NAKLADNI ZAVOD MATICE

HRVATSKE

BIBLIOTEKA RJENICI
UREDNIK

BRANIMIR DONAT

Tisak: NIPRO VJESNIK, Zagreb 1989.

Hlo/.ofij.sl;i
tree dopunjeno izdanje
Grupa autora u
redakciji Vladimira
Filipovia

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

ZAGREB 1989.

SURADNICI
Branko Bonjak (B), Zoran Bujas (Bu), Veljko Cvjetianin (C), Vladimir Filipovi (F),
Ivan Furlan (Fr), Danko Grli (G), Goran Greti (Gr), Milan Kangrga (K), Kruno Krsti
(Kr), Ante Paanin (Pa), Danilo Pejovi (Pe), Marijan Petras (Pet), Gajo Petrovi (P),
Boris Petz (Pt), Viktor Sonnenfeld (S), Rudi Supek (Su), Ljerka ifler-Premec (p),
edomil Veljai (Ve), Predrag Vranicki (V), Franjo Zenko (Z) i dr. suradnici koji su
napisali manje od 50 redaka ili natuknice bez potpisa nisu uvrteni u ovaj popis.
U Filozofijskom rjeniku potpisani su inicijalima samo oni lanci, koji imaju vie od
5
tiskanih redaka normalnog formata.

UVODNA NAPOMENA

Ovaj Filozofijski rjenik izlazi kao dodatak Filozofskoj hrestomatiji

Matice hrvatske. Nastao je iz potrebe koju namee prvenstveno sama ta
hrestomatija, a onda i mnogobrojna ostala filozofska literatura koja kod
nas nailazi na sve vei krug italaca.
Danas se za filozofijske knjige i rasprave ne zanimaju samo oni koji se
specijalno bave tom strukom, nego i mnogo iri nai obrazovani krugovi, pa
se tako izdavanje filozofijskog rjenika nametnulo kao neminovni kulturni
zadatak nae dananjice.
Ovaj rjenik nije dobio ni opseg ni oblik enciklopedijskog rjenika, jer je
njegov zadatak mnogo skromniji. On treba da obuhvati filozofijske pojmove
u njihovu ekstenzitetu, a da pri tom u njihovoj obradbi ne ulazi u njihovu
mnogostruku kritiku eksplikaciju, jer bi ona nekoga tko se tom strukom
poblie ne bavi mogla vie zbuniti nego informirati.

Rjenik stoga nije pisan u obliku rasprava za strunjake, nego u obliku

informacija o osnovnom znaenju pojedinih filozofijskih pojmova. Izuzetak
ine pojmovi s podruja di- jelaktikog i historijskog materijalizma kao i oni
njima suprotni (npr. idealizam, solipsizam, spiritualizam i sl.) kod kojih nisu
izostale ni nune kritike napomene.
Osnovno znaenje mnogih filozofijskih termina koji su uli u svakidanji
kolokvijalni govor valjalo je adekvatno protumaiti, jer im je u svagdanjoj
upotrebi iskrivljen smisao.
Na drugoj strani ima u filozofijskoj literaturi mnotvo termina koji su
specifino filo- zofijski, pa je njihovo objanjenje za pripremu filozofijskoga
studija, imajui u vidu irok krug italaca, bilo bezuvjetno potrebno.
U rjeniku je obradeno oko 3000 filozofijskih termina. Rjenik ima i
zadatak da fiksira nau terminologiju, koja je jo daleko od toga da bude
sredena. Kad se radilo o razliitim, ali istoznanim terminima (npr. osjetilo
ulo, predodba -predstava, bit sutina i sl.) oba su termina navedena,
ali je na jednom mjestu njihovo znaenje protumaeno, a na drugom je
mjestu istoznani termin upuen (v.) na onaj prvi koji smo smatrali boljim i
koji je dublje uao iz nae ne odvie stare filozofske tradicije u nau
suvremenu upotrebu.
Kritiki e italac primijetiti da su pojmovi istonih naroda obradeni
opsenije nego oni evropskoga kruga. To je uinjeno stoga jer su oni
potpuno nepoznati naoj javnosti i prvi put se kod nas objanjavaju, pa ih
je trebalo svestranije izloiti.
Ako izuzmemo kraa tumaenja filozofijskih pojmova, koja nalazimo kao
dodatke nekim izdanjima filozofijskih udbenika, onda moemo rei da je
ovo prvi filozofijski rjenik koji

5
izlazi u Hrvatskoj. U jugoslavenskim okvirima izaao je prije ovoga
posve mali rjenik prof. Svetislava Maria godine 1932. u Novom
Sadu.
Poslui li ovaj rjenik onima koji ele itati filozofijsku
literaturu, onda c ispuniti zadatak koji mu je
namijenjen.
Zagreb, 1964.

Vladimir FILIPOVI

NAPOMENA UZ DRUGO IZDANJE

Dvadeset
godina
nakon
prvog
tiskanja
Filozofijskoga
rjenika
objavljujemo ovo drugo, u osnovi nepromijenjeno izdanje, ali dopunjeno s
otprilike 500 natuknica.
Zagreb, 1984.

V. F.

BILJEKA IZDAVAA
Kad je knjiga pregledana od redaktora bila ve posve pripremljena
za tisak, zatekla nas je vijest o smrti prof. Vladimira Filipovia,
dugogodinjeg zaslunog suradnika nae kue. I u ovo je djelo,
samozatajnije nego u neka druga, uloio mnogo od svoga irokog znanja,
intelektualne tolerancije i skrbi pedagoga, kojemu su uvijek
bili pred oima interesi studenata i potrebe svih koji se
upuuju u itanje i tee razumijevanju filozofijske
literature.
N.Z.M.H.

U Zagrebu, srpnja 1984.

FILOZOFIJSKI
RJENIK

11

a=a

A
A

= A, simbolicki izraz za logiki

princip identiteta (v.), koji zahtijeva
odredenost i postojanost neke misli
u granicama stano- vitog misaonog
sistema (A treba da ostane A). To je
osnovni
zahtjev
logike
dosljednosti.
Pet
A u stavu S a P oznauje openito jesni
(univerzalno
afirmativni)
kategoriki sud (Svi S jesu P), a
prema
tradicionalnoj
lat.
izreci
asserit a, negat e, sed universaliter
ambo, asserit i, negat o, sed
particulariter ambo (tvrdi a, nijee
e, ali oba openito, tvrdi i, nijee o,
ali oba djelomino). Pet
Abalijenacija
(franc.):
duevno
ili
duhovno poremeenje, rastrojstvo,
psihopatologijsko stanje.
Abhidhamma (pali) nauk o pojavama ili
fe- nomenima (v. dhamma), opi
naziv
za
trei
dio
kanonskih
budistikih tekstova (Tipita- ka),
nastao u toku nekoliko stoljea
poslije Buddhine smrti iz potrebe da
se nauka sadrana u njegovim
govorima (sutta) siste- matizira.
Abhidhamma-pitaka sastoji se od
sedam djela u kojima se provodi
analiza elemenata pojavnosti sa
razliitih sistematskih stajali- ta: 1)
Dhamma-sangam, klasifikacija fenomena, sadri 52 osnovna elementa
svrstana
u
89
klasa
prema
podrujima a) osjetnost; b) psihikih
doivljajnih
oblika;
c)
etiriju

vrhovnih neogranienih kategorija

(pro- stor, svijest, nitavilo, nizamjeivanje-ni- nezamjeivanje); d)
oslobadanja ili reduk- cije toka
pojavnih zbivanja u svijesti. 52 elementa
predstavljaju
tipine
klasifikacione

abreakcij
a
sheme
koje se ponavljaju
u
Buddhinim go- vorima (v. khanda,
dhatu, patia samup- pada,
magga,
sfla,
ghjana).

2)
Vibhanga, ralanjivanje osnovnih
strukturnih grupa sa stajalita
njihove
pripadnosti
osjetnim
podrujima. 3) Dhatukatha,
razvrstavanje
fenomena
na
osnovu
ukljuenosti
ili
iskljuenosti
s
obzirom
na
temeljne
egzistencijalne
kategorije,
obuhvaene
uglavnom strukturama khanda i dhatu
(v.).

4)
Puggala-pannatti,
karakterologija),
sadri
opu
tipologiju
(komplementarni
temperamenti:
strastvenpovjerljiv,
srdit-razborit,
zaslijepljen-nemiran)
i
karakteroloku ana- lizu prema
stepenima
razvoja
sljedbenika
Buddhine metode meditacije. 5)
Kathavatthu,
argumentacija,
dokument o diskusiji 18 razliitih
budistikih nauka i kola koje su
se razvile prije koncila to ga je
vladar Aoka sazvao god. 246. pr.
n. e. 6) Ya- maka, dihotomijska
klasifikacija osnovnih filozofskih
problema, razradena po strogim
formalnim
metodolokim
kriterijima; jed- no od osnovnih
djela za studij indijske lo- gike.
7) Patthana, genetika, obraduje
problematiku pattia-samuppade.
Ab- hidhamma-pitaka je osnov
theravada bu- dizma. Filozofski je
specifina za cijelu pro- blematiku
abhidhamme nauka o trenutanosti
svakog
egzistencijalnog
sklopa (v. ka- nika-vada), a
dosljedno
tome
i
atomskih
struktura objektivnog svijeta (v.
anu).
Ve
Abiogeneza (gr.) ili generatio
aequivoca
spontanea
(lat.):

spontanost nastajanja i- vota,

ivih
bia,
organizama
iz
anorganskog prirodnim fizikalnokemijskim putem ili nainom;
samoradanje, samostvaranje (autogonija,
v.).
Generatio
aequivoca Marxov je odgovor na
(obino
teoloko-religioznb
obojeno)
pitanje
o
postanku
ovjeka, tj. do- kaz o njegovu
praktiko-povijesnom
samopostajanju.
K
Abnorman
(lat.
abnormis
=
nepravilan),
koji
odstupa
od
norme, pravila; neobian, neprirodan.
Abreakcija. Struni psihoterapeutski
termin iz rane faze psihoanalize
(Breuer,
Freud)
kojim
se
oznaavao proces i uinak odtere-

abreakcija

enja
i
'oienja'
(katarza)
psihizma od ra- nijih traumatskih
doivijaja na taj nain da ih se
osvjeivalo i verbaliziralo. Danas
je u estoj i kolokvijalnoj upotrebi
u
openitom
znaenju
oslobadanja
od
unutranjih
napetosti putem neke aktivnosti. Z
Abulija (gr. a = ne i bule = volja),
bezvoljnost,
neodlunost,
nemogunost da se pro- vede
odredena voljna intencija. U blaim
oblicima javlja se kao posljedica
melankolije,
hipohondrije
i
neurastenije gdje se u bo- lesniku
sukobljuju suprotne predodbe i
uvstva, ili gdje bolesnik doivljava
uvjere- nje o bezizlaznosti iz dane
situacije. Kod teih je sluajeva
uzrok u patolokoj struk- turi
voljnog centra koja dovodi do
posve- manje voljne nemoi.
Acervus (lat. hrpa) je izraz za
osebujno doka- zivanje da u stvari
nema mnotva: budui da pojedino
zrno ita pri padu (navodno) ne
ini tropot, to ni itava hrpa kao
zbroj pojedinih zrna ne moe
zapravo proizvesti tropot (Zenon
iz Eleje, Eubulid, v. sorit).
Pet
Actus purus (lat.), isto djelovanje. U
sred- njovjekovnoj filozofiji: oznaka
za boju eg- zistenciju i boju
spoznaju. Actus je lat. pri- jevod
Aristotelovog termina: energeia.
(Su- protnost: dynamis.) U fiiozofiji
Tome Akvinskog actus purus je
bitno odredenje boga. To znai da
bog nema u sebi neostva- renih
mogunosti (potentia), nego je
pot- pun i savren (ipsum esse
subsistens).
B
Adaptacija
(iat.
adaptatio
=
priiagodba);
1)
(psihol.,
fiziol.)
smanjenje
uinka
nekog
jednolinog podraaja na podraljivo
tkivo,
zbog
dueg
djelovanja
podraaja. U podru- ju osjeta
adaptacija se oituje u smanjenju
osjetljivosti odnosno u slabljenju
intenzite- te osjeta. Osobito su
jasne pojave u nju- nom podruju.
Npr. vonj, koji smo u po- etku

12

a dicto
secundum.

jasno osjeali, ubrzo slabi, a moe i

potpuno ieznuti; 2) (biol.) skupni
naziv za promjene koje nastaju u
strukturi ili funk- ciu organa, a koje
dovode do boljeg prila- godenja
organizma okolnim prilikama, to
omoguuje lake odranje ivota i
vrste. Npr. pri boravku u velikim
visinama, gdje u zraku ima manje
kisika, poveava se zna- ajno broj
crvenih
krvnih
tjeleaca,
to
omoguuje bolje iskoritenje kisika
iz
okolnog
zraka
(v.
akomodacija); 3) (sociol.) soci- jalna
adaptacija
je
prilagodenje
individualnog
ponaanja
drutvenim normama i usva- janje
dominantnih drutvenih vrednota.
Bu
Adekvacija (lat. adaequatio) znai
suglasnost,
podudarnost,
a
upotrebljava se u spoznajnoj teoriji
u
smislu
povezivanja
i
izjednaivanja pojma i njegova
predmeta. (V. adekva- tan.)
Adekvatan
(lat.
adaequare
=
izjednaiti),
odgovarajui,
primjeren, izjednaen. Ve kod
Aristotela su u dui izazvane
predodbe pa- slike (odrazi =
homoiomata) stvari. U spo- znajnoj
teoriji skolastika, a onda kasnije u
razliitim pravcima objektivizma
(v.), upo- trebljava se taj pojam za
podudaranje
zamjedbe,
predodbe ili pojma sa zamijeenim,
predoenim
odnosno
pojmijenim
predmetom.
Pojam
(predodba ili zamjed- ba) je u
istinitoj spoznaji spoznatom predmetu
adekvatan.
Veritas
est
adaequatio in- teilectus et rei:
Istina
je
sugiasnost
(podudarnost)
razuma
(miljenja)
i
stvari. Suprot- no: inadekvatan
(v.).
F
Adept (lat. adeptio = postignue,
poluiva- nje): onaj koji je u neto
upuen. Rije se upotrebljava u
alkemiji za onoga za koga se
smatra
da
je
naao
kamen
mudraca. Danas se adeptom naziva
onaj koji je dublje pro- dro u neko
umijee ili znanost.

A dicto secundum quid ad dictum simpliciter (od reenog s ogranienjem

k re- enom bez ogranienja,
naprosto) logi- ka pogreka
poznata i pod kraim nazi- vom
fallacia
accidentis
conversa
(konverzna
pogreka
akcidencije). Sastoji se u to- me
to se od tvrdnje da neto vrijedi
samo pod odredenim posebnim
okolnostima za- kljuuje na tvrdnju
da to vrijedi bez ogra- nienja,
openito. Takva su npr. umovanja:
Ricinus
pomae
kod
nekih
probavnih smetnji. Ricinus je,
dakle, uvijek zdravo pi- ti. Ili:
Ujed zmije otrovnice najbolje je

ispaliti uarenim eljezom. Dakle,

svaku ra- nu najbolje je ispaliti
uarenim eljezom.
P
A
dicto
simpliciter
ad
dictum
secundum
quid
(od
reenog
jednostavno, bez ograni- enja, k
reenom s ogranienjem) logika pogreska poznata i pod kraim
nazi- vom fallacia accidentis
(pogreka akciden- cije). Sastoji se
u tome to se zakljuuje da ono to
vrijedi openito vrijedi i pod
poseb- nim okolnostima koje u
opoj formulaciji pravila nisu uzete
u obzir. Takva su npr. umovanja:
ovjek je umno bie. Prema tome, ludaci, pijanci i politiari
takoder su umni. Voe je zdravo.
Zato i oni koji bo- luju od
dizenterije treba da ga to vie jedu. Poten ovjek treba da
govori istinu. Zato i uhapeni
reVolucionar treba da pri- zna
policajcima gdje mu se skrivaju
drugo- vi.
P
Adherentan (lat. adhaerere = drati
se
neega),
prianjajui,
nesamostalan. Naziv za oznaku
koja je nuno vezana uz neku drugu oznaku.
Adiafora
(gr.),
nerazlikovan,
neistaknut, rav- noduan. To je
problem stoike i kinike etike. U
ovjekovu odnosu prema svijetu i
prirodi treba razumski odrediti to
je bitno i vrijedno za ljudski ivot.
U stoikoj etici postoje etiri
osnovne
vrline:
razboritost,
hrabrost, pravednost i umjerenost.
U
svima
je
ispoljena
ba
razboritost
(gr.
fronesis),
tj.
misaono rasudivanje o svemu to
se radi. Ve Sokrat smatra da
ovjek, na primjer, ne moe biti
hrabar ako ne zna to je hrabrost i
sl. Znanje prije djelovanja i kod
stoika je odredenje koje ini bitni
sadraj njihove etike. Ono to je
suprotno osnovnim vrli- nama
oznauju kao loe. Izmedu dobrog i
loeg
postoji
srednji
stupanj:
indiferentno, adiafora, tj. ono to
nije ni jedno ni drugo. To su prema
stoicima npr. sam ivot i smrt,
ljepota, snaga, visoko porijeklo i
sl. Adiafo- ru stoici ne smatraju za
vrlinu.

Pojam adiaforaa dicto secundum.

u
kranskoj
etici ima smisao da se zemaljske
stvari smatraju ne- bitnima u
odnosu na nebesko carstvo. U
doba reformacije vodila se otra
polemika oko adiafore, u kojoj na
Matija Vlai (Matthias Flacius
Illyricus) zastupa milje- nje da na
podruju vjere nema adiafore. Tom
problemu vraaju se Kant i Fichte.,
koji sa svoga rigoroznog etikog
stajalita dre da u ljudskom
djelovanju nema adia- fore. B
Advaita (sansk.), nedvojnost ili
monizam.
Osnova
vedantinske
filozofije, osobito u ra- zradi
ankare (izmedu 6. i 8. st. n. e.);
nauka koja nalazi potvrdu u
najstarijim upaniada- ma. ankara
osniva svoju nauku na etiri
velike izreke iz upaniada: To si
ti (tat tvam asi handogyaupanisad); Ovaj at- man (svijest)
je brahman (apsolutni bitak)
(Mandukya-upaniad);
um
je
brahman (Aitareya-upaniad); ja
sam brahman (Bri- hadaranyakaupaniad). Apsolutni moni- zam
nne usvojen u svim vedantinskim
ko- lama. Sankarin veliki protivnik
Ramanugja
(11.
st.)
zastupa
kvalificirani
monizam
(v.
viitadvaita) i pobija osobito
ekstremni
intelektualizam
ankarine teorije apsolutnog duha.
Ve
Afazija (gr. a [priv.] i phasis = rije):
cere- bralno poremeenje koje se
sastoji u nemo- gunosti da se
govori ili da se razumije go- vor
drugoga, iako ne postoji povreda
ili uzetost perifernih organa koji
slue za go- vor odnosno za sluh.
Postoji vie tipova afazija: 1)
motorika afazija, kad bolesnik
razumije i zna ono to hoe rei, ali
to ne moe izgovoriti; 2) sen- zorna
afazija, kad bolesnik ne razumije
ono to netko drugi govori na
njemu inae po- znatom jeziku,
iako mu je sluh sauvan; 3) totalna
afazija, koja je kombinacija motorike i senzorne afazije.
Su
Afekcija opi termin kojim se
oznauje
emocionalni
aspekt
doivljaja (za razliku od spoznajnih
i voljnih doivljaja).

13

Afekt redovito kratkotrajno, ali

snano
uvstveno
uzbudenje,
praeno znaajnim fi- ziolokim
promjenama u organizmu.
Afektivan: koji se odnosi na afekte,
osjeaje, osjeajan.
Aferentan (lat. affero = donosim),
donosei,
javljajui.
U
fiziologiji i psihologiji: i- vac koji
nosi podraaj od periferije prema

aferentan

ivanom
centru.
Isto
to
i
centripetalan. Suprotno: eferentan
(v.).
Aficirati (lat. afficere = djelovati na
koga),
uzbudivati,
djelovati,
utjecati.
U
spoznajnoj
teoriji,
naroito kod Kanta, dobio je taj
po- jam odredenije znaenje, po
kome stvari aficiraju (djeluju na)
receptivnu
svijest,
koja
tako
uzbudena na sebi osebujan nain
te stvari doivljuje.
F
Afinitet (lat affinis = blizak, srodan),
srod- nost, bliskost, privlanost,
naklonost. 1) U spoznajnoj teoriji
po Kantu oznaava se afi- nitetom
osnov mogunosti asocijacija (v.)
raznolikoga,
ukoliko
lei
u
objektu,
a
sam
je
afinitet
transcendentalan. 2) U psihologiji
znai,
a)
slinost
(analogiju)
izmedu
pojedinih
psihikih
manifestacija (predodaba, misli,
uvstava, raspoloenja itd.) ili
psihikih
struktura
(temperamenata, karaktera, udi);
b)
afektivnu
priklonjenost
odredenim
predmetima,
zanimanjima,
sredinama,
osobama, predodbenim ili misaonim
motivi- ma; osniva se na instinktu,
individualnim
psihikim
dispozicijama, navikama. 3) U
kemiji se afinitetom oznauje
stupanj lako- e kojom se pojedine
tvari medusobno spa- jaju.
Kr
Afirmacija (lat. affirmatio): pozitivna
tvrdnja da postoji odnos izmedu
dva pojma. Afir- macija je jedna od
osnovnih
kvaliteta
(v.)
suda.
Suprotno:
negacija
(v.).
U
kolokvijal- nom govoru oznaava
postizanje
odredenog
uspjeha
odnosno priznanja.
Afirmativan (lat. affirmo = tvrdim). U
logi- ci: potvrdan, jestan sud. Neki
sud je afirma- tivan ako se
subjektu bez ogranienja pri- daje
predikat. Sud kojim tvrdimo da
neto jest: S je P. Moe biti
openit (v.) ili dje- lomian (v.).
Suprotno: negativan (v.).
Aforistiki, u obliku aforizma (v.):
pregnant- no izraena misao.
Aforizam (gr. aforizein = omedaiti,
ogra- niiti, odijeliti): u jednoj
reenici kratko i jasno izraena
misao, u sebi zatvorena, koja nije

sistematski povezana ni dalje

razvijena
s
nekim
drugim
izraenim mislima. U afo- rizmima
su izraavali svoje filozofske misli:
Erazmo,
Bacon,
francuski
moralisti, Pascal, Nietzsche i dr. F
A fortiori posredan nesilogistiki
zaklju- ak oblika: B je vee od C;
A je vee od B; dakle, A je vee od
C.
Valjanost
tog
argumenta
zasniva se na tranzitivnosti relacije vee od, pa neki autori
uzimaju
taj
naziv
ire,
primjenjujui ga na sve relacione
silogizme ija valjanost zavisi od
involvira- ne relacije.
P
Agatologija (gr. to agathon = dobro):
ue- nje o moralnom dobru koje se
postie vje- banjem i uenjem.
Agens
(lat.),
pokretna
djelatna
snaga, djelatni faktor, aktivni
princip. U skolastici i aktiv- nost
razuma (intellectus agens), koji je
bo- anskog porijekla. Pomou
agensa ljudski potencijalni razum
moe spoznavati. To je nastavak
tumaenja Aristotelove misli o aktivnom i pasivnom umu.
B
Agnostiki
(gr.),
ne-spoznatljivo.
Odnosi se na agnosticizam (v.) kao
na
filozofijsko
stajalite.
Agnostiki
stav
izraava
nespoznat- ljivost temelja bitka,
apsolutnog. Time se otklanja svaka
metafizika. Agnostiki stavo- vi
nalaze se kod skeptika, sofista,
neokan- tovaca i pozitivista.
Agnosticizam (novija kovanica od
gr. a = ne i gnostikos =
spoznajni). Nazor koji ni- jee
mogunost
potpune
spoznaje
svijeta, budui da pretpostavlja
neku supstanciju, stvar po sebi
ili metafiziku zbiljnost koja se
sustee
istinitom
spoznavanju.
Prema
Engelsu
(usp.
Ludwig
Feuerbach
i
kraj
klasine
njemake
filozofije),
pored
idealizma i materijalizma, koji
bez obzira na svoja oprena
ishodita od duha ili materije
smatraju da je mogua istinita
spoznaja svi- jeta, agnosticizam
predstavlja tzv.
trei put uaferentan
filozofiji, i dri da je potpuna spoznaja biti stvari nemogua. Po tom
nazoru,
naime,
postoji
jedna

14

agnosticizam

neprekoraiva granica spoznaje, a

takva je, za Kanta npr., stvar po
sebi koja uvijek ostaje s onu
stranu sva- ke spoznaje. Naziv
agnosticizam
prvi je uveo u
filozofiju engleski prirodoslovac
Huxley 1869, da bi njime oznaio
svoje sta- jalite; u pozitivnom
smislu to je shvaanje da u
znanstvenom
istraivanju
valja
sluati samo glas razuma, a u
negativnom
znai
ogranienje
sigurne spoznaje na pozitivno

dano u osjetilnom iskustvu, to se

svagda moe empirijski verificirati.
U tom irem smislu agnosticizam je
cjelokupni
empirizam
i
pozitivizam (Comte, Darwin, Spencer, Hamilton, Jodl) ukljuujui i
suvreme- ni logiki (Wittgenstein,
Carnap, Ayer), bu- dui da otklanja
svaku metafiziku i ogra- niava
bit istine na znanstveno provjereni
sklop
injenica.

Svaki
agnosticizam
zastupa
nespoznatljivost istinskoga bitka i
neopravdano svodi bit spoznaje na
prirodo- znanstveno iskustvo kao
apsolutno i jedino kompetentno
mjerilo istine.
Pe
Agnozija (gr. a = ne i gnosis =
spoznaja). Patoloka pojava koja
se
oituje
u
tekoi
ili
nesposobnosti
prepoznavanja
i
razumije- vanja znaenja predmeta
i pojava uz sau- vano osnovno
osjeanje. ovjek koji boluje npr.
od vidne agnozije vidi, ali nije
sposo- ban da prepozna ono to
gleda (tzv. duev- na sljepoa);
kod slunih agnozija, npr. senzorne afazije (v.), bolesnik uje
govor, ali ne moe razumjeti
sadraj govora, itd. Agnozi- je su
obino uzrokovane poremeajima u
funkciji
sekundarnih
senzornih
podruja mozga.
Bu
Agorafobija (gr. agora = trg i
phobos = strah), bolesni strah od
otvorenih i irokih prostora, strah
da se prijede preko ulice ili trga.
Agrafija (gr. a [priv.] i graphein =
pisati): cerebralno poremeenje
koje se oituje u potpunoj ili
djelominoj nesposobnosti da se
oblikuju slova ili drugi pisani
znakovi
uz
inae
sauvane
sposobnosti kretanja prsti- ma.
Agregat (lat. aggregatum = gomila):
hrpa ko- ja nastaje samo vanjskim
gomilanjem bez unutranje veze,
kakva se naprotiv zahtijeva kod
organizma. Za Kanta iskustvo
nije jednostavan agregat opaanja
ili zamjedbi, jer u tom sluaju ono
ne bi imalo ope vrijednosti, nego
radi stjecanja iskustva opaanja
moraju stajati pod nekim razumskim jedinstvom, tj. moraju imati
unutranju
vezu.

Fizika
razlikuje tri razlina agregatna

stanja materije:agnosticizam
plinovito, tekue
i kruto. U matematici se pod
agregatom razumijeva zbroj, skup.
S
Agresija (lat. aggressio = pristup,
uvod u go- vor; kasnije navala,
napad). Ponaanje ili djelovanje
koje ima za cilj nanijeti tetu
osobama, ivotinjama i stvarima. U
medunarodnom
politikom
ivotu: neizazvani i iznenadni
napad jedne drave na drugu to
je kao agresivni rat osudilo
Drutvo
naroda
i
kasnije
Organizacija ujedinjenih naro- da.
Nema
jedinstvenog
teorijskog
objasnje- nja agresije, te vrlo
rairene pojave. Najpo- znatije je
psihologijsko
tumaenje
prema
kojem je agresija simptom i
posljedica une- ravnoteenosti i
neprilagodenosti bia oko- lini,
odnosno
psihoanalitiko
objanjenje agresije kao posljedice
potiskivanja prirod- nih tenji
ljudskog bia. Neke novije teorije
ponaanja tvrde suprotno tj. da je
agresija u ivotinjskom carstvu u
funkciji prilagoda- vanja kao i da
se teorija o biti i uzrocima agresije
u ivotinja moe izravno primijenjivati i na ljudsku vrstu.
Z
Agresivnost, karakterna osobina bia
koje
naginje
agresivnom
ponaanju
i
djelovanju
(v.
agresija).
Aham-kara (sansk.), faktor ja,
samosvijest, vie u psiholokom
nego u metafizikom smislu (usp.
atman). Karakteristian ter- min
u analizi svijesti samkhya filozofije
(v.), gdje predstavlja trei stepen
manifestacije bivstva (tattva) duha
(purua) u prirodi (pra- kriti). Zbog
svog
poloaja
izmedu
uma
(buddhi, v.) i razuma (manas, v.)
gubi esto u kasnijoj filozofiji svoj
bitni smisao, u ve- danti zbog
metafizike afirmacije atmana, a u
budizmu zbog njegove negacije, pa
poprima
sve
vie
moralno
negativno znacenje egoizma ili
iluzorne predodbe o vrijedno- sti
vlastitog ja.
Ve
Ahil i kornjaa naziv je poznatog
prividnog dokaza o nepostojanju

15

Ahil i kornjaa

gibanja koji je dao Zenon iz Eleje.

Ahil kao najbri trka ni- kada ne
moe stii kornjau, najsporiju ivotinju u sluaju kada ona ima
samo i naj- manju prednost. Naime
dok je on pretrao put koji je ona
ve prela ona je ve prela novi
dio puta, a kada je on preao i taj
dio ona je opet otila dalje makar i
mali dio puta: za vrijeme dok je on
preao i taj dio puta kornjaa je
iznova prela novi dio i

tako u beskonanost. Tvrdnja da

beskonani
proces
zahtjeva
beskonano mnogo vre- mena je
pogrena, jer se taj cijeli postupak
moe samo misaono razloiti u
beskonano
mnogo
dijelova.
Gr
Ahimsa (sansk.), nenasilnost, princip
nevre- nja nasilja zajedniki svim
klasinim oblici- ma indijske etike.
Ne
ograniuje
se
samo
na
nepovredivost
ljudskog
ivota,
nego se primjenjuje i na ivotinje.
Najekstremniji
zastupnici
ovog
principa su gjaini (v. gjaini- zam),
iz ije je sredine potekao i M. K.
Gandhi koji je nauku o ahimsi
popularizirao
i
na
Zapadu
taktikom svoje politike borbe. On
je definira ovako: Nenasilnost kao
izraz snage znai svjesnu patnju.
Ona nikako ne znai podlonost
slabia
volji
zloinca,
nego
usmjerenost potpuna duha protiv
volje tirana.
Ve
Akademija (gr. akademeia), imanje
na Kefi- su, 6 stadija od Atene,
gdje je Platon pou- avao. Odatle
je Platonova kola dobila ime
Akademija. Platonova Akademija
(osnovana god. 387) dijeli se na
Staru, Srednju i Novu. U prvoj su
poznati: Speusip (oko 409-339),
Ksenokrat iz Halkedona (395-314),
Hera- klid sa Ponta, Filip iz Opunta,
Polemon,
Krates,
Krantor.
U
Srednjoj su: Arkesilaj (315-240) i
Karnead (214-129). Srednja je
zastupala umjereni skepticizam. U
novi- joj Akademiji istiu se Filon iz
Larise i An- tioh iz Askalona kod
koga je u Ateni uio i Ciceron.
Akademija je postojala sve do 529,
tj. do zatvaranja filozofskih kola
naredbom
cara
Justinijana.
Platonovu Akade- miju obnovio je u
renesansi oko 1440. Co- simo
Medici u Firenzi. Podsticaj za to
dao je Georg Gemist Pleton (13551450) iz Konstantinopola. Od 18.
st. pojam akade- mija dobio je ire
znaenje, pa se danas njime
oznauju najvie naune ustanove
u nekoj zemlji.
B
Akaa (sansk.), prostor, eter; termin
izveden iz osnove ka- oitovati
se,
prosijavati
jedan
od
osnovnih termina orijentalne me-

tafizike
Ahil j kornjaa
svjetlosti
i
teorije o manifestaciji (usp. avest.
thwaa). U teoriji o elementima
osjetnosti (v. vaieika) akaa je
kao peti ele- ment nosilac zvuka i
ivotne energije i u tom smislu
praelement koji se identificira sa
stvaralakim
boanstvom
Brahmom.

U
klasinim
filozofskim sistemima akssa kao
pojam
prostora
dobiva
dva
osnovna smisla: 1) ogranieni
prostor koji omedu- je neko tijelo
i odreduje orijentacione od- nose u
geografskom
smislu
(strane
svijeta).
Specifini
termin
za
prostor u ovom empi- rikom
smislu je di (v.); 2) neogranieni
prostor koji nije zamjetljiv kao
element
neposredne
osjetne
realnosti,
nego
dobiva
transcendentalni
i
metafiziki
smisao.
Za
razumijevanje
tog
smisla bitna je pretpo- stavka da u
indijskoj
filozofiji
ne
postoji
paralelizam u obradbi pojmova
prostor i vrijeme, nego akaa
u
ontolokom
smislu
redovno
predstavlja zajedniki osnov empirijskog prostora i vremena (di i
kala, v.). Kao metempiriki isti
element akaa je ve u Vedama
nosilac zvuka besmrtne i trajne
stvaralake rijei boanske objave.
Po toj funkciji akaa je praelement
iz kojeg po- tjee i u koji se vraa
boanska emanacija svjetova (v.
kalpa). To je rezervoar kozmike
snage i njene moralne uvjetnosti,
koja pret- postavlja kontinuitet
latentnog pamenja (v. alaya) ili
odravanje prolosti u samoj
sebi po vlastitoj energiji i njeno
postojanje iz- van svijesti, u
ontikim
okolnostima
gdje
individualizirana svijest vie ne
postoji. (Ci- tati u navodnicima su
Bergsonova formula- cija istih
pretpostavki njegove teorije pamenja.

Usp.
sarvasti-vkla.)
Ve
Akatalepsija, v. demencija.
Akcidencija, v. sluajnost.
Akcident, neto to je nebitno,
promjenljivo, sluajno na nekoj
stvari ili pojavi; neto to moe biti
i drugaije a da ne promijeni ili ne

16

ukine
bit
stvari.
Suprotno
akcidentu je supstancija (v.), pa je
stoga akcident i ono to je
nesamostalno, to ne postoji po
sebi ve po drugom.
Akcidentalan,
nebitan,
sporedan,
pojavan, koji ne pripada biti neke
stvari. Suprotno tome: esencijalan,
bitan (v. bit).
Akcija (lat. actio = djelovanje),
radnja, djelat- nost, injenje (v.
reakcija).
'Akl (islam.): um u smislu nus (v.) u
helenskoj filozofiji (v. ruh i nafs).

'akl

Aksiologija
Akolucija (gr. akoludheo = slijediti,
ii za im). Pojam kojim se kod
Aristotela, a na- pose u stoikoj
nauci, oznaava nuni slijed dvaju
pojmova; odnos dvaju pojmova od
kojih se jedan bez drugoga ne
moe posta- viti, od kojih je jedan
u
drugome
implicite
sadran;
ponajee nuni slijed uzroka i
posljedica
F
Akomodacija (lat. accomodatio =
prilagode- nje), 1) prilagodenje
nekog organa ili orga- nizma
zahtjevima i prilikama okoline. Cesto se upotrebljava u jednakom
smislu kao i adaptacija (v.), 2)
promjene u ispupenosti one lee
pri gledanju razliito udaljenih
predmeta. Te promjene omoguuju
da se slike okolnih predmeta otro
ocrtavaju na mrenici oka.
Bu
Akozmizam (gr. a = ne i kosmos =
svijet). Ontoloka koncepcija po
kojoj
se
negira
opstojnost
samostalnoga realnog svijeta, koji je zapravo samo priin (v.)
Zbiljski je sa- mo apsolut kao
beskonana jednota u ko- me je
pojedinano, ako uope jest, tek
njen metafiziki modus. Misao
izraena u Ve- dantama u budizmu,
a i kod Eleaana i Spinoze.
F
Akroamatian (gr.): za sluanje,
sluno. An- tika oznaka za ono to
je za sluanje, a odnosila se
prvenstveno
na
Aristotelova
uenja koja je on iznosio usmeno,
odabra- nim uenicima. Zatim
openito, oblik u kojem uitelj
usmeno iznosi, a uenici sa- mo
sluaju. Suprotno: erotematian ili
dijaloki
oblik
uenja.
AJkromatian:
1)
bezbojan;
akromatini vid- ni osjeti posjeduju
samo kvalitetu svjetline (bijelo,
sivo, crno); 2) kod lea: bez
kromatske
aberacije.
Akromatopsija (gr. a = ne, hroma
= boja i opsis = vid), vidna
anomalija koja se sa- stoji u
potpunoj sljepoi za boje. ovjek
koji ima tu anomaliju doivljava
samo
svjetline
(akromatske
kvalitete).
Akromatopsija
je
redovito
praena
smanjenom
otrinom vida.
Bu

(gr.tkolucija
aksios = vrijedan
i logos = nauka) je kao filozofija o
vrijednostima jed- na od najmladih
filozofskih disciplina, iako je njen
predmet star gotovo kao i filozofija

2 Filozofijski rjenik

sama.
Vrijednosni
problem
obradivan je u pojedinim filozofskim
disciplinama (prven- stveno u etici i
estetici)
ve
od
poetka
antropolokog
razdoblja
grke
filozofije, ali ga je kao izoliran i
osebujan problem izluio tek H.
Lotze (u djelu Mikrokosmos I III,
1856-1864). No ne samo da je tako
postao osniva aksiologije nego je
razlu- ivi podruje bitka (Sein) od
podruja va- enja (Gelten)
postavio temelj jedne on- tologije
koju su nastavljai razradivali iz
razliitih aspekata. Podrujem bitka
bave se po Lotzeovu miljenju
iskustvene znanosti, a spoznajni im
je instrument razum; po- drujem
vaenja bavi se um koji je osjetljiv za
vrednote. Iz tih Lotzeovih aksiolokih
teza razvila su se tri osnovna pravca
u su- vremenoj aksiologiji, i to:
psihologistiki, pravac badenske
kole i fenomenoloki. Aksiologiju
kao teoriju (a ne filozofiju!) po- eli
su ponajprije obradivati psiholozi
pri- hvativi od Lotzea tezu da su
vrednote ono to izaziva u nama
uvstvo ugode ili ono to elimo. Ovi
prvi (Meinong, Schuppe) nazivaju se
aksiolokim emocionalistima, a ovi
drugi
(Kriiger,
Miinsterberg)
voluntaristima.
Emocionalni
odnosno voljni akti bili su tumaeni
kao
konstitutivni
vrijednosni
doivljaji a njihov intenzitet kao ono
to
odreduje
visinu
vrijednosti.
Badenska ko- la (Windelband,
Rickert) pola je od Lot- zeova
problema vaenja po kome je konstituirano podruje vrednota, a po
njima se preko ovjeka ostvaruje
povijest odnosno kultura. Vrednote
ne egzistiraju nego vae, pa su stoga
irealne odnosno nezbiljske. Ljudskim
vrijednosnim aktima nastaju u zbilji
dobra
u
kojima
su
ostvarene
vrednote (v. idiografske znanosti).
Ta dobra sainjava- ju ono to se
zove kultura, a razlikuje se od

17

aksiologija

prirode koju odreduju zakoni i u kojoj

ne vae vrednote. Fenomenoloka
kola, koje je zaetnik F. Brentano,
ima svoje glavne predstavnike u M.
Scheleru i N. Hartmannu. Brentano,
takoder nastavlja Lotzea, otkriva da
je svaki a ne samo mi- saoni akt
usmjeren na odredenu predmetnost. Emocionalni akti ljubavi i
mrnje in- tendiraju vrednote kao
svoje predmetnosti,

a doivljavalju se s jednakom
sigurnou
evidencije
kao
i
spoznajni
akti.
U
tim
emocionalnim intencionalnim aktima
odredena je po dimenziji dubine
uvstva i skala vred- nota. Scheler
je
nastavio
fenomenolokom
analizom
otkrivati
vrijednosna
podruja i nasuprot Kantovom
formalizmu
pokazao
podruje
materijalnih kvaliteta (vrednota)
koje
imaju
karakteristiku
apsolutnog i op- enog vaenja, a
time svoj osebujni idealni nain
bivstvovanja. Njegove je aksioloke
izvode razradio u svom sistemu N.
Hart- mann. Aksiologija je danas
postala
propedeutikom
disciplinom
za
sva
podruja
praktike filozofije.
F
Aksiom (gr. aksioma = zahtjev,
elja), prin- cip, teza, sud, stav ili
iskaz koji je nedoka- ljiv, ali se bez
dokaza uzima kao istinit i slui kao
princip ili premisa deduktivnog (v.)
dokazivanja. Prema tradicionalnom
shvaanju,
koje
potjee
od
Aristotela, aksio- mima nije ni
potreban nikakav dokaz, jer je
njihova
istinitost
neposredno
oevidna. Ovo shvaanje usvaja i
Kant,
po
kojem
su
aksiomi
neposredno
izvjesni
sintetiki
principi a priori. U suvremenoj
simbolikoj logici smatra se da
nijedan princip (sud, stav, iskaz)
nije sam po sebi aksiom, nego da
moe postati aksiom samo unutar
nekog
aksiomatskog
(v.)
(deduktivnog) sistema. Po tom
shvaanju aksiom se od drugih
princi- pa ili sudova istog sistema
razlikuje samo po tome to u tom
sistemu nije dokazan ni dokaljiv a
slui kao osnova dokazivanja. Na
tradicionalan
nain
shvaeni
aksiomi bitno se razlikuju od
postulata (v.), dok je aksiom kako
ga shvaa suvremena logika isto
to i postulat.
P
Aksiomatika: kritiko prouavanje
aksiomatske
metode
(v.)
i
aksiomatskih
sistema
(v.)
i
nauanje kako se taj metodiki i
siste- matski postupak izvodi.
Aksiomatska
metoda:
metoda
izgradnje
aksiomatskih

(deduktivnih) sistema. Sastoji se u

tome da se najprije nabroje svi
nedefinirani
(primitivni)
pojmovi odnosno termi- ni i svi bez
dokaza
aksiologija
prihvaeni
(primitivni) sudovi (aksiomi), da
se definira pojam smi- slene
kombinacije pojmova (ili valjano
formirane
formule),
da
se
specificiraju pravila dedukcije i da
se zatim primjenom ovih pravila
izvedu teoremi. Aksiomatska
metoda primijenjena je najprije u
geometri- ji i logici, a zatim i u
drugim granama ma- tematike i
filozofije. S nejednakim uspje- hom
primjenjuje
se
danas
i
u
empirijskim naukama kao metoda
za
sistematsko
prikazivanje
otkria dobivenih primjenom empirijskih
induktivno-deduktivnih
metoda.
P
Aksiomatski sistem: aksiomatskom
metodom
izgraden
sistem
sudova, stavova ili is- kaza. Sastoji
se od sudova koji se prihvaaju bez
dokaza (aksiomi ili postulati) i od
sudo- va koji se iz njih mogu izvesti
(dokaljivi sudovi ili teoremi).
Teoremi se iz aksioma izvode
pomou definicija a prema odredenim pravilima (pravila dedukcije ili
sintaktika
pravila).
Valjan
aksiomatski
sistem
mora
ispunjavati tri osnovna zahtjeva.
On mora biti: 1) konsistentan, to
znai da ne smije biti mogue iz
skupa
njegovih
aksioma
primjenom
pravila
dedukcije
izvesti je- dan teorem i njegovu
negaciju (jer bi se tada u njemu
mogao dokazati svaki sud); 2)
kompletan, to znai da se iz
njegovih ak- sioma mogu izvesti
svi istiniti stavovi siste- ma (jer bi
inae u njemu pored aksioma i
teorema postojali i nedokaljivi
sudovi); 3) zasnovan na skupu
medusobno nezavisnih aksioma,
to znai da se nijedan aksiom ne
moe izvesti iz drugih aksioma (jer
tada on ne bi bio aksiom, nego
teorem). Prvi i dugo jedini
aksiomatski sistem bio je Euklidov sistem geometrije. Poetke
aksio- matskog prikazivanja logike

18

nalazimo kod Aristotela. Od druge

polovine 19. st. do da- nas
izgradeni su aksiomatski sistemi i
u drugim granama matematike i u
logici,
a bilo
je i pokuaja
aksiomatskog
prikazivanja
empirijskih nauka pa katkad i
filozofije.
P
Akson (gr. axon = osovina): izdanak
ivane
stanice,
koji
odvodi
uzbudenje od ivane stanice na
druge ivane stanice ili u izvr- ne
organe. Akson se obino na svom
kraju grana u vei broj tanjih
izdanaka koji zavr- avaju malim
kvricama.
Bu

akson

Akt (lat. actus = in, djelovanje).

Aristotel je prvi upotrijebio pojam
akt (energeia) u ve- zi s
potencijom
(dynamis),
da
bi
obrazloio
postajanje
bia.
U
filozofiji srednjega vijeka akt kao
prijevod grke energeia znai isto
to i dovrenje i ispunjenje,
ozbiljenje.
Aktualitet
kao
suprotnost mogunosti da- nas
veinom prevodimo sa zbiljnost.
Ve
za
Aristotela
pojmovi
mogunost i zbiljnost oznaavaju
dva temeljna modaliteta bitka
bia. Akt je postajanje ili razvijanje
neega iz njegova nerazvijena
stanja do njegove pune zbiljnosti.
To znai da zbiljnost ne nastaje iz
puke logike mogunosti nego iz
sasvim
odredenih
zasada
i
nadarenosti to ih bie nosi u sebi
kao klicu koja se razvija u
zbiljnost. Te nerazvijene zasade
bia Ari- stotel naziva dynamis
(lat. potentia), to jest realnom
mogunou koju akt razvija, ozbiljuje i dovrava u aktualnost ili
zbiljnost. U procesu razvijanja
razlikujemo dvije vrste akata. Ve
prema tome, da li su nekim aktom
ozbiljene
sve
realne
mogunosti ili je njim postignut
samo neki stupanj koji sadr- i
realne
mogunosti
za
dalji
razvitak, govo- rimo o zavrenim i
nezavrenim aktima. Akt je u
najirem znaenju sve to neodredenost dovodi u odredenost i to
jedno sta- nje mijenja u drugo.
Aristotel razlikuje ak- cidentalnu
promjenu, u kojoj akt mijenja samo
akcidencije kao to je oblikovanje
ko- mada mramora u kip pri emu
mramor
ostaje
mramor,
od
supstancijalne promjene, u kojoj
bie ne postaje samo drugaijim
bi- em kao u akcidentalnoj
promjeni nego ono postaje drugo,
novo bie. Primjer takve bitne
promjene
prua
prije
svega
asimilaci- ja kod ivih bia koja
anorganske i tude stvari kao hranu
u ivom organizmu pretva- ra u
njegovu vlastitu supstanciju. Osim
tih oblika promjene i zbivanja u
svijetu
te
vrsta
akata
koji
unutarsvjetovna bia dovode iz

aktmogunosti u
realne
zbiljnost,
kranska filozofija je razvila nauavanje o
nastajanju svijeta (v.) iz nita. To
je poznato kao nauka
0 istom
aktu
(actus
purus).
Medutim i u odredenju istog akta
razlikuju se Aristotel
1 kranska filozofija. Jer, dok je
isti akt u tomistikoj filozofiji
zapravo definicija
Boga kao beskonanog bia koje je
sve ko- nano stvorilo iz nita
pomou akta koji kao i sam Bog
prethodi potenciji, dotle isti akt u
Aristotelovoj
filozofiji
nije
beskona- na osoba koja stvara iz
niega nego kao noesis noeseos
oznaava sami vjeni bitak koji kao
nepokretni pokreta i posljednja
svrha sve pokree a da se sam ne
kree.
Pa
Aktivacija (izvedenica od lat. actio =
djelovanje): podsticanje djelovanja
pokreta- njem mirujuih sila i
energija.
Termin
esto
upotrebljavan
u
ranoj
fazi
eksperimentalne psihologije pri
opisivanju i tumaenju poja- va to
se kriju iza naziva emocije,
moti- vacije, afekt itd. Kao
pojam uao u druga znanstvena
podruja kao npr. fiziku i kemi- ju.
Gdje god se pojavljuje svagda se
uz taj termin vezuje neka varijanta
temeljnog
znaenja
u
smislu
mobiliziranja
potencijalne
energije nekog bia.
Z
Aktivan
(lat.
activus),
djelatan,
djelotvoran, ra- din, a u novije
vrijeme dobiva znaenje ko- ji se
nalazi
u
slubi.
Suprotno:
pasivan.
Aktivitet (lat. activitas), djelatnost,
djelovanje, djelotvornost, poziv za
djelovanjem. Ukup- nost postupaka
ili radnji nekog lica, zajed- nice,
organizma, drutva. U filozofiji i
psi- hologiji upotrebljava se pojam
aktiviteta svijesti kao suprotnost
pojmu pasiviteta svi- jesti, po
kome svijest djeluje automatski,
pasivno, po asocijativnim vezama.
Aktivitetom
se
oznaava
samodjelatnost,
spontanitet,
stvaralatvo
svijesti,
koje
se
oituje na podruju misaonog, a

19

pogotovo voljnog djelovanja. Svi

oblici
tehnikog,
kulturnog
i
socijalnog
ivota
nastaju
po
aktivitetu svjesnog ljudskog bia.
Suprotno: pasivitet (v.).
G
Aktivizam: nazor na svijet odnosno
stav koji naglaava znaenje adske
aktivno- -svjesne voljne djelatnosti
za praktinu iz- mjenu svijeta,
drutva, kulture, ekonomike i dr.
Ve su stoici svojim preferiranjem
praktino-udorednog
ivota,
kojem treba da slue sva druga
(logika,
fizika,
spoznajna)
istraivanja, zastupali neku vrstu
speci- finog aktivizma, a to je
naroito dolo do izraaja u
primatu praktinog uma nad teo-

aktivizam

retskim kod Kanta i Fichtea. S drugih

polaznih
pozicija
vanost
spoznajnog
i
praktinog
aktivizma naglaava i K. Marx, posebno u 11. tezi o Feuerbachu.
Suprotno: pasivizam (v.).
G
Aktivnost (lat. actio od actus, v. akt)
je u i- rem smislu svaka ovjekova
djelatnost. U praktinoj filozofiji
pod aktivnou (njem. Aktivitat, fr.
activite) se razumije djelovanje
(njem. Handeln) kao onaj oblik
ovjekove umne djelatnosti u kojoj
se ovjek osjea odgovornim za to
to ini. U tom smislu aktivnost je
moralni i politiki ivot (v. vita
activa), tj. ivot koji nije odreden
samo
vanjskim
podraajima
i
utjecajima a niti se odvija u
spekulaciji i kontemplaciji (v. vita
contemplativa) nego u umnom
djelovanju ljudi medu sobom (v.
interakcija). ovjeko- vo djelovanje
je slobodno, ukoliko je odre- deno
umom i voljom (v.).
Pa
Aktualan,
vaan
za
sadanjost,
suvremen, presudan za ovaj as,
zbiljski relevantan, djelotvoran.
Aktualitet (lat. actualitas): zbiljnost,
ono to je sada neposredno
prisutno, djelotvornost za razliku
od potencijalnosti (v.) i virtualnosti (v.).
Aktualizacija je prijelaz ili prevodenje
iz sta- nja mogunosti u stanje
zbiljnosti; ozbilje- nje.
Aktualizam: filozofijski nazor po
kojem se zbilja ne zasniva na
nepominom, stati- kom bitku,
ve u neprekidnoj djelatnosti,
aktu, u ivom stvaralakom razvoju
i
samoozbiljenju.
U
psihologijskom smislu: uenje da je
ivot stalno zbivanje i proces,
nasuprot supstancijalizmu (v.) koji
sve psi- hiko doivljavanje svodi
na
neke
postojane,
nepromjenljive
nosioce
(supstanciju, duu i dr.). Zaetnik
aktualizma je starogr- ki filozof,
dijalektiar Heraklit. On nasu- prot
ontolokoj tezi o vjenom i nepromjenljivom bitku postavlja tvrdnju
da je bi- tak svijeta neprekidno
bivanje, vjeno ivo dogadanje. G
Aktualizirati, ozbiljiti, ope uiniti
suvreme- nim, zbiljski prisutnim. U
aristotelovskoskolastikoj

terminologiji aktualizacija zna- i

prevodenje
iz
mogunosti,
potencijalno- sti (v.) u in, u zbilju,
u
aktualnost.
Realiziranje
aktivizam
mogunosti.
Ostvarivanje
neke ideje ili pomisli.
G
Akustian,
zvuan;
svojstvo
karakteristino za neku prostoriju
ili zgradu s obzirom na jasnou
zvuka koji reflektiraju ili apsorbiraju povrine.
Alegorija (gr. allegoria = slikovit
govor) je u najirem smislu svako
prikazivanje
jednog
predmeta
pomou drugoga koji ima neku
slinost s njim. Izraavanje nekog
pojma ili misli drugim rijeima
nego to se obino upotrebljavaju
za
njih,
npr.
simboliziranje
djetinjskog, mladikog, muevnog i
stara- kog doba pomou etiri
godinja
doba.
Alegorijom
se
najvie slue pjesnitvo i govornitvo,
a
zatim
likovne
umjetnosti,
npr.
prikazivanje
pravde u obliku ene zaveza- nih
oiju s tezuljom u ruci. Najmanje su
sposobne
za
alegorijsko
prikazivanje glazba i arhitektura,
jer
djeluju
neposredno.
(V.
metafora.)
S
Aleksija (gr. a [priv.] i legein =
itati): cere- T>ralno poremeenje
koje se oituje u ne- sposobnosti
da se prepoznaju i itaju slova. U
lakem stupnju zove se disleksija:
pote- koe u itanju.
Algebarska logika, v. algebra logike.
Algebra logike prvi oblik u kojem
se jav- lja suvremena simbolika
logika, a koji je danas ve
prevladan. Razvija se u razdoblju
od sredine do kraja 19- st., a glavni
su joj predstavnici G. Boole, A. de
Morgan,
W.
S.
Jevons,
R.
Grassman, J. Venn, H. Mc. Coll i E.
Schroder.
Osnovna
joj
je
karakteristika
tenja
za
matematizacijom logike, za pretvaranjem
logike
u
granu
matematike, a na- pose nastojanje
da se logiki principi i ope- racije
izraze
sredstvima
malo
modificirane
tradicionalne
matematske algebre. U ovako
shvaenoj logici pojmovi se mjesto
rijeima izraavaju matematikim

20

algebarska logika

simbolima, sudovi se prikazuju

pomou matematikih jed- nadbi i
nejednadbi, a zakljuci sistemima
jednadbi, koji se rjesavaju u
osnovi istim metodama kao i
sistemi jednadbi obine algebre.
Iako se vie ne smatra najadekvatnijim
oblikom
logike,
algebra
logike ima veliku primjenu u
suvremenoj nauci i teh-

nici, a napose pri izradi elektronskih

rau- nala i drugih elektronskih
strojeva. P
Algoritam

termin
napravljen
prema
imenu
arapskog
matematiara
Mohammed
Ibn
Musa Alchwarizmi (ili Alchwarizoni)
koji je poetkom 9. st. objavio
raunski prirunik. U latinskom
prijevodu njegovo je ime pretvoreno
u
Algorithmi.
Ovim
imenom ka- snije su se poeli
nazivati raunski priru- nici i
raunsko
umijee,
a
napose
umijee
da
se
elementarne
aritmetike operacije iz- vode
pomou
arapskog
sistema
oznaavanja
brojeva.
kola
algoritmiara, koja se zalagala za
ovaj nain raunanja, a nastala je u
12. st., odnijela je pobjedu nad
kolom abacista (prema abacus =
raunalo s pominim ku- glicama).
Kasnije je rije algoritam dobila u
matematici
ire
znaenje
upotrebljavajui se kao naziv za
metodu ili proces raunanja sa
simbolima
prema
fiksiranim
pravilima. Logikim algoritmom
ili algoritmikom logikom neki
nazivaju algebru logike (v.), a neki
i itavu simboliku logiku (v.). P
Alijenacija (lat. alienatus, franc.
aliene= koji ne pripada sebi nego
nekome
ili
neemu
drugome)
(psihol i med.): mentalni poremeaj, duevna odsutnost, bolesno
stanje. Alijenacija (otudenje, njem.
Entfremdung,
i
samootudenje,
Selbstentfremdung) jedan je od
centralnih
problema
Marxove
filozofije. Preuzet od Hegela koji
njime odreduje otu- denje ideje u
prirodu, pa je priroda za nj
drugobitak ideje (Anderssein der
Idee), pojam alijenacije preko
Feuerbacha koji ga kritiki
primjenjuje na samu Hegelovu
filozofiju i antropologizira ga (u
kritici kranstva i religije uope, s
osnovnom te- zom da je bog
otudeni vlastiti duh ovjeji)
ulazi u same temelje Marxove
ontologijsko-antropologijske
koncepcije, koja time ve izrasta u
povijesno miljenje.

Budui
daalgebarska logika
polazi od duha
(ideje) kao os- novnog principa, za
Hegela
se
pojmom
otudenja
utvrduje upravo otudenje samog
duha (ili njegova najvieg oblika,
samosvije- sti = ovjeka) u stvar, u
predmetnost.
Stoga
je
opredmeenje
duha
(pomou
ovjekova rada) bilo nuno u
povijesti (kao prolom,
kao onom to se ve zbilo) za
konkretiza- ciju i samorazvitak duha,
ali se on iz te svoje spoljanjosti i
drugotnosti, iz tog opredmeenja =
otudenja, mora vratiti k se- bi
samome kao ono unutranje. Tako za
Hegela ukidanje otudenja znai
ukidanje predmetnosti, ime se onda
ovjek smatra kao ne-predmetno,
spiritualistiko bie (Marx).
Dok je Feuerbach ideju otudenja
kritiki primjenjivao na podruje
teologije
i
religije
(napose
kranstva), a onda i protiv Heger love
spekulacije,
smatrajui
je
posljednjim utoitem teologije,
Marx je, oslanjajui se prvobitno na
Feuerbacha,
smisao
otudenja
proirio najprije na tri momenta:
otudenje drutvene i politike zbilje
u ideji drave (u kritici Hegelove
filozofije drave i prava), otudenje
ovjekove linosti u kapitalisti- kom
sistemu (roba, novac, kapital, trite
itd.) i otudenje ovjekove drutvene
biti u politikoj dravi (podvajanje
ovjeka na ofi- cijelnog gradanina i
privatnu osobu, tj. ci- toyen i
homme).
U eminentno filozofijskom smislu:
Iz- bjegavajui i kritizirajui svaki
esencijali- zam, po kojemu je bit
ovjeka ve unapri- jed dana kao
odredeno i fiksno (apriorno) neto
(bog,
ideja,
apsolut,
historija,
zlatno doba, prvobitna zajednica,
raj, drutvo, pri- roda, duh itd.), od
ega bi se on onda otu- divao kao od
svoje danosti, Marx postavlja teite
na otudenje samoga ovjeka (tj. njegove biti kao proizvodnje, slobodne
samodjelatnosti,
generike
djelatnosti ili stvarala- tva u radu) u
procesu njegova postajanja, njegove
povijesti (historija kao prolost, puka kronologija, trajanje i ponavljanje
istoga) i njegova svijeta (svjesni

21

alijenacija

bitak podvojen na ideologijsku, isto

teorijsku, kontemplativ- nu, pasivnu
promatralaku svijest i otude- no, od
ovjeka nezavisno, samostalno, izolirano, vanjsko materijalno bie u
obliku
tzv.
apstraktne
objektivnosti koja se odvi- ja u vidu
fatalistiki
shvaene
prirodne
nunosti i zakonitosti izvan i
protiv
ovjeka

fetiizam
robe!). Budui da je ov- jek,
njegova povijest i njegov svijet,
ovjekovo
vlastito
slobodno,
svrhovito i smisle-

no djelo, to se otudenje odnosi

samo na ovjeka i na sve ono to je s
njim u vezi, te je ovjekovo otudenje
njegovo samootu- denje. Stoga moe
biti rijei jedino o sa- mootudenju
ovjeka u procesu njegova postajanja (ovjekom) vlastitim djelom
u povi- jesti, pa je otudenje
zasnovano u karakteru same ljudske
prirode. U povijesno- praktikom (=
dijalektikom) procesu otu- divanja
na djelu je dakle samootudenje
(umjesto
ozbiljenja,
realizacije)
ovjekovih ljudskih mogunosti i
njegove djelatne bu- dunosti u
sadanjosti.
Postajanje
ovjeka
ovjekom
ili
ozbiljenje
svih
objektivnih i subjektivnih povijesnih
ljudskih moguno- sti i djelatnosmisleno
otvaranje
novih
istovremeno
je
proces
ovjekova
povratka iz otudenog stanja ili
vraanja ovjeka k sebi samome kao
ljudskom biu (u svoj zavi- aj,
ethos
ili
istinsko
prebivalite,
obitava- lite). To je proces tzv.
dezalijenacije. K
Alocentrian (lat.), koji
stajalita drugih; koji
drugima i prema nji- ma
ravna
i
djeluje;
egocentrian (v.).

polazi od
rauna s
se takoder
suprotno:

Alogian (gr. alogos), nelogian,

bezlogian,
lien
loginoga.
Alogian je onaj element koji nije
podvrgnut logikim zakonima, jer
im 1) protivrjei, pa je protulogian, anti- logian; ili 2) lei
izvan dosega logike, ne moe se
zahvatiti logikim odredenjima,
budui da ih nadilazi, pa je zato ilogian ili i-racionalan (v.). Za
stoike je svaki afekat alogian, za
Schopenhauera je to volja, za
Eduarda
von
Hartmanna
se
alogina
volja
dopunjuje
logikom idejom.
Pe
Alteracija: 1) promjena, izmjena,
pogoranje,
oteenje;
2)
na
psihikom planu: uzbude- nje.
Alternativa
(lat.
alternus
=
izmjenian).
Openito:
izbor
izmedu dvije mogunosti; e- sto i
teka ili neugodna situacija u kojoj
smo prisiljeni da izvrimo takav
izbor, a dana je samo mogunost:
ili ili. U logici se alternativom

naziva odnos u kojem se nalaze

dva lana ekskluzivno disjunktivnoga (v.) suda koji se po tome i
naziva
alternativni sudalijenacija
(v.).
P
Alternativni sud sloeni sud
sastavljen od dva suda od kojih je
jedan nuno neistinit ako je drugi
istinit. Tradicionalna ga logika
prikazuje shemama S je ili P ili Q
i Ili je A B ili je C D, a suvremena
logika she- mom p A q (itaj: Ili p
ili q). Naziv alternativni sudovi
(u
pluralu)
ponekad
se
upotrebljava i u sasvim drugom
znaenju, kao naziv za dva suda
koji imaju isti smisao ili primjenu,
pa se mogu medusobno zamijeniti.
P
Altruizam (lat. alter, tal. altrui, fr.
autrui = drugi). Po Comteovoj
uzreici vivre pour autrui (ivjeti
za
drugoga),
openito:
nastrojenje
naklonosti
prema
drugome ili hti- jenje usmjereno na
unapredivanje i potpo- maganje
dobrobiti drugoga. U uem smislu
etiki pravac koji svoj osnovni
princip ili najvie dobro kojemu
treba teiti vidi u sre- i, dobru,
dobrobiti drugih, pa bilo to i na
utrb vlastite sree i ivota, pa ak
uz nji- hovo rtvovanje. Nasuprot
teoriji o svemoi i iskljuivosti
egoizma (v.) u altruistikoj se etici
zastupa shvaanje o jednom isto
tako praizvornom i prirodnom
altruizmu, koji izrasta spontano i
subjektivno iz naeg osje- anja
povezanosti i pripadnosti ljudskom
rodu, iz
potrebe drugoga
ili
drutva (tzv. socijabilitet, v.), i iz
praizvornog ivotnog osjeanja za
druge u obliku simpatije koja je
shvaena kao temelj prijateljstva,
drugarstva,
ljubavi,
braka,
vezanja uz drugoga itd. Kropotkin
taj prirodni osjeaj, koji nalazi- mo
i kod ivotinja, naziva uzajamnom
po- moi. Altruistiko odnoenje
moe prois- tei i iz egoistikog
nagona kao njegov neo- phodan
socijalni regulator u smislu odranja jedne socijalne zajednice ili
utvrdenja mogunosti zajednikog
ivota (po prirodi egoistikih)
pojedinaca. Altruizam je du- hovni,

22

teorijski
i
praktiki
korelativ
utilita- rizmu (v.) po kojemu je
dobro poistovjee- no s korisnim
(za pojedinca ili za itavu zajednicu
ili ovjeanstvo). Ta se teza naroito
zastupa
u
engleskoj
altruistikoj i uti- litaristikoj etici.
K
A maiori ad minus (lat., a znai od
veega k manjem) predstavlja
pravilo zakljuiva- nja po kome iz
istinitosti veeg tj. ope-

maiori.

nitog (univerzalnog) suda nuno

slijedi isti- nitost manjeg tj.
djelominog (partikular- nog) suda,
ali ne obratno.
Amaa-spanta
(Iran)

est
besmrtnih vrli- na Ahura Mazdinog
mudroga duha (spanta- manyu),
koji s njima izgraduje kozmiki
poredak (v. mazdaizam).
Amauroza (gr. amaurosis = tama,
mrak): sljepoa koja nastaje zbog
razliitih obolje- nja, a da pri tom
periferni dio vidnog osjet- nog
organa (oko) nije prividno oteen.
Ambigvitet
(lat.
ambiguitas),
dvoznanost, dvosmislenost rijei
odnosno pojmova, koja se oituje u
krivim zakljucima (v.).
Ambivalencija (lat. ambo = oba i
valentia
=
jaina,
vrijednost):
dvostruka, odnosno dvosmjerna
uvstvena ili voljna djelotvor- nost
nekog doivljenog sadraja. Kad
jedan te isti doivljaj izaziva
istovremeno i raspo- loenje i
neraspoloenje, i ljubav i mrnju i
privlanost i odbojnost, onda je on
ambi- valentan. Ambivalentnima se
nazivaju i fe- nomeni koji mogu
izazvati suprotna vrijed- nosna
odredenja.
F
Amfibolian, dvoznaan, dvosmislen
(v. am- fibolija).
Amfibolija (gr. amfibolos = dvolian,
neizvjestan),
dvoznanost,
dvosmislenost. U sta- rim su
proroanstvima
udotvorci
izgovarali
dvoznane,
dvosmislene proroanske iz- jave.
Danas se amfibolija upotrebljava u
do- sjetkama i dvoznanim rijeima
u
svakodnevnom
govoru.
Aristotel jednu vrstu so- fizama (v.)
naziva po toj pogreci, pa se i do
danas u logici ta pogreka u
dokazivanju
naziva
quaternio
terminorum (v.). Kant na- ziva
amfibolijom
refleksnih
pojmova
postu- pak u kome se mijea
empirijska (v.) upo- treba razuma
sa
transcendentalnom
(v.)
upotrebom.
F
Amfilogija
(gr.
amfilogos
=
prijeporan, dvojben, neizvjestan),
protivnost,
protimba,
protivrjenost.
Amnezija (gr. amnesis = zaborav):
duevno oboljenje koje se oituje

kao pojava djelo-a maiori.

minog
ili
potpunog
gubitka
pamenja.
Amnezija je obino povremena, a
moe na- stati kao posljedica
povrede mozga, grozni- ce, jakog
emocionalnog uzbudenja i sl. Gubitak sjeanja za ono to se
dogodilo
zove
se
retrogradna
amnezija, za razliku od rje- deg
oblika
koji
se
oituje
u
nesposobnosti
stjecanja
novih
sjeanja a zove se antero- gradna
amnezija.
Pt
Amoralan (gr.-lat.): s onu stranu
svakog (ili vladajueg) morala, ali
razliito od nemora- lan ili
antimoralan. Amoralan znai biti
neutralan ili ravnoduan spram
moralnog i nemoralnog, pa se ne
moe podvrgnuti normativnom i
vrijednosnom
kvalificiranju
u
pogledu udorednog dobra i zla;
stoga
ne
podlijee
kategoriji
moraliteta. Za razliku od imoralista
(i imoralizma, v.), koji je vie ili
manje svjesno (teorijski) usmjeren
protiv
odredenog,
konkretnog
morala kao takvog, amoralist nije
(ili je vrlo malo) svjestan egzistencije morala, moralnih odnosa
i prin- cipa, te izraava oblik jedne
moralne atro- fije.
K
Amoralizam (od amoralan, v.)
doktrina po kojoj ne opstoji moral;
stanovite s onu stranu morala,
koje ne doputa da se odre- dena
(ili bilo koja) djelovanja, radnje,
po- stupci, ini (npr. tzv. velikih
linosti u po- vijesti) moralno
procjenjuju i vrednuju. Do- sljedno,
po amoralizmu sve to jest treba i
da bude, pa nema raspona i
suprotnosti iz- medu fakticiteta i
moraliteta kao nekog idealnog
postulata. Takoder: odsutnost moralnosti u nekog pojedinca (v. jo
imorali- zam).
K
Amorfan (gr. a [privativum koji znai
ne] i morfe = oblik), bezoblian,
neoformljen; upotrebljava se kao
suprotnost pojmu obli- kovan,
oformljen.
Amplifikacija
(lat.
amplificatio),
poveavanje,
proirivanje. U retorici: predstavlja
obja- njavanje izraza kako bi se
istaklo znaenje nekog pojma,
pomou sinonima, atributa i sl.

23

Openito: uveliavanje odnosno

opirni- je izloena misao ili izraz.
U stilistici i poe- tici: nizanje
slinih atributa koji pojaavaju
obiljeje neke pojave.
p
Anagoge (gr.), odlazak, polazak. U
filozofiji misticizma: put uzdizanja
od tjelesnosti preko spekulativnog
shvaanja do vlastitog doivljaja
najvieg bia, ili uzdizanje duevnosti
do
posve
duhovnoga.
Anagoge ozna-

anagoge

uje i alegorijsko tumaenje neke

misli. U grkoj retorici tumaenje
nekog
rukopisa
prema
viem
smislu na koji on upuuje.
B
Anagogiki (gr.), uzdizanje, svodenje
to se odnosi na uzdizanje duha
u spoznaji i- sto duhovnog,
primjerice
kod
Plotina.
Tim
postupkom se isto tako nesavrene
silogi- stike figure svode ili
dovode
na
savrene i
zatim
ispostavljaju kao ope valjane.
Analgezija (gr. an = ne i algesis =
bol). Psihofizioloka pojava koja se
oituje u gu- bitku osjetljivosti za
bol.
Do
neosjetljivosti
za
podraaje, koji normalno izazivaju
bol, moe doi zbog privremenog
djelovanja razliitih kemijskih tvari
(analgetika) na osjetne odnosno
ivane strukture za bol ili zbog
strukturnih odnosno funkcionalnih
poremeenja
u
tom
osjetnom
analizatoru.
Bu
Analitika filozofija. Zajednika oznaka
za razliite pravce koji se obino
podrazumije- vaju pod analitikom
filozofijom je metoda pojmovne
analize. B. Russell je bio prvi ko- ji
je tono odredio pojam, prirodu i
ulogu
filozofijske
analize
kao
posebne
filozofijske
metode.
Znaajan doprinos odredenju i sistematizaciji cijelog tog pravca dali
su G. E. Moore, L. Wittgenstein, C.
D. Broad, G. Ryle, J. Wisdom, S.
Stebbing, R. Carnap, A. Ayer, J.
Austin, P. F. Strawson. Osnovni
smjerovi pojmovne analize su:
analiza obi- nog jezika; analiza
zdravog
razuma;
analiza
znanstvenog jezika i znanstvenih
rezultata; pojmovna analiza i opi
metafiziki stavo- vi. Openito se
moe rei, gledano sa sta- jalita
njenog
bitnog
filozofijskopovijesnog
znaenja,
da
je
filozofijska analiza zapoela s
Russellom i zavrila s logikim
pozitiviz- mom, iako se ona i dalje
odrava u suvre- menoj anglosaksonskoj filozofiji u razlii- tim
varijantama lingvistikih analiza.
Gr
Analitiki: ono to ralanjuje sloeno
na jednostavno ili cjelinu na

dijelove;
ono
to
predstavlja
rezultat ralanjivanja. Analiti- ki
sud je, po Kantu, sud u kojem
predikat
B
anagoge
pripada
subjektu A kao neto to se u
ovome na skriven nain nalazi, sud
u kojem se veza predikata sa
subjektom
zamilja
pomou
identiteta, dakle objanjujui
sud koji svojim predikatom ne
dodaje nita poj- mu subjekta, ve
samo eksplicite navodi njegove
implicite miljene oznake. Nasuprot analitikim sudovima stoje
sintetiki (v.). Na razlikovanju
analitikih i sintetikih sudova u
20. st. naroito insistiraju logiki
pozitivisti
koji,
modificirajui
Kantovu de- finiciju, kau da je
jedan stav analitiki kad njegova
valjanost zavisi samo od definicija
simbola koje sadri (za razliku od
sinteti- kog stava iju valjanost
odreduju
injenice
iskustva).
P
Analitika (gr.). Openito: umijee
analize (v.) ili na tom umijeu
zasnovan dio ili aspekt filozofije.
Najee se javlja u jednom od tri
mjerodavna filozofska znaenja: u
Aristotelovom,
Kantovom
i
Heideggerovom. Kod Aristotela
analitiko umijee (ana- lytike
tehne)
predstavlja
umijee
ralanji- vanja valjanih misaonih
oblika, pa su u skladu s tim
centralni dijelovi Organona, u
kojima se razmatra problematika
zaklju- ka i dokaza dobili nazive
prva
analitika
(analytika
protera) i druga analitika(analytika hystera). U tom smislu
analitika se moe shvatiti kao
naziv za ono to je ka- snije
nazvano logikom (ili formalnom
logikom
za
razliku
od
metodologije). I. Kant, koji
razlikuje opu logiku (koja apstrahira
od
svakog
sadraja
spoznaje) od transcendentalne
logike (kao one koja se bavi
zakonima razuma i uma samo
ukoliko se ovi odnose na predmete
a priori), provo- di u okviru obiju
ovih logika podjelu na analitiku i
na dijalektiku. Tako je u okviru
ope logike analitika onaj njen dio

25

24

analitika

koji cijeli formalni posao razuma i

uma ra- lanjuje na elemente i
prikazuje ih kao principe svakog
logikog
prosudivanja
nae
spoznaje, te moe sluiti kao
kanon prosu- divanja, odnosno
negativni probni kamen istine
(za razliku od dijalektike koja je
opa logika shvaena kao organon,
te je kao ta- kva nuno logika
privida).
Na
slian
nain
transcendentalna se logika dijeli
na trans- cendentalnu analitiku i
transcendentalnu dijalektiku, pri
emu se transcendental- nom
anlitikom
naziva
onaj
dio
transcen- dentalne logike koji
izlae elemente iste razumske
spoznaje i principe bez kojih se
nigdje ne moe misliti nikakav
predmet
(za
razliku
od
transcendentalne dijalektike kao
onog
dijela
transcendentalne
logike ko- ji se bavi kritikom
dijalektikog privida). Ukoliko se
upotrebljava kao kanon empirijske upotrebe transcendentalna
dijalekti- ka je logika istine, no
kad se hoe zlou- potrebiti kao
organon
ope
i
neograniene
upotrebe, te kad se odvai da sa
samim i- stim razumom sintetiki
sudi,
tvrdi
i
odluuje
o
predmetima, nastaje dijalektiki
pri- vid (koji je predmet kritike
transcendetalne
dijalektike).
Transcendentalna analitika di- jeli
se
na
analitiku
pojmova
i
analitiku principa. Distinkcije
analogne ovima to su provedene
u Kritici istog uma Kant je
proveo i u Kritici praktikog uma
te u Kritici moi sudenja. Tako
se uenje o elementima istog
praktikog uma dijeli na analitiku i
na dijalektiku istog praktikog
uma, pri emu se analitika istog
prakti- kog uma bavi principima
istog prakti- nog uma. U okviru
Kritike moi sudenja nalazimo
analitiku estetike moi sudenja
(koja se dijeli na analitiku lijepog
i
analitiku
uzvienog)
i
analitiku
teleoloke
moi
sudenja. U suvremenoj filozofiji
pod analitikom se najee misli
Heideg- gerova egzistencijalna
analitika tubivstvo- vanja (die

existenziale
Analytik
des
Daseins), koju sam Heidegger naziva
takoder i ontolokom analitikom
tubivstvovanja (die ontologische
Analytik des Daseins) ili krae
analitikom tubivstvovanja (die
Analytik
des
Daseins),
tubivstvovnom analitikom (die
Daseinsanalytik)
ili
egzistencijalnom
analifikom
(die
existenziale
Analytik).
Neposredan je zadatak egzistencijalne
analitike
tubivstvovanja
razotkriva- nje smisla bivstvovanja
tubivstvovanja ili drugim rijeima
(ako bivstvovanje tubiv- stvovanja
nazovemo egzistencijom, Existenz, a bivstvovno ustrojstvo
egzistencije egzistencijalitetom,
die
Existenzialitat)
analiza
egzistencijaliteta egszistencije. No
sve su ove formulacije nedostatne
utoliko to proputaju da iskau
ono ime pitanje

(gr.analitika
anamnesis
=
sjeanje). Po- jam koji je u
filozofiju uveo Platon (u Me- nonu)
i njime oznaio prepoznavanje
ideja to ih je ljudska dua, ivei
prije ovoga stvarnog tjelesnog
ivota u svijetu ideja, ne- posredno
gledala. Sva zbiljska, prava spoznaja identina je po Platonu
sa sje-

Anamneza
0 smislu
bivstvovanja
tubivstvovanja
treba da bude
vodeno, a to je pitanje o smislu
bivstvovanja uope. Na pravi nain
shvaena
egzistencijalna
analitika
tubivstvovanja
po
Heideggeru (iz faze njegova Sein
und
Zeit-a)
zapravo
je
fundamentalna ontologi- ja (v.). ^

P
Analiza (gr. analysis = razrjeenje,
razlaganje,
ralanjivanje).
Openito:
ralanjivanje
(razlaganje, rastavljanje) sloenog
na
njegove
jednostavne
komponente, cjeline na di- jelove.
. U logici: ralanjivanje sloenih
pojmova, sudova i zakljuaka na
jednostavnije.

U
kemiji:
utvrdivanje komponenata smjese
ili elemenata kemijskog spoja pomou
mjerenja
i
vaganja
(kvantitativna ana- liza) ili pomou
razliitih reagensa (kvalita- tivna
analiza). U matematici: u irem
smislu algebra; u uem smislu
via
analiza,
diferencijalni
i
integralni
raun.
Analizi
je
suprotna sinteza (v.).
P
Analizirati,
vriti
analizu
(v.),
ralanjivati cje- linu na dijelove,
neto
sloeno
na
njegove
jednostavnije sastavne dijelove.
Analogija
(gr.
analogia
=
podudaranje, sla- ganje). Openito:
slinost, nalikost, podu- darnost. U
logici je zakljuivanje po analo- giji
postupak po kojem se zakljuuje
od jednog posebnog sluaja na
drugi posebni sluaj (za razliku od
indukcije kojom se za- kljuuje od
posebnog na ope, i za razliku od
dedukcije kojom se zakljuuje od
opeg na posebno). Analogijski je
zakljuak onaj u kojem se od
slinosti
predmeta
u
nekim
svojstvima (ili karakteristikama)
zakljuuje na njihovu slinost u
nekim drugim svoj- stvima. Po
analogiji vrlo esto zakljuujemo u
svakodnevnom
ivotu
i
kolokvijalnom govoru, ali su esto
ti zakljuci nepouzdani
1 logiki
nedovoljno
precizni
i
opravdani.
G

anamneza

anjem. Pojam se i kasnije u filozofiji

javlja u vezi s nauanjem o
urodenim idejama. U psihologiji
se naziva osvijetenje misli za koje
smo drali da su ve zaboravljene,
a u medicini sjeanje na injenice
koje su prethodile nekoj bolesti.
F
Anarhija (gr.), bezvlade, stanje
bezakonitosti,
koje
ele
uspostaviti anarhisti neposrednim
obaranjem drave, vlasti, prisile,
zakona i dravnog uredenja uope,
nadomjetajui sve to slobodnom,
drugarskom povezano- u ili
zajednicom slobodnih, niim sputavanih individualnosti (pojedinaca).
V. anar- hizam, individualizam,
nihilizam.
K
Anarhizam
(gr.
anarhia = bezvlade). Mo- derni
pravac u nauci o drutvu (u 19. st.
glavni predstavnici Proudhon, M.
Stirner, Bakunjin, Kropotkin i dr.),
koji zastupa uki- danje svakog
dravnog i pravnog drutve- nog
poretka
i
ide
za
direktnim
unitenjem
i
razaranjem
(individualni teror) drave i njenih
institucija, kao i za negacijom
potre- be drutvenih organizacija u
smislu uspo- stavljanja osobne
moi i rukovodstva izvana niim
neobvezanih
jakih
pojedinaca.
Anar- hizam je jedan od oblika
socijalne utopije (v.) koji u svojoj
posljednjoj
konzekvenciji
tono
izraava
postojei
gradanski
poredak zasnovan
faktiki na
devizi rat svih protiv sviju (bellum
omnium contra omnes Hobbes)
atomiziranih pojedinaca (privatno
vlasnitvo). Medutim, po svojem
osnovnom principu i polaznoj toki
anarhizam se s obzirom na dravu
(unitenje drave) po- dudara s
marksizmom (odumiranje drave).
K
Anarhokomunizam jedna varijanta
anar- hizma (v.) nastala nakon
rascjepa anarhisti- kog pokreta
na kongresu Jura-federacije u La
Chaux-de-Fondsu
1880.
pod
utjecajem shvaanja C. Cafiera, E.
Malateste, E. Reclu- sa i P.
Kropotkina. Nasuprot kolektivistikom anarhizmu (Bakunjin) ova
struja
vrsto
povezuje,
po

njihovom
anamneza
miljenju,
osnovnu ideju anarhizma slobodu,
i ko- munizma jednakost. Sa
bakunjinistima se uglavnom slau
u pogledima na revolu- ciju, na
neposredno dokidanje drave i klasa, organiziranje samoupravljanja
u tvorni- cama i komunama.
Razlike su najvee u pitanjima
raspodjele. Dok su bakunjinisti- ki
kolektivisti
smatrali
da
proizvodima
rada
raspolau
pojedini radni kolektivi te ih
slobodno
raspodjeljuju
prema
uinku,
anarhokomunisti
su
smatrali da takva raspodjela opet
vodi do stvaranja autoriteta koji e
se nametnuti radnom kolektivu.
Oni su sma- trali da se raspodjela
mora
vriti
samo
prema
potrebama. V
Anatomija (gr. anatomia = paranje):
opi naziv za nauku o formi i gradi
bilinskih i ivotinjskih tjelesa.
Nadalje se pod anato- mijom
razumijeva i paranje tjelesa radi
prouavanja
i
istraivanja.
Normalna anato- mija bavi se
zdravim tijelom, a patologijska
bolesnim, ako su zbog bolesti
nastupile
na
njemu
neke
promjene. Bilinska anatomija zove
se
fitotomija,
ivotinjska
zootomija,
a
ovjeja
antropotomija.
S
Anatta (pali): negacija metafizikog
samosvoj- stva (v. atman) kao
duhovnog principa ma- krokozma i
mikrokozma u indijskoj filozo- fiji,
specifina za Buddhinu nauku;
prvenstveno
negacija
postojanosti
(ania)
kako
apsolutnog
tako
i
individualiziranog
duha
u
sveopem
toku
zbivanja
(samsara). Ovaj se Buddhin stav
direktno
suprotstavlja
vedantinskom tat tvam asi (to si ti)
u protui- zreci: na me'so atta
ovo nije moj at- man. Takvo
gledanje na zbilju svijeta i i- vota,
koju Buddha ne negira, odgovara
nje- govu stavu irelacionalnosti ili
nepostojanja
bilo
kakvog
bivstvenog odnosa izmedu nirvane
i
samsare,
kako
u

26

materijalnom tako i u duhovnom

pogledu (v. budizam).
Ve
Ancilla theologiae (lat.): sluavka
teologije.
U
srednjem
vijeku
filozofija je u cjelini svo- ga
dokaznog postupka i misaonog
izvode- nja bila stavljena u slubu
teologije. Kao takva izgubila je
svoje autonomno znaenje. Tek u
renesansi oslobada se tutorstva
cr- kvenog dogmatizma.
B
Andragogija (adultna pedagogija).
Za razli- ku od pedagogije (v.)
usmjerena je na spe- cifine
probleme odgoja i obrazovanja
odra- slih ljudi.

andragogija

Anestezija (gr. an = ne i aisthesis =

osje- anje). Pojava potpunog ili
djelominog gu- bitka osjetljivosti
u nekom osjetnom po- druju. Pod
anestezijom se u prvom redu
razumijeva gubitak dodirne i bolne
osjetlji- vosti, ali njom se oznauje
i gubitak osjet- ljivosti i u drugim
osjetnim podrujima kao npr.
njunom
podruju
(anosmia),
okusnom podruju (ageusia) itd.
Bu
Animal (lat.), ivotinja, ivo bie.
Animal ra- tionale misaona
ivotinja, tradicionalna skolastika
oznaka ovjeka za razliku od
drugih ivih bia.
Animalan
(lat.
animalis),
iv,
ivotinjski;
za
razliku
od
vegetativnog (v.), biljnog, ili svega to naprosto raste. Specifine
animalne
funkcije
ivoga
organizma jesu osjeanje i pokret,
dok su vegetativna obiljeja samo
prehrana i rast.
Pe
Animalizam (lat. animal = ivotinja);
1) na- zor po kome se sve ne
samo ivotinjske nego i ljudske
pojave tumae iz animal- nih (v.)
dispozicija; 2) potivanje svetih ivotinja kod primitivnih naroda.
Animatizam (ili preanimizam)
shvaanje prema kojemu prvotni
stupanj religioznoga vjerovanja
nije animizam (v.), nego napro- sto
vjera
u
neto
neosjetilno
i
bezgranino mono, vjera u neku
duevnu pratvar to proima sve
tjelesno i nalazi se u svemu to
ovjeka okruuje. W. Wundt
naziva ani- matistikim i sva ona
filozofska shvaanja koja polaze od
svestrane povezanosti ivot- nih
procesa i psihike, te duu uzimaju
kao poelo ivota. Ovamo bi se
onda mogli pri- brojiti nazori
veine
filozofa
renesanse,
Leibniza,
pa
i
Diderota
(v.
panpsihizam).
Pe
Animizam (lat. anima = dua): vjera u
samo- stalna duevna ili duhovna
bia izvan ili iz- nad svega
tjelesnog, koja na na ivot djeluju ili upravljaju njime, dakle
prvotni stu- panj svake religije.
Glavna znaajka primi- tivnog

mentaliteta. Uanestezija
medicinskom smi- slu animizam
oznauje nazor da se procesi u
organizmu
ne
mogu
objasniti
mehaniki, nego svrno, samo
pomou jedne posebne svrhe,
animae
rationalis,
to
svrno
upravlja pojedinim organima koji
inae vode relativ- no samostalan
ivot.
Pe
Anomalija (gr. a = ne i nomos =
zakon) to odstupa od zakona,
pravila, norme; nepravilnost. U
prirodi
takve
pojave
koje
sainjavaju
neki
izuzetak
u
pogledu prirod- nih zakona. No
zato anomalija ipak jo ne mora
biti svagda nezakonita, jer nam
tonije
poznavanje
opih
prirodnih zakona jo i u prividnim
anomalijama otkriva neku zakonitost. Za svakoga naime ima
utoliko vi- e anomalija ukoliko
manje poznaje prirod- ne zakone.
S
Anorganski (novovjekovna kovanica
od gr. a = ne i organon = orude)
koji nije organski, tj. ne
posjeduje oruda ili organe, te
pripada pukoj tvari. Anorgansko je
sve ono to je lieno ivota, puka
(mrtva) tvar koja se iscrpljuje u
kemijsko-fizikalnim procesima i
shvatljiva je pomou matematikih,
fizikalnih
i
kemijskih
zakona. Kad- god se upotrebljava
u znaenju neorgansko, tj. to se
ne moe uklopiti u strukturu nekoga organizma ili odudara od
neke obliko- vanosti, naruava
neki sklad i djeluje kao strano
tijelo u njemu.
Pe
Antagonizam (gr.): borba jednog
protiv dru- gog, suprotnost, sukob,
otpor, protivnitvo. Antagonizam
opstoji i javlja se i u prirodi, i u
drutvu i povijesti, a onda i u
svakom pojedincu. Svaka djelatna
negacija opstoje- ega proizlazi iz
svojevrsnoga antagonizma izmedu
onoga to jest i onoga to jo nije,
a ima da bude, iz dviju suprotnih
sila,
tendencija,
htijenja,
usmjerenja itd., to je sred- stvo i
poluga
razvitka,
procesa,
kretanja
uope
(borba
klasa,
novog i starog itd.). Ve u
primitivnim
religijama
opstoji

27

antagonizam

dualistiki
princip
borbe
i
praizvornog antagonizma izmedu
dobra i zla, mraka i tmine itd. I
svaki
tzv.
kulturni
napredak
rezultat je an- tagonistike borbe
protiv zaostalosti, onoga to koi,
umrtvljuje vue natrag, i rada se u
antagonizmu izmedu prirodnog
(neposredno
danoga)
i
kultiviranog (posredova- nog,
izmijenjenog,
modificiranog,
osmilje- nog). Jedinstvo i borba
(antagonistikih)
suprotnosti
jedan od osnovnih principa dijalektike (v.). V. jo: dualizam. K

Antecedencija ili antecedens (lat.

antecedere = ii ispred) oznaava
ono to prethodi, pretpostavku ili
premisu (v.) u silogizmu (v.),
razlog u dokaznom postupku,
osnov ili uzrok u dogadanju.
Suprotno: konzekvenci- ja (v.).
Anticipacija
(lat.
anticipare
=
unaprijed
uzeti),
iskonska
pomisao, prihvaanje nekoga suda
unaprijed kao da je istinit, s tim da
e se njegova istinitost kasnije
dokazati. Kao razlog se uzima ili
psiholoka ili logi- ka zakonitost.
Taj pojam nalazimo ve kod stoika
i epikurejaca u smislu urodenih
ideja (gr. prolepsis).
F
Antika (lat. antiquus = star, prijanji,
negda- nji) u irem znaenju
obuhvaa
kulturu
svih
starih
naroda. Stoga u povijesti moemo govoriti o antici Egipana,
Perzijanaca, Indijaca i sl. Ue
znaenje (u evropskom okviru)
odnosi se na grko-rimski svijet i
njihovo stvaralatvo.
Pojam
antika
obuhvaa
umjetnost, knji- evnost, filozofiju,
arhitekturu
pa
i
dravni
i
kulturnopovijesni razvoj, ukratko
svu duhovnu i materijalnu
kulturu.
Grko-rimska antika sadri djela
(klasi- ku) koja imaju trajnu
vrijednost za ljudski ivot. Antika
kulturna prolost ivi u raz- liitim
oblicima i dostignuima suvremenog ljudskog djelovanja. O tom
problemu
nalazimo
veoma
interesantnu misao kod Marxa. U
Kritici politike ekonomije, govorei
o
odnosu
duhovne
nadgradnje i dru- tvene osnove,
Marx je pisao: Tekoa nije u
tome da se razumije da su grka
umjet- nost i ep vezani za izvjesne
oblike
drutvenog
razvitka.
Tekoa je u tome (da se razumije) to nam oni jo pruaju
umjetniko
uivanje
i
to
u
izvjesnom pogledu vrijede kao
norma i kao nedostini uzor.
Antika
kao
opekulturno
ostvarenje bila je glavno orude
renesanse
u
borbi
protiv
srednjovjekovne
dogmatike
i

tadanjeg teo-antecedencija
logiziranog
ivota.
B
Antilogian,
logikome
suprotan,
nelogian. Taj pojam nalazimo u
ivotnim nazorima prema kojima
se svijet ne moe milje- njem,
dakle logikim putem, do kraja
spo- znati, jer mu je osnova
nelogina.
Antilogija (gr. antilogos = to je
suprotno
umu),
protivrjeje,
antiteze koje ve grki skeptici (v.)
iznose protiv neke postavljene teze
ili dogme, te time dokazuju da
svaki razlog u dokaznom postupku
ima i svoj u biti jednako vrijedan
proturazlog. Ta jedna- kovanost
argumenata kod skeptika dovodi
do spoznajnog relativizma (v.), a
konano i do skepticizma (v.)
odnosno vrijednosnog nihilizma
(v.).
F
Antilogizam (v. antilogija) oznauje
negativno
stajalite
prema
vrijednosti umne aktiv- nosti, a u
prilog onoga to se naziva neumnim
ili
nadumnim
i
pripada
ponajee po- druju vjerovanja.
Antinomija (gr. anti = protiv i
nomos = zakon), protuzakonitost,
protivrjeje nekoga zakona ili
stavka sa samim sobom, tako da se
jedan te isti stavak ili zakon moe
opravdano
tumaiti
u
dva
protivrjena
znaenja.
Pojam
antinomija uveo je u filozofiju prvi
put I. Kant u svojoj Kritici istoga
uma, i on ga odreduje kao
protivrjeje u koje isti um zapada
sa samim sobom ukoliko pitanje o
cjelini svijeta (kozmologija) pokuava rijeiti u smislu dogmatske
metafizike, tj. isto spekulativno,
ignorirajui
zor.
U
Transcendentalnoj
dijalektici
Kant
nabraja
etiri
vrste
antinomija, gdje su teza i an- titeza
medusobno suprotstavljene. Tako
pr- va teza glasi: Svijet ima
poetak u vremenu i ogranien je s
obzirom na prostor; anti- teza
pak: Svijet nema poetka u
vremenu ni granica u prostoru,
nego je beskonaan. S obzirom na
Kantovu etiku osobito je zna- ajna
trea antinomija: Ima na svijetu
uzroka
pomou
slobode;

28

antinomija

antiteza glasi: Ne- ma slobode

nego je sve u svijetu priroda.
Kao dijalektiar (v.) Hegel je Kantu
za- mjerio to je otkrio samo etiri
antinomi- je (Enc. paragraf 48, ed.
Hoffmeister, S. 72), dok je za
dijalektiki um uistinu sve to jest
protivrjeje, koje samo sebe ukida
i prevladava. Stoga iz Kantovih
antinomija nipoto ne proizlazi da
je um nesposoban da spozna bit
bia, nego samo to da to
protivrjeje pada u odredenja kako
ih
sadrava
razum
(usp.
Nurnberger Schriften, S. 32).
Pojam antinomija igra ulogu i u

suvremenoj teoriji skupova i logistici.

Naj- poznatija je antinomija skupa,
koju
je
otkrio
B.
Russell
(Russellov paradoks), gdje se
pita moe li jedan skup svih
skupova, to ne sadre same sebe,
sadravati samoga se- be?! Pe
Antinomizam odbijanje svakoga
zakona i zakonitosti iz etikih,
religioznih ili dru- gih pobuda. U
teolokom
smislu:
poricanje
obaveznosti
starozavjetnoga
Zakona za krane i isticanje
opreke izmedu Zakona Staroga
zavjeta i novozavjetne milosti
evandelja, kako su to zastupali
gnostiar Marcion, a u vrijeme
reformacije voda an- tinomista
Ivan Agricola (usp. Lutherov spis
Wider die Antinomer, 1539). Pe
Antipatija,
uvstvo
odbojnosti,
usmjereno
redovito
prema
drugim
osobama.
U
obinoj
upotrebi
antipatija
oznauje
uvstvo
odbojnosti
veeg
intenziteta nego to je normal- no.
Su
Antiperistaza (gr. antiperistasis).
Pojam koji je uveo Aristotel, a
oznaava kretanje, pro- mjenu
mjesta u potpuno ispunjenom prostoru.
To
je
teza
suprotna
tadanjoj tezi ato- mista koji za
mogunost kretanja suponira- ju
prazan prostor. Antipsihologizam
(prema gr. anti = pro- tiv):
stajalite u filozofiji, koje odbacuje
po- trebu i vrijednost psiholokog
tumaenja na podrujima gdje se
specifina zakonitost odnosnog
podruja eli protumaiti i izve- sti
iz geneze psihikoga doivljavanja.
Tako imamo pojavu psihologizma u
logici,
spoznajnoj
teoriji,
sociologiji,
etici
i
dr.,
iju
vrijednost
antipsihologizam
kritiki
odbija.
Suprotno:
psihologizam (v.).
F
Antistrefon (gr.), okretanje, obrtanje
(lat. re- ciprocus). U logici: ime
pogrenog zaklju- ka, gdje se u
zaglavku tvrdi suprotno od onog
to je trebalo izvesti. Npr. retor
Ko- raks (iz Sirakuze) uio je svoga
uenika
Tisiju
vjetini
nagovaranja. Spor je nastao kad
uenik nije htio uitelju platiti
honorar. Uenik ree: Ja u tebe

nagovoriti da neantinomija
primi
novac.
Ako te ne uspijem nagovori- ti,
onda je to dokaz da me nisi dobro
nau- io, pa ti opet neu platiti.
Na to uitelj odgovori: Ja u te
nagovoriti da mi plati.
Ako ne uspijem da te nagovorim,
onda je to znak da sam te dobro
uio, pa mi opet mora platiti.
Pogreka nastaje zbog toga to se
isti pojam upotrebljava u dva
razliita smisla i odnosa.
B
Antitetian
(gr.
antithetikos),
suprotan, pro- tivan, koji je dan u
suprotnostima.
Antitetika
(gr.
antithesis
=
suprotstavljanje):
metodski
postupak koji se zasniva na
suprotstavljanju pojmova, a prema
shvaa- nju da suprotnosti ine
imanentni sadraj svakog procesa.
Kant
je
nazivao
transcendentalnom
antitetikom
istraivanje o anti- nomijama
istog uma, njihovim uzrocima i
rezultatima (Kritika istoga uma).
Cjelo- kupna Hegelova filozofija
sazdana je i kon- cipirana na
antitetici pojmova, te predstav- lja
osnovu
njegove
kategorijalne
dedukcije. U marksizmu je isto
tako bitan zahtjev da se analizom
svakog
procesa
u
prirodi
ili
drutvu u prvom redu otkriju
unutranje
suprotnosti
kao
pokretake snage. V
Antiteza
(gr.
antithesis
=
suprotstavljanje),
suprotno
tvrdenje, suprotnost izmedu dva
pojma ili dva stava, suprotnost
dviju ten- dencija. Antiteza moe
biti kontrarna i kontradiktorna.
Kantove su antinomije pri- mjer
gdje se nekoj tezi suprotstavlja
kontra- diktorni stav (antiteza) koji
je negira. U He- gelovoj filozofiji
svakom pojmu (teza) ima- nentno
je suprotstavljen drugi pojam
(anti- teza) iz ije sinteze proizlazi
trei pojam, te se na taj nain
izvodi
cjelokupna
filozofska
spoznaja.
U
dijalekriko
materijalistikom
zakonu
proimanja suprotnosti izraena je
osnovna
teza
da
je
svako
postojanje, svako kretanje i proces
u osnovi antitetike priro- de.

29

Svaka strana suprotnosti moe se

shva- titi kao antiteza drugoj; u
odredenom pro- cesu antiteza je
uvijek ona suprotna ten- dencija
koja negira postojee stanje stvari,
tezu.
V
Antropizam
(gr.
anthropos
=
ovjek), uenje koje vidi cilj i svrhu
svjetskog zbivanja u ovjeku i
njegovu djelovanju. Slino antropocentrizmu (v.).
Antropocentrian koji zastupa
stajalite antropocentrizma (v.).
Antropocentrizam (gr. anthropos =
ovjek

antropocentrizam

i kentron = sredite). Shvaanje po

kome je ovjek i njegov ivot
sredite
i
svrha
svjetskog
zbivanja i sve se u tom zbivanju
od- nosi samo na ovjeka. ovjek
je mjerilo svih stvari, smisao svega
zbivanja i postoji samo radi sebe
samoga. Taj se pojam ponaj- ee
poklapa s geocentrizmom (v.),
shvaa- nje po kome je zemlja
centar svemira, a antiteza je
teocentrizam (v.) po kome je bog
centar oko koga se sve kree.
F
Antropogenija ili antropogeneza (gr.
ant- hropos = ovjek i genesis =
nastajanje, po- stanak, porijeklo),
uenje o nastanku ovje- ka iz viih
ivotinjskih vrsta.
Antropoid (gr. anthropos = ovjek i
eidos = lik), ovjekolik, ovjeku
slian.
Pojmom
antropoid
oznauje se danas ovjekoliki majmun.
Antropolatrija (gr. anthropos =
ovjek i la- treia = bogosluje):
oboavanje ljudi poput bogova.
Antropolatriju predbacuju i Feuerbachovoj nauci i Nietzscheovu
pojmu nat- ovjeka (lat. homo
homini deus = ovjek je ovjeku
bog).
Antropologija (gr. anthropos =
ovjek i lo- gos = nauka): nauka o
ovjeku.
Suvremena
filozofska
antropologija koja izlae osebujnu bit ljudskog bia u kozmosu ima
svoje izvore i pretee u mnogim
posebnim
empirijskim
disciplinama, koje su taj problem
osvjetljavale sa svojih parcijalnih
aspekata. Tako imamo somatiku
ili medicinsku an- tropologiju,
bioloku, paleontoloku, entnoloku,
psiholoku,
socioloku,
antropologiju i dr. pa se i nazivaju
antropobiologija, an- tropogenija,
antropomorfologija,
antropogeografija i sl., a njihova otkria
prikazuju bit ovjeka sa odredenog
za tu znanost karakteristinog i
specifinog, a za odrede- nje biti
ovjeka djelominog stajalita.
Ako saznamo porijeklo i rasu i
somatiki razvoj ovjeka, uvjete
nastanka geopsiholo- ke vrste,
oblike individualne i socijalno-razvojne svijesti, ipak iz svih tih

spoznaja
antropocentrizam
prirodoznanstvenih,
medicinskih,
psiho- lokih, sociolokih ne
dobivamo sinte- zom ono to se
naziva bit ljudskoga bia. I tako
filozofska antropologija kao jedna
od najmladih posebnih filozofskih
disciplina prilazi tome problemu sa
ontolokoga,
dakle
fundamentalnog i univerzalnoga
stajali- ta i nastoji osvijetliti
upravo
ontiku
strukturu
ljudskoga
bia,
njegovu
esencijalnost koja se oituje u svim
svagda
promjenljivim
oblicima
njegove egzistencije, kojima se
ovjek razlikuje od drugih bia u
svijetu. Filozofska antropologija
ima svoje korijene u razvoju
cjelokupne filozofske misli od antike naovamo, jer je ovjek bio
svagda
filozofski
problem.
Suvremena
filozofska
antropologija u sloenoj strukturi
ljudskoga bia, koja je proeta
zakonitou
materijalnog,
biolokog, psihikog i duhovnog
sloja u doivljaju samosvijesti i
mogunosti slo- bodnog odabiranja
svoga ivotnog poziva, otkriva
ljudsku bit. ovjek kao individuum,
u svojoj konkretnosti [sratenosti
= con- cretum] svih tih esto i
antagonistikih slo- jeva u sebi
samome i dijalektici socijalnih
relacija, odabirui svoj ivotni
poziv kao za- datak, ostvaruje lik
osebujne
linosti
(persona
humana) radom usmjerene prema
bu- dunosti u kojoj treba da
ostvari zadane vrednote i svoj
osebujni uvideni ivotni smisao.
ovjek u promjenljivosti prilika
svagda stoji pred zadatkom da
postaje ov- jek, jer on nije nego
svagda nanovo nastaje ostvarujui
tako osebujno uzbiljenje bitka kao
mogunosti ljudske opstojnosti,
to obraduje ontologija (v.) i slui
kao osnovica svih znanosti koje se
bave problemima ov- jeka. F
Antropometrijska metoda, metoda
priro- donaune antropologije koja
slui ustanov- ljavanju razlika
medu ljudskim rasama, ti- povima,
spolovima itd., sastoji se u mjerenju veliine i proporcija razliitih

dijelova tijela npr. lubanje i

kostura. Osniva joj je vedski
anatom Anders Retzius (1796
1860).
Kr
Antropomorfan
(v.
antropomorfizam), ov- jekolik,
oovjeen): a to e rei analogno
prema ovjekovom nainu shvaen
i protu- maen.
Antropomorfizam
(gr.
anthropomorfos
=
ovjekolik,
oovjeen): nazor po kome su sve
stvari i pojave a, ako se radi o
religiji, i bogovi na ljudski nain
protumaeni.

30

antropomorfizam

Prenoenje
ljudskih
osobina
(miljenja, uvstvovanja i volje) na
izvanljudsko po- druje prirode i
boanstva.
Tumaenje
sve
opstojnosti na ljudski nain. On
predstavlja prvotni oblik religije
(mitologije). U umjet- nosti se
javlja kao uivljavanje (v.) i personifikacija (v.). Prosvjetiteljstvo (v.)
je
svagda
pobijalo
antropomorfizam.
F
Antropopatizam
(gr.
anthropopatheia = ljudski osjeaj):
shvaanje u mnogim religi- jama
da su bogovi bia podvrgnuta istim
afektivnim stanjima kao i ovjek,
pa
su
njihova
djelovanja
posljedice srdbe, ljubavi, zavisti,
straha i sl.
Antropoteizam (gr. anthropos =
ovjek i theos = bog): vjerovanje
da idealan ovjek postaje neto
kao bog. Zamiljanje idealnih ljudi
kao da su bogovi.
Antropozofija (gr. anthropos =
ovjek i so- fia = mudrost)
mudrost o ovjeku. Nau- anje koje
je zapravo samo ogranak teozofije (v.), a njezin je osniva Rudolf
Steiner.
Ona
je
mjeavina
orijentalnih
i
evropskih
teozofijskih
ideja.
Polazi
sa
stajalita ovje- ka, teei za tim
da duhovno bie, u kojemu se krije
neka mo kojom moe doi do spoznaje viih svjetova, stupi u doticaj
s dusi- ma. Tu mo treba u njemu
samo razviti (v. i okultizam).
Prema Troxleru trebalo bi da
filozofija postane antropozofija.
Taj oblik naivnoga misticizma bio
je dosta proiren u gradanskim
krugovima u prvoj polovini 20.
stoljea.
S
Anu (sansk.), atom, najmanji dio
prostorne tvari ili vremena. Teoriju
atomizma naj- srodniju grkoj, koja
polazi od nauke o pet elemenata
(v. dhatu, bhuta), a atome zamilja kao nosioce njihovih trajnih
svojstava,
okrugla
oblika,
nedjeljive, razvila je klasina kola
vaieika (v.). Periodski nastanci i
ne- stanci svjetova proizvod su
slaganja i razla- ganja atoma,
njihova kretanja koje je osnov
svake
djelatnosti
(karman).

Svojstvo nedje-antropomorfizam
ljivosti
atoma
postalo je brzo predmet racionalne kritike. Budistiki idealisti
napominju:
Uzajamno
povezivanje est atoma sa est
strana pretpostavlja est dijelova
ato- ma. (Vasubandhu, 4. st. n.
e.) (Usp. u grkoj filozofiji
prigovore Parmenidovoj te- zi da je
bitak istovremeno neogranien i
okrugla
oblika!)

Vaieika
pokuava ovaj problem rijeiti na
podruju
teorije
kategorija
dijalektikim
razlikovanjem
malenko- sti i veliine. Spoj
dvaju
atoma
granica
je
malenkosti (anutvam) u odnosu
na pro- tenost. Agregat triju
atoma predstavlja ve veliinu
(mahattvam). Druga je po povijesnoj
vanosti
atomistika
teorija gjaina (v.). Atomi tu nisu
nosioci specifinih svoj- stava
elemenata, nego svaki atom sadri
ravnomjerno i potencijalno sva
osjetna
svojstva
elemenata.
Specifinosti elemenata proizvod
su agregacije atoma. Sve su tvari
neprestano podlone strukturnim
mijena- ma (parinama). Prema
gjainskoj teoriji rela- tiviteta (v.
syad-vada), atomi se poistoveuju
s prostornim tokama. Tako se
nastoji iz- bjei aporija protenosti
i strukture nedje- ljivih estica.
Atomistika
teorija
prodire
postepeno i u druge sisteme, kao
to su samkhya i budizam. U
budistikoj skolasti- koj nauci
thera-vada
atom
potencijalno
sadri sve vrste elementarnih
svojstava, koje su predstavljene
frekvencijama
intermitentnih
energetskih titraja. U vremenskoj
jedi- nii koja odgovara blijesku
munje ukupni broj titraja u atomu
iznosi pre- ma nekim skolastikim
proraunavanjima
176.470,000.000. Istoj vremenskoj
jedinici odgovara frekvencija od
3000.000,000.000
titraja
u
subliminalnoj podlozi svijesti (v.
bhavanga).
Pojedinani
titraji
razdvojeni
su
apsolutnim
rascjepom kontinuiteta i u toku
materije i svijesti. Trajanje svakog
titraja predstavlja prema tome

31

novo formiranje i raspad cjeline, a

mi od toga zamjeujemo samo
velike rezultante. Prema nekim
drugim,
nebudistikim
preraunavanjima
atom
vremena
iznosi
54
milijuna
670.000 dio trenutka ili blijeska.
Predodba mate- rijalnog atoma u
prostoru redovno ostaje povezana
s njegovom predodbom u vremenu.
Ve
Anumana (sansk.), logiki zakljuak
kao
sredstvo
spoznaje
(v.
pramana). Logiar Darmottara (9.
st. n. e.) definira taj termin ovako:
Rije anumana, koja etimoloki
znai
premjeravanje,
oznaava
izvor spo-

anumana

znaje, ija se bit sastoji u slinosti.

Naknad- nost koju izraava prefiks
pre-, iskazuje da zakljuak slijedi
spoznaju
logikog
obiljeja
predmeta,
koji
po
njemu
prepoznajemo,
i
sjeanje
na
nerazdvojivu vezu koja postoji
izmedu obiljeja i predmeta.
Prema teoriji klasine logike kole
nyaya (v.) za- kljuuje se od
oznake na nosioca oznake, i to: od
posljedice na uzrok, od uzroka na
posljedicu i po analogiji. Tipini
indijski silogizam ima pet lanova:
1) tvrdnja (pratigjna) Na brdu je
vatra,
2) razlog (hetu) zato jer je
dim.
3) primjer (udaharana) Gdje je
dim, ta- mo je i vatra, kao npr. u
kuhinji.
4) primjena (upanaya) Sada je
tako na brdu.
5) zakljuak (nigamana) Dakle,
tamo je vatra.
Glavni dio silogizma sainjavaju
prva tri lana. Brdo je subjekt
(paka), dim je bit- no obiljeje
(linga ili sadhama), a vatra je
izvedeni pojam (sadhya). Budui
da je teorija zakljuka u indijskoj
logici osnov teorije suda i teorije
pojma, u toku inter- pretacija
dolazi do razliitih saimanja osnovne
sheme.
Najvanijim
se
smatra razlu- ivanje zakljuka za
sebe kao metode mi- ljenja od
zakljuka za druge kao dokaznog postupka. U toj razlici koju je
uveo Dignaga (5. st. n. e.), prva
shema je trolana, a druga ostaje
peterolana.
Ve
Aoristija
(gr.
aoristia
=
neodredenost),
skeptika
neodlunost,
princip
grkih
skeptika (v.) (Pyrrhon, Timon), po
kojem su sve stva- ri bez vrstih
razlika, neodredene, neposto- jane
i neizvjesne, pa su prema tome i
neod- redive. Sve je neodredeno i
prema tome neodredivo kau
skeptici.
Konzekvencija
je
aoristije uzdravanje od sudenja
(v. epohe), a ovo ovjeku mudracu
omoguuje nepomuenost duha (v.
ataraksija). P

Apagoge
(gr.anumana
apagoge
=
odvoenje, lat. ab- ductio). U
Aristotelovoj logici: silogizam u
kojem je via premisa izvjesna, a
nia pre- misa samo vjerojatna, ali
ipak vjerodostojni- ja, ili bar
jednako vjerodostojna kao konkluzija
(zaglavak).
Apagoge
pripada medu retorike zakljuke;
on ne dokazuje, ali po- buduje
vjerovanje. P
Apagogiki dokaz (lat. demonstratio
apago- gica od gr. apagoge, v.),
indirektan dokaz. Postupak kojim
se jedna tvrdnja dokazuje tako da
se pokazuje kako iz njoj protivrjene tvrdnje slijede nemogue ili
neprihvatlji- ve konzekvencije, iz
neodrivosti protuteze dokazuje se
teza. Latinski se ta vrsta dokaznog postupka naziva deductio ad
absurdum (V.).
P
Apatija
(gr.
apatheia),
neosjetljivost, bez stra- sti i
afekata, filozofski mir. Kod kinika
je apatija znaila duevni mir. Za
stoike je ona oslobodenje od
afekata i ravnodunost pre- ma
ugodi i neugodi. Na tom stupnju
mu- drac nita ne treba, jer je
umom nadvladao sve poude koje
bi ga mogle odvesti u sta- nje
osjetljivosti,
afekata
(pathos).
Apatija je, prema miljenju stoika i
kinika, cilj vlasti- tog uzdizanja i
samoodgoja da ovjek posta- ne
ravnoduan
prema
vanjskom
dogadanju kao i prema ugodnom i
neugodnom
doivljaju
u
svakodnevnim susretima s ljudima.
Posljedica toga je sretan i blaen
ivot.
B
Apeiron
(gr.
apeiron),
neogranieno,
beskonano.
Miletski je filozof Anaksimandar (6.
st. pr. n. e.) nauavao da je sve
nastalo iz iskustveno neodredivog
prapoela (apei- ron), i u nj se
vraa.
Sve
postojee
nastaje
neprestanim
izdvajanjem
suprotnosti, npr. toplog i hladnog,
suhog i vlanog, krutog i plinovitog
(vatrenog).
U
apeironu
nisu
sadrane gotove stvari, nego se
sve dogada procesom i kretanjem.
Apeiron je vjean da ne bi

32

prestalo postajanje, zatim apeiron je bez starosti, ne umire i ne

propada.
Uenjem
o
suprotnostima Anaksimandar je
postao
pretea
dijalektiara
Heraklita. B
Apercepcija stariji psiholoki i
spoznajnoteoretski
termin.
Openito oznauje proces kojim
neka
ve
postojea
psihika
struktura ili spoznajna podloga
usvaja i osvjetava (asimilira)
psihike odnosno svjesne sadraje. Termin je u povijesti filozofije
mije- njao znaenje. Leibniz zove
apercepcijom
svaku
svjesnu
predodbu,
razlikujui
je
od
percepcije koja moe biti i
nesvjesna (tzv.

apercepcija

petite
perception).
Herbart
definira aper- cepciju kao proces
kojim se neko novo is- kustvo
(predodba)
prilagoduje
sveukupnosti
ve
steenih
iskustava, tzv. apercep- tivnoj
masi znanja, misaonih navika itd.
i slijeva s njom u novu cjelinu.
Wundt
obuhvaa
izrazom
apercepcija dvoje: a) proces kojim
se neki svjesni sadraj podie do
vee jasnoe, i b) opi psihiki
princip po koje- mu nastaju vie
sinteze
u
duevnom
ivotu
(nadredene sintezama osnovanim
na proce- sima asocijacije); u biti je
Wundtu apercep- cija proces voljne
prirode i ostvaruje se pa- njom.
Kant razlikuje empirijsku apercepciju, tj. svijest o vlastitom ja pri
unutranjem
opaanju,
i
transcendentalnu
(istu)
apercepciju koja se sastoji u
svodenju svje- snih sadraja na
ja
kao
jedinstvo
apriornih
elemenata
svijesti
(transcendentalnu svi- jest, koja
je izraena stavom ja mislim).
Kr
Apodiktian
(gr.
apodeikmo
=
dokazujem) ili nudan naziva se u
logici sud u kome se s potpunom
sigurnou izraava neka ve- za
pojmova,
jer
je
smatramo
neotklonivom,
bezuvjetnom
odnosno
nunom.
Oblik
apodiktikog suda jest: S mora biti P
ili S ne moe biti P. To je vrsta
sudova po mo- dalitetu (v.), kojom
se obiljeava ne mogu- nost (v.
problematian)
niti
samo
faktinost (v. asertoran), nego
nunost neke pojmovne veze. F
Apodiktika ili apodejktika (od gr.
apodeiktike
episteme);
a)
znanost o dokazu ili b) znanost
koja se slui dokazima kao posljednjim
razlozima
svega
znanja.
Razlikuje
se
logika,
transcendentalna i praktika apodiktika, po tome radi li se o logiko
dokaznom
postupku
kao
znanstvenoj
metodi,
o
transcendentalnim dakle osnovnim
uvjeti- ma ljudskoga znanja ili o
tzv. praktinoj apodiktici koja

razloito opravdava empirij- ski

nadene osnove nekog znanja. F
Apofantiki (gr. apofaino = izriem)
na- ziv zaapercepcija
reenicu
koja
nesto izrie, neto tvr- di, a
razlikuje se od reenice kojom se
iz- rie pitanje, elja ili zapovijed
(v. apofanza).
Apofanza (gr. apofansis ili logos
apofanti- kos): Aristotelov termin
za sud. Apofanza, kako je shvaa
Aristotel,
jest
vrsta
reenice,
naime reenica kojom se neto
tvrdi ili po- rie pa mora biti
istinita ili neistinita (za razliku od
reenice kojom se zapovijeda ili
moli pa ne moe biti ni istinita ni
neisti- nita). Apofantikom logikom
za razliku od formalne logike
naziva Husserl tzv. logiku izriaja.
P
Apokatastaza (gr. apokatastasis):
vraanje, povratak na prijanje ili
izvorno stanje. Teo- riju vjenog
obnavljanja postavili su ve pitagorejci, a opirno je razradili
stoici. Hera- klit je zamislio svijet u
vjenom krunom kretanju. Stoici
su bili uvjereni da e opet biti
Sokrat i Platon. Svaki pojedinani
ov- jek ponovo e se roditi, bit e
s istim pri- jateljima, isto e trpjeti
i doivjeti. Isto ta- ko obnovit e
se, dre oni, svaki grad, selo i
polje. Neovisno od toga Nietzsche
(18441889) je postavio svoju
tezu o po- novnom vraanju istoga
(Wiederkunft
des
Gleichen):
Sve dolazi i vraa se, vjeito se
okree kota bitka. ivot i
promjene ne- maju krajnjeg cilja.
B
Apolinijski (prema biti boga Apolona).
Vrsta poriva u kojem je utjelovljen
red, mjera, harmonija, trijeznost,
razbor, jasnoa. Ve Schelling, a
osobito
F.
Nietzsche,
suprotstavljaju
tom
pojmu
termin
dionizijski (v.) (po bogu Dionizu)
kojim
oznauju
iracionalne,
ekstatike, strastvene, nemirne,
ekspanzivne,
orgijastike,
razarake porive koji razaraju sve
forme i svaki red. Unutar apolinijskog i dionizijskog kao dvaju
osnovnih tipova3 Filozofijski rjenik

33

apologetika

duhovnog ljudskog dranja, dviju

antiteza,
odvija
se,
po
Nietzscheu, itav kul- turni ivot.
Apolinijski pristup karakteristi- an
je
prvotno
za
slikarstvo,
a
dionizijski za muziku. Po O.
Spengleru
antikna
je
kultura
apolinijska i njen je idealni tip
osje- tilno, pojedinano tijelo, dok
je
faustovska
kultura
njoj
antitetina
i
simbolina.
G
Apologetika
(gr.
apologetike
episteme = obrambena znanost).
Naziv za obranu kranske vjere
sredstvima
prirodne
(ne
objavljene!) spoznaje i dokaznog
postupka. Apologetima se nazivaju
branitelji
kranstva
protiv
idovskih i grkih napadaja u 2. st.
n. e.
F

Apologetski, obrambeni. Dolazi od

grke ri- jei apologia koja znai:
obrana, obrambeni govor. Poznata
je apologija Sokratova pred sudom
(Platon, Ksenofon). Apologetima
su kasnije nazivali branioce vjere,
napose
kranstva,
protiv
napadaja i optubi starijih i tada
slubenih
filozofija
i
religija
osobito u 2. st. n. e. Apologeti su
se sluili racio- nalnim dokaznim
argumentima. Apologeti- ka (gr.
apologetike episteme) postaje kasnije znanost opravdanja ili obrane
kran- stva kao grana teologije.
F
Apologija (gr.), obrana, obrambeni
govor
na
sudu.
Poznata
je
najstarija i uzorna apolo- gija
Sokratova, koju su na razliite
naine preradili Platon i Ksenofon.
F
Aporem (gr. aporema), prijeporno
pitanje, logika tekoa, pouak o
nekom nerjei- vom
logikom
pitanju. Pojam aporem uveo je u
logiku
Aristotel
za
oznaku
zakljuaka
po
kontradiktornoj
opreci. Aporematiki
prijeporan, sumnjiv.
Pe
Aporetika (gr. aporetike tehne),
umijee da se nerjeiva ili teko
rjeiva pitanja razma- traju kao
takva i istrauju bez obzira na svoje mogue rjeenje (v. aporija, v.
problem).
Kod
N.
Hartmanna
aporetika je drugi stu- panj
njegove
filozofske
metode
(fenomenologija,
aporetika,
teorija),
tj.
nakon
opisa
fenomena dolazi fiksiranje problema,
a tek zatim njihovo rjeenje. Ona
usporeduje, is- pituje, sondira ono
dano, utvrduje u njemu sadrane
nepodudarnosti, i daje ovima otrinu paradoksije, to prianja uza
sve
protivnosti
u
carstvu
injenica. Ona se ne brine za
prevladavanje protivrjeja, to je
stvar teo- rije. Ona kroi od danog
prema zadanome.
Kao
metodski
postupak
aporetika igra odluujuu ulogu u
cijeloj Hartmannovoj filozofiji.
Aporetik je onaj koji se razu- mije
u
umijee
aporetike,
skeptik
nasuprot dogmatiku, ili, kako kae

Hartmann, pro- blemski mislilac

(Problemdenker) u opreci spram
sistemskoga (Systemdenker). Pe
Aporija
(gr.
apologetski
aporia), bespue,
nedoumica, ne- mogunost ikakva
rjeenja (v. antinomija, paradoks,
problem) nekoga pitanja, oklijevanje
izmedu
dva
suprotna
jednako vrsta razloga. Ako u
nekoj raspravi ili razmilja- nju
naidemo na protivrjeja,
koja
proizlaze iz same stvari ili iz naih
pojmova
o
njoj,
onda
nam
predstoji aporija. Tako su poznate Zenonove aporije (v. dijalektika)
kao ar- gumenti protiv kretanja
(npr. Ahil i kornja- a). U Aristotela
je
aporija
esto
poetak
razmatranja,
u
skeptika
(v.),
naprotiv, pred- stavlja
krajnji
ishod.
Pe
A posteriori i a priori: ono to potjee
iz kasnijega i to potjee iz
ranijega. Skolasti- ki prijevodi
Aristotelovih termina hyste- ron
kasnije, i proteron ranije,
ko- jima je on oznaavao ono to je
ranije i kasnije kat'hauto (ili ta
fysei), tj. po sebi ili po prirodi, i
pros' hemas, tj. za nas. Tako
je uzrok svakoga procesa u prirodi
ili neke povijesne zgode po sebi (ili
prirodi) prije nego uinak; za nas,
medutim, koji to promatramo i
ponajprije uoavamo uinak, pa
tek odatle zakljuujemo na uzrok,
upra- vo je obratno: uinak je prije,
a uzrok ka- snije. Slino je i s
openim pojmovima i pojedinanim
stvarima: po sebi su pojmovi roda i
vrste prije od pojedinanih bia,
koja njima obuhvaamo, jer svako
pojedinano moemo svesti pod
neto i imenovati samo ako prije
ve raspolaemo openim pojmovima. Za nas pak, koji u osjetilnom
isku- stvu ponajprije susreemo
ono pojedina- no, openi su
pojmovi
ili
biti
ono
kasnije.
Prosvjetiteljska filozofija 18. st.
(Leibniz, Wolff, Hume), preuzima
ove termine, ali oni odsada vie
nemaju ontoloko (objek- tivno),
nego
samo
spoznajno-teorijsko
(su- bjektivno) znaenje: u pitanju
je porijeklo spoznaje, a ne same
stvari. A posteriori na- zivaju se

34

a posteriori

one spoznaje koje potjeu iz iskustva, steene su i sluajne, a pod a

priori razumijevaju se one spoznaje
koje dobiva- mo uvidom uma,
naprosto zakljuivanjem pomou
istih pojmova, nezavisno od svakoga
iskustva
(usp.
Leibniz,
Monad. par. 33- -45). Prije Kanta
pitanje prosvjetitelja o a priori i a
posteriori svodi se na empirij- skopsiholoko pitanje o porijeklu
naega znanja. U Kanta, medutim,
ovo
pitanje
dobiva
transcendentalno-logiki
smisao
obja- njenja izvora i mogunosti
ljudske spozna-

je:
a
posteriori
je
osjetilna,
iskustvena i slu- ajna spoznaja, a
priori (ili ista) iskljuivo ona do
koje dolazimo izvodenjem iz istih
pojmova razuma i uma, nezavisno
od sva- koga iskustva, ona nuna i
openovana spoznaja koja tek
omoguava svako isku- stvo.
Poslije Kanta termini a posteriori i
a priori upotrebljavaju se preteno
subjek- tivno-psiholoki, sve dok
novokantizam u poetku 20. st.
opet
ne
zaotrava
njihovo
transcendentalno znaenje (Cohen,
Win- delband, kasnije i Husserl).
A posteriori i a priori upotrebljava
se u novokantizmu kao skupna
oznaka svih spoznaja obaju podruja. Aposterioran i aprioran :
koji se tie ili tvori neku spoznaju a
posteriori ili a priori.
Pe
Apraksija (gr. a = ne i praksis =
djelovanje), patoloka pojava koja
se oituje u nespo- sobnosti ili
tekoi izvodenja sloenijih motornih
radnji
uz
sauvanu
elementarnu mi- inu djelatnost.
Bolesnik
od
apraksije
nije
sposoban da kako treba strukturira
elemen- tarne pokrete u motornu
aktivnost, koja je potrebna za
prilagodeno
rukovanje
predmetima ili za izvodenje neke
sloenije predmetne radnje kao
npr. tipkanje na stro- ju, oblaenje,
namatanje, itd. Apraksija je u vezi
s
poremeenjima
u
funkciji
sekundar- nih motornih podruja
mozga.
Bu
Aprehenzija
(lat.
apprehensio
=
shvaanje),
intelektualni akt pomou kojega se
shvaa
relativno
jednostavan
objekt, dok se napro- tiv, sloeni
intelektualni procesi, kao to je
npr.
sudenje,
nazivaju
komprehenzijom (v.). Kant naziva
sintezom aprehenzije sastavlja- nje
raznolikoga u empirijskom zoru,
pomo- u kojega tek postaje
mogua neka zamjed- ba (v. i
rekognicija).
S
A priori, v. a posteriori. Apriorizam,
skupna oznaka onih filozofskih
uenja po kojima neke spoznaje
opstoje ne- zavisno o svakom
iskustvu, i prethode mu nuno
psiholoki, logiki ili transcendentalno.
Pe

Apsolutan
(lat.
absolutum),
samosvojan,
bezgranian,
potpun, slobodan od bilo kakve
ovisnosti,
a posteriori
bezuvjetan,
savren. Suprotno: re- lativan (v.).
Apsolutizam. U pravno-politikom
smislu: sistem bezgranine moi
vladaoca,
obino
monarha
(apsolutna monarhija). U filozofskom
smislu:
prihvaanje
pretpostavke
o
apsolutnoj
valjanosti odredenih istina, vrijednosti i sl.
Apsolutna istina: potpuna, konana,
bezu- vjetna, nepromjenjiva istina;
nesumnjiva is- tina s trajnim i
openitovaljanim
znaenjem
nasuprot
relativnoj
istini,
vremenski
ogranienoj,
uvjetovanoj
spoznajnim
mogunostima subjekta, stupnjem
razvoja zna- nosti, kao i mogue
spoznatljivosti i trans- parentnosti
objekta.
Priznavati
objektivnu
istinu, tj. istinu koja ne ovisi ni o
ovjeku ni o ovjeanstvu, znai
priznavati na ovaj ili onaj nain
apsolutnu
istinu...
Ljudsko
miljenje je po svojoj prirodi
sposobno da daje i ono nam daje
apsolutnu istinu koju ini suma
relativnih istina (Lenjin). Suverenost miljenja ostvaruje se u
nizu
ljudi
koji
misle
veoma
nesuvereno; spoznaja koja ima
bezuvjetnu pretenziju na istinu
ostva- ruje se u nizu relativnih
zabluda; ni jedno ni drugo ne moe
se potpuno ostvariti na drugi nain
nego
u
procesu
beskonanog
trajanja
ivota
ovjeanstva
(Engels). G
Apsolutni idealizam, filozofijski nazor
po kome se itav sistem svijeta
temelji na jed- noj, apsolutnoj
ideji, koja je ujedno i njegov
spoznajni
i
ontiki
osnov.
Prevladava opre- ku subjekta i
objekta.
Najznaajniji
je
zastupnik toga pravca G. W. F. Hegel
po
kojem
apsolutnu
ideju
umjetnost
shvaa
osjetilno,
religija predodbeno, a filozofija
njoj
najprimjerenije
i
najadekvatnije, tj. pojmov- no. U
idealistikim
sistemima
toga

35

smjera apsolut je takoder, kao

metafiziki
osnov
cjelokupne
zbilje, kao postojani, supstancijalni, apsolutni bitak, esto
suprotstavljen svemu relativnom,
subjektivnom, pojav- nom.
G
Apsolutno (lat. absolutum), ono
odrijeeno
od
svih
uvjeta
i
ogranienja,
pa
prema
tome
bezuvjetno,
neogranieno
i
samodostatno, u sebi zavreno,
potpuno i savreno. Prem- da se
pod tim imnom javlja tek u
kasnijoj
filozofiji,
pojam
apsolutnoga igra znaajnu

apsolutno

ulogu ve u antikom miljenju kao

samo- dostatnost (autarheia) onoga
sveprisutnoga, prvoga i jedinog, kao
to je Parmenidov bi- tak, Platonova
ideja dobra s onu stranu po- javnoga
svijeta pa i samih bitnosti i Aristotelovo najbievnije bie u svojemu
prisebit- ku kao svijetu imanentan
prvi
pokreta.
U
kranskom
miljenju srednjega vijeka ono se
aspolutno shvaa kao bitak prisamome- sebi i od-sama-sebe (ens a
se), i takav bitak pripada samo
osobnome Bogu koji je svije- tu
transcendentan, dok sva bia u
svijetu kao od njega stvorena imaju
svoj bitak po drugome (ens ab alio).
Stoga sve odredbe imanentnog bitka
i transcendentnog bitka Bojeg valja
razumjeti samo u smislu ana- logije
(v.). Pojam apsolutnoga kao supstantiv prvi je u metafiziku uveo Nikola
Kuzan- ski kako bi njime oznaio
beskrajnost i bes- konanost bitka
Bojeg. Za Kanta pojam apsolutnog
ponajprije znai oznaku neega to
se promatra po sebi, kao takvo ono
je
nedosjetno,
spoznaji
transcendentno, ne- spoznatljivo i
pristupano samo prakti- nom umu.
Fichte odreduje ono apsolutno kao
subjekt ili isti Ja koji sam sebe producira i u svojoj djelatnosti postavlja
cjelokupnu
zbiljnost
ili
predmetnost, a za Schel- linga ono
apsolutno je iskonsko jedinstvo
subjekta i objekta, prirode i duha. U
apso- lutnom idealizmu Hegela kao
vrhuncu no- vovjekovne metafizike
subjektivnosti, ono apsolutno se
poima kao sveobuhvatni tota- litet i
proces koji u sebi sadrava ne samo
identitet sa samim sobom nego i
razliku,
refleksiju
u
sebi
kao
drugotnosti. S tog je stajalita
apsolutno ba po tome apsolutno to
nije naprosto ab-solutno, tj. odrijeeno i time makar negativno
upueno na neto drugo od sebe,
nego kao ne-ab-solutno ono bivajui
drugo ostaje ono samo. Schellingovu apsolutnom kao pukoj apstraktnoj
jednakosti
sa
sobom,
Hegel
suprotstavlja svoj pojam apsolutnog
kao
cjeline
i
konkrekcije:
0
apsolutnome valja rei da je zapravo rezultat, da je tek na koncu ono to

uistinu jest; a u tome se upravo

sastoji njegova pri- roda da bude ono
zbiljsko, subjekt ili samo- bivanje
(Fenomenologija duha, Predgovor).
Tako shvaeno apsolutno samo se
sebi otu- duje kao priroda i u
povijesti sebi vraa kao duh te
najzad zaokruuje u sveprisutno jedinstvo
svega
onostranog
i
ovostranog.
Pe
Apstinencija
(lat.
abstinentia),
suzdravanje od tjelesnih uitaka:
jela, pia, seksualnih odnosa i sl.
potaknuto religioznim ili eti- kim
motivima. Ponekad se apstinencija
odnosi samo na neke vrste uitaka
(meso
odredenih
ivotinja,
alkoholna pia), ili je ograniena na
odredeno vrijeme i prilike (post u
odredene dane, seksualna uzdrljivost u vrijeme lova, ritualnih
razdoblja, gra- viditeta i sl.), ili je
obavezna samo za odre- dene
osobe i drutvene slojeve (celibat
redovnika,
uzdravanje
od
seksualnih odnosa s rodacima,
maloljetnima,
pripadnicima
vlastitog ili tudeg plemena itd.). Uz
apsti- nenciju koja je nametnuta
pravnim uredba- ma ili obiajima,
postoji spontana apstinen- cija koja
moe imati asketski karakter, tj.
slui
moralnom
usavravanju,
prevladava- nju tjelesnoga kao
izvora grenosti, a po- nekad
dobiva smisao rtve kojom se ele
umilostiviti vie sile.
Kr
Apstrahirati
(lat.
abstrahere
=
odvui), najop- enitije: odvojiti
neto od neega, ostaviti neto po
strani, ne obratiti panju na neto;
neto ue: ostaviti po strani ono
nebitno,
sporedno,
sluajno,
zadravajui ono bitno, vano,
nuno. Jo ue: ostavljati po strani
ono
nebitno,
sporedno,
pojedinano u nizu predodaba a
zadravati ono bitno i ope, te na
taj nain stvarati pojam, dakle
prela- ziti od niza predodaba k
pojmu ili od ma- nje openitog
pojma k openitijem. Suprot- no:
determinirati (v.).
P
Apstrakcija, radnja ili djelatnost
kojom se apstrahira neto od
neega drugoga (v. ap- strahirati);
takoder: rezultat te radnje. Dru-

36

gim
rijeima:
radnja
kojom
izostavljamo pojedinano, nebitno,
sluajno, sporedno, a zadravamo
ope, bitno, nuno, vano. Takoder: ono to nastaje kao rezultat
te rad- nje, naroito pojam (v.
apstraktan). P
Apstrakcionizam, termin bez vrstog
znae- nja; ranije se najee
upotrebljavao
za
kritiko
karakteriziranje
pretjerane
upotrebe

apsolutno

apstrakcionizam

apstrakcija u znanosti ili u filozofiji.

Danas se najee upotrebljava u
umjetnikoj kri- tici i estetici kao
sinonim za apstraktnu umjetnost.
P
Apstraktan, onaj koji nije konkretan
(v.),
onaj
koji
je
nastao
apstrahiranjem (v. apstra- hirati),
npr. apstraktan pojam. Takoder,
onaj koji se slui apstrakcijama,
koji
se
sastoji
u
upotrebi
apstrakcija, npr. apstraktno umovanje ili apstraktna diskusija.
Termin se upotrebljava, naroito u
vezi s pojmom, u vie srodnih
znaenja. Tako neki smatraju da su
svi pojmovi apstraktni, dok drugi
mi- sle da su neki pojmovi
apstraktni, a neki konkretni. Oni
koji misle da moemo raz- likovati
apstraktne i konkretne pojmove
najee pod apstraktnim pojmom
misle, a) openit pojam (za razliku
od individual- nog), b) pojam o
svojstvu (za razliku od poj- ma o
stvari), c) pojam o neem to se ne
moe
oigledno
predoiti
(za
razliku
od
pojma
o
neem
oigledno predoljivom), d) pojam
kao skup bitnih oznaka (za razliku
od pojma kao skupa bitnih i
nebitnih ozna- ka).
P
Apstruzan (lat. abstrusus = sakriven,
zaklo- njen), nejasan, nerazumljiv,
taman, skriven, zamren, zbrkan.
Apsurd (lat. absurdus = besmislen),
openi- to: besmisao, ono to se
suprotstavlja
razboritom
miljenju. U logici su apsurdni
sudo- vi ili pojmovi oni koji stoje u
nesuvislim,
protuslovnim
sklopovima,
protivnim
elementarnim logikim principima.
Reductio ad absurdum: indirektni
dokazni
postupak
kojim
utvrdujemo nevaljanost odredenog
suda na taj nain to u njemu,
logikim izvodenjem, ukazujemo
na nesmisao. Kod A. Camusa
apsurd je centralna kategorija
itave filozofije. U svijetu apsurda
ljudske
egzistencije
ovjek
je
stranac koji ni sam sebe ne
prepoznaje.
G
Apsurdan
(lat.
absurdus
=
zlozvuan), nes- kladan, besmislen,
protivsmislen, protivrje- an, koji

se protivi naelima logikog miljenja.

Arbitraran, proizvoljan, samovoljan.
F. de Saussureapstrakcionizam
oznaava
tim
terminom
openito
prirodu
govornih
znakova,
tj.
odnos
izmedu dva dijela govora

signifiant i signifie. Kod te

proizvoljnosti govornih znakova,
kod onog oznaujueg i onog
oznae- nog radi se o dvije unutar
govorne
veliine,
naime
o
ozvuenju i s njime poveza- nim
pojedinanim govorno odredenim,
pojom.
Kod
tog
principa
proizvoljnosti dolazi do posrednog
odnosa znaka i njime oznaenog
van-govornog predmeta, obzi- rom
da
je
iskljuena
unutranja
povezanost
izmedu
oznaenog
oblika i pojma, a pogo- tovo
izmedu tog ozvuenja, akustike
pre- dodbe, i stvari oznaene
-pojmom. Dakle, pojedini pojam
nikako
nije
nuno
oznaen
odredenim
glasogovornim
oblicima, i obratno, glasogovorni
oblici po svojoj priro- di ne upuuju
na po njima oznaeni pojam. Kada
to ne bi bilo tako morali bi pojmovi
u razliitim jezicima slino zvuati,
ak to vie, same akustike
predodbe morale bi svakome biti
same po sebi razumljive. U tome
pogledu
su
primjerice
onomatopejske
oznake
samo
nebitne iznimke.
G
Arbitrium liberum (lat.), slobodna
volja, slo- bodna odluka, sloboda
izbora
izmedu
dviju
ili
vie
mogunosti, koje su takve da se
sva- ka od njih naelno moe
htjeti.
Indeterminizam
(v.)
zastupa teoriju o opstojanju takve
apsolutne
slobode
volje,
dok
determinizam (v.) tu mogunost
negira.
K
Arete
(gr.
arete,
lat.
virtus),
vrsnoa,
krepost
ili
vrlina,
estitost, dobrota, prikladnost. To
je etiki pojam koji oznauje
ispunjavanje svrhe. Npr. arete
konja jest da bude brz, a ovjeka
da djeluje umno i pravedno. B
Aretologija (gr. arete, v.): grko
uenje o kreposti ili vrlini. Sokrat
je istraivanjem pojmova u etici

37

dokazivao da nema pozitiv- nog

djelovanja bez znanja. Da bi ovjek
bio pravedan, on mora najprije
znati to je pra- vednost. Isto tako
ne moe biti hrabar ako ne zna to
je hrabrost. Ukratko bez zna- nja
nema
etike.
Sokratov
etiki
intelektuali- zam zasnovan je na
uvjerenju da teorija ima apsolutnu
mo.
B
Argument
(lat.
argumentum),
dokazni razlog, ono na emu
poiva sigurnost dokaza (v.), na
to se oslanja sigurnost dokazanog
po- stupka.

argument

Argumentacija

(lat. argumentatio),
izvoenje
dokaznog
postupka,
opravdanje,
obrazloenje,
dokazivanje. Argumentirati znai
doka- zivati, tj. navoditi neto kao
razlog za odre- enu tvrdnju.
Argumentum ad hominem (lat.):
dokaz prema ovjeku. Dokazni
postupak kojim se neto dokazuje
na nain razumljiv za onoga kome
se neto dokazuje, odnosno na
nain razumljiv za sve ljude.
Opem
ljudskom
shvaanju
primjeren nain dokazivanja. esto nain dokazivanja koji ima
manju vri- jednost od objektivnih
znanstvenih dokaz- nih postupaka,
jer se osniva na subjektiv- nim
razlozima onoga kome se neto
doka- zuje.
F
Arhetip (gr. arhaios = star i typos =
oblik), praslika, praoblik, pauzor.
Mundus arche- typus svijet
praslika, svijet ideja prema emu
je
sve
u
svijetu
nastalo.
Intellectus
archetypus

stvaralaki boanski um koji sve

praslike u sebi nosi i nita ne
prima izvana. Intellectus ectypus
intelekt koji je upuen samo na
iskustvo, u kome meha- niki
preslikava stvarnost.
F
Arheus (lat. od gr. arhaios =
zaetnik) je termin koji su uveli
alkemisti, a oznauje pokretni,
djelotvorni ivotni princip organizama. Naroito je taj pojam
razraden
u
Paracelzusovoj
filozofiji. On smatra da se arheus
kao ivotni prirodni a u isti mah i
duhovni princip, koji stvara i
odrava
ravnoteu
u
organizmima, nalazi ve u sjemenu, a kasnije u svim organizmima i
njiho- vim dijelovima.
F
Aristokracija
(gr.):
vladavina
najboljih. Po- jam uveden kod
Platona (Drava), a zatim razraden
kod Aristotela u Politici kao oblik
vladavine
ojtiih
bezuvjetno
najboljih,
kreposnih
i
vjetih u naglaenoj suprotnosti
spram monarhije i demokracije. U
antikom
miljenju
pojam
aristokracije ili plemstva trajno je
povezan s potvrdivanjem kreposti

(virtus), odnosno plemstvu pripada

uz
nasljede i
rodenje
uvijek
udoredno-moralne
osobine
plemenitog.
argumentacija
Cijela anti- koevropska povijest u mediteransko-evropskom kulturnom krugu bila
je
do
18.
stoljea
povijest
aristokracije, i ta se drutva do
modernih
revolucija
moglo
interpretirati
Aristotelovim
pojmom
societas
civilis.
Prosvijeenost je radikalno stavila
u pitanje plemstvo kao takvo u
svojoj kritici societas civilis, a na
osnovu temeljno nove slike drutva
i svijeta. Kant je nasljedno plemstvo oznaio kao misaonu stvar
bez svakog realiteta obzirom da
unaprijed posjeduje poloaj koji je
tek trebalo zasluiti. Time je
formulirano pitanje plemstva. Gr
Asebija (gr. asebeia = bezbonost):
negira- nje bojeg bia. Asebija je
pretpostavka
za
osnivanje
racionalistike etike.
Aseitet (lat. a se est = od sebe jest,
po sebi postoji), samo po sebi
opstojee, apsolutna samostalnost
i samosvojnost, svojstvo bia da
postoji samo po sebi, jer u sebi
nosi uzrok svoga postanka i princip
svoga
djelovanja,
apsolutna
samostalnost i neovisnost, ni od
ega ovisno. Tako se odreduje
osnov- na karakteristika boga u
skolastici,
volje
kod
Schopenhauera, nesvjesnoga kod
E.
von
Hartmanna.
Suprotno:
abalijenacija (v.).
F
Asertoran (lat. assero = tvrdim)
naziva se u logici sud u kome se
neto prihva- ajui ili negirajui
jednostavno izrie. To izricanje
ne predstavlja nunost nego samo
faktinost
veze
subjekta
i
predikata. Oblik mu je: S jest P ili S
nije P (v. mo- dalitet).
F
Asimilacija (lat. assimilare = uiniti
sli- nim); 1) akt ili proces da se
neto uini slinim ili dovede u
sklad s nekim drugim pojavama; 2)
(bot.) usvajanje hranjivih ma- terija
u protoplazmu biljke; 3) (fiziol.) pretvaranje hranjive tvari u tekue ili
vrste dijelove tijela. U tom smislu

38

asimilacija

asimilacija
je
sinonim
za
anabolizam
ili
konstruktivni
metabolizam; 4) (psihol.) akt ili
proces pri- manja novih injenica
ili reagiranja na nove situacije u
skladu s ranije usvojenim injenicama
ili
ranije
doivljenim
situacijama; 5) (sociol.) proces
prilagodivanja stranih kul- turnih
elemenata nekoj kulturi; 6) (fonet.)
promjene
u
glasovima
pod
utjecajem
drugih,
susjednih
glasova u rijeima, npr. u na- em
jeziku
pretvaranje
zvunih
konsonana-

ta

u bezvune ispred bezvunih

konsonana- ta: vrabac, vrapca.
Fr
Askeza
(gr.
askesis),
vjeba,
najprije tjelesna, npr. ivot atleta,
a zatim nain ivljenja fi- lozofa u
potpunoj umjerenosti u skladu s
prirodom. Naelo takvog shvaanja
izrae- no je u zahtjevu da ovjek
ima to manje potreba (kinici,
stoici). U kranskoj religiji askeza
je smatrana za vrlinu koju postiu
najodaniji
vjernici,
u
svojoj
osamljenosti odriui se svih,
pogotovu tjelesnih, uita- ka.
B
Asocijacija (lat. assotiatio = spajanje,
pridru- ivanje); 1) u sociologiji:
pridruivanje u ne- ku zajednicu,
zdruivanje, socijaliziranje; 2) u
psihologiji:
povezanost
medu
pojedinim elementima psihikog
ivota, koja omogu- uje da jedni
doivljaji
pobude,
izazovu,
obnove druge, odnosno u njih
prijedu.
Asocijativne
veze
primjeuju
se
najee
medu
samim predodbama ili izmedu
opa- aja i predodbi, ali one
povezuju
i
misaone
sadraje,
motoriku itd. Neke pravilnosti u
asociranju predodbi primijeene
su jo u antici (Aristotel). Tako je
ustanovljeno da najee slijede
jedan za drugim sadraji koji su
nekada bili doivljeni u prostornom
ili vremenskom sklopu (asocijacija
po kon- tigvitetu), zatim sadraji
koji
su
medusobno
slini
(asocijacija po slinosti) ili opreni
(asocijacija po kontrastu). Tim
primarnim zakonima asocijacije
dodao je Th. Brown sekundarne,
po kojima bi asocijativne ve- ze
ovisile:
o
trajanju
prvotnog
doivljaja, njegovoj recentnosti,
intenzitetu
(ivosti),
estoi
ponavljanja, odsustvu konkretnih
doivljaja,
zatim
o
psihikoj
konstituciji
(v.)
doivljavaoca:
njegovoj momentanoj psihi- koj
dispoziciji (v.), organskom stanju i
ustaljenim
ivotnim
navikama.
injenice asocijacije pokuale su se
svesti na jedin- stvenu pravilnost
reintegracije
[(Hamilton)
nadopunjanja zapoetih cjelina]:
obnovljen
(reproduciran)
pojedinani doivljaj, koji je bio

doivljen
kaoasimilacija
lan
nekog
doiv- ljajnog sklopa (prostorne ili
vremenske su- datosti, smislene
suvislosti, aktivnog ili reaktivnog
kompleksa), tei k obnavljanju
itavoga tog sklopa kao prirodne
okoline (polja, pozadine) u
kojoj moe imati svoju punu
doivljajnu
vrijednost.
Takvo
objanjenje asocijacije slae se s
fiziolo- kom pretpostavkom da
parcijalno kortikal- no uzbudenje
pri
reproduktivnom
procesu
rezonira
uzbudenjem
ostalih
kortikalnih (v.) podruja koja su
sudjelovala
u
prvotnom
doivljaju.
Eksperimentalno
ispitiva- nje asocijacija zapoeo je
u drugoj polovini 19. st. F. Galton.
Otada su vrena mnogo- brojna
ispitivanja u razliitim smjerovima.
Istraivala se estoa kojom se kao
odgovor na neku zadanu rije
javljaju kod razliitih ispitanika
iste
asocijativne
rijei-odgovori
(konformnost
asocijacije),
kategorija asoci- jativnih odgovora,
mjerilo se vrijeme koje protjee od
rijei-podraaja do rijei- odgovora
kod slobodnih i vezanih (tj.
odredenom kategorijom odgovora
normira- nih) asocijacija. Nastojao
se utvrditi odnos razliitih tipova
asociranja prema normal- nim i
patolokim psihikim tipovima ili
psihikim
stanjima
ispitanika,
traili su se sinestezijski elementi
u
asocijaciji,
ispitivala
uloga
asocijacije u procesu uenja itd.
Kr
Asocijacija slobodnih proizvodaa
kon- cept drutva u kojem je
dokinuto politiko i ekonomsko
otudenje radnike klase i rad- nih
ljudi. A. s. p. je jedan od osnovnih
ci- ljeva socijalistike revolucije i
podrazumijeva
ve
takve
drutvene
odnose
u
kojima
proizvodai a to su svi ljudi u
odredenom
razdoblju
svoga
ivota slobodno i prema svojim
interesima i potrebama uskladuju
svoje odnose, upravljaju svojom
drutvenom zajednicom i razvijaju
je. A. s. p. treba da bude rezultat
razvoja samou- pravnih procesa u
socijalizmu, koji su jo optereeni i

39

ograniavani klasnim, politi- kim,

birokratskim itd. strukturama. A. s.
p.
je
drutveno-ekonomski
kontekst
komunizma
kao
besklasnog drutva (v. samoupravljanje, drava, klasa). Ovaj
termin i kon- cept upotrebljavaju
Marx
i
Engels
kao
i
drugi
teoretiari socijalizma.
V
Asocijaciona psihologija smjer u
staroj (racionalnoj) psihologiji, koji
sve pojave psi- hikog ivota
nastoji objasniti udruiva-

asocijaeiona
psihologija

njem (asocijacijom, v.) izvjesnog

broja ele- mentarnih doivljaja:
osjetnih kvaliteta i uvstva ugode i
neugode. Taj smjer zastu- paju
manje ili vie izriito i u vezi s
razliitim
empiristikim
(v.)
spoznajnoteorijskim
pretpostavkama: J. Locke, Th. Hobbes, D. Hume, P. Gassendi, B.
Spinoza, D. Hartley, J. Pristley, J.
Lamettrie,
K.
Helvetius,
J.
Berkeley, Herbert. I medu novijim
filozofima i naunim psiholozima s
kraja 19. i poetka 20. st. javlja se
esto tenden- cija da se vii oblici
psihikog
ivota
objasne
asocijacionistiki (T. Ebbinghaus,
Th. Ziehen, E. Mach, Th. Ribot).
Kr
Asocijacionizam.
Openito:
psiholoko filozofska teorija
prema kojoj se sav duevni ivot
razvija i odvija udruivanjem nekih
elementarnih
doivljaja
po
zakonima asoci- jacije (v.). Prema
empiristikoj
teoriji
logikog
asocijacionizma
logika
naela
milje- nja i spoznavanja nemaju
svoj izvor u kon- stituciji ljudskog
duha,
nego
su
se
razvila
asocijativnim
zbrajanjem
iskustvenih poda- taka. Estetski
asocijacionizam tumai doiv- ljaj
estetskog
uitka
oivljavanjem
uvstava redovito asociranih uz
one osjetne elemen- te koji su
sadrani u estetskom objektu.
Kr
Asomatian (gr. a = ne i soma
tijelo), netjelesno bie. Asomatina
je dua ili duh. Prema stoicima
asomatini su samo prazni- na,
vrijeme i misao.
Asteniki (gr. asthenos = nemoan,
slab).
U
konstitucionoj
nauci
Kretschmera, ozna- ka za ovjeka
slabane
tjelesne
grade
koja
ujedno uvjetuje odredene psihike
dispozi- cije.
Astenija opa oznaka za slabost,
nedosta- tak ili gubitak snage,
smanjenje ivotne energije.
Astika (sansk.), afirmator; onaj koji
tvrdi da jest (asti) ili da postoji
transcendentni
(v.)
bitak
boanstva ili svijeta; u uem
smislu:
pripadnik
jedne
od
ortodoksnih (v.) kola koje priznaju

autoritet objavljenog nauka Veda

(v. darana). Opreni termin je
na- stika, negator. Njime se ne
oznaava
samo
nevjerni ili ateist,asocijaciona
psihologija
nego i pripadnik
neorto- doksnih vjerskih uenja
kao to su budizam i gjainizam (v.).
Ve
Astralan (lat. astralis = zvjezdan);
koji se od- nosi na zvijezde;
zvjezdolik. Pored dualisti- kog
vjerovanja da se ovjek sastoji od
due i tijela, ima i trijalistiko koje
uzima da po- stoji jo i astralno
tijelo. Ono se sastoji iz izvanredno
fine, pod obinim okolnostima
nevidljive materije. Astralno je
tijelo po- srednik izmedu due i
tijela, jer zbog svoje izvanredne
finoe ima i materijalna i spiritualna (v.) svojstva. Okultisti (v.)
misle da su time rijeili problem
kako dua i tijelo kao apsolutno
heterogeni mogu djelovati jedno
na
drugo,
to
je
jo
od
Descartesova vreme- na bio jedan
od glavnih problema metafizi- ke.
Astralno
tijelo
nazivaju
i
perispiritom i fluidom.
S
Astrologija (gr. aster = zvijezda i
logos = nauka). U staro doba
znanost
o
zvijezdama
uope,
kasnije onaj njezin dio koji se bavi
tobonjim utjecajem zvijezda na
sudbinu cijelih naroda, a naroito
na
udes
pojedinaca.
Po
vjerovanju astrologa udes svakog
ovjeka odreden je konstelacijom
(v.) zvijez- da u asu njegova
rodenja.
Astrologija
je veoma
stara. Njome su se bavili ve Egipani, Kaldejci i Medijci. Imala je
pristaa
i
medu
ozbiljnim
uenjacima. U nju su vje- rovali
npr.
pitagorovci
i
Platon,
a
Aristotel je bio protiv nje. I Crkva
je bila protiv nje, ali su joj pojedini
visoki crkveni dostojan- stvenici
bili skloni. Od 13. st. dobiva ona
sve
vie
pristaa
i
medu
kranskim narodi- ma, a u 16. st.
iziao je na glas zbog svojih
proroanstava Nostradamus. Tek
Koperni- kov sistem i na njemu
osnovano prosvjeti- teljstvo (v.)
otkrilo je naivnomistiki karak- ter
astrolokoga
vjerovanja.
Kod

40

azijskih naroda jo je i danas na

glasu.
S
Ataraksija (gr. ataraksia): stanje
bez strasti, duevni mir. U filozofiji
poslije Aristotela ataraksija je ideal
mudrih ljudi. Prema skepticima
postie se samo onda kad se
ovjek uzdrava od izricanja bilo
kojeg suda (epohe). A kad su se
uzdrali,
kao
nekom
sreom
pridruila im se nepomuenost kao
sjena tijelu (S. Empirik-Pir. post.
I, 12). Prema Epikuru cilj je
blaenog ivota tje-

ataraksija

lesno zdravlje i ataraksija. Znanje o

kozmo- su je pretpostavka za
ataraksiju.
Spoznajui
prirodu
vidimo da nigdje nema mjesta za
bogove, pa je ovjek potpuno
osloboden
svakog
religioznog
straha. Stoga je za Epi- kura
ateizam uvjet za ataraksiju. Kod
stoika je ataraksija ideal mudraca
koji to stanje ostvaruje kad se
uzdigao iznad svih afekata (v.
apatija). Tko je razborit, i umjeren
je; tko je umjeren, taj je skladan;
tko je skla- dan, ne uzbuduje se;
tko se ne uzbuduje, ne alosti se;
tko se ne alosti, blaen je.
Razborit
je
dakle
blaen,
a
razboritost je dovoljna za blaen
ivot (Seneka, pismo 85, 2).
B
Atavizam (lat. atavus = predak), 1)
(biol.) po- java, kod organizama,
nekih karakteristika koje su imali
daleki preci, a kojih nemaju
neposredni preci tih organizama
(npr. kod ovjeka pojava repa); 2)
(psihol.) primitivni oblici ponaanja
kod viih organizama za koje je
karakteristino
sloenije
ponaanje.
Fr
Ateizam (novolat. od gr. atheos =
bez bo- ga): poricanje opstojanja
boga (ili bogova), bezbonost,
bezbotvo. Suprotno: teizam (v.),
monoteizam (v.), politeizam (v.),
deizam (v.) i panteizam (v.).
Opstoji naivni ili pri- mitivni
ateizam (kod nekih plemena i naroda koji uope nemaju pojma
boga), zatim tzv. praktini ateizam
u onih ljudi koji ive i djeluju kao
da boga nema, pa se i ne brinu za
to, premda bi se moda teorijski
sloili da on (ili neko vie bie)
opstoji, i napo- kon teorijski
ateizam
(bilo
dogmatski
ili
kritiki). Ovaj posljednji svjesno,
kritiki, radikalno i argumentirano
nastoji
pokazati
i
dokazati
(obarajui teologijske dokaze za
egzistenciju
boga)
i
samu
nemogunost bo- je egzistencije.
U svojoj (prosvjetiteljskoj i esto
drutveno politiki progresivnoj)
gorljivosti i iskljuivosti (dakle
svojevrsnom dogmatizmu) ateizam

je samo drugiataraksja
pol,
ekstrem
religioznosti ili njezin osebujni
oblik. Kao takav ateizam po svojim
posljed- njim konzekvencijama ni u
kom svojem obliku nije (a on bi to
htio da bude) rjeenje religioznog
fenomena upravo zato, to to
rjeenje trai i nalazi iskljuivo
unutar
teorijske
(=
kontemplativne,
racionalistike)
sfere ne pitajui se za zbiljske
povijesno drutvene i ljudski
smislene
korijene
i
porijeklo
religije kao nune ljudske potrebe i
popratne pojave u okviru i na
pretpostavkama
otudenog
svijeta. Zato Marx npr. atei- zam
naziva
samo
teorijski,
jo
negativni ili (bogom i teorijom o
njemu)
posredovani
humanizam, jer pravi ili pozitivni
hu- manizam ima da pozitivno
poinje od sebe sama, a ne od
boga, tj. od njegove kritike i
negacije u istoj teoriji. Marksizam
stoga u svojoj biti nije ateizam,
nego njegovo praktiko i povijesno
prevladavanje. K

Athanasija

(gr.),
besmrtnost,
neprolaznost, vjeitost.
Athanatizam
(gr.
athanas'ia
=
besmrtnost): vjera u besmrtnost
due. Uz nju je poveza- na i
athanatologija,
nauanje
o
besmrtnosti due.
Athaumasija
(gr.):
neudenje,
nedivljenje, duevno stanje mira i
sree, koje nastaje kao posljedica
toga to se ovjek niemu ne udi i
ne divi. Stoik Zenon smatra da to
stanje postiu samo mudraci.
Atman (sansk.): nominativ zamjenice
sebe (lat. ipseitas, engl. the Self,
franc. le Soi, njem. das Selbst);
samosvojstvo. Prevodi se kao
svijest,
duh
ili
dua,
transcendentalni subjekt, prema
evropskim analogijama u razliitim
sistemima. Termin svijest
najbolje odgovara sistemu vedante
(v.), gdje uenje o atmanu izraava
panteistiki iden- titet individualne
ili parcijalne svijesti sa apsolutnom
ili sveobuhvatnom (paramat- man),
koja
je
opet
identina
s
postojanou
cjelovitog
bitka

41
atman

(brahman),
u
odnosu
prema
kojemu je tok pojavnog bitka
prividan. Duh ili dua
odgovara esto smislu at- mana u
nyaya vaieika nauci (v.). Budui
da
budizam
negira
postojanost,
identitet
i
metafiziku
supstancijalnost
atmana (v. anatta), ali ga zato ipak
u
spoznajnom
smislu
ne
identificira s empirikim ja (aham),
moe se tu atman, koji i inae ima
bitno spoznajnu funkciju, shvatiti
kao transcen- dentalni ^subjekt.
Pojam
svijesti
ili
duha
u
metafizikom ili spoznajnom smislu
nije u indijskoj filozofiji bivstveno
nikad shvaen

toliko egocentrino da bi se mogao

prevesti izrazom ja (aham).
Ve
Atom (gr. atomon = nedjeljivo).
Pojam koji su u filozofiju uveli ve
grki filozofi Leu- kip i Demokrit,
oznaujui njime osnovne najsitnije
sastavne dijelove (koji se ne daju
dalje dijeliti) svega postojeega,
pa ak i du- e. Po njihovoj su
teoriji atomi vjeni, ne- nastali i
neunitivi, a medusobno se razlikuju samo po obliku, veliini i
poretku. U novom vijeku taj je
filozofski pojam o pra- tvari (v.)
preko
Gassendija,
obnovitelja
grkoga materijalizma, i kemiaria
Boyla i Daltona uao u kemiju, a
onda i u fiziku, koje su discipline i
danas, kao atomistika i teorija
atoma, zadrale taj naziv, iako su
mu
oduzele
osnovnu
oznaku:
nedjeljivost.
F
Atomizam ili atomistika uenje koje
tvrdi da se materija sastoji iz
najmanjih e- stica (atoma). To je
osnov
antikog
atomizma
(Leukip,
Demokrit,
Epikur,
Lukrecije).
Leukip
i
Demokrit
smatrali su da atomi djeluju na
osnovu nunih, prirodnih zako- na,
te su tvrdili da vlada apsolutni
determi- nizam (v.). Nasuprot
tome, Epikur je tuma- io da u
opoj nunosti kretanja postoji i
objektivna sluajnost. Tu razliku
izmedu Demokrita i Epikura u
tumaenju atoma obradio je Marx
kao filozofski problem u svojoj
doktorskoj
disertaciji:
Razlika
izme- du Demokritove i Epikurove
filozofije pri- rode (1841).
B
Atomiziranje

razdvajanje
na
najmanje di- jelove, na atome (v.).
Atrakcija (lat. atrahere = privlaiti),
privla- nost. U kolokvijalnom
govoru pojam kojim se oznaava
neto to naroito privlai zanimanje,
panju,
to
je
neoekivano,
posebno
interesantno,
spektakularno
za
iroki krug ljudi. U prirodnim
znanostima atrak- cija je sila
suprotna repulziji, koja omoguuje
medusobno
privlaenje
estica.
Po
Bokoviu
su
privlaenje i odbijanje izvorna

svojstva estica materije, koja

uvjetuju sve dogadaje. Suprotno:
repulzija.
G
Atribut (lat. attributum = pridijeljen,
dodije- ljen), kaoatman
filozofijski pojam ve od Aristotela,
za
razliku
od
sluajnih
svojstava, ozna- ava bitno, nuno
svojstvo neke stvari, koje se moe
pomiljati i neovisno od stvari same. Kod Descartesa i Spinoze
oznaava bit- no, nepromjenljivo,
osnovno svojstvo sup- stancije (v.),
nain opstojnosti supstancije, za
razliku od moda kao promjenljivih
naina
pojavnosti
atributa.
F
Auditivni tip: osoba koja bre usvaja i
bolje pamti podatke do kojih dolazi
posredstvom sluha.
Austromarksizam

struja
u
radnikom
pokretu
II
Internacionale iji su zastupnici bili
vode austrijske socijaldemokracije
(B. Bauer, F. i M. Adler, R.
Hilferding, K. Ren- ner). U filozofiji
su
bili
pod
jakim
utjecajem
neokantovstva
i
Macha,
u
gledanjima na so- cijalne procese
slini
su
veini
njemakih
socijaldemokrata. U biti zastupnici
evolu- tivnog i parlamentarnog
puta u osvajanju vlasti te su u
revolucionarnoj
situaciji
na
svretku I svj. rata osiguravali
gradanski
poredak
i
vlast
buroazije. Po svojim socijal- nim
intencijama zastupnici su dravnog
so- cijalizma i mirnog prijelaza
preko dravnih mjera i radnikog
uea
u
odluivanju,
u
demokratske oblike socijalizma.
Kao i nje- maki socijaldemokrati
protivnici su ruske revolucije i
boljevizma, te je antagonizam
izmedu njemakih i austrijskih
socijalde- mokrata i komunista u
mnogome
olakao
pobjedu
faizma.
Hilferdingov
Financijski
kapital (1910), Bauerova studija o
nacionalnom
pitanju
(Pitanje
nacionaliteta i socijal- demokracija,
1907) te M. Adlerova djela o
historijskom materijalizmu i dravi
(Udzbe- nik materijalistikog shvacanja
historije I, II, 19301932) spadaju u
najpoznatije teorij- ske radove
austromarksizma.
V

42

Autarkija

(gr.),
samodovoljnost,
samodostatnost,
lienost
potreba, neovisnost o svakom
uitku i vanjskim stvarima uope;
kod ki- nika i stoika (u produetku
na
Sokratovo
uenje,
a
u
suprotnosti spram hedonizma, v.):
osnovna
krepost
ili
vrlina
primjerena idealu pravog mudraca
koji (treba da) ivi u smislu
posvemanjeg samosavladavanja i
samodostatnosti. Prema toj etikoj
nauci sama krepost dovoljna je za
ozbiljenje ljud- ske sree. U
narodnom gospodarstvu ozna- uje
se pojmom autarkija stanje u kome

autarkija

narodna zajednica sama, bez uvoza i

izvoza, podmiruje sve svoje ivotne
potrebe. K
Autentian, pravi, izvoran, istinski,
nepatvo- ren; koji zaista jest
onaj i onakav kakvim se smatra
ili potjee od onoga kome se pripisuje
(autentian
primjeran,
sud, tekst).
Kr
Autizam (gr. autos = sam): jedna
vrsta du- evnoga oboljenja koje
se oituje u odvra- anju od
izvanjskog svijeta zatvaranjem u
sebe
samoga.
Jedna
vrsta
traumatinoga (v.) stanja kod
izofrenije (v.).
Autodeterminizam nauavanje
da se ljudsko djelovanje upravlja
motivima
koji
proizlaze
iz
strukture same linosti i njene
vrijednosne svijesti, a ne iz
vanjskih pobu- da.
Autodidakt (gr. autos = sam i
didasko = uim), samouk. ovjek
koji
je
bilo
itavo
svoje
obrazovanje,
bilo
stanovitu
strunu
izobrazbu
stekao
uglavnom samoobrazova- njem
bez
odgovarajue
uobiajene
siste- matske nastave.
Autogen
(prema
gr.),
samodjelatan,
samotvoran,
izvoran.
Autognozija (gr. autos = sam i
gnosis
=
spoznaja),
samospoznaja. Na ulazu u Delfe
bilo
je
napisano
Gnodhi
seauton, to zna- i: Upoznaj
samoga sebe. To je bilo ope
pravilo helenske ivotne prakse.
Autogonija (gr.) ili generatio
aequivoca (lat.), samoradanje,
samostvaranje (v. abiogeneza).
Autokracija (od gr. autos = sam i
krateo = vladam), samovladanje,
bezgranina vlast. Taj se pojam
uzima u politikom i etikom
smislu. Samosvladavanje u etikom smislu predstavlja ljudsku
vrlinu. Au- tokracija u politikom
smislu oznaava ap- solutizam.
Autokrat = samovladar. B
Automatizam (gr.): nehotimino
odvijanje odredenih psihikih
procesa,
polusvjesno
ili

podsvjesno, aautarkija
ipak svrhovito
djelovanje
(npr.
automatske
kretnje
ili
djelovanje
pod
hipnozom). U tehnici: djelovanje
bez nepo- srednog Ijudskog
upravljanja.
Automatske kretnje relativno
sloeni po- kreti koji se izvode
bez svjesne kontrole, vie ili
manje stereotipno. Automatizmi
mogu biti naslijeeni, kad se
osnivaju
na
nasljedem
odredenim ivanim putevima, ili
steeni, kako je to kad se neka u
poetku voljna djelatnost, zbog
estog obnavljanja, izvodi dalje
kao sama od sebe, bez sudjelovanja najviih ivanih struktura.
Bu
Automatski (gr.): to se dogada,
zbiva ili kree samo od sebe
pomou
svojih
vlastitih
unutranjih snaga (stroj). Po
Descartesu i Spinozi ivotinje su
neduevni
automati,
a
po
Leibnizu je dua jedan duhovni
automat (monada) koji sva svoja
stanja i moi razvija iz sebe. K
Autonoman: koji se odnosi na
autonomiju
(v.),
samozakonodavan,
samoupravan.
U
etikom
smislu: onaj koji sam sebi nalazi
norme,
principe
svoga
djelovanja.
Suprotno:
heteronoman (v.).
Autonomija
(gr.),
samozakonodavstvo,
proistjecanje iz vlastitih zakona
(suprotno:
heteronomija,
v.).
Politiki znai samostal- nost ili
nezavisnost
jedne
zemlje,
drutvene zajednice, naroda ili
drave
u
donoenju
svojih
odluka i zakona te djelovanju po
njima
u
drutvenom,
ekonomskom
i
politikom
ivotu (= integritet, suverenost,
sa- mouprava). U etiku pojam
autonomija uvo- di Kant, da bi
njime
oznaio
bitnu
razliku
izmedu
svoje
(kritike,
transcendentalne)
etike
koncepcije
i
svake
druge
(empirijske
zasnovane,
dogmatske), samo moralne, nau-

43

autonomija

ke ili moralke. Autonomija po

Kantu utvr- duje sposobnost uma
da bude praktiki za- konodavan
i da odreduje volju tako da se
ona
podvrgava
svom
udorednom principu, a za koji
on nalazi da je i opevaljan i nuan. Nasuprot tzv. heteronomnoj
etici do- bara, koja pita za
unaprijed dano (i kao ta- kvo ve
moralno okvalificirano) najvie
do- bro i konani cilj kojemu
treba teiti, i u koju Kant
svrstava sve dotadanje moralne
i etike pravce (eudaimonizam
[v.],
hedonizam
[v.],
utilitarizam [vJ, kranstvo itd.),
utvrduje se autonomija moralnog
ina. Kant nalazi moralni zakon
u nama. Au- tonomna etika vie
ne pita za sadraj hti- jenja,
nego za samu njegovu formu
koja, neovisno o svakom voljnom
sadraju, sama

po sebi moe biti i jest princip koji se svije$ti kao umnoj volji namee kao
imperativ.
K
Autonomni
ivani
sustav,
v.
vegetativni ivani sustav.
Autopsija (gr. autos = sam i opsis =
gle- danje): neposredan (vlastiti)
uvid
kao
vrelo
spoznajne
orijentacije. Poznavanje iz autopsije suprotstavlja se znanju
steenom
na
osnovu
tudih
obavjetenja.
Kr
Autoritativan:
koji
se
namee
snagom auto- riteta (v.); kojemu
(ili emu) se drugi poko- ravaju,
koji trai pokoravanje ili povodenje
(esto
bez
priziva,
otpora,
kritikog stava, bez pitanja). Etika
se npr. ne moe zasno- vati na
jednoj takvoj autoritativnoj (dravnoj,
zakonskoj
ili
religijskocrkvenoj) pret- postavci, ako eli
da bude autonomna (V.).
K
Autoritet (lat auctoritas), ugled,
uzor, vjero- dostojnost, jamstvo,
dostojanstvo; utjecaj to ga netko
(ili neto, npr. in, djelo, prin- cip,
institucija, odredba, propis, zakon,
izre- ka, misao itd.) ima ili vri na
drugoga na osnovu potovanja,
osvjedoenja,
uvjerljivosti,
duhovne snage. Autoritet se ne
stjee silom, nasiljem i prijetnjom,
nego proistje- e samo iz snage
uvjerenja,
umnog
uvidanja,
razloitog
argumenta,
neposrednog
potvrdivanja
na
djelu, jer on nije nikad sam sebi
svrha, niti je usmjeren na to da
dru- goga uini o sebi ovisnim,
nego naprotiv da od svakog
pojedinca
(individuuma)
uini
samostalnu,
originalnu
i
samosvjesnu
linost,
a
od
drutva zajednicu takvih linosti.
Autoritet se ne smije i ne moe
nikada os- nivati na samovolji,
nego na openo pri- hvatljivim
naelima. Stoga je nezamisliv
odgoj bez istinskog autoriteta.
Autoritet treba da imaju roditelji,
vode
naroda,
odgojitelji
i
nastavnici, stvaraoci i svi oni koji
svojim djelom ili inom ukazuju na
nove puteve razvitka i otvaraju

nove
ljudske
mogunosti.
Ukratko, moralni, nauni i opekulturni napredak omoguen je na
osnovu
vjerodostojnosti, autonomija
ugleda i jamstva autoriteta.
K
Autoskopija: 1) zamiljanje vlastitog
lika; 2) patoloka pojava projekcije
izmijenjene sli- ke o vlastitom
tijelu
u
okolini.
Izmjene
u
predodbi vlastitog tijela zbivaju
se u skla- du s podsvjesnim
eljama i potrebama (Schilder).
Bu
Autosugestija (gr. autos = sam, to
pripada samom subjektu i lat.
suggerere = podre- diti, izvriti):
pojava
samouvjeravanja.
Razlikuje se od sugestije, koja dolazi od
nekog
drugog
(tzv.
heterosugestija). Autosugestija da
bolujemo od neke bolesti moe
prouzrokovati
funkcionalne
smetnje,
a
autosugestija
ozdravljenja
moe
olakati
lijeenje. Ukratko, ona moe biti i
korisna i tetna (v. sugestija). Fr
Autotelija (gr. autos = sam i telos =
svrha),
samosvrnost;
podvrgavanje neke radnje, neke
akcije vlastitoj svrsi, vlastitom
cilju. Autotelian sam svojom
usebnom
svrhom
odreden.
Suprotno: heterotelija
(V.).
Averzija (lat. ab = od i vertere =
okrenuti): neugodno uvstvo ili
odbojni stav prema odredenim
sadrajima (osobama, predmetima, inima, situacijama) uz izrazitu
tenju
da
se
takvi
sadraji
izbjegavaju.
Avidya
(sansk.;
pali:
Avigjgja),
metafiziko
neznanje,
osnov
uenja
o
neadekvatnosti
(v.)
emipirijske
spoznaje;
ishodina
pretpostavka
indijskog
iracionalizma,
zajednika
svim
sistemima. Odnosi se prvenstveno
na relativnost racionalne spoznaje.
Redovno
ne
slui
opravdanju
agnostikih stavova, nego kao
osnov pozitivne metafizike spoznaje. U vedanti se avidyom
naziva spo- znaja prividnog svijeta
koji nam iluzija o parcijalnosti
bitka namee kao nadgradnju nad

45

44

avidya

istinskim sveobuhvatnim bitkom,

koji je apsolutni duh (v. maya,
upadhi brah- man, atman). U
gjainizmu se uenje o avidyi
interpretira
relativistikom
teorijom suda (v. syad vada).
Iz
slinih
pretpostavki
o
dijalektikom (v.) relativizmu (v.)
spoznaje izvodi u budizmu osobito
Nagar- gjuna (v. madhyamika)
teoriju nitavila (v. unyata).
Spoznajnoteorijskom
stavu
o
avidyi
odgovara
na
drugim
ivotnim po- drujima nauka o
zaslijepljenosti (moha) i o ivotnoj
edi (tanha) kao korijenu egzistencijalnog
prianjanja.

Uvidajui iracio- nalnu prirodu

avidye, indijska filozofija tra- i i
odgovarajue
putove
oslobodenja
(moka)
ili
utonua (nirvana) sredstvima
realizacije istine (v. sadhana).
Ipak,
je
dokonanje
neznanja
redovno mogue jedi- no pomou
znanja u viem intuitivnom i
iracionalnom gnostikom smislu (v.
prag- jna). Metafiziki problem
neznanja
ili
neadekvatnosti
spoznaje u najuoj je vezi s
problemom metafizike opstojnosti
spo- znajnog subjekta kao nosioca
svijesti (at- man). Polazei od
srodne
formulacije
transcendentalnog (v.) subjekta kod
Kanta, su- vremeni indijski filozof
K. C. Bhattacha- ryya formulira
ishodini problem filozofije ovako:
Kant smatra da je nae 'Ja'
(self) nuda miljenja i predmet
moralnog uvje- renja ali je samo po
sebi nespoznatljivo. Moj je stav, s
jedne strane, da je 'Ja' nezamislivo, a s druge strane, iako nije
spoznato nego je samo predmet
uvjerenja ali ne neophodno
samo predmet moralnog uvjerenja

treba
pretpostaviti
mogunost da ga spoznajemo bez
miljenja... Kontem- placija jastva
kao istine moe polaziti i od drugih
oblika svijesti, a ne samo od moralnog. Isto tako nije neminovno da
se moral- na svijest razvija u takvu
vrstu kontempla- cije... Time se
zapravo nanovo otvara ita- vo
spoznajnoteorijsko pitanje o smislu
mi- ljenja i znanja.
Ve

avidya
Ayatana (sansk. i pali), termin za
est
unutranjih
i
est
vanjskih podruja, osnova ili
relata osjetnosti. Unutranjih ima
est sposobnosti (indriva) osjetnog
zamjeivanja: vid, sluh, njuh, okus,
miris i razum (manas), a vanjski su
objektivna podruja podraaja ili
utisaka
(phassa).
Predmetno
podruje, ra- zuma je dharma (v.) u
smislu
psihiki
objekt
(manodhatu). Ova je teorija osjetnosti
osobito razradena u Buddhinoj
nauci. Usp. dhatu, indriya. Ve

ayatana

barbara

B
Barbara prvi nain (modus) prve
silogisti- ke (v.) figure. Njegova
struktura redovno se uzima kao
klasini primjer kategorikog (v.)
silogizma. Premise su mu M a P, S
a M, zaglavak S a P (v. zakljuak).
aza (gr. basis), osnova, podloga,
temelj. Na- roito znaenje ima
termin baza u materi- jalistikom
shvaanju povijesti, prema kojemu je ekonomska baza (v.) i
njen razvoj osnova povijesnoga
kretanja i razvoja.
Behavior psihologija (engl. behavior
=
ponaanje,
vladanje).
Psihologijska kola koja nastoji
izgraditi
psihologiju
gotovo
iskljui- vo na opaanju i mjerenju
objektivnog po- naanja ivih bia
u razliitim okolnim pri- likama.
Ekstremni behaviorizam odbacuje
potpuno podatke do kojih se moe
doi samoopaanjem, jer smatra
da je duevni ivot, kako se on
oituje u svijesti doivlja- vaoca,
potpuno subjektivan i prema tome
znanstveno nedohvatljiv. Zaetnik
je eks- tremnog behaviorizma J. B.
Watson. Bu
Beskonano ili bezgranino je ono
to nema svretka, to nema
granica, to se ne moe do kraja
domisliti. Tako su beskonani prostor
i
vrijeme
kojima,
kad
zamislimo konac odmah taj konac i

prekoraujemo, i tako u beskraj, 47

jer ih ne moemo izmjeriti ni bilo
kako brojano odrediti.
F
Besmrtnost (lat. immortalitas)
openito: neprolaznost ili vjenost
jednog ivog bia, a naroito
ljudske due. Ideja besmrtnosti
javlja se ve u primitivnih naroda i
pleme- na, a u kasnijim religijama,
naroito u

bhavangasota
kranstvu,
postaje
jedan
od
temeljnih principa i nauka vjere.
Kant utvrduje da se besmrtnost
due ne moe dokazati, ali se zato
kao ideja moe i mora postulirati i
postaje (pored boga i slobode)
jedan od po- stulata praktikog
uma. Besmrtnost je u Kanta
takoder
svojevrsna
onostrana
garan- cija i satisfakcija moralnog
djelovanja. Teza o besmrtnosti
due danas je posve neodri- va.
K
Bespotrebnost je ontiki pojam
kojim se oznaava djelovanje i
nastajanje iz vlastite razlonosti i
uzronosti (causa sui), bez utjecaja neega izvana. Npr. materija
u sebi sadri svu uzronost i nije
joj potreban ni- kakav vanjski
poticaj (duh ili bog) u njenu
djelovanju i kretanju.
B
Bespretpostavnost
znanstvenoga
miljenja
je
postulat
kritike
svijesti da svoje istrai- vanje i
spoznavanje uini neovisnim od
sva- ke pretpostavke koja lei
izvan samoga tog znanstvenoga
miljenja i njegovih metoda. To je
zahtjev
da
se
znanstveno
istraivanje
oslobodi
svih
dogmatskih supozicija i bilo kakvih
praktikih motiva, elja, mnijenja i
vanznanstvenih
ciljeva.
Taj
postulat znai otklanjanje svih
kritiki neispitanih i znan- stveno
neopravdanih pretpostavki. Takvo
stajalite
predstavlja
osnovni
zahtjev slobo- de kritinosti i
samostalnosti
znanstvenoga
miljenja.
Apsolutna
bespretpostavnost je neostvarljiv
idealan zahtjev.
F
Bezgranian, v. beskonaan.
Bezuvjetno, to nije ogranieno
nikakvim
uvjetima,
pretpostavkama, to se zbiva apsolutno slobodno i nije niim

predodrede- no. Za Kanta je

bezuvjetno ono to nas nuno
nagoni da izidemo izvan granica
is- kustva i svih pojava. Po J. H.
Fichteu ima- ju sva bia svoj
osnov
u
bezuvjetnom,
tj.
apsolutnom.
O
pojmu
bezuvjetnog osobito su mnogo
raspravljale filozofije religije (npr.
Augustin, Toma, kasnije Tillich i
dr.).
G
Bhavanga-sota
(pali):
sredinji
pojam budi- stike teorije o
svijesti,
koji
sadri
osnovne
pretpostavke indijske racionalne
psihologije
uope.

1)
Nominalni smisao: struja (sota)
u
kojoj
je
uvjetovano
ili
ulanjeno

bhavangasota

48

(anga) ivotno bivanje (bhava). 2)

Skraeni prijevod ivotni proces
podrazumijeva
univerzalni
tok
nesvjesnoga u smislu u kojem su
taj pojam u evropsku filozofiju
unijeli, neposredno se pozivajui na
indij- ske i kineske tekstove, E. von
Hartmann i C. G. Jung, ili u kojem
Bergsonov ivotni tok (flux du
vecu)
obuhvaa
pretpostavke
njegove torije o ivotnom elanu i o
kru- nom procesu pamenja u
objektivnosti vre- mena. Kao
univerzalni tok nesvjesno- sti
bhavanga-sota je uvjet izranjanja
(pa- tia-samuppada) i uranjanja
individualne
svijesti,
pa
sadri
razvojni tok njenih pojava. Termin je
u tom smislu razraden najprije u
ranoj
komentarskoj
knjievnosti
abhid- hamme (v.), pa je kao takav
svojstven ko- lama theravada (v.).
U donekle razliitoj ter- minolokoj
formulaciji isti je princip ostao bitan
i za mahayanu (v. vigjnanavada,
alaya, unyata). 3). Teorijom o
bhavanga-soti
razjanjavaju
se
fenomeni pamenja, jer su u tom
krunom toku od iskona pohranjeni
svi
utisci
i
iskustva,
koji
u
neposrednom
smislu
ostaju
zatvoreni za povrinsku svi- jest, ali
u snu i na javi proputaju kroz Vrata
razuma'
(mano-dvara)
odredene
slike i pre- dodbe (Nyanatiloka).
Suvremeni azijski autori primijetili
su takoder da je Bergso- nov
doivljajni tok srodniji ovakvim
pret- postavkama nego Freudov
statiki pojam podsvijesti. U svojim
komentarima budisti- kih tekstova
C. G. Jung ustanovljuje tako- der da
je zapadni racionalistiki duh sa
psihoanalizom
stigao...
do
neurotikog sta- nja i tu zapeo na
nekritikoj
pretpostavci
da
je
psihologija uope subjektivna i lina
stvar. 4) Polazei od analogije s
modernom
socijalnom
psihologijom, Jung s pret- postavke
o kolektivnoj nesvjesnosti, gdje su
arhetipi dominante nesvjesnoga,
prela- zi na daljnju pretpostavku o
psihikom na- sljedu, koja ga vodi
do
sredinjeg smisla nauke o
bhavanga-soti u vezi s determinizmom (v.) karmana (v.). Prema
klasinom komentaru Budhaghose, u

bhavangasota

bhavanga-sotu uranja i svijest ili

pamenje o iskustvima prijanjih
ivota, pa se predodba o kontinuitetu toka svijesti i nesvijesti
odnosi pr- venstveno na nauku o
preporadanju (punar- bhava, v.).
Stanje nesvjesnosti je primarnije i
ee. Dok god se ne pojavi neka
druga
svjesnost,
koja
prekida
kontinuitet
bhavanga-sote,
nesvjesnost se poput toka rijeke
javlja uvijek ponovo i na isti nain
bezbroj puta, dok spavamo bez
sanja, a i u drugo vrijeme.
Izranjanje iz njene jednolinosti
uvjetovano je moralnom snagom
djelatno- sti (karman), koja je uope
pokretna snaga ivotne struje.
Zbog toga to nesvjesni re- zervoar
nije statian ni ogranien individualnim posjedom, nego individuum u
njego- voj riznici (alaya) nalazi
svoj udio, budi- zam heraklitovskim
dokazima zakljuuje da svijest u
preporadanju po psihikom nasljedu niti ostaje ista niti biva
razliita, da postoji preporadanje,
ali ne onaj tko se preporada, da
nosilac tog preporadanja nije ni ita
ni nita, pa prema tome ne moe ni
objekt racionalne psihlogije biti dua
u smislu ontolokog identiteta. 5)
Od teo- rije o bhavanga-soti polaze i
psiholoke
pretpostavke
meditacione
tehnike.
Svrha
je
meditacije (v. dhyana) da odri
vrstou sklopa (samadhi, v.) ili
nepopustljivo jedin- stvo svijesti na
kritikom razmedu izmedu svjesnog
i nesvjesnog zbivanja. Tu usredotoenost meditativne (v.) svijesti
(ittass'e- kaggata) naziva Jung u
komentaru
kineskog
teksta
o
Zlatnom cvijetu virtualnom takom samosvijesti u smislu atmana
(v.). Ta mu je toka bitno razliita od
svijesti
o
Ja
kao
centru
gravitacije. 6) Problem nesvjesnoga u indijskoj filozofiji stariji
je od budizma. On proistjee iz
posebnog
interesa
teorije
o
meditaciji za letargina stanja, a
osobito za duboki san. Jedan od
najljepih i najstarijih tekstova te
vrste
nalazimo
u
handogyaupaniadi (VI, 8), gdje Udda- laka

Aruni poinje pouku svom sinu vetaketi rijeima; Naui od mene,

dragi, is- tinu o snu! Kad se kae za
ovjeka da spava, on je tada
sjedinjen s bitkom. Uao je u sebe
(svam apito), pa se zato kae da
spava (svapti, igra rijei). E. von
Hartmann, koji nalazi nenadmaivi
izvor svoje teorije o nesvjesnome u
indijskoj Panadaapra- karana,
interpretira istu misao ovako: Ap-

solutno nesvjesno je ono identino

tree iznad i iza materije i svijesti...
Supstanci- jalno jedinstvo svijeta
(ontoloki monizam) mogue je
jedino kad je jedna supstanca svijeta
nematerijalna i nesvjesna. Po tome
se pojam empirikog Ja razlikuje od
atma- na i u izvodu pod 5.
Ve
Bhedabheda
(sansk.),
rascjepnerascjep, na- ziv za problem
subjektivno-objektivnog rascjepa u
spoznaji sa stajalita indijske,
panteistike
filozofije
i
njene
pretpostavke
izraene
u
upaniadama o identitetu apsolutnog
bitka
(v.
brahman)
i
apsolutne svije- sti (v. atman).
Usp. viitadvaita. Ve
Bhuta (sansk.), bie, ono to je
nastalo, to postoji, realnost i
njeni elementi, osobito fiziki, koji
se obino nazivaju maha-bhuta
(veliki ili grubi elementi: zemlja,
voda, va- tra, zrak i redovno eter).
Usp. dhatu.
Bie (gr. to on, lat. ens), to to jest,
sve ono
0 emu se moe izrei da na neki
nain jest, ma to ono bilo:
kamen ili kua, bilj- ka ili ivotinja,
ovjek,
povijesna
zgoda,
umjetniko djelo, stroj ili naprava,
uvstvo, pojam ili broj. Za bie kao
bie sasvim je irelevantno na koji
nain bivstvuje, da li samo idealno
(kao npr. broj) ili realno, itd.,
ostaje dakle samo puki faktum da
neto jest ili bivstvuje, a to
neto moe biti to mu drago.
Svako bie kao bie, medutim,
mora biti odredeno neto (ili je
nita), dok s druge strane jest
(bivstvuje) samo po to- me to
sudjeluje u bitku (v.), ima svoju bievnost (ili jestost) ili prisustvo po
bitku, to ukazuje na razliku bia i
bitka, koja se obino previda,
premda je ona na neki na- in
prisutna u svakoj filozofiji, a ne
manje
1u
naivnom
predontolokom
razumijeva- nju svijeta.
Pe
Binomizam (lat. bis = dvaput i gr.
nomos = zakon): nauavanje o dva
zakona, dvije vrste zakonitosti,
odnosno
o
dvostrukoj
zakonitosti, kojom se objanjava
stanovita slo- ena pojava u
stvarnosti. Tako se npr. ivot
ovjeka objanjava biolokom i

drutvenom
zakonitou.

bhavangasota

Pet
Biocentrian (gr. bios = ivot i lat.
cen- trum = sredite), koji priznaje
ljudski ivot i njegove vrednote za
istaknuto
mjerilo
smisla
i
vrijednosti prirodnog zbivanja i razvitka, kao i pojedinih kulturnih
funkcija.
Ekstremno
stajalite:
biocentrizam. Pet
Biogen (gr. bios = ivot i genesis =
posta- nak). Kod Hertwiga i
Verworna:
organska
submikroskopska
elementarna
supstancija iz koje nastaje ivot.
Biogenetski zakon princip po kome
se tumai da razvoj pojedinca
prolazi kroz sve glavne faze
evolucije vrste kojoj pripada. Po
biogenetskom zakonu ontogeneza
(v.) bi bi- la kratko ponavljanje
filogeneze (v.) (F. Miil- ler, E.
Haeckel).
Biogeneza, nastanak ivota, razvoj
ivota (v. biogen).
Biologizam: nastojanje (analogno
fizikaliz- mu i psihologizmu) da se
problematika fi- lozofije, kao i
pojedinih njenih disciplina, viemanje
jednostrano
svede
na
bioloke pojave i zakonitosti, te
rjeava na osnovu metoda i
rezultata biologije. ivot (u biolokom
smislu)
s
tendencijom
razvitka,
odravanja
i
unapredenja postaje tako glavni
tuma i mjerilo u izgradnji nazora
na svijet i ivot. Posebno se
biologizam
pojavljuje
u
spoznajonoj
teoriji,
aksiologiji,
etici,
estetici,
sociologiji,
psihologiji, pedagogici i dr. Uza
sve uvaavanje bioloke stvarnosti
i znaajnih rezultata bioloke
nauke, biologi- zam ide predaleko
isputajui iz vida spe- cifinosti
ovjeka kao drutvenog i kulturnog bia, koje se ne mogu bez
ostatka svo- diti na bioloku
stvarnost.
Pet
Biometrija (gr. bios = ivot i metrin
= mjeriti): znanstvena disciplina
koja
se
bavi4 Filozofijski rjenik
mjerenjem struktura
i funkcija ivih organi- zama i
matematsko-statistikom obradom
dobivenih podataka.
Biomorfizam teorija po kojoj se
sve psi- hike i socijalne pojave

49

mogu objasniti za- konitostima

koje vrijede u podruju bioti- kih
pojava. Ta teorija zanemaruje
specifi- ne kvalitativne osobitosti
psihikih procesa i drutvenih
pojava.
Biopsihizam (gr. bios = ivot i
psyche
=
dua):
filozofsko
shvaanje da svaka bioti- ka
pojava nuno ima i svoju psihiku
komponentu.

biopsihizam

u upravljanju glavnim tokovi- ma

drutvenog
razvoja
svedena
Biozofija (gr.), ivotna mudrost,
uglavnom na formalnost.
V
uenje o i- votu.
Birokracija (franc. bureau = ured, Bit (gr. ousia, to ti en einai, lat.
essentia) ili sutina ono to
biro, kan- celarija i gr. krateo =
tvori
postojanubiozofija
vladam): upravljaki sloj drave,
prirodu neke stvari,
administrativni aparat vlasti i
temelj
njezine
odredenosti,
uprave, hijerarhijski strukturiran
osebujnost neega i stalni izvor
od najni- eg inovnitva do vrha
njegovih bitnih svojstava. U odnosu
dravne
uprave. U klasnom
na promjenljiva stanja neke stvari, bit
drutvu birokracija je drutveni
je ono istinsko i zbilj- sko to se ne
sloj koji je suprotstavljen narodu
mij^nja i ostaje nepromjen- ljivo. Za
i odvojen od njega, a u slubi je
razliku od opstanka (v. existentia), da
dominantne klase. Otru kritiku
neto jest, bit obiljeava to je neto
dravne birokracije dao je Marx
(quidditas), njegovu unutranju jezgru
kao i veina drugih socijalista,
po kojoj to neto opstoji, ono openito i
smatra- jui da borba radnike
nuno to nadilazi sve pojedinano,
klase tei za prevla- davanjem
premda nema zasebnoga opstanka
drave,
kao
osamostaljene
izvan pojedinanih bi- a. U
klasne sile, pa tako i birokracije
logikom
znaenju
bit
je
prvo
kao nosioca tog aparata vlasti.
unutranje poelo koje omoguuje da
Socijalizam kao prelazni pe- riod
neto postoji (interna possibilitas) i
nasljeduje mnoge birokratske
njegov se po- jam izraava definicijom
ustanove i slojeve, a nije imun i
(usp. Aristotel, Met. VII, 4, 1030 a5). od
stvaranja
svoje
vlastite
U sklopu suvre- menih filozofskih
birokracije. Birokracija, kao izraz
diskusija
filozofijom
biti
ili
jo uvijek politikog drutva i
esencijalizmom oznauje se sva filozofjake politike sfere, velika je
ska tradicija od Platona do Hegela,
opasnost u razvoju socijaliz- ma
budui da pomou kategorijalnog para
ako te politike, dravne i
essentia- existentia bitak sagledava
birokratske sfere jaaju na raun
jednostrano u vremenskom horizontu
samoupravnog organi- ziranja i
prolosti, to poka- zuje i Aristotelov
radnike
klase
i
ostalih
izraz to ti en einai to bijae biti.
drutvenih
sfera.
Tada
Egzistencijalizam ovaj odnos obre i
birokracija moe poprimiti i
polazei od primata egzistencije nad
mnoge znaajke posebne klase i
esencijom dospijeva do obrnute metadovesti
do
drastinih
-fizike.
Pe
deformacija i anuliranja socijali(gr.
einai,
lat.
esse):
stikih tekovina (v. staljinizam). Bitak
supstantivirani in- finitiv glagola
V
biti, sredinji pojam filozo- fije.
Birokratizam nain upravljanja i
Za razliku od bia (v), bitak u
odlui- vanja koji ne vodi rauna
ontologiji ne oznauje vie nikakvo
o stvarnim inte- resima radnih
bie ili odredeno neto, a jo
ljudi nego u prvom redu ima u
manje tek bit (v.) neega, nego
vidu interese birokracije kao
naprosto prisustvo bia u cjelini,
drutvenog upravljakog sloja.
nita dru- go nego da bie uope
Birokratizam je nain upravljanja
jest, a ne da nije (Parmenid:
ojaane i osamostaljene politiJest naime bitak, a nebitak niko socijalne sfere i u
je). Bie dakle moe biti bie
socijalizmu koja moe da slijedi
samo po to- me to jest, to bitak
svoje parcijalne staleke inprebiva u njemu, po- daruje mu
terese
nasuprot
stvarnih
njegovu bievnost i ini ga vidinteresa radnike klase i radnih
ljivim. Nasuprot biu, medutim,
ljudi. Birokratizam nije samo
koje uvijek mora biti ovo ili ono itd.
svodenje
upravljanja
i
u beskraj, ukratko ma to, ali je
meduljudskih odnosa na hladne
kao
bie
uvijek
odredeno
i
kancelarijske i formalistike odposredovano,
ogranieno
i
nose, nego prvenstveno izraz
sadrajno ne- to, bitak je
odredenih drutvenih odnosa u
naprosto neogranien, neodre- den
kojima je uloga rad- nog ovjeka

50

bitak

i besadrajan, i kao lienost

svakoga odredenja on je zapravo
Nita. Strogo uzevi, o bitku se
stoga ne samo ne moe rei to on
jest, nego ni da uope jest, jer to
bi prema uobiajenim pravilima
logike
nuno
znailo
da
on
istodobno nije da nije, tj. da u
odnosu na Nita (v.) ne bi bio obuhvatan a time bi ve spao na to da
bude

neto to nije ... sve drugo, i tako

bio sve- den na bie. Ako, dakle,
bitak bivstvuje ta- ko da istodobno
niti kao Nita, onda je svaka
logika definicija bitka nemogua, i
to zato to je 1) svako sudenje
upueno
na
prethodno
razumijevanje kopule jest odn.
nije, 2) nije mogua ni definicija
rodnih
pojmova
prema
pravilu:
definitio fit per ge- nus proximum et
differentiam
specificam,
je
ovi
nemaju dalje viega roda, a kamoli
tek neega takvog to je 3) vie od
svakoga roda budui da je sama priroda (fysis, kako Grci nazivahu
bitak)!? Svaki se logiki sud, naime,
slui kopulom jest, kako bi tim
predikativnim
bitkom
oznaio
neko je- dinstvo S i P. Definicija pak
pretpostavlja vii rodni pojam, u
ovom sluaju da je to jest ve
nekako poznato. Tako nastaje svojevrstan
onto-logiki
krug:
definirati se moe samo pomou
toga jest, koje upravo tek treba da
budu definirano! Ali kako to da se
njime neprestano zbiljski definira
sve i sva, kad ono samo ostaje
nedefinirano i oito lei izvan
dosega svega definiranja, dakle i
logike uope? tovie, kako to onda
u svakidanjem ivotu ipak svi
nekako ra- zumiju taj najopenitiji,
neodredljiv,
logiki
nedohvatljiv
pojam, shvaaju to znai bi- ti,
premda nikada nisu ni uli za logiku,
a jo manje za ontologiju? Da bi se
su- dilo, mora se svagda kazati
jest, mora se dakle prethodno ve
nekako razumjeti bi- tak. Ovo
razumijevanje tek omoguuje svaku sintezu S i P u sudenju i tako
upuuje na jedno pred-onto-logiko
iskustvo bitka to prethodi svakoj
logici i pogada bit ov- jeka kao
raskrivanje bia iz bitka u povije- sni
svijet, to Marx naziva praksom.
Na taj nain i ontologiki krug
dobiva svoje razrjeenje: najvia
openitost
bitka
nije
vie
rodnoopsegovnog nego analognog
karak- tera (v. analogia entis), i kao
Logos (Hera- klit) sam prestupa
svaku bievnost bia to jest i
vidokrug govora logike o njemu,
upra- vo zato to kao raz-log ne
moe vie biti obrazloena, jer
utemeljuje svaku onto- logiku.

