Professional Documents
Culture Documents
Jovan Šaric Knjiga PDF
Jovan Šaric Knjiga PDF
JOVAN [ARI]
(1836-1905)
Sve{tenik, kwi`evnik, novinar i pjesnik na Primorju
Beograd
2008
1.
RAZLOG
"Uzmi ovo i vidi {ta je", rekla je mama Dara dok smo pre dve
godine (1984) zajedno pregledali hrpe nesre|enih papira,
dokumenata, vojnih geografskih karata i skica pokojnog oca; i
odmah dodala: "Ovo je tata pisao o svom dedi [ari}u". Predala
mi je jednu neuglednu crnu plasti~nu aktenta{nu, ~iji je oblik
bio moderan dalekih i siroma{nih pedestih godina; bez ikakvih
ukrasa na gorwem delu dve plasti~ne dr{ke i patent zatvara~.
Kod ku}e sam je otvorio bez nekog naro~itog interesovawa. U
jednoj crvenoj koverti bilo je nekoliko starih fotografija
ra|enih na kartonu i sada ve} skoro sasvim izbledelih.
Zapazio sam jednu fotografiju, o~igledno reprodukciju mnogo
starijeg originala, sredove~nog ~oveka u sve{teni~koj mantiji,
prosede kose, brade i brkova. Na pole|ini je pisalo da je to Jovan
[ari}. Onizak i stamen, [ari} stoji pored malog stola
prekrivenog {arenim stolwakom. Levom rukom oslawa se na
drveni rezbareni {tap koji je po na~inu kako je upotrebqen i
kako izgleda, verovatno znak dostojanstva wegovog vlasnika.
Desnom rukom sve{enik se oslawa na uspravqenu debelu kwigu sa
stranicama okrenutim prema posmatra~u, kako se ne bi mogao
pro~itati natpis na koricama. Time je namerno istaknuta kwiga
kao simbol pismenosti, prosvete, znawa. Prsti le`e preko kwige
6
Majka me je molila da za `ivota obavim tu svetu du`nost u ~emu
nadam se de }u uspeti.
Za to Vas najqubaznije molim da mi po{aqete ne{to od materijala
koga ste Vi prikupili, ili da mi javite kome bi se mogao obratiti i da li
uop{te ne{to ima kod Vas u Skradinu.
Nije mi jasno za{to stalno u nekim pismima koje je slao Akademiji
nauka pomiwe ~esto poo~ima Milana Mili}evi}a u Beogradu?
Da li je Vama poznato da je u Zadru izlazio list "KARAXI]" i da je u
tome listu [ari} objavio januara 1899 godine u broju 7-8 na{u narodnu
pesmu HASANAGINICU?
Zahvaquju}i se unapred na Va{oj dobroti, molim za izviwewe {to
sam se na ovaj na~in obratio Vama, ali se nadam da }ete imati u vidu ciq
ove moje molbe, pa Vam se unapred zahvaqujem jo{ jednom na `eqno
o~ekuju}em odgovoru.
S po{tovawem, unuk Jovana [ari}a
Babac Pavle, Beograd
Kaleni}eva 6.
2.
VREME
10
11
12
13
14
15
16
srpskom kliru vladalo neznanje, plodni izvor crnih dimova, koji bi htjeli
pomra~iti lijepi sjaj crkve Bo`ije... Nikada nije Srbija imala ni {kole, ni
nauke, ni knjiga, osim onih koje slu`e za crkvene slu`be. Li{ena uslijed
toga svijetlosti, lako je pala u tamu... Zaista mnogo je skandalozna ona
neprijateljska mr`nja, koju Srbi gaje naspram svetih stvari latinskog
obreda. Gnju{aju se od na{ih najpo{tovanijih svetili{ta, niti oni prave
razlike izme|u na{ih crkava i turskih d`amija... Ne po{tuju osve}ene
slike, ako nijesu nacrtane na gr~ki na~in... Zovu latine ilirskim nazivom
pogani, i poganom presvetu i bo`ansku vjeru, i psuju}i zovu je "pasija
vjera" i "mi{ija vjera". Laju kao bijesni psi na nebo, i bljuju}i otrov
uzaludno se sile da okaljaju ono, {to je na zemlji najsvetije... Nije bilo
jeresi, koja je toliko smjela raditi... Pokazuju opakost grdom mr`njom
naspram svetog latinskog obreda, umjesto pitanja prije kr{tenja:
"odri~e{ li se sotone i sviju djela njegovih", oni zadaju tri pitanja, ali koja
se ne mogu ni ~uti, a da se ~ovjek ne zgrozi. Pitaju oni: "odri~e{ li se
pape rimskoga", "odri~e{ li se subotnjeg posta", "odri~e{ li se latinskoga
krsta"... Svima je poznata ona grdna njihova psovka, da bi radije bili
turci, nego latini.
...Lukavstvo je svagda bilo prvi biljeg svake shizme, ali nigdje se ono
nije pokazalo toliko stra{no na {tetu vjere prave, kao i Srbiji... A u
svemu su krivi episkopi i kaludjeri, koji osnivaju svoju sre}u na mr`nji i
protivnosti... zapovjedaju da se ne posti u subotu, i ako nema mrsnog
jela, nala`u mu da taj dan moraju polizati ili od svoje krvi ili no`, kojim
se prije meso sjeklo.
...Vrijeme zablude ne treba nikako trpljeti u jednoj dr`avi, kojom
zapovijeda katoli~ki vladalac, i kao {to zlo poti~e od otrovnog klira,
sastavljenoga od episkopa i kalu|era, tako treba dr`ati daleko od tih
episkopa i kalu|era narod, da bi se sa~uvao od zaraze i tijem ostao
vjeran i Bogu i vladaocu svome...
Zmajevi} je bio svestan moralne snage srpskog dalmatinskog
sve{tenstva, pa zato od Venecije tra`i silu dr`ave policiju i
vojsku koje }e za{tititi rimokatolu~ku veru. Grubom prevarom,
ucenom i silom, dr`avna privilegovana vera gr~evito }e braniti
svoje "interese", i to }e se ponavqati tokom ~itave istorije
pravoslavne crkve i srpskog naroda u Dalmaciji.
17
18
19
20
21
...dobro su mi poznate te{ke va{e stare nevolje. Ali utje{ite se, jer }e
one najposlije nestati. Administracija pravosudja ne}e vi{e do}i u ruke
potkupljenih i neznalica.
...Pro{lo je vrijeme, kad su se u taman gubile sitne kaplje krvi va{e.
Tako ja zovem ono malo blaga, {to vam je jo{ ostalo i koje je nu`no da
se pobolj{a va{e poljodjelstvo, va{a industrija, va{a trgovina, a to su
predmeti, koji su meni osobito na srcu.
...Javna nastava i javni red nijesu mogli postojati u takvoj provinciji,
gdje se neznanje i nered naro~ito podr`avao kao izvor ne~iste koristi za
mnoge potkupljene ~inovnike, koji su dolazili ovamo vi{e da plja~kaju
zemlju, nego da njom upravljaju.
...Hrabri Dalmatinci! Va{i su interesi ve} danas i moji interesi, i niko
ih ne}e smjeti bez kazne izdati.
Od svih nevoqa koje su od latinske crkve morali trepti
pravoslavni Dalmatinci, dve su bile najte`e: latinski oltari u
22
23
u Jawinu gde tri godine slu`i kod Ali-pa{e kao suba{a. Zatim
prelazi u Bosnu, gde na osnovu falsifikovanih dokumenata
postaje episkop kratovske eparhije. Za vreme Prvog srpskog
ustanka, Turci ga hapse i {aqu bosanskom veziru u Travnik. Za
otkup vara vezira smotuqcima bakarnog novca umesto dukata i
be`i preko Save u Austriju. U Dalmaciju dolazi 1808. godine,
ba{ u vreme carske odluke o naimenovawu episkopa.
Neverovatno, ali je istina da je vojni zapovednik Dalmacije
Ogist Marmon, Napoleonov general i mar{al, vojvoda od
Dubrovnika, postavio ba{ Kraqevi}a za episkopa dalmatinskog!
Kraqevi} se predstavqao kao veliki prijateq Francuske.
Austrofilska stranka u Dalmaciji smatrala ga je svojim
najopasnijim protivnikom. Kada je austrijska vojska, 1809. godine,
u{la u [ibenik, zarobila je Kraqevi}a i internirala ga u
manastir Bezdin. Po zavr{etku rata, Kraqevi} se vra}a u
Dalmaciju, koja 1813. godine postaje Austrijska provincija.
Napoleon je na svoj na~in voleo Dalmaciju. Za vreme
kratkotrajne francuske vladavine, pravoslavni Dalmatinci su
prvi put slobodno ispovedali svoju veru. Versku toleranciju
Napoleon je proglasio jednom od svojih najva`nijih mera u svim
zemqama prostrane carevine.
Povratkom Austrije, iako wen doju~era{wi quti neprijateq,
Kraqevi} je odmah izdao okru`nicu pravoslavnom sve{tenstvu,
pozivaju}i ga na vernost i odanost austrijskom carskom dvoru.
Sumwiva pro{lost Kraqevi}a i wegova brza prilago|avawa
tu|inskoj vlasti, stvorili su otpor kod ve}eg dela pravoslavnog
sve{tenstva koje se obratilo mitropolitu Stratimirovi}u u
Be~u, tra`e}i da se Kraqevi} smeni.
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
3.
PISMA
35
Zahvaquju}i se unapred na dobroti i ukazanoj nam pa`wi izvolite
primiti izraze na{eg dubokog po{tovawa, Va{ odani
Dr Nikola M. Babac
Beograd
ul. Banijska, Br. 13
36
37
Dr Nikola M. Babac
Beograd
Banijska br. 13.
Na Va{e tra`ewe da dostavimo podatke o na{em nekada{wem
~lanu a Va{em dedi sve{teniku Jovanu [ari}u mo`emo dati
samo oskudne podatke. U Letopisu Resavske biblioteke na str.
{estoj doslovno je napisano:
"1872. godine ~itaonica je izdavala i svoj list "Resavski glasono{a" koga je ure|ivao dalmatinac Jovan [ari}, sve{tenik iz
Svilajnca.
"Resavski glasono{a" {tampan je u Pan~evu i zbog onda{wih
saobra}ajnih prilika i drugih te{ko}a iza{ao je svega u 10
brojeva".
Kao {to se iz ovoga vidi ima izvesnih neslagawa izme|u
podataka sa kojima raspola`ete i zapisa u Letopisu. Pouzdano se
zna da se list zvao kao {to je u Letopisu zapisano a ne "Resavski
po{tono{a". Na`alost ne raspola`emo ni sa jednim primerkom,
jer su Bugari u Prvom svetskom ratu opqa~kali Biblioteku. Tom
prilikom su odneli, pored 139 originalnih dokumenata iz
vremena I i II Srpskog ustanka, vi{e primeraka kwi`evnih
rariteta i mnogo {ta drugo.
38
39
40
41
42
43
44
Stric me je naro~ito upozorio da Vas upitam da li Vi znate neki list
sve{teni~ki ili Glasnik, koji je izlazio u Zadru, u kome bi se za 1905
godinu mogao na}i wegov nekrolog po smrti Jovana [ari}a.
Ako ne{to prona|ete bili bi Vam jako zahvalni.
Nemojte mi zamjeriti {to Vam prila`em po{t. marku, jer ne bi `eleo
da Vas izla`em suvi{nom tro{ku, ali Vas molim da budete tako dobri i
da mi odgovorite na ovo pismo.
O~ekuju}i nestrpqivo Va{ odgovor, izvolite primiti srda~ne
pozdrave od mog strica Petra, a ponaosob od moje strane. Va{ odani
Pavle M. Babac
Beograd
Kaleni}eva 6.
45
46
47
Sl. 15. Pismo Qubomira Vrceqa, sve{tenika, od 19. septembra 1959. god.
48
49
50
Sl. 16. Pismo Qubomira Vrceqa, sve{tenika, od 10. avgusta 1972. god.
51
52
4.
MLADOST I [KOLOVAWE
53
54
55
56
57
58
59
5.
PUT U SRBIJU
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivij Arhipastiru!
Preblagij Tvorac usli{io je pla~ moj, i opredelio mi ~in
Sve{teni~ki, koju sam radostnu vest onomad, preko Sreskog
Na~alnika zvani~no dobio.
