Professional Documents
Culture Documents
Allen W. Bog
Allen W. Bog
Bog
Komedija u jednom inu
Prevso s engleskog Borivoj Gerzi
Uloge:
GLUMAC - DIJABETIS - FILIPIDES (rob, igra ga DIJABETIS)
PISAC -HEPATITIS
DEVOJKA (DORIS)
Sluavkin glas
Vudijev glas
TRIHINOZIS
APTAICA
BURSITIS
OVEK (u publici)
LORENCO MILER
ENA (u publici)
DRUGI GRKI ROB
GOSPODAR
BOB
VENDI
STRAAR
ENA (na sceni)
KRALJ
DOKTOR
BLAN D' BUA
PISMONOA
STENLI
DRUGI OVEK (u publici)
DRUGA ENA (u publici)
GRUO MARKS (ne govori)
GRKI HOR
(Woody Alen, "God", komad je premijerno izveden u Njujorku 1975. Imao je
veliki uspeh.)
I pojava
Scena: Atina. Oko 500. godine pre Hrista. Dna nervozna Grka u sreditu
II pojava
(Jedna devojka iz publike odgovori.)
DEVOJKA Ja.
PISAC: Ko je to?
DEVOJKA: U stvari, meni je gimnastika bila glavni predmet, a filozofija pod B.
PISAC: Moete li da se popnete onamo?
GLUMAC: ta to, do avola, radi?
DEVOJKA Ima li nekog znaaja to je to bio Bruklinski univerzitet?
PISAC: Bruklinski univerzitet? Ne, uzeemo bilo ta. (Devojka se popne na
scenu.)
GLUMAC: E, stvarno se oseam kao popian!
PISAC: ta te mui?
GLUMAC: Usred predstave smo. Ko je ona?
PISAC: Za pet minuta poinje Atinski dramski festival, a ja nemam kraj za svoj
komad!
GLUMAC: Pa?
PISAC: Postavljena su ozbiljna filozofska pitanja. Da li postojimo? Da li oni
postoje? (Misli pa gledaoce.) Koja je prava priroda ljudskog karaktera?
DEVOJKA: ao. Ja sam Doris Levin.
PISAC: Ja sam Hepatitis, a ovo je Dijabetis. Mi smo drevni Grci.
DORIS: Ja sam iz Velikog grla.
GLUMAC: Skloni je sa scene!
PISAC (Zagleda je, poto je devojka zgodna): Veoma je seksi.
GLUMAC: Kakve to ima veze s ovim?
DORIS: Osnovno filozofsko piganje jeste: Ako u umi padne drvo a u blizini
nema nikoga ko bi to uo - kako znamo da je pad drveta proizveo buku?
(Glumac i Pisac zbunjeno skreu pogled.)
GLUMAC: ta nas to briga? Mi smo na etrdeset petoj ulici.
PISAC: Hoe li da spava sa mnom?
GLUMAC: Ostavi je na miru!
DORIS (Glumcu): Gledaj svoja posla.
PISAC (govori nekome van scene): Moemo li ovde da spustimo zavesu? Samo
na pet minuta... (publici) Samo vi sedite. Bie brzo.
GLUMAC: Ovo je neuveno! ivi apsurd! (Doris) Ima li neku prijateljicu?
DORIS: Naravno. (Okrene se publici.) Dajana, doi gore... U fazonu sam sa
dvojicom Grka. (Nema odgovora.) Stidljiva je.
GLUMAC: E, onda moramo da nastavimo predstavu. Ispriau ono autoru.
PISAC: Ja sam autor!
GLUMAC: Mislim na pravog autora.
PISAC (tiho, Glumcu): Dijabetise, mislim da bih lako uspeo kod nje.
GLUMAC: ta ti to znai, lako bi uspeo? Misli na polno optenje pred svim ovim
ljudima?
PISAC: Spustiu zavseu. Pa i neki od njih to rade. Ne svi, verovatno.
GLUMAC: Idiote, ti si izmiljen, ona je Jevrejka - na ta e vam liiti deca?