Odatle Hegel moebitak

rei da je isti bitak
i isto Nita jedno te isto (Wissenschaft der Logik, Ed. Lasson,
I.S.67), a
Heidegger na tome gradi jednu od
funda- mentalnih distinkcija svoga
miljenja ontoloku diferenciju
(v.) bitka i bia, koju je metafizika
zaboravila, to iziskuje da se
iznova pita o bitku.
Pe
Bitan: onaj koji se odnosi na bit (v.)
neega, pripada temeljnom uvjetu
neke stvari ili pojma, bez ega se
neto ne moe ni zami- sliti,
budui da ga taj bitni element tek
kon- stituira i od njega je
neodvojiv.
Pe
Bivanje
(gr.
gignesthai, lat. fieri) ili postajanje mijena u najopenitijem
smislu, pro- mjena kao takva,
obraanje neega u drugo. Kao
temeljno
poelo
Heraklitova
miljenja (panta rei) esto se
suprotstavlja
ukoenom
i
nepromjenljivom bitku elejaca. Za
Hegela, koji istie kako nijedan
stavak He- raklitova miljenja nije
ispustio iz svoje fi- lozofije, bivanje
(Werden) je podjednako glavno
obiljeje djegove dijalektike i shvaeno kao jedinstvo suprotnosti. U
Znano- sti logike bivanje se
odreduje kao jedinstvo Bitka i
Nita, i njegovi su momenti nastajanje i nestajanje.
Pe
Bivstvo, v. bit.
Bol, 1) specifian osjet koji je
redovito
praen
neugodom
razliitog intenziteta. Osjet bola
nastaje zbog podraaja posebnih
receptora koji se nalaze u koi
(povrinska bol) ili u unutarnjim
organima
i
potkonom
tkivu
(dubinska bol); 2) (moralna) bol je
vie ili manje trajan doivljaj
neugode
izazvan
nekom
nezgodom ili nesreom, npr. gubitkom voljene osobe.
Bu
Borba klasa, osnovna pokretaka
snaga cje- lokupnog povijesnog
perioda zasnovanog na klasnoj
eksploataciji. Teoriju o klasnoj
borbi svestrano je razradio K.
Marx. Ona daje uvid u osnovne
suprotnosti i tenden- cije kretanja
odredenog k1asnog drutva kao i
razrjeenje tih suprotnasti. Jo je u
Manifestu
pisao
Marx:
Historija svakoga da- nanjeg

51

borba klasa

drutva
(izuzev
prvobitnu
zajednicu Engels) jest historija
klasnih borbi. Slo- bodni ovjek i
rob, patricij i plebejac, barun i
kmet,
cehovski
majstor
i
pomonik, ukrat- ko ugnjeta i
ugnjeteni stajali su jedan pre- ma
drugom u stalnoj suprotnosti,
vodili ne- prekidnu, as skrivenu,
as otvorenu borbu,

borbu koja se uvijek zavravala

sve to je razliito
od tog
revoluci- onarnim preobraajem
brahmana (id. III, 5). Ovaj neucijelog drutva ili zajednikom
tralni princip brahmana treba
propau klasa, koje su se borazlikovati
od
stvaralakog
rile...
boanstva Brahma u
borba klasa
Objanjenju
problema
klasa
i
indijskoj kozmologiji.
klasne borbe, koju su buroaski
Usporedi: tat tvam asi i sathistoriari izloili i prije Marxa,
it-ananda. Ve
Marx je bitno pridonio time to je Buddhi
(sansk.),
um,
mudrost;
pokazao, kao to je sam pisao
intelektualni princip vieg stupnja
Weydemeyeru,
1)
da
je
nego manas (v.), po tome to nije
postojanje klasa vezano samo s
vezan za osjetna podruja isodredenim
historijskim
fazama
kustvenog miljenja. Definira se i
proizvod- nje; 2) da klasna borba
kao zna- nje o samom sebi,
nuno vodi diktaturi proletarijata;
takoder i u psiholokom smislu.
3) da je ta diktatura samo priU sistemu samkhya (v.) drugi
jelaz k ukidanju svih klasa i
stupanj
manifestacije
bivstva
besklasnom drutvu... (1852). V
(tattva) i najvi- i izraz duha
(purua) u prirodi (prakriti).
Ve
Brahman
(sansk.):
sveobuhvatni
bitak, ije je osnovno svojstvo Budizam uenje indijskog mudraca
Sid- dharte Gautame iz plemena
neutralnost
prema
suSakya, nazva- nog Buddha (623. do
bjektivnoobjektivnom
rascjepu
543. otkada se broje godine
spoznajne svijesti i identitet s
budistike
ere)
i
njegovih
apsolutnim samosvoj- stvom duha
sljedbeni- ka. Jo prije poetka
(atman, v.); ontoloki osnov venae ere spominju se glavne
dantinskog panteizma, izraen u
realistike i idealistike kole u buupaniada- ma. Glavni su atributi
dizmu. Od prvih (v. sarvasti-vada)
brahmana:
vjeno,
postojano,
razvija se kao opi smjer theranepokolebljivo, postojee samo po
vada
(v.),
osobito
u
junoj,
sebi,
puno,
nematerijalno,
cejlonskoj koli koji ostaje vjeran
neogranieno
prostorom
i
iz- vornoj Buddhinoj nauci, dok se
vremenom, nezahvatljivo osjetod drugih, sjevernih kola razvija
nom i razumskom spoznajom.
pod
utjecajima
vedantinske
Svaki oblik parcijalne egzistencije
idealistike filozofije mahayanas njim je identian, iz njega
budizam.
Poetkom
nae
ere
potjee i u nj se vraa. Tko shvati
mahayana
postaje
glavno
punou
i
nepokolebljivost
sredstvo indijske kulturne eksbrahmana (usp. svojstva eleatskog
panzije
u
Aziji
i
osnov
bitka!) taj e uivati puno i
kulturnopovijesne
zajednice
nepokolebljivo blagostanje (hanazijskih naroda, zahvaljujui nedogya-upaniad, III, 12, 9). Tim je
vezanosti Buddhinog uenja za
rijeima
izraen
identitet
indijski ka- stinski sistem. Za
makrokozmosa i mikro- kozmosa.
filozofsku sistematizaciju theraIsti panteistiki smisao ima i izvkia
nauke
bio
je
najvaniji
reka: Postoje dva lika brahmana
Buddhag- hosa (5. st. n. e.), dok je
tjelesni i bestjelesni, smrtni i
medu
mahayana
filozofima
besmrtni, nepostojani i postojani,
najpoznatiji Nagargjuna (2. st. n.
osjetni i transcendentni (Brihae.),
osniva
dijalektike
daranya-upaniad, II, 3, 1); jer se
madhuamika kole (v.). Drugi
pretpo- stavlja da je pojavni lik
osnovni mahayana smjer je yoprividan: Brahman naputa onoga
gaara
ili
vigjnana-vada
(v.),
tko vidi brahman izvan at- mana
idealizam spo- znajne svijesti, iji
(id. 6), tj. izvan svoga vlastitog dusu istaknuti predstavnici Asanga i
hovnog bitka. Brahman ispred
Vasubhandu (4. st. n. e.). Budkojega ne- ma niega, iza kojega
dhina izvorna nauka polazi od
nema niega, u koje- mu nema
etiri ple- menite istine (attariniega, izvan kojega nema niega
ariyasaani): o bolu (dukkha), o
to sveobuhvatno brahman je
nastanku bola, o prestanku bola i o
atman (id. II, 5, 19). Patnja je

52

budizam

osmorolanom putu (magga) koji

vodi
do
prestanka
bola.
Osmorolani put sai- njavaju:
ispravni nazori, ispravne namjere,
ispravan
govor,
ispravna
djelatnost, ispravan nain ivota,
ispravan napor, ispravna pa- nja,
ispravna meditativna sabranost.
Prva dva lana odnose se na
spoznajnu discipli- nu (panna),
daljnja tri na etiku disciplinu
(sila), a posljednja tri na disciplinu
medita-

cije (samaihi). Buddhino uenje o

formulacijabudizam
svije- tu i ivotu ve od najranijih
Buddhine
nauke
vremena defi- niraju i s tri osnovna
vrijedno je spomenuti klasifikaciju
pojma po kojima se bitno istie
psihikih svojstava u pet osmedu ostalim indijskim filozofnovnih dijelova (khandha): oblik
skim uenjima: ania dukkha
(rijpa), osjet (vedana), predodba
anatta,
nepostojanost
svih
(sanna), ostvarenje (sankhara) i
egzistencijalnih pojava
svijest (vinnana). Medu Bud bol ili nezadovoljstvo kao njihova
dhinim
filozofskim
tezama
neminovna
posljedica

karakteristino
je
njegovo
nepostojanje samosvoj- stva (v.
odbijanje da zauzme stav prema
sansk. atman) kao trajnog nosioca
dungli metafizikih teza, a
duevne individualnosti. Zbivanje u
posebno
prema
aporijama
subjek- tivnoj i u objektivnoj prirodi
spekulativnog uma: Nisam se
jest
vjeni
tok
(samsara)
izrazio da je svijet vjean, ni da
infinitezimalnih faktora (dham- ma),
nije vje- an, da je svijet konaan,
kojih su formacije trenutane pojave
ni da je beskona- an, da su dua i
povezane
zakonom
uvjetnog
tijelo isto, ni da su raz- liiti. Ve
nastanka (pa- tiasamuppada) to Buridanov magarac primjer ironije
ga je Buddha izrazio kao lanac od 12
na Buridanovu tezu o slobodi volje.
karika (neznanje, oblikova- nje,
Buridanus Johannes (umro oko
sviiest, ime i lik [subjektivno1360) bio je Ockamov uenik i
objektivni rascjepl, est podruja
nastavlja. Kao rektor Pariskog
osjetnosti, utisci, osjeaji, ed za
sveuilita (1327-1328) javno je
ivotom, prianjanje uz ivot, bivanje,
branio teze nominalizma (v.).
rodenje, starost i smrt). Ovaj niz
Buridan je dokazivao da ljudska
uzroka povezuje prole, sadanje i
volja dje- luje na osnovu motiva.
budue
ivote
bia
koja
se
Pod
jednakim
okolnostima
preporadaju kao na- sljednici djela
(aequilibrium indifferentiae) volja
snagom moralne retribucije kao
bi vjerojatno ostala neodluna.
opeg zakona djelatnosti (karman) i
Odatle su Buridanovi skolastiki
svakog zbivanja u svijetu, ali se ne
protivnici izmislili tzv. Buridanovog
reinkar- niraju po identitetu due
magarca, koji stoji izmedu dva
ili individualno- sti, koji Buddha
potpuno jednaka kupa sijena.
negira. Zbog te je specifi- nosti
Uslijed jednakosti motiva magarac
budizam nazvan religija bez due.
se ne moe od- luiti na Icoju e
Kao
i
u
drugim
indijskim
stranu prije poi, te nuno mora
sistemima,
pokretna
snaga
uginuti od gladi.
B
kozmikog zbivanja i prin- cip
individuacije
u
vezi
su
s
metafizikim neznanjem (avigjgja) o
osnovama egzisten- cije, a prava
spoznaja otvara put oslobode- nja
koje
se
postie
meditativnom
redukci- jom svijesti (v. gjhana) na
toku nitice (it- tass'ekaggata).
Utrnue (nibbana, sansk. nirvana)
je stanje koje Buddha definira kao
ni bitak, ni nebitak, ni bitak-inebitak, ni
ni-bitak-ni-nebitak. Ono bi se
moglo odre- diti u duhu evropske
filozofske
terminologije
kao
transcendens irrelationalis u odnosu prema fenomenalnom svijetu,
ali ne kao apsolutno nitavilo, koje
je takoder prevla- dano na ranijem
stupnju meditativne re- dukcije
kategorijalne svijesti (v. arupagjhana). Od ostalih kanonskih

53

Buridanov
magarac

causa

c
Causa (lat.), uzrok, osnov. Ve od
Aristotelove
podjele
potjeu:
causa efficiens (djelotvorni uzrok)
i causa finalis (svrni uzrok), causa
materialis (materijalni uzrok) i
causa forma- lis (formalni uzrok).
Skolastici uvode pojam causa sui
(uzrok samoga sebe), koji je ujedno i causa prima (prvi uzrok), po
kome do- kazuju neovisnost boje
egzistencije.
U
povijesnom
razvoju filozofske misli dobio je
ovaj pojam mnotvo atributa i po
njima va- rijacije znaenja kao npr.
causa
cognoscendi
(spoznajni
osnov), causa essendi et fiendi
(osnov bitka i uzrok bivanja),
causa
libera
(slobodni
uzrok)
causa occasionalis (prigod- ni
uzrok), causa vera (istinit uzrok),
causa ficta (izmiljeni, proizvoljni
uzrok), causa sufficiens (dovoljni
razlog) i dr. (V. uzrok i uzronost.)
F
Celarent: ime za drugi modus (v.)
prve silo- gistike figure (v.), u
kome je gornja premi- sa openo
negativna, donja premisa openo
afirmativna (v.), a zaglavak opet
openo ne- gativan.
Centrifugalni ivci su oni ivci koji
odvode ivane impulse iz ivanih
centara na pe- riferiju. Sinonim:
eferentni ili motorni iv- ci.

Centripetalni ivci su oni ivci koji5

dovode
ivane
impulse
iz
razliitih osjetnih orga- na u
centralni ivani sustav i u vie
ivane
strukture.
Sinonim:
aferentni ili senzor- ni ivci.
Cerebro spinalni ivani sustav, v.
soma- tini ivani sustav.

civilizacij
a
Ciklotiman

sklon
promjeni
raspoloenja, naizmjence veseo i
tuan,
uzbuen
i
tih
(v.
ciklotimija).
Kr
Ciklotimija (gr. kiklos = krug i
thimia = uvstvovanje); 1. u
psihijatriji blai tip ma- nino
depresivne psihoze u kojoj se stanja vesele uzbudenosti izmjenjuju
sa 'stanji- ma potitenosti; 2. u
Kretschmerovoj
tipologiji
(Korperbau
und
Charakter)
oznaka za
karakter svojstven
piknikom tipu. Glav- ne su crte
toga karaktera otvorenost jednostavnost i drutvenost; uvstveni
je ivot ci- klotimika razvijen,
rasploenja
se
mijenjaju
od
ivahosti, razigranosti i veselja do
tuge, sentimentalnosti i depresije.
Kr
Cinizam, v. kinizam.
Circulus in probando (lat.): krug u
dokazi- vanju. Logika pogreka
koja se sastoji u tome da se
dokazni postupak kree u kru- gu,
a to e rei da se teza koja se
dokazuje
upotrebljava
kao
argument
pri
dokazivanju
argumenta
pomou
kojeg
se
direktno ili in- direktno dokazuje.
Npr. da se P dokazuje pomou Q, a
Q pomou P, ili da se P do- kazuje
pomou Q, Q pomou R, a R pomou P.
P
Circulus vitiosus (lat.): pogrean
krug.
Logika
pogreka
u
definiciji ili dokazu. Pogre- an
krug u definiciji (v.) nastaje kad se
jedan
pojam
definira
pomou
drugog, a ovaj po- mou prvog,
npr. kad se A definira pomou B, a
B pomou A, ili kad se A definira
pomou B, B pomou C, a C
pomou A. Za pogrean krug u
dokazu, v. circulus in probando. P

5Civilizacija (lat. civilis = gradanski,

ugladen). Pojam koji poput pojma
kulture (v.) ima i ire i ue
znaenje. U irem smislu, kao
antiteza pojmu prirode, obuhvaa
sve ono to je ovjek u svom
svjesnom
stvaralatvu
ostvario
novo nad prirodom u nastojanju da
stvori lake i vrednije oblike
ivota. Pod taj pojam onda uz
oruda i oruja (rezultati na- pretka
tehnike) potpadaju i organizacioni
oblici drave, pa ak i naela i
praksa mo- rala, a i drugih
podruja kulture. U uem smislu
pojam civilizacije suprotstavlja se
pojmu
kulture,
pa
se
njime
oznauju sva sredstva tehnike u
prevladavanju prirode, a

civilizaciji

56

uz to i svi izvanjski oblici ljudskog

stvara- latva, pa i izvanjska
strana kulturnog ivo- ta. Sva
kulturna
dobra
i
njihovo
poznavanje, ako se ne doivljavaju
i
ne
proivljavaju
njihove
unutarnje
vrednote,
samo
su
izvanjtina
koja
se
naziva
civilizacijom. Civilizacija je svakako
preduvjet i pomagalo kulture, ali
moe biti i njena depravacija, a to
je onda kad tekovine kulture
postaju sredstva ivota ili kad se
tekovine tehnike uzdignu do svrhe
ivota.
F
Cjelina (gr. holon, lat. totum)
oznauje tvor- bu iji se dijelovi
mogu
razumjeti
samo
kao
integralni lanovi jedne sintetike
nedjeljive povezanosti
kojoj
pripadaju,
nasuprot
sumi,
agregatu, mnotvu ili skupu, kojih
pojedini dijelovi mogu uzajamno
mijenjati
mjesta,
tumaiti
se
odvojeno i razumjeti izolirano kao
takvi koji imaju i zaseban opstanak.
Pe
Cjelovitosna
psihologija
(njem.
Ganzheitsp- sychologie). Teoretsko
metodoloko sta- novite u
psihologiji po kojemu se psihiki
procesi i cjelokupni psihiki ivot
moraju promatrati kao cjeline,
tj. kao organizira- na jedinstva u
kojima i po kojima pojedini
analitiki izdvojivi psihiki
elemen- ti dobivaju svoje pravo
znaenje. Takvo gledanje protivno
je psihologijskom ato- mizmu i
asocijacionizmu koji u psihologijskim procesima gleda samo zbroj
(sumaciju)
ili
jednostavnu
povezbu
(asocijaciju)
elementarnih psihikih injenica (npr.
osjeta,
predodaba,
uvstava).
Medu
pravce
cjelovitosne
psihologije
mogu
se
ubrojiti
psiholo- gija oblika (getaltizam),

conatus
kompleksna
i
strukturna
psihologija.
Kr
Cjelovitost struktura koja poiva
na odno- su cjeline i dijelova,
nedjeljivo medusobno povezanih
na taj nain da se svaki dio prema drugome dijelu i cjelini nalazi u
osebuj- nom odnosu, jedinstvenom
u svojoj speci- finosti. Svako
pomicanje
odnosa
dijelova
u
cjelovitosti dovodi do gubitka biti
struk- ture i njezina rastvaranja,
budui da ona osim posebnih
zakonitosti uzajamnih od- nosa
dijelova sadri i takve zakone koji
se ne mogu izvesti ni iz kakvih
odnosa poje- dinih dijelova, nego
ih u svojem vaenju bitno nadilaze.
Egzemplaran sluaj struktu- re (v.)
cjelovitosti prua organizam, te
stoga ovaj pojam igra vanu ulogu
u
suvremenoj
biologiji
(H.
Driesch), psihologiji i sociolo- giji.
Pe
Cogito, ergo sum (lat. = mislim,
dakle je- sam). Osnovno naelo
Descartesove filozof- ske pozicije,
kako ga je sam formulirao, i jedan
od temeljnih stavova i centralnih
problema
kasnije
zapadnoevropske filozofije. Ova
polazna
toka
Descartesove
filozofije predstavlja izlazite tzv.
metodike
skepse
(de
omnis
dubitandum, u sve valja sumnjati) koja je primarno usmjerena
protiv sko- lastikih dogmi i
nepovredivih
istina.
Valja
naglasiti kako je ono cogito
miljeno
ve
kao
stanovite
samosvijesti, kojom gra- danski
ovjek modernog vremena ulazi u
osvajanje
i
prisvajanje
(proizvodenje i kon- struiranje)
svog vlastita svijeta.
K
Coincidentia
oppositorum
(lat.),
jedinstvo
suprotnosti
(npr.
konanog i beskonanog, jednog i
mnotva), tj. izjednaavanje svega

suprotnog
u
bogu.
Time
se
suprotnosti
ponitavaju
i
prestaju djelovati. Taj termin u
tom smislu i znaenju prvi je
oblikovao Ni- kola Kuzanski (1401
1464). Panteistiko tumaenje,
po kome je coincidentia oppositorum proizlaenje i vraanje
suprotnosti
u
boga,
dao
je
Giordano Bruno (1548. do 1600).
B
Common sense (engl.), zajedniki
smisao, smisao zajednice, zdrav
ljudski razum. Pre- radeno je
prema lat. sensus communis, to
znai zdravi ljudski razum. kotska
kola smatra da je common sense
prirodena os- novica sve ljudske
spoznaje istine. Conatus (lat =
pokuaj). Kao termin uao u
filozofiju Ciceronovim prijevodom
gr. horme (kretanje; poticanje;
sila; nagon; vo- lja; udnja) kako
su stoici imenovali kreta- nje due
prema predoenom predmetu to
je spoznat kao njoj primjeren.
Kasnija
filozofijska
tradicija
vraala se izvornijem zna- enju
tog termina u smislu iskonske
moi
nagonskog
i
spontanog
djelovanja uope to je osnovna
karakteristika i kriterij ivog.
Oslanjajui se na Aristotelov pojam
djelo- vanja po prirodi (kata fysin)
u skolastici se

conatusrazlikuje naravno djelovanje.57

(conatus
naturalis)
prema djelovanju na poticaj milosti
(Suarez). Klasino znaenje termin
zadobi- va sa Spinozom kod
kojega, ako se radi sa- mo o
djelovanju due, znai volju (hic
co- natus, cum ad solam mentem
refertur, vo- luntas appellatur), a
kad se odnosi i na duu i na tijelo
onda znai tenju (appetitus) koja
je sama ovjekova
bit (ipsa
hominis essen- tia). Shvaajui
prirodu kao kretanje Vico naziva
neodredenu snagu tog prirodnog
kretanja conatus, dok Leibnitz u
svom di- namistikom poimanju
zbilje smatra da djelatna sila
(vis activa) ukljuuje conatus, tj.
tenju prema djelovanju. Mada ne
i po imenu taj pojam je po svom
sadraju pri- sutan gotovo u svim
varijantama voluntariz- ma novijeg
vremena
(Schopenhauer,
E.
Hartmann, Wundt i dr.).
Z

Conclusio sequitur partem debiliorem

(lat.): zaglavak slijedi slabiji dio.
Pravilo po kome u kategorikom
silogizmu zaglavak poprima od
prethodnih dviju premisa slabi- ja
svojstva,
tj.
partikularnost
i
negativnost ukoliko postoje ma u
kojoj premisi.
Pet
Concursus [divinus] (lat. concursus
= stjeca- nje; sraz) openito znai
da dva ili vie uz- roka sudjeluju u
proizvodenju
nekog
uinka.
Pojam uveden sa skolastikom,
kojim
se
tumai
djelovanje
stvorenih bia kao dru- gih
uzroka (causae secundae) na taj
nain to prvi uzrok (causa
prima), tj. Bog ne samo da
podaruje opstojnost (egzistenciju)
nego u djelovanju bia i su
djeluje (Toma Akvinski). Prema
umjerenoj
varijanti
kasne
skolastike
c.d.
znai
samo
odravanje u op- stojnosti a ne i
izravno
su
uzronost
u

djelovanju bia. S okazionalistima,

Spino- zom i Leibnitzom obnavlja
se prvotno zna- enje pojma u
smislu integralne i pune boanske uzronosti u svijetu.
Z
Conditio sine qua non (lat.), uvjet bez
ko- jega neki odredeni dogadaj
nikako ne moe nastati; stanoviti
neophodan uvjet neega.
Consensus gentium (ili consensus
omnium)
(lat.):
podudaranje
gledita ili shvaanja svih ili
mnogih
(razliitih)
naroda,
upotrijebljeno
kao
dokaz
istinitosti
ili
opevanosti
(i
nunosti) nekog vjerovanja ili ideje
iz nji- hove ope rairenosti (npr.
ideja boga). Kod stoika se npr.
ovaj nain zasniva na pretpostavci
istovrsnih
urodenih
sposobnosti svih ljudi (odatle tzv.
notiones communes, opi pojmovi
ili predodbe zajednike svim ljudima).
K
Consequens (lat.): to iz neega
slijedi. U do- gadanju se tim
pojmom oznaava posljedi- ca, u
dokazivanju (v.) tvrdnja, a u
silogizmu
(v.)
zavrni
sud,
zaglavak
(v.).
Contingens,
v.
kontingentan.
Contradictio
in
adjecto (lat.): protivrjenost u
pridatku,
protivrjenost
koja
nastaje kad se imenici pridaje
atribut koji je s njom nespojiv,
odnosno kad se pojmu pripisuje
oznaka koja mu protivrjei (npr.
okrugli kvadrat, eljezno drvo). P
Corruption (skol.) (lat.): propadanje.
Termin se upotrebljava u filozofiji
kao prijevod gr. ftora, nasuprot
genesis, i njime se oznaava
dogadaj po kojem neka stvar
prestaje biti ono to jest, odnosno
ta se stvar vie ne moe oznaiti
tim istim imenom. Credo quia
absurdum (lat.): vjerujem jer je
besmisleno. Ta je izreka nastala
kao sinteza iz Tertulijanova (160222)
dokazivanja
sadraja
kranskog vjerovanja.
To
se

odnosi na njegov spis De carne

Christi (Isusovo ti- jelo) u kojem
kae: Sin boji je raspet, ne
stidimo se toga, jer je to sramota;
sin
boji
je
umro,
potpuno
vjerujemo u to, jer je to apsurdno.
I sahranjen uskrsnuo je; to je
tono, jer je nemogue.
B
Credo ut intelligam (lat.): vjerujem,
da bih spoznao. To je metodoloki
princip milje- nja u srednjem
vijeku. Postavio ga je ve Augustin
kao osnovni zahtjev u istraivanju
teolokih dogmi. Samu formulaciju
dao je Anselmo iz Canterburyja
(1033-1109), u djelu Proslogion:
Neque enim quaero in- telligere,
ut credam, sed credo, ut intelligam. (Ne traim spoznaju da bih
vjerovao, nego vjerujem da bih
spoznao.) B C-sistem specifian
termin filozofije R. Avenariusa.
Oznaava mjesto gdje zavrava- ju
centripetalni
i
poinju
centrifugalni iv- ci, od kojega
zavise sve ljudske reakcije na
svijet. Posreduje izmedu vanjskih
nadraaja

c-sistem

c-sistem

58

c-sistem

(R) i adraja naih iskaza

(E). Promjene su funkcija materija koje organizam prima u u centralnom
sistemu ili f(R) ili f(S), to jest, sebe (disanjem, prehranom).
P

one su ili funkcija vanjskih nadraaja ili

enja

59

C
enja, intenzivna i trajna tendencija
u kojoj su nagonski porivi dobili
preteno uvstve- ni i predodbeni
oblik,
tako
da
se
njezino
kontemplativno obiljeje nalazi u
sukobu s neodredenom potrebom
koja ne dovodi do akcije. Budui
da je prvenstveno upuena na
budue ili na samo mogue, mnogi
je
smatraju
vrlo
pogodnim
uvstvom
za
filozofsko
i
umjetniko stvaranje.
Su
in (gr. energeia, lat. actus), radnja
ili djelo- vanje. U ontolokom
smislu oznauje dje- latnost ili
djelotvornost bia, njegovo puno
prisustvo,
zbiljnost,
nasuprot
pukoj mogu- nosti (v.), kako je to
prvi
odredio
Aristotel.
U
kolokvijalnoj upotrebi upuuje na
realni
svijet
za
razliku
od
idealnoga, odnosno sve- ga to je
naprosto zamiljeno. Pe
inidba (gr. praxis, lat. actio),
svrsishodan postupak kojim se
smjera na unaprijed po- stavljeni
cilj i u skladu s njime izabiru odgovarajua sredstva za njegovo
postizanje.
Budui
da
takva
djelatnost ima svoju svrhu u sebi,
djelovanje (energeia) se i djelo (ergon)
u
svakom
pogledu
podudaraju, za raz- liku od tvorbe
(v.) gdje svrha djelatnosti nije u
djelovanju nego u djelu izvan
njega, kako se to u nae doba
oituje u radu (v.) i teh- nici (v.).
Tu je odluujuu razliku prvi radikalno utvrdio Aristotel ve na
samu poet- ku Nikomahove etike
(1094 a; zatim: 1140 a). No najvii
oblik inidbe i djelatna ivota jest
takav koji je posveen najvioj

ovjeanstvo
stvari, najvie je samodjelatan i
samodostatan te prua najvee
blaenstvo i uitak, a to je misaono
promatranje, motridba ili theoria (v.
teorija). Polazei od spomenute
razlike poloaja svrhe u djelatnosti
Aristotel je iz- vrio i razdiobu
znanosti na teorijske, prak- tike i
poietike (tvorbene ili proizvodne)
(Met. 1025 b 25), i dok teorijske
obuhvaaju matematiku, fiziku i
prvu filozofiju (meta- fiziku ili
teologiku), praktike se dijele na
etiku (v.), ekonomiku i politiku (v.)
a poie- tike sadravaju umjetnost
i tehniku. Ta se razdioba usprkos
mnogim izmjenama i do- punama
odrala do danas, s time to se
sva- ko od navedenih podruja i
dalje rava te dopunjuje novim
disciplinama. Tako npr. uzimajui
u obzir novovjekovni rascjep biti
politike i njezinu razdvojenost na
gradan- sko drutvo i dravu,
praktinim disciplina- ma danas
svakako valja pridodati filozofiju
prava (v.) i socijalnu filozofiju. U
pogledu pak tradicionalne opreke
teorije i prakse, zatim izmedu
prakse i tehnike, ini se da je
politika, drutvena i tehnika
revolucija
dvadesetog
stoljea
njihove
stare
granice
snano
uzdrmala, pa prema tome i njihov
uzajamni odnos valja razumjeti
povijesno
kao
svagda
iznova
zadani sistematski pro- blem.
Pe
injenica (njem. die Tatsache, engl.
fact), is- kustveno utvrdeni ili
utvrdljivi
objektivno
postojei
odnos medu predmetima, predmet ili podatak. Javlja se u vie
srodnih znaenja, pa napose znai:
a) ono to je zbiljsko (za razliku od
fiktivnog), b) ono to je aktualno
(za razliku od samo mogueg), c)
ono to jest ali ne mora biti

(nasuprot onome to je nuno), d)

ono to jest tako kako jest, bez
obzira na to spoznajemo li mi to
(nasuprot onom to ovisi o aktu
spoznaje),
e)
ono
to
je
vrijednosno neutralno (nasuprot
onom to je dobro ili loe), f) ono
to je objektivan korelat suda
(nasuprot
predmetu
kao
objektivnom korelatu poj- ma).
Pitanje mogu li se injenicama
doista pripisati svojstva koja smo
nabrojili, pred- met je velikog
spora
izmedu
empirista,
racionalista i drugih spoznajnih
teoretiara.
itanje misli, v. telepatija.
^
ovjecanstvo skup svih ljudi koji
uope ive na zemlji; kao ideja
vodilja ljudskih akcija to je misao o
jedinstvu i istovrijed-

nosti svih ljudi, svih rasa i naroda u

svim
vremenima
i
na
svim
dijelovima svijeta, te tako slui
kao osnovica nazorima od grkog
stoicizma
do
suvremenoga
kozmopolitskog
socijalizma.
F
ovjecnost (lat. humanitas). Pojam
koji se u toku kulturne povijesti
ovjeanstva
mijenjao
i
obogaivao, ali je svagda kao ideal
sadravao sve vrijedne osobine po
kojima se ovjek kao ovjek u
ivotu oblikovao i time razlikovao
od svih drugih ivih bia, ali mu te
osobine nisu bile urodene nego
kao ivotni zadaci pred njega
postavljene.
ovjenost
ili
ovjetvo oznaava bit ovje- ka, a
oituje se u viem ili niem,
punijem
ili
manje
punom
ostvarenju
vrijednosno
postavljenog
ideala.
Prema
stupnju ostvare- nja toga ideala
odgojem i obrazovanjem do- biva
pojedinac ovjek svoju vrijednost i
svoje
ljudsko
dostojanstvo
u
zajednici u ko- joj ivi. Zajednica
pak treba da se brine za stvaranje
uvjeta u kojima se moe razvijati i
ostvariti ovjenost.
F
ovjekoljublje
(gr.
filantropia),
uvstvo
koje
se
oituje
u
suosjeanju s drugim ljudima, a
kao
posljedica
toga
uvstva
razvijaju se akcije kojima se
pomae ljudima u nevolja- ma. U
smislu tog ideala, pod utjecajem J.
J. Rousseaua, razvio se u 18. st.
prosvjeti- teljski pokret koji je
nastojao uz dobar od- goj djece i
intenzivno narodno prosvjeivanje razviti kod ljudi smisao za
skladan ivot s prirodom, koji e ih
uiniti sretnima. Predstavnici toga
pokreta
nazivali
su
se
filantropima.
Pojam
suprotan
ovjekoljublju ili filantropiji je
mizantropija (v.). F
ovjetvo, v. ovjenost.
ulnost, v. osjetilnost.

ulo, v. osjetilo.
ovjeanstvo
uvstvo psihiki proces
koji odraava su- bjektivni odnos
ovjeka
prema
objektivnim
zbivanjima u njegovoj okolini. To je
kom- pleksno stanje organizma,
koje
ukljuuje
mnogobrojne
promjene
na
organskom
i
psihikom planu. Tako u povodu
uvstva dolazi do promjena u
disanju, pulsu, funk- ciji lijezda
itd., a na psihikom planu oi- tuje
se u dvije osnovne kvalitete: ugodi
ili neugodi. uvstva se malokad
javljaju u svom elementarnom
obliku, kao ugoda ili neugoda, ve
su najee povezana s intelektualnim doivljajima s kojima se
stapaju u nove doivljajne cjeline.
Zbog velike raz- nolikosti tih
intelektualnih podloga teko je
provesti
klasifikaciju
uvstava.
Najee se uvstva dijele prema
tome koja od dvije os- novne
uvstvene kvalitete prevladava,
ugo- da ili neugoda. Najpoznatije
teorije
koje
pokuavaju
protumaiti postanak uvstva jesu
James-Langeova i Cannon-Bardova
teorija. Prema James-Langeovoj
teoriji
uvstvo
je
zapravo
posljedica organskih promjena do
kojih dolazi u povodu percepcije
odredene situacije. Prema CannonBardovoj teoriji uvstveni doivljaji
i tjelesne promjene ne ovise jedni
o drugima, ali oboje ovisi o funkciji
hipotalamusa.
Sti

60

uvstvo

citta

61

itta (sansk. i pali), najiri pojam

svijesti; rije izvedena iz korijena
it-, shvaati, skrenuti panju
na...,
opaati.
U
starijim
tumaenji- ma odnosi se na srce
kao sjedite i organ uvstvenog i
intuitivnog ivota ili duha. Kasnije
sve
vie
poprima
znaenje
misao.
Racionalni
proces
miljenja i misaone svi- jesti
izraavaju
uvijek
prvenstveno
termini manas, odn. vigjnana (pali
vinnana,
v.).

U
b^dizmu
klasifikacija fenomena u abhidhammi (v.) polazi od trihotomije
itta- -etasika-rupa, gdje itta
oznaava svijest, etasika psihika
stanja (klasificirana u 52 vrste), a
rOpa tjelesne oblike. ittass'ekaggata, usredotoenost duha u
jednoj to- ki, sredinji je element
meditacije (v. gjha- na) i sinonim
za koncentraciju duha (sa- mklhi,
v).
Ve
ucenje je danas ve prilino
zastario izraz kojim se esto
prevodio njemaki termin Gemiith.
Znai duevno stanje u kojemu su
razliiti, nedovoljno diferencirani,
osjetni, predodbeni, uvstveni i
voljno-aktivni ele- menti psihikog
ivota sliveni u jedinstve- no
nastrojenje,
raspoloenje,

utilo

stvarajui od- redenu psihiku

atmosferu.
Kr
ud narodni naziv za openi,
pojedincu
svojstven
nain
ponaanja,
posebno
emocionalno-aktivnog
reagiranja.
Atributi, koji- ma se ud precizira,
obino istiu neki afekt ili opu
dinamiku reakcija (vesela, mrka,
plaljiva, srdita, blaga, mirna,
nagla, prijeka, estoka, divlja).
ud se smatra prirodenom i
postojanom (Vuk dlaku mijenja,
ali udi nikada). Ponekad joj se
pridaju i etike ka- rakteristike
(dobra, plemenita, blaena, zla,
opaka, prokleta). Po znaenju je
rije
ud
uglavnom
sinonim
temperamenta (v.), a do- nekle i
karaktera (v.).
Kr
udoredan (njem. sittlich): koji se
odnosi na udorednost, koji jest
po udorednosti (v.), a u irem
smislu znai i moralan (v. moral).
udorednost (njem. die Sittlichkeit,
od Sitte = obiaj, narav, ud; od
gr.
ethos),
obiajnost,
obitavnost,
etinost,
esto
i
moralnost; to se odnosi na
djelovanja
i
radnje
koje
se
smatraju dobrim. udoredni je
osjeaj
po
Kantu
osjeanje
ovisnosti osobne volje o opoj
volji. U Hegela je udorednost
objek- tivno-povijesno razrjeenje,
ukidanje
i
prevladavanje
apstraktnog prava i subjektivne
moralnosti na najviem stupnju
objektiv- nog duha, tj. u obitelji,

gradanskom drutvu i dravi.

Drava je realizacija udoredne
ideje. Zato je po njegovu bitnom
smislu, a u razlici spram Kantova
pojma moraliteta, primjerenije taj
pojam
u
Hegela
prevoditi
s

utilo, v. osjetilo.

i
obiajnost (na emu sadrajno i on
sam insistira, v. 33 Fil. prava!).
K
utilnost, 1. zajedniki naziv za sve
osjetilne (utilima posredovane)
doivljaje;
2.
prevladavanje
osjetnih motiva nad racionalnima
u
duevnom
ivotu,
sklonost
tjelesnim ui- cima, senzualnost.

dahrtya

D
Dahriya (islam) eternalistiki (v.)
nauk u islamskoj filozofiji prema
kojem proces svjetskog zbivanja
nema poetka ni kraja u vremenu.
Zbog suprotnosti s biblijskim
naukom o stvaranju svijeta i
njegovoj proI
pasti, ortodoksna kola (v.
mutakallimun)
napada
nauk
dahriya
kao
atomistiki
materijalizam
i
naturalizam grkog porijekla.
Korijen dahr oznaava trajnost
za
razliku
od
prolaznosti
vremena (zaman). U tom se smislu
u platonistikoj filozofiji ova dva
termina razraduju kao dijalektika
suprot- nost. Prema Avicenni dahr
je neprolazni
trenutak u kojem se rasprostire
}
prisutnost
boja, tj. ono to je pohranjeno u
nutrini vremena i to u sebi sadri
neprekidno tra- janje (ta'rifat).
Sadrajno ta trajnost odgovara
platonskim idejama kao vjenim
stvarima.

U
popularnoj
terminologiji i u djelima protivnika
ova se istanana razli- ka vremena
i trajanja gubi, a dahriya se izjednauje
s
opim
pojmom
materijalizma
maddiya. Polazei od atomizma
kao
nearistotelovske
karakteristike
ove
nauke,
skolastiki filozofi razlikuju unutar

i
atoma

dahriye i one filozofe koji dodue 6

priznaju postoja- nje boga ali pod
utjecajem iranskog dualiz- ma
nastanak
svijeta
tumae
nezavisno, iz
pretpostavke o kaotinom kretanju
u prostoru. U moderno se doba
klasificiraju
pod
dahriyu
i
predstavnici
darvinistikog
evolucionizma.
Ve
Daimonion (gr.), glas boanstva.
Kao pro- blem daimonion nalazimo
kod
Sokrata
kao
naziv
za
unutranji glas koji se javlja u ov-

darviniza
m
jeku (savjest). Sokrat je tvrdio da
ga
pri
svakom
postupku
daimonion opominje da li da neto
uini ili ne. Daimonion kao iracionalni
moment
protivrjei
dosljednom ra- cionalizmu.
B

Daltonizam (po J. Daltonu, 1766 1844): najei oblik djelomine

sljepoe za boje (crvenu i zelenu);
javlja se kod oko 5% mu- karaca i
0,5% ena.
Darii

nain
(modus)
prve
silogistike figu- re s premisama M
a P, S i M, te zaglavkom S i P.
Darana (sansk.), gledite, nazor.
Naziv za est skolastikih sistema
indijske filozofije. Zajedniko im je
da se smatraju tradicio- nalnim
disciplinama brahmanske uenosti
i predstavljaju grupu nauka astika
ili afir- matora autoriteta Veda.
Dijele se na tri uzajamno ue
povezana para disciplina koje u
osnovi izraavaju razliite vidove
jedin- stvene vedske nauke. To su:
nyayavaieika,
nauka
o
formalnoj strukturi logi- kog
miljenja nauka o atomskoj
strukturi
pojavnog
svijeta:
samkhyayoga,
analitika
psiholokih struktura duha
disciplina praktinog uma kao
teorija meditativne koncentracije;
(purva-) mimamsa i vedanta (ili
uttara-mimamsa),
formalna
analiza ved- skih tekstova u
jezinom i ritualnom smi- slu
izvod metafizike nauke Veda. U
toku skolastikog razvoja ovih
disciplina dolazi medu njima do
bitnih razmimoilae- nja i rasprava
o principijelnim stavovima.
Ve
Darvinizam

prirodoznanstvena
teorija
o
porijeklu
i
razvoju
ivotinjskih vrsta uklju- ujui i
ovjeka. Naziva se tako po svom

zaetniku Darwinu. Radei na

empirijskom materijalu Darwin je
postavio ove osnovne teze svoje
teorije: a) varijabilitet, a to e rei
sluajnu promjenljivost u razvoju
ivih bi- a; b) hereditet, tj.
nasljedivanje izvjesnih steenih
oznaka i c) selekciju boljih, a to e
rei jaih, koja je posljedica borbe
za odravanje vrste. Darvinizam
naroito uka- zuje na porijeklo
ovjeka iz vrste ovjeko- likih
majmuna. Darvinizam je imao jak
utjecaj na razvitak drugih znanosti
(npr. so-

64

definicija

darvinizam
ciologije) i napose na razvitak
moderne pri- rodoznanstvene slike
svijeta i ivota. F
Debil osoba koja je u manjoj mjeri
inte- lektualno defektna. Odrasli
debili posjeduju mentalnu dob od
8-12
godina,
odnosno
imaju
kvocijent inteligencije od 51-70.
Debilan
(lat.
debilis
=
nejak,
nemoan), du- evno zaostao,
ovjek snienih intelektual- nih
sposobnosti, pobedast.
Deductio
ad
absurdum
(lat.):
dovodenje do besmisla. Vrsta
dokaznog postupka po ko- me se u
nekom sudu otkriva sakriveni besmisao
ili
nezapaena
protivrjenost tako da se pokae
neodrivost u sudu sadrane teze.
Openito se tako oznaava i neka
svrhovita
namjera
koja
se
pretjerivanjem dovodi do svoje
suprotnosti.
F
Dedukcija (lat. deducere = odvoditi,
izvoditi),
izvodenje.
Prema
tradicionalnom
logikom
shvaanju: izvodenje posebnog
(od- nosno manje openitog) suda
iz opeg (od- nosno openitijeg).
Od tako shvaene de- dukcije
razlikuju se: indukcija (v.) (izvodenje opeg iz posebnog) i analogija
(v.) (izvo- denje posebnog iz
posebnog). U suvreme- noj logici
dedukcija se ee odreduje kao
izvodenje
sudova
jednog
iz
drugog, pri ko- jem sud koji se
izvodi nuno slijedi iz su- dova iz
kojih se izvodi. Govorei o dedukciji moemo razlikovati deduktivan
zaklju- ak (v.), deduktivan dokaz
(v.) i deduktivnu metodu (v.). P
Deduktivan: koji pripada dedukciji ili ima
oblik dedukcije; pri emu se
upotrebljava
dedukcija
(v.).
Deduktivan
zakljuak:
prema
tradicionalnom
shvaanju

zakljuak u kojem su premise

openitije od zaglavka (v.); u

suvremenom
shvaanju

zakljuak u kojem zaglavak nuno

slijedi iz premisa. Deduktivan dokaz:
dokaz u kojem se slu- imo
deduktivnim zakljukom; prema
tra- dicionalnom shvaanju dokaz
iji su argu- menti openitiji od
teze;
prema
suvremenom
shvaanju dokaz ija teza nuno
proistjee
iz
argumenata.
Deduktivna metoda: metoda kojom
nastojimo otkriti istinu slu- ei se
deduktivnim
zakljucima
i
dokazima.
P
Definicija (lat. definitio = odredenje).
Logiki postupak kojim
se
odreduje odnosno utvrduje sadraj
nekog pojma. Pojam iji se sadraj
definicijom odreduje nazivamo definiendum, a pojmove pomou kojih
se od- reduje definiens. U sastav
definiensa ulaze najblii vii rodni
pojam (genus proximum) i vrsna
razlika (differentia specifica). Zato
glavno pravilo za definiciju glasi:
Definitio fiat per genus proximum
et
differentiam
specificam
(Definicija treba da bude izvedena pomou najblieg vieg rodnog
pojma i vrsne razlike). Logiari
na
razliite
naine
dijele
definicije na vrste. Najee se susreu ova razlikovanja: realna
definicija

ona
kojom
se
rasvjetljava bit stvari; konceptualna definicija ona kojom se
odreduje sadraj pojma; nominalna
definicija

ona
kojom
se
objanjava znaenje rijei; verbalna definicija ona kojom se jedna
rije
zamjenjuje
drugom,
poznatijom;
preskriptivna
(propisujua),
legislativna
(zakonodav- na) ili stipulativna
(pogodbena)
definicija

ona
kojom
se
odreduje
s
kojim
sadrajem treba misliti neki pojam,
odnosno u kojem znaenju treba
upotrebljavati
neku
rije;

deskriptivna (opisna), historijska

(povijesna) ili leksika (rjenika)
definicija ona ko- jom se
utvrduje sadraj s kojim se neki
po- jam faktino misli, odnosno
znaenje ili znaenja u kojima se
neka rije faktino upotrebljava;
verbalna defincija ona koja je
izraena samo rijeima; ostenzivna
(po- kazna) definicija ona koja
ukljuuje i po- kazivanje predmeta;
eksplicitna definicija ona kojom
se izriito navodi sadraj poj- ma;
implicitna definicija ona kojom
se
sadraj
pojam
razjanjava
njegovom upotre- bom u sudu ili u
nizu sudova. Mnogi logiari
smatraju da neke od navednih vrsta definicije (npr. ostenzivna,
genetika, implicitna) uope nisu
vrste definicija nego pomoni
postupci kojima se sluimo kad
definicija nije mogua. Da bi bila
valjana definicija mora zadovoljiti
odredene
zahtjeve
koji
se
formiraju u obliku pravila. Najee se navode ova pravila: 1)
Opseg de- finiensa ne smije biti ni
iri
ni
ui
nego
opseg
definienduma, nego mu mora biti

definicija

65

jednak. Drugim rijeima: definicija ne

smi- je biti ni preiroka ni preuska. Jo
krae: definicija treba da bude
adekvatna. 2) De- finicija treba da
sadri samo bitne (ne i ne- bitne)
oznake pojma. Drugim rijeima: definicija ne smije biti abundantna
(preobil- na). Jo krae: definicija treba
da bude aku- ratna. 3) Pojam koji
elimo definirati ne smijemo definirati
pomou pojma koji je sam definiran uz
pomo onog prVog. Dru- gim rijeima:
definicija se ne smije kretati u krugu. 4)
Definicija pozitivnog pojma ne smije
biti negativna. 5) Definicija ne smije biti
slikovita. 6) Definicija mora biti jasna.

Mnoge
pojmove,
a
naroito
najopeniti- je i najspecijalnije, ne
moemo
definirati
u
skladu
s
navedenim pravilima; u prvom sluaju
ne moemo nai vii rodni pojam, a u
drugom vrsnu razliku. Ako elimo bar
djelomino razjasniti takav pojam,
moramo pribjei razliitim pomonim
postupcima
definicije
odnosno
postupcima koji zamje- njuju definiciju.
Uz
takozvane
ostenzivne,
genetike i implicitne definicije,
medu
takve
pomone
postupke
ubrajaju se opis ili deskripcija i
razlikovanje ili distinkcija. Kod opisa
nabrajamo oznake pojma ne odredujui njihov medusobni rang, a kod
raz- likovanja upuujemo samo na one
oznake pojma po kojima se on razlikuje
od nekog srodnog pojma.
P
Degeneracija (lat. genus = vrsta, rod):
1)
proces
ili
stanje
opadanja,
zaostajanja ili de- gradacije; 2) (biol)
pojava progresivnog za- ostajanja,
vraanja na jednostavnije i nie oblike
evolucije kod organizama ili pojedi- nih
organa (tzv. regresivna evolucija); 3)
(med.) promjene u tkivima ili organima,
ko- je se oituju u pogoravanju njihove
funk- cije i u smanjenoj vitalnosti
organizma.
Fr
Dehumanizacija (od lat. humanus =
ovjeji,
ovjean,
ljudski,
ovjeanski), oneovje- enje, gubljenje
ljudskosti, iezavanje bit5 Filozofijski rjenik
nih ovjekovih svojstava i
kvaliteta koje ga ine ovjekom.
i

dekadencija
Otuden ovjek suvremenog svijeta
(homo duplex, ovjek-radnik, ovjek-stvar, ovjek-roba, ovjek-sredstvo)
u svim oblicima postvarivanja i
fetiiziranja njegova svijeta ekstremni
je oblik dehuma- nizacije. ovjekova
stvaralaka bit kao dje- talno-smislena
samosvrha pretvorena je u puko
sredstvo za odranje gole egzistencije
(v. alijenacija).
K
Deifikacija (lat. deificatio), obogotvorenje,
iz- jednaenje s bogom. U sistemima
mistika (Plotin, D. Areopagita, J.
Eriugena) osnov- no je shvaanje da
izvan poetnog bia ili boga nita ne
postoji. Stoga je i smisao i- vota samo
u ovjekovu usavravanju (eksta- za),
da bi se mogao poistovetiti s vrhovnim
biem. Plotin je za sebe rekao da je za
svoga ivota nekoliko puta postigao to
najvie sta- nje. U misticizmu ima esto
i ateizma.
B
Deizam (lat. deus = bog). Uenje da je
bog svijet samo stvorio, ali u daljnjem
postoja- nju i djelovanju nema sa
svijetom nikakve veze, jer se sve
dogada po zakonima priro- de.
Pristalice deizma Toland, Herbert od
Cherburyja, Collins, Voltaire, Rousseau,
Lessing i dr. bili su za svoje doba
slobodni mislioci.
B
Dekadencija
(franc.
decadence
=
opadanje).
Openito:
izrodavanje,
postepeno
nestajanje
energije,
stvaralake moi, simptom propadanja,
iscrpljenja ili rasula, nazadak. Ch.
Montesquieu smatra da su bitni uzroci
dekadencije
defektne
politike
institucije koje dovode do propasti
postojeih dobrih obiaja i vrlina.
Rousseau je interpretira kao popratnu
pojavu civilizacije koja je prirod- nog
ovjeka liila njegove izvorne dobrote.
Razliite
socijalno-politike
teorije
smatra- ju dekadenciju odredenih
drutvenih i eko- nomskih formacija
rezultatom nemoi vla- dajue klase da
u postojeim konzervativ- nim oblicima
privrede organizira i razvija daljnji
porast proizvodnje. Na umjetnikom i
knjievnom podruju taj se termin primjenjuje
na
neke
pravce
postromantikog
razdoblja,

karakterizirane teorijom Vart pour

l'arta (Th. Gautier) i subjektivnom pobunom pjesnika (Ch. Baudelaire, A.
Rimbaud,
P.
Verlaine)
protiv
vulgarnog
utilitarizma
i
proraunatosti
dehumaniziranog
drutva fin de sieclea. Za tu vrstu
umjetnike
dekadencije
karakteristina je deviza

B
Th. Gautiera: Istinski je lijepo samo
ono to ne moe sluiti niemu... sve Demografija (gr. demos = puk i grafeo
= piem). Sociologijski metodoloki
to je korisno runo je. Lomei se
pojam kojim se prouava
esto u pro- testu spram
dekadencija apsurda konkretne ivotne 66 brojano, statistiko kre-demonstracija
tanje nastajanja i nestajanja razliitih
eg- zistencije, ta se dekadencija gubi
oblika drutvenih veza i promjena.
ponajee u egzotici, misticizmu,
neuravnoteenosti
i
boemstvu Demokracija (gr. demos = narod i
krateo = vladam): vladavina naroda.
razoaranih poetes maudits to u
Demokracija je u razliitim periodima
svojim
lucidnim
bljeskovima
povijesti i razliito shvaena. Grka
nagovjeu- ju proroki simptomatino
demokracija bila je vlada- vina naroda,
rasulo vredno- ta samozadovoljnog
iz koje su medutim bili isklju- eni svi
gradanstva. U staroj grkoj filozofiji
robovi. Buroaska demokracija je vlast
Pironov skepticizam, u no- vijoj filozofiji
naroda samo prividno, tj. tako to se u
Schopenhauerov pesimizam a u nae
parlamentarnom sistemu narod moe
doba odredene teze egzistencijaliz- ma,
iz- jasniti za pojedine stranke. U biti, on
predstavljaju filozofiju dekadencije.
je iskljuen iz vlasti i vladaju oni koji
Nietzsche je smatrao da je dekadencija
imaju osnovni kapital u svojim rukama.
svagda rezultat opadanja u ovjeku ili
Socijali- stika demokracija je novi tip
ne- kom vremenu volje za mo,
drutvenih odnosa, u kojem nije bitan
odnosno i- votnog elana uope, a
parlamentari- zam, nego sve vee
posljedica toga je ne- mo stvaralatva.
upravljanje radnih ljudi sredstvima za
G
proizvodnju, raspodjelom vi- ka rada i
Deliberacija
(lat.
deliberatio
=
svim onim institucijama u kojima
razmiljanje,
vijeanje).
Openito:
djeluju (v. samoupravljanje). U biti je
rasudivanje, dogovara- nje, smisleno i
svaka demokracija ujedno i diktatura
vrijednosno usmjereno ispi- tivanje
odredene klase, pa e nestankom klasa
motiva, voljnih postupaka, pojava itd.
nestati i de- mokracije, jer je svaka
Po Hobbesu je deliberacija promatrademokracija vlast, politika institucija
nje dobrih i loih posljedica nekog
vladavine odredenih klasa.
V
postup- ka (Leviathan).
G
Demon
(gr.
daimon),
podredeno
Delirij
(lat.
delirare
=
ludovati):
boanstvo, zao duh i zla kob. Kod
privremeno stanje jaeg zamraenja
Heraklita: ljudski udes koji ovisi o
svijesti,
koje
je
praeno
samom ovjeku (fr. 119). Time demon
halucinacijama,
iluzijama,
psihoprestaje nadljudski djelovati. Rani
motornom konfuzijom i sl. Do delirija
kranski pisci (npr. Augustin) smatranaj- ee dolazi prilikom razliitih
li su bogove antikih religija za
otrovanja, kao i kod visoke groznice.
demone, tj. zle duhove.
B
Obino se bole- snik naknadno slabo Demonologija (gr. daimon = duh, bog):
sjea onog to se do- gadalo u deliriju.
uenje o demonima. U filozofiji
Pt
misticizma (v.) demoni su shvaeni kao
duhovne sile koje su posrednici izmedu
Demencija (lat. dementia = neumnost, lubogova
i
ljudi
(neopitagorovci,
dost): bolesno duevno stanje koje se
neoplatonici).
U
svim
pri- mitivnim
oituje
u
trajnom
pogoranju
religijama sadrano je uenje o
pamenja i rasudi- vanja. Uzroci su
razliitim demonima, njihovoj moi i
demencije organske atrofi- je (v.) ili
djelo- vanju.
B
oteenja modane kore ili mozga
uope (zbog starosti, luesa itd.), Demonstracija (lat. demonstratio =
pokazi- vanje, dokaz); u irem smislu:
odnosno
razliita
funkcionalna
isto to i do- kaz (v.). U uem smislu:
poremeenja. Fr
kod nekih isto to i deduktivan dokaz ili
Demijurg (gr. demiurgos), stvoritelj,
dokaz pomou silogradi- telj svijeta. Kod Platona:
boanstvo koje stvara svijet pomou
ideja i materije. Stoga je demijurg za
Platona otac svih stvari. U Plotinovoj
filozofiji: isto to i svjetski duh (nus).
Kod gnostika je demijurg podreden
viem boanstvu. Uvijek je u vezi s
uvjere- njem da svijet mora imati svoga
stvoritelja.

gizma; kod drugih dokaz koji se oslanja

na opaanje, zoran dokaz, apodiktiki
dokaz, ukoliko je intuitivan (Kant).
67
demonstracija Demonstrirati
dokazati,
deduktivno
dokazati; zorno dokazati. Demonstriran
(deduktivno i zorno) dokazan.
Demonstrabilan onaj koji se moe
(deduktivno;
zorno)
dokazati.
Demonstrativan onaj koji je izveden
de- monstracijom ili se odnosi na
demonstraci- ju.
P
Demoralizacja
(lat.),
opadanje
ili
slabljenje
morala;
poputanje
u
moralnoj (ljudskoj) vrstini; nagrizanje
borbenosti duha i opti- mizma;
zatvaranje
perspektive;
rasipanje
kohezije snaga, ujedinjenih na izvrenju
za- jednikih zadataka; gubljenje
povjerenja u sebe, svoje sposobnosti i
mogunosti; nev- jerovanje u snagu
ideje i vlastitu mo (bilo pojedinca, bilo
grupe, klase, pokreta, parti- je,
zajednice, masa uope, naroda). K
Dendrit (gr. dendron = stablo, drvo):
izda- nak ivane stanice, koji dovodi
uzbudenje k stanici. ivana stanica
ima redovito vie dendrita; oni su
obino krai od aksona (v.) i bogato se
granaju.
Denominacija (lat. denominatio = nazivanje), nadijevanje imena emu, nazvati
to po emu, davanje imena emu.
Denotacija (lat. = oznaka) je u logici
ozna- avanje sadraja nekog pojma.
J.S.
Mill
podrazumijeva
pod
denotacijom nekog ime- na one
predmete kojima ime pripada kao
predikator.
Deontologija (gr. deon = to treba da
bude i logos = nauka): dio etike, nauka
o du- nostima (usp. J. Bentham:
Deontology or the Science of Morality,
1834), o onome to treba initi, ali ne u
kantovskom smislu o dunosti uope,
nego vie empirijsko istra- ivanje o
razliitim posebnim dunostima koje
odgovaraju raznovrsnim prilikama u
ivotu. U francuskom se deontologija
upo- trebljava za oznaku profesionalnih
dunosti
nekoga
zvanja,
npr.
medicinska deontologi- ja.
Pe
Dependencija (lat. dependere = ovisiti o):
ovisnost neke osobe, dogadaja ili stvari
o nekoj drugoj osobi, dogadaju ili
stvari. Re- lacija u kojoj je neto
postojee ili pomilje- no ovisno o
neem
drugom
postojeem
ili
pomiljenom. Upuenost neega na
neto drugo. F

Depersonalizacija (od lat. persona =

osoba, lice, linost), gubitak osobnosti,
psihiko stanje u kojem se vlastito ja i
vanjski svijet pojavljujudetirminacija
kao
tudi,
strani,
nezbiljski; ie- zavanje jedinstva
linosti (ili njeno oduzi- manje drugome
brutalnou, nasiljem, bes- pravljem) i
njeno podvajanje; opaanje vla- stitih
rijei i ina kao tudih i udnovatih;
etika i pravna (ljudska i drutvena)
neura- unljivost i neodgovornost. K
Depresija neugodno uvstveno stanje
ili raspoloenje u kojem prevladava
smanjena psihofizioloka aktivnost. U
lakim i nor- malnim oblicima depresiju
karakteriziraju
obeshrabrenje
i
bezvoljnost, ali se u teim oblicima
inhibicija psihofizioloke aktivno- sti
produbljuje tako da moe doi do potpune utuenosti. U patolokim oblicima
depresije javljaju se uvstva krivnje, samooptuivanja i line nedostojnosti bez
opravdanih
objektivnih
razloga.
Suprotno je stanje manija (v.).
Su
Descendencija (lat. descendere = silaziti,
potjecati)
odnosno
teorija
descendencije jest bioloka znanost o
postanku ivih vrsta. Sva iva bia,
ukljuujui i ovjeka, razvila su se
tisuljeima postepenim mijenjanjem iz
jednog (monofiletski) ili nekoliko (polifiletski) niih ivotnih oblika ue Lamarck, Darwin, Haeckel i dr. koji su
osnovali
i
razradili
teoriju
descendencije nasu- prot prevladanoj
teoriji o stvaranju i kon- stantnosti
rodova i vrsta ivih bia. F
Deskripcija, v. opis.
Determinacija (lat. determinatio = odredivanje).
Openito:
omedivanje,
ograniava- nje, odredivanje sadraja i
uvjeta, poblie oznaavanje. U logici:
postupak (suprotan apstrakciji, v.)
kojim se suzuje opseg odre- denog
pojma dodavanjem oznaka, a proiruje njegov sadraj. Od ireg se dobiva
ui pojam. Determinirati znai poblie
odrediti neki pojam dodavanjem novih
oznaka. U psiholokom smislu: odrediti
jednosmjerno voljni in. Openito:
prouzrokovati, odredi-

ti neko dogadanje nekim zakonom ili retvrdnje da svaki psihiki doivljaj ima
dom. G
svoj odrede- ni intencionalni (v.)
Determinizam (lat. determinatus = odrepredmet.
P
den,
ogranien).
68
detirminacija
Openito: shvaanje o
posvemanjoj
odredenosti
svih
pojava, svega dogadanja. U prirodnim
znanostima: pret- postavka
ope
kauzalne (uzrone) veze sve- ga
zbivanja u svijetu. U etici: pravac koji
zastupa apsolutno odredenje volje i
djelova- nja vanjskim i unutranjim
uzrocima ili motivima, koji iskljuuju
mogunost slo- bodne volje. Razliite
vrste
determinizma:
empirijski
(nauava
ovisnost
pojedinanog
htijenja o unutranjem iskustvu i
motivi- ma); metafiziki (svrstavanje
htijenja u kau- zalnu povezanost cjeline
svijeta); teologijski (ovisnost htijenja o
bogu);
socijalni
(uvjetovanost
individualnog odnoenja opim socijalnim odnosima, odgojem, sredinom
itd.);
teleologijski
(odredenost
i
uvjetova- nost po svrhama i ciljevima,
normama
i
principima
htijenja);
mehaniki (promatra i shvaa htijenje i
djelovanje
kao
proizvod
vanjskih
faktora i podraaja) i psihologijski (koji
htijenje i djelovanje pojedinca tumai
kao neposredni rezultat unutranjih,
tzv. psihikih dispozicija naega ja,
karaktera, ustrojstva, linosti i dr.
tzv. autodetermi- nizam). Dok
determinizam ne doputa i porie
slobodu volje na osnovu prirodoznanstvenog pojma kauzaliteta (v.),
dotle
njegova
suprotnost
indeterminizam (v.) ini to isto upravo
tvrdnjom o (apsolutnoj) neodredljivosti
i neodredenosti volje (po- mou norme,
principa, svrhe, cilja, smisla), pa ona
ostaje puko amorfno htijenje (pou- da,
prohtjev, osjetilna tenja). Determinizam ponajee zapada u posvemanji
fata- lizam (v.).
K
Dezagregacija (psihina) je poremeenje
u psihikoj strukturi. Oituje se u
automatizmu
miljenja
i
u
nepovezanom slijedu pre- dodbi i
asocijacija,
slino
doivljajima
za
sanjanja.
Psihina
dezagregacija
karakteristina
je
za
nain
doivljavanja shizofreni- ara.
Bu
Deziderativ (njem. das Desiderativ):
predmet elje ili udnje. U teoriji
predmeta (Gegen- standstheorie) A.
Meinonga jedna od os- novnih vrsta
predmeta uz objekt (v.), objek- tiv (v.),
dignitativ (v.). Meinongova teorija
predmeta izvedena je iz Brentanove

Dezintegracija (lat. desintegratio = rasnije tvorevina predod- bene sinteze

padanje),
rastavljanje,
rastvaranje,
jest nibbana (v.). Skolasti- ke
razgradivanje
neke
cjeline.
U
definicije svih tih znaenja termina
psihologiji: povreme- no ili trajno
dhamma razradio je osobitodharma
dharma nestajanje jedinstva linosti kod 69 Buddhaghosa (5. st. n. e.),
koje se pojedini duevni doivljaji javpolazei od etiriju glavnih zna- enja:
ljaju potpuno odijeljeno od drugih
1) nauka, u smislu u kojem se Bud(dezintegrirani
tip).
Suprotno:
dhin sistem u cjelini naziva tim
integracija (v.). S Dharma (sansk.) i
imenom; 2) uzrok (sinonim za hetu, v.);
dhamma (pali). Termin kompleksnog
3. moralna vrlina; 4) pojava u smislu
znaenja u indijskoj filozofiji uope, a
lienosti istin- skog bitka, kao
osobito u budizmu, gdje postaje
obiljeje fenomenalne eg- zistencije i
sredinji pojam i naziv za Buddhino
njenih elemenata.
Ve
uenje u cjelini. Rije izvedena iz Dhatu (sansk.), element; najiri termin
korijena dhr- znai drati, a u
koji obuhvaa najprije etiri gruba
prvobitnom smislu obi- ljeava sve to
fizika ele- menta (maharbhuta)
je podrka ili podloga mate- rijalnog ili
zemlja, voda, vatra, zrak. Njima se
moralnog opstanka. U tom smi- slu
obino dodaju neposredno jo dva
oznaava kozmiku zakonitost u kojoj
eter (akaa v.) i element osjetne
je, prema nauci o karmanu (v.), moralni
svijesti,
koji
se
u
vedantinskoj
os- nov iskonskiji od materijalnog.
klasifikaciji nekada naziva brahmaOdatle su lako shvatljiva znaenja:
dhatu, a kod Buddhe vigjnana. U
vrlina, isprav- nost, istinitost.
vaieika (v.) klasifikaciji akaa se
U Vedama se upotreb- ljava u istom
diferencira u eter, prostor i vrijeme, a
smislu kao rita (v.), tj. ozna- ava
element svijesti u atman i manas (v.).
kozmiki i moralni poredak. (Taj osTako se dobiva skala od devet
novni smisao ukljuuje i kineski tao
elemenata, nazva- nih dravya (iz
[v.].) Daljnja znaenja uzronost i
korijena dru-, tei, bjeati, rastvarati
uzronik vana su osobito za
se). Najpoznatija Buddhina klasifibudistiku teoriju o po- javnoj prirodi
kacija Dhatu obuhvaa 18 elemenata
svijeta (v. abhidhamma). Bu- distima
podi- jeljenih u tri skupine po est
je dhamma ono to je brahman- skim
paralelnih ni- zova: osjetila (indriya, v.),
filozofima brahman. Buddha je nanjihova osjetna podruja (ayatana) i
odgovarajue vrste svi- jesti (vigjnana).
mjerno na mjesto brahmana stavio
Terminom dhatu naziva- ju se,
pojam dhamma, na mjesto vjene i
konano, i elementi bilo koje klasinepromjenljive svjetske due ideju
fikacije
(npr.
afekata
-kama-,
vjenog nastanka i pro- laznosti, a na
bestjelesnih stanja -arupa- itd.).
Ve
mjesto predodbe o supstan- ciji
predodbu o nesupstancijalnosti (Gei- Dhyana
(sansk.),
meditativna
ger). U tom se smislu termin
zadubljenost
koja
se
postie
upotrebljava i u pluralu (dhamma),
intenzivnom koncentraci- jom na
znai pojavu u naj- irem smislu i
odredeni duevni ili tjelesni pred- met.
odgovara grkom terminu fenomen.
U sistemu yoga (v.) dhyana kao
Dhamma je pojava u prvom redu kao
pretposljednji lan ope duhovne
predmet razuma (manas, v.), koji je
discipline
prethodi
stanju
pune
najnii psihiki organ, vezan za osjetno
sabranosti (samkihi). U budizmu
iskustvo, tako da se klasificira kao
dhyana je opi naziv za me- todu
esto osjetilo. Budui da su predmeti
meditacije (v. pali termin gjhana), koji
osjetnosti
sintetske
tvorevine,
a
ukljuuje sva specifina obiljeja, pa
elementi zbiljnosti, koji ih tvore,
odgo- vara priblino poloaju yoge u
podloni
neprekidnoj
mijeni
u
cjelini medu skolastikim daranama
subliminalnom toku svijesti (bhavanga(v.). Ve
sota, v.), nazivaju se i ti elementi, u Dictum de omni et nullo (lat. = izreka,
pra- vilo o svakom i nijednom). Aksiom
koje ulaze elementi osjetnosti i
silogiz- ma, pravilo koje po miljenju
psihikih
stanja,
dhamma.
Sve
nekih logia- ra (napose onih koji
pojavne stvari traju samo ko- liko jedna
smatraju da su za sud i za zakljuak
pomisao (Kathavatthu). U anali- tici
temeljni
opsegovni
odnosi
medu
abhidhamme klasificirano je 89 takvih
pojmovima) lei u osnovi svakog sielemenata.
Prema
definiciji
logistikog zakljuivanja, a moe se
Buddhaghose oni su lieni istinskog
izraziti rijeima: Quidquid de omnibus
bitka (nissatta). Je- dini dhamma koji

II

valet, valet etiam de quibusdam et

singulis; quidquid de nullo valet, nec de
quibusdam vel sin- gulis valet. (to
god vrijedi o svima, vri- jedi takoder o
ponekima i o pojedinima; to god ne
vrijedi ni o jednom, ne vrijedi ni o
ponekima ni o pojedinima.). Vidi takoder Nota notae est nota rei ipsius.
(Ozna- ka oznake je oznaka stvari
same.) P
Didaktika (gr. didaktike tehne = vjetina
pouavanja). Javlja se u latinskom
obliku 'didactica' kao pedagogijski
termin u 17. st. u openitom znaenju
vjetine nauiti sva- koga sve
(Comenius).
Kasnije
se
postupno
razvijala u zasebnu pedagogijsku
disciplinu u dananjem smislu, tj. kao
znanost o na- stavi koja oslanjajui se
na rezultate logike, psihologije i teorije
spoznaje
istrauje
ope
principe
nastave kao i nastave pojedinih
predmeta (metodika).
Z
Diferencija (lat. differentia = razlika),
nesla- ganje, razliitost izmedu dvije
inae iden- tine stvari. U
matematici: ona veliina koja se dobiva
odbijanjem manje veliine od vee.
Diferencijacija (lat. differentia = razlika,
razlinost), misaoni postupak kojim se
utvr- duju istanane razlike odnosno
specifine oznake u nekom istovrsnom
razvojnom procesu.

Diferencijalna psihologija grana psihologije, usko vezana za opu psihologiju,

koja
ispituje
i
razliitim

individualnosti jedan je od osnovnih

principa i zadataka realnog humanizma
(V.).
K
v
Dihotomija
70
dijalektika
metoda
diferencijalna psihologija
diferencijalna
psihologija
(gr.
dihotomeo = cijepam na dvoje).
psihometrijskim sredstvima (naroito
Openito: svaka podjela na dva di- jela.
testovima) registrira razlike medu
U uem, logikom smislu: vrsta dipojedincima s obzirom na od- redene
vizije (v.), podjela nekog pojma na dva
psihike i psihofizioloke funkcije, npr.
nia pojma koji protivrjee jedan
razlike u oblicima senzorne osjetljivodrugom, te svojim opsezima zajedno
sti, u brzini reakcije, pamenju,
iscrpljuju opseg tog vieg pojma (npr.
percipira- nju, inteligenciji, u oblicima
podjela pjesnika na talentirane i
motorne spret- nosti, uvstvenom
netalentirane).
P
reagiranju
itd.
U
posljednjim
Dijagram grafiki prikaz odnosa medu
decenijima diferencijalna psihologija je
pojavama bilo koje vrste. Sastoji se od
primjenom veoma usavrenih metoda
to- aka, linija i figura koje su
(produbljena
statistika
obradba
rasporedene po nekom pravilu i koje
rezultata, faktorska analiza) uspjela
objanjavaju ili sliko- vito prikazuju taj
neke kompleksne oblike ponaanja
odnos. Dijakronija je lingvistiki termin
svesti na relativno jedno- stavne
uveden od strane Saussurea. Oznaava
komponente, ustanoviti mnogostru- ke
opis nekog lin- gvistikog sustava kad
zavisnosti medu pojedinim psihikim
ga se promatra s ra- zvojno-historijskog
funkcijama,
precizirati
repertoar
stajalita
odnosno
u
vremenskoj
sposobno- sti potrebnih za odredene
dimenziji.
Gr
radne zadatke itd. Dijagnosticirajui
Dijalektiari

koji
se
odvija
po
dijalektisocijalno vane spo- sobnosti i odlike
kim zakonima. Sto nije statino, nego
pojedinaca, diferencijalna psihologija
u kretanju. Svako je postojanje u biti
daje solidno uporite profesio- nalnoj
dijalek- tiko, tj. u kretanju, procesu.
orijentaciji, selekciji ljudi (npr. u inStatinost je samo moment kretanja,
dustriji), primjeni odredenih metoda i
dakle i moment koji dijalektiki proces
po- stupaka u nastavi i odgoju.
u sebi sadri, iako se kao pojam
Zaseban dio di- ferencijalne psihologije
suprotstavlja pojmu dijalek- tinog. V
tvori (vrlo kom- pleksna i metodoloki
diskutabilna) psiho- loka tipologija Dijalektiar prvobitno naziv za
pristalice Euklida iz Megare, Sokratova
(karakterologija)
koja
nastoji
uenika, koje su zvali i eristiarima.
klasificirati i opisati cjelovite psihike
Tim su imenom na- zivali i skolastike
profile:
tipove,
karaktere,
(v.). U modernom znae- nju: svaki koji
temperamente.
u svom miljenju i istraiva- nju
Kr
postupa po principima dijalektike meDiferencirati utvrdivati postojee
tode (v.), bilo na idealistiki Hegelov
razlike izmedu pojedinih predmeta.
nain, bilo na materijalitiki Marxov i
Differentia specifica (lat. = specifina
En- gelsov.
V
razli- ka). U definiciji vrsni pojam po
kome se pod viim rodnim pojmom Dijalektika metoda, odredeni nain
istrai- vanja i objanjenja pojava, koji
dotini pojam razlikuje od istorodnih
se zasniva na spoznaji dijalektike
pojmova.
stvarnosti uope. Ta- kva metoda koja
Dignitet (lat. dignitas), dostojanstvo,
sve pojave promatra u pro- cesu, u vezi
vrijednost,
vaenje,
ugled.
U
s drugim pojavama, u uzajam- noj
suvremenim
dehumaniziranim,
uvjetovanosti i determiniranosti uope,
tehnificiranim,
etatiziranim
i
otkriva u njima imanentne suprotnosti i
postvarenim
uvjetima
socijalnoga
protivrjenosti, uzajamna negiranja
ivota u kojima je ovjek-radnik
odrede- nih stanja i nastajanja novih
pretvoren u priv- jesak stroja, u robu, u
kvaliteta. Dvije su suprotne dijalektike
stvar, u sredstvo iz- rabljivanja i
metode: Hegelova i Marxova. Marx je
potinjavanja
drugom
ovjeku
i
tu razliku kao i bit di- jalektike metode
vlastitom,
od
njega
otudenom,
ovako karakterizirao: Po svojoj osnovi,
drutveno- -ekonomskom i politikom
moja dijalektika metoda ne samo da
mehanizmu, koji je posve izmaknuo iz
se razlikuje od Hegelove, nego joj je i
njegovih ruku borba za dostojanstvo
neposredno suprotna. Za Hegela je
ovjeka,
njegove
linosti
i
pro- ces miljenja, koji on pod imenom

ideje pretvara ak u samostalan

subjekt,
demijurg
stvarnosti
koja
sainjava
samo
njegovu
vanjsku
pojavu. Kod mene je idejni svijet,
naprotiv,
samo
materijalni
svijet
prenijet i preraden u ovjekovoj
glavi... U svom mistificiranom obliku
dijalektika je postala

njemakom modom, jer se inilo da ona znai ukidanje starih sadraja, ali i
moe preoblikovati stvarnost. U svom ouvanje onog to je bilo pozitivno. Ovo
ra- cionalnom obliku ona izaziva ljutnju prevladava- nje zavrava u oblikovanju
novih
i
uasavanje
dijalektiki materijalizam
dijalekticka metoda buroazije i njenih71 struktura,
doktrinarnih za- stupnika, jer u novih kvaliteta, pa je zakon prijelaza
pozitivno razumijevanje po- stojeeg kvan- titete u kvalitetu daljnji bitni zakon
stanja unosi ujedno i razumijevanje dijalek- tikog materijalizma. Prema
njegove negacije, njegove nune njemu svaka kvantitativna promjena ima
propasti; jer svaki postali oblik shvaa granicu kad na- staje nova kvaliteta. (V.
u toku kreta- nja, dakle i po njegovoj dijalektiki zako- ni.)
prolaznoj strani; jer se niim ne da
Spoznaja ovjekova nije puko pasivno
tutorisati i jer je u svojoj sutini kritika promatranje i odraavanje. Covjek praktii revolucionarna. (Pogovor drugom ko-stvaralaki
mijenja
svijet,
a
izdanju Kapitala.)
V
mijenjajui svijet mijenja i samoga sebe.
Dijalektiki materijalizam Marxov i En- ovjek je praktiko-misaono bie. U
gelsov filozofski pogled na svijet u konkretnoj praksi i provjerava svoje
kojem su saeta sva bitna dostignua zamisli i spoznaje. Praksa (v.) je dakle u
filozofskog i znanstvenog razvitka posljednjoj instanciji i kriterij istine. Nae
suvremene epohe.
misli, apstrakcije, iz- raavaju veze i
Nastao etrdesetih godina XIX st. u odnose u samoj stvarnosti ali su i njihova
djelima:
Ekonomsko-filozofski anticipacija. Ljudsko milje- nje, kao
manuskripti (1844), Sveta porodica svojevrsni dio cjelokupne stvarno- sti,
(1845), Teze o Feuerbachu (1845), podlono je i dijalektikim zakonima
Njemaka ideologija (1845/46) i razvoja kao i ostala stvarnost. Isto tako
kasnije u Engelsovim djelima Anti- ono po svojoj strukturi na odredeni nain
Diihring (1878), L. Feuerbach i kraj odgo- vara strukturi stvarnosti. I konano,
njemake klasine filozofije (1886) i kao i svaka posebna sfera stvarnosti, ono
ima svoje specifine zakonitosti. Ali
Dija- lektika prirode (70-tih god.).
Osnovne teze: svijet je jedinstven u kreativna sposobnost ovjekova miljenja
svo- joj materijalnosti, pa je i miljenje najbitnija je njegova karakteristika. Svaki
odrede- no stanje visokoorganizirane stupanj ljud- ske spoznaje svojevrsno je
materije, ljud- skog mozga. Materija i jedinstvo apso- lutne i relativne istine
kretanje dani su u neodvojivom (v.). Principijelnih granica spoznaje nema.
jedinstvu,
te
je
kretanje
nain S obzirom na to to marksistika filozofija
u
svojim
teoretskim
postojanja
materije.
Kretanje
je prevladava
fatalizam
starog
maapsolutno,
mirovanje
relativno. temeljima
priznajui
djelovanje
Osnovni su oblici eg- zistencije materije terijalizma,
vrijeme i prostor. Budui je materija sluajnosti i pojedinanog faktora koji
beskonana, vrijeme i prostor su moe utjecati na devijacije slijepe
takoder beskonani. Razliiti oblici nunosti, ona naglaava znaajnu aktivnu
materi- je dani su u uzajamnoj ulogu pojedinca, ovjeka uope. Iako je
povezanosti i djelo- vanju, pa nema ovjek podvrgnut, kao i sva- ko drugo
pojava koje ne bi bile ma- kako bie, nekim opim zakonima i- vota i
determinirane (v.). Sluajnost je pojav- kretanja, on nije samo slijepo orude
ni oblik u odnosu na sutinu pojave, a i prirodnih sila i zakona. Svojom svjesnom
sukob dvaju redova pojava koje inae radnom i povijesnom djelatnou ovjek
ne- maju medusobne veze. Svako je tvorac svoje vlastite povijesti, njen
bitni i jedini smisao. ovjek je dakle u biti
postojanje dano je kao jedinstvo
kreator,
praktiko-misaono
bie.
suprotnih
sila,
tendencija
i
Povijest ov- jeka je njegova vlastita
mogunosti. Bilo da se radi o pridjelatnost, a oituje se u sve veem
vlanosti
(atrakciji)
i
odbojnosti
oslobadanju
od
prirodne
nunosti.
(repulziji), asimilaciji i disimilaciji, borbi
Podjelom i diferencijacijom rada, kao i
vrsta, borbi klasa itd., svaki je razvoj
odnosima vlasnitva, ovjek je bitno
borba takvih ten- dencija i njihovo
prevladavanje, negiranje. Svaki razvoj
je i realizacija nekih od posto- jeih
mogunosti. Dijalektika negacija je
stvaralaka
negacija,
koja
kao
prevladavanje

mikrokozmikim i makrokozmikim
otuden u modernom svijetu. Borba za
procesima, asimilaciji i disimilaciji,
novi
humanizam,
tj.
oslobadanje
borbi vrsta u organskom svijetu, borbi
ovjeka od svih tih oblika alijenacije
klasa ili suprotnosti razliitih
dijalektiki materijalizam (v.), bitni je72
teorija, ideologija u svimdijalektika
moment
tim procesima vlada jedinstven disuvremene etape ljudskog postojanja.
jalektiki zakon proimanja suprotnosti,
Dija- lektiki materijalizam, zajedno s
uvijek naravno u svojim specifinim
materijali- stikim shvaanjem historije,
oblici- ma. Bez suprotnosti nema dakle
osnovni je teoretski fundament toga
uope ni postojanja ni kretanja ni
velikog djela ljud- skog stvaralatva. U
razvitka.
staljinistikoj nesocija- listikoj praksi
Zakon negacije negacije govori o
dolo je do vulgarizacije i naputanja
razrjea- vanju tih suprotnosti u nekom
biti dijalektikog materijalizma. To je
kretanju i razvoju. Ako se dijalektiki
dovelo do diskreditiranja tog pojma
shvati svako po- stojanje, svako
(dijamat),
zbog
ega
ga
neki
pojedinano kao u sebi od- redeno i
marksistiki
orijentirani
mislioci
kvalitativno ogranieno (negativ- no),
naputaju.
V
onda je svako prevladavanje te unutraDijalektiki zakoni najopenitiji zakoni
nje granice, te negacije, negacija
kretanja i razvoja zbilje. Engels je u
negacije. Sve to postoji ogranieno je,
Dija- lektici prirode naveo tri
pa je time negacija svega drugog.
osnovna dijalekti- ka zakona: Zakoni
Nuno se mora da- kle prevladati u
dijalektike
apstrahiraju
se
dakle
svom postojanju i razvoju. U svakom
jednako iz promjena u prirodi kao iz
postojeem uvijek se razvijaju nove
povijesti ljudskoga drutva. Oni upravo
snage i nove tendencije koje negiraju
i nisu drugo nego najopenitiji zakoni
tu prvobitnu ogranienost. Svako
ovih dviju faza razvitka a takoder i
drutveno uredenje npr. isto je tako u
samog milje- nja. Svode se na ova tri
sebi ogranieno, negativno, te se
zakona: zakon pri- jelaza kvantitete u
nuno prevladava u viim oblicima
kvalitetu i obratno; za- kon proimanja
drutvenoga kretanja. Negacija nesuprotnosti;
zakon
o
negaciji
gacije je dakle stvaralaki moment
negacije.
svakog postojanja i razvoja. Ovim se
Zakon
prijelaza
kvantitete
u
nipoto ne iscrpljuje tematika zakona
kvalitetu go- vori o karakteru promjena
dijalektike, pri emu postoje mnoge
koje su nastale nakon dijalektike
kontroverze medu marksistima u
negacije. Budui da je svaki predmet i
shvaanju ove problematike.
kvantitativno i kvalitativno odreden,
V
postoji
mogunost
samo
manjih Dijalektika (gr. dialektike tehne =
kvantitativnih promjena, koje jo ne
vjetina dijaloga i diskusije). Kod
dovo- de do bitnijih promjena jedne ili
Platona dijalektika oznaava umjetnost
vie kva- liteta dotinog predmeta. Ali
diskutiranja na temelju pitanja i
te promjene imaju svoju granicu, kad
odgovora; vjetinu podjele stvari na
stupanj kvantita- tivnih promjena
vrste i rodove da bi se o njima moglo
dovodi do naglijih, brih promjena i
raspravljati i diskutirati, da bi se od
samih kvaliteta nekog tijela ili procesa.
niih
pojmova
strogim
logikim
Ovaj zakon daje nam uvid u jedno od
postupkom, de- finicijom, analizom i
najvanijih pitanja i za samog ovjeka
sintezom dolo do spoznaje najviih
u karakter i mogunost prirodne
pojmova. Aristotel naziva Zenona iz
evolu- cije, tj. nastajanja novih vrsta,
Eleje dijalektiarem, jer pokazu- je
novih bia, pa tako i samog ovjeka
protivrjenosti kad se pretpostavi gibakao
posljedice
konkretnog,
nje, mnotvo. Heraklitovo uenje
ovozemaljskog prirodnog ra- zvitka.
naziva se takoder dijalektikom, jer je
Zakon
prozimanja
suprotnosti,
stvarnost shva- tio u vjenoj mijeni, a
funda- mentalni je dijalektiki zakon i
protivrjenosti i su- protnosti kao izvore
ujedno me- todiki princip koji pokazuje
kretanja i razvoja. Dok Zenon u analizi
da je u zbilji sve protivstavljeno, da
miljenja pokazuje protiv- rjenost kad
nema nikakvog kre- tanja i razvoja bez
se pretpostavi gibanje, da bi
unutranjih suprotnosti, u prvom redu
bez proimanja suprotnih tendencija.
Bez obzira na to radi li se o privlanosti
(atrakciji) i odbojnosti (repulzi- ji) u

tada odbacio i protivrjenost i gibanje,

fi- lozofijskih misli u govoru i
He- raklit priznaje objektivno kretanje i
protugovoru,
i
time
je
nastala
protiv- rjenost u stvarnosti. Sam
odgovarajua umjetnika forma koja se
dijalektika Aristotel upo- trebljava taj73 odrala sve do G. Bruna,dijanoja
pojam
za
postupak
Schellinga i Solgera. Dijalog
dokazivanja po vjerojatnosti, a katkad
znai u Plato- novom miljenju govor
mu oznaava i sofistinost. Stoici tim
due sa samom so- bom i iz toga se
pojmom oznaava- ju ili gramatiku i
razvija njegova koncepcija dijalektike.
retoriku ili logiku i spo- znajnu teoriju.
Za nastajanje moderne takozva- ne
U
srednjem
vijeku
dijalektika
dijaloke filozofije nije bilo primarno
oznaava formalnu logiku, koja s retoriznaajno grko-rimsko kozmocentrino
kom i gramatikom sainjava trivijum.
miljenje
ve
idovsko-kranski
Kant u svojoj K ritic i is to g a u m
pod
a
persona- lizam s jedne strane i
transcen- dentalnom dijalektikom
metodologijsko i eg- zistencijalno
shvaa kritiku di- jalektikog privida, tj.
problematiziranje onog dru- gog kao
pokuaja da se ra- zumske kategorije,
posljedica kartezijanskog e g o c o - g ito .
koje vrijede samo za predmete
Zaetke dijalokog miljenja nalazimo
mogueg iskustva, primijene i na stvari
kod F. H. Jacobija, J. G. Hamanna, W. v.
po sebi, to dovodi do antinomija.
Humboldta, Fichtea i Schleiermachera,
Nakon Fichteove dijalektike forme
a u 20. stoljeu kod H. Cohena,
deduk- cije pojmova (teza, antiteza,
Rosenzweiga i M. Bubera. Dijaloko
sinteza), Hegel stvara od dijalektike
miljenje ima u 20. stoljeu poseban
opu metodu svoje fi- lozofije i ujedno
utjecaj na pedagogiju i teologiju ali isto
dijalektiku shvaa kao put samorazvoja
tako i na ontologijska i etika
apsolutne ideje, prema tome stvarnosti
raspravljanja.
Gr
uope. Bitna je odlika toga shva- anja Dijanoetike kreposti (ili vrline) u
da svaki pojam implicite sadri svoju
Aristote- la (Nikomahova etika), za
suprotnost (antitezu), te se u sintezi
razliku od etikih ili karakternih
dijalek- tiki prevladavaju. Budui da su
kreposti,
koje
su
konstantno
za Hegela miljenje i bitak identini,
usmjerenje volje to se pridrava tzv.
dijalektika pr- venstveno kao razvoj i
prave sredine i uva mjeru (hrabrost,
kretanje u suprotno- stima bitan je
pravednost, umjerenost ili trezvenost,
sadraj svega postojeeg.
dareljivost, osje- aj stida i asti,
Marx
i
Engels
nastavljaju,
u
otmjenost,
dostojanstvo,
vladanje
materijalisti- kom smislu, na Hegelovu
sobom, prijateljstvo i dr.), tiu se
koncepciju, shvaajui pod dijalektikom
pravilnog
odnoenja
razuma
u
nauku o op- im zakonima kretanja
spoznavanju, stvaralatvu i djelovanju.
kako vanjskog svije- ta, tako i ljudskog
Ostvaruju se na podruju znanosti i
miljenja (Engels). U tom se smislu u
umjetnosti, razboritosti ili uvidanju,
marksizmu pod dijalekti- kom shvaa i
mudrosti, promiljenosti i ra- zumnosti.
objektivni proces koji se od- vija po
To su tzv. teorijske kreposti.
dijalektikim zakonima (v.) i subjekK
tivni dijalektiki metodski postupak Dijanoetiki (gr. dianoetikos), umski, to
kojim mi prilazimo istraivanju pojava,
se odnosi na razum odnosno na teoriju.
a koji je zapravo rezultat spoznaje
(V. dijanoetike kreposti.)
dijalektinosti
same
stvarnosti. Dijanoetika ili dijanologija (gr.), nauka o
Osnovno podruje dijalekti- ke za
razmiljanju (dijanoja), umjetnost ili
marksizam je ovjekova historija u kojoj
umije- e miljenja, uenje o miljenju.
dolazi do izraaja dijalektiki odnos Dijanoja (gr.), razum, razmiljanje,
subjekta i objekta, tj. revolucionarnost
sposob- nost ili mo miljenja ili ono to
ov- jekove historijske prakse.
V
je podvr- gnuto razumu i njime
upravljano (teorija, V.).
Dijalela (od gr. diallelos tropos = nain
kretanja u krugu). Pogreni nain
zakljui- vanja (v.) odnosno dokazivanja
(v.), a ima oblik kretanja u krugu.
Takoder: definicija (v.) u kojoj se ono
to treba odrediti odre- duje tim samim
(v. circulus vitiosus).
Dijalog (gr. dialogos = razgovor) znai u
filozofiji od Sokrata i Platona razvijanje

ovoj shemi: Ako je S onda je ili P i ili P2,

ali nije ni Pi ni P2, dakle nije ni S. Takav
Dijetetika (gr. diaitetike tehne). Od Hipotzv. lema- tiki silogizam esto dolazi
krata: uenje o potrebi svrhovitog
primje- njivanja sredstava za 74 do izraaja pri dokazivanju u
dinamizam
dijetetika
ivotnoj
i
znanstvenoj
odravanje vlastitog bia, i u
praksi, a moe imati kadto tri i vie
tjelesnom i u duevnom pogledu,
lanova (v. trilema, polilema). Moe
discipliniranje tijela i due pomou
druga premisa gla- siti i S je Pi, iz ega
duha i viih uvstava. Kod Kanta je
slijedi zakljuak: S dakle nije P2
predmet dije- tetike mo volje nad
(ponendo tollens). S nije P2 dakle je
nezdravim osjeajima.
S Pi (tollendo ponens). F
B
Diktatura proletarijata, drava radnike
Dimenzija (lat. dimensio = izmjera),
kla- se. Lenjin je na temelju Marxovih i
prote- ga, restenost u prostoru koji
Engel- sovih shvaanja svaku dravu
ima tri di- menzije, tj. dade se izmjeriti
tretirao
kao
diktaturu,
tj.
vlast
u tri pravca: po duini, irini i visini.
odredene
klase
kojoj
stoji
na
Linija ima samo jednu dimenziju,
raspolaganju sav opresivni aparat
povrina dvije a prostor tri. Teorija
drave radi osiguranja te vlasti. Vlast
relativiteta prihvaa jo vrijeme kao
jedne klase moe biti vie ili manje
etvrtu dimenziju. I okultizam prihvaa
demokratina,
ali
u
biti
ostaje
etvrtu dimenziju, pa je po njemu
diktatura. Pod diktaturom proletarijata
pojavni
svijet
samo
sjena
ne podrazumijevamo ovakvu ili onakvu
etverodimenzijonalnog
realnog
vanjsku formu drave niti odre- denu
svijeta.
S
metodu ili organizaciju politikog siDinamian, snagom proet; koji nastaje
stema doba prijelaza iz kapitalizma u
dje- lovanjem sila; pokretljiv; u
soci- jalizam, odnosno komunizam, ve
kretanju. Mogu- e opreke: statian
njen drutveni odnosno klasno politiki
(v.), mehaniki (v.).
sadraj. Forme, metode i organizacija
Dinamika je za razliku od statike znanost
politikog si- stema izrastaju iz
o silama i gibanjima koja one
odredenog drutvenog sadraja, i u
proizvode. Njen osniva je G. Galilei.
razliitim zemljama i razdob- ljima
Osim na fizikal- nom podruju, iz
mogu biti, i neizbjeno jesu, veoma
kojega je i preuzet, izraz dinamika
razliite. Diktatura proletarijata bit je
pojavljuje se u psihologiji i socio- logiji.
takve vlasti i takvog politikog sistema
U irem smislu znai cjelokupnost
u kome neospornu rukovodeu ulogu
pokretnih sila na odredenom podruju
ima radnika klasa. A pod neospornom
stvarnosti.
Pet
rukovodeom ulogom radnike klase u
Dinamis (gr.; lat. potentia), mo, snaga;
tom smislu ne moe se podrazumijevati
po Aristotelu: puka mogunost za
prosto prisustvo neke radnike partije u
razliku od samog ina i ostvarenja.
vladi, ve takvi od- nosi klasnih i
Tako npr. mramor- ni stup sadri u sebi
politikih snaga u jednoj zemlji, u
mo (mogunost) da postane kip (v.
okviru kojih su radnika klasa i njene
energia, entelehija).
vodee socijalistike snage, u savezu s
Dinamizam svaki filozofijski nazor na
ostalim radnim ljudima, u mogunosti
svijet po kojem se sve to postoji svodi
da mijenjaju drutvene odnose u skladu
pr- venstveno, ili ak iskljuivo, na sile i
s nji- hovim drutveno-ekonomskim
uza- jamne odnose medu njima. Prema
interesima, i stvarno ih mijenjaju.
tome se i materija zamilja kadto
(Program SKJ)
samo kao oblik pojavljivanja sila, a ne
V
kao troma masa koja bi se pokretala
Dilema (gr.), dvolana pretpostavka.
tek na osnovu posebnih vanjskih
Openi- to uzevi situacija u kripcu,
poticaja nastalih gibanjem (v. meu kojoj se namee izbor (alternativa)
hanizam). Shvate li se sile ne naprosto
jedne od dviju (ponajvie neugodnih)
u matematiko-fizikalnom znaenju
mogunosti izrae- nih rijeima ili
(fizikalni
ili. U uem logikom smislu dilemom
se oznauje hipotetiko- -disjunktivni
silogizam (v.) sa dva alternativ- na
lana u prvoj hipotetiko-disjunktivnoj
premisi, pri emu se negiranjem obiju
mo- guih tema negira i postavljeni
uvjet (mo- dus tollendo tollens) prema

dinamizam), nego sa stanovitim jae ili

imalo dovesti do potpunog izjedslabije
izraenim
psihikim
naenja temperature. Stanje potpune
osobinama, tada se dinamizam lako
izjed- naenosti temperature dovelo bi
ispoljuje kao panpsihi- zam
do toplin- ske smrti, jer
diskrepancija
dinamizam (v.),
voluntarizam
(v.), 75 se toplina prema Carnotu
spiritualizam (v.), ontoloki idealizam
moe pretvoriti u energiju samo onda
(v.). Medu zastupnici- ma dinamizma
kad s toplijih tjelesa prelazi na hladnija.
istiu se Leibniz, Kant, Goethe,
To
je
pak
nemogue,
ako
je
Schelling, Schopenhauer i dr., a kod
temperatura sasvim izjednaena a
nas Rudero Bokovi, uro Arnold. (V.
posljedica te izjednaenosti bio bi
atom, monada, energija, materija.) Pet
potpuni prestanak gibanja i ivota u
Dionizijski, prema imenu grkog boga
svemiru
(v.
entropija).
Arrhenius
Di- onizija, izraz koji su upotrijebili
medutim misli da u svemiru ima i
Schelling, Nietzsche, Wagner i dr. za
takvih
zbivanja
koja
djeluju
u
jedan od dvaju osnovnih nagona
suprotnom pravcu, tj. protiv disipacije
(apolinski dionizijski), iz kojih izvire
(koncentracija) uspostavljajui ta- ko
ljudsko stvaralatvo, a napose kultura.
opu ravnoteu.
F
Za razliku od apolinskog (v.) nago- na, Disjunkcija
je
logika
operacija
dionizijski nagon je neobuzdan, strapovezivanja iskaza i oznaava se sa
stven i herojski zanesen u razbijanju
ili (neiskljuujua disjunkcija) ili sa
ukru- enih formi i u stvaralakoj
ili ili (iskljuujua disjunkcija). Kod
aktivnosti koja rada nov, jo nesreden i
Kanta
disjunktivni
sudovi
stoje
neoblikovan ivot.
ravnopravno pokraj kategorikih i hiPet
potetikih sudova.
Diplopija
(njem.
Doppelsehen)
Disjunktivan
(lat.
disiunctio
=
poremeaj vida koji se manifestira
razdvajanje, iskljuenje) ili rastavan
zamjeivanjem
dvostruke
slike
naziva se u logici sloen sud sa vie
predmeta koja se zdravoj osobi
predikata
koji
se
medusobno
pokazuje
kao
jedna.
Binokularna
iskljuuju. Npr. S je ili P , ili P2 ili P3.
diplo'pija: pojava dviju slika gledanjem
Tvari su ili u krutom ili u tekuem ili u
s oba oka; mo- nokularna diplopija:
plinovitom stanju. lanovi disjunktivpojava dviju slika pri gledanju s jednim
nog suda moraju se medusobno
okom. Uzroci binokular- ne d.: klijenut
iskljuivati, a treba da budu i svi
vanjskih
onih
miia;
uzroci
lanovi iscrpno, tj. do kraja navedeni.
monokularne d.: poetak sive mrene,
Ako je disjunktivan sud dvodjelan,
dvo- struka zjenica, poluiaenje lee.
nazivamo
ga
alternativnim
(v.).
p Disciplina (lat. disciplina = zapt,
Disjunktivnim se naziva i silogizam (v.)
nauka), po- jedina znanost ili samo
u
kome
je
prva
premisa
(v.)
jedna grana neke znanosti ili vjetine
disjunktivan sud.
koja se moe nauiti. U pedagogiji:
F
stega kojom se odgajanik navikava na
marljivost, urednost, ozbiljno uenje i Diskontinuiran (lat. dis = odijeljen, svaki
za sebe i continuum = povezanost),
udorednost. Prema Herbartu ste- ga je
prekidan,
nepovezan.
Suprotno:
prvo odgojno sredstvo.
S
kontinuiran (v.). Sva- ka je veliina
Disimilacija (lat. dissimilatio), raspadanje,
sastavljena
od
diskontinuiranih
razluivanje. U biologiji: ivotni proces
dijelova, kao to i svaki razvitak ima
razgradivanja
ive
supstancije,
svoje momente u kojima se stari tok i
protoplazme. Prema Verwornu to je
ra- zvoj kvaliteta prekida. Takav
cjelokupnost svih onih pretvorbi od
diskontinuira- ni razvoj (v. dijalektiki
raspadanja biogenskih (v.) molekula
zakon prijelaza kvantitete u kvalitetu),
sve do stvaranja produkata izmje- ne
takvi prekidi mo- menti su nastajanja
tvari. Rije se medutim upotrebljava ne
novih oblika i struktu- ra.
V
samo u biolokom, nego i u irem
(lat.),
medusobna
znaenju
(napose
psiholokom
i Diskrepancija
neuskladenost,
nepodudaranje,
epistemolokom). Suprotno: asimilacija
nepodnoljivost, ne(v.).
S
Disipacija (lat. dissipatio = rasipanje),
fizi- kalni proces kojim energija,
sadrana u sve- miru, postepeno sve
vie prelazi u toplinu koja se iri
(rasipa) na sve strane, to bi konano

spojivost, odvojenost, naroito kad je rije Disolucija (lat. dissolutio = razrjeenje),

ra- spadanje. Proces suprotan evoluciji
o odnosima stanovitih dvaju pojmova.
(v.).
Diskretan (lat.), odvojen, razdvojen,
zaseban.
Tako
se 76Disonancija (lat. dissonantia =distinkcija
diskrepancija
nesklad),
neslaganje,
primjerice
nazivaju
neskladnost, razdor; naroito u glazbi
diskretnima atomi u praznom prostoru,
neslaganje dvaju ili vie tonova.
prirodni brojevi u nizu gdje medu njima
Disparatan (lat.), nejednak, nespojiv,
ne postoji nepre- kinuti kontinuitet i sl.
odvo- jen, razlian. Disparatni osjeti
Diskriminacija
(lat.),
ukidanje
ili
pripadaju
razlinim
osjetnim
ograniava- nje prava u drutvenim,
podrujima (npr. crveno i kiselo).
medunarodnim
i
meduljudskim
Disparatni pojmovi su ne samo
odnosima (s obzirom na bo- ju koe
raznovrsni
ve
i
raznorodni
rasna diskriminacija, na vjeroispo(heterogeni), ia- ko se pri tom ne radi o
vijest
vjerska
diskriminacija,
na
direktnom negira- nju pojma (npr.
nacional- nost ili nacionalne manjine
stolac romantizam).
nacionalna dis- kriminacija itd.
Pet
kolonijalizam, imperija- lizam ^v.),
rasizam,
faizam,
genocid
itd.). Dispozicija (lat. disponere = rasporediti);
1) potencijalni, naslijedeni uvjet za
Ideoloka
diskriminacija
jest
neku ak- tivnost. Dispozicija ima svoju
onemoguava- nje grupa ili pojedinaca
realnu osno- vu u naslijedenoj strukturi
zbog njihovih idej- nih stavova,
organizma, oso- bito u strukturi
shvaanja, uvjerenja i dr. u obliku
ivanog sustava. Dispozi- cije dolaze
ideolokog
monopolizma
(crkvena
do izraaja u sposobnostima ko- je su
inkvizicija, despotizam, etatizam, teror,
rezultat i samoaktivnosti individuuma,
sta- ljinizam).
K
razliitih okolnih utjecaja, odgoja i
Diskromatopsija, djelomina sljepoa za
vjebe; 2) svaki uvstveni ili mentalni
bo- je; nemogunost doivljavanja i
stav koji u nekoj mjeri odreduje kakva
razlikova- nja nekih parova boja
e u odredenoj situaciji biti doivljajna
(crveno zeleno, u- to modro).
reakcija; 3) sklonost ili tendencija
Diskurzivan (lat.) zasnovan na
prema odredenoj vrsti aktiv- nosti; 4)
razmilja- nju i zakljuivanju, protkan i
sistematski raspored nekog mate- .
providen
logikim
operacijama,
rijala, npr. dispozicija nekog sastavka ili
misaon,
pojmovan,
racionalan.
predavanja.
Bu
Diskurzivno miljenje ne poluu- je
simultan,
neposredan
uvid
u Distancija (lat. distantia = razmak),
udalje- nost, odstojanje; duina linije
predmetnu cjelinu, ve predstavlja
koja spaja dvije toke.
sukcesivni logiki proces od jednog
logikog
elementa
k
drugom Disteleologija (gr. dis = ne, telos =
svrha i logos = nauka). Uenje o
izgradujui tako u postupnosti cjelinu iz
nesavrenstvu,
nesvrhovitosti,
dijelova. Izraz diskurzivan upotrebljava
besciljnosti. Nasuprot teleo- logiji (v.)
se esto u opreci prema intuitivnom,
kao uenju o svrhama, disteleolo- gija
zor- nom, empirikom, neposrednom.
tvrdi da ne samo ljudski ini nego ni
Pet
povijesno ni prirodno dogadanje u
Disocijacija (lat. dissociatio), razdvajanje,
cjelini
nije
uvjetovano
nekom
ra- spadanje; odjeljivanje elemenata
vrijednom svrhom ili nekim odredenim
koji su ne- kada tvorili cjelinu. 1) U
zavrnim ciljem. Sve je nesavreno i
sociologiji
znai
otudivanje
od
puno nedostataka, a u ko- nanom
zajednice. 2) U kemiji, rever- zibilno
rezultatu besciljno i bezvrijedno.
rastavljanje molekule na jednostavF
nije molekule, na atomske grupe, ione
Distinkcija (lat.), razlikovanje. Jedna od
(ter- mika, elektrolitika disocijacija).
os- novnih znaajki spoznajne svijesti,
3) U psi- hologiji: duevni proces kojim
koja na osnovu uoavanja bilo stvarnih
se doivljene cjeline lue na pojedine
bilo poj- movnih razlika prema srodnim
kvalitete. Prema W. Jamesu ono, to je
odnosno oprenim predmetima postie
povezano sad s jed- nim sad s drugim
eljeni stuobjektom, tei da se odi- jeli od jednog
i drugog i da postane pred- metom
samostalnog (apstraktnog) misao- nog
promatranja. Pojam suprotan od asocijacije (v.).
Kr

panj razgovijetnosti spoznaje. Vrijednost

etvorolana ili tetratomija odnosno
distinkcije uz definiciju (v.), odnosno
vielana ili politomija (npr. ljudi po
pone- kad umjesto nje, izraena je u
zani- manju). Divizija dolazi do vidnog
poslovici:
Qui
bene
izraaja kao znaajnodjeja psihologija
77
distinkcija
distinguit, bene docet (tko
logiko-spoznajno
dobro razlikuje, dobro^ pouava).
sredstvo u razliitim znanstvenim
Pet
podrujima kao i u praktikom ivotu.
Distinktan
(lat.),
razgovijetan.
Po
Dvije najee pogreke kod stvaranja
Descartesu je sadraj svijesti distinktan
divizije: 1) ona ne smije biti konfuzna,
kad je pored vlastite jasnoe pregledno
ve treba da bude u sebi dosljed- no
razgranien od svih drugih spoznaja.
provedena prema jednom te istom dioDistribucija (lat. distributio), razdioba,
benom stajalitu, tako da se diobeni
podje- la zajednikog pojma na
lanovi medusobno iskljuuju, 2)
pojedinane pod- redene mu pojmove.
diobeni lanovi treba da potpuno
Prema Kantu razum stvara samo
adekvatno iscrpu diobe- nu cjelinu
distributivno jedinstvo spozna- ja
da ih ne bude ni premalo ni previe.
(agregat),
dok
um
zahtijeva
Tenja za sistematinou zna- nja
sistematino jedinstvo po regulativnim
esto iziskuje jie samo to da se
(v.) principima.
stanovite pojmovne cjeline ralane s
Di (sansk.) prostor u empirijskom
razliitih staja- lita u odgovarajuim
smislu, prvenstveno kao strana svijeta,
paralelnim divizija- ma, ve da se
smjer, smje- taj i prostorni svijet kao
pojedini
diobeni
lanovi
dalje
cjelina. Za filozof- sku kategoriju
ralanjuju u podredenim divizijama (v.
prostora i njegov odnos pre- ma
subdivizija) itd., to sve zajedno s
vremenu usp. akaa.
poetnom glavnom divizijom sainjava
Divergirati (v. divergencija), medusobno
klasifikaciju (v.). Pri tom je vano da
se udaljavati, odilaziti od jedne
klasifikacija bude postupno povedena
zajednike
toke.
Suprotno:
bez preskakivanja bilo koje subdivizije.
konvergirati (v.).
Pet
Divergencija (lat. divergium = raskre), Djeja psihologija. Psiholoka disciplina
ra- zilaenje, medusobno udaljivanje ili
koja
se
bavi
izuavanjem
kreta- nje u suprotnim pravcima.
karakteristika djejeg duevnog ivota i
Divergentan
znai
usmjeren
u
njegova razvoja. Prvi se takvim
suprotnom pravcu, koji se razilazi.
problemima poeo nauno baviti Ch.
Suprotno: konvergentan (v.).
Darwin (1876), a zatim mnogi drugi
Divizija (lat.): dioba, podjela. Logiki
istraivai: W. T. Preyer, S. Hall, A.
postu- pak kojim se odreduje opseg
Binet, E. Meumann, M. Shinn, W. Stern
pojma (v.) nje- govim ralanjivanjem
itd. Os- novna metoda tog prvog
na podredene (vr- sne) pojmove. Svaka
razdoblja djeje psihologije bila je
divizija sadri (1) poj- movnu diobenu
biografska metoda is- traivai su
cjelinu (lat. totum divisi- onis) koja se
obino pratili razvoj svoje djece. S
prema (2) odabranom diobe- nom
pojavom behaviorizma (v.) nastao je
stajalitu (lat. fundamentum ili principreo- kret i u djejoj psihologiji. Ako je
pium divisionis) dijeli na stanovite (3)
predmet psihologije ponaanje, reakcija
dio- bene lanove (lat. membra
organizma, onda je mogue izuavati i
divisionis). Dio- beno stajalite kao
psihiki ivot novorodeneta, pa ak i
najznaajnije svojstvo di- vizije moe
djeteta u stadiju intrauterinog razvoja.
postati mnoga vie ili manje bitna
Tako se djeja psiho- logija poela
oznaka iz sadraja pojma koji se
baviti razvojem djeteta od sa- mog
podvrgava diviziji, pa se prema tome o
zaea. Odrediti vremensku granicu te
is- tom pojmu mogu nainiti razliite
discipline vrlo je teko, iz jednostavnog
divizije (paralelne ili kodivizije). S
raz- loga to je teko rei kad dijete
obzirom na pri- rodnost diobenog
prestaje biti dijete i postaje odrastao
stajalita, neke su divizi- je prirodnije
ovjek. No obino se uzima do
(tzv. prirodna divizija), a druge vie
zavretka
puberteta.
Djeja
je
izvjetaene (tzv. umjetna divizija). S
psihologija
dio
ope
razvojne
obzirom na broj diobenih lanova
psihologije, koja se bavi izuavanjem
divizija
moe
biti
dvolana
ili
razvoja duevnog
dihotomija (npr. ljudi po spolu mukarci
i ene, sudovi po kvali- tetu afirmacije i
negacije) trolana ili triho- tomija,

ivota ovjeka od zaea do smrti. Kao i u

dohvatiti. Prema Scotu Eriugeni ni sam
opoj, tako i u djejoj psihologiji postoji
bog ne moe sebe znati, jer ako bog
mnogo razliitih shvaanja i metodskih
sebe zna, tada se zna ili kao konanost
postupaka.
Za
ili kao beskonanost. Ako
dogmatik
78
djeja psihologija evropsku
djeju
sebe zna kao kona- nost,
psihologiju
karakteristino
je
onda to protivrjei pojmu boga. Znati
izuavanje nekih psihikih osobina (K.
sebe kao beskonanost jest vlastita
Buhler, Ch. Biihler, W. Stern, J. Piaget)
protiv- rjenost. Prema tome, bog sebe
kao to je intelektualni razvoj dje- teta,
ne zna. Po- jam docta ignorantia
a posebno razvoj njegovih misaonih
razradio je Augustin. esto ga je
procesa: to malo dijete vidi i uje,
upotrebljavao
Bonaventura.
Docta
kako poinje razlikovati ljudska lica i
ignorantia je naslov glavnog djela
glasove, itd. Naroito su znaajna
Nikole
Kuzanskog.
Taj
problem
istraivanja J. Piageta, koji je ispitivao
razradivale su mnoge filozofije.
B
razvoj djejeg govora i mi- ljenja, Dogma (gr.), 1. znanstveni stav, teza,
djejih pojmova o svijetu i djejeg
tvrdnja ili naelo pojedinog filozofa ili
moralnog rasudivanja. Za ameriku
filozofijske kole, koji se smatraju
djeju psihologiju karakteristina su
neoborivima, koji se ne daju opovrgnuti
vrlo
opsena
izuavanja
djejeg
ili
se
smatraju
bitnim
odnosno
psihikog razvoja (A. Ge- sell). Cilj je
karakteristinim za odredeni filotakvih izuavanja da se utvrde faze
zofijski ili znanstveni sistem; 2. u
razvoja, karakteristine za svu djecu. U
kran- skoj teologiji stav vjere koji se
tu svrhu primijenjene su dvije metode:
smatra isti- nom objavljenom na
transverzalna
metoda
ili
metoda
natprirodan nain, a istovremeno se
presjeka (izuavanja nekih osobina kod
pokuava protumaiti racio- nalnodjece odre- dene dobi) i longitudinalna
pojmovnim putem; za objanjavanje
metoda ili me- toda slijedenja (praenje
dogmi imala bi biti mjerodavna jedino
razvoja odredene djece kroz due
cr- kva i njezini autoriteti; 3. u svom
vremensko razdoblje). Re- zultati djeje
svjetov- nom obliku i pojavljivanju
psihologije
imaju
danas
veliku
dogma
zadrava
isti
smisao
praktinu i teoretsku vrijednost u
neoborivosti i neprikosnoveno- sti
pedagogiji,
opoj
psihologiji,
odredenih (drutveno-politikih, ideolomentalnoj higijeni, medicini itd.Fr
gijskih, partijskih i dr.) stavova,
shvaanja, znanstveno-filozofijskih teza
Djelomian ili partikularan (lat. particulai teorema itd., koji snagu svoje
ris) je pojam kojim se oznauje neto
argumentacije crpu iz au- toriteta onih
to pripada samo jednom dijelu neke
koji ih iznose, tvrde i zastupa- ju. U tom
vrste. Ne odnosi se na pojedinano ni
smislu dogma je suprotna meto- dikoj
na ope nego na posebno. Djelomian
skepsi, kritikom ispitivanju, filozose u tradicionalnoj logici naziva onaj
fijskom i znanstvenom istraivanju i
sud u kome se predikat odnosi samo na
stvara- lakom otkrivanju istine koja
dio opsega subjekta. Oblik mu je: Neki
nigdje i nikad nije unaprijed dana ili
S su P ili Neki S nisu P. Su- protno:
(prirodno odnosno natprirodno)
openit (v.) ili univerzalan, a i poobjavljena i utvrdena. K Dogmatian,
jedinaan (v.) ili singularan.
F
nekritian, neispitan, neprovje- ren,
protivan umu i racionalno-kritikom
Dobro opi problem u etikom
razmatranju,
koji
se
temelji
na
odredenju i vrednovanju ljudskog
odredenoj dogmi (v.) ili autoritetu i
djelovanja. Ideal do- bra bio je u
polazi od njih. Dogmatik 1. u
povijesti etike vrhovni smisao ivota,
suprotnosti spram skepti- ka (v.) onaj
pa se jednom pod njim razumijevala
grki ili rimski filozof koji, umjesto da
srea (eudaimonizan, v.) drugi put
uporno ustraje u sumnji kao svojem
ugoda (hedonizam, v.), a kadgod i
polazitu i zavrnoj konzekvenciji,
korist (utilitari- zam, v.). U suvremenoj
navodi odredene tvrdnje, teze i sigurna
fenomenolokoj eti- ci dobro znai
narealizaciju vrednote (Sche- ler). Npr. u
prijatelju je realizirana ideja od- nosno
vrednota prijateljstva.
B
Docta ignorantia (lat.), ueno neznanje,
tj. spoznaja da se o bojem biu ne
moe nita sigurno znati, da se
apsolutno ne moe poj- movno

ela; 2. prema Kantu: predstavnik

nemogunost, apsurdnost (lat. deducdogma- tizma (v.) u filozofiji; 3. koji u
tio ad apsurdum), te na taj nain samo
filozofiji, teo- riji i znanosti
po- sredno utvrduje dokaznu
dogmatik nekritiki polazi od odredene 79 tvrdnju. Pri doka- zivanju sedominanta
dogme (v.) ne pitajui za mogunost i
mogu
javljati
razliite
nehotine
odr- ivost svojih vlastitih ili od drugoga
(paralogizam, v.) i hotimine (sofizmi,
preuze- tih, misaonih pretpostavki.
v.) pogreke. O njima u vezi s
K
postavljenom dokaznom tvrdnjom v.
Dogmatizam. Openito: pozivanje na
heterozetesis, ig- noratio elenchi,
neis- pitano i na nekritiki preuzeto
mutatio elenchi, metabasis eis allo
uenje (v. dogma, dogmatik). U kasnijoj
genos, a u vezi s dokaznim razlo- zima
grkoj filozo- fiji: suprotno skepticizmu
v. proton pseudos, petitio principii,
(v.), suprotno njegovu kriticizmu (v.);
hysteron proteron, circulus vitiosus.
prema Kantovu od- redenju: onaj
Na- roita vrsta vie ili manje sigurnog
filozofijski
smjer
koji
polazi
od
dokazi- vanja jest tzv. dokaz po
pretpostavke da se pomou uma,
vjerojatnosti na os- novu uoavanja
pukim pojmovnim izvodenjem, moe
matematikih odnosa, da- kako medu
dokuiti i spoznati ono to je o sebi
istovrsnim pojavama, pri emu se
(stvar o sebi, Ding an sich, v.), pri
stupanj
vjerojatnosti
izraava
emu Kant ima primarno u vidu
razlomkom u kojemu nazivnik sadri
filozofiju Chr. Wolffa i kolsku filo- zofiju
sve mogue slu- ajeve, a brojnik samo
svoga vremena. U suvremenom marsluajeve u prilog postavljenoj tezi.
ksizmu u dogmatizam se ubraja npr.
Pet
stalji- nizam u teoriji i praksi, koji u Doksologija ili praktikologija je Leibnizov
birokratizmu kao drutveno-politikom
termin (R a s p ra v a o m e ta fizi ic
oznaava
i)
sistemu i biro- kratskom duhu ima svoj
nain govora prilagoden prividnosti u
izvor, porijeklo, uporite i idejno zalede.
mi- ljenju. Npr. onda kada se kae da
K
se sunce rada ili da umire.
Gr
Dokaz (gr. apodeiksis, lat. demonstratio, Doktrina (lat.): uenje, teorija; sustavno,
ar- gumentatio, probatio). Logiki
logi- ki utemeljeno i razradeno uenje
postupak kojim se obrazlae i utvrduje
o prirodi i svijetu, teoloko, filozofijsko
istinitost ne- kog suda (tvrdnje, teze).
ili znanstve- no.
To se postie kad- to ukazivanjem na Doktrinar fanatian branilac odredene
neposredna iskustva, a kadto na
teorije ili nauanja bez obzira je li ono
temelju drugih priznatih odno- sno
odr- ivo ili nije i protivrjei li zbilji,
prethodno dokazanih sudova. Sva ovaumu, kri- tikoj argumentaciji ili ne.
kva iskustvena odnosno misaona Doktrinarstvo (lat. doctrina = nauanje):
uporita slue kao dokazni razlozi,
gorljivo i slijepo pristajanje uz neko
argumenti (lat. argumenta probandi,
nekritiko
uenje,
uz
neku
principa demonstran- di). O njihovoj
pseudoznanstvenu te- zu ili teoriju.
dokaznoj snazi i uvjerljivosti (tzv.
Zbilji strano dranje koje se osniva na
nervus probandi) ovisi solidnost dokaodredenom nekritikom stavu.
za i oitost tvrdnje koja se eli Dominacija (lat. dominatio), gospodstvo,
dokazati.
Dokazno
postupanje
u
nadmo,
prevladavanje
jedne
znanosti i ivotu za- sniva se na nekim
komponente, jednog faktora u nekom
unaprijed
prihvaenim
sudovima
zbivanju.
(principima) koji se dalje ne mo- gu, a i Dominanta (lat. dominari = vladati,
ne treba ih, dokazivati, jer su ve sami
gospo- dariti) to prevladava u
po sebi oiti (aksiomi, v.), odnosno
nekom zbivanju, to mu daje obiljeje,
predstavljaju nuni zahtjev zdravog
lik ili pravac kretanja; prevladavajua
razuma (v. postulati). Dokazuje se ili u
oznaka, vladajua sila u ne- kom
obliku jed- nostavnih ili u obliku
procesu. Dominantan znai prevladasloenih
silogizama.
Direktan
vajui. Suprotno: recesivan (v.).
(apodiktian) dokaz ima oblik kategorikog
odnosno
hipotetikog
silogizma, gdje iz prihvaenih premisa
nuno
slijedi
dokazna
tvrdnja.
Indirektan (apagogiki) dokaz u obliku
disjunktivnog
silogizma,
pobijajui
raspoloive kontradiktorne oprene
tvrdnje, dokazuje njihovu neodri- vost,

mehaniki. Neka podruja drutvene

Dominantno
obiljeje:
naslijedena
nadgradnje di- rektnije
ovise
o
osobina
koja
potiskuje
recesivno
drutvenoj bazi, a neka ma- nje. Osim
vertikalnedrutvenost
dominantno obiljeje obiljeje. Npr. pri80 ove
krianju mujaka
uvjetovanosti, po- jedina
i enke razliitih boja po- tomci prve
podruja drutvene nadgradnje ovise i
generacije mogu svi biti boje jednog od
o ostalim podrujima kao i o
roditelja (dominantno obiljeje), ali u
prethodnom
razvitku
drutvene
iduim generacijama pojavit e se i
nadgradnje uope. Od- nos ekonomske
boja koja je u prvoj generaciji bila
baze i drutvene nadgrad- nje, kod
recesivna
(Mendelov
zakon).
(V.
ega je baza primarniji element,
recesivno obiljeje.)
dijalektiki je, tj. uzajamno se uvjetuju.
Bu
V
Doxometria (gr. doxai = mjera miljenja) Drutveno-ekonomska formacija, jedna
je
metoda
determinacije
javnog
od osnovnih kategorija marksistike
miljenja
pomou
statistikih
socio- logije. Oznaava odredene
istraivanja. Miljenje se tu uzima u
socijalne sisteme koji se od drugih
irokom smislu i skoro je sinonimno s
razlikuju po drutveno- ekonomskoj
karakterom.
strukturi, proizvodnim i dru- tvenim
Doivljaj
(prema
doivjeti)
je
odnosima uope. Pojam drutve- nonajosnovniji i najiri pojam psihologije,
ekonomske formacije ukljuuje u sebi
a ponekad i isho- dini pojam filozofije,
injenicu da se jedni te isti proizvodni
koji se kao takav ne da definirati, iako
od- nosi ne razvijaju samo kao takvi,
se katkada u sklopu on- tolokih
nego da je drutvo u toku svoga
razmatranja precizira kao subjek- tivni
razvitka dosad stvo- rilo nekoliko
odraz objektivne stvarnosti. Obuhvakvalitativno razliitih tipova drutvenih
a i unutranja stanja, kao uvstva i
odnosa. Svaki od njih ima po- sebnu
raspo- loenja (doivljaj tuge), i svjesne
strukturu, svoje posebne zakone raodnose
prema
okolini
(realnom,
zvitka, funkcioniranja i prijelaza u
vanjskom svijetu), bilo da se ti odnosi
druge drutvene formacije, posebne
shvaaju kao subjektiv- ne aktivnosti
zakonske od- nose pojedinih elemenata
(doivljaj gledanja) bilo kao predmetni
u
toj
strukturi,
specifinu
odrazi u svijesti (doivljaj boje).
superstrukturu
itd.
Do
danas
Shvaanje doivljaja kao neposrednog
razlikujemo:
prvobitnu
zajednicu,
po- datka svijesti (Bergson), koji je
robovla- sniku drutveno-ekonomsku
jedini
pristupaan
izravnom
formaciju, feudalizam, kapitalizam i
spoznajnom shvaanju, bilo je ponekad
komunizam. V
uporite subjektvistiko- -idealistikim Drutveno
samoupravljanje,
bitni
gledanjima u filozofiji. U psi- hologiji je
moment
socijalistikih
drutvenih
ograniavanje znanstvenog inte- resa
odnosa,
osnovna
karakteristika
na neposredni (svjesni, intimni)
socijalistike,
neposredne
deaspekt
doivljaja,
odnosno
mokracije.
Takav
odnos ljudi u
zanemarivanje
njegovih
fizikalnoproizvodnji
i
ostalim
sferama
fiziolokih uvjeta i kore- lata, dovelo do
drutvenog ivota nastaje kad radni
introspektivistikih smjero- va kao to
ljudi postaju sve vie i upravljai svojim
su
duhoznanstvena
psihologija
proizvodnim i drutvenim ivotom, kad
(Dilthey, Spranger), psihologija ivota
sve vie primaju na sebe one funkcije
(Miiller-Freienfels),
razliite
koje su prije bile iskljuivo pravo
psihoanalitike,
individualno
dravnih organa vlasti. Osnovni cilj
psiholoke,
dubinskopsiholoke
razvijanja
drutvenog
strukturalistiko-holistike i sl. kole i
samoupravljanja
jest
dokidanje
dok- trine.
Kr
upravljanja ljudima i ostvarivanje
Drutvena nadgradnja obuhvaa sve
osnovne
misli
komunizma

politi- ke institucije (partije, drava) i

upravljanja stvarima. Razliiti oblici
ideoloka podruja (nauka, filozofija,
drutvenog samoupravljanja: komuna,
religija itd.) dru- tvenog ivota. Iako je
radniki savjet, vijea proizvodaa,
drutvo totalitet i jedinstvo razliitih
savjeti u prosvjeti, zdravstvu itd. V
sfera, segmenata i po- druja, u Drutvenost,
openito:
pripadnost
marksizmu
se
uvrijeio
pojam
(odrede- nom) drutvu ili prisutnost u
drutvene baze i nadgradnje, pri emu
njemu, druse njihov odnos ne smije tretirati

izgraduju, svi ostali drutveni odnosi,

tvena
odredenost
ili
odredenost
institucije i oblici svijesti.
drutvom. Ve u Aristotela ovjek je
C
odreden kao zoon politikon (politiko,
Drava

cjelokupni
mehanizam
drava
drutvenost drutveno bie). Povijesno 81
vlasti ko- jim jedna klasa
gledano
ima
razliitih
odrava i titi svoju klasnu vladavinu.
oblika dru- tvenosti kao posredne ili
Drava je historijski proizvod, nastao u
neposredne veze medu ljudima (rodovi,
razdoblju
prijelaza
prvobitne
zaplemena, klase, sta- lei, slojevi, kaste,
jednice,
gentilnog
i
plemenskog
drutva
grupe, profesije, cehovi, organizacije,
u klasno, robovsko drutvo. Vladajue
institucije, stranke, partije itd.). Marx je
klase su sve do danas preko dravnog
pokazao kako je itava povijest zamehaniz- ma (policije, vojske, sudstva,
pravo povijest klasnih drutava, u kojoj
prosvjetnih i ideolokih institucija itd.)
ov- jek u najboljem sluaju samo
osiguravale svoju klasnu vlast te se i
posredno par- ticipira na svojoj
borba progresivnih klasa u prvom redu
drutvenosti. Kako je pak drutvenost
vodila oko zauzimanja drav- ne vlasti
bitno konstitutivna za ovjeka, jer je
radi ostvarivanja i izgradnje novih
ovjek drutveno bie par excellence
drutvenih odnosa. Tokom razvoja
(ensemble drutvenih odnosa), to su
drutva druava je, naroito u novijem
svi
posredni
drutveni
odnosi
vremenu, preuzimala i mnoge druge
posredstvom ro- be, novca, kapitala,
javne i opedru- tvene funkcije, ali
trita, u obliku drave posrednika
njena bit ipak ostaje ono to su Marx,
izmedu ovjeka i njegove slobode
Engels i Lenjin u prvom redu
politike,
prava,
religije,
morala,
naglaavali instrument za osiguranje
odredenih institucija itd., za Marxa
kla- sne vladavine, instrument za
zapravo otudeni ljudski odnosi. U tom
dranje u po- tlaenosti druge klase.
smislu po- jam istinske drutvenosti, po
Nasuprot
ovom
marksistikom
kojemu je ovjenost (ovjek) jedina
konceptu mnogi su ideolozi vla- dajuih
veza medu ljudi- ma, gotovo je
klasa nastojali da objasne dravu ne
identian s pojmom ljudsko- sti. Ova je
kao historijsku, klasnu tvorevinu, nego
medutim povijesni proces u ko- jem se
vjenu, boansku, neprolaznu itd.
djelatno-kritiki, dijalektiki, smisle- no
Drava
kao
instrument
vlasti
i
i svrhovito negiraju i destruiraju svi
neslobode bila je takoder na udaru
oblici
opstojeih
postvarenih
socijalista anarhistike provenijencije.
(reificiranih) drutvenih odnosa kao
Za
razliku
od
marksizma,
koji
njezina neposredna pretpostavka. Tek
pretpostavlja da je proletarijatu i nakon
tada drutvenost postaje istinska
revolucije jo uvijek potrebna drava (v.
ovjekova bit, prava ljudska priro- da,
diktatura proletarijata) anarhisti su
kojoj je, najvia potreba ona za drugim
smatrali da dravu treba u potpunosti
ovjekom.
K
razruiti
(v.
anarhizam,
Drutvo (lat. societas), kao poseban
anarhokomunizam i revoluci- onarni
fenomen bilo je vrlo rano predmet
sindikalizam). Marx i Engels su pofilozofskog raz- matranja. Grki filozofi
stavili tezu o socijalnoj revoluciji kao
antropolokog pe- rioda identificirali su
doki- danju i prevladavanju starih
drutvo
s
gradskom
republikom,
drutvenih od- nosa, ruenju stare
gradom (gr. polis). U sred- njem vijeku
vlasti (drave), uspostav- ljanju nove
drutvo su definirali kao svrho- vito
drave tj. proletarijata kao vla- dajue
djelo natprirodne sile (boga). U 17. i 18.
klase, podrutvljenju sredstava za
st. dominirale su takozvane ugovorne
proizvodnju i uspostavljanju takvih
teorije o nastanku drutva i drave.
oblika drutvenih odnosa i upravljanja
Kla- sici marksizma definirali su drutvo
(razni
oblici
samoupravljanja)
da
kao specifian oblik i novu strukturu
politika
vlast
postaje
sve
vie
izlinom.
prirode. Osnovna su pretpostavka
Drava
prema
marksistikom
drutva ljudi sa svojim fizikim i
konceptu,
mora
u
socijalizmu
zapoeti
psihikim svojstvima.
ovjek
kao
da odumire. S potpunim nestankom
praktino svjesno bie radom proizvodi
sebe i svoj svijet (drutvo). Dru- tvo
predstavlja cjelokupnost produkcijskih
odnosa, koji sainjavaju odnos
ljudi prema prirodi i medusobni odnos u
proizvodnji osnovi na kojoj se

6 Filozofijski rjenik

klasa nema potrebe ni za organom za ugnaterija, ili duh, ili neto sveobuhvatno
njetavanje, pa drava, kao to je s
tree), a sva preostala pojavna
klasnim drutvom nastala s njegovim
raznolikost
shvati
kao
paralelni
iezava
s82 popratni odraz jedneduhovne znanosti
drava nestankom
historijske pozornice.
V.
osnovne zbilje (v.
Dualitet (lat.), dvojstvo, koje moe da se
monizam). Od ontolokog dualizma
oi- tuje u smislu kopulativnom (i jedno
treba razlikovati fenomenalni dualizam
i dru- go) i disjunktivnom (ili jedno ili
koji dvojaku raznoli- kost iskustvenih
drugo). Dualitet se odnosi na dva
pojava uzima kao metodo- loki
razliita oitova- nja, svojstva, koja
oslonac pri usporednom prouavanju
sainjavaju stanovitu po- javu ili su za
injenica tjelesnog i duevnog ivota.
nju karakteristina, odnosno na dvije
Du- alizam u spoznajnoj teoriji izraen
mogunosti ili metode u rjeavanju
je u shvaanjima o principijelnom
nekog zadatka ili problema.
Pet
razlikovanju osjetilnosti i razuma,
Dualizam (lat), za razliku od monizma i
osjetne i razumske spoznaje, subjekta i
plu- ralizma, filozofski pravac koji sva
objekta, svijesti i bitka, stvari o sebi i
oitovanja u svijetu i ivotu, kao to su
pojave, intuicije i intelekta. U ostaloj
osnovi svijeta, ljudsko bie, ljudska
filozofskoj problematici susreu se jo
spoznaja
i
dr.,
svodi
na
dva
dualistike postavke kao to su bitak i
samostalna, medusobno razlina princibivanje, ivo i neivo, priroda i duh,
pa. S obzirom na razliita predmetna
bog i svijet, osjetnost i um, dunost i
po- druja postoje i razliiti mogui
sklonost, prirodna nuda i sloboda,
dualizmi. Tako se ve od davnine
vjerovanje i zna- nje, znanje i mnijenje.
susree dualizam u religiozno-etikom
Pet
naziranju pri razliko- vanju dvaju Duh (gr. pneuma, nous, lat. spiritus,
boanstava: dobra i zla, odno- sno
animus),
kao
psiholoki
pojam
svjetla i tame (mazdaizam [v.],
oznauje onaj dio psi- hikog ivota koji
manihei- zam [v.], gnostici). Prvi izraziti
se oituje kao miljenje odnosno razum
metafiziki dualizam nalazimo kod
ili um, na ekspresiji kojega mogu u
Platona (vjena ide- ja i prolaznost svih
cjelini sudjelovati i druge duevno- sti,
pojavnosti). Dualizam na ontolokom
to se ne dogada kod osjetnog, a pogopodruju postoji ukoliko se bitak svijeta
tovo kod uvstvenoga i voljnog dijela
svodi na dvije samostalne, kvapsihi- kog doivljavanja. Duhom se,
litativno razliite manifestacije: duh
dakle, naziva objektivno razumljivi sloj
(ideja) i materija. Budui da se duh i
duevnosti, sloj koji, iako je nastao u
materija mo- gu shvatiti ili kao
imanentnoj individu- alnoj sferi, ima
supstancije ili kao zbiva- nja, mogue je
oznaku nadindividualnosti. Duhom se
razlikovati
supstancijalistiki
i
naziva i sam misaoni sadraj. Upravo
aktualistiki dualizam. Pored dualistiki
po tome prelazi taj pojam i u onorijentiranih nazivanja starog i srednjeg
tologiju, gdje na primjer Hegel razlikuje
vi- jeka, izraziti novovjeki i to posve
su- bjektivni, objektivni i apsolutni duh.
filozofski dualist je Descartes. Takav se
F Duhovne znanosti nazivaju se u
ontoloki du- alizam u antropolokom
sistematiza- ciji odnosno klasifikaciji
vidu oituje kao dvojstvo due i tijela u
znanosti jo i po- vijesnim ili kulturnim
ljudskom
biu.
Ontoloki
i
znanostima; obuhva- aju podruja
antropoloki dualizam sadre meznanstvenih istraivanja, ko- jih su
dutim u sebi problem medusobnog
pojave odnosno predmeti pojedini
odnosa i veze tih dvaju samostalnih
dijelovi ljudskog duhovnog stvaralatva
principa. Ta se veza moe objanjavati
kao to su umjetnost, moral, odgoj,
bilo kao uzajamno uzrono djelovanje
pravo, dr- avno uredenje, religija i sl.
(Descartes), bilo kao funkcionalna
Dilthey ozna- ava duhovne znanosti
ovisnost
obaju
principa
u
mekao znanosti koje imaju za svoj
dusobnom dinamikom prepletanju,
predmet povijesno-drutvenu zbilju.
bilo kao paralelizam (v.) duha i
One se razlikuju ne samo po osebujmaterije uope, odnosno duevnih i
noj predmetnosti (umjetnost, jezik,
tjelesnih pojava u ov- jejem biu
znanost
(psiho-fiziki paralelizam). Pri takvom
dualistikom paralelizmu ponekad se
osjea tendencija da se provede
monisti- ka redukcija i teite
pstojanja stavi na je- dan princip (ili

i dr.) koje su nastale, za razliku od prirodzbivanje dvaju jednakih dogadaja u isto

nog zbivanja, kao tvorevine ljudske
vrijeme ili u kratkom vremenskom
svijesti, ljudskoga duha, nego i po
razmaku na razli- itim mjestima ili
svojoj znanstve- noj
83 stranama. Ovamo se ubraja iduevnost
duhovne znanosti
metodologiji
od
zakon serije, tj. sukcesivno
podruja
prirodnih
(v.)
znanosti.
gomila- nje jednakih dogadaja u
Drugaijim se kategorijalnim (v.)
kratkim vremen- skim razmacima (v.
sistemom, drugaijim heuristikim (v.)
duplicirati).
S
me- todama sluze prirodne znanosti, a
Dua pojam kojim predznanstveno
drugai- jim duhovne. U kategorijalni
milje- nje supstancijalizira, odnosno
sistem duhov- nih znanosti svakako
svodi na za- sebno, od tijela razliito
ulaze
kategorije
smislenosti,
bie, sveukupnost ivotnih, posebno
svrhovitosti, vrijednosti i sl., za ko- je
psihikih pojava (sama rije dua
su uz metode objanjavanja potrebne i
etimoloki je povezana s disa- njem,
metode razumijevanja, a u cilju njihova
jednim od najuoljivijih znakova ispoznavanja ne lei samo pronalaenje
vota kod ovjeka). Shvaanje due kao
opih
zakonitosti
u
vjenom
vital- nog principa (entelehije tijela)
ponavljanju pri- rodnoga toka, nego i
stvoreno u antici (Aristotel) podstie jo
razumijevanje
pojedinanosti
u
i
danas
razliite
vitalistike
njihovoj osebujnosti (svako po- vijesno
pretpostavke u biologiji, a mnoge
djelo). Ima znanstvenih sistematia- ra
religiozne primisli vezane uz duu (njen
koji tu osnovnu podjelu znanosti
od tijela nezavisan materijalni bitak,
negira- ju, smatrajui da se sve
njeno boansko porijeklo, besmrtnost
zbivanje na podru- ju ljudskoga
itd.) bitno su utjecale na formiranje
stvaralatva jer je ovjek prrazliitih idealistikih shvaanja u
venstveno prirodno bie moe
filozofiji. Kr
protuma- iti ili po zakonima mehanike
Dua svijeta (lat. anima mundi, anima
(mhanicisti) ili po zakonima biologije
orbis). Pojam se prvo pojavio kod
(biologisti, v.). No valja naglasiti da
pitagorejaca i Platona (Timej) i
zakoni povijesti ne mogu biti svedeni
oznaava cjelokupni ivot svijeta
na zakone animalnosti, a jo manje na
ukoliko se svijet shvaa kao organizakone mehanike, i da upravo ta
zam. Stoici su duu svijeta izjednaili s
raznolikost i osebujnost metodikog
bo- anstvom, a kasnije se pojavljuje u
znan- stvenog postupka trai nunu
mnogim sistemima kao opi ivot
podjelu i raz- likovanje u opoj
svijeta (kod Plo- tina, G. Bruna,
sistematizaciji znanosti. Ta je podjela
Schellinga, Fechnera).
znaajna i sustavno obradiva- nje
Gr
diferencijacije i sve suptilnije obradbe
Duevne
bolesti.
Trajnija
i
jaa
osebujnosti znanstvenoga postupka,
poremeenja
u
doivljavanju
i
to ujedno znai i unapredivanje
ponaanju
ovjeka,
izazvana
znanstvenoga rada samoga. Iako se
psihikim (psihogenim) ili organskim
posve strogo luenje tih predmetnih i
(organogenim) putem. Oituju se u
metodolokih razlikovanja ne moe
dubljim promjenama linosti i u teoj
provesti, ipak se upravo ta metoneprilagode- nosti pvjeka njegovoj
dolokom
monizmu.
Podjela
na
okolini. Ne postoje vrste granice
duhovne i prirodne znanosti jedan je
izmedu zdravog (normalnog) i bolesnog
od moguih principa divizije znanosti.
(patolokog) naina doivljavanja i
Ima i drugih principa, po kojima se
ponaanja. Tek izrazite promjene
onda znanosti dijele na: teorijske i
funkcio- niranja u smislu hper-, hipo- ili
praktike (primijenjene), na apriorne i
para-. tj. pretjeranog, smanjenog ili
empirijske, na nomotetske (v.) i
krivog funkcio- niranja, simptomi su
idiografske
(v.),
na
one
koje
odnosno sindromi iz kojih zakljuujemo
generaliziraju
i
one
koje
na patoloke procese.
individualiziraju i sl. F
Su
Duplicirati
(lat.
duplico
= Duevnost (prema dua); 1) sinonim za
podvostruujem), uiniti to dvaput,
duu (v.); sveukupnost ili karakteristika
uiniti dvostrukim, dvo- jakim (v.
onoga to
je
/nasuprot
duplicitet).
tjelesnome
duevno,
psiDuplicitet (lat. duplicitas = dvostrukost),
hiko,
duhovno;
2)
plemenitost,
podvostruenost, dvosmislenost. Pod
savjesnost,
dupli- citetom dogadaja razumijeva se

ovjenost. U ovom drugom znaenju taj

se
pojam
danas
sve
manje
upotrebljava.

84

duevnost
Kr

Dunost

(njem.
die
Pflicht):
iz
unutranjosti ljudskog bia proiziao
zahtjev (postulat) ili zapovijed da se
neto uini u skladu s eti- kim ili
moralnim vrijednostima, normama ili
principima, i da se vlastiti opstanak (ivot ili djelovanje) oblikuje prema njima.
U Kanta je dunost osnovna
kategorija eti- ke (= nunost nekog
djelovanja iz poto- vanja prema
moralnom zakonu = morali- tet, za
razliku od legaliteta kao ina koji samo
po efektu moe da se podudara s moralitetom, ali svoj izvor ima u
empirijsko- nagonskoj sferi). Za
Fichtea je ak itav svijet samo
materijal za ispunjenje ili izvr- avanje
dunosti, pa je dunost jedina konana svrha.
K
Dvojstvo linosti, v. dvostruko Ja.
Dvostruka istina (lat. duplex veritas).
Shva- anje, nastalo u srednjem vijeku,
po kome jedna te ista teza moe biti i
istinita i nei- stinita prema tome sa
kojeg se stajalita po- lazi. Neto moe
biti govorili su sred- njovjekovni
mislioci (kao npr. Averoes, Duns
Scotus, William Occam itd.) filozofski istinito, a teoloki neistinito.
Teoriju
0 mogunosti dvostruke istine bili su
izno- sili da bi obranili slobodu
filozofiranja. Fi- lozofija je ve u to doba
esto dolazila u sukob s religijskim
shvaanjima, a krivov- jerje se okrutno
kanjavalo. S tezom o mo- gunosti
dvostruke istine filozofi su se spaavali od progona crkve.
F
Dvostruko
ja patoloko stanje
karakteri- zirano gubitkom normalnog
doivljaja je- dinstvenosti vlastitog Ja.
Pojedinac osjea neke svoje doivljaje
kao njemu strane, na- metnute,
automatske, irealne, kao da su neposredno izazvani jednim drugim Ja,
jed- nom drugom linosti koja ivi u
njegovoj linosti.
Su

Dabariya

(islam),
predstavnici
fatalistikog
determinizma
koji
smatraju da su ljudska djela kao i
zbivanje u ostaloj prirodi pod- lona
prinudi (dabr) bojoj. Osniva ovog
uenja bio je u 8. st. Dahm ben
Safwan. U 11. st. njegovi su se
sljedbenici
prikljuili
ortodoksnom

nauku aJ arita (v. kalam). Dahm ben

Safwan odbijao je sa svog sta- jalita
antropomorfizam bojih atributa kao
1 nauk o vjenom, raju ili
dzabariya
paklu. Stav suprotan
ovom determinizmu zastupa ka- dariya.
(v.).
Ve

edukcija

85

E
Edukcija (lat. eductio = izvodenje),
izdvaja- nje iz neke tvari sastojka, koji
je ve gotov sadran u njoj, dok se ono
to se dobiva tek obradom, zove
produkt (v.). Edukt je npr. krob, koji je
ve gotov sadran u pe- nici, pa ga
treba samo izdvojiti iz nje. Kod
skolastika: proizlaenje forma iz potencije (v.) tvari, u kojoj one prema
svojoj dispoziciji ve opstoje.
S
Efektor reaktivni organ koji je ve
prema
svojoj
gradi
i
smjetaju
sposoban za aktiv- nost odredene
vrste. Glavni su efektori u organizmu
miii i lijezde. Efektore aktivi- raju
ivani impulsi koji u njih dolaze iz
ivanih centara preko eferentnih (v.)
iva- nih vlakana, ili neurohumoralnim
putem.
Bu
Eferentan (lat. effero = iznosim, proizvodim), iznosei; takvim se naziva
impuls koji podraaj nosi od centra
prema perifer- nim organima. Eferentni
ivci nazivaju se i centrifugalni ivci.
Suprotno: aferentan (V.).
Efulguracija (lat. effulgere = zasjati).
Nena- dani nastanak neke nove pojave,
za razliku od postojanog istovrsnog
pojavljivanja koji se naziva emanacijom
(v.). Pojam koji nala- zimo kod Plotina i
Schellinga.
Egocentrian (lat. ego = ja i centrum =
sredite): ovjek koji svoj vlastiti ja
stavlja u sredite svega te od njega
polazi
u
svom
prosudivanju,
ocjenjivanju, vrednovanju, odnoenju i
djelovanju. Sve to jest (svijet)
sagledava se svjesno ili nesvjesno s
uskog
stajalita
onoga
to
je
neposredni okolni svijet oko ja.
Suprotno: alocentrian (v.).
K
Egocentrizam (lat. ego = ja i centrum =
sredite): ivotni nazor po kome se

egzaltacija
subjek- tivno (osjetno, misaono i
vrijednosno) do- ivljeni svijet smatra
jedinim svijetom uop- e. Ja je
sredite svega. Vlastiti svijet je svijet
uope.
F
Egoizam (lat. ego = ja), samoljublje,
sebi- nost, pretpostavljanje iskljuivo
svojih vla- stitih interesa svim ostalim
(pojedinanim, posebnim i opim)
interesima
(v.
egocentrizam).
Psihologijski: odredenje za sva ona
stremljenja i tenje koji su bez ikakvog
ob- zira na drugog ovjeka ili itavu
ljudsku za- jednicu (drutva) usmjereni
samo
na
odranje,
ouvanje,
potvrdenje, osiguranje ili prosperitet
vlastitog individualnog opstan- ka. U
etici suprotno altruizmu (v.) ono
moralno djelovanje koje je zasnovano
na samoljublju i noeno njime, te
njegovo teorijsko ili filozofijsko (etiko)
opravdanje u kojem ja igra ulogu
vrhovnog principa ili najvieg dobra.
K
Egzaktan, toan, savren, dovren. Neki
stav je egzaktan kad je adekvatan
onome to tre- ba da izrie. Egzaktnost
se sastoji u posje- dovanju takvog
kriterija pomou kojega moemo
nedvosmisleno spoznati ono to jest ili
nije s obzirom na intencije koje imamo u odredenom spoznavanju. U
matema- tici je neka mjera egzaktna ili
apsolutno egzaktna kad nije ni vea ni
manja od ve- liine koja se mjeri. U tom
smislu postoji i termin egzaktne nauke
iji su stavovi to- no mjerljivi ili se
mogu bilo kojim slinim sredstvima
verificirati (v.), pa im matemati- ka
slui kao osnovica (npr. mehanika, astronomija) ili princip kauzaliteta (v.) kao
sredstvo
sistematskog
strogo
pojmovnog dokazivanja.
V
Egzaltacija (lat. exaltare = uzvisivati).
Abnormalni
porast
psihikog
uzbudenja ili ra- zine psihinog
funkcioniranja.
Npr.
egzaltacija
pamenja. Cee se upotrebljava kao
oznaka
za
pretjerano,
uglavnom
ugodno uvstveno stanje u vezi sa

ekspanzivnou ili proirenjem linog

osjeanja. To proire-

nje moe ii do identifikacije s jednim viim, irealnim ili kolektivnim Ja.

Egzal- tacija je pojava koja ulazi i u
oblast kolek- tivne psihologije, gdje uz
egzaltirane poje- dince postoje i
egzaltirane gomile. Su
Egzaltiran oznaka za osobu koja se
nalazi, ili koja lako dolazi, u stanje
egzaltacije (v.).
Egzemplaran (lat. exemplum = primjer),
primjeran; prema Kantu, ono to u
estetici moe sluiti kao uzor. Sud
ukusa ima po njemu egzemplarnu
nunost, a zajedniki estetiki osjeaj
egzemplarnu vrijednost.
Egzistencija (lat. existentia) opstanak
neke stvari za razliku od njezine biti
(v.) ili esen- cije (v.). U skolastikoj
filozofiji egzistencija je ozbiljenje ili
aktuliziranje bilo koje biti, koja iz puke
mogunosti prelazi u zbiljnost. U
filozofiji egzistencije (v.) egzistencija je
osebujni nain ljudskoga opstanka ili
tu- -bitak (njem. Da-sein, franc.-etre-la,
v. ek- sistencija), nasuprot ostalom
biu iji nain bitka odlikuje puka
predrunost. Pe
Egzistencijalan, koji se odnosi na
egzistenci- ju neega, a ne na njegovu
esenciju. U fi- lozofiji egzistencije (v.),
oznaka koja se tie egzistencijala
(Heidegger), tj. fundamental- noontolokih struktura bitka opstanka,
npr. nahodenja, razumijevanja, bitka-u-svijetu, brige, propadanja, za razliku
od ka- tegorija (v.) kao ontolokih
odlika svega predrunoga. Dok se sve
egzistencijalno eksplicira iz ustrojstva
ovjeka
kao
takvoga
i
dobiva
egzistencijalnom analitikom op- stanka,
ono egzistencijelno se odnosi na
ontiku
strukturu
ili
neposredno
iskustvo pojedinanoga opstanka. Pe
Egzistencijalizam,
v.
filozofija
egzistencije.
Egzistencijalni sud. Bez obzira na oblik
nje- gove konkretne jezino-gramatike
formu- lacije (npr. A jest, A postoji, A
egzistira), izrie, predicira egzistenciju
neega
(zapravo
A
jest
egzistirajui.) Prema tome, rije jest
moe u jezinoj formulaciji sudova
poprimiti dvojaku ulogu: 1) afirmiranja

mi- saonog odnosa nekog

subjekta i predikata (S jestegzaltacija
P) bez obzira na eventualnu stvarnu
egzistenciju,
2)
prediciranja
egzistencije (S jest) (v. sud.).
Pet
Egzogen (gr. exo = izvana i genos =
rod), to se nalazi ili to djeluje izvana.
Npr. eg- zogeni uvjeti za razvoj
sposobnosti su utje- caji drutvene i
prirodne okoline na ovje- ka.
Egzoterian, v. eksoterian.
Eholalija patoloko ponavljanje rijei
koje je pojedinac uo izgovorene. Jedna
vrsta perseverancije (v.) ili prisilne
imitacije, to- nije mimetizma (v.), to
se odigrava u sta- njima psihike
ukoenosti
ili
u
katatonikim
stanjima.
Su
Eidetiar: osoba koja moe neobino ivo
i odredeno predoivati prije percipirane
sadraje. Predodbe eidetiara (tzv.
eidetske slike) doivljajno se gotovo ne
razlikuju od percepcija. Eidetske slike
najee se po- navljaju kod djece
izmedu 10 i 14 godina.
Eidetika (gr. eidetike episteme) je
znanost koja se odnosi na oblike
zrenja, znanost i- stih formi, bitnosti,
ideja. Pojam je uveden od E. R.
Jaenescha (1883-1940) na osnovu
njegovih psihologijskih istraivanja. Pojmom eidetika oznaavaju se eidetike
spo- sobnosti i ono to je u tom
pojmovnom krugu, a to je sposobnost
pojedinca da pro- izvodi subjektivne
slike zrenja (eidetike fe- nomene) i
njihove
razliite
manifestacije.
Takoder: oznaka za znanstveni smjer
istra- ivanja eidetikih fenomena;
predstavnici su Jaenesch, O. Krah i dr.
Gr
Eidologija (gr. eidos = slika i logos =
nau- ka): znanost o pojavama (slikama)
u svijesti. Po Herbartu ini to
izuavanje dio metafi- zike koja
obraduje i problem odraza pred- meta
u svijesti. Kod Husserla bi eidologija
bila znanost o eidosu, koji osvjetljuju
eidet- ske znanosti, a to su, za razliku
od znanosti o injenicama, neke o biti
(eidos) stvari.
S

86

Eklekticizam (gr. eklegein = izabrati):

filo- zofski nazor koji iz razliitih
filozofijskih
sistema
u
naroitoj
sloenosti izabire ono to smatra
najopravdanijim. Ponajee je takav
nazor bez potrebne doze sistematinosti i stvaralake originalnosti. Ali
stanovito
obiljeje
eklekticizma
svojstveno je zapravo u tisuljetnom
razvoju filozofije svakom filozofskom
sistemu i nauavanju.

eklekticizam

Eklekticizam se javlja ve kod antiknih

grkih i rimskih (Ciceron) mislilaca, u
sko- lastici, kod nekih mislilaca 18.
stoljea (pro- svjetiteljstvo) kod V.
Cousina i dr. (v. sin- kretizam).
Pet
Ekologija (gr. oikos = nastamba i logos
= nauka). Dio biologije koji se bavi
prouava- njem naina ivota pojedinih
ivotinja, nji- hovom nastambom i
odnosom prema ivoj i neivoj okolini,
njihovom rairenou na Zemlji kao i
svim ostalim ivotnim pojava- ma koje
su u bilo kakvoj vezi s njima.
S
Ekonomija (gr. oikos = kua, dom,
kuan- stvo i nomos = zakon), 1.
gospodarstvo,
njegovo
vodenje,
organiziranje i racionalno upravljanje
njime; znanost o gospodarstvu u tom
smislu; 2. za razliku od pojma ekonomije ekonomika oznaava odredenu
eko- nomsku strukturu drutva; 3.
politika eko- nomija je adekvatan
znanstveni izraz i odraz (gradanskog)
politiko-ekonomskog
stanja
i
(kapitalistikog) sistema u kojem
postvareni drutveni odnosi, kojih je
elija kako kae Marx roba
(novac, kapital, vrijednost), vladaju
ljudima u obliku prirod- ne nunosti i
vanjske prisile (tzv. objektiv- ne
zakonitosti drutva nad ovjekom).
Glavni su joj predstavnici A. Smith i D.
Ricardo; 4. kritika politike ekonomije
Marxovo
je
povijesno-kritino
stanovite radikalne i revolucionarne
destrukcije
politiko-ekonomskog
stanja
i
njenog
ideologijskog
znanstvenog izraza u (klasinoj gradanskoj) politiko-ekonomskoj misli,
ime se razotkriva fetiki karakter
robe i njezina tajna (K. Marx, Kapital) i
ukazuje na mo- gunost ozbiljenja
besklasnog drutva, soci- jalizma (v.),
zajednice slobodih ljudi. K
Ekonomizam. U teoriji: preuveliavanje,
precjenjivanje tzv. ekonomskog faktora
u tumaenju drutvenih, politikih i
idejnih pojava povijesnog procesa; u
praksi:
podredivanje
itavog
drutvenog ivota neposred- nim
potrebama odredene ekonomike i svo-

denje svih sfera ivota na

aktualne zahtjeve ubrzanjaeklekticizam
procesa materijalne proizvodnje, to je
karakteristina pojava ponajee u
ekonomski nerazvijenim zemljama. U
vezi je s tim tehnokratizam (v.) kao
suvremeni oblik vjerovanja u svemo
tehniko- -znanstvenog upravljanja
drutvom i mani- puliranja ljudstvom
(v. ekonomski materija- lizam). K
Ekonomska baza: osnovna kategorija
mar- ksistike sociologije. Obuhvaa u
sebi pro- izvodne snage i proizvodne
odnose. Proiz- vodne snage, tj. oruda
za proizvodnju i ljudi koji djeluju i
upravljaju, ujedno su i najo- snovniji
elementi drutva, ono na emu po- iva
i sam drutveni razvitak. Na osnovu
odredenog razvitka proizvodnih snaga
for- miraju se odnosi medu ljudima u
procesu
proizvodnje,
razmjene
i
raspodjele proizvo- da. Ekonomsku
bazu razlikujemo od dru- tvene
nadgradnje (v.). Marxova koncepcija
0 ekonomskoj bazi i odnosu prema
dru- tvenoj nadgradnji, koja je ve u
Njema- koj ideologiji (1845/46) bila
postavljena,
zajedno
s
pojmom
drutveno-ekonomske formacije (v.),
dala je znanstvenu osnovu nauci o
drutvu i oznaava ujedno jedan od
Marxovih najveih teorijskih doprinosa
(v. marksizam i v. materijalistiko
shvaanje povijesti).
V
Ekonomski materijalizam. Filozofski pravac koji neposredovano, bez prijelaza,
me- haniki, vulgarno sve pojave
drutvenog i- vota, ljudskih odnosa,
ovjekove djelatnosti, stvaralatva i
miljenja svodi na ekonomiku kao
njihov direktni uzrok i porijeklo, kao
njihov bitak. Uslijed ove apstraktne
izolira- nosti ekonomije koja je
medutim ve sama oblik drutvenog
odnosa, a ne neka od povijesnog
ovjeka posve odvojena, nje- mu
izvanjska materijalna baza cjelokupnost se ljudskih odnosa svodi na
njezin puki refleks i irealnost, ime se
porie ili potcjenjuje uloga i smisao
ideja, mogunost izmjene drutva i
ovjekova povijesnog svi- jeta u cjelini,
budui da je na toj pretpostav- ci sve

87

to jest apsolutno determinirano tzv.

ekonomskom bazom (v. fatalizam).
Odatle
1
apstraktna shema mehaniki
svaenog od- nosa tzv. baze i
nadgradnje, koju esto pri- pisuju
samome Marxu i njegovi (gradanski)
kritiari
i
poneki
marksisti
(dogmatiari), dok je itavo njegovo
djelo usmjereno

ekonomski
materijaliz
am

upravo na kritiku i negaciju takvog

stajali- ta, koje po svojoj biti ostaje u
graansko- me misaonom horizontu.
K
Ekscentrino (lat ex = iz i centrum = sredite). U geometriji. 'krunice ili kugle
koje nemaju zajednikog sredita. U
psihologiji: miljenje ili djelovanje koje
je po svom ka- rakteru nastrano, jer
obino proizlazi iz fan- tastinih ideja.
S
Eksistencija (njem. Ek-sistenz), iz-stajanje
opstanka u Otvoreno bitka, stajanje u
ra- svjeti, ekstatino u-stajanje u istini
bitka. Tom oznakom kasniji Heidegger
produb- ljeno oznaava egzistenciju
tubitka kao ono Tu bitka samog, kako
bi je jo otrije raz- likovao od
metafiziki pomiljene existen- tiae
(usp. Pismo o humanizmu, 1946).
Pe
Ekskluzivan (lat. exclusivus), iskljuiv;
takav je sud koji nekom subjektu
pridaje
samo
jedan
predikat,
iskljuujui sve druge (samo
s je P).
Eksoterican (gr.), izvanjski, prema vani,
za one koji nisu upueni, za laike,
popularno, za javnost. Aristotelovi
eksoteriki spisi bili su napisani u
obliku dijaloga, a nami- jenjeni itaima
koji nisu pohadali njegovu kolu.
Suprotno: ezoterian (v.). B
Eksperiment (pokus): namjerno stvaranje
uvjeta za nastajanje stanovite pojave
radi ja- snijeg opaanja i prouavanja,
esto uz upo- trebu prikladnih aparata.
Naroito
znaenje
i
odlika
eksperimenta u usporedbi s obi- nim
neeksperimentalnim opaanjem jest u
tome to se eksperimentom mogu
proizvo- diti pojave toliko puta koliko je
potrebno, te u razliitim, promjenljivim
uvjetima; pa i takve pojave koje su u
prirodi uope ne bi same od sebe
pojavile. Eksperiment je najvanije
metodiko pomagalo u kvalita- tivnom i
egzaktno kvantitativnom analiziranju
stvarnosti
i
ustanovljivanju
uzronih (kauzalnih) veza u njoj. U
tome je i vanost eksperimenta u
sastavu pojedinih metoda indukcije
(v.). Eksperiment esto slui i kao

djelotvorno sredstvo da se
nesumljivo rijee odnosnoekonomski
verificiraju
nekamaterijaliz
am
nasluivanja
i
predmnijevanja o stanovitim nunim
veza- ma i odnosima u stvarnost.
Takav eksperi- ment koji tako rei na
ukrtavalitu
odredenih
pojava
razotkriva
njihovu
uzronu
povezanost, dobio je po Baconu naziv
expe- rimentum crucis (eksperiment
kria). U nauno istraivanje ulazi
eksperiment ra- zmjerno kasno tek u
17. stoljeu (F. Ba- con, G. Galilei).
Razumije se da se ekspe- riment ne
moe primijeniti u svim nauka- ma
(npr. u historiji, astronomiji) i da svaka
pojedina nauka, u kojoj se eksperiment
pri- mjenjuje, ima u tome svoje
specifine mo- gunosti i granice.
Nauke u kojima se zbog naravi njihova
predmeta eksperiment moe uspjeno
primijeniti (eksperimentalne nau- ke),
pokazale su zamaan napredak, kakav
se bez eksperimenta ne bi mogao
zamisliti. Za razliku od stvarnih
eksperimenata,
posebnu
vrstu
predstavljaju
tzv.
misaoni
eksperimenti, tj. zamisli, pretpostavke,
fikcije, na osnovu kojih se mogu jasnije
razabrati neki odnosi, veze ili znaenje
neega za ne- to (npr. fikcija Zemlje
bez eljeza, zamisao navodnjene
pustinje, pretpostavka o ljeko- vitosti
neke nove kemikalije). Misaoni eksperiment esto je osnova za izvodenje
stvarnog, verifikacionog eksperimenta,
od- nosno poticaj za praktiki vrijedne
akcije.
Pet
Eksperiment u psihologiji je metodski postupak koji se sastoji u namjernom
izazivanju
neke
pojave,
u
kontroliranim
uvjetima,
radi
prouavanja. U eksperimentu se redovito mijenja samo jedan uvjet (tzv.
nezavi- sna varijabla), da bi se prouilo
djeluje li, i kako, taj uvjet na pojavu
koja je predmet ispitivanja (tzv. zavisna
varijabla). Eksperi- ment polazi od neke
hipoteze, koju treba provjeriti, a
ukljuuje pribor potreban za izvodenje,

88

postupak
izvodenja
i
kontrolu
dobivenih rezultata.
Bu
Eksplicirati: rastavljajui objanjavati,
kau- zalno genetiki izlagati. (v.
eksplikacija.)
Eksplicitno ili eksplicite (lat. explicitus =
razmren, razvijen): razloeno, u
dijelove iscrpno rastavljeno, neto
jasno
razlueno
(v.
eksplikacija).
Suprotno: implicitno (v.).
Eksplikacija (lat. explicatio = razlaganje)
je misaoni postupak u kome se neki
pojam, neka pojmovna cjelina kao
misaona jedin-

eksplikacij;

stvenost objanjava tako da se rastavi u

Ekstaza (gr. ekstasis = biti
di- jelove.
izvan sebe), iz- laenje izvaneksplikacija
Eksplikativan, razluujui, kauzalno-genesebe, zanos. U indijskoj filo- zofiji:
tiki izlaui.
ulaenje u nirvanu (v.), spajanje s
Eksponibilan (lat. exponere = izloiti
Brahmanom (v.). U Plotinovoj filozofiji:
prikazati),
izvediv,
protumaiv,
sta- nje koje se postie povlaenjem u
pojmom dohvat- ljiv, koji se moe
samoga sebe, tj. odvajanjem duevnog
pojmovno objasniti.
doivljaja od svega osjetilnog i
Ekspozicija (lat. expositio), izlaganje,
tjelesnoga
uope.
U
filozofiji
razgla- banje, odredivanje mjesta
misticizma:
maksimalni
stupanj
nekog pojma u sistemu jedne znanosti.
ostvarenja vlastite linosti. Ekstaza je
Tonije razjanjava- nje pojmova u
izvan preciznog pojmovnog odredenja.
pojedinim
dijelovima
govora
ili
B
rasprave. Za ekspoziciju su potrebne Ekstenzija (lat. extensio = protenost).
pri- je svega ispravne definicije
Prema
realistikom
shvaanju:
predmeta koje treba razjasniti, ali i
svojstvo koje pripada tjelesima. Prema
razglabanje koje istie njihove razline
Lockeu: jedna od primarnih kvaliteta
odnose, veze i primjene. Prema Kantu
tjelesnih stvari, dok je ona za
je ekspozicija jasna (ako i ne iscrpna)
Berkeleya kao i za moderne pozitipredodba o onome to pripada nekom
viste neto idelano. Za Kanta: jedna od
pojmu. Pod transcendentalnom (v.)
dvi- ju apriornih forma zrenja i pripada
ekspozicijom
razumijeva
on
samo pojavama, tj. predmetima naeg
razjanjenje
nekog
principa
kao
iskustva. O ekstenziji pojma govori
takvoga, na osnovu ko- jega se moe
se kad se misli njegova primjenljivost
uvidjeti mogunost drugih sintetinih
na razline predme- te.
S
spoznaja a priori. Ekspozicija je Ekstenzivno
(lat.
extensivus
=
metafizika ako sadri ono to neki
protegnut): to ima neku protenost,
pojam prikazuje kao a priori dano. S
bez obzira na to je li rije o tijelu ili
Ekspresija (lat. exprimere = prikazati,
prostoru; proteno.
jasno izraziti, prisiliti). Openito: izraz Eksternalizacija
(lat.
externus
=
(rijeima, dranjem, pokretima tijela,
izvanjski),
smjetanje,
lokalizacija
mimikom itd.), izraajnost; e k s p re s iv a n uzroka nekog doiv- ljaja na neko
znai dojmljiv, iz- raajan, snaan.
vansubjektivno izvanjsko mje- sto.
Ekspresija se openito sma- tra za Ekstramentalno (lat. extra = izvan i mens
proces kojim se subjektivno stanje
=
duh): to
je
izvan
svijesti,
umjetnika
pretvara
odnosno
izvansvjesno, neduevno. Pojam koji se
prevodi u odredena umjetnika
upotrebljava kao suprotnost pojmu
djela.
Po
Croceu
je,
medutim,
intramentalno (v.), a nji- me se
ekspresija identina s umjetni- kom
oznaava sve to je izvan svijesti
intuicijom, pa je stoga opa lingvistizbiljsko i ako se u svijesti kao
ka, kao nauka o ekspresiji onosno
intencionalni (v.) predmet doivljava.
izrazu, ujedno i estetika. E k s p re s io n iz a m
F
je pravac u likovnim umjetnostima, Ekstramundan (lat. extra = izvan i
knjievnosti i muzici koji se javlja na
mundus = svijet): koji je izvan svijeta,
poetku 20. st., a oituje se u
izvansvjetski.
individualnom izrazu subjektiv- nih Ekstrapolacija (lat. extra = izvan i polire
doivljaja te kri konvencionalne forme
= gladiti, kititi). Postupak zakljuivanja
izraavanja
naglaavanjem
kojim se iz poznatog reda vrednota
individualnog, osobnog faktora koji
zakljuuje na neku graninu, idealnu
treba da dade peat itavom djelu. G
vrijednost, na zavr- nu toku nekog
Ekstatian, koji je u ekstazi (v.), u
sve savrenijeg dogadanja.
uzvienu duevnom raspoloenju.
Ekstrasubjektivno (od lat. extra = izvan),
izvansubjektivno. U filozofiji: sve ono

89

to neovisno od subjekta postoji u

izvanjskoj
zbilji.
Suprotno:
intrasubjektivno (v.).
Ekstraverzija, v. introverzija.
Ekvilibrizam (lat. aequilibrium = ravnotea), jednakovanost, ravnotea dvaju
suprot- nih voljnih motiva, mogunost
volje da iz- medu dva jednako vrijedna
motiva bira slo- bodno koji hoe.

ekvilibrizam

Ekvipolencija (novolat. aequipollentia =

jednaka mo, sila): jednakovrijednost,
od- nos izmedu ekvipolentnih pojmova
ili su- dova. Ekvipolentni pojmovi:
zamjenini ili jednakovrijedni pojmovi,
pojmovi koji imaju razliit sadraj a isti
opseg. Ekvi- polentni sudovi:
zamjenini, jednakovrijed- ni sudovi
koji u razliitoj formi izraavaju isti
sadraj, a napose sudovi koji imaju isti
subjekt i istu kvantitetu, ali se razlikuju
po kvaliteti, a predikati su im
kontradiktorni pojmovi (dakle: Svi S
su P i Nijedan S nije Ne P; Neki
S su P i Neki S nisu Ne P;
Nijedan S nije P i Svi S su Ne-P;
Neki S nisu P i Neki S s u Ne- P); u
irem smislu: sudovi s istom istinosnom vrijednou. Neposredan
zaklju- ak ili izvod po ekvipolenciji:
postupak ko- jim iz jednog suda
izvodimo njemu ekvipo- lentni sud
(npr. Svi S su P. Dakle, nijedan S nije
Ne P). Mnogi logiari smatraju da je
tu umjesnije govoriti o promjeni oblika
suda nego o zakljuku.
P
Ekvipolentan (lat. aequus = jednak i
polleo
=
mogu),
istoznaan.
Ekvipolentni su poj- movi istoga
opsega a razliitog sadraja i izraza.
Npr. istokutni i istokrani trokut.
Ekvipolentni su i pojmovi od kojih je
jedan dvostruke negacije. Npr. sretan i
ne nesre- tan. I sudovi mogu biti
ekvipolentni. Ek- vipolentni pojmovi i
sudovi svagda su za- mjenini (v.). F
Ekvivalentan (lat. aequus = jednak i
valens
=
djelotvoran,
silan),
istovrijedan. Zapravo fizikalni pojam,
kojim se oznaava mogu- nost
promjene jednoga oblika energije u
drugi u istoj vrijednosti. Pojam dviju
veli- ina razliite vrste, koje imadu
jednaku dje- lotvornost, pa moe jedna
drugu zamijeniti (ekvivalencija). Pojam
se prenosi i u logiku i matematiku u
podruje skupova i funkcije sudova. F
Ekvivok (lat.), istozvuan; oznaka za
rijei od- nosno izraze koji uza svu
svoju jezino gramatiku identinost
mogu imati razliita znaenja i prema
tome razliitu logiko spoznajnu

ulogu (razliite mogunosti

osnovnog
kao
iekvipolencija
prenesenog
znaenja).
(v.
ekvivokacija.)
Pet
Ekvivokacija
(lat.),
istozvunost,
homonim;
upotreba
istih,
ali
vieznanih rijei odno- sno izraza u
razliitim znaenjima, to unu- tar
jednog zaokruenog logikog procesa
dovodi do pogrenih zakljuaka (v.
ekvivok,
amfibolija,
quaternio
terminorum).
Elan vital (franc.), ivotni poriv, ivotni
polet, ivotni zamah. Izraz se javlja u
Bergsonovoj
filozofiji
stvaralake
evolucije, a oznaava stvaralaki
poriv u razvoju ivih organiza- ma.
Eleatizam (po grkom gradu Eleji u junoj
Italiji): uenje elejske ili eleatske
filozofske kole. Osniva te kole bio je
Ksenofan. On je postavio tezu o cjelini
svijeta kao jedin- stvu (Sve Jedno).
Istaknuti su filozofi te kole: Parmenid i
Zenon. Parmenidova te- za o jedinstvu
bitka i miljenja, o istinitosti miljenja a
varljivosti osjetilnosti i o bitku i nebitku,
utjecala je na filozofski razvoj miljenja. Zenonove aporije bile su
argumenti za Parmenidovu filozofiju.
Elejskoj koli pripada i Melisos. On je
prvi u evropskoj filozofiji raspravljao o
problemu Nita. Eleatizmom se naziva
u irem smislu svako filozofsko uenje
koje osjetilnost odbacuje kao privid.B
Elektra (gr.): ime sofizma (v.) koji znai
ne- to skriveno, a pripisuje se
Megaraninu Eu- bulidu. Kod Lukijana je
taj sofizam ovako zabiljeen: Elektra,
Agamemnonova ker- ka, isto zna i ne
zna. Ona nije prepoznala svoga brata
koji je bio pokriven, iako ga je prije
znala jer joj je brat.
B
Element (lat. elementum = poelo):
osnovna tvar, koja se kemijskim putem
ne da vie rastaviti na jednostavnije
tvari. Moderna ke- mija poznaje gotovo
ve stotinu elemenata. Tvorac pojma
element u smislu dananje kemije jest
engleski fiziar Boyle (1627- 1691), ali
se smatra da je pravi osniva nau- ke o
elementima Empedoklo (5. st. pr. n.
e.). On je uio da se sve sastavljene
tvari sastoje od etiri elementa: vatre,

90

element

vode, zraka i zemlje. Pitagorovci i

Aristotel dodali su tim etirima jo peti
element (quinta essen- tia), tj. eter,
koji
po
njima
sainjava
bit
(kvintesenciju) onih etiriju. Prije njih
jon- ski su filozofi prihvaali samo
jednu osnov-

nu ili iskonsku tvar. Tako je za Talesa bila

voda, a za Anaksimena zrak ona
pratvar od koje su se razvile sve druge
stvari. Ta tenja da se sve stvari svedu
na jednu jedinu pra- tvar javlja se i u
novije doba s hipotezom engleskog
lijenika Prouta (1785 1850), prema
kojoj su svi elementi nastali od vo- dika
kao zajednikog praelementa. U nae
dane
fiziari
prihvaaju
da
je
elektricitet ona pratvar od koje su
stvorene sve osjetil- no zamjetljive
stvari (A. Haas). O ele- mentima se
govori i kod onih sloenih predmeta ili
pojava koje nisu materijalne prirode,
jer sve to je sloeno dade se ra- staviti
na elementarne ili osnovne sastavne
dijelove koji sainjavaju posljednju
granicu nekog predmeta ili pojave.
Prema tome razjasniti znai neku
stvar ili pojavu svesti na njene
elemente kao posljednje njene granice.
S
Eliminacija je pojam koji se upotrebljava i
u filozofiji prirode u takozvanom
holizmu utemeljenom od J. C. Smuts i J.
S. Holdane gdje se jednostavnija
podruja
i
cjeline
izvode
iz
kompliciranijih; na primjer fizikal- no iz
biologijskog, a biologijsko iz psihi- kog
i to postupkom eliminacije i simplifikacije. Pojam se jo primijenjuje u
mate- matici, psihologiji, medicini,
darvinizmu i genetici.
Gr
Emanacija (lat. emanatio = izviranje):
proiz- laenje svih stvari iz nekog
najvieg izvora, prabitka. Nauka o
emanaciji, koja se najpri- je razvila kod
Indijaca i Perzijanaca, a usvo- jili su je
kasnije i kranski gnostici (v.) i
neoplatonici (v.), ui da svijet nije
stvorio bog nego da je nastao nekim
prirodnim procesom. Kao to svjetlo
postaje slabije to se vie udaljuje od
izvora, tako i bia postaju nesavrenija
to se vie udaljuju od prabitka. Otuda
postupnost opadanja u pri- rodi, a i
postanak zla. Materija je ono naj- nie u
produktima emanacije. Dok se u
evoluciji
(v.)
proces
kree
od
nesavrenoga sve savrenijem, u
emanaciji ide od savre- noga sve
manje savrenom.
S

Emanatizam (lat. emanatio =

istjek,
issjaj,
provor).element
Filozofsko shvaanje da svijet bia
isijava, proistjee, izvire, proizlazi iz
Jedno- ga kao pratemelja, prarazloga i
prabitka u silaznim stupnjevima poput
zraka svjetlo- sti: to su dalje od izvora,
to su slabije. Na isti se nain bia
udaljuju od bitka kao svog iskona i
bivaju sve nesavrenija sve do iste
materije kao nebitka (me on). Tragovi
ema- natistikih nazora mogu se
susresti u starim istonim religijama,
moda ponajvie u hin- duizmu, dok se
pravi emanatizam javlja tek u gnostika
i novoplatonizmu. Tako Plotin razlikuje
etiri stupnja bitka: Iskon je svega
neosobno boansko Jedno (Hen) kao
izvor bitka, emu kao prva emanacija
slijedi svjetski um (nous) ili duh to
sadrava ideje kao uzore bia, druga je
emanacija svjetska dua (psyche), i
napokon dolazi puka tvar (hyle) kao
tmina, zlo i rugoba nebitak. Covjek
djelomino pripada carstvu duha i
due, djelomino pukoj tvari, i kao to
uda- ljujui se od Jednoga kao izvora
svjetlosti sve biva tamnije, tako je i
ovjek na medi carstva duha i tvari,
svjetla i tmine. Ideje u sferi svjetskoga
uma neki su shvatili kao bogove, no
neosobno Jedno stoji iznad njih, tako te
se emanatizam moe shvatiti kao
politeizam, panteizam i monoteizam.
Obratan put od tmine do svjetlosti i
njego- vu izvoru prolazi napor ovjeka
da se uz- digne do Jednoga kao iskona i
istine, do- brote i ljepote, te se
napokon u ek-stazi, stanju izvan sebe,
viem no svaka umska spoznaja,
identificira
i
stapa
s
Jednim.
Emanatizam je zahvaljujui Plotinu i
njego- vim sljedbenicima utjecao na
mnoge. Por- firije, Jamblih i Proklo
djelovali su na Pseu- do-Dionizija
Areopagita i kranstvo u do- ba
Augustina, zatim na srednjovjekovnu
arapsku (Averoes) i idovsku filozofiju,
na- vlastito mistiku Skota Eriugene,
Meistera Eckharta, Nikole Kuzanskoga,
Giordana Bruna, Jacoba Boehmea kao i
na naega Franju Petria, te idealizam
Schellinga i Hegela. Kao nazor o

91

kontinuiranu istjeca- nju i vraanju,

emanatizam se ne moe po- miriti s
kranskom dogmom o stvaranju
svijeta od nita.
Pe
Emergencija (lat. emergens = onaj koji se
pomalja). U botanici: izraslina na
biljnim organima (emergencije). Teorija
emergenci-

emergencija

je

je podvrsta evolucionizma koja,

oslanja- jui se na C. Ll. Morgana
(Emergent evo- lution, London 1923) i
S. Alexandera (Spa- ce, Time and Deity;
London 1920) u anti- tezi prema
mehanicizmu tvrdi da stvari ni- su zbroj
njihovih elemenata na koje bi se mogle
svesti nego su neto kvalitativno no- vo
to izranja iz sveopeg stvaralakog
poela.
Z
Emocija, v. uvstvo.
Emocionalizam (prema emocija, v.) u
psi- hologiji i filozofiji: miljenje da
uvstveni doivljaji (emocije) tvore
osnovu svega psi- hikog ivota. U
novije vrijeme emociona- lizmu se vie
ili manje priklanjaju razliite kole i
pravci psihoanalize i individualne
psihologije (S. Freud, A. Adler, C. G.
Jung, F. Alexander, O. Rank, E. Fromm,
K. Hor- ney, H. S. Sullivan i dr.). U
filozofiji
emocionalistike
pretpostavke esto tvore osno- vu
nekih oblika iracionalizma (v.). Kr
Emocionalno: 1) ono to je obiljeeno
ili se odnosi na emociju odnosno
uvstvo; 2) oznaka za bie koje je
sklono da na vanjske podraaje reagira
preteno
emotivno
ili
pretjerano
emotivno.
Su
Emotivnost, 1) skup emotivnih procesa
koji obuhvaaju uvstvene doivljaje,
organske promjene i emotivne izraaje
medu kojima posebno mjesto zauzima
emotivna mimika; 2) oznaka za stupanj
spremnosti ili sklono- sti da se na
podraaje reagira emotivno.
Su
Empatija (gr. en = u i pathos =
osjeanje, trpljenje), 1) uivljavanje ili
projekcija
pojedinca
u
neko
umjetniko djelo ili u neki prirodni
dogadaj; 2) u psihoanalizi empatija
znai podsvjesni proces identifikacije
vlasti- tih uvstava, elja i tenji sa
uvstvima, e- ljama i tenjama neke
druge osobe, odno- sno neke grupe
ljudi.
Bu
Empirijski znai iskustven, iskustvenog
pori- jekla, u skladu s iskustvom, u
granicama
iskustva,
na
iskustvu
zasnovan.
Opreke:
racionalan,
spekulativan,
aprioran,
transcen-

dentan,

inteligibilan.
emergencija
spoznajnoteorijsko
uenje
R.
Avenariusa i njemu bliskog filo- zofa E.
Macha. Empiriokriticizam je pozitivistiko (v.) empiristika (v.) teorija
i- stoga iskustva koja eli kritiki
oistiti na- e iskustvo od svih
nepotrebnih primjesa i dobiti ga kao
isto iskustvo. Ne valja luiti subjekt od
objekta, vanjski od unutranjeg svijeta,
budui da postoje samo individuu- mi
sa svojim iskustvom koje nam je dano
u osjetima tvrdi empiriokriticizam.
i- sto iskustvo sadri samo komplekse
ele- menata, tj. kvaliteta danih u
osjetima od kojih se sastoje stvari,
tijela kao komplekse karaktera, tj.
razliitih doivljajnih oblika. Po Machu
fizika otkriva samo zakonite ve- ze
izmedu predodaba. Teza da su stvari,
tijela kompleksi osjeta, vodi u krajnjoj
liniji u subjektivni idealizam (v.). Glavni
zastup- nici uz navedene: J. Petzold, R.
Willy, F. Carstanjen. Filozofsko djelo V.
I.
Lenjina
Materijalizam
i
empiriokriticizam uglav- nom je otra
kritika tog pravca i njegovih ruskih
sljedbenika
Bogdanova,
Bazarova,
Jukevia i dr. V
Empiriomonizam radikalni spoznajnoteorijski pozitivistiki pravac (zapravo
ogra- nak empiriokriticizma, v.) koji
iskljuivo is- kustvu pridaje znaenje
izvora i granica spoznaje. Najizrazitiji
predstavnik je ruski filozof i sociolog
Bogdanov (1873-1928).
Empirioracionalizam filozofski pravac
koji pokuava sjediniti empiristiko i
racio- nalistiko tumaenje spoznaje i
stvarnosti uope. Glavni je zastupnik
ovog pravca B. Petronijevi, koji
definira ovo gledite ova- ko: Po
empirioracionalizmu naa spoznaja,
iako ima svoje porijeklo u iskustvu, ipak
sadri u sebi logiki nune istine.
Porijeklo je spoznaje u iskustvu. U
neposrednom is- kustvu postoje dvije
vrste injenica: proste i sloene, i to
kvantitativno-numeriki i lo- giki
proste i sloene injenice. Numeriki
proste injenice iskustva predstavljaju
logi- ki proste odnosno aksiomatike

Empiriokriticizam

92

empirioracio
nalizam

istine, dok medu sloenim injenicima

iskustva ima i logiki nunih i logiki
sluajnih is- tina. Nadalje je mogue
utvrditi kvantitativ- nu i kvalitativnu
strukturu izvanjskoga svi- jeta, a
granice spoznaje granice su logike
analize iskustvenih injenica. (Vidi: B.
Petronijevi,
Osnovi
teorije
saznanja.) V

Empirizam filozofski pravac koji sveukupnost

teorijske
i
praktike
izgraenosti ovjeka izvodi iz iskustva
(empirije),
smatrajui
da
je
novorodeno ljudsko bie kao jo
neispisani list papira (tabula rasa),
bez
ikakvih
urodenih
spoznaja,
odnosno bez naroitih predodredenih
mogunosti za stjecanje stanovitih
znanja i navika. Empi- rizam je osobito
izraen kao spoznajnoteo- rijski pravac
koji nastoji ne samo izvor ne- go i
logiku vrijednost naune spoznaje
objasniti iz iskustva zasnovanog na
osjet- nim sadrajima, priznajui vie
manje ili ni- kako misaono sudjelovanje
u razradivanju iskustvene grade. Ideal
je dosljedno prove- denog empirizma
isto iskustvo koje se na kraju svodi na
nesuvisle osjetne podatke, po emu
empirizam esto poprima obiljeje
senzualizma (v.). Ekstremni empirizam
svo- di na iskustvo ne samo naunu
spoznaju o stvarnim injenicama, nego
i logike i ma- tematike principe i
pojmove, pridajui im samo faktinu
(ne nunu i openitu), jedino psiholoki
uvjerljivu
vrijednost.
Umjereni
empirizam medutim pridaje logikim i
matematikim
principima
i
zakljucima ap- riorni znaaj. Kao
naine stjecanja znanja empirizam
naroito cijeni opaanje po mogunosti uz primjenu eksperimenta
(v.), a s time u vezi indukciju (v.),
zanemarujui ulogu dedukcije.
S obzirom, na razliite mogue
nijanse, empirizam se moe ukrtavati
s
drugim
spoznajno-teorijskim
pravcima.
Osim
pribliavanja
senzualizmu
empirizam
se
moe
pribliiti i svojoj opreci racionalizmu (v.)
pa
poprimiti
kompromisni
oblik
racionalnog empirizma. Shvati li se
iskustvo iskljuivo kao racionalna
manifestacija na niem ni- vou, tada se
i
empirizam
moe
shvatiti
kao
racionalizam
odozdo.
Stavljajui
teite na pozitivne podatke unutar
mogueg isku- stva, empirizam se
moe ispoljiti kao pozi- tivizam (v.).
Polazei od dane stvarnosti i steenih

iskustava o njoj empirizam je

ori- jentiran realistiki, ali seempirizam
moe prometnuti u spoznajnoteorijski
idealizam
shvativi
iskustvene
podatke kao pojavne doivljaje koji
predstavljaju neprekoraivi sadraj svijesti (v. fenomenalizam). S obzirom na
svoj- stveni mu psihologizam (v.) i
potekoe
pri
iskustvenom
objanjavanju logike nuno- sti i
openitosti, empirizam se esto pribliuje skepticizmu. Empirizam je
historij- ski uglavnom kasnija pojava s
teitem u novovjekovnoj engleskoj
filozofiji (F. Ba- con, J. Locke, G.
Berkeley, D. Hume, J. St. Mill i dr.).
Empirizam ima naroito znae- nje u
metodolokom pogledu kao princip da
se stvarnost u njenim pojedinim oitovanjima spozna empirijskim metodama
na njoj samoj, bez obzira na zasebnu
proble- matiku o logikim odnosno
metalogikim pretpostavkama koje tek
omoguavaju isku- stvo i nauku o
njemu.
Pet
Enciklopedisti, 1) solidni poznavaoci raznovrsnih enciklopedijskih znanja; 2)
izda- vai i suradnici velike francuske
Enciklo- pedije (1751-1777), koji su
svojom napred- nom prosvjetiteljskom
aktivnou
utirali
put
francuskoj
revoluciji
(D'Alembert,
Diderot,
Rousseau, Voltaire, Grim, Holbach i
dr.).
Pet
Endogen (gr. endo = iznutra i genos =
rod) koji se nalazi ili koji djeluje
iznutra. Npr. endogeni su uvjeti za
razvoj
sposobnosti
dispozicije.
Energetika (gr. energeia = sila)
znanost o energiji (v.), naroito o
pretvaranju jedne forme energije u
drugu, u emu se isklju- ivo sastoji
svako zbivanje ovog svijeta. Ni sama
materija nije nita drugo nego prostorno grupiranje razliitih energija.
Prema tome energija je zapravo
zbiljska supstanci- ja, koja je osnov
svemu. Osniva je energe- tike
njemaki lijenik J. R. Meyer (1814
1878), ali je glavni njen predstavnik W.
Ostwald (1853 - 1932) koji ju je dalje
izgra- dio, proirivi je i na kulturna

93

zbivanja. Po njemu je dakle energija ne

samo materija, nego i duh. (V.
energija.)
S
Energija
(gr.
energeia
=
sila):
sposobnost koju ima neko tijelo da
izvri neku radnju. Energija moe biti
aktualna, to e rei da se ve nalazi u
stanju djelovanja (kinetika energija),
ili potencijalna, kad se nalazi u stanju iz
kojega nastoji da izide (statika
energija). Gibanje, to ga uzrokuje
energija

energija

nekog tijela, moe biti trovrsno: 1)

gibanje cijele mase, npr. pad kamena
(mehanika
energija);
2)
gibanje
molekula, npr. kad ne- ko tijelo predaje
toplinu drugome (fizikalna energija) i 3)
gibanje atoma, npr. kod tijela, koje
gori, spajanje njegovih atoma s atomima kisika (kemijska energija). Energija
je konstantna, tj. one se ne moe ni
smanjiti ni poveati, nego moe samo
prijei iz jed- ne forme u drugu. Toplina
je jedina forma energije koja ne moe
prijei u drugu. Hladnije tijelo naime ne
moe predavati to- plinu toplijemu, a
posljedica je toga da je izvjesna
koliina energije, koja je razdijelje- na u
svemiru, zbog svoje nedjelatnosti izgubljena za druge radnje (disipacija,
v.). Ta koliina energije, koja se ne da
pretvoriti u drugu formu, zove se
entropija (v.). S
Energizam (gr. energeia = sila):
Paulsenov etiki nazor, po kojemu se
najvie dobro ne sastoji u subjektivnom
osjeanju
nego
u
objektivnom
ivotnom djelovanju. Prema tome treba
u prvom redu teiti za tim da se razviju
udoredne snage u ovjeku, to
zapravo treba da sainjava glavni cilj
ovje- je volje.
S
Ens (lat.), postojee, ono to jest, bie, tj.
svaka pojedinanost u svojoj realnosti i
zbiljnosti.
Ensof (gr ensofos = jednostavan).
Prema
Kabbali
(v.),
beskonano,
apsolutno, praje- dinstvo, boje svjetlo
iz kojega kontrakci- jom nastaje svijet.
Enteizam (gr. en = u i theos = bog): u
bogu. Uenje u filozofiji misticizma
(Plotin, D. Areopagita, S. Eriugena,
Eckhardt) da izvan boga nita ne
postoji: sve je u bogu.
Entelehija (gr. enteleheia), biti u svrsi
obli- kovan, imati svrhu. Kod Aristotela:
potpu- no svrhovito ostvarenje neega
to je prije bilo samo potencijalno.
Entelehija je ono to je postiglo cilj. U
daljnjem razvoju filo- zofskog miljenja
pojam entelehija postao je istovetan s
teleolokim principom tuma- enja
svijeta. U noviju biologiju uveo je ponovo taj pojam H. Driesch.
B

Entimema (lat. syllogismus

imperfectus = nepotpunienergija
silogizam). U stvari logiki nor- malni
silogizam, tek u jezinom pogledu krnj,
tj. bez formulirane jedne premise, koja
se medutim ima na umu. Npr. iz
premise M a P (S a M) zaglavak S a P,
ili iz pre- mise (M a P) S a M zaglavak S
aP.
Pet
Entitet (novolat. entitas, izvedeno od ens
= bie, postojee), postojanje neega.
Pojam entitet oznauje da neto jest,
za razliku od pojma kviditeta (v.) koji
oznauje to neto jest.
Entuzijazam (gr. entheos, enthusiasmos
= pun boga). Prvobitno je ta rije
oznaivala stanje ovjeka koji je pun
boga. Danas se ona upotrebljava u
znaenju
oduevljenje,
zanos,
ushienje, strastvena zagrijanost
za neku stvar ili ideju.
Epagoge (gr.): dovodenje; misaoni
induktiv- ni (v.) postupak kojim se tok
misli dovodi od
pojedinanog i
posebnog do openitosti.
Epagogiki (gr. epagoge = dovodenje,
uzdi- zanje), logiki postupak u kome
se milje- nje odnosno dokazni
postupak kree od pojedinanoga na
openo, induktivan po- stupak (v.
indukcija). Suprotno: apagogiki
(V.).
Epifanija (gr. epifaneia) znai: pojava,
spolja- nost, a u Novom Zavjetu:
pojavljivanje bo- ga, bogojavljenje,
sveanost pojavljivanja Krista, Tri
kralja. U filozofiji misticizma za- stupa
se shvaanje da bog, stvarajui svijet
stvara samog sebe, to znai da bez
svijeta nema ni boga. Sam svijet je
pojavljivanje boga (teofanija). Na
primjer Scotus Eriuge- na (810-877) u
svom djelu 0 podjeli prirode (De
divisione naturae) pie: .. .ne smijemo
smatrati da su Bog i stvorenje dvije
stvari, razliite jedna od druge, nego
da su jedno isto. Jer i stvorenje postoji
u Bogu, a Bog se na neobian i
neizreciv nain stvara u stvorenju,
otkrivajui sama sebe, nevidljiv inei
sebe vidljivim, neshvatljiv inei sebe

94

shvatljivim, sakriven otkrivenim,... jer

je sve iz njega, preko njega, u njemu i
za nje- ga.
B
Epifenomen (gr. epifainesthai = uz neto
se pojavljivati): pojava koju susreemo
uz neku drugu osnovnu pojavu;
popratna po- java.

epifenomen

epifenomenizam

Epifenomenizam

95

(v.
epifenomen):
teorija koja tumai pojave svijesti kao
popratne
(sporedne)
pojave
uz
fizioloke procese.
Epigeneza (gr. epi = k tome i genesis =
nastajanje). U razvoju ivih bia,
nastajanje novih oblika i formiranje
novih organa koji nisu postojali u klici
nego tek kao mogu- nosti. Razvijanje
organskih novotvorina.
Epiherema u novoj logici znai
naroito obrazloeni silogizam koji se
moe shvatiti bilo kao proireni
jednostavni silogizam (uz posebno
obrazloenje jedne ili obiju premi- sa),
bilo kao (jezino) saeti polisilogizam
(v.). Oblik epihereme: premise M a P
jer je X, S a M jer je Y, zaglavak S a P .
Pet
Epikureizam: ivotni nazor grkog
filozofa Epikura i njegovih uenika, koji
smatraju da je najvia vrijednost i
smisao ljudskoga ivota u ostvarivanju
ugode i sree. U toku evropske
kulturne povijesti taj je pojam e- sto
iskrivljivan u smislu ekstremnog hedonizma (v.).
Epistemologija (gr. episteme = znanost
i logos = nauka): teorija o znanostima,
nji- hovim metodama i sistematici. U
francu- skoj i engleskoj filozofiji
epistemoloki zna- i isto to i
spoznajnoteorijski. (V. spoznaj- na
teorija.)
Epohe (gr.): uzdravanje od izricanja
suda, suprotno od dogme (v.). Epohe
je rezultat skeptike filozofije koja
svakoj tezi suprot- stavlja antitezu. U
toj ravnotei miljenja epohe, tj.
indiferentnost, omoguava posti- zanje
duevnog mira. Kod Descartesa: metodska sumnja. Husserl uvodi taj
termin
u
fenomenoloku
analizu
predmeta, u smislu da taj predmet
treba osloboditi svih mnije- nja i
optereenja nastalih u kulturnoj povijesti.
B
Epsilogizam, za razliku od prosilogizma
(v.), zavrni odnosno naredni silogizam
u poli- silogizmu (v.).
Eristici, uenici Euklida iz Megare (treba
ga
razlikovati
od
matematiara
Euklida), koji su se sluili eristikom (v.).

estetian

Eristika (gr. eristike tehne). Vjetina

rasprav- ljanja, esto i prepiranja, koja
se sastojala u vjetoj, a ponajvie u
dvosmislenoj upotrebi rijei, da bi se
dokazala tonost vlastite teze.
Eros (gr.), ljubav, personificirani Eros
(Amor) bog ljubavi, prikazivan s lukom i
strijelom. Kod Hesioda i u orfikim
teogonijama stvaralako boanstvo,
svjetski princip stva- ralakog ivota
(kozmogoniki eros). U Platonovoj
filozofiji eros je filozofski nagon za
spoznajom ideja.
B
Erotematian (gr. erotematikos), u
obliku pitanja, pitajui. Obradivati neki
sadraj u obliku pitanja i odgovora;
posebno: vjeta pitanja odvjetnika na
sudu. Erotematika je umijee pitanja.
Suprotno: akroamatian (V.).
Esencija (lat. esse = biti), bit, bivstvo (v.)
za razliku od nebitnog, sluajnog,
akcidental- nog (v.). Pojam obraden u
skolastici kao su- protnost egzistenciji
(v.); esencijalan = bi- tan.
Esencijalizam (lat. essentia = bit).
Shvaanje koje najotrije odvaja bit (v.)
ili esenciju (v.) od opstanka ili
egzistancije (v.) i suprotstav- lja
osjetno i nadosjetno, naravno i vrhunaravno, idealno i realno, jednostrano
istiui nepomirljivost postojanoga i
promjenjivog i pridajui sav bitak,
zbiljnost i istinu poret- ku istih
bitnosti, dok u isti mah sve fak- tino
kao podlono bivanju (v.) i prolaenju
obezvreduje kao neto to zapravo ne
pri- pada bitku. Najekstremniji je
predstavnik toga shvaanja zacijelo
Parmenid, a zatim Platon, premda ve i
on ponekad pokuava premostiti jaz
izmedu biti i pojave, to u potpunosti
polazi za rukom tek Aristotelu koji
svojim naukom o kategorijama i nainima bitka mogunosti (v.) i zbiljnosti
us- postavlja konanu ravnoteu medu
njima.
Pe
Eshatologija (gr. eshata = posljednje i
lo- gos = uenje): uenje o krajnjem
cilju svi- jeta i ivota, o posljednjim
stvarima svijeta. U grkoj mitologiji:
vjerovanje u nain i- vota due poslije
smrti tijela. U kranstvu: uenje da e

doi dan zadnjeg suda, kad e

uskrsnuti svi ljudi.
B
Estetian. U irem smislu, svaki pojam o
estetici, dakle osim pojma lijepog i
pojam kominog, draesnog, traginog,
runog, uzvienog i dr. U uem smislu
pojam se estetinog uglavnom poklapa
s pojmom li-

jepog, ukusnog, s onim to je u skladu s

odredenim
estetskim
principima;
estetican estetian tako moe biti ne
samo predmet ili pojava, ve
je estetino i ponaanje, reagiranje
pre- ma kvalitetama svoje okoline i
sam odnos prema cjelokupnom ivotu.
G
Esteticizam filozofski ivotni nazor koji
u estetici i umjetnosti nalazi najvie
oblike
ljudskog
stvaralatva,
najvrednije kulturne tvorbe i svrhu
itavog ivota, kojoj treba da se
podrede sve etike, religiozne i druge
svrhe. Tako je npr. umjetnost za
Nietzschea vrednija od istine, a ivot
se moe oprav- dati samo kao
estetski fenomen. Izraz este- ticizam
ponekad se upotrebljava i pogrdno, da
bi se ukazalo na suvie jednostrano i
iskljuivo pridavanje vrijednosti ljepoti,
na
estetiziranje
cjelokupne
spoznajne, aksio- loke i antropoloke
problematike. G Estetika (gr. aisthetos
=
osjetni,
opaajni).
Filozofijska
disciplina koja ispituje lijepo, odnosno
vrijedno u umjetnosti (po nekim
estetiarima i lijepo u prirodi), istrauje
esencijalne
preduvjete
i
kriterije
umjetni- kog doivljavanja, stvaranja i
prosudivanja, kao i uope smisao,
znaenje i bit umjetni- kog.
Ime estetika neko se vrijeme
upotreblja- valo iskljuivo za uenje o
osjetilnoj
spoznaji.
Tako
je
transcendentalna estetika jo i za
Kanta znanost o svim apriornim principima osjetilnosti. Kod Baumgartena
(1714 1762), koji je prvi upotrijebio
taj
termin,
pod
estetikom
kao
osjetilnom
spoznajom
(cognitio
sensitiva) razumijevala se znanost o
lijepom u umjetnosti i u prirodi. Veina
kasnijih estetiara (Schelling, Hegel i
dr.) slae se u tome da filozofija
umjetno- sti ne eli propisivati nikakva
pravila i nor- me za stvaranje ili
doivljavanje umjetnosti, ve uope
96
razjasniti to je lijepo.
Za osnivae estetike (premda ne pod
tim imenom) smatraju se u antici
Platon i Ari- stotel. I dok e Platonova
metafizika
lijepog
preko
Plotina,
srednjeg vijeka, Kanta, Schellinga,
Hegela i novijih zastupnika tzv.
estetike odozgo i danas predstavljati
bitnu osnovu spekulativno koncipirane

filozofije umjetnosti, Aristotelovo e

djelo Peri poe- tikos ostati
uzor onim teoretiarima kojiestetika
e polazei s drugih pozicija i traei
u samoj umjetnosti izvore estetskih
normi predstavljati suprotni smjer,
osnovan
na
nekim
empirijskim
zakonomjernostima
umjetnikog
stvaralatva.
Iz
antike
preuzete
kategorije
razmjera,
sklada,
savrenstva,
cjelovitosti,
jasnoe,
svidanja
po
sebi
dominiraju srednjovjekovnim nazorima o lijepom. Kantovi u biti formalno i
subjektivistiki
zasnovani
estetski
pogledi, unutar analiza o moi sudenja
(Urteilkraft), snano su utjecali na
razvoj estetike (osobi- to kod Schillera),
a neke su njegove defini- cije (Lijepo
je ono to se svida samo po sebi, bez
interesa za realnu egzistenciju i za
posjedovanje
predmeta)
ostale
klasinim obrascima za sve kasnije
spekulativno za- snovane estetike. I
dok Schelling, nastavlja- jui na neke
premise Kanta, pokuava za- snovati
umjetnost kao apsolutnu sintezu
medusobnog proimanja slobode i
nuno- sti, svjesne i nesvjesne
djelatnosti, kona- nog i beskonanog,
uzdiui je tako na pi- jedestal najviih
vrijednosti, G. W. F. Hegel unutar svoje
ope konstrukcije razvoja duha u
povijesti shvaa umjetnost kao zorno
(da- kle i najnie) predoivanje
Apsoluta.
Glavni
predstavnik
formalistike estetike Herbart definira
estetiku kao nauk o ocjenjivanju, tako
da ona obuhvaa i etiku. Preko Herbartova uenika R. Zimmermanna
ostavile su neke Herbartove ideje svoj
peat i u za nas znaajnom djelu
Sustav obenite este- tike (1903) F.
Markovia, koji je prvi u nas iznaao
estetiku terminologiju i u svom djelu
dao preglednu shemu estetskih teorija
u toku povijesti. Novi pravac dao je
estetici
T.
Fechner,
zahtijevajui
eksperimentalno empirijski i induktivni
postupak u estetici i negirajui
vrijednost
cjelokupne
estetike
odozgo
kao
intelektualistiki
zasnovane,
pojmovne,
filozofijske
discipline. Njegovi uenici i nastavljai
(Miiller-Freienfels, Meumann, Lips i dr.)
izvrili su brojna is- pitivanja da bi
eksperimentalno
utvrdili
neke

pravilnosti
estetskog
svidanja.
Vrijednost te estetike kao i drugih
socijalno- empirijskih i pozitivistikohistorijskih po-

kuaja (medu kojima je najznaajnija

esteti- ka H. Tainea) radikalno je
97
estetika zanijekao
B.
Croce,98
definirajui
estetiku
kao
nauku o izra- zu odnosno opu
lingvistiku i identifici- rajui intuitivnu
spoznaju s umjetnou. Unutar antiteza
subjektivistike (npr. Die- trich Kerler) i
objektivistike (npr. Maximi- lian Beck)
estetike javljaju se u neto modificiranoj formi stari problemi antike
mi- sli o umjetnosti. Tako se ljepota
pokuava iznai bilo izvan suda, osjeta
ili osjeaja to su sve samo reaktivna
stanja u subjektu, stanja izazvana
objektima koji imaju pose- binu
estetsku vrijednost (tzv. objektivistika estetika), bilo da se lijepo definira
kao izvedeno, derivirano svojstvo,
vrijednost suprotna biu, zasnovana u
subjektu
(tzv.
subjektivistike
estetike). Marksistiki ori- jentirani
teoretiari (medu kojima su najznaajniji Plehanov i kasnije Lukacs)
uka- zuju posebno na socijalne korelate
umjetni- kih djela. Novija filozofija
egzistencije (osobito M. Heidegger)
stavlja u pitanje mo- gunost i
odrivost svih metafizikih disci- plina,
pa tako i estetike, jer epohe povijesti
estetike bilo kao teorije umjetnosti ili
metafizike
lijepog
samo
na
svojevrstan nain odgovaraju glavnim
etapama
povijesti
bitka.
Kao
metafiziko pitanje o biti umjetnosti
estetika po tim teoretiarima kao i
nekim
novijim
marksistikim
misliocima ne see do njena pravog
izvora. G
Etatizam (franc. etat = drava), teorija o
sve veem sudjelovanju i angairanju
drave u svojini, ekonomskim odnosima
i dirigiranju privredom, a isto tako i u
drugim podru- jima drutvenog ivota
(politikom, kultur- nom, prosvjetnom
itd.).
V
Etian, v. etika.
Etiki (gr. ethikos). Dvoznaan pojam
kojim se oznaava: 1) ono to se tie
etike (v.) kao znanosti; 2) ono to je
samo po sebi etiki vrijedno, moralno,
udoredno.
Etika (gr. ethos = obiaj, ethikos =
mora- lan, udoredan). Filozofijska
disciplina koja ispituje ciljeve i smisao
7 Filozofijski rjenik moralnih htijenja, temeljne
kriterije za vrednovanje moralnih ina

kao i uope zasnovanost i izvor morala.