[to nije moj pla~ ostao kao pla~ vapiju}eg u pustiwi, to imam
va{em Visokopreosve{tenstvu blagodariti, kao onom koi mi je
predre~enij sveti ~in izradio, koga je zastupni{tvo Religiozno,
koje mi na srcu le`e}i, branim i dokazujem Religioznim
sovietima u ~lanku pod naslovom "Jedna lekcija iz mog
predavawa", koi }e nedeli izi}i.
No sad kad mi o kon~i}u sre}a visi, {ta da radim, nego da
padnem pred ote~eska i blagodateqna kolena Va{eg
Visokopreosve{tenstva, i zaprosim milost u Boga pa u
Arhipastirstva Va{eg, za rukopomo} putnog tro{ka, bez koga
sam prinu|en odre}i se odre|enog mi mesta Sve{teni~kog. Za nas
tri du{e sa najvi{om {tedwom dovoqno je 6. dukata izuzimaju}i
tro{kove prepitawa koje }u izvaditi iz prodawa poku}anstva.
71
Sl. 22. Prvo sa~uvano pismo Jovana [ari}a, od 29. jula 1866. godine
72
73
6.
SVE[TENIK I NOVINAR
74
Sl. 23. Glava beogradskog lista "Svetovid", od 19. januara 1867. godine,
u kojem je [ari} objavio svoj prvi tekst, i odmah zatim
nastavio sa redovnom saradwom
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivij Arhipastiru!
Onomada{wi "Svetovid", donese nam visoko cijewenu `ertvu
Arhipastirstva Va{eg, sastoje}u se u 100# (dukata, prim. autora),
prinev{i sre}nom na{em, `arkom qubavqu
Visokopreosve{tenstva Va{eg zavedenom fondu.
Crkvena povestica, ime je visokohvaqenog Arhipastirstva
Va{eg, ve} re~ju ubele`ila: "takav nam podobi{e Arhijerej", a
Sve{tenstvo u svoim srcama: "na{ otac".
Povestica sveta, umna i materijalna po`ertvovawa, sre}i narodnoj nazivqe patriotskom qubavi, a drugijim re~ima
mecenatstvom; jer se u tom djelu i ono sti~e, s ~im se i
materijalna bezprimerna pomo} ukazuje, narodu svome. Po tome
Va{e je Visokopreosve{tenstvo Sve{tenstvu svome otac i
mecenat; jer koi je taj, koi se o sre}i zlosre}ni sirota i udovica
Sve{teni~kij igda postarao?!! Takovo ga u povestici na{e crkve
nema, do imena angela sv. crkve Mihaila.
85
86
87
88
89
90
91
92
propali! A gdi }emo tu pomo} na}i? "Svoj svoga u jamu vodi; ali
ga neuvaquje". Majka priroda, svoga svome imenom je brata
krstila.
Narodnost, borac devetnaestog veka, u Italiji i Germaniji,
jedinstvo je izvojevao, pa }e kod nas Jugoslovena jedinstvo amanet
praotaca na{i izvojevati i potomstvu svome sa~uvano predati.
U ova opasna vremena, jedino je sviju nas spasewe bratska na{a
federacija, ina~e bez te propast je svima tu.
Na silnu Rusiju i Prusiju, ko udariti sme, pa na koga je ko
bajagi protiv wima trojna alijanca uperena, ako ne na ve~no
stradav{e Slavenstvo?
Takovim okolnostima sa sviju strana okru`eni, da nebi kao
skakavac na otvorenom poqu bili od one tu~e, koja se eno sprema,
potu~eni, to se mi Slaveni pripravqati moramo, za odbranu
svoju, ako `ivota `ivotu `elimo.
Ko sme jemstvovati, da godina 1868, ne}e biti krvava, kad se
stvar kud se god okrene{ zapli}e, a da se ni{ta bojati nije, to
nam nebi susedi Ma|ari, na{e, na tom krvqu kupqeno u Prusiji
oru`je uapsili, koje }emo od Prusije tra`iti, zato bra}o budimo
pripravni za na{u odbranu, za da nam mila sloboda na{a ne
propadne, na koju na{i neprijateqi zijaju, kao mrki vuci.
U Brestovcu
J. [ari}
Sve{tenik
Ovaj tekst [ari} je vizionarski napisao 1867. godine, pre
skoro 138 godina. Kao da se do danas ni{ta nije promenilo, ni u
Evropi, ni u Srbiji!? Sudbinom srpskog naroda i daqe odlu~uju
drugi, veliki i mo}ni.
U ono vreme, u javnosti je vladalo uverewe da poslanici
narodne skup{tine treba da budu "krepka potpora Svetlom
Vladaocu, a Skup{tina od svoje strane da u~ini sve {to mo`e da
pomogne Vladaoca u roditeqskim te`wama wegovim". Na
Mihoqdanskoj skup{tini, uz zahteve da se pro{ire nadle`nosti
skup{tine, reguli{e ministarska odgovornost i dozvoli sloboda
{tampe, istovremeno se zahtevalo da se Knezu pove}a mo}
upravqawa.
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
3.
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
Sl. 41. Kosovski boj, "Caru Lazaru kowa ubi{e" (detaq), rad Adama
Stefanovi}a (1870-1)
120
121
122
123
124
125
126
127
Sl. 48. Kwaz Milo{ T. Obrenovi} I, prvi nasledni monarh u Srbiji, rad
Jozefa Grandauera, 1844
128
129
130
izgubila Veqka, ali }e opet znati ra|ati wemu ravne, koji }e joj
ono isto biti, {to je Veqko bio, da sa~uvaju ovu zlatnu slobodu,
izvojevanu bla`enopo~iv{im gospodarom Milo{em, koju danas
u`ivamo pod mudrim svojim vladaocem, knezom Mihajlom.
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
Sl. 54. Kraq Milan Obrenovi} IV, rad Steve Todorovi}a oko 1882. god.
142
143
144
145
99/41
146
147
148
149
150
151
152
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Prequbezni kume!
Verujem, da }e dobroti Va{oj kao mom prequbeznom kumu biti
povoqno razumeti o povoqnom na{em zdravqu, a {to se ti~e
u`itka doma}eg, to dr`im da ne}e; jer je u`ivqewe na{e odve}
kriti~no, osobito {to se obitali{ta ti~e. Iz one ku}e, o kojoj
sam imao razgovora sa dobrotom Va{om, bijo sam prinu|en izi}i,
i sad smo u jednoj starudijskoj pustolini punoj vlage, {korpija,
buba i drugih koje kakvih nesre}a, da se iz poboqevati moramo.
Ovu ku}erinu, opet daqe od Mitrov-dne uzeti nisam mogao, pa kad
do|e Mitrov-dan, opet neznamo kud. Kada se opet o Mitrov-danu
negde premestim, tada }e biti {esti put u dve i po godine. Da je
ta nesre}a pre{la svako trplewe, to sami mo`ete viditi, kad svi
znamo da je dobro obitali{te glavni uslov zdravqa.
Toliko o obitali{tu a sad da pre|em o prihodu. [to se ti~e
prihoda, to opet nigde ni{ta nema, i da se jo{t koja para od
popadine mase ne nalazi, zlo i naopako.
Kakovi su moji prihodi, otud se mo`e viditi, {to sam na
ob{tinskoj slavi sv. \ur|a samo 5. gro{a dobijo, a crkva 177.
Da se u Popovi}u sve iz dana na dan gore ide, to se po
godi{wim crkvenim prihodima znati mo`e; jer je lane crkva
dobila 600 gro{a, a ove godine samo 177. Kad tako crkva nazadku
ide, to se samo po sebi razume, da je od mojih prihoda nigde i
ni{ta. Pokraj tih kriti~nih prihoda, ovdije je skupocenost
prevazi{la varo{ku, po~em u varo{i svaki tr~i da proda, pa kad
nemo`e da proda po{to ho}e, on da po{to mora, a u selu dr`e}i
da se mora kupiti, dr`i na ceni takovoj, da se kupiti nemo`e.
Naprama skupocenosti kad bi parohija bila od 200. domova,
moglo bi se `ivotariti, a ovako sa parohijom od 150. domova
nikako se `iviti nemo`e. Kad bi mi se dale Parcane, tadaj bi se
moglo ne{to u~initi, a ovako zlo, da se nemo`e gore. Zato Vas
kao Boga, kao Arhipastira i najqubaznijeg moga kuma, prosim da
bi doborotu imali uzeti u vid odve} moje i moje familije
kriti~no stawe, pa da bi neko mesto veroispovednog u~iteqa ili
pri Konzistoriji pisara ili bar da mi se parohiji pridru`e
Parcane, tada ovdi ostanem i da se jednom odoma}im.
Ako je ikoji sve{tenik kadar ostati blagodaran i
priznatelan na dobro~instvo, to dr`im da ima Va{e
Arhipastirstvo uverewa od moje strane da ja umem biti
blagodaran u mojoj pokornosti i poslu{nosti.
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
8.
"RESAVSKI PO[TONO[A"
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
4. Avgusta...
Beogradske vesti.
Od sutra zakqu~no, prodava}e se leb u ovda{. varo{i 62 para
na oku.
10. Avgusta...
Danas navr{uje na{ mladi knez 17. godinu svog `ivota, a tre}u
godinu od kako se, u ime Wegovo, neumorno i uspe{no radi na delu
slobode na{e i ujediwewa srpskog...
194
195
196
197
198
199
200
201
202
[tamparija Jovanovi}a i
Pavlovi}a u Pan~evu
203
204
205
206
207
208
plug, plok, rad, slav, vit, voj. U tim re~ima vidi se pobo`ni
na~in misli naroda, koi qubi milosr|e, gostoprijemstvo, svoje
ota~astvo i zemqoradwu, qubi slavu i svet, no nikada
nezaboravqa svetiti se neprijatequ, koji naru{ava wegovo
spokojstvo.
(Svr{i}e se)
Na~in protiv kolere. Povodom pojavqivawa kolere, zadarski
"Narodni list" donosi na~in protiv kolere i ka`e: "Kada je pre
nekoliko godina kolera besnila u Belgiji, vlada je priob}ila
vrlo zgodnu odredbu, kako da se bolest u pravom po~etku ugu{i.
^im ~ovek opazi da mu je mu~no, neka legne u krevet i na tijelo
neka metne vru} tawir zamotan rubcem, neka pije crni ~aj sa
crnim vinom ili jo{ boqe jako crno vino sa |umbirom. ^im se
pojavi znoj, nestalo je najve}e pogibeli. Bolesnik tada mo`e
sasvim mirno do~ekati lekara. Prva je briga, da bude `eludac
zdrav i jak; nevaqa daklen piti pi}a, jesti nezrela vo}a,
neupotrebqavati kisela jestiva, salatu i krastavce. Najvi{e se
pak preporu~uje sve` (~ist) vazduh, ~isto pi}e, jela i
obitali{ta".
Izdaje, ure|uje i odgovara
Jovan [ari}, sve}enik
[tamparija Jovanovi}a i
Pavlovi}a u Pan~evu
209
210
211
Telegram
Kwa`esko-Srbsko telegrafsko nadle`atelstvo
G. Ministru Unutr. Dela
Beograd
List za {tampu gotov po molbi je li odobreno u Beogradu
{tampawe? Odgovor pla}en.
[ari}
Broj telegrama 59
Broj re~i 20
Vreme predaje dan 15, ~as 5, min. 35
Vreme dolaska dan 15, ~as 6, min. 26
212
[ari}u
Svilajnac
Po zakonu o novinama mestna policajna vlast daje odobrewe za
izdavawe novina a ne ministar.
213
214
215
9.
"NARODNI PRIJATEQ"
U~inilo mi se da u ovom trenutku [ari}evog `ivota treba
uzeti rukopis oca Pavla i navesti neke podatke koji se samo u
wemu nalaze. Zanimqivi i nadahnuti opisi likova i doga|aja
verovatno su tek delimi~no bili verodostojni, jer su se
zasnivali na pri~ama o~eve bake Sofije, a delimi~no bili
rezultat o~eve ma{te. Slede}e doga|aje otac je ovako opisao.
U toku 1872. godine, [ari} je vodio prepisku sa Zadarskom
Konzistorijom tr`e}i name{tewe sve{tenika u Dalmaciji. Pod
izgovorom da nema upra`wenih mesta, ponu|ena mu je parohija u selu Kuti
(kod Zelenike) u Boki Kotorskoj. Na to je [ari} pristao, nadaju}i se da
}e lak{e odatle pre}i u Dalmaciju, u svoj rodni kraj. To }e mu po}i za
rukom tek nakon 13. godina.
