Marko Babac

JOVAN [ARI]
(1836-1905)
Sve{tenik, kwi`evnik, novinar i pjesnik na Primorju

Beograd
2008

1.

RAZLOG

"Uzmi ovo i vidi {ta je", rekla je mama Dara dok smo pre dve
godine (1984) zajedno pregledali hrpe nesre|enih papira,
dokumenata, vojnih geografskih karata i skica pokojnog oca; i
odmah dodala: "Ovo je tata pisao o svom dedi [ari}u". Predala
mi je jednu neuglednu crnu plasti~nu aktenta{nu, ~iji je oblik
bio moderan dalekih i siroma{nih pedestih godina; bez ikakvih
ukrasa na gorwem delu dve plasti~ne dr{ke i patent zatvara~.
Kod ku}e sam je otvorio bez nekog naro~itog interesovawa. U
jednoj crvenoj koverti bilo je nekoliko starih fotografija
ra|enih na kartonu i sada ve} skoro sasvim izbledelih.
Zapazio sam jednu fotografiju, o~igledno reprodukciju mnogo
starijeg originala, sredove~nog ~oveka u sve{teni~koj mantiji,
prosede kose, brade i brkova. Na pole|ini je pisalo da je to Jovan
[ari}. Onizak i stamen, [ari} stoji pored malog stola
prekrivenog {arenim stolwakom. Levom rukom oslawa se na
drveni rezbareni {tap koji je po na~inu kako je upotrebqen i
kako izgleda, verovatno znak dostojanstva wegovog vlasnika.
Desnom rukom sve{enik se oslawa na uspravqenu debelu kwigu sa
stranicama okrenutim prema posmatra~u, kako se ne bi mogao
pro~itati natpis na koricama. Time je namerno istaknuta kwiga
kao simbol pismenosti, prosvete, znawa. Prsti le`e preko kwige

o~igledno svetovnog sadr`aja, le`erno ra{ireni kao da su

trenutak ranije izronili iz stranica koje je ~ovek sa
fotografije pa`qivo ~itao. Odmah sam osetio da ovo, vi{e
inteligentno nego produhovqeno lice `eli posmatra~u ne{to da
saop{ti. O~igledno da je sve{tenik na fotografiji vi{e `eleo
da o wemu dobijemo sliku dostojanstvenog ~oveka koji se bavi, pre
svega, kwigom i da to {to radi smatra prili~no va`nim.

Sl. 1. Jovan [ari} (1836-1905), sve{tenik, narodni u~iteq,

kwi`evnik, novinar i pjesnik na Primorju

Tog trenutka setio sam se da mi je otac pre vi{e od dvadeset

godina pri~ao da je wegov deda sve{tenik Jovan [ari} `iveo
neko vreme u Srbiji i da je u Svilajncu izdavao lokalni list
"Resavski po{tono{a". Odjednom sam se zainteresovao za ovog
~oveka koji je, o~igledno moj pradeda, i koji ve} na samom po~etku

razgledawa sadr`aja o~eve aktenta{ne {aqe averbalnu poruku

koja me iznena|uje i budi radoznalost. Ruka spu{tena preko
kwige jasno je govorila o slo`enosti ovog ~oveka koji iz daqine
svog vremena ima hrabrosti da pa`wu posmatra~a slike ukloni sa
sve{teni~ke mantije.
U ta{ni je bilo nekoliko o~evih pisama i odgovora meni
nepoznatih qudi, zatim, dva, o~evom rukom prepisana pisma
Jovana [ari}a Kraqevskoj Akademiji Nauka i Jovanu Cviji}u
upravniku Geografskog zavoda u Beogradu, i najzad, u dva
primerka o~ev kucani tekst monografije o Jovanu [ari}u na 24
stranice. Na dnu ta{ne bilo je nekoliko praznih nekad belih
listova hartije i nekoliko vi{e puta kori{}enih listova
indigo papira. (Hartiju i indigo ostavio sam u ta{ni, gde jo{
uvek le`e.)
^ekalo me je jo{ jedno iznena|ewe! [ta je to [ari} radio za
Srpsku Akademiju Nauka i Jovana Cviji}a? Kakav je to tekst
~uvene narodne pesme "Hasan-aginica", koji [ari} {aqe iz
Dalmacije u Beograd? O tome nisam ni{ta znao. Otac nam nije
pri~ao. A mo`da i jeste, ali ga nismo slu{ali!?
Brzo sam pro~itao o~ev rukopis. Potvrdilo se ono {to sam sa
zebwom pretpostavqao. U o~evom tekstu bilo je vi{e pitawa
nego odgovora. Sre}om, dragoceni izvori za daqe tragawe bili su
navedeni: Istorijski arhiv u Zadru, Arhiv Srbije u Beogradu,
Narodna biblioteka Srbije u Beogradu, Srpska Patrijar{ija u
Beogradu, Univerzitetska biblioteka u Beogradu, Biblioteka u
Svilajncu, Manastir Krka u Dalmaciji i Savina u Crnoj Gori.
U na{oj porodici ni{ta se od Jovana [ari}a, ili o wemu,
nije sa~uvalo ni jedna stranica od pet kwiga (!) koje je napisao,

ni jedan red iz mnogobrojnih eseja, ~lanaka i dopisa u nekoliko

listova i ~asopisa (!), ni jedan li~ni predmet. Samo jedna
reprodukcija wegove fotografije, i nesigurno se}awe o~eve
majke Milice, k}eri Jovana [ari}a, koju sam kao de~ak od
desetak godina upoznao kao umornu staricu, kada je posle
zavr{etka rata (1945-46) do{la iz Siska (Hrvatske) u Beograd
svojim sinovima Nikoli i Pavlu.

Sl. 2. Baka Milica Babac, najstarija k}erka Jovana [ari}a, sa

sinovima Nikolom (levo) i Pavlom (iza we), prijom KajomKatarinom i wenom k}erkom Olgom, Nikolinom suprugom
(desno). Pored oca Pavla stoji wegova k}erka Biqana
(fotografija je snimqena 1955. god.).

Baka Milica bila je neverovatno blaga i skromna `ena.

U`ivala je u }utawu i gledawu svih nas, a naro~ito svojih sinova.
Na licu bi joj tada treperio osmeh zadovoqstva i ponosa. Iz
Hrvatske je do{la u Beograd sa jednom ove}om platnenom putnom
torbom u rukama. Potr~ao sam joj u susret preko Kaleni}eve
pijace i ugledao je negde u Wego{evoj ulici... Poneo sam torbu...
Ne ra~unaju}i mnogobrojna seqakawa baka Milice, kao deteta
po Srbiji, Crnoj Gori i Dalmaciji, ovo je bilo tre}i put da se

baka Milica, kao majka i baka, preseqava nose}i sa sobom samo

najnu`nije stvari. Prvi put bilo je kada je ~itava porodica sa
~etvoro dece (me|u kojima je bio i moj otac Pavle), iz Zadra
pre{la u [ibenik nakon italijanske okupacije 1918. godine i
tragi~ne pogibije sina Jove, u~enika V razreda gimnazije. Drugi
put, kada je za vreme Drugog svetskog rata iz [ibenika, posle
deda Markove smrti, sama, prepla{ena, izgladnela i promrzla,
oti{la u Sisak (1944) kod Lepe (najstarije sestre moje majke
Dare), udate za visokog domobranskog ~asnika Josipa-Jocu
Aleksi}a. U wihovom kostoqubivom domu baka Milica je na{la
sigurno i toplo uto~i{te i tako pre`ivela usta{ke pogrome
Srba u Hrvatskoj. Najzad, tre}i put, kada je kao izbeglica iz
Hrvatske do{la u Srbiju u kojoj se i rodila. Da li je pri takvim
dramati~nim selidbama u wenim putnim torbama bilo mesta i za
uspomene na oca Jovana [ari}a?
Odgovor sam na{ao u prvom o~evom pismu koje je sa~uvano u
crnoj plasti~noj ta{ni, u kojem govori o razlozima interesovawa
za svog dedu. Pismo je upu}eno u Drni{, 10. jula 1959. godine,
doktoru Konstantinu Dobroti.
Po{tovani Gosp. Doktore,
Nemojte se iznenaditi {to se obra}am nepoznat, neposredno Vama.
Uputio me Va{ prijateq Na~elnik Arhiva Srpske Akademije Nauka u
Beogradu, kada sam u potrazi za radovima na{eg dede Jovana [ari}a
sve{tenika ro|enog u Drni{u, nai{ao na wega.
Rekao mi je da je skoro Vama slao jedan broj Beogradskog lista
"OTAXBINA", sa opisom Skradina na 16 strana, koga je napisao moj ded
[ari} Jovan. Ja sam prikupio dosta gra|e o [ari}u Jovanu, a vidim da se
i Vi time bavite, pa bih Vas zamolio da me obavestite u kome ciqu Vama
ti podaci trebaju i da li kod Vas u Skradinu ima nekih podataka o
wegovom radu.
Mene to interesira iz porodi~nih razloga. Ja nastojim, eto mo`da
kasno, da prikupim i objavim radove moga dede, iz obzira prema jo{ `ivoj
majci Milici [ari}, udatoj Babac, ro|enoj k}eri Jovana [ari}a.

6
Majka me je molila da za `ivota obavim tu svetu du`nost u ~emu
nadam se de }u uspeti.
Za to Vas najqubaznije molim da mi po{aqete ne{to od materijala
koga ste Vi prikupili, ili da mi javite kome bi se mogao obratiti i da li
uop{te ne{to ima kod Vas u Skradinu.
Nije mi jasno za{to stalno u nekim pismima koje je slao Akademiji
nauka pomiwe ~esto poo~ima Milana Mili}evi}a u Beogradu?
Da li je Vama poznato da je u Zadru izlazio list "KARAXI]" i da je u
tome listu [ari} objavio januara 1899 godine u broju 7-8 na{u narodnu
pesmu HASANAGINICU?
Zahvaquju}i se unapred na Va{oj dobroti, molim za izviwewe {to
sam se na ovaj na~in obratio Vama, ali se nadam da }ete imati u vidu ciq
ove moje molbe, pa Vam se unapred zahvaqujem jo{ jednom na `eqno
o~ekuju}em odgovoru.
S po{tovawem, unuk Jovana [ari}a
Babac Pavle, Beograd
Kaleni}eva 6.

Odmah sam primetio da je otac Pavle u pismu nesvesno

napravio dve gre{ke. Wegov deda Jovan nije se rodio u Drni{u
nego u Skradinu, {to je sigurno morao znati. Drugu gre{ku je
napravio sa adresom dr Dobrote. U pismu navodi pravo
odredi{te kada pita: "da li uop{te ne{to ima kod Vas u
Skradinu", ali, ipak, pismo {aqe u Drni{!
I u ostalim pismima koja je otac po~eo da pi{e pojedinim
licima ili ustanovama, uvek je nagla{avao da traga za dedom
[ari}em zbog po{tovawa prema svojoj majci koja je `elela da se
ime i delo Jovana [ari}a ne zaborave. Baka Milica je samo u
svom se}awu ~uvala ovu zanimqivu li~nost, ose}ala je da je delo
wenog oca vredno za na{u porodicu. Nije poznato da li je bila
svesna wegovog doprinosa kulturi srpskog naroda u Srbiji i
Dalmaciji. Ona je samo uporno `elela da se ime i delo wenog oca
ne zaborave u porodici. U ~estim razgovorima sa sinovima
Nikolom i Pavlom, upu}ivala ih je na jo{ `ive svedoke i mogu}e
izvore podataka.

U o~evom pismu dr Konstantinu Dobroti nije sasvim jasno da

li je na sebe primio obavezu da za maj~inog ili svog `ivota
"obavi tu svetu du`nost". Ali, to i nije toliko bitno. Baka
Milica }e umreti ve} u septembru iste godine kada je poslato
prvo pismo, a otac }e svoje istra`ivawe zavr{iti tek 1973.
godine, u 67. godini `ivota.

Kada sam rukopis pro~itao do kraja, za~udio sam se za{to je

otac svoj rad posvetio, pre svega, svojoj majci i uspomeni na samog
[ari}a, a ne svojoj deci, k}erci Biqani (1949) i sinovima
Du{anu (1936) i meni (1935). Da li ga je tada obeshrabrila na{a
mladala~ka povr{nost i nezainteresovanost za takve stvari, ili
je, po prirodi izuzetno skroman i nenametqiv, vi{e voleo da
nikome ne smeta i ne name}e svoja mala otkri}a.

Desilo se da mu majka Milica nije do~ekala kraj rada koji je,

zna~i, zavr{en sa zaka{wewem, i ostao bez svog prvog ~itaoca.
Rukopis je, ovako okrenut pro{losti, izgubio svrhu i nestao u
crnoj ta{ni. Sada mi je, naravno, `ao {to delo nije bilo
nameweno meni, mojoj sestri i bratu. A mo`da ipak jeste!

Skromono i nenametqivo, kao i otac, ono je, u stvari, samo

strpqivo ~ekalo u crnoj ta{ni koju sam kona~no otvorio za mog
sina Du{ana i decu moje sestre Biqane Anu i Borisa, i brata
Du{ana Pavla i Aleksandra. Danas sa zadovoqstvom i ponosom
dodajem otvorio sam je i za moje unuke Vuka{ina i Rastka, i
Du{anove unuke Sowu i Ninu.

Sl. 3. ^ukun-~ukununuci Jovana [ari}a, Vuka{in i Rastko Babac, moji

unuci sa rukopisom u crnoj plasti~noj ta{ni svoga pradede Pavla

Usmeravam vreme prema budu}nosti, ma koliko nova mladost

bila isto tako povr{na i nezainteresovana. Bri{em granicu
pro{losti; otkrivam na{eg pretka, pradedu i ~ukundedu,
zanimqivog i za ono vreme obrazovanog ~oveka koji je `ivotom i
onim {to }e napisati i uraditi, zaslu`io da ga ne zaboravimo.
Uostalom, kroz na{e vene struje kapqice wegove krvi.

2.

VREME

Vaqda nema na svijetu zemqe, u kojoj je intolerancija naspram

pravoslavne vjere tako velika, kao u Dalmaciji. Ne smiju davati
javnoga izraza toj intoleranciji samo s toga, {to postoje
dr`avni temeqni zakoni, koji jam~e slobodu pravoslavne vjere u
Dalmaciji, ina~e bi postupali protiv te vjere, kao {to su prije
izdawa tih zakona postupali. I tu intoleranciju doti~ni staraju
se sistematski da podra`avaju u ovoj zemqi, prikazuju}i
pravoslavnu crkvu, kao neku jereti~ku vjersku zadrugu, koja se
silom nametnula u Dalmaciji.
Vjerska intolerancija ma kako je htjeli pravdati latinski
bogoslovi, u samoj stvari nije nego mr`wa prema inovjernicima i
plod je vjerskog fanatizma koji poti~e iz mra~wa{tva i
neznawa...
...Kod nas u Dalmaciji ova je intolerancija po~ela jo{ od onog
doba, kad je romanizam savladao pravoslavnu crkvu, i kad na
spqetskom saboru 1059. godine, proglasi{e sv. Metodija
Slovenskog za jeretika. To se tradicionalno pothrawivalo u
Dalmaciji sve do XVIII vijeka...

Ovi navodi iz predgovora kwige "Pavoslavna Dalmacija"

(Istorijski pregled), dr Nikodima Mila{a, Episkopa
Dalmatinsko-istarskog, objavqene 1901. godine, jednostavnim i
jasnim re~ima sna`no obele`avaju jedno te{ko vreme i gorku
sudbinu pravoslavnih Srba u Dalmaciji.
Samo istina ima tako neposredan i stra{an zvuk.

10

Sl. 4. Dr Nikodim Mila{, episkop Dalmatinsko-istarski (1845-1915),

i potkorice kwige "Pravoslavna Dalmacija"

Zadarski arhibiskup Zmajevi} u svom "Ogledalu istine"

(1721), u formi u~ewa za dalmatinske rimokatolike, ve} ranije je
izlo`io su{tinu odnosa prema pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji:

U Dalmaciji nije bila nikada tolerirana shizmati~ka gr~ka vjera. Kad

do|o{e u XVI vjeku u Dalmaciju gr~ki stratioti, oni su bili odmah
pot~injeni duhovnoj vlasti latinskih biskupa, i dopu{teno im je bilo samo
da vr{e bogoslu`enje po gr~kom obredu, te su tako `ivjeli u Dalmaciji
kao gr~ko-sjedinjeni sve do pada Mleta~ke Republike, kada se opet
trgo{e od rimske crkve i pretvori{e u shizmatike.
U isto vrijeme do{li su u Dalmaciju iz Turskih provincija i Srbi. Ovi
Srbi, koji su bili ne samo shizmatici, nego i jeretici, nijesu se htjeli
dobrovoljno pokoriti vlasti latinskih biskupa, i mleta~ki senat morao ih
je silom na to prinuditi i smatrao ih je za gr~ko-sjedinjene. Odmetnu{e
se oni od rimske crkve, kad je prestala mleta~ka vlada u Dalmaciji.
Od tog odmetni~kog naroda i njegove crkve mora se kloniti svaki
pravi sin rimske crkve i izbjegavati svako op}enje.

11

Da bi nekako sakrio za wega neprijatnu istinu da je

pravoslavna vera u Dalmaciji bila jedina sve do druge polovine
Devetog veka, i da su pravoslavni stanovnici u primorskim
gradovima i na dalmatinskim ostrvima bili uglavnom
pravoslavni Grci, a kasnije, naro~ito posle Kosovske bitke
(1389), u XIV, XV i XVI veku, da su postojale ~itave kolinije
Srba, Zmajevi} je morao izmisliti inoplemenike, jeretike i
bunxije, kako bi se pravoslavni s pravom mogli pot~iwavati sili
vlasti, a pravi sinovi rimske crkve imali blagoslov da se klone
odmetni~kog naroda i izbegavaju "svako op}ewe s wim". Ovakvo
Zmajevi}evo u~ewe postalo je, na`alost, obrazac za sve zapadne
pisce koji su pisali o pro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji.
U XIV veku osnovana su tri srpska manastira u Dalmaciji:
Krupa (1317), Krka (1350) i Dragovi} (1395), koji su ve} od tog
vremena duhovna sredi{ta, kulturna steci{ta i nacionalna
zbori{ta srpskog naroda.

Sl. 5. Manastir Krupa

12

Manastir Krupa ispod kr{evitog Velebita, na mestu uliva

reke Krupe u Zrmawu, u vreme srpskog kraqa Milutina osnovali
su kalu|eri iz Bosne, iz istoimenog manastira koji se nalazio na
u{}u reke Krupe u Vrbas.
Manastir Krku osnovao je kalu|er Ruvim, a ktitor je bila
Jelena, sestra cara Du{ana i udovica bana Mladena II [ubi}a.
Manastir Dragovi} podigli su pravoslavni Srbi sa svojim
kalu|erima, koji su posle Kosovske bitke izbegli iz Srbije i
Bosne u dalmatinske krajeve.

Od XVI veka, kada su kona~no oja~ala srpska naseqa u

Dalmaciji, Pe}ka patrijar{ija je poverila dabrobosanskom
mitropolitu na upravu ove prostore. Kada je 1718. godine cela
Dalmacija pala pod mleta~ku upravu, Srbima je nametnuta vlast
koja je prihvatila uniju sa Rimokatoli~kom crkvom. Srbi nisu
hteli da priznaju unijatskog arhiepiskopa i zahtevali su
arhijereja iz svoga roda i svoje svete Crkve Pe}ke
patrijar{ije.
Katoli~ka vera bila je dr`avna vera i vera vlasti za sve
narode koji su bili pod mleta~kom okupacijom. Pojavom Lutera i
Kalvina, milioni hri{}ana otu|ili su se od vlasti pape, a
postojala je i realna opasnost da i pravoslavna crkva privu~e u
svoje redove veliki broj katolika.
Brojne proklamacije vlasti o ravnopravnosti vera bile su
samo formalne. Izgubiti vernike, za katoli~ku crkvu bilo je
isto {to i izgubiti carstvo. Zato je uz podr{ku katoli~kih
sve{tenika vlast bezobzirno progonila pravoslavnu veru. Vaqda

13

nema u svetu primera koji je sli~an tako masovnom tu`akawu

vlastima za "podani~ko neverstvo" pravoslavqa u Dalmaciji.
Uskra}uju}i pravoslavnom sve{tenstvu i versku i gra|ansku
slobodu, vlast je pravoslavne crkve nasilno "opremila"
latinskim oltarima. U {ibenskoj i zadarskoj pravoslavnoj crkvi
bio je nametnut latinski oltar, dok je katoli~ka misa namerno
obavqana u isto vreme kad i pravoslavna liturgija.

Sl. 6. [ibenska katedrala Sv. Jakova, nekada{wa pravoslavna crkva,

gra|ena izme|u 1431. i 1638. godine. Dopisnicu tata isekao i o{tetio tekst:
Po{tanski `ig Sibenico Poste 12.VI.1941; Gosp... Darinki... Bosanski [...
Nezavisn... Hrva...; [ibenik 12/6 41. ...kreni pozdrav od prijatelja deda Marka... Pi{e
baka Milica: Mili sine i draga Daro! ...pisato 5/6 primili smo i odgovara... Zdravi
smo i mirni. Prija ide na... ari... navrati}e se malo kod vas. Olga i Nikica sutra putuju
u Split da... de neke svoje stvari, javi}ese i tebi sa koim slovom. Svete nam nije piso
ima desetak dana. O~ekivamo novosti od Nade. Sve vas ljubi i grli Majka. Dragi
Pave, mi dobro... do}i }e Vam prija i usmeno Vam ...i~ati kako mi ovamo `ivimo.
Mnogo pozdrava svima od Va{eg Nikole... toplo po...

@estok progon pravoslavne vere u Dalmaciji nastavio se i u

drugoj polovini XVI veka. Nije ~udno, jer je ve} posle nepunih

14

sto godina od kona~nog razdvajawa isto~ne i zapadne crkve, na

biskupskom saboru u Splitu, 1111. godine, pravoslavna vera
progla{ena jereti~kom i "da se ne mo`e trpeti u jednoj dr`avi".
Od XV, pa sve do po~etka XX veka, name}e se proces
takozvanog unija}ewa. Pod politi~kim pritiskom nasilno se
stvara gr~ko-katoli~ka crkva koja zadr`ava svoje gr~kovizantijsko ustrojstvo i jezik, ali priznaje rimskog papu za
vrhovnog verskog poglavara i dogmu filiokve (filioque) dogmu
rimokatoli~ke crkve koja iskazuje da Sveti duh ishodi "od Oca i
Sina" (ex Pater e Filio), dok pravoslavna crkva veruje da ishodi
samo od Boga Oca. U desetom veku, otpadom hri{}anskog Zapada
od hri{}anskog Istoka, razlika izme|u isto~ne i zpadne crkve
potekla je od velike {izme, crkvenog raskola (1054) zbog
razli~itog shvatawa Jevan|eqa. U pravoslavqu, gde je Duh Sveti,
tu je i Bog Otac i Bog Sin. Nerazdelno i `ivotvorno troji~no
jedinstvo u pravoslavqu ogleda se i u najmawoj molitvi Bogu: "Vo
imja Oca i Sina i Svetoga Duha, Amin".
Krajem XVII veka, u `eqi da se svi moraju pokoriti veri
latinskih biskupa, dalmatinski proveditor Petar Valijer izdao
je op{tu naredbu za svu Dalmaciju i Boku Kotorsku, da "svi
sve{tenici gr~kog obreda imaju unaprijed biti postavljeni na parohijsku
slu`bu od latinskih biskupa, koji }e ih upu}ivati kako da upravjaju narod
onog obreda, i svi ti sve{tenici moraju priznavati iste biskupe za svoje
starje{ine, a biskupi }e se imati smatrati da oni budu dobro izu~eni u
dogmatima svete vjere". Pokornim parosima koji }e slu{ati
biskupsku vlast, obe}ava se, osim prihoda u naturi, godi{wa
nagrada od pet dukata iz dr`avne blagajne. Bio je to prvi

15

dokument vlasti kojim se pravoslavni Srbi pod~iwavaju

latinskim biskupima.
Tako je pravoslavna crkva "Sv. Paraskeve" u Hvaru (iz 1561.
godine) dobila latinski oltar posve}en Sv. Francisku. Isto se
desilo i u trogirskoj pravoslavnoj crkvi. Pravoslavnim
skradiwanima, {izmaticima, zabrawuje se podizawe crkve i
podvrgavaju se najte`im kaznama svi koji bi se usudili da
prekr{e odluku mleta~kog Senata. Svi pravoslavni sve{tenici
u Kotarima, za svoj rad morali su imati odobrewe katoli~kog
biskupa. Sve{tenik Jovan Kon~arevi}, na primer, bio je ka`wen
sa 200 dukata globe, jer je slu`io u svojoj crkvi bez dozvole.
U takvom stawu vekovima se nalazio dalmatinski pravoslavni
`ivaq. O tome su se srpskoj deci i omladini pri~ale pri~e.
Ratovi koje je vodila Mleta~ka Republika, kao i politi~ke i
ekonomske pretwe velikih sila, Turske i Rusije na istoku, i
Francuske na zapadu, povremeno su smirivali stawe u Dalmaciji
i omogu}avali pravoslavnom `ivqu da ne{to slobodnije `ivi.
Svaki mirniji period za Veneciju, zna~io bi novi pritisak na
pravoslavne u Dalmaciji.
Godine 1721, arhibiskupu Zmajevi}u bilo je potrebno veoma
malo mirnog vremena, pa da u svom "Ogledalu istine" izlije
toliko mr`we i la`i prema Srbima i pravoslavnoj veri, da se i
do na{ih dana ose}aju tragi~ne posledice.
...dolaskom Srba u Dalmaciju, jereti~kim u~enjem, u Dalmaciju je
une{en otrov... Srbi su narod surov i divlji, ali bez i~ega plemenitoga i
ponosnoga, pre{ao je iz mraka u jevandjelsku svjetlost za vrijeme cara
Vasilija Makedonca... Bio je katolik i rimski u prva svoja sretna
vremena, ali kad je pri mjenama isto~noga carstva postao od sluge
gospodar, pokazao je labavost svoju u vjeri, i postao je koliko nevjeran
caru, toliko i izdajnik vjere... uvjek {aren i uvjek nevjeran... uvijek je u

16

srpskom kliru vladalo neznanje, plodni izvor crnih dimova, koji bi htjeli
pomra~iti lijepi sjaj crkve Bo`ije... Nikada nije Srbija imala ni {kole, ni
nauke, ni knjiga, osim onih koje slu`e za crkvene slu`be. Li{ena uslijed
toga svijetlosti, lako je pala u tamu... Zaista mnogo je skandalozna ona
neprijateljska mr`nja, koju Srbi gaje naspram svetih stvari latinskog
obreda. Gnju{aju se od na{ih najpo{tovanijih svetili{ta, niti oni prave
razlike izme|u na{ih crkava i turskih d`amija... Ne po{tuju osve}ene
slike, ako nijesu nacrtane na gr~ki na~in... Zovu latine ilirskim nazivom
pogani, i poganom presvetu i bo`ansku vjeru, i psuju}i zovu je "pasija
vjera" i "mi{ija vjera". Laju kao bijesni psi na nebo, i bljuju}i otrov
uzaludno se sile da okaljaju ono, {to je na zemlji najsvetije... Nije bilo
jeresi, koja je toliko smjela raditi... Pokazuju opakost grdom mr`njom
naspram svetog latinskog obreda, umjesto pitanja prije kr{tenja:
"odri~e{ li se sotone i sviju djela njegovih", oni zadaju tri pitanja, ali koja
se ne mogu ni ~uti, a da se ~ovjek ne zgrozi. Pitaju oni: "odri~e{ li se
pape rimskoga", "odri~e{ li se subotnjeg posta", "odri~e{ li se latinskoga
krsta"... Svima je poznata ona grdna njihova psovka, da bi radije bili
turci, nego latini.
...Lukavstvo je svagda bilo prvi biljeg svake shizme, ali nigdje se ono
nije pokazalo toliko stra{no na {tetu vjere prave, kao i Srbiji... A u
svemu su krivi episkopi i kaludjeri, koji osnivaju svoju sre}u na mr`nji i
protivnosti... zapovjedaju da se ne posti u subotu, i ako nema mrsnog
jela, nala`u mu da taj dan moraju polizati ili od svoje krvi ili no`, kojim
se prije meso sjeklo.
...Vrijeme zablude ne treba nikako trpljeti u jednoj dr`avi, kojom
zapovijeda katoli~ki vladalac, i kao {to zlo poti~e od otrovnog klira,
sastavljenoga od episkopa i kalu|era, tako treba dr`ati daleko od tih
episkopa i kalu|era narod, da bi se sa~uvao od zaraze i tijem ostao
vjeran i Bogu i vladaocu svome...
Zmajevi} je bio svestan moralne snage srpskog dalmatinskog
sve{tenstva, pa zato od Venecije tra`i silu dr`ave policiju i
vojsku koje }e za{tititi rimokatolu~ku veru. Grubom prevarom,
ucenom i silom, dr`avna privilegovana vera gr~evito }e braniti
svoje "interese", i to }e se ponavqati tokom ~itave istorije
pravoslavne crkve i srpskog naroda u Dalmaciji.

17

Misle}i da je premalo ono {to je napisao u svom "Ogledalu

istine" i ne veruju}i ni sam svojim izmi{qotinama, Zmajevi} je
ve} posle nekoliko meseci, po~etkom 1722. godine, mleta~kom
Senatu poslao novi izve{taj u `eqi da se pravoslavna vera u
Dalmaciji potpuno iskoreni:
...ta stra{na kuga (pravoslavna vera, prim. autora), opusto{ila je
Bugarsku, Bosnu, Hercegovinu i Albaniju, i ne dao bi Bog da sada, kad
je prodrla u Dalmaciju, ne u~ini i ovdje istu pusto{... Zaraza ja~a i {iri se
mnogo, niti mo`e tu opasnost drugi iko otkloniti, nego ona mo}na i
sveta ruka, koja vlada dr`avom i koja je uvijek djelovala za pobjedu
katoli~ke vjere.
Obja{wavaju}i za{to Srbima ne treba episkop u Dalmaciji,
Zmajevi} je kao glavni, politi~ki razlog naveo "{to su Srbi iste
vjere kao i Rusi, i kad bi se dopustio u Dalmaciji episkop srpski, zna~ilo
bi otvoriti vrata Rusima, da osvoje mleta~ke zemlje".
Katoli~ki fratri zabele`ili su u svojim kwigama 1729.
godine: "271 obra}anje sa krivovjerstva na katoli~ku istinu, 186
raskolnika i krivovjeraca obra}eno na istinu katoli~ansku".
Posle Zmajevi}a, novi arhibiskup Karaman, ovako je pisao
svojim gospodarima:
...Manastiri dalmatinski to su ne~isti izvori, iz kojih poti~e otrov za
vjeru u za moral; kalu|eri su slijepi vodje oslijepljenoga naroda; ne
znaju drugog jezika osim ilirskoga, ne poznaju drugih knjiga osim
moskovskih, nemaju druge nauke nego prositi, niti drugog bogoslovlja,
nego psovke protivu obreda i dogmata latinskog...
...Pravoslavni Srbi u Dalmaciji ne smiju biti pravoslavni, nego
moraju biti ili latini, ili unijati.
Karaman je dalmatinske Srbe smatrao rusofilima i zato
nevernim Mleta~koj Republici:

18

Oni tra`e svog episkopa zato da bi bolje poslu`ili Rusima... Neka

budu u zavisnosti od latinskih dalmatinskih biskupa, koji }e ih malo po
malo obratiti u rimokatoli~ku vjeru i na poslu{nost papi, i tijem }e se oni
odbiti od Rusije i posta}e poslu{ni i pokorni podanici mleta~kog
du`da...
Car Ruski Petar Prvi, ispunio je sve srpske crkve u Dalmaciji
moskovskim crkvenim knjigama, i nema jedne takve crkve u Dalmaciji,
u kojoj nijesu uslijed toga zavladale srpske shizme jo{ i vjerske zablude
moskovske shizme... Obra}anje dalmatinskih Srba u katoli~ku vjeru, od
velikog je interesa za dr`avu, jer je istina neprocijenjiva, da podanik
druge vjere ne mo`e ljubiti svoga vladaoca, dok ga god smatra
neprijateljem Bo`jim...
Ko god brani pitanje da im se dade zasebni episkop, taj brani
interese Turske i Rusije, jer su svi pravoslavni episkopi dr`avni
izdajnici... da se sa~uvamo od srpske opasnosti, kako se ne bi potomci
na{i radjali shizmatici u srpskoj Dalmaciji, nego katolici u mleta~koj
Dalmaciji.
Srbi su sistematski spre~avani da redovnim putem dobiju svog
duhovnog poglavara. Ipak, 1750. godine, predstavnici
pravoslavnog sve{tenstva i srpskog naroda izabrali su za svog
episkopa, uglednog protopopa Simeona Kon~arevi}a, ~oveka
{iroke kulture i crkvene predanosti. Kao narodni tribun i
rodoqub, vladika Simeon je 1753. godine proteran iz Dalmacije,
i od tada je pro{lo mnogo vremena dok Srbi u Dalmaciji nisu
ponovo dobili svoga vladiku.
Paroh pravoslavne crkve u Smokovi}u (u Ravnim Kotarima),
jeromonah Dionisije (iz manastira Dragovi}), 1752. godine,
odbija da se podvrgne kanoni~kom ispitu radi dozvole za rad
(patenta) i zbog toga ga odvedu u zadarsku tamnicu gde je proveo
tri meseca. Otpu{ten je pod uslovom da se ispovedi kod
arhibiskupa i primi patentu, ili da se vrati u svoj manastir.

19

Dionisije ode u manastir, a smokovi}ka op{tina ostane bez svog

sve{tenika!
Biskup skradinski Bragadin, "pose}ivao" je pravoslavni
manastir Krka sa preko trideset naoru`anih kowanika i sa
isukanim sabqama upadao u manastirsku crkvu i oltar. Kalu|ere
koji se nisu sklonili u planine i koji su negodovali zbog ovoga,
slao je u zadarski zatvor na vi{e meseci tamnovawa.
Mnoge prestavke, `albe i molbe mleta~kom Senatu ostale su
bez rezultata. Pravoslavni u Dalmaciji nisu gajili nikakve
iluzije o pravi~nosti katoli~kih vlasti. Zbog toga su odlu~ili
da se po`ale ruskom caru. O tome je ruski dvor odmah obavestio
svog poslanika u Be~u, a ovaj mleta~kog poslanika. Ubrzo je
stigao odgovor uz obe}awe da }e Mleta~ka Republika u~initi sve
kako bi se stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji popravilo.
Dvosmislena odluka Senata "da dalmatinski Grci imaju
potpunu slobodu u vr{ewu svog gr~kog obreda", u praksi se
odnosila samo na gr~ko-katoli~ke unijate, dok pravoslavni u
Dalmaciji niti su bili, nisu su hteli biti unijati.
Glavna misao katoli~ke crkve bila je da pravoslavni ne mogu
biti verni podanici i zato ih treba ili polatiniti, ili
proterati iz dr`ave, jer }e u protivnom potkopati republiku i
prodati je tu|im dr`avama.
U to doba bilo je malo srpskih {kola u Dalmaciji. Srbi iz
Zadra, [ibenika, Skradina i drugih mesta, dogovore se (1761) da
od Venecije zatra`e dozvolu za otvarawe nekoliko {kola koje bi
izdr`avao sam narod i u kojima bi se u~io srpski jezik (~itawe i
pisawe), klasi~ni jezici, retorika i uqudno `ivqewe. U~iteqe
bi birali i postavqali narodni predstavnici.

20

Iako u ovakvoj {koli nije bilo predvi|eno versko

obrazovawe, molba je odbijena. U tajnom izve{taju Senatu, navodi
se da nije u dr`avnom interesu "kwi`evno i nau~no obrazovawe
qudi ni`eg stale`a" i da pravoslavni treba da "ostanu u svojoj
prostoti i da se bave onim {to su po polo`aju do sada radili".
Krajem XVIII veka ~itavu Evropu potresaju ratovi. Svi
nastoje da prona|u saveznike za svoje interese i odbranu.
Mleta~ka administracija slepo brani svoje privilegije,
neshvataju}i ekonomski i politi~ki krah Republike oko koje se
naglo uzdi`u dve nove velike sile Francuska i Austrija.
Kapoformijskim mirom, 1797. godine, Mleta~ka Republika
formalno vi{e ne postoji, a ~itava Dalmacija postaje austrijska
provincija.
Austrijanci vladaju, prvo, osam godina, zatim Francuska
administracija isto osam godina, a tada ponovo nastupa
vladavina Austrije sve do kona~ne propasti u Prvom svetskom
ratu, 1918. godine.
Za Evropu sudbonosne 1804. godine, Napoleon se progla{ava
carem Francuza, a daleko na Balkanu srpski narod na ~elu sa
vo`dom Kara|or|em po~iwe prvi oru`ani ustanak protiv
vi{evekovnog okupatora, otomanske imperije, i pokre}e
revoluciju za nove dru{tvene odnose, zbacuju}i sa sebe te{ke
okove feudalnog sistema.
Mnogo kasnije, u beogradskim novinama XIX veka zabele`ene
su brojne pohvale koje je u ono vreme Napoleon izrekao srpskom
narodu i Kara|or|u: "Kara|or|e je bio onaj koji je umrtvqeni duh
hrabrosti u Srbinu o`ivio, koji mu je u srdce qubav k slobodi
ulio, i srdce razigrao, te je Srbin pod Kara|or|em ~uda ne~uvena

21

po~inio". Novine su pisale: "Da se glas bezprimernog juna~estva

wegovog po svetu pro~uo, da se o woj i onaj silni car francuski
Napoleon divio i prvom svom generalu Bertiju rekao: "Da mi se
jedared s tim Srba Vo`dom Kara|or|em sastati i viditi wega i
wegove Srbe, s kojima je on, srazmerno polo`eniju i sredstvu,
vi{e u~inio, nego ja s moji Francuzi!".
Prva osmogodi{wa vladavina Austrije nije Dalmaciji donela
nikakve promene. Kod Austerlica (1805), Napoleon je potukao
vojsku evropske koalicije, koju su sa~iwavale Austrija, Rusija i
Engleska, i mirom u Po`unu dobio Dalmaciju.
Tek pod francuskom vla{}u odobreno je pravoslavnim
Srbima da organizuju crkveni `ivot i da imaju svoga episkopa.
Napoleonov namesnik Vikentije Dandolo izdao je proklamaciju
dalmatinskom narodu u kojoj se osetio novi stil vlasti i
vladavine, mnogo prosve}eniji i tolerantniji.

...dobro su mi poznate te{ke va{e stare nevolje. Ali utje{ite se, jer }e
one najposlije nestati. Administracija pravosudja ne}e vi{e do}i u ruke
potkupljenih i neznalica.
...Pro{lo je vrijeme, kad su se u taman gubile sitne kaplje krvi va{e.
Tako ja zovem ono malo blaga, {to vam je jo{ ostalo i koje je nu`no da
se pobolj{a va{e poljodjelstvo, va{a industrija, va{a trgovina, a to su
predmeti, koji su meni osobito na srcu.
...Javna nastava i javni red nijesu mogli postojati u takvoj provinciji,
gdje se neznanje i nered naro~ito podr`avao kao izvor ne~iste koristi za
mnoge potkupljene ~inovnike, koji su dolazili ovamo vi{e da plja~kaju
zemlju, nego da njom upravljaju.
...Hrabri Dalmatinci! Va{i su interesi ve} danas i moji interesi, i niko
ih ne}e smjeti bez kazne izdati.
Od svih nevoqa koje su od latinske crkve morali trepti
pravoslavni Dalmatinci, dve su bile najte`e: latinski oltari u

22

pravoslavnim crkvama u Zadru, [ibeniku i na Hvaru, i pravo

katoli~kih sve{tenika da sahrawuju pravoslavne. Ove dve velike
nepravde Dandolo je ukinuo 1807. godine.
U Srbiji se istovremeno rasplamsava Prvi ustanak. Oko
50.000 srpskih boraca hrabro odbija tursku ofanzivu i osloba|a
~itav Beogradski pa{aluk. Oru`ani ustanak vo`d Kara|or|e
prilago|ava Rusko-turskom ratu i interesima Rusije. Posle
primirja izme|u dva carstva Rusije i Turske, Srbija opet ostaje
sama!
Dandolo pi{e svom caru Napoleonu predlog o kona~nom
ure|ewu pravoslavne crkve u Dalmaciji. Napomiwe da su se
pravoslavnima u Dalmaciji do sada ~inile o~igledne nepravde:
...nije se htjelo zadovoljiti ni najglavnijim njihovim vjerskim
potrebama i uslijed toga ~esta njihova iseljavanja iz zemlje i op}e
nezadovoljstvo.
Dandolo navodi nepravdu kako za 200.000 rimokatolika
postoji 12 biskupa, a za 80.000 pravoslavnih nema ni jedan
episkop. Zato predla`e caru da se u Dalmaciji ustanovi
pravoslavna eparhija sa zasebnim episkopom i da se osnuje
pravoslavno sjemeni{te ({kola) za budu}e sve{tenike. Napoleon
prihvata ovaj predlog i 1808. godine donosi carsku odluku.
Na`alost, sve }e ispasti naopako po pravoslavnu crkvu i Srbe.
U to vreme pojavquje se u Dalmaciji pravoslavni sve{enik
Venedikt (Benedikt) Kraqevi}, ~ije je pravo prezima verovatno
bilo Pa~avura ili Polizovi}, neobi~no spretan i pokvaren
~ovek. Poreklom Makedonac, od oca Grka i majke Bugarkiwe iz
Soluna, zakalu|erio se u manastiru sv. Anastasije. Kao |akon,
Kraqevi} krade 6.000 gro{a i be`i u Bukure{t, a odatle odlazi

23

u Jawinu gde tri godine slu`i kod Ali-pa{e kao suba{a. Zatim
prelazi u Bosnu, gde na osnovu falsifikovanih dokumenata
postaje episkop kratovske eparhije. Za vreme Prvog srpskog
ustanka, Turci ga hapse i {aqu bosanskom veziru u Travnik. Za
otkup vara vezira smotuqcima bakarnog novca umesto dukata i
be`i preko Save u Austriju. U Dalmaciju dolazi 1808. godine,
ba{ u vreme carske odluke o naimenovawu episkopa.
Neverovatno, ali je istina da je vojni zapovednik Dalmacije
Ogist Marmon, Napoleonov general i mar{al, vojvoda od
Dubrovnika, postavio ba{ Kraqevi}a za episkopa dalmatinskog!
Kraqevi} se predstavqao kao veliki prijateq Francuske.
Austrofilska stranka u Dalmaciji smatrala ga je svojim
najopasnijim protivnikom. Kada je austrijska vojska, 1809. godine,
u{la u [ibenik, zarobila je Kraqevi}a i internirala ga u
manastir Bezdin. Po zavr{etku rata, Kraqevi} se vra}a u
Dalmaciju, koja 1813. godine postaje Austrijska provincija.
Napoleon je na svoj na~in voleo Dalmaciju. Za vreme
kratkotrajne francuske vladavine, pravoslavni Dalmatinci su
prvi put slobodno ispovedali svoju veru. Versku toleranciju
Napoleon je proglasio jednom od svojih najva`nijih mera u svim
zemqama prostrane carevine.
Povratkom Austrije, iako wen doju~era{wi quti neprijateq,
Kraqevi} je odmah izdao okru`nicu pravoslavnom sve{tenstvu,
pozivaju}i ga na vernost i odanost austrijskom carskom dvoru.
Sumwiva pro{lost Kraqevi}a i wegova brza prilago|avawa
tu|inskoj vlasti, stvorili su otpor kod ve}eg dela pravoslavnog
sve{tenstva koje se obratilo mitropolitu Stratimirovi}u u
Be~u, tra`e}i da se Kraqevi} smeni.

24

Kraqevi}u je bilo poznato ovo dopisivawe i to ga je pla{ilo.

Naro~ito se pribojavao reagovawa austrijske administracije
koja je lako mogla da ga ukloni zbog saradwe sa Francuskom.
Odlu~io je da joj izrazi lojalnost i da joj tajno ponudi sjediwewe
svoje eprahije sa katoli~kom crkvom i time zadobije wenu
milost:
...ja se nadam da }u u nedalekoj budu}nosti posti}i, da se u
dogmati~kim pitawima sjedini moja crkva sa rimskom crkvom, te
da budemo u vjeri jedni...

U to vreme, Srbi su i pored ogor~enog otpora i krvavih

megdana sa Turcima, izgubili Beograd. Sa oslabqenim
me|unarodnim polo`ajem, Rusija vi{e nije mogla da se zauzima za
Srbiju. Srbi su ostali sami i me|usobno razjediweni. Bili su
prinu|eni da obustave otpor, a mnogi su prebegli u Austriju u
nadi da se {to pre prebace u Rusiju.
Kraqevi} je skovao tajni plan da se u [ibeniku osnuje
sjemeni{te za unijatske sve{tenike i dovedu unijatski
sve{enici iz Galicije, da se u [ibeniku osnuje gimnazija iz koje
bi se prelazilo na bogoslovske nauke, a najboqi u~enici poslali
u Be~, kako bi dobili najvi{e obrazovawe, i da se svakom
sve{teniku pove}a plata ako pristane na sjediwewe crkava.
U Srbiji nema mira. Po~etkom 1815. godine, po~iwe Drugi
srpski ustanak. Milo{ Obrenovi} postaje novi vo|a ustanika.
Oslabqena Porta daje Srbiji pravo na samoupravu; obrazuje se
narodna kancelarija; stvoreni su uslovi za politi~ki i
ekonomski razvoj nove mlade dr`ave. Kara|or|e se vra}a u zemqu
da pomogne ustanku. Na prevaru je ubijen. Vuk Karaxi}, 1816.
godine, {tampa prvo izdawe "Srpskog rje~nika".

25

[to se ti~e predloga za sjediwewe crkava, Be~ki dvor je bio

dosta uzdr`an i dugo nije odgovarao Kraqevi}u na wegove ponude.
Ovaj, opet, na sve na~ine je poku{avao da ubedi Dvor u svoju
odlu~nu lojalnost. U me|uvremenu, dobio je nekoliko hiqada
forinti za tro{kove putovawa u Be~, kao i povi{icu godi{we
plate sa 15.000 na 20.000 forinti. Najzad, wegovi poredlozi bili
su prihva}eni (1819) i dalmatinski guverner je dobio nare|ewe
da pru`i pomo} Kraqevi}u u izvo|ewu predlo`enog plana
unija}ewa pravoslavnih.
Tajna prepiska ipak je bila otkrivena. Protosin|el
Cvjetkovi} i episkopski |akon Andrija Li~ini}, koji su radili
u blizini Kraqevi}a, prepisali su ova tajna dokumenta i predali
ih dvojici nepoznatih pravoslavnih {iben~ana.
Daleko }e sti}i ovi papiri. U Beogradu, 1863. godine, iza}i
}e kwiga "Prepiska o uniji", Alekse Simi}a, u izdawu dr`avne
{tamparije. @arka `eqa Andrije Li~ini}a da se ovi tajni spisi
objave u Srbiji, bila je ispuwena. Za na{u porodicu, ovo je veoma
va`no, jer je, u stvari, Andrija bio ujak Jovana [ari}a, ro|eni
brat wegove majke Dmitre, ro|ene Li~ini}. Veoma darovit i
obrazovan ~ovek, u narodu je bio popularan, a kod Kraqevi}a
imao poverewa. O tome je Jovanu [ari}u majka Dmitra ~esto
pri~ala. Jovan se `ivo se}ao i svoje bake Pave, majke Dmitrine i
Andrijine, kojoj je jednom kao dete "razbio glavu malom tavicom
pr`e}i zimi kukuruze".
Kada je pukla bruka i cela Dalmacija saznala za sramne tajne
planove pravoslavnog episkopa Kraqevi}a, ovaj je morao pobe}i
(1821) i, navodno "radi zdravqa", oti}i neko vreme u Italiju.
Pravoslavnim vernicima bilo je hladno oko srca pri pomisli da
se ovaj pokvarewak mo`e uskoro povratiti.

26

Mitropolit bosanski H. Savva, ovako je opisao Kraqevi}a:

Episkop ~uven od zle uspomene Venedikt Kraqevi}, koji je
rukopolo`en 1805. godine i koji je pobjegao iz Bosne, te nakon
vrqawa po Srbiji i Austriji stanio se u Dalmaciju gdje ga
francuski |eneral Marmont postavi za episkopa u Dalmaciji
1810.
Ovaj Venedikt Kraqevi}, ina~e "Pa~avura", mnogo je zla i
nemira u~inio pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji sa Unijom.
Pobjegav{i od naroda u Veneciju, u`ivao je tamo obilatu
austrijsku penziju, gdje je i skon~ao.

Tako je pravoslavna crkva u Dalmaciji ponovo ostala bez svog

poglavara i, {to je jo{ gore, organizacioni i materijalno je bila
u veoma te{kom stawu.
Smawio se broj pravoslavnih sve{tenika, {to zbog smrti
brojnih ostarelih, {to zbog progonstva i bekstva u Bosnu.
Nije bilo poglavara crkve koji bi postavqao nove
sve{tenike.
Polovina parohijskih crkava ostala je bez sve{tenika, a u
manastirima se smawio broj monaha.
Nije bilo bogoslovije gde bi se {kolovali budu}i
sve{tenici.
Iz popisa srpskog pravoslavnog sve{tenstva u Eparhiji
dalmatinskoj, fototipski {tampanog u "Letopisu Matice
srpske", 1827. godine, odabrao sam samo ona sve{tena lica, kao i
manastire i crkve u kojima su stolovali, a koji }e se kasnije
spomiwati u vezi sa `ivotom i radom Jovana [ari}a, sve{tenika
i narodnog u~iteqa.

27

Sl. 7. Potkorice "Letopisa Matice srpske", iz 1827. godine

Manastir Kerka (Krka). Arhimandrit Gerasim Om~ikus;

Spiridon Aleksijevi}, ~lan Konzistorije i paroh Zadarski;
Vikentij Kne`evi}, paroh Kerke i Kistawa; Mitrofan
Stojsavqevi}, kapelan Kerke i Kistawa; Stefan Vidosavqevi},
paroh Derni{ki i Teodosij Treskavica, kapelan.
Manastir Krupa. Arhimandrit Gerasim Zeli}; Nikodim
Zeli}, iguman; Silvester Vu~kovi}, paroh Skradinski; Genadij
Bjedov, paroh Krupe i @egara; Vikentij Torbica, paroh u
Biqanima; Jeremij Ve~erina, paroh u Obrovcu, Jakov \ur|evi},
kapelan Krupe.
Manastir Dragovi}. Arhimandrit Stefan Dubai}; Nikodim
Novakovi}, iguman i paroh Dragovi}a; Teodosij Krivo{ija,
kapelan.
Smokovi} Simeon Kordi}, paroh; Ceraw (Cerawe) Petar
Macura, paroh i administrator Kolarine; Bili{ane Gerasim

28

Kalini}, paroh, Ilija Kalini}, kapelan; @egar Georgij Zeli},

kapelan; Mokropoqe Andrej Bjedov, paroh, Ilija Bjedov,
kapelan; Dobropoqci Savva Bjelanovi}, paroh; Benkovac
Filip @e`eq, paroh; \evrske Teodor Opa~i}, paroh; Karin
Vasilij Tep{a, paroh; Islam Venedikt Kordi}, paroh; Kninsko
poqe Josif Novakovi}, paroh; Kosovo Andrej Simi},
kapelan; Pola-~a Antonij Radulovi}, paroh; Pa}ine (Pa|ane)
Antonij Bjedov, paroh; [ibenik Teodor [u{a, paroh crkve
Katedralno-Episkopske; Brati{kovce Dimitrij Dobrota,
paroh, Andrej Dobrota, kapelan itd.
Na zauzimawe mitropolita Stratimirovi}a, 1828. godine, za
episkopa dalmatinskog imenovan je Josif Raja~i}. Istovremeno,
Dalmatinska eparhija ulazi u sastav Karlova~ke mitropolije.
Polo`aj Srpske crkve u tim prostorima se normalizuje. Vladika
Raja~i} uporno se bori protiv unija~ewa i za stvarawe
pravoslavnog sjemeni{ta bez obzira na veliki otpor koji pru`a
tada{wi guverner Dalmacije grof Venceslav Lilijenberg.
Guverner Dalmacije Lilijenberg bezobzirno i
protivzakonito je sprovodio unija~ewe. U okolini Drni{a
(1832), vlast je, na primer, evidentirala 46 unijata: 21 u
kri~anskoj parohiji, 21 u baqa~koj i 4 u drni{koj; 14 mu{karaca,
10 `ena i 22 dece (od 1 meseca do 10 godina).
Unija~ewem su bili zaokupqeni i vojni rimokatoli~ki
kapelani. Radi ubrzawa procedure {tampani su obrasci
zapisnika. Onaj koji je pristupao uniji trebalo je samo da
potpi{e ili krstom nazna~i zapisnik i sve bi bilo gotovo. Tekst
zapisnika je ovako glasio:

29

Ja N.N. poznajuchi pravu katoli~ansku apo{tolsku virru, odri~em se

ovdi o~~ito od svakoga poluvirstva i odcijepljenja, navlastito od onoga u
komu sam dosad bio zadarhan odcipljene carkve gar{ke. Pristajem paka
sa svetom rimskomo carkvom i s'apo{tolskim sidali{tem: ustimam i
sarcem ispovidam da virrujem da Duh Sveti ishodi od Otza i od Sina; da
se nahodi misto od o~i{tenja, i da du{e u njemu zadarhane pomagaju se
s uspomenom virnika; da svetu proviru i apo{tolsku rimsku carkvu sviu
carkava mater i nau~iteljicu poznavam, i rimskomu papi blahenoga
Petra apo{tola nastupniku i isukarstovu namistniku pravi poslug
obicham i prisihem, i da istu virru darhim koju sveta rimska carkva
oblastju evandjelskom i apo{tolskom u~i da se darhi; i napokon da
posvechenje tila isukrstova u~injeno toliko u kvasnom, koliko i prisnom
kruhu jest dobro, zaklinjujchise svarhu ovoga sa svetom Nomousiom, to
jest s'jednobitim Trojstvom, sa svetoslavim evandjeljim Karsta. Oni
paka koji bi protiva ovoi virri do{li, izgovaram da su dostoini vi~njega
proklestva s'naucim i s'naslidnicim njihovim, i ako bi ja isti ({to Bog
~uva) ikad protiva ovim istinom usudio se i{ta dahat illi pripovidati, da
budem pedipsam zakona podlohan. Ovako me Bog pomogao i sva sveta
Bohja evangelija.
Episkop Raja~i}, 1831. godine, obnavqa molbu Be~u za
otvarawe pravoslavnog sjemeni{ta za Dalmaciju. Posle godinu i
po dana }utawa, stigla je carska odluka kojom se odobrava
osnivawe takozvane klirikalne {kole o dr`avnom tro{ku.
[kola }e se otvoriti u [ibeniku, traja}e pet godina i primi}e
mladi}e koji su sa uspehom zavr{ili ~etvorogodi{wu osnovnu
{kolu. Krajem 1833. godine, u pravoslavno sjemeni{te,
Bogosloviju, najzad se upisalo prvih 20 |aka. Zajedno sa sedi{tem
eparhije, Bogoslovija }e biti preme{tena u Zadar 1841. godine.
Sa svoje strane, guverner Dalmacije Lilijenberg, unija}ewe je
uporno sprovodio sa mr`wom i sistematski. Jedan od
savremenika (Sp. Aleksijevi}) u svom letopisu ovako je opisao
nameru vlasti da sve pravoslavne iz Petrovog Poqa preobrate u
unijatstvo:

30

Bilo je dosta siromaha, koji su imali potrebu i kore kruha, te

nije te{ko bilo sa malo novca i obe}awem dr`avne slu`be
primamiti ih na prevjaru, a sve{tenici na{i pod stra`om i
sku~eni, nijesu imali mogu}nost da odvrate svakoga bogaqa od
unije, i kad bi to u~inili ili propovijedali u crkvi narodu da ne
posrne u vjeri pri tada{wim isku{ewima, {pijoni bi to odmah
prijavili vlastima, i sve{tenici bi tada ka`weni bili, ili bi
morao episkop da ih premje{ta na druge parohije.
Najvi{e su uspjeli u svome poslu unijatske vo|e i mjesne
politi~ke vlasti tada, kad je radi nerodne godine poslato bilo
iz zadarskog gubernijuma dosta novca i `ita, da se razda
potrebnijima. Novac se ovaj davao u Drni{u samo katolicima iz
obli`wih sela, a od pravoslavnih dobivali su potporu nov~anu
samo oni, koji bi po{li kod drni{kog fratra i potpisali se ili
krst stavili na neku hartiju da }e se pounija~iti... ipak neki to
uradi{e da od gladi ne skapaju oni i porodice im... @alosno je
~uti {ta kazuje siroma{ni narod u drni{koj krajini, kako ga
gone radi vjere svoje i {ta sve upotrebqavaju da ih prisile na
unijatstvo.

Austrijski car najzad je odgovorio na brojne Raji}eve molbe

da se za{tite pravoslavni u Dalmaciji; 1834. godine, jo{ jednom
je progla{eno da pravoslavni u Dalmaciji moraju biti slobodni
u ispovedawu svoje vere.
Na`alost, zahvaquju}i upornosti i uticaju fanati~nog
guvernera Lilijenberga, Raja~i} osim klirikalne {kole ni{ta
drugo nije mogao ostvariti.
Godine 1834, vladiku Raja~i}a nasle|uje novi episkop
Pantelejmon @ivkovi}, koji je po nalogu mitropolita
Stratimirovi}a, protiv svoje voqe do{ao u Dalmaciju. Kao
episkop je proveo svega godinu dana, ali je energi~no branio
pravoslavnu crkvu.
Odmah po dolasku u [ibenik, po~eli su mu dolaziti mnogi
qudi koji su se `alili da su silom primorani na uniju i da se

31

neprekidno progawaju zbog odbijawa da prihvate uniju, naro~ito

ove nerodne godine kojom se katoli~ki sve{tenici i vlast
obilato slu`e za ostvarewe svojih ciqeva.
U Srbiji je Milo{ Obrenovi}, 1839. godine, abdicirao u
korist svog sina Mihaila, i to }e se pokazati kao veoma mudar
postupak neobi~no inteligentnog i lukavog oca. Srbija je
postala ustavotvorna kne`evina.
Posle smrti guvernera Lilijenberga (1841), pritisak na
pravoslavnu veru popu{ta.
Po zvani~noj statistici, 1846. godine bilo je u Dalmaciji 878
unijata, pored 79.770 pravoslavnih.
Posle Raja~i}a i @ivkovi}a do{li su ugledni arhijereji
Jerotej Mutibari} i Stfan Kne`evi}, predani borci za narodna
i crkvena prava Srba u Dalmaciji, a wih je nasledio umni
Nikodim Mila{, ponos bogoslovske nauke, posebno kanonskog
prava i crkvene istorije.

Godine 1847, Vuk Karaxi} objavquje svoj prevod "Novog

Zavjeta".
1847. godine javqaju se Vuk Karaxi} kao kolovo|a, kao
preporodilac narodne kwige i otac novije kwi`evnosti; \ura
Dani~i} kao osnivalac kwi`evnoga nam jezika srpskoga; Petar
Petrovi}-Wego{ kao liri~ar i filozof i Branko Radi~evi}
kao pjesnik svog naroda i svoje omladine. ^etrdeset sedme se eto
javi{e ~etir besmrtnika, da razglase i prenesu srpsko ime i
srpsku slavu na sve ~etir strane bijela svijeta. (Petar V.
Nikolin, 1897)

32

Sl. 8. Vuk Stefanovi} Karaxi} (1787-1864), rad Dimitrija

Avramovi}a, Narodni muzej u Beogradu

"Prole}e naroda", revolucija 1848. godine, zahvatila je

veliki broj evropskih zemaqa. Bio je to obra~un gra|anskog
stale`a sa feudalizmom, bu|ewe nacionalne svesti. Mali narodi
otkrivaju svoj jezik, kulturu i istoriju. Revolucija na Siciliji
kraq je primoran da usvoji liberalan ustav; borba za ujediwewe
Italije. Revolucija u Francuskoj sru{ena je monarhija,
osnovana je Druga Republika; prvi put se pojavquje radni~ka
klasa. Revolucija u Nema~koj nacionalno ujediwewe i
likvidacija feudalnog separatizma. Pruska energi~no ugu{uje
ustanak u Poqskoj. Revolucija u Austriji ukinut je feudalizam,
proklamovan je novi ustav u kojem je istaknuto na~elo verske
slobode i ravnopravnosti.

33

Demonstracije u Qubqani prihvata se program za ujediwewe

Slovenaca. U Zagrebu se zahteva ujediwewe svih hrvatskih
pokrajina. U Ugarskoj (Ma|arskoj) borba za nacionalnu
nezavisnost. U Pragu se odr`ava Slovenski kongres. Ban Jela~i}
u Hrvatskoj po~iwe rat protiv Ma|ara. ^esi, Hrvati i Slovenci
tra`e autonomiju.
Srbijom vlada knez Aleksandar Kara|or|evi}, sin
Kara|or|ev; knez vlada u senci ustavobraniteqa; ja~aju vojska,
dr`avne i kulturne institucije. Srbi u Ugarskoj tra`e
autonomiju i pravo kori{}ewa svog jezika; obrazuju "Srpsku
Vojvodinu".
U Be~u, novi austrijski car Franc Jozef I garantuje jednakost
naroda u monarhiji. Po~etkom 1849. godine, objavqen je carski
patent, kojim se pravoslavna vera priznaje ravnopravnom "svima
ostalima u austrijskoj monarhiji zakonom priznatim
vjeroispovestima".
Srbi u Dalmaciji dobro su znali da su mnogobrojna sve~ana
obe}awa vlasti jedno, a svakodnevna praksa politike, ne{to
sasvim drugo. Bila im je potrebna velika snaga, odlu~nost i
upornost kako bi opstali u vremenima koja su nailazila.
Mladom Jovanu [ari}u tada je bilo 12 godina i poha|ao je
osnovnu {kolu u Skradinu. Zimske ve~eri pored vatre na kojoj je
pekao kukuruze, odisale su oskudicom.

34

3.

PISMA

Zapo~iwu}i tragawe za podacima o `ivotu svog dede Jovana

[ari}a, posle pet dana od prvog ve} navedenog o~evog pisma
upu}enog dr Konstantinu Dobroti u Drni{, otac Pavle istog
dana, 15. jula 1959. godine, {aqe jo{ dva pisma: Gradskom Arhivu
Zadar i Gradskoj biblioteci Svilajnac, potpisuju}i svog
brata dr Nikolu i daju}i wegovu adresu.
U pismu zadarskom Arhivu, otac se raspituje za Jovana
[ari}a i bilo {ta sa [ari}evim objavqivawem narodne pesme
"Hasanaginica" u zadarskim novinama.
GRADSKOM ARHIVU ZADAR
U~tivo molim gorwi Naslov za obave{tewe o Jovanu [ari}u iz
Drni{a koji je, prema verodostojnim podacima Akademije Nauka u
Beogradu, pored ostalih radova, objavio u starom Zadarskom listu
"KARAXI]" 1899 godine, str. 7-8 na{u poznatu narodnu pjesmu
HASANAGINICU.
Nas interesira da li postoji kod Vas primjerak pomenutog lista, od
koga je datuma i sa kojim je komentarom ili napomenom ista pjesma
objavqena. Da li je prije wega (izuzev italijanskog putopisca Fortisa iz
1774 g.) u Dalmaciji ovu pjesmu neko objavio. Prema jednom najnovijem
izvoru u ENCIKLOPEDIJI JUGOSLAVIJE, na str. 662, nalaze se podaci
da je poznatu pjesmu objavio S. D. Karaman u Dubrova~kom listu
"SLOVINAC" 1882 godine. Da li imate i ovaj list?
Ovi podaci potrebni bi nam bili radi dopune biografskih podataka
Jovana [ari}a, koji je, na`alost, pored svojih zasluga, ostao nepoznat.
Na kraju Vas u~tivo molim za kratak odgovor ili savet kome da se
obratimo za dobitak ovih podataka iz Zadra ili da nam date savet kome
da se za iste obratimo, ako sa ovim podacima Vi ne raspola`ete.

35
Zahvaquju}i se unapred na dobroti i ukazanoj nam pa`wi izvolite
primiti izraze na{eg dubokog po{tovawa, Va{ odani
Dr Nikola M. Babac
Beograd
ul. Banijska, Br. 13

Iz pisma se vidi da je otac ve} bio u Srpskoj Akademiji Nauka

i umetnosti u Beogradu i upoznao sadr`inu malog ali veoma
zanimqivog dosijea Jovana [ari}a. On dobro ose}a da izvore
podataka treba pro{iriti. Zanimqivo je da oba pisma potpisuje
imenom i adresom svog starijeg brata dr Nikole. U stvari, oba je
pisma pisao otac, {to se vidi po stilu, papiru i slovima pisa}e
ma{ine na kojoj je kucao i ostala pisma. Na dva mesta pi{e u
mno`ini, {to, opet, zna~i na je brat Nikola znao za ovu
inicijativu i podr`avao je. Potpisuju}i brata dr Nikolu, otac je
verovatno `eleo da zbog bratove titule svojim molbama prida
ve}u va`nost i pove}a izglede na koristan odgovor.

Sl. 9. Tatino pismo Biblioteci u Svilajncu; prepoznaje se otisak

wegove pisa}e ma{ine i vrsta upotrebqenog pelir-papira

36

Od zadarskog Arhiva otac nikad nije dobio odgovor.

Gradskoj biblioteci u Svilajncu 15. jula otac Pavle {aqe

slede}e pismo:
GRADSKOJ BIBLIOTECI ARHIVU SVILAJNAC
Prema savetu drugova iz Srpske Akademije Nauka u Beogradu, obra}am
se Gorwem Naslovu sa molbom za obave{tewe da li raspola`e podacima
o Jovanu [ari}u, pravoslavnom sve{teniku, rodom iz Skradina u
Dalmaciji, koji je boravio sa slu`bom od 1862. do 1871. u Svilajncu i za
to vreme ure|ivao i izdavao poznati list "RESAVSKI PO[TONO[A".
Da li se u Va{em Arhivu nalaze sa~uvani neki primerci toga lista,
ili neki drugi podaci o tome, ili wegovom nekom drugom radu?
Jovan [ari}, moj djed, boravio je i radio u Svilajncu punih 9 godina,
a zatim je preme{tajem upu}en u Dalmaciju odakle je bio rodom.
Ovi podaci potrebni su nam radi obrade wegove ta~ne i potpune
biografije i ocene wegovog zaslu`nog rada u Srbiji, koji je do danas,
na`alost, nepravedno i nepravilno ostao neosvetqen. U pomenutoj
Akademiji Nauka, me|utim, ima dovoqno podataka o wegovom pozitivnom
radu kao saradnika pomenute Akademije i saradnika poznatog Vuka
Karaxi}a na prikupqawu narodnih pesama.
Na kraju Vas u~tivo molimo za odgovor ili savet kome da se obratimo
za dobitak tra`enih podataka, iz Svilajnca.
Zahvaquju}i se unapred na dobroti, izvolite primiti izraze mog
dubokog po{tovawa, Va{ odani
Dr Nikola M. Babac
Beograd
ul. Banijska, Br. 13

Prvi odgovor na o~eva pisma stigao je iz biblioteke u

Svilajncu, 30. jula. Pojavile su se ve} i prve te{ko}e oko
prikupqawa gra|e: li~nost Jovana [ari}a je mnogima nepoznata,
podaci nesigurni, tragovi uni{teni, neprijateqi u proteklim
ratovima okrutni i spremni na fizi~ko i duhovno istrebqewe.
Upravnik Resavske biblioteke u Svilajncu, M. @ivojinovi}Zare, pi{e:

37

Dr Nikola M. Babac
Beograd
Banijska br. 13.
Na Va{e tra`ewe da dostavimo podatke o na{em nekada{wem
~lanu a Va{em dedi sve{teniku Jovanu [ari}u mo`emo dati
samo oskudne podatke. U Letopisu Resavske biblioteke na str.
{estoj doslovno je napisano:
"1872. godine ~itaonica je izdavala i svoj list "Resavski glasono{a" koga je ure|ivao dalmatinac Jovan [ari}, sve{tenik iz
Svilajnca.
"Resavski glasono{a" {tampan je u Pan~evu i zbog onda{wih
saobra}ajnih prilika i drugih te{ko}a iza{ao je svega u 10
brojeva".
Kao {to se iz ovoga vidi ima izvesnih neslagawa izme|u
podataka sa kojima raspola`ete i zapisa u Letopisu. Pouzdano se
zna da se list zvao kao {to je u Letopisu zapisano a ne "Resavski
po{tono{a". Na`alost ne raspola`emo ni sa jednim primerkom,
jer su Bugari u Prvom svetskom ratu opqa~kali Biblioteku. Tom
prilikom su odneli, pored 139 originalnih dokumenata iz
vremena I i II Srpskog ustanka, vi{e primeraka kwi`evnih
rariteta i mnogo {ta drugo.

Sl. 10. Prvi odgovor pismo upravnika Resavske biblioteke

u Svilajncu

38

Mogu Vam re}i jo{ i to da je ova ustanova Resavska

biblioteka dobila ovaj naziv tek 1905. godine. U vreme osnivawa
i rada ova ustanova nosila je naziv "^itaonica omladine
resavske". Osnovana je 3 aprila 1868 godine.
Iz Svilajnca nebi ste mogli dobiti podrobnijih podataka od
ovih koje vam dostavqam.

30. juli 1959

Svilajnac

Iskreni pozdrav i po{tovawe

Upravnik
Resavske biblioteke,
M. @ivojinovi}-Zare

Zaista {teta! Iz ovoga je jasno za{to upravniku Biblioteke u

Svilajncu nije bilo poznato kako se ta~no nazivao prvi list koji
je izlazio u wegovom gradu i koji je bio prvi list u
unutra{wosti Srbije. Neko je u Letopis biblioteke nepa`wom
upisao "glasono{a" umesto "po{tono{a" i pogre{nu godinu
1872.

Sl. 11. Resavska biblioteka u Svilajncu, danas

39

Na o~evo pismo upu}eno na adresu u Drni{u, doktor Dobrota

je 8. avgusta odgovorio ocu Pavlu iz Skradina! O~evo pismo je
putovalo skoro punih mesec dana, {to i nije ~udno jer je otac
pogre{no adresirao pismo. Pi{u}i iz Skradina, doktor Dobrota
je napisao:
Po{tovani gospodine,
Va{e pismo od 10. VII. o. g. primio sam prije nekoliko dana.
Isto ste adresirali na Drni{.
O Va{em pok. dedi Jovanu [ari}u malo {ta znam. Kao
gimnazijalac u Zadru, vidio sam ga dva do tri puta. Mislim da je
imao i sina, koji je neko vrijeme slu`io kao u~iteq u Zatonu kod
[ibenika. Li~no nisam ni jednog, ni drugog poznavao. Meni nije
poznato, da li je u Zadru izlazio list "KARAXI]", a tako isto
da li je u tom listu u g. 1899 bila objavqena nar. pjesma, u obradi
Va{eg po~iv{eg dede, HASANAGINICA. O wegovu kwi`evnom
radu, ma da znam, da je na tom poqu radio, nije mi ni{ta poznato.
Kad sam od g. akad. Bo`idara Kova~evi}a doznao, da je Va{ pok.
deda ne{to napisao o Skradinu i Sjevernoj Dalmaciji, ja sam se
kao Skradiwanin zainteresovao za taj wegov rad, pa sam taj wegov
rad, o{tampan u OTAXBINI, dobio i prepisao u nekoliko
primejraka.
Arhiva na{e srp. prav. crkve je poni{tena u II Svjetskom
ratu, i tu se jedino moglo {to prona}i. To se isto dogodilo i sa
arhivima na{ih srpskih porodica ovdje. Koliko mi je poznato,
Va{ deda je malo i zalazio u Skradin.
Ja mislim, da bi se trebali nekom obratiti u mjestu, gdje je
pokojnik djelovao kao paroh.
@ao mi je, {to su moja obavje{tewa vrlo oskudna.
Izvolite sa Va{om gospo|om mamom, iako je ne poznajem,
primiti moje najqep{e pozdrave uz izraz po{tovawa.
Dr K. Dobrota, s.r.

P.S. Molim Vas, ukoliko se na|ete sa g. prof. Bo`idarom

Kova~evi}em, da mu izru~ite moje pozdrave.
O~eva neobi~na osobina da rasejano permutuje brojeve i slova,
pa i ~itave adrese, ~esto je u na{oj porodici izazivala {alu i

40

smeh. Wemu samom to nije smetalo da s qudima odli~no

komunicira, mo`da sa malo zaka{wewa, kao u ovom slu~aju.
Ipak, i ja }u imati te{ko}a da otkrijem poneku ta~nu adresu
ili godinu, pravi inventarski broj dokumenta ili naziv dela, ali
me to nije qutilo. Kao, na primer, sa neta~nim podatkom da je
[ari} kao sve{tenik slu`bovao u Svilajncu od 1862. do 1871.
godine, kada je lako mogao utvrditi da je to bilo u periodu od
jeseni 1870. do jeseni 1872. godine. Ose}ao sam kao da se sa mnom

dobro}udno poigrava skrivalice, a ja svojim trudom treba da

doku~im istinu.
Otac }e 15. septembra 1959. godine napisati verovatno
najzna~ajnije pismo Qubomiru Vrcequ, protojereju u penziji iz
Zadra, koji je li~no poznavao Jovana [ari}a i koji }e prona}i
mnogo va`nih pisama i dragocenih dokumenata u Zadarskom
Arhivu, a i mene inspirisati da se mnogo godina kasnije obratim
na istu adresu i dobijem mnogo korisnih informacija i
dokumenata koje Vrceq nije mogao ili u najboqoj nameri nije
`eleo da po{aqe ocu. U pismu sve{teniku Vrcequ, otac jo{
jednom navodi da prikupqa gra|u "iz obaveze prema na{oj majci".
Pored op{tih podataka o dedi, wega najvi{e interesuje
[ari}evo pismo Srpskoj Akademiji nauka, iz 1900. godine,
pretpostavqaju}i da narodna pesma "Hasanaginica" do tada nije
objavqena u Srbiji, {to je bilo ta~no. Tra`e}i na kraju
mi{qewe o biografskim podacima, otac je pismo zavr{io:
Unapred Vam se zahvaqujem na dobroti i pa`wi i u `eqnom
o~ekivawu Va{eg cewenog odgovora izvolite primiti izraze na{eg
osobitog po{tovawa...

41

Slede}e o~evo pismo upu}eno je meni neznanom Du{anu

Beri}u, 18. septembra 1959. godine. Na prvoj strani nalaze se
uobi~ajena pitawa vezana za [ari}evu biografiju.
Ono {to je novo, otac se sada raspituje za dedinu dramu
"Jankovi} Stojan" i biografiju Smiqani} Ilije "na{ih
narodnih junaka iz Sjeverne Dalmacije".
Na drugoj strani, u drugom pasusu, otac pi{e o smrti svoje
majke Milice.
...Majka nam je ovih dana preminula u 88. godini `ivota. Ja sam
najvi{e radi wenih `eqa insistirao na tome da pribavimo podatke o
wenom ocu Jovanu [ari}u, a na{em dedi kojemu dugujemo svako priznawe
i kao roditequ i kao radniku na prosve}ivawu na{ega naroda.
...Jo{ jednom, unapred Vam hvala na trudu i pa`wi, strpqivo
o~ekuju}i Va{ odgovor, srda~no Vas pozdravqam u ime svoje i ostale
obiteqi, Va{ odani prijateq...

Na o~evo pismo Du{an Beri} nije odgovorio.

Baka Milica je umrla 8. septembra.

Bilo je tiho i blago sun~ano jesewe popodne kada je otac
do{ao ku}i pla~u}i kao malo dete. Nemo sam posmatrao tog
~oveka koji je predamnom prvi put plakao i odjednom izgledao
bespomo}an. Mi smo ga svi znali kao junaka iz zatvora na Bawici,
u Glavwa~i i Gestapou. Wegovo tiho ridawe bilo nam je tada
neobi~no i nespojivo s wim, ali je ostalo u trajnom se}awu.

42

Sl. 12. Sahrana baka Milice na beogradskom Novom grobqu. U prvom

redu: sin Svetozar, unuk Milan-Cica Stev~i}, wegova majka i
Milicina k}erka Darinka-Dara udata Stev~i}, wen mu`
Mihailo-Bata Stev~i}, Nikolina supruga Olga Babac, sinovi
Nikola i Pavle. U drugom redu: ja, brat Du{an i majka Dara

Negde ujesen ili krajem 1959. godine, stigla je od stare{ine

manastira Savina kod Hercegnovog, dopisnica koju je otac za
odgovor prilo`io uz pismo. Na`alost, po{tanska marka nije
poni{tena `igom, tako da se ne zna kada je poslata.
Po{tovani Gospodine,
Stara arhiva na{e crkve je u toku rata izgorela zajedno sa
svim ku}ama. Podataka za Va{eg djeda po~. sve{tenika JOVANA
[ARI]A nije se sa~uvalo izuzev lijepih uspomena i kao ~ovjeka
i kao umnog i obrazovanog sve{tenika.
Jedino se u maticama nalazi wegov potpis.
Srda~an pozdrav arhim. Danilo Mari}

43

Sl. 13. Dopisnica iz manastira Savina dokaz jo{ jednog

uni{tenog traga

Bila je to vest o jo{ jednom prese~enom tragu koji bi sigurno

dosta rekao o [ari}evom `ivotu i radu u Crnoj Gori, gde je sa
brojnom porodicom proveo vi{e od deset godina. Ali, neprijateq
je i ovde dobro obavio svoj zlo~ina~ki posao. Tokom Drugog
svetskog rata, znaju}i da se lak{e vlada kada se narodu uni{ti
pam}ewe, u manastiru Savina uni{tio je sva dokumenta od
neprocewive istorijske i kulturne vrednosti.
U `eqi da sakupi {to vi{e podataka o svom dedi [ari}u,
otac se 25. septembra obratio i Lazaru Mati}u iz Smokovi}a.
Po{tovani gospodine Mati}u,
Uputio me je moj stric Petar Babac, a Va{ odani prijateq, da Vam se
javim sa slede}om molbom:
Da li Vam je poznat bio pokojni Jovan [ari}, pravoslavni sve{tenik
rodom iz Skradina (1836-1905), na{ djed po majci, i da li nam mo`ete
dati neke podatke po Va{em sje}awu o wegovom `ivotu i radu.
Mi smo do sad prikupili dosta podataka i na{li kwige-bro{ure (pet
komada) koje je napisao i objavio. Pored toga, na{li smo wegova
originalna pisma koja se ~uvaju u arhivi Srpske Akademije Nauka u
Beogradu, a iz kojih se vidi wegov rad.

44
Stric me je naro~ito upozorio da Vas upitam da li Vi znate neki list
sve{teni~ki ili Glasnik, koji je izlazio u Zadru, u kome bi se za 1905
godinu mogao na}i wegov nekrolog po smrti Jovana [ari}a.
Ako ne{to prona|ete bili bi Vam jako zahvalni.
Nemojte mi zamjeriti {to Vam prila`em po{t. marku, jer ne bi `eleo
da Vas izla`em suvi{nom tro{ku, ali Vas molim da budete tako dobri i
da mi odgovorite na ovo pismo.
O~ekuju}i nestrpqivo Va{ odgovor, izvolite primiti srda~ne
pozdrave od mog strica Petra, a ponaosob od moje strane. Va{ odani
Pavle M. Babac
Beograd
Kaleni}eva 6.

Odgovor Lazara Mati}a stigao je krajem oktobra.