U pogledu izvora moralog i
njegove osnov- ne orijentacijeetika
etika moe zastupati hete- romno (izvor
morala izvan ovjeka) ili au- tonomno
(izvor morala u samom ovjeku)
stajalite, ona moe biti orijentirana
aprio- ristiki (v.) ili empiristiki (v.),
intelektuali- stiki (v.), aksioloki (v.),
naturalistiki (v.) ili voluntaristiki (v.).
U pogledu svrhe i cilja moralnog
htijenja i djelovanja unutar razli- itih
etikih koncepcija tzv. etika dobara
moe se zastupati eudaimonizam (v.),
hedo- nizam (v.), perfekcionizam (v.)
itd., a s ob- zirom na predmet svojih
preokupacija mo- e biti orijentirana
individualistiki
(egoizam
[v.l,
altruizam [v.] i sl.) ili imati kao objekt
svojih
ispitivanja
socijalno-moralne
probleme.
Povijest
etike.
Individualistikoj i
relativi- stikoj etici sofista suprotstavlja
se Sokrat svojim optimistiki (v.)
zasnovanim etikim racionalizmom. Po
njemu je vrlina identi- na znanju, jer
spoznaja dobra upuuje ujed- no na to da
dobro postupamo, a spoznaja zla da ga
se klonemo. Grijeh je, dakle, za- bluda i
nitko ne grijei svojevoljno. Plato- novom
idealistinom rigorizmu po ko- jem je
medu idejama, tim vjenim uzorima svih
pojava, najvia ideja, kruna carstva
ideja, ideja dobra suprotstavlja se Aristotel, koji vrlinu definira kao sredinu izmedu dviju krajnosti. Uz etike vrline
(koji imaju voljni karakter) on je u svojoj
uvenoj Nikomahovoj etici opisao i tzv.
dijanoeti- ke (intelektualne) vrline. U
Plotina se vr- hovni cilj ivota postie
oslobadanjem od tijela pomou askeze i
ekstatikog sjedinja- vanja s boanstvom.
Stoici smatraju da mo- ralno ivjeti znai
ivjeti u skladu s priro- dom, tj. umom,
logosom. U svijetu potpu- nog duevnog
mira, u apatiji koju ne moe pomutiti
nikakvo izvanjsko dobro ili zlo, sadran je
osnovni smisao ivota stoikog mudraca.
Epikur i Epikurejci, nasuprot ta- kvom
idealu, smatraju da osnovni kriterij u
opredjeljivanju za odredene ine moe
biti u osnovi samo ugoda ili neugoda. No
izbje- gavajui zlo valja se klonuti i
prolaznog do- bra, koje ne osigurava
trajnu
sreu.
Srednjovjekovne
kranske etike koncepcije orijentirane
su u osnovi na preziranje tjele- snih

ugoda, na askezu, odricanje od uitaka i

ovozemaljskih
dobara.
Namjesto
mudrosti i smionosti osnovne etike
vrline
postaju
poniznost,
ednost,
bogobojaljivost,
a
namjesto
autonomnosti grkog morala dolazi
kranska
heteronomnost.
Veina
renesan- snih mislilaca ustaje protiv tih
srednjovje- kovnih nazora unutar kojih
je moral po- stao sredstvom za
ispunjavanje
izvanljudskih
i
transmundanih svrha i trai da se
etika, nezavisno od religioznih dogmi, zasnuje i razvija na prirodnom razumu.
Kod Thomasa Hobbesa se prvobitno
stanje, sta- nje u kojem je ovjek
sebian, osamljeni vuk (homo homini
lupus), mora u interesu svih prevladati,
kako bi se osigurao mir iji uvar i jamac
postaje drava. U Spinozinoj Etici (koja
se etikom problematikom u uem smislu
bavi tek u posljednjim poglav- ljima) doli
su ponovo do izraaja i neki stoiki
principi. U najvioj, intuitivnoj spo- znaji,
u amor dei intellectualis, kad je prevladao afekte, ovjek nalazi u sebi mir,
si- gurnost i etiku ravnoteu. Potkraj 17.
i na poetku 18. st. engleski filozofi
morala
kao
to
su
Shaftesbury,
Hutcheson, Smith i dr. suprotstavljaju se
Hobbesovim nazorima i istiu u prvi plan
ili opu dobrobit, dobro- bit vrste
(Shaftesbury), ili savjest kao priro- deni
kriterij
moralnosti
(Hutcheson),
ili
simpatiju kao bit morala (Smith).
Nasuprot tome, B. de Mandeville tvrdi
kako svaki moral kodi progresu kulture.
Dok
francuski
enciklopedisti
i
materijalisti
istrauju
prvenstveno
evolucionistike i povijesne elemente
morala, engleski i francuski soci- jalni
utopisti smatraju da se etika zasniva na
odnosima interesa koji mogu biti medusobno
uskladeni
samo
potpunom
preobraz- bom drutva na razumnim
naelima. I. Kant prvi puta radikalno
kritizira svekoliku dotadanju etiku
dobara, i za nj kriterij mo- ralne
vrijednosti i izvor morala moe biti samo
ista volja, nezavisna od konkretnih
empirijskih uvjeta i motivacija. Moralitet
je za razliku od legaliteta (kojim se
oznaava
djelovanje
samo
radi
posljedica), etiko dje- lovanje iz istog
samocilja
morala,
zbog
samog
potovanja dunosti. Etiki karakter

vladanja pretpostavlja autonomiju volje

etika jer jedino uz autonomnu slobodnu volju
etika obaveza (imperativ) moe imati
bezuvjetan
(kategoriki)
karakter.
Fichte, kao i Kant, pretpostavlja
praktiki um teoretskom, a Hegelova
filozofija morala izloena je u nje- govoj
Filozofiji prava u kojoj je drava (tj.
ustavotvorna
monarhija)
realnost
moralne ideje, a ova je u sebi ukljuila,
prevladala
i
ukinula
sve
ranije
stupnjeve razvitka (ap- straktno pravo,
moralitet i udorednost). Engleska
utilitaristika kola (npr. J. Ben- tham)
smatra da je osnovni etiki imperativ
najvea srea najveeg broja ljudi.
Po Schopenhaueru je najvie etiko
djelovanje dijeliti bol s drugim,
identificirati se s njim, pa je zato
samilost najvia etika vrlina. U okviru
svog
imoralizma
Fr.
Nietzsche
preokree rang svih vrijednosti i
postavlja nove tablice koje znae
pokuaj
destrukcije
svekolikog
dotadanjeg morala, morala mir- nih
prosjenosti, samilosti, kranskog morala stada. Medu mnogobrojnim
novijim, fenomenoloki orijentiranim
etikama naj- zanimljivija je, uz etiku
Nicolaija Hartman- na, etika M.
Schelera,
koja
se
suprotstavlja
Kantovom formalizmu i rigorizmu i
pokuava
razviti
apriornu
materijalnu vrijedno- snu etiku. Kao
negacija
gradanske
etike,
itave
spekulativne etike pozicije uope i
osnovnih moralnih postulata koji su na
nji- ma izgradeni, marksizam ukazuje
na dru- tvenu i povijesnu uvjetovanost
moralnih normi, teei istovremeno
izgradnji novog humanistikog drutva,
lienog ogranieno- sti i protivrjenosti
klasnog gradanskog morala. Marksizam
stoga nije nikakva eti- ka koncepcija
koja postoji uz druge etike doktrine,
ve je zahtjev za zbiljsko dokinu- e
itavoga jednog svijeta kao prve
pretpo- stavke ope dezalijenacije (v.)
ovjeka.
G
Etikoteologija (gr.), moralna teologija.
Na- suprot fizikoteologiji, pokuaj
izvodenja do- kaza za opstanak boga iz
moralnog podru- ja. Po Kantu:
teologijski nauk u kojem se iz moralnog
zakona u nama zakljuuje na boga kao

njegova tvorca i zaetnika; ovaj

moralni
dokaz
za
Kanta
je
postulatetikoteologija
prakti-

kog uma, jer se teorijski nije mogao

zasno- vati i izvesti u Kritici istoga
uma. Slino Descartesovu
etikoteologija zakljuivanju
o99
egzistenciji boga iz nae ideje o njemu.
K
Etiologija (gr. aitia = uzrok i logos =
nau- ka): izuavanje uzroka koji lee u
osnovi odredenih pojava. Termin se
najee upo- trebljava u medicini,
gdje se odnosi na iz- uavanje uzroka
razliitih oboljenja. Etografija (gr.
ethos = obiaj, moral i grafo = piem):
opisivanje moralnih obiaja, na- vika i
ocjena. Etologija (gr. ethos = obiaj i
logos = nau- ka) ima dvostruko
znaenje. J. S. Mill ozna- avao je tom
rijeju deduktivnu karaktero- logiju (v.),
a Wundt povijesnu znanost koja se bavi
istraivanjem
razliitih
udorednih
oblika ivota. Etonomija (gr.). U
teorijskom razmatranju: povezivanje i
sjedinjenje (kao srodnih ili is- tovjetnih)
podruja etike i filozofije prava (npr. u
Hegela). Etos (gr. ethos): mjesto
stanovanja i boravka. U filozofiji
odnosno etici etos postaje pzna- ka
ljudskih osobina i vrlina, tj. ljudskog karaktera, ljudsko moralno raspoloenje.
He- raklit je spoznao da svaki ovjek
ima svoju sudbinu u prirodi svoga
etosa (fr. 119). U novijoj etici rije etos
oznauje
sadraj
cjelokupnog
moralnog ocjenjivanja i djelova- nja.B
Eudaimonistiki
(prema
gr.
eudaimonia), to se tie sree kao
etikog problema. Eu- daimonija je cilj
ljudskog djelovanja.
Epikurovo uenje u etici moe
se^ozna- iti kao eudaimonizam. Pod
to se odrede- nje mogu uvrstiti i mnogi
drugi filozofi (So- krat, Aristotel,
Descartes, Spinoza, prosvje- titelji).
Eudaimonizam kao cilj drutva ima na
umu etiku i socijalnu sreu. B
Eudaimonizam (gr. eudaimonia =
blaen- stvo, blagota, srea, dobro),
uenje o srei ili blaenstvu. Etiki
nazor i pravac po ko- jemu je motiv i
svrha, cilj ljudskog (etikog) djelovanja
u postizanju ili unapredivanju vlastite ili
tude
sree,
odnosno
objektivne
dobrobiti. Takoder uenje da je zadatak
u- dorednog teenja i djelovanja u
darivanju
i
uveavanju
sree
i
zadovoljstva. Prema to- me u emu vidi
pravu sreu kao najvie dobro vrijedno

tenje (da bi se najbolje, da- kle

moralno ispravno ivjelo), eudaimonizam
moe
biti
hedonizam
(v.),eurokomunizam
perfekcioni- zam (v.), utilitarizam (v.),
altruizam (v.), egoizam (v.) a mogua
su i njihova medu- sobna proimanja.
K
Euforija (gr. eu = dobro i pherein = nalaziti se), 1) intenzivno uvstvo ugode i
za- dovoljstva; 2) patoloko stanje
neopravda- nog zadovoljstva u vezi s
vlastitim zdrav- ljem ili djelovanjem.
Eukolija (gr. eukolia = zadovoljstvo),
vedri- na, veselost, ivotna radost.
Suprotnost se oznaava pojmom
diskolije (v.). Na eukoliji poivaju
optimistika (v.), a na diskoliji pesimistika naziranja o ivotu.
Eukrazija (gr. eukrasia): to je dobro
pomi- jeano. Lijenik Galen tumaio je
da do- brim mijeanjem sokova u
organizmu na- staju dobre dispozicije
(v.) za stvaranje tem- peramenta i
karaktera. Suprotno: diskrazija (V.).
Eurokomunizam najnovija struja u radnikom
i komunistikom
pokretu
razvijenih
zemalja
kapitalizma,
naroito u Evropi i Japanu koja nastoji
prilagoditi taktiku svoje revolucionarne
borbe promijenjenim uvjetima u tim
zemljama i u svijetu. iroka politika
demokracija
razvijenih
zemalja
kapitalizma omoguava daleko vee
korite- nje demokratskih institucija
(parlamenta,
komunalne
vlasti,
tampe, sindikata itd.), i- re saveze sa
ostalim masama stanovnitva koje se
nalaze o slinoj ekonomskoj i drutvenoj situaciji kao i proletarijat.
Kritiari staljinskog birokratizma i
nedemokratskih metoda upravljanja,
eurokomunisti
se
zalau
za
demokratski socijalizam, koji bi u tim
razvijenim zemljama bio zasnovan i na
politikom
pluralizmu
i
na
ekonomskoj de- mokraciji, tj. na
razvoju samoupravnih obli- ka i
struktura socijalizma. Naputaju koncept diktature proletarijata i zamjenjuju
koncepcijom socijalistike demokracije.
Glavni ideolozi eurokomunizma su u
Italiji E. Berlinguer, u panjolskoj S.
Carillo a u

Francuskoj, s izvjesnim kompromisima

prema realnom socijalizmu, G.
Marchais.
V
Eusebija (gr. eusebeia),
100
eurokomunizam
pobonost,
vjersko
osjeanje. Eusebija proizlazi iz ljudske
vjere u postojanje boga.
Eutanazija (gr.): laka, bezbolna smrt. U
mnogim filozofskim sistemima smrt
nije uzrok straha za ovjeka, jer on
spoznajom prirode i njenih zakona
dolazi
do
nunog
zakljuka
o
neprekidnom mijenjanju svega.
Eutimija (gr. euthimia), dobra volja,
radost, veselje. To je prema Demokritu
cilj ljud- skog djelovanja.
Eutonija (gr.), vrstoa, snaga; kod
stoika: svojstvo due.
Evidencija
(lat.
evidentia),
oitost,
oevidnost. Neposredni istinosni zorni
ili logiki uvid. Duevno stanje u kome
se neki sud, neka misao doivljava kao
intuitivno jasno dana nesumnjiva
istina.
Doivljaj
same
po
sebi
neposredno jasne, sigurne i uvjerljive
istine.
F
Evidentno (lat. evidens), oito, oevidno,
ja- sno. Ono to je u miljenju
neposredno ja- sno bez svakog daljnjeg
izvodenja ili doka- zivanja. to se
neposredno razumije i uvida kao
sigurno istinito spoznato.
Evolucija (lat. evolutio = razvitak):
razvijanje iz niega u vie ili iz
jednostavnoga u slo- eno. Teorija
evolucije obuhvaa cijelu pri- rodu, i
organsku i anorgansku. Ona koja se
bavi razvojem ivih bia zove se teorija
des- cendencije. Takvih teorija ima
vie, ali je najznaajnija od njih
Darwinova po kojoj su pojedine
individue bolje prilagodene i- votnim
uvjetima. Stoga takve individue u borbi
za opstanak iznose pobjedu, a nasljedivanjem prenose se njihova pozitivna
svoj- stva u sve veoj mjeri na nove
generacije, tako da se u toku dugih
vremenskih perio- da mogu razviti ak i
nove ivotinjske vrste. Lamarck, koji je
prije Darwina postavio do- nekle slinu
teoriju evolucije, ui da prije svega
upotrebljavanje ili neupotrebljavanje
pojedinih organa uvjetuje njihov sve
vei razvoj ili zakrljavanje, to se onda

naslje- divanjem prenosi na daljnje

generacije, koje na taj nain mijenjaju
svoj oblik, a prema tome i nain ivota.
Teorije evolucije javlja- ju se ve kod
starih
Grka
(Anaksimandar,
Empedoklo),
ali
premaezoterian
Engelsu zapoinje misao o
razvoju zapravo s Kantom, poseb- no s
njegovom teorijom o postanku naeg
sunanog sustava. Evoluciji je suprotna
in- volucija (v.).
S
Evolucionizam (lat. evolutio = razvitak):
nauka o razvoju. Pravac koji prihvaa
da je sve nastalo razvojem, odbacujui
svaku mi- sao o stvorenosti svijeta,
odnosno o tome da je on djelo boje (v.
evolucija).
Exclusi tertii sive medii (lat. znai
[naelo] iskljuenje treeg odnosno
posredovanja).
Logiko
naelo
(princip odnosno aksiom) koje na
osnovu naela kontradikcije (v.) tvr- di
da je izmedu dva u istom smislu
kontra- diktorno oprena suda (S jest P,
S nije P) jedan svakako istinit, a drugi
neistinit (ili- ili), te je iskljuena
neistinitost obaju, koju bi nadomjestio
neki trei posredni sud (lat. tertium
non datur treega nema).
Pet
Ex mere negativis et particularibus nihil
sequitur (lat. iz naprosto nijenih i
djelo- minih nita ne slijedi). Ope
silogistiko pravilo koje ui da iz dviju
negativnih kao ni iz dviju partikularnih
premisa ne moe slijediti nita sigurno
ni nuno. Pet
Ezoterian (gr. esoterikos = unutarnji):
sa- mo za one koji pripadaju grupi,
koli, sekti.

II
fabijanski socijalizam

101

F
Fabijanski socijalizam. Jedna od struja socijalizma, oformljena 1883. u Engleskoj
na elu sa Sidneyjem i Beatricom
Webb. Ime su uzeli po rimskom
vojskovodi
Fabiusu
Maximusu
Cunctatoru, to bi trebalo da iz- razi
njihovo odbacivanje revolucionarne
borbe radnike klase za socijalizam i
stav mirnog prijelaza iz kapitalizma u
socijali- zam. U osnovi sitnoburujska i
oportunisti- ka koncepcija socijalizma,
ali je imala utje- caja na neke
socijalistike pokrete u Engle- skoj. V
Fakticitet (lat. factum = injenica): faktinost, injeninost, datost ustanovljiva u
svom postojanju kakva stvarno jest,
bez ob- zira na to kakva ona moe,
mora, odnosno treba da bude. Opreke:
mogunost, nu- nost, pomiljivost,
logicitet.
Faktian (lat. factum = injenica): injenian, zbiljski, stvaran, na konkretnom
isku- stvenom nalazu ustanovljen,
prostorno- -vremenski odrediv (ovdje i
sada), za raz- liku od onoga to se
naprosto pomilja (idealno), odnosno
onoga to se u teoriji ukazuje tek
moguim ili tavie nunim i openitim
(uvijek i svuda). (V. empirijski,
pozitivan.)
Pet

faktum

faktumFaktum (lat. factum od facere =102 svojoj kasnoj fazi napu- stio nefalasifa
initi): i- njenica; k tome:
faktino (injenino) i fak- tinost ili
fakticitet (injeninost). Od iste osnove
potjee i faktor (inilac). Faktum je ono
to je tako dano da se ne moe osporiti
njegovo opstojanje. Faktum se moe
razli- ito interpretirati i opisati u
njegovoj gene- zi, ali se ne moe logiki
deducirati. O fak- tinosti se govori
prvenstveno s obzirom na ovjekovo
djelovanje u povijesti. U Bitku i
vremenu Heidegger je prvi put postavio
zahtjev
za
hermeneutikom
faktinosti. Fak- tinost je prema
Heideggeru utemeljena u faktumu
opstanka. Pojam faktinosti ukljuuje
u sebi: bitak u svijetu (das Inderweltsein)
'unutarsvjetovnog'
bia,
dodue tako, da to bie moe sebe
razumjeti kao u svojem 'udesu'
(Geschick) povezano s bitkom bia
to ga ono susree unutar svo- jega
vlastitoga svijeta. Ta baenost u svijet sastoji se u tome, da ovjek zatie
sebe rodenog u nekoj konkretnoj
situaciji koju on sam nije oblikovao, ali
je njegova zadaa da je dalje oblikuje.
Kao onaj koji je ba- en u svijet
ovjek nabacuje svoje mo- gunosti
na osnovi izlaganja (hermeneutike)
svoje faktine situacije. U tom smislu
op- stanak egzistira faktiki. I Kant
faktum uzima prvenstveno u znaenju
koje on ima za praktino djelovanje i
slobodu naega uma. Faktum istoga
uma je moralni zakon koji omoguuje
ovjekovu slobodu. Narav- no, osim
znaenja faktuma u podruju slobodnog djelovanja, faktinost se esto
uzi- ma kao sluajnost u suprotnosti
prema lo- ginosti (logicitetu). O
faktumu kao onome to je uinjeno i
postavljeno esto se govori u smislu
pozitivizma puke empirijske i- njenice
bez obzira na njezinu bit. Kada se
injenice odvajaju od biti onda se
faktum shvaa kao sluajnost, koja
prema svojoj biti moe biti i drugaija
nego to jest, a bit sama kao ono to ne
moe biti drugaije nego to jest, dakle
kao nunost. Jo je i rani Husserl u tom
smislu odvajao bit i injenicu, da bi u

samo tradicionalni esencijalizam bi- ti i

pozitivizam injenice nego i dugo zastupani
tzv.
transcendentalni
pozitivizam i formalnu ontologiju, a
zagovarao tezu, da svijeta ivota
zbiljski ne moe biti bez po- sebno
svjesnih bia i objekata u kojima se
svijet pokazuje u perspektivi horizonta
te da svijet nije za svagda odreden
nikakvom
ontologijom
ili
nekom
mathesis universalis. To na drugoj
strani znai da ni faktum nije openito
pozitivan ni za svagda dan nego za-visi
od svijeta kao horizonta horizonata. U
skladu s tim, horizont horizonata Husserl naziva apsolutnim faktumom ili
pra- faktumom svijeta ivota. Taj
apsolutni
faktum
Landgrebe
tematizira ne samo kao injenicu
reflektiranja nae svijesti nego i kao
nain obistinjavanja mogunosti samokretanja tijela (Leib). tovie, apsolutni
fak- tum kao nain bitka prafungirajue
subjek- tivnosti centriran je u tijelu, u
ovdje i sa- da, pa nije svijest nego
je tijelo ona apso- lutna nulta toka
na kojoj je orijentirana sva povijesna
faktinost. Tijelo je apsolut- na nulta
toka zbog toga jer iza njega se ne
moe ii dalje. U tijelu je centriran apsolutni faktum, to znai da od njega
kao apsolutno odredenog poloaja i
kretanja ti- jela u prostoru i vremenu
polazi svaki po- sredovani faktum.
Pa
Falacije (lat. fallaciae) logike
pogreke koje se oituju u upotrebi
neistinitog mi- ljenja pri izvodenju,
induktivnom
i
deduktivnom
zakljuivanju i dokazivanju. Falacije
mogu
nastati
nehotino
(tzv.
paralogizmi, v.) ili hotimino (tzv.
sofizmi, v.). Ponajva- nije f.: quaternio
terminorum, f. conse- quentis, f.
disjunctionis (u silogizmima); f. fictae
universalitatis, post hoc ergo propter
hoc (u indukciji); circulus vitiosus,
metabaza,
heterozetesis
(pri
dokazivanju). Pet Falasifa ili falsafa
(islam) naziv za helen- sku filozofiju i
pogled na svijet osnovan na naunoj
spoznaji za razliku od mudrosti os-

novane na vjerskoj objavi (v hikma,

irak, ma'rifa). Islam je iz perzijskih
tradicija pre- uzeo i sauvao do
renesanse batinu helen- ske kulture
poto je ona zamrla u zapad- nom
svijetu. Pod pojam falasifa potpadaju i
drugi strani utjecaji koji pridonose
nau- nom razjanjenju svijeta i ivota,
a potjeu redovno iz perzijskih i
indijskih izvora. Ta- kvim su utjecajima
otvoreni najprije liberal- ni teolozi kole
mu'tazila (v.), a zatim sko- lastici
aristotelovskog smjera. Dva ini- oca
odreduju poloaj i vrijednost falasife u
islamskom svijetu: 1) Da se pravilno
oci- jeni vanost islamske filozofije,
potrebno je poi od nedostataka
aristotelovskog siste- ma (Horten). 2)
U svladavanju tih nedosta- taka vaan
prinos predstavljaju neposredni utjecaji
indijske skeptike filozofije (suma- nija,
v.) i prirodoznanstveno-logike kole
nyaya-vaieika (v.). Odatle bi se
mogla di- jelom tumaiti i pojava
nearistotelovskih helenskih utjecaja
(Demokritov atomizam, Epikur) u
predaristotelovskoj misli ranog islama,
gdje su uhvatili dubok korijen kod prvih
teologa. Islamski su filozofi upoznali
aristotelizam u neoplatonskoj preradi.
Op- im pretpostavkama indo-iranske
metafizi- ke odgovara shvaanje da je
svijet kao cje- lina tok bitka koji
proistjee (faid, v.) ili oi- tuje svoju
skrivenu prirodu (gha'ib, v.) iz jednog
vjenog izvora. Bivstvo tako proisteklih stvari razlikuje se od njihova
pojavnog, kontingentnog (v.) bia.
Kontingentnost bi- a potencira se
indijskom pretpostavkom (budistikog
porijekla) o trenutanoj, pro- mjenljivoj
i
sloenoj
prirodi
pojavnosti
ili
stvorenih stvari. Svijet je u
potpunosti
obuhvaen
uzronom
zakonitou.
I
tu
je
indijski
determinizam blii izvornim islam- skim
stavovima nego problematika slobode
u iranskom dualizmu. Tenja za
prevladavanjem
aristotelovskog
dualizma
i
za
istovremenim
odravanjem
pretpostavke
o
kontingentnosti svijeta ili o razlici
bivstva i bia osjea se u formulaciji

problema uni- verzalija kod Ibn Sine

(Avicenna): Boanski izvor svjetlosti je
universale ante rem, kon- tingentne
stvari osjetnog svijeta sadre skrovito
universale in re, a nae intelektual- no
zahvaanje
dosee
istinu
kao
universale post rem. Tako se problem
zbiljnosti svijeta (hakika) nastoji rijeiti
pomou
aristotelovskog
pojma
kontingencije. Ibn Rud (Aver- roes),
koji se najvie udaljuje od istonja- kih
pretpostavki (irakiyun) islamske misli, tumai pojavnost svijeta kao
njegovo iz- vodenje iz nebitka ('adam)
iste potencije u stanje opstanka. Taj
proces derivacije zbilj- nosti izvodi
Allah, iju prirodu shvaa kao cjelinu
stvari eminentiori modo. U takvim
aristotelovskim
formulacijama
problemati- ke osjea se tendencija
koja lako vodi do panteizma islamskih
mistika, do naputanja ili nadilaenja
spoznajnih
sredstava
helenske
filozofije, koju priznaju samo kao pro-

falasifa pedeutski stepen (Suhrawardi). S103 odvraenosti

pogleda
odfantazija
druge strane iransko-helenska
svakog stvorenog opstojanja; u onom
ideja slobode uvi- jek se ponovo vraa
opem uni- tenju, gdje se nazire jo
s ortodoksnom reakci- jom na latentnu
samo sveobuhvat- no. Ono znai
opasnost da Allah po fizi- koj nudi
unitenje ljudskih atributa svojstvenih
svoga bia u mehanizmu svijeta ne
naem Ja. Sufi je onaj koji niti
ostane lien slobode uope. Tako Ghaposjeduje niti je posjedovan to je
zali
brani
slobodu
sa
stajalita
bivstvo
fana'a.

Autentini
pedagokog
ideala
oplemenjenja
predstavnik ove teorije u sufizmu,
linosti.
Ve
Bistami (9. st.), dolazi do ove krajnje
Fana' (islam), unitenje, prestanak;
formulacije pojma fana': Nestajanjem
osnovni termin sufike (v.) mistike,
nestanka nestao sam iz ne- stanka
izraava stanje savrenstva koje se
kroz nita u niemu. Ve
usporeduje s utrnu- em (nirvana,
Fanatian zanesen, zaslijepljen, koji je
v.) u budizmu. I islamski i evropski
obuzet fanatizmom, a time i netrpeljiv
prikazi koji polaze sa stajalita stranih
prema
drugima.
Fanatik

sufizmu nastoje da istaknu preteno

zanesenjak koji se slijepo i gor- ljivo
moralni smisao termina i da potcijene
predaje nekoj stvari, ideji ili vjeri (vjernje- gove metafizike implikacije, kao i
ski
fanatizam)
s
potpunom
u slua- ju budizma. Hudwiri (11. st.)
netrpeljivou spram svega drugoga,
u jednom od prvih djela napisanih s
ime se posve negira i unitava
takvog stajalita (Kaf al-Mahdub)
humanitet. Fanatik je u odnosu na
kae da ne moe biti rije ni o gubitku
druge
nacionalnosti
(u
politici)
supstancije ni linosti u stanju fana',
ekstrem- ni nacionalist ili ovinist. K
kako vjeruju neki sufiki nez- nalice.
Fanatizam
(lat.),
zanesenost,
Isti autor pie o svojim raspravama s
zaslijepljenost, slijepa predanost i
islamskim teolozima u Indiji, koji su
revnost, strastvena veza- nost uz jednu
svo- jim metafizikim interpretacijama
stvar, vjeru, ideju, uvjerenje, koja u
ovog sta- nja dokazali da nemaju
svojoj posvemanjoj nekritinosti ide
pojma o tome ta je fana'. Prema
do ekstremne netrpeljivosti i mrnje
tome bi se moglo raditi jedino o
spram drugih shvaanja, stavova,
unitenju ljudske volje u bojoj.
miljenja, uvjere- nja i naina ivota
Polazei
od
ove
ortodoksne
(fanatizam srodan ovi- nizmu).
K
pretpostavke neki evropski autori
Fantazija (mata). U irem smislu:
zakljuuju da izvor is- lamskog pojma
sposobnost
predoivanja,
fana' treba traiti u kran- skoj mistici
reprodukcije upamenih naroito
radije nego u indijskoj (B. Carra de
osjetnih sadraja. U uem smislu:
Vaux). Bitna razlika izmedu islampredodbeno-misaona kombinato- rika,
skog i indijskog pojma sastoji se
sposobnost stvaranja novih cjelina
nesumnjivo
u
metafizikoj
(sinteza)
od
razliitih
elemenata
pretpostavci prema kojoj je utrnue
reproduk- tivne i apstrahirajue svijesti.
ili unitenje linosti za budi- ste
S obzirom na udio koji u novostvorenim
principijelno nezavisno od apsolutnog
cjelinama
imaju
odredene
vrste
bitka bojeg, dok se u islamu (jo
predodaba, i na sheme po kojima se
izrazitije
nego
kod
vedantinskog
one ujedinjuju, u fantaziranju pobrahmanirvkie)
ontoloke
jedinaca postoje znatne tipoloke
pretpostavke te vrste ne daju do kraja
razlike; one su znaajne ne samo za
fenomenoloki reducirati. Imajui u
opi psihiki profil linosti nego i za
vidu
spomenuta
ogranienja
razvitak
specifinog
stvaralakog
heterodoksnih (v.) stavova, vrijedno je
interesa
(tehnikog,
muzikog,
citirati nekoliko bit- nih obiljeja ovog
pjesnikog, likovnog). U psihikom
pojma prema istom Hudwirijevu djelu:
ivotu ovjeka fantazija ima veliku i
Siromatvo sufija sa- stoji se u
mnogostranu ulogu. U spontanom

matanju iivljavaju se i razrjeuju

razliita stanja emocionalne napetosti,
fantazijsko ispunjenje elja, katarza
eidetizacijom
uvstava
i
raspoloe- nja), to se redovito
odigrava u bizarnom svijetu sna, ali i u
budnom sanjarenju i u procesu
umjetnikog stvaranja. Fantazij- sko
kombiniranje detalja iz zornog i misaonog fonda pamenja omoguuje ne
samo

fantazija uspjena rjeenja svakidanjih

imperijalizma. Najprije nastaje u Italiji

ivotnih za- dataka nego i
(1922), a zatim u Njemakoj (1933)
stvaranje novih kulturnih te- kovina
pod nazivom nacional- socijalizma.
tehnikim pronalascima, izgrad- njom
Politika
ideologija
faizma
je
naunih sistema, teorija i hipoteza.
antiparlamentarizam,
diktatura
Svojevrsno znaenje ima fantazija u
jedinstvene
faistike
partije,
psihi- kom ivotu djece, koja esto
zastupanje u osnovi inte- resa krupnog
zamjenjuju
realno
doivljeno
s
financijskog kapitala, glorifi- kacija
fantazijski doaranim, i pripadnika
voda. U Njemakoj je jedna od ideoprimitivnih zajednica kod kojih je
lokih osnova faizma bila i teorija
nedostatak
kritikih
empirikih
rasizma, koja je proklamirala nenaunu
spoznaja nadomjeten
fantazijskim
i historijski reakcionarnu tezu o
sintezama,
objektivacijama
superiornosti nordijske rase. Faizam je
elementarnih
afekata.
Patoloka
pokuao da dobije i filozof- sku
prebujalost fantazije karakteristina je
zasnovanost u idealistikim filozofijaza
razliite
oblike
manikih
i
ma
aktiviteta
subjekta
(Gentile),
depresivnih sta- nja, a osobito za
glorifikaciji voda i drave kao neke
histeriju (fantazijska la- ljivost
natklasne organiza- cije i sveopeg
pseudologia phantastica). Ali i kod
arbitra (nacionalsocijalistiki ideolozi).
normalnih pojedinaca aktivnost mate
U
svojim
imperijalistikim
premoe dovesti do negativnih posljedica,
tenzijama faizam je doivio, zajedno
npr. tako to se uslijed nehotinog
sa svojim vodama, temeljit poraz u
stapanja pre- dodbi sjeanja s
Drugom svjetskom ratu.
V
fantazijskim motivima is- krivljuju Fatalizam (lat. fatum = udes): vjerovanje
uspomene na realne dogadaje (poda je svako zbivanje u svijetu i svako
greni podaci svjedoka na sudu,
ljudsko djelovanje unaprijed odredeno i
unakae- nost vijesti koje idu od usta
prema to- me neizbjeivo. To je
do
usta,
romantizirana
vjerovanje
naroito
raireno
kod
obavjetenja). Eksperimental- no se
orijentalnih i primitivnih na- roda. Po
fantazija ispitivala esto posredno, u
fatalizmu bi ovjek bio automat; jer ako
okviru
istraivanja
vjernosti
je sve unaprijed odredeno, onda nepamenja i utjecaja uvstava na
ma mjesta ni relativno slobodnoj volji
organiziranje predod- benih sadraja.
(v. fatum).
S
Neposrednom ispitivanju fantazije kao Fatum (lat. fatum = udes): via sila koja
sposobnosti
predodbene
upravlja svim zbivanjem i ljudskim
kombinatorike slue razliiti testovi
djelovanjem,
unaprijed
tono
kojima se od ispitanika trai dopuna
odredenim. Po vje- rovanju starih ni
fragmentarnih podataka, sastavljanje
bogovi nisu imali nikakve moi nad
nepovezanih
ili
ispremijeanih
fatumom (v. fatalizam).
elemenata u suvisle oblike (testo- vi Faza (gr phasis = pojava); razvojni
dopunjanja, sredivanja, kombiniranja)
stupanj u nekom zbivanju ili procesu;
ili
interpretacije
mnogoznanih
pojavna for- ma (npr. etiri faze
(smisleno
neorganiziranih,
Mjeseca).
apstraktnih)
podataka Fenomen (gr. fainomenon), pojava;
(Rorschachove
mrlje,
projektivni
izraz ko- ji je u razvoju filozofijske misli
testovi).
poprimio
razliita
znaenja,
kao:
Kr
zbivanje za razliku od stvari; oitovanje
Fantazma (gr.), predodba, predstava;
u svijesti neega izvan svijesti, a to je
ponaj- ee u smislu fantazijske
o sebi nepoznato; sadraj svijesti; po
predodbe, varke izazvane unutranjim
Platonu: osjetni stvarni svijet kao
104 refleks idejnog (inteligibilnog) svijeta;
uzbudenjem; haluci- nacija (v.).
Faizam najreakcionarniji politiki
po Kantu: pojave, ukoliko se pomiljaju
oblik diktature buroazije u epohi
ne kao puki priin ve kao predmeti na

osno- vu jedinstva kategorija, a za

razliku
od
stvari
o
sebi
(noumenon).
Pet
Fenomenalan, pojavan; koji pripada
podruju
pojavnog
iskustva;
fenomenalni duali- zam, stajalite da se
u iskustvu javljaju dva razlina principa
postojanja: fizino i psi- hino (materija
i duh).
Fenomenalnost (gr. fainomenon =
pojav- ljujue, pokazujue). Sam izraz
fenomen ima vie filozofskih znaenja.
Prvo on znai

fenomenalnost

pojavu ili105 idealistiki pozitivizamfenomenologija

pokazivanje neega u
(Berke- ley, Hume, J. St. Mill, E. Mach,
osjetilnom iskustvu. Drugo fenomen
Vaihinger).
znai i ono to se nije potpuno
Pet
pokazalo u ne- posrednoj pojavi nego Fenomenologija (gr. fainomenon =
se tek najavilo i naz- nailo. Kada se to
pojava
naznaeno samo pokae tako da je
1
logos = znanost). U prvotnom i
prezentno na sebi samome, tada
najirem
znaenju:
znanost
o
govorimo o pravom fenomenu u
fenomenima, o pojava- ma. Prvotni joj
izvornom
smislu
onoga
to
se
je zadatak bio da otkrije razliku izmedu
pojavljuje ili pokazuje. Fenomenologija
privida i istine. A kako se pojave
nastoji
oko
dohvaanja
toga
javljaju u svijesti, to ona znai i znaposljednjeg znaenja fenomena, dok
nost koja opisuje i objanjava upravo te
fenomenalizam
shvaa
svjestite pojave. Ona oznaava i teoriju
fenomenalnost (pojav- nost) kao sferu
o empirijskim pojavama uope za
predmeta iskustva i oznaa- va pojave
razliku od znanosti o stvarima o sebi.
stvari u suprotnosti prema samim
Kod Hegela (Fenomenologija duha)
stvarima. Fenomenalizam je u tom
dobiva taj pojam ve specifino,
smislu
gnoseoloki
pravac
koji
zapravo metafiziko znae- nje, jer se u
predmete
iskustva
promatra
kao
njemu analiziraju oblici i naini pojave
pojave nespoznatljivih stvari
duha, koji su ujedno nuni razvojni
0 sebi (Kant, Schopenhauer, Herbart,
stupnjevi individualne i povijesne
Lot- ze, E. v. Hartmann). Kada
svijesti u kojima se oituje apsolutni
fenomenalizam
predmete
iskustva
duh.
Medutim,
danas
se
svodi na puke injenice svijesti
fenomenologijom naziva i posebni
odnosno na subjektivne osjete, kako su
pravac u filozofiji, kojega je zaetnik E.
to nauavali Mach i Vaihinger, tada on
Husserl a koji je svojom tezom natrag
potpuno porie postojanje stvari o sebi,
k stvarima otklanjao subjektivistikoa time i sama pojava gubi svoj pravi
apstraktne spoznajnoteorijske rasprave
smisao, jer tada vie nema onog to se
i svojom fenomenolokom metodom
pojavljuje.
stva- rao kritike temelje znanstvenom
Pa
miljenju uope. Husserl zapravo polazi
Fenomenalizam
(fenomenizam).
Opi
od
Brentanove
deskriptivne
izraz za spoznajnoteorijsko stajalite,
psihologije koja se temelji na opisu i
koje je iz- gradio prvenstveno Kant, da
analizi pojava svijesti. Husserl je
predmet
spoznaje
sainjavaju
antipsihologist,
ali
prihvaa
od
fenomeni (v.), pojave. Shvati li se
Brentana te- zu o nunoj predmetnoj
fenomen kao spoznatljiva poja- va neke
intencionalnosti svjesnih doivljaja.
u sebi dublje, ali nespoznatljive
Fenomenolokom me- todom kao
realnosti, tada je rije o objektivnom
osnovnom
opeznanstvenom,
a
feno- menalizmu koji je po svom
prvenstveno
filozofskom,
analizom
agnostikom obiljeju svojstven ne
dolazi se do biti, do sutine datih
samo Kantovom transcendentalnom
najrazliitijih pojava (fenomena) svijesti
idealizmu nego i oblici- ma realistiki
od kojih svaka ima svoj intencionalni
orijentiranog pozitivizma (A. Comte, H.
predmet s vansvje- snim korelatom.
Taine, Renan, H. Spencer, Ardi- go,
Dvostrukom redukcijom (eidetskom i
Diihring, Laas, Avenarius, Masaryk). Ali,
fenomenolokom) ispunjava se taj
ako se pod fenomenom zamiljaju
kritiki zadatak. Eidetskom redukcijom
iskljui- vo pojave u svijesti, tj. svjesni
kao
specifinom
analitikom
sadraji (osje- ti, doivljaji) izvan kojih
deskripcijom iskljuuje se egzistencija
nita drugo osnov- nije ne bi postojalo,
subjekta i oblik njegovih spoznajnih
tada je posrijedi radi- kalni, subjektivni
akata, a trai se neovi- sno od bujne
fenomenalizam, karakte- ristian za
opstojnosti danih injenica sama bit

fenomenalnost neposrednu

(eidos) predmeta o kome je rije. Tako

se dolazi do eidetske ontologije koja
otkriva regione predmeta pojedinih
znan- stvenih disciplina (regionalna
eidetska zna- nost). Fenomenoloka
pak redukcija, pro- matrajui predmete
kao korelate svijesti, is- pituje tu istu
(ali ne praznu!) svijest samu. Ona
otkriva imanentna oblikovanja svijesti u
kojoj
se
dohvaaju
predmeti.
Razlikujui
noezis
i
noemu
razlikuje Husserl sam akt (svjestitost)
od sadraja svijesti (ono

fenomenologija

svjesno). Konstitutivni
akt i svjestiti sadraj
(ideacija) medusobno se uvjetuju. Po
tome onda Husserl i odreduje da se
zadatak filo- zofije sastoji u isto
deskriptivnoj znanosti
0 biti imanentnih oblikovanja svijesti, a
to e rei o istinskom i apsolutnom
bitku uope. M. Scheler je proirio
tematiku Hus- serlovu na podruje
aksiologije (napose eti- ke) i tu
polemizira s Kantovim formaliz- mom u
etici, pokazujui da se uz teoretsku
ideaciju (koju obraduje Husserl) u
ljudskoj svijesti oituje i vrijednosno
osjeanje ko- je ne predstavlja
razumsko otkrivanje vred- nota, ali se
doivljava
istom
sigurnou
(evidencijom)
kao
misaonim
aktom
otkrivena
istina.
Schelerova
materijalna
vrijednosna
etika
predstavlja novi pogled u tematici etike
i kulturne filozofije uope. Heidegger je
konano
doveo
do
ontoloke
konzekven- cije ove fenomenoloke
analize: da bit bitka nije nadvremenska
svijest, nego povijesnost
1 vrijeme.
Fenomenologija je kao univerzalna
filo- zofska i opeznanstvena temeljna
disciplina odigrala veliko filozofskopovijesno znae- nje u borbi s naivnim
realizmom,
pozitivizmom
(v.),
psihologizmom (v.), a i konstruktivizmom, spekulacijom i formalizmom
(v.) i, kao metoda koja nastoji da
oslobodi naiv- nu poziciju svijesti koja je
puna predrasuda i uvrsti je na
kritikom putu, postala je temeljna za
mnoge poglede suvremene filo- zofske
misli.
F
Fenotip (gr. phainesthai = pojaviti se i
ty- pos = obiljeje) skup manifestnih
osobina
nekog
individuuma,
uvjetovanih
ujedno
njegovim
nasljedem i utjecajima sredine u kojoj
se razvija i u kojoj ivi.
Feti (lat. facticius, franc. fetiche, portug.
fe- tiq o ):umjetan, kriv, aroban. Prvotno
por- tugalska oznaka za manje vrijednu
zapad- noafriku umjetnost. Ch. de
Brosses uveo je termin u znanost i
njime oznaio vjero- vanje primitivnih

naroda u neku osobitu mo sakralnih

predmeta. U prvotnom ali i u
prenesenom znaenju termin se javlja u
filozofiji. U prvotnom smislu kod
Schellin- ga, Hegela, A. Comtea, J. S.
Milla; Schelling govori o stupidnom
klanjanju koje se iz- raava spram
sirovih ili neorganskih ili unajmanje
neorganskih tijela. U prenese- nom
smislu govori se o fetiu kao o oznaci
za objekte koji se izmiu kritikom
umu, koji su samovoljno postavljeni i
posjeduju iracionalnu mo. U tom
smislu su termin upotrebljavali Kant,
Marx, Freud; primjeri- ce Kant je
govorio o popovstvu koje od- reduje
ustrojstvo crkve gdje vlada fetika
sluba, a ne principi udorednosti
ve sta- tutarne zapovijedi, pravila
vjerovanja i opa- anja....
Gr
Fetiizam (portug. feiti^o = arobna
mo): vjerovanje u arobnu mo
razliitih pred- meta u kojima toboe
stoluju dusi, demoni ili magine sile
koje ovjek moe pridobiti za sebe.
Fetiizam je forma najprimitivnije
religije. Marx govori o fetiizmu
robe, jer ovdje jedan drutveni odnos
ljudi popri- ma formu predmetnog
odnosa.
S
Fiat (lat.): neka bude! U kranskom
vjerovanju: stvaralaka rije boga. Fideizam
(lat. fides = vjerovanje), vjersko uenje
da vie istine, koje se odnose na
boanstvo, ne moe shvatiti ljudski
razum, nego samo vjera u otkrivenje.
Prema fi- deizmu vjera je osnov
cjelokupnoga ljud- skog miljenja i
rada. Figure zakljuivanja (lat. figura =
oblik) ili silogistike (v.) figure odredeni
su oblici, odredeni naini po kojima se
provodi logi- ko zakljuivanje (v.). U
tradicionalnoj logi- ci nalazimo etiri
takva osnovna oblika, a razlikuju se
medusobno po tome koje mje- sto u
premisama, u kojima se subjekt zaglavka oznaava sa S a predikat sa P,
zauzi- ma srednji ili sredinji (v.) pojam
M. Figure imaju ove oblike:
I. M P
II. P M

Hlo/.ofij.sl;i........................2

A...................................9106
c.........................................94
E.....................................19
s je P)..........................25
(V.)..............................37
F......................................99
G.......................................127
(v.)............................135
H...................................126
K.........................................60
(V.)..................................60
(V.)..................................81
L.........................................83
M...................................3
N.................................53
o.........................................71
p.....................................90
R.................................19
s.........................................46
T....................................5
u.....................................84
w...................................112
Y................................113
z....................................119
fikcija
Fikcija izmiljotina, svjesno zamiljanje
neke situacije uz pretpostavku da
doista po- stoji, iako je oita njena
nestvarnost, a po-

ak
nemogunost
i107 Rousseauovim
idejamafilozofija
protuslovnost. Po tome se fikcija
Basedow. Taj pravac tei za tim da
razlikuje od srodne joj hi- poteze (v.)
djetetu prui takva znanja koja e u
koja predstavlja zamisao sa stvar- no
ivotu moi korisno upo- trijebiti i za
vie-manje
vjerojatnim
sadrajem.
svoju sreu i za sreu ovjeanFikci- ja dolazi do vidnog izraaja i u
stva, ali udorednom odgoju pridaje
ljudskom ivotu uope i u pojedinim ipak veu vanost nego intelektualnom. S
znanostima kao to su matematika, Filantropija, v. ovjekoljublje.
geometrija, fizika, pravo, filozofija i dr. Filogenetino (gr. fyle = rod i genesis =
Ona je, ako se pravilno shvati, porijeklo): ono to se odnosi na razvitak
prikladno metodoloko sredstvo da se (evoluciju) organizma ili pojedinih organa
u kontrastu s nestvarnim zamislima ili funkcija organizma kroz mnogo generasama stvarnost znanstveno potpunije cija (za razliku od ontogenetinog, to se
ispita, osvi- jetli i shvati, te tako bolje odnosi na razvitak jedne bioloke jedinke
svlada ne samo teorijski nego i od asa zametka). Filogeneza (gr. phyle
praktiki. Fikcija je kao svo- jevrsni = pleme, koljeno i genesis = nastanak):
fantazijsko-misaoni eksperiment do- morfoloki i funkcio- nalni razvoj neke
bila u filozofiji specifian jezini izraz u vrste ili grupe ivih bia. Vidi:
vezniku kao da (als ob), to e ontogeneza.
Kr
rei: za- milja se neki nestvarni, Filozofem (gr. filosofema), odredena
odnosno nemogui sluaj kao da
filozofijska
teza
(miljenje,
postoji
i
na
njegovim
konzenauavanje), odreden stav prema
kvencijama razmatra se i prosuduje
nekom filozofskom problemu; takoder:
odrede- na situacija odnosno problem,
neka filozofska izreka. Kod Aristo- tela:
bilo u zna- nosti bilo u ivotnoj praksi.
znanstveni, demonstrativni dokazni
Opravdano pri- davanje vanosti fikciji
postupak u opreci s retorikim,
za znanstveni na- predak moe
dijalekti- kim, eristikim, sofistikim
medutim
dovesti
do
njena
(epiheremom (v.), aporemom (v.). Kr
precjenjivanja, pa ak i do svodenja Filozofija (gr. philosophia, dolazi od
itave znanstvene i filozofijske svijesti i
philos = prijatelj i sophia = mudrost).
njenih ka- tegorija na skup fikcija. Taj
Filozof je prijatelj mudrosti, ali sam nije
se filozofijski smjer naziva fikcionalizam
sophos mudrac. Kao sophistes
(v.). Pet
znalac on moe biti i poznavalac
Fikcionalizam. Filozofijski smjer koji
praktinih umijea zgotovljavanja i
oprav- danu ulogu fikcija (v.) u
djelovanja, pa i uitelj ta- kvih vjetina.
znanstvenom istra- ivanju i ivotnoj
Platon je prvi razlikovao so- fista od
orijentaciji preuveliava do te mjere da
filozofa tako to je smatrao da prvi
sveukupnost
teorijske
i praktike
mnogo toga moe poznavati, ali takvo
svijesti svodi na skup fikcija. Najpo- znavanje zastaje pri stvarima
poznatiji predstavik fikcionalizma je H.
kakvima se one ine i zato je samo
Vaihinger (Die Philosophie des Als
doxa mnijenje, a filozof pita o
ob, 1911).
Pet
razlogu stvari uope i, shva- ajui ga,
Fiksna ideja neka ideja ili skup misli
postie spoznaju ili znanje epikoje se esto ponavljaju i nameu u
steme. No i to znanje nije mudrost
doivljava- nju. To je jedan od
sama nego ostaje stalna tenja k njoj,
simptoma opsesivne neuroze (v.) Su
uz istodob- no otro razgranienje
Fiktivan, izmiljen, nestvaran, zasnovan
istine od tonosti, filozofskoga uma od
na fikciji (v.)
svagdanjeg
razuma
i
njegovih
Filantrop (gr. philos = prijatelj i anthroopsjena.
pos = ovjek): tko u ljubavi prema
Najstariji filozofi bijahu Grci, te ve
ovjeku vidi najvii smisao djelovanja.
He- raklit i Parmenid, a jo vie Platon i
Filantropi- zam kao poseban pravac u
Aristo- tel, istiu da filozofsko miljenje
pedagogiji
osnovao
je
na
zapoinje divljenjem onome to se

fikcija nekad

drugima ini ra- zumljivim samo po

sebi i beznaajnim, div- ljenjem da
stvari uope jesu, a ne da nisu. Stvari
jesu, a u isti se mah mijenjaju, nastaju i nestaju, odakle izvire pitanje: to
je u toj mijeni postojano? Djelovanje
ovjeka

108 shvati kao proizvode apriornefilozofija

takoder ne moe biti bez takva
spozna- je, a Hegelov je bitak
vrstog oslonca, mjerila za sve ine i apsolutno miljenje. Marx razumije bitak
radnje koje odluuje to je ispravno a to kao
proizvodnju,
spoznaje
rad
neispravno,
to
pravedno
a
to novovjekovne industrije kao otu- denje
nepravedno. Obuzetost tim divljenjem bitka, a ovjeka-radnika kao mogueg
stalni je zanos filozofije i pitanje o oslobodioca ovjeanstva. Filozofija kao
porijeklu svih stvari obavezno vo- di promatranje svijeta zahtijeva njegovo
razlikovanju cjeline i dijelova u svemu. mije- njanje u skladu s uvidom da je
Otkriva se da se cjelina ne da izvesti iz istina mo- gua samo kao slobodna
pojedinanog, da se istina ne uspostavlja povijest.
naprosto u spoznavanju, pravednost ne
U skladu s razliitim pojmovima filozona- staje pukim djelovanjem, nego svemu fije ona se s vremenom grana u razliite
u te- melju lei Jedno to sve utemeljuje. discipline, od kojih svaka temeljno filoTe- meljno je iskustvo filozofije obuzetost zofsko pitanje postavlja u odnosu na
tim temeljem svega, izvorom i porijeklom naro- iti oblik susreta ovjeka sa
rijei i ina. Pokazuje se, nadalje, kako to svijetom. Pita- nje o biu kao takvom
Jedno jedino u svemu, openito, bitno i razmatra ontologija, o najviem biu
temeljno stoji u dodiru s biti ovjeka: racionalna teologija, o biu u cjelini
bitak (v.) sam, bie (v.) i bit ovjeka racionalna kozmologija, a o dui kao
neraskidivo su pove- zani. Svako izricanje mjestu gdje se ta cjelina zrcali
da neto jest ili pi- tanje to je neto,
racionalna psihologija, kako je te disciukazuje na to predra- zumijevanje bitka pline
ispostavila
srednjovjekovna
kao temelja. Osnovno pi- tanje filozofije metafizi- ka. Iz njih su se kasnije razvile
tako zapoinje i zavrava kao upit: to novovjekov- ne znanosti u skladu s
je to biti? Bez razumijevanja toga temeljnom premi- som novoga vijeka da
biti nema istinitog miljenja ni pra- je bie predmet mi- saonog subjekta. S
vednog djelovanja.
vremenom se ispostavlja nova filozofska
No bitak se ovjeku ne nadaje samo u disciplina,
spoznajna
teorija
ili
vremenu nego je sam tu kao povijest, i gnoseologija, a razvitak posebnih znanozato svako povijesno iskustvo bia sti namee potrebu epistemologije,
pokazuje drugi lik i drugaije se artikulira. filozof- ske refleksije o znanostima kao
Za pred- sokratske Grke bitak je physis takvim. Na koji nain miljenje moe
(v.) priroda kao iskon arhe odakle izgovoriti bie razmatra logika, norme
sve nie, raste i na kraju se tamo vraa. pravednoga i udo- rednog djelovanja
Heraklit shvaa u logosu slogu, sam etika, a pravila obrtni- kog i umjetnikog
raz-log svih stvari, a Parmenid u Jednome proizvodenja esteti- ka.
istinu svega. Platonu je bitak kao idea
Postavi li se pitanje koji je pojam filozovid ono stalno iza vid- ljivog svijeta, fije istinit ili koja je filozofska disciplina
agathon dobro emu tei svaki in. zapravo glavna, nema jednoznanog
Aristotel je cjelinu bia razumi- jevao iz od- govora, zato to se filozofija povijesno
najviih poela i uzroka, artikulirao ga mi- jenja, a s njom i filozofska pitanja i
kategorijama najviim rodovima, i odgo- vori. Dok posebne znanosti
poimao ga u stalnom kretanju, prijelazu pokazuju ne- prekidni napredak s obzirom
iz moguega u zbiljsko, ime se bavi na nova po- druja istraivanja i razvitak
fizika i prva filozofija metafizika. Dok strojne tehni- ke, to uvjetuje stalno
sred- njovjekovna misao slui teologiji irenje fonda znanja, s filozofijom to nije
kao orude za objanjenje bia kao sluaj. Kao misao isko- na nijedna izvorna
stvorenog iz niega svemoguim bogom, filozofija s vremenom ne zastaruje, niti se
novovjekovna
filozofija
zapoinje moe kasnije prevladati, zato to se
shvaati sve to jest kao mogu- i objekt uvijek vraa istim problemima koje
misaonog subjekta: mislim, dakle jesam, ovjeku namee njegov opstanak u svikae Descartes. Kant hoe da pred- mete jetu. Najstarija je filozofija tako jednako

filozofija

suvremena kao i dananja, a pitanje o

smislu, istini, razlogu i poelu svega
ostaje

filozofija egzistencije
109 Kierkegaardov
jednako pitanje za razliite
protest protiv svo- denja pojedinca
generacije. Upravo u tome i lei sva
na razvojni moment apso- lutne ideje
pouka cijele po- vijesti filozofije kao
istie u prvi plan individualnu slobodu i
uspomene na misaono raspravljanje
openito se suprotstavlja esenciovjeka sa svijetom i sa samim sobom.
jalizmu tradicionalne metafizike, to
Pe
ukazu- je i na dodirne toke s
Filozofija egzistencije skupna oznaka
romantikom, pozi- tivnom filozofijom
onih suvremenih filozofskih struja koje
kasnoga Schellinga, te Nietzscheovom
se izvanjski-formalno podudaraju u
kritikom dekadencije i apoteozom
tome to pod egzistencijom (v.) ne
dionizijskog. Tome se u 20. sto- ljeu
razumiju naprosto opstanak uope,
prikljuuju motivi Bergsonove filozonego nain bitka i osebuj- no izvrenje
fije ivota, Diltheyeve hermeneutike
ljudskoga
opstanka
u
njegovoj
povije- sti, Husserlove fenomenologije s
jednokratnosti,
konanosti
i
njenim obratom stvarima, Schelerove
povijesnosti. S obzirom na sredinje
antropologije i obnove ontologije N.
filozofsko pitanje o bitku ta se
Hartmanna, dok u Francuskoj jae
filozofska nastojanja dijele u tri
djeluje nacionalna tradicija i utjecaj
skupine: 1. filozofiju egzistencije u praFreudove psihoanalize.
vom smislu te rijei (K. Jaspers, G.
Najznaajniji predstavnik filozofije egziMarcel), 2. egzistencijalnu filozofiju (M. stencije u uem smislu K. Jaspers polazi
Heidegger
i
sljedbenici)
i
3. od iskustva sustajanja pojedinanog
egzistencijalizam
(J.
P.
Sartre, opstanka u njegovu naporu da postane
djelomino A. Camus, M. Merleau- vlastit i samo- svojan.
Ponty). Dok su Jaspers i Marcel teisti i
Filozofsko orijentiranje u svijetu vodi
za- stupaju filozofsku vjeru ili obnovu ra- svjetljenju sri egzistencije koja se
religioz- nog ovjeka, Heidegger je u otkriva kao transcendencija u ono
tom pogledu manje odreden, a Sartre nadegzistencijal- no. Granine situacije
propovijeda postu- latorni ateizam. (borba, trpljenje, smrt, krivnja, savjest)
Bliski
su
filozofiji
egzistencije ukazuju na ono obu- hvatno iznad
religiozni mislioci kao M. Buber i F. subjekt-objekt rascjepa to se moe
Rosenzweig, egzistencijalni teolozi R. dosei samo metafizikom itanja iBult- mann i K. Barth, a posebice takvi
fara, neega to se ne da do kraja
pisci i pjesnici kao E. Jiinger, R. M. racionalno-znanstveno
iskusiti.
Rilke, F. Kaf- ka, A. Malraux i S. de Posljednja
je
poruka
metafizike
Beauvoir. Kriza gra- danskog svijeta i filozofska
vjera
egzistencije
u
potres prvoga svjetskog rafca tvore transcendenciju.
svjetovno
ishodite
filozofije
egEgzistencijalna filozofija M. Heideggera
zistencije koja od tridesetih godina zapoinje
kao
fundamentalna
ovoga stoljea izbija na elo svih ontologija, tj. analizom onoga bia gdje
filozofskih stru- janja u Njemakoj, a pitanje o bitku zapoinje i zavrava, a to
teko iskustvo izgub- ljenog rata, je ovjek. Egzi- stencijalna analitika
okupacije i otpora (Resistance) prua ispituje opstanak u predontolokom
realno tlo za njezin nagli uspon u iskustvu rukovanja stvari- ma kao
Francuskoj poslije 1945. Ona ima svoje orudima, i kao hermeneutika ispo- stavlja
predstavnike u Italiji (N. Abbagnano, E. ontoloke znaajke tubitka kao egziGrassi) i panjolskoj (M. de Unamuno), stencijale: bitak-u-svijetu, razumijevanje,
Junoj Americi i Japanu, ali na manji nahodenje, itd., koji se sastaju u brizi.
odjek nailazi u anglosaskim zemljama.
Pravi smisao brige kao priskrbe,
Misaoni korijeni filozofije egzistencije skrbi i zabri- nutosti otkriva se kao
seu u 19. stoljee i izrastaju iz reakcije konanost tubitka u bitku k smrti.
na
spekulativnu
preuzetnost Savjest kao zov brige po- ziva
hegelovskog
idealizma. opstanak na odlunost da se ne izgu-

filozofija

bi u bezlinosti onoga, nego da bude

vla- stit i izabere autentinu egzistenciju
kako bi njegova vlastita vremenost
postala prava povijesnost. Analize o bitku
tubitka (Sein und Zeit, I, 1927) Heidegger
smatra samo pripremom za novo
miljenje bitka, a de- strukciju povijesti
ontologije prvim kora- kom u temelj
same metafizike kao epohe

povijesti
bitka.110 izlazite
punogafilozofija povijesti
ini mu se da je to
ivljenja.
Svojim
jedini nain prevladavanja metafizike kao tematiziranjem po- sljednjih pretpostavki
novo- vjekovnog subjektivizma volje za novovjekovnog mi- ljenja filozofije
voljom, put da se ovjek vrati iskonu koji egzistencije makar i na ne- gativan nain
svijetli na poetku grke povijesti, gdje se donose neke elemente za pre- vladavanje
bitak raskrivajui prikriva. Svoj obrat jednog dotrajalog zbivanja.
Heidegger tumai kao nunu posljedicu
Pe
prve faze svo- jega miljenja i u svrhu Filozofija povijesti: filozofska disciplina
toga
neprekidno
poduzima
nove
koja sebi stavlja u zadau da spozna bit
autointerpretacije. On od- bija svaku vezu
i smisao povijesti u cjelini. Tekoa je
svojih misaonih nastojanja s filozofskom
toga pitanja u tome to su poetak i
antropologijom ili filozofijom egzistencije,
kraj povijesti neiz- vjesni i nedostupni
a jo vie s egzistencijalizmom.
ljudskoj spoznaji. Pita- jui se o iskonu
Egzistencijalizam J. P. Sartrea polazi od
povijesti i njezinu krajnjem cilju ovjek
Heideggera prve faze, ali sam pojam
je uvijek ve prethodno u po- vijesti i
egzistencije
odreduje
obrtanjem
kao povijesno bie ne moe iz nje
tradicionalnog
odnosa
esencijaiskoiti, tj. stupiti pred njezin poetak i
egzistencija i davanjem pri- mata
sta- ti iza njezina kraja. Svaki misaoni
egzistenciji kao bezrazlonoj baeno- sti
pristup povijesti, razmiljanje o njoj, pa
u svijet. Boravak u njemu izaziva muak i histo- riografski pokuaj, ma kako
ninu,
ali
apsolutna
sloboda
kao
bio empirijski orijentiran, preutno
osudenost na nitenje bitka nuno
pretpostavlja ve
neko filozofsko
proizlazi iz funda- mentalnog besmisla
razumijevanje biti povijesti, ma- kar
svijeta to ovjeka- -kopilana nagoni da
toga i nije svjestan ili se od toga brani.
stalno iznova pokuava biti jedinim
Tradicionalno
filozofsko
shvaanje
kreatorom smisla, bogom (L'e- tre et le
povijesti obino je neka metafizika
neant, 1943). Tu glavnu temu Sar- trepovijesti, i ona tei pronalaenju razlike
pisac na razliite naine varira u svojim
izmedu povijesti i prirode, istrauje
novelama, romanima i dramama. Tenja
pokretne snage povije- snog zbivanja, i
da prevlada nihilizam privela ga je Marxu
na kraju se pita o njegovu cilju. U
i u svojoj drugoj fazi (Critique de la
antikoj filozofiji, medutim, nema
raison dialectique, 1960) on smatra da
posebne
filozofije
povijesti
ni
je egzi- stencijalizam sastavni dio
eksplicitnog pitanja o njezinu smislu.
marksizma koji se brine oko pojedinane
Grci smatrahu da se povijest dogada
egzistencije ov- jeka. Pretjerani politiki
analogno prirodi kao kruno kretanje,
angaman Sartreov udaljio je od njega A.
uspon, procvat i pad (He- siod,
Camusa koji svijet doivljuje kao apsurd i
Herodot, Tukidid, Polibije). Kran- stvo
ovjeka kao Sizifa, i M. Merleau-Pontya
prvi put unosi ideju svrhe u razmatrakoji je svojim intere- som za percepciju i
nje povijesti na temelju biblijske vjere u
kritikom dijalektike ideologije blii
stvaranje svijeta, objavu boju u liku
fenomenologiji (v.).
Krista, njegovu rtvu, otkupljenje i
Zajednika je tenja svih filozofija egziponovni
dolazak.
Augustinova
stencije nastojanje da se pojmom
teologija povijesti (De ci- vitate Dei)
egzistencije
pomire
tradicionalne
poima povijest ne kao kruno, nego
opreke duha i po- riva, racionalnog i
kao usmjereno svrno pravolinijsko i
iracionalnog, znanstve- no-objektivnog i
jednosmjerno zbivanje, kao povijest
umjetniki-subjektivnog, da se na taj
spasa i izbavljenja. Samo ime filozofija
nain prodre s onu stranu be- smislena
povijesti
potjee
od
Voltairea
trajanja
osamljenog
pojedincaNkao
(Philosophie de Fhi- stoire, 1756), i ona
jedinog poprita zbivanja novovjekovne
zapoinje kao sekulari- zacija kranske
po- vijesti, da se postigne takav iskonski
ideje spasa na mjesto koje dolazi ideal
obzor miljenja koji bi mogao pruiti
neogranienog
napretka.
Pro-

filozofija egzistencije

svjetiteljstvo s Vicoom (Scienza nuova,

1725), Montesquieuom i Rousseauom
uzi- ma kao ciljnu toku povijesti
napredovanje
ovjenosti.
Lessing,
Herder, W. von Hum- boldt, Schiller,
Kant i Fichte odreduju smi- sao
povijesnoga zbivanja kao ostvarenje
ide-

filozofija povijestije

humaniteta
u1 1 1 Rochefoucauld,
Vauvenargues,
La
udorednoj
dravi.
Bruyere itd.); 2) (njem. LebensphilosoDok ro- mantika stavlja naglasak na
phie) pravac u novijoj filozofiji, oprean
pravo indivi- duuma, Hegel vidi
metafizicizmu i racionalizmu (filozofiji
svrhu svjetske povijesti u napredovanju
svi- jesti), koji za ishodite filozofiranja
svijesti duha o svojoj slobo- di. Polazei
uzima fenomen doivljaja (Erlebnis)
od Condorcetove vjere u linear- noodnosno i- vot kao cjelovitu
beskonano napredovanje ljudskoga
manifestaciju (ime se razlikuje od
ro- da, pozitivistika filozofija povijesti
biologizma koji nastoji razviti do
A. Comtea shvaa cilj povijesti kao
filozofskog znaenja zakonitosti biologiuveano gospodstvo nad prirodom koje
je). Tipinim predstavnikom takve
prolazi
tri
stadija
(v.).
Protiv
filozofije ivota smatra se W. Dilthey,
prosvjetiteljskog
optimizma
i
koji ivot sma- tra najneposrednijom
njemakog idealizma nastupa ve
stvarnou (iza ivo- ta ne moe se
Schopenhauer, a Nietzsche obre
ii).
H.
Bergson,
polazei
od
prosvjeti- teljsku tezu o napretku i
neposrednih podataka svijesti kao
razumije povijest kao cikliko i
jedinog izlazita istinske filozofske
uzaludno, u svojoj biti deka- dentno
misli, dolazi do ivotnog poleta (elan
kretanje sveopeg nazatka. Spenglevital) kao sveobu- hvatnog kozmikog i
rova kulturna morfologija prorie
ontolokog
principa.
Klages
pro- past Zapada, dok Toynbee
suprotstavlja emocionalno-intu- itivnu
svojom teori- jom ciklusa zavrava kao
sferu ivota racionalnoj sferi duha.
konvertit s vjerom u spasonosnu i
Medu predstavnike filozofije ivota
sintetiku snagu kranstva. Za razliku
mogu se ubrojiti i neki predstavnici
od metafizike povijesti, u 19. st. gubi
iracionalizma
(R.
Miiller-Freienfels),
se kontakt s pitanjem o biti i smislu
metalogine filozofi- je (A. Bazala),
povijesti, i javlja se tzv. logika
dubinske psihologije (A. Ad- ler, C. Jung
povijesti koja se ograniava na
itd.). Kr
spoznajnoteorijsku zadau da ispita Finalan (lat.), svrhovit (v.), svrni, prema
vrijednost, granice i doseg historijske
cilju upravljen, svrhovitou proet;
spoznaje tj. historiografije, a ne vie
svrhom od- redeno zbivanje. Suprotno:
same povijesti. Posljednji je njezin izkauzalan (v.).
danak
i
univerzalni
historizam Finalitet (lat.), finalnost, svrhovitost (v.),
Diltheyev
koji
se
zadovoljava
svrno djelovanje; shvaanje da su
razumijevanjem povije- snoga svijeta
stanja i zbivanja svrhovito udeena.
u duhovnim znanostima. Na- suprot
Suprotno: (me- haniki) kauzalitet. (V.
svoj filozofiji povijesti jstoji Marxov
teleologija, svrha, svrhovitost.)
historijski materijalizam (v.) koji shvaa Finalizam, stajalite po kojem je stvarnost
po- vijest kao ekonomsko otudenje
i sva kauzalnost u njoj svrno udeena.
ovjeka
i
njegovo
progresivno
(V. teleologija, svrhovitost, svrha.)
razotudenje s kraj- njom svrhom Finitizam
(lat.
finis
=
zavretak).
izgradnje besklasnog drutva.
Nauanje o konanosti, o ogranienosti
Pe
svijesti ili ko- nanosti i ogranienosti
Filozofija ivota; 1) dio filozofije koji se
veliina kao to su prostor, vrijeme,
od- nosi na vrijednost, ciljeve, smisao
masa, sila itd. Suprotno: infinitizam
ljudskog ivota; u svakidanjem govoru
(v.).
esto isto to i ivotna mudrost, Fiziki (gr. fysis = priroda) ili tjelesni
realistina,
razborita,
uspjena
nasu- prot psihikom i duevnom jest
orijentacija u ivotnim situacijama i
pojam ko- jim se u filozofiji oznauju svi
zadacima. Tako shvaenu filozofiju
spoznajni predmeti ija se egzistencija
ivota nastoje izraziti, najee u obliku
ne iscrpljuje u doivljajnoj duevnoj
aforizama, sentenca, maksima tzv.
datosti, nego joj od- govara neto u
moralisti
(Montaigne,
La
objektnom, stvarnom svije- tu.
F

Fiziko-teoloki dokaz za egzistenciju

boga svodi se na pretpostavku ope
svrhovitosti u cjelokupnom djelovanju,
iz koje se za- kljuuje na nunost
nekoga umnog bia (kao opeg
stvoritelja). Kritiku toga dokaza dao je
Kant u svom djelu Kritika istog uma.
Prema Kantu fiziko-teoloki dokaz
moe biti samo subjektivne prirode u
raz-

fiziko-teoloki dokaz

fiziko-teoloki dokazmiljanju

o1 1 2
svrhovitosti, ali
nema nikakvu mogunost da postane
objektivna teza. To je u skladu s
Kantovom milju da se posto- janje
boga uope ne moe teorijski dokazivati B
Fizikalizam. Znanstveni ili opeivotni
na- zor koji se pojavljuje pod utjecajem
novov- jekog razvoja fizike, a nastaje iz
tenje da se filozofijska pa i ostala
nauna problema- tika rjeava na
osnovu metoda i rezultata fizike i njoj
svojstvene slike svijeta. Takav fizikalni
racionalizam
npr.
u
psihologiji,
spoznajnoj
teoriji,
logici,
etici,
sociologiji poznat je jo iz vremena
klasine
mehanike.
Stanovita
jednostranost takvog stajalita, koje u
ogranienoj
perspektivi
odredenih
(fizikalnih)
znanstvenih
kategorija
zanema- ruje specifinosti drugih
znanstvenih po- druja i metoda,
osjea se i u nekim novi- jim
nastojanjima (neopozitivizam, neorealizam) da se kao besmisleno odbaci
sve ono to se ne moe ustanoviti i
verificirati
objektivnim
fizikalnim
metodama, kao i u nastojanju da se
sve znanosti pod tim fizi- kalnim vidom
poveu u tzv. jedinstvenu znanost.
Pet
Fizikoteologija
(gr.):
teologija
iz
prirodnih osnova. Miljenje da se sve u
prirodi dogada svrhovito, iz ega se
zakljuuje na postoja- nje boga.
Fizikoteologija je nerazlona pretpostavka.
Fiziognomika (gr. physis = priroda i gignosko = poznajem). Neznanstveni
pokuaj da se odrede psihike osobine i
sposobnosti ljudi na osnovu oblika i
strukture njihova lica.
Fiziokrat (gr. physis = priroda, krateo =
vladam): pristalica fiziokratizma (v.).
Fiziokratizam:
uenje
francuskih
ekonomi- sta druge polovice 18. st.
(takozvani politi- ki filozofi). Osniva i
glavni teoretiar F. Quesnay. Razvija se
u antitezi prema mer- kantilizmu (v.).
Polazi od dva naela: 1) pri- roda je
jedini izvor bogatstva i 2) postoji
proizvodni i sterilni rad. Poljoprivredni

rad je jedini proizvodan rad, zatofizis

to se odvija neposredno u prirodi i
priroda s njim za- jedno djeluje na
stvaranje
vika
proizvoda.
Viak
proizvoda je dar prirode. Na ekonomskoj teoriji izradena je fiziokratska
po- djela drutva na klase. Klase su
funkcional- no podijeljene prema svom
poloaju u pro- cesu proizvodnje na
proizvodnu,
sterilnu
i
klasu
zemljovlasnika.
C
Fiziologija je prirodna znanost koja se
bavi prouavanjem funkcije razliitih
organa
i
njihove
medusobne
povezanosti u cjelini organizma.
Fiziomonizam (gr. physis = priroda i
mo- nos = jedini). Ontoloki (v.)
monistiki (v.) pravac koji uzima
prirodu kao sveobuhvatni i jedini
princip svega zbiljski postojeeg.
Fizioplastian (gr. physis = priroda i
pla- stikos = oblikovan), oblikovan
prema pri- rodnim oblicima, imitacija
prirodnih liko- va. Javlja se najee u
nainu primitivne umjetnosti.
Fizis (gr. physis, od phyein = rasti)
priroda, narav, bitak, izvor i porijeklo
svega to jest. U naoj starijoj
terminologiji
prevodi
se
kao
jestastvo te odatle i prirodopis nosi
naziv jestastvenica (u ruskome i
danas jeste- stvoznanie). Za grko
predsokratsko miljenje kozmolokog
perioda fizis je kljuna rije i oznauje
bitak bia, koji se prvenstveno nadaje
kao nicanje, rast i ivot, dospijevanje u
neskriveno prisustvo, izvo- denje na
svijetlo skrivenoga (Heraklit: phy- sis
kryptesthai philei priroda voli da se
prikriva), proizvodnja u bitnom smislu
ili poiesis. Aristotel dijeli bia u dva
te- meljna podruja: samonikla bia,
koja ima- ju svoje porijeklo u sebi,
pripadaju fizisu, a ona koja dobivaju
svoje porijeklo po dru- gome pripadaju
u techne (v.), i to su umjet- na bia.
Uspomena na grko shvaanje bitka
kao fizisa sauvale se i u latinskom
natura od nasci nastati, roditi
se kao i u slavenskom priroda ono
to rada i rodi, odakle sve potjee, ili
narav od koje su sve naravi ili
narodi: biljke, ivoti- nje, ovjek i

narodi. Platon prvi puta degra- dira

fizis na odsjaj ideje, u kranstvu osobni Bog stvara prirodu iz niega, a
novovje- kovna tehnika znanost vidi u
fizisu samo rezervoar mrtve tvari i
energija za mainsku industriju. Pa
ipak jo i danas priroda zna- i isto
to i bit stvari.
Pe

flegma
Flegma, prema Hipokratu jedan od
tjelesnih sokova (sluz). Ako prevladava
u organizmu, dovodi do flegmatinog
temperamenta (v.)
Flegmatian ovjek: koji se teko
uvstveno uzbuduje i koji sporo .i
mlako
reagira
(v.
temperament
flegmatini).
Fobija (gr. fobos = strah). Bolesna
duevna pojava koja se oituje u
doivljajima neob- razloenog straha od
izvjesnih predmeta ili situacija. Ve
prema predmetu ili situaciji, koja
izaziva strah, postoje razliite vrste fobija, npr.: agorafobija = strah od
praznog
prostora
(trgovi,
ulice);
klaustrofobija = strah od skuenog
prostora; niktofobija = strah od mraka;
zoofobija = strah od ivoti- nja;
tanatofobija = strah od smrti; kancerofobija = strah od karcinoma itd. Fobija
je esto jedan od simptoma neuroze.
Pt.
Fonacija (gr. fone = glas), izgovaranje,
go- vor, tvorba govornoga glasa
govornih orga- na u ovjeka, in
predavanja i primanja gla- sova
slunim organima (u fiziolokom i
akustikom smislu).
Fonizam (gr. fone = glas), osjet zvuka
izazvan
neadekvatnim
(v.)
podraajem svjetla i boja. Vrsta
sinestezije (v.).
Forenzina psihologija. Psihologijska disciplina (grana primijenjene psihologije)
vezana
uz
kaznenopravnu,
istraiteljsku i sud- sku praksu.
Prouava
psihologijske
aspekte
svjedoenja,
vodenja
istrage,
odmjerivanja
kazne
i
njenog
izdravanja
(kaznenopravne
institucije).
Kr
Forma (lat. forma, gr. eidos, morfe),
oblik, nain na koji su dani razliiti
zorni pred- meti. Kod pomiljenih
predmeta forma predstavlja pojmom
stvoreno cjelovito je- dinstvo oznaka. I
kod zornih i kod pojmov- nih
predmetnosti forma je svagda redni jedinstveni
princip
koji
povezuje.
Odgovara na pitanje kako za razliku
8 Filozofijski rjenik
od pitanja to. Tako

razlikujemo vanjski oblik predmeta i

njegov unutranji oblik, strukturu. Za
razli- ku od amorfne (v.) grade
nalazimo u stvar- nosti i miljenju
oblikovane,
oformljene
predmete.
Govorimo i o formama, oblicima
miljenja,
osjeanja,
o
estetskoj,
socijalnoj itd. formi. U antici nasuprot
Platonu, koji ideje kao sutinu stvari
shvaa kao iste forme koje postoje
izvan promjenljive zbi- lje, Aristotel ih
prenosi u same stvari te postaju
principi, sutine stvari. Forma je kod
Aristotela dakle aktivni princip, materija pasivni princip stvari. Kant razlikuje
materiju spoznaje i forme (koje su
apriorne) osjetilnosti i razuma kojima
se oblikuje ma- terija spoznaje. Hegel
nije dijelio materiju i forme, nego ih je
shvatio
kao
jedinstvo
dano
u
samorazvoju duha. I u miljenju razlikujemo sadraj i forme miljenja
(sudovi, zakljuci itd.) Logika koja se
ograniava sa- mo na ispitivanje formi
jest formalna logika (v.) Materijalistiki
gledano forma je nedje- ljiva od
sadraja, i obratno. Isto tako forma nije
u principu neto sutinski heterogeno
od samog sadraja. Veoma je pogreno
ta- koder formu svoditi samo na neto
vanjsko. Tako je forma umjetnikog
djela jedan od bitnih elemenata
umjetnikog djela, tj. svo- jevrsni nain
eksponiranja jednog sadraja, koji taj
sadraj i ini posebnim, umjetni- kim.
V
Formalan (lat. formalis): koji pripada
samoj formi, koji se tie same forme
apstrahirane od nekog sadraja. U
starom i skolastikom smislu ono to
egzistira formalno jest ono to egzistira
aktuelno, u suprotnosti virtuel- noj ili
idealnoj egzistenciji. U tom se smislu
kae formalna izjava, tj. ono to je
izreeno izriito, a ne implicitno. U
kolokvijalnom govoru oznauje sve ono
to je apstraktno i ivotu strano. U
odnosu na forme milje- nja, v.
formalna logika.
V
Formalistian: koji zastupa formalizam
(v.) u interpretiranju znanosti i
kulturno-filo- zofskih fenomena uope;
koji dri samo do formi umjetnikog

L13
djela, ponaanja itd. ne uzimajui u
obzir sadraj, smisao i vrijed- nost. V formalizam
Formalizam: svaki stav koji iskljuuje
sadraj
iz
promatranja
ili
interpretacije, a nagla- ava samo
formu (oblik). Jednostrano naglaavanje forme kao jedino bitnoga u
postojeem
i
spoznavanju.
Formalizam nijee materijalnu istinu u
znanostima i smatra da se ona zasniva
samo
na
konvencijama
(v.).
Formalizam nalazimo u logici, etici,
esteti- ci, sociologiji. Formalistika
logika ne samo

formalizam da negira vanost sadraja115

pravilu pretpo- stavljalo), nego se dijeli

miljenja, nego smatra
na vie ontologija (kao npr. u
same forme, miljenja za apriorne i
Husserlovoj fenomenologiji, gdje se
nezavisno dane. U estetici formalizam
provodi razlika izmedu formalne i
pridaje
vanost
samo
formi regionalnih ontologija), pri emu je jedna
umjetnikog djela i naglaava samo odredena ontologija temelj svih ostalih.
forme simetrije, harmoni- je itd. U etici
U
suvremenoj
filozofiji
termin
razmatra problem morala sa- mo s fundamen- talna ontologija najee se
obzirom na formu iste volje, bez ob- upotrebljava u onom smislu to ga je
zira na svrhu i cilj djelovanja. V
dobio u misli M. Heideggera, odnosno u
Foronomija (gr. fora=kretanje i nomos = njegovom glavnom djelu Sein und Zeit.
zakon), zakonitost kretanja, a i nauka o Fundamentalna on- tologija u ovom
kre- tanju koja sainjava dio mehanike. smislu dio je univerzalne fenomenoloke
Prema Kantu je to dio prirodnih ontologije, to nije naziv za neku
znanosti, koji promatra kretanje kao posebnu filozofsku disciplinu, ne- go za
istu koliinu bez obzira na kakvou bit i cjelinu filozofskog pothvata. Osonoga to se kree.
novno je pitanje filozofije po ovom
Frenologija (gr. phren = um, pamet i lo- shvaa- nju pitanje o smislu bivstvovanja
gos = nauka). Neznanstveno nauanje bivstvuju- eg (die Frage nach dem Sinn
po kome se razvoj duevnih moi von Sein des Seienden), a metoda, nain
ovjeka mo- e odrediti na osnovu tretiranja (die Behandlungsart) ovog
izboina i udubina njegovih lubanjskih pitanja je fenomeno- logija (ija je bit
kostiju. Prema frenolo- giji pojedine su izraena
maksimom:
k
samim
duevne
moi
ovjeka
otro stvarima!). Ontologija i fenomeno- logija
lokalizirane u specifinim dijelovima ne mogu se odvojiti, jer je ontologija
moz- ga i njihova razvijenost ovisi o mogua samo kao fenomenologija, a
stupnju ra- zvijenosti tih mozgovnih feno- menologija je po svom sadraju
podruja, to se moe odrediti iz grade ontologija.
Izrazi
ontologija
i
lubanje. Zaetnik frenologije je F. J. Gall fenomenologija tako karakteriziraju
(sinonim: kranio- skopija).
Bu
jedinstvenu filozofiju po predmetu i
Fundament (lat. fundamentum = temelj). nainu tretiranja. Funda- mentalna
kao
dio
univerzalne
Openito: osnov na kojemu se to ontologija
temelji, na kojemu se moe dalje fenomenoloke ontologije nije jedina ongraditi. Tako i miljenje mora imati svoj tologija, ali je po rangu iznad svih ostalih.
fundament; taj se kod njega sastoji u Ona je ontologija iz koje tek mogu
zorovima i predodba- ma pomou proizii sve ostale koje zajedno s njom
kojih razum apstrakcijom stva- ra ine uni- verzalnu fenomenoloku
Fundamentalna
pojmove, a oni sainjavaju elemente ontologiju.
mi- ljenja. Stoga je vano, kako to ontologija fundamentalna je prije svega
Schopen- hauer neumorno ponavlja, da zato to se bavi pitanjem o smi- slu
svoje
pojmove
neprestano bivstvovanja uope, no pogreno bi je
kontroliramo,
usporedujui
ih
sa bilo shvatiti kao neku opu ontologiju
zorovima i predodbama od kojih su ko- ja se bavi samo pitanjem o smislu
apstrahirani. U protivnom sluaju, bivstvo- vanja uope dok bi se posebne
milje- nje mora zastraniti, jer pojmovi ontologije bavile smislom bivstvovanja
posebnih
oblika
ili
regija
nemaju vi- e nikakvog fundamenta, pa svih
Po
Heideggerovoj
su samo jo prazne ljuske bez sadraja. bivstvujueg.
koncepciji (kako je izloena u Sein und
S
Fundamentalna ontologija openito : 114 Zeit-u) putfundamentalna ontologija
ka
te- meljna ontologija. Termin sugerira
da onto- logija nije nedjeljiva filozofska razumijevanju smisla bivstvovanja uope
disciplina (kako se to tradicionalno u vodi preko razumijeva- nja smisla
bivstvovanja
onog
izuzetnog
biv-

stvujueg koje smo mi sami, a Heidegger

ga naziva izrazom tubivstvovanje
(Da- sein. Fundamentalnu ontologiju
treba sto- ga potraiti u egzistencijalnoj
analitici tu- bivstvovanja, koju medutim
ne treba shva- titi kao filozofsku
antropologiju
ni
kao
ontologiju
ovjeka, nego kao takvo pitanje o smislu
ljudskog bivstvovanja koje je otpo- etka
usmjereno na pitanje o smislu bivstvovanja uope i vodi ka razumijevanju
tog pitanja. Miljenju koje se kree u
tradicio- nalnim distinkcijama moglo bi se
uiniti da je fundamentalna ontologija
svojevrsna sinteza dviju tradicionalnih
filozofskih dis- ciplina, tradicionalne
ontologije i filozof- ske antropologije.
Medutim kako funda- mentalna ontologija
odbacuje
i
osnovnu
pretpostavku
tradicionalne ontologije (da je mogue
zasebno raspravljanje o smislu bivstvovanja uope) i osnovnu pretpostavku
tradicionalne filozofske antropologije (da
se
pitanje
o
smislu
ovjekovog
bivstvovanja moe raspraviti u okviru
neke posebne filozofske discipline)
moe se rei da fun- damentalna
ontologija nije sinteza tih tradi- cionalnih
filozofskih disciplina, nego jedno bitno
novo, jedinstveno istraivanje, koje ima
za temu ontoloki-ontiki izraeno bivstvujue (tubivstvovanje), ali ujedno
dopire do kardinalnog problema, do
pitanja o smi- slu bivstvovanja uope.
Osnovna
je
ideja
sadrana
u
Heideggerovoj
koncepciji
fundamentalne ontologije: probiti se preko
analitike
tubivstvovanja
do
smisla
bivstvo- vanja uope. Budui da je
egzistencijalna analitika tubivstvovanja
po ovoj koncepciji otpoetka usmjerena
na pitanje o smislu bivstvovanja uope (i
nuno vodi njemu), to pitanje o ovjeku
kako se tu shvaa nije antropoloko. Isto
tako pitanje o smislu bivstvovanja uope
koje je ovdje otpoetka neodvojivo od
pitanja
o
smislu
bivstvovanja
tubivstvovanja bitno je razliito od
tradicio- nalnog ontolokog pitanja.
Otvoreno je pi- tanje, naravno, koliko je
ovo intendirano nadilaenje tradicionalne
ontologije i filo- zofske antropologije
neim principijelno drukijim u potpunosti

uspjelo. Ostajui pri tezi o jedinstvu

pitanja o ovjeku i pi- tanja o smislu
bivstvovanja uope, sam je Heidegger
kasnije pokuao da jedinstvo ta dva
pitanja odredi jo dublje i neposrednije, a
u uvjerenju da se njegov misaoni pothvat
razlikuje od tradicionalne ontologije radikalnije nego to to iskazuje naziv fundamentalna ontologija, kasnije je napustio
taj naziv. Ali termin je ostao kao naziv za
kon- cepciju, koju Heidegger nije
naprosto odba- cio i koja je do danas
ostala ishodite mno- gih znaajnih
filozofskih rasprava. P

funkcionalizam

fundamentalna ontologija
Fundiran

(lat.
fundo = osnivam), osnovan, koji ima
dobar temelj. Taj se izraz javlja ve kod
Meistera Eckharda (1260-1327). Prema Meinongu (1853 1920) fundiraju
se predmeti vieg reda (superiora)
pomou
predmeta
nieg
reda
(inferiora). Ziehen (1862 1950)
razlikuje fundirane i fundira- jue
predodbe. Ono to fundira zove se
fundalno, a ono fundirano edukt (v.).
S
Funkcija, 1) (biol., psihol.) proces ili
aktivnost nekog organa ili organizma.
Npr. funkcija miia, funkcija mozga; 2)
openito aktiv- nost; 3) (mat.) ovisnost
vrijednosti neke va- rijabilne veliine od
vrijednosti jedne ili vi- e drugih
varijabilnih veliina. Bu
Funkcionalizam, od funkcija i fungirati
(lat. fungi = vriti, obavljati), ima vie
znaenja. Tako se govori o biolokom,
fiziolokom, psiholokom, sociolokom
funkcionalizmu pri emu se misli na
specifinu
djelatnost
ili
funkciju
pojedinog organa ili ina (akta) koji je u
slubi nekog organizma ili cjeline
openito.
U
matematici
funkcija
oznaava
odnos
zavisnosti
dviju
promjenjivih velii- na (varijabla) za
koje je karakteristino da promjena
jedne veliine ima za posljedicu
promjenu druge veliine. Openito se
pod funkcionalizmom misli nauavanje
prema kojemu stanovita bia nisu
supstancialnosti jer svoj bitak nemaju u
sebi nego u drugo- me. Ona su samo
funkcije drugih bia. Ta- kvo shvaanje
pojavilo se tek na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee naroito u pragmatizmu W.
Jemesa i instrumenta'izmu J. Deweya
prema kojima je svijest sa ao
instrument
za
obradu
zbiljnosti.
Funkcionalizam
danas
ima
svojih
predstavnika posebno u teorija- ma
socijalnog djelovanja, u teoriji uzajamnog djelovanja institucija i teoriji
sistema (T. Parsons, N. Luhmann).
Funkcionalno
bie
unutar
nekog
sistema je odredeno re- laciono (v.
relacija).
Pa

ganglije

G
Ganglije (gr. ganglion = izraslina,
izboina): nakupine ivanih stanica
koje se nalaze iz- van centralnog
ivanog sustava (mozga i lene
modine). Neki autori nazivaju bazalnim ganglijama i nakupine ivanih
stanica koje se nalaze u srednjem
mozgu.
Geneonomija (gr. genea = rod i nomos
= zakon): znanost koja se bavi skupom
svih pojava civilizacije i kulture u vezi s
odra- njem i razvojem ljudske vrste.
Generacija (lat. generatio = radanje): rod
jedne epohe koju u izvjesnom pogledu
ka- rakteriziraju priblino jednake
potrebe i tenje. Po nekima epoha od
30
godina
predstavlja
jednu
generaciju.
Generalizacija,
uopavanje,
logiki
postupak zakljuivanja indukcijom (v.)
od pojedina- nih sluajeva na
openitu spoznaju, pravilo, zakon.
Generalizacija je naroito svojstvena
metodologiji prirodnih znanosti.
Generalno (lat. generalis): to se odnosi
na rod, neto openito; opreka:
specijalno od- nosno individualno;
generalni je sud, za razliku od
univerzalnog suda, openit sud s
obiljejem nune veze subjekta s
odrede- nim predikatom (npr. ovjek
je smrtan prema univerzalnom sudu
svi ljudi su smrtni).
Pet
Generatio aequivoca ili spontanea (lat.):
nastajanje ivih bia, organizama,

svega or- ganskoga po anorganskim

zakonima, po prirodnim (fizikalnokemijskim) silama bez nekih zasebnih
ivotnih klica. Ve Empe- dokle ui o
nastajanju iz zemlje ponajprije biljaka,
a onda ivotinja. Tu teoriju zastupa-

genus
ju i stoici i Lukrecije, a u novije vrijeme
i Schopenhauer i Haeckel. Suprotno od
to- ga kolacionizam, koji uzima da je za
nasta- nak organskoga ivota nudan
svojevrstan vlastiti stvaralaki akt. F
Generiki (franc. generique): to pripada
ro- du; opreka: specifino.
Genetiki: to se odnosi i obazire na
posta- nak i razvitak; genetika metoda
istrauje, prikazuje i tumai neku
pojavu s obzirom na uvjete i faktore
njenog razvoja ne zado- voljavajui se
tek opisivanjem i izlaganjem same
datosti. Genetiki aspekt oituje se u
naunoj svijesti uope (primjerice u
biolo- giji, psihologiji, povijesti). Za
razliku od transcendentalne metode u
spoznajnoj teo- riji smatra se genetika
metoda psiholo- kom. Pod genetikim
znanostima
Baldwin
razumijeva
znanosti o ivotu i duhu, koje se slue
genetikim kategorijama, za razliku od
agenetikih ili mehanikih znanosti.
Genetika
definicija
prikazuje
postanak sadr- aja definiranog pojma.
Pet
Genetika (gr. genetikos), znanost o
postan- ku i razvitku.
Geneza (gr. genesis), postanak, razvitak,
npr. ivota (biogeneza), duevnog
ivota (psiho- geneza).
Genij (lat. genius): osoba izvanrednih
duev- nih sposobnosti, kod koje je
naroito istak- nuta inteligencija i
natprosjena sposobnost za vei broj
razliitih aktivnosti (umjetni- kih,
znanstvenih). Termin nema specijalnog tehnikog znaenja, ali se katkada,
i to ne sasvim opravdano, definira kao
ekviva- lent kvocijenta inteligencije (v.)
iznad 150.
Fr
Genijalnost oznaka za izvanredne
duev- ne sposobnosti koje omoguuju
neobino visok ljudski stvaralaki
uspjeh, prvenstve- no na polju nauke i
umjetnosti.
Genotip: skup naslijedenih osobina nekog
individuuma.

17Genus (lat.), rod, rodni pojam; ima

relativnu ulogu: isti pojam moe biti
rod u odnosu na nie (podredene)
pojmove, a vrsta (spe- cies) u odnosu
na vie (nadredene) pojmo- ve; genus
proximum: najblii nadredeni rodni
pojam (v. definicija).

goecentrian

118

Geocentrian (gr. ge =
Zemlja i lat. cen- trum = sredite) jest
sustav Ptolomejev po kojemu je naa
Zemlja sredite svemira. Taj je nazor
vladao u starom i srednjem vijeku.
Odbacio ga je tek Nikola Kopernik, jer
se po njemu neke nebeske pojave
nikako nisu dale razjasniti, pa je
postavio svoj heliocen- triki (v.) sustav
po kojemu je Sunce sredi- te svemira,
tj. ne okree se Sunce oko Zemlje nego
Zemlja oko Sunca. S Geopsihologija
(gr. ge = Zemlja): grana psihologije
koja prouava kako razliite kli- matske
i meteoroloke prilike i promjene
djeluju na doivljavanje i ponaanje
ljudi i ivotinja.
Gerontologija (gr. geron, gen. gerontos
= starac i logos = nauka): nauka o
razliitim
tjelesnim
i
duevnim
pojavama koje su u vezi sa starosti i
starenjem. Danas se razvija zbog sve
veeg broja starih ljudi u popula- ciji.
Bolestima, karakteristinim za stare
lju- de, bavi se gerijatrija.
Pt
Gimnosofisti, goli mudraci. Grki naziv
za indijske filozofe, a i za neke druge
istone mudrace-askete medu kojima
se
spominju
osobito
etiopski.
Gimnosofisti i njihov nauk postaju
popularni
u
helenistikom
i
aleksandrijskom
razdoblju
grkorimske fi- lozofije, kad se poinju
pojavljivati u Evropi (v. sarmanes).Ve
Gha'ib (islam). U kuranu: ono to osjetila
ne zapaaju, ili to um neposredno ne
spozna- je; u teolokom smislu
predmet nadnarav- ne objave, ili ono
to ostaje skriveno u bogu (usp.
nespoznatljive atribute Spinozina boga ili prirode). Kod Averroesa u kritici
Avicenne, termin se javlja u smislu
noume- non (v.) ili transcendentni (v.)
bitak stvari za razliku od fenomena
(ahid).
Ve
Gibanje (gr. kinesis, lat. motus) je
filozofijski prvi put tematizirano kod
Parmenida
i
Heraklita
kao
razmiljanje o biu i nebiu, jed- nom i
mnotvu, i time je dat okvir proble- ma

gild-socijalizam

gibanja kao prijelaza od bia k nebiu i

od nebia k biu, a s druge strane kao
odranje, istrajanje nekog gibanja kroz
mnoga
stanja
njegovog
gibanja.
Razraden pojam gibanja dao je Platon
razradivi su- protnost tjelesnih pojava
kao takvih nas- pram njihovog bitka,
ideja tako da je ono pojavno u
podruju nastajanja i gibanja, dok je
bitak nepromjenjiv i identian sa
samim sobom. Bit tijela je njihovo
vreme- nito bie, i time podlonost
promjenama i gibanju, a kasnije
smatra da je samo gibanje ideja koja u
sebe
ukljuuje
i
neidentinost.
Nastavljajui Platonova razmiljanja
Aristo- tel ustvrduje da je gibanje
oznaka trajnog u promjenjivom i
promjene u trajnom, kao i odnosa bitka
spram
nebitka
i
obratno.
Pod
pretpostavkom
temeljnih
principa
mogu- nosti (dinamis) i ozbiljenja
(energea) gibanje je odredeno kao
izvrenje ozbiljenja mo- gunosti nekog
bia u pravcu zbiljnosti. U tom
odredenju gibanje je izvrenje postojanja cjeline ukoliko se dosee budunost
onog
sadanjeg
kao
mogunost,
odnosno ukoliko je budunost zbiljska
sadanjost a sadanjost je ozbiljenje.
Primjereno pozna- tom objanjenju da
se bitak iskazuje u mnogim znaenjima
Aristotel
u
skladu
sa
svojim
kategorijama oznaava slijedee naine kretanja: kvaliteta, kvantiteta i
promje- na mjesta. Savreno gibanje je
kruno giba- nje koje pretpostavlja
ideju nepokretnog pokretaa (v. prvi
pokreta) koji pokree sa- mo tenjom
bia k njemu samom.
Ova Aristotelova odredenja gibanja
osta- la su odredujua, dakako u
razliitim modi- fikacijama, za cijelu
povijest filozofije uklju- ujui Hegela
(v. kretanje). Tek je M. Hei- degger
pokuao destrukciju Aristotelovog, tj.
tradicionalnog pojma gibanja. Gr Gild
socijalizam. Socijalistiki pokret u

Engleskoj poetkom ovog stoljea.

Iniciran radovima S. G. Hobsona i G. D.
H. Colea. U osnovi ovog socijalistikog
koncepta je samoupravljanje radnike
klase organizira- ne u gildama, koje su
velika udruenja za upravljanje i
rukovodenje raznim industrij- skim
granama, a oslanjaju se na tradeunione. Gild-socijalisti su antietatistiki
na- strojeni, ali ne odbacuju niti dravu
niti po- litiku. Organizacija gildi
proizvodaa i po- troaa ide od baze
(tvornice) do kongresa gildi. Gilde
suraduju i medusobno, kao i tvornice
sa tvomicama; izbor rukovodilaca vre
sami radnici, a s obzirom na financi-

ranje
poslovanja
industrijsko
bankarstvo mora biti integralni dio
organizacije gildi i pod kontrolom gildi.
Ovaj
pokret
zavrava
poetkom
dvadesetih godina.
V
Gjainizam, u indijskoj filozofiji uenja
gjine ili pobjednika, nazvano po
nadimku Na- taputre Varddhamane,
Mahavire ili velikog junaka medu
Tirthankarama ili utemelji- teljima
puta koji vodi k asketskom oslobodenju iz svijeta pojavnosti. ivio je u 6
st. stare ere, a propovijedao je u isto
vrijeme i u istom kraju kao i Gautama
Buddha. Od Buddhine nauke gjainizam
se razlikuje na moralnom podruju po
ekstremnim oblici- ma asketizma.
Mahavirino uenje dobilo je svoj
kanonski oblik tek u prvim stoljeima
nae ere u jeziku nazvanom gjainski
prakrit. U meduvremenu je nastalo vie
sekti, a uenje se mijenjalo, osobito u
teoretskim stavovima. Dvije su glavne
sekte, vetamba- ra (obueni u bijelu
odjeu) i digambara (obueni u
nebesku odjeu, tj. goli asketi).
Gjaini kao i budisti negiraju autoritet
Veda, pa se ubrajaju u skupinu
nastika(v.).
Najkarakteristinije
gjainsko filozofsko ue- nje je syadvada ili uenje o moe-biti, teorija o
relativnosti spoznaje, koja se osni- va
na ovih sedam principa logikog prediciranja: moda jest, moda nije,
moda i jest i nije, moda se ne
moe predicira- ti, moda jest, a ne
moe se predicirati, moda nije i ne
moe se predicirati, moda i jest i
nije i ne moe se predici- rati.
U
novoplatonizmu
kasnije
aleksandrijske kole, pod utjecajem
orijentalnih ideja, me- du ijim su se
nosiocima isticali, osobito budistiki i
gjainistiki
gimnosofisti
(v.)
na
iranskom podruju, isto je stanovite
zastu- pao Damascije (6. st. n. e.),
polazei od me- tafizikih pretpostavki
identinih s indij- skim advaitamonizmom (v.). Mjesto da tvr- dimo da
postoji miljenje, istina, bitak itd.,
prema Damasciju moemo tvrditi

jedino
da
postojigild-socijalizam
neto kao miljenje, istina, bitak itd.
U novijoj komparativnoj filozofiji
zapaena je idealna srodnost syadvade s Vaihingerovim stavom Als-ob.
Gjaini- zam se inae istie svojom
atomistikom teorijom (v. anu), koja se
proiruje u meta- fiziki monadizam.
Teorija
karmana
ili
moralnog
kauzaliteta tumai se hipotezom o
karmikim atomima koji obljepljuju
du- hovnu monadu. Psihike monade
kao i fi- ziki atomi mogu postojati u
stanju infini- tezimalnih komprimiranih
energija goleme potencije. Psihiki
atomi te vrste zovu se nigoda. Oni
postoje svuda, pa je zato ortodoksnom gjainu zabranjeno ne samo
ubijati iva bia svjesno, nego treba da
bude snab- djeven cjediljkom za vodu,
koju pije samo kuhanu, velom kroz koji
die i slinim re- kvizitima. Gjainska
etika
odlikuje
se
prema
tome
ekstremnom asketskom primjenom
principa ahimse ili nenasilnosti, pa se i
re- lativizam sykl-vkle moe tumaiti
kao
oblik duhovnog nenasilja i
tolerancije.
Ve
Gjhana (pali; v. sansk. dhyana), metoda
budi- stike meditacije, a sastoji se u
postepenoj redukciji stanja i sadraja
svijesti na toku nitice. Reduktivni niz
stanja ili oblika (rupa) subjektivne
svijesti naziva se rupa- -gjhana, a
reduktivni niz sadrajnih ili kategorijalnih
podruja
ari^a-gjhana.
Samim izrazom gjhana oznaava se
redovno prvi od ovih reduktivnih
nizova, koji se smatra osnovnim. Njega
Buddha na mnogim mje- stima
formulira ovako: Uenik, koji se odvojio od strasti, odvojio od onoga to je
nevaljano, dostie i zadrava prvi
stupanj meditacije koji nastaje iz
odvojenosti, a ukljuuje razmiljanje i
prozrijevanje, zado- voljstvo i sreu.
Zatim, odvrativi se od razmiljanja i
prozrijevanja, uenik doivlja- va
radost u sebi, usredotoenost duha u
jed- noj toki, pa tako dostie i

119

gjhana

zadrava drugi stupanj meditacije, gdje

nema razmiljanja ni prozrijevanja, a
nastaje iz sabranosti, po- praen
zadovoljstvom i sreom. Zatim
naputa
zadovoljstvo,
te
ostaje
ravnoduan, paljiv i sabran. Tu
tjelesno doivljava onu sreu koju su
oplemenjeni oznaili rijei- ma: Tko je
ravnoduan i paljiv, taj ivi sretno'.
Tako dostie i zadrava trei stu- panj
meditacije. Zatim, odbacivi sreu i
patnju, poto su iezla prijanja
veselja i alosti, uenik dostie i
zadrava etvrti stu-

panj meditacije, bez sree i patnje,

potpuno
proien
svjesnom
ravnodunou. Po- to je tako
reducirao misaone i uvstvene stavove
i postigao usredotoenost duha i
ravnodunost, uenik prozrijeva i
reducira ista kategorijalna podruja
prostora, spo- znajne svijesti i nitavila,
koja predstavljaju stupnjeve arupagjhana, od kojih je posljed- nji, etvrti
stupanj ni zamjeivanja ni nezamjeivanja. Nakon toga slijedi
zahva- anje u subliminalni tok svijesti
(bhavanga- gjhana), ili zadrzavanje na
pragu svijesti ra- di uvida u
zadubljenost. Krajnja je svrha
meditativne zadubljenosti utrnue
fenomenalne svijesti, koje se kao
trajno sta- nje naziva nibbana (sansk.
nirvkia). Re- duktivno i intuitivno
prodiranje do subli- minalnog toka
svijesti ili doivljajnog to- ka opisali
su u evropskoj filozofiji Husserl i
Bergson. Jungova teorija podsvijesti
trai u indijskim i kineskim metodama
medita- cije sistematski svoje uzore.
Ve
Gjiva
(sansk.),
ivot,
ivo
bie,
individualna dua kao nosilac ivota.
Osobito u gjai- nizmu (v.) gjrva je
duevna monada kojoj se pripisuje
besmrtnost. Materijalisti na- suprot
tome formuliraju svoj stav u izreci:
Tam gjivam tam ariram (dua je
isto to i tijelo).
Ve
Gnomici (gnomiari, prema gr. gnome =
umna spoznaja, uvidanje, mudra
izreka), opi naziv za najstarije
predstavnike grke etike filozofije
(sedam mudraca) koji su svoje misli
izricali u obliku sentencija. Me- du
gnomike ubrajaju se obino: Solon iz
Atene (Ni u emu ne pretjeruj!
Ako si nauio sluati, znat e i
zapovijedati),
Tales
iz
Mileta
(Upoznaj sam sebe! Radije nek ti
zavide nego da te saaljeva- ju!),
Hilon iz Sparte (Pokoravaj se zakonima! Mrtvoga smatraj sretnim!),
Pitak s Lesbosa (Uoi pravi as!
Ni bogovi se ne bore protiv onoga to

mora biti), Bias izgjhana

Priene (Ljudi su
veinom zli Poetak otkriva
ovjeka), Kleobul iz Linda (Najbolje
je drati mjeru Rado sluaj i ne
govori mnogo!), Periander iz Korinta
(Zanos moe sve Uici su
prolazni, asno ime je besmrtno). Kr
Gnomiki (gr. gnome = umna spoznaja,
uvidanje, mudra izreka): izreen u
obliku
sentencije
(poslovice).
Gnomiko izraava- nje karakteristino
je za itavu kinesku fi- lozofiju i za
stariji period grke filozofije (v.
gnomici).
Gnoseologija (gr. gnosis = spoznaja i
logos = rije, nauka), isto to i
spoznajna teorija
(v.).
Gnosis (gr.), spoznaja, znanje, tenja da
se sve dokae napose u pogledu
duhovnog,
boanskog
svijeta.
U
problemima teologije gnosis se odnosi
na spoznaju dogmi i objavljene
istine.
Prema
tome
predstavlja
suprotnost
vjerovanju
u
crkvene
autoritete i dogme.
B
Gnostici (gr. gnosis = znanje), pripadnici
kranske sekte koja je htjela teoloke
dog- me misaono istraivati. Gnostici
su u kranstvo unijeli mnogo sadraja
iz orijen- talnih religija i mitova. Velik
utjecaj imali su u Siriji i Mezopotamiji.
Poznatiji su gno- stiti: Simon Magus,
Basilid, Kerint, Ker- don, Marcion,
Appelles, Karpokrat i drugi.
B
Gnosticizam (gr. gnosis = znanje):
uenje gnostika (v.) da se ovjek moe
spasiti samo ako boga spozna. Protiv
gnostika istupili su crkveni apologeti
(branioci)
koji
su
zahtijevali
vjerovanje bez ikakvog znanja. Najistaknutiji apologet bio je Justin
pogubljen u Rimu oko god. 166.
B

120

govor

121

Govor (gr. logos, glossa; lat. lingua,

sermo), sposobnost ovjeka da osjetno
zamjetljivim likovima gestama,
znacima, slikama, ri- jeima, izrazi
smisao i znaenja koja se sa- mo
razumom i duhom mogu razumjeti kao
govor gesta, znakova, slika, rijei. Tako
ve sam fenomen govora na svim
razinama ot- kriva cjelovitost koja
jednako pokazuje svo- ju duhovnost i
tjelesnost kao nerazdvojivo lice i nalije
istoga. Poevi od nagonske i porivne
sfere u ovjeku govor obiljeava sva
tjelesna oitovanja i nalazi svoje
sredite u dui i duhu kao moi
razumijevanja (v.) smisla i znaenja, pa
je stoga prvenstveno hermeneutiki
fenomen iskon same her- meneutike
(v.) i njezina prva tema. Kao jedinstveni sklop govor izvomo povezuje
svi- jest, stvari i druge s nama u jednu
cjelinu, i u njemu duh tek biva svjestan
sebe i svo- jih odnosa prema stvarima i
drugim ljudi- ma. U svom iskonskom
obliku govor nije neka predodba ili
reprezentacija neega ve otkritoga i
poznatog, nego izvorna pre- zentacija
prisutnog. Izmedu govora i svijeta
nema niega treeg poput nekog
psiholo- kog medusloja predodaba
koje
bi
duhu
po
sebi
toboe
predstavljale neki svijet stva- ri za
sebe, nego je govor sam artikulirani
bitak bia u povijesnom svijetu. Tek u
go- vornom izrazu misaoni duh
ralanjuje osjetne stvari i sabire ih u
cjelinu svjetskoga sklopa, pamti i
utvrduje njihov poredak u vremenu i
prostoru, i tako slaui i razlau- i ih
razumije njihovu bit u cjelini bia. Zato
i pri svakom susretu sa stvarima
oslovlj^vajui ih govor svaku stvar
moe uklopiti na svoje bitno mjesto ili
odatle iz- dvojiti, pa govor pokazujui
uvijek i ukazu- je. Imajui u vidu taj
bitan poloaj govora u ivotu i njegovu
istovjetnost s biti ovjeka nastala je i
znamenita
Aristotelova
odredba
ovjeka kao bia koje ima um i govor u
jed- nom potezu (zoon logon ehon).
Kao to se ovjek u govoru susree sa

govor
stvarima i dru- gima, tako se ugovor
govoru sjedinjuje priroda i duh u
jednome svijetu kao smislenoj cje- lini
to je duh otvara, a ovaj mu za uzvrat
prua bie u svojoj biti i istini.
Staro pitanje o odnosu govora i
miljenja i prvenstvu medu njima takoder
nalazi svo- je rjeenje: oni se izvorno
zbivaju ujedno, i kao to nema govora
bez miljenja, tako nema ni miljenja bez
govora. U odnosu pak prema zbiljnosti
govor nije tek njezina predodba, odraz
ili paslika, nego se uspo- stavlja zajedno
s njom unutar jednoga svi- jeta rije je
o jednoj zajednikoj konsti- tuciji njihova
bitka. Svijet naime nije pred- met
govora, nego je govor mogui odgovor
na njegov iskonski smisao i nagovor. Zahvaljujui tom ontolokom temelju govor
je u svom poretku suvislost kao izraz i
rijek, kao sabor ili zbor on je slaganje i
razlaganje, nain bitka zajednice i njezin
uvjet i rezul- tat. On nije nita gotovo niti
mirujue, nije zavreno djelo (ergon),
nego djelatnost (energeia), kako istie W.
von Humboldt, nipoto samo proizvod,
nego proizvodenje (Erzeugung) smisla
povijesnoga svijeta i na taj nain samo
jedan bitan vid ili aspekt ovjeje
slobode i povijesnosti. Javljajui se na
fonolokoj razini kao artikulacija glasova i
na leksikoj razini kao artikulacija rijei
govor tek na razini rijeka ili reenice
neto govori i u njemu progovara smisao.
Ako je on izraz trenutnog uvstvenog
raspoloe- nja, on je isto tako spoznajna
intencija od zamjedbe do pojma kadar da
bitne sklopo- ve izlui od nebitnih, pa
prema tome svag- da i pojmovni govor.
Utoliko on nije samo vie ili manje tono
predoivanje bia nego istinski dodir sa
samim bitkom, i u tome lei mogunost
njegova prostornog i vre- menskog,
horizontalnog
i
vertikalnog
diferenciranja koje se opet zbiva na nekoliko
razina.
Naime svaki je govor (franc. langage)
uvi- jek ve i konkretan poseban jezik
(langue) ovoga ili onog naroda, tako da
je empirijsko mnotvo raznovrsnih jezika
za Humboldta prirodan izraz razliitih

govor

122

svjetogleda
(Weltansichten).
Jedinstveno pojmovno znae- nje pak
prua mogunost da se isti pojam na
razliitim jezicima izree drugaijim rijeima (house, maison, casa, kua) i ista
mi- sao izrazi na razliite naine. Premda
u na- elu svaki jezik moe izrei sve,
pojedinom jeziku ipak neto bolje polazi
za rukom no drugom, a s vie ili manje
uspjeha moe se i prevoditi s jednoga
jezika na drugi. Svaki je poseban jezik
nikad dovren i otvoren nain oitovanja
smisla
jednoga
povijesnog
svijeta,
njegovih mogunosti i nemoguno- sti, i
time to neto otkriva drugo prikriva, pa
se nikad potpuno ne moe prevesti ili
nadomjestiti drugim jezikom, to moda
najbolje ilustrira primjer klasinoga
grko- ga i latinskog.
No govor nije samo opa sposobnost
ra- zumijevanja i poseban jezik, nego
susret s drugim, raz-govor i sporazumijevanje u gra- nicama zajednikog
obzora razumijevanja. Nezamjenjivu i
nenadomjestivu ulogu pri tom igra
materinski
jezik
prenosei
predaju
kulture naroda i velikih pojedinaca koji su
ga za svagda obogatili svojim izrazom i
obi- ljeili svojom neponovljivom rijeju.
U spo- razumijevanju zacijelo je pak od
presudne vanosti da istim znaenjima
odgovaraju i iste rijei, no budui da je
govor kao raz- govor svagda konkretan,
pojedine rijei s vremenom esto gube
svoje izvorno znae- nje pa se ne moe
izbjei dvoznanost ni vieznanost.
Svakako da se ona smanjuje time to
svako znaenje u konkretnoj situ- aciji
kontekstom faktiki ukazuje na smjer i
domaaj
sporazumijevanja.
Nema
idealnog sporazumijevanja, i zato je
mogu
i
nesporazumak
medu
sugovornicima u svakoj ko- munikacionoj
zajednici.
Kao to se govor svagda zbiva kao
jezik, tako se u isti mah ostvaruje i kao
pojedi- nana zgoda, rijek ili govorna
rije (parole) to faktiki odgovara
konkretnoj situaciji. I taj se rijek opet ne
javlja samo kao apstrakt- na individuacija
govora uope i posebna je- zika, nego je

govor
rijek uvijek odreden i vertikal- nom
diferencijacijom pa se dogada kao visoki, knjievni i puki govor ili dijalekt,
go- vorenje pokoljenja, drutvenih klasa,
zani- manja, diskurs znanosti i filozofije.
Najveu izvornost i vlastitost svaki govor,
jezik i ri- jek postie onda kada vie ne
slui nikakvu korisnu obavjetenju nego
se vraa samome sebi te najie
iskonski progovori kao pje- snitvo.
Na svakoj razini svoga oitovanja kao
zbor, jezik i rijek, govor nikada nije samo
govor o neemu to se i o emu se
govori, nego je i govor o samome sebi,
on se javlja kao refleksija o sebi, ili kako
bi se to mo- dernije reklo, on je i svoj
vlastiti meta-jezik. Samo zahvaljujui
tome mogla je nastati i filozofija kao
meta-fizika, filozofija govora i govorna
znanost ili lingvistika. Dok se u nae
doba pitanje o biti i bitnom podrijetlu
govora esto zamjenjuje empirijskim
pita- njem o njegovu vremenskom
postanku ka- ko to zamiljaju razne
psiholoke teorije imitacije, ekspresije,
komunikacije itd., filo- zofsko pitanje o
govoru udara drugim pu- tom. Ponajprije
postavlja se problem bitnog podrijetla
govora, a zatim pluraliteta jezika, i to prvi
put ve u grkom miljenju i is- kustvu
svijeta: taj svijet naime okruuju oni koji
ne govore grki ili barbari! Ako pak jedna
od temeljnih grkih rijei glasi logos, ona
u isti mah znai (raz)um i govor, pa ve
Heraklit smatra da je on svima zajedniki
(xynos logos), pri emu se dakle otkriva
da su miljenje i govor kao razumijevanje
jed- nako prisutni uspostavljajui ljudsku
zajed- nicu. No ako je um prisutan kao
jedan te isti a govor se javlja kao razliiti
jezik, onda se ini da je u pitanju samo
razliitost ime- na (onomata) kao
znakova (semeia), govor se svodi na
znak i oznaavanje i pita se samo kako
su ta imena nastala: prirodno (physei) ili
dogovorom (thesei), pri emu stanovitu
ulogu igra i jezik barbara, kako to Platon
izvodi u Kratilu, da bi svoje rjeenje
opreke naao u idejama kao vjenim uzorima znaenja. U Sofistu pak produbljuje
se jaz izmedu miljenja i govora tezom

govor

123

da je miljenje mogue i odvojeno kao

bezgla- san razgovor due sa samom
sobom (263 d), ime govor spada na
orude misli, a pi- tanje o ispravnosti
imena sada se premauje pitanjem o
istini izrijeka ili iskaza to se sastoji u
ispravnu povezivanju imenice (onoma) i
glagola (rhema). U Aristotela to se
povezivanje subjekta i predikata zove sudenje i prerasta u odvajanje logike kao
oru- da (organona) ispravna miljenja i
uvjeta postizanja istine u govoru koji
neto tvrdi kao izrijek i nijek, i
zahvaljujui takvu me- ta-jeziku nastala
je i meta-fizika kao temelj i poelo
znanstvenog dokazivanja. Kao to se iz
logike kasnije razvila gramatika, tako
drugi
naini
govorenja
omoguuju
poetiku i retoriku. Redukcija govora na
orude mi- ljenja omoguila je i
srednjovjekovni
nominalizam
i
novovjekovni instrumentali- zam koji
posve
moderno
kulminira
ve
u
Leibnizovoj ideji jednoga umjetnoga
apso- lutno preciznog govora znakova
poznatog pod imenom characteristica
universalis. Svakovrsni pozitivizam slijedi
tu tendenciju kako to pokazuje primjer
Wittgensteina, Carnapa i Ch. Morrisa te
zavrava semioti- kom kao opom
teorijom znakova koja uje- dinjuje
sintaktiku, semantiku i pragmatiku, ili na
drugi nain u tzv. filozofiji obinoga

govor

govor

124

govor

jezika (philosophy of ordinary123 pisma; 2) neznanstveni pokuajguna

language). U skladu s time
upoznavanja
linosti
na
osnovu
postupa i strukturalna lingvi- stika od
karakteri- stika rukopisa.
Saussurea do Chomskog gubei iz vida Granini pojam. U spoznajnoj teoriji
da govor nije samo jezik kao znakovni
(napo- se kod Kanta): pojam kojim se
sustav, dio ope semiologije, a jo
odreduju granice nekog podruja
manje proraunljivi broj iskaza, kao to
ljudske spoznaje, a sam taj pojam nije
smatra
generativna
gramatika.
sadrajno,
nije
pozitivno
nikako
Naprotiv, kao odrede- na intencija i
odreden, nego tek intendira na ne- to
rijek govor se i jezik svagda odvija i
neodredivo, to lei s onu stranu granikao dijalog, jednokratna zgoda proce
nae
spoznajne
moi
(v.
izvodenja, a ne samo re-produciranja
transcendentan). Takav je kod Kanta
goto- vih shema, pa je stoga i sam
na primjer pojam stva- ri o sebi ili
sistem mogu samo kao zgoda a
pojam noumenona (v.). F
struktura kao akt istoga zbivanja.
Granina situacija (njem. Grenzsituation),
Polazei od tih premisa razvila se i
pojam koji je u filozofiju uveo K.
filo- zofija govora kao samostalna
Jaspers, a njime oznaava ivotni
disciplina u sklopu poredbene govorne
poloaj u kome se ovjek sudbinski
znanosti Hum- boldta crpei svoju
naao pred nekom neotklonivom
inspiraciju i iz filozofije njemakoga
tekom situacijom svoje op- stojnosti,
klasinog idealizma to se sai- ma u
svoga ia. Tu situaciju on doiv- ljava
tezi da je govor energeia, a razliitost
kao antinomiju (v.), kao neuspjeh koji
jezika izraz specifinih svjetogledd
neoekivano
izaziva
posebni,
(tlber
die
Verschiedenheit
des
preinaeni oblik njegove opstojnosti.
menschlichen Sprach- baues, 1836).
Takve su grani- ne situacije na
Tome se u dvadesetom stolje- u
primjer: trpnja, krivnja, bor- ba, smrt i
prikljuuje fenomenologija Husserla i
sl., koje se kao neminovne u ne- kom
Merleau-Pontyja i novija hermeneutika
odlunom asu javljaju i ljudsku akci(v.) od Diltheya do Heideggera,
ju, koja je neim neugodnim zateena,
Gadamera i Ri- coeura. Ona vie nije
svagda pojedinano, neplanski i na
samo nauka o tuma- enju povijesnih
osebu- jan nain usmjeravaju.
F
spomenika i tekstova, a jo manje tek Guna (sansk.), struna ili potka;
puka metodika duhovnih znano- sti,
kategorija kvalitete u indijskoj filozofiji
nego filozofski pristup govoru kao
prirode. kola vaieika polazi od
kui bitka i prafenomenu ovjejeg
tablice 24 kvalite- te fizike i psihike
opstanka razumijevanju bitka i
prirode (prakriti). U koli samkhya, a
svojih
mogunosti
u
povijesnom
kasnije i vedanta, guna se nazivaju tri
svijetu. Ukoliko pak u doba planetarne
osnovna modaliteta pojavnosti: najnii
tehnike
govoru
sve
vie
prijeti
je tamas, tama ili inercija, za njim je
opasnost da izgubi svoju bit kao
ragjas,
maglovito
stanje
vitalnih
proraun i informacija, da spadne na
pobuda, a najvii sattva, stanje
puko
sredstvo
manipulacije,
potpune istoe i do- brote bia. U
ideologizacije i podjarmljiva- nja, on
moralno-filozofskom smislu razvoj duha
postaje i znaajnom temom marksiu srodnim yoga metodama tre- ba da
stike kritike ideologije.
Pe
tei od savladavanja stanja tamas do
Grafologija, 1) disciplina koja se bavi
konanog postizanja stanja sattva. Ve
prou- avanjem rukopisa bilo kao
grafikog pro- cesa bilo kao grafikog
produkta. Sudska grafologija sastoji se
u prouavanju karakte- ristika rukopisa
radi utvrdivanja tko je autor potpisa ili

govor

habitus

12

H
Habitus (lat.), kakvoa, stanje tijela ili
due, dranje tijela, spoljanost. Kod
Aristotela
habitus
(gr.
heksis)
oznauje
stalno
stanje,
dranje,
djelovanje. U srednjovjekovnoj filozofiji, kod Tome Akvinskog: podloga
(sposobnost) neega, svojstvo.
Openito:
ukupnost
tjelesnih
i
psihikih osobina.
B
Haecceitas (novolat. haec = ova),
individual- na oznaka po kojoj se
razlikuju pojedina bia. Termin u
fiozofiji Dunsa Scota, kojim se oznauje
princip i osnov individualiteta, princip
individuacije. Halucinacija: doivljaj s
obiljejima osjetne percepcije, koji nije
izazvan odgovarajuim objektivnim
vanjskim podraajima. Haluci- nacija se
moe javiti u svim osjetnim modalitetima, najee kao popratna
pojava psihotinih stanja. Haos (gr.),
bezdan,
prazan
prostor.
Staro
kozmogonijsko uenje trailo je u
haosu
poetak
svega
kasnijeg
sadraja, a taj je po- etak shvaen kao
nesklad
i
neoblikovanost.
(Suprotnost: kozmos, v.) U kolokvijalnom govoru danas rije haos znai
nered.
B
Haptiki, dodirni, taktilni (haptiki prostor
= podruje dohvaanja). Harmonija
(gr. harmonia = sklad), sklad dijelova,
koji pobuduje osjeaj ugode, dok
disharmonija (v.) pobuduje osjeaj
neugode. Za pitagorovce (v.), za koje

je princip filo- zofije broj, svijet je

brojana harmonija. Za Heraklita se
harmonija svijeta sastoji u ne- koj
napetosti razliitih suprotnosti i sila.

hegelizam
Prema Leibnizu opstoji prestabilirana
(v.) harmonija izmedu due i tijela, koji
ne stoje u kauzalnoj vezi nego se
njihova
djelovanja
odvijaju
samo
paralelno, kao to je to bog unaprijed
odredio.
S
Heautognozija (gr. heautu i gnosis):
samo- spoznaja. Teorijski i etiki
problem grkog nazora na svijet i ivot.
Heautologija (gr. heautu = sebe i logos
= uenje), uenje da sebe moemo
sami spo- znati.
Heautonomija (gr. heautu = sebe i
nomos = zakon), samostalno davanje
zakona. So- fist Protagora postavio je
tezu da su svi za- koni (nomoi) ljudsko
djelo, te da je ovjek mjera svega.
Hedonist, zastupnik hedonizma (v.).
Hedonistiki: to se odnosi na hedonizam
(v.).
Hedonizam (gr. hedone = naslada,
ugoda, uitak), etiko stajalite po
kojemu je mo- mentani pozitivni
tjelesni uitak najvia i- votna
vrijednost , te predstavlja motiv, cilj i
mjerilo etikog djelovanja. To je u
stvari ekstremni senzualistiki oblik
eudaimonizma
(v.).
Osniva
hedonizma je grki filozof Aristip
Kirenjanin.
Razliite
modifikacije
hedonizma usmjeravaju ga u obliku
eudaimonizma,
priznajui
udio
razuma u posti- zanju prave ugode,
koja nee biti samo tje- lesna i
momentana nego duevna i trajna. Ta
krepost
predstavlja
sposobnost
uivanja, a to moe postii samo
mudrac. Tzv. nega- tivni hedonizam
smatra da se ivotna ugoda sastoji u
samoj odsutnosti neugode. Do krajnje
pesimistike konzekvencije doveo je
hedonizam Hegezija koji pravu i potpunu
bezbolnost
nalazi
u
smrti.
Hedonistika naziranja javljaju se i u
novom vijeku naro- ito kod francuskih

!5 materijalista 18. stoljea (Helvetius,

Lamettrie).
Pet
Hegelizam: filozofski pravac koji polazi od
osnovnih principa Hegelove filozofije.
Ima mnogo kola i pravaca, u
Njemakoj i van nje, koji se tako
nazivaju. Prema vremenu, kad su se te
kole
javljale
dijele
se
njihovi
predstavnici u starohegelovce i
novohe- gelovce. No najpoznatiji su
predstavnici
hegelizma
hegelova
desnica (konzervativ-

126
heterogonija
ci) i radikalna hegelova
ljevica (napred- njaci). Najznaajniji
predstavnici ljevice su Feuerbach,
(panta rei) na osnovu postojanja
Marx i Engels.
F
stalnih, objektivnih su- protnosti.
Pojam za dijalektiko shvaanje svijeta
Hegemonija (gr.), prevlast jednoga nad
i ivota. Glagol heraklitizirati (hedru- gim, prevladavanje, rukovodstvo
rakleitizein) upotrijebio je Aristotel
nad ime; hegemonija jedne klase,
(Met.
grupe, stalea itd. nad drugim (npr.
1010 a 12) kao sinonim za uenje o
hegemonija
proletarijata
nakon
stalnoj
promjenljivosti
svega
to
izvrene politike revolucije jest dikpostoji. B
tatura proletarijata, v.).
K
(lat.
hereditas
=
Heimarmene (gr.), usud, od bogova Hereditarno
nasljedstvo):
to
je
determinirano
sudeno (moira). U stoikoj filozofiji:
genotipom organizma, tj. skupom svih
zakonomjerna prirodna nunost. Hrizip
naslijedenih osnova orga- nizma.
je objanjavao da je heimarmene logos
Hereditet,
bioloko nasljede pojedinca.
kozmosa, a stoiar Zenon je pod tim
Skup tjelesnih i psihikih osobina koje
pojmom
pomiljao
mo
kretanja
potomci nasljeduju od svojih roditelja i
materije. U rimskom stoicizmu: fa- tum
svojih preda. Naslijedene osobine
kome je sve podredeno. Karakteristiodredene su faktorima koji se nalaze u
na je Senekina izreka: Ducunt
zametnim stanicama.
volentem fata, nolentem trahunt
(Sudbina vodi one koji to hoe, a vue Heretiki (gr. hairesis = izbor): to se
od- nosi na herezu (v.), krivovjerski.
one koji to nee).
Heretik: krivovjernik.
B
(gr.
hairesis
=
izbor),
Heliocentrian (gr. helios = sunce i lat. Hereza
krivovjerstvo, odstupanje od nekog
centrum = sredite),Kopernikov sustav
uenja, naroito u ka- tolikoj crkvi
po kojemu je danas izvan svake
odstupanje od neke dogme. Nadalje
sumnje da je Sunce sredite naeg
hereza znai slobodno izabrano uenje
planetarnog
sustava.
(V.
uz koje tko pristaje, a oznauje i
geocentrian.)
filozofijsku kolu ili sektu.
Hen kai pan (gr.): jedno i sve. Taj pojam
Hermeneutika
(gr. hermeneutike tehne),
u grkoj filozofiji oznauje jedinstvo i
vjetina tumaenja, interpretiranja,
tota- litet svijeta, kozmosa. Cjelina
dokazivanja,
nain
na
koji
(hen = jed- no) je beskonano mnotvo
interpretator
iznosi
svoje
misli
u
vezi
s
pojedinanog. Jedno i sve oznauju
odredenim problemom. U novijoj
sintezu predmetnih sadraja, koji
filozofiji metoda izlaganja i objapostoje u svojim vlastitim raz- likama.
njenja smisla bitka. Za Heideggera je
Ta je misao najprije oblikovana kod
feno- menologija postojanja (Dasein)
Heraklita, koji kae da jedno nastaje iz
hermeneuti- ka u prvotnom znaenju
sve- ga, i sve iz jednoga (fr. 10). U
rijei kojom se oznauje tumaenje
novijoj filo- zofiji hen kai pan je
(Sein und Zeit). B
istovjetan s panteiz- mom (v.).
B
Heterodoksan
(gr. heteros = drugi i
Henoteizam (gr. hen = jedan i theos =
doksa
=
mnijenje,
miljenje),
bog), oboavanje jednog vrhovnog
drugaijeg milje- nja, drugaijeg
boga, po- red kojeg postoji i mnotvo
vjerovanja, drugovjeran, he- retian.
drugih, niih boanstava. Henoteizam
Suprotno: ortodoksan (v.).
je suprotnost mo- noteizmu (v.).
Heraklitizam, pojam izveden od imena Heterofinalno (gr. heteros = drugi i lat.
finis = zavretak), kad se neto zavri
grkog filozofa Heraklita. Oznauje
dru- gaije nego to je predvideno
milje- nje da se u svijetu sve kree

hegelizam

ciljem postav- ljenim na poetku

djelovanja.
Heterogen (gr. heteros = drugi, gene =
podrijetlo), koji pripada drugom rodu,
raznorodan,
od
raznolikih
(nejednakih) eleme- nata sloen.
Opreka: homogen (v). Hetero- geni
pojmovi pripadaju razliitim rodovima,
te
su
medusobno
razlini,
disparatni (v.).
Pet
Heterogonija (gr. heteros = drugi i gonia
= nastajanje), nastajanje iz neega to
nije is- tovrsno. Heterogonija svrha
je pojam koji je izloio W Wundt, a
oznaava proces u

heterogonija

127

kome krajnja svrha nije identina s

onom koja je bila zamiljena na
poetku. B
Heterologija,
heterologijski
princip:
shvaa- nje da se unutar spoznajnog
procesa zajed- no pojavljuju dva
razliita
elementa
medusobno
stranog porijekla: miljenje i neto
miljenju strano (logino i alogino), tj.
mi- ljenje i njegov predmet, koji nije
struktu- riran po principima logikog
miljenja (osobito u spoznajnoj teoriji
Rickerta).
Pet
Heteronoman,
koji
se
odnosi
na
heterono- miju.
Heteronomija (gr. heteros = drugi i
nomos = zakon), zakonodavstvo koje
proizlazi iz nekog ili neeg drugog, a
ne
iz
sebe
sama;
suprotno:
samozakonodavstvo (autonomija, v.).
Heteronomija predstavlja pokoravanje
volje nekom zakonu koji potjee iz
jedne i
druge
volje,
npr.
heteronomna etika (najvieg dobra) za razliku od (Kantove)
auto- nomne etike dunosti, gdje je
sam um za- konodavan, a ne neto
izvan njega, ili dobra je volja, a ne
neto to se njome ima postii.
K
Heterotelija (gr. heteros = drugi i telos
= svrha), druga svrha, podredivanje
tudim svrhama (npr. prilagodivanje u
prirodi). Su- protno: autotelija (v.).
Heteroteleologija ili heterotelija (gr.
hete- ron = drugo i telos = svrha),
suprotno od autotelije (v.) znai
podvrgavanje neke akci- je tudim
ciljevima,
stranim
svrhama.
Kad
smisao nekoga djelovanja lei izvan
toga >
djelovanja samog. Hegel
je u tom smislu
govorio o lukavstvu uma u svjetskoj
povijesti.
F
Heteroteza, za razliku od antiteze (v.),
koju
prema
Hegelovoj
dijalektici
miljenje
proizvodi
i
pred-mee
(predmet) kao svo- ju opreku, izraz

hic et nunc
je nekih novokantovaca za
neto to se ne izvodi iz
miljenja, ve se u nj
uplee
kao
misaono
netaknuti strani princip.
Jedno i drugo uvijek
pripadaju zajedno, ali se
ne mogu reducirati na isti
princip. Narav spoznaje ne
svodi se prema tome na
monistiko porijeklo, ve
na
dualistiki
heterologijski
princip.
(V.
heterologija.)

Pet
Heterozetesis, 1) vienano pitanje s
mo- gunou razliitih odgovora
(sofistike upitne zamke); 2) pogreka
u dokazivanju, koja se sastoji u
skretanju od osnovne teme i obilasku
prijeporne toke, tj. u dokaziva- nju
neega drugog mjesto onoga to treba
dokazati (v. metabaza, mutatio elenchi,
ig- noratio elenchi).
Pet
Hetu (sansk.): uzrok u teoriji kauzaliteta i
raz- log u teoriji zakljuka (v.
anumana). U poj- mu uzroka pojedine
kole i razdoblja indij- ske filozofije
razlikuju razliite specifino- sti.
Vaieika (v.) razlikuje materijalni uzrok, odn. uzronika ili inioca (karana)
od uzrone osnove ili povoda (nimitta).
Ta se razlika istie osobito u vezi s
problemom inherencije (v.). Uzrok je
inherentan (sa- mvayi-karana) kad je
dio prouzroene cjeli- ne. U
budistikoj logici definira se po- jam
hetu kao najvanija vrsta rodnog pojma
paaya (sansk. pratyaya) ili dovoljnog
raz- loga. Medu 24 vrste razlonosti
hetu
postaje
bitni
kauzalni
antecedens, dok su 23 oblika prema
njemu u odnosu medolnosti. (V.
paaya.) Budistika realistika
kola sarvasti-vada (v.) naziva se i
hetu-vada zbog stava prema problemu
kauzalne inherenci- je. Indijski sofisti
nazivaju se haituka, tj. pronalazai

(fiktivnih) uzroka i opravdanja za proizvoljne teze.

Ve
Heuristiki, to se odnosi na pronalaenje i otkrivanje
novih injenica i spoznaja; heu- ristiki principi su
smjernice koje slue pronalaenju novih vidika pri
istraivanju i objanjavanju (v. hipoteze, fikcije);
heuristi- ki postupak, za razliku od sistematskog izlaganja, prikazuje putove i naine postiza- nja
rezultata neke znanosti.
Pet
Heuristika (gr. heurisko = nalazim, lat. ars inveniendi
= vjetina iznalaenja), znanost
o metodikom pronalaenju i otkriu novo- gaHic et nunc (lat.), ovdje i sada. Suta prostor- novremenska odredenost nekog konkret- nog,
faktinog stanja stvari, odredenje neke individualne
opstojnosti za razliku od nu- nih i openitih
odredenja (npr. prirodni za- koni, matematike
istine) koja vrijede uvi- jek i svuda (semper et
ubique). Pet

hijerarhija

128

Hijerarhija
(gr.
hierarhia),
vlast
sveenstva, gospodstvo sveenstva
(zapravo svetaca) ili Crkve; crkveno
uredenje. Otuda se u pro- irenom
znaenju govori i o politikoj hijerarhiji itd. Hijerarhija znai na kraju
po- redak bia ili vrednota.
Hijerarhiju vred- nota postavio je
Scheler
suprotstavljajui
Kantovoj
formalnoj etici svoj nauk o materijalnim vrednotama koje imaju i svoj
vri- jednosni poredak.
S
Hikma (islam), mudrost; u kuranu se
odnosi na objavljen nauk. Kasnije se
proiruje na pojam unutranje duevne
kulture uope. Spoznaja u smislu
neoplatonske, gnostike i istone
mistike naziva se hikmat al-irak (v.
irak) za razliku od svjetovne, helenske
filozofije falasifa (v.), ali s vremenom
ter- mini hikma i falasifa postaju
istoznani.
Ve
Hilemorfizam (neoskolas. od hyle = tvar,
i morphe = oblik) je oznaka za uenje
koje
se
zasniva
na
principima
Aristotelove filo- zofije, po kojem se
supstancije
tjelesnih,
materijalnih
stvari zasnivaju na prvoj ma- teriji
kao principu prostorno-vremenskog
odredenja tijela, i principa bitnih
formi
koje
podaruju
tjelesnim
supstancijama
logos
vrste.
Hilemorfizam
je
novoskolastika
kovanica s konca 19. stoljea kao
oznaka su-djelovanja oba Aristotelova
principa u cilju stvaranja jednog
zatvorenog nazora na svijet.
Gr
Hilijazam (gr. hilias = tisua), idovskohelenistika vjera u ostvarenje mira i
blago- stanja na zemlji u vremenu od
tisuu godi- na. Od zavretka svjetske
povijesti do ostva- renja boanskoga
carstva trajat e to raz- doblje sree
ovjeanstva tisuu godina. Taj izraz
upotrijebio je Kant oznaujui njime
konstantni napredak ljudskog roda.
Njime se oznauje i ideja vjenoga mira
i sree ljudi.
F
Hilizam (gr. hyle = grada, tvar), nazor
po kome je bit odnosno supstancija
svijeta sa- ma tvar, sama materija (npr.
materijalizam, V.).
Hilogen (gr. hyle = tvar i genos =
roden), tvaran, iz tvari nastao.
Hilogeneza: nastanak materije.
Hilozoizam (gr. hyle = tvar i zoe =
ivot), uenje da je materija oivljena,
pa se zbog toga moe i kretati. Grki

hipnoza

filozofi prirode (hilozoisti) uzimali su

kao praprincip svega u svijetu oivljenu
materiju. Npr., Tales je mislio da
magnet ima duu jer privlai e- ljezo.
Hilozoizam je naivan oblik tumaenja
kretanja.
B
Hinduizam, opi naziv za indijsku religiju i
mitologiju
u
kasnijem,
osobito
srednjovje- kovnom stadiju razvitka
vinuitskih i ivait- skih kultova na
osnovu eposa i purana. Hinduizam je
kao vjera neodreden, amor- fan,
mnogostran, sveobuhvatan. Njega je
gotovo nemogue definirati i uope rei
je li religija ili ne, u obinom smislu
rijei. U svom sadanjem obliku, pa i u
prolosti,
on
obuhvaa
mnoga
vjerovanja i obiaje, od najviih do
najniih, esto medusobno su- protne ili
ak proturjene. (D. Nehru, Otkrie
Indije). Neohinduizam je po- kret
indijskih intelektualaca, koji u doba
kolonijalizma i pod utjecajem zapadne
civi- lizacije polazi od pretpostavke o
univerzal- noj misiji indijske kulture za
duhovnu ob- novu suvremenog svijeta.
Smatra da moe dati bolju filozofsku
podlogu nego to se danas nalazi bilo u
kranskim bilo u po- zitivistikim
tradicijama
evropske
kulture.
I
neohinduizam se razvija u raznim
vjerskim,
filozofskim
i
politikim
smjerovima, koji- ma je svima do danas
ostala zajednika vje- ra u indijsku
univerzalnu misiju. Ve
Hiperalgezija (gr. hyper = iznad i algesis
= bol), znaajno poveana osjetljivost
za bol (sinonim: hiperalgija).
Hiperestezija,
znaajno
poveana
osjetljivost u bilo kojem osjetnom
podruju.
Hiperfizino,
to
fizika
ne
moe
protumai- ti, nadnaravno, natprirodno.
Hipnotizam, disciplina koja se bavi
proua- vanjem hipnoze i razliitih
pojava s njom u vezi.
Hipnoza (gr. hypnos = san), stanje slino
snu, koje je izazvano sugestijom. U
hipnozi je poveana sugestibilnost
ispitanika odno- sno pacijenata tako da
se na njih moe lak- e sugestivno
utjecati. Prema miljenju Charcota,
hipnoza bi bila patoloko (v.) sta-

plodonosno
znanstvenohisterija
hipnoza nje slino histeriji, naprotiv,129
istraiva- nje, i po tome je
prema milje- nju Bernheima,
njihova uloga izrazito heu- ristika. Bez
koje je danas openito usvojeno,
stvaranja hipoteza nezamisliv je i bio bi
hipnoza je uinak sugestije (v. sunemogu znanstveni napredak uope.
gestija).
Bu
Bilo bi medutim neumjesno teiti za
Hipokeimenon (gr.), ono to ostaje
suvie
brojnim
i
bespotrebnim
ispod, u osnovi, podmet (subjekt)
hipotezama,
za
proizvoljnim
i
supstancija;
u
starijoj
hrvatskoj
zamrenim konstrukcija- ma koje bi
znanstveni pogled vie zasjenji- vale
terminologiji: zasebak, sa- mostojnica
nego osvjetljavale. U tome je smisao
(samostojnik), bie samostojno.
Newtonovih rijei: hypotheses non fingo
Hipokrizija
(gr.
hypokrisis
=
(hipoteze ne izmiljam). Ponekad se o
pretvaranje), licemjerstvo, karakterna
is- tom problemu moe pojaviti vie
osobina ljudi koji se pretvaraju.
razliitih hipoteza, pa od njihove
Hipologino (gr. hypo = ispod), podlogiprikladnosti
uz
ostale
rezultate
no ili predlogino, a to je ono to nije
znanstvenog nastojanja ovi- si koja e
ulo ili nije sposobno da ude u logiku
se u danoj situaciji smatrati za
sferu.
vjerojatniju
i
prihvatljiviju.
Pravo
shvaena nauna hipoteza ima svoje
Hipostaza
(gr.
hypostasis,
lat.
opravdanje ako je zamiljena u skladu
suppositum = podloga, osnova), bit,
sa svima iskustvenim injenicama i
pojedinana sup- stancija. Hipostazirati
ostalim spoznajama, ako je sama u sebi
znai pretvoriti u sa- mostalnost, u
to jednostavnija ne iziskujui neke
supstancijalnost, tj. u neto to ne
pomone hipoteze i ako je plodonopostoji materijalno, na primjer pojsna, tj. ako moe dati objanjenja za to
move o predmetima; Platonove ideje su
ire podruje injenica. Takva hipoteza,
hi- postazirani rodovski pojmovi.
B
koja se u daljnjem istraivanju na
Hipotetian (v. hipoteza), uvjetovan,
osnovu
novih
opaanja
i
eksperimentiranja dovoljrio utvr- dila
pretpo- stavljen, koji vrijedi samo uz
(verificirala), postaje teorija (v.). Iako je
neki uvjet, uz neku pretpostavku. U
svakoj hipotezi svojstvena heuristika
logici se hipoteti- nim naziva sud u
uloga
pri
znanstvenoistraivakom
kome se predikat pridaje subjektu uz
radu, pa je prema tome svaka ujedno
neki odredeni uvjet (Ako je A onda je i
radna hipoteza, ipak se izrazom
B), a silogizam (v.) se naziva hiradna hipoteza posebno oznaava
potetinim ako je bar gornja premisa
hipoteza koja se ograniuje samo za
hipo- tetian sud.
reguliranje i olakavanje znanstvenog
Hipoteza (gr. hypothesis), pretpostavka,
ra- da, a bez namjere da uz to poslui
kao tu- maenje stvarnosti.
zamisao
stanovitih
znanstvenih
Hipoteza u korelaciji hipoteza-teza
postavki i rje- enja koja, iako su jo
znai pogodbeni dio hipotetikog suda.
neprovjerena i nesi- gurna, imaju svrhu
Pet
da premoste praznine u iskustvu i da
ukau na vjerojatno zajedni- ke Hipotipoza (gr. hypotyposis = odslikavaosnove, uzroke i zakone odredenih skunje), zorno prikazivanje nekog pojma,
pina pojava i tako zadovolje opravdanu
pre- doivanje neke misli.
te- nju za suvislou i jedinstvom Histerija (gr. hystera = maternica), 1)
znanstvene spoznaje. Svaka hipoteza je
du- evno oboljenje koje se osniva na
neke vrste mi- saoni eksperiment,
ivanom poremeaju, a oituje se u
stvaralaki pokuaj koji se ne moe bez
uvstvenoj ra- zdraljivosti i velikom
ostatka svesti na logike operacije.
broju drugih simpto- ma, kao npr. u
Ponekad se hipoteza ispoljava u smislu
anesteziji (v.), paralizi, halu- cinacijama
postulata (v.). Kao manje-vie tek
(v.), sklonosti autosugestiji (v.), gubitku
vjerojatna zamisao, hipoteza nosi u
pamenja, gubitku apetita, muni- ni,
sebi tendenciju za sve intenzivnijim
lokalnim bolovima i ostalim simptomiprovjerava- njem (verifikacijom) i po
tome se razlikuje od fikcije (v.). U
dinamici ljudske
svijesti hipoteza
medutim, moe poprimiti karak- ter bilo
fikcije bilo dogme, kao to je uo- stalom
mogue i obratno. Za napredak

Filozofijski
rjenik
znanstvene spoznaje
hipoteze imaju u prin- cipu veliku
vanost; one su poticaji i pro- vodii za

Tim svo- jim stavom holisti nastoje da

ma koji su nalik na simptome organskih
se odvoje od vitalizma (jer ne priznaju
oboljenja. Prema jednom shvaanju kod
posebne
vitalne
sile),
a
hi- sterije su se motivativni konflikti
suprotstavljaju se i mehanicizmu, jer
preobra- zili u tjelesne simptome.
da
deterministikohomogen
napadi
mogu130 dre
histerija Histerini
tumaenje fizi- kalnih znanosti
poprimiti dramatine oblike:
ne pristaje biolokom istra- ivanju.
bole- snik se valja po podu, vie,
Zaetnik je holizma J. C. Smuts;
postaje agresi- van i sl. Do napada
zastupaju ga J. S. Haldane, A. Meyerdolazi redovito u pri- sustvu publike, a
Abich, B. Diirken; na podruje medicine
sam bolesnik pri tom uglavnom nije
primje- njuje ga V. Weizsacker. U irem
opasan za okolinu; 2) u obi- nom
smislu na- ziva se danas holizmom
govoru histerija znai takoder i svako
svaka tendencija da se znanstveno
masovno izbijanje simptoma intenzivnih
istraivanje usmjeruje na cjelinu
uvstava: ratna, vjerska, pokladna
(strukturalizam,
gestaltizam,
psihisterija i sl. Pt
hologija lika). Kr
Historicizam, v. historizam 2.
Historijski materijalizam v. materijali- Homeomerije (gr.), jednako djeljive
estice
materije,
istodjelnice,
stiko shvaanje historije.
kvalitativno potpuno odredene. Grki
Historizam, 1) smjer filozofskoga miljenja
filozof Anaksagora posta- vio je svoju
koji u povijesnosti nalazi odluujue
ideju kozmosa, po kojoj se sve sastoji
obilje- je bitka i ljudskoga opstanka,
od najmanjih dijelova koji u sebi
shvaa svijet kao povijest i zahtijeva
sadre dio svega. Naziv hemeomerije
temeljno historizira- nje svega znanja i
potje- e od Aristotela.
B
djelovanja na taj nain da se historijsko
miljenje i njegovi rezul- tati uvedu u Hominacija, oovjeenje, razvoj ljudskog
bia
iz
ivotinjskih
stanja
nazor o svijetu i filozofiju (Dil- they,
(filogenetika an- tropogenija, v.).
Nohl, Spranger, Troeltsch); 2) promatranje prirode i duha kao povijesnih Hominizam (lat. homo = ovjek),
izvedeno
od
humanizam,
engl.
proiz- voda i iskljuivih rezultata
humanism; pragma- tizmu srodan
historijskoga procesa, tako da se
filozofijski pravac po kojemu je sva
povijesne zgode, ini i vrijednosti ivota
spoznaja i istina samo ljudska, tj. zauope ne tumae samo s obzirom na
snovana na ljudskim iskustvima,
osebujni poloaj njihova na- stanka,
motivima, potrebama, interesima i
nego se njihov smisao i stvarni sadr- aj
ciljevima, te nema nikakva osnova ni
bez ostatka svode na funkciju odredene
valjanosti izvan ovjeko- va ivota i
situacije. Nasuprot ovome shvaanju
aktivnosti.
Glavni
predstavnik
hi- storizma valja istai da povijesnost
hominizma je F. C. S. Schiller. Pet
duhov- nih tvorbi npr. jo nipoto ne
dokazuje nji- hovu potpunu relativnost Homofinalan (gr. homos = isti, jednak i
spram nekoga vremena, nego upravo lat. finis = cilj), svrha istim ciljevima podobratno: samo zato to su nadivjele reden, koji ima istu svrhu, jednosmislen,
svoje vrijeme nastanka one mogu istosvran.
Homogen (gr. homogenes), istorodan,
djelovati i na kasnija razdoblja, i tako
is- tovrstan, u sebi jednak, istoga
uope biti neto povijesno, jer bi u
porijekla. Su- protno: heterogen (v.).
protivnom
sluaju
bila
izgubljena
Po Kantu je princip homogeniteta
mogu- nost svake tradicije, a time i
povijesti, koja se ne sastoji od
princip istovrsnosti pod vi- im
diskontinuiranog mnostva fakata nego
vrstama. Sve su vrste podredene
predstavlja kontinuirani niz smislenoga
jednoj najvioj prema regulativnom
zbivanja.
Pe
principu siste- matinog jedinstva
Holizam (gr. to holon = cjelina, biologija
upotrebe
razuma.
Kod
svakog
cjeline), smjer u biologiji, zasnovan na
filozofiranja treba prema Kantu jedna- elu da svako bioloko istraivanje
treba da ima u vidu organsko jedinstvo
ivoga
bia,
koje
kao
cjelina
predstavlja vie nego nje- govi dijelovi
(organi, tkiva i sl.). Prema ho- lizmu
upravo cjelina vri funkciju usmjerivanja onih fizikalno-kemijskih procesa
na kojima se osnivaju ivotne pojave.

tra- dicionalne evropske antropoloke

nako zadovoljiti princip homogeniteta (isteze koja tvrdi da je ovjek u svojoj biti
tovrsnosti) kao i princip specifikacije
razumno odnosno umno bie; ta se
(v.).
teza suprotstavlja odredenju po kome
S
Homo homini lupus (lat.): ovjek je
bi ovjek bio u biti radni, tehniki
homogen ovjeku vuk; teza koju je131 ovjek (homo faber) ili tohumanitet
postavio engleski filozof Th.
drugo. (V. antropologija.)
Hobbes (1588-1679) na temelju svoga
F
prirodoznanstveno
orijentiranog Htijenje (prema htjeti), naziv a one
empiriz- ma, da je izvorno odnosno
psihike procese koje karakterizira
osnovno dru- tveno stanje ovjeka:
svjeSna usmjere- nost prema akciji. Ti
rat svih protiv sviju (bellum omnium
procesi, koji imaju vi- e oblika
contra omnes), a on se prevladava
(pristajanje, odbijanje, izbor, odlu- ka),
samo razumskim uvidanjem da takvo
svode se predodbeno i misaono na odstanje dovodi do unitenja sviju. ovnos pozitivan ili negativan izmedu
jek je po prirodi nemilosrdni egoist, ali
zamisli o nekoj moguoj akciji i zamisli
egoist
koji
razumski
uvidajui
o
njenom
ostvarenju
vlastitom
mogunost svoje propasti trai upravo
aktivnou. Budui da je zamisao o
iz egoistikih motiva pomirenje sviju.
vlastitoj aktivnosti redovito proeta
Prirodno nepodno- ljivo i opasno
specifinim doivljajima emocionalnog
stanje prevladava se razum- skim,
karaktera (uvstvima sprem- nosti,
dakle prosvjetiteljskim (v.) putem.
line angairanosti)i preplavljena
F
evokacijama psihikih stanja doivljenih
Homologan (gr.), istosmislen, istoimen,
uz bive akcije, dok je s druge strane
po- dudaran, odgovarajui, s istim
zamisao o moguoj (buduoj) akciji
odnosima. (V. homologija.)
dopunjena
uzronim
svrnim
Homologija
(gr.),
podudaranje,
primislima, tradicionalna je psihologija
skladnost, suglasje; 1) u stoikoj
smatrala
htijenje
zasebnom
filozofiji:
podudaranje
ovjekova
kategorijom doivljaja (uz spoznavanje i
djelovanja
s
njegovom
umnom
uvstvo). Htijenje se definiralo kao
prirodom (lat. convenientia po Ciceronu
ovjeku svojstvena sposobnost da se na
odnosno aequalitas po Seneki); 2) u
osnovu mo- tiva uz svjesno zauzimanje
biologiji:
podudaranje
razliitih
stava opredjelju- je za akciju.
Kr
organizama s obzirom na homologne Humanitet ili humanost (lat. humanitas),
organe, tj. organe koji imaju jednake
ovjenost, ovjetvo, ljudskost, bit
morfoloke osobine (po- rijeklo i grada),
ovje- kova, ono to ovjeka ini
bez obzira na to vre li istu funkciju ili
ovjekom za raz- liku od njegova posve
su se razvojem prilagodili na razliite
prirodnog (animal- nog) odredenja.
funkcije (npr. krila kod ptica i ruke kod
Svojstva i sposobnosti to sainjavaju
ovjeka). Za razliku od homologije anaovjekovu bit nisu njemu pri- rodno
logija je podudaranje organizama s
dana, nisu karakteristike njegove apobzirom na jednake funkcionalne
riorne prirode, nego ih on sam
(fizioloke)
osobine
morfoloski
(povijesno, slobodno, smisleno) mora
razliitih organa (analogni organi npr.
kao smisao i vrednote uvidjeti, izboriti,
krila kod ptica i kukaca, krge kod riba i
proizvesti,
stvoriti,
praktiki
plua kod viih kraljenjaka.
potvrditi na djelu. Pojam hu- manitet
Pet
esto je shvaen u etikom smislu kao
Homo-mensura
(lat.),
kratica
za
ideal ili apstraktni postulat (moralizam,
relativisti- ku tezu sofista Protagore:
v.), po kojemu ovjek tek treba da bude
ovjek je mje- rilo svih stvari. Teza
humano
bie,
bie
harmoniki
ispunjeno vrijednim ciljevima po kojima
dobiva razliit smisao prema tome
pojedinac, individuum, postaje linost i
shvati li se ovjek individualno ili
vrijedan lan drutvene zajednice (v.
generiki.
jo humanizam).
Homo sapiens (lat.), razuman ovjek,
K
razu- mom obdaren ovjek. Naziv je
uveo Linne, koji je u stupnjevanju
organskoga
ivota
upravo
ovom
diferencijalnom razlikom od ivotinja
odredio ljudsku vrstu. Danas se
znaenje toga pojma proirilo u smislu

Hybris (gr.), zla upotreba snage, oholost,

humanizam Humanizam,
jest,
prkoshysteron-proteron
1.132 obinaroito
prema
kalturnohistorijska
epoha
bogovima. Bogo- vi na to odgovaraju
(14-16. st.) koja dijelom prethodi
osvetom (gr. neme- sis).
renesansi, a dijelom s njom koincidira.
Za tu je epohu karakteristino budenje Hysteron proteron (gr.): kasnije
ranije; logika pogreka koja nastaje
ivog interesa za klasinu grko-rimsku
kad se jo nedokazanom tvrdnjom
starinu,
slijevanje
antikih
(tezom)
dokazuju
odnosno
(poganskih) filozofskih, pravnih i
potkrepljuju razlozi za nju umjesto
etikih
shvaanja
s
kranskima,
obratno. Budui da na taj nain dokazni
pozitivan stav prema vrednotama
razlozi nisu jo dovoljno oiti, rije je o
ovozemnog ivota, prirodi i umjetnosti,
nedostatku dokaznog uporita (v. petiborba za slobodu mi- ljenja (nasuprot
tio principii).
Pet
autoritetu crkvene dog- me), tenja za
svestranim razvijanjem ljud- skog
elementa na svim kulturnim podrujima
(nasuprot
srednjovjekovnoj
opsesiji boanskim motivima). Prvi
poeci huma- nizma javljaju se u Italiji
(Dante, Petrarca), ali se on doskora
proiruje na sve evropske zemlje. I u
naim krajevima humanizam je imao
niz znaajnih predstavnika (Nikola
Modruki, Ivan esmiki, Marko Maruli,
Juraj Dragii, Ilija i Ludovik Crijevi,
Fran Trankvil Andreis, Juraj igori,
Antun i Faust Vrani, Jakov Buni,
Damjan Bene- i itd.); 2. u filozofiji: a)
etiki stav prema kojemu svi drutveni
odnosi moraju poi- vati na uvaavanju
ljudske prirode kao spe- cifine
vrijednosti u svakom ovjeku pojedincu.
Humanizam
je
svjesno
razradeni
antropocentrizam
koji,
polazei od pozna- vanja ovjeka ide za
vrijednosnom afirma- cijom ovjeka
iskljuujui pri tom ono to ovjek
samom sebi otuduje, bilo time to ga
podreduje nekim nadljudskim naelima i silama, bilo time to ga izobliuje
nekim
pod-ljudskim
postupcima
iskorita- vanja (Entretiens d'ete de
Pontigny); b) spoznajnoteorijski stav
prema kojemu sva- ka spoznaja moe
vrijediti iskljuivo za ov- jeka i za
ovjeji svijet. Takav stav formu- lirao
je ve Protagora poznatom izrekom da
je ovjek mjera svih stvari. Prema Le
Dantecu ono to ovjek spoznaje, to
su samo odnosi stvari i ovjeka, a ono
to mi zovemo stvarima, to su samo
elementi ov- jejeg opisivanja svijeta.
Po F. C. S. Schil- leru sav je mentalni
ivot orijentiran pre- ma nekim
ciljevima. A kako nai ciljevi mogu biti
samo ciljevi onakvog bia kakvo mi
jesmo, oito je da je svaka spoznaja
pod- redena ljudskoj prirodi i njenim
osnovnim potrebama.
Kr

I
133

i
I u sastavu S i P oznauje djelomino-jesni
(partikularno-afirmativni)
kategoriki
sud (Neki S jesu P) (v. A.).
Ideacija (gr. idea), gledanje biti. To je
osnov- ni pojam fenomenologije (v.).
Ideacijom se neovisno o indukciji
dohvaa esencija (v.) zbiljskih likova i
tvorevina duhovnog i ma- terijalnog
svijeta; dohvaa se tastvo (v.) kao
ideja.
Naziva
se
i
ideirajua
apstrakcija.
F
Ideal (gr. eidos, novolat. idealis), uzor,
cilj, svrha, smisao, misao vodilja,
regulativ ivo- ta, opstanka, htijenja,
djelovanja.
Ideja
ili
predodba
maksimalnog savrenstva
ili potpunosti nekog predmeta u svojoj vrsti
(li- nosti, svojstva, stanja, stvari i
dr.)'kao najvi- eg cilja (ili dobra)
kojemu treba teiti da bi se dostigao,
dokuio,
ozbiljio
(progres
u
beskonanost, Kant). Ako je takav
ideal sa- mo apstraktni postulat, ije se
dokuivanje odgada u vjenost, tada je
to samo (nedje- latna i nezbiljska) loa
ili tamna beskona- nost (Hegel).
Istinski su i zbiljski ideali oni koji se
neposredno ostvaruju i potvrduju u
sadanjosti i kojima je noeno svako
kon- kretno djelovanje.
K
Idealan (lat. idealis), 1) primjeren ideji ili
idealu, uzoran, savren, potpun; 2)
nasuprot realnome, nezbiljski u smislu
nestvarnoga,
duhovnoga
ili
imaterijalnog, samo predo- en ili
zamiljen, bez opstanka izvan svije- sti;
i 3) koji ne opstoji empirijski realno,
nego
samo
iznad
iskustva
kao
platonska ideja uzor, norma, koja
pokazuje ne ka- ko jest, nego kako bi
trebalo biti. Pe
Idealist, pristalica idealizma: 1) u
ontolokognoseolokom
smislu,
pristalica subjektiv- noga, objektivnoga
ili apsolutnog idealizma (v.); 2) u
etiko-praktikom smislu, onaj ko- ji

idealistiko shvaanje historije

nasuprot realistu ne uzima zbiljnost kakva jest nego tei njenom uzdizanju na
stu- panj ideala.
Pe
Idealistiko shvaanje historije: svako tumaenje historije i historijskog kretanja
ko- je osnovu toga kretanja nalazi u
razliitim
idejnim,
spiritualnim
ili
psiholokim fakto- rima. Suprotno:
materijalistiko shvaanje historije (v.).
Idealisti u shvaanju historije bili su u
krajnjoj
konsekvenciji
i
francuski
materijalisti 18. st., koji su taj razvoj
svodili na razvoj ideja. Idealistika
koncepcija do- bila je kod Hegela
najsistematskiji oblik, pri emu je i
historija samo moment razvo- ja
apsolutne ideje u obliku objektivnog
du- ha. U 19. i 20. st. razvijale su se
nasuprot
marksizmu
razliite
idealistike koncepcije, i u sociologiji i u
filozofiji historije. Tako su nastale
koncepcije o ulozi velikih lino- sti, elite
(Carlyle, Pareto), to je dobilo svoj
radikalni oblik u teoriji viih rasa (Gobineau, Lapouge, Chamberlain i poslije
njemaki
faizam).
Teorije
o
djelovanju promi- nentnih linosti, pa
prema tome o kontin- gentnosti
historijskog kretanja, zastupali su i
mnogi neokantovci (Windelband, Rickert), suprotstavljajui time zakonito
pri- rodno kretanje historijskom. U
idealistike
interpretacije
historije
moemo
ubrojiti
i
razliite
psihologistike sociologije (v), formalistike i, naravno, teoloke koje jo
eg- zistiraju u neotomizmu i drugim
crkvenim filozofijama.
Iako
su
mnoge
idealistike
koncepcije historije spoznale neke od
faktora koji dje- luju u historijskom
kretanju, nijedna od njih nije uspjela
otkriti bitne osnove toga kretanja, pa
su im zato ostale neobjanjive ne samo
neke od bitnih kategorija historije nego
i kretanje suvremenog svijeta. Upravo
zato nijedna od njih nije mogla postati i
teoretska
osnova
za
praktiku
promjenu
suvremene
otudene
gradanske civilizacije, tj. kapitalizma,
dravnog kapitalizma i biro- kratskog
etatizma.
V

II

idealitetIdealitet:
1)
idealni
bitak134 sekundarnom
znanstvenomidealizam
predmeta samo u svijesti
ideali- zacijom usavrava,
spoznajnoga subjekta. Tako Kant
organizira i ralanjuje u kompleksne i
nauava transcendentalni idealitet
naroito specifine (npr. logi- ke,
prosto- ra i vremena kao proizvoda i
matematske,
matematsko-prirodonerazdvojnih
dijelova
znanstvene) idealne tvorbe.
Z
transcendentalnoga
subjekta
ili Idealizam. Filozofski nazor prema kojemu
nadindividualne svijesti uope, na
je cjelokupna zbiljnost samo izraz ideje
emu se temelji nunost i openito
kao jedinoga pravog bitka, to sobom
vaenje iskustve- noga sklopa. Ova
omoguu- je opstanak svijeta bia i
nezavisnost prostora i vremena od
njegovu spoznaju. Za Engelsa je to
empirijsko-psiholokoga
subjekta
drugi veliki tabor u fi- lozofiji
prua jamstvo za njihov empirijski
(Ludwig Feuerbach i kraj klasine
realitet u individualnom spoznajnom
njemake filozofije), koji nasuprot
aktu; 2) idealni bitak idealnih predmeta
materijalizmu,
duh
smatra
(v. feno- menologija, teorija predmeta)
prvobitnim, a materiju sekundarnom.
kao to su matematike i logike
Izraz idealizam dolazi od pojma
tvorbe
i
vrijednosti,
koji
imaju
ideje, koji je u toku povijesti po- stao
predmetni opstanak za miljenje i vae
sudbonosan za evropsko miljenje, i u
vanvremenski; 3) bitak u svom totanjegovu se razumijevanju svagda
litetu i savrenstvu, ideja kao ideal u
oituje bit i domet neke idealistike
apso- lutnom idealizmu (Hegel).
Pe
pozicije. Pojam ideje vue svoje
porijeklo od indoevrop- skoga korijena
Idealizacija (od novolat. idealis), in kojim
vid, od kojega potjee i staroindijsko
se neka stvar, stanje ili osoba prikazuje
shvaanje Veda, latinsko vi- dere i
kao savrenstvo i samim tim postavlja
slavensko vidjeti, (po)vijedati, znakao uzor ili ideal (v.) sebi ili drugima. U
ti. Ideja izvomo znai lik ili izgled
udorednom ivotu kao i u pedagogiji
vide- noga, ono vidljivo u videnome,
idealizacija ima veliko znaenje pri
njegov oblik, dok Platon tome pojmu
aktiviranju
volje
za
moralno
prvi puta daje znaenje metafizikoga
samoizgradivanje. U filozofiji ima
tvornog poela (idea, eidos), i shvaa
specifino znaenje. Tako se taj pojam
ga kao bitkujue bie (ontos on), ono
u Hegela javlja u problematici odnosa
to zapravo jest i nije vie priroda
zbilje i ideje ne kao 'negativni odnos' u
(physis), nego je iza nje i nad njom
suprot- stavljenosti zbilje i ideje nego
(metaphysis).Ideje su nepromjenljivi
se sam pro- ces bivanja poima kao
praliko- vi bia, vjene bitnosti, a
'idealiziranje'. Jasnije je to izraeno u
vidljiva bia u svi- jetu jesu po tome to
Hegelovom tumaenju in- dividualnog
njih nasljeduju i sudjeluju u njima,
ljudskog organizma koji je u sebi stalni
pa
se
samo
zrenjem
ideja
i
proces idealizacije, u kojem se upravo
sjeanjem na njih pojedina bia
objavljuje iva dua. U Husserla pak
mogu i prepoznati. Platonizam je
znai proizvodenje idealnih pratvorbi
tako prototip svakoga idealizma, i dok
kroz
koje
zapadno-evropsko
Aristotel ovaj jaz izmedu pravoga i
znanstveno miljenje vidi svijet naeg
prividnoga svijeta pokuava smanjiti
iskustva kao ukupnost o sebi odredenih
premjetanjem ovih po- ela u sama
i postojeih bi- a. Znanstvene
bia, Plotin ga poveava odre- dujui
idealizacijske tvorbe nisu is- konske,
ideje kao misli to zrae iz Jedno- ga,
prvobitne (primordijalne) jer pola- ze od
onostranog duha. Kad namjesto Jedpredznanstvenih oitosti samorazumnoga stupa kranski osobni Bog,
ljivog zadanog nam svijeta. Idealne
onda
ideje
kao
arhetipovi
tvorbe objektivne znanosti omoguene
(Augustin) bivaju misli boje i slike u
su, uteme- ljene i motivirane izvornijom
bojem duhu na iju je pri- liku stvoren
idealizacijom neposrednog ivotnog
svijet (Toma Akvinski), cau- sae
svijeta
(Lebenwelt)
koja
se

exemplares, jedino zbiljsko za spoznaju

(idea = res), kako to zastupa
srednjovjekovni realizam. Ovo
subjektiviranje pojma ideje, to ve u
Platona lebdi izmedu lika samoga bia,
ali u odnosu spram videnja, doivljava
u novom vijeku daljnje humaniziranje: za Descartesa ideje su misli
ovje-

ka koje on neposredno zna, za

da idealni principi, oblici i normeideja
135
Lockea
oznake
svakoga
miljenja i spoznavanja imaju
sadraja svijesti, osjeta, pre- dodaba i
svoj temelj u zbiljnosti i u njoj su
pojmova. Na taj nain iskrsava pitanje
ukorijenjeni, i 3) realno zasno- vani
odakle one potjeu jesu li priroidealizam ili takav realizam koji uzima u
dene
(racionalizam)
ili
steene
obzir i idealne tvorbe. Fichte svoju
iskustvom
(empirizam),
to
Kant
nauku naziva ideal-realizmom i realrjeava sintetiki kompromisno: one
idealizmom, dok Schelling u identitetu
su ograniene na ljud- sko iskustvo, ali
idealnoga i realnoga u apsolutnome kao
apriorne. U njemakom idealizmu opet
je- dinstvu duha i prirode nalazi istinu
dolazi do jedne metafizike ideja: za
idealiz- ma i realizma i naziva taj nazor
Schellinga one su due stvari, za
idealrealiz- mom.
Pe
Hegela je ideja ivi pojam i Idealtip, temeljni pojam poredbene
apsolutno
jedinstvo
pojma
i
sociolo- gije (M. Weber), kojim se
objektivnosti. Poka- zuje se, dakle,
oznauju idealno pojaana i do ideala
da trojako znaenje pojma ideje kao
uzdignuta zajednika obiljeja tipino
objektivne
zbiljnosti,
subjektivne
srodnih drutvenih tvorbi, djelatnosti i
danosti i uzora u smislu ideala prua
misli (npr. idealno tipini rad- nik, grad,
mo- gunost za tri tipa idealizma: 1)
itd.). Idealtipovi slue kao modeli
ontoloki ili objektivni (odn. apsolutni)
kojima se mjere i opisuju konkretne
kakav zastu- paju Platon, platonizam i
dru- tvene pojave, ve prema tome
njemaki
idealizam;
2)
koliko se individualno pribliuju ili
spoznajnoteorijski ili subjektivni, koji
odstupaju
od
pretpostavljenih
moe biti isti empirizam ako se zbiljidealnotipinih struktura.
nost odredi kao idejni agregat
Pe
osjetilnih danosti, odn. kompleks Ideelan, koji nije reelan ili realan (v.
osjeta (Mach) ka- ko tvrdi pozitivizam,
idealan 2)ili racionalizam ako se zbiljnost shvati
Ideja [gr. idein = vidjeti, odnosno: idea i
kao idejna tvorba koju konstituira
ei- dos = lik, izgled, lice, spoljanjost,
razum ili miljenje svojom ap- riornom
forma. Npr. Demokrit govori o ideji
sintezom, kako su to zamiljali Kant i
atoma, to znai: oblik ili forma atoma.
novokantizam; i naposljetku 3) eti- koKorijenski ri- je ideja izvodi se iz: vid
praktiki idealizam nauava da svi ljud(isto u lat. vid-e-o, u hrv. ili srp.: vid-jeski ini treba da su usmjereni prema
ti)]. Prenijeto s osjetil- nog na misaono
jed- nom idealu, a ne prema
podruje, ideja oznauje misaoni uzor
materijalnoj
koristi.

Nasuprot
ili paradigmu. U Platonovoj filozofiji
kontemplativnom materija- lizmu,
ideje su nepromjenljivi uzori stva- ri, i
koji zbiljnost poznaje samo u obliku
vae kao jedini bitak. Samo su
materijalnog objekta i njegova odraza
duhovno vidljive, a ne osjetno. Sve to
u svi- jesti, to je imalo za posljedicu da
jest samo je sjena ideje. Platon nigdje
je njezinu subjektivno-djelatnu stranu
nije dao definiciju ideje. Po Aristotelu
razvio ideali- zam, Marx (usp. Teze o
ideje su identine s poj- movima koji
Feuerbachu) prevla- dava oba tipa
izraavaju openitost. U Au- gustinovoj
teorije svojim shvaanjem zbiljnosti
filozofiji Platonove ideje tuma- ene su
kao prevratne prakse povije- snoga
kao stvaralaki uzori u bojem misvijeta. Kao teorija otudenog svijeta,
ljenju. U Kantovoj filozofiji ideje su
olienog u idealu, filozofija ne nalazi
nuni pojmovi istog uma. Sadraj
svoje pomirenje sa zbiljnou u ideji
ideja ne moe nikada biti dan u
(Hegel), ne- go se u revolucionarnoj
iskustvu (npr. ideja due, svijeta,
izmjeni svijeta is- tinski ozbiljuje.
boga), ali ipak slui kao regulativni
Pe
princip u praktinom stvaralatvu. U
Idealrealizam, filozofski nazor koji smatra:
Hege- lovom sistemu ideja je apsolut
1) da je idealno u isti mah i realno; 2)
koji se dija- lektiki razvija. Nasuprot

idealizam

Hegelu, kod koje- ga je ideja demijurg

stvarnosti, Marx kae da je za njega
idejni svijet samo materijalni svijet
prenijet i preraden u ljudskoj glavi, ali
svijet u kome su izraeni ciljevi ljudskih
djelatnosti.
B

identian

136

Identian
(v.
identitet),
istovjetan,
potpuno
jednak,
jednoznaan, istoznaan. Identino je
ono to se ni u kojem pogledu ne razlikuje od neeg drugog ili se u
najmanju
ruku
ne
razlikuje
u
relevantnom pogledu.
Identinost, v. identitet.
Identificirati (lat. idem = isti i facere =
initi),
poistovjetiti,
ustanoviti
identinost (v.), u prenesenom smislu
prepoznati; poj- move ili predmete
promatrati kao jedne te iste, identine
(v.).
Identifikacija (lat. idem = isti i facere =
initi), poistovjeivanje, utvrdivanje
identi- nosti. Kao znanstveni pojam
uvrstio se u psihologiji linosti i znai
proces sazrijeva- nja, pronalaenja
samoga
sebe.
U
psihoanalizi
oznaava proces preuzimanja naina
ponaanja,
motiva,
stavova,
karakternih oso- bina druge osobe s
kojom se eli identifi- cirati.
Z
Identitet ili identinost (lat. identitas od
idem = isto), istovjetnost; odnos po
kojem je neko bie, pojava, svojstvo
jednako sa- mom sebi. Fenomenoloki i
logiki:
jedinstvenost
znaenja,
istovjetnost
pomiljenog,
potpuna
suglasnost,
nasuprot
mnogolikosti
misaonih i predodbenih akata i
procesa koji se odnose na isti (realni ili
idealni) predmet. Identini su oni
pojmovi koji imaju isti sadraj i opseg.
Stav identiteta v. naelo logikog
miljenja. Psihologijski: kad svijest
ostaje u sebi ista kao jedinstvena
cjelina u raznolikosti psihikih uvjeta i
si- tuacija. Realno: istovjetnost stvari ili
bia u mijenjanju njihovih stanja i u
toku njihova razvoja. Dvije stvari,
medutim, mogu biti medusobno manje
ili vie sline ali se ni- kad ne mogu bez
ostatka poklapati, pa sto- ga i ne mogu
biti apsolutno identine. Pa ak ni
jedna te ista stvar ne moe ostati
trajno
sa
sobom
identina
(v.
dijalektika). Postulat identiteta moe
tako vrijediti u potpunosti samo u
podruju misaonosti.
Po filozofiji identiteta, kako ju je
zastu- pao i razradio F. W. Schelling,

miljenje i bitak, subjekt i

ideologija
objekt, duh i priroda, idealno i realno, dva su pola, dvije strane,
dvije
pojavnosti
(dva
atributa,
indiferencije) jed- ne te iste u sebi
istovjetne
zbilje.
Taj
se
termin
upotrebljava i za mnoge monistike
filozofije (od Spinoze do Hegela) koje
ma- teriju i duh, objektivno i
subjektivno, nu- nost i slobodu
smatraju
samo
prividnim
suprotnostima jedinstvenog, identinog
bitka, a u novije se vrijeme pripisuje i
nekim
filozofima
engleskog
i
amerikog neorealiz- ma (Alesander,
Moore, Wodbridge, Fuller- ton i dr.).
G

Identitetna filozofija (identitetna teorija)

predstavlja oblik filozofskog monizma
(v.) po kome su sve mogue pojavne
suprotno- sti u biti identine, te ih svodi
na jedan sveobuhvatni, apsolutni osnov
svijeta. Na taj se nain prevladava
dualistika opreka izmedu bitka i
miljenja, objekta i subjekta, prirode i
duha, realnog i idealnog, fizikog i
psihikog. Identitetna filozofija moe se
javljati ne samo u tzv. realistikom
obliku (obje opreke kao podjednako
realne
pojave
jedne
neutralne
apsolutne zbilje), nego i u idealistikoj
odnosno materijalistikoj mo- difikaciji
ukoliko se jednoj od pojavnih opreka
prida bar donekle apsolutno znae- nje.
S obzirom na svojstveni joj paralelizam
(v.) identitetna filozofija kadto ima
izrazito
panteistiko,
panpsihiko
odnosno (pan)lo- gistiko obiljeje.
Javlja se ve kod Parme- nida, zatim u
renesansi, a u novom vijeku naroito
kod Spinoze i Schellinga od koje- ga i
potjee naziv identitetna filozofija.
Pet
Ideologija (gr. idea = ideja i logos = nauka), nauka o idejama. Tako su je
nazvali Destutt de Tracy (Les elements
d'ideologie) i grupa filozofa potkraj 18.
st., koji su svoju filozofiju nazvali
ideologijom, a sebe ideo- lozima.
Ideologija ima ovdje znaenje nau- ke o
osjetima, senzacijama, predodbama
(franc. idees), na ijim se odnosima i
spaja- njima zasniva itava naa

spoznaja. Ona tre- ba sluiti iznalaenju

praktikih pravila za odgoj, moral,
pravo, dravu, politiko djelo- vanje i
dr. Pejorativni smisao dobiva po- jam
ideologija po Napoleonu, koji je ideologe
(svoje
kritiare)
nazvao
zanesenjakim politikim idealistima,
ivotu stranim teo- retiarima.

137 istinskog, real- nog humanizmaidiot

ideologija
U marksizmu se javlja nekoliko
(v.).
K
znaenja rijei ideologija: 1) cjelokupni
Ideomotorina (gr. idea = misao i lat.
misaoni, du- hovni ivot jedne epohe;
mo- tum = kretanje) radnja koja
2) tzv. duhovna nadgradnja nad
izvjesne pre- dodbe izaziva besvjesno,
drutveno-ekonomskom
osnovom
bez uea nae volje. Po Jamesu
jednog sistema; 3) politika dok- trina
radnja koja je postala au- tomatska.
(u smislu ideoloko-politiki; 4) svjeIdeoplastian (gr. idea = misao i plasso
sno ili nesvjesno idealiziranje ili
= oblikujem). Prema Verwornu (1863
prikrivanje vlastitih interesa (klase,
1921) ideoplastina je umjetnost koja
grupe, sloja, politi- ke partije, pokreta i
prikazuje ideje ili koja stoji pod
dr.); 5) tzv. lana, kri- va, izopaena,
utjecajem
ideja.
Suprotno:
fetiizirana svijest i spoznaja (kao u
fizioplastian, v.
krivom ogledalu ili cameri obscuri)
koja proizlazi iz drutveno-historijske, Ideotelija (gr. idea = ideja i telos = cilj,
svrha), upravljanje prema idealnom
kla- sne odredenosti i ogranienosti
cilju, odredenje nekoga toka dogadaja
njihovih realnih nosilaca; 6) smatranje
prema svrhovitosti.
ideja
pokretaima
historijskog
razvitka.
Idiografija (v. idiografski), metodoloki poPravi smisao dobiva ideologija u
jam koji oznaava nain opisivanja
Marxa u vezi s pojmom otudenja
povije- snog dogadanja.
(alijenacija, v.). Ideologija je zapravo
Idiografski (novogr. idios = svojevrstan i
otudenje ovjeka (nje- gove istinske
grafein = pisati), pojam koji su u
stvaralake biti) na podruju njegove
metodologiju
znanosti
uveli
svijesti i spoznaje, koje se javlja ponovokantovci
(W.
Windelband);
dvajanjem
svjesnog
bitka
na
oznaava postupak kojim se opisuje
osamostaljeno,
izolirano
(i
tako
svojevrsni, jednom dani povijesni
obesmisleno,
dezorijentirano)
dogadaj, za razliku od nomotetskog (v.)
materijalno bie s jedne strane i na isto
po- stupka kojim se slue prirodne
tako od tog bia izoliranu (i upravo zato
znanosti. Dok prirodne znanosti nemaju
posve zavisnu) ideologijsku svijest u
interesa da uoe pojedine dogadaje,
obliku teorije ili kontemplacije. U tom
nego ope (gene- ralne) zakonitosti
smislu nije ideologijska (kriva, lana,
toga zbivanja, povijesne znanosti imaju
neistmka, fetiii- rana) samo svijest i
kao predmet svoga opisiva- nja upravo
spoznaja nego i ovje- kov opstanak,
ono pojedinano i osebujno.
njegov ivot, njegovi drutve- ni i
F
ljudski odnosi, njegov svijet. IdeologijIdiosinkrazija,
1.
stanje
pojaane
ski je konstituiran njegov (svjesni) bitak
osjetljivosti organizma (alergije) na
ko- ji je njegovo djelo. Tako se ovjek
neke predraaje i agense; razliita jela,
nalazi pod vlau svojih vlastitih (od
lijekove,
supstance
biljnog
i
njega odvo- jenih, otudenih) sila,
ivotinjskog porijekla i sl. Oituje se u
snaga, koje njime vla- daju, a on se
bolesnim promjenama koe i sluznice,
javlja u ideologijskim oblicima (koji
u kihavici, bronhijalnoj astmi itd.; 2. u
oznauju otudenje njegove drutvenopre- nesenom smislu: trajno ili prolazno
povijesne,
dijalektiko-praktike,
stanje specifine psihike osjetljivosti, u
svjesno- stvaralake biti, proizvodenja
kojem pojedinac bez uoljivog
kao samodje- latnosti i samosvrhe): on
razloga ne podnosi odredene motive,
je tada pravno lice, politiar, religiozno
situacije, zani- manja, osobe, sredine
bie, moralna osoba, dravljanin,
itd., te na njih reagira snanim
filozof, teoretiar, isti prakti- ar
uzbudenjima:
bijesom,
strahom,
(tehniar) itd., a u biti radnik. Ideologijgubitkom orijentacije i sl.
Kr
ski oblici ivota razrjeavaju se samo
ukida- njem otudenja i ozbiljenjem Idiot, osoba koja je u najveoj mjeri
mentalno defektna. Idioti su redovno

nesposobni za bilo kakav organizirani

posao, a esto nisu sposobni ni da
naue govoriti. Odrasli idiot moe
postii mentalnu dob do 3 godine,
odnosno
posjeduje
kvocijent
inteligencije do 25.

ne znai da je igra isto to i puka

138 igrarija, samovolja i iluzija. Kao igra ona
najtei
stupanj
ima vlastita pravila koja je odreduju u
intelektualne de- fektnosti, uzrokovan
njezinu odvijanju i time omeduju od
naslijedenim
ili
steenim
svake ne-igre. Igra, nadalje, ni- je ni
malformacijama mozga.
isti privid, ona ima vlastitu zbiljnost
Idol (gr. eidolon, lat. idolum), slika,
koja zahtijeva i igraku ozbiljnost te
sjena, utvara. Kod Demokrita su idoli
poti- vanje pravila igre, te premda se
sliice koje izlaze iz predmeta i ulaze u
odvija u realnom prostoru ona svojim
ljudska osjetila. F. Bacon u svom djelu
nainom bit- ka see i u imaginarni
Novum Organon razlikuje etiri vrste
prostor mate. Dok smiljeni niz
idola, tj. lanih, obma- njujuih
svrsishodnih radnih postupa- ka radi
predodbi koje ometaju spoznaju. To
zadovoljenja neke potrebe mora biti
su: idola tribus (idoli plemena), idola
ponovljen radi zadovoljenja nove
specus (idoli peine), idola fori (idoli
potrebe itd. u beskraj, pa se sredstvo i
trga) i idola theatri (idoli teatra).
svrha samo trenutno poklapaju da bi se
Idoli plemena lee u samoj ljudskoj
opet razdvojili poput svake loe
prirodi
(npr.
zakljuivanje
po
beskonanosti, igra je kao takva ve s
neosnovanoj
analogiji,
zamjena
onu stranu odnosa sredstva i svrhe u
pojmova i sl.). Idoli pe- ine (jer nema
sebi samodostatna i utoliko istinski
dovoljno svjetlosti) su indi- vidualne
beskonana kao pomirenje nunosti i
ogranienosti koje ovjek u sebi
slo- bode. Iz te perspektive ona otvara
podrava. Idoli trga su predrasude koje
pravu zbiljnost i vlastitost ovjejeg
se oblikuju iz zajednikih nekritikih
opstanka s onu stranu rada. Odatle se
shvaa- nja. Idoli teatra su zablude iz
ini da je igra najprisutnija u blagdanu,
razliitih teo- rija i uenja koja su lana
slavi i sveanosti gdje poprima
a pojavljuju se kao autoritativna.
simboliko znaenje, ili u ta- kvim
Razum se oslobada idola ako se dri
djelatnostima i podrujima koje su
is- kustva.
B
tome najblie, kao to je primjerice
Ignorabimus (lat.), neemo znati; tom
umjet- nost. To je Schillera navelo da
uzre- icom oznauje se agnostikojedinstvo tvarnog i oblikovnog nagona
skeptika te- za po kojoj bi postojee
ovjeka razu- mije kao nagon igre
ogranienosti u spoznaji prirode ostale
(Spieltrieb)
koji
tei
ljepoti
kao
nepromijenjene i u budunosti. Izraz
najviem oitovanju ideje ovje- nosti
potjee od Du Bois- -Reymonda (1872).
u njezinu totalitetu (Briefe iiber die
Ignoratio elenchi (lat.), pogreka u
dsthetische Erziehung des Menschen).
dokaziva- nju (v. heterozetesis) koja se
Pe Ilegalan (lat.), nezakonit, suprotno
pojavljuje ne- hotice, za razliku od
od legalan (v.), koji nije u skladu s
mutatio elenchi (v.).
postojeim (pozitiv- nim zakonskim,
Igra, slobodna djelatnost duha i tijela bez
drutvenim i politikim) poretkom ili je
ko- risti, cilja i svrhe, za razliku od
protiv njega. U etici: suprot- no pukom
inidbe (v.) i tvorbe (v.) ili rada (v.) kao
legalitetu (v.). Ilegalno stoga mo- e biti
svrsishodnih djelatnosti; rastereenje
moralno.
K
od svih svrha i raz- bibriga. Imajui u
vidu upravo odsutnost svake svrhe, Iluzije, pogrene interpretacije objektivno
da- nih ili prethodno doivljenih
esto se taj pojam prenosi i na
podataka. Na perceptivnom planu to je
ponaanje ivotinja pa i neivu prirodu
subjektivno is- krivljavanje neposredno
(npr. igra valova). Stoga, im se igra
danih objektivnih podataka, do kojeg
zapo- dijeva radi bilo kakve odredene
dolazi zbog odredene konfiguracije
svrhe, npr. sportsko natjecanje samo
podraaja ili stava oekivanja. Kod
radi postizanja re- korda ili prihoda, ona
pamenja, iluzije nastaju isputanjem,
gubi bitni znaaj igre i poprima
dodavanjem ili zamjenjivanjem nekih
strukturu
svrsishodne
djelatnosti,
ele- menata u originalnom sadraju. (V.
spada na rad ili tehniku, od kojih se
osjetne varke.)
F
upravo ima razlikovati. No to zacijelo

idiotizamIdiotizam,

Iluzionizam (lat. illusio = varka, tlapnja,

pri- in), nazor koji u mnogolikim
filozofskim varijantama i esto na
razliitim osnovama svu istinu, ljepotu i
udorednost proglaava

iluzionizam

iluzionizampukim
iluzijama,
prividom,
obmanom. Teorijski iluzionizam smatra
osjetni svijet priinom, a praktiki
iluzionizam
vrednote
subjektivnim
iluzijama. Jedna varijanta ilu- zionizma
je i fikcionalizam (v.) i solipsizam

.. . G

Imaginacija (lat. imaginatio = mata,

zamiljanje), mo zamiljanja; predodba;
izmi- ljanje; slikovito predoivanje. Za
Leibniza je prazni prostor imaginacija.
Spinoza nazi- va imaginacijom najnii
stupanj spoznaje koja se osniva na
osjetilnim utiscima i koja stoga nije
adekvatna, jer do adekvatne, tj.
apstraktno-pojmovne
spoznaje
moemo doi samo pomou uma. (V.
imaginaran, fikcija.)
S
Imaginaran (lat. imago = slika), koji se
os- niva samo na uobrazilji, koji nema
zbiljskog osnova, koji je samo izmiljen.
U mate- matici: veliine koje zapravo
ne opstoje, npr. korijeni iz negativnih
brojeva. (V. ima- ginacija.)
Imanencija (novolat.), biti imanentan, biti
sadran u neemu (v. imanentan,
pantei- zam, sud).
Imanentan (lat. immanens) koji ostaje
unutar stanovitog podruja, koji je u
neemu sadr- an. Opreka: transientan
(lat.
transiens)
odnosno
transcendentan (v.). Po panteisti- kom
shvaanju (Giordano Bruno, Spinoza)
bog je imanentan svijetu (causa
immanens), tj. ne postoji izvan njega.
Po Kantu je spo- znaja imanentna
iskustvu, tj. ne prekorau- je granice
mogueg
iskustva
(v.
imanentna
filozofija). Imanentna kritika prosuduje
ne- ki misaoni sistem s obzirom na
njegove vla- stite pretpostavke i
unutranju dosljednost.
Pet
Imanentna
filozofija
(filozofija
imanencije), naziv za ontoloko i
spoznajnoteorijsko
nauavanje
po
kojem je svaki bitak imanen- tan (v.)
svijesti, tj. dan kao sadraj spoznajne
svijesti. Prema tome nema objekta bez
su- bjekta. Stvari o sebi bez spoznajnog
subjek- ta su nezamislive (monizam
svijesti). Ima- nentna filozofija kao
spoznajnoteorijsko stajalite preplie se

sa
stanovitim
idealistikim
i
pozitivistikim shvaanjima, a lako
dovodi do solipsizma (v.). Izraziti
predstav- nici filozofije imanencije su
Schuppe, Zie- hen i drugi.
Pet
Imaterijalan, netjelesan, netvaran; kao
suprotnost
materijalnom
znai
duhovan.
Imaterijalizam, metafizika koncepcija
koja se suprotstavlja materijalizmu (v.)
i negira opstojnost materije kao
samostalne
zbiljske
supstancije.
Materija je tek jedan nain pojavljivanja
u
duhovnoj
zbilji.
Imaterijalizam
zastupaju
i
neki
prirodonauenjaci, koji tvr- de da je
materija tek pojavna forma nevid- ljivih
prirodnih sila.
F
Imbecil, osoba ija se intelektualna
defekt- nost nalazi izmedu debila i
idiota.
Odrasli
imbecili
posjeduju
mentalnu dob izmedu 3 i 7 godina,
odnosno kvocijent inteligencije izmedu
26 i 50.
Imoralizam (lat.), etiki smjer ili moralno
stajalite koje odbacuje vladajui,
postojei moral ili mu se suprotstavlja,
a moe biti i ravnoduan spram njega i
svakog
morala
(v.
amoralizam).
Odbacivanje
moe
imati
smisao
amoralnosti
ili
zasnivanja
novog
moralnog nazora (etike) i etikih
principa, normi, kategorija, novih
tablica vrijedno- sti, nove etike
pozicije
uope.
Klasini
oblik
imoralizma jest npr. Nietzscheovo
etiko stajalite (Umwertung aller
Werte). Imoralizam ostaje svagda u
okviru etike, pa nije njezina negacija
nego reforma, a u os- novu je kritika
vladajueg stanja i morala. Imoralizam
je svojevrsni moralizam (v.).
K.
Imperativ
(lat.),
izraz
zapovijedi,
nalaganja, norme trebanja (treba
da), zapovjedna for- ma. Po Kantu: 1)
hipotetiki
(imp.
spretnosti,
snalaljivosti, umjenosti, propisi razboritosti) i 2) kategoriki (moralni,
udoredni) imperativ. Prvi nalae pod
nekim uvjetom: ako eli ovo, onda
mora uiniti ono; jed- no se ini radi
neega drugoga. Drugi je neposredno
zakonodavni, bezuvjetni i svo- jom se

formom postavlja kao udoredna za-139

povijed (zakon): Radi uvijek tako da
moe htjeti da maksima tvoga
djelovanja postane opi zakon (Kant).
K
Imperijalizam,
monopolistiki
stadij
kapita- lizma. Svestranu analizu i
ocjenu imperija-

imperijalizam

imperijalizam lizma dao je Hilferding u140 ukljuuje u se- biindemonstrabilan

djelu
Financijski
odnosno
uvjetuje
kapital, a Lenjin u djelu Imperijalizam
istinitost drugoga. Ako sud p implicira
kao najvii stadij kapitalizma. Prema
sud q, tj. p q, onda je, ukoliko je
Lenjinu
definicija
imperijalizma
istinit sud p, istinit i sud q. Na- roito
trebalo bi da sadri ovih pet obiljeja:
obraden problem u matematikoj
1) koncentracija proizvodnje i kapitala
odnosno
algebarskoj
logici
(v.
koja je dola do tako visokog stupnja
logistika).
razvitka da je stvorila mo- nopole koji
Pet
igraju odluujuu ulogu u pri- vrednom Imponderabilije (lat. imponderabilia =
ivotu; 2) stapanje bankovnog kanei- zmjerljive stvari), to nema teine,
pitala s industrijskim i stvaranje, na
to se ne da izmjeriti, kao to je to po
bazi toga financijskog kapitala,
starom shva- anju bila materijalna
financijske oli- garhije; 3) izvoz
baza
topline,
elektriciteta,
kapitala, za razliku od iz- voza robe,
magnetizma, svjetla. U prenesenom
dobiva naroito vano znaenje; 4)
smislu: nevane, beznaajne stvari,
stvaraju se medunarodni monopolistiki
malen- kosti, sitnice.
S
savezi kapitalista, koji dijele svijet i 5) Impresija, neposredno doivljeni utisak,
zavr- ena je teritorijalna podjela
osjet,
primarni
svjesni
sadraj,
zemlje
od
strane
najkrupnijih
zamjedba koja djeluje na uvstvo.
kapitalistikih drava. Im- perijalizam je Impresionizam. U filozofiji: idealistikokapitalizam na onom stadiju razvitka
pozitivistiki spoznajno-teorijski pravac
kad je gospodstvo monopola i fiko- ji smatra da su samo osjetni utisci
nancijskog kapitala dobilo istaknuto
realni i ne suponira nikakve druge za
znae- nje, a izvozom kapitala poeta
spoznaju od- lune transcendentne (v.)
je
podjela
svijeta
od
strane
predmete.