I politi~ke prilike u Srbiji pred wegov odlazak u Boku Kotorsku
nisu odu{evqavale Jovana [ari}a. Namesnici maloletnog Milana
Obrenovi}a, . Blaznavac, Risti} i Gavrilovi}, nisu bili vi{e u stawu
da obuzdaju nesnosnog, hirovitog i lakomislenog kneza. On se oslawao na
mawinu konzervativaca, a odupirao velikoj ve}ini liberala i radikala
u Skup{tini. Wegova vlada gu{ila je napredni socijalisti~ki pokret
koga je s uspehom pokretao Svetozar Markovi}.
U to vreme [ari}eva supruga Sofija gubi oba roditeqa, pa jo{ ja~e
privijena uz svog supruga i dvoje dece (Mihaila od 3. i Milice od 2.
godine), sprema se u jesen 1872. na put u nove krajeve koje do tada nije
poznavala, na put bez povratka.
Jovan [ari} napu{ta svoje ogwi{te, parohijalni dom u Svilajncu i
polazi na dalek i te`ak put. Ispra}aj je bio vi{e nego dirqiv. Veliki
broj prijateqa, gra|anstvo i omladina, srda~no su ih bili zavoleli i
te{ko im je bilo da se sa wima rastanu zauvek.
Poasle vi{e dana putovawa stigli su u Boku koju dotle ni [ari} nije
poznavao. Iz Zelenike, sa obale qupkog zaliva, krenuli su iza podne ka
novoj parohiji, u selo Kuti (2 km. daleko od morske obale). Prolaze}i
kroz lepe predele, stigli su u pitomu zelenu dolinu sela, srda~no
do~ekani od strane obave{tenih me{tana.
216
Istina, prvi utisak bio je donekle neugodan, ulaze}i u zapu{teni
parohijalni dom. No to ih nije dalo zbuniti ni obeshrabriti. Bili su
veoma optimisti~ki raspolo`eni, nadaju}i se u svoje sposobnosti i
ve{tinu opho|ewa sa narodom u malim selima.
Svi su ih srda~no do~ekali i pritekli im u pomo} da im urede
sme{taj, odu{evqeni na prvi pogled, sa novim mladim popom, wegovom
simpati~nom popadijom i wihovo dvoje male de~ice. @ena Jovana
[ari}a, Sofija, veoma dopadqiva, stekla je velike simpatije me{tana
koji su se svojski zalagali da im ugode u svakom pogledu. Stekav{i
uva`eno po{tovawe, oko wih }e se i ovde po~eti okupqati omladina
kojoj }e oni nesebi~no i predano pomagati na wenom kulturnom uzdizawu.
Sl. 75. Crkva sv. Trojice u selu Kuti kod Zelenike u Boki Kotorskoj
217
218
219
220
221
(Izvodi iz kwige)
Mome narodu. Narode dragi! Tebi je svaki sin, svaki rodoqub
i svaki patriota najvi{e du`an, a i ja Ti sa bra}om mnogo i
premnogo dugujem, jer si samo Ti svakome i otac i majka; samo si
Ti najsvetija iskra sviju bo`anstvenih darova, kojima sna`i{,
o`ivqava{ i krijepi{ ukupne uzdanice na{e, sviju i svakoga.
Narode mili! Tvoje vrline su ne{to od onoga stabla Tvoga. ...Daj
mi se nadati da, da }e{ posvetu ovu od svakad vatreno Te qube}eg
i po{tuju}eg onim usr|em primiti, kojim Ti i djelce ovo
posve}uje izdavaoc. Narode moj plemeniti! ovako skroman prema
vrlinama Tvojim, daj mi se nadati, da}e{ posvetu ovu od svakad
vatreno Te 1ube}eg i po{tuju}eg onim usr|em primiti, kojim Ti
i djelce ovo posve}uje.
Kuti (Boka Kotorska), na \ur|ev-dan, 1875.
222
223
224
225
226
227
228
229
plemenito ime imati, nego Hrezusovo blago; ime bez imena nikad
se nije moglo kupiti, niti }e se ono za novac ikad mo}i kupiti i
pribaviti; i ovo je istina takova, koja nikad istinom biti i
prestati ne}e.
9. Na{e gusle ili Jovan Sunde~i}.
U svakom narodu, koga je Bog dao da `ivi i da bude, bivalo je
od wegovog postawa svakojakih trenutaka; bivalo je qepog jarkog
sunca, a bivalo je i tavnoga mjeseca. U ovome ~udnom kome{awu i
kolebawu, ra|alo se qudi svakojake krvi i naravi; ra|alo se
zlokobnika i mu~enika, mu`eva i vitezova, svoga ukupnoga
bratstva, jedinstva, sloge i narodne slobode. Di~ni sinovi svoga
roda, neki preduze{e jedno, a neki drugo poslovawe, a neki u ruku
lati{e liru i gusle javorove, da sa wima strujom svoga pjevawa
razdragaju srca svoga roda, da wim bude {to `ivqe osje}awe
ukupnoga bratstva, da wim iza sna prenu uspavale i klonule
duhove, da bra}u svoju strujom milozvuka svoga onamo pokrenu, gdi
nas sve ~eka slava i sloboda na{a. Na{ narodwi pjesnik Jovan
Sunde~i} svojim milozvu~nim guslama rodoqubno je odjekivao za
mnoge i duge godine kroz na{ `ivot. Svaki patriota pa i mi,
rado{}u i ushi}ewem qubav i rodoqubqe na{e bra}e prema
zaslu`enom na{em saota~astveniku; jednome od najprvih pjesnika
domovine na{e pozdravqamo i to tim vi{e, {to je ovo ~in i dar
prave na{e bra}e. Ovome se imamo razloga radovati; jer je na{
domorodac `arom svoga rodoqubqa kroz mnogu onu stranu u
najmu~nim trenutcima prolazio, u kojoj je i u kojoj nije bratska
krvca vrila, a srce juna~ko kucalo, i ovo mu je djelo, koje i nas i
svakog patriota radostno razdragava, da po|emo onamo, gdi no
Sunde~i}a i Zmaj-Jovan Jovanovi}a milozvu~ne javorove gusle
gude. Zajista nema Srbina, koji nije donijo gran~icu lavorike,
kad se vijenac pleo pomenutom pjesniku i rodoqubu, na
dvadestopetogodi{wicu wegovoga kwi`evnoga rada. On nam je
ponovio gusle besmrtnoga Gunduli}a, a u mnogome predo~io slike
slavnoga Dantea; ~im je stekao ime i visoko {tovawe besmrtnoga
Wegu{a, pa mu zato svaki Srbin pa i mi velimo: `ivio nam di~ni
pjesni~e Jovane Sunde~i}u; gusle i lira tvoja onamo narod
povela, gdi ga ~eka slava i sloboda zlatna! Nek nam je slobodno
dikom se dota}i i gusala na{ega Q. Nenadovi}a, koje neprestaju
kao i pomenute dvojice guditi i svoj narod neprestano buditi, kao
jednom od uzor sinova; `arkih i vatrenih, no pritom zrelih i
razboritih rabotnika svoga naroda na poqu kwi`evnosti, sre}e
i svakoga dobra svoga roda i svoje di~ne i romanti~ne, ali u
potowem dobu dosta raspu{tene i uzburqate otaxbine svoje.
230
231
232
233
234
235
236
237
[ari} je bio vesele naravi. Razgovorqiv, i voleo je dru{tvo. Mo`da
je ve} tada, ponekad, preterivao u pi}u koje }e mu kasnije mnogo {koditi
i zdravqu, radu i ugledu.
Nikada ga nije napu{tala opravdana `eqa da se vrati u Dalmaciju.
Ta `eqa mu se ostvarila tek 1885. godine.
Br. 17160
238
Br. 17161
239
240
241
242
243
244
245
246
Cvetak
Ja videh cvetak mali
U travi zelenoj;
I istrgnuti ga htedoh
U `eqi plamenoj.
Al on se tu`nim glasom
Otpo~e moliti:
-Ah brate, dobri brale
247
Nemo me lomiti:
-Ja mirom vazduh pojim,
Miri{em qudima;
A onako bih sveo
Na tvojim grudima!
Vojislav
Uskoro u "Otaxbini", u kwizi devetoj, svesci 33, 34, 35 i 36, za
decembar 1881, januar, februar, i mart 1882, jo{ jednom se javqa
[ari} s novim obimnim prilogom poznavawu Dalmacije na 14
stranica: "Skradin, wegova istorija i okolina". I, kao {to je to
~esto radio u drugim prilikama, najavquje ubrzo nastavke iz
drugih krajeva na Primorju.
248
249
250
251
252
10.
"KWI@EVNI ZABAVNIK"
253
254
255
256
257
258
259
Pa sve da ih dadem
Neka slu`e
Svome rodu,
Neka slu`e, neka padnu
Za zlatnu slobodu.
Al ja imam
Samo ruke dvije
A u grudi mojih bije
Srce jedno;
Jedno samo.
Pa mi jo{ milije
Srce jedno
Za sto srca vrijedno.
Do dvje ruke
I to srce moje,
Ta sve blago moje
Wegujem ga kako boqe znadem,
Da ga dadem
Mome rodu.
Nek se lome ove ruke moje
Neka gine ovo srce moje
Oj, za jezik, ime i slobodu!
(Damjan Pavlovi}, iz "Deklamatora")
Petar Petrovi} Wego{, vladika crnogorski, pjesnik srpski.
Rodio se 1813. godine na Wegu{ima u Crnoj Gori. Po~etke svoje
obrazovanosti imao je u svojoj ku}i. Neko vrijeme be{e mu
u~iteq Simo Milutinovi}, genijalni pjesnik "Srbijanke".
Godine 1830. vladika je uzeo vladu sa Crnom Gorom u svoje ruke, a
preminuo 1851. Srpska kwi`evnost ponosi se danas wegovom
poezijom u narodnome duhu. [to se prekinulo kolebawe me|u
klasicizmom i narodnoromanti~nim pravcem, u tome je glavna
zasluga vladike Rada, poznatoga pod imenom Petra Petrovi}a
Wego{a i Branka Radi~evi}a. Na srpskom Parnasu wih su
dvojica dva bora, koja su naporedno rasla, oba samonikla, oba
velika, svaka u svojoj vrsti. Wego{ je ne nadma{an u uzvi{enijem
refleksijama, u rodoqubivom `aru, kojim je genijalno opjevao
`ivot i vite{ka djela Crnogoraca. Za wegovo remek-djelo
"Gorski vjenac" veli istorik na{e kwi`evnosti Stojan
Novakovi} da je ono: "jevan|eqe rodoqubivijeh i za budu}no{}u
svojega naroda, zami{qenijeh sinova srpskijeh". Ovaj veliki
srpski pjesnik, osnovao je 1835. god. u Crnoj Gori {kole,
260
Sl. 86. Petar Petrovi} Wego{, rad Johanesa Besa 1847. godine u Be~u,
Dr`avni muzej, Cetiwe
261
262
263
264
265
266
267
268
Sa istoka otud
Sjajnost s veqa di`e.
Sve se ve}ma {iri
Sve dolazi bli`e.
A Mili~ica na{a
Posred cvje}a {eta:
Bosiqka qubice
Djevojka preljepa!
269
270
271
272
Ajduci.
Narodna pjesma jo{ ne {tampata.
Piju vino ~etiri ajduka
Pod Prologom pod jelom zelenom
Kod Ibrije kod vode studene:
Prvo jeste Tomi}u Mijate;
A drugi je Starovlahu Pavle;
Tre}i bje{e Sava od Posavqa,
A ~etvrti od Kowica Stanko.
Pi{e vino dok se ne ponapi{e,
Kad se rujna ponapi{e vina
Onda re~e Tomi}u Mijate:
"Bra}o moja i dru`ino draga!
"Qeto pro|e o{tra zima do|e,
"Vaqa nam se bra}o rastavqati,
"Na zimovnik kuda koji znade;
"Ja }u i}i moru u otoke.
"Tu zimujem osamnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Progovara Starovlahu Pavle:
"Bra}o moja i dru`ino draga!
273
"Ja }u i}i Starom Vlahu mome,
"Tu zimujem devetnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Progovara Sava od Posavqa:
"Bra}o moja i dru`ino moja!
"Ja }u i}i mojoj Posavini,
"Posavini mojoj postojbini
"Gdje zimujem ~etrnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Al govori od Kowica Stanko:
"Blago vama moja bra}o draga,
"Kad imate gdjegod koji svoga,
"A ja junak nigdje nikog nemam;
"Kuma nemam prijateqa nemam,
"Posqe jednog bega Sinan Agu
"U Udbini u turskoj Krajini.