PISAC: Ne budi takav, moda emo dovui gore njenu prijateljicu. (Glumac
odlazi u ugao scene da telefonira) Dajana? Ovo je prilika da se upozna sa
___________ (Kae pravo ime glumca) On je veliki glumac... Mnogo TV reklama.
GLUMAC (telefonira): Dajte mi vezu s gradom.
DORIS: Ne bih elela da vam stvaram neprilike.
PISAC: Nema problema. Izgleda da smo samo izgubili vezu sa stvarnou.
DORIS: Ko zna kakva je zaista prava stvarnost?
PISAC: Tako si u pravu, Doris.
smrtnika.
DORIS: Deus ex machina.
TRIHINOZIS: Hej - to je izvrsno ime za ovu stvar!
DORIS: Moj otac radi za Vestinghaus.
PISAC: Jo uvek ne kapiram.
TRIHINOZIS: Saekaj da vidi ovu stvar u akciji. Zevs dolee na njoj. Zgrnuu
ogromnu lovu sa ovim izumom. Sofokle je kaparisao jedan. Euripid hoe dva.
PISAC: Ali to menja smisao komada.
TRIHINOZIS: Nita ne govori dok ne vidi kako radi. Bursitise, ulazi u svoju
leteu napravu.
BURSITIS: Ja?
TRIHINOZIS: Uskai kad ti kaem. Neete verovati.
BURSITIS: Plai me ta sprava.
TRIHINOZIS: ali se... Napred, idiote, napraviemo dobar nosao. Uinie on to.
Ha, ha...
BURSITIS: Ne volim visine.
TRIHINOZIS: Upadaj unutra! Pouri. Hajde! Oblai Zevsovu odeu! Proba.
(Odlazi dok Bursitis protestvuje)
BURSITIS: Hou da pozovem svoga menadera.
PISAC: Ali kae da bog dolazi na kraju i sve spasava.
GLUMAC: To mi se svia! Tako gledaoci nisu uzalud dali pare!
DORIS: U pravu je. To je kao u holivudskim filmovima sa biblijskim temama.
PISAC (odlazi do sredine scene, pomalo preterano dramatino) Ali ako bog sve
snasava, ovek nije odgovoran za svoje postupke.
GLUMAC: Posle se udi zato te vie ne zovu na zabave...
DORIS: Ali, bez boga, vaseljena je besmislena. ivot je besmislen. Mi smo
besmisleni. (Grobna tiina) Imam iznenadnu i neodoljivu potrebu da me neko
povali.
PISAC: Sada ja nisam raspoloen.
DORIS: Zaista? Ima li dobrovoljaca u publici?
GLUMAC: Dosta! (Gledaocima) Ona se ali, narode.
PISAC: Utuen sam.
GLUMAC: ta te mui?
PISAC: Ne znam da li verujem u boga.
DORIS (gledaocima) Ja to sasvim ozbiljno.
GLUMAC: Ako bog ne postoji, ko je stvorio vaseljenu?
PISAC: Jo nisam siguran.
GLUMAC: Kako to misli, jo uvek nisi siguran!? Kada e znati?
DORIS: Hoe li neko od vas tamo da spava sa mnom?
V pojava
OVEK (iz publike, ustaje): Ja u da spavam sa tom devojkom ako nee niko
drugi.
DORIS: Hoete li, gospodine?
OVEK: Da niste svi vi poludeli? Tako lepa devojka? Zar meu vama nema
nijednog pravog mukarca? Vi ste gomila njujorkih levo orijentisanih jevrejskih
intelektualaca, salonske komunjare... (Iza kulisa se pojavljujs Lorenco Milsr.
Obuen je savremeno)
LORENCO: Sedite... sedite kad vam kaem.
OVEK: Dobro, dobro.
PISAC: Ko ste vi?
LORENCO: Lorenco Miler. Ja sam stvorio ovu publiku. Ja sam pisac.
DIJABETIS: Filipides.
STRAAR: ta trai na dvoru?
DIJABETIS: Dvoru? Stigao sam?