U
umjetnosti
se
medunarodnih trustova i zavrena
impresionizmom naziva pra- vac koji
podjela itavog teritorija zemlje od
zadatak umjetnikog stvaranja vidi u
strane
najkrupnijih
kapitalistikih
realizaciji
neposrednih
objektnih
zemalja.
Suvremenu
etapu
utisaka.
imperijalizma karakteri- ziraju jaanje
F
burujske
drave
(v.
etatizam), Impuls, 1) nagli, intenzivan i redovito
pojaana militarizacija i stvaranje
kratkotrajan
poticaj
na
neku
multinacionalnih
kompanija.
aktivnost. Do impul- zivne akcije dolazi
Imperijalizam
u
jednostranobez prethodnog razmi- ljanja i
politikom smislu oznaava svaku
odluivanja; 2) impuls ivani (v.
agresivnu i osvajaku politiku i praksu.
uzbudenje).
V
In abstracto (lat.), miljenjem izolirano,
Impersonalni sud, gramatiki tzv. besuodi- jeljeno od stvamih injenica i bez
bjektna reenica (npr. grmi, sijeva,
obzira na njih, samo za sebe, u
sni- jei), a zapravo sud normalne
openitosti. Opreka: in concreto (v.).
logike
strukture
kao
misaono Inadekvatan
(lat.),
neizjednaen,
reagiranje na doiv- ljenu situaciju koja
neodgovarajui,
neprimjeren.
poprima obiljeje logi- kog subjekta.
Suprotno: adekvatan (v.).
Bilo je pokuaja u logici da se In concreto (lat.), u stvarnosti, stvarno, u
impersonalni sud protumai kao egzivezi s pojedinanim injenicama.
stencijalni
sud
(npr.
grmi

Opreka: in ab- stracto (v.).

grmljavina jest).
Pet
Indefinitan (lat.), neodreden, neizvjestan,
Implicite (lat.), nerazloeno, isprepleteno,
ne- jasan. To se kae za neki niz, za koji
ukljueno u poimanje neega bez
se ne zna je li konaan (finit) ili
izriitog ukazivanja na dotina svojstva.
beskonaan (in- finit). U logici: sudovi
Opreka: ex- plicite.
neodredene kvantite- te.
Implikacija (lat.), takva isprepletenost Indemonstrabilan (lat.), nedokazljiv, koji
dvaju sudova da istinitost jednoga
se ne da demonstrirati, tj. potkrijepiti

doka- zom, 1) jer se ne moe prikazati

zorno, 2) toliko je zomo oigledan te
mu nije potre- ban nikakav dokaz, ili se
3) apsolutno ne da diskurzivno izvesti,
tj. obrazloiti, jer je razlog sam. To se
moe rei za bitak (v.), kategorije,
rodne pojmove, aksiome svake

indemonstrabilan vrste
i
principe141 moduse, ili ovjeanstvaindividualizam
logikoga
miljenja
u poje- dine narode i
uope:
stavak
istovjetnosti,
ljude i dr.). Princip individua- cije
protivrjeja,
iskljuenja
treega
i
(principium individuationis) jest osnov,
dostatna razloga, koji slue kao temelj
razlog egzistencije pojedinanih bia
svake demonstracije. Pe
(poje- dinaca, stvari) ili posebnosti, koji
Indeterminizam (lat. indeterminatus =
uvjetuje, omoguuje, ini individuume i
neodreden), 1) teorija o apsolutnoj
objanjava mnotvo i razlinost (u
slobodi volje, prema kojoj ovjek (ili
Aristotela
je
princip
individuacije
bog)
u
svojim
odlukama
nije
materija).
K
determiniran
(v.
determinizam) Individualan
(lat.
individualis),
1)
nikakvim motivima ni uzrocima, nego
pojedina- an, koji postoji samosvojno
potpuno spontano odluuje nezavisno
kao zasebna nedjeljiva jedinica, razliit
od bilo kakvih unutranjih ili izvanjskih
od svih ostalih (npr. individualno bie);
fakto- ra; 2) shvaanje modeme
2) koji pripada po- jedincu (individualne
kvantne fizike, da interatomni procesi
karakteristike, indivi- dualan rad), 3)
nisu kauzalno odrede- ni, nego
osebujan,
naroit,
neobian
podlijeu
Heisenbergovoj
relaciji
(individualno ponaanje).
neodredenosti, prema kojoj se u isti Individualizam (lat.; izraz potjee iz 18.
mah ne moe odrediti brzina i veliina
st.,
a
javlja
se
s
poecima
odnosno poloaj neke elementame
novovjekovne evrop- ske filozofije
estice.
Pe
Indiferencija
(lat.),
[Descartes], znanosti i umjet- nosti
nerazlikovanost, nerazli- nost, lienost
[humanizam i renesansa, prosvjetiteljrazlike, svejednost; ravno- dunost,
stvo]), stajalite koje primarno ili
nedostatak sklonosti, nagnua, iniskljuivo naglaava znaenje, ulogu,
teresa, pretpostavljanja jednoga na
vrijednost i va- nost individualnoga,
raun drugoga u odnosu na neto
vanost
pojedinca,
a
naroito
odredeno, ili uvstveno nevezivanje i
pojedinane osebujnosti spram opega,
neangairanje
za
bilo
to,
generalnoga, u kojem se gubi pojenezainteresiranost za neke odrede- ne
dinano. Pojedinac je zajednici, drutvu
stvari, dogadaje, vrijednosti ili ak za
i dravi nadreden. On je ono primarno i
znanosti.
K
iz- vorno. Openost je sastavljena
Indiferentan
(lat.),
nerazlikovan,
odnosno
konstruirana
od
nerazliit, koji ne sainjava i ne sadri u
pojedinanoga. Stoga se in- teresima,
sebi
razlike;
ravnoduan,
pravima,
zahtjevima,
potrebama,
nezainteresiran. Indiferentizam (lat.),
razvitku pojedinca uope, ili razvijene
stajalite ravnodunosti (ili potpune
individualnosti,
imaju
podrediti
neutralnosti) u odnosu na eti- ke
drava, zajedni- ca, drutvo i tzv. ope
vrednote, religioznu uvstvenu vezapotrebe i interesi. Razlikujemo 1)
nost, politiku i socijalnu angairanost i
ontologijski individualizam (koji zastupa
uope
spram
odredenih
stvari,
realnost mnotva individuu- ma =
znanosti, stavova, stanja, dogadaja;
pluralizam, v.); 2) logiki individualistanje lienosti bi- lo kakvog stava u
zam (u zbilji postoji samo individualno,
vrednovanju
tudih
djelovanja,
po- jedinana bia, a ne univerzalno,
predmeta, nazora itd. (V. skepsa, epoope); 3) etiki individualizam (vlastito
he.)
K
ja
pojedinca
kao
samosvrha,
Indirektan,
neupravan,
posredan
unapredenje i razvitak indi- vidualnosti
indirektan dokaz (v. dokaz) indirektna
kao najvii cilj, naglaavanje vrimetoda u psi- hologiji (v. psihologija).
jednosti individuuma); 4) historijski
Individuacija
(lat.),
uposebnienje,
indivi- dualizam (nauava stvaralaku,
prelaenje u posebno, iz opega (bitka,
originalnu, odlunu ulogu tzv. velikih
biti) u indivi- duume ili pojedinana
linosti u histo- riji, ije je djelovanje
bia i stvari (npr. supstancije svijeta u
jedini pokreta histo- rijskih zbivanja,
pojedinane stvari, kod Spinoze u
razvitka i progresa); 5) so- ciologijski

individualizam
(koji
tretira
individuuma kao svrhu, a drutvo i dravu
kao sredstvo koje mu ima sluiti). U
svom eks- tremu individualizam se
pretvara u egoi- zam (v.), u anarhizam
(v.) i nihilizam (v.). Suprotnost, antitezu
predstavlja u politici kolektivizam (v.)
koji pojedinca i njegovu linost
apsolutno podvrgava kolektivu, nje-

govim
interesima
i
neposrednim
potrebama;
openiti
suprotni
pogled
predstavlja
univeraalizam
koji
naglaava prvenstvo cje- line odnosno
openitosti
pred
posebnim
i
pojedinanim. K
Individualiziranje (novolat. individualis =
nedjeljiv), prelaenje ili pretvaranje u
poje- dinano i njegovo naglaavanje u
suprotno- sti spram generalizacije (v.);
oblikovanje
i
stvaranje
sve
raznovrsnijih, bogatijih, svje- snijih i
brojnijih
posebnosti,
osebujnosti,
individualnosti
(v.)
u
prirodnom,
drutvenom,
stvaralakom
i
duhovnom razvitku i- vog bia,
ovjeka i njegovih djela. Suprotno
tome: koenje individualnosti u razvitku
i njezino gubljenje u jedinstvenom
(amorfnom,
apstraktnom,
nediferenciranom,
ivotinjskom)
kolektivu.
K
Individualna
etika,
etika
pojedinca;
uenje o moralnom djelovanju kojega
su principi izvedeni iz autonomne
svijesti pojedinca; uenje o dunostima
svakog individuuma u odnosu na njega
samoga; suprotno: socijal- na etika (v.).
Individualna psihologija (njem. Individualpsychologie),
varijanta
introspektivistike
(analitike)
psihologije kojoj je zaet- nik austrijski
lijenik Alfred Adler (1870 - 1937),
disident
psihoanalitike
kole
S.
Freuda. Opa je koncepcija psihikog
ivo- ta u individualnoj psihologiji
organiko- -teleoloka: ivot je svrhovit
proces koji, polazei od prirodene
psihike
strukture
(Anlage),
prilagodbom
pojedinih
funkcija-sposobnosti
ostvaruje
jedan
individualni ivotni plan teei k
zadovoljenju ovjeku svojstvene tenje
za moi i socijalnoj va- nosti
(Machtstreben, Geltungsstreben). 2apreke na koje ta tenja nailazi (realni i
zamiljeni
organsko-funkcionalni
nedostaci, podreden poloaj u drutvu,
sukobi s oko- linom itd.) razvijaju u
pojedincu uvstva i komplekse manje
vrijednosti
(Mindenvertigkeitsgefiihle), a ujedno i uporno
nastoja- nje da se defektne strane i

individualizam

nepovoljni od- nosi linosti, osobito u

oima
drutvene
okoline,
kompenziraju.
Tenja
za
kompenzacijom
razvija
pojedinevu
ivotnu strategiju (Leitlinie) koja se
moe odraziti pozitivno (intenzivno
odavanje znanstve- nom, umjetnikom,
socijalnom radu), ali i negativno
(neuroze,
manija
veliine,
prkos,
povlaenje u sebe, hipohondrija itd.).
Zada- tak je individualnog psihologa da
lijei psi- hike anomalije nastale iz
uvstva manje vrijednosti, podiui u
pojedincu
uvstva
samosvijesti
i
prilago^ujui ga njegovoj so- cijalnoj
okolini. Unato pojedinim isprav- nim
opaanjima, individualna psihologija
predstavlja jednostrano gledanje na
cjelokupnost
ljudske
psihe,
a
dijagnoze i tera- peutske metode
individualpsihologa esto su smjesa
fantastike i neznanstvenosti. U toku
posljednjih nekoliko decenija individualna psihologija je bila prilino
proiren pomodni, salonski surogat
znanstvene psi- hologije; u isto vrijeme
ona se razvila u po- kret s vlastitim
institutima, tampom, udru- enjima
itd., koji esto rade na lukrativnoj
osnovi.
Kr
Individualno,
oznaka
kojom
se
karakterizira neko bie kao pojedinac, a
moe znaiti i ono to pripada nekom
pojedincu
(npr.
predodba
je
individualni doivljaj, iako ne karakterizira pojedinca, jer predodbe
imaju svi ljudi).
Pt
Individualnost
(lat.
individualis
=
pojedina- an), 1) svojstvo po kojemu
je neto ili netko pojedinano bie
(individuum); za- pravo apstrakcija
izvedena iz injenice da postoje
pojedina
(medusobno
neidentina)
bia. Prema skolastici individualnost
poiva na principu individuacije; za
taj princip uzima se, katkad materija
obiljeena
osjetnim
svojstvima
(materia signata, Toma Akvinski), a
katkad naroiti oblik ovo (forma
haecceitatis, Duns Scot). Schopenhauer identificira individualnost s
prostor- no-vremenskom odredenou
bia; 2) ose- bujnost; zaseban, naroit
oblik (sklop svoj- stava, karakter) kojim

se netko ili neto odvaja od opega,

prosjenog, obinoga. U tom se smislu142
katkada originalne i istaknu- te linosti
nazivaju individualnostima.
Kr
Individuum (lat. in = protiv, ne i dividere
=
dijeliti),
nedjeljiv,
nerazdruiv,
nedjeljivo,
pojedinano
bie.
Dijeljenjem ono gubi ne

individuum

individuumsamo

svoju osebujnost i143

jedinstvenost, u e- mu je
njegova bit, nego i svoju opstojnost. Od
renesanse naovamo primjenjuje se taj
pojam specijalno na ovjeka kao
samostal- no i samosvojno bie, koje
upravo u svojoj pojedinanoj, nedjeljivoj
datosti, u osebuj- noj sloenosti
duevnih dispozicija i isku- stvenih
doivljaja ostvaruje svoju zasebno
strukturiranu pojedinanost koja se
razliku- je od svih ostalih. Pojmom
individuuma ni- je odredena i kvaliteta
ovjeka koji, tek kad je nosilac vrijednih
osobina, dobiva odrede- nje kao
linost (v.). F
Indolencija (lat. indolentia = neosjetljivost
za
boli),
tupost,
nemamost,
ravnodunost, ne- hatnost. Indolentan,
koji ima svojstva indo- lencije.
Indriya (sansk.), sposobnost, mo; naziv
za osjetne sposobnosti, koje se dijele
na: pet osjetnih organa, pet djelatnih
sposobnosti, kojima se dodaje jedna ili
vie
spoznajnih
sposobnosti
ili
unutranjih, psihikih or- gana.
Svaka od tih sposobnosti u vezi je s
nekim boanstvom, planetom i fizikim
elementom. (V. o tome poblie kod
sam- khya i vaieika.) Terminom
indriya na- zivaju se i moralne moi i
sposobnosti koje se stiu asketskom
vjebom duha, odn. me- ditacijom. Ve
Indukcija. Logiki postupak zakljuivanja
od pojedinanih iskustava na openite
spozna- je. Oituje se kao induktivni
zakljuak i kao nauno-empirijski
postupak koji, sluei se induktivnim
zakljucima,
dovodi
do
ustanovljavanja opih zakonitosti. Oblik
induk- tivnog zakljuka jest: M , i M 2 i
M3... je P, M, i M2 i M3... je S, zakljuak:
Svi S jesu P. Ideal indukcije jest doi ne
samo do opih nego ujedno do
nesumnjivo
sigurnih
spoznaja.
Medutim, jednostavnim nabraja- njem
(lat.: per enumerationem simplicem),
makar
i
vrlo
velikog
ali
ipak
ogranienog
broja
pojedinanih
sluajeva (nepotpuna in- dukcija),
indukcija moe pruiti samo ma- njevie vjerojatan, a ne siguran zakljuak
za sve sluajeve, jer nije iskljueno
protu- slovno iskustvo (lat.: instantia

negativa). Si- guran zakljuak mogao bi

se postii bilo iscrpnim navodenjem
doista svih pojedi- nanih sluajeva
(potpuna indukcija), to je esto u
iskustvu nemogue, bilo uspjenim
ustanovljavanjem nune veze izmedu S
i P, makar na osnovu razmjerno
malobrojnih iskustava, a ponekad
moda samo jednog jedinog iskustva,
dakle na osnovu nepotpu- ne indukcije.
I dok bi zakljuak potpune indukcije
imao znaaj registriranja zbroja svih
injenica i uvjerljivost konstatacije faktinog
stanja
stvari,
zakljuak
nepotpune indukcije imao bi znaaj
nune i openite spoznaje. Stoga
upravo takva nepotpuna in- dukcija ima
pravu logiku i spoznajnu vri- jednost,
jer proiruje znanje o stvarnosti od
partikulamih do generalnih (v.) sudova.
Po tome je indukcija jedan od osnovnih
postupaka
u
znanstvenom
istraivanju, a napose u prirodnim
znanostima. Ta uloga indukci- je
priznata je naroito u novovjekom
engle- skom empirizmu (F. Bacon, J. S.
Mill i dr.). Nuna je pretpostavka
indukcije da stvar- nost kao predmet
spoznavanja nije nesre- dena, kaotina,
ve da, naprotiv, u njoj po- stoji
stanovita pravilnost, jednoobraznost,
uzrono-posljedina
zakonitost
(kauzalitet), i da su prema tome
pojedinani,
u
iskustvu
upoznati
sluajevi
zapravo
izraz
openito
valjane zakonitosti. Pri analiziranju
stvamo- sti i njenom induktivnom
istraivanju treba medutim paziti da se
sluajna povezanost nekih injenica ne
shvati kao nuna uza- jamnost, i iz toga
pogreno
izvedu
preuranjene
generalizacije (lat.: fallaciae fictae
universalitatis) odnosno, da se makar
i e- sta vremenska sukcesija medu
odredenim
pojavama
ne
shvati
pogreno kao uzrono- -posljedina
veza (lat.: post hoc, ergo prop- ter hoc).
Zbog toga se induktivno istraiva- nje
provodi na osnovu kritikog opaanja
uz primjenu eksperimenta, ako je to
mogu- e a po stanovitim metodama
(po J. S. Mil- lu metoda suglasja, razlike,
popratnih pro- mjena i ostataka).
Induktivno dobiveni za- kljuci dalje se

utvrduju deduktivnom pri- mjenom na

nove jo nepoznate sluajeve i
njihovom
naknadnom
iskustvenom
verifi- kacijom.
Pet
Induktivan, koji se zasniva na indukciji, u
obliku indukcije.

induktivan

teoriji
informacije
kao
144
inicijacija
(lat.
zasebnoj
znanstvenoj
inexistentia = opstojnost u neemu),
disciplini. U toj se disciplini pojam inpojam kojim se oznaava da je neto
formacije odreduje ve prema aspektu
samo u svijesti, a da mu ne odgovara
s ko- jeg se fenomen informacije
nita u realnoj zbilji. To je neto
prouava
(tehnikom,
logikopomilje- no, a istovremeno nestvarno.
semantikom i drugim aspektima). U
Inercija
(lat.
inertia
=
tromost),
filozofiji ima specifina zna- enja.
nedjelatnost, nepokretnost. Tendencija
Tako u skolastici ima etimologijsko, po
svakog tijela da ostane u stanju
sadraju ontologijsko znaenje: oblikomirovanja ili gibanja, u ko- jemu se
vanje materije formom, pri emu se
nalazi, dok ga neki vanjski uzrok ne
misli kako na sam proces tako i na
izbaci iz tog stanja.
rezultat. Javlja se i u znaenju
Inervacija, veza izmedu ivanih vlakana
oblikovanja uma od strane sunaravog,
i osjetnog, miinog ili ljezdanog
konaturalnog mu predmeta spo- znaje.
tkiva.
Suprotno:
denervacija,
Kasnije, kod Descartesa npr., inforprekidanje takvih veza.
matio znai oblikovanje svijesti od
Infantilan (lat. infans = koji ne moe
strane fizike strukture mozga, to se
govoriti, malo dijete), nedorastao,
oituje u percepciji.
Z
djetinjast. (V. in- fantilizam.)
Inherencija (lat. inhaerere = visjeti o
Infantilizam, oblik zaostalosti u razvoju
neem,
drati
se
neega),
odrasle osobe, koji se oituje u nainu
nesamostalno,
u
neto
ukljueno
do- ivljavanja, ponaanja ili tjelesnog
postojanje. Biti u neem ili na neem
ustrojstva koje je karakteristino za
drugom. Odnos svojstava i njihova
dijete.
nosioca.
Inherencija
je
odnos
Infinitezimalan (prema franc. calcul
akcidencije (v.) prema supstanciji (v.).
infinite- simal = infinitezimalni raun),
Suprotno: subzi- stencija (v.).
F
beskonano
malen,
onaj
koji
Inherentan (lat. inhaereo = visim na ili u
mijenjajui se tei nuli kao granici;
emu), nerazdvojno povezan s ime,
takoder onaj koji se bavi beskona- no
neraz- dvojivo od ega, povezanost
malim
i
beskonano
velikim
svojstva s ne- kom stvari, akcidencija
veliinama.
Npr.:
infinitezimalni,
(v.) sa supstanci- jom.
diferencijalni i inte- gralni raun.
P
Inhibicija (lat. inhibitio = zabrana,
Infinitizam (lat. infinitus = beskonaan),
zapreka;
njem.
Hemmung).
U
nauanje
o
beskonanosti,
o
psihologiji: djelomi- no ili potpuno
neogranienosti
svijeta
odnosno
ometanje (potiskivanje, ko- enje)
veliina kao to su prostor, vrijeme,
jednog psihikog procesa drugim. Tako
sila i dr. Suprotno: finitizam (v.).
npr. snane emocije (strah, bijes,
Influxus
physicus
(lat.),
prirodni
strast)
spreavaju
ili
usporavaju
utjecaj, termin iz srednjovjekovne
normalni tok asocijacija, dovode do
skolastike (T. Akvinski) za oznaivanje
amnezija, neto- nih orijentacija i sl.;
uzajamnog djelo- vanja tijela na duu i
perseveracija odrede- nih sadraja u
due na tijelo, zatim isto u 17. i 18. st.
svijesti ili ivo pobudene aso- cijacije
(Descartes). Protivnici tog shvaanja:
naruavaju redovito odvijanje menSpinoza (paralelizam, v.), Leibniz
talnih operacija, situacijama primjereno
(samo idealan utjecaj) i okazionalisti
reagiranje i sl. Pozitivno je inhibitomo
(boja intervencija pri svakom aktu,
dje- lovanje steenih dobrih navika i
v.). K
aktivno- voljnih stavova koji, potiskujui
Informacija (lat. informatio = oblikovanje,
surove na- gone i neumjerene elje,
predodba).
U
obinom
govoru:
omoguuju etike, socijalne i kultume
obavijest, izvjetaj, podatak o neemu.
odnose u drutvu.
Problemi
nastali
uslijed
sve
Kr
kompliciranijih
naprava
tehnikog
Inicijacija (lat. initiare = posvetiti,
prenoenja obavijesti obraduju se u
uputiti), uvodenje u misterije, tajne

inegzistencija Inegzistencija

kultove. Taj ter- min antiknog kultnog

jezika (gr. myesis od gl. myeo =
posvetiti, uvesti u misterije) preuzele
su znanost o religiji i etnologiji i
proirile mu znaenje tako da se njime
obuhvaaju svi rituali uvodenja i
ceremonije
prilikom
uvodenja
omladine, obino u pubertetnoj dobi, u
obiaje, zakone i tajne

inicijacija

145

ivota plemenskih zajednica. U

prenese- nom znaenju posveivanje
u smislu upu- ivanja u tajne nauke,
okultne znanosti ka- ko bi se postigla
ezoterika mudrost. Pri tome se uz
racionalne postupke komunici- ranja
vezuje ideja nadnaravnog prosvijeenja kao i primanje u tajne saveze ili
dru- tva. Sociologija i psihologija
proiruju mu znaenje te danas
oznaava rituale vezane uz promjenu
drutvenog statusa i uloge po- jedinca
u njegovu psihosocijalnom raz- voju.
Z
In infinitum (lat.), u beskonanost; u
logici: misaoni proces pri zakljuivanju
odnosno dokazivanju produen u
beskonanost,
bilo
u
smislu
napredovanja od razloga na posljedak, od uzroka na uinak itd.
(progressus in infinitum), bilo u smislu
nazadovanja od posljetka na razlog, od
uinka na uzrok itd. (regr^ssus in
infinitum).
Pet
Inkluzija (lat. inclusio = ukljuenje), ukljuenost ega u neemu drugome, npr.
po- sljedice u razlogu.
Inkoherencija
(lat.
incohaerentia
=
nepovezanost).
U
psihologiji:
slabljenje ili razrjea- vanje asocijacije
ideja
koje
pripadaju
zajedno.
Openito: nesklad, nepovezanost, pobrkanost.
Inkoherentan (lat.), nesustavan, opreni
po- jam koherenciji (v.), besustavnost.
Inkomenzurabilno, to se ne moe s
neim drugim mjeriti zajednikim
mjerilom; neu- sporedivo.
Inkompatibilan, nespojiv s neim drugim,
nepodnoljiv, nesjedinjiv.
Inkompatibilnost, nespojivost, nesjedinjivost.
Inkongruentan,
nesukladan,
nepodudaran. Opreka: kongruentan.
Inkongruencija,
nesukladnost,
nepodudar- nost. Opreka: kongruencija.
Inkonzekvencija,
nedosljednost,
nepostojanost.
Opreka:
konzekvencija.
Inkonzekventan,
nedosljedan,
nepostojan. Opreka: konzekventan.
Inovacija (lat. innovare = obnoviti), u iroj
10 Filozofijski rjenik i eoj upotrebi od II
svjetskog rata a znai

institucija

prvenstveno novotarije na
tehnikom i teh- nologijsko-privrednom
podruju. U filozo- fiji se prema pojmu
inovacije kao svijesnom proizvodenju i
uvodenju novotarija na bilo kom
podruju, posebno na politikom, kritiki
reagiralo
(F.
Bacon,
enciklopedisti). Suzdranost filozofije
prema tom pojmu kao eventualnom
regulativnom principu djelovanja neki
tumae injenicom da je te- ko izraditi
filozofijske kriterije inovacije.
Z
Inspiracija (lat. inspiratio = udisanje) u
teo- logiji prosvjetljenje duha milou
bojom, koje ovjeka ini sposobnim za
vie spo- znaje i porive volje (gr.
teopnestija). Ve u vjerovanju starih
Grka igrala je inspiracija znaajnu
ulogu, naroito u mantici (v.) i misterijama (v.). Nadahnue koje
iznenada zasvijetli, prosvjetljujui um
umjetnikov ili mislioev. Suvremena
nauna psihologija tumai da je
zabluda miljenje da inspira- cija dolazi
bez svake pripreme, nego nju dovode
razliita podsvjesna zbivanja. S
Instinkt (lat. instingare = podsticati),
sloeni slijed reakcija, kojim se
udovoljava nekoj nagonskoj potrebi.
Instinkt nije steen, ne- go je specifian
za vrstu. Instinktivno pona- anje je
npr. gradnja gnijezda kod ptica, gradnja
paukove mree ili pelinjeg saa, seoba
nekih ptica i riba, nain kako pela
signalizira drugim pelama smjer u
kojem se nalazi pelud, itd. (v. nagon).
Pt
Institucija (lat. instituere = staviti,
utemelji- ti), u irem smislu znai sve
oblike u kojima se ljudski zajedniki
ivot ustanovljuje, konkretizira, regulira
i stabilizira na dugu stazu (npr. brak,
obitelj, poduzee, politika zajednica,
sveanosti), dok u uem smislu znai
ustanove pomou kojih se organizira i
odrava
neko
drutvo
(sudstvo,
kolstvo, uprava, vlasnitvo i novac ali i
crkva i nje- zini sakramenti). Institucije
imaju
svoj
funkcionalni
(v.
funkcionalizam) i svoj re- prezentativni
smisao. Time to pruaju traj- ne oblike
ponaanja institucije funkcional- no
oslobadaju
snage
pojedinca
za

savladava- nje zajednikih zadataka, a

time to repre- zentiraju zbiljski
zajedniki ivot one su oblici ivota i
djelovanja
svagda
konkretnog
povijesnog ljudstva. Institucije u uem
smi-

slu su pravno konstituirane;

pojavljuje uz nomina- lizam (v.),
146 empirizam (v.) i pozitivizam (v.). intelekt
svrha im je uredan i
slobodan zajedniki ivot. Kada se
Pet
precjeni njihov utjecaj na ponaanje Integracija (lat. integratio), sjedinjenje,
pojedi- naca i njihova valjanost za
pove- zivanje razliitih elemenata u
razvitak drutva, institucije prelaze u
jedinstveni si- stem. Spencer je
institucionalizam, koji onemoguuje
posebno
upotrebljavao
pojam
samostalno djelovanje i oi- tovanje
integracije u smislu prijelaza nekog dislobode ljudi. Nasuprot tome deinfuznog i homogenog (v.) stanja u
stitucionalizacija vodi u anarhiju i kaos.
koncentri- rano i heterogeno (v.) stanje,
Pravi
smisao
je
omoguavanje
pri emu na- staje disipacija (v.)
slobodnog zajednikog ivota ljudi. Taj
kretanja. Integracija zna- i takoder i
se smisao ispu- njava ako se izbjegne
ostvarivanje
neke
odredene
kako konzervativni institucionalizam,
(drutvene,
ekonomske,
politike,
koji institucije ini vje- nim i od
narodne)
zajednice.
Suprotno:
ovjeka nezavisnim formama, tako i
dezintegracija (v.). U matematici se
radikalno-revolucionarni
integracijom
naziva
operacija
deinstitucionali- zam; jer, da bi
izraunavanja integrala.
V
institucije omoguavale slo- bodu one Integralan (lat. integralis), sveobuhvatan,
moraju biti slobodne, a to znai
pot- pun, cjelovit. U tom smislu moe
primjerene povijesnim mogunostima
se filozo- fija nazvati integralnom za
svi- jeta i ovjeka. Hegel je u tom
razliku od po- sebnih znanosti koje
smislu pisao: Ako se nastajanje neke
istrauju pojedine aspekte ili pojedine
institucije pod nje- nim stanovitim
odlomke iz cjelokupne zbilje. Integralni
okolnostima
pokae
potpuno
raun u matematici je dio vie analize.
svrsishodnim i nunim, i ako se time
V
ispunilo
ono
to
je
zahtijevalo Integrirati (lat. integrare = obnoviti),
historijsko stajalite, onda naprotiv, ako
sjedi- niti, povezati razliite elemente,
to treba da vri- jedi kao openito
stvoriti jednu cjelinu. U matematici:
opravdanje
same
stvari,
slijedi
operacija koja se sastoji u odredivanju
protivno, naime da je institucija, bukonane promjen- ljive veliine iz
dui da takve okolnosti vie ne postoje,
njenih beskonano malih dijelova.
ti- me, tovie, izgubila svoj smisao i Integritet (lat. integritas), cjelovitost,
svoje
pravo.
Institucije
su
cjelokupnost,
sveobuhvatnost,
konstitutivne za ozbilje- nje slobode i
potpunost.
Neokrnjeno,
nedirnuto,
ljudskog ivota openito. Oko institucija
jedinstveno stanje.
kristaliziraju se proizvodni od- nosi. Intelekt (lat. intellectus = um), prvotno (u
tovie, u njima se utvrduju stano- viti
lat. jeziku) glagolska imenica sa
oblik socijalne integracije kao, kae
znaenjem
razabiranje,
Habermas,
osiguranja
jedinstva
razumijevanje; kasnije po- staje
socijalnog
svijeta
ivota
pomou
psiholoko-filozofski termin kojim anvrednota i norma.
tiko-skolastika
tradicija
oznauje
Pa
najviu ljudsku spoznajnu mo (um),
Instrumentalizam,
stajalite
srodno
stavljajui je iznad osjetne percepcije
pragma- tizmu (v.) po kome se tumai
(sensatio), a pone- kad i iznad
da je ljudsko miljenje i njegov
razuma (ratio) kao sposobnosti
cjelokupni nauno- -pojmovni inventar
stvaranja pojmova na neposrednoj
zapravo
samo
alat,
sredstvo,
osnovi perceptivnih podataka. To
instrument za uspjeno sredivanje
razlikovanje ra- zuma i uma
osjetnih podataka kao i za cjelokupno
rezultat je jedne stare duali- stike
teo- rijsko i praktiko svladavanje
teorije o toku intelektualne aktivno- sti.
ivotne stvar- nosti uz prilagodivanje
Aristotel, a nakon njega skolastiki penjenim uvjetima. Instrumentalizam se
ripatetici razlikuju u ovjeku dva
intelekta: 1) pasivni nus pathetikos,

institucija

intellectus passi- bilis ili possibilis) koji

slino praznoj, neispisanoj ploi
prima
(odnosno
u
logikoj
transpoziciji registrira) oblike bia
koje mu donose (utiskuju) osjetno-iskustveni dojmovi, i 2) aktivni nus
poie- tikos, intellectus agens) koji
operira
s
pasivno
steenim
pojmovnim elementima (ra- zumskim
likovima, species intelligibiles) u ivim
aktivnostima misaone analize i sinte-

Nedovoljno
precizni147 osjetilnih,
nagonskih,inteligencija
Aristotelovi teksto- vi, koji
intuitivnih, praktinih) djelatnosti. U
govore o aktivnom intelektu kao
spoznajnoj teoriji intelektualizam je
opem i vjenom, izazvali su
pravac koji razumskom faktoru pridaje
medu
predstavnicima
renesansne
temeljno
znaenje,
negirajui
filozofije
(aleksandristima,
vrijednost osjetilnosti (v. senzualizam),
averoistima itd.) znamenitu polemiku
a u etici smjer koji smatra da sve
o besmrtnosti aktivnog intelek- ta.
moralne vrijednosti odreduje razum, da
Dualistika teorija intelekta, koju je u
razum is- kljuivo upravlja svim
engleskoj
empiristikoj
filozofiji
moralnim inima pa je tako krepost
zamijenio
dualizam
iskustvenog
stvar znanja (npr. kod So- krata, stoika,
podatka i refleksije, nala je svoj odraz
Spinoze,
Hegela).
Estetski
inkod Kanta (razlikovanje Verstanda i
telektualizam tumai da se umjetniko
Vernunfta), a javlja se i ka- snije,
stvaralatvo i doivljavanje temelji na
osobito u njemakim idealistikim siidejnim,
opim,
apstraktnim,
stemima. Suvremeni jezini osjeaj
misaonim
elementima.
redovi- to suprotstavlja intelekt kao
Intelektualizmom
u
psihologiji
racionalnu (lo- giku) funkciju tzv.
nazivamo tumaenje da su predodbe
iracionalnim
komponentama
te- meljni, a uvstvo i volja samo
doivljavanja: instinktu, uvstvu, volji
sekundarni derivati svijesti.
G
itd. Kr
Inteligencija (lat. intellegere = razumjeti,
Intelektualan (lat. intellectualis), koji
ra- zabrati): sposobnost pronalaenje
pripada intelektu (umu, razumu), koji
novih pri- lagodenih reakcija u novim
ima
razumski
karakter.
U
prilikama bilo koje vrste. Za razliku od
neoplatonizmu je intelektualni svijet
nagonskih reakcija inteligentne reakcije
(gr. kosmos noetos, lat. mundus insu plastine, a ne ste- reotipne. Od
tellectualis)
svijet
nadosjetnih,
steenih oblika prilagodbe (navika,
duhovnih bi- a i sila. Kod Spinoze je
vjetina i znanje) razlikuju se inteintelektualna lju- bav prema bogu (lat.
ligentne reakcije po tome to one nisu
amor dei intellectu- alis), osjeaj
nau- ene i to dolaze do izraaja u
predanosti i smirenja, koji se u ovjeku
novim situ- acijama. Inteligencija je je
rada iz filozofske spoznaje o du- bokoj
sposobnost
koja
se
osniva
na
identinosti vlastitog i svakog pojedimisaonom zahvaanju bitnih odnosa
nanog bia s vjenim i beskonanim
medu podacima problemne situaci- je i
pra- bitkom (prirodom roditeljicom,
u reorganiziranju tih podataka u obliku
boan- skom supstancijom. Kod
zadatka
koji
namee
problemna
Kanta i u post- kantovskim idealistikim
situacija.
Kao
opa
intelektualna
sistemima (kod Fichtea, Schellinga,
sposobnost, inteli- gencija znaajno
Hegela) javlja se pojam intelektualnog
odreduje razinu uspjeha ovjeka u
zrenja (intellektualle An- schauung) kao
itavom nizu djelatnosti, osobito onih
naroite sposobnosti inte- gralnog
koje zahtijevaju razumijevanje, invensagledavanja
bitka-apsoluta.
Kr
tivnost
i
kritinost.
Inteligencija
Intelektualitet: pripadnost intelektu,
sudjeluje i u procesu uenja i stjecanja
primjerenost
razumu;
kod
iskustva, a oso- bito u upotrebi
Schopenhauera je npr. intelektualitet
steenog znanja. Inteligen- cija je
zora zor odreden razumom u njegovoj
sposobnost koja se razvija u prvom
biti.
Intelektualizam
(prema
lat.
razdoblju ivota, od rodenja do
intellectus
=
razum),
smjer
priblino 18. godine ivota, kad dosee
filozofiranja koji preferira mi- saone,
svoju maksi- malnu, relativno stabilnu
teoretske, diskurzivne (v.) aktivnosti;
razinu na kojoj se odrava do u starost.
esto se upotrebljava i u negativnom
Okolne prilike, u ko- jima se pojedinac
smislu
prevelikog,
jednostranog
razvija i ivi, mogu dje- lovati na razvoj
pridavanja vano- sti intelektu, a
inteligenc e osobito u raz- doblju
zapostavljanju drugih (uv- stvenih,
izmedu njegove tree i sedme godi- ne.

intelekt ze.

Kod izvjesnog broja ljudi, zbog razliitih uzroka, inteligencija se ne razvija

normalno.
Takve
osobe,
koje
posjeduju inteli- genciju znaajno ispod
normale, zovu se in- telektualno
defektne,
a've
prema
stupnju
defektnosti kategoriziraju se medu:
tupe, debile, imbecile, idiote.
Bu

forme, sadrano je u
inteligibilan Inteligibilan (lat. intelligibilis),148 materijalnim stvarimaintencionalnost
nadosjetilan,
pomiljen,
dohvatljiv
samo kao potenci- jalno inteligibilno,
samo razumom. Su- protno: senzibilan
a to znai samo je po mogunosti ono
(v.).
Inteligibilan
svijet

npr.
to se zahvaa umom, od- nosno to ne
Platonove ideje. Pojam inteligibilan
dolazi do uma kao ono osje- tilno do
odnosi
se
openito
na
ideelne
osjetila. to vie, um mora biti akpredmete.
tivan u tom umnom zahvaanju onog
Intellectus agens/possibilis (lat.) su od
op- eg, to on i jeste. Kao to svjetlo
vre- mena srednjovjekovne recepcije
omogu- uje opaanje boja tako se u
Aristotela uobiajeni termini, srodni sa
svjetlu uma pojavljuju ope bitnosti
strunim
terminima
intellectus
sadrane u osjetil- nim predodbama
acquisitus, materialis i posivus. To su
kao aktualno inteligibil- ne pa ih um
teko prevodivi termini za Aristotelove
moe recepirati i spoznati. Sva ta
pojmove nus poetikos i nus dinamai,
pitanja izazvala su itav niz kontraodnosno nus pathetikos razradeni u
verzi u tumaenju Aristotelovog uenja
Aristotelovom spisu O dui. Mogui
o nusu koje ima izvanredno sloenu i
prijevodi su zbiljski i mogui um i
kom- pliciranu pojmovnu povijest.
dje- latni i odredujui razum. Da bi
Gr
uinio shvatljivim postupak umne Intellectus archetypus (lat.): uzorni
spoznaje koja ide spram onog opeg,
um, um koji izvorno bez izvodenja
Aristotel je uspore- duje s opaanjem
razumije i shvaa sve. Oslanjajui se na
koje zahvaa ono pojedi- nano.
skolastiku tradiciju (i. a., intuitivus,
Primjerice ruka koja osjea toplinu,
originarius)
Kant
ovim
pojmom
osjeajui vodu, ne konstruira se kao
oznauje
mo
boanskoga
opaaj preko osjetilno datih objekata
intelektualnog zrenja, to opaajui
ve
je
samodeterminirana
i
misli i mislei opaa, za razliku od
konstituirana u svom stal- no datom,
ljudskoga dis- kurzivnoga miljenja,
apriornom opaanju. Bit osjeta je y
upuenog na sintezu dva izvorno
njegovom proizvodenju opaanja, anarazdvojena stabla spoznaje, osjetilnosti
logno znanju u kojem onaj koji zna, zna
i razuma.
Pe
bez da se to njegovo znanje aktualno Intencionalan (lat. intendere = na neto
odvija u promatranju. I kao -to je
se usmjeriti), na neto usmjeren,
kod osjetila, na primjer ruka to osjea,
upuujui na neto. V. intenacionalnost
uvijek ve organ opaanja bez da i
Intencija (lat. intentio). Moe se
aktualno opaa neto po- jedinano
openito prevesti kao namjera. Toma
osjetilno tako je i umu svojstve- no
Akvinski de- finira intenciju: 1. kao
prema njegovoj biti isto savrenstvo,
oznaku nekog du- hovnog akta,?2. kao
od- nosno po svojoj biti um misli uvijek.
oznaku pojma bia ko- jim se daje
Um ne spoznaje neprestance svoje
definicija, a sam pojam je dvoz- naan.
objekte, ope bitnosti stvari ali,
Huserl u Logikim istraivanjima
dakako, um je neprestan- ce djelatni
definira intenciju sa subjektivistikog
um ali i istovremeno u mogu- nosti
staja- lita kao ono to se u
spram umno spoznajnih bitnih formi
mnogostrukim akti- ma usmjerava, bez
koje on u aktualnoj spoznaji u sebe
prisile i ope razumljivo, spram
recepira spoznajui ih, i time je um
teoretskog i praktikog.
sam postao na odredeni nain bitna
U skolastici se razlikovala intencija
forma. Medutim, ak- tualizacija i
pri- ma i secunda; intentio prima je
konkretizacija uma ne dogada se isto
direktna,
a
intentio
secunda
kao kod opaanja preko predmeta koje
refleksivna spoznaja, odnosno intentio
treba shvatiti, jer ono osjetilno samo
secunda je misaona stvar to ini
od sebe pada u osjetila i time
predmet logike.
Gr
determinira i konkretizira opaanje. Intencionalnost (lat. intentio = namjera),
Ono ope koje se zahvaa umom, bitne
svojstvo doivljaja da svojim sadrajem

smjera, upuuje (intendira) na neku

izvan- ^oivljajnu odnosno od doivljaja
kao
akta
razliitu
predmetnost
(intencionalni pred- met). Pojam
intendiranja (intentio) javlja se ve kod
skolastika; oni ga definiraju (Goclenius) kao akt kojim svijest smjera k
objek- tu (actus me^tis quo tendit in
obiectum)
razlikuju
primarnu
intenciju (intentio pri-

intencionalnostma), pri kojoj razum svoj149 povezivanju recipronih oekivanja ili

predmet
zahvaa
izravno, od sekundarne (intentio
secun- da), kojom spoznajna mo
refleksno zahva- a objekt primarne
intencije kao misaoni bitak (ens
rationis). U novijoj filozofiji ob- novio je i
razvio taj pojam F. Brentano, koji istie
da je karakteristika psihikih akata
upravo to da imaju svoj intencionalni
predmet.
E.
Huserl,
osniva
fenomenologije, ko- ji je dalje razvio
Brentanovo uenje o inten- cionalnosti,
odreduje intencionalni pred- met kao
identian smisleni sadraj nasu- prot
mnogolikosti doivljaja.
Kr
Intendirati (lat. intendere), smjerati
prema emu, upuivati na neto, mniti
neto. Izraz ima specifino znaenje
kad je rije o smje- ranju doivljaja
prema
svom
intencionalnom
predmetu (v. intencionalnost). Taj je
pojam
razradila
fenomenoloka
filozofska kola, ukazujui na to da ne
samo misaoni nego i uvstveni akti
(ljubavi i mrnje) ima- du svoje
specifine
doivljajne
predmete
(Brentano).
Kr
Intenzitet: veliina ili stupanj kvantitete
ne- kog fenomena, bez obzira na
njegovu kva- litetu.
Intenzivan (lat. intendere = smjerati),
napet, s upetim, sabranim unutarnjim
snagama. Suprotno: ekstenzivan (v.).
Interakcija (od lat. inter + actio),
djelovanje
ljudi
medu
sobom.
Interakcija je mogua tek pomou
govornog
razumijevanja
i
pretpostavlja
intersubjektivno
priznate
norme kao pravila komunikativnog
djelovanja. Ta se pravila kao trajno
priznate norme djelo- vanja ljudi medu
sobom razlikuju kako od pravila
instrumentalne djelatnosti pri obra- di
materijala rada tako od pravila
strategij- ske djelatnosti pri tehnikoracionalnom koordiniranju i koritenju
sredstava
proizvodnje.
Dok
instrumentalna i strategijska djelatnost
poivaju na tehnikom znanju ili
spoznaji
i
predstavljaju
uvjete
ekonomske reprodukcije ivota, u
komunikativnom
djelovanju
ili
interakciji rije je o sustav- nom

interesa. Interakcija ili interes

(inter- -esse = medubitak kao inter
actio = medudjelovanje) kao i svi
socijalni sistemi uloga poiva na
intersubjektivnom
priznavanju
normiranih oekivanja u ponaanju i
djelovanju. U vezi s tim Habermas
istie, da socijalne uloge mogu
kondicionalno povezati dva razliita
oekivanja u ponaa- nju tako da se
stvara sistem uzajamne mo- tivacije.
Drugi smije raunati s time da ja
ispunjavam
njegova
oekivanja
ponaanja, jer ja raunam s time da i
drugi
ispunjava
moja
oekivanja
ponaanja. Na osnovi uzajamne
motivacije interakcija se odvija u
idealnoj govornoj situaciji, tj. pomou
umnog konsensa u praktinom
diskursu. Otuda rad i interakcija skupa
ine
specifino
ljudski
oblik
reprodukcije ivota, pa se, da bi bila
mogua reprodukcija ljudskog ro- da,
mora ispuniti oba ta uvjeta. Jer, rod ne
ui samo u dimenziji tehniki upotrebljivog znanja koja je odluujua za razvoj
pro- izvodnih snaga, nego i u dimenziji
moral- no-praktine svijesti koja je
presudna za strukture interakcije.
Pravila komunikativ- nog djelovanja,
dakako, razvijaju se u reak- ciji na
promjene u podruju instrumental- nog
i strategijskog djelovanja, ali ona pritom slijede jednu vlastitu logiku.
Pojmom interakcije pokuava se razviti
vlastitu logi- ku ljudske prakse i time
rekonstruirati
kako
historijski
materijalizam tako i klasinu praktinu
filozofiju.
Pa
Interes (lat. inter esse = biti izmedu, biti
kod), odredeni stav koji zauzimamo
prema nekom predmetu, osobi ili
dogadaju. Taj je stav obino praen
uvstvima,
te
se
izraava
u
upravljenosti prema predmetu kojemu
pridajemo vrijednost, a oituje se u
detaljnijem
zamjeivanju
nekih
karakteristika tog objekta ili dogadaja.
Prema sadraju na koji je interes
upravljen
razlikujemo
duhovni,
materijalni,
znanstveni,
umjetniki,
prakti- ni itd. interes. Pojam interes
ima u prakti- nom ivotu nekoliko

sinonima: tenja, sklonost, simpatija,

panja itd.
Pt
Interferencija,
1)
(fiz.)
pojava
neutralizacije, slabljenja ili pojaavanja
amplitude fizikal- nih valnih procesa
uslijed simultanog djelo- vanja dviju ili
vie ondulatornih serija iste ili razliite
frekvencije ili faznog pomaka (svjetlo,
zvuk); 2) (psih.) pojave koenja u

interferencija

interferencija podruju uenja do kojih dolazi

zbog ranije steenih navika odnosno
zbog novih ue- nja. Npr. ako smo
stekli naviku da neki posao obavljamo
na odredeni nain, stjeca- nje nove
tehnike za vrenje istog posla mo- e
biti
usporeno
(tzv.
proaktivna
inhibicija). Slino mogu nova uenja
ubrzati zaborav- ljanje prethodno
usvojenih vjetina, navika i znanja (tzv.
retroaktivna inhibicija). Bu
Intermundija (lat.), medusvjetovi, prostori
medu svjetovima u kojima, prema
Epikuro- vu miljenju, ive bogovi
blaenim ivotom bez ikakvog utjecaja
na svijet i ljudski ivot.
Internacionala

medunarodna
organizaci- ja radnike klase, osnovana
28. IX 1864. u Londonu pod nazivom
Internacionalno radniko udruenje.
Internacionala je os- novana da bi
omoguila suradnju rascjepka- nih
pokreta radnike klase, njihovo sporazumijevanje u taktici borbe i razradi
osnov- nih principa i ciljeva njezina
historijskog
angamana.
Prva
internacionala bila je djelo same
radnike klase. Marxov utjecaj u Prvoj
int. bio je jak, ali isto tako i drugih
socijalistikih
struja
(blankisti,
prudonisti, anarhi- sti). God. 1876.
prestaje rad Prve int. Druga int. je
osnovana 1889. god. i bila je pod
snanim utjecajem njemake socijaldemokracije, koja je preko tadanjeg
ruko- vodstva A. Bebela, W.
Liebknechta, K. Kautskog, F. Mehringa i
dr. ojaala utje- caj marksizma.
Medutim, sve jai oportuni- zam
vodstva njem. socijaldemokracije dovodi
do
kraha
i
cijele
Druge
internacionale
1914.
god.
kada
uglavnom svi socijaldemo- krati glasuju
za ratne kredite i svrstavaju se na
stranu svojih burujskih vlada. Lenjin sa
boljevicima i lijevim grupacijama tadanjeg evropskog radnikog pokreta
daje ini- cijativu za osnivanje Trea
intern. (osnova- na u oujku 1919) ime
nastaje definitivni rascjep u radnikom
pokretu
na
komuniste
i
socijaldemokrate (ili socijaliste). Nakon
Lenjinove smrti, pobjedom Staljinove
stru- je, Tree int. postaje sve vie

orude ruskog birokratskog rukovodstva.

U ratu dolazi do njena rasputanja
(1943. god.). Pod utjeca- jem L.
Trockog, koji je poetkom tridesetih
godina bio ve u izgnanstvu, jedna
marksi- stika struja nastoji nasuprot
staljiniziranoj Treoj int. osnovati novu,
etvrtu, do ega dolazi 1939. god. No
ova je ostala bez jaeg utjecaja na
medunarodni radniki pokret. Procesi u
radnikom pokretu, sukob In- formbiroa
s jugoslavenskom KP (1948), revolucionarni procesi u Kini, Aziji i mnogim nerazvijenim zemljama pokazali su
da
je
centralizirano
rukovodenje
revolucionar- nim procesima historijski
prevladana stvar i da bi priznavanje
jednog rukovodeeg centra i bilo koje
partije kao rukovodee bio veliki korak
nazad i prepreka slobod- nom i
samosvojnom, specifinom razvoju rad.
pokreta i socijalizma u pojedinim zemljama. Vrijeme takve Internacionale je
rad- niki pokret prevladao.
V
Internacionalizam, socijalno-politika koncepcija o medunarodnoj solidarnosti i
me- dunarodni pokret proletarijata radi
obaranja
kapitalizma
i
izgradnje
besklasnog drutva. Nastao je i razvija
se otkad i moderni pro- letarijat.
Proleterski internacionalizam je uvijek
konkretan. Danas u sebe ukljuuje dva
elementa: a) upornost radnikog pokreta da u svojoj zemlji razvija dosljednu
bor- bu za socijalizam, da iskoristi sve
oblike ra- da i borbe u zauzimanju vlasti
i pristupanju izgradnji socijalizma, b)
pruanje
podrke
(moralne
i
materijalne)
istoj
borbi
u
svim
zemljama. Internacionalizam je
borba protiv svake imperijalistike
akcije,
potivanje
slobode
i
ravnopravnosti
svih
naroda,
medusobno upoznavanje, suradnja i
dobro- voljno ujedinjavanje naroda;
borba protiv nacionalnih i rasnih
predrasuda,
svih
oblika
neravnopravnosti
i
hegemonizma;
borba za mir u svijetu i pomo malim i
nerazvijenim narodima i dravama. C
Internacionalno,
medunarodno.
Interpolirati
(franc.
interpoler
=
umetnuti),
naknadno
uklapanje,
umetanje; iznalaenje meduvrijednosti

u nizu odredenih vrijed- nosti. U150

prenesenom
smislu
interpolirati
znai i falsificirati odredeni tekst
umeta- njem novih odjeljaka, reenica
ili rijei u originalni rukopis.
G
Interpretacija
(lat.
interpretatio),
postupak tumaenja, objanjavanja,
shvaanja smisla i

interpretacija

interpretacijaznaenja neke misli, izjave,151 on ne moe prenijeti naintrovertiran

dogaaja, podat- ka i sl.
Po Baconu interpretacija je objanjavanje
pomou
metodike
generalizacije i indukcije. U umjetnosti
(kazalite, muzi- ka) interpretacijom se
naziva nain izvode- nje, posebni oblik
kojim glumac ostvaruje neku ulogu, ili
reproduktivni
umjetnik
svoje
muziciranje.
U
povijesti
filozofije
postoje dvije temeljne orijentacije u
interpretaciji filozofske tradicije: tzv
subjektivna, koja ve- u vanost pridaje
vlastitoj kreativnoj kom- ponenti u
interpretiranju, koja eli iz odre- denog
teksta samostalno filozofirati i tzv.
objektivna koja trai striktno dranje uz
od- redeni original i to vjernije
interpretiranje teksta koji se tumai (v.
hermeneutika).
G
Intersubjektivno, to je izmedu pojedinih
subjekata, to im je zajedniko. U uem
znaenju ono to je zajedniko za sve
su- bjekte. Suprotno: intrasubjektivno
(to se nalazi samo unutar jednog
subjekta) i trans- subjektivno (to je s
onu stranu, izvan su- bjekta ili svih
subjekata).
Intolerancija (lat.), netrpeljivost, mrnja
(vjerska,
staleka,
klasna,
rasna,
kastinska,
medu
narodima
itd.);
suprotno: tolerancija (V.).
Intramentalno (lat. intra = unutra i mens
= dua), sve ono to se doivljava kao
sadraj
svijesti;
sve
duevno
doivljavanje za razliku od tjelesnog
koje je vanduevno, ekstramentalno
(v.).
Intramundan (lat. intra = unutar i
mundus = svijet), unutar-svjetski.
Suprotno: ekstra- mundan (v.).
Intranzigentan (lat. in = ne i transigo =
pogadam se), nepomirljiv, nepopustljiv,
uporan.
Intranzitivan
(lat.
intrasitivus
=
neprelazan), u gramatici oni glagoli koji
ne mogu imati objekt (npr. leati,
stajati), a u logici odnos pojmova kod
kojih je tranzitni (prelazni) odnos
nemogu. Npr. otac stvara sina, sin
unuka, a ne otac unuka. Odnos izmedu
oca i sina, i sina i unuka postoji, ali se

odnos otac-unuk. S
Intrasubjektivan (lat. intra = unutra) ili
usu- bjektan, koji se nalazi u samom
pojedina- nom subjektu, koji je o
njemu ovisan ili samo za njega vrijedi,
koji se samo u njemu nalazi i u njemu
zbiva. Suprotno: intersu- bjektivan (v.) i
ekstrasubjektivan (v.).
Introjekcija, 1) (psih.) pripisivanje obiljeja
ivih organizama neivim predmetima;
2) (psihoanal.) tendencija identificiranja
vlasti- te linosti s drugim osobama ili
stvarima; 3) (filoz.) teorija o odnosu
izmedu spoznaje i vanjskog svijeta,
koja pretpostavlja da su vanjski objekti
reprezentirani u svijesti pre- ko
unutamjih kopija ili slika tih objekata.
Kr
Introspekcija (lat. introspicere = gledati u,
gledati
unutra),
samoopaanje;
psiholoka metoda koja se sastoji u
opaanju vlastitih doivljaja bilo za
vrijeme dok ih imamo bi- lo naknadno,
na
osnovu
pamenja.
Cilj
je
introspekcije upoznavanje i opisivanje
unu- tranjeg ili psihikog ivota. U
staroj
filozofskoj
psihologiji
introspekcija je bila glav- na psiholoka
metoda. Danas su zastupnici iskljuivo
introspektivne psihologije vrlo ri- jetki.
Ali i potpuno odbacivanje metode introspekcije, to su predlagali ekstremni
be- havioristi (J. B. Watson), takoder je
pogre- no, jer je introspekcija'u
kombinaciji s me- todom objektivnog
promatranja i metodom eksperimenta
nuna pri upoznavanju inje- nica i
zakonitosti psihikog ivota. Glavni
behavioristiki prigovor introspektivnoj
metodi da je subjektivni ivot svakog
pojedinca nepristupaan objektivnom
pro- matranju ljudi, te da prema tome
ne moe biti predmet znanstvenog
prouavanja moe se odbaciti, jer svi
ljudi imaju slinu anatomsko-fizioloku
nervnu strukturu pa je prema tome
opravdano zakljuivati da je i njihovo
doivljavanje kvalitativno slino. Na
osnovu vlastitog doivljavanja moemo
dakle dobiti uvid i u doivljavanje
drugih ljudi.
Fr
Introvertiran, tip linosti koja je okrenuta
prema sebi, prema unutra, koja se

prete- no bavi vlastitim problemima, a

nema mnogo interesa za praktini ivot
i zbiva- nja. Izraz potjee od Junga, koji
ljude
dijeli
u
introvertirane
i
ekstrovertirane tipove linosti. Pt

lektualnim opaanjem
152
intuicionizam
(lat. intro =
i dobiva veliko znaunutra, vertere = okrenuti), 1) (psihol.)
enje kao sposobnost kojom duh
zainteresiranost za vla- stiti unutranji
neposred- no opaa svoju stvaralaku
ivot, za vlastita unutranja iskustva,
samodjelatnost.
za razliku od ekstraverzije koja znai
U 20 st. pojam intuicije igra vanu
zainteresiranost
usmjerenu
prema
ulogu u filozofiji Bergsona. Kod njega je
vanjskoj prirodi i socijalnim zbivanjima;
intuicija
instinkt
koji
je
postao
2) (psihoanal.) usmjeravanje libida
nezainteresiran i svjestan samog sebe, i
prema sa- mom sebi i gubljenje
koji s intelektual- nom simpatijom
interesa za vanjski svijet.
Fr
prodire dublje u bit stvar- nosti nego
Intuicija (lat. intuor = gledam u),
inteligencija koja svojom diskur- zivnom
neposred- no gledanje, sagledavanje,
djelatnou ne dopire dalje od spovidenje, opaa- nje. Javlja se u vie
znaje openitoga; za razliku od
nijansi
znaenja:
neposredno
inteligencije
intuicija
je
napose
sagledavanje cjeline jedne sloene
sposobna da shvati ivot. Intuicija igra
situacije iji se elementi ili aspekti
znaajnu ulogu u suvremenoj filozofiji
mogu opaziti osjetilima; neposredno
ivota, kao i u Husserlovoj fenosagledavanje biti nekog predmeta ili
menologiji; pored empirijske intuicije
zbivanja u jednom doivljajnom aktu;
kojom
spoznajemo
pojedinane
neposredno sagledava- nje takvih biti
predmete, po Husserlu, postoji i
koje su principijelno nepri- stupane
eidetska intuicija kojom sagledavamo
(nedohvatne, nedokuive) i osjet- nom
iste biti.
P
opaanju i racionalnom miljenju. Po- Intuicionizam. Openito: svaka teorija
jam intuicije igrao je vanu ulogu kod
koja istie znaenje intuicije (v.) i daje
mnogih znaajnih filozofa. Ve kod
joj
prednost
pred
posrednim,
Platona on znai duhovno gledanje
diskurzivnim milje- njem. U
ideja. Za Des- cartesa je intuicija (uz
spoznajnoj teoriji: shvaanje da je
dedukciju) jedna od dviju radnji razuma
intuicija osnovna spoznajna mo ili
pomou kojih moemo postii jasnu,
izvor spoznaje, shvaanje da intuicijom
razgovijetnu i izvjesnu spo- znaju, i to
moemo spoznati i one bitne aspekte,
je ujedno osnovna takva radnja, jer se
slojeve ili stra- ne zbilje koje ne
ona druga (dedukcija) zapravo svodi na
moemo dosei ni osjeti- lima, ni
niz sukcesivnih intuitivnih akata. Kod
razumom, ni njihovom suradnjom. U
Spinoze je intuicija, uz mnijenje i
etici: shvaanje da se razlika izmedu
razum, jedan od tri stupnja spoznaje, i
dobra i zla djelovanja ne moe otkriti
ujedno naj- vii takav stupanj, jer ona
umo- vanjem, nego samo neposredno
ide od adekvatne ideje o formalnoj biti
sagledati intuicijom; takoder shvaanje
nekih
bojih
atributa,
adekvatnoj
da ocjenjuju- i neki postupak kao
spoznaji biti stvari. Za Lockea je
dobar ili lo uope ne primjenjujemo
intuitivna spoznaja takoder najvii od
nikakve
ope
principe,
nego
tri stupnja spoznaje (preostala dva su
neposredno osjeamo koji je postupak
demon- strativna i senzitivna spoznaja),
do- bar a koji nije. U suvremenoj
a sastoji se u tome da duh neposredno
matema- tici: shvaanje (Brouwera,
bez pomoi ne- ke tree ideje opaa
Heytinga i dr.) da matematika nije
slaganje ili neslaganje dviju ideja. Kant
zasnovana na filozofiji ili logici, nego na
identificira intuiciju s ne- posrednim
intuiciji.
Po
ovom
shvaanju
opaanjem (zorom), a suprot- stavlja je
matematika je duhovna djelatnost koja
razumskom diskurzivnom milje- nju; u
se sastoji u intuicijom kontroliranoj
njegovoj koncepciji intuicija nije nakonstruk- ciji matematikih sistema, pa
jvii oblik spoznaje ali je nuna
je jedino opravdanje njenih teza
pretpostav- ka i element svake
intuitivna izvjesnost da je konstrukcija
spoznaje. Kod Fichtea i Schellinga
ispravno izvrena. Intui- cionistika
intuicija
se
identificira
s
intematematika
rekonstruira
mnoge

introverzijaIntroverzija

dijelove tradicionalne matematike, a

odba- cuje one dijelove koji se ne mogu
izvesti
intuitivno
izvjesnim
konstrukcijama.

U
logici:
s
intuicionizmom
u
matematici
povezano shvaanje logikih teorema kao
krajnje openitih matematikih teorema
koji, kao i svi drugi matematiki
teoremi, poivaju na intuiciji. Jedna je
od karakteri-

intuicionizamstika intuicionistike logike153 privremena namjena veiracionalizam

odbacivanje
principa
iskljuenja treeg, odnosno njego- vo
ogranienje na samo one sudove ija se
istinitost ili neistinitost moe utvrditi.
P
Intuitivan, onaj koji neto neposredno evidentno sagledava ili ono to je
neposredno evidentno sagledano; onaj
koji posjeduje prirodu intuicije ili ono
to predstavlja re- zultat intuicije (v.).
Suprotno: diskurzivan (V.).
Intuitivizam, isto to i intuicionizam (v.).
Invarijabilan
(lat.
invariabilis),
nepromjenljiv. Invarijabilna je konstanta
u matematikim, fizikalnim i logikim
operacijama. Kon- stanta je prema
tome nepromjenljivi ili in- varijabilni
strukturni
moment
unutar
neke
promjenljive raznolikosti.
Invarijanta (lat. in = ne i varius =
razlian), sve to ima apsolutnu
trajnost, npr. mate- rija, koja moe
poprimiti
razline
forme
ali
je
neunitiva. Konstanta u promjeni operacije, relacije ili procesa.
Invencija (lat. inventio), 1) otkrie,
iznaae,
izum;
2)
sposobnost
otkrivanja i stvaranja novog. Psiholoki
se ta sposobnost redovito objanjava
kao postupak fantazijsko- -misaone
sintetike djelatnosti koja na te- melju
poznatih elemenata, sredstava i modela
konstruira
novu

prije
neostvarenu cjelinu. Medutim, iako
se svaka konkret- na invencija dade bar
djelomino svesti na prethodno poznate
podatke, sam in inven- cijske sinteze
krije u sebi esto zasebnu ire- ducibilnu
kvalitetu stvaralatva, te se ponekad u filozofiji smatra odrazom jedne
on- toloke dimenzije u cjelokupnom
razvoju svijeta (Bergson, razliite
teorije emergen- cije).
Kr
Involucija (lat. involutio = umatanje u
sebe), proces oprean evoluciji, tj.
proces
vraanja
razvijenijih,
diferenciranih
struktura
na
jednostavnije, primitivnije; nazadovanje
(re- gresija), opadanje, izrodivanje
(degeneraci- ja); u biologiji: posebno
retrogradne pro- mjene koje se javljaju
u tijelu i nekim or- ganima u doba
starosti, kad je njihova traj- na ili

ispunjena (Murray). Pojave involucije

poznate su i u historiji kulture, osobito u
razdobljima
gubitka
nacionalne
samostalnosti (kineska kultura nakon
provale Mongola, arapska kultura
nakon pobjede Selduka). U intelektualnom ivotu pojedinca i zajednice
in- volucija esto koincidira s pojavama
pasiv- ne adaptacije na okolinu,
uznapredovalim
procesima
generalizacije,
shematizacije,
dogmatskog ujednaavanja miljenja i
sl.
Kr
Involvirati (lat. involvere = zaviti to u),
obuhvatiti, sadravati u sebi.
Ipse dixit (lat): sam je rekao. Latinski
prije- vod grke izreke: autos epha, a to
bijae formula kojom se oznaavao
Pitagorin au- toritet u njegovoj koli.
Iracionalan (lat.), nerazumski (kadto u
smislu
nadrazumski
odnosno
proturazumski), koji je izvan dosega
razuma,
razumom
nedostiiv,
miljenju tud, logiki neodrediv, koji se
ne moe iscrpsti razumskim (racionalnim)
pojmovima
ni
misaonim
razglaba- njem. Termin iracionalan
dolazi do izraaja ne samo u filozofiji,
nego u specifinom smislu i u
matematici (iracionalni brojevi). (V.
supraracionalan, metalogiki, iracionalizam.)
Pet
Iracionalizam, filozofijsko stajalite koje,
kao vie ili manje izrazita opreka
pojedinim
oblicima
racionalizma,
logizma, logicizma, intelektualizma, pri
rjeavanju
filozofijskih
problema
ukazuje na odsudnu ulogu stano- vitih
iracionalnih (v.) elemenata. Iracionalizam
moe
poprimiti
razliite
modifikacije, i s obzirom na stanovita
problematska po- druja i s obzirom na
mjeru u kojoj prizna- je iracionalni
princip u odnosu na racional- no-logiki.
Tako
se
spoznajnoteorijski
iracionalizam moe ispoljiti u shvaanju,
1) da pored racionalne spoznaje, pa i
unutar nje, postoje kao jednakopravni
neizbjeivi
faktori
stanovite
iracionalne spoznajne mogu- nosti
(uuivanje, emocionalno miljenje,
instinkt, intuicija, metalogiki stav), ili

2)
da
uz
racionalnu
spoznaju
iracionalna pred- stavlja spoznaju vieg
reda (supraracional- nu) s dubljim,
realnijim dosegom, ili, napo- kon, kao
najekstremnije
stajalite,
3)
koje
potpuno odbacuje vrijednost racionalne

priznaje154
razvojni tok ivota ili tokiskustvo
kao
jedinu
ljudske povijesti, kojih se ra- zvojni
spoznajnu
mogunost
smjer ne moe izmijeniti; njihove se
(antiracionalizam).
Ontoloki
razvojne faze ne mogu obratnim putem
iracionalizam shvaa zbilju kao neto
ra- zvijati. Suprotno: reverzibilan.
to je razumski, logiki neodredeno i Iritabilnost,
odnosno
podraljivost
neodredivo, esto upravo kao stanovitu
predstav- lja, 1) mogunost reagiranja
modifikaciju
volje
(voluntarizam,
ivog tkiva na podraaj. Iritabilnost je
aktuali- zam), te se stavlja u izrazitu
jedna od osnovnih karakteristika ive
opreku prema shvaanju o primarnosti
tvari, a osobito je izrazita kod ivanih i
logosa, odnosno prema razliitim
miinih stanica; 2) (popular- no) laka i
varijacijama elejske for- mule o
jaka uvstvena razdraljivost ne- kog
identinosti miljenja i bitka.
individuuma, koja dolazi do izraaja u
Pet
srdbi i loem raspoloenju.
Bu
Iradijacija,
1)
(neurol.)
proirenje Ironija
(gr.
eironeia,
lat.
ironia),
ivanog uzbudenja s manjeg na vei
pretvaranje, kazivanje suprotno od
broj
neurona
(ivanih
stanica).
onog to se misli, uiniti smijenim pod
Iradijacija moe biti uvje- tovana
vidom
odobravanja).
Ironija
je
divergentnom neuronskom artikulaSokratova metoda filozofiranja. U
cijom ili velikom frekvencijom ivanih
dijalogu nastaje obrat u kome se vidi
impulsa, kako je to kod intenzivnih
da ono to je u poetku shvaeno kao
podra- aja; 2) (psihol) u vidnom
pravo postaje neodrivo. Time se
podruju iradija- cija oznauje pojavu
prividna istina kritizira imanentnom
da nam se svijetli predmeti ine vei od
analizom i suprotnim sadrajem. U
tamnih. Npr. svijetli kvadrat na tamnoj
novijoj filozofiji ironiju kao problem i
pozadini uinit e nam se vei od
metodu
filozofije
obnovio
je
S.
tamnog kvadrata jednake veliine na
Kierkegaard
(nasuprot
romantici).
bijeloj pozadini.
Bu
Roman- tiari (naroito Solger, Tieck,
Irealan, nerealan, nezbiljski. Irealnim se
Schlegel) sma- trali su da je ironija
oznaava kod nekih filozofa podruje
potrebna umjetniku da bi se mogao
ideal- nog vaenja i znaenja. Rickert
slobodno odnositi prema svo- me djelu.
tako govori o carstvu irealnog smisla.
Umjetnik je time iznad svega, te ga ne
Po njegovu tuma- enju pojmom svijeta
obavezuje nijedna norma. On postaje
obuhvaeno je ne sa- mo sve zbiljsko
sam sebi dovoljan.
B
(realno) nego i ono irealno. Husserl Iskustven, onaj koji potjee iz iskustva ili
takoder
transcendentalnom
redukse zasniva na iskustvu (npr. iskustven
cijom dolazi do doivljaja koji su
pojam, iskustven sud, iskustvena
zapravo irealni.
F
spoznaja,
iskustvena
znanost).
Ireducibilan
(lat.
irreducibilis
=
Iskustvo
(gr.
empeiria,
lat.
nesvodljiv), koji se ne da svesti na
experientia, njem. Erfahrung, engl.
drugo, na manje ili jednostavnije
experience), neposredno doivljavanje,
dijelove.
ono to je neposredno doiv- ljeno.
Irefleksivan (lat. irreflexivus = nepromiTakoder: skup svih na neposrednom
ljen). Irefleksivan je svaki akt koji je
doivljavanju
zasnovanih
spoznaja.
izvren
bez
razmiljanja
ili
Naje- e se suprotstavlja tradiciji,
razmatranja.
autoritetu, ne- kritikom prihvaanju
Iregularan (lat. irregularis = nepravilan),
nedoivljenog, s jed- ne strane, a
bez pravila, koji se ne dri pravila,
razumu (v.) i umu (v.) s druge strane.
neredovan.
Neki shvaaju taj pojam vrlo usko,
Irelevantan (lat. irrelevans = neznatan),
identificirajui iskustvo gotovo potpuno
beznaajan,
nevaan,
siuan,
s osjetima ili s osjetnim opaanjem.
Drugi ga shvaaju ire, tako da uz
sporedan.
vanjsko
iskustvo
(osjetnost
ili
Ireverzibilan (novolat), koji se ne moe
senzaciju), kojim stjeemo ide- je o
okre- nuti, nepreokretljiv kao npr.

iracionalizam spoznaje

iracionalnu

te

vanjskim stvarima, stavljaju i unutranje

iskustvo
(samoopaanje
ili
refleksija) kojim stjeemo ideje o
radnjama naeg du- ha. Neki ga
shvaaju jo ire, tako da iden- tificiraju
pojmove iskustvo i praksa. Postoje
razilaenja i u tome je li iskustvo neto
po- sve subjektivno ili je ono nuno
odnos pre-

neemu
to
postoji155 se semantika teorija istine, iji jeistina
nezavisno od isku- stva. O
autor A. Tarski, a predstavlja novu
ulozi iskustva u spoznaji spore se
varijantu teorije korespondencije. Po toj
pristalice empirizma (v.), racionalizma
teoriji, u jeziku sa specificiranom struk(v.), kriticizma (v.) i drugih pravaca
turom reenica je istinita ako je
spoznajne teorije (v.). P
zadovolja- vaju svi objekti, a neistinita
Ispravan
(lat.
correctus;
odatle
inae.
korektan), u irem smislu oznaka za
Kod nekih predstavnika teorije koresvaki in, postupak, proces ili njihov spondencije nalazimo ve i zaetke
rezultat koji je u skladu s nekim drugih teorija istine. To vrijedi npr. za
propisanim
oblikom
djelovanja, Aristotela,
Descartesa,
Spinozu,
a
ponaanja, proizvodnje i sl. (ispravno naroito za Kanta i Hegela, koji od
tuma- enje, ispravno pisanje, ispravan klasine teorije korespon- dencije kreu u
automat). U etici se katkada razlikuje suprotnim smjerovima. Za Kanta istina ne
ispravan in, kao formalno sukladan s moe biti slaganje s nespo- znatljivim
nekom djelovnom naroito pravnom stvarima
o
sebi, ve
samo
s

normom,
od
moralnog predmetima mogueg iskustva, a ti nisu
(udorednog) ina kao izraza svjesne drugo nego fenomeni ljudske svijesti, i
moralne volje.
Kr
sla- ganje s njima svodi se u krajnjoj liniji
Istina (gr. aletheia, lat. veritas, njem. die na slaganje misli jednih s drugima i sa
Wahrheit, engl. the truth, franc. la zako- nima miljenja. Istinit je sud koji je
verite), jedan od temeljnih pojmova ope- vaei. Iz drugih razloga teorija
filozofije. U povijesti filozofije vodili su korespon- dencije ne zadovoljava Hegela.
se veliki sporovi oko pitanja ta je Slaganje predodbe s predmetom po
istina. Najproirenija je dosad bila Hegelu je mo- gue, ali to je samo
teorija adekvacije ili teorija ko- tonost (die Richtig- keit) ili istina u
respondencije
(nazivaju
je
i subjektivnom smislu. Is- tina u pravom,
klasinom teorijom istine). Prema toj objektivnom znaenju nije slaganje
teoriji istina je svojstvo suda, a sastoji predodbe s predmetom, nego sla- ganje
se u slaganju misli i stvari predmeta sa samim sobom. Istinit je
(adaequatio intellectus et rei), u predmet koji je zbiljski, ije se realno poslaganju suda s onim o emu sudimo, a stojanje slae s njegovim pojmom.
to je onakvo kakvo jest bez obzira na
Medu suvremenim teorijama istine ima
to kako mi o tome sudimo. Ovako mnogo takvih koje potpuno odbacuju teoshvaena istina nije neko interno riju korespondencije. Slaui se u kritici
svojstvo suda, nego svoj- stvo koje on teorije korespondencije, ti se kritiari
posjeduje u odnosu prema realnosti razli- kuju po pozitivnim doktrinama koje
(stvarima, predmetima, objektiv- nom joj su- protstavljaju. Teorija evidencije (F.
stanju, onome to jest). Teorija kore- Brenta- no i njegovi uenici) usvaja
spondencije potjee od Aristotela, tradicionalno miljenje da je istina u
prihvatila
ju
je
veina sudu, ali smatra da ona nije u slaganju
srednjovjekovnih i novovje- kih filozofa suda sa stvarnou, ve u jednom
sve do druge polovine 19. st, a ima internom svojstvu suda, u nepo- srednom
svoje pristalice i danas. Medu marksi- uvidanju,
oevidnosti,
evidenciji.
stima su teoriju korespondencije u Teorija koherencije (F. H. Bradley, H. H.
modifi- ciranom obliku (pod nazivom Joachim i drugi) slae se da je istina
teorija odra- za) zastupali F. Engels, G. interno svojstvo misli, ali smatra da to
V. Plehanov, V. I. Lenjin, T. Pavlov, A. svojstvo ne moe pripadati pojedinim
Schaff i drugi. U nemarksistikoj sudovima uze- tim izolirano, ve samo
filozofiji
20.
st.
teoriju
ko- jednoj
smisaonoj
cjelini.
Istina
je
respondencije zastupaju B. Russel, G. sistematska koherentnost koja je
E. Moore, logiki pozitivisti i drugi karakteristina za takvu cjelinu, a
realistiki i empiristiki orijentirani pojedini sud moe biti relativno istinit safilozofi. U najno- vije vrijeme proirila mo kao dio koherentnog sustava. Tree

iskustvoma

karakteristino
shvaanje
istine
nalazimo kod pragmatista (W. James, J.
Dewey itd.) i nji- ma srodnih filozofa.
Prema njihovom shva- anju istina nije ni
u medusobnom slaganju

ideja ni u njihovu slaganju sa156

stvarnou, nego u njihovu slaganju s
ovjekovim po- trebama, u njihovoj
praktinoj korisnosti. Je li ideja istinita ili
neistinita,
to
se
vidi
po
njenim
posljedicama. Istinita je ideja ko- ja
radi, koja nam u praksi donosi plodove.
Pri tom neki pragmatisti shvaaju te
plodo- ve vrlo iroko, kao sve to koristi
ljudskom rodu i proiruje njegovu
spoznaju, a neki vrlo usko, ak i kao ono
to materijalno koristi pojedincu. Takvom
uskom pragma- tistikom shvaanju
srodno je shvaanje ko- je ponekad
nalazimo kod F. Nietzschea, i prema
kojem je istinito u novom i pravom smislu
te rijei samo ono to je bioloki korisno,
to slui ivotnim ciljevima, to odrava i
unapreduje ivot pojedinca i vr- ste.
Nasuprot subjektivistikim teorijama,
koje nastoje definirati istinu bez pomoi
pojma o stvarnosti nezavisnoj od ovjeka,
nalaze se razliite objektivistike
teorije koje pokuavaju odrediti istinu kao
neto to je potpuno neovisno o ovjeku i
o nje- govu miljenju. U ovu grupu ulazi
npr. ei- detska ili logicistika teorija
istine,
teorija
istine
po
sebi
karakteristina za B. Bolza- na i za rane
radove E. Husserla. Istina o sebi (die
Wahrheit an sich), koja je to da neto
jest i da je tako odredeno, predstavlja
nuan korelat bitka o sebi, i postoji
vjeno, tonije: izvan vremena, bez
obzira na to spoznaje li je tko ili ne.
Srodno je ovom shvaanju i ono
aksioloko
neokantovaca
aksiologa
Badenske kole (W. Windelband, H.
Rickert, B. Bauch), prema kojem je istina vrijednost, pa kao takva ne postoji ni
u stvarnosti ni u miljenju, ve zajedno s
ostalim vrijednostima ini posebno tree
carstvo idealnog vaenja. Najnoviju
ontolo- ku varijantu objektivistike
teorije istine nalazimo kod filozofa
egzistencije (M. Hei- degger, K. Jaspers).
Istina je za njih samo bivstvovanje u
svojoj
nesakrivenosti.
Grka
rije
aletheia prvobitno znai nesakrivenost (die Unverborgenheit) i mi je, po
Heideggeru,
pogreno
tumaimo
prevodei
je
sa
die
Wahrheit.
Bivstvujue je za Grke ba kao
bivstvujue istinito, i Heidegger se slae

istina

s tim. Istina kao nesakrivenost istina

nije dodatak bivstvovanju. Istina
pripada
biti
bivstvovanja.
Ovim
objektivistikim shva- anjima srodno je i
jedno shvaanje koje je proireno medu
suvremenim marksistima. Prema tom
shvaanju teoriju koresponden- cije ne
moe spasiti ni usavravanje pojma
korespondencije ni uvodenje prakse kao
kriterija istine. Praksa nije kriterij istine,
ve istina sama. Istina je dakle praksa ili,
to je isto, ovjek.
Premda
se
kritiari
teorije
koresponden- cije mnogo razlikuju u
svojim pozitivnim definicijama istine, oni
se u velikoj mjeri slau u nainu na koji
kritiziraju tradicio- nalnu definiciju istine
kao slaganja suda i stvarnosti. Pogrenost
ove definicije doka- zuje se uglavnom na
dva naina. S jedne strane dokazuje se
da
je
odredenje
istine
kao
korespondencije suda i stvarnosti
neodrivo,
jer
je
ili
unutranje
protivrjeno ili praktino neupotrebljivo. S
druge strane priznaje se da to odredenje
moe biti pri- kladno za neke vrste
sudova, ali ne za sve, jer je kod nekih
vrsta (npr. kod istinitih negativnih
egzistencijalnih sudova) ne sa- mo
praktino ve i logiki nemogue zamisliti stvar s kojom bi se slagao istinit sud
te vrste. Treba dodati da neki filozofi
nasto- je pomiriti razliite teorije istine
tako da razlikuju metafiziku ili ontoloku,
gnoseoloku,
formalno-logiku,
aksioloku, antro- poloku, psiholoku i
druge vrste istine, i nastoje da odrede
medusobni odnos tih razliitih istina.
Pored pitanja to je istina, od poetka
evropske filozofije sporna su i pitanja je li
istina jedna ili mnotvena, objektivna ili
su- bjektivna, apsolutna ili relativna,
apstraktna ili konkretna, vjena ili
prolazna itd., kao i pitanja je li, u kojoj
mjeri i kako mogua spoznaja istine,
postoji li i u emu je kriterij istine itd.
Pod subjektivnom istinom obino se
misli istina kojoj ne odgovara nita
objektivno i koja vrijedi samo za jednog ili
za neke su- bjekte, dok se pod
objektivnom istinom misli istina koja
odgovara nekim objektivnim od- nosima i
koja jednako vrijedi za sve ljude.

istina
Neki filozofi misle da je svaka istina
su- bjektivna, tj. da svaki ovjek ima
svoju is- tinu, i da su te razliite istine
medusobno ravnopravne i jednako
vrijedne. Drugi sma- traju da samo
objektivna, za sve jednaka, opevaea
istina zasluuje da se zove isti- nom.
Trei trae srednje ili sintetiko
rjeenje tvrdei da je svaka istina
subjektiv- na po formi, a objektivna
po sadraju.
Apsolutna ili bezuvjetna istina bila bi
potpuna, sveobuhvatna i iscrpna istina,
ko- joj se ne moe nita dodati i koja je
zato nepromjenljiva i vjena. Relativna
ili uvjet- na istina bila bi naprotiv
nepotpuna, djelo- mina istina, koja
sadri i elemente neisti- ne, pa moe
biti korigirana, dopunjena i usavrena.
Neki filozofi smatraju da je samo
apsolutna
istina
prava,
a da
relativna istina nije nikakva istina;
drugi misle da je mo- gua samo
relativna istina, a da je apsolut- na
istina idealistiko-metafizika iluzija.
Trei smatraju da se apsolutna i
relativna istina ne iskljuuju, nego da
svaka relativna istina sadri djeli
apsolutne istine ili pred- stavlja put k
apsolutnoj
istini,
kojoj
se
u
beskonanom
progresu
ljudske
spoznaje
asimptotski
sve
vie
pribliavamo da je ni- kad ne
dostignemo.
P
Istinitost, svojstvo onoga to je istinito.
Dok izraz istina primarno znai ono
to je is- tinito (npr. ta je misao velika
istina), ali moe znaiti i svojstvo
onoga to je istinito (npr. ta se misao
odlikuje dubokom isti- nom), izraz
istinitost, ne moe znaiti ono to je
istinito (ne moemo rei, npr.: ta je
misao duboka istinitost) nego samo
svojstvo ili odliku istinitoga (npr. ta
misao
odlikuje
se
dubokom
istinitou). P
Istinoljubivost, ljubav prema istini (v.),
oda- nost istini, nastojanje ili tenja da

157

izvanjski svijet

se spozna istina, odbojnost prema

neistini.
Istovetan, v. identian.
Istovetnost, v. identinost ili identitet.
Istozvuan, v. ekvivok.
Irak (islam), prosvjetljenje, svjetlosna
emana- cija apsolutnog bitka, po kojoj
metafizika
spoznaja
(ma'rifa=gr.
gnosis)
postaje
sredstvo
identificiranja s tim bitkom. Spoznaja o
kojoj je ovdje rije intuitivna je i ekstatika mudrost srca (usp. Pascalovu
logi- que du coeur) i postie se
postepenim pro- ienjem due na
mistikom putu (tarika). Irak se u
najirem smislu moe identifici- rati s
pojmom emanacije (faid, v.). U uem
smislu iraki je naziv za nauk o
prosvjetlje- nju iji je najistaknutiji
predstavnik Suhra- wardi (12. st.). Ta
se prosvjetiteljska mu- drost (hikmat
alirak) naziva i marakiya ili istona
mudrost. O stupnjevima gnosti- kog
proienja i vezivanja (ittisal =
yoga) s apsolutnim bitkom, v. ma'rifa.
Ve
Izlaganje
(lat.
expositio;
njem.
Auslegung), u kolokvijalnoj upotrebi
znai predavanje, re- ferat odnosno
sam in predavanja, dranja referata.
Kao struni termin sa specifinim
znaenjem uao u na suvremeni
filozofij- ski jezik prijevodom njemake
rijei Ausle- gung uz koju su se vezala
znaenja rijei lat. podrijetla kao to su
eksplikacija, inter- pretacija i egzegeza,
dakle objanjenja, tu- maenja i
razlaganja u prvom redu nekog teksta.
Aktualizacijom
problema
hermeneutike (v.) i interpretacije (v.) termin
je u nas u eoj upotrebi u novije
vrijeme.
Z
Izogen (gr. isos = jednak i genos =
rodenje), jednak po rodenju, jednak po
postanku, is- toga podrijetla.
Izomorfan (gr. isos = jednak i morfe =
oblik), jednak po obliku.

Izreka (gr. apofansis, lat. enuntiatio,

praedi- catio). U logici: govomo izreen
sud, izraz suda u reenici; tvrdnja za
razliku od pitanja, elje ili zapovijedi
iako u lingvi- stici ima i ire znaenje
po kome se i iz- reena pitanja, elje i
zapovijedi mogu na- zvati izrekama.
Ulazi u logiku, a pogotovo u suvremenu
logistiku, kao znaajan pro- blem o
nainu odnosno mogunostima izraavanja smisla i logike razlonosti. F
Izvanjski svijet, skupna oznaka za, 1) sve
stvari izvan vlastitoga tijela i njihove
odno- se; 2) u psiholokom smislu,
skup svih predmeta, ukljuujui vlastito
tijelo, to se prostorno-vremenski
pruaju osjetilnom opaanju, za razliku
od unutranjeg svijeta, sadraja svijesti
vlastitoga ja ili empirijskoga

izvanjski svijet

158

subjekta.

Na
razlikovanju
unutranjega
i
izvanjskog
svijeta
poiva pojam samosvi- jesti, osobe i
linosti
s
jedne,
i
svijesti
o
predmetnosti s druge strane. Naivni
rea- lizam pripisuje stvarima izvanjskog
svijeta kvalitete sadraja subjektivnoga
osjetilnog opaanja; prihvaajui tu
osjetilnu
predmetnost,
kritiki
realizam od nje ipak razlikuje neki
pojmovno odredeni bitak; subjektivni
idealizam vidi u izvanjskom svijetu
samo skup predodaba empirijske
svijesti
ili
kompleks
osjeta;
transcendentalni ideali- zam promatra
empirijsku zbiljnost kao pro- izvod
transcendentalno-logikoga subjekta ili
svijesti uope, dok objektivni idealizam
odreduje
izvanjski
svijet
kao
drugaije- -bitak (Anderssein) ideje.
Problem iz- vanjskog svijeta
tipian je produkt subjek- tivistikog
filozofiranja
novovjekovnog
racionalizma i empirizma, koji ovjeka
po- djednako najprije izoliraju kao
promatrala- ko bie izvan svijeta, da
bi ga zatim tek naknadno stavili u svijet
predmeta, udei se pri tom kako to
svijest iznutra dolazi do svijeta vani?!
Izrastajui tako iz faktike otudenosti
ovjeka i svijeta, subjekt- -objektproblem pokazuje se kao nerjeiv, to
s ove pozicije doista i jest. Naprotiv,
odredi li se bit ovjeka kao praksa
njegova
bitka
u
svijetu,
svako
suprotstavljanje
unutranjega
i
izvanjskog svijeta otkriva se kao puka
apstrakcija.
Pe
Izvjesnost ili sigurnost (lat. certitudo),
karak- teristika stanja svijesti, odnosno
doivljaja koji neki sud prihvaa kao
posve istinit, ne- sumnjiv, neprijeporan.
Izvjesnost redovito prati sudove koji su
oiti (evidentni) sami po sebi ili sazdani
na
neposrednom
iskustvu
(neposredna, intuitivna izvjesnost), ali
moe postojati i za sudove koji su
dokazani ili se smatraju dokazanima
(posredna, dis- kurzivna izvjesnost).

izvod

Iako je doivljaj izvje- snosti psiholoki jedinstven,

ponekad se subjektivna izvjesnost vjerovanja
razlikuje od objektivne sigurnosti znanja; ali i psiholoki i metodicki treba razlikovati izvje- snost od
razliitih stanja vjerojatnosti. Des- cartes smatra
kriterijima
izvjesnosti
jasnou
i
razgovijetnost; prema Kantu izvje- snost imamo
onda kad uvidamo da je ne- mogue da bi
spoznaja bila lana; Avena- rius ubraja izvjesnost
medu karaktere spo- znaje. Kr
Izvod, u tradicionalnoj logici neposredan za'
kljuak (v.), izveden samo iz jednoga
suda (v.), pri emu se nije bitno
izmijenio sadr- aj, ve samo oblik
suda. Vrijednost takvog izvodenja
moe biti znaajna ne samo sa
gramatikog, psihologijskog odnosno
reto- rikog gledita, ve je u stanovitoj
mjeri neosporna i za svestranije
uoavanje misa- onih veza kojima se
potpunije i intenzivni- je osvjetljuje
smisao sudova s obzirom na njihovu
logiko-spoznaju ulogu. Zapravo je pri
tzv. izvodima rije o odnosima medu
sudovima, koji se mogu promatrati u
razli- itim vidovima: 1) Istoznanost ili
ekvipo- lencija postoji medu dva
istoznana istinita suda, koji se po
obliku razlikuju protivnom kvalitetom i
kontradiktornim predikatom (npr. S a P
S e non P). 2) Podredenosti ili
subalternacija postoji izmedu sudova
iste kvalitete, a razliite kvantitete (S a
P, S i P, te S e P S o P) pri emu
istina openitih sudova nuno ukljuuje
u sebi istinu djelo- minih (izvodenje a
maiori ad minus), ali ne obrnuto, a
neistina djelominih neistinu openitih
(izvodenje a minori ad maius), ali ne
obrnuto. 3) Opreka ili opozicija postoji
medu sudovima kvalitativno razliitim
u tri mogunosti, koje se prikazuju u
tzv. logi- kom kvadratu (v. shemu na
kojoj se raza- bire i subalternacija).
Kontradiktorna
(dijagonalna,
dijametral- na) opreka je logiki
najizrazitija, te nuno sadri istinitost

jednog suda uz istodobnu

neistinu
kontradiktorne
opreke (ili-ili treega
nema). Kontrarna opreka
sadri mogunost istine
jednog suda uz neistinu
oprenog,
ali
postoji
mogunost i neistine obaju
kontrarnih
sudova.
Supkontrarna
opreka
nuno sadri istinitost bar
jednog suda uz moguu
neistinitost drugoga, ali
postoji mogunost da oba
suda budu istini- ta. 4)
Obrat ili konverzija postoji
medu su- dovima gdje je
drugi
sud
nastao
zamjenom
subjekta
i
predikata
prvog
suda.
Istinitost
obaju
sudova
mogua je bilo uz potpun

izvod
obrat (conversio simplex) bez izmjene
kvantitete (S i P - P i S, S e P - P e S),
bilo
samo
uz
nepotpun
obrat
(conversio per accidens) uz izmjenu
kvantitete S a P P i S, a tek izuzetno
je mogue S a P P a S). 5) Izmjena li
kontrapozicija postoji medu sudovima
gdje je drugi sud nastao pored zamjene
subjekta i predikata jo i iz- mjenom
predikata u kontradiktornu mu opreku i
davanjem protivne kvalitete ita- vom
sudu. Istinitost obaju sudova mogua
je kadto u potpunoj izmjeni (S a P
Non

159

izvoenje

P e S, S o P Non P i S), kadto samo

u nepotpunoj izmjeni (S e P - Non P i S).
6) Valjanost ili modalitet zasniva se na
snazi
vaenja
medu
sudovima
problematinim (S moe biti P),
asertornim (S jest P) i apodik- tinim (S
mora biti P). Istina snanijeg suda
ukljuuje istinu slabijeg, ali ne obratno,
a neistina slabijeg ukljuuje neistinu
snani- jeg suda, ali ne obratno. Pet
Izvoenje, logiki postupak u kome se iz
jed- nog suda izvodi drugi, ponajee
sam obli- kom novi, sud. (V. izvod.)

jasnoa

j
Jasnoa

(lat. claritas), prezentnost,

evident- nost. U filozofiji, evidentna
spoznaja na ko- ju bi se mogao osloniti
siguran i nesumnjiv sud. Prema R.
Descartesu, jasna spoznaja jest ona
koja je iva i otvorena pozornom duhu.
Jasno vidimo ono to je pred naim
okom koje promatra i to dosta snano
i otvoreno na nj djeluje (Osnovi
filozofije). Za G. W. Leibniza, svojstvo
koje neki po- jam razlikuje od drugog,
za razliku od raz- govijetnosti.
p
Jastvo, kovanica nainjena prema njem.
Ich- heit; u naoj filozofskoj literaturi
upotrebljava
se
uglavnom
u
dvojakom
znaenju:
1)
kao
supstantivacija
zamjenice
ja,
odnosno
ja
miljeno
kao
supstancijalno bie (njem. das Ich,
franc. le moi), 2) kao apstrahirano
svojstvo (karakteristika) onoga to je
ja (Ichheit, Charakter des Ich-Seins).
Kr
Jedinstvo, 1) openito: karakteristika
onoga to je jedno ili ujedinjeno
(jedinstvo priro- de, jedinstvo teorije i
prakse, narodno je- dinstvo); 2)
kategorija suprotna kategoriji mnotva
(pluraliteta).
Iako
fundirano
u
objektivnim odnosima (jednostavnosti,
pro- storne i vremenske sudatosti,
doivljajne, funkcionalne ili logike
supripadnosti), je- dinstvo realnih ili
misaonih predmeta ne moe se
odvojiti od ujedinjujue (unifika- torne,
sintetine) funkcije svijesti koja, po
potrebama teoretskih i praktikih
situacija i zadataka, predouje misli i

tretira iste po- datke sad kao U

razluene u mnogo, a sad opet
okupljene u jedno. Zbog presudne
uloge ujedinjavajue svijesti u naem
lue11 Filozofijski rjenik

51

jednostavnos
t

nju znanog svijeta u jedinstva, ve je

Descartes
zamiljao
jedinstvo
iskljuivo kao nain miljenja, a Kant
ga ubrojio u te- meljne apriorne
funkcije
(kategorije)
razumske
spoznaje. U filozofiji je esto izne- seno
miljenje da jedinstvo kao kategorija
objektivnog svijeta ima svoj izvor i uzor
u
jedinstvu
svijesti
(grupiranju
doivljaja oko jednog ja).
Kr
Jednakost,
1)
apstraktna
imenica
nainjena prema pridjevu jednak;
odnos
izmedu
dvaju
medusobno
usporedenih relata koji su medusobno
jednaki; termin moe zna- iti
posvemanje podudaranje u svim karakteristikama usporedenih relata
kvali- tativnu identinost (kakva npr.
postoji iz- medu dva geometrijski
jednaka
kvadrata)
ili
samo
u
pojedinima od njih (kakva postoji medu
predmetima jednake duine, jednake
boje i sl.). Katkada je termin jednakost
istoznaan
s
terminom
ekvipolencija; 2) drutveni ideal
izjednaenosti svih ljudi u dunostima i
pravima; taj ideal posebno se esto
istie kao negacija klasnih i stalekih
privilegija te je sadran u lozinci
francuske revolucije: Liberte, egalite,
fraternite! (Slo- boda, jednakost,
bratstvo!)
Kr
Jednostavnost (lat. simplicitas), 1)
svojstvo neega to je jednostavno,
tj. to nije sa- stavljeno od dijelova ili
se ne da rastaviti na dijelove; takoder
ono na emu se ne mogu razlikovati
razliita,
apstrakcijom
izluiva
svojstva. U metafizikim razmatranjima, poevi od najstarije grke
filozofije, pripisivala se jednostavnost
ljudskoj dui, iz ega se izvodilo da je
ona

nasuprot
tijelu,

neraspadljiva,
odnosno
besmrtna.
Jednostavnost se takoder pripisivala
atomi- ma (Demokrit), monadama
(Leibniz)
i
drugim
zadnjim
elementima bitka (npr. rea- lima,
Herbart); 2) lakoa; svojstvo onoga to
nije zamreno, teko izvedivo,

kom- plicirano (jednostavan zadatak,

jednostavan postupak); 3) priprostost;
karakteristika ovjeka koji je u svom
vladanju, dranju, odijevanju i sl.
prirodan i skroman; slobo- dan od
sloenih zahtjeva mode, drutvenih
konvencionalnosti,
tenje
za
isticanjem, psihikih kompleksa i sl.
Kr

jednota
Jednota, 1) isto to i jedinstvo (v.); 2)
svojstvo po kojem je neto jedno.
Sinonim: unici- tet.
Jednoznanost, 1) u logici: sistematsko
svoj- stvo nekog termina da u nizu
logikih ope- racija u kojima je
upotrijebljen,
odri
isto
(nepromijenjeno)
znaenje
(isti
pojmovni sadraj i opseg). Postulat
jednoznanosti iz- raen je u logikom
principu identiteta; 2) u logici i
matematici:
(njem.
Eindeutigkeit,
franc. uniformite), pojam koji izraava

162

jezik
poseban
odnos
(odnos
preslikavanja
medu
relatimaskupovima; npr., a) da svakome
elementu prvoga skupa odgovara
samo je- dan element drugoga skupa
(A je otac B-a, C-a i D-a), b) da svakom
elementu drugog skupa odgovara
samo jedan element prvog skupa (B, C
i D su sinovi A-a), c) da svakom
elementu prvog skupa odgovara jedan
ele- menat drugog, i obratno, svakom
elementu drugog skupa jedan element
prvog (A je brani drug B-a, a B je

brani drug A-a); 3) u lingvistici: isto

to i istoznanost (sino- nimnost), tj.
jednako znaenje dviju rijei ili izraza
(vatra oganj; hladno mi je zima mi
je). Kr
Jezik, v. govor.

kabala

naj- prije A'arija u 9. st., od teolokog

libera- lizma kole mu'tazila (v.).
163 Racionalna
teologija
ovih kalpa
dijalektikih smjerova razli- kuje
se od teolokih stavova iracionalistikih kola koje polaze od intuitivnog
Kabala (hebr. kabbala = primanje,
isku- stva (ma'rifa, v.), i medu kojima
usmena predaja, sadraj preuzet
se osobito istie misticizam sufija (v.).
tradicijom), idov- ska srednjovjekovna
Ve
mistika
koja
u
sebi
sadri
Kalkil (franc. calcul), raun, metoda
novoplatonske (v.), gnostike i novozakljui- vanja i dokazivanja koja se
pitagorejske predodbe o ovjeku,
sastoji u operi- ranju simbolima prema
svijetu i ivotu. Djelovanje u svijetu
formalnim pravili- ma. Upotrebljavaju
tumaeno je mistikom brojeva i slova.
ga znanosti, a prouava- ju ga
Prema kabali svi- jet je nastao
simbolika logika i matematika.
spajanjem 10 boanskih ema- nacija.
Kalokagatia (gr. kalos = lijep i agathos
Kabala je oblikovana i sistematizira- na
= dobar), lijepa dobrota, kategorija u
od 9. do 13. st. Neki elementi tajnog
kojoj se sjedinjuju i najue povezuju
uenja kabale nalaze se ve kod Filona.
ljepota i do- brota. Nerazluivost obaju
Utjecaj kabale osjea se u renesansnoj
pojmova u anti- kih Grka, kao
filo- zofiji i u romantikoj filozofiji
specifini ideal njihova na- ina ivota,
prirode. Ka- bala je preuzeta u prvi dio
obrazovanja i odgoja, ukazuje na
talmuda (v.).
izvornu (sadrajnu) nediferenciranost i
B
neodvojivost
etikog
i
estetskog
Kabalisti, srednjovjekovni idovski vrai
podruja (koja se esto jezino zadrala
koji su uz kabalu (v.), na nain
do danas: li- jep za dobar i obratno!).
novopitagorova- ca, tumaili magiju
K
brojeva i slova, a brojevi i slova bili su
Kalpa (sansk.), kozmika mjera vremena
za njih bit i osnov svih stvari i pojava.
od
nastanka
jednog
svemirskog
Kabalistika, istraivanje i tumaenje
sistema svjeto- va do njegove propasti;
znae- nja i smisla kabale (v.), ali znai
dijeli se na no i dan stvaralakog
i izvodenje magijskih ina kojim su se
boanstva Brahme ili na etiri razdoblja
bavili kabalisti
yuga, koja se kao cjelina na- zivaju i
(V.).
maha-yuga ili manvantara. Kalpa iznosi
Kadariya (islam), indeterministi, koji
8 milijardi 640,000.000 godina, a traovjeka smatraju tvorcem njegovih
janje pojedinih yuga nije jednako nego
djela (kadar je mo, ili moralna
po- stepeno opada, jer njihov tok
autonomija subjekta). Ve ih je
predstavlja in- voluciju svijeta. Prvo
Muhamed obiljeio kao mazdaistike
razdoblje, krita- yuga, zlatni vijek, traje
dualiste (madus) u svojoj zajednici.
etiri desetine kalpe; to je doba
Suprot- ni nauk u ekstremnom
apsolutne pravednosti, gdje po- stoji
fatalistikom obliku zastupa dabariya
samo jedna kasta, brahmanska, i jedna
(v.), dok se druge orto- doksne kole
Veda. Drugo razdoblje treta-yuga, traje
(mu'tazila i a'ariti) brane od napadaja
tri desetine kalpe; to je doba
da usvajaju fatalistiki nauk.
zainteresirane
djelatnosti,
gdje
Ve
pravednost opada za jednu
Kala (sansk.), vrijeme u empirijskom i
mate- matskom smislu; termin izveden
iz korije- na kal koji se nalazi u rijei
kalkulirati ( = raunati). Za odnos
prema kategoriji prostora usp. akaa.
Kalam
(islam),
govor,
logos,
argumentacija; naziv za spekulativnu
teologiju koja se slui metodama
dijalektike filozofije, osobito helenske.
U uem smislu kalam oznauje uenje
kole mutakallimun (v.), koja je nastala odvajanjem ortodoksnih teologa,

kalpa etvrtinu, a ostale tri odravaju se164

prinoe- njem rtava bogovima.
Uz brhmansku jav- lja se i druga,
ratnika kasta katrija. Tree razdoblje,
dvapara-yuga, traje dvije desetine
kalpe; pravednost u svijetu smanjena
je na polovicu; postoje etiri Vede,
etiri kaste i razliiti kultovi; javlja se
bijeda i bolest, du- ina ljudskog ivota
je postepeno opala. e- tvrto razdoblje,
kali-yuga, traje jednu dese- tinu kalpe;
to je povijesno razdoblje ovje- anstva
u kojem ivimo. Ovaj sistem
kozmike evolucije ne postoji u doba
Rig- -vede, ali je u doba eposa i starijih
filozof- skih sistema, tj. neto prije 5.
st. pr. n. e., potpuno razvijen i openito
usvojen u In- diji.
Ve
Kanon (gr.), pravilo, propis ili skup
propisa (zakona, pravila) koji pravno
normirani ili tradicijom nametnuti
openito vrije- de za odredeno podruje
(kanon
crkvenog
prava,
kanon
arhitekture); kod Kanta: ue- nje o
metodici, odnosno sistem principa koji
reguliraju pravilnu upotrebu razuma.
Kr
Kaos, v. haos.
Kapital za razliku od vulgarne
burujske
ekonomije
koja
pod
kapitalom shvaa su- mu materijalnih
novanih sredstava za pro- izvodnju,
Marx je pod kapitalom shvaao bitni
drutveno-ekonomski odnos u kapitalizmu. A to je odnos izmedu jedne
strane koja je vlasnik sredstava za
proizvodnju (ka- pitalist, drava) i
radnika koji prodaje svoju radnu snagu.
Kapital je u biti taj drutveni najamni
odnos koji je ujedno otudenje rad- nika
od svoga rada, od sama sebe i drugih.
Osnovni historijski zadatak socijalizma
je da prevlada taj najamni, otudeni
kapital- odnos u kojem se nalazi
radnika klasa i svi ostali slojevi koji ne
raspolau sredstvi- ma za proizvodnju.
Kapital nastaje na onom stupnju
razvoja drutva koje je karak- terizirano
robnom proizvodnjom, kada i ovjekova
radna snaga postaje roba. Kapital je u
tom procesu robne proizvodnje ujedno i
vrijednost koja svom vlasniku, koji eksploatira radnu snagu, donosi viak
vrijedno- sti (v.). Kapital je i ivotno
djelo Karla Mar- xa. Prvi tom je
objavljen 1867. god., a drugi i trei tom
je objavio F. Engels nakon Mar- xove
smrti (1885. i 1894). V
Kapitalizam.
Drutveno-ekonomska
forma- cija za koju je karakteristian

odnos slobod- nog radnikakapitaliz

i kapitaliste. Radnik jeam
slobo- dan utoliko to nije vlasnitvo
nikoga, ali je ujedno, radi odranja
ivota, prinuden da na tritu prodaje
svoju
radnu
snagu.
Vlasnik
proizvodnih sredstava kapitalist
kupuje radnu snagu za odredeno radno
vri- jeme. Budui da radnik radi vie
nego to je plaena njegova radna
snaga, stvara on kapitalistu viak
vrijednosti i time omogu- ava
akumulaciju kapitala i proirenu reprodukciju. Karakteristika liberalnog
kapi- talizma bila je konkurencija
kapitala, koja je imala za posljedicu da
su veliki kapitalisti unitavali male, a
zatim i hiperprodukciju robe, a ona je
dovodila do periodikih eko- nomskih
kriza i konano ratova. Potkraj 19. st.
dolazi do stvaranja velikih monopola i
do
sratavanja
industrijskog
i
financijskog kapitala. Za ovaj period,
(v.
imperijalizam)
naroito
su
karakteristini vlast financij- skog
kapitala i eksport kapitala. Najnoviju
fazu razvoja kapitalizma karakterizira
razvoj dravnog kapitalizma, tj. sve
vee upletanje drave u ivot nacije, i
to ne samo u po- litiki nego i
ekonomski i kulturni ivot. Privatni
kapital je nesposoban za proirenu
reprodukciju u nizu grana proizvodnje,
koje zahtijevaju goleme investicije, a
isto tako ne moe rijeiti konzekvencije
kapitalistikog
naina
proizvodnje.
Uzimajui na sebe znatne ekonomske
funkcije, drava i dr- avni aparat
dobivaju
i
svoju
samostalnu
ekonomsku bazu, te na toj osnovi jaa
dru- tvena uloga dravnog aparata.
Burujska drava i dravni aparat, u
tenji da stiu svoju samostalne
funkcije i da se postave iznad drutva,
nastoje ne samo da jo vie suzbiju
samostalnu drutvenu ulogu radni- ke
klase, ve i da, ne dirajui u samu osnovu kapitalistikog sistema, ogranie
ulo- gu privatnog kaptala... Dravni
kapitali- zam izrasta u razvijenim
zemljama
iz
monopolistikog
kapitalizma, koji je postao ekonomski i
politiki neodriv i koji spon- tano trai
izlaz iz krize putem podravljenja

kapitaliz odredenih ekonomskih funkcija,165 moralnog

determinizma
u
am
zadravajui
bitne
individualnom ivotu, a ta- koder i
karakteristike kapitalistikih od- nosa.
opeg kauzalnog zbivanja u svemi- ru.
U tom smislu specifini oblici dravZakon, retribucije moralnih posljedica
nokapitalistikih odnosa mogu biti
ili dozrijevanje plodova (vipaka)
kako posljednji napor kapitalizma da se
djelatno- sti ne ograniuje se na jedan
odri, ta- ko i prvi korak k socijalizmu.
ivot, nego je osnov vjere u kontinuitet
Da li e biti jedno ili drugo to zavisi u
due (gjiva) ili sa- mosvojstva (atman)
prvom redu od snage i svjesne
kroz niz ivota ili pre- poradanja
politike akcije radnike klase, to jest
(punar-bhava).
Preporadanje
je
od rezultata njene borbe za vlast
uvjetovano moralnom obvezanou
(Program SKJ).
V
djelima iz prijanjih ivota. Bia su
Karakter (gr. haraso = urezujem), 1)
nasljednici vla- stitih djela prema
(psi- hol.) struktura onih osobina
nauku gotovo svih indij- skih vjerskih i
linosti koje su u vezi s osnovnim
filozofskih uenja. Kao takva ona su u
stavovima,
sentimentima
(v.)
i
biti kontinuumi (santana), a ne
usvojenim vrednotama, a dolaze do
individuumi. Zato je mogua vjera u
izraaja
u
djelovanju
ovjeka
prepo- radanje ili kontinuitet stanja
prvenstveno na drutvenom i etikom
svijesti i bez vjere u vjeni identitet ili
planu; 2) (etik.) moralna strana
individualnost due. To je shvaanje
ovjeka; 3) (biol.) svaka iz- razita
karakteristino za Buddhino uenje,
osobina nekog organizma po kojoj se
gdje
se
istodobno
djelatnost
on moe usporedivati ili razlikovati od
identificira s voljom. Po specifinoj
ne- kog drugog organizma.
Bu
zavisnosti od principa karmana uenje
Karakteristika (gr. harakter = obiljeje,
o preporadanju nije identino s
ose- bujnost), opis oznaka ili osobina
uenjem
o
metempsihozi
ili
kojima se stvar ili osoba odlikuje.
reinkarnaciji uope, koja se javlja i
Karakterologija. Grana psihologije, koja
izvan indijskoga kulturnog kruga. Jo je
se bavi prouavanjem karaktera ljudi.
jasnija razlika karmikog determinizGlavni su zadaci karakterologije da
ma od fatalistikih vjerskih i filozofskih
utvrdi osnovna karakterna obiljeja
nauka. Sve teorije o karmanu smatraju
ovjeka i njihove me- dusobne veze pa
ve- zanost za vjeni tok zbivanja
da pronade prikladne me- tode za
(samsara) izvo- rom patnje iz koje se
prouavanje i mjerenje tih karakter- nih
trai
put
oslobodenja
(mukti).
obiljeja. U proirenom smislu ukljuuOslobodenje se postie odricanjem od
je i prouavanje linosti ovjeka.
plodova djelatnosti koja treba da postaPotrebno je razlikovati karakterologiju
ne nezainteresirana. Ideal slobode tu
sa znanstve- nim pretenzijama od
odgo- vara idealu apatije u grkoj
puke karakterologije, koja ulazi u
filozofiji, ali mu je karakteristina
parapsihologiju (v.). Bu
pretpostavka da se njegov cilj odreduje
Kardinalan (lat. cardinalis = stoerni), teizriito kao stanje onkraj do- bra i
meljan,
osnovan.
Kardinalnim
zla. Uvrzenost bia u krug moralne
krepostima (vrlinama) nazivaju se one
obvezatnosti
djela
posljedica
je
koje tvore osno- vu etike linosti;
metafizi- kog neznanja (avidya) ili
prema Platonu te su kre- posti:
vjere u individu- alnost samosvojstva
mudrost, hrabrost, umjerenost i pra(kman). Karman je ujedno kauzalni
vednost. Kranstvo je tim naravnim
zakon kozmikog zbivanja, jer su ne
kar- dinalnim krepostima pridruilo tri
samo pojedinci nego i svjetovi kao
nadna- ravne (teoloke): vjeru, nadu
cjelina, ukljuivi tu i boanske
i ljubav.
panteone, podredeni krunom zakonu
Kr
beskrajnog na- stajanja i propadanja.
Karma (ind. karma = djelo), budistiki
Snaga djela je iznad moikarman
nauk prema kojem su na sadanji
bogova. Ovo se uvjerenje razvilo kao
ivot i osnov- ni karakter, a prema
dogma iz uvida u kozmiku zakonitost
tome i na udes, od- redeni djelima to
(rita, v.) u ranim vedskim himnama.
smo ih izvrili u svom predanjem
Brahmanski sveenici proglasili su
ivotu
(v.
metempsihoza,
palinzatim obvezanost bogeneza).
Karman (sansk.), djelo; u filozofskom
smi- slu djelatnost kao pokretna snaga

gova da se pokore ritualnim djelima koja

propisno vre rtveni sveenici. Ve

Kasta, nasljedna staleka organizacija

indij- skog drutva. Indijski je termin
varna ili boja puti po kojoj su se
Kartezijanizam (od lat. transkripcije
arijski osvajai po dolasku u Indiju
karman imena Descartes: Cartesius), 166 razlikovali od dravidskihkategori
smjer
novovjekovnog
starosjedilaca.
Cetirican
racionalizma koji polazi od njegova
glavne kaste odredene su u Manuovu
osniva- a, francuskoga filozofa i
zakoniku,
tradicionalnom
osnovu
matematiara Re- nea Descartesa
indijskog
drutvenog
poretka:
1)
(15961650), i doivljava mnoge
brahmana,
kasta
sveenika;
2)
izmjene i dopune od njegovih sljedkatriya, ka- sta plemia i ratnika; 3)
benika.
Kao
novator
i
otac
vaiya, kasta seljaka i trgovaca; 4)
novovjekovne
filozofije
Descartes
udra, kasta slugu. Izvan kasta nalaze
poinje sasvim ispoet- ka i polazi u
se parije. Kastinski sistem postao je u
povijesnom razvoju vrlo kompleksan,
potragu
za
sigurnim
temeljem
ta- ko da se razlikuje vie od 3000
spoznaje. Taj se temelj sastoji u novoj
kasta. Mi- toloka slika o nastanku
me- todi radikalne sumnje u sve osim
kasta iz boanskog praoca Purue
izvjesno- sti vlastita opstanka u aktu
nalazi se u himni Rig-vede 10, 90: Iz
miljenja: cogi- to, ergo sum. Ovaj
njegovih
usta
postae
brahmani,
stavak nije silogizam, nego neposredno
ragjanya (katriya) iz ruku, iz bokova
znanje
ili
samoizvjesnost.
Odatle
vaiya, a iz nogu mu nastade iidra.
proizlaze i novi kriteriji istine kao
Ve
izvjesnosti: jasnoa i razgovijetnost. Iz
Katalepsija (gr. katalepsis = hvatanje),
samoizvjesnosti
Descartes
pa- toloko stanje koje se oituje u
neposredno izvodi izvjesnost prirodenih
nehotinom zadravanju tijela ili udova
ideja:
pojma
Bojega
opstanka,
u poloaju u ko- ji smo ih postavili.
matematikih i geometrijskih akKatarza (gr. katharsis = oienje), u
sioma, i ove su nuno istinite.
prvot- nom najopenitijem moralnom
Matematika
je
egzaktnost
uzor
znaenju ienje due od osjetnosti,
istinitosti i mjerilo sva- kog bitka: to se
to djeluje na cjelokupnu ovjekovu
ne da tono izmjeriti, nije izvjesno i ne
linost. U estetskom znaenju prema
moe biti, budui da se ne moe jasno i
Aristotelovoj Poetici umjetniko djelo
razgovijetno predoiti. Meha- niko(npr. drama) izaziva kod gledalaca
racionalistiki pristup zbiljnosti priosjeaje (afekte) saaljenja i straha te
siljava Descartesa da sve to jest mora
ih oslobada od tog stanja. Time se
sa- gledati samo kvantitativno kao
ovjek uzdie iznad egoizma, jer
stvar (res): unutranji neproteni svijet
spoznaje da se ivotne promjene
due javlja se kao res cogitans, a
dogadaju i bez nae volje. U misticizmu
izvanjski tjelesni svijet kao res
katarza znai ienje due od grijeha.
extensa, te obje supstancije bivaju
B
funkcijom apstraktnoga geometrijskog
Katasilogizam
(gr.
kata
=
protiv),
pro- stora. Njihov dualizam Descartes
protusi- logizam, protudokaz, silogizam
pokuava
premostiti
intervencijom
(v.) koji se suprotstavlja nekom
tree supstancije: Boga. Polazei od
drugom silogizmu. Kategorematino
ovih principa on je izgra- dio i nove
(gr. kategorema = ono to je od
znanosti: analitiku geometriju koja
nekog iskazano), ono to neto
svijet promatra kao sistem vrstih toodredeno znai, ono to i zasebno
aka u prostoru, i shodno tome
uzeto ima znaenje, za razliku od
klasinu
mehaniku.
Novovjekovna
sintegoremati- nog (v.) to nema
filozofija i eg- zaktna znanost duguju
samostalno znaenje, ne- go ga ima
svoje porijeklo kar- tezijanizmu, a ne
samo u vezi s drugim znaenji- ma. P
manje i novovjekovna tehnika u tenji
Kategorian (gr. kategorikos), koji
da ovlada prirodom kao pukim
izjavljuje, tvrdi; u opreci prema
objektom. Medu nastavljae kartezihipotetikom (v.) zna- i bezuvjetan.
janizma valja ubrojiti Spinozu i
Kategorian sud postavlja bezuvjetnu
spinocizam (v.) kao i okazionalizam (v.)
tvrdnju te ima oblik S jest P (S a P),
Geulinxa i Ma- lebranchea, a ne manje i
odnosno S nije P (S e P). Kategorian
francuske prosvje- titelje.
Pe

kategori silogizam (v.) ima kao premise167 kad pod bitkom shvatimokauzalit
an
et
samo kate- gorike sudove.
tvar, materiju. B
Kategorini
imperativ
znai
bezuvjetan
zahtjev
za
stanovito
postupa- nje, a kao izraz naroito je
poznat
u
vezi
s
Kantovim
formulacijama moralnih normi (v.
imperativ).
Pet
Kategorija (gr. kategorem = izrei,
katego- riai = naini izraza). Pojam
kategorija uveo je u filozofiju ve
Aristotel kao najopeni- tiju oznaku
bia. U logiko-reenikom is- kazu to
su najopenitiji predikati. Pomou
kategorija sve je odredeno prostorno i
vre- menski u svojim stanjima. Aristotel
je po- stavio ovih 10 kategorija: 1)
podmet, sup- stancija (npr. ovjek); 2)
kvantiteta (dva lak- ta dugo); 3)
kvaliteta (bijelo); 4) odnos, re- lacija
(dvostruko, pola); 5) mjesto (u Likeju);
6) vrijeme (juer); 7) poloaj (on lei);
8) imanje (naoruan); 9) djelovanje,
injenje (sijee); 10) trpljenje (biva
sijeen). Od svih kategorija najvanija
je supstancija, koja je uvijek nosilac
(subjekt) svojstava, a ostalih devet
kategorija su oznake (predikati) supstancije i zovu se akcidencije (gr.
symbe- bekota). Stoici su ve sveli
Aristotelovih de- set kategorija na
svega etiri i to: supstan- cija, svojstvo,
stanje i odnos.
Descartes i Spinoza razlikovali su
samo supstanciju i njena svojstva
(atributi, modu- si). Kant je dao
drugaije tumaenje katego- rija. On
smatra da su kategorije forme miljenja
pomou
kojih
shvaamo
predmete. One su isti pojmovi razuma.
Sve se kate- gorije osnivaju na logikim
funkcijama u sudovima. Na osnovu
svoje
teze,
da
vrste
kategorija
odgovaraju vrstama logikog su- da,
Kant je dao ovu sistematizaciju kategorija: 1) kvantiteta: jedinstvo, mnotvo,
sveu- kupnost; 2) kvaliteta: realitet,
negacija, limi- tacija; 3) relacija:
inherencija i supstancija, kauzalitet i
dependencija (uzrok i posljedi- ca),
zajednica (uzajamnost izmedu onoga
to radi i onoga to trpi); 4) modalitet:
mogunost-nemogunost,
egzistencija-neeg- zistencija, nunostsluajnost. Kantove ka- tegorije ostaju
samo u subjektivitetu milje- nja. Kod
Hegela kategorije nisu samo for- me
miljenja nego i forme bitka. Ta teza
prihvatljiva je i za filozofiju marksizma

Kategorijalan, koji se tie kategorija (v.),

s kategorijama u vezi.
Kauzalan (lat.) uzroan, koji biva po
uzroci- ma, bez obzira na eventualnu
svrhovitost
(finalnost).
Suprotno:
finalan.
Kauzalitet (lat. causalitas), kauzalnost,
uzro- nost, uzrona veza, odnos
uzroka i uinka (posljedice), uzronoposljedina
nuda.
Kauzalitet
u
mnogostranim oblicima proi- ma sve
pojave
u prirodnoj i drutvenoj
stvarnosti: prije svega u direktnoj,
nepo- srednoj uzrono-posljedinoj vezi
medu pojedinim pojavama, koja nije
naprosto li- nearna i jednosmjerna, jer
se
stanovita
posljedica
moe
odraavati ne samo na dalj- njim
posljedicama, nego i na samom svom
uzroku odnosno suuzrocima pa i na
ostalim
prethodnim
uzrocima.
U
stvarnosti postoji bezbroj kauzalnih
lanaca,
esto
medusobno
isprepletenih, pri emu su uzrok i posljedica jedan nedjeljiv fenomen, jer
svaka
pojava
predstavlja
ujedno
posljedicu (nekog uzroka odnosno
nekih uzroka), kao i uzrok (neke
posljedice odnosno nekih posljedica).
Medutim^ nije svaka pojava sa svakom
po- javnom izrazito kauzalno povezana,
nego se mnoge pojave s razliitih
kauzalnih lanaca esto sluajno nadu
zajedno, te se bez ika- kve veze osim
prostorno-vremenske, odno- sno samo
u prividnoj nestvarnoj suvislosti, niu
jedna iza druge kao npr. uzimanje beznaajnog lijeka i ozdravljenje bolesnika,
za- paena crna maka i nezgoda.
Prema tome, iako se kauzalitet
ostvaruje u vremenu, ipak nije svaki
post hoc (poslije toga, vremenska uzastopnost) ujedno i propter
hoc (poradi toga). Osim toga, ima
pojava koje se bez medusobne
neposredne uzrone ve- ze ipak
redovito, stalno pojavljuju zajedno, bilo
u vremenskom slijedu tj. sukcesivno,
dijahrono (npr. dan i no), bilo
istodobno,
simulta^io,
sinhrono,
paralelno, i to zato to se jnogu
shvatiti
kao
svojstva
stanovitih
sloenijih pojava, odnosno nekih bia i
predmeta, te na taj nain svoditi na
zajed- niki uzrok. Zadatak je pojedine
znanosti da na pretpostavci kauzaliteta
istrauje i

dotinom sluaju trebalo po- stupiti u

ustanovljuje konkretne uzrone veze u
skladu s moralnim propisima.
bo- gatom i raznolikom iskustvenom
Pet
materijalu (v. uzrok, uvjet, kauzalni
zakon, kauzalni neksus, determinizam). Khandha (pali), skupina, odsjek ili
odlomak;
u
Buddhinojkibernet
Pet
168
kauzalit
nauci
naziv
za
petika
Kauzalizam, filozofijsko stajalite
et
osnovnih skupina ili dijelova
prema ko- me je sve odredeno
(pana-khandha)
psiho-fizikih
uzrono-posljedinim
vezama
bez
pojava, osobito u uenju o ljudskoj
svrnog, finalnog, teleologij- skog
linosti koja se smatra sloenom
usmjerenja.
pojavom bez posebnog metafizikog
Kauzalni
neksus
(lat.),
uzrona
nosioca indivi- dualnosti. U tom smislu
povezanost dviju pojava, dogadaja,
budistika teorija o pana-khandha
djelatnosti i sl., koji se medusobno
zamjenjuje
vedantinsku
teoriju
o
odnose kao uzrok i poslje- dica (v.
atmanu (v.), kao to se odredeni sklop
kauzalitet).
dijelova naziva kolima, tako se u upoKauzalni zakon (princip kauzaliteta)
trebljava uobiajeno ime ovjek kad se
kazuje da svaka pojava, promjena,
po- jave ove skupine. Tih pet skupina,
dogadaj, ima svoj uzrok, da se
koje se definiraju i kao elementi
promjene u stvarnosti od- vijaju u
prianjanja (uz egzistenciju), jesu: 1)
obliku kauzaliteta (v.). Bez kauzal- nog
tjelesni lik (rupa), tj. etiri materijalna
zakona, takorei zakona nad zakonima,
elementa i od njih zavisna tjelesnost;
svijet i ivot ostali bi za ovjeka
2) osjeti (vedana), tj. vid, sluh, miris,
kaotini i neshvatljivi, a znanstvena
okus, opip i predodba; 3) zamjedbe
spoznaja stvar- nosti nemogua. Stoga
(sanria) na istih est osjetnih podruja;
se kauzalni zakon shvaa kao jedna od
4) ostvarenja (sankhara), tj. est vrsta
spoznajnih
kategorija
(v.),
kao
ispoljenja volje; i 5) svijest (viririana)
neophodna
pretpostavka
odnosno
na istim podru- jima. Pojedini od tih
postulat (v.) znanstvenog miljenja,
elemenata ne po- sjeduju nezavisnu
kao princip znanstvenog istraivanja i
zbiljnost, nego se pojav- ljuju samo u
tumae- nja stvarnosti. Kauzalni zakon
momentanim skupovima: Ono to
predstavlja osnovu za proirenje i
postoji kao osjet, zamjedba i svi- jest,
obogaivanje
znanja
induktivnim
to je povezana pojavnost, a ne nezavizakljuivanjem
(v.
indukcija).
Na
sna, pa se te pojave ne mogu
osnovu kauzalnog zakona mogue je
pojedinano odvajati da bi se pokazala
ra- zumjeti s jedne strane pravilnost,
njihova razlii- tost. Jer, ono to
postojanost,
jednoobraznost,
osjeamo, to i zamjeuje- mo, a to
uniformnost
prirodne
stvarnosti
zamjeujemo, toga smo i svjesni
(prirodni zakoni), a s druge strane
(Magjgjhima 43). Medu ovim
povijesno kretanje i svjesne akcije u
skupinama najkarakteristinija je za
dru- tvenoj stvarnosti. Kauzalni zakon
budistiku filozofi- ju sankhara (v.).
formuli- ran je ve i antiknoj filozofiji
Osim ove glavne podjele psiho-fizikih
(Demokrit, Aristotel, stoici, Epikur), a
elemenata na pet skupina, postoji i
naroito istaknut u filozofiji novoga
dihotomijska podjela na ime i lik
vijeka kao neophodna pretpostavka
(nama-rupa prevodi se kao subjekt
znanstvene
(napose
prirodoi objekt ili forma i materija), koja
znanstvene) spoznaje. Medutim, naini
ima vie logiki nego psiholoki
nje- gova filozofijskog opravdanja s
smisao. Odgova- rajui sanskrtski
obzirom na izvor, valjanost i granice
izraz skandha upotrebljava se kao
razlikuju se kod pojedinih filozofijskih
filozofski termin samo u ovom bupravaca
u
skladu
sa
distikom smislu.
Ve
spoznajnoteorijskim
stavovima
(v.
empiri- zam, senzualizam, skepticizam, Kibernetika (gr. kybernetike tehne =
kor- milarska vjetina), znanstvena
racionali- zam, kriticizam, apriorizam,
disciplina ko- ja istrauje dinamike
pragmatizam,
instrumentalizam,
samoregulirajue i samoorganizirajue
fikcionalizam, kondicio- nalizam). Pet
sisteme (G. Klaus, Ky- bernetik in
Kazuistika (lat.), tradicionalni naziv za
philosophischer Sicht). Sastavna
raz- matranje pojedinanih moguih
sluajeva stanja savjesti, napose pri
sukobu medu raz- liitim dunostima
(borba motiva), s uputa- ma kako bi u

su joj169Kinizam: uenje kinika. Osnovni jeklasa

teorija
problem etike da se ostvari najvie
upravljanja, teorija informacije i teodobro. Prema ki- nicima to ovjek moe
rija igre. Ve je Platon toj rijei,
postii ako u ivotu bude imao to
polazei od njena osnovna znaenja
manje potreba. Samo e tada imati
kao vjetina upravljanja brodovima,
vremena za svoj duh i sve to je trajdao ope znaenje u smislu umijea
no. Kinizam je bio reakcija na
upravljanja
naprosto
i
esto
neumjeren i nerazuman ivot. Istiui
primijenjivao na upravljanje dravom.
vrijednost
duha
nasuprot
Osnivaem kibernetike u navedenom
hedonistikom egzistiranju kinici su
dana- njem smislu smatra se Norberta
postali nosioci prirodnih vrednota poWienera
koji
je,
shvativi
ive
mou kojih ovjek moe ostvariti
organizme i strojeve kao sisteme,
smislen ivot.
B
istraivao
njihove
analogne
ka- Klasa (gr. i lat.), razred (kolski), vrsta
rakteristike u njihovu ponaanju i
(bilja- ka, ivotinja, pojava itd. s
funkcio- niranju (Cybernetics or Control
odredenim podu- darnim, zajednikim
and Com- munication in the Animal and
oznakama).
U
logici:
grupa
the Machin, 1948).
Z
pojedinanih predmeta koji se unu- tar
Kinematika (gr. kinema = gibanje),
jednog mnotva podudaraju u odredeuenje o gibanjima bez obzira na sile
nim obiljejima i karakteristikama i kao
koje pri tom djeluju.
ta- kvi se mogu pojmovno svrstati u
Kinestetiko, ono to je u vezi s kinestezisredenu
ili
rasporedenu
cjelinu
jom (v.).
(klasifikacija,
v.).
U
prirodnim
Kinestezija (gr. kinein = pokretati i
znanostima sistematiko jedin- stvo
aisthe- sis = osjeanje), skup osjeta
izmedu rodova, vrsta, podvrsta i grupa
pomou
kojih
individuum
dobiva
po nekom planu ili zajednikom
podatke o pokretima i poloaju
(unutra- njem ili izvanjskom) principu.
razliitih dijelova svoga tijela. Osjeti
Drutvene su klase (prema klasicima
toga podruja uvjetovani su funkci- jom
marksizma) one ljudske grupe koje se
proprioreceptora, koji se nalazi u zglokonstituiraju, odredu- ju i u povijesti
bovima, miiima i tetivama.
Bu
djeluju na osnovu svoga eko- nomskog
Kinici (ime od gimnazije posveene
poloaja u zbiljskoj jednakoj objektivnoj
Heraklu u Kinosargu sjeverno od
ulozi
u
drutveno-ekonomskoj
i
Atene). Pripa- daju Sokratovoj koli. Oni
politikoj
organizaciji
rada
su uili da svaki ovjek moe postii
(eksploatator- ska i eksploatirana
blaenstvo ako ivi ta- ko da ima to
klasa); u suvremenom gradanskom
manje potreba. Osniva kole je
drutvu postoje po uenju marksizma
Antisten. Majka mu je bila traka
dvije velike i glavne klase: bur- oazija
robinja, pa stoga nije imao puno
(vlasnici sredstava za proizvodnju koji
gradansko pravo. Antisten je uio da je
su i vladajua klasa) i proletarijat (koji
traenje zadovoljstva neprirodno i da je
posjeduje i prodaje samo svoju
to bolest. Platon u Fe- donu (59 B) kae
radnu sna- gu, to dolazi na trite kao
da je Antisten bio prisu- tan u asu
i svaka druga roba). itava je povijest
Sokratovog umiranja. Na po- druju
borba klasa (ve u Hegela gospodar i
etike Antisten je uio da je vrlina
sluga Fenomenolo- gija duha).
dovoljna za blaenstvo (eudaimonia),
Svojom pobjedom nad buro- azijom
moe se nauiti (didakte) i ne moe se
proletarijat treba ostvariti besklasno
izgubiti (anapobletos). Tko to nije
drutvo, jer on svojim povijesnim
postigao, bolje da ne ivi. To je smisao
poloa- jem i okrenutou u budunost
kinizma. Antisten je bio poznat i po
ne zastupa i ne realizira u svojoj borbi
alegorijskom
tumaenju
Homera.
nikakve poseb- ne (klasne) interese,
Antistenov nastavlja bio je Dio- gen iz
nego ukida sebe kao klasu i svoju
Sinope (sjev. obala Male Azije). Na
suprotnost
u
interesu
itavog
pitanje to ja najbolje odgovorio je:
ovjeanstva.
K
parresia (sloboda govora). Diogenu je
sauvano vie anegdota (npr. da je
stanovao u bavi). Zvali su ga
mahnitim Sokratom. B

kibernetili granina podruju

ika
teorija
sistema,

termina koan u duhu da- nanje

Klasifikacija (lat). U logickom smislu: poevropske filozofije: 1) Koan je distupno provedena divizija nekog vieg
daktiko sredstvo kojim se eli dovesti
poj- ma kroz sve ljestvice niih
ue- nika u bivstvo
ishodinog
pojmova do pot- punog sistematskog
samosvojstva, tj. nitavila. 2) Koan
pojmovnog 170 nije
samo
didaktikokoheren
klasifika pregleda
materijala kao to je to
sredstvo,
nego
itnost
cija
naroito svojstveno nekim
eksplikacija skrovitog bivprirodnim
znanostima
(zoologija,
stva svakidanjeg opstanka. Njegova
botanika, mineralogija). Klasifikacija
para- doksna aporetinost (v.) nije
zapra- vo predstavlja itav sloaj
nita
drugo
nego
bivstvena
divizija s glavnom divizijom na vrhu u
bezizlaznost ljudske svagda- njice.
smislu piramide poj- mova (v. pojam,
Primjeri koana: Na pitanje: to je tao?
divizija, subdivizija).
* Nan-ts'uan je odgovorio: Tvoj svaPet
kidanji duh, to je tao. Na pitanje:
Klasna borba v. borba klasa.
Koji
je
smisao
dolaska
prvog
Klaustrofobija, duevna smetnja koja se
patrijarha
u
Kinu?
ao-eu
je
sa- stoji u bolnom strahu i zebnji kod
odgovorio: empres u dvori- tu.
osobe koja se nalazi u zatvorenom
Na pitanje: to kaete nekome tko
prostoru, pa ak i u sluaju da je sama
nema to nositi? isti je mudrac
izvan svake opa- snosti.
odgovorio: Nosi to i dalje! Na
Koadaptacija (lat. co = sa, zajedno i
pitanje: Kako to da onaj tko ne
adap- tare = prilagoditi), istovremeno
razumije nikada ne sumnja? Feng-hsi
medusob- no odredeno prilagodivanje
je odgovorio: Kad kornjaa hoda po
organa i njiho- vih funkcija na izvanjske
zemlji, ne moe izbjei da joj tragovi
uvjete
ivota.
Korelativno
ostanu u blatu. Na pitanje: Sto da
prilagodivanje. Suprotno tezi darse radi kad se nigdje ne vidi granica,
vinizma
da
izvanjski
uvjeti
ma ko- liko rairili oi? Jun-men je
jednosmjerno determiniraju organske
odgovorio: Gledajte! Neki je
promjene. F
uenik upitao Hsing- hua: Nisam
Koan (japanski; kineski: kungan), javno
sposoban da razlikujem crno od
svje- doanstvo koje slui kao
bijeloga. Molim vas, razjasnite mi to
mjerilo sposob- nosti rasudivanja
bilo kako! Tek to je to izrekao, uitelj
uenika u kolama zen (v.). Sastoji se
je poeo da ga mlati svom snagom.
redovno od izjava ili odgovora slavnih
Ve
uitelja zena, a svrha mu je da na
Koegzistencija
(lat.
coexistentia),
umjetni nain, ili sistematski, izazove u
istovreme- no postojanje, postojanje
svi- jesti uenika ono (kritino stanje)
vie stvari u isto vrijeme. Na socijainom
koje su stari uitelji spontano stvarali u
planu istovremeno postojanje dviju ili
sebi (D. T. Suzuki). Stanje svijesti o
vie drava s istim ili razliitim
kojem se ovdje go- vori odnosi se na
drutvenim
uredenjima.
Koegzisatori (v.) doivljaj in- tuitivnog
stiranje moe biti aktivno i miroljubivo
prosvjetljenja. Pomou koana uitelji
kao i u obliku sukoba. Dananja je
zena ele da izgrade sistem analo- gan
koncepcija velikog broja zemalja da je
racionalnom (v.) izvodu na podruju
aktivna i miro- ljubiva koegzistencija
koje je po definiciji krajnje iracionalno
jedini put rjeenja su- vremenih
(v.), jer koan treba da usmrti
problema i ouvanja ovjeanstva od
proraunatost du- ha, da potpuno
nuklearne katastrofe.
V
istrgne iz korijena duh koji je od
Kognitivan (lat. cognitus = poznat, dokapamtivijeka djelatan u konstrukzan), spoznajni, koji se tie spoznaje,
tivnom svjetovnom smislu. Prema
odnosno
primjeren
spoznaji,
skolasti- koj teoriji postoji niz od 1700
spoznatljiv. Po H. Maieru taj je pojam
koana
ili
zadataka
koje
uenik
suprotan emocional- nom (v.).
postepeno treba da ri- jei da postane
Koherentnost (lat. cohaerentia = povezakvalificirani uitelj zena. Doivljaj satori
nost) oznacava openito povezanost,
vezan je medutim za potpu- nu
medu- pripadnost pojedinih elemenata
koncentraciju na jedan jedini koan.
i faktora. Pojam zadobija filozofijsko
Suvremeni
japanski
filozof
K.
znaenje kod N. Hartmanna koji,
Tsudimura, iz Suzukijeve kole, nastoji
ukazujui na Platonovu
ovako razjasniti dvostruki smisao

misao o zajednitvu ideja, pojmom

pretvaranja pri- vatnog vlasnitva u
kohe- rencije oznaava jedinstvo nekog
zajedniko, kolektivno.
kategori- jalnog sloja. Pojam se takoder
V
upotrebljava i u psihologiji.
Kolerian, v. kolerik.
Koincidencija (lat. coincidentia =
Kolerik,
ovjek
nagla
i
koheren podudaranje),
vremensko171 razdraljiva tempera- menta,komino
tnost
poklapanje razlinih po- java,
koji lako zapada u srdbu. Izraz poistodobnost. U psihologiji: jedan od
tjee od Hipokrata i njegove podjele
etiri naina asocijacije (v.) predodbi
tem- peramenata (v.).
Pt
ili ideja koje su istodobno stupile u
Koligacija (lat. colligatio = sabiranje),
svijest, ta- ko da se i kod njihova
ujedi- njavanje svojevrsnih objekata
reproduciranja (v.), kad jedna od njih
pod jednim te istim rodnim pojmom.
stupi u svijest, istovreme- no pojave i
Kolizija (lat. collisio), sudar, sraz dvaju
sve druge skopane s njom. U filozofiji
tvrdih tijela kod udarca. U prenesenom
kod N. Kuzanskoga osnovni pro- blem
znaenju, sukob oprenih stvari ili
filozofije je coincidentia opositorum
interesa. U etici, sukob nespojivih,
(v.), tj. prevladavanje ogranienih
medusobno iskljuivih dunosti, prava
suprotno- sti u apsolutu, u apsolutnom
ili interesa Kombinacija (lat. combinatio
jedinstvu.
U
Hegelovoj
dijalektici
= sastavlja- nje), redanje i povezivanje
nalazimo
dijalektiku
koincidenciju
razlinih okolno- sti ili injenica da bi se
protivrjenosti, koja se pre- vladava u
dobila neka suvisla cjelina. Fantazijom
viim pojmovima i konano u jedinstvu
se tako kombiniraju predodbe u nove
ideje.
S
predodbene komplekse, a miljenjem,
Kolektivan (lat. collectivus), zajedniki,
pojmovi u sudove i sudovi u zakljuke.
zbir- ni, skupni. U filozofiji: pojam koji
S
obuhvaa vie predmeta u jednu
Kombinatorika (lat. ars combinatoria),
cjelinu (narod, sve- mir). Kolektivno
udru- ivanje predmeta koji na taj
vlasnitvo zajedniko, suprotno od
nain poprima- ju posebna obiljeja
privatno. Kolektivno vlasni- tvo u
(predmet matematike znanosti). G. W.
socijalizmu jedni shvaaju preteno kao
Leibniz je kombinatoriku primijenio na
dravno vlasnitvo (staljinizam kao
studij pojmova (jedan dio lo- gike), a
krajnji oblik), drugi kao drutveno
svojim nastojanjem oko matemativlasni- tvo pod neposrednom upravom
kog znakovnog jezika i metode
proizvo- daa i radnih ljudi pomou
filozofskog rauna, anticipirao modemu
razliitih
oblika
samoupravljanja
simboliku lo- giku K. je esto elemenat
(jugoslavenska koncepcija socijalizma).
umjetnosti i obi- ljeje izuma. U
Prvi oblik se povijesno poka- zao samo
psihologiji, k. je misaoni proces
kao jedna nerazvijenija faza koja moe
udruivanja razliitih dijelova isku- stva
dovesti do mnogih birokratskih deodnosno kreativne mate u jedinstvenu
formacija
i
negiranja
poetnih
cjelinu.
p
socijalisti- kih impulsa i odnosa (v.
Komino (gr. komikos = veseo, aljiv),
staljinizam). Dok ova poiva na
oznaava odredeno stanje ili zbivanje
koncepciji jaanja uloge dr- ave u
koje pobuduje smijeh ili veselost.
socijalizmu (etatistiki socijalizam), ona
Prema Aristo- telu komina moe biti
druga poiva na dosljedno shvaenoj
samo ona pogreka ili zabluda koja je
Marxovoj, Engelsovoj i Lenjinovoj
bezbolna
i
nekodljiva.
Razliite
koncepciji
odumiranja
drave,
estetske teorije kominog zasniva- ju
prevladavanja politi- ke alijencije,
taj
pojam
esto
na
pokuaju
prema tome daljnjeg eko- nomskog i
povezivanja neeg protivrjenog i
politikog oslobadanja ovjeka.
nespojivog. Tako Kant dri da se
V
komino temelji na osjea- ju besmisla
Kolektivizam (lat. colligere = sabrati,
(Widersinniges), a Schopen- hauer na
sastaviti),
socijalno-politika
iznenada
uoenoj
nepodudarnosti
koncepcija
po
kojoj
proizvodna
(Inkongruenz) izmedu pojma i realnog
sredstva, i u industriji i u poljo- privredi,
treba da budu zajednika, kolek- tivna
svojina. Svaki konzekventni socijalizam je kolektivizam. Razlike postoje
samo u shvaanju putova i brzine

predmeta. Lips smatra da se komine

prisutan je i u suvreme- nim
situ- acije stvaraju kad neto malo i
filozofijama povijesti i to, prema nekibeznaajno zahtijeva da bude veliko i
ma,
ak
kao
fundamentalna
znaajno, pa ko- mino definira kao
filozofijskopovijesna
kategorija
iznenadujue malo. Osjeaj
(Liibbe). Tako se pre- ma
komino ugode
kod
kominog172 nekim filozofima povijesti ukomple
ks
objanjava on time to postoji, u
modernim
drutvima
oekivanju
neega
tekog
i
progresivnog i zaotravajueg otudenja
znaajnog, odredena psihika prenai postvarivanja to dovode do bezpetost koja se pretvara u osjeaj
povijesnosti nastoji razvojem duhovnih,
lagodnog veselja i preobilja zbog toga
drutvenih
i
posebno
povijesnih
to se zbilo neto mnogo lake i
znanosti kompenzirati bezpovijesnost
beznaajnije od oeki- vanog. Pojmu
(J. Ritter). U politikoj i socijalnoj
kominog posvetili su poseb- nu panju
filozofiji pod pojam kompenzacija
i mnogi drugi estetiari i psiho- lozi (S.
svode se fenomeni i procesi u kojima
Freud, H. Bergson, M. Dessoir, N.
funkcije to ih bazine socijalne
Hartmann, Ch. Lalo i dr.).
G
institucije
usljed
komplesnog
Komparacija
(lat.
comparatio),
drutvenog razvoja ne mogu vie
usporediva- nje, usporedba; istodobno,
obavljati, preuzima via socijalna
odnosno nai- zmjenino promatranje
institucija, u krajnjoj liniji dr- ava. Tako
dvaju ili vie pred- meta, podataka,
se
dravnim
reguliranjem
npr.
smislenih sadraja i sl. da bi se uoile
privrednog ivota, odgoja i obrazovanja
njihove podudarnosti i razlike. Kao
kompenzira
deficitarnost
elementarna psihika aktivnost, koja se
samoreguliranja neposrednih nosilaca
javlja jo na razini osjetne percepcije,
privrede,
odgoja
i
obrazovanja
komparacija je bitno vana za nastanak
(poduzea, roditelja, kole).
duevnih
oblika
openosnog
Z
karaktera
(tipskih,
shematskih Kompetentnost ili kompetencija (lat.
predodaba,
pojmova
itd.)
koji,
com- petere = teiti; biti prikladan za
smisleno sredujui neposredne podatto) u obicnom govoru nadlenost
ke objektivnog i subjektivnog porijekla,
rjeavati ili ra- diti neto, znanje koje
omoguuju
ivotnu
orijentaciju
i
nekoga osposobljuje da mjerodavno
stvaranje slike o svijetu.
Kr
sudi o neemu. Od 13. st. u kanonskom
Kompenzacija (lat. compensatio =
pravu: prihod koji pripada npr. kleriku,
izjedna- enje, izravnanje), u vrlo
njegovo uzdravanje u nudi. Danas
rairenoj upotrebi u pravu, ekonomiji,
openito u pravu: odredena nadlesocijalnoj
etici,
individualnoj
nost pojedine pravosudne instancije.
psihologiji, biologiji itd. U kran- skoj
Vrlo je rairena upotreba te rijei u
teologiji, doktrini o boanskoj ekonoraznim su- vremenim znanstvenim
miji spasenja, k. znai adekvatnu
podrujima (biolo- giji, imunologiji,
naknadu to ju je Krist kao ovjekom
psihologiji,
lingvistici
i
njezinim
postali Bog dao svojom smru za
granama kao to su psiholingvisti- ka,
istoni grijeh kojim je naruen prvotni
etnolingvistika,
sociolingvistika).
U
red uspostavljen stvara- njem. U
svim
tim
specijalnim
teodicejskim diskusijama u 18. st. oko
pojmovnosadrajnim odre- denjima
pitanja dobra i zla u svijetu, javlja se
dominira osnovno znaenje moi
optimistika teza o unutarsvjetskoj
neto ili biti sposoban za neto. Z
kom- penzaciji putem boje umne
Kompleks (lat. complexus = obuhvat),
dobrote
(Kant:
Jer
upravo
ta
povezanost
raznolikih
zbiljskih
kompenzacija zala jest zapra- vo onaj
dijelova u jed- nu osebujnu cjelinu,
cilj koji je boanski umjetnik imao pred
strukturirani cjeloviti skup razliitih
oima). Suvremene filozofijske antropsihikih ili fizikih eleme- nata.
pologije
koje
smatraju
ovjeka
Organska povezanost neke cjeline konagonski
osiromaenim,
ja
predstavlja
vie
nego
zbroj
nespecificiranim biem koje nije
elemenata od kojih je sastavljena. Npr.
vezano ni za koju jednoznano
u psihoanalizi se otkrivaju kompleksi
odredenu okolinu vide u ovjekovoj
razliito povezanih
civili- zaciji i kulturi kompenzaciju te
njegove na- gonske lienosti. U raznim
znaenjima po- jam kompenzacije

koji su 173 komunikaciji. Kod Sartreakomuniz

svjesnim
komunikacija
kaoam
afektivnim uzrokom. F
upuenost na ophodenje s drugima je
Kompleksan (v. kompleks), sazdan iz
pranesrea za samobitak. Na- suprot
razno- likih dijelova, strukturiran od
tome u kibernetici se pod komunirazliitih ele- menata.
kacijom razumije plansko i egzaktno
Komplementarne boje. Svaki par boja
pre- noenje vijesti medu ljudima.
koje, kad se pomijesaju u prikladnom
Socijalna ko- munikacija se vri
odnosu,
daju
neku
neutralnu,
posredstvom masovnih medija (tisak,
akromatsku (v.) kvali- tetu. Npr.
radio, televizija, film itd.). Njom se
komplementame su boje: modro i uto,
posreduju informacije openito a vijesti
crveno i zeleno-modro, zeleno i purposebno. Socijalna komunikacija sipurno itd.
gurno raznoliko obogauje pojedinca,
Komponenta (lat. componens), sastavni
ali stvara i mogunosti manipuliranja
dio, sastojak, sastojina; ono to ulazi u
ljudima.
U
svojoj
transformaciji
sastav neega, to sainjava jednu
filozofije K. O. Apel nastavlja na
stranu (aspekt, faktor, parcijalni uzrok)
Habermasov pojam inte- rakcije (v.) te
nekog predmeta, pojave ili ina (npr.
zagovara
realiziranje
idealne
subjektivna kompo- nenta nekog
komunikativne
zajednice
i
suda
o
injenicama;
lirska
komunikativnog
djelovanja
kao
komponenta nekog knjievnog djela).
povijesnog
napretka
u
Kr
sporazumijevanju
pomou
umnog
Komposibilitet (lat. compossibilitas, comkonsen- sa i praktinog diskursa u
possibilis, gr. sindinatos), mogunost
zajednici slobod- nih ljudi.
Pa
isto- vremenog realiziranja dva fakta, Komunizam (lat. communis = zajedniki),
dvije stvar- nosti, prvi je taj naziv
socijalno-politika koncepcija o drutvu
upotrijebio G. W. Leibniz, smatrajui
ko- je je dokinulo privatno vlasnitvo,
medutim kako sve to je mogue nije
podjelu rada na fiziki i duhovni rad i
i komposibilno, tj. ostvarljivo u isto
uspostavilo ekonomsku i drutvenu
vrijeme i u istome svijetu.
jednakost ljudi. Ideja komunizma je
P
stara gotovo koliko i klasno drutvo,
Komprehenzija (lat. comprehensio = obudrutvo ekonomske i poli- tike
hvaanje)
shvaanje,
mnotva
i
nejednakosti. Teki ivot narodnih
mnogoliko- sti kao jednote i cjelovitosti.
masa uvjetovao je traenje nekog
Kompromis (lat. compromissum =
drutve- nog rjeenja koje bi omoguilo
uzajam- no obeanje), u izvornom
humaniji i bolji ivot. Dok god se nisu
rimsko-pravnom smislu dogovor dviju ili
povijesno ra- zvile odredene drutvene
vie stranaka koje su u sporu da e
i ekonomske pretpostavke za takve
potivati presudu suca ko- jega same
procese, te su ideje imale izraziti
izaberu. Danas openito znai re- zultat
karakter utopijskog. Ali i kao takve bile
nagodbe u kojoj stranke u sporu ine
su znaajne pokretake sile u borbi
ustupke da bi se sporazumijele. Iako je
ovjeka za dokidanje mnogo toga neko- notacija u popularno moralnoj
ljudskog i reakcionarnog i ukazivale na
ocjeni kom- promisa esto negativna,
ve- liinu ovjekova samoprijegora i
kompromis se ipak u drutvenim
ideala. Ko- munizam je dobio svoju
znanostima
smatra
vanim
filozofsku i znan- stvenu zasnovanost u
racionalnim sredstvom rjeavanja meMarxovom i Engelso- vom uenju (v.
duindividualnih,
medugrupnih
i
historijski materijalizam, so- cijalizam).
meduna- rodnih konflikata.
Z
Marxova koncepcija ovjeka kao bia
Komunikacija (od lat. communicare =
prakse, historije kao ovjekove historiuiniti
zajednikim,
saopiti;
je i praktikog mijenjanja svijeta, uloga
communicatio
=
zajednica,
pro- izvodnih snaga i odnosa (v.) u tom
saobraanje), openito saobra- anje
procesu
kao
i
znaajna
teorija
ljudi medu sobom, a u filozofiji egzialijenacije (v.) osstencije, aktivna otvorenost ovjeka za
dru- gog ovjeka. U toj otvorenosti
pojedinac postie svoju vlastitost time
to se on oi- tuje drugome. Tako je
samooitovanje kod Jaspersa istodobno
borba, ljubav i solidar- nost sudionika u

komplepredodbenih grupa,
ks
stvoreni
pod-

nove su te nove koncepcije komunizma.

u osnivanju KAPD; nadalje K. Korsch, O.
Shvativi, za razliku od anarhista (v.),
Ruhlo, a u Italiji glavni prota- gonisti
da so- cijalna revolucija radnike klase
Ordine Nuovo (A. Gramsci i P.
ne moe odjednom dokinuti razne
Togliatti).
Pod
utjecajem
ruske
ekonomske i po- litike oblike
revolucije i ideje sovjetske
konano
174
komuniz
drutva koji su u biti alijevlasti, svi oni zamiljaju so-st
am
nantni oblici (drava, roba,
cijalizam
i
diktaturu
novac, trite), Marx i Engels, a nakon
proleterijata kao si- stem radnikih
njih i svi veliki marksisti, pretpostavljali
savjeta izgraden od indu- strijske baze
su da je nakon re- volucije, osim
(tvornice)
po
funkcionalnouvrenja
vlasti
radnike
klase,
proizvodnom principu: od radnikih
najvanije zapoinjanje procesa presavje- ta u tvornicama, preko radnikih
vladavanja ekonomske i politike
savjeta
okruga
(svaka
grana
alijenaci- je. Teza o asocijaciji slobodnih
proizvodnje ima svoj savjet) do
proizvodaa (Marx u Gradanskom ratu
radnikih savjeta republike koji biraju
u Francuskoj) i odumiranju drave
vrhovni izvrni savjet koji upravlja svim
(Engles u Anti- Duhringu, Lenjin u
poslovima zemlje. Jedna varijanta (auDravi i revoluciji i drugim spisima
tori Brass, Geyer, Rossenfeld) je
itd.) temeljne su ideje o ra- zvoju prve
predlagala dvojni sistem savjeta: jedna
faze komunizma nakon revolu- cije.
linija savjeta od tvornice do republike,
Najpregnantnije je to izrazio Marx u
izgradena takoder na funkcionalnoKritici Gotskog programa kad govori
proizvodnom
principu
upravlja
o prvoj, nioj fazi komunizma koja
ekonomskim pitanjima (Betriebsrate);
slijedi ne- posredno nakon revolucije, iz
druga linija ide takoder u svojoj
starog dru- tva a ne iz svojih vlastitih
organizaciji od tvomice do vrha, a
osnova, te je optereena jo nizom
upravlja politikim i ostalim pitanjima
klasnih ostataka. Drug faza, via,
(Arbeiterrate). V
karakterizirana je time to je proces Komutativan
(lat.
commutare
=
odumiranja
drave
i
realiziranja
promijeni- ti), koji se odnosi na
asocijacije slobodnih proizvodaa u
promjenu, izmjenu, zamjenu.
potpu- nosti pobijedio, to je dokinuta Konanost je ogranienost bia s obzirom
velika po- djela rada i podjela drutva
na prostor, veliinu, vrijeme, snagu itd.
na klase. Ali, za tu vie fazu
U grkoj filozofiji konanost pripada
pretpostavka
je
upravo
razvoj
svima oblikovanim biima koja se time
komunistikih
samoupravnih
razlikuju od bezgraninog apeirona. I
elemenata u nioj fazi. U najnovijoj
dok
prema
grkom
shvaanju
povijesti odsudni sukob je nastao
konanost izraava savr- enost bia,
izmedu staljinistike kon- cepcije te
ukoliko su ona ozbiljila svoju bitnu
prve faze (socijalizma), koja je po toj
mogunost i svrhu, u srednjem vijeku
koncepciji i praksi trebala da bude zaona je izraz sluajnosti i nesavrenosti
snovana na jaanju drave i politike
bia koje svoj posljednji temelj nema u
biro- kracije, i jugoslavenske koncepcije
samom sebi nego u beskonanom i
koja pr- vu fazu zasniva na razvoju
savrenom Bo- gu. U suvremenoj
samoupravnih organa drutva kao
filozofiji,
naroito
u
filozofiji
jedine garancije da se socijalistiki
egzistencije, konanost se shvaa kao
proces ne deformira u politi- kom
bitno odredenje ovjeka. tovie,
birokratizmu ili tehnokratizmu. Ina- e,
ovjek je najkonanije od svih bia, jer
komunizam 'nije nikakvo zavravanje
zna za svoju konanost. Nasuprot
povijesnog procesa te e i on imati
nastojanju jo i nje- makog klasinog
svoje razliite faze koje se danas ne
idealizma da ovjek od- baci odnosno
mogu pred- vidjeti.
V
ukine svoju konanost, Hei- deggeru je
Komunizam savjeta (Ratekommunismus)
stalo do toga da upravo postane
struja u marksizmu krajem prvog
izvjestan konanosti, kako bi se u njoj
svjet- skog rata kojoj pripada lijeva
dr- ao. S tim u vezi pokonaenje
struja njema- kog komunizma (R.
(VerenLuxemburg i ostali spartakovci), lijevi
dio Nezavisne socijalde- mokratske
partije Njemake (USPD) (E. Dauming,
R. Miiller i dr.) i nizozemski ko- munisti
A. Pannekoek i H. Gorter koji su- djeluju

konanodlichung) je briga (Sorge) da 175 neki ga klasificiraju kaokonkord

st
se moe biti konaan. tovie,
poseban trei pravac kojiancija
konanost kod Heidegge- ra gubi kako
svoju tradicionalnu upuenost na
beskonanost tako i puku antropoloku
odredenost, jer je pokuava misliti na
sebi samoj kao konanost povijesnog
bitka.
Pa
Koncentracija (lat. con -I- centrum =
usmjeriti ili postaviti prema sreditu),
akt
ili
proces
skupljanja
ili
usmjeravanja
prema
neemu:
1)
(psihol.) usredotoenje, usmjere- nje
psihine aktivnosti (panje) na, a) neke
vanjske
pojave
ili
b)
dijelove
subjektivnog
iskustva;
2)
(kem.)
relativna gustoa rastvora (otopine).
Fr
Koncepcija (lat. conceptio = primanje),
shvaanje,
poimanje
pojma;
postavljanje neke osnovne teze koja
predstavlja zaetak znanstvenog ili
umjetnikog djela; nacrt za neko
umjetniko ili znanstveno djelo; u irem smislu, svaki pismeni sastavak. U
fizio- logiji koncepcija znai zaee,
poetak gra- viditeta.
S
Koncept (lat. conceptus) se kao termin
pojav- ljuje u 4. stoljeu i oznaava, u
prenesenom
smislu,
imanentne
proizvode duhovne dje- latnosti. U
itavoj skolastikoj filozofiji sve do
Wolfa i Leibniza termin ima iroku ali i
nejedinstvenu primjenu s obzirom na
raz- liit broj elemenata spoznaje i
naina njiho- vog povezivanja. Od
Boetija teorija koncep- ta bavi se
pitanjem da li su voces signa conceptuum ili se na razliit nain od
pojmo- va kojima su subordinirani,
posebno odno- se spram predmeta
koje oznauju. Termin ima upotrebu u
psihologiji za oznaavanje pojmova koji
su naueni u eksperimental- nim
uvjetima. Takoder se upotrebljava kao
sinonim za pojam openito ili
teoretsku konstrukciju.
Gr
Konceptualizam
(lat.
conceptus
=
pojam), jedno od osnovnih stajalita u
srednjovje- kovnom sporu o prirodi
univerzalija (v.) (openitih pojmova).
Osnovna je teza kon- ceptualizma da
ope, openitost ne postoji u samim
stvarima, kako to tvrde realisti (v.), ali
nije ni puka rije kako to tvrde
ekstrem- ni nominalisti (v.), nego
postoji u duhu kao pojam (conceptus).
Neki smatraju da je konceptualizam
umjerena varijanta nomi- nalizma, a

posreduje izmedu logikog realizma i

logikog nominalizma. P
Kondicionalan, uvjetan, hipotetian.
Kondicionalizam (kondicionizam, od lat.
conditio = uvjet), nauavanje koje
tradicio- nalni pojam uzroka (pripisujui
mu
natruhe
antropomorfizma)
zamjenjuje skupom uvjeta, ukazujui
na to da nijedna pojava ne ovisi samo o
jednom uzroku. Objanjenje neke
pojave sastoji se prema tome u navodenju svih uvjeta o kojima ona ovisi i
pod kojima se javlja. Kondicionalizam
zastupa
fiziolog
Verworn,
empiriokriticist (v.) Mach i dr.
Pet
Konflikt (lat. conflictus), sukob, spor,
borba suprotnih ideja ili moralnih
naela (v. koli- zija).
Konforman (lat.), s jednakom formom,
koji se oblikovno podudara s drugim i
njemu odgovara; konformitet je npr.
svojstvo mi- ljenja ili spoznaja
(pojmova i predodaba) da odgovaraju
onome
na
to
se
odnose
(v.
gnoseologija. Konformist je onaj koji se
ne- kritiki odnosi prema vladajuem
miljenju svoje sredine. Konformizam je
stav konfor- mista.
K
Konjunktivan
(lat.),
koji
povezuje;
konjunk- tivnim sudom naziva se sud
koji ima uz jedan subjekt vie predikata
(npr. S je P , i p2 i p5...).
Konkluzija (lat. conclusio), izvodenje,
zaklju- ak; u silogizmu, zaglavak.
Konkordancija. U logici: jedna od metoda
eksperimentalnog
istraivanja
koja
omoguuje
otkrivanje
uzronoposljedine pove- zanosti pojava. Kod
F. Bacona, jedna od tri tablice kojima
se prouavaju forme, tablica stupnjeva
ili
uporedenja
(declinatione
sive
comparativae). Osnovni princip metode
konkordancije definira J. S. Mill: Ako
dva ili vie sluajeva pojave koju
istraujemo
imaju
samo
jednu
zajedniku okolnost, ta jedna okolnost
u kojoj se svi sluajevi slau jest uzrok
(ili posljedica) date pojave. Tu metodu
dopunjuju druge: m. razlike, kombinarana m. slaganja i razlike te m.
poprat-

nih
promjena
koje,
prema
Millu,
znai osnovnu bitnu oznaku za razliku
omogua- vaju spoznaju prirodnih
od manje bitnih (konsekutivnih, v.) i
zakonitosti. p Konkretan (u opreci
sluajnih (akcidentalnih, v.) oznaka.
prema apstraktnom), stvaran, sa
Pet
stvarnou
sraten,
u
Konstrukcija (lat. constructio =
konteks
176
konkord
stvarnosti sadran s tonim
sklop), u najirem, naroitot
ancija
prostorno-vremenskim
tehnikom,
smislu
svaka
odredenjem
(hic
et
nunc,
v.),
svrsishodna cjelina koja je prema
pristupaan osjetnom doivljavanju.
odrede- nim principima sloena od
Tzv. konkretni poj- movi odnose se na
razlinih poje- dinosti. U matematici:
pojedinane zorne pred- mete. Pet
prikaz nekog poj- ma pomou zora koji
Konkupiscencija
(lat.),
vrua
elja,
mu odgovara. Taj je zor, veli Kant,
udnja, pohota, pouda. No ima i ire
pojedinaan objekt, ali kao konstrukcija
znaenje, pa su ve srednjovjekovni
pojma on je ipak opevrijedan za sve
psiholozi razlikovali kod ovjeka tri
mogue zorove koji potpadaju pod taj
vrste konkupiscencije ili li- bida, i to:
pojam. Konstruirati se dadu samo malibido sciendi, libido sentiendi et libido
tematiki pojmovi, tj. veliine.
dominandi, to je oznaavalo tenju za
Filozofij- ska konstrukcija pojma je
znanjem, osjeanjem i vladanjem.
postupak da se logikim razvijanjem
Konscijencijalizam (lat. conscientia =
pojmova odredi, od- nosno konstruira,
svijest),
spoznajno-teorijsko
zbilja.
Tom
se
metodom
slui
idealistiko staja- lite koje smatra
spekulativna filozofija.
S
zbiljskom samo svijest i njene sadraje
Konstruktivizam (constructio = gradnja,
izvan kojih nema druge zbi- lje
sklop),
likovni
pravac.
Smjer
u
[imanentna (v.) filozofija, solipsizam
umjetnosti koji se javlja prije I
(v.), fenomenalizam (v.)l.
Pet
svjetskog rata (1913. u Rusiji) i
Konsekutivan, izveden; u logici je
dominira izmedu dva rata. Afirmikonseku- tivna oznaka nekog pojma
rajui funkcionalnost, praktinost i
ona bitna ozna- ka koja slijedi iz druge
utilitar- nost, konstruktivisti posebnu
bitne oznake (npr. iz istostraninosti
panju pokla- njaju materijalu i
nekoga trokuta slijedi i njegova
njegovim vrijednostima (eljezo, beton,
istokutnost)
(v.
konstitutivan).
ica, staklo, bronza). Glavni nosioci k. u
Konstanta (lat. constans = postojan),
arhitekturi, kiparstvu i slikar- stvu stoje
stalna,
pod utjecajem kubizma i futuriz- ma.
nepromjenljiva veliina. Konstantan
Osniva k. je V. Tatljin. Poslije II svjet(lat. constans = postojan), staskog rata naputeno je shvaanje o
lan, nepromjenljiv, vrst. Konstelacija
tipskoj mehanikoj proizvodnji. Autori
(lat. constellatio), poloaj zvijez- da. Po
kao N. Ga- bo, A. Pevsner, L. Moholy
astrologiji (v.) sudbina je svakog ovNagy, trae lje- potu u matematikoj
jeka
tono
unaprijed
odredena
preciznosti apstrakt- nih konstrukcija,
konstelaci- jom na dan njegova
to je izraz mehanizirane civilizacije
rodenja.
U
prenesenom
smislu
vremena (1920. Pevsnerov Rea- listiki
konstelacija znai svako grupiranje
manifest u kojem su iskazani teorij- ski
politikih, socijalnih, psihikih i svih
temelji konstruktivizma). K. se javlja i u
mo- guih drugih faktora, koji onda
knjievnosti (1922 30) te je za
imaju odre- den utjecaj na neko
njegove nosioce (A. N. Cierin, K. L.
zbivanje.
Zelinski, I. L. Seljvinski) knjievno djelo
kompozicijska konstrukcija koja slavi
S
estetiku stroja. Pje- snitvo je
Konstitucija, struktura svih faktora i
obogaeno elementima proze ko- ja
elemenata
koji
sainjavaju
slijedi svojom gradom revolucionarni
karakteristinu gradu nekog bia ili
in i tehniki napredak.
p
stvari; najee se upotreblja- va u
Kontekst (lat. contextus = povezanost,
odnosu na gradu tijela.
Pt
sklad), tekst koji se nalazi prije i iza
Konstitutivan, koji u osnovi odreduje bivnekog izreenog ili napisanog odlomka
stvo neega. Po Kantu je kategorijalni
te daje to- me odlomku potpuni smisao
su- stav konstitutivan za iskustvo, tj.
i znaenje. Pi- tanje konteksta je
tek on omoguuje iskustvo. Opreka
veoma vano kod psihokod Kanta: re- gulativan (v.). U logici
konstitutivna oznaka nekog pojam

konteks logije prevoenja, jer se tek po 177 nuno i apsolutno bie kaokontinu
t
njemu i pre- ma njemu moe
praosnovu i po- sljednjium
uspjeno izvriti zadatak prevodenja.
F
Kontemplacija
(lat.
contemplatio
=
razma- tranje), u prvom redu religiozno
promatra- nje, zrenje upravljeno na
unutranjost; mi- saono udubljivanje u
sebe, koje u sebi kao u nekom zrcalu
promatra boga i njegova djela. Prema
misticima kontemplativan je ivot (vita
contemplativa) onaj koji je posve
upravljen na kontemplaciju, pa znai
isto to i mistika (v.). Kao takvi, mistici
su opre- ka svjetovno nastrojenim
ljudima iji je i- vot upravljen vie na
vanjski svijet i aktivno djelovanje. Taj
se pojam medutim upotreb- ljava i u
filozofiji. Prema Schopenhaueru dri se
ovjek isto kontemplativno u zre- nju
lijepoga, koje je slobodno od svake udnje i interesa. U starom i srednjem
vijeku bila je rije kontemplacija
latinska zamjena
za grki izraz
teorija, a kontemplativni uenjaci bili
su oni koji su se bavili samo teorijom,
ne marei za praksu.
S
Kontemplativan (lat. contemplatio =
gleda- nje, promatranje), misaonopromatralaki, onaj koji razmilja bez
posebnih aktivnih poriva i bez svakog
vanjskog utjecaja, koji ponire do
najdubljih spoznaja bez potrebe za
praktinom djelatnou. U estetici kontemplativno je ono promatranje objekta
ko- je je oslobodeno interesa (Kant)
odnosno bilo kakvog htijenja ili elje
(Schopen- hauer).
G
Kontigvitet (lat. contiguus = susjedni,
bliz), granina dodirnost, prostorni ili
vremenski kontakt.
Kontingencija
(lat.
contingentia),
sluajnost, kao suprotnost nunosti.
Kontingentno je sve ono to moe biti
ovako ali i drugaije, tj. ne postoji
unutranja nunost da neto jest ili nije.
Moe biti i ne biti. Moe se dogadati i
ne dogadati. Filozofija kontin- gencije
(E. Boutroux) smatra da prirodni zakoni ne djeluju nuno, te postoje
procesi
koji
nisu
determinirani
prethodnima, nego su sluajni. Izviru iz
iroke mogunosti iz koje se tek neto
12 Filozofijski
ostvaruje. Ovakva shvaa- nja
rjenik
su
netono
izjednaavala
kontingentno i nedeterminirano. Isto se
tako na osnovu stava o kontingenciji
svijeta zasnivao i koz- moloki dokaz o
postojanju
boga
(ako
je
svijet
kontingentan,
pretpostavlja
jedno

uzrok).
V
Kontingentan (lat. contingere = doticati
se; dogoditi se, sluiti se), onaj koji se
dodiruje, susjedan (u tom su smislu
kontingentni ko- ordinirani pojmovi koji
nisu kontrarni, npr. uto i zeleno);
takoder: sluajno, ono to nije nuno,
ono to moe, a ne mora biti, odnosno
ono to se moe ali se ne mora
dogoditi. Neto to je kontingentno u
ovom drugom smislu, moe biti kontingentno logiki (kad ne protivrjei
logikim principima niti iz njih nuno
proistjee) ili fiziki (kad niti protivrjei
prirodnim zako- nima niti iz njih s
nunou proistjee).
P
Kontinuiran (od lat. continuere =
nastavlja- ti), neprekidan, postojan,
suvisli, onaj ega se dijelovi tako
nastavljaju jedan na drugi da medu
njima ne ostaje nikakva praznina.
Suprotno: diskretan (v.).
Kontinuitet (lat. continuitas), svojstvo
onoga to je kontinuirano, to tvori
kontinuum
(v.),
povezanost;
nastavljanje,
produivanje,
rast,
odvijanje bez prekida u prostoru, vremenu, nizanju po veliini (matematski
kon- tinuitet),
dogadanju,
ivotu,
doivljavanju,
loginom
miljenju,
pripovijedanju itd. Leibniz tako smatra
da je u prirodi sve re- dom povezano,
te da ona ne pravi skokova (Natura
non facit saltus). Suprotno: diskretnost (djelovitost).
Kr
Kontinuum (lat. continuum), dimenzijska
veliina, tok, ili cjelina u kojoj nema
praz- nine, prekida ili intervala; iji su
dijelovi virtuelno odjeljivi, a ne realno
odijeljeni; takvi da je kraj jednog dijela
ujedno i po- etak drugog. Cjeline i
tokovi koji tvore kontinuum mogu biti
razliitog reda (biolo- ki, historijski,
logiki,
narativni
kontinuum).
Razlikujemo statiki kontinuum, koji
sav postoji istodobno (npr. crta ili povrina u geometriji), i sukcesivni kontinuum kao to je samo vrijeme i svaki
ne- prekinut proces koji se odvija u
vremenu (kretanje). Prema Aristotelu
koji je pojam

kontinuiteta prvi fiksirao u izrazu sinekes

simultani -(istovremeni) i sukcesivni
(to se zajedno dri), kontinuum ima
(naknadni) kontrast. Bu
je- dinstvenu granicu i moe se
Kontroverza, sporno ili prijeporno pitanje
neogranieno dijeliti (ne moe se
u kome se jedna teza polemiki
podijeliti
na
nedjeljive
suprotstavlja drugoj.
178
kontinu
konzekv
dijelove). Leibniz dri da su
Kontroverzan
(lat.entan
um
svi prirodni procesi kontinuirani
controversus), polemiki
(priroda ne ini sko- kova); stvarnost
suprotstavljen, prijeporan, sporan.
je podredena univerzal- nom zakonu
Konvencija (lat. conventio = sastanak,
kontinuiteta (lex continui) po kojemu
do- govor, sporazum), dogovor po
je
svako
aktuelno
stanje
neke
kojemu se prihvaaju izvjesni pojmovi
jednostavne
supstancije
(monade)
ili principi sa- mo kao podloga za
prirodni posljedak njena prethodnog
znanstveno istraivanje, a da sami po
stanja. Novija fizika smatra naprotiv da
sebi ne predstavljaju apsolut- nu
se atomski procesi zbivaju u skokovima
vrijednost, npr. sustav mjera. S
(kvantna mehanika) i da naelo
Konvencionalan (lat. conventionalis = dokontinuiteta vrijedi samo za pro- sjek
govoran), koji je u skladu s nekim
zbivanja u prirodi.
Kr
preut- nim dogovorom, sporazumom
Kontradikcija, v. protivrjeje.
ili obiajem.
Kontradiktoran,
protuslovan;
Konvergencija (lat. convergere = zajedno
kontraditkor- ni pojmovi; jedan je
se naginjati), zajedniko pribliavanje,
negacija
drugoga
(A,
ne-A);
sakupljanje
oko
jedne
toke,
kontradiktorni sudovi sadre uz iste
ujedinjavanje. Te- nja k istom cilju.
subjekte medusobno kontradiktorne
Konvergentan = usmje- ren na istu
predi- kate (S je P, S je ne-P); u tzv.
toku. Suprotno: divergencija (V.).
logikom
kvadratu
(v.)
postoji
Konvergirati (v. konvergencija), primicati
kontradiktorna (dijago- nalna) opreka
se zajedno jednom te istom cilju.
izmedu sudova a-o te e-i (v. a, o, i, e).
Suprotno: divergirati (v.).
Pet
Konvertit (lat. converto = okreem),
Kontrapozicija,
suprotstavljanje;
ovjek koji je preao na drugu religiju ili
izvodenje novog suda tako da subjekt i
koji se priklonio drugom miljenju ili
predikat za- mijene mjesta, predikat se
pravcu.
prometne u kon- tradiktomu opreku, a
Konverzija (lat. conversio = okretanje),
itav sud promijeni kvalitetu (npr. S a P
obr- tanje. U sudu: zamjenjivanje
ne-P e S).
subjekta i pre- dikata. Prema tome
Kontraran, oprean, ali ne u kontradiktormijenja li se kod tog zamjenjivanja
nom smislu ve u smislu manje ili vee
kvantiteta suda, razlikujemo neistu
opreke medusobno koordiniranih (v.)
(conversio per accidens) i istu konpoj- mova unutar nekoga vieg
verziju (conversio pura). Sud: svi su
pojmovnog po- druja. Tako su
kvadra- ti etverokuti dade se samo
medusobno kontrarni poj- movi npr.
neisto obmuti: svi su istokutni trokuti
crveno i zeleno unutar pojma boje. U
istostranini. Sudovi koji se dadu isto
ligikom
kvadratu
(v.)
kontrarna
obmuti zovu se recipro- ni (v.
opreka postoji izmedu sudova a-e (v. a,
kontrapozicija).
S
e).
Konzekvencija (lat.), ono to slijedi, a u
Pet
ovi- snosti je o neemu prethodnom; 1)
Kontraselekcija (lat. contra = protiv i
posljedak,
uinak.
Opreka:
selec- tio = izbor), u posebnim
antecedencija, ono to prethodi u
prilikama proces odranja slabih i
smislu razloga, uzroka, uvjeta; 2)
manjevrijednih, protivno prirodnom
dosljednost u provodenju teorijskih
zakonu selekcije po kome se prema
odno- sno praktikih normi (npr.
teoriji darvinizma nuno odra- vaju
logikih i mo- ralnih principa).
Pet
samo jai u prirodi.
Konzekventan (lat.), dosljedan, postojan.
Kontrast,fenomen pojaanja ili isticanja
Opreka: inkonzekventan.
kva- litativnih odnosno kvantitativnih
razlika medu psihikim podacima koji
su pobude- ni dogadajima u prostornoj
ili vremenskoj blizini. U osjetnom
podruju osobito je iz- razit tzv. vidni

konzerv
179 organizmu,
ativan Konzervativan (lat. conservare =
medu
sauvati), koji uva stare vrednote, koji
gaji tradicio- nalnost i prua otpor
novim tekovinama. Slino: mizoneizam
(v.).
Koordinacija
(lat.
coordinatio
=
sredivanje),
uskladenost,
skladan
odnos izmedu dviju ili vie stvari;
medusobni
odnos
izmedu
dvaju
pojmova
koji
su
sadrani
pod
zajednikim, viim.
Koordiniran (lat. coordinare = zajedno redati), naziva se u logici pojam koji je
zajed- no s nekim drugim istorodnim
pojmom us- poredno podreden (v.)
neposredno nadre- denom viem
rodnom pojmu. Npr. pojmo- vi vrste
golub i vrabac koordinirani su
pojmovi,
zajedno
podredeni
(subordinirani)
viem
(superordiniranom) pojmu ptice.
F
Kopernikanski
obrat,
slikovita
karakteristi- ka kojom je Kant sam
oznaio svoj spo- znajnoteorijski stav,
suprotan empiristi- kom stavu po
kome se sve ljudsko spozna- vanje
kree oko objekta spoznaje. Kant
smatra da je u spoznavanju odluniji
su- bjekt sa svojim spoznajnim
mogunostima, i da se u procesu
spoznavanja zapravo objekt kree oko
subjekta. Ta Kantova teza znai totalnu
preorijentaciju
u
razmatranju
spoznajnoteorijskog problema, poput
one Kopernikove kojom je geocentriki
sustav bio zamijenjen heliocentrikim.
F
Kopula, spona subjekta i predikata u
reeni- ci, obino izraena rijeju
jest. U logi- kom sudu, bez obzira
na njegovu jezinu formulaciju, kopula
svagda predstavlja mi- saoni odnos
subjekta i predikata. Kopula je u sudu
objekt mogue afirmacije ili negaci- je.
Pet
Kopulativan je kategoriki sud koji ima
mnotvo subjekata i jedan jedini
predikat tako da ni S t ni S2 ni S3 nisu P.
Negativno- -kopulativni sudovi nazivaju
se remotivni sudovi.
Korelacija
(lat.),
medusobni
odnos,
uzajamna
zavisnost
koja
moe
postojati medu stano- vitim pojavama
na razlinim podrujima, npr. u logici
medu
pojmovima
(v.
korelat,
korelativan),
u
psihologiji
medu
odredenim psihikim funkcijama, u
biologiji medu po- jedinim organima u

sociolo- gijikorisnos
drutvenimt

okolnostima i dr.
Pet
Korelat (lat.), u logici: pojam koji ima
smisla samo u uzajamnom odnosu, tj. u
korelaciji s odgovarajuim drugim
pojmom, tako da se smisao jednog
pojma nuno povezuje se smislom
drugog pojma (korelativni pojmo- vi
npr. toplo-hladno, uitelj-uenik, uzrok-posljedica, kultura-odgoj i dr.). Pet
Korelativan, suodnosan, koji stoji u
korelaci- ji (v.); korelativan pojam v.
korelat.
Korelativizam,
spoznajnoteorijsko
stajalite prema kojemu subjekt i
objekt predstavlja- ju korelate u
nerazdvojnoj povezanosti, to znai:
nema subjekta bez objekta, ali ni
objekta bez subjekta.
Korespondentan, (lat. correspondere =
suodgovarati), princip logike koji se
odnosi na sadraj i opseg pojma. Ako
se sadraj pojma poveava novim
odredenjima sma- njuje se opseg
pojma, a kod poveanja op- sega
smanjuje se sadraj. Ako se pretpostavke ne mijenjaju mogue je da se
pri poveanju jednog drugo ne mijenja.
Princip korespondencije bio je polazna
toka za Leibnizovo razvijanje dviju
metoda kojima je on htio izvesti zakone
logike,
posebice
Aristotelove
silogistike.
Gr
Korisnost (korist, lat. utilitas), jedna od
os- novnih kategorija novovjekovnog,
modernog
kapitalistikog
(znanstveno,
tehniki,
operativno
orijentiranog) svijeta u kojem gradanski
ovjek spram svoga svijeta, dru- tva,
prirode, predmeta, drugog ovjeka i
sebe sama stoji u iskljuivom odnosu
puke
korisnosti,
iskoristivosti
i
neposredne upo- trebljivosti svega to
jest. Neka stvar jest (dobiva dignitet
bitka) samo ukoliko ima (politikoekonomsku) vrjednost, ukoliko se moe
iskoristiti i imat<, potroiti i nee- mu
sluiti. Svaki predmetno-smisleni, povijesno-praktiki, stvaralaki i slobodan
od- nos pretvara se u koristonosno
posjedova- nje (biti = imati), a svi
ljudski predmeti u korisne i upotrebljive
stvari, potrone arti- kle, sredstva za
neto drugo, u sirovinu ili polusirovinu.
Time posve iezava ljudska i smislena
bit ovjekova predmeta, njegova

odnosa i svijeta, pa i on sam jest ukoliko

Razliitoj strukturi pojedinih areala kore
je koristan (za drugoga). Jedini odnos
odgovara donekle i razliita funkcija.
jest odnos uzajamnog iskoritavanja.
Kod ovjeka je gotovo sva psihonervna
To je pot- puna prevlast stvari nad
aktivnost vezana uz funkciju korteksa.
ovjekom (v. utili- tarizam,
S obzirom na funkciju
kozmolo
180
korisnos
pragmatizam).
K
razlikuju
se
uki
t
Koristan, v. korisnost. Korolarij
korteksu: projektivnadokaz
(lat. corollarium = vjenanica; dar,
podruja (pri- marna
nagrada), daljnje, dodatno izvodenje iz
motorna i senzorna podruja), pone- kog dokazivanja. U skolastikim
druja
djelomine
integracije
traktatima i udbenicima npr. slijedi
(sekundarna
motorna
i
senzorna
obino iza argu- mentacije glavne teze
podruja) i podruja ope integracije
kao razvijanje ire problematike na koju
(tzv. asocijativna podruja).
upuuje dokazana te- za. U suvremenoj
Bu
logici funkcija korolarija jest da
Kortijev organ, periferni dio slunog
posreduje izmedu teorema i probleosjet- nog organa koji se nalazi u
ma.
Z
nutarnjem uhu u tzv. punici. Kortijev
Korpuskula (lat. corpusculum), estica,
organ ine osjetne slune stanice s
tje- lece. U filozofiji kao i u fizici
dlaicama. Te su stanice rasporedene
nevidljive estice molekule, atomi,
poput tepiha na bazilarnoj membrani,
elektroni, a i sitne vidljive, nazivaju se
a od njih vode ivana vlakna slunog
korpuskulama. Tako se atomistike
ivca put mozga.
Bu
teorije
Demokrita,
koncepcije
Kortikalan (-no), koji se odnosi na koru
Anaksagore,
Epikura,
kasnije
mozga ili koji je u vezi njom.
materijalisti- ke filozofije 17. i 18. st.
Koa (sansk.), omota ili ljutura,
mogu
nazvati
korpuskularnim
naziv za oblike fizikog, psihikog i
filozofijama, jer dre da je ma- terija
natpsihikog or- ganizma ili tijela
kao supstancija sastavljena od sitnih
(arira), kojima je omo- tana dua
nevidljivih, ali ipak protenih estica,
(gjiva) ili samosvojstvo (atman, v.)
kor- puskula.
V
kao'transcendentna osnova linosti. O
Korpuskularna teorija, pokuaj u filozofiji
pet vrsta koa v. sukma-arira.
i fizici da se priroda, a posebno
Kozmiki (gr. kosmikos), koji se tie
svjetlost,
protumai
kao
gibanje
koz- mosa, koji pripada kozmosu (v.),
najmanjih tjeleaca ili korpuskula (v.).
tj. urede- nom i harmoninom svijetu.
Korpuskulamu teoriju postavio je prvi u
Suprotno: kaotino (v.).
vezi s objanjenjem svje- tla Descartes,
Kozmocentrizam, shvaanje da je
tumaei Snelliusov zakon lo- ma
kozmos osnova i centar svega, a ne
svjetlosti. Nakon njega prihvatio je i poboanstvo
bilo
kakvog
oblika
i
dupro
tu
teoriju
svojim
velikim
djelovanja.
autoritetom Newton. Time je teorija
Kozmogonija
(gr.
kosmogonia
=
dobila konaan oblik tumaei svjetlo
nastanak svijeta), mit o nastanku
kao gibanje sitnih svjetlosnih estica,
svega.
Neracionalno,
tj.
korpuskula. Ova teorija, nazvana jo i
pseudoznanstveno prianje o postanemisiona, bila je dugi niz go- dina uz
ku i razvoju svijeta. Kad se ta pitanja
Huygensovu valnu, glavna teorija o
znan- stveno postavljaju, razvija se
prirodi svjetlosti. Tek u naem stoljeu
kozmologija (V.).
kvantna teorija (v.) tumai svjetlost kao
Kozmologija (gr. znanost o svijetu),
je- dinstvo estice i vala.
V
filozofsko-znanstveno
uenje
o
Korteks (lat. cortex = kora), naziv za
postanku i razvoju svijeta, koji se
koru velikog mozga, koja ini povrinski
oblikovao iz kaosa (v.) u sre- denu
dio mozgovnih hemisfera. Debljina
cjelinu (kozmos, v.).
korteksa iz- nosi izmedu 1 i 5 mm, a
Kozmoloki dokaz, dokazuje egzistenciju
izgradena je od nekoliko milijardi
boga iz samog pojma bog. Dokaz je
ivanih stanica. Kora mozga je
oblikovao
osniva
skolastike
filogenetski (v.) najmladi dio moz- ga.
Anselmus. Teza glaivane stanice u korteksu slojevito su
rasporedene. Prema razvoju tih slojeva
i gradi ivanih stanica postoje neke
razlike
izmedu
razliitih
podruja
mozgovne kore (tzv. citoarhitektonika).

kozmolo si: bog je najvie bie iznad 181 problem ve kod Anaksimandrakrepost
ki
i Anaksimena.
kojega nita vee ne moe
dokaz
biti miljeno. Ako bi bie s
takvim atributom postojalo samo u
milje- nju a ne i stvarno, zbiljski, onda
bi se do- godio nedopustivi paradoks,
jer bi tada ono, iznad kojeg se moe
neto vee misliti, bilo (time to i
zbiljski postoji, a ne samo u umu) vee
od onog iznad ega se neto vee ne
moe misliti. Da se to ne bi dogodilo,
bog treba da postoji i zbiljski.
Protiv te argumentacije pisao je ve
mo- nah Gaunilo. Kant je odbacio
kozmoloki dokaz s objanjenjem da se
ne moe uspo- redivati kao vee ili
manje: esse in re i esse in intellectu.
U kasnijoj skolastici naputena je
Ansel- mova argumentacija. Toma
Akvinski doka- zivao je (oslanjajui se
metodoloki
na
Aristotela)
egzistenciju boga samo a posteriori, iz
samoga svijeta.
B
Kozmopolit (gr. kosmos = svijet i polites
= gradanin), gradanin kozmosa, tj.
pri- rodnog svijeta (s naglaskom na
prirodno- sti pripadnosti prirodi,
jednostavnosti, ne- konvencionalnosti,
zakonima svijeta) u su- protnosti spram
uskog
i
ogranienog
statusa
gradanina grada ili odredene drave (i
naroda).
Gradanin
svih
zemalja,
cijeloga svi- jeta.
K
Kozmopolitizam
(gr.),
uenje
ili
shvaanje o ovjeku kao gradaninu
svijeta; stanovi- te po kojem svi ljudi
vrijede
kao
sudionici
jednog
jedinstvenog, univerzalnog svijeta ili
zajednice, protiv usko shvaenog
naciona- lizma. Kozmopolitizam prvi
zastupaju kini- ci, zatim naroito stoici.
Kasnije,
imperijalizmom
i
univerzalizmom Rimskog Carstva (i
izjednaenjem
svih
naroda
u
pokoravanju Rimu) kozmopolitizam
dobiva svoje realno tlo, potpomognuto
rimokatolikom cr- kvom (irenjem
kranstva). S idejom hu- maniteta i
tolerancije (17. i 18. st.) razvija se
prosvjetiteljski shvaeni kozmopolitizam, koji se nastavlja u francuskoj
revoluciji (uz ideje slobode, bratstva,
jednakosti), a u 19- st. dobiva oblik
internacionalizma (v.) iji je nosilac
proletarijat (v.); ideju proleta- rijata
zastupa marksizam.
K
Kozmos (gr.), red, uredenje, svemir,
svijet kao sredena i zakonska cjelina.
Pojam koz- mos javlja se kao filozofski

Kreatijanizam (lat. creare = stvarati),

teolo- ko uenje prema kojemu bog iz
nita stva- ra duu za svako bie koje
se rada. To je suprotno shvaanju da
due imaju preegzi- stenciju, tj.
postojanje prije tijela. Kreatija- nizam
negira i traducijanizam (lat. traduce- re
= prenijeti) koji je uio da se due nasljeduju od roditelja (na primjer
Tertullian). On se suprotstavlja i
vjerovanju u seljenje due.
B

Krepost (gr. arete, lat. virtus), jakost,

valja- nost ili vrlina, sposobnost valjana
djelovanja ili injenja, slobodan izbor
prema sredno- sti (mesotes) izmedu
ekstrema kao poroka prema naelu
kako bi ga odredio razborit ovjek
( E t h . N i cII.
. 6, 1106 b 36). Odre- dujui
tako krepost Aristotel naglaava da je
ona prema svojoj ontolokoj biti dodue
srednost, ali u etikom pogledu prema
naj- boljem i najpravednijem ona je
vrhunac ili krajnost. Drati se kreposti i
pogoditi u sva- kom postupku ili inidbi
to je za nas sred- nost stvar je pak
ope etike sposobnosti promiljanja i
djelovanja koja se zove raz- boritost
(v.). Klasine kreposti prvi put opi- suje
Platon u svojoj D r i a v ii odreduje kao
umjerenost
(sophrosyne,
lat.
temperantia), hrabrost (andreia, lat.
fortitudo) i mudrost (sophia, lat.
sapientia), te njihov sklad poi- ma kao
najviu krepost pravednost (dikaiosyne, lat. iustitia). Aristotel pak
razliku- je etike ili udoredne kreposti
kao to su umjerenost, pravednost,
prijateljstvo itd., od dianoetikih ili
razumskih:
umijee,
znanost,
razboritost, umnost i mudrost, to zapravo ine stupnjeve spoznaje. Taj je
kata- log, uz stanovite manje dopune
to ih je izvrilo kranstvo uvodenjem
teolokih kreposti vjera (fides),
ljubav (caritas) i nada (spes), ostao
uzorom etikoga milje- nja sve do
danas, pa nije udno to je fenomenoloka
aksiologija
(v.)
i
vrijednosna etika M. Schelera i N.
Hartmanna u naem stoljeu poduzela
stanovitu obnovu nauke

o krepostima, s tom preinakom to ih

to nije dobro, itd. P Kriteriologija (gr.
poima kao vrijednosti!
Pe
kriterion = odluni bi- ljeg + logos =
Kretanje (gr. kinesis, lat. motus), u
rije, govor), naziv za sa- mostalnu
najirem smislu svaka promjena, u
filozofijsku disciplinu to ju je koncem
prvom redu pro- mjena mjesta, tako da
19. st. razvila neoskolastika loukrepost je i najjednostavnije kretanje,182 vainska kola. Predmet joj jekriza
mehaniko, jedinstvo vremena
analiza naih sigurnih spoznaja i
i prostora. Budui da nikakva promjena
filozofijsko istraivanje temelja na
nije mogua bez jednog od oblika
kojima poiva njihova sigurnost
kretanja, En- gels je, kao i mnogi drugi
(Mercier: Criteriologie generale ou
materijalisti,
ontoloki
odredio
theorie ge- nerale de la certitude).
kretanje kao nain postoja- nja
Disciplina
je
sinonimna
s
materije. Ova koncepcija jedinstva maepistemologijom.
Z
terije i kretanja, iako je implicitno bila
Kriticizam, filozofsko nastojanje, nazvano
sadr- ana u nekim materijalistikim
prema Kantovu postupku u Kritici
shvaanjima
antike,
postaje
istoga uma, da se prije izgradnje
dominantna tek od 18. i 19. stoljea u
filozofskoga si- stema istrae priroda i
materijalistikoj filozofiji. Protiv- rjeni
granice uma i spo- znaje kako bi se
karakter i obinog kretanja kao proizbjegao nekritiki dogma- tizam (Chr.
mjene mjesta ve je bio uoen u antici
Volffa) i skepticizam (D. Hu- mea).
(Par- menid i Zenon sa svojim poznatim
Time je vrijednost metafizikih spoapori- jama). Tek je Hegel shvatio
znaja uinjena ovisnom o prethodnom
kretanje kao jedinstvo protivrjeja
kri- tikom ispitivanju uma i utvrdivanju
(kontinuuma i dis- kontinuuma, kao
njego- va dosega.
Pe
postojanje i nepostojanje na jednom
Kritika (od gr. kritike tehne), umijee
mjestu itd.) Kako je svaki oblik
pro- sudivanja. U znanosti, filozofiji i
promjene ujedno i kretanje, svaki oblik
kulturi uope potrebno je struno
i- vota jedna forma kretanja, postojale
znanje, a uz to i osobna sposobnost, da
su odu- vijek tendencije svodenja
se mogu izricati valjani vrijednosni
svake
forme
kretanja
na
sudovi o nekom pred- metu ili teoriji. U
najjednostavnije mehaniko (v.
filozofiji se kritika odnosi napose na
mehanicizam). Treba istaknuti da
ispitivanje
valjanosti
osnovnih
fidijalekti- ka koncepcija kretanja ne
lozofskih teza. Spoznajna je tako kritika
svodi nie forme na vie ni vie forme
is- tovjetna s teorijom o uvjetima i
na nie. Svako poseb- no podruje
granicama moi ljudske spoznaje.
stvarnosti ima i svoje specifi- ne
Kritika u irem smi- slu oznaava
oblike kretanja. To znai da taj stav
sposobnost ovjeka, koja ga kao mo
pret- postavlja kvalitativno razliite
razumnosti uva od varke i zablu- da
oblike kreta- nja, ali da svaka promjena
F
svojim vlastitim karakterom ukljuuje u
Krivi zakljuak, pogreni zakljuak, naisebi i najjednostav- niji oblik kretanja,
njen nehotino (paralogizam). (V.
tj. promjenu mjesta. Ako se dosljedno
pogreni zakljuak.)
shvati bit kretanja kao promje- na
Kriza (gr. krisis = raspra, svada,
uope, onda je krajnji zakljuak neuniprosudiva- nje, kunja), 1) prijelom,
tivost kretanja pa prema tome i
prolazno teko sta- nje u svakom
sposob- nost materije da se pretvara iz
prirodnom, drutvenom i mi- saonom
jednog obli- ka u drugi. Kretanje je
procesu; 2) ekonomska kriza hiperapsolutno, statinost je relativna. V
produkcije periodika pojava u
Kriterij (gr. krinein = luiti, razlikovati,
kapitali- stikoj ekonomici, a ispoljava
su- diti), oznaka, obiljeje, mjerilo;
se u suviku proizvedene robe na
sredstvo za luenje, razlikovanje,
jednoj strani i bespo- slici radnih ljudi
provjeravanje; ono pomou ega
na drugoj strani, zbog sla- be potranje
utvrdujemo je li neto doista to to se
roba na nacionalnom i svjet- skom
priinja da jest; sredstvo pomou kojeg
tritu; 3) opa kriza kapitalizma
razlikujemo neto od onoga to mu je
samo prividno slino. Tako je npr. kriterij istine sredstvo pomou kojeg
moe- mo luiti istinu od neistine;
kriterij dobra ono pomou ega
moemo razaznavati dobro od onoga

(vrijednosna)kvalitet
podruja povezuju u raznolikaa
jedinstva, jer kultura ne podnosi
protivrje- nosti. No kultura je pojam
koji se ne uzima samo kao antiteza
civilizaciji, nego i kao antiteza pojmu
prirode. Pod prirodom se kod ovjeka
razumijevaju sve njegove uro- dene
osobine, a pod kulturom njegova linim
zalaganjem
i
stvaralatvom
ostvarena linost. To dodue nisu
odijeljena podruja njegove osobnosti,
ali se ipak mogu i mo- raju diferencirati
iako su u zbilji neodvojivo spojena i
medusobno proeta. Kulturom se
uzbiljuje,
postaje
zbiljom
ideja
ovjenosti, ideja humaniteta (v.). F
Kulturna morfologija (od gr. morfe =
lik,
oblik),
povijesna
teorija
o
zakonitosti na- stanka i razvitka
pojedinih kulturnih likova. Ta teorija
kadgod analogijom prema organ- skom
ivotu nalazi i u samom kulturnom
razvoju unutranje djelotvorne snage
po ko- jima se poslije radanja nekog
odredenog pojedinanog, osebujnog
kulturnog kruga javlja njegova mladost
(procvat), zrelo doba, starost i smrt.
Takav tip kulturne morfolo- gije prorie
onda i budunost nekih kultur- nih
cjelina (na primjer Spengler, Propast
Zapada). Kultuma morfologija moe
me- dutim i da samo opisuje pojedine
cjelovite likove zatvorenih i osebujnih
kultura, kul- turnih stilova u njihovoj
unutranjoj dina- mikoj povezanosti.
F
Kulturni krug, naziva se napose u
etnologiji prostorno proirenje nekih
obiaja, pojava odnosno kultumih
dobara (v.). Etnolog i kulturni filozof
Frobenius iznio je uenje o zatvorenim
djelotvornim ivotnim prosto- rima
(krugovima) u kojima se organiki
pravilno
razvijaju
odredeni
oblici
kulture. Kao filozofski pojam oznauje
svaku kon- kretnu vrijednosno-ivotnu,
dakle kulturnu, povezanost: organiku
kulturnu cjelinu.
F
Kvalitativai^, koji se odnosi na kvalitetu
(v.), na svojstva nekog predmeta.
Suprotno: kvantitativan (v.).
Kvaliteta
(lat.
qualitas),
svojstvo,
osobina. Je- dan je od temeljnih
filozofskih pojmova,

kriza oznaava njegovu posljednju fazu183 kulturna

kao siste- ma. Poela je epohom
imperijalistikih ra- tova (1914 1918)
i
proleterskih
revolucija
(1917).
Nastavlja se pobjedom i razvojem
socijalizma kao svjetskog sistema; 4)
politika
kriza
je
sveope
nezadovoljstvo i nego- dovanje u jednoj
zemlji zbog vladajueg drutvenopolitikog sistema.
C
Kult (lat. cultus, colere = potovati,
brinuti se, zemlju obradivati itd), svako
posebno
tovanje,
divljenje,
oboavanje. Od religioz- nih kultova
boanstava, mrtvih, predaka itd. do
kulta rada, slobode, linosti postoji
veoma iroka skala razliitih oblika
divina- cije (v.) i posebnog tovanja.
Kult ima pre- teno religiozni karakter,
pa i tamo gdje je rije o kultu profanih
predmeta. Tako je i kult linosti, koji
perzistira od antikog drutva do
socijalizma
(npr.
staljinizam),
oboavanje jedne linosti, pripisivanje
svoj- stava toj linosti kojih ona nema.
U socija- lizmu je to izrazito negativna
pojava koja dovodi do niza deformacije
u svakodnev- nom ivotu, sputava
razvoj demokratinosti i ulogu ovjeka
kao pojedinca u upravljanju drutvenim
ivotom.
V
Kultura (lat. cultura = ratarstvo, colere =
gajiti, oplemenjivati), u najirem smislu:
preradba i usavravanje neega, neke
grade, nekog materijala za odredenu
svrhu. U tom se smislu i govori npr. o
kulturi tla, kulturi bilja (agrikulturi) i sl. I
u tom smislu ve ta rije znai zapravo
oplemenjivanje. U uem smislu kultura
znai ostvarivanje hu- manih vrednota
u ovjeku i njegovim dje- lima koja, za
razliku od djela civilizacije (koju
nazivaju i materijalnom kulturom!),
nose svoje vrednote same u sebi. Ona
znai u isti mah i akt, stvaralaki
proces i ono to je tim procesom
stvoreno. To bi bili npr. moralni ini,
umjetniko stvaralatvo, ali i ostvarena
djela, za razliku od tvorevina tehnike
koja slue svrhama izvan sebe. No i
kulturne tvorevine (kulturna dobra!)
mogu se nasljedovati i prenositi samo
svojom iz- vanjstinom, bez unutranjih
vrednota
koje
su
temeljne
za
ostvarivanje kulturnih doba- ra. Ova
izvanjtina kulture tvori zajedno s
tehnikom
ono
to
nazivamo
civilizacijom.
Kultura pojedinaca i itavih zajednica
tei svagda jedinstvu, pa se razliita

kategorija. Oznaava odredenost nekog

Kvantiteta
logikog
suda
jest
predmeta ili pojave po kojoj se razlikuju
karakteristika suda prema opsegu
od drugih predmeta ili pojava, po kojoj
subjekta, pa razlikuje- mo ope ili
se spe- cifino odnosi i reagira u
univerzalne,
djelomine
ili
parodnosima
prema
drugim
tikularne i pojedinane ili
kviditet
kvalitet predmetima ili pojavama. Od184 singularne sudo- ve.
a
De- mokrita i kasnije Lockea
Kvantificiranje
predikata
jest
potjee teza o pri- marnim, tj.
nastojanje da se opseg predikata u
objektivnim, fizikalnim kvalite- tama
sudu shvati iden- tinim opsegu
(protenost, gustoa, teina) i sekunsubjekta
(Hamiltonov
pokuaj
darnim, tj. subjektivnim ili psihikim
objanjenja problematike suda). V
kva- litetama (boja, zvuk, toplina itd.). Kvantna mehanika. Poetkom dvadesetih
Ova teza, koja kod nekih modernih
godina 20. st. otkrivena mehanika
zastupnika
prirodnih
znanosti
elektrona u atomu (Bom, Heisenberg,
zavrava u koncepciji da je stvarnost
Dirac)
pomou
koje
se
nastoji
samo kvantitativno odredena, neproraunati putanja i kreta- nje
tona je, jer bi u tom sluaju ostali
elektrona. Budui da to nije mogue na
neobjanjeni
nae
subjektivno
temelju obine mehanike, bilo je
razliite percepcije kao i specifino
potrebno iznai adekvatne matematske
postojanje razliitih tijela ili pojava u
metode (ra- un matrica). Druga
prirodi. Predmeti i procesi su dakle
metoda
je
valna
mehanika
specifino odredeni svojim raznoli- kim
Schrodingera, koja dolazi do istih zasvojstvima (kvalitetama) od kojih jedni
kljuaka.
V
odreduju predmete bitnije, a drugi Kvantna teorija. Fizikalna teorija o
manje bitno. Same kvalitete tijela ovise
strukturi atoma i o apsorpciji i
o specifi- nim strukturama tijela, tako
emitiranju svjetla ato- ma. Jedna je od
da se promje- nom strukture mijenjaju i
osnovnih polaznih toaka kvantne
kvalitete tijela. Kvaliteta logikog suda
teorije Planckova hipoteza o dis v. sud. V
kontinuiranosti atomnih procesa, koju
Kvantifikacija (lat.), odredenje s obzirom
je postavio 1900, a prema kojoj atomi
na koliinu; u logici kvantifikacija
emiti- raju ili apsorbiraju odredene
predikata u sudu: uskladivanje odnosno
kvante ener- gije. Tu kvantnu
ograniavanje opsega pojma predikata
hipotezu
proirio
je
Einstein
(svi P, neki P) na istu mjeru s
predoivi
svjetlost
korpuskulama
opsegom subjekta, npr.: svi sisavci jesu
energije. Naroito je plodna bila ova
neki kraljenjaci. Tako sudovi postaju
teorija u aplikaciji na strukturu atoma,
logike jednadbe, prikladne za izte je nepo- sredno djelovala na daljnji
gradivanje tzv. matematike odnosno
razvoj atomisti- ke, kvantne mehanike
sim- bolike logike (v.).
Pet
(v.) i valne mehanike. Kvantna teorija
Kvantitativan,
koji
se
odnosi
na
je ujedno potvrdila neke od osnovnih
kvantitetu. Ono to je mjerljivo, to ima
dijalektiko-materijalistikih
teza
o
odredenu
veliinu,
mnoinu.
apsolutnoj dinaminosti materije, o
Suprotno: kvalitativan
jedin- stvu suprotnih tendencija u
(V.).
svakom posto- janju i kretanju itd.
Kvantiteta (lat. quantitas), jedna od
Uvidom u strukturu atoma uinjen je
osnovnih filozofskih kategorija, koja
kraj svakoj statikoj slici svijeta i
oznaava kolii- nu, mnoinu, veliinu
njegovih osnovnih elemenata.
jednog predmeta ili pojave. Svi
V
predmeti
i
pojave
imaju
osim Kvantum (lat. quantum = koliko),
kvalitativne i kvantitativnu odredenost
veliina, mnoina, odredena mjera.
te ostajanje samo na njoj ne iscrpljuje Kviditet (lat. quidditas), prevodi se kod
odrede- nosti (oznake) predmeta.
nas u tastvo. To je skolastiki pojam
Kvantitativne od- redenosti predmeta i
kojim se odreduje ono to se inae
pojava u uskoj su vezi s kvalitativnim,
naziva bit stva- ri (lat. forma
tako da izvjestan stupanj promjene
substantialis),
a
odgovara
Arikvantitete
uvjetuju
i
kvalitativne
stotelovom pojmu koji se grki izraava
promjene,
to
je
izraeno
u
to ti en einai (to to neto jest). (V.
dijalektikom
zakonu
prijelaza
esencija.)
kvantitete u kvalitetu (v.).
F

kvijetiv

185

Kvijetiv

(lat. quies = mir),

sredstvo za duev- no umirenje. Za
Schopenhauera je spoznaja o nitavilu
ovoga svijeta kvijetiv, svakog hti- jenja
(v. kvijetizam).
Kvijetizam (lat. quies = mir), mistinoreligiozan pravac kojemu je zaetnik
pa- njolski svjetovni sveenik Molinos.
On u svom djelu Guida spirituale
zahtijeva za- dubljivanje duha u tihu
molitvu, potpuno pasivno mirovanje
due, koja se u tom mi- rovanju posve
preputa bogu. Tako se po njemu moe
postii odvraanje od osjetil- nog
svijeta, koji je samo izvor grijeha. Francuski dvor isposlovao je kod pape da se
Molinos odrekne svojih zabluda i da ga
za- tvore u samostan. No time
kvijetizmu nije bio uinjen kraj, nego se
on i dalje irio. Nov poticaj dao mu je
Fenelon svojim spi- som Explication
des maximes des Saints sur la vie
interieure, ali je Bossuet isposlo- vao
da papa 23 postavke iz te knjige proglasi
zabludama.
Kvijetistiko
shvaanje i- vota zastupa i budizam
(v.) i misticizam (v.), a od novijih
filozofa Schopenhauer u svojoj nauci o
odricanju volje za ivotom (v. kvi- jetiv).
S
Kvintesencija (lat. quinta = peta i
essentia = bitnost), jezgra, sr, bit; kod
pitagorovaca eter (v.); fikcija kod
Teofrasta Paracelsusa koji je etirima
esencijama starih kemiara (etiri
elementa) dodao petu, i ta bi imala biti
duh ili snaga prirodnih tjelesa. Danas
kvintesencija znai bit neke stvari ili
najdje- lotvorniji dio neke supstancije.
S
Kvocijent inteligencije, QI, pokazatelj razvijenosti
inteligencije,
izraen
omjerom
mentalne
dobi
(razine
inteligencije koja od- govara prosjeku
odredene dobi kod ovje- ka) i stvarne
kronoloke dobi osobe. Sred- nja
vrijednost iznosi 1,00, dakle 100, te e
k. i. u normalno inteligentne osobe biti
iz- medu 90 i 110.
p

kvocijen
t
intelige
ncije

labilan

L
Labilan, pojam koji se u psihologiji
upotreb- ljava obino kao oznaka za
ovjeka nestabil- nih uvstava i
raspoloenja koja se naglo mijenjaju.
Laksizam (lat. laxere = popustiti,
ublaiti), suprotno od rigorizma (v.),
nauanje po ko- me kod svake sumnje
u nunosti neke oba- veze ta sama
obaveza otpada. Po tome oba- veza
obvezuje ili nuno odnosno bezuvjetno ili nikako. Dakako da time i
najmanja
sumnja
moe
otkloniti
dunost koja se ov- jeku po savjesti
namee. Zato se laksizam ne smije
zamijeniti s etikim probabiliz- mom,
koji trai za povlaenje od neke obaveze
razloite,
dovoljno
uoljive
protivargu- mente, a ne samo sumnju
u nunost zadane obaveze. (V.
probabilizam.)
F
Lamarkizam, teorija koja objanjava
evoluci- ju ivih bia prijenosom na
potomstvo oso- bina steenih u toku
individualnog prilago- denja jedinke
okolini. Osniva je te teorije J. B.
Lamarck.
Latentan (lat. latens = skriven), koji
ostaje skriven dok ne nastupe uvjeti
pod kojima se tek moe manifestirati.
Latentno je dakle sve ono to opstoji
samo potencijalno (v.), kao stalna
mogunost da se pojavi.
Latudijanci (lat. latitudo = irina),
umjerena stranka anglikanske crkve,
koja je u sporo- vima izmedu nje i

prezbiterijanaca zastupa- la sredinu,

propovijedajui vjersku teleran- ciju.
Pristalice slobodna izlaganja i tumaenja
vjerskih
dogmi.

irokogrudni
moralisti
koji
ne
zahtijevaju
strogo
pridravanje
moralnih naela. Suprotno: rigorizam

lema
(v.). Kant naziva latudijancima ljude
iroke i laksne savjesti.
S
La je tvrdnja suprotna istini a iznosi se s
namjerom da se drugoga dovede u
zabludu.
Teoriju
tog
moralnog
prijestupa prvi je u navedenom smislu,
ini se, dao Augustin koji kae: Prema
njegovom unutranjem uvjerenju a ne
prema tonosti ili netonosti same
stvari mora se suditi da li netko lae ili
ne... Krivnja laca sastoji se u namjeri
da svojim iskazom obmanjuje. Z
Legalan (lat.), zakonit, po zakonu. Neka
je radnja, neko djelovanje legalno ako
odgova- ra zakonu, s njim se podudara,
ne kri za- kon. Ono u tom sluaju ne
mora medutim da proizlazi iz uvjerenja
koje
odgovara
udorednom,
moralnom zakonu. S etikog stajalita
legalna je radnja minimum ljud- skog
(moralnog), jer se naprosto pokorava
postojeem zakonu (pozitivnom pravu,
obi- aju, tradiciji, opeusvojenim
navikama i uhodanim oblicima ivota,
postojeim dru- tvenim odnosima,
zatim
prirodnim
zakonima,
nagnuima, instinktima itd.) i ostaje u
njegovim granicama. Time se ono, to
ve nekako unaprijed jest, prihvaa i
priznaje
kao
istinito
(moralno,
punovrijedno,
dobro,
smisleno,
poeljno, jedino mogue itd.), te je tako
dana i bitna distinkcija izmedu drutvenog
(zakonskog,
legalnog,
pravnog)
i
ljudskog
(moralnog,
etikog).
K
Legalitet (lat.), zakonitost, podudaranje
neke radnje sa zakonom, za razliku od
moraliteta (v.). Ovu razliku ini Kant
odredujui lega- litet kao puko
podudaranje ili nepodudara- nje neke
radnje sa zakonom, bez obzira na
njezin motiv, dok je moralna radnja
ona, u kojoj je ideja dunosti
istovremeno jedini njezin pokreta
(motiv, odredbeni razlog volje). Legalni
je in onaj koji se vri iz nagnua,
naklonosti,
uvstva,
instinkta,

\1 podvrgnut prirodnom zakonu (npr. kad

majka iz ljubavi spaava svoje dijete).
Po svom efektu on se moe i
podudarati s mo- ralitetom, a da ipak
ostane samo legalan, tj. heteronoman
(v.), a ne autonoman (v.), ako nije
uinjen iz dunosti.
K
Lema (gr. lemma = preuzeto), teza koja
je
preuzeta
iz
nekoga
drugog
znanstvenog po-

lema

188

druja, pa se uzima kao da je tamo

doka- zana; znai i premisu (v.) ili izbor
izmedu vie sudova.
Leptosoman, oznaka osobe mrave,
izdue- ne, krhke i astenine
tjelesne grade. Izraz potjee od
Kretschmera, koji je pokuao tip
linosti dovesti u vezu s tjelesnom
konsti- tucijom, te je npr. leptosomnu
tjelesnu
gradu
smatrao
karakteristinom za tzv. shizo- timni
temperament.
Pt
Letargija, stanje nenormalne pospanosti i
neaktivnosti. Katkada se upotrebljava i
kao oznaka za prvi stadij u toku
hipnoze,
koji
je
karakteriziran
slabljenjem osjetljivosti i poputanjem
miinog tonusa (Charcot).
Bu
Li (kin.), ceremonijal, ritual i dobri obiaji
ko- dificirani u Li-kingu, jednoj od pet
klasi- nih knjiga na kojima se osniva
Konfucijevo
uenje.