Smokovi}, 23/X 1959.
Dragi Pavle,
Primio sam Va{e pismo od 25/IX, o. g., i `ao mi je {to sam
ovoliko otegao s odgovorom, jer sam ba{ u ovo vrijeme bio
zapleten u kojekakve poslove, pa nijesam imao mira i vremena,
nadaju}i se da }u kasnije mo}i op{irnije odgovoriti.
Va{u obiteq poznajem jo{ odavna, jer je spadala u stare,
patrijarhalne obiteqi kod kojih je za nas mla|e "sve sveto i
~estito bilo". Jo{ kad sam bio u osnovnoj {koli u pro{lom
vijeku, nagdje oko 1897 godine prvi mi je u~iteq bio pok.
Milenko [ari}, sin pok. Jovana [ari}a. Sada opet sumwam da li
je bilo ime Milenko wemu, mom prvom u~itequ ili wegovom
bratu koji je kasnije bio u~iteq?!
Dok sam ja poha|ao prvi razred osnovne {kole, dolazio nam je
u razred otac na{eg u~iteqa sve{tenik Jovan [ari}. Ali je taj
na{ u~iteq nabrzo tragi~no zavr{io. Na meni nerazumqiv na~in
on se je nekako zapalio i u tom je sko~io u neku vodu, ali je bilo
kasno, jer je od opekotina umro.
Kasnije sam ~esto sretao pok. Marka Babca, brata moga
prijateqa Petra, i wegovu `enu, a Va{u majku Milicu, kao i
Va{u bra}u Nikolu i Svetozara, i sestru Daru. Nikola je bio
na{ zadu`eni lekar, pa smo i poslovno sara|ivali. Znao sam ja i
za Vas, a jednom smo bili zajedno i kod Petra, i on mi Vas je
pretstavio kao budu}eg Komandanta Zadra.

45

Sl. 14. Pismo Lazara Mati}a, od 23. oktobra 1959. god.

Drago mi je da smo se sada, bar pismeno, sreli.

Ali mi je `ao {to nijesam dosad uspio da bar prona|em
"Glasnik Pravoslavne Crkve u Dalmaciji" za 1905 godinu, u kojem
je sigurno {tampan nekrolog Va{em |edu pok. Jovanu [ari}u, jer
to je bilo redovno u tom listu da se {tampaju nekrolozi svima
umrlim sve{tenicima. Ja }u se nabrzo povu}i iz svih drugih
poslova silom prilika pa }u mo}i bar sli~ne stvari da br`e
svr{avam, dok i meni ne kucne posqedwi ~as, koji po prirodi
stvari nije daleko. Dok se budem mogao u Zadru malo du`e
zadr`ati, bar }u u Zadru prona}i "Glasnik", i pro~itati
nekrolog.
Uz pozdrav Va{ima i mom prijatequ Petru, kao i wegovoj
familiji, pozdravqa Vas
Smokovi},
Lazar Mati}
z.p. Zemunik (Zadar)

Krajem septembra 1959. godine, ocu se javqa Qubomir Vrceq,

protojerej u penziji iz Zadra i time po~iwe mala serija wegovih
veoma dokumentovanih pisama koja su zaista mnogo pomogla ocu da
rasvetli jedan ve}i period [ari}evog `ivota i rada u
Dalmaciji.

46

Prvo sa~uvano Vrceqevo pismo, od 19. septembra 1959. godine,

ovako po~iwe:
P.n. gdine,
Zadar: 19.IX. 59
prije nego odgovorim na Va{e cj. pismo od 15. IX. o.g. du`nost
mi je, da primjetim, po onoj narodnoj: "Kad se bije u o~i se gleda",
naime principijelno ne odgovaram qudima, koji mi pi{u i tra`e
odgovor, a ne prilo`e po{tansku marku na odgovor. Vama
odgovaram, radi brka Va{eg brata, a mog kuma i prijateqa g. in`.
Radomira [olaje.
[to se ti~e Va{eg pok. |eda:
Vi tvrdite da se rodio u Drni{u, me|utim imam podataka, koji
govore da se rodio u Skradinu. Tra`io sam matice ro|enih za
1835 i drni{ku i skradinsku da ovu stvar provjerim, ali ih
nijesam mogao dobiti.
Vi tvrdite da je zavr{io bogosloviju u Sr. Karlovcima, {to
ne odgovara istini, jer
a) Po katalogu o klasifikaciji |aka Klirikalne {kole
(Dr`avni Arhiv u Zadru: Spisi pravoslavne Eparhije
dalmatinske sv. 267 Jovan [ari} sin ~inovnika iz Skradina
upisao se u I razred 1858-59 {k. god.
b) Istu sam stvar na{ao u jo{ jednom spisku |aka Kl. [kole, a
i u Izvje{taju o Prav. Bogoslovskom zavodu u Zadru za 1878-79
god. str. 29.
Prema ovome zavr{io je {kolovawe 1862-63 tk. godine, a Vuk
je Karaxi} umro 1864, pa je malo sumwivo da je pok. pop Jovo
skupqao pjesme za Vuka.
Sli~no je i s istorijskom gra|om o Mila{u, koji u svojoj
raspravi: "Kr...ija Savinska", na str. 39 izvje{tava o Zad. Bog.
Zavodu za 1883-84 {k. god. Ka`e, da mu Bokokotorski Vladika
Gerasim Petranovi} "{aqe na ogled rijetke spise".
Ovo vam napomiwem, da se ne bi prevarili u svojim
zakqu~cima.
[to se ti~e kwi`evnih radova, ovdje ima:
a) Narodni prijateq ili mali revizor na{ih svrha.
[tampano u Zadru 1875. Iv. Vodicka.
b) Dvije poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji
v) Protiv poziva Ant. Franka da se Slaveni pot~ine papi.
Beograd 1894.
g) Boka Kotorska mali srpskonarodni kwi`evni zabavnik za
srpsku mlade`. Novi Sad 1892.

47

d) Stogodi{wica pada Republike Mleta~ke istorijska radwa

pogledom na Dalmaciju. Zadar 1898.
Ja kwige nijesam vidio, a naslove sam prepisao iz Kataloga
biblioteke...
"Slovinac" Vam je izlazio u Dubrovniku od 1878 do 1884.
Ovdje ga nema.
Ovdje nema jedne srpske Bibliografije, da bih Vam mogao
pru`iti podatke o "Karaxi}u" kw. listu, kao i o Tih. \or|evi}u.
Nekad sam to znao a danas je izvjetrilo.
Drugih podataka nijesam ni provjeravao.
S po{tovawem i pozdravom
Vrceq Qubomir
Zadar
Zagreba~ka 15/II

Sl. 15. Pismo Qubomira Vrceqa, sve{tenika, od 19. septembra 1959. god.

Napomena o po{tanskim markama na po~etku Vrceqevog

pisma mora da je oca prili~no pogodilo, jer u nizu pisama po~iwe
usputna, ugla|ena, ali uporna prepiska oko po{tarine,
po{tanskih maraka i gotovog papirnog novca u o~evim pismima.
Vrceq je o~igledno utro{io mnogo vremena, truda, pa i novca na
prikupqawu gra|e, ali je pedantno zahtevao samo marke za svoja
pisma.

48

Otac Pavle 22. septembra odgovara na Vrceqevo pismo.

Po{tovani gospodine
prije nego Vam se zahvalim na Va{em odgovoru u primqenom pismu od
19 ovog meseca, molim Vas za izviwewe {to sam se ogre{io o Va{
princip neprilagawa po{tanske marke za tra`eni odgovor. Va{e je
pravo da postupate kako ho}ete. Ja sam, me|utim, postupio druga~ije, po
svojim nazorima, boje}i se da Vas ne uvredim. Oko ovog mog propusta ne
vredi se daqe opravdavati, tim prije, {to }emo lako stvar popraviti i
ulo`enu Va{u marku nadoknaditi.
Vi ste u pravu. Ja sam pogre{no naveo mesto ro|ewa na{ega djeda
Jovana [ari}a Drni{ umesto Skradin. Izvinite {to ste zbog toga uzalud
tragali. [to se ti~e Bogoslovije, i Radomir mi je rekao da ste mu Vi
kazali o poha|awu Bogoslovije u Zadru.
Me|utim, kada je djedu bilo 28 godina umro je Vuk Karaxi}. U jednom
pismu koje se nalazi u arhivi Srpske Akademije Nauka, kao {to sam Vam
naveo, jasno se vidi u jednom posebnom stavu u kome [ari} moli Dr.
Cviji}a da poradi kod Vuka Karaxi}a da mu po{aqe honorar za one pesme
koje mu je iz Dalmacije slao jo{ dok je bio bogoslov. Isto tako, ne}emo se
prevariti u na{im zakqu~cima osnovanim na dokumentacionom
materijalu i za istorisku gra|u koju je sa episkopom Petranovi}em
prikupqao Mila{u svome {kolskom drugu, intimnom prijatequ i
saradniku.
Sve kwige i bro{ure koje ste naveli video sam u Beogradu u Srpskoj
Patrijar{iji.
Na kraju najsrda~nije Vam se zahvaqujem na ulo`enom trudu i pa`wi
koju ste mi ukazali kao bratu Va{eg cewenog kuma Radomira. Ovom
prilikom primite izraze na{eg osobitog po{tovawa.
Prilog: po{tanska marka od 20 dinara.
Babac Pavle
Beograd
Kaleni}eva, br. 6

Sve{tenik Vrceq je odgovorio u roku od svega ~etiri dana, za

koje vreme je otkrio Jovana [ari}a u Dr`avnom Arhivu u Zadru
Pravoslavna erparhija dalmatinska, i spisima Pravoslavnog
Bogoslovskog Zavoda u Zadru, a u katalogu biblioteke Dr`avnog
Arhiva, ~etiri kwige koje je [ari} napisao u Crnoj Gori i
Dalmaciji. Pismo je suzdr`ano zavr{io sa prili~no hladnom
frazom: "s po{tovawem i pozdravom".

49

Ovako je bilo na po~etku, a sva naredna pisma, ma koliko mu

pisawe sve te`e padalo zbog "skleroze desne ruke", zavr{avao je
sa: "Po{tuje Vas i pozdravqa Va{...". Mrzovoqom zbog bolesti
nije mogao sakriti sebe kao raspolo`enog istra`iva~a i
dobronamernog prijateqa:
...skleroza zarobila moju desnu ruku, pi{em kako mogu, te{ko
i sporo. U desnici dr`im pisaqku, a lijevom, iako se trese, guram
i desnicu i pisaqku... Sad ako ho}ete da prikupim daqe materijal
ja }u to raditi, biqe`iti izvore, dok opet do|ete, pa sve u Va{e
ruke, jer s ovim mojim {ebrqavim pismom jedva i ja mogu kraju, a i
dangubno je.

U avgustu 1972. godine, Vrceq je poslao jedno op{irno pismo

na ~etiri stranice sa iscrpnim podacima o [ari}u i spisak
ve}eg broja dokumenata sa kratkim sadr`ajem, koja je svrstao u
~etiri grupe: {kolovawe, slu`ba u Kne`evini Srbiji, slu`ba u
Boko-kotorsko-dubrova~koj eparhiji i slu`ba u Zadarskoj
eparhiji.
Vrceq pi{e:
Pregledao sam masu spisa i nai{ao na skromne podatke. I ono
{to sam na{ao nijesam mogao prepisati, jer ima stvari, koje se
kao porodi~ne svetiwe odnose na Va{e mile pokojnike; pok.
majku i pok. oca Va{e pok. majke.
S druge strane, meni skleroza neda da se pri pisawu slu`im
normalno desnom rukom, a ma{ine za pisawe nemam...
...Ovo je mu~eni{tvo {kolovanog ~ovjeka na na{em selu, jo{
kad je optere}en brojnom porodicom. Molim Vas, da mi ne
zamjerite na mom {ebrqavom pismu. Po{tuje Vas i pozdravqa
Va{ Vrceq Qubomir".

Tako je Vrceq zavr{avaju}i pismo prokomentarisao [ari}ev

`ivot, spomenuo da je ne{to neprijatno namerno pre}utao ({to

50

}u morati sam da otkrijem mnogo godina kasnije) i srda~no

pozdravio oca Pavla.

Sl. 16. Pismo Qubomira Vrceqa, sve{tenika, od 10. avgusta 1972. god.

Posle ovoga, otac ima utisak da je prikupio najva`nije

podatke. U pismu Vrcequ, od 20. avgusta 1972. godine, pi{e:
Po{tovani i ceweni gospodine Vrceq
...za sada mislim da mi nije vi{e ni{ta potrebno prikupqati. Eto,
na{li ste mi i taj dugo o~ekivani nekrolog... ^inimi se da smo
obuhvatili sve i da vi{e nema.

Ipak, otac je svestan koliko mu je Vrceq pomogao, oprezan je

i ne prekida saradwu:
...Ako, osim ovoga do sada prikupqenog materijala, nai|ete jo{ usput
na neke podatke, za koje Vi budete smatrali da }e mi biti od koristi,
budite tako dobri pa mi ih slobodno pribele`ite...
...Jo{ jednom srda~no Vam se zahvaqujem na pa`wi, trudu i podacima
koji }e mi pomo}i da jo{ za mog `ivota osvetlim lik i delo moga pokojnog
dede.
Izvilite primiti moje osobito po{tovawe i srda~ne pozdrave sa
najlep{im `eqama da Vas Bog po`ivi jo{ puno godina.
Voli Vas, cjeni i po{tuje Va{ odani
Pavle M. Babac

51

Posle ve}e pauze, Vrceq se javqa posledwi put 5. juna 1973.

godine. Drhtavim i te{ko ~itqivim rukopisom pi{e:
...primio sam Va{e pismo od 26. maja o. godine s 2 banknote od
po St. Din. 1000, koje Vam povra}am, s molbom da ih izvolite
primiti, jer od ranije mi poslatih jo{ ima za po{tarinu.

Vrceq se `ali na oronulo zdravqe, ali {aqe jo{ neke

zanimqive podatke o [ari}u kao ~oveku koji nije bio bez svojih
slabosti. U svom radu, otac ih je izostavio u idealisti~kom
maniru, isti~u}i u [ari}u samo ono {to je bilo pozitivno i
uzorno za druge. Meni se u~inilo va`nim {to moj pradeda nije
bio romanti~ni svetac, pa sam sve podatke koji su mi stajali na
raspolagawu izlo`io u ovoj kwizi, u `eqi da lik Jovana [ari}a
osvetlim i prika`em {to potpunije, istinitije i qudskije,
makar to ponekad bilo neprijatno i tu`no, ali, svakako pou~no.
^inilo mi se da je najva`nije da od svih meni raspolo`ivih
detaqa {to potpunije izgradim wegov lik iz ve} daleke
pro{losti, kao ~oveka svog doba, bez obzira kakav }e biti u
o~ima svojih sledbenika danas. Da li }u biti u pravu?

52

4.

MLADOST I [KOLOVAWE

U domu Kostantina (Koje) [ari}a i Dmitre, ro|ene Li~ini}

(Li~ina) iz Skradina, rodio se drugi sin Jovan, 4. decembra 1836.
godine.
O tome svedo~i prepis kr{tenice iz 1920. godine, pisan
latinicom, rukom pravoslavnog sve{tenika Kukoqa iz Skradina.

SVJEDO^BA ROGJENJA I KR[TENJA

Na osnovu matice rogjenih ove parohije strana 42. broj 21, ovijem
svjedo~im da se dana 4 ~etri Decembra 1836 osamsto trideset {este
godine rodio u Skradinu i da je istoga dana i godine kr{ten bio Jovan
zakoniti sin Kostantina [ari}a rogjena u Bribiru a neme{tena u Skradinu
i matere Dmitre Li~ina iz Brati{kovaca nastanjene u Skradinu oboica
pravoslavni gragjani.
Kumovao je Pavasovi} Marko iz Skradinskog Polja pravoslavni
te`ak, a svjedok je bio Mitrovi} Sava iz Skradina pravoslavni ckvenjak.
Istinu ~ega potvrgjuje svojeru~nim potpisom i pe~atom parohijalnim.
Od pravoslavnog parohijskog zvanja
Skradin 15/ 4 1920.
V. Kukolj, s.r.
adm.

53

Sl. 17. Prepis kr{tenice Jovana [ari}a

Sprovode}i svoju zamisao da crnogorce iz jadranskog

priobaqa sistematski raseqava po Dalmaciji i Istri, Mleta~ka
Republika je u selo Krweuve, kod Bribira, naselila deset
porodica iz Risna u Crnoj Gori. Prema dokumentima Sindici
Inquisitori Lib. VI, C. 224, Lib. VII C. 272, ovo naseqavawe je
obavqano u vremenu od 1748. do 1751. godine. U spisku porodica
nema prezimena [ari}, ali ima nekih drugih znakova da su i oni
do{li. Qubomir Vrceq, protojerej iz Zadra, li~no je poznavao
jednog [ari}a, posle Drugog svetskog rata, koji mu je tvrdio da su
wegovi stari, doseqenici iz Crne Gore, i da su se nastanili u
selu Krweuve. U Historijskom Arhivu u Zadru, u spisima
pravoslavne Eparhije dalamatinske (Cv. 145, br. 1667/626/, od 17.
septembra 1887. godine), ~uva se molba sve{tenika Jovana

54

[ari}a da mu se dozvole tri dana otsustva kako bi oti{ao u

Krweuve da obi|e svoj posed.
Negde oko 1800. godine, porodica [ari} se doselila u
Skradin. Tu je sin Kostantin-Kojo zavr{io osnovnu {kolu, a
ne{to kasnije se zaposlio kao ~inovnik u Op{tini. Istovremeno
se u Skradin doseqava i porodica Li~ini} iz Brati{kovaca.
Vukolaj i Pava Li~ini} imaju sina Andriju i k}erke Dmitru i
\ur|iju.
Jovanovi roditeqi Kojo i Dmitra [ari} `iveli su u
Skradinu mirno i skromno. Pre Jovana, dobili su sina Krstu. Da
li su imali jo{ dece, nema nikakvih podataka. Jovan [ari} nikad
nije javno spomenuo sestre ili bra}u. Ipak, samo jednom, kratko,
brata Krstu u vezi sa svojim te{kim `ivotom u~iteqa u Srbiji.
U Austrijskoj carevini, deci ni`eg stale`a omogu}avalo se
da zavr{e ~etiri razreda osnovne {kole. Poslati mu{ko dete na
daqe {kolovawe, jer o~ito pokazuje zanimawe za kwigu i nauku,
bilo je veoma te{ko i naj~e{}e je zna~ilo uputiti ga na
Bosloviju, da postane u~iteq ili sve{tenik. Dolazilo je,
me|utim, vreme kada su ovi pozivi bili veoma potrebni. Wihov
zna~aj proizilazio je iz ~iwenice da je tada u ~itavoj Evropi
nastupao proces sveop{teg oslobo|ewa i obrazovawa, bu|ewa
nacionalne svesti i otkrivawa vlastite istorije, kulture i
jezika. U~iteqi i sve{tenici odigra}e zna~ajnu ulogu u
prosve}ivawu prostog naroda koji je bio politi~ki, ekonomski,
kulturno i verski najmawe slobodan.
Da li je mladi Jovan [ari} voleo sve{teni~ki poziv kome }e
posvetiti veliki deo svog `ivota? Da li je mo`da vi{e voleo da
pi{e pesme, ili da opisuje srpske narodne junake, prirodne
lepote i istorijske znamenitosti svoga kraja? O li~nim

55

sklonostima nikada nije otvoreno pisao. U pisanim radovima

Jovan }e se dosledno obra}ati srpskoj omladini i srpskom narodu
kao prosvetiteq, ali }e do kraja ostati u sve{teni~koj mantiji,
brane}i wen status i dostojanstvo.
Po katalogu o Klasifikaciji |aka Klirikalne {kole u Zadru
(Historijski Arhiv, Zadar, spisi pravoslavne Eparhije
dalmatinske, Sv. 267), dvadeset dvogodi{wi Jovan [ari}, sin
~inovnika iz Skradina, upisao se u razred, {kolske 1858/59.
godine.
Zadar je u to vreme bio zna~ajan grad Severne Dalmacije,
dinami~an ekonomski i kulturni centar. Nije slu~ajno {to su
pravoslavna Eparhija dalmatinska i Klirikalna {kola pre{le
iz [ibenika u Zadar.

Sl. 18. Anti~ki trg u Zadru sa Stubom srama, levo,

i hri{}anskim hramom Sv. Donata iz Devetog veka

@ivot u novoj sredini obogatio je mladog [ari}a. Pored

gr~kog, latinskog i nema~kog jezika, koji su bili na programu
{kole, vredno je u~io italijanski i ruski jezik. Omiqeni doma}i
pisci bili su mu Wego{, Ma`urani}, Preradovi} i Jovan
Jovanovi}-Zmaj.

56

U toku {kolovawa [ari} je u Klirikalnoj {koli u~io

slede}e predmete:
godina ~itawe i pisawe crkv. slavenskog jezika; slavenska
gramatika; vjeronauk; aritmetika; poqoprivreda; retorika;
crkveno pojawe; prakti~ni zadaci o upotrebi gramatike i
retorike.
godina ( semestar) osnovi logike; antropologija, nauka o
~ove~ijem tijelu i organima, {to je mogu}e jezgrovitije;
poqoprivreda; retorika s upotrebom; vjeronauk; italijanska
gramatika. ( semestar) logika; psihologija; fizika;
poqoprivreda; retorika s upotrebom; hri{}anska nauka;
italijanska gramatika.
godina ( semestar) metafizika; crkvena istorija;
hermenautika (tuma~ewe Svetog Pisma, prim. autora);
poqoprivreda. ( semestar) metafizika; fizika; crkvena
istorija; dogmatika; hermenautika; gr~ka gramatika.
IV godina ( semestar) metafizika; fizika; crkvena
istorija; dogmatika; hermenautika; kanonsko pravo; metodika;
katihetika; gr~ka gramatika.
Od {kolske 1858/59. godine, kada se [ari} upisao na
bogosloviju, bilo je uvedeno i u~ewe nema~kog jezika u svim
razredima. Upravnik Klirikalne {kole bio je Stefan
Kne`evi}, episkop dalmatinski, a jedan od nastavnika bio je
Jovan Sunde~i}, sve{tenik i pesnik kome }e se [ari} diviti kao
pesniku, veoma ga ceniti zbog rodoqubqa, i koga }e rado
spomiwati u svojim kasnijim radovima.
U to vreme, u Zadru je delovala Matica dalmatinska koju je
osnovao dr Bo`idar Petranovi} po uzoru na sli~ne organizacije:

57

Maticu srpsku u Novom Sadu, Maticu Ilirsku u Zagrebu i

Maticu ^e{ku u Pragu, koje su bile kwi`evna dru{tva
slovenskih naroda za razvijawe kulturnog preporoda i
nacionalne emancipacije. Matica dalmatinska radila je pod
pritiskom austrijskog apsolutizma, naro~ito ministra A. Baha
koji je u vreme [ari}evog {kolovawa u Zadru, bio na vrhuncu
svojih napora za centralizaciju vlasti i germanizaciju.
Iste godine (1858) kada je mladi Jovan upisao Klirikalnu
{kolu, u Srbiji je zba~en knez Aleksandar Kara|or|evi} i na
kratko vra}en Milo{ Obrenovi}. Jedan od u~esnika ovog
prevrata bio je Ilija Gara{anin, politi~ar i dr`avnik. U svom
"Na~ertaniju" (1844), zalagao se za op{ti ustanak i nacionalnooslobodila~ku borbu srpskog naroda ma gde se on nalazio, za
ju`noslovensku dr`avu na ~elu sa Srbijom, protiv porobqiva~ke
i imperijalisti~ke politike Turske i Austrije. Ove ideje
ostavile su dubokog traga na srpsku omladinu u Dalmaciji. Na
[ari}a, tako|e.
U [ari}u, skromnom seqa~etu, razbuktao se plamen qubavi
prema srpskom juna{tvu o kome je slu{ao ~itavog detiwstva.
Osetio je da snaga wegovog naroda le`i u dubinama herojske
pro{losti iskazane najlep{im jezikom u narodnim pripovetkama
i pesmama.
Mnogo godina kasnije, u svom pismu Visokoj Kraqevskoj
Akademiji u Beogradu, napisanom na po~etku Dvadesetog veka,
pita {ta je sa obe}anim honorarom za prepis narodnih pesama
poslatih Vuku Karaxi}u. Vuka ve} odavno nema me|u `ivima.
Nema ni bilo kakvih drugih podataka o ovoj neobi~noj delatnosti
mladog [ari}a bogoslova. U vezi sa wegovim interesovawem za
sakupqawem narodnih pesama, sa~uvao se samo jedan odlomak

58

zanimqive narodne pesme "Ajduci", koju je kasnije objavio u

jednoj svojoj kwizi. To je sve! Da li je rad na prikupqawu
narodnih pesama bio plod wegovih kratkotrajnih mladala~kih
ambicija kojima nije pridavao ve}i zna~aj. Za ovo nema odgovora,
kao ni materijalne nadoknade za poslate pesme Akademiji. Ali,
zna se da je [ari} ~itavim svojim sve{teni~kim, novinarskim i
kwi`evnim delom bio okrenut srpskom narodu wegovoj
istoriji, kulturi i sudbini.
U izve{taju Pravoslavnog Bogoslovskog Zavoda u Zadru, za
1878/79. godinu, str. 29, stoji podatak da je Jovan [ari} sa
uspehom zavr{io {kolovawe 1862/63. godine.
Iste, 1863. godine, Klirikalna {kola prestala je da postoji, a
mesto we je osnovan Pravoslavni Bogoslovski Zavod. Klirikalnu
{kolu ukupno je zavr{ilo 120 Dalmatinaca i 66 u~enika iz
drugih srpskih krajeva.
Kao u~enik prvog razreda Klirikalne {kole, [ari} je u
"Srpsko dalmatinskom magazinu" mogao pro~itati slede}e:
Svi gotovo dana{wi mladi sve{tenici dalmatinski i jednoga
i drugoga ~ina, potomci su ove Klirikalne {kole. Mnogi
u~iteqi po Bosni, po Hercegovini i Crnoj Gori, neki ~inovnici
u Srbiji, profesori, arhimandriti i sami dana{wi mitropoliti
crnogorski u ovoj su {koli svoje vaspitawe imali... @elimo, da
iz te {kole u daqe vrijeme mnogo vi{e znanih i va`nih qudi
izi|e, koji }e svom narodu na diku, a svojoj crkvi na korist i na
slavu slu`iti...

59

5.

PUT U SRBIJU

Odmah po zavr{etku Klirikalne {kole u Zadru, dvadeset

sedmogodi{wi Jovan [ari} odlazi u Beograd. Za{to je tako
naglo do{ao u Srbiju i za{to je tako iznenada napustio svoju
Dalmaciju u ~asu kada joj je kao mladi sve{tenik i u~iteq mo`da
bio najpotrebniji? O ovoj odluci nikada nije javno pisao, niti
postoje sa~uvana privatna pisma. I kasnija ~esta preseqavawa
ne}e ni~im komentarisati, iako je imao mnogo razloga. Odlazak u
Srbiju i boravak u mnogim srpskim mestima, prelazak u Crnu
Goru i kona~an povratak u Dalmaciju, s jedne strane izgledaju kao
putovawe "trbuhom za kruhom", dok s druge strane izgledaju kao
sudbinsko ponavqawe iskonske putawe svog naroda prostorima
Balkana, kojom je morao pro}i da bi ga na wegovim izvorima i
prostorima {to boqe razumeo i do`iveo.
U stvari, odluka da odmah ide u Beograd, u wemu je postepeno
sazrevala jo{ od detiwstva. Sada je bio trenutak stvarawa
slobodne dr`ave srpskog naroda, lanci ropstva pucali su posle
tragi~nog poraza na Kosovu i vi{evekovne turske strahovlade,
sada se pru`ala prilika obnove nekada{we stare srpske
veli~ine i slave iz doba Nemawi}a. ^inilo mu se da }e biti

60

potrebniji i korisniji tamo gde su se o~ekivali zna~ajni

doga|aji i velike promene za srpski narod.
Po dolasku u Srbiju, [ari} je odmah dobio novo podanstvo i u
selu Ripaw kraj Beograda prvo zaposlewe kao u~iteq.
Tada je Srbijom po drugi put vlada kwaz Mihailo Obrenovi}
III, koji je 1860. godine posle smrti svog oca Milo{a, do{ao iz
Be~a, gde je 17. godina `iveo u emigraciji.

Sl. 19. Kwaz Mihailo Obrenovi} , rad Uro{a Kne`evi}a, 1864,

Istorijski muzej Srbije

Mihailo Obrenovi} podi`e ugled Srbije u Evropi, a

naro~ito na Balkanu. Na unutra{wem planu ja~a administraciju
i li~nu vlast. Zbog toga je u stalnom sukobu sa liberalima i
mladom inteligencijom. Dr`ava je jo{ uvek slabo organizovana i
ekonomski zapu{tena. Turska okupacija velikih gradova u Srbiji

61

jo{ traje u beogradskom gradu je turska vojna posada. Srbija jo{

uvek zavisi od planova Porte.
Sve je ovo [ari}u bilo poznato. Ose}awe pripadnosti istom
narodu i istoj veri bili su odlu~uju}i za dolazak u Beograd.
Tragi~na i juna~ka pro{lost srpskog naroda prete`no nau~ena
iz epskih narodnih pesama, raspaqivala je patriotska ose}awa
mladog [ari}a. S druge strane, veoma je dobro poznavao `ivot u
oskudnoj dalmatinskoj provinciji pod okupacijom tu|inaca.
Mladom u~itequ [ari}u je 27. godina i jo{ nije o`ewen. Iz
Ripwa ~esto dolazi u Beograd, gde upoznaje vr{wake, mlade
intelektualce Pantu i Milenka Drobwaka, i sve{tenika
Mihaila koji }e ne{to kasnije postati Arhiepiskop Beogradski
i Mitropolit cele Srbije. Pravo na sve{teni~ku mantiju
ste}i}e tek nakon `enidbe.
U Beogradu, [ari} upoznaje Sofiju Baroni}, sa kojom }e se
ven~ati naredne, 1864. godine. Prema se}awima baka Milice, Sofija je tada imala 18 godina; bila je ni`eg rasta, crnomawasta,
lepe spoqa{wosti, umiqata, skromna, inteligentna i za svoje
vreme prili~no obrazovana. Bila je `ivahne naravi i energi~na,
{to }e kasnije u te{kim prilikama za porodicu biti veoma
potrebno.
Porodica Sofije Baroni} se doselila iz Banata. U Beogradu
je `ivela u Balkanskoj ulici, u ku}i pored kujunxijske
radionice. Da li je wen otac zaista bio kujunxija? Na`alost,
tokom vremena nestali su mnogi va`ni podaci o porodici
Baroni}. Sa~uvao se samo ovaj, naizgled bezna~ajan ali neobi~an
detaq. ^ime su se bavili Sofijini roditeqi? [ta je radila
Sofija Baroni}? Da li je u~ila {kolu? Po ulici stanovawa, koja
je tradicionalno pripadala do{qacima, i u kraju poznatom po

62

sitnoj trgovini i uslu`nim zanatima, mo`e se samo

pretpostaviti da joj je otac bio skroman zanatlija ili trgovac.
Kako je izgledao Beograd u o~ima mladog Jovana [ari}a,
mladog Dalmatinca iz puke dalmatinske provincije? Prema
podacima u listu "Vidov Dan", za 1864. godinu, navodi se da...
...varo{ Beogradska sa~iwava jednu op{tinu, u koju spada i
Top~ider. Ima 4 zidane crkve, tri su u Beogradu a jedna u
Top~ideru, 60 zidanih i 14 nezidanih, svega 74 ku}a dr`avnih, 5
zidanih i 14 nezidanih, svega 19 op{tinskih i 2884 privatnih
ku}a, 12.776 mu{kih i 9.656 `enskih, svega 22.432 `iteqa, od kojih
3.692 stranci. Staja}a vojska nije ura~unata... Ima 482 ~inovnika,
18 sve{tenika, 6 kalu|era, 11 osnovnih {kola i 14 u~iteqa s 956
u~enika, 12 `enskih osnovnih {kola, 15 u~iteqica sa 704
u~enice, 1 polugimnazija sa 191 u~enikom, 1 gimnazija sa 520
u~enika, velika {kola sa 191 u~enikom, jedna vi{a `enska {kola
u 2 razreda sa 123 u~enice, bogoslovija sa 201 u~enikom, 158
vladinih slu`benika, 1429 du}ana i 271 mehana...

Sl. 20. Stari deo Beograda, jevrejska ulica na Dor}olu krajem

Devetnaestog veka

...(Te godine) Javnih balova bilo je u Beogradu svega 83, a

prihod od wih od 400 talira u{ao je u op{tinsku kasu.

63

...Cena hlebu bila je najni`a 35, a najvi{a 65 para oka, a ta je

cena opredeqivana od vremena na vreme...
...Zakqu~eno je 269 brakova kod pravoslavnih, 10 kod
rimokatolika, kod jevangelista 2, i kod jevreja 8.

Po~etkom 1864. godine u Be~u je umro Vuk Karaxi}. U toku

~itave godine u Srbiji se masovno `ali za wegovim nestankom i
veli~a wegov doprinos stvarawu novog pravopisa. Zasluge za
reformu pisma i jezika su op{tepriznate, ali u praksi se mnogo
sporije odvija proces napu{tawa staroslovenskog pravopisa.
U listu "Vidov Dan", od 4. januara 1864. godine, {tampani su
oglasi za "Rje~nik iz kwi`evnih starina srpskih" i "Oblici
Srpskog jezika" od \ure Dani~i}a.
Kao po~etnik, Jovan [ari} je u selu Ripaw bio u~iteq desete
klase. Prema "zakonu ustrojstva osnovnih {kola, Ministarstva
prosvete Kne`evine Srbije", glavni {kolski predmeti bili su:
nauka hristijanska, ~itawe, pisawe, ra~unawe i pojawe. Plata
u~iteqa Desete klase bila je 100 talira, a Prve klase, 300 talira
godi{we. Penzija posle 10 godina slu`be, za sebe od 30-60, a za
porodicu 15-60 talira godi{we.
[kole po selima mogle su biti sa tri ili ~etiri razreda u
jednoj u~ionici. U prvom razredu, u toku prvog polugodi{ta
(te~aja), u~ilo se: {tica i bukvar; poznavawe slova, izgovarawe
pojedinih slova i lagano ~itawe, pisawe slova i slogova na
tabli; brojawe i pisawe brojeva do najve}e stotine (999); molitva
o~e na{. U drugom polugodi{tu (te~aju): ~itawe iz bukvara
srpsko i slovensko; pisawe re~i na tabli i po preglednici;
pisawe brojeva do najve}e hiqade (9999); molitva bogorodice
djevo. Od `enskog rada: pletewe razno (sa jednom i s pet igala).

64

Slu`ba seoskog u~iteqa u Rupwu nije bila ni laka ni dobro

pla}ena. Osnivawem porodice iskrsli su novi problemi; nije se
moglo {tedeti, jer se cela plata tro{ila na goli `ivot.
Ne{to potpuniju sliku o te{ko}ama osnovnog obrazovawa na
selu i seoskih u~iteqa, dobio sam nehoti~nim uvidom u dopise o
materijalnom stawu u~iteqa i zdravstvenom stawu u~enika.
Prelistavaju}i listove i ~asopise tog vremena, prona{ao sam
nekoliko dopisa o stawu u seoskim i gradskim {kolama
Kne`evine Srbije, koji mi se ~ine prikladnim za navo|ewe na
ovom mestu, bez obzira {to su objavqeni ne{to kasnije, u vreme
kada [ari} vi{e nije u~iteq, ali koji nam govore da je
pre|a{we stawe u osnovnom {kolstvu moglo biti samo jo{
nepovoqnije.
U beogradskom listu "[kola" (1868), posve}enom pitawima
obrazovawa, vaspitawa i statusa nastavnika, urednika Milana \.
Mili}evi}a, u~iteq L. Petrovi} pi{e:
Kako `ivi u~iteq u Beogradu
Danas, kad se iz svega grla vi~e: dajte prosvetu narodu, bez we
nema slobode, nema sre}e; kada se i u nas poklawa pa`wa {kolama
vi{e no {to se igda ~inilo; kada se vi~e, da nam trebaju dobri,
nau~eni i ~estiti u~iteqi; kada se toliko apeluje na
patriotizam u~iteqa, dajte da se ~uje i jedan glas, koji }e
prozboriti patrijotski, ali ne vrelom re~ju praznih `eqa, ve}
hladnom cifrom i ~istim ra~unom.
Ovaj glas di`e se iz Beograda i za to mo`da ne }e biti
zastupnik sviju glasova, koji bi imali da podnesu ovakav isti
ra~un.
Treba `iviti, da se mo`e raditi.
Da prora~unamo kako mo`e `iviti danas jedan u~iteq u
Beogradu, koji ima `enu i ~etvoro dece skromnu porodicu a
koji je, rade}i 16-17 godina za prosvetu narodnu do{ao do plate
od 200 talira na godinu.

65

Po najskromnijem ra~unu wemu treba:

1. Svaki dan po 3 oke hleba po 50 para .................. 3 gr. -30 par.
1 oka mesa (ili variva u post) ............................ 4 gr.
zeleni ....................................................................... 1 gr.
soli i za~ina ............................................................
10 par.
{e}era i kafe ........................................................ 2 gr.
11 gr.
ili godi{we 4.015 gr.
2. Za blage dane, kroz celu godinu .......................... 200 gr.
3. Za perivo i rubqe .................................................. 200 gr.
4. Za odelo svoje i obu}u (u ovo ra~unamo
op{tinske prireze i porez) ................................ 1400 gr.
5. Za odelo `eni ......................................................... 600 gr.
6. Za odelo i obu}u deci na svako po
300 gro{a ................................................................. 1200 gr.
7. Svima nepredvi|enim potrebama: bolestima,
slabostima i drugim nevoqama
da damo na godinu samo .......................................... 85 gr.
Svega: 7.700 gr.
To je 320 talira i 20 gro{a na godinu.

Sl. 21. Glava beogradskog lista "[kola", urednika Milana \.

Mili}evi}a

66

A koliko bi trebalo u~itequ, da nabavqa sredstva za svoje

naobra`ewe i usavr{avawe, da, koliko mu je potrebno, prati
savremenu kwi`evnost: ili da se o danima odmora pro|e kud, da
malo du{u razgali to nismo hteli ra~unati. Tu neka trpi
u~iteq. Du{a mo`e gladovati. Jer "duh je sr~an, ali je telo
slabo".
Ali koliko bi trebalo da se odvoji belih para za crne dane,
koliko bi trebalo da se ostavi na stranu svake godine na ra~un
nemo}i i starosti, koliko na udomqewe i vaspitawe dece
jednom re~ju na ra~un budu}nosti svoje i svoje porodice, to
nismo smeli ra~unati.
Evo za {to.
Rekosmo, da onaj u~iteq sa ~etvoro dece ima 200 talira plate,
a prora~unasmo, da mu treba da odr`i du{u sebi i porodici u
najmawu ruku 320 talira i 20 gro{a.
Od kuda }e sad podmiriti jo{ 120 talira i 20 gro{a?
Ja ne znam... Vaqda se ne }e ovde hteti re}i: Tice nebeske niti
seju niti `awu.

U "politi~no ekonomnom" listu "Srbija", urednika

Qubomira Kaqevi}a, od 15. septembra 1868. godine, mo`e se
pro~itati:
...Pa se jo{ ~udite, {to je na{a mlade` tako r|avo vaspitana;
{to je weno nadri-obrazovawe gore od savr{ene gluposti; {to
radeni~ki stale` zbuwen neudesnom podelom rada u sadawe doba
nije dostojan da se nazove pravim radnicima nego zaslu`uje pre da
se nazove nadni~arima ili najamnicima! Kakva grdna zbrka u ovo
sadawe doba!
...I na bruku i na pokor mi neumemo iz te omladine amaba{
ni{ta da istisnemo, i zbog te stidne neume{nosti ne mo`emo da
izna|emo sredstva za wezino obrazovawe nego je bacamo na milost
i nemilost wezinih nesre}nih roditeqa... Pa jo{ preko svega
toga imamo obraza da se ~udimo otkuda toliko sirotiwe, otkruda
toliko kra|e, razbojni{tva i paqevine, otkuda pune apsane
nesretnika!...

U "Jedinstvu", listu za politiku i kwi`evnost, urednika

Milana Jovanovi}a, neko je te jake zime, februara 1870. godine,

67

mo`da sam urednik, `estoko progovorio te{kom opomenom u

~lanku "Na{e seoske {kole".
...Najpre~a hrana to je hleb. Pa ~ujte kakav je to hleb {to ga
jedu deca u {koli ovde, a jama~no i na mnogim drugim stranama
Srbije! Najobi~niji hleb je iz ra`a i kukuruzna bra{na, ujedno
pome{ano, a za ovim dolazi eldovina, hleb crn kao gar, gwecav
kao blato, a gorak kao orak. Ovako hleb, {to ga donose deci od
ku}e svake nedeqe, osu{i se leti, a zimi se smrzne, ali ga opet
deca jedu, jer ga moraju jesti. Uz hleb leti je obi~na hrana jo{ beo
smok: skorup i sir, nalik na ne uga{en kre~... U zimno doba ne
donosi se deci skorup... hleb i sad ostaje glavna hrana, a koji od
ku}e dobije kisela kupusa, taj tek u`iva, taj zna {ta je ru~ao!...
Eto tako se hrane deca {to se na selu u~e...
...Od 40 u~enika, na priliku, nikad u {koli ne mo`e biti
vi{e od 30, a obi~no jedne tre}ine nema u {koli. Kraste, {uga,
~irovi, crveni vetar, ka{aq s kijavicom to su obi~ne bolesti...
i taman jedno |a~e do|e, trojica drugih ode ku}i...

Ipak, vreme se neumitno mewa, qudi pomalo zaboravqaju kako

se nekada pisalo gu{~ijim perom. List "[kola" obave{tava
svoje ~itaoce kako se proizvode gvozdena pera u birmingenskoj
fabrici u Engleskoj.
...Svako pero, pre nego se dovr{i, pro|e kroz ruke od dvadeset
razli~itih radnika, od kojih jedan ih se~e makazama, drugi gladi;
ovaj ih {aqe, onaj bri`qivo raseca vr, itd... Svake nedeqe
potro{i se 22.000 funti rude od koje se napravi 100.000 grosa
pera (1 gros=12 tuceta, prim, autora). Zato su gvozdena pera
skupa.

Skup je bio `ivot [ari}u u seoskoj {koli u Ripwu. Uskoro je

po~eo da razmi{qa kako da se domogne dopunskih prihoda i da od
crkvenih vlasti {to pre dobije parohiju i posveti se
sve{teni~kom pozivu koji mu je izgledao unosniji. Da bi
poboq{ao svoj materijalni polo`aj, po~eo je da pi{e za

68

beogradske dnevne listove. Ali, da je pisawe za novine bila i

wegova velika qubav, ~ak strast, uskoro }e se veoma jasno
pokazati. Na`alost, sada je te{ko ta~no utvrditi kada je [ari}
objavio svoj prvi dopis i u kom listu.
Me|utim, u rubrici Doma}e novosti, lista "Vidov Dan", od 15.
februara 1864. godine, nalazi se jedna kratka vest potpisana samo
inicijalima J.[., koja verovatno poti~e od [ari}a, jer }e se
ubudu}e inicijali J.[. redovno pojavqivati i u ~lancima koje }e
potpisivati punim imenom.
J.[. Ripaw 13. februar.
Danas je ceo Ripaw u velikoj `alosti, jer predade zemqi
jednoga izme|u najboqih i najdostojnijih sinova i sagra|ana
svojih. Jani}ije Drobwak, narodni poslanik na svima
dojako{wim narodnim skup{tinama, umre ju~e, posle duge
organske bolesti. Jani}ije je bio prost seqak, i ponosio se svagda
{to je seqak; on nije znao ni ~itati ni pisati, ali ba{ te
okolnosti i uzvi{avale su cenu wegovoj prostranoj pameti,
wegovom plemenitom ose}awu i uzvi{enom karakteru... `ivot
ovoga ~oveka bio je od koristi i siromahu i bogatome, a smrt
wegova mo`e se uzeti ne samo kao gubitak za wegovu porodicu,
nego i za sve selo na{e a i za ceo okrug. Bog neka mu du{u
oprosti, i neka mu je laka zemqa...
Jani}ije Drobwak bio je otac [ari}evih dobrih drugova
Pante i Milenka, {to mo`e biti jedan od razloga za
pretpostavku da se ba{ [ari} oglasio u novinama. Stil vesti je
crkveno-duhovni i li~i na pomen preminulom, {to odgovara
stilu pisawa jednog sve{tenika. Tre}i razlog je detaq sa istim
inicijalima J.[., koji se kasnije pojavquju uz wegov puni potpis.
Greju}i se pored otvorenog ogwi{ta i pri oskudnoj svetlosti
petrolejske lampe, [ari} je ~itaju}i novine u dugim zimskim

69

ve~erima, 6. februara 1865. godine, u "Vidov Danu", u rubrici

Beogradske novosti, verovatno pro~itao i ovu vest:
Preksino}ni bal u dvoru kod Wegovih Svetlosti bio je
osobito sjajan. Wihove Svetlosti su s prirodnom
snishodqivo{}u qubazno predusretale svoje goste i sva mogu}na
~inile da im gosti budu veseli i da se dobro zabavqaju. I zaista
sabrano dru{tvo se na veliko zadovoqstvo visokog doma}ina i
svetle gospo|e doma}ice provodilo u najlep{em raspolo`ewu, a
razi{lo se istom posle ~etiri ~asa ujutru.

Ve} 9. februara u istom listu, u Doma}im novostima,

najavquje se novi bal:
...Bal }e se zapo~eti u 8 ~asova. Odmah po{to do|u Wihove
Svetlosti i odigra se "oro", po~e}e se izvla~iti lozovi.
Izvla~ewe }e biti u predwoj sobi s ulice nad kapijom, gde se
obi~no ve~eravalo...

U to vreme Srbija nema svoj vlastiti novac, ve} se slu`i

austrijskim, ruskim i turskim novcem. Kursna lista od 2. marta
1865. godine, glasi: # c. (#, dukat cesarski, prim. autora), 5 fr. 25
n., srebro 9 1/2%.
Prirodno, `ivot je i tada imao svoju sme{nu stranu. Na dan 1.
maja 1866. godine, u "Vidov Danu" se ogla{ava "Velika muzikalna
i fizikalna Opsenarska zabava profesora Kratkoga-Ba{ika,
koja }e biti u nedequ 2. maja i u ponedeqak 3. maja u 8 ~asova u
ve~e u pozori{tu u velikoj pivari".

U rubrici Beogradske novosti, od 4. maja, pi{e:

Opsenarske predstave g. Kratkoga-Ba{ika privla~e na sebe
veliku pa`wu. Za ove dve predstave, koje je davao u nedequ i
ponedeqak, ku}a je bila dupkom puna.

70

U nedequ su mu predstavu po~astvovale prisustvom svojim i

Wihove Svetlosti".
Posledwa predstava bi}e 16. maja: "...uz predstavu }e biti
magloviti likovi osvetqeni hidro-oksigenskim gazom".

[ari}evo nastojawe da se kona~no domogne sve{teni~kog

poziva najzad je urodilo plodom.
U julu 1866. godine, preko sreskog na~elnika iz Negotina
kona~no sti`e zvani~no obave{tewe da je dobio sve{teni~ki
~in i parohiju.
Iz tog vremena poti~e i wego-vo prvo sa~uvano pismo koje je
29. jula 1866. godine, uputio crkvenim vlastima u Beogradu.

Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivij Arhipastiru!
Preblagij Tvorac usli{io je pla~ moj, i opredelio mi ~in
Sve{teni~ki, koju sam radostnu vest onomad, preko Sreskog
Na~alnika zvani~no dobio.
[to nije moj pla~ ostao kao pla~ vapiju}eg u pustiwi, to imam
va{em Visokopreosve{tenstvu blagodariti, kao onom koi mi je
predre~enij sveti ~in izradio, koga je zastupni{tvo Religiozno,
koje mi na srcu le`e}i, branim i dokazujem Religioznim
sovietima u ~lanku pod naslovom "Jedna lekcija iz mog
predavawa", koi }e nedeli izi}i.
No sad kad mi o kon~i}u sre}a visi, {ta da radim, nego da
padnem pred ote~eska i blagodateqna kolena Va{eg
Visokopreosve{tenstva, i zaprosim milost u Boga pa u
Arhipastirstva Va{eg, za rukopomo} putnog tro{ka, bez koga
sam prinu|en odre}i se odre|enog mi mesta Sve{teni~kog. Za nas
tri du{e sa najvi{om {tedwom dovoqno je 6. dukata izuzimaju}i
tro{kove prepitawa koje }u izvaditi iz prodawa poku}anstva.

71

Sl. 22. Prvo sa~uvano pismo Jovana [ari}a, od 29. jula 1866. godine

Kriti~no i nesre}no stawe u~iteqsko, nije mi dalo da od ono

jadnij 6. gro{a dnevne plate za{tedim koju paru za ovu svetu
osobitost, koja me primorava iz ruku Va{eg
Visokopreosve{tenstva, kao mog najmilostivijeg blagodateqa,
koga }u u svakim danim vrstizama umnog rada susretati, pomo}i
ponekati, koim bi mogao na opredeqenomi mesto Sve{teni~ko
oti}i, i ja se obvezujem, kad do|em do imovine, sa najve}om
blagodarnosti onoliko ~islo, koliko od blagodateqne milosti
Va{e primim, preko Preosve{tenog Episkopa Simonovi}a i
povratiti.
Pomiwawu moga brata Krste, uzrok je opet ~emerno i
kriti~no u~iteqsko stawe, koje mi ne samo spre~ava put pasti
pred Va{a blagodateqna kolena, no {ta vi{e nedami se ni iz
sobe promoliti.
Na posledku ostajem u nade`di uva`ewa prozbe ove, sa
prose}om rukopomo}i, koja }eme udostoiti Sve{tenstva, a bez
koje kona~no se toga li{avam, i koja}e preko g. Arhijireja
Negotinskog svoim vremenom povra}ena biti.
U Ripwu, 29. julija 1866.
Najpokornij i blagodarnij
Sluga
Jovan [ari}
u~iteq

72

I ovih nekoliko skromnih podataka koji se sre}u u pismu,

dosta jasno i uzbudqivo govore o tada{wem materijalnom
polo`aju seoskih u~iteqa u provinciji kne`evine Srbije.
[ari} nam daje jo{ jedan podatak, na`alost, nedovoqno potpun: on je u to vreme napisao i ima nameru da objavi svoj ~lanak sa
religioznim savetima, ali ne navodi na~in wegovog objavqivawa,
naziv lista ili ~asopisa.
Kada pi{e o tro{kovima preseqewa u novodobijenu parohiju
u Brestovcu kraj Negotina, ka`e: "Za nas tri du{e sa najvi{om
{tedwom je 6. dukata...", koga on to broji pored `ene Sofije i sebe? Wihovo prvo dete rodi}e se tek tri godine kasnije!
Pismo je pisano u duhu jo{ uvek va`e}eg rukopisa, me{avinom
}irilice i staroslovenskih znakova i slova: tvrdi () i meki ()
znak, slova j (y), ja (), ju () i je (), sa ponekim "" latinicom,
kojeg je sigurno doneo iz Dalmacije. [ari} pi{e uobi~ajenim
stilom {kolovanih qudi toga vremena kada se obra}aju
po{tovanom naslovu, ali i sa nekoliko duhovitih i originalnih
literarnih formulacija koje ga predstavqaju kao zanimqivu
li~nost.
Tako }e Jovan [ari} zapo~eti svoj `ivot u~iteqa, novinara i
pisca. U~iteq Desete klase seoske {kole u Ripwu, Srbin,
Dalmatinac, u Srbiji do{qak bez pedqa svoje zemqe ili o~evine,
zaboravqeni mali ~inovnik koji je sve ~e{}e upirao pogled u
"sve{teni~ku avliju", zami{qao je da }e u mantiji sve biti
mnogo boqe. Da je mladi [ari} samo mogao znati kakav }e mu
te`ak i neprijatan `ivot sve{teni~ki biti, i kakve }e sve
tegobe i nesre}e morati savladati, sigurno je da bi mawe
"zavirivao u sve{teni~ku avliju". Ovako, wegov "pla~" je
usli{en i wegovoj sre}i nema kraja!

73

6.

SVE[TENIK I NOVINAR

Zahvaquju}i [ari}evoj naklonosti prema pisawu za novine,

obave{tavawem, polemikom, kritikom i predlozima, odjednom
~itav niz godina [ari}evog `ivota iskrsava mnogo jasnije i
zanimqivije.

U beogradskom listu "Svetovid", urednika i izdava~a

Aleksandra Andri}a, koji je izlazio tri puta nedeqno na 4
stranice (dva lista) i {tampan u Temi{varu, Be~u i Beogradu, od
1852-1870. godine, sa predvukovskom crkvenom }irilicom i
staroslovenskim slovnim znacima, [ari} se od februara 1864.
godine pojavquje kao redovan izve{ta~ dnevnih doga|aja,
sve{tenik i u~iteq koji se zala`e za re{avawe materijalnog i
dru{tvenog polo`aja svog stale`a, radoznali posmatra~
dru{tvenih i kulturnih doga|aja, koji svojom analizom i
konkretnim predlozima poku{ava da unapredi zaostalu `ivotnu
sredinu provincije.

74

Sl. 23. Glava beogradskog lista "Svetovid", od 19. januara 1867. godine,
u kojem je [ari} objavio svoj prvi tekst, i odmah zatim
nastavio sa redovnom saradwom

Interesantno je da se prvi dopis u "Svetovidu" odnosi na

prikaz prevoda jednog kwi`evnog dela.
J.[. "Svetovid", 19. januar 1867.
Kwi`estvo.
Ovo danas dobi smo prvu svezku "Persiskij pisama" od
Monteskija, prevedenu s francuskog jezika g. Milanom
Mili}evi}em.
Ko je ~uo za ime Monteskija, taj dobro sna kakovi su i dela
wegova, za{to je ~itaoce izli{no s upoznatim upoznavati, no ja
}u u kratko koju da progovorim o g. prevoditequ. G. Mili}evi} je
svoim Monteskijevim pismima na{oj kwi`evnosti ono, {to je
vrlij Geri} s prevodom "Moralni pisama", s nema~kog jezika,
literaturi na{oj.
Geri} je bio jedan izme|u najboqi prevoditeqa sa nema~kog
jezika, i on svoim "Moralnim pismima" ukra{ava kwi`evnost
na{u. (Kad bi se koi rodoqubac na{ao te bi prepe~ario
Geri}eva "Moralna pisma", nebi ve}e usluge mogao mladom
nara{taju od te u~initi, jer se u tom kako najve}i nau~ewak, tako
i mladi} u zelenom cvetu ima ~emu nau~iti.)
^itaju}i "Persiska pisma" pro|e nas `eqa ~itati Geri}a, a
kad toga ~itamo predstavqamo sli{ati Zlatousta, Cicerona i
ostale sveta mudrace. Po tome je Geri} svezda i vrstnij nema~kog
jezika na ~ist na{ materinskij jezik srbskij prevodilac, a g.
Mili}evi} s francuskog jezika.
Ovo nekoliko re~i dovoqno }e biti da doznamo va`nost
Monteskijevi "Persiskij pisama", koima }e nas g. Mili}evi} i
drugom svezkom, kao {to nam obe}ava na drugoj strani korica, po
upisnicima pooditi. Mi smo svako sa~inen g. Mili}evi}a

75

dobrodo{licom pozdravqali, tako }emo i drugu svezku

pozdraviti; jer izbor predmeta i vredno}a pera g. Mili}evi}a,
ono ~itaju}em svetu donosi, {to samo za`eleti mo`e, zato nam je
`eleti da bi se ~itaoca toliko prijavilo, kako bi kwiga {to
skorije sveta ugledati mogla.
J. [.
Iz Urovice, 11. januara
Prelistavaju}i dnevnu {tampu onog vremena, tragaju}i za
bilo kakvim pisanim tragovima Jovana [ari}a i iskreno
odu{evqen svakim novim, makar i namjmawim otkri}em, usput
sam nailazio na najrazli~itije vesti i novosti. Neke su mi se
u~inile korisne da se navedu, kako bi zna~ajni istorijski i
dru{tveni doga|aji boqe osvetlili i objasnili okolnosti pod
kojima je `iveo, teme birao i pisao. Takve podatke na{ao sam i u
listovima u kojima [ari} nije sara|ivao, ali koje je
najverovatnije i sam pa`qivo prelistavao.
"Svetovid", 28. februar 1867.
Srbija. U Beogradu 26. februara.
^ujemo da je ju~e u grad Beograd do{la zapovest da se popi{e i
u Carigrad javi koliko ima u gradu topova, pu{aka i drugog
oru`ja i materijala; po svoj prilici zna~i, da }e se grad o~istiti
i nama prazan predati. Mi materijal i nezahtevamo.
...Od sutra prodava }e se leb na oku 65 para ~ar{.
"Svetovid", 14. mart 1867.
Proklamacija kneza Mihaila M. Obrenovi}a III: Tre}eg marta
tek. god. dobio sam odgovor od Velikog Vezira, da je Wegovo
Veli~anstvo Sultan blagovolio re{iti, da Mi se poveri
zapovedni{tvo nad gradovima u Srbiji i da se garnizoni turski
zamene srbskom vojskom, pod jednim uslovom, da se na zidovima
gradskim vije pored srbske i carska zastava...

76

Sl. 24. Beogradska tvr|ava, pogled sa Dunava, gore i Kalemegdanske

zidine

J.[. "Svetovid", 5. april 1867.

Srbija. Iz Brze Palanke 3. aprila.
Vodom nose}i se po Dunavu zvuk topova i prangija,
nagove{tava{e nam da nam je Gospodar i Kwaz na{ Mihailo ve} u
Radijevac stigao, a silna grmqavina isti ube|iva{e nas da je za
celo Gospodar na zemqi Srbskoj, a posle kratkog vremena oko 11
satij pre podne ugleda smo belu la|u i zastavu Srbsku i poznado
smo da nam milij vladateq dolazi, koga i mi radostnim usklicima
pored pucwave prangija i defilovawa narodni vojnika na obali
Dunavskoj sve~ano sa ste~enim gra|anima i sve{tenicima u skupu
srezkog stare{ine G. Radovana \uri}a do~eka i pozdraviv{i ga
sa Ura `ivio! daqe proprati smo, do`iviv{i viditi svetlo

77

lice Gospodarevo, koje nam nosi onu sre}u kakovu vekovi

nemogahu Srbinu pokloniti.
Gde taj Srbin, koji nebi u radostnim suzama okupao, kad vidi
svog mudrog vladaoca da mu dolazi sa dobrotom, kakovu ne bi
tisu}e mrtvi glava izvojevale, niti Krezusovo blago kupilo!
Za ovakovo dobro, sile su na{e nesposobne ono izre}i, {to
du{a na{a ose}a, zato samo ka`emo da nam `ivi Gospod mnogo
leta na diku i ponos na{u i jugoslovenskog naroda. Bog ga
blagoslovio kao: Avrama, Isaka, Jakova, Mojsija i t.d. Za koje
}emo se pred prestolom `ivoga Tvorca za milog i mudrog na{eg
Gospodara moliti, premda je to delom sam zalu`io. To su na{a
ose}awa, koja mu ceo srbskij narod i jugoslovenskij `eli i
wegove blagodarnije sluge.
Jovan [ari}
Svetozar Stefanovi}
[ari} sasvim jasno odvaja jugoslovenski od srpskog naroda, i u
budu}e ga koristi kao pojam koji objediwuje sve ostale
ju`noslovenske narode na Balkanu.
Turci su 6. aprila 1867. godine, knezu Mihailu Obrenovi}u
kona~no predali kqu~eve grada Beograda. To je veoma va`an
istorijski doga|aj za Srbiju,
"Srbija" (politi~no ekonomni list, urednik i izdava~
Qubomir Kaqevi}), 13. april 1867.
Politika.
U Nema~koj dr`e da je ovo najzgodnija prilika da se Evropi
doka`e kako nema~ka ujediwenost nije vi{e ne{to uobra`eno.
Ka`u da je pruska vlada pitala u Be~u kako }e se Austrija
vladati u slu~aju rata sa Francuskom i da je na to odgovor dobila:
da }e Austrija svagda imati pred o~ima najpre svoje sopstvene
interese pa onda interese cele Nema~ke...
Razli~nosti (rubrika)
Prvo odeqewe turske posade oti{lo je iz beogradskog grada
29. pr. m. (marta, prim autora), na srpskoj la|i "Deligradu".
^ujemo da je wegovo visokopreosve{tenstvo mitropolit
Mihailo poru~io nekim srpkiwama da skupqaju priloge u
izradima za gradsku crkvu Ru`icu.

78

J.[. "Svetovid", 21. maj 1867. (J. [.)

Iz Bawe Brestova~ke 12. maja.
Wegovo preosve{tenstvo, g. Episkop Negotinski Evgenije
Simonovi} o~ekuje se 13. o.m. kanoni~nim poodom u Velikoj
Slatini gde }e u nedequ sv. liturgiju odslu`iti, a u ponedeqak
na ru~ak ovde biti.
Povodom predpomenute kanoni~ne vizitacije podaje se
prilika nekolikim re~ima. Eparhijalna kanoni~na vizitacija
kao ustanova sv. otaca ima svoj zadatak u ispitivawu crkveni
potreba i u narodnom Arhipastirskom pose}ewu.
Koliko je prvo potrebno, viditi se mo`e otuda, {to se tolike
crkvene tegobe odkriju, za koje se pre|e ni znalo nije, a drugo je
po tome va`no da narod svog Arhijereja poznati mo`e. [to se
potreba crkveni ti~e, to smo temeqito uvereni da }e se ovim
putovawem Wegovog Preosve{tenstva poboq{ati, po~em je
wegovog Arhipastirstva sva briga posve}ena za unapre|ewe svete
matere crkve. Da je to istinito, vidi se iz zauzetka oko
poru{enog podpuniti, oko nezapo~etog zapo~eti; ukrasiti i
ulep{ati, po ~emu Wegovom Preosve{tenstvu ova izreka
prili~i: "Takav nam podoba{e Arhijerej", jer "Slava i ~est, i
mir svakom deluju}em blagoje".
Pri zakqu~ewu ovo re~i, `elimo na{em ob{te qubqenom
Arhipastiru zdravo i sre}no putovawe u wegovom kanoni~nom
putovawu.
J.[. "Svetovid", 23. maj 1867.
Srbija. (J.[...})
Iz Bawe Brestova~ke 15 maja.
Ju~e je Wegovo Preosve{tenstvo, g. Episkop sa Protojerejom
Zaje~arskim, vi{e sve{tenstva, i svoim |akonom, Bo`iju slu`bu
odslu`io. Sveta je crkva narodom bila dubke puna. Svr{avawe
Bo`ije slu`be, tako je bilo veli~anstveno, da je bilo milina
gledati.
Mnogobrojnom skupu naroda na{eg, imamo pripisati zauze}e g.
Na~alnika Sime Bo`i}a i srezkog Na~elnika g. Dimitrija KaraMarkovi}a, koi Wegovo Preosve{tenstvo, kako iz Slatine, tako
i odavde daqe odprati{e. Po svr{ewu sv. Liturgije, Wegovo je
Preosve{tenstvo vodicu osvetilo, a po ovoj slovo, puno
ube|ivaju}i istina i morala, sastavqeno i izgovoreno po duhu
svega naroda.
Pri ru~ku Wegovo Preosve{tenstvo g. Episkop nazdravio je
zdravicu Svetlom Kwazu rekav{i ove re~i: da Bog `ivi na{ega

79

Gospodara Kwaza Mihaila na mnogo leta, i da Mu dade sre}u

onakovu kod celog jugoslovenskog naroda, kakovu Mu je sveblagij
promisao dao kod naroda srbskog. Pri toj zdravici orilo se
gromko "Mnogaja leta". Na istu zdravicu odgovorio je g.
Na~alnik Sima Bo`i} sa blagodarno{}u na patrioti~na
ose}awa naspram Svetlog Gospodina, i simpati~ne izraze,
istovetni sviju nas Srba ose}awa, ose}awa naspram mile na{e
bra}e jugoslovenske, koja }e se povodom etnografskog u Moskvi
izloga, u jednu celinu sastaviti, kao {to se bosiok u kitu
sastavqa.
U ve~e bio je na{ Arhipastir na ve~erwi, a kad je iz crkve
izi{ao, poodio je {kolu i neke od u~enika pitao ra~un, koi su mu
zadatak tako brzo i to~no izradili, da je svim prisustvuju}im za
udivqewe bilo, istim su na~inom i na druga pitawa odgovorila
na zadovoqstvo prisustvuju}i.
Danas oko 9. satij, na{ je Arhipastir ovde stigao i ru~ao, pa
sam imao priliku ~uti od Wegovog Preosve{tenstva, po najvi{e
povoqstvo ovog Bawskog prekrasnog i romanti~nog polo`aja, kao
i prekrasne lekovite vode (radi ~ega re~e da }e ovoga leta ovde
do}i za vi{e vremena da se bawa) koja le~i reumatizam,
kostoboq, o~iju, rana bolova nogu i sviju ostali bolesti. U tri
sata po podne, krenuo se na{ Arhipastir odavde put Zlota,
pra}en mnogobrojnim kowani{tvom, o ~emu nam ostaje re}i
sre}an mu put i dug `ivot, na sre}u svoje duhovne pastve.
J.[. "Svetovid", 25. maj 1867.
Srbija. (uvodni ~lanak u listu, prim. autora)
Iz Bawe Brestova~ke 4. maja.
Srbija na{a, kao i ostale sre}ne zemqe, koima je sveblagij
Bog poklonio izvore lekoviti voda, ima vi{e podobni ovoj bawi
kupatila, ali kad se oslonimo na ispitateq mineralni voda, to
moramo verovati da je ovda{wa bawa ne samo najboqa od sviju
izvawski, no i na{i ote~estveni; jer Baron Kerdier prilikom
ispitivawa ove Brestova~ke Bawe rekao je svom dru{tvu: Bawa je
Brestova~ka jedna od najprvi celoga sveta Bawa". Da je zaista
tako, to se svak uveriti mo`e, po~em samo vi{egodi{we iskustvo
osvedo~ava, da su se mnogi bolesnici izle~ili i savr{eno
ozdravili.
Izuzimaju}i poglavito svojstvo {to ovda{wa voda le~i
reumati~ne bolesti, ona poma`e i le~i i druge razli~ne bolesti.
O istini ovoj da bi se ~itaoci uverili evo jednog primera: jedan
se seqak rodom iz Brestovca ne{to razboleo, i po nekom

80

vremenu, obadve mu noge od kukova obamru, uspavaju se tako, da za

wi ne zna kao da su mrtve i vu~e ih kao da nisu wegove; bi, {tipaj,
on ni{ta ne ose}a. Budu}i mu Bawa blizu Brestovca tri frtaqa
sata, do|e i osam kupatila upotrebi i oseti `ivotno ose}awe
nogu. No obi~na lakomislena nade`da seqa~ka, prevari ga da je
to za ozdravqewe dovoqno, i da }e po vremenu ozdraviti,
pretrgne kupatilo i ode ku}i ne obziru}i se na savete da wegova
bolest potrebuje vi{e upotrebqavawa bawskij.
Nevoqnik da je u svoja vremena sedeo dovoqno vreme, bio bi i
ozdravio, ko i svi oni, koi po savetu lekara koi }e 15. o. m. ovamo
do}i, onoliko kupatila izdr`e koliko im po svoistvu bolesti
istij opredeli.
Neki na{i saote~estvenici, ~ujem da od svoi ovda{wi
poznanika tra`e neka im opi{u svojstvo i silu ove lekovite
vode, na{to ih uveravam po re~ima Kerdnera, i po iskustvu da im
nije nu`dno tra`iti Mehadiju, i druga tu|a kupatila, koja su
daleko neznatna na spram na{eg Brestova~kog.
[to se rane ti~e to vidim da se novij arendator nu`dno stara
da sve potrebe za dobro jelo nabavi po umerenoj ceni, a ko ima
voqu sam to sebi gotoviti i to mo`e. Na kasapnici bi }e dosta
zdravog mesa gove|eg, ov~ijeg, jegwe}eg, a preko toga seqaci
donose na prodaju pili}e, jajca, masla, sirewa, mleka i t.d. Ko
do|e s kolima taj pa{e za kow ima dosta, zobi isto tako. Dakle
kod ku}e imamo svega dosta a u ku}i ne}emo da znamo {to imamo,
pa zato trzamo u tu|e i po drugim stranama, pa tu|incu punimo
torbu, a kad se ku}i vratimo, vatamo se za bokove, ali zabadava
{to bi pa i pro|e, zato, boqe je biti u svome i kod svoga, a da je
tako neka proba onaj ko je nekada bio u Mehadiji ovamo do}i, pa
}e videti da }e mu nekoliko dukata vi{e ostati, no {to mu je u
Mehadiji ostalo, koi `eli svoje novce prosipati, taj slobodno
mo`e na stranu leka i zabave tra`iti; ali svojstva od ove vode
boqega na}i nemo`e, a za boqe uverewe, svakij neka uzme kwigu
"O doma}em le~ewu", g. Rozena, pa }e pri kraju na}i o
mineralnim vodama i vide}e da je ova voda kao i sve ostale
lekovite vode. Nadamo se da }e s vremenom biti i umni i zabavni
uveselenija, kao i po stranim bawama, koja }e bogate strance i
nama privla~iti.
J. [ari}
Ovih nekoliko re~i o Brestova~koj bawi i na{em turizmu,
mogle bi se i danas objaviti skoro bez ikakvih izmena. Ali,

81

komercijalni uspeh bio bi mogu} tek posle mnogih prethodnih

poslova koji, na`alost, ni do danas nisu ura|eni. Tako je
Brestova~ka Bawa sa svojih desetak izvora mineralne vode, tople
od 36-41 C, i do danas ostala nepoznata i zaba~ena, kao {to je
bila pre vi{e od sto godina. I danas se, nerazvijena, siroma{na
i uspavana, nalazi u Isto~noj Srbiji, kod Bora, tri kilometra od
mesta u kojem je [ari} slu`bovao kao Brestova~ki paroh.
Kako je tada izgledala okolina Brestovca i Bestova~ke bawe,
dobro se vidi u jednom zapisu Milana \. Mili}evi}a, koji pi{e
da su "ova mesta veoma vrletna, retko naseqena, malo poho|ena,
srbinstva `udna i `udna trgova~ke i prosvetiteqske re~i".
Navode}i zasluge kneza Aleksandra Kara|or|evi}a, sina
Kara|or|evog, koji je zajedno sa ustavobraniteqima od 1842.
godine, petnaest godina vladao Srbijom posle abdikacije
Milo{a Obrenovi}a, Mili}evi} opisuje kako je knez putuju}i sa
svojom pratwom u Brestova~ku bawu "~inio da gora odjekuje, da se
gor{taci ~ude, da se raduju, i da se koriste; jer su, ba{ za to, i
drugi putnici onuda ~e{}e prolazili; trgovci su vi{e kupovali,
i misao se srpska sve vi{e krepila, i sve milija bila! U samoj
Bawi bio je na~inio ne samo kupatilo, nego i lep dvor za sebe, a
uz wega su i drugi gradili {to je ko milovao, te se mesto
ulep{avalo, i me{tani se koristili. Ovo mu je slu`ilo na ~ast i
kao Srbinu, i kao Knezu Srpskom".
Srpske vlasti, Obrenovi}i i wima nakloweni politi~ari,
zaboravi}e lako sve {ta je knez Aleksandar Kara|or|evi} za
Srbiju u~inio, pa ni [ari}, kao veliki po{tovalac dinastije
Obrenovi}, o tome nikada ne}e pisati. Kao popustqiv i
nedovoqno autoritativan vladalac, Aleksandar je morao oti}i
sa prestola. Napustio je Srbiju da se u wu vi{e nikada ne vrati.

82

Posle ubistva kneza Mihaila Obrenovi}a, 1866. godine,

Aleksandar je optu`en za podstrekivawe i sau~esni{tvo. Osu|en
je u odsustvu na dvadeset godina robije. Pe{tanski sud je u
obnovqenom trogodi{wem procesu oslobodio Aleksandra, koji je
skoro dve godine proveo u istra`nim zatvoru, zbog nedostatka
vaqanih dokaza o wegovom sau~esni{tvu u pripremi atentata.
Knez Aleksandar je `iveo u Austro-ugarskoj, a umro u Temi{varu
1885. godine, i sahrawen u Be~u. Tek 1912. godine, wegovi
posmrtni ostaci preneti su u kriptu crkve sv. \or|a na Oplencu.

Sl. 25. Knez Aleksandar Kara|or|evi} (kopija prema Johanesu Besu,

Istorijski muzej Srbije)

J.[. "Svetovid", 13. juni 1867.

Srbija.
Iz Bawe Brestova~ke 6. junija.
Kao {to iz dosta vernog izvora doznajem, ob{te qubqena i
vrla g. Sofija, supruga g. Ilije Gara{anina, sa~lanica odbora
kupe}eg dobrovoqne prilge za crkvu Ru`icu, obratila se
pismeno g. Simi Bo`i}u okr. Na~alniku, oko skupqawa isti. G.
Na~alnik nepropusti odma zvani~no izdati nalog g. Kapetanu

83

Kara-Markovi}u, koi zauzimawem ovu po selima sumu novca

skupi, kao {to sledi:
U O{trequ 171 gro{, u Vu~ju i Mapiju 222 gr. i 10 p., Boru 139
gr. i 14 p., u Metovnici 209 gr. i 39 p., u Krivequ 428 gr. i 9 p.,
Gamzigradu 159 gr. i 10 p., u Brestovcu 471 gr. i 20 p., u
Vra`nogrncu 658 gr. i 30 p., Jovcu 352 gr., Beloj Reki 76 gr.,
Dubo~anima 255 gr. i 14 p., u Lubnici 279 gr. i 20 p., daklem svega
4538 gr. ~ar{ijskij i 17 para.
Ovim povodom izjavqujem toplu na{u blagodarnost, kako
qubaznom narodu srbskom, koi se kako u svaka doba gotov
pokazivao s po`ertvovawem, tako isto i sad bi gotov svetoj
materi crkvi po mogu}nosti svojoj prite}i u pomo}, koja je od
stole}a ~amila u tamnici bez va`nosti i svakog zna~aja pod
pritiskom azijatskog protivnika, tako i zauzima~ima oko
skupqawa, gospo|i sa~lanici odbora Sofiji, g. Na~alniku Simi
Bo`i}u i g. Dimitriju Kara-Markovi}u budi na{a blagodarnost.
Da Bog da, da nam se iqade podobni zauzima~i, svakim danim
prilikama ti~u}i se kakvi nibud sveti i plemeniti celi.
"Svetovid", 18. juni 1867.
(Odlomak iz ~lanka "Srbi i Hrvati u ju`nome Slavenstvu")
...Ideja narodnosti... probudila je i Ju`ne Slavene iz duboke
letargije.
Jedina najve}a smetwa ovom jedinstvu jest Turska. Ve~no
otvorena rana u zdravome telu Evrope treba da se iz`e`e, ovo
i{te ~ove~estvo i civilizacija... Na mesto dana{we Turske
stupi}e sajuz dr`ava sastoje}i se iz triju mladi, sna`ni i
mlogoobe}avaju}i naroda. Ove tri dr`ave bit'}e Gr~ka, Rumunija
i Jugoslavija.
Mala Kne`evina Srbija, koja je pod vladom Mihaila
Obrenovi}a III, sjajno dokazala snagu, da je dostojna da ju primaju
u kolo evropski dr`ava... je jezgro oko kojeg }e se prionuti sve
jugoslavenske zemqe...

U Arhivu Srbije u Beogradu, nalazi se [ari}evo pismo koje je

11. septembra 1867. godine uputio srpskom Episkopu Mihailu
povodom wegovog zauzimawa da se osnuje fond za pomo}
nezbrinutim suprugama i deci sve{tenika.

84

Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivij Arhipastiru!
Onomada{wi "Svetovid", donese nam visoko cijewenu `ertvu
Arhipastirstva Va{eg, sastoje}u se u 100# (dukata, prim. autora),
prinev{i sre}nom na{em, `arkom qubavqu
Visokopreosve{tenstva Va{eg zavedenom fondu.
Crkvena povestica, ime je visokohvaqenog Arhipastirstva
Va{eg, ve} re~ju ubele`ila: "takav nam podobi{e Arhijerej", a
Sve{tenstvo u svoim srcama: "na{ otac".
Povestica sveta, umna i materijalna po`ertvovawa, sre}i narodnoj nazivqe patriotskom qubavi, a drugijim re~ima
mecenatstvom; jer se u tom djelu i ono sti~e, s ~im se i
materijalna bezprimerna pomo} ukazuje, narodu svome. Po tome
Va{e je Visokopreosve{tenstvo Sve{tenstvu svome otac i
mecenat; jer koi je taj, koi se o sre}i zlosre}ni sirota i udovica
Sve{teni~kij igda postarao?!! Takovo ga u povestici na{e crkve
nema, do imena angela sv. crkve Mihaila.

Sl. 26. [ari}evo pismo srpskom Episkopu Mihailu, 11. septembra

1867. god.

85

Kad pozornost na{u obratimo na najnoviju istoriju Ju`ni

Slavena, to nalazimo neumrlog [trosmajera, da je podoban
Visokopreosve{tenstvu Va{em, u `ertvoprino{ewama za
narodnu sre}u, i po tome, {to je [trosmajer povestici Slavenske
narodnosti, sa `ertvoprino{ewama svoim, to je Arhipastirstvo
Va{e u istoriji sv. matere crkve to isto, sa `ertvama svoim.
Ovakovim pobu|ewima io{t lane rukovo|en, nisam propustio
sinovwa moja ose}awa, a da neizostavim u dva broja na{u
najtopliju blagodarnost iza{av{u u "Svetovidu", uprav u ova
doba, pod znakom zvezdice, iz Negotina, a i ovoga puta,
`ertvoprine{ewa Va{eg }u Arhipastirstva, dostojnim crtama
javnosti saob{titi.
Kad imademo dovoqnog uverewa, da se danono}no za nas
ote~eskij stara Arhipastirstvo Va{e, to strahopo~itawem
pripadam podno`ju nogu Visokopreosve{tenstvu Va{em, sa
mjenijem slabomo}ni sila moih, koje se u tome sastoiju kao {to }e
slediti. Od vremena u kom me promi{lenie Bo`ije Sve{tenstvu
pro~islilo, (zauze}em ote~eske milosti Arhipastirstva Va{eg),
od toga doba, razmi{qao sam o na~inu, koim da i Sve{tenstvo
na{e prite~e u pomo} fondu za nesre}ne Sve{teni~ke sirote i
udovice. Po dugom razmi{qeniju, prona{ao sam da bi dobro bilo
da svakij Sve{tenik, dok je god `iv, od dana ustanovqewa,
godi{we ulo`i 2.# u fond i to koncem meseca novembra 1.#, a
koncem maja 1.#, i tako bi imao bi fond za 10. godina 1.600.# bez
interesa.
Istina }e nekij zahtevati da se odma i naskoro dade penzija
udovicama; ali na to nije gledati doklen fond velikij nenarasti.
Ovo mwewe ja sam predlagao mnogim Sve{tenicima, i svi su
mi odobrili, zato najpokornije pripadam ote~eskoj milosti
Va{eg Visokopreosve{tenstva, pa ako prona|e za dobro, to da se
u~ini Sve{tenstvu podobno makar predlo`ewe, za da se nesre}na
budu}nost Sve{teni~koj siroti i udovica koliko toliko
obezbedi.
Pri zakqu~ewu ovi slabomo}ni crtica, najpokornije ostajem
u `eqi, mo}i se svagda Visokopreosve{tenstva Va{eg nazvati,
celivaju}i svetu desnicu.
U Brestovcu
Na usekovawe glave sv. Jovana Krstiteqa.
Blagodarnij i pokornij
Jovan [ari}
Sve{tenik

86

J.[. "Svetovid", 17. septembar 1867.