"Tu zimujem do ~etiri zime,
"I tu moram opet zimovati."
To reko{e pa se rastado{e.
Ode Mijat moru u otoke,
Ode Pavle Starom Vlahu svome
Ode Sava ravnoj Posavini,
Posavini svojoj postojbini,
Ode Stanko pobratimu svome
U Udbinu u tursku Krajinu
I u vrjeme wemu dohodio,
Ba{ kad be`e za ve~erom bje{e,
On zakuca zvekirom na vrata
A Za~ula Omeru{a mlada
Sko~i mlada od zemqe na noge,
Pa otr~a niz bijelu kulu,
Na avliji otvorila vrata,
Te propusti od Kowica Stanka,
Za bjele se ruke uvati{e
I za dobro zdravqe upita{e.
Na Stanku je ajdu~ko odjelo:
Na wemu su suknene ~ak{ire,
Na nogama u`i~ki opanci.
Opasao mukamed pojasa,
Po pojasu pulata silava,
Za silavom dvije dani~kine
U suvo su okovate zlato;
Kovala ih Danica djevojka,
A zlatila dva zlatara mlada
Puno dugo za godinu dana:
O ramenu bistra xeverdara.
Na glavi mu kapa od me|eda,
I kod wega tri }emera blaga,
Ode Stanko uz bijelu kulu.
Tek {to be`e za ve~erom bje{e,
Pa kad be`e osjetio Stanka
\ipi be`e od zemqe na noge,
Za bjele se ruke uhvati{e,
Za juna~ko zdravqe razabra{e.
274
Za gotovu sovru zasjedo{e;
Ve~era{e i sovru prebra{e;
A kad posqe po ve~eri bilo,
Po~e be`e pitat za ajduke:
"Kako pobro Tomi}u Mijate,
"Kako pobro Starovlahu Pavle,
"Kako pobro Sava od Posavqa."
Wemu Stanko qepo odgovara:
"Svi su zdravo u `ivotu svome.
"Nego pobro be`e Sinan Aga
"Vrlo mi pobro pridremalo.
"Dal je tvrda vjera u Tur~ina:
Jer sam ~uo gdje govore qudi
"U Tur~ina i u guje qute
"U to dvoje nikad vjere nema."
Progovara be`e Sinan Aga:
"Pobratime od Kowica Stanko,
"[to budali{ kad budala nisi,
"Zar je tvrda ~etiri godine,
"A {to sada tvrda biti ne}e:
"Vjera moja tako mi pomogla,
"Vjera mi je tvr|a od kamena
"I danas te prevariti ne}u."
Le`e Stanko kao jagwe mlado.
Le`e jadan sanak boraviti.
A kad vi|e be`e Sinan Aga
Gdje je sanak Stanka oborio,
Hitro sko~i od zemqe na noge
Pa dovati ma~a otrovnoga.
Ho}e be`e da pogubi Stanka.
Wega moli Omeru{a mlada:
"Nemoj be`e ako boga znade{
"Kad nam ova o{tra zima pro|e,
"Zima pro|e |ur|ev-danak do|e
"Te zemqica ozeleni travom,
"Okiti se planina jablanom
"I izi|e jagwe za pe~ewe
"A izi|u babe na ba~ije,
"U Stanka je dru{tvo milostivo,
"Milostivo pa i pakostivo.
"Potra`i}e od Kowica Stanka,
"Bjele }e nam dvore popaliti
"I tebe }e na muke baciti,
"Na mukama ispusti}e{ du{u,
"Odve{}e nam dva nejaka sina,
"Odve{}e ih u Kunar planinu,
"Veza}e ih za jelu zelenu,
"Na wih }e se pu{karat ajduci
"Sve od oka iz dugih pu{aka."
Al to be`e haje i ne haje,
Ve} poma~e ma~a otrovnoga,
Te Stani{i odsije~e glavu,
Kod weg na|e tri }emera blaga.
Zima pro|e |ur|ev-danak do|e,
275
A zemqica ozeleni travom,
Okiti se planina jablanom,
A susti`e jagwe za pe~ewe,
Izneso{e starci kovanluke,
Iza|o{e babe na ba~ije.
Kupi Mijat pod barjak ajduke
Sve boqega i slobodnijega:
Itra Mitra ispod Belegi{a,
Delaliju iznad Belegi{a,
I Todora ispod Durmitora,
Dva Jak{i}a dva Kova~evi}a
I dva druga od crnoga luga,
Mrka Vuka od zelena luga,
A Pouka iznad Gradi{koga,
I Stevana iz sred Sarajeva,
[okca Luku iz sred Kostajnice,
Malenicu iz Zabr|a ravna,
Kudurs Marka iz Pakraca grada:
Sve su vile iz zimske krajine
Eto Klise Klisuqe Novaka
I od Like Li~anina Vuka
Raspiku}u ajduka Mijajla
Dobra druga Il~u Milivoja,
Iz lijepa dola Vinodola,
Od Pe{ poqa Rakequ ajduka,
Zla ajduka Kati}a Jovana
Od Kozarca grada bijeloga.
276
277
278
279
280
281
282
283
284
Kne`evi}, s.r.
285
286
11.
PAROH CERAWSKI
Broj 33
Administr. Cerawski
Visokopre~astnoj Konzistoriji
Pravoslav. Isto~noj
U Zadar
Molba
Jovana [ari}a
Administratora Parohije Cerawske
287
Br. 33
Administr. Cerawski
Visokopre~astna Konsistorija!
Pre~astwej{a Konsistorija!
288
Kiril @e`eq
Protojerej
289
290
Dopis!
291
292
Broj 183.
Par. Cerawe.
293
294
Broj 185.
Par. Cerawe.
Visokopre~astna Konzistorija!
Budu}i da poniznopi{u}i ima ne{to svoga o~instva na
Krweuvam, bilo bi mu potrebno oti}i tamo za jedno 3 dana pred
Pokrov Bogorodi~in to imawe obi}i, usled ~ega moli se dobrota
Duhovne Vlasti da bi mu bilo dopu{teno za 3 dana tamo oti}i.
Cerawe,
Te Visokopre~astne Konzistorije
14. Septembar 1887.
Jovan [ari}
paroh
Podatak da su Mle~ani u Krweuve naselili nekoliko
crnogorskih porodica, verovatno govori o poreklu [ari}evih
predaka.
295
296
Br. 92
Visokopre~asna Konsistorija!
297
298
299
M. P. Paroh Benkova~ki
Dostavnica
Ob}inskog Opraviteljstva u Benkovcu
Broj
Spisa
Dan Vrsta
Spisa Spisa
87
7/10
88
"
"
89
"
"
Ime i prezime
komu se
dostavlja spis
Knjiga M. P. Parohu
Zape~a}ena
Dan
dostave
9/10 887
Podpis
Primca
Jovan
[ari}, s.r.
primio
A}im Brdar+
predao Paroh
Vasilj Duki}+
predao Paroh
Ceranje
300
301
302
Broj 242.
Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivi Arhipastiru!
303
smireni bogomoqac
Jovan [ari}
paroh
304
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni i uzoriti moj Arhipastiru!
Po meni utje{nom pismu dobrote Va{e od dana 23/10, Mihaila
ve} bi}e u Konzistoriji uzeo Va{e djelo, na koje blagodarim
dobroti Va{oj. Radujem se da }u ~itati dragocijenu radwu Va{u,
a `alostan sam, da dobroti Va{oj nisam ispunio `equ o prevodu
na talijanski jezik g. Savatijom prvijeh stranica "Kirila i
Metoda", ~emu me moj nesretni bratani} po tetki Agatangel
najjuna~kije izgrdio, zamoliv{i ga, jeda bi izbjegao sekaturu g.
Savati, pa da bi mi od jedan primjerak poslao da ga pro~itam.
Nekazav{i mu na koju cijel mu i{tem, ipak bi}e se sjetio te me
mu{ki i{ibao, neposlav{i mi ni{ta. Fala Bogu i Bog neka mu
oprosti.
^uo sam da je dobrota Arhipastirstva Va{eg izdala u 32 broju
"Siona" izjavu na napadaj na Vas, koji je sama u`asna optu`ba
svetoga Patrijarha. Rado bi pro~itao odgovor Va{e dobrote; ali
da sam ja dopisniku odgovarao, nikada mu vi{e palo nebi naum
koga kritikovati. Otvorio se sinod u Karlovcima a ~eka}emo i
Sabor i prijetwu dopisnikovu. Radujem se efetivi Kalikovoj,
koji mi izgleda da je sasvim dobra du{a. @ao mi je da na{a
Pravoslavna Crkva u Dalmaciji nema svoga Crkvenoprosvjetnoga
lista programom, s kojim bi mogao i u gra|anstvo ulaziti. Bog }e
nas pomo}i. Vido sam iz pisma dobrote Va{e da niste znali za
`equ moju o Pa|enima, a moja je molba po drugi put na
Konzistoriji bila 10 Avgusta Br. 174 lawske godine. Primiv{i
pismo Va{eg di~nog Arhipastirstva, u`as me ufatio
pro~itav{i ga i drugi dan odgovor Konzistorije o istoj
Parohiji, doznav{i iz Benkovca da su Pa|ene date Qubomiru
Vla~i}u. Arhipastirstvo Va{e, dobrota je Va{a vidila krasnu
moju djecu, pak sam ja `alostan otac da ja ne znam koji od
Konzistorije ubi mi du{u u meni. Za Jovi}a znadem kako mi ho}e
dobra, a tako isto i Raketi}, koji mi je na in{telaciji Va{oj u
Kancelariji Konzistorijalnoj odpozdravio me u ime piskara{a
koji sam ja, a i sama mater Sava mu grdila me pred mojim
sinovima. Elem svi oni Va{i zlotvori, koji Vas u svojoj
pakostnoj du{i i danas prate, ti su se danas na mene okomili. Eto
u "Dalmaciji Katoliki" nek... moj ~lanak "Budimo opre-zni", te
na vi{e mjesta kritikuju}i Vas spomiwe: "Onaj zloglasni,
birajmo najboqeg". Nemari ni{ta, ako ostanem `iv iza ove te{ke
boce, te da bi bilo do potrebe, stari bi pop Jovo opet zao{trio
svoje pero, a da mu je boqa parohija, bilo bi i boqe; jer veli
poslovica: "sit o~ena{ vragu o~i vadi". Evo, u ovoj mojoj qutoj i
305
306
307
Benkovac (Cerawe)
Dalmacija 16. Avgusta 1892.
Di~ni i uzoriti moj poo~ime!
Evo me nakon 1872-ge da Vam se drugi put iz ovih krajeva javim
t.j. jednom iz Boke, a evo sad i skraj moje ku}e. Smi{qao sam vi{e
puta javiti Vam se dok smo `ivi; ali blagosloveni radovi
zvani~ni, ku}ni, a ~esto i kwi`evni zbuwiva{e me. Moj krasni g.
Mitropolit Mihailo nezaboravqa me a da se po koji put
nepi{emo. Radostan sam kada mi otuda stigne koje pismo. Kao {to
reko, radim u kwi`evnosti, te sam se obradovao, te sam se
obradovao novinarskome oglasu pod naslovom: "Novi srpski
pronalazak", t.j. da je g. Qubomir Kleri} profesor velike {kole
u Beogradu, prona{ao novu pisa}u ma{inu kojom se mogu u isto
doba da pi{u po vi{e pisama ili da snima povi{e crte`a od
jednom i t.d. Tim pronalaskom ja sam se rad upoznati; ali `alim
{to neznam toj novoj spravi koja je cena i da li je taj stroj zaista
saodgovaraju}i potpuno svojoj ceni. @ao mi je dobrotu Va{u
optere}ivati o tome me izvjestiti i informirati: ipak se nadam
na onu blagu du{u, da }e te saizvoliti svome posinku, koji jo{
`ivi i radi za dobro svoje svete crkve, srpstva i srpskoga naroda,
te da srpstvo vidi na pribre`ju jadranskoga mora i u sred
Ravnijeh Kotara Stojana Jankovi}a novi pronalazak brata
Srbina i profesora visoke {kole, pa da se vidi, da je i Srbin
kadar izumiti {to drugi nisu kadri. Ako sprava nije odve} skupa,
molim Vas da mi g. profesor Q. Kleri} odma jednu po{aqe, a
novce }u mu preko dobrote Va{e odma poslati dok traju banknote,
{to }u mo}i u~initi u pismu, a kada nov~ana nova vrednota iza|e,
308
309
310
Prepis
Va{a Ekcelenca!