Konfucije
definira li kao dovo- denje u red ljudi i
stvari, a pod tim misli prvenstveno na
politiki poredak. Po tome se za
Konfucija razlikuje li od tao. U zlatno
doba, kad je vladao veliki tao, svijet je
bio jedinstveno bie, gdje su vladari
izabirani po mudrosti i sposobnosti,
vladalo je uza- jamno povjerenje i mir,
a ljudi nisu samo vlastite roditelje
smatrali roditeljima, ni sa- mo vlastitu
djecu djecom. Kasnije, kad utopistiko
idealano drutvo vie nije mo- gue,
potrebno je da pravila dobrih drutvenih odnosa (li) odravaju ope
povjerenje i zajame stanje malog
mira. Dunost je mudraca da
pokazuje narodu osnov ra- zumnog
drutvenog poretka, po kojem se svodi
na pravu mjeru sve u obitelji, u dravi i
na svijetu. Pored ovog racionalnog i
normativnog smisla, li obuhvaa i ire
po- druje narodnih obiaja u njihovom
povije- snom razvitku. Konfucije nalazi
poetak dobrih obiaja u pripremanju
jela i pia, u gradenju kua, upotrebi
vatre i odijela i u svemu po emu se

liberum arbitrium
civilizirani ovjek razli- kuje od
primitivnog. Li se s jedne strane temelji
na prirodnom nagonu i urodenoj vrlini
pravednosti, a s druge je proizvod
prouavanja povijesti i izvodenja opih
pra- vila. U posljednjem smislu je li
formalan i relativan. To se najbolje
odraava u njego- voj srodnosti s
muzikom: Razliite vrste muzike u
razliitim zemljama odraz su raz- liitih
obiaja ljudi... Muzika predstavlja nebo
ili apstraktnost, dok li predstavlja
zemlju i konkretnost. Iskon je lia u
prajedinstvu, koje se rascijepilo na
nebo i zemlju i pretvorilo u yin i yang
(v.). Od te kozmike pretpostavke
polazi razrada pojma li u kasnijoj
konfucijevskoj filozofiji, osobito kod uhsia (12. st. n. e.). Tu je li regulativni
zakon svijeta, relativniji od taoa po
tome to se pojavljuje i vrijedi samo u
odnosu prema drugom principu 'i, a
taj je prvi fluidni oblik materije iz
koje se razvi- ja konkretni svijet.
Ve
Liberalan (lat. liberalis), slobodouman,
bez predrasuda u vjerskim, etikim i
opekul- turnim odnosima; preneseno:
koncilijan- tan, odnosno tolerantan.
Liberalizam (lat liberalis = slobodouman),
politika i opekulturna doktrina i
pokret mlade gradanske klase, nastao
u
borbi
protiv
ogranienja
(prvenstveno ekonomsko- -trgovakih,
a
zatim
i
religiozno-moralnih)
feudalnog drutvenog uredenja. Nastao
je kao antiteza apsolutizmu, a izraen u
ideji
slobodoumlja,
koja
trai
individualnu slo- bodu izraavanja,
miljenja po savjesti, pro- tiv svake
konzervativne
tradicije.
Prosvjetiteljstvo, racionalizam i individualizam
mi- slilaca 17. i 18. st. (osobito Spinoze,
Grotiu- sa, Montesquieua i francuskih
enciklopedi- sta) idejna su i filozofska
osnova kasnijih liberalnih stremljenja
koja su se oitovala u razliitim
revolucionarnim
pokretima.
Kao
politika doktrina i praksa historijski je

liberalizam vezan i ogranien jednom

fa- zom u razvitku buroaskog drutva,
u kojoj je jedno vrijeme predstavljao
progresivni duhovni borbeni pokret, a
kasnije poprimio (u obliku pojedinih
liberalnih partija) i kon- zervativne
karakteristike.
G
Liberum arbitrium (lat.), slobodna odluka.
Taj se pojam upotrebljava u vezi s
rjeava- njem problema slobodne volje
kao izraz in- determinizma (v.). No on
nije
samo
antitetian
pojmu
neslobode [koji zastupa deter- minizam
(v.)], nego oznaava i ekstremni oblik
slobodne odluke koja nije ni za to

liberum arbitrium vezana, kao apsolutna189

sloboda, pa se tako pribliava pojmu
samovolje.
F
Liberum arbitrium (indifferentiae) (lat.),
pojam kojim se oznaava mogunost
slo- bodnog voljnog odluivanja. ovjek
je spo- soban da se pod istim uvjetima
odluuje za ovaj ili onaj motiv (v.). (V.
indeterminizam.)
Suprotno:
determinizam (v.).
F
Libido (lat.), pouda, udnja, seksualni
nagon. Taj je pojam u noviju psihologiju
uvela
psihoanaliza.
Njime
se
oznaava osnovni poriv cjelokupnog
svjesnog i nesvjesnog duev- nog
ivota. Po tom pojmu psihoanaliza i
dobiva karakteristiku panseksualizma.
F Linost (lat. personalitas) ili osobnost,
osobitost,
naroitost,
vlastitost
pojedinca (indivi- duuma) to ga
odlikuje i razlikuje od svih ostalih
pojedinaca jedinstvenou i neponovljivou.
Linost
je
bitna
karakteristika ovjeka kao ljudskog
bia po tome to ona pojedincu nije
neto naprosto dano (samim tim to je
roden kao ovjek) nego je izbo- rena,
oblikovana, proizala iz smisleno-svrhovitog htijenja te stvaralake
djelatno- sti koja je dosljedna samoj
sebi. Stoga po- jedinac tek treba da
postane
linost
time
to
svoju
naturalno-socijalnu
odredenost
djelatno-smisleno ukida, prevladava i
hu- manizira. Od Kanta pojam
linosti do- biva u gradanskoj filozofiji (i
etici) izrazito vrijednosni ili etiki
karakter, ime se smi- sleno-sadrajno
suava, pa biti linost znai izvravati
iskljuivo
moralne
zadatke
ili
ostvarivati
vrijednosti,
tj.
samoostvarenje linosti postaje jedna
od kreposti (vrlina). Pojam linosti
javlja se kao problem u tzv. pitanju o
ulozi velikih linosti u povijesti, pri
objanjavanju drutveno-povijesnih zbivanja naroito u revolucionarnim
razdoblji- ma.
K
Lik (njem. Gestalt), kategorija koja je tek
u novijoj filozofiji kulture i u psihologiji,
a onda i u filozofiji prirode, dobila

odredeno i vano znaenje. Njome se

oznaava cjelo- vitost i struktura jedne
datosti koja je neto vie i neto drugo
nego zbroj dijelova sadr- anih u njoj,
ali je taj sloaj ba po toj i takvoj
cjelovitosti strukturiran. Lik je svojevrsni nain veze, on od mnotva ini
je- dinstvenu na odreden nain
povezanu
cjelinu
dijelova.
Uz
kulturnopovijesne likove (npr. klasika) i
politikopovijesne (npr. feu- dalizam)
pojam lika je naroito primijenjen u
novijoj psihologiji, u kojoj se pokazuje
da sloeni psihiki doivljaji nisu samo
zbroj elemenata nego da tvore
fundamentalne je- dinstvene cjeline,
likove, koji svagda na osebujan nain
povezuju u sebi sadrane dijelove.
F
Lila (sansk.), igra bogova kao uzrok
nastan- ka prividnog svijeta; jedna od
teorija o ne- realnosti pojavnog
zbivanja u vezi s ue- njem o mayi (v.).
Javlja se osobito u vinuiz- mu, gdje
Krina postaje utjelovljenje nesta- nog
boanstva, ljubitelj svirale i plesa u
pastoralnim
motivima
indijske
knjievno- sti. U doba Aleksandra
Velikog Heleni ga identificiraju s
Dionizom. Motiv lile i bo- anske
nestanosti kao estetskog simbola
umjetnike ljepote est je i u poeziji
Rabin- dranatha Tagorea.
Ve
Limen (lat. limen = prag), 1) (psihol.)
prag osjeta. Apsolutni limen je najslabiji
intenzi- tet nekog fizikalnog procesa,
upravo dovo- ljan da izazove osjet.
Difencijalni
limen
je
najmanja
objektivna razlika izmedu dva podraaja iste vrste, koju ispitanik moe
su- bjektivno zamijetiti. Apsolutni limen
je mjera osjetljivosti u nekom osjetnom
po- druju, a diferencijalni limen je
mjera osjet- ljivosti za razliku. to je
limen vii, to je osjetljivost manja, i
obrnuto; 2) (fiziol) naj- slabiji intenzitet
podraaja koji je potreban da bi dolo
do
ivanog
uzbudenja,
miine
kontrakcije ili ljezdane reakcije. Bu
Liminalno, to je tek zamjetljivo, ili to
tek

izaziva neku reakciju. Limitacija (lat.

limitatio = ograniavanje), pojam kojim
se odreduje osobina negativ- nih
pojmova, kod kojih se odredeno ogranienje postie pomou negativnih
odredenja.
Npr.
beskonaan,
besmrtan i sl. Limitativan (lat. limes =
granica), u logici takav sud koji ima
oblik afirmativnog (v.) suda, a doista je
negativan (v.), jer mu je predikat po
znaenju negativan. Oblik mu je: S je
ne-P. Limitativan se naziva i beskonaan.

limitativan

190 of
the
Unified
Science,logika
(sansk.),
enciklopedija
International
sinonim za sukma- -arira (v.), psihiki
Encyclopedia of Unified Science itd.).
organizam.
Glavna je teza logikog pozitivizma da
Logicizam, u irem smislu: shvaanje da
postoje samo dvije vrste smisaonih
je svijet logian i da je logika osnovna
iskaza (stavova, sudova): empirijski
filozof- ska disciplina. U uem smislu:
provjerljivi,
aposteriorni
sudovi
logiki pra- vac 19 20. st. iji su
empirijskih nauka i analitiki, apiorni
glavni predstavnici B. Bolzano (1781sudovi matematike i logi- ke. To znai
1848) i E. Husserl (1859 1938).
da neanalitiki sudovi, da bi bili
Logicisti smatraju da je logi- ka
smisaoni, moraju biti empirijski propotpuno nezavisna i od ontologije i od
vjerljivi. Ovaj osnovni princip logikog
psihologije i od bilo koje druge
po- zitivizma naziva se principom
filozofske i znanstvene discipline, jer
verifikacije (v.). Polazei od ovog
njen predmet nije ni objektivna
principa logiki pozi- tivisti su otro
realnost, ni ljudsko mi- ljenje, nego
kritizirali svu dosadanju fi- lozofiju, a
jedno posebno tree carstvo, carstvo
napose metafiziku, tvrdei da su svi
izvanvremenskih,
idealnih
logikih
metafiziki stavovi, budui da se ne
tvorevina, koje su potpuno nezavisne
mo- gu verificirati, samo besmisleni
od obojeg. Kako se javio u vrijeme
pseudosta- vovi, koji nisu ni istiniti ni
vladavine psihologizma (v.) u logici i u
neistiniti. Tra- dicionalnu filozofiju, koja
filozofiji uop- e, logicizam je bio
je bila smjesa metafizike i znanosti,
polemiki usmjeren pr- venstveno
treba po logikim po- zitivistima
protiv psihologizma.
P
zamijeniti znanstvenom filozofi- jom
Logian (gr. logikos), onaj koji je u
koja e biti samo logika znanosti, odskladu s principima ili naelima logike.
nosno logika sintaksa znanstvenog
Logiki (gr. logikos), onaj koji pripada
jezika. Analizirajui strukturu i metode
logici ili se odnosi na logiku.
znanosti ona treba da pomogne
Logiki kvadrat, v. izvod.
stvaranje ujedinjene znanosti koja bi
Logiki pozitivizam, filozofski pravac koji
obuhvatila sva naa znan- stvena
nastaje u dvadesetim godinama 20. st.,
saznanja o svijetu. Razliiti autori
ra- zvija se u tridesetim, a postepeno
razliito su tumaili princip verifikacije,
razlae u etrdesetim i pedesetim.
pa se o tome medu logikim
Pretee su mu D. Hume, E. Mach i B.
pozitivistima
ivo
raspravljalo.
Russell, a neposredni inspirator L.
Medutim, bez obzira na to kako ga
Wittgenstein. Jezgru pravca inili su
interpretiramo,
princip
verifikacije
filozofi bekog kruga na elu s M.
nailazi na velike tekoe. Najvea je
Schlickom i R. Carnapom, a pridruili su
moda u tome to nije jasno kakav bi
im se filozofi berlinske grupe H.
trebao biti njegov status. Po svemu
Reichenbacha,
poljski
filozofi
sudei on ne moe biti ni empirijski
lavovsko-varavske
logike
kole,
provjerljiv ni analitiki, a to bi znailo
filozofi vedske upsalske ko- le, filozofi
da je i sam metafiziki, besmi- slen
njemake miinsterske logistike grupe,
iskaz. P
neki ameriki filozofi pragmatisti- ko- Logificirati (lat. logicus = logian i facere
operacionalistike kole, te pojedini fi= initi), uiniti neto loginim, izraziti
lozofi iz drugih zemalja. U toku
neto na logian nain, pridati neemu
tridesetih i etrdesetih godina logiki
lo- giku formu.
pozitivisti
organizirali
su Logika (gr. logos = govor, rije, um,
internacionalne kongrese nau- ne
misao), filozofijska disciplina koja
filozofije i izdavali brojne publikacije
prouava oblike valjane (pravilne,
(asopis Erkenntnis, kasnije Journal
ispravne) misli i metode znanstvene

linga-arfra

Linga-arira

spoznaje. Tvorac evropske logi- ke je

grki filozof Aristotel, a njegovi nastavljai
filozofi
megarsko-stoike
kole. Deduktivna logika koju su oni
stvorili
u
srednjem
se
vijeku
komentirala,
dopunjavala
i
sistematizirala. U razdoblju renesanse
nju su otro kritizirali, ali kako nisu
umjeli da je zamijene boljom, ona je te
kritike nadivjela. Poetkom 17. st.
engleski filozof F. Bacon iznio je ideju
nove, induktivne logike, a tu su ideju
razvili J. St. Mill i drugi engleski lo^ari
19. st. U drugoj polovini

191
19. st i u 20. st. razvila se simbolika (v.)
logika koja je u poetku predstavljala
samo razvijeniji oblik deduktivne logike,
ali je ka- snije obuhvatila i podruje
induktivne logi- ke. Pretea je simbolike
logike Leibniz, a njeni najznaajniji
predstavnici G. Boole, G. Frege, B.
Russell, R. Carnap, A. Tarski itd. U toku
19- i 20. st. vodeni su i jo se vode
sporovi o svim osnovnim proble- mima
logike. Velika razilaenja postojala su i
postoje o pitanju zanima li logiku samo
valjano izvodenje jednih misli iz drugih
(formalna
istina,
pravilnost,
valjanost, ispravnost) ili i slaganje
misli
s
onim
o
emu
mislimo
(materijalna istina, istini- tost). One
koji zastupaju prvo stajalite na- zivamo
pristalicama formalizma, u logici, a one
koji zastupaju drugo pristalicama
sadrajne
logike.
Posredno
je
stanovite onih koji smatraju da logika
prouava pr- venstveno oblike valjane
misli, ali takoder i primjenu oblika valjane
misli
u procesu
spoznaje.
Mnoge
rasprave vode se i o od- nosu logike
prema drugim granama filozo- fije i
znanosti. Dok neki smatraju logiku
dijelom filozofije, drugi je smatraju zasebnom znanou. Pristalice ontoloke
logike tvrde da su svi filozofski problemi
u biti ontoloki, pa da ni logika kao
zasebna filo- zofska disciplina nije
mogua. Pristalice gnoseoloke logike
tvrde da je logika kao disciplina koja
prouava samo formalne uvjete spoznaje
sastavni i podredeni dio spoznajne teorije
koja prouava problem spoznaje u cjelini.
Pristalice antropologiz- ma u logici
tvrde da je logika kao proua- vanje
jedne od ovjekovih djelatnosti (miljenja) sastavni dio antropologije kao
ope filozofske discipline o ovjeku.
Pristalice psihologizma smatraju da
logika kao dis- ciplina o valjanom
miljenju moe biti sa- mo dio ili
praktina
primjena
psihologije
kao
znanosti koja prouava sve psihike
procese, pa i miljenje. Pristalice
lingvistikog
pravca
u
logici

podsjeaju da nema misli bez jezika, pa

tvrde da je logika dio ili praktina
primjena lingvistike. Pristalice simbolike
logike, a napose pristalice alge- bre
logike, tvrde da je logika samo grana
matematike. Nasuprot svim ovim
shvaa- njima stoji shvaanje pristalica
iste logi- ke, koji istiu da logika ne
prouava realna zbivanja, kakva su
psihiki
procesi,
nego
idealne
tvorevine misli, a te tvorevine ne
prouava i ne moe objasniti nijedna
druga grana filozofije ni znanosti Ni
u pitanju o podjeli logike nisu svi
logiari su- glasni. Najee se susree
podjela
na elementarnu ili
formalnu logiku, koja prou- ava
oblike (forme) i principe valjane (pravilne, ispravne) veze misli, i na
metodologiju
koja
prouava
razliite metode (nai- ne, postupke)
spoznaje. U sklopu elemen- tarne
logike prouavaju se: pojam (v.), sud
(v.), zakljuak (v.) i osnovni principi
misli, (v.), a u okviru metodologije:
definicija (v.), divizija (v.), indukcija
(v.), dedukcija (v.), analiza (v.), sinteza
(v.), dokaz (v.), hipoteza (v.), teorija
(v.) itd.
P
Logistika (gr. logistike tehne = raunska
vjetina), u starom i u srednjem vijeku:
op- enito vjetina raunanja
brojevima.
Kasnije:
vjetina
raunanja
pomou
algebarske
simbolike. Danas se upotrebljava u dva
glavna znaenja. U irem smislu
logistika je isto to i simbolika (v.)
logika. U uem smislu logistika je
jedna faza u razvoju sim- bolike
logike karakteristina za kraj 19- i
poetak
20. st. Glavni su joj
predstavnici G. Frege, A. N. Whitehead
i B. Russell. Glavna je teza logistike da
se sva matematika moe izvesti iz
logike. Osnovni pojmovi matema- tike,
za koje se obino smatra da se ne mogu definirati, po miljenju logistiara
mogu se definirati pomou pojmova
logike, a pre- ma uobiajenom
shvaanju
nedokaljivi
aksiomi
matematike mogu se izvesti iz aksio-

logika

ma logike. To drugim rijeima

znai
da
se
izmedu
logike
i
matematike ne moe povu- i stroga
granica. Logiki pojmovi i principi
razlikuju se od matematikih samo
veom openitou.
P

Logizam, zakljuak; upotrebljava se

takoder
u
istom
smislu
kao
logicizam (v.), a u i- rem smislu
oznaava i nauanje da je itav svijet
logiki strukturiran, pa je blizu ontolokom pojmu panlogizma (v.).

lagizam

logocentrian

192 koji priznaju samo postoja- nje etiriju

Logocentrian (gr. logos = um i lat. centrum = sredite), ivotni nazor po

kome je logos (um) sredinji odnosno
osnovni
princip
svega
svjetskog
dogadanja.
Logokracija (gr. logos = um i krateo =
vladam), zamiljeni drutveni oblik u
kome bi vladao iskljuivo umni princip
kao os- novni zakon poretka.
Logomahija (gr. logomahia), prepiranje,
borba rijeima.
Logos (gr.). U tekstovima od Homera pa
do kranskog evandelja termin je
imao ova glavna znaenja: rije, govor,
gramatiki is- kaz, svojstvo, istina,
slava (kvaliteta), red, vo- lja, razum,
ljudski pojam, um, uenje, isti- nito
uenje, zakon (mjera), postupak,
dokaz, matematski aksiom, boji um,
klica posta- janja, i boja rije
(posrednik).
S Heraklitom logos postaje filozofski
problem. Opu zakonomjernost (zakon
i red) dijalektikog dogadanja u
svemiru He- raklit je oznaio terminom
logos. Na osno- vu djelovanja logosa
priroda je u sebi har- monija.
To
kozmiko
znaenje
logosa
obnovili su stoici u svojoj filozofiji. Tu je
logos osim nunosti i zakonitosti dobio i
znaenje svjetske umnosti. I Hegelov
panlogizam proizlazi iz ope nunosti
slijeda koji je is- todobno i uman i
stvaran (zbiljski). B
Lokalizacija (lat. localisatio), smjetaj,
ograni- avanje neega na odredeno
podruje. U psihologiji: odredivanje
mjesta pojedinih centara psihikih
funkcija na kori velikog mozga.
Lokayata (sansk.), svjetovni nauk,
naziv za materijalizam u indijskoj
filozofiji. Izvorni tekstovi nisu sauvani,
jer
kola
nije
imala
povijesnog
kontinuiteta. Mitskim osniva- em
smatra se rii Brihaspati. Naziv lokayata ne upotrebljava se jednoznano.
Pristae ovog uenja kao senzualisti
nazivaju se e- sto arvaka (iz osnove
arvjesti), a protivnici ih dijele u dvije
skupine: dhurta, zlona- mjerni sofisti,

materijalnih elemenata (zemlja, voda,

vatra i zrak), a negiraju univerzalno
vaenje bilo kojeg logikog ili prirodnog
zakona (osobito kauzaliteta); suikita,
kul- tivirani, koji priznaju i psihiku
materiju (v. sukam ariram), a u logici
razlikuju in- duktivnu metodu, koju
priznaju, od deduk- tivne ije zakljuke
odbacuju. U pozitiv- nom smislu
lokayatom se naziva i politiki nauk iji
je najizrazitiji predstavnik indij- ski
Machiavelli anakya Kautilya na
dvoru andragupte (4. st. n. e.). Od
povije- snih predstavnika suikita
materijalizma spominje se osobito
Purandra (7. st. n. e.). Skolastiki
indijski pisac Krina Mira u djelu
Prabodhaandrodaya definira teze
lokayate ovako: Lokayata je jedini
nauk. Njegov je autoritet samo osjetna
oitost. Elementi su zemlja, voda, vatra
i zrak. Bo- gatstvo i uitak, su svrha
ljudskog ivota. Materija moe misliti.
Nema drugog svijeta, sve svrava
smru. Kao politiku dok- trinu isti
autor definira lokayatu kao stav prema
kojem su pravo i uenje o dravi jedine
prave znanosti, a pod njih potpadaju i
praktine
vjetine
kao
to
su
poljoprivreda i trgovina.
Ve
Ludilo, puki i neodredeni naziv za svaku
vrstu duevne poremeenosti koja
pojedin- cu onemoguava da djeluje u
skladu sa uobiajenim i zakonskim
propisima sredi- ne u kojoj ivi. U
obinom govoru ludi- lom se
oznauju naroito one psihike poremetnje koje su povezane s delirijem
(gu- bitkom osjeaja za realnost i
pojavom halu- cinacija).
Su
Luliko umijee, po Rajmundusu Lullusu
koji
ju
je
stvorio
nazvana
kombinatorika najviih, najopenitijih
evidentnih pojmova, iz kojih se sve
istine mogu izvesti i zorno predoiti.
Radi se o shematskom poretku
pojmova u 6 koncentrinih pokretnih
kru- gova, koji predstavljaju neku vrstu
stroja za miljenje. To umijee prikazao
je Lullus u svojoj knjizi pod naslovom

lumen naturale

Ars magna (Veliko193

umijee). Danas ga smatraju preteom logistike (v.).
F
Lumen naturale (lat.), prirodno svjetlo; u
grkoj i rimskoj (Cicero) filozofiji znai
du- hovno svjetlo, duhovnu jasnou,
spoznajnu mo ljudsku, koja je zapravo
vanljudskog porijekla. Npr. ideja je tako
uzeta kao izvor prirodnoga svjetla koje
uvjetuje nau spo- znaju javljajui se
kao djelotvorno unutra- nje svjetlo, i
koje omoguava ogranienoj ljudskoj
svijesti da dode do empirijske ali
objektivne i evidentne istine. Suprotan
je

lumen naturale

pojam lumen supranaturale. Njime

skola- stici. imenuju nadnaravno svjetlo

13 Filozofijski rjenik

spoznaje koje prelazilumen naturale

elementarna znanja (Plotin, Augustin).
F

195

ljepota

LJ
Ljepota, u obinom govoru, svojstvo to
pri gledanju izaziva ugodu i divljenje. U
filozo- fiji jedna od temeljnih kategorija
kojima se poimaju bitna svojstva bia i
bitka. Od 18. st. specifini predmet
estetike (v.) kao po- sebne filozofijske
discipline. U povijesti fi- lozofije
fenomen ljepote pokuavao se protumaiti na razne naine. Platon
ljepotu shvaa kao manifestaciju
dobrote. Budui da je od svih
savrenstava najoitija i naj- milija
ljepota je ovjeku polazite u njegovom sjeanju i promatranju ideja Tu
teori- ju neoplatonizam razvija u
teologijskomistikom
smjeru
odredujui Jedno i Boga kao Dobro koje
podaruje ljepotu svim stvarima
(Plotin). Ta teorija ljepote u poza- dini
je svih estetika koje vide svrhu i
zadau
umjetnosti
u
moralnom

ljepota
usavravanju. Pre- ma Aristotelu bit
ljepote je u poretku i si- metriji
dijelova cjeline to je veliinom podobna da je zahvatimo jednim
pogledom. Tu su teoriju prihvatili i
dalje razvili stoici i Ciceron i kasnije
skolastici i renesansni teoretiari.
Drugi su bit ljepote opet traili u
savrenoj
osjetilnoj
predodbi
(Baum- garten) ili pak u svidanju to
prati osjetilnu aktivnost (Hume,
Burke). Oko sinteze tih shvaanja
nastoji Kant s odredenjem ljepo- te
kao svidanja bez pojmovne spoznaje.
Prema teoriji romantika ljepota je
manife- stacija istine te je u tom
smislu vailo geslo to je poetinije,
to je istinitije. Svoju os- novnu
misao da je ljepota sjajenje ideje u
osjetilnome Hegel varira u raznim
formula- ma. Croce pak misli da je
ljepota u uspje- lom izrazu. Svi ti i
drugi nespomenuti brojni pokuaji
pojmovnog odredenja lje- pote vie
svjedoe o njezinoj zagonetnosti
nego o uspjenosti racionalnog
poimanja njezine biti. Z

1S

M
M, u logici: 1) simbol za posredni pojam
(lat. terminus medius) u silogizmu; 2)
simbol
za
medusobnu
zamjenu
premisa u silogizmu (metathesis
praemissarum).
Maddiya
(islam),
naziv
za
nauku
materijalista.
Kao
sinonim
sa
specifinijim znaenjem upotrebljava
se dahrija (v.).
Madhyamika
(sansk.),
uenje
o
srednjem putu, naziv za dijalektiko
uenje (Nagar- gjune (2. st. n. e.) u
mahayana budizmu (v.), koji dokazuje
nemogunost da se spozna istina o
bitku izvan racionalnih aporija uma;
zastupa ekstremni relativizam svih
pojava, bitka i nebitka, afirmacije i
negacije,
pa
prema
tome
i
egzistencijalne zavisnosti i slobode
(samsare i nirvane). Protivrjeno- sti
svih ekstremnih teka upuuju na nitavilo kao krajnji osnov egzistencije (v.
unya- ta). Polazei od Buddhine
formule o uvjetovanom nastanku bia
(v. patia- -samuppada), N%argjuna
zakljuuje: Ne postoji ni postanak ni
prestanak, ni trajnost ni prolaznost, ni
jedinstvo ni mnotvo, ni ispoljavanje ni
iezavanje po zakonu o uvjetovanom
nastanku. Moralni smisao ovog
uenja izraen je u rijeima osnivaa
kineskog
mahayanizma
(v.
zen)
Bodhidhar- me (5. st. n. e.): Sve su
stvari isprazne, ne- ma nita za im bi
bilo vrijedno teiti. Da unyata u

madhyamiki ne znai apsolut- ni

nebitak
nego relativnost
bitka
(Radhakrishnan),
pokazuje
Nagargjunino razliko- vanje dviju vrsta
istine: 1) konvencionalne- empirijske
(samvriti) i 2) transcendentne (v.)
(paramartha).
Prva
je
sredstvo
spoznaje, a

>7

mahayan
a
dmga cilj. Tako Nagargjuna metodom
srednjeg puta nastoji iz dokaza o
nitetno- sti bia izvesti zakljuak o
neizrazivoj irela- cionalnosti nirvane, a
ujedno i o njenoj ne- posrednoj
prisutnosti onkraj konvencional- nih
oblika spoznaje.
Ve
Mahayana (sansk.), velika kola, opi
naziv za idealistike kole u budizmu,
nastale u doba prijelaza iz stare u novu
eru pod uza- jamnim utjecajima
budizma i vedantizma. Dvije su glavne
mahayana kole:
madhya- mika,
dijalektika srednjeg puta, i yogaara
ili vigjnana-vkla, metafizika svijesti. U
ka- snijem kineskom i japanskom
budizmu po- sebno mjesto zauzimaju
kole meditacije (dhyana, kin, 'an, jap.
zen). Medu vjer- ske sisteme
mahayane ubrajamo i tibetan- ski
lamaizam. Za najstariju kolu ovog
smjera smatra se mahasangika, gdje
se jav- ljaju glavni elementi po kojima
se svi ovi pravci razlikuju od Buddhinog
uenja kodi- ficiranog u pali kanonu (tipitaka).
Odbacuje
se
najprije
posljednja, abhidhamma- -pitaka (v.),
na kojoj se osniva filozofsko uenje
thera-vkla kole (v.) koju mahayani- sti
nazivaju hmayana ili mala kola.
Mjesto
toga
dodaju
niz
novih,
apokrifnih sutra na- pisanih tzv.
hibridnim sanskrtom, medu kojima
sredinji poloaj zauzimaju Pragjnaparamitarsutre, ili nauka o vrhovnoj
mu- drosti. Glavne zajednike teze
svih ma- hayana kola koncetrirane su
oko idealizira- nja Buddhine linosti,
koja se smatra trans- cendentom
(lokuttara), tj. vezanom za po- javni
svijet samo sluajnom prividnom vezom, a ne utjelovljenom po nudi
vlastitog
karmikog
razvoja.
Najpopularnija
crta
mahayana
budizma je nauka o bodhisattvama ili
spasiteljima,
usavrenim
ljudskim
biima koja svoje konano oslobodenje
iz svijeta, ili nirvanu, odgadaju iz

samilosti prema ostalim ivim biima,

utjelovljujui se uvi- jek ponovno bez
karmike
neophodnosti.
Otuda u
mahayani dolazi ne samo do deifikacije buddha nego i bodhisattva, koji
od- govaraju kranskim svecima.
Oslobodi- laka snaga iz iluzornosti
svijeta (samsara) potjee jedino iz
metafizike spoznaje (pragjna) koja se
postie mistikim napo-

mahayana
rom i vjebom (yoga). Mahayana
kole nisu se nikad odrekle bitnih
elemenata
Buddhinog
uenja
(o
trenutanosti svih po- java, o bolu i o
nepostojanju trajnog samo- svojstva).
Prvi od ovih elemenata zaotren je u
njihovu idealizmu u uenju o nitetnosti svega to postoji (v. unyata). Ve
Mahlya (islam), takvost, lat. quidditas,
skola- stiki termin za isto bivstvo,
prvenstveno u smislu boanske prirode.
Za razliku od helenske metafizike
islamski mislioci sma- traju zazornom ili
bar problematinom identifikaciju tog
bivstva
sa
supstancijalnou
(davhar),
pa
i
s
egzistencijom
(wudud). Obiljeje bivstva uope jest
jedinstvenost
(ahadiya)
i
transcendentnost (gha'ib, v.). Osobito
sufiki mistici (v. sufi) izvode iz obiljeja
jedinstva
postulat
sjedinjenja
s
prabivstvom
(tawhid),
a
iz
transcendentno- sti (v.) predodbu
skrovitosti istinskog biv- stva iza stvari.
Individualno svojstvo (an- niya, gr.
tode ti), kao nosilac egzistencije dobiva
svoju posebnost (huwiya, ipseitas, gr.
tauton) i zbiljnost (hakika) od vrhovne,
jedinstvene
i
transcendentne
bivstvenosti, ukoliko se ona u njima
oituje (tadalli, gr. epifaneia), ili u njih
utjee (faid, emanacija).
Ve
Mahizam, idealistika filozofija austrijskog
fi- ziara i filozofa Ernsta Macha (18381916). Osnovna je teza mahizma da
postoji principijelna koordinacija izmedu
subjekta i objekta, tj. objektivna
stvarnost ne postoji po sebi, nego je
dana kao kompleks naih osjeta.
Mahizam je djelovao u poetku 20. st.
na jedan dio teoretiara ruske socijaldemokracije koji su htjeli marksistiku
filozo- fiju poistovjetiti s mahizmom.
Protiv tih nastojanja pisao je Plehanov,
a naroito Le- njin u svom djelu
Materijalizam i empirio- kriticizam
(1909).
V

198

manas

Maior, u logici: 1) vii pojam (lat. terminus

maior) u silogizmu, koji u zaglavku
dolazi kao predikat; 2) via premisa
(lat. propositio maior) u silogizmu.
Majeutika (gr. maieutike = primaljska
vje- tina), naziv za metodu koju je, u
prenese- nom smislu, upotrijebio Sokrat
kao heuri- stiko-didaktiki postupak,
pri kojemu se prikladnim postavljanjem
pitanja i razgovo- rom pomae ueniku
da
vlastitim
razmiljanjem
i
zakljuivanjem dode do spoznaje koju
potencijalno
nosi
u
sebi.
Pet
Makijavelizam:
uenje
talijanskog
filozofa, historiara i dravnika Niccoloa
Machiavel- lija (1469 1527) koje je
izloio u poznatoj knjizi II Principe
(Vladar). U internim borbama u Italiji
izmedu onih koji su zastu- pali princip
jedinstvene i centralne vlasti i onih koji
su zastupali staro stanje rascjepkanosti, i protiv stranih zavojevaa,
Machia- velli je savjetovao vladara da
se u borbi za ujedinjenje ne dri
nikakvih zakona i da ne pree ni pred
kakvim sredstvima da bi do- ao do
cilja. Otada se pod makijavelizmom
smatra svaki postupak kome je deviza:
cilj opravdava sredstvo, to dovodi do
nehuma- nih i bezobzirnih postupaka.
Nehumana sredstva uvijek dovode u
pitanje i najhuma- niji cilj.
V
Makrobiotika (gr. makros = dug i bios =
ivot), umijee kako da se produlji
ivot. Makrokozam (gr. makros = velik
i kosmos = svijet), veliki svijet, svijet
u cjelini, sve- mir. Izraz makrokozam
nastao je u 18. st. u odnosu na izraz
mikrokozam (v.). Maksima (lat. maxima
ili regula), osnovni stav, naelo koje
rezimira odredena pravila ponaanja,
najvii princip koga se ovjek pridrava
u ivotu. Prvobitno znaenje do- biva
praktiko i etiko znaenje. Maksime,
kao kratke, saete misli o problemima
svi- jeta i ivota naroito su bile
njegovane
u
Francuskoj
(La
Rochefoucauld, Vauvenar- gue i dr.).
V

Manas (sansk.), razum (korijen man-, usp.

na- e mniti; lat. mens, engl. mind),
klasificira se redovno kao esti organ
osjetnosti (in- driya), kojemu odgovara
podruje
(ayatana)
racionalnog
zamjeivanja, predmet misao- nog
zahvaanja (dhatu) i odgovarajua svijest (vigjnana). U odnosu prema
ostalim osjetnim sposobnostima ili
organima, ma- nas kao najvii ima
ujedno
kontrolnu
i
sintetskokoordinativnu funkciju. U logi- koj
koli nyaya nadredenost ove funkcije
izraena je i u metafizikom pogledu,
pa je manas jednako kao i atman
besmrtan, dok

manasu drugim sistemima to nije. Kao

organ pojedinane svijesti, ija
spoznaja
predmetnosti
nije
sveobuhvatna
nego
djelomina
i
individualna,
manas
je
sredstvo
funkcije ja (ahamkara). Po toj se
vezanosti za osjet- nost razlikuje od
uma (buddhi) kao vie in- telektivne
sposobnosti. Ve
Manian, oznaka za osobu koja boluje od
manije (v.).
Manino-depresivna psihoza: duevno poremeenje
krakterizirano
naizmjeninim razdobljima intenzivne
uzbudenosti i teke potitenosti. U
maninom
stanju
bolesnik
je
izvanredno aktivan, poduzetan i obino
dobro raspoloen, dok je u stanju
depresije njegova aktivnost zakoena,
a raspoloenje sumorno i potiteno.
Bu
Manifestacija (lat. manifestare = otkriti,
iznijeti
na
vidjelo,
objaviti),
ispoljavanje, po- javljivanje, postupak ili
proces kojim se ne- to unutranje,
nevidljivo, skriveno izraava i postaje
vanjsko, primjetljivo, vidljivo (npr.
manifestacija stvari po sebi u pojavi,
ovje- kovog karaktera i temperamenta
u njego- vim postupcima).
P
Maniheizam, uenje Manija, iransko-babilonskog
mudraca
i
vjerskog
reformato- ra iz helenistike ere (216276), koji tei da uenje triju otaca
ispravnosti Zarathu- tre, Buddhe i
Krista upotpuni u jedin- stveni
gnostiki sistem. Iz iranskog mazdaizma svoga vremena preuzima
dualistiki princip dobra i zla, svjetla i
tame, i zrvan (v.), hipostazu vremena,
kao vrhovno boan- stvo, Oca
veliine, ija su tri epiteta: svje- tlost,
mo i mudrost. S iranskom metafizikom svjetlosti u neposrednoj je vezi i
ideja spasenja znanjem (gnosis) koje je
fos nooe- ron, iako se tu svjesno upleu
i neoplaton- ski elementi helenistikog
gnosticizma (Mani se poziva na
Platona, a suvremenik je Plotinov).
Vrhovno boanstvo je ujedno demijurg,
a nije kao u starijem mazdaizmu

odvojeno od stvaranja. Dualizam Mani

ograniava na stanje unutar svijeta,
gdje je materija proizvod tame i
zloduha, ali je nje- na arhitektura djelo
boje. Tako je svijet sastavljen od 5
istih i 5 tamnih elemenata. Bog je
pred svijetom zastrt velom, da ne gleda
patnju svojih stvorenja, ali je mehanizam svijeta izraden tako da slui kao
sred- stvo za spasavanje dua. Mani
posveuje ve- liku panju problemu
nastanka i razvoja svijeta, primjenjujui
kaldejsko-babilonske
astroloke
tradicije. Tako je ublaen apso- lutni
dualizam starijeg gnosticizma, a s Manijem se duh vraa u svijet i ponovo
oiv- ljuje materiju od ovjeka pa do
biljke i mi- nerala. S budizmom je
zajedniki kult budenja, a po strogom
asketizmu, vegetariz- mu i posebnom
kultu njenosti prema bilj- kama
maniheizam je jo blii indijskom
gjainizmu s kojim jednako predstavlja
he- rojski napor ivota bez materije.
U krsanstvu Mani priznaje uz Krista
samo svetog Pavla i istone gnostike
uitelje Markiona i Bardesana, koji
najizrazitije od- bacuju okmtnost Starog
zavjeta i trae po- vratak u ista
iranska vrela srodnih vjerskih tradicija.
Utjecaj ovoga posljednjeg i najveeg gnostikog sistema dobio je
goleme razmjere u prostornom i
vremenskom smi- slu. U Evropi su pod
snanim
iranskomanihejskim
utjecajem bili pokreti bogu- mila kod
nas i katara u Francuskoj. Jo
prosvjetitelj Bayle u svom Rjeniku
iden- tificira termin dualizam s
maniheizmom. Na Istoku se njegov
utjecaj manje osje- tio u Indiji nego u
Tibetu, a s tim je putem prodro i u Kinu
kao i nestorjansko kran- stvo u
ranom srednjem vijeku. Mani je i sam iz
istonog Irana pred progonom pre- ao
u Tibet, gdje se u animistikoj religiji
bon iz predbudistikog vremena nalaze
ele- menti svjetlosnog dualizma u nauci
o dva demijurga i o pet istih i pet
neistih ele- menata, koji se smatraju

specifino mani- hejskim uz neke ope 199

mazdaistike pretpo- stavke. Ve
Manija, duevno poremeenje koje se
sastoji u intenzivnom i nekontroliranom
uzbude- nju i pretjeranoj aktivnosti.
Kod
manije
prevladava
ugodno
uvstveno raspoloenje.
Bu
Mantika (gr. mantis = vidovnjak, prorok),
vjetina proricanja, vraanja, gatanja
(iz pri- noenih rtava, leta ptica i sl.).
Kritinost prema mantici nalazimo ve
kod Homera.

mantika

mantika
U Ilijadi (12, 243), Hektor
nee da povue vojsku na osnovu
nepovoljnog znamenja le- ta ptica,
nego savjetuje: Jedna je najbolja ptica:
za otadbinu se boriti!. No to ne znai
da je mantika ve tada i prevladana.
Ona se javlja kasnije kao astrologija,
hiro- mantija, nekromantika (v.).
B
Marburka kola nazvana je tako po
njema- kom gradu Marburgu u kome
je nastala, a njeni su predstavnici H.
Cohen, P. Natorp i E. Cassirer. Zastupa
novokantovski smjer koji se naziva i
smjer logikog idealizma. Usvajajui
tezu panlogizma (v.) ona smatra da ni
zamjedbe nisu samostalni spoznajni
faktori, nego da tek po miljenju
dobivaju odredeno znaenje i vaenje.
Samo milje- nje moe stvoriti ono to
moe vaiti kao bitak. Bitak tvori
strukturu
logikoga
vaenja.
Kategorije svijesti uvjeti su spoznaje, a
istina se ostvaruje u suglasju logikih
izvodenja.
To
je
prvenstveno
spoznajnoteorijski i znanstvenoteorijski
(metodoloki) opredi- jeljena kola s
izrazitom
antinaturalistikom
i
antimaterijalistikom
antikom
orijentacijom.
Uz
spoznajnu
teoriju
obraduje i duhovne oblike etike,
estetske, religiozne i mitske spoznaje.
F
Marginalija (lat. margo = rub), kratka primjedba na rubu rukopisa ili tampanog
tek- sta za razjanjenje pojedinih
mjesta. Na gla- su su Mellinove
marginalije Kantovim Kri- tikama, koje
ukratko i suvislo prikazuju ci- jeli njegov
sistem. Ma'rifa (islam), iracionalna
mistika ili gno- stika spoznaja svijeta
i boanskog bivstva u njemu ili
apsolutne istine prosvjetljenjem (v.
irak). Uenik ('arif) postie tu spoznaju
vjebama koncentracije duha, slino
kao
kod
indijske
spoznajne
realizacije (sadha- na, v.) u sistemima
yoga ili gjhana (v.). Stup- njevi ma'rife
razlikuju se u razliitim ko- lama po
broju i definiciji. Ghazali govori o putu
proienja kroz dvanaest vrlina i mi-

200 losti. Suhrawardi opisuje etiri glavna

stupnja
koji
u
biti
odgovaraju
budistikim gjhana. Prva dva vode k
subjektivnom smi- renju (kao rupagjhana), a druga dva su za- borav
sebe i zaborav zaboravi (analogno
arOpa-gjhana).

Po
ovim
se
obiljejima ma'rifa naziva islamskom
gnostikom, a s gnostikom filozofijom i
njenim staroiran- skim pretpostavkama
(v. mazdaizam) srod- na je i po
emanacionistikoj teoriji o svje- tlosnim
hipostazama kao stvaralakoj snazi (v.
irak, faid).
Ve
Marksizam. Sistem Marxovih shvaanja i
uenja koja u osnovi obuhvaaju
filozofiju (v. dijalektiki materijalizam),
politiku ekonomiju i sociologiju (v.
materijalistiko shvaanje historije), i
koja su na tim po- drujima ljudske
misaone djelatnosti iza- zvala duboki
prijelom. Osim toga, marksi- zam je
svojim naunim objanjenjem historijskog kretanja i posebno kapitalizma
dao socijalistikim snagama, u prvom
redu rad- nikoj klasi, mono teoretsko
oruje u bor- bi za praktiku, konkretnu
preobrazbu ka- pitalizma u socijalizam.
Marksizam je pre- ma tome i idejno
oruje revolucionarnih socijalistikih
snaga modernog vremena.
Marxovo
izgradivanje
filozofskih,
socio- lokih i politikoekonomskih
koncepcija pada uglavnom u razdoblje
njegova misao- nog razvoja od god.
1843, kad prevladava svoje ranije
mladohegelovsko i revoluci- onarno
demokratsko stajalite, pa do 1846/ 47,
kad su njegova shvaanja u osnovi
izgra- dena. U tom vremenskom
razdoblju osnov- ne etape oznaavaju
djela: Kritika Hegelo- ve filozofije
dravnog prava (1843), Kriti- ka
Hegelove
filozofije
prava.
Uvod
(1844),
Ekonomsko-filozofski
manuskripti
(1844), Sveta porodica (1845, u
zajednici s Engelsom), Teze o
Feuerbachu
(1845),
Njemaka
ideologija (1845/46, u zajednici s

Engelsom), Bijeda filozofije (1847) i

Manifest komunistike partije (1848,
s Engelsom). Od kasnijih djela za
politikoekonomsku
problematiku
najvanija su: Prilog kritici politike
ekonomije (1859, sa znamenitim
predgovorom i uvodom) i Kapital I
(1867). Filozofske koncepcije u kasnijim
djelima sadrane su prvenstveno kod
Engelsa (v. dijalektiki materijalizam).
Nastavljajui na tradicije evropske
misli,
napose
na
francusku
materijalistiku filozo- fiju, njemaki
klasini idealizam, englesku politiku
ekonomiju i socijalistiku misao

marksizam

marksizam

teorijommarksizamotudenja
(v.)lenjinizam
pokazao i objasnio protivrjean poloaj
ovjeka u gradanskom drutvu, njegovu
de- humanizaciju (v.), potinjenost.
Rjeenje tog pitanja u pravcu jednog
novog huma- nizma nije mogue ni
apstraktno, ni utopij- ski ni reformistiki

nego
socijalnom,
praktikohistorijskom, revolucionarnom akcijom
radnike klase i njenih saveznika.
Socijalizam, kao prva faza komunizma,
ima prvenstveni zadatak da zapoinje
ostvariva- nje svih onih organizacijskih i
politikih uvjeta, takovog mehanizma
demokracije, koji e osigurati to veu
mogunost sa- moupravljanja radnog
ovjeka svojim vlasti- tim ivotom i
drutvenim procesom, i na ekonomskom i
na svim ostalim podrujima dmtvenog
ivota. Zato je marksizam po- stavio
radikalnu tezu o odumiranju drave
radnike klase, koja je u prvim poecima
nakon revolucije neophodna i radi borbe
protiv neprijatelja socijalizma i radi
organi- ziranja ekonomskog i politikog
ivota u zemlji. Ali, zbog opasnosti
birokratiziranja
i
stvaranja
novih
nehumanih odnosa, po- trebno je
simultano raditi na njenom odu- miranju,
da bi kompetencije upravljanja sve vie
prelazile na samoga radnog ovjeka. To
je jedina stvama osnova inauguriranja novih, humanijih odnosa, koji se bitno razlikuju od svih dosadanjih drutvenih
odnosa eksploatacije i potinjenosti.
V
Marksizam lenjinizam pojam koji ima
veoma razliito znaenje i upotrebu. Od
nekih
revolucionarnih
snaga
se
upotreblja- va u smislu ukupnosti
revolucionarnog
uenja
Marxa,
Engelsa
i
Lenjina
o
filozofskim,
drutveno-ekonomskim i politikim problemima suvremenog svijeta. Medutim,
ter- min je skovan u periodu staljinizma
ime je trebalo dati teorijsku osnovu
politike
taktike
SKP(b)
i
Tree
internacionale u sta- ljinskom periodu.
Lenjinizam je dan u sta- ljinskoj
interpretaciji i kao takav je trebalo da

201svojom

svoga vremena, Marx je u

svojim uenjima, odbacivi svaku mistiku
i
idealizam,
stao
na
stajalite
materijalistiko i dijalektiko. Svo- jim
dijalektikomaterijalistikim moniz- mom
(v.), koji je u suglasnosti s cjelokup- nim
misaonim
i
znanstvenim
razvojem
ovjeka, marksizam shvaa svijet kao
jedin- stveni materijalni proces za koji
nije karak- teristino samo da je u
neprestanoj mijeni, nego da se stalno
stvaraju nove strukture, nove kvalitete,
nova
kvalitativno
razliita
podruja
stvarnosti kojima odgovaraju i no- vi,
specifini zakoni kretanja i razvoja.
Upravo zbog toga je neznanstveno
pokua- vati da se vie strukture objasne
zakonima niih stmktura i obratno. Svaki
mehanici- zam (v.), dakle, biologizam
(v.), psihologi- zam (v.) itd. stran je
marksizmu. Zato mar- ksizam unosi i u
shvaanje ovjeka i njego- ve historije
nove
revolucionarne
misli,
revolucionarne po konzekvencijama koje
proizlaze iz tih shvaanja. Iako se
historija
takoder
shvaa
kao
determinirana odrede- nim materijalnim
zakonima (osnova je ra- zvoj proizvodnih
snaga i odnosa), ipak je ona proizvod i
svjesne ovjekove djelatno- sti. Covjek,
koji nije samo teoretsko nego u biti
praktiko-teoretsko bie, stvara svoju
historiju na temelju zateenih proizvodnih
snaga i odnosa. O njegovoj svijesti,
spoznaji zakonitosti kretanja i tendencija
ovisi u ve- likoj mjeri brzina, karakter i
radikalnost
proizvedenih
promjena.
Njegova se sloboda sastoji u to dubljoj
spoznaji
nunosti
prirodnog
i
historijskog procesa. Objasnivi osnovne
probleme, kategorije i zakone kre- tanja
kapitalizma (robu, vrijednost,
viak
vrijednosti, akumulaciju kapitala, profit,
prosjenu profitnu stopu, rentu itd.) marksizam je dao revolucionarnim snagama
da- nanjice znanstveni uvid u strukturu,
pro- tivrjenost i tendencije kretanja
suvreme- nog kapitalizma, a time i
najvaniju polugu u njihovoj praktinoj
borbi za socijalizam (v.). Marksizam je

bude marksizam suvremene epohe.

Sa dogmatiziranim i deformiranim
interpreta- cijama Marxovih i Engelsovih
pogleda i sta- ljinskom interpretacijom
Lenjinovih pogle- da takav marksizamlenjinizam je trebalo da poslui kao
teorijska osnova i taktika cjelokupnog
komunistikog pokreta. Pot- puno
strano Marxovoj i Lenjinovoj dubokoj
dijalektinosti, staljinistiki teoretiari
ne- dijalektiki su nastojali apsolutizirati
cjelo-

marksizam-kupnu rusku a kasnije 202 oituje u otporu prema promjenimaterija

lenjinizam
naroito staljinisti- ku
brzine. Koncepcija o konstantnopraksu. Prema takvim koncepcijama
najdublja
varijanta
marksistike
filozofije trebalo je da bude Staljinovo
osiromaeno, vulgarno-materijalistiko i
dogmatsko shva- anje dijalektikog i
historijskog
materijalizma;
organizacijski principi i taktika boljevike partije su trebali da budu
obavezni za sve ostale komunistike
partije, ruska re- volucija je trebala da
bude uzor svim osta- lim. Zato je vaila
teza samo o jednom putu u socijalizam,
odbacivala se svaka mogu- nost
drugaije izgradnje socijalizma osim
staljinskog sa apsolutnom dominacijom
po- litike sfere drave i partije,
odbacivala se bilo koja mogunost
pluralizma partija u socijalizmu, a
samoupravljanje su odbaci- vali kao
anarhosindikalizam
i
nacionalni
komunizam. Iako su danas glavni
protago- nisti marksizma-lenjinizma u
istonom ta- boru odstupili od nekih
najdrastinijih dog- matskih stavova, jo
uvijek je shvaanje so- cijalizma kao
realnog socijalizma, tj. s pot- punom
dominacijom drave i partijske birokracije nad svim procesima u zemlji, s
vrlo
skuenom
demokracijom
i
utjecajem radnike klase na bitne
procese, paradigma za svaki drugi
socijalizam. Ovaj koncept je doivio
svoju negaciju s jugoslavenskim otporom
nakon
1948,
kao
i
jugoslavenskim
konceptom
samoupravnog
socijalizma,
a
u
dananjem razvijenom revolucionarnom
radnikom
pokretu
podvrgnut
je
takoder otroj kritici. Inae je sintagma
marksizam- lenjinizam, naroito zbog
navedenih inten- cija, nepotrebna
kovanica i nadomjestak za izvorni
termin marksizam (v.) za koji je i sam
Lenjin smatrao da oznaava najvii izraz revolucionarne teorije i prakse
suvre- mene epohe.
V
Masa (lat. massa), 1. fizika: koliina
materije od koje se sastoji neko tijelo;
odnos izmedu sile i ubrzanja to se

sti mase prevladana je u teoriji

relativnosti (v.) koja je pokazala da se
kod velikih ubr- zanja masa poveava;
2. socijalna: narod, puk, gomila. U tom
smislu, suprotno ma- njim zatvorenim
grupama, pojedincima.
Nasuprot koncepcije o herojima koji
ine povijest (Carlyle), marksizam je
naroito ukazao na ulogu mase u
povijesti, kao no- sioca proizvodnje i
njena razvoja i ujedno svih vanijih
povijesnih preobraaja. Time nije
negirana i znaajna uloga velikih linosti u povijesti.
V
Mata, v. fantazija.
Materija
(lat.
materia),
osnovna
kategorija
filozofije,
posebno
materijalizma. Materija kao ono to
prostorno-vremenski egzistira i to
moe da djeluje na naa osjetila izazivajui
osjete,
opa
je
osnova
cjelokupnog
prirodno-historijskog
postojanja i dogada- nja. Jedno od
osnovnih pitanja dosadanje filozofije
bilo je pitanje osnove i sutine
stvarnosti, i ono u toku njena razvoja
dobi- va najrazliitija rjeenja. Tales
nalazi mate- rijalnu praosnovu i
prapoetak stvari u vo- di, Heraklit
uzima
vatru,
Empedoklo
etiri
elementa (vatru, vodu, zrak i zemlju)
kao materijalnu osnovu svijeta i taj se
nazor odrava sve do 18. stoljea.
Demokrit shva- a materiju kao atome
koji se razlikuju sa- mo po obliku,
veliini i poloaju. Aristotel gleda u
materiji pasivni princip stvari (gr. hile),
nasuprot formi kao aktivnom princi- pu,
i to je gledite uglavnom prihvaeno u
skolastici. S renesansnom filozofijom i
G. Brunom prodire ponovo dijalektiko
shva- anje materije kao aktivnog
principa. Iako su veliki filozofi 17. st.
Descartes, Spinoza, Hobbes dijelili
materiju od kretanja, mate- rijalisti 18.
st. (Diderot, Holbach, Helvetius i dr.)
shvaaju materiju kao samu sebi dovoljnu, tj. u jedinstvu s kretanjem, to
ini suvinom svaku koncepciju prvog

pokreta- a. U tom je smislu pojam

materije shvaen i u dijalektikom
materijalizmu, s tom raz- likom to su
prevladani i posljednji meha- nicistiki
ostaci. Naime, sve do Marxa i En- gelsa
jo je vladalo miljenje da postoje posljednji, nepromjenljivi dijelovi materije.
Tek
je
dijalektiki
materijalizam
prevladao
ostatke
te
statike
koncepcije, ne ostavljaju- i mogunost
apsolutne
statinosti
nikakvim
materijalnim dijelovima, koje takoder
treba shvatiti dijalektiki, tj. u vjenom
kre- tanju i promjeni. U skladu s
cjelokupnim

materijalisti koji od- govaraju

i
historijskim
i203
ko
znanstvenim, di- jalektiki
odredenom stupnju
shvaanje
materijalizam postulira beskona- nost
razvitka nji- hovih
historije
materije. Materija prema tome ne momaterijalnih
e biti apsolutno identina ni s kakvim
proizvodnih snaga. Cje- lokupnost tih
svo- jim konkretnim oblikom, jer je
odnosa
proizvodnje
sainjava
svaki njezin oblik postojanja samo
ekonomsku stmktum dmtva, realnu
prolazni oblik, jedna faza njena
osno- vu na kojoj se die pravna i
ostvarivanja.
politika
nadgradnja
i
kojoj
Od filozofskog pojma materije treba
odgovaraju odredeni oblici dmtvene
raz- likovati prirodnoznanstveni , koji
svijesti.
Nain
proizvodnje
mategovori o tome od ega i kako je
rijalnog
ivota
uvjetuje
proces
materija sastavljena, kakvi su njeni
socijalnog, politikog i duhovnog ivota
najmanji dijelovi itd., govori o atomima,
uope. Ne od- reduje svijest ljudi njihov
elektronima, protonima itd., tj. bavi se
bitak, ve obrnu- to, njihov dmtveni
kvalitativnim i kvantitativnim odrebitak odreduje njihovu svijest. Na
denjima materije.
V
izvjesnom stupnju svoga razvitka
Materijalan (lat. materialis), tjelesan, koji
dolaze materijalne proizvodne snage
je prostorno-vremenski odreden, koji
dm- tva u protivrjeje s postojeim
pripada materiji. Suprotno: duhovno.
odnosima proizvodnje, ili, to je samo
Materijalna
istinitost,
nasuprot
pravni izraz za to, s odnosima
formalnoj istinitosti, kad jedan sud ili
vlasnitva, u ijem su se okvim dotada
zakljuak tono zahvaa odnose o
kretale. Iz oblika razvijanja proizvodnih
kojima govori.
V
snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove
Materijalist,
onaj
koji
zastupa
okove. Tada nastupa epoha socijal- ne
materijalistiki filozofski pogled na
revolucije... Iako je dmtvo kompleksvijet. U vulgarnom, nefilozofskom
san organizam, iako u njegovu razvoju
smislu upotrebljava se ovaj termin za
sudjeluje
mnogo
faktora,
od
nekoga koji je sebian i tei samo za
materijalnih
do
individualnomaterijalnim koristima. Materijalistiki,
subjektivnih, ipak se u osnovi dmtvo
svaki stav koji je u skladu s
odreduje stupnjem razvoja materimaterijalistikom koncepcijom svijeta.
jalnih proizvodnih snaga i mijenja
Materijalistiko tumaenje historije i
njihovim razvitkom.
ovje- ka Marxovo i Engelsovo
Dmgi je bitan moment da taj razvoj
shvaanje histo- rije i svako ono koje je pro- izvodnih snaga ne djeluje slijepo
u skladu s njihovim shvaanjem (v. mehaniki na
promjenu
dmtvenih
materijalistiko shvaanje historije).V
odnosa. Historiju stvaraju ljudi bia
Materijalistiko
shvaanje historije: obdarena svijeu te je mogue
Mar- xova i Engelsova koncepcija usporavati ili ubrzavati sam proces
historije i hi- storijskog razvitka, koja je uskladivanja proizvodnih odnosa sa
uenje
o
dmtvu
postavila
na odredenim nivoom razvitka proizvodnih
znanstvene
osnove.
Nastala snaga. No bez obzira na devijacije,
etrdesetih godina 19. st. i u osnovi ve modifi- kacije itd. jednog historijskog
formulirana u Njemakoj ideologiji procesa, po- jedine se etape ne mogu
(1845/46). Najsaetije je osnovne misli potpuno mimoii ili preskoiti.
izrazio
Marx
u
znamenitom
Daljnja je vana kategorija materijalistipredgovom
Kritici
politike kog
shvaanja
historije
kategorija
ekonomije (1859): U dm- tvenoj dmtve- no-ekonomske formacije (v.)
proizvodnji svoga ivota ljudi stupa- ju koja oznaava odredeni tip proizvodnih i
u odredene, nune odnose, nezavisne dmtvenih od- nosa uope, koji imaju niz
od njihove volje, odnose proizvodnje, svojih specifi- nosti i posebne zakone

materijaiskustvom,

kretanja i razvoja. Na cjelokupnoj toj

drutveno-ekonomskoj
osnovi
(bazi)
uzdie se cijeli jedan kom- pleks
dmtvene nadgradnje u koju ulazi
pravnopolitika
nadgradnja
(drava,
partije) i idejna nadgradnja (filozofija,
umjetnost, religija itd.). Cjelokupna
ideologija uvjeto- vana je dmtvenoekonomskom osnovom, ali i dotadanjim
razvitkom ideologije uop- e. Zato je isto
tako jednostrano svoditi ideologiju jedne
epohe samo na njenu dru- tvenoekonomsku osnovu, kao i promatra-

materijalistiko shvaanje historije

204
ti je izolirano kao nastavljanje na prole
ideoloke misli. I tu je Marxova
koncepcija unijela novo svjetlo i dala
vrste
znanstvene
osnove
za
razumijevanje
tih
sfera
drutvene
stvarnosti.
Marxova socioloka misao objasnila
je ta- koder problem klasa (v.) i klasnih
odnosa, problematiku borbe klasa (v.),
problem dr- ave (v.), njena postanka i
razvitka, problem kapitalizma i borbe
proletarijata (v.) za no- ve, socijalistike
drutvene odnose.
Marx je svojim materijalistikim
shvaa- njem historije dao duboki uvid
u historij- sko kretanje i ujedno
progresivnim snaga- ma moderne
historije mono teorijsko oru- je u
njihovoj borbi za nove, humanije drutvene odnose. Problem socijalizma
dobio je time realnu teorijsku osnovu te
su se revolucionarne snage mogle
oslobadati
utopistikih
i
voluntaristikih koncepata i ak- tivnosti.
Cjelokupna
historija
posljednjih
nekoliko desetljea, koju karakteriziraju
slabljene kapitalistikih odnosa i pojava
ne- koliko socijalistikih revolucija,
najbolji je praktiki dokaz ispravnosti
Marxovih misli.
V
Materijalizacija (prema lat. materialis =
ma- terijalan, tvami), 1) metaforian
izraz za (vidljivo) ostvarenje neke
zamisli, nastoja- nja, plana (sinonim:
utjelovljenje);
2)
u
okultizmu
(spiritizmu) tobonje utjelovlje- nje
duha: pojavljivanje itavog tijela ili
pojedinih
njegovih
dijelova,
koje
medij stvara iz teleplazme. Radi se
o obmanama koje su okultisti postizali
madioniarskim trikovima ili upotrebom
razliitih foto- efekata.
Kr
Materijalizam, filozofski pogled na svijet
prema kojem je materija primarna, a
svijest, miljenje sekundarni (suprotno:
idealizam). Materijalistiki pogled na
svijet i ovjeka star je koliko i sama

filozofija, koja se* namaterijaliz

evropskom tlu i pojavljujeam
kao materijali- zam (u 7. i 6. st. pr. n. e.
na grkim obalama Male Azije Tales,
Anaksimandar, Anak- simen, Heraklit,
Demokrit
i
dr.).
Prvi
izraz
materijalistike misli bio je velik
revoluci- onarni dogadaj u razvitku
ljudske misli, jer
je radikalno prekidao s mitolokim, neznanstvenim
nainom
miljenja.
Materijalizam je proao niz faza u skladu
s razvitkom posebnih nauka, filozofije i
spo- znaje uope. Materijalistiki pogled
starogr- kih filozofa imao je, uza sve
svoje
neophodne
historijske
ogranienosti, i niz dija- lektikih
elemenata. Oni su ispravno shva- tili
razvojni karakter stvarnosti pa i samog
ovjeka kao rezultat evolucije materije.
Iako je veina njih polazila od ograniene
pre- dodbe nekog prapoela, cjelokupnu
stvar- nost shvatili su u vjenom kretanju
i mije- ni, a kod Demokrita se ve javlja i
atomi- stika koncepcija materije prema
kojoj po- stoje samo atomi i prazan
prostor. ovje- kov duh odraava vanjski
svijet, pa je isto tako materijalan kao
svaka druga stvar, sa- mo je sastavljen
od finih gibljivih atoma. Sve je podlono
zakonu uzronosti, sve je determinirano.
Ta se misao nastavlja u stoi- koj i
epikurejskoj filozofiji, a svoj najljepi
literarni izraz dobiva u Lukrecijevoj poemi
O prirodi stvari. U srednjem vijeku
mate- rijalizam se nije mogao razvijati
zbog domi- nacije crkve. Materijalizam se
ponovo javlja u renesansi (Telesio, G.
Bruno), a naroiti procvat doivljava u
predrevolucionarnoj Engleskoj u uenjima
Bacona, Hobbesa i Lockea. Iako je tada
imao vie mahaniki karakter, on je
znaajan
kao
radikalni
raskid
sa
srednjovjekovnom mitologijom i zato to
je sistematizirao osnovna filozofska
podru- ja i dao prvu razradeniju teoriju
spoznaje. U Nizozemskoj se u 17. st.
istie materija- litika filozofija Spinoze,
da bi svoj procvat doivjela u 18. st. u
Francuskoj (Helvetius, Lamettri, Diderot,
Holbach). Francuski ma- terijalisti povukli

su trajne ateistike konze- kvencije, dali

otru kritiku religije i njene socijalne
funkcije i zaokruenu materijali- stiku
filozofiju prirode. U Njemakoj je nakon
velikih sistema idealizma nastao radikalan
preokret
u
materijalizmu
Feuerbac- ha koji razraduje naroito
antropoloku
problematiku
i
kritiku
religije sa stajalita teorije alijenacije pa
time ini vanu kariku u razvoju Marxova
i Engelsova materijaliz- ma. U Rusiji se u
19- st. pod utjecajem

materijaliza
m

Hegela i Feuerbacha razvio

materijalizam s izrazito dijalektikim
momentima
(Bjelinski,
Hercen,
Dobroljubov, emievski), te je odigrao
znaajnu progresivnu ulogu u ra- zvoju
mske revolucionarne misli. U isto
vrijeme, naroito u Njemakoj, razvijao
se tzv. vulgami materijalizam (Vogt,
Buchner, Moleschott) koji je u mnogim
svojim ka- rakteristikama zaostajao za
dotadanjim re- zultatima filozofske
misli. Treba naglasiti da su i mnogi
veliki sistemi idealizma sadr- avali vie
ili manje materijalistikih eleme- nata
(npr. kod Aristotela, Descartesa). Medutim, tek Marx i Engels uspjeli su dati
sveobuhvatnu
materijalistiku
interpretaci- ju prirode i historije.
Oblici
materijalizma:
Mehaniki
materijalizam
(v.),
vulgarni
materijalizam
(v.),
dijalektiki
materijalizam (v.)
V
Mathema
(gr.),
naueno, predmet
uenja i prouavanja, znanost. Kod
Kanta direktno sintetika reenica
koja
je
nastala
konstmkcijom
pojmova, za razliku od dogme (v.)
koja nastaje iz pojmova.
Mathesis universalis (gr. mathesis =
uenje, znanje, znanost) je Leibnizov
ter- min za jedinstveno i cjelokupno
podmje formalnih znanosti koje se
obino dijeli na logiku, aritmetiku,
geometriju i mehaniku.
Matheza
(gr.
mathesis),
spoznaja,
uenje, znanost. Mathesis universalis
kod Descarte- sa i Leibniza je naziv za
matematsku for- malnu logiku, kao
osnovicu sviju znanosti i svega znanja.
Maya (sansk.), prvobitno znaenje u
Vedama: natprirodna mo bogova
(akti) da izazivaju iluziju. U vedanti:
prividni osnov pojavnog svijeta, iji je
zbiljski osnov apsolutni ne- djeljivi duh
(v. ankarino razjanjenje maye kao
upkihi). Zbog maye nam se jedno ini
mnogostmkim, a apsolutno relativnim.
Ona je povod subjektivno-objektivnog
ras- cjepa svijesti. Usporedbe, kojima
se redov- no razjanjava nauk o mayi,

205 jesu fatamorga- na i konop koji nam se

ini da je zmija. U samkhyi se esto
prakriti identificira s mayom, a u smislu
uenja o modalnosti (v. guna) maya se
tumai kao mo zamag- ljivanja. Po
mitolokom porijeklu mayi je srodan
termin lila, igra bogova kao uzrok
prividnog svijeta.
Ve
Mazdaizam, iransko uenje o mazdayasna, tj. o potivanju Mudrosti ili
Mudrog Go- spoda (Ahura Mazda).
Osnovni tekstovi (Avesta) su gatha ili
stihovi
himni
(yasna),
jezino
i
sadrajno srodni s ranim indij- skim
izvorima Rig-vede. Veina se tih him- ni
pripisuje Zaratutri (vjerojatno izmedu
12. i 8. st. pr. n. e.), reformatom
vjerskog i socijalnog uenja Iranaca.
Zaratutrin nauk odlikuje se tenjom za
apstraktnou u shvaanju boanskog
bia (ahura) kao mu- drosti (mazda),
ije se besmrtne vrline (amaaspanta) hipostaziraju u kozmikoj
zakonitosti svijeta. Sam Ahura Mazda je
akozmian, a svemir je djelo njegova
mu- drog ili svetog duha (spantamanyu),
koji
je
prva
svjetlosna
emanacija njegove dobro- te. Iz tog
duha proistjee est vrlina koje s njim
kao sedmim tvore najviu kozmiku
harmoniju ideja. Te su vrline: vohumano, dobra misao, aa ili arta (usp.
sansk. rita), zakonitost istine ili
kozmika zakonitost; khathra, vlast ili
carstvo; aramati, prila- godljivost ili
devocija; harvatat (ili harvat), dobrobit
ili integritet; amurtat, besmrtnost.
Vrline ove hijerarhije stalna su tema
Zara- tutrinih himni, a esto se
usporeduju s Platonovim idejama i s
neoplatonskim
emanacionizmom.
Smatraju se i prototi- pom biblijskog
nauka o andeoskim korovi- ma.
Stvaralakoj ekspanziji Ahura Mazdinog duha suprotstavlja se prijevara
(dmg) sa svojim protustvaranjem, koje
se manife- stira kao tama. To je osnov
etikog dualiz- ma koji se u kasnijoj
Avesti
razvija
u
ontoloku
personifikaciju
dvaju
suprotnih

praboanstava Ohrmazda i Ahrimana,

po- znatih iz populame religije.
Ve
Mazohizam (prema piscu Sacher-Masoch
[1836-1895] koji je tu pojavu prvi
opisao), oblik seksualne perverzije koja
se oituje u tome da se seksualno
zadovoljenje
nalazi u
podnoenju
muenja od dmge osobe, vei- nom
suprotnog spola. Suprotno: sadizam
(V.).
Pt
Medij (medium = sredina, sredstvo), 1.
sredi- na, okolina, kulturna i dmtvena
u kojoj se

medij

pojave;
sredstvo206 Marxa
(v.
mehanikimehanizam
medij odvijaju
sporazumijevanja i izraavanja
materijalizam), a pojavljuje se i kao
doivljaja i kulturnih sadraja, irenja
jedan smjer u sociologiji (v. mehaniciinformacija (pismo, jezik, tisak, sredstika sociologija), pa i u drugim
stva
masovna
ophodenja),
2.
znanosti- ma.
V
gramatika analiza: medijalni obljci, 3. Mehanike
kretnje, v. automatske
okultizam: praz- novjerje po kome je
kretnje.
osoba sposobna komu- nicirati s Mehaniki
materijalizam,
filozofski
mrtvima i preko koje se ljudima javljaju
pogled na svijet, koji uzima materiju
nadnaravna bia, pokojnici. Medij kao
kao primarnu, ali nastoji da sve
duh
daje
odgovore,
stvara
promjene prirode i dru- tva svede na
materijalizacije
(nadnaravni
mehanike zakone. U osnovi mu
fenomeni prate ovo komuniciranje).
nedostaje uvid u dijalektiku stvarnosti,
p
tako da poznaje samo najnie forme
Meditacija (lat. meditatio), razmiljanje
mate- rije i njenih zakona. Kretanje je
nad nekim ve postojeim miljenjem.
rezultat djelovanja jednog tijela na
Udublji- vanje u neke skrivene misli i
drugo,
materija
se
sastoji
od
izvodenje ne- kih opih sentencija.
nepromjenljivih
dijelova,
tako
da
Duhovno razmatra- nje.
nastajanje
predstavlja
Meditativan
(lat.
meditatio
=
samosastavljanje ili rastavljanje tih
razmiljanje),
duboko
misaon,
praelemenata rpaterije (na- roito kod
zadubljen u misli. Specija- lan pojam u
Demokrita, Empedokla, Anaksa- gore, a
skolastici (v.): oznaava drugi (vii)
ta se koncepcija nastavlja sve do 20.
stupanj misaone spoznaje kojim se
st.). Dijalektika stvarnosti jo im je u
prodire u sakrivene sfere. U indijskog
mno- gim njenim stranama nejasna, a
Yo- ga-filozofiji nalazimo adekvatan
naroito s obzirom na ljudsku spoznaju.
pojam koji oznaava uronjavanje u
Osnovni je nedostatak teorije spoznaje
sebe a time i nain pravog spoznavanja
mehanikog materijalizma to nije
istine.
F
obuhvatila aktivni odnos subjekta i
objekta.
V
Medius (terminus) (lat.), v. sredinji poMehanika (gr. mekanike), teorijska
jam.
znanost o kretanjima svedenim na
Megalomanija,
stav
upadljivog
promatranje ma- se i sile. Dijeli se na
precjenjivanja
vlastite
linosti,
statiku i dinamiku. Isto tako vjetina
vlastitih sposobnosti. Megalomanja se
konstrukcije i upotrebe mai- na
javlja i kao jedan od sim- ptoma nekih
(industrijska mehanika). Mehanistiki
duevnih bolesti.
Pt
(mehanicistiki), to nalikuje ili se
Mehanicistiki, svaki postupak koji
zamilja nalik na mehanizam; to se
nastoji da razliite pojave u prirodi,
tumai
po
naelima
(u
okviru
drutvu ili psi- hikom ivotu ovjeka
zakonitosti)
mehanike.
Mehanistika
svede na zakone mehanike, te smatra
slika svijeta svodi konano sva zbivanja
da se tumaenje pojava iscrpljuje u
na prostorno gibanje materijalnih
njihovu svodenju na kvantita- tivne
estica po strogom kauzalitetu. Takva
odnose sila i tendencija.
V
slika svijeta, iskljuuje iz ontolokih
Mehanicizam, svodenje svih prirodnih i
razmatranja
svaku
svrhovitost,
dru- tvenih pojava na mehanike
smislenost i dijalektike odnose. (V.
zakone. Anti- dijalektiko shvaanje da
mehanistiki mate- rijalizam.)
Kr
se strukture viega reda mogu
Mehanizam
(gr.
mehane
=
orude),
protumaiti i svesti na zakoni- tosti
filozofij- ski pravac koji sve pojave u
niih struktura, ak i na najjednostavprirodi svodi na kretanje atoma.
nije zakone mahanike. Karakteristino
Osnivai su tog pravca Leukip i
je za materijalistike koncepcije prije

Demokrit. Taj je prava^ kasnije

obnovio
Galilej,
koji
se
smatra
osjiivaem novovjekog mehanizma.
Mehanizam kako ga je u novije vrijeme
razvio Laplace, sai- njava opreku
teleologiji (v.) i vitalizmu (v.), jer nastoji
da ivotne pojave takoder razja- sni na
osnovu fizikalnih i kemijskih proce- sa.
Leibniz je pokuao mehaniko shvaanje prirode sjediniti s teleologijskim
nazo- rom o svijetu, podredivi
cjelokupno meha- niko zbivanje ideji
svrhe, tako da je meha- nizam zapravo
samo sredstvo za ostvarenje

mehanizamsvrhe. Prema Kantu, koji je 207 samo nesporazumci me-merkantiliz

inae zadao najjai udarac
du
razliitimam
teleologiji, nemogue je istra- ivanje
prirode a da se osnovom toga istraivanja ne uini mehanizam prirode.
Opre- an je nadalje jo i dinamizmu
(v.) i ener- getici (v.) koji sve svode na
djelovanje sile ili energije.
S
Melankolija, tip duevnog poremeenja
koje
je
karakterizirano
dubokom
uvstvenom potitenou, tjeskobom i
tekim neraspo- loenjem. U motornom
pogledu melanko- liari su redovito
inhibirani, a rjede uzbu- deni.
Bu
Meliorizam (lat. melior = bolji), nauanje
o neprestanom usavravanju opih
svjetskih i ivotnih prilika. Vjerovanje
da je aktivnou i zalaganjem ljudi
osiguran razvoj u smislu poboljanja
socijalnog i kulturnog ivota.
Memoriranje: proces zapamivanja. Medu
faktorima koji djeluju na proces
memorira- nja najvaniji su opetovanje
ili obnavljanje odredenih sadraja i
motivacija. (V. pame- nje.)
Su
Menotaksija (gr. menon = ostajui i
taksis = red), red koji ostaje, odnos i
veza dije- lova u cjelini koja ostaje
funkcionalna i predmetna dok postoji
red (taksis) dijelova, na kojima je
zasnovana neka cjelina.
Menotelija (gr. menon = ostajui i telos
= svrha), svrha koja ostaje kao bit
djelovanja i razvoja neke cjeline.
Mentalitet (lat. mentalis = misaoni), ope
psihiko ustrojstvo, globalni duhovni lik
nekog pojedinca ili zajednice: njihov
tipi- ni nain doivljavanja, miljenja,
vrednova- nja, ponaanja, reagiranja
(ogranien,
opskuran,
provincijski, azijatski, anglosaski mentalitet). Razlike u mentalitetu
na- stale iz razliitih nasljednih
dispozicija, raz- liitih utjecaja prirodne,
etnike i kulturne okoline, razliitih
tradicija,
razliitog
odgoja
itd.,
izvanredno su znaajan faktor u oblikovanju odnosa medu pojedincima, a jo
vie medu zajednicama (suprotnosti
koje se in- terpretiraju kao sukobi
interesa ili opreno- sti ciljeva esto su

mentalitetima). Primitivni mentalitet je

termin kojim L. Levy-Bruhl oznauje
duhovnu razinu nerazvijenih (primitivnih) dmtava, tj. onih koja nisu
bila obuhvaena nijednom od velikih
svjetskih civilizacija. Za taj mentalitet
bio bi karak- teristian prelogiki oblik
miljenja (identi- fikacije suprotne
naelu
protuslovnosti,
zamjena
kauzalnog odnosa participacijom na
mistinim
silama
ili
maginim
djelovanjem osjeaja, namjera i elja
realnih ili fiktivnih bia itd.).
Kr
Mentalna
higijena
(nazivaju
je
i
psihohigije- na), medicinska disciplina
koja
prouava
ljudsko
duevno
(mentalno) zdravlje i nai- ne njegova
uvanja odnosno poboljanja. Mentalna
higijena bavi se osobito pitanjem
prilagodavanja
ovjeka
njegovoj
okolini, te su zbog toga njena glavna
podmja upravo ona gdje ljudi mogu
naii na potekoe u prilagodivanju,
kao npr. brak, profesija, od- nos roditelji
dijete, itd. Mentalna hi- gijena nije
samostalna znanost, nego disci- plina
koja se slui rezultatima ispitivanja iz
dmgih podmja (psihijatrija, psihologija,
pedagogija, preventivna medicina i
dr.). Ona prouava najuspjenije naine
ponaa- nja u pojedinim konfliktnim
situacijama i savjetuje kako u tim
situacijama treba po- stupati; zato je
neki shvaaju kao praktinu pedagogiju
na podmju duevnog zdravlja. U
velikom broju zemalja organizirana su i
dmtva za mentalnu higijenu, koja su
1948. stvorila i svjetsku federaciju
(WFMH) sa os- novnim zadatkom da se
brine za odranje duevnog zdravlja i
za uvanje od duevnih oboljenja. Pt
Mentalno, ono to se odnosi na psihu. U
uem smislu upotrebljava se kao
obiljeje intelektualnih procesa.
Merkantilist, pristalica merkantilizma (v.).
Merkantilizam, ekonomsko uenje i ekonomska politika u nizu evropskih
zemalja od 15. do 18. stoljea.
Merkantilizam je iz- raz rane faze

kapitalizma, u kojoj je indu- strijski

kapital jo povezan s trgovakim kapitalom
i
trgovaki
kapital
ima
dominantnu ulogu. Merkantilizam ui
da profit nastaje samo u oblasti
prometa, a bogatstvo izjed- nauje s
novcem (zlatom i srebrom). Zato treba
to manje novca izvoziti, a to vie
uoziti, radi porasta dravnog bogatstva.
Ka-

merkantilizsni merkantilisti nisu bili208 slijedilo za njego- vom Fizikom. Budui

am
protivnici izvoza novca iz
da je ono raspravljalo o principima
zemlje.

Meta (gr.), iza, iznad, izvan; dolazi u

novijoj filozofiji u novokovanicama,
kojima se oznauje da je neto izvan
dosega dotine sfere (npr. metafizika,
metakritika i dr.).
Metabasis eis allo genos (gr.), prijelaz
u drugi rod. Tako se ve kod Aristotela
naziva logika pogreka koja nastaje
kad se ne ostaje kod istog pojma ili
stvari, nego se skae na drugo
podruje s kojim zapoeta misao nema
veze.
Metabaza (gr. metabasis), prijelaz,
promjena.
Metafiziki: to se odnosi na metafiziku
(v.) i metafiziku problematiku. Postoje
razlii- ta shvaanja pojma metafiziki:
u obinoj filozofskoj upotrebi znai ono
to prelazi iskustvo, to je u osnovi
transcendentno. Svi problemi principa
bitka, biti bitka, smi- sla stvarnosti i
postojanja itd., metafizika su pitanja u
tom smislu. U pozitivizmu se termin
metafiziki uzima doslovno takoder u
tom smislu, ali, budui da je za pozitivizam realno i smisleno samo ono to je
u iskustvu, metafiziko je ili besmisleno
ili ne ulazi u filozofiju. I napokon, u
Hegelovoj interpretaciji, a zatim i kod
veine marksi- sta, metafiziko je
suprotno dijalektikom. I tu je veza s
klasinim shvaanjem meta- fizikog
najua: budui da su metafiziki
principi uvijek tretirani kao jedinstveni,
vjeni, nepromjenljivi (supstancija, bog,
ele- menti itd.), Hegel je upotrebljavao
pojam metafiziko kao sinonim za
statino, nera- zvojno, neprotivrjeno,
jednom
rijei
kao
sinonim
za
nedijalektiko.
U
tom
smislu
upotrebljava ovaj pojam i veina
marksista.
Prema
tome,
pojam
metafiziki moe osim pozitivistike
interpretacije imati bar smi- sao
sinonima
za
ontoloko
kao
i
nedijalektiko.
V
Metafizika
(gr.
meta
ta
fizika),
prvobitno: Aristotelovo djelo koje je

bitka, metafizika je postala onaj dio

filozofije koji istrauje principe bitka i
zbivanja, a protee se i na pitanja
due, kozmosa i boga. Zato je u
racionaliz- mu Wolff dijelio metafiziku
na ove osnov- ne discipline: racionalnu
ontologiju (v.), ra- cionalnu psiholgiju,
kozmologiju i racional- nu teologiju. U
daljnjem razvoju filozofije, naroito
materijalistike, ostaje od cjelo- kupne
tadanje metafizike samo ontoloka
problematika, koja se u dijalektikoj
filozofiji
poklapa
uglavnom
s
problemom dijalek- tike (v.). Tako se i
osnovni metafiziki prav- ci, s obzirom
na temeljna pitanja bitka i miljenja,
dijele na monistike pravce [materijalizam (v.), idealizam (v.) i razliite
obli- ke pluralizma (v.)]. U toku
povijesti filozo- fije mogu se navesti
kao glavni metafiziki problemi, uz
spomenuti problem bitka i njegove biti,
pitanje vrste bitka, pitanje do- gadanja
i
njihove
medusobne
zavisnosti
(determinizam,
indeterminizam,
teleologija itd.), pitanje boga i svijeta
(teizam, deizam, panteizam i dr.),
problem
slobode
(sloboda
volje,
problem ovjeka i dr.). V
Metafora (gr. mataphora = prenesen
izraz), u retorici slikovit izraz, rije u
prenesenom znaenju koje inae nije
njezin obini ili pravi smisao. Metafora
se obino upotreb- ljava za ivlje
prikazivanje neke stvari, a najee se
njome apstraktne stvari zamje- njuju
konkretnima, npr. rana mjesto bol.
Prema tome je metafora uvijek neka
skraena poredba. Ako se protee na
vie predodbi, onda se to zove
alegorija.
S
Metalogiki (gr.), izvan sfere logike i
logi- kog miljenja; to se ne da bez
ostatka svesti na logike izraze;
nedohvativo dis- kurzivnim miljenjem;
to predstavlja os- nov, pretpostavku,
faktor usmjerenja, kon- stitutivan za
logiko-spoznajne
operacije.
Po

Schopenhaueru metalogino pripada

os- novama logike, a same po sebi
nedokazive logike principe on naziva
metalogike
istine.
Izraz
metalogiki uveo je kod nas A. Bazala
za funkcije koje suraduju u spoznavanju, ali stoje izvan logike sfere, ne
dira- jui time u vrijednost logike
funkcije u odredenoj ogranienoj sferi
(Metalogiki korijen filozofije, Rad
Jugosl. akad. 229, Zagreb, 1924). Pet
Metalogika: teorija metalogikih uvjeta
logi- ko-spoznajne funkcije.

metalogika

metapsihicki
Metapsihiki (gr. meta = preko, onkraj i
psihikos = duevni), karakteristika
pojava koje navodno prelaze razinu
obinog (nor- malnog) psihikog
ivota, kao to su: tele- patija,
vidovitost, predvidanje budunosti i sl.
Kr
Metapsihika, neznanstvena disciplina
koja
se
bavi
prouavanjem
nadnaravnih pojava kao to su
spiritistiki
fenomeni,
vidovitost,
telepatija
itd.
(sinonim:
parapsihologija).
Metapsihologija (gr. meta = preko,
onkraj i psihologija), zajedniko ime za
niz pseu- doznanstvenih disciplina o
pojavama koje navodno prelaze
okvire normalnog (obi- nog) psihikog
ivota. Medu te pojave ubra- ja se
neposredno (na simbolike funkcije
nevezano) saznavanje dogadaja ili
prenoenje
misli
(telepatija),
gledanje, itanje i sl. bez posredovanja
osjetnih
receptora
(vidovitost),
pokretanje
materijalnih
predmeta
samim
subjektivnim
htijenjem
(telekineza), uspostavljanje veza s
duhovima umrlih pre- ko osoba s
medijalnim
sposobnostima
(spiritizam), odgonetanje karaktera i
sudbi- ne iz linija na mkama
(hiromantija),
iz
mkopisa
(grafologija).
Metapsihologijski
karakter imaju i nebulozna nauavanja
razlii- tih teozofija i antropozofija, a
dobrim dije- lom i neke spekulativne
teze tzv. dubin- skih psihologija
(npr.
u
psihoanalizi
uenje
o
transcendentnom subjektu ono
o cenzuri o kompleksima, o
simbolici snova i sl.).
Kr
Metempiriki (gr. meta = poslije, preko i
empeiria = iskustvo), to prelazi
granice mogueg iskustva, to ne
moe postati predmet iskustva.
Metempsihoza (gr. metempsyhosis):
selje- nje due. Po vjerovanju starih
Egipana i Indijaca dua se poslije
smrti seli u dmga ljudska ili ivotinjska
tjelesa, da se oisti od grijeha to ih je
poinila u predanjem i- votu. To

seljenje traje tako dugo dok se dua

potpuno ne oisti. U seljenje due poslije smrti vjerovali su i pitagorovci i
Pla- ton, a u spiritizmu sainjava jedno
od bit- nih uenja. Metempsihozu treba
medutim razlikovati od palingeneze,
koja takoder

14 Filozofijski rjenik znai seljenje due poslije

smrti, ali samo u ljudska, a ne i u

ivotinjska tjelesa.
S
Metoda (gr. methodos), openito: nain,
put, postupak koji upotrebljavamo da
bismo po- stigli neki cilj. Napose: nain,
put, postupak koji upotrebljavamo da
bismo doli do spo- znaje, da bismo
otkrili ili izloili istinu. Ima vrlo mnogo
razliitih metoda, i razliiti au- tori
razvrstavaju ih na razliite naine. Tako
se mogu susresti ove distinkcije: ope
me- tode one koje se primjenjuju na
svim podmjima; specijalne metode
one koje se mogu primijeniti samo na
nekim po- dmjima; filozofske metode
one koje se primjenjuju samo u
filozofiji (dijalektika, transcendentalna,
fenomenoloka
itd.);
znanstvene
metode one koje se primje- njuju u
nauci (prirodoznanstvene, sociolo- ke,
psiholoke, bioloke itd.); metode
znanstvenog
istraivanja
(v.
heuristike)

one
koje
se
upotrebljavaju u procesu znan- stvenog
istraivanja (analiza, sinteza; indukcija,
dedukcija;
promatranje,
eksperiment;
brojenje,
mjerenje;
analogija,
hipoteza
itd.);
metode
znanstvenog izlaganja (v. eksplikativne) ili metode gotove spoznaje
one
koje
slue
za
izlaganje
i
obrazlaganje ve steene spoznaje
(definicija, divizija, klasifi- kacija, dokaz
itd.); pedagoke metode one koje
slue za prilagodeno izlaganje naunih
spoznaja u nastavnom procesu (akroamatska,
erotematska,
deiktika
itd.). Metode se esto shvaaju kao
neto posve vanjsko i strano onome to
se pomou njih prouava ili izlae.
Nasuprot takvom shva- anju neki su
filozofi (npr. Hegel) s pravom isticali da

209
metoda mora odgovarati predme- tu na
koji se primjenjuje, tovie da je metoda samo unutranja organizacija ili
k
stmk- tura svog sadraja.
P
Metodian, onaj koji postupa u skladu s
na- elima ili zahtjevima neke metode
ili me- toda, onaj koji neto planski
izvodi.
Metodika skepsa ili metodika sumnja
su- protstavlja se pojmu radikalne
skepse (v.) kojom umovanje zavrava u
skepticizmu (v.). Dok se radikalnom
skepsom
sumnja
u
mogunost
spoznaje, metodika hoe upra-

metodika
skepsa

metodikavo da tu mogunost osigura. 210 (v.). Mikrokozam, tj. ovjek,mimamsa

skepsa
samosvojni je izraz i odraz
Metodika
bivstva svijeta, pa stoga spo- znati
skepsa je tek polazni i kritiki stav
ljudsku prirodu znai spoznati svijet u
kojim
cjelini, i obratno. Izraz mikrokozam
se ne prima nijedna dogmatska,
upotrebljava
se
kadto
za
nedokazasveukupnost ovjeko- vih doivljaja
na, neevidentna teza kao osnovica
(psihino) kao lino obiljeen isjeak
spoznasvijeta, pri emu se makrokozam
vanja. Ona trai da se spoznajni put na
shvaa kao izvandoivljajna zbilja
po(fizino).
Mikrokozam
se
takoder
etku oslobodi svega tradicionalnog,
upotrebljava u mo- dernoj fizici za
prividoznaku atoma (v. atom, mo- nada).
no utvrdenog znanja kao tereta.
Pet
Metodika
Mimamsa (sansk.), jedan od est darana
skepsa treba da poslui kao osnov za
(v.) ili skolastikih sistema u indijskoj
kritifilozofiji. Naziv znai raspravljanje ili
ko-misaoni i samo evidentnim
interpretaciju Veda, najprije u formalne
argumentii ritualne svrhe. Te je komentare
ma opravdani spoznajni put. Klasini je
kodificirao u obliku sutra Gjaimini,
zavjerojatno potkraj stare ere. Gjaietnik ove metode filozof Descartes. F
i
minijeve se sutre nazivaju prvobitne
Metodiki, ono to pripada metodi ili se
(pur- va-mimamsa), jer se odnose na
od- nosi na metodu.
prve, ritual- ne dijelove Vede. Na njih
Metodologija, uenje o metodama, dio
se nadovezuju kao daljnje (uttaralogi- ke koji se bavi prouavanjem
mimamsa) Brahma-su tre, ijim se
spoznajnih
metoda.
Uz
opu
autorom smatra Badarayana ili Vyasa,
metodologiju,
koja
prouava
a koje su prvenstveno posluile za
spoznajne metode primjenljive na svim
osnov kole vedanta (v.), jer se odnose
podrujima, mogue su i posebne mena filozofsku analizu zakljunih
todologije koje prouavaju metode
vedskih tek- stova, upaniada. (Purva-)
odrede- ne znanosti ili skupa znanosti
mimamsa
je
izgradila
uzornu
(npr. meto- dologija prirodnih znanosti,
komentatorsku metodu koja sadri pet
metodologija drutvenih znanosti itd.).
faza: 1) formulacija predmeta o kojem
Termin metodo- logija upotrebljava
se izrie neka tvrdnja; 2) iznoenje
se ponekad i neto drukije, ne kao
sumnje o tom predmetu; 3) izricanje
naziv za kritiko prouava- nje metoda,
su- protne tvrdnje; 4) formulacija
nego kao skupni naziv za me- tode koje
konanog
stava
s
obzirom
na
se upotrebljavaju u nekoj znano- sti.
prethodne
tvrdnje;
5)
primjena
Medutim, u ovom smislu bolje je uporezultata na analogne sluajeve.
trijebiti naziv metodika (v.) koji se
Metafiziki stav ove kole polazi od
takoder upotrebljava i kao naziv za
pretpostavke o apsolutnom autoritetu
uenje o peda- gokim metodama. P
rijei u Vedama. Pretpostavlja se da je
Mikrokozam (gr. mikros = malen i koszvuk rijei vjena supstanca, uvijek i
mos = svijet), mali svijet, tj. ovjek
svuda prisutna u latentnom obliku. Isto
kao svijet u malom. Ta analogija svijeta
je tako vjena i veza rijei i znaenja.
i ov- jeka, poznata jo u antici kod
Autoritet istine u rijeima ne potjee ni
stoika, dolazi naroito do izraaja u
od ljudi ni od bogova. One se u
renesansnom i kasni- jem naziranju o
prvobitnom smislu ne odnose na pojedinstvenoj vrijednosti mi- krokozma
jedince nego na vrste koje su po tome
(odn. mikrokozama) i makrokoz- ma
transcendentna bivstva, sposobna da

se ma- nifestiraju u pojedinanome.

Ispravno shva- ena i izgovorena rije u
ritualu stvara sna- gu protiv ijeg su
djelovanja nemoni i lju- di i bogovi.
Djelatnost te kozmike snage (apurva)
nuna je i automatska. Tako se
znanjem Veda sveenik oslobada
nadmoi bogova i moe ih prisiliti na
odredene ine. U tom su smislu
protivnici mimamsu gdje- kada nazivali
ateistinom. Supstancijali- stika
ontologija rijei dovodi mimamsu u
daljnjem
razvoju
do
realistikih
stajalita u spoznajnoj teoriji i logici. U
borbi protiv vedantinskog i budistikog
idealizma pri- bliava se znatno nyayivaieiki (v.). Pred- stavnici dviju
glavnih filozofskih struja mi- mamse,
Prabhakara (7. st. n. e.) i Kumarila (8.
st. n. e.) dali su velik doprinos razvoju

mimamsa formalnologike problematike 211 doslovno opo- naanje samemimezis

skolastikog
doba.
Od
panteizma rijei i supstancijalno- sti
njenog zvuka polazi i filozofija gramatike kole oca sanskrtske gramatike
Paninija (polovina prvog tisuljea pr.
n. e.), smatra- jui da je latentni smisao
rijei zatvoren u ahuri iz koje se
oslobada rasprskavanjem (sphota,
v.) u spoznajnom aktu. Ve Mimetian
(gr. mimesis = oponaanje), ko- ji
oponaa. Oznaka koja se upotrebljava
u estetici i teoriji jezika. U teoriji jezika
raz- likuju se dva jezina karaktera:
mimetian i konvencionalan. Mimetian
je onaj u ko- me rijei na neki nain
odraavaju karakte- ristine oznake
stvari, a konvencionalna je ona rije,
koja je po volji stvorena kao znak za
odredenu stvar. Mimetian je nain blii
zbilji, pa ga zovu i prirodnim, dok je
kon- vencionalan naprotiv svagda
proizvoljan, samovoljan. U estetici se
mimetinim nazi- va onaj smjer koji
smatra da je umjetniko stvaranje
oponaanje prirode.
F
Mimezis (gr.), oponaanje, podraavanje,
imitiranje, kopiranje, oponaanje nekog
tu- deg ina, misli, osjeaja ili same
prirode sredstvom vlastitog izraavanja,
doivljava- nja ili uope ponaanja;
prikazivanje u ko- jem vlastiti proizvod
treba da je to sliniji i adekvatniji
odredenom materijalnom ili (rjede)
duhovnom predmetu. Mimezis je jedan od osnovnih pojmova antike
estetike i teorije umjetnosti. Tako je
ideal umjetni- kog ostvario na primjer
slikar Zauksis kad je na svojoj uvenoj
slici nacrtao grode ta- ko vjerno
originalu da su ga, po predaji, i ptice
pokuale zobati. Platon upravo zbog te
mimetike funkcije smatra umjetnost
manje vrijednom, jer oponaa realni
svijet koji je sam oponaanje svijeta
ideja,
pa
je
umjetnost
stoga
preslikavanje neega to je samo
preslikano, sjena sjene. No ve kod
Aristotela, koji misli da je uope ljudskoj
prirodi svojstvena imitacija, termin
mime- zis ne oznaava vie slijepo,

vanjske zbilje, ve u neku mku oponaanje umjetniku imanentnih

svoj- stava, neega to on doivljava,
shvaa i vidi u sebi. Ipak je i kod njega
osnov
umjetnosti
mimezis,
pa
umjetnost oponaa ili razliita
sredstva (razne metrike i dr.), ili razliite
predmete (ljude bolje od nas, jednake
nama ili gore od nas) ili razliite naine
(pjesnik pripovijeda radnju ili sama lica
djeluju kao aktivni sudionici fabule).
Estetike i umjetnike tendencije o
vjernom
preslikavanju
stvarnosti,
vidljive su u itavom nizu ostvarenja i
kasnijih
estetiara,
teoretiara
umjetnosti i umjetnika sa- mih. Bateux
(Les beaux arts, 1746), kao i kasnije
Volkelt (System der Asthetik, 1905),
smatraju oponaanje prirode prvim i temeljnim estetikim principom, a Sulzer
misli
da
je
zadatak
umjetnosti,
oponaanje samo izabrane, to jest lijepe
prirode. Po Mac Dugalu, kod svakog
ovjeka postoji la- tentna tenja za
oponaanjem, a G. Pisto- lezzi osnovom
umjetnikog stvaranja sma- tra instinkt
imitiranja. I poslije Hegela, koji je negirao
mimetiku funkciju umjetnikog postoje
(premda znatno modificirane) teori- je
koje u raznim oblicima brane tezu o mimezisu kao osnovi umjetnosti.
Unutamje oponaanje je, po Lippsu, a
zatim i Eduardu von Hartmannu i
dmgima, estetski proces pri kojem se mi
sami uno- simo u promatrani objekt i time
dospijeva- mo u stanje unutranjeg
sudoivljavanja,
tzv.
estetskog
uivljavanja (Einfiihlung) (v.). Posebno,
medutim, itava empiristika i tzv.
eksperimentalna
estetika
(Fechner,
Meumann, Miiller-Freienfels i dr.) smatra
da je po sebi razumljivo kako je
oponaanje prirode proces imanentan
svakom umjetni- kom djelu. I Hypolit
Taine misli da svaka velika umjetnost
mora otpoeti oponaa- njem, te se
poziva na iskustvo Michelangela tvrdei
da su svi umjetnici ostali samo tako dugo
veliki i svjei dok su zadrali taj neposredni kontakt s prirodom i samo iz nje

crpli
inspiraciju
za
svoja
jela.
Istovremeno, medutim, Taine uvida da
umjetnost ne mo- e ostati na ropskom
izvanjskom oponaa- nju predmeta, na
pukom fotografiranju stvarnosti (tako npr.
obojene votane figure, koje najvjernije
oponaaju ive ljude, izazi- vaju gadenje I
ne pmaju nikakvo estetsko uivanje),
ve mora prikazati tipini karak- ter
predmeta (npr. prodrljivost kod lava).

mimezis
Mnogi noviji estetiari (npr. B.
Croce i dr.) odbacuju mimezis uope
kao estetiku ka- tegoriju i smatraju da
je svako oponaanje fizikog svijeta
neadakvatno estetskom fe- nomenu
koji se oituje kao neponovljiva,
duhovna,
kreativna
unutranja
ekspresija.
G
Minor, u logici: 1) nii pojam (lat.
terminus minor) u silogizmu, koji u
zaglavku dolazi kao subjekt; 2) nia
premisa u silogizmu (lat. propositio
minor).
Misao,
doivljaj
kojim
utvrdujemo
postojanje
razliitih
pojava,
odredujemo svojstva poja- va i
otkrivamo odnose medu njima, drugim
rijeima, ustanovljujemo neko stanje
stva- ri. Misao se redovito oituje u
nekom sudu ili tvrdnji. Karakteristino
je za misao da je prati odredeni stupanj
uvjerenja o isprav- nosti ustanovljenih
odnosa.
Misao
moe
ukljuivati
perceptivne ili predodbene po- datke,
ali ona u biti ima simboliko obilje- je.
Na osnovi nekih karakteristika bilo je
pokuaja da se misli svrstaju u nekoliko
kategorija.
Na
primjer:
misao
konstatacije, misao konkluzije, misao
znanja, misao vje- rovanja, zamisao,
misao mnijenja. Pet
Misaoni zakoni: 1) opi principi logikog
miljenja, 2) principi koji se nalaze u
osnovi
rjeavanja
problema.
Na
primjer, Spearma- novi neogenetini
zakoni: aprehenzija vla- stitog iskustva,
edukcija odnosa, edukcija korelata.
Bu
Misterije (gr. mysterion = tajna), kod
starih Grka, a kasnije i kod Rimljana,
religijske tajne koje su se na posebnim
sastancima
priopivale
samo
ezotericima. Misterij (sing.) znai tajna,
ali misterije (pl. . r.) zna- i tajni kult,
tajanstveni vjerski obredi koji su
irokim masama bili potpuno nerazumljivi i kod kojih je glavno bilo pokajanje i
oienje. No misterije bi se gdjekada
izro- dile i u obina orgijanja. U

srednjem vijeku nazivale su se

misterijama dramati- zacije iz biblijske
povijesti ili ivota svetaca i Isusa
(pasionske igre).
B
Misticizam, svako uenje koje smatra da
je
osnova
stvarnosti
neto
naptprirodno, ne- materijalno i da se do
spoznaje
tog
boanskog
i
prvobitnog dolazi ne pojmovno, racionalno,
nego
neposrednim
osjeanjem, intuicijom, neposrednim
doivljajem toga natprirodnog. V
Mistiki, to pripada mistici; neracionalno,
nepojmovno, nadnaravno, ekstatino.
Uvje- renje mnogih religioznih sekta i
pravaca da na tajanstven, neposredan i
nepojmovan
nain
doivljavaju
prisutnost boanstva u sebi i u svijetu.
Sinonim
za
antiracionalno,
neznanstveno, nefilozofsko.
V
Mistika (gr. mistikos = skriven, tajan),
pr- vobitno uenje da se boansko,
natprirod- no, beskrajno zahvaa ne
racionalno, misao- no, nego jednom
posebnom vrstom intuici- je, osjeaja,
neposrednog odnosa s natpri- rodnim.
U stanju takvog akta, ekstaze, mistiar se osjea sjedinjen s apsolutnim,
bo- anskim, praprincipom stvari itd.
Mistika se javlja u razliitim oblicima
(poganska, kranska), a u veini
sluajeva mistici na- ginju panteizmu
(v.). Mistika je rasprostra- njena od
antike mistike u Evropi i Aziji, preko
srednjovjekovne do moderne filozofije. Uz mistike teozofske pravce i u
filo- zofiji mnogih novovjekih filozofa
postoje mistiki elementi (Schelling,
Schleierma- cher, Solovjov, Loskij i dr.).
V
Miljenje, slijed misli koji je upravljen
prema odredenom cilju (rjeenju nekog
problema) i kojim taj cilj dirigira (v.
misao).
Mit (gr. mythos), rije, legenda, bajka.
Mit predstavlja primitivno, fantastino,
slikovi- to prianje o postanku svijeta,
bogova i lju- di. Izrasta iz fantaziranja
koje proizlazi iz uvstava i elja. Mit
prethodi religiji, a i filozofiji, pa se
nalazi u svim kulturama u prvim

fazama njihova jo nekritikog ra- 212

zvoja. Mit kao metoda objanjavanja u
filo- zofiji nalazi se u nekim Platonovim
teksto- vima. Time je Platon htio
pokazati da se ne moe sve racionalno
objasniti. B
Mitologija
(gr.),
uenje
o
mitu,
sistematizira- nje i obrazlaganje smisla
i sadraja mita. Znanost o postanku i
znaenju mita.
Mizantrop (gr. miseo = mrzim i
anthropos = ovjek), ovjekomrzac,
neprijatelj ljudi (v. mizantropija).

mizantrop

mizantropija

to sadri ili obuhvaa ne- to

Mizantropija (gr. miseo =
smjeteno. Shvativi ga dakle kao
mrzim i anthro- pos = ovjek), mrnja
ne- to objektivno i plastino Aristotel
prema
ljudima,
koja
je
postala
zamilja mjesto kao neke vrst ovoja
habituelnim
nainom
ivotnog
stvari, ili kako on kae, mjesto je sama
naziranja. Ona ima svoj korijen
i neposredna gra- nica tijela koje
veinom u neispravnom prosudivanju
sadri smjetenu stvar. U antitezi
ljudi, odnosno u prenoenju nepovoljna
prema Aristotelu Galilej i Descar- tes
suda o jednom ov- jeku ili vie njih na
postavljaju novovjekovnu prirodoznancijelo ovjeanstvo. Mi- zantropija moe
stvenu teoriju prema kojoj mjesto nije
prouzrokovati i psihiko poremeenje,
nita dmgo nego poloaj tijela u odnosu
naroito ako joj se pridmi kakva
prema dmgim tijelima. Na to, u biti ve
tjelesna bolest koja mizantropa ini jo
relativi- stiko shvaanje, nadovezuje
nezadovoljnijim, oduzimajui mu zauvise i dananja relativistika teorija
jek svako normalno prosudivanje ljudi.
prema kojoj je mjesto odnos jednoga
Jav- lja se esto u vezi s melankolijom
tijela prema nekom dmgom tijelu,
(v.), ali se to dvoje ne smije zamijeniti.
shvaen kao sistem referencije.
S Mizologija (gr. miseo = mrzim i
Z
logos = um), mrnja prema umu, Mladohegelovci, filozofi u Njemakoj, koji
nesklonost da se rjeenje nekih
su nasuprot hegelovcima ortodoksima
problema prepusti umnom istraivanju.
na- stojali da razviju kritiki dio
Nesklonost prema umnom go- vom i
Hegelove filo- zofije. Glavni literarni
raspravljanju uope. Mizoneizam (gr.
organ mladohegelo- vaca bio je
miseo = mrzim i neon = novo): otpor i
Hallische Jahrbiicher fiir deu- tsche
mrnja prema svemu to je novo i to
Wissenschaft und Kunst (1828- 1841)
nije u skladu sa ve uvrijeenim
osnovan od A. Rugea i Th. Echternazorima. (V. konzervativan.)
F
meyera. God. 1841. mijenjaju ime
Mjera, filozofska kategorija kojom se
asopisa u Deutsche Jahrbiicher koji
ukazuje na izvjestan odnos kvantitete i
biva zabra- njen 1843. Naroito su
kvalitete, pri kojem odredeni predmet
radikalne konze- kvencije povukli na
zadrava svoje os- novne kvalitete.
podmju filozofije re- ligije, tako da su
Mjera je kvalitativna koli- ina, prije
doli i do ateizma (Feuer- bach, Bauer,
svega kao neposredna koliina za koju
Marx). Toj tendenciji posthe- gelovske
je vezano izvjesno postojanje ili izvjefilozofije pripadali su D. F. Strauss, L.
sna kvaliteta (Hegel). Kad promjena
Feuerbach u ranijem periodu, B. Bauer
kvan- titete dovodi do prevladavanja
sa svojom filozofijom samosvijesti, M.
stare mjere, nastaje i nova kvaliteta, pa
Stimer i dr., a takoder Marx i Engels u
prema tome i nova mjera. Gubljenje
mladenakoj fazi svoga razvoja (do
mjere znai dakle prijelaz u novu
1843). Svojim teoretskim i politikim
kvantitetu, a po tom i kva- litetu. V
radikaliz- mom bili su izraz sve jaeg
Mjesto (gr. topos; lat. locus), u obinom 213 razvitka gradan- ske klase i liberalnih
go- vom odredeni poloaj neke stvari u
i demokratskih ideja koje su taj razvitak
prosto- m. U filozofiji jedan od
pratile.
V
Aristotelovih na- jopenitijih pojmova Mnemizam (gr. mneme = sjeanje,
(kategorija) i jedna od osnovnih
pame- nje), nauanje koje je zasnovao
kozmologijskih
kategorija.
Prvu
fiziolog Ewald Hering, i po kome je
razradenu teoriju mjesta pmio je
pamenje (ne samo sjeanje kao
Aristotel. Polazei od neposrednog
svjesno pamenje) os- novna bioloka
iskustva da su sve stvari smjetene,
funkcija svakog organskog ivota;
tj. da zauzimaju svoje mjesto, Aristotel
oituje se kao posljedica djelovanja
je najopenitije odredio mjesto kao ono
svega
predanjega
iskustva
u

promjenama organske supstance koje

se
onda
nasljeduju.
Posljedice
podraajnih djelovanja okoline oituju
se ve kod osnovne ive stanice i prate
sve oblike ivota u sve komplicirani- jim
formama. Pamenje je prema tome osnovna funkcija i bitna osobina svake
ive materije.
F
Mnemotehnika, postupak koji ima svrhu
da olaka pamenje sadraja manje
unutarnje

mnemotehni
ka

mnemotehni smislene
ka
Sastoji

povezanosti.214 : tendenci- ja osuvremenjivanja,modus

se
u asocijapravac koji (u knjieV- nosti,
tivnom povezivanju elemenata sadraja
likovnoj umjetnosti i dr.) tei za tim da
ma- nje smislenosti sa smislenim ili ve
se odredeni fenomeni usklade s duhom
pozna- tim elementima. Mnijenje (gr.
vremena, ali i (u negativnom znaenju
doxa,
lat.
opinio),
nesigurno
i
te rijei) hirovima mode. Termin je
nedovoljno
zasnovano
miljenje,
stvoren u katolikoj teologiji i filozofiji,
prihvaa- nje nekog miljenja bez
a oznaavao je pravac koji je kritizirao
dovoljnog razloga i bez vrstog
odredene dogme crkvenog uenja i koji
uvjerenja. Ve u grkoj filozo- fiji (npr.
je imao najvie pri- stalica potkraj 19. i
kod Parmenida) mnijenje se suu poetku 20. st. u Nje- makoj, Italiji i
protstavlja znanju. Neki kasniji filozofi
Francuskoj (A. Fogazzaro, A. Loisy, G.
(npr. Kant) razlikuju kao tri spoznajna
Tyrrell, J. Gibbons, L. Laber- thonniere i
stup- nja mnijenje, vjerovanje i znanje,
dr.). Modernisti su sa relativisti- kih,
pri emu se mnijenje shvaa kao
evolucionistikih, a ponekad i agnomiljenje u koje ni- smo subjektivno
stikih spoznajnih pozicija odricali papi
potpuno uvjereni i koje nije dovoljno
pravo na vrhovnu vlast, odbacivali
objektivno zasnovano, za raz- liku od
crkvene relikvije i obrede i otro
vjerovanja koje se odlikuje subjeknapadali krutost i hipostaziranost
tivnom uvjerenou, ali nije objektivno
crkvenih kanona i moral- nih propisa.
za- snovano, i od znanja koje
G
karakterizira
puna
subjektivna Modifikacija (lat. modificatio = preinaeuvjerenost a i objektivno je dovoljno
nje), promjena, preinaka, mijena oblika,
zasnovano.
P
va- rijacija nastale pod utjecajem
Modalan (lat.), nainski; okolnostima
razliitih fak- tora koji bitno ne
uvjeto- van; u logici postoji tzv.
mijenjaju odredeni feno- men. U
modalna konze- kvencija u mogunosti
biologiji naziv za tjelesne promjene
zakljuivanja od jed- nog modaliteta
koje su nastale djelovanjem okoline, ali
suda (v.) na drugi, i to od zbilje na
ni- su nasljedne. Te se modifikacije
mogunost (ab esse ad posse), od
gube kad prestane djelovati onaj
nunosti na zbilju (ab oportere ad
vanjski uzronik ko- ji ih je izazvao, to
esse), od- nosno na mogunost (ab
ne biva kod mutacije (v.).
G
oportere ad posse). (V. modalitet.)
Modus (lat.), nain. U ontolokom (v.)
Pet
smislu konkretni nain oitovanja bitka,
Modalitet (lat.), nain oitovanja bitka,
bivanja i stanja; nestalno svojstvo
zbivanja,odnosno
pomiljanja;
supstancije za raz- liku od atributa kao
uvjetovanost; 1) u logici, modalitet
stalnog svojstva. Po Descartesu je
suda: stupanj sigurnosti nekog suda s
modus modifikacija atributa supstancije
obzirom na mogunost (pro- blematini
(npr. razliiti duevni procesi su modi
sud: S moe biti P), postojanje
svijesti). Za Spinozu su modi pro(asertorni sud: S jest P) i nunost
mjenljiva stanja jedne prasupstancije, a
(apodik- tiki sud: S mora biti P). Po
sre- deni su u dva odijeljena atributna
Kantu su ka- tegorije modaliteta
niza (fi- ziki i psihiki) (v. supstancija,
mogunost-nemogu- nost, postojanjeatribut). U logici: 1) naini zakljuivanja
nepostojanje i nunost- sluajnost; 2) u
u pojedinim figurama kategorikog
psihologiji:
zajedniko
podruje
silogizma (v.), 2) mo- dus (ponendo)
kvalitativno srodnih osjeta, uvjetovaponens i modus (tollendo) tollens
nih funkcijom stanovitog organa kao
naini zakljuivanja u mjeovi- tom
to su osjeti vida, sluha i dr.
Pet
hipotetikom silogizmu (tvrdei uvjet
Modernizam (franc. modernisme, od
tvrdimo posljedak, nijeui posljedak
moder- ne = novi, suvremeni), openito
nije- emo uvjet, 3) modus (ponendo)

tollens i modus (tollendo) ponens

naini zaklju- ivanja u disjunktivnom
silogizmu (tvrdei jednu mogunost
iskljuuju se ostale i obratno); modus
rectus direktna uprav- ljenost (v.
intencija)
na
neku
doivljajnu
predmetnost, a modus obliquus
zaobi- lazna upravljenost koja se javlja
s direkt- nom zajedno; modus vivendi
nain iv- ljenja, ponekad u smislu
tolerantne koegzi-

modusstencije; modus procedendi 215 nauke o kategorijama, modalnamoka

nain po- stupanja da se
odredenja ulaze medu kljune
postigne neki cilj. Pet
distinkcije metafizike i odrala su se u
Mogue: 1) u logikom smislu, sve to ne
povijesti ontologije od Ari- stotela do
sadri u sebi nita protivrjeno, 2) u
danas. No nasuprot Aristotelovoj i
kolo- kvijalnom govom, sve ono to je
skolastikoj nauci o potenciji i aktu,
vjerojatno, moe se, ali ne mora
koja istie primat zbiljnosti kao punoga
dogoditi, jer nije si- gurno, 3) ontoloki
prisu- stva, tj. sadanjosti bia, nad
je mogue to bivstvuje prema
mogunou
kao
modalitetom
mogunosti (v.), ega jo nema, ali bi
buduega koje jo nije, novovjekovna
moglo biti i sposobno je da se dogodi.
filozofija obre ovaj odnos i daje
Pe
prvenstvo mogunosti nad zbiljnou.
Mogunost,
modalno
odredenje,
Tako Leibniz smatra da je zbiljski svijet
suprotstav- ljeno zbiljnosti (stvarnosti) i
najbolji od svih moguih svjetova kao
nunosti (v. modalitet). 1) U formalnoto boja zbiljnost proizlazi iz njegove
logikom smislu mogunost oznauje
beskraj- ne mogunosti (moi). Slino
da se neto moe na- prosto zamisliti
tvrdi
i
suvremena
filozofija
kao neprotivrjeno, tj. da njegova
egzistencije (v.), koja ovje- ka
opreka ne mora biti lana (probleodreduje
kao
mogunost
(Seinmatini sudovi). 2) Spoznajnoteorijski ili
konnen), pa i moderna fizika kad istie
materijalno-objektivno
mogunost
akauzalnost kvantnih procesa i
znai da se neto podudara sa
tumai ih Heisenbergo- vom relacijom
sadrajem iskustva i ne protivrjei mu.
neodredenosti.
Pe
3)
Ontoloka
(ili
metafizika)
mogunost odreduje se kao realna mo Moka (sansk.), oslobodenje iz vjenog
toka zbivanja (v. samsara), krajnji cilj
da neto bude, moe biti, ali jo nije
svake mu- drosti u indijskoj filozofiji.
zbiljski prisutno, jer za to prethodno
Moka je pojam antitetian karmanu
treba da budu ispunjeni neki uvjeti.
(v.) ili moralnoj deter- miniranosti
Ona lei iz- medu nebitka i bitka kao
djelatnou. Oslobodenje je eti- ki
zbiljnosti, te od- govara Aristotelovoj
uvjetovano asketskom disciplinom koja
dynamis (lat. poten- tia) kao
ima dvostruku svrhu: 1) metafizika
predstupnju energeia (actus). Tako je
realiza- cija (sklhana, v.); prema
npr. kip mogunost u kamenu ili drvu
rijeima ankare: Posljednje su po
dok jo nije isklesan, ovjek u sjemenu
redu stepenice na koje se treba uspeti:
itd. (usp. Aristotel Met. IX); sve ima u
razlikovanje sebe (atman) i ne- sebe,
sebi mo da bude ostvareno i tei
zatim realizacija sebe, koja na kraju
to'me da postane zbiljsko(entelecheia),
dovodi do stanja trajne istovjetnosti sa
ali se to moedogoditi samo na temelju
sve- obuhvatnim (brahman). Ta se
neega zbiljskog, koje mu prethodi
vrsta oslobo- denja moe postii jedino
prema biti, pojmu i vremenu. Po
kao
posljedica
moralnih
zasluga
uzom na Aristotelovo shvaanje prirode
nagomilanih u toku bez- brojnih ivot.
kao kretanja (kinesis), tj. prijelaza iz
2) Specifina etika svrha jest
mogu- nosti u zbiljnost, i Hegel
ublaenje i prestanak patnje u nesebiodreduje
ideju
kao
proces
noj djelatnosti (nikama-karma) i
samokretanja ili proizvodnju gdje
odricanju od plodova djela. Moka
mogunost biva zbiljnost, pa stoga i
je akt oslobo- denja (usp. satori u
pojam
dijalektike
(v.)
najee
zenu), ija je mogunost bitno vezana
objanjava primje- reom rasta biljke:
za razvoj ljudske svijesti i propupoljak cvijet plod (usp.
blematiku
njenog
samosvojstva
predgovor Fenomenologiji du- ha).
(atman, v.). Odricanje i razumijevanje
Pored razlikovanja biti i opstanka i
su za ovjeka to i dva krila za pticu.

Kome nedostaje jedna od tih vrlina,

nikada se nee pomou jedne same
uzdii do slobode, koja je biljka puzavica to cvjeta samo na vrhu najviih
zdanja
(ankara).

Stanje
oslobodenja ima razliita metafizika
obiljeja u razliitim fi- lozofskim
sistemima. Ta su obiljeja bitno
iracionalne (v.) prirode. U vedanti
stanje
oslobodenja
(mukti,
v.)
pretpostavlja apso- lutizaciju kmana, a
u budizmu njegovu krajnju negaciju.
Stanje oslobodenosti na- zvao je
Buddha nibbana (sansk. nirvana, v.).

moka

216
Taj je naziv kasnije preuzela i
vedantinska filozofija (brahmanirvana).
Ve

Monistiki, to proizlazi iz filozofije monizma (v.). Monistiko je ono tumaenje

koje zbilju svodi na jedan jedinstveni,
bilo ma- terijalni bilo idealni, princip.
Monizam (gr. monos = jedini), filozofski
ontoloki pravac koji raznolikost zbilje
svo- di na jedan jedinstveni princip (v.).
Osnovne
su
vrste
monizma
materijalizam (v.) i idealizam (v.). Prvi
svodi svu zbilju na ma- terijalni princip,
materiju, drugi na idealni princip (ideju,
duh, volju, boga itd). Suprot- no:
dualizam (v.) i pluralizam (v.) kao posredniki i kadgod eklektiki sistemi.
Te- koe dualizma koji postulira
apsolutno
razliite
supstancije:
materiju i duh, tijelo i duu, prirodu i
duh, ne mogavi nai nji- hovu vezu i
podudarnost, mnogi su filozofi pokuali
rijeiti svodenjem tih principa na jedan
jedini. Jedan od najveih monistikih
idealistikih sistema je Hegelov, kome
je
apsolutna
ideja
(v.)
osnova
cjelokupne stvar- nosti, te vlada
identitet duhovnog i materi- jalnog
svijeta i njihovih oblika. Materijalistiki monizam je kod Marxa i Engelsa
do- segao svoj najvii oblik, te je po
prvi put i sama povijest materijalistiki
interpretirana.
Prirodoznanstveni
filozofski monizam, u velikoj mjeri
optereen
mehanikim
materijalizmom, zastupao je Hackel koji
osni- va i Savez monista (1906). Pojam
monist upotrebljava prvi put Chr. Woiff.
V
Monofiletino (gr. monos = jedini i file =
porijeklo, rod), ono to se razvilo, to
potje- e samo iz jedne ive grane, to
je jednovr- snog porijekla, iz jednog
izvora. Suprotno: polifiletino (v.).
Monofiletizam (v. monofiletino), uenje o
porijeklu ivih vrsta organizama iz
jedne jedine vrste.
Monogeneza (gr. monos = jedan i
genesis
=
postanak,
porijeklo),

oznaava
ono
to
jemoral
jedinstvenog,
zajednikog
porijekla. Moe se odnositi jednako na
iva bia kao i na jezike, kulture i druge
stvaralake
tvorevine.
Suprotno:
poligeneza.
Monoideizam je vladanje jedne jedine
pre- dodbe u vrijeme trajanja stanja
paljivosti (Braid, Ribot).
Monomanija (gr. monos = jedan i mania
= ludilo), patoloka sklonost za
odredenu vrstu ina i preokupacija:
asocijalnih, agre- sivnih i tetnih, ili
praktino bezvrijednih ili neobinih.
Tako je piromanija bolestan nagon
podmetanja poara, poriomanija nagon trajnog putovanja i skitnje,
kleptomanija
nagon
okradanja,
aritmomanija
nagon
beskorisnog
prebrojavanja stvari (koraka, zalogaja,
prozora). Monomanije se esto jav- ljaju
kao simptomi nekih ivanih i duevnih oboljenja (epilepsije, razliitih
neuroza
i
sl.).
Ponekad
se
monomanijom zove i nor- malna ali
naroito snana usmjerenost psi- hine
aktivnosti prema nekim uim ili neobinim podrujem ljudskog zanimanja.
Kr
Monomorfan (gr. monos = jedini i morfe
= lik), jednolik, jedne te iste forme. Suprotno: polimorfan (v.).
Monoteizam (gr. monos theos = jedan
bog),
filozofsko-teoloko
shvaanje
prema kojemu postoji samo jedan bog
(suprotno: politeizam, v.), koji je stvorio
svijet i uprav- lja svime to se dogada.
Kranski monotei- zam proizaao je iz
starozavjetnog idov- stva, koje je u
poetku bilo politeistiko kao i druge
religije.
B
Moral (od lat. mos = obiaj, mores = vladanje, moralis = udoredan), jedan od
oblika
drutveno-povijesnog
ovjekova opstan- ka (pored religije,
prava, politike, drave itd.) i kao takav
se u toku vremena mijenja i svojim
smislenim opsegom i sadrajem, te je
razliit u razliitim povijesnim razdobljima, u razliitih plemena, naroda, klasa,
gru- pa, slojeva itd., a esto i pojedine

profesije imaju svoj osebujan moral (ili

etiku), kao to je unutar odredene
skupine ili zvanja npr. tzv. lijenika
etika itd. U tom smislu moral sadri u
sebi odredene obiaje, pro- pise,
pravila, smjernice, norme, kategorije,
ideale itd. kao nepisane regulative koji
se nameu pojedincima ili itavima
grupama svojom obaveznou za
djelovanje, odnoe- nje, postupanje,
prosudivanje, jednom rije-

za odreeni oblik ivota u217 prekoraivanje

postojeegmoralitet
postojeoj za- jednici ili dmtvu. stanja
u
jednom
opem
(opeKao i svi ostali oblici dmtvenog ivota, ovjeanskom) smislu. Time etika one potako je i moral prije sve- ga uvjetovan zitivne momente svakog moralnog oblika
ekonomskom stmkturom dm- tva, dovodi misaono do konzekvencije. S
njegovom razvijenou i diferencira- dmge
nou, interesima klasa i gmpa, zatim
je strane ogranienost, apstraktnost i
tra- dicijom, obiajima, navikama,
neodr- ivost morala (a u tom smislu i
religijom ko- ja esto sankcionira
etike) u pretenziji da se proiri i vai za
njegove norme i postu- late. Iz ovoga
sve oblike ovjekova ljudskog opstanka
karaktera morala proizlazi princip tzv.
(apsolutno i ope moraliziranje svijeta,
mnotva morala i jedinstva eti- ke,
prirode, ovjeko- va smisla i njegova
ime se utvrduje da etika (kao filozofijdjelovanja). Ovu razliku izmedu morala
ska disciplina ili teorija, znanost, nauka,
i etike uvidio je i na nju na svoj nain
si- stem morala) i pored sve razliitosti
ukazao ve Aristotel podjelom kreposti
moral- nih oblika ide na, 1) odredenje
(vrlina) na etike i dijanoetike (v.), od
njegove biti, 2) njegovu sistematizaciju
kojih se prve nalaze i realiziraju u socii 3) na misaono transcendiranje gotovih
jalnom medijumu (njihov je kriterij
opstojeih oblika morala. Po svojoj biti
sredi- na ili prava mjera), a odnose
moral oznauje odre- deno ljudsko ili
se na moral, dok su dmge teorijskog
dmtveno opredjeljenje u odnosu na
karaktera i odno- se se na um, pa se
dmgog ovjeka, na zajedniki ivot
realiziraju na viem stupnju, dakle u
pojedinaca ili gmpa i na sebe sama, to
etiko-teorijskoj sferi ili filozofiji, a
rezultira specifinim svjesnim htijenjihov je nosilac ovjek kao filozof. K
njem,
djelovanjem,
odnoenjem, Moralist,
moralni
filozof,
openito
postupcima,
stavovima,
nauava- telj morala, onaj koji na ivot i
vrednovanjem i prosudiva- njem.
svijet oko sebe gleda sa stajalita
Moralno opredjeljenje sadri u sebi,
morala, koji je sklon moraliziranju (v.) ili
pored svojih pozitivnih propisa i pravila
tzv. moralnim prodi- kama. U uem
ko- jima se jedan moral oblikuje,
smislu oznauju se ovim imenom
utvrduje i iz- graduje, prije svega ono
filozofi i pjesnici ija su djela pro- eta
>da bi i kako bi neto trebalo da bude
moralnim smislom i uzvienou.
ime se na svojevr- stan nain
Osjetljivi su na probleme svoga dmtva
suprotstavlja onome to i kako ve
i vremena, kojima su obuzeti i na koja
jest. Stoga se u svakom moralnom
isklju- ivo moralno (dakle: moralistiki)
obliku in nuce nalazi ve jedna
reagiraju. Poznati francuski moralisti:
odredena etika (etika koncepcija) koja
Montaigne,
La
Rochefoucauld,
se temelji na suprotnosti, oprenosti ili
Vauvenargues, La Bruyere i dr.
K
rasponu izmedu bitka i trebanja.
Moralitet (lat. moralitas), moralnost,
No, dok se smisao moralnog oblika
udored- nost, moralno shvaanje. U
ovjekova
opstanka
u
statusu
Kantovoj etici neka se radnja vri u
postojeeg mora- la uglavnom iscrpljuje u
smislu moraliteta sa- mo onda ako nije
reguliranju
medusobnih
odnosa
naprosto
podudarna
s
moralnim
odredene dmtvene zajedni- ce, kako bi
zakonom, nego ako proizlazi iz ideje
zajedniki ivot prije svega uop- e bio
iste dunosti (v.). Ako je tek formal- no
mogu i podnoljiv, a onda i bar donekle
u skladu sa zahtjevom dunosti, naziva
normaliziran,
ime
se
ide
na
se legalitetom (v.). Moralitet je po
uvrenje
ili
sredivanje
postojeih
Kantu bit ovjeka (ovjek = moralno
odnosa pojedinaca i gmpa, ono etiko s
bie). U Hege- lovu objektivnom
dmge stra- ne usmjereno je na (faktiko
duhu
moralitet
je

pored
ili misaono, idealno) transcendiranje ili
apstraktnog prava samo jedan od

moralju

predstupnjeva obiajnosti (v.), zapravo

izraz subjektivne moralne svijesti,
kome nedosta- je objektivna drutvenopovijesna ukorije- njenost u zbilju
(bitku). Bit moraliteta jest u onom
apstraktnom treba da (Sollen) ko- je
u postulatu (v.) praktikog uma zastaje
u istoj subjektivnosti trebanja, ija se
realiza- cija pomie u tamnu ili lou
beskonanost

moralitet (Hegel)

kao
progres
u
beskonanost (Kant). K
Moralizam (lat.), nuna konzekvencija apstraktnosti moralnog stanovita koje
bitnu ljudsku, povijesnu i drutvenu
problemati- ku ovjeka nastoji sagledati
i razrijeiti is- kljuivo u moralnom
(etikom)
podruju
i
smatra
to
moguim. Bit ovjeka odredena je
ovdje kao moralna bit (moralnost), i to
je ona opa pretpostavka s koje
moralizam polazi apelirajui na ovjeka
poto ga je prethodno ve pretvorio u
moralno bie. Unutranja i bitna
protivrjenost moraliz- ma sastoji se u
tome to on apelira na ov- jeka kao
formiranu moralnu osobu, dok on to tek
treba da bude ili postane. Odatle sva
njegova apstraktnost i idealistinost (v.
moralisti).
K
Moralnost, v. moralitet.
Moral sense (engl.), moralno osjetilo
(osjeaj, uvstvo) za dobro i zlo,
pravedno i nepra- vedno, pravo i
nepravo, koje je (po engle- skim
filozofima Shaftesburyju, Hutcheso- nu,
Homeu [moral sentiment], Millu i dr.)
prirodeno ovjeku kao neki prirodni
organ, sposobnost, dar pomou kojega
se sponta- no udoredno reagira na
moralne
vrednote;
temelj
tzv.
uvstvenog, osjeajnog morala.
K
Morfe (gr.), oblik, lik. U Aristotelovoj
meta- fizici morfe je aktivnost koja
djeluje u neo- blikovanoj i pasivnoj
materiji. To je obrnuti platonizam. Kod
Platona je svijet u ideji, a kod Aristotela
ideja u svijetu. Morfe je nepromjenljiva.
Pojam se javlja u suvreme- noj filozofiji
kod fenomenologa, gdje ima priblino
jednako znaenje kao kod Aristotela.
B
Morfologija (gr. morfe = oblik i logos =
nauka), znanost kojoj su udarili temelj
Goethe, od kojega potjee i njen naziv,
Cu- vier, Baer, Roux, a bavi se
istraivanjem
oblika
organizama,
razvojem njihovih poje- dinih dijelova i
zakonima po kojima se taj razvoj zbiva.
Stoga morfologija sainjava os- nov za

sistematiku, a kako u oblicima najjasnije dolazi do izraaja srodnost

pojedinih organizama, prua nam
ujedno, po Haec- kleu, najbolji temelj
za prouavanje filoge- nije (v.).
Morfologija se ograniava na razmatranje vanjskih oblika i kakvoe
organa, dok se istraivanjem njihove
unutranje grade bavi anatomija (v.). Iz
podruja biolo- gije prenosi se danas taj
pojam i na druga podruja, pa tako
govorimo i o morfologiji kulture,
morfologiji povijesnoga promatra- nja i
sl.
S
Morfologija kulture, promatranje razvoja
pojedinih kultura analogno oblicima
organ- skog ivota. Ti se kulturni likovi
shvaaju kao ispoljavanje odredene
unutranje samo- stalne zakonitosti
koja odreduje nudu po- jedinih
razvojnih stupnjeva i oblika kulture.
Spengler tako u razvoju pojedinih
kultur- nih likova, analogno razvoju
organizma, na- lazi faze rastenja,
mladenatva, cvata, staro- sti i smrti.
Drugi neki morfolozi kulture vide u
itavoj povijesti kulture linearni razvojni uspon.
G
Mortifikacija (lat. mortificatio = usmrivanje),
ubijanje,
uiniti
mrtvim;
usmrivanje strasti; poniavanje.
Motiv
(lat.
movere
=
pokretati),
pokretalo, poticaj, povod za voljno
djelovanje. Pojam motiv kao specifino
etika tema javlja se pri odredenju
problema slobodne volje, gdje se pita je
li i, ako jest, ime je volja motivirana za
djelovanje
ili
odluivanje
(v.
determinizam,
indeterminizam).
U
estetici se motivom oznaava ili ono
to pobuduje umjetniko stvaralatvo,
ili sama tema koju umjetnik ozbiljuje i
obraduje.
K
Motivacija (lat.), iznoenje ili utvrdivanje
po- kretala ili odredbenog razloga volje,
uprav- ljanje volje po odredenim
motivima (v.).
Motiviranje, objanjavanje i opravdavanje
ne- kog ina, neke radnje iznoenjem
motiva (v.) odnosno razloga iz kojih su
ta djelova- nja proizala.

Motorini tip, predstavlja tip ljudi kod218

kojih prevladava iskustvo osnovano na
kinesteti- nim osjetima. Ljudi e toga
tipa npr. uiti neki simboliki materijal
bre, ako pri tom itanju naglas ili
prave biljeke. Motorini tip lako stjee
razliite psihomotorne vjeti- ne, a kod
reagiranja na razliite signale ude- en
je vie na motornu reakciju nego na
zamjedbu signala.
Bu

motorini tip

motorika
Motorika je skupni naziv za
razliite oblike tjelesnih aktivnosti koje
se
sastoje
od
vie
ili
manje
koordiniranih i sloenih pokreta, ali se ti
pokreti izvode bez znatnije psihi- ne
kontrole.
Motorni ivci, v. centrifugalni ivci. Mukti
(sansk.), stanje oslobodenosti duha od
uvjetnosti
pojavnog
svijeta,
ili
apsolutizacija duha (atman, v.). Termin
se esto upotreb- ljava kao identian s
moka (v.), aktom oslo- bodenja.
Mudrac, koji je postigao oslobode- nje,
naziva se gjivan-mukta, osloboden za
ivota, ili muni, utihnuli mudrac.
Oslo- bodivi se potpuno determinizma
moral- nog zbivanja u svijetu i
relativnosti dobra i zla, takav se
mudrac povlai u stanje pa- sivne
samoe, a smatra se da sama njegova
prisutnost
djeluje
blagotvorno.
U
budizmu se takav mudrac naziva
paeka-buddha, ali kasniji mahayana
budizam negira moralnu vrijednost
ovog stava.
Ve
Multiverzum, pojam kojim se, za razliku
od izraza univerzum, oznauje svijet
shvaen kao mnotvo koje se ne da
svesti na jedin- stvo (v. univerzum,
pluralizam). Mundus, svijet. To je
latinska rije, a upo- trebljava se
nepromijenjena i u novijoj filo- zofiji s
razliitim atributima koji oznauju
odredene
svojevrsne
filozofske
pojmove, kao: mundus sensibilis
osjetni, zamjed- beni svijet, mundus
intelligibilis duhov- ni svijet, samo
intelektom shvatljivi svijet, mundus
arhetypus nadosjetni svijet ide- ja,
praslika idealnog svijeta.
F
Mutacija (lat. mutatio = promjena), 1)
spon- tana i iznenadna kvalitativna ili
kvantitativ- na promjena u svojstvima
nekog organiz- ma, koja se prenosi na
potomke. Javlja se vrlo rijetko, a
nastaje zbog promjena u ge- netskoj
konstituciji organizma; 2) glasovne
promjene kod djeaka u vrijeme
puberteta.
Mutakallimun
(islam):

219 predstavnik
uenjamutatio
kalam (v.) teolog.elenchi
Teolozi
ove
kole
slue
se
u
dogmatskim raspravama racionalnim
dokazima i dijalektikom metodom,
koje preuzimaju preteno iz helenske
filozofije. Zbog takve obrane kuranske
nauke od stra- nih utjecaja, kranski
skolastiari nazivaju mutakallimune
loquentes. Otrica njihove rjeitosti
uperena je najprije protiv mu'tazi- lita
(v.). Abu'lHasan 'Ali al-A'ari iz Basre
(9. st.) otcijepio se od mu'tazile iz tih
raz- loga, a svojom je kritikom
mu'tazilitskog liberalizma predobio
povjerenje konzer- vativnih teolokih
kmgova za dijalektike i filozofske
rasprave
u
teologiji.
Kasniji
su
skolastiki mislioci, koji su potjecali iz
ove kole (osobito Ghazali i Razi u 11.
st.), pot- puno razdvojili logiku metodu
od pozitiv- nih teza antike filozofije,
koje su dotada neprestano prodirale u
islam i s apologet- skim argumentima
mutakallimuna. Medu tim pozitivnim
stavovima istie se osobito atomizam
ove kole, koji vue korijen od
Demokrita i Epikura, a po mnogim
teorij- skim implikacijama nesumnjivo i
od indij- skih sumana (v. sumaniya).
Tako npr. A'ari ui da Allah stvara
atome,
odn.
supstancijalnu
akcidentalnost (v.) svijeta u svakom
trenutku nanovo, jer ne mogu postojati
po vlastitoj prirodi (usp. dharma u
budizmu). Kao u gjainskom i vaieika
(v.) atomizmu i ovdje je dua monada.
Razvoj islam- skog atomizma teko
je prouavati ne samo zbog ovakvih
ukrtavanja ideja, nego i zbog toga to
je kasnija skolastika pod utjecajem
aristotelizma
snano
potisnula
atomistike pretpostavke. Ve Nazzam
(9. st.) pobija atomizam Abu'l Hudhaila
al-'Allafa,
kojega
neki
smatraju
zaetnikom islamskog ato- mizma.
Ovakve
teorije
mutakallimunskih
teologa nazivaju se bezbonim, dok
se s dmge strane njihov smisao za
dijalektike rasprave sve vie zaplee u

interpretacijama mutnih i sumnjivih

mjesta u kuranu. Veliki skolastiki
filozofi, koji su ujedno smatrani i
velikim
aristotelovcima,
Ibn
Sina
(Avicen- na) i Ibn Rud (Averroes)
napadaju
mutakallimune
kao
nedosljedne sofiste. U me- duvremenu
ojaala je u islamu mistika stmja, koja
je izrazitiji nosilac istonih, naj- prije
staroiranskih tradicija (v. sufi). Ve
Mutatio elenchi (gr.), pogreka u
dokaziva- nju, koja se sastoji u
obilaenju
prijeporne
toke,
tj.
heterozetesis (v.) ako je poinjena
hotimino (v. sofizam). Suprotno:
ignoratio elenchi (v.).

mutazila

220

Mu'tazila (islam), teoloka kola

koja
se
prva
poela
baviti
spekulativnom (v.) problema- tikom i
povezala podruja islamske dogmatike
s
filozofskim
temama
i
dijalektikom
metodom
helenske
filozofije. Naziv kole potjee od onih
koji su se odvojili, ili za- uzeli
neopredijeljen stav u borbi oko svjetovne, kalifatske vlasti polovinom 7. st.
izmedu
pristaa
Abu
Bekra
(Omajadska dina- stija) i Alija (fiti, v.).
kola je riastala u Basri, a razvijala se
osobito u 8. i 9. st. za dinastije Abasida.
Odvajanjem A'arija (v. kalam) poinje
gubiti vanost i ugled. Iz stava
prvobitne politike neopredijeljenosti
razvija se teorija teolokog i filozofskog
in- determinizma. Snaga Omajadske
dinastije osnivala se na vjeri u
predestinaciju.
Mu'tazilitski
secesionisti su dokazivali da su u
borbi Muhamedovih nasljednika za
vlast jedni sigurno pravedni, a drugi
greni, ali je vjernicima nemogue
pouzdano razazna- ti na kojoj je strani
pravda, pa konani sud treba prepustiti
Allahu. Filozofsku stranu uenja o
slobodi volje izveo je odatle Wasil ibn
'Ata'. Ekstremni indeterminizam u islamu zastupa kasnije uenje kadariya
(v.).
Usprkos
svom
neutralizmu
mu'tazila ostaje blie ?itskom stavu,
odakle preuzima i niz neislamskih
elemenata koji tada prodiru kroz
istone, osobito manihejske utjecaje.
Wasil i drugi mu'taziliti u Basri
raspravljaju i s manihejcima i s
indijskim
sumanima
(v.).
Kasnije
bagdadska
mu'tazila
poinje
sa
stajalita
svoje
racionalne
kritike
napadati i metafizike teze kurana, a to
dovodi do kobnih posljedica za njen
opstanak.
Medu
predstavnicima
mu'tazile u Basri osobito se istie
Ibrahim ibn Saiyar al-Nazzkn (polo- vina
9. st.), u ijem se uenju nalazi niz
karakteristinih shvaanja srodnih indijskim. Mu'tazila uvodi metodu
gramati- ke analize u tumaenje

kurana.
Medu
ko-mutualizam
rijenima ili dogmama, na
koje svodi Mu- hamedov nauk, istie se:
1) apstraktni mo- noteizam (negacija
antropomorfne
slinosti
Allaha
i
stvorenja; apsurdnost mistikog uenja
o bojoj ljubavi po kojoj se sjedinju- je
sa stvorenim biima). Boji atributi
ne- maju stvarne egzistencije. Medu
njima se ipak istie jedan: spoznaja
koja se smatra bivstvom boanskog
bia (Nazzam). Time se potvrduje
personalno postojanje Allaha kao
svjesnog stvaraoca (za razliku od panteistikog uenja dahriya, v.). Izraeno
u
duhu
islamskog
aristotelizma:
egzistencija boja identina je s
njegovim
bivstvom,
a
nije
mu
pridodana (kao u Farabijevoj interpretaciji platonskih ideja). 2)
Boanska objava istine posredstvom
proroka u nepo- srednoj je vezi s
metafizikom teorijom manifestacije.
Prolazne ili sluajne pojave iskustvenog
svijeta proizvod su atomskog kretanja,
u kojem se oituje trajna istina
skrovitog bivstva (mahiya, v.). Prema
Naz- zamovoj teoriji proimanja stvari
su skrive- ne jedna u drugoj, a fiziko
zbivanje sastoji se u tome da skriveno
postaje vidljivim, kao npr. vatrena iskra
u kamenu. 3) Praved- nost boja
pretpostavlja
slobodu
ljudske
djelatnosti. U praktinoj teologiji vjera
se temelji na djelima poslunosti vie
nego na kontemplativnom uvidu. U
empirijskom
svijetu
spoznaja
je
ograniena logikim sposobnostima
razuma. ira intuitivna spo- znaja
postie se tek proienjem due poslije smrti. Tako mu'tazilitska
teologija
dobiva
prvenstveno
apologetsku i polemi- ku svrhu, koju
eli ostvariti intelektualiti- kim putem.
Filozofija se pri tom i u islam- skoj
skolastici cijeni kao ancilla theologiae (v.).
Ve
Mutualizam (lat. mutuus = uzajaman),
takav nain simbioze (v.), medusobne
zavisnosti, kod koje dvije individue
razlinih vrsta ili i iste vrste (suprotno

parazitizmu) imaju uzajamnu korist od

svog zajednikog ivo- ta.

nacija

221

Nacija, specifina narodna zajednica,

nastala na kompaktnom teritoriju sa
zajednikim jezikom, istim povijesnim
tradicijama te bliske etnike i kulturne
srodnosti uope.
Nacionalizam, 1) politiki i kulturni pokret
mlade gradanske klase u borbi protiv
feudalizma,
za
osamostaljenje,
prevladavanje
feudalnog
partikularizma i stvaranje jedin- stvene
(nacionalne) drave; 2) u zreloj fazi
kapitalizma obiljeava imperijalistike
na- mjere kapitalistikih drava i
monopola u porobljavanju dmgih
naroda, osobito malih i zaostalih.
Burujski nacionalizam uperen je protiv
medunarodne
klasne
solidarnosti
proletarijata u njegovoj borbi za
socijali- zam; 3) u suvremenom svijetu
kod koloni- jalnih zemalja oznaava
drutveno-politiki pokret tih naroda za
nacionalnu nezavi- snost i ravnopravnu
suradnju medu narodi- ma.
C
Nacionalnost, pripadnost naciji ili narodu.
Naelo, v. princip.
Nain proizvodnje ukupnost i jedinstvo
proizvodnih
snaga
i
proizvodnih
odnosa.
Nain
proizvodnje
bitno
odreduje karakter dmtvene zajednice,
njene politike, prav- ne, ideoloke i
dmge oblike dmtvenih ustanova i
svijesti.
Nain
proizvodnje
materijalnog ivota uvjetuje socijalni,
politiki i duhovni ivot uope (Marx).
V
Nadarenost,
posjedovanje
neke
prirodene specifine sposobnosti u
natprosjenoj mje- ri; obino govorimo
o nadarenosti (talentu) za glazbu,
slikanje, uenje stranih jezika itd. Ako
se nadarenosti pridrui vjeba i trening, sposobnost se moe razviti do
iznim- no visoke razine.
Pt
Nadosjetno,
to
prelazi
podmje
osjetnosti; to ne potjee neposredno iz

osjetne spo- znaje ili nije u njoj

sadrano; to se moe misliti, ali ne
opaati:
razumsko,
pojmovno,
apstraktno, logino. Katkada termin
dobiva i ontoloko znaenje te se
govori o nado- sjetnim biima, o
nadosjetnom
svijetu,
koji
onda
koincidira s duhovnim (spiritualnim)
(V.). v
Kr
Nadraaj, v. podraaj.
Nadreden ili superordiniran (lat. super =
nad i ordino = redam), naziva se u
logici vii rodni pojam koji svojim
opsegom obu- hvaa nie vrsne
podredene (v.) pojmove. Pojam roda,
na primjer ovjek, nadreden je
pojmovima vrste, podredenim pojmovima,
na
primjer
Evropejac
i
Amerikanac. Nafs (islam), dua u
psiholokom smislu (v.
ruh i nafs). Nagnue, v. sklonost.
Nagon, prema nekima isto to i instinkt
(v.). Dmgi nagonom nazivaju neke
fizioloke potrebe (npr. glad, ed) koje
podstiu ivo bie na aktivnost
odredene vrste, no ta je aktivnost
manje sloena i manje karakteri- stina
za vrstu nego aktivnosti koje su podstaknute instinktom (v.).
Pt
Naivan (lat. nativus = priroden), prirodan,
nenamjeten, neizvjetaen. Prema
Schille- m naivitet je neka djetinjasta
pojava ondje gdje se ona vie ne
oekuje. On dijeli pje- snitvo na naivno
i sentimentalno kao dvije forme
estetikog prikazivanja. Prema Kan- tu
izvjetaenost je postala dmgom ljudskom prirodom, tako da naivitet kao
prvo- bitna osobina ljudska samo jo
kadikad do- lazi do izraaja.
S
Narav (praslav.), u obinom govom,
unutra- nje ustrojstvo i bitno svojstvo
stvari, ivih bia i osoba. Sinonim je
priroda. U sta- rohrvatskoj knjievnoj
tradiciji zastupljena su dva znaenja, tj.
openito, kao unutranje bitno svojstvo
(priroda) stvari i, specijalizi- rano, kao
unutranje bitno svojstvo ovjeka,
njegova ud. U tom smislu se i znanost
koja prouava ovjekovu ud iz koje

izvire sve njegovo djelovanje nazivala i

naravo-

(moralka,
udoredni 2 2 2 (animalne,
instinkta,naturfilozofi
nauk). U da- nanjoj hrvatskoj
nagona). Moe se govoritijs
filozofskoj
terminilogiji
prevladava
i o religioznom naturalizmu kad se
ispravna tendencija da se ova stara
boanstvo
identificira
s
prirodom
slavensko-hrvatska rije upotrebljava u
(naturalistiki panteizam) ili se ne
navedenom tradicionalnom znaenju a
priznaje nikakvo boanstvo izvan prirone priroda to tradicionalno i danas
de
(ateizam).
Naturalizam
kao
prven- stveno znai sveukupnost bia.
filozofska
doktrina,
iako
pravilno
Z
povezuje
ovjeka
s
prirodom,
Nasljede, v. hereditet.
jednostrano ga svodi na prirodno ne
Nastika (sansk.), negator; onaj tko ne
uvidajui
povijesnost
kao
neto
priznaje autoritet objavljenog uenja
specifi- no ljudsko. Ta jednostranost je
Veda. (V. po- blie pod astika.)
oita isto tako u interpretaciji etikog i
Nativizam (lat. nativus), nauavanje da
estetskog. Po- vijesno gledano dobar
posto- ji neto urodeno, od prirode dato
dio predstavnika do- marksovskog
i usadeno u ljudsko bie, bilo u smislu
materijalizma bio je naturali- stiki
stanovitih go- tovih doivljaja (ideje,
orijentiran i vrio pozitivnu ulogu u
predodbe, pojmovi, sudovi), bilo u
procesu osvjetavanja ovjeka. V
smislu konkretnih dispozici- ja za njihov Natura naturans (lat.), stvaralaka
razvitak. Nativizam se moe oitovati u
priroda, stvaralaki princip svijeta, koji
problematici spoznajne teorije, etike,
se u teologi- ji, a katkad i u filozofiji,
kulturne filozofije, pedagogije, kao
izjednauje s poj- mom boga, dok
neke vrste aprioristika opreka
natura naturata (lat.) znai stvorenu
empiriz- mu (v.), a moe se u
prirodu, pojedinane stvari svijeta. U
evolucionistikoj
interpretaciji
srednjovjekovnoj filozofiji, pojmovi kojikompromisno povezati s empiriz- mom
ma se oznaavao odnos i razlika
u koncepciji organiziranog iskustva koje
izmedu
boga
i
svijeta,
izmedu
je, s obzirom na itavu ljudsku vrstu u
stvaralakog subjekta i stvorenih
njenu razvitku, empirijskog porijekla, a
objekata.
B
za ovjeka pojedinca ima apriorni Natura naturata, v. natura naturans.
znaaj. Na- tivizam u psihologiji
Natura non facit saltus (lat.): priroda
oznaava
teoriju
o
urodenosti
ne ini skokove. Taj je princip u 17. st.
prostornog i vremenskog zora.
postavio Fournier, a oznauje stalnost
Pet
prirode. Leib- niz ga je razradio u
Naturalizam (lat. natura = priroda),
filozofiji, a botaniar Linne u prirodnim
filozof- ska koncepcija prema kojoj je
znanostima. U osnovi ta koncepcija
priroda osno- va i bit svega. Nita ne
protivrjei dijalaktikom mi- ljenju. B
postoji van prirode, pravi realitet je Naturfilozofija (lat. philosophia naturalis
samo priroda u svojim uz- rono=
filozofija
prirode),
filozofska
posljedinim vezama i odnosima.
interpretacija prirode, filozofska analiza
Duhovno je samo produkt prirode, a ne
prirodoznanstve- nih osnovnih pojmova
neto vanprirodno. U etici, stajalite
(materija, sila, ener- gija, ivot itd.),
prema kojem je moralni ivot samo
filozofsko
zasnivanje
prirodnih
produetak biolokog, te je cjelokupni
znanosti, kao i pokuaj sinteze opih
povijesni i kul- turni ivot podvrgnut
rezultata prirodnih znanosti. U antici,
samo prirodnim za- konima. U estetici,
kad su prirodne znanosti bile u
ona doktrina koja odba- cuje svaku
zaecima, jedan dio filozofske analize
idealizaciju
stvarnosti
i
zahtijeva
imao je uvijek karak- ter filozofije
prezentaciju ivota kakav jest, sa svim
prirode (predsokratska kozmo- logija,
nje- govim negativnostima i onim to
Aristotelova fizika, stoicizam i epikuproizlazi
iz
prirode
ovjekove
reizam) isto tako kao i veliki dio

naravslovlje

filozofskih
nastojanja
perioda
renesansne filozofije (Pa- racelsus,
Petri, Telesius, Bruno, neto ka- snije
Bokovi i dr.). Karakteristika jednog
dijela filozofskih preokupacija naroito
do- lazi do izraaja u spekulativnoj
idealistikoj
filozofiji
(posebno
njemakog idealizma Schelling,
Hegel) gdje se bit prirode i nje- nih
fenomena kao i osnovni pojmovi prirodne
znanosti
nastoje
izvesti
konstruktivno-spekulativno.
Tim
svojim apriorizmom i konstruktivizmom
naturfilozofija je u 19.

naturfilozofij
a

223 jugoslavenskim praktikim i teo- rijskim

stoljeu dola na zao glas,

iako se naturfi- lozofske preokupacije u
filozofiji nastavljaju sve do najnovijeg
vremena (Lotze, Wundt, E. Haeckel, W.
Ostwald, Driesch, R. Fran- ce).
Kao kritiku i spoznajnu teoriju
prirodne
znanosti
koncipiraju
naturfilozofiju naroi- to neokantovci
(Cohen, Natorp). Neke kate- gorije i
jedan dio problematike naturfilozo- fije
(priroda,
kauzalitet
mogunost,
razvitak i dr.) sadrani su i u dijalektici.
V
Naturizam (lat. natura = priroda),
kulturno- povijesno tumaenje da su
primitivni mito- si i prvotne religije
nastale iz naivnog obo- avanja
prirodnih pojava. Naturizmom se naziva
i samo oboavanje pojava i stvari,
objekata prirode.
Naturteologija je dio kranske teologije,
tj. uenja o bogu koje ima dva sastavna
dijela:
prirodna
teologija
(naturteologija) koja proizlazi iz uma
kao izvora spoznaje, i objavljena
teologija.
Nauavanje u dananjoj upotrebi znai
ire- nje, propovijedanje nekog nauka,
doktrine kao i sam sadraj nauka (v.),
odnosno sadr- aj doktrine.
Nauni komunizam termin nastao u
pe- riodu staljinizma, kao zamjena za
termin nauni socijalizam. Po tom
shvaanju nau- ni komunizam je jedan
od sastavnih dijelo- va marksizma
lenjinizma (v.) te u prvom redu treba
da
obrazloi
historijsku
ulogu
proletarijata,
problem
socijalistike
revolu- cije i diktature proletarijata (v.)
te zakonito- sti razvoja socijalizma. S
obzirom na histo- rijske uvjete u kojima
se ovaj koncept izgra- duje (staljinizam,
v.) teorija naunog komu- nizma je
uglavnom bila dogmatsko name- tanje
sovjetskog iskustva ostalim komunistikim pokretima, uzdizanje njihove
revo- lucije i postrevolucionarnog
razvoja na princip. Pod otrom kritikom
drugih ko- munistikih i socijalistikih
pokreta,
a
u
prvom
redu

otporom staljinistikoj praksi i interpretaciji marksizma, u sadanjoj

varijanti
naunog
komunizma
su
ublaeni i promi- jenjeni neki stavovi
(priznati su razliiti pu- tevi u
socijalizam, odustalo se od jednog
rukovodeeg centra socijalizma itd.).
Medutim
i
danas
ovaj
tip
marksistikog dogma- tizma shvaa
sovjetsku praksu, realni soci- jalizam
kao najvii stupanj razvoja socijalizma.V
Nauni socijalizam termin koji nastaje
u 19. st. kao kritika i protutea
utopijskom socijalizmu. U razdoblju ve
snanijeg for- miranja radnike klase i
potrebe
to
objektivnijeg
sagledavanja i spoznaje drutvenih
protivrjeja, zakonitosti i tendencija
razvoja Marx i Engels su otro nastupali
protiv raz- nih oblika utopijskog
socijalizma
koji
je
nasuprot
burujskom drutvu postavljao samo
idealnu sliku budueg socijalistikog.
Ka- rakter tih kontroverza najbolje je
doao
do
izraza
u
Mantfestu
komunistike partije i Engelsovom
spisu Razvoj socijalizma od utopije do
nauke. Taj se termin kasnije upotrebljava za oznaku marksistikog
shvaanja socijalistike revolucije i
socijalizma za raz- liku od raznih
utopijskih,
anarhistikih
i
sindikalistikih koncepcija.
V
Nauka
(njem.
Wissenschaft,
engl.
science), nije isto to i znanost (v.) iako
mnogi upo- trebljavaju pojam u tom
smislu. Naukom nazivamo za razliku
od
pojedinanih
znanosti

zajednikim ciljem ili svrhom povezane

rezultate pojedinih znanosti, koji slue
istoj praktinoj primjeni., Tako nazivamo naukom npr. medicinu, jer ona
pove- zuje rezultate i fizike i kemije i
fiziologije i psihologije itd., a sve sa
svrhom da poma- e odranju i
poboljanju ljudskog zdravlja. Tehnike
nauke
povezuju
rezultate
matematike, kemije, fizike i drugih znanosti.
Ta- koder: naziv za skup medusobno

povezanih teza koje netko zastupa,

dakle u istom smi- slu kao uenje, nauk
ili doktrina (njem. Le- hre, franc.
doctrine).
F
Navika,
1)
oblik
psihomotornog
djelovanja, steen u toku obnavljanja
neke
motorne
aktivnosti.
Sloeni
pokreti koji se ee iz- vode postaju
sve toniji i bri. Osim toga tako
uvjebane aktivnosti imaju tendenciju
da se lake obnavljaju i da prijedu u
auto- matske kretnje (v.); 2) u
proirenom znae- nju pod navikom se
razumijevaju
vjebom
odnosno
ponavljanjem usvojeni oblici mi-

navika

navika ljenja i djelovanja. Na navikama

se osniva- ju i neke steene potrebe.
Bu
Nazor o svijetu (i ivotu), svojevrsni
univer- zalni i jedinstveni filozofski
pogled, u kome se u isti mah daje i
cjelovita slika svijeta i jedinstvena
ocjena vrijednosti ljudskoga ivota. On
slui kao osnovica ljudskoga djelovanja
uope,
koje

osobito
stvaralako djelovanje na podruju
civilizacije (v.) i kul- ture (v.) ne izlazi
samo iz njegova znanja, nego jo vie
iz njegova vrednovanja. Svaka linost,
a i pojedina kulturna sredina, okarakterizirana je specifinim i sebi
svojstve- nim nazorom o svijetu i
ivotu. F Neadekvatan ili inadekvatan
(lat. inadaequa- tus), neprimjeren,
neodgovarajui, nepodu- daran. Pojam
koji se napose upotrebljava u novijoj
kritikoj spoznajnoj teoriji u fenomenolokim
analizama,
gdje
se
pokazuje kako je slika stvari nuno
neadekvatna kad nastaje sa jednog, a
time i jednostranog, sta- jalita. U
psihologiji se tim terminom ozna- ava
podraj koji ne odgovara osjetnom organu
koji
podrauje.
Suprotno:
adekvatan (v.).
F
Nebitak, v. nita.
Negacija
(lat.
negatio),
nijenost,
nijekanje,
ima
u
filozofiji
vie
problematskih aspekata. U logikom
negativnom sudu znai otkla- njanje
neke misaone pretpostavke, nekog
zamiljenog
odnosa
subjekta
i
predikata, to u razvijanju spoznaje
slui izbjegavanju mo- guih zabluda. U
razmatranju odnosa logi- ke negacije
prema realnosti ostaje otvore- no
pitanje o predmetnom korelatu logike
negacije: je li to apsolutno nita, ili
su to neki djelomini nedostaci u
odnosu na pretpostavljeni misaoni
sadraj koji je zani- jekan u sudu.
Dijalektiki odnos negacije i pozicije
dolazi do izraaja u razliitim filozofijskim naziranjima. Po Spinozi je
svako odredenje ujedno negacija (lat.
omnis deter- minatio est negatio); po

Bohmeu u Da i Ne postoji sve; po

Hegelu i, kasnije, kod Marxa i u
marksistikoj filozofiji negacija pokree
dijalektiki razvitak miljenja i bitka (v.
pri- vacija).
Pet
Negativan, nijean; u logici negativni sud
(S nije P); negativni pojam (ne-A).
Negativitet,
ontoloki
pojam
koji
oznaava nita (v.) kao integralni
moment samoga bitka (v.), kako su to
prvi filozofski artiku- lirali Platon,
Aristotel i novoplatonski ema- natizam
(v.). Odatle izrasta i postupak negativne teologije javljajui se prvi put u
spisu
De
Mystica
theologia
Pseudodionizija Areo- pagita i sastoji se
u tome da se u transcen- denciji
konanoga bia spram beskonano- ga
bitka ovome mogu pripisati samo negativni predikati i tako Boga moe
spoznati samo nijekom. U Hegelovoj
dijalektici apso- lutnoga, negativitet je
kao apsolutna reflek- sija sastavni dio
svega logiki-zbiljskog kao negacija
pozicije (afirmacije) ili antiteza te- ze,
najunutarnjiji izvor svekolike djelatnosti, ivoga i duhovnog samokretanja,
dija- lektika dua na emu poiva
ukidanje opreke izmedu pojma i
realnosti i jedinstvo koje je istina.
Druga pak negacija, negativ- no onoga
negativnog najunutarnjiji je, najobjektivniji moment ivota i duha, po
e- mu je neki subjekt, osoba,
slobodan (W. d. L II, Die absolute
Idee). Negativnom filozo- fijom naziva
kasni Schelling svoj raniji i Hegelov
spekulativni idealizam kao sistem
racionalistikog miljenja jer je njoj
stalo samo do mogunosti (onoga to),
jer ne spo- znaje kako je ono nezavisno
od svake eg- zistencije u istoj misli.
Tome on suprot- stavlja pozitivnu
filozofiju koja polazi od egzistencije, od
istoga 'da', i tome 'da' po- kuava
pridodati ono 'to', ali to 'da' ne mo- e
opet biti pojam, nego volja (Einleitung
in die Philosophie der Mythologie).
Time on anticipira Schopenhauerov
voluntaristiki
iracionalizam,
Kierkegaardovu
egzistencijalnu

dijalektiku i Nietzscheovu kritiku ev- 224

ropske tradicije kao nihilizma, pa ak i
neoAdornovu negativnu dijalektiku. Pe
Negiranje, nijekanje.
Nemesis (gr. nemesis = gnjev, srdba,
osve- ta, kazna), kao vlastito ime
boginje osvete za obijest. U grkoj
mitologiji (v.) pojam koji oznaava
vladanje pravednosti u svije- tu, jer se
svaka obijest ljudi kanjava.
Neo- (gr. neos = nov), prefiks koji se
mee pred naziv nekog filozofskog
smjera kad se taj smjer ponovo javlja u
povijesnom razvo-

neo-

225

ju filozofske misli: neoplatonizam,

neospi- nocizam, neohegelizam i sl.
Neohegelizam, jedan od najznaajnijih
neo- izama u filozofiji druge polovine
prologa
stoljea,
koji
u
prvim
desetljeima 20. st. poprima oblik
organiziranog
pokreta
sa
svojim
posebnim Hegel-kongresima (1931,
1933, 1934). Unutar neoidealizma
neohegelizam
predstavlja
onaj
filozofski smjer koji polazi od Hegela i
tei
obnovi
njegove
filozofije
interpretirajui je u duhu subjektivistikog aktivizma, ali se pri tom esto
ko- risti i elementima njegove nauke o
objek- tivnom duhu. U Velikoj Britaniji
njegovi su predstavnici: J. H. Stirling,
John i Edward Caird, T. H. Green (pod
Kantovim utjeca- jem), R. B. Haldane,
F. H. Bradley, B. Bo- sanquet, J. E.
McTaggart; u Americi: W. T. Harris i
Josiah Royce; u Holandiji: J. B.
Wigersma i G. J. Bolland. Talijanski se
neohegelizam
esto
oznauje
naprosto kao neoidealizam i nastupa u
dvije varijante: kao historizam B.
Crocea i kao aktualizam G. Gentilea. U
Njemakoj su njegovi pred- stavnici
najbrojniji, a istiu se: O. Spann, R.
Kroner i izdavai cjelokupnog i kritikog izdanja Hegelovih djela: H.
Glockner i G. Lasson.
Pe
Neoplatonizam
ili
novoplatonizam,
obnav- ljanje Platonove filozofije u
nekim njenim osnovnim dijelovima, ali
povezano i s nau- kom Aristotela,
stoika i pitagorejaca, te ori- jentalnom
mistikom. Ta je kola djelovala od 3. do
6. st. n. e. Njen zaetnik bio je Amonije
Sakas. Najutjecajniji filozof te ko- le
bio je Plotin (204-270). Osim Plotina istakli su se: Porfirije, Jamblih i Prokle.
Osnovna
je
karakteristika
neoplatonizma filo- zofski misticizam.
B
Neopozitivizam: pozitivizam 20. st. za
razli- ku od klasinog pozitivizma (v.)
19. st. e- i je naziv logiki
pozitivizam (v.).
Neoskolastika: obnavljanje skolastike
filo- zofije. Na osnovu uenja Tome

15 Filozofijski
rjenik

Akvinskog pokuava se dokazati da je i

kasniji razvoj kulture i miljenja nosio u
sebi bitne ele- mente skolastikog
filozofskog duha. Neki stavljaju poetke
neoskolastike u 16. st. kao nastavak
intenzivnijeg skolastikog milje- nja
poslije reformacije, dok drugi povjesniari
filozofije
neoskolastikom
oznaavaju skolastiku filozofiju 19. i
20. st., kad se ona nastoji kritiki
povezati s problemima mo- derne
prirodne znanosti i suvremenih filozofskih struja. B
Neovitalizam, noviji idealistiki smjer u
filo- zofiji i biologiji koji se otro
suprotstavlja
mehanistikomaterijalistikoj
interpretaciji
organizma i njegova razvoja. Svaki
vitali- zam pretpostavlja neki ivotni
princip, ivotnu silu koja upravlja
ivotnim poja- \fama. Neovitalistike
koncepcije nastale su potkraj 19- st.
kao reakcija na materijalisti- ke i
mehaniko-materijalistike
intencije
objanjenja
organskog
svijeta.
Smatrajui da se ivot u svojoj
samostalnosti i svojevrsno- sti ne moe
do kraja prqtumaiti fiziko- kemijskim
procesima i zakonima, nepravil- no su
zakljuivali na neku idealnu silu koja
njime upravlja. Toj sili je Driesch dao
pre- ma Aristotelu ime entelehija.
Predstavnici su neovitalizma jo: J. v.
Uexkiill, E. v. Hartmann, Reinke.
V
Nervus
probandi
(lat.),
nerv
dokazivanja; ta- ko se u dokazivanju
naziva
onaj
najvaniji,
temeljni,
najuvjerljiviji razlog na kome po- iva
odredeni dokazni postupak.
Neuron, v. ivana stanica.
Neuropsihian, termin koji se odnosi na
ivane
procese
povezane
s
doivljavanjem.
(Sinonim:
psihonervan.)
Neuroza, oznaka za psihopatoloke
promje- ne linosti, koje se oituju u
psihinim i psihofiziolokim smetnjama
razliitog obli- ka i u potekoama
prilagodbe drutvenoj okolini. Neuroze
predstavljaju
funkcionalna
ivana
poremeenja, tj. one se ne osnivaju na

organskim patolokim promjenama.

