Sarajevo FBiH, navodi se da e konstitutivni narodi i pripadnici grupe
Ostalih biti ravnopravno zastupljeni u skladu sa posljednjim popisom stanov9

Zlatar, B. Dolazak Jevreja u Sarajevo, http://www.benevolencija.eu.org/content/view/53/35/

10
Finci, P. Umjetnost unitenog, str. 41.

186

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
nitva (1992), a distribucija fundamentalnih uloga u organima vlasti e se na jednak nain rasporeivati izmeu tri konstitutivna naroda, ali pravo na to imaju i
predstavnici grupe Ostalih. Konstitutivni narodi i predstavnici grupe Ostalih
bie na jednak nain zastupljeni u svim dravnim i javnim slubama. Dakle, prema navedenim amandmanima na Ustav, evidentno je da svi imaju pravnu osnovu za ravnopravan pristup svim organima vlasti. Ukoliko se pogleda stvarni poloaj i disproporcija u poloajima na kojima se nalaze pripadnici grupe Ostalih, a ovdje se bavimo poloajem Jevrejki u drutvu, postavlja se pitanje koliko
su zakoni ustvari na djelu. Na jedan dio pitanja pokuaemo dati odgovor u treem, empirijskom dijelu rada, gdje emo se pozabaviti stavovima ena Jevrejki o
njihovom poloaju u drutvu. Ukoliko se nadalje razmatra Ustav BiH mogu se
primjetiti slijedee temeljne odredbe koje se striktno tiu prava manjina:
1. Bosna i Hercegovina je vienacionalna drava bonjakog, hrvatskog,
srpskog naroda i svih njezinih graana.
2. Bonjaci, Hrvati i Srbi kao suvereni i konstitutivni narodi i graani Bosne i Hercegovine, ostvarujui svoja suverena prava ureuju Bosnu i Hercegovinu kao decentraliziranu, demokratsku, pravnu i socijalnu dravu, sastavljenu od
federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.
3. Bosna i Hercegovina je federalna drava koja se sastoji od etiri (4) federalne jedinice i jedinica lokalne uprave i samouprave (opine i gradovi). Jednu
od federalnih jedinica ini Distrikt Sarajevo.
4. Suverenitet Bosne i Hercegovine neotuiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
5. Federalne jedinice se uspostavljaju na temelju povijesnih, etnikih, zemljopisnih i drugih kriterija i ne moraju imati teritorijalni kontinuitet.
6. Federalne jedinice imaju svoj Ustav.
7. U Bosni i Hercegovini i federalnim jedinicama vlast je ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu.
Ovo su navedene odredbe Ustava Federacije BiH, ali amandmani na Ustav
u odreenoj mjeri ispravljaju diskriminaciju koja je evidentna u lanu dva, jer se
spominju samo prava svih graana BiH uope, a navode samo tri konstitutivna
naroda BiH.
Miljenja sam da bi u amandmanima na Ustav trebalo ukljuiti ili primijeniti odredbe CEDAW konvencije odnosno Konvencije o eliminaciji svih oblika
diskriminacije ena iz 1979.godine, pa bi se svaka od tih odredbi mogla ukljuiti
u parametre biti enom, biti Jevrejkom na teritoriji BiH. Postavlja se pitanje kako se konstituira vlast ukoliko se na elnim pozicijama ne daje pravo Ostalima
da budu birani na vrhovne dravne funkcije. Poznata je nedavna presuda pred
Evropskim sudom za ljudska prava u Strassbourgu koju je protiv Bosne i Hercegovine podnio Jakob Finci, u kojoj je odlueno da Bosna i Hercegovina treba
promijeniti svoj izborni zakon koji najvie diskriminira pripadnike manjinskih
grupa. Prava nacionalnih manjina najvie su diskriminirana u Izbornom zakonu
BiH gdje se pripadnicima grupe Ostalih zabranjuje uee na izborima. Presuda Evropskog suda za ljudska prava (decembar, 2009.) da su manjinske grupe u
BIH diskriminirane (Jevreji i Romi) govori u prilog spomenutom. Protokol 12
187

Lejla Mui
(sva mjesta na koja se biraju graani moraju biti dostupna bez diskriminacije)
Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1948. godine, koji je ratificiran od
strane BiH, ne potuje se, pa se u tom smislu Izborni zakon mora mijenjati.
Kao to je poznato, u BiH je vlast konstituirana iz zakonodavne, izvrne i
sudske, u okvirima koje se pominje procentualno uee nacionalnih manjina.
U sastavu Vlade osigurat e se jednaka zastupljenost sva tri (3) konstitutivna
naroda i odgovarajua zastupljenost nacionalnih manjina. Dakle, nacionalne
manjine su u ustavnom smislu spomenute, meutim, postavlja se pitanje koliko
su prisutne u vrhovnim organima dravne vlasti, to ujedno govori o moguim
pozicijama moi i vlasti u drutvu sa kojih se obrazuje i jaa identitet odreene
grupe.
Neophodno je postaviti pitanje kako promijeniti ustav na temelju ve izreenih ustavnih odredbi i da li je u praksi dolo do izvjesnih promjena. Preporuke
Un tijela Bosni i Hercegovini vezano za prava manjinskih grupa i ena su, prema
utvrenim kriterijima, slijedee: neophodno je da se ostvari nediskriminacija i
ravnopravnost, to pojaava strukturalnu diskriminaciju, pristrasnost i netoleranciju. Prava manjina u BiH i zakone vezano uz odnose prema manjinama u bosanskohercegovakom drutvu bi trebalo mijenjati na nain da se osigura identificiranje potrebnih mjera i preporuka. Pravo na adekvatan standard ivota se vrlo
esto vezuje uz manjinske grupe, pa je neophodno da se i to promijeni (Kompilacija preporuka Un tijela za ljudska prava, Bosna i Hercegovina). Zakon o ravnopravnosti spolova donesen je 2003. godine i fokusira se na pitanja i prava ena
u BiH, pa se tvrdi da se ne smije vriti diskriminatorna praksa po osnovu spola,
roda, klase, rase ili po bilo kojoj drugoj osnovi.
Ratifikacija lanova CEDAW konvencije koji se vezuju za neravnopravan
poloaj ena u svim oblastima drutva je nuna. Kako je Bosna i Hercegovina
poznata po svojoj multikulturalnosti, postavlja se pitanje kako se jevrejska kultura asimilirala i uklopila sa domicilnim stanovnitvom, a potom i ta se deava
ukoliko se novi identiteti ne afirmiraju u okviru dominantne kulture. Rezultira li
to svojevrsnom formom nasilja nad identitetom odreene grupe? Uvoenje adekvatnih pravnih normi i sankcija predstavlja put ka realizaciji identiteta na principima slobode i jednakopravnosti. Neke od konvencija koje bi mogle promijeniti poloaj ena Jevrejki kao manjinske grupe u BiH su slijedei Un dokumenti
koji tite prava ena:
- Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije ena
- Konvencije o politikim pravima ena
- Deklaracija o ukidanju nasilja nad enama
- Deklaracija o ukidanju praksi i institucija slinih ropstvu
- Deklaracija o ukidanju svih oblika netrpeljivosti na osnovu vjeroispovijesti.
Navedene konvencije bi u velikoj mjeri omoguile da se identitet manjinskih grupa ispolji na adekvatan nain, jer nemogunost ispoljavanja drugaijeg
identiteta predstavlja elementarno krenje ljudskih prava i sloboda odnosno nasilje, koje je predmet razmatranja slijedeeg poglavlja rada.
188

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
Identitet i nasilje
Bosna i Hercegovina je poznata kao multikulturalna i multilateralna drava, to je jedna od temeljnih odrednica njenog drutva prema kojoj se poznaje
bosanskohercegovaki identitet. Da li je mogue definirati mulitikulturalizam u
dravi koja pod utjecajem tranzicije, postratnog perioda ojaanog retradicionalizacijom i ekonomskom krizom jo uvijek nema utvrene ustavne odredbe koje
bi se na adekvatan i potpun nain potovale? Multikulturalizam predstavlja postojanje ili koegzistenciju vie razliitih kultura uz meusobno potovanje i toleranciju. U bh. drutvu, bez obzira na prava koja su ustavno zagarantovana odredbama prema kojima sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava na cijeloj
teritoriji BiH, evidentno je da to nije mogue i da ne odgovara realnoj slici. Iz toga proizilazi kao alternativa mogu zakljuak, ukoliko je poloaj tri veinska
konstitutivna naroda nezavidan, kakav je tek poloaj manjinskih grupa, etnija?
Nadalje, ukoliko je pravima zadanim u ustavu dato da se sve grupe na jednak i
ravnopravan nain mogu predstaviti u drutvu, neophodno je razmotriti kakvo je
stanje u pogledu kulturalnog partikularizma u BiH. Kakav je kulturalni partikularizam u BiH, da li je mogu? Multikulturalizam u BiH bi obuhvatao koegzistenciju Hrvata, Bonjaka i Srba kao tri konstitutivna naroda i Jevreja i Roma
kao manjinskih naroda u BiH. ta znai mulitikulturalna zajednica i kako je
ostvariti?
Identitet i nasilje su dva pojma koja su u uskoj vezi i korelaciji. Vrlo esto
se deava da su identiteti, pogotovo razliiti, produkt netolerancije, mrnje, nesloge koja rezultira konfliktima i za krajnju konsekvencu ima nasilje u svim njegovim formama. Kako se nasilje ispoljava, i kako ga je mogue latentno ispitati
na primjeru jednog drutva koje sebe proklamira i odreuje kao multikulturalno?
Vjerski, kulturni, duhovni i bilo koji drugi identitet podrazumijeva postojanje
nekog specifikuma po kojem se razlikujemo od drugih, a u demokratskom smislu rijei sloboda podrazumijeva odgovornost da se drugi i drugaiji i njegovo
pravo ne otete. Iris Marion Young u svom djelu Teorija pravde spominje postojanje pet grupa prema kojima se definira i odreuje njen pojam graanstva, a to
su ene, pripadnici nacionalnih manjina, stare i iznemogle osobe, osobe iz zemalja treeg svijeta. Ono to je karakteristino za ene Jevrejke jeste da je njihova
potlaenost dvostruka. Potlaene su kao pripadnice manjinske grupe, etnije u bh.
drutvu, a s druge strane su pripadnice enskog spola. Kao to Amartiya Sen u
svom djelu Identitet i nasilje istie: Roditi se u nekoj zemlji nije samo po sebi
uivanje kulturne slobode, budui da nije proizvoljan in.11 U usporedbi s tim,
odluka o strogom zadravanju unutar tradicionalnog naina bilo bi uivanje slobode ukoliko je izbor donesen nakon razmatranja drugih mogunosti. Znaajno
je u kontekstu navedenog spomenuti i postojanje kulturalnog partikularizma kao
fenomena koji je problematian sa pravnog aspekta.

11

Sen, A. Identitet i nasilje , str. 168.

189

Lejla Mui
Postoje prakse koje su specifine za odreene zajednice, poput prakse ritualnog udovita i sakaenja ena, gdje se smatra da nakon smrti supruga ena treba da bude spaljena zajedno sa njegovim tijelom. Nada Ler Sofroni naglaava
da je neophodno sprijeiti svaki oblik muenja i zlostavljanja ena bez obzira o
kakvom se kulturolokom inu radi, te da treba potovati zakonske odredbe i dokinuti sve oblike diskriminacije ena. Feminizam i multikulturalizam bi trebali
biti prakse koje se ne iskljuuju, a spomenuti primjeri pokazuju da to nije uvijek
sluaj. ta liberalna drava treba da uradi ako pregovara sa internom etnokulturalnom grupom o kolektivnim pravima, koje uvruju nasilje, diskriminaciju i
nejednakosti meu polovima u okviru grupe12. Odgovor na pitanje proizalo iz
naslova djela eminentne Susan Moler Okin Da li je multikulturalizam tetan za
ene, a koji prua Odrey13glasi: ene trebaju biti ukljuene u onaj oblik multikulturalizma koji im donosi najvie koristi a najmanje tete. Mizoginija kao
produkt svoje ideologije ukljuuje antifeminizam i antisemitizam kao dva meusobno povezana pojma. Nae vrijeme nije samo najjevrejskije od svih vremena
nego je i najenskije od svih vremena...vrijeme najlakomislenijeg anarhizma,
vrijeme bez smisla za dravu i pravo, ivot i nauka sve vie je ekonomika i tehnika, vrijeme najbesmislenijeg od svih zamislivih drutvenih shvatanja historije14. Tomi razmatra Weiningerove antisemitske ideje i ukazuje na niz autora
koji tvrde da ensko i jevrejstvo imaju zajednike negativne odrednice, te da
emancipacija ena nije mogua.
Jevrejstvo i rod
Rodna dimenzija opresije vidljiva je u analizi intervjua koji opisuju iskustva ena Jevrejki kao manjinske grupe u Bosni i Hercegovini, a ideologija patrijarhalne dimenzije opresije vidljiva je u binarnim opozicijama koje opisuje Weininger. Binarne opozicije mukog i enskog principa u Weiningerovom djelu
identificirane su i sa nacionalnim dihotomijama, moralom, karakterom. Mizoginija patrijarhalne ideologije identificira enskost sa tjelesnou, odsustvom uma,
odsustvom morala, jevrejstvom. Ideologija nacionalne opresije ena Jevrejki time je u potpunosti demistificirana, a Zorica Tomi u djelu Muki svet15, pojanjava razumijevanje istog odnosa mukog i enskog principa u djelima Freuda
gdje se ena identificira sa prirodom, divljim, nagonima, haosom, idom, samoom a mukarac sa kulturom, civilizacijom, umom, super-egom, drutvom, a
Weininger 15 vidi dihotomije mukog/enskog principa u dvanaest binarnih termina, od kojih u izdvojiti samo nekoliko, na slijedei nain:

12

Kartag, O. Rod i multikulturalizam, str. 376

Ibid, str. 379.
14
Tomi, Z. Muki svet, str. 246.
15
Ibid, str. 186.
13

190

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
Muko
Karakter
Duhovnost
Um
Moral
Arijevac

ensko
Spol
Tjelesnost
Bezumlje
Nemoral
Jevrej

Tabela 3. Weiningerove binarne opozicije16

Glorifikacija arijevske krvi i Arijevaca u Hitlerovom djelu Mein Kampf
(Moja borba) nuno ukazuje na odsustvo istih termina u binarnom opozitu Jevreja izjednaenog sa enskim principom:
Ono to mi danas vidimo kao ljudsku kulturu, kao rezultate umjetnosti,
nauke i tehnike, gotovo je iskljuivo stvaralaki proizvod Arijevaca.... On je
Prometej ovjeanstva iz ijeg svetlog ela, je iziskrila boanska iskra genija za
sva vremena, uvek iznova palei ovu vatru koja kao saznanje osvetljava no utljivih tajni omoguujui ljudima da se vinu putem vladaoca nad svim ostalim
biima zemljine kugle. Ukoliko se on iskljui duboka tama e se moda ve posle nekoliko hiljada godina ponovno spustiti na zemlju, a ljudska kultura e propasti i svet opusteti17. Fromm je u svom dvotomnom djelu Anatomija ljudske
destruktivnosti ukazao na razvoj ideologije arijevske rase. Faistike ideje ili rani
poetak nastanka nacionalne ideologije sadran je upravo u idejama Martinettija,
osnivaa italijanskog futurizma, koji u svom futuristikom manifestu naglaava
elementarne odrednice koje su utjecale na nastanak i izgradnju nacistikog pokreta, od kojih Fromm naglaava samo neke: sklonost prema neustraivosti, tenja za borbom, preferiranje rata, antifeministiki rad i ustrojstvo rada, tenja da
se unite sve tekovine ljudske kulture i civilizacije18.
Fromm je analizirao linost Adolfa Hitlera, gdje je poavi od razlike izmeu ovjeka i ivotinje, pronaao vezu izmeu nekrofilije i ljubavi prema tehnici, da bi doao do poglavlja koje se bavi malignom agresijom, ili Hitlerom kao
sluajem nekrofilije. Fromm se usuuje da istrai patologiju normalnog kako bi
istraio neurotinost savremene civilizacije. Zdravo drutvo u njegovom sistemu podrazumijeva drutvo koje odgovara objektivnim potrebama ovjeka ustanovljenim prema kategoriji humaniteta, a ne prema njegovim subjektivnim potrebama. Revolucionarnost Jevreja u njemu je izazivala otru pobunu, i ideologija arijevske rase se postepeno zasnovana na darvinistikim idejama poela buditi. Svoju mrnju prema Jevrejima usporeivao je sa sifilisom i sa tuberkulozom,
to Fromm psihoanalitiki tumai kao: Jevreji su stranci. Stranci su otrovni
(kao sifilis), zbog toga strance treba iskorijeniti 19. Ovim se istie homofobija,
16

Ibid.
Hitler, Mein Kampf, str. 206-207.
18
Fromm, E. Anatomija ljudske destruktivnosti I i II, 174-175.
19
Ibid, str. 232.
17

191

Lejla Mui
antisemitizam, te potreba za razvijanjem jaeg nacionalnog identiteta kao i mrnja prema svemu to je drugaije. Kako se pojanjava analogija izmeu vjenog
enskog principa, Jevreja, crnake due, sa stanovita dominirajueg duha, Simon de Beauvoir20:
Vjeno ensko odgovara crnakoj dui i jevrejskom karakteru. Jevrejski
problem razliit je od ostala dva. Za antisemitu Jevrejin nije toliko inferioran koliko je neprijatelj.......izmeu poloaja crnca i poloaja ene postoje duboke analogije emancipuju se.....a kasta koja je bila gospodar eli da ih zadri na njihovom mjestu....pohvale vrlina, dobar crnac, u kojeg je dua bezazlena, djetinjasta,
nasmijana, rezigniranog crnca, i vrline ene odnosno prave ene koja je frivolna,
djetinjasta, neodgovorna, ena potinjena mukarcu.
Jedna od dihotomija koju istrauje je i dihotomija bolesno-zdravo. Dihotomije ukazuju na negativne stereotipske predstave o enskom spolu, koji odlikuje
odsustvo pozitivnih pojmova duha, uma, morala i karaktera, ali i duh mazohiste
ili onog ko je svojim roenjem osuen na opresiju, subordinaciju, na ivot u
svjesnosti o nunosti trpljenja nasilja. Ipak,Weiningerova koncepcija ovakve
percepcije mukosti rezultira u tri radikalno negativne konsekvence antifeminizam, antisemitizam, genij21. Radikalan otpor borbi za ostvarivanje enskih
prava, mrnja prema Jevrejima, te vjera u muki genij, odnosno genij ovjeka
kao kategorije koja se iskljuivo pripisuje mukarcu, izrazito su iskljuivake
kategorije. Definicija antifeministe odgovara antisemitisti, tvrdi Weininger, pa
time feminista nuno promovira ideju multikulturalizma. Borba protiv antisemitizma je, historijski posmatrano, poprimala razliite oblike, a jedan od njih je
predstavljala pobuna 20.000 ena Jevrejki. Jedna od organizatorica ove pobune bila je Ester Pelstein Magezis22. Svo vrijeme su bile zlostavljanje i muene od
poslodavaca i policije. Borba za bolje uslove ivota i za veu sigurnost kao i prestanak zlostavljanja nije urodila plodom. 1911. godine 146 ena Jevrejki i Italijanki je umrlo u poaru u kompaniji Triangle Shirtwaist zbog neispunjenih zahtjeva trajkaa23. Otuda, feminizam i nacionalizam ne iskljuuju jedno drugo
nego se nadopunjuju u feministikim intervencijama s ciljem ostvarivanja multikulturalizma i bioregionalne saradnje.
Primjer toga je i bosanskohercegovaka grupa ena Jevrejki, ije sam stavove analizirala koristei istraivaku metodu intervjuisanja u okviru fokus grupe. Doprinos njihovog miljenja je od izuzetne vanosti jer su potlaene i kao
ene i kao pripadnice manjine. Pitanja koja su najznaajniji pokazatelji koliko se
provode konvencije o ravnopravnom poloaju manjina u BiH odnosila su se na
opisivanje oblika diskriminacije koje su one doivjele. Sve etiri Jevrejke su visoko obrazovane, a dvije od njih rade na znaajnim pozicijama u okviru jevrej20

De Beauvoir, S. Drugi spol, str. 20.