Slavenstvo, Srbija i Rusija.
Da Slavenstvo `ivi u robskom polo`aju, to }emo dokazati sa
nekoliko re~i.
@urnalistika protivnika slavenski, kad se god pitawima
slavenstva zanima, to u toj `urnalistici vidimo napu{taj
tla~ewu sami prirodni prava slavenskog naroda, suprot znanosti,
{to je jednom, da je i drugom narodu dato. Ovakvim na~elima
protivnici Hristijanstva ovla{}eni su, odre{ene su im ruke,
svakom ugweta~u i terorizmu.
Da je izreka neki evropski dr`avnika: slavenskij narod nije
za slobodu, dosta gorki zadala udaraca, vidili smo i vidimo; ali
da nije tako, u Kritskom ustanku imade jemstva.
Poricawem slobode, pori~u se narodu i wegova prava, a to
nije savestno, po~em svakij narod ima pravo biti slobodan. Ova
nesre}na karakteristika, koja nam se od neprijateqa na{i
pri{iva, ~ini nas, da smo vekove~no orudije tu|e sile i tu|i
strastij. Kad bi i daqe ovu vekove~nu porugu snosili, potvrdili
bi tim, da je zaista tako, kao {to nas neprijateqi svetu pred
Evropom predstavqaju. Premda smo svetu svakojaki, svome smo
najboqi kao bra}a. A da smo svi Slaveni jedna bra}a, to zna sav
svet, pa sad je pitawe, o}emo li slo`no raditi za ideju na{e
slavenske solidarnosti, pa da jednom iz ovoga nesre}noga
polo`aja izi|emo.
Kritskij i Bugarskij ustanak, to su fakta za na{e delawe. Bez
`ivog {to skorijeg delawa, ustanci }e propasti, kako su i
posledwi ustanci, crnogorski i ercegova~ki ostali usamqeni
pak i bezuspe{ni. A da kako }emo? Abbe parvum parvo, modicum
super abbe pusillo, tempore sic parvo, magnum comitobus aceronus. Po
tome malo jedna bra}a, malo druga, koja bi Srbiji u prilog i{la,
ako bi se morala braniti od mo}ni neprijateqa.
Kad je polo`aj takovij, onda je jedino do toga stalo, kako }e se
odazvati bara}a na{a slavenska.
Srbija je prirodnij sto`er, oko koga se ju`no Slavenstvo viti
mora, tim vi{e, {to je Srbija okolnostima pozvana, da ideju
slavenskog jedinstva podpomogne.
Koliko Srbija u sebi ima jemstva, za ostvarewe bratskog
jedinstva, to se svakij uveriti mogao, koi je pozorqivo korake
Srbije pratio. Po tome Srbija je kao Slavenstvu najprirodnija i
pozvana da slobodu izvojuje, a vera to o}e i mora kad tad,
jedinstvo izvojevati.

87

[to se Rusije ti~e, o toj sumwati ne treba. Svi znamo da je

Rusija na{a pokroviteqka, bez koje bi odavno propali, a
naprotiv opet da nije nas, ni ona nebi bila sasvim ono, {to je sad;
po ~emu se vidi, da su nam interesi jedni i isti. Survano i
upropa{}eno Slavenstvo, bio bi najve}i udar za Rusiju; jer bi
tada bio prokr~en put wenim neprijateqima, koi bi joj velike
mogli zadati udare.
Iz dosad re~enog izvesti se dade, da nikako nije niti biti
mo`e interes Rusije, sebi prisvoiti ju`no Slavenstvo, kao {to
na{i i ruski protivnici misle, ve} joj je interes viditi ju`no
Slavenstvo oslobo|eno i ujediweno, i to je ba{ ono su~e{}e koje
povoda daje o nama `urnalistici i publiki ruskog naroda.
Ruskij je Car Aleksandar nekada kazao: "Slaveni su bra}a
ruskog naroda, moramo u~astvovati u sau~astiju svoje bra}e". Ove
re~i daju nam uverewa, da smo pod takovom za{titom da se
mo`emo boriti za svoju slobodu, samo nam sad ostaje da prionemo
oko na{e bratske uzajamne sloge i delatelnosti, pa je sre}na
na{a budu}nost tu.
U Brestovcu
Jovan [ari}
Sve{tenik

J.[. "Svetovid", 21. septembar 1867.

O na{oj prosveti.
Od kakve su va`nosti osnovne {kole, to svakij dobro zna.
Sama re~ osnov pokazuje da je temeq, na kom se osniva daqne
razvi}e prosvete, na ~emu, kad je osnov dobar, mora dobra biti i
daqna gra|evina kao na dobrom osnovu polo`ena. No u dana{woj
sistemi u~ebni osnovni predmeta, ima takovi zadataka da se
moraju izbaciti, a u mesto ti zamenuti sa predmetima
vospitanija, po~em su opornost filosofi~eska, pa nemo`e na
mla|ana i nezrela srca nejake de~ice dejstvovati kao vospitawe.
Po tome Astronomi-ja, Geografija i Fizika, predmeti su
razlagawa odrasloga uma, koi ima sposobnost u podpunom
razvitku svome.
Dete od 9-10 godina, {ta je kadro zapamtiti i zadr`ati?
Ni{ta.
Da dosad od osnovni {kola nemamo druge koristi, do malo
znawa ~itawa i pisawa, to je osvedo~eno. Ali kad bi se predo~eni
predmeti zamenili sa predmetima oblago|avaju}im du{u i srce
deteta, imali bi boqeg rezultata od dosada{weg, po~em
vospitawe ~udesnij uticaj ima na de~ije srdce.

88

Istina da se u osnovnim {kolama predaje nauka hristijanska i

Svevi{wa Istorija; ali i to suvoparno, bez pripovedawa i
primera. Primeri i pripovedawe, izja{wavaju tamnine i
nepowatnost de~ijem nerazvijenom razumu.
Koliko suvoparni zadaci uzrokom slabog napredovawa,
toliko su uzrokom i sami nestalni u~iteqi. U~iteqi imaju}i
pred o~ima drugij zadatak, du`nost svoju ne ispuwavaju
revnostno, po~em se za ono prigotovqavalo, na {to su i pozvani.
Po tome nije nikakva osobita korist, uzimati Bogoslove za
u~iteqe, izuzev{i, ako bi se od sad vekove~no re{ili da u
u~iteqskom zvawu ostanu.
Kad ~ovek zna da mu je jedna stvar i "kuka i motika", to svim
silama nastoji kako }e podpuno da pozivu svom odgovorim, ina~e
radi; ali kako? Sve traqavo. Zato je `eliti da nam u~iteqi budu
stalni u zvawu, ko se za u~iteqa primi, da nemo`e posle svoje
dostoinstvo ostaviti i druge se slu`be primiti.
Kad bi stalne u~iteqe dobili, to bi se ogre{ili kad bi ij u
dosada{wem kriti~nom stawu ostavili, zato trebalo bi da se
dade u~iteqima najmawa plata od 150 talira godi{we plate, pa
da im se dadu `enskiwe i po selima obu~avati, jer bez `enskog
obu~ewa slab je napredak u prosveti. Mi netra`imo
ravnopravnost `enskiwa s mu{karcima, {to se ti~e javne
slu`be, no ravnopravnost predavawa bar u osnovnim {kolama, to
mo`emo ~initi, `enskiwe treba da znaju ~itati i pisati kao i
svi mu{karci.
Ovakva je potreba seosko `enskog obu~ewa, izjavqena na{im
g. Mitropolitom, u jednoj priliki 1865. god. prilikom kanoni~ne
vizitacije.
Kad pogledamo po krajevima gde su Vlasi, ti }emo na}i po
ne{to qudi, koi su se u {koli nau~ili srbskom jeziku; ali `ene
nema ni jedne jedine. Nije dosta to, ve} evo i gorega. Jedan Srbin
n. pr. uzeo je jednu vlaiwu, pa po kratkom vremenu postane ti
su{ti Vla, a za decu ni govora nema; jer su prelivena. Tako je gore
od Srbske `ene.
Kad bi pak `enskiwe od 6-12 godina u Srbsku {kolu i{le,
nau~ile bi se srbskom jeziku, i nebi bilo da se na{ narod gubi.
Jo{t ne{to o u~iteqima. Kazali smo da se dade u~iteqima
godi{wa plata najmawe od 150. talira {to im za wihovu veliku
trudbu treba dati. No da bi se budu}nost wiovi udovica i sirota
obezbedila, dobro bi bilo da im se od ti 150. talira obustavqa po
5 talira godi{we dok su god `ivi, i od ti 5. talira da se ustanovi
fond, pa kako narasti tolikij da se udovicama mo`e davati po 1.#
ces. (dukat cesarski, prim. autora) mese~no, da im se suma po~ne

89

izdavati pa ma u~iteq mesec dana bio u svom dostojanstvu. Po

udai udovice penzija neka se daje deci do 21. godine uzrasta.
Istina da je {kolskij fond opredelio u~iteqsku penziju ali ko
mo`e jemstvovati, da }e svakij u~iteq one u zakonu {kolskom
propisane godine do`iviti, i za{to nebi po godinama slu`be i
odma mogao penziju svoju dobijati, ako ho}e da u penziju ide.
J. [ari}
Sve{tenik
J.[. "Svetovid", 24. septembar 1867.
U Brestovcu 15. septembra.
O meanama.
U na{em ote~estvu ima vi{e meana, no {to je potrebno, to
vidimo i znamo svi. Po tome pitawu o meanama od ne male je
va`nosti me|u ostalim pitawima dr`ave na{e, po~em meane
naravstvenost i narodwe dobro ru{e a ne podi`u.
Da je ovo istina, koja se pobiti neda, potvrdi}emo sa nekoliko
fakta.
Iskustvo uverava da je na{ narod slabo privredan, ne iz kakvi
drugi uzroka, ve} radi meana, u koima kako prazni~ne tako i
radne dane u pijanstvu provodi. Po|emo li prazni~nim ili
radnim danima po selima, to }emo na}i pune meane vesele bra}e
na{e, koima ve} jutrewim raspolo`ewem majke rakice gajda{
svira.
No ostavimo tu nesre}u na stranu, obratimo pozornost na{u
na druge nevoqe koje se nalaze kod meana. Da je meansko pijan~ewe
otac i majka sviju zala, o tome netreba ni govoriti. Pijanica {ta
u~inio nije, na{to li nije sklon u~initi! Ali kad je sredstvo od
sredstva ukloweno, to je dobro tu.
Daklen kad nebi u selima bila meana, onda seqak nebi gde
imao da se opija i tada nebi bilo ovolikij ubistva, kra|e,
lewosti, prevare, la`i i ostali zlo}a, a na protiv bilo bi boqe
privrede, boqe poslu{nosti vlastima, bogatstva i ostali dobara,
moralni i materijalni.
Za potvr|ewe narodnog nazadstva koje proizlazi iz
prekomernog pose}ewa meana nave{}u meane mog parohijalnog
sela. U ovda{wem selu Brestovcu postoe tri meane, na 310. glava
porezkij, od koi jedna je po planu. Kad uzmemo u ra~un meanskij
najmawi go-di{wij dobit od 100# (dukata, prim. autora) {ta svaka
meana godi{we dobije, a tome dodamo 30# godi{we arende na
svaku meanu izuzimaju}i platu slugu, to imademo 390# od{tete u
narodu. Kad pak narod za deset godina po toliko svake godine

90

najmawe {teti, to izlazi da se iz naroda bez ikakve potrebe

iscedilo 7.800 duk.c.
Kad bi tolika suma bila za{te|ena, to kud bi za nekoliko i
vi{e godina, narod bi bio sre}niji i bogatiji.
Dr`ava narod odr`ava, a narod dr`avu; ali kad je narod
isce|en, od kud da ono da, {to dr`avu odr`ava? Ba{ to je onaj
uzrok dugovla~ewu poreza, jer su mu tri talira i ono ostalo {to
pripada, tri gorke muke dati, a u meani tri dukata za no} popiti
nije ni{ta!
Kad kad ~itamo po novinama, siroma{na nam je kwi`evnost,
jer nemamo dosta prenumeranata, a kako ne}e biti siroma{na, kad
nam pi}e od naroda oduze, tako da narod jedva najnu`nije svoje
doma}e potrebe podmiruje. Osim pi}a tro{e i karte velike sume
narodne privrede. ^udo da nemamo {tatistike, koliko se
godi{we tajno ili javno prokarta. Od tud bi se mogao zavesti
kwi`evnij fond iz kog bi se sijaset narodni kwiga moglo izdati.
^inovni{tvo veliko i malo, od svoga naroda svu svoju
materijalnu pomo} o~ekuje, koiom bi imao sredstva odazvati se
glasu zadatka svoga; ali kad je narod sirotan, to i wiova sredstva
za kwi`evnost moraju biti sirotna, jer im narod pomo}i nemo`e.
Kad smo se u ovo nekoliko re~i upoznali sa nesre}om, koja
narod nalazi od meane, to je `eleti da na{a narodna skup{tina
kao zastupnica naroda svoga, podejstvuje pa da se meane bez
razlike po selima ukinu, tako da samo jedna al vaqana ostane za
gazde, putnike i ~inovnike, koi moraju kost uzimati iz meana,
naravno limitaciji predvi`enij. Osobito treba one zatvoriti,
koje nisu po planu pravqene.
Po mome mwewiju, seoske meane za ni{ta drugo nisu, ve} za
narodnu propast i one su samo {kole poroka, a kad je tako, poroku
treba strogim policajnim merama na put stati, i to {to se br`e
mo`e, ina~e na veki }emo propadati kao {to i propadamo.
Najposle vaqa mi primetiti, da one meane koje se kao
potrebne zadr`e vaqa boqe nadziravati, da izdaju ~ist i vkusan
kost i vaqano pi}e, da putnike neglobe i da imaju spremne sobe za
putnike s ~istim ~ar{avom od platna (ne od vune pune va{iju i
stenica) sa dobrim zatvorom (ne drvenom kqu~aonicom).
J. [ari}
Sve{tenik

91

J.[. "Svetovid", 26. septembar 1867.

Srbija i wena Mioqdanska skup{tina.
Novine nam done{e glas da }e se u Kragujevcu dr`ati narodna
skup{tina. Tim povodom, `elim o toj skup{tini nekoliko re~i
re}i.
Narodna Skup{tina je na{im dr`avnim potrebama, iz dva
poglavita uzroka nu`dna. Prvij je uzrok, po tome va`an, {to }e
se na toj skup{tini ob{te narodne potrebe re{avati, odnosno
narodnog blagostawa.
Dr`ava kao dr`avno delo. od dana na dan, ima promenqivi
potreba, kao god i jedna familija, koja po potrebi familijarni
okolnosti i domostrojstvo svoje upravqati mora, po ~emu, {to je
domoupraviteq svojoj familiji, to je isto i vladalac i wegova
vlada svakoj dr`avi, zato vladalac s vladom i narodom sve
u~initi mo`e i o}e.
Iskustvo nas je uverilo, kako pre|a{wi godina, tako i ovi
posledwi, da smo na{im vladaocem i wegovom vladom, sve ono
postigli, {to je na{e srbsko srce za`elilo i za`eliti moglo.
Kad je takovo ube|ewe, onda bra}o Srbi: "Svi za jednoga i jednu
dr`avu svoju Srbiju, a jedan i jedna Srbija na{a za sve", pa onda
"Sre}an dan Mioqdan".
Da je drugij zadatak na{e majke Srbije daleko te`i, moram
priznati, i svak sa mnom. Taj zadatak, zadatak je spoqa{wij, i po
tome od sviju najte`ij jer dosta imamo prijateqa, a vi{e
neprijateqa, s koima se boriti moramo umno, a mo`da i fizi~no.
Istina da su dr`avna na{a ustrojstva takova, da se hvala Bogu
mo`emo meriti, s evropskim dr`avama, s ~im smo ve} vi{e
godina izi{li kao obrazovan narod pred Evropu, koja ima dokaza
da smo narod pred `ivim narodima. Civilizacija devetnajstoga
veka, kao bezpristrastnij sudac naroda, ima u sebi jemstva da smo
sve one uslove ispunili, ~im zaslu`ujemo ime obrazovanog
naroda. No obla~ina svetska ima u sebi takovo ne{to, iz ~ega se
daje zakqu~iti, da smo u takvom polo`ewu u kom moramo strepeti
za daqnim razvitkom izobra`enija svoga. Mo`e li biti da se
stra{nim potresom velemo}ni evropejski alijancija, koje se od
dana na dan fakti~no sostvoriti mogu (premda se prividno o
miru radi) da se male dr`avice nepotresu, i tim potresom kao od
vulkana ne propadnu? Nikako. Na nestalne okolnosti nu`dno nam
je pozorqivo pratiti i o tome narod obave{tavati.
Mi smo narod kao kapqica u okeanu, pa kud }emo ako se valovi
wegovi stanu razbijati o obale na{e? Bez pomo}i mi smo tada

92

propali! A gdi }emo tu pomo} na}i? "Svoj svoga u jamu vodi; ali
ga neuvaquje". Majka priroda, svoga svome imenom je brata
krstila.
Narodnost, borac devetnaestog veka, u Italiji i Germaniji,
jedinstvo je izvojevao, pa }e kod nas Jugoslovena jedinstvo amanet
praotaca na{i izvojevati i potomstvu svome sa~uvano predati.
U ova opasna vremena, jedino je sviju nas spasewe bratska na{a
federacija, ina~e bez te propast je svima tu.
Na silnu Rusiju i Prusiju, ko udariti sme, pa na koga je ko
bajagi protiv wima trojna alijanca uperena, ako ne na ve~no
stradav{e Slavenstvo?
Takovim okolnostima sa sviju strana okru`eni, da nebi kao
skakavac na otvorenom poqu bili od one tu~e, koja se eno sprema,
potu~eni, to se mi Slaveni pripravqati moramo, za odbranu
svoju, ako `ivota `ivotu `elimo.
Ko sme jemstvovati, da godina 1868, ne}e biti krvava, kad se
stvar kud se god okrene{ zapli}e, a da se ni{ta bojati nije, to
nam nebi susedi Ma|ari, na{e, na tom krvqu kupqeno u Prusiji
oru`je uapsili, koje }emo od Prusije tra`iti, zato bra}o budimo
pripravni za na{u odbranu, za da nam mila sloboda na{a ne
propadne, na koju na{i neprijateqi zijaju, kao mrki vuci.
U Brestovcu
J. [ari}
Sve{tenik
Ovaj tekst [ari} je vizionarski napisao 1867. godine, pre
skoro 138 godina. Kao da se do danas ni{ta nije promenilo, ni u
Evropi, ni u Srbiji!? Sudbinom srpskog naroda i daqe odlu~uju
drugi, veliki i mo}ni.
U ono vreme, u javnosti je vladalo uverewe da poslanici
narodne skup{tine treba da budu "krepka potpora Svetlom
Vladaocu, a Skup{tina od svoje strane da u~ini sve {to mo`e da
pomogne Vladaoca u roditeqskim te`wama wegovim". Na
Mihoqdanskoj skup{tini, uz zahteve da se pro{ire nadle`nosti
skup{tine, reguli{e ministarska odgovornost i dozvoli sloboda
{tampe, istovremeno se zahtevalo da se Knezu pove}a mo}
upravqawa.

93

J.[. "Svetovid", 28. septembar 1867.

O stawu Sve{tenstva i wegovom fondu.
U novije vreme uverili smo se dovoqno, kako se neka ~ast
narodnog `ivqewa t. j. Sve{tenstvo nalazi samo u polo`aju
`ivotarewa, i kome koprqaju}i se provodi ~asove `ivota svoga.
Da je ovo re~eno na osnovu istine, dela svedo~e.
A kako?
^vor toga pitawa vidi se, kad se ispita polo`aj stawa. Kad bi
Sve{teni~ko stawe bilo takovo, kakovim se predstavqa, to od
kuda onaj dugotraju}i vapaj za sre}nom budu}nosti?
Koja je to sretna ~ast naroda koja bi gore od boqega
izabrala?! Po ~emu bi najve}e logi~na bolest bila, od stawa
spaiskog, do}i u red sredoklasnog stawa ~inovni{tva. Da je to
dobro prora~unato, svedo~i `udwa za sistemati~nom platom a
neosnovanost spainskog prebacivawa obara.
Sirote i Sve{teni~ke udovice, javni su dokaz sve{teni~kog
stawa i polo`aja.
^emeran je to spailuk, iz kog se vide deca, potucati se, {to no
re~: "od nemila do ne draga", bez nauke i vospitawa.
A odkud to?
Otuda, {to, kad Sve{tenik nema odkud `iviti, nema ni deci
po sebi ni{ta ostaviti.
To nisu prazne re~i, jer se o tom mo`e svakij iz iskustva
uveriti, po ~emu pravo bi bilo, ako ni{ta drugo, a ono da se
koliko toliko, budu}nost siro~adi obezbedi. Kad se budu}nost
~inovni{tvu velikom i malom, slu`iteqima dr`ave obezbedi, to
pravi~nost zahteva da tako bude i sa klasom Sve{teni~ki lica,
ovi ~inovnika crkve, a crkva i dr`ava treba da primaju jednaku
nagradu, da jedna drugu nezapostavqa.
Wegovo Visokopreosve{tenstvo, g. Mitropolit, poznavaju}i,
da smo daleko zaostali od stawa sre}ne bra}e na{e, koim bi
onome odgovarali, {to po du`nosti roditeqskoj porod svome
pripada, toliko je temeq na{em fondu, materijalnim i umnim
svoim trudovima, a sad je na{a nada upravqena na narod i toga
predstavnike, da tome za nas sre}nom fondu, u pomo} prite~e, s
~im bi se koliko toliko, povisiti mogao.
Da je Sve{tenstvo prizrewa dostojno, to mu i povlasti~ka
prava potvr|uju. [ta je Sve{tenstvo u dr`avi, od prastari
vremena do Du{ana, od Du{ana do Kosova, a od toga do
oslobo|ewa na{eg bilo, to ko je jednom povestnicu pro~itao,

94

mogao se o tom uveriti, da je Sve{tenstvo me|u prvim

mu~enicima mesto zauzimalo.
U ono doba kad je truba glasom svoim narod svoj na izbavqewe
pozvala, sve{tano je lice Takova~ke crkve, svetom vodicom
zastavu slobode po{kropilo, koim je otac ote~estva, bla`enopo~iv{ij Kwaz Milo{, du{manina iza granice na{e proterao.
Kad smo i iskustveno i povestni~ki ube|eni, da je
Sve{tenstvo za svoje ote~estvo `ertve prinelo, i da je gotovo i
dan dawu, slediti stopama predkova svoi, to bi trebalo `eqama
za dosta u~initi, a to ba{ ako se i ne}e iz prizrewa re~enog, a
ono iz prizrewa kriti~nog polo`aja.
Samo pitawe, ko je bio u vreme na{eg oslobo|ewa prvij ~inovnik, na Sve{tenstvo prizrewe osvr}e; jer koi je taj u ono doba
bio, koi je {to vi{e od Sve{tenika znao. Ovim se podpuno
dokazuje, da je tada i u prosvetnom smislu Sve{tenik prvij bio.
Ali mudrost Bo`ija re~e: "Prvi }e biti posledwi, a posledwi
prvi".
Najbezumniji bi onaj bio, koi bi i pomislio, kamo li rekao, da
na{e ~inovni{tvo nebude nagra|eno; jer u wemu i u najnovije
doba, vidimo naprednost kulturnu; ali se vaqa se}ati i
prosvetiteqa Save, kao i neumrlog Dositeja, koje kao u redu
Sve{tenstvo biv{e, dana{we stawe Sve{tenstva poni`ava.
Istina, da je otac na{e prosvete Dositej vi{e godina proveo
u kriti~nom stawu; ali ga je do toga dovodilo stranstvovawe,
koim je pocrpio onu mudrost, koja ga je do one popela slave, koja
se nigda pomra~iti ne}e.
Verojatno je, da }e mi se mo`da na ovo odgovoriti: gde su danas
Sve{tenici podobni Dositeju; ali stante draga bra}o, dajte vi
va{em Sve{tenstvu sredstva, pa }ete viditi i napredka, a ovako
izgubi}e i ovo du{evne mo}i; jer je sila umna, i mo} materijalna
tesno skop~ana, pa kad se nema {ta jesti, ko bez protivslovija
antropologi~eskog mo`e re}i, da um mo`e raditi.
Kad smo u kratko izlo`ili stawe na{e i ~inovni{tva, i
napomenuli zavedenij fond i va`nost Sve{teni~ku, to nam je
naumilo ovim putem pozvati ota~estveno Sve{tenstvo, da se
odazove i ono sirotiwskom svoiom pomo}i, blagodatnom zavodu
fonda, utemeqenom Wegovim Visokopreosve{tenstvom na{im
qubqenim otcem g. Mitropolitom Mihailom.
Wegova je {tedra desnica iz prizrewa na zlosre}nij polo`aj
na{i siro~adij, toliko osnov budu}e bezbednosti, a sad nam
ostaje, da na tome istu zidamo. Kad bi na{ za tu spasonosnu zgradu
materijal bio, ne vi{e no 2 duk. godi{we doklen god `ivimo, to

95

bi za 10 godina bez interesa fond iznosio 8000 duk. pa kud bi se s

tim kora~ilo?!
Lak{eg radi izdavawa neka se svr{etkom meseca Novembra 1
duk. u fond ulo`i, a drugij svr{etkom meseca Maja.
Ovaj mi se na~in najudobnijim ~ini za obezbe|ewe budu}nosti
sirota, a koi bi boqi na~in prona{ao, milo }e nam biti ako ga
poita obelodaniti, kako bi jednom do{li do bezbednosti
predre~ene. Sve{tenici treba sami sebi da pomognu, a mo`da }e
i skup{tina na}i kakovij vi{ak fonda, koi bi se ustupiti mogao
Sve{teni~kom fondu, svoj posestrimi fonda prosvetnog, na koi
su i Sve{tenici prilagali.
U Brestovcu
J. [ari}
Sve{tenik
"Srbija", politi~no ekonomni list, ure|uje i izdaje Qubomir
Kaqevi}, 24. oktobar 1867.
Srbsko narodno pozori{te.
U nedequ nova drama d-ra Jov. Suboti}a "Milo{ Obili}". O
tome nema sumwe da je ovo bar za pozori{te najboqa izrada te ve}
dosta potrzane gra|e, najboqa od sviju dosada{wih, ali ipak ne
moga{e da ima potpunoga dejstva, a tu je mnogo krivice i do
pretstavqa~a. G. Nedeqkovi}u (Milo{ Obili}) najboqe idu za
rukom takve uloge, samo neka pazi da suvi{e ne vi~e i onda, gde
nije nu`da kao n. pr. u razgovoru sa Jusufom; i sa afektom treba
ekonomisati...
"Srbija", 28. oktobar 1867.
Razli~nosti.
Posle bala koji je davat na Kne`ev imendan, ~uli smo da vi{e
strana izjave nezadovoqnosti: {to je vlast op{inska zvala vrlo
malo qudi, obi{av{i tolike ~inovnike, (~lanove kasacionog i
apelacionog suda, profesore i td.) i mloge druge odli~ne
gra|ane.

U listu "Srbija" pi{e se novom Vukovom azbukom, dok se u

listu "Svetovid", jo{ uvek pi{e staroslovenskim pismom i
"ruskim" slovima. Ne treba gubiti iz vida da je slaveno-serpski
jezik sa primesama ruskosloven{tine, kao literarni jezik Srba
istovremeno bio i brana protiv unija}ewa, {to je [ari}u kao

96

Srbinu Dalmatincu bilo veoma va`no. S druge strane, zahtevi

Be~a da se u Srbiji govori i pi{e na prostom ili narodnom
jeziku nisu bili samo zbog navodnog bogatstva narodnog jezika,
{to je ta~no, ve} i zbog politi~ke potrebe da se Srbi odvoje od
Rusa, protiv ~ega je bila srpska pravoslavna crkva. [ari} je
{kolovani sve{tenik koji po{tuje crkvene kanone, ali }e
vremenom i on prihvatiti Vukovu jezi~ku reformu. Nalaze}i se u
okru`ewu naprednijih i bogatijih naroda, srpski narod je najzad
prihvatio svoj jezik i pismo kao oblik o~uvawa svog vlastitog
bi}a.
"Svetovid", 14. novembar 1867.
Glasovi o isto~nom pitawu.
"Moskva" pi{e da se austriska politika na istoku sve ve}ma i
ve}ma pojavquje. Bez sumwe je da je Austrija sa Francuskom u
sajuzu a to pod tim uslovom da }e tiqeriskij kabinet upotrebiti
sva sredstva, samo da se Bosna i Hercegovina prisajedini
austriskom carstvu.
...Austriska vlada sprema se ve} na vrat na nos na vojnu s
Turskom i Srbijom, ako bi se protivile austriskim namerama u
pogledu Bosne i Hercegovine.
...Srbija se me|utim sprema za rat...
...Isto~no pitawe od nekoliko dana ovamo `ivo zanima ruske
~asopise...
"Svetovid", 3. decembar 1867.
Vesti iz Stare Srbije.
Nekij Jovan iz [ipovika (sela) dr`ao je u Senici bakalnicu,
u kojoj je so i druge stvari kr~mio. Na wega su Turci stra{no
kivni bili, a kao {to je dopu{teno da biju nas, to i wega ubiju...
opale pu{kom i ubiju, pa u grawu zatrpaju i koe se on posle edan
mesec na|e ubien.

97

J.[. "Svetovid", 10. decembar 1867. U Brestovcu 1. dec.

O poglavitim uzrocima zlo~instva.
Odavna se iznosila re~ na javnost o zlo~instvu, kojom prilikom, po razli~ju mnewa, razli~no se takovi uzroci i
raspravqa{e, ~emu neki za predupred predpostavqa{e prosvetno
na~elo, koje se priznati mora, da velikog uticaja na predupredu
zlo~instva ima, drugi pak, navodi{e uzroke u apsanama i t.d.
Da ti na~ini nisu dobra sredstva stati na put zlo~instvu,
osobito prvij na~in, to tome govoriti nema. No u koliko sam ja
kao po selima `ive}i ispitati mogao, i u mnogim biv{im
prilikama pri ob{tinskom su|ewu, to ponajvi{e tome
pripisujem glavne uzroke zlo~instva. Da je ovo sa osnovom
re~eno, evo gotova dokaza: Svi dobro znademo da kmetovi imaju
roda i ro|aka, pa kad za budi kakav uzrok obtu`enij na su|ewe
do|e, komu je su|aja rod, to napred dobro znamo, s kakovom
presudom obtu`enij za sobom kancelariska vrata zatvara, po
poslovici: "svoj svoga nad jamu vodi; ali ga u jamu ne uvaquje", a
tim se potvr|uje, da mu je daqwem zlu otvoren put.
Tu`iteq pak, po ube|ewu svoje istinite tu`be, ozloje|en
u~iwenom mu nepravdom, podstaknut je osvetoqubqu, i po tome
svakij ~ovek po prirodi svojoj radije k zlu, ne`eli dobru je
sklon.
Ne{to od re~enog a ne{to i iz ovla{ uzimawa, da }e i wemu,
kao i prvom, ako se u izstupqewu uvati, onako izstupqen pro}i,
gotov ti je u~initi zlo. Jo{t je gore sa su|ewem zaista u zlo}i
ogreznutim ~ovekom, koi kmetovima nije, {to no je re~: "Ni rod
ni pomoz Bog". Ovde mi se vidi biti nu`dno, poslu`iti se
Tvor~evom re~ju: "Niko svoje nenavadi telo, ve} ga pita i ~uva,
kao i Hristos crkvu", pa zato kmetovi u sebi, takovom ~oveku,
presudu ovim re~ima izri~u: "Mani vraga, neka ide bez traga". Na
ovo }e mi se mo`da odgovoriti: kad je tako, to je naopako, a i ja
ka`em da je tako; ali najposle, {ta }emo i sa kmetovima, kad su u
takovim okolnostima, koje ij me| Scilu i Karibdu dovode, jer kad
od zakona odstupe, odgovorni su Bogu, zakonu i dr`avi, a kad taj
izvr{uju, u omrazi su rodom, a od naroda drk}u od policije i u
strau strepe. Na ovo upita }e se: a da kako }emo?
Da je ovo kratko vreme sa ob{tinskim pisarima znatan korak
naprednosti u predre~enom prizrewu u~iwen, to je osvedo~eno,
po ~emu moramo biti blagodarni g. Ministru, {to je po selima
postavio pisare; premda i od wi ima dosta lakomislenika koi }e
s vremenom tek mo}i sa boqima zameniti, no jo{t je i to `eliti,
da pisari ono budu {to su glavni kmetovi, a to kako iz

98

prednavedeni, tako i iz ovi prizrewa: pisar, kao i svakij

zvani~nij ~inovnik nemaju}i roda i ro|aka, ku}e i ku}i{ta, sena
i sewaka, nema oda{ta strepeti za pravilnu presudu svoju, koju bi
pravi~no izricao. I na ovo dr`im da }e mi se primetiti, da se s
pravno{}u nepodudara, da tu|inac, a ne svoj u ob{tini sudi.
Ne, to nedopu{tam, niti ikad kao Srbin dopustiti mogu, da se
sin majke Srbije, pa ma iz koga kraja rodom bio, tu|incem nazvati
sme; jer nas je jedna majka Srbkiwa rodila i srbskim mlekom
zadojila. Koi je taj izrod srbskog imena, da n. p. ~inovnika
zaje~arskog, a rodom iz Beograda, Kragujevca, U`ica, Negotina i
t.d. tu|incem nazvati sme, kad su nam krvna bra}a i: Bo{waci,
Ercegovci, Crnogorci, Dalmatinci, Rvati, Vojvo|ani i t.d. Zato
iz ukratko navedeni glavni uzroka zlo~instvu stati na put, vidi
se da je neprimena potreba, mesto glavni iz sela kmetova,
postaviti pisare moralnog povedenija i koi doma}e zakone to~no
poznaju.
[to se birawa pisara ti~e, to bi trebalo po prosbi isti, da
se srezkoj vlasti na voqu ostavi, da ona pisare za ob{tinu bira i
potvr|uje. U slu~aju da bi kad god pisar s ob{tinom u kakovoj
nibud sukob do{ao, to da bi se razdoru kraj u~inio, ako je pisar
revnostan u zvaniju svome bio, to neka se na drugo mesto premesti,
a s drugog mesta na wegovo mesto drugij odredi.
Da bi ovaj najpre~ij bio na~in, zlo~instvu na put stati, to sam
vi{e nego ube|en, po~em bi takovi pisari savestno sudili, a {to
bi wiov krug su|ewa prevazilazio, o tome bi {to se u ob{tini
zbiva, savestno opet izve{tavali svoju nadle`nu vlast, ~ega ovako iz navedeni uzroka srezka vlas, ni za desetu ~ast nemo`e
doznati, {ta se u ob{tini zbiva; jer kmetovi, kao {to napred
reko, ne{to iz atara roda i srodnika, a ne{to Bogme i iz stra,
istupqewa istra`ivati prenebregavaju.
Neka gospoda budu}i koja me u moim dopisima i ~lancima
nerazumedu, trube po prostom narodu, da ja govorim samo za
okolna mesta me|u koima `ivim, a ~im protiv mene narod
razdra`uju, po ~emu im otvoreno ka`em: Kad me ne razumu, da
}ute.
J. [ari}
J.[. "Svetovid", 17. decembar 1867.
Ne{to o Sve{tenstvu.
"Vi Sve{tenici, vi imate carstvo du{a, nema na zemqi
mogu}nosti nad va{om; samo pazite, da ko od vas ne iza|e iz
neizmernog duhovnog carstva; da nebaci u prah krunu svoju. Vi ste

99

posrednici izme| neba i zemqe, izme| dobrih i zlih, izme|

velikih i malih" (Nikola Toma`eo Isk. H).
Druga~ije i nije mogao o Sve{tenstvu visokij i obrazovanij
um Toma`eov misliti, no {to je u navedenom mislio. Kad uzmemo
da jedan ~ovek kakovij je Toma`eo, sve ono shva}a u pravoj
su{nosti o ~emu govori, to priznati moramo da su i wegove o
Sve{tenstvu re~i: Nema na zemqi mogu}nosti nad va{om, i vi ste
(Sve{tenici) posredstvenici izme|u neba i zemqe, dobri i zli,
na svom svetu.
Da u Dalmaciji veliko po~itanije sve{tenstvo u`iva, koliko
se iz navedenog, toliko }e se i iz ni`eg svak uveriti mo}i.
Kao Bogoslov, bio sam o~evidac, gde pretur (kapetan) i to
inoverac, pri kancelarijskom su|ewu istom pretrgnu i
pravoslavnom Sve{eniku rukom stolicu pokazuju}i u~ini po~est
s re~ima: la si comodi (izvolte) ~ega kod nas redko vide.
Ostavimo po~esti, koje iz u~itivosti, vospitawa i blagog
obi~aja proisti~u, pa se povratimo na slavnog Toma`eja re~i:
"nema na zemqi mogu}nosti nad va{om". U tim re~ima u svemu se
glas sve{tenstva odobrava me|u narodom svoim; no kod nas se na
taj glas umesto odobrewa ~uti daje: "{ta se pope zanosi{". Te
re~i podpuno svedo~e, da se za sve{eni~ku mo}, ne}e da zna.
Kad propovedawe za mo} narodnog obu~avawa uzmemo, to ti je
to tako; jer re~i: "popova posla", jasno svedo~e da se i to za
ni{ta ne prima.
Iz re~i: "{ta se pope zanosi{", vidi se da sve{tenstvo nigde
ni od korova nema glasa, a re~i: "popova posla", kao neku igra~ku
preziru.
Koi Toma`eja poznaju, ti su uvereni da je istij svestrano
nau~an ~ovek, i to po tome, {to wegov nau~ni um, ne{to daqe u
dubqinu nauke zaseca, ne`eli na{i neki nau~ewa, koi
sve{tenstvo komendija{ima a i varalicama naroda svoga
nazivaju, koi po sofisti~kim nekim svoim na~elima, i samo
Bo`estvo obaraju, a za post i crkvu ne}e ni da ~uju.
Mojsije i Hristos wima su samo nau~ni qudi; a drugo ni{ta, i
wihova su za wi ~udesa, samo hemi~na vredno}a.
Na to, {ta drugo sve{tenstvu ostaje ve} od `alosti da slavnog
J. Popovi}a zapeva re~i:
Kad rasti padaju,
[ta je trst i trava.
I zaista, kad se Mojsije i Hristos obaraju, koi se nigda kao
nebo i zemqa oboriti ne}e, to se dobro napred zna za ono
posredovawe, koje nam po dostojanstvu Toma`eo, izkqu~ivo sviju
narodni predstavnika poklawa; jer koi je taj Hri{}anskij Car

100

sveta, da iz ruke sve{teni~ke ne primi tajnu pri~e{}a, i

opro{taje wegovih grehova, makar i pri posledwem ~asu `ivota
wegova.
Na{i slavni predci, kakovi su bili: Stefan Nemawa , koi se
posvetio sve{enstvu, pa saboru i sinovima svoim preporu~io je
crkvu; Stefan Nemawa Prvoven~anij Kraq i t.d. {ta su bili ve}
sve{tenici.
Koliko je crkva na srdcu Nemawi , le`ala, vidi se iz gorwe
wegove peporuke, i tada se slobodno moglo re}i, da su sve{tenici
bili posredstvenici izme|u veliki i mali, a danas su kad im se
govori: "popova posla", posredstvenici izme|u ni{ta i ni{ta, pa
zato moraju s Carom Davidom re}i: "Blago onome, koi na gospoda
pola`e nadu svoju". (Psalm ); jer strpqen spasen, ka`e
poslovica.
Da je Sve{tenstvo jedan jakij stub prosvete, o tome re~ij
gubiti netreba, po ~emu bi trebalo, sve{tenstvo iz poni`ewa
podignuti, s ~ime se i na ~elu prosvete stoje}i poni`ava; za{to
kad je poni`eno telo, to mora i glava poni`ena biti.
Sve{tenstvo, ~inovni{tvo, mali i veliki, svi smo bra}a; pa
{to `eli jedan, to i drugi `eli, i na protiv, po tome bi trebalo
da se kao bra}a qubimo i po~itujemo, a ne da jedan od drugoga
prezritelno glavu odklawamo, ni{ta nemare}i da smo svi qudi i
bra}a Srbi, i po tome svi, jedne i iste majke Srbije sna`no telo,
jer smo jedan bez drugog toliko va`ni, kao god ni{ta za ni{ta,
{to je va`no.
U Brestovcu.
J. [ari}
Sve{tenik
[iben~anin Nikola Tomazeo (Nikolo Toma`eo), nau~nik i
pesnik, bio je slovenskog porekla. Otac mu je bio italijan, a
majka sa otoka Bra~a. Pisao je 1850. godine:
I u mom srcu bije slovinska krv; i ja `elim slavu slovinskih
naroda, a oplakujem wihove poraze. Gde su stradalnici, onde je
moja otaxbina...
...Ali postoji jedan narod pravoslavnog obreda, koji ima
velike istorijske i ujedno i pjesni~ke tradicije (istorija `ivi
uvijek u narodima nego u kwigama nau~nika), jedan narod ~iji
govor stoji prema slovenskim dijalektima kao toskanski govor
prema dijalektima italijanskim; jedan narod koji na|e samoga
sebe i izvojeva svoja prava na narodnost, prije no {to je Gr~ka

101

napunila Evropu svijim podvizima... To je Srbija. Srbija bi

mogla da postane neimar Jugoslavena...

Nikola Tomazeo sakupio je preko 300 juna~kih i lirskih

srpskih narodnih pesama, a mnoge je preveo na italijanski jezik.
Na inicijativu gra|ana [ibenika i nov~anih priloga iz ~itave
Dalmacije, 1896. godine podignut mu je lep spomenik u gradskom
parku, koga su fa{isti za vreme Drugog svetskog rata uklonili,
ali se posle rata nikada nije povratio na svoje mesto.
"Srbija", 26. decembar 1867.
Razli~nosti.
Turska nudi na{oj vladi da svake godine daje Srbiji na
"poklon" ~etiri miliona oka morske soli pod uslovom da se
zabrani svaki daqi dovoz te soli sa crnoga mora Dunavom u
Srbiju. Na{ je odbor trgova~ko zanatski izjavio g. Ministru
finansija svoje mi{qewe po kome ponudu tursku odbaciti vaqa.
"Srbija", 11. januar 1868.
Briga za zdravqe.
^ovek se mora brinuti za svoje zdravqe. Zdrav je ~ovek veseo,
lasno radi te vr{i svoje du`nosti. Re~ je: "U zdravom tjelu
stanuje zdrava du{a". Ako ho}e{ da si vazda zdrav i veseo, ~ini
evo ovo:
1. Rano spavaj pa svaki dan rano ustani!
2. Budi ~ist!
3. Rado se {e}i na poqu ~istom vazduhu!
4. ^uvaj se kod igre i posle, da zdravqu ne {kodi!
5. Pre svega se ~uvaj da ne pije{, kada si vru} i umoran!
6. ^uvaj se, da se nepreladi{!
7. ^uvaj se, da odvi{e ne jede{ niti ne pije{!
8. Ne uzimaj u usta {kodqivih stvari!
Opaka je navada kod mlade`i, da prerano duvan pu{i, prije
300 godina na{i otci duvana nisu ni poznavali; dan danas ga pu{e
ve} de~aci, kojima bi se pristajao boqe komad hleba u ruci, nego
cigara u zubima.

102

"Beseda", 31. januar 1868.

Sitnice ekonomske.
U kome zemqi{tu mnogo ilova~e ima, tu je boqe travom
nego detelinom zemqu posle zrna odmarati.
Teglewe i poqski rad sa volovi je jevtiniji nego sa kowi.
Vo netreba taku izbiranu ranu, netreba zobi netreba potkove
i sam jaram mnogo je jevtiniji nego sersam...

U Arhivu Srbije u Beogradu, ~uva se jedno neobi~no pismo

negotinskog Episkopa, od 13. februara 1868. godine, iz kojeg se
vidi da Jovan [ari} ne{to moli najvi{u crkvenu vlast u Srbiji.
Kakve sada muke more paroha [ari}a, sazna}emo kasnije iz
pisama i dokumenata koji datiraju s kraja 1868. godine.
Kopija
Blago...wej{ij Protoprezviter!
Prilo`enu pod ./. prozbu paroha brestova~kog, jereja Jovana
[ari}a, glase}u na Wegovo Visokopreosve{tenstvo Gospodina
Mitropoliti Srbskog, koju nam je istij [ari} poslao, da je mi
tamo sprovedemo, povra}amo s tim, da istu jereju [ari}u predate,
i zaka`ete mu, da nije pogodio pravoga puta sa re~enom molbom.

Sl. 27. Pismo Episkopa Negotinskog, Evgenija

103

Ako `eli {to od Wegovog Visokopreosve{tenstva,

Gospodina Mitropolita, tra`iti i dobiti, neka se sam
neposredno obrati, a mi }emo potom u~initi sporazumqewe me|u
sobom.
Preporu~ujemo vam, da jereja Jovana, o svemu predlo`enome
izvestite radi wegovog znawa i upravqawa.
br. 147
va{
13. februara 1868 god.
Blago`elatelnij
Episkop Negotinski
Evgenij
Da je kopija originalu svome verna, overava
Protojerej Zaje~arski
27. febr. 868
Radovan...
U Zaje~aru
br. 164

O sadr`aju [ari}eve molbe Mitropolitu, mo`emo samo

naga|ati, ali je ~iwenica da je on ve} negde u aprilu mesecu
napustio Brestovac i da je kao paroh ne{to bli`e Beogradu, u
selu Popovi}. U me|uvremenu, sve{tenik [ari} uz bavqewe
novinarstvom vredno radi na rukopisu svoje prve kwige!

104

3.

"DJELA SLAVNIH QUDI"

Jovan [ari} je 1. maja 1868. godine u selu Popovi} zavr{io

rukopis svoje prve kwige, "Djela slavnih qudi", i predao ga
{tampariji Nikole Stefanovi}a u Beogradu.
Tokom ~itavog Devetnaestog veka romanti~an zanos i vera u
vaskrs samostalne srpske dr`ave privla~ili su pa`wu mnogih
srpskih intelektualaca. Da bi se nekako odu`io bratskoj Srbiji
u kojoj je odmah po svom dolasku dobio prvi posao seoskog
u~iteqa, a ne{to kasnije, po `enidbi, i sve{teni~ki ~in, [ari}
u svom delu posve}enom srpskoj mlade`i sa qubavqu i ponosom
pi{e o najzna~ajnijim li~nosti iz srpske istorije: Stefanu
Nemawi , caru Du{anu, kraqu Vuka{inu, kraqevi}u Marku,
knezu Lazaru, Milo{u Obili}u, Sibiwanin Janku, Kara|or|u,
Milo{u Obrenovi}u , hajduk Veqku Petrovi}u i crnogorskom
knezu Danilu.

(Tekst kwige "Djela slavnih qudi", nalazi se u "Prilogu",

drugoj svesci kwige "Jovan [ari}", str. 210-239, {tampanoj u
izdawu autora, 1986. godine, a jedan originalni primerak nalazi
se u Narodnoj biblioteci u Beogradu, br. /16150.)

105

Sl. 28. Naslovna strana kwige "Djela slavnih qudi" i posveta

Arhiepiskopu Mihailu

U toku nastajawa ove kwige, 29. maja, kneza Mihaila

Obrenovi}a navodno ubijaju pristalice dinastije Kara|or|evi}a
i Turske, a [ari} kao pravi novinar ve} 4. juna dopuwuje svoju
jo{ neod{tampanu kwigu sa posledwim poglavqem o tragi~noj
kne`evoj smrti.
Kwigu od 55 stranica, izdateq [ari} je posvetio svom
za{titniku i kumu, Arhiepiskopu Beogradskom i Mitropolitu
cele Srbije, Mihailu, u znak "visokog po~itawa i uva`ewa".
(Izvodi iz kwige) Predgovor, ne{to u naprijed, autor po~iwe
sa: "Qubezni ~itateqi srbskog roda mog", i odmah isti~e da je
kwigu pisao u jedinstvenom odu{evqewu i s velikom qubavqu, i
moli za podr{ku svoje mlade ~itala~ke publike, mladom
nara{taju na kom }e ostati budu}a vrjemena. Izabrani junaci su
na zlotvore ustajali svoje, da iz robstva rod izbave svoj, te da ga

106

tim do veli~ine i svoje dovedu slave. Goloruki Kara|or|ev i

Milo{ev ustanak na Turke mnogo je ve}i i slavniji od dela
Aleksandra Velikog ili Napoleona, jer vi{ijeh u povjestnici od
na{ijeh vladara i junaka nema, koji bi s djelima svojim iste
prevazi}i mogli. Mole}i za blagonaklonu kritiku, [ari}
zavr{ava da je kwigu napisao mladom nara{taju za korist i
poruku podru`ewa ovaj sledewa putovod vladara i junaka na{i
koji su od robstva izbavili svoj rod. U Popovi}u 1. Maja 1868.
god.

Sl. 29. Sadr`aj i prvo poglavqe kwige "Djela slavnih qudi"

I. Stefan Nemawa , veliki `upan, za srpsku dr`avu bio je ono

{to je Karlo Veliki bio za Francusku. Stefan je pokraj bratske
nadvlade i Grke (Vizantiju) neprijateqe svoje nadvladao. Dao je
novu krepkost i snagu nezavisnoj srpskoj dr`avi i pravoslavqu.
Bez nezavisnosti sva blaga ovoga `ivota nikakve u narodu cjene
nemaju. Nemawa je znamenit i velik toliko i zato, {to je mnoge

107

podigao zadu`bine, kojima se mnoga i danas di~e mesta: Studenica

Srbiju ukra{ava, a Hilendar u Svetoj Gori, svjetu na vidiku, i
dan danas Stefanovu pripovjeda slavu i diku. Dalmacija, wegova
dedovina, smatrala ga je ujediniteqem razasutih zemaqa; wegovo
delo je dostojno naziva: "ne mawi", ve} najve}i, od kud i ime
Nemawa, kao ne mawi, jer je vi{e nego iko drugi postigao. Svoju
dr`avu podigao je iz razvalina i gr~kog se jarma otresao.

Sl. 30. Nemawina dr`ava

Otac naroda na{eg, {to je za `ivota `elio svog, to mu je Bog

i poklonio, te je narod svoj ujedinio, sna`nim i jakim u~inio.
Posle velikih i te{kih poslova, u kalu|erstvu se posvetio Bogu
i umro u 87. godini `ivota... zbog {ta se Srbin di~i dostojnim se
potomkom slavnog nazvati Nemawe, kao onoga koji je potomstvu
svome pokazao pravac dostojnog sledewa u velikim delima naroda
svog.

108

Sl. 31. Grb Nemawi}a

[ari} ne insistira na va`nim istorijskim detaqima, kao

{to je spor wegovih sinova Tihomira, Stracimira i Miroslava u
borbi za sticawe vladarskog autoriteta, i tra`ewe politi~ke
podr{ke od Venecije, Ma|arske i Nema~ke.

Sl. 32. Sveti Simeon (Stefan) Nemawa (Bogordica Qevi{ka,

Prizren)

109

U [ari}evom opisu li~nosti i doga|aja nema ni Nemawinog

istorijskog susreta sa nema~kim carem Fridrihom Barbarosom
u Ni{u, i sa wegovih 100.000 vojnika u krsta{kom pohodu na
Jerusalim preko srpskih teritorija. I {to je veoma
interesantno, nema re~i ni o Nemawinom sinu i mezimcu,
sedamnaestogodi{wem Rastku Nemawi}u, koji je vladao Humom, a
onda ostavio slavu i mo}, oti{ao na Svetu Goru i zamona{io se
pod imenom Sava.

II. Car Du{an Silni, je najve}i mu` povjestnice srpske,

vladar srpski, zaslu`an za velika i slavna djela u prvoj polovini
14. stole}a. Portret po~iwe stihovima J. S. Popovi}a:

"Idi" rekne sre}a sveodva`nom, De~anskoga sinu,

I on brzom rukom ubojni pripasuje ma~.
Pokori narode mnoge i daqne kreposti zbrisa
Sam gordi Carigrad trepetom wega ~eka...
Du{an je najve}a li~nost srpske istorije. Do najvi{eg
stepena je uzdigao srpsku slavu. Za wegovog vremena dr`ava se
neprekidno pewala, a posle wega duboko u dubqinu svoje
propasti ve~ito stropo{tala, pa na posletku i propala.
Du{anova hrabrost je dokazana u borbama sa bugraskim carem.
Carskom krunom se krunisao 1347. godine i sjeo na presto carske
dr`avne uprave, s koje je jednog po jednog neprijateqa svog
obarao, s ~im sebi ste~e slavu, a narodu svom ukrepi snagu. Vreme
izme|u 1347. i 1355. godine, istorija naroda na{eg pravi~no
naziva "zlatni vek Du{anova doba", jer je to bila dr`ava ui
najsvetlijem i najslavnijem stawu svome, kako u unutra{wosti,
tako i u izvawskoj spoqa{wosti svojoj.

110

Sl. 33. Du{anovo carstvo

Muka je {to }e sve to veliko carstvo u ~asu pod noge

stropo{tati, i ve~nom smrti predati mraku. U sukobu sa
vizantijskim vladarom Jovanom Kantakuzenom, Du{an je
bezuspe{no upozoravao na tursku opasnost da Tur~ina u sebe
upusti, te eto i danas nekrsta ruka, negda{wom slavom wegovom,
nesre}no i dan dani upravqa.
Du{ana je quta uvati groznica, od koje malo ~as u mra~ni
propade grob, pa na `alost i preduze}a swim. Od tog prizora
velike `alosti, kad se u Du{anov zlatni povratimo vek, to
nalazimo da je `ivot wegov bio pun veli~ine slavne, jer nijedan
srpski vladalac nije toliko uradio za sre}u naroda svog.
Sre}a, napredak naroda, sila i slava srpske dr`ave, bila je
najve}a zada}a Du{anova.

111

Sl. 34. Progla{ewe zakonika Du{anovog, fragment rada Paje

Jovanovi}a

Koliko je vojni~kim delima rodu svome usluge ~inio, toliko

je i svojim zakonodavnim umom ono u~inio, {to pre|e wega a i
posle, jo{ ni jedan srpski vladar u~ino nije.
Du{an je bio tako veliki i slavan, da ga je povjestnica svjeta
Aleksandrovim i Bonapartinim lavrovim uven~ala vencem.

112

Sl. 35. Car Du{an sa `enom Jelenom i sinom Uro{em (manastir

Visoki De~ani)

III. Kraq Vuka{in je kod [ari}a negativan primer istorijske

li~nosti koja je prikazana kao izdajnik srpskog naroda i ubica
Du{anovog sina Uro{a. Po~iwe citatom pesme J. S. Popovi}a;
Krunu nosi Vuka{in
Velik gord i slavan
U svoj silnoj Srbiji
Niko wemu ravan...
Kod [ari}a kraq Vuka{in je pohlepan vladar koji je krunu
ubistvom ugrabio, gospodara i vladaoca svoga i svoje zemqe ubio,
osobito onakovog bezazlenika kakovi je Uro{ bio. Zlokovarnoj
Vuka{inovoj du{i tvor~eve re~i: "{to ne `eli{ da ti drugi
qudi ~ine, ne ~ini ni ti drugome; a {to `eli{ da tebi drugi

113

qudi ~ine, ~ini i ti drugima", bile su same basne zlosretnim

namerama wegovim. Vuka{inovo djelo je grozno i bezbo`no,
kakovo i sva druga obuhvata zlo~instva. Uro{ pogibe, a sa time
}e se i Du{anova svje}a slave, vekove~no ugasiti. A ono {to je
slavnim Du{anovim delom podignuto, to sad sve prokleto
slavoqubije obara, pa {ta sad Srbinu ostaje ve} da se tome
pokori, ili se o{tracu sje~e wegove na milost i nemilost preda.
Kada car mrtav pada, to svak napred zna, u kakvim mukama mawi
mora da strada, po onome {to J. S. Popovi}, peva:
Kad rastovi padaju
[ta je trst i trava?
...Ko }e srpstvo dizati
Kad car Du{an pada
Mesto prve sjajnosti
Strast i porok vlada.

Sl. 36. Grb Mrwav~evi}a

Od udarca Vuka{inova, Uro{ kao jagwe mrtav zemqi propade,

a i Vuka{in propade, koji je zlo}om ubistva crnim slovima
vjekove~no ime svoje u povjestnici zabeqe`eno ostavio, a tim kao

114

ubica sobom je nosio i propast naroda svog, za{to }e mu ime, i

najpotowiji nara{taj dok je svjeta i vjeka kleti i prokliwati
kad je ono u~inio {to se ni~im ni pred Bogom ni pred qudima
opravdati neda, niti se i~im opravdati mo`e, kao djelo
ne~ove~na ve} zverska ubistva.
U primedbi na kraju poglavqa o kraqu Vuka{inu, [ari}
napomiwe da je Vuka{inovo ime uvr{}eno po onome: "u svakom
cve}u ima trwa, a u p{enici kukoqa". Me|utim, istorija bele`i
da je prilepski `upan Vuka{in Mrwav~evi} ve} 1361. godine bio
najja~i ~ovek na dvoru Du{anovog sina Uro{a, zvanog "Nejaki".
Godine 1365, Uro{ ga je postavio sebi za suvladara prostranog
carstva od [umadije do mora. Narodne epske pesme tretiraju
Vuka{ina kao uzurpatora i nemilosrdnog borca za vlast. Wegovo
krunisawe delimi~no o tome govori, ali i o Uro{evoj nemo}i.
Vuka{inov najsna`niji oslonac bio je mla|i brat Ugqe{a.
U toku stalnih borbi protiv Turaka, 1371. godine, na Marici
kod ^ernomena, Vuka{in i Ugqe{a su poginuli. Wihovom
pogibijom mnogi srpski velika{i morali su da priznaju vrhovnu
vlast turskog sultana. Uro{ potpuno potisnut iz politi~kih
zbivawa, neobja{wivo umire 1371. godine, dva meseca nakon
pogibije Vuka{ina i Ugqe{e Mrwav~evi}a. Nejasno je odkud
[ari}u pogre{ni istorijski podaci o Vuka{inu? Potekli su
najverovatnije iz narodne pesme koja je ignorisala istorijske
~iwenice.

IV. Poglavqe o Kraqevi}u Marku po~iwe stihovima narodne

pesme:
Nije majka rodila junaka
[to je majka Kraqevi}a Marka.

115

Podobno ozbiqnosti qutitog lava, zaista je pred Turcima

i{o, ali kad bi on video da Turci obi~nu svoju nepravdu
hristijanstvu otpo~nu ~initi, protiv je toga kao isti quti lav
ustajao i u ~asu jih mnoge oko sebe udarcem buzdovana svog kao
snopqe zemqi obarao. Marko je Turcima bio sluga, ali je za
pravdu mnogu tursku glavu slupao brane}i istinu i hristijansku
pravdu. Kraqevi} Marko bio je sluga Bajazitov, ali ni{ta zato,
jer je Marko svoj rod qubio, velikodu{an, pravdoqubiv, hrabar i
juna~an, a djela wegova za srpski rod tu su qubav kod svog naroda
o~itovala. Wegove mudre re~i: "Ko se nije rodio taj ni umreti
ne}e", govore o smrtnosti i prolaznosti svih nas. U ratu protiv
vla{kog kneza Mir~e (te) svoju juna~ku glavu je izgubio.

Sl. 37. Kraqevi} Marko i Musa Kesexija, rad Vladislava Titelbaha

116

Manastir Vasijana blizu grada Skopqa ~uva Markove ostatke,

u koji su done{eni i tu pogrebeni.
Kao {to je vreme, sru{iv{i starinske buzdovane, {titove i
kopqa, zamjenilo iste sa pu{kama i topovima, tako je oduzelo
dana{wim junacima priliku da svoje juna{tvo onako poka`u kao
{to ga mogo{e pokazati stari junaci; te zato se ka`e, nije majka
rodila junaka {to je majka Kraqevi}a Marka.

[ari}ev opis junaka daje se u me{avini istorijskih ~iwenica

i narodnih predawa. Najstariji i svakako najslavniji sin kraqa
Vuka{ina Mrwav~evi}a bio je Marko, u narodnim pesmama
nazvan Kraqevi} Marko. Kao kraq vladao je malom obla{}u u
zapadnoj Makedoniji sa gradom Prilepom. Kao vazal Bajazita u
~ijim pohodima je morao da u~estvuje, poginuo je 1395. godine, u
bici kod Rovina u Vla{koj.

Sl. 38. Marko Kraqevi} i kr~marica Mara, rad Vladislava

Titelbaha

117

V. Poglavqe Knez Lazar po~iwe stihovima narodne pesme:

Ko ne do|e na boj na Kosovo,
Od ruke mu ni{ta ne rodilo!
Kneza Lazara na tu`no Kosovo nikakvo otimawe ili `eqa za
osvajawem nije dovelo. Lazar na poqe Kosovo izi|e kako }e svoju
patriotsku glavu izdajstvom izgubiti. [ta su vladao~eve
najplemenitije namjere kadre u~initi kad jih potajni podgriza
crv, vidili smo u Lazarevoj drami `ivota.

Sl. 39. Knez Lazar, rad \ure Jak{i}a

118

Lazar ima sli~nu sudbinu hrabrog gr~kog Leonide kojeg je

perzijskoj vojsci izdao Efijat. U odsutnom ~asu kada je Lazaru
pomo} trebala, bezbo`ni Vuk bojno napusti poqe pa u goru Goliju
sa qutim oklopnicima pobje`e te tako bra}u svoju na milost
turske ostavi sje~e. Vuk pobje`e, poqe Kosovo napusti... knez
Lazar turski dopade ruku... pr{te sve i Srbija se za vjekove
robiwom u~ini.
Sve proguta Kosovo,
Ode srbska slava
Gdi su bili gradovi
Sada raste trava. (J. S. Popovi})

Sl. 40. Grb kneza Lazara u kwizi Marva Orbina, "Kraqevstvo

Slovena"

Izdajnik srpskog naroda i slobode, Vuk, jo{t vi{e i ubica

onoga gospodara... jer da se prokleti Vuk sa bojnog poqa nije
uklonio, mo`da ne bi knez Lazar glavu izgubio; ali Vuk se sa
bojnog ukloni poqa, a po tome sva vojska u zabunu do|e, i koje kude

119

pr{te sve, a knez u du{manske pade ruke. Boriti se za otaxbinu i

~ast imena svoga, djelo je ~ovje~ije du`nosti. Milo{ je obraz
osvjetlio i odva`no{}u svojom u~inio veliko djelo, radi ~ega }e
ga na vjeki Srbi slaviti, kao rjedkog junaka svoga, a Vuka
prokliwati kao izdajnika svoje vjere i zakona svog. To je ono {to
gorko ti{ti na{e srbske grudi, koje nam rane ni danas zarasle
nisu, niti }e zarasti; jer smo s Kosovom izgubili svu slavu i
veli~inu svoju, koju }emo opet povratiti sbratskom slogom i
qubavi, s~im }emo ime Vuka pogaziti, a dostojnim se Du{anovim
i Lazarevim nazvati potomcima.

Sl. 41. Kosovski boj, "Caru Lazaru kowa ubi{e" (detaq), rad Adama
Stefanovi}a (1870-1)

120

Vuk Brankovi}, zet kneza Lazara, bio je nezavisni vladar

prostranih krajeva izme|u Tare i Mora~e, Skopqa, Kopaonika i
Sjenice, i gradova Pri{tina, Pe}, Prizren i Zve~ani, sa
rudnikom Trep~a. U toku bitke na Kosovu, Vuk se sa svojom
vojskom povukao kada je video da nema nikakvih izgleda na pobedu,
a komandant bosanskog odreda vojvoda Vlatko Vukovi}, sa kojim
su bili i Hrvati Ivana Horvata, povukao se u Bosnu zavaran
glasinama da su velika{i ubili Lazara. Napu{tawe boji{ta pre
vremena bio je, navodno, jedan od presudnih razloga za ishod
bitke. Epska narodna pesma strahovito se obru{ila na Vuka
Brankovi}a kao klevetnika i nevernika, i pripisala mu svu
krivicu za izdaju i poraz na Kosovu.
Istorija ka`e da je Vuk Brankovi} u Srbiji dugo pru`ao
otpor Turcima. Pri opisu prenosa Lazarevih mo{tiju u manastir
Ravanicu, prisutni Vuk je nazvan "juna~ki, velehvaqeni i
blago~astivi Vuk". Porazom hri{}anske vojske kod Nikopoqa,
1396. godine, Vuk je pao u Bajazitove ruke i ostao wegov su`aw
sve do smrti, 1397. godine.

VI. Poglavqe o Milo{u Obili}u, [ari} po~iwe Wego{evim

stihovima:
Obili}u zmaju ogweviti
Ko te gleda blije{temu o~i
Svagda }ete svetkovat junaci...
Kad su prijateqi i neprijateqi Milo{evi mislili da je na{
Obili} najmawi, on je bijo najve}i. On je postigao ono {to je
rekao da bude, to bi i Murata ubi. A tim Muratovim ubistvom
pokaza svetu na vidiku da nije za heroi~no ime Milo{evo,

121

srpskog na{eg Leonide, Vidovdan dan izdajstva. Boriti se za

otaxbinu i ~ast imena svoga, djelo je ~ove~ije du`nosti.
...Leti Obili} smrti u
^equsti, da protiv gnusne la`i
Nevini obraz osvetla sebi.
(J. Mu{icki)

Sl. 42. Milo{ Obili}, rad Vladislava Titelbaha

Koji je taj sudilac pravi~nosti, koji nebi veliko Milo{evo

priznao djelo... jer u odbrani djelo se zaista u~ini veliko.
Naposledku ono {to je juna{tvo od junaka poiskalo, to je Milo{
djelom ostvario, radi ~ega }e ga na vjeki Srbin slaviti kao
rjetkog junaka svoga, a Vuka prokliwati kao izdajnika svoje vjere
i zakona svog.

Istina je da je u toku kne`eve ve~ere uo~i kosovske bitke,

Milo{ Obili} bio optu`en od Vuka Brankovi}a da je izdajnik.
Da bi dokazao suprotno, sutradan je sam ubio Murata, turskog

122

cara i komandanta turske vojske. Tako se Obili} mnogo ja~e

osvetio Vuku zbog uvrede, nego da ga je u toku Lazareve ve~ere
izazvao na dvoboj i posekao. Milo{ Obili} ga je na taj na~in
"tako u`asno ubio, da Vuk Brankovi} u kolektivnoj svesti
srpskog naroda i danas `ivi ubijen"!

VII. Jovan Huwadski ili Sibiwanin Janko, ugledao je sveta

ba{ kada je stra{ni azijatski oblak poplave podigao, da
divqa~kom poplavom svojom Evropu poplavi. Svoj ubojni ma~
potegao je da za slobodu na Turke sko~i. Kao pod oblacima lete}i
zmaj, pod Beogradom je smederevskog Isak-Bega kao trulu na
zemqu oborio silu, a kod Sibiwa i gvozdene u Erdequ kapije,
opet sre}no golemu tursku, desnicom svojom razbio vojsku.

Sl. 43. Huwadski Jovan (Hunyadi Jnos), Sibiwanin Janko, Ma|arski

Narodni muzej

123

Mnoge Jovanove borbe Srpski narod }e slaviti kao i Milo{a

Obili}a u pesmama slaviti i veli~ati, kao {to se u na{im
narodnim pjesmama hvali i slavi, za odva`nost i svoje juna{tvo.
Pod Beogradom on se juna~ki bori, da tursku silu obori.
Gde je sloga, tu je i bo`iji blagoslov, mudra mudro poslovica
ka`e. Jovan pod Beogradom preduze juna~ki borbu boriti zajedno
sa Jovanom Kapistratom. Da, vatra se prosu, a krv i sjedne i
sdruge pokuqa strane... a Jovan zvjezda slobode, koturi}ima u
zapalitelnoj materiji umo~enim, pokaza Turcima zemne jezike
mudrosti... Turci bez obzira zagrebo{e te tek kod Sofije {atore
razvi{e svoje. Ali jest, posle te sjajne pobede, kuga, turska mati,
`ile Jovanova `ivota nemilice istrga, i u 68. godini `ivota on
Bogu predade svoj duh. Zemun kao ~uvar posledwi ostataka na{eg
Sibiwanin Janka, koga u kapeli wim sagra|enoj, hrabre wegove
po~ivaju kosti... uspomenu ~uvati, spomena dostojnog ~oveka, svog
doba i vremena.

Sl. 44. Kula Sibiwanin Janka u Zemunu, danas

124

VIII. [ari}ev opis Kara-\or|a po~iwe Wego{evim

stihovima;
...Di`e narod krsti zemqu
A varvarske lance sru{i!
Iz mrtvijeh Srba dozva
Dunu `ivot srbskoj du{i;
Evo tajna besmrtnika;
...Od \or|a se Stambol trese,
Krvo`edni otac kuge
Sabqom mu se Turci kunu,
Kletve u wih nema druge.
U 19-oj godini mladosti svoje Tur~inu je pokazao {ta je
\or|evo ime. Ubojni svoj potr`e ma~ da za svagda od tiranstva
svoj izbavi rod. Daije su ono radile {to svaku ne~ovje~stva
prevazilazi meru!!! Nemogav{i te snositi jade, 31. januara 1804.
godine, pozva narod svoj da na oru`je ustane i ma~em u ruci da svoj
juna~ki osvetqavaju obraz. Prota Atanasije starac od 70 godina,
1. februara svetom vodicom okropi narod a s wim i predvoditeqa
svog.

Sl. 45. Zbor u Ora{cu, Prvi Srpski Ustanak, 1804.

125

Krvava odpo~e borba, ubojnih ma~eva rasprostre se zvuk, a

srbska mi{ica hrabro svud satire i obara du{mana tako, da
Srbija slobodna posta, i od Tur~ina o~i{}ena zemqa. Ali jest:
za koliko?!! Nesre}no nesloge pitawe na{e, gorko utrobu para
na{u, po~em nesloga mati propasti na{e, sve je ono oborila, {to
je dragocjenom krvqu zadobito bilo. Kara-\or|e neslogom
vojvoda svojih stje{wen, u najodsudnijem ~asu naroda svog, narod
ostavi svoj, pa u Austriju prebjegne. No kako mu drago, on je u
povjestnici roda svog veliko ime velikog ~oveka podpuno stekao.

Sl. 46. Kara|or|e, rad Uro{a Predi}a

Kwaz Milo{ vide}i {ta je Kara-\or|evim i ostali vojvoda

prelaskom u Austriju, Srbiju sna{lo, sve opasnosti `ivota svoga
prezrev{i ustade s narodom svojim, te na razvalini slobode,

126

slobodu podi`e, koju danas pod dostojnim mu sinom Mihailom,

kao slobodan narod, me|u slobodnim narodima, u`ivamo svjeta.

IX. Poglavqe Milo{ T. Obrenovi} , knez Srpski, po~iwe

Milo{evim re~ima:
Evo mene, a evo vam rata.

Kad je stra{ni oblak zastavom robstva svoga Srbiju

zakrilijo, knez Milo{ je kao topli patriot u najvi{em smislu,
kao darovit vojnik, najvi{e je o tome radio, da podigne iz
grobnice propalo ota~astvo svoje. Iz tako razorene srbske
dr`ave, podi}i opet dr`avu, nije mogu}e bez veliki `rtava ni
pomisliti. Svetli knez Milo{ ustade, mrak robstva rastera, a
tim i ime veliko zadobi, koje }e i najpotowiji nara{taj
blagosiqati; jer je wegovim imenom, ona krasna sloboda
izvojevana, koja se danas u`iva.

Sl. 47. Deveto poglavqe o Milo{u Obrenovi}u

127

Ali, u ono doba, kad su se najqep{e i najplemenitije ideje u

visokom i patriotskom umu wegovom odpo~ele za razvi}e svoje
dr`ave razvijati, desilo se ono isto {to i velikim qudima, sa
Solonom gr~kim, Aristidom i ostalim u povjestnici svjeta
qudima, to se i s Milo{em dogodilo. Ali pravedne suze otaca i
bra}e na{e neostavi{e otca ota~astva dugo u stranstvovawu, ve}
ga u ota~astvo povrati{e, gde 1860. na Krstovdan veliku svoju
ispusti du{u. Koliko smo izbavitequ na{eg ota~astva du`ni
zahvaliti za velika djela na{eg izbaviteqa, toliko moramo biti
zahvalni i {to nam je iza sebe ostavio u svome nasqedniku zalogu
na{eg narodnog napredovawa. Narod srbski i slovenski, vladom
kneza Mihajla, potpuno mo`e o~ekivati sjajnu svoju budu}nost.

Sl. 48. Kwaz Milo{ T. Obrenovi} I, prvi nasledni monarh u Srbiji, rad
Jozefa Grandauera, 1844

128

[ari} ne navodi Milo{ev sukob sa Kara|or|em, vo`dom

prvog ustanka, i ne prebacuje Milo{u odgovornost za smrt svoga
pobratima Kara|or|a. Atentat na kneza Mihaila Obrenovi}a, za
[ari}a se desio neo~ekivano. Svoj opis Milo{a zavr{io je
optimisti~ki, veruju}i da }e knez Aleksandar nastaviti
zapo~ete procese daqeg oslobo|ewa i ure|ewa Srbije kao
dr`ave.

X. Poglavqe Ajduk-Veqko Petrovi}, vojvoda srpski, po~iwe

wegovim re~ima:
Glavu dajem, Negotin ne dajem.

Odva`na ova Veqkova odluka, na ~elo ga je srbske slobode

stavila, a ta ga je i u mra~ni stropo{tala grob. Proqetno no}na
borba, a godina 1808, uverava Srbina, da }e u Veqku viditi svoga
junaka, kakovog }e srbskog otca sin, ime veli~ati i slaviti.
Silna zveka Veqkovog oru`ja neprijatequ je stra zadala tako,
da je du{manin srbskog imena preko Timoka u Bugarsku bjegao, a
rje~: "bje`te Turci eto Veqka", kao snopqe zemqi obarala.
Pet hiqada Veqkovi junaka satire silu neprijateqa svoga od
20.000, pa je na Moravi tu~e, kod Loznice ubija, a Gurgusovca
pora`ava. Sa svojih 3.000 heroja u Vidin je oteralo 30.000
neprijateqa, jer sila osvajawa sili slobode pokoriti se mora.
Na`alost, nesloga i zavist sve je ono sru{ilo {to je krvqu
zadobito.

129

Sl. 49. Hajduk Veqko na topu, rad S. Todorovi}a

Nesre}na nesloga srbska od Du{ana do Kosova, a od Kosova do

ustanka Kara-\or|eva, eto nas prati, da se moramo setiti
neumrlog J. S. Popovi}a ovih rje~i:
Besna pusta neslogo,
K}eri adske zmije
Gdi bi znala `iviti,
Da Srbina nije.
^edo strasti nesre}o,
Brza u slepo}i
Kad Srbina nestane,
Kom }e{ onda po}i?
O Demone i Fintio! kad }e vam podobna Srbkiwa Srbina
roditi, u ovoj zemqi nesloge, pa da Srbin za Srbinom gine, mre i
umre. Bog }e dati te }e dobro biti. Duh hrabrosti u junaku
neumire, niti se gasi `e| slobode; jer je na svojoj zastavi razvijo:
"slobodu ili smrt". [ta se iz Negotina o~ekivati moglo ve}
{partanske rje~i: "idi putni~e i ka`i bra}i na{oj u [parti, da
smo svi izginuli ovde, vjerni zakonu i otaxbini". Srbija je

130

izgubila Veqka, ali }e opet znati ra|ati wemu ravne, koji }e joj
ono isto biti, {to je Veqko bio, da sa~uvaju ovu zlatnu slobodu,
izvojevanu bla`enopo~iv{im gospodarom Milo{em, koju danas
u`ivamo pod mudrim svojim vladaocem, knezom Mihajlom.

Jedanaesto poglavqe o Knez Danilu Crne Gore, po~iwe

stihovima Jovana Sunde~i}a, [ari}evog nastavnika u
klerikalnoj {koli u Zadru i wegovog kwi`evnog uzora.
Du{om i srcem velik i smjeo;
Ko muwa hitar ko ogaw vreo;
U misli, rje~i, odluci, ~inu;
Du{manin krvni poganom dinu...
...Be{e knez-Danil svog roda dika,
Du{anov odsjev duha mu slika.
Velika misao koja je Danila rukovodila, u~inila je da je on
bio pored sviju tegoba i sa onom {akom sokolova, turskoj slavi
ono, {to je o{tra kosa travi, a ubojna |orda glavi. Wegova
vite{ka djela kao i bistro}a wegova uma, sravwuju ga mnogim
odli~nim vladaocima. Ali nesre}no na{e osvetoqubqe ne
motre}i na velike wegove namjere, neumorno se tru|a{e da zlu
svoju namjeru ostvari, i gle! glas ubi~eve pu{ke objavquje tu`nu
za Srbina Danilovu smrt. Kao {to nam nagla smrt ugrabi
Du{ana, Obili}a i Veqka, tako i Danila nepo{tedi. Pri tom
punom zlo}e ~asu jedino nas je to tje{ilo {to je Danilo nakon
sebe ostavijo dostojnog nasqednika u svijetlom knezu Nikoli,
koji }e znati ostvariti velike Danilove planove, o ~emu nas
dovoqno uvjeravaju wegova djela. Samo ga Bo`e sa svjetlim kumom
knezom Mihajlom po`ivi, na sre}u i jedinstvo vascijeloga
na{ega naroda, koji }e pod wihovom mudrom upravom procvjetati,
na slavu wihovu i za sre}u potomstva svog.

131

Sl. 50. Kwaz Danilo Petrovi}, Dr`avni muzej u Cetiwu

Wego{ev naslednik, knez Danilo bio je prvi svetovni vladar

Crne Gore, dok je crkvom upravqao vladika. Na Skup{tini je
izlo`io svoj program rada, `ele}i da reformi{e vojsku, izradi
pravni zakonik i utvrdi porez i carine, kako bi imao sredstva za
gradwu puteva, {kola i ostalog. Pobedom nad Turcima na Grahovu
1858. godine, stekao je me|unarodni ugled. Pao je kao `rtva
atentata, kada je iz li~ne osvete na wega pucao crnogorski
emigrant Todor Kati}.

XII. Dodatak. Ne{to iz povjestnice naroda bosanskog. Ve} u

prvoj periodi `ivota bosanskog naroda opa`a se `udwa za
samoupravom, {to je bilo uzrok, te je Te{imir li{io Selimira,
banova dostojanstva. Od samih tih vremena, pa do dan dawu, kao da
je prokletstvo vje~ita isku{ewa pocjepalosti na nama ostavilo,
te tako da smo jo{ rastavqeni od bratske uzajamnosti. Sve

132

nesre}e, koje na{i predci preko sebe prebaci{e i nama kao na

ostavu opet mu~ewa predado{e, uzrokom je poglavi~ka `eqa za
samoupravom, koja je narod ~esto u sunovrat svaqivala. Svaki
onaj koji qubi svoj narod, taj se stara da ga zdrava i sna`na
odr`i, pa i brigu vodi, kako }e sa svakim u miru da `ivi, te da se
narod moralno i materijalno osna`i i ukrijepi. Selimir je
te`wom za samopuravom polo`io temeq razdoru me|u
jednokrvnom bra}om. Stoqetwe patwe na{e, dovoqno su nas
nau~ile, da je pocjepanost prosula potoke krvi na{ih pradjedova
u stara vremena, a i sadawe bra}e na{e, vidimo da prosipa. Dobro
poimqu}i da je sre}a bratu s bratom, Kulin priznade nad sobom
vlast velikog `upana Nemawe. Ali, posqe toga zlatnog doba, sve
do po~etka 12-og vjeka, gubimo tragove povjestnice bosanske kada
tu|i elemenat gospodari nad bosanskim narodom. Koje video, koje
~uo, da je kadgod tu|inac narod usre}io?!! Ali, prema obla~ini
ima po ne{to i vedrine, no druga i tre}a perioda bosanskog
naroda, puna je pozori{nih prizora. Silni Du{an je od Stefana
bana k}er za Uro{a sina poiskao, da krvnim srodstvom utvrdi
jedinstvo i bratsku qubav me|u svojom krvnom bra}om bosanskom.
Ali se iz postupka Stefanova lako za uzrok doznati mo`e, zbog
koga svoju k}er nije hteo za Uro{a dati. Prokleta `eqa osvajawa
vukla je i wega da upadne u srbsku zemqu, kad je Du{an imao
krvave bojeve sa Maxarima i Grcima. Taj nesre}an postupak,
posejao je mr`wu me|u srbskim i bosanskim narodom. Na `alost,
Du{an kao uvre|en, podi`e svoju mo}nu ruku, i tom se {tetom
bosanskoga naroda isti sebi pokori, ne kao da bi taj pod svojom
krunom `elio imati, ve} da umiri Stefana bana. Od toga doba pa
do malo docnije, i srbska i bosanska dr`ava, kao cvetovi uvenuti
naglo odpo~nu opadati, i {to je po smrti Du{anovoj Srbiju, to je

133

isto i po smrti Stefanovoj i Bosnu sna{lo. Zlo zlim posejano,

zlim i uroditi mora. Tim prokr~enim putem me|usobnog trvewa
do}i }e sultan Mehmed na granice na{e, i tim jednog po jednog, i
najposle i obadva progutati naroda na{a! Pade Du{an, pade
Stefan, a s tim i jedan i drugi na `alost narod na{. Dugim
isku{ewima srbski narod osve{}en, oprostio se mu~ewa svog,
samo bra}a na{a bosanska jo{ stewu pod jarmom, kojima `elimo
skoro oslobo|ewe i ujediwewe sa jednokrvnom srbskom bra}om
svojom, i da Bog da, da jo{ za dugo nepisali zasebnu povjestnicu od
svoje jednokrvne bra}e srbske, i to kako sa bosanske tako i sa
cjele slovenske bra}e svoje.