Kod neuroze nije u znaajnijoj mjeri
pogo- dena linost ovjeka. Medu
neuroze ulaze: histerija (v.), razliite
fobije
(v.),
prisilne
neuroze,
profesionalne
neuroze,
seksualne
neuroze, itd.
Bu

Nihil est in intellectu, quod non prius

fuerit in sensu (lat.), nita nije u
razumu, to nije prije bilo u osjetilu
prema Loc- keovoj formulaciji naelo
empiristiko- senzualistike spoznajne
teorije. Po Leibni-

nihil est in
intellectu.

nihil est in zu bi to naelo vrijedilo samo 226 (koa) kar- mike materije. Inita
intellectu. uz raciona- listiku dopunu
vedantinska filozofija preuzima ovaj
nisi intellectus ipse (osim samoga
budistiki termin, specifici- rajui ga
razuma). (V. empirizam, senzuali- zam,
kao
brahma-nirvana
ili
stanje
racionalizam.)Pet
identificiranja
relativnog
duha
s
Nihilizam (lat. nihil = nita), filozofsko
apsolutnim atmanom i brahmanom kao
ue- nje da nita zbiljski ne postoji
sveobuhvat- nom transcendentnom
(metafiziki nihilizam) ili da se nita ne
osnovom svakog prividnog zbivanja (v.
moe
pouzdano
spoznati
maya).
U svim nebu- distikim
(spoznajnoteorijski
nihilizam
ili
primjenama ovog termina gubi se
agnosticizam [v.]); ee: tvrdnja da
njegovo bitno obiljeje nepostojanja
nema objektivnog kriterija morala
uvjet- ne veze s fenomenalnom
(etiki nihili- zam) ili da nijedno
egzistencijom svi- jeta.
Ve
drutveno-politiko ure- denje nije bolje Nita (lat. nihil), pojmovni nijek bitka
od drugoga te da nema ta- kvih
kojim se u ontolokom smislu izrie
drutvenih odnosno politikih ideala za
protupojam neega, svega, bia i
koje bi se valjalo zaloiti i rtvovati (sobitka (v.) uope. Po- blie pak zanijekati
cijalno-politiki nihilizam).
P
se moe kako mogui tako i zbiljski
Nirvana (sansk., izvoran je pali termin
bitak apsolutno nita ili nitavilo, ili
nibbar
na), u Buddhinom nauku
samo zbiljski bitak relativno nita,
utrnue ivotne edi trina, pali
distinkcija koju je prvi uveo Duns Skot
tanha) ili volje za opstanak, stanje
kako bi pomirio stavak od nita ne
oslobodenja (moka) od patnje vjebiva nita (ex nihilo nihil fit) s
nog
toka
zbivanja
(samsara)
i
teolokim shvaanjem da je Bog stvorio
preporadanja (punar-bhava). Za razliku
svijet od nita (creatio ex nihilo).
od oslobodenja kao akta, nirvana je
Logini nijek ni-je ili negativna
transcendentno stanje koje se ne da
kopula u sudu temelji se na onodrediti iz odnosa realne uvjetovanosti
tolokom pojmu nita, a ne obratno
bia. Buddha definira nirvanu kao
kako to dre pozitivisti. Na stanovit
stanje ni bitka, ni nebitka, ni bitka-inain pojam nita javlja se prvi put u
nebitka,
ni
ni-bitka-ni-ne-bitka.
Parmenidovu stav- ku: Bitak jest a
Nirvana je prema tome iracionalna
nebitak nije, zatim u Pla- tonovu
transcendencija.
Postizanje
nirvkie
nauku o najviim rodovima (me- gista
pretpostavlja potpuno gaenje ivotne
gene) bia gdje se dokazuje nunost
edi kao pokretne snage djelatnosti
bitka nebia (me on) kao drugosti ili
(karman), a s tim u vezi svodenje
razlinosti
obuhvaene
samim
svijesti na istu funkcionalnost (kiriyapojmom bitka (Sofist 258 a - 259 d), te
itta). Ta svijest nije vie vezana za
u Aristotelovu stavku protuslovlja: bitak
moralne po- sljedice, nego je onkraj
nije nebitak (Met. IV. 3, 1105 b). Kao
dobra i zla, kae Buddha. I ta je
puka mogunost i pr- votna se materija
posljednja
funkcionalnost,
dakako,
u Platona i Plotina tako- der javlja kao
samo privremena pojava. Funkciorelativno nita. U odnosu na zbiljski
nalna svijest kao ni bilo koja druga
bitak nita se tako oznaava kao ono
svje- snost ne prenosi se kao trajno
najdonje to jo nije prisutno, ali i
svojstvo (at- man) u nirvanu (usp.
kao ono najvie i najgornje to
anatta). Ideja nir- vane postoji i u
premauje cjelokupno konano bie,
gjainizmu, iako tu ovo vr- hovno stanje
kako su to shva- ali srednjovjekovni
nije transindividualno (ne ukljuuje
mistici oznaavajui kao Nita mistiki
negaciju atmana), nego ga postie
iskuenu boju besko- nanost. U
individualna duevna monada (gjiva)
Hegelovoj dijalektikoj logici i- sti je
potpu- nim proienjem od ljutura
bitak uslijed svoje neposrednosti i

neodredenosti identian s istim nita,

ka- ko bi se u tom naponu teze i
antiteze us- postavila sinteza pojmom
bivanja (v.) kao pokretaa dijalektikog
razvitka. Znaajnu ulogu pojam nita
igra
u
suvremenoj
filozofiji
egzistencije (v.). Tako se u Heideggera
u tjeskobi prisutan bezdan nita javlja
kao nita bia, polazei od bia
iskueni bitak i veo bitka, dok je u
Sartrea nita istov- jetno s bitkom-zasebe ovjeka koji u pukoj egzistenciji
svoje baenosti u svijet sebe tek

nitanabacuje i time ini svoju esenciju, u227 o tome uope, jer je ve-normalnost
emu se sastoji njegova sloboda (v.).
ina (dmtvenih) zakona ustanovljena u
Pe
protivnosti s prirodom. Zakonom je
Noema (gr.), ono to se duhovno poima,
naime odredeno za oi, to one smiju
po- miljeno. U fenomenologiji (Husserl)
gledati i to ne; za ui to one smiju
noe- ma je sadraj neke misli, na koji
sluati i to ne i za jezik to on smije
se odnosi intencionalna analiza.
govoriti i to ne; i za mke to one smiju
Noesis (gr.), miljenje; kod Husserla
raditi i to ne; i za noge, kamo one
duhov- ni akt u kome se doivljava
smiju ii a kamo ne; i za um to on
smisao i zna- enje neke misli, nekog
smije eljeti i to ne. B
predmeta.
Nomotetika (v. nomotetski), metodoloki
Noetika (gr. noetike = nauk o pojmu, mipojam koji oznaava nain otkrivanja
ljenju i spoznaji), termin koji se najvie
zako- nitosti prirodnih dogadanja.
upotrebljava u neoskolastici, a znai
Nomotetski (gr. nomos = zakon i
isto to i spoznajna teorija (v.).
thesis = postavljanje), pojam obraden
Nominalizam (lat. nomen = ime), logiko
ve kod Kan- ta, ali specijalno razraden
uenje (u srednjem vijeku) da je pojam
kod novokantova- ca (W. Windelband)
sa- mo zajedniko ime za pojedinane
a
oznaava
znanstveni
postupak
stvari, koje odijeljeno postoje. Jedan od
prirodnih znanosti iji je zadatak da
najznaaj- nijih zaetnika nominalizma
pronalaze generalne zakonitosti neprobio je Rosce- lin (1050-1123), a kasniji
mjenljivih prirodnih zbivanja. Razlikuje
nastavlja W. Occam. Nominalizam kao
se tako od idiografskog (v.) postupka
suprotnost
srednjovjekovnom
povije- snih znanosti.
F
realizmu (koji je zapravo bio oblik Nonsens (lat. non = ne i sensus =
idealizma, jer je pretpostavljao realno
smisao),
postojanje ideja!) bio je jedna od
besmisleno, besmislica. Noologino
najznaaj- nijih filozofskih stmja toga (gr. noos, nous = um), sve to se odnosi
vremena, a ujedno pretea novovjekog na um, odnosno na noologiju (v.). Termin
empirizma (v.).
je primijenio R. Euken u svojim spisima.
B
Noologija (gr. nous = duh), uenje o
Nominalno (lat. nomen = ime), to se odduhu,
koje
pokuava
izmiriti
nosi samo na ime, na rije, na naziv, a
protivrjeja to na- staju udmivanjem
ne na intendirani predmet. Nominalna
aspekata logike i psiho- logije, odnosno
je, na primjer, definicija koja ne iznosi
objektivnog duha i. subjek- tivnih
sadraj, dakle bit nekoga pojma, niti
psihikih
doivljaja.
Norma
(lat.),
oznaava mje- sto tog pojma u sistemu
pravac, mjerilo, propis, pravilo. U etici
pojmova, nego tek objanjava znaenje
je norma kriterij ili mjerilo u sferi
same rijei kao imena, da se izbjegnu
slobodnog
moralnog
djelovanja,
nesporazumi. Suprotno: realno (v.). F
prosudiva- nja ili vrednovanja. Za
Nomos (gr), ono to je dodijeljeno,
razliku od prirodnog zakona, koji
pridije- ljeno, naredeno, zatim: obiaj,
oznaava nudu nekog zbiva- nja,
red, zakon, moralni zakon, dunosti,
odnosno faktino dogadanje, norma
pravni propis (za- kon) koji vai za sve.
odreduje ono to treba da bude ili ono
Nomos se pojavljuje kao razlika prema
to treba da se dogodi, ako se eli
prirodnom zakonu koji sebe ne reducira
ozbiljiti od- redeni cilj. Razlikuju se:
na propise pojedinih dm- tvenih
etike, estetike i logike norme, pa se
sredina. Prirodni zakon je openit, a
u tom smislu etika, estetika i logika
nomos je oblik dogovora, ugovora,
oznauju normativnim dis- ciplinama.
obia- ja. O razlici izmedu prirodnog
K
prava i no- mosa (obiajnog prava) Normalan, 1) koji se po nekom svom
pisao je sofist Anti- font: Razmatra se
obiljeju
nalazi
u
granicama

normalnosti; 2) (po- pularno) oznaka za

onoga koji je duevno uravnoteen.
Normalnost, 1) oznaka za ono to je u
skla- du s nekim standardom ili
normom ili to znaajno ne odstupa od
nje. Npr. neki in- dividuum je
normalnog
rasta,
normalne
inteligencije,
normalno
dmtveno
prilagoden

jenovokantiza
problematian, budui dam
je prema svojemu pojmu tek predmet
neosje- tilnoga zora. Naspram nunosti
carstva fe- nomena iste eficijentne
uzronosti, prak- tini um mora
postulirati svijet noumenona kako bi se
osiguralo carstvo ljudske slobo- de.
Pe

normalnost itd, ako se po tim svojim 228 1 teorijski

obiljejima zna- ajno ne
razlikuje od prosjenih vrijednosti ili
tipinog ponaanja drugih individuuma,
kojima on pripada po svojim opim
karakteristikama
(dobi,
spolu,
naobrazbi itd.); 2) statistiki se moe
definirati normalnost kao podruje koje
obuhvaa vrijednosti to ne odstupaju
od aritmetike sredine za vie od dvije
standardne devijacije; 3) (med.) ta- kvo
stanje organizma ili funkcije nekog organa koje ne zahtijeva lijeniku
interven- ciju. Bu
Normativan (lat.), koji daje norme (v.),
po- stavlja pravila i propise, koji se
odnosi na normu, koji vrijedi kao
norma.
Nota notae est nota rei ipsius (lat.),
aksiom silogizma, po miljenju nekih
logiara (na- pose onih koji smatraju da
je u sudu i u zakljuku rije o sadrajnoj
strani
pojma)
osnovni
princip
silogistikog zakljuivanja. U punom
obliku glasi: Nota notae est nota rei
ipsius; repugnans notae repugnat rei
ip- si (Oznaka oznake je oznaka i
same stvari; ono to protivrjei oznaci,
protivrjei i sa- moj stvari). (V. takoder
Dictum de omni et nullo.)
P
Notiones
communes
ili
notitiae
communes (lat. = zajedniki pojmovi,
opi pojmovi), one predodbe i pojmovi
koji su svim lju- dima od prirode dani,
pa su ih ve stoici uzimali - nazivajui
ih koinai ennoiai - kao osnovne kriterije
istine.
Noumenalno,ono to jesamo zamiljeno
po- put noumenona (v.) i pripada
oblasti istih misli, nasuprot svijetu
osjetilnih fenomena.
Noumenon (gr.), ono pomiljeno, to se
moe spoznati samo duhom ili istom
mi- lju. Za Platona su noumenoni svi
inteligi- bilni predmeti, posebice ideje
(v.), za razliku od svega to se moe
zamijetiti osjetilima i predstavlja samo
puke pojave fenome- na (v.). Kant
odreduje noumenon kao stvar
0 sebi, predmet koji transcendira
iskustvo

Novokantizam, filozofski pokret u Njemakoj, nastao u drugoj polovini 19. st.

protiv materijalizma i naturalizma, koji
u svom ra- zvitku ni sam nije prerastao
okvire
jednoga
metafizikog
pozitivizma. Shvaajui nje- maki
idealizam (Fichte, Schelling, Hegel) kao
pad u pretkantovsku dogmatsku metafiziku, ova filozofija nalazi svoj uzor u
stro- gosti egzaktnih znanosti. Budui
da su zna- nosti medu sobom podijelile
cjelinu bia, filozofiji vie ne preostaje
drugo nego da bude spoznaja znanosti,
teorija spoznaje, koja ima zadau da
tumai
pozitivne
znanstvene
rezultate. Zastupnici su ovoga
smjera prije svega sveuilini profesori,
i ta: ko se oblikuju dva njegova
sredita: prvo je Marburka kola,
koju predstavljaju F. A. Lange, H.
Cohen, P. Natorp, a kasnije im se
prikljuuju E. Cassirer, K. Vorlander, A.
Liebert i u svojoj poetnoj fazi N. Hartmann; na jugozapadu Njemake u
Freibur- gu, Heidelbergu i (tada
njemakom) Stras- -bourgu stvara se
Jugozapadna ili Baden- ska kola, iji
su osnivai W. Windelband i H. Rickert.
Dok su Marburani kriticisti- ki
tumaili
rezultate
istraivanja
matemati- ke prirodne znanosti,
pripadnici Badenske kole prenose tu
kritiku metodu na du- hovne znanosti i
tako nastaje novokantov- ska filozofija
vrijednosti (aksiologija) i kul- ture, koju
kasnije dalje razvijaju H. Miin- sterberg,
G. Simmel, J. Cohn, R. Kroner i B.
Bauch. Obje su kole, a naroito
Marbur- ka, pokuale Kantovu etiku
primijeniti i na suvremene drutvene i
pedagoke pro- bleme, i tim su putem

Cohen
i
Natorp
dospjeli
do
svojevrsnog,
pomalo
religiozno
obojenog, akademskog socijalizma.
Po- kret novokantizma zapoeo je
spisom O. Liebmanna: Kant i epigoni,
1865. God. 1896. pokree se asopis
Kantstudien (ko- ji izlazi i danas),
1904. osniva se Kantge- sellschaft, a
prestaje 1933. dolaskom Hitle- ra na
vlast, kada veina njegovih sudionika
emigrira. Danas se preteno ocjenjuje
kao
kulturnohistorijski
vana,
ali
filozofski ma-

novokantizanje znaajna epizoda novije229 nudan slijed naziva se i idealnonyaya

m
evropske
duhovne
nunim ili nadvremensko nunim,
povijesti.
Pe
jer ima karakter naela koje treba da se
Nus (gr.), um, duh. Pojam koji je u
ostvari iako svagda i ne ostvamje, v.
filozofiju uveo Anaksagora. Za njega je
apodiktian. Takvu nunost imaju i
nus zaetnik kretanja i oblikovanja
etiki principi. Za razliku od takvoga
materije.
Po
tom
tumaenju
idealno nunog postoji i realno
Anaksagora je zaetnik dualizma (v.) u
nudan uzroni slijed koji se ostvamje
filozofiji. Kod Platona i Aristotela nus je
na podmju prirodnoga zbivanja. Njime
najvii i najaktivniji od tri dijela due.
se oznaava proces koji se neotkloB
nivo, upravo tako i nikako dmgaije,
Nuda (lat. necessitas, gr. ananke),
mora odvijati. Nuna je, na primjer,
nunost nekog zbivanja. Realno (ili
smrt svakog ivog bia.
F
fiziki) nuno jest ono zbivanje koje
bezuvjetno mora na- stupiti, ako su i Nunost nain ispoljavanja i djelovanja
opeg, tj. zakona razliitih redova u
kad su svi uvjeti za to dani (npr. tzv.
stvarnosti.
Postoje
takve
prirodne pojave i zakoni, v. kaudeterministike kon- cepcije koje sve
zalitet). Pojam nunosti u oblasti
to jest, sve to je postalo shvaaju da
dmtve- nog i povijesnog zbivanja
se i nuno dogodilo i da e se isto tako
nema nikad ka- rakter fizikalne
u budunosti sve nuno odvijati (v.
bezuvjetnosti ili neophod- nosti, jer
fatalizam). Ovi koncepti odbacuju
ovdje svagda moe biti dmgaije nego
sluaj- nost pa ak i mogunost kao
to jest (v. mogunost). Pored moguobjektivne ka- tegorije. Dijalektika
nosti i zbilje nuda je (po Kantu) jedna
misao nunost tretira i u odnosu na
od kategorija po modalitetu. Pojam
sluajnost (v.) i na mogunost (v.) to
slobode kao spoznate nunosti
je od posebnog znaenja za ljudsku
(Spinoza, francu- sko prosvjetiteljstvo i
historijsku praksu, u kojoj ovjek djeluje
materijalizam) prevla- dan je u
svjesno, pa moe procjenjivati razliite
Marxovoj filozofiji iz koje proizlazi da su
mo- gunosti i opredjeljivati se.
V
upravo i spoznaja i nunost (kao i
njihov uzajamni odnos) mogui po
slobodi kao povijesnoj praksi. Stoga se i Nyaya (sansk.), jedan od est darana ili
sko- lastikih sistema u indijskoj
nuda za ovjeka javlja kao takva tek u
filozofiji, ue- nje o principima
njegovu dje- latno-smisleno-svrhovitom
formalne logike. Osnov- no djelo su
odnosu
spram
onoga
to
jest
Nyaya-sutre, iji je autor Gau- tama.
(apstraktnog bitka koji je sam po sebi
Pretpostavlja se da je djelo bilo nadoza ovjeka jo nita). Logika nuda
punjano u toku razvoja kole u
odnosi se na misao koja se ne moe
posljednjim stoljeima stare ere i u
dm- gaije misliti a da ne protivrjei
poetku nae ere. Nyaya-sutre
samoj
sebi,
odn6sno
odredenim
razraduju 16 kategorija (pa- dartha)
pretpostavkama na ko- jima se zasniva
logikog miljenja: sredstvo spozna- je,
i od kojih polazi (principi IvJ ili pravila
predmet spoznaje, sumnja, svrha, priIvJ logikog miljenja). K
mjer,
teza,
lanovi,
rasudivanje,
odluivanje, raspravljanje, rasprava,
Nudan (lat. necessarius), koji se zbiva ili
polemika, prividni razlozi, iskrivljivanje,
do- gada po nunosti (v,), a to znai da
neispravni prigovori, redoslijed. Prvi je
iz mo- gunosti ostvarenjem nekih
zadatak logike da utvrdi i provjeri
razloga ili uz- roka neminovno prelazi u
sredstva spoznaje (pramana). Od tih
faktinost. U lo- gici se nunim naziva
sredstava nyaya priznaje: opaanje, zaslijed misli koji iz danog razloga
kljuivanje, usporedbu i svjedoanstvo.
bezuvjetno proizlazi, a kon- tradiktorno
In- dijska je logika bitno silogistika.
(v.) je izvodenje nemogue. Taj logiki

Pojam i sud izvode se iz teorije

zakljuka. Polazni oblik silogizma ima
pet lanova (v. anuma- na). Po svojim
ontolokim pretpostavkama nyaya je
vezana za kolu vaieika (v.), s kojom se nadopunjuje. Zbog toga se u
kasni- jem razvoju logike problematike
u stavovi- ma nyaye ispoljavaju slabosti
naivnog rea- lizma.
Ve

23

objanjenje

o
Objanjenje ili eksplikacija je znanstvena
metoda kojom se neka pojava tumai
na taj nain da se navode uzroci, uvjeti
ili svrhe njenog nastanka. Objanjenje
izlae zato je neto upravo takvo
kakvo jest i razlikuje se od metode
opisivanja koja samo utvrduje svojstva
neke pojave (da tako jest). Objasniti
znai i podrediti novu pojavu pod neki
ve poznati i priznati zakon. Izvesti je
iz nekog principa. Navesti dovoljan
razlog zato je neto takvo kakvo jest.
Dilthey nasuprot metodi objanjenja na
podruju prirodnih znanosti navodi
razumijevanje
kao
metodu
povijesnih znanosti.
F
Objekcija (lat. objecto = bacam to
pred), primjedba, prigovor.
Objekt (lat. objectum gr. antikeimenon
= to
je nasuprot
postavljeno,
suprotstavlje- no), u najopenitijem
smislu, isto to i predmet odnosno
stvar. U teorijskom, a na- pose
filozofskom smislu, oznaava korelat
(v.) subjektivnoj djelatnosti, sadraj na
koji se odredena voljna ili misaona
djelatnost upuuje. Svagda je objekt
refleksivni pojam, nastao rastavljanjem
jedinstvenog doivljaja u njegovu
subjektivnu i objektivnu stranu. Prema
tome, nema objekta bez subjekta odnosno bez subjektivne voljno-misaone
a to e rei intencionalnoobjektotvorne djelatnosti. On moe
biti ili realan ili idea- lan, postojei ili

samo
pomiljen.
U
nekim
spoznajnoteorijskim
koncepcijama,
naroi- to u razliitim varijantama
teorije odraza, objektom se naziva o
subjektu neovisna realna stvar, koja po
svojim svojstvima de-

1 objektivan
terminira sva odreenja spoznajnog
subjek- ta. Tako je problem objekta
jedan
od
osnovnih
problema
spoznajnoteorijskog ras- pravljanja, pa
se osnova izlaita spoznajne teorije i
dijeli na: objektnu i subjektnu.
F
Objektitet (lat. objectum = predmet),
opred- meenost, to je postalo
predmetom
(v.
objektivacija
i
objektivirati).
Objektiv, spoznajnoteorijski pojam (uveo
ga je Meinong): njime se odreduje
sadrajem
suda
(miljenjem)
intendirana objektna predmetnost koja
predstavlja injenicu. Po- najee su
te predmetnosti izricane u obli- ku
sudova opstojnosti ili takvosti (A jest
B). Karakteristika istinitosti ne odnosi
se na sud nego na objektiv. Meinong u
svojoj teo- riji predmetnosti klasificira
predmete
prema
psihikim
doivljajima u objekte, objek- tive,
dignitative i deziderative, to odgovara
predoivanju, miljenju, uvstvovanju i
eljenju.
F
Objektivacija
(lat.
objectivatio
=
postajanje objektom), injenje neega
objektom,
opredmeivanje,
ostvarivanje. Prema Scho- penhaueru
sve su pojave ovog svijeta, po- evi
od najelementarnijih prirodnih sila pa
do ovjeka, postupna objektivacija
posvud- ne volje koja je za njega stvar
po sebi.
S
Objektivan (lat. objectum = predmet),
koji se odnosi na objekt, predmet;
nezavisan
od
subjektivnoga
(v.);
zbiljski, stvaran, predme- tan, izvan
granica subjekta (transsubjekti- van).
Objektivna spoznaja, koja odgovara
karakteru i kakvoi same stvari, dakle
koja je slobodna od svake subjektivne
varke i zablude. Prema tome ona
pretendira na op- u vrijednost, koja
sainjava centralni pro- blem kriticizma
(v.), ali ovaj se vie ne bavi problemom
same stvari o sebi nego samo

subjektivnim faktorima po kojima

spoznaja ima opu vrijednost. Za
kriticizam znai objektivan prema tome
isto to i openova- an. Za ovjeka se
kae da je objektivan ako je u
prosudivanju stvari nepristran, ne
upravljajui
se
pri
tom
svojim
interesima, ako njegovo raspoloenje
ne dolazi do izra- aja.
S

objektivirati

232

Objektivirati (lat. objecto = bacam to

pred), uiniti objektivnim, predmetnim,
opred- metiti (v. objektivacija).
Objektivitet (lat. objectum = predmet),
svoj- stvo objektivnoga, to ima
karakter objek- tivnoga, to je zbiljski,
stvarno, bez subjek- tivnih primjesa,
to ima opu vrijednost.
Objektivizam (lat. objectum = predmet),
spoznajno-teorijski pravac po kojemu
ima objektivnih istina i vrednota,
nezavisnih od subjekta. Objektivisti su i
oni spoznajni teoretici koji smatraju da
su iskustveni sadraji objektivno dani i
kao takvi deter- miniraju svu spoznaju.
U etici, pravac koji zahtijeva i nastoji da
odredi objektivna mje- rila udorednog
djelovanja.
S
Obmana (lat. illusio), privid, priin, iluzija,
netono
tumaenje.
U
psih.,
zamjedbena
varka,
pogreno
tumaenje stvarnih osjet- nih podataka
a nastaje zbog brojnih i jakih osjetnih
podraaja. Njima pogoduju odre- dena
fizioloka i psihika stanja (umor,
emocije
i
sl.).
Optike
varke
(perceptivne ilu- zije). Varke na
podruju pamenja. Obmane su svako
lano uvjerenje odnosno pogreno
tumaenje
objektivnih
injenica
(obmana
filozofskog,
religioznog,
politikog sadra- ja). U estetici, efekt
koji izaziva umjetniko djelo kao privid
stvarnosti,
princip
umjetnikog
prikazivanja koji poprima razliita
znaenja (vezan uz uivanje ili igru) i
raz- liite funkcije (moralnopedagoka
u 18. st., bioloka, 19. i 20. st.) u
teorijama umjetno- sti.
Obmanu
valja
razlikovati
od
halucinacija (v.).
p
Obrazovanje, preobraavanje ljudskog
indi- viduuma u pravcu razvijanja
njegovih psi- hofizikih snaga i
usvajanja
iskustvenih
sadraja
u
neprekidnom kontaktu s prirod- nom,
drutvenom i kulturnom stvarnou;
pored toga znai i stanje postignuto u
ne- kom momentu na osnovu tog
procesa (obrazovanost). Obrazovanje je

oekivanje
medutim i pojmovno i stvarno u uskoj
uzajamnoj po- vezanosti s odgojem koji
u smislu pedago- gijskog (v.) i
andragogijskog (v.) utjecanja prati i
izgraduje ovjeka u toku ivota. Izvjesna specifinost obrazovanja jest u
done- kle jae naglaenoj intelektualnoj
strani, u stjecanju znanja i razvijanju
spoznajnih funkcija i sposobnosti,
dakako u vezi sa svim ostalim
komponentama po kojima se tek
ostvaruje odgojni zadatak: svestrano
ra- zvijena aktivna osoba, skladno
uvrtena u danu drutvenu i kulturnu
stvarnost. Iako se obrazovanje moe
stjecati
u
razliitim
sluajnim
kontaktima sa stvarnou, zatim u
samoobrazovanju (v. autodidakt), ipak
je ono najjae izraeno u sistematski
provode- noj kolskoj nastavi koja u
sebi povezuje obrazovni proces s
odgojnim smislom. Ideal obrazovanja
kao i odgoja uope uvje- tovan je
drutveno-povijesnim
razvitkom,
dostignuima
znanosti,
kulture,
tehnike civilizacije i ekonomike. Pojam
opeg obra- zovanja moe imati tri
znaenja:
1)
objektivno,
tj.
tradicionalno
enciklopedijsko
obrazovanje (sveznadarstvo), koje bi
zahva- alo sve objektivne znanstvene i
kulturne tekovine (to je postalo
neostvarljivo); 2) su- bjektivno, tj.
svestrano
razvijanje
vrijednih
subjektivnih
snaga,
sklonosti
i
sposobnosti u pojedinom individuumu;
3) sociologijsko, tj. u stanovitim
vidovima i sadrajima je- dinstveno
obrazovanje
za
sve
pripadnike
odredene socijalne zajednice, odnosno
na- roda. Razlika izmedu opeg i
strunog obrazovanja nije zapravo
otra opreka, ve uzajamna dopuna,
jer konkretna uloga ov- jeka u
svestrano razvijenoj drutvenoj zajednici iziskuje podjednako solidnu opeobrazovnu osnovu kao i odredenu
stru- nu osposobljenost s manjim ili
veim pro- irenjem opeobrazovnog
vidokruga. Pet

Oekivanje, stav ili udeenost prema

neemu to e se dogoditi ili to se
moe dogoditi. Oekivanje je obino
praeno napetou. U perceptivnoosjetnom podruju oekivanje, zbog
usmjerenosti psihike aktivnosti prema sadrajima koji se oekuju,
olakava br- zinu zamjeivanja. Ali
oekivanje moe i negativno utjecati na
tonost naih opaa- nja i zakljuivanja
u smislu nehotine se- lekcije, izbora
podataka
koji
su
u
skladu
s
oekivanjem. Tako npr. oekivanje
moe dovesti do pogrenih percepcija
(v. iluzije),

oekivanjemoe
uzrokovati
nehotino
probiranje i- njenica u
skladu s nekom hipotezom itd.
Bu
Out, v. osjet.
Odgoj, specifina meduljudska dmtvena
po- java koja omoguuje povijesni
kontinuitet dmtvenog ivota kao i
prenoenje i una- predivanje kulturnih
tekovina kroz niz ge- neracija. Budui
da se odgoj ostvamje na osnovu i uz
pomo kulturnih tekovina, od- goj i
kultura esto se oznauju kao medusobno ovisni, korelativni pojmovi. U
svom uem, osnovnom znaenju odgoj
je namjer- no, plansko, svrhovito
djelovanje prvenstve- no na neodraslog
ovjeka (dijete) radi svje- snog i
aktivnog razvijanja njegovih vrijed- nih
dispozicija i uvodenja u kulturnu stvarnost. Konkretni ciljevi i oblici odgoja
uvje- tovani su drutveno-historijskim
okolnosti- ma. Odgoj je vie ili manje
mogu u stano- vitim granicama, pa
nije ni nemoan ni sve- moan. S
odgojem je srodno obrazovanje (v.) i
nastava (v. pedagogija, andragogija).
Pet
Odluka, svjesni akt volje koji prethodi
djelo- vanju i doivljava se kao njegov
oblikovalac i pokreta. Odlukom se,
kao inom izbora, zavrava stadij
odluivanja
(deliberacije,
osvjetavanja, ocjene i borbe motiva)
te se smiljen i izabran oblik aktivnosti
objekti- vizira prometne u stvarnost.
U
egzistencijalnoj
filozofiji
(Kierkegaard, Jaspers, Hei- degger)
odluka dobiva zasebno znaenje kao
sudbonosni korak na koji se ovjek
mora osmjeliti kad se nade pred
iskonskim
pitanjima
vlastite
egzistencije,
pitanjima
u
kojima
zakazuje racionalna orijentacija. (V.
htijenje.)
Kr
Odraz (gr. eidolon, mimema), paslika
pred- meta ili stvari za razliku od
praslike. Platon je smatrao da su stvari
i osjetilni predmeti samo odrazi
netjelesnih ideja, te se u stva- rima,
poput slika u ogledalu, zrcale njihovi
iskoni, budui da su prava bia samo

ideje. U gnoseologiji naivni realizam

smatra da je spoznaja pasivna paslika
zbiljnosti, a pre- dodbe, ideje i
pojmovi neposredno reflek- tiraju
zbiljnost. Teorija odraza T. Pavlova
polazi
od
naivne
ontoloke
pretpostavke da je odraz svojstvo
svake materije srodno osjetu, pa
stoga i ljudska spoznaja pred- stavlja
poseban sluaj opeg odraavanja.
Pe
Odraavanje,
proces
odslikavanja,
ogledava- nja, zrcaljenja stvari u
nekom fizikalnom mediju, vodi ili
zrcalu, a prema teoriji odra- za i u
ljudskom mozgu gdje slike tono
reprezentiraju realne stvari poput
kopija ili fotografija.
Pe
Oduhovljen,
proet
duhom,
svjesni
duevni ivot u kome su naroito
razvijene vie mi- saone, etike,
estetske i dr. funkcije. Prene- seno:
uman, profinjen. Suprotan primitivnom,
ali
i
realno-praktinom,
vulgarnomaterijalnom,
svakodnevnom, ispraznom du- evnom
ivotu.
Oduevljenje, afektivno stanje doivljeno
u vezi s nekom idejom, pojavom ili
osobom. Kod novoplatoniara i G.
Bmna oduevlje- nje (entuzijazam) ima
filozofsko
znaenje
(strastveno
uzbudenje za boanski univer- zum), a
Shaftesbury ga definira kao strast za
dobrim i lijepim. Po Platnem je
oduev- lje.nje afektivni ar prema
linostima koje naroito volimo i kojima
se divimo, ili pre- ma stvarima koje
smatramo nadasve va- nim.
G
Okazionalizam (lat. occasio = prigoda,
slu- aj), teorija prigodnih uzroka,
nauavanje da se odnos tijela i due ne
sastoji ni u uza- jamnom uzrokovanju ni
u stalno postavlje- nom paralelizmu
(v.), ve u tome da odgo- varajui sklad
tjelesnih i duevnih promje- na
proizvodi nadnaravna sila (boansko
bi- e) svaki puta od prigode do
prigode. Oka- zionalizam zastupahu u
17. st. neki sljedbe- nici Descartesa,
naroito A. Geulincx i Ma- lebranche.
Pet

Okultan (lat. occultus = skriven), koji se 233

od- nosi na tajanstvene pojave koje se
ne mogu razjasniti pomou prirodnih
zakona (v. okultizam); tajanstven.
Okultizam (lat. occultus = skriven),
naua- nje i vjerovanje koje se bavi
tajanstvenim pojavama, kao to su npr.
razline manife- stacije tobonjih
duhova pokojnika. Oni se prema tvrdnji
spiritista s pomou posebno nadarenih
osoba, tzv. medija, mogu dozvati

okultizam

okultizam s drugoga svijeta, a katkada 234 ontolokoga i ontikogaontologizam

se i materijali- ziraju (v.),
poima se kao ontoloka
tako da postaju ak i vidljivi.
diferencija (v.).
Pe
Okultistikim fenomenima pripada i Ontogeneza (gr. ontos = koji postoji i
tele- patija (v.), tj. suosjeanje ili
ge- nesis = postanak), morfoloki i
prenoenje misli na daljinu. Prema
funkcional- ni razvoj individualnog bia;
vjerovanju okultista mo- e se i
oznaka za sve promjene koje se zbivaju
djelovanje sile prenijeti na daljinu, to
u toku individu- alne ivotne povijesti.
oni nazivaju telekinezom. Slina je po- Ontologija (gr. ta onta = bivstvujue i
java levitacija, tj. lebdenje ili dizanje
logos = nauka), filozofska disciplina
tijela uvis bez fizikog dodira. Takve i
koja obra- duje problem bivstvujueg
sline po- jave okultisti nastoje
kao bivstvuju- eg (Aristotel), tj.
razjasniti pomou ast- ralnog tijela ili
problem bitka, bivstvova- nja. Kod
perispirita koji se moe i odvojiti od
Platona kao dijalektika, kod Ari- stotela
tijela zemaljskoga i veoma se udaljiti
kao prva filozofija ili metafizika;
od njega, ostajui ipak u vezi s njim.
kasnije u razdiobi metafizike na
Tako tumae oni i prikaze prostorno
pojedine discipline pojam ontologije
udaljenih
rastavljenih
osoba
nastaje zapravo tek kod Clauberga, a
(halucinacij) kao i materijalizaciju
preuzima ga u svojoj klasifikaciji Chr.
duha. Okultnim pojavama pripada i
Wolff. Time ontologija po- staje
hipnotizam, ukoliko se on smatra
sastavni i prvi dio metafizike (uz raciosupranormalnim fenomenom. Sve te
nalnu
psihologiju,
teologiju
i
teze predstavljaju naivne zablude
kozmologiju).
Kad
se
govori
o
ovjeka. S Oligofrenija (gr. oligos =
filozofskim disciplinama, za razliku od
malen i fren = duh, dua), opi pojam
gnoseologije
(v.)
ili
logike
(v.),
za sve stupnjeve du- evne defektnosti
ontologija
se
bavi
problemom
ili nerazvijenosti, koja se oituje veoma
bivstvujueg uope, bitka i sutine
rano. Obino se oligofrenija dijeli na tri
bivstvujueg, katego- rijama, zakonima
stupnja (poredana od lakega prema
i strukturom bivstvujueg uope. Zato
teemu): debilnost, imbecilnost i
je i osnovna problematika He- gelove
idiotija. Za sve oligofrene osobe
logike (naroito prvog i drugog dije- la)
karakteri- stino je da se kao djeca ne
ontoloka,
kao
i
spekulativne
i
mogu
koristiti
obinim
vrstama
materija- listike dijalektike uope. Kad
kolskog i porodinog od- goja, a kao
Engels defi- nira dijalektiku kao uenje
odrasli
ne
mogu
se
potpuno
o opim zako- nima prirode, drutva i
osamostaliti, ve im je potrebna,
miljenja, onda time intendira na
prema stupnju njihove zaostalosti,
ontoloki problem. Osnovni su pravci
vea ili manja posebna drutvena
ontologije razliite forme moniz- ma
pomo i poseban nad- zor.
Fr
(v.) i dualizma ili pluralizma (v.). MarOntiki (gr. to on = bie), u odnosu na
xova
i
Engelsova
filozofija
jest
bie ili bitkujue i sve to se njega tie.
materijalisti- ka monistika ontoloka
Za raz- liku od ontolokoga kao onoga
koncepcija. V
to pripada bitku i biti kao temelju bia Ontologizam, nauanje koje postojee i
u njegovoj bi- evnosti, ontiko je
po- jedinano izvodi iz ideje i opega.
zbiljsko bie (v.) u svo- joj faktinosti i
Ontolo- kim se postupkom iz pojma
pojedinanosti, ponajvema odredeno
izvodi
i
dokazuje
egzistencija
u prostoru i vremenu. to je sve
postojeeg.
Spoznajnoteorijsko
stajalite ontologa koji hoe spo- znati
ontiko i kao takvo pripada biu u
bitak po sebi, to je blisko spoznajsvijetu svagda zavisi od pojma bitka
noteorijskom
realizmu
(suprotno:
(v.) i razumi- jevanja njegova smisla,
fenome- nalizam, v.). Uenje Giobertija
ime pada i odluka to se uope moe
koje on su- protstavlja, po svojoj
pojaviti kao bie. Razlika izmedu

terminologiji, psiho- logizmu, tj.

tendenciji da se bitak podredi ideji kao
misli. Ontologizmom se naziva i svaki
filozofski postupak koji od opih kategorija i zakona ne vidi posebne, koji
ne- kritiki i apstraktno protee
ontoloke i di- jalektike kategorije i
zakone na posebna podruja stvarnosti.
Ontologizam
posebno
zanemaruje
specifino
historijsko
i
ljudskoindividualno i smatra da se samo sa
stajalita
beskonanoga
i
neogranienoga moe

ono se naziva izvanjsko opaanje, aopis

ako se odnosi na duevne doivljaje,
naziva
se
unutranje
opaanje,
samoopaanje ili introspekcija. Kao
duevni doivljaj opaanje (ili percepcija) je jedinstveni skup osjetnih datosti
izazvanih
jednim
izvanjskim
predmetom.
F
Ope, to je jednoj cijeloj klasi predmeta
za- jedniko, to nije svojstveno samo
pojedinanom
predmetu
nego
mnotvu
pojedinanih
stvari.
Suprotno pojedinanom (v.) ope je bit
(v.), zakon (v.) stvari i pojava. Sve
bivstvujue je jedinstvo opeg i
pojedina- nog. Svaki pojam (v.)
takoder oznaava ne- to ope,
zajedniko, vie ili manje bitno u
predmetima. Jedan oblik sudova po
kvan- titeti jesu opi ili univerzalni
sudovi (v. sud).
V
Openito ili ope, za razliku od
posebnoga (v.) i pojedinanoga (v.),
jest ono to je za- jedniko nekom
mnotvu istovrsnih pred- meta ili
svemu. Za razliku od prolaznog i
promjenljivog, oznauje nepromjenljivu
i neprolaznu bit neega. Openito u
pojmov- nom nizu znai rod ili vrstu
pod koju se podvrgava pojedinano.
Pojedinanom
se
openito
moe
svagda predicirati. Sam od- nos
openitog i pojedinanog moe biti
dvovrstan: generalan (v.) i univerzalan
(v.).
Generalno-openito
oznaava
nunu bit nekoga niza predmeta, a
univerzalno-openito
je
samo
numeriki zajedniko, koje nije nuno
nego tek empirino, induk- cijom
dobiveno nenuno zajedniko. F
Opi pojmovi, v. univerzalije.
Operacionalizam (lat. operari = djelovati)
je shvaanje u modernoj filozofiji
prirode po kojem temelji fizike nisu u
iskustvu ve je to ljudsko djelovanje i
to se posebno oituje u izradbi aparata
za mjerenje i mjernih od- redbi. Isto
tako se i naglaava operativni element
u logici i matematici. Gr
Opis (deskripcija, od lat. describere =
opisa- ti), metodiki postupak u kome

ontologizam spoznati dano i konano. U235

marksizmu je ontologizam
naroito doao do izraaja kod nekih
teoretiara II internacionale i u staljinizmu.
V
Ontoloka diferencija, pojam kojim se
oznaava razlika izmedu bitka (v.) i
bia (v.), poznat u tradicionalnoj
metafizici
i
ontologiji,
i
kao
nezaobilazan raspon ontolokoga i
ontikoga
tema
Heideggerove
fundamen- talne ontologije (Sein und
Zeit I, 1927), da bi u miljenju bitka
ili bitnom miljenju njegove druge
faze dobio odlunu ulogu u kritici
metafizike kao zaborava bitka.
Naime, po Heideggem metafizika
dodue misli bitak, ali samo polazei od
bia, i pri tom oboje zamjenjuje tako te
bie predstav- lja kao bitak i zaboravlja
bitak sam. Takvo niveliranje ontoloke
diferencije sudbono- sno je za cijelu
povijest
metafizike,
i
ona
se
naposlijetku razotkriva kao nihilizam.
Pe
Ontoloki, koji se tie ontologije ili
pripada
ontologiji.
Suvremena
distinkcija: ontoloki ontiki, pri
emu ovaj dmgi pojam uka- zuje na
ono to pripada bivstvujuem, dok se
prvi odnosi na spoznaju bivstvujueg.
Ontoloki dokaz (o postojanju boga)
jest pokuaj u skolastici (Anselmo
Canterburyj- ski) da se iz pojma ili
definije boga dokae njegova realna
egzistencija. Ovaj dokaz pri- hvaa i
Descartes. Kasnije je naroito Kant dao
otm i iscrpnu kritiku ontolokog dokaza. Openito se pod ontolokim
postup- kom razumijeva postupak
pojmovnodeduk- tivnog zakljuivanja iz
pojmova na egzi- stenciju.
V
Opaanje, rije koja ima dvostruko
znaenje: a) metoda istraivanja (lat.
opservatio), b) osjetni duevni doivljaj
(njem. Wahrneh- mug). Kao metoda
istraivanja opaanje je paljivo i
plansko promatranje radi spozna- je
nekog dogadanja ili nekog objekta. Ako
je neto izvanjsko predmet opaanja,

se sistemat- ski, a po mogunosti to

jasnije i iscrpnije, izlau oznake nekog
predmeta, odnosa ili procesa, da bismo
dobili o njima to jasniju i razgovjetniju
sliku. Kad u nekim znano- stima kao
to su na primjer geografija ili opisna
botanika ili zoologija prevlada- va
takav postupak, nazivamo ih opisnim
znanostima
za
razliku
od
objanjavajuih znanosti, u kojima
prevladava metoda obja-

opis njavanja i izvoenja (kao to su

npr.
genetike
povijesne
znanosti i sl.). Dok opisne odgovaraju
na pitanje to i kako, objanja- vajue
odgovaraju na pitanje zato. Dakako,
da se ni te znanstvene metode, a po
njima ni sve znanosti, ne mogu svagda
radikalno
alternativno
razdvajati.
F
Opozicija (lat.), suprotstavljenost. U logici:
suprotstavljenost dvaju proturjenih
sudo- va.
Opsegovna logika, interpretiranje logike
problematike
s
teitem
na
opsegovnim od- nosima, to naroito
dolazi do izraaja u opsegovnim
teorijama suda (v.) i silogizma (v.).
Suprotno: sadrajna logika.
Opseg pojma, sveukupnost predmeta
odno- sno niih pojmova koje dotini
pojam obu- hvaa, tj. sve ono to se
pod pojmom razu- mijeva. Najui opseg
imaju individualni pojmovi, a najiri
kategorije (v. pojam).
Opservacija (lat. observare = gledati,
uvati),
opaanje,
promatranje,
iskustvo. U psiholo- giji su mogue
dvije vrste opaanja: samoo- paanje i
objektivno opaanje. U prvom sluaju
onaj koji opaa i onaj koji je opaan ista
je osoba, u drugom je predmet opaanja ili neka druga osoba ili neki
izvanjski predmet. U znanstvenom
pogledu opserva- cija ima to veu
vrijednost to su uvjeti po- java, koje
promatramo, vie pod kontrolom i
prema tome stalniji (vjernost ili pouzdanost opservacije), to finije moemo
usta- noviti i male razlike u intenzitetu
pojava (osjetljivost), i ako zaista
promatramo ono to mislimo da
promatramo (valjanost op- servacije). U
eksperimentalnoj
psihologiji
opservacija obino u vrlo visokom
stupnju udovoljava tim zahtjevima. Fr
Opskuran (lat. obscurus = mraan),
taman, nepoznat. Opskurnim se naziva
svako pro- tivljenje prosvjeivanju (v.
opskurantizam).
Opskurantizam (lat. obscurus = mraan),
prosvjeivanju suprotan pravac koji ide
za tim da se narodne mase ostave

neprosvije- ene. Pristae toga pravca

zovu se opsku- rantisti (mranjaci), koji
samo radi vlastite koristi ele da ostanu
duhovno superiorni kako bi po svojoj
volji ili prema svojim in- teresima mogli
dirigirati cijelim drutvenim ivotom.
Opskurantizam moe biti politi- ki,
religijski itd. (v. opskuran).
S
Optimizam (lat. optimus = najbolji).
Teorij- ski: filozofski nazor koji dri da
je ovaj svi- jet najbolji od svih moguih
svjetova, odno- sno da u svijetu ima
relativno vie dobra nego zla i da je
tendencija
povijesnoga
razvoja
poveavanje dobra u odnosu na zlo i,
openito, progres (v.); praktiki: ivotni
stav koji karakterizira prihvaanje
svake stvari s njene dobre strane,
traenje po- zitivnoga i u onom
najnegativnijem, nada u konaan
povoljan ishod, nada koje se op- timist
ne odrie ni onda kad se situacija ini
bezizgledna. Teorijski optimizam zastupali
su
ve
neki
grki
i
srednjovjekovni filozofi, ali ga je u
klasinom obliku izrazio i razvio G. W.
F. Leibniz. Prema Leibnizu, bog je kao
najvie
bie
apsolutno
mudar,
apsolutno moan i apsolutno dobar.
Kao apsolutno mudar on je imao
predodbe svih moguih svjetova, kao
apsolutno mo- an mogao je stvoriti
bilo koji od njih, a kao apsolutno dobar
morao je odabrati i stvoriti najbolji
medu njima. Prema tome iz prirode
boje slijedi da je ovaj svijet naj- bolji
mogui. U svijetu dodue postoji i zlo, u
tri
oblika,
kao
metafiziko
zlo
(nesavrenost
konanih
bia),
moralno zlo (grijeh) i fiziko zlo (bol i
patnja ivih bia). No po- stojanje zla
ne protivrjei tezi da je ovaj svijet
najbolji mogui, prvo, zato to u ivotu ima ipak vie dobra nego zla, a
drugo, zato to je svrha postojanja zla
poveanje dobra. Zlo naime slui ili da
se izbjegne vee zlo, ili da se dode do
veeg dobra ili da se potencira
vrijednost postojeeg dobra. Leibnizov
optimizam ismijao je Voltaire u svom
Candidu. Optimizmu se najotrije
suprotstavlja pesimizam (v.).
P

Organ, 1) (biol.) svaka posebna tkivna 236

struk- tura u organizmu, koja ima
odredenu fizio- loku funkciju. Npr. srce
je glavni kardio- vaskularni organ u
organizmu; 2) (p. a.) sva- ki relativno
samostalni i organizirani dio neke
strukture. Npr. upravni organi nekog
drutva.
Bu
Organicizam, naziv za skup teorija koje
pri- pisuju sva duevna poremeenja
organskim

organicizam

organicizam povredama
ivanog
sustava. U proirenom
smislu, teorija koja tumai sve bolesti
ma- terijalnim oteenjem organa.
Bu
Organiki, oznaka za ono to se odnosi na
bilo koju organiziranu stmktum; u
uem smislu oznaka za ono to se
odnosi na or- ganizam.
Organizam, 1) (biol.) cjeloviti sistem,
rezultat integracije razliitih organa i
tkiva u jednu cjelinu koja je sposobna
da ivi i djeluje kao takva; 2) (p. a.)
svaka organizirana cjelina ili stmktura.
Organologija,
promatra
pojedinani
organi- zam kao cjelinu sastavljenu od
organa, u kojoj oni slue jedinstvenoj
funkcionalnoj
svrsi.
Organologino
naziva se ono to je u smislu
organologije
protumaeno
ili
sastavljeno.
Organon (gr.), omde, sredstvo. Tako je
izda- va nazvao sabrane Aristotelove
spise koji su predstavljali sredstvo za
znanstveno mi- ljenje. Organon je kod
Aristotela imao znaenje uvoda u
filozofiju.
Aristotelov
organon
sadravao je ove spise: Kategorije, O
sudu i reenici, Analitika prva, Analitika
dmga, Topika i Pobijanje sofista. Kada
je Francis Bacon (1620) htio obnoviti
filozofi- ju u smislu induktivnoempirijske metode, nazvao je svoj spis
Novi organon (No- vum Organon),
kao suprotnost Aristotelo- vom spisu.
B
Organski,
to
pripada
bilo
kojoj
organiziranoj
stmkturi
ili
je
karakterizira.
Ortodoksan
(gr.
orthodoksos),
pravovjeran, koji se vrsto dri
odredenog uenja na po- dmju
filozofije, znanosti ili religije. Taj se
pojam esto upotrebljavao kao sinonim
za dogmatian, a to je onaj koji zastup
odre- dene teze i uenja usprkos novim
injeni- cama ili otkriima koja pobijaju
staro ue- nje.
V
Ortodoksija
(gr.
orthodoksija),
pravovjerje,
puna
suglasnost
s
uenjem,
vrsto
dogmatsko
zastupanje odredenih stavova u znano-

sti,
filozofiji,
religiji.
Suprotno:
heterodoksi- jaOrtogeneza (gr. orthos = ravan i genesis
= postanak), teorija po kojoj evolucija
vrste ide u odredenim pravcima pod
utjecajem nutarnjih faktora, i to
nezavisno od djelova- nja selekcije
(Eimer).
Osjeaj, v. uvstvo.
Osjeaj manje vrijednosti, psiholoki pojam koji je uveo i razradio u novijoj
psiho- logiji A. Adler, a oznaava
duevno stanje pojedinca koje nastaje
kao posljedica ope ljudske elje za
vaenjem i priznanjem u zajednici, ako
taj pojedinac osjea s raz- logom ili
bez njega da za takvo vaenje i
priznanje nema kvaliteta, jer poznaje
svoje tjelesne i duevne nedostatke.
Upravo ta spoznaja uz osjeaj manje
vrijednosti izazi- va u pojedinaca elju
za skrivanjem tih ne- dostataka; tako
dolazi do pretjeranog prikri- vanja
nedostataka, koje se manifestira u
natkompenzacijama (nadutost, elja za
mo- i, elja za unitavanjem i sl.) kao
posljedi- com doivljenog kompleksa
manje
vrijednosti.
Adlerova
individualna psihologija posvetila je
posebnu panju upravo moder- nom
ovjeku koji zbog ograniene mogunosti da ostvari svoju tenju za
vaenjem, u najrazliitijim oblicima
doivljava osjeaj manje vrijednosti; taj
ga osjeaj esto smeta u normalnom
aktivnom toku miljenja i djelovanja,
pa on zbog toga zapada i u neu- roze
koje su upravo znak naega vrc- mena.
F
Osjet, doivljaj izazvan djelovanjem
fizikal- nog procesa odredene vrste na
neki osjetni analizator; u njemu se
odrazuju neka svoj- stva i osobitosti
toga fizikalnog procesa. i- ste,
izolirane osjete malo kada moemo doivjeti; osjetni podaci redovito su
ukljueni
u
sloenije
doivljaje:
percepcije (v.). Osjeti se medusobno
razlikuju po svojoj kvaliteti, intenzitetu,
ekstenzitetu, trajanju i lokal- nom
znaku. Osjeti se obino klasificiraju
prema osjetnom analizatoru koji je u
funk- ciji pri njihovu nastanku. Glavna

su osjetna podruja: vid, sluh, njuh, 237

okus,
dodir,
bol,
temperatura,
kinestetini osjeti, organski osjeti,
statini osjeti.
Bu
Osjetilo, organ koji djeluje pri nastanku
raz- liitih osjeta. Razvijeni osjetni
organ sastoji se iz perifernog dijela ili
receptora (prijem- nika), ivanog voda
i od centralnog dijela u kori mozga.
Receptori su redovito dife-

osjetilo

rencirane
stanice,
posebno
osjetljive
za
podraaje
odredene vrste. Tako su npr. osjetne
vidne stanice u mrenici oka osobito
osjet- ljive za elektromagnetske valove
odredene
duine;
slune
osjetne
stanice u unutar- njem uhu osobito su
osjetljive za periodi- ke promjene
pritiska; okusne osjetne sta- nice
osjetljive su za kemijske tvari odredene strukture, itd. Osjetni ivci vode
uzbu- denja u centralne dijelove
osjetnih analiza- tora, u tzv. primarna
osjetna podruja, smjetena u tjemenu,
sljeponom i zatilj- nom dijelu kore
mozga. Jedan dio osjetnih ivanih
vlakana predaje uzbudenje, koje je
nastalo u receptorima, motornim
ivanim stanicama i drugim niim
ivanim
strukturama
(lednoj
modini, produenoj mo- dini, malom
mozgu itd.), a ta uzbudenja izazivaju
onda razliite reflekse i automatiz- me.
Bu
Osjetljivost, 1) (biol., psihol.) osobina
orga- nizma od moe reagirati na
podraaje
slabog
intenziteta.
Osjetljivost u osjetnom po- druju
oituje se u niskom apsolutnom i
relativnom limenu (v.), a osjetljivost u
emo- cionalnom podruju oituje se u
lakoi ko- jom razliite situacije
izazivaju
kod
ovjeka
odredena
uvstva; 2) (fiz.) mogunost registriranja pomou mjernog instrumenta i
malih razlika u veliini predmeta
mjerenja.
Bu
Osjetne varke, netone percepcije (v.), tj.
ta- kve percepcije iji sadraj ne
odrazuje to- no objektivnu realnost. U
vidnom podruju poznate su tzv.
optiko-geometrijske
varke.
Npr.
usporedni pravci, ispresijecani kratkim kosim crticama, ne ine se vie
uspo- redni; dvije jednako duge crte, od
kojih jed- na ima na krajevima prema
unutra poloe- ne kutove, a druga
prema van poloene ku- tove, ine se
razliite duine, itd. Medu op- tike
varke ubraja se i poznata pojava da
nam se mjesec ili sunce ine znatno
osjetilo

veima kad se nalaze na horizontu

nego kad su u zenitu. U kinestetinom
podruju
najpoznatija
je
Charpentierova varka, koja se sa- stoji
u tome da nam se, pri prosudivanju
teine
dvaju
nejednako
velikih
predmeta, manji predmet ini izrazito
teim, iako su oba podjednake teine,
itd. Osjetne varke uvjetovane su ili
iskustvom kojim se dopu- njuju i
deformiraju
objektivni
podaci,
ili
odredenim elementima u okolini koji
utje- u na zamjeivanje glavnih
obiljeja pred- meta i likova, kao to su
njihov oblik, ve- liina, dubina i poloaj.
Bu
Osnov (lat. fundamentum, njem. Grund),
u izvornom znaenju rijei ono na emu
ne- to poiva, o emu neto ovisi. U
filozof- skom zapravo ontolokom
(v.) smislu, temelj bitka odnosno
izvor uvjeta mogu- nosti nastanka
neega, neke stvari ili nekog dogadaja
(lat. ratio essendi). Znai i uzrok (lat.
causa) nekog dogadanja, pa se naziva
realnim osnovom (njem. Realgrund).
Os- novi su poredani vieslojno. Svagda
je nii osnov uvjet onoga viega. Idemo
li u istra- ivanju za sve dubljim
osnovima, dolazimo do filozofskog
pojma praosnova svega, a od tog je
problema i pola evropska filozof- ska
misao u svojim prvim poecima kod
Jonjana. Kao teoretski razlog neke
tvrdnje, dakle kao spoznajnoteorijska
kategorija (njem. Erkenntnisgrund),
osnov oznaava logiko opravdanje
neke tvrdnje. Osnov se u etici (v.)
izjednauje s motivom nekog i- na. F
Osnovna
vrijednost,
naziva
se
u
odredenom aksiolokom (v.) sistemu
ona vrijednost iz koje se izvode druge.
Osnovna se vrijednost esto naziva i
najviom vrednotom, pa su se na
primjer starogrke etike kole (stoika i epikurejska) slagale u tome da je
os- novna i najvia vrijednost ljudskoga
ivota srea. Iz te osnovne
vrijednosti izvodile su se sve druge
dodue na dva oprena naina. Kant je
u svojoj etici kritiki otkla- njao
opravdanost ovakvih refleksija, jer je

smatrao da se ljudi ne mogu i nee

238
moi nikada sloiti u jedinstvenoj ocjeni
s obzi- rom na osnovnu sadrajno
odredenu vrijednost.
F
Osnovni pojam. Kao najdublja podloga i
pretpostavka svega poimanja jest
pojam o bilo emu (neto). Obino se
pomilja
na
vie
osnovnih,
elementarnih pojmova na kojima se
temelji neka znanost (v. katego- rija,
pojam).

osnovni pojam

Oznaka (lat. nota), svojstvo, znaajka,

Osnovni pojmovi, elementarni pojmovi
obilje- je nekog predmeta po kojemu
ne- ke znanosti ili najvie, najopenitije
se prepo- znaje i razlikuje od ostalih; u
osnovni katgo- rije (v.) u odreenom 239 logici: sadr- ajno odredenjeoznaka
pojam
kategorijalnom siste- mu, na
pojma (v.) ime se on razkojima poivaju svi dmgi pojmovi.
likuje od ostalih pojmova jest skup
Najee su ti osnovni pojmovi
oznaka, medu kojima se prema potrebi
definirani pomou aksioma (v.) neke
mogu raz- likovati bitne i nebitne,
znanosti.
osnovne (konstitu- tivne, v.), izvedene
Osoba ili lice (lat. persona), 1) o sebi
(konsekutivne,
v.)
i
sluajne
posto- jee, zasebno ljudsko bie,
(akcidentalne, v.), stalne i promjenljiovjek-indi- viduum; 2) individualn
ve, individualne i specifine.
Pet
ljudsko bie kao sebe svjestan subjekt i
nosilac specifinih humanih (v.)
svojstava i odnosa: raciona- liteta,
moralnosti, prava, dunosti; socijalne,
kulturne
i
ekonomske
aktivnosti
(moralna,
pravna,
umjetnika,
politika osoba). U mnogim filozofskim
razmatranjima
pojam
se
osobe
podudara s vrijednosnom afirma- cijom,
irinom i znaajnou uloge koju pojedinac igra u svijetu i dmtvu,
egzistenci- jalnom obuhvatnou i
visinom koju je kao virtuelno
arite svega bitka us- pio ostvariti.
U tom smislu osoba je vari- jabilna
znaajka iji raspon ide od golog
numerikog individualiteta u ljudskoj
vrsti do nadmone linosti genija. Kr
Osoban ili lian: koji pripada osobi (licu),
ko- ji se odosi na osobu, koji izvire iz
osobe, koji je karakteristian za osobu,
npr. osob- na legitimacija, osobne
vrline, osobna uvreda, osobna
prava, osobna vlast, osoban stil.
Kr
Ospoljenje termin koji se u najnovijoj
na- oj filozofiji upotrebljava za
razlikovanje
njemakih
pojmova
Entausserung
(ospoljenje)
i
Entfremdung (otudenje). Ospoljiti znai
uiniti neto vanjskim, odvojiti neto od
sebe ili neeg dmgog. Medutim u mnogim Marxovim tekstovima, naroito iz
ra- nog perioda, termin ospoljenje se
upotreb- ljava kao sinonim za otudenje.
(v.) V
Osvjedoenje, v. uvjerenje.
Ovisnost, v. dependencija.

pacifizam

p
Pacifizam (lat. pacificare = smiriti,
ublaiti), kulturno-politiki pokret koji
ide za tim da iskljui rat, nasilje i
brutalna sredstva u rje- avanju
medunarodnih sporova i problema. Bez
obzira na humane intencije pacifizam
moe,
u
odredenim
situacijama
neizbjene klasne borbe ili oigledne
nacionalne ugro- enosti, djelovati
defetistiki. Isto tako je pacifizam esto
imao utopijsko obiljeje, jer su se
dosadanji medunarodni konflikti ponajvie rjeavali brutalnim, oruanim
sred- stvima. Suvremena progresivna
koncepcija
aktivne
i
miroljubive
koegzistencije ima neke elemente
pacifizma ukoliko smatra da se na
ovom stupnju razvoja ovjeanstva
(socijalistike zemlje, nuklearno oruje,
ja- anje svijesti o miru i humanim
odnosima kod naroda svijeta) mogu
rijeiti najvaniji problemi suvremenog
svijeta u prvom redu ouvanje
ovjeanstva od nuklearne katastrofe.
Ali od pacifizma se razlikuje po tome,
to smatra da je pravo na revolucionarnu oslobodilaku borbu svakog
porobljenog
naroda
njegovo
historijsko pravo i to svoj stav prema
rjeavanju medunarod- nih sporova ne
proklamira apstraktno nego na temelju
postojee, objektivne konstelaci- je
snaga u svijetu i karaktera sredstava
za unitenje.
V
Padartha (sansk.), znaenje rijei,
kategori- ja. Najstarijom klasifikacijom
kategorija u indijskoj filozofiji smatra

se teorija sam- khya kole o tattva (v.)

Tu klasifikaciju sli- jedi i yoga.
Problemom kategorija najteme- ljitije
se bavi u svom razvoju kola vaiei16 Filozofijski rjenik

pamenje
ka, koja polazi od sheme o est
kategorija
(supstancija,
osobina,
kretanje, openitost,
posebnost i
inherencija). Nyaya-sutra (v.) polazi od
16 logikih kategorija koje razra- duje.
Vedanta polazi takoder od samkhya
klasifikacije, iako neke od tih kategorija
po- stepeno gube vanost. Budistika
kategori- zacija fenomena sadrana je
u
Abhidhammi
(v.)
i
vrlo
je
kompleksna. U gjainizmu na- lazimo
klasifikaciju od tri osnovne katego- rije:
kvaliteta (guna), stanje (paryaya) i supstancija (dravya).
Ve
Paideia (gr.), odgoj duha i vladanja.
Pojam koji oznauje najprije proces
obrazovanja i koji u sebi ukljuuje grki
ideal razvoja ti- jela i ljepote duha. On
odreduje specifine ljudske oznake kao
i ulogu humane linosti u dravnoj
zajednici. Sofisti su odbacili pai- deiu
kao privilegiranost izabranih. Oni su
dokazivali da je paideia svakome
pristupa- na tko hoe da ui. To je bila
antiteza cje- lokupnom konzervativnom
shvaanju ivo- ta i odgoja koji je u
prvo
vrijeme
obuhvaao
samo
plemstvo. Sofistiko ope prosvjetiteljsko djelovanje utjecalo je na
mijenjanje sadraja pojma paideia, te
je taj pojam po- stao sinonim
znanstvenog
i
umjetnikog
obrazovanja.
B
Palingeneza (gr. palingenesis), ponovno
nastajanje,
teorija
kmnog
obnavljanja svijeta. Palingeneza je
zasnovana kod Heraklita, a opirnije su
je obradili stoici. Orfiko vje- rovanje u
seljenje dua takoder je palinge- neza
kao obnavljanje neega to je ve prethodno bilo. Kod Heraklita samo
neprekid- no dijalektiko kretanje na
osnovu kojega sve postaje i stalno se
mijenja na putu pre- ma gore i dolje.
Palingeneza kao ponovno radanje
ovjeka sadrana je u raznim sistemima misticizma. Pojam se ponovo
upo- trebljava u novovjekoj biologiji,
gdje se nji- me oznaava ponavljanje

n rodnih stanja kod razvitka sjemena

pojedinih organizama.
B
Pamenje, pojava usvajanja i zadravanja
no- vih sadraja ili novih oblika
ponaanja. Pre- ma tome, pamenje je
skupni naziv za sve one promjene u
ponaanju ili doivljavanju

pamenje

242

subjekta koje su nastale pod utjecajem

nje- gove prethodne aktivnosti.
Da bi dolo do usvajanja novih
sadraja ili novih oblika ponaanja,
katkad je dovolj- no da subjekt bude
samo
jednom
izloen
odredenoj
situaciji. No najee je za usva- janje
potrebno viekratno obnavljanje sline aktivnosti. Usvajanje i zadravanje
usko su medusobno povezani, jer u
toku obnav- ljanja aktivnosti neto
moemo nauiti jedi- no onda ako su
bar neki tragovi prethodne aktivnosti
ostali sauvani.
S obzirom na sadraj nauenog
gradiva neki razlikuju tzv. motorno
pamenje od mentalnog pamenja.
Motomo pamenje je usvajanje i
zadravanje psihomotomih she- ma
aktivnosti
(vjetina i navika), a
mentalno
pamenje
usvajanje
i
zadravanje
nekog
simbolikog
materijala
(rijei,
brojeva,
slika,
logikog gradiva itd.).
Fizioloku
podlogu
pamenja
sainjavaju u prvom redu promjene
nastale u toku ak- tivnosti u ivanom
sustavu
i
u
modelima
ivanih
uzbudenja. Te vie ili manje trajne
promjene
nazivaju
se
tragovi
pamenja ili neurogrami.
Kad dolazi do nestajanja ili slabljenja
tragova pamenja, govorimo o
zaboravlja- nju.
Vi
Pamet, prvobitno znai pamenje (usp.
glagol pamtiti, izraze: uiti napamet,
pasti na pa- met, drati na pameti); s
vremenom proi- ruje svoje znaenje
na
intelektualne
sposobnosti
poimanja, razumijevanja, rasudiva- nja
i na globalnu mentalnu sposobnost uspjenog
orijentiranja
u
razliitim
ivotnim situacijama. Narodna fraza,
govorei o bi- stroj, dobroj, dubokoj,
hitroj, otroj, visokoj, zdravoj, ali i o
slaboj, kratkoj, tupoj, tvrdoj, ludoj,
tamnoj, zloj, cmoj pameti, gotovo
identificira znaenje rijei pamet s onim
znaenjem
koje
danas
ima
u
uobiajenoj psiholokoj terminologiji
izraz inteligenci- ja.
Kr
Pan (gr.), sve, svijet kao cjelina.

panta rei

Panegoizam (gr. pan = sve i lat. ego

=ja), miljenje da sve to ovjek radi i
misli proizlazi svagda samo iz njegova
egoizma.
Panenteizam (gr. pan = sve i en theo =
u bogu), uenje da je sve u bogu. To je
osnov- na misao filozofije misticizma.
Za razliku od panteizma (v.), gdje se
identificira bog i svijet, po ovoj se
koncepciji sve nalazi u bogu, ali je bog
ne samo svijetu imanentan (v.) nego u
isti mah i transcendentan (v.). To je
neka vrsta sinteze teizma (v.) i panteizma (v.).
B
Pankalizam (gr. pan = sve i kalos =
lijep), teorija svijeta po kojoj je ljepota
osnovna kategorija sve opstojnosti. Sve
je u svijetu vie ili manje uspjeno
sainjeno prema za- konima ljepote.
Panlogizam (gr. pan = sve i logos = um),
uenje da se u osnovu cijelog kozmosa
i kozmikog dogadanja nalazi logos
(razlog), um ili ideja. Sve stvari i svi
procesi u svijetu tek su stupnjevi
samorazvitka logosa, odno- sno uma ili
ideje. Te misli u razliitom iz- vodu i
znaenju nalaze se kod mnogih filozofa (Heraklit, Platon, Plotin, gnostici,
Spinoza). Sistem panlogizma oblikovao
je Hegel (umnost i zbiljnost su
identine).
B
Panpsihizam (gr. pan = sve i psyhe =
dua), uenje da je sve proeto duom,
i ovjek i kozmos (svjetska dua). Ima
razli- itih oblika panpsihizma od
idealistikih pa sve do materijalistikih
(v. hilozoizam).
Pansofija (gr. pan = sav i sofia =
mudrost):
sveukupno
znanje.
Taj
termin stvorio je A. Komensky (1592
1670) u pokuaju da en- ciklopedijski
prikae rezultate cjelokupnog ljudskog
znanja. Pansofija treba da otkloni sve
zablude i nesporazume medu ljudima,
da bi svi mogli biti sjedinjeni u
kranskoj zajednici. Leibniz je termin
pansofija upo- trijebio kao scientia
generalis i smatrao ga osnovnom
tezom znanstvene logike. B

Panspermija (gr.), opa, zajednika

spermi- ja, sjeme; teorija o postanku
ivota. Prema Helmholtzu panspermiju
prenose
meteoriti,
a
prema
Arrheniusu, pritisak sunevih zraka u
cijeli svemir.
Panta rei (gr.): sve tee. To je sinteza
Heraklitove
filozofije.
Oznauje
neprekidnu

panta reipromjenu, stalno dijalektiko243 da

se
izraavaju
uparalelizam
kretanje u kozmosu (v.).
paradoksima (v.).
Panteizam (gr. pan = sav i theos = bog):
Parafazija, bolesno stanje (v. afazija) u
uenje da je sve bog, da svijet i bog
kojem pojedinac redovito upotrebljava
nisu dva odijeljena bitka. To je teoloki
pogrene rijei u govom. U parafaziju
materi- jalizam odnosno naturalizam,
se ubrajaju i sluajne pogreke u
koji se u toku razvoja kulture javlja u
upotrebi rijei, tzv. go- vorni lapsusi.
razliitim varijanta- ma, od indijskog
(Patoloka
upotreba
pogrenih
akozmistikog (v.) pan- teizma preko
glasova i rijei u govom naziva se jo i
naturalistikoga (Bmno, Spi- noza,
parafemija.)
Su
Haeckel) sve do idealistikoga (Plotin,
Parafizika (gr. para = pokraj, mimo, proFichte, Schelling). Panteizam kao
tiv), nauanje o fizikalnim pojavama
sistem obradio je Spinoza, koji je boga
koje se toboe ne mogu protumaiti
poistovjetio s prirodom. (Deus sive
zakonima fizi- ke, nego im tovie
natura = bog ili priroda.) Sam termin
protivrjee, pa se kao okultne (v.)
panteizam oblikovao je John Toland
pojave
moraju
objanjavati
pro(Pantheistikon, 1705). B
tufizikalnim odnosno vanfizikalnim nezPantelizam (gr. pan = sve i ethelein =
nanstvenim hipotezama.
F
htjeti), filozofsko uenje po kome je
Paralelizam, usporednost, podudaranje.
volja osnovni princip, unutranja bit
Logiko-spoznajnoteorijski
svega. To je izvor metafizikog
paralelizam uzima da izmedu logikog
voluntarizma.
miljenja
i
bitka
postoji
nuni
Panvitalizam (gr. pan = sve i lat. vita =
odgovarajui odnos, iako oni nisu
ivot), nauanje koje tvrdi da je itav
identini.
Psihofiziki
paralelizam
koz- mos proet ivotnom silom,
tumai odnos duha i materije u cjelini
oivljen. Po toj teoriji svi se oblici
svijeta, od- nosno duevnih i tjelesnih
pojavnosti uzimaju kao oblici ivotnih
pojava u ljud- skom biu, kao paralelno
manifestacija svekolike pri- rode.
postojanje bez di- rektnog uzajamnog
Naziva se jo i panbiotizam (prema gr.
djelovanja. Jedino po- stoji mogunost
bios = ivot).
uzronog
djelovanja
(unutar
Paradigma (gr. paradeigma), primjer,
pojedinog niza (intrafizika i intrapsihiuzor. U filozofiji su npr. Platonove ideje
ka kauzalnost). O nainima kako se
paradigma
za
pojavni
svijet.
zami- ljaju te paralelne manifestacije
Paradigmatian = uzoran.
u njihovim medusobnim odnosima
Paradoks
(gr.
paradoksos
=
ovise
raznovrsne
modifikacije
neoekivan), tvrdnja koja je suprotna
paralelistikih
teorija.
Klasini
svakom oekivanju i opem miljenju;
predstavnik
dosljedno
provedenog
naelo koje se izrie na osnovu
psihofizikog
paralelizma
jest
neizreenih sudova i koje je kraj sve
Spinoza, po kojemu su fiziko i
svoje neobinosti ipak istinito, ako se
psihiko, odosno bitak i milje- nje, dva
po- blie ispita. Takvo je naelo npr.
odijeljena paralelna niza, zasnovana na
ova tvrd- nja stoika: Samo je mudrac
boanskoj supstanciji, pa su red i veza
kralj. Para- doksom se pisci slue radi
ideja isti kao red i veza stvari (lat.:
jaeg efekta u izraavanju misli. Medu
ordo et connexio ideamm idem est ac
filozofima naroito se Nietzsche sluio
ordo et connexio rerum). Na tom
paradoksima.
(V.
paradoksan,
osnovu
stoje
teorije
identiteta,
paradoksija.)
S
zamiljajui paralelizam psihikoga i
Paradoksan
(gr.
paradoksos
=
fizikoga kao dvije ravnoprav- ne
neoekivan), koji je suprotan svakom
strane istog bitka. Stavi li se medutim
oekivanju ili op- em miljenju. (V.
ontoloko teite na jec i stranu, a
paradoks, paradoksija.)
dmga se shvati samo kao epaenomen
odnosno derivat prve, tada se ukazuje
Paradoksija
(gr.
paradoksos
=
s
jedne
strane
materijalistiki
neoekivan), neobinost u iznoenju ili
paralelizam a s dmge strane idealistiki
izlaganju misli, koja se sastoji u tome

(spiritualistiki) paralelizam. Potpuno

univerzalno
proveden
paralelizam
psihikih i fizikih manifestacija kroz
itav kozmos dovodi do naziranja da je
sva ma- terija oivljena, oduhovljena
(hilozoizam,

dok
se
paralelizam panpsihizam),
djelomino
(parcijalno)
zamiljen psihofiziki paralelizam ograniava na ua podruja imajui u vidu
pr- venstveno psihike pojave kod
ovjeka i i- votinja i njihovu
uvjetovanost
modanim
(cerebrospinalnim)
ustrojstvom
i
fiziologij- skim procesima. Psihofiziki
paralelizam kao tzv. radna hipoteza
znai samo metodo- loko pravilo da se
pri prouavanju psihi- kih pojava
paralelno uzimaju u obzir i fi- zioloke
promjene.
Pet
Paralogizam
(gr.),
krivi
zakljuak
nehotino
nainjen
(v.
pogreni
zakljuak). Izraz para- logizam u
posebnom se smislu javlja kod Kanta
pod imenom Paralogizmi istoga uma
kao transcendentalno-logike zablude, svojstvene ljudskoj prirodi, koja je
sklo- na da od jedinstva i postojanosti
samosvijesti
zakljuuje
na
jednostavnost i besmrt- nost due.
Pet
Paramnezija, patoloka poremetnja u
pam- enju, koja se sastoji u
pogrenom prepo- znavanju prolih ili
novih sadraja. Jedan oblik naziva se
iluzija ve videnog (deja vu), kad
pojedinac tvrdi da je ve percep- tivno
doivio neto sa im se po prvi put
susree. Drugi oblik je iluzija nikad
videnog
(jamais
vu),
kad
pojedinac tvrdi za jednu njemu dobro
poznatu osobu ili stvar da jc nikad nijc
vidio.
Su
Paranoja (gr.), psihoza (v.) koja se
oituje u sistematskom pogrenom
rasudivanju i tu- maenju stvarnosti,
prvenstveno ljudskih situacija, uz
sauvanu
sposobnost
logikog
rasudivanja.
Su
Parapsihologija, neznanstvena disciplina
ko- ja se bavi fizikalnim, fiziolokim i
psihikim
pojavama,
navodno
izazvanim od do- sad jo nepoznatih,
nadnormalnih i okult- nih duevnih
snaga i moi ovjeka, uglav- nom
nesvjesne prirode. U podruje nadnormalnih
fizikalnih
i
fiziolokih
fenomena,
koje
izuava
parapsihologija,
idu:
levitacija,
materijalizacija, pokretanje predmeta

bez vanjske sile (telekineza) i razliiti

spiri- tistiki fenomeni, a u podruje
nadnormal- nih psihikih fenomena
medu ostalim: prostorna i vremenska
vidovitost (kripteste- zija, prekognicija)
i prijenos misli (telepati- ja). U irem
smislu u parapsihologiju ulaze i razliiti
neznanstveni pokuaji upoznava- nja
psihikih osobina i sposobnost ljudi,
kao puka grafologija, hiromantija,
astro- logija, fiziognomika itd. (Sinonim:
meta- psihika.)
Bu
Parcijalan (lat.), djelomian, koji se
odnosi na jedan dio. Opreka: totalan,
koji se odnosi na cjelinu, itav, potpun,
sveobuhvatan.
Particija, dioba, logiki postupak kojim se,
za razliku od divizije (v.), ralanjuje
sadraj nekog pojma na njegove
vanije
konkretne
dijelove.
Zato
particija
ima
preteno
opisnu
(deskriptivnu) ulogu.
Participacija (lat.), sudionitvo, udio,
sudjelo- vanje, uee. Po Platonu (gr.
methexis), jedan nain odnoenja ideja
prema
stvamosti,
tj.
stvari
participiraju, imaju dijela na idejama.
Participirati, imati udjela u neemu, sudionitvovati, sudjelovati, biti dionikom
(v. participacija).
Partikularan (lat.), djelomian, poseban;
par- tikularan sud izrie vezu predikata
samo s jednim dijelom subjekta: Neki S
jesu P (S i P) ili Neki S nisu P (S o P).
Opreka: uni- verzalan (v.), generalan
(v.).
Parusija (gr. parousia), nazonost,
prisut- nost. U Platonovoj filozofiji:
prisutnost ide- ja u stvarima koje na
idejama participiraju. U Aristotelovoj
filozofiji: nazonost forme, oblika u
gradi. U kranskim novozavjet- nim
tekstovima parusija oznauje povratak
Kristov na sudnji dan.
B
Pasivan
(lat.
passivus),
trpni,
nedjelotvoran,
neradin,
neaktivan.
Pasivna rezistencija je otpor koji se
provodi
i
oituje
nedjelovanje,
nesluanjem
odredaba.
Suprotno:
aktivan

(v;).

Pasivitet, trpni, nedjelatan odnos prema

svi- jetu. U filozofiji i psihologiji
oznauje
se
pojmom
pasiviteta

automatsko,
besvjesno
i244
nestvaralako
reagiranje
ljudske
svijesti. U mnogih se filozofa materiji
pripisuje
svojstvo
pasiviteta.
Suprotno: aktivitet (v.).
F
Pasivizam, ivotni stav koji izbjegava
svaki pokuaj djelovanja na ljudsku
sudbinu ili na okolnosti ivota, a izlazi iz
uvjerenja da se

pasivizam

pasivizam nikada ne mogu znati sve

mogue posljedi- ce nekog djelovanja.
Izgraduje se na staja- litu da se sve
zbiva mehaniki bez mogu- nosti
utjecaja samoodredenja i spontaniteta
(v.),
bez
mogunosti
slobodnog
stvaralatva.
Pasivizam
predstavlja
trpni odnos prema i- votu, odnos
mirnog
podnoenja.
Suprotno:
aktivizam (v.). F
Paslika, vidni doivljaj koji ustraje ili koji
na- staje poto je vanjski podraaj
prestao dje- lovati na osjetni organ.
Negativna paslika je pojava da se
nakon uklanjanja nekog vid- nog
podraaja, npr. utog kvadrata, na bijeloj pozadini javlja lik kvadrata u
komple- mentarnoj kvaliteti, u ovom
sluaju u mo- droj boji. Negativna
paslika je uinak selek- tivne vidne
adaptacije. Pozitivna paslika je pojava
daljnjeg ustrajanja vidnog osjeta poto je podraaj prestao djelovati.
Kvaliteta pozitivne paslike jednaka je
onoj koja je bila izazvana prethodnim
podraajem. Po- zitivna paslika osniva
se
uglavnom
na
perzistenciji
fiziolokih
promjena
u
osjetnom
analizatoru.
Bu
Patetian (gr. pathetikos), strastven.
Pateti- nim se u estetici naziva svaki
jai dojam, odnosno takvo duevno
uzbudenje
koje
je
skopano
s
dostojanstvom
i
uzvienou.
Patiasamuppada (pali), formula o
uvjeto- vanom (karmikom) nastanku
bia u vje- nom toku zbivanja
(samsara), po kojoj je svaka pojava
trenutana formacija preduvje- tovanih
faktora povezanih u lanac od 12 karika
(nidana): Neznanjem (avigjgja) je
uvjetovano
oblikovanje
(sankhara),
obliko- vanjem je uvjetovana svijest
(vinnara), svije- u su uvjetovani ime i
lik (namarupa), ime- nom i likom
uvjetovano je est osnova osjetnosti
(ayatana), sa est osnova osjetno- sti
uvjetovani su utisci (phassa), utiscima
su
uvjetovani
osjeaji
(vedana),
osjeajima je uvjetovana ivotna ed
(tanha),
edom
je
uvjetovano
prianjanje (upadana), prianja- njem je
uvjetovano bivanje (bhava), biva- njem
je uvjetovano preporadanje (gjati), ra-

danjem je uvjetovana starost i smrt

(gjara- marana). Karike 1-2 su faktori
pretpostav- ljeni sadanjoj egzistenciji
bia (karmiki plodovi ranijih ivota);
karike 3-7 su ele- menti osjetnosti od
kojih se bia sastoje u svojoj aktualnoj
takvosti; karike 11-12 su rezultante za
preporadanje u buduem i- votu.
Usp. budizam, paaya. Ve Patologija
(gr. pathos = patnja i logos = nauka),
disciplina koja se bavi prouava- njem
funkcionalnih i stmkturnih poremeenja organizma, takvih koja dolaze do
iz- raaja u bolestima, abnormalnom
ponaanju,
abnormalnom
doivljavanju i dmgim smetnjama.
Bu
Patoloki, 1) ono to ulazi u patologiju; 2)
oznaka za ono to je bolesno ili
abnormal- no.
Patopsihologija, znanstvena disciplina
koja se bavi izuavanjem oblika,
simptoma, uz- roka i toka duevnih
poremeenja.
(Sinonim:
psihopatologija.) Patos (gr. pathos =
trpnja), strast, uzbude- nost, duevno
stanje
patnikog
raspoloenja,
uzbudenje, afekat, ali i neprirodno pretjerivanje.
Od
toga:
patetian,
strastveno uz- buden, poviena izraza,
svean. Patristika (lat. patres ecclesiae
= crkveni oci): uenje i filozofija
crkvenih otaca. U razdoblju ranog
kranstva
prijanja
filozofija
smatrana je herezom. Aleksandrijci
Klement (oko 150-215) i Origen (185225)
pokuali
su
sjediniti
neke
elemente filozo- fije s kranskim
vjerovanjem.
Najutjecajniji
predstavnik patristike misli bio je
Augu- stin (354-430).
B
Patrologija (gr. pater = otac i logos =
nau- ka), uenje o ivotu, spisima i
radu crkvenih otaca.
Panja, u psihologiji oznaava selektivnu
psi- hiku usmjerenost koja pridonosi
povea- nju uspjeha u nekoj vrsti
aktivnosti, uz is- tovremeno koenje
dmgih, konkurentnih aktivnosti. Obino
se razlikuje: a) koncen- trirana ili
usredotoena panja, koja je pre- ma
definiciji vezana uz jedan zadatak, b)
podijeljena ili distribuirana panja,

vezana uz vie istovremenih zadataka. 245

Fr
Pedagogija (prema gr. paidagogos =
vodi djeteta), vodenje djeteta,
odgajanje mla- dog narataja, ali i
teorija odnosno znanost o odgoju, koja
se kadto naziva i pedagogi- ka.
Prouavajui problematiku o bivstvu

pedagogija

odgoja (i obrazovanja, v), o

njegovim
ciljevima,246
sredstvima
i
metodama,
teperseveracija
oslanjajui se pri tom na stvarna
iskustva i rezultate pojedinih znanosti i Perfekcionizam
(lat.
perfectio
=
filozofijskih disciplina, pedagogija kao
usavrava- nje, savrenost), podvrsta
odgojna teorija utjee na unapredivanje
eudaimonizma (v.), etiki pravac koji
odgojne prakse. Teite pe- dagoke
vidi krajnji cilj i za- datak (moralnog)
problematike jest na odgoju neodjelovanja u mogunosti usavravanja i
draslog
ovjeka,
djeteta
(v.
pojedinca i zajednice, a onda i
andragogija).
ovjeanstva u cjelini. Predstavnici
Pet
takva povijesnog optimizma ve su
Percepcija,
cjelovit
doivljaj
kojim
Leibniz, Shaf- tesbury, Renan, Kant; i
neposred- no preko svojih osjetnih
suvremeni evoluci- onizam (v.), pod
organa
odraavamo
razliite
utjecajem Spencera i Dar- wina, stvara
predmete i pojave okolnog svi- jeta.
u tom duhu temelje evoluci- onistike i
Percepcija se osniva na osjetnim podabiologijski fundirane etike.
cima, ali ona nije zbroj osjeta, nego
K
organi- zirana osjetna cjelina u kojoj
Perfektibilizam, isto to i perfekcionizam
svaki osjetni podatak ima svoje
(v;).
posebno, cjelinom odre- deno znaenje. Peripatetici, Aristotelovi uenici. Naziv po
Sadraj, jasnoa i odredenost naih
etalitu (gr. peripatos) gdje je bila
per- cepcija pod utjecajem su razliitih
smjete- na kola (Likej). Najpoznatiji
vanjskih i unutranjih faktora. Medu tim
Aristotelov uenik bio je Teofrast (372su faktori- ma najvaniji: vrsta i
287) koji je u 18 knjiga skupio, po
struktura fizikih pro- cesa, koji u nekoj
problemima, miljenja i uenja filozofa
prostornoj konfiguraciji ili vremenskom
do Platona. To djelo imalo je naslov
slijedu djeluju na osjetne organe;
Miljenja
fiziara.
Osim
manjih
intenzitet
i
stupanj
organizacije
fragmenata djelo je potpuno izgubljeno.
objektivnih podraaja te vrijeme kroz
Pored Teofrasta u grupi starijih
koje ti podraaji djeluju; prethodno
peripateti- ara istakli su se: Eudem,
iskustvo u vezi s predmetima ili
Aristoksen, Di- kaiarh i Demetrije iz
pojavama
koje
percipiramo;
Falerona.
B
perceptivna udeenost, tj. determi- Peripetija (gr. peripetia = obrat), u
natorne tendencije koje proistjeu iz
poetici: nagli preokret koji je odluujui
naih oekivanja, zamisli i stavova.
po junako- vu sudbinu (naroito u
(Sinonim: za- mjedba.)
Bu
tragediji); u irem smislu: svaki
Percepcionizam,
spoznajnoteorijsko,
preokret u nekom zbiva- nju.
zapra- vo psihologistiko (v.) uenje po Permanentan (lat. permanens = trajui),
kome se sve ljudsko miljenje, znanje i
tra- jan, neprekidan.
spoznavanje svodi na zamjedbene Per se (lat.), po sebi. To je prijevod
(perceptivne) doivlja- je. Jedan smjer
grkog
termina
kath'
hauto.
ekstremnoga empirizma
Oznauje neto to je samostalno u
(V.).
svom
ispoljavanju
i
sadraju,
Perceptibilitet (lat. perceptibilis = zamjetapsolutno, ne na drugo vezano (lat. in
ljiv), zamjetljivost; dovoljnost nekog
alio).
podra- aja (zvuka, svjetlosti, mirisa Perseitet (lat. per se, v.), bie koje je to
itd.) da bude zamijeen (percipiran).
to jest samo po sebi. U skolastikoj
Ovisi o prirodi i in- tenzitetu samog
filozofiji to je bila oznaka za boga. U
podraaja i o stanju recep- tivnog
etici
se
tim
pojmom
oznaava
organa.
Kr
samosvrha dobra.
Percipirati znai posredstvom svojih osjet- Perseveracija
(lat.
perseveratio
=
nih
organa
zamjeivati
okolne
ustrajanje), 1) tendencija ustrajanja ili
predmete i pojave.
neprestanog vra- anja nekih psihikih

pedagogija

sadraja (npr.: pre- dodba, misli,

uvstava, muzikih motiva ili stihova)
neovisno od asocijativnih podraa- ja;
2) (pat.) neprekidno ponavljanje ili nastavljanje rijei, reenica ili radnji.
Karakte- ristino za neka psihopatska
stanja i psihi- ka oboljenja, kod kojih
postoji ope opa- danje intelektualne
aktivnosti. Bart

247 tezama o ulozi i znaenjupesimizam

Persona (lat. persona = osoba,
personalnosti. Sistematski se tom
lice), pojam koji oznauje pojedinca u
proble- matikom kasnije bave Ch.
njegovoj
ljudskoj
individualnosti,
Renouvier i po- sebno E. Mounier, a
osebujnosti ili vlastitosti, ukoliko se on
mnogo pristalica nalazi svojevrsni
ne shvaa samo ili iskljuivo kao
personalizam i u SAD. No sve te
prirodni organizam, odn. prirodno bie.
mnogovrsne,
esto
i
suprotne
Na toj osnovi, u razdvajanju i
tendencije ponekad i suvie naglaeno
suprotstavljanju
prirodnog
i
izoliraju perso- nalnost od dmtvenih i
eminentno
ljudskog,
i
pored
povijesnih
komponenti,
pa
razliitosti shvaanja i odredenja tog
nezavisnost i autohtonost linosti
pojma, a naroito u novovjekovnoj
zasnivaju
preteno
na
vjenim
filozofiji
nakon
Descartesova
bitnostima, po sebi opstojeoj hijerarhiji
dualistikog odredenja odnosa tijela i
vrijednosti i idealnom transcendentnom
due (u razliitim postavlja- njima
treem car- stvu.
G
suprotnosti: priroda i duh, Ja i Ne Ja, Personalnost
(lat.),
bit
persone,
ivot i duh, vitalno i duhovno, svjesno i
svojevrsnost osobe, linosti (v.), sve
nesvjesno, dua i duh itd.), pojam
ono to pojedinca, individuuma ini
persona sve vie poprima etikoosobom (v. persona); a to su vrednote
moralni smisao i karakter. Eksplicitno je
koje dotini pojedinac u sebi nosi
to izraeno u Kan- tovoj etici, gdje je
odnosno ostvamje.
ovjek shvaen i odreden kao moralna Personificirati (v. personifikacija), neto ili
osoba (persona). U postkantov- skoj
nekoga
predstavljati
kao
osobu,
etici pojam persona dobiva iskljuivo
personu (V.).
vrijednosno odredenje (kao i pojam Personifikacija (novolat. personificatio),
lino- sti, v.).
K
shvaanje i prikazivanje bia, neivih
Personalan (lat.), koji se odnosi na
stvari, predmeta, pojava ili apstraktnih
personu, na osobu; osoban, lian.
pojmova (u slikama ili likovima) kao da
Personalizam (lat. persona = osoba, lice),
su osobe (lat. persona) s odredenim
fi- lozofski nazor koji smatra najviom
karakterom i osobi- nama. (V. jo
vrijed- nou ljudsku osobnost, linost
antropomorfizam.)
(personal- nost) i najbitnijom etikom Perspektivizam (novolat. perspectiva),
dunou sa- mostalno i jedinstveno
ue- nje po kojem odredena shvaanja,
djelovanje persone. U raznim psihikim,
postupke
i
stvarno
dogadanje
kritikim,
teolokim
i
etikim
ocjenjujemo prema na- im interesima i
varijantama, personalizam nagla- ava
promjenljivim potrebama, pa je dakle
da je sve zbiljsko personalne prirode, te
naa spoznaja odredena tim fakda se personalne vrijednosti, kao
torima, i zato relativna (a ne
vrijed- nosti specifinog karaktera,
apsolutna!). (V. pragmatizam.)
V
ostvamju u i- stom aktu (M. Scheler i Perverzija (lat. perversus = izokrenut,
dr.).
Za
razliku
od pojedinane
iskriv- ljen), 1) degeneracija ili bolesna
individualnosti, koja se realizi- ra i
promjena svakog osnovnog ljudskog
ispoljuje u funkciji i koja nema vlastitu
nagona ili pori- va; 2) (psihoanal.)
vrijednost, personalnost se u mnogim
odstupanje ili skretanje libidinalnih ili
no- vijim, preteno idealistiki i
erotikih tendencija od pri- marnog
fenomenoloki orijentiranim etikama,
seksualnog predmeta, npr. fetii- zam,
doivljava samo kao intencionalni akt i
sadizam, mazohizam, itd.; 3) (etiki)
neposredno sudoivlje- no jedinstvo.
svako izokretanje dobrog u zlo,
Mnoge elemente personalistikih
izvrtanje i- njenica ili krivotvorenje
nazora nalazimo ve u antici (Heraklit,
injenica, itd.
Sokrat), a filozofski sistemi Leibniza i
Su
Berkeleya, ili refleksije Maine de Birana Pesimizam (lat. pessimus = najgori),
proete su, una- to razliitim polaznim
teorij- ski filozofski nazor koji dri da je
pozicijama, mno- gim identinim
ovaj svijet najgori od svih moguih

persona

svjetova, ili, neto blae, da u svijetu

ima relativno vie zla nego dobra i da
je
tendencija
povijesnog
razvoja
poveanje zla u odnosu na dobro i,
openito, regres (v.); praktiki: ivotni
stav ili nastrojenje koje karakterizira
shvaanje

pesimizam svake stvari s njene loe strane,

traenje negativnoga i u
onom
najpozitivnijem,
sumnja
u
konaan povoljan ishod ak i on- da
kad se situacija ini povoljnom. Teorijski pesimizam zastupali su mnogi
filozo- fi, a u klasinom obliku razvio
ga. A. Scho- penhauer, koji smatra da
je ovaj svijet naj- gori mogui; da je jo
samo malo gori, ve ne bi mogao
postojati. Svijet je lo zato to je pun
bola i nesree. Osnova ljudskog djelovanja jest nedostatak, oskudica dakle
bol. Sve je nae djelovanje stimulirano
tenjom
da
otklonimo
bol.
Ali
zadovoljenje
koje
nam
prua
djelovanje, uspjesi u nastojanju da
potisnemo bol samo su prolazni, dok je
patnja, naprotiv, trajna. Sav ovjekov
i- vot karakterizira nesigurnost i
prolaznost.

Pesimizmu
se
suprotstavlja optimizam (V).
v
P
Petitio principii (lat.), logika pogreka pri
dokazivanju: nedostatak i potreba
dokaznog uporita. Navedeni dokazni
razlog za neku tezu nije naime sam po
sebi oit, pa bi trebalo najprije njega
dokazati. Kadto se u tu svrhu
upotrebljava upravo sama nedokazana teza (v. circulus vitiosus, hysteron
proteron).
Pet
Pijetet
(lat.
pietas
=
pobonost),
strahopoi- tanje, ponizna ljubav prema
roditeljima, starijima, dobrotvorima itd.
(v. pijetizam). Pijetizam (lat. pietas =
pobonost),
pravac
naroito
u
njemakoj evangelikoj crkvi, koji ima
dodirnih toaka s engleskim puritancima
(kasnije
metodistima)
i
francuskim jansenistama i kvijetistima.
Osniva mu je poboni Jakob Spener,
ija su pia deside- ria i collegia
pietatis (otuda ime pijeti- sti) naila
na velik odziv. Ti kolegiji bili su
izvancrkveni sastanci na kojima se uz
mo- litvu tumaila biblija. Pijetizam, koji
se za- pravo borio protiv vjerskog
formalizma, te- ei za produbljenjem
religioznog ivota, izrodio se esto i
sam, pa je zapadao u a- blonu i obino
licemjerstvo.
S
Pironizam (po grkom filozofu Pironu
[360- 270] iz Elide, osnivau radikalnog

skepti- cizma). Prema tom shvaanju

treba se uzdr- ati od izricanja suda, jer
se ini da su teza i antiteza jednake po
snazi. Nakon uzdra- vanja od suda
slijedi duevni mir (ataraksia). Zadatak
je miljenja da svakoj tezi nade jednako
vaeu antitezu. Na primjer, ako bi
netko tvrdio da postoji bog, tada bi se u
duhu pironizma ovako ilo u antitezu:
Tko tvrdi da bog postoji, smatra, ili da
se on brine za stvari u svijetu ili da se
ne brine, a ako se brine, ili da se brine
za sve, ili samo za neke. No kad bi se
bog brinuo za sve ne bi bilo nikakva zla
ni opaine u svi- jetu. Medutim govore
da je sve puno opa- ine. Nee se dakle
kazati, da se bog brine za sve. Ako se
pak brine samo za neke stva- ri, zbog
ega se brine za jedne, a ne za druge?
Jer ili on hoe ili moe da se brine za
sve, ili hoe, ali ne moe, ili moe, a
nee, ili pak niti hoe niti moe. No kad
bi htio i mogao, on bi se za sve brinuo.
No prema naprijed iznijetom, on se ne
brine za sve...(Sekst-Empirik: Pironove
postav- ke, III. 3. Filoz. hrest. II). Iz
daljnjeg Piro- novog izvoda slijedi da
upadaju u bezbo- nost oni, koji tvrde
da bog postoji, jer oito je, da se
mnogo toga moe prigovoriti shvaanju da bog postoji. B
Platonizam, Platonov i platonovski nain
fi- lozofiranja prema kojemu postoje
ideje kao metafizike supstancije. Te su
ideje osnova i razlog svakog zbiljskog i
stvarnog posto- janja. Platonizam je bit
svakog objektivnog idealizma, a time i
svake metafizike. B Platonska ljubav,
termin koji je proiziao iz Platonova
dijaloga Gozba, u kojem Platon kae
da je eros (ljubav) filozofski nagon za
spoznajom ideja. Tu se ne misli na
odnos
spolova.
Kasnija
upotreba
termina za ljubav u kojoj je iskljuena
tjelesnost
proizila
je
iz
nerazumijevanja Pauzanijevog govora u
Gozbi, gdje on kae: A rdav je onaj
obi- ni ljubavnik koji vie voli tijelo
nego du- u.... Oito je da to nema
veze s pojmom erosa u Platonovoj
filozofiji. Taj iskrivljeni smisao uao je u
kolokvijalni govor za re- nesanse. B

Pleroma (gr.), punoa, popunjenje. Po248

gno- stiku Valentinu, cjelovit boanskoduhovni praizvor iz koga proizlaze sve
emanacije i- vota. Suprotan je pojam
kenoma kojim se oznaava tvama
praznina, tama i kaos.

pleroma

plerotizam

249 praizvor svega, prabitak ilipodrijetlo

Plerotizam (gr. pleres = pun,

napunjen), teorija po kojoj je materija
kontinuirano
povezana
tvar,
u
beskonanost djeljiva, a is- punjava
itav kozmos (v.). Suprotno: atomizam (v.).
Pluralist, zastupnik pluralizma (v.)
Pluralizam, za razliku od monizma i
dualiz- ma, filozofijsko ontoloko (v.)
stajalite pre- ma kome se sveukupnost
svijeta sastoji od vie relativno
samostalnih principa, a oni se mogu
zamiljati kao kvalitativno istovrsni ili
razliiti, pa je prema tome mogue razlikovati pluralizam broja principa i
plurali- zam kvaliteta principa. Te se
mogunosti
ukrtavaju
u
ovim
kombinacijama: monisti- ki pluralizam,
koji se moe oitovati bilo kao
materijalistiki (atomi) bilo kao spiritualistiki
pluralizam
(monade);
dualistiki pluralizam, koji zamilja
svijet kao realno mnotvo dinamiki
usmjerenih bia u koji- ma se preplie
vie razliitih slojeva realno- sti. U
kozmolokom
smislu
pluralizam
oznaava zamisao da postoji vie
svjetova. Izraz pluralizam upotrebljava
Kant
kao
opreku
individualistiki
orijentiranom ego- izmu.
Pet
Plutokracija (gr. plutos = bogatstvo i
kra- teo = vladam), vladavina bogatih,
financij- ski najjaih gmpa nekoga
dmtva. Plutokrat je onaj koji se na
vlasti odrava pomou materijalnog
bogatstva. Kapitalistiko dm- tvo u eri
financijskog
kapitala
tipino
je
plutokratsko dmtvo.
V
Pneuma (gr.), dah, vjetar, ivotni dah. U
grkoj filozofiji (naroito kod stoika)
ivotni princip vezan za pojam topline,
pa time predstavlja prasnagu koja
elemente unutar prirode medusobno
povezuje i oivljuje.
Pneumatologija (gr. pneuma v. i logos =
uenje), uenje o pneumi kao duhu. U
spe- kulativnoj psihologiji uenje o dui
kao za- sebnoj duhovnoj supstanciji
koja oivljuje tijelo.
Poelo ili princip (gr. arhe, lat.
principium), u ontolokom (v.) smislu,
ono prvotno iz ega sve proizlazi;
osnov svega bitka, izla- zite, poetak,

prapoelo. U irem smislu znai ono o

e- mu neto realno ovisi, to neto
uzrokuje,
neto
pokree.
Lat.
principium u subjektiv- nom zapravo
logikom smislu ozna- ava ono to
se u nas zove naelo (v.).
F
Podjela, u logikom smislu: ralanjivanje,
razdjeljivanje neke misaone, pojmovne
cje- line (v. divizija, klasifikacija,
particija, dispo- zicija).
Podraaj, objekt ili zbivanje fizikog
svijeta koji djeluje na neko podraljivo
tkivo. S ob- zirom na osjetni organ
razlikujemo: 1) ade- kvatan podraaj
koji u normalnim pri- likama izaziva
uzbudenje odredenog recep- tora, i za
ije je primanje osjetni organ po- sebno
prilagoden u toku evolutivnog razvo- ja
(npr.: adekvatan podraaj za oko su
elek- tromagnetski valovi duine 400
760 mili- mikrona); 2) inadekvatan
podraaj koji je neuobiajen za
odredeni osjetni organ, ali moe, ako je
dovoljno intenzivan, u nje- mu izazvati
uzbudenje (npr.: elektrina stmja i
pritisak, kad djeluje na onu jabu- icu,
izazivaju difuzni osjet svjetla). S obzirom na intenzitet razlikujemo: 1)
sublimi- nalni podraaj, preslab da
izazove osjet; 2) liminalni podraaj,
upravo dovoljan da iza- zove osjet; 3)
supraliminalni podraaj, do- voljno
intenzivan da uvijek izazove osjet.
Bart
Podreden ili subordiniran (lat. sub = pod i
ordino = redam) naziva se u logici
pojam koji je opsegom svrstan pod neki
dmgi vii rodni pojam. Taj se vii rodni
pojam naziva u odnosu prema
podredenom pojmu nadredeni (v.)
pojam. Pojam Slaven pod- reden je
nadredenom pojmu ovjek.
F
Podrijetlo
kao
pranastajanje,
proizvodenje, izvor (stvari, dogadanja
pojmova)
je
pitanje
o
kojem
raspravljaju kozmogonije. O podri- jetlu
predodbi i pojmova raspravlja psihologija i spoznajna teorija. Podrijetlo
znai: a) historijsko-evolucionistiki,
nastajanje iz neke prijanje faze, b)
psihologijsko-ge- netiki, nastajanje iz

odredenih elemenata, faktora, funkcija

duevnog
ivota,
c)
logikospoznajnoteoretski, proizlaenje iz temeljnih pojmova, sudova i sadraja
volje kao posljednjih temelja (ali ne
uzroka) spo-

znaje. Posljednji temelj je

djetinj- stva ili osjeanjepojam
250
jedinstvena vo- lja ali ne
fizikih ili psihikih mana i
kao subjektivno-psihologijski do- ivljaj
ogranienja, prodire tek djelomino, izve kao najvii cilj miljenja-volje, kao
nimno i prikriveno (npr. simbolikom
stvarni zahtjev.
Gr
sno- va) u sferu svijesti, dok redovito
Podsvijest,
kolektivni
naziv
za
biva iz nje potiskivana, to moe
podsvjesne pojave. O prirodi pojava
uroditi
razliitim
neurozama
i
koje se nazivaju podsvjesnima postoje
kompleksima. Zapravo, du- binska je
razliita miljenja. Psihologijska teorija,
psihologija
u
svom
shvaanju
koja poistovjeuje psi- hino sa
podsvijesti romantizirala iracionalno
svjesnim,
samoopaanju
izravno
podruje
psihike
(instinktivnodohvatljivim (v. psihino), porie
emocionalne
pokrete
i
njihove
postojanje psihiki podsvjesnoga; sa
mehanizme) opisavi ih u oblicima
stanovita te teo- rije podsvjesni bi bili
eidetiko-logike organizacije svijesti.
fizioloki (posebno nervni) procesi koji
Kr
su uklopljeni kao la- novi u cjeline
Podsvjestan, v. podsvijest. Pogreni
svjesnih procesa ili se odvi- jaju u
zakljuak moe nastati nehotino (krivi
reaktivnim shemama koje su se razakljuak ili paralogizam) ili hotimi- no
zvile na temelju prethodnih svjesnih
(prevarni zakljuak ili sofizam) u svim
reakcija
(automatizmi,
razliite
oblicima
logikog
zakljuivanja
uvjebane rad- nje, neki mehanizmi
(silogizam, indukcija, analogija), bilo pri
dosjeanja i sl.). Psiho- lozi koji dre da
istraivakom
bilo
pri
dokaznom
svijest ima razliite stup- njeve (to
postupku.
Pet
dokazuje npr. injenica da se akPoimanje, shvaanje, imanje pravoga
tuelno neregistrirani utisci mogu
pojma (v.) o neemu, jedan od
naknad- no evocirati kao svjesni)
osnovnih oblika miljenja, duhovna
smatraju podsvije- snima one psihike
radnja ili djektnost ko- jom se misli bit
procese koji u asu kad se odigravaju
nekog realnog ili zamilje- nog
nisu zamijeeni te ne pripa- daju
predmeta, miljenje pomou ili u obliistaknutom
(jasnom,
ku pojma, uvrtavanje nekog predmeta
osvijetenom) planu doivljaja, nego
kao pojma u ve poznatu pojmovnu
njegovoj mutnoj po- zadini ili
pove- zanost.
P
periferiji
(primjer
su
takvih
Pojam, jedan od osnovnih oblika misli, mipodsvjesnih
procesa
fragmentarne
sao
o
biti
nekog
stvarnog
ili
slike koje prate neko logiko
pomiljenog predmeta, lan misaone
razvijanje misli, emotivna nastrojenost
veze koja se izraa- va u sudu.
koja, kao neki selek- tivni kriterij,
Najee se izraava jednom imenicom
nadahnjuje objektivnu regi- straciju
(npr. ovjek, sloboda, ali se moe
injenica, akustini, vidni i sl. utisci
izraziti i pomou vie rijei (npr. sokoje primaju osjetni receptori dok je
cijalistiki humanizam, drutvo u
panja koncentrirana na neki rad itd.).
kojem nema eksploatacije). Rijei su
Mnogo ire i dublje znaenje ima
znaci za poj- move. Nije teko dati
podsvijest u razlii- tim dubinskim
primjer za pojam, ali se logiari ne
psihologijama (npr. psi- hoanalizi,
slau u tome ta je zapravo pojam,
individualnoj psihologiji); u nji- ma ona
odnosno ta ini pojam pojmom. Tako
tvori duboki osnovni, introspek- ciji
se pristalice formalizma u logici zanepristupaan, sloj psihike kojemu je
dovoljavaju odredivanjem pojma kao
svijest
samo
jedno
oitovanje,
ele- menta suda koji sadri skup
uvjetovano
specifinim
razvitkom
oznaka; tako- zvani psihologisti
ovjeka u socijalno i civilizirano bie.
definiraju pojam kao opu predodbu,
Iskonska psihika ovjeka (kod Freuda
odnosno kao predodbu o onom to je
libido),
kojom
vladaju
surovi
zajedniko veem broju pred- meta; po
ivotinjsko-praovjeanski instinkti i
nominalistikom shvaanju po- jam
koju dobrim dijelo oblikuju doivljaji iz
je samo rije, samo ime kojim oznaa-

podrijetlo

vamo jedan ili vie pojedinanih

predmeta
ili
stvari;
po
vulgarnomaterijalistikom shvaanju
pojam je misaoni odraz bitnih (nunih,
stalnih, zajednikih, opih) svojsta- va
materijalnih stvari itd. Kod pojma se
obino razlikuje sadraj i opseg (obim),
a neki dodaju i doseg (podruje
primjene).

pojam

251

Sadraj pojma neki odreduju kao skup

svih njegovih oznaka, a neki kao skup
bitnih oznaka. Opseg (obim) pojma je
skup svih niih pojmova koje on
obuhvaa, a doseg (podmje primjene)
skup svih pojedinanih predmeta na koje
se on odnosi (neki logi- ari ne razlikuju
opseg i doseg, pa oboje nazivaju
opsegom). Sadraj i opseg pojma su
obrnuto razmjerni: to je sadraj pojma
vei, to je njegov opseg manji, a to je
sadr- aj manji, to je opseg vei. Ovo
osporavaju neki filozofi (npr. Hegel), koji
smatraju da sadraj jednog pojma
implicite ukljuuje i sadraj svih niih
pojmova; ako se sadraj tako shvati,
onda su sadraj i opseg upravno
razmjerni. Logiki postupak kojim se
utvrduje sadraj jednog pojma naziva se
de- finicija (v.), a postupak kojim se
utvrduje njegov opseg divizija (v.).
Prema razlii- tim kriterijima pojmovi se
dijele
na
mnogo
razliitih
vrsta.
Jednostavan pojam ima u svom sadraju
samo jednu oznaku, a sloen pojam ima
vie oznaka. Pozitivnim poj- mom mislimo
prisutnost, a negativnim od- sutnost
nekih svojstava, stanja, procesa ili
odnosa. Individualan pojam odnosi se na
jedan pojedinani predmet, specifian na
vrstu, a generiki na rod. Univerzalnim
poj- mom misle se svi egzemplari nekog
roda ili vrste, a partikularnim samo neki.
Pod
opim
pojmom
neki
misle
univerzalan
pojam
nasuprot
partikularnom, a neki specifi- an ili
generiki nasuprot individualnom; neki
takoder misle pod tim pluralni pojam
nasuprot singularnom, a neki kolektivni
pojam nasuprot soliterskom. Razliku
izme- du konkretnih i apstraktnih
pojmova neki identificiraju s razlikom
izmedu individual- nih i opih pojmova, a
za neke je konkretan pojam o stvari, a
apstraktan pojam o svoj- stvu. U jednoj
treem smislu apstraktan je pojam ako se
misle samo njegove bitne oznake, a
konkretan ako se misli itav nje- gov
implicitni sadraj, ukljuujui i sadraje
svih niih pojmova. Jasan je pojam kojem
je tono poznat opseg, a razgovijetan
pojam kojem je tono poznat sadraj.
Homologi- ki je pojam onaj koji je dio

pojava
svog vlastitog opsega, a heterologiki
onaj koji nije dio
svog opsega. Identini (istovetni)
pojmo- vi bili bi pojmovi s istim
sadrajem i op- segom (kad ne bi bilo
kontradiktorno rei da su dva razliita
pojma
istovetna!).
Ekvipolentni
(jednakovrijedni,
zamjenini)
su
pojmovi s razliitim sadrajem a istim
op- segom. Superordiniran (nadreden)
je vii pojam u odnosu na nii pojam
koji je njime obuhvaen, a subordiniran
(podreden) je ni- i pojam u odnosu na
vii
pojam
koji
ga
obuhvaa.
Interferirajui (ukrteni) su poj- movi
koji imaju djelomino isti opseg. Koordinirani (supodredeni) su pojmovi koji
su subordinirani istom viem pojmu, a
nemaju ni djelomino zajedniki opseg.
Kontrarna
(suprotna)
su
dva
koordinirana pojma koja se medusobno
najvie
razlikuju.
Koordinirani
kontradiktomi pojmovi dva su koordinirana pojma od kojih jedan predstavlja
ne- gaciju drugog, a oba zajedno
iscrpljuju op- seg svog vieg pojma.
Nekoordinirani
(ili
apsolutno)
kontradiktorni pojmovi dva su pojma od
kojih jedan potpuno negira sadr- aj
dmgog, a svojim opsegom obuhvaa
op- sege svih dmgih moguih pojmova
osim
toga
jednoga.
Disparatni
(neusporedljivi) su pojmovi koji nemaju
nijednu zajedniku oznaku na osnovu
koje bi se mogli uspo- redivati, a opsezi
im se ne nadopunjuju ta- ko da bi
zajedniki mogli obuhvatiti skup svih
moguih pojmova.
P
Pojava ili fenomen (gr. fainomenon),
naziva se u filozofiji u najirem smislu
svaki svje- sni doivljaj, a u uem sve
ono to se osjet- no kao predmetno
zamjeuje. U indijskoj filozofiji, a i kod
starih Grka, razlikuje se pojava i bit
stvari. U spoznajnoj teoriji (na- roito
poslije Kanta) pod pojavom se razumijeva pojavljivanje ili znak neega to
je izvan toga doivljaja i od njega je
razliito. Kant, na primjer, smatra da se
iskustvena stvarnost javlja u naoj
svijesti kao pojava (fenomen) koja je
odredena
naim
doivljajnim
mogunostima (v. transcendentalizam).

Ona ipak nije priin (varka), nego nain

ka- ko se neto pojavljuje, kako mi
stvarnu zbi- lju doivljavamo. Dublje od
pojave (feno- mena) mi u zbilju po
miljenju Kanta i njegovih sljedbenika
i ne moemo pro-

pojava

252

drijeti. Po njima je tako sva

ljudska spozna- ja fenomenalna (v.
fenomenalizam). Spo- znajnoteorijski
objektivisti (v.) i predstavni- ci teorije
odraza smatraju nasuprot tome da je
pojava dakako uz kritiku korekturu
odraz zbilje same kakva ona jest.
Prema tumaenju vrijednosti pojavnosti
za spo- znaju svijeta razilaze se
osnovna spoznajno- teorijska stajalita
u filozofiji. (V. senzuali- zam, kriticizam,
racionalizam,
empirizam,
kritiki
realizam i dr.)
F
Pojedinaan sinonim za individualan, kao i
ono to pripada neem individualnom,
ne- emu to je jednom dano. Svaka
materija- listika filozofija smatrala je
konkretno, ma- terijalno pojedinano
(pojedinana
stvar)
kao
osnovu
stvarnosti. Pa i kod Aristotela je svaka
pojedinana stvar prva supstancija,
ujedno prva u redu kategorija. Svako
materijalno
pojedinano
jest
prostorno-vre- menski odredeno i u
odredenom razdoblju zadrava svoju
jedinstvenost, individual- nost. Hegel i,
naroito, klasici marksizma naglasili su
da je pojedinano dano uvijek u
zajednici s posebnim (v.) i opim (v.),
koji se pokazuju kao njegova bit,
njegov zakon. Promjena zakon i poiva
na
razvoju
i
promjenama
pojedinanog.
V
Pojedinano (lat. singularis), logika,
gnoseo- loka ili ontoloka odredenost
neega to je samo sebi svojstveno ili
individualno te se dalje ne da dijeliti,
nasuprot posebnom (v.) i openitom
(v.).
Pojedinanost, karakteristika odnosno
svoj- stvo onoga koji je pojedinaan, u
smislu posebitosti. Isto tako u smislu
svojevrsnosti odredenog pojedinanog.
Pojmovan, onaj koji pripada pojmu ili ima
prirodu pojma, onaj koji je izraen ili se
moe izraziti pojmom (v.).
Pojmovni realizam, nasuprot nominalizmu
(v.) i konceptualizmu (v.) shvaanje da
opi pojmovi (universalia) postoje
realno, nezavi- sno od ovjeka i
njegove svijesti. Prema ekstremnom
realizmu opi pojmovi postoje u
vlastitom duhovnom nainu bitka
neovi- sno i prije pojedinanih stvari

(ante res), prema umjerenom realizmu

oni postoje i u stvarima (in rebus).
Pojmovni je realizam hipostaziranje
pojmova kao objektivnih bi- ti. P
Pojmovni sud, sud o pojmu, sud kojega je
predmet pojam, sud kojim se utvrduju
od- redene oznake nekom pojmu.
Pokus, v. eksperiment.
Polaritet (lat. polaritas = stoerni odnos),
oprena svojstva na dvjema suprotnim
to- kama nekog tijela, ali koja time,
to tee za izjednaenjem, sainjavaju
jedinstvo. Princip polariteta igra veoma
vanu ulogu u Schellingovoj prirodnoj
filozofiji.
Polifiletian (gr. polys = mnogi i file =
porijeklo, rod), koji se razvio iz razliitih
oblika ivih vrsta, koji je mnogovrsnog
po- rijekla. Suprotno: monofiletian (v.).
Poligenetizam (gr. polys = mnogi i genesis = radanje), teorija o nastanku neke
vrste ivih bia, pa tako i ljudskoga
roda, iz vie srodnih a razliitih vrsta,
procesom
kojim
se
smanjuje
mnogolikost ivih bia.
Polihistor (gr. polys = mnogi i historeo=
istraujem), sveznalica, uenjak koji je
do- bro upuen u mnoge nauke i
struke. Poli- histor je u staro doba bio
Aristotel, koji je temeljito poznavao sve
znanosti svoga vre- mena, a mnoge je
sam i osnovao. Poznatiji je polihistor
novijeg vremena Leibniz, a u najnovije
doba Wundt.
S
Polilema
(gr.),
mnogolana
pretpostavka, sadrana u disjunktivnohipotetikom silo- gizmu lematinog
oblika: Ako je S, onda je ili P , ili P 2 ili P,
ili P4 ili..., ali nije ni P, ni P2 ni P3 ni P4
ni..., dakle nije ni S. (V. dilema,
trilema.)
Polimorfan (gr. polys = mnogi i morfe =
lik), mnogolik, razliite forme, razliitog
oblika. Suprotno: monomorfan (v.).
Polirealizam (gr. polys = mnogi i lat. realis = stvaran), ontoloka (v.) koncepcija
po kojoj opstoji vieslojna realnost (v.),
a svaki sloj ima svoju osebujnu
zakonitost i svoje odijeljene oblike
egzistencije.
polisilogiza
m
Polisilogizam (gr. polys = mnogi),
sloeni silogizam, silogistiki lanac, niz

od dva ili vie silogizama u kojima je

konkluzija (za- glavak) prvog silogizma
jedna od premisa drugog, konkluzija
(zaglavak) drugog jedna od premisa
treeg itd. Silogizam lan

253
politika
silogistikog lanca, ija je konkluzija
meduzavisnost
drava
u
premi- sa nekog dmgog silogizma
dananjem svijetu, sve ove grane kao
naziva se prosilogizmom (v.) u odnosu
di- jelovi narodne politike postepeno
na taj dmgi, a taj dmgi, ija je jedna
sve vie zavise od medunarodne
premisa
konkluzija
ovog
prvog
politike. Utoliko i pojam politike kao
silogizma, naziva se episilogiz- mom
moi razlikovanja prija- telja od
(v.) u odnosu na ovaj prvi. Polisilogineprijatelja postepeno zastaruje, jer
zam je progresivan ako se kree od u novije doba ponekad i neprijatelji
ope- nitog k manje openitom, a medu- sobno u poneemu suraduju. To
regresivan ako ide od manje openitog zacijelo ne znai da se sve to se zbiva u
k openitijem.
nekoj zajed- nici bez ostatka moe svesti
P
na
politiko,
ali
svaki
fenomen
Politeizam (gr. polys = mnogi i theos = neminovno dobiva i sta- novito politiko
bog), mnogobostvo, vjerovanje u vie znaenje. Politiki je dis- kurs zato javni
bogova. Re- ligijska forma starih dijalog.
naroda;
bogovi
su
veinom
Otkada postoji politika ona svoju
personifikacije
razlinih
prirodnih zadau obavljanja dravnih poslova
pojava ili sila koje mogu biti ovjeku povezuje s po- trebom legitimiranja i
kori- sne ali i tetne. Sa sve veim potvrde legitimnosti svojih postupaka u
razvojem kul- ture dobivaju boanstva vrenju dravne vlasti, i to ini na
politeistikih reli- gija neki duhovni i razliite naine. Kao pravni po- redak ona
moralni
sadraj,
koji
im
na se esto poziva na svoju iznad- pozitivnu
najprimitivnijem stupnju politeizma ne- utemeljenost u nekom prirod- nom pravu,
dostaje. To postepeno dovodi do kao vlast koja vri sankcije ona se poziva
razrjeenja
politeistike
religijske na ustav i prirodna prava ov- jeka (v.)
forme,
koju
onda
zamjenjuje a nije rijedak sluaj da se i neki postupak
monoteizam ili vjerovanje u jed- noga u unutranjoj politici opravdava nekom
boga. Politeizam je historijski nastu- pio viom silom ili podupire autorite- tom
u veoma razliitim formama. S
medunarodnog prava. No bitno je da je
polisilogiza
on racionalan i realistian. Nadalje, svaka
m
je politika obino kompromis izmedu trenutne nude i dugoronih ciljeva. S jedne
Politika (gr. ta politika), dravni poslovi u
strane ona je zacijelo plod odredene povinajirem
smislu,
svaka
inidba
jesne situacije i realne konstelacije politiusmjerena
na
odravanje
i
kih snaga poglavito velesila u
unapredivanje drave kao zajednice
svijetu
koji
imperativno
zahtijevaju
slobodnih gradana, njezina prav- nog i
odredene po- stupke kao odgovore na
ustavnog poretka, izgradnju vlasti,
svoj izazov ili stvarnu nudu. S dmge pak
uprave i politikih ustanova uope.
strane, temelj- ne odluke o smislu i
Budui pak da je svaki narod
ciljevima politikog ivota svagda se
organiziran kao dra- va, ili zajednica
donose i u skladu s nekim opim
naroda udmena u saveznu dravu, u
svjetonazornim i filozofskim uvjereisti mah smjeten medu dmge narode i
njima, pa je tako politika kao praksa vie
medunarodnu zajednicu, svaka je
ili manje izravno povezana s politikom
politika u zastupanju dravnih interesa
teorijom i filozofijom.
nuno okrenuta kako prema unutra
Polazei od trenutnog empirijskog
tako i prema vani: unutranja i vanjska
stanja i interesa dnevne politike, njezine
politika usko su medusobno povezane i
ciljeve, zadatke i metode prouava
uzajamno se uvjetuju. Nadalje, u
politika zna- nost ili politologija. O
pogledu sektora dr- avnih poslova
podrijetlu, temelju, smislu i biti politike
politika
se
openito
dijeli
na
pak pita se filozofija politike u uskoj vezi s
ekonomsku, financijsku, socijalnu i
filozofijom prava i drave. U tom sklopu
kultur- nu politiku, emu se u nae
mogui su razliiti teoretski pristupi,
doba priklju- uje i znanstveno-tehnika
ponajprije takvi koji is- trauju postojee
politika. S obzi- rom pak na sve veu

zbiljske politike tvorevi- ne kako to ine

npr. Aristotel i Hegel, ili pak takvi koji se
prvenstveno bave nacrtima idealnih
drava u svojim utopijama kako to
pokazuju Platon, Campanella i Moms. Antika filozofija politike openito smatra da

politika

254

je ovjek po prirodi poiitiko bie koje

se prijateljski udruuje u zajednicu radi
zajed- nikih potreba i ciljeva. Stupanj
slobode (v.) koji se time postie
odluuje o kojem je obliku drave rije

monarhiji,
aristokraciji
i
demokraciji, ili o obliku njihova propadanja tiraniji, oligarhiji i ohlokraciji.
Despocija ostaje izvan te razdiobe kao
azi- jatski nain vladavine svojstven
npr. Perziji i bitno tud pojmu politike i
grkom nainu ivota. U nae pak doba
kao bitna anti- politika nastupa
totalitarizam (v). Nasuprot antikoj
filozofskoj batini, novovjekovne teorije
gotovo bez razlike poimaju politiku kao
silu i mo. Bilo da zastupaju tezu da su
za odranje drave kao najvieg cilja
politi- ke doputena sva sredstva kako
to shvaa Machiavelli, bilo da dravu
shvaaju kao Le- vijatana koji jami
gradanski mir poput Hobbesa, ili kao
plod drutvenog ugovora kako to
zastupaju Locke i Rousseau, svima je
tim teorijama zajedniko uvjerenje da je
drava sila iznad drutva koja sebine
me- dusobno zaraene pojedince samo
stegom i prisilom moe udruiti u
gradansku zajed- nicu, pa odatle i
politika dobiva pravo da se za to slui
odgovarajuim metodama. Na mjesto
najboljih i najrazboritijih gradana, kako
je to smatrala antika, na elo politike
imaju sada doi oni najlukaviji. Tek
Hegel svojom usjenom sintezom
antikoga i mo- dernog pojma politike
opet postie razinu razumijevanja
njezine biti kao inidbe za- jednice
ravnopravnih
subjekata.
Marxova
kritika Hegelove filozofije drave i prava
smatra
dravu
samo
prividnom
zajednicom
i
oblikom
otudenja
drutvenoga ovjeka od svoje biti,
politiku instrumentom klasne borbe i
sredstvom ugnjetavanja radnike klase
u gradanskom drutvu, a istinsku
emancipaciju vidi samo u svjetskoj
revolu- ciji i ljudskom drutvu s onu
stranu svake politike.
Pe
Polivalentan, vievrijedan, vieznaan,
vie- sloen. Svaka stvar ima ne samo
jedno svoj- stvo nego vie svojstava,

polje

kvaliteta. U tom sluaju kaemo

da je rije o polivalentnosti stvari. Zato
se moe uvijek u svakom pro- cesu,
prirodnom ili povijesnom, pratiti koje su
se osobine, svojstva, karakteristike
odre- denog predmeta promijenile i do
kakvih posljedica dovode promjene
samo nekih ili veine svojstava nekog
tijela ili predmeta.
V
Polje (gr. pedion; lat. campus), u
prvobitnom praslavenskom znaenju,
otvoreno mjesto izvan kue. U obinom
govoru danas pr- venstveno znai
obradiva, kultivirana povr- ina. Odatle
u prenesenom znaenju: bilo koje
polje ljudskog rada. Sa specifinim
znaenjima
kao
relativno
noviji
znanstveni termin uveden je u mnoga
znanstvena po- druja. Kao znanstveni
termin prvi puta je uveden u fizikalnu
teoriju i to pod nepo- srednim
utjecajem Bokovieve prirodne filozofije. Premda se je pobjedom
Newtonove
teorije
gravitacije
oslobodio put k shva- anju da je
mogue i djelovanje na daljinu (actio in
distans) a ne samo fizikim dodi- rom
(Aristotel) ipak se sila i dalje shvaala
tako kao da egzistira samo u
gravitirajuim tijelima a ne kao
slobodna u prostoru. Bo- kovievim
shvaanjem
fizikog
tijela
kao
nevidljive
reetke
toaka
sila,
inspirirao se M. Faraday pri izvodenju
elektromagnet- skih eksperimenata i
dokazao da su elektri- ko i magnetsko
polje fizikalne realnosti. Prema tome
moemo s M. Jammersonom zakljuiti
da je filozofija isusovca R. Bo- kovia
za pojam polja postala od historij- skog
znaenja. Daljnjom teorijskom razradom i matematikom formulacijom
(Thomson, Maxwell) kao i doradom pod
utjecajem
Einsteinove
teorije
relativnosti pojam polja je nasuprot
materiji zadobio autonomni status u
pojmovnom sustavu fi- zike i znai
ukupnost vrijednosti neke fi- zikalne
veliine 'veliine polja' koje su podredene tokama prostora ili jednog od
nje- govih parcijalnih podruja, a da se
u tim tokama ne mora pretpostavljati
prisutnost
nekog
materijalnog

supstrata (M. Jammer). Pokazavi se u

fizici kao vrlo pogodan po- jam polja
prodro je i u druga znanstvena
podruja kao npr. u psihologiju,
naroito u psihofiziologijsku teoriju
percepcije oblika a onda i ovjekova
ponaanja u cjelini (W. Kohler, von
Ehrenfels, K. Lewin). Pojam je

postulat
255
prisutan i u logici u znaenju polja
jedne relacije, zatim u teoriji znaenja
jam posebno upotrebljava se takoder i
(A. P. Us- henko, The Field Theory of
za oznaku pojedinanog.
V
Meaning, 1958) te u lingvistici i Posibilitet (lat. possibilitas), mogunost
mnogim njezinim grana- ma. Pojmu (v.).
polja pribjegava se svagda kada se eli Postajanje (nastajanje), svaki proces koji
neka stvar ili pojava shvatiti i tuma- iti
nije karakteriziran samo ponavljanjem,
ne
statiki
nego
dinamiki.
Z
nego ve- im ili manjim promjenama
Popularan (lat. popularis), 1) openito:
kvalitete i strukture predmeta. Budui
po- znat, uven (popularan glumac,
da evolutivne, kvantitativne promjene
popularna
melodija);
2)
puki:
dovode do prevla- davanja odredene
primjeren razumijeva- nju irokih
mjere (v.) predmeta, to je svako
slojeva, prilagoden za nekolo- vane ili
nastajanje na kraju i vie manje nagao
nestrune osobe (popularno predaprijelaz
odredenih
kvantitativnih
vanje, popularni prikaz astronomije). Kr
promjena u kvalitativno nova stanja,
Porfirijevo
stablo
(lat.
arbor
strukture (v. kvantiteta kvaliteta).
porphyriana),
shematski
prikaz
Tek je dijalektika misao dala dublji
nadredenih i podredenih rodova i vrsta
uvid u smisao postajanja i time veoma
supstancija, nazvan
prema
svom
doprinijela racionalnom obja- njenju
autoru, rimskom neoplatoniaru Porprirodnih i drutvenih promjena i
firiju iz Tira (oko 233. do oko 304).
razvoja.
V
Svrha sheme je da na primjeru logiko- Post hoc ergo propter hoc (lat.: poslije
ontologijske
hijerarhije
supstancija
ovo- ga, dakle, zbog ovoga), logika
(sup- stancija [tjelesna/netjelesna]
pogreka u zakljuivanju (v.) kad se iz
tijelo
[ivo/
neivo]

ivo
slijeda jedne po- jave za drugom
[osjetilno/neosjetilno] i- votinja
zakljuuje na njihovu uz- ronost.
[razumna/nerazumna]

razumna
Vremenski slijed zamjenjuje se poivotinja [smrtna/besmrtna] ovjek
greno uzronom povezanou. Npr.
[Pla- ton/Virgilije]) pojasni pojmove
blije- sak nije uzrok grmljavine.
F
roda (genus), razlike (differentia) i Postojanost (od pridjeva postojan) znai
vrste (species) i predo- i njihovo
stal- nost, nepromjenljivost, svojstva
ispreplitanje. Svaki se rodni po- jam
to se u fi- lozofiji vezuju uz pojam bit
pokazuje kao djeljiv prema razlikama,
(v.), tj. ono po emu neka stvar jest
svaki vrsni pojam kao sastavljen od
ono to jest. Kao ter- min u moralnoj
najbli- eg nadredenog roda i dotine
filozofiji oznauje vrlinu karakterne
razlike. Osim to je u dugoj skolastikoj
osobe koja djeluje i reagira na sebi
tradiciji sluio kao uspjeno pedagoko
dosljedan nain i tako kod drugih stvasredstvo u logici i ontologiji, Porfirijev
ra osjeaj pouzdanosti.
shematski pri- kaz postao je modelom Postojanje (glag. imenica od postojati,
prema kojem se razvijala znanstvena
sino- nim: opstojati), u eoj upotrebi
klasifikacija. Z Posebno, jedan vid
u novije vrijeme, kao termin jo
opeg (v.), ono ope koje se odnosi na
neustaljen a znai isto ili slino kao i
manji broj predmeta od dru- goga
opstojnost, egzistencija (v.) opstanak,
opeg. U toj relaciji ono prvo ope je
katkada bitak (v.).
opsegovno ue, te se naziva posebnim. Postulat (gr. aitema, lat. postulatum),
Od- nos vrste i roda odnos je posebnog
sadr- ajno i logiki nudan hipotetiki
i opeg, te se pojmovi u takvim
stavak
za
razumijevanje
nekoga
odnosima prema opsegu nalaze u
injeninog stanja, premda sam nije
odnosu
nadredenosti
(sudokazan niti se moe do- kazati. U
perordiniranosti)
ili
podredenosti
Euklidovim
Elementima
pored
(subordi- niranosti). Pojam vrste je ui
definicija, aksioma i teorema takoder i
po svom op- segu od pojma roda, i
po- stulati igraju nezamjenljivu ulogu u
njemu
je
podreden.
Ostale
zasni- vanju geometrije, dok Spinoza na
karakteristike kao i za ope (v.). Poisti nain geometrijski izvodi poela

polje

svoje filozofije u Etici. Kant u Kritici

istoga uma naziva postulatima
istoga empirijskog miljenja naela
modaliteta: mogunost, zbiljnost i
nunost. U Kritici praktinog uma kao
njegovi postulati figuriraju takvi stavovi
koji se teorijski ne daju demonstrirati,
ali su ne-

postulat

razdvojivo
povezani
s
udorednim zapovije- dima koje vrijede
apriorno i bezuvjetno za svako moralno
djelovanje. Ti su postulati: ideja
bojega opstanka, besmrtnost due i
sloboda, te kao regulativni principi
odredu- ju sve to ovjek moe
spoznati, to treba da ini i emu se
moe nadati. Pe Postulirati, nuno
neto pretpostaviti u smislu zahtjeva ili postulata. Potencija (lat.
potentia = mo), mogunost, snaga;
to je sposobno da djeluje. Potencije
igraju vanu ulogu u Schellingovoj
prirod- noj filozofiji; on potencijama
naziva pojedi- ne stupnjeve u razvoju
prirode. U ma- tematici naziva se
potencijom produkt od vie jednakih
faktora;
vie
puta
kao
faktor
postavljena ili na potenciju dignuta
veliina zove se osnovni broj, broj ili
korijen. S Potencijalan (lat. potentialis
= mogu), koji opstoji samo po
mogunosti ili virtualiter (v.), ali se
manifestira tek onda kad nastupe uvjeti
koji su potrebni za to. Tako je npr. u
barutu sadrana velika koliina potencijalne energije, ali se ona moe
manifestirati tek onda kad mu se
prinese iskra. U sjeme- nu drveta
potencijalno je ve sadrano sa- mo
drvo (potencijalni bitak), potrebni su
samo uvjeti da se ono razvije u drvo,
kako je uio ve Aristotel (v. potencija,
entelehija).

S
Potencijalitet (lat. potentialitas = mogunost), mogunost za neko djelovanje
(v.
potencija,
potencijalan).
Potiskivanje (psihoanal.), tendencija
pojedin- ca da istisne iz svijesti sjeanje
na neugod- ne doivljaje, misli ili elje
koje stoje pod socijalnom zabranom ili
tabuom. Psihoana- litiari razlikuju
svjesno potiskivanje i ne- svjesno
potiskivanje, koje je uvjetovano sukobom nekontroliranih motiva. Su
Potreba, u obinom govoru znai
lienost i osjeaj lienosti neeg
neophodnog, elje- nog, za im se tei.
Industrijskom revoluci- jom izazvana
ekspolozija potreba nametnu- la je
problem potreba mnogim drutvenim i

humanistikim
znanostima,
od
ekonomije i politike, sociologije i
psihologije do filo- zofije, posebno
filozofijske antropologije i etike. U
raspravama o fenomenu potreba
prevladavaju dva suprotna miljenja.
Prema filozofima prosvjetiteljstva i
liberalnim eko- nomistima irenje
potreba je uvjet eko- nomskog i
kulturnog
razvoja.
Prema
nekim
romanticima koji se oslanjaju na
antiko uenje o ataraksiji i na
Rousseaua eksplozi- ja potreba djeluje
kao razarajua snaga na kulturu i
drutvo. Srednju liniju zastupaju Kant i
Fichte koji smatrajui pozitivnim irenje potreba dre da udorede ipak
mora biti autonomno spram potreba.
Proces um- naanja i diferenciranja
Hegel shvaa kao oslobodenje ovjeka
iz sirovog prirodnog stanja. U tradiciji
socijalistike teorijske mi- sli ukljuujui
i marksizam odnos prema dinamizmu
potreba je pozitivan. Socijalisti- ka
praksa sa svojim internim socijalnim
konfliktima suoava se pak, ini se, sve
vie s etikom dimenzijom potreba Z
Potvrdan, v. afirmativan.
Povijesnost, jedna od bitnih oznaka
struktu- re ljudskog opstanka; osnovna,
esencijalna karakteristika, preduvjet i
poprite
cjelokupnog
ljudskog
djelovanja
i
spoznavanja.
Po
povijesnosti se ovjek kao vrsta
razlikuje od svih drugih pojava u prirodi
koje nema- ju povijest. Povijesnost
znai i to da je do- kazano da je neto u
odredenom vremen- skom razdoblju
doista tako i bilo ili da je i poslije svoga
prestanka dalje u vremenu djelovalo.
to mi jesmo kae Hegel mi smo
to ujedno i povijesno. Ukazujui na to
kako je povijesnost prije svega ljudska
kategorija, Jaspers i egzistencijalisti
povije- snou egzistencije nazivaju as
koji u ljud- skom ivotu ostvaruje
jedinstvo vremenitog i vjenog. Marx
pie: .. .cjelokupna tako- zvana
svjetska historija nije nita drugo do
proizvodnja ovjeka pomou ljudskog
rada, nita drugo do nastajanje prirode
za ovjeka.
G
Povijest, v. filozofija povijesti.

pozitivan

256

Pozitivan
(lat.
positivus),
potvrdan, jestan, stvarno postojei,
miljenjem stvoren (p. broj). Utemeljen
na zbilji, injenicama (p. pravo, kao
suprotnost prirodnom pravu). Pozitivna
religija, za razliku od mita. Ortodoksno-konzervativni
protestantski
teolozi smatrali su sebe pozitivistima,
za razliku od liberalnih teologa
(Schellingova pozitivna filozofija, u
suprotnosti
prema
objavi).
U
pozitivistikoj koli A. Comtea i SaintSimona posebno kod ovog posljednjeg,
po- zitivno je filozofsko generiko ime
za sveu- kupnost znanosti. U logikom
znaenju: sve ono to je odredeno,
utemeljeno, efikasno, praktino. U
lingvistici: pozitivni iskaz, afir- mativna
izreka; pozitivni stupanj, prvi stu- panj,
pozitiv.
Suprotno:
negativan.
p
Pozitivizam,
filozofski
(zapravo
antifilozof- ski) pravac koji odbacuje
svaku metafiziku tvrdei da se sva
znanstvena filozofska spo- znaja svodi
na otkrivanje zakona, iskustve- no
ustanovljivih konstantnih odnosa medu
pojavama. Osniva pozitivizma A.
Comte zasniva svoju osnovnu tezu na
zakonu tri- ju stadija, po kojem svaka
nauka mora proi u svom razvoju
teoloki, metafiziki i nau- ni stadij. Na
teolokom stadiju sve se poja- ve
objanjavaju djelovanjem jednog ili vie
natprirodnih
bia,
bogova;
na
metafizikom stadiju sve se objanjava
djelovanjem jedne ili vie apstraktnih
prirodnih sila; na po- zitivnom stadiju
ne traga se vie ni za ka- kvim
skrivenim silama ni bitima, nego
se nastoje otkriti zakoniti odnosi medu
po- javama. Pozitivna je faza po
pozitivistima nuna zavrna faza svake
znanosti, pa i fi- lozofije. Pored A.
Comtea u 19. i na poet- ku 20. st.
pozitivizam zastupaju J. S. Mill, H.
Spencer, E. Laas, A. Riehl, E. Mach, R.
Avenarius, E. Diihring, a u periodu
izmedu dva svjetska rata i danas
neopozitivisti
(v.)
ili
logiki
pozitivisti (v.). Koncepcije ne- kih
pozitivista vrlo su bliske vulgarnom
materijalizmu; dmgi su u mnogome
bliski subjektivnom idealizmu. Klasici
marksizma i dmgi marksisti otro su

pozitivan
kritizirali osnovne teze pozitivizma, a
napose
tezu
o
suvinosti
ili
besmislenosti metafizike (filozofije).
Pozitivizam E. Diihringa detaljno je
kritizi- rao Engels u svojoj knjizi AntiDiihring,
a
pozitivizam
Macha,
Avenariusa i njihovih mskih sljedbenika
Lenjin u svom djelu Materijalizam i
empiriokriticizam. P Pouda, 1) (hist.)
kod starijih autora ima zna- enje
ugode ili uitka uope; 2) intenzivna
elja za zadovoljenjem nagonskih
poriva; 3) tenja za seksualnim uitkom
odnosno tra- enje seksualnog uitka
na pretjeran i egoistian nain. Su

257
Prafenomen je spoznajnoteorijski pojam,
a oznaava osnovnu pojavu koju ne
moemo dublje objanjavati ni iz
neega izvoditi. Slui kao osnovica za
tumaenje i osvjetlja- vanje dmgih
pojava (fenomena), a u njemu je esto
dana ista bit po kojoj su istorodni
empirijski fenomeni oiti i razumljivi.
F
Pragjna-paramita (sansk.), savrenstvo
spo- znaje, naziv za idealistiku
metafiziku spo- znaje u mahayana
budizmu (v.) i za knjiev- nost s tog
podmja, razvijenu osobito u koli
madhyamika (v.). Po svojoj tenji da
usavrenom
spoznajom
postigne
oslobode- nje od neznanja (v. avidya) o
iluzornosti i nepostojanosti pojavnog
svijeta, koji je svi- jet patnje, kao i po
mistikim
obiljejima
ove
vrste
spoznajnog ideala, ta se nauka na- ziva
i budistikim gnosticizmom, a javlja se i
razvija priblino u isto vrijeme kao i
srod- ni idovski, kranski i manihejski
pokreti na Bliskom istoku, iako se od
njih razlikuje po specifinim budistikim
obiljejima.
Ve
Pragmatian,
onaj
koji
prakticira
pragmati- zam (v.) kao filozofiju ili
ivotnu mudrost. U svakodnevnom
govom:
praktian,
eljan
koristi,
besprincipijelan. U zastarjelom znaenju: mudar, iskusan, usmjeren na
opu dobrobit (u tom su smislu nekada
kraljevi
nazivali
pragmatikom
sankcijom dekret kojem su eljeli
pridati
znaaj
fundamentalnog
zakona). U dmgom preteno zastarjelom znaenju: metoda prikazivanja
povije- sti, koja se ne svodi na puko
nizanje inje- nica nego nastoji da ih
prikae u njihovoj povezanosti, ali nee
da ide dalje od inje- nica (djela) te
odbija svako dublje objanja- vanje, a
napose razmatranje psiholokih motiva
koji su poticali historijske linosti na
djelo.
P
Pragmatist,
zastupnik
ili
pristalica
pragma- tizma (v.) kao filozofije;
takoder: onaj za ko- ga je praktina

17 Filozofijski
rjenik

korist
osnovni
motiv
ili
princip
djelovanja; pristalica pragmatizma kao
ivotne mudrosti.

pragmatist

slagati
se
sapraksa
258 rijeima,
stvarnou zna- i snalaziti se u
njoj, umjeti upravljati njom, uspjeno je
iskoritavati. To znai da su is- tinite
ideje koje su nam korisne u ivotu. Ovu
Pragmatizam (gr. pragma = djelo,
korisnost James ponekad shvaa idjelova- nje, radnja, in, uspjeh),
roko kao socijalnu korisnost, esto ak
filozofski pravac koji smatra da su
kao korisnost s gledita razvoja ljudske
praktino djelovanje i praktina korist
spozna- je, ali je ponekad shvaa i vrlo
odluujui kriteriji za prosudivanje smisaonosti ili istinitosti
usko, kao korist za pojedinca. U skladu
teori- Ja'
s ovim po- sljednjim on ponekad gotovo
U svakodnevnom ivotu: shvaanje
potpuno su- bjektivira i relativira istinu,
da praktina korist treba da bude
pa, na primjer, tvrdi da su religiozna
vrhovni re- gulator ljudskog miljenja i
vjerovanja istinita za onoga kome su
djelovanja; ta- koder: djelovanje koje je
potrebna a neistinita za onoga kome ne
vodeno
takvim
shvaanjem.
trebaju. Takvom subjektivi- stikom
Pragmatizam kao filozofski pravac
shvaanju blizak je Schiller, a odobuhvaa, u uem smislu, koncepci- je
bacuju ga Peirce i Dewey.
P
W. Jamesa, a u irem smislu: pragmati- Prag svijesti: zamiljena granica izmedu
cizam (v.) Ch. S. Peircea, pragmatizam
svi- jesti i podsvijesti. Od mnotva
W. Jamesa, humanizam (v.) F. C. S.
objektivnih procesa koji u nekom asu
Schillera,
eksperimentalizam
ili
djeluju na naa osjetila, te svega to
instrumentalizam (v.) J. Deweya i
smo ranije doivjeli i to sainjava nae
srodne koncepcije G. H. Meada i drugih
iskustvo, samo je mali dio sadraj
manje znaajnih filozofa. Ch. S. Peirce,
aktualnog doivljavanja, tj. iznad praga
koji je u poetku nazivao svoju fisvijesti, dok se sve ostalo to znamo,
lozofiju pragmatizmom, a kasnije ju je,
ali na to momentalno ne mislimo, ili
da bi se distancirao od Jamesa, nazvao
to jasno ne zamjeujemo, nalazi ispod
pragmaticizmom,
smatrao
je
praga svijesti.
Bart
pragmatizam teo- rijom znaenja iji je Prakriti (sansk.), priroda; u. samkhya
osnovni princip da je znaenje suda
dualiz- mu (v.) princip suprotan duhu
skup praktinih konsekven- cija koje
(purua, v.); iskljuivi osnov psihonuno slijede ako se pretpostavi da je
fizike prirode; ne obuhvaa samo
sud istinit. W. James shvaa pragmamaterijalne elemente (v. dhatu) nego i
tizam kao metodu i teoriju istine.
psihiki organizam (sukma- arira, v.),
Pragma- tizam kao metoda slui za
a javlja se u tri osnovna modalna stanja
rjeavanje
naizgled
nerjeivih
(guna, v.), koja predstavljaju stupnjemetafizikih sporova, a sa- stoji se u
ve proienosti ili prosvijetljenosti
tome da se pita u emu bi bila
duhom. U vedantinskom idealizmu
praktina razlika kad bi ova a ne ona
prakriti
se
smatra
iluzornom
sporna koncepcija bila istinita. Ako se
nametnutou (v. maya, upkihi), koja je
nikakva praktina razlika ne moe
plod neznanja (avidya) o jedinstvu
povui, obje su alternative podjednako
apsolutnog duha (atman). Ve Praksa
dobre, a ako su nji- hove praktine
(gr. praksis), djelovanje, proizvodenje i
posljedice razliite, treba prihvatiti onu
to osjetilno, materijalno za razliku od
koja nam je korisnija. Prag- matizam
duhovnog,
misaonog,
idealnog.
kao teorija istine polazi od tradiOdatle i razli- kovanje prakse i teorije
cionalnog shvaanja istine kao slaganja
(v.). Razliiti su oblici prakse od
ide- je sa stvarnou, ali istie da
najobinijeg proizvodnog procesa do
slagati se s nekom stvarnou znai biti
najkompliciranijeg
znanstvenog
voden k njoj ili u njenu okolinu,
eksperimenta
kao
i
cjelokupne
odnosno biti stavljen u takav radni
povijesne
djelatnosti
ovjeka.
S
odnos s njom da upravljamo bilo njome
obzirom na teoriju di- jalektika ne
bilo neim u vezi s njom. Dru- gim
odvaja apsolutno praksu od teorije,
pragmatiza
m

nego ih gleda u jedinstvu, tj. ne postoji nikakva teorija koja ne bi imala

bilo kakvu osnovu u praksi i obratno.
Pravi po- kuaj prakse (individualne i
povijesne)
kao
filozofske
fundamentalne kategorije najod- lunije
je postavio Marx. U svojoj kritici
idealizma koji pozna samo idealnu
djelatnost,
i
dotadanjeg
materijalizma koji je

objekt interpretirao samo u smislu

259
pramana
opaa- nja, kontemplacije, Marx
shvaa ovjeka kao eminentno bie
podmje filozofije koje ima za predmet
prakse, a time i objekt kao od ovjeka
vrijedno ljudsko djelovanje (etiko,
transformiranu
stvarnost.
pravno, estetsko, ope-kulturno i sl.) i
Najpregnantnije je to Marx izrazio u
produkte toga djelova- nja (moral,
prvoj tezi o Feuerbachu: Glavni
pravo, umjetnost i sl.). Suprotan je
nedostatak
svega
dosadanjeg
pojam teorijska filozofija u koju ulaze
materijalizma
(ukljuujui
i
logika, spoznajna teorija, ontologija i sl.
Feuerbachov) jest to to predmet,
F
stvarnost, osjetilnost shvaa samo u
Praktiki (gr. praktikos), to se odnosi
obliku objekta ili opazanja, a ne kao
na praksu (v.), na djelovanje u slubi
osjetilnu Ijudsku djelat- nost, praksu, ne
ivota. Suprotno: teorijski (v.). Inae
subjektivno. Stoga je djelat- nu stranu,
pojam prakti- ki ima najrazliitiju
nasuprot materijalizmu, ap- straktno
upotrebu: a) koji od- reduje ponaanje
razvio idealizam, koji naravno ne pozna
tada se govori o prak- tikim
stvarnu, osjetilnu djelatnost kao taprincipima morala i onih znanosti koje
kvu... Ako je praksa bit ovjekove
se bave bilo kakvim djelovanjem, prakegzi- stencije, onda on sve svoje
som praktike znanosti. Odatle i
povijesne pro- bleme ne moe rjeavati
pojam
praktike
filozofije
koji
samo u mislima, teoretski, nego u
utvrduje jo Ari- stotel, da kasnije Chr.
stvarnoj povijesnoj praksi. Marxova 11.
Wolff u svojoj siste- matizaciji u
teza
o
Feuerbachu
logina
je
praktiku filozofiju ubroji eti- ku,
konzekvencija ovog fundamentalnog
ekonomiku i politiku. Kasnije se prakMar- xova stava. Ukoliko je praksa
tika filozofija svela uglavnom na
osnova i nain ljudskog postojanja, u
estetiku i etiku, dakle na filozofske
njoj imamo klju za razumijevanje
discipline koje se odnose na ljudsko
ovjekova razvoja, njegove povijesti i
praktiko
djelovanje,
ponaanje,
svijesti. Problem istine (v.), krite- rij
odnoenje prema stvarnosti i dmgim
istine (v.) ne moe se razmatrati izvan
ljudima u prvom redu; b) kad se govori
prakse, kao ni cjelokupni misaonoo nekom postupku koji je jednosta- van
teorijski sklop jedne epohe. Iz toga se
i prikladan, o nekom instmmentu povidi da je interpretiranje prakse kao
godnom za svrhu za koju je namijenjen;
neposredne kori- snosti (jedna linija
c) o postupku i prosudivanju ne prema
pragmatizma) ili prakse samo kao
ap- straktnim shemama, nego prema
kriterija istine (vulgarni marksi- zam)
neposred- nom uvidu u situaciju; d) u
jednostrano i netono. V
utilitarnom smislu, u smislu korisnosti:
Prakticizam, koncepcije i postupci koji
praktiki inte- res kao interes za novac
po- laze od neposredne prakse,
ili praktiki duh u smislu onoga koji je
neposrednih
praktikih
potreba
i
lien idealnih pobu- da u svom
interesa bez ire i dub- lje teorijske
djelovanju. U sluajevima pod b, c i d u
zasnovanosti i irine. To je ot- por
naem se jeziku upotrebljava i termin
teorijskom zasnivanju neke dmtvene,
praktian, no ta distinkcija u mnonaroito
politike,
djelatnosti.
gim jezicima ne postoji.
V
Prakticizam je kratkovidan jer je vezan Pramana (sansk.), sredstvo spoznaje;
samo uz nepo- sredne konkretne
osnovna kategorija indijske logike.
situacije i interese. Le- njin je za
Samkhya (v.), iji se nauk smatra
politiku praksu najpregnantnije to
najstarijim,
priznaje
tri
sredstva
spoznaje:
osjetno
opaanje
(praizrazio
rijeima
da
nema
tyaka), logiki zakljuak (anumana,
revolucionarne
prakse
bez
v.), svjedoanstvo (abda) (misli se
revolucionarne teorije. V
prvenstveno na autoritet objave u
Praktika filozofija (gr. pratein = raditi,
Vedama). Logika kola nyaya (v.)
djelovati), po jednoj podjeli ono
priznaje i analogiju (upama- na) kao

praksa

valjano sredstvo spoznaje. Ve- danta

(v.) u razradi teorije zakljuka dodaje
jo dvije logike kategorije ovom
podruju: negativni dokaz (abhavapratyaka) i zaklju- ak iz injeninih
okolnosti (arthapatti) za razliku od
deduktivno shvaenog silogizma.
Budisti i dmge nastika (v.) nauke odbacuju svjedoanstvo vjerskog autoriteta.

pramana

260

U kasnijoj se logici iz problema

sredstava spoznaje razvija diskusija o
osnovu
pravilne
spoznaje.
Za
mimamsu je osnov pravilne spoznaje
jasno znanje o objektu, dok budistiki logiar Dharmakirti (7. st. n. e.)
nalazi
taj
osnov
u
principu
neprotivrjenosti iskustva. Za njega je
pravilna spoznaja ona koja je kao
neprotivrjeno znanje osnov svrhovite
djelatnosti. Pri tom pretpostavlja da je
neprotivrjenost svojstvo pravilnog
miljenja, a ne podudarnosti sa
stvarima. Za budistike logiare tog
vremena znanje od- reduje predmet,
a ne obrnuto kao to pret- postavlja
nyaya i mimamsa. Slino ovoj nauci,
koja se i u svom kasnijem razvoju
moe
usporedivati
s
Humeovim
empiriz- mom, bilo je stanovite
islamskog filozofa Razi u 11. stoljeu.
Ve
Prana (sansk.), dah, ivotna energija,
disanje kao osnovna od pet vrsta
osjetilne energije. Prema najstarijim
fiziolokim predodbama ta se energija
dijeli
ovako
(po
handogya-upaniad III, 13): U srcu ima pet
boan- skih otvora. Istoni je otvor
prana, to je vid, to je sunce, to je ar i
zdravlje... Juni je otvor vyana, to je
sluh, to je mjesec, to je napredak i
slava... Zapadni je otvor apana, to je
rije, to je vatra, to je mo sveenika...
Sjeverni je otvor samana, to je razum,
to je kia, to je slava i ljepota... Gornji
je otvor udana, to je vjetar, to je
prostor, to je snaga i veliina... U
boanskom svemiru ovo su pet
vratara nebeskog svijeta. U yoga
koli meditacije ovih pet vrsta daha
imaju posebne funkcije u tehnici
svjesnog disa- nja: prana je udisanje;
vyana je raz-disanje ili raspodjela
udahnute energije po organiz- mu
(stanka nakon udisanja); apana je izdisanje; samana je ravnovjesje ili
asimilacija energije (stanka nakon
izdisanja);
udana
je
istiskivanje,
energija
koja
moe
djelovati
u
suprotnom smjeru sa ostalima, npr.
kad is- tiskuje rije ili izaziva
povraanje. Ve

Prapoelo (gr. arhe), ono to je osnov

sveg bitka, praizvor svega, prabitak.
Obino se govori o prapoelima u
okviru predsokra- tovskog miljenja
kao o bitku prirode i koz- mosa.
Prapovijest, prethistorija, dio povijesnog
is- traivanja o razdobljima koja
prethode po- vijesti ovjeanstva, a
obuhvaa vrijeme do pojave pisanih
dokumenata. Granica nije posvuda ista
( III mil. Mezopotamija, Egipat, VIII st.
Grka, VI st. Italija). Prouavanjem
razvoja
oruda,
oruja,
nakita,
keramikih
proizvoda
i
drugih
tvorevina
materijalne
kulture
i
metodama stratigrafije i tipologije,
utvrdeni su stadiji pra- povijesti. p
Prava ovjeka ili ljudska prava smatraju
se temeljnim, nedjeljivim i neotudivim
pravi- ma pojedinca koja mu po prirodi
pripadaju i kao takva osiguravaju
sigurnost i slobodan opstanak kao
osobe
nezavisno
od
bilo
kojeg
zakonskog prava (v.) i politikog
poretka. Na taj nain priznavanje tih
prirodnih pra- va tek utemeljuje
priznavanje opih pozitiv- no-pravno
odredenih gradanskih prava, jer kao
prirodena ona pripadaju biti njegova
op- stanka, i tako njihov katalog na
stanovit nain ini pokuaj kodifikacije
prirodnoga prava (v.). Ukoliko se ta
prava
spominju
u
sveanim
dokumentima i preambulama razliitih
modernih ustava, ona imaju zato samo
deklarativno i nikakvo pozitivno znaenje. Kao prirodna i nezastariva prava
ov- jeka obino se navode: jednakost,
sloboda, sigurnost, vlasnitvo; zatim
otpor nasilju, nepovredivost linosti, i
najzad sloboda sa- vjesti, zbora i
dogovora. Ta se prirodna pra- va
openito smatraju glavnim izvorom
onih izvedenih sloboda to ih ustav
predvida kao temeljna gradanska
prava
i
kodificira
pozitivno
zakonodavstvo.
prava
covje
ka
Poeci toga shvaanja nalaze se ve
u pri- rodopravnom utemeljivanju
pozitivnog prava u miljenju Platona i

Aristotela, za- tim u kasnoantikom

stoikom
pojmu
ovjejega
dostojanstva i najzad u kranskom
shvaanju osobe. U javnom se pak
ivotu kao zahtjev javljaju u klasinim
dokumen- tima gradanskog liberalizma
osamnaestoga stoljea: Virginia Bill of
Rights 1776 i De- claration des droits
de Vhomme et du citoyen 1789
Francuske revolucije. U dvadesetom se
stoljeu ta prirodna prava ovjeka kao
pojedinca esto dopunjuju socijalnim,
eko-

261

nomskim i kulturnim pravima pravom na rad, pravednu nadnicu i

naobrazbu itd., kako to pokazuje i
Opa
deklaracija
prava
ovjeka
(Universal
Declaration
of
Human
Rights) usvojena u Generalnoj skuptini
Ujedinjenih naroda 1948, i dva
dopunska ugovora, Medunarodnom
ugovoru o ekonom- skim, socijalnim i
kulturnim pravima i Me- dunarodnom
ugovoru o gradanskim i politi- kim
pravima koji su naknadno izglasani, te
u cjelini obvezuju sve zemlje lanice
Uje- dinjenih naroda kao pravosnani
dokumen- ti. No i bez obzira na svoju
prirodopravnu
utemeljenost,
prava
ovjeka igraju znaajnu humanu ulogu
u medunarodnim odnosima, te se
njihovo krenje smatra povredom
principa medunarodnoga prava i u
javnosti otro osuduje.Pe
prava
covje
ka

Pravednost (gr. dikaiosyne, lat. iustitia),

najvia stoerna krepost (v.) koja se
sastoji u medusobnu skladu ostalih
mudrosti, hrabrosti i umjerenosti, to
poiva na raz- diobi due i od svakoga
gradanina u dravi trai da ispunjava
onu dunost koja mu pri- pada, smatra
Platon, a Ciceron to naelo kasnije
prevodi kao svakome svoje (suum
cuique tribuere). Pravednost je takoder
naj- vii materijalni princip svakoga
prava (v.) koje na tom pojmu temelji
to je uope pravedno a u pravu ispravno i u skladu s temeljnim pravnim
normama. U teorijama prirodnoga
prava
(v.)
pravednost
je
izvor
pozitivnoga ili zakonskog prava, tako
ve
u
Platona,
i
Aristotela
u
Nikomahovoj etici. Premda za nj ni
prirodno pravo nije vje- no makar je
iznad zakonskog, on razlikuje 1.
izjednaujuu pravednost (iustitia commutativa ili correctiva) koja ureduje
odnose medu pojedincima u razmjeni
dobara i ugovorima izjednauje strane
ugovornice; 2) diobenu pravednost
(iustitia
distributiva)
u
odnosu
zajednice prema pojedincima ko- ja

svakome dodjeljuje razmjerno prema

za- sluzi. Tome neki dodaju i 3.
zakonsku pra- vednost (iustitia legalis)
koja odreduje odnos pojedinca prema
zajednici s gledita ostva- renja opega
ili
zajednikog
dobra
(bonum
commune). Zacijelo se najvea tekoa
sa- stoji u tome kako da se sadrajno
poblie odredi to kome zaista pripada,
i da li mu ba to pripada po prirodi ili
zasluzi, jer se na tome oduvijek temelji
princip paved- na nagradivanja i
opega
priznanja
pojedinanih
zasluga. No kao stanoviti korektiv
pozitivnog prava, pravednost ostaje
neza- mjenjiva instancija filozofije
prava i politike.
Pe
Pravo (lat. jus), ono to je u skladu s
idejom
pravednosti
(v.),
pravo,
ispravno i opravda- no i odgovara
zahtjevima
pravnog
poretka,
zakonskoga ili pozitivnog prava. Kao sistem norma koji apstraktno regulira
odnose medu pojedincima i drutvenim
skupina- ma, pravo te norme kodificira
i
njihovo
izvrenje
osigurava
zakonskim sankcijama kanjavajui
njihovo krenje. Obino se di- jeli na
dravno (ustavno) i medunarodno
pravo, gradansko i kazneno (krivino)
pra- vo, gospodarsko i financijsko,
ugovorno i radno pravo, itd. Polazei od
injenice
respektiranja
pravnog
poretka ponekad se i drava naziva
pravnom dravom za razli- ku od
uzurpacije vlasti i nasilja nad drutvom i pojedincem u apsolutizmu,
diktatu- ri i despociji. U tako shvaenoj
pravnosti
drave
korijeni
su
i
tradicionalne
diobe
vlasti
na
zakonodavnu, izvrnu i sudsku (Montesquieu) te odgovarajua razdioba
prava. Kao to je s jedne strane
utemeljeno na prirodnom pravu koje
slijedi iz prirode stvari, tako je s
druge strane svako pravo zacijelo i
izraz povijesne situacije i pro- mjenljivih
stanja
razliitih
sfera
ovjejeg
opstanka od ekonomije do filozofije, pa
nije nikakvo udo to je tim faktorima i
suod- redeno. Sigurno je takoder da
pravo jedna- ko kao i moral ili udorede
ima
za
svrhu
ostvarenje
dobra
pojedinca i zajednice, i stoga se s njime

i dopunjuje utoliko to moral u

reguliranju meduljudskih odnosa ne
raspolae
drugim
no
moralnim
sankcija- ma: odobravanjem kreposti i
osudom
poroka.
Sudionitvo
gradanina u pravnom po- retku zacijelo
je pretpostavka njegova su- dionitva
kao osobe u moralnom poretku, te se u
tom svjetlu pravo pojavljuje kao ne- ki
moralni minimum.
Filozofsko pitanje o biti prava
zapoinje ve u predsokratovaca i
sofista kao opreka

pravo

prirodnoga
(physei)
i262
predmet
zakonskoga (the- sei), a u
Predikacija, postupak kojim jednom
Platona i Aristotela tvori cjelinu s
etikom i filozofijom politike. Slino je
pojmu pridajemo kao predikat neki
drugi po- jam.
tako u kranskom pravnom miljenju u
Augu- stina i Tome Akvinskoga, a Predikament (lat. praedicamentum), isto
to i kategorija (v.). Termin je est kod
novovjekovna filozofija prava usko je
povezana s ugovor- nim teorijama
Kanta; inae se upotrebljava mnogo
rjede nego ter- min kategorija. U
drave od Hobbesa do Rous- seaua, da
bi postigla svoj vrhunac u Hege- lovu
engleskom govor- nom jeziku i u angloamerikoj filozofiji termin se esto
sistematskom razmatranju prava, morala i drave kao nedjeljive cjeline u
upotrebljava u znaenju: neugodna ili
bezizlazna situacija, or-sokak, kripac
pogle- du ostvarenja slobode (v.) kao
najvie svrhe ovjejeg opstanka. U
(u ovom smislu govori R. B. Perry o
ego-centrikom predikamentu). P
prolosti najznaajni- je pravne kole
bile su prirodno pravo i historijska Predikat
(lat.
praedicatum,
gr.
kategorema), jedan od dva pojma od
pravna kola, a u nae doba to su
pravni pozitivizam i raznovrsne marksikojih se po tradi- cionalnom shvaanju
sastoji svaki sud. Dok je subjekt (v.)
stike orijentacije.
Pe
Precizan (lat. praecisus = toan), tono
pojam o onom o emu se sudom neto
izrie ili tvrdi, predikat je po- jam
odmjeren, kratak i jasan u govoru i
pisanju. Precizna je definicija koja
pomou kojeg se o subjektu neto izrie ili tvrdi. Ili, kako neki kau, subjekt
tono odgovara svim pravilima logike.
je pojam koji se sudom odreduje, a
Precizirati (franc. preciser = tono
predikat pojam pomou kojeg se
odrediti), tono odmjeriti (v. precizan).
odredivanje vri.
P
Predestinacija (lat. praedestinatio =
predod- redenje), u dogmatikom Predispozicija, 1) (biol.) naslijedeni uvjet
koji usmjeruje razvoj nekih psihikih ili
smislu: vjena od- luka boja po kojoj
tjele- snih osobina u odredenom
su neki ljudi unaprijed odredeni za
pravcu; 2) (psi- hol.) potencijalna
vjeni spas, a drugi osudeni na vjeno
pripravnost ili sklonost za ponaanje ili
prokletstvo koje su sami skrivili. Taj
doivljavanje odredene vrste. Npr.
nauk razvio je sv. Augustin kao
predispozicija za nezgode i nesree u
konzekven- ciju svoga uenja o
radu, predispozicija da se na veinu
istinom grijehu, ali ga je potisnuo
doga- daja reagira negativno i s
rimski semipelagijanizam. Cal- vih ga je
neugodom itd.
uveo u reformiranu crkvu u kojoj on
Bu
predstavlja jednu od dominantnih teza.
Predmet
(lat.
objectus),
kao
S
spoznajnoteorij- ski i psiholoki pojam
Predicirati,
pridavati
jedan
pojam
oznauje sve ono to se u svijesti nalazi
drugom kao predikat.
kao sadraj subjektivnog doivljaja, ono
Predikabilije (lat. praedicabilia = one
na to usmjeravamo panju, korelat
ozna- ke koje se mogu predicirati, gr.
subjektivne aktivnosti. Sama rije po
kategoru- mena), u Porfirijevu Uvodu u
svojoj korijenskoj sloenosti oznaava
Aristotelove
Kategorije
i
kod
ono to je bilo nehotice ili hotice
skolastiara,
pet
moguih
opih
metnu- to pred svijest. Pojmove
predikata: genus (rod), species (vrsta),
predmet i stvar valja luiti, jer svaka
differentia
(razlika),
proprium
stvar ne mora biti predmet. Stvar
(svojstvo, ka- rakteristina oznaka) i
postaje predmet samo u od- nosu na
accidens
(akcidencija,
sluajna
neki subjekt koji se prema njoj odnosi.
oznaka). Kod Kanta su pre- dikabilije
Jednako tako svaki predmet ne mo- ra
iz kategorija izvedeni isti pojmo- vi
biti stvar. Npr. predmet fantazije ili
uma.
P
elje moe biti neto nestvarno. Prema
vrstama
doivljajnosti
moemo

pravo

razlikovati i razliite vrste predmeta,

kao npr. predmet spoznaje, predmet
osjeta, predmet suda, predmet ljubavi,
predmet
mrnje,
predmet
praktinog djelovanja, predmet fizike
obradbe
itd.
Predmete
takoder
moemo razlikovati po tome jesu li
stvoreni samom intencional-

predmet
nom djelatnou ili nastaju kao rezultat
usmjeravanja djelatnosti na neto to
posto- ji nezavisno od te djelatnosti, pa
tako raz- likujemo npr. realne, idealne,
imaginarne, irealne predmete i sl.
P
Predmetna
teorija
(njem.
Gegenstandstheo- rie), smjer, slian
fenomenologiji (v.), spo- znajnoteorijski
koji je razvio Meinong a za- snovao ve
Brentano:
kao
osnovicu
svega
spoznavanja on uzima apriornu teoriju
o biti i razlinosti spoznajnih predmeta.
Spo- znajni predmet je sve na to je
miljenje
odnosno
sudenje
intencionalno (v.) uprav- ljeno, sve to
moe biti sadraj svijesti, a taj predmet
kao korelat svijesti moe biti zbilj- ski ili
nezbiljski, opi ili posebni, mogu ili
nemogu, psihiki ili fiziki i dr., to lei
u prirodi njega samoga. Nemogu je,
na primjer, etvorokutni kmg. etiri su
osnov- ne predmetne klase, koje se
razlikuju pre- ma etiri funkcije svijesti
(predoivanje, mi- ljenje, uvstvovanje
i eljenje), te ih Mei- nong naziva:
objektima, objektivima, digni- tativima i
desiderativima.
F
Predmetnost,
svojstvo
ili
obiljeje
predmeta (v.) kao predmeta, ono to
ini
predmet
predmetom;
u
intencionalnom subjektiv- nom aktu
doivljeni
sadraj;
takoder
(neadekvatno): skup svih predmeta.
Predoblikovanje
ili
preformacija,
predtvore- nje, stvaranje unaprijed
fizikih organa ili psihikih tvorbi. U 17.
st. su biolozi Svam- merdam, Malpighi,
Ch. Bonnet i dr. naua- vali da su ve u
jajetu odnosno sjemenki sadrani svi
organi budue ivotinje ili bilj- ke u
minijaturnom obliku. Suprotno je toj
tezi
predoblikovanja
(preformacije)
teorija epigeneze (Fr. Wolff, Descartes,
Needham i dr.). Kant je sistemu
preformacije istog uma suprotstavio
sistem epigeneze istog uma po
kojem razumske kategorije sadre
osnovu
mogunosti
cjelokupnog
iskustva.
G

Predodba, doivljaj kojim bez prisustva

vanjskih podraaja obnavljamo prije
perci- pirane sadraje, a koji tim
sadrajima odgo- varaju. Subjektivno
se predodba razlikuje od percepcije po
stupnju ivahnosti. Dok su percepcije
redovito jasne i odredene, predodbe
su bez ivoe, blijede, neodrede- ne i
siromane u pojedinostima. U nekim
sluajevima
tih
razlika
izmedu
predodbe i percepcije nema, npr. pri
sanjanju, kod ei- detiara (v.), kod
halucinacija (v.). Bu
Predrasuda, sud o neemu stvoren
unapri- jed, bez dovoljnog poznavanja
predmeta i bez njegova prethodnog
kritikog
razmatranja.
Izvori
predrasuda mogu biti razliiti: klasna,
staleka,
nacionalna ili obiteljska
pripadnost, zanimanje, stmka, jezik,
navika, lijenost, nekritinost prema
autoritetima itd. Predrasude mogu
sluajno biti istinite; ali mnogo ee
one su izvor tetnih zablu- da i
postupaka. Prvu temeljitu kritiku predrasuda, koje on naziva idolima (v.),
dao je engleski filozof 1617. st. F.
Bacon.
P
Predstava, v. predodba.
Predznanje, spoznaja koja
prethodi
iskustvu
ili
znanstvenoj
spoznaji.
Termin
Descartesov
(urodene
ideje); kod C. Durkheima: intuicija; u
filozofiji E.* Husserla i M. Hei- deggera:
ono to omoguuje istraivanje.
Preegzistencija (lat. praeexistentia =
pret- hodno postojanje), bitak prije
bitka, npr. boga prije svijeta, due prije
tijela. Tako za pitagorovce i Platona
dua egzistira prije rodenja ovjekova,
a isto tako vjemju u nje- nu
preegzistenciju i okultisti (v.). Slian
uenju
o
preegzistenciji
jest
preegzistenci- jalizam. Po njemu je bog
stvarajui svijet stvorio i due koje se
zatim u izvjesnom momentu sjedinjuju
s ljudskim fetusima, silazei s neba sad
svojevoljno, sad zbog kazne.
S
Preformacija, v. preoblikovanje.
Pregnantan (lat. praegnans = tmdan,
nose- i), bogat smislom i sadrajem;
takoder i jezgrovit, saet, otrouman,

263
zbijen i pun misli, koji mnogo kazuje;
dubokosmislen, a u isti mah jasan.
Premisa (lat.), pretpostavka, prethodno
po- stavljen sud kao uporite za
izvodenje
nekog
zakljuka;
u
silogizmu (v.) redovno se iz dvije
premise izvodi zaglavak (conclusio). U
odredenom sluaju premisa moe biti
kategorian, hipotetian i disjunktivan
sud.
Pet

premisa

264 Ekonomske, kulturne i neke politi- ke

oblike i dostignua gradanskog drutva
socijalizam preuzima i kao dostignuti
nivo razvoja drutva od kojeg dalje
Preslikavanje, v. odraavanje.
polazi u stva- ranju novih drutvenoPrestabilirana harmonija (gr. harmonia i
ekonomskih odnosa i novog naina
lat. praestabilire = unaprijed utvrditi),
ivota (v. dijal. zakon nega- cije
jedan
od
temeljnih
pojmova
negacije).
V
Leibnizove filo- zofije u rjeenju
Prezentan
(lat.
praesens = sadanji),
problema odnosa due i tijela koji je on
neposredno
nazoan
u danom asu,
razjasnio po analogiji na primjeru dva
svjesno do- ivljen upravo sada.
sata koji idu potpuno jednako. Ta
jednakost moe biti trojaka: 1. poiva Priin (njem. Schein), to se samo
priinja, a nije onakvo kakvim se
na medusobnom utjecaju, 2. da ih
priinja. U psiho- logiji osjetna,
netko ne- prestance nadzire i 3. na
predodbena pa i misaona varka, a u
njihovoj vlastitoj tonosti. Taj trei
psihopatologiji halucinatorni do- ivljaj
nain je po Leibnizu onaj pravi, a
koji je u protivrjenosti sa stvarnim, jer
posljedica te spoznaje je izvjesnost
se nezbiljsko uzima kao zbiljsko. U spoistovjetnosti rada oba sata, odnosno po
znajnoj
teoriji
taj
se
pojam
ana- logiji harmonije odnosa due i
suprotstavlja pojmu zbilje (v.) i pojmu
tijela i to je, dakako, put prestabilirane
bitka (v.). Nalazi- mo ga kao problem
harmonije.
ve u poetnom koz- mologijskom
Gr
razvoju grke filozofije, pa sve do
Presumpcija
(lat.
praesumptio
=
najnovijih filozofskih razmatranja. Kad
nasluiva- nje, slutnja, oekivanje),
prvi jonski filozofi (Tales, Anaksimen i
pretpostavka, po- misao, mnijenje koje
Anaksimandar) razlikuju stvarni svijet
vrijedi kao istinito ta- ko dugo dok se ne
pro- laznih oblika od prapoela (v.),
dokae njegova neodr- ivost. Polazna
onda je za njih taj stvarni svijet samo
teza u dokazivanju po vjero- jatnosti.
priin. Eleaanin Parmenid ve otro
Presumptivan, vjerojatan, pretpostavljen,
suprotstavlja pojmove: priin i bitak.
na- sluen.
itava priroda (gr. fizis), koje je slika
Pretpostavka,
teza
u
spoznajnom
stvorena po naem zamjeivanju i
procesu, koja se uzima kao istinita da bi
predoivanju tek je prolazni privid, dok
se iz nje mogli izvoditi neki zakljuci,
se bitak (gr. to on) otkriva samo
kojih vaenje ovisi o njenom vaenju.
kritikim miljenjem. Materijalist i
Prevladati (njem. aufheben = ukinuti,
atomist Demokrit takoder razlikuje
pre- vazii, negirati), jedan od bitnih
pravi svijet atoma i pro- lazni,
pojmova dijalektike, kako idealistike
iskustveni svijet priina. Po Heraklitu je
(Fichte, Hegel) tako i materijalistike
iskustvenom
protivrjenom
svijetu
(Marx, Engels i dr.). Ovaj pojam ukazuje
priina
suprotstavljen
zbiljski
svijet
da je svaki proces ka- rakteriziran
koji je pro- et logosom (v.). Kant je
negacijom prethodnog stupnja razvoja,
uveo
pojam
transcendentalni
ali i zadravanjem nekih njegovih
priin,
u
koji
ljudski
um
svag- da
obiljeja, elemenata bez kojih se ni
zapada kad prekorauje granice mogubudui stupanj ne moe zamisliti i
eg iskustva. Po miljenju nekih filozofa
odrati. Dijalek- tika negacija
(npr. Herbart) priin ipak ukazuje na
prevladavanje, prevazilae- nje nije
zbilju, iako je ne odraava adekvatno.
dakle
istoznana
nihilistikoj,
Ovo upui- vanje priina na bit zbiljskih
apstraktnoj negaciji. Zato i svaka
predmetnosti jedan je od problema i
socijalna revolucija kao prevladavanje,
suvremene
fenomenoloke
negacija sta- rog poretka, ne unitava
metodologije.
F
sve to je ovjek pozitivno stvorio, nego
Prilagodba, v. akomodacija.
i nastavlja na to po- zitivno, na mnoga
Prilagodivanje, proces u toku kojega
materijalna i duhovna dobra prethodnih
dolazi do prilagodbe.
drutvenih sistema i civi- lizacija.

preslikavanj
e

Primarna kvaliteta jo od antike

(Demo- krit, Aristotel), a naroito u
poecima novi- je filozofije (Galilej,
Locke) razlikovalo se vie kvaliteta
tijela. Pod objektivnim kvali- tetama
tretiralo se gibanje, oblik, veliinu,

primarna
kvaliteta

primarna
kvaliteta

265

a pod subjektivnim boju, zvuk, toplinu i

dr. Locke je prve nazvao primarnim
kvaliteta- ma. One prema Lockeu
temeljno odreduju stvari i predmete i
ne zavise od subjekta koji ih percipira
(v. kvaliteta). V
Primordijalno (lat. primordium = prvi poetak,
izvor),
izvorno,
prvobitno,
vremenski prvo; u aksiolokom smislu
moe znaiti osnovno po vaenju i
vrijednosti.
Princip
(lat.
principium),
poetak,
polazite,
porijeklo,
pretpostavka,
poelo. Princip je ono po emu bie
jest, na osnovu ega se razvija, a i ono
na to se miljenje vraa kao na svoje
temelje. Razlikuju se realni prin- cipi, tj.
bitak stvari ili metafiziki principi,
zatim idealni principi kao osnovne
pretpo- stavke, temelji miljenja i
teoretski i prak- tiki principi spoznaje i
djelovanja, formal- nog i materijalnog
karaktera. Po Platonu filozofija mora
doi do prvih, neizvedivih principa,
arhai, a Aristotel razumije princip kao
samoizvjesni poetak i temelj spoznaje.
Po Kantu je spoznaja iz principa
tamo gdje se pojmovno spoznaje
posebno u op- em, za razliku od
razuma, um je mo principa.
Gr
Principijelan (lat. principium = osnov, razlog),
koji
se
tie
osnovnih
pretpostavaka, koji se odnosi na njih;
koji se, stojei na stajalitu openitosti,
ne obazire na pojedi- nano; koji se
pridrava nekih principa, od- redenih
naela; naelan.
Princip individuacije (lat. principium individuationis), ono to omoguuje, to
uvjetu- je da iz jedinstvenoga, iz
openitoga, iz bit- ka nastaje razliito,
pojedinano, individual- no, da se
openito dijeli na posebno i pojedinano.
Principium contradictionis (lat.), princip
protivrjenosti, jedan od tri ili etiri
osnovna
principa
misli
tradicionalne logike. Budui da ne
prepomuje
nego
zabranjuje
protivjenost,
neki
ga
nazivaju
principom neprotivrjenosti, to je
adekvatnije, ali se nije uobiajilo.

Formulira se na vie razlii- tih naina,

najee kao princip za pojmove ili za
sudove, npr.: Nijednom pojmu ne
smije se pripisati oznaka koja mu
protivrje- i (krae: A nije ne-A),
Nijednom poj- mu ne smiju se pripisati
dvije protivrjene oznake (krae: A
nije B i ne-B), Dva kontradiktorna
suda ne mogu biti oba isti- nita
(krae: Ne: p i ne-p). Neki ga formuliraju i kao ontoloki princip koji vrijedi
za predmete, npr.: Jednom istom
predmetu ne mogu se u isto vrijeme i u
istom smislu pripisati dva svojstva koja
se iskljuuju, ili: Jednom istom
predmetu ne moe se u isto vrijeme i u
istom smislu i pripisati i odrei isto
svojstvo. Princip protivrjenosti prvi je formulirao Aristotel, koji ga je
smatrao vrhovnim principom miljenja.
U 19. st. Hegel ga je podvrgao otroj
kritici tvrdei da je pogrean, jer porie
postojanje protiv- jenosti, a sva je
zbilja protivrjena, i pro- tivjenost je
korijen svakog kretanja i ivo- ta.
Diskusije o smislu i vrijednosti principa
protivrjenosti vode se i u suvremenoj
filo- zofiji. Veina suvremenih logiara
smatra da je princip protivrjenosti
jedan od bez- uvjetnih principa misli,
ali da takvih prin- cipa ima mnogo vie
od tri i da pri njihovoj aksiomatskoj
sistematizaciji princip protiv- rjenosti
ne pripada onima koje je priklad- no
uzeti kao aksiome.
P
Prioritet (lat. prioritas = prvenstvo),
prvenstveno
pravo,
prednost,
preimustvo; vre- menski prethodan.
Prirodne znanosti, uprirodne
znanosti
sistematizaciji
znanosti one kojima je zajedniki
predmet priroda i njene zakonitosti. Taj
pojam dobiva svoje puno znaenje kao
antitetian pojmu du- hovnih (v.)
znanosti.
Predmet
priroda
je
raznovrstan i vieslojan, pa dok je na
pri- mjer u fizici, kemiji i fizikalnoj kemiji
predmet ista materija, u geologiji,
minera- logiji, geografiji njena stmktura
i oblici, u astronomiji, astrofizici i
astrokemiji makro- kozam, u biologiji,
botanici i zoologiji pred- met je ivot, a
u jo specijalnijima, kao u anatomiji i
fiziologiji, funkcioniranje toga ivota

itd., itd. Prirodne znanosti nastoje injenice prirodnog zbivanja ekstenzivno

re- gistrirati te induktivnom metodom,
opaanjem
i
po
mogunosti
eksperimentom pro- nai zakonitosti
koje medu njima vladaju i tako te
injenice protumaiti. Po moguno- sti
ostvariti sistem koji onda predstavlja
pri-

prava
ovjeka,
kao
prirodno
266 pravo
na
ivot
istanje
slobodu,
pravo
vlasnitva
i
obaveza
potova- nja
rodoznanstvenu
sliku
svijeta.
Otre
drutvenog ugovora. Teorija prirodnoga
granice
izmedu
grade
prirodnih
prava idejni je izraz gradanstva u borbi
znanosti i one du- hovnih znanosti
za
vlast
i
afirmaciju
prirodnog
esto je tee povui, jer ovjek,
(razumskog, gradanskog) drutva, a
primjerice, svojom somatikom i fiprotiv feudalnog drutva i njegovih
ziolokom
konstitucijom
ostaje
u
koncepcija o natprirod- nom porijeklu
podruju prirodnih znanosti, dok po
drave i dravne vlasti.
svome socijal- nom i kulturnom ivotu
C
pripada drugom povijesnom podruju
predmetne odredeno- sti. Upravo oko Prirodno stanje (lat. status naturalis) je
ozna- ka za stanje i ivljenje ovjeka
tih pitanja grade i predmeta neke
prije
odnosno
bez
drave
i
znanosti kreu se mnogi problemi
organizirane dravne vlasti. U tom
znanstvene metodologije. Inae se za
stanju ljudi se ponaaju prema pripo- djelu samih prirodnih znanosti moe
rodnom pravu. A prirodno pravo
rei da se one kao iskustvene znanosti
ovjeka kao i svakog drugog prirodnog
dijele prema zadacima na iste i
bia see dotle dokle see njegova
primijenjene; prema predmetu na
mo. Sve to proistie iz ratnog
anorganske
i
organske;
prema
vremena... proistie i iz vremena u
metodikom postupku na egzaktne
kojemu ljudi ive bez ikakve druge
(matematske i eksperimentalne) i
sigurnosti do one koju im prua njiopisne ili analitike, jer se ne moe nai
hova vlastita mo i njihova dovitljivost.
jedan jedin- stveni diobeni princip.
U takvom stanju nema mjesta nikakvoj
Njihovi se naime metodiki postupci ne
radi- nosti, jer su plodovi njeni
iskljuuju, pa se ta- ko imenuju najvie
neizvjesni, pa primjereno tome nema ni
prema prevalentnoj me- todi. (V.
kulture na zem- lji...; nema znanja o
duhovne znanosti.)
F
izgledu
zemlje;
nema
raunanja
Prirodno pravo (lat. jus naturale). Ideja
vremena;
nema
umijea;
nema
pri- rodnog prava javlja se ve u antici
knjievnosti;
nema
drutva.
I,
to
je
kod so- fista i Aristotela. U 17. i 18. st.
najgore od svega, postoji neprekidni
H. Grotius, T. Hobbes, B. de Spinoza, J.
strah i opa- snost od nasilne smrti. A
J. Rousseau postavili su temelje
ivot
ovjekov
je
usamljeniki,
modernoj teoriji pri- rodnog prava:
siromaan, opasan, skotski i kratak...
Sloboda svakog ovjeka da upotrebi
Karakteristino je za to isto stanje da u
svoju vlastitu snagu kako hoe za
njemu nema vlasnitva, nema vlasti
ouvanje prirode, tj. ivota (Hobbes).
nad stvarima, ne razlikuje se moje i
Prirodno pravo ine prirodni zakoni
tvoje. Tu pripada svakom ovjeku ono
sva- kog pojedinca, prema kojima
to moe da zgrabi, i dotle dok je u
shvaamo da je za svakoga prirodno
stanju da to za- dri (Hobbes). Otuda
odredeno da postoji i radi na odreden
se prirodno stanje pokazuje kao stanje
nain. Prirodno pravo svakog pojedinca
neprijateljstva i rata svih protiv svih
see dokle i njegova mo ( Spinoza).
(bellum
omnium
contra
omnes).
Prirodno pravo je neograni- eno
tovie,
ono
je
stanje
anarhije,
jer ga
pravo ovjeka na sve to moe postii.
karakterizira ius omnium ad omnia
ovjek je od prirode slobodan. On moe
(pra- vo svih na sve). Iz uvida, da
pristati
i
oduprijeti
se
prirodi.
stanje anarhije i openitog rata svih
ovjekova sloboda ograniena je jedino
protiv svih vodi uni- tenju ljudi, jer
snagom (Rousseau). Prirodno je
nitko nije toliko jak da se ne bi naao
pravo proizvod pravoga razuma i
netko jai, nastaje traenje iz- laza iz
razum je njegova bit. Ono je vezano uz
prirodnog stanja pomou aktiviranja
postojanje prirodnog sta- nja. Prirodnim
uma i prirodnog zakona. Izlaz je
su pravom obuhvaena pri- rodena
prirodne
znanosti

drutveni ugovor kojim nastaje drava

ili politiko stanje (status civilis).
Drutvenim ugovorom pojedinci se
odriu svojih prirodnih prava i prenose
ih na suverena kod Hobbesa skoro
sva, a kod Spinoze i u politikom stanju
ostaju neotudiva prava pojedinca:
pravo na slobodu miljenja, zbora,
dogovora i vjeroispovjesti. Za uzvrat
gradani u dravi kao podanici dobivaju
prema Hobbesu si-

gurnost svojega ivota a prema Spinozi

si- gurnost i prije svega slobodu. Valja,
medu- tim, istaknuti da prirodno stanje
ovdje nije miljeno kao historijska
zbiljnost kao to ni drutveni ugovor
nije uzet kao politiki do- gadaj nego
kao racionalna konstrukcija po- mou
koje je pokazana mogunost, ako ne
trajnog prevladavanja ratnog stanja i
stanja neprijateljstva medu ljudima, jer
se u njih uvijek moe zapasti, a ono bar
mogunost
njegova
privremenog
izbjegavanja u obliku drave. Pa
Prirodeno, to nije u iskustvu steeno,
nego od rodenja dano.
Prisilna predodba, takva predodba koja
posjeduje dinamine karakteristike i
koja se esto namee doivljavaocu u
opsesivnom obliku.
Privacija (lat. privatio = nedostatak), neka
vrsta
negacije,
liavanje
neega,
nedostatak nekog svojstva, oduzimanje
bitnosti. U lo- gici se privacijom
oznaava negacija kojom predikat
oduzima subjektu neko svojstvo, mada
mu ono u pravilu pripada. Npr.: Ovaj sat
ne radi.
S
Privativan (lat. privare = liiti), naziva se
u logici sud u kome se subjektu
predikatom
neto
oduzima,
neka
osobina ili karakteri- stika koja bi mu po
prirodi stvari nuno pripadala; npr.:
Ovaj sud nema smisla. Sam postupak
naziva se privacija. Kod Kanta i Hegela
dobila je privacija specifi- no znaenje.
Kant pod privacijom razumi- jeva
negaciju koja je nastala kao posljedica
neke protuakcije. Na primjer, mir koji je
nastao ne zbog nedostatka pokretne
sile ne- go iz kretanja zaustavljakom
protuakcijom. Kod Hegela kao pojam
nepotpunosti, koji trai nadopunu i
prevladavanje postojeeg stanja.
F
Privid, v. priin.
Probabilitet
(lat.
probabilitas
=
vjerojatnost), v. probabilizam.
prirodno
stanje
Probabilizam (lat. probabilitas = vjerojatnost), skeptino miljenje koje stoji na
sta- jalitu da nema sigurnog znanja,
nego da se svako znanje osniva manje
ili vie samo na vjerojatnosti.
Posebno znaenje dali su toj rijei u

pogledu morala isusovci, po ko- jima se

izvjesni in moe smatrati kao do- bar
ako se bilo kakav opravdani razlog moe navesti u njegovu obranu. S
Problem (gr.), pitanje odnosno zadatak
koji iziskuje neko rjeenje. Problemima
razlii- tog znaenja stalno je proeta
ivotna prak- sa kao i znanstvenoteorijsko istraivanje na pojedinim
podmjima. Problemi se mogu shvatiti
kao pokretai stvaralakog nastoja- nja
i napretka. Medutim, ponekad se moe
govoriti o nelogiki, nesvrsishodno, tj.
krivo postavljenim problemima. Stoga
je vano kako e se neki problem kao
prijeporno pitanje uoiti i formulirati,
jer od toga mo- e ovisiti vie-manje
plodonosan pravac njegova rjeavanja.
Rjeavanje problema s obzirom na
sloenost i dijalektinost pro- blemnih
okolnosti nerijetko zavrava u dualitetu (v.) oprenih pokuaja rjeenja,
od- nosno u vie moguih pretpostavki
(v.
hipoteza,
teorija).
Razvoj
znanstvene misli odvi- ja se u
neprestanom postavljanju i rjeava- nju
novih problema, odnosno starih problema u novom svjetlu. Medu raznovrsnim
znanstvenim problemima naroito se
istiu filozofijski problemi, od kojih
mnogi ostaju trajno aktuelni. Pregled
najmarkantnijih fi- lozofijskih problema
obino se nalazi u tzv. uvodima u
filozofiju uope odnosno uvodi- ma u
pojedine
njene
discipline.
Pet
Problematian
(gr.),
u
pitanju,
dvojben, neizvjestan, nerijeen, mogu,
pretpostav- ljen, sumnjiv, prijeporan.
(V. problem.) Pro- blematian sud (v.)
izrie mogunost (S mo- e biti P, S ne
mora biti P). Pro et contra (lat.): za i
protiv. Metoda ras- pravljanja po kojoj
se tezi suprotstavlja an- titeza. U
skolastikoj filozofiji to je bila je- dina
mogunost
originalnog
miljenja.
Sadraj dogmi bio je poznat. Tada je
jedino bilo mogue navoditi autoritete
za, a onda autoritete koji govore protiv.
Vlastiti ko- mentar jednog i dmgog
miljenja pokazi- vao je spekulativnost i
domiljatost autora. Na tom principu
filozofirao je i Toma Akvinski.
B

267

Prognoza (gr. prognosis = znanje

unapri- jed), predskazivanje na osnovu
nekih zna- kova ili sudova vjerojatnosti.

prognoza

progres

Progres
(lat.
progressus),
napredak, razvitak prema boljem i
savrenijem,
kretanje
naprijed,
kretanje u odredenom pravcu. Kao filozofska metoda (v. progresivan), slijed
od opeg prema posebnom, od uzroka
k po- sljedici. Napredovanje i rast,
razvijanje no- vih kvaliteta i osobina
nekog organizma i drutva zovemo
progresom. Historijski pro- gres
razvoj materijalne i duhovne kultu- re i
sve slobodnijih formi ljudskih odnosa.
Suprotno:
regres
(nazadovanje,
opadanje, povrat).
V
Progresivan
(novolat.
progressivus),
napre- dan, koji se kree naprijed,
postepen, koji se poveava. Suprotno:
regresivan (v.) kon- zervativan (v.).
Progresivna
metoda
u
logici
zakljuivanje od opeg na posebno
naziva se i sintetikom (Kant), za
razliku od regresivne ili analitike (v.)
metode. Histo- rijski progresivne klase,
grupe ili pojedinci bore se za
prevladavanje onih drutvenih odnosa
koji koe slobodniji i svestraniji ra- zvoj
ovjeka, razvoj onih historijskih ostvarenja koja su na tom stupnju mogua.
Pro- gresivni drutveni odnosi dovode
do dalj- njeg oslobadanja' ovjeka, do
snanijeg ra- zvoja njegove materijalne
i duhovne kultu- re.
V
Proizvodna snaga jedan od bitnih pojmova
materijalistikog
shvaanja
historije (v.). Obuhvaa proizvodna
sredstva tj. oruda za proizvodnju u
najirem smislu od najjed- nostavnijih
aiata do najsloenijih suvreme- nih
strojeva, nadalje sredstva saobraaja,
si- rovine, itd. Nauka, kao proizvod
ovjekova stvaralatva, jedna je od
najvanijih
proizvodnih
snaga.
Najvanija je proizvodna sna- ga sam
ovjek kao prava osnova i supstan- cija
historije, koji u svojoj historijskoj praksi, mijenjajui prirodu i svoju vlastitu
histo- riju, mijenja ujedno i samog sebe.
Iako su pojedini mislioci i prije Marxa
ukazivali na znaenje sredstava za rad i
proizvodnju
u
razvoju
ovjeka
(francuski materijalnosti, Hegel, Hess),
tek je Marx svbjom koncep- cijom
razvoja proizvodnih snaga i proizvod-

268

proizvodnja

nih odnosa (v.) dao cjelovit koncept

razvoja
ovjeka
i
historije
(v.
materijalistiko shva- anje historije).
V
Proizvodni odnosi uz kategoriju
proizvodne
snage,
jedna
od
najvanijih kategorija materijalistikog
shvaanja historije. Proizv- odni odnosi
su odnosi ljudi u samom pro- cesu
proizvodnje te sainjavaju bitnu strukturu svakog drutva. Proizvodni odnosi
su dinamika historijska stvarnost isto
kao i proizvodne snage (v.) koje ih
odreduju.
Prema
karakteru
proizvodnih odnosa razlikuje- mo dosad
tipove drutava, velike historijske
epohe: prvobitnu zajednicu, robovsko
dru- tvo, feudalizam, kapitalizam i
komunizam
sa
socijalizmom
kao
prelaznim razdobljem (v. drutveno
ekonomska
formacija).
Odnos
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa
moe biti vie manje harmonian, kao i
u otroj suprotnosti i konfliktu. Tada
nastaju epohe socijalnih revolucija,
kada se proiz- vodni odnosi, ovjekovim
historijskim an- gamanom, mijenjaju u
skladu s promjena- ma i razvojem
proizvodnih snaga (v. revo- lucija,
materijalistiko shvaanje historije). Ta
protivrjenost se u dosadanjoj civilizaciji ispoljavala kao borba odredenih
klasa, jednih koje su bile nosioci starih
proizvod- nih odnosa i drugih koje su
bile
nosioci
novih
i
historijskih
progresivnijih proizvod- nih odnosa. V
Proizvodnja, proces svjesno usmjerenog
dje- lovanja ovjeka i drutva na
prirodu radi odvajanja njene materije,
mijenjanja i prila- godavanja ljudskim
potrebama. Rad kao bitni faktor i uvjet
opstanka ovjeka i ljud- skog drutva
ima dakle u osnovi drutveno obiljeje.
P. je svojstvena svim drutvenim
zajednicama,
budui
ukljuuje
interakciju ovjeka i njegove sredine.
Znaajnu ulogu ima akumulacija i
prenoenje znanja i spo- sobnosti
djelovanja. Organizacija proizvod- nje
ovisi o ekonomskom, politikom, tehnolokom
i
kulturnom
razvoju
drutvene zajednice. Faktori p. su

radna snaga, sred- stva za rad i

predmet rada. U procesu p. ljudi
stupaju u odnose s obzirom na sredstva za p. i u medusobne odnose,
proizvod- ne odnose. P. je osnova
cjelokupne ljudske aktivnosti i odreduje
proizvodnju i potro- nju proizvedenih
dobara. Tehniki i dru- tveni vid p.
medusobno su uvjetovani nji-

proizvodnja

protivrjeje
klase u njenu usponu starim
na- zadnim teolokim i feudalnim
koncepcijama
ivota.
Nasuprot
iracionalnom,
prosvjetitelji
naglaavaju vanost i odsudnost razuma, kritinost i samostalnost miljenja,
borbu
protiv
svih
spoznajnih,
moralnih,
pravnih,
teolokih
i
socijalnih
predrasuda
itd.
Prosvjetiteljstvo ima razliite oblike u
raz- liitim zemljama, a najradikalniji je
izraz dobilo u Francuskoj gdje su i
klasne suprot- nosti toga vremena bile
najzaotrenije.
Pretee
su
prosvjetiteljstva
F. Bacon, Locke,
Descartes, Spinoza, Leibniz, Wolff. U
Fran- cuskoj prosvjetitelji pripadaju
razliitim fi- lozofskim stmjama, iako su
svi otro su- protstavljeni feudalnom
dmtvenom siste- mu i teologiji. Uz
Montesquieua, Voltairea, Rousseaua,
kmg enciklopedista bio je filo- zofski
najradikalniji
(Helvetius,
Holbach,
Diderot). U Njemakoj su najpoznatiji
po- svjetitelji u 18. st. bili Lessing,
Nicolai, Rei- mams , Lichtenberg i dr.
Pretjerano povje- renje u mo razuma
bila
je
njihova
zajednika
karakteristika. Zato se i pod prosvjetiteljskim
stajalitem
razumijeva
svako
ono koje
smatra
da je
prosvjeivanje, idejna dje- latnost
dovoljna za ljudsku i dmtvenu
transformaciju.
V
Protenzivan (lat. protendere = pmati se),
koji se pma, koji vremenski traje.
Protenzivitet
znai
vremensku
protegnutost
odnosno
trajanje.
Protenost (lat. extensio), svojstvo svih
tijela u smislu ispunjenja prostora.
Protenost je temeljni pojam filozofije
Descartesa kao bitna oznaka tijela u
suprotnosti spram du- ha; protenost
(res extensa) i miljenja (res cogitans)
ine dva temeljna ontologijska principa
njegove metafizike.
Za Spinozu je protenost atribut supstancije,
a
za
Leibniza
pojava
povezanosti monada. Kant definira
protenost kao ap- riornu formu zora;
protenost je svojstvo samo pojava, tj.
predmeta mogueg isku- stva.
Gr
Protivrjeje. U logici: odnos izmedu dva
poj- ma od kojih jedan potpuno negira

269

hovim
razvojem
i
usavravanjem.
Prirodne i tehnike znanosti istrauju
tehniki vid p., a drutvene znanosti
drutveni vid proizv- odnje.
p.
Prolegomena
(gr.),
prethodne
napomene, predgovor, uvod u neko
temeljitije znan- stveno raspravljanje.
Klasian
primjer
su
Kantova
Prolegomena svakoj buduoj metafizici, koja e moi nastupiti kao
znanost, koju je pisac namijenio kao
uvod u svoju Kritiku istoga uma.
Pet
Promatranje,
metoda
naunog
istraivanja,
koja
se
sastoji
u
sistematskom namjernom opaanju
neke pojave ili dogadaja u svrhu
prouavanja. V. opservacija.
Propedeutika (gr.), priprava, predvjeba,
prednaobrazba, upoznavanje osnova
neke znanosti radi stjecanja nunog
predznanja
za
bavljenje
njome.
Filozofijska propedeuti- ka: tradicionalni
naziv
za
nastavni
predmet
u
gimnazijama, koji moe da obuhvaa
psi- hologiju i logiku, te elementarni
uvod u filozofiju, odnosno historijski
pregled filo- zofskog miljenja.
Pet
Prosilogizam, za razliku od episilogizma
(v.),
poetni
odnosno
prethodni
silogizam u po- lisilogizmu (v.), gdje je
njegov zaglavak pre- misa slijedeeg
dmgog silogizma.
Prospektivan, unaprijed vidljiv smjer, konstantna tendencija ili cilj u odredenom
ra- zvojnom procesu.
Prosudivanje, donoenje novog suda o
jed- nom ve donesenom sudu.
Prosudivanje je dakle sud povrh suda,
no moe oznaavati i akt vrednovanja.
U oba je sluaja akt pro- sudivanja
dovodenje u vezu nekoga suda s
nekom postavljenom svrhom, smislom
ili vrednotom koja se nalazi iznad
njega.
F
Prosvjetiteljstvo, irenje kritiki izloenih
ideja
protiv
svih
predrasuda
i
tradicionalne zaostalosti. Najpoznatiji je
takav napredni pokret u Francuskoj u
18. st., a zatim i u dmgim zemljama,
koji karakterizira otro suprotstavljanje
ideja i pogleda na svijet gradanske

sadraj dmgoga, a svojim opsegom

obuhvaa opseg svih dmgih pojmova
osim toga jednoga. Ta- koder znai
odnos izmedu dva suda, i to, u uem
smislu, izmedu dva suda koji imaju isti
subjekt i predikat, a razlikuju se po
kvantiteti i po kvaliteti (univerzalno-

protivrjeje

270 imati

-afirmativni i partikularno-negativni ili univerzalno-negativni

i
partikularnoafirma- tivni); u irem smislu: openito
odnos iz- medu dva suda od kojih jedan
mora biti istinit, a drugi neistinit (na
primjer, di- sjunktivni i binegativni).
Mnogi filozofi mi- sle da se pojam
protivrjeja ne moe upo- trijebiti izvan
logike, ali neki (npr. Hegel) smatraju da
se moe govoriti i o protivrje- jima
zbiljskog dogadanja. Protivrjeje u tom
smislu bio bi odnos izmedu dva procesa
ili zbivanja koji se medusobno negiraju,
isklju- uju i nastoje se medusobno
ponititi, a je- dine su dvije mogunosti,
jedina dva mogu- a izlaza iz dane
situacije.
P
Proton pseudos (gr.): prvotna varka.
Logi- ka pogreka dokaznog postupka
zasnova- nog na pretpostavci koja je
ve sama po sebi zabluda. Dakako da
je itav takav do- kazni postupak,
poivajui na osnovnoj za- bludi,
neopravdan i neistinit.
Providencija
(lat.
providentia),
providnost, skrb kojom se prema
religioznom shvaa- nju bog unaprijed
pobrinuo da se na svijetu sve odvija
prema
svrsishodnim
zakonima
i
ciljevima.
Prvi pokreta ili nepokretni pokreta je
je- dan od bitnih pojmova platonikoaristotelovske
ontoteologije.
U
Platonovom Ti- meju svjetska dua
posjeduje kozmogonij- sku eficijenciju
ukoliko se fenomenalni svi- jet oblikuje
prema uzoru neprolaznog ivo- ta.
Aristotel, dokazujui suprotno Platonu
vjenost vremena, zasniva svoje uenje
na principu omne quod movetur, ab
aliquo movetur. Od vjenog krunog
kretanja pla- neta, Aristotel zakljuuje
na nepokretnog pokretaa i time
utemeljuje jednu prirod- nu teologiju
posredovanu fizikom, ali koja nikada ne
prekorauje granicu argumenata koji se
mogu misaono provjeriti. Gr
Pseudoestezija (gr. pseudo = laan i
aisthe- sis = osjeanje), 1) lokalizacija
nekog ko- nog osjeta u dijelu tijela koji
je ovjeku od- stranjen. Npr. ovjek,
kojemu je amputira- na noga, moe

osjete bola, svrbea,psihino

dodira ili temperature, koje
lokalizira u iz- gubljenoj nozi. Do
pseudoestezije dolazi zbog unutarnjih
ili vanjskih podraaja osta- taka konih
ivaca koji su prije zavravali u
izgubljenim dijelovima tijela. Na pseudoesteziji osniva se i doivljaj tzv.
fantom uda; 2) u proirenm smislu,
svaka osjetna halucinacija (v.). Bu
Pseudomnezija, patoloka pojava u kojoj
se ovjek sjea sadraja koje nije
stvarno doi- vio. (V. paramnezija.) Su
Pseudoskopija, vidni doivljaj kod kojega
postoji inverzija reljefa predmeta koji se
gleda. To se postie pomou posebnih
ure- daja (obino ogledala) koji
omoguuju in- verziju slika, tako da
desno oko vidi ono to bi trebalo da vidi
lijevo oko i obrnuto.
Psihastenija (gr. a = ne i stheneia =
snaga, jakost), psihoneurotino stanje
koje karak- terizira tjelesna i psihina
depresija, slablje- nje ivotnog tonusa,
razliite opsesije, tje- skobe, fobije i
fiksne ideje. (V. neuroza.)
Psihino (gr. psihikos = duevni),
duevno;
subjektivno,
doivljajno;
pojedincu kao sa- mosvojan nain
postojanja svojstveno i u svojoj
neposrednosti samo kroz svijest znano. Kao predmet psihologije i filozofije
psi- hino je bilo definirano na razliite
naine, to je katkada dovodilo do
razlika u teoret- skom gledanju na
znanstveni karakter psi- hologije,
odnosno na njeno mjesto u siste- mu
znanosti (prirodoznanstvena, duhoznanstvena psihologija). Najee se
psihi- no poistoznauje sa svjesnim, tj.
s onim to je pojedincu subjektivno
(intimno, lino) znano kao vlastiti
doivljaj.
Takvo
je
definiranje
psihinoga bilo osporavano s raznih
stajalita: a) onog koje svijest shvaa
kao
naroitu,
etapno
nadredenu
psihinu aktiv- nost (akt nad aktom),
tj. kao svraanje panje na neposredan
doivljaj, odnosno znanje o njemu; b)
onog koje svijest smatra samo jednim
od oblika psihinoga uz koji postoji jo i
podsvjesno i nesvjesno psihi- no.
Prema tzv. teoriji stajalita psihino
nije zasebna kategorija fenomena, nego

sva- ki znani fenomen moe kao

iskustvo biti predmetom objektivnih
znanosti, a psi- hinim biva po tome to
se pridjeljuje do- ivljavaocu-subjektu.
Teoretiari
tzv.
objektivistikih
pravaca
u
psihologiji
odbijaju
identifikaciju
psihinoga
sa
subjektivnim

psihino

271

doivljavanjem, drei da je
postojanje su- bjektivnih injenica
iluzija, ili naglaavajui da su te
injenice, kao intimni doivljaj pojedinca,
nepristupane
objektivnoj
kontroli i prema tome znanstveno
irelevantne.
U
tim
psihologijama
psihino se znanstveno- metodiki
identificira s objektivnim pona- anjem
(behaviorizam), ili globalnim reakcijama organizma (psihorefleksologija).
Kr
Psihijatrija (gr. psyche = dua i iater =
lijenik), medicinska znanost koja se
bavi dijagnozom duevnih oboljenja,
prouava- njem uzroka tih oboljenja,
njihovom pre- vencijom i lijeenjem.
Psihizam, v. metapsihika.
Psihoanaliza, teorija psihikog ivota i na
njoj
osnovana
psihoterapeutska
metoda ko- joj je zaetnih Sigmund
Freud, a koja je s vremenom ponegdje
(osobito
u
SAD)
prerasla
u
sveobuhatni pogled na svijet. Prema
Freudu, osnov ljudske psihike je
podsvje- sno-nagonske prirode, a tvore
ga dva os- novna instinkta: seksualitet
(libido) i na- gon k smrti (Todestrieb).
Duevni ivot od- vija se u vie slojeva:
nesvjesnom, podsvje- snom i svjesnom;
u svakom od tih slojeva vladaju
posebne zakonitosti, tako da se od- nos
medu njima esto izraava u obliku sukoba i otpora. Podmje nesvjesne
psihike, tzv. ono (es), tvore primarni
nagoni koji slijepo tee zadovoljenju. Ali
tom zadovo- ljenju djelomino se opire
svjesno ja koje se, podvrgnuto
dmtvenim normama i kri- terijima,
javlja kao nad-ja i djeluje kao
moralna kontrola. Otpor nadredenih
snaga svijesti izravnom zadovoljavanju
nagona (tzv.cenzura) dovodi do
procesa potiskiva- nja (Verdrangung)
niih psihikih pobuda iz vidokmga
svijesti; neravnotea izmedu snaga
libida, koje su u akciji od najranijeg
djetinjstva i svjesnog ja dovodi do
kom- pleksa. Kompleksi su npr. razni
perverziteti koje psihoanaliza tumai
kao zaostajanje na infantilnim oblicima
libida. Medutim, ener- gija libida moe
se oslobadati i sublimirati u raznim
viim
formama
duhovnog
ivota:

znanstvenoj, umjetnikoj, socijalnoj i

eti- koj aktivnosti. Pri normalnim
okolnostima u podsvijest potisnuti
doivljaji izbijaju na javu u snovima i u
psihopatologiji svakida- njeg ivota:
razliitim omakama, zabuna- ma,
zaboravljanju itd. Neprevladani kompleksi iz djetinjstva mogu dovesti do
neu- roza i oboljenja koja su reakcija na
taloenje
potisnutih
sadraja.
Psihoterapeutska
metoda
psihoanalize zasniva se na pretpostavci
da je podsvijesni procesi, koji imaju
svoj dublji smisao, dadu, u toku
metodiki
vodenih
razgovora
pacijenata
s
psihoanalitiarom,
privesti svjesnom uvidu, objasniti i tako odreagirati (abreagieren).
Zasluga je psihoanalize da je interes
psihologije u ve- oj mjeri usmjerila na
pojave instinktivno- afektivne, vie ili
manje
podsvjesne
psihike.
Njeni
psihoterapeutski uspjesi mnogo su
precjenjivani, a u novije vrijeme,
egzaktnim ispitivanjem, ozbiljno su
dovedeni u pita- nje. Pokuaji da se
psihoanalitike
pretpostavke
primijene na tumaenje svih pojava
dmtvenog i kulturnog ivota esto su
sadr- avali obilne elemente proizvoljne
spekula- cije i arlatanstva.
Kr
Psihodijagnostika je skup postupaka
pomo- u kojih, na osnovu opaanja ili
mjerenja razliitih aspekata ponaanja,
upoznajemo razliite sposobnosti i crte
linosti
nekog
pojedinca.
U
psihodijagnostike svrhe naj- ee se
upotrebljavaju razliiti testovi, upitnici i
tehnike za upoznavanje linosti.
Vi
Psihofiziki paralelizam, uenje o psihikim procesima i fizikoj realnosti kao
ne- zavisnim varijablama koje imaju
svoju dina- miku (mogue ih je
koordinirati
i
usporedivati);
metodoloka redukcija koja ispituje
odnose uzronosti psihikog i fizikog;
po- vijesnofilozofsko stanovite o
uzronoj ne- zavisnosti materijalnog i
duhovnog. p
psihofizika
Psihofizika, grana psihologije, koje je
pred- met odredivanje kvantitativnih

odnosa iz- medu podraaja i doivljaja

(osjeta)
izazvanog
podraajem.
Osniva psihofizike G. T. Fechner
definirao je psihofiziku kao nauku o
funkcionalnim odnosima izmedu tijela i
due. Glavne su psihofizike metode:
meto- da granica, metoda konstantnih
podraaja, metoda srednje pogreke,
metoda reakci- onarnog vremena.
Bart

psihogen

272

Psihogen, koji je potekao iz

psihike
sfere,
koji
je
psihiki
uvjetovan. Izrazom psiho- gen obino
se karakteriziraju fizioloke reakcije,
tjelesne promjene, patoloka stanja i sl.
koja se javljaju u suvisloj (iako ne
uvijek uzronoj) vezi s psihikim
procesima, bilo prolaznim (crvenilo od
stida, bljedilo, zno- jenje, ukoenost od
straha) bilo trajnim (promjena u crtama
lica uslijed trajne de- presije, srane
mane uslijed trajne duevne napetosti i
sl.).
Medu
ivanim
smetnjama
neurologija i psihijatrija esto lue
psihoge- ne od organskih.
Kr
Psihogeneza, 1) psihiki uvjetovano
nastaja- nje neke vidljive pojave:
somatske
promjene,
fizioloke
reakcije i sl. (v. psihogen); 2) postanak
psihe; u teoriji descendencije hipotetsko objanjenje procesa kojim se
po- stepeno iz niih biolokih oblika
razvio svjesni, psihiki ivot; 3)
nastajanje i razvi- tak psihikog ivota,
u ljudskom individuu- mu.
Kr
Psihografija, 1) (psihol.) postupak kojim
se
prikazuje
stupanj
razvijenosti
razliitih spo- sobnosti i osobina neke
osobe pomou tzv. psiholokog profila;
2) (parapsih.) pisanje medijuma u
transu, navodno bez njegove kontrole i
upotrebe miia.
Psihohigijena, v. mentalna higijena.