Ibid.
22
Joy Magezis u djelu enske studije, str. 54, pie o svojoj baki organizatorici i aktivnoj
uesnici pobune, predvodnici i organizatorici enske sindikalne lige i voditeljici enske
unije za proizvodnju vea, 1909.
23
Magezis, J. enske studije, str. 54-56.
21

192

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
ske zajednice, dok su ostale dvije penzionisane. Zajednikog su stava da postoji
habitualni kontinuum u postojanju Jevreja kao naroda od 445 godina, ta injenica dovodi ih u nivo autohtonog bosanskohercegovakog stanovnitva koje se nije uspjelo na adekvatan nain afirmisati, jer se nakon Drugog svjetskog rata zbog
masovnog ubijanja Jevreja/ki njihov broj znaajno smanjio. Smatraju da je stanje
u BiH generalno nezadovoljavajue, a odnosi se na ustav koji se fokusira na prava tri konstitutivna naroda, ne titei ak ni njihova prava, a kamoli prava manjina. Neki od oblika diskriminacije se odnose na krenje prava prve generacije, ali
osjea se i veliko krenje ekonomsko-socijalnih prava. Drava kao pravna zajednica ne postoji, nema prava ni pravde, Zakon o restituciji imovine najvie ih je
pogodio. Parodirajui situaciju jedna od Jevrejki je rekla da su za pokaz u momentima kada je vano naglasiti da je BiH multikulturalna, kao za praznine atmosfere. U svakodnevnom ivotu, veina njih je nezaposlena, imovinska prava
su im naruena, a dvije od Jevrejki koje rade, rade u Jevrejskoj zajednici to je
opet pokazatelj da su manjinske zajednice i dalje zatiene u okviru centara za
manjine, a postoje ve spomenuti amandmani na ustav koji govore u prilog potrebi da se Jevreji na jednak nain inkorporiraju u bh. drutvo. Sociologinja Nada Ler-Sofroni smatra da je potrebno da se konzistentnije provedu zakonske
preporuke uz uvoenje i implementaciju protokola 12, to bi imalo za posljedicu
poboljanje poloaja ena Jevrejki u Bosni i Hercegovini. Sociolog Daniel Archibugi uvodi pojam kozmopolitanske demokratije kao naprednog oblika demokratije koja za cilj ima poboljanje kvaliteta ivota globalno i ostvarivanje regionalnih odnosa saradnje u cilju regulacije zajednikih problema u regijama ili
oblastima.
Transverzalna politika identiteta i ekoloki nacionalizam kao feministika intervencija u neegalitarne prakse demokratije
Britanska sociologinja Nira Yuval Davis24 razmatra razliite nacionalne
diskurse, pri tom razlikujui eugenike, maltuzijanske diskurse o naciji naspram
diskursa ljudi kao mo. Eugeniki diskursi promoviraju rast nacija koje su
kvalitetne, negativan primjer toga je hitlerovski diskurs koji je zavrio masovnim
progonima Jevreja, maltuzijanske smatraju da je nuno kontrolirati rast populacije, dok diskurs ljudi kao mo promovira rast populacije zbog reprodukcije
nacije. ene se u raspravama o naciji najee posmatraju kao one koje bioloki
reproduciraju naciju, pa je takve perspektive neophodno dokinuti. Nira Yuval
Davis zagovara transverzalnu politiku identiteta, ukazujui da je neophodno da
subjekt zadri vlastita opredjeljenja, ali i da postane dio veih, nadnacionalnih
identiteta u cilju ostvarivanja bioregionalnih odnosa saradnje zasnovanih na etici
brige. Identitet moe postati globalan bez gubljenja partikularnih odrednica.
Ovakav koncept zagovara i sociolog Daniel Archibugi25 kada govori o kozmopo24

Djelo Rod i nacija objavljeno 2004. pokazuje probleme rodne dimenzije nacionalnih
diskursa, str. 44-46.
25
Archibugi, D. Sociology: Introductory Readings, Cosmopolitan democracy, str. 329.

193

Lejla Mui
litanskoj demokratiji, koja, izmeu ostalog, moe imati za interes regionalnu saradnju u cilju napretka i zatite kvaliteta ivota. Potreba za homogenizacijom
onih drugaijih asimiliranjem, ekspulzijom ili ak eliminacijom je dovela do
tamne strane demokracije, njene transformacije u etnokraciju. 26 Ekoloki nacionalizam kao pojam sugerira potrebu za ukljuenjem indogenih perspektiva, jer
zahtijeva dokidanje etnikog nasilja, rasizma, ksenofobije, militarizma, spolnog
nasilja27. Etniki rasizam identificiran je sa spolnim rasizmom 28. Archibugi
podrava spomenuta stajalita sa iskazom da tamna strana demokratije predstavlja etnokratiju, dok kozmopolitizam dokida etnonacionalizam idejom supra(trans) i nadnacionalnog identiteta. Multikulturalizam i ideja multikulturalne
zajednice zabranjuju ekocid29, urbicid30, rasizam, antisemitizam, genocid i queer
bushing31.
Iskrivljene koncepcije nacije zavravaju u etnocentrizmu koji je ujedno
identificiran sa praksama spolnog i rasnog nasilja. Queer bushing podrazumijeva
nasilje prema osobama drugaijeg spolnog identiteta, dok etnocentrizam zavrava u rasizmu, ksenofobiji, militarizmu. Feminizam, istie Jajawarden Kumari,32zahtijeva punopravno lanstvo ena u zajednici, lanstvo u lokalnoj, etnikoj, nacionalnoj, nadnacionalnoj zajednici ime se oblikuje rodno obiljeeno
dravljanstvo. Nada Ler Sofroni33 naglaava da: Prava ena treba da uivaju
sve ene svijeta uprkos i upravo otporu mizogenim drutvima, kulturama i tradicijama u kojima ive, a nikako ne u skladu s njima. Prakse nasilja nad enama,
predstavnicama dvostruko potlaenih Jevrejki se moraju dokinuti, u rodno ravnopravne i egalitarne demokratske prakse ukljuenja u sve nivoe vlasti, organizacije vlasti i upravljanja dravom na jednak nain kao i drugih graanki/a.
Zakljuak i preporuke o ustavnim promjenama vezano za poloaj Jevrejki u drutvu
Konzistentnije provedbe amandmana na Ustav Kantona Sarajevo bi, vjerujem, donijele mnogo toga novog vezano za poloaj ena Jevrejki u BiH. Ukoliko
bi se pritom potovale odredbe CEDAW (Konvencije za eliminaciju svih oblika
diskiriminacije ena) u praksi, mnogo toga bi se znaajno promijenilo u bh. drutvu. BiH je, kao to je poznato, potpisnica ove konvencije i, prema tome, neophodno je da sve odredbe navedene deklaracije i primijeni. Poznato je da se ova
26

Ibid, str. 330.

Gali, B. Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet, str. 34.
28
Vlaisavljevi, U. Rod i nauka. Etniki rasizam i spolni rasizam, str. 183.
29
Podrazumijeva razliite oblike konflikata koji mogu biti konflikti uzrokovani loim
odnosom ovjeka prema prirodi, a mogu biti i konflikti subjektivne prirode koji nastaju
neadekvatnim odnosom humane egzistencije prema okolini i prema sebi. Sociolog Myerson govori o psihopatologiji modernog ivota.
30
Unitavanje urbane strukture gradova.
31
Podrazumijeva nasije nad osobama iskljuivo zbog njihove seksualne orijentacije.
32
Davis, N. Y., Rod i nacija, 2004, str. 120-140.
33
Vlaisavljevi, U. Rod i nauka. Etniki rasizam i spolni rasizam, str. 127.
27

194

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu
konvencija bavi pronalaenjem adekvatnog rjeenja za neravnopravan status i
poloaj ena nastao donoenjem Konvencije o ljudskim pravima iz 1948. godine,
kada se svo vrijeme referiralo na univerzalna ljudska prava uope, ali su se, pod
platom univerzalnosti, promovirala samo univerzalna muka prava. ene, naime, nisu imale svuda pravo glasa, niti su mogle da budu aktivni princip, princip
koji e dovoditi do promjena u drutvu.
Meutim, kako i na koji nain utvrditi koje bi ustavno rjeenje bilo najprimjerenije nije mogue bez detaljnije analize prostorno-vremenskog okvira i situacije u kojoj se BiH nalazi, pogotovo s obzirom na poloaj manjinskih grupa.
Protokol broj 12 Evropske konvencije je prema presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strassbourgu donio odluku da BiH kri ljudska prava manjina i da se
u tom smislu Izborni zakon Bosne i Hercegovine mora promijeniti. Jaanje mree institucionalne povezanosti ena Jevrejki sa enskim organizacijama u cijeloj
BiH, ali i ire, kao i jaanje meuetnikih i meunacionalnih veza bi u velikoj
mjeri pomoglo da se donesu znaajne promjene na nivou cijele Bosne i Hercegovine vezano za problem ove manjine.
Prema nekim autoricama/autorima ene su pogodnije za mirovne susrete,
sklapanje alijansi i saveza, kao i provoenje mirnijeg i tolerantnijeg dijaloga u
odnosu na mukarce, pa je neophodno ove karakteristike iskoristiti u pozitivnom
smislu kako bi se ojaao njihov poloaj u zemlji. Sa stajalita ena Jevrejki vidljivo je da se one kao pripadnice manjinske grupe osjeaju podreeno i smatraju da Bosna i Hercegovina nije vie multikulturalna kao to je bila. Neophodno
bi bilo kreirati ustav na nain da se i nacionalne manjine pojavljuju na vodeim
funkcijama u drutvu ili na nekim od elnih pozicija odluivanja, kako bi se moglo kreirati miljenje koje bi moglo biti novo, otvoreno i drugaije od prethodnih.

Literatura
Aneli, N. Kratka povijest ljudskih prava, ACIPS, Helsinki komitet za ljudska
prava, Sarajevo, 2008.
Ani, R.J. ene u Crkvi i drutvu, Svjetlo rijei, Sarajevo-Zagreb, 2010.
Archibugi, D. Sociology: Introductory Readings, Cosmopolitan democracy, Polity Press, 2010.
Babi-Avdispahi, J., Baki-Mufti J., Vlaisavljevi, U. (ur.), Zbornik radova:
Rod i nauka, Bemust, Sarajevo, 2009.
Baki-Mufti, J. Rod, ljudska prava, mehanizmi implementacije i zatite ljudskih prava, master program Rodne studije, 2006.
Bohoreta, P. Sefardska ena u BiH, Connectum, Sarajevo, 2005.
De Beauvoir, S. Drugi spol, BIGZ, Beograd, 1986.
Eli, T. , Ilustrovani leksikon Judaizma: istorija, religija, obiaji, Jevrejska optina, Sarajevo, 2007.
Finci, P. Umjetnost unitenog, Zagreb, antibarbarus, 2005.
195

Lejla Mui
Fromm, E. Anatomija ljudske destruktivnosti I i II, 1984.
Gali, B. Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet, socijalna ekologija, Zagreb, 2000.
Imamovi, M. Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva
svjetska rata, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008.
Kompilacija preporuka UN tijela za ljudska prava BOSNA I HERCEGOVINA,
UN BIH, UNOHCHR.
Magezis, J. enske studije, magistrat, Sarajevo, 2001.
Malcolm, N. Bosnia, a short history, PAPERMAC, 1994.
Moritz, L. Sefardi u BiH, Bosanska biblioteka, Sarajevo.
Muminovi, R. Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bonjacima, DTP, Fojnica, 2007.
Sen, A. Identitet i nasilje, Mas Media, Zagreb, 2005.
Spomenica, 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, 1566-1966.
Tomi, Z. Muki svet, str. 246.
Vlaisavljevi, U. Rod i nauka, Etniki rasizam i spolni rasizam, CIPS, 2009.
Vlaisavljevi, U. Rod i politika, modul IV, master program Rodne studije,
2006.godine.
Zlatar, B. Dolazak Jevreja u Sarajevo, http://www.benevolencija.eu.org/content/view/53/35/, preuzeto 12.01.2010.

196

Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i

buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu

Lejla Mui
THE POSITION AND ROLE OF OTHERS IN THE CONSTITUTION
OF BIH AND FUTURE CONSTITUTIONAL REFORMS IN BIH:
HOW TO IMPROVE THE POSITION OF JEWISH WOMEN AS
MINORITY GROUP IN BIH - MULTIDISCIPLINARY APPROACH
TO THE PROBLEM
Summary
This work reconsiders of the position of Jewish women in the BiH Constitution. The
research was based on an analysis of the role and position of women in society in general,
with a focus on the position of Jewish women in BiH as a minority group. The object of inquiry is analysis of the perception of Jewish women regarding their position in society compared with the Constitutions propositions. Philosophical, religious, economical, and legal dimensions are explored in order to provide a multidisciplinary insight into the object of inquiry. First, the historical role of Jewish community is considered, the arrival of Jews in BiH,
their relations with the domestic population. The ways in which Jews related to the country
they came to, and what kind of novelty they brought in a cultural sense is also explored. The
second part of this work focuses on the interpolation of gender, ethnicity, and the provisions
contained in the constitution dealing with the gender and minority rights. Further, in the empirical part of the work, interviews conducted with the Jewish women from BiH are
analyzed. The third part of the work analyzes the concept of multiculturalism, whether it can
be completely implemented in BiH, as well as conclusion to the question of whether cultural
freedoms can be achieved in BiH.
Keywords: identity, identity based violence, gender based violence, Sephardi, ethnicity, nation, people, nationalism, constitution, multiculturalism, inter-culturalism, culture

197

Originalan nauni rad

Ivan Hromatko1

STATUS SQUAW
Kao kritika teorija i graanski pokret za emancipaciju, feminizam je posvetio veliki dio svojeg djelovanja dekonstrukciji univerzalnosti i suprotstavljanju preutnom prihvaanju muke perspektive - ovdje opisanu kroz igru rijei status squaw. Iako status
squaw perspektiva ima sve vie oponenata, ona jo uvijek dominira drutvenom realnou - bila to realnost svakodnevnog ivota ili akademske zajednice. Dapae, ideja univerzalnosti stava se u odreenoj mjeri infiltrirala i u feministiki pokret te stvorila unutarnje podjele. Bez umanjenja vanost teorijskog krila feminizma, ali ni njegovog aktivistikog krila, ovaj rad postavlja pitanje donosi li ponovna politizacija feministikog pokreta (u smislu osnivanja politike stranke i ulaska u visoku politiku) ita dobroga feminizmu i drutvu? Odnosno, moe li ulazak u visoku politiku pomoi fokusirati pokret i
razrijeiti neke od podjela unutar feminizma? Moe li politizacija dovesti do pragmatikog pristupanja problemu emancipacije i pomoi postizanja triju prednosti: reprezentativna dobrovoljnost, politika zastupljenost ciljeva emancipacije, te efikasnost?
Kljune rijei: Feminizam, civilno drutvo, politika, pragmatizam, univerzalizam

Uvod
Bell Hooks (pravog imena Gloria Jean Watkins) navodi da je feminizam
pokret za okonanje seksizma, seksistikog izrabljivanja i ugnjetavanja (Hooks, B. Feminizam je za sve: strastvena politika, str. 13). Autorica koristi ovu
definiciju ne samo zato jer ju smatra najpreciznijom ve i zato to ju smatra najotvorenijom. Vanost otvorenosti definicije nasluuje suvremeni problem feminizma koji se u odreenoj mjeri zatvorio i (p)ostaje neshvaen. S jedne strane,
javnost doivljava feminizam kao sektaki i anti-muki pokret dok se, s druge
strane, feminizam zatvorio poglavito ulaskom u akademske krugove i preferiranjem strunog/znanstvenog jezika kojim se zapravo distancirao od ire (enske) publike. To je dovelo do jaanja obrazovno-materijalne podjele unutar feminizma2, zamijenilo izvorne radikalne temelje feminizma onim reformistikim

ivan.hromatko@gmail.com
Govorei iz njezinog iskustva u SAD-u, Hooks kae da su grupe za osvjetavanje (zaetnice jaanja feministikog pokreta i teorije) bile otvorene svim zainteresiranim sudionicima, iako su obino bile sazdane od ena koje su se osobno poznavale. Danas su one
zamijenjene sveuilinim studijima koji i sami imaju odreene prednosti, ali im je slabost to su dostupni samo materijalno situiran(ij)im enama ime se je oslabio masovni
2