XIII. Smrt Kneza Mihaila, Izvanrednom i `alostnom za

Srbiju slu~aju kne`eve smrti, dajem ukratko ni`i dodatak
prevelike `alosti na{e. Prethodno `ele}i dugotrajan `ivot
knezu Mihailu, kome bezbo`ni~ka ruka `ivot prekrati,
ugasiv{i sjajnu zvezdu, koja je srbstvu tek pod Stefanom i
Du{anom, i do danas pod Mihailom zoru veli~ine na{e
predskazivala. Kao pri izlasku kwi`ice iz pe~atwe, predre~eno
desiv{e se grozno djelo, u kratkome dovodi izraziti sa`alewe
moje dele}i s celim narodom srbskim napram mudrog vladara
svog, za kim }e se srbstvo a u ob{te cjelo slovenstvo u crno
zaviti; jer je u knezu Mihailu takovog vladara izgubilo, kakovog
}e se dok je svjeta i vjeka se}ati, kao ob{te qubqenog gospodara
svog, kom nekoli~ina vukovaca, hrabri, odva`ni i slavni `ivot
prekrati{e, u `eqi da oni za srbstvo nesre}nu vladu u gre{ne
svoje ugrabe ruke, ni{ta nemare}i za ono prokletstvo, koje su
nevinom krvqu, i pred Bogom i pred qudima nepravedno

134

prosutom, zaslu`ili, kao krvopije gospodara i zemqe svoje. Ako

Bog da, da }e u knezu Milanu Obrenovi}u IV, zemqa dostojnog
Mihailovog naslednika dobiti u prkos zlotvorima milog nam
ote~estva na{eg i mile na{e Srbije. Prokleta im du{a, i da Bog
da, da im zemqa kosti iz sebe izbaci, kad nedostojno u wu budu
legle.
U Popovi}u 4. juna 1868. god.

Sl. 51. Stranice kwige "Djela slavnih qudi"

I danas deluju savremeno i potresno [ari}eve vatrene i

neprekidne poruke omladini o srpskoj slozi i neslozi, izre~ene
nespretnim ali spontanim i nadahnutim re~enicama i citatima
starih stihova. Vatreni talasi prekora stalno se smewuju sa
patriotskim optimizmom i verom u snagu jake dr`ave i naroda.
Mladi [ari} strasno dovikuje neprijateqima:
...Ko je video, ko je ~uo da je kadgod tu|inac narod usre}io!?
...Sila osvajawa sili slobode pokoriti se mora!

135

...O Demone i Fintio! kad }e vam podobna Srbkiwa Srbina

roditi, u ovoj zemqi nesloge, pa da Srbin za Srbinom gine, mre i
umre.
...Sve nesre}e, koje na{i predci preko sebe prebaci{e i nama
kao na ostavu opet mu~ewa predado{e, uzrokom je poglavi~na
`eqa za samoupravom, koja je kako wi, tako i narod ~esto u
sunovrat sbaqivala. Svaki onaj, koji gleda sre}nu svoju budu}nost
odvoito naroda svog, a u tjesnoj je svezi snarodom; taj je ~ovek za
samoga sebe, a ne za narod...
...Pocjepanost je prosula potoke krvi na{ih pra|edova u stara
vremena, a i sadawe bra}e na{e, vidimo da prosipa.
...Sre}a je bratu sbratom... a tom uzajamnom slogom i bratskim
jedinstvom narod ~ini sre}nim, a sebe ~uvenim...
Najstariji Milo{ev sin Milan te{ko bolestan i gotovo u
nesvesnom stawu bio je vladar Srbije svega 26 dana. Zemqom su
upravqali namesnici Jevrem Obrenovi}, Toma Vu~i}-Peri{i} i
Avram Petronijevi}. Novi mladi knez Mihailo te{ko se
snalazio u beskrupuloznoj politi~koj borbi za vlast, {to je kod
wega izazvalo averziju prema politi~kim strankama i wihovim
jalovim raspravama. Razo~aran, Mihailo odlazi u Austriju, gde
po~iwe wegovo stranstvovawe ali i obrazovawe. Te{ko se mirio
sa niskom moralnom sve{}u srpskog naroda i navodno ga je
nazivao stoka. @ive}i u Evropi, prihvatio je ideje prosve}enog
apsolutizma i smatrao je da srpski seqak mora da se prosveti i
moralno uzdigne. Svoju drugu vladavinu Srbijom organizovao je
kao li~ni re`im koncentrisane mo}i, kako bi postigao
oslobo|ewe srpstva i ujediwewe svih balkanskih naroda. Prvih
godina svoje vladavine pro~uo se kao nacionalni revolucionar.
Ure|enu Srbiju smatrao je Pijemontom jugoslovenstva u borbi
protiv Turaka, {to mu je donelo veliku popularnost. Ukinuo je
slobodu {tampe i potpuno ukinuo politi~ke slobode u zemqi,
ali je wegova popularnost neprekidno rasla. Narod mu je pevao:

136

"Mihailo slavni, car Du{anu ravni". "Du{anovo carstvo" tada

je podrazumevalo dr`avu-monarhiju u kojoj bi svi Srbi bili
okupqeni. Da nije bilo sedam godina wegove vladavine, Srbija,
siroma{na i sa niskom politi~kom sve{}u, ne bi bila vojno i
duhovno spremna za budu}e ratove s Turskom. Jedan od glavnih
razloga velikog po{tovawa i popularnosti bilo je dobijawe
utvr|enih gradova od Turaka i wihov definitivan odlazak iz
Srbije 1867. godine. Za Srbe u Dalmaciji, a naro~ito u Bosni i
Hercegovini, srpska monarhija predstavqala je maticu srpskog
naroda koja je bila nosilac misije oslobo|ewa i ujediwewa. U
toku dinasti~kih i politi~kih razmirica u Srbiji, Mihailo se
sukobio sa dvema najprosve}enijim grupama Dru{tvom srpske
slovesnosti i Ujediwenom omladinom serbskom, koje su bile pod
uticajem ideja francuske revolucije i republikanskih promisli.
Na Preobra`enskoj skup{ini Mihailo je za Srbiju rekao:
"Srbija je kao ~a{a bistre vode i samo su tri kapi dovoqne da je
zamute". Pretila je opasnost da se o`eni svojom ro|akom
Katarinom. Ubistvo kneza, 29. maja 1868. godine u Top~ideru,
spre~ilo je skandal. Do pobune u Srbiji nije do{lo. Kasnije, na
su|ewu atentatorima na kneza Mihaila, krivica za ubistvo je
pala na eks-kneza Aleksandra Kara|or|evi}a, kao podstreka~a i
pomaga~a, ali sudovi u Beogradu i Budimpe{ti to nisu dokazali.
O ovom istorijskom i politi~kom skandalu ve} sam pisao, ali
ponovi}u jo{ jednom da je su|ewe u Beogradu trajalo dva meseca,
na kojem je ~etrnaest qudi osu|eno na smrt, a knez Aleksandar i
dva saradnika osu|eni su u odsustvu na po dvadeset godina robije.
Prognanom knezu su|ewe u Pe{ti trajalo je tri godine, od kojih
je vi{e od jedne godine proveo u zatvoru. Oktobra 1970. godine,
svi su oslobo|eni zbog nedostatka dokaza. Nekoliko meseci

137

kasnije, apelacioni sud ponovo je osudio kneza Aleksandra na

osam godina, a wegova dva saradnika na po ~etiri. U junu 1871.
godine, vrhovni sud sve ih kona~no osloba|a zbog nedostatka
dokaza.
U Srbiji je ustanovqeno namesni{tvo koje je proteralo
porodicu Kara|or|evi} iz zemqe i odlu~ilo da im se oduzme sva
imovina. Namesni{tvo je zakazalo Veliku narodnu skup{tinu na
kojoj je za kneza izabran maloletni Milan Obrenovi}, unuk
Gospodar Jevremov, jedini mu{ki potomak Obrenovi}a.

Sl. 52. Izgled Beograda u drugoj polovini XVIII veka sa zemunske

tvr|ave (kolorisan bakrorez)

Prva [ari}eva kwiga "Djela slavnih qudi", {tampana je

Vukovim pravopisom. Sve do 1868. godine, na snazi je bila
najvi{a odluka kneza Aleksandra Kara|or|evi}a (od 14. aprila
1852. god., br. 314), koja je kwigama {tampanim Vukovim
pravopisom zabrawivala ulazak u Srbiju. Sam knez bio je veliki
neprijateq Vukove reforme. Naro~ito je bio kivan na uvo|ewe,

138

kako je govorio: "{oka~ke jote", slova "j" u srpski pravopis.

[ari}eva kwiga vi{e nije podlegala pod ovu zabranu.

Na posledwoj stranici kwige "Djela slavnih qudi" nalazi se

obave{tewe da se u kwi`ari Velimira Valo`i}a u Beogradu
"mogu dobiti ove novije kwige":
...
Crna Gora i neka obja{wewa o woj, 3 gr. ~ar.
Kraqica Hortenza oba dela za 16 gr. ~ar.
Srbske narodne pesme iz Bosne, `enske Petranovi}a za 12 gr.
~ar.
Uskok, novela od @or`e San, 4 gr. ~ar.
Svetolik i Leposava, 6 gr. ~ar.
Pouka kako se ~uva i neguje zdravqe `enskiwa i male dece, 4
gr. ~ar.
@ivot i obi~aji srbskog naroda od Vuka Karaxi}a, 12 gr. ~ar.
Teorija Poezije napisao \. Maleti}, 10 gr. ~ar.

"Svetovid", 11. juni 1868. U Beogradu 11. junija.

Jutros u 5 satij prispe nam pod grmqavinom topova, zvowewem
sviju zvona, na{e mlado sunce svetlij Kwaz Milan Obrenovi} IV,
sre}no u prestonicu, do~ekan voinstvom, mnogim svetom i g.
vojnim Ministrom, pak po{to su se najpre u sabornu crkvu
svratili, i Bogu hvalu oddali, odo{e sa svitom u kwa`evski
dvor. @ivio novij Kwaz!
"Svetovid", 20. junija 1868.
Danas u 10 sati zagrmi{e topovi sa bedema grada Beograda i
zazvoni{e zvona na sabornoj crkvi u znak, da je velika narodna
skup{tina u Top~ideru izabrala odnosno potvrdila svetlog
Milana Obrenovi}a IV, za vladaju}eg Kwaza srbskog. Grmqavinu
topova i lupu zvona pratio je po celoj varo{i glas @ivio Milan
Obrenovi} IV, Kwaz Srbskij!

Srpski knez Milan Obrenovi} IV, je maloletan, a namesnici

"kwa`evskog dostojanstva" su Milivoje Petrovi}-Blaznavac,

139

Jovan Risti} i Jovan Gavrilovi}. Knez Milan je doveden iz

Pariza, gde je bio na {kolovawu. Paranoi~no sumwi~av prema
svima, posebno se bojao mogu}ih zavera proteranih
Kara|or|evi}a.
Namesni{tvo je zapo~elo rad na novom ustavu, iako na to nije
imalo pravo, jer nije imalo dozvolu Turske koja je bila sizeren
Srbije, wen formalni vladar, a i zakon o namesni{tvu nije
dozvoqavao promenu ustava dok je vladar maloletan.
Na Troji~inoj skup{tini, 29. juna 1869, novi ustav je usvojen.
Wime je garantovano vladarsko pravo dinastiji Obrenovi}.
Skup{tinski poslanici mogli su biti samo seqaci, dok je
{kolovane poslanike postavqao vladar i to jednu ~etvrtinu svih
poslanika.
Namesnici su zaveli policijsku vlast u zemqi, kako bi
odr`ali mir do kne`evog punoletstva. Zanimqivo je da jedno
vreme vlada nije imala ni jedne svoje novine, dok je opozicija
izdavala ~etiri lista u Beogradu.
Knez Milan Obrenovi} stupio je na presto 10. avgusta 1872.
godine. U Srbiji ja~a nepotizam i velika korupcija. Sredinom
jula 1875. godine, izbio je bosansko-hercegova~ki ustanak protiv
Turaka, koji je raspalio srpska nacionalna ose}awa. Srbija nije
smela da se direktno ume{a, ali je pomagala ustanak.
Istovremeno raste uticaj Crne Gore i kneza Petra
Kara|or|evi}a koji u~estvuje u ustanku pod imenom Petar
Mrkowi}. Knez Milan je shvatio da se mora onga`ovati ne samo
iz nacionalnih, ve} i iz dinasti~kih razloga.

140

Sl. 53. Knez Petar Kara|or|evi} u Bosni kao Petar Mrkowi}

Politi~ki razapet izme|u interesa Austrougarske i Rusije,

knez Milan je vodio ratove protiv Turske i Bugarske sa
promenqivom sre}om i bez ozbiqnije podr{ke ni jedne velike
sile.
Privatno je vodio raskala{an `ivot, u narodu je ~esto
nazivan "demon Srbije", jedino se ~vr{}e vezivao za srpske
intelektualce, i dobro je organizovao i obu~io vojsku i
oficirski kadar.
Knez Milan se proglasio za kraqa 1882. godine, i tako postao
"prvi srpski kraq posle Kosova" "grof od Takova", kako se
potpisivao.

141

Sl. 54. Kraq Milan Obrenovi} IV, rad Steve Todorovi}a oko 1882. god.

Kraq Milan je abdicirao iznenada, u punom naponu snage.

Tra`io je da bude ispla}en da bi s tim novcem isplatio svoje,
mahom kockarske dugove. Wegov poznati ustav iz 1888. godine, bio
je jedan od najdemokratskijih pod kojim }e Srbija ikada `iveti.
Tim ustavom se vladarevo pravo ograni~ava, garantuje se sloboda
gra|ana, sloboda {tampe, sloboda zbora i dogovora i tajno
glasawe. Uo~i dono{ewa ustava, kraq Milan je rekao: "Du`nost
je partija da se sete da nad partijskim interesima treba da lebdi
jedno vi{e i svetije dobro, dobro majke sviju nas, dobro na{e
mile i drage Srbije!". Na mesto kraqa Milana do}i }e kraq
Aleksandar Obrenovi} V. Wega i wegovu `enu Dragu Ma{in
grupa zaverenika oficira ubi}e 1903. godine. Ali, u tom

142

nemirnom vremenu u Srbiji vi{e nema [ari}a, skoro be`e}i od

velikih i nere{enih politi~kih i ekonomskih problema i
ukupne krize morala u dru{tvu, on }e uskoro oti}i u Crnu Goru, a
odatle u rodnu Dalmaciju, u daleko sputno selo Cerawe kod
Benkovca.
"Svetovid", 5. julija 1868.
Oglas: Kudrava pomada od rezede. Od ove pomade ako se
pravilno upotrebi naraste kosa i na naj}elavijim mestima na
glavi, seda kosa dobija tavnu boju, krepi se ko`a na glavi, nestaje
za nekoliko dana perut, i nemo`e kosa da opada, ona pomada
daje kosi prirodnu svetlost daje kosi kudravij vid...

Sl. 55. Reklama za "vodicu da brada raste", u beogradskom listu

"Svetovid"

U beogradskim listovima svakodnevno se objavquju izve{taji

sa su|ewa ubicama kneza Mihaila, koje se odr`ava u Budimpe{ti.
Doma}a {tampa sa ogor~ewem prigovara sudu na pristrasnosti i
licemerju.
"Svetovid" u avgustu mesecu 1868. godine, objavquje vest da je u
Svilajncu otvorena ~itaonica. Ovaj podatak bi}e zna~ajan za
daqi [ari}ev rad i boravak u Srbiji. U drugoj polovini 1970.

143

godine, [ari} }e se iz Popovi}a preseliti u Svilajnac, mirni i

pitomi gradi} na Resavi.
"Srbija", 1. septembar 1868. (19. VIII. 1868.)
Vest: Osve}eni temeqi Srpskog narodnog pozori{ta u
Beogradu... izme|u pre|a{we Stambol kapije i xamije, odmah na
desno gledaju}i dunavskoj strani. Kakav ~udan i po srpstvo
zna~ajan udes! Veli~anstvena zgrada pozori{ta Srpskog, hram
Talije, hram prosvete narodne na mesto crne kule, oko koje su pre
pedeset i nekoliko godina `ivi na koqu umirali mu~enici za
slobodu srpsku!...

Sl. 56. Srpsko narodno pozori{te, u pozadini, na dana{wem

Trgu Republike

"Srbija", 8. septembar 1868.

S Dalmatinskog primorja.
Ovde u Dalmaciji stvari ~udno stoje, i va`ni se doga|aji
spremaju. Kud se god obazre{ nevidi{ ni{ta drugo do samu
soldatesku, gde se u nesretnoj zemqi ba{i, a kukavna sirotiwa
podnosi svakojake nevoqe ima ovde dosta varo{ica gde je ve}a
vojni~ka posada nego sami broj `iteqa.
Pre dva dana do|em u jednu varo{icu i tek {to htedo iz kola
iza}i, eto ti vi{e od 50 prosjaka golih, bosih i gladnih okolo
mene, a na nekoliko koraka odatle sede pred kafanom na 50

144

oficira i sve u sjajnom odelu pa sbijaju {alu sa sirotiwom i

pri~aju o juna{tvu kod Kenigreca.
Odnos Srba i Hrvata.
U borbama sa Ma|arima 40-60.000 `rtava krai{nika.
Krai{nici su koji su Hrvatima stekli slavu protivu Ma|ara.
Hrvati se di~e juna{tvom svojim, a to im juna{tvo ste~e hrabra
mi{ica srbska. Ma|ari se pla{e Horvata Krai{nika radi, a
Horvati opet pla{e Ma|are sa Krai{nicima i tako se sa
Krai{nicima trguje kao sa stokom i veliki Horvati ve} osvajaju
sa Krai{nicima Bosnu za ra~un krune ma|arske, a neki kao
poznati Kvaternik i nadri doktor Star~evi} pi{u umne spise,
nazivaju nas Srbe "Serbe`", Serbus, Servos, nema Srba, sve sami
~isti veliki Horvati...

Krajem godine, 28. decembra 1868. godine, po~iwe jedna kratka,

ali va`na prepiska izme|u vlasti Beograda, Zadra i Be~a, iz koje
se vidi `eqa Jovana [ari}a da ode iz Srbije i da se vrati u
Dalmaciju.
Ova prepiska se ~uva u Istorijskom Arhivu u Zadru, u Spisima pravoslavne eparhije Dalmatinske, Sv. 93, 98, 1868. g. br.
2322/729 Kanc.
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivij Gospodine!
Generalni konzul austr. u Beogradu sprovode}i pro{wu
sve{tenika Jovana [ari}a s kojom ovaj moli da bi se povratio u
svoje ota~estvo gde da mu se udeli slu`ba, po re~ima wegovima,
dostojanstvu wegovu, preporu~uje prositeqa.
Vide}i Konzistorija da se za sad u Eparhiji Dalmatinskoj ni
jedna eparhija, osim Bribirske prazna nalazi, u kojoj ima dom
parohijalni za obitavat i era... godi{wa naknada od for. 224:52
1/2 i{te savjeta od V. V. ho}eli pro{wa s predre~enim parohom
ponuditi i to preko c. k. Konzulata.
U Zadru 28. XII. 1868. g.
Ponizni sluga
Gerasim Petranovi} s.r.
Arhimandrit

145

Pismo je upu}eno na adresu:

Wegovom Visokopreosve{tenstvu
G. dinu Stefanu Kne`evi}u, pravosl. episkopu Dalm.,
Kavaqeru gvozdene krune III st. u Be~u.
15/

Mest. Konzistoriji Episkopskoj u Zadru.

Budu}i i nami poznato da u Eparhiji nema upra`wene parohije

koja bi se sve{teniku J. [ari}u u kne`evini Srbiji nahode}i se,
dati mogla, pristajemo na mi{qewe konzistorijalno da se preko
c. k. konzulata u Beogradu istom ponudi s upra`wenom parohijom
Bribirskom. Nebili se mogao upotrebiti kao u~iteq, ostavqamo
rasu|ewu ^as. Konzistora.
Povra}amo prilo`eno konzistorijalno pismo od 28. XII.
pro{le god. br. 2322/729 pro{we upotrebqewa radi.
Stefan, s.r.
U Be~u 13. I. 1869.
Episkop
M. Po zakon~ewu konzistorijalnom na koje prista i W.
Visost G. Episkop, ponuditi jerarha [ari}a preko C. K.
Konzulata u Beogradu za parohu Bribirskom koja je upra`wena
kao i ima parohijski dom i naknadu godi{wu od 224:52 1/2
fijorina, i povratiti pro{wu.
20. jan/1. febr. 1869.
Nikolajevi}, s.r.
99/41
Vujnovi}, s.r.

99/41

Slavnom C. K. Generalnom Konzulatu Austro-Ugarsk.

u Beogradu.

Na tra`ewe sve{tenika Jovana [ari}a, koga je slavni C. K.

Generalni Konzulat, po{tovanim pismom Nj. Dek. pro{le god.
Br. 5974, ovoj konzistoriji, s preporukom izvolelo sprovesti,
odgovara sa sa znawem Gospodina dijeceralna Episkopa, koji se u
Be~u nalazi, da u Dalmatinskoj Eparhiji nenalazi se za sad ni
jedna parohija prazna, osim Bribirske u Boki Kotorskoj, u kojoj
ima i parohijalna ku}a, sa godi{wom naknadom od 224 fjorina i
52 nov.

146

Ako bi, dakle, moliteq, sa istim bio zadovoqan, ostaje nam

slobodno u svom ota~estvu povratiti se u kom slu~aju imao bi
papire i podanstvo AustroUngarsko nanovo primiti.
Ima se ~ast povratiti prilog.
Nikolajevi}, s.r.
(Dokum. Spisi pravosl. Eparhije Dalmatinske, Sv. 2241/68)

Ovu ponudu [ari} nije odmah prihvatio. Zbo ~ega, za{to,

nema nikakvih podataka.
"Srbija", 2. januar 1869.
Dopis iz ^a~ka.
Sa vi{e strana ota~astva na{eg doznajemo, da se nedeqne i
prazni~ne {kole zavode, u kojima se imaju u~iti pismeni i
nepismeni {egrti, kalfe i drugi momci od razli~itih zanata
koji za to potrebu ose}aju... s uverewem da }e ona krasne plodove u
svoje vreme doneti. Wom se narodi moralno i fizi~ki razvijaju,
zdru`uju i zbli`eniji postaju, a najvi{e wom se, kao {to je ve}
priznato nejve}ma proslavqaju narodi na zemqi...
"Srbija", 5. januar 1869.
U U`icu Srbija. Cena rani i pi}u, 14. XII. 1868. [enice 100
oka 70 gr. ~ar, kukuruza 35, je~ma 45, ovsa 30, ra`i 35, krupnika 40
gr. ~ar.
Rakije {qivovice 1 oka od 8-10 stepeni 1 gr. i 10 par., rakije
komovice od 8-10 stepeni 2 gr. ~ar.
"Jedinstvo", list za politiku i kwi`evnost (na 4 stranice
dva lista, izlazio svaki dan sem ponedeqka), urednik dr. Milan
Jovanovi}, br. 36., 10. februar 1869.
Su|ewe A. Kara|or|evi}a i drugova u Pe{ti. Sednica 29.
januara 1869 (9. februara)
(po~etak u 9 i po ~asova)
(Sud je sastavqen kao i ju~e)
(nastavak)
...Predsednik: Misli li knez da porodica Brankovi}a s
pravom sedi na prestolu?
Kara|or|evi}: Obrenovi}a je skup{tina narodna jednoglasno
izabrala, jer po{to u Srbiji ne ima|a{e zakona o nasledstvu

147

prestolnom, za to narod, dok ho}a{e, trpqa{e kneza, a tera{e ga,

ako mu nije po voqi, ili ako gazi zakone zemaqske. I moju je
porodicu narod izabrao na srpski presto, pa po{to sada samo dve
porodice ima, {to su od naroda izabrane, to }e druga, dakle moja
porodica, do}i na presto kad prva izumre.
"Srbija", 7. avgust 1869.
Razli~nosti.
...zakqu~ak pe{tanskog varo{kog suda da se podigne tu`ba
protiv A. Kara|or|evi}a, Pavla Tripkovi}a i Filipa
Stankovi}a, zbog toga {to se sumwa, da su oni sukrivci u ubistvu
kneza Mihaila Obrenovi}a...
"Srbija", 10. avgust 1869.
... u Hercegovini imade 300.000 srbaqa, a samo 8 {kola, a
Unijati, kojih nema vi{e od 40.000 imaju 10 osnovnih {kola i
jednu bogosloviju...
"Beseda", 10. oktobar 1869.
Iz protesta A. Klivlenda Koksa, vladike u Zapadnom
Wujorku, protiv Sabora u Rimu i ideja pape Pija IX:
"Carstvo Hristovo nije od ovoga sveta, pa ipak Vi wegov
apostol, zauzimate svetovan presto na sedam unka, o kojima sveti
Jovan o}e da govori. Za to sam ja, brate moj, Vas sa svakom
hri{}anskom qubavi molio da se onoga dr`ite {to je pisano i
{to }e se bez oklevawa zbiti".
"Jedinstvo", 10. januar 1870.
Penzioni fond.
Zakon o fondu za udovice i siro~ad ~inovni~ku da se stari
popravi, da se popravi bedno stawe tih dana{wih patnika... i
uvodi srazmerno ve}a pravi~nost u opredeqivawu penzija...
Vesti: ...iz Dalmacije su posledwe vesti povoqne. Narod je
veso, {to se uz jemstvo, da }e se po{tovati prava wegova, mo`e
smiriti na domu svome...

148

"Srbija", 26. januar 1870.

U narodnom pozori{tu.
...Pa onda one gusle jadne gusle! U "Hajduk Veqku" je g. Savi}
dobro pevao, ali nije ni mahnuo gudalom. A ovde je g. T. Markovi}
gudeo gudalom, ali niti je pevao kako bismo `eleli niti je pesmu
svoju znao. ^esto je gutao po pola stiha i mnogo puta morao da
prekine onde gde nije ni sam hteo niti je trebalo...
"Jedinstvo", 1. februar 1870.
Doma}e vesti: Danas }e se predstavqati u narodnom
pozori{tu Gogoqev "Revizor". Mi obra}amo pa`wu na{e
publike na to delo ~uvenog pisca ruskog, koje je u svoje vreme u
Rusiji proizvelo veliku senzaciju, {to crta `ivim bojama
dru{tvene i upravne nedostatke onomo{weg sveta. Prevod je g.
@. Jovi~i}a.
"Jedinstvo", 4. februar 1870.
Narodno pozori{te: Predstavqa}e se "]ir-Jawa", {aqiva
igra u tri ~ina, napisao Jovan Sterija Popovi}.

Te, 1869. godine, bilo je veselo u porodici Jovana [ari}a, u

selu Popovi} kod Sopota rodilo se prvo dete, sin Mihailo. Svom
prvencu [ari} je dao ime po prijatequ i kumu Mihailu,
arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu Srbije.
Sada ponovo nailazi niz pisama u kojima }e [ari} uporno
nastojati da se vrati u Dalmaciju, ali {to bli`e svom rodnom
kraju.

Srpska pravosl. Eparhija Dalmatinska, br. 101

Konzist. br. 346/136,
Pre~asna Konzistorijo
Po vijesti iz Skradina mogao sam razumjeti da je parohija
Skradinska i Bribirska upra`wena, pa na osnovu toga glasa i
dr`e}i, po~ev do danas da Bogoslovija u Zadru ne postoji, da te
parohije moraju u sve{teni~kim rukama biti, te ne propu{tam

149

javiti toj Pre~asnoj Konzistoriji da bi se primio Skradinske

parohije, kad bi me ta Pre~. Konzistorija, u dogovoru W. Vis. G.
Episkopa i Op{tina Skradinska u parohiju Skradinsku pozvala.
Na molbu moju, po pozivu te Pre~. Konzistorije, ja bi je
primio, ali me od parohije... velika daqina od Dalmacije, i to je
bio uzrok mog ostajawa u ovda{wim stranama.
Ako ta duhovna vlast ne}e za dobro, pozvati me na parohiju u
mjesto moga ro|ewa, to }u se odmah za put spremiti, i tako sada
nastupa prole}e. Poziv mi mo`e sti}i na ovu adresu: J. [ari}u
sve{teniku Popovi~kom, preko Beogradskog poslanstva...
Dr`e}i da je ota~astvo moje Dalmacija oskudna u
sve{teni~kim licima, to sam ga rad poslu`iti, koliko mogu, jer
sam u wemu dobio ovo dostojanstvo koje na sebi nosim.
Milo bi mi bilo kad bi se udostojio bilo kakvog odgovora, pa
se tamo i ne pozvao, pa u tom ostaju}i nazivqem se te pre~.
Konzistorije. U poniznosti ostaju}i
U Popovi}u
Jovan [ari}, s.r.
12. . 1870.
Sve{tenik
Odgovoriti da su pokrivene obe parohije.
437/465
^asnom sve{teniku Popovi~kom, preko Na~elstva
Beogradskog.
Beograd Sopot
Na Va{e pismo od 12. II. Konzistorija Vas izve{tava da su
obe parohije (Bribirska i Skradinska), koje bi Vi `eleli imati,
ve} popuwene, zato Va{a molba, ovoga puta budu}i ste dockan
prijavili, ne mo`e biti primqena.
Nikolajevi}, s.r.
9/3 Ger. Petranovi}, s.r.
Arhimandrit
Zasjedawe 7. marta 1870. g.
Primiti na znawe, a budu}i o istoj stvari pisao moliteq
Spiridonu Vujnovi}u u Konzistoriji, to bi mu morao ovaj
privatno odgovoriti da su obe parohije popuwene.
Nikolajevi}, s.r.

150

Slavnom W. K. Generalnom Konzulatu Austro-Ugarskom

u Beogradu
Na tra`ewe sve{tenika Jovana [ari}a, koga je slavni C. K.
Generalni Konzulat, po{tovanim pismom izvoleo sprovesti,
odgovara se sa znawem Gospodina dijeceralna Episkopa, koji se u
Be~u nalazi, da u Dalmatinskoj Eparhiji ne nalazi sa za sad ni
jedna parohija prazna, osim u Boki Kotorskoj, u kojoj ima i
parohijalna ku}a, sa godi{wom naknadnom od 224 fjorina i 52
nov.
Ako bi, dakle, moliteq, sa istim bio zadovoqan, ostaje mu
slobodno u svom ota~astvu povratiti se u kom slu~aju imao bi
papire i podanstvo AustroUgarsko nanovo primiti.
Ima se ~ast povratiti prilog ./.
Nikolajevi}, s.r.
(Spisi pravosl. Eparhije Dalmatinske, Sv. 2241/68)
"Jedinstvo", 2. mart 1870.
Srpska pu{ka.
...novi model pu{ke iglewa~e: ...nova "Srpska pu{ka" najboqa
od sviju nama do sad poznatih i to kako sa wene proste
konstrukcije tako i sa lako}e u rukovawu... Odlikuje se...
najsigurnijim opaqivawem... Lakim i brzim rukovawem...
sigurnim izbacivawem ~aure... najprostijom konstrukcijom.
Konstruktori: g. Petar Mati} kontrolor pu{karnice i g.
Qubomir ^olak-Anti} kotrolor sedlarnice.
"Jedinstvo", 8. mart 1870.
Politi~ki pregled.
Vesti iz Dalmacije nisu ni malo prijatne. Ona stranka, pi{u
"Politici" iz Zadra, koja ima na svojoj savesti posledwi
ustanak, nije ni{ta nau~ila i ni{ta zaboravila. Ona se trudi i
posle pomirewa, da raspiri razdor, da bi u tome }arila. Ona
napada neprestano Slovene i prestavqa ih vladi kao neke
zaverenike...
Skoro svaki dan ~uju se novi doga|aji, a kako k nama iz onoga
kraja sporo dolaze vesti, to moramo misliti, da je tamo mnogo
gore, nego {to mi sebi pretstavqamo...
Ogor~ewe stranaka sve je ve}e, a poverewe prema vladi sve
slabije...

151

"Jedinstvo", 11. mart 1870.

Osuda narodnog zbora u Novom Sadu... protivu sile i nepravde,
{to ih dana{wi hrvatski ban, baron Rauh svojim protivustavnim
banovawem {iri... a bez odgovornosti moralno i materijalno
pritiskuje bra}u na{u Srbe i Hrvate... Bio je glavni krivac
odluke od 11. H. 1866. da se izbaci }irilica iz javnih zvanija u
Sremu, i tim povredio sve garantije, koje ustav daje... pravo da
narod slobodno bira na~in i sredstva za izraz svojih misli... da
poseje seme razdora me|u jednokrvnom bra}om Srbima i
Hrvatima...
"Jedinstvo", 12. mart 1870.
Politi~ke bele{ke.
-Iz Boke javqaju da je me|u austrijskom vojskom ovladao tifuc
s koga su ve} mnogi vojnici poumirali.
"Jedinstvo", 13. mart 1870.
Politi~ke vesti.
-Prilikom, kada je otvorena telegrafska `ica izme|u
Cetiwa i Kotora telegrafisao je crnogorski knez Nikola
austrijskom kancelaru Grofu Bajstu kao prvo telegram, na{to mu
je Bajst odgovorio i izme|u ostalog rekao, "da odno{aji izme|u
Cetiwa i Be~a ne}e vaqda visiti o koncu".

Na neobi~nom, plavom papiru sa velikim kockama, kao iz

{kolske sveske istrgnutom, [ari} 18. maja 1870. godine iz
Popovi}a pi{e ~istim Vukovim pravopisom, svom kumu, episkopu
Mihailu, jedno pismo puno o~ajawa u kojem se izliva svo
nakupqeno nezadovoqstvo i razo~arewe sve{teni~kim
slu`bovawem u Srbiji. I pored dobrog zdravqa, pritiskuju ga
materijalne nevoqe, ali izgleda mnogo vi{e `ivot u provinciji
i op{ta zaostalost srpskog seqaka. Iz ~amotiwe pomi{qa da
pobegne, pa sada ve} sasvim izvesno ose}a da bi u Dalmaciji bio
priznatiji i po{tovaniji. Ipak, wegova strast prema pisawu i
novinarstvu, tek ~eka svoj trenutak razbuktavawa.

152

Va{e Visokopreosve{tenstvo
Prequbezni kume!
Verujem, da }e dobroti Va{oj kao mom prequbeznom kumu biti
povoqno razumeti o povoqnom na{em zdravqu, a {to se ti~e
u`itka doma}eg, to dr`im da ne}e; jer je u`ivqewe na{e odve}
kriti~no, osobito {to se obitali{ta ti~e. Iz one ku}e, o kojoj
sam imao razgovora sa dobrotom Va{om, bijo sam prinu|en izi}i,
i sad smo u jednoj starudijskoj pustolini punoj vlage, {korpija,
buba i drugih koje kakvih nesre}a, da se iz poboqevati moramo.
Ovu ku}erinu, opet daqe od Mitrov-dne uzeti nisam mogao, pa kad
do|e Mitrov-dan, opet neznamo kud. Kada se opet o Mitrov-danu
negde premestim, tada }e biti {esti put u dve i po godine. Da je
ta nesre}a pre{la svako trplewe, to sami mo`ete viditi, kad svi
znamo da je dobro obitali{te glavni uslov zdravqa.
Toliko o obitali{tu a sad da pre|em o prihodu. [to se ti~e
prihoda, to opet nigde ni{ta nema, i da se jo{t koja para od
popadine mase ne nalazi, zlo i naopako.
Kakovi su moji prihodi, otud se mo`e viditi, {to sam na
ob{tinskoj slavi sv. \ur|a samo 5. gro{a dobijo, a crkva 177.
Da se u Popovi}u sve iz dana na dan gore ide, to se po
godi{wim crkvenim prihodima znati mo`e; jer je lane crkva
dobila 600 gro{a, a ove godine samo 177. Kad tako crkva nazadku
ide, to se samo po sebi razume, da je od mojih prihoda nigde i
ni{ta. Pokraj tih kriti~nih prihoda, ovdije je skupocenost
prevazi{la varo{ku, po~em u varo{i svaki tr~i da proda, pa kad
nemo`e da proda po{to ho}e, on da po{to mora, a u selu dr`e}i
da se mora kupiti, dr`i na ceni takovoj, da se kupiti nemo`e.
Naprama skupocenosti kad bi parohija bila od 200. domova,
moglo bi se `ivotariti, a ovako sa parohijom od 150. domova
nikako se `iviti nemo`e. Kad bi mi se dale Parcane, tadaj bi se
moglo ne{to u~initi, a ovako zlo, da se nemo`e gore. Zato Vas
kao Boga, kao Arhipastira i najqubaznijeg moga kuma, prosim da
bi doborotu imali uzeti u vid odve} moje i moje familije
kriti~no stawe, pa da bi neko mesto veroispovednog u~iteqa ili
pri Konzistoriji pisara ili bar da mi se parohiji pridru`e
Parcane, tada ovdi ostanem i da se jednom odoma}im.
Ako je ikoji sve{tenik kadar ostati blagodaran i
priznatelan na dobro~instvo, to dr`im da ima Va{e
Arhipastirstvo uverewa od moje strane da ja umem biti
blagodaran u mojoj pokornosti i poslu{nosti.

153

Sl. 57. Delovi [ari}evog pisma upu}enog iz Popovi}a episkopu

Mihailu, 18. maja 1870. godine

Ako se smem poslu`iti zauze}em odnosno poboq{awa

sve{teni~kog stawa u javnosti, koje bi pravi~no bilo da me
postavi u stawe da boqe mogu raditi, to dr`im da bra}a moja
sve{tenici nebi imali mesta mrgoditi se na boqu moju koru
leba. Ja kad se sa nu`dnim zadovoqavam, to nikom protivno biti
nemo`e. Meni u nikoliko protivno nije, {to pop Jovan Vr~inski
i Zaklopa~ki ima 300. domova, a tako i pop Jeremija M.
Po`areva~ki, koji mi molitvama, pipawem pulsa, davawem neke
lekovite vodice, trava i korewa oduze znatne prihode, pa mi opet
nije na smetwi {to ima 200. domova; jer mu je to dobrota moga
kuma dala.
Da mi je podosta `ao {to sam ja u sredini sa najmawom
parohijom da nikad ni doveka ni{ta ne}u ste}i, tkamoli ku}u
de~ici sagraditi, to nemogu re}i; jer onaj otac, koji se za
budu}nost svoje de~ice nestara, taj nije otac. Po{teno raditi pa
se moliti za koru hleba, mislim da je najblagorodnije pona{awe.
Ja nemogu re}i da mi nije mnogo boqe bilo kad sam u~iteq
bijo, no {to mi je danas. Kao u~iteq, imao sam 100 talira
godi{we plate, kvartir, ogrev i poslu`iteqa, a danas imam 100.
talira pa tu.
Ja se nadam, da }e dobrota Va{eg Arhipastirstva uzeti u
prizrewe ovo moje te{ko u`ivqewe, te da}e ukazatom prilikom,
nekog uprazwenog mesta verozakonskog u~iteqa ili drugog kod
ili najposle Parcane mi podariti; jer sam ina~e prinu|en
oskudicom u svet be`ati i sebi drugog sredstva tra`iti, po~em je
od Boga greota, a od qudi sramota, da `ivim i svoje godine
zabadava propu{tam bez igdi i{ta.

154

Ako se ba{ do toga do{lo, da se posle toliko godina u

Dalmaciju povra}am, i posle no {to sam nabavijo rod i srodnike,
i ako se do toga do{lo da se poskitaramo, neka i to bude. Mene na
to oskudica tera, a ne nikakva besno}a; jer glad i sirotiwa ne
samo da do toga ~oveka dovodi, ve} do svaki istupa, kojima samo
~eli~ni karakter odoleti mo`e.
Bijo ~inovnik, bijo seqak, bijo najposle crni ciganin, rade}i
iz dana na dan, napredku kora~a, a ja gdi sam bio peklane, tu sam i
lane pa i ove godine, pa }u i ostati do moga veka.
Za ove dve i ovo je tre}a godina, sve sam na~ine poku{avao da
se na ne{to spomognem, pa zato se molim i kod Ministra,
Na~alnika, Kapetana, Ob{tine i Kmetova, da mi se dade malo
placa i zemlice; ali sve zabadava govore}i: ako ti je pope zemqa
potrebna, ti je kupi.
Pri zakqu~ku, ostajem u punoj nadi, da }e ote~eska dobrota
Va{eg Arhipastirstva mog prequbeznog kuma, bedno moje stawe u
prizrewe uzeti, te da }e mi ako ni{ta, a ono Parcane (kad je to i
narodna `eqa) parohiji pridru`iti, po~em Ripaw ima 230.
domova, a moja cela parohija sa M. Ivan~om nema ve} 150. pa kad
bi se dale Parcane od 50. domova, to bi bilo ptpuno 200. po
organizaciji.
Meni je jednom prilikom pop Panta kazao, da ba{ on nemari
za Parcane, kad mu otac nemo`e da ni{ta u parohiji i crkvi
pomogne, {ta vi{e da bi bijo rad da mu se Parcane oduzmu kad je
ostao sam u vr{ewu du`nosti; jer ka`e da radi Parcana gubi
druge ogromne poqske radove, kojih i odvi{e ima, pa ba{ i {to
bi taj rad gubijo da mu nebi toliko bilo; ali vi{e mu je za tim,
{to nemo`e sam da postigne u tolikoj parohiji a osobito u
Parcanima sa svojom du`nosti, u koje mora da putuje 3. sata.
Od Popovi}a Parcena odstoje 3. frtaqa sata.
Ostaju}i u punoj nadi budikog blagovoqewa od navedenih, pa
se zato nazivqem Arhipastirstva Va{eg mog najqubaznijeg kuma.
U Popovi}u
Najpokornije celivaju}i
18. maja 870.
sv. desnicu
Jovan [ari}
sve{tenik
"Jedinstvo", 30. maj 1870.
Iz Bosne 23. maja... Zulumi pod kojima raja u Bosni stewe,
prelaze sve granice i slobodno se mo`e re}i, da Bosna nikad u
gorem stawu nije bila... Raja nemogu}i vi{e zulum trpeti i
podnositi, po~e be`ati i zemqu ostavqati...

155

J.[. "Jedinstvo", br. 107., 6. juni 1870.

Iz Popovi}a, okruga Beogradskog pi{u nam, pod 25. majem
kako je jedan sve{tenik zloupotrebio svoje pravo, ven~av{i jednu
svadbu iz tu|e parohije u crkvi drugog sve{tenika.
Dopisnik na{, pored te vesti, dodaje, da je nadle`an paroh
roga~ki izvr{io ven~awe nad svadbom S. M. gotovo nasilno i da
je u nekoliko zlostavio svetiwe te tajne.
"Jedinstvo", 21. juni 1870.
U Beogradu, 19. juna. Koncem pro{loga meseca maja prestao je
"Svetovid" posle deset godina svoga `ivota u Srbiji...
"Srbija", 15. juli 1870.
Ste~aj: Uprava narodnog pozori{ta u Beogradu namerava s
po~etkom idu}e pozori{ne sezone (od 1. septembra o. g.)
umno`iti broj pozori{nih ~lanova osobito mu{kih.
za sekretara Jovan \or|evi}
predsednik \or|e Maleti}
"Jedinstvo", 19. juli 1870.
Telegrami. Berlin, 17. Jula.
Prajzi suzbi{e kod Forbaha tri francuske ~ete.
"Jedinstvo", 30. juli 1870.
Kwi`evni poziv
na pretplatu na znamenitu kwigu
"GORSKI VJENAC"
koju je napisao neumrli pjesnik srbskog naroda Petar
Petrovi} II. Wego{, vladika crnogorski i brdski. Ova je kwiga
ve} dva puta pre{tampavana, no oba joj je puta cjena podosta bila
skupa, da je nije mogao svako nabaviti, te da ovako va`nu kwigu
pri ruci ima i prou~ava je, te da vidi gdi se ogledaju i vrline
naroda i duh vremena.
Ja sam se rje{io ovu sada pre{tampati i znatno joj cjenu
spustiti, da istu svako dobaviti mo`e. Pa stoga i pozivam na
predplatu sve prijateqe naroda svoga, da se oko skupqawa
predplate svojski zauzmu, te da me u pre{tampavawu ove
podpomo}i izvole.

156

Cjena je ovoj kwizi za Srbiju 5 gro{a ~ar., a za Austriju 50.

nov~. austr. vred.
Rok je predplate do konca Avgusta ov. god., a po tome neka g.
skupqa~i spiskove sa parama za M. Milosavqevi}a uskoro
poslati.
Ko po{aqe novaca za {est komada dobije s e d m u kwigu za
trud.
U Beogradu 30. Julija 1870 g.
Milo{ Milosavqevi}
"Jedinstvo", 4. avgust 1870.
Telegrami: Berlin, 3. avgusta.
U ju~era{woj bitki kod Meca odr`ala je pobedu nema~ka
vojska.

J.[. "Jedinstvo", 19. avgust 1870.

Dopisi "Jedinstvu".
Iz Male Ivan~e, 13. Avgusta.
Ovih dana, do|e nam do ruke kwi`ica pod nazivom: "Re~ u
svoje vreme". Tu kwi`icu napisao je g. Josif Veseli} profesor.
Premda se u toj kwi`ici nahodi o{trih i vatrenih stavova,
ipak u ob{te, wena je sadr`ina na{la ob{teg odziva tim vi{e,
{to sadr`ina wena ide pravcem iskrenosti i ob{te zajednice.

Sl. 58. Glava lista "Jedinstvo", od 19. avgusta 1870. god.

Zauze}e i pravac g. Veseli}a svakom je onom poznat, koji je

propra}ao javnu radenost g. Veseli}a. Ovo delo wegovo slu`i mu
kao ogledalo, pa iz toga ~itala~ki svet vide}e sam, da je napisao
za pouku svakog, a i slogu i jedinstvo jednokrvne slovenske bra}e.

157

Kad bi se one te`we ostvarila, koje se ogledaju u kwi`ici g.

Veseli}a, niko od nas sre}niji nebi bio.
Pre|e tri-~etiri godine, zauzimalo se i pisalo o na{oj bra}i
Slovenima, a posle tog vremena, stade sve kao ukopano.
Mi zahvaqujemo g. Veseli}u {to je izneo one ~lanke u
kwi`ici, te je nanovo xarnuo, da se probudi svest i javno
mi{qewe o slovenstvu, s kim zajedni~ki mo`emo ra~unati na
"slavu" i "veli~inu".
Po tom shvatawu radenika na poqu ob{teg interesa, nebi
trebalo da ni{ta pokrene sa svog zadatka.
Nepobitna je istina, da ima udela svog svaki u bi}u dr`avnom,
ipak interes bratske zajednice trebao bi da ostane na onom
uzvi{enom mestu, na kom nekad be{e.
Koliko bi trebalo da se svaki saradnik povrati na svoju
pre|a{wu poziciju javne radenosti o me|usobnoj slogi i
ujediwewu jednokrvne bra}e i jednokrvnog plemena, toliko bi
trebalo da `urnalistika udvojeno obrati svoju pre|a{wu pa`wu
oko zauzetka, na kom je bila pre|e tri godine.
Da }e se posti}i o stvariti velike ideje na{ih plemena nema
sumwe. Onom kome je u deo palo da na tom radi, nadati se, da }e
opet posvetiti trudbu svoju onom svetom oltaru, na kom }e se
osvetiti wegovi trudovi.
To su na{e misli, to je na{a `eqa, a da bi Bog dao, da
do`ivimo onakovu slogu i jedinstvo, kakovu je do`iveo
sojuzni~ki narod nema~ki, pa u toj slogi i jedinstvu temeqitom,
mo}i}emo ra~unati na veli~inu i svoju slavu, o slobodi
jednokrvne bra}e na{e.
To kad nam bude zada}a, to kad nam bude sveta odluka, sve }emo
posti}i i dobiti.
J. [.
U ovom dopisu [ari} vi{e ne pi{e bijo, ve} bio, i, koji, a ne
koi. On sad pi{e za beogradski list "Jedinstvo", u kome se pi{e
modernijim jezikom od ~lanaka u "Svetovidu".
"Jedinstvo", 23. avgusta 1870.
Telegrami.
Minhen, 21. Avg. (Zvani~no). Krvava bitka, koja je tri dana
trajala, svr{ila se porazom francuske vojske, koja se u najve}oj

158

brzini povla~i k Mezijeru. Nemci je gone. I s jedne i s druge

strane palo je mlogo rawenika.
"Jedinastvo", 25. avgusta 1870.
Telegrami.
Pariz, 22. Avg. Ministarstvo izdalo je proklamaciju na
francuze, u kojoj priznaje, da je vojska zao udes uskusila i car
zarobqen... Pariz stavqen u stawe odbrane... Energija,
rodoqubqe i sloga francuza moraju spasti Francusku...
Pariz, 24. Avg. Narod nagrnu u samu skup{tinu i zahteva{e, da
se proglasi republika. Svuda po ulicama vlada odu{evqewe i
uzvikuje se: @ivela republika! Pronosi se glas da je vlada
sastavqena iz skup{tinske levice. Nije bilo nikakvih nereda.
"Jedinstvo", 26. Avgusta.
Telegrami.
Pariz, 24. Avg. Progla{ena je republika. Jednom
proklamacijom raspu{teno je zakonodavno telo, senat odpu{ten,
politi~ki prestupnici su pomilovani, i dozvoqena sloboda
fabrikacije oru`ja i trgovine s oru`jem...
"Jedinstvo", 28. Avgust 1870.
Telegrami.
Pariz, 26. Avg. (Zvani~no) Kraq prajski se izjasnio da vodi
rat samo protiv dinastije, a ne protiv francuskog naroda... Sad je
dinastija pala... Pariz ima sredstava da se tri meseca mo`e
dr`ati pa i pobedu odr`ati. Propadne li osveti}e ga
Francuska...

J.[. "Jedinstvo", br. 167, 29. avgusta.

Dopisi.
Iz Popovi}a 27. Avgusta. Ovih dana do|e nam okru`nica
wegovog visokopreosve{tenstva g. mitropolita Mihaila. U toj
okru`nici u izvodu protokola arhijerejsko-saborskog dr`anog 9.
septembra pro{le godine, i{te se od sveg ota~astvenog
sve}enstva izjava: o na~inu kako misli sve}enstvo da }e najboqe i
udesnije biti, da se stawe sve}eni~ko prema postoje}im
okolnostima i stawu, i na koji na~in poboq{a i popravi, pa o
tome sabor izvesti.

159

Sl. 59. Glava lista "Jedinstvo", od 29. avgusta 1870. god.

Ta uzvi{ena okru`nica dala mi je povoda da progovorim

nekoliko re~i pred javnim mwewem. Kad ja udela u tome imam kao
sve}enik, ho}u u odno{aju te okru`nice onda kad mi ba{ treba
govoriti a treba i svakom vrsnom sve}eniku da govori pred
javnim mwewem i povesti re~, jer se taj govor ti~e onoga od
~ega zavisi i sva vrsno}a sve}eni~ka.
U navedenoj okru`nici ima jednog mesta gde se govori o
poboq{awu sve}eni~kog kriti~nog polo`aja, to mesto ima svoju
izjavu u ovom vremenu u kom se zbijaju narodni poslanici, koji }e
ve}ati o svim potrebama na{eg naroda.
Da ne bi u zaboravu ostala na{a sve}eni~ka struka, koja be{e
hudog udesa do danas, u nerasmatrawu kriti~kog polo`aja, to za
svetu du`nost smatram izi}i pred javno mwewe s nekoliko fakta,
koja imaju jemstva u do`ivqenom vr{ku svake na{e trpqivosti.
Ova izjava koliko je blizu istine o~ituje se u kwizi pod nazivom:
"Srbija i weno sve{tenstvo" od pok. Koste Lazarevi}a. U toj
kwizi izlo`eni su projekti wegovog visokopreosve{tenstva g.
mitropolita Mihaila. Ti projekti pravqeni su sa ostalom g. g.
episkopima, u vidu molbe o poboq{awu stawa na{eg, predavati
su bla`enopo~iv{em kwazu Milo{u, a gospodar je predavao
skup{tini. Svi na~ini o organizaciji na{eg stawa, podpuno su
izlo`eni u mlogim projektima i mlogim molbama wegovog
visokopreosve{tenstva, kao i ostalih g. g. episkopa, protojereja,
arhimandrita i ostalih ota~astvenih sve}enika. Podobna
izlo`ba kriti~kog na{eg materijalnog stawa, daqe ogleda se u
kwizi "Sve{tenstvo i ratarstvo" od Q. P. Nenadovi}a.
Tim delima ovde dodajemo i ~lanke koje su pisali po novinama, koje su mahom pisali koje sve}enici a koje i drugi rodoqubi.
Godine 1867. pisato je o stawu sve}enstva u "Vidov danu" mlogo u
"Svetovidu", "Pastiru" i to mlogo i mlogo ~lanaka. U 75. broju

160

"Srbije" ove je godine pisato. Te ~lanke neki pi{u ovako, a neki

onako, elem iz sviju se ~lanaka vidi, da nikakvih drugih
naprednih rezultata ne mo`e biti, dok se ne uvede sistemati~na
plata.
Koliko se god pisalo i govorilo, ~lanci u 6. 7. i 8. broju
"Pastira" od ove godine pod nazivom: "Kakva treba da je
sve{teni~ka plata", obra}aju na se pa`wu. U tim ~lancima
izcrpqeni su svi izvori i odno{aji jednog izvrstnog sve}enika, a
i parohijalne tegobe u pla}awu sve}eni~kih dohodaka. U 9. br.
"Pastira", imamo u ~lanku pod nazivom: "Da se razumemo",
izne{ene su zablude i praznoverstva, koja se pora|aju iz
potro{ka smrtnih slu~ajeva u zarazi radwa a niz tih doga|aja su
~este smrti, koje se pripisuju nekoj sve}eni~koj vraxbini za da
narod vi{e umire a sve}enik vi{e novca dobije.
Ti uzroci i te pojave, oduzele su sve mo}i sve}eni~ke, jer
sve}enik danas ni{ta drugo nije pred o~ima sveta do: globxija
ili prosja~ina.
U takovom stawu {ta je sve{tenik kadar raditi, i {ta mo`e
preduzeti, kad siroma{ak napred zna, da je odvratan narodne
qubavi?!!
A za{to? Zato {to davawe iz kese to pora|a!
Zato svakom otvoreno smem kazati: bez sistemati~ne plate,
sve{tenik nije izvr{ioc svetiwe, ve} je izvr{ioc i napu{a~
svih narodnih slabo}a; jer ako se wegovom hudom sre}om tome
usprotivi, usprotivio se onome od koga `ivi, a protiviti se
onome od koga se `ivi, zna~ilo bi ne protiviti se wemu ve}
samom sebi i svome u`itku.
Da se mahne i slabo}e za ispravqawe kod jednog i nekolicine,
mogle bi se `ertvovati neke {tete; ali je muka tolika suma, da se
za ve}i deo godine gladovati mora.
Ma kakve se reforme preduzele o poboq{awu na{eg stawa,
bez sistemati~ne plate, nigde i ni{ta biti ne}e.
Meni se ~udnovata stvar ~ini pitati za druge na{e na~ine
na{eg ure|ewa, kad imamo primera kod onostrane na{e bra}e.
Hvala Bogu, od nas nije daleko austrijska-ungarska carevina, te
da neznamo, kako su na{a bra}a uredila stawe svoga sve{tenstva.
U ure|ewu preko-savsko-dunavskog sve{tenstva, dosta za nas
ima sramote: jer je carevina druge vere i druge narodnosti
odobrila ono povoqno sve{teni~ko stawe, koje kod nas tek ide da
se uredi, a to je dosta poni`ewe, da od drugog tek moramo ne{to
primiti.
Sad kad na{a duhovna vlast poiskava od nas izjavu o ure|ewu
stawa, a kad je od na{ih strana vi{e i vi{e puta u javnosti

161

izno{ena, to molimo na{u duhovnu vlast da se postara te izjave

pokupiti, pa tako okupqene ima}e pred sobom kao gotov
memorandum, a najposle i kao ultimat izjava; jer se sve svodi na
sistemati~nu platu bez koje su uzaludne ma koje druge reforme.
Na{e bi bilo to mwewe: sve{teni~ko stawe neka se uredi u
tri klase. U . imali bi spadati protojereji; u . vrstni
sve{tenici, a u . novopostavqeni. Prva, t.j. protojerejska
klasa, imala bi biti plate`na u redu kapetanskom od 600 talira
godi{we; druga bi imala do}i u red starijih pisara od 400 talira;
a tre}a da bude od 200 talira godi{we plate. Te klase spadale bi
u odredbu g. mitropolita, kom bi se morali iz cele Srbije
podnositi predlozi za postavqewe u klasu onim redom koji
postoji za ~inovnike t.j. konduita da obi~no dolazi od
protojereja, a oni }e tu du`ni biti {iqati svojim arhijerejima,
a ti bi protojereji po istoj predlog g. mitropolitu podnosili
za klasu, koja bi se po predlogu arhijerejskom odre|ivala.
Kad se zavede sistemati~na plata podeqena na klase, kao {to
je ura|eno sa stawem sve}enstva austrijsko-ungarske carevine,
tek tada }e se sve smetwe i zava|e naroda i sve{tenstva uni{titi
i sve{tenstvo }e tek onda biti sve{tenstvo; po~em }e mu taj
na~in dati povlasticu da odu`i svoj dug, a ovim stawem nigde ni
doveka, odu`iti ne}e, niti mo`e.
J. [ari}, Sve{tenik.
Sada [ari} svoju dugo kori{}enu re~ sve}enik, u listu
"Jedinstvo" postepeno po~iwe da zamewuje sa sve{tenik.

J.[. "Jedinstvo", br. 175, 10. septembra 1870.

Telegrami.
Svilajnac, 8. septem. Izbori kne`evskih poslanika mio nam je
i drag, osobito {to su u wemu one li~nosti koje su i do jako
svojim radom i vrlinama dokazale, da su dostojne toga izbora.
Zato, gra|anstvo i sve}enstvo izbor ~estita u toj nadi, da }e
opravdati poverewe, kakovo }e o~itovati sre}u i napredak mile
dr`ave na{e.
predsednik
Stoji~evi}
sve}enik
[ari}.

162

Sl. 60. [ari}ev telegram u "Jedinstvu", od 8. septembra 1870.

Listaju}i "Jedinstvo", skoro da mi je promakao ovaj kratki

telegram od 8. septembra, u kojem [ari} pozdravqa izbor
narodnih poslanika. Iz wega se vidi da je [ari} sa porodicom
ve} do{ao u Svilajnac, u najve}e mesto u kojem }e ikada
slu`bovati, i u kojem }e razviti zna~ajnu kulturnu aktivnost.
"Jedinstvo": Florenc, 8. septembar, u ve~e. Ju~e pre podne
posle kratke bitke u{la je talijanska vojska u Rim.
Orlean, 8. septembar, 25.000 Francuza juri{alo je kod
Monterija na 15.000 Prajza (Prusa, prim, autora). Ovi pre|o{e
reku sa znatnim gibitcima.
Oglas: Rok upisivawa na kwigu: D. I. Pisareva, Istorijski
razvitak Jevropske misli, produ`ujem do 20. Septembra. S. J.
Niketi}.
"Jedinstvo", 11. septembra 1870.
Telegrami.
Berlin, 9. Septemb. (Zvani~no).
Prekju~e je opkolila sva prajska vojska Pariz...

J.[. Da je trista bez popa ni{ta. Se}awe Srbinove

pro{losti tugom obuzimqe srpsko srce. Kad se obzir baci u

163

daqna vremena, u kojim naprednim cvetom cveta{e zlatno Srbina

vreme, divotom se ispuwavahu grudi wegove; ali kad poni~e gorwa
izreka, tada ve} ne be{e sprske slave; jer u grobu be{e sarawena.
Borba smrti i `ivota na Kosovu, Du{anovo zlatno doba,
stropo{ta se pustom neslogom u grob; car Lazar pade, i Srbija
propade.
Ta o~ajna borba ugasi slobodu srpske slave; ta borba pod
du{manske noge potla~i hrabri narod na{. Potok juna~ke krvi
uzalud se prosu, kad na sve strane zakuka srpska majka.
U tako prete{kim lancima du{manskog robstva pi{tao je
Srbin kao quta guja vapiju}i izbavqewa svog.
Te{ke muke wemu su bile odolele, i jo{ je samo ~asak trebao,
pa da pogine u mukama svojim.
Trpiti muke divqa~kog tirjanstva samo ~eli~ni karakter
Srbina kadar be{e.
A za{to?
Zato, {to nada wegova oli~va{e veru i pravdu wegovu. Vera,
ta sveta zaloga izbavqewa na{eg, o~eli~ila je juna~ka srca
pradedova na{ih, pa ta i ostvari izbavqewe na{e. Onda, kad ne
be{e nigde i ni{ta u mi{ici naroda na{eg osim svete vere, ba{
se tada spasla domovina srpska, i onda, kad popa be{e pomaga~
izvr{ewa velikog dela, sru{ili su se lanci ropstva.
Povestnica, tuma~ svetih narodnih istina, pri~a nam velika
dela sve{tenstva, po~em onda, kada sve be{e kao u grobu ukopato,
onda jedini popa be{e kadar osvestiti i ohrabriti Srbinovu
krv; onda kad se nigde nije moglo ~uti ni slobodnog uzdisaja,
ba{ tada popa peva{e pesme svetiwe na{e. Gudure i vrleti
popina je stazica bila, gde je popa hitio, da u zbegu, hri{}anskom
naukom ohrabri juna~ka srca bra}e svoje, i ba{ onda kad je {tono
je re~ u majci maj~ino pi{talo mleko, ba{ je onda, pod mi{kom
popa svetiwu nosio, da pod grmom i vedrim nebom pro~esti narod
svoj!
Povestnica `ivota naroda na{eg o tom svedo~i: da je pop bio
danica dana{weg sunca; jer su onda crkve i manastiri tako bili
sru{eni, da su te razvaline tek spomiwale negda{wu slavu i
veli~inu na{u.
Na{ hrabri i juna~ki narod, tako li{en svetiwa svojih, a
potisnut progonstvom ugweta~a svojih, gomilama je begao u
zbegove, da spase `ivot svoj.
Pri tako bednom i kriti~nom polo`aju, jedini popa be{e
vidar te bolesti. On vida{e melemom vere i bo`ije pomo}i. Vera
u Boga i u krst ~asni i slobodu zlatnu samo na usta popina mogla
je iza}i, da ohrabri bratu izmorenu du{u; jer je tada jedini popa u

164

stawu bio, da progovori "vi{e dve", a to je porodilo plemenitu

izreku; "da je trista bez popa ni{ta".
Mi kao svesni svog poziva, nikakvu ma`wu tome ne poklawamo, ve} se ~isto dr`imo svog pravca, koji nas ve`e narodwim
interesom, a jasno se vidi da li je sve{tenstvo na svom pravcu iz
pro{astih i najnovijih vremena. Sve{tenstvo, pojimqu}i svoj
sveti poziv nikad ne}e s pravca svog si}i, i onakovo merilo
bula`newa sebi za pravac usvojiti, kakovo se ogleda u ~lanku pod
nazivom: "Jedna re~ o stawu na{eg sve{tenstva" u 121. broju
"Srbije".
Napadawe na celu jednu klasu qudi pa i na narod da o veri
ni{ta ne zna, takovo apsurdno i arogantno pona{awe jednog
sve{tenika bez osude ostati ne mo`e. Ovo nekoliko re~i
mimogredno uvr{}ujem tom bratu sve{teniku s tom opomenom: da
se u budu}e stro`ije pridr`ava nau~nog takta o poricawu
narodweg religioznog poznanstva u pisawu pred javnim mwewem;
jer lasno mo`e podpasti pod javni sud, pa tako opomiwu}i brata
sve{tenika, prelazimo na na{u stvar.
U izvdedenim re~ima: "da je trista bez popa ni{ta", tvrdimo,
da se o~ituje svoina pouke, izvr{ewe sviju zadataka sve{teniku
odre|enih u su{tastvenosti poziva i t.d.
Ta tema nema}e nam pitawe: da li sve{tenik mo`e i da li je u
stawu biti vr{iocem tih zadataka, kad je u savr{enoj oskudici
glavnog uslova ~ovekovog `ivota? Mi mislimo da je
protivuprirodna stvar, gladnog radenika na rad terati, ma taj
rad bio umni ili telesni, {ta vi{e kad se ni alata k tome nema, i
kad se ni od kud kupiti ne mo`e. Ure|ewe sviju struka, u tom
izuzetku nije, osim struka sve{teni~ka i u~iteqska.
Kad sve{tenstvo nije ni{ta mawa ~iwenica od drugih
dr`avnih struka, to dr`imo da s punim razlogom smemo tra`iti
pravo svog u`itka.
Kad sve{tenstvo ima povestin~kog i najnovijeg osnova zauzeti
onakav polo`aj, kakav su u u`itku zauzeli qudi bez istorijskog
zna~aja; to je sve{tenstvo u mogu}nosti apelovati, obzirom na
svoj pogled, i to vi{e, {to je do`ivqen i pre`ivqen svaki
vr{ak trpeqivosti.
Dana{we stawe sve{teni~ko, kao u izuzetku svih sredstava
u`itka, potiskuje obratiti svoj pogled na ono mesto, koje im
potpunog ube|ewa daje zaista odve} kriti~no stawe wegovo.
Prema tim okolnostima nadati se da }e se vlast zauzeti i stawe
poboq{ati, odredbom op{te `eqne sistemati~ne plate.
Ako se te mere na predstoje}oj skup{tini ne preduzmu i na{e
se stawe ne uredi, ve} se i daqe pri tom ostane: da deca i popadije

165

po smrti sve{tenika moradnu prositi, kao {to danas u praktici

biva, to sve{tenstvo mora drugi na~in spasewa sebi i svojih
doma}i tra`iti, pa ma se i ne popovalo.
Da se ne bi do takvih neprilika do{lo, to se opetovano
nadati, da }e vlast svoju pa`wu obratiti na osnovu pozitivnih
fakta istine, te da }e na predstoje}oj skup{tini ostvariti, da se
na{e stawe uredi, kao {to se i stawe na{e onostrane bra}e
uredilo, ina~e ovako se vi{e opstati ne mo`e.
U Svilajncu.
U ime sve{tenstva
[ari}
Sve{tenik.
"Jedinstvo", 17. septembra 1870.
Telegrami.
Berlin, 16. Septem. (Zvani~no).
[trasburg se ju~e predao.
Iz Turske telegrafi{u, da je telegrafska sveza sa Parizom
savr{eno prekinuta.
3. Oktobra.
Telegrami.
1. Oktob. Prajzi zauze{e Orlean 29. Septembra...

J.[. "Jedinstvo", 9. Oktobar 1870.

Dopisi "Jedinstvu"
Iz Svilajnca 6. Septembra (Slu~ajno zakasnilo)
Neprestano izlazi na vidik pitawe: treba li nam Bosna i
Hercegovina? Kad to pitawe nije nova stvar, i kad je to pitawe
od dugog vremena na{e pitawe, to u smotrewu te stvari uzimqem
pero da ka`em da nam Bosna i Hercegovina treba; jer nas jedna
vera, jedna narodnost i jedni obi~aji za bra}u na{u ve`u. Sve to
jasno kazuje, da nam Bosna i Hercegovina treba.
Kao {to jevropska situacija daje ra~una svim dr`avama
razmi{qati o stvarima, tako i nas u taj polo`aj dovodi.
Premda su danas tako ozbiqna vremena, da gotovanstvom nekom
odri~u zlatne kule, ipak mi }emo izi}i na sredu s onim
razlozima, koji o~ituju dobre odno{aje na{e i druge strane.
Kad je ~ove~anstvo merodavna stvar u {tedwi proli}a
~ove~anske krvi, to se ne vidi razloga tu prolivati krv. Lepa
sporazumlewa daleko vi{e mogu u~initi od opusto{avaju}ih
krvavih borba. Visoka Porta dobro poznaje oru`je srpsko a

166

poznaje i na{u lojalnost: zato nikakva svetovna situacija, Srbiju

pokrenuti ne}e da promeni svoj polo`aj.
Da Srbiji ne treba Bosna i Hercegovina, to Srbija ne ka`e;
ali ako to ne ka`e, u isto vreme ne govori da nema razloga za
pregovore, kad je svaki Srbin gotov dati i posledwu krajcaru na
ra~un udru`ewa Bosne i Hercegovine ovoj na{oj zemqi.
Mi s ponosom pred javnost izlazimo takvom vrlom i
rodoqubivom gotovosti u izjavi po`rtvovawa koje bi imalo
u~initi, za pridru`ewe Bosne i Hercegovine.
Ta se izjava opa`a od vi{e vremena, u celini vascelog na{eg
naroda, i to u tako od nekih rodoquba ogromnoj sumi novaca, da bi
u stawu bila na{a dr`ava za nekoliko kvartova isplatiti onu sumu, koja bi se s visokom Portom imala uglaviti.
Ta izjava, to je `eqa vascelog na{eg naroda, pa kad je narodska
`eqa u~initi ma koja po`rtvovawa, to se nadati, da }e visoka
Porta ove izjave prigrliti, pa da }e s na{om vladom stupiti u
pregovore ustupka gorwih dr`ava.
Koliko su navedene dr`ave od ogromne {tete Porti dr`e}i
posade, i nemilice tro{e}e na raskala{nost pa{a i mudira, to je
visokoj Porti poznata stvar.
Srbski narod `ive}i u dobrim odno{ajima sa visokom
Portom, radiji je ma koja po`rtvovawa u~initi, ne`eli te
odno{aje pokvariti; ali na{ narod dele}i tople simpatije
jednokrvne bra}e svoje, rad je ma na koji na~in, biti sjediwen s
bra}om bo{wacima i hercegovcima.
Kad je visoka Porta jedne `eqe ispunila srbskom narodu, to i
ovog puta na osnovu izlo`ene izjave ima uverewa, pa }e s vladom
na{om stupiti u pregovore i da }e u~initi ustupak na{em
narodu, te da }e se i ove, op{te `eqe na{e ispuniti.
J. [ari}
sve{tenik.
"Jedinstvo", 11. Oktobra 1870.
Sitne vesti.
Iz Wu-Jorka telegrafi{u, da je na ostrvu Kubi bila
stra{na oluja; kao {to se doznaje tom prilikom poginulo je 2000
qudi.
Crnci na Martiniku pobuni{e se 12. Septembra i zapali{e
50 panta`a. Ustanak je ugu{en.
"Jedinstvo", 18. Oktobra 1870.
Iz posledwe po{te.

167

...Iz Tura javqaju, da je Pariz jo{ za deset dana snabdeven

hranom...

J.[. "Jedinstvo", 20. Oktobra 1870.

Otvoreno pismo uredniku "Jedinstva".
Gospodine uredni~e!
Vi ste pod 11. tek. mesecom, u uvodnom ~lanku kao odgovor
"Paster-Lojdu" iskazali izraz vascelog Srpstva. (Uvodnik je
pisan 13. oktobra, u broju 202, povodom osloba|aju}e presude
knezu Kara|or|evi}u zbog "nedostatka dovoqnih dokaza", prim.
autora). Jest gospodine, "Paster-Lojd" mo`e podmetati svoje
izraze dobrog sporazumevawa deci, koja se mogu zalagati sladkim
kola~ima, a ne `ivqu obrazovanog naroda Srpskog. Neka,
gospodine, Srbija zna svoj pojam, pa oni Srbiji ni{ta {koditi ne
mogu.
Srbija istorijom svojom, `ivotom pro{lih vremena, jasno
tuma~i polo`aj svoj, pa zato su uzaludni svi napori protivu
srpske veli~ine.
Da kako, neprijateqi mogu ubijati srpske kne`eve, ali
srpskog kneza nigda ubiti ne}e. Ne gospodine, srpska se svest
razbudila, pa zato prezire sigra~ku. Mi{olovka samo mo`e
nadom varati neprijateqe na{e, a mi se smejemo kratkovidosti,
jer su manevre donki`otske i{~ezle pred bistrim pojmom
obrazovanosti.
Jest da be{e stra{nih vremena u dobu i svet se boja; ali
pro{li su glupi ~asovi strahovawa quckog, po~em danas
samosvest svuda vlada, pred kojom se ne vode ra~uni svakojakog
udesa.
Srbija nije vi{e ona Srbija, koja be{e pod upravom strasti i
slabo}a, to kormilo poklawamo onome puku i sudu, da se on
koristi wegovim demago{tvom, koji se tako zauzima{e da
oslobodi bezakonskog ~oveka.
Ono {to je prezrewem izbrisala dru{tvena istorija i
istorija srpskog dru{tvenog `ivota, to je ona ponovo pod neko
svoje okriqe, misle}i tim ne{to Srbiji na{koditi; ali je
o~igledno da se u tom quto varaju jer su pro{la vremena ona, u
kojim imado{e mo}i du{mani srpskog ogwi{ta. Kad je Srbija
do`ivela videti pravosu|e sa zakriqem svojim poglavitog ubice
velikog vladaoca kneza Mihaila, to ispoveda i tu istinu da je
rada videti vuka i na ministarskoj stolici te krunovine, pa kad
se starudija starog veka tako brani i ~uva, to je `eleti da toj
krunovini i od koristi bude.

168

Kakav je onaj koji drugog brani, taki je i sam, pa zato, mi niti

~inimo ra~una o tome za Srbiju mrtvom ~oveku, niti o onome,
koji to trulo telo ~uva i brani, a mi kao Srbi znamo i pamtimo
ko nam {to zajmi, pa }e vaqda do}i vreme "da vratimo `ao za
sramotu".
To je na{a izjava i vascelog srpstva, pa zato ko ima u{iju da
~uje, neka ~uje.
U Svilajncu
Jovan [ari},
15. Okt. 1870. g.
sve}enik.
J.[. "Jedinstvo", 5. Novembra 1870.
Dopisi.
Iz Svilajnca 27. Oktobra.
Ju~e kao na dan sv. Dimitrija, ovda{wa omladinska dru`ina
davala je prestavu "Srpkiwa u haremu". Prestava je ispala na
zadovoqstvo publike, koja je dubke svojim u~e{}em ispunila
lokal i to tako da su neki bez bileta pu{tani.
Na sino}noj prestavi bilo je i stranih gostiju, izme|u kojih
bio je i g. in`ewer okruga }uprijskog.
[to se ti~e op{teg gluma~kog zadovoqstva, to mo`emo re}i,
da su svi u op{te na veliko zadovoqstvo odigrali svoju ulogu, a
osobito Mustava i @ivojin.
Kao {to ~ujem, omladinska se uprava postarala da nabavi novo
iza{av{u kwigu pod nazivom "Lukavstvo i Budala{tina", od
Nedeqka Nedeqkovi}a, glumca narod. pozori{ta beogradskog, pa
da }e nas i tom prestavom po~astvovoati.
Na takovo bratimsko poduze}e omladine, {to nas ovim
nastupaju}im dugim no}ima sa tako prijatnim i pou~itelnim
zabavama zanima i misli zanimati i podu~avati, du`nost sama
sobom nala`e blagodariti joj, jer ako se igde sigurnije mo`e na}i
i pribaviti du{evne pi}e, to se u pozori{tu najvi{e te
pribavqa, kao u gostionici umnog svetili{ta, za to dru`ini
neka je lepa hvala na trudu wenom, i da Bog da, da se hiqade
dru{tva, koja ne `ale ogromni svoj trud za razvi}e prosvete i
prosvetnog napredka, me|u svojom bra}om i gra|anima.
(bez potpisa)
J. [. "Jedinstvo", 7. Novembra 1870.
Dopisi.
Iz Svilajnca 29. Oktobra.
Da onde prosveta ne mo`e kora~ati i da se ne mo`e razvijati
gdi se ne pojmqu uslovi wenog razvitka, to je osvedo~ena istina.

169

Naprotiv, ondi gdi se prosveta uzimqe kao uslov za sve vrline,

to se vi|a kako se podpuno i razvija dru{tveni i gra|anski
`ivot.
Prosveta, ta sveta belega socijalnog gra|anskog `ivota, kad
na|e svoj udeo u tome `ivotu, tada je ona sveta mati i otvoreno joj
je poqe sejawu svojih bo`anstveni semena na wivi qubimaca
weni.
Za ovo nekoliko godina `ivota te matere ~ove~anstvenog
obrazovawa, ovda{we omladinsko dru{tvo, sastavqeno iz
gra|anstva, otvorilo je svoja vrata pristupu toga narodnog
svetili{ta, i sazdalo je udeqkom svojim, kwigama i nov~anim
podarkom oltar toj uzvi{enoj prosvetiteqki `ivota. Me|u
odzivom tih hvaqeni vrlina uvr{}ena i plemenita odluka
ovoop{tinska u besplatnom ustupku ~itaoni~kog stana, koji se od
1. Novembra ~itali{tu bezplatno ustupa.
Na tu plemenitu gotovost, kojom se o~itavala qubav umnom
razvitku izjavquje se sama po sebi blagodarnost plemenitoj
op{tini i op{inskom odboru koji je na osnovu jedinstvene
prosvetne qubavi usluge u~inio, da }e se ~itali{te znatno s tim
nov~ano pomo}i, a tim i {to vi{e dati osnova umno`ewu plodova
i sredstava, koja }e pripomo}i ovom umnom i prosvetnom zavodu.
Taj prvi korak omladinskog predsednika g. Jovana [ari}a,
ovda{weg sve{tenika u potra`ivawu besplatnog lokala, kod
plemenite op{tine i op{tinskog odbora, na|e ute{ni odziv u
svom trudu, odnosno ostvarewa te plemenite odluke, pa za to se
nadati, da }e g. [ari} kao qubiteq prosvete i prosvetnog
razvi}a i daqe se svojim trudom zauzimati oko {to lep{eg
ostvarewa onih preduze}a, koja su u osnovu omladinom preduzeta,
s ~im }e se gra|anstvu svake klase dati pojam obrazovanosti i
umnog razvitka.
Ono o~itavawe, kojim je omladina Resavska dojako{wim
svojim radom posvedo~ila da qubi prosvetu i prosvetni razvitak,
daje temeqitog uverewa, da }e se u budu}e prestavqa~ko
preduze}e onako ostvariti, kao {to to i{te odluka i zada}a one
rodoqubive misli, koja `ivi za razvitak svoje i omladinske
svesti.
To o~itavawe plemenite odanosti za prosvetu, postavqa nas u
stawe re}i: Gospod neka po`ivi tu rodoqubivu dru`inu, koja po
`arkom svome ose}aju, prezire sve tegobe i sve svoje trudove,
pred oltarom prosvetnog svetili{ta bratskog razvitka
~ove{tva i ~ove~anstvenog uma.
(bez potpisa)

170

"Jedinstvo", 19. Novembra 1870.