Psiholog, 1) osoba koja posjeduje struno

znanje o metodama, injenicama i
zakoni- tostima psihinog ivota i koja
je kvalifici- rana da to svoje znanje
praktiki
primjenjuje.
Struna
kvalifikacija za zvanje psihologa stjee
se redovito na sveuilitu; 2) (popularno)
osoba
koja
je
praktiki
poznavalac ljudi.
Bu
Psihologija, znanost koja prouava
psihine procese i psihine osobine u
njihovu
nastanku,
razvoju
i
objektivnim manifestacija- ma.
Prolost psihologije usko je povezana
s nastojanjima filozofa da na osnovu
samoo- paanja i dedukcije dodu do
odredenih spo- znaja o psihinim
procesima i zakonima psihinog ivota.
Povijest psihologije kao samostalne
znanosti u vezi je s razvojem

psihologija
oblika

metodologije
prirodnih
znanosti.
Uvode- njefn objektivnih metoda i
eksperimentalnih
postupaka
uz
samoopaanje, psihologija je proirila
podruje svog istraivanja i do- la u
mogunost da rezultate istraivanja
kontrolira i primijeni u razliitim
podruji- ma prakse.
Psihologija
ukljuuje
razliite
posebne discipline medu kojima su
glavne:
genetina
psihologija,
zoopsihologija, psihologija djetinjstva i
mladosti, pedagoka psihologi- ja,
psihofiziologija, socijalna psihologija,
psihofizika i primijenjena psihologija.
Primijenjena psihologija se opet dijeli
prema glavnim podrujima prakse na:
in- dustrijsku psihologiju, kliniku
psihologiju,
forenzinu
psihologiju,
kolsku psihologiju, vojnu psihologiju,
prometnu psihologiju, itd.
Naziv psihologija za znanost o dui
prvi je upotrijebio Marko Maruli. Bu
Psihologija oblika (getaltizam; njem.
Ge- staltpsychologie), noviji pravac u
psihologiji (K. Koffka, W. Koehler, M.
Wertheimer, K. Lewin i dr.) koji polazi
od naela da u real- nom psihikom
ivotu vlada zakonitost cje- lovitih
oblika (njem. Gestalt). Nasuprot tradicionalnoj psihologijskoj atomistici
koja je po uzoru na tradicionalnu
fiziku nastojala da psihika zbivanja
analitiki ra- ini na psihike
elemente (osjete, pre- dodbe i sl.) to
u svim vezama fungiraju kao jedinice
istog znaenja i vrijednosti, psihologija
oblika
nastoji
utvrditi
(preteno
eksperimentalno) da se realni psihiki
ivot odvija u cjelinama i da je psihiki
element varijabla ovisna o cjelini
obliku u koji je uklopljena kao lan.
Cjelina i njen lan stoje u odnosu
dijalektine uzajamnosti: dok je cjelina
uvjetovana lanovima od ko- jih je
sazdana, lanovi dobivaju naroitu vrijednost (cjelinski indeks) iz cjeline kojoj
pripadaju.
Postojanje
oblikovne
kvalitete (Gestaltqualitat), tj. naroitog
doivljaja su- datosti elemenata u
cjelini (npr. melodiji), koji se razlikuje

od doivljavanja istih ele- menata

percipiranih pojedinano (npr. pojedinih tonova od kojih je melodija
kompo- nirana), otkrio je jo Ch.
Ehrenfels
(Uber
Gestaltqualitaten,
1890).
Kr

psihologiza
m

273 nego je mjerenje indirektno, tj. na

Psihologizam, stajalite koje priznatu

ulogu duevnog ivota i znaenje
psihologije, nje- nih metoda i rezultata
preuveliava do te mjere da sve
iskustvo svodi na psihologij- sko
iskustvo, tako te bi se na kraju psihologija morala smatrati za jedinu
znanost
uope.
Na
filozofijskom
podmju psiholo- gizam se ispoljava ne
samo u shvaanju da je psihologija
osnov filozofije, nego i kao tenja da se
specifina problematika pojedi- nih
filozofijskih disciplina (logika, spoznajna teorija, etika, estetika) a i njima
srodnih nauka (sociologija, pedagogika
i dr.) shvati naprosto kao pitanje
psihike realnosti, te prouava i
rjeava iskljuivo sa psihologij- skog
gledita i psihologijskim metodama.
Ako se kod toga (primjenjujui u
principu inae koristan i poeljan
psihologijski aspekt) ipak zanemamje
specifinost i unu- tranja zakonitost
pojedinih disciplina, on- da je rije o
psihologiji na nepravom mje- stu.
Tako bi npr. ekstremni logiki psihologizam svodio logiku (koja istrauje i
pro- suduje miljenje po njegovoj
logikoj is- pravnosti) na psihologiju
miljenja (koja prouava faktinost
misaonih procesa). Psi- hologizam se
lako vee uz senzualizam, empirizam,
biologizam,
antropologizam,
nominalizam,
pragmatizam,
instmmentalizam,
relativizam,
subjektivizam. Opreka psihologizmu je
antipsihologizam koji mo- e poprimiti
razliite, vie ili manje radikal- ne,
modifikacije (logizam, logicizam, racionalizam,
kriticizam,
objektivizam,
fenome- nologija).
Pet
Psihometrija je onaj dio psihologije koji se
bavi mjerenjem psihikih procesa i
pojava. U podmju psihikog mjerenje
je mnogo sloenije nego u podmju
fizikalnih znano- sti: dok su mjerenja u
fizikalnim znanosti- ma velikim dijelom
direktna mjerenja (npr. teina se mjeri
teinom, duina duinom), u psihologiji
praktiki nema direktnog mje- renja,

veliinu neke psihike pojave ili

procesa za- kljuuje se iz neke reakcije,
koja nije iste vrste kao i sama pojava
(npr. iz broja rije- enih problema
zakljuuje se na inteligen- ciju).
Mjerenje u psihologiji najpoznatije je
na podmju psihofizike (npr.
odnos izmedu intenziteta podraaja i
intenziteta osjeta) i u podmju testova
(v.).
Zbog
relativno
velike
varijabilnosti pojava koje u psihologiji
mjerimo,
psihometrija
je
nuno
upuena na statistiku koja je u podmju
psihometrije razvila i vrlo komplicirane
postupke (npr. faktorska analiza).
Pt
Psihomonizam, (gr. psyche = dua i monos = jedini), spoznajnoteorijsko ili
meta- fiziko nauanje koje, ukoliko je
spoznajno- teorijsko, tvrdi da je sve
zbiljsko samo sadr- aj svijesti, a
ukoliko je metafiziko, da je sva zbilja
duevne prirode.
Psihonervni
proces,
takva
ivana
aktivnost koja ukljuuje posebnu novu
kvalitetu: do- ivljavanje. Procesi koji se
zbivaju u niim stmkturama ivanog
sustava fizioloke su prirode, a orii
mogu u najviim ivanim stmkturama,
na osnovu sloenih procesa sumacije i
integracije, prijei u novu kvali- tetu,
psihonervnu aktivnost. Svi su psihini
procesi psihonervne prirode. (Sinonim:
neuropsihini proces.)
Bu
Psihoneuroza, vrsta neuroze, psihogenog
porijekla, koja se oituje u razliitim
psihinim
smetnjama.
Kod
psihoneuroza poti- snute tenje izbijaju
u prikrivenim simpto- mima i u
neprikladnim
i
neprilagodenim
reakcijama.
Psihopat (gr. psyche = dua i pathos =
trpljenje), osoba kod koje uvstvena
neuravnoteenost,
labilnost
i
neprilagodenost okolini odstupaju od
normale, ali ne u to- likoj mjeri da bi to
predstavljalo neko spe- cifino duevno
oboljenje (v. psihopatija).
Bu
Psihopatija, skupni naziv za niz razliitih
psihinih odstupanja od normalnog
naina doivljavanja i reagiranja, ali
koja nisu toli- ko duboka i jaka da bi
predstavljala duev- nu bolest. Kod
18 Filozofijski rjenik

psihopatije su najznaajniji defekti u

podmju karaktera i linosti, dok su
intelektualne
funkcije
redovito
sauvane.
Bu
Psihotehnika, stariji naziv za primijenjenu
psihologiju, prvenstveno u podmju
profe- sionalne orijentacije i selekcije,
rada i indu- strije.
Pt

psihotehnika

psihoterapij
a
Psihoterapija (gr. psyche = dua i therapeia = lijeenje), lijeenje mentalnih i
psihosomatskih
poremeaja
i
oboljenja pomo- u direktnog ili
indirektnog psihinog utje- canja.
Metode su psihoterapije raznovrsne
kao npr.: sugestija, persuazija, radna
terapi- ja, psihoanaliza, terapija igrom,
preodgaja- nje, terapeutski intervju,
psihodrama itd.
Bu
Psihovitalizam (gr. psyche = dua i lat.
vita = ivot), nazor nekih vitalista da se
organ- ska priroda ne moe razjasniti
bez djelova- nja duevnih sila (v.
vitalizam).
Psihoza, bolest, a predstavlja dublje
duevno poremeenje linosti, koje se
jasno
oituje
i
u
nenormalnom
ponaanju i reagiranju bolesnika.
(Sinonim: duevna bolest.) Glav- ne su
psihoze: manino-depresivna (v.) i
shizofrenija (v.).
Punar-bhava i punar-mrityu (sansk.), ponovno bivanje i ponovno umiranje,
uenje o preporadanju bia na osnovu
pretpostavki o kontinuitetu moralne
uzronosti i svijesti kao njenog nosioca.
Ne
pretpostavlja
nuno
identitet
transcendentne due. Termini u vezi
s teorijom o samsari (v.), koju usvajaju svi indijski sistemi.
Ve
Puritanizam, v. purizam.
Purizam (lat. purus = ist), istunstvo. Prvenstveno oznauje crkveni pravac to
ga zastupa stranka protestanata,
proizila iz Calvinove reformacije.
Purizam je nasuprot anglikanizmu htio
uspostaviti
Crkvu
u
njenoj
evandeoskoj istoi (puritas) zahtijevajui potpunu nezavisnost od drave,
strog
crkveni
odgoj
i
uvodenja
reformiranog cr- kvenog uredenja. U
etici (v.), shvaanje koje naglaava
vrijednost apsolutne istoe moti- va u
ljudskom djelovanju, a u jeziku tenju
za istoom narodnog jezika od tudica.
Na- glaeni, a to e rei pretjerani
purizam, svagda je zabluda: u etici

odraava nerealnu idealistikupurua

koncepciju ovjeka, a u jeziku
znai osiromaenje, budui da su danas
na- rodni jezici utjecajem civilizacije i
kulture obogaeni internacionalnom
terminologi- jom.
F
Purua (sansk.), ovjek; makrokozmiki
pra- tip ovjeka, shvaen kao duhovni
iskon sve- mira, najprije u vedskim
himnama a zatim u samkhya filozofiji
(v.), gdje postaje osnov dualistikog
pogleda na svijet u odnosu prema
(materijalnoj) prirodi (prakriti). Kao
izraz vrhovnog bia i duha u ovjeku
postaje
simbol
odnosa
izmedu
makrokoz- mosa i mikrokozmosa. U
samkhyi je ljud- ski duh pasivni
promatra ili svjedok (sak- in)
aktivne prirode (prakriti), dok je boanski duh i u tom pogledu transcendentan
(paraili
uttama-purua,
odn.
puruottama). U vedanti ideja
atmana
zamjenjuje
prvobitnu
predodbu o purui i slui panteistikom
prevladavanju
izvornog
indoiranskog
dualizma
(usp.
mazdaizam i gnosticizam).
Ve

274

275

qualitas occulta

Q
Qualitas occulta (novolat.), sakriveno
svoj- stvo, nezamjetljiva kvaliteta.
Pojam nastao u srednjovjekovnoj i
prihvaen u renesan- snoj filozofiji, a
sluio je za objanjenje ne- kih pojava u
kojima djeluju tada jo nepo- znate sile
(npr. magnetizam).
Quaternio terminorum (fallacia medii
ter- mini), pogreka u silogistikom
zakljuiva- nju koja nastaje otuda to je
srednji pojam (terminus medius) unutar
istog
silogizma
poprimio
dvojako
znaenje, pa u objema premisama
postoje zapravo ukupno etiri umjesto,
po pravilu, tri termina (v. silogi- zam,
amfibolia, ekvivokacija, princip identiteta). Pet
Quidditas (novolat.), tostvo (v.). Quid
nimium probat, nihil probat (lat.: tko
odvie dokazuje nita ne dokazuje), pogreka u dokaznom postupku, koja

quodlibet

nastaje kad se navodi vie argumenata

nego to je za konkretni problem
potrebno, pa se on vie zamuuje nego
to se osvjetljava i do- kazuje.
F
Quid pro quo (lat.): neto za neto. Izreka
koja oznaava neki nesporazumak,
neku
zamjenu,
neki
misaoni
nadomjestak.
Quod
erat
demonstrandum (lat.): to je tre- balo
dokazati. To je obino zavrna formula
dokaznog
postupka
u
skolastici.
Quodlibet (lat. quod libet = to je po
volji).
Na
srednjovjekovnim
sveuilitima uoi ve- ih crkvenih
praznika skupljali su se profe- sori i
studenti na zajednike diskusije. Tada
je svatko mogao pitati to je htio i o
tome
se
raspravljalo.
Predmet
razgovora nije bio samo o jednoj temi,
nego o svemu ega se tko sjetio
(quodlibet). Iz takvih diskusija proizile
su i knjige u kojima su bili obra- divani
veoma razliiti problemi i to u obli- ku
pitanja i odgovora.
B

2 77

rabulist

R
Rabulist (lat. rabula = mutikaa), koji
izvre pravi smisao rijei; buka,
brbljavac (v. ra- bulistika).
Rabulistika (lat. rabula = mutikaa),
izvrta- nje pravog smisla rijei, kako to
kome ide u prilog (naroito u pravnim
stvarima). (V. rabulist.)
Racionalan (lat. ratio = um, razum),
uman, misaon, razumski, razumskog
porijekla, ko- ji pripada umu. Mogue
opreke: osjetni, empirijski, iracionalan,
intuitivan, metalogi- ki.
Racionalizam (lat. ratio = um, razum),
filozofijski
prvenstveno
spoznajnoteorijski
pravac
koji
teorijske i praktike probleme promatra i rjeava sa stajalita uma
(razuma, miljenja), namjenjujui mu
pri tom odlu- ujuu ulogu i znaenje, a
zanemamjui sve to je ispod razuma
(empirija, historijska ostvarenja), iznad
razuma (supraracionalno) i izvan
razuma (iracionalno). Kao spoznajnoteorijski pravac racionalizam smatra
ra- zum za izvor spoznaje i osnov njene
logi- ke vrijednosti. Za razliku od
empirizma (v.) zasniva svu spoznaju na
sposobnostima razuma da utvrdi i
spozna bitak, smatrajui iskustvo, ako
ve ne sasvim suvinim, a ono tek
potrebnim uvjetom i poticajem da
same razumske sposobnosti dodu do
punog izra- aja. Ideal racionalizma
(kao uostalom i em- pirizma) jest
spoznaja stvarnog svijeta s karakterom
nunosti
i
openitosti
matemati- ko-geometrijskih istina. I
koliko u tu svrhu empirizam cijeni
iskustvo i na njemu zasnovane
induktivne sinteze, u elji da im
na samom iskustvu pronade jamstvo logike nude, toliko je racionalizam proet
tenjom da pojmovnu analizu i logiku
dedukciju
uini
instmmentom

racionalizam

spoznavanja ne samo bivstvenih odnosa

u misaono- -predmetnoj sferi nego i
samoga realnog bitka. Racionalizam,
zanosei se istim umom, istom
spoznajom u njemu svoj- stvenoj distanci
od varavog iskustva, lako poprima
obiljeje spoznajnoteorijskog idea- lizma
(v. fenomenalizam). Medutim, povezujui se s pretpostavkom logizma da su
bitak i miljenje jednako stmkturirani, dolazi u mogunost da se razvije u smjem
spoznajnoteorijskog realizma (jednako
se spoznaje jednakim). Pouzdanje u
apsolut- nu spoznajnu mo razuma i
izvan
sfere
mogueg
iskustva
(metafizika) inilo ga je dog- matinim, a
nastojanje da omjeri doseg svo- jih
razumskih snaga kritikim (v. kriticizam). Racionalizam je historijski stariji
od
empirizma
s
istaknutim
predstavnicima u grkoj filozofiji i u
srednjem vijeku. U no- vom vijeku mu je
klasini osniva Descar- tes svojom
teorijom o urodenim idejama (lat. ideae
innatae) kao to su matematiki pojmovi,
kategorija supstancije i kauzalite- ta.
Ostali markantni predstavnici: Spinoza,
Leibniz, Chr. Wolff, a u kritikom smislu i
Kant. Panlogistiki racionalizam zastupa
Hegel identificiranjem umnog i zbiljskog.
U novijim koncepcijama racionalizma
osje- aju se pored ostaloga utjecaji
Aristotela, Platona, Leibniza, Kanta,
Hegela. Izraz ra- cionalizam kadto su
upotrebljava u irem smislu obuhvaajui
spoznajnoteorijski
racionalizam
(racionalizam odozgo) i empi- rizam
(racionalizam odozdo). Racionali- zam
na ontolokom podmju postavlja u
osnove bitka razumski, logiki, umni princip
(logos).
Racionalizam
u
etici
precjenjuje vanost razuma za moralno
djelovanje ov- jeka, smatrajui da je
dovoljan samo racio- nalni uvid u ono to
je dobro (krepost je znanje po Sokratu),
zanemamjui udio emocionalno -voljnih
momenata
(v.
intelektualizam).
Racionalizam u pravnoj filo- zofiji,

otklanjajui historizam, izvodi racio- nalnu

konstrukciju prirodnog prava kao ap-

straktnu
normu
za
konkretnih pravnih oblika.

prosudivanje
Pet
Racionalna psihologija, danas donekle
de- precijativan naziv za stariju nauku
o dui, psihologiju koja se smatrala
dijelom meta- fizike. Iako zasnovana na
introspektivnim podacima, racionalna
psihologija pristupala je psihikim
injenicama metodom speku- lativnog
uopavanja i tako dolazila kraj nekih
pozitivnih rezultata i do niza neprovjerljivih zakljuaka o prirodi
due,
o
njenoj
nedjeljivosti,
spiritualnosti, ujedinje- nju s tijelom,
besmrtnosti itd. Racionalnoj psihologiji
suprotstavlja se empirika psi- hologija,
samostalna znanost koja pojedine
psihike fenomene i njihovo jedinstvo u
psihikom
ivotu
prouava
kombiniranom
metodom
samoopaanja, objektivnog opa- anja i
eksperimenta.
Kr
Rad (gr. ponos, asholia; lat. labor,
molestia, negotium; u nas rije nastala
od stcsl. rab- -ota ili rob-ota) oznaava
svaku djelatnost koja zadovoljava neku
potrebu ili nudu proizvodei sredstvo
radi njezina zadovolje- nja te na taj
nain ima svoju svrhu izvan sebe. Kao
to ve pokazuje sama rije taj pojam
ima ponajprije negativno znaenje i
emocionalni prizvuk zahvaljujui u
prvom redu povijesnom kontekstu u
kojem je na- tao, naime antikom
ropstvu. Pozitivno znaenje toga pojma
(poiesis,
productio)
obiljeava
proizvodnju sredstava za ivot ili
tvorbu, za razliku od inidbe (praxis)
kao djelatnosti koja ima svoju svrhu u
sebi, ka- ko je to prvi jasno diferencirao
Aristotel u Nikomahovoj etici. Naime, u
robovlasni- kom i feudalnom drutvu
svaka
tjelesna
djelatnost
radi
zadovoljavanja
ivotne
nude
smatrala se za slobodnjaka i gospodara
sramotnom
i
nedostojnom,
te
preputala robovima i kmetovima, pa
nije udo da je taj stav koji obiljeava
cijelu zapadnu tradi- ciju ostavio
neizbrisiv trag i u evropskim jezicima.
Nasuprot tome, kako neki smatra- ju, u

starozavjetnoj biblijskoj
racionalizam
batini
susreemo
posve drugaiji, naime pozitivan stav
prema radu kada ovjek stvoren nti sliku i priliku Boju od njega prima nalog
da sebi zemlju podloi (Post. 1, 28),
premda nedugo zatim nailazimo i na
stav gdje se trud smatra Bojim
prokletstvom i kaznom za istoni grijeh
(Post. 3, 16, 17). Dok je kranski
srednji vijek jo u znaku napora da
pomiri te dvije raznorodne tradicije, u
novome vijeku rad poprima ope
pozitivno znaenje i postepeno biva
istoznaan s teh- nikom kao sredstvom
oslobodenja ovjeka od prirodne nude
i oskudice, pa tako jo i Hegel govori o
olobodenju radom, dok je u Marxa
rije o oslobodenju radnike kla- se.
Naprotiv, pusti pokuaji humanizacije
rada
preteno
imaju
palijativno
znaenje, a povijesno iskustvo naega
doba planetar- ne tehnike izaziva i
otriju kritiku fenome- na rada i tehnike
koja nipoto ne zaboravlja njihovu
korisnost, nego upozorava jedna- ko
energino da priroda nije samo sredstvo rada i da je ovjek prava svrha
od slobode (v.).
Pe
Radikalan (lat. radix = korijen), korjenit,
te- meljit, koji ide konzekventno do
korijena, do osnova same stvari, do
onoga najosnov- nijega. Biti radikalan
znai zahvatiti stvar u korijenu. A
korijen za ovjeka jest ovjek sam
(Marx). Po Kantu i Fichteu moe u
ovjeku,
njegovoj
prirodi,
biti
ukorijenjeno, urodeno i radikalno zlo,
koje se
suprot- stavlja njegovu
povijesnom, kulturnom i ljudskom
oblikovanju (oplemenjivanju nje- gove
unutranjosti).
K
Radikalizam
(lat.),
radikalnost,
korjenitost
neke
teorije,
prakse,
htijenja, miljenja, dje- lovanja, politike;
beskompromisnost u sta- vovima,
kritici, zastupanju i provodenju svojih
ideja, u borbi za njih i dr.; tenja i
usmjerenost na temeljitu izmjenu
postoje- eg stanja prema novim

beskompromisno
postavljenim
principima.
K
Radna hipoteza, nedokazana metodika
pretpostavka koja se u toku rada
postavlja radi znanstvenog objanjenja
neke pojave. Ona je istraivako
pomagalo u znanstve- nom radu,
pomagalo koje slui kao radni putokaz.
Ta se hipoteza (v.) verificira tek
naknadno, obino pomou rezultata
dobi- venog na osnovu istraivanja koje
je prove- deno po principu te hipoteze.
U toku znan- stvenog istraivanja
neophodno je potrebno

278

radna
hipot
eza

postaviti niz takvih, u prvi mah nesigurnih

i neegzaktnih, misaono-apstraktnih, ali
pri- je svega praktino nunih hipoteza,
pa je strah pred takvom vrstom
hipoteza isto ta- ko djeja bolest npr.
fizike, kao i vjera u apsolutnu sigurnost
njenih znanstvenih re- zultata (E. v.
Hartmann).
G
Radnika klasa klasa modernog
(gradanskog,
burujskog)
kapitalistikog
drutva
koja
uz
buroaziju ini glavnu klasu toga
drutva.
Osnovna
karakteristika
radnike klase je da ona ne raspolae
nikakvim sred- stvima za proizvodnju
osim svojom rad- nom snagom. I drugo,
ona je u najamnom odnosu prema klasi
koja posjeduje sredstva za proizvodnju
(buroaziji, kapitalistima). Radnika
klasa je dakle ekonomski i poli- tiki
otudena, tj. proizvodi njena rada su od
nje otudeni i suprotstavljaju joj se kao
roba,
novac, kapital,
drava.
U
radnikoj klasi su Marx i Engels vidjeli
ne samo osnovnu rad- nu klasu
modernog drutva nego i historij- sku
negaciju kapitalizma i u krajnjoj liniji
klasnog drutva. Zato je radnika klasa
po svom drutveno - ekonomskom
poloaju, bez obzira na njene ivotne
uvjete,
ona
klasa
modernog
gradanskog
drutva
bez
ijeg
historijskog
angamana
nema
prevladavanja
suvremenih
oblika
ekonomskog i politi- kog otudenja, tj.
najamnih odnosa, klasne zavisnosti i
eksploatacije. Nema novih, hu- manijih
ljudskih odnosa bez prevladavanja
najamnih i birokratskih odnosa, a to
znai i poloaja radnike klase kao
klase najam- nika. Zato i u birokratsko
etatistikim odnosima poetnog
razvoja socijalizma taj bitni problem i
zadatak socijalistike revo- lucije jo
nije rijeen.
V
Rasizam,
reakcionarno
i
nenauno
shvaanje
0 nejednakosti ljudskih rasa, o vie
vrijed- nim i manje vrijednim rasama. U
19. st. postavili su tu tezu i pokuali je
znanstveno
objasniti
na
temelju

radna
hipot
eza
antropometrijskih
izuavanja
i
tumaenja pojedinih kultura, kao
1mehanikim prenoenjem dandnizma
na dmtveno kretanje, Gobineau,
Lapouge, Ammon, Chambrelain i dr. Na
bazi tih teo- rija o arijskoj rasi kao
najvrednijoj
razvio
se
zatim
u
nacionalsocijalizmu (v. faizam) gmbi
rasizam koji je germanskoj rasi pokuao ostvariti privilegirani poloaj.
Rasizam je sluio kao mona ideoloka
poluga fai- stikom imperijalizmu kao i
svakom ugnje- tavanju i eksploataciji
rasa
(ideologija
amerikih
robovlasnika, jo uvijek prisutna u
amerikom dmtvu, kao i ideologija junoafrikih rasista).
V
Rastresenost, stanje smanjene psihike
u- smjerenosti (panje) na neki sadraj
pod utjecajem sporednih podraaja.
Stanje
u
kojem
panja
nije
koncentrirana na neki dio subjektivnog
iskustva ili na neku vanjsku pojavu.Fr
Rasudna snaga (njem. die Urteilskraft),
kod Kanta stoji u sredini izmedu razuma
u uem smislu kao sposobnosti tvorenja
pra- vila i uma u uem smislu kao
zakljuivanja prema pravilima. Rasudna
snaga je sposob- nost tvorenja sudova,
openito mo sudenja i rasudivanja, da
li neto posebno potpada pod neko
openito pravilo ili ne. Ako je pravilo
dano a valja ono posebno podvesti pod
openito pravilo, Kant govori o odredujuoj rasudnoj snazi. Ako je pak dano
ono posebno a valja nai openito onda
je
Kant
naziva
reflektirajuom
rasudnom sna- gom. Da bi rasudna
snaga u raznolikosti prirode nala
posebne i openite zakone, priroda
mora biti primjerena toj naoj sposobnosti. Tu primjerenost prirode Kant
na- ziva svrhovitou prirode za
rasudnu snagu i uzima je kao
subjektivno valjani princip koji vrijedi a
priori i omoguuje spoznaju prirode.
Naime, da bi rasudna snaga kao

279

rasudna
snaga

sposobnost, koja u pojedinanim i

poseb- nim oblicima danosti prirode
trai zajedni- ke znaajke i openite
zakone,
osigurala
smisao
svoje
djelatnosti, ona mora u svojem
reflektiranju polaziti od principa da joj
je
priroda
pristupana,
tj.
da
reflektiranje ra- sudne snage nije puko
redanje naih predo- daba nego da se
u njima otkriva priroda i uredenost
njezine raznolikosti, dakako ne kao
prirode o sebi nego u njezinoj podudarnosti s djelatnou rasudne snage.
Time
nije
miljena
nikakva
transcendentna
svrhovitost
prirode
nego transcendentalni princip pomou
kojega nae iskustvo i spo-

znavanje dobiva smisao i, tovie, postie

orijentaciju u svijetu. Pa
Ratio (lat.), isto to i um (v.) za razliku od
razuma (intellectus, v.); neki istim
termi- nom oznauju oboje (um i
razum), a neki ak i samo razum.
Takoder znai isto to i razlog, tj. ono
zbog ega ili zato tvrdimo da neto
jest ili biva tako kako jest ili biva.
Shvaen u ovom posljednjem smislu
dife- rencira se na ratio essendi
razlog biv- stvovanja, ratio fiendi
razlog bivanja, isto to i uzrok (v.); ratio
agendi razlog dje- lovanja, isto to i
motiv (v.), ratio cognos- cendi razlog
spoznavanja, razlog u uem smislu te
rijei.
P
Ravnotea, duevna, metaforiki izraz
kojim se oznauje: a) normalno
(zdravo psihiko stanje, tj. odsutnost
psihopatskih zastranje- nja, tekih
smetnja, defekata ili pretjerano- sti u
duevnom ivotu pojedinca (duevno
uravnoteen ovjek suprotstavlja se
psihopatu,
Cimobolniku);
b)
povremena
ili
trajna
smirenost
duevnog ivota, tj. odsutnost prejakih
emocija, strasti, briga, kompleksa;
relativna izjednaenost u intenzitetu i
me- dusobna prilagodenost pojedinih
motiva koji ravnaju psihikim ivotom.
Pod nazi- vom ataraksija duevnu su
ravnoteu isti- cali kao ivotni ideal
mnogi predstavnici starogrke etike.
Kr
Razboritost
(gr.
phronesis,
lat.
prudentia),
uvid,
promiljenost,
sposobnost praktino- ga tj. etikoga i
politikog djelovanja, razli- ita kako od
znanosti kao teoretske sposob- nosti
tako i od umijea kao tehnike ili
poietike sposobnosti. Odlikuje se
uvidom u kreposti (v.) kao srednosti to
pruaju mjeru praktinoga djelovanja,
slobodom (v.) izbora, odmjerenou
postupaka i njihovu primjeravanju
konkretnoj situaciji. Oituje se i kao
sposobnost praktinoga silogiz- ma,
etikoga i politikoga zakljuivanja te
donoenja odluke ugledajui se na
primjere uglednih i glasovitih ljudi, te

rasudna
snaga
prosudivanja
zahtjeva
i
norma
praktinoga djelovanja kojima je svrha
blaenstvo (v.) kao najvie dobro u
ivotu
pojedinca
u
skladu
sa
zajednicom.
Pe
Razgovijetan je neki sadraj svijesti (predodba, pojam, sud) koji se otro
razlikuje od ostalih sadraja, odnosno
sadraj kojega se dijelovi (elementi)
jasno razabiru. Rije razgovijetan esto
se jo od Descartesa pa naovamo
upotrebljava u izrazu jasno i razgovijetno (lat. clare et distincte) u
smislu
pretpostavke
za
uspjeno
napredovanje u logiko-spoznajnom
nastojanju. Pet Razlog, osnov, uporite
na
kojemu
se
zasniva
logikospoznajna valjanost nekog rada. Razlog
moe biti neki iskustveni ili misa- oni
podatak (sud, premise), a njime obrazloeni sud jest posljedak. Logiko
miljenje jest u biti svojoj razlono
miljenje (v. prin- cip dovoljnog razloga,
argument, dokaz). Valja razlikovati
logiku vezu razlog- -posljedak od
realne, ontoloke veze uz- rok-uinak
(posljedica).
Pet
Razmjenska
vrijednost,
jedan
od
temeljnih pojmova politike ekonomije
koji ukazuje na pojavni oblik vrijednosti
robe. (Kod nas se prije upotrebljavao
termin prometna vrijednost). Robe
se ne mogu izjednaavati po svojim
razlikama, upotrebnoj vrijednosti (v.),
nego po onome to je u njima zajedniko, po apstraktnom ljudskom radu
koji je opredmeen, materijaliziran u
njima. Za- to se razmjenska vrijednost
u
prvom
redu
ispoljava
kao
kvantitativni odnos, a u sebi sadrava
odredeni drutveni odnos. U kapitalizmu je to odnos vlasnika sredstava
za proizvodnju i radnika koji stvara tu
vrijed- nost. U tom drutvu koje
proizvodi samo za trite interes
kapitaliste je da raspolae to veom
sumom razmjenske vrijednosti koja se

280

na tritu moe pretvoriti u novani

kapital.
V
Razum,
u
svakidanjem
znaenju:
sposob- nost razboritog (zdravog,
pravilnog,
loginog,
kritikog)
miljenja i rasudivanja; uglavnom isto
to i pamet, um, razbor. U filozofskoj
literaturi domaim izrazom ra- zum
zamjenjuje se nekoliko stranih izraza,
npr. gr. nus, dianoia, logos, lat.
intellectus, ratio, njem. Verstand itd.
Razlikovanje ra- zuma od uma
uobiajeno u nekim fi- lozofskim
razmatranjima vue svoj kori- jen iz
Aristotelova suprotstavljanja recep-

razum

tivno-sintetike
misaone
moi
(nus
patheti- kos) aktivno-oblikovnoj (nus
poietikos). Dvojnost logike aktivnosti
odrana preko skolastike (intellectus
possibilis, intellectus agens) odrazila se
na poseban nain u Kan- tovoj
spoznajnoj kritici, gdje razum (der
Verstand) znai apriome funkcije (iste
zo- rove prostora i vremena i
kategorije) kojima se osjetni utisci
pretvaraju u predmete isku- stva,
pojmove i sudove, dok je um (die
Vernunft) razina direktivnih ideja,
najviih
jedinstava,
vrhovnih
usmjerenja misao- ne djelatnosti. U
psiholokom smislu ra- zumski
(racionalni) se doivljaji esto suprotstavljaju
iracionalnima
(nagonima,
uvstvima,
tenjama).
Kr
Razumijevanje, 1) uoavanje loginog
sadr- aja nekog simbolikog izraza;
npr. povezi- vanje rijei nekog jezika s
njenim znae- njem, govornog ili
pisanog teksta s njego- vim smislenim
sadrajem
(milju,
injenicom,
situacijom itd.); 2) razvijanje nekog
izoliranog
smislonosnog
elementa
(opaa- nja, podatka i sl.) smislenim
vezama do cje- lovitog logikog uvida u
njegovo znaenje, svrhu, vrijednost itd.
(npr. razumijevanje nekog dogadaja iz
historijske situacije; ra- zumijevanje
nekog ina iz psihike stmktu- re
linosti).
Kr
Razumijevanje
(njem.
Verstehen),
shvaanje znaenja i smisla, to se
najprije oituje u govom (v.) kao
razumljenom bitku koji pro- ima sve
odnose povijesnoga ovjeka spram
svijeta, i s kojim je povezan niz srodnih
pojmova. Tako se put razumijevanja od
nacrta mogunosti neke pojave do
shvaa- nja njezina smisla zove
izlaganje, metodiki ispravno prema
pravilima poduzeto izlaga- nje zove se
tumaenje
ili
interpretacija
(hermeneia), a nauka o umijeu izlaganja i
teo- rija interpretacije koja vodi
razumijevanje zove se hermeneutika
(v.). U novije doba ra- zumijevanje je

dolo u sredite znanstvenorazum

-metodikoga
interesa
historizma (v.), razu- mijevajue i
duhovnoznanstvene
psihologije
Diltheya i Sprangera: to je metodiki
po- duzeto shvaanje duevnih i
duhovnih smi- slenih sadraja kao
tipinih
osobnih
izraza
doivljaja
svijeta. Kao specifian nain spo- znaje
duhovnih znanosti razumijevanje se
onda
suprotstavlja
objanjenju
(Erklaren)
kao
metodi
spoznaje
prirodnih znanosti, i dok predmete
razumijevanja
obiljeava
jednokratnost i individualitet, predmete
objanjenja
karakterizira
opa
zakonitost. U svojoj fundamentalnoj
ontologiji kao her- meneutici tubitka
(opstanka) Heidegger je radikalizirao
hermeneutiki problem i prvi put
razumijevanje odredio ne vie kao
vrstu spoznaje razliitu od objanjenja,
nego eg- zistencijalno-ontoloki kao
bitak
vlastite
mogunosti,
egzistencijal koji izvorno pro- ima sve
naine bitka tubitka, i moment koji
zajedno s nahodenjem (raspoloenjem)
i govorom ini cjelovitu egzistencijalnu
stmktum onoga Tu kao bitka-u-svijetu.
Kao
mogunost
najizvornijega
spoznavanja
razumijevanje
otkriva
kruznu strukturu, no taj hermeneutiki
krug nipoto nije neki cir- culus vitiosus
nego ima pozitivan ontoloki smisao.
Naime
razumijevanje
pretpostavlja
pred-razumijevanje
u
kojemu
je
sadrana
povijesna
uvjetovanost
vlastita iskustva svi- jeta, i u isti je mah
nacrt (nabaaj) u kojemu se tubitak
otvara vlastitim buduim mogunostima, pa se na taj nain u tom kmgu
oituje i povijesnost ovjeka kao
simultanost prolosti, sadanjosti i
budunosti. Gada- mer je svoju
filozofsku hermeneutiku tako- der
nadovezao na zbivanje opstanka ali i
na iskustvo umjetnosti: razumijevanje
nikada nije neki stav ili postupak
subjekta,
nego
djelatnopovijesno
zbivanje (Wirkungsges- chichtliches
Geschehen). Smisleni sklop njegov ili

281

razumijevanje

horizont odreden je predajom ko- ja

obiljeava i horizont tumaenja u koji
se uklapa ono to ima da bude
protumaeno, te ovi momenti ine
cjelinu. No ba zato ni hermeneutika
refleksija nikada ne moe preskoiti
vlastitu povijesnost, te u vremen- skom
razmaku ne vidi nikakvu prepreku
ispravnom
razumijevanju,
nego
pozitivnu ansu stapanja horizonata.
Ako je i sama istina na taj nain
pojmljena kao svagda po- vijesna, time
ona nije preputena relativiz- mu,
nego je samo osvjetena vlastita pristranost, pa je time i metoda kao
nain spoznaje egzaktnih znanosti
shvaena samo

kao jedan poseban vid razumijevanja, ali

ni- poto kao jedini izvor i iskustvo
istine. Ta- kvi ne-znanstveni naini
iskustva istine u
prvom su redu umjetnost i kultura. U
po- vijesnom pogledu razumijevanje
kao temelj hermeneutike ima stare
korijene ve u ho- merskoj i biblijskoj
hermeneutici. Aristote- lov pojam
razboritosti (phronesis) kao spe- cifine
praktine spoznaje koju obiljeava
dobro promiljanje i vjerodostojnost tek
je suvremena hermeneutika prepoznala
kao svoj pravi izvor i uzor. Kao umijee
itanja, izlaganja i tumaenja tekstova
pojam razu- mijevanja svoju izobrazbu
zacijelo duguje pravnoj i filolokoj, a
najvie biblijskoj her- meneutici u
novome vijeku od naega Ma- tije
Vlaia (Clavis scripturae sacrae, 1567)
do
Spinoze,
preko
romantike
hermeneuti- ke Schleiermachera i
Diltheyeva historizma sve do diskusije
izmedu
hermeneutike
i
kritike
ideologije u naim danima. Pe
Reakcija, 1) (psih.) miina kontrakcija,
se- krecija lijezda ili bilo koja promjena
u or- ganizmu izazvana podraajem; 2)
soc. dru- tveni pokret koji djeluje
protivno od do- minantne tendencije,
socijalne evolucije ili napretka.
Realan (lat. res = stvar), stvaran, koji
objek- tivno zbiljski postoji. Pojam
realan oznau- je postojee u stvarima i
neovisno od svi- jesti. Suprotan je
pojmu idealan, koji znai neto samo
pomiljeno, to samo u milje- nju
postoji.
Reali, po filozofu Herbartu posljednji,
jedno- stavni, nepromjenljivi zbiljski
faktori bit- ka.
Realidealizam ili idealrealizam, uenje koje eli pomiriti realizam (v.) i idealizam
(v.) tvrdei da je idealno ujedno realno
(Schel- ling) ili da su realno i idealno
nerazdvojno
povezani
(Schleiermacher). Fenomenalizam (v.)
je takoder oblik idealrealizma, odnosno
realidealizma, jer tvrdi da oblici
miljenja odnosno spoznaje za svoju
osnovicu imaju realitet, koji tek na sebi

razumijevanje
osebujan nain preoblikuju. Realitet
neovisno od spoznaj- nog subjekta
postoji, ali ga svijest doivljava kao svoj
doivljaj, prema svojim (dakle idealnim)
mogunostima.
F
Realist, pristalica realizma (v.) u filozofiji;
u umjetnosti oznauje taj termin
umjetnika koji ivot prikazuje onakav
kakav jest, a u politici i svakodnevnom
ivotu onoga koji se ne zanosi idejama
i neostvarljivim elja- ma, nego uzima
ivot trijezno i kritiki onakvim kakav
on jest.
F
Realistian, u smislu realizma (v.), koji
odgo- vara realnosti (v.).
Realiter (novolat.), stvarno, u stvari,
doista.
Realitet (njem. die Realitat), isto to i
realnost (v.).
Realizacija (lat. realis = stvaran),
ostvariva- nje, ostvarenje; in kojim
neto to je naj- prije bilo samo
zamisao, ideja ili ideal, po- staje realno
(stvarno); takoder rezultat toga ina,
ono to je takvim inom postalo realno (v.); ostvarivanje jedne zamisli. P
Realizam (lat. res = stvar, realis =
stvaran), filozofski nazor koji se javlja
na razliitim filozofskim podrujima, u
znaenjima koja su srodna ali se ne
mogu svesti na jedno osnovno. U
srednjovjekovnoj logici (poj- movni
realizam) uenje koje se suprotstavlja
nominalizmu
(v.)
i
konceptualizmu, a prema kojem opi
pojmovi,
odnosno
openitosti
(universalia), postoje realno. Pre- ma
ekstremnom srednjovjekovnom realizmu,
koji
se
inspirira
Platonom,
openitosti postoje kao ideje u bojem
umu prije po- jedinanih stvari (ante
res); prema umje- renom realizmu,
koji je blii Aristotelu, one postoje u
samim stvarima (in rebus). Najistaknutiji su predstavnici tog realizma
Guilkume, Anselmo, Albert i Toma. U
spoznajnoj teoriji (spoznajnoteorijski
realizam)

pravac
koji
se
suprotstavlja idealiz- mu (v.), a tvrdi da

282

realizam

postoji
realnost,
vanjski
svijet
nezavisan od ovjekove svijesti, i da
ovjekova svijest u procesu spoznaje tu
realnost, onakvu kakva ona jest,
odslikava (kopira, odraava, prenosi,
opisuje). Realisti u tom smislu jesu, na
primjer, Aristotel, Locke, francuski
materijalisti 18. st. i mnogi drugi. U
spoznajnoteorijskom
realizmu
razlikuje se naivni i kritiki realizam.
Naivni realizam smatra da su nae
predodbe i poj- movi pasivni odraz ili
slika realnih predme-. ta, i da su stvari
upravo tako kakve opaa-

mo i zamiljamo, ili bar da nema bitne

raz- like izmedu realnosti i nae slike o
njoj. Kritiki realizam smatra da izmedu
naih misli i stvari postoje slinosti ali i
bitne razlike, a napose da, pored takvih
aspekata ili elemenata nae spoznaje
kojima odgova- ra neto u stvarnosti,
ima i takvih koji su isto subjektivni.
Svojevrsna
je
varijanta
realizma
neorealizam koji se razvio u anglo-amerikoj filozofiji na poetku 20. st. i
koji,
nastojei
da
prevlada
dualistinost kriti- kog realizma, tvrdi
da su stvari nezavisne od spoznaje, ali
kad su spoznate, identine su s
idejama duha. Neorealizam su, medu
ostalim, zastupali G. E. More i S.
Alexander u Engleskoj, a R. B. Perry i
W. P. Montague u Americi. Nasuprot
neorealistima usavre- nu varijantu
kritikog realizma zastupali su R. V.
Sellars, G. Santayana, A. O. Lovejoy.
U filozofiji J. F. Herbarta (metafiziki
realizam) teorija po kojoj su
posljednji
elementi
svijeta
nematerijalni atomi reali. U
estetici i umjetnosti, estetska koncepcija po kojoj umjetnost treba da
prikae stvarnost onakvu kakva jest,
odnosno pra- vac koji nastoji da prikae
stvarnost ona- kvom kakva jest. U
politici i u svako- dnevnom ivotu
otprilike isto to i tre- zvenost,
hladno
i
objektivno,
racionalno
ocjenjivanje
ljudi
i
dogadaja,
suzdravanje od postupaka koji nemaju
izgleda na us- pjeh. Ovako shvaeni
realizam neki smatra- ju vrlinom, a neki
manom.
P
Realna definicija, zapravo prava definicija
(objanjenje stvarnog sadraja nekog
poj- ma), za razliku od nominalne
definicije
(objanjenje
rijei).
(V.
definicija.)
Realna dijalektika, a) dijalektika (v.)
teorija koja se nasuprot dijalektici
pojma (Fichte) ili transcendentalnoj
dijalektici (Kant) od- nosi na stvarnost,
prirodu
i
povijest.
Hegelova
dijalektika, iako dijalektika pojma,
ujedno je i realna dijalektika, jer su za

realizam
njega bitak i ideja identini, te je
dijalektika poj- ma ujedno i dijalektika
realiteta
(logika
je
ontologija).
Marksistika koncepcija dijalek- tike
isto je tako realnodijalektika. Engelsovo je miljenje da je kod njega i Marxa
dijalektika svedena na nauku o opim
za- konima kretanja, kako vanjskog
svijeta tako i ljudskog miljenja: dva
reda zakona, koji su u stvari istovjetni,
ali po svom izrazu utoliko razliiti
ukoliko ih ovjeja svijest moe svjesno
primijeniti, dok se oni u pri- rodi, a
dosad velikim dijelom i u ljudskoj
povijesti, ostvamju na nesvjesni nain,
u obliku izvanjske nunosti, usred
beskrajnog niza prividnih sluajnosti
(L. Feuerbach i kraj njemake klasine
filozofije). U mar- ksizmu inae postoje
otre kontroverze oko koncepcije
realne dijalektike u vezi s pita- njem
dijalektike prirode. Dijelom i na tim
kontroverzama zasnivaju se razliiti
pravci u marksistikoj filozofiji. V
Realno (lat. realis = stvaran), stvarno.
Ima vie bliskih ali ipak razliitih
znaenja, npr.: ono to jest, bivstvujue
uope; ono to je poput stvari; ono
prostorno-vremensko
nasuprot
idealnom kao neprostornom i izvanvremenskom; ono to se ostvarilo
nasuprot onom to je samo mogue;
ono zbiljsko nasuprot prividnom; ono
autentino nasu- prot neautentinom;
ono ivotno nasuprot beivotnom; ono
to egzistira u skladu sa svojom biti
nasuprot onom kod ega posto- ji
rascjep izmedu faktine egzistencije i
biti itd. Kod nekih filozofa tono je
fiksirano neko od navedenih znaenja
ovog termina, dok je kod dmgih termin
vieznaan ili ne- precizan. Suprotni
pojmovi:
irealno
(v.),
idealno,
fantazijsko (v.), imaginarno (v.).
P
Realnost (novolat. realitas = stvarnost),
svoj- stvo onoga to je realno; takoder
cjelokup- nost svega to je realno (v.),

283

realnost

to postoji; za razliku od onoga to je

samo
predoeno
ili
pomiljeno,
ontologina osebinost, neovi- sna o
svjesnoj doivljajnosti, zbilja. Neki
razlikuju fiziku realnost (cjelokupnost
svih fizikih predmeta ili stvari) od
psihike realnosti (cjelokupnost svih
psihikih do- ivljaja). Govori se takoder
o materijalnoj realnosti (cjelokupnost
svega to je materi- jalno), o
objektivnoj
realnosti
(cjelokupnost
svega
to
postoji
objektivno,
nezavisno od ovjekove svijesti), o
subjektivnoj realnosti (cjelokupnost
onoga to pojedinac zamilja

kao realnost) itd. Suprotno: nerealnost,

ne- to nezbiljsko.
P
Receptivan (lat. recipere = primati),
prijem- ljiv, sposoban da prima
odredene utiske, primajui. Suprotni
pojmovi, produktivan, aktivan, spontan.
Receptivitet, osobina nekog sistema ili
orga- nizma da ga mogu podraiti
odredeni oblici energije.
Recesivno obiljeje, naslijedena osobina
ko- ja ostaje latentna (skrivena) zbog
toga to je potisnuta od druge
dominantne osobine (v. dominantan).
Reciprocitet (lat. reciprocus = istim se
putem
vraajui),
uzajamnost,
uzajminost,
naizmjeninost,
medusobnost,
medusobna
uvjetovanost.
Reciproan (lat. reciprocus = istim se putem vraajui), uzajaman, uzajmian,
naizmjenian,
medusoban,
medusobno uvjeto- van. Reciproni su
pojmovi i sudovi koji su ekvipolentni
(v.).
Recta ratio (lat. po gr. orthos logos),
pravi um, ispravan razum koji pogada
ono pravo, naroito na moralnom
podruju; kod stoika oznaava opi
svjetski zakon, od prirode za- jedniki
ljudima i bogovima, kojemu se mudrac
svjesno podvrgava; prirodni zakon.
Pet
Reenica: jedinica saopenja; jezini izraz
(jednolan ili vielan, potpuno doreen
ili eliptian) koji ukljuuje predikativnu
sin- tagmu, tj. sadri bilo kakav
element izjave (saopenja) o nekom
izriito
spomenutom
ili
pretpostavljenom predmetu, odnosu, inu, zbivanju, izjavi, zamisli,
situaciji. Kao odraz razliitih mentalnih
stanja, ree- nica moe izricati sudenje
(konstataciju, lo- giku determinaciju),
vjerovanje,
ocjenjivanje
(vrednovanje), htijenje (zapovijed, zahtjev), elju, uvstvenu angairanost
(zanos, udenje, bijes itd.) ili takav stav
u kojemu se neka mogua predikacija
porie, stavlja u sumnju, izlae kao
mogua, fiktivna ili upitna, tj. ovisna, o
nekom
traenom
saopenju

realnost
(informaciji). Ako je predmet o ko- jem
izjava vrijedi izreen, on se naziva subjektom reenice, a izreena izjava
tvori re- enini predikat. Ako je
predikat imenska rije, ona je esto
vezana sa subjektom tzv. kopulom
glagolskim oblikom nepotpu- na smisla
koji istie njenu specifinu pre- dikatnu
ulogu. U tzv. rairenoj reenici
subjektni ili predikatni lan moe biti
do- punjen dodacima (dopunama) kao
to su: atribut, atributna sintagma,
apozicija; predi- katni lan (najee
glagol) moe biti pro- iren (poblie
odreden) prilokim oznaka- ma, a i
objektom, specifinim dodatkom koji
oznauje podnosioca subjektove radnje, odnosno predmet na koji je
proces predikatnog glagola usmjeren;
svaka opet reenina dopuna moe
imati i svoje vlasti- te dopune. U
mnogim reenicama saope- nje je
reducirano tako da reenici formalno (u
gramatiko-analitikom
smislu)
nedosta- je bilo subjekt, bilo predikat,
bilo neka od dopuna ili ak vie lanova
odjednom
(besubjektne,
krnje,
eliptine reenice, npr.: Grmi. Vatra!
Samo to! Da! Moda.). U ta- kvim se
reenicama
formalno
izostavljeni
lanovi
podrazumijevaju
bilo
iz
okolnosti koje su zajedniki uoljive ili
poznate oni- ma koji razgOvaraju, bilo
iz onoga to je prethodno reeno, bilo
iz
smislenih
elemenata
koje
izgovorena rije kao jezini oblik
implicira (npr. lice u glegolskim
oblicima, razliite vrste odnosa u
padeima imenskih rijei itd.). Logika
analiza reenice u razli- itim jezicima
pokazala je: 1) da struktura reenice
implicira neke spoznajnoteorijske (pa i
ontoloke) pretpostavke (tako npr. indoevropska reenica implicira medu
osta- lim ideju supstancije kao
nosioca svoj- stava i ishodita
uzrone aktivnosti); 2) da je isti logiki
sadraj reenice redovito kompliciran i
zamuen
specifinim
jezinim

284

(mimologinim) semantikim adneksima i tendencijama. Takva opaanja

dovela su u novije vrijeme do pokuaja
da se znan- stvene izjave (posebno u
logici
i
matematici)
umjesto
reenicama izraavaju formula- ma
gradenima od jednoznanih logikih
simbola (logistika, matematska logika).
Kr
Red (gr. taksis; lat. ordo), bilo koji
ustaljeni
odnos
medu
stvarima,
osobama i stanjima koji se dade izraziti
kao pravilo ili zakon.

red

Ideju sveopeg reda Grci su izraavali i

ter- minom kozmos imajui pred oima
svijet kao sklop ustaljenih odnosa. Na
ovu ideju prirodnog reda oslanja se
ideja logikog i moralnog reda u kojoj
su zadane samo nor- me a njihovo
izvrenje figurira kao ovje- kov
zadatak. Teorijom reda, odnosno filozofijskim utemeljenjem reda bavili su
se gotovo svi veliki filozofi, posebno
Aristotel,
Plotin,
Augustin,
Toma
Akvinski, Spinoza, Leibniz, Kant, kao i
istaknuti
predstavnici
suvremene
filozofije matematike. Z
Reductio ad absurdum, v. deductio ad absurdum.
Redukcija (lat. reductio = vodenje
natrag), u logici svodenje dmge, tree i
etvrte si- logistike figure (v.) na prvu,
koju Aristotel (kao poslije i Chr. Wolf)
smatra jedinom savrenom figurom, jer
samo kod nje nisu potrebne nikakve
pomone operacije da se pokae
nunost zakljuka. U filozofiji: svodenje pojedinih spoznaja na zajedniki
princip, pojedinanoga na ope. U
matema- tici: smanjivanje neke veliine
u odrede- nom odnosu.
S
Redukcionizam je filozofijsko stajalite
koje svodi sve spoznaje na neke
prvotne i zajed- nike principe (v.
redukcija).
Gr
Refleks (lat. reflecto = odrazujem), 1)
Bezu- vjetni refleks je jednostavna
motorna ili se- kretorna reakcija koja se
osniva na nasljedu a odvija se
odredenim putovima. Npr. sti- skanje
zjenice pod utjecajem pojaanja svjetla koje dopire u oko (tzv. pupilarni
refleks), ispmanje potkoljenice kad se
zada lagan udarac pod iver na koljenu
(tzv. patelarni refleks) itd. Bezuvjetni
su refleksi karakteri- stini za vrstu,
slabo su promjenljivi, a cen- tri se za
bezuvjetne reflekse nalaze gotovo
iskljuivo u niim ivanim stmkturama
(lednoj modini i modanom deblu). 2)
Uvjetovani refleks je motorna ili
sekretorna reakcija koja se osniva na
vezama izmedu receptora i efektora,

steenim
u
toku
indired
vidualnog ivota. Uvjet da se
stekne neki uvjetovani refleks jest
asocijacija nekog za odredenu reakciju
prirodno nedjelotvornog podraaja s
bezuvjetnim podraajem za tu reakciju.
Zbog eeg povezivanja bezuvjet- nog
podraaja s nekim dmgim podraajem
moi e i taj dmgi podraaj sam
izazvati reakciju koju izaziva bezuvjetni
podraaj. Npr. bezuvjetni podraaj za
refleks slinjenja je mehaniki podraaj
receptora u sluzoko- i u ustima. Ali
kako tom podraaju redo- vito prethodi
zamjedba hrane, to e nakon nekog
vremena i sama zamjedba hrane izazivati
pojaano
izluivanje
sline.
Uvjetovani refleksi lako gasnu ako se
uz uvjetni podra- aj s vremena na
vrijeme ne daje i bezuvjet- ni podraaj.
Prema miljenju nekih autora (I. P.
Pavlov) uenje i iskustvo ivotinja, a i
ovjeka, osniva se na mehanizmu
uvjeto- vanih refleksa. Bu
Refleksija (lat.), misaono, razumsko
osvrtanje na doivljavanje; pomiljanje,
razmiljanje, rasudivanje. Refleksija je
zapravo vii stu- panj svjesnosti,
znanje
o
znanju,
misaono
promatranje svjesne aktivnosti i njenih
ostvarenja, pri emu je teite panje
po- maknuto s prvotnih objekata na
sam su- bjekt i njegov, bilo teorijski bilo
praktiki, odnos prema objektima.
Refleksija je zna- ajni izvor spoznaja o
psihikim
injenicama
(v.
introspekcija), te o logikim zakonitostima svijesti uope.
Pet
Refleksivan (lat.)v 1) koji se oituje u
refleksiji (v.); refleksivni pojmovi po
Kantu su poj- movi odnosa u kojima
mogu zajedno pripa- dati pojmovi u
jednom stanju svijesti (je- dinstvo i
razlinost, skladnost i razronost,
nutrina i vanjtina, materija i forma,
odre- divo i odredenje). To su pojmovi o
pojmo- vima na bazi zrenja, nastali
usporedbenom refleksijom, te se za
razliku
od
kategorija
ne
mogu
primijeniti na predmet spoznaje a da se
poput Leibniza ne zapadne u tzv.

amfiboliju
refleksnih
pojmova;
refleksivni moral etiko stajalite
koje zasniva mo- ralno djelovanje na
razumskom prosudiva- nju, a ne na
neposrednom
uvstvu;
2)
u
psihofiziolokom smislu: nehotian (pokret), na bazi refleksa (v).
Pet
Refleksologija, psiholoka kola koja
nastoji osnovati psihologiju iskljuivo
na objektiv- nim podacima fiziologije i
ponaanja. Re- fleksologija, slino kao i
kasnije behaviori-

285

refleksologija

zam (v.), odbacuje podatke do kojih se

mo- e doi introspekcijom (v.).
Refleksologija
je
neko
vrijeme
dominirala u sovjetskoj psi- hologiji
(Bechterew, Kornilov) kao reakcija na
idealistiki orijentiranu introspektivnu
psihologiju.
(Sinonimi:
psihorefleksologija,
objektivna
psihologija, reaktologija.) Bu
Reflektirati (lat. re-flectere): natrag
savijati ili zavijati. U fizikalnom smislu
reflektirati znai odravati, odslikavati
ili
odbijati
zrake
ili
valove.
U
filozofskom
smislu
znai
neto
predomiljati, promiljati, misliti sama
se- be, tj. kada duh,um ili spoznaja ne
spoznaje izvanjske predmete nego se
okree sebi, razmilja o samom
miljenju i njega uzima za svoj predmet
te na taj nain dolazi do znanja o
znanju i samosvijesti (v.). Pe
Refutacija (lat. refutatio = pobijanje),
dokaz- ni postupak u kome se otklanja
odrivost
neke
teze,
dokazivanje
neistinitosti.
Regresivan (lat. regressus = nazadak),
ozna- ava u logici kretanje miljenja
od
posebnog
k
opem,
od
uvjetovanog k uvjetovano- sti, od
posljedica k uzrocima.
Regressus in infinitum (lat.): vraanje u
bes- krajnost, u neizmjernost. U logici
misaoni put koji se u beskonanom nizu
kree od pojedinanog i posebnog k
openitom, koji od posljedica kree k
sve daljim i daljim, sve osnovnijim
uzrocima neke pojave, ali se ti uzroci
povezuju u beskraj. Suprotan je
regressus in finitum, koji ima zavretak
u jednom konanom nizu.
F
Regularan (lat. regula = mjerilo, pravilo),
pravilan. Tako se u znanosti i filozofiji
na- ziva onaj fenomen koji se, iako
pojedina- an, moe podvesti pod jedno
ope
(generalno,
v.)
pravilo.
Pojedinano koje se javlja samo jednom
i zasebno naziva se singular- nim.
Regulativan (lat. regula = mjerilo,
pravilo), naziva se po Kantu princip
uma, koji ne predstavlja samu spoznaju
nego ono to usmjeruje putove ljudske

refleksologija
spoznaje. Npr. ideja svrhovitosti. esto
se regulativni prin- cipi u znanosti
nazivaju
radnim
hipotezama.
Suprotno: konstitutivan (v.).
Reinkarnacija
(lat.
reincarnatio
=
ponovno
utjelovljenje),
ponovno
vraanje due u ze- maljsko tijelo.
Prema spiritistikom uenju dua
poslije smrti provodi neko vrijeme na
drugom svijetu, a potom opet silazi na
Zemlju da se sjedini s jednim novim
ljud- skim biem. Slino je uenje i o
metemp- sihozi (v.), samo s tom
razlikom to se pod metempsihozom
razumijeva takvo selenje due kod
kojega se ona sjedinjuje i s raz- linim
ivotinjskim tjelesima radi oienja od
grijeha to ih je poinila u predanjem
ivotu. U seobu dua vjerovali su npr.
pita- gorovci i Platon, a isto tako
sainjava ona bitan element budistike
i nekih drugih re- ligija.
S
Rekognicija (lat. recognitio = prepoznavanje), akt svijesti pomou kojega se
spoznaje da je sadraj neke nove
predodbe identi- an sa sadrajem
jedne prijanje predodbe. Rekognicija
je funkcija vana ne samo po sebi,
nego igra vanu ulogu i u proizvodenju
svih
kompliciranih
sadraja
predodbe, jer svijest pri tom mora biti
sigurna da su svi sastavni dijelovi te
predodbe identini s predodbama
koje su se prije toga razvile. (v. i
aprehenzija).
S
Rekurencija (lat. recurrentia = tranje natrag), povratni niz iji se krajnji lan
pokla- pa s poetnim i ija se evolucija
zavrava time da iznova zapone (v.
rekurentan).
S
Rekurentan (lat. recurro = trim natrag),
povratan, koji se vraa natrag (v.
rekurenci- ja).
S
Relacija (lat. relatio) odnos, odnoenje
iz- medu bivstvujueg (stvari, pojava
itd.). Re- lacija je shvaena jo od
Aristotela kao jed- na od kategorija
bivstvujueg. U kasnijoj fi- lozofiji

relacija, kao i ostale kategorije shvaaju se i kao subjektivne i kao

transcenden- talne forme (Kant, v.
kategorije). U formal- noj logici sudovi
relacije su kategoriki, hi- potetiki i
disjunktivni. Relacionalna logika ili
logika relacija je dio i tvorevina matematske logike (v.).
V
Relativan uvjetovan, u odnosu prema
neemu.
Suprotno:
apsolutan,
bezuvjetan. Ne- to je reladvno kad nije
zasnovano u sebi samom, ncto u
odnosu na neto drugo. U

286

relativan

spoznajnoj teoriji se govori o relativnoj i

apsolutnoj istini (v.). V
Relativizam je uenje u spoznajnoj teoriji
po kojem se mogu spoznati samo
odnoenje i odnosi medu stvarima ali
ne one same; ta- koder i uenje po
kojem ne postoji nikakva apsolutno
vaea spoznaja neovisno od spoznavajueg
subjekta.
Radikalni
relativizam vodi preko skepticizma do
ukidanja pojma istine. Relativizam u
etici znai nijekanje opih i apsolutno
vaeih udorednih vri- jednosti i normi
s obzirom na njihovu po- vijesno
ogranienu vrijednost i razliitost, i
povijesnost
razvoja
pojedinanih
naroda i kultura.
Gr
Relevantan (lat.), znatan, vaan, bitan,
znaajan,
odluujui,
suvisao,
svrsishodan. Su- protno: irelevantan.
Remotivan (lat. remotus = udaljen, dalek)
jest sud koji iskljuuje odredeni subjekt
iz sfere izvjesnih predikata.
Reproducirati
(lat.
reproducere),
u
psihologi- ji znai ponavljati prije
doivljeni
svjesni
sadraj,
to
omoguuje dispozicija pame- nja. U
tehnici se time oznaava ponovno
stvaranje ili umnoavanje.
Reprodukcija (lat), ponovno stvaranje, ponavljanje.
U
psiholokom
smislu
oznaava,
na
temelju
pamenja
odnosno sjeanja, ob- novljeni duevni
doivljaj. U umjetnosti i tehnici ovaj
pojam znai umnoavanje slika i spisa.
Repugnancija
(lat),
suprotstavljanje,
sukob,
suprotnost,
protivrjeje,
opozicija, antiteza.
Repulzija
(lat.
repellere
=
odbiti,
odagnati), odbijanje, odbojnost. U
prirodnim znano- stima, sila suprotna
privlanosti (atrakciji, v.), koja djeluje
kao pokreta u kretanju ato- ma, a
onda i u kretanju materije uope.
Respektivan (lat. respectivus), odnosni,
do- tini, uzajamni, obostrani, koji se
tie odre- dene pojave lica, dogadaja, s
obzirom na neto.
Restrikcija (lat. restrictio = stezanje),
ograni- avanje opsega nekog pojma ili
suda.

Retencija (lat. retentio od

relativan
retinere
=
zadrati,
zaustaviti)
je
u
Husserlovoj
fenomenologiji
(v.)
jedan
od
konstitutivnih
momenata
unutarvremenske svijesti. Skupa s protencijom i sada(njou) retencija ini
tempo- ralnu stmktum unutranje
doivljenog vre- mena. Retencija je
svijest proticanja vreme- na u prolost
kao to je protencija svijest proticanja
vremena u budunost. Retencija i
protencija
kao
svijest
imanentno
doivljenog
vremena
pripadaju
vremenskoj dimen- ziji sadanjosti, ali
svijest o trajanju vreme- na nastaje tek
kada ona nadmai punktual- nu
sadanjost pomou protencije u budunost i pomou retencije u prolost.
Budui da je svaka retencija retencija
nekog prote- klog sada, kojemu pripada
retencija; koja ga slijedi itd., nastaje
neprekidnost (kontinum) u kojoj je
svaka retencija retencija retencija.
Neprekidnost retencija nije jednostavno
linearno
oticanje
nego
ini
neprekidnost ko- ja se pomie u sebe.
Zahvaljujui tome u sadanjosti je
svijest o prolaenju i prolosti dana
svagda zajedno. Budui da svi akti nae svijesti protjeu u vremenu i time
pret- postavljaju retenciju kao onu koja
konstitu- ira vrijeme, retencija nije niti
intencionalni akt nae svijesti niti
njegova reprodukcija. Kada bi ona bila
jedno ili dmgo tada bismo bili izloeni
beskonanom regresu. Stoga retencija i
unutarnja vremenska svijest op- enito
prema Husserlu ine pasivnu svijest, tj.
takvu svijest u kojoj subjektivnost
proni- e svoju vremenost a da nije
predmetno intendirana.
Pa
Retorika (gr. retorike), govornitvo,
govornika
vjetina,
nauk
o
principima pravilnog govorenja, koji se
mijenjaju
prema
svrhama
svake
govome cjeline. U grkoj je filozofiji
retorika sainjavala dio logike, a
osnovali su je sofisti.
Retrospektivan (lat. retro = natrag,
unazad i specto = gledam): koji gleda

287

unatrag. Me- todiki postupak kojim se

posljedice nasto- je protumaiti i
razumjeti iz uzroka to su im prethodili.
Reverzibilan (novolat. reversibilis =
povra- tan), koji se moe okrenuti,
preokretljiv. Ta- ko se naziva neki tok ili
proces koji moe tei, koji se moe
odvijati
i
obrnutim
smjerom.
Suprotno: ireverzibilan (v.).
Revizionizam (lat. revisio = provjera, pregled), stmja u marksizmu i radnikom
po-

revizionizam

kretu koja u osnovi naputa sve bitno u

marksistikom uenju. Nastala potkraj
19. st. u njemakoj socijaldemokraciji;
najpo- znatiji predstavnik tog pokreta
bio je E. Bernstein. U teoriji je on
zahtijevao napu- tanje materijalistike
dijalektike, socijali- zam nije shvaao
kao nuni rezultat klasne borbe
proletarijata i ujedno je tvrdio da kapitalizam moe izbjei sve ono to
marksi- zam smatra da ne moe (krize,
ratove, de- presije itd.). Protiv ove
forme revizionizma naroito su ustali R.
Luxemburg, F. Me- hring, G. V.
Plehanov, A. Bebei i dr. Na filozofskom
podruju taj je revizionizam te- io
povezivanju Marxove i Kantove filozofije, to su naroito zastupali Z.
Woltmann, M. Adler, K. Vorlander, uz
rezolutno odba- civanje materijalistike
dijalektike. Druga pojava revizionizma
nastala je u Rusiji na- kon sloma
revolucije od 1905. Medu nekim
rukovodiocima
ruske
socijaldemokracije pojavila se sumnja u
marksizam,
pa
su
Marxov
materijalizam pokuali zamijeniti empiriokriticizmom
(v.),
idealistikom
filozofi- jom koja je u to vrijeme uzimala
maha. Pro- tiv ove forme revizionizma
naroito su ustali Plehanov i Lenjin koji
je u poznatom djelu Materijalizam i
empiriokriticizam
(1909)
teoretski
pokazao njegovu neodri- vost. Trei
oblik revizionizma nastao je u SSSR-u
nakon pobjede staljinizma. Uzroci su
mu etatiziranje i birokratiziranje drutvenih odnosa to je rezultiralo u
ideolokom
monopolu
dravne
birokracije koja je, da bi opravdala
postojee stanje, revidi- rala neke bitne
stavove klasika marksizma u uenju o
dravi, partiji, socijalizmu, revo- luciji
itd. (v. staljinizam). Svojom dogmatskom i nepravilnom interpretacijom
mar- ksizma taj je revizionizam u
posljednjih dvadesetak godina veoma
negativno
djelovao
na
razvoj
radnikog pokreta. U borbi protiv tog
revizionizma dosad su najvei te- ret
ponijeli jugoslavenski komunisti i naro-

di
uope,
svojom
revizionizam
stvaralakom primjenom
marksizma u praksi i teoriji. Osim nekih
manjih struja u radnikom pokretu koje
se otro suprotstavljaju staljinizmu
(npr. troc- kisti), danas je znaajna
struja tzv. evroko- munizma, kao i
razne socijalistike struje, koje su
antistaljinistiki
usmjerene.
V
Revolucija, filozofski pojam revolucije
(skok) oznaava svaku promjenu jedne
ili vie kva- liteta nekog predmeta ili
pojave. Budui da je promjena kvalitete
uvijek naglija, bra od prethodnih
kvantitativnih promjena, revo- lucija je
isto tako mnogo intenzivniji, bri i
radikalniji
proces
od
prethodnog
evolutiv- nog. Kao i svako podruje
stvarnosti, tako se i ljudska povijest
razvija i evolutivno i revoluciono. Tamo
gdje je rije o klasnim suprotnostima,
zavretak te borbe uvijek je revolucija,
tj.
dokidanje
jednog
drutvenog
sistema i klasa koje su ga podravale i
bra- nile. Takve socijalne revolucije
imaju karak- ter oruanog osvajanja
politike vlasti, to' u povijesnom
kretanju nije nunost. Napro- tiv, ima
sluajeva gdje se revolucija (u smi- slu
dokidanja starih drutvenih struktura i
nastajanja novih) uz vee ili manje
klasne
borbe
zavrila
klasnim
kompromisom. Bor- ba radnike klase
za socijalizam u nerazvi- jenim
zemljama, gdje su klasne suprotnosti
bile i jesu politiki zaotrene, pokazuje
da je oruana revolucija najbri i
najuspjeniji put razrjeavanja tih
suprotnosti. U drugim sluajevima, gdje
postoje drugi uvjeti egzi- stencije i
borbe radnike klase, mogui su i
drugi, mimiji putovi za osvajanje vlasti i
promjenu drutvenog sistema. V
Revolucionarni sindikalizam struja u
radnikom
pokretu
nastala
u
Francuskoj krajem 19. st. a bila je pod
utjecajem prven- stveno Marxovih,
Proudhonovih i Bakunji- novih ideja.
Polazei od Marxovog gledita o klasnoj
organizaciji proletarijata rev. sind. su,
kao reakciju na politiku praksu parla-

288

revolucionarni
sindikalizam

mentarizma, na partijske izborne

taktike
i
tadanje
sudjelovanje
socijalista u gradan- skim vladama,
shvaali sindikate kao jedine historijske
predstavnike radnike klase. Borbom
sindikata, proleterskim nasiljem i
generalnim trajkom treba sruiti
kapitali- zam i uspostaviti socijalizam.
Rev. sindika- listi, kao i jedan njihov
ogranak anarhosin- dikalisti (v.), bili su
protiv svake politike organizacije,
protiv
utjecaja
intelektualaca
na
radniki pokret, a od anarhizma su pre-

uzeli i potpunu odbojnost prema svakoj

po- litikoj organizaciji dmtva, dakle i
prema dravi. Socijalizam je za njih
negacija klasa, drave, partija itd. i
uspostavljanje
samoupravne
organizacije bazirane na sindikalnoj
organizaciji
radnike
klase.
Najznaajniji predstavnici rev. sind. bili
su F. Pelloutier, G. Sorel, H. Lagardelle,
R. Michels. V
Rezignacija
(novolat.
resignatio),
slobodno odricanje od neega to za
nas
predstavlja
neku
vrijednost,
preputanje neotklonivoj sudbi. Nastaje
iz spoznaje ili osjeaja nemo- i pred
beznadnom
budunou.
Slobodno
odricanje od sree. (V. kvijetizam.)
Rigorizam (lat. rigorosus = strog),
strogost u nainu miljenja i djelovanja
koje ne do- puta ni najmanje
odstupanje od pravila ili zakona bez
obzira na osobitost pojedinih sluajeva.
Rigorizam je takav moral koji potpuno
iskljuuje
motive
dobrohotnosti
i
osjeajnosti, drei se strogo samo
odrede- nih propisa. Suprotan je nain
miljenja in- diferentista (v.), sinkretista
(v.) i latitudijana- ca (v.).
S
Rigorozan (lat. rigorosus = strog), otar,
strog, nepokolebljiv nain miljenja i
djelo- vanja (v. rigorizam).
Rita (sansk.), termin izveden iz osnove r
koja oznaava kretanje u smislu
usmjeravanja; izraz srodan grkom
arete i latinskom ritus. Prvi
apstraktni pojam svemirske zakonitosti u vedskim himnama. Iz prvobitnog
smisla podesnost razvija se znaenje
ispravnost,
pravilnost
i
pravednost, te boanski zakon ili
boanska istina i sveto djelo,
ritualni in koji usmjerava tok zbivanja
u ispravnom smislu. U kasni- jem
razvoju indijske misli izraz za ovaj idejni sadraj postaje dharma (v.). Iz iste
osnove i izvora potjee avestiki pojam
arta (urtom ili aa) u iranskom
mazdaizmu (v.). Kineski tao (v.) ima
takoder isti osnovni smisao.
Ve
Rod (lat. genus), jedinstvo gmpe razliitih
vr- sta predmeta (stvari, bia) koje su u

revolucionarni
sindikalizam
ruh i nafs
bitnosti srodne s obzirom na neka
karakteristina zajednika obiljeja,
odnosno s obzirom na zajedniko
porijeklo. U vezi s ontolokim pitanjem
o realnom postojanju roda, v. po- jam,
ideja, univerzalije, openito. Pet Rodni
pojam, opi pojam viega reda, koji
obuhvaa razliite vrsne (specifine)
pojmove
s
djelomino
istim
zajednikim sadra- jem. U ljestvici
viih i niih pojmova (poj- movna
piramida) rodni pojam je logiki relativan: svaki pojam (izuzev najniih
vrsnih pojmova) moe se shvatiti kao
rodni pojam prema njemu podredenim
niim, a kao vrsni pojam prema njemu
nadredenim vi- im pojmovima. U
definiciji
naroitu
ulogu
ima
neposredno vii pojam (genus proximum) (v. pojam, vrsta, definicija,
divizija, klasifikacija). Pet
Ruh i nafs (islam): duh i dua. U kuranu
je ruh nosilac boanskog svojstva i
Allahov vjesnik u ljudskoj prirodi, a nafs
dua u smislu psiholokog i moralnog
karaktera. Ruh je dah Allahov, koji
zagrijava tijelo i time ga budi u ivot
(usp. Heraklitov ele- ment vatre). Kod
Muhameda se ispoljuje kao znanje,
svjetlost i rukovodstvo no- silac
proroke moi. Nafs u kuranu obiljeava jedinstvo linosti i savjest koja
se bori sa strastima i tei za
smirenjem. Nafs je termin kojim se
naziva dua u psiholo- kim traktatima.
Polazei od Artistotelova djela De
anima napisali su Knjige o du- i
(Kitab al-Nafs) Farabi i Ibn Sina, a
Ghazali kao teoloki mislilac raspravlja
ra- dije o ruhu kao duhovnom biu koje
nije ni zatvoreno u tijelu ni s njim
povezano, ali nije ni odvojeno od njega,
isto onako kao to je i Allah u svijetu i
izvan njega. Znaenje ovih dvaju
termina postepeno se identificira.
Sufiki (v.) mistici shva- aju ruh kao
finu
svjetlosnu
supstancu
('ain)
19 Filozofijski rjenik

289

290

ruh i nafs

ruh i nafs

analogno indijskom psihomaterijalizmu,

dok nafs smatraju sjeditem niih i
loih duevnih osobina. U tom je smislu
i pa- njolski mistik Ibn Arabi (13. st.)
napisao djelo o nafsu i ruhu, u kojemu
nauava da se njegovanjem ruha i
potiskivanjem svoj- stava nafsa postie
stanje savrenog ovjeka. Odatle nije
daleko panteistika pretpostav- ka da
zbiljske egzistencije i nema izvan Allahova nafsa (Dilani). Nasuprot takvim
shvaanjima Ghazali naglaava osobito
bes- tjelesnost ruha. Od ruha u
racionalno-psiholokom
smislu
razlikuje se konano pojam uma u
aristotelovskom smislu 'akl (gr.
nus). Pod neoplatonskim utjecaji- ma
bliskim staroiranskoj tradiciji mazdaizma (v.) i 'akl postaje prvom
emanacijom (v. faid), koja prethodi
stvaranju
svjetskih
sfera
('ukul).
Ve

sadanjost

291

Sadanjost,
vremenski period (as,
trenutak) koji se oznauje prilogom
sada. U najrigo- roznijem smislu
sadanjost bi bila adimen- zionalna
granica
izmedu
dviju
negativnih
determinacija: prolosti (onoga to
vie ni- !
je) i budunosti (onoga
to jo nije); medutim, kao to to pokazuje analiza
grama- tike kategorije vremena,
sadanjost nije ni- kada miljena kao
vremenska toka nego uvijek kao
protenost (dua ili kraa linija
vremena) kojoj su granice elastine,
odre- dene trajanjem nekog izriito ili
implicitno
intendiranog
odsjeka
doivljavanja, akcije ;
ili zbivanja.
Doivljajna (psiholoka) sadanjost,
noena
jedinstvenou
doivljaja- cjeline, zahvaa uvijek
donekle u prolost (kao perzistencija) i
u budunost (kao anti- cipacija). Kr
Sadhana (sansk.): dostignue; u
filozofskoj terminologiji: 1) osnova, put i tehnika 5
sredstva za ostvarenje ivotnog cilja;
naziv
za disciplinu praktinog uma, koje se
svrha u indijskoj filozofiji redovno
odreduje kao oslobodenje (mukti) od
metafizikog nez- nanja (avidya) i od
vezanosti za vjeni tok fenomenalnog
zbivanja (samsara). Taj cilj nije
jedinstveno odreden u svim sistemima,
a za indijsku disciplinu praktinog uma
ka- j
rakteristina
su
u
prvom redu formalna i
tehnika obiljeja. Disciplinom psihikih
snaga, koja se provodi moralnom
stegom i vrenjem formalno shvaene
dunosti, po- stie se osnaenje duha,
iji se efekt moe iskoritavati jednako

saltus in concludendo

za dobre kao i za zle

svrhe. Sama disciplina je
moralno neutral- na, kao
to je i filozofski ideal
gotovo svih indijskih kola
postizanje stanja koje je
on- kraj dobra i zla, jer su
vrijednosni pojmovi dobra
i zla relati metafizike
kategorije nez- nanja. Po
toj etikoj neutralnosti, a i
zbog
praktine
usmjerenosti
koju
religijski ideal oslobodenja
daje indijskoj metafizici,
disci- plina praktinog
uma zauzima poloaj koji
odgovara
logici
u
evropskoj filozofiji, pa je u
tom
smislu
njen
formalizam razraden u
detalje
i
u
osnovi
zajedniki svim sistemima. 2) U logici, termin za
premisu silogiz- ma (v.
anumana).
Ve
Sadizam (franc. sadisme, prema grofu de
Sa- de), oblik seksualne perverzije koja
se oi- tuje u tome da se seksualno
zadovoljenje nalazi u muenju dmgih
osoba, veinom suprotnog spola.
Sadizam nije povezan s mrnjom, jer
su muene osobe esto volje- na lica. U
svakodnevnom govom sadizam moe
znaiti uope uivanje u muenju
dmgih ljudi ili ivotinja. Suprotno:
mazohi- zam (v.).
Pt
Sadraj: openito: ono to se u neemu
na- lazi. U filozofiji se metaforiki
govori o sadrajima svijesti, pri
emu se misle ana- litiki razluivi
elementi
svjesnih
(psihikih,
mentalnih) procesa; sadraj svijesti
kao subjektivni unutranji fenomeni
(do- ivljaji) obino se suprotstavljaju
objektiv- nim predmetima i zbivanjima
vanjskoga svijeta (u idealizmu to
dvoje koincidira). U logici izraz sadraj

pojma oznaava skup logiki razluivih pojedinosti

koje pojam (zapravo semantiko polje termina koji
po- jam predstavlja) obuhvaa. Tradicionalna logika, poistovjeujui
sadraj (smislenu polivalentnost)
pojma
sa
stupnjevima
logike
determinacije koji se u njemu dadu razliko- vati,
postavila je naelo da sadraj i opseg pojma stoje u
odnosu obrnute proporcio- nalnosti: to je iri opseg
pojma, to mu je manji sadraj i obratno. Tako npr.
viestm- ko determinirani pojam kvadrata
obuhva- a manji broj likova nego jednostavnije determiniran pojam etvorokuta. Kr Saltus in
concludendo, saltus in demon- strando (lat.), skok u
zaljuivanju odnosno dokazivanju. To je pogreka
koja nastaje iz-

saltus in concludendo
ostavljanjem,
neuvaavanjem
(preskakiva- njem) jedne premise u
sloenom silogizmu, a ponekad i u
jednostavnom silogizmu, ako nije
posrijedi entimema (v.).
Pet
Samadhi (sansk.), sabranost kao glavno
obi- ljeje meditativne zadubljenosti;
najiri i najei termin u indijskim
teorijama o me- ditaciji; u sistemu yoga
(v.) osmi i posljednji lan duhovne
discipline; u budizmu osmi i posljednji
lan
osmorolanog
puta
(atthangika-magga, v. budizam) ope
discipli- ne i sredinji pojam posebne
meditacione tehnike gjhana (v.). U svim
sistemima raz- likuje se priblini i
potpuni stupanj sa- branosti ili
aposorpcije duha. U vedanti je nii
stupanj, savikalpa-samadhi, onaj na
kome jo djeluju modalne razlike (guna,
v.) i nametnuta mnogostrukost
(upkihi, v.), iz kojih potjee doivljaj
individualne odvo- jenosti. Potpuna
sabranost ili zadubljenost (nirvikalpasamadhi) je stanje utonulosti u
apsolutnu
transcendenciju
paramatmana. Zato se samadhi tu opisuje
kao stanje gdje su uniteni upkihi i
postignuto
oslobodenje
od
preporadanja individualizirane due;
kao spontano oitovanje prave prirode
u svoj njenoj punoi; oitovanje koje
isklju- uje svaku usporedbu; gdje su
mentalne
djelatnosti
resorbirane
poto smo njima potpuno ovladali. U
tu je svrhu potrebno izazvati utrnue
osjetnog svijeta, a u tom se smislu i u
vedanti samkihi naziva sta- njem
nirvane. Po evropskim analogija- ma
samadhi se ponekad prevodi kao
trans
i
objanjava
kao
unio
mystica.
Prema
vedantinskim
komentarima samadhi se razli- kuje od
dubokog sna po tome to u posljednjeg mentalni i osjetni organi
prestaju djelovati u neznanju, a u
prvome u najvioj spoznaji i svjesnosti
(itta). U budizmu uenje o samadhi
ima drukiju metafiziku podlogu. Vea

292

samkhya

se panja posveuje analitici svjesnih

stanja, koja se tu razvijaju odrede- nom
postepenou. Samadhi se kao sastavni dio sistema meditacije gjhana
identificira sa sabranou duha u jednoj
toki (ittass'e- kaggata, v.), koja se
interpretira kao toka nitice u svijesti.
U irem smislu obuhvaa tri posljednja
lana Buddhina osmorola- nog puta
(ispravan napor, ispravna panja,
ispravna sabranost). Osobito je u
budizmu karakteristina diferencijalna
razrada feno- menologije sabranosti za
razliku od panje (sati). Buddhaghosa
tumai samkihi kao sam-ardhana,
vrsta u-klopljenost u smi- slu
abhidhamma (v.) teorije o realnosti,
pre- ma kojoj objekti nisu drugo nego
trenutani
konglomerati
egzistencijalnih faktora ili elemenata
infinitezimalne prirode. Opstoj- nost tih
sklopova ovisi o snazi sabranosti duha
koji im daje ustaljeni smisao. Dok sabranost tako uspostavlja sadrajnu
opstoj- nost svijeta, panja (sati) je
dublji osnov (patthana) te moi
ustaljivanja u spoznaj- nom bivstvu
svijesti. Panja je skrovite svijesti,
njeno receptivno stanje. Osnov- nu
analizu panje dao je u tom smislu Buddha
u
svom
velikom
govoru
Satipatthana- sutta. Iz metafizikih
pretpostavki ova- kvih teorija shvatljiva
je donekle i natpri- rodna mo koju
Indijci pripisuju meditativ- nim stanjima
duha. Ve
Samkhya (sansk.), jedan od 6 darana ili
sko- lastikih sistema u indijskoj
filozofiji. Naziv dobiva po nabrajanju
ili
kategoriziranju
psihofizikih
elemenata. Za osnivaa se smatra
legendarni mudrac Kapila ije je uenje
poznato ve u prvoj polovini prvog
tisuljea pr. n. e. Glavni stavovi ovog
ue- nja nalaze se na vie mjesta u
Mahabhara- ti (Bhagavan-gita i
Mokadharma).
Osnovno
skolastiko djelo je Samkhyakari- ka,
kratki prikaz uenja u 70 strofa od

Ivarakrine, oko 3. st. n. e. Kao

najsta- rija filozofska kola samkhyja je
snano utjecala na filozofske i religijske
predodbe klasinog indijskog pogleda
na svijet. Od ostalih sistema
razlikuje se prvenstveno po dualizmu
duha (atman ili purua, v.), shvaenog
kao pasivni promatra, i prirode
(prakriti) koja je po svojoj aktivnoj
sposobnosti
iskljuivi
osnov
psihofizikog zbiva- nja. Usprkos tom
dualizmu, koji se znatno razlikuje od
evropskog, a u krajnjoj se liniji
pribliava
vedantinskom
idealizmu
objek- tivnog duha, samkhyja je
izgradila
prototip
indijske
emancipacionistike teorije evolu- cije.
Iz iskonskog stanja prirode (pra-kriti,

samkhya
doslovno pra-djelatnosti) izdvaja se
najpri- je um (buddhi), a iz njega
faktor ja (aham- kara) ili individualna
svijest. Odatle se ema- nacija grana u
dva smjera. Na subjektivnoj strani
nastaje razum (manas), sredinji koordinacijski organ za deset osjetnih
sposob- nosti ili organa (indriya) koji se
dijele na pet spoznajnih (sluh, oi,
koa, jezik i njuh) i pet djelatnih (govor,
mke, noge, mar i pol- ni organ). Na
objektivnoj strani nastaje pet velikih
elemenata (v. bhuta) (eter, vatra,
vjetar, voda i zemlja) i njihovih pet
osjetnih obiljeja (viea) zvuk kao
obiljeje etera, oblik vatre, doticaj
vjetra, okus vode, i miris zemlje.
Um, faktor ja i razum pripadaju
podmju osjetne prirode, a sastoje se
od
profinjene
psihike
materije
(sukma-arira). Duh i materija sa
svoje 23 podvrste sainjavaju shemu
od 25 bivstava (tattva). Sve zbivanje u
prirodi vezano je da- lje za tri osnovna
modalna stanja (guna): sattva stanje
adekvatnog umnog uvida, ragjas
stanje maglovitih uvstvenih po- buda,
i tamas tama utonulosti u materiju. Duhovni princip u ovjeku
(puma) samo je svjedok (sakin) i
poznavalac po- dmja (ketragjna)
prirodnih
zbivanja,
koja
pasivno
promatra kao u zrcalnoj slici. Iz
subjektivne zablude uma nastaje
neznanje (avidya) koje se, kao i u
dmgim sistemima, sastoji u pogrenoj
identifikaciji pume s prakriti. Ideal
spoznaje je oslobodenje (mukti) koje se
ostvamje kad se puma kao duhovni
princip odvrati od zrcalne igre (lila)
prirodnog zbivanja. Interes duha za
vjeni tok zbivanja u prirodi tumai se
sim- patijom. Za razliku od vaieike,
koja nauava postojanost materijalnih
atoma i njihovih kvaliteta, prema
samkhyi je pra- materija podlona
vjenim mijenama. Medu evropskim
sistemima zapaena je slinost sa
samkhyom kod stoika po opim
stavovima o prirodi, a i u mnogim
poje- dinostima.
Ve

293
samootuenje
Samoljublje, jedan od izraza kojima se
ozna- uje izuzetan nain kako ovjek
vrednuje svoje vlastito bie i sve ono
to je s njim integrirano. Srodni su (ali
ne istoznani) iz- razi: egoizam,
egotizam, sebinost, samoi- vost,
sebeznalost. Zasnovano na iskonskoj
ontikoj
situaciji
individualnog
postojanja (koja je tek dijelom izraena
u
tenji
za
samoodanjem),
samoljublje je zajedniki nazivnik za
bezbrojne
integracijske
i
dezintegracijske tendencije, koje imaju vrlo
raz- liitu bioloku, socijalnu i etiku
vrijednost.
Kr
Samoodredenje, termin koji se katkada
upo- trebljava u etikim razmatranjima
(prema njem. Selbstbestimmung) da
oznai djelo- vanje zasnovano na
pobudama, kriterijima i zakonitostima
koje
pripadaju
samoj
linosti
djelovatelja, nezavisno od vanjskih (tudih) utjecaja. U politikom smislu
samoodredenje
je
na
internacionalnom pravu za- snovan in
kojim narod sam preko svojih legalnih
predstavnika odluuje o svom politikom
statusu,
npr.
konstituira
vlastitu organizaciju vlasti. Nakon
prvog svjetskog rata pravo naroda na
samoodredenje bilo je fiksirano u 14
Wilsonovih toaka. Kr
Samoopaanje, v. introspekcija.
Samootudenje openito: otudenje (v.)
sopstva od sebe sama putem sebe
sama.
U
Hegelovom
sistemu
samootudenje je otu- denje apsolutnog
duha (ili apsolutne ideje) od sebe sama
u prirodi (koja je negacija duhovnog), a
prevladava se vraanjem apso- lutnog
duha sebi povijesnim procesom, razotudenjem koje se zbiva u sferi
konanog duha. U Feuerbachovoj
filozofiji sa- mootudenje je otudenje
ovjeka od vlastite biti, postupak kojim
ovjek sam apsolutizi- ra svoju bit i
odvaja je od sebe pretvarajui je u
jedno zamiljeno vie bie (boga) kojem se klanja i kojemu slui. Ukidanje
tog samootudenja sastoji se u ukidanju
te otu- dene ovjekove slike koja je

bog. U Mar- xovoj misli religiozno

otudenje samo je je- dan medu
mnogim
oblicima
ovjekova
samootudenja. ovjek otuduje dio sebe u
obliku boga, ali on takoder otuduje
proiz- vode svoje duhovne djelatnosti u
obliku fi- lozofije, zdravog razuma,
umjetnosti, mora- la itd.;on otuduje
proizvode
svoje
ekonomske
djelatnosti u obliku robe, novca, kapitala itd., otuduje proizvode svoje
dmtvene djelatnosti u obliku drave,
prava dmtve-

nih institucija. Tako ima mnogo oblika u

Sistematsko samopromatranje jedna
kojima
ovjek
otuduje
samoupravljanje
samootuenje
294
proizvode svoje vlaje od osnovnih metoda psihologije. Bu
stite djelatnosti od sebe i ini od njih
po- seban, nezavisan i moan svijet Samospoznaja: spoznavanje samoga
predmeta prema kojima se odnosi kao
sebe; uvid u vlastitu psihiku i duhovnu
rob, nemoan i zavisan. Ali ne otuduje
strukturu,
vlastite
sposobnosti,
on samo svoje vla- stite proizvode od
sklonosti, navike, a i u naine kako se
sebe, on takoder otuduje sebe od one
vlastito bie odraava u drutvenoj
djelatnosti
kojom
te
proizvode
okolini.
Iako
je
vanost
samoproizvodi, od prirode u kojoj ivi i od
spoznavanja za izgradnju linosti bila
dru- gih ljudi. Sve ove vrste ili forme
istak- nuta ve znamenitim natpisom na
otudenja u krajnjoj su liniji jedno: one
ulazu u Delfijsko svetite Upoznaj
su samo raz- liiti oblici ili aspekti
sama sebe! psi- hika struktura
ovjekova samootu- denja, razliiti
pojedinca postavlja samo- spoznavanju
oblici ovjekova otudenja od svoje
goleme zapreke, jer se tenja za
ljudske biti ili prirode, od svoje
stvaranjem objektivne slike o sebi u
ljudskosti. Samootudeni ovjek je
mnogoemu
korjenito
suprotstavlja
ovjek koji stvarno nije ovjek, ovjek
tenji
za
autoafirmacijom.
koji ne rea- lizira svoje povijesno
Introspekcijski dobive- no znanje o sebi
stvorene
ljudske
mogunosti.
ima tek relativnu (psihoa- nalitiku)
Nesamootudeni ovjek bio bi na- protiv
vrijednost;
istinska
i
praktino
ovjek koji je doista ovjek, ovjek koji
upotrebljiva samospoznaja mora se
se realizira kao slobodno, stvaralako
zasniva- ti na pomnjivoj registraciji
bie prakse. Ovako shvaeni pojam
vlastitog objek- tivnog ponaanja u
otudenja
ishodite
je
mnogih
odredenim situacijama.
osporavanja i dis- kusija u suvremenoj
Kr
filozofiji. U vezi s njim javlja se prirodno Samosvijest, 1) u obinom govoru:
niz pitanja, kao npr: Mo- e li se uope
svijest o vlastitoj vrijednosti, dranje
govoriti o nekoj ovjekovoj biti ili
koje afirmira vlastitu linost; 2) svijest
prirodi? Moe li se zamisliti takav
o samom sebi, znanje o vlastitim
pojam bitit koji ne bi bio u neskladu s
psihikim stanjima i pro- cesima kao
povijesnou kao obiljejem ovjeka?
promjenljivim
svojstvima
i
maMoe li se ovjek otuditi od svoje biti
nifestacijama jednog jedinstvenog i
pa da ipak ostane ovjek? Da li je
postoja- nog (identinog) subjekta
razotudenje
kao
ukidanje
(ja). Prema He- gelu samosvijest je
samootudenja mogue i ak uope
proces pronalaenja se- be u drugom
zamiljivo. O ovim i drugim pitanjima
iji je cilj posvemanje pre- tvaranje
ivo se raspravlja u suvremenoj
tudeg u svoje, bitka u svijest.
filozofiji, pri e- mu u tim diskusijama i
Kr
sam pojam samoo- tudenja poprima Samoupravljanje bitni koncept svih
razliite nijanse znaenja.
re- volucionarnih radnikih pokreta u
P
19. i 20. st. prema kojem samo
Samopromatranje, opaanje kvaliteta i
podrutvljenje, a ne podravljenje,
osobina
vlastitih
doivljaja.
sredstava za proizvodnju mo- e
Samopromatranje
(introspekcija)
dovesti do oslobodenja radnike klase i
vlastitih doivljaja rijetko se vri u toku
radnog ovjeka. To znai da radnika
samog doivljavanja, koje je predmet
klasa
mora
uzeti
sredstva
za
opaanja (simultana introspekcija), ve
proizvodnju u svoje ruke i upravljati
redovito naknadno na osnovu neposvim
bitnim
procesima
drutva
srednog sjeanja (retrospekcija).
(dravom,
ekonomskom
akumula-

cijom,
planiranjem,
proirenom
reprodukcijom).
Razne
struje
socijalizma su se jae razlikovale u
shvaanju tog procesa pri e- mu su
prudonisti, bakunjinisti, revoluci- onarni
sindikalisti smatrali da socijalistika
revolucija mora odmah unititi dravu i
klase
i
uspostaviti
samoupravne
komune, dok su marksisti smatrali da
je socijalizam prijelazni period u kojem
radnika klasa mora jo koristiti svoju
dravu radi obrane novog poretka, ali
se mora i tako ekonom- ski i drutveno
organizirati (radniki savjeti, sovjeti,
itd.) da sprijei prerastanje drave i
partije
u
birokratsku
silu
nad
radnikom

samoupravljanje
klasom. Samoupravljanje je najjau i najdublju
potvrdu
dobilo
dosad
u
jugoslaven- skoj revoluciji, u kojoj
postoji osnovna ten- dencija da se
postepeno razvije ne samo sistem
radnikog samoupravljanja, nego da
samoupravljanje bude i sveopi oblik
orga- nizacije dmtvene zajednice
(dmtveno sa- moupravljanje, v.).
Samoupravljanje nije da- kle samo
specifini
i
historijski
vii
oblik
organizacije
proizvodnje,
nego
poseban,
historijski
novi
i
revolucionarni
oblik
dmtvenoekonomskih
odnosa
s
intencijom
prevladavanja birokratskih, etatistikih,
na- jamnih, otudenih proizvodnih
odnosa i us- postavljanja komunistike
asocijacije slo- bodnih proizvodaa (v.).
Preko raznih oblika samoupravljanja,
u
prvom
redu
u
materijalnoj
proizvodnji, je- dino je mogue ostvariti
dokidanje
raznih
oblika
otudenja
ovjeka. Razvoj samouprav- ljanja je
dmga strana odumiranja drave i
historijska poluga za spreavanje
petrificira- nja dravnog kapitalizma i
dravnog socija- lizma koji lako
degeneriraju
u
deformantne
birokratske sisteme.
V
Samsara (sansk.), vjeni tok svjetskog
zbiva- nja, na kojem se osniva
pravilnost pojavnih dogadaja. Ideja
samsare vezana je za pretpo- stavke o
preporadanju (v. punar-bhava) bia,
0 nepostojanosti pojava, o zakonu
njihove uvjetovanosti (v. karman,
patiasamuppa- da, rita, dharma), o
patnji i iluzornosti op- stojnosti (v.
maya) i o mogunosti oslobo- denja iz
njenog kmnog toka (v. moka,
nirvana). Poredak u svemim je bitno
moralne prirode. Uzronost se ne
ograniu- je samo na neposredne
materijalne poslje- dice, a snaga
djelatnosti
izaziva
povremena
izranjanja bia na povrinu pojavnog
svijeta
1njihovo ponovno uranjanje ispod te
povr- ine. Kao pojedina bia tako i
planetarni sistemi svjetova nastaju i
nestaju slijedei zakonitost evolucije i

295

sankhara

involucije u kmnom toku samsare.

Budui da je moralna dje- latnost
pokreta svakog pojedinog zbivanja,
ona moe u krajnjem sluaju izazvati i
nje- govu obustavu. Mogunost za to
dana je jedino u individualnoj svijesti
ljudske egzi- stencije, koja je sposobna
da prozre ovu za- konitost i da njom
ovlada. U tom je smislu nirvana
suprotnost samsare. Samsari kao
zakonu vjene mijene i preobrazbe bia
ne- potpuno odgovaraju u evropskom
predodbenom
svijetu
pojmovi
transmigracije i me- tempsihoze ili
seobe dua. Ve
Sangvinik, jedan od etiri klasina
Hipokra- tova tipa temperamenta, koji
je
karakteriziran
ivahnou,
promjenljivim i povrnim uvstvenim
reakcijama i optimizmom.
Pt
Sankcija (lat. sanctio, od sanctus =
ograden, osiguran, svet), u pravu:
prisilna (koercitiv- na) mjera (kazna,
obveza nadoknade i sl.) predvidena za
pravni prekraj (povredu za- kona). U
etici: ono na emu se zasniva moralna obveza ili ono to garantira
izvrenje etike norme. Razliite etike
teorije razli- ito odreduju prirodu
moralne sankcije; za heteronomnu
religioznu etiku nju sainjava boja
volja, nagrada ili kazna u buduem
ivotu;
autonomna
etika
nalazi
sankciju u samoj prirodi etikog ina, u
njegovoj pri- padnosti vrijednosnom
redu, u njegovoj su- glasnosti sa
savjeu
(Kantov
kategoriki
imperativ) itd.
Kr
Sankhara (pali), ostvarenje, uoblienje u
smi- slu karmikog preformiranja bitnih
uvjeta ili predispozicija za nastanak
bia.
Jedan
od
najkompleksnijih
kljunih termina Buddhi- nog uenja.
Najee
se
prevodi
izrazom
formiranje (Formation u engl., franc.
i njem.; moda se najbolje izvornom
smislu
pribliuje
njemaki
izraz
Bildkraft). U vezi s teorijom o karmanu
(v.) specificira se u prijevodima kao
concommittans mentalis ili agregatio
causarum. Sankhara u stvari znai

bitnu moralnu i unutarnju snagu koja

neposredno
izgraduje
svijet.
U
Buddhinom shematizmu javlja se na
dva vana mjesta: 1) kao etvrta
skupina (khanda, v.) psihofi- zike
pojavnosti; 2) kao dmgi lan lanca
uvjetovanog
nastanka
(patiasamuppada, v.). U oba se
sluaja ispoljava kao fenomen volje
(etana, v.), vezan za izraajne oblike
misli, rijei i djela, a odnosi se jednako
na formiranje kao i na formacije
stvarnog svi- jeta. U posljednjem
sluaju oznaava pred- metnost u
neto specifinijem smislu nego

sankhara
termin dhamma (pojavnost). Ta je
razlika istaknuta u najpoznatijoj
Buddhinoj izreci
0 ovoj temi, gdje je ujedno saet i
njegov pogled na svijet i ivot u cjelini:
Sabbe sankhara ania Sva su
ostvarenja nepostojana Sabbe
sankhara dukkha Sva su ostvarenja
bolna Sabbe dhamma anatta Sve su
pojave bezline (Dhammapada 277 279)
Ve
Sarkazam (gr. sarkaso = ujedam u
meso): potencirana ironija (v.) koja,
tako rei, uje- dan onoga koga se tie.
Stari su sarkazam smatrali kao osobitu
retorsku figuru (v.), a u njezinu
primjenjivanju bili su naroiti majstori
Demosten i Ciceron. Sarmanes, grki
naziv za indijske askete (prema sansk.
ramana) gimnosofiste. Nji- hova
shvaanja (panteizam, relativizam i
vaieika-atomizam)
tumae
se
redovno kao skeptika pa i nailaze na
povoljan prijem najprije kod Pirona.
Naziv se upotreblja- vao redovno za
budistike askete, za razliku od
brahmana koji su Grcima poznati otprije.
Ve
Sarvasti-vada (sansk.), naziv najpoznatije
rea- listike kole u budistikoj filozofiji,
koja je nauavala da sve jest
(sarvam asti). kola se spominje u
poetku nae ere, prije po- jave
mahayana
idealizma.
Najistaknutiji
predstavnik Vasubandhu (4. st.), ije je
djelo Abhidharma-koa sauvano,
prikljuio
se
kasnije
mahayana
idealizmu. Budui da indijska
filozofija ne moe zamisliti stvar- nost
izvan fenomenalne uvjetovanosti, glavna je pretpostavka ovog realizma da je
kon- tinuum ili tok zbivanja (santana)
jednako realno opstojan u svojim
prolim, sada- njim i buduim
odsjecima, tj. da ne po- stoje samo
sadanje stvari, nego isto toliko
1prole i budue zbog uzronog
kontinui- teta sa sadanjima. Zbog

kauzalne prirode te veze ovo se uenje

naziva i hetu-vada ili uenje o
296
satori
uzronosti.
To
uenje
o
adekvaciji prostornog i vremenskog
realiteta,
bez
obzira
na
manifestiranost ili latentnost bitka, nije
usamljeno u indijskoj filozofiji. (Usp.
slinu
pretpostavku
o
realnosti
vremena u
Bergsonovoj teoriji pamenja.)
Usprkos pretpostavci o permanentnoj
realnosti svih stvari, ni ova kola kao ni
ostale budistike struje nije vjerovala u
trajnost i supstanci- jalnost nosioca
svijesti ili samosvojstva (at- man).
Uenje o elementima zbiljnosti (v.
dharma) ova je kola tumaila tako da
po- stoje 72 elementa sklopa
(sanskrita- -dharma) koji se dijele na
etiri vrste: 11 elemenata oblikovane
supstancije (rupa), medu kojima je
posljednji jo neoitovani mentalni
utisak; svijest (itta) sainjava posebnu grupu; 46 psihikih elemenata;
14 elemenata koji nisu ni psihiki ni
fiziki, iako je njihova manifestacija
nemogua bez fizike ili psihike
osnove. Ti su elementi uzajamno
povezani s deset vrsta uzronih
odnosa, od kojih je est glavnih a etiri
su pomona. Za suprotno stanovite
uspo- redi unyata-vada (uenje o
nitavilu).
Ve
Sastav, v. struktura.
Sat-it-ananda (sansk.), bitak, spoznaja i
dobrobit,
najvie
dobro
u
vedantinskoj
filozofiji
prema
ankarinoj definiciji; posljednje obiljeje
koje se odnosi na dostignue (v.
sadhana) ideala samosvojstva (v.
atman) i njegove identifikacije s
apsolutnim bitkom (v. brahman). Prema
ankarinim rijeima: Bitak, spoznaja i
dobrobit, neogranieno i nepokolebljivo
samosvojstvo
(atman)

to
je
brahman, a to brahman si ti. Usp.:
Tat tvam asi.
Ve
Satori
(Japan),
prosvjetljenje
ili
probude- nje duha u uenju zen (v.);
termin
izveden
iz
sanskrtskog
sambodhi.

Mahayanistika

Lankavatara-sutra opisuje to kao

sta- nje u kojem svijest oplemenjena
mudrou zahvaa vlastitu unutranju
prirodu.
Takvo
je
zahvaanje
istovjetno s oslobodenjem (moka,
v.). Satori se postie meditativnom
koncentracijom svijesti na koan (v.).
Zadaci koana trebaju da pospjee
unutranji spo- znajni proces intuicije,
koji se opisuje kao stupnjevanje:
akumulacija, saturacija, eks- plozija.
Ovaj je posljednji stadij satori. Pre- ma
detaljnijim analizama psiholoka su obiljeja satorija: iracionalnost, intuitivno
za- hvaanje (zrenje bivstva ili
prirode), oita

satori
izvjesnost, afirmativnost (Svaka je stvar,
onakva kakva jest, zen), svijest
nadlinosti, bezlinost, ekstatinost
(v.),
trenutanost
i
iznenadnost.
Ve
Savjest (prema gr. sineidesis, lat.
conscien- tia), skup naela, normi,
kriterija i stavova po kojima pojedinac
ocjenjuje svoje budue ili ve izvrene
ine kao moralno dobre ili loe. Svjesne
komponente savjesti (sudovi o tome
to je dobro a to zlo) najveim su
dijelom rezultat odgoja i dmtvenog
saivljavanja;
savjest
ponajvie
odraava ope prihvaene zasade,
religiozne
obveze,
postulate
dmtvenih ideologija; ali njeni su
kriteriji esto sazdani i na psihikim
svoj- stvima pojedinca, njegovim linim
iskustvi- ma, ili na uvjerenjima koja su
nikla iz nje- govih nastojanja da
vrednuje odnose izme- du sebe i svoje
okoline. Tako nastaju gole- me razlike
koje pojedince s posve nerazvi- jenom
savjesti (moral insanity) dijele od
pojedinaca s visokim etikim naelima
ili
ak
s
bolesno
pretjeranom
moralizatorskom
senzibilnou.
Funkcija savjesti dije- lom je u
nastojanju da se etiki opravda budui
in (ako se etikoj suprotstavljaju dmge
motivacije, govori se o borbi
konfliktima savjesti), a dijelom u
tome da moralno ocijeni ve izvreno
djelo, to rada sloenim uvstvom
zadovoljstva,
ponosa,
pojaane
samosvijesti, ili se naprotiv izraava u
uvstvu kajanja, grinje savjesti,
samoprezira itd.
Kr
Savoir pour prevoir (franc. = znati da se
moe
predvidjeti),
smisao
koji
pozitivizam (v.) daje iskustvenim,
pojedinanim nauka- ma, a i filozofiji.
To predvidanje ima posve koristonosni
(v. utilitaristiki) smisao: pre- voir
pour prevenir, to e rei predvidjeti,
da se moe predusresti odnosno
sprijeiti.
F
Saznanje, v. spoznaja.
Scijentifian (lat. scientia = znanje, znanost), znanstven.

297
Scijentifizam (lat. scientia = znanost), pojam kojim se oznaava precjenjivanje
vri- jednosti znanosti.
Scijentizam (lat. scientia = znanje,
znanost),
nazor,
osnovan
na
iskustveno-znanstvenom promatranju
svijeta, a suprotstavlja se nazo- m koji
je osnovan na vjeri (v. fideizam).
Sekularizacija (franc. secularisation od
lat. saeculum = vijek), posvjetovljenje,
u pr- vom redu crkvenih imanja koja
oduzimaju
svjetovne
vlasti,
podravljenje. Pod tim se pojmom
razumijeva i prijelaz iz crkvenih slubi u
svjetovni status, odnosno emancipacija odgoja, kole i sl. od religioznog
utje- caja. Sekularizam je tendencija
odvajanja, otcjepljivanja, esto u smislu
pretjeranog izoliranja, individualizacije,
osamostaljiva- nja, negiranja potrebe
zajednikog rada i i- vota.
G
Seljenje
dua,
religiozno
mitoloko
uvjerenje da se dua poslije smrti tijela
seli u dmga bia i tako se isti od
svega to je u ivotu loe uinila. U
toku ienja, due ulaze i u tijela
pojedinih ivotinja. Vjerovanje u seljenje dua proizilo je iz tendencije
vje- nog trajanja i ope pravednosti
koja se neg- dje mora izvriti. U
seljenje dua vjerovali su Egipani,
Indijci, orfici, pitagorovci, pla- toniari i
neoplatoniari, gnostici, manihej- ci i
mistiari.
B
Semantian, koji se odnosi na semantiku
kao uenje o znakovima i njihovom
znae- nju u lingvistikom, isto
filozofijskom ili deskriptivnom smislu.
Gr
semantika
Semantika (gr. sema = znak, znamen),
nau- ka o znakovima i njihovu znaenju
u lingvistici: dio koji prouava
znaenje rijei i njihove promjene. Na
ovaj nain shvaa je npr. M. Breal, koji
je stvorio ovaj termin (1897). U
suvremenoj filozofiji (Ch. Morris, R.
Carnap, A. Tarski) dio semiotike (v.),
prouava odnos izmedu znakova i onoga to oni oznaavaju. A. Tarski
definira
je
kao
cjelokupnost

razmatranja o onim poj- movima koji,

gmbo govorei, izraavaju iz- vjesne
veze izmedu izraza jednog jezika i
predmeta i stanja stvari na koje ti izrazi
upuuju. Kljuni su joj pojmovi:
znae- nje i istina. Da bi sprijeio
mijeanje fi- lozofskog i filolokog
prouavanja
znaenja
R.
Carnap
provodi razliku izmedu deskrip- tivne i
iste semantike. Deskriptivna semantika je empirijska nauka koja
opisuje
i
analizira
semantike
karakteristike historij-

ski danih jezika; dijeli se na specijalne

osjetila a, po ne- kima, takoder
des- kriptivne semantike,
posreduje izmedu osjetila i razuma;
298
semantika
koje prouavaju poje- dine
b) zajedniki smisao, svim ljudima
historijski dane jezike, i na opu deszajedniki zdrav razum, isto to i
kriptivnu semantiku, koja prouava ono
common sense (v.); c) smisao ili
to je zajedniko svim historijski danim
osjetilo
za
drutvenu
zajednicu,
jezicima.
ista
semantika
je
socijalni smisao ili osjeaj. P
neempirijska, filo- zofska disciplina, Senzacija (srednjelat. sensatio), osjetni
koja se bavi konstrukci- jom i analizom
doiv- ljaj. U engleskoj empiristikoj
semantikih sistema; ovi si- stemi
spoznajnoj teoriji (Locke) senzacija
mogu bit slini nekom historijskom
(sensation) se kao vanjsko (osjetnim
jeziku, a mogu biti i potpuno izmiljeni.
organima
posredovano)
spoznajno
Izvan gornje podjele semantike
vrelo suprotstavlja unutra- njem
ostaje tako- zvana opa semantika
izvoru spoznaje, refleksiji (refle- xion).
(A. Korzybsky, S. Chase itd.) koja
U naoj filozofskoj terminologiji iz- raz
prouava znaenje rijei u obinom
senzacija
je
rijedak
(obino
se
govoru, politici, znanosti, filozofi- ji,
zamjenjuje
izrazom
osjet);
u
religiji, da bi otkrila jezine zbrke i
svakidanjem govoru rije senzacija
varke, i pridonijela stvaranju boljeg
oznauje uzbudljiv, izyanre- dan,
jezika
koji
e
omoguiti
bolje
izazivanjem iroke panje karakterizirazumijevanje ljudi. P
ran dogadaj.
Kr
Semasiologija, isto to i semantika (v.).
Senzibilnost (lat. sensibilis = osjetljiv), 1)
emocionalna
osjetljivost:
svojstvo
Semiologija, isto to i semiotika (v.).
pojedinca
da
slabije
ili
jae
uvstveno
Semiotika (gr. sema ili semeion = znak):
reagira
na
motive
odredene
opa nauka o znakovima. Dijeli se na
vrijednosti ili intenziteta (senzibilnost
tri grane: 1) sintaksu, koja prouava
za estetske vrednote, za uit- ke, za
medusob- ne odnose medu znakovima;
fizike bolove, za neugodne doivlja2) semantiku, koja prouava odnose
je, za znakove panje, za uvrede itd.);
znakova
prema
onome
to
2)
fizioloka
(osobito
senzorna)
oznaavaju i 3) pragmatiku koja
osjetljivost: sposobnost organa da
prouava odnose znakova prema
reagira na podraaje; moe biti jae ili
onima ko- ji ih upotrebljavaju. Ideju
slabije razvijena, to se utvrduje po
semiotike nalazi- mo prvi put kod J.
razlikama u jaini podraaja koji moe
Lockea, njenu realiza- ciju kod Ch.
izazvati reakciju, ili po razlikama u
Morrisa, a daljnju razradu na- roito
jaini reagiranja na jednako intenzivan
kod R. Carnapa. Po Ch. Morrisu sepodraaj
(npr.
kod
motornih
ili
miotika moe da apsorbira svu logiku,
sekretornih
reakcija).
Kr
ma- tematiku, lingvistiku i retoriku kao
i
velik
dio
spoznajne
teorije, Senzitivan, u uobiajenom psiholokom
zna- enju, sposoban za doivljaje
metodologije, esteti- ke, sociologije
odredene vr- ste ili osjetljiv na slabe
spoznaje i drutvenih znano- sti uope;
podraaje.
pored toga ona je organon svih
Senzitivnost
(prema lat. sensitivus =
znanosti.
P
osjetni,
ulni),
1) podruje osjetnosti
Sensus communis (lat.): zajedniko
(osjetni organi i njihove funkcije,
osjetilo ili zajedniki smisao. Filozofski
osjetno doivljavanje); 2) sposobnost
pojam koji u srednjovjekovnoj i
osjetnog doivljavanja (smanje- na
novovjekovnoj filozo- fiji dolazi u
senzitivnost, lokalna senzitivnost).
nekoliko razliitih znaenja a napose
Senzizam,
v. senzualizam.
kao a) zajedniko osjetilo u smislu
unutranjeg osjetila koje sjedinjuje i Senzoran, osjetni; termin koji se odnosi
na strukture i pojave u vezi s
koordinira
djelatnost
vanjskih
receptorima
(v.).
Tim
terminom

oznauju se i ivci koji pro- vode

impulse iz osjetnih organa (senzorni
ivci) kao i ivani centri u kojima ti impulsi zavravaju (senzorni centri).
Senzualistiki (lat. sensualis = osjetilan),
ono to je povezano s teorijom
senzualizma (V.).
Senzualitet, v. osjetilnost.
Senzualizam (lat. sensus = osjet),
spoznaj- noteorijski pravac (nazivaju ga
i senzizam) koji sve spoznavanje
tumai iskljuivo iz

senzualizam

senzualizam
osjetnosti
(v.).
Senzualisti,
koji
predstavljaju
ekstremni
pravac
empirizma (v.), smatraju da je ljudska
svijest od rodenja tabula rasa
(neispisana ploa) na koju se preko
osjetila urezuju utisci. Nihil est in
intellectu, quod non prius fuerit in
sensu (Nema niega u razumu to
nije prije bilo u osjetu) ree engleski
empirist J. Locke. Osjetilnost, koja
nastaje bilo od izvanjskih bilo od
unutra- njih podraaja, ne predstavlja
samo izvor nego i granice ljudskog
spoznavanja.
Ono
to
bi
bilo
nadosjetno ili vanosjetno ne mo- e se
uope spoznati. U spoznavanju se samo osjetno dana grada moe na
razliite naine povezati i spajati. Sve
znanje je sa- mo transformacija
osjetilnosti. Najdosljed- niji predstavnik
senzualizma (iako on ima svojih
pretea ve kod starih Grka) jest prosvjetiteljski filozof Condillac. Suprotni
su mu pravci racionalizam (v.) i
kriticizam (v.), a srodni su mu
empiriokriticizam (v.) i po- zitivizam
(v.).
U psihologiji se senzualizmom naziva
uenje koje svodi sve, pa i najsloenije
du- evne doivljaje, na osjete, a u etici
(v.) dok- trina koja u osjetnim uicima
(v.
hedonizam)
nalazi
smisao
ljudskoga ivota, pa pre- ma tome i
mjerilo vrijednosti njegova dje- lovanja.
F
Senzualnost, sklonost i tenja prema
uici- ma koji se osnivaju na organskim
osjetima, u prvom redu na onima koji
su pobudeni piem, hranom, seksusom.
Shema (gr.): oblik. Openiti lik koji
repre- zentira u svijesti neki predmet i
kao opa predodba stoji u sferi
intelektualnog do- ivljavanja izmedu
pojma (v.) i zamjedbe (v.). Na zorni
nain objanjava neto nezor- no.
Shema je posrednik izmedu unutarnjeg
i izvanjskog smisla. Kant smatra da je
she- ma produkt mate koja stvara
pojmu odgo- varajuu sliku. U
kolokvijalnom govom znai jednostavnu
skicu koja za razumijeva- nje neega

299
prikazuje ono najvanije te tako slui u
didaktike svrhe.
F
Shizofrenija, dublje duevno poremeenje
(bolest) s razliitim simptomima medu
kojima
su
najkarakteristiniji:
autistini nain miljenja, gubitak
uvstvenog kontakta s okolinom i
zatvaranje u sama sebe, negati- vizam
ili automatska poslunost i halucinacije. Kao podvrste, tipovi shizofrenije,
obi- no se navode dementio simplex,
hebefreni- ja, katatonija i paranoja. Kod
shizofrenije redovito postoje patolokoanatomske pro- mjene u mozgu, a
katkada i u endokrinom sistemu.
Bu
Sila (gr. dynamis; lat. vis), u najirem
smislu sposobnost djelovanja. Budui
da se krije iza svakog djelovanja esto
znai i uzrok djelovanja. Genezu
znanstvenog pojma sile neki tumae
tako da su neposredno isku- stvo
naina djelovanja vlastitog tijela (npr.
dizanje tereta ili svladavanje neke
zapreke naprezanjem miia) kao i
doivljaj voljnog napora pri pokretanju
udova navodili na stvaranje predodbe
o sili koja se projicirala u zbivanja na
svim podmjima, materijal- nom,
ivotnom i duhovnom. Potisnuvi
personificirane predodbe sile u raznim
mitologijama filozofijsko znanstveno
istra- ivanje biti sile u Grkoj prvi puta
je for- muliralo princip da svako gibanje
i promje- na imaju uzrok i utvrdilo da je
sila uzrok gibanja i promjene
(Aristotel). Temeljena na eksperimentu
i matematikoj analizi gi- banja,
modema prirodna znanost vidi silu kao
kvantitativni odnos te je odreduje npr.
kao veliinu koja tijelu odredene mase
daje odredeno ubrzanje (Newton). I dok
mnogi filozofi novovjekovnog razdoblja,
nastojei i dalje spekulativno odrediti
bit sile, varira- ju aristotelovsku ideju
substancijalnih obli- ka i svojstava
stvari (qualitates) ili pribje- gavaju
vie antropomorfnom tumaenju si- le
(vis activa Leibniz; htijua i aktivna sila
Maine de Biran; volja i predodba
Schopenhauer;
ivotni
elan

sila
Bergson), na R. Bokovi tumai
vidljivu i opipljivu zbilju dinamistiki
shvaajui fizika tijela kao ne- vidljive
reetke toaka sile. Djelomino i pod
njegovim utjecajem u suvremenim fizikalnim teorijama vie se naglaava
dina- mistiki moment u zbilji nego
mehaniki aspekt koji je razvijala i
nametala mehani- cistika filozofija
prirode klasine fizike.
Z

hipotetiki ili disjunktivni sud, imamo

Sila
(pali)
i
ila
(sansk.),
karakter,
sila
300 hi- potetiki (v.) odnosno disjunktivni
moral, vr- lina. Osobito je u
silogi- zam (v.). Povezujui silogizme
budizmu
pod
ovim
naslovom
u nizove, do- bivamo polisilogizam (v.);
razradena etika disciplina. Tu se kao
skraujui silogi- zam i polisilogizam
osnov etike istie voljni stav (etana).
isputanjem premisa, entimem (v.) i
Zbog toga se moralne maksime ne
sorit (v.), a proirujui silo- gizam
odreduju kao zapovijedi nego kao
dodavanjem obrazloenja premisa- ma,
vjebe karaktera (sik- khapada);
epiherem (v.). U kategorikom siloprema Buddhinim rijeima od- stupanje
gizmu javljaju se tri razliita pojma: vii
od moralnih principa u mislima tei je
ili vei pojam (terminus major), nii ili
prekraj nego odstupanje u rijeima, a
manji pojam (terminus minor) i
odstupanje u rijeima tei je prekraj
posredni ili sred- nji pojam (terminus
ne- go odstupanje u djelima (misao
medius). Vei i manji pojam su krajnji
istaknuta
osobito
u
polemici
s
pojmovi (termini extremi). Premisu koja
gjainizmom). Os- nov budistikog
sadri vei pojam nazivamo veom
morala jest pet moralnih pravila
premisom (propositio major), a onu
(paria-sila): 1) ne ubijati nijedno dakoja sadri manji pojam manjom
hom obdareno bie; 2) ne uzimati nita
premisom (propositio minor). Prema
to nam nije dano; 3) kloniti se
poloaju sred- njeg lana u premisama
razvratna ivo- ta; 4) ne lagati; 5)
razlikujemo
etiri
figure
(v.)
suzdravati se od opojnih pia. Odavde
kategorikog
silogizma,
a
prema
polazi razrada moralnih mak- sima za
kvantiteti i kvaliteti premisa razliite
asketski ivot monaha, koja u najmoduse (v.). U kategorikom silogizmu
irem opsegu obuhvaa 227 pravila
imamo 19 pravilnih (valjanih) modusa.
discipli- ne. Naziv paria-sila uao je
Hipotetiki silogizam moe biti: isti
kao osnovni princip i u ustavno pravo
hipo- tetiki silogizam ije su obje
suvremenih azij- skih drava u ijoj
premise hipo- tetiki sudovi, i mjeoviti
kulturi postoje budisti- ke tradicije
ili pravi hipoteti- ki silogizam ija je
(Indija, Indonezija, Burma i Cejlon).
jedna premisa hipote- tika a druga
Moralni formalizam Buddhine discipline
kategorika.
U
mjeovitom
hipraktinog
uma
(usp.
sadhana)
potetikom
silogizmu
razlikujemo
usporedivan
je
po
metafizikim
modus ponendo ponens (v.) i modus
motivima te discipline s Kantovim. Ve
tollendo tol- lens (v.). Disjunktivni
Silogistiki, na nain silogizma (v.)
silogizam (v.) takoder moe biti isti
izloen, pomou silogizma prikazan,
i mjeoviti, a u mjeovi- tom
deduktivan (v.).
razlikujemo modus ponendo tollens (v.)
Silogistika, nauka o deduktivnom (v.) ili
i modus tollendo ponens (v.). Hipotetisilo- gistikom postupku, njegovim
ko-disjunktivni silogizam (v.), ija je
oblicima i pravilima; umijee razloitog
jedna premisa hipotetika a druga
zakljuivanja. (V. silogizam.)
disjunktivna,
ima
vie
razliitih
Silogizam
(gr.
syllogismos
=
modusa. U tradicio- nalnoj logici
sraunavanje, skupljanje, zakljuak),
smatralo se da je silogizam jedini
deduktivan
posredni
zakljuak;
valjan oblik zakljuaka, te su pojmovi
zakljuak kojim se iz dva spozna- ta ili
silogizam
i
zakljuak
esto
pretpostavljena suda (nazivamo ih preidentificirani. Suvremena logika smatra
misama) izvodi trei koji iz njih nuno
da pored deduk- tivnih zakljuaka
sli- jedi (nazivamo ga zaglavak ili
postoje i induktivni, i da silogizam nije
konkluzija). Ako su obje premise
jedini oblik deduktivnog za- kljuka. Ali
silogizma kategoriki (v.) sudovi,
i suvremena logika priznaje va- ljanost i
imamo kategoriki silogizam (v.), a ako
znaaj silogistikog zakljuka.
je bar jedna od dviju premisa
P

Simbioza (gr. symbiosis = zajedniki

ivot), takva ivotna zajednica dvaju ili
vie razli- nih organizama u kojoj oni
uivaju uzajam- nu korist. Simbioza je
prirodna ako je na- stala bez
posredovanja ovjejeg, ili umjet- na
ako ju je ovjek namjerno stvorio da bi
njome postigao izvjesne korisne ciljeve.
Umjetnu
je
simbiozu
primijenio
botaniar de Bary (1879). Suprotno:
parazitizam (v.).
S

simbioza

Simbol (gr. simbolikon). Openito: znak,

znamen,
biljeg
koji
predstavlja,
oznauje neki pojam ili na njega
podsjea, smislena slika, lik koji
utjelovljuje i u sebi reprezen- tativno
sadri smisao nekog predmeta ili
apstrakne pojave, koji je ekvivalent
njihova znaenja, a u sebi nosi
asocijativnu i suge- stivnu komponentu;
osjetilni prikaz neega duhovnoga.
Rijei su simboli pojmova, a njihovo je
znaenje utvrdeno navikom. U nekim
filozofijama (npr. u djelu Cassirera
Philosophie
der
symbolischen
Formen) simbolika je reprezentacija
osnovna funk- cija svijesti, jer se sve
ljudsko miljenje i ono najobinije,
kolokvijalno i najapstrakt- nije, logiko i
matematsko, odvija u simbo- lima. Po
Kantu je simbol odredene ideje
predodba predmeta po analogiji.
Spen- cer, a i neki dmgi, smatraju nae
pojmove simbolima zbilje.
G
Simbolian,
smisleno-slikovit,
predstavljen samo odredenim znakom,
izraen simbo- lom (v.). U prenesenom
smislu minimalan, tek toliko da bi
podsjetio na odredeni pred- met ili
dogadaj; atribut koji se moe pridodati pojavi kad jedan znak reprezentira
i- tav kompleks doivljaja.
G
Simbolika, predstavljanje, reprezentiranje
odredenih
ideja,
pojmova,
misli,
uvstava pomou karakteristinih ili
ugovorenih
znakova;
takoder
i
upotreba simbola (v.) na podmju
morala, prava i umjetnosti. Sim- bolika
ima esto znaenje dogovorenih ili
tajnih znakova: ona je u svakodnevnoj
upo- trebi, jer se pomou simbola
mnogo to za- branjuje ili treba da nas
na neto sjeti.
G
simbol Simetrija
(gr.),
razmjernost,
proporcional- nost, npr. u obliku,
veliini,
rasporedu
dijelova,
intenzitetu itd., medu elementima,
neke cjeline. U prenesenom smislu
govori
se
i
o
simetriji,
medu
pojedinostima nekog izlaganja, teorije i
sl. U povijesti znanosti bila je katkada

tenja za simetrijom, tj. hipotetsko

uvodenje podudarnosti i analo- gija
medu usporedivanim injenicama i odnosima, izvorom zabluda (hipoteza o
protu- Mjesecu u antikoj astronomiji, o
kore- spondenciji triju agregatnih stanja
i triju elemenata u antikoj fizici itd.). U
nekim estetskim teorijama simetrija se
ubraja me- du faktore ljepote.
Kr
Simpatija (gr. syn = sa i pathein = uvstvovati,
trpjeti),
1)
sposobnost
obnavljanja nekog uvstva iji je izraz
zamijeen
kod
dmgog
ovjeka
(afektivni mimetizam); 2) uvstvo ili
uvstveni
stav
kojim
pojedinac
sudjeluje u doivljavanju ili u situaciji
dm- gog ovjeka; 3) neobrazloena
(intuitivna) privlanost koju jedna
osoba vri na dmgu i prije blieg
upoznavanja; 4) povezanost medu
ljudima koja se zasniva na srodnosti
interesa, navika i miljenja.
Su
Simptom (gr. simptoma = sluaj,
dogadaj), obiljeje, karakteristika, znak
neke pojave (npr. raspadanja, bolesti,
zdravlja itd.); u prenesenom smislu i
predznak, nagovjetaj; simptomatian:
karakteristian, tipian, za- snovan na
odredenim oznakama.
Simulacija,
1)
openito
prikrivanje
odnosno netono prikazivanje nekih
sadraja ili do- gadaja; 2) namjerno
krivo
prikazivanje
odredenih
poremeenja ili simptoma neke bolesti
radi izbjegavanja sudske odgovorno- sti
ili vojne obaveze, radi dobivanja
odtete itd.
Bu
Simultan
(lat.
simul
=
zajedno,
istovremeno),
istovremen;
simultanost znai istovre- menost.
Sinehologija (gr. syneheia = spoj i logos
= nauka) uenje o prostom i vremenu,
koje kod Herbarta sainjava dio
metafizike; ue- nje o postojanome;
uenje o vezi stvari.
Sinergija (gr. synergia = suradnja):
pomo, sudjelovanje. Prema Wardu,
koji je taj izraz uveo u sociologiju,
sinergija je univerzalan princip, jer ona
ista sinergija koja stvara zvjezdane

301
sisteme, kemijske sisteme i naposljetku organizme, stvara i dmtvene
ve- ze medu ljudima.
S
Sinestezija (gr. sinaisthezis = suosjet),
dvo- stmki osjetni (v.) doivljaj izazvan
jednim podraajem. Podraajem jednog
osjetila jav- lja se i doivljaj na dmgom
osjetnom po- dmju. Npr. netko kod
podraaja osjetila vida doivljava uz
vidne i slune osjete, i obratno. (V.
fonizam.)

sinestezija

Sinonim
(gr.
synonymos),
plur.:
302 sinonimi, razliite ali istoznanesistem
rijei, koje postoje ne samo
medu razliitim jezicima nego i unutar
Singularan (lat. singularis), pojedinaan;
istog jezika (npr. kruh-hljeb); ukazu- ju
pripadan
samo
jednom
biu,
na elastian odnos izmedu logikih i jepredmetu itd., npr. singularan pojam ili
zino-gramatikih
pojava.
Opreka:
termin (Petar Preradovi, ova
homo- nim koji predstavlja vieznanu
kua),
singularan
sud
(Petar
rije (v. ek- vivok, ekvivokacija,
Preradovi je pjesnik, Ova kua je
amfibolija). Pet
prodana).
Singularizam (lat. singularis = jedini), Sintetian, ime se ostvaruje sinteza (v.),
koji
spaja,
povezuje,
izgraduje,
meta- fizika koncepcija po kojoj je u
nadograduje.
Kod
Kanta
se
sintetinim
kozmosu samo jedan praosnov svega
naziva sud u ko- me predikat nije
postojeega.
Mnotvo
samostalnih
sadran u subjektu (kao kod analitikog
dijelova odnosno bia svijeta samo je
suda) nego se u samom stvaralakom
prividno; ona se priinjaju neovisna, a
aktu suda subjektu pridaje novi
uistinu
su
sva
dijelovi
jednog
predikat. U ovom pitanju (Kako su
sveobuhvatnog principa (v. monizam).
mogui sintetiki sudovi a priori?) lei
Su- protni su pojmovi: dualizam (v.) i
os- novni problem transcendentalizma
plurali- zam (v.).
F
(v.). U dijalektici se sintetikom
Sinhronizam (gr. syn = skupa, zajedno i
povezanou
prevladavaju
hronos = vrijeme), istovremenost,
suprotnosti u novoj, vioj cjelini.
stjecite raznorodnih dogadaja, zgoda
F
ili procesa koji zajedno nuno ne
pripadaju, a u isto se vri- jeme zbivaju. Sinteza (gr. sinthesis), 1) openito: svaki
postupak
kojim
se
razluene
Sinhron = istovremen. Sin- hronistika
pojedinosti
udruuju
u
jedinstvenu
tabela je pregledan poredaj istocjelinu (kemijska, sinteza, umjetnika
vremenih dogadaja.
F
sinteza); 2) psihika (prirodena, i na
Sinkretist (gr. synkretiso = ujedinjujem),
iskustvu osnovana) djelat- nost kojom
tko nastoji da sjedini u zaokruenu
se doivljajni elementi stapaju u
cjelinu razline filozofeme ili da izmiri
cjelovite doivljaje, npr. pojedini osjeti
razline
religijske
stranke
u percepcije, percepcije u pojmove itd.
otupljivanjem
ili
odbacivanjem
Doivljajne
cjeline
ostvarene
glavnih razlika u njihovim naucanji- ma
psihikom
sintezom
(koju
W.
Wundt
(v. sinkretizam).
zove stvaralakom sintezom) uvijek
Sinkretizam
(gr.
synkretizmos
=
su novi oblici (strukture) i oni nadilaze
ujedinje- nje), izraz kojim su se prvi
golu sumaciju elemenata od kojih su
sluili Pico de Mirandola, Bessarion i
nastali (v. struktura); 3) misaona,
drugi, kad je iznova procvao studij
operacija, suprotna analizi, kojom se
klasika. U ono se vrijeme naroito
poj- movi manjeg logikog opsega
prouavao Platon, pa su ga suprotudruuju u logiki ire (specifini u
stavljali Aristotelu ija je filozofija
generike), ili pre- dikacijom slijevaju u
domini- rala kroz cijeli srednji vijek i jo
sudove; 4) sintetikim postupkom
na poetku novog vijeka. Oni su svoje
naziva se katkad u matemat- skim
nastojanje da sjedine te dvije filozofije
discipiinama
deduktivno
izvodenje
nazvali sinkretiz- mom. Otuda se
pouaka iz nekoliko temeljnih definicija
kasnije svaki (esto i pot- puno
i aksioma.
Kr
nekritiki) pokuaj da se razlini filoSistem
(gr.
sistema),
sustav;
openito:
zofemi sjedine u cjelinu naziva
supri- padan skup pojedinosti; mnotvo
sinkretiz- mom (v. sinkretist).
S
elemena- ta (predmeta, dijelova,
lanova, organa itd.) okupljeno u neku
singularan

sloenu ili jedinstvenu cjelinu (planinski

sistem,
ivani
sistem);
suvisao
(koherentan) i metodiki (po logi- kim
kriterijima) sreden skup ili prikaz injenica, podataka, zakona, teorija,
misli, spoznaja, teza itd. koji pripadaju
nekoj gra- ni znanja ili nauavanja
(filozofski sistem, geocentrini sistem);
sklop metoda, postu- paka, operativnih
shema i sl. (sistem navod- njavanja,
knjigovodstveni
sistem,
politiki
sistem).
Teei
prema
logikoj
koordinaciji i unifikaciji pojedinanih
spoznaja (iskusta- va, istraivalakih
podataka, zakljuaka itd.),

sistem
znanstveni i filozofski sistemi sabijaju
izvje- snu grau u okvir odredenog
injeninog ili problemnog podmja i
podreduju je od- redenim rednim
kriterijima i aspektima, to ima svoje
prednosti (osmiljenost i razvid- nost
grade), ali i svoje negativnosti (redukcija pune vrijednosti grade; njeno
umjetno prevrednovanje po potrebama
sistema).
Kr
Sistematika, 1) isto to i sistematinost,
tj. provodenje ili odravanje sistema
(metodi- nosti, logikog reda) u
sakupljanju
obradivanju
ili
prikazivanju
injenica,
podataka,
znanstvenih pojedinosti i sl.; 2) po
klasifi- kacijskim principima sreden
pregled obje- kata koje neka znanost
izuava (sistematika bilja, minerala).
K
Sistematski, koji tvori neki sistem.(v.),
pore- dan po nekom odredenom
sistemu,
izloen
prema
jednom
jedinstvenom
principu
odnosno
uvrten u odredenu cjelinu. Znai i
planski i prema nekom sistemu
usmjeren; koji tvori sistem.
Sjeanje, prepoznavanje ili obnavljanje
prije doivljenog sadraja. U uem
smislu obnav- ljanje sadraja nae line
prolosti.
Skepsa (gr. skepsis = sumnja), teorijsko
uvjerenje da se svakoj tezi moe
suprotsta- viti protuteza, neodlunost
da se uz neku moguu tezu kae: da ili
ne.
Skepticizam (gr. skepsis = sumnja),
filozo- fija koja smatra da nema
sigurnog kriterija u odredivanju istine,
pa je prema tome ne- mogua
objektivna spoznaja. Antiki skepticizam na elu s Pironom smatrao je
da se u jednakosti teze i antiteze um
ne moe uope odluiti, pa je najbolje
da se svatko uzdri (epohe) od bilo
kakvog izricanja su- dova. Od Pironova
apsolutnog
skepticizma
valja
razlikovati metodiki skepticizam, koji
upotrebljava sumnju kao metodu za
oslobadanje
tradicionalnih
dogmatskih uenja (Descartes).
B

Skeptik,
koji
zastupa
filozofiju
skepticizma (v.) odnosno koji u sve
sumnja i ne donosi nikakvu odredenu
odluku. Suprotno: dog- matik (v.).
Sklonost, v. nagnue, interes.
Skolastian, koji je u vezi sa skolastikom
(v.), bilo po metodi dokazivanja ili po
rjeenju iz gotovih pretpostavki.
Skolastika
(gr.
sholastikos,
lat.
scholasticus = uitelj), kod Teofrasta
oznauje bavljenje znanstvenim radom
u slobodno vrijeme (shole). Kod
Aristotela je shole vaan uvjet za
mogunost filozofiranja. U srednjem vijeku skolastika je filozofija u slubi
teologi- je. Filozofi su mogli istraivati
probleme
teologije
racionalnim
argumentima, ali re- zultati nisu smjeli
protivrjeiti sadraju objave. To je
dovodilo do niza komplikaci- ja. Na
takvom tlu nastale su i teze o dvije
istine: teolokoj i filozofskoj. Crkva se
bo- rila protiv takve orijentacije, jer je
teologiji davala primat i smatrala je
nadumnom
disciplinom.
Karakteristian odnos tadanje filozofije prema teologiji izraen je u
poznatoj
formulaciji:
ancilla
theologiae. U irem, kolokvijalnom
znaenju skolastika znai kolsku
mudrost.
B
Skolij
(gr.
sholion
=
kolski),
prvenstveno znai ono to potjee iz
kole, a onda znan- stvenu biljeku uz
neki nauni tekst koja daje jezino ili
stvarno objanjenje; najee uz grke
i rimske tekstove.
Skrupulozan (lat. scrupulus = kamiak),
bo- jaljiv jer vodi strogo brigu o svakoj
sitnici, pa mu ta pretjerana savjesnost
oteava izvr- avanje postavljenih
zadataka; onaj koji vri svoje dunosti
s najveom brigom, ali i vjenim
strahom da nee sve izvriti kako valja.
Pojam skrupulozan esto se zamjenjuje i pojmom savjestan.
F
Slabouman, v. slaboumnost.
Slaboumnost,
stanje
mentalne
inferiornosti ili zaostalosti u bilo kojem
stupnju.

303
Slika svijeta (njem. Weltbild), nastaje kao
sinteza, kao spajanje u jedinstvo svih
naih znanja i spoznaja o svijetu. Suma
svih pred- metnih sadraja koje ovjek
ima. No taj po- jam moe imati i
ogranieno znaenje, kad se radi o
sintezi znanja iz ogranienog ne- kog
podmja ljudskog spoznavanja, pa se
tako govori o fizikalnoj slici svijeta, o
bio-

slika svijeta

lokoj slici svijeta i sl. Treba razlikovati

slika svijeta
sli- ku svijeta od nazora o svijetu koji
se javlja uz tu sliku i kao rezultat
naih po- jedinanih teorija o svijetu,
koje nastaju iz vrijednosnih doivljaja
svijeta.
F
Sloboda (gr. eleutheria, lat. libertas)
ovjeka je sloen fenomen i viestruki
problem koji se javlja na nekoliko
razina, pokazuje raz- novrsne aspekte i
ima dugu i bogatu povi- jest jednako
kao Zgoda svijeta i kao tema filozofije i
njezinih glavnih disciplina ontologije,
etike, filozofije prava i politike.
Ponajprije valja razlikovati razine
fenomena
slobode.
U
fundamentalnom ontolo- kom smislu
sloboda ini bit ovjeka. Kao bie u
svijetu on se razlikuje od svih ostalih
bia time to nije naprosto upregnut u
svo- ju prirodnu okolinu i potpuno
determini- ran njenom nunou, nego
je u isti mah stavljen i u ono Otvoreno
samoga svijeta. Time je ujedno stavljen
pred neminovan zadatak da sam
oblikuje svoj opstanak i bri- ne za nj,
dade mu smisao i tako ostvaruje svoje
razliite povijesne mogunosti. Budu- i
da na taj nain konstituira bit ovjeka,
ta je sloboda toliko fundamentalna da
bi odricanje od nje znailo gubitak
bitka ov- jeka, njegove iskonske
ovjenosti. Stoga mu i nije preputeno
da se njome slui ili ne slui, nego je
izvorno preuzimanje slo- bode ve
temeljna odluka o smislu cijela
opstanka koji time ujedno odluuje o
svojoj
vlastitoj
biti
i
preuzima
odgovornost za se- be, kako je to
uvjerljivo pokazala i novija analitika
egzistencije. Spremnost za tu odgovornost izraava odlunost za sam
opsta- nak, a glas te fundamentalne
slobode ne moe se preuti i zove se
savjest (v.). Kako se ta sloboda
uspostavlja samim nainom bitka
ovjeka i ini njegovu bit kao osobe,
neki je nazivaju i osobnom slobodom. S
ob- zirom pak da se ta sloboda kao

odlunost ravna samo prema vlastitoj

savjesti,
ona
se
moe
304
sloboda
razumjeti
i
kao
samoodredenje ili au- todeterminacija,
ukoliko se svaki in odvija ne samo od
sebe nego i sprama sama sebe.
Premda se ovjek ne moe odrei ove
temeljne
slobode
odluke
kao
odlunosti, on se spram nje moe
ogluiti. Ukoliko je on
svjesno i izriito preuzima a time i odgovornost, ova sloboda za slobodu moe se
na- zvati i pozitivnom slobodom koja se
oituje kao sloboda volje ili sloboda za...
Sloboda je pak negativna ili samovolja
zato to je ovjeku preputeno da ini
ovo ili ono, ili da to propusti, i to je
sloboda o d . . . On mo- e birati to e
uiniti
izmedu
najmanje
dvije
mogunosti, i ta altemativna mogunost
oituje se kao njegova sloboda izbora.
Naj- zad, njegova potencijalna sloboda
od veza- nosti za prirodu postepeno se
aktualizira u radu (v.) i oslobadanju od te
zavisnosti u faktikoj slobodi spram
svake stvari i prisi- le. Kao to je ovjek u
stanovitu smislu samostalan spram
prirodnih stvari i nude, tako su i
prirodne stvari samostalne u od- nosu na
njegovu nakanu. Spram njih ovjek moe
postupati ovako i onako, pri emu se
njihov tijek moe ali ne mora poklapati s
vlastitom
nakanom,
i
ta
faktika
mogunost pokazuje se kao sloboda
postupanja, injenja ili djelovanja.
Kao to svakom stupnju slobode na
sva- koj razini od ontoloke do faktike ili
ontike
odgovaraju
i
specifini
fenomeni kao raznovrsni oblici slobode,
tako i svakom od tih fenomena odgovara
i specifian drutve- ni kontekst bez
kojega je bilo kakva sloboda nezamisliva.
Sloboda naime nije tek puka teoretska
mogunost nego i praktina zbilj- nost,
ali ba zato to je ovjek bie zajed- nice,
svaki se stupanj slobode na svakoj razini oituje u razliitu obliku i ima osebujnu drutvenu strukturu. Ostvarenje ili
ozbi- ljenje slobode tako je svagda
upueno na svladavanje prepreka i
ispunjenje niza uvje- ta u prirodi i
drutvu,
njihovo
spoznavanje
i

prisvajanje posreduje ih kao sredstva i

podreduje slobodi kao svrsi to je
gotovo tautologija da bi se napokon i
ostvarila neka posebna svrha. Ako i
jedan jedini uvjet nije ispunjen, sloboda
se kao svrha ne moe ostvariti, i to
jedinstvo svih momena- ta pokazuje da
je sloboda u svojoj biti ne- djeljiva. Ona
se svagda ostvaruje u potpu- nosti kao
cjelovita ili se uope ne ostvaruje nikako
i ni za koga, i nitko je medu ljudima ne
moe sauvati ako dio svoje slobode bez

sloboda
uzvrata
slobode
pokloni
nekome
drugome a da pri tom ne izgubi cijelu
slobodu!
Sloboda takoder nije isti prisebitak
nego i bitak-za-drugo i vansebitak, ona se
zbiva kao otudenje i izvanjtenje
objektivirajui
se
u
drutvenim
ustanovama i djelima duha znanosti,
umjetnosti i filozofije kao ak- tualizacija
konkretnih povijesnih moguno- sti, i kao
povratak iz otudenja premaujui ga
teoretskim i praktinim prisvajanjem
svojih vlastitih opredmeenja. Sloboda je
tako povijesna i najue povezana s
povijesno- u ovjejeg opstanka kao
njegovom onto- lokom znaajkom.
Budui pak da se ostva- ruje samo u
zajednici s drugima i trai uza- jamnost,
ovjek kao ovjek moe biti slobo- dan
samo ako je i drugi slobodan te slobo- du
prvoga priznaje kao svoju vlastitu slobodu. Sloboda se realno ostvaruje kao niz
slo- bodnih inidaba u ekonomskoj,
politikoj i socijalnoj sferi opstanka kada
se medu- ljudski odnosi utemeljuju na
naelu
solidarnosti.
I
napokon,
posljednji je nezamjenjivi subjekt slobode
pojedinac kao osoba koju nijedna druga
institucija ne moe nadomje- stiti, i u tom
smislu slobodan je pojedinac posljednji
temelj svake slobodne zajednice, bez
obzira o kakvu je poretku rije bilo kada
se on i bilo gdje uspostavio. Svi ovi
momenti uzeti zajedno odreduju praksu
pravedne
razdiobe
(v.
pravednost)
slobode izmedu razliitih drutvenih i
politikih su- bjekata od obitelji i opine
do naroda, dr- ave i medunarodne
zajednice kako bi se i institucionalno
osigurala sloboda svakoga od njih u
skladu s ostalima. Dijalektika za- jednice
nedvojbeno pokazuje da se pojedi- nac i
drutvena cjelina uzajamno odreduju i
medusobno uvjetuju oitujui tako poetak i kraj svake slobode.
Filozofija je od svoga poetka shvaala
slobodu kao jedno od svojih sudbonosnih
pitanja i kao u sebi diferenciran i u isti
mah jedinstven fenomen. Tako Platon
smatra da najbolja drava osigurava
najveu slobodu za sve gradane kao

305

sloboda

ostvarenje pravednosti (v.) gdje svatko

ini ono to mu pripada. Aristotel pak
odreduje
slobodu
ovjeka
na
metafizikoj, etikoj i politikoj razini. U
ontolokom smislu slobodnim nazivamo
ovjeka koji ivi radi sebe a ne radi
drugo- ga (Met. 982 b 26), dakle onoga
koji je odreden samosvrhom: sluajui
samo sebe to je onaj koji sam sebe vodi.
Na tom te- melju uzdie se i sloboda u
etikom smislu kao nakana ili izbor
(prohairesis) stvari ko- je su u naoj
moi i koje su ostvarive (Eth. Nic. 1112
a) i za ovjeka su dobre. U po- litikom
smislu pak sloboda je ostvarenje
ontoloke i udoredne slobode kao
poretka zajednice gdje svatko postie
najveu afir- maciju: Slobodi kao prvo
pripada da se naizmjence vlada i biva
vladan (Pol. 1317 b 1). Samo dobar
ovjek moe postati i do- bar gradanin
(dravljanin)
ne
uzurpirajui
i
ne
zloupotrebljavajui vlast, jer se kao ovjek ponaa jednako slobodno, naime
jedna- ko prema drugima kada je sam na
vlasti i kada je pod vlau drugih, jer ih
sloboda uzajamno ini jednakima!
Srednjovjekovna filozofija, navlastito
Au- gustin (De lib. arb.) takoder razlikuje
dvije razine slobode, pri emu se teite
proble- matike iz politike premjeta u
unutranjost
subjekta
kao
volje
(voluntas). S jedne je stra- ne sloboda
opa sposobnost ili mogunost odluke
(libertas indifferentiae), s druge pak
njezina aktualizacija kao slobodan izbor
(li- berum arbitrium), to Toma Akvinski
izjed- nauje i s voljom uope.
U novovjekovnoj filozofiji problem slobode postepeno dobiva na vanosti u
borbi
gradanstva
protiv
feudalnog
apsolutizma i dolazi do rijei u teorijama
prirodnog prava (v.) u Hobbesa, Grotiusa
i Spinoze, drutve- nog ugovora u
Rousseaua i liberalizmu J. St. Milla. Svoju
najzreliju i filozofski najsi- stematskiju
interpretaciju on napokon do- biva u
Hegela. Uzimajui u obzir iskustvo
antikoga
polisa
i
razdvojenost
20 Filozofijski
rjenik

novovjekov- ne zajednice na gradansko

drutvo i dravu te njihovu opreku, on
slobodu poima kao njihovo pomirenje. I
tu se fenomen slobode razmatra na tri
razine ontolokoj, filo- zofski-pravnoj i
svjetsko-povijesnoj. U Zna- nosti logike
sloboda
se
odreduje
kao
istina
nuznosti i kao nain odnoenja pojma
(W. d. L. II, Vom Begriff im Allgemeinen),

ili drugim rijeima, sloboda je nain

bitka subjekta. To Hegelu omoguuje da i
u Os- novnim crtama filozofije prava
sukladno opoj razdiobi slobodu razmatra
u sklopu apstraktnoga (prirodnog) prava,
moralnosti i udorednosti. Ponajprije
dakle kao opsta- nak slobodne volje
sloboda je pravo (par. 29) uope, zatim
kao moralnost sloboda je subjektivna
sloboda isti odnos volje prema sebi
(par. 105), i napokon ona se ostvaruje u
udorednosti kao obitelji, gra- danskom
drutvu i dravi kao pojam slo- bode koji
je postao postojeim svijetom i prirodom
samosvijesti (par. 142). U odno- su na
potrebe on biva zbiljskim kao oslobodenje radom (par. 194) da bi u dravi
kao zbiljnosti udoredne ideje sloboda
po- stala konkretriom na taj nain da
osobna pojedinanost i njezini posebni
interesi pre- laze u opi interes i u njemu
dobivaju kako svoj puni razvitak tako i
priznanje svoga prava (par. 260). No
pojam slobode Hegel razmatra ne samo
tako sistematski nego i povijesno u svojoj
Filozofiji povijesti. On smatra da se ideja
slobode prvi put javila u Grka, ali je ondje
ta lijepa sloboda jo bila vezana za
ropstvo i tako bila bitno ograni- ena
samo na neke, naime slobodnjake. Istonjaci su znali da je jedan slobodan,
Grci i Rimljani da je nekolicina slobodna,
a mi znamo da su po sebi svi ljudi
slobodni, tj.da je ovjek kao ovjek
slobodan. Ta je samo- svijest kranski
princip, ali unoenje toga principa u svijet
dug je i teak posao, dok primjena
njegova na svjetovno stanje ini samu
povijest. To je ujedno i naelo njezine
razdiobe i ona u svojoj biti nije nita
drugo do napredak u svijesti slobode
koji za He- gela kulminira u Francuskoj
revoluciji!
Dok Hegel tako u dravi i svjetskoj povijesti vidi ostvarenje slobode, njegov
ue- nik i kritiar Marx nasuprot tome
zapoinje svoju kritiku gradanskoga
svijeta upravo kritikom Hegelove filozofije
prava kao ap- straktnim i idealistikim
premaivanjem
njegovih
zbiljskih
protuslovlja,
i
samo
prividnim
ozbiljenjem slobode. Gradanska je drava
samo orude klasnog ugnjetavanja, a

proletarijat svjetovni principsloboda

negativnosti
koji svoje ropstvo moe ukinuti samo
svjet- skom revolucijom, i ukidanjem
svih klasa izboriti slobodu sebi i ujedno
cijelom ov- jeanstvu. Upravo zato to
je sloboda vje- na aristokracija
ljudske prirode (Debate o slobodi
tampe, 1842), ljudska zajednica s onu
stranu klasa mora biti njezino istinsko
ostvarenje,
rjeenje
opreke
individuduma i drutva kao njihovo
pomirenje u slobod- nom zajednitvu:
Na mjesto staroga gra- danskog
drutva za svojim klasama i kla- snim
suprotnostima stupa udruivanje (asocijacija) u kome je slobodan razvitak
svakog pojedinca uvjet za slobodan
razvitak
svih
(Manifest).
Medu
mnogim
modelima
drutvenog
poretka u dananjem svijetu koji se na
taj stav pozivaju ini se da mu je
najblii model zajednikog uskladivanja
pluraliz- ma samoupravnih interesa u
sistemu
socijalistikog
samoupravljanja.
Pe
Slobodarstvo (njem. Freidenkertum, engl.
free thinking), najea oznaka za
prosvjeti- teljstvo svake vrste, osobito
ono 18. st. u Engleskoj i Njemakoj, dok
se u Francu- skoj slobodarske tenje
ljudi od pera pokla- paju s nazivom
filozofije i filozofa, ma- kar s
filozofijom kao strukom obino ne
stoje u neposrednoj vezi. Pod slobodarstvom se esto razumije tenja za
oslobode- njem od svih predrasuda,
naroito moral- nih, vie nego borba za
politiku slobodu (v. prosvjetiteljstvo).
Pe
Slobodni mislilac (engl. freethinker, njem.
Freidenker), prije svega onaj koji se
osloba- da uobiajenih, nekritiki
usvojenih, kon- vencionalnih pogleda,
miljenja,
vrednovanja,
ideja,
vjerovanja, naroito u religioz- nom
smislu, te se pouzdaje samo u svoj
vlastiti um i sposobnost kritikog
rasudiva- nja; zatim onaj koji u svom
misaonu radu i stvaralatvu ne eli da
se podvrgava una- prijed bilo kakvim
dogmama,
gotovim
istinama,
receptima ili doktrinama (religij-

306

slobodni
mislilac

skim, politikim, moralnim, socijalnim,

fi- lozofskim, stranarskim) koje bi imao
da bez pogovora prihvaa i usvaja i da
im se nekritiki podvrgava, jer je to u
suprotnosti s njegovim osnovnim
ivotnim zadatkom, tj. s istraivanjem i
otkrivanjem istine i bes-

kompromisnom borbom za nju. Slobodnim misliocima najprije su se nazivali

en- gleski deisti (v.) 18. st. (Toland i
dr.), koji su se borili protiv crkvenih
dogmi i vjero- vanja a za tzv. prirodnu
religiju,
zatim
mislioci
epohe
prosvjetiteljstva (franc. materi- jalisti i
enciklopedisti).
K
Sluaj (lat. casus), u opem smislu sve
to se ne pojavljuje kao nuno ili
namjerno i za ije se iznenadno
nastupanje ne moe na- vesti nikakav
razlog ili uzrok; s obzirom na
(normalan) opi kauzalni tok stvari i
do- gadaja, neto posve neoekivano,
to oito odstupa i za to nemamo
pravog objanje- nja i dovoljnog
opravdanja.
Termin
sluaj
ima
(uglavnom) tri znaenja: ono to je 1)
nebitno (akcidentalno, v.), 2) nenuno
(kon- tingentno, v.) i 3) nenamjerno.
Zatim, sluaj moe biti apsolutan
(ukoliko se pretpostav- lja mogunost
djelomino slobodnog, svo- jevoljnog,
pa i samovoljnog dogadanja), i relativan, ime se misli na pojedinaan
doga- daj koji se ne da predvidjeti,
proraunati, predskazati, predodrediti
(nego samo u pro- sjeku, statistiki,
ime se dobiva tek opa vjerojatnost).
Svaki je sluaj zasnovan na odredenoj
pretpostavci koja ga u tom obli- ku
upravo omoguuje. Ako je pak sluaj
posve odreden nunou, u tom smislu
on
je
sluajan
(nepredviden
i
nepredvidiv) sa- mo za spoznajnu
svijest ili znanje (npr. po Spinozi i
mehanikom materijalizmu uop- e,
sluaj je ono za to ne znamo, o emu
nemamo adekvatne ideje, to nismo jo
do- kraja spoznali; inae je sve
determiniramo
=
apsolutni
determinizam, v.). Suprotno tome,
sluaj je svagda unoenje neega novog u opstojee stanje. Negirati sluaj
tada znai negirati mogunost slobodne
djelat- nosti, stvaralatva, slobode
uope, jer je tada sve apsolutno nuno i
unaprijed (po nee- mu dmgome)
odredeno i uredeno i nita se ne da
izmijeniti (= fatalizam, v.). K Sluajno:
suprotno od nunog. Ono to mo- e
biti, a moe i ne biti, moe ovako, ali

slobodni
mislilac
moe i dmgaije biti, i njegovo biti ili ne
biti, ovako ili onako biti, nije zasnovano
u njemu samom ve u naem dmgom
(Hegel).
Sluajnost, v. kontingencija.
Sljepoa za boje. Vidna anomalija koja se
sastoji u nesposobnosti doivljavanja
boja. Sljepoa za boje moe biti
potpuna (v. ak- romatopsija) ili
ograniena na neke boje. Najea je
sljepoa za zelenu i crvenu boju, tzv.
daltonizam, a oituje se u nesposobnosti razlikovanja tih dviju boja. Sljepoa
za boje je nasljedno odredena i vezana
je go- tovo iskljuivo uz muki spol.
Oko 5% mukaraca su daltonisti. Bu
Smisao (njem. Sinn, engl. sense), isto to
i znaenje (v.), naroito znaenje
shvaeno i- re, kao neto to nije
ogranieno na jezik; u sluaju kad se
znaenje i smisao ograni- uju na jezik,
esto se znaenje pripisuje pojedinim
rijeima,
a
smisao
reenicama.
Takoder : isto to i sadraj (v.), bit (v.),
svrha
(v.).
Takoder:
osjetljivost
(prijemljivost) za neto, sposobnost za
osjeanje (razumijeva- nje, shvaanje)
sadraja, biti, svrhe neega (npr.
smisao za muziku).
P
Smisaon, koji ima neki smisao (v.), koji
nije besmislen (v.).
Smisaonost ili smislenost, svojstvo onoga
to je smisaono (v.), svojstvo onoga
to po- sjeduje neki smisao (v.).
Socijabilitet (lat. sociabilitas), sposobnost
po- dmtvovljenja: jedna od bitnih i
konstitutivnih
komponenata
ovjekova
nastanka,
razvitka
i
odredenja uope, koja je primje- rena
njegovoj biti; drutvenost, druevnost,
zajedninost,
tendencija
k
socijaliziranju; neposredni medijum
ovjekova opstanka, njegova sredina.
K
Socijalan (lat. socius = dmg i socialis =
dm- tven), koji se tie dmtva i
drutvenosti. Socijalni su svi oni
odnosi, institucije, sta- nja, stvari i
predmeti, koji stoje u bilo ka- kvom
odnosu s ovjekom kao dmtvenim

307

socijalan

biem,
ili
openito
dru
^na
uvjetovanost i povezanost ovjekova
bia i njegova ivota u odredenoj
zajednici. Socijalna odredenost jedna je
od bitnih i konstitutivnih za ov- jeka
kao ovjeka, jer on ivi samo u socijalnoj zajednici. U tom smislu znaajno
je Aristotelovo odredenje ovjeka kao
zoon politikon (tj. kao po prirodi
dmtvenog bi- a).
K

Socijalizam (lat. socialis= drutven).

Pojam socijalizam, upotrebljen prvi put
poetkom tridesetih godina 19. st.,
upotrebljava se i za koncepciju o
odredenim drutvenim od- nosima i za
odredeni drutveni poredak. Ponajee
se pod tim terminom razumije- va
drutveni poredak organiziran na
osnovi drutvene svojine sredstava za
proizvodnju,
u
kojem
nema
eksploatacije klasa i u kojem vrijedi
geslo: od svakoga prema njegovim
sposobnostima,
svakome
prema
njegovu ra- du.
Historijski gledano postoje ne samo
ve- like razlike u shvaanjima strukture
takvog jednog drutva, nego isto tako
razlike u gle- danjima na puteve
realiziranja
takvog
drutvenog
sistema. Poetkom 19. st. najraire- niji
je bio utopijski socijalizam. Kao izraz
nerazvijenosti
radnike
klase
predstavnici
utopijskog
socijalizma
otro su kritizirali burujsko klasno
drutvo, ali historijskog nosioca ideje o
socijalizmu nisu vidjeli u radnikoj klasi
nego u pojedincima, vlada- rima itd.
koji bi trebalo da pomognu takav
pothvat. Svaki od tih utopistikih
socijalista
ujedno
je
izgradivao
koncepciju strukture takvog idealnog
socijalizma koji je imao da rijei sve
ljudske probleme. I u putevima
prevladavanja gradanskog drutva i u
kon- cepciji socijalizma karakterizira ih
nehisto- rijsko rjeavanje tog pitanja
(Fourier, Saint- Simon, Owen, Cabet i
dr.). U isto vrijeme postoji i religiozni
socijalizam koji je na- stavljao na
prethodne i veoma stare egalitaristike i solidaristike tenje pojedinih
kranskih sekta i pravaca koje je inae
cr- kva uvijek i osudivala. Socijalizam
ima kod njih prema tome religioznoetiku osnovu, te ga zasnivaju na
zavjetnim spisima i vjeri (Lamennais).
Kao posebna koncepcija, na- roito
unutar jednog dijela socijaldemokracije, pojavio se drzavni socijalizam.
Zastup- nici ovoga pravca stavljaju
teite u razvoju suvremenog svijeta na
dravu, te preko dr- ave, burujske,

smatraju da se mogu pro-socijaliza

vesti
osnovni
ciljevim
socijalizma. Osim ovog reformistikog
karaktera, koji je u odrede- nim
periodima klasne borbe negativno djelovao na revolucionarnu borbu radnike
klase, najradikalniji predstavnici ovoga
pravca smatraju da je podravljenje
osnov- nih sredstava za proizvodnju ve
socijali- zam. U komunistikom pokretu je
staljini- stika koncepcija socijalizma,
koja teite stavlja na dravno vlasnitvo
sredstava za proizvodnju, i konzekvencije
koje iz toga proizlaze (centralni plan,
centralna distribu- cija, dravna arbitraa,
i na ostalim sektori- ma drutvenog
ivota itd.), po smislu bliska koncepciji
dravnog
socijalizma.
Znanstveni
socijalizam je sistem Marxovih i Engelsovih pogleda na puteve i borbu radnike
klase
i
socijalista
za
dokidanje
gradanskog drutva kao i na sutinu i
smisao
daljnjih
faza
razvoja
(v.
marksizam, historijski mate- rijalizam,
revolucija, komunizam). Termi- noloki
Marx je govorio o nioj i vioj fazi
komunizma. U nioj, komunizam proizlazi
iz staroga drutva, revulucionarnim mijenjanjem starih, burujskih drutvenih odnosa i uspostavljanjem novih na osnovi
sa- moupravljanja. To je jo period
postojanja klasa, velike podjele rada na
fiziki i duhov- ni, postojanja drave pa
prema tome i raz- nih oblika alijenacije.
Odumiranjem
drave,
oslobadanjem
radnog ovjeka time to po- staje
upravlja ne samo svojim radnim procesom nego i raspodjelom vika rada,
raz- doblje te nie faze komunizma, koja
se ka- snije prozvala socijalizmom, jest
cjelokupni prijelazni period nestajanja
klasa, drave, partija. To je period jaanja
samoupravnih funkcija i organizacija
komunistikog dru- tva uz simultano
pretvaranje politikih centralnih organa u
drutvene organe evi- dencije, plana,
koordinacije itd., u skladu sa zahtjevima
suvremene razvijene civilizacije. Iz toga
proizlazi da je socijalizam veoma
dinamian i protivrjean period u kojem
se sukobljavaju nove tendencije sa starim
etatistikim,
birokratskim
kao
i
lokalistikim
i
partikularistikim

308

socijaliza
m

tendencijama.
U
jugoslavenskoj
socijalistikoj praksi, koja je naj- dalje
otila u razvoju samoupravljanja, ove
forme se zovu radniko i drutveno
samou- pravljanje. One su ujedno bile
otro suprot- stavljene staljinistikim
koncepcijama soci- jalizma izgradenog na
svemoi drave. V

Socijalna etika, onaj oblik ili usmjerenost

etike nauke koji se svojim naroitim
na- glaavanjem socijalnog aspekta
moralnih
odnosa
i
specijalnim
bavljenjem dunosti- ma i moralnim
obavezama pojedinca pre- ma zajednici
razlikuje od tzv. individualne etike.
Stoga socijalna etika znai svaku etiku
koja primarno uzima u obzir socijalni
mo- ment
kako
pri objanjenju
nastanka, uloge i znaenja moralnog
fenomena, tako i pri moralnom
ocjenjivanju i vrednovanju poje- dinih
djelovanja. U tom se esto (npr. u
vulgarnom
materijalizmu
i
sociologizmu) ide predaleko, pa se ak
eli zasnovati ne- kakva sociologijska
etika, to je po svojoj biti contradictio
in adjecto. Ali kako je sva- ki moralni
odnos (u najirem smislu) svo- jim
porijeklom, smislom, ciljevima i zadacima na bilo koji nain vezan uz
socijalni ivot ovjekov i na nj upuen,
dakle svagda u odnosu na drugog
ovjeka i na odredenu zajednicu
(Robinson nema etike i moralno se ne
odnosi), individualne se moralne dunosti, principi, norme i obaveze uope
neposredno
podudaraju
sa
socijalnima, te je razlika izmedu
individualne i socijalne -eti- ke zapravo
samo
uvjetna.
Upravo
Kantova
autonomna etika primjereno pokazuje
kako je ovjek pojedinac moralni
samozakono- davac (a ne bilo koja
socijalna sredina).
K
Sociologija,
znanost
o
drutvu,
o
njegovim osnovnim strukturama (v.
drutvenoekonomske
formacije),
oblicima
i
zakonima
razvoja.
Znanstvene osnove sociologiji postavio
je
jo
Marx
svojom
opesociolokom
koncepcijom
(v.
materijalistiko shvaanje historije).
Ime sociologija potjee od A. Comtea
koga smatraju i osnivaem sociologije. On je tim imenom nazvao svoju
soci- jalnu fiziku, tj. uenje o
drutvenim feno- menima koji su, po
njegovu miljenju, podvrgnuti istim
zakonima kao i fizikalni i bioloki

socijalna
etika
fenomeni. Ve u ovoj koncepciji, kao i u
veini ostalih gradanskih sociolo- kih
shvaanja, izbija ili mehanicistiko ili
idealistiko shvaanje drutva kao
sfere ko- jom vladaju ili neki zakoni
niih prirodnih podruja, ili idealni
zakoni (ideje itd.). Iz
takvih nastojanja da se protumai
historija, drutvo i drutveno kretanje
nastale
su
razliite
socioloke
koncepcije i pravci, od ko- jih navodimo
najpoznatije. Mehanicistika sociologija
(Carey, Solvay, Vinjarski i dr.) nastoji da
drutvene pojave protumai mehanikim
zakonima i time predvida osnovne
specifine pojave i zako- nitosti u historiji.
Geografska sociologija (Menikov, Ratzel,
E. Reclus, Huntigton i dr.) smatra
geografske faktore kao odluujue za
razvoj
historije.
Pod
geografskim
faktorima razumijeva sve ono to je van
ovjeka: prirodnu klimu, konfiguraciju
zemljita, vodu i njen tok, prirodnu floru i
faunu itd. Osnovni joj je nedostatak to
tako relativno statikim fak- torima
tumai
bujnu
dinamiku
socijalnog
kretanja i promjena.
Bioloka sociologija (Spencer, Lilienfeld,
Schaffle, Espinas, Worms, Novikov i dr.)
shvaa ljudsko drutvo kao bioloki
organi- zam u kojem se prema tome i
ispoljavaju iste sile i zakoni kao u
biolokim pojavama. Pod utjecajem
Danvinovih otkria neki su od njih
pokuali primijeniti bioloki zakon borbe
vrste za opstanak na ljudsko drutvo i
tako doli do reakcionarnih rasistikih
koncepcija drutva i njegova krretanja
(Go- bineau, Chamberlain, Ratzenhofer,
Lapou- ge, Ammon i dr.), to je naroito
oduevlje- no prihvatio faizam. Osnovna
je pogreka bioloke sociologije to ne
vidi da je po- druje drutva kvalitativno
nova sfera priro- de i da se mora tumaiti
svojim specifinim zakonima, a ne
zakonima niih prirodnih podruja koji su
za to nedostatni i dovode do sasvim
pogrenih zakljuaka.
Formalna sociologija (Simmel, Wiese) postavlja sebi zadatak da istrai oblike

309

sociologij
a

(forme) ljudskih odnosa, to je predmet

sociologije
za
razliku
od
ostalih
drutvenih nauka. Iako su u svojim
ispitivanjima istraili mnogo- brojne
oblike
ljudskog udruivanja, svojim
staticizmom nisu nikada doli do
razlikovanja
bitnih
od
nebitnih
momenata, a poseb- no do osnovnih
zakona historijskog kreta- nja.

Psihologistika
sociologija
(Tarde,
Warde, Ross i dr.) nastoji nekim
psiholokim mo- mentima protumaiti
historiju i njeno kre- tanje (oponaanje,
elje, interesi itd.), te ta- ko ne vidi ono
bitno socioloko to karak- terizira ne
pojedinca, nego drutvo kao cje- linu.
Ovoj vrsti sociologije pripisuje se i
Durkheimovo shvaanje sociologije u
kojoj dominiraju kolektivne predodbe.
Iako je u tome idealistiki interpretirao
osnovni pro- blem, Durkheim i njegovi
sljedbenici imali su znatan utjecaj,
naroito u Francuskoj, i izvrili su niz
pozitivnih sociolokih istrai- vanja.
Opisna sociologija obuhvaa veliki broj
su- vremenih sociologa na Zapadu
kojima je osnovni cilj empirijsko
istraivanje pojedi- nih sociolokih
injenica: klase, porodice, sela, grada,
drutvene pokretljivosti itd.
Sve ove sociologije uoavale su
pojedine
momente
drutvenih
struktura i kretanja, ali nijedna od njih
nije
uspjela
pronai
onu
bitnu
specifinost koja razlikuje drutvo od
ostalih podruja prirode. Najdublje
rjeenje ovih problema dali su Marx i
Engels
svojim
materijalistikim
shvaanjem historije (v.)
V
Sociometrija (osniva Moreno) istrauje
od- nose socijalnih atoma, tj. malih
grupa, i ljudske odnose u njima. Ujedno
misli da se reformiranjem sitnih
drutvenih grupacija moe reformirati i
drutvo u cjelini.
V
Sofist (gr. sophistes = majstor svoga
umije- a), u staroj Grkoj prvotno
svaki mislilac, mudrac, uitelj mudrosti
i govornitva. U atenskom javnom
ivotu isticahu se kao so- fisti
Protagora, Gorgija, Hipija, Prodik i dr.
Izraz sofist naroito pod utjecajem
Sokrata, Platona i Aristotela, njihovih
filozofskih protivnika, dobiva pokudno
znaenje u smislu prividne odnosno
lane mudrosti (v. sofistika, sofizam,
sofistiki).
Pet
Sofistiki, 1) to se odnosi na sofiste (v.
so- fist); 2) domiljat, prijevaran s

osobitim ob- zirom nasociologij

vjetinu
hotiminoga
neistinitog i neispravnog dokazivanja.
Sofistika,
1)
filozofsko
nauavanje
starogr- kih sofista (v. sofist); 2)
umijee domilja- tog dokazivanja, u
pokudnom smislu; 3) zloupotreba
jezino-izraajnih mogunosti i logikih
oblika za izvrtanje istine.
Sofizam (gr.), lukava misao, prividan
dokaz; uobiajeni naziv za pogrean
zakljuak ho- timino nainjen radi
obmane, zabune, a ponekad i ale (tzv.
prevarni zakljuak). So- fizam moe biti
vie uvijen ili pak drasti- an. Primjer
starogrkog sofizma: to nisi izgubio to
jo ima; rogove, veli, nisi izgu- bio
dakle ih ima.
Pet
Solidarizam (franc. solidaire) je shvaanje
o zajednikim interesima i obvezama, o
uza- jamnoj odgovornosti i slonosti
ljudi u za- jednikom ivotu. Prema
solidarizmu poje- dinac je po svojoj biti
upuen na drutvo kao to je drutvo
upueno na pojedince kao svoje
lanove. Osnovni smisao solida- rizma
izraava izreka: Jedan za sve, svi za
jednoga. Solidarnost je prema E.
Blochu posljednja norma objektivnoga
prava.
Pa
Solipsizam (lat. solus = jedini i ipse =
sam),
ekstremno
idealistiko
i
subjektivistiko
(v.)
spoznajnoteorijsko stajalite po ko- me
postoji samo Ja kao jedina svijest sa
svojim svjesnim sadrajem, i nita
izvan nje. Schopenhauer je ve
radikalnog solip- sistu uputio u
umobolnicu. Umjereni solip- sizam
uzima nadindividualnu svijest kao jedini svjetskotvorni faktor, koji je i izvor
zbi- lje i tvorac bitka uope. Prihvatljiv
je jedino metodiki (v.) solipsizam,
kakav zastupa re- cimo Descartes ili u
novije
vrijeme
Driesch.
Praktiki
(moralni) solipsizam je egoizam (v.),
koji uzima vlastiti Ja kao vri- jednosnu
osnovicu ivota i svijeta. F
Somatini ivani sustav (gr. soma = tijelo), onaj dio ivanog sustava koji
regulira odnose izmedu organizma i
vanjskog svije- ta. Preko osjetnih

310

somatini
ivani
sustav

organa i aferentnih neu- rona ivo bie

prima podatke o okolini, a posredstvom
eferentnih neurona i miia moe na
okolinu i promjene u okolini pri- kladno
reagirati. Somatini ivani sustav dijeli
se na centralni dio koji obuhvaa mozak, modano deblo i lednu modinu i
pe- riferni dio koji ine uglavnom
lubanjski i

spinalni ivci. (Sinonim: cerebro-spinalni

nervni sistem.)
Bu
Somatologija, disciplina koja se bavi
proua- vanjem tjelesne konstitucije i
funkcije orga- na.
Sorit (gr. soros = hrpa), 1) pokraeni
poli- silogizam (v.) lien jezino
izraenih zagla- vaka pojedinih u sloaj
unesenih silogizama osim, naravno,
zaglavaka episilogizma. Sorit kao
prirodniji oblik izraavanja zapravo je
sloena entimema (v.) koja ne okrnjuje
lo- giku stmktum samog polisilogizma;
2) oblik pogrenog zakljuka poznatog i
pod imenom acervus (v.).
Pet
Specificirati
(lat.
specificare
=
pojedinano
navesti),
nabrojiti
pojedinosti koje potpada- ju pod neki
opi pojam; razdijeliti rod na podvrste,
podvrste na razrede (v. specifika- cija).
^
Specifian (lat. species = rod, vrsta),
osebu- jan, svojstven samo jednom
predmetu ili pojavi, po emu se
odredena vrsta razlikuje od njoj
nadredene vrste, poseban, izvjestan,
naroit, svojevrstan; preneseno: bitan
za ne- koga ili neto, razliit od
standardnog.
(Npr.:
specifini
voluntarizam, neuobiaje- na posebna
vrsta voluntarizma, koja se ina- e ne
zastupa u uobiajenim voluntaristikim filozofijama.)
G
Specifikacija (lat. specificatio), nabrajanje
po- jedinosti koje potpadaju pod neki
opi po- jam (v. specificirati). Prema
Kantu treba kod svakog filozofiranja
strogo zadovoljiti zakon specifikacije
kao i zakon homogeni- teta (v.), ali
nipoto jedan na utrb dmgome.
S
Specijalan (lat. specialis = poseban), koji
se odnosi na neto zasebno, na
poseban sluaj.
Spekulacija (lat. speculari = iz daljine
pro- matrati), teorijski nain miljenja
koji se odrie i posve je odvojen od
svakog mogu- eg iskustva. Niti polazi
od iskustvenih i stvarnih podataka niti
ih nastoji objasniti. Spekulativno je
miljenje odvojeno od osje- tilnosti i
kree se samo u nadempirijskoj sferi.
Stvaralako-konstruktivni, esto intui-

somaticni
ivani
sustav
tivni (v.), a svagda posve apstraktni
nain miljenja kojim se nastoje izvesti
zajedniki principi sveukupne zbilje i
otkriti ono ap- solutno, jer mu je
predmet
uglavnom
metafizika
tematika. Suprotno: empirija (v.).
F
Spekulativan (kasnolat. speculativus),
obino oznaka za misaone procese koji
se kreu na razini viih apstrakcija,
veoma udaljenoj od razine iskustva. U
tom smislu svaka filozof- ska teorija
ima spekulativan karakter. Izraz ima
esto i pejorativno znaenje te se primjenjuje na pojmovno fantaziranje,
tj. na one misaone postupke koji
umjetno i sa- movoljno uspostavljaju
logike veze medu najdisparatnijim
podmjima smisla. Kr
Spinocizam, filozofski nauk Barucha
Spino- ze (1632 1677) i njegovih
sljedbenika, di- rektni ali originalni
nastavak kartezijanizma (v.). Ima samo
jedna supstancija koja je uz- rok same
sebe, opstoji nuno i beskrajna je: Bog
ili priroda (Deus sive natura). Medu
bezbrojnim njezinim atributima ovjeku
su poznata samo dva: miljenje
(cogitatio) i protenost (extensio). Iz
ovih atributa nu- no proizlaze i njihovi
modusi: iz miljenja pojedine ideje;
iz protenosti pojedi- ne stvari, i
medu ovima ne opstoji nikakvo
uzajamno
djelovanje,
premda
je
isto^'etnost njihova reda unaprijed
zajamena. Stovie, modusi nemaju
nikakve samostalnosti, sve je potpuno
determinirano supstancijom. Nabrojeni
elementi spinocizma dali su po- voda
da se ta filozofska doktrina esto naziva razliitim imenima: apstraktni
moni- zam (v.), akozmizam (v.),
panteizam (v.) i sl. Pored brojnih
pristaa u svoje vrijeme spi- nocizam je
znatno utjecao na Lessinga, Herdera,
Goethea, Jacobija, Schellinga i Hegela
koji ga je sarkastino usporedio sa
sudbinom njegova tvorca: kao to je
suica prodrla Spinozino tijelo, tako je

311

i njegova supstancija prodrla sve

pojedinano u svi- jetu.
Pe
Spiritizam (engl. spirits = duhovi) je praznovjerje da umrli i dalje ive i da je s
njima mogue saobraati. Takoder:
pokuaji
uspostavljanja
takvog
saobraaja u svrhu dobiva- nja vijesti s
onog svijeta.
Spiritualan (novolat. spiritualis), duhovan,
netjelesan, koji se odnosi na duh, koji
pri- pada duhu (v.). (V. spiritualizam.)

spirituala
n

Spiritualizam (lat. spiritus = duh),

metafizi- ki nazor koji ui da je osnov,
da je sup- stancija itave zbilje duh (v.).
I sve tjelesno je samo pojava, samo
predodba duha. Ma- terijalno nije nita
drugo nego objektivacija duha, produkt
psihikog stvaralakog do- ivljavanja.
Samo duh je ono zbiljsko i ujedno
apsolutno. Umjereniji oblik spiritualizma je dualistian, pa u psihologiji
uzima
duu
i
tijelo
kao
dvije
samostalne supstan- cije, no kojih
kvaliteta
ipak
nije
heterogena.
Monistiki izraz spiritualizma nalazimo
u metafizici identiteta (v.). Suprotno:
materi- jalizam (v.).
F
Sposobnost: potencijalni reaktivni sustav
za
vrenje
odredene
djelatnosti.
Sposobnosti
se
stjeu
u
toku
djelatnosti, na osnovu na- slijedenih
dispozicija (v.), a pod utjecajima
drutvene i prirodne sredine u kojoj
indi- viduum ivi i razvija se. Razlikuju
se osnov- ne ili fundamentalne
sposobnosti, koje od- reduju razinu
uspjeha u veem broju razli- itih
djelatnosti (npr. inteligencija), od specijalnih sposobnosti koje se oituju u
uim, specifinim djelatnostima (npr.
otrina vida, spretnost prstiju).
Bu
Spoznaja, jedan od osnovnih oblika
ovjeko- va bivstvovanja, djelatnost
kojom otkriva- mo istinu; takoder:
rezultat te djelatnosti, isto to i znanje
(v.). Spoznaja je za razliku od drugih
duevnih doivljaja (npr. zamje- ivanja
i predoivanja), noena unutranjom
intencijom da otkrije neto, to i
neovisno od subjektivne doivljajnosti
objektivno va- i. Razliite aspekte
problema spoznaje prouava spoznajna
teorija (v.).
P
Spoznajna teorija. Filozofska disciplina
koja prouava mogunost, granice,
objektivnu
vrijednost,
porijeklo
i
predmet spoznaje. Premda su ve
antiki i srednjovjekovni fi- lozofi u
sklopu svojih opefilozofskih rado- va
raspravljali i o razliitim aspektima problema spoznaje, spoznajna teorija kao
za- sebna filozofska disciplina nastala
je u no- vom vijeku. Njen osnovni

programski za- htjev, daspirituali

prouavanje
naihzam
spoznajnih mo- i treba da prethodi
svakom
drugom
filozofskom
prouavanju, prvi je jasno formu- lirao
Descartes, a na svoj ga je nain ostvario J. Locke koji se stoga obino naziva
osnivaem spoznajne teorije. U svom
Ogledu o ljudskom razumu Locke se
pri- mio toga da istrai porijeklo,
izvjesnost i opseg ljudskog znanja, kao
i osnove i stup- njeve vjerovanja,
mnijenja i suglaavanja. Nastavljajui
na Lockea intenzivno su se bavili
spoznajnom teorijom G. Berkeley, D.
Hume, i G. H. Leibniz, a naroito I. Kant
koga neki smatraju pravim osnivaem
spo- znajne teorije, jer je nastojao da
jo jasnije nego Locke razgranii
spoznajnu teoriju od psihologije i od
metafizike i da je uini os- novnom
filozofskom disciplinom koja pret- hodi
svima ostalima. Kantovi neposredni
nastavljai (Fichte, Schelling, Hegel)
ospori- li su samostalnost spoznajne
teorije i uklju- ili je u ontologiju, ali su
na prijelazu iz 19. u 20. st. procvali
novokantovstvo i drugi filozofski pravci
koji spoznajnu teoriju sma- traju
nezavisnom i osnovnom disciplinom
filozofije. U suvremenoj filozofiji vrlo su
podijeljena miljenja o mogunosti i
vrijed- nosti spoznajne teorije. Dok je
jedni jo uvijek smatraju osnovnom
filozofskom dis- ciplinom, drugi ak
osporavaju njenu mo- gunost. U
spoznajnoj teoriji najee su se
razlikovala tri osnovna problema: 1)
pro- blem izvora ili porijekla spoznaje;
2) pro- blem mogunosti i granica (ili
vrijednosti i vaenja) spoznaje i 3)
problem
predmeta
spoznaje.
U
raspravama o porijeklu spozna- je
najee se sukobljavaju empirizam
(v.), koji smatra da je izvor spoznaje
iskustvo, i racionalizam (v.) koji smatra
da je izvor spoznaje um. Ekstremni je
oblik empiriz- ma senzualizam (v.) koji
tvrdi da su izvor sve spoznaje osjeti ili
osjetno iskustvo. Iz- medu empirizma i
racionalizma eli da po- sreduje,
odnosno da ih sintetizira i prevla- da,
kriticizam (v.). U intuiciji nalazi izvor

312

spoznajna
teorija

spoznaje
intuicionizam
(v.),
u
iracionalnim
funkcijama
duha

iracionalizam
(v.),
u
neem
nadumnom i natprirodnom, u prvom
redu
u
boanskoj
objavi,
supraracionalizam
(v.),
supranaturalizam (v.) i misticizam (v.),
pravci koji se medusobno tijesno
prepleu pa ih je teko jasno
razgraniiti. U vezi s pitanjem o
mogunosti, granicama i vrijed-

nosti spoznaje najjaa je opreka izmedu

dogmatizma (v.) i skepticizma (v.), pri
emu se ovaj posljednji javlja u mnogo
razliitih oblika (kao metodiki ili
sistematski,
totalni
ili
parcijalni,
radikalni ili umjereni; metafi- ziki,
logiki, etiki, ili religiozni itd.). Kao
posredni pravci javljaju se kriticizam
(v.) i pozitivizam (v.), pri emu se ovaj
posljednji javlja u 20. st. kao logiki
pozitivizam (v.). U vezi s pitanjem o
predmetu spoznaje glavnu opreku ine
realizam (v.) i idealizam (v.), pri emu
se prvi javlja najee ili kao naivni
realizam (v.), ili kao kritiki realizam
(v.), a dmgi kao subjektivni idealizam
(v.) ili kao objektivni idealizam (v.).
Posrednim pravcem moe se smatrati
fenomenalizam (v.). Pored navedene
klasifikacije
spoznajnoteorijskih
problema i pravaca mogu- e su i
dmkije. Tako engleski filozof A. J. Ayer
klasificira neskeptike spoznajnoteorijske pravce na osnovu toga kako se
su- protstavljaju skeptiku, odnosno na
osnovu toga koji >korak skeptikovog
argumenta odbacuju. Tako dobivamo
etiri glavna spo- znajnoteorijska
pravca:
naivni
realizam,
redukcionizam,
nauni
pristup,
deskriptivnu analizu. Navedenim
spoznajnoteorijskim
problemima
treba dodati i problem istine (v.) koji je
u podjednakoj mjeri onto- loki i
spoznajnoteorijski i za obje ove discipline ima fundamentalan znaaj.
Spoznajnoj
teoriji,
kako
se
tradicionalno shva- a, najee se
prigovara da odvaja problem spoznaje
od problema ovjeka, a zatim ga i dalje
cjepka pretvarajui aspekte istog osnovnog pitanja u razliite nezavisne
proble- me. U obranu spoznajne teorije
iznosi se da je problematika spoznaje
svojevrsna i znaajna problematika
koja zasluuje da bude i posebno
obradena.
P
Srce (gr. kardia; lat. cor), osim to znai
tje- lesni organ, i danas predstavlja
simbol sve- kolike uvstvenosti. Za
Aristotela i kasnije sve do novih
anatomskih istraivanja u 16. st. srce je
sjedite osjetilnosti i uvstvenosti. S

Pascalom postaje specifinim nainom

spoznaje (srce ima razloge koje razum
ne poznaje), posebno meduljudskih
odnosa a onda i svega ostaloga to se
nalazi u po- dmju morala, religije pa i
filozofije jer se njime spoznaju i prvi
principi znanosti. Dok Kant uz taj
pojam vezuje samo prirod- nu tenju
koja ide vie ili manje na mku
moralnom zakonu, za Hegela znai
kom- pleks senzacija to predstavlja
neposredno
i
prvobitno
ljudsko
iskustvo. Oslanjajui se na Pascala i
novija filozofija upotrebljava esto
termin srce, zamijenjujui ga kadkad za
termin savjest naznaujui pri tom specifino podmje na kojem ovjek
intuici- jom postie sigurnost o prvim
principima zbilje.
Z
Sredina (gr. mesotes; lat. medium):
poloaj jednako udaljen od najmanje
dvije krajno- sti. Uz popratno prostorno
znaenje rije sredina je od davnine
oznaavala savren- stvo. Tako svemir,
kozmos, shvaen kao ku- gla dobiva
svoju savrenu zaokrugljenu po- vrinu
po sreditu kugle (Parmenid). Nadovezujui na tu ideju sredine kao
savrenstva Aristotel odreduje i vrlinu
kao sredinu dva- ju zala (mesotes duo
kakion) to e preuzeti kasnije gotovo
sva filozofija. Pascal oboga- uje pojam
ontoantropologijskom konota- cijom
odredujui ovjeka kao sredinu izmedu nita i sve (entre rien et tout)
sa etikom posljedicom: tko naputa tu
sredi- nu razara ovjetvo i ovjenost.
Za Hegela je sredina egzistirajue
posredovanje ekstre- ma ili naprosto
mjera
zbiljnosti
te
prema
tom
dinamikom shvaanju postoje stupnjevi ispunjenja ili konkrecije sredine.
Nietzsche
polemizira
protiv
aristotelovskog etikog znaenja vrline
kao sredine izmgu- jui ga kao teoriju
osrednjosti. Vraajui se starogrkoj
filozofijskoj tradiciji Heidegspoznajna
ger ugraduje pojam sredine uteorija
svoju filozo- fiju bitka gdje se
bitak javlja kao sredina bia i kao
otvorena sredina bia u cjelini,
omeduje bie prema bitku s jedne i
nita- vilu s dmge strane. I u nas se

odralo po- zitivno znaenje sredine na

moralno- etikom planu u uzreici o
zlatnoj sredini.
Z
Sredinji ili srednji pojam (M), naziva se u
zakljuku (v.) onaj posredni pojam koji
po- vezuje obje premise da bi se iz njih
mogao izvesti valjan zaglavak (v.).
Povezan je zna-

313

sredinji
ili
srednji
pojam

enjem s oba pojma (SP) zaglavka, ali

sam u zaglavak ne ulazi.
Stadij (gr. stadion = mjera za duljinu),
od- redeni isjeak iz nekog postojeeg
razvoj- nog niza.
Staljinizam

kontrarevolucionarna
pojava u razvoju socijalizma u SSSR-u
nakon Le- njinove smrti i brutalnog
obrauna Staljina s drugim boljevikim
i socijalistikim stru- jama. Staljinizam
karakterizira potpuna do- minacija
drave i partije u drutvu, shvaa- nje
izgradenog socijalizma kao potpune nacionalizacije
osnovnih
proizvodnih
sredstava,
kruti
i
policijski
centralizam, dravno- centralistiko
otudivanje vika rada od rad- nike
klase, etatistiko planiranje i raspolaganje
cjelokupnom
akumulacijom,
unoe- nje brutalnih odnosa u partiji i
drutvu,
uguivanje
svake
unutarpartijske
demokracije,
monolitizam u politikom i kulturnom
ivotu
zemlje
to
dovodi
do
osiromaenja stvaralatva naroito na
podruju socijalno- politike prakse,
drutvenih
nauka,
filozofije
i
umjetnosti. Staljinizam znai u biti negaciju svih osnovnih marksistikih
pretpostavki
socijalizma,
tj.
prevladavanja otude- nja radnike
klase, razvoja sve irih i dub- ljih
samoupravnih
drutvenih
odnosa,
ostvarivanja socijalistikog humanizma
koji oznaava vee drutvene, idejne i
ekonom- ske slobode radnih ljudi i
solidarnost rad- nog ovjeka. Umjesto
bitne teze marksizma o odumiranju
politike sfere, tj. drave u prvom redu,
staljinizam je postavio tezu o jaanju
drave u socijalizmu. Umjesto teze
0 prevladavanju najamnog odnosa
uspo- stavljanjem i jaanjem rednikih i
ostalih savjeta, tj. razvojem radnikog i
drutvenog
samoupravljanja,
staljinizam je proskribirao koncepciju
samoupravljanja kao antimar- ksizam i
kontrarevoluciju. Umjesto iroke
1 slobodne borbe miljenja i idejnog,
filo- zofskog i kulturnog stvaralatva,
koje ne moe biti drugaije nego
pluralistiko,
polivalentno
i
nejednoobrazno staljinizam je pokuao

sredinji
ili
srednji
pojam
nametnuti
cjelokupnom
komunistikom pokretu jednu osiromaenu,
vulga- riziranu i dogmatiziranu reviziju
marksiz- ma koja je nanijela radnikom
pokretu
neprocjenjivu
tetu.
Staljinizam je u biti, svo- jim osnovama
i intencijama negacija dubo- ke
dijalektike misaonosti i humanistikih
intencija marksizma i socijalizma. V
Starohegelovci nakon Hegelove smrti
(1831) njegovi sljedbenici su se
razdvojili u dva glavna pravca:
mladohegelovce (v.) koji su nastojali
radikalizirati neke Hegelove koncepcije
(naroito na podruju filozofije religije i
prava) i starohegelovce koji su bili otri
protivnici radikalnije i drutveno progresivnije mladohegelovske struje i
insisti- rali na cjelovitom sistemu
Hegelove filozo- fije. Uglavnom politiki
konzervativno na- strojeni, nisu stavljali
akcent na filozofski radikalnije i
znaajnije dijelove Hegelove fi- lozofije,
naroito ne na dijalektiku kao revolucionarnu metodu miljenja, nego
na idealistiki sistem i teoloku
interpretaciju
Hegelove
apsolutne
ideje, due i ovjeka, to je moralo
zavriti
i
u
filozofskom
konzervativizmu i dogmatizmu. Osnovni
organ
starohegelovaca
bio
je
Jahrbiicher fiir wis- senschaftliche
Kritik
(1827-1847),
a
glavni
predstavnici su bili G. A. Gabler, K. F.
Goschel, H. F. W. Hinrichs, L. v.
Henning.
V
Stenino, oznaka za dinamogena i
uzbuduju- a uvstva koja podiu opu
razinu aktivi- teta individuuma.
Stid je kompleksni osjeaj s najuoljivijim
iz- razom zauzdavanja sjetilnosti,
posebno sek- sualnosti. Premda se
susree u raznim oi- tovanjima kod
svih naroda i rasa kao i kod svakog
normalnog pojedinca antropolozi i
psiholozi nisu naisto radi li se o
instinktu, o prvobitnom, urodenom ili
pak steenom, izvedenom osjeaju.

Zbog naglaene veze sa tjelesnosenzualnom sferom neki ga de- finiraju

openito kao fiziki respekt pre- ma
nama samima.
Z
Stohastike pojave, openito: ono to je
plod sluaja. Stohastike pojave su one
koje nisu nuno odredene, tj. nisu
podlone de- terministikoj analizi.
Stohastiki procesi su oni koji variraju
od jednog niza veliina do nekog
drugog niza veliina. Stohastika
veliina je ona koja moe zadobiti vie
vri- jednosti u skladu sa zakonom
vjerojatnosti,

314

stohastik
e pojave

a stohastika promjenljiva, koja e se tokom vremena ponaati kao stohastika

ve- liina.
Gr
Stoicizam: uenje filozofa stoika. kola je
dobila ime po trijemu (stoa) u Ateni.
Osni- va stoike filozofije bio je Zenon
(366 264) iz Kitiona na Cipm. Pored
Zenona u gmpi stare stoike kole
istiu se Kleant (331-233) iz Asosa i
Hrizip (281-208) iz grada Soli u Kilikiji.
U Srednjoj stoi pozna- tiji su: Panetije s
Rodosa (185 110) i nje- gov uenik
Posejdonije (135 51) koji je bio
porijeklom iz Sirije. U Novoj stoi istiu
se rimski filozofi: Seneka (4. pr. n.e.
65. n. e.), Epiktet (60140) i Marko
Aurelije (121-180).
Grki
stoicizam
istie
se
konzekventnim
materijalizmom.
U
prirodi postoji opa nunost (logos)
koja je ujedno i umnost svi- jeta. Umna
priroda u svojoj cjelokupnosti najbolji je
uzor za ljudsko etiko djelovanje.
Priroda je harmonija. I ovjek mora u
sebi ostvariti to idealno stanje. To e
moi ako pomou uma bude savladao
sve svoje afekte koji bi mogli umanjiti
razumsko odluiva- nje i djelovanje.
Ideal stoikog mudraca bio je zamiljen
kao jakost vlastitog duha i volje
pomou kojih se ovjek uzdie iznad
vanj- skog objektivnog postojanja, koje
se ne mo- e mijenjati. Time je stoiki
duh postao svi- jest o slobodi koja je
bila ostvarena samo u vlastitoj volji i
miljenju.
B
Stoiki, to je u skladu sa stoikom
filozofi- jom. Openito taj pojam
oznauje hrabrost, ustrajnost i veliinu
duha u borbi protiv negativnog
djelovanja i emocionalno-afe- ktivnih
raspoloenja. Strah se obino dijeli od
bojazni; strah je op- enit, nepredmetan dok je bojazan uvijek
predmetno odredena. Medutim, to pojmnovno
razlikovanje
ima
vie
heuristiko znaenje, naime kao razlika
egzistencijalno duboko zasnovanog
straha
prema
egzistencijalno
perifernom strahu koji se tada obi- no
naziva bojazan. U tom egzistencijalnom
smislu antika ne poznaje strah,
fenomen straha javlja se u helenizmu i

stohastik
e pojave
prije svega u kranskoj religiji.
Poetkom
renesanse
preko
prosvijeenosti pa sve do Hegela strah
je samo jedan momenat svjetskog
uma, logosa. Tek Schelling i zatim
odluu- jue Kierkegaard tematiziraju
fenomen straha kao bitno odredenje
ovjeka.
Kod
Kierkegaarda
se
egzistencijalni strah pre- vladava
kranskim vjerovanjem. Puno znaenje fenomen straha zadobija u
filozofijama
egzistencije
i
to
prvenstveno oslanjajui se i dalje na
Kierkegaarda i razradujui nje- gove
teze dakako otklanjajui njegovo osnovno
kransko
utemeljenje
i
usmjerenje. Kod Heideggera strah
postaje jedna od centralnih kategorija,
to je strah tu-bitka preputenog samom
sebi, sigurnog u samog sebe i
odredenog kao straljiva sloboda k
smrti. Ono od ega strah je sam
bitak- u-svijetu. Izdravajui ono
Nita ovjek is- kuava nesigurnost
svog Ja ali i vlastitost svog opstanka.
Tako je za Heideggera slo- boda izborsamog-sebe u zahvaanju vlasti- tog
moi-bitka. Za Sartrea je sloboda stavljanje u pitanje bitka korakom koji niti
kauzalni slijed konstitucije bitka. To je
mo- gue samo za ljudsku svijest pa su
zato svi- jest i sloboda identini. U
strahu ovjek po- staje svjestan te
slobode, slobode svog od- luivanja i
odgovornosti za cjelinu bez pot- pore u
postojeim vrednotama. Pojam stra- ha
ima
takoder
veliko
znaenje
u
Freudovoj psihoanalizi, prvotno kao
traumatina po- sljedica ina radanja,
tj. kao ponavljanje ta- da doivljene
bespomonosti u novoj sredi- ni,
naputenosti nakon sigurnosti i, kao
psi- hofizika reakcija na situaciju
opasnosti ro- denja. U skladu sa svojom
teorijom o tro- stupnom duevnom
modelu razvoja konfli- kata izmedu
Ono, Ja i nad Ja, Freud razlikuje
nagonski, realni i strah savjesti.
Gr

315

Strast (gr. pathos, lat. passio, franc.

passion, njem. Leidenschaft) je jaka
trajna udnja, koja je usmjerena na
stanovite predmete, osobe i vrednote.
Strast se razlikuje od afekta time to
ona ne nastupa kao trenut- no stanje,
nego predstavlja trajno i duboko
usmjerenje
itave
ovjekove
duevnosti, ka- ko voljne tako misaone
i uvstvene, tako da se bez strasti nita
veliko niti misli niti stvara. U tom smislu
poznata je Hegelova izreka: Bez
strasti nije nita veliko stvore- no niti se
bez nje moe stvoriti. Naravno, Hegel
najmanje zastupa psiholoko shvaanje, koje i svjetsko-povjesna djela
velikih ljudi tumai kao posljedice
njihovih strasti, jer strast je prema
Hegelu ipak samo su- bjektivna strana
ovjekova djelovanja. Vred- novanje
neke strasti vri se prema tome, da li je
ona usmjerena na nie ili na vie vrednote odnosno kakva djela, stremljenja i
afekte izaziva. Ve je Platon razlikovao
afekt ugode, neugode, pohlepe i straha,
e- mu su stoici suprotstavili etiri
glavne vrli- ne, a kao ideal zagovarali
apatiju ili ukida- nje afekata zbog
njihove kodljivosti. Tek je filozofija
renesanse otkrila pozitivnu ulo- gu
afekata. Poznat je jo i Spinozin prigovor onim filozofima novoga vijeka koji
strasti
zamiljaju
kao
poroke.
Nasuprot tome on e razlikovati afekte
ve prema to- me da li poveavaju
(radost) ili smanjuju (alost) mo
naega
djelovanja.
Iako
i
sam
racionalist, Spinoza nauava da se neki
afekt moe ograniiti i ukloniti samo suprotnim i jaim afektom. Ako bi se za
Spi- nozu moglo rei da ne lui strogo
strasti i afekte, Kant e oznaiti afekt
kao vodu koja probija nasip a strast kao
veliku rijeku koja se u svojem koritu sve
dublje probija. Slino Spinozi i E. Bloch
medu tzv. afek- tima iekivanja
razlikuje negativne afekte (strah,
tjeskoba), jer su usprkos otporu potpuno trpni kao puko pasivna strast,
i po- zitivne afekte kao to je nada:
Nada, taj protuafekt iekivanja protiv
straha i tjesko- be, je stoga najljudskije
od
svih
unutarnjih
uzbudenja
i

dostupna je samo ljudima, ona se

ujedno odnosi spram najdaljeg i
najsvje- tlijeg horizonta. Ona je u
nutrini onog ap- petitusa koji subjekt ne
samo ima, nego se iz njega, kao
neispunjen, jo bitno sastoji. Tako
nada implicira bitno pravu budunost ili bitak koji jo nije ispunjen. Pa
Struktura (lat. structura = gradnja),
ustroj- stvo, grada; raspored elemenata
(dijelova,
lanova)
neke
cjeline
(jednolina,
sloena
struktura);
takoder, cjelina koja je sazdana po
nekom pravilu, shemi, rednom naelu.
U novije vrijeme upotrebljava se esto
ter- min struktura da oznai nasuprot
cjelini gradenoj samim rasporedivanjem
(dispozi- cijom) elemenata organsku
(interfunk- cionalnu) cjelinu u kojoj
svaki lan ovisi o drugima i samo po
svojoj sudatosti s dru- gim lanovima i
cjelinom dobiva svoje zna- enje i
vrijednost. Takve strukture bile bi npr.
ivi organizam, psihiki ivot pojedinca,
drutvena
zajednica.
Interfunkcionalna
svrsishodnost
prirodnih (npr. biolokih) struktura
objanjavala se katkada finalisti- ki,
to je dovodilo do otrih znanstvenih
sporova (v. vitalizam, neovitalizam).
Nasto- janje da se pojam strukture
unese u osnove znanosti (od fizike do
psihologije
i
kulturne
historije)
karakteristino je za teoriju oblika
(njem. Gestalttheorie). Kr

316

strast

strast
Strukturalizam, metodoloki nazor i
istrai- vaki postupak u drutvenim i
duhovnim znanostima koji polazi od
pojma strukture (v.) kao temelja,
srodna pojmu lika (v.) i organizma (v.),
ali se u opreci spram tradi- cionalna
pojma supstancije (v.) kao samostojnosti uspostavlja upravo svojom
razli- kom od drugoga. Ponekad i sa
stanovitim filozofskim pretenzijama, ali
bez zajedni- kog stajalita, taj se
znanstveni pokret ra- zvija poglavito u
Francuskoj gdje struktu- ralnu metodu
primjenjuje
niz
znanstvenika
u
etnologiji i socijalnoj antropologiji (C.
Le- vi-Strauss), psihoanalizi i psihologiji
(J. La- can), knjievnosti znanosti i
semiologiji (R. Barthes),
povijesti
znanosti (M. Foucault) i politikoj
ekonomiji marksizma (L. Althus- ser).
Heterogen u znanstvenim interesima i
konkretnu
pristupu,
strukturalizam
povezuje
samo
polazite
od
strukturalne
lingvistike
F.
de
Saussurea i uvjerenje da jedino
sinhroniko
razmatranje
sistema
znakova i znaenja vodi ispravnoj
spoznaji jezika, drutvenih ustanova i
stupnjeva srodstva, poetskih tvorevina
i gospodarskih sistema, pri emu se ne
uzima u obzir dijahronija i tako nijee
svaka
povijesnost.
Uspjean
u
primijenjenim
istraivanjima
i
konkretnim opisima pojedinih sloenih
fenomena na raznim podrujima,
strukturalizam
nije
dospio
do
znaajnijih teoretskih sinteza.
Pe

struktural
izam

Strukturna psihologija, zajedniki naziv za

one struje u teoretskoj psihologiji koje
psihiki
ivot
promatraju
kao
organsku
(interfunkcionalnu)
ili
smislenu cjelinu
strukturu.
Otklanjajui (djelomino ili sasvim)
izoliranje pojedinih psihikih injenica
kao
samovrijednih
elemenata,
zastupnici strukturne psihologije trae
da se svaka psi- hika manifestacija
nastoji razumjeti iz cjeline duevnog
ivota (psihike strukture) kojoj pripada
i koju izraava. Iako je ideja o
cjelovitosti
i
meduzavisnosti
(strukturnoj
suvislosti)
psihikih
procesa bila najivlje naglaavana u
okviru
filozofski
nastrojene,
tzv.
duhoznanstvene psihologije (Dilthey,
Spranger), a u razliitim dubinskim
psihologijama
(psihoanalizi,
individualnoj psi- hologiji) hipertrofirala
do
fantastinih
hipoteza,
strukturalizam je danas ope naelo
empirike
psihologije
u
nekim
podrujima psiholokog istraivanja.
Dakako da primje- na strukturalnog
aspekta ne liava znan- stvenu
psihologiju ni mogunosti ni duno- sti
da
prouava
i
elementarni
(astrukturni) oblik pojedinih psihikih
procesa, naroito onih koji se javljaju
kao tipine reakcije na podraaje
fizike okoline (osjetni fenome- ni).Kr
Stvar (lat. res), izvansvjesno-postojei,
zbiljski, osjetilno-doivljajni, tjelesni,
pojavni, dakle prostorno ogranieni,
realni predmet. Od stvari je sainjen
svijet stvari ili stvarnost, koja za razliku
od
samo
doivljajno-zbiljske
predmetnosti
sainjava
objektnu,
realnu,
zbiljsku,
tjelesnu,
vansubjektivnu opstoj- nost. Svakako je
stvarnost ui pojam od pojma zbilje koji
obuhvaa i nestvarne ali zbiljske
doivljaje i njihove mogue ne- stvarne
predmete, koje nazivamo miljevinama (v.).
F
Stvaralatvo, izvorna djelotvorna snaga u
ovjeku, po kojoj on moe da ostvaruje
no- ve tvorevine na podruju tehnike,
umjetnosti,
znanosti,
i
uope
civilizacije i kulture. Stvarnost (lat. res

strukturn
a
psihologi
ja
corporales = tjelesne stva- ri), zbirni
pojam za sve stvari, stvari kao
neslobodne,
bezline,
materijalne
predmet- nosti, podvrgnute samo
zakonima mehani- ke nude. Pojam
stvari je ontoloko- -spoznajnoteorijska
suprotnost pojmu lice, koje, osim to
kao i stvar jest, posjeduje i duh, pa je
prema tome vie nego stvar.
F
Stvar o sebi. Filozofijski pojam koji je u
dananjem
odredenom
spoznajnoteorijskom smislu uveo u
filozofiju Kant, a oznauje ono zbiljsko
to opstoji neovisno o subjek- tu koji
spoznaje, s onu stranu, izvan mogueg predmetnog iskustva i njegova
spoznaj- nog odredenja. Od stvari o
sebi doivljava- mo samo pojavu (v.
fenomen), a ona sama ostaje osjetnosti
nedohvatljiva
i
prema
tome
nespoznatljiva, te je samo pomiljamo
(v. noumenon). Pojam koji znai
suprotnost pojmu stvar za nas, kako
se nama priinja, kako nam se preko
zamjedaba
i
predodaba
nadaje.
Budui da je subjekt doivljava kao
pojavu, kao fenomen, ona svagda
nuno afi- cira (podrauje), djeluje na
spoznajni su- bjekt i tako postaje uzrok,
a
ujedno
spoznajno-objektivni
neminovni korelat su- bjektivne osjetne
doivljajnosti. Stvar o sebi ne moe se
spoznati, ali se mora pomiljati i njenu
o subjektu neovisnu opstojnost tvr- diti,
jer bi se u protivnom sluaju moralo
tvrditi da je osjetna pojava niega.
Prema tome je pojam stvari o sebi
nuna dopuna pojmu pojavnosti. Stvar
o sebi granini je pojam mogueg
spoznavanja, za koji se zna tek toliko
da realno jest, a spoznajna teorija, koja
na takvoj pretpostavci poiva, zove se
fenomenalizam
(v.),
suprotnost
realizmu (v.) koji ne poznaje granice
ljudske spoznatlji- vosti kad se radi o
stvarnosti (v.). F
Subalteran (lat.), podreden neemu. (V.
sub- alternacija.)

Subalternacija (lat. subalternus = podreden), podredenost, odnos izmedu

univer- zalnog i partikularnog suda iste
kvalitete
s
istim
subjektom
i
predikatom (Svi S su P i Neki S su
P, te Nijedan S nije P i Neki S nisu
P). Subalternirajui i su- balternirani
sud dva suda u odnosu subalternacije
(subalternirajui
je
univerzalan,
a
subalternirani
partikularan). Ako je subal- ternirajui
sud istinit, istinit je i njemu subalternirani, a ako je subalternirani sud
nei- stinit, neistinit je i njegov
subalternirajui.