Ivan Hromatko
(orijentiranom ka postizanju jednakosti na tritu rada) te postupno, uvoenjem
feminizma kao stila ivota, potpuno uklonilo politiku iz feminizma (Hooks, B.
Feminizam je za sve: strastvena politika). Hooks zakljuuje: Feministika politika gubi zamah jer je feministiki pokret izgubio jasne definicije (Hooks, B.
Feminizam je za sve: strastvena politika, str. 19). Gubitak jasnih definicija, u
principu znai gubitak fokusa. No, kako se ponovno fokusirati u dananje doba
koje gotovo da ne priznaje postojanje bilo kojeg polja ljudskog djelovanja osim
ekonomije i politike? Naime, u dananje doba odreena tema postaje drutveno
interesantna tek ukoliko naglaava svoju direktnu ili indirektnu poveznicu s ekonomijom i politikom. Sukladno tome, ovdje se teorijski propituje bi li se feministiki pokret mogao ponovno usredotoiti osnivanjem politike stranke3? Moe
li feminizam osnaiti svoju drutvenu ulogu i pomiriti unutarnje podjele putem
politike?
Osim odreenih svjetskih primjera, pokuaja da se ue u politiku bilo je
poetkom 1990-tih i u Hrvatskoj. No, pokuaj je okarakteriziran kao neuspjeh
(prvenstveno zbog malog broja glasova). Danas bi takva situacija mogla biti drugaija, a ako i nije, vjerojatno je mogla biti - da se ustrajalo i viegodinjim radom postupno irilo glasaku bazu. Stoga se ovdje prvenstveno pokuava ponuditi odgovor na pitanje: ima li (ponovni) ulazak u visoku politiku neto za ponuditi feminizmu? Postavljeno na teorijsku ravan, ovo pitanje implicira da ulazak u
politiku nuno znai i zaokret (dijela) feminizma od univerzalizma ka pragmatizmu. Tako postavljeno, pitanje se moe formulirati i kao: ima li ulazak u politiku
i prihvaanje pragmatizma neto za ponuditi feminizmu koji se, ini se, i sam
upleo u prosvjetiteljsku tenju za univerzalnim znaenjem i uinkom? Odnosno,
moe li feminizam dovoljno utjecati na drutvena i edukacijska kretanja i
promptno reagirati na, za emancipaciju ena, nepovoljne drutvene tendencije
bez uputanja u politiko-stranaku bitku? Je li dovoljan pokret kao teorija i
rad u civilnom sektoru ili postoji potreba i za stranakom sferom?
Status squaw: ene su krive za sve
Iako rije squaw za pripadnike indigenih naroda nije nuno negativan pojam4, ona se u svijesti bjelake populacije javlja, posredovana vestern filmovima
potencijal pokreta. Akademska politika i karijerizam zasjenili su feministiku politiku
(Hooks, B. Feminizam je za sve: strastvena politika, str. 39).
3
Vanost politikog angamana moemo navesti citat: Feministkinjom se postaje, feministkinjom se ne raa (Hooks, B. Feminizam je za sve: strastvena politika, str. 21).
4
U SAD-u se rasprava o rasizmu i/ili seksizmu rijei squaw (da li potie od rijei ena
ili vagina?) intenzivirala 1960-tih i 1970-tih, u doba buenja civilnih pokreta za prava
ena, afroamerikanaca i inih obespravljenih drutvenih skupina. Od tada do danas rasprava nije smanjila svoj raspon: kree se od onih koji imaju izrazito pozitivan stav prema
tom pojmu (kao tradicionalnom pojmu koji ne vrijea ene ve slui za ouvanje domorodakih zajednica i njihovog jezika) do onih koji imaju izrazito negativan stav. No, rije
squaw postala je prijeporna puno prije pokreta 1960-tih, jo od doba prvih doseljenika i

200

Status Squaw
i opisana rjenikom maskulinog kulturnog imperijalizma, kao rije koja statusno
oznaava (i poniava) enu - ne bilo koju - ve pripadnicu primitivnih naroda
sjeverne Amerike koja je manje vrijedna ak i od ena koje posesivno nazivamo
naima. Ovdje je taj pojam preuzet u negativnom (ali ne i pogrdnom) smislu te
proiren na dvije razine.
Na prvoj razini, igra rijei - status squaw proirena je na drutvo, pa pojam obuhvaa sve ene i mukarce koji ne samo da se mire sa zateenim ugnjetavakim odnosom mukaraca prema enama, nego ga i odobravaju, perpetuiraju
i doivljavaju kao prirodno ili logino stanje stvari. Pri tome se perpetuacija oituje u pozitivnom ili neutralnom stavu prema mukim ugnjetavakim praksama,
koju neki od njih (bili mukog ili enskog spola/roda) prakticiraju i sami. Na
drugoj razini, pojam se proiruje na kulturu - jer se pojedinca ne moe potpuno
odvojiti od konteksta u kojem se nalazi i razvija, tj. od opedrutvene i kulturne
klime koja je dominantno muka i ugnjetavaka i koja ih u (diskutabilnoj, ali i
neosporno) odreenoj mjeri uvjetuje: unaprijed im nameui svjetonazorske slike o sebstvu, enama, mukarcima, spolno/rodnim i drutvenim odnosima, kao i
o drutvenoj pravednosti. Prema tome, status squaw nam, kao i status quo, daje
statinu sliku drutva (ali i svijesti pojedinca!), uokvirenu u paradigmatsku tenju za nepromjenjivou i nekonfliktnou, naslikanu rukom konformizma.
Plastinost navedenoj definiciji daje primjer gledateljice Televizije Slavonije i Baranje koja se 30. prosinca 2008. ukljuila u emisiju Tema dana i raspravu o odgovornosti za silovanje telefonskom izjavom:
Vi sad znate da su sad enske gore nego mukarci, to je prvo.
A dok kuja ne mane repom, muko nee krenut. One su njega izazivale dok njemu nije dopizdilo da koju zgrabi pa su onda one njega
ivcirale, a on je mlad, neiskusan...nasjeo na minu. Budite pametni
ene i policajci, svi enske su krive. I nema vie: Hrvatska, na
svakom koraku. Bezobrazne i optuuju mueve i tuku mueve i svata rade. ene su sada zloaste postale, a ljudi su postali jadni; svugdje rtva. Tako da znate. Ljudi su rtva, a ene su poludile. Iamarat i toljagom dat po guzici samo tako, to je nekad prije bilo. Da su
ene bile ponizne ljudima i dobre, a sad muevi jadni moraju bit ponizni. Pue, piju, drogiraju se ko krave neodgojene5.
http:www.index.hr/video/film.aspx?id=5546 (Pregledano 5. veljae 2010.)
Nakon tih rijei, uslijedio je smijeh prisutnih u studiju. Uzme li se smijeh
voditelja kao neto tipino muki ili oekivano, ne moe se zanemariti i injenicu da se u tom trenutku u studiju smijala i voditeljica. Ovaj primjer je indikativan za status squaw, tonije za projekcije o poeljnoj stvarnosti, osobnom
statusu i ideji dobrog ivota koju zastupa. Ukratko, mukarac ili ena koji podrpogrdnog prizvuka koji joj je pridodao bijeli kolonizator - bilo da je pod pojmom mislio
na enu indigenih naroda ili enu-vaginu (usp. Fay, J. The Squaw Word. U: Arts&Opinion, vol.7 no.2.).
5
Izjava gledateljice je prenesena u originalu, sa svim pravopisnim grekama.

201

Ivan Hromatko
avaju i dio su statusa squaw smatraju da: 1) se drutvo po spolno/rodnoj liniji
dijeli na pozitivnu kategoriji Ljudi, iz koje je iskljuena negativna kategorija ena; da 2) ugnjetavanje ena ili ne postoji ili je prirodno; iz ega slijedi da 3) nasilje Ljudi nad enama izazivaju ene same; te obino 4) romantiziraju tradiciju i
neko prolo vrijeme u kojem je sve bilo bolje i ureenije - prvenstveno zato
jer je ena znala svoje mjesto u drutvu Ljudi.
Stavovi gledateljice navode na bitna pitanja: koja razina statusa squaw je
utjecajnija? Da li su ti mukarci i ene osobno krivi to podravaju ili izraavaju
takve stavove? I, ako jesu, u kojoj mjeri? Ili je jedini krivac za takve stavove dominantno muka kultura koja kondicionira ene kao i mukarce? Takva pitanja o
centru odgovornosti zaobii e se (ne umanjujui njihovu vanost) preporukom
Iris M. Young koja smatra da se po pitanju moralne odgovornosti treba razlikovati krivicu i odgovornost, te da normativna i politika teorija moraju uzeti u raunicu i nesvjesno, nenamjerno djelovanje, a ne samo ono racionalno i svjesno
(Young, I.M. Pravednost i politika razlike). Tako postavljena, viedimenzionalnost i cirkularnost ugnjetavanja postaje oita: za stav gledateljice krivica pada na
maskulinumom uvjetovano drutvo i kulturu, a odgovornost za izjavu na gledateljicu. Drugim rijeima, izvor problema sainjava 1) dominantno muko drutvo
i kultura koji nameu i odgajaju takve stavove, ali ni 2) individua nije bespomona: ona je ta koja bira hoe li biti ogledalo postojeeg i neravnopravnog ili
mogueg i ravnopravnog odnosa mukaraca i ena, bila toga svjesna ili ne.
Naravno, nije sve tako jednostavno. Odnosno, generaliziranoj pretpostavci
da se u pitanje moralne prosudbe mora ukljuiti i nenamjerno ili nesvjesno djelovanje6, potrebno je pridodati i kontekst kao jedinu mogunost (kakvog-takvog)
realnog zahvaanja svijeta, morala i pravednosti. Svijeta u kojem je pretpostavka da feminizam razotkriva i eli promijeniti zajedniki poloaj svih ena postala...neodriva (Young, I.M. Pravednost i politika razlike, str. 22). Naime, takav
univerzalistiki usmjereni feminizam radi dvije pogreke: 1) pretpostavlja da je
univerzalan za sve ene, to je verzija univerzalistike muke perspektive perspektive koju feminizam opravdano proziva nepravednom, diskriminacijskom i
ugnjetavakom; i 2) vodi feminizam u generalizaciju zbog koje ponekad ne moe zahvatiti partikularnost i kontekst nekog konkretnog problema ili situacije. To
dalje vodi ka krivim ili generaliziranim sudovima - kojima se stjee neprijatelje i
meu potencijalnim saveznicima, s obje strane spolno/rodnog bojita7.
Na stranu pitanje je li za feminizam stvaranje neprijatelja nuno negativna
stvar, ovdje je vano pitanje: gubi li feminizam (kao aktivizam) ili dobiva ako
napusti univerzalistiki pristup enama i mukarcima, prizna kontekstualni poraz, te odustane od pokuaja osvjetavanja svih ena i mukaraca? To jest, gubi
li ako fokusira svoju energiju na postizanje institucionalnih promjena i osvjete6

Kao orue samokritinosti, osobnog razvoja i razvijanja sposobnosti solidarnosti. Solidarnosti kao osvijetenosti o postojanju i jednakoj vanosti perspektive druge strane.
7
Judith Butler smatra da je mogue govoriti o interesima ena bez mi-generalizacije koja
iskljuuje dio birakog tijela koji eli predstavljati (Butler, J. Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta).

202

Status Squaw
nja onih osoba koje jo uvijek nisu u potpunosti internalizirale normativni i vrijednosni okvir muke perspektive8? Za teorijsko krilo feminizma ovakvo je pitanje vjerojatno bespredmetno, ali ima odreenu teinu za pitanja aktivistikog
krila. Naime, Castells kae:
Snaga drutvenih pokreta koji se temelje na identitetu ogleda
se u tome to su autonomni spram dravnih institucija, logike kapitala i privlane tehnologije. Zato ih je teko pridobiti da se ukljue u
postojee institucije, iako je, naravno, mogue kooptirati neke od
njihovih sudionika. Ipak, osnovni problem procesa drutvene
promjene to se zbivaju izvan postojeih institucija i vrijednosti drutva jest da bi oni prije mogli rascjepkati nego ponovno izgraditi
drutvo.
(Castells, M. Kraj tisuljea, str. 375).
Prema tome, civilni sektor je oito dobra pozicija za feminizam koji (u
svojim radikalnijim formama) tei dekonstrukciji postojeeg drutva iz temelja.
No, da bi se i dolo do prilike za dekonstrukciju, pogotovo onu temeljitu, potrebno je politiki manevrirati te postepeno, korak po korak, dolaziti do cilja. Idealna
i emancipirana budunost, ako i je mogua, nee nastati iz samo jednog, presudnog poteza9. S tog stanovita, feministiki aktivizam (koji djeluje u realnom i
ogranienom svijetu) bi trebao prema navedenim rijeima gledateljice televizijske emisije pristupiti iz perspektive pragmatizma10: sa stanovita feminizma kao
pokreta koji ne moe samo traiti put ka nekom buduem drutvu jednakosti i
meusobnog priznavanja izmeu Norme i Drugog, ve mora traiti pomake na
bolje - za ene i ovjeanstvo i to danas. Sada se namee pitanje: da li je priznanje realnosti, tj. da postoji mnotvo mukaraca i ena koji prihvaaju tradicionalne spolno/rodne uloge i osjeaju se ugroeni novim idejama, neto loe za
feminizam? Ili je takav stav upravo ono to oslobaa feminizam nepotrebnog balasta i oslobaa mu viak energije za postepeno postizanje bolje budunosti?
Drugim rijeima, treba li feminizam, ulaskom u politiku kao stranka, usmjeriti
svoju energiju s pomoi svima na pomo glasaima?

Na institucionalnoj razini mislimo prvenstveno na obrazovnu politiku, a na razini pojedinca na mlade osobe oba spola koji, osim to su okrenuti budunosti, jo nisu internalizirali svjetonazor i recepte muke kuhinje svakodnevnog (ugnjetavakog) djelovanja
prema enama.
9
Poteza koji bi sliio na onu iz naziva beogradskog benda Neoekivana sila koja se iznenada pojavljuje i reava stvar.
10
Pristup koji u metodologiji drutvenih znanosti i istraivanja neki navode kao najbolji
i najperspektivniji - prvenstveno zbog njegove kooperacijske orijentacije i promoviranja
mogunosti i potrebe za suradnjom umjesto dogmatske ukopanosti (tipine za ortodoksne metodiare iz doba tkz. paradigmatskih ratova) i iskljuivosti (Tashakkori, A., Teddlie, C. Mixed methodology. Combining Qualitative and Quantitative Approaches).

203

Ivan Hromatko
Feminizam u zamci univerzalizma i generalizacije?
Feministika teorija se, kao kritika teorija s povlatenim stajalitem,
usredotoila na ukazivanje na injenicu da znanje koje ljudi imaju o drutvu,
koje dre apsolutnim svjedoenjem o stvarnosti, u biti reflektira iskustvo onih
koji politiki i ekonomski upravljaju socijalnim svijetom (Ritzer, G. Suvremena
sociologijska teorija, str. 300), tj. mukaraca. Drugim rijeima, usredotoio se na
ogoljenje univerzalnosti kao lane, tj. kao ideologije koja ima funkciju prikrivanja sutinskog i strukturalnog iskljuivanja i ugnjetavanja ena od strane mukaraca, mukog drutva i kulture (koji im slue i kao orue za ugnjetavanje i kao
njegovo opravdanje). Onkraj mukog subjektivnog iskustva (koje se predstavlja
kao univerzalno ili kao Norma) nalazi se Drugost: ena, nevidljivi ne-mukarac,
objekt ije se iskustvo i glas ne uju ili ne ele uti.
Takva dekonstrukcija univerzalnosti, kroz ukazivanje na postojanje i enskog subjekta u drutvu, nije krajnja toka interesa feministike teorije. Slijedi
rekonstrukcija kao ustrajanje na procesu otkrivanja u koji se postupno ukljuuju
ugnjetene grupe koje istraivai prouavaju, i pomou kojih se nadaju da e pojedinci i grupe, mali ili velikim koracima, nauiti kako trebaju djelovati da bi postigli kolektivnu emancipaciju (Ritzer, G. Suvremena sociologijska teorija, str.
328).
Time je feministika teorija izala iz sfere misaonog na teren graanskog
aktivizma preko kojeg pokuava ostvariti pomake u svakodnevnom ivotu, kao i
promovirati ensku perspektivu drutva kao legitimnu i poeljnu - ne samo za
ene ve i za mukarce (pa i za planetu). Slijedom tog truda, alternativna istina o
drutvenoj nepravdi prema enama i notornom proturjeju univerzalizma je, kao
i svaka druga normama potisnuta istina, polako (ali sigurno) napredovala i postigla vidljive rezultate11.
Suvremeno drutvo svjedok je mnogih promjena koje su se dogodile u
smjeru priznavanja Drugosti (ena, ali i drugih diskriminiranih i ugnjetavanih
pojedinaca i skupina) od strane (muke) Norme. S druge strane, i daje svjedoimo da se jo mnogo toga treba napraviti jer, kao to je pokazao primjer gledateljice, u drutvu i dalje postoje status squaw pojedinci koji su internalizirali spolno/rodnu ideologiju do te mjere da ju osjeaju svojim poslanjem i tokom u
kojoj oni zapravo zauzimaju moralnu stepenicu vie naspram svih onih koji su te
predodbe odbacili kao ugnjetavake. Ako prihvatimo da je vjerojatnije da e u
svijetu uvijek postojati pojedinci tradicionalnih svjetonazora, postavlja se pitanje: treba li se feminizam truditi osvijestiti te pojedince? Iz dosad iznesenog, vidljivo je da na ontolokoj i teoretskoj razini i te kako treba. No, to je sa aktivistikim krilom feminizma koji mora (pre)ivjeti u svijetu ogranienih resursa,
svakodnevno se borei se za financije i prostor (medijski i radni)?
11

Od pozitivnih pomaka u svakodnevnom ivotu ena pa sve do pomaka u teoriji: na primjer do razvoja tvrdog cyberfeminizma koji smatra mukost tehnologije patrijarhalnim mitom i proglaava suvremenu tehnologiju enskom (Jankovi, V. Cyberfeminizam
izmeu teorije i pokreta. Osvrt na Hrvatsku).