[ta se dogodilo u Bosni...
Svakom je poznato koliko je Austrija za Bosnu i Hercegovinu;
ona je pre`alila Mletke, pre`alila gubitak 1866. godine,
pre`ali}e i Galiciju, pa htela nehtela, al }e silu zbrati na
prebogatu Bosnu i Hercegovinu, za to ne trebamo ravnodu{ni
biti prema dana{wem vremenu. Radimo mi po Bosni i
Hercegovini jer su to na{e zemqe, a narod ja s nama i za nas. Ne
pu{tajmo drugom...
"Jedinstvo", 11. Decembra 1870.
Narodno pozori{te.
Na sv. Nikolu gledasmo u pozori{tu "Ajduke" od Jov. St.
Popovi}a. Delo je samo po sebi prestarelo, pa s toga je `eleti da
se vi{e na na{u pozornicu ne iznosi. Osim toga prestava je
ispala dosta slabo, tako da ijole ve{tog posmatra~a nije mogla
zadovoqiti. Pri samom govoru desilo se nekoliko zama{nih
pogre{aka, koje se ve{tim i vi~nim glumcima ne mogu oprostiti.
Pored ve{tine igra~a, zahteva se od glumca da i svoju ulogu
dobro nau~i, jer se ina~e cel predstavqawa ne mo`e posti}i.
Ove nas predstave i orkestar nije zadovoqio. Izgledalo je kao
da se sve zaverilo da ova predstava ne ispadne kao {to treba.
J.[. "Jedinstvo", 31. decembar 1870.
Dopisi.
U Svilajncu 26. dec. Doznao sam da }e omladina Resavska na
novo leto davati besedu, sa svirawem i pevawem. To lepo delo
omladinskih ~lanova, izazivqe me, da im javno reknem: hvala
bra}o na tome preduze}u, i da Bog da, da se takova bra}a svuda po
Srbiji ra|aju na diku domovine na{e. Radite bra}o, to od vas
i{te domovina; jer gde takovi dru{tva ima, tu je napredak u
svakom pogledu siguran.
Osim toga, Resavska omladina je osnovala i pozori{nu
dru`inu, koja }e skoro po~eti davati prestave. Nadamo se da }e se
obe ove korisne ustanove kod nas odr`ati mo}i.
(bez potpisa)

[ari} sve tekstove o radu sa omladinom verovatno pi{e u

tre}em licu, bez potpisa, jer je on, u stvari, osniva~ i glavni
organizator omladinskog dru{tva i pozori{ne dru`ine.

171

8.

"RESAVSKI PO[TONO[A"

[ari} je verovatno bio zadovoqan svojim radom na kraju

protekle 1870. godine. Od sve{tenika koji se samo brine za
unapre|ewe svog stale`a i koji predano radi kao paroh u svom
hramu sv. Nikole u Svilajncu, [ari} prerasta u novinskog
izve{ta~a i komentatora dru{tvenih i politi~kih doga|aja,
radoznalog i o{troumnog posmatra~a koji sve posmatra i ~esto
prati iz ugla svoje profesije i srpske provincije.
U Svilajncu, sve{tenik [ari} }e postati dru{tveni radnik
i prosvetiteq, koji }e se usuditi da progovori u ime srpskog
naroda.
Na kraju protekle godine, wegov prosvetiteqski rad bio je
krunisan izborom za predsednika mesnog omladinskog dru{tva.
Od op{tine je dobio besplatan lokal za javnu ~itaonicu i
osnovao je omladinsku pozori{nu dru`inu. Da li je Jovan [ari}
bio i rediteq omladinskih pozori{nih predstava? S obzirom na
wegovo interesovawe za mnoge stvari, naro~ito u oblasti
kwi`evnosti i pozori{ta, nije nelogi~no da je kao najiskusniji,
predano radio na izboru tekstova i wihovoj pripremi i
uve`bavawu za prigodne kulturne manifestacije.

172

Sl. 61. Hram sv. Nikole u Svilajncu

Da li ovaj razbuktali prosvetiteqski i patriotski trud

ispuwava sve [ari}eve ambicije? Da li jo{ uvek pomi{qa da
napusti Srbiju? Ako se pa`qivije pro~ita wegovo otvoreno
pismo uredniku "Jedinstva", od 20. oktobra, povodom
osloba|aju}e presude atentatorima na kneza Mihaila
Obrenovi}a, onda je jasno da se [ari} otvoreno opredelio za
jednu dinastiju koja je u postepenom ali nezadr`ivom politi~kom
i biolo{kom zalasku. Ipak, `ivi li [ari} sada boqe? Da li je
[ari} zadovoqan `ivotom u Srbiji? Kako na ova va`na pitawa
ta~no odgovoriti, kada su odgovori u pismima i kwigama ipak
veoma {turi i nedovoqni? Poneko pismo ili ~lanak u novinama,
jedini su nesigurni putokazi. Ho}e li, dakle, biti odgovora?

173

"Jedinstvo", 15. Januara 1871.

Narodno pozori{te.
U "Dobrili i Milenku" poznatoj tragediji g. M. Bana, g-|a
Milka Grgurova na{la se u svom jajja~em (tragi~nom) elementu, i
velikim je efektom iznela sve momente we`nosti, `alosti,
o~ajawa i sve pojetske polete, kojim Dobrilina uloga izobiquje.
Samo prvi akt da je odigrala malo ti{ije, bilo bi i za wu lak{e
i za efekt drugih akta boqe...

J.[. "Jedinstvo", 19. Februara 1871.

Dopisi "Jedinstvu"
Svilajnac 13. Feb.
Omladina resavska danas je davala parastos
bla`enopo~iv{em kwazu Milo{u, Mihailu i svim borcima za
slobodu. To je u~iweno pobudom dana ro|ewa velikog
osloboditeqa srpskog kwaza Milo{a, i tim je omladina odala
dostojnu po~ast znamenitim i velikim srpskim mu`evima.
Ta uspomena utoliko je va`nija, u koliko opomiwe svakog
Srbina na velika i slavna dela na{eg izbavqewa, s ~im otac i
sin sa borcima narod srpski izvedo{e na onu ta~ku, s koje se
danas narod srpski meri u svim odno{ajima sa narodima
jevropskim.
Te i takove zaluge, dostojne su ve~ite uspomene.
Narod iz ropstva i iz tiranstva, samo je mogao veliki i
odva`ni duh, kakovi be{e u kwaza Milo{a. Izma}i iz grada, do}i
u narod onako ugweten pa taj podi}i i osloboditi, to je mogao
samo kwaz Milo{ uraditi.

Sl. 62. [ari}ev dopis iz Svilajnca u "Jedinstvu", od 13. februara

1871. god.

174

U odva`nosti za kojom je sledila re{itelnost samopregorewa

s jedne strane, a s druge narodna nepripravnost, vidismo ~eli~ni
karakter vere. Odva`nost i vera u krst ~asni za slobodu i
narodna nepripravnost, dve su ~iwenice oli~enog karaktera
kwaza Milo{a.
Vera u krst ~asni, najglavnija be{e vojni~ka taktika kwaza
Milo{a. Tom verom i juna~kim narodom srpskim on je ustao i
domovinu svoju oslobodio, od svirepi ugweta~a domovine svoje.
Za kratko vreme juna~kog svoga vojevawa, mudrom svojom pame}u,
on je zulum}are Turke iz Srbije isterao, s ~im je svojoj zemqi
zadobio unutra{wu samostalnost.
Tako dobivenom samostalno{}u, kwaz se Milo{ postarao i za
obrazovawe svog naroda, te je ustanovio vi{e korisnih ustanova.
Pobrojati sve wegove vrline, zna~ilo bi rastvoriti
povesni~ko poqe, a to, spadaju}i u povesni~ku du`nost,
ostavqamo tome mesto u povesnici, da ona kao nepristrasni
sudija dostojno proslavi ime wegovo, a sad sa zaustavqamo na ne
mawem dostojniku i velikom vladaocu kwazu Mihailu.
[ta je kwaz Mihailo bio Srbiji i srpskom narodu, o tome
samo mo`e Srbin misliti i s ponosom govoriti.
Kad pre|emo sva dobra, koja je na{oj zemqi kwaz Mihailo
umeo pribaviti, pa kad se zaustavimo kod dobivenih gradova bez
kapi srpske krvi, tada dolazimo do one ta~ke, s koje se vidi kwaz
Mihailo, kao da je prstom upro u Bosnu i Herecegovinu.
Prirodno ure|ewe i prirodni zakoni propisuju pravilo
svakoj du{i, t.j. da pre|e i treba jesti, pa tek onda piti. Veliki
duh kwaza Mihaila shvataju}i, da su Srbiji gradovi potrebni kao
{to je ~oveku rna, to se postarao dobiti, {to mu za rukom i
po|e. Nada wegova nije ga izneverila sve do onoga ~asa, u kom
hudim mrakom neznalica i nepoznavaoca wegovih velikih ideja,
uni{ti se velika misao, a tim se put prese~e, da ne do`ivi svoju i
tisu}e srpskih `eqa.
Bog, kome se klawaju svi svetovi, neka slo`i srpski narod pod
vladom vitkog ogranka veliki Obrenovi}a kwaza Milana, jer
{to no se ka`e: "samo sloga Srbina spasava", pa }e slogom sve
dobiti.
Kad budemo slo`ni kao slo`na bra}a, tad }emo dobiti sve i
tada }emo tek dostojnu po~ast odavati velikim predcima na{im,
kakovu danas ovde omladina resavska sa svim potro{kom iz svoje
~itaoni~ke kase, na ~emu ako sam i sm ~lan toga uzornog
dru{tva i zavoda, pred celim srpstvom ka`em: hvala bra}o, i da
Bog da, da se hiqadila takova bra}a, koja dostojno umedu ceniti,

175

nigda nezaboravqene svoje vladare, ko {to be{e kwaz Milo{ i

Mihailo.
J.[.
Iz posledwe po{te.
Car Viqem je naredio da se oni 200 milijona {to ih ima
Pariz da pla}a u ime ratnih tro{kova podele me|u nema~ke
vojnike...
Iz Berlina telegrafi{u pod. 15, da je varo{ u najve}oj
razdra`enosti. Ulice su ispuwene svetom a ku}e oki}ene
zastavama...
"Deli Wus" javqa: Francuska pla}a u ime ratnih tro{kova
rentu a ne glavnicu...
Grof Bizmark, izdao je opet jednu okru`nicu, kojom dostavqa
stranim silama da su Francuzi po drugi put upotrebqavali
praskaju}e oru`je, i da su na novo povredili genesku konvenciju.
Radikalna levica bordoske skup{tine htela je da jo{ pre, no
{to se iznesu uslovi mira pred skup{tinu, odbaci svako
ustupawe zemqi{ta. Ali Gambeta zajdeno sa umerewacima
protivio se takom predlogu i izjasnio se da vaqa ~ekati dok
vlada iznese sve uslove mira na sredu.

Sl. 63. Oglasi u "Jedinstvu", od 3. marta 1871. god.

"Jedinstvo", 10. Marta 1871.

Telegrami.
Pariz 6. Marta. Podignute su barikade u Monmartru,
Belevilu, Foburgu i predgra|u Antoanu. Redovna vojska otela je

176

od pobuwenika 40 topova, no 5 od tih topova opet su natrag

osvojili usta{i. Ministar unutra{wih dela jednom
proklamacijom pozivqe narod da spase republiku od anarhije
(nasilni{tva).

J.[. Dopisi "Jedinstvu"

U Svilajncu 3. Marta.
Kad smo pro~itali sva|e, ili boqe da re~em grdwe izvesnih
lica koja se broje me|u u~ene i inteligentne qude, nas je neko
~udo obuzelo. A i kako ne bi, kad vido gde se takvi qudi onako
grubim izrazima grde, zaista je ~udo veliko!!! Gospodo! narod
srpski ~iji ste ~inovnici, ne tra`i od vas, da se vi pred wime
poka`ete, kako umete da se grdite i jedan drugom onako gadna
imena dajete, ~ega se iole obrazovan ~ovek stidi.
Sloboda {tampe, za koju smo mi vazda bili, i ostajemo, jeste
to, jedino sredstvo: da dela sebi~wa{tva na javnost iznosimo, da
zloupotrebama na put stajemo, da se obave{tavamo, kako i kojim
putem da se po|e? te da se ostvari oslobo|ewe i ujediwewe
srpstva, da se popravi i u boqi poredak dovede narodno
obrazovawe, da procveta trgovina i ekonomija, da se bolesti od
kojih na{ narod pati iskorene. Gospodo na ovome radite, to
narod od vas tra`i, na ovome smo du`ni svi da radimo pa i vi
gospodo! nije zadatak slobodne {tampe da se ona na zlo
upotrebqava, i da se qudi |oja od vi{e inteligencije
posredstvom {tampe nazivqu "magarcima, budalama, psima,
sviwama i ov. pod". Ovakovih se izraza stide i na{a bra}a
seqaci iz Busara. Ovoliko za sad.
Oglasi.
Tra`i se jedan kow. Ko bi imao na prodaju jednog kowa neka se
javi u ku}i g. Qubomira Kaqevi}a na terazijama.
Da se ~ita.
Potpisani uzimamo ~ast, svakome i svima obznaniti, kako je
na{a }erka An|elija djeva od nekog vremena skoro svuda
progla{ena, i to takova, koja kao da nije od majke no od ve{tice
ro|ena, i koje se u dana{wem stole}u nikako ne pojavquje, niti se
takovo {to vjerovati ni prostom narodu ne daje.
Kao roditeqi, vide}i da takova poruga k}eri na{oj veliku
nesre}u donosi obratismo se okru`nom doktoru i varo{koj
babici, priveli smo na{u k}er koja je posredstvom ovih 2 lica

177

pregledana bila, i po glasu svedo~be dokazano, da je ona bez

ikakvog znaka i druge mane sa svim ~ista.
Uzdamo se da }e ta stvar jedared za svagda prestati od tog.
Stepan i Pavlija
roditeqi An|elije iz Lipolista.
Iz posledwe po{te...
"Ekler.Libr" list Pikardov ustaje protiv onih koji vi~u:
osveta nad Nemcima, pa puklo kud puklo! On veli: pogre{no je
misliti, shvatiti istorijski razvitak qudstva kao niz uzajamnih
osveta i nadoknada.
"Jedinstvo", 28. Marta 1871.
Doga|aji u Francuskoj.
Usta{ki odbor "komuna" izdao je proklamaciju 18. ov. m.:
Gra|ani! Odbor je ustanovqen. Sre}an uspeh izbora od 14. o.m.
utvrdio je pobedu revolucije. Jedna nas sila be{e uvatila za
grkqan, ali vi u pravednoj odbrani rasteraste vladu, koja vas je
htela da upropasti...
"Jedinstvo", 5. Maja 1871.
Doma}e vesti.
U dr`avnom savetu se pretresaju zakonski predlozi, koje }e
vlada izneti pred idu}u zakonodavnu skup{tinu; a kao {to smo
razumeti mogli, sad se ba{ pretresa zakonski predlog o poroti.
Doznajemo i to da je taj projekt izradio sam g. ministar pravde
prema onim na~elima i razlozima, koja su pretresivana pre nekoliko nedeqa u na{em listu. Osim toga pred dr`avnim savetom
je i zakonski predlog o ure|ewu sve{teni~kog stawa.
"Jedinstvo", 11. Maja 1871.
Oglasi: Na znawe. Jedna gospo|a, koja stanuje u gospodskoj
ulici, dava}e lekciju u glasoviru. Ko bi hteo da se u~i, neka se
javi uredni{tvu ovoga lista.
Da se ~ita.
Mog najstarijeg sina Simu, koji se odao rasko{nom `ivotu i
bezsmislenom zadu`ivawu bez moga znawa, ogla{ujem za
rasko{nog i svakog opomiwem da mu u moje ime ni pare ne daje, jer
se naplatiti ne}e. Stevan Todorovi} iz Mr~ajevaca.

178

"Jedinstvo", 15. Maja 1871.

Telegrami.
Versaq, 13. Maja... vojska zauzela Pariz... Luvr je spa{en...
12.000 ustanika zarobqeno... Pariz je na~i~kan le{inama...
Vojska se pona{a prekrasano...Vo|i ustanka: Deleskliz, Klizere,
Pijat i Ranvie, zarobqeni.
"Jedinstvo", 19. Maja 1871.
Telegrami.
Versaq, 16. Maja. Ustanak je sasvim uga{en. U Parizu nema ni
jedne pobuweni~ke ~ete.

Tako je zavr{en dvogodi{wi francusko-nema~ki rat, a u

periodu od 18. marta do 28. maja 1871. godine, odigrala se
francuska revolucija. U toku od sedemdeset dva dana Pariske
komune gra|anski rat je sru{io Drugu republiku. Bio je to
ustank pariskog proletarijata koji je tra`io dru{tvene
reforme sadr`ane u tri zna~ajne re~i: bratstvo, jednakost,
sloboda.
Aprila meseca "Jedinstvo" prenosi program ustani~kog
odbora. U Francuskoj se sprovode dru{tvene reforme: uvodi se
reizbornost svih organa vlasti, kao i u prosveti i sudstvu, crkva
se odvaja od dr`ave, uvodi se besplatno obrazovawe i pristupa se
reformi {kolstva, zabrawuje se gowewe za dugove i odga|aju
pla}awa kirije, ukida se no}ni rad, odre|uje se maksimalna
plata, pove}avaju se najni`e plate... Sve napu{tene radionice i
preduze}a predate su na upravqawe radnicima koji su prvi put u
istoriji obrazovali radni~ke savete i doneli statute...
"Jedinstvo" }e, 28. maja, u rubrici Razne vesti, objaviti jedan
od svojih posledwih osvrta na doga|aje u Francuskoj koji su
potresali ~itavu Evropu.

179

Da bi dobili ma i pribli`nog pojma o u`asima koji se sad sto

puta nadan u Parizu vi|aju, donosimo ovaj primer groze i
`alosti.
Jedan o~evidac pri~a da je onomad sreo jednu `enu s detetom u
naru~ju, a u keceqi nosa{e kutiju sa palidrvcima. Policija, koja
na sve jako pazi, spazi i tu `enu, i odvede je u aps. Na ispitu je
posle kratkog odricawa priznala, da je nosila palidrvca u toj
ceqi da ma gde istakne po`ar, pa zavr{avaju}i svoj iskaz,
uskliknu: "evo me, ubite me, ali zajedno sa mojom decom!"
Ona je odista osu|ena na smrt; a kad su hteli da izvr{e
presudu, priqubila se behu oba wena sin~i}a, a oficir koji je
hteo da odvoji decu od we, te da xelati i wih ne ubiju, imao je
vi{e od ~etvrt sata s wom da se bori, dok je od dece odvoji. Pa tek
po{to je obali{e na kaldrmu mogo{e iz {est pu{aka da je ubiju.
Decu wenu uzela je pod svoje jedna gospa koja gleda{e taj `alostan
prizor.
Iz posledwe po{te.
Kona~no je re{eno o putovawu cara nema~kog u Petrograd.
Car }e do}i u rusku prestolnicu malo docnije u leto, kada }e
ruska vojska dr`ati svoja glavna ve`bawa...
Austrijanci podi`u u Petrogradu "banku za podizawe
trgovine u Rusiji sa stranstvom." Kapital izne}e 8 milijona.
Oglasi.
Tri magaze prostrane, dobro sagra|ene, pod ku}om mojom u
[apcu, idajem pod kiriju. Obratiti se vaqa meni.
17. Maja 1871. g.
u [apcu
Efrem Raki}

U me|uvremenu, u Srbiji se priprema zasedawe zakonodavne

skup{tine koja }e najzad razmatrati pitawe statusa sve{tenika.
Kao prekaqeni borac za prava sve{tenika i sirotih u~iteqa,
[ari} ose}a da je kona~no do{ao trenutak za poja~awe
aktivnosti u javnosti, ne slute}i da }e mu to doneti prili~no
velike neprijatnosti.

180

J.[. "Jedinstvo", 21. Maja 1871.

Dopisi.
J.[. Svilajnac, na sv. ]irila i Met. Br. 104.
Ne{to o Sve}enstvu.
"Jedinstvo" a naro~ito u svom 92. broju pod "Doma}im vestima, donese dva interesantna glasila, prvo je odnosno porote, a
drugo odnosno ure|ewa sve}eni~kog stawa.
Od kakve je va`nosti prvo t. j. glasilo o poroti, o tome je
op{irno govoreno i dokazivato o toj va`no}i, ima fakti~kih
o~itovawa takvog dobra kod onih naroda, koji od vekova u`ivaju
blagodetne plodove porotnog su|ewa: (povodom vesti o zakonskom
predlogu vlade zakonodavnoj skup{tini o poroti, od strane g.
ministra pravde, kao i zakonski predlog o ure|ewu sve{teni~kog
stawa) jer gdi je porota: tu je i svaka sigurnost od zlo~instva,
paqevine, razbojni{tva i drugih ve}ih i mawih prestupqewa.
Tom ustanovom da}e se zemqi novi `ivot `ivot jo{ ve}e
sigurnosti i ve}eg dobra.
Takovim i tim podobnim pobu|ewima, kad svoj bezpristrasni
pogled osvrnemo, tad moramo priznati da na{a visoka vlada sa
mnogim ustanovama vodi na{ narod korak po korak onom ciqu, s
kog }e postati merodavniji, ko i drugi narodi.
Kad je ta ustanova dovoqno raspravqata, to }emo sad neku re~
da ka`emo i iznesemo na{a posmatrawa odnosno predloga o
ure|ewu sve}eni~kog stawa.
Da li se morao izazvati predlog o ure|ewu sve}eni~kog stawa
ili nije, o tome su fakta pred vladinim o~ima. Ta ista fakta,
izno{ena su i pred one qude, koji ne samo nemisli{e za nikakve
ustanove, ve} ih se malo ticala i najsvetija du`nost, za koju }e i
samom Bogu odgovarati. Pod takovim pritiskom bez ustanova, ne
samo da je sve}enstvo ~amilo, kao ni{ta mawa ~iwenica od drugi
dr`avni ~iwenica, ve} je i narodni `ivot ose}ao takove
blagodeti. Narodni teret be{e nula za sebi~ne du{e, i onda, kad
se i od sve}eni~ke strane podizao glas u izrazu kriti~nog stawa,
tad se bez srama odgovaralo: "sve}enici su spahije".
Taj pridevak samo je mogao poni}i u pristrasnim du{ama. Da u
jednoj klasi dr`avnog `ivqa ima i mo`e biti imu}nih qudi, to
je blizu pameti; ali od stotine se deseticom, to samo moga{e
sve}eni~ki neprijateqi.
Ti qudi, {to sve dr`a{e u natra`wa~kom pogledu, osniva{e
razlagawa na onom {to imada{e ponosom, to je najve}a ludost.
Pogledati bakra~ popa Su{i}a sa vodi~nim rubqama,
petnajestogodi{wacima i porubqacima, pa tim u~initi primenu
na celo sve}enstvo, to se zove zakqu~ak bez zakqu~ka.

181

U svakom delu ima pravilo. Po tome zakonu, pre|e no {to se

mislilo sud izre}i o jednoj klasi dr`avnog `ivqa, moralo se
ispitati svako }o{e, a ne po vi|ewu sredine sud izricati.
Revidacija i weno klasifikovawe, mora biti osnovano na istini
i op{irnom poznanstvu stvari. Kad to nije razlozima dokazato,
ve} jednom prostom rije~i: "sve}enici su spahije", to se vidi da su
taj sud izricale pristrasne du{e. Sve}enstvo nigda nije
poricalo pa ni sad ne pori~e, da nema u na{oj klasi povoqnog
stawa qudi. To ga ne }emo odricati. Zamisliti jednu klasu qudi
u jednoj dr`avi bez razlike imovnog stawa, to bi slu`ilo dr`avi
na poni`ewe. To shvatawe sve}enstvo ~ini uzdr`qivim te ne
kuka. Sve}enstvo ra~unaju}i na karakter svoga dostojanstva,
radije snosi, }uti, ne`eli da kuka i vi~e. [to je potomak ku}ici
zaostav{oj od dedova i pradedova jo{ toliko prirodno, to se bez
pristrasnosti ne mo`e re}i, da je to ste~eno parohijalnom
dobiti u ~asu vremena. To ogromno bogatstvo, koje se nama
pri{iva sa pridevkom "spahije", treba uzeti da je to prelazno sa
kolena na koleno u nasqedstvu i iz vremena na vreme prelazilo, a
ne da je u jednom vremenu dobiveno.
Do sad govorismo u op{te, a sad }emo preneti na{a posmatrawa na `ensku polutinu. Otac te dece kao sve}enik nau~io je na
lep{i zalogaj. Tim zalogajem zalo`i i svoju de~icu. De~ica u tome naviknuta, rastu i za udadbu nastupe a miraza se nema. Muka!!!
[ta tada sqedi?! Sqedi gurnuti je milosti i nemilosti kakve
prosta~ine.
Ako se matoro drvo da previjati, to se da i ta du{a pregnuti
za onim {to nije nau~ila. Ta nenavika u potowem dobu izrodi
nerilike doma}e. Kako je to tu`nom ocu gledati, to osvaki
roditeq zna. Slu~ili se prigoda da se popina }erka uda za kog
praktikanta dotle }uti, a kako slu~ajno, kao ni`e razrede
svr{iv{i {kole, postane ukaznim ~inovnikom, odma obrne list
sa ukorom govore}i jadnoj supruzi a popinoj }erki: da tebe nisam
uzeo, danas mogadijeh uzeti }erku nekog savetnika, na~alnika,
predsednika suda ili kapetana te tako mogadija biti sre}an
~ovek.
Iz tih re~i jasno se vidi da ~inovnici dr`e za nesre}u {to se
od sve}enika i `ene, kamo li da se za sve}enstvo otimqu kad su
"spahije".
Od nas toliko stotina jedva bi se pet mogla na}i, da su u stawu
}erki dati kao miraz po 200 dukata, a jednog nema kapetana, pa on
imao 5 }erke da im ne mo`e dati po 200 dukata (?); za vi{e
~inovnike, ne }emo ni da razgovaramo.

182

Da bi u svemu dali ta~nog ra~una, to }emo tu istinu ra~unom

potvrditi. Kad se uzme da kapetan ima 500 godi{wih talira, koje
~ini 200 dukata. Od tih 200 dukata neka za{tedi 100 godi{we sa
tim {to ne tro{i kad ide po srezu i {to ne tro{i za kvartir,
ogrev a i poslu`iteqa; jer panduri svoga kapetana poslu`uju i za
qubav (?). Sa {tedwom od 100 dukata godi{we, za 15 godina dok
}erka za udadbu poraste za{tedi se 1500 dukata bez interesa. Ja
bez svake sumwe napred znam, da }e mi se na to odgovoriti: od kud
mo`e jedan kapetan da se izdr`i sa 100 dukata godi{we. Do du{e
i sam bi na prvi pogled tako odgovorio, ali to je re~eno za onog
koji bi imao 5 }erke, a ko ih nema tome ostaje za obrazovawe
mu{ke dece. Toga i toliko, koliko ~inovni{tvo ima u mogu}nom
ostatku za obrazovawe i miraz svoje dece, toliko jadno
sve}enstvo nema ni za svoje u`ivqewe, kamo li da ima za miraz i
obrazovawe svoje de~ice.
Organizacija od 200 domova na svakog sve}enika, jasan je tuma~
bednog stawa; jer kad bi svaki i siroma{ni dom dao godi{weg
prihoda po jedan talir, tada bi parohija iznosila 200 talira, ali
kad se uzme da tre}a ~ast nikad ni{ta nepla}a i ono {to pla}a,
ostaje ve~ito u veresiji, to joj ne mo`e do}i ni 150 talira. Tih
150 talira raspodeliti na ono {to na{i u~iteqi imadu na
bezplatan kvartir, ogrev i familijaze, vidi se da ostaje 95
talira, dakle mawe 5 talira od u~iteqa H. klase. Da li je
preterano ili nije u ciframa od 18 talira za kvartir, 18 za ogrev
i 18 za poslu-`iteqa. Svaki savestan ~ovek vide}e da nije i da je
uzeto najmawe pla}awe i potro{ak.
Mi }emo se pri zakqu~ku na{ih posmatrawa jo{ jedan put
obrnuti i na imovinu sve}enika od 300 do 400 domova, pa }emo tu
istinu i ispovediti, da ba{ za to `elimo sistemati~nu platu, da
se me|u nama izravnamo te tako da se od onih {to vi{e imaju
oduzme, a onima koji mawe imaju dade. To pravedno poravnawe,
mo`e u~initi samo ststemati~na plata (?)
Kad se tako stvari u red dovedu, tada ni narodu ne }e biti
nikakvog tereta, tim vi{e, kad se bir pa i sve~arsko u nov~ano
pla}awe pri porezu pretvori.
Pri svr{etku, sve}enstvo sa najve}om blagodarno{}u
pozdravqa dostavu 92. br. "Jedinstva", o ure|ewu na{eg stawa, za
koje se postarala na{a rodoqubiva vlada kojim }e zadovoqiti,
davna{we na{e patwe, i patwe upravo zlopatnih na{ih
familijarnih du{a, koje sa stawem u u`ivlewem patni~kim se
pate. Da li se mo-`e re}i da su na{e familijarne du{e
zlopatni~ke ili nisu, to kad tra`imo zdravu rasudu, vide}emo
rezultat da jesu; ra~un bez brade ne}e biti bradatim, a devojka

183

biti popadija, ra~un je dobar ali verqiv i izilazi na ono {to no

se ka`e: ku}a od kamena, a u ku}i ni kamena. Tako ti je i sa
popov{tinom. Popov{tina stvar je dobra, a ne pita se da u ku}i
nema ni skroba, kad se popa du{om od tela rastavi. Po navedenim
istinama, svak mora priznati, da su zaista na{e zlopate,
familijarne du{e, koje }e tako i ostati, dok se ne uredi i ne
poboq{a, ovo dana{we patni~ko stawe.
[ari} je verovatno `eleo da predstoje}oj skup{tinskoj
debati o stawu sve{tenika logi~nim razmi{qawem podstakne
pozitivne odluke. Godinama se dosledno zalagao da sve{tenici
dobiju dr`avnu platu, na isti na~in kao wegove kolege u
Austrougarskoj carevini sa vladaju}om katoli~om verom.
Protestvovao je protiv zlobnih diskvalifikacija: " popova
posla" i "{to se pope zanosi{" (s prezrewem kao prema
igra~kama) i "sve}enici su spahije", koje "sve{tenstvo
komedija{ima i varalicama naroda svoga" nazivaju. Nije
o~ekivao da }e preterati i pogre{iti navode}i pore|ewe izme|u
sve{teni~kog polo`aja u Srbiji, sa polo`ajem u~iteqa i
kapetana. Na sebe je naro~ito navukao otvorenu srxbu u~iteqa sa
kojima je do nedavno delio istu crnu koru hleba, i ~iji je vi{e
nego skroman socijalni polo`aj [ari} veoma dobro poznavao kao
nekada{wi siroma{ni seoski u~iteq.
"Jedinstvo", 30. Maja 1871.
Dopisi "Jedinstvu"
\. P. Gorwa Kru{evica, 25. Maja.
U jednom od posledwih svojih brojeva, donosi "Jedinstvo"
dopis iz Svilajnca u kome se crta bedno stawe na{eg
sve{tenstva. Da g. dopisnik u tome nije tako daleko oti{ao, pa u
pogledu na materijalno stawe, ~ak i u~iteqe pred sve{tenstvo
ispotako, ne bi mu imao {to re}i. Ali ovako neka mi se oprosti,
{to g. dopisniku moram da ka`em da nema pravo, {to u~iteqskom
materijalnom blagostawu? zavidi. Ta on je samo trebao kao {to

184

sam veli svako }o{e da ispita, pa da se uveri, da grdna ve}ina

sve{tenika a ovu je vaqalo za merilo uzeti nije lo{ije
nagra|ena ni od ono nekoliko u~iteqa I. II. i III. klase, a o desetoj
ne treba misliti ni govoriti.

Sl. 64. ^lanak pod pseudonimom \. P., od 25. maja

No uzmimo najposle da je i tako, kao {to g. J. [. veli, da su t.j.

oni lo{ije nagra|eni, sve{tenici (jer on ne odri~e da ih ima i
dobro nagra|enih) zaista ostali iza u~iteqa pa neka nam onda g.
J. [. ka`e iz kog bi to uzroka bilo taka nepravda kao {to se
wemu ~ini. Vaqda za to, {to ta ve}ina sve{tenika na{ih mora
nedeqom i praznikom da napu{ta svoje doma}e i poqske poslove
te da se u te dane po 1 sat bogu pomoli za svoje stado, koje se me|u
tim oko mehane {uwa. Ako jo{ ko osim g. J. [. rekne da takav
posao vi{e vredi no onoliki kapetanov i u~iteqev rad i
odgovornost, onda odobravam da se g. J. [. quti, {to jo{ sad nije
sve{tenstvo bez razlike u nagradi barem sa kapetanima
izravnato. Ina~e sam za to: da do poboq{awa a ne ure|ewa
plate sve{tenstva pro|e toliko vremena, koliko pro|e od sad, pa
dok sve{tenici postanu propovednici Hristove nauke u pravom
smilu re~i.
Doma}e vesti.
Putnici koji su proputovali kroz dowo-dunavske krajeve na{e
otaxbine kazuju nam, da je beri}et ove godine po tim krajevima za
sad takav, kakav odavna, a vele vi{e od 10 godina, nije bio. Ovu

185

vest smo u toliko radije primili, {to smo se bojali, da silna

ki{a, koja ve} neprestaje od ovog prole}a, ne ubije u korenu `ito
i kukuruz.
Iz posledwe po{te.
U italijanskoj skup{tini se povela re~ pre neki dan o
ustrojstvu vojske. Lamormora predlaga{e da se vojska tako
ustroji, kako }e se u slu~aju nu`de, mo}i da stavi pod oru`je do 1
milijon vojnika.
"Jedinstvo", 9. Juna 1871.
Dopisi.
M. M. K. Rekovac (u Lev~u) 25. Maja.
U 104. broju "Jedinstva" ~itasmo jedan dopis iz Svilajnca od J.
[. s. "Ne{to o sve}enstvu".
Videv takav naslov obradovah se, nije li se na{ao koji
rodoqub, da koju re~ progovori o pozivu i du`nosti sve}enikovoj,
koji mu sad, kad se narodi ~isto jedan mimo drugog grabe koji }e
od koga pre metu slobode, bratstva i jednakosti dosti}i, kao
pastiru narodwem predstoji da vr{i i time svojoj pastvi
pripomogne da {to pre do te mete do|e.

Sl. 65. ^lanak pod psudonimom M.M.K. u "Jedinstvu", od 9. juna

1871. god.

Misle}i, kao {to rekoh, da je u re~enom dopisu o takom ~emu

govor, po~eh ga s najve}om pa`wom i voqom ~itati. Kad ali ono,
na `alost o tome nema ni spomena. Nego g. J. [. zapevao iz svega
glasa da kuka: "Kakvo je patni~ko stawe sve}enika" i kako
"nemaju po 200 dukata da dadu }erima miraz".

186

Ja ne ka`em da sve}enici ne treba stawe poboq{ati, nego da

treba i da je ve} krajwe vreme, kao {to je vlada i uvidila, pa zato
taj projekt sprema. Ali se ~udim g. J. [. kako on nemade kakve
druge uzroke, kao vaspitawe svoje dece, osigurawe familije,
nabavqawe vaqanih i pou~nih kwiga, navesti iz kojih bi trebalo
sve}enicima stawe poboq{ati, nego je kao najpre~e uzeo "miraz"
svojim }erima, da ih "ne guraju milosti i nemilosti kakve
prosta~ine".
Da tom "patni~kom stawu sve}enika" dade ve}i zna~aj, nije se
g. J. [. ustezao kazati da sve}enici imaju mawe prihoda? od
u~iteqa H. klase. To svoje kazivawe ne dokazuje nikakvim
ra~unom; a ovamo sam ka`e da je "popa nau~io na najlep{i
zalogaj" i da tim "zalogajem" zala`e i svoju decu. Dal je s neba
pao ili se ima odkud pa se i nabavqa taj zalogaj...?
Onaj, koji nema odkud da ostale svoje potrebe podmiri ({to
familijaran ~ovek za celo ne mo`e imati sa 95 talira godi{we)
ne}e imati odkud ni "lep{i zalogaj" nabaviti. A odkud je to popi
ja ne znam...
Daqe g. J. [. navodi kako kapetani, makar imali po pet }eri,
"imaju svakoj da spreme po 200 dukata miraza". To izvodi otuda,
{to veli: "Kapetan ima 500 talira, koje ~ini 200 dukata. Od tih
200 dukata nek za{tedi godi{we 100; pa }e za 15 godina, dok }erka
odraste, imati 1500 dukata".
Ho! Ho! gospodine J. [. To je velika gomila 1500 dukata..!! To
bi bez sumwe kapetan mogao imati, da mu je odmah ~im je se
o`enio, ili bar kad je prvo dete dobio, dato da je kapetan sa 500
talira.
Vi mislite da se u Srbiji postavqaju kapetani odmah ~im iz
{kole izi|u i da ima se odmah da 500 talira. A da je kapetan
po~eo slu`iti sa 60 talira; da nije mo`e biti imao ni 100 talira
godi{we kad se o`enio; da je 15 godina, snose}i oskudicu, slu`io;
da je ve} porod izrodio i po dve }eri udao i najzad da je se u veliki dug uvalio, dok je ve} jednom kapetanom postao: vi o tome i ne
powate ili bar ne}ete da da powate. S nekom ironijom
pripovedate: kako "panduri svog kapetana za qubav poslu{aju
(?)"
Ja mislim da je sa svim velika retkost na}i u Srbiji kapetana,
koji nema svog sopstvenog momka, koji mu kowa gleda i ostale
ku}ne poslove radi, a u ~emu se to pandursko slu{awe sastoji ne
znam, ako ne u zvani~nim poslovima, a to nije slu{awe "za
qubav"; nego du`nost. G. J. [. kao da nezna kakve su izmene za 12
god. u~iwene, nego misli da i sad, kao onda, slu{aju: panduri

187

kapetane, famuluzi u~iteqe, crkvewaci popove i t. d. A ja! Bogme

g. J. [. toga danas nema, niti treba da ima, nego kome treba sluga
nek mu pla}a pa neka slu{a. Ili ste vi i to samo za to naveli, da
date ve}i zna~aj "patni~kom stawu sve{enika"; jer, po va{em
mi{qewu, kao da se ne mo`e jedan hvaliti, dokle se drugi ne kudi.
Jo{ se g. J. [. tu`i {to sve}eni~ke }eri, kad nemaju "miraza",
ne }e da uzmu ve}i `inovnici, nego obi~no praktikanti. Dakle,
po mi{qewu g. J. [. tome je jedini uzrok, "{to se nema miraza".
Ja se bojim da tu nedma ve}eg uzroka od "miraza".
G. J. [. i samom sebi u tom dopisu protivure~i, jer u istom
stoji na jednom mestu da je "popa nau~io na lep{i zalogaj", a na
drugom sravwava popov{tinu kao: "ku}u od kamena, a u ku}i ni
kamena" i da u ku}i nema ni skroba. Sad kako se to jedno s drugim
sla`e...
Takvi se i ostali sadr`aj dopisa g. J. [. sve protivu re~ewe
samom sebi i vika na Petra, da tim (samo tim) na~inom pohvali
Pavla, da o wemu dopisu g. J. [. ne treba vi{e ni govoriti.
Na posletku g. J. [. `elim, da se skorim uverite, da u Srbiji
ima vlada, koja se jednako brine za stvestrano unapre|ewe na{e
domovine, da }e ona sa narodom znati dogovoriti se, kako i
koliko treba koga nagraditi i bez te va{e tolike kukwave i vike
na kapetane. Ostavite se hvaliti, nego da radimo svi zajedni~ki
da samim delom i kod vlade i kod naroda poka`emo, da smo
zaslu`ili ve}e nagrade. To vam ne govori bogati kapetan nego
jedan, kao {to ga i nazvaste, siroma{ni u~iteq.

S velikim interesovawem sam prelistavao nekoliko slede}ih

brojeva "Jeinstva", o~ekuju}i da se pojavi [ari}ev odgovor na
oba o{tra prigovora. Razmi{qao sam na koji na~in }e se
odbraniti. Wegov dopis od 21. maja, zaista deluje previ{e
konkretno i mo`e mnoge direktno da povredi, {to se naro~ito
vidi iz drugog dopisa, najverovatnije jednog nepotpisanog
kapetana. [ari} je naivno naleteo na "minu" sa navo|ewem
primedbe da je "popa nau~io na boqi zalogaj" i spomiwawem
miraza sve{teni~kih k}eri, iako }e se wegova prva k}erka
Milica roditi u Svilajncu tek 8. septembra iste godine. U to
vreme spremala se zakonodavna skup{tina koja je na dnevnom redu

188

imala poboq{awe stawa sve{teni~kog stale`a. Bilo kakav javan

[ari}ev odgovor u jednom dnevnom listu, sigurno bi dosta rekao
o wegovoj li~nosti. Prihvatawe o{tre polemike sa argumentima
na sve tri strane, potvrdilo bi da je [ari} i borac, i da je
spreman pera da ukrsti. Na moje zadovoqstvo, poznati inicijali
J. [. pojavili su se 20. juna u dopisu poslatom osam dana ranije.

J.[. "Jedinstvo", 20. Juna 1871.

Dopisi "Jedinstvu"
J. [. sv. Svilajnac, 12. Juna.
U 111. broju "Jedinstva" upravio je na mene odgovor neki
dopisnik iz Gorwe-Kru{evice, pod \. P. na moj dopis o
sve}enstvu. G. \. P. u prvim stavovima svog... priznawe
u~iteqskog te{kom polo`aja, a s druge strane opet i to, {to sam
ja od 1863 god. pa na ovamo svake skoro godine vi{e dopisa
odnosno u~iteqskog stawa pisao i podizao svoj glas u interesu
u~iteqa t.j. govorio sam da bi trebalo da se u~iteqima bar po 150
godi{we talira dade. Ja kad sam god {to pisao, pisao sam u
ravnopravnom smislu i razumevawu, a {to nisam op{irnije osim,
"ili siroma{nog u~iteqa" o u~iteqima, prigodom govora o
sve}enicima govorio, to je kao zaseban fakt o sve}enicima
u~inio taj izuzetak me|u nama i u~iteqima. Dr`im da nikom ne
mo`e biti krivo za pozivawa, pa to kako u~iteqima tako i
svakome bez razlike.

Sl. 66. [ari}ev odgovor u "Jedinstvu", od 12. juna 1871. god.

189

Moja misao, koja na navedenim uzrocima ravnopravnim i

podjednakim, a koje na osnovi izbegnu}a narodweg sudara i zava|e,
uvek be{e sistemati~na plata. Komisija rade}i na projektu
ustrojstva sve{teni~kog stawa, po povr{nosti izgleda kao da je
sve}eni~kom stawu u ne~emu pomo`eno; ali kad se podrobnije
zagleda u sam dopis a osobito kad se posmotre re~i: "Da g.
dopisnik J. [. u tome nije tako daleko oti{ao, pa u pogledu na
materijalno stawe "~ak" i u~iteqe pred sve}enstvo ispotakao, ne
bi mu imao {to re}i".
Da u tome dopisu nema zavidqivosti i da joj se ni samog traga
ne mo`e na}i, to vas g. dopisni~e upu}ujem na re~i mog dopisa gde
velim: "Uda popina }erka za nekog praktikanta ili siroma{nog
u~iteqa". Ja mislim g. \. P. da je podpuno priznawe kriti~kog
u~iteqskog stawa, kad je kazato: "siroma{nog". Po tome, ni po
smislu, ni po re~i niti je bilo niti }e biti u takovom dopisu kao
{to be{e dopis o sve}enstvu, zavidqivosti. Vi va{im odgovorom
kao da na to idete: kad ko napi{e dopis, to da mora pokraj wega
napisati i kwigu obja{wewa; to nikad nije postojalo niti mo`e
postojati.
Da meni nije bilo ni na kraj um, i da mi ba{ nije moglo ni
do}i u pamet zavideti u~iteqskom blagostawu, kao {to vi
rekoste, to s jedne strane gorwe re~i: "ili siroma{nog u~iteqa",
potpno tvrde moju stvar ispita, to se vidi da u stvari nije ni{ta
u~iweno, ne uzev{i u prizrewe da je poglaviti izvor kavxewa i
zava|e nenapla}ewe: sve~arskog, ven~awa, kr{tewa i opela. Kad
se uzme da to ba{ nije (kao glavni uslov pora|aju}ih se sva|a)
uvr{}eno u sistemati~nu platu, ve} ono {to se najboqe pla}a kao
n. p. bir, to se vidi da nije odnosno ure|ewa sve}eni~kog stawa
velika usluga u~iwena.
Vi }ete g. dopisni~e, kao i va{ jednomi{qenik g. dopisnik M.
M. K. iz Rekovca, i na te re~i povikati da se manem kukawa, ali
ako vi uzimqete razlo`na dokazivawa za kukawe to se quto
varate; jer ono {to se razlozima dokazuje, to se kukawe ne zove.
[to vi g. \. P. pri va{em zakqu~ku va{eg dopisa rekoste, da
se ja qutim {to nismo u nagradi izravnati sa kapetanima, to vam
i na to moram re}i: niste me razumeli. Ja i ako sam se pozivao, ja
se nisam qutio, kao {to jasno svedo~e moje re~i: "Sve}enstvo
ra~unaju}i na karakter svoga dostojanstva, radije snosi, }uti,
trpi, ne `eli da kuka i vi~e. Ja kao {to sam uvek, tako sam i toga
puta bio za to t. j. da bi pravedno bilo da se vlada postara za
na~in i sredstvo (kao {to se i postarala) te da se sve}enstvo s
narodom izmiri. Na tome iskqu~ivo, od sviju posebni priznawa,
poglavito se osniva tra`bina sistemati~ne plate pa ma se i daqe

190

kriti~ki `ivilo, premda bi se s te strane oskudnim i od 150

domova dohodak u`ivaju}im sve}enicima u~inila usluga {to bi
me|u sobom bili izjedna~eni, te bi se kao {to je i u dopisu o
sve}enstvu kazato: od imu}nih oduzelo, a neimu}nim dodalo.
[to vi g. \. P. zavr{iste va{ dopis s re~ima: da ste vi za to
da do poboq{awa ne ure|ewa sve{teni~ke plate toliko vremena
pro|e, koliko je i do sad, pa dok sve}enici postanu propovednici
Hristove nauke, u pravom smislu re~i, to bi vam na to odgovorio:
kad bi vi preporu~ili sve}enstvo a ne wegova dela, onda ba{ ne
bi bilo zalu`no da se u prezrewe uzme, jer preporuka va{a niti
odvratawe nema, niti mo`e imati kakvog uticaja na poboq{awe
stawa sve{teni~kog.

U toku ove polemike u "Jedinstvu", u Beogradskim vestima

istog lista objavqeno je: "Od 7. Maja zakqu~no prodava}e se
lebac u ovda{woj varo{i po 65 para ~. na oku". U doma}im
vestima moglo se pro~itati: "Wegova svetlost Kwaz Crnogorski
javio je prekju~e telegramom Namesni{tvu Kwa`evskog
dostojanstva, da ga je Provi|ewe obdarilo mu{kim ~edom...", a u
Beogradskim vestima se obave{tavalo da }e "19. o. m. u 7 ~asova u
ve~e biti molebstvije za prestanak ki{e, u svima beogradskim
crkvama, po naredbi vi{e duhovne vlasti..."

Iste godine [ari} }e razviti svoju najve}u aktivnost

novinara i kulturnog poslenika. Zbog neure|enih re~nih tokova,
Morava i Resava su se izlile i po ko zna koji put nanele mnogo
{tete narodu ovoga kraja. [ari}ev opis prirodne katastrofe
najzrelije je wegovo novinarsko delo.

J.[. "Jedinstvo", 27. Juna 1871. br. 131.

Dopisi "Jedinstvu"
Svilajnac, 22. Juna.
Iz vode uzeh pero, da opisujem na{e jade i ~emere. Ako ni
odkud a ono }e vam iz depe{a biti poznato, da se 16. t.mes. u sredu

191

posle podne u 4 sahata, voda odpo~e iz Resave izlivati, i do 6

sahati voda je tako male i varo{ poplavila da su preko mehana i
nekih ku}a ~amci i ~unovi plovili, a na nekim mestima mogo{e i
la|e ploviti. U sredu ve~e i celu no}, voda je postepeno rasla, a u
~etvrtak je dawu za 1 stopu opala do 6 sahati u ve~e, a od tog doba
opet je po~ela rastiti, i do u petak u jutru, malo be{e ve}a i od
izme|u srede i ~etvrtka no}u. Voda je sredom i ~etvrtkom, kao i
petkom no}u na mestima tolika bila po malama, da je zauzimala
visinu od 7-8 stopa.
Pri takvoj grdnoj veli~ini vode, narod je svoje spasewe na
ku}evnim krovovima na{ao, i dao je Bog te su sve du{e spa{ene,
samo se za jednog ~oveka ne zna, i taj je po svoj prilici vodom
odne{en. Za ostale, i da li je jo{ ko mrtav jo{ se ne zna.
[to se stoke ti~e, to je preko hiqade poginulo, i to koje
goveda, ovaca, sviwa i pernate stoke. Ovo je od prilike uzeto, a
bi}e jo{ i vi{e; jer nisam u stawu sve ta~no opisati do daqeg
izvi|awa.
Kakovi je strah i u`as bio od srede do petka, to sami sebi
predstaviti mo`ete. Ru{ewe ku}a, piska i jauk za izbavqewe
narodno, rika goveda, kroktawe sviwa, davlewe pernate
`ivotiwe i sve ostalo, `ivom ~oveku nagove{tava{e: sve op{ti
potop. Pucwava pu{aka i padawe oxaka, obja{wava{e sva~ime
propast. Vodeni potop koje kako nas je mimoi{ao; ali druga jo{
ve}a nesre}a mimoi}i nas ne}e, a to je u`asna glad; jer su poqa
sva poplavqena. [to su ku}e popadale, i {to su ku}e poreme}ene
da izme|u toliko stotina ku}a nema ni 100 za upotrebu dok prva
ki{a padne, to ni po jada ne bi bilo samo da nisu poqa
poplavqena.
Kad ovim jadima dodamo i bolest koja se lasno mo`e poroditi
iz ubita~nih izparewa, to se jama~no mo`e re}i Svilajncu, Bog
da prosti.
Koliko nam je voda pri~inila, toliko se ne ~udimo, kao {to
se ~udimo {to nikoga nema i {to se ne zauzimqe da se budi koji
koraci preduzmu i izvi|aj na~ini kako da se ovoj bedi na put
stane, i da se zaustavqena voda u Resavu sprovede, ve} i dan dawi
po malama le`i. In`inira nema, vlast }uti, a narod strada, kao
niko wegov. Stoka smrdi po gradinama, sredstva se niko nikakvog
nela}a i sve spava mrtvim snom.
Ako se starija vlast ne postara i ako ona ne izda naredbu, i od
svoje strane komisiju ako ne po{aqe, to se skoro mo`e nadati i
skoroj nekoj bolesti, koja }e gora biti od ove prve u`asi.

192

J.[. "Jedinstvo", 10. Jula 1871.

Dopisi.
Svilajnac, 2. Jula. Na{a visoka vlada, staraju}i se i neumorno
vode}i brigu o svome narodu, izaslala je komisiju, koja }e
ispitati sve one krajeve vodom poplavqene i postradale. To
ota~asko poduza}e, kao {to }e sve krajeve obradovati, gdi do|u ti
komisari, tako je i nas obradovao dolazak g. Danila
Stefanovi}a, ~lana dr`avnog Saveta i g. Sergija Stankovi}a , i
to tom vi{e, {to su sa dolaskom g. savetnika odma preduzete
mere, da se ubla`e {tete, vodoplavom po~iwene. Da je zaista
golema {teta Svilajncu vodoplavom pri~iwena, to se i otuda
mo`e videti, {to je g. komisar sa svojim ekonomom, koji mu je u
pomo} pridru`en, probavio ovde od 29. Juna od posle podne, pa do
1. ov. mes. do pridve~e.
Po onome uputstvu, kojim je g. komisar upu}en od visoke vlade
da izvidi {tete vodom pri~iwene, sve je ono ta~no izvr{eno, i
na{a je varo{ica o`ivahnula tako, da je korak na{e visoke vlade
o pribegnu}u u pomo} svome narodu sam po sebi pun
blagodarnosti. I zajista, na{e gra|anstvo, na `arki i
rodoqubivi korak na{e g.g. Namestnika, od sveg srca blagodari,
pa tako gg. Namestnicima za izaslanstvo, tako i g. komisaru, koji
se svojski zauzeo da stvar {to ta~nije ispita, kao i o na~inu,
kako da se ubla`e pretrpqene {tete; jer je odmah mestnim
vlastima dato punomo}stvo, da se svima neimu}nim qudima mo`e
iz ob{tinskog ko{a dati na zajam rne, koliko bude potrebna na
familijarno izdr`avawe.
Kakova, koliko i u ~emu je {teta varo{ici i okolini
u~iwena, g. komisar je sobom na pismeno odneo.
Ovom prilikom, bilo bi `eleti da se op{tinska i policajna
vlast verno pridr`avaju preporuka g. komisara, te da od svakog
lica doznadu koliko je kome {teta u~iwena. To treba podrobno
da izvidi sreska vlast, a ne da se povr{no ka`e suma {tete; jer je
i g. komisar kazao, da se u spisku ta~no nazna~i ime i prezime
svakog lica, kao i u ~emu je koje lice o{te}eno, a i sam zakon
propisuje, i i{te takovu u svemu ta~nost, a ne povr{nost ko {to
neki ho}e.
Iz posledwe po{te
...Veliki vezir Ali-pa{a jako je oboleo. Po savetu lekarskom
ne bi trebao da radi.

193

4. Avgusta...
Beogradske vesti.
Od sutra zakqu~no, prodava}e se leb u ovda{. varo{i 62 para
na oku.
10. Avgusta...
Danas navr{uje na{ mladi knez 17. godinu svog `ivota, a tre}u
godinu od kako se, u ime Wegovo, neumorno i uspe{no radi na delu
slobode na{e i ujediwewa srpskog...

Po~etkom jeseni u [ari}evom domu i pored svega bilo je

mnogo radosti rodilo se drugo dete, k}i Milica, o~eva majka,
moja baka.
O{tre polemike oko [ari}evog ~lanka o re{ewu
sve{teni~kog stawa u Srbiji, kao i skori predstoje}i neuspeh
zakonskog predloga u Zakonodavnoj skup{tini, kao da na [ari}u
nisu ostavili dubqi trag barem ne vidqiv u ~lancima koje
redovno objavquje u "Jedinstvu". Wega interesuju i drugi
problemi. Ima mnogo vi{e materijala koji bi mogao da se objavi,
nego {to mo`e da objavi u Beogradu. O nekim temema `eli da
pi{e i objavquje ponovo, jer smatra da su va`ne i da nisu jo{
povoqno re{ene, kao {to su dru{tveni statusi sve{tenika i
u~iteqa, polo`aj Srba u Dalmaciji, ili ujediwewe svih
ju`noslovenskih naroda itd. Intelektualno, kulturno i
ekonomski razvijenija sredina u kojoj se na{ao u varo{ici
Svilajncu, pro{irena ~itaonica i novoosnovana omladinska
dru`ina ~iji je bio predsednik, sigurno su ga podstakli na
neobi~no smelu i originalnu odluku da sam pokrene svoj list.
Istovremeno, mo`da je naivno o~ekivao da }e izdavawem
sopstvenog glasila, u 35-oj godini `ivota, pored ve}eg

194

dru{tvenog ugleda, donekle poboq{ati i svoj materijalni

polo`aj.
[ari}ev list prvi put se verovatno pojavquje u drugoj
polovini septembra 1871. godine. Zove se "Resavski po{tono{a",
i skromno se sastoji od jednog lista, dve stranice, formata 41h25
cm. Glava novina je jednostavna, bez uobi~ajenih kitwastih
ukrasa koji su bili karakteristi~ni za tada{we prestoni~ke
novine izdavane u Kragujevcu i Beogradu. [ari} ambiciozno
namerava da list objavquje dva puta mese~no. Godi{wa pretplata
bila je 48 gro{a. Prenumeracija se slala redakciji. Oglasi su se
napla}ivali prema tarifi od 10 para po broju i 10 para za oglas
od pet redova. Rukopisi se nikom nisu vra}ali. Na dnu druge
stranice nalazio se tekst: Izdaje, ure|uje i odgovara Jovan
[ari}, sve}enik, a u desnom uglu [tamparija Jovanovi}a i
Pavlovi}a u Pan~evu.
Iako na svega dve stranice, "Resavski po{tono{a" je imao
~lanke, dopise, vesti i druge priloge. Glavna rubrika bila je
posve}ena nekoj dru{tveno aktuelnoj i [ari}u posebno va`noj
temi. Stalna rubrika bila je "Na{e doma}e stvari", u kojoj je
objavqivao dopise iz Srbije i drugih krajeva. Imao je podlistak
sa prilozima iz kwi`evnosti i nauke, donosio je razne
zanimqivosti i pou~ne priloge. Iako je mahom sam pisao
tekstove, povremeno se koristio saradnicima, a prenosio je i
kratke tekstove iz drugih listova. Po svom sadr`aju tako su
izgledali i beogradski listovi "Svetovid" i "Jedinstvo" u
kojima je [ari} sara|ivao.
Prili~no originalna rubrika u listu je "Razgovor Tuge i
Vuge", koju pi{e sam [ari}. U vidu literarne forme dijaloga
izme|u dve izmi{qene li~nosti Tuge i Vuge, raspravqa se o

195

razli~itim pitawima iz politi~kog, dru{tvenog i kulturnog

`ivota. Ponajvi{e se raspravqa o doma}im i stranim
politi~kim temama i o problemima sve{tenika i u~iteqa,
kojima je kao intelektualcima list namewen.
"Resavski po{tono{a" je predstavqao neku vrstu stale{kopoliti~kog glasila. Prvobitno je {tampan u {tampariji
Jovanovi}a i Pavlovi}a u Pan~evu, a ne{to kasnije u Beogradu, u
{tampariji N. Stefanovi}a i dru`ine.
"Resavski po{tono{a" bio je prvi provincijski list u
Srbiji!
Nije bilo lako odlu~iti se na izdavawe novina. Malobrojna
~itala~ka publika, to jest, mali broj obrazovanih qudi, uglavnom
sve{tenika i u~iteqa, i ogroman broj potpuno nepismenih qudi
me|u trgovcima i zanatlijama, nisu bili pogodni za prikupqawe
pretplate (prenumeranata) i pokrivawe tro{kova izdavawa
lista. I pored toga, [ari} se usudio na ovaj veoma skup i hrabar
korak shvativ{i veliki dru{tveni doprinos novina u
nastavqawu procesa bu|ewa nacionalne svesti, {irewu nau~nih
saznawa i iznad svega, narodnom prosve}ivawu. Kao izvor
korisnih obave{tewa i saznawa, [ari}ev "Resavski
po{tono{a", bio je mali prozor u svet, istovremeno kao i prozor
u lokalni svet i probleme ~itavog Resavskog okruga.
U pismu Zareta @ivojinovi}a, upravnika Resavske
biblioteke u Sviljancu, upu}enom ocu Pavlu, 30. jula 1959.
godine, povodom [ari}eve delatnosti i izdavawa lista, stoji:
...o Va{em dedi sve{teniku Jovanu [ari}u mo`emo dati samo
oskudne podatke. U Letopisu Resavske biblioteke na str. {estoj
doslovno je napisano:

196

"1872 godine ~itaonica je izdavala svoj list "Resavski

glasono{a" koga je ure|ivao dalmatinac Jovan [ari}, sve{tenik
iz Svilajnca.
"Resavski glasono{a" {tampan je u Pan~evu i zbog onda{wih
saobra}ajnih prilika i drugih te{ko}a iza{ao je svega u 10
brojeva".
Kao {to se iz ovoga vidi ima izvesnih neslagawa izme|u
podataka sa kojima raspola`ete i zapisa u LETOPISU.
Pouzdano se zna da se list zvao kao {to je u letopisu zapisano a
ne "Resavski po{tono{a". Na`alost ne raspola`emo ni sa
jednim primerkom...
...Iz Svilajnca nebi ste mogli dobiti podrobnijih podataka
od ovih koje vam dostavqam.

Tako je prili~no samouvereno i naravno na osnovu onog {to je

pred sobom imao, pisao upravnik Resavske biblioteke u
Svilajncu, ne znaju}i da otac Pavle ve} u to vreme ima u rukama
[ari}ev list i barem ta~no zna kako se zove. Bugarski okupatori
u toku dva svetska rata zaista su dobro obavili svoj posao i
uni{tili mnoge kulturno istorijske vrednosti.
U `eqi da iz Svilajnca ipak saznam ne{to vi{e od onoga {to
je otac prikupio, a mo`da i da se na neobi~an na~in poigram
sudbinom, po~etkom jeseni 1985. godine, novom upravniku
Resavske biblioteke uputio sam i sam pismo sa molbom da mi se
pomogne u prikupqawu gra|e o Jovanu [ari}u. Ovoga puta
nikakav odgovor nije stigao. Znao sam. Pribojavao sam se one
najstra{nije stvari, a to je, da i sami znamo da zaboravqamo i
uni{tavamo vrednosti, imena i doga|aje. Novi Letopis
biblioteke u Svilajncu verovatno nije zabele`io ni jednu jedinu
re~ o ocu Pavlu i meni, koji smo prvi pisali o [ari}u. I sve
{to }e pro~itati iz moje kwige o Jovanu [ari}u koju smo u
porodici objavili 1986. godine, bi}e od sada samo wihovo
otkri}e i zasluga. To je primitivno lice "kulturne" provincije,

197

koje se koristi tu|im radom i likom. Kao da neki "bugarski

vojnici" i daqe neumorno zatiru tragove!?
Povr{no se koriste}i mojom kwigom o Jovanu [ari}u, koju
sam odneo i poklonio Resavskoj biblioteci 1986. godine, N.
Gruji} i M. Milojevi}, autori obimne monografije "Resava
putevima borbe i slobode", objavqene iste godine u Svilajncu,
napisali su doslovno slede}e:
Hronika Resave od 1804-1945.
U drugoj polovini 1871. godine pojavio se u Svilajncu
"Resavski po{tono{a", prvi provincijski list u Srbiji, pod
uredni{tvom sve{tenika i u~iteqa Jovana [ari}a. [tampan je u
Pan~evu. Izlazio je dva puta mese~no. "Resavski po{tono{a"
izme|u ostalog, naro~ito se zanimao u~iteqskim i sirotiwskim
pitawima i to "u pravcu koji `eli kretawe unapred". Ovaj list je
prenosio mnoga {tiva iz drugih listova, pa i iz "Radenika"
Svetozara Markovi}a.

Ako se uzme u obzir da se na prvoj stranici ove monografije o

Resavi nalazi portret Josipa Broza Tita i da je gotovo ~itava
kwiga ura|ena najvi{e zbog toga da bi se tobo`e objasnio i
opravdao partizanski pokret i bratoubila{tvo u toku Drugog
svetskog rata, i da bi se socijalisti~ke ideje u Srbiji pokazale
kao sveobuhvatne ideje srpskog naroda, onda su logi~ne neke grube
neta~nosti u ovom {turom tekstu da je prvi broj iza{ao u
drugoj polovini 1871. godine, jer se o~igledno radilo ve} o 5.
broju lista, kao i da se [ari} bavio sirotiwom, verovatno
`ele}i da pre}ute problem sve{enika i u~iteqa u Srbiji toga
vremena, i da mu izmisle pohvalu klasne svesti. Tako|e je
apsurdna tvrdwa, ni~im dokazana, da je sve{tenik [ari}
prepisivao tekstove iz "Radenika". [ari}eva povezanost sa

198

Svetozarom Markovi}em je sme{na i neistinita, barem u ona dva

jedino sa~uvana broja lista "Resavski po{tono{a" (Br. 5 i 6).

Sl. 67. Prva stranica lista "Resavski po{tono{a", broj 5, od 15.

novembra 1871, Godina 1, dlamatinca Jovana [ari}a, sve{tenika
i u~iteqa iz Svilajnca (Arhiv Srbije)

U petom broju "Resavskog po{tono{e", od 15. novembra 1871.

godine, uvodni ~lanak je posve}en vladinom predlogu o
sve{teni~kim platama, koji je u skup{tini propao.

199

(Izvodi iz lista) Na{ sve}eni~ki, vladom sastavqeni

predlog, u skup{tini nije na{ao odziva on je za ovu godinu
propao. Na{a pravedna stvar mora biti ili pre ili posle
nagradom osve{tana. Ba{ sad ne treba da o~ajavamo; ba{ sad
treba da najvi{e radimo. Svakom je slobodno boriti se za svoje
razloge. Javna govornica je za svakoga. Ko god ima pravo, taj se
svaki za svoju stvar boriti mo`e i sme. Nama predstoji veliki
rad. Vi{e o~iju vi{e vide; vi{e pameti, vi{e znaju. Za op{tu
stvar svi moramo raditi. Bi}e bra}e koja }e bratski popraviti
na{e pogre{ke, za da ka`emo na{e razloge... Bratska re~
otvori}e i gvozdena vrata. Na dogodinskoj skup{tini mo`emo
ono postignuti {to ovogodi{wi neki skup{tinari nisu hteli
razumeti. Delajte dok svet imate.
Na{e doma}e stvari. Jagodina. Sve{teni~ka plata je boqe
re{ewe od slobodne tarife za odre|ene sve}eni~ke poslove.
Seoski sve}enik po 3-4 puta ide iz sela u selo da prikupi bir.
Sve}enik do kolena u blatu u sred zime ide od ku}e do ku}e. Neki
dadu, neki ne dadu, ve} se prikriju, a `ena ka`e: "~ovek mi ovde
nije, niko bez wega u moj ko{ nesme dirati, {ta je on popu du`an
neznam". Sve}eniku se nepla}a vodica za slave ni u crkvi pri
rezawu kola~a. Novci se {aqu po deci. Deca u putu potro{e pare
na bureke, simite, perece, zemi~ke itd. Kad sve}enik zatra`i
pare, deca se boje}i batina, ka`u: "Boga mi tato, vara te popa".
Ne mo`e se napredovati u na{em narodu dok je sve}enstvo u
ovakvom polo`aju. A pomo}i }e mu se najboqe, ako mu se plata, po
godinama slu`be opredeli. U potpisu, Jedan sve}enik.
Sa utoka Ra~e. Kako koja godina, kod nas sve vi{e va{ara se
otvara. Retko je, mislim, koje selo na drumu, ma kom, ostalo a da
va{ar nije tra`ilo. Kafanxije i pantaxije imaju najvi{e
koristi, a s wima i komendija{i, koji celog svog veka priliku
tra`e da koga obrlate, prevare i fino pokradu. Osim toga,
nekoliko dana pre i nekoliko dana posle va{ara, bo`jaci po
obli`wim selima jedan za drugim tumaraju, te svojim nagrdama,
magarcima i mazgama decu pla{e, koja obi~no ku}u ~uvaju dok
stariji u poqu rade. @eleti bi bilo da se takvi probisveti odma
proteraju, komedija{ima taksa da se odredi, a oja|enim
bo`jacima {to po celom va{aru u glas zapomagaju, ustanovi
radni~ka ku}a, te i oni da priliku dobiju {to privre|ivati,

200

kako ne bi bili gra|anima na teretu, a otaxbini na porugu

ku`iti ceo svet.

Sl. 68 Druga stranica lista "Resavski po{tono{a" br. 5

Zadar (Dalmacija). Potalijana{ke novine "Dalmata", organ

potalijana{a, to brutalno ~edo izroda Slovensko-Dalmatinskog
puka, tako daleko ide u svome bezobrazluku, da arogantno tvrdi da
su potalijana{i samo qudi od visokog roda. Zna~i, na{i qudi
nisu ni{ta i oni ni{ta ne vrede. Lijepa ti hvala "Dalmata".
Narod nije mrtva ma{inerija, kojom mo`e svak kako ho}e drmati,

201

ve} umni i mo}ni sklop, koji sudi i rasu|uje o koristima i

svojijem potrebama.... Kad je "Dalmata" takovo inteligentno
Bo`ije stvorewe, to smo radoznali od wega ~uti da nam
razrije{i ovu dilemu: ili narod postavqa careve i kraqeve i
~inovnike, ili carevi, kraqevi i ~inovnici postavqaju narode
da budu narodi. Kad narodi postavqaju careve, kraqeve i
~inovnike, to otkud najvi{em bi}u da se mo`e {to prebaciti,
rekav{i da su ~inovnici od najvi{eg roda. Narod nije ni~ije
podno`je, samo je narod mo}an i sna`an u svemu, zato samo narodu
treba slu`iti, a drugome nikom.
Un dalmata.
Razgovor Tuge i Vuge. U vidu dijaloga, Tuga pita, a Vuga
odgovara. Raspravqaju se aktuelne svetske i doma}e teme. Odnos
Austro-ugarske i ^e{ke. [ta je sa Hohenvartom? [ta je rekao
grof Andra{i u be~kim dr`avnim ve}ima? On tra`i
apsolutizam za Slovene. Umesto apsolutizam, boqe je re}i
tiranizam. [ta [ari} misli o agitatorima dr`avnim? To su
pa{kvilanti, nisu za nikakvo poverewe. Oni pi{u bezpodpisna
pisma. Ko mo`e {to poverovati crnom slovu na beloj artiji, bez
imena, koje je to slovo napisalo. [ari} ho}e da svaki ono u o~i
ka`e {ta ima kazati, pa ma kome to bilo. Vremena Vu~i}eva su
pro{la. Despotizam policajni ne samo da nije potrebit, ve} se ne
sme ni povratiti. (Bravo pradeda [ari}u!, prim. autora)
Podlistak. (Svr{etak) Beseda. Zavr{ni deo govora
sve{tenika Mijata \. Radosavqevi}a, narodnoj vojsci prilikom
vojne ve`be u ]upriji 23. septembra 1871. Sli~no Stefanu
Nemawi, Milo{ Obrenovi} je Srb-junak koji je svoj narod od
tu|eg jarma oslobodio. Bra}o vojnici! [ta sve mo`e u~initi
ujediwewe jednoplemene bra}e, sloga i qubav k otaxbini, ali i
pocepanost, koja mo`e sve ono poru{iti, {to su neki krvqu
zadobili. Dana{wa na{a Srbija pozvana je da prva razvije
zastavu za slobodu i ujediwewe vascelog srpstva, jer pisak, jauk i
vapaj ostale bra}e nemo`e Srbija vi{e podnositi.
[to me gleda{ u rukama tu|im,
[to me gleda{ na mukama te{kim,
[to me gleda{ na o{trome no`u,
[to me gleda{ u tamnici hladnoj,
[to me gleda{ u turskom sinxiru,
[to me gleda{, {to me ne spasava{,
[to ne radi{, da me oslobodi{?!

202

Vako cvile Srbi preko Drine

U toj Bosni zemqi ponositoj;
Vako cvile Srbi Hercegovci
Na Neretvi vodi valovitoj,
Vako cvile Srbi Arbana{ki,
Na Kosovu i oko Prizrena!
A kad srpska ratna truba zatrubi, svaki je Srbin i srpskoga
imena, i ko `eli slobodu i narodno ujediwewe, treba da jurne pod
trobojni krsta{ barjak i na kom }e biti napisano: sloboda i
ujediwewe srpskog naroda. No da bi sa uspehom mogli izvr{iti
tako veliko delo, da od spoqa{weg neprijateqa sa~uvamo i na{u
sopstvenu slobodu, da bi kadri bili da u danoj prilici
pro{irimo granice na{e, Srbija treba da ima dobro izu~enu
vojsku. I treba da imate svagda na umu da se samo sa spremnom i
dobro nau~enom vojskom, mo`e osnovati velika dr`ava. Da Bog da
srpski top skorim zagrmio na Avali, a odjeknuo na Balkanu! Da
Bog da da se sva srpska bra}a skorim uzajamno rukovala i za jednog
glasa zapevala pobednu pesmu srpskome kraqu Milanu
Obrenovi}u IV. Amin.
Oglas. Kwi`evna vest. "PAN^EVAC", kalendar za narod za
prestupnu godinu 1872. Ovaj kalendar ima odabran sadr`aj, na
finoj velinskoj artiji {tampan, izi{ao je iz {tampe i mo`e se
dobiti u glavnoj kwi`ari g. Lazarevi}a i u kwi`ari g.
Valo`i}a, i u unutra{wosti Srbije kod sviju potkwi`ara. Cena
je momadu 5 gro{a.
Mi ga svakoj srpskoj ku}i najtoplije preporu~ujemo.

Izdaje, ure|uje i odgovara

Jovan [ari}, sve}enik

[tamparija Jovanovi}a i
Pavlovi}a u Pan~evu

U "Resavskom po{tono{i", [ari} se vidqivo i uporno

zalaga`e za eti~ku, kulturnu i jezi~ku osobenost srpskog naroda.
U prilozima se podsti~e op{ti kulturni napredak, ~uvawe svih
izvornih istorijskih i kulturnih vrednosti, i zala`e se za

203

unapre|ewe kulturnog i nacionalnog rada, a sve u korist mladih

nara{taja i prosvetiteqskih te`wi tog doba. Pa`qivo se
upotrebqavaju tu|ice iz stranih kultura u okru`ewu, i
~itaocima obja{wavaju zna~ewa pojmova, kao {to su, na primer,
"policajni despotizam" i "agitatori dr`avni".

Sl. 69. Glavna ulica u Svilajncu

"Resavski po{tono{a", Broj 6.

U Svilajncu, 30. novembra 1871, Godina
Ovim brojem svr{ava se prvo tromese~je. Ona gospoda koja
predplatu nisu isplatila i poslala, neka je {to skorije po{aqu,
jer mi nismo u stawu list na veresiju davati. Osobito se
peporu~ujemo gg. i bra}i sve}enicima i u~iteqima, pa ako su radi
da list i daqe izlazi, to neka predplatom pohitaju.
Treba li na Moravi most (}uprija) i koji su razlozi za
ustanovu okru`nog suda u Svilajncu. (Nastavak. Vidi 3. i 4. broj
"Po{tono{e")
Posle navedenog va`nog pitawa o mostu na Moravi, izlazi
ni{ta mawe pitawe sastava okru`ne vlasti iz sreza resavskog i
sreza moravsko-mlavskog. Postoji jednodu{na `eqa i molba
naroda, koji je na znatne `rtve gotov, samo da dobije okru`ne
vlasti u Svolajncu, i pontonski most na Moravi. Na{e

204

gra|anstvo iznosi i ni`e nazna~ene razloge za potvrdu ne

odlagawa o zavedewu oku`nog suda i to:
1. Resava je jo{t iz davna{wih vremena istorijskih bila uvek
znatan predeo, dobro naseqena `upa, vrlo udesna za trgovinu i
izvoz doma}ih produkata. U vreme prvog i drugog ustanka imala je
okru`ni sud (ma|istar) i okru`nog poglavara, najpre kneza
Stevana Sin|eli}a, a docnije Milosava Zdravkovi}a.

Sl. 70. Prva stranica lista "Resavski po{tono{a", broj 6, od 30.

novembra 1871, Godina 1, dlamatinca Jovana [ari}a,
sve{tenika i u~iteqa iz Svilajnca (Arhiv Srbije)

205

Resava je dala jednog savetnika, po imenu kneza \uricu iz

Svilajnca. Potrebno je da se ne oduzima silom zna~aj jednom
predelu i mestu koje je udesnim polo`ajem, mnogobrojnom
naseleno{}u, bogatstvom i trgovinom svojom imalo uvek
va`nosti i zna~aja kao ~uvena, nahija i okru`no mesto kao {to je
Resava i Svilajnac.
2. Resava je jedan od najgu{}ih naseqenih srezova u Srbiji.
Kako ~ujemo, visoka vlada namerava da ga podeli na dva sreza. Ve}
i time dokazuje se potreba novog okruga, kome bi glavno mesto
Svilajnac bilo. Podelewem sreza resavskog na dvoje, Svilajnac
bi jako posrnuo. (Nastavi}e se)
Na{e doma}e stvari. Crkvenac. Kako nam napreduju na{e
narodne {kole i koje su smetwe wihovom napredku? Zna se da
alat ~ini zanat. Badava je meni {to sam ve{t majstor, ako alat
nemam. Badava je neznam kako stru~ne u~iteqe da dobijemo za
narodne {kole, ako one nisu sa svima potrebama snabdevene.
U~iteq nemo`e sa golim duvarima deci nauku kako vaqa
predavati. Za{to u~iteqi nebi imali u na{im {kolama ceo
atlas jestestveni sa prirodnim bojama svake `ivotiwe i biqa, pa
i rase qudi sa wihovim no{wama, za{to ne bi imali ne{to od
fizi~kih sprava, kao: toplomer, vlagomer (barometar), za{to
nebi imali globus i jo{t neke od nauke stvari? Za{to da nam
deca nemaju kwige i druge potrebe nu`ne, kao: artije, pera,
mastila, tablica, pisaqki, i za{to krede, velike table, skamije
koliko treba i kakove treba, za{to sve to nebi imali u svoje
vreme kad nam ustreba? Nije pak dovoqno da imamo sve te
potrebe, kad se hr|avo pose}uje {kola od strane u~enika. Hr|ava
je i u {koli posluga slu`iteqa. "[ta mi ti zapoveda{ u~itequ,
zar si ti moj gospodar? op{tina me pogodila, ona mi i zapoveda
{ta da radim?!" "[ta }e biti jesenas, boqe ve~eras", veli mudra
srbska poslovica. Moje je mwewe da bi starawe za {kolu trebalo
preneti na ministarstvo prosvete. Na taj na~in bi se imao jedan
starateq nad svim {kolama, a izbeglo bi se parni~ewe jednoga
sela sa drugim za tro{kove {kole. Ako se to ne uredi na ovaj
na~in, dovek }emo sa {kolom ramati.
Mito, u~iteq.
Turska bezakowa. Turci su ubili Bogdana iz Brato{ine; 13.
Sept. ubili su Vuku Veseli}a na Jabuci; istog dana ubili su
A}ima Veseli}a iz Prijepoqa; 2. Avgusta isprebijali su i
glavu slupali Pavlu, unuku popa Vida iz [arana. Ubili su Mi}a
Borisavqevi}a iz Novevaro{i, najbogatijeg trgovca. Omer

206

Porobi} Tur~in, isprebijao ja Martu, mati jeromonaha

Prokopija i wene dve drugarice, {to su pre{le preko poko{ene
livade Omerove.
("Crnogorac")

Sl. 72. Druga stranica lista "Resavski po{tono{a", br. 6

Turska glupost i la`a. Po{to Turci preko vlasti nisu mogli

zabraniti da se zvonik zida i krst na wemu podigne, na|o{e
jednog turskog sveca dervi{a, i dogovore se za 200 cek. da za 40
dana u~ini da crkva sa zvonikom sama padne. Dervi{ je 40 dana
mahao brojanicama, ali od crkve ne otpade ni jedan crepi}. Kad
vide da mu molitva ne poma`e, jednu no} omrkne u Sarajevu, a ne
osvane, te tako Turci osta{e kao i svaki glupaci, a dervi{
odnese novce kao i svaki la`ov. (U malom je ne~em u~iwena
izmena; u zakqu~ku dao sam smisao. Ur.) ("Crnogorac")

207

Razgovor Tuge i Vuge. Tuga: Vugo! mi se razgovarasmo o vi{e

koje~emu, a o putovawu svetlog kneza Milana u Livadiju ni
re~ice. Vuga: Ja bi rekao da je putovawe vi{e bilo dinasti~no
sredastvo, ne`eli da je bilo od drugog kakvog politi~kog smisla.
Tuga: Na{ narod je zdravo raspolo`en od kako je svetli knez
Milan poodio velikog ruskog cara Aleksandra. Tuga: [ta
"Narodni list" javqa o dalmatinskim mladi}ima koji se {koluju
u Be~u i Gracu? Vuga: Mladi qudi dali su se sebi~nosti i
slavoqubqu i grde najve}e prijateqe narodne. Kad na{i mladi}i
na{a deca do|u sebi, dobro }e videti da se samo bratskom
slogom sve posti}i mo`e, a bez sloge, nigde ni{ta ni do veka,
niti je ko {togod postigao, niti je mogao postgnuti. Tuga: [ta je
novo iz Carigrada? Vuga: Sultan }e na prole}e putovati po
svijem provincijama, tge da sam vidi pravo stawe stvari. Treba da
sve op{tine spreme spiskove koliko su Turci u kojoj op{tini
ubili du{a, kao i spiskove za druga bezakowa, pa da sultanu
predadu. Ako to urade pod okriqem nota bene jevropski
zastupnika, zaista }e se uveriti veliki valija o bezakowu
wegovih ~inovnika. Tuga: Kako idu javna predavawa g. dr.
Jasnevskog? Vuga: Predavawa g. dr. Jasnevskog idu vrlo dobro, jer
je omiqena li~nost u gra|anskom `ivotu.
Podlistak. Odlomak. Iz istorije kwi`evnosti i prosvete
slovenskih naroda do XIV, od V. A. Macjevskog. (.) Pogled na
slovenska nare~ja. Slovenska nare~ja prevazilaze u mnogim
odno{ajima gr~ki jezik. Nare~ja slovenska bogatija su od gr~kih
i po izra`aju i svojstvu jezika, u ~emu nas ube|uje jezik ^eha,
Poqaka i Rusa. Slovenski filozofi mogu jo{ crpiti to blago
svoje re~i iz `ivota a ne iz kwige, kao {to su prinu|eni bili da
rade ispitiva~i starogr~kog jezika. Sloveni su govorili jo{ u
petom veku osobitim nare~jem ~im su se pojavili na pozornici
sveta pod sopstvenim, do tada, op{tim nazivom, a {to se ti~e
crkvenog jezika, on je postao sveop{ti ili diplomati~ko
crkveni kao {to je saksonsko nare~je kod Nemaca, kada je Martin
Luter preveo na wega sv. Pismo. Sloveni su bra}a kako po
razgovoru, tako i po ose}awima, neglede}i na to, {to ih dele
religije, prosveta i uprava. Slovenski jezik je savr{eniji od
sviju jevropskih jezika, i pre sviju je dobio to savr{enstvo. U
svakoj nardno-slovenskoj re~i, skriva se duboka misao, koja
`ivim bojama izobra`ava karakter i zanimawe naroda. Osobito
je primetno u imenima, {to se daju pri kr{tewu i svr{uju se sa
obi~no na bog, bor, hval, dal, dan, dar, gwev, gost, kraj, miq, mir,

208

plug, plok, rad, slav, vit, voj. U tim re~ima vidi se pobo`ni
na~in misli naroda, koi qubi milosr|e, gostoprijemstvo, svoje
ota~astvo i zemqoradwu, qubi slavu i svet, no nikada
nezaboravqa svetiti se neprijatequ, koji naru{ava wegovo
spokojstvo.
(Svr{i}e se)
Na~in protiv kolere. Povodom pojavqivawa kolere, zadarski
"Narodni list" donosi na~in protiv kolere i ka`e: "Kada je pre
nekoliko godina kolera besnila u Belgiji, vlada je priob}ila
vrlo zgodnu odredbu, kako da se bolest u pravom po~etku ugu{i.
^im ~ovek opazi da mu je mu~no, neka legne u krevet i na tijelo
neka metne vru} tawir zamotan rubcem, neka pije crni ~aj sa
crnim vinom ili jo{ boqe jako crno vino sa |umbirom. ^im se
pojavi znoj, nestalo je najve}e pogibeli. Bolesnik tada mo`e
sasvim mirno do~ekati lekara. Prva je briga, da bude `eludac
zdrav i jak; nevaqa daklen piti pi}a, jesti nezrela vo}a,
neupotrebqavati kisela jestiva, salatu i krastavce. Najvi{e se
pak preporu~uje sve` (~ist) vazduh, ~isto pi}e, jela i
obitali{ta".
Izdaje, ure|uje i odgovara
Jovan [ari}, sve}enik

[tamparija Jovanovi}a i
Pavlovi}a u Pan~evu

Sl. 73. Stara pijaca u Svilajncu

209

Dva jedino sa~uvana i dragocena primerka lista bila bi

tako|e nepovratno izgubqena u vremenima koja su dolazila kao
neumitna i razorna srbijanska poplava, da tada{wi ministar
unutra{wih dela kne`evine Srbije, Radivoje Milojkovi}, po
prirodi svog policijskog i birokratskog mentaliteta, nije
pa`qivo pohranio ("uhapsio"!) u svoju arhivu dva primerka
lista br. 5 i 6, "Resavskog po{tono{e", koja je sam [ari}
poslao ministru.