Natrag tri godine (1891), neobazrivo{}u ~inovni~kom,
novoimenovani Upraviteq Poglavarstva u Benkovcu gosp.
Krater, povodom jedne gwusne `enturine, `ivi{e u
konkubinastvu sa nekim Stevanom Ratkovi}em u Cerawam,
pokloniv{i joj svo povjerewe suprotno meni, izazvao je neobi~ni
i sasvim neo~ekivani sukob izme|u mene i moje predpostavqene
Duhovne Vlasti, neopravdanom i na istini neosnovanom
tu`bom na istu. Razborito{}u zava|enih strana, Poglavarstveni
neistiniti ekstrem razbio se sam po sebi kao mimoprolazna i ne
na istini osnovana ~iwenica, dostojna sudske osude, stavqati
optu`bu izme|u predpostavqene vlasti i pot~iwenog,
neistinito, {to se opravdava tim izkqu~ivim dokazima: da je
ovaj Ured Parohijalni ispunio najta~nije svoju administrativnu
du`nost dostavom i Poglavarstvu i Op}ini u Benkovcu to {to se
odnosilo na neku `enturinu, `ivuv{u u sulo{tvu sa Stevanom
Ratkovi}em u Cerewam, kao {to je re~eno. Upraviteq je to
zaba{urio zbog nemara tra`iti akt i tu`bu je skovao protivu
mene Duhovnoj Vlasti, `ele}i mi izkqu~ivo zlo u~initi.
Tu`ba Poglavarstva kao neosnovana i neobazriva ostala je na
tome: da sam imao neugodnosti, no ipak se to dovelo u granice
mira; ali kako ~esto puta slabi aspiratori ~ovije~ijeg dru{tva
nezaustavqaju se u granicama mirnih odno{aja: to se ~esto puta
spu{taju svojim nadisajima {koditi dobrim qudima, te se nedadu
kretawu u toj sveri, na svaki na~in {koditi im, ili i wihovom
kome u rodu. U takovom ogledu kre}e se i g. Krater prema meni, i
svakom zgodom gleda izliti svoje crvo`u~je na meni; a kada to ne
mo`e na meni, eto ga na mome sinu. Neoti~na bje{e moja
pogre{ka u tuma~ewu ~l. 51 vojni~kog zakona, ja sam pogrije{io.
Gosp. Krater zato hvata moga sina sa `andarmima, ignorira moj
akt o mom sinu od dana 15. Septembra broj 177, {aqe ga
`andarskom pratwom iz Benkovca u Zadar, tu ga zatvore kao
najve}eg vojnog bjegunca u tamnicu; mojom nehoti~nom krivicom,
kao {to sam kazao i priznao aktom broj 177, optu`uje ga
Vojni~koj Vlasti, ova ga uzimqe pod istragu i sudi na deset (10)
dana zatvora; smi{qa plan i odpu{ta ga od u~iteqske slu`be iz
Kotara Benkova~kog i t. d.
Gospodin Upraviteq Poglavarstva Benkova~kog nezaustavqa
se ni na tome ve} ide daqe na sve na~ine da mi {kodi. Bla`enopo~iv{i Guverner Bla`ekovi}, kao li~ni mi poznavalac, dao mi
311
312
313
Broj 3533/pr.
332/E
314
315
12.
"DVIJE POSLANICE"
Poziv na pretplatu
na crkvenu raspravu pod naslovom
DVIJE POSLANICE
dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji
316
raspravio
Anton Franki
rim. katihet i profesor bogos.
odgovorio
Jovan [ari}
pravoslavni paroh
Malo }e kad pro}i decenijum godina, a da pravoslavne ne}e
pape pozvati enciklikom na uniju. Takav poziv bje{e
objelodawen natrag 13-st godina, a taj se eto ponavqa i u ovoj
godini. Natrag trinajest godina mnogo se pisalo o papinoj
encikliki, a i sam sam napisao odgovor na spis d.ra Antona
Frankija, rimokatoli~koga katihete i biv{ega profesora
bogoslovije u Zadru, kao na napadaju}i spis: "Dvije poslanice
dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji", pa i na samo
pravoslavqe. Tako bje{e natrag 13-st godina, a sad je opet novina;
rimski "Monitans" ovo dana objelodanio je tekst nove papine
enciklike, i on je ve} pred nama. Ni{ta nova nije ni u novoj
encikliki; fraza: pozivqu se sve crkve na sjediwewe s nama i to
je sve. Stotinama stotinama puta to je ponavqato u hiqadu
godina, i svakad je to zvawe ostajalo jalovo i bez uspjeha. Koliko
se dao prou~iti smjer najnovije papine enciklike kao i svake
dojako, u woj se papa hirno sje}a katoli~koga svijeta glede sjajne
manifestacije qubavi prigodom mu jubileja vele}i i on, poput
Spasiteqa ho}e na svr{etku svoga `ivota da pozove sve qude bez
razlike prebivali{ta i plemena na jedinstvo u vjeri. Ta papina
enciklika pomenute godine dala je povoda velikoj uzbu|enosti;
pisalo se sa vi{e strana: pisalo se od strane rimokatolika "za",
a od strane pravoslavnijeh, koji ispovjedaju istinu: "Carstvo
moje nije od ovoga svijeta" (Jov. XVIII. 36.), protiv enciklike.
Sve pisce i rimske i pravoslavne u sporu spisa papinoga
naporedo je na{ crkveno-genijalni spisateq g. episkop Nikodim
Mila{ u svome vrlo va`nome djelu "Kiril i Metodije". Od
pravoslavnijeh spomiwe Mitropolita Nikomidija, gd. Filoteja
Vrijeniosa povodom wegove napisane nau~ne rasprave i
jerodijakona Isajiju Papadopula, a od ruske kwi`evnosti osim
mawijeh i ve}ijeh ~lanaka Ivana Vas. Platonova povodom isto
tako nau~ne mu rasprave izdane u Harkovu. Nastavqaju}i na{
akademik g. episkop Mila{ pore|awa pisaca o encikliki
papinoj "Grande Munus" zaustavqa se na Dalmaciji i veli: "I kod
nas u Dalmaciji izdan je bio jedan osobiti spis povodom pokreta,
a u odgovor okru`nicima pravoslavnih episkopa dalmatinskih.
317
318
319
320
Oglas
Ovo je djelce izdalo u atar druga dva, koja }e se izdati ako se
ovo djelo dobro rasproda i na|e odbira kod svoje bra}e Srba.
Naru~iti se mo`e u svakoj kwi`ari i kod izdavaoca po
atresi: Jovanu [ari}u Cerawe, Benkovac
Dalmacija.
J. [ari}
U formi odbrane, pi{e otac Pavle, dvojice na{ih episkopa
Gerasima Petranovi}a koji je kazao da "ne dopu{ta i ne priznaje bilo
kome, pa ni Rimskome papi, prvosve{teni~ke vlasti zemaqske", i
episkopa Stefana Kne`evi}a koji je rekao: "iz Rima je do{lo najmawe
dobro", [ari} otvoreno i odva`no odgovara Frankiju da Srbima u
Dalmaciji nije Rim pravi za{titnik i siguran oslonac za daqi opstanak
na{eg naroda.... [ari} odgovara: "pravoslavqe ne}e u tu|e kolo, a u
svoje nikoga ne moli..., jer je rimokatoli~ka crkva u~inila pravoslavqu
vi{e {tete od islamizma..."
321
Predgovor
Povodom papine enciklike natrag trinaest godina napisao
sam ovaj spis, kao odgovor dr-u Franki-ju i dao ga {tampati u
"Hri{}anskom Vesniku" 1881 god. Na{ akademijski veteran i
crkveni kwi`evnik g. episkop Nikodim Mila{, ocjewuju}i sve
spise tada iza{av{e kao suprotne svakoj uniji sa Rimom,
najpovoqnije se izrazio o ovome mome spisu na strani HH-oj
predgovora svoga va`noga djela "Kiril i Metodije". Ja nisam
kanio dirati u moj spis; ali kako se i ovoga puta pojavila papina
enciklika pozivom pravoslavnijeh na uniju, kojoj je pravoslavqe
odlu~no protivno, ne izostajem ovaj spis nedati pre{tampati. Ni
rije~i u pohvalu spisa ne}u re}i, ~itaoci sami }e ga ocijeniti,
korist mu i wegovu va`nost za pravoslavqe kao istinu, s kojom se
krasi.
322
323
324
325
326
327
328
329
Wegovoj preuzvi{enosti,
Preuzvi{enom i op{tequbqenom
Gospodinu guverneru dalmatinskom
C. i K. Podmare{jalu
DAVIDU
Prigodom ~etrdesetogodi{weg slavqa slu`be mu
U BENKOVCU
22 avgusta 1895 g.
Uzornom slu`bom mnogih Ti qeta,
Radosna slava sviju nas sreta;
Mudar si di~an, glavaru mili,
Svjedoci primjera, mnogih Ti bili.
[tedar si, dobar i ~ini{ dare,
Hvala Ti {tedri sa Nime Care!
Kada nam diku qubqenu dade;
Upravqat mudro sa nama znade;
On vaje qubi naroda tvoga,
Da }e Mu Gospod dara Mu svoga,
Sru{iti vraga, nesloge viju;
Qubqen je du{om od Srba sviju,
Spomen Mu vje~ni sa time te~e,
Slu{at }emo g, {to nama re~e,
I biti stalni zakletvom danas,
Svaka zla kletva nek padne na nas,
Kada Mu nebi sqedili stope,
Qube}eg narod danas i ope.
Nebo, zemqa, sve radosno kli~e,
Sunce, mjesec, sa morima vi~e;
Obimom slavqa, kre}emo svuda,
Napojmo qubve mi na{a uda,
Pjevajmo klikom, radosne pjesme;
Mu~ati niko, danske nesme;
Slavqenik pun je usklika mira,
To na{a srca, prijatno dira,
Da slavqe klikom otvori puta,
@eqama narod nikud ne luta,
Ve} ide bratu, junaku svome,
Slavqeniku, ko an|elu tome,
Pregnut je Srbu i slavqe pjeti,
Satrati patwe, udese, sjeti,
A biti hrabru veseqem zgodnim,
330
331
Broj 190
332
8/9 1895
Parohu Cerawskom
Pre~asni o~e!
333
Broj 207
Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni moj Argipastiru!
334
335
336
Br. 1603/
Va{e Visokopreosve{tenstvo!
^ast je najponiznije dostaviti do znawa Preosve{tenstvu
Va{emu, da je Konsistorija, prema visokouva`enoj privoli pod
20 o. m. uva`ila pro{wu pre~asnog paroha cerawskog, Jereja
Jovana [ari}a, od istog dana br. 83, te u dana{woj svojoj sjednici
primila od wega podne{enu ostavku na eparhiju cerawsku, i ovo
337
Br. 403/E
338
Br. 147
Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni Arhipastiru!
Provi|ewe je tako htjelo, da su moji sinovi i moja porodica
uvidili, da su bili na slabome putu poslu{nosti, te su se trgli,
doznav{i za moj postupak pismom 20. maja br. 83, {to je naro~ito
u~iweno u tome smislu t.j. da se Mladen popravi i od krivoga
puta odstrani, osobito... pa~are za inovjernim osobama, sa
takovim vjeridbe u~initi i t.d. {to je protivno duhu
Pravoslavqa, a kao sve{tenik, koji {titi Pravoslavqe pa isto
do potrebe i krvqu braniti, pozvat sam to i {tititi pa to bilo i
najve}im gubitcima. Tim povodom i u uzrujanosti, uputio sam
pismo 20. maja Br. 83 kao neki naglasak ostavke na polo`aju ako
se moji sinovi ne bi popravili u poslu{nosti, pobo`nosti i ne
bi odustali neki od moje djece vjeridbom osobama
rimokatoli~kim; to krajem oktobra da budem odpu{ten od
Parohije Cerawske i iz Eparhije. No kako je i u uvodu ovoga
pisma kazano, takav je korak uticao na moje sinove i porodicu, te
su se svi popravili i molili svoga oca za opro{tewe, kao i da
opozovem pismo 20 maja Br. 83, to evo rado ~inim tim vi{e, {to
339
Sl. 102. [ari}evo pismo Episkopu Mila{u, od 13. avgusta 1896. god.
340
Cerawe
13 Avgusta 1896.
Odani sluga
Jovan [ari}
paroh
341
342
13.