204

Status Squaw
Ovdje se nipoto se ne eli rei da je jedna dimenzija feminizma vanija
od druge ili, pak, da ih je mogue u potpunosti odvojiti. Dapae, teoretiarke su
najee i aktivistice na terenu koje razvijaju oba smjera feministikog djelovanja kao pokreta za emancipaciju. Jedno bez drugoga ne mogu postojati: teorija je
elja ili mata kao sposobnost mijenjanja iskustva u projekciju onog to moe
biti, sposobnost koja doputa umu da razvija ideale i norme (Young, I.M. Pravednost i politika razlike, str. 12), a aktivizam je konkretan rad na otjelovljenju
te elje/mate u realnom svijetu. No, u svijetu drutvene teorije, nuno se javljaju univerzalizacija i generalizacija (kao redukcija stvarnosti zbog nebrojnih subjektivnih i nekoliko objektivnih razloga). Ali, da li je univerzalistiki i generalizirajui pristup neophodan u svakodnevnom radu feministikih aktivista? Mora i
moe li se svakoga dotaknuti, osvijestiti i svakoga zastupati?
To pitanje nije novo u feministikoj teoriji. Seyla Benhabib u djelu Situating the Self govori o potrebi redefinicije univerzalizma koji je prisutan u danas
najpoeljnijem obliku diskursa liberalnom diskursu. Ona se zalae za razvoj
interaktivnog univerzalizma koji nuno treba sadrati komponentu spolne osvijetenosti, svijesti o kontekstualnosti i koji treba nastajati i konstruirati se svakodnevno, u interakciji (Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and
Postmodernism in Contemporary Ethics). U djelu Pravednost i politika razlike,
Young izraava zahtjev za kontekstualnom heterogenom javnou nasuprot dananjoj graanskoj javnosti - koja se ogleda u univerzalizmu utemeljenom na
pozitivizmu, redukcionizmu i ideologiji nepristranosti (Young, I.M. Pravednost i
politika razlike). Iako su ta dva zahtjeva formom razliiti (Young porie mogunost univerzalizma, a Benhabib ga vidi, jednom kada se redefinira, kao korektivni i aspiracijski model), sutinski su slini. Obje autorice trae priznavanje Razlike jer poricanje razlike pridonosi potlaenom poloaju drutvenih skupina
(Young, I.M. Pravednost i politika razlike, str. 17). Razliku se moe priznati samo sluanjem:
Niti se konkretnost, kao niti drugost konkretnog drugog,
moe spoznati u odsustvu glasa te drugostibez angamana, konfrontacije, dijaloga ili pak, u Hegelijanskom smislu, borbe za priznanjem; teimo konstituirati drugost drugoga kroz projekciju,
fantaziju ili ga ignorirati do ravnodunosti.
(Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and
Postmodernism in Contemporary Ethics, str. 168)
Ve ti zahtjevi za priznanjem Razlike ukazuju na zanimljivu mogunost da
se i feminizam upleo u zamku univerzalizma i generalizacije12, posebice prema

12

Antropolog Shweder to naziva monokulturalnim feminizmom, kao negativnom pojavom koja ne priznaje kulturni pluralizam, tj. ukljuuje feministkinje koje smatraju da se
rodna jednakost treba nametnuti u cijelome svijetu. On negativnost monokulturnog feminizma vidi u njegovom kulturnom imperijalizmu (Shweder, R.A. Moral maps, First
World conceits and New Evangelists. U: Harrison, L. E. & Huntington, S. P. Eds. Culture matters: How values shape human progress) - koji za druge kulture predstavlja ovo-

205

Ivan Hromatko
enama. Univerzalizam se definira kao uenje koje ne priznaje nijedan drugi
autoritet osim opeg suglasja, a generalizacija kao miljenje ili govor u obliku
generalnih, opih postavki (Ani, V. i Goldstein, I. Rjenik stranih rijei). Iz toga slijedi definicija univerzalizma kao pozitivizmom legitimiranom svjetonazorskom iskljuivou - prema kojoj je naa stvarnost neizbjena, poeljna i normalna, a oni tui svjetonazori ili ne postoje ili su nevani.
Kao to je ve reeno, feministika teorija vei dio svoje energije (s pravom) usmjerava upravo na ruenje lanog univerzalizma koji je zapravo zastupnik mukog iskustva i ekskomunikator enskog. No, nakon odreenih uspjeha u
prezentiranju enske perspektive i postizanja realnih pomaka u odnosu institucija
prema enama (diskutabilno je koliko se odnos mukaraca realno promijenio),
poeli su se javljati i glasovi obespravljenih iz unutra, iz enske populacije13. ene druge rase, klase, kulture i geografskog poloaja izrazile su svoje neslaganje
sa situacijom u kojoj ih sve predstavlja bjelkinja srednje ili vie klase. Oglasile
su svoju Drugost, unutar enske populacije, koju se takoer treba uti. Samim time su pokazale da je i feminizam upao u zamku univerzalizma i generalizacije.
Odnosno da, s jedne strane, feministiki pokret ne znai i pokret svih ena i, s
druge, da i unutar feministikog pokreta ima bitnih razlika koje nisu na pravi nain predstavljene i u jednakoj mjeri zastupljene. Feminizam se predstavio kao
univerzalan mislilac koji reprezentira sve ene, pri tome zaboravivi sluati te
iste ene. Ili, kako kae Benhabib:
Promiljati iz perspektive svih drugih znai znati kako
sluati to drugi govori ili, u sluaju odsutnosti njihovih glasova, u
sebi zamisliti konverzaciju sa drugim kao dijalokim partnerom.
(Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and
Postmodernism in Contemporary Ethics , str.137)
Jednostavno, taj se glas zagubio i ene su poele traiti priznavanje razlike
i unutar enske populacije. Uz te glasove, postoje i ene koje ive tipino muki
status squaw i uope ne podravaju ni feminizam niti bilo kakve promjene u poloaju ena, kao to nam je pokazao primjer gledateljice iz prethodnog poglavlja.
To su one ene koje, kao u snu Tereze (heroine Kunderina romana Nepodnoljiva lakoa postojanja), nage stupaju i pjevaju uz bazen pun enskih leeva, ekajui naredbu Tomove dirigentske palice ili hitac iz pitolja.
Iako je na teoretskoj razini feminizma odreena univerzalizacija i generalizacija (kao i svakoj drugoj teoriji) neizbjena, postoje i primjeri Young, Benhabib, Butler i mnogih drugih koji pokazuju da feminizam uistinu jest kritika teozemaljski pakao, dok je za Zapadnjake nevidljiv (zbog uvjerenja Zapada u svoju superiornost i koncentraciju na poploavanje puta dobrih namjera).
13
Prema Butler, to se deava zato jer feminizam pojam ena definira kao zajedniki
identitet svih ena, kao subjekt koji postoji oduvijek i dijeli istu sudbinu. Takva definicija nastaje zbog politike pretpostavke da mora postojati univerzalna ena, kao i univerzalno tlaenje (Butler, J. Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta).

206

Status Squaw
rija. Odnosno, one pokazuju da feminizam, kao dio obitelji kritike teorije, ima
volje propitivati i sam sebe, te da to i ini14. Tu poziciju zauzima ne zbog neijeg
zahtjeva, ve zbog elje za poboljanjem samog sebe, izotravanja, tonosti, rasta. No, pri djelovanju na terenu, mogu se pojaviti miljenja i djelovanja aktivist(ic)a koji ne doputaju drugaije miljenje i smatraju nae kao jedino ispravno. Takvi stavovi dovode do novih (i nepotrebnih) sukoba, kako izmeu ena samih, tako i izmeu ena i onih mukaraca koji su otvoreni prema ideji emancipacije. Sljedee poglavlje e pokuati ukazati na jednu mogunost izbjegavanja tog
sukoba (ukoliko ga uope treba izbjegavati), a taj je - ponovna politizacija feministikog pokreta za emancipaciju.
Politizacija: od pokreta do programa
Mnogi bi se mogli zauditi zbog postavljanja pitanja o politizaciji feministikog pokreta. Pa zar nije feminizam politiki aktivan pokret? Istina je, feminizam jest politiki aktivan od samih svojih poetaka - prvenstveno u iznoenju
problema ena i ugnjetavanja iz privatne u javnu sferu. Kako smatra Benhabib,
feminizam je prihvatio i promovirao ideju da, u modernom svijetu, trud protiv
ugnjetavanja poinje redefiniranjem privatne sfere (Benhabib, S. Situating the
Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics). Prema
tome, feminizam se trudi kritizirati distinkciju javno/privatno (koja se sve vie
uruava15). Prema toj distinkciji, javno je rezervirano za mukarce, a privatno za
ene pa tako i enske teme/problemi trebaju ostati privatni: unutar obitelji.
U tom pogledu, trud feminizma za izlaskom privatnog u sferu javnog je
pohvalan i doveo je do mnogih pozitivnih pomaka za ene i drutvo, ali (!) u dananje vrijeme javno (kao javnosti vano) nuno ukljuuje i neku poveznicu s
ekonomijom ili politikom. Stoga feministike teme, suvremenim izbjegavanjem
formalne politike arene, izlaze u javnost i politiku zaobilaznim putem - posredovane u drugim sferama djelovanja (znanstveno-teorijskoj, civilnoj, sferi medija i umjetnosti). Ono to se ovim lankom predloe jest da se feministiki pokret
proiri iz tih sfera u ono to (muka i enska) politika elita - elei naznaiti
14

Odnosno, sposoban je zauzeti pominu poziciju - poziciju koju Shweder smatra pozitivnom onu koja se temelji na principu konfucionista koji vjeruje da je spoznajni svijet:
1) nemogue obuhvatiti ako ga se promatra iz bilo kojeg pojedinanog rakursa; 2) nejasan sa generalizirajue pozicije te 3) isprazan sa neodreenog, univerzalnog stanovita
(Shweder, R.A. Moral maps, First World conceits and New Evangelists. U: Harrison, L.
E. & Huntington, S. P. Eds. Culture matters: How values shape human progress). To je
pomina pozicija koja mijenja toke gledita, svjesna svoje nepotpunosti pozicija kulturnog pluralista (a i kritike teorije) koju je Benhabib opisala: to smo sposobniji
identificirati vie razliitih stanovita s kojih se situacija moe sagledati i konstruirati, to
emo biti osjetljiviji na partikularnosti involviranih perspektiva (Benhabib, S. Situating
the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics, str. 54).
15
Posredstvom onoga to Benhabib naziva kritikim modelom diskursa javno-privatne
sfere (Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics).

207

Ivan Hromatko
svoju strunost - naziva visokom politikom. Naime, unato tome to Young ispravno pokazuje, analizirajui Habermasov pojam birokratske depolitizacije, da
se pravedna politika zastupljenost svih u korporacijskom i birokratskom drutvu
moe postii samo demokratizacijom institucija i procesa odluivanja (Young,
I.M. Pravednost i politika razlike), oito je i da feminizam mora postizati uspjehe i u vremenu kada te razine demokratinosti nema, tj. u predstavnikoj demokraciji. To znai da se ve danas treba ui u politiku, kao stranka koja e zastupati emancipaciju, ene (mukarce) i njihove interese. Time bi se postigle: 1) reprezentativna dobrovoljnost; 2) politika zastupljenost ciljeva emancipacije te;
3) efikasnost.
Prva prednost koja se ostvaruje ulaskom u sferu politike jest reprezentativna dobrovoljnost. To znai da bi Feministika stranka (ili kako bi se ve zvala) imala legitimno pravo predstavljanja svojih glasaa u institucijama vlasti i
politike ime bi se: 1) izbjegao sukob meu enama - zbog nedobrovoljne reprezentacije (koju su oglasile ene druge rase, klase itd.), a i; 2) smanjio prostor kritike tradicionalistikih status squaw umova; kao i kritike kulturnih pluralista i
multikulturalista16 (od kojih neki smatraju da je feminizam monokulturalno orijentiran).
To stvara, prema idealu liberalno-demokratskog politikog sistema, dvosmjernu odgovornost. Odnosno, stranka i njezini mandatari su odgovorni svojim
glasaima, ali su i glasai odgovorni sebi i iroj javnosti zbog dovoenja stranke
i stranakih pulena na poloaje politike i ine moi. Dakle, pojedinac je dobrovoljno i (u diskutabilnoj mjeri) samostalno glasao za jednu opciju i, slijedom tog
glasa, sada ga ta opcija ima pravo zastupati. Time se zatvara zaarani krug odgovornosti i interkorekcije koja se izraava na slijedeim izborima (ako ne i prije). Feminizam time odustaje od stajalita da su sve ene i svi mukarci isti (svaki u svojim kategorijama), te da feminizam zastupa sve ene17. Feminizam, kao
stranka, zastupa ene i mukarce koji su joj dobrovoljno dali svoj glas i izrazili
podrku. Takav pristup je otvoren jer ne iskljuuje ak ni status squaw gledateljicu iz prvog poglavlja ona moe biti dio te drutvene promjene ali mora do
toga doi introspekcijskim osvjetavanjem i dobrovoljno, glasajui za feministiku opciju. Daleko od toga da se treba slijepo vjerovati u ideale liberalne demokracije, ali ini se da bi se ulaskom feministike stranke u politiku mogla potpomognuti vea odgovornost (svjesna, pa i nesvjesna) koju priziva Iris Young.
Druga prednost je politika zastupljenost, tj. direktno sudjelovanje u kreiranju politike. Naime, i danas su neki od ciljeva feminizma i emancipacije zastupljeni u politici, ali se u sferi djelovanja obino oituju kao intervencionizam.
16

Jednu takvu kritiku iznio je pobornik multikulturalizma Milan Mesi, smatrajui da

multikulturalizam - prirodni saveznik feminizma - moe odbaciti sve kritike feminizma
te dodaje da je feminizam i sam upao u zamku prosvjetiteljskih univerzalija, posebno
prema enama (Mesi, M. Feministika kritika multikulturalizma. U: Drutvena istraivanja 15 (4-5) (84-85).
17
Bitno je uoiti da feminizam odustaje od univerzalistikog stajalita samo u politikoj
sferi, ne i u drugim sferama (primjerice teoriji, edukativnoj sferi ili sferi umjetnosti).

208

Status Squaw
Odnosno, civilni, aktivistiki feminizam se politiki aktivira tek onda kada institucije vlasti i (muke) politike ve donesu neki zakon, propis ili odluku koja je
na tetu ena. Time se feminizam svodi na ulogu gaenja poara, a ulaskom u
politiku i institucije vlasti, feminizam dobiva priliku aktivnog sudjelovanja u samom procesu nastanka tih odluka, a time i (su)kreiranje politike. Umjesto ekanja, kao prema teoriji mrvica, da mrvice padnu sa stola bogatih mukaraca
(Bruckner, P. Bijeda blagostanja. Trina religija i njezini neprijatelji), zato ne
stvoriti mogunost utjecaja na politike odluke i nadzor njezine provedbe? To ne
znai da feminizam treba napustiti ulogu deurnog vatrogasca, nego da treba
proiriti podruje djelovanja i na prevenciju politikih odluka koje te poare izazivaju.
Takoer, izbjegava se sukob izmeu ena oko pogrene ili nepravedne zastupljenosti u feministikoj literaturi i aktivizmu. Suvremeni svijet je ipak i danas, u doba sve vee globalne povezanosti, podijeljen na drave kao nositelje suvereniteta i legitimiteta odluivanja unutar omeenog teritorija. Ta podjela ne
postoji samo u atlasu svijeta, ona je realna i u svijesti pojedinaca, kao to pokazuje primjer ena koje smatraju da ih ne moe sve zastupati bijela ena sa Zapada. Ulaskom feminizma u politiku - izmeu teorijske zastupljenosti koja mora
generalizirati i time (ne)namjerno zanemarivati neke, te civilnog rada na terenu
(iji opseg esto ovisi o volji politike i ekonomskih faktora) - realizirala bi se i
srednja, politika razina preko koje bi emancipacijski rad u civilnoj sferi dobio
politiku zatitu i kojoj bi se konkretna, obespravljena i ugnjetava ena mogla
obratiti sa svojim specifinim problemom, komunicirajui s enama svog podneblja i kulture (umjesto da joj se odgovor nudi s druge strane globusa).
Trea prednost je efikasnost. Izlaskom u politiku i sudjelovanjem u procesu kreiranja i donoenja odluka, feminizam bitno dobiva na efikasnosti. S jedne
strane, lake e i bre postizati ne samo kratkorone ciljeve (sudjelovanjem u donoenju zakona i propisa) nego i srednjorone (utjecanjem na obrazovnu politiku). Sudjelovanje u donoenju zakona i (pogotovo) utjecaj na obrazovnu politiku
su preduvjeti za postizanje dugoronog cilja realne emancipacije ena i mukaraca. S druge strane, feminizmu se u politikoj sferi otvaraju vrata internacionalne umreenosti feministikih stranaka diljem svijeta koje bi suraivale, uile jedne od drugih, zajedno izraavale zahtjeve ena i mukaraca koje zastupaju i, prema potrebi, predstavljale jeziac na vagi koji moe neku lokalnu pro-muku
odluku sprijeiti ili uskladiti sa potrebama ena.
Odgovornost i napredak
Mnogi e, bili oni simpatizeri feministikog pokreta ili ne, osuditi stav
gledateljice i sline stavove koje mukarci i poneke ene izraavaju u javnoj i
privatnoj sferi. Sa stajalita legalizma, ovdje se sugerira da je za feminizam bolje
takve osude prepustiti nesavrenim institucijama (iako privatno smatram da je
izjava gledateljice za svaku osudu).