Tako, zahvaquju}i upornosti [ari}a da se bori za svoj list i

revnosti jednog policajca koji je strogo po{tovao tada{wi zakon
o ukidawu slobode {tampe i obaveznoj cenzuri, a ne zaslugom
kulturnih institucija ili upravnika Resavske biblioteke, danas
dr`imo u rukama i ~itamo dva jedino sa~uvana broja jednog retkog
lista.

(Integralni tekst lista "Resavski po{tono{a, br. 5 i 6,

nalazi se u Prilogu kwige Marko Babac, "Jovan [ari}",
objavqene 1986. godine)
Iz jednog pisma i jednog telegrama koje je [ari} iz Svilajnca
poslao ministru unutra{wih dela Milojkovi}u, otkriva se jedan
od razloga zbog kojeg su se ova dva jedino sa~uvana broja
"Resavskog po{tono{e" na{la u policiji.

210

Sl. 74. Pismo sa adresom Ministru unutra{wih dela koji se ~uva

u Arhivu Srbije (AS MUD-P, 1871, FV, 106)

Gospodinu Radivoju Milojkovi}u,

Ministru Unutra{wih Dela
u Beograd.
Gospodin Ministre!
Ve} je dvadeset dana, od kako le`i peti i {esti broj moga
lista na |umruku u Beogradu. Nadao sam se dana{wim
dili`ancom brojeve dobiti, dili`anac do|e a lista nema, i
tako, list }e umesto odre|enog roka 15., morati odocniti sa 4.
dana, a mogu}e i vi{e. Da li je bilo dosta 20. dana le`awa, to
}ete i sami videti, da je to preko svake mere. Jovanovi} i
Pavlovi} za uverewe da je list poslat, u pismu mi po{aqe po
jednu kopiju. Te kopije {aqem Vama na uvi|ewe; radite kako
znate. Ja dosta {tetivam, pa zato i ovom prilikom preporu~ujem
da mi se dozvoli u Beogradu list izdavati, da se jednom izbegne
lenost i nemarnost |umru~ka, koje me dosta tro{ka i {tete
ko{ta.
U Svilajncu
jesam g. ministra
15. Novembra 1871
Jovan [ari}
Ured. Resavskog po{tono{e

211

Istog dana, posle podne, [ari} je ministru uputio jedan

telegram.

Sl. 75. Telegram Ministru Unutra{wih dela, od 15. novembra

Telegram
Kwa`esko-Srbsko telegrafsko nadle`atelstvo
G. Ministru Unutr. Dela
Beograd
List za {tampu gotov po molbi je li odobreno u Beogradu
{tampawe? Odgovor pla}en.
[ari}
Broj telegrama 59
Broj re~i 20
Vreme predaje dan 15, ~as 5, min. 35
Vreme dolaska dan 15, ~as 6, min. 26

212

Pod brojem PN 9395 u ministarstvu je zavedeno [ari}evo

pismo i telegram. Na pole|ini telegrama nalazi se slede}i
tekst:

Prim. 16. Novem. 1871.

P. N. 9395
Odgovoreno mu ovako:

[ari}u

Svilajnac
Po zakonu o novinama mestna policajna vlast daje odobrewe za
izdavawe novina a ne ministar.

Ovaj tekst je precrtan sa tri vertikalne linije i dopisan je

slede}i pasus:
Mestna policajna vlast daje odobrewe za {tampawe novina, a
ne ministar.

Po{to se list "Resavski po{tono{a" u po~etku {tampao u

Pan~evu, nepotrebno dugo se zadr`avao na beogradskom |umruku
(carinarnici). Na [ari}evu molbu za odobrewe da list {tampa u
Beogradu, odgovoreno mu je, tako|e, telegramom koji je [ari}
platio, da dozvolu izdaje mesna policijska vlast, a ne ministar.
[ari} se molbom obratio Upravi varo{i Beograda, koja mu je
napokon izdala tra`eno odobrewe, pod uslovom da za list
odgovara neko lice koje stanuje u Beogradu. Tako je 1872. godine,
odgovorni urednik "Resavskog po{tono{e", verovatno samo
formalno bio Petar B. Joakimovi}, a Jovan [ari} se potpisao
kao vlasnik i izdava~ lista. [tamparija je bila N. Stefanovi}a
i dru`ine, iz Beograda, kako navodi Stojan Novakovi} u
Bibliografiji srpske i hrvatske kwi`evnosti (Glasnik Srpskog
u~enog dru{tva, 1874, kw. HL, str. 301).

213

Sl. 76. Savsko pristani{te. Ispod Saborne crkve je |umrukana

(carinarnica) sagra|ena 1836. godine

Nema nikakvih podataka o razlozima kada je i za{to list

prestao da izlazi. Verovatno je do`iveo sli~nu sudbinu mnogih
listova toga vremena u Srbiji: ugasio se zbog malog broja
pretplatnika i velikih tro{kova za same izdava~e koji su bez
i~ije finansijske pomo}i sa strane, o svom tro{ku izdavali
listove. Izdavati list sa prete`no dru{tvenom tematikom u
maloj varo{ici Svilajncu, bilo je zaista hrabro, ali prihod od
pretplate nije bio dovoqan. Srpska provincija nije bila
spremna da prihvati ovakvu vrstu promena i za sada je ~vrsto
odlu~ila da se u tom smislu ne mewa i da ne dozvoli drugima da je
mewaju.
Verovatno posle desetak brojeva [ari} je odustao od suvi{e
te{kog i skupog posla i obustavio daqe izdavawe lista, a potom
je 1873. godine, sa suprugom Sofijom i decom Mihailom i
Milicom, po ~etvrti put krenuo u selidbu, na put u daleko selo

214

Kuti (blizu Hercegnovog u Boki Kotorskoj) u ponu|enu mu jedinu

slobodnu parohiju, primiv{i po drugi put austrougarasko
podanstvo.
Tako }e [ari} jedno vreme biti odvojen od svog novinarskog
posla, ali ne i od pisawa kwiga!
Do{ao je kraj godine i u "Jedinstvu" vi{e nema poznatih
inicijala J. [.
"Jedinstvo, 10. Decembar 1871.
Doma}e vesti.
Ukazom od 3. o.m. postavqen je g. Josif Pan~i} za rektora vel.
{kole na godinu dana.
"Jedinstvo", 21. Decembra 1871.
Razne vesti.
Amerikanci su davno poznati kao qudi koji ostvaruju na putu
pronalazaka i ono {to se dr`i za nemogu}e. Sad po{to se po~ela
na novo da podi`e tu skoro izgorela varo{ ^ikago, po~elo se
ozbiqno da razmi{qa kako da se udesi da se cela varo{ greje sa
vodenom parom, od prilike onako kao {to se osvetqavaju varo{i
gasom...

215

9.

"NARODNI PRIJATEQ"
U~inilo mi se da u ovom trenutku [ari}evog `ivota treba
uzeti rukopis oca Pavla i navesti neke podatke koji se samo u
wemu nalaze. Zanimqivi i nadahnuti opisi likova i doga|aja
verovatno su tek delimi~no bili verodostojni, jer su se
zasnivali na pri~ama o~eve bake Sofije, a delimi~no bili
rezultat o~eve ma{te. Slede}e doga|aje otac je ovako opisao.
U toku 1872. godine, [ari} je vodio prepisku sa Zadarskom
Konzistorijom tr`e}i name{tewe sve{tenika u Dalmaciji. Pod
izgovorom da nema upra`wenih mesta, ponu|ena mu je parohija u selu Kuti
(kod Zelenike) u Boki Kotorskoj. Na to je [ari} pristao, nadaju}i se da
}e lak{e odatle pre}i u Dalmaciju, u svoj rodni kraj. To }e mu po}i za
rukom tek nakon 13. godina.
I politi~ke prilike u Srbiji pred wegov odlazak u Boku Kotorsku
nisu odu{evqavale Jovana [ari}a. Namesnici maloletnog Milana
Obrenovi}a, . Blaznavac, Risti} i Gavrilovi}, nisu bili vi{e u stawu
da obuzdaju nesnosnog, hirovitog i lakomislenog kneza. On se oslawao na
mawinu konzervativaca, a odupirao velikoj ve}ini liberala i radikala
u Skup{tini. Wegova vlada gu{ila je napredni socijalisti~ki pokret
koga je s uspehom pokretao Svetozar Markovi}.
U to vreme [ari}eva supruga Sofija gubi oba roditeqa, pa jo{ ja~e
privijena uz svog supruga i dvoje dece (Mihaila od 3. i Milice od 2.
godine), sprema se u jesen 1872. na put u nove krajeve koje do tada nije
poznavala, na put bez povratka.
Jovan [ari} napu{ta svoje ogwi{te, parohijalni dom u Svilajncu i
polazi na dalek i te`ak put. Ispra}aj je bio vi{e nego dirqiv. Veliki
broj prijateqa, gra|anstvo i omladina, srda~no su ih bili zavoleli i
te{ko im je bilo da se sa wima rastanu zauvek.
Poasle vi{e dana putovawa stigli su u Boku koju dotle ni [ari} nije
poznavao. Iz Zelenike, sa obale qupkog zaliva, krenuli su iza podne ka
novoj parohiji, u selo Kuti (2 km. daleko od morske obale). Prolaze}i
kroz lepe predele, stigli su u pitomu zelenu dolinu sela, srda~no
do~ekani od strane obave{tenih me{tana.

216
Istina, prvi utisak bio je donekle neugodan, ulaze}i u zapu{teni
parohijalni dom. No to ih nije dalo zbuniti ni obeshrabriti. Bili su
veoma optimisti~ki raspolo`eni, nadaju}i se u svoje sposobnosti i
ve{tinu opho|ewa sa narodom u malim selima.
Svi su ih srda~no do~ekali i pritekli im u pomo} da im urede
sme{taj, odu{evqeni na prvi pogled, sa novim mladim popom, wegovom
simpati~nom popadijom i wihovo dvoje male de~ice. @ena Jovana
[ari}a, Sofija, veoma dopadqiva, stekla je velike simpatije me{tana
koji su se svojski zalagali da im ugode u svakom pogledu. Stekav{i
uva`eno po{tovawe, oko wih }e se i ovde po~eti okupqati omladina
kojoj }e oni nesebi~no i predano pomagati na wenom kulturnom uzdizawu.

Sl. 75. Crkva sv. Trojice u selu Kuti kod Zelenike u Boki Kotorskoj

Parohija u Kutima sa crkvom i parohijskim domom pripadala

je Eparhiji Bokokotorsko-Dubrova~koj, a wen episkop bio je
Gerasim Petranovi}. Sa wim je [ari} bio u veoma srda~nim i
prijateqskim odnosima, i dugo sara|ivao poma`u}i mu u
prikupqawu istorijske gra|e koju je [ari} otkrio i znala~ki
koristio u prebogatom arhivu manastira Savina u Hercegnovom.
Kao nemi eho odjekuje nekoliko slede}ih citata iz
beogradskih novina koje su [ari}u sada veoma daleko. Fizi~ki,

217

on je stvarno u jednom "kutu" zemqe kojeg }e poku{ati, barem

duhovno, da pribli`i tom velikom, uznemirenom i nesre}nom
svetu.
"Budu}nost", list za politiku, narodnu privredu i prosvetu,
urednik Lazar Komar~i}. 14. Marta 1873.
Otkud navire nesloga...
Po poznatome pravilu: "podeli pa zapovedaj", Turska i
Austrija umele su ne samo da podr`e stare, nego po seju i nove
klice nesloge i nebratstva me|u Srbima. Obe}av' svakojake
povlastice, nagrade, olak{ice i koristi onima koji bi se
odrekli narodnog imena i narodne vere, one podstako{e i
raspali{e strasti koje od brata nebrata prave. Tako se odeli{e
od naroda: knezovi, begovi, age, spahije, baroni, weme{i,
"velikodostojne" i sve{tene i svetske ulizice; tako odpado{e od
narodne svetiwe; poturice, ma|aroni, talijanske udvorice, Srbi
muhamedanske vere, ili potur~ewaci, i Srbi katolici, ili
{okci...
Repertoar Srpskog narodnog pozori{ta za mesec mart 1873.
U nedequ 11-og
Siro~e i ubica
Utorak 14-og
Qubav i {ala
^etvrtak 15-og
Pariski ritar
Nedequ 18-og
Milo{ Obili} (od Suboti}a)
"Budu}nost", 11. Aprila 1873.
Jedna re~ o "na{em stawu i na{im problemima"...
Samo jo{ nekoliko re~i o tome, kako mi mislimo da bi se
moglo okrenuti na{e privrednostawe na boqe. Mi iz dana u dan
govorimo: treba nam prosve}ivati narod. I ja sam na jednom mestu
u ovome mome dopisu spomenuo kako se doista od we ima najvi{e
o~ekivati. Ali ja ne razumem pod prosvetom samo {kole, nego
razumem i sve druge ~inioce koji bistre svest narodnu te da pozna
{to boqe i sebe, i svoj dom, svoju ekonomiju, svoju zemqu; razumem
zakone i ustanove, koji }e podpomagati razvijawe zdrave misli i
`ivota u narodu, davati mu {to ~e{}u priliku da svoju pamet
meri na op{tem kantaru i bogati je novim i novim znawem i
iskustvom...

218

Oglas Jedan vaqan |ak a siroma{noga stawa `eleo bi da

obu~ava decu. Kome bi trebao neka se izvoli javiti uredni{tvu
"Budu}nosti".

U svom rukopisu otac Pavle ovako daqe opisuje [ari}ev

`ivot u Crnoj Gori.
Po{to su se sredili u Kutima, u novoj sredini, i privikli na okolinu
koja im je bila veoma naklowena, pa`qiva i mila, uve}ala se [ari}eva
porodica s prole}a 1873. godine, kada im se rodio drugi po redu sin
Milenko (ime dobio po [ari}evom prijatequ i dobrom drugu Milenku
Drobwaku). Sa uve}anom porodicom, Sofija se snalazi dobro i lako, uz
veoma ugodnu primorsku klimu Boke Kotorske. O~arana je prirodnim
lepotama okoline. To je okrepquje i podsti~e na istrajan i neumoran rad
u svojoj porodici i na selu.
Jovan [ari} sti~e veliku privr`enost svojih parohijana. Oni ga
usrdno i obimno poma`u, tako da on i porodica mu, ne oskudevaju niu~emu.
Postepeno se ku}i, nabavqaju}i najpotrebniji name{taj, tako da je mogao
neometano da radi na svojoj drugoj kwizi koju }e izdati na \ur|evdan,
1875. godine.

U Srbiji promi~u svakojaki doga|aji za koje skromni [ari} i

ne haje. Velike ideje izgovaraju se vatreno, uzvi{enim tonovima
i gestovima, a obi~ni qudi kao da uporno `ive neki drugi `ivot
u nekom drugom svetu u kome va`e neke druge ideje, uvek iste i
nepromenqive.
"Budu}nost", 5. Juna 1874.
Beogradske novosti.
U kafani kod "^etiri godi{wa vremena" no}as su se sva|ali
i potukli zbog devojaka, kasapski momci \or|e Dimitrijevi},
Nikola Gli{i} i Dimitrije Markovi} sa wih 7. kavaqerista
me|u kojima je bijo i podnarednik Alimpije Petrovi}. Sa svima
je u~iweno {ta treba.
Nikoli @ivanovi}u, }ur~iji, ukraden je zlatni prsten
dijamantski u vr. 8 duk. Lopov je Paulina Obermajerova.
Ju~e oko 4 sahata zapalio se slu~ajno oxak na kafani kod
"Albaneza", ali je odma bez svake {tete uga{en.

219

"Budu}nost", 10. Jula 1874.

^ujte. J. L. ~inovnik ministarstva istukao je mog {egrta 5. ov.
mes. pre podne, {to mu je ovaj poslan od mene tra`io dug od
cipela {to ga ve} dva meseca ~ekam. @alosno je to kad su
gospoda tako po~ela rasditi... a jo{ `alosnije po nas majstore
{to i ono, koje krvavim znojem zaradimo ne smemo tra`iti od
takvih. Ovo dajem javnosti radi upravqawa drugih majstora s tim,
da je i mene samoga iz kancelarije, kad sam poiskao naplatu,
sikterisao na poqe. M. Vojvodi}, majstor obu}ar.
Druga kwiga Jovana [ari}a, pi{e otac Pavle, nosi naslov: "Narodni
prijateq ili mali revizor na{ih svrha". ^uva se u Narodnoj biblioteci
u Beogradu, pod reg. br.II/52884.
I ova skromna kwi`ica, tako|e je {tampana o wegovom tro{-ku, 1875.
godine i posve}ena je na{oj omladini. Iznosi u kra}im crtama na{u
nacionalnu istoriju. Isti~e potrebu da se `ivi u bratskoj qubavi i
slozi me|u na{im narodima. Ka`e da su Srbi, Hrvati, Slovenci,
Hercegovci, Bosanci, Crnogorci, Makedonci, Al-banci, Tesalci i Bugari
na{a bra}a. Isti~e potrebu ~uvawa materweg jezika protiv te`wi
nametawa tu|ih jezika (italijanskog, nema~kog i ma|arskog). Nepovoqno
se izra`ava o nekim negativnim pojavama kod omladine u Srbiji, koje se
on zapazio za vreme svog boravka u Srbiji...

Sl. 76. Potkorice kwige "Narodni prijateq"

220

(Tekst kwige "Narodni prijateq ili mali revizor na{ih

svrha" nalazi se u Prilogu monografije "Marko Babac: Jovan
[ari}", objavqene 1986. godine.)

Kwiga je zavr{ena u Kutima (Boka Kotorska) i datirana je sa

1875, na \ur|ev-dan; ima 62 stranice i sadr`i 12 poglavqa
(~lanaka). [tampana je u Zadru, u kwi`ari I. Vodicke. U uvodu
pisac i izdava~ Jovan [ari}, sve{tenik i narodni u~iteq,
navodi dve narodne poslovice: "Gde je sloge, tu je i Bo`iji
blagoslov", i "Slo`na bra}a ku}u ku}e, a neslo`na ru{e", kao
i jednu strofu pesme Ivana Gunduli}a
O qepa, o draga, o slatka slobodo,
Dar, u kom sva blaga vi{wi nam Bog je do!...
Sva srebra, sva zlata, svi qudski `ivoti
Ne mogu bit plata tvojoj ~istoj qepoti.

Sl. 77. Preporuka episkopa Gerasima Petranovi}a i sadr`aj kwige

221

(Izvodi iz kwige)
Mome narodu. Narode dragi! Tebi je svaki sin, svaki rodoqub
i svaki patriota najvi{e du`an, a i ja Ti sa bra}om mnogo i
premnogo dugujem, jer si samo Ti svakome i otac i majka; samo si
Ti najsvetija iskra sviju bo`anstvenih darova, kojima sna`i{,
o`ivqava{ i krijepi{ ukupne uzdanice na{e, sviju i svakoga.
Narode mili! Tvoje vrline su ne{to od onoga stabla Tvoga. ...Daj
mi se nadati da, da }e{ posvetu ovu od svakad vatreno Te qube}eg
i po{tuju}eg onim usr|em primiti, kojim Ti i djelce ovo
posve}uje izdavaoc. Narode moj plemeniti! ovako skroman prema
vrlinama Tvojim, daj mi se nadati, da}e{ posvetu ovu od svakad
vatreno Te 1ube}eg i po{tuju}eg onim usr|em primiti, kojim Ti
i djelce ovo posve}uje.
Kuti (Boka Kotorska), na \ur|ev-dan, 1875.

Sl. 78. Dve stranice kwige "Narodni prijateq"

Jedna prvo svega. Samo je istorija jasni tuma~ svega, pa nam

zato ona jasno govori i ka`e: Na{ narod je imao prolaziti kroz
mnoge i mu~ne mijene i nevoqe. Kad zagledamo u istoriju i
unutranost `ivota na{ega naroda, odma dolazimo na takav
dogled, da se upravo moramo diviti, kako je na{ narod `iv ostao.
Tu|inska pohlepna ruka ~e{}e je pa i vi{e puta poku{avala

222

pru`iti grabqive svoje {ape u namjeri, da nam ugrabi pod svoje

skute ovak komadi} na{e pra|edovske kr{evite zemqe. Treba
biti svoj me|u svojim; da svi treba da za op}e blago svoje
domovine i svoga naroda radimo. Istina je mu~no re}i, ali
moramo priznati, da se {tono ka`u i malo i veliko na ono poqe
dalo, a osobito u Srbiji, koje nikakvoj sre}i ve} narodnoj
propasti vodi, a to je pravi uzrok, te je danas mali broj onih, koji
pi{u i rade o narodu i wegovom dobru. Ako se u ne~emu budem
prebacio, svak nek je uvjeren, da to na ni~ega drugog nije
proisteklo, ve} jedino iz rodoqubnog zanosa, za da se {to boqe
korakne napredku. Radova}u se ako budem pogodio svrhu i pravac
prema dana{wim na{im potrebama, koje se poglavito vrzu oko
{to ve}eg odoma}ewa na{eg materweg jezika, a oko {to boqeg
osna`ewa na{e narodnosti. Ovo su moje najsvetije svrhe, i o
wima }u najradije misliti, osje}ati, govoriti i kad uzmognem
raditi i pisati.
1. Koje su na{e du`nosti?
^ovjek i dru{tvo, dru{tvo i ~ovjek, dalo bi se tvrditi, da je
jedno i isto. Pojedinac mo`e biti tuma~em dobra dru{tvenog,
utoliko je i dru{tvo ogledalo pojedinca. Sre}a i jednog i drugog
o jednom klinu visi. Prekr{en klin, prekr{en je ukupan
napredak. Bol, koji bi otuda do{ao na ma koju stranu, odjeknuo bi
kroz sav `ivot. Ima nas dosta koji napu{tamo i zanemarujemo
svaki umni polet svoga napredka, daju}i slobodu svakom napadaju
na narodnost i wezin napredak. Izdavati se za borca narodweg
bez borbe i oru`ja, nemo`e se primjeniti kao istinito qubiti
domovinu; jer fali stvarnost te potvrde. Borba punim srcem i
~istom du{om za op}u korist, kao {to je ona narodnosti, koliko
je di~na, toliko je sveta i plemenita. Qubiti svoju domovinu i
narodnost, ono isto zna~i, {to i dug odu`ivati opstanku svoga
`ivota.
2. O gajewu narodweg osje}aja.
Lakomisleno srqawe u tu|in{tinu i u woj nalaziti ne{to
boqe od svoga; malo ili nimalo poklawati pa`wu i qubav svojoj
kwizi, svome govoru i jeziku; nalaziti da je sve u tu|ina boqe
nego {to je svoje; malo mariti za moralne i reli|iozne istine
svoje zemqe; otvarati vrata tu|in{tini, a zatvarati vrata od
svoga; sve su ovo na{ neoprostivi grijeh. Zbog toga se kod nas
malo ili nimalo pi{e o narodnom `ivotu, wegovom preporo|aju
i napredku. Marko Maruli}, Nikola Dimitri}, Andrija
^ubranovi}, besmrtni Ivan Gunduli}, Raji}, Dositej Solari},

223

Karaxi}, Mu{icki, Jovan St. Popovi} i ostali na{i pisci kod

nas se dan dawu slabo pomiwu, {to mora biti ru`no i za nas
~udnovato. Tu|e pisce ponosom pomiwati i o wima dikom pisati,
nebi bilo osuditi, kad se svoje nebi u zaborav bacalo. [to je
jo{t gore, koliko pijeska pokraj mora ima, toliko nas ima
nejednolikih na~ela, pojmova i misli, da se jedva koji s kojim
susresti mo`emo, pa malo ima koga, da nas mo`e ujediniti,
zdru`iti i slo`iti. Na{e ku}e, pusto su ogwi{te za narodnu
kwigu. U na{im ku}ama, ili se ne}e na}i kwiga na{a, ili ti koja
se na|e, na}i }e se tu|inska; a ovoje te{ki udarac na{em
napredku... Du{a narodna nalazi umnu ranu u {kolama, ali se
{kolskom sistemu jedva mo`emo zadovoqiti; jer u woj ne samo da
ono {to se u~i nevaqa, ve} i mnogoga onoga u {kolama nema, {to
se nare|uje da se u~iti mora. Da bi na{i u~iteqi {to ve}i dug
odu`ili prema svome narodu i svojoj du`nosti, morali bi {to
vi{e izu~avati narodni `ivot i wegovu istoriju, kako bi imali
{to vi{e materijala za svoja predavawa. Na{ je narod kroz mnoge
nevoqe imao prolaziti; wegov je `ivot bogata kwiga. Narodne
pjesme, pripovjetke, poslovice, zagonetke i obi~aji, bogato uti~u
na {to boqe poznavawe qepote i bogastva narodweg jezika. U
koliko bude {to vi{e {kolska nastava prilago|ena duhu
narodwem, u toliko }e iz {kole izlaziti i narodni qudi. Kad se
narodwe obrazovawe {to boqe i `ivqe razvije u {kolama
potrebitim kwigama i jezikom; kad se u porodicama razvije duh
narodnosti; jezik i govor, bi}e dobroga izgleda, da }emo se brzo
obogatiti qudima i narodnim sinovima.
3. O negovawu materinog jezika.
Kako pojedini ~lan dru{tva, tako i cjelo dru{tvo, pozvato je
da neguje materin jezik; jer je on sto`er, oko koga se okre}e snaga
i pojedinca i svega dru{tva. Negovawe materinog jezika, jo{t je
kod nas u zabataqenosti, {to bi trebalo da nije, a ovome su
poglavito kriva dva uzroka. Kao prvi uzrok, otvoreno mo`emo
ispota}i sami svoju nemarnost oko negovawa metarinog jezika, a
kao drugi uzrok tu|in{tinu. Negovati meterin jezik, nije ba{
tako mu~na stvar. Dosta je govoriti svoj govor i svoje rije~i, i
nedati da se tu|in{tina odoma}i u na{em jeziku. Na{ je jezik
bogat, i nema smisla i misli, koja se nebi mogla izre}i na{im
jezikom. Na{ je jezik i sna`an, mo}an, blagorodan i bogat. Na{
jezik je i oratorski i tih, a tiho bogastvo narodnih rije~i, izvor
je najmo}nih narodnih misli i izraza. Mi velimo srbsko-hrvatski
jezik, jer mi jedan jezik od drugoga ne odvajamo, kao jedan jezik
jednog bratstva. Bogat, ugla|en i doteran jezik, jaki je tuma~

224

narodweg `ivota i napredka. Da neki pisac ma koji narod nikad

o~ima nije ni vidio, po jeziku sud mo`e izre}i. U koliko jezik
bude ~ist od tu|ine, u toliko }e biti naprednije i na{e znawe.
Ovo je sveta zada}a svakome; ovo nijedan rodoqub netreba iz vida
da izgubi i u zaborav napusti, kako nebi bilo ono zaboravqeno i
napu{teno, o ~emu visi dobro i narodni na{ napredak.
4. O slogi i narodwem jedinstvu.
Stoji, i nepobitna je istina, da najpre treba iz svoje istorije
o svemu onome u~iti {to je dobro, a zatim i iz tu|ih naroda.
Dana{we stawe na{e nesloge, tako nam `alosnu sliku prestavqa,
da u jednu ruku samo prestavqamo glumu vu~ewa tamo amo, i ovo
mora svakojako biti `alosnije od onoga, {to bi i sama `alost
mogla prestavqati. Kod bra}e slo`ne, vidimo mir, ti{inu i
napredak, a kod neslo`ne: zaludni~ku borbu, kavgu, zava|u i
nazadak. Svaki koji iskreno qubi svoj rod i svoj narod, pozvat je
da mane dojako{weg pravca nesloge, a da prigrli i ciqa svome
uzoru napredka, dobra i sre}e sviju i svakoga. Ovo dr`imo da je
jedini spasonosni uzor, kome svi te`iti moramo. Na ovakovu
du`nost, svaki je bez razlike pozvat, a osobito onaj, koji zna dva
slova vi{e od drugoga, kako bi se mogao {to boqe oli~iti na{ i
mla|ega nara{taja boqitak i opstanak. U ovakovo kolo, svaki
rodoqub stupiti mo`e, da pram svoga naroda onoliko koliko
mo`e u~ini, kako bi se uspostavila zabataqena i uspavana na{a
snaga neslogom, koja od vjekova u letargiji dubokim snom boravi.
Pre }e se utrti i zemqa i qudi, nego }e nestati istina "da samo
sloga narode spasava, i da ih ova samo iz robstva spasiti mo`e".
Robovawu bratskoga nam naroda pod nesnosnim jarmom Turskim,
odavno vidimo da je plod puste nesloge; ona i niko drugi nije
bra}i na{oj te{ki lanac na vrat naturio, te da oni i danas
robuju. Pusta golema vremena mnogim su tokom projurila , pa su
jo{t bra}a na{a u mukama; jer se na Kosovu zlobno prezrela
svetiwa istine i po{tewa; sloga i bratsko jedinstvo. Nesloga,
ovo je zajista gruba i okrutna za rodoquba rije~, i mi je moramo
ipak izustiti samo zato, za da damo izraza na{eg prema woj
gnu{ewa i odvrata. Slo`nom snagom sve je se mo`e u~initi i
posti}i, a neslogom, sve upropastiti i upropast sve tumbe
baciti. Bez sloge nigdi i ni{ta nema, slo`na bra}a ku}u ku}e.
Vaqda je jednom vrijeme da se prenemo, slo`imo i ujedinimo u
mislima, te`wama i osje}awima, negledaju}i na pro{la i
starokovska doba, ko se kakvim krstom krsti; ko kako pi{e i
govori: samo neka svaki rodoqub prema svome rodu osje}a; neka
svaki svoj rod, slogu i bratsko jedinstvo kao samoga sebe qubi;

225

neka svi budemo jedna du{a i jedno tjelo, pa }e biti dobro;

tu|inska nikakova napast dodijati nam ne}e, a i kad bi bila
voqna da na une~emu odmogne i baci nam podnoge kamen
spoticawa, opet nam se ni{ta u~initi nebi moglo; jer bi se
neprijateqski umi{qaji o na{u slogu razbili, kao {to se
morski valovi o bregove razbijaju. Tada }e nam zasigurno zasijati
sunce slobode, koje od vjekova svi nestrplewem o~ekujemo.
5. O jeziku i narodnosti.
Narodno je i prirodno pravo svakoga: jesti, piti i odjevatise;
misliti, raditi i ~uvati {to je ~ija svojina i pravo wegovo.
Pravo je na{e na{ narodni jezik, a pravica na{a narodnost. Mi
smo odavno mu~ali i mirnom du{om gledali sva~ije spletkarije,
danas vi{e nemo`emo tako ladnokrvni biti. Dosta je bilo
tu|inskog gospodarewa sa nama i na{em narodu neprirodnim
jezikom; mi danas `elimo i ho}emo da budemo svoji gospodari na
svome ogwi{tu. Na{ narod srbsko-hrvatski sva~ije po{tuje u
tolikom na~inu, u kolikom svak u miru sjedi i u na{e nedira. Ovo
i{te pravda i po{tewe. Jezik i narodnost nama su dva oka u
glavi; ko nam u to dvoje takne, tako nam je u zenicu oba oka. Na{
narod nije mu~an prignuti nauki i znawu; ali kako siroma{an da
se svoje kwige i nauke lati, kam mu se pod o~i podme}e ono {to mu
nije prirodno. U {koli se djeca otu|uju i mnogi postanu ni
"strvni ni lovni", kao rezultat dana{weg potalijana{kog
{kolovawa, {to mora biti grijeh "vapiju}eg na nebo". U
narodnim {kolama u~i se na meterinom jeziku, ali {ta }emo sa
sredwim i vi{im {kolama, kad u wi u|e djete koje talijanski
{tono ka`u ni beknuti nezna. Pu{ti ga dok se vidi ho}eli
talijanski nau~iti; ako nenau~i, a ti sa wim iz {kole na poqe.
Jezik i narodnost dva su na{a `ivotna pitawa; jer od wih zavisi
sre}a, napredak i svako blagostawe na{e, pa zato u odbranu
wihovu mi na braniku moramo stojati. Rodoqubqe svakoga
ozbiqno pozivqe, a osobito narodne radnike, da {to `ivqe
prionu i nastanu oko osvoga jezika i svoje narodnosti, kako bi
{to boqe korak u~inili napredku, a ovo svi mo`emo u~initi,
svojom slogom i svojim jedinstvom. Vrata budu}nosti nikome nisu
zatvorena, boqi i napredni `ivot, svak mo`e ostvariti.
6. O pribirawu na{e rasturene narodne snage.
Kao god {to vjetar rasturi i razmetne qepo sjeme miri{qave
i rumene ru`e, smiqa i di~noga koviqa po prostranim i dalekim
svijetovima: tako ti i sudbina ~udnovato rasturi i razmetnu i
na{u ukupnu narodnu snagu, te nas i na{ega bratstva svuda i

226

svakuda ima. Kad bi redom pregledali sve patwe ukupnoga na{eg

bratstva, more suza nebi nam doteklo sve redimice oplakati,
po~em su mnoga na{a bra}a pod raznim stegama i patwama. Ho}e
li se ikad sunce bra}i na{oj roditi, te da se jednom izbave od
nesnosnog i prete{kog jarma Turskog. Kud se god po ovim
zemqama okrene{, ni{ta drugo tamo nema{ ~uti ni videti, ve}
pisak i tragove najgnusnijeg progonstva i opa~ina. Ove zemqe su
samo zemqe robstva i robovawa. Pusta nesloga i niko drugi nije
kriv, da smo ovako na grane rastrgani i rakomadani po tu|im
svijetovima, te nas ima po Prusiji i po Rusiji, i gdi nas jo{ nema,
Bog }e sveti znati? I mi se jo{t nismo kadri prenuti i jedan
drugom bratsku ruku sloge i bratskog jedinstva pru`iti. Srbin,
Hrvat, Ercegovac, Bo{wak, Crnogorac, Albanac, Tesalac,
Makedonac, Bugarin i ostala po krvi na{a bra}a, sve su jedna
bra}a jedne krvi i jednoga plemena, sve jedna i istovetna prava
bra}a. Na{a neradwa daleko od nas otu|uje pribirawe na{e
rasturene narodne snage, i to je ono {to do danas nije bilo onim,
{to je moralo da bude. Rim i Vizant, pape i patrijare u~ini{e, da
se tamo amo rasturila na{a bratska i narodna snaga, te jedan brat
postade {okac, a drugi rka}, jedan pravoslavac, a drugi katolik,
jedan {vaba, a drugi servijanac. Eto daklen, koji su zlohudi
po~etci koji rastroji{e i razdrobi{e na{u bratsku i ukupnu
snagu. Ovo nas je davilo i davilo; dosta je bilo toga davlewa,
danas trebamo da budemo svoji; u sebi i u svome ujediwewu
rasturene narodwe snage, treba spasewe tra`iti i na}i. Oko
toga, vaqa svaki dan i no} da nastoji; o tome ozbiqno da misli, i
oko toga, da sve svoje sile ulo`i; da tome sve `ertvuje; da za to
nigdje ni{ta na zemqi ne po{tedi. Jedinstvo je spas naroda i
wegove sre}e; ono je tvorac napredka i slobode. Treba da se
manemo dosada{wi vjerskih lakrdija; treba jedan drugome da
pru`imo ruku; treba da se i djelom i radom sjetimo suza na{e
bra}e pod turskim gospodarstvom; treba da sa wihovim bolovima
sjedinimo ose}awe na{e, pa kad tako budemo zauzeti za svojim
brataskim jedinstvom; tad }e se pribrati i na{a rasturena snaga
u jedno jedinstvo, u jedno i zajedni~ko bratsko kolo zajednice i
na{e slobode.
7. O narodu i narodnoj prosvjeti.
Narod je istinita iskra Bo`anstva; pravi `ivi i istiniti
rukosad i neba i zemqe. Na{ narod ima pravo i ho}e da bude
narod i gospodar samoga sebe, a ne da mu koje ko silimice
gospodari, kao {to su mu do danas potalijana{i gospodarili,
silom nametawa svoga. Kao narod ~asti i po{tewa, nikoga od

227

sebe, pa i ono {to je tu|e ne odbacujemo, ve} sva~ije u wemu

po{tujemo; ali i u sebi sve svoje, {to i pojedincu i budi kome
drugome, a od ovoga mislimo, da ni{ta pravijeg biti nemo`e.
Svakome je prirodno da se izobra`ava i u prosvjeti napreduje.
Zato nas odma na prvom mjestu na{a misao du`i o na{im jo{t
daqim du`nostima prema na{oj otaxbini Dalmaciji i Boki. Mi
smo mnogo u tome grje{ili {to nismo zato nimalo truda
ulo`ili: "da mislimo o narodnoj prosvjeti". Da bi na{a narodna
prosvjeta mogla iza}i na dogled drugih naroda, du`no je osobitu
pa`wu obratiti na narodne {kole i {kolsku nastavu. Ali nauka
bez ikakvih egoisti~kih svrha, podobno molitvama popa Jeremije
iz Malog Po`arevca u kwa`evini Srbiji, koji |avole iz
~ovjekove glave, mozga, o~iju, trepavica, nosa, usta, jezika, u{iju,
prsiju, xigerice, droba, crijeva, koqena, ruku, nogu, prstiju,
`ila, `glavaka is}eruje, i to kad mu je potreba i prilika u sred
pola no}i pod zvonarom, samo da od naroda izvara po dukat t.j. 5
fiorina u bankama. [kole i {kolska nastava, najpoglaviti su
uslov narodweg napredka u prosvjeti i prosvjetnom razvi}u, pa
zato, na wu se ima te ima najvi{e uzdati. Za ovim, na prvom mjestu
stoji narodna nastava u zauze}u sve{tenika sa ~istom naukom,
kako bi se kod na{eg naroda mogla {to boqe odoma}iti narodna
istina, kwiga, jezik, prosvjeta i prosvjetni napredak, u svjetlo}i,
pravoj i podpunoj istini. Koliko god {to mogu {kole i na{i
u~iteqi preporoditi na{ narod sa prosvjetom i wezinim
unapre|ewem: toliko mogu i iskreni sve{tenici dobra u~initi
kod svoga naroda. Mi smo toga tvrdog ubje|ewa: da se nikad pa ni
dovjeka na onaj stupaw, ne}e do}i, gdi su drugi sretni narodi, ako
{kole na{im `enskiwama budu ko do dan dawu nepoznate i ne
pristupa~ne, i ako {kolovawe u op}e nebude obvezno i
primorano. Bez op}e i primarne nastave, nema sveop}e prosvjete
ni napredka ma kod koga bilo naroda. U dana{wem sistemu
narodweg {kolovawa ima takovi naukovni odlomaka, da su {tono
rije~ ni turskim ni kaurskim jezikom napisati, a ovo nije mala
stvar, u~e}u snagu u zabunu dovoditi; u~iti, a nikad ni{ta
nenau~iti. Prevodi jo{t su gr|i i naopa~ni: po~em su tako
naopako prevedeni, da izgledaju, kao da su sa kineskog jezika
prevedeni... zbrka misli, a nare~ije je opet takovo, da mu se nikad
nezna ni ~ije je, ni koga li je naroda. Bilo bi neophodno u~e}e
nauke preraditi po ~isto narod-wem narije~ju, a stilizirati ih
~isto narodnim govorom i stilom. Stil pak i govor, morao bi
biti one strane naroda, koja naj~istije i najpravilnije govori, i
koje se strane dr`e u op}e na{i najizvrstni kwi`evnici i pisci.
Poqe na{e prosvjete puno je trwa i korova. Na{a Dalmacija i

228

Boka, svojim su prostorom maju{ne; ali su one i di~ne, one malo

kome u vrlinama mijesta ustupaju; a {to se ti~e naroda, i on nam
je istina siroma{an; ali je u svome ponosu di~an, i ni{ta mawi
od daleko bogatih naroda; jer se on u prostoti svojoj pridr`ava
onoga, ~im neizostaje prema svakom drugom u qudckim i
~ovje~kim vrlinama. Pravedno je rekao jedan slavni pisac:
"slobodi je jedini i najmo}ni temeq op}a prosvjeta". Narodu je
prosvjeta ono, {to i du{a zdravom tjelu; ako tjelo bez du{e mo`e
opstati: to i narod mo`e bez prosvjete. Moramo neumorno
nastojati i o prosvjeti `ivo raditi, kao oko jednog od velikih
uslova narodweg blagostawa i wegovog napredka.
8. Vrline putuju ili Vladika [trosmajer.
Veliki narodi, veliki su svojim velikim sinovima, a ovi su
slavni veli~inom svoga naroda. Istorija ma koga naroda nije
mogla svoj `ivot odpo~eti, da nije imala svojih pravi sinova i
pokreta~a. Jedan od ovakovih sinova bratskog nam naroda
Hrvatskog, zajista prvo mijesto zauzimqe Vladika [trosmajer, u
suvremenoj istoriji svoga naroda. Mi koji djelimo svako dobro i
zlo sa svojim pobratimskim narodom Hrvatskim, imamo razloga
radovati se posestrimi na{oj sa ponosom se di~iti imenom
[trosmajerovim. Govore}i o ovoj rodoqubnoj li~nosti, sa wom
}emo uporediti i jednu na{u iz na{e crkvene i narodne istorije,
to je Vladika Petranovi}, {tedar otac siro~adi i svakojake
sirotiwe i udovica; istiniti qubiteq i ~uvar svoje svetiwe;
{titnik svetih crkava i manastira; veliki prijateq svog
bratskog sve{tenstva bez razlike zvawa i dostojanstva; qubiteq
i `arki prijateq svoga naroda, nauke i svakovrstnog prosvetnog
i nau~nog unapre|ewa; biti podpora kwi`evnih zavoda i
kwi`evnih radnika u trudnom i prete{kom izdawu wihovih
umotvora, vrline su; koje Petranovi}a, kao i [trosmajera krase
du{u i wihovo po{tewe. Koliko u dojako{wim radovima ovih
di~nih radnika ima o~itovawa za dobro narodwe, toliko nam se
nadati, da nikad ne}e zaboraviti svoj rod, svoj narod i svoju
domovinu. Narod i domovina, wima su dva najsvetija amaneta, za
koje oni `ive, prema ~emu mi otvorito i opet velimo: da su ovo
takove dvije va`ne ~iwenice u narodnom `ivotu, od kojih narod
mnogo pa i pouzdano mo`e na mnogo dobro izgledati i ~ekati. Kao
{to su ove rodoqubne li~nosti dviju crkava, toliko bi bilo
`eleti, da i drugi mitronosci budu kao {to su oni za svoj narod;
jer treba znati da se na drugi svjet samo nosu "gole i skr{}ene
ruke", pa zato svakome a osobito svome narodu, svak treba dobro
da ~ini, a osobito oni, koji su na to pozvati. U narodu je di~nije

229

plemenito ime imati, nego Hrezusovo blago; ime bez imena nikad
se nije moglo kupiti, niti }e se ono za novac ikad mo}i kupiti i
pribaviti; i ovo je istina takova, koja nikad istinom biti i
prestati ne}e.
9. Na{e gusle ili Jovan Sunde~i}.
U svakom narodu, koga je Bog dao da `ivi i da bude, bivalo je
od wegovog postawa svakojakih trenutaka; bivalo je qepog jarkog
sunca, a bivalo je i tavnoga mjeseca. U ovome ~udnom kome{awu i
kolebawu, ra|alo se qudi svakojake krvi i naravi; ra|alo se
zlokobnika i mu~enika, mu`eva i vitezova, svoga ukupnoga
bratstva, jedinstva, sloge i narodne slobode. Di~ni sinovi svoga
roda, neki preduze{e jedno, a neki drugo poslovawe, a neki u ruku
lati{e liru i gusle javorove, da sa wima strujom svoga pjevawa
razdragaju srca svoga roda, da wim bude {to `ivqe osje}awe
ukupnoga bratstva, da wim iza sna prenu uspavale i klonule
duhove, da bra}u svoju strujom milozvuka svoga onamo pokrenu, gdi
nas sve ~eka slava i sloboda na{a. Na{ narodwi pjesnik Jovan
Sunde~i} svojim milozvu~nim guslama rodoqubno je odjekivao za
mnoge i duge godine kroz na{ `ivot. Svaki patriota pa i mi,
rado{}u i ushi}ewem qubav i rodoqubqe na{e bra}e prema
zaslu`enom na{em saota~astveniku; jednome od najprvih pjesnika
domovine na{e pozdravqamo i to tim vi{e, {to je ovo ~in i dar
prave na{e bra}e. Ovome se imamo razloga radovati; jer je na{
domorodac `arom svoga rodoqubqa kroz mnogu onu stranu u
najmu~nim trenutcima prolazio, u kojoj je i u kojoj nije bratska
krvca vrila, a srce juna~ko kucalo, i ovo mu je djelo, koje i nas i
svakog patriota radostno razdragava, da po|emo onamo, gdi no
Sunde~i}a i Zmaj-Jovan Jovanovi}a milozvu~ne javorove gusle
gude. Zajista nema Srbina, koji nije donijo gran~icu lavorike,
kad se vijenac pleo pomenutom pjesniku i rodoqubu, na
dvadestopetogodi{wicu wegovoga kwi`evnoga rada. On nam je
ponovio gusle besmrtnoga Gunduli}a, a u mnogome predo~io slike
slavnoga Dantea; ~im je stekao ime i visoko {tovawe besmrtnoga
Wegu{a, pa mu zato svaki Srbin pa i mi velimo: `ivio nam di~ni
pjesni~e Jovane Sunde~i}u; gusle i lira tvoja onamo narod
povela, gdi ga ~eka slava i sloboda zlatna! Nek nam je slobodno
dikom se dota}i i gusala na{ega Q. Nenadovi}a, koje neprestaju
kao i pomenute dvojice guditi i svoj narod neprestano buditi, kao
jednom od uzor sinova; `arkih i vatrenih, no pritom zrelih i
razboritih rabotnika svoga naroda na poqu kwi`evnosti, sre}e
i svakoga dobra svoga roda i svoje di~ne i romanti~ne, ali u
potowem dobu dosta raspu{tene i uzburqate otaxbine svoje.

230

Sl. 79. Stranice kwige "Narodni prijateq"

10. Na{e zlo.

Nije dosta ne raditi zla, ve} se treba starati i dobro ~initi;
dobro ~initi, `ivot je `ivota i po{tenog imena i za `ivota pa i
posqe smrti. Biti dobar, najlak{a je stvar; ali je ta stvar i od
malog zna~ewa; dobro ~initi svome rodu i narodu, to je ne{to,
{to dobrotu i drugo {to-{ta nadma{uje. Nas ima mnogome zlu
pri}erani tako da su nam mnogima i narodwe svetiwe samo lutka
i sigra~ka na{ih budala{tina, tu|inom ugrijate fantazije i
ludosti, te je ovo gore od onoga ne~initi zla. Vjera, zakon, crkve,
manastiri; Bog i bo`anstvo, nama su ili boqe re}i na{im
mladim i tu|inom zane{enim tako zvanim mladim snagama i
u~enim glavama: mrak, neznawe i budala{tina, a mi bi rekli
zajedno sa onim {to je rekao: da svega toga nema, mi bi to morali
kovati ili od tvrdog ~elika liti, po{tovati i tome se klawati.
Obarawe bo`anstva, Bo`ije i najve}e narodwe svetiwe; morala,
naj~estijih ~ovje~anskih i narodnih vrlina, u`asno kolo i
naj`alostniju ulogu u na{oj posestrimi Srbiji danas igra, da se
Srbin i narodni prijateq sa najve}im gnu{awem zaplakati mora
kad vidi, kako u Srbiji moralna pokvarenost vlada. Danas u
Srbiji ni~esa toliko ne}e{ na}i, koliko pokvarenosti i
moralnog razvrata. Evo jedan od fakta koji tvrdi veliku moralnu
pokvarenost u~e}e se omladine Beogradske. Nije davno bilo na
veliki petak, taman kad je narod u najve}im trenutcima bio

231

svoje bogomoqe, da svojim poklonima svoj dug odu`uje prema svome

Bogu-Spasitequ i svojoj svetoj vjeri pra|edovskoj, nagrne gomila
tako zvanih liberala |aka velike {kole u svetu crkvu kao
pomamna, te u~ini take i poznate istupe, da je morala Ministar
Risti}eva ako }e i prividno policija pri najve}oj crkvenoj i
narodnoj bogomoqi posredovati, pa i crkvu od sablazni
zakloniti. Da je i Du{anu i Lazaru ustati, pa danas viditi zemqu
winog znoja i truda, od jada bi ponovo morali skapati. Nema
lista, nema spisa, kwige ni bro{ure, a u kojoj se negrdi zakon,
vjera i svetiwa narodwa, u koliko su pomenuti sa-radnici onih
jadnih umotvora, koji sviraju u jednu sviralu pomenutih protivvjerskih junaka i liberala koji pucaju u sve {to je sveto i
plemenito, sve ru{e i ni{ta ne podi`u. [ta mo`emo kao Srbi
re}i: ve} da je na kocku stavqeno narodno bi}e na{e bra}e u
Srbiji, grehom gadne qucke samovoqe. Narodna se vjera tamo
bezdu{no podkopava, a tim i narodni `ivot na gubili{te me}e od
sinova svojih, pa {ta Srbinu da ostane?! Ima to ostati, da se
rekne: "ovdi majka mrtva le`i, ubijena od sinova svojih". Pa
nijeli jadno i ~emerno, da `e{}i ima sinova od onih, koji na{u
bra}u vru}im lancima po pojasu opasuju. Pe~e nas `alostni
prizor, koji se iz dana na dan sve vi{e po Srbiji {iri, a mi
imaju}i prava kao srbski narod ovo govoriti i pravom svakom
kazati da nije na pravom putu, ve} na onome koji vodi u propast,
prema ~emu bilo bi `eleti, da rodoqubi srbski ustanu, te da zlu
i wegovom {irewu po Srbiji na put stanu, kako se nebi do onoga
do{lo, {to vjeru i ukupan napredak narodwi neizbje`no ~eka.
Ako srbski rodoqubi ne ustanu i ne za{tite otaxbinu svoju od
propasti, koja joj danas grozi, `alostno je istina izuztiti; ali se
mora re}i, da Srbija pri dana{wem stawu mora propasti.
11. Jedan pogled na skradinsku izlo`bu.
@ivot ma koga naroda, da bi se mogao {to boqe kretati dobru
i napredku, mora u sebi imati ne{to, {to }e ga u tome buditi,
sna`iti i krijepiti. Bivalo je povjestni~kih naroda, a takovih i
danas ima, koji broje sijajne dane u svojoj ekonomskoj povjesti, sa
na~inom svoga truda i svoje umjetni~ke proizvodwe. Proizvodwa
nije mala stvar u ekonomiji narodnoj, ona je jedna od velikih
~inilaca u napredku narodwega blagostawa i wegovoga dobra. Sad
u novo doba, proizvodwa vi{e nije prosta stvar; ona je kod sviju
obrazovanih naroda danas uzvi{eni ideal i stvarna-prakti~ka
nauka. Ovaj uzvi{eni ideal, ekonomni qubimci nazva{e
"izlo`bama". Najpre su se javile kod obrazovanih naroda, i one
su uvjen~ate lavorovim vjencima i velikim uspijesima po svim

232

granama wezinim. Moja domovna bra}a Skradiwani, kao vredni i

vaqani u svim odnosima narodnih vrlina, eto prvu Be~ku
izlo`bu upotrebi{e na svoju i svoje okolne bra}e korist, da i
oni u srcu Dalmacije u di~nom Skradinu na jesen otvore vrata
prvoj izlo`bi Dalmacije. Zajista, ni{ta tako narod ne pokre}e
na ozbiqan rad, djelom i trudom buditi svjest svome bratstvu, i
otvoriti vrata takmi~ewu i naticawu prijatnog i bratskog
dobra i napredka, {to samo sobom nosi plemenitost, di~nost i
rodoqubqe `arko. Na ovoj izlo`bi, na{a }e se bra}a o~igledno
uvjeriti, da je mogu}na i pristupa~na radwa i proizvodwa
svakome, samo ko ho}e da radi i proizvodi; i to je jedno dobro ove
izlo`be. Sredi{wi odbor skradinski, istina je na se uzeo te{ki
i mu~ni zadatak; ali se iz wegovog programa vidi jasno, da je on tu
te{ku zada}u skroz pojmio, {to nam daje povoda na ovome mjestu
dati na{eg izraza radovawa i ~estitawa na{em malom, ali
di~nom i rodoqubnom mjestu na{ega ro|ewa. U koliko daklen mi
pojmimo pojam izlo`be, u toliko bi otvoreno mogli re}i: da }e
izlo`ba na{ih sunarodnika biti velikim i dalekim ispjehom
uvjen~ana; jer je sastavqena od qudi nama dobropoznati u struki
umjetni~koj i radni~koj, samo neka Bog dao, da ih u `eqi ~isto
vrijeme podpomogne, da izvr{e svoje i bratske `eqe u koristi i
op}emu napredku. Nije nam se ni najmawe sumwati, da ne}e
izlo`ba biti od svuda samoprisustvom zastupqena, {to joj i mi,
tako od srca `elimo. Ovoliko smo dugovali prema svome rodnom
mjestu Skradinu, i radujemo se te smo wemu bili du`ni ovo
iskaza, kao i tome, te nam je data i prilika prema domovini i
na{im dragim domorocima u op}e ovo iskazati, {to im svak sa
nama priznaje i priznati mora.
12. Jedan pogled na na{ narodno privredni polo`aj.
Ni{ta tako ne privla~i osobito pa`wu, kao {to privla~i
privredna strana naroda. Raditi zna~i i imati, a neraditi, zna~i
gladovati. Za biti pak {to sitiji, treba biti umoran; umoriti
radom snagu, zna~i dobro napuniti torbu. Na{a privreda je na po
puta zaostala. Narodu treba dati osobito fizi~noga i umnoga
zdravqa; treba mu prosvjete, {kola, nauke i u~ewa; treba mu
humaniteta i wegovog ~vrstoga prenosa iz ba{tine teorije u
prakti~an `ivot, `ivot ogleda ~ovje~anskih vrlina,
plemenitosti, radwe, {tedwe; jednom rije~i, treba svoj narod
preporoditi iz staroga u novi `ivot. Svakome bi u brk rekli da
nije ba{ mala {ala ostaviti da onim na{ narod i danas kopa i
crnu zemqu prevr}e, ~im je u Adamovo doba prevr}ao i zemqu
radio. Koliko nam je narod tim unaza|en, toliko nam je i u

233

mnogim drugim proizvodwama napu{ten: ~im {to priroda obdari,

to ti je evo na{e znawe, a proizvesti oda{ta {to boqe, o tome
ne}emo da znamo kao ni baba za Boga. [to na{ narod o tome nezna,
to krivwa wegova nije, ve} je ovo krivwa na{a, te narod o ni~emu
ne}emo da obave{tavamo, pa ni o tome, da je dosta izda{ni no {to
mu proizvodwa u pomo} priti~e. U~iti i o svemu narod
obave{tavati, to je tek ne{to, {to se zove narodu koristi
~initi. Kitwastim rije~ima narod bi olabavili, a mi sami sa
"mile lale" jo{t labavi postali. To gledi{te, nas jedino
rukovodi o dobru narodwem govoriti. Na{ narod je poslu{an a
po tome lak skloniti na nauku i savjete prvaka, ali kao da mi na
narodnim govornicama dosta dremamo, i ovo ti nam je mana, koja
se daje jako opaziti, zane{eni za Bog zna kojekakvim drugim
pitawima. No, kako je do sad teklo da teklo, od sad bi bilo
`eliti, da se boqa pa`wa pokloni narodnoj kwizi, iz koje bi
narod mogao boqe nauke crpsti za svoje obrazovawe i svoj
narodno-privredni polo`aj, kako ne bi do vjeka ovako ostao
siroma{an, kao {to je danas. Na{ narod je siroma{an, i nije mu
ni zajmeriti, kad je li{en sviju sredstava, kojima bi se {to boqe
mogao upoznati svojim potrebama. Napredni narodi i dan i no}
misle o dobru i svom i narodwem; podi`u zemqedjelske {kole,
tope, liju, kuju i nabavqaju razne alate i umjetni~ke sprave, a
na{ narod mi tim ne upoznajemo; on slabo o tome {to zna i
poznaje. [ta pak zna~e sem`edjelske {kole, alati i umjetni~ke
sprave, jasno imamo dokaza kod pomenutih napredni naroda. Kod
tih naroda dobre voqe, iz dana na dan vidimo dosta i dosta onoga,
~emu se mi divimo. Na{ narod nije ba{ tako te`ak i mu~an
prignuti se na svoje dobro; wemu za wegovo dobro ni{ta vi{e ne
fali, kao dobri pokreta~i. Kako ovi po|u pred wim, on je gotov
po}i svome dobru da ga susretne. Sve bi se ovo moglo nadati, da }e
narodni qudi uzeti toplo svome srcu, pa da }e za svoj narod sve
u~initi, ~im je mogu}e podpomo}i narodno privredni polo`aj, a
tim na{ narod onamo pokrenuti, za sre}u i dobro wegovo, za
kojim `edni i gladuje od dugi i predugi doba i godina.
Obratiti se ~itaocima na samom po~etku kwige sa: "Mome
narodu" i "Narode dragi", danas mi u najmawu ruku deluje
pretenciozno, kao da je patriotski "uspaqeni" [ari}, narodni
prijateq i uzvi{eno svetovno i duhovno lice koje upu}uje re~i
saveta i prekora svojim podanicima ili svojim parohijanima.

234

Ipak, verovatnije je pretpostaviti da je [ari}u, koji se

potpisao kao sve{tenik i narodni u~iteq, bilo jasno do koje
mere je taj narod kome se obra}a, zaostao i neuk, i koliko su
wegove vo|e slabe, pa je prema svojim retkim pismenim
~itaocima i odmerio svoj stil. Zbog toga kwiga ~esto i deluje
naivno i preop{irno sa nekoliko glavnih motiva koji se vi{e
puta uporno ponavqaju. Ali, ni jedan narod ne bi imao ni{ta
protiv da mu se wegov sin javno obrati sa takvom pohvalom kao
{to je [ari}ava: "...Ti si najsvetija iskra sviju bo`anstvenih
darova, kojima sna`i{, o`ivqava{ i krepi{... pravi `ivi i
istiniti rukosad i neba i zemqe..."
Bez namere da se pa`qivom ~itaocu ove kwige nametnu samo
odre|eni stavovi i wihovo tuma~ewe, uze}u sebi pravo da sa
nekoliko izabranih odlomaka iz kwige jo{ jednom podvu~em ono
{to je za mene i danas savremeno, lepo i korisno.

...ondi, gdi govori top, `eqezo i pra, tu je mu~no i dosta

trudno raditi o napredku; moralnom i materijalnom
unapre|ewu...
...danas je mali broj onih koji pi{u i rade o narodu i wegovom
dobru...
...ukoliko je pojedinac tuma~ i mo`e biti tuma~em dobra
dru{tvenog, utoliko je i dru{tvo ogledalo pojedinca... sre}a i
jednoga i drugoga o jednom koncu visi...
...Izdavati se za borca narodweg bez borbe i oru`ja, nemo`e
se primjeniti kao istinito qubiti domovinu; jer fali stvarnost
te potvrde... qubiti svoju domovinu i narodnost; ono isto zna~i,
{to i dug odu`ivati opstanku svoga `ivota...
...Tu|e pisce ponosom pomiwati i o wima dikom pisati, nebi
bilo suditi, kad se svoje nebi u zaborav bacalo...
...koliko pjeska pokraj mora ima, toliko nas ima nejednolikih
na~ela, pojmova i misli, da se jedva koji s kojim susresti
mo`emo, pa malo ima koga, da nas mo`e ujediniti, zdru`iti i
slo`iti...
...Na{e ku}e pusto je ogwi{te za narodnu kwigu...

235

...Materin jezik je sto`er oko koga se okre}e snaga i pojedinca

i svega dru{tva...
...jezik i narodnost nama su dva oka u glavi...
...Biti {tedqiv prema istini i tu zatajiti, zna~ilo bi biti
ne iskren prema pravdi, obrazu i po{tewu...
...neki pop Jeremija iz Malog Po`arevca u kne`evini Srbiji,
isterivao je |avole iz qudi usred pola no}i pod zvonarom, za po
dukat, odnosno 5. forinti u bankama...
...Mo`e govoriti ko {ta ho}e, ali smo mi toga tvrdog
ubje|ewa: da se nikad pa ni odvjeka na onaj stupaw ne}e di}i, gdi
su drugi sretni narodi, ako {kole na{im `enskiwama budu ko do
dan dawu nepoznate i ne pristupa~ne, i ako {kolovawe ne bude
op}e i primorano (obavezno, prim. autora)...
...prosveta je narodu ono, {to i du{a zdravom telu...
...Veliki narodi, veliki su svojim velikim sinovima, a ovi su
slavni veli~inom svoga naroda...
...Nije dosta ne raditi zla, ve} se treba starati i dobro
~initi...
...Zgrada jedinstva na{eg nije tako jaka... na{a nesloga i
ugrijana glava, kao i ~ezwa da svi budemo gospodari i vlasteli,
davno ju je podkopala...
...Na{ je narod siroma{an... Napredni narodi i dan i no}
misle o dobru svom; podi`u zemqodjelske {kole, tope, liju, kuju i
nabavqaju razne alate i umjetni~ke sprave, a na{ narod mi tim ne
upoznajemo, on slabo o tome {to zna...
Blagonaklonost Kotorske Konzistorije i episkopa Gerasima
Petranovi}a prema kwizi sve{tenika Jovana [ari}a, ispoqila
se u podr{ci da se prikupi {to vi{e pretplatnika. Cene}i ovu
moralnu podr{ku, [ari} je na kraju kwige objavio potpuni tekst
visokouva`enog raspisa upu}enog sve{tenstvu eparhije.
Pre~astna Konzistorija Kotorska i
"Narodni prijateq"
Pre~astna Konzistorija Kotorska, svojim visokouva`enim
raspisom na ovo ovostrano sve{tenstvo pod N. 251 od 11 Marta
ove 1875 godine, blagovolela je slede}u ocijenu o "Narodwem
Prijatequ" izre}i:

236

"Paroh Ku}anski g. Jovan [ari}, sastavio je i za {tampu

pripremio, za na{ narod vrlo koristnu kwigu pod naslovom
"Narodni Prijateq". No po{to mu okolnosti nedopu{taju da
kwigu o sobstvenom tro{ku izda, obratio se Konzistoriji
mole}i, da ga u ovome preduze}u moralno pomo`emo preporukom
kod bra}e sve{tenika.
Uva`avaju}i koliko vredno}u kwige, toliko vi{e, {to je ona
od Sve{tenika Eparhije na{e sa~iwena; Konzistorija
nepropu{ta nastoje}i pozvati Eparhijalno Sve{tenstvo
preporukom, ne samo da se svaki na gorwe djelce ako je ikako
mogu}e i na vi{e ekzemplara predbroji, nego svojski da se zauzme,
kako bi {to vi{e predbrojnika i kod ostalog ~itaju}eg svijeta
steklo, na koju cijel prila`u se deset poziva, kako uvjeti
predbrojewu, tako i rok za predupisivawe nazna~en je u istom
pozivu. Imena predbrojnika sa iznosom predplate posla}e se
Konzistoriji, za daqe upotrebqewe, najdaqe do Cvijeti".
U Kotoru, 11 Marta 1875.
GERASIM
Episkop

Na kraju kwige, koja je "po du}anskoj cijeni" ko{tala 50

nov~i}a, [ari} je poimence nabrojao 549. predbrojnika, "di~na i
rodoqubna imena", iz raznih mesta u okolini Boke Kotorske, ali
i iz San Franciska, Alda Velija (SAD), Trsta, Carigrada,
Trebiwa i Zadra.
Dok [ari} predano obavqa svoje sve{teni~ke du`nosti, pi{e otac
Pavle, uporedo sa svojim kwi`evnim radom, {tampawem i rasturawem
kwiga, dotle wegova neumorna supruga Sofija, neprekidno radi na
prosve}ivawu omladine, naro~ito seoskih devojaka. Pored u~iteqa, ona
opismewava odrasle koji nisu bili u stawu da poha|aju osnovnu {kolu.
Uporedo sa tim, po{to je imala vi{e trgova~kog duha, poma`e [ari}u oko
rasturawa kwiga, vode}i urednu prepisku sa pretplatnicima.
Wihov svakodnevni `ivot odvijao se tako daqe bez nekih zna~ajnijih promena. Tek 1877. godine, pove}ava se ponovo wihova porodica,
ro|ewem, tre}eg po redu deteta, sina Petra, a dve godine kasnije (1879) i
druge po redu, k}i Dragiwe. Ni tako uve}ana porodica, sa petoro dece,
nije smetala popadiji da nastavi, i daqe predano, na svim svojim
poslovima. Zdravqe ju je dobro slu`ilo. Klimatski uslovi kao i
materijalne prilike bili su veoma povoqni.
Pored ostalih brojnih prijateqa, wihov gostoqubivi dom pose}ivao
je i episkop Petranovi}. Sve te posete prire|ivale su porodici Jovana
[ari}a osobito veliko zadovoqstvo i radost.

237
[ari} je bio vesele naravi. Razgovorqiv, i voleo je dru{tvo. Mo`da
je ve} tada, ponekad, preterivao u pi}u koje }e mu kasnije mnogo {koditi
i zdravqu, radu i ugledu.
Nikada ga nije napu{tala opravdana `eqa da se vrati u Dalmaciju.
Ta `eqa mu se ostvarila tek 1885. godine.

Na Berlinskom kongresu, 1878. godine, velike sile dele

carstvo. Mala Srbija i Crna Gora dobile su nezavisnost.
Srbija je dobila ~etiri okruga, gradove Ni{, Leskovac i
Vrawe. Austro-ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Za
srpski narod nastupa vreme nacionalne i verske
neravnopravnosti.
Povodom [ari}eve aktivnosti oko izdavawa kwiga, u Matici
Srpskoj u Novom Sadu (!) ~uvaju se dva wegova pisma-ugovora iz
1878. (Br. 17.160) i 1879. godine (Br. 17.161), upu}ena pan~eva~koj
kwi`ari i {tampariji.

Kwi`ari bra}e Jovanovi}a

u Pan~evu

Br. 17160

Po potra`ivawu te kwi`are, ustupam joj moje djelo "Djela

slavnih qudi" i to:
1. Za nagradu od 10 fiorina ~im se primi ovaj ugovor i
2. Da se jezik popravi i {to boqe djelo stilizira.
Kuti, 20 Novembra 1978
Jovan [ari}
sve{tenik

238

Sl. 80. Pismo kwi`ari bra}e Jovanovi} u Pan~evu, od 20. novembra

1878. god.

Kwi`ari bra}e Jovanovi}a

Pan~evo.

Br. 17161

Ovim Vam ustupam u Va{u potpunu svojinu svoje djelo

"Crnogorska Vila" pod uslovom, da mi ~im ovaj ugovor primite
petnajest (15) fiorina vred. pripo{aqete, a ~im kwiga iz
{tampe iza|e da mi se odma jo{ pedeset primjeraka besplatno
uputi sa oslobo|enim svakog po{tanskog plate`a i po{tanskim
postajama kao i na ovoj u Castelnuovo Boki Kotorskoj. Osim ovoga,
samo se po sebi razumjeva da djelo ima nositi na sebi ime moje kao
pi{~evo sa imenom kwi`are kao izdavateqke o tro{ku svoje
{tamparije.
Kuti, 24. januara 1879 god.
Jovan [ari}
sve{tenik

239

Sl. 81. Pismo kwi`ari bra}e Jovanovi} u Pan~evu, od 24. januara

1879 god.

Uzaludno sam tragao za [ari}evim delom "Crnogorska Vila".

Na kraju sam zakqu~io da se verovatno radi o drugoj wegovoj
kwizi, "Narodni prijateq", koju je objavio u Crnoj Gori, pa je
rukopis mo`da imao takav prvobitan, ili radni naziv.
Prijateqski, didakti~ni i romanti~no rodoqubivi [ari}ev
pristup u kwizi "Narodni prijateq", deluje umiruju}e u odnosu
na prilike u kojima je nedaleko od wega u Dalmaciji `iveo isti
narod, uskome{an i uznemiren, ophrvan crnim slutwama koje }e,
na`alost, jednoga dana istorija potvrditi.
"Srpski list", glasilo za srpske interese na primorju.
Zadar, 9. januara 1880.
K na{em programu.
...Bilo je vrijeme, kad se propovijedala zajednica Srba i
Hrvata i {irila misao, da je to jedan narod, kog ~eka jedna
zajedni~ka budu}nost... danas, poslije toliko truda ne samo da
prvi nijesu uspijeli, nego se srpski i hrvacki narod nahode tako
razdvojeni, {to nikad nijesu bili... ni jezik, ni geografske

240

granice, ni zajedni~ko porijeklo ne obrazuju jednu narodnost

toliko, koliko zajednica slavnijeh uspomena, odakle se razvijaju
zajedni~ke `eqe i te`we, uzalud Hrvatima i Srbima zajedni~kog
porijekla, uzalud jedinstva jezika, uzalud su jedan uz drugoga
nasloweni, kada su se Hrvati grijali prema sjaju ma|arske krune u
ono doba, kada su na jugu Slavenstva Nemawi}i ujediwavali
pokrajine na{e u jednu dr`avu samostalnu i nezavisnu; zbog ~ega
ni{ta Hrvata ne vrije|a, koliko na{e najslavnije uspomene, na{
Nemawa, na{ sveti Sava, na{ Car Du{an... odakle se razvilo ono
sna`no ja {to Srbina Srbinom ~ini...
...Ta je razlika u pro{losti, koja nije vi{e u na{oj vlasti. A
ova pro{lost nasilno vlada sada{wo{}u, i vlada}e dotle, dok
narodnosno na~elo ne zamijeni kakvo drugo...
Da je sre}e, kao {to nije; da Hrvati ne pru`aju ruku na ono
{to je srpsko; da po{tuju nas, kao {to mi po{tujemo sve {to je
Hrvacko; da nas ne truju me|usobnom mr`wom: ne bi bilo mjesta
ovome pitawu.
Ali obzirom na Hrvacku grozni~avost, kojom su navalili da
istrijebe ime srpsko, |egod se pojavi, pa da hrvatstvo protegnu i
razastru na grobnici srpstva, ako se ostali Srbi mogu i smijati
takovoj nemisli, mi na Primorju, na ta~ci |e se zapad istokom
dijeli, izlo`eni najve}ma valima tu|in{tine, hrane}i u amanet
ime |edovsko, ne mo`emo dugo premi{qati, {to da radimo...
Vijesti: 30. decembra zatvorena ~itaonica u Kotoru, odlukom
c. k. Namjesni{tva, "zato {to je brzojavom ~estitala carsko
pomilovawe Dr. Svetozaru Mileti}u i {to ga je imenovala
svojijem po~asnijem ~lanom". Kotarska ~itaonica je najstarija u
Austriji i broji 35. godina svog postojawa.
Ogor~ewe je veliko me|u Srbima.
"Srpski list", 6. februara 1880.
...U glavnom gradu Hrvacke gdje no je pre tri desetine godina
sveta ruka Srbina patrijarha pomazala Hrvata bana, gdje no se je
na saboru priznala narodnost srpska, ime srpsko kako i hrvacko,
u tom istom gradu zaklikta{e na jedan put mladenci, zaklikta
inteligencija hrvacka: Srba nema, Srpske narodnosti na jugu
nema. Izjave poteko{e na sve strane oja|ene domovine;
propaganda se brzo ra{iri; ona doprije i u najzabitija selca i
po~e svoj zlosretni zanat. Sva|e i u svakoj prigodi: u novinstvu,
na zborovima, i javnim mjestima, pisalo se, pripovjedalo se:

241

"Srba nema u Hrvackoj; Srba nema u Krajini; Srba nema na jugu;

Svi koji ispovijedaju vjeru pravoslavnu, to su pravoslavni
Hrvati"... Srbinu, vi{e danas nije Hrvacka ona domovina, u kojoj
bi on sretan i zadovoqan bio; nije mu vi{e prava majka, koju bi
on qubio i za koju bi `ivot dao; ve} je tu`na slika, koja pri
svakoj pomisli srce ste`e, a suze na lice }era; slika, prema kojoj
qubavi imati ne mo`emo.
"Srpski list", 30. januara 1880.
U Bukovici sukobi seqaka zbog gladi, kra|a stoke... Ne treba
da vam na dugo pi{em o ovogodi{woj gladi, po{to je svakome
dobro poznato. Radi stra{ne zime nevoqa je postala u`asnija.
Usjevi su od leda izginuli, a trebalo bi zemqe preoravati i opet
sijati, ali mnogi nemaju ni zrna `ita u ku}i, i zato se ne mo`emo
dovoqno na`aliti...

"Srpski list", 27. februara 1880., prenosi tekst lista

"Sloboda" iz Su{aka: O budu}nosti Serbah. Svijem Srbima je sudjeno
da propadnu: Dado smo se na prou~enije ovoga predmeta za pokazati:
da je tako zvano Serbstvo `ivalj bez `ivota, kako bez pro{losti i
sada{njosti, tako i bez budu}nosti... Narod hrvatski a ne "slovinski" neka
podigne neumrlomu pjesniku (misli se na Ivana Gunduli}a, prim.
autora) u Zagrebu na trgu Petra Zrinjskoga dostojan spomenik, a bog
dao da g. 1888, bude po~i{tjena "kruna hrvatskih gradovah" od
"slovinskih {i{mi{a".
...U Kotoru sedi... i rimokatoli~ki biskup koji, da bi boqe
utvrdio qubav me|u pravoslavnim i rimokatoli~kim gra|anima,
prozivqe vjerne k}eri udate za pravoslavnim, te ih nuka, da ne bi
izgubile du{u, da gledaju obratiti svoje mu`eve i djecu u krilo
spasavaju}e vjere, ina~e da se odvoje od mu`eva i djece...
D. P. Balan, slu`benik Vatikana, u svojoj kwizi "Katoli~ka
crkva i Slaveni u Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini", pi{e: ...pa sv.
Sava bio je prvi "katolik", "katolici" su bili svi Nemanje, Stevan
prvovjen~ani, Uro{, Dragutin, De~anski e tutti quanti, jedini Du{an, {to
je zakorjeli shizmatik bio...

242

"Grande Manus", enciklika tada{weg pape, od 30. septembra

1880. godine, dala je novi znak netrpeqivosti prema pravoslavnoj
crkvi i srpskom narodu. Dr. Anton Franki, tim povodom je
napisao na na{em jeziku "Dvie poslanice dvaju pravoslavnih episkopa
u Dalmaciji, objelodanjene prigodom slavenskoga hodo~a{}a u Rim",
jednu otrovnu kwigu protiv srpskog naroda u Dalmaciji, koja je
{tampana u velikom tira`u i rasturana po Hrvatskoj, Dalmaciji,
Bosni i Hercegovini. [ari} najve}om brzinom sprema odgovor, i
preko "Hri{}anskog vjesnika", duhovnog ~asopisa za hri{}ansku
pouku i crkvenu kwi`evnost, urednika Alekse Ili}a iz
Beograda, stupa u o{tru i nepomirqivu raspravu. [ari} svoj
~lanak potpisuje pseudonimom J. P. S., kojim se i ranije
koristio. Interesantno je da se iza ovog pseudonima "krio",
potpisuju}i i svoju poeziju. Dalmatinsko-istarski episkop dr
Nikodim Mila{, tako|e je o{tro reagovao na Frankijevu kwigu,
objaviv{i iste, 1881. godine, kwigu "Slavenski apostoli Kiril i
Metodije i istina pravoslavqa", u izdawu I. Vodicke, iz Zadra.