"CRKVA I [KOLA"
Po~etkom 1897. godine, Jovan [ari} ozbiqno pokre}e
postupak za dobijawe penzije. Sada je ve} te{ko ovu nameru
dovesti u vezu sa nekim li~nim ili porodi~nim problemima.
Uostalom, on je ~itavog `ivota lebeo izme|u sve{teni~kog
poziva i qubavi prema {koli, kwizi i prosveti. Sa 62 godine
`ivota i bez i jednog zuba u vilici, sasvim je prirodno {to
verujemo da mu je potrebno da se oslobodi sve{teni~ke mantije i
najzad posveti makar i u poznijim godinama svog `ivota, onome
{to je nejvi{e voleo, a to je da bude pisac-prosvetiteq i da
pi{e.
Mehanizam crkvene vlasti se pokre}e. [ari} je jo{ jednom na
dnevnom redu vi{e sednica pravoslavne Konzistorije u Zadru.
C. K. Namjesniku
u Zadru
Sjednica
U Zadru, 18. Januara 1897.
Predlog
Paroh Cerawski Jovan [ari} pod 20 maja 1896 br. 83 (1543/96),
dao je ostavku na parohiju cerawsku, i zamolio, da bude rije{en
slu`be i otpu{ten iz eparhije. Konsistorija primila je ostavku
paroha [ari}a, i obznanila ga o tome pod 29/5 1896 br. 1603,
dodatkom, da }e u svoje vrijeme, koncem parohijske godine,
raspolo`en i biti sa parohijom Cerawskom. Na {to je paroh
343
[ari} pod 12/6. 96. br. 100, opozvao svoju ostavku 20/5 t.g. br. 83,
koju je sproveo okru`ni protoprezviter zadarski pod 25/6 t.g. br.
154. konsistorija ostala je pri svom rije{ewu 29/5. 96. br. 1603, o
~emu je izvjestila paroha [ari}a svojim ateratom 13/7 96, br.
2156, povrativ{i [ari}u isti spis.
Sa tijem je paroh [ari} podneo opet molbu 13 avgusta br. 147,
mole}i da se wegova ostavka 20/5 96. br. 83, otlo`i na neko
neizvjesno vrijeme sa nekih familijarnih razloga, a u slu~aju da
mu se pro{wa ne uva`i, neka mu se izradi mirovina, u koju svrhu
podneo je: sin|aniju preosv. episkopa Boko-kotorskog gd.
Gerasima sa odnosnim dekretom, kojim je imenovani bio parohom
u Kutima, i dekret kojim je imenovan administratorom parohije
Cerawske.
344
Po{to paroh Cerawski pod 20/5 1896. br. 83, te opet pod 13/8 i.
g. br. 147 dao ostavku na parohiju Cerawsku i podneo svoje
isprave;
Po{to je paroh Jovan [ari} odve} slaba zdravqa, to ne mo`e
vr{iti ta~no pastirske du`nosti, {to potvr|uje i svjedo~ba C.
K. Kotar. lije~nika benkova~ka, koju je pridru`io svojoj pro{wi
18/9 96. br. 172 kojom je tra`io tri mjeseca dopusta radi wegova
oporavqewa u zdravqu, i koji mu je dopust udijeqen bio 21. Sept.
1896 br. 3045, ali se isti okoristio nije.
Po{to paroh [ari} vrlo je nemaran u vr{ewu svojih
pastirskih i slu`benih du`nosti, a vaqda zbog wegovog
poru{enog zdravqa, vidiv{i daqe da paroh [ari}, vaqda niti
nije u normalnom du{evnom stawu, od nekog vremena. Proterao je
iz svoga doma suprugu i djecu, ~im sabla`wva narod i svoju
porodicu stavio je u te{ki i `alosni polo`aj, uvjereni budu}i da
jerej Jovan [ari}, u svakome pogledu, nije vi{e sposoban za
parohijsku slu`bu
Predla`em:
Neka se zamoli preuzvi{eno c. k. Namjesni{tvo, koliko na
osnovu gorespomenutih molba istoga paroha [ari}a, a tako i od
strane svoje, Konsistorija predlo`i: da jerej Jovan [ari} bude
podvrgnut Komisionom qe~ni~kom izvidu, te prema presudi istog
i prema razlozima istaknutim u mwewu, neka bude stavqen u
kona~no stawe mira uz mirovinu zakonom propisanu.
Konsistorijskom predlogu, neka se prisdru`i i svjedo~ba c. k.
Kotarska qe~nika benkova~kog.
204/107
(potpis ne~itak)
^olovi}
1897, II, 204/107
Preuzvi{enome C. K.
Namjesni{tvu
u Zadru.
18. Januara 1897.
Ad. No. 204/ex 97.
Paroh Ceranjski, jerej Jovan [ari}, rodio se u Skradinu 4. Oktobra
1836. godine.
Bogoslovske nauke svr{io je u biv{oj Klirikalnoj {koli u Zadru. Po
svr{enim naukama pre{ao je u Srbiju, primio podanstvo biv{e Kne`evine
345
Br. 8466/III
Dopis!
Ima se ~ast povratiti Prepo{tovanoj gr. ist. Konsistoriji
346
u Zadru
Odnosno na cijenjeni dopis 30 Januara 1897. br. 204 u svrhu da
izvoli obzirom na ispadak le~ni~kog nadpregleda, sadr`an u
priklopljenom izve{taju c. k. Kotarskog le~nika u Benkovcu dneva 18
Marta 1897 izraziti iznova svoje cijenjeno mnijenje u predmetu.
Istodobno dostavlja se takodjer podnesak seljana iz Ceranja od 22
Marta 1897 blagohotnog znanja radi.
U Zadru, dne 9 Aprila 1897.
Za c. k. Namesnika
(potpis ne~itak)
Br. 158
Visokopre~asna Konsistorijo!
Pre~asni paroh Ceranjski Jerej Jovan [ari} pod 14. tk. Br.
76. javio je ovom uredu da se od nekoliko dana nahodi u krevetu od
bolesti zvane "zapala plu}a"; da bi i prije rado odazvao se svojoj
sv. du`nosti i dlazio u {kolu Vrawsku, katihizirati
pravoslavnu djecu, ali da je o~ekivao, da mu se udijeli dr`avna
naknada za kowa; Isti~e svoje zauzimawe, da se {kola u Vrani
zavede i obe}ava se da }e svojoj du`nosti saodgovoriti i u Vranu
odlaziti katihizirati pravoslavnu djecu.
Sl. 104. Pismo okru`nog tutora petra Olui}a, od 18. maja 1897. god.
347
348
Pr.
Po{to je paroh [ari} umirovqen, staviti ad akta.
^olovi}, s.r.
Pr.
Obznaniti paroha Cerawskog, da Konsistorija {iqe u
Cerawe svog delegata da razgleda izgorjelu crkvu, i da na dan
hrama crkvenog odslu`i sv. liturgiju i utje{i narod.
1595/591
Vujinovi}, s.r.
^olovi}, s.r.
Jovi}, s.r.
349
Sl. 105. Pismo Konsistorije jereju [ari}u, od 18. jula 1897. god.
Broj 137
Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo,
Veledostojni Arhipastiru!
350
351
Parohu
Cerawskom
Usqed va{e molbe 23. jula t.g. br. 137, Konsistorija udjequje
Pre~asnosti Va{oj ~etiri sedmice dopusta, a do povratka va{eg
poslu`iva}e parohiju Cerawsku, paroh benkova~ki, koji se pod
jednim o tome izvje{tava. Istome preda}e privremeno parohijski
ured.
Parohu
Benkova~kom
352
Okru`nome Protoprezviteru
Zadarskome
Znawa radi javqa se Visokopre~asnosti va{oj da je
Konsistorija udijelila parohu cerawskom jereju J. [ari}u,
~etiri sedmice dopusta, i do povratka wegova, poslu`iva}e
parohiju cerawsku, paroh benkova~ki.
Vuinovi}, s.r.
353
354
Preosvje{~eni Vladika!
U Ceranjima na Iljindan dne
1 Avgusta
U ove nekoliko besjede sa ~emernim glasom moramo da vam javimo
na{ tugu i glas koi nam se dogodio na Saimu istoga Praznika po{to ste
poslali gosp. popa Djuru Popovi}a da spremi sve~anost na{eg praznika
(Iljindan, praznik ceranjske crkve "Sv. Ilija" prim. autora), tako biade
izvr{eno, upita nas Tutore isti Sve{tenik imali djece za kr{tenje, mismo
355
356
357
Broj 156.
Paroh Cerawski
Visokopre~astnoj Konzistoriji
u
Zadar
358
13/8
Pr.
Po{to je pod 18. avg. t. g. Br. 1834, zamoqeno c. k.
Namjesni{tvo, da putem c. k. Poglavar. Benkova~kog paroh
[ari} bude prisiqen na izi|e iz doma parohijskog, ovaj spis
staviti ad akta.
^olovi}, s.r.
Vuinovi}, s.r.
Br. 21914/III
Dopis!
Visoko je c. k. Ministarstvo za Bogo{tovanje i Nastavu {tovanom
odlukom 31. Jula 1897. br. 18430 odobrilo, da se gr. ist. parohu
Ceranjskome jereju Jovanu [ari}u dozna~i iz dr`avnom blaga mirovina
godi{njih forinta 400 (~etiristo).
Do ~asti mi je ovo donijeti na znanje Te Prepo{tovane Konsistorije
odnosno na dopis 6 Maja 1897 br. 983 pozivom da izvoli shodno
obavijestiti pomenutog patoha povra}aju}i mu ovdje priklopljene
priloge njegove pro{nje, te da izvoli na svoje vrijeme obznaniti pi{u}i
kad }e re~eni [ari} istupiti iz aktivne slu`be i mjesto u kojemu kani
boraviti e da mu se uzmogne dozna~iti udjeljena mirovina.
U Zadru, dne 11. Kolovoza 1897.
Za c. k. Namjesnika
(potpis ne~itak)
Prepo{tovanoj gr. ist. Konsistoriji
u
Zadru
O svim ovim tragi~nim doga|ajima: sukobom sa parohijanima,
bolesti, paqevini crkve, sukobom sa sinovima zbog devojaka
katoli~ke vere i sa `enom Sofijom koja brani sinove, otac
Pavle je ili pre}utao ili samo ovla{ dotakao. Definitivno se
raspao idealan lik Jovana [ari}a koji je otac hteo da predstavi
svojoj majci i drugima. Verovatno je to bio razlog {to se o~evo
359
(Izvodi iz eseja)
Crkva i {kola. Pitawe {kole i crkve vrlo je va`no; ono jo{
traje i jo{ nije svr{eno kako bi trebalo da je. Mi koji smo i u
jednoj i u drugoj struci, baca}emo bespristrasan pogled na obje
polovine ovoga pitawa, jer su obje iscrpqene iz potrebe, prirode
i narodne du{e. Uzmimo samo prosto rije~: "narodna {kola", pa
}emo odmah do}i na zakqu~ak: da je ona najboqe i najmo}nije
sredstvo k podizawu i {irewu narodne prosvjete, a putem toga i
narodnoga blagostawa, kao jednoga pouzdanoga temeqa, na kome se
podi`e i zida narodna budu}nost. Mi se ne}emo upu{tati u ma
koja posebna pitawa, stoje}i izvan kruga, koga smo sebi
obiqe`ili, govoriti o odno{aju {kole k crkvi, {to danas
sa~iwava polemi~ki predmet tuma~ewa me|u zapadno-evropskim
bogoslovima i pedagozima. Pri oprededjelewu istinitosti tijeh
ustanova, stvorio se veliki i te{ki proces pravda u kojoj se
360
361
362
363
364
365
366
367
368
369
370
371
14.
BOL U DU[I
Ne biti kriv, ne zna~i istovremeno izbe}i kaznu krivice koju
ti drugi nameni. Stalno ose}awe nevinosti poga|a [ari}a jo{
od vremena Frawe Kratera, Kotarskog c. k. namesnika, do te mere,
da u svakom postupku vlasti prema sebi ose}a agresiju sile.
Pribli`ava se dan primopredaje cerawske parohije,
definitivnog odlaska iz ubogog sveta kome je predano slu`io,
skromno i sa zanosom. Pribli`ava se dan koji je [ari}u morao
biti veoma te`ak i `alostan.
Primopredaja cerawske parohije bila je dramati~na, gotovo
tragi~na, ne samo za [ari}a nego i za ~itav narod Cerawa i
okoline. To }e se videti iz nekoliko slede}ih pisama
Pravoslavnoj Konzistoriji u Zadru.