209

Ivan Hromatko
Ipak, dananje institucije su proizvod mukog sjeanja i mukog iskustva,
pa se i izraavaju na tetu enske perspektive. Iz toga slijedi da bi feminizam,
kao pokret za emancipaciju, trebao imati utjecaj na razvoj tih institucija u poeljnom smjeru. Utjecaj, pak, znai (politiku) mo koju feminizmu nitko nee dati
besplatno ili bez borbe. Upravo zato treba ozbiljno razmisliti treba li feminizam
ui u politiku arenu? Treba li aktivno utjecati na proceduralnost odluivanja
(inzistiranjem na transparentnosti)? Treba li aktivno mijenjati postojee propise i
zakone koji favoriziraju muku perspektivu i interese?
Drugim rijeima, treba se upitati nije li moda bolje registrirati dananju
(za ene) nepovoljnu drutvenu realnost, ali bez (!) odustajanja od mogue bolje
drutvene realnosti? Da li je bolje prihvatiti da je svijet i dalje - unato zamagljivanju vela neznanja18 - mrano (ne i depresivno) status squaw mjesto? Ukoliko
prihvatimo takav stav i bioloku uvjetovanost prirode koja nas okruuje i proima svojom neminovnou to se obino dogodi pojedincu u trenutku kada
osvijesti injenicu da nikad nee stii napraviti sve ono to eli u ivotu shvatiti emo da se ivot i napredak svode na fokusiranje.
Fokusiranje, u kontekstu feministike politike, znai koncentraciju na interese stranke i (emancipiranih) glasaa. No, to ujedno ne znai i potpuno odustajanje od pojedinaca koji trenutno ne priznaju tekovine feminizma (nije li cilj politike dolazak na vlast i provedba programa, za to treba to iru glasaku bazu?),
ve uvodi dimenziju dobrovoljnosti. Ljudi se mogu i trebaju mijenjati, ali do realne i duboke preobrazbe mogu doi samo sami introspekcijom. Odnosno,
moraju se samostalno i dobrovoljno (glasom) svrstati uz feminizam i budunost,
nasuprot ovinizmu sadanjosti i prolosti. Taj proces feminizam treba poticati:
teorijskim, civilnim i socijalnim radom, ali i politikom koja e se dokazati kao
mudrija, uspjenija i pravednija te koja e utjecati na obrazovanje mladih ljudi.
Time se izbjegava nerealna (a time i nepravedna) tenja za predstavljanjem svih ena (to je verzija mukog predstavljanja svih pojedinaca); okree se
zastupanju samo onih koji glasanjem izraze svoj dobrovoljan pristanak i; ulazi se
u institucije sa politikim programom koji bi poticao i provodio institucionalne
promjene. Te bi promjene (pokazavi se pravednijima) mogle potaknuti i gleda-

18

Benhabib ovim pojmom oznaava tendenciju liberalnog dijaloga (danas preferiranog

kao najboljeg meu loima) postavljanja konverzacijskih okove. Ti okovi imaju funkciju
prikrivanja drutvenih tenzija jer zabranjuje ili ograniava radikalni diskurs o fundamentalnim razmiricama koje postoje u drutvu. Drugim rijeima, liberalni dijalog implicira
da postoje teme koje bi, ako se iznesu na javnoj pozornici, mogle uruiti drutvo (Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics). Smatram da feminizam, kao kritika teorija, treba biti (i u bitnome jest) lien takvih okova. No, ako veo neznanja shvatimo kao pojam za ideologizirani dijalog koji ne
doputa drugaija miljenja i, ako sami sebi priznamo da smo i sami ideologizirani
(Mannheimov paradoks) te, potraimo takve primjere u svakodnevnom ivotu - nee
nam dugo trebati da uvidimo brojne takve primjere, pa i meu feministikim aktivistkinjama i aktivistima.

210

Status Squaw
teljicu iz prvog poglavlja da promijeni svoje miljenje. Jer, moda se i u njoj
krije feministica o kojoj pie Gali:
ak su se i neke od feministica nerado tako izjanjavale, budui da je to bilo popraeno cijelim nizom negativnosti koje su se iz
toga izrodile, a nerijetko su i same ene zazirale ili jo uvijek zaziru
od feminizma (tamo gdje imaju spoznaju o tome), vjerojatno od straha od jo veih moguih posljedica po njihov osobni, brani i/ili
drutveni status.
(Gali, B. Mo i rod. U: Revija za sociologiju 33 (3-4), str. 235)
To govori da u drutvu i dalje prevladava mentalitet statusa squaw, to
znai da je drutvo i dalje bitno oznaeno mukim svjetonazorom, a ena je i dalje zatvorena u privatnu sferu. Ovdje se namjerno koristi pojam zatvorena
umjesto zakljuana jer ena ima mo izai iz te sfere. No, kao to nam zorno
pokazuje primjer gledateljice, problem nije samo u kavezu nego i u glavama.
Mnoge su ene (poglavito starije generacije) predugo ivjele kao zatoene u
ugnjetavakom drutvu, predugo su poniavane i ignorirane da bi htjele izai iz
kaveza koji im je pokret za emancipaciju otkljuao. Prema Young, koja poziva
na odgovornost i za nesvjesno ponaanje, reklo bi se da su te ene i same odgovorne (ne i krive), u odreenoj mjeri. Takav stav je pogrean jer se ene zbog
odluke ostanka u kavezu ne treba kriviti (s ime se slae i Young), ali niti pozivati na moralnu odgovornost. Jer, kako pokazuje sociologija znanja (ili pak Thomasov teorem), drutvena stvarnost je konstrukcija, ali vrlo realna konstrukcija,
koju pojedinci internaliziraju do razine postvarenja, odnosno do razine na kojoj
vie nisu u stanju odvojiti svoju subjektivnost od objektivnih normi i vrijednosti koje im drutvo usauje socijalizacijom (Berger, L.P. i Luckman, T. Socijalna konstrukcija zbilje: Rasprava o sociologiji znanja.). U takvom svjetlu, isto
pozivanje na odgovornost i onih koji nisu svjesni da ine neto loe slui samo
pojednostavljenju problema i umirenju javnog mnijenja kroz kanjavanje rtvenog janjca.
Zakljuak
ini se da feminizam moe imati koristi od ulaska u politiku (u formi
stranke) i stjecanja stvarne moi i odgovornosti, a ona se jo uvijek nalazi (za ene: skriva) u politici. Ne eli se rei da znanstveni rad i rad u civilnom sektoru
nemaju mo mijenjanja stvari povijest pokazuje suprotno. No, brze drutvene i
institucionalne promjene mogu se postii u politici i preko politike (zakonima,
utjecajem na obrazovnu politiku itd.), a te institucionalne promjene su preduvjet
realne emancipacije ena i drutva. Naime, niti dananje institucije, koje pripadnici odreenog drutva vide kao objektivne i nepromjenjive injenice koje postoje od pamtivijeka, nisu nita drugo doli konstrukti (Berger, L.P. i Luckman, T.
Socijalna konstrukcija zbilje: Rasprava o sociologiji znanja.). Univerzalistiki
reeno, te su konstrukcije proizvod kolektivnog sjeanja. Iz rakursa feminizma,
211

Ivan Hromatko
institucije su proizvodi mukog sjeanja i iskustva, pa (je i normalno da u svom
djelovanju) izraavaju muku perspektivu. Kakve god da bile, konstrukcije su
proizvod djelovanja ljudskih ruku i ovjek ih moe mijenjati. No, da bi se mijenjali u smjeru koji je poeljan za feminizam i emancipaciju, potrebno je da ene
jae uu na politiku scenu. Dakle, ne u postojeem smislu - kao pojedinane ene koje zastupaju neku od postojeih politikih opcija, ve kao stranka, kao ene, kao program i projekt za emancipaciju ena. U politici feminizam moe utjecati na konstrukciju novih institucija koje e biti rodno osvijetene19 i koje e
uvaavati glasove svake Drugosti. Preko politike, feminizam moe otvoriti enama jo jednu dimenziju u kojoj dominiraju mukarci, ujedno pomaui znanstvenu i civilnu sferu rada na emancipaciji ena i drutva u cjelini. Moda se problem za (ponovno) pokretanje stranke nalazi u uvjerenju da e ulazak feministike stranke u politiku znaiti da e se feminizam, kao stranka i politika opcija,
ak i danas nai u problemima (zbog manjka glasova). Zasigurno, ulazak feminizma kao stranke u politiku i danas e biti teak i trnovit put ali ti uvjeti nikada
nisu sprjeavali feminizam da se izbori i uvede pozitivne promjene, unato svim
otporima.

Literatura
ene su krive za silovanje?, 2009. <http:www.index.hr/video/film.aspx?id=
5546> Preuzeto 5. veljae 2010.
Ani, V. i Goldstein, I. Rjenik stranih rijei, Jutarnji list, Zagreb, 2007.
Benhabib, S. Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics, Routledge, New York, 1992.
Berger, L.P. i Luckman, T. Socijalna konstrukcija zbilje: Rasprava o sociologiji
znanja, Naprijed, Zagreb, 1992.
Bruckner, P. Bijeda blagostanja. Trina religija i njezini neprijatelji, Algoritam, Zagreb, 2004.
Butler, J. Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta, enska Infoteka,
Zagreb, 2000.
Castells, M. Kraj tisuljea, Golden marketing, Zagreb, 2003.
Fay, J. (2008). The Squaw Word. U: Arts&Opinion, vol.7 no.2. <http://www.artsandopinion.com/2008_v7_n2/fay-squaword.htm> Pregledano 17. studenog 2009.
Gali, B. Mo i rod. Revija za sociologiju 33 (3-4): 225-238., Zagreb, 2002.
Hooks, B. Feminizam je za sve: strastvena politika, Centar za enske studije, Zagreb, 2004.
Jankovi, V. Cyberfeminizam izmeu teorije i pokreta. Osvrt na Hrvatsku, Socijalna ekologija 18 (1): 5- 27., Zagreb, 2009.
19

Hooks smatra da je veliki nedostatak dosadanjeg pokreta taj to nije osnovao nijednu
kolu utemeljenu na feministikim naelima (Hooks, B. Feminizam je za sve: strastvena politika, str. 40).

212

Status Squaw
Mesi, M. Feministika kritika multikulturalizma. Drutvena istraivanja 15 (45) (84-85): 845-865., Zagreb, 2006.
Ritzer, G. Suvremena sociologijska teorija, Nakladni zavod Globus, Zagreb,
1997.
Shweder, R.A. Moral maps, First World conceits and New Evangelists. U: Harrison, L. E. & Huntington, S. P. Eds. Culture matters: How values shape
human progress. NY: Basic Books: 158-177., 2000.
Tashakkori, A., Teddlie, C. Mixed methodology. Combining Qualitative and Quantitative Approaches, Thousand Oaks-London-New Delhi: SAGE Publications, 1998.
Young, I.M. Pravednost i politika razlike, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,
2005.

213

Ivan Hromatko

Ivan Hromatko
STATUS SQUAW
Summary
As a critical theory and a civic movement for emancipation, feminism has dedicated a significant portion of its work towards deconstructing the false universality of the
male perspective --- which is here described through the word-play status squaw. Although the status squaw perspective has more and more opponents, this perspective is still
dominating the social reality --- whether it is a reality of everyday life or one of the academic community. The idea of universalism has even been infiltrated into the feminist
movement to some extent and created inner divisions. Without diminishing the importance of the feminist theoretical wing or its activist wing, this article voices the question
whether the re-politicization of the feminist movement (in a sense of formation of a political party and entrance into the high politics) can bring anything good for feminism and
society? Apropos, can entering into high politics help focus the movement and resolve
some of the divisions within feminism? Can politicization lead to the pragmatic approach to the problem of emancipation, and would this would enable a pragmatic approach
to the problem of emancipation and resolve some of the particular divisions within the
movement?
Key words: feminism, civil society, politics, pragmatism, universalism

214

Prikaz

Zlatiborka Popov Mominovi1

DISKURSI ETNOPOLISA
(Prikaz knjige: Asim Mujki, Mi, graani etnopolisa,
Sarajevo, ahinpai, 2007.)
Ako je u antikom smislu i definiciji graanin bio onaj koji uestvuje u
javnom ivotu polisa i politikim institucijama, bosanskohercegovaka pseudodemokratija unosi jednu zanimljivu novinu i paradoks graanin je onaj koji ne
uestvuje u ovakvim institucijama i ovakvom javnom ivotu. On je taj koji je
prinuen da obitava na marginama javnog ivota i da iznae drukije modele
kritikog, angaovanog diskursa i aktivistikog angamana naspram ustolienih
etnopolitikih pravila igre. Etniki ustrojene politike institucije spreavaju da se
u njihovim okvirima ustolie ili makar artikuliu bilo kakvi oblici graanskog
politikog angamana koji bi u svom fokusu imali pojedinca/ku kao temeljnog
politikog subjekta, ili pak grupu koja ne bi bila etniki (samo)definisana. Naprotiv, postojei model demokratije ne dozvoljava bilo kakav diskurs, alternativnu politiku paradigmu ili pak artikulaciju interesa koja bi bila s onu stranu bh.
trokonfesionalnog etnonacionalizma. Kao takav, politiki sistem Bosne i Hercegovine proizvodi sveoptu depolitizaciju i apatinost, kao i puko preputanje pasivnom bivstvovanju u okvirima politike trivijalnog, dominantan je obrazac politikog ponaanja.
Kao radikalan otklon od gore opisanih 'stvari-u-svijetu', napisana je poznata studija Mi, graani etnopolisa, profesora Asima Mujkia. Svesno napisana sa
manjinske pozicije (vidi nultu stranu), zavreuje punu naunu i svaku drugu panju zbog svoje filozofske dubine kao i iskustvene utemeljenosti u kojoj e se
svaki iole osveten graanin/ka prepoznati. Autor nas ubedljivo vodi kroz razliite sadraje koji nedvojbeno dokazuju i pokazuju svu bedu tzv. demokratije na
bosanskohercegovaki nain. Analitika studioznost kao i istovremena lepravost stila pisanja pleni panju, i sve vreme itanja smo pozvani da razmahnemo
kvazidemokratsku koprenu i s Neom popijemo crvenu pilulu, ne bi li se suoili
sa stvarnom stvarnou izvan etnopolitike matrice (str. 33).
Tonalitet knjige je angaovana, kritika pozicija koja ne pretenduje na nekakvu neutralnost ili pak nazovi politiki realizam, koji na kraju zavrava u prihvatanju status quo-a kao jedinog mogueg reenja za sloenost i nedoreenost
bh. drutva. U knjizi se ukazuje da upravo ovakvi realistiki pristupi slue daljoj
proizvodnji podela i sukoba, spreavajui kreativni potencijal drutva da izae iz
1

pozlata75@gmail.com

Zlatiborka Popov Mominovi

vlastite izmaglice i politikog sunovrata konstantno promoviui doktrinu odgode graanskog drutva. Iako su bosanskohercegovaki/e autori/ke liberalne provinijencije, ukljuujui i Mujkia, esto optuivani da piu sa pozicije posedovanja jedne, apsolutne istine, autor se, naprotiv, pozivajui se na pragmatizam Riarda Rortija, Rolsov veo ignorancije, Habermasovu demokratizaciju diskursa,
defersonski kompromis i princip obzirnosti Davidsona, zalae za demonopolizaciju i detronizaciju totalno-sveznajuih istina.
Autor, s jedne strane, polazi od umnih filozofskih principa i optepoznatih
i opteprihvatljivih naela bez kojih nema modernog drutva, da bi ubedljivo dokazao ta to ne valja u bh. demokratiji i bh. Deytonland-u. S druge strane, polazi
i od iskustva realnog konteksta a navodi datih autoriteta slue za dublje i kontemplativnije promiljanje psihopatologije naeg politikog, ali i svakodnevnog
ivota. Suptilno se secira i analizira sistemska eutanazija svega to nosi prizvuk
graanskog. U bh. javnom diskursu je zapravo na delu kakofonija razliitih ideolokih sadraja klerikalizma, konzervativizma, socijalizma, faizma, ne retko i
segmenata liberalizma, tanije liberalnog multikulturalizma, sve u cilju ustolienja, pravdanja i daljeg nesmetanog funkcionisanja etnopolitike na ovim prostorima.
Pozivajui se na poznata imena politike, pravne, filozofske i socioloke
teorije, autor nas vodi kroz sedam poglavlja odn. kako ih sam zove aneksa, aludirajui duhovito na sedam aneksa dejtonskog sporazuma. A ovaj sporazum
funkcionie, kako i sam naziv prvog poglavlja ukazuje, kao opti okvirni nesporazum za disoluciju Bosne i Hercegovine. Etniki centriran, vodi u eutanaziju
graana koji su ogoljeni od bilo kakve politike moi (str. III). Sistem stalno i
iznova proizvodi krizu, a atmosfera homogenizacije, koja se stalno i iznova podgrejava, zemlju dri u permanentnom vanrednom stanju (str. 20).
Iako je stanje u zemlji vie nego konfuzno, a ova konfuznost se stalno i iznova proizvodi kroz igre moi etnikih oligarhija, Mujki u potpunosti uspeva
da uoi svojevrsne principe etnopolitike; no uprkos tome ona i dalje ostaje oksimoron budui da je ethnos predpolitika kategorija naroda. No, novina u kontekstu bh. drutva je da ethnos pretenduje da bude demos i da konstituie imaginarnu zajednicu pripadnosti (str. VI). Jo jedna od protivrenosti etnopolitike je to
da je ona navodno stvorena da da odgovor na pluralnost drutva, a to rezultira u
etnoapsolutizmu koji spreava profilaciju istinske, spontane i kreativne drutvene pluralnosti. Ona je parainstitucionalna, paraekonomska i pseudonauna, i na
kraju se srozava u psihopatologiju svakodnevnog ivota, jer: Nakon izbora i perioda predizborne etnike mobilizacije koja je omoguila etnooligarhiji produenje njene vladavine na jo etiri godine, proces homogenizacije sada moe popustiti individualni lanovi etnike biomase sada se preputaju samima sebi, svojoj linoj bijedi... (str. XVI).
Oerupana demokratija, kako je Mujki esto imenuje, logiki je protivrena jer se gradi na razliitim aporijama: npr. kako e se zatitom neeg partikularnog, etnikog, omoguiti zatita onog univerzalnog ljudskih prava i sloboda (str. 11). A logiki izlaz iz ove nekonzsistencije je krajnje jednostavan
216