STRAAR: Da. Ovo je kraljevska palata. Najdivnija graevina u itavoj Grkoj,
mermerna, velianstvena, i nema nikakvih tekoa oko iznajmljivanja.
DIJABETIS: Nosim poruku za kralja.
STRAAR: Ah, da. On te oekuje.
DIJABETIS: Grlo mi je suvo i danima nita nisam okusio.
STRAAR: Pozvau kralja.
DIJABETIS: A kako bi bilo da mi donese jedan hamburger?
STRAAR: Doveu kralja i doneu hamburger. Kako eli da bude peen?
DIJABETIS: Srednje.
STRAAR (vadi notes i zapisuje) Jedan srednje peen. Uz to ide i povre.
DIJABETIS: ta imate?
STRAAR: Da vidimo, dapas... argarepu ili peeni krompir.
DIJABETIS: Uzeu peeni krompir.
STRAAR: Kafu?
DIJABETIS: Moe. I peenu leptir-manu - ako imate - i kralja.
STRAAR: Dobro. (Odlazei) Jedan ham i obinu kafu. (Sudbine prolazs,
fotografiu.)
BOB: Kako ti se svia dvor?
DIJABETIS: Oboavam ga.
BOB (doda eni fogografski aparat) Fotografii nas zajedno. (Ona to uini.)
DIJABETIS: Mislio sam da se vas dvoje vraate u NJujork.
VENDI: Pa zna kakva je sudbina.
BOB: Nepouzdana. Ne uzbuuj se.
DIJABETIS (nagne se da pomirie cvetna Bobovom reveru) Lep cvet. (Iz cveta
mu u oi prsne voda; Sudbine se smeju.)
BOB: Izvini, nisam mogao da odolim. (Prui mu ruku. Dijabetis se rukuje.
Zgranut je poto mu je drvena aka ostala u ruci.)
DIJABETIS: Ahhh! (Sudbins odlaze smejui se.)
VENDI: On voli da se ali sa ljudima.
DIJABETIS (Horu): Znali ste da e me nasamariti.
HOR: Vrisak je.
DIJABETIS: Zato me niste upozorili?
HOR: Ne volimo da se meamo.
DIJABETIS: Ne volite da se meate? Znate, jedpa ena je izbodena noem u
metrou, dok je esnaest ljudi stajalo i gledalo.
HOR: itali smo o tome u "Novostima", i to je bilo na autobuskoj stanici.
DIJABETIS: Da je samo jedna osoba imala petlju da joj pomogne, moda bi ena
danas bila ovde. (Ulazi ena sa noem u grudima.)
ENA: Ovde sam.
DIJABETIS: Moj dugaki jezik.
ENA itavog ivoga radim na Aveniji De Kalb. itam "Post", a est huligana okorelih narkomana - epaju me i bace me na zemlju.
HOR: Nije ih bilo est, nego tri.
ENA: Tri, est, imali su noevs, hteli su moj novac.
DIJABETIS: Trebalo je da im ga date. ENA: I dala sam im. Nastavili su da me
bodu.
HOR: To je NJujork. Da im novac, a oni te i dalje bodu.
DIJABETIS: NJujork? Tako je svuda. etao sam sa Sokratom centrom Atine, kad
dva momka iz Sparte skoie sa Akropolja i zatraie nam pare.
ENA: I ta se dogodilo?
DIJABETIS: Sokrat im je jednostavnom logikom dokazivao da je zlo samo
nepoznavanjs istine.
EIA: I?
DIJABETIS: Razbili su mu nos.
ENA: Samo se nadam da je vaa poruka za kralja dobra vest.
DIJABETIS: Nadam se, za njegovo dobro.
ENA: Za vae dobro.
DIJABETIS: Tano i - kako to mislite, za moje dobro?
HOR (podrugljivo): Ha, ha, ha! (Svstlost postaje zloslutna.)
DIJABETIS: Svetlost se menja... ta je to? ta e se dogoditi ako je vest loa?
ENA: U drevnim vremenima, kad bi glasnik doneo kralju poruku, ako bi vest
bila dobra, glasnik bi dobijao nagradu.