Da li [ari} sada ima neki stih koji bi ga umirio, razbistrio
wegov uznemirani um, olak{ao bol u du{i?
Preostaje nam samo da zami{qamo kako je sve to zaista teklo,
da u ko{maru slede}ih izve{taja doku~imo pravu istinu i
opravdawe za svoga pretka! Ima li ga?
Evo, kako je [ari} opisao primopredaju svoje parohije.
Va{e Visokopreosve{etnstvo!
Javqam dobroti Va{oj ju~era{wi dan predaje parokije, koji je
tekao ne lo{e do zakqu~ka, a zakqu~ak je bio upravo tragi~an.
372
Sl. 110. [ari}evo pismo Episkopu Mila{u, od 13. avgusta 1897. god.
373
Br. 101
Visokopre~asnoj Pravoslavnoj
Episkopskoj Konsistoriji
Zadar.
Visokopre~asna Konsistorijo!
Sa te{kim bolom u du{i uzimqe potpisatni danas pero u
ruke, da u kratko saop{ti Toj visokopre~asnoj dosad nikad
ne~uveni i nevi|eni na~in predaje jedne parohije, o ~emu }e
tako|er sa svoje strane obavjestiti Tu Visokopre~asnu
Konsistoriju duhovni delegat.
374
375
376
Br. 183.
Visokopre~asna Episkopska Konsistorija!
Po milostivom nalogu Te Visokopre~asne Duhovne Vlasti od
31. jula ove godine Br. 1645, podpisani je paroh u 8/20, teku}e g.
oti{ao u Benkovac Pre~. parohu Plav{i za po}i s {wim zajedno
u Cerawe i izvr{iti predaju one parohije, ali Pre~asni paroh
Plav{a da je [ari} oti{ao u Zadar i da oni dni nemo`e biti
predaja one parohije, i tako potpisani vratiti ku}i; opet u
ponedjeqak napraviti pismeni poziv Pre~. paroha Plav{i
podpisani je opet 12/24. teku}e g. oti{o u Benkovac te skupa
otidu u Cerawe, ali naopako po~e oboici, jer za malo
neizgibosmo od nesretnog [ari}a da neutekosmo u jednu sobu i
tvrdo sa jo{t jednim ~ovjekom te`akom nepodvalismo vrata od
sobe dok je pristijo C. K. oru`nik, koj nas oprosti onog stra{nog
zatvora te tako pobjegosmo u Benkovac, g|e u C. K. Poglavarstvu
sav nesretni doga|aj na zapisniku neka`emo, kog }e
Visokopre~asna Episkopska Konsistorija od C. K. Poglavarstva
primiti i sve ta~no poznati i podpuno uvjeriti se.
Sve je dobro i{lo do polovine radwe, a kad je nastalo pitawe
o imovini crkvenoj pomami se [ari}, kog niko nije mogao
umiriti niti od wega ukloniti, nego bjekstvom, ali nami dvoici,
koij nijesmo mogli ute}i izvan sobe bijo je neopisani strah.
Ovo samo u kratko da je Ep. Konsistoriji poznato i kakvom je
stawu podpisani izvr`en pod svoju starost.
Predaja parohije bi}e prine{ena dok mu Pre~asni Paroh
Plav{a dostavi.
Istodobno podpisani uvjerava Visokopre~asnu Konsistoriju
da je Parohu Plav{i nevazmo`no cerawsku parohiju
poslu`ivati, ako se [ari} ne ukloni od one parohije, jer je onaj
~ovjek katar svako zlo u~initi pa bilo kome i kakvoj najvi{oj
osobi.
U Biqanima 14 Avgusta 1897
Jerej Ilija Vojvodi}
paroh
U Zadru, 23. Avg. 97.
Pr.
Po{to je predaja parohije cerawske izvr{ena dne 12/24 avg.
97. ovaj spis staviti ad acta.
^olovi}, s.r.
(potpis ne~itak)
377
Zapisnik Konsistorije
U Zadru, 18 avgusta 1897
Od No. 1833/681
Paroh Benkova~ki 14/8 97 br. 101, izvje{tava o opasnom
postupku paroha [ari}a protivu wega i delegata duhovnog
prilikom predaje parohije Cerawske.
Pr.
Zamoliti C. K. Namjesni{tvo da sredstvom C. K. Kotar.
Poglavarstva Benkova~kog, prinudi paroha [ari}a da izi|e iz
parohijskog doma i da ga odstrani i Cerawa.
Vuinovi}, s.r.
1834/682
^olovi}, s.r.
C. K. Namjesni{tvu
u Zadru
Usljed vele{tovane Odluke Visokog C. K. Ministarstva za
Bogo{tovije i Nastavu od 31. Jula t. g. Br. 18430, kojom je paroh
Ceranjski Jovan [ari} stavljen u kona~no stanje mira, kao {to je o tome
obavje{tena Konsistorija {tovanim Namjesni{tvenim pismom 11. avgusta
t. g. Br. 21../III, ona je duhovna vlast svojim rije{enjem 31. jula t. g. Br.
1695 zaklju~ila: da parohiju Ceranjsku povjeri u privremenu
administraciju parohu Benkova~kom Jereju Lazaru Plav{i, u koju svrhu
odredila je da predaja parohije Ceranjske propisanim na~inom
sljedovati im u prisustvu Konsistorijskog delegata, pre~. paroha
Biljanskog jereja Ilije Vojvodi}a.
Po{to paroh [ari} nije htjeo mirnim putem predati parohiju
ceranjsku parohu Benkova~kom Plav{i, ve} je izazvao ne~uveni {kandal
i zaprijetio je silom oru`ja obojici sve{tenika, kao {to }e Preuzvi{eno C.
K. Namjesni{tvo viditi iz prilo`enog izvje{taja paroha Benkova~kog od
14/26 tek. br. 101, koji se dostavlja u prijepisu, i kao {to je o tome ona
izvje{tena i sa drugih strana.
Uvjerena budu}i Konsistorija da je paroh [ari} ~ovjek lud i opasan u
svakom pogledau, te ako on i na dalje ostane u parohiji Ceranjskoj, da
odredjeni sve{tenik na poslugu one parohije niti mo`e, niti }e mo}i, radi
opasnosti svoga `ivota, vr{iti pastirske du`nosti parohijanima
ceranjskim, koji su takodjer iz opravdanih razloga ozlijedjeni na biv{eg
svog paroha [ari}a, Konsistorija ne imaju}i sredstva niti snage da u ...
privede paroha [ari}a, i najposlije u korist dobra poredka, te da se dr`i
378
379
lek u tim nesretnim i uzbudqivim danima `ivota. Uspela je u tome uz
pomo} svoje ve} odrasle dece (Milica 27 godina, Milenko 25, Dragiwa
23, Darinka ? 17)...
...Po{to je predao svoju parohijsku du`nost svome nasledniku,
prinudno seli iz Cerawa u selo Radu~i}, kod Knina, kod sina Milenka
u~iteqa, 1897. godine...
380
15.
SVE[TENIK U PENZIJI
381
trastullo, in tutta quanta la vita. Popolo che non conosce
il passato, fanciullo o imbecille; popolo che lo spreza,
perduto,
Tomasseo (Dizionario estetico)
382
383
384
385
386
Svojim ~itaocima
Gospodo ~itaoci!
Moram priznati da sam iznenadjen neo~ekivanim odzivom Va{ega
gospostva, na ovaj moj mali, ali i zanimljivi rad. Nije moja zasluga
gospodo ~itaoci, ve} je to plemenitost Va{ega ose}aja i `arkoga
patriotizma, odazavati se ~ovjeku, koji je {tono reku novi pred Va{im
bratskim o~ima, do~im sam dojako ve}om stranom moje radnje radio,
uredjivao i tiskao }irilicom, koja nije mnogima od Vas poznata.
Radujem se visoka gospodo ~itaoci i mili sugradjani grada Zadra, sa
uglednom inteligencijom ~inovni{tva, gradjanstva, sve{tenstva,
u~iteljstva i mile nam omladine bez razlike stranaka, da mi se odazvaste
meni malome i starome popu upravo samouku; ~ovjeku ne akademi~aru
ili kome salonskome nau~enjaku, ve} djaku od 4 godine osnovne {kole i
5 godina stare bogoslovije, a radujem se da sam sretan odzivom na moj
mali rad, na moj mali i neznatan trud. Pojmim vrla gospodo Zadrani i
svi koji mi se odazvaste i po unutranosti na{e mile Otad`bine Dalmacije,
da Vas je rukovodio bratski osje}aj: "treba nam je pomo}i starca
sve{tenika, koji radi, i koji ima djecu i na samome {kolstvu". Tako ste Vi
gospodo i bra}o ~itaoci mislili, a tako ste mi se i mnogi i izra`avali
kupe}i predbrojbu, na~emu, na kome plemenitome osje}aju, evo me
skromna, da Vam uskliknem: Hvala bra}o, na Va{em odzivu
spomo`enju i ljubavi, {to }u nositi u du{i mojoj kao dragocjanost, kao
387
388
389
390
16.
AKADEMIJA NAUKA
391
392
Bro}anac-Klis-Spqet-Dalmacija
18 Aprila 1900
Visokoj Akademiji Nauka
Beograd
Ima 6 mjeseci da sam iza{ao u okolinu grada Spqeta, rodnog
mjesta cara Dioklecijana u znanstvenom istr`ivawu mjesta,
gradova i sela. Kao {to sam i 1888 godine u g. \or|evi}a
"Otaxbini" pisao "Priloge o poznavawu Dalmacije". Ovdje u
Bro}ancu zadr`a}u se do novembra mjeseca, te }u obi}i mnoga
sela, gradove i varo{i, te }u opisati prekrasni Klis, koji je
spojen sa istorijskom pro{lo{}u srpskom, kao i slavni Solin i
t.d. Da bih zadosta u~inio programu te Akademije Nauka, molim
dobrotu Upraviteqstva iste da mi ~im prije po{aqe {tampani
obrazac pitawa o sastavu opisa sela, onako, kako je to ve} odavno
bilo javqeno kroz listove, a pod atresom: Jovanu [ari}u,
Pravoslavnom sve{teniku, Bro}anac-Klis-Spljet-Dalmacija.
O nagradi za trud ne treba ni govoriti, budu}i je to ve} u
listovima nazna~eno. Da bi Ta Akademija unekoliko o meni
imala poznawa, prila`em taj "Poziv na pretplatu" iz koga }e se
samnom upoznati ako }e i u nekoliko, mole}i g. Presjednika
zgodom izraziti mi pozdrav g. ministru Vladanu \or|evi}u,
dobrome mome poo~imu Milanu Mili}evi}u, Vuka{inu
Petrovi}u, starim mojim prijateqima.
Na koji bilo na~in, o~ekujem odgovor radi moga ravnawa. Te
Akademije Nauka
Najponizniji sluga
Bro}anac,
Jovan [ari}
18/4 1900
sve{tenik, pjesnik i kwi`evnik
na Primorju
393
Sl. 114. [ari}evo pismo Aklademiji Nauka, od 18. aprila 1900. god.
Posle ne{to vi{e od dva meseca, [ari} pi{e jo{ jedno pismo
Akademiji Nauka, veoma neobi~no i puno interesantnih pitawa
na koja bismo i danas `eleli odgovor.
394
Sl. 115. Drugo [ari}evo pismo Akademiji Nauka, od 20. jula 1900. god.
395
ho}u. No kako sam dao rije~ biti ovdje do oktombra, prije ne}u
mo}i u Boku, do~im nastojateq, koji mi je dobro poznat, ne}e
u~initi ni{ta, a imalo bi se dosta raditi. Sve dragocijenosti
starine ja sam pregledao natrag 16 godina i to se neda opisati
{ta na Savini ima. Neka mi Akademija po{aqe za putni tro{ak
po}i }u ja, a morao bi se baviti barem 6-7 dana mogu}e i zgodu
kakvu ~ekati, jer ko zna g. nastojateq da li }e se potrefiti kod
ku}e. ima stvari i po Dalmaciji, a osobito manastiru Krupi, u
gradu Skradinu, a za to treba odawa, truda i tro{ka, zato, ako je
to po voqi Akademiji, ja se stavqam na raspolo`ewe krajem
oktombra kada }u pokupiti ovdje moje pristojbe i onda mi biti na
voqu i}i kuda ho}u. Ja netra`im bog zna {ta, ve} {ta mi se dade, s
tim }u biti zadovoqan, a da bi pravedno bilo da mi se odazove
{to pospije{nije, potkrijepi}e i ta okolnost, {to sam ja tamo
bio i rukopolo`en, bio sve{tenik 9 godina, ovamo se opet vratio
kao Dalmatinac, gdje pi{em i radim, a otuda i izbijam koju
korist, budu}i da pensija nije neznam kakova, a da se stoji
skr{tenijeh ruku, nevidim razloga.