Diskursi etnopolisa
garancija ljudskih prava i sloboda to e omoguiti i zatitu posebnih prava putem razliitih mehanizama. Etnopolitika potom ponitava vlastite institucije budui da funkcionie na principima tajnih i polutajnih dealova izmeu etnopolitikih elita (str. 20). Etnopolitika, takoe, dovodi do perverznog odnosa izmeu
privatnog i javnog: pitanja od javnog znaaja se reavaju tajno, iza oiju javnosti, a privatna sfera savesti postaje pitanje od sutinskog javnog znaaja, to pokazuju npr. javno obznanjeni odlasci u damije i crkve, poenja i iftarenja. Dalje, dok moderna demokratija tei sveobuhvatnijoj i proirenijoj definiciji demosa putem razliitih antidiskriminacijskih i drugih mehanizama, bazirajui se na
'irenju mi-intencija' i proirenoj verziji solidarnosti koja govori i sa pozicija
marginalnog Drugog- ene, crnca, Jevreja, imigranta, muslimana (str. 75), u BiH
je na delu patologija redukcionizama, 'odsjecanja drugog' poevi od drugog u
etno-religijskom smislu preko 'drugog'-ljeviara, onog koji se zalae za graansko drutvo, neistomiljenika, ateiste itd (str. 65). Autor pri tome ne negira relevanciju kolektivnih identiteta, ve insistira da je samo slobodni graanin taj koji
tu relevanciju obezbeuje nosei u sebi veliki broj opisa i 'dionitva' kojima sebe
izraava (str. 62). U protivnom, drutvo silazi u totalitarizam a samim tim i u samoubistvo, gde i zavrava svaki totalitarizam ukljuujui i etnonacionalistiki
(str. 68).
Paradoksalnost etnopolitike, a to Mujki vie nego ubedljivo opisuje i
raskrinkava, lei i u injenici da se ova stalno i iznova poziva na nazovi ahistorijske, supstancijalne identitete a zapravo se radi o proizvodnji i hipostaziranju
odreenih identitarnih konstrukata. Kao takva, ova proizvodnja se bazira na dogaajnosti, a na ta nedvosmisleno ukazuju tzv. spontana dogaanja naroda iz
perioda antibirokratske revolucije pred raspad nekad zajednike drave. Rastakanje nekadanjih politikih subjekata, prevashodno socijalistikog radnog naroda
u narod kao etniku konstrukciju desilo se upravo kroz mitingaku dogaajnost,
a ne kao referenca ne neku ahistorijsku, venu narodnu bit, a na ta pretenduje
ova iskrivljena svest da bi samu sebe legitimisala. Naprotiv, ovaj diskurs je, navodi autor pozivajui se na Burdijea, poput voza koji sam sebi postavlja ine (str.
86) i u te svrhe je upregnuta itava plejada etnointelektualaca ne bi li dokazala
da etnopolitika odgovara ouvanju i garanciji naih identiteta i kolektivnih prava. Tu ulogu veto ispunjavaju ideologizirano obrazovanje, hukaka historiografija, novinarstvo, knjievnost i umjetnost etnikog postvarenja i esencijalistika filozofija i drutvene nauke i u njihovim kalupima se izljeva to majuno,
'stalno ugroeno', uvijek samo-reducirajue 'mi' (str. 78).
U ovakvim diskursima religija, pak, ima kljuno mesto budui da je glavni
marker bh. podela dajui im pri tom onostranu utemeljenost. Kako je religija
utemeljiva nae zajednice i predak naeg plemena, navodi Mujki pozivajui se
na Djuija, faktiki je nemogue, sve i da hoemo, odvojiti religiju od politike, jer
cela mrea javnih institucija u BiH treba u krajnjoj liniji da bude mrea institucija naeg 'bogotovlja' (str. 62). Posledice ovakve javne uloge religije su katastrofalne po verske i druge slobode, jer se religijska ritualnost smatra preutnom graanskom obavezom, a svaka kritika politikog angamana verskih lica se progla217

Zlatiborka Popov Mominovi

ava aktom blasfemije (isto). Mujki pri tome ne negira znaaj religioznosti za
osobni ivot smatrajui je jednim od aspekta sopstva, niti pak mogunost prisustva religije u javnoj sferi imajui u vidu da odnos javno privatno nije nikad unapred definisan, ali je za utvrivanje ovih odnosa potrebna javna i otvorena rasprava, sporazumi i kompromisi (str. 43). Autor se pri tom poziva na tri modela
javnog prostora agonistiku koncepciju Hane Arent, Kantov legalistiki model
i Hambermasov koncept diskurzivnog javnog prostora (str. 38), ukazujui na distinkciju javnog i privatnog i oblike njihovog suodnoenja i uzajamnih tenzija
kao to je npr. nametanje polisu oblika nejednakosti koje dolaze iz ojkosa a to
je razmatrala Arent. Uprkos razlikama, krajnji cilj ovih modela je poveanje obima ljudskih sloboda, a ne njihovo smanjivanje kao to je sluaj u BiH. Usled inverzije privatnog i javnog u BiH se upravo spreava demokratski diskurs o pitanjima koja se tiu suodnoenja i tenzija na relaciji privatno/javno, koje su i dalje
podlone kritikim redefinicijama u javnim raspravama i teorijama, npr. feministikoj i queer (str. 43). Dok je u socijalizmu postojala invazija javnog u privatno, sada je na delu invazija privatnog u javno - to se npr. da videti u dirigovanoj projekciji 'ispravnog muslimanstva', prireivanju iftara u javnim institucijama i sl. (v. 67 str.).
Srea u nesrei naeg drutva je to se, iako jo u rudimentima, razvija kritika, nauna, aktivistiki usmerena svest na naim univerzitima i javnom diskursu koja svoj angaman ne vidi u etnopolitikom, pseudonaunom populizmu,
ve upravo u njegovoj demistifikaciji. Profesor Mujki e svakako ostati upamen po britkom stilu pisanja i otrini miljenja koja ne kalkulie i ne pregovara
sa reimima istine koji se odravaju ukidanjem samog miljenja i pojedinca
kao subjekta miljenja. U javnoj upotrebi uma u naem drutvu, ova knjiga zauzima jedno od najistaknutijih mesta. Ona nas ne reducira i ne postvaruje, ve
proiruje i obogauje nae horizonte. Na opiran, filozofski i nauno vie nego
utemeljen nain, nudi proverene putokaze iz ovdanjih bezizlaza. Jer, u emu je
problem pristati na jednostavan i opte prihvatljiv postulat koji je formulisan jo
na poetku evropske demokratske tradicije od pera Tukdida: Mi smo slobodni i
trpeljivi u naim linim ivotima, ali u javnim drimo se zakona (str. 36)?
Uspeh Mujkieve studije je dalekosean. Autor u etnopolitikom haosu i
destrukciji veto skenira protivrenosti bh. konsocijacije, prinipe i aporije bh. etnopolitike. Beskompromisno iznosi svoje analize i promiljanja, ne podilazii ni
u jednom retku populistikim stavovima koji su gotovo opte prihvaeni, a koji
vode u sveoptu depolitizaciju graanskog uz istovremenu heperpolitizaciju etnokonfesionalnog. Ovakav podhvat, mora se priznati, iziskuje ne malu dozu graanske hrabrosti. Otuda i ovaj prikaz iz 2012., iako je izdanje na koje se referira
iz 2007. Jer, re je o autentinom svedoanstvu, ali i nauno utemeljenom upozorenju, koje podstie na angaman i izlazak iz, kantovski reeno, samoskrvljenog nepunoletstva bh. oveka.

218

Prikaz

Nada Ler Sofroni1

FEMINIZAM KAO DRUTVENA KRITIKA

(Prikaz knjige: ura Kneevi, Feminizam i kako ga stei,
Zagreb, Fraktura, 2012.)
U vremenu u kome je ono to se danas naziva, ili bolje reeno samonaziva
feminizmom, definitivno izgubilo kritiku otricu kako prema vladajuoj drutvenoj paradigmi, tako i prema seksizmu, malograantini u naem svakodnevnom ivotu koju ta paradigma proizvodi, knjiga ure Kneevi Feminizam i
kako ga stei (Fraktura, Zagreb, 2012) djeluje kao utjeha da ipak nije sve izgubljeno.
Naime, nije to onaj otuni, estradni feminizam vagininih monologa, niti je
to sterilno lamentiranje nad nasiljem nad enama ili nedovoljnoj zastupljenosti
ena u politici; nije to beskrajno mlataranje statistikama bez upita zato su one
takve, na tetu ene i zato su sve gore. Jo manje je to kvazi postmodernistiko
visokoparno zamajavanje politikama identiteta i postmodernistike relativizacije ime je feministiki mainstream vjeto izbjegavao pitanja u kakvom mi to
drutveno ekonomskom i politikom sistemu danas ivimo.
enska prava u kapitalizmu
urin feminizam nema dakle nita sa onim feminizmom koji je poodavno abdicirao sa mjesta prvog meu progresivnim pokretima koji pokreu strukturne socio-kulturne promjene i koji se udobno smjestio u koordinate neoliberalnog kapitalizma. Ovo nije feminizam tipa ne akaj meku, pravi predstavu
kojeg smo toliko site. Implicitni, a u nekim tekstovima i eksplicitni fokus ove
knjige je upravo ono oko ega feministiki mainstream danas obilazi kao maak
oko vrue kae: to su krupna pitanja o uzrocima orsokaka u kome su se nala ljudska prava ena u tipu kapitalizma koji danas ivimo i kako funkcionira sprega izmeu njega i patrijarhata koji ovdje mono vlada kao ekonomski,
socijalni, politiki i kulturni obrazac.
Moralna lekcija pripitomljenom feminizmu
Beskompromisno reagujui gotovo na dnevnoj bazi na konkretne primjere
konzervativizma, seksizma, mizoginije, primitivizma i nasilja u samom srcu jav1

sofronic.nada@bih.net.ba

Nada Ler Sofroni

nih i politikih centara moi, autorka daje moralnu lekciju tzv. feministkinjama
koje imaju slijepu mrlju za ono to im se pod nosom deava, pa ak i u vlastitoj
radnoj sredini i ija je izgleda jedina profilirana politika strategija politika nezamjeranja i zaobilaenja sutine.
Za razliku od feministikog mainstreama, ura Kneevi ne oajava i
ne lamentira nad uasom nasilja nad enama, na primjer, nego ukazuje na
njegovu duboku ukorijenjenost u samoj prirodi sistema. Ona reaguje promptno,
bez dlake na jeziku i politike kalkulacije i hrabro preuzima rizik ostrakizma, bilo da je rije o sramnoj mizoginoj sudskoj praksi, primitivnoj i seksistikoj ureivakoj politici u medijima, licemjerstvu glorifikacije materinske rtve u kvazi
patriotske svrhe, licemjernom ponaanju i pedofiliji i mizoginiji sklone crkve, ili
da je rije o primitivnim i seksistikim ispadima politiara i javnih elatnika. Sa
istom lucidnou ona reaguje i na estradno i profitersko ponaanje feministikog
biznis mainstreama koji ne samo da ne reaguje, nego se licemjerno prilagoava vladajuim centrima moi.
Mone ene sa Forbesove liste
Za razliku od feministikog mainstreama, autorka se usuuje rei i napisati da su navodne enske ikone u demokratijama savremenog globalnog kapitalizma, od kojih su neke dospjele kao mone ene i na, Forbesove i sline liste (pri
tome ne mislim na recentni hrvatski sluaj), zapravo i same agenti sistema koji
melje i eksploatie u najveoj mjeri upravo ensku radnu snagu, a politiarke i menaderke sa tih lista ne pokazuju nita vie rodne osjetljivosti od prosjenog konzervativnog mukog politiara, multimilijardera ili bankara sa desnice.
ura Kneevi odbija feminizam ija je jedina kritika pozicija spol i
konzervativni esencijalizam, to jest, da su ene bogom dane da budu mirotvorke,
na primjer, i argumentovano pokazuje da sama injenica biolokog spola ne utjee bitno na njihovo socijalno i politiko ponaanje.
Najznaajniji kvalitet knjige ure Knezevi Feminizam i kako ga stei,
jeste da se ova zbirka njenih, pitkih, provokativnih i duhovitih publicistikih radova pisanih kroz gotovo cijelu deceniju (izmeu 2002. i 2010. godine) zapravo
moe itati kao pledoaje za formulisanje jedne kritike, autonomne feministike
pozicije i artikulaciju politike platforme za feminizam koji osporava vladajuu
paradigmu i zaista pokree strukturne drutvene promjene danas i ovdje. to je
ustalom i njegova, naalost duboko potisnuta, osnovna zadaa.

220

Prikaz

arko Papi1
NA DVIJE VODE I JEDNOM TEMELJU
(O rukopisima/knjigama dr. sc. Mile Lasia: Dvije knjige pod
jednim krovom: Nepodnoljiva lakoa umiranja Titove
Jugoslavije i U potrazi za vjerodostojnim pripadanjem,
OFF SET i Vidiportal.ba, Tuzla, 2012.)
Dvije Lasieve knjige samo su dva dijela istoga, umiranje Titove Jugoslavije - mnoge od nas je suoilo sa traganjem za vjerodostojnim pripadanjem. Neke druge, na alost u velikoj veini, nije; svoje su pripadanje odreivali iz straha
od drugaijih, iz krajnje utilitarnih razloga, ili su im ga odreivali njihovi.
Autor u ocjeni toka stvari u prvoj knjizi jasno utemeljuje svoje stanovite,
analitika traganja u movarama nae politike i intelektualne aktuelnosti.
1. Sticajem okolnosti bio sam neposredni svjedok poetka nepodnoljive
lakoe umiranja Titove Jugoslavije u vrijeme Savezne Vlade koju je vodio
Branko Mikuli. Stoga, mogu posvjedoiti istinitosti opisanih dogaaja i, istovremeno, punu saglasnost sa autorovim ocjenama tih dogaaja.
Pad Vlade Branka Mikulia je za osnovni politiki uzrok imao elju i potrebu dijela, ve uveliko osamostaljenih, rukovodstava republika da srue posljednje projugoslavensko uporite koje je imalo institucionalnu snagu i mogunost djelovanja.
Kroz iste ili sline ekonomske i socijalne probleme prolazile su i dvije
prethodne Vlade SFRJ, a B. Mikuli je samo naslijedio, prije svega, inflaciju i
stagnaciju u privredom rastu. Nije, sa druge strane, naslijedio, niti u naznakama, nikakav koncept, a da o programu ni ne govorimo, reformi privrednog sistema i osnova ekonomske politike.
Vlada (Savezno izvrno vijee SIV) B. Mikulia se suoila sa ozbiljnim
pritiscima i nesaglasnostima i tokom 1987., prve pune godine mandata. Rezolucija o ekonomskoj politici za 1988. (jednogodinji operativni dokument koji je
harmonizovao ekonomske politike u nadlenosti republika i odreivao pravce
ekonomske politike u nadlenosti SIV-a), po prvi put u istoriji usvojena je tek
12. januara 1988., a ne na kraju prethodne godine.
Postalo je jasno da je nuan znaajan korak naprijed u reformi privrednog
sistema, te je SIV formirao Komisiju za reforme na elu sa B. Mikuliem. Prvi je
rezultat bio Majski program iz 1988. godine sa 3 liberalizacije (cijene, uvoz,
1

zpapic@ibhi.ba

arko Papi
devizno trite) i 3 nominalna sidra (ogranienja plata, javne potronje i kreditno
monetarnih agregata).
Paralelno, Savezni zavod za planiranje, iji sam bio direktor, pripremio je
Program strukturnih reformi privrede, osnove novog koncepta razvoja (izvoz,
konkurentnost, efikasnost i produktivnost, itd.), kao i novi Zakon o drutvenom
planiranju koji je usvojen ujesen 1988.
U tom reformskom zaokretu, u najgorem balkanskom maniru, traeno je
glasanje o povjerenju SIV-u B. Mikulia. Zahtjev nije prihvaen i SIV je nastavio da radi.
Postavljene su osnove cjelovite reforme, tranzicije u pravom smislu te rijei, prije pada Berlinskog zida i prije nego to se rije tranzicija poela upotrebljavati. Poziciju SIV-a opisao sam, na savjetovanju ekonomista u Opatiji 1988.,
kao let u kavezu politikih pritisaka, otpora reformama te konzerviranog privrednog sistema.
Krajem 1988. godine, bilo je jasno da Program mjera SIV-a za sljedeu
godinu (po novom zakonu Rezolucija je ukinuta) nee biti usvojen. Proivljavao
sam to veoma lino, Zavod za planiranje je pripremio, a SIV uz obilje sugestija
usvojio taj Program. Branko Mikuli, u najboljoj demokratskoj praksi, podnosi
ostavku 28. decembra 1988. To je bila prva ostavka Premijera i Vlade u istoriji
SFRJ. Vladu B. Mikulia zvanino su oborili delegati u Skuptini SFRJ Hrvatske i Slovenije. Meutim, u pritiscima na SIV, dovoenju nezadovoljnih radnika
pred Skuptinu, orkestriranom nezadovoljstvu u Srbiji protiv SIV-a, vodeu je
ulogu imalo rukovodstvo Srbije, sam Miloevi. Predstavnici Srbije bili su protiv SIV-a i Mikulia, moda i vie od zvaninih protivnika. U toj neprincipijelnoj koaliciji predstavnici Slovenije i Hrvatske de facto su bili, potpuno nesvjesno, izvrioci interesa pokretaa obaranja SIV-a Miloevia. To e im se
obiti o glavu za manje od dvije godine.
Mikuli ostaje velika figura odbrane zemlje koja je, da ih je bilo vie takvih, mogla imati i puno bolju noviju istoriju.
Ovaj dio Lasieve knjige vaan je prilog odbrani istorijske istine o jednom
ovjeku i jednom vremenu.
2. Druga knjiga O potrazi za vjerodostojnim pripadanjem posveena je
veoma dobrim analizama koncepta EU, ija je osnovna supsidijarnost rast. Autor
to precizno definie: na vie nivoe organiziranja i odluivanja prenose (se) odreena prava, tek ukoliko se problemi mogu bolje rijeiti na evropskoj, nego na
nacionalnoj ili regionalnoj razini... U osnovi ovog principa je, dakle, izgradnja
demokratski ustrojene Evropske unije odozdo (str. 89) te, sa pravom, sugerie
da se taj pristup koristi i za ureenje odnosa raznih nivoa vlasti u BiH (optina,
kanton/upanija, entitet, drava).
Tekstovi koji se bave problemima meunacionalnih odnosa, te politike
situacije u BiH, odlina su analitika dostignua. Kompetentnost autora, te jasnoa stavova, razbijaju nau intelektualnu movaru ili zarobljeni um, kako
to kae autor. U intelektualnoj situaciji BiH kojom vlada zastraujue neznanje,
autorova teoretski i istorijski utemeljena podsjeanja na neke osnovne stvari u
222