HOR: Propusnice za Louovu diskoteku pa Osamdeset estoj ulici.
ENA: Ali, ako bi vest bila loa...
DIJABETIS: Ne govorite mi.
ENA: Kralj bi glasnika kaznio smru.
DIJABETIS: Jesmo li mi u drevnim vremenima?
ENA: Pa zar ne vidite kako ste obueni?
DIJABETIS: Shvatam ta mislite. Hepatitise!
ENA: Ponekad bi glasniku odrubili glavu... ako bi kralj bio raspoloen da
oprosti.
DIJABETIS: Ako bi bio raspoloen da oprosti, odrubili bi glavu?
HOR: Ako bi vest bila zaista loa.
ENA: Tada bi glasnika pekli do smrti.
HOR: Na slaboj vatri.
DIJABETIS: Toliko je vremena prolo otkako sam bio peen na slaboj vatri, ne
seam se da li mi se svidelo ili nije.
HOR: Veruj nam na re - nee ti se dopasti.
DIJABETIS: Gde je Doris Levin? Ako mi samo padne aka ta hebrejska robinja iz
Velikog grla...
ENA: Ona vam ne moe pomoi, mnogo je daleko.
DIJABETIS: Doris! Gde si, do avola?
DORIS (u publici) ta hoe?
DIJABETIS: ta radi tamo?
DORIS: Dosadilo mi je da budem u predstavi.
DIJABETIS: ta to znai, dosadilo ti je? Dolazi ovamo! Do gue sam u nevolji
zbog tebe!
DORIS (prilazi) ao mi je, Filipidese, kako sam mogla da znam ta se deavalo u
staroj istoriji? Ja sam studirala filozofiju.
DIJABETIS: Ako je vest loa, umreu.
DORIS: ula sam.
DIJABETIS: Pa je li to tvoje shvatanje slobode?
DORIS: Manje-vie.
DIJABETIS: Manje-vie? Tome su te uili ma Bruklinskom univerzitetu?
DORIS: Hej, ovee, skini mi se s vrata.
DIJABETIS: Ako su novosti loe, gotov sam. Samo trenutak! Vest! Poruka. Ovde
je! (Spetljao se, revre depove, na kraju izvadi poruku iz koverte. ita)
Nagradu za najbolju sporednu ulogu dobio je _______ (Kae ime glumca koji igra
Hepatitisa.)
HEPATITIS (bane pa scenu) Prihvatam onu nagradu "Toni" i zahvaljujem se
Dejvidu Meriku.
OVEK: Ako je sve mogue, ja ne idem kui u Forest Hils! Dosta mi je dirinenja
u Vol Stritu! Muka mi je od Long Ajlend voza! (epa neku enu iz publiks.
Strgne joj koulju, pojuri za njom kroz prolaz. To moe biti razvodnica.)
HEPATITIS: Moja predstava... (Likovi su napustili scenu. Ostaju dva lika s
poetka komada, Pisac i Glumac - Hepatitis i Dijabetis.) Moja predstava...
DIJABETIS: Bila je to dobra predstava. Jedino je nedostajao kraj.
HEPATITIS: Ali ta je sve to znailo?
DIJABETIS: Nita... ama ba nita...
HEPATITIS: ta?
DIJABETIS: Besmislen je. Prazan.
HEPATITIS: Kraj.
DIJABETIS: Iaravno. O emu raspravljamo? Raspravljamo o kraju.
HEPATITIS: Veito rasnravljamo o kraju.
DIJABETIS: Jer je beznadean.
HEPATITIS: Priznajem da je nezadovoljavajui.
DIJABETIS: Nezadovoljavajui!? Nije ak ni verovatan. (Osvetljenje postaje sve
slabije.) Kad pie komad, tos je u tome da pone od kraja. Nae dobar i jak
kraj, a onda pie unazad.
HEPATITIS: Probao sam. Dobio sam komad bez poetka.
DIJABETIS: To je apsurdno.
HEPATITIS: Apsurdno? ta je apsurdno?
(Zamraenje)