...i pravoslavni su na ovu kwigu dr-a Frankija obratili ovu

pa`wu, koju ona zaslu`uje. U "Hri{}anskom Vjesniku (god. 1881,
str. 649-658, 708-721), neki J. P. S. razabrao je istu na na~in, koji
je sa svakoga gledi{ta podpuno we dostojan".
(Tekst ~lanka "Dvije poslanice...", nalazi se u Prilogu kwige
Marka Babca, "Jovan [ari}", objavqene 1986. godine.)
Odjednom i iznenada u "Otaxbini", ~asopisu za kwi`evnost,
nauku i dru{tveni `ivot, vlasnika i urednika dr Vladana
\or|evi}a iz Beograda, u svesci za februar 1881. godine, br. 23,
na jednom neupadqivom mestu otkrio sam slede}u napomenu:

243

Za vreme {tampawa ove sveske uredni{tvo je primilo jo{ ove

priloge za "Otaxbinu".
138. Nekoliko primjedbe i dopune ~lancima Mladena
Jankovi}a |eneral{tabnog kapetana o "Dalmaciji", od popa
Jovana [ari}a.

Sl. 82. Potkorice i sadr`aj ~asopisa "Otaxbina", Vladana \or|evi}a

Iznena|en i obradovan ovim neo~ekivanim otkri}em,

prelistavam stranice beogradskog ~asopisa i nailazim na jedan
nepotpisani stih koji me podse}a na [ari}a, na wegovu prirodu i
`ivotnu sudbinu.

A kom srce odre|uje metu

Taj ne mo`e ugoditi svetu!
J.[. "Otaxbina", kwiga VII, sveska 25, 27 i 28, april, maj, juni
i juli 1881. "Prilozi za poznavawe Dalmacije" str. 302, 464.
(Nekolike primjedbe i dopune u ~lancima: "Dalmacija u

244

nekolikim vojni~kim crtama", od Mladena Jankovi}a, iz

"Otaxbine" za 1875. godinu, Sv. V. VI. VII. i VIII, str. 428 i
522). ^lanak se nalazi u poglavqu II Nauka, 1. Istorija,
geografija, statistika, i najav-quje se od autora Jovana [ari}a,
sve{tenika, pjesnika i kwi`evnika na Primorju.

(Tekst ~lanka nalazi se u Prilogu kwige Marka Babca, "Jovan

[ari}", objavqene 1986. godine.)
(Izvodi iz ~lanka)
Prilozi za poznavawe Dalmacije.
Radwa g. Jankovi}a ~itaoce u op{te mo`e zadovoqiti. No, da
bi se mogao dostojan sud dati o toj pi{~evoj radwi, name}e se
du`nost da podatcima, koji mi sad na raspolo`ivosti stoje,
nekolikijem primjedbama i dopunama pomenute ~lanke
rasvjetlim, kako bi postali jo{ va`ni, a da bi se postiglo, kao i
Dalmacija se poznala u onoj o~evidnosti u kojoj je, potrebito je u
u op{te pregledati u onoj slici u kojoj je, a tim ocijeniti i
dostojan pohvale trud g. Jankovi}a, koji mu se odre}i ne mo`e da
nije pohvale dostojan opisivawem zemqe pune zna~aja i va`nosti,
kao {to je na{a Dalmacija. Dalmacija uvjek bje{e od iskoni
ote~evina znanstva i slave; predgra|e nasrtaju i bjesno}i istoka
i zapada; predstra`a i hranilnica progresu talijanske
civilizacije; uto~i{te `rtvama politi~kijeh mu~enika sve
Jevrope.
U daqem izlagawu [ari} detaqno pru`a geografske podatke
o Dalmaciji koja je zemqa brijegovita i obrazuje jednu terasu,
koja se kao produ`ewe Juliskijeh alpa, spu{ta ju`no kroz
hrvatsko primorje, dok sa Velebitom ne u|e u Dalmaciju, odvojiv
ovim ovu od Hrvatske. Na podno`ju ovoga planinskoga lanca, koji
se naziva "dalmatinski" ili "dinarski Alpi prijedeo je pun
kotlastih vrta~a, luka sa dubokousje~enijem rijekama, malim
jezerima, potocima, a gdje gdje tek ima po kakovijeh uzvi{ica.
Drugu planinsku kosu Dalmacije, presijecaju rijeke: Zrmawa,
Krka, Cetina i Neretva, koje se sa wihove mno`ine vode, a jo{ sa
kakvo}e wihovijeh dolina, imaju smatrati i kao vrlo vani
zemqi{ni odsjeci, a tim vi{e {to za prelaze preko wih ima
vrlo malo mostiova, a na Cetini na priliku nema nikakvoga.

245

Kao tre}i, sa svim zaseban i raskomadan, ravnoodstojan lanac

mo`e se smatrati red dalmatinskih ostrva, koji su svi strmeniti
i sjenoviti, a imaju visine 1800-2000 stopa nad morem.
Sve dalmatinske planine su kao kre~ne razderane i
prolomqene, ve}inom su u formi {trqastijeh i golijeh stjena,
koje se u pojedinijem liticama do svojijeh vr{aka uzdi`u, skroz
istoga sustava i naravi, kao primorski Kras, te je u wima sve
puno zvalina, lo~i}a i ponora razli~ita oblika u dnu poput
lijevka su`avaju}ih se kotlina razli~ite {irine i dubqine. Ove
su planine pune qdrijela, provalija i pe}ina, kojih sila bo`ija
ima, a skoro ni jedna od wih nije dosad uredno i kao {to treba
ispitana.
[to se ti~e dobrijeh komunikacija u op{te po Dalmaciji, da
se primjetiti, da je danas komunikacija od Obrovca do Zadra vrlo
dobra i prvoga reda, a ona kroz oblast Dubrovnika do ErcegNovoga isto; ali od Erceg-Novoga kao prvostupnog puta sa suva u
Boku, Meqine, Umac, Zeleniku Kute, Kumbur, \enovi}e,
Bao{i}e, Bijele, Jomice, Kamenara, Moriwa i Strpa do Risna
gotovo je neprolazna...
Pored geografskih podataka, [ari} daje svoje ispravke na
neke toponime, o kopnenim komunikacijama, rekama i jezerima, o
vodopadu na reci Krki. Cetina (u staro vrijeme Tilurus, a ne
Tulurus), izvire izme|u Dinare planine i Gnata; kod Sina a ne
Sena, prima potok Su{inu, te blizu Omi{a sta~e se u more.
Preko Cetine nalaze se dva kamena mosta, i to jedan nedaleko od
pravoslavnog manastira Dragovi}a, a drugi kod Blata. Nosi kao i
Krka male ~amce (brodove) i to samo na ~etiri tal. miqe do
vodenica Vise}kijeh.
Neretva najve}a je rijeka u Dalmaciji, koja Bosnu djeli od
Hercegovine, izvire kod sela Metkovi}a i u Dalmaciju ulazi, pak
16 tal. miqa odatle daleko u more na {est mjesta se sliva. Po woj
dosta veliki brodovi plove; ni`e grada Opu`a cijepa se na dvoje,
pa u devet rukava sliva u kanal Neretvin, prave}i velike
nezdrave baru{tine, osobito u ki{ovito vrijeme. Radi se i
nastoji da se Neretva presu{i od baru{tina, na{to je suma od
milijona odre|ena. Do Metkovi}a ona je plovna sa morskijem
la|ama od 100-150 tona tereta; {iroka je 40-60 hvati, a duboka 1520 stopa; obala joj je ravna, podvodna i gustijem ra{}em obrasla;
pad joj je mali. Preko ove rijeke vode samo dva kamena mosta i to
kod Kowica i Mostara u Hercegovini.
Klima u Dalmaciji je blaga i topla u op{te, {to se dade
osobito re}i o pribre`ju i ostrvima; no, da se i to primjetiti,
{to se ~ovjek od mora udaquje, a k turskoj granici se pribli`uje,

246

on nalazi vazduh suroviji i to hladniji. Na nekoliko miqa od

mora, prestaju se ukazivati rastjewa prirodna ju`nijem
predjelima, kao n. pr. masline, bajami (bademi), smokve i t. d., koje
du` cijeloga dalmatinskoga pribre`ja rasko{no rastu.
Qeto je obi~no suvo, koje usjevima ~ini {tetu pa i ~esto glad
prouzro~i. Nesnosnu vru}inu, koju ju`ni vetar (tal. scirocco)
jo{ vi{e umno`ava, razlba`uje majestral i do zahoda sunca traje.
Jesen je prekrasna, a zima blizu mora i na sotrvima prijatna i
meka; k me|i o{tra i surova. Bura, sjeverni hladni vjetar, kad u
zimu duva, mnogo k o{troti zime nagiwe. Snijeg retko kad u
primorju i na ostrvima pada i brzo okopni. Bura, ovo je opasan
vjetar, i imamo iz istorije primjer, kad ono bura bora 1718
godi-ne 4 Avgusta uni{ti svu mqeta~ku flotu pod Ulciwem
(Dulcigno), te [ulenberg morade otuda do}i suvijem u Boku, gowen
od Turaka.
Prelaze}i sa ovoga opisa na etnografiju, u woj nam je
primjetiti, da se `iteqi Dalmacije mogu podjeliti na dvoje, i to
na obitavaoce cijeloga dalmatinskoga kontinenta od granica
Hrvatske do Kotorskoga okru`ja. Ovi u nekijem prijedjelima
zovu se Vlasi tal. Morlacchi. Narje~je kojim govore, pravo je
narje~ije srpsko na na~in, da oni koji uzdu` turske granice `ive,
je, mjesto i u govoru upotrebqavaju, a ostali pak i mjesto
je . Prosti narod po gradovima, osim {to veoma naopako rije~i
izgovara, mno{tvo talijanskih rije~i upotrebqava.
U istom broju "Otaxbine" sa neskrivenim zadovoqstvom i
uzbu|ewem, pored imena Jovana [ari}a, ~itam pesme "Cvetak" i
"Starac", Vojislava Ili}a, pripovetku "Mato Brato", Milovana
Gli{i}a i pripovetku "Verter", Laze Lazarevi}a.

Cvetak
Ja videh cvetak mali
U travi zelenoj;
I istrgnuti ga htedoh
U `eqi plamenoj.
Al on se tu`nim glasom
Otpo~e moliti:
-Ah brate, dobri brale

247

Nemo me lomiti:
-Ja mirom vazduh pojim,
Miri{em qudima;
A onako bih sveo
Na tvojim grudima!
Vojislav
Uskoro u "Otaxbini", u kwizi devetoj, svesci 33, 34, 35 i 36, za
decembar 1881, januar, februar, i mart 1882, jo{ jednom se javqa
[ari} s novim obimnim prilogom poznavawu Dalmacije na 14
stranica: "Skradin, wegova istorija i okolina". I, kao {to je to
~esto radio u drugim prilikama, najavquje ubrzo nastavke iz
drugih krajeva na Primorju.

(Tekst ~lanka o Skradinu, nalazi se u Prilogu kwige Marka

Babca, "Jovan [ari}", objavqene 1986. godine.)

Prilozi poznavawu Dalmacije.

Poznavati Dalmciju, zna~i poznavati va`an kraj slovenske
zemqe na ju`nome kraju balkanskoga poluostrva. Kao prilog o
poznavawu Dalmacije, treba na{e ~itaoce upoznati o pojedinim
mjestima, istoriji i wihovoj okolini. Sva ona mjesta kao i druga
po na{oj Dalmaciji i ponositoj Boku Kotorskoj, pravedno sa
Dalmacijom nazivqu}i se Dalmacija s gledi{ta bracke
neodvojnosti, koja od vazda do danas ~vrsto postoji, imaju bogatu
svoju istoriju pro{losti tako va`nu za slovenstvo uop}e, a za
Srbina napose, da se mogu mjeriti sa istorijom daleko va`nijeh
mjesta u sve jevropskijem dr`avama. Da bi opravdali ovu istinu,
{to ne}e biti od male va`nosti za svakoga Srbina, saznati
va`nost jednoga djela zemqe u kome Srbi `ive, evo me s istorijom
u ruci da to doka`em, a na prvome redu da svoju rije~ povedem o
mjestima i gradovima (varo{ima) kao {to je:
Skradin, wegova istorija i okolina. U najstarija vremena,
Skradin bje{e zbrajat me|u najva`nije gradove cijele Dalmacije.
Wegova istorija detaqno se prati od pedest i jedne godine pre|e

248

Hrista. Istorija ovoga zna~ajnog mjesta skop~ata je sa istorijom

na{ijeh srpskijeh vladaoca. Sestra cara Du{ana, a `ena Pavla
[ubi}a, jako je qubila i cijenila ovo znamenito, lijepo i
~arobno mjesto, koje Talijani i danas zovu: Scardona piccolo Parigi
(Skradin mali Pariz). Od onoga slavnoga doba, kad ono vlada{e
slavni Iliri na{om postojbinom, i kad ono Vizantiski carevi
obilazi{e na{e krajeve, evo nas na stole}e, u koje doba Avari
divqi i skita~ki narod nagrnu{e na Dalmaciju, te iz we {irom
Grke pro}era{e, sravniv{i cvjetaju}e i napredne gradove sa
zemqom pa i Skradin. Avari navali{e sa sjevera i istoka, kao da
su od Boga poslati za tolike grijehe rimskoga svijeta, svojom
divqom ~ilo}om da podmlade i novijim `ivotom zadahnu trule i
razblu|ene narode Evrope. Ovako kobno stawe vlada{e sve do
dolaska na{e bra}e Srba i Hrvata iza karpatskijeh gora, po
nekima 636, po nekima 640-te, po nekima 641-ve godine. Car
Iraklije kao miroqubivom narodu da im Dalmaciju pod uvjetom
da iz we i{}eraju Avare, {to ovi to i u~ine, mnoge potamane, a
mnoge pokore. Sa ovijem ~inom, razdjele Dalmaciju i druge svoje
zemqe na tako zvanijeh sedam slovenskijeh pokolewa, a zemqu
podjele na `upanije, a imeno cetinsku, imocku, primorsku,
bribirsku, sidragsku u okolini Skradina i t.d. Od 1411, lav
svetoga Marka, Skradin prisvoji svojijem kanxama, a od 1521
godine, bude ot Turaka osvojen, od Mle~i}a ponovo svojoj vlasti
povra}en i ne mawe od ~etiri puta gubqen i povra}en i gotovo
sasvim razru{en. Od 1304 godine, Stanislava sestra Pavla
[ubi}a, bi nadahnuta pobo`no{}u, te u wemu ogradi namastir,
gdje se danas nalazi rimska katoli~ka crkva izvan grada
posve}ena sv. Jeronimu. Danas tome namastiru nema ni traga ni
glasa, no svakako je zna~ajno za na{u srpsku Istoriju, u koliko
bje{e podignut od tetke Mladenove, za kim bje{e udata sestra
cara Du{ana. Iz Skradina bijahu i jo{ mnogi drugi episkopi i
u~eni qudi, koliko vrijedni bijahu sinovi ovoga danas maloga i
skromnoga mjesta vidi se otuda, e znado{e ~ak u najdaqoj tu|ini
sebi pribaviti po{tovawa. Apostolski legat kardinal od
Montefeltra do|e u Skradin gdje ga iz po{tovawa ban svojom
glavom ~eka{e. Od pape Klimenta V bje{e poslat u Skradin da
izvr{i krunisawe Karla I, Roberta, kraqa Maxarskog. Godine
1322 zavade se [iben~ani i Skradiwani, po svoj prilici ne bez
znawa bana Mladena. [iben~ani udare na Skradin i u~ine mu
veliku {tetu, oduzmu pod wim dr`ate Mladenove brodove i
poru{e ih. @ive}i u zava|i [ubi}i i Kotromani}i, te ~as jedan
a ~as drugi nagiwahu maxarskoj kruni. Godine 1411, a po nekima

249

1409, Sandaq Krani} vojvoda Bosne i Huma prodade Skradin i

Ostrvicu sa pripadaju}im okolinama Mle~i}ima za 5000 dukata.
Sigismund kraq Dalmacije i Hrvatske nepriznavaju}i ovu
prodaju, preotme Skradin i pod~ini ga pod jurizdikciju
[ibenika. Godine 1495 spuste se Turci do Skradina i osvoje ga
1537.
Vlada Mleta~ka `ara{e i paqa{e po Primorju, jer je poznata
i nepobitna istina, da je ona prva morska sila svoga doba. Mleci
imado{e `ivoga interesa, ~esto puta suzbijati Tursku silu od
Dalmacije. Ali Mleci u potowem dobu bje{e u{li u period
moralnoga opadawa... s wima ovlada nesavladiva gramzivost i
glad za komadom zemqe svojijeh susjeda; umjesto da pomognu Grke i
Srbe u borbi s Turcima, oni se trudi{e zauzeti koju stopu
wihove zemqe, kao {to to ~ini{e i u na{oj Dalmaciji. Ovo je
ona neoprostima pogrje{ka Mle~ana. Turci u dva puta vojsku
navra}a{e na Primorje, i to jednom pod Ali-pa{om bosanskijem,
a drugi put pod Vezir-pa{om (1666 god) od ~etrdeset hiqada
oru`ane vojske, ali oba pa{e oba puta sramno se u Bosnu vrate od
kuda su i do{li. Ali godine 1671. Mla~i}i ostave Primorje i
Turcima ga predadu. [ire}i poznate spletkarije po Primorju
Mle~i}i sija{e najve}i razdor i sva|e me|u na{u bra}u.
Zavadiv{i se sa [ubi}ima 1322 godine, me|u zava|ene domoroce
uvuko{e u tu zava|u i gradove Splet, Trogir, [ibenik, Skradin i
Omi{.
Mi znamo, da je sestra Du{anova a `ena Mladenova 1343
godine Klis i Skradin wemu darovala kao svome bratu, da kako ta
dva mjesta ne bi dopala ruku maxarskijeh, {to je otvoreno i
~isto, da Skradin bje{e u staro doba srpski i u vlasti srpskog
cara Du{ana. Osim ovog zlatnog doba Du{anove vlade, mi vidimo
1441 godine u Skradinu i despota \ur|a Brankovi}a, gdje se u
wega doveze prvijeh dana mjeseca Avgusta, a odatle krete na svoja
dobra u Srijem.
Za ovijem doga|ajima, borbama i preokretima javi se
francuska buna, koja prokrenu stvari po svem svijetu, pa se
promje{a i u Primorju. Stari Mleci padnu u kanxe franceske
a`daje 1797. Malo za ovijem, pu~e glas da je francez svu
Dalmaciju ustupio Austriji; opet francez 1806. Primorje od
Austrije oduzeo, Rusija ga ostavila, i ono opet Austriji 1813
godine da je pripalo.
Iskazav{i na{e nazore u op}e istori~ki, sad nam se osvrnuti
na polo`aj Skradina i wegovu okolinu. Slobodno mo`emo re}i
da je on lijep, pojeti~an i rimanti~an, zbog toga {to je srcu mio i
prijazan: ku}e su mu predgra|a malo u neredu izvedene i prosute

250

ko lijepe; gradske u dva reda pore|ate desno i lijevo sokakom

razdvojene; gorwa strana ku}a priqubqena je planini koja ih
opasuje od Bi}inske strane do usega u more; dowa ide prodoqem
ravnice sjeverno-isto~no do ku}a Pavasovi}a, a odatle u Kistane
i Knin na granicu Bosne. Obe strane sokaka u skupu, odpo~iwu
pravac od rimokatoli~ke crkve svete Bogorodice i svr{uju
istim pravcem kod svilarne blagorodne bra}e Ru`i}a (Ro`a) i
nove ku}e blagorodne bra}e Marasovi}a. Dowu stranu grada
znatno di~e i rese wemu squbqeni vrtovi tako krasno da je
milina ispod wih prolaziti i {etati se. Qeti rijeka
presu{nica, po poli prodolinu mu presjeca pod putom na
pribre`ju pu~ke livade, a i pod sv. Spiridona te~e se u more
usi`e; jesenijem ki{ama vratolomno odskakuje ispod mosta
Laborovi}a i ona dva sv. Jerolima. Dowu stranu divno rese murve
(dudovi) s kraj jednoga i drugoga kraja puta podignute. Ovo
koristno rastiwe, naro~ito posa|eno isto dowu stranu tako
na~i~kava, te ti predo~ava, ka da gleda{ prekrasnu i u dudovima
obraslu Rumu ili u prekrasnoj dolini resavskoj prekrasni
Svilajnac, ili koje drugo krasno mjesto u Srbiji, samo da je u kraj
wega siwe more kao {to je kraj Skradina. Ku}e su u wemu divne i
prekrasne. Da se danas di}i Pliniju, Ptolomeju, Strabu,
Stanislavi sestri bana Pavla [ubi}a, Kardinalu od
Montefeltra, Paolinu arhidjakonu pa i Nelipi}ima, danas
lijepi i ~arobni Skradin ve} poznali ne bi, te Talijani i pravo
imaju kad ga zovu: "Scardona piccolo Parigi".
U okolini ovoga zna~ajnoga i znamenitoga mjesta, jo{ se dvije
znamenitosti nalaze, a to je Krukqani u wemu Gavanovi dvori, a
druga je znamenitost Krka (vodopad, Slap) jedan izme|u
najlep{ijeh u svemu do danas poznatome svijetu. Krka, ovaj
prekrasan vodopad kao i Gavanovi dvori, dvije su znamenitosti, o
kojima bi samo kakav daleki pjesnik ili romansijer mogao
pisati; Gavanove dvore duboko mi{qe}i i ~ude}i se se velikoj
tajnosti pokriva daleke pro{losti, a Krki koja obajava du{u i
srce ~ovjekovo, gledaju}i neiskazanu divotu ovoga velikoga
stvora bo`ijega, koga putnik samo u [vajcarskoj na}i mo`e.
Krka, ovaj prekrasni vodopad, le`i isto~no od Skradina, sliva
se u rukavac Jadranskoga mora vode}eg od [ibenika. Mnogi pisci
pisa{e o ovom prekrasnome slapu. "Slovinac" 1878 godine
dostojno ga je opisao i donio wegovu sliku. Nedavno i sam
posetiv{i Krku posle 18 godina moga odsustva iz Skradina,
napomenu}u novo {ta sam s mojim dolaskom vidio. Daklen, vidio
sam dvije ma{ine najnovije ko{trukcije, isturuju}e vodu za
[ibenik od 180 metara visine, a na 380 metara du`ine sisteme

251

Ph. Mayer patentirate u Be~u 1870 godine. Obadvije su snage od 20

kowa, svaka; cijena im je objema 36.000 forinata; rade i dan i no};
tro{ak vodovoda iznosi 225.000 fiorina. Upraviteq bje{e te
godine iz [leske i ime mu je Edmund Gril.
Ovoliko o Skradinu, a drugi put govori}emo i o drugijem
mjestima po Dalmaciji i Boki Kotorskoj.
U Boki Kotorskoj
Jovan [ari}
Zaista je prijatno kada se u ovom broju "Otaxbine" otkrije da
je pradeda Jovan [ari} svoja dela objavqivao zajedno sa
Milovanom Gli{i}em, Stjepanom- Mitrovim Qubi{om, \urom
Jak{i}em, Lazom Lazarevi}em, Ja{om Igwatovi}em, Lazom
Kosti}em, Vojislavom Ili}em, Jankom Veselinovi}em, ZmajJovom Jovanovi}em, Simom Matavuqem, mladim Branislavom
Nu{i}em, i Lavom Tolstojem, ~ija "Ana Karewina" izlazi u
nastavcima, a svoje stru~ne radove objavquju dr \oka Jovanovi},
dr Milan Jovanovi}, dr Vladan \or|evi}, Stojan Novakovi},
Svetozar Mileti} i dr.

252

10.

"KWI@EVNI ZABAVNIK"

U toku boravka u Kutima, Jovan [ari} je ~esto obilazio

manastir Savina i prou~avao istorijske dokumente o naseqenim
mestima Boke Kotorske i Dalmacije, kao i o na{im narodnim
junacima Smiqani} Iliji i Jankovi} Stojanu. Prikupqenu i
sre|enu arhivsku gra|u koristi}e kasnije u svojim kwigama i
~lancima.
Godine 1881., rodila se k}erka Darinka. Interesantno je da je
[ari} svojoj deci davao imena svojih prijateqa ili qudi i `ena
koje je po{tovao. Osim Mihaila i Milenka, na`alost za ostalu
decu se ne zna ~ija imena nose, ali se za malu Dragiwu, koja je
ro|ena 1879. godine, mo`e gotovo sa sigurno{}u re}i da je dobila
ime po Dragiwi Nikoli} iz Kotora, koju je [ari} li~no
poznavao i veoma po{tovao, i o kojoj }e kasnije pisati.
[ari} dosta novca tro{i na nabavku na{ih i stranih kwiga i
novina. Neprekidno vodi op{irnu prepisku sa svojim
prijateqima u Srbiji. Radi na izdavawu svoje tre}e kwige koja }e
nositi nasliv: "Boka Kotorska, mali srpsko-narodno-kwi`evni
zabavnik za srpsku mlade`", napisao i uredio Jovan [ari}.
(Jedan primerak kwige ~uva se u Narodnoj biblioteci Srbije,
reg. br. /49268, i u Prilogu kwige Marka Babca, "Jovan [ari}",
objavqene 1986. godine)

253

Sl. 83. Potkorice kwige "Boka Kotorska"

I u ovoj kwizi na 62 stranice [ari}, pisac i urednik,

ispoqava svoje poznate osobine novinara-prosvetiteqa. Rukopis
magazinskog tipa [ari} odmah zami{qa u nastavcima i
obele`ava je kao prvu. U kwigu unosi i jedno privatno pismo
potpisano inicijalima P. J. D. Pante Drobwaka, prijateqa iz
Pirota, koga je jo{ u Ripwu upoznao kao mladi u~iteq.
Iako je i ova kwiga prepuna prakti~nih pouka i korisnih
saveta, sadr`i i nekoliko zanimqivih kwi`evnih priloga.
Narodna pesma "Ajduci", prvi put je objavqena u "Kwi`evnom
zabavniku". Ima neobi~an sadr`aj i retko lep zaplet. Jedan od
junaka gine od izdajni~ke ruke, da bi se na kraju istakla
osvetni~ka pravda koja }e sti}i zlo~inca kad tad. Na`alost,
nastavak pesme je planiran za drugi broj magazina koji nikada

254

nije iza{ao i pesma je zauvek nestala u privatnoj [ari}evoj

arhivi.
(Izvodi iz kwige)
Umjesto predgovora, srpskoj mlade`i, uvodni tekst kwige
[ari} je napisao u Boki Kotorskoj na Savin-dan 1882. godine.
Draga i qubezna moja srpska mlade`i! Nauka, prosvjeta i
izobra`enost, tri su tako va`na i korisna ~inioca, da od wih
va`niji i korisniji nema u ma budi kome qudstvu. U vi{e danim
prilikama, a rukovo|en ovom mi{qu, ja sam se kanio, da {to
pou~na i zabavna na na{ijem stranama za tebe moja mila i
qubezna mlade`i pokrenem, ali prilike i neprilike ~esto puta
to mi krati{e u~initi i ostvariti. Ako bude odziva ovoj prvoj
kwizi, na{ }e se "zabavnik" javqati svaka ~etiri mjeseca
godi{we, istom cijenom od 40 nov~i}a. U ime op}enitoga
napredka i napredka na{e mlade`i, nas evo, da radimo, a Bog i
na{a bra}a nadamo se, da nas ostaviti i zaboraviti ne}e.
Boka Kotorska. Kako se zove Boka, kako je dobila ime, sa
jednom rije~i nije lako to opisati. Mnogi na{i i strani pisci iz
davnine i iz novijeg doba pisa{e o ovom krasnom i romanti~nom
komadu ove kr{ovite zemqe. U prastarom dobu rimski i gr~ki
pisci pa i Mle~i}i ovu zemqu su razno zvali, Boka Risanska, a
u docnijem dobu Boka Kotorska. ^aroban zaliv ove zemqe, u koji
se spu{taju i tonu kr{ovita i skoro nepristupna brda ju`ne
Hercegovine i Crne Gore zaodjenut zelenilom, a protegnut
krivudasto od Meqine, Tivta, Risna do Kotora. Lijepa varo{
Herceg Novi puna je istorijskih uspomena iz doba 1370. kad je
ozidata od bosanskog kraqa Tvrtka, zaodjenuta brsnatijem
palmama, mirtom, sjenovitim cipresima, granatijem jorgovanima,
limunovima i pomoranxama, a malo daqe k istoku romanti~ni i
pun prirodne lijepote manastir Savina, s kog se prostire i ogla
pogled po prostranome orizontu put otvorene "Ponte O{tre",
"Ponte Rose" i ostale okoline. Zelenkasti krajevi, lazovi i
obala krivudasto vijugaju krajem mora, predo~avaju}eg najve}ijem
brodovima mogu}nost wegovoga pristani{ta, sa kojim ovaj narod
vodi trgovinu po dalekoj Ameriki, Afriki, Australiji, Aziji i
po svoj Jevropi. Bokeqski narod dobro i vaqano radi svoju
poqodjelsku radwu. Podnebije je blago tako da u woj rastu slatka
vo}a, rodne smokve, {ipci, kestewe i druga slatka vo}a; cvije}e
cvati i miri{i u sred zime na otvorenom poqu; u mjesecu Januaru
procvijetaju bademi; qubi~ice mo`e{ brati i prije Bo`i}a.
Narodna no{wa jako je u Boki uva`ena. Najqep{a je ona u Risnu.

255

Bjela~a je uop}e usvojena kao op}a no{wa. Bokeq je u op}e

pobo`an, qubi svoju narodnost, uvjek nosi i ide pod oru`jem i s
wime se di~i, milo mu je, kad mu re~e{, da je Srbin, a `enskoj da
je Srpkiwa.

Sl. 84. Ri{wanin u svojoj no{wi (iz "Kov~e`i}a" Vuka Karaxi}a,

1849. god.

O~iju su `ivijeh i vatrenijeh, ~ela vedra i vesela lica,

ponositi i juna~ka dr`awa, laki i okretni. @ene su jakoga i
zdravoga sastava; lica lijepa, ne`na i umiqata, o~i su im jasne i
vesele, obrve crnomawaste, kose jake i guste. Na obraz, ~ast i
po{tewe, ra~unaju kao i na svoj `ivot sa rije~ju: "na{to ~ovjeku
`ivot, kad nebi imao obraza, ~asti i po{tewa".
Sve ovo, {to smo dosad pomenuli, kao i ono po lijepoti svoga
polo`aja, prekrasne i blage klime; po plodnosti svoje zemqe,
prekrasnoga i brenatoga vazda zelenila, zaokriquju}eg
gorostasne i nedogledne vrhove visokijeh brda i planina ~ini, da
je ova zemqa jedan komad takovog kr{a, s kog se oko i wegov
pogled ne da di}i, a da se ~ovjek ne zadivi wegovoj lijepoti i
panorami, {to putnika i na dalekijem krajevima podsjeti, da se
ove kr{ne i siroma{ne zemqe sjeti i ne zaboravi.

256

Suderland. Crta iz `ivota jednog bankara. [aqiva kratka

pripovetka o Englezu Suderlandu koji je svoju kujicu Suderland
darovao ruskoj carici Katarini. Zbog toga je u`ivao wenu veliku
blagonaklonost. Jednog jutra stan mu opkoqava policija i
revnosni ministar policije mu okoli{u}i saop{tava cari~ino
nare|ewe da mu `ivom ko`u odere i balzamuje. O~ajan Suderland
odlazi kod carice i saznaje da se radi o nesporazumu. Naredba se
odnosila na kujicu Suderland, a ne na wega. Vjerni ministar nije
razumjeo naredbe, koje prima, i namerava{e da balzamuje
`ivcijatog Suderlanda po onoj na{oj, koja ka`e: "bio bi odrt kao
kuja", a tim siroma i zaglavio.
(Prev. s talijanskog)
Primorkiwa. Pesma Zmaj-Jove Jovanovi}a iz "Ilustr. Nov."

Svakog jutra i ve~eri,

Posle sna i rada,
Na obali morskoj ~eka
Primorkiwa mlada.
...
Morem blude povjetarci
Nevidqive sjeni,
Isto tako, isto tako
Uzdisaji weni.
...
Posestrila s morem siwim
U javi i sanu:
Srodila se s morem siwim
U dugom ~ekawu.
Ona nosi na dnu srca,
Nosi vojna `iva;
Siwe more u dubini
Wega mrtva skriva.
Kotor. U najkrajwem kutu morskoga zaliva Boke le`i na uskoj
obali utvr|ena varo{ Kotor sa 3000 stanovnika. Godine 1667. je
onaj veliki zemqotres cijelu ju`nu Dalmaciju tako re}i do
osnova razorio i stara utvr|ewa poru{io. Grad Kotor je opasat
zidom od tesanog kamena sa grdnijem tro{kom, ima troja vrata,
kojijeh natpis opomiwe na opsade, ne navode}i osvojewa i
razorewa wegova kroz Rimqane, Grke, Saracene, Srbe, Bo{wake

257

i Ma|are. Put zvati "Crnogorskog Cezara", kog je Austrija dala

napraviti i koji se 67 puta niz brijeg vijuga do crnogorske
granice, duga~ak je 2837 hvati, a 9 stopa {irok. Na crnogorskoj
granici ovaj put prestaje, a odatle zapo~imqe uska i tako re}i ne
prolazna staza kojom samo doma}i pje{aci i jaha~i, i to sa
najve}om opasno{}u pre}i mogu, doklen ne dostignu na vijenac
izme|u Krstaca i Lov}ena, odaklen se preko visoravna od
Weugu{a i Cetiwa u prestonicu Crne Gore stupi. Sad je put od
Cetiwa do Kotora i kroz Crnu Goru napravqen, kojim po{ta i
dili`anac putuje.
Manastir Savina u Boki Kotorskoj. Savina je prekrasan
manastir; ovaj sveti amanet srpske zadu`bine podigli su i
ogradili kalu|eri manastira Tvrdo{a iz Trebiwa 1693 god. Kad
putnik domakne parobrodom do "Ponte O{tre", na prvi pogled
ulije mu se u srce neko sveto osje}awe pobo`nosti.

Sl. 85. Manastir Savina, danas

Potresen svetim osje}ajem i obajat rijetkom krasotom

okoline, obrasle u zelenilu, nemo`e a da se mi{qu ne prenese u
Ravanicu, @i~u, Studenicu, Fru{ku Goru. Onoga dana kad bijah
na Savini, i dan bje{e izvanredno lijep i topal, nebo bistro i
prozra~no. Sve ovo samo sobom bodrija{e mi duh, a obaja{e mi
plavetnilom misli; hladni morski povjetarac razbla`iva{e
no}nu vru}inu i krijepqa{e mi `eqom moje umorene prsi da
re~em:

258

"Evo me Savina, stara srpska uspomeno!"

Svakako, bilo u pogledu va`nosti, bilo u pogledu polo`aja,
starine, prirode, krasote, lijepote, Savina je bar toliko
zaslu`ila, da je srpstvo ne zaboravi.
Rastanak. U prvom licu nepotpisani putnik opisuje svoj
polazak u daleku Ameriku: U 9 sati i 15 minuta bili smo na
Lojdovom parobrodu. Toliko nas je bilo da se okrenuti nije
moglo. Srodnici i prijateqi sa sviju nas strana zaokru`ivahu,
stiska{e nam ruke i grqahu nas plakaju}i a mi wih od wih se
rastaju}i u svijet i daleku zemqu. Tuga, nada, bolovi i sve, rek bi
da se bje{e zbilo u parobrod. On se kre}e, barke i narod ga kre}e
tamo i ovamo, mi mislimo, da polazimo. Sa neiskazanom qubavi
pozdravqamo moju milu otaxbinu, moje mile brijegove i golo
kamewe; pozdravqao sam tu siroma{nu zemqu, u kojoj sam slu~ajno
prvi put svijeta vidio i na wu moju nogu stavio. Zatvoriv{i u{i
da ne ~ujem tresak parobroda od upaqene ma{ine, pa i romor
qudi, pozdravqao sam onu zemqu u kojoj je svaki pojedinac ~ovjek,
svaka misao dobit. U ovome stawu, prispje ~as polaska; mi
molimo na{e mile da nas ostave, a oni jo{ to nehtje{e u~initi.
Ah! tu`an li je polazak, a jo{ tu`niji rastanak. Mornari
parobroda tiskaju od nas na{e mile, a mi se jo{ qubimo i grlimo
vatrenijem zgrqajima i poqubcima. Tre}im `vi`dom parobrod
javqa polazak. More siwe kud }e{ nas povjesti, more siwe kom
}e{ na donijeti?! Ja kao onaj, koji sam uvjek znao ~eli~nom rukom
obgrqavati moje srce, znao ga umu~kavati ili pu{tati lagano i
vatreno da kuca, mislio sam i razmi{qao o mojoj staroj majci,
koja me rodila, a nisam se zaboravio ni na moju milu vjerenicu,
ali najvi{e moje mile domovine, moje mile otaxbine sje}ao sam
se, o woj mislio i razmi{qao, kako }u je ostaviti. Ni{ta zato,
draga i mila moja domovino, jer te evo u svojoj du{i nosim, a u
svome srcu gledam do}i }e opet ono sveto vrijeme, kad }u se u
tebe povratiti, gola tvoja kamewa izqubiti, u tebi `iviti i
umrijeti, kao {to su na{i stari ~inili: putovali pa i svoje
kosti u tebi ostavili, {to }u i sam u~initi, i u tebi mila moja
domovino svoje kosti ostaviti.
Rodu.
Sto mi{ica
Da imadem,
Sto mi{ica, sto srda{ca,

259

Pa sve da ih dadem
Neka slu`e
Svome rodu,
Neka slu`e, neka padnu
Za zlatnu slobodu.
Al ja imam
Samo ruke dvije
A u grudi mojih bije
Srce jedno;
Jedno samo.
Pa mi jo{ milije
Srce jedno
Za sto srca vrijedno.
Do dvje ruke
I to srce moje,
Ta sve blago moje
Wegujem ga kako boqe znadem,
Da ga dadem
Mome rodu.
Nek se lome ove ruke moje
Neka gine ovo srce moje
Oj, za jezik, ime i slobodu!
(Damjan Pavlovi}, iz "Deklamatora")
Petar Petrovi} Wego{, vladika crnogorski, pjesnik srpski.
Rodio se 1813. godine na Wegu{ima u Crnoj Gori. Po~etke svoje
obrazovanosti imao je u svojoj ku}i. Neko vrijeme be{e mu
u~iteq Simo Milutinovi}, genijalni pjesnik "Srbijanke".
Godine 1830. vladika je uzeo vladu sa Crnom Gorom u svoje ruke, a
preminuo 1851. Srpska kwi`evnost ponosi se danas wegovom
poezijom u narodnome duhu. [to se prekinulo kolebawe me|u
klasicizmom i narodnoromanti~nim pravcem, u tome je glavna
zasluga vladike Rada, poznatoga pod imenom Petra Petrovi}a
Wego{a i Branka Radi~evi}a. Na srpskom Parnasu wih su
dvojica dva bora, koja su naporedno rasla, oba samonikla, oba
velika, svaka u svojoj vrsti. Wego{ je ne nadma{an u uzvi{enijem
refleksijama, u rodoqubivom `aru, kojim je genijalno opjevao
`ivot i vite{ka djela Crnogoraca. Za wegovo remek-djelo
"Gorski vjenac" veli istorik na{e kwi`evnosti Stojan
Novakovi} da je ono: "jevan|eqe rodoqubivijeh i za budu}no{}u
svojega naroda, zami{qenijeh sinova srpskijeh". Ovaj veliki
srpski pjesnik, osnovao je 1835. god. u Crnoj Gori {kole,

260

{tampariju i tu je {tampao svoju prven~ad. God. 1847 iza|e mu

wegovo remek-djelo "Gorski vjenac" u Be~u, koji je do sad ve}
{est puta pre{tampavan. Godine 1854 izdao je prijateq i najboqi
znalac `ivota i rada vladi~ina, srpski pjesnik i kwi`evnik
Qubomir Nenadovi} vladi~inu srpsku pjesmu Slobodijadu.
Preklane "Srpske Ilustrovane Novine" uz onie pro{le 1881.
godine, donijele su sliku ovog velikog srpskoga pjesnika.

Sl. 86. Petar Petrovi} Wego{, rad Johanesa Besa 1847. godine u Be~u,
Dr`avni muzej, Cetiwe

U daqini. Pesma sa 22 strofe od P. J. S. Jovana [ari}a,

napisana u Baru, 24. decembra 1880. godine.
Haj! mjese~e, {to mi tako
Nad putnikom sjaje{?
Kakvu ovu te{ku tugu
Mome srcu daje{?
[to me gleda{ tako sjetno?
Il me pita{ da ti
Re~em, mo`e{ li mi qutu
Ranu olak{ati?
...

261

Ah! mjese~e, zaigraj joj

Sjenkom po tavanu;
Preni mi je pa joj ka`i
Srca moga ranu!...
...
Sve mi na te, oj Zulejko!
Sje}a: cvjetak, kamen;
A daqina pusta samo,
Potpiruje plamen!
Srce bi mi izgorilo
Da mu nade nije:
Da }e opet tvoje bajno
Lice da ga grije;
...
Oh! ikada, oh! ikada
Ho}e li ti pirnut
Do u{iju i nevinu
Tvoju du{u dirnut!...
Stefan Nemawa, i wegova dva vlastelina Kotoranina. Srpski
narod pod vladom Nemawi}a najve}ma je postao ~uven, srpska
dr`ava pod Nemawi}ima bila je najsna`nija, s prvim se
Nemawi}em srpska dr`ava po~ela sna`iti, snaga ove dr`ave
prostirala se i do Kotora. U to doba mala republika, Kotor,
po~e davati sjajnijeh gra|ana povjestnici, me|u kojima se
odlikuje vlastelin iz porodice Bu}a, rizni~ar cara Uro{a, i
vlastelin i sudija Bivoli~i}. Oba ova vlastelina bijahu u
slu`bi carevoj, do~im sam srpski vladalac za wih ka`e da su mu
oni wegova dva uku}anina vlastelina i kwaza. Za znamenitog rata
Zadarskog, kako se Kotor pomo`e prijateqstvom Stefana
Nemawe, i kako ga moli, da podr`i poslanstvo Nikole Bu}e, koji
je 1345. po{ao u Mletke, da izvjesti du`da kako Kotor ponavqa
ugovor od 1305. god. i `eli mir s Mlecima. Pismo Stefana
Nemawe, onda{weg cara cele Srbije od Jadranskoga mora do
Makedonije, pisato je 15. Oktobra, a tako isto pismo Nikole
Bu}e du`du. Srpski Stefan poslu`io se tom prilikom, da ponudi
savez republici sv. Marka, {to je zna~ajan ~in u povjestnici
Italije i wezina upliva na istoku. Godine 1347. ugovor je
ponovqen i car Stefan ovako du`du pi{e: "Mi, car sviju srpskih
zemaqa, donosimo vam qubav i `elimo dati vam zalog
prijateqstva, da i potomci budu kazivati, kako je izme|u nas

262

iskreno prijateqstvo bilo. Po{aqite vje{to lice u Kotor, koje

}e se prijaviti va{om preporukom onijem na{ijem vjernijem". Tu
Stefan misli na Kotoranine koji su ostali vjerni Srbiji za
cijeloga 14. vjeka, sve do kobnoga Kosova. Srpskom Stefanu bje{e
od Kotorana najmilija bra}a Nikola i Mihajlo. O Mihajilu zna
se, da je nasqedio brata u pregovorima s Mlecima i da je izvrstno
izvr{io poslanstvo god. 1351. radi sporazuma izme|u cara
Stefana i du`da. Jo{ bje{e boqe poznat s vojni~ke, politi~ke i
diplomatske usluge. Kao zapovjednik jedne Kotorske ~ete na
slu`bi cara Stefana, bi u vi{e bojeva protiv Bugara i Grka. U
jednome od tijeh okr{aja, Nikola Bu}a istr`e neprijatequ zastavu i krst, sveti znamen kog su Bugari jako cijenili, a srpski ih
vladar darovao Kotoru, gdje i osta{e kao vja~ita uspomena
vjernosti i slave. Poslije rata srpski vladalac, radi osobite
naklonosti i po{tovawa prema plemenitom vojvodi Nikoli,
prizva ga sebi u dvor i imenova ga protovestijarom, {to je po
Orbinu veliki blagajnik. Mnoge okolnosti potvr|uju, da je
Nikola Bu}a bio pravi tajni savjetnik, ministar izvanskijeh
poslova i dr`avni tajnik onoga najslavnijega od sviju srpskijeh
kraqeva, velikoga Stevana Du{ana silnoga, koji bje{e za~eo
osnovu, da podigne Konstantinovo carstvo i koji je sa
politi~kom i vojni~kom Bu}inom pomo}u osnovao bje{e dr`avu
sastavqenu od Srbije, ju`ne Dalmacije, dana{we Crne Gore,
cijele sjeverne Arbanije, Bugarske i Macedonije. I zato se
prozvao car Srbima i Grcima i krenuo bje{e na Carigrad god.
1356, kad ga smrt susti`e u Rumeliji. Sve u `ivotu Nikole Bu}e
dokazuje, da je on pretekao vrijemena i, da je svom snagom
pridr`avao veliku misao zajedni~koga narodnoga postupka
izme|u isto~nijeh Slavena i Italije. Godine 1351, nalazimo
izme|u Grackijeh poslanika na Nemawinu dvoru plemi}a
Mihaila Bu}u, Nikolina brata, kome izme|u ostalijeh bje{e drug
Bo`o Bolica, tako|er od sjajne kotorske porodice. Mihailo
Bu}a i Bolica, izradi{e potvrdu sviju povlastica i gospodstva
danijeh Kotoru.
Prekasno. Crta Q. Varja~i}a. Bje{e lijepo proqetwe jutro.
Sva se priroda podmladila i o`ivila, na poqu trava i cvije}e,
po gori drve}e i `ivotiwe, a vazduhom ugodno pjevawe pti~ica
razveseqava ~ovjeka, koji se eno sprema, da po mla|enoj zemqi
primakne rane i sebi i drguima. To bje{e Radini} Mato. Sav svoj
vek sproveo je on u radwi i znoju. I to mu je koristilo. Prikupio
je ku}icu i ne{to zemqi{ta, a tako je mogao odraniti Anku i
Stjepana, milu svoju djecu, koja mu po smrti vjerne wegove `ene

263

ostado{e. I bijahu to dobra djeca. Anka, tek malo bole{qiva,

vjerno kod ku}e pripomaga{e ocu u raznijem doma}ijem poslovima
i milo ga negovala, kad mu se {to neugodno dogodilo. Stjepko,
mladi} uzorit i vrl, polaza{e svr{avati doma}u {kolu, gradsku
gimnaziju i ve} do{ao do osmoga razreda. Be{e lijepo proletwe
jutro. Mato se spremi na djelo, a Anka ostade kod ku}e. Oko podne
naobla~i se nebo, vjetar po~e duvati, a zamalo krupna ki{a padati. Mato pohiti s poqa ku}i i onako mokar drkta{e cijelijem
tijelom kao prut na vodi. Nahladio se i le`e. Pro|e godina;
Mato pade u suvu bolest i nekako u Aprilu umre. Oh Bo`e! da ste
vidili Anku! uvenula joj bje{e ona rumen wenog lica, pokupio se
onaj divni stas, pomra~a joj onaj divni `ar wenijeh `arkijeh
o~iju. Tri dana je otac u ku}i mrtav le`ao, tri dana je Anka kraj
wega nagnuta kle~ala. Saranili joj oca. Anka jedva da je `iva
ostala! Stjepko je plakao quto, al uz to i tje{io milu svoju
sestru. Al do|e ~as, i Stjepko morade opet odlaziti u grad, u
{kolu. On ostavi An~icu samu. "S Bogom Anka", re~e na polasku,
evo ima{ hvala Bogu svega, u`ivaj po malo i pazi, da zdrava
do~eka{ svoga brata, kad se iz grada k tebi za uvjek vrati". Anka
ostade sama. Sirotica! Plakala je dugo i dugo al na jednom
usahnule joj suze, ona vi{e ne pla~e unutarwa bolest i tuga
obuze joj grudi. Oboli i le`e! Stjepka nema! Pro|e po godine.
Jesensko ogranu sunce, a na vratima Ankine ku}ice pokuca neko
tiho. "Naprijed" re~e jedva s posteqe Anka. To bje{e Stjepko.
Zavlada kratka ti{ina... "Ti si Stjepko?" re~e bolna Anka, "a ja
mi{qah, da te vi{e nije na svijetu". "Anka!" zavapi Stjepko i
pade bolesnici na grudi. "Prekasno" uzdahne tiho Anka, "tu za
mene nema lijeka! Tamo gore kod oca tamo ga ima..." Drugi dan
zakopaju Anku pokraj oca, a Stjepko postavi im na grobu krasni
spomenik spomen sinovske i bratske svoje qubavi. Kad je
Stjepko svr{io nauke, postao je u istom selu sudcem, a na mjestu,
gdje je prije stajala o~eva koliba, sagradio je krasnu ku}u, u kojoj
je sve do smrti `ivio i pravim prijateqem svoga naroda bio.
("Smiqe", br. 7. god. 1878)
Moja Ema. Jednog dana mjeseca aprila, otvorih usta da udi{em
vazduh proletwi, te mi se u~ini, kao da bi on bio naslonac
kadifeni usta moje Eme. Uzedoh jedan {eboj i ~iwa{e mi se, da
mi wegov krasni miris prodire do srca. Uperih o~i u poqa
plavetnog neba vje~itog; jer mi ogwevi lete}ih oblaka, ~iwahu sa
obru~ovima beqege imena moje Eme. U sebi samom, u svojim
uspomenama, u mojim nadama, ne mogoh na} drugijeh stvari do tebe
same, i sve, sve to, zva{e mi sliku Eminu. U meni i izvan mene, u

264

svijetu duhova i stvari, na javi i u snu, u radosti i `alosti, u

miru i jedu ja ne vidim, ja ne~ujem ve} samo jednu stvar, moju Emu.
Ja bez we ne znam ni{ta; bez we ne znam ni mi{qeti ni `iveti.
Na{ opstanak ne sa~iwava drugo do samo jedan opstanak.
(Po talijanskom)
Sanak. Od P. J. S. (pseudonim Jovana [ari}a).
Spavaj, spavaj, oj an|ele ljepo!
Tihi sanak nad glavom ti stoji;
Nad tobom je razvio krila,
Slatki pokoj na du{u t razlio.
A nije`na ~uvstva ti opio:
Pa u svojoj nevinoj ti ma{ti
Predijele nebeske otvara;
A na licu blijedom od zrake
[to kroz tamu kan|elce je baca:
Slatko ~ustvo an|elsko se ~ita
[to ti du{u u tom ~asu pljeni...
Spavaj, spavaj, oj an|el~e ne`no!
Oko tebe cjela vasijona
Mukom mu~i da te ne probudi.
Na plavome nebeskome {aru
Zvjezde tiho me|u sobom {ap}u
A kroz li{}e zelenih stabala
U potaji lahori uzdi{u;
Samo mjesec svoju bljedu sjenku
Kroz prozore u sobu ti baca.
Nigdje glasa, nigdje pjesme lake,
Slavuj glavu pod krilom sakriva,
Sve je njemo, sve je tu`no, sjetno.
Ko da zemqa nebu {ap}e tiho:
Zuilejka nam prelijepa spava!
Spavaj, spavaj oj an|el~e slatko
U du{eku svome |evoja~kom!
Tvoju du{u nevinu i ~istu
Silna qubav jo{ ranila nije.
Vaj! od kad mi tvoga bajnog lica
Plavo oko srce zanijelo:
Zaman jadan pokoja sam `eqan!

265

Tvoje lice oj |evojko krasna,

Kada gledam utjehu i radost
Sve| mi nosi, al ka blesak muke
To ustraje. Ah! pred o~i potom
Mi is~ezne{: odma u svojijem
Uzburkanim grudima mira nemam...
I prokliwem kletu sudbu tada
Koja mi te odjeqenu ho}e;
I prokliwem... o, udesu qucki!
Zlobna sila |e upravqa s vama.
Za{to, za{to iz naru~ja da mi
Vi trzate ono ~edo bajno,
Uz koje bih `i}e blagosiqa?
Uz koje bih ove niske dane
Za ~as tili sre}om pozlatio?...
Spavaj, spavaj, oj an|el~e bajno!
Kad rasklopi{ mile trepavice,
Slavuj, cvjetak, zemqa, sunce, nebo:
Sve }e tebe sutra pozdraviti.
Sve }e ti se klawati okolo:
A ja jadan prokliwa}u uru
Koja me je na svet ovi dala!
Narodni dobrotvori (Da se i wih sjetimo). Dan dawu na{
srpski narod ima mno` svojijeh dobrotvora. Atanasije Gereski,
Dimitrije Golubovi}, Stevan Badrqica, kapetan Leso Pavkovi}
i Vasa @ivanovi}, iz nedara na{ega ukupnoga naroda, a Dane
Bawanin je iz na{e zemqe Boke Kotorske. Kraj onih, koji
u~ini{e neizmernog dobra, i koji kod nas osnova{e fondacijonu
{kolu u Srbici u Erceg-Novom. Trojici novijeh mo`emo imena
zabeqe`iti u ~ituqi novijeh narodnijeh dobrotvora od kojijeh
dvojica su `ivi a jedan mrtav. Mrtav je bla`enopo~iv{i
Hrisantije Nikolajevi} iguman manastira Bawe, a `ivi su
episkop Gerasim Petranovi} i poznati kwi`evnik prota \or|e
Nikolajevi}. Prvi i umrli dobrotvor narodni, ostavi dobru i od
vi{e hiqada sumu, imaju}i obrazovati fond, iz kog bi se
dobitkom imala do dvojica u {kolama izdr`avati; drugi dade
6.000 forinata na fond zanatskijeh {kola, a tre}i 12.000 na cijel
istu, koju i prvi dade. Slava daklem neka je i od na{e strane
narodnijem dobrotvorima i `ivijem i mrtvijem, kojim nigda ona
poginuti ne}e dok je sunca i mjeseca, ukoliko zlatnijem slovima

266

zabele`imo imena wihova tako da }e ih se potomstvo na vjeki

sje}ati i zaboraviti ne}e.
Mati. U najve}oj kwigi i u kwigi quckoga `ivota, najve}a i
najsla|a rije~ je mati. Najprvi dobrotvor je ona. Sve rije~nike i
najmudrije kwige neka preturi ko ho}e, sla|e rije~i ne}e na}i do
rije~i moja mila majka. Na}i }e, moja draga, moja mila, slatka,
qubezna, ali sve ovo nema kusa, slasti; nema zna~aja ni
jezgrovitosti bez pridodatka "mati", moja draga mati, moja mila
mati, moja slatka i qubezna mati; blago meni moja majko, kad su me
ovako sretna rodila da do`ivim ovakovu sre}u, ovakovu ~ast,
ovakovo po{tovawe i ovakovu slavu. Zato mila moja mlade`i,
qubimo svoju majku kao svoju veliku dobrotvorku, qubimo je kao
svoga velikoga an|ela baz koga ne mo`emo biti ni umrijeti a da
ga ne spomiwemo, qubimo svoju majku, jer nam je to jedina
qubav, s kojom }emo se i pred Bogom i pred ~ovje{tvom
opravdati, da smo dobri, po{teni kad qubimo svoju majku i svoje
roditeqe.
Jogunica.
Ne}e Du{a da se u~i
A majka mu veli:
"Ako ne}e{ a ti hajde
Iz ku}e se seli!"
Naquti se mali Du{a
@estoko i mnogo;
Pa izlete na ulicu
[to je br`e mogo
Du{a osto na ulici
Pokiso do ko`e,
U srcu ga strava ste`e:
[ta }e sada Bo`e?
Zaplaka se, zadrkta se,
Ponos mu se sa`e,
Skupi mokre haqinice
Pa ti ku}i na`e.
Skida majka s wega haqne,
Dala se u brigu;

267

A on samo moli vi~e:

Daj mi mamo kwigu!
(Skra}eno iz "Goluba")

Sl. 87 Dve stranice kwige "Boka Kotorska"

Budva. Kratak pogled na wu. Budva je varo{ sa 480 du{a. Ima

ku}a 96. U Budvi je ~ist i ovejan Srbin. Obzidana visokim zidom
sa kulama i bastionima, izdr`ala je 1686 god. posadu protiv
10.000 Turaka. God. 1797 ovu varo{ opsjednu Crnogorci, ali je
ustupe bez otpora austrijskom generalu Rukavini. Kasnije s
cijelom Dalmacijom podpadne Francuzima u ruke, ali 1813 udare
na novo Crnogorci i pro}eraju Franceze, dok se cijela
Dalmacija ne predade opet Austriji. Crkva parohijalna je sv.
Trojica, koja je ozidata 1804.
(V. "Fru{ku Goru" 1881. g.)
Mili~ica u cvije}u.
Evo bra}o evo
Mili~ice gdje zbori
Qubi~ica je od svuda
Ko sestrica dvori:
Dolasku se wenom
Svo cvje}e veseli.
A plavo se nebo
Nad wome rumeni.

268

Sa istoka otud
Sjajnost s veqa di`e.
Sve se ve}ma {iri
Sve dolazi bli`e.
A Mili~ica na{a
Posred cvje}a {eta:
Bosiqka qubice
Djevojka preljepa!

Marija i Dragiwa. Crta iz `ivota Bokeqskog. Jednog dana

do}i}e Dragiwa kod Marije. Sjede}i prema suncu pred ku}om,
Marija }e po~eti da pri~a Dragiwi wezinu udadbu, sre}u, radost,
`alost, tugu i te{ko `ivovawe. "Moj otac", govora{e ona,
"bje{e pomorski kapetan, i ima|a{e dobru platu, ali sna|e nas
nesre}a. Uvativ{i ga onaj nesretni uragan od koga se utopio i
oca mi pro`derao. S prva sam se ponosila s blagom moga oca, kao
da }e to hiqdama godina trajati. Ovako puna ma{tenija, do}i }e
mi moj jado i poneka}e me. Moj Vladimir, kao {to ti je poznato,
bje{e slabi-jeg imu}a od mene. S qubavqu i nadom on me poi{te.
Wegovo mudro i umiqato opho|ewe, pobudi u meni moju prema
wemu qubav. Sve to u~ini, da se ja promjenim, {to i u~inim.
Desetogodi{we s wime `ivqewe, meni bje desetogodi{we moje
veseqe, radost i carovawe. Kada mi je majka umrla, nestalo mi je u
ku}i svega roditeqskog blaga; ali mi osta moj mili suprug, moj
mili Vladimir. Nekako do|e nesretan slu~aj, pozovu ga neka
bra}a u Kaliforniju. Kroz kratko vrijeme po {to je tamo do{ao,
uvati ga neka nesretna bolest i on umre, te sam tim samorana su
{estero nejake djece, koju nemam s ~ime raniti a jo{ mawe
izdr`avati. Na {to }e joj Dragiwa, tje{e}i je pridodati i re}i:
"Sve je to sveta istina i `alost je tvoja velika, a {ta da je tebi
re~em o mojoj nesre}i. Ti zna{ da sam imala tri brata kao tri
siva sokola, pa da ih je sva tri siwe more pozobalo, te sam ti sad
sama samorana; nama je Bokeqkiwama i Bokeqima, je su|eno u
siwemu moru sre}u tra`iti: mu{ki da brode i ribe utopqenima
da im o~i vade, a mi jadne da kukamo i u crno se zavijamo. Patili
su na{i stari, pa patimo i mi mladi. Zato moli se Bogu pa trpi i
samnom zajedno; jer drugo ne znamo {ta ~initi, do jedino patiti i
trpiti". Sti`e no} i Dragiwa ode od Marije, vi{e tu`na i
`alostiva ne`eli vesela i radosna, e im nebi na ino, ve} se
razgovarati o onome, {to ih boli u du{i, wihovome srcu i

269

osje}awu. Ovakova je crta iz `ivota Bokeqskog, i malo je onog

sretna, koji nije jedom zade{en, te da ne oplakuje koga svoga u
dalekoj tu|ini izgubqenog ili u siwem moru utopqenog, kao {to
je Marija u tu|ini svoga Velimira, a Dragiwa bra}u po dnu siwa
mora.
Jadi iz nenada.
Lipa stoji na sred dvora
Sunce sjaje odozgora,
A pod lipom jedna djeva
Veze mlada pa popjeva:
"Itro itro, iglo moja!
Dragog eto iz tog boja
Na kowicu ogwenome
Bi}e skoro preda mnome,
Da je dovde gotova
Su|enica wegova."
...
"Ta ovo je bogme dragi";
Pa poleti pred miloga,
A on klonu s kowa svoga.
Ao jada iz nenada!
Glava wemu razbijena,
Ruka desna salomqena,
Jadna moma ruke sklopi,
Kroz zavoje krvca lopi:
"Pa zar tako dragi moj!"
"Samo, du{o, kad sam tvoj."
To reko{e izdanu{e,
Na zemqicu te panu{e
Ko dva bora u sred gore
Kad sjekire wih obore.
...
Sunce na`e na grob sjati,
Misli da }e jo{ ustati.
Oh ugasi sjajne zrake.
Ajde sunce za oblake!
[to grob ladni jednom svati
Nazad vi{e on ne vrati.
Branko Radi~evi}

270

Stojan Jankovi}. Kotaranima i drugijem Dalmatincima bori

se protiv Turaka pod Erceg-Novim. Po{to je Turska sila pod
Be~om 1683. god. satrvena, rije{i se i Mleta~ka republika tu
zgodnu priliku na svoju korist upotrebiti i Turcima se
osvetiti, pa sleduju}e 1684. godine stupi u savez s Austrijom i s
Poqskom i objavi rat Porti. Te iste godine Kotarani, pod
svojim poglavarom Stojanom Jankovi}em, a za wim Petropoqci,
Poqi~ani i Zadvorani pa i mnogi drugi Dalmatinci, sko~e na
oru`je i juna~ki potisnu iz svojijeh mjesta Turke. I Austijsko
oru`je izagna Turke iz Like, Krbave i Slavonije iz gotovo iz
sviju ungarskih gradova. Topal-pa{a vo|a{e iz Bosne i
Hercegovine 4.000 qudi, da odbije opsadu od Erceg-Novog, ali
Crnogorci udare na Turke i tako ih razbiju i ra{}eraju da je i
sam Topal-pa{a jedva `iv sa svojom glavom odatle izadro. Turci
su tu izgubili sedam barjaka i trista qudi, kojima glave budu
poodsjecane i na dogledu Ergceg-Novoga pore|ane. Govori se: da
su gdje koji Crnogorci kao nagradu za tu pomo} dobijali od du`da
Mleta~koga zlatne kolajne, pensiju i platu primali. U savezu za
Mleta~kom republikom, Crnogorci i Br|ani su dosta jada zadali
Turcima i 1688. godine, ne samo u Arbaniji, ve} i u Hercegovini.
Jankovi} Stojan u borbi protiv Turaka pod Novim juna~ki se
dr`ao i borio kao i vazda, te ga zato istorija na{a i na{e
narodne pjesme zbog wegovoga juna{tva slave i pjevaju, a i mu ga se
ne zaboravqamo kao rijetkoga junaka i vojskovo|e, koga slava kao
i drugijeh junaka nigda umrijeti ne}e.
Benkovac (Nadin starinski nadpisi). Benkovac le`i u sred
ravnijeh Kotara, ne ba{ mnogo daleko od znatnoga u istoriji
mjesta Ostrovice, Vrawe i Nadina. Nadin, danas je selo,
podignuto je s one strane ravnog poqa Kotara prema buri. U
staro vrijeme bje{e grad stare Liburnije. Na molbu Zadrana
Mle~i}i ozida{e jednu tvr|avu na vrhu glavice koja se danas zove
"Staro Selo". U godini 1521. ova tvr|ava bje{e od Turaka
izgorena. Me|u razvalinama, komadima svodova i ru{evinama,
raspoznaje se bunar po velikoj prostoriji i rijetkosti radwe, po
kojoj se i majstorluk sudi. O va`nosti Nadina govore i dva
nadpisa na latinskome jeziku: Nadin otim Liburniae Civitas... T.
Turanius F. Clad. rufus / Ob honorem Aedilitalis porticum... Osim ova
dva nadpisa imadu jo{ i druga ~etri, koji zbog prostora za sad
izostavqamo. Sva su ova mjesta u ravnijem Kotarima, gdje su na{i
stari sjekli Turke na buquke.
(V. "Manuale" 1873. god.)

271

Svome srcu od P. J. S. (inicijali Jovana [ari}a).

Miruj srce moje miruj!
Iskreno si;
Po{teno si;
Mnogo qubi{,
Mnogo }uti{:
Iskrenost te vara;
Po{tewe te kara;
Qubav te pori;
^ustvo te mori;
Miruj srce moje miruj!
(Kotor, 1880.)
Gdje su Gavanovi dvori? (P. J. S.)
Tamo gdje s velika
Kod Skradina Krka
U Jadransko more
Silovito spu{ta,
Te kroz Skradin kad se
Ba{ juna~ki pro|e,
I kod svete Petke
Na Bi}ine do|e,
Ispod desne ruke
Zagleda{ u more;
Odma vidi{ Prukqan
I u wemu bjele
Gavanove dvore.
Jedan sonet od P. J. S. (pseudonim Jovana [ari}a)
Oj! vs mjesta mog detiwstva mila
Razdragana i sad tra`i zjena:
Kad po slasti du{a mi plovila,
Kao bjela po talasi pjena!
Tad mi qubav nije sunce bila,
Koje sqedi o~ajnosti sjena;
Tad mi s du{a ~ove~ja paklena,
Za koprenom neiskustva krila...
Al u onu zoru mlade sre}e
Ipak se je tavni pramak kupa,

272

Vele}: svjet ti biti mio ne}e!

Onih doba zlatni vjek prole}e;
Druk~e k vama sada noga stupa:
Sad te, sad te vidim gnusni svjete!
Cetiwe 1881.

Sl. 88. Stranice kwige "Boka Kotorska"

Ajduci.
Narodna pjesma jo{ ne {tampata.
Piju vino ~etiri ajduka
Pod Prologom pod jelom zelenom
Kod Ibrije kod vode studene:
Prvo jeste Tomi}u Mijate;
A drugi je Starovlahu Pavle;
Tre}i bje{e Sava od Posavqa,
A ~etvrti od Kowica Stanko.
Pi{e vino dok se ne ponapi{e,
Kad se rujna ponapi{e vina
Onda re~e Tomi}u Mijate:
"Bra}o moja i dru`ino draga!
"Qeto pro|e o{tra zima do|e,
"Vaqa nam se bra}o rastavqati,
"Na zimovnik kuda koji znade;
"Ja }u i}i moru u otoke.
"Tu zimujem osamnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Progovara Starovlahu Pavle:
"Bra}o moja i dru`ino draga!

273
"Ja }u i}i Starom Vlahu mome,
"Tu zimujem devetnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Progovara Sava od Posavqa:
"Bra}o moja i dru`ino moja!
"Ja }u i}i mojoj Posavini,
"Posavini mojoj postojbini
"Gdje zimujem ~etrnajest zima,
"Tuna moram opet zimovati."
Al govori od Kowica Stanko:
"Blago vama moja bra}o draga,
"Kad imate gdjegod koji svoga,
"A ja junak nigdje nikog nemam;
"Kuma nemam prijateqa nemam,
"Posqe jednog bega Sinan Agu
"U Udbini u turskoj Krajini.
"Tu zimujem do ~etiri zime,
"I tu moram opet zimovati."
To reko{e pa se rastado{e.
Ode Mijat moru u otoke,
Ode Pavle Starom Vlahu svome
Ode Sava ravnoj Posavini,
Posavini svojoj postojbini,
Ode Stanko pobratimu svome
U Udbinu u tursku Krajinu
I u vrjeme wemu dohodio,
Ba{ kad be`e za ve~erom bje{e,
On zakuca zvekirom na vrata
A Za~ula Omeru{a mlada
Sko~i mlada od zemqe na noge,
Pa otr~a niz bijelu kulu,
Na avliji otvorila vrata,
Te propusti od Kowica Stanka,
Za bjele se ruke uvati{e
I za dobro zdravqe upita{e.
Na Stanku je ajdu~ko odjelo:
Na wemu su suknene ~ak{ire,
Na nogama u`i~ki opanci.
Opasao mukamed pojasa,
Po pojasu pulata silava,
Za silavom dvije dani~kine
U suvo su okovate zlato;
Kovala ih Danica djevojka,
A zlatila dva zlatara mlada
Puno dugo za godinu dana:
O ramenu bistra xeverdara.
Na glavi mu kapa od me|eda,
I kod wega tri }emera blaga,
Ode Stanko uz bijelu kulu.
Tek {to be`e za ve~erom bje{e,
Pa kad be`e osjetio Stanka
\ipi be`e od zemqe na noge,
Za bjele se ruke uhvati{e,
Za juna~ko zdravqe razabra{e.

274
Za gotovu sovru zasjedo{e;
Ve~era{e i sovru prebra{e;
A kad posqe po ve~eri bilo,
Po~e be`e pitat za ajduke:
"Kako pobro Tomi}u Mijate,
"Kako pobro Starovlahu Pavle,
"Kako pobro Sava od Posavqa."
Wemu Stanko qepo odgovara:
"Svi su zdravo u `ivotu svome.
"Nego pobro be`e Sinan Aga
"Vrlo mi pobro pridremalo.
"Dal je tvrda vjera u Tur~ina:
Jer sam ~uo gdje govore qudi
"U Tur~ina i u guje qute
"U to dvoje nikad vjere nema."
Progovara be`e Sinan Aga:
"Pobratime od Kowica Stanko,
"[to budali{ kad budala nisi,
"Zar je tvrda ~etiri godine,
"A {to sada tvrda biti ne}e:
"Vjera moja tako mi pomogla,
"Vjera mi je tvr|a od kamena
"I danas te prevariti ne}u."
Le`e Stanko kao jagwe mlado.
Le`e jadan sanak boraviti.
A kad vi|e be`e Sinan Aga
Gdje je sanak Stanka oborio,
Hitro sko~i od zemqe na noge
Pa dovati ma~a otrovnoga.
Ho}e be`e da pogubi Stanka.
Wega moli Omeru{a mlada:
"Nemoj be`e ako boga znade{
"Kad nam ova o{tra zima pro|e,
"Zima pro|e |ur|ev-danak do|e
"Te zemqica ozeleni travom,
"Okiti se planina jablanom
"I izi|e jagwe za pe~ewe
"A izi|u babe na ba~ije,
"U Stanka je dru{tvo milostivo,
"Milostivo pa i pakostivo.
"Potra`i}e od Kowica Stanka,
"Bjele }e nam dvore popaliti
"I tebe }e na muke baciti,
"Na mukama ispusti}e{ du{u,
"Odve{}e nam dva nejaka sina,
"Odve{}e ih u Kunar planinu,
"Veza}e ih za jelu zelenu,
"Na wih }e se pu{karat ajduci
"Sve od oka iz dugih pu{aka."
Al to be`e haje i ne haje,
Ve} poma~e ma~a otrovnoga,
Te Stani{i odsije~e glavu,
Kod weg na|e tri }emera blaga.
Zima pro|e |ur|ev-danak do|e,

275
A zemqica ozeleni travom,
Okiti se planina jablanom,
A susti`e jagwe za pe~ewe,
Izneso{e starci kovanluke,
Iza|o{e babe na ba~ije.
Kupi Mijat pod barjak ajduke
Sve boqega i slobodnijega:
Itra Mitra ispod Belegi{a,
Delaliju iznad Belegi{a,
I Todora ispod Durmitora,
Dva Jak{i}a dva Kova~evi}a
I dva druga od crnoga luga,
Mrka Vuka od zelena luga,
A Pouka iznad Gradi{koga,
I Stevana iz sred Sarajeva,
[okca Luku iz sred Kostajnice,
Malenicu iz Zabr|a ravna,
Kudurs Marka iz Pakraca grada:
Sve su vile iz zimske krajine
Eto Klise Klisuqe Novaka
I od Like Li~anina Vuka
Raspiku}u ajduka Mijajla
Dobra druga Il~u Milivoja,
Iz lijepa dola Vinodola,
Od Pe{ poqa Rakequ ajduka,
Zla ajduka Kati}a Jovana
Od Kozarca grada bijeloga.

(Svr{i}e se u drugoj kwizi)

Jedno prijateqsko pismo. Dragi prijatequ! Pismo tvoje koje

me zate~e u dvorani parlamenta na dragocijenoj du`nosti,
iznijelo mi je pred o~i sve one lijepe `eqe, koje su bile u du{i
mojoj na prvom mjestu. Nisam zaboravio dragi prijatequ, na
razgovore na{e u porti pod gustijem orahom. Nisam zaobravio ni
svadbu, `enidbu A. C. E. ni slavu M. J. Jo{ se sje}am one pjesme
"Jankovi-}a Stojana" i wegove `enidbe, a naro~ito {to nam se
dopao stih onaj lijepote Omeru{e, k}eri Mustaj bega li~koga:
Oko vrata tri niza dukata;
Jedan nizak do zelene trave;
Drugi nizak po srjedi pojasa,
Tre}i mali {to be}are mami.
Sad nam sve ostaje u miloj uspomeni i u milome sje}awu;
vrijeme nas je svelo od pojezije u prozu, u djela ozbiqna. Hvala ti
po hiqadu puta dragi prijatequ, {to si mi pismom pozledio te
dragocijene rane, koje }e samnom samo oti}i u hladan grob. [to
se ti~e poru~bine, ja }u je izvr{iti, ali tek onda, kad od tebe

276

dobijem odgovor da te moje pismo na{lo. Izme|u pore|anih

prijateqa za pozdravqawe, umrli su: R. B. G. i T., ostale }u
pozdraviti. Na ovo pismo ho}u, da mi odma odgovori{, a u isto
vrijeme, u~ini}e{ mi osobito zadovoqstvo ako mi javi{ od
koliko te Bog obdario djece, sinova i k}eri, jer mi je milo znati
za familiju moga prijateqa. Nebrojene pozdrave, koje {aqem iz
dubine moje du{e primi sa jo{ jednom iskrenom `eqom, da te ovo
pismo u zdravqu i zadovoqstvu zate~e. 30. mart 1881.
Tvoj prijateq
P. J. D. (Panta Drobwak)
Pirot. Ni{ava je djelila ovo krvavo boji{te, na kome su se
doga|ali oni krvavi bojevi dekembra 1878. godine, i koji su
Pirot Srbiji zadobili. Pirot je na ustima samog tjesnaca, u koji
Ni{ava odmah ni`e ulazi. Tako na desnoj obali Ni{ave le`e
utvr|eni polo`aji onog doba Ni{or i Sopot; na lijevoj obali su
pak Pirot, a pred wim Budim-Del utvr|eni polo`aj pored same
Ni{ave i Suvodol sa Blatom. Suvodol i Budim-Del razdvaja
planina Bjelava; odmah ispod Budim-Dela (zapadno) selo
Svani~ani, gdje se Ni{ava prelazi na Bjelovom mostu a odmah za
tim i Temska, koja tu ni`e uti~e u Ni{avu. Grana od Bjelave
sastaje se s onom od Budim-Dela ba{ iznad grada pirotskog, i taj
kameniti jezik zove se Sarlak, na kome se nalazi 1 blokhauz i 2
tambur reduta, za neposrednu odbranu samoga tjesnaca od strane
Bjelave. Pirot dakle le`i na lijepome polo`aju, u wemu je
Okru`no Na~alstvo; Okru`ni protojerej; vi{e mawijeh i
ve}ijeh {kola. U `eqi imati opise mjesta iz novooslobo|enih
krajeva, mogli bi se nadati da }e nas koji brat s tijem poslu`iti.
Jedna rije~ srpskoj omladini. Omladino! To si nada tvoje
otaxbine i ti jedina, na kojoj }e ostati budu}a vrijemena. Zlo
tebe svijet shvata, ali zato {to ne poznaje tvoj pravi zna~aj ili
ne}e da ga pozna, te ti podme}e krivi smisao tvome djelovawu. Te
zato, ti pregni umom, du{om i srcem da se {to vi{e naukom
usavr{i{, da se {to vi{e izobrazi{ i nau~i{; jer Bog i pravica
svakome }e dokazati, da su cvijet i dika naroda i svoje
narodnosti, a s tim dobro i narodna sre}a.
Narodno. Koje su na{e mane? Na{e mane su mnoge i velike, a
na prvom redu one, e se vi{e odmaramo ne`eli {to radimo, vi{e
tro{imo nego {to dobijamo, mawe {tedimo ne`eli {to
zara|ujemo. Sav svijet vi~e da propada, a ne pita se, ~ija je to

277

krivica, e se u svem svijetu pojavila moralna i stvarna kvare`:

otac ne pita sina {ta radi, majka }erku, ve} {ta vi{e, ova joj
name}e luksis i sa wom se kin|uri, da se boqe svijetu dopada;
mu` ne gleda na `enu a ova mawe na svoga mu`a, te se kvare`
javqa svuda i u sva~emu; u no{wi, u dr`awu, u vladawu. Varawe,
prevara, podmetawe, izvrtawe, zloba, zavist, nenavidost, pakost,
preovladalo je svijetom na na~in, da se danas nezna ni ko pije ni
ko pla}a umjesto, da u wemu vlada bratska qubav, mir, sloga, da
mla|i po{tuje starijega; da se `enskiwa uklawa i {tedi u svojoj
nevinosti; da se u ku}i i van ku}e {tedi i ~uva "bijeli novac za
crne dane". Poznavaju}i ovu crnu moru, koja iz dana na dan svijet
mori, mi bi se mogli nadati otresti se od svega onoga, {to je
{tetno po na{e zdravqe i du{evno i tjelesno, i ovome obu~iti
svoju mlade`, za koju imamo odgovorni biti i Bogu i qudstvu, a
kad nam ova bude dobra, i mi }emo s wom biti sretni i napredni.
Na{e tjelo. Od dr. J. "Poznaj sebe" Ta ~udne zagonetke! Ima
ih koji oslijepi{e, razabiraju}i po romanima i za najtawi kutak
pari{kijeh katakomba; ...na hiqade se broje, koji znaju i
najsitniju praznovjeru; ...a kako ih je malo, koji }e pouzdano znati,
{ta je tjelo na{e, kako je skopqeno i kako radi; {ta i kako
di{emo; {ta je srce i za{to kuca; kako hodamo; za{to spavamo i
t.d. ^ovjek mora znati sebe, ako ho}e razumno da `ivi. Koliko
puta se ogrije{i o sebe, a sve s toga, {to nezna sebe. Pa kad tjelo
podpunce saznamo, mo`da }emo prozrijeti i u tajanstvenu prirodu
du{e na{e. Prema tome vidi se, koliko vrijedi nauka o tjelu.
Ovako u~e}i ovu va`nu i korisnu nauku, podmladak bi za prvi mah
unosio tu nauku u svoju neuku roditeqsku ku}u, a kad bi dorastao,
vrijemenom bi znao u tome uputiti i svoj porod.
(Skra}eno iz lista "Zdravqe")
Srpski list "Videlo" i Gunduli}. Ugledni srpski list
"Videlo", izlaze}i u Stolnom Beogradu u Srbiji u 1881. godine,
govore}i o spomeniku na{eg besmrtnoga Gunduli}a, osvr}e se na
na{ slavni Dubrovnik ovijem prekrasnijem rije~ima: "Ako je
Dubrovnik imao sre}u roditi i vaspitati Gunduli}a, nema on
prava sam dizati mu spomenik. Gunduli} nije samo Dubrovnik
proslavio. Gunduli} je slava svega naroda srpskog i hrvatskog.
Gunduli} je dika svih plemena slovenskih". Nadamo se da }e
Beogra|ani, da }e Srbi u op{te u~initi {to vi{e mogu, da
poka`u koliko im je pogodno `eqe i nade Gunduli}, kad je skoro
pre tri stotine godina pjevao:
Od Lesandra velikoga

278

Uvrh svijeh cara slavna

U Srba se vitez hvali
Koga krunom kapqe obdari:
Stjepan Uro{ i ostali
Od Nemawske ku}e cari
U wim `ive slava obilna
Koju Obili} ste~e mudri i t.d.
Svojim prilogom mi ne}emo u~initi nikakav godimenat
Gunduli}u ni wegovu imenu; ono je samo sebi dovoqno.
Posvjedo~imo da je lira wegova bila odjek na{ega srca, da je
wegov stil bio ispovjest na{ijeh `eqa; dokaza}emo, da je on
govorio u na{e ime, da je on obqesak duha na{ega naroda;
dokaza}emo da smo dostojni imati takog glasnika, da imamo prava
ponositi se slavom, koju je on stekao. Na prijateqima lijepe
kwi`evnosti po najpre je, da se za ovu stvar zauzmu, da je povedu
onako kako }e narodu osvjetqivati obraz, a bra}i dokazati, da
jesmo i ostajemo bra}a.
Pitalice. (od Vuka Vr~evi}a). Pitali babu: Kako |evojke
same sebe po godinama cijene? Od 11. do 16. govore: vaqala bih
za Sultana; od 16 do 18 za vezira, a od 18 do 20 ko je da je, nek je
mu{ka glava. Pitao Primorac Crnogorca: Zna li talijanski?
Ja za tu|im nikad ne ~eznem. Pitali babu: Koja ti je najmilije
doba od godine? Od bo`i}a do poklada. Pitali |eda: [ta je
najlep{e na svijetu mlado? \evojka A staro {ta je
najru`nije? \evojka. Pitali ma~ku: Ko te nau~io mi{e loviti?
Otac mi je ma~ak, a mati ma~ka, a kakva majka taka i {}er.
Manastir Krka, u Dalmaciji. Blizu dvije miqe od Kistana u
maloj dolini, koju presjeca u krivudastom obliku rijeka Krka,
nalazi se manastir sv. Arhangela Mihaila. Ovaj manastir, drugi
po redu za manastirom Krupom i Dragovi}em, zaokru`en je i
nadvi{en nedoglednijem planinama, obraslijem u gorostasnom
drve}u i zelenilu. Manastir je starodavni {to se vidi iz natpisa
vi{e ulaze}ijeh vrata napisatog, koji nosi datum od 1402. godine,
koje }e biti osnovat. Na wegovijem zidovima vise i obje{ene su
slike najzaslu`nijih manastirskijeh arhimandrita Nikole
Busovi}a, Nikanora Rajevi}a, Nikanora Bogdanovi}a, Savatije
Vasiqevi}a i drugijeh. Sledi popis duhovnih poglavica cijele
dijeceze Dalmatinske. U 1646. godini zulum}ariTurci okupira{e
i zauze{e svu Kistawsku krajinu pa za wome i manastir Krku, iz

279

koga se kalu|eri wegovi dugo za vi{e vrijemena hrabro i juna~ki

brani{e, ne predaju}i se lasno turskoj sili i turskome jarmu. No,
nemogu}i ja~oj sili odoqeti, napuste manastir i s velikom ~asti
naroda izbjegnu i prikriju se u zadarskoj okolini. Onijem
pribje`nicima, koji osta{e bez krova ku}e i ku}i{ta, odlukom
glavnoga providura Leonarda Fo{kala od dana 20. novembra 1649,
bi data sloboda za vrijeme rata slu`iti Bo`iju slu`bu po svome
obredu u rimokatoli~koj crkvi matere Bo`ije od maslina.
Putnici koji obi|u i posjete ovaj sveti i srpski manastir, od
wega se rastanu ose}ajima blagodarnosti za bracki pri~ek,
srda~ni i iskreni do~ek. Sve ovo ~ini da su Krka i Krupa u
Dalmaciji dva obqubqena manastira, da je svakome bratu Srbinu
grehota ove dvije zadu`bine ne obi}i, ne posjetiti i ne
pokloniti se wihovijem svetiwama.