Da bih znao kako }e se radwa pla}ati, te i kao onaj, koji od te
strane po{to kad privre|ujem ako i ne kao pokojni Karaxi}, kome
sam pjesme u Zadru kao bogoslov pisa pok. Save Martinovi}a
Crnogorca, opet je dobra i mala korist. [to se ti~e M. Savine u
Boki, mo`e se Akademija i sama obratiti radi stvari koju sam
spomenuo, ina~e i kako reko, ja se stavqam na raspolo`ewe po}i u
Boku samo za mali tro{ak i rad izvr{iti, za koji }e mi
Akademija onda trud platiti, kada radwa bude ocjewena, a za
stalno, ona je dragocijena i to ne, recimo, na stotine, ve} na
hiqade; jer je istorija, koja je rijedka. Pritom, trebalo bi i
osoba da je poznata, kao {to sam ja poznati bio u Boki 15 godina
paroh i qubazan sa dobrim episkopom Petranovi}em.
Kao docenta onom {to sam prvi put poslao, ula`em ovdje i taj
{tampani prilog kao znak moga viskog po{tovawa Te Kraqevske
Akademije nazivqu}i se
Bro}anac-Klis-Spqet
Dalmacija, 20/7 1900.
Najponizniji sluga
Jovan [ari}
sve{. u penziji
396
PJESMA
iz zbirke
Abata Alberta Fortisa*
{tampana u Mlecima
1774 god.
(*Vrijedni nau~ewak talijanski natrag 126 godina, opisuju}i Dalmaciju,
pa i obi~aje, iznio je ovu pjesmu, koju ja ni u dlaku i ni~emu nisam dotakao da
joj ne bi {to natrunio. Donosim je Kraqevskoj Akademiji po onome {to
zaslu`ni list "Karaxi}" u svesci za januar 1899 god. str. 7-8. o Fortisu
govori, dobiv{i nekolike sveske "Karaxi}a" dobrotom g. prof. Tih.
\or|evi}a o Fortisu i wegovoj zbirci pjesama. Abat Fortis napisao je
dvije ~asti ovog djela, te izme|u ostaloga me|u obi~ajima na prvome mjestu
donio je ovu vrlo psihisti~ku pjesmu. Drugom prilikom progovori}u {togod
o Abatu Fortisu i donositi mu prevode iz obi~aja kod nas, ako to bide po
voqi Akademije i t.d.)
De' Costumi
Halostna pjesan za
plemenite
Asan-Aghinize
397
398
399
Vrlom i Rodoqubivom G.
Upravniku Geografskog Zavoda
Dr. J. Cviji}u
Beograd
Primio sam patriotsko pismo dobrote Va{e pod danom 2 maja
ove 1901. godi. i razabrao dobro o ~emu mi pi{ete. Februara 26,
ugasila mi se najmilija zvijezda moga doma}ega neba, 17 1/2 godina
joj `ivota. Kako u Zadru treba kupiti zemqi{te, gdje mi je
an|el~e moje sahraweno, a onda sam nakan podi}i joj mramornu
plo~u, natpis i t.d., {to }e me stati novca, zato sam malo urgirao
za novce, je da bi iz te mile zemqe prispjela para kao amanet
400
401
Jovana [ari}a
402
I taj udarac mora}e na preboli, pi{e otac Pavle, ve} ostareli Jovan
[ari} pred kraj svog napa}enog `ivota. @ena mu Sofija sve to, kao i
ranije, stoi~ki podnosi, pru`aju}i mu utehu do posledweg trenutka, za
qubav jo{ preostale dece: u~iteqa Milenka, k}erke Milice Babac i jo{
neudate k}erke Darinke.
Cela porodica Jovana [ari}a, osim Milice koja preko Makarske,
Knina i Benkovca, napokon polazi u Zadar sa svojom porodicom, nalazi se
na okupu u Bukovi}u kod Benkovca, kod sina u~iteqa Milenka kome se
rodila k}i Bosiqka, a kasnije i k}i Smiqa.
Uslovi `ivota su ne{to boqi nego u Cerawama, ali je [ari} ve}
premoren od `ivota...
U zimu 1905. godine, nasvr{io je 69. godina (u to vreme iznad proseka
godina `ivota). Bio je jo{ `eqan putovawa, ma da ga je fizi~ka snaga
o~igledno sve vi{e napu{tala. Ubrzo posle jednog nazeba i kra}eg
bolovawa, [ari} je, iznenada, preminuo u zoru 28. novembra 1905. godine
u Bukovi}u.
Tako je prestalo da kuca srce plemenitog oca, sve{tenika, u~iteqa i
neumornog borca i radnika, koji je ulagao sve svoje snage od najranije
mladosti pa do kraja `ivota, za preporod i slobodu srpskog naroda.
Borio se sr~ano, odva`no i fer sa svojim protivnicima...
Svojim skromnim ali neumornim naporima, pod veoma te{kim
uslovima, [ari} je znatno doprineo, pored drugih neimara, na
upoznavawu i zbli`avawu na{ih naroda, ba{ u ono vreme kada su strane
mra~ne sile Rima i Be~a ulagale najve}e i bezobzirne napore na
wihovom razjediwavawu, otu|ivawu i mr`wi.
403
17.
SOFIJA I JOVAN
Posle [ari}eve smrti, wegova `ena Sofija, pi{e otac Pavle, u 59.
godini `ivota, dosta namu~ena i iznemogla, produ`ila je svoj skroman
`ivot dosta povu~eno, borave}i, u glavnom, u sredini svoje preostale
dece: sina Milenka, u~iteqa, a kada je udala i posledwu k}er Darinku za
popa Jovu [olaju, 1914. godine, prelazi kod k}eri Milice.
Za vreme Prvog svetskog rata, Sofija je boravila u Zadru kod k}erke
Milice, okru`ena qubavqu wenih unu~adi. Dobro poznata po svom mu`u
Jovanu [ari}u, u`ivala je veliki ugled u porodici i izvan we. Zbog
svojih naprednih i slobodoumnih politi~kih ideja imala je odabrani krug
uglednih prijateqa. Me|u ovim naro~ito se isticala porodica
profesora Vicka Martinisa sa Visa, kao i novinara \ive Vi{i}a. Sa
wima je Sofija ili "Srbijanka", kako su je zvali iz milo{te, tuma~ila
napredne politi~ke ideje u Srbiji i proricala siguran pobedonosni
ishod rata koji je od 1914. do 1918. godine, svom `estinom besneo nad
Srbijom i Balkanom, kao i u ~itavoj Evropi. Verovala je u skoro i sigurno
ujediwewe svih na{ih na-roda u jedinstvenu dr`avnu celinu, ma{tala o
ujediwewu svih Ju`nih Slovena. Ona je veoma impresivno delovala na
svoju okolinu koja je bila daleko {ira od kruga porodice ili prijateqa.
Posle zavr{etka rata, boravila je kod svoje najmla|e k}erke Darinke
i Strmici i wenom decom Angelinom, Radomirom, Du{ankom i Nevenkom.
Povremeno je bila i kod sina Milenka, koga je progonila ista zla sudbina
siroma{nog lutalice, kao i wegovog oca. Sa `enom i dvoje dece (Smiqom
i Bosiqkom), tumarao je po istim onim zabitim selima Dalmacije u kojima
je slu`bovao wegov otac... I onda kada mu je k}i Smiqa poha|ala
u~iteqsku {kolu u [ibeniku, morala je putovati svakog dana parobrodom
za [ibenik, ~as iz Tijesnog, ~as iz Zatona. Za Milenka [ari}a, u~iteqa,
sina zaslu`nog mu oca Jovana [ari}a nije bilo boqeg mesta. Kraj svoje
slu`be do~ekao je u selu Zaton, a umro u [ibeniku 1931. godine.
Sofija }e morati podnositi jo{ nemilih `rtava. Pre`ive}e udar koji
}e sna}i wenu k}er Milicu kada joj je poginuto sin Jovan, u~enik V
razreda gimnazije, u avgustu 1919. godine. On se nalazio na letovawu u
Obrovcu kod rodbine Stevana Brki}a. Kupaju}i se u reci Zrmawi i voze}i
se u ~amcu, pogodilo ga je zrno iz karabina jednog italijanskog
karabiwera.
404
405
Nikada Milica, na{a plemenita majka, pi{e otac Pavle, nije mogla
da zaboravi ovu tragediju. Nosila je crninu i uvek povu~ena bila sve do
kraja `ivota...
Dva meseca posle tog udesa, iznenada umire i Sofijina k}i Darinka,
udata za sve{tenika Jovana [olaju, u selu Strumici kod Knina.
Sve{tenik [olaja se skrivao u {umi, zbog pru`awa oru`anog otpora
italijanskoj vojnoj okupaciji Zadra i okoline, i nije mogao da omogu}i
hitnu lekarsku pomo} svojoj supruzi koja se nalazila na poro|aju bez
ikakve za{tite. Tako je baka Sofija ostala da neguje wihovu decu
Angelinu, Radomira, Du{anku i novoro|en~e Nevenku. Kada se [olaja
ponovo o`enio, Sofija se nastanila kod k}erka Milice u [ibeniku, koja
je pre{la iz Zadra kao i mnogi drugi Srbi i rodoqubi, posle predaje
grada Italiji.
406
407
408
409
410
Godina XIII
GLASNIK
Pravoslavne Dalmatinske crkve
str. 175/176
Crkvene vjesti
+ Jerej Jovan [ari} preselio se u Bukovi}u (kod Benkovca) u
vje~ni `ivot dana 28. nov. o. g. u 69. godini `ivota.
Pokojnik se rodio u Skradinu 4. XII. 1836. godine. Poslije
osnovne {kole svr{io je klirikalnu {kolu u Zadru.
Rukopolo`en je za |akona 6. sept. 1864., a 2. dec. iste godine za
411
412
Marko P. Babac
praunuk Jovana [ari}a
U Beogradu
Na Sretewe, 2005.
413
BIBLIOGRAFIJA
"Svetovid", ~lanci u listu, Beograd, 1867.
"Djela slavnih qudi", kwiga, Beograd, 1868,
"Jedinstvo", ~lanci u listu, Beograd, 1870/71
"Resavski po{tono{a", list, urednik, izdava~ i pisac,
Svilajnac, 1871.
"Narodni prijateq" (ili mali revizor na{ih svrha), kwiga,
Zadar, 1875.
"Prilozi za poznavawe Dalmacije", u "Otaxbini", prvi deo,
Beograd, 1875; drugi deo - "Skradin, wegova
istorija i okolina", 1882.
"Boka Kotorska" (mali zabavnik za srpsku mlade`), kwiga,
Novi Sad, 1882.
"Dvije poslanice dvaju episkopa dalmatinskih", pod
pseudonimom J.P.S. - kwiga-rasprava u dva
nastavka, "Hri{}anski vjesnik", Beograd, 1894.
"Crkva i {kola", esej u sedam nastavaka, "BosanskoHercegova~ki isto~nik", 1896/97.
"Stogodi{wica pada republike Mleta~ke", kwiga, Zadar,
1898.
413
SADR@AJ
Strana:
I.
1. RAZLOG .......................................................................
2. VREME ......................................................................... 9
3. PISMA ........................................................................ 34
4. MLADOST I [KOLOVAWE ............................. 52
II.
5. PUT U SRBIJU ...................................................... . 59
6. SVE[TENIK I NOVINAR ..............................
73
III.
7. "DJELA SLAVNIH QUDI" ............................... 104
IV.
8. "RESAVSKI PO[TONO[A" ............................ 171
9. "NARODNI PRIJATEQ" ..................................... 215.
V.
10. "KWI@EVNI ZABAVNIK" .............................. 252.
11. PAROH CERAWSKI ............................................. 286.
VI.
12. "DVIJE POSLANICE" ....................................... 315.
13. "CRKVA I [KOLA" ............................................. 342.
14. BOL U DU[I ..........................................................
371.
VII.
15. SVE[TENIK U PENZIJI ................................ 380.
16. AKADEMIJA NAUKA ..........................................
390.
403.
BIBLIOGRAFIJA ...........................................
413.