Na dvije vode i jednom temelju

oblasti nacionalnog pitanja, paradoksalno, znae veliko osvjeenje, povratak
teorijskoj i istorijskoj istini.
Na primjer, nunost razlikovanja etnosa i nacije, te kritika nepodnoljive lakoe prihvatanja etniciteta kao jedine odrednice identiteta koji je nacionalan. Time se, kako sa pravom zakljuuje, de facto vri potiranje politikog karaktera nacionalne zajednice. To je, u drugom koraku, osnova unifikacije ija je
motorna snaga bonjaki nacionalizam uz obilje anegdotski neozbiljnih teza o,
na primjer, formiranju bosanske nacije, poistovjeivanju dravljanstva sa nacionalnom pripadnou, itd.
Multietninost je u dnevnopolitikom argonu zamijenila vienacionalnost BiH, izlaui javni prostor velikim rizicima agresivnijeg nastupa unitarizma i potiranju nacionalne ravnopravnosti. Na slian je nain veoma vano autorovo upozorenje o razlici izmeu multikulturalnosti kao datosti, realnog stanja i multikulturalizma koji je ideoloka refleksija te datosti.
Autor istie: neupitna bh. multikulturalnost u pravilu se svodi na multietninost uz apsolutno nijekanje bh. vienacionalnosti, valjda u funkciji formiranja
'bosanske nacije' i unitarne drave, dok se po drugima postojee bh. nacije nastoje oblikovati u forme nacija-drava, sa svim atribucijama dravnosti... Sa ovim
su se, dakle, dominantni narativi u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci definitivno
upustili u negiranje bh. multikulturalnosti, jednom u unificirajuoj, majorizirajuoj i unitarizirajuoj verziji, a drugi put u monokulturnim verzijama. Od ovoga
sutinskog nesporazuma u nacionalnom ili dravnom pogledu se mora krenuti,
ako se misli dobro svojoj zemlji. Dakle, kako autor sa punim pravom vie puta
istie, potrebna je nova paradigma.
U ovom kontekstu veoma su vana i autorova razmatranja razliitih pogleda na problem identiteta te kritika tradicionalnoga liberalistikog tumaenja,
redukcije, samog identiteta.
Mislim da spojnicu izmeu dvije knjige pod Lasievim krovom ini potpuno tana ocjena da: BiH danas gui upravo ono to je Titovu Jugoslaviju i
uguilo na kraju 20. stoljea, a to je nesposobnost uvaavanja etnike i nacionalne pluralnosti i izgradnje pluralno-politikog drutva . Tu sam spojnicu nazvao jednim temeljem u naslovu ove recenzije.
Kritiki pogledi autora na aktuelna politika kretanja u BiH, od nerijeenosti hrvatskoga nacionalnog pitanja i neprihvatanja postojanja tog problema do
precizne kritike politikih aktera, posebno SDP BiH, utemeljeni su na citiranim
autorovim stanovitima.
Knjiga M. Lasia u dva dijela nije samo odlina publicistika/teorijska analiza nae datosti, ve je i vaan korak u provjetravanju intelektualne magle i
nepodnoljive zaguljivosti neznanja, arogancije, neistorinosti te politikog
prodavanja due avolu.
Sarajevo, 23.03.2012.

223

O autorima/cama
Jasmina Husanovi
Predaje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli kao vanredna profesorica u oblasti kulturologije. Doktorirala je na temu Preizlijevanje politike zajednice i emancipativna politika: ogledi o Bosni na Univerzitetu u Walesu/Aberystwyth, u Velikoj Britaniji. Bavi se kulturalnim studijama, novijom politikom filozofijom i drutvenom teorijom, uz angairani kulturno-politiki rad
u raznim prostorima kritike javnosti naroito s obzirom na emancipatorske
prakse u polju umjetnosti, kulturne produkcije i proizvodnje znanja. Objavila je
monografiju Izmeu traume, imaginacije i nade: Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj politici, kao i zbornik Na tragu novih politika: Kultura i obrazovanje u BiH, te brojne naune radove u domaim i inostranim asopisima i zbornicima, kao i prijevode naune literature. Aktivno uestvuje u raznim domaim i meunarodnim istraivako-aktivistikim projektima, te u radu
brojnih institucija u polju proizvodnje znanja tokom zadnje decenije. Izabrana je
2012. za lanicu bh. enske alternativne vlade, koja za cilj ima promociju enskog strunjakog potencijala i poveanje vidljivosti ena u svim oblastima ivota.

Mile Lasi
Roen 1954. u Uzariima, iroki Brijeg, BiH. Proveo je zadnjih 18 godina
u SR Njemakoj dijelom kao jugoslavenski i bosanskohercegovaki diplomata a
dijelom kao free lancer, slobodni novinar, publicista, kolumnista i prevoditelj.
U akademskoj 2009/2010. godini zapoeo je kasnu profesorsku karijeru na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mostaru, na politolokom studiju i kolegijima
koji se bave politolokim teorijama i temeljnim pitanjima europskih integracija,
kao i meunarodnim politikim odnosima, ukljuivo i teoriju i praksu diplomacije. Autor je brojnih politoloko-sociolokih eseja i studija, objavljenih u zemlji i
u inozemstvu, kao i knjiga Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i
integracijski dometi (Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.), Mukotrpno do politike moderne (Dijalog, Mostar, 2010.), Kultura sjeanja: pledoaje za izgradnju
kulture sjeanja i u regiji jugoistoka Europe (Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo,
2011.), Europe Now- Europa sada ili nikada - (DEPO portal/Buybook, Sarajevo,
2011), U zemlji zarobljenog uma: Prilozi za novu politiku kulturu (Rabic, Sarajevo, 2012), Dvije knjige pod jednim krovom: Nepodnoljiva lakoa umiranja
Titove Jugoslavije; U potrazi za vjerodostojnim pripadanjem (OFF-SET, Tuzla,
2012). lan je Odbora za socioloke znanosti Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

O autorima/cama
Draen Barbari
Roen u Mostaru 1987., a osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u irokom
Brijegu. Preddiplomski i diplomski studij politologije pohaao na Fakultetu politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, koji okonava 2011. temom Uloga i znaaj nacionalne drave u suvremenom meunarodnom poretku. U sklopu studija
polae psiholoko-didaktiki modul ime stjee formalne nastavnike kompetencije. 2010. godine dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta 4. godine.
Od veljae 2012. zaposlen je u svojstvu vanjskoga suradnika na Odsjeku za politologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru na kolegiju Suvremena geopolitika.
Podruja profesionalnoga interesa su: suvremena politika filozofija, popularna
geopolitika, politike povijesti, politike ideologije.

Alma Jefti
Roena 14.07.1984. godine u Zenici. Diplomirala je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2007., a magistrirala Upravljanje dravom i humanitarne odnose na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitetu u Beogradu
i La Sapienza Univerzitetu u Rimu. Objavila je nekoliko naunih radova i bila
uesnica vie meunarodnih kongresa. U aprilu 2011. godine u izdanju njemake izdavake kue Verlag Dr. Mueller objavljena joj je knjiga Public Administration Reform in Bosnia and Herzegovina. Psychological Aspects of Human
Resource Management Reform. Asistentica je na Internacionalnom univerzitetu
u Sarajevu, i doktorantica na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsjek psihologija. Njena primarna nauna interesovanja obuhvataju emocionalnu inteligenciju, psiholingvistiku, emocije i kogniciju, upravljanje ljudskim potencijalima i
Lakanovu psihoanalizu.

Vesna Ivezi
Diplomirala filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
student poslijediplomskog studija na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radi kao profesor sociologije u Srednjoj koli Mate Blaine u Labinu. Vanjski suradnik razliitih tiskovina, te literarnih asopisa u Hrvatskoj.
Objavila knjigu Pravo na razliitost, koja je rezultat provedenog istraivanja u
okviru istoimenog projekta odobrenog od Ureda za ljudska prava u Zagrebu o
diskriminaciji i toleranciji romske djece u viim razredima osnovnih kola u etiri hrvatske regije. Dugogodinji suradnik Udruge Roma Istre - Pula, te jedan od
pokretaa dvojezinog ( romsko- hrvatskog) asopisa Glas Roma Istre. U planu je osnivanje obrazovno- informativnog centra za djecu Roma Istre, te pokretanje projekta identifikacije i praenja nadarene romske djece. Dugogodinji suradnik Akademije slobodnih umova Leonardo, na projektima identifikacije i praenja nadarenih pojedinaca, te radu na razvoju ljudskih potencijala.

228

O autorima/cama
Sudjelovala na Znanstvenom simpoziju s meunarodnim sudjelovanjem:
Razvoj i okoli- perspektive odrivosti odranom 6. i 7. listopada, 2011. u Zagrebu, s temom Kreativnost- princip mudrosti odrivosti.
elimir Vukainovi
Roen u Sarajevu 1970. godine. Studije filozofije upisao u Sarajevu
(1990.), nastavio na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1993-95.), a zavrava ih
1996. na Swinburne University u Melburnu. 1998. godine na istom fakultetu zavrio Honours studije. 1998. godine dobio je stipendiju za rad na doktorskoj disertaciji. 2003. godine doktorirao filozofiju na La Trobe University u Melburnu.
Na Filolokom fakultetu u Beogradu predaje Uvod u filozofiju na osnovnim i Filozofiju knjievnosti na postdiplomskim studijama, a Filozofskom fakultetu u Istonom Sarajevu predaje Estetiku, Filozofiju knjievnosti, Filozofiju tehnike, Kritiku teoriju drutva. Priredio je dva tematska broja asopisa Naslee (Filolokoumetniki fakultet, Kragujevac): Nie (2008.) i (Post)moderna, apokalipsa i
knjievnost (2010.). Objavio: Dvoknjije Kompozicija filozofije: Po-etika Pada i
Genealogija istorije budunosti, (2006.); Bivstvovanje, hermeneutika, subjekt,
(2010.). Knjige pjesama: Lirika predaje (2002.) i Gravitacija due (2006.).

Stanislav M. Tomi
Roen je 9. jula 1986. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju kolu zavrio je
u Zvorniku, poslije ega upisuje Filozofski fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju, na kome je diplomirao 2008. godine i
stekao zvanje profesora filozofije i sociologije. Magistrant je na Katedri za filozofiju matinog fakulteta. Do sada je objavio u naunim asopisima i izlagao na
naunim skupovima sljedee radove: Apstraktno slikarstvo i transcendentalna
filozofija - o umjetnosti, predmetnosti i stvarnosti, Naslee - asopis za knjievnost, jezik, umetnost i kulturu, FILUM, Kragujevac, br. 14. (2009); Znakovi pored Sizifovog puta (komparacija Andrievog i Kamijevog egzistencijalizma,
konstatacija njihove kohezije i projekcija preplitanja filosofije i knjievnosti u
savremenoj misli), Srpska vila - asopis za knjievnost, nauku i kulturu, Prosvjeta, Bjeljina, br. 32. (2010); Logika advokatura i sluaj Ilije vorovia (tekoe
teorije koherencije kao teorije istine i paradigma te problematike u drami Balkanski pijun), Struni skup za nastavnike i profesore osnovnih i srednjih kola
Republike Srpske (2011), asopis Nauka, Slobomir P Univerzitet; Hoe li slobodno vrijeme umjeti da pjeva? (filosofsko-aksioloki, socioloko-kulturoloki i
pedagoko-aksioloki pristup problemu slobodnog vremena u korelaciji sa procesima formalnog i neformalnog obrazovanja), II meunarodni nauni skup Razvoj i jaanje kompetencija u obrazovanju - prioritet za bri drutveni napredak
(2011), Pedagoki fakultet Bijeljina. Zaposlen je u Gimnaziji i SS "Petar Koi" Zvornik.

229

O autorima/cama
Nikola Kneevi
Zavrio je studije teologije 2005. godine na Protestantskom teolokom fakultetu u Novom Sadu, gde je dve godine kasnije stekao zvanje magistra antropolokih nauka (Summa cum laude) pod mentorstvom prof. dr Gorana Golubovia sa Filozofskog fakulteta u Niu, prof. dr Zorice Kuburi sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i prof. dr Dimitrija Popadia sa Protestantskog teolokog
fakulteta u Novom Sadu. Angaovan je Protestantskom teolokom fakultetu u
Novom Sadu kao predava iz predmeta Teoloka antropologija i Politika teologija, takoe i kao urednik asopisa pod nazivom Teoloki asopis. Predsednik
je organizacije Centar za istraivanje religije, politike i drutva. Do sada je objavio vie naunih radova i na desetine lanaka, uestovao na vie naunih skupova, tribina i konferencija, i ko/priredio nekoliko zbornika, meu kojima Opasna sjeanja i pomirenje, Demitologizacija religijskih narativa na Balkanu: Uloga Religija u (post)konfliktnim drutvima i pomirenju. Na Protestantskom teolokom fakultetu u Novom Sadu odbranio je 2012. doktorsku disertaciju iz oblasti
politike teologije pod nazivom Dijalektika socio-politike transformacije drutva: Savremena politika teologija na Zapadu.

Roozbeh (Rudy) Baker

Roozbeh (Rudy) B. Baker profesor je Pravnog fakulteta na Univerzitetu u
Sariju (University of Surrey, UK). Pravno obrazovanje stekao je na Univerzitetu
u Ilinoisu (titula doktora pravnih nauka), kao i na Univerzitetu Kalifornija na
Berkliju (titula magistra), dok je obrazovanje iz oblasti politikih nauka stekao
na Univerzitetu Juna Kalifornija (titula doktora nauka). Prethodno je predavao
na Univerzitetu Pepperdine (na Pravnom fakultetu), kao i na Univerzitetu u Istonom Sarajevu (na Pravnom fakultetu). U oblasti prava, interesovanja profesora Bakera uglavnom se orijentiu ka meunarodnom pravu (a posebno meunarodno krivino pravo, kao nova oblast koja se tek razvija), uporednom ustavnom
i krivinom pravu, pravu Evropske unije, kao i socio-pravnim studijama. U oblasti politikih nauka, posebno se zanima za sudove i sudsku politiku u komparativnom kontekstu, zatim demokratsku tranziciju, politike partije, transnacionalne aktere, organizacionu teoriju, kao i kvalitativni i multi-metodski istraivaki
dizajn. Pre nego to je uao u svet nauke, prof. Baker je radio u Senatskom opozicionom istraivakom odboru Progresivno-konzervativne partije Kanade. Takoe je radio u Kancelariji pravnog savetnika pri Ambasadi SAD u Beogradu.
Profesor Baker govori engleski, persijski, srpsko-hrvatski i pomalo francuski.

230

O autorima/cama
Selvira Draganovi
Roena u Jajcu 1973. godine. Diplomirala psihologiju na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Maleziji 1999., a 2008. magistrirala na odsjeku za
psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 2000. do 2004. bila asistent
na Filozofskom fakultetu u Tuzli na predmetima Opta i pedagoka psihologija,
objavila i sa engleskog jezika prevela nekoliko lanaka. Trenutno je zaposlena
kao vii asistent na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, na odsjeku Politike nauke i Sociologija. Angaovana na predmetima Psychotherapy, Psychopathology, Counseling, Mental health i Introduction to trauma psychology. Trenutno radi doktorsku disertaciju na temu Psihosocijane determinante razvoda
braka.
Sran Puhalo
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsjek psihologija. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, a doktorirao na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Radi kao direktor sektora istraivanja u agenciji Prime
Communications iz Banjaluke. Njegovo polje interesovanja su socijalna i politika psihologija.
Saa Gavri
Roen u Tuzli, 1984. Zavrio je 2007. osnovne studije iz politikih i
upravnih nauka na Univerzitetu u Konstanzu (Njemaka), a 2012. master-studij
iz meunarodnih odnosa i diplomatije u Sarajevu. Od 2005. radi na razliitim
programima u polju kulture, ljudskih prava i drutvenih istraivanja, te je trenutno uposlen kao izvrni direktor Sarajevskog otvorenog centra, gdje radi na pitanjima ljudskih prava i politike participacije. Dio je dva evropska istraivaka
projekta, jedan o ustavnim politikama u istonoj Evropi a drugi o parlamentarizmu na Balkanu. Istraivaka interesovanja: ustavne reforme, federalizam, ljudska prava. Najznaajniji radovi: zbornik radova Uvod u politiki sistem Bosne i
Hercegovine. Izabrani aspekti, priredio zajedno sa Damirom Banoviem, Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar, 2009; rad Das politische System Bosnien-Herzegovinas,ko-autor sa Solveig Richter, u zborniku Die politischen Systeme Osteuropas, priredio Wolfgang Ismayr, Wiesbaden: VS Verlag fr Sozialwissenschaften, 2010; zbornik radova Drava, drutvo i politika u Bosni i Hercegovini. Analiza postdejtonskog politikog sistema, priredio zajedno sa Damirom Banoviem,
Sarajevo: University Press/Magistrat, 2011.

