UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

EDIN SELIMOVI

John Man- Dingis Kan: ivot, smrt i uskrsnue

Prikaz knjige

Sarajevo 2016.

O Mongolskom carstvu

Sredinom 13. stoljea, u vrijeme kada je Evropa poela da se preporaa nakon stoljea
stagnacije u tehnolokom i drutvenom smislu, dok su se Krstaki ratovi na Bliskom Istoku
privodili kraju, sa istoka je doao uragan, tako jak da je prijetio potpunoj destrukciji sistema u
evropskim dravama. Evropa se i prije, a i kasnije e, upravo sa istoka susretala sa invazijama
novih, do tada nepoznatih naroda koje su promijenile tok njene historije. Prvo su to bili Huni,
koji su u 5. stoljeu protjerali mnoge druge narode ispred sebe u Rimsko carstvo, a to je bio
poetak njegovog kraja. Kasnije e, u 15. i 16. stoljeu na Evropu udariti Turci, koji su doli
do Bea i ostali su na kontinentu do 20. stoljea (a djelomino i danas). Bila je tu, u 13.
stoljeu jo jedna invazija, koja je dola sa istoka. Sva tri naroda koji su napali Evropu su
porijeklom iz istog podruja, nepoznate Centralne Azije. Sada je u pitanju bio poprilino
nepoznat narod Mongoli, koji je na svojim konjanicima i sa strijelama pokorio skoro itav
poznati svijet.
Uzevi u obzir da su u 13. stoljeu Amerike, dobar dio Afrike i Okeanija jo uvijek bili
neotkriveni, Mongolsko carstvo je osvojilo 80-90% tadanjeg poznatog svijeta. Van njihove
vlasti su ostale Zapadna Evropa, Skandinavija, Indija i Japan, ali sve ostalo u Evroaziji je bilo
osvojeno od strane ovih napadaa. Mongolija je danas drava izmeu Rusije i Kine, ogromne
povrine, sa malim brojem stanovnika. Zaostavtina nekadanjeg carstva je poela da se
njeguje, pogotovo od pada komunizma 1990-ih godina. Drava je to koja se sjea svoje moi,
kada se na sami pomen njihovog imena neprijatelj okretao i bjeao, doba kada su Mongoli
uzimali sve ta su htjeli. Proporcijonalno, dananja Mongolija je najvei historijski gubitnik u
vidu teritorija. Dvadeset i etiri miliona kilometara, koliko je bilo veliko Mongolsko carstvo,
je danas spalo na samo milion i pol, to je ogromni gubitak. Kada su bili na vrhuncu vlasti,
imali su posjede u Poljskoj, Rusiji, Iraku, Persiji, Kini i Sibiru. Nikada prije niti kasnije se
ovaj narod nije ovoliko uzdigao i osvajao, a za ovo carstvo je najzasluniji jedan ovjekDingis Kan.
ingis Kan (kako John Man objanjava da bi ispravno trebalo da glasi njegovo ime),
po roenju Timudin, je imao dosta teko djetinjstvo. Roen u stepama, odgajan je u svome
plemenu, koji su cijenili konje i ivjeli su nomadskim ivotom. Rano je ostao bez roditelja, a
ubrzo je bio zarobljen od suparnikog plemena, a u zarobljenitvu e provesti mnoge mjesece.
Kako je onda ovaj ovjek, naizgled obini nomad, postao jedan od najveih osvajaa u
historiji? Knjiga Johna Man-a, Dingis Kan: ivot, smrt i uskrsnue je sebi za zadatak
postavila objanjavanje upravo toga.