317

subaltern
acija

 Neposredan zakljuak ili izvod (v.)

po subalternaciji zakljuak od
istinitosti jednog univerzalnog suda na
istinitost nje- mu subalterniranog ili od
neistinitosti jed- nog partikularnog suda
na
neistinitost
njegovog
subalternirajueg.
P
Subdivizija (lat.), podredena divizija, tj.
divi- zija pojedinih pojmova koji su na
osnovu prethodne divizije vieg pojma
dobiveni kao njeni lanovi (membra
divisionis). (V. divizija, klasifikacija.)
Subjekt
(lat.
subjectum,
gr.
hypokeimenon = to je metnuto pod
neto, to lei pod neim, podmet),
logiko-gramatiki: dio re- enice, koji
je ujedno i nosilac izraza, ree- nini
predmet o kome se neto izrie; psiholoki: nosilac svih svjesnih doivljaja;
spo- znajnoteorijski: uvjet spoznavanja
uope,
ono
to
spoznaje,
skup
spoznajnih
funkcija
i
oblika
pojedinanoga Ja; a kod nekih spoznajnih teoretika i svijest uope. Pod
svijeu
uope
razumijevaju
subjektivnoj svije- sti imanentni, ali od
individuuma
neovisni
uvjet
spoznavanja; ontoloki: nosilac stanja,
svojstava, djelovanja, koji tvori od
spozna- vanja neovisan zbiljski bitak,
pa
se
naziva
i
supstratom,
supstancijom, a odnosi se na ivu
odnosno svjesnu opstojnost. F
Subjektivan, koji pripada subjektu, koji je
utemeljen u subjektu, i koji je
prezentan i vrijedi samo za subjekt u
smislu
svijesti
openitog
ili
pojedinanog ovjeka. Gr
Subjektivitet, nazonost i vanost svega
sa- mo za odredeni subjekt, svojstvo
subjekta, sve to pripada subjektu,
ovisnost od su- bjekta. Suprotno:
objektivitet.
Subjektivizam u najopenitijem smislu
znai da je subjekt mjerilo svega
odnosno da u ivotu i miljenju sve iz
subjekta izlazi. U kolokvijalnom govoru
oznaava
i
uskou
pogleda
te
nedostatak otvorenosti za sve to lei
izvan uskog subjektivnog kruga. Filozofsko mu je znaenje vieznano.
Spoznajnoteoretski
subjektivizam

subaltern
acija
tvrdi da je sva spoznaja subjektivna, pri
emu moe odre- divati subjekt kao
openu svijest ili kao individualnu
svijest. U ovom drugom slua- ju rije
je o solipsizmu (v.). Etiki subjektivizam tvrdi da su sve moralne
vrednote
subjektivne.
Metafiziki
subjektivizam mo- e biti takoder
dvovrstan, i to tako da uzima svijest
samo kao subjektivan priin odno- sno
subjektivnu predodbu, ili ak da nijee svaki zbiljski realitet i tvrdi da
postoje
samo
duhovno-duevni
subjekti.
Egzistencijalistiki
subjektivizam je filozofski nazor koji
uzima subjektivnu opstojnost (egzistenciju) u njenoj neposrednoj datosti
kao zbilju koja se ne da izvesti ni iz
kakvih
openitosti.
Subjektivna
egzistencija je iz- vorna i zbiljska u
svojoj potpunosti. F
Sublimacija (prema lat. sublimis =
uzvien),
psihoanalitiki
(dubinskopsiholoki) ter- min; oznauje
podsvjesni proces kojim se primitivni
nagoni (libido) sprijeeni u svom
neposrednom oitovanju preobraavaju u socijalno i kulturno vrijednu
aktiv- nost: umjetniku, znanstvenu,
humanitar- nu. Kao i potisnue,
projekcija,
supstitucija
i
natkompenzacija, sublimacija se u
psihoanalitikom nauavanju ubraja medu tzv. obrambene mehanizme.
Kr
Sublunaran (lat. sub = pod i luna = mjesec), podmjesean, a to je po antikom
shvaanju jednako pojmu zemaljski, jer
se po tom shvaanju do mjeseca
protee ze- maljska atmosfera, a iza
mjeseca nalazi se nadsvjetski svijet ili
nebo.
Subordinacija, podredivanje pojma pod
dru- gi sadrajem iri pojam, koji je
odnosnom subordiniranom (v.) pojmu
superordiniran
(V.).
Subordiniran, v. podreden.

Subrepcija (lat. subrepere= uuljati se),

hotimino
uvlaenje
pogrenog
logikog za- kljuka u neki dokazni
postupak.
Subrepcija
je
oita
spoznajna pogreka.
Sub specie aeternitatis (lat.): s gledita
vje- nosti. To je teoloko-filozofsko
stajalite po kome svaki sadraj dobiva
drugo znaenje i vrijednost kad se
promatra u odnosu na vjenost.
Subzistencija (lat. subsistere = ostati,
trajati), opstanak sam po sebi i za
sebe; nain po- stojanja supstancije (v.)
u njenoj osebujnosti i neovisr ; .1, za
razliku od svojstava koja

318

subzisten
cija

samostalno ne mogu postojati, nego na

supstanciji
inheriraju.
Boetije:
Subsistit hoc, quod non indiget alio
(Subzistira ovo, to ne treba neto
drugo). Suprotno: inhe- rencija (v.).
F
Subzistentan (lat. subsistens), koji ostaje,
koji za sebe neovisno postoji (v.
subzistencija).
Sud, osnovna logika manifestacija,
naroito vana u svim podrujima
logike i znanstve- ne spoznaje uope.
Sud se psihologijski is- poljuje kao
misao konstatacije, a gramatiki obino
dobiva svoju odredenu formulaciju u
reenici. Pitanje logikog prioriteta pojma ili suda svodi se na pravu mjeru ako
se uzme u obzir njihova uzajamna
ovisnost i uvjetovanost koja dolazi do
izraaja u su- protnim shvaanjima, s
jedne strane, da se sud sastavlja od
pojmova, a s druge strane, da pojam
pretpostavlja i u sebi ukljuuje mnotvo
sudova. Za razliku od pojma, sud je
analitiko-sintetika cjelina, logiko
tkivo koje je razloeno u svom
sadraju, tj. pred- metno odredeno u
nekom smjeru, pa je upravo stoga i
mogue sud prosudivati s obzirom na
istinitost ili neistinitost. Razlo- enost
suda oituje se u subjektnoj i predikatnoj jezgri i njihovom logikom
odnosu, tzv. kopuli (v.) (S-P). To je
tek misaona pretpostavka, nalik na
pitanje (S-P?) koje postaje sudom istom
po afirmativnoj ili ne- gativnoj tvrdnji
koja je upravljena na logi- ku kopulu.
Prema tome sud je u logikom pogledu
etverolana cjelina, bez obzira na to
koliko se i kako, u konkretnom sluaju,
pojavljuje
u
gramatikoj
sferi
(neformulira- ni sud, eliptine reenice,
impresionalni sud, egzistencijalni sud).
U tumaenju od- nosa subjekta i
predikata (problem smisla prediciranja)
postoje opsegovne i sadrajne teorije.
Medu opsegovne ulazi tradicionalna
teorija supsumcije opsega subjekta u
iri opseg predikata (Aristotel), zatim
teorija opsegovnog identiteta subjekta i
predikata, to je dovelo do potrebe
kvantifikacije pre- dikata (npr. Svi S =
neki P) kako bi se sud mogao u

subzisten
cija
logikim operacijama upotreblja- vati
poput matematike jednadbe (logistika,
matematika
logika).
Medu
sadrajne
teorije
ulazi
teorija
sadrajnog identiteta (Hobbes, Lotze i
dr.) subjekta i predikata po kojoj bi
izraz S je P bio samo nepotpuna
gramatika formulacja za logiki sud
SP je SP i teorija logike imanencije
predikata
u
bogatijem
sadraju
subjekta, pri emu se samo gramatiki
uvrtava predikat u su- bjekt (Leibniz,
B. Erdmann). Moment tvrd- nje u sudu
pored ostalih naroito istie egzistencijalna teorija (F. Brentano)
svodei sud na egzistencijalni oblik SP
jest, SP nije. U razlikovanju pojedinih
vrsta sudova istie se tradicionalna,
poneto modificirana raz- dioba sudova
po kvaliteti: afirmativni i ne- gativni; po
kvantiteti: univerzalni (v. gene- ralni) i
partikularni (v. a, e, i, o); po relaciji:
kategoriki, hipotetiki i sloeni sudovi
disjunktivni, divizivni, konjunktivni,
remo- tivni, kopulativni (v. pojedine
nazive); po modalitetu: problematini,
asertorni, apo- diktini. O odnosima
medu sudovima v. iz- vod.
Kant napose razlikuje analitike
sudove koji ralanjuju i objanjavaju
pojam su- bjekta u kojemu je predikat
ve sadran, pa se on ispoljuje snagom
logike nude (npr. sva tjelesa su
protena), i sintetike sudove kod kojih
predikat ne proizlazi iz analize subjekta
ve ga proiruje a posteriori na osnovu faktinog iskustva (npr. sva
tjelesa su teka). Osnovni Kantov
problem medutim bijae: kako su
mogui sintetiki sudovi a priori, tj.
sintetiki sudovi (o iskustvu) s logikom snagom analitikih sudova
(nu- nost, openost) kao to je npr.
sud: sve to se zbiva ima svoj uzrok.
Pet
Sufi (islam), naziv za asketski red
islamskih
mistika,
prema
bijelom
ogrtau od vune (suf). Redovnitvo
se u islamu javlja u drugoj polovini 8.
st. u istonom, fitskom islamu na
granicama Mezopotamije. Za os- nivae

319

sufi

smatraju
alkemiara
Dabira
ibn
Haiyana i mistika Abu Haima, oba iz
Ku- fe. U 9. st. mistiki se pokret
sukobljuje u Basri i Bagdadu s
racionalistikom teologi- jom (v. kalam)
sunnitskog smjera. U 10. st. naziv sufi
za islamske mistike i askete po- znat je
u
cijelom
muslimanskom
svijetu.
Sufizam je u uem smislu cvjetao
prven- stveno u perzijskoj poeziji
(Sana'i, Attar,

Rikni 12-13. st., na koje se u 20. st.

nadovezuje osobito Mohammed Ikbal u
In- diji) i filozofiji (Hallki i Bistami u 9.
st., Suhrawardi u 12. st.). GhazMi (11.
st.) je donekle zatitio mistiki nauk od
progona
svojim
autoritetom
u
skolastikim krugovi- ma. Ideje
sufikog misticizma vrlo su bliske
stavovima indijske religiozne filozofije. Ta se srodnost osniva i na izvornim
neposrednim doticajima. Formulama,
koje odgovaraju upaniadskoj izreci:
Tat tvam asi (v.), izraava Hallki
identitet transcen- dentnog boanskog
principa s ljudskim sa- mosvojstvom,
kad kae: Lasta gairi (Ti nisi nitko
drugi nego ja), ili Huwa-huwa (To
je to). Bistami uvodi termin fana' (v.)
koji po doivljajnoj negativnosti svojih
od- redenja odgovara budistikom
nirvana (v.). Suhrawardi suprotstavlja
aristotelovskoj
dijalektici,
kao
pripremnom, niem stupnju spoznaje,
intuitivne stadije zrenja i doivlja- vanja
istine. Neki sufiki mislioci bili su
neposredni nastavljai mazdaizma (v.)
u
islamskoj
filozofiji
(Bistami,
Suhrawardi).
Medu
predstavnicima
mistike filozofije u zapadnom islamu
najistaknutiji je Ibn Ara- bi iz panije
(12. st.), koji polazei od uvje- renja o
panteistikom jedinstvu bitka propovijeda jednakost svih religija. Ve
Sugestibilnost
ili
sugeribilnost,
privremena ili trajna sklonost ili
spremnost prihvaanja sugestije.
Fr
Sugestija (lat. suggerere = podrediti,
izvriti), 1) akt ili proces nekritikog i
neprisilnog primanja ili ostvarivanja
ideja, vjerovanja ili odluka nekog
drugog lica (heterosugestija) ili samoga
sebe (autosugestija); 2) podraaj,
obino verbalne prirode, kojim jedno
lice izaziva ili pokuava izazvati kod
drugog lica neku aktivnost, zaobilazei
pri tom kritike psihike funkcije toga
drugog lica. U pro- pagandi i reklami
esto se iskoriuju zako- nitosti
sugestije.
Fr
Sujevjerje,
praznovjerje,
vrsto
ukorijenjene predrasude razliitih vrsta,
vjerovanje koje je u protivrjeju bilo sa

zakonitou
i
vje-sufi
rodostojnou spoznaje i s
njezinim znan- stvenim rezultatima,
bilo s naprednim, ve opeprihvaenim
shvaanjima, uvjerenjima i nazorom na
svijet; vjerovanje u natprirod- ne moi i
vansvjetske tajne i ovjeku nedokuive sile i bia, koje nevidljivo i
tajanstve- no upravljaju njegovim
ivotom,
udesom,
planovima
i
namjerama. U biti sujevjerje proizlazi iz
istovremenog nevjerovanja (i njegov je
pendant!) u ljudske mogunosti i
sposobnosti, u ovjekovu stvaralaku
sna- gu i autohtoni smisao njegova
ivota. Sujev- jerje inae predstavlja
ostatke
prethistorijskog
i
predznanstvenog razdoblja. K
Sukcesija (lat. successio = slijed),
uzastop- nost, slijed jednoga za
drugim, zasobica (Franjo Markovi).
U psihologiji jedan od etiri naina
asocijacije predodbi, po kojemu se
predodbe asociraju ili udruuju onim
redom kojim su stupile u svijest, pa se
tim redom u pamenju i reproduciraju.
S
Sukma-arira ili linga-arira (sansk.), istanano tijelo ili psihiki organizam u
in- dijskoj psihologiji, osobito u
uenjima ve- danta i yoga (v.). Psihiki
se organizam sa- stoji od tri omotaa
ili ljuture (koa, v.) psihike
materije, i to: pranamaya-koa ili
pneumatiki
organizam,
koji
sainjavaju ivotni dahovi (prana,
v.); manomaya-koa ili organizam
osjetne svijesti; vigjnana- maya-koa ili
buddihimaya-koa,
spoznajni
organizam nadosjetne svijesti ili uma.
Ovaj
trolani
psihiki
organizam
razlikuje
se
od
fizikog
tijela
(annamaya-koa) jedne strane, a s
druge
od
tijela
blaenstva
(anadamaya- koa) u koje se dua
(gjiva, v.) povlai u dubokom snu,
odnosno kauzalnog tijela (karanaarira) koje je nosilac nadsvjesnih
stanja samosvojstva (atman, v.) ili
transcen- dentnog (v.) osnova linosti,
uvijenog u na- brojenih pet omotaa
Ve

320

Suma (lat. summa) je mnotvo nastalo

zbra- janjem. Inae ime za skolastiki
oblik siste- ma u kojem je data i
prikazana cjelokup- nost znanja u svrhu
poduavanja
i
razvoja
nauke;
skolastika metoda. Sumisti su srednjevjekovni pisci koji su se sluili
sistem- skim oblikom suma, primjerice
Toma Akvinski.
Gr
Sumaniya (islam), nauk indijskih ramana
(v.) koji se u islamskoj filozofiji redovno
iz-

sumaniya

jednauje
sa
skepticizmom
(v.)
i
ateizmom (v.), zbog panteizma i
poricanja personalnog boanstva, koje
teze zastupaju sve starije in- dijske
kole. Ve
Sumnja, v. skepsa.
Sunna (islam), obiaj, moralno pravilo
zasno- vano na predaji. Sunnitski
muhamedanci, za razliku od fitskih
(preteno istonih, azijskih) sekti,
polaze od pretpostavke da kuran sadri
neposrednu
Allahovu,
a
sunna
Muhamedovu objavu. U tom se smislu
ku- ran i sunna smatraju ravnopravnim
izvori- ma vjerskog nauka. Sunna
obuhvaa pisme- nu i usmenu predaju
o Muhamedovim dje- lima, rijeima i
neizreenoj suglasnosti. Sli- jediti
sunnu znai slijediti Muhameda kao
uzor. Sunna ima najee kazuistiku
vri- jednost, a djelomino objanjava
ope pro- pise kurana. U politikoj
povijesti ranog islama sunniti nastoje
odrati ravnoteu iz- medu vjerskog
ideala i politike stvarnosti medu
ekstremistikim stmjama koje se javljaju u borbi za kalifatsku vlast. Dok su
kha- riditi traili razdvajanje politike
vlasti od vjerske, fiti su traili da
potomci Alija za- dre i svjetovnu i
duhovnu
vlast
(imamat)
(usp.
mu'tazila). Osim Muhamedove
sunne kao izvora vjerskih propisa, ovaj
ter- min izraava i pojam normativnosti
uope, osobito moralne, u dobrom i u
zlom smi- slu. (V. i'a.)
Ve
Superordiniran, v. nadreden.
Supkonscijentan (lat. sub = pod i
conscius = svjestan), podsvjestan.
Pojam koji se u novijoj psihologiji,
naroito
pod
utjecajem
Freuda,
upotrebljava za one duevne doivljaje koji su iz svijesti potisnuti, ali se u
nju mogu vraati.
Supkontrarnost (lat. sub = pod i
contrarius = suprotan), podsuprotnost,
odnos izmedu dva supkontrarna suda.
Supkontrarni su- dovi podsuprotni
sudovi, partikularno- -afirmativni i
partikularno-negativni sud s istim
subjektom i predikatom (npr. Neki
ljudi su poteni i Neki ljudi nisu
pote- ni). Dva supkontrarna suda

sumaniya
mogu biti oba istinita, ali ne
mogu biti oba neistinita. Neposredan
zakljuak ili izvod (v.) po supkotrarnosti zakljuak od neistinitosti
jednog partikularnog suda na istinitost
nje- mu supkontrarnog (zakljuak od
istinitosti jednog partikularnog suda na
neistinitost njemu supkontrarnog ne bi
bio ispravan!).
P
Supozicija
(lat.),
1)
pretpostavka,
zamisao; 2) pojmovna vieznanost
koja se krije pod is- tom rijei (v.
ekvivok, ekvivokacija); 3) pri- mjena
neke rijei pri istm pojmovnom znaenju, ali u razliitim moguim
vidovima, primjerice ovjek kao
sama rije, koja kao jezino-gramatika
tvorevina
postaje
materijal
razmatranja (ovjek kao dvoslona
rie tzv. materijalna supozicija), ili u
lo- gikom znaenju odgovarajueg
pojma (ovjek kao rodni pojam
tzv. logika supozicija), ili s obzirom na
stvarni smisao (ovjek kao dmtveno
bie tzv. realna supozicija).
Pet
Suprotnost, u logici: odnos izmedu dva
ko- ordinirana pojma koji se razlikuju
vie nego dmgi koordinirani pojmovi
koji potpadaju pod isti vii pojam.
Takoder: odnos izmedu dva suda, i to u
uem
smislu
odnos
izmedu
univerzalno-afirmativnog i univerzalno-negativnog suda, a u irem smislu
odnos izmedu svaka dva suda koji ne
mogu biti istovremeno istiniti, a mogu
(ali ne moraju) biti istovremeno
neistiniti
(npr.
konjunktivni
i
binegativni sud). Izvan logike: odnos
izmedu da procesa ili zbivanja koji su
usmjereni jedan protiv dmgoga i
nastoje da jedan dmgog negiraju, pri
emu pobjeda jednoga od njih nije
sigurna
ve
postoji
i
trea
mogunost, to jest neuspjeh obaju i
pobjeda ili nastanak neeg treeg. P
Supstancija (gr. ousia, hypostasis; lat.
sub- stantia), bivstvo, sutnost ili
sopstvo, gotovo podudarno s pojmom
supstrata (v.) i su- bjekta (v.), bie
samostalno i samostojno kao nositelj
svojstava, to stoji po sebi i za sebe za
21 Filozofijski
rjenik

321

supstancij
a

razliku od neega nesamostojnog to

bitkuje samo u dmgome i po njemu
kao svojstvo, pripadak, prigodak ili
akcidencija (v.), ono postojano u
odnosu na njegova promjenljiva stanja.
Kao prva na Aristotelo- voj tablici
kategorija (v.) ona svojim sredi- njim
poloajem u kategorijalnom bitku uspjeno
svladava
stam
opreku
postojanoga i

promjenljivog. Poblie Aristotel razlikuje

izmedu prve (substantia prima) i druge
(sub- stantia secunda) supstancije. Prva
je sup- stancija svagda pojedinano
konkretno bie kao samostojni nositelj
promjenjljivih sta- nja ili akcidencija, dok
je druga supstancija njezina openita bit
(v.) po kojoj bie jest to jest i ostalim je
kategorijama suodrede- no bivstvo. Taj
se ontoloki ustroj oituje i u logikoj
strukturi
suda S-P, te se druga
supstancija (npr. ovjek) moe izrei o
prvoj (npr. Ivan), dok se prva supstancija
vie ne moe izrei ni o emu drugome,
jer je kao samostojna pojedinanost ono
posljednje
izrecivo.
Aristotelovsko
shvaanje odreduje i srednjovjekovnu
tradiciju sve do Novoga vijeka, kada
pojam
supstancije
sve
vie
biva
istovjetan s pojmom misaona subjekta u
duhu metafizike subjektivnosti: miljenje
= bitak, te se stari pojam supstancije postepeno rastvara u njegovu funkciju.
Tako Descartes shvaa supstanciju kao
bie koje- mu za njegov bitak nije
potrebno nikakvo drugo bie, ali uz
nestvorenu supstanciju uvodi jo dvije
stvorene: miljenje (res co- gitans) i
protenost (res extensa) kao njegov
objekt. Spinoza poznaje opet samo jednu
supstanciju, Boga ili prirodu, dok su
milje- nje i protenost samo njezini
atributi, a Leibniz prihvaa neogranieno
mnotvo
dinamiki
odredenih
supstancija ili monada kojima vlada
prestabilirana harmonija. Za Humea
pojam supstancije potjee iz navike
spajanja
zamjedaba,
pa
se
tako
tradicionalni pojam supstancije dalje
raspada. U Kanta se pojam supstancije
takoder ograniava na mogue iskustvo
kao ono postojano u po- javama (1.
Analogija iskustva), tj. ona vie nije
samostojno bie kao podmet, nego kao
fenomen samo predmet, pa tako i
sam odnos supstancija-akcidencija ve
figurira kao kategorija relacije pod
imenom subzi- stencija-inherencija. Ta
se tendencija u njemakom klasinom
idealizmu samo po- jaava, te sve bitne
znaajke stare kategorije supstancije
sada dobiva transcendentalni subjekt.

Tako je u Fichtea supstancijasupstancij

sintetiko
jedinstvoa
akcidencija i poima se na- pokon kao
subjekt ili Ja koji svojom sinte- zom
postavlja sve realno ili cjelokupnu
predmetnost kao Ne-Ja. Takvo shvaanje
dalje razvija i Hegel, pa je supstancija za
njega samo neposredan nain bitka
apsolut- nog, koje u svojoj zbiljnosti i
dijalektikom samorazvitku biva i samo
sebe poima kao subjekt. Rastvaranje
pojma supstancije u funkciju nastavlja se
i u modernoj logici i prirodnoj znanosti.
Pe
Supstituirati (lat. substituere = mjesto
ega postaviti), u logici znai izvriti
zamjenu odgovarajuih istoznanih
pojmova.
Supstrat (lat. substratum = podloan),
posto- jana podloga neke stvari ili
pojave, ali sam nema svojstava, jer se
ona javljaju tek u konkretnoj pojavnosti
toga supstrata. Po- jam koji je ve od
Jonjana, a naroito Elea- ana, uao u
filozofiju i u znanosti uope, i ostao sve
do danas osnovni pomoni po- jam. F
Supsumirati (v. supsumpcija), podredivati
pojam ili sud uega opsega (v.) pojmu
ili sudu irega opsega, razumijevati
neki nii sud ili pojam pod nekim viim
sudom ili pojmom.
Supsumpcija (lat. sub = pod i sumo =
uzi- mam, odredujem), podredivanje
vrsnog poj- ma nekom opsegu irem i
viem rodnom pojmu. Prva silogistika
figura
(v.)
naziva
se
figurom
supsumpcije, jer se zakljuivanje tako
da se pod jedan opi sud (ope pravilo)
podreduje sud ueg sadraja. Starija
logisti- ka uglavnom je supsumpciona
logika koja postavlja i svoju teoriju
suda, a sud tumai tako, da subjekt (S)
svagda predstavlja dio ireg opsega
predikata (P). To je jedna od
opsegovnih (v.) teorija suda.
F
Sustav, v. sistem.
Sutina, v. bit.
Sveduevnost (njem. die Allbeseelung),
me- tafiziki pojam koji svemir i sve
pojave u njemu tumai kao oitovanje
duevnosti, duevne supstancije koja je
bit svega. Nema mrtve materije. Pojam
se javlja ve u primi- tivnim religijama

322

svedusev
nost

koje u ljudima i stvarima nalaze duhove

(v. animizam). Kasnije u sta- rogrkoj
filozofiji kod Jonjana, koji smatra- ju da
je pratvar (v.) proeta duom (oduevljena) (v. hilozoizam), a u renesansnoj
filo-

zofiji u panpsihizmu (v.), koji sve

pokretne sile svijesti i stvari smatra
duevnim. F Svijest (lat. conscientia,
gr. sinesis), 1) u na- rodnom govoru
stanje budnosti, prisebno- sti, punog
raspolaganja duevnim moima (usp.
izraze: biti pri svijesti, izgubiti svijest);
2)
posebna
doivljajna,
udeenost
prema
toku
vlastitog
doivljavanja, koja taj tok prati kao
znanje
o
njemu,
kao
njegova
registracija, panja i nadzor nad njim.
Svi- jest u tom znaenju, kao
superponirani do- ivljaj (akt nad
aktom), nije uvijek jednako prisutna u
naem psihikom ivotu; mnogi se
doivljaji odvijau u jednoj jedinoj razini,
a
za
neke
se
tek
naknadno,
retrospektivno, u pamenju otkriva
da su bili svijeu re- gistrirani. Zbog
toga se govori o vie ili ma- nje
svjesnim, podsvjesnim, pa i nesvjesnim
doivljajima (v. podsvijest); 3) isto to i
do- ivljavanje uope, sveukupnost
psihikih procesa, subjektivni ivot
neposredno znan samo pojedincu
pomou
samoopaanja
(introspekcije);
4)
fundamentalna
ontoloka kategorija: subjektivni bitak,
subjektivni oblik (nain) postojanja,
kojemu se u razli- itim filozofskim
sistemima daje razliito ontoloko
znaenje tako da se svijest odre- duje:
a) kao jedini, iskljuivi, sveopi oblik
bitka (subjektivizam, idealizam), b) kao
rav- nopravan usporedan korelat
materijalnom
(objektivnom)
bitku
(dualizam), c) kao jedan od osnovnih
fenomenalnih
modaliteta
jedinstvenog,
u
sebi
nerazluivog
(bivstveno
indiferentnog)
bitka
(apsolutni,
indiferencijski,
emergencijski monizam), d) kao sekundarna,
nesamostalna
(zavisna),
evolutiv- no uvjetovana manifestacija
primarnog objektivnog (materialnog)
bitka, subjektiv- ni odraz objektivne
stvarnosti (materijali- zam); 5) trajna
duhovna prisutnost nekih normativnih
motiva, socijalnih, politikih, estetskih i
dr. naela i tenja (narodna svi- jest,
partijska svijest, umjetnika svijest). U ovom posljednjem znaenju

svijest se esto pripisuje nesveduev

samo
pojedincu
nego
inost
kolektivima,
povijesnim
epohama,
kultu- rama itd.
Kr
Svijet (gr. kosmos = poredak, nakit) je
lije- po uredena cjelina. Pitagora je
svijet
nazvao
kozmosom
zbog
harmonije koja vlada u njemu. To
izraava i naa rije svemir. Svi- jet je
cjelokupnost svih bia i horizont pomou kojega je svako bie ujedinjeno i
uvr- teno u cjelinu svega to postoji.
Svijet u smislu kozmosa i physisa
prema temelj- nom grkom shvaanju
nije stvorio nitko ni od bogova ni od
ljudi, kako ree Hera- klit, jer on je
izvorniji i od ljudi i od bo- gova. U
kranskom znaenju svijet je ukupnost
svih konanih bia to ih je stvo- rio
beskonani Bog koji postoji prije i nezavisno od svijeta. Za novi vijek svijet
je, kako ree Kant, ideja prema kojoj
se ure- duje svako mogue iskustvo.
Svijet kao ide- ja je cjelokupnost svega
iskustva
te
nadmauje
svako
pojedinano iskustvo i nikada ne moe
biti dan u iskustvu. U suvremenoj
filozofiji
svjetovnost
tubitka
kod
Heidegge- ra kao bitka u svijetu, je
egzistencijalno od- redenje samog
ljudskog opstanka, a u Hus- serlovoj
fenomenologiji
svijet
je
horizont
horizonata. Svijet kao horizont svijeta
i- vota zbiljski ne postoji bez posebno
svje- snih bia i objekata u kojima se
svijet
pokazuje
u
perspektivi
horizonata. To znai da svijet nije niti
sluajni faktum (v.) niti je za svagda
odreden
nekom
formalnom
ontologijom. Iako prema izvornom
pojmu svijeta moe postojati samo
jedan svijet, jer izvan svijeta nita ne
postoji, ipak se i u filozofiji govori o
svjetovima, pri emu se misli na
povijesne svjetove kao bitne na- ine
na koje ovjek jedinstveni svijet raznoliko poima i ureduje. Pa
Svjetska dua (lat. anima mundi),
kozmolo- ko uenje o dui svijeta. Kao
to ovjek ima duu, pa prema tome
svijest i razum- nost, tako su neki
filozofi i kozmosu pripi- sivali duevnoumni princip po kome se oblikuje

323

svjetska
dua

nunost i razlonost dogadanja ko- je

se
ne
moe
protumaiti
samo
prirodnim silama. Na osnovu svjetske
due izraavao se na razliite naine
problem jedinstva svi- jeta. Na primjer,
Plotin je kozmos nazvao simpatija (ne u
psiholokom smislu). To znai da se
svako djelovanje, ma gdje bilo, osjea i
prenosi i na druge dijelove kozmo- sa.
Dua kao nepersonalni princip proima

itav kozmos a ujedno je i izvor nastanka

svih pojedinanih dua. Kod Platona i
stoi- ka svjetska dua (pneuma) je
aktivna i po- kretaka sila svemira.
Uenje o svjetskoj dui suprotnost je
materijalistikom
shvaanju
zakonitosti svemi- ra.
B
Svrha (gr. telos, lat. finis), cilj, tj.
predoeno odnosno zamiljeno stanje
na koje je uprav- ljeno ljudsko htijenje,
voljno djelovanje, da bi ga ostvarilo. U
tom smislu svrha se shva- a kao
(svrni) uzrok (v.), motiv (v.) za djelatnosti i promjene koje dovode do
njena ostvarenja kao posljedice. Uz
pojam svrhe vee se pojam sredstva
(v.)
koje
je
svrsishodno,
svrhovito, ako se njime doista
ostvaruje svrha na najjednostavniji i
najsi- gurniji nain; u protivnom ono je
nesvrsis- hodno pa ak i uzaludno, a
svrha promae- na. Medutim, nije svako
mogue
svrsishodno
sredstvo
opravdano s moralnog gledita, iako bi
se radilo o izrazito vrijednim svrha- ma.
Odnos je sredstva i svrhe ne samo korelativan nego i relativan: sredstvo se
moe shvatiti kao blia svrha, a svrha
kao dalje sredstvo za jo dalju svrhu
itd., imajui u vidu neke vrhovne svrhe
(samosvrhe), od- nosno neku posljednju
svrhu.
(V.
svrhovit,
svrhovitost,
teleologija, heterogonija.)
Pet
Svrhovit, svrsishodan, ciljushodan, na
svrhu upravljen; izraz se odnosi na
stanoviti ude- aj odnosno djelatnost
koja (moe da) ostva- ruje neku svrhu,
tj. odnosi se na odgovara- jue sredstvo
za ostvarenje svrhe.
Svrhovitost, finalitet, svrhovita udeenost
stvari, stanja, zbivanja i djelovanja.
Izraz se moe pojaviti u ovim
znaenjima: 1) ima- nentna odnosno
subjektivna svrhovitost, koja proizlazi iz
naravi onih bia koja se vie-manje
svrhovito
iivljavaju
svojim
stremljenjima, potrebama, nagonima,
volj- nim inima, to se naroito
ispoljuje
kod
ovjeka;
2)
transcendentna odnosno objek- tivna
svrsishodnost koja bi bila od neke apsolutne metafizike sile usadena u

svjetska
dua
stvarnost i bia u njoj, bez obzira na to
jesu ili ona toga svjesna. U tom smislu
spominje
se
i
antropocentrika
svrhovitost, po kojoj bi ovjeku bilo
namijenjeno da bude stjecite i korisnik
svrhovite udeenosti svijeta. Po- sebno
je pitanje znanstvenog istraivanja
kako
se
pojavna
(fenomenalna)
svrhovitost u pojedinim oitovanjima
prirode moe svesti na mehaniki
kauzalitet, odnosno ra- zvojnu dinamiku
stvarnosti, te tako inter- pretirati kao
zapravo prividna (v. svrha, svrhovit,
teleologija, svhovitost). Pet
Svrni uzrok (gr. totelos, to hu heneka;
lat. causa finalis), pojam koji je u
filozofiju uveo Aristotel; oznaava
krajnju svrhu odnosno konani cilj
nekog djelovanja, koji kao je- dan od 4
osnovna principa bitka odreduje i
pokree zbivanja u svijetu. On je
identian s formalnim principom, koji se
ostvaruje u svemu zbivanju. Prema
tome, nije sluajan nego ima svoju
konanu svrhu koja deter- minira
pokretake snage (tvorne uzroke, v.)
svega dogadanja, a djeluje uistinu ve
na poetku uzronoga lanca kao svrha
koja taj uzroni lanac usmjeruje. (V.
teleologija.)
F

Synchronia je lingvistiki termin uveden u

znanost od strane Saussurea. Oznaava
pro- matranje sistema nekog jezika u
jednom trenutku njegovog razvoja.
Sinkronijski pri- stup znai u lingvistici
apstrahiranje od vre- menske, tj.
razvojne dimenzije jezika koji se
prouava.
Gr

324

synchroni
a

lake prodiru strani kulturni utjecaji,

325 medu kojima se prvenstveno istie
indo-iranski misticizam. To se odnosi
naj- prije na samu ideju inkarnacije
(hulul), koja kao i indijska vjera u avatare
razlikuje in- karnaciju duhovne svjetlosti
ahid (islam), stvar u pojavnom i u ljudskoj pri- rodi pojedinog imama od
kategorijalnom
(v.)
smislu
u njegove ljudske linosti kao njenog
skolastikoj filozofiji. (V.
akcidentalnog nosioca, kojemu se ne
^ gha'ib.)
pridaju posebna nadnaravna obiljeja. Od
fa (islam; od arapskog: i'at 'Ali = akozmike udaljenosti boan- stva, od
Alijeva stranka), naziv za razliite sekte skrivenosti
Allaha
u
apsolutnoj
istonog is- lama, iji se pristae za transcendenciji, nalazimo u i'itskom islarazliku od sunnita (v. sunna) nazivaju mu
prijelaz
k
filozofskom
stavu
fiti. Po povijesnom po- rijeklu fiti imanencije
putem
unutranjeg
priznaju Muhamedova neaka Alija i prosvjetljenja i identifi- kacije (ittihad).
njegove potomke za jedine puno- Najizrazitije
obiljeje
perzijskog
pravne
nasljednike
Muhamedove panetizma nalazimo u postulatu slosvjetovne i duhovne vlasti (kalifk i bodnog opredjeljenja. Svaki imam je nosiimamat). Za raz- liku od sunnita fiti lac svetlosti za svoje vrijeme, njegova
smatraju kuran za is- kljuivi osnov misija nije prejudicirana Muhamedovom
vjere. Rije kurana je vjeni izraz sunnom. S druge strane neprekidno
boanstva (logos), a njena povremena oekivanje no- vih voda i vjera u njihov
objava (gr. epifaneia) vezana je za autoritet dobivaju u istonom islamu
bogom odabrane nosioce (imame), koji izvanrednu politiku vanost, koja se
su ujedno utjelovljenja dijelka Allahova osjea sve do danas. Tome se pridruuje
bivstva
(usp.
u
indijskom kult muenika iz vrlo razlii- tih motiva.
emanacionizmu avatare). Dok je u Politiki, Alidi nisu nikad us- pjeli da
sunnitskom islamu osnov vjere sugla- osvoje i zadre vlast, njihov je au- toritet
snost
zajednice
s
tradicionalnim uvijek ostao preteno duhovni. Filouzorima, dotle su u fi nosioci vjerskog zofski, najsmjeliji duhovi u islamu,
autoriteta
imami,
u
kojima
se mueni- ci protivnikog fanatizma, nalaze
neprestano preporada svjetlosna jezgra u fit- skim sektama svoje oboavaoce i
boanske prirode. Prema ortodoksnoj sljedbeni- ke (Hallad, Suhrawardi, u
fi ta se inkarnacija (hulul) prenosi u novije vrijeme Bab i Baha Ullah), a njihov
obitelji Muhamedovih, odn. Ali- jevih liberalizam daje povod novim ispadima
potomaka do dvanaestog koljena. (Tu protivnikog fana- tizma. U fitskim
se pojavljuju staroiranske astroloke pokretima dolazi do najueg povezivanja
speku- lacije u prikrivenom obliku, jer perzijskih i indijskih kulturnih tradicija, na
ortodoksni
islam
otro
osuduje indijskoj strani kod Kabira (15. st.) i u
praznovjerje predislam- skih kultura.) Baba Nanakovom sikhiz- mu (16. st.), a
Svaki je imam duhovni voda svoga na perzijskoj strani osobito u kulturnoj
vremena, ravan Muhamedu. Tko ga ne inicijativi vladara Daraiku(17. st.), koji je
prepozna, umire u tami i grijehu. dao na perzijski prevesti upani- ade u
fitska je ideologija ve jasno izraena tenji za vjerskim zblienjem. Taj je
u doba Alijeve vladavine. (Za problem prijevod postao osnov prvog evropskog
borbe oko kalifata u tom pogledu usp. pri- jevoda upaniada, koji je priredio
mu'tazila.)
Anquetil- Duperron (18. st.) i iz kojega je
Vjera u neprekidnost boanskih inkar- Schopen- hauer crpio svoje prvo znanje o
nacija otvara ira podruja mati i indijskoj filozofiji.
Ve
spekulaciji
nego
sunnitski
tradicionalizam. Zato u fitske sekte

ahid

II

izoidan izoidan,
oznaka
za
tip326
introvertirane lino- sti, kod
koje postoji disocijacija izmedu njezinog emocionalnog i intelektualnog
doiv- ljavanja. izoidni tip je sklon
matanju
i
slabo
je
socijalno
prilagoden.
Bu
izotimija, skupni naziv za simptome koji
karakteriziraju izoidnu (v.) linost.
ramana (sansk., od glagola ram =
napre- zati se), asketa beskunik.
Buddha i njegovi uenici nazivaju se
redovno tim imenom (pali: samana).
Izraz su preuzeli Grci (v. sar- manes) i
islamska skolastika (v. sumaniya).
tastvo, v. kviditet.
unyata (sansk.) i sunnata (pali),
ispraznost ili nitetnost shvaena kao
osnov
egzistencije.
Stav
karakteristian za spoznajnoteorij- ski
idealizam (unyata-vkla) u budizmu,
osobito u mahayana kolama gdje je
princip nitavila opimo razraden sa
stanovita di- jalektikog negativizma
kod Nagargjune (2. st. n. e.) i u
metafizici
spoznaje
(pragjriaparamita) koja od njega polazi. Tu
nalazimo klasino razjanjenje pojma
isprazno
ili
nitetno
(unya)
srodnim pojmovima bez- obiljenosti
(animitta)
i
neprionljivosti
(apranihita). Dijalektiki negativizam
nije izrazito svojstvo izvorne Buddhine
nauke, iako je stav nitetnosti tu
izraen
u
odredenom
spoznajnoteorijskom kontekstu. Na
pitanje: U kojem se opsegu svijet naziva praznim? Buddha odgovara:
Uto- liko to mu je isprazno
samosvojstvo (at- man) ili ono to mu
je samosvojstveno... Oku, tvamom
obliku, vidnoj svijesti, vid- nom utisku,
svemu je tome isprazno samo- svojstvo
i ono to mu je samosvojstveno
(Samyuttanikaya, IV, 54). Isto se kae
za ostale osjetne organe, ukljuivi
razum (ma- nas). Na drugim se
mjestima kvalificira kao isprazno pet
ogranaka fenomenalne egzi- stencije
(v. khandha). - Na pitanje: to je
sloboda prazne svijesti? Buddha

unyata
odgo- vara: Ono emu je isprazno
samosvojstvo
ili
to
mu
je
samosvojstveno naziva se slo- bodom
prazne svijesti (Magjgjhima-nikaya,
43). Za onoga tko je postigao nirvanu
Bud- dha kae da mu je panjak (tj.
podruje osjetne svijesti) praznina
(Dhammapada, 93). U izjavama ove
vrste svodi se transcen- dentni subjekt
(atman) na funkcionalnu svi- jest
(kriya-itta). Buddhino se stanovite redovno
naziva
pozitivistikim
nasuprot mahayana dijalektici koja
prelazi
u
izraziti
metafiziki
negativizam izraen stavovima ove
vrste: Obrat svih sastojaka bivanja
pro- izvod je njihove uzajamne
djelatnosti (La- litavistara, XIII, 101).
Prema tome, prirodna i moralna
zakonitost
(karmanj
proizlazi
iz
diskriminativnog
miljenja
(Candrakirti), a to znai da je pojavni
svijet kao samsara ili maya (v.) isto
toliko
nerealan
kao
i
njegova
suprotnost nirvana: Iluzija i nirvana
nisu
dvije
razliite
stvari
(Atasahasrika,
II,
40).
Zato
i
dijalektiko miljenje kao racionalno i
diskurzivno predstavlja skretanje s
puta slobode, kad ga neki zamiljaju
kao prosto- ran, dok mu drugi pripisuju
prirodu nita- vila. Tako je svijet
zarobljen milju. Oda- tle se razvija
trei stav negacije nihilizma: Ne
prianjaj uz pojam nitavila, nego sve
stvari promatraj jednako (Saraha,
Dohako- a, 12, 75 i 78). Kineski
budistiki mu- drac enhui iz kole 'an
(v. zen), upitan: to je nitavilo?
odgovara: Ako kae da postoji onda
sigurno
pretpostavlja
obiljeja
vrstoe i otpornosti, a ako kae da je
to neto to ne postoji, kakvu onda
trai pomo od tog pojma? Zbog
toga se i u mahayana kolama, osobito
kineskim, javlja potreba za drukijim
obiljeavanjem
ovoga
polaznog
ontolokog pojma: Treba znati da se
svi elementi (dharma, v.) ne mo- gu
definirati rijeima ni dosei milju, pa ih

zato treba nazvati zbiljski takvima ili

takvostima (tathata, v. tattva).
Medu pr- vim strujama u ranom
budizmu nalazimo i unyata-vadi
suprotan stav da sve jest (sarvamasti), po kojem glavna realistika kola
dobiva naziv sarvasti-vada (v.). Ve

327 nevidljivoga) potjee iz vremenatao

tabu

T
Tabu,
religijsko-etnoloki
pojam,
podrijetlom iz Polinezije, a oznaava
predmet ili osobu koja posjeduje
odredenu mo i koja je pre- ma
moralnom ili religioznom zakonu zabranjena za svakodnevnu upotrebu
odno- sno za komuniciranje (sveta
stabla, bolest, smrt, odredeni dani,
razdoblja). (v. tote- mizam.)
Tabula rasa (lat.), prazna, neispisana
ploa. Prema teoriji senzualizma (v.)
ljudska je du- a od rodenja slina
praznoj ploi na koju iskustvo urezuje
svoje utiske. Ljudska je svijest pasivan,
receptivni primalac. Taj stav izraen je
u tezi: nihil est in intellectu, quod non
prius fuerit in sensu (nita nije u
razumu to prije nije bilo u osjetu). Tu
misao Leibniz je korigirao tvrdnjom:
nisi intellectus ipse (osim samog
razuma). S tim dodatkom dao je ujedno
i kritiku senzualiz- ma.
B
Talent (lat. talentum = antikna mjera za
te- inu i novana jedinica), prirodna
sposob- nost koja pojedincu omoguuje
natprosje- ne, a esto i visoke uspjehe
na
odredenom
podruju
njegova
djelovanja, kao na primjer u muzici,
matematici itd. Pod talentom se
razumijeva sposobnost koja je ve u
ivot- noj aktivnosti razvijena. Sama
mogunost ili tendencija da se takva
sposobnost razvije naziva se psihikom
dispozicijom (v.).
Fr
Tao
(kin.),
princip
ili
zakon
svemirskog poretka; put kojim se po
unutarnjoj nudi prirode kree svako
svjetsko zbivanje; pre- vodi se i
izrazom apsolutno. Smatra se da
najstarije sauvano taoistiko djelo
Yinfu-ing
(O
skladu

cara Huang-ti (2697. pr. n. e.).

Glavni
su
predstavnici
klasinog
taoizma Lao-tse (570 490. pr. n. e.),
Lie-tse (oko 400. pr. n. e.) i uang-tse
(umro oko 330. pr. n. e.). Prema
Lao-tseu
obiljeja
su
taoa:
nezahvatljivost, neizrecivost, nepokretljivost,
nedjelatnost,
nedjeljivo
jedin- stvo. Tao je dolina ili ponor i
praznina kamo se slijee i gdje se
smiruje svako zbi- vanje. To je ujedno
pasivni
princip
slabosti
i
majinstva, nebitak iz kojeg se
uvijek
ponovo
rada
bitak
bia;
jedinstvo suprot- nosti i iskonsko
prirodno stanje svega. Tao nikada
ne djeluje, ali je po njemu sve
uinjeno. Njegovu iracionalnost
mudrac
moe
izraziti
jedino
paradoksima.
Najvei
taoistiki
dijalektiar Cuang-tse de- finira ga
ovako: Realnost bez prostora, trajnost bez vremena, to je svemir,
kozmiko jedinstvo, sveobuhvatnost,
tao. Prema Lie-tseu tao se ne
dosee pozitivnim napo- rima, nego
apstrakcijom i nedjelatnou (v. wuwei). Prema tome je za Lie-tsea
mnogo- strukost bia prividna, realno
je samo jedin- stvo bitka, a razlika
ivota i smrti je ima- ginarna... Bie
koje ovdje strada prepora- da se na
drugom mjestu... nastanak i prestanak, dolazak i odlazak karike su
lanca, ali je nit vodilja u toj ulananosti
nezahvatlji- va... Nesposobni da
shvate faze vlastitog razvitka, otkud bi
ljudi mogli razjasniti ne- beske i
zemaljske kataklizme? Stvaralaka ekspanzivna snaga taoa jest
njegova vrlina (te). Ona pokree veliki
tok kojemu daju kruni smjer dvije
polarne snage, yin i yang pasivna i
aktivna sila, koje tee za ponovnim
uravnoteenjem i povratkom u tao.
Obnoviti svoju prirodu znai vratiti se
u iskonsku prirodu bitka (uang-tse).
Ta je iskonska priroda tao. Plodovi su
ljudske djelatnosti umjetni i iluzorni.
Otuda eks- tremna vjera taoista u
povratak prirodi i nji- hov pasivni stav

prema toku dogadaja i u drutvenom

ivotu,
gdje
je
takoder
ideal
neporemeena unutarnja vrlina, a
dunost je vladara da ne dopusti
remeenje njenoga

tao

328 oslobode- nje (moka) od pojavnete

mirnog toka i da bude suzdrljiv u donoenju i primjeni zakona. Pojam tao

vrlo je srodan vedikom rita (v.),
avestikom arta (v.) i kasnijem
indijskom pojmu dharma (v.). Razlika je
prvenstveno u tome to in- dijski
mudrac nastoji unutranjim naporom
postii oslobodenje (mukti) iz vjenog
zbi- vanja u prirodi, koju prema tome
ne
oboava,
dok
taoistikom
naturalizmu principi- jelno ostaju
strane akozmike aspiracije.
Ve
Tattva (sansk.), takvost, zbilja, ono to
se ne- posredno uvida kao to tu (tad,
usp. Aristo- telovo tode ti) ili se kao
bivstvo
identificira
s
apsolutnom
istinom
(paramartha)
osobito
u
vedantinskoj teoriji apsolutnog duha
(v. tat tvam asi). U samkhyi (v.)
obiljeje za 25 bitnih elemenata
pojavnog svijeta, od kojih je prvi
stvaralaki duhovni princip purua, a
svi ostali pripadaju materijji (pra- kriti)
kao subjektivna i objektivna obiljeja
njene prirode. To su: um (buddhi),
indivi- dualna svijest ili faktor ja
(aham-kara), ra- zum (manas) i pet
osjetnih organa, pet dje- latnih organa
(govor, zahvaanje, hod, iz- mjena
tvari, odranje vrste), pet grubih elemenata materije (mahabhuta) - tj.
zemlja, voda, vatra, zrak i eter - i pet
profinjenih elemenata koji su prototip
spomenutih
pet
grubih
ili
materijaliziranih supstancija. Budui
da je ova klasifikacija najstarija u
indijskoj filozofiji, prema njoj se
redovno orijentiraju sheme ostalih
sistema. Tako materijalistiki nauk
lokayata (v.) priznaje samo pet grubih
elemenata
kao
osnovne.

U
gjainskom uenju tattva je naziv za
sedam osnovnih istina o ivotu i
svijetu: dua (gjiva), nedua (agjiva),
priliv (asrava) karmike tvari, vezanje
(bandha) za egzi- stenciju koje
proistjee iz karmike djelat- nosti,
odvraanje (samvara) od svjetovnog
interesa,
dokonanje
(nirgjara)
i

egzistencije. Nauk o elementima u

indijskoj
filozofiji
transformira
se
relativno brzo u nauk o ka- tegorijama
(v. padartha).
Ve
Tat tvam asi (sansk.): to ti jesi.
Jedna od velikih izreka (maharvakya)
vedantinske filozofije (usp. druge pod
advaita), koja iz- raava panteistiki
identitet bivstva svakog individualnog
bia ili parcijalne egzistencije sa
samosvojstvom
(v.
atman)
univerzalnog bitka (v. brahman). Izreka
potjee iz handgoya-upaniade (VI,
816), gdje se na razliitim primjerima
iz prirode (ovjek, ivotinja, biljka,
mineral, ljudska svijest) ilu- strira
pouka: Ono to je siuna jezgra, to je
svojstvo svega ovoga. To je bivstvo to
je atman, to si ti, vetaketo!
Schopen- hauer naziva ovu spoznaju
plodom najvie nauke i najvie
ljudske mudrosti, a gornju izreku
prenosi iz najstarijeg prijevoda upaniada po prvi put u evropsku filozofiju
ovim rijeima: Pred okom uenika
prolazi niz bia, ivih i neivih, a za
svako
se
od
njih
izgovara
nepromjenljiva izreka, koja se zbog
toga naziva formulom, maharvakya..
'Tat tvam asi', to znai: 'To si ti\
(Die Welt als Wille und Vorstellung,
63.)
Ve
Tautologija (gr.), govorenje istoga, 1)
ponav- ljanje istoga logikog smisla
istim rijeima, 2) izricanje istoga
logikog smisla na razli- ite jezine
naine, to je ponekad suvino, a
ponekad umjesno s obzirom na
potpunije osvjetljavanje neke misli. To
dolazi do izra- aja u analitikim
sudovima, nominalnoj definiciji kao i
pri pogreno nainjenoj de- finiciji (v.
definicija, idem per idem, circu- lus,
dialela, sinonim).
Pet
Te (kin.): vrlina. Prema taoistikom nauku
te je vrlina taoa (v.) da se oituje u
ivotu i djelatnosti bia kao unutarnja
zakonitost i harmonija svemira. Zbog
toga je ideal taois- tikog morala
prirodnost i povratak prirodi. U kome

je sadrana vrlina, taj je kao malo

dijete (Lao-tse). U kretanju, u radu
dijete nema svrhe, nema namjere
(uang-tse). Taoistiki ideal vrline
suprotstavlja se, oso- bito kod uangtsea,
konfucijevskom
idealu
kultivirane uljudnosti. (v. li), smatrajui
ga izvjetaenim i opasnim: Razliite
teo- rije o dobroti i pravednosti, koje
rada ra- zum, umjetne su i boleive...
poput tumo- ra koji je, iako izrastao iz
tijela, protivan njegovoj prirodi... To su
proizvodi lovaca za slavom.
Poznavanje
taoa
stvara
ideal
natovjeka. Njegova su glavna obiljeja
pre-

tema uang-tseu: Biti indiferentan i

slijediti prirodu, to je formula da se
odri ivot. Njegova je zatita prema
Lie-tseu integritet prirode i sloboda
duha. Za njega nema sree ni
nesree. Kakvo mu onda zlo mogu
nanijeti ljudi?... Natovjek se svojom
inte- ligencijom koristi jedino kao
ogledalom. On doznaje i prepoznaje, a
da mu to ne izaziva ni privlanost ni
odbojnost, da ne ostaje nikakav trag na
njemu (uang-tse).
Ve
Tehnika (gr. tehne, lat. ars = umijee), u
najirem
smislu
skup
odredenih
postupaka i primjena sredstava za
postizanje nekih ko- risnih ciljeva. Ovo
antropoloko-instrumentalno
razumijevanje pojma tehnike moe
imati trojako znaenje: 1) nasuprot
prirodi, tehnika je svaka aktivna
djelatnost preobrazbe, oblikovanja i
iskoritenja pri- rodnih tvari i sila u
slubi ljudskih potreba, ciljeva i ideja
uope, odn. podruje ove dje- latnosti i
njezinih proizvoda; 2) za razliku od ove
djelatnosti same, formalna strana toga oblikovanja, nain postupka, suma
sred- stava i pravila za izvodenje nekih
tehnikih ili drugih ciljeva; 3) u opreci
spram stvara- latva umjetnosti i
umijea, tehnika je da- nas u prvom
redu mainsko iskoritavanje prirode
na temelju spoznaja novovjekovne
matematiko-fizike prirodne znanosti,
po- druje mehanizirane drutvene
proizvod- nje. Nabrojena znaenja ne
prelaze
obzor
instrumentalnog
shvaanja tehnike. Pla- netarna tehnika
20. st., medutim, u svom univerzalnom
dometu
ne
moe
se
tumaiti
antropoloki tek kao sredstvo za
postizanje tehnikih ili vantehnikih
ciljeva, ak uz ogranienje da ona slui
samo zadovoljenju onih materijalnih
potreba koje jo ne ulaze u humanu
sferu. Ma koliko na nju utjecala druga
podruja zbiljnosti, njezin je obratan
utjecaj na sve to jest zacijelo
neusporedi- vo dublji i obuhvatniji.
Ona, naime, nije samo ljudska tvorba,
nego nain prisustva bia u cjelini za

novovjekovnog
ovjeka,
zbivanje
povijesnoga sklopa: sve to jest susree samo kao materijal rada i
bezuvjetnog postvarenja, emu ne
izmiu ni ljudski od- nosi niti se tome
moe oduprijeti ovjek sam. I sama
ekonomija sada biva funkcijom tehnike,
a ovjek se svodi na puko sredstvo ili
radnu snagu u procesu sveopeg iskoritavanja. Ovome carstvu gole nunosti,
gdje ovjekom gospodare njegove
vlastite tvor- be, Marx suprotstavlja
carstvo
slobode
s
onu
stranu
materijalne proizvodnje (Kapi- tal III)
gdje ljudski razvitak postaje samosvrhom, i tako smisao povijesti situira
iznad tehnike. Pe
Tehnokracija (novija kovanica od gr.
tehne = umijee, tehnika, i krateia =
vlast), vlast tehnike i tehniara. U
prvotnom znaenju oznaka za amerike
antikapitalistike uto- pije (Thorstein
Veblen) koje su smatrale da bi plansko
tehniko upravljanje i vlast teh- niara
nad sredstvima za proizvodnju, dakle
da bi iskljuivo primjena tehnikih
sredstava
mogla
osigurati
izbjegavanje kriza i us- postaviti
ekonomsko blagostanje za sve. U
irem
smislu,
shvaanje
da
se
tehnikim sredstvima postie srea
ovjeka i rjeavaju sva ljudska pitanja.
U suvremenoj eri teh- nike, mainizma i
automacije, tehniari imaju sve veu
drutvenu ulogu na svim podrujima
(revolucija
managera)
i
tako
drutvena birokracija sve vie biva
tehno- kracijom. Snaan razvitak
mainske indu- strije u suvremenom
svijetu neizbjeno sa sobom nosi i
jaanje tehnokratskih tenden- cija. Pe
Teizam (gr. theos = bog), vjerovanje u
boga koji svijet stvara, izvan njega se
nalazi i nji- me upravlja. Suprotno od
deizma
(v.),
panteizma
(v.),
panenteizma (v.), i ateizma (v.).
Telematizam (gr. thelema = volja),
nauka o volji, metafizika volje, isto to i
volunta- rizam (Schopenhauer, Wundt).
Teleofobija (gr. telos = svrha i fobos =
strah), stav u promatranju prirodnih
pojava, koji se temelji na bojazni da se

u
prirodi
suponiraju
svrhama329
determinirani, svrhovi- ti procesi.
Teleologija (gr. telos = svrha i logos =
nauka), nauka o svrhama, uenje o
svrhovi- tosti u svijetu, tj. da svako
dogadanje i po- stojanje ima svoju
odredenu svrhu. U su- protnosti s
mehaniko-kauzalnim objanje- njem
prirodnog zbivanja teleologija tumai

teleologija

teleologijada se u prirodi sve zbiva prema

imanent- nim svrhama koje

se nalaze u samim pro- cesima. Osim
ove imanentne teleologije ima i
religiozna, transcendentna, ako se uzima
bog
kao
odrediva
svrha.
Teleoloke
misli
zastupali
su
Anaksagora, Platon, Ari- storel, stoici,
srednjovjekovni filozofi pa i mnogi
autori u novijoj filozofiji. B
Telepatija (gr. tele = daleko i padhos =
osjeaj, dogadaj), nedovoljno dokazana
po- java prenoenja misli, uvstava i
sadraja drugih doivljaja od jedne
osobe na drugu mimo normalnih
sredstava ljudske komu- nikacije kao
to su govor, pismo, mimika itd. Zbog
toga to kod tzv. telepatske komunikacije navodno ne sudjeluju
osjetni organi, prostorna udaljenost
izmedu osoba nema bitnu ulogu. Tako
se npr. spominje telepatsko prenoenje
razliitih rijei, crte- a i sl. od
agenta (onoga koji alje) na
percipijenta (onoga koji prima) na
velike udaljenosti, ak i izmedu
kontinenata. Te- lepatija ulazi u tzv.
parapsihologiju (v.).
Pt
Teleplazma (gr. tele = daleko i plazma =
tvorevina), prema uenju okultista
materi- jalna tvorevina koja nastaje
posredovanjem medija u transu i koja
poprima razliite oblike (glave, ruku
itd.). Teleplazmu naziva- ju jo i
metaplazmom, a okultisti je prihvaaju zato to pomou nje ele da
razjasne
fenomene
takozvane
materijalizacije (v.).
S
Telizam
(gr.
thelo
=
hou),
v.
telematizam.
Temperament, termin koji oznauje
tipini oblik emocionalnih reakcija
jednog
ovjeka.
Uobiajeno
emocionalno reagiranje moe- mo
promatrati sa stajalita intenziteta
emo- cija (jesu li emocije jake ili slabe),
brzine
izmjenjivanja
emocija
(izmjenjuju li se emocije brzo ili sporo),
naina izraavanja emocija (ispoljavaju
li se emocije ili su suzdrane), te opeg

tona raspoloenja (pre- vladava li

optimitiko ili pesimistiko os- novno
raspoloenje). Prema ovim karakteristikama
emocionalnog
reagiranja
pokualo
se
da
se
razliiti
temperamenti svrstaju u nekoliko
tipova. Najstarija razdioba potjee od
Hipokrata, koji razlikuje etiri vrste
temperamenta. Ti su tipovi: sangvinik,
ko- lerik, melankolik i flegmatik. Postoji
jo da- nas tendencija naglaavanja
fiziolokih i konstitucionalnih faktora
kao
osnovnih
determinanti
temperamenta.
Sti
Tendencija (lat. tendere = za neim
teiti), sklonost, namjera, upravljenost
nekog tee- nja, nekog duevnog ili
povijesnog kretanja. U prirodnim se
znanostima taj pojam uzi- ma kao
antiteza mehanicistikoj (v.) razvoj- noj
teoriji.
Tendenciozan, na neki cilj upravljen; koji
slijedi
neku
jasnu
namjeru;
s
odredenom
namjerom
djelotvoran.
Termin se upotreb- ljava ponajvie u
vrijednosno negativnom smislu.
Teodiceja (gr. theos = bog i dike =
pravo i opravdanje), opravdanje boga
nasuprot po- stojeem zlu i tenja da
se bog shvati kao uzronik svega to je
lijepo i dobro, a da se zlo u svijetu ne
shvati
kao
protivrjenost
ideji
savrenstva boanstva. Prema tome
ovaj je svijet najbolji od svih moguih.
Po- jam teodiceje uveo je u filozofiju
Leibniz (1710).
B
Teofanija (gr. theos = bog i fainomai =
oitujem, javljam): boje pojavljivanje.
To je osnovna teza u misticizmu.
Teogonija (gr. theos = bog i gignomai
= nastajem): porijeklo bogova. Uenje
o na- stanku bogova. O tome je pisao
Hesiod u svome djelu Teogonija.
Teokracija (gr. theos = bog i krateo =
vla- dam), oblik dravnog upravljanja,
zasnovan na stajalitu da je smisao
cjelokupnog
ljudskog
rada
i
postojanja
priprema
nebeskog
carstva pod neposrednim nadzorom
crkve. itav dravni poredak izvodi se
iz tobonje boanske volje.
B

Teologija (gr. theos = bog i logos =330

misao, nauka), uenje o bogu; kod
starih Grka: sve pjesme i prie o
bogovima. Kranski nauk razlikuje
prirodnu teologiju, koja izvore vje- re
nalazi u umu, od objavljene koja poiva
na vjeri i Sv. pismu.
B
Teomonizam (gr. theos = bog i monos =
sam, jedini), nazor da je bog jedini
princip i cjelokupna zbilja. Suprotno:
fiziomoni- zam (v.).

teomonizam

teonomija

331

teorija evolucije

teorija evolucije
Teonomija (gr. theos = bog i nomos =
zakon), uvjerenje da je boji zakon,
odno- sno boja zapovijed, osnova sve
udoredno- sti. Prema tome sve propise
i odredbe u smislu zakonske valjanosti
treba
uskladiti
prema
bojim
odredenjima.
Teopantizam (gr. theos = bog i pan,
panta = sav, sva), uenje da je bog sve
i u sebi sve sadri.
Teorem
(gr.),
rezultat
duhovnog
razmatranja,
postavka,
pouak,
pravilo,
tvrdnja
zakljuivanjem
izvedena i dokazana na osno- vu
principa neke znanosti (npr. aritmetike,
geometrije). Teorem jedne znanosti
preuzet od dmge znanosti jest lema
(v.). Dopunski teorem koji neposredno
uvjerljivo
proizlazi
iz
prethodnog
teorema jest korolar, a napo- mene za
objanjenje nekog teorema jesu sholije.
Pet
Teorija (gr. theoria), u prvotnom
znaenju: gledanje, promatranje; u
filozofiji:
1)
misaono-spoznajna
aktivnost ukoliko se zamilja kao
ista, tj. kao pronalaenje, zrenje i
po- vezivanje smislenih likova bez
obzira na njihovu primjenu, na njihovo
iskoritenje pri ostvarivanju odredenih
ciljeva. Kao po- dmje recepcije i
unutranje (noetike) ela- boracije
racionalnih sadraja, teorija se redovito suprotstavlja praksi kao podmju
vidljive, vanjske djelatnosti, iako ta dva
po- dmja stoje u odnosu uzajamne i
dijalekti- ke uvjetovanosti; 2) openita
postavka
ili
koherentna
skupina
openitih postavki na osnovu kojih se
objanjava
neko
podmje
pojava
(injenica, podataka); npr. Newtono- va
teorija gravitacije. Iako se u obinom
go- vom termini teorija i hipoteza
upotrebljava- ju kao sinonimi da oznae
neku jo nedo- kazanu eksplikativnu
zamisao ili pretpo- stavku, preciznija
upotreba razlikuje teoriju od hipoteze.
Dok je teorija vie ili manje verificirano

objanjenje
poznatih
injenica
i
podataka,
hipoteza
je
samo
pretpostavlje- no (mogue) objanjenje,
prikladno
da
se
njime
pristupi
istraivanju i provjeravanju; 3) onaj dio
neke znanosti ili stmke (vjeti- ne,
umjetnosti itd.) koji se odnosi na njene
principe i metode i tako razlikuje od
njene primjene (teorija knjievnosti,
teorija muzi- ke).
Kr
Teorija descendencije (lat. descendere =
si- i, potjecati), teorija po kojoj u
prirodi po- stoji razvoj ivota od niih
oblika prema viim, tako da je i ovjek
nastao u toj evo- luciji (v.) ivih bia.
Iako je kod starih grkih filozofa bila
prisutna misao o razvoju u prirodi,
kasnije su bila prevladala antievolucionistika gledanja. Do 19. st. je u
pri- rodnim naukama vladalo Linneovo
milje- nje da vrste postoje oduvijek i
nepromije- njeno, kako ih je bog
stvorio.
Lamarckova
i
naroito
Danvinova istraivanja odbacila su tu
prirodoznanstvenu metafiziku i definitivno
utvrdila
sveopi
princip
evolucije prirodnog svijeta. Darwinovo
djelo Posta- nak vrsta prirodnim
odabiranjem (1859) po- stoje kljuno
djelo moderne znanosti o ra- zvoju
ivota na zemlji. Po Darwinu u pri- rodi
postoji neprekidna borba medu pojedinim vrstama pri emu nadivljuju one
koje su bolje prilagodene uvjetima
ivota i koje preive u borbi za
opstanak. Teorija descen- dencije je
naila na otm i neprijateljsku reakciju
svih konzervativnih i nazadnih snaga,
naroito crkve, pa taj otpor nije ni
danas u potpunosti u tim kmgovima nestao.
.
V
Teorija
evolucije,
teorija
razvitka.
Objanje- nje prirode, povijesti i ljudske
spoznaje
kao
razvojnih
procesa.
Openito svako ue- nje koje neto
tumai pomou razvoja. Ta- ko i pravac
u etici (evolucionizam u etici) koji
tumai da se moral i moralna shvaanja
razvijaju. Ideja o razvoju svih bia i

prirode uope potjee jo od najstarijih

grkih
filozofa
(Anaksimandra,
Demokrita, Empedo- kla i dr.). U novom
vijeku ponovno zasni- vanje teorije
evolucije zapoinje u 18. st. (Buffon,
Lamarck,
francuski
materijalisti).
Polovinom 19. st. teoriju evolucije
najdub- lje je i najobrazloenije iznio
Ch.
Darwin,
te
je
svojim
evolucionizmom, odnosno teo- rijom
descendencije, snano utjecao na filozofiju (Spencer, Wundt, Nietzsche i dr.)
i na sociologiju (Spencer, Schaffle,
Gumplo- witz i dr.). Darvinizam je u
prirodnim zna- nostima progresivna
nauna teorija, usmje- rena ujedno
protiv metafizike i idealizma na tom
znanstvenom podruju. Osnovni je
nedostatak
veine
zastupnika
evolucione teorije to su kategorije i
zakone s podruja prirode mehaniki
prenosili na probleme drutva i to im
je uope nedostajao dublji dijalektiki
uvid u probleme razvoja. V Teorija
odraza bit teorije spoznaje kod
veine materijalista. Po teoriji odraza
naa spoznaja je odslikavanje, odraz
odredenih formi i sadraja koji postoje
u stvarnosti nezavisno od subjekta
spoznavanja. Nju su zastupali jo stari
grki materijalisti kao i mnogi jo i
danas, pa i medu marksistima. Iako ona
sadrava vaan element istine, tj. da
objekt postoji i nezavisno od subjekta i
da u spoznaji postoje elementi odraza,
ona odnos subjekta i objekta nije mogla
zado- voljavajue rijeiti. Tek je Marx
svojom teo- rijom prakse prevladao tu
odvojenost, di- stancu subjekta i
objekta koju ta teorija nije prevladala
(v. praksa). Najpregnantnije je to svoje
stajalite Marx izrazio u poznatim Tezama o Feuerbachu (1845). Osnovni
nedo- statak teorije odraza je taj to
objekt shvaa samo kao neto dano, a
ne i kao proizvod ovjekove djelatnosti.
Isto tako, teorija odraza je nemona
pred
objanjenjem
ovjekove
kreativnosti i prospektivnosti spoznaje. U kasnijem marksizmu se teoriju
odraza pokualo ponovno uspostaviti

kao marksistiku teoriju spoznaje.

Prema tom shvaanju kod odraavanja
raznih svojstava predmeta subjekt
dodaje toj slici-odrazu i izvjesne
karakteristike koje proistjeu iz sa- mog
subjekta. Zato se u jednom dijelu marksistike filozofije spoznaja tumai kao
subjektivni
odraz
objektivne
stvarnosti. Pozi- vanje na Lenjinove
stavove
iz
Materijalizma
i
empiriokriticizma, ne govori u prilog niti
Marxovu stajalitu niti tadanjem Lenjinovom
sagledavanju
ove
problematike. Marx je zajedno sa
Engelsom u ranom nji- hovom razdoblju
(Njemaka ideologija) teo- rijom prakse
ne samo prevladao jednostra- nost i
nedovoljnost
starog
materijalizma,
nego je tim principom dao osnovu za
razu- mijevanje ovjeka kao bia
historije, a time i njegove spoznaje koja
proizlazi
iz
tog
aktivnog,
preobraavalakog
odnosa
ovjeka
(subjekta) prema prirodi i svom
vlastitom historijskom djelu.
V

Teorija relativnosti, fizikalna teorija o vremenu i prostoru, koju je postavio i

razvio A. Einstein. U svojoj specijalnoj
teoriji re- lativnosti Einstein je pokazao
na problemu istodobnosti da svaki
koordinatni sistem ima svoje posebno
vrijeme, te odredenje vremena ima
svrhu samo tada kad je dan i
koordinatni sistem na koji se to odnosi.
Isto je to pokazao i u problematici
vremena dokazavi time Lorenzove
postavke o kon- trakciji tijela u gibanju.
Time je pokazao i da je c (brzina
svjetlosti) granina brzina koja ne moe
biti prijedena. Ujedno je po- stavio i
temeljni princip moderne fizike o
odnosu mase i energije. To je sve
vrijedilo za jednolika i pravocrtna
gibanja. U opoj teoriji relativnosti
proirio je te principe i na sve sustave
referencije. U njemu je od- baen stari
pojam gravitacije i gravitacija postaje
atributom gibanja, a prostor je shva- tio
zavisnim od fizikalnih faktora, tj. rasporeda masa. Time je Einstein rijeio
vjekovni problem u fizici s obzirom na
prostor i vri- jeme. Svojom teorijom
prevladao je Newto- novu tezu o
apsolutnom vremenu i prosto- ru, tj.
takvom vremenu i prostoru koji postoje nezavisno od materijalnih tijela. I
vri- jeme i prostor samo su funkcije,
naini po- stojanja materije. Time je
ujedno dan i naj- bolji argument
dijalektikom i materijalisti- kom
shvaanju vremena i prostora kao atributa materije u kretanju.
V
Teorija saznanja ili teorija spoznaje, v.
spoznajna teorija.
Teorijski, to se odnosi na teoriju (v.). Taj
se pojam uzima ponajvie u suprotnosti
s poj- mom praktiki (v.), a znai: to se
proma- trajui ili misaono (apstraktno)
odnosi pre- ma odredenom predmetu,
bez obzira na mogunost primjenljivosti
toga i takvog gledanja i znanja u praksi.
Uzima se i kao suprotnost pojmu
empirijski (v.).
Teozof (gr. theos = bog i sofos =
mudar): pristaa teozofije (v.).

Teozofija (gr. theos = bog i sofia = mudrost), nasuprot teologiji, neko tobonje
vi-

332

teozofija

teozofiji
e znanje o bogu i boanskim stvarima,
do kojega se ne dolazi razmiljanjem i
speku- lacijom (v.) nego unutranjim
zrenjem
ili
nekim
nadnaravnim
otkrivenjem, ali za ko- je su sposobni
samo odabrani. Teozofija je neka vrsta
mistike (v.) u filozofijskoj formi, ali se
od filozofije razlikuje po tome to
naputa granice uma i prelazi u carstvo
fan- tazije, mislei da se ovjek pomou
dubo- kog religioznog osjeaja i
nadnaravnog pro- svjetljenja moe
sjediniti s bogom i tako ga neposredno
spoznati.
Teozofijske
poglede
sadravaju ne samo azijske religije,
nego
i
neki
mistiko-idealistiki
filozofijski
sistemi,
npr.
neoplatonizam, a poznate su i teozofijske vizije Jamblihove i Proklove.
Medu teozofe ubraja se i Jakob Bohme.
S Terapeut, osoba koja primjenjuje
odredeni
postupak (terapiju) u svrhu lijeenja.
Termin (lat. terminus = kamen meda,
gra- nina oznaka), rijeju odredenij
fiksirani pojam, rije kao izraz pojma; u
silogizmu: terminus maior (v.), minor
(v.), medius (v.); terminus technicus:
struni izraz; terminus a quo (termin od
kojega): ishodina toka, polazite;
terminus ad quem (termin do ko- jega):
ciljna, zavrna toka.
Pet
Terminizam, u srednjovjekovnoj filozofiji,
jedan oblik nominalizma (v.) po kojemu
pojmovi,
s
obzirom
na
njihovu
openitost (tzv. univerzalije, v.), nisu
zapravo dmgo ne- go tek misaoni znaci
(termini) za skupove srodnih predmeta.
Terminizam oznaava i nauanje po
kome sve miljenje i nije dm- go nego
raunanje s pojmovima. Najpozna- tiji
predstavnik terminizma bijae Wilhelm
Occam.
Pet
Terminologija, 1) cjelokupnost stmnih izraza, tzv. tehnikih termina (termini
techni- ci) neke stmke, znanosti
odnosno umjetno- sti, kao i 2) nauka o
tim terminima. S ob- zirom na kultumi
napredak, pitanje stmne terminologije,
njenog pojmovnog odrediva- nja i
obogaivanja, stalno je aktualno, to se

posebno
oituje
u
problematici
filozofijske terminologije.
Pet
Terminus minor je pojam sadran u
silogiz- mu i to kao krajnji pojam nie
premise.
Gr
Test, u izvomom znaenju: svaki pokus,
ispit ili proba, koji treba da dokau
postoji li neto ili ne postoji; u uem,
vie upotreb- ljavanom znaenju, test je
standardizirani mjerni postupak ili
instmment kojim mje- rimo neku
pojavu, te se prema tome upotrebljava
u
svim
egzaktnim
disciplinama (fi- zika, kemija, biologija,
psihologija i dr.). U psihologiji test slui
za kvalitativno ili kvantitativno mjerenje
sposobnosti,
znanja,
spretnosti,
svojstava itd. Postignuti rezultat u testu
ima smisao tek onda ako ga moe- mo
usporediti s rezultatima dmgih osoba u
istom testu, pa prema tome test mora
biti badaren. Osim toga test mora
posjedovati i ove mjeme karakteristike:
1) valjanost (mora mjeriti ono to
mislimo
da
njime
mjerimo),
2)
dosljednost (pri ponovnom mjerenju
iste pojave mora dati jednak ili slian
rezultat), 3) osjetljivost (treba da bude
osjetljiv i na male razlike u mjerenoj
poja- vi), i 4) objektivnost (rezultat u
testu treba da ovisi samo o veliini
onoga to mjerimo, a ne i o onome koji
mjeri).
Pt
Tetralema, etverolana pretpostavka (v.
tri- lema).
Teurgija (gr. theos = bog i ergon =
djelo), naivno vjerovanje da ovjek
pomou razli- itih ceremonija moe
zadobiti neku mo nad dusima i
bogovima, pa ih onda iskori- stiti za
takve svrhe koje se mogu postii samo
nadnaravnom silom. Teurgija potjee
od Kaldejaca i Perzijanaca, kod kojih su
se
njome
bavili
magi.
Njenim
zaetnikom smatrali su Zoroastru
(Zaratustru), dok su Egipani, koji su
mislili da takoder poznaju mnoge njene
tajne, smatrali zaetnikom Hermesa
Trizmegista. Nadalje je teurgija igrala
veliku ulogu i u neoplatonizmu, u

333
kojemu su njeni glavni predstavnici
Jam- blih i Prokle.
S
Teza (gr. thesis), postavka, pouak,
znanstve- na tvrdnja koju tek treba
dokazati. U dija- lektici: tvrdnja kojoj se
suprotstavlja dmga protivrjena tvrdnja
(antiteza).
Tenja,
opi
naziv
za
doivljaje
instinktivno-emotivno-voljnog
karaktera za koje je ka- rakteristino da
su povezani sa zamilju (predodbom)
nekog cilja. Ako je cilj do-

tenja

hvatljiv i jasno, razumski odreen, govori

se o racionalnoj tenji (koja se
konkretizira u inima htijenja); ako je
cilj neodreden, ne- reaian, nedohvatljiv,
govori se o enji, elji, prohtjevu; ako
je emocionalni eiement vrlo snano
izraen, o udnji, pohlepi. Iako lo- gika
analiza tenje pokazuje njezino dvojstvo (tenja kao nagon-uvstvo i tenja
kao predoivanje cilja), u realnosti
psihikog i- vota tenje su vrlo
jedinstveni doivljaji; u njima se
izraava
iskonsko
prajedinstvo
osjeanja i predoivanja, ovjeka i
svijeta.
Kr
Thanatizam (gr. thanatos = smrt),
uenje o smrtnosti due; suprotstavlja
se nauanju
0 besmrtnosti due, koje se naziva
athana- tizmom.
Thera-vada (pali) nauka starjeina,
naziv za najstariju verziju Buddhinog
nauka, sauva- nu na pali jeziku u
kanonskim djelima Ti- -pitaka (Tri
koare), sredenu na prva tri koncila
poslije Buddhine smrti, izmedu 5.
13. st. pr. ne. e., i zapisanu prema
usmenoj predaji na Cejlonu kamo ju je
nakon treeg koncila (246. pr. n. e.)
prenio sin indijskog vladara Aoke,
misionar Mahinda. Filo- zofske teze
ovog uenja osnivaju se na posljednjem
dijelu
Ti-pitake,
Abhidham- ma-pitaka (v.), iji je
glavni
skolastiki
komentator
Buddhaghosa u 5. st. n. e., koji je u
djelu Visuddhi-magga (Put proienja) dao filozofski compendium
thera- vada uenja. Ovaj se nauk
razvija kao stav june kole i ostaje
ortodoksni tuma Buddhinih rijei za
razliku od sjevernih kola mahayana
budizma (v.), koje su se preuzimanjem
stavova
idealistike
metafizike
pribliile ponovo vedantinskim tradicijama. Osnovne principe abhidhamma
analitike uenje o trenutanosti i
sinte- tikom sastavu svih pojava u
neprekidnom
toku
svijesti
(v.
bhavanga-sota) preuzela je i

mahayana, ali je glavni naglasak preni-

tenja
jela na metafiziku tezu o njihovoj
iluzor- nosti i nitetnosti (v. unyata). U
ranom bu- dizmu thera-vadi bila je
mnogo blia reali- stika kola sarvastivada (v.). Mahayani- sti su nauku
thera-vadina nazvali hinayana (mala
kola) zbog njihove ortodoksne kritinosti
prema
metafizikim
spekulacijama.
Ve
Thwasa (Iran), prostor ili eter, termin
zajed- nikog porijekla s indijskim akaa
(v.). U starijim avestikim tekstovima
javljaju se prostor i vrijeme kao
paralelni principi (v. zrvan). Postojale
su, medutim, i kole koje su prostoru
davale prednost pred vreme- nom.
Platoniar Damaskios (koji se pred
Justinijanovim progonima sklonio u
Perzi- ju) spominje uenje nekih
mazdaistikih teologa da je thwaa ili
eter prvi pokreta i nosilac krunog
kretanja
svijeta
(sfaira).

Mezopotamskog gnostika Bardesana (2.

st. n. e.) optuivali su crkveni oci da je
pod utjecajem iranskih Magijaca boga
postavio u prostor i prostor slavio
rijeima koje se dolikuju samo bogu.
Ve
Tihe (gr. tyhe, lat. fortuna), u mitologiji:
usud, sudbina. Stoga je Tihe bila
potovana kao boginja usuda i sluaja,
ali najvie u smislu sree. Tihe
simbolizira zadovoljstvo, bogatstvo ali i
opu promjenljivost. U skla- du s tim
sadrajem umjetnici su prikazivali
boginju Tihe s rogom obilja i s krilima. U
filozofiji je Tihe shvaena uglavnom kao
sluajnost
koja
mijenja
mnoge
dogadaje. Demokrit je smatrao da je
priroda jaa i bolja od sluajnosti, koja
uope ne moe biti postojana.
U etici je srei (tihe) kao stalnoj nadi
su,- protstavljen princip umjerenosti i
etike si- metrije linosti.
B
Tihizam (gr. tyhe = srea, sluaj), nazor
po kome u svijetu vlada sluaj, a tek

ovdje- -ondje moe se nai nastojanje i

teenje prema zakonitosti i obiajima.

tijelo

335

I
Tijelo (gr. soma; lat. corpus), u obinom Tipologija, 1) nauanje da se pojedinci
go- voru u nas, prvenstveno ljudsko 334 mogu prema nekim svojimtijelo
tijelo a on- da svaka druga fizika
istaknutim psihikim ili tjelesnim
stvar. U velikoj reli- gijskog i filozofijskoj
obiljejima razvrstati u nekoli- ko
tradiciji javlja se svag- da u pojmovnoj
medusobno odijeljenih kategorija. Pretsvezi sa svojom suprotno- u, tj.
postavka je svake tipologije da je
duom (v.). U odnosu prema tom
odreden broj obiljeja usko povezan s
suprotnom polu, odredivalo se kao
nekim klju- nim obiljejem, prema
znak due (pitagorejci), zatvor
kojem je izvrena klasifikacija, i da se
due (Platon i neoplatonici), posuda
po
tom
unutarnjem
jedinstvu
due (Ciceron), or- gan due (Stahl)
(stmkturi) obiljeja tipovi razlikuju
ili u modernim varijanta- ma, osnova,
izmedu sebe. Npr. Jung razlikuje tip
lik, izraz due. Descarte- sovim
lino- sti prema tome je li ovjek vie
dualistikim odredenjem tijela kao
upravljen
na
vanjska,
objektivna
protene tvari (res extensa) opet
dogadanja (ekstraver- tirani tip) ili daje
nasuprot dui kao tvari koja misli (res
veu vanost svom unu- tarnjem,
cogitans) pro- blem odnosa tijela i due
subjektivnom ivotu (introvertira- ni
postavlja se na nov nain i ogleda se i u
tip). Tom kljunom obiljeju pridmudanas
prevladavajuoj
teoriji
je se onda dmge karakteristike kao
psihofizikog
paralelizma
(v.
sklonost
matanju,
umjetnosti
i
paralelizam). Z
produbljavanju kod introvertiranog,
Timologija (gr. time = vrijednost i logos
nasuprot povrnosti, prak- tinog
= rije, nauk), filozofijska disciplina koja
interesa itd. kod ekstravertiranog ti- pa;
se bavi problemom vrijednosti. Naziva
2) rezultat razvrstavanja individuuma u
se i aksiologija (v.). Tip, kategorija
odredene tipske kategorije.
Bu
individuuma koji posjeduju slinu Tolerancija, trpeljivost, snoljivost tudih
karakteristinu
stmktum
odredenih
uvjerenja i nazora, doputanje vaenja
obiljeja, po kojoj se razlikuju od dmgih
dm- gih naela koja nisu vlastita, ali se
kategorija (tipova). 1) Psihiki tip je
ipak mo- raju uvaiti u duhu gradanske
jedinstvena
stmktura
psihinih
slobode jav- noga mnijenja. Ideju
obiljeja jedne kategorije individuuma.
tolerancije
osobito
su
isticali
Ve prema domi- nantnom obiljeju,
prosvjetitelji (Voltaire, Diderot) protiv
koji je uzet kao osnova za klasifikaciju,
vjerskih progona i politikog ugnjerazlikuju se u psihologiji razliiti tipovi.
tavanja s obzirom na mnogobrojne
Npr. u osjetno-percep- tivnom podmju:
vjerske ratove izmedu protestanata i
sluni, vidni, motorni tip; u podmju
katolika u epohi apsolutne monarhije,
linosti: introvertirani, ekstro- vertirani i
sve dok je pro- svijeeni apsolutizam
ambivertirani
itd.;
u
podmju
naposljetku nije pri- hvatio kao svoju.
temperamenta: flegmatini, kolerini,
Pe
san- gvinini i melankolini, itd., itd. 2) Tomizam, filozofsko-teoloko uenje Tome
Tip tje- lesnog ustroja je skupina
Akvinskog, koje je katolika crkva
individuuma
odredene
tjelesne
primila za svoju slubenu filozofiju.
stmkture. Npr. piknik, atletik, leptosom. Topika (gr. topika), to pripada nekom
Katkada se tipovi tjelesnog us- troja
mje- stu, uenje o mjestima (loci
dovode u vezu s odredenim psihikim
communes), tj. o zapisanim opim
tipovima.
Bu
tezama koje govornik moe primijeniti
Tipian, 1) karakteristian, upadljiv, i 2)
u dokazivanju vlastitih tvrdnja. Tom
onaj koji toliko pokazuje karakteristike i
tehnikom sluila se stara grka
svojstva neke vrste, klase ili gmpe, da
retorika. Topika je naslov jednog Arije za tu sku- pinu reprezentativan; u
stotelova logikog spisa u kojem
tom smislu na- roito u statistikoj
pokazuje kako se o svakom problemu
terminologiji znai i normalan ili
mogu izvesti vjerojatni (nenauni)
prosjean (za razliku od ati- pian ili
zakljuci.
B
nenormalan).
Pt

Totalitaran, koji se odnosi na totalitarizam

(v.), in ili postupak u skladu s
totalitariz- mom.
Totalitarizam, totalna mo dravne vlasti
na
svim
podmjima
javnoga,
politikoga, du- hovnoga, pa i privatnog
ivota
gradana,
potpuno
i
neogranieno gospodstvo drave nad
ivotom, djelatnou i mnijenjem svih
pojedinaca i gmpa. Kao politiki sistem,
ti- pina pojava evropskoga nihilizma i
u svo- joj biti totalna negacija svake
politike, bu- dui da kao perfektna
diktatura vie ne pm- a mogunost ni
za kakav politiki otpor niti nadu u
promjenu
iznutra,
jer
je
svaka
demokracija kao liberalistika la
likvidi- rana. Politike slobode gradana
podjednako

totalitarizam

III
su kao dekadentne pojave bespotedno
redom
zgaene:
slobodni
izbori,
sloboda tampe, zbora i dogovora.
Samovoljnu su- premaciju elite nad
bezglavom
masom,
osigurava
totalitami policijski aparat, i ona se
legitimira mitom 20. stoljea o povijesnoj
nunosti
vodstva,
kao
i
tobonjom jedinstvenou svoje vie
misije. Za razliku od obinoga
etatizma orijentalne despocije, gdje je
vladala gruba sila despota nad ostalima
bez zakona, i evropskoga feu- dalnog
apsolutizma u kojemu se vladar bio
uzdigao nad sebi ravne po feudalnom
pra- vu, totalitarizam je proizvod
najnovije povi- jesti. U svojoj sri,
zapravo, on i nije drugo nego
perfektna, planska i organizirana socio-tehnika jedne univerzalne volje za
mo- i, gdje je ovjek-gradanin
degradiran na puku sirovinu povijesne
industrije i mate- rijal koji se u
milijunskim masama troi za vie
ciljeve gospodstva nad svemirom. Kao
vrhovni socio-tehniar voda pak
obino nije nikakav izuzetno snaan
poje- dinac, linost s moralnim ili
intelektualnim
autoritetom,
nego
proizvod sluajnih okol- nosti i kao
takav u najboljem sluaju samo
genijalan
mediokritet,
tipian
reprezen- tant ope bezlinosti. On
mijesi anonimnu masu kao tijesto, ali i
sam neprestano zavisi od nepredvidene
igre sluaja, i kao to da- nas biva
obdaren
boanskim
predikatima
najvei, najmudriji, najbolji itd.,
tako ve sutra moe izgubiti kontrolu
nad sek- torima dravne maine. Ako
padne u ne- milost, moe opet biti
baen u blato bez- naajnosti, odakle je
i potekao, pa ak i po- stati rtva
vlastitog aparata. Zatim dolazi novi
voda, koji proklinje staroga, proklamira novi program, i sve opet poinje
iznova.

Totalitarizam
je
najreakcionarniji
oblik
burujske
diktature razdoblja imperi- jalizma,
odlikuje se neusporedivom ra- snom,
nacionalnom i ideolokom mr- njom,
najbezobzirnijom
eksploatacijom
radnike klase, porobljavanjem tudih
naro- da i neprekidnim izazivanjem
novih
ratova
(v.
faizam,

nacionalsocijalizam). Pe Totalitet (lat.

totus,
totum
=
cio,
cjelina),
sveukupnost, cjelokupnost. U filozofiji:
sinonim
za
apsolutnost.
Kao
fundamentalni
termin
Hegelove
filozofije i bitna oznaka apsolutne ideje,
totalitet izraava potpunost univerzuma
gdje nita nije isputeno i svaki je lan
obuhvaen u sistematsku cjelinu (v.)
bitka. Pe
Tradicija (lat. traditio = predaja), svaka
usmena predaja duhovnih injenica
koje prelaze s generacije na generaciju.
Na tra- diciji poiva kulturni ivot
uope. Tradicionalizam (lat. traditio =
predaja), svaki nazor u kome se
precjenjuje znaenje tradicije (v.) bilo
na podruju znanosti, umjetnosti,
obiaja i sl. Transcendencija (novolat.
transcendentia
=
prekoraivanje
granice nekog podruja). U filozofiji:
prelaenje granice mogueg isku- stva,
ono to je u sferi s onu stranu osjetilnosti ili iskustva. Prelaenje iz
ovostra- nosti u onostranost, iz
osjetnoga u nado- sjetno ili apsolutno.
to
lei
izvan
granica
svijesti.
Transcendencijom se kod nekih filozofa naziva apsolutna zbilja
uzdignuta
izvan
i
iznad
svega
relativnog i konanog zbivanja. Kant
smatra
da
se
miljenje
transcendencijom zaplee nuno u nerjeiva
protivrjeja (v. antinomije). U novijoj
filozo- fiji, napose kod Heideggera,
transcendenci- ja je prelaenje od
pojedinano-postojeeg
u
podruje
bitka (v.). Suprotno: imanencija (v.) F
Transcendentalije, u skolastici: one
osnovne
vrste
odnosno
najvie
kategorije koje se nuno pretpostavljaju
za
odredenje
svake
mogue
predmetnosti. Bez tih najopeniti- jih
kategorija nemogue je pristupiti bilo
kakvom
spoznajnom
odredenju.
Skolastika
nabraja
est
takvih
odredenja: 1) res (stvar), 2) ens
(postojee), 3) verum (istinito), 4) bonum (dobro), 5) aliquid (neto) i 6)
unum (jedno).
F

transcendentalizam
iskustva te tako uvje- tuje, omoguuje
duhu Kantove filozofije336
transcendentalizam
odnosno,
tonije,
spoznajna teorija koja stoji na stajalitu
svako iskustvo, omoguuje svaku
da su ljudskoj svijesti apriorno (v.) dane
zbiljsku spoznaju. To su apriomi (v.)
trans- cendentalne (v.) spoznajne moi,
spoznajni oblici nae svijesti, utemeljeni
a njima dohvaa predmete iskustva koji
u biti svijesti, pa su prema tome
jesu
i
zauvijek
ostaju
samo
primarni, neotklonivi uvjeti svakog i
fenomenalne (v.) datosti; preko te
osjetnog doiv- ljavanja i razumskoga
granice do tzv. transcendentne biti od
miljenja; ukratko, svakog predmetnog
subjekta neovisnog predmeta svijest niiskustva
i
spoznaje
uope.
kada ne moe stii. Sam Kant u Kritici
Transcendentalnim se napokon na- ziva
istoga
uma
definira
i sam subjekt kao posljednji jedinstvetranscendentalizam ovako: Ja nazivam
ni osnov i tako uvjet mogunosti
transcendentalnom sva- ku spoznaju
iskustva i spoznaje svake predmetnosti,
koja se ne bavi predmetima nego
za razliku od tzv. psihiki zbiljskog
nainima spoznavanja predmeta.... U
subjekta pojedin- ca; dakle onaj opi
vezi s tim odredenjem Kant onda govori
subjekt
koji,
neovisno
od
svih
i o transcendentalnoj estetici koja se
pojedinanih subjektivnosti, pove- zuje
bavi osjetnim oblicima svijesti, o
sve subjekte u njihovoj jedinstvenoj
transcenden- talnoj logici koja izlae
apriomoj
zakonitosti.
razumske oblike miljenja, i po tome o
Transcendentalnom
se
metodom
transcendentalnoj fi- lozofiji uope.
naziva na kraju spoznajnoteo- rijski
Poslije
Kanta
naziva
se
postupak koji ispituje upravo te aptranscendentalizmom
svaki
riorne uvjete spoznaje i nastoji ih
spoznajnoteo- rijsko-kritiki idealizam
deduci- rati i izloiti u njihovoj osebujnoj
koji u svijesti nala- zi osnovicu
vanosti. U najirem se smislu danas
spoznavanja i princip jedinstva svijeta.
transcendental- nim naziva ono to je
Za razliku od dokantovske filozofi- je
povezano s uvjetima za mogunost
stvari, on postaje filozofija spoznaje
iskustva odnosno spoznaje.
stvari nalazei u subjektu sve
F
konstituencije
objekta.
U Transcendentan (lat. transcendens =
antiempirikoj poziciji otkla- nja kao
prela- zei, prekoraujui), eminentno
nekritine sve probleme bitka koji se
filozofski pojam koji ima nekoliko
tretiraju kao varisubjektivni i vansvjesni
nijansa u svom znaenju. Njime se
problemi.
Gotovo
svi
oblici
oznaava sve to prelazi granice
neoidealizma, koji se ujedno istiu kao
svakog mogueg ljudskog iskustva i ne
suprotnosti
naturalizmu
i
moe
se
nikakvim
induktivno-pomaterijalizmu,
javljaju
se
kao
stepenim prilaenjem spoznati; neto
transcendentalizmi.
F
to se nalazi van osjetilno spoznajnoga
Transcendentalno (lat. transcendere =
svijeta, ili neto to je uope
pre- laziti), po Kantu (za razliku od
vansvjesno. Kod nekih filozofa
dotadanje tradicionalne skolastike
naroito skolastika oznaava se tim
filozofije, po kojoj se taj pojam
pojmom sve natprirodno, nadosjet- no,
poistovjeuje
s
pojmom
transnadiskustveno. Pod pojmom transcencendentnoga Iv. transcendentalijel),
dentan razumijeva se u proirenom
ono to omoguuje svaku spoznaju.
smislu svaki o spoznajnoj svijesti
Dmgim rijei- ma, tim se pojmom ne
neovisan, samo- svojan, zbiljski objekt,
odreduju predmeti spoznaje nego njeni
objekt koji postoji izvan subjekta, sve
apriomi uvjeti i mo- gunosti, oblici i
to vansubjektivno po- stoji. U tom

Transcendentalizam, nain filozofiranja u

totalitarizam

22 Filozofijski rjenik

naini
spoznaje
Transcendentalno je
proizlazi iz iskustva,

predmeta.
ono to ne
nego je prije

proirenom smislu gubi se Kantovsko

znaenje pojma transcendent- noga, jer
je mogue da je on i spoznatljiv.
Transcendentalna (v.) filozofija upravo
tu mogunost nijee, jer je stvar o

sebi za vazda nespoznatljiva upravo

jer je transcen- dentna. Spoznati se
moe tvrde trans- cendentalisti
samo ono to je svijesti imanentno (v.).
Pojam transcendentnoga dobiva u
suvremenoj filozofiji novo znae- nje i
otvara novo podmje predmeta filozofije.
Tako
Jaspers
u
sferi
transcendentnoga
kao
sferi
sveobuhvatnog mogueg bitka kao
apsoluta nalazi izvore raznolike ljudske
eg- zistencije. Pa i Heidegger u
transcendenciji nalazi nain prelaenja
od pojedinanog postojeeg u cjelini, u
svijet uope, u po- dmje bitka.
F

trockizam

337 Tranzitivan (lat. transire =transcendirati

prelaziti), koji na neto
Transcendirati
(lat.
transcendere),
prelazi, na neto ukazuje, prelazan. U
prelaziti iz jednog podmja u dmgo, a u
338
trockizam
transcendirati
filozofiji na- pose, prelaziti u sfem
transcendentnoga
(v.).
Tako
u
spoznajnoj teoriji znai prelaenje
spoznavanja u neto od spoznajne
svijesti neovisno ili u neto to lei s
onu stranu iskustva. U metafizici
prelaenje iz prirode u natprirodno, iz
konanoga u beskonano, iz uvjetnoga
u bezuvjetno, iz predmetnoga u
nepredmetno.
Transeuntno (lat. trasire = prelaziti), to
prelazi s jednog podruja na neko
drugo, npr. iz subjektivne sfere u
objektivnu. Upo- trebljava se kao
atribut kritici koja, mjesto da dokazuje
neodrivost jednoga izvodenja iz
njegovih
vlastitih
imanentnih
pretposta- vaka, pobija izvodenje iz
nekog drugog aspekta.
F
Transfer, operacija kojom se neto,
predmet odnosno stanje, prenosi s
jednog na drugo mjesto. Transfer
osjeaja, fenomen kojim se jedno
duevno stanje izazvano neim, prenosi
na
drugo
(po
slinosti
i
kontingenciji);
transfer
vrijednosti,
fenomen
kada
znak
poprima
vrijednost oznaenog, sredstvo cilja
itd. Sredstvo postaje po sebi razlogom
zadovoljstva
(npr.
uivanje
u
posjedovanju
od
kojeg
nemamo
koristi); transfer osjetilnosti, fenomen
osjetljivosti subjekta za osjetilne utiske
koje dobiva od drugog subjekta.
p
Transfinitan (lat. trans = preko i finis =
kraj), beskonaan (v.).
Transobjektivno (lat. trans = s onu
stranu), spoznajnoteorijski pojam kojim
se odreduje ono to prelazi odredenje
intencionalnoga
spoznajnoga
predmeta, to preiazi granice objekta
na koji reflektiramo; ono to je vie
nego sam objekt spoznaje u relaciji
subjekt- -objekt.
F
Transsubjektivno (lat. trans = s onu
stranu), spoznajnoteorijski pojam koji
ukazuje na ono to prelazi podruje
subjekta,
to
je
neovisno
od
subjektivne svijesti, to ne pri- pada
procesima svijesti nego je nad njima.

gramatici: glagol kojega radnja prelazi

na objekt. U logici se tranzitivnim
naziva od- nos u kome smisao nekog
pojma odnosno znaenje preiazi od A,
koji je povezan sa B, preko B koji je
povezan sa C, na C.
F
Trebanje, kao filozofski pojam (a uveo ga
je u filozofiju I. Kant) oznaava nain
voljne nude, bezuvjetnog zahtjeva,
koji proizlazi iz same svijesti kad ona
hoe da ostvaruje vrednote. Nasuprot
mehanikoj ili biolo- koj, dakle
prirodnoj nudi, koja determini- ra po
neotklonivom zakonu uzronosti sva
prirodna djelovanja, pa se neke
promjene moraju dogoditi, trebanje se
javlja
u
slobodi
ljudske
voljne
djelatnosti kao unutranji za- datak,
kao imperativ bez ikakve vanjske prisile, koji valja ostvariti samo ako se
tei za nekim odredenim ciljem, za
neim vrijed- nim.
F
Trihotomija (gr.), trodjelnost, dijeljenje
cje- line u tri osnovna dijela. Npr.
podjela mo- ralnih ina na dobre, zle i
vrijednosno in- diferentne (moralnonemoralno-amoralno). Trihotomija je
trolana divizija (v.). Sinoni- mi:
trijalizam i trilogizam.
Trijada (gr. trias), trojstvo, trojna
(trolana) suvisla cjelina odnosno
cjelovitost koja se sastoji od tri lana,
kao npr. u dijalektici: teza antiteza
sinteza. Trijada kao oblik odvijanja
svjetskog procesa dolazi do izraaja u
novoplatonizmu, kod Hegela i u
marksizmu.
Trilema, trolana pretpostavka sadrana
u le- matinom (v.) obliku disjunktivnohipo- tetikog silogizma (Ako je S onda
je ili P , ili P 2 ili P3, ali nije ni P^ ni P 2 ni
P3, dakle nije ni S. itav silogizam
moe biti i u pro- tivnoj kvaliteti). (V.
dilema.)
Pet
Trockizam struja u ruskom radnikom,
kasnije i medunarodnom pokretu
nastala dvadesetih i tridesetih godina
u borbi raz- liitih struja u boljevikoj
partiji nakon Le- njinove smrti.
Osnovne kontroverze izme- du Staljina
i Trockog nastale su u vezi s

problemom izgradnje socijalizma u

jednoj
zemlji.
Dok
se
Staljin
ograniavao na ovu tezu, Trocki je
koncepcijom permanentne revolucije
smatrao da uspjenost izgradnje
socijalizma u SSSR-u zavisi od
revolucije u ostalim, a naroito
razvijenim zemljama svijeta. Isto tako
su jake kontroverze nastale u vezi sa
shvaanjima
unutarpartijske
demokracije, pri emu je Trocki zastupao
tezu o potrebi jaanja partijske
demokracije i ukazivao na opasnost
birokracije. Kasnije je Trocki naroito u
svojoj knjizi Izdana revo- lucija (1936)
otro kritizirao staljinski etati- zam,
zastupao princip slobode frakcija,
odumiranja
drave,
uspostavljanje
radni- kog samoupravljanja i svoju
stam tezu per- manentne revolucije.
Trockizam je u me- dunarodnom
radnikom pokretu razvijen u mnogo
gmpacija, koje su esto medusobno
isto tako neprijateljski raspoloene kao
i prema staljinizmu i dananjoj
sovjetskoj teoriji i praksi. Nasuprot
staljinske Tree internacionale trockisti
su
1938.
osnovali
etvrtu
internacionalu koja nikad nije jedinstveno djelovala. Uz navedene
principe trockiste karakterizira esto
veoma sektaki odnos prema dmgim
stmjama radnikog pokreta, a prisutan
je i izvjestan dogmati- zam u ustrajanju
na starim principima ko- munistike
organizacije i borbe koji ne vo- de
rauna o mnogim promjenama u razvijenim dmtvima kapitalizma. Upravo i
zbog toga trockizam nije uspio uhvatiti
dubljeg
korijena
u
radnikim
i
socijalisti- kim redovima razvijenih
zemalja. V Tvorba (gr. poiesis, lat.
productio), djelatnost koja se obavlja
izvodenjem, za razliku od inidbe (v.)
koja se vri ili izvrava, i za raz- liku od
potonje ima svoju svrhu izvan sebe u
izvedenu djelu, proizvodu ili tvorevini,
kako se to oituje u radu (v.) i tehnici
(v.). No inidbu i tvorbu razlikuje i
osebujan vlastiti nain spoznaje svake
od njih: tvorbu vodi umijee (tehne)
koje se dade nauiti i dmgoga
nauavati, dok inidbu vodi razboritost (v. phronesis) koja se postepeno
ui samo vlastitim iskustvom, nema
opega pravila i svagda je primjerena
posebnoj kon- kretnoj situaciji. Zato i
mladii mogu nau- iti svako umijee

poput znanosti matema- tike i logike,

ali ne mogu tako nauiti raz- boritost i
mudrost, jer je za to potrebno vlastito
ivotno iskustvo i zrelost, kako to
Aristotel istie u svojem nauku o
razumskim
ili
dianoetikim
krepostima (v.) (Eth. Nic. VI). Pe

339
Tvorni uzrok (gr. to hodhen he arhe tes
kineseos, lat. causa efficiens), pojam
kojim se ve od Aristotela oznauje
djelotvornost neega, ono to proizvodi
neku promjenu u zbivanju. Ponajee
izvanjski princip sile koji izaziva neku
posljedicu, kakve bez toga djelovanja
ne bi bilo. Naziva se i djelotvorni ili
materijalni. (V. svrni uzrok.) F Tvrdnja,
1) specifina osobina logikog suda
(kvaliteta suda), koja se ispoljava u
prihva- anju ili otklanjanju neke veze
pojmova
(afirmativna
odnosno
negativna tvrdnja). Po tvrdnji se sud
razlikuje od puke zamisli, pretpostavke,
pitanja, to mu omoguava da se u
obliku istine iskae kao spoznaja ili
zabluda. U uem smislu tvrdnja znai
samo afirmaciju, afirmativan sud,
potvrdivanje za razliku od negacije,
odricanja;
2)
postavka,
teza
sa
zahtjevom da bude prihvaena, ali dana
bez potrebnog obrazloenja odnosno
dokaza, to naknadno moe, ali ne
mora, da uslijedi.
Pet

tvrdnja

ubikacija

u
Ubikacija (lat. ubicatio, izvedeno od ubi =
gdje), zauzimanje mjesta, svojstvo po
koje- mu neka stvar zauzima odredeno
mjesto, unutranji modus tjelesa.
Ubikvitet (lat. ubiquitas, izvedeno od ubi
= gdje), posvudnost, ono to je
svagdje
nazono.
Prema
Schopenhaueru je npr. volja, ko- ja je
za njega stvar o sebi, posvuda
nazona.
Ugoda, elementarna kvaliteta uvstva
koja je prvenstveno u vezi sa
zadovoljenjem urode- nih nagona ivog
bia. Kod ovjeka se po- vezuje i s
intelektualnim doivljajima u slo- ene
uvstvene reakcije.
Ugodaj (neologizam prema njem. rijei
Stim- mung), naziv za specifianu
uvstvenu kva- litetu nekog psihikog
stanja koje nije sna- nim afektima
uznemireno; dijelom sino- nim za izraz
raspoloenje. Katkada se pri- pisuje
umjesto samom doivljavaocu
objektivnim agensima (melankolian
ugo- daj neke pjesme, lirski ugodaj
nekog muzi- kog komada, smiren
ugodaj nekog pejza- a).
Kr
Ukus (lat. gustus), u estetici: smisao za
lijepo,
sposobnost
osjeanja
za
umjetniki vrijed- no, sposobnost
sudenja o estetskim pred- metima,
estetsko vrednovanje. Poznata latinska izreka De gustibus non est
dispu- tandum (O ukusima se ne
moe raspravlja- ti) ukazuje na

subjektivitet i individualitet ukusa koji

ne podlijee nikakvim objektiv- nim
kriterijima to negiraju mnogi filozofi.
Ukusom se takoder naziva i ope
ocjenjiva- nje odredenog razdoblja kao
moda i stil to- ga doba. Finoa ukusa
svakako je uvjetova-

II

um

na dvjema faktorima: prirodenom dispozicijom i estetskim odgojem. Kant

definira ukus kao sposobnost moi
sudenja da ne- zavisno od koristi i
poude izabire openo- valjano.
Croce zove ukusom aktivnost ko- ja
sudi i poistovjeuje je s genijem =
ak- tivnou koja proizvodi. Ukus i
genije u biti su isti. U fiziolokom a i
psihologij- skom smislu ukus se
ponekad identificira s osjetom okusa.
G
Um (lat. ratio, franc. la raison, njem. die
Ver- nunft), u irem smislu skup svih
ljudskih spoznajnih moi ili ak i skup
svih duhov- nih ljudskih moi, isto to i
duh (v.). U uem smislu oznauje jednu
od ovjekovih spoznajnih moi, koja se
obino
suprotstavlja
razumu
(intellectus).
U
srednjovjekovnoj
filozofiji razum (intellectus) najee se
shvaa kao via, a um (ratio) kao nia
spo- znajna mo. U 18. st. taj se odnos
mijenja, pa je kod Kanta ve direktno
suprotan. Um (njem. Vemunft) je
postao ira i via, a ra- zum (Verstand)
ua i nia spoznajna mo. Um, naime,
obuhvaa i osjetnost i razum- nost, a i
mogunost ideacije, stvaranja ideja.
Dok razum analizira i pomousvojih
kate- gorija sistematski sreduje pomou
osjeta dobivenu gradu, um uz pomo
svojih ideja unosi dimenziju dubine i
vie jedinstvo u razumski sredene
pojmove. Sva naa spo- znaja kae
Kant poinje od osjetila, od njih ide
razumu, a zavrava se kod uma iznad
kojega se u nama ne nalazi nita vie
to bi obradivalo gradu zora i podvodilo
je pod najvie jedinstvo miljenja.
Razum je za Kanta mo pravila, a um
mo principa. Pomou pravila razum
unosi jedinstvo u pojave, a pomou
principa um unosi jedin- stvo u pravila
razuma. Um se dakle nikad ne odnosi
neposredno na iskustvo, nego na
razum, pridajui njegovim spoznajama
vie jedinstvo uma. Unosei vie
jedinstvo u razumske spoznaje, um se

mkovodi svojim istim pojmovima,

transcendentalnim ide- jama (v.).
Hegelovo shvaanje razuma i uma
razlikuje se umnogome od Kantovog.
Ali i za njega je um iznad razuma.
Razum je za njega spoznajna mo
kojom
umrtvljujemo
zbilju
ralanjujui je na dijelove i fik-

um

342

sirajui
te
dijelove
u
njihovoj
izoliranosti i apstraktnosti. Um koji ima
svoju dijalekti- ku ili negativnu i
spekulativnu ili pozi- tivnu stranu,
pokazuje kako se ograniene razumske
odredbe same ukidaju prelazei u svoju
suprotnost i kako se ostvaruje konkretno jedinstvo tih odredaba u njihovu
su- protstavljanju. Razlikovanje razuma
i uma kao nie i vie spoznajne moi
odralo se u filozofiji sve do danas,
samo to pojedini autori najee
razliito variraju i usavrava- ju ili
Kantovu ili Hegelovu distinkciju.
P
Umjetnost, specifina ljudska duhovna
dje- latnost koja u sebi nosi elemente
osjetilno- sti a ukljuuje kreativni
moment, samo stvoreno djelo i njegovo
doivljavanje; umjetnost je ujedno
svaka
sposobnost
estetskog
izraavanja odnosno oblikovanja u
tvorbe
s
estetskim
djelovanjem
odredenih osjeaja, misli, doivljaja i
mate pomou govorne ili pisane rijei,
instrumenta ili ljudskog glasa, boje,
mimike, linije, plasti- nog oblika,
pokreta itd. U irem smislu u umjetnost
se ubrajaju djela literature (lirika, ep,
pripovijetka, roman, drama), zatim muzika, balet, gluma ili pantomima, ali se
vrlo esto pod taj pojam supsumira
samo arhi- tektura, slikarstvo, kiparstvo
i grafika umjetnost. Umjetnost se
moe podijeliti i na produktivnu
(neposredno
stvaralatvo
vlastitih
umjetnikih djela) i reproduktivnu
(muziciranje, gluma, recitacije). U
posljed- nje se vrijeme osim tzv.
primijenjene umjetnosti (umjetniki
izvedenog zanat- stva) u irem
poimanju umjetnosti (dakle i kazalita,
literature itd.) medij za umjetni- ku
kreativnost, nalazi u filmu i televiziji.
Razliiti oblici umjetnosti predmet su
ita- vog niza sistematizacija stvorenih
na osno- vu mnogobrojnih kriterija i
divizionih prin- cipa kao i estetskofilozofskih teza (v. este- tika). Polazei

univerzalan

od idejne konstrukcije da se svijest o

umjetnosti razvija s napretkom duha u
svijesti o njegovoj slobodi, koji se zbiva
u povijesti, Hegel je ostavio jedan od
najgrandioznijih pokuaja shvaanja biti
hi- storije umjetnosti zasnovanog na
razliitom
odnosu
ideje
prema
vanjskom obliku djela.
I dok simbolikom umjetnou, koja je
ka- rakteristina za Indiju i Egipat i u
kojoj je duh shvatio ideju tek u
apstraktnoj
neodredenosti,
prevladava kao tipina forma arhitektura, a klasinom umjetnou
skulptu- ra, romantina je umjetnost (u
kojoj unutra- nje, duhovno trijumfira
nad vanjskim) pri- je svega umjetnost
slikarstva, glazbe i po- ezije. Ipak je za
njega umjetnost, jer samo osjetilno
prikazuje Apsolut, po svom najvi- em
odredenju, prolost. Mnogi drugi estetiari (npr. B. Croce) tvrde da nema
nikakva
estetskog
progresa
ovjeanstva (npr. Goet- he nije
nikakav
napredak
prema
Shakespeareu ili ovaj prema Danteu, Homeru
i sl.) i da se u historiji umjetnosti
pokazuje
progres
samo
unutar
odredenih krugova od kojih svaki ima
svoj vlastiti estetski pro- blem (tako
npr. Goethe znai napredak pre- ma
pjesnicima Sturm und Dranga). Neki
marksistiki
teoretiari
umjetnosti
ukazuju na klasni karakter umjetnosti i
bitnu dru- tvenu tendencioznost koja
je imanentna umjetnikom djelu ak i
onda kad se u prvi plan stavljaju
krilatice Tart pour l'arta (Ple- hanov).
G
Umor,
1)
(psihol.)
difuzni
osjeaj
nelagodno- sti i iscrpljenosti, do kojeg
obino dolazi nakon intenzivnog ili
dugotrajnog tjelesnog ili duevnog
rada. Pri tom motivaeija za rad, koji je
doveo do umora, redovno slabi ili
nestaje; 2) (proizod.) opadanje radnog
uin- ka u toku dugotrajnog ili
napomog rada; 3) (fiziol.) skup
karakteristinih
biokemijskih
i

funkcionalnih promjena do kojih u toku

rada dolazi u organizmu, i koje
pogoravaju njegovu funkciju. Iako je
doivljajno svako- me dobro poznat,
umor jo nije potpuno prouen, te se ni
danas ne zna tono gdje mu je u
organizmu sjedite i koji su mu sigurni
simptomi. ini se da osnovnu ulo- gu u
umoru ima centralni ivani sustav.
Za suzbijanje umora primjenjuju se
razliiti oblici racionalne organizacije
rada, a najus- pjenije sredstvo za
spreavanje umora je odmor (pasivni i
aktivni).
Pt
Univerzalan (lat. universalis), opi (v.),
sve- obuhvatan, koji se odnosi na sve
predmete o kojima je rije. Suprotno:
posebno i po-

jedinano. U logici se razlikuju univerzalni

i generalni sud. Dok univerzalni sud
glasi: Svi S su P, generalni glasi: S je P.
U prvom se sluaju odredena oznaka,
svojstvo, odno- si na sve nabrojene
predmete odredene grupe, pa tako sud
ima numeriko znae- nje. U drugom
sluaju oznaka je nuno ve- zana na
subjekt.
Univerzalno
i
generalno
uzimaju se kadgod i kao sinonimi. V
Univerzalije: opi pojmovi. Problem
univer- zalija se svodi na pitanje
postoje li opi poj- movi (roda, vrste)
po sebi, prije stvarnosti, ili su tek
subjektivna tvorevina. Raspra oko
univerzalija naroito se rasplamsala u
sred- njem vijeku. Tzv. realisti (v.)
zastupali su tezu da univerzalije
postoje prije samih stvari u bojem
umu
(Anselmo
Canterburyjski),
nominalisti su smatrali da postoji samo
pojedinano, a ope je dano tek u
pojmu ili u rijei (universalia post rem).
Umjereniji realisti (Toma Akvinski)
smatra- li su da su univerzalije dane i
prije stvari, i u samim stvarima i
poslije, u pojmovima (v. ope).
V
Univerzalizam (lat. universalis = open),
fi- lozofski nazor koji svagda cjelinu,
openost
uzima
kao
odredujuu
nadredenost svemu pojedinanom i
posebnom. Pojedinano i posebno po
svome postanku, razvoju i dje- lovanju
moe se razumjeti samo iz opeg.
Pojedinano nema svoju samosvojnu
op- stojnost, nego tek u apsolutnom
realitetu u kome mu je izvor i osnov.
Od
ontolokog
univerzalizma
Platonovog,
Aristotelovog
ili
Hegelovog,
pa
preko
etikog
univerzalizma (najvia vrijednost je
dobro zajednice) do sociolokog
univerzalizma Otmara Spanna svagda
nailazimo na koncepcije u kojima je
pojedinanost podredena openosti.
Pojedi- nac je konkretizacija jedne vie
cjeline. Su- protno: individualizam (v.).
F
Univerzalnost,
sveobuhvatnost,
svestranost, zajedninost, totalitet.
Osobina onoga koji je univerzalan.

univerzalan

343
Upotrebljava se i za naobraz- bu u
smislu svestranosti.
Univerzum (lat.), svemir, jedinstvena i
sve- obuhvatna cjelovitost svega to
zbiljski po- stoji.
Univok (lat. unus = jedan i vox = glas),
jednoimenian,
jednoznaan;
univokacija ili jednoznanost je oznaka
za rijei koje uvijek imaju isti smisao.
Upadhi (sansk.), kljuni termin ankarine
vedantinske
metafizike;
nametnutost privid- ne pojavnosti
svijeta (v. maya) nad zbilj- skom biti
stvari, koja je brahman-atman, tj.
sveobuhvatni apsolutni duh. Razlog
ovog nametanja, koje se tumai kao
lana iden- tifikacija ili translacija
smisla egzistencije, jest metafiziko
neznanje
(v.
avidya).
Ono
se
odstranjuje ispravnom spoznajom zbiljskog
identiteta
svih
stvari
u
metafizikoj
podlozi
onkraj
subjektivno-objektivnog
rascjepa
svijesti (v. advaita). Iako je pojavnost
iluzorna, teorija u opklhi pretpostavlja
po- stojanje objektivnog duha kao
transcen- dentne podloge u oankarinoj
filozofiji. S tog se stanovita ankara
bori protiv su- bjektivnog idealizma
budistike
filozofije
svijesti
(v.
vigjnana-vaia), pa istie po potre- bi i
realnost maye. Dmgo obiljeje ankarine filozofije, koje odavde proizlazi,
jest ekstremni intelektualizam koji
proglauje iluzornom i etiku vrijednost
djela. Si- nonimi za upadhi su
termini: adhyasa, aro- pa.
Ve
Upotrebna vrijednost svojstvo neke
stva- ri da zadovoljava bilo kakve
ljudske potre- be. Upotrebna vrijednost
ima osnovu u kva- litetama odredenog
predmeta, a otkrivanje tih kvaliteta,
korisnih svojstava predmeta historijski
je in isto tako kao i stvaranje novih
potreba. Ukupnost upotrebne vrijednosti
ini
i
materijalni
sadraj
bogatstva, bez obzira na oblike i nivoe
razvitka dm- tva. U procesu robne

proizvodnje konkret- ni rad stvara

upotrebne vrijednosti roba, kao to
apstraktni rad, rad kao takav, njiho- vu
vrijednost.
V
Uradak, uinak nekog rada. Obino se
izra- ava u nekim kvantitativnim
jedinicama.
Urodene ideje (lat. ideae inatae), urodeni
(teorijski i praktiki) pojmovi i principi
koji su aktualno sadrani u ljudskom
duhu od njegova postanka, prije i
nezavisno od bilo kakvog iskustva;
neto ire: pojmovi i prin- cipi koji su
potencijalno sadrani u ovje-

urodene
ideje

kovu duhu, u tom smislu to ih ovjekov

duh moe razviti sam, bez pomoi
iskustva. O tome postoje li urodene
ideje u bilo kojem od ova dva znaenja
bilo je velikih sporova u toku povijesti
filozofije. Tezu da postoje urodene
ideje u prvom smislu za- stupali su
samo neki manje znaajni filozo- fi;
urodene ideje u drugom smislu
zastupali su i neki od najveih, kao
Aristotel,
Descartes,
Leibniz.
Najopseniju kritiku teorije urodenih
ideja u oba smisla (moemo je nazvati
nativizmom) dao je J. Locke. P
Uskoa svijesti, pojava suenja polja
doiv- ljavanja zbog pretjerane psihike
usmjere- nosti na mali broj odredenih
sadraja (mo- noideizam). Pojavljuje se
kod tzv. panje, a i u prilikama
sugestije i hipnoze. Su
Utilitarizam (po Benthamu) ili utilizam (po
Feuerbachu) (lat. utilis = koristan),
openi- to: tenja za korisnou; u
uem smislu eti- ko stanovite
(pravac, nauka) po kojemu je osnova
moralnog
odnoenja,
cilj
svakog
svjesnog i svrhovitog djelovanja ono
to je korisno. Isto tako i sve drugo (pa
i idealne vrednote) dobiva priznanje i
vaenje ukoli- ko koristi bilo pojedincu,
bilo zajednici. Po tome opstoje dvije
vrste utilitarizma: 1) in- dividualistiki,
koji nauava da je svrha mo- ralnog
djelovanja korist i dobrobit pojedinaca, i 2) socijalni koji tu svrhu vidi u
opoj dobrobiti, srei svih, drutva u
cjelini (Ben- tham: najvea srea
najveeg mogueg bro- ja). Time je
utilitarizam
jedna
vrsta
eudaimonizma (v.). Razlika je medutim
izmedu
utilitarizma
kao
principa
objanjenja, tuma- enja (motiva)
ljudskih radnji koje proizlaze iz tenja
za (pojedinanom ili opom) korisnou, i utilitarizma kao etike
(moralne)
norme,
principa,
vrednovanja. Princip (dru- tvenopovijesni i smisleni) im je zajedniki (v.
korisnost). Suvremeni oblik utilitarizma
jest pragmatizam (v.) po kojemu je

istinito (dobro) = korisno.uroene ideje

K
Utisak: 1) U Humeovoj empiristikoj spoznajnoj teoriji utisci (impressions) su
pri- marni doivljaji osjetnog ili
uvstvenog ka- raktera (sluni, vidni
osjeti, osjeaji ljubavi, mrnje, poude
itd.) koji se svojom nepo- srednou i
ivou
(jainom)
razlikuju
od
reprodukcijskih doivljaja, predodba
(ideas) s kojima pripadaju zajednikoj
kategoriji
svjesnih
sadraja
(perceptions). Ter- min utisak dugo se
odrao u osjetnoj psi- hologiji, ali u
znaenju uem od onoga koje ima kod
Humea, oznaujui obino osjet ili
percepciju. 2) Isto to i dojam:
globalan,
logiki
uglavnom
neproanaliziran i jae emocionalno
obojen doivljaj to ga u na- ma izaziva
prvo upoznavanje nekog pred- meta,
linosti, situacije i sl. Kr
Utjecaj (lat. influentia, influxus), uz svoje
te- meljno i najopenitije znaenje kao
djelo- vanje neeg na neto u vrlo
estoj upotrebi u svakodnevnom
govoru, upotrebljava se jo i kao
struni termin u mnogim znan- stvenim
podrujima. U filozofiju je kao ter- min
uao latinskim prijevodom kasnoantikog astrologijskog grkog termina
aporre (i aporreusis) u znaenju utjecaj
zvijezda
(influxus
stellarum)
na
zbivanje na zemlji kao i na ponaanje i
djelovanje ljudi. U sko- lastici se javlja
u formaliziranom znaenju djelovanja
eficijentnog uzroka (influxus causae
efficientis) dok se u renesansi obnavlja kasnoantiko znaenje u smislu
djelova- nja okultnih sila astralnog
porijekla na (su- blunama) bia. U
novovjekovnoj
filozofiji
pretee
formalizirano skolastiko znaenje u
smislu djelovanja nekog uzroka na
neto to nije uzrok sam.
Z
Utopija (gr. ou = ne, topos = mjesto),
zemlja
koja
nigdje
ne
postoji,
fantazijsko
doaravanje
nekoga
idealnog neostvarenog i neostvarljivog
stanja u ljudskom ivotu, ponajvie s
tendencijom da se time potkri- jepe

stanovite koncepcije o poboljanju

drutvenog
i
dravnog
uredenja,
odgojnog postupanja i moralnog ivota.
Utopije su donekle srodne fikcijama
(v.). Antikni uzor kasnijim utopijama
jest Platonova Drava. Izraz utopija
prvi je upotrijebio Thomas Morus u
svom romanu Utopia (1516). Medu
ostalim utopistima mogu se spomenuti F. Bacon (Nova Atlantis), Th.
Cam- panella (Civitas solis) i dr. Pet
Utopijski socijalizam, predstavljaju one
teo- rije o socijalizmu kao idealnom
drutvu,

344

utopijski
socijaliz
am

koje su nastale u jo nerazvijenim

uvjetima evropske povijesti (naroito u
17, 18. i po- etkom 19. st.).
Socijalizam su shvaale kao konani i
statiki cilj dmtvenog kretanja, te su
se naroito bavile izmiljanjem to
savrenijeg dmtvenog socijalistikog
ure- denja (Campanellina Drava
sunca, Mom- sova Utopija itd.).
Medu naznaajnije so- cijaliste utopiste
ubrajaju se Ch. Fourier, R. Owen i
Saint-Simon. Svaki od njih dao je
izvrsnu kritiku kapitalizma dok je ovaj
bio jo u poetnim fazama svoga
razvitka, ali jo nisu vidjeli prave
pokretake snage po- vijesti, pa prema
tome, zbog tadanje nera- zvijenosti
radnike klase, ni njenu povije- snu
ulogu u borbi za socijalizam. Zato su se
nadali da e prikloniti toj ideji
znaajnije i monije pojedince, pa ak i
vladare, koji bi pomogli provodenju tih
idealnih zamisli u djelo. U kasnijem
razvoju ve znanstve- nog socijalizma
nazadno su djelovali na bu- denje
svijesti u radnikim redovima i na
njihove metode borbe. Saetu i izvrsnu
ana- lizu ovih pitanja dao je F. Engels u
spisu Razvoj socijalizma od utopije do
nauke.
V
Utopist,
autor
odnosno
pobornik
utopijskih koncepcija (v. utopija).
Uvjerenje (osvjedoenje), 1) intenzitetni
fak- tor (jaina uvstva sigurnosti,
odnosno emocionalnog zalaganja) pri
prihvaanju nekog suda. Stupanj
uvjerenja ovisi o psi- holokoj stmkturi
(porijeku i karaktem) su- da koji se
prihvaa; tako su eksperimental- na
ispitivanja pokazala da je jaina uvjerenja najvea kod sudova zasnovanih na
per- ceptivnoj ili logikoj oitosti, manja
kod su- dova poteklih iz subjektivnog
iskustva, a najmanja kod sudova
vrednovanja na afek- tivnoj osnovi; 2)
znanstvena, filozofska, re- ligijska,
politika i sl. teza (ili nauka, dok- trina)
koja se prihvaa kao istinita i kao takva brani i propagira.
Kr

utopijski
socijaliz
am
Uvjet (lat. conditio), uslov, odredena
okolnost o kojoj ovisi neto dmgo,
uvjetovano
(lat.
conditionatum).
Takva uvjetovanost postoji u logikom
podmju (razlog posljedak), kao i u
realnom, stvarnom svijetu, gdje su
pojave uvjetovane razliitim moguim
iz- mjenljivim uvjetima, a ponekad
stanovitim neophodno nunim uvjetom
(v. conditio si- ne qua non) bez kojega
neka pojava nikako ne moe nastati, a
uz koji moe, ali ne mo- ra nastati, ako
ne pridodu jo i dmgi uvjeti. Na skupinu
uvjeta neki potpuno svode po- jam
uzroka (v. kondicionalizam, uzrok).
Pet
Uvjetovan, kondicioniran (lat.), onaj koji
na- staje, jest i djeluje pod odredenim
okono- stima, uvjetima (v.).
Uzbudenje, 1) (popularno) afektivno
stanje u kojemu individuum ima
potekoa da sre- deno misli i da
promiljeno reagira; 2) psi- hino
uzbudenje je stanje u kojem je pojaano i ubrzano odvijanje psihinih
procesa. Psihino uzbudenje oituje se
u poveanoj spremnosti na brze i
snane reakcije, u ubr- zanoj asocijaciji
ideja, u motornom nemim i poveanoj
emocionalnoj razdraljivosti; 3) (biol.)
uzbudenje je specifini uinak djelovanja nekog unutamjeg ili vanjskog
podra- aja ili situacije na iritabilne
sisteme (iva- ne i miine stmkture).
Npr. zivano uzbu- denje je podraajem
izazvana kraktorajna kemoelektrina
promjena u ivanom ele- mentu;
promjena koja se iri na susjedna
mjesta i moe prijei i na dmge
neurone ili stmkture s kojima je
podraeni ivani element u vezi. Bu
Uzroan, v. kauzalan.
Uzronost, v. kauzalitet.
Uzrok (lat. causa), objektivna stvarna
promje- na koja nuno dovodi do neke
dmge stvar- ne promjene (uinak,
posljedica), to se produuje u daljnjem
uzrono-posljedi- nom nizu (kauzalni

345

lanac). Pojedine vrste razliitih uzroka

oznauju se kao pokretni uzrok,
opstojni uzrok, svrni uzrok, spo- znajni
uzrok (v. razlog), poticajni uzrok (v.
motiv). Postoje pokuaji da se pojam
uzroka iskljui iz znanosti, te potpuno
svede na pojam skupine uvjeta
odnosno kompone- nata, a pojam
uinka na pojam rezultante (v.
kauzalitet, uvjet, kondicionalizam).
Pet
Uivljavanje (njem. die Einfiihlung), vrsta
doivljaja u kojem
se
odigrava
preteno
emocionalno stapanje
i
poistovjeivanje
subjekta
s
odreenim objektom. Ve je J. G.
Herder
smatrao
da
mi
sami
uivljavamo unutarnji ivot u neke
oblike koje smatra- mo lijepima, a
Novalis govori o nestajanju suprotnosti
Ja i Ne-Ja u ovjeku koji je tako duboko
proet uitkom prirode da se osjea
jednim sa prirodom. T. H. Vischer
razlikovao
je
npr.
patriotsko
uivljavanje, u kojem prevladava
svijetla i razumska sim- bolika, od
umjetnikog
uivljavanja koje ne
pripada svijetu razuma ve tamnijim
slut- njama ivotne udi. H. Lotze
naglaava da nijedan lik nije tako
opor da se u nj ne bi znala uivjeti naa
fantazija.
Najznaajniji
je
predstavnik
teorije
uivljavanja
Theodor Lipps koji kae da je
uivljavanje opiji proces a ne samo
estetski, ali, dok u obinom ivotu ima
mnogo okolnosti koje ga spreavaju, u
umjetnosti je on bez ostat- ka i
savren. Estetsko je uivljavanje potpuno zbog toga jer sve ono to umjetnost
pri- kazuje ima za svakoga od nas
vlastitu vri- jednost i zbilju. Umjetnik,
otklanjajui sve sporedno, olakava
uivljavanje,
te
je
kod
svakog
estetskog svidanja na kraju rije o
uivljavanju (Einfiihlen) naeg Ja i
njego- vog unutarnjeg aktiviteta u
objektivno dane dojmove.
G

uivljavanje

uivljavanje

346

uivljavanje

vaenje

347

vaieika

v
Vaieika (sansk.), jedan od est darana
ili skolastikih sistema u indijskoj
filozofiji. Naziv je izveden iz rijei
viea = specifi- nost. Vaieika je
prema tome nauk koji se bavi
specifinim obiljejima elemenata prirode. Karakteristino je njegovo uenje
o atomima i sistem kategorija.
Tradicionalni osniva je Kanada (koji
jede atome) Ka- yapa, autor
Vaieika-sutra,
saetih
izreka
kojima
nisu
sauvani
prvobitni
komentari. Konani skolastiki oblik
sistemu, osobito nauci o kategorijama,
dali su komentatori andramati (5. st.
n. e.) i Praastapada (6. st. n. e.).
Kao i ostale filozofske kole, vaieika
polazi od uenja o 5 elemenata:
zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
Objektivne osobine tih elemenata jesu:
vrstoa, te- nost, toplina, kretanje i
prostornost. Su- bjektivne su im
osjetne osobine: oblik, okus, miris, opip
i zvuk. Kasnije je uenje o elementima
zamijenjeno uenjem o sup- stanciji
kao kategoriji koja obuhvaa 9 vr- sta:
zemlja, voda, vatra, zrak, eter, vrijeme,
prostor, dua i psihiki organi. Za
raz- liku od veine drugih filozofskih
sistema, osobito samkhye, s kojom se
ovaj nauk o prirodi razvija paralelno,
vaieika nauava da su atomi vjeni i
nepromjenljivi po svo- jim obiljejima.
Vaieika zastupa spo- znajni
realizam. Prema starijem uenju svakom spoznajnom sadraju odgovora
nepo- sredno neki realni korelat. Pri
tom su obi- ljeja elemenata shvaena
kao inherentni materijalni sastojci.
Kasniji
nauk
o
kategorijama
modificira taj naivni realizam. Osnovna shema obuhvaa 6 kategorija
(padar- tha): supstancija, osobina,
kretanje, openi- tost, posebnost i

inherencija.
Odnos
je
medu
kategorijama takav da je supstancija
no~ silac ostalih etiriju kategorija,
iji je odnos prema supstanciji odreden
kao
inherencija
(samavaya).
Na
principu inherencije osniva se kauzalni
odnos medu stvarima koji, me- dutim,
postoji samo unutar prvih triju kategorija. Suprotno vedanti, vaieika
za- stupa nauk o pluralitetu dua
(atman). No- silac due i preporadanja
je psihiki organ (manas). Svijet
izgraduju
zajedno
materijalni
elementi svojim atomskim treperenjem i due svjesnom djelatnou
(karman) svojih organa. Cikliko
nastajanje i ne- stajanje svjetova
tumai se na osnovu ope indijske
kozmogonije (v. kalpa). Iskonska
pokretna snaga pri tom je nevidljivo
(ad- rita), pokretna mo koja se
ispoljava
u
dui.

Nauk
o
kategorijama razvija u indijskoj filozofiji
uz vaieiku osobito logika kola
nyaya (v.). Ove su dvije kole usko
poveza- ne, pa se velikim dijelom
nadopunjuju.
Ve
Valjanje, v. vaenje.
Varijabilan (lat. variabilis), promjenljiv,
spo- soban za promjenu.
Varka, v. osjetne varke.
Vaenje, filozofijski pojam koji se u svom
punom znaenju poeo upotrebljavati
tek u novijoj filozofiji, a zapravo ga je u
filozofiju uveo uz Bolzana H. Lotze,
oznaujui nji- me bit istina i vrednota.
Istina vai bez ob- zira na to spoznaje li
je tko i priznaje ili ne, pa je prema
tome u svojoj opstojnosti neovisna o
konkretnom, individualno- -genetikom
miljenju. 2 x 2 = 4 spoznaje li to
netko ili ne, bili ljudi toga svjesni ili ne.
Drugim rijeima, ljudska svijest ne
stva- ra istine i vrednote nego ih nalazi,
otkriva, odnosno priznaje, te one
prema tome vae neovisno o svijesti.
Polazei od te inje- nice neki su
filozofi istine i vrednote, odva- jajui ih

od fizike i psihike zbilje, smje- stili

ontoloki (v.) u tree carstvo i tako
stvorili
opet
jedan
novi
aspekt
platonikoga
idealizma.
Badenska
kola (Windelband, Rickert) u vaenju
(Gelten) nalazi nain

postojanja ideja, istina i vrednota. No

termin vaenje, pored ovog ontikog
znaenja,
moe
imati
vaenje spoznajnoteorijsko znae- nje, pa
se tada njime odreduje objektivna
nunost priznavanja nekog suda, neke
isti- ne. Vaenje u psihologijskom
smislu ima drugaije znaenje. (V.
osjeaj manje vri- jednosti.) F
Vedanta (sansk.), 1) krajnji ili zakljuni
dio Veda, sinonim za upaniade; 2)
nauk o po- sljednjem filozofskom smislu
Veda, naziv za jedan od est darana ili
skolastikih si- stema u indijskoj
filozofiji, koji se redovno smatra
njegovim
metafizikim
vrhuncem.
Vedanta se osniva na komentarima
Bada- rayaninih ili Vyasinih Brahmastea, koje se nazivaju i vedantasutre. Najistaknutiji je komentator
ovog djela od 550 aforizama ankara ili
ankaraarya (uitelj .). On je u
drugoj polovini prvog tisuljea n. e.
dao vedantinskoj filozofiji ekstremno
idealisti- ko tumaenje, koje je
zasjenilo sva ostala. Ranijem razvoju u
tom smislu pogodovao je osobito
utjecaj
mahayana
budizma
na
ankarinog
uitelja
Gaudapadu.
ankarin vedkitinski monizam (v.
advaita)
karakterizira
se
kao
iskljuivi ortodoksni predstav- nik
panteistike vjere Hindusa, pod koju
danas potpada svaki politeizam i
raznolika narodna mitologija. Osnovno
mu je uenje advaita, tj. da zbiljski ne
postoji nita osim jednog samosvojstva
ili svemirske due na- zvane brahman
ili paramatman, dok je gji- vatman ili
individualna ljudska dua, kao i sve
prirodne pojave, zapravo identina s
pa- ramatmanom, a postojanje im je
samo efekt agjnane (koja se obino
naziva avidya) ili pretpostavljenog
neznanja
o
toj
jedinstvenoj
univerzalnoj dui koja se obiljeava istovremeno kao stvaralac i stvorenje,
vriiac djela i djelo, bitak, svijest i
dobrobit (sat- it-ananda), slobodna od
triju modalnih sta- nja (v. guna).
Oslobodenje
ljudske
due
od
preporadanja i ponovno sjedinjenje s

para- matmanom, s kojim je zbiljski

identina,
postie
se
jedino
otklanjanjem tog neznanja pravilnim
razumijevanjem vedante (Mo- nierWilliams). ankarin apsolutni monizam nastojao je kasnije relativizirati
nje- gov istaknuti protivnik Ramanugja
(11. st. n. e.), koji je metafizike osnove
vedante
pokuao
uskladiti
sa
injenicama psiholo- kog iskustva
introspekcije, polazei od analitike
spoznajne svijesti (v. viitadvaita).
Za osnovne stavove vedantinske filozofije vidi: advaita, atman, avidya,
brahman, guna, maya, mukti, upadhi,
sat-it-ananda.
Ve
Vegetativan, koji je u vezi s funkcijom
unu- tarnjih organa.
Vegetativni ivani sustav, onaj dio ivanog sustava koji upravlja funkcijom
unutar- njih organa i regulira odnose
unutar orga- nizma. Eferentna vlakna
vegetativnog
ivanog
sustava
inerviraju u prvom redu glat- ke miie
i lijezde, ali i druga tkiva. Dijeli se na
simpatini i parasimpatini sustav.
Funkcija je tih sustava uglavnom
antagonistika:
pod
utjecajem
simpatikusa ubrzava se aktivnost
gotovo svih organa (uz izuzetak
probavnih organa), dok se pod
utjecajem parasimpatikusa aktivnost
smanjuje.
Utjecaj
simpatikusa
prevladava kad je organizam prisiljen
na pojaanu djelatnost, a u razdobljima odmora i relaksacije prevladava
utje- caj parasimpatikusa. (Sinonim:
autonomni ivani sustav.)
Bu
Verbalan (lat. verbum = rije), koji se
odnosi na rijei; koji je izreen rijeima
(v. verba- lizam).
Verbalizam (lat. verbum = rije),
upotreba rijei bez vrijednoga odnosno
odgovaraju- eg smisla; kad god se uz
te rijei ne po- vezuje nikakav smisao
(apsolutni,
v.)
ili
se
povezuju
neispravni pojmovi (relativni, v.). U
pedagogiji (didaktici) verbalizmom se
na- ziva nastava bez upotrebe zornih
sredstava, protiv ega su ustali
naroito Komenski i Pestalozzi.
S

Verificirati (lat. verificare = obistiniti),

pro- vjeriti, ustanoviti pretpostavljenu
istinitost neke misli (v. verifikacija).
Verifikacija (lat.), provjera neke348
tvrdnje (v.) odnosno pretpostavke uz
utvrdivanje njene istinitosti bilo na
iskustvenim injenicama, u ivotnoj
praksi,
odnosno
u
organikom
povezivanju sa sistemom ostalih
znanstvenih
spoznaja.
Potreba
verifikacije znaajna

verifikacija

verifikacij
a
je za znanstveni napredak (v.
indukcija, hi- poteza, dokaz, istina).
Pet
Verites de fait (franc.): istine ina,
injenica Leibnizov naziv za one
spoznaje do kojih se dolazi pomou
iskustva. To su istine i- njenica
Verites de ralson (franc.): istine razuma.
Leibnizov naziv spoznaje do kojih se
dolazi miljenjem. On ih smatra nunim
istinama uma.
Vidno polje, sve ono to, gledajui
netremice u jednu toku ispred sebe,
zamjeujemo pomou jednog oka.
irina vidnog polja mjeri se spravom
koju zovemo perimetar.
Vigjnana (sansk.) i vinnana (pali), svijest
ve- zana za pojedina podruja osjetne
spoznaje; doslovno razaznavanje. U
tom se srnislu kao termin izveden iz
korijena gjria-, zna- ti, moe
adekvatno prevesti i strunim terminom gnozija. Osobito se u
budistikoj klasifikaciji 18 elemenata
osjetnosti (v. dha- tu) jasno razlikuje
est podruja osjetne svi- jesti. U
idealistikoj metafizici (v. vigjria- navkla) odgovara izrazitije grkom terminu gnosis (usp. pragjria).
Ve
Vigjriana-vada ili yogaara (sansk.), naziv
kole
mahayana
budizma,
koja
nauava idealizam spoznajne svijesti
(vigjriana). Uz Nagargjunin nauk, koji
dijalektiki izvodi smisao Buddhina
srednjeg puta (v. mkl- hyamika) iz
nitavila (imyata), vigjriana- vada
predstavlja drugu osnovnu struju spoznajnoteorijskog idealizma u mahayani.
Na- ziv kole potjee od Vasubandhua
(4. st. n. e.), koji je prvenstveno
razradio spoznajno- teorijsku stranu
uenja (u djelu Vigjn%>ti- matrasiddhi Dokaz da ne postoji nita
osim svijesti). Raniji predstavnici
kole, medu kojima i Vasubandhuov
brat Asanga nazivali su svoj nauk po
njegovoj praktinoj etiko-religijskoj
strani yogaara (put yo- ge). Iz ove
su kole izili u srednjem vijeku
najslavniji indijski logiari Dignaga (5.
st.), Dharmakirti (7. st.), Kamalaila (8.

st.) i drugi. Uenje je rano preneseno u

Kinu (Lankavatara-sutra). U 11. st.
prenio ju je u Tibet Atia iz Nalande,
prastarog univer- ziteta koji je tada bio
pred propau zbog islamske najezde.
Ovaj se nauk najvie pribliio
vedantinskom
idealizmu
i
opim
indijskim tradicijama, a i izvan Indije,
oso- bito u Tibetu, izrodila se u
srednjovjekovni tantrizam (ritualistiku
simboliku i magiju). Srodnost s
vedatinskim idealizmom ogleda se u
razlici od maihyamike. Ta se razlika
interpretira kao kvalificiranje zbiljnosti,
odn. nezbiljnosti postojanja. Dok je za
madhyamiku zbiljnost nitavilo ili
ispraz- nost (unyata), dotle vigjrianavkia nezbilj- nost svijeta identificira sa
diskriminativnom
svijeu
(vigjriana). Svijet je nitetan ili
prazan zato to je bez uporita
(nir- -alambana) izvan predodbenog
kruga nae svijesti. Po ovom uenju
svijet doslovno volja i predodba. Od
vedkitinskog idea- lizma ovo se uenje
razlikuje po tome to nauava, kao i
sve ostale budistike kole, nezbiljnost
samosvojstva linosti (pudga- lanairatmya). Nauci o toku nesvjesnoga
(v.
bhavanga-sota)
u
theravadabudizmu ovdje odgovara nauk o
riznici svijesti (alaya- vigjriana). I taj
se oblik nesvjesnoga zamilja kao
vjeni tok elemenata pojavnosti (dharma, v.) ili sjemenja, zametaka
svakog obli- kovanja, stanje ispred
subjektivno-objektivnog
rascjepa
svijeta. Razlikuju se tri stup- nja
spoznaje: iluzorna (parikalpita), empirika ili praktika na osnovu akuzalnog
determinizma
(paratantra)
i
apsolutna, metafi- zika (parinipanna),
koja je oslobodilaka, a postie se,
prema
Buddhinoj
usporedbi,
plivanjem protiv struje. Isticanjem
ovog posljednjeg, religijskog elementa
spoznaje, spoznajni idealizam ove
kole razvio se br- zo u tipine oblike
gnostike metafizike, osobito u uenju
o
pragjriarparamita
(usavrenje
spoznaje; korijen gjria- odgo- vara
grkom gnosis).
Ve

349
Virtualiter (lat. virtus = snaga), to
opstoji samo latentno ili potencijalno
(v.), ali to se pod izvjesnim uvjetima
moe manifestirati (v. realiter).
Virtualno, v. virtualiter.
Virtus
(lat.),
krepost,
snaga,
sila,
hrabrost.
Viak vrijednosti temeljni pojam politike ekonomije koji je najue vezan za
Mar- xovo objanjenje funkcioniranja
kapitalisti- kog naina proizvodnje.
Viak vrijednosti

viak
vrije
dnos
ti

da ne uvidaju tu razliku. Kad te razlike

ne bi bilo, kad bi svijest bila rezultat
pojedinanih materi- jalnih promjena,
onda bi nastajala uvita activa.
viak
350
vrije
esti- cama pa bismo
dnos
imali percepciju mnogih ja mjesto
ti
identiteta svijesti. Ramanu- gjin je
besplatno prisvaja vlasnik sredstava za
princip da ne priznaje nijedno ue- nje
proizvodnju, tj. kapita- list ili, u
koje ne potvrduju injenice unutradravnom kapitalizmu, drava. Marx je
njeg iskustva. Problem dualizma u
svojim epohalnim istraivanjima u
in- dijskoj filozofiji nalazi svoj klasini
Kapitalu pokazao da ovaj viak
izraz
kao
probiem
rascjepavrijednosti ne nastaje bitno u prometu,
nerascjepa
(bhedabheda)
nego u samom procesu proizvodnje. To
subjektivno-objektivne
prirode.
Ni
je onaj viak rada radnika to ga
Ramanugja ne negira upaniadski
kapitalist
besplatno
prisvaja.
monizam (v. advaita) u potpunosti,
Kapitalistu je zato u interesu da taj
nego ga samo re- lativizira svojim
viak vrijednosti bude to vei. On to
kvalifikacijama
osnovnih
pojmova.
postie
ili
produivanjem
ili
Ve
intenziviranjem rada (ap- solutni v. v.)
Vita activa et vita contemplativa. Vita
ili
boljom
organizacijom
rada
i
(lat. vita = ivot) je u srednjem vijeku
uvodenjem savrenijih sredstava za
oznaka za nain ivota ovjeka. U
rad, strojeva i sl. (relativni v. v.).
raspravi o odno- su vitae activa i vitae
Postojanje vika vrijednosti ukazuje i
contemplativa To- ma Akvinski daje
na postojanje najam- nih odnosa i
prednost kontemplativ- nom ivotu.
eksploatacije, te je ukidanje vika
Vita activa i vita contemplativa su
vrijednosti jedan od osnovnih ciijeva
skolastiki prijevodi za Aristotelove
socijaiizma. V
izraze
bios
praktikos
i
bios
Viitadvaita (sansk.), kvalificirani monitheoretikos. Pri od- redenju najvieg
zam, naziv za filozofski nauk Yamune
dobra kao ljudskog dobra Aristotel
(10. st.) i Ramanugje (11. st.) koji se
analizira razliita razumijevanja onog
unutar ve- datinske filozofije najvie
to djeluje u ovjeku i za im svi tee
pribliava dualiz- mu i najvie se
te
njegovo
postizavanje
nazivaju
razlikuje od ankarina mo- nizma
sreom
(eudaimonia,
ranije
apsolutnog duha (v. advaita). ankaprevodeno kao blaen- stvo). Iako se
rin nauk o univerzalnom identitetu sposvi slau u izrazu, ljudi pod sreom i
znajnog subjekta (atman) protivi se
sretnim ivotom ne misle isto. Tim
prema
Ramanugji
injenicama
razliitim shvaanjima sree kao najvipsihikog iskustva. Spoznaja je nuno
eg dobra odgovaraju razliiti naini
vezana za moj subjekt (mam-atman)
ivlje- nja. Aristotel navodi tri bitna
kao svijest ja spoznajem (aham
naina ivota: prvo, bios apolaustikos
anubhavami = ego cogito). Kad bi
(ivot uitka, nazvan jo i bios
subjekt spoznaje bio univerzalni atman,
poietikos, a obuhvaa sferu osje- tilnoon- da bi se i spoznaja javljala u obliku
materijalnog proizvodenja i troenja);
istovre- menosti sveopeg znanja, a ne
drugo, bios praktikos ili politikos (ivot
bi nastajala u slijedu postepenosti, ne
koji se odvija u praktinom djelovanju
bi bila kvalifici- rana (viita) odnosom
kao ivot za politiku zajednicu). Za taj
na ogranienost mog individualnog
aktivni, mo- ralni politiki ivot kasnije
spoznajnog organa (manas). Dalje ova
se uobiaio izraz vita activa (v. akt i
kola razlikuje manas kao organ
aktivnost); tree, bios theoretikos
miijenja od atmana kao subjekta
(ivot teorije kao istog zrenja i
spoznaje, prigovarajui materijalistima
promatranja uma). Teorija je tu
je

dio novostvorene vrijednosti koja

nastaje u proizvodnji radom radnike
klase kao na- jamnih radnika, i koju

miljena kao znanje radi znanja. Bios

theoretikos kao ivot istog miljenja
predstavlja predanost filozofiji kao
znanosti o prvim temeljima i uzrocima
bia. U istoj teoriji ovjek se odnosi na
ono to biima pripada prema njihovoj
prirodi i to postoji na njima sa- mima
kao njihov bitak. Budui da u teoretskom
ivotu
dolazi
do
izraaja
vrhunska ljudska mogunost miljenja,
pomou koje ovjek uope u najviem
stupnju zna ono to u najviem stupnju
postoji, ve Aristotel daje prednost
biosu theoretikosu pred svim ostalim
nainima ivljenja. Medutim, dok je
Aristote! samo luio raznovrsne nai-

vita activa.
ne ivota nego i prema njima razvijao
svo- jevrsnu teoretsku, praktiku i
poietiku fi- lozofiju i znanost, u
kasnijoj se filozofiji iz- gubio smisao za
tu raznovrsnost ljudskoga znanja i
ivljenja, pa se praktiki ivot najee
preputao
iracionalizmu
ili
svodio na materijalnu proizvadnju i
ivot u dolini su- za, a teoretski ivot se
izjednaavao s vita contemplativa. U
srednjem vijeku grki bios theoretikos
je preko vitae contempla- tivae
kranski modificiran u nain ivota
koji je savren i vjean (vita aeterna).
Pa
Vitalan (lat. vitalis), 1) ivotni; koji
pripada ivotu, koji se odnosi na ivot
(ivotni po- let elan vital kod
Bergsona) vitalna sila u vitalizmu); u
svakidanjem govoru znai: iv, izdrljiv,
krepak, pun ivotne snage (vitalna
narav).
Kr
Vitalitet (lat. vitalis = ivotni), ivotnost,
sposobnost odranja u ivotu (vitalitet
neke drutvene formacije, ideologije i
sl.); spo- sobnost razvijanja ivotnih
energija
(linost
izvanrednog
vitaliteta).
Vitalizam
(lat.
vita
=
ivot),
prirodnofilozo- fijski pravac koji za
razjanjenje ivota uzi- ma posebnu
ivotnu silu (vis vitalis), tvrdei da se
ivotne pojave ne mogu razjasniti jednostavnim
mehanizmom,
fizikalnokemij- skim zakonitostima, kao to to
tumai me- hanicizam (v.). Prema
nekima ta je ivotna sila dua
(psihovitalizam) kao npr. za Hufelanda. ini se da vitalistiki pravci
imaju svoj prvi izvor u Hipokratovim
spisima. Bo- relli i Sylvius uveli su za
razjanjenje ivot- nih pojava neku
mehaniku silu koju je ne- mogue
ispitati. U novije vrijeme uzima Driesch
neki neprostomi faktor koji djeluje
teieologijski i koji je on nazvao
Aristotelo- vim izrazom entelehija
(v.). Botaniar Reinke takoder prihvaa
neke vie regula- torne sile koje u

351

vjera

organima ivih bia djeluju prema

odredenim svrhama, a koje on nazi- va
dominantama
(v.).
Od
filozofa
pripada- ju vitalistima E. v. Hartmann i
H. Bergson.
S
Vizija (lat. visio = vid, videnje): 1)
halucina- toran doivljaj, koji se tumai
kao natpri- rodno objavljenje nekog
nepoznatog,
obinim
ljudima
skrivenog svijeta, navjetaj ne- kog
dogadaja (proroanske vizije), zorno
(alegorijsko simboliko) prikazivanje
neke velike istine i sl. Vizije su tipini
doivljaji
religioznih
zanesenjakamistika (proroci staroga zavjeta kao
Izaija, Ezekijel; kran- ski sveci: sv.
Brigita, Hildegarda, Gertmda itd); 2)
fantazijsko doaravanje neeg eljenog,
nasluenog,
oekivanog
ili
zastranog, prijeteeg itd (vizija svijetle
budunosti
ovjeanstva,
vizija
atomskog rata). Kr
Vizualan, vidni; koji se odnosi na vid.
Vizual- ni tip je osoba koja lake usvaja
i bolje pam- ti ono to se osniva na
vidnim podacima.
Vjera. Kao termin pripada podmju
religioz- nog ali i kolokvijalnog govora.
U podmju religioznog ili kranskog
vjera znai izvje- snost koja je
objavljena evandeljem i to zauvijek;
evandelje je dokaz vjere ali se isto tako
u traenju i opravdanju istine vjere
upuuje na evandelje kao izvor prave i
ne- krivotvorene vjere. Dakako, takvo
objanje- nje ini hermeneutiki kmg.
Kolokvijalna upotreba znai upravo
obratno:
ogranienje
potpune
izvjesnosti i sigurnosti. Vjerovati u
ima
znaenje
predmijevanja,
smatranja, a javlja se i u dmgim
modalitetima. Kant je vjem stavio
izmedu mnijenja kao naj- nieg
stupnja izvjesnosti i znanja kao najvieg, i definirao je kao drati za
istinito
i
time
je
ona
samo
subjektivno
dostatna
ali
se
objektivno mora drati za nedostat-

nu. Odnos vjerovanja i znanja je

znaajan i prijeporan problem u
novovjekovnom mi- ljenju. Obzirom
na odluujue pitanje o spoznajnoteoretskom primatu vjerovanja ili
znanja, openito se mogu razlikovati tri
stajalita: vjerovanje je nii modus
znanja
no
uvjetovan
ljudskom
prirodom anglo- saksonska tradicija
od F. Bacona do Hu- mea, zatim Fichte
i Kant; 2. podudarnost spoznaje putem
vjere i znanja je pozicija Descartesa i
Leibniza; 3. otklanjanje vjere s obzirom
da je zasnovana na pokornosti spram
boga, dmgih autoriteta, antropomorfizma, do tvrdenja njenog protuumnog
i ni- hilistikog karaktera od Spinoze,
preko filo- zofije prosvijeenosti do L.
Feuerbacha
i
do
Nietzschea.
Filozofijsko vjerovanje je za K.

vjera
Jaspersa
karakteristika
pravog
filozofiranja
nasuprot
znanstvenopredmetnog znanja. Fiiozofijsko se
vjerovanje javlja pred isku- stvom
relativnosti predmetnosti, zatim kao
iskustvo ne-znanja bitka i zapadanja u
vrtoglavost.
To
su
granine
situacije ljudskog opstanka, npr. smrt.
U njima se moe za- dobiti bezuvjetni
oslonac u vlastitoj odluci, i time
uporite spram relativnosti koja se
transcendira u beskonano. Jaspersov
po- jam filozofijskog vjerovanja je
svijesna
rasprava
posebice
s
kranskom religijom koja po njemu
onemoguuje pravu transcenden- ciju.
Gr
Vjerojatnost (lat. probabilitas) je srednji
stu- panj izvjesnosti koji lei izmedu
potpune izvjesnosti da e neto
nastupiti i da mora nastupiti, i puke
mogunosti. Vjerojatnost se sastoji u
oekivanju da e se neto do- goditi
obzirom na dosadanje iskustvo ali ne
iskljuuje da se to ne dogodi, odnosno
da ne nastupi neto drugo od
oekivanog. Pojam vjerojatnosti je
znaajan u novijem teorijsko-fizikalnom
miljenju (npr. Hei- seribergov princip
neodredenosti). Gr
Voluntarist, pristaa voluntarizma (v.) na
bilo kojem podruju.
Voluntarizam (lat. voluntas = volja),
teorij- ska koncepcija koja se oituje na
podruju: 1) psihologije, 2) spoznajne
teorije, 3) onto- logije i 4) teorijskih
osnova nauka. U psiho- logiji (Tonnies,
Paulsen, Wundt) se psiholo- kim
voluntarizmom naziva teorija po kojoj
je volja osnovna funkcija duevnog
ivota i iz nje proizlazi miljenje i
uvstvovanje. Na psiholokom se
bazira i antropoioki (v.) voluntarizam.
U spoznajnoj teoriji volunta- rizmom se
naziva
shvaanje
po
kome
u
spoznajnom procesu volja ima primat
pred razumom. U ontologiji znai
pravac po ko- me je volja osnovni
princip bitka unutra- nja bit svih
pojava u svijetu (stoici, Augu- stin,

352
Schopenhauer). Voluntaristiku tezu o
teorijama nauka zastupaju pozitivisti
(v.), pragmatisti (v.), koji smatraju da
je svagda osnovna voljna postavka
odluujua za cje- linu naune
koncepcije i izuavanja, a ra- zum je
samo orude volje. Suprotno: intelektualizam (v.).
F
Volja, na termin (sa sinonimnim
paraleiama u razliitim jezicima: lat.
voluntas, gr. bu- lesis, njem. Wille itd.)
kojim su obuhvaeni psihiki procesi
neposrednije vezani uz smiljenu
(namjernu, svjesnu) aktivnost. Medu
voljnim procesima koji su vrlo razliite prirode i intenziteta, mogu se
razliko- vati dvije osnovne faze:
motivacija (javlja- nje, osvjetavanje i
vrednovanje
idejnih
sadraja
i
afektivnih pobuda koje su usmje- rene
prema izboru i oblikovanju sheme budue aktivnosti te se doivljavaju kao
pokretai

motivi
njene
realizacije) i odlu- ka (bitno voljni in
kojim se aktivni su- bjekt identificira s
nadmono
motiviranom
shemom
aktivnosti i angaira svoje psihofi- zike
energije za njeno ostvarenje). Peripatetsko-skolastika psihologija smatrala
je volju uz razum glavnom moi
ljud- ske due i definirala je kao
razumsku te- nju prema dobru
(vrijednosti) uope. Novi oblik pitanja
o slobodnoj volji javio se on- da kada
je mehanistiko naelo opeg kauzaliteta bilo u prirodnim znanostima
pri- hvaeno kao iskljuivi eksplikativni
princip za sva zbivanja u prirodi (v.
sloboda). U ne- kim filozofskim
sistemima volja kao sveopi princip
bitka ima ontoloko znae- nje (A.
Schopenhauer, E. von Hartmann)
Kr
Volja za moi, jedan od osnovnih
pojmova
Nietzscheove
filozofije i
naslov njegovog fragmentarnog djela,
objavljenog poslije njegove smrti, koje
je i kod nas prevedeno. Oznaava
izvornu spontanu snagu ivota i
stvaralatva uope. Postavljen je i kao
antiteza
Darwinovu
pojmu

prilagodavanja: nije prilagodavanje,

nego je tenja za prevlada- vanjem
osnovni poriv ivota. Sve to nasta- je i
nestaje u svijetu tjerano je voljom za
mo; kod ovjeka se na javlja u svim
nje- govim nastojanjima kao elja za
dominaci- jom, a time i poveanjem
moi. Volja za mo je po tom shvaanju
motiv svega Ijud- skog djelovanja. F
Vrijednosna filozofija, v. aksiologija.
Vrijednost kao filozofski (ne ekonomski!)
po- jam tumai posebna filozofska
disciplina

vrijednost

vrijednost
koja se naziva filozofija vrednota ili aksiologija (v.).
Vrijeme (gr. hronos, lat. tempus), za
razliku od prostora (v.) kao dimenzije
bitka to omoguuje opstanak bia
jednoga pored dmgog, vrijeme je
dimenzija slijeda bia jednog nakon
drugog, bivanja stvari u pro- mjeni
njihova nastajanja i nestajanja. U svom
opstanku bie biva i neprestano uzima nove likove, tei spram onoga to
jo nije bilo budunosti, ali im je u
trenu dostigne, istodobno prestie
sadanjost i ostavlja je u prolosti. U
tom smislu fizikal- no vrijeme je
ponajprije takva dimenzija bitka koja
se ne da zaobii, sveobuhvatno je kao
kozmiko vrijeme i orijentira se po
kretanju nebeskih tijela. Odatle potjee
i satno vrijeme na kojem poiva i
historijska kronologija. Aristotel prvi
definira vrijeme kao broj (mjeru)
kretanja prema onome to je bilo ranije
i to e biti kasnije. Ovaj pojam
satnoga vremena orijentira se po
prostom i ostaje mjerodavan stoljeima
sve
do
Newtonove
teorije
apsolutnoga vreme- na klasine
fizike. U 20. st. fizikalni pojam vremena
korigiran je opom i specijalnom
teorijom relativnosti Einsteina, te u
modelu
etverodimenzionalnog
prostora Minkow- skog nema vie
apsolutne istodobnosti i vrijeme je
svedeno na etvrtu dimenziju prostora.
Ovo objektivno vrijeme kao kontinuirani niz toaka, gdje svaka zgoda
u sva- ko doba ima svoje odredeno
mjesto,
tvori
osnovicu
fizikalnog
istraivanja. Unutar njega sve se moe
mjeriti ako se u istom sistemu
koordinata
unaprijed
odrede
dimenzije, poetna i zavrna toka niza.
Kritizirajui
Newtona
Kant
je
nauavao empi- rijski realitet i
transcendentalni idealitet prostora i
vremena, jer se oni neposredno ne
mogu iskusiti, budui da su apriomi
uvjeti
iskustva.
Nasuprot
ovom
shvaanju objektivnog vremena, jo je
23 FilozofijsKi
rjecnik

Augustin (Confessiones) istaknuo da

je vrijeme u neposrednom odnosu
prema
ljudskom
vremenskom
doivljaju te upravo zbog toga i neto
subjektivno: ono nije indiferentni
siijed toaka-trenutaka bez unutamje
veze, nego je u svakom trenu dua
svojim doiv- ljajem sadanjosti u isti
mah iznad nje sje- dinjena s prolou i
budunou. U novije doba Bergson je
odbacio
racionalistiki
pojam
mehanikog vremena kao izvanjski
mjerljive sukcesije i suprotstavio mu
unu- tranje pravo vrijeme istoga
trajanja. Husserl je strogo razlikovao
kozmiko
mjerljivo
vrijeme
od
unutranjega vremen- skog doivljaja
kao iskonskog oblika svih sadraja
transcendentalne svijesti
u stmji
doivljaja.
Obje
potonje
teorije
vremena
tvore
pretpostavku
za
izvanredno mjesto vremena u filozofiji
egzistencije
(v.)
osobito
u
egzistencijalnoj
ontologiji
M.
Heideggera
koja
naspram
vulgarnoga shvaanja vre- mena
istie iskonsko vrijeme kao obzor razumijevanja bitka, a vremenost (v.) u
smislu konanosti odreduje temeljnom
stmkturom
ljudskoga
opstanka
odakle proizlazi i njegova povijesnost
simultanost prolo- sti, sadanjosti i
budunosti. Medu marksi- stima je E.
Bloch
jedini
obratio
panju
filozofskom istraivanju vremena i
temporal- noj stmkturi povijesti kao
neophodnim
pretpostavkama
za
razumijevanje pravog napretka i biti
socijalizma. Pe
Vrsta (lat. species), 1) u logikom smislu:
vrsni pojam koji obuhvaa sline,
ponekad upravo individualne pojmove,
te je zajedno s dmgim (srodnim)
vrsnim pojmovima podrediv rodnom
pojmu. Medutim, neki vrsni pojam
moe se shvatiti kao rodni po- jam u
odnosu na nie podredene mu pojmove (v. rod, rodni pojam). Za
definiciju (v.) nekog pojma vano je
ustanoviti njego- vu vrsnu razliku
(differentia
specifica)
od
ostali

353
istorodnih pojmova; 2) u biolokom
smislu:
najnia
gmpa
slinih
i
neposredno srodnih individuuma koji
se
medusobno
rasploduju
(tzv.
prirodna vrsta). Unutar vr- ste mogu se
razlikovati
podvrste,
varijeteti,
pasmine, sorte, to pored ostalog
upuuje na promjenljivost vrsta. Pet
Vulgarni materijalizam filozofski pogled
na svijet, koji uzima kao i svaki
materijali- zam materiju kao primamu,
a nastaje u to- ku 19. st. Nosioci su
uglavnom neki pozna- tiji predstavnici
prirodnih znanosti. Oni ne nastavljaju
toliko na dotadanja dostignua

vulgarni
materij
alizam

vulgarn
materija
lizam

354

filozofske
misli,
nego
pokuavaju
materija- listiki uopiti osnovne rezultate
posebnih nauka, naroito prirodnih. Tako
dolaze do niza vulgarizacija osnovnih
filozofskih pita- nja (npr. da mozak
izluuje
misao
kao
jetra
u),
poistovjeuju prirodne i drutvene zakone i zapostavljaju istraivanje nekih osnovnih filozofskih podruja. U borbi protiv
religioznih i ostalih idealistikih zabluda
odigrali su inae u irokim slojevima pozitivnu ulogu. Glavni predstavnici: Vogt,
Biichner, Moleschott.
V

vulgarni
materij
alizam

wu-wei

Wu-wei (kin.), princip nedjelovanja u

taoiz- mu razraden u specifinom
smislu Lao- -tseovih paradoksa o
djelovanju bez (vidlji- ve) djelatnosti i
bez zabrinute uurbano- sti u skladu
s kozmikim determinizmom taoa i s
uenjem o prosvijetljenoj praznini koja
je potpuno odricanje samoga sebe
(uang-tse). (Usp. u indijskoj filozofiji
budi- stiko uenje o nitavilu /unata/ i o
nega- ciji samosvojstava /anatta/.)
Prema Lao- tseovu shvaanju mudrac
suraduje sa sveopim razvojem tako da
ne djeluje, nego puta da se stvari

355

wu-wei
zbivaju. Volju neba ne
treba
oponaati
pozitivnim
djelovanjem, kako to hoe Konfucije,
kae Cuang-tse, jer postoje dva puta,
nebeski
i
ljudski.
Uzviena
koncentracija u nedjelovanju, to je put
neba. Usitnjavanje i brige za pojedinosti, to je ljudski put. I ovdje se vjera
taoista u prirodni panteizam odraava
do naivnosti u njihovim socijalnim
principima.
Lao-tse
kae:
Nedjelovanjem se stie carstvo...
Carstvo
je
izvanredno
osjetljiv
mehanizam. Treba ga pustiti da se
samo pokree... Kad se nita ne
zahtijeva, narod se vraa u svoju
prirodnu spontanost. Ti- pine su slike
ovog nauka voda koja tee nizbrdo i
trava koja polegne pod vjetrom.
Ve

yang i yin

3:

Y
Yang i yin (kin.), aktivni i pasivni princip,
kojih je nerazdvojiva uzajamnost
pokretna snaga u razvoju svijeta i
osnov dijalektike prirode u kineskoj
filozofiji, poznat ve u najprimitivnijim
razjanjenjima
prirodnih
pojava
pomou mantike i vradbina u Yi-kingu. Tu se yang obiljeava cijelom
crtom ( _______),
koja
predstavlja
mukost,
svjetlost i nebo, a yin prelomljenom
crtom
(--------) koja oznauje enskost, tamu i
zemlju. Ova dva modaliteta ne
izraavaju ipak u kineskoj filozofiji
nikad suprotnost dobra i zla. Ideai
dobra je u harmoniji, a princip vrline
(te, v.) je iznad svjetovnog polariteta
yang-yin.
Prema
Konfucijevu
komentaru Yi-kinga, tok se stvari
sastoji od postepenih pokreta pasivnih
(yin) i aktivnih (yang) snaga. Posljedica
je tih pokreta do- brobit, a cjelina je
njihova izraza priroda, ljudi i stvari.
Prema Lao-tseu iz kozmi- kog
principa tao (v.) proizlazi njegova vrlina (te), koja se razvija po dva
uzajamna
modaliteta...
Sva
bia
proistjeu iz spo- sobnosti yina i
prelaze u djelatnost yanga pod
utjecajem tih dvaju modaliteta na
tvar (Tao-te-king, 42).^ Lie-tse
kae: Djelat- nost neba i zemlje
sastoji se u naizmjeni- nosti yina i

yanga. uang-tse opisuje yin i yang

ovako (na razliitim mjestima): Htjeti
razlikovati ove dvije neodvojive uzajamnosti kao stvarne veliine, dokaz je
sla- bog uma. Nebo i zemlja su jedno,
yin i yang su jedno. Proizlazei iz
praprin- cipa tao, yin i yang utjeu
jedan na drugi, unitavaju se i opet se
uzajamno obnavlja-

>7

yoga

ju. Izraz su njihova krunog toka etiri

go- dinja doba. U prirodi poremeaj
njihova
ravnovjesja
proizvodi
grmljavinu. U ljud- skom organizmu
poremetnja njihove rav- notee, koju
izazivaju strasti, stvara takoder veliki
nered ... Svidanje i uitak su uvstva
vezana za yang. Nezadovoljstvo i
zluradost su uvstva yina. Kad se
ivotni dah nago- mila u gornjem dijelu
tijela, to je jednostra- nost yanga, tada
ovjek postane razdraljiv, a kad se
nagomila u donjem dijelu tijela, to je
jednostranost yina, ovjek postane zaboravan. Kad se ivotni dah nagomila u
sreditu, pa ne moe ni gore i dolje,
ovjek se osjea bolestan, zakreno
mu je srce.
Ve
Yoga (sansk.), jedan od est darana ili
skola- stikih sistema u indijskoj
filozofiji. Ne smatra se samostalnim
sistemom
nego
metodom
za
ostvarenje metafizikog cilja oslobodenja (mukti) od neznanja i strasti,
koji je zajedniki svim klasinim
kolama indij- ske filozofije. Naziv je
izveden iz kori- jena yugj-, povezati ili
podjarmiti; osnov- no znaenje je
isto kao latinski jugum; fi- lozofsko
znaenje odgovara latinskom reli- gio u
smislu povezivanja s metafizikim
osnovom bitka. Osnovno djelo:
Yogasutre,
autor:
Patangjali,
vjerojatno u 2. st. pr. ne. e., glavni
komentar Bhayam od Vyase.
Yoga obraduje tehniku meditaci- je na
osnovu psiholokih pretpostavki samkhy (v.) analitike, pa je s tom kolom
najue povezana. U kasnijem razvoju
prevladava u yogi, za razliku od
samkhye, stav monotei- stike religije i
kult Ivare (v.). Za potrebe praktine
metode podesio je Vyasa teoret- ske
pretpostavke samkhye, dobrim dijelom
pod utjecajem budizma, tako da
pretpostav- lja jedan sredinji psihiki
organ itta, a smatra da su psihike
pojave
uvjetovane
stalnom

preobrazbom samog tog organa. Sve

su pojave trenutane (v. kanikavada),
jedne uvjetuju druge, a postojanje u
prolo- sti, sadanjosti ili budunosti
jednako je realno, razlika je samo u
egzistencijalnom modalitetu. Odatle je
izvedena za meditaci- onu tehniku
vana teorija pamenja, kakvu je u
zapadnoj filozofiji zastupao jedino

yoga

Bergson.

Cilj
meditacije,
oslobodenje
od
toka
pojavnih
preobraaja, postie se izola- cijom
duha iz psihike djelatnosti, redukcijom na isti tok svijesti i konanom
obu- stavom djelatnosti psihikog
organa. Kla- sina je slika tog
reduktivnog procesa iz- vlaenje
unutarnje biti duha (atman) iz tjelesnosti kao vlati iz lista trstike, silom
(Katha-upaniad II, 3,17). Rezultat je
bli- jesak oslobodilake spoznaje
koja je iracio- nalna i metapsihika
ista intuicija, a obu- zima cjelinu
duha. Yoga-sutre poinju opisom
triju pripravnih stupnjeva za meditaciju askeze (v. tapas), prouavanje
Veda i pobonosti. Taj se pripravni dio
naziva yoga djelatnosti (kriyaryoga), a
svrha mu je da oisti pet ljaga
(klea): neznanje, ego- centrinu
svijest, strast, mrnju i ivotni poriv.
Slijedi opis osmorolane yoge kao
meditativnog procesa koji se dijeli na 5
vanjskih i 3 unutranja ili bitna stupnja:
1) yama, moralna stega (ne povrijediti
nijedno ivo bie, govoriti istinu, ne
krasti, suzdr- ljivost u spolnom ivotu
i uope, siroma- tvo); 2) niyana, lina
disciplina (istoa, spokojnost, askeza,
uenje, odanost Ivari); 3) asana,
poloaj tijela pri meditaciji (osnov- ni je

358

yuga

poloaj sjedenje skrtenih nogu i potpuno uspravne kime, da bi se olakalo

pravilno
funkcioniranje
psihikog
organizma
(v.
sukma-arira);
4)
pranayama, reguliranje disanje (s istom
svrhom kao i pod 3); 5) pratyahara,
uvlaenje ili neutralizacija
osjetnih
organa;
6)
dharana,
koncentracija panje; 7) dhyana,
meditacija
u
uem
smislu,
zadravanje koncentrirane panje na
predmetu meditacije u istom zrenju
uz is- kljuenje misaone djelatnosti;
kad prestane svaki subjektivni osjeaj,
postie se 8) sa- madhi, potpuna
meditativna
zadubljenost.

Ovladavanjem samim sobom i predmetom meditacije stie se i natprirodna

mo nad pojavama (v. siddhi). To ipak
ne
smije
postati
krajnji
cilj
meditativnog napora. Struktura
osmolane yoge pribliuje se u svojim
bitnim dijelovima strukturi Buddhi- nog
osmerolanog puta oslobodenja (v.
magga). Bitna je razlika, koja se s
vreme- nom zaotrava, u nasilnim
metodama yo- ge, koje budizam
osuduje.
Pod
nasilnom
yogom
(hatha-yoga) razumijeva se raznovrsna tehnika obustavljanja disanja i
druge
metode
trapljenja.
Pretpostavkama sam- khya filozofije

odgovara
najbolje
ragja-yoga
(kraljevska yoga) koja tei za
uskladenim razvojem intelektualne
spoznaje i iracional- ne intuicije.
Kasnijim monoteistikim kul- tovima
odgovara metoda ljubavne devocije
prema
bogu
(bhakti-yoga).
Ve
Yogacara (sansk.), naziv za kolu
mahayana budizma, koja stoji na
stajalitu subjektiv- nog idealizma;
ovdje opirnije obradeno pod drugim
nazivom vigjrianarvada.
Yuga (sansk.), dio razvojnog ciklusa
svijeta (v. kalpa).

zaglavak

359

Zaglavak (lat. conculusio), zakljuni sud u

si- logizmu (v.) izveden na osnovu dviju
ili vie premisa.
Zajednica, pojam koji je u specifinom
zna- enju za razliku od pojma
dmtva u suvremenu sociologiju uveo
Tonnies. Dok je dmtvo racionalna pod
jednim
konstituirana
socijalna
formacija, dotle bi zajednica bila
socijalna formacija u kojoj su jedinke
povezane u jedinstvo razumijevanjem,
po- vjerenjem, zajednikim osjeajem
istih vrednota i sl. U pjevakom dmtvu
jedinke nisu povezane jednako kao u
pravoj, istin- skoj prijateljskoj ili branoj
zajednici. Za- jednice mogu tvoriti i
itava plemena, a i narodi, a dmtva su
uvjetne tvorevine pa poput dioniarskih
dmtava nastaju i nesta- ju i lanove
samo jednostrano izvanjski me- dusobno
povezuju.
F
Zajednitvo je unutranja povezanost
lano- va zajednice to se temelji na
subjektivnom osjeaju pripadnosti to ga
iz prirodnih ili duhovnih karakteristika u
sebi ima svaki pravi, istinski lan neke
zajednice.

zamjedba
prava i kasnije se pro- imje na dmga
podmja zbiljnosti za odre- denja
svakoga reda i poretka: u prirodu gdje
djeluje kao niz prirodnih zakona (lex
natu- ralis), u humanomoralnu sfem gdje
se javlja kao udoredni zakon (lex
moralis), napo- sljetku i na vjeno
boanstvo (lex aetema). Ve Lukrecije
govori o leges naturae i nji- ma oznauje
nunost
poretka
stvari
ili
ravnomjernost toka nekog dogadaja pod
istim uvjetima. Prirodni zakoni klasine
fizike vrijede bezuvjetno i nuno, bez
obzira na to je li rije o takvima koji
potjeu nepo- sredno iz iskustva (npr.
Keplerovi
zakoni)
ili
su
samo
matematiko objanjenje fakti- koga
zbivanja (npr. Newtonovi zakoni). Stoga
ih Kant odreduje kao principe nunosti slijeda prema pravilu. Pojam
prirod- nog zakona prvenstveno je
koncipiran po- lazei od anorganske
prirode i zato se moe precizno
formulirati matematikim formu- lama,
kao to se i sve kvantitativne relacije
mogu egzaktno i eksperimentalno
verifici- rati. Naprotiv zakoni suvremene
kvantne fi- zike temelje se na
Heisenbergovoj relaciji neodredenosti i
nisu apsolutno nuni, niti se u njima vie
izgovara
mehanika
bezuvjetna
uzronost, nego su kao statistiki, tek
vie ili manje vjerojatni pa se stoga formuliraju manje apodiktiki, a vie
hipoteti- ki. Slino bi se moglo rei i o
tzv. zako- nima organske prirode (npr.
Haeckelov biogenetiki zakon), koji
takoder vrijedi samo priblino. U pravu
je zakon pravilo djelovanja to ga unutar
nekog pravnog po- retka odreduje
autoritet vlasti i osigurava njegovo
provodenje pomou sile. A to se tie
zakona povijesti, teko da bi se za bilo
kakve povijesne zgode u razliitim
vremenskim
razdobljima
moglo
postaviti neko ap- solutno pravilo
slijeda, jer bi se u protiv- nom sluaju
povijest mogla predvidati po- put
kretanja nebeskih tijela.
Pe

Zakljuak, logiki postupak kojim se izvodi

jedan sud bila na osnovu jednog suda
(ne- posredni zakljuak ili izvod), ili dva
(odno- sno vie) sudova (posredni
zakljuak). Po- sredni zakljuak (kao
zakljuak u uem smislu) moe biti
deduktivni (v. silogizam, dedukcija),
induktivni (v. indukcija) i analo- gijski (v.
analogija). Izraz zakljuak ponekad se
ograniava na podmje silogizma (v.) ili
samo njegova zaglavka.
Pet
Zakon (gr. nomos, lat. lex), u nairem
smislu znai svaki pravilan red, poredak
stvari, zbi- vanja i djelovanja. Izvorno
pojam zakona potjee iz helenskog Zamjeivati, v. percipirati.

Zamjedba, v. percepcija.

kao finalno kretanje, i naposljetku: ima li

Zamjenian je pojam ili sud koji i uz razlizamjenian
ito
sadrajno
odredenje
(v.
ekvipolentan)
ima
isto
znaenje
zbivanje smisla ili je besmisleno?!
intendirajui isti pred- met. Razlikuju se,
Pe
dakle, samo po izrazu te moe svagda
Zdrav razum, sposobnost sudenja i
jedan zamijeniti drugi.
rasudiva- nja, koju, po miljenju nekih
Zbilja, cjelokupnost svega to jest, svega
filozofa, posje- duje od prirode svaki
to doista opstoji, svega to je zbiljsko
normalan ovjek; ta- koder: skup ovom
(v.); a suprotno onome to je samo
sposobnou otkrivenih opeprihvaenih
mogue (po- tencijalno) ili samo
istina. Neki filozofi sma- traju da zdrav
prividno, ili tek produkt mate
razum treba da bude vrhovni arbitar u
suprotno, dakle, onome to se sa- mo
filozofiji ili bar da filozofija ne smije
pomilja te je nezbiljsko. iri je pojam
protivrjeiti zdravom razumu; drugi
nego stvarnost (v.), jer osim svih
misle da filozofija mora esto ili bar
postojeih stvari obuhvaa i sve
pone- kad negirati zdrav razum, a u
doivljaje svijesti, koji takoder imaju
svakom slu- aju mora ii dalje od njega,
obiljeje zbiljske iako su sa- mo duevne
jer je zdrav razum i skup predrasuda
opstojnosti. Neki filozofi upra- vo ovom
jedne epohe ili, u najboljem sluaju,
podruju
zbilje
[miljenju
(cogito)
okamenjeni dio nauke i filozofije, skup
svijesti] daju prvotno, neposredno,
neospornih
trivijalnih
istina.
apsolut- no znaenje, a stvarima i
P
stvarnosti uope drugotno, posredno,
relativno znaenje... Kako zbilja a to Zen, japanski termin nastao iz kineskog
'an, izveden iz pali naziva gjhana (v.)
je sve zbiljsko obu- hvaa stvarnu i
za sistem budistike meditacije; naziv za
duevnu opstojnost, ona ni- je nikad
najpoznatiju
kolu
mahayana
(v.)
neto gotovo i zavreno, nego ne- to
budizma na Dalekom istoku. Osnivaem
to nastaje i stvara se. To je sadrano i u
kole u Kini smatra se indijski misionar
latinskoj rijei actualitas koja izraava
Bodhidharma (6 st.). Ue- nje njegove
pojam zbilje, a sam je pojam preuzet od
kole doprlo je u Japan potkraj 12. st.,
Aristotela.
F
gdje je doseglo vrhunac razvoja od 16
Zbiljsko, ono to doista jest kao pravo,
18 st. u intelektualnim krugovima vojbitno i istinito, a suprotno je onome to
nog
plemstva
samuraja.
Osniva
se samo priinja ili to bi tek moglo da
moderne kole zen bio je Hakuin (18
bude; ono to postoji neovisno o naem
st.), a njen glav- ni suvremeni
znanju i pre- dodbi.
predstavnik i popularizator u zapadnoj
Zbivanje,
svaki
uzajamno
povezani
filozofiji, psihologiji i estetici je prof.
vremen- ski slijed dogadaja u prirodi,
Daisetz Teitaro Suzuki iz Kyota. U
drutvu i po- vijesti, premda se pojmom
zenu se budizam najvie udaljuje od
zbivanja prven- stveno odreduje tijek
svo- jih indijskih osnova i prilagoduje
povijesnih dogadaja koji proizlaze iz
kulturno- povijesnim uvjetima Dalekog
povijesnosti same povijesti (v.). Za
istoka,
postajui
od
folozofije
znanosti je u svakom zbivanju od
kontemplacije
filozofijom
akta.
primarnog
interesa
pitanje
slijeda
Spoznajnoteorijski idealizam mahaya- ne
dogadaja ili zgoda: zbiva li se taj slijed
pretvara se ovdje u intuicionistiki (v.)
prema nekom ritmu koji se ponavlja i
iracionalizam (v.) zasnovan iskljuivo na
moe li se utvrditi pravilom ili zakonom,
ne- posrednom doivljaju i iskustvu
ili je tok zbivanja kaotian? Filozofija se
uvida. Taj iracionalni doivljaj koji je
pak svagda pita do- gada li se zbivanje
krajnji akt me- ditativnog (v.) napora,
prema nekim uzrocima te je kauzalno
oituje
se
kao
trenutano
determinirano, ili prema ne- koj svrsi
prosvjetljenje satori, a izaziva se

360

zen

dugotrajnim
esto
dugogodinjim
zaotra- vanjem unutranje krize oko
jednog nerje- ivog pitanja ili zadataka
koan, koji po- staje smisao uenikova
biti ili ne biti. Pre- ma jednom
osnovnom principu zena, sumnjati
znai vjerovati. Tu sumnju ili vjeru
potrebno je krajnjim naporom duha
dovesti do ekstrema i apsurda. Tada se
sa- tori doivljava ne kao intelektualno
rjeenje ivotnog pitanja, nego kao
oslobodenje u smislu nirvane ili
unitenje (unyata, v.).

zen

361

Slino indijskom i evropskom idealizmu

apsolutnog duha i zen formulira svoje
na- jvie dostignue: Sva su ljudska
bia ve prosvijetljena. Svi su buddhe po
svojoj pri- rodi. Meditativni napor i nije
nita drugo nego sam akt buddhin
(Dogen, 13. st.), ili modus osvjetenja
apsolutnog duha. Izraz toga vornog
doivljaja poprima redovno pjesniki i
slikarski oblik, ija je formulacija nuno
ekspresionistika i apstraktna. Utjecajima kineske na japansku kulturu
preko specifinih izraajnih oblika zena
smatraju se u irem smislu crno-bijele
slike i cere- monije pijenja aja i cvjetnih
kompozicija. S psiholoke strane tehnika
zena
privlai
osobito
teoretiare
podsvijesti.
C.
G.
Jung,
osniva
dubinske psihologije koji religioz- nometafizikim motivima daje osnovnu
vanost i u analizi neuroza, suradivao je
s prof. Suzukijem. I egzistencijalistika
filo- zofija nalazi esto
u zenu
neoekivane srod- nosti. Evo kako
Hakuin opisuje doiv- ljajni razvoj svijesti
satori: Dane i noi sam spavao,
zaboravljao sam da jedem i da se
ispruim. Tada je iznenada nastupila
kriti- na koncentracija. inilo mi se da
sam se sledio u zamrznutom polju koje
se irilo u nedogled, dok sam u svojoj
nutrini imao osjeaj potpune prozirnosti.
Nisam mogao ni naprijed ni natrag. Bio
sam poput idiota, poput glupana, i nita
vie nije postojalo osim koana... U tom
su mi stanju prolazili dani, dok jedne
veeri nije zvuk zvona na- glo sve sruio.
Bilo je kao da se razbila sta- klena vaza
ili sruila kua od dada. Prenuv- i se
osjetio sam... da su se sve moje sumnje, sve moje prijanje neizvjesnosti
potpu- no rasprile kao santa leda koja
se topi... Sve prole i sadanje tekoe
nisu vie vri- jedne ni da budu opisane.
Ve
Zetetika (gr. zeteo = istraujem), vjetina
da se ispitivanjem drugih dode do novih
spoznaja, kao to je to inio npr. Sokrat.
Ispitivanje drugih dovodi naime esto do
novih spoznaja i otkria, do kojih ovjek
samo zbog toka i pravca svoga vlastitog
raz- miljanja nije mogao doi. U grkoj
se fi- lozofiji za skeptika (v.) upotrebljava

i naziv zetetik. Herbert Cherbury naziva

logiku ze- tetikom.
S

Znaenje (njem. die Bedeutung, engl.

mea- ning), ono po emu neki predmet,
dogadaj ili postupak neto znai, bitna

znaenje

praktinim akcijama subjekta (praktino

znaenje
362 znaenje). Drugi smatraju daznanost
su predmetno, mentalno itd.
znaenje vrste znaenja, a ne oznake
komponenta svakog doista ljudskog
opeg pojma znae- nja, te da
djelovanja i opstoja- nja. Znaenje
klasifikaciju znaenja treba prove- sti
jednog djela, postupka ili do- gadaja nije
loginije. Tako bismo mogli razlikovati:
identino
s
njegovom
vanjskom
a) predmetno, mentalno, konceptualno i
egzistencijom,
datou,
pojavnou.
je- zino znaenje, b) individualno i
Znae- nje je neto unutranje, skriveno,
socijalno znaenje, c) teorijsko i
neoi- gledno, to tek treba pronai,
praktiko znaenje.
otkriti, doku- iti. Ali znaenje nije ni
P
sasvim isto to i bit. Znaenje je ono
Znak
(gr.
semeion,
lat.
signum),
nosilac
unutranje po emu neto nije samo ono
zna- enja (v.), neto to posjeduje
to jest, nego i neto drugo. Znaenje je
znaenje, predmet koji neto znai,
ono po emu je neko ljudsko djelo bitno
predmet koji upuuje na neki drugi
povezano s nekim dru- gim djelom,
predmet. Ono to znak znai naziva se
uvrteno u iru ljudsku smi- saonu
najee
significatum
ili
cjelinu. Pored ovog ireg smisla znadesignatum. Nijedan predmet nije
enja postoji i ui u kojem se znaenje
sam
po
sebi
ni
signum
ni
pri- pisuje samo jezinim tvorevinama,
significatum;
on
moe
biti
jedno
ili
naroito rijeima (u vezi s reenicama
drugo samo u odnosu na neki drugi
ee se go- vori o smislu [v.]).
predmet, u procesu semioze. Uz znak
Postoje razliite teo- rije o tome to je
(signum) i znaeno (significa- tum)
zapravo znaenje. Prema realistikoj
kao elementi procesa semioze esto se
teoriji znaenje jednog znaka je stvar
navode
interpretor
(onaj
koji
koju on oznaava ili na koju upuuje.
interpretira jedan predmet kao znak za
Prema psihologistikoj ili mentalistikoj
drugi) i inter- pretant (ono djelovanje
teoriji znaenje je predodba ili neki
predmeta na inter- pretatora uslijed
drugi psihiki doivljaj na koji znak
kojega je taj predmet za interpretatora
upuuje
ili
ga
pobuduje.
Prema
znak). Znakove koji prirod- no (po
sintaktikoj ili forma- listikoj teoriji
slinosti, uzronoj povezanosti i sl.)
znaenje je odnos (ili skup odnosa)
upuuju na ono to znae nazivamo
znaka prema drugim znakovima. Prema
prirod- nim znakovima; one kojima smo
funkcionalistikoj teoriji znaenje je
tu funk- ciju dodijelili izborom ili
funkcija koju znak vri (kod rijei njena
slobodnom
odlukom
nazivamo
upotreba u obinom ili naunom jeziku).
umjetnim
ili
konvencionalnim
Prema pragmatistikoj teoriji znaenje je
znakovima. Uz ovu distinkciju koju suskup praktinih posljedica nekog znaka
sreemo kod mnogih, kod razliitih
(u sluaju suda skup njegovih
autora
nalazimo
i
druge
njima
praktinih
konzekvencija).
Prema
svojstvene. Tako Ch. S. Peirce dijeli
logiko-pozi- tivistikoj teoriji znaenje
znakove, a) po njihovoj prirodi: na
suda je skup iskustava pomou kojih se
znakove-svojstva (qualisigns), znakoveon moe verifi- cirati (provjeriti). Prema
pojedinane
predmete
(sinsigns)
i
konceptualistikoj teoriji znaenje rijei
znakove

zakone
(legisigns);
b)
po
je sadraj pojma koji ona oznaava.
prirodi odnosa izmedu znaka i predmeta
Prema teoriji koju njeni za- stupnici
na koji on upuuje: na ikone (icon) koji
nazivaju dijalektikom, znaenje je
su slini pred- metima, indekse (index)
kompleks relacija, koji ukljuuje odnos
koji
su
uvjetovani
djelovanjem
prema objektu (predmetno znaenje),
predmeta, i simbole (symbol) koji su
od- nos prema mentalnim dispozicijama
zakonima
asocijacije
povezani
s
su- bjekta (mentalno znaenje), odnos
predmetima u misli; c) po tome upuuje
prema
drugim
znacima,
odnosno
li znak na mogui predmet, na zbiljski
rijeima (jeziko znaenje) odnos medu
pred- met ili na zakon: na reme (rheme),
subjektima koji upo- trebljavaju znak
(drutveno znaenje) i od- nos prema

dicizna- kove (dicigns) i argumente

(argument). P
Znanost (gr. episteme, lat scientia, njem.
die Wissenschaft, engl. science), ire:
skup
svih
metodiki
steenih
i
sistematski sredenih znanja; takoder:
djelatnost kojom stjeemo takva znanja.
Ue: metodiki steena i si- stematski
sredena znanja o odredenom po- druju
ili aspektu zbilje; takoder: djelatnost
kojom stjeemo takva znanja. Sve
znanosti u uem smislu ine znanost u
irem smislu. Znanost u oba smisla ima
razliike aspek- te ili strane. Tako je
znanost jedinstvo istraivanja (v.) i
izlaganja (v.), otkria (v.) i dokaza (v.),
metode (v.) i sistema (v.). Poeci
znanosti javljaju se zajedno s poecima
pis- menosti, ali se znanost poela
snanije ra- zvijati tek u staroj Grkoj.
Znanost i filo- zofija bile su u Grkoj
stopljene u jednu cjelinu koja se nazivala
ljubavlju prema mu- drosti (filozofijom)
ali su se ve u to vrijeme poele
osamostaljivati matematika, astronomija i mehanika. U novom vijeku od filozofije su se odvojile i konstituirale u
samo- stalna podruja i druge grane
fizike kao i kemija, biologija, sociologija,
psihologija. S odvajanjem znanosti od
filozofije i podje- lom znanosti na brojne
grane i podgrane, nastao je i problem
klasifikacije (v.) znano- sti. Znanosti se
najee klasificiraju ili po predmetu koji
prouavaju ili po metodama kojima se
slue ili po svrsi ili cilju kojem se
usmjeravaju. Najee se susreu ove
di- stinkcije: formalne znanosti
znanosti koje prouavaju samo formalnu
stranu real- nih stvari i zbivanja
(matematike znanosti i simbolika
logika); realne znanosti znanosti koje
prouavaju realne predmete i zbivanja
(sve ostale znanosti); prirodne znanosti
znanosti koje prouavaju pri- rodne
pojave (fizika, kemija, biologija itd.);
drutvene ili duhovne znanosti
znano- sti koje prouavaju drutvene
pojave (socio- logija, povijest, politika
ekonomija itd.; ne- ki tu ukljuuju i
psihologiju, a neki je stav- ljaju kao
treu, posebnu, grupu, po sredini
izmedu prirodnih i drutvenih znanosti);
teorijske znanosti znanosti iji je cilj
ot- krivanje istine na jednom podruju
istrai- vanja; primijenjene ili praktine

znanosti znanosti iji je cilj primjena

jedne ili

znanost

nolokih razmatranja (bivstvenozrvan

zrenje = Wesensschau) ili kao
domaa zamjena za rije intuicija.
Izraz zrenje treba razlikova- ti od izraza
zor koji redovito ima psiho- loko
znaenje (sinonimno znaenje izraza
percepcija), a upotrebljava se kao
prijevod njem. rijei Anschauung i u
filozofskom smislu (Kantovi isti
zorovi prostora i vremena). Kr
Zrvan
(Iran),
princip
vremena
u
mazdaizmu (v.). U ranijoj Avesti
spominje se paralelno s prostorom
(thwaa, usp. sansk, akaa) kao
osnovni princip svijeta, a u nekim se
slu- ajevima i princip prostora
pojavljuje kao vrhovni. U kasnijem
razvoju mazdaizma oko 5. st. pr. n. e.),
u uenju Magijaca, a i u Mithrinu kultu,
prevladava shvaanje da je zrvanakarana ili nestvoreno beskona- no
vrijeme, osnovni princip svjetskog zbivanja. Pretpostavlja se da je porijeklo
zrva- nizma u astronomskoj nauci
Kaldejaca i da su ga Iranci preuzeli
zajedno s astrolokom kozmologijom
poto je Kir osvojio Babilon (538. pr. n.
e.) U zervanizmu Su dualistiki principi
dobra i zla, svjetla i tame, podre- deni
zrvanu kao zajednikom praosnovu. To
se odraava i u mitologiji, gdje se
zrvan- -akarana personificira u vrhovno
boanstvo, a Ormazd (staroavestiki
vrhovni princip mudrosti Ahura Mazda)
i Ahriman (staroa- vest. ahra-manyu,
zla misao ili zloduh) smatraju se
njegovom djecom. Istog je po- rijekla i
astroloki fatalizam u zervanizmu.
Zrvan postaje izraz praviinosti i
zakonitosti u mijenama svjetlosti i
tame (identinih s dobrom i zlom) i
ciklikog razvitka svemir- skih sistema.
Taj smisao dobivaju i osnovni epiteti
zrvan-akarane: koji udjeljuju snagu,
sjaj i starost. Kao princip vjene
pravilno- sti krunog kretanja u
svemiru zrvan- -akarana dobiva onaj
smisao koji ima dhar- ma u indijskoj i
tao u kineskoj arhajskoj misli, smisao
kojemu je klica sadrana u vedskom
pojmu rita i staroavestikom arta (aa,
v.). Vjerojatan je iranski utjecaj na
razvoj zervanizmu srodne mitologije u
vezi s Hronosom u orfizmu i kod
Ferekida. No- sioci tih utjecaja bili su
Magijci na podru- jima Irana, Male
Azije, Mezopotamije i Egipta.
Ve

363

vie teorijskih znanosti radi postizanja

neke praktine koristi (medicinske i
veterinarske znanosti, agronomija itd.);
genetike znano- sti prouavaju
postanak i razvoj predme- ta i pojava
odredene vrste (kozmologija, geologija,
historija itd); sistematske znano- sti
prouavaju i nastoje sistematski zaokruiti spoznaju o jednom podruju
(zoo- logija, botanika, sociologija itd.).
Oni koji u znanost ukljuuju i filozofiju
provode tako- der razliku izmedu ope
znanosti (filozofija) i posebne znanosti
(sve ostale znanosti).
P
Znanje (njem. das Wissen), rezultat
spoznaje (v.), objektivno zasnovana
uvjerenost u isti- nitost nekog suda ili
sudova; takoder: sud ili skup sudova u
iju je istinitost netko s pravom
uvjeren. Neki filozofi ne razlikuju
spoznaju i znanje, a neki istiu da je
spo- znaja djelatnost ili proces, a
znanje rezukat toga procesa. Neki
filozofi ne prave razliku (ili ak direktno
tvrde da se ne moe praviti razlika)
izmedu znanja i istine. Oni koji provode
tu razliku istiu da o znanju ne
govorimo uvijek kad netko neto
istinito tvrdi, nego samo onda kad je
onaj koji tvrdi siguran u istinitost toga
to tvrdi i kad ujed- no ima pravo da
bude siguran u to. Pojam znanja
suprotstavlja se ne samo pojmu
neznanja
nego
i
pojmovima
mnijenje (v.) i vjerovanje (v.). P
Zor, v. perpepcija.
Zorno, oznaka za sve ono to je
neposredno
zahvaeno
osjetnim
organima.
Zrenje, filozofijski termin kojim se
provode neki strani izrazi donekle
razliitog znae- nja: gr. theoria, lat
intuitio
(franc.
intuition)
i
contemplatio (contemplation), njem.
Schau
(Schaung).
U
filozofskom
kontekstu zrenje se redovito, kao
izravno
(neposredovano
i
neposredujue) motrenje osjetnih ili
logikih
likova
(oblika,
biti)
suprotstavlja
diskurzivnim
(analitikim i sinteti- kim) procesima
sudenja, zakljuivanja i sl. Termin se
najee javlja u okviru fenome-

elja

elja
(lat.
voluntas),
tendencija
postizavanja nekog cilja, stvarnog ili
zamiljenog
(stanja,
situacije,
predmeta), povezana s emocional- nim
doivljavanjem. Faktori elje jesu motiv, predodba cilja i sam izbor. U
metaf., psih. voluntarizam.

ivac: snop ivanih vlakana. ivana 3<

vlakna, koja ine ivac, izdanci su
ivanih stanica

ivotni nazor
koje se nalaze unutar centralnog
ivanog sustava ili u razliitim
ganglijima. Prema tome sadre li ivci
aferentna ili eferentna ivana vlakna,
odnosno i jedna i druga di- jele se na
senzorne, motorne i mjeovite ivce.
Bu
ivana stanica: osnovni gradevni
element ivanog sustava. ivana
stanica osim sta- ninog tijela posjeduje
svoje izdanke (den- drite i akson)
pomou kojih, ve prema svom
poloaju i funkciji, dolazi u vezu s
osjetnim organima, odnosno drugim
iva- nim stanicama (sinonim: neuron).
Bu
ivani sustav, skupni naziv za
ukupnost ivanih stanica i njihovih
izdanaka u orga- nizmu. ivani sustav
dijeli se na somatiki (v.) i vegetativni
(v.) ivani sustav.
ivano uzbudenje, v. uzbudenje.

55 ivano
stanice.

vlakno,

izdanak

ivane

ivevlje, v. ivani sustav.

ivot, v. filozofija ivota.
ivotni nazor, v. nazor o svijetu i
ivotu.

Grupa autora u redakciji Vladim ira

Filipo viai

FILOZOFIJSKI RJENIK

Izdava Nakladni zavod Matice

hrvatske Zagreb, Ulica Matice
hrvatske 2 Za izdavaa Marija PeakiMikuljan Oprema Alfred Pal Tehniki
urednik Boris Kreber Naklada: 7000
primjeraka