231

O autorima/cama
Lejla Mui
Roena u Bihau, 1981. godine. Doktorica je sociolokih znanosti i Via
asistentica na Fakultetu politikih nauka Sarajevo, pri Odsjeku za sociologiju od
septembra 2008. godine. Asistira na predmetima Socijalna ekologija, Savremene
rodne studije, Rodne studije i mir, na dodiplomskom i postdiplomskom studiju.
Zavrila je Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju
2005. godine. Magistrirala je na temu Rodno zasnovano nasilje u BiH porodici u
periodu tranzicije u septembru 2008. godine pri Centru za Interdisciplinarni
postdiplomski studij Univerziteta u Sarajevu, a doktorirala 2012. na temu Socijalno-ekoloke implikacije savremenih sociolokih teorija. Napisala je vie radova poput Filozofija umjetnosti u miljenju Anande Kentischa Coomaraswamiya
(Filozofska istraivanja, Zagreb, 2007.), Rod, porodica i nasilje (Zbornik politikih nauka Sarajevo, 2008/09.), Nasilje u bh porodici (Bosanske studije na engleskom jeziku, 2009/10.). Prevela je sa engleskog u bosanski jezik djelo Ljepota i
islam, estetika u islamskoj umjetnosti i arhitekturi (Des, Sarajevo, 2005.), autorice Valerie Gonzalez. Hrestomatiju Rod i rodni odnosi, u koautorstvu sa prof. dr
Mujki Asimom i doc. dr Vien Srebrenkom, objavljuje 2010. godine. Uesnica
je vie Konferencija posveenih pitanjima roda i ekologije poput Simpozija o
odrivom razvoju (Zagreb, 2011) i Ekofeminizam kao nova politika odgovornost (Beograd, 2011). U toku 2012.godine uestvovala je na vie meunarodnih
Konferencija o temi odrivog razvoja, bioetike u Malom Loinju, 2012 i na Flozofskom fakultetu u Beogradu. Ujedno je uesnica dvije meunarodne Konferencije 2012 u oblasti intersekcije odrivog razvoja, napretka tehnike i tehnolokog razvoja na Metalurkom fakultetu Zenica i Mainskom fakultetu Zenica.
Objavila je rad Pluriperspective approach to environmental issues solution, u
Zborniku sa meunarodnim ueem, Zenica (bilingualno izdanje), kao i rad o
temi Intersekcija menadementa i okolinskog upravljanja, 2012. godine. Bavi se
oblau socijalne ekologije, sociologije roda i savremenih rodnih studija.Uporedo zavrava studij anglistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uestvovala
je na internacionalnom takmienju iz oblasti ekologije i zatite okoline u Hannoveru 2000. godine.

Ivan Hromatko
Roen 1979. godine u Zagrebu. Nakon zavretka studija sociologije i povijesti (2007.) na temu Stigma: Teatar kao mjesto nadilaenja predrasuda i diskriminacije te objave prvog znanstvenog rada u asopisu s Web of Science indeksom, upisuje Poslijediplomski doktorski studij sociologije (2008.) pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na doktorskom studiju razvija teze opisane u diplomskom radu, te provodi istraivanje naslova: Teatar kao mjesto akcijskog istraivanja stigmatizacije. Kao dio suvremenog smjera u sociologiji, tkz. public
sociology, ovo istraivanje i projekt predstavljaju kombinaciju znanosti, teatra i
civilnog aktivizma te se u tri godine razvio do projekta ije aktivnosti financira
Europska Komisija. Objavljivao je uglavnom u Hrvatskoj, poglavito u asopisu

232

O autorima/cama
Sociologija i prostor te Revija za socijalnu politiku. Predavaka iskustva je stekao asistirajui u izvedbi sveuilinog kolegija Predrasude i prevencija diskriminacije na Hrvatskim studijima; predajui na Veleuilitu Varadin, u sklopu
Europskog (IPA IV.) projekta Knowledge for everyone te na Sveuilitu u Zadru.
Trenutno radi kao savjetnik Odjela za sociokulturne projekte Centra za kulturu
Trenjevka te kao voditelj meunarodnog istraivanja za multinacionalni europsko edukativno partnerstvo GUIA-Guide Us Into Arts. lan je organizacijskog
odbora vie meunarodnih konferencija, ukljuujui europske i svjetske organizacije kao to su International Association for Intercultural Education i European Network of Cultural Centres. Istraivaki interes fokusira na iroke teme
predrasuda, diskriminacije i stigmatizacije, ali i metodologije, teatra, akcijskog
istraivanja, i civilnog drutva/aktivizma.

Zlatiborka Popov-Mominovi
Roena u Vrcu 1975. godine. Zavrila sociologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a paralelno je studirala francuski jezik i knjievnost i filozofiju. Od 2005. angaovana je kao asistentkinja na Filozofskom fakultetu Pale,
gdje je i magistrirala sa temom Politika kultura u periodu tranzicije. Objavila je
vie od trideset naunih radova, posebno je interesuju naune oblasti: politika
kultura, civilno drutvo, drutveni pokreti, feminizam, enski pokret, religija i
politika, vjeronauka. Bila je stipendistica Fonda otvoreno drutvo Bosna i Hercegovina u okviru Programa podrke istraivanjima u oblasti javnih politika
(PDFP) tokom 2008-2009. U periodu 2011-2013 uestvuje u meunarodnom
projektu Reconciliation and Trust Building in Bosnia and Herzegovina, koji
sprovodi Centar za empirijska istraivanja religije, i Project on Religion and Ethics in the Making of War and Peace, The University of Edinburgh. Pred odbranom je doktorske disertacije o enskom pokretu u BiH na Fakultetu politikih
nauka u Beogradu. Trenutno uestvuje u izradi izvjetaja o gender aspektu govora mrnje u saradnji sa Udruenjem/Udrugom BH novinari i Vijeem Evrope,
koprireuje publikaciju Diskriminacija: Jedan pojam, mnogo lica, a angaovana
je i u razliitim aktivistikim projektima. Urednica je knjiga i publikacija Centra
za empirijska istraivanja religije u Bosni i Hercegovini i predsjednica Centra
za politiku kulturu.

Nada Ler-Sofroni
Roena u Sarajevu, 1941., je rukovotkinja nezavisnog Centra za istraivanja politike i zagovaranja ena i drutvo u Sarajevu. Pripadnica je grupe prvih
feministikih teoretiarki u bivoj Jugoslaviji. Dugo godina predavala je Socijalnu psihologiju na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Imala je aktivnu i vodeu ulogu u drugom talasu enskog pokreta u regiji. Bila je konceptualna kreatorka Prve meunarodne feministike konferencije u Istonoj Evropi koja je odrana u Studentskom kulturnom centru u Beogradu 1978. godine pod nazivom

233

O autorima/cama
Drug-ca ena ensko pitanje- novi pristup?, i predstavljala prekretnicu u antidogmatskom pristupu enskom pitanju. Njena doktorska disertacija smatra se prvom feministikom tezom odbranjenom u socijalistikoj Jugoslaviji i djelom je
objavljena u knjizi Neofeminizam i socijalistika alternativa (1985). Bila je osnivaica i predavaica na mnogim enskim studijama/studijama roda u regionu.
Oblasti istraivanja: antidiskriminacija, pitanja enskog iskustva, identiteta i odnosa moi meu polovima/rodovima u razliitim drutvenim sistemima, rodna
dimenzija globalnih neokonzervativnih trendova i ena u uslovima post-socijalistike tranzicije, civilno drutvo i demokratizacija u tranzicijskim zemljama. Objavila je veliki broj teorijskih eseja i lanaka.
arko Papi
Roen u Sarajevu, 1947. Ekonomski fakultet i postdiplomski studij zavrio u Beogradu, gdje je i doktorirao. Vii je savjetnik za socijalne politike i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) u Bosni i Hercegovini.
Obnaao je i funkcije ministra nauke i tehnologije Republike Srbije, a nakon toga generalnog direktora Federalnog ureda za planiranje Jugoslavije i ministra
Federalne vlade. Takoer je bio ambasador i ef Stalne delegacije Jugoslavije u
OECD-u. Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
1974. godine. U razdoblju od 1968. do 1991. objavio 11 knjiga iz podruja ekonomije, politikih sistema i kritike nacionalizma, kao i 147 znanstvenih radova.
Jo 146 lanaka objavio u razliitim magazinima i novinama. Nakon 1992. objavio 69 lanaka i istraivakih radova, od kojih su mnogi objavljeni u meunarodnim asopisima, publikacijama i novinama. Odlino poznaje ekonomske i institucionalne reforme koje su se dogodile u BiH u posljednjim desetljeima, i
ima veliko iskustvo u suradnji s opinama, entitetima, kantonalnim i dravnim
vlastima, kao i sa organizacijama civilnog drutva irom BiH. Bio je savjetnik za
veliki broj meunarodnih projekata socijalnog razvoja, voa tima, strunjak i
autor u pripremi UNDP-ovih Milenijumskih razvojnih ciljeva u BiH (MRC BiH)
(2003). Ovaj izvjetaj dobitnik je specijalne nagrade UNDP-a. Takoer je bio
voa tima u pripremi UNDP NHDR dokumenta Socijalno ukljuivanje u BiH,
nagraenim od UNDP-a i OECD-a Nagradom humanog razvoja za izvrsnost u
inovacijama mjerenja (2009)."

234

Uputstvo autorima za pripremu rukopisa za tampu

1. Radovi treba da budu dostavljeni elektronski, u prilogu kao otvoreni dokument (Word), na elektronsku adresu redakcije Diskursa: diskursi@yahoo.com
2. Duina rukopisa: do 15 stranica (28.000 karaktera).
3. Format: font: Times New Roman, veliina fonta: 12, razmak izmeu redova:
Before: 0, After: 0, Line spacing: Single.
4. Paragrafi: format: Normal, prvi red: uvuen automatski (Col 1).
5. Ime autora: Navode se ime(na) autora i prezime(na).
6. Naziv ustanove autora (afilijacija): Neposredno nakon imena i prezimena navodi se pun (zvanini) naziv i sjedite ustanove u kojoj je autor zaposlen, a eventualno i naziv ustanove u kojoj je autor obavio istraivanje. Ako je autora vie, a ne potiu iz iste
ustanove, mora se naznaiti iz koje ustanove potie svaki od autora. Funkcija i zvanje
autora se ne navode.
7. Kontakt podaci: Adresu ili elektronsku adresu autor stavlja u napomenu pri dnu
prve stranice lanka. Ako je autora vie, daje se samo adresa jednog, obino prvog.
8. Jezik rada i pismo: Rad e biti tampan u jeziku i pismu u kome je upuen redakciji.
9. Naslov: Naslov treba postaviti centrirano i napisati velikim slovima.
10. Apstrakt: Apstrakt treba da sadri cilj istraivanja, metode, rezultate i zakljuak. Treba da ima od 100 do 300 rijei i da stoji izmeu zaglavlja (naslov, imena autora i
dr.) i kljunih rijei, nakon kojih slijedi tekst lanka. Apstrakt je pisan na jeziku lanka.
[Tehnike propozicije za ureenje: format - font: Times New Roman, Normal; veliina
fonta: 10; razmak izmeu redova Before: 0; After: 0; Line spacing: Single; prvi red uvuen automatski (Col 1).]
11. Kljune rijei: Broj kljunih rijei ne moe biti vei od 10. Kljune rijei daju
se na onom jeziku na kojem je napisan apstrakt. U lanku se daju neposredno nakon apstrakta. [Tehnike propozicije za ureenje: format - font: Times New Roman, Normal;
veliina fonta: 10; prvi red - uvuen automatski (Col 1).]
12. Prethodne verzije rada: Ako je lanak bio izloen na skupu u vidu usmenog
saoptenja (pod istim ili slinim naslovom), podatak o tome treba da bude naveden u posebnoj napomeni, pri dnu prve strane lanka. Ne moe se objaviti rad koji je ve objavljen u nekom asopisu: ni pod slinim naslovom niti u izmjenjenom obliku.
13. Navoenje (citiranje) u tekstu: Nain pozivanja na izvore u okviru lanka mora biti konsekventan od poetka do kraja teksta. Zahtjeva se sljedei sistem citiranja:
Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str. 40. /v. Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str.
40. / up. Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str. 40. [navodnike i polunavodnike obiljeavati na sljedei nain: / ]
14. Napomene (fusnote): Napomene se daju pri dnu strane u kojoj se nalazi komentarisani dio teksta. Mogu sadrati specifikacije za citiranu literaturu, manje vane
detalje, dopunska objanjenja, naznake o korienim izvorima.
[Tehnike propozicije za ureenje: format - Footnote Text; veliina fonta: 10; prvi
red - uvuen automatski (Col 1); numeracija - arapske cifre.]
15. Tabelarni i grafiki prikazi: Tabelarni i grafiki prikazi treba da budu dati na
jednoobrazan nain, u skladu s lingvistikim standardom opremanja teksta.
16. Lista referenci (literatura): Citirana literatura obuhvata po pravilu bibliografske izvore (lanke, monografije i sl.) i daje se iskljuivo u zasebnom odjeljku lanka, u
vidu liste referenci. Literatura se navodi na kraju rada, prije rezimea. Reference se navo-

de na dosljedan nain, abecednim odnosno azbunim redosljedom. Ako se vie bibliografskih jedinica odnose na istog autora, one se hronoloki postavljaju. Reference se ne
prevode na jezik rada. Sastavni dijelovi referenci (autorska imena, naslov rada, izvor
itd.) navode se na sljedei nain:
[za knjigu]
Adorno, T. Tri studije o Hegelu, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990.
[za lanak]
Beler, E. O interpretaciji i igri, Gradac, 152, aak, str. 157-163.
[za prilog u zborniku]
Jaukovi, S. Uloga umetnosti u tehnikom dobu, u: B. Miliji, Estetika, umetnost,
moral, Estetiko drutvo Srbije, Beograd, str. 101-106.
Radove istog autora objavljene iste godine diferencirati dodajui a, b, c ili , , ,
npr.: 2007a, 2007b ili 2009a, 2009.
Ako ima dva autora, navesti oba prezimena, npr. Kora, Pavlovi; ako ih ima vie: poslije prvog prezimena (a prije godine) dodati et al ili i dr.
[Tehnike propozicije za ureenje: format - font: Times New Roman, Normal; veliina fonta: 11; razmak izmeu redova: Before: 0, After: 0, Line spacing: Single; prvi
red: kucati od poetka, a ostale uvui automatski (Col : opcija Hanging, sa menija Format)].
Postupak citiranja dokumenata preuzetih sa Interneta:
[monografska publikacija dostupna on-line]
Prezime, ime autora. Naslov knjige. adresa sa interneta. Datum preuzimanja.
Npr.: Veltman, K. H. Augmented Books, knowledge and culture.
http://www.isoc.org/inet2000/cdproceedings/6d.. 02.02.2002.
[prilog u serijskoj publikaciji dostupan on-line]
Prezime, ime autora. Naslov teksta. Naslov periodine publikacije, datum periodine publikacije. Ime baze podataka. Datum preuzimanja.
Npr.: Du Toit, A. Teaching Info-preneurship: students perspective. ASLIB Proceedings, February 2000. Proquest. 21.02.2000.
[prilog u enciklopediji dostupan on-line]
Ime odrednice. Naslov enciklopedije. adresa sa interneta. Datum preuzimanja.
Npr.: Tesla, Nikola. Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/588597/Nikola-Tesla. 29. 3. 2010.
17. Rezime: Rezime rada jeste apstrakt na engleskom jeziku. Rezime se daje na
kraju lanka, nakon odjeljka Literatura. Prevod kljunih rijei na jezik rezimea dolazi
poslije rezimea. [Tehnike propozicije za ureenje: format - font: Times New Roman,
Normal; veliina fonta: 11; razmak izmeu redova: Before: 0, After: 0, Line spacing:
Single; prvi red: uvuen automatski (Col 1).]
18. Biografija: U biografiji, koja ne treba da prelazi 250 rijei, navesti osnovne
podatke o autoru teksta (godina i mjesto roenja, institucija u kojoj je zaposlen, oblasti
interesovanja, reference publikovanih knjiga).

Urednitvo/ /Editorial Board

elimir Vukainovi /
Glavni i odgovorni urednik/ /Editor in Chief
Zlatiborka Popov Mominovi/
Zamjenica urednika/ /Deputy Editor
Ivan Cvitkovi /
Zorica Kuburi /
Mile Lasi /
Jasmina Husanovi /
Dino Abazovi /
Vesna uri /
Zilka Spahi iljak /
Rudy Baker /
Sekretar urednitva/ /Editorial assistant
Vuk Vueti /
Lektor//Proofreader
Biljana Samardi /
Meliha Husi /
Ivona Brki /
Olja Joji /
Likovno-grafika oprema/- /Artistic and graphic design
Marija Borovi /
Tehniki urednik/ /Technical editor
Vlastimir Panti /
Izdava//Publisher
Predstavnitvo Centra za empirijska istraivanja religije u Bosni i Hercegovini /

u saradnji sa Centrom za politiku kulturu/
Za izdavaa/ /Published by
Ratko Kuburi /
tampa//Print
Dobra knjiga d.d. Sarajevo
Tira//Impression
300 primjeraka//copies
asopis Diskursi izlazi dva puta godinje /
/
Journal Discourses comes out two times annually
Stavovi i miljenja iznesena u ovom asopisu su autorski i ne predstavljaju izriite stavove i miljenja izdavaa ili donatora. Svaki/a autor/ica odgovara za svoj tekst.
Publikacija je nastala u okviru projekta Diskursi- drutvo, religija, kultura, koji je podran od
strane