U dananje vrijeme Mongolsko carstvo i njegov osniva Dingis Kan su poprilino

obavijeni maglom. Osim uskog kruga ljudi koji su se bavili tom tematikom, nije mnogima
poznato njihovo postojanje i djelovanje. Razloga je mnogo, od zapostavljanja ovog gradiva u
obrazovnim institucijama, do injenice da ne postoji mnogo izvora iz ovog vremena. Oni koji
postoje su uglavnom arheoloke prirode, ili su pisani na kineskom jeziku, a ti dokumenti su
uglavnom izgubljeni i rijetko dostupni. Mongolska civilizacija se uzdigla iznenada, u
podruju koje nije imalo razvijen smisao za zapisivanjem i u kojem nije bilo mnogo gradova.
Druge civilizacije (kineska, persijska i evropska) nisu uvidjele nikakav znaaj Mongola, pa
sukladno tome nisu previe ni pisali o njima. Tek kada su Mongoli postali ono po emu ih
danas znamo (osvajai, barbari, razarai), poeli su biti tema interesa i pisanja.
Za pisanje ove knjige John Man je najvie panje posvetio Tajnoj historiji Mongola,
epskom djelu napisanom od strane nepoznatog Mongola kao hvalospjev Dingis Kanu i
njegovom vremenu. Djelo pokriva period od roenja Dingis Kana, preko njegove smrti i
djelovanja njegovih nasljednika, do konanog raspada Mongolskog carstva. Osjeam potrebu
da kaem kako me ova knjiga oduevila i zaista pozitivno iznenadila. Nije samo u pitanju
biografija Dingis Kana, nego pregled historije dobrog dijela Azije. Autor je na mnogim
mjestima (prilikom pisanja o osvajanju odreenog podruja) posvetio dosta panje
objanjavanju dotadanje historije tog podruja i trenutnog politikog stanja. Tako su jako
detaljno opisani historijati Mongolije, Centralne Azije, Kine, Persije, ali i Istone Evrope.
Kako se u naoj historiografiji obino ne posveuje panja dalekoj Aziji, ova knjiga je zaista
dola kao svje podsjetnik na neke dogaaje od ogromnog znaaja za historiju Azije, ali i
Evrope.
Dingis Kan je kontroverzna linost. Kao to autor navodi, on je u Evropi i u
muslimanskom svijetu poznat kao ubica koji je doveo do smrti miliona, ali je u Mongoliji on
osniva nacije, a u Kini rodonaelnik dinastije Juan. John Man ne daje samo kritiku njegovog
djelovanja, nego pokuava da prikae onaj ljudski aspekt Dingisove linosti, od toga ta je
on volio i cijenio, ega se plaio, ta je htio i kako je postupao prema svojim prijateljima i
neprijateljima. Na 380 strana je John Man ponudio ogroman broj podataka, fenomenalna
tumaenja i teoretisanja, ali i svoja vlastita iskustva iz putovanja u Mongoliju i obilaska
lokacija od presudnog znaaja za Dingisa Kana. Knjiga je podijeljena u tri dijela sa
osamnaest poglavlja i lako je itljiva.

Prikaz knjige Dingis Kan

Knjiga poinje osvrtom na glavni izvor, Tajna historija Mongola, sa kritikom istog i
analizom. Autor je dosta vremena posvetio prouavanju tog djela i njegove vjerodostojnosti.
Na kraju je zakljuio da su u njemu opisani istiniti dogaaji, sa oekivanim preuveliavanjem
u nekim situacijama. Nakon toga John Man opisuje postanak Mongola kao naroda, kako i
zato su oni podjeljeni u mnoga plemena po ogromnom prostoru, kakvi su bili njihovi
meusobni odnosi i odnosi sa drugim narodima, a onda panju posveuje vremenu kada je
Temudin bio zarobljenik i kako je pobjegao. Od tog zarobljenitva je Temudin izvukao
mnoge lekcije. Prva je bila da cijeni odanost i kanjava izdaju, i do kraja svoje vlasti je imao
naglaen osjeaj za vjernou. Jo od svog roenja vjerovao je da ima predodreeni put, i
zakleo se da e osvojiti itav svijet i nahraniti svoje konje na najboljim panjacima. Autor
jasno odvaja legendu od vjerovatno istinitih dogaaja, a to je u ovakvim temama jako bitno
raditi. Objanjeni su naini ivota kod Mongola, kako je njihov nomadizam funkcionisao, i
kakav je bio njihov nain ratovanja. Fokusirani na laku konjicu, sa brzinom i ubitanom
snagom, Mongoli su protiv bilo koje vojske na otvorenom polju bili nedodirljivi, a tek bi
zidine postale problem za mongolske osvajae.
Ujedinjujui sve vie plemena i sticajui nove prijatelje ali i neprijatelje, Timudin je
izabran za vladara svih Mongola, koji su sada, prvi put ikada, postali ujedinjeni. Timudin je
postao Dingis Kan, titula ili ime koje se prvi put ikada javlja u historiji. Autor pokuava
pronai porijeklo rijei Dingis, ali nije u tome uspio. Jedno objanjenje je da to ime znai
Veliko more, ili Plava voda, ali gledajui reljev stepske Mongolije, teko je povezati taj
termin sa stvarnou. Kako bilo, Dingis Kan je oformio naciju i krenuo je na put osvajanja.
Pod svojom komandom je imao pedesetak hiljada konjanika, koji su ga bezuslovno slijedili,
smatrajui ga za poslanika sa nebesa, koji je poslan da osvoji svijet. Nakon ujedinjenja
Mongola, Dingis je osnovao novi glavni grad, Karakorum, koji je jedan od rijetkih stalnih
naselja u nomadskoj kulturi. Nakon toga se zaputio u osvajanja, a prva na redu je bila Kina.
Kina je u 13. stoljeu bila podijeljena zemlja, lak plijen za napadae sa sjevera. John
Man daje lijep historijat Kine unazad par stoljea, a onda objanjava ta je dovelo do
poprilino lakog mongolskog osvajanja sjeverne Kine. Dingis Kan se dokazao kao

vojskovoa, osvojivi i utvrena naselja bez veeg problema i osvojivi Peking. Od Kineza je
preuzeo kulturu, taoizam, ali i vojnu tehnologiju katapulta i baruta. Sve to e mu kasnije jako
koristiti u Evropi.
Idui na redu su bili muslimani Centralne Azije, u poglavlju koje John Man naziva
genocid muslimana. U pitanju je mongolsko osvajanje mnogih gradova, ukljuujui
Samarkand i Bukaharu, a to e ih naknadno dovesti do granica Bagdada. U Centralnoj Aziji
Mongoli su se sretali sa estokim otporom, pa su ga kanjavali masovnim ubistvima, koje
neki persijski historiari preuveliavaju, ali je John Man doao do broja od dva-tri miliona
mrtvih u tom ratovanju. To su ogromni brojevi, i sigurno su poeli da brinu Evropljane koji su
bili idui na redu.
Mongoli nisu previe ekali, upali su u Evropu preko Kavkaza i napali Rusiju iji su se
prinevi oduprli prvom udaru, to je navelo napadae da se konsoliduju. Dingis Kan nije iao
dalje za vrijeme svog ivota, povukao se u Kinu gdje je poeo ratove za njeno konano
osvajanje. Tu se razbolio i umro, a njegovi nasljednici su nastavili da ire Mongolsko carstvo
koje je tek bilo na usponu svoje moi. Njegovi e nasljednici u potpunosti osvojiti Kinu i
Koreju, pokrenut e dvije invazije na Japan, ali e ih u tome samo bura zaustaviti. Nametnuli
su svoju vlast Burmi i Vijetnamu, osvojili Bagdad i krenuli prema Egiptu, porazili ruske
gradove, a samo ih je proroanstvo sprijeilo da krenu u Indiju. Kada je sve bilo spremno,
mongolska vojska je u broju od oko 100-150 hiljada krenula na Evropu gdje je osvojila
Ukrajinu i bila je napokon izazvana od strane ujedinjene evropske vojske u Poljskoj. Ipak,
Mongoli su pobijedili i tu, i u Maarskoj, pa su imali otvoren put u Zapadnu Evropu, ali su
jednostavno odluili da se zaustave i vrate. Tako je Evropa bila sigurna, a mongolska prijetnja
je napokon zavrila. Carstvo se kasnije raspalo izmeu Dingisovih potomaka na etiri dijela,
i tako je velika pria o jo veim osvajaima zavrila.
U zadnjem dijelu knjige, John Man se bavi legendama o Dingisu Kanu, njegovoj
zaostavtini u Mongoliji i Kini, pokuava pronai njegov grob, ali objanjava i potovanje
koje Mongoli imaju prema njemu, jer ga smatraju tipom poluboga. Navodi kako su naunici
analizirali negovo potomstvo i doli do zakljuka da je danas svaka dvjestota osoba u
Euroaziji direktni potomak Dingis Kana.
Na kraju, da se zakljuiti kako je ovo jedna fenomenalna knjiga, posebno za ljubitelje
historije Azije i Mongolskog carstva. John Man je pokazao da je Dingis Kan linost o kojoj
vrijedi istraivati, jer je njegov znaaj u historiji ogroman.