Sl. 89. Stranice kwige "Boka Kotorska"

Jadransko more. @iviti kraj Jadranskog mora a ne znati {to o

wemu kazati, nebi bilo opravdano, kad bi nas koji stranac o tome
pitao kao i na{u bra}u Srbe, koje s jedne strane opasuje Dunav, a s
druge strane Sava, Drina, Tisa i Neretva. @ive}i kraj
Jadranskoga mora, mi }emo re}i ono {to nam je poznato o wemu, u
koliko ono u nerednom toku krivudasto kvasi dalmatinsku obalu,
svr{avaju}i se od tako zvanog tjesnaca Brevilakva u zaton
Kvarnera do planine Dubovice, {to je krajna granica wegova,
koja je u op}e brdovita i kamenita. No, ovo more u kome je vladao
kraq Ilirski, 1531. pre ro|ewa Hristova, nije se zvalo kako se

280

danaas zove, ve} se zvalo more Saturnovo, Jonovo. Ime se odr`alo

do dolaska Liburneza iz Azije u Ilirik. Od ovog imena, dana{we
Jadransko more dobi ime Libursko more. Otri pre{av{i
Alpijske planine na 1000 godina pre ro|ewa Hristovog na obalu
rijeke Po ozidaju Otriju Adriju, postanu saveznici Liburneza;
u toku vrijemena, ovi dadu liburskome moru ime Jadransko more.
Zaton Kvarnera u najstarijoj uspomeni ima razli~ita imena:
starodavni grad Flanone dade mu ime Sinus Flanaticus, a obi~no se
zvao Sinus Liburnicus: od grada ili od ponte Pole, dobijao je ime
Sinus Polaticus, a najposle u vrijemenima ne mnogo udaqenijem
Sinus Carnarius, od mjesnijeh brijegova, ili Juliskijeh, koji nisu
visoki. Na{i stari kad se naseqava{e kao {to su bili na{i
Dalmatinci, nastaweni izme|u rijeke Krke i Neretve, Liburnezi
izme|u rijeke Krke i Zrmawe, Japodi izme|u rijeke Zrmawe i
okolo Sewa do iznad Rijeke, Tribali u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji
do rijeke Morave, i na sjever do Save i Kupe, Iliri od rijeke
Neretve do Drine, poznavali su svoje granice i ~uvali imena s
koqena na koqeno. U `eqi daklen, da mi upoznamo na{u mlade`,
na{e ~itaoce i ~itateqke mjewawem imena u najstarijem dobu i
kako se do na{eg doba dokopalo ime Jadranskoga mora, nismo
po`alili truda ovaj rad prirediti, ukoliko i kad ovo poznavali
nebi, moglo bi nam se s pravom re}i: "Ko ne ~uva i ne poznaje
svoje starine, ni starine ne}e wega ~uvati ni poznavati".
Razmuna svjetovawa. Odnose}a se na dobro i korist porodi~nu.
Vi }ete poznavati dragi moji ~itaoci Dragiwu Nikoli}a. Ona se
rodila u Kotoru. Ima vi{e i vi{e vrijemena da sa je poznala
odlaze}i kod moga sina, da ga obi|em u {koli. O! zaista je ovo
divna i plemenita `enska; sretan je i presretan s wome wezin
suprug; sretna su joj s wome wezina i mu{ka i `enska djeca. Dragi
i qubezni moji ~itaoci, vi }e te pitati za{to? Kad bi se god s
wome razgovarala, ona se nikad nebi o tome razgovaralo, kako se
provodila po {etwi, balovima i sastancima, ve} se vazda
razgovarala o porodici, doma}nosti; pravom osnovu porodi~ne
sre}e; o negovawu djece; o svjetovawu nevjesta i t. d. Svemu svijetu
je govrila da bude ~estit i dobar: "^ovjek je zaista cijelim
svojim karakterom za to, da moralni napredak usvaja, da
blagodetnost postigne u koliko mu okolnosti dopu{taju za to
sve, najboqe je sredstvo `ivot u krugu porodi~nom i doma}em, no
se ipak ne smije odricati, da hr|avo ude{ena doma}nost i
porodica bivaju vo|a najgore nesre}e". Ova razumna i sveta
savjetovawa, Dragiwa mi je tako slatko pri~ala, kao da bi mi ih

281

iz svoje du{e preda me vadila. Nestrpqewem o~ekujem taj

blagosloveni dan kad }e do}i, da odem kod moje svete u~iteqice,
da me i daqe u~i onome, {to me ju~e u~ila i kazivala, kako bi
kadra bila i daqe razumna wezina svjetovawa saznati i na{im ih
~itateqima i ~itateqkama na ugled iznijeti. U ovome nadawu, do
vi|ewa drugoga puta.
Smjerna Danica Popovi}a.
Beqe{ke i uspomene iz na{e doma}e istorije. Najstariji je
izme|u sviju gradova u svoj Boki grad Risan. Plini ga zva{e
Rhizinijum ili Oppidum civicum Romanorum, a drugi Sinus
Rhizonicus. Kraqica Teuta u wemu je `ivila kao i u Tivtu i
Dobroti i u wemu umrla 220-e godine pre Hrista. Godine 840.
Risan bje{e opsednut od Saracena, a 974. izgoren od kraqa
Bugarskog Samuila. Ovo primora Rimqane izbje}i u Kotor, gdje
su primqeni sa pravima kao i ostali gra|ani. Od ovog doba
Kotor je po~eo cvjetati. @ive}i u svojoj slobodi, bje{e mu
pokroviteq \ura| kraq srpski, od koga 15. avgusta godine 1115.
dobi znatne privilegije gledom na srpsku vjernost prema wemu.
Drugu privilegiju dobili su Kotorani od kraqa Radoslava, a
potvrdili su mu i wegova bra}a Vladislav i Uro{. Godine 1351.
dao je car Du{an dvije privilegije i stare im potvrdio, a
kraqica Elena jednu. Godine 1323. jan. 9. slavni putnik Marko
Polo na~ini testament i naskoro zatim umre u Mlecima. On je
poreklom Dalmatinac. Godine 1524. jan. 4. umre Marko Maruli},
u~eni ~ovjek, koji bi se u nekom smislu mogao nazvati ocem
narodne kwi`evnosti. Pisao je latinski i srpski: pjesme,
istorijske i filozofijiske rasprave. Rodio se u Spqetu 18.
avgusta 1450. Godine 1809. jan. 13. prenesu Kotorani u Kotor
mo{ti sv. Tripuna, koje su za 200 rimskijeh solada kupili od
mleta~kijeh trgovaca. Ovi uze{e sv. Tripuna za patrona
Kotorskoga i wegovu sliku metnu{e na gradsku zastavu i na
novcima kotorskijem.
Uspomena i zahvalnost. Na{ Eparhijalni i ugledni
"[ematizam" donosi i ove godine otvorenu rubriku namjewenu
plemenitim prilo`nicima i zave{taocima svojijeh svetijeh
crkava u pro{loj 1881. godini pod naslovom: "Na uspomenu i
zahvalnost". Evo i nas, da po wemu i mi iznesemo ~estita imena
na{e bra}e, koja se tako revnostno zauzimqu o ukrasu i ukra{ewu
svojijeh svetijeh zadu`bina. Sledi spisak manastira, crkava i
onih koji su dali priloge. Na primer, crkvi sv. Trojice u Kutima,

282

gde je slu`bovao paroh Jovan [ari}, Jovo Pje{ivac revno{}u

svojom prilo`i prekrasnu pla{tanicu od skupocijenoga iznosa i
jednu litiju, a tako isto istoj crkvi darova{e veliko i prekrasno
Evan|eqe na veliko kolo pobo`ni i plemeniti hristijani
ruskog parobrodskog dru{tva kapetana g. Andro Seferovi} i
trgovac g. Jovo \ilovi}. Ovaj posledwi istoj crkvi kutanskoj
darova i prekrasna dva svijetwaka. @eqom crkvenoga
prestavni{tva da se ovijem blagorodnim i plemenitim
darodavcima iska`e javna zahvala i blagodarnost, rado tu `equ
prihvatamo nadom, da ih Bog `ivi na mnogo qeta na ugled svojoj
dragoj bra}i!
*
*
*
Draga i qubezna na{a mlade`i, ~itaoci i ~itateqke, sa ovim
smo zakqu~ili na{u prvu kwigu i mislimo, da smo vas s wome
zadovoqili i sa sadr`inom i sa spoqa{wijem wenim izgledom.
Drugom kwigom i drugijem na{ijem radwama i boqe }emo vas
zadovoqiti, samo ako nas vi ne zaboravite svojim odzivom, jer evo
vidite, da vas ovako krasno djelce neko{ta vi{e no samo jedna
trina tro{ka. U nadawu da nas na{i ~itaoci ne}e zaboraviti, mi
se s wima za sad opra{tamo do druga vi|ewa.
Kraj prve kwige
Istorijsko-geografsko-antropolo{ko-etnolo{ki pristup u
obradi tema o Boki Kotorskoj, Kotoru, manastiru Savina, Budvi,
Benkovcu, Pirotu (!), manastiru Krka i Jadranskom moru, [ari}
je verovatno prihvatio od Vuka Karaxi}a koji je na sli~an na~in
o Boki Kotorskoj pisao jo{ 1836. godine, kada se [ari} rodio.
Pored obiqa materijala, kwiga "Boka Kotorska" sadr`i poetske
delove koji otkrivaju pesni~ku i lirsku prirodu [ari}a.
Kaligrafski su lepo ukra{ena biqnom ornamentikom sva prva
slova u ~lancima. U izboru literarnih priloga jo{ vi{e se
ose}a wegova poetska du{a, a naro~ito u lirskoj poeziji koju je,
skrivaju}i sebe, potpisivao sa J. P. S. i P. J. S. [teta {to nije
nastavio sa radom, {to nije imao vi{e snage, {to nije imao vi{e
materijalnih mogu}nosti! Za{to nam vi{e takvih stvari nije

283

ostavio!? Tamni tonovi wegovog soneta imaju gor~inu

predskazawa i zle kobi koja ga o~ekuje u Dalmaciji, tamo gde
stalno `eli da se vrati, tamo gde je ro|en i gde misli da jedino i
do kraja pripada.

Oj! vas mjesta mog djetinstva mila

Razdragana i sad tra`i zjena:
Kad po slasti du{a mi plovila,
Kao bjela po talasim pjena!
***
Onih doba zlatni vjek prole}e;
Druk~e k vama sada noga stupa;
Sad te, sad te vidim gnusni svjete!
[ta ima novo u velikom svetu van Kuta? U Beogradu, 1883.
godine, Stevan Mokrawac komponuje za mu{ki hor poznate
rukoveti: "Bojo mi, Bojo", "Jarko sunce otsko~ilo", "[to ti je",
"Stani mori", Karaviqe, lane moje", "Igrali se kowi vrani",
"Re~e ~i~a", "Imala baba jedno mom~e".
U Americi, Nikola Tesla, 1884. godine, pronalazi trofazni
motor i princip be`i~ne telegrafije.
Iste, 1884. godine, u selu Kuti, pradedi Jovanu [ari}u rodilo
se posledwe dete, k}i Nada.
U to vreme, pi{e otac Pavle, najstariji sin Mihailo je navr{avao 15
godina, dorastao za sredwu {kolu. To je bio najozbiqniji razlog da se
kona~no [ari}evim molbama za preme{taj u Dalmaciju, izi|e u susret. U
selu Kuti proveo je ukupno 13 godina.
Kada je [ari}u ve} prekipelo o~ekuju}i tra`eni preme{taj u
Dalmaciju, re{io je da sam li~no po|e do Zadra, u jesen 1885. godine.
Nakon du`eg tumarawa od "Pontija do Pilata", polazi mu za rukom da na
jedvite jade dobije najgoru parohiju u selu Cerawe, oko 8 km. jugozapadno
od Benkovca.

284

Ovde moram prekinuti oca, da bih ispravio jedan podatak.

Selo Cerawe nalazi se jugoisto~no od Benkovca; to sam li~no
proverio putuju}i automobilom u nekoliko navrata. Ova
permutacija verovatno je deo o~evih lapsusa-skrivalica o kojima
sam ve} pisao.
Odluka zadarske Pravoslavne Konzistorije o dodeli
cerawske parohije [ari}u, imala je slede}u administrativnu
proceduru.
U Zadru 20 Septembra 1885
Odrije{iti jereja Vitasa od daqeg poslu`ivawa Cerawske
parohije, a imenovati administratorom jereja [ari}a Jovana.
Dostaviti Dekrete preko protoprezvitera Zadarskog.
(potpis ne~itak)
1025/

Kne`evi}, s.r.

Sl. 90. Pismo Pravoslavne Konzistorije, od 20. septembra 1885. god.

285

Jereju Jovanu [ari}u

Po{to ste Dekretom Ep. Konsistorije Kotorske 14. tek. Br.
1043, na molbu va{u odpu{teni iz Eparhije one, to Konsistorija
ova, pri~esqavaju}i vas broju sve{tenika Eparhije Dalmatinske,
imenuje vas ovim administratorom parohije Cerawska, u
zadarskom protoprezviteratu. Parohiju Cerawsku preda}e vam
jerej Marko Vitas shodno upustvima koja }e Vam doti~ni
protoprezviter Zadarski saop}iti.
Jereju Marku Vitasu
parohu Brgudskom
Na{la je Konsistorija za dobro imenovati administratorom
Parohije Cerawske jereja Jovana [ari}a, te ovim rije{ava ~.
Va{u daqeg poslu`ivawa Cerawske parohije, koju ste Vi
privremeno administrirali.
Upustva odnosno predaje parohije da}e vam doti~ni
protoprezviter zadarski.
(potpis ne~itak)
Tek kada je dobio dekret o slu`benom preme{taju, 29.
septembra 1885. godine, Br. 1043 (dokument u Arhivu Eparhije
Dalmatinske Sv. 140, br. 1014-31, Zadar), [ari} se kona~no
vratio iz Kuta u svoju Dalmaciju u selo Cerawe kraj Benkovca.

286

11.

PAROH CERAWSKI

Jovan [ari}, pi{e otac Pavle, vratio se u Kute tu`an i radostan.

Radostan {to se napokon doseqava u Dalmaciju, blizu svog rodnog kraja i
blizu u~iteqske {kole u Zadru, koju }e poha|ati njegov najstariji sin
Mihailo. Tu`an zbog toga {to }e se opet na}i, sa brojnom porodicom bez
ku}e i to u ne{to lo{ijim klimatskim uslovima, daqe od mora, u Ravnim
Kotarima gde jo{ tada je vladala ubita~na malarija. To ne}e smeti odmah
kazati supruzi Sofiji, koja posle pitome Srbije, svikla na Boku, ne}e
mo}i lako da se prilagodi na kr{evitu i siroma{nu Dalmatinsku zagoru.
No, nema se kud, on se ipak vra}a sa nekim dekretom u ruci, kojim se
iz osnova ne{to bitno mewa u wegovom dotada{wem `ivotu. Po prirodi
optimista, nadao se da }e sve to dobro da se svr{i.
Krenuli su brodom iz Zelenike za Biograd, odakle su daqe, kolima
stigli u Cerawe.
Ispra}aj od strane odanih parohijana bio je jo{ tu`niji nego u
Svilajncu 1872. godine. Ovoga se rastanka uvek dobro se}ala na{a
pokojna majka Milica kojoj je tada bilo 14 godina. Isto tako, dobro se
se}ala dolaska i do~eka u Cerawama. Pri~ala je da su na do~eku
okupqeni me{tani, `ene, qudi i deca, skoro svi podjednako pru`ali
veoma lo{u sliku siroma{tva i zaostalosti. Pa ipak, veoma su se
iskreno i srda~no radovali wihovom dolasku. Pop govorqiv, veseo i
raspolo`en, popadija, qubazna i skromna, sa veselom brojnom de~icom,
osvojili su na prvi pogled svoje nove doma}ine.
Kao {to znamo, [ari}eva brojna porodica nije imala svoga doma.
Trebalo je odmah re{iti gde }e se privremeno smestiti.

Broj 33

Administr. Cerawski
Visokopre~astnoj Konzistoriji
Pravoslav. Isto~noj
U Zadar
Molba
Jovana [ari}a
Administratora Parohije Cerawske

287

S kojom moli da bi mu se kod na}e {tedre i Visoke Vlade

izradila Ku}evna Kirija dok nova ku}a u Cerawima bude gotova
po razlozima unutra navedenim.

Br. 33

Administr. Cerawski
Visokopre~astna Konsistorija!

Poznato je Toj Visokopre~astnoj Konzistoriji da Parohija

Cerawska nema svoje ku}e dok nova ne bude gotova, usqed ~ega
ponizno ptpisani bio je prinu|en sa velikom svojom familijom
uze-ti ku}u pod kiriju u \uka ^ubrila u istome selu. Kako pak
nema ku}a, koje bi se lako davale pod kiriju, bio je prinu|en sa
istim ^ubrilom u~initi ustmenu pogodbu u 12 fiorina
mjese~noga fita na svaki mjesec pred Todorom \uki}em
kapetanom ovoga sela, A}imom Brdarom i Mijatom Buqem.
Budu}i potpisati siroma{noga stawa, najumilnijim na~inom
pripada sa ovom najponiznijom prozbom Toj Visokopre~asnoj
Konzistoriji da bi imala svoje blagovolewe kod na{e {tedre
Visoke Vlade izraditi mu Ku}evnu Kiriju, do~im on kao
siroma{ak istu izdavati nije kadar a mogu}e mu nije pod vedrijem
nebom `iviti sa mnogom i sitnom djecom i `enom.
U nadawu uva`ewa ove preponizne prozbe ostaju}i Te
Visokopre~asne Konzistorije.
Cerawe, 12. Novembra 1885.
najponizniji prosilac
Jovan [ari}
adm.
Broj 274

Pre~astwej{a Konsistorija!

Uva`enu pro{wu Jereja Jovana [ari}a administratora

Cerawskog za kiriju ku}evnu, koju je od 12. t. Br. 33. poslao,
u~tivo Toj visokoj Duhovnoj vladi dostavqam sa primjedbom
sqede}om:
Ku}a parohijalna u Cerawima niti je ku}a ni pe}ina nego
prava razvalina, krov joj nevaqa, prozora nema ~im zatvoriti,
skale su da mora vrat slomiti. Pokraj sve ove nesre}e nahodi se u
sred poqa ili boqe re}i u sred blata, tako da ~oveka tuga mora
ufatiti kada vidi |e i u~en sve{tenik `iviti mora. Parohijani
Cerawski sa malom iznimkom sve je gola sirotiwa niti}e mo}i
upomo} prite}i za isplatu ku}ne kirije.

288

U Zadru 15. Novembra 1885.

Kiril @e`eq
Protojerej

Sl. 91. Pisma Jovana [ari}a, paroha i administratora Cerawskog, levo

i protojereja Kirila @e`eqa

Siroma{na Cerawska parohija imala je pet sela: Cerawe sa

46 ku}a i 237 du{a, Pristeg sa 26 ku}a i 250 du{a, Vranu sa 14
ku}a i 84 du{e, Radi{anovce sa 15 ku}a i 89 du{a i Dobru Vodu sa
jednom ku}om i 5 du{a. Ukupno 102 ku}e i 665 du{a. Ku}e su bile
ra{trkane i veoma slabo me|usobno povezane putevima, pa je za
obavqawe slu`benih poslova [ari}u bilo te`e nego u Kutima.
Crkva u Cerawima je tip male usko~ke crkvice koja se odbila
od sela u poqe, pa izgleda sa svojim kostelama, ~empresima i
hrasti}ima kao zeleno ostrvo u kr{u. Jednostavnog oblika, s
lica se nalaze zapadna vrata. Iznad wih ukrasna ru`a. Zavr{no
iznad krovi{ta je "preslica", nadgradwa sa dva zvona. Na fasadi,
ornamenti u obliku cveta, sa okruglim prozorima prozorske
ru`e (rozete).

289

Sl. 92. Crkva sv. Ilije u Cerawima, danas

Deci je bilo lako, pi{e otac Pavle, privikavati se na novo

podnebqe i sredinu, ali je wihovoj majci bilo znatno te`e. Ona ne}e
klonuti duhom jer joj ponos i wena istrajnost u savla|ivawu svih
pote{ko}a, to ne}e dozvoliti. Ne}e ipak ostati ravnodu{na prema
`ivotu u te{kim uslovima, osobito klimatskim u Ravnim Kotarima, sve
dok kona~no ne bude stigla kod svoje ve} odrasle dece u gradove
Benkovac, Knin, Makarsku, Zadar i [ibenik.

"Srpski list", koji je izlazio u Zadru, objavio je 16. Jula 1886.

godine, jedno "Pismo od prijateqske ruke".
...Kraqevina Srbija na `alost imade na kormilu qude, kojima
noga nozi dobra ne misli i stoga sam rekao, da glavne neprijateqe
narodnijeh svetiwa treba da tra`imo me| svojima...
...Osim plitke skrame Srbije, strana~ke, parlamentarne,
postoji i tiwa druga Srbija, ne pitome ustavnosti, nego Srbija
zavjera, nasiqa, buna i prevara...
"Srpski list", 22. Aprila 1887.
Srbi Katolici iz Makarske: ...Ovi katoli~ki sve{tenici
priznaju dakle iskreno i jasno, na temequ klasi~nih dokaza, da su
u po{qedwoj seobi Srbi naselili u Makarsku i Primorje; i ne
samo da su Srbi naselili ove zemqe, nego su Srbi i ostali u wima
iskqu~ivi gospodari... Narod je ostao jedan i isti do danas, samo

290

je vjeru promijenio... Oni su Srbi bili nekr{teni, pak su Srbi

bili pokr{teni, a danas su katolici; i wihovi popovi ne zovu ih
vi{e Srbima, nego im ka`u da su Hrvati!
"Srpski list", 29. Aprila 1887.
Krvoproli}e u Mostaru.
U Mostaru pala je krv izme|u Srba i Hrvata tobo`wijeh... za
ime Hrvatsko u Bosni i Hercegovini, nije se znalo; za w se nije
ni ~ulo do austro-ugarske okupacije. To je istina, koja se
~istijem i pravijem dokazom pore}i ne mo`e. Okupacija otvorila
mu je vrata; za ~etama okupacione vojske uputile su se ~ete
"Marodera" iz Hrvatske, koji su odma svoj lijepi posao
zapo~eli...
"Srpski list", 18. Novembra 1887.
...Svaki Srbin koji se prevjeri
Prosto vjeru {to zagrli drugu,
No mu prosto ne bilo pred Bogom
[to ocrni obraz pred svijetom
Te se zvati Srbinom ne ho}e...
Wego{

Svakodnevni `ivot tra`i od [ari}a nova pregnu}a i

prilago|avawa zaostalijoj i siroma{nijoj sredini. Da bi mogao
obi}i svoje parohijane, [ari}u je bio neophodan kow, ~ije
izdr`avawe u pasivnom kraju nije bilo jevtino. O te{ko}ama sa
kowem, govori i ovaj zanimqiv dokument.
Br. 12422/II
1060/438

Dopis!

Dostavqa se u~tivo prepo{tovanoj gr. ist. Episkopskoj

Konsistoriji u
Zadru
odnosno na cijeweni dopis od 28. Novembra 1885, No. 1319,
molbom da izvoli {to prije svoje cijeweno mnijewe izraziti

291

tako|er povi{e pro{we sadr`ane u priklopqenom podnesku gr.

ist. paroha Jovana [ari}a u Cerawu, da mu se udeli naknada za
uzdr`avawe kowa.
Zadar 15 Junija 1887
Car. k. Namjestnika
(potpis ne~itak)
Ovde je trebalo vi{e truda i energije, pi{e otac Pavle, da se najpre
podigne parohijalni dom, a zatim da se nastavi sa radom na podizawu i
ovoga napu{tenijeg i siroma{nijeg kraja, uz razumqiv otpor me{tana ~iji
se mentalitet dosta razlikovao od Bokeqaca.
Po prirodi nepoverqivi, te{ko ih je bilo pokrenuti da se zalo`e na
podizawu parohijalnog doma i {kole. Dugo je trebalo ube|ivati ih da je
{kola potrebna wihovoj deci. Zahvaquju}i neumornom i ve{tom zalagawu
popadije Sofije, rad je ubrzo krenuo sa punim uspehom. Ona osvaja sve
redom, svojim zalagawem, i staro i mlado. Naro~ito devojke, za koje dr`i
kurseve opismewavawa, krojewa, {ivewa i vezewa. Daje im korisne
savete o podizawu i wegovawu wihove dece, jer je smrtnost bila veoma
velika, naro~ito od malarije.
...{kola }e biti gotova tek idu}e godine (1886), ali }e se dotle
nastava mo}i izvoditi u jednoj od stambenih prostorija parohijskog
novosazidanog doma. [ari}eva deca Milica, Milenko, Petar i Dragiwa,
ve} su bila za {kolu.
Pored dobre voqe i zalagawa, nedostajala su materijalna sredstva
za razne {kolske potrebe. Sporo je stizala i tra`ena pomo} iz
nadle`ne Konzistorije i Kotarskog Poglavarstva.

Ni u ono vreme nije i{lo lako i brzo sa administracijom

vlasti. Iz navedenog dopisa povodom [ari}eve molbe da mu se
plati izdr`avawe kowa, jasno se vidi da od potrebnu saglasnost
~eka godinu i po dana.
S druge strane, odnosi sa parohijanima izgleda da nisu vi{e
bili tako harmoni~ni kao {to je otac pisao u sa~uvanom
rukopisu. On verovatno nije prona{ao dokument broj 211., iz
kojeg se jasno vidi da u zaostaloj sredini [ari} ima problema sa
qudima i da drama wegovog `ivota nezadr`ivo po~iwe.
Broj 211.
Pre~astwej{a Konsistorija!

292

Paroh Cerawski 8. teku}eg Broj 182. {aqe ulo`enu ovdje

ostavku na parohiju Cerawsku, koju podpisani Pre~astwej{oj
Konsistoriji sprovodi.
U Zadru 9. Septembra 1887.
Mihail Dragolovi}, s.r.
adm. prot.

Broj 183.

Par. Cerawe.

Usqed velecijewenog raspisa i naloga te Visokopre~astne

Konzistorije kako se imadu ~uvati dr`avne zgrade i Crkve od
dana 25/8, Br. 1545, opa`a se da je poniznopi{u}i s tim obzirom
strog i prema samome sebi i prema svojoj porodici, da se kako
nebi podpalo pod ukor i zaslu`an prigovor zemaqskih Vlasti
obzirom da se zgrada u neredu dr`i i u ne~isto}i. [to se svete
crkve ti~e, ona se dr`i u najve}em neredu kako unutra, tako i
zdvora; sav je inkarat otpao na svetome Oltaru, drugijem
stranama zida, s vrata su sva izagnala, daske odozgo popadale,
goli ~avli vire kao na ku}i kakove puste sirotiwske zgradetine,
jednom rije~i, od `alosti se nemo`e gledati. Crkveni Tutori
zato ni{ta nemare, sve su do nov~i}a na svoju doma}u korist
potro{ili doli 16 kvarata zobi, a mo`da su i to potro{ili,
budu}i da su i zob ovo dana prodali. Da nebi bilo toga
`alostnoga izgleda, postupalo se na svoju ruku, pa u mjesto da se
kojom kori{}u {to postigne, na Malu Gospojinu, crkveni Tutor
A}im Malba{a, oti{ao je tamo na tu`bu nekome licu, kojemu je
kako on ka`e dalo oblast iz Parohijalne stare ku}e
poniznopi{u}em sve {to ima izbaciti kao {to je novi badaw od
16 barila, dvije ba~ve nove od 12 barila, kukuruze, slamu, kowa,
`ivin~e za vodu, dva velika urawena prasca, {est na prasewu
prasica, ~etvero osredwijeh uladi, tuke, nedati mogu}nosti
smjestiti Kmeta ili slugu da sve to pazi i ~uva te da se malo
du{om odmori od potrebe i patwe, na koju svrhu i da se
poniznopi{u}i omete u svojoj nastoje}oj {tedwi i radwi omete.
Malba{a u osvetu za da lak{e \urom ^ubrilom upropa{}uje
crkvenu imovinu optu`uje da se Parohijalna ku}a ustupi i
upotrebi za pivnicu, kojom bi prigodom propali prekrasni
vrtlovi, zemqe i ostalo, te poniznopi{u}i nebi mogao imati ni
dr`ati paripa, ni `ivin~e za vodu, ni ozima~ne krave ni vola,
{to kani o Pokrovu kupiti, ni prasaca, prasadi ni prasica,
budu}i kod nove ku}e nema ni {tale ni avlije, a toga svega kod
stare ku}e ima, koja je vajkadno pravo Sve{teni~ko, i za koje se i
tolika inpo{ta pla}a.

293

Sl. 93. [ari}evo pismo Konzistoriji, od 14. septembra 1887. god.

Obzirom na sve ovo i da se barem {togod ima na ovoj sasvim

siroma{noj Parohiji, podpaloj pod feud trgova~ki ponizno
pi{u}i nemo`e napustiti pravo Sve{teni~ko obziru}i se da je
stara ku}a, wezina zgoda za kowa, vola, kravu i ostalo... i tek...
novoj ku}i kukuruzom, slamom i ostalim, a nova za obitavawe i
dr`awe ~isto}e, a stara za pecivo rakije, za dr`awe masta, za
ekonomne obzire, za {trepec i ostalo. Staru ku}u Sve{tenstvu
oduzeti, zna~ilo bi mu polovinu svega uni{titi i upropastiti.
Zato, dobrota }e te Visokopre~astne Konzistorije u svojoj
razumnoj uvi|avnosti o ovoj stvari prosuditi i korak
poniznopi{u}eg odobriti u ~uvawu prava Sve{teni~kog, do~im
poniznopi{u}i kao ~ovjek slabe kompe... i u 52-oj godini `ivota
ne}e do~ekati bog zna koliko godina u`ivawa, ali nesmije ni
prava Sve{teni~kog napustiti, a da nebude ukoren od Duhovne
Vlasti, od Boga, qudi i Sve{tenstva i da to pravo ustupi
pivnici i pijan~ewu, a pla}ati toliku grdnu inpo{tu. Qudi su i
sami uvidili, t.j. A}im Malba{a, Zakarija Ratkovi} i Vasiq
Kukucija da su na krivom putu, te su i prestali od tra`ewa da im
se ku}a stara ustupi za pivnicu, a jo{t da je tamo Malba{a
posavjetovan kao ~ovjek malorazumnim savjetom poniznopi{u}i
nebi bio izazvat u tra`ewu druge Parohije kao {to je u~iweno 8

294

Septembra Br. 181 skroman i najmu~nijem trplewu i patwi na

ovako maloj Parohiji, gdje se od patwe i nevoqe prihvatilo i
u~iteqstvovawa. Da poniznopi{u}i nije strog na samoga sebe pa
i na svoju porodicu obzirom da se Dr`avno novo zdawe u redu i
~istoti dr`i, kao {to to i raspisi nare|uju ne}e odricati; jer da
se i samo jedna polovina vrata od koje kamare pokvare, kobi ih
platijo, i ko bi se krivac odazvao ve} poniznopi{u}i, a ne
popadija i ko drugi.
Toliko u odgovor velecijewenog naloga i raspisa te
Visokopre~astne Konzistorije od dana 25/8 Br. 1545, shodno
Preuzvi{enog C. K. Namjesni{tva Br. 13338.
Te Visokopre~astne Konzistorije
Cerawe, 14. Septembra 1887.
Najponizniji
sluga
Jovan [ari}
paroh
Istog dana [ari} mirno i rutinski upu}uje Konzistoriji jo{
jedno pismo u kojem tra`i odobrewe za kratkotrajno otsustvo
radi obavqawa svojih privatnih poslova.

Broj 185.
Par. Cerawe.
Visokopre~astna Konzistorija!
Budu}i da poniznopi{u}i ima ne{to svoga o~instva na
Krweuvam, bilo bi mu potrebno oti}i tamo za jedno 3 dana pred
Pokrov Bogorodi~in to imawe obi}i, usled ~ega moli se dobrota
Duhovne Vlasti da bi mu bilo dopu{teno za 3 dana tamo oti}i.
Cerawe,
Te Visokopre~astne Konzistorije
14. Septembar 1887.
Jovan [ari}
paroh
Podatak da su Mle~ani u Krweuve naselili nekoliko
crnogorskih porodica, verovatno govori o poreklu [ari}evih
predaka.

295

Tri dana kasnije, u Zadru se odr`ava sednica Eparhije

Dalmatinske, na kojoj se raspravqa o me|usobnim tu`bama
parohijana Cerawa i sve{tenika [ari}a. Me|usobni odnosi
poreme}eni su i mnogo su slo`eniji nego {to bi se moglo
pretpostaviti iz [ari}evog pisma od 14. septembra.

Sjednica 17. Septembra 1887.

Brojevi 1573/601, 1624/615 i 25/616
Admin. Prijava Zadar 4. t. Br. 305 izla`e tu`bu neki seqana
Cerawski protivu Paroka.
Pod 7. t. br. 210 sprovodi tu`bu Paroka Cerawskog protivu
Crkvenog Tutorstva, da sve upropasti{e i da u Kasi nov~i}a
nema.
Pod 9. t. br. 211 sprovodi pismo Paroka Cerawskog, kojim
pita premje{taj iz Cerawa u Mokropoqe, u protivnom slu~aju da
mu se dade otpust od Dijeceze.
Predlog
Dostaviti ova tri pisma Protojereju Novakovi}u u Benkovac
sa nalogom, da na prvo pismo po wegovom sadr`aju u tri ta~ke
uzme Paroka [ari}a na zapisnik. -Na 2. Tutore Parohijalne
Crkve Cerawske, i na tre}e na zasebni zapisnik Paroha [ari}a,
prvo svega da mu ka`e, da premje{taja ne}e imati, a ako ostaje pri
tome da mu se dade otpust od Dijeceze da }e Duhovna vlast...
Protojereju Benkovac
3). U prilogu dostavqa se Pre~. Va{oj tri pisma: -jedno tu`ba
neki seqaka parohije Cerawske protivu onoga paroha [ari}a
radi neki nereda. Drugo tu`ba paroha [ari}a protivu crkvenih
tutora, doti~no uprave Crkvenim imawem. Tre}e pitawe paroha
[ari}a, da se premjesti iz Cerawa u Mokropoqe, ina~e da mu se
dade otpust iz Dijeceze.
Nepropustite oti}i u Cerawe i na prvom pismu ispitati
paroha [ari}a na zapisniku: Jeli istina da nevr{i ta~no svoju
pastirsku du`nost svake ne|eqe i praznika?
Na drugo pismo uzmite na zapisnik Tutore parohijalne crkve
Cerawske, staviv{i im pitawa: U{to tro{e imovinu Crkvenu?
da li to u dogovorucjelog Tutorstva ili samovoqno rade? Imaju

296

li Dnevnik i skriwu pod 3. Kqu~a po zakonu? Ovo }ete u~initi

pred Glavarem sela i dva starca.
Na tre}e pismo, ka`iteparohu [ari}u, da premje{taja ne}e
imati, i ako ostaje pri svojoj ostavci, izjavite mu da }e mu se
dragovoqno otpusno pismo iz Eparhije dati.
Prije nego u Cerawe po|ete obznanite prethodno stranke o
va{em dolasku, kako bi vas na licu mjesta do~ekali.
Konsistorija nada se, da }ete vi ovaj nalog ta~no i po
mogu}nosti brzo opraviti i amo dostaviti.
Za tro{ak va{ naplati}ete od Tutorstva br. 3.
1650/622
K. @e`eq, s.r.
Kne`evi}, s.r.
Protojerej Benkova~ki, Novakovi}, brzo je obavio svoj
zadatak u Cerawama i 7. oktobra poslao op{iran i uzbudqiv
izve{taj.

Br. 92

Visokopre~asna Konsistorija!

Najrevnosnije odazvav{i se potpisani nalogu wegove Visoke

Duhovne Vlasti izdatim iz Sjednice Konsistorijalne dne 17 pr.
mjes. Br. 1650/II, odma je tu {tovanu odluku Starije Duhovne
Vlasti priop}io, kao {to se vidi iz ulopqene dostavnice (vidi
dostavnicu na kraju izve{taja, prim. autora). Kako Cerawskom
parohu i Tutorstvu, tako i glavaru seockom, pozvav{i osim wega
dva starca, koji }e biti prisutni cijelom radu potpisanoga kao
delegata Duhovnog u poslu razmirice izme|u Paroha i naroda,
kao i izme|u Tutorstva i Paroha radi rukovo|ewa ra~una i
imovine crkvene; te je na tu svrhu odredio dan 4/16 Oktobar t.g. da
se svi pozvati u isti dan kod parohijalne crkve na|u i da se tu u
dogovoru radi da odsad prestane svaka zloupotreba u rukovo|ewu
imovine crkovne; a da onaj Paroh bude ta~niji u vr{ewu svoih
pastirskih du`nosti.
Dne dakle 4 Oktobra potpisani posqe neg je izvr{io svoju
pastirsku sve{teni~ku du`nost u sojoj Parohiji uputio se za
Cerawe i uprav na podne u ure~eno doba do{ao na licu mjesta gdje
je i sve pozvane na{ao osim tutora Mijata Buqa, koji zbog
bolesti nije mogao do}i, te se najprije sa svakim poba{ka
razgovori i kazao uzrok wegovog dolaska, zatim pro~ita svima

297

ukupno {tovanu odluku Visokopre~asne Konsistorije i

posavjetova svakoga, da po du{evnosti odgovori na ono {to }e
biti upitan, i tad zapo~e rad:
I. Pozove na zapisnik onog Paroha u prisustvu glavara
seockog i staraca radi nebreznewa u vr{ewu wegove pastirske
du`nosti ./. kao {to se iz ovdje ulo`enog Zapisnika Br. 1. vidi.
II. Posqe pozove do{av{a dva Tutora pred svima ostalima i
zapita ih na temequ naloga Visokopre~asne Konsistorije, da
odgovore na sastavqena im pitawa i sastavi Zapisnik Br. 2 kog
ovdje u prilogu stavqa. ./.
III. Po `eqi Tutorstva i sviju prisutnijeh pristupi
imenovawu novijeh Tutora kao {to se vidi iz istog Zapisnika
Br. 2.
IV. Najposqe prijavi onom Parohu visoko{tovanu odluku
Visoke Duhovne Vlasti, {to se ti~e zaiskanog od wega
premje{taja, na {to mu on odpusti ovdje uklopqenu wegovu izjavu
pod Br. 3. ./.
No u koliko je potpisani mogao obznaniti u toku ispitivawa
a i posebnog sa istima razgovora u stawu je o svemu slijede}e
wegove primjetbe podastrijeti Visokoj Duhovnoj Vlasti.
1. Paroh [ari}, po svjedo~anstvu prisutnijeh, ako je kad i
zanemario svoju pastirsku du`nost, to je bivalo radi toga, {to je
slabog tjelesnog sastava i zato koji put bolestan, rijetko je pak
zdrav zanmearivao svoju pastirsku du`nost. Treba ovom prilikom
primjetiti jo{, da Paroh sam mora, da zvoni, vatru piri, kao i sve
ostalo potrebno za obslu`ewe svete Litur|ije sprema; jer nema
naro~itog crkvenog poslu`iteqa, niti pak u Parohiji ima koga
koji bi mu znao odgovoriti preko bo`anstvene Litur|ije. No po
obe}awu svijeh zavjerili su se odsad dosko~iti tim potrebama.
Seqani postara}e se da odma na|u izme|u wih poslu`iteqa
crkvenog; a Paroh obe}a, da }e nau~iti djete jedno od starijeh
u~enika, koji }e mu Litur|iju mo}i odgovarati. Dobro bi pak
bilo da Visokopre~asna Konsistorija od svoje strane preporu~i,
kako Tutorstvu za poslu`iteqa, tako i Parohu za |aka; a
pravedno je da se za to Paroh zauzme i zbog svog istog ugleda i
slave svete crkve, koliko i za to, {to mu je u posqedwoj Sjednici
mjesnog C. K. Kotarskog {kolskog vije}a predlo`ena nagrada od
100 fiorina za podu~avawe djece, kao spomo}ne {kole u wegovoj
Parohiji od Aprila t.g. do svr{etka {kolske godine.
Primjetiti je jo{ mogao, da je Paroh [ari} tijesne naravi i
stoga dolazi ~esto u oprijeci sa svojim parohijanima. I

298

posqedwa tu`ba wihova izazvata je bila djelom radi samog

prkosa, od iste wegove supruge.
2. [to se ti~e vo|ewa ra~una crkvenijeh dosad nije bilo
nikakvog reda; te zato bi nare|eno da se odma kupi Dnevnik u kom
}e se obiqe`iti odsad godi{wi prihod i rashod imovine
Crkovne. Ra~uni crkovni za pro{lu 1886 godinu razbistrilisu se
kao {to se videti mo`e iz Zapisnika Br. 2, i izvod istijeh
obe}ali su odma poslati visokoj Duhovnoj Vlasti na potvr|ewe.
Prihod pak teku}e godine bi zato u Zapisniku biqe`e, da se nebi
posqe {to sakrilo. Skriwe pod 3. Kqu~a nema, ali po u~iwenom
obe}awu do|o{e danas Paroh i Tutori sa glavarom seockim ovdje
u mjestu, te su skriwu naredili i pogodili.
3. [to se ti~e dogovora Tutora u rukovo|ewu imovine
crkovne po svjedo~bi i potvrdi sviju prisutnijeh postojala je, i
ako onaj Paroh protivno potvr|uje.
4. @eqa svijeh prisutnijeh, bila je, da se sada{wi Tutori
promjene, kad su ve} svoje tri godine slu`bovawa dovr{ili, i
zato potpisani opunomo}en od visokopre~asne Duhovne Vlasti
pristupi k izboru novijeh Tutora, te su bili jednoglasno od sviju
prisutnijeh izabrani Petar Ja~ov i Lazo ^ubrilo oba iz Cerawa,
Jovo Korda iz sela Pristega, a po `eqi svijeh pristane i potpisani radi koristi crkvene, da se i ~etvrti Tutor imenuje i to iz
sela Vrane u licu Jovana Kerkqe{e. No budu}i da su dosada{wi
Tutori slu`bovali ne dobiv{i nikad na Tutorsko zvawe nikakav
Dekret, zato poptisani najpokornije moli Visokopre~asnu
Konsistoriju, da {to je mogu}e prije novoimenovane Tutore
izvoli odnosnim Dekretom snabdje i wihov izbor potvrdi, kao i
da izvoli narediti da predaja imovine crkovne i ra~una bude
ta~no i u redu izvedena. Osobito pak ima preporu~iti, da po
mogu}stvu bude odre|en za blagajnika Tutorstva Lazo ^ubrilo za
koga je imao razumjeti da je po{ten i nekoristoqubiv ~ovjek.
Odre|ena tri fiorina za tro{ak potpisanoga bila su mu odma
od Tutorstva ispla}ena.
Naju~tivije povra}aju se 3. ./. poslata mu priloga.
U Benkovcu 7 Oktobra 1887
Jovan Novakovi}, s.r.
Protoprezviter Paroh

U prilogu pisma paroha Jovana Novakovi}a snalazi se

dostavnica {tampana i pisana latinicom, a ono {to ovaj komad
papira ~ini neobi~nim i va`nim, jesu dva krsta ispred imena

299

dvojice nepismenih crkvenih tutora sa kojima je [ari} bio u

sukobu. Logi~no je pretpostaviti da su crkveni tutori naj~e{}e
birani me|u sposobnijim i u~enijim qudima parohije, ali ako su
ovi bili nepismeni, {ta je trebalo o~ekivati od ostalih.

M. P. Paroh Benkova~ki
Dostavnica
Ob}inskog Opraviteljstva u Benkovcu
Broj
Spisa

Dan Vrsta
Spisa Spisa

87

7/10

88

"

"

89

"

"

Ime i prezime
komu se
dostavlja spis

Knjiga M. P. Parohu
Zape~a}ena

Dan
dostave

9/10 887

A}imu Brdaru 9/10 887

za Tutorstvo
Vasilju Kukuciu 9/10 887
...glavaru

Podpis
Primca

Jovan
[ari}, s.r.
primio
A}im Brdar+
predao Paroh
Vasilj Duki}+
predao Paroh

Ceranje

Iz ovog o{trog sukoba, koji ne}e time zavr{iti, saznali smo

nekoliko veoma va`nih podataka o [ari}u kao sve{teniku i
~oveku, i o wegovim parohijanima.
[ari} sa brojnom porodico, `enom i {estoro dece, `ivi u
novoj parohijskoj ku}i.
U staroj parohijskoj ku}i i oko we dr`i `ito i veliki broj
doma}ih `ivotiwa kowa, kravu, sviwe, `ivinu.
Svoje pastirske du`nosti, sve{tenik [ari} obavqa redovno
i koliko mu zdravqe dopu{ta.

300

Jovan [ari} je "tijesne naravi i ~esto je u oprijeci sa svojim

parohijanima".
Crkva je u jadnom stawu i niko je ne odr`ava. Sveta liturgija
ne obavqa se po propisu, jer nema crkvewaka-pojca. Crkveni
tutori su mahom nepismeni qudi. Sa crkvenom kasom raspola`u
aqkavo i neodgovorno. Kao ~ovek i sve{tenik, [ari} im ne
odgovara.

Sl. 94. Ulazna vrata i zvonik crkve sv. Ilije u Cerawima

[ari} pokazuje ve} od ranije uo~enu i izra`enu sklonost ka

preterivawu u oceni situacije, naro~ito kada je u pitawu wegov
materijalni polo`aj i interes porodice.
Wegov ultimativan zahtev za "otpust od Dijeceze", to jest,
prestanak sve{teni~kog poziva, govori o prekoj [ari}evoj
prirodi, ali i o ozbiqnosti sukoba.
Sa iznena|ewem saznajemo da [ari} podnosi uslovnu ostavku
i tra`i da se razre{i sve{teni~kog ~ina. Da pravoslavni

301

sve{tenik u Dalmaciji tra`i ili dobije razre{ewe, "Otpust iz

Dijeceze", bila je zaista krajwa mera, bilo ucene ili kazne.
^ini mi se da ipak nema razloga za tako dramati~an postupak.
Za{to je tako odlu~no reagovao? Kao da je ispred svog "stada
ovaca" bez potrebe po~eo da vi~e: "Vuk!, Vuk!". Da li }e to raditi
jo{ koji put? Da! On ipak najboqe zna za{to radi. Mo`da ve}
naslu}uje {ta }e se sve dogoditi u bliskoj budu}nosti?!
"Srpski list", 2. Marta 1888.
Doma}e vesti.
U nedequ u ve~e bila je zabava sa balom u srpskoj ~itaonici.
Mlade devoj~ice Darinka Simi}, Qubica Hristo, Ilka Kuli{i}
i Danica Jak{a, i s wima mladi Kuli{i}, izvr{i{e nekoliko
komada na glasoviru i violinu, na op}e zadovoqstvo. Sve je to
mladi svijet, sve veliki umjetnici budu}nosti. Mu{ki hor vrlo
je lijepo sa svoje tri pjesme prepleo ostale komade. ^uli smo i
jedan "potpuri" srpskijeh pjesama na violinu i u pratwi
glasovira... Potom je bila tombola, vesela ve~era i igrawe. Tek
na tri sata dru{tvo se stalo razilaziti...
"Srpski list", 18. Maja 1888.
Da se razumemo, pa da se sporazumemo...
Da `ivimo u slozi mi Srbi s vama Hrvatima na zemqi{tu
Hrvatske i Slavonije treba da i va{i jednomi{qenici i
suplemenici u Dalmaciji odustanu od du{manske paqbe protiv
Srba dalmatinskih... Odstupite od va{e hrvatske propagande u
Bosni i Hercegovini, gdje srpski narod `ivi. Nemojte nam
dirati u srpske svetiwe i ideale tijeh zemaqa. Povucite iz
Bosne i Hercegovine one va{e {ovinisti~ke kwige, koje su
"Matica Hrvatska", "Sv. Jeronimsko" i "Hrv. knji`evno-pedago{ko
dru{tvo" preko va{ijeh u~iteqa i misionara prenijeli u te
zemqe, da hrvate Srbe bosanske i hercegova~ke... [to je srpsko
nek je srpsko, a mi }emo {to je hrvatsko {tovati.

Od 1890. godine, novi Episkop dalmatinsko-istarski bi}e dr.

Nikodim Mila{, {kolski drug iz bogoslovije i prijateq

302

[ari}ev, koji }e imati mnogo razumevawa za wegove probleme i

koji }e ga ~esto umirivati i pomagati kad god bi se na{ao u
nevoqi.
Slede}ih nekoliko godina proti~u bez glasa o [ari}u. Nema
ni jednog pisma, ni ~lanka, nikakve tu`be ni `albe. Ili je sve to
prikriveno, pa tra`i novi napor za onoga koji }e mo`da posle
mene nastaviti dopuwavawe i popravqawe ovog rukopisa. U
svakom slu~aju, ne smatram ga kona~nim. Naprotiv! A, mo`da je
ovo jedan od onih perioda koji su postojali i u Srbiji i Boki
Kotorskoj, perioda [ari}evog `ivota u kojima se na prvi pogled
ni{ta zna~ajnije nije de{avalo, ali su se pripremali va`ni
doga|aji.
Ali, evo ve} 1891. godine, pojavquju se novi podaci o
nemirnim vremenima za cerawsku parohiju i wenog paroha.

Broj 242.

Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Najmilostivi Arhipastiru!

Izvje{ten na Preuzvi{enom C. K. Namjestni{tvu kao i preko

mojijeh prijateqa i zastupnika na Carevinskom vije}u u Be~u
kako je stvar tekla o pitawu kowarine, koja nije tekla od strane
Visokopre~astne Konzistorije ispravnim na~inom i na~inom
pospje{nim to samo pitawe, podnosim u prilogu dokaznicu pod A.
priklapaju}i kako se zame i moju materijalnu korist zauzimala
Visokopre~astna Konzistorija Boko Kotorska i moj {tedri
otac, blagodjeteq i dobrotvor, izvje{tavaju}ime vavjek o mome
dobru, do~im do sad ni{ta ne~uh od moje Visokopre~astne Konzistorije iz Zadra u moju korist, ve} sve u moju {tetu. Ot~inska
milost kada izi{te protokol i pro~ita o mnewu
Konzistorijalnom o mojoj kowarini na Preuzvi{eno C. K.
Namjesni{tvo, uvjeri}e se i referade da je od Visokopre~astne
Konzistorije sve protivno ra|eno. Mudra i ot~inska dobrota
Va{a zna}e u svoje ~eli~ne ruke uzeti Sve{tenstvo svoje, i

303

grijati ga suncem potpomo}i svoje, a blagost i ot~inska milost

na{ega divnoga, {tedroga i Preuzvi{enog Vladaoca kao i
Preuzvi{enog G. Ministra nije zatvorena plemenitoj Osobi
Va{oj, te onim na~inima i skromno}e Sve{tenstva svetosti
Va{e dobijati sva ona blaga, koja Sve{tenici i kod drugijeh
dobijaju.

Sl. 95. [ari}evo pismo od 14. oktobra 1891. god.

Krasni na{ g. Petranovi}, da bi pomogao svoje bratsko

Sve{tenstvo, nije prestajao na svake na~ine pisati u Be~
Preuzvi{enom G. Ministru i to preporu~ivati, a moja stvar pod
starom dijecezalnom upravom kako je tekla, eto primjera u
prilogu A. Opa`aju}i te{ki teret na meni gubitkom kowarine u
3 forinta i 33 no~i}a mjese~no, koju sumu ne mawe sam primao u
Boki za 13 godina a ovdje za 3, u sve za 16 godina, a sada sam se
obogatio i to mi je obustavqeno, priop{tavam da bi dobrota
Va{a o~evidno se uvjerila kako se kod nas postupa.
Nadaju}i se na {tedru dobrotu Va{u izvida kako je stvar
tekla o pitawu moje kowarine, s celivom svete i Arhipastirske
desnice jesam
Cerawe, 24. Oktombra 1891

smireni bogomoqac
Jovan [ari}
paroh

304

Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni i uzoriti moj Arhipastiru!
Po meni utje{nom pismu dobrote Va{e od dana 23/10, Mihaila
ve} bi}e u Konzistoriji uzeo Va{e djelo, na koje blagodarim
dobroti Va{oj. Radujem se da }u ~itati dragocijenu radwu Va{u,
a `alostan sam, da dobroti Va{oj nisam ispunio `equ o prevodu
na talijanski jezik g. Savatijom prvijeh stranica "Kirila i
Metoda", ~emu me moj nesretni bratani} po tetki Agatangel
najjuna~kije izgrdio, zamoliv{i ga, jeda bi izbjegao sekaturu g.
Savati, pa da bi mi od jedan primjerak poslao da ga pro~itam.
Nekazav{i mu na koju cijel mu i{tem, ipak bi}e se sjetio te me
mu{ki i{ibao, neposlav{i mi ni{ta. Fala Bogu i Bog neka mu
oprosti.
^uo sam da je dobrota Arhipastirstva Va{eg izdala u 32 broju
"Siona" izjavu na napadaj na Vas, koji je sama u`asna optu`ba
svetoga Patrijarha. Rado bi pro~itao odgovor Va{e dobrote; ali
da sam ja dopisniku odgovarao, nikada mu vi{e palo nebi naum
koga kritikovati. Otvorio se sinod u Karlovcima a ~eka}emo i
Sabor i prijetwu dopisnikovu. Radujem se efetivi Kalikovoj,
koji mi izgleda da je sasvim dobra du{a. @ao mi je da na{a
Pravoslavna Crkva u Dalmaciji nema svoga Crkvenoprosvjetnoga
lista programom, s kojim bi mogao i u gra|anstvo ulaziti. Bog }e
nas pomo}i. Vido sam iz pisma dobrote Va{e da niste znali za
`equ moju o Pa|enima, a moja je molba po drugi put na
Konzistoriji bila 10 Avgusta Br. 174 lawske godine. Primiv{i
pismo Va{eg di~nog Arhipastirstva, u`as me ufatio
pro~itav{i ga i drugi dan odgovor Konzistorije o istoj
Parohiji, doznav{i iz Benkovca da su Pa|ene date Qubomiru
Vla~i}u. Arhipastirstvo Va{e, dobrota je Va{a vidila krasnu
moju djecu, pak sam ja `alostan otac da ja ne znam koji od
Konzistorije ubi mi du{u u meni. Za Jovi}a znadem kako mi ho}e
dobra, a tako isto i Raketi}, koji mi je na in{telaciji Va{oj u
Kancelariji Konzistorijalnoj odpozdravio me u ime piskara{a
koji sam ja, a i sama mater Sava mu grdila me pred mojim
sinovima. Elem svi oni Va{i zlotvori, koji Vas u svojoj
pakostnoj du{i i danas prate, ti su se danas na mene okomili. Eto
u "Dalmaciji Katoliki" nek... moj ~lanak "Budimo opre-zni", te
na vi{e mjesta kritikuju}i Vas spomiwe: "Onaj zloglasni,
birajmo najboqeg". Nemari ni{ta, ako ostanem `iv iza ove te{ke
boce, te da bi bilo do potrebe, stari bi pop Jovo opet zao{trio
svoje pero, a da mu je boqa parohija, bilo bi i boqe; jer veli
poslovica: "sit o~ena{ vragu o~i vadi". Evo, u ovoj mojoj qutoj i

305

te{koj boci nemam kapi ~orbe da okusim, a moje diete Ru`a i

deklamatorka ~e{}e mi do|e i `ali se: "gladna sam tato i
nemamo {ta jesti"; ona dva iz Preparandije izvadi{e du{u: dajte
otac za haqine, za klobuke, 10 fiorina za kwige. 86 fiorina za
hranu i t.d. Milica za udadbu, pa u ovoj pustiwi ko da je vidi,
u~iteqa jednog od nikuda; bogoslova tako isto; parohija
prosja~ka pa prosja~ku k}erku ko da uzme. Ovo su razlozi zbog
kojih sam ja tra`io Pa|ene pa i ovi: Mihailo }e svr{iti
Preparandiju do godine osim ove; u Pa|enima ima {kola, u
Mokrom Poqu, otvori}e se ili se ve} otvorila u Radu~i}u; te bi
Mihaila gledio blizu sebe namjestiti a za Milenka gledao bi
dobrotom Va{om {to izraditi kako ste mu ve} i rekli. Dobrota
Va{a ima samo jednu sestru pa znate kako je tro{kom, a ja
{estero i dva na tro{ku u Preparandiji. Ja sam se siroma{ak
nadao moga Milenka vidjeti u svetome bogoslovqu; ali prijateqi
osujeti{e, te sam na tro{ku da patimo od svega i od sva~esa; ali
se te{im dobrotom Va{om. Ja se nemogu ~udom na~uditi u
tvr|ewu nekijeh da je ova parohija dobra, a eto siroma{nom
Bilbiji ni do danas zvona platili nisu, a kada je dobra ~emu g.g.
Konzistorijalna neposlu{a{e koga od mladijeh i
rukopolo`enijeh, imaju}i pred sobom moju molbenicu za Pa|ene
dado{e mom~i}u za {kole, a meni stoj tu |e si dobro ti je bez
ikakvoga milosrca na akta koju molbu opetovanu 10 Avgusta
lawske 1890 godine. Vidiv{i iz pisma doborte Va{e da Vam moja
molbenica nije zsaop{tena za Pa|ene, {to zna~i da je pritajana,
mene je na to u`as uhvatio, te eto Vam u prilogu podnosim da
vidite kako stvar stoji i {ta se samnom radi, te se ide da se
upropastim i ja i {estero djece. Zvani~nu `albu koju sam
sprovodom akta napisao, ja sam jedino zato napisao da dobrota
Va{a lak{e mo`e korak preduzeti u izvodu stvari, a ina~e
ostavqam na raspolo`ewe dobroti Va{oj ovu stvar i na sve
pristajem {to god Vi u~inite mole}i Vas za koju dobru parohiju
tamo na prole}e. Da se uprazni Smokovi} rado bi ga se primio, a
reko{e mi da }e se gledati i nova ku}a parohijalna ozidati.
Zaglu{ih Vas mojim dugim pismom; ali me na to potreba
nagnala. Mala Ru`a samnom zajedno i svima ostalima qubimo
svetu i Arhipastirsku desnicu na svagda se nazivqu}i doborte
Va{e.
Najsmireniji i najodaniji
Jovan [ari}

306

[ari} je episkopu Nikodimu Mila{u uputio jo{ jedno pismo,

1. novembra, ali ono nije sa~uvano. Iz Mila{evog odgovora
pretpostavqa se wegova sadr`ina, kao i stav episkopa Mila{a
prema [ari}u.
Pre~asnom parohu
U Cerawe
16. Novembra 1891
Br. 365/E
Za nekoliko dana Mi smo primili tri slu`bena va{a pisma
upravqena li~no na Nas, i to jedno od 24. pr.m. br. 241, drugo od
istoga dana br. 242 i tre}e od 1. o.m. br. 248, i da od tih va{ih
pisma sadr`e va{u `albu na visokopre~asnom Konsistoriju, {to
vas nije premjestila sa cerawske parohije u povjerila vam
smokovi}ku, odnosno pa|ensku parohiju, odnosno Karin i
Benkovac, a tre}e opet `albu na istu visokopre~asnu
Konsistoriju, {to vam nije izradila kowarinu.
Iz sviju tih duga~kih va{ih pisama Mi vidimo da vam je
nepoznati Na{ odno{aj k visokopre~asnoj Konsistoriji, te
prema tome ste i na{li da iznesete pred Nama sve one tu`be na
istu. Radi obavje{tewa va{ega nalazimo za nu`no kazati vam, da
Mi nikako i ni u ~emu ne dijelimo od sebe visokopre~asnu
Konsistoriju, i prema tome svaka `alba koju neko podigne na
Konsistoriju Mi smatramo, kao da je na Nas li~no podignuta. S
pogledom na ovo, Mi bi imali mnogo da govorimo o sadr`aju
pomenutih va{ih pisama i mnogo da vam dokazujemo da nijeste
imali pravo onako piisati, kao {to ste napisali, a tako|e i da
vam mnoge opaske Na{e u~inimo. Snishode}i ipak tome, {to
jama~no nijeste znali o Na{em odno{aju k visokopre~asnoj
Konsistoriji, Mi vam preporu~ujemo, da u naprijed postarate se
dobro sve raspitati i doznati stvarno stawe doti~nih pitawa,
prije nego {to su|ewu svome dadete izraza u slu`benim pismima
na Nas, nego preko doti~nog protoprezviteratskog nadzirateqa
na visokopre~asnu Konsistoriju, jer i tako svaki spis, koji na
istu dolazi, Mi prvi ga pro~itamo, i eventualno dajemo odmah i
naputak, kako }e se doti~ni spis imati da rije{i. Ovo vam
preporu~ujemo u va{em li~nom interesu, jer znademo, da }ete se
na skoro obra}ati Konsistoriji sa molbama, da se va{oj djeci
pomogne, kao {to ste to lane ~ini-li, i lane vam je Konsistorija

307

{tedro u pomo} pritekla. "Koga je moliti nije srditi", pre~asni

o~e!
Povra}amo priloge pomenutih va{ih pisama.

Iz tog vremena poti~e jedno [ari}evo pismo upu}eno svom

poo~imu Milanu Mili}evi}u, u Beograd. Ko je ovaj ~ovek? Ostaje
da se daqe istra`uje! No, kao i mnoga druga wegova pisma, i ovo je
zanimqivo, i pru`a dosta vrednih podataka o [ari}evoj
radoznaloj i nemirnoj prirodi.

Benkovac (Cerawe)
Dalmacija 16. Avgusta 1892.
Di~ni i uzoriti moj poo~ime!
Evo me nakon 1872-ge da Vam se drugi put iz ovih krajeva javim
t.j. jednom iz Boke, a evo sad i skraj moje ku}e. Smi{qao sam vi{e
puta javiti Vam se dok smo `ivi; ali blagosloveni radovi
zvani~ni, ku}ni, a ~esto i kwi`evni zbuwiva{e me. Moj krasni g.
Mitropolit Mihailo nezaboravqa me a da se po koji put
nepi{emo. Radostan sam kada mi otuda stigne koje pismo. Kao {to
reko, radim u kwi`evnosti, te sam se obradovao, te sam se
obradovao novinarskome oglasu pod naslovom: "Novi srpski
pronalazak", t.j. da je g. Qubomir Kleri} profesor velike {kole
u Beogradu, prona{ao novu pisa}u ma{inu kojom se mogu u isto
doba da pi{u po vi{e pisama ili da snima povi{e crte`a od
jednom i t.d. Tim pronalaskom ja sam se rad upoznati; ali `alim
{to neznam toj novoj spravi koja je cena i da li je taj stroj zaista
saodgovaraju}i potpuno svojoj ceni. @ao mi je dobrotu Va{u
optere}ivati o tome me izvjestiti i informirati: ipak se nadam
na onu blagu du{u, da }e te saizvoliti svome posinku, koji jo{
`ivi i radi za dobro svoje svete crkve, srpstva i srpskoga naroda,
te da srpstvo vidi na pribre`ju jadranskoga mora i u sred
Ravnijeh Kotara Stojana Jankovi}a novi pronalazak brata
Srbina i profesora visoke {kole, pa da se vidi, da je i Srbin
kadar izumiti {to drugi nisu kadri. Ako sprava nije odve} skupa,
molim Vas da mi g. profesor Q. Kleri} odma jednu po{aqe, a
novce }u mu preko dobrote Va{e odma poslati dok traju banknote,
{to }u mo}i u~initi u pismu, a kada nov~ana nova vrednota iza|e,

308

cenim da se to ne}e mo}i u~initi. Izvi{e razloga a osobito radi

ugleda i {irewa na{ega pronalaska, sklon sam qubavqu na{ega
brata izum u~initi o~evidnim na na{im stranama, o ~emu sam
pro{ao rije~ i jo{ s nekim mojim prijateqima. O tome sam
govorio g. episkopom Mila{em za naruxbinu za Konzistoriju i
protoprezviterstva, a govorio sam i dragim mojim episkopom
Gerasimom Petranovi}em Bokokotorske eparhije wegovim
prolaskom na le~ewe. Obadva su me autorizirali jednu na ugled
naru~iti. Toliko o pronalasku g. Kleri}a, kome jo{ sada
~estitam pronalazak! jer sam uvjeren o wegovoj sposobnosti, koja
jam~i i o savr{enstvu pronalaska, a sad jednu u kratko o mome
stawu, koje mi je hvala Bogu vrlo povoqno; ku}a mi je nova od 5
godina i vlada je za wu potro{ila 9.700 forinti srebra,
kowu{nica evo mi se dogotovqava u vrednosti od 689 forinti
srebra, 120 forinti {kolske potpomo}i, 30 forinti obi~ne
potpomo}i, od naroda u naturi od 30 do 40 akova vina, od 50 do 60
merova je~ma, 8 do 10 merova p{enice, akov do dva zejtina, svaka
ku}a runo vune, sir sira i 12 jaja, mrtvina i vjen~awe i t.d., jednom
rije~i `iviti se mo`e dobro; ali Srbije nikada zaboraviti ne
mogu, a moga Ripwa, moje utjehe nikada. Dece imam {estero; kum~e
Mihailo dragoga na{ega kuma g. Mitropolita Mihaila veliki je
i dogodine svr{ava preparandiju, Milica kum~e isto dragoga
kuma g. Mitropolita ve} je udadba~a, Milenko moj, kome dadoh
ime nezaboravqenoga moga prijateqa Milenka Drobwaka stupa u
drugi razred preparandije, a Pero moja mudra je glava i djetence
od 14 godina. Majke moje Srbije nigde zaboraviti ne}u. Zovu me
neki poslovi hitni zato prekidam i nadam se dobiti od dobrote
Va{e skori odgovor da se znadem radovati o dobrome stawu
Va{em, pomajke, mite, Ane i ostalih, nazna~uju}i se one Va{e
bo`anstvene i angeoske srbinove du{e
blagodarni i nigda nezaborav.
posinak
Jovan [ari}
Adresa:
paroh
Jovanu [ari}u parohu
Cerawe
Benkovac
(Dalmacija)
Danom zgodom pozdrav smerni mome di~nome g. Mitropolitu,
kome }u domalo opet pisati, sad sam u poslu.

309

[ari} ima novu ku}u i kowu{nicu; ima prihode od {kole i od

parohijana koji su veoma povoqni. Mo`e dobro da `ivi sa svoje
{estoro dece, od kojih su dva sina na preparandiji u Zadru, a
k}erka Milica pred udajom. Sada ima vremena da se, pored
pastirskih du`nosti prema svetoj crkvi, posveti kwi`evnosti,
problemima "srpstva i srpskoga naroda, te da srpstvo vidi na
pribre`ju jadranskoga mora i usred Ravnih Kotara Stojana
Jankovi}a". Razmi{qa da kupi srpsku pisa}u ma{inu!
Otac Pavle u svom rukopisu daqe nastavqa.
Oko 1891. godine, stigao je u Benkovac novoimenovani Upraviteq
Poglavarstva, pod ~ijom je administrativnom upravom bila i parohija
sve{tenika [ari}a.
Kao i svi tada{wi austro-ugarski vi{i administrativni ~inovnici,
i pomenuti benkova~ki poglavar Frawo Krater bio je odani privr`enik
carskoj vlasti i mo`e se slobodno re}i otvoreni neprijateq
pravoslavnog `ivqa u Dalmaciji. On se ubrzo po dolasku upoznao sa
mesnim prilikama, a izme|u ostalog, naro~ito mu je bilo stalo da budno
motri i kontroli{e rad pravoslavnih sve{tenika na teritoriji svog
Kotara. Pod posebnom prismotrom wegovih organa bio je sve{tenik Jovan
[ari} o kome je bio dobro obave{ten, kao i o wegovom radu u Srbiji,
Boki, a sada u pravoslavnim selima oko Benkovca. Pored ostaloga znao je
za otpor [ari}ev prema nasilnom pokr{tavawu pravoslavnih
stanovnika Dalmacije u rimokatoli~ku veru putem unija~ewa.
Krater je u Cerawama imao svoje dou{nike, me|u lo{im parohijanima,
kao {to su bili Stevan Ratkovi} sa neven~anom `enom, zatim Laza
Kova~evi} iz sela Vrana i crkveni tutor A}im Malba{a. Krater se
uporno trudio da [ari}u nanese {to vi{e neprilika tu`akaju}i ga svaki
~as wegovim nadle`nim crkvenim predpostavqenim vlastima.
Krater koristi gre{ku [ari}evu, da ne prijavi svoga sina u~iteqa
Mihaila za vojnu regrutaciju, i odmah nare|uje da se mladi} uhapsi.

Veoma ozloje|en, [ari} se posle dugog vremena i

maltretirawa od strane Frawe Kratera, odlu~uje da napi{e
tu`bu Davidu Zani, C. K. Namesniku Dalmacije u Zadru.

310

Prepis
Va{a Ekcelenca!
Natrag tri godine (1891), neobazrivo{}u ~inovni~kom,
novoimenovani Upraviteq Poglavarstva u Benkovcu gosp.
Krater, povodom jedne gwusne `enturine, `ivi{e u
konkubinastvu sa nekim Stevanom Ratkovi}em u Cerawam,
pokloniv{i joj svo povjerewe suprotno meni, izazvao je neobi~ni
i sasvim neo~ekivani sukob izme|u mene i moje predpostavqene
Duhovne Vlasti, neopravdanom i na istini neosnovanom
tu`bom na istu. Razborito{}u zava|enih strana, Poglavarstveni
neistiniti ekstrem razbio se sam po sebi kao mimoprolazna i ne
na istini osnovana ~iwenica, dostojna sudske osude, stavqati
optu`bu izme|u predpostavqene vlasti i pot~iwenog,
neistinito, {to se opravdava tim izkqu~ivim dokazima: da je
ovaj Ured Parohijalni ispunio najta~nije svoju administrativnu
du`nost dostavom i Poglavarstvu i Op}ini u Benkovcu to {to se
odnosilo na neku `enturinu, `ivuv{u u sulo{tvu sa Stevanom
Ratkovi}em u Cerewam, kao {to je re~eno. Upraviteq je to
zaba{urio zbog nemara tra`iti akt i tu`bu je skovao protivu
mene Duhovnoj Vlasti, `ele}i mi izkqu~ivo zlo u~initi.
Tu`ba Poglavarstva kao neosnovana i neobazriva ostala je na
tome: da sam imao neugodnosti, no ipak se to dovelo u granice
mira; ali kako ~esto puta slabi aspiratori ~ovije~ijeg dru{tva
nezaustavqaju se u granicama mirnih odno{aja: to se ~esto puta
spu{taju svojim nadisajima {koditi dobrim qudima, te se nedadu
kretawu u toj sveri, na svaki na~in {koditi im, ili i wihovom
kome u rodu. U takovom ogledu kre}e se i g. Krater prema meni, i
svakom zgodom gleda izliti svoje crvo`u~je na meni; a kada to ne
mo`e na meni, eto ga na mome sinu. Neoti~na bje{e moja
pogre{ka u tuma~ewu ~l. 51 vojni~kog zakona, ja sam pogrije{io.
Gosp. Krater zato hvata moga sina sa `andarmima, ignorira moj
akt o mom sinu od dana 15. Septembra broj 177, {aqe ga
`andarskom pratwom iz Benkovca u Zadar, tu ga zatvore kao
najve}eg vojnog bjegunca u tamnicu; mojom nehoti~nom krivicom,
kao {to sam kazao i priznao aktom broj 177, optu`uje ga
Vojni~koj Vlasti, ova ga uzimqe pod istragu i sudi na deset (10)
dana zatvora; smi{qa plan i odpu{ta ga od u~iteqske slu`be iz
Kotara Benkova~kog i t. d.
Gospodin Upraviteq Poglavarstva Benkova~kog nezaustavqa
se ni na tome ve} ide daqe na sve na~ine da mi {kodi. Bla`enopo~iv{i Guverner Bla`ekovi}, kao li~ni mi poznavalac, dao mi

311

je spomo}nu {kolu u ovome selu, iz koje je ve} prvi pitomac

dr`avni u poqodjelsku {kolu u Gru` oti{ao.

Sl. 96. Prepis latinicom [ari}evog pisma od 10. oktobra 1894.

godine,upu}enog iz C. K. Namesni{tva za Dalmaciju,
Episkopu Mila{u

Godine su na pragu, da u~ione vi{e dr`ati nemogu, te dadoh

dva sina u Preparandiju, jeda me jedan zamjeni; ova spomo}na
u~iona postoji pod mojom upravom od osam (8) godina sa svim
poku}stvom, a g. Krater pro}eruje moje sinove od mene pa i istog
Kotara, mog starijeg Mihaila u narodu obqubqena; Zemaqski
Odbor lawske godine rije{ava preporukom pod brojem 4444
izdatku mi predujma od 800 for. za dogradwu zapo~ete zgrade za
{kolu, a gosp. Krater ~ini smetwe, izmi{qa van prirodne i
nemogu}e centre u~ioni, na~inom izkqu~ivim samo da se stvar
dr`i u pitawu i... se; narodu se neispuwava `eqa u~ionom;
{kolski zakon od 1871. godine gazi suprotno smeri da u svakome
mjestu mora biti odobrena u~iona, koja mo`e dati 40 djece, do~im

312

ova kao mje{ovita u stawu je dati od 60 do 80; sinovi moji od mene

se udaquju kao stara roditeqa u blizini od 60 godina; stariji mi
sin progna se i t. d., sve ovo laki su i te{ki udarci g. Kratera,
koji ih izvodi po nekoj ~udnovatoj psikitici i suprotno onome
humanitarnom pravilu: "nije potreba ni `ivotiwi zla ~initi";
ali on je bio toliko sna`an, daju}i mi jednu naredbu, spadaju}i u
krug podru~nih mu `andarma, po primjetbi mojoj, da to spada u
krug wihov i da mu je na tu pristati nemogu; on je na to dao
odgovora sa izrazom: "da }e mi se osvetiti", i on to ~ini pa i na
mojoj djeci, a osobito na starijem sinu Mihailu.
Za ~udo je da g. Krater tako postupa pa i neprou~ava qude,
do~im ima razlika izme|u qudi i qudi, a i `alosno je da jedan
Upraviteq Poglavarstva o~ekuju}i sutra biti efektivnim
jednoga okoli{a a da nezna {ta ima u svojoj kancelariji, i ba{
zato ili iz svog nemara neistinito optu`ivati sve{teni~ke
osobe kod wihovih predpostavqenih vlasti. Da ka`emo da smo u
Cezarevo doba Bo`e sa~uvaj; ali da ima bezpametnih qudi to
stoji. Da to doka`em evo me na stvar. Sviju kotara centar je
Benkovac u pazaru, a stim samim i pijan~ewu. Zauzeti qudi
alkoolizmom, lutaju po varo{i kao muva bez glave; jer trgovcima
to ide u ra~un. To ili takova {to sa pijanim qudima izazivqe i
ne~uven kuriozum sa g. Kraterom, karakteriziraju}i sasvim
slabim poznavaocem kulture u podru~ju mu i to i takom blizom
rastojawu od 10 kilo-metara. Daklen stvar je u ovome: neki Lazo
Kova~evi} pok. Jakova iz Vrane kao {to glasi prilog "a". ~ovjek
pijanac do|e u poglavarstvo 3/9 tu`e}i me da negovorim sv.
Liturgiju u Vrani mole}i da se naredi da to ~inim. Gosp. Krater
jedva do~eka i tu`bu odma sprovede Konzistoriji, kao {to se
vidi iz akta u prilog pod "a", Br. 12392. Ta tu`ba kao i sve g.
Upraviteqa Poglavarstva u Benkovcu sprevqena je
Konzistoriji, kako on veli na blagonaklono znawe i shodno
uredovawe.
Ta tu`ba od prijema Laze Kova~evi}a i neopreznog
Upraviteqa Poglavarstva izazove akt Konzistorije u prilog pod
b, taj g. Okru`nog Protojereja pod c i moj kao odgovor na
nesmotrenost Upraviteqa pod d. Razmotriv{i sve neopravdane
korake i postupke g. Upraviteqa Poglavarstva Kratera po~ev{i
od afere jedne gwusne `enturine svojom nesmotreno{}u, pa idu}i
po progonstvu moga sina Mihaila koga je nedu`na gonio
`andarmom iz Benkovca u Zadar, u Zadru ga dao utamni~iti,
svakako zlo ga opisao kod vojni~kih vlasti, te je od istih bio
utamni~en 10 dana, nedu`na ga izkqu~io i bez ikakove krivice iz
u~iteqstvovawa u ovome kotaru; meni ~inio i ~ini smetwe imati

313

odobren Zemaqskim Odborom preventio od 800 for. za dogradwu

nove u~ione, ova da se od spomo}ne uspostavi u redovitu po `eqi
naroda, kao i osvr}u}i se na sve wegove korake i postupke, koji se
kao i u ogledalu vide na svakome koraku, a osobito iz tu`be Laze
Kova~evi}a uvijek pijana ~ovjeka, da g. Krater iz neke uobra`ene
wemu mr`we i neke osvete, koja se nebi smela ni zami{qati toli
stvarno i istinito izvoditi na djeci u~iteqima i izlagati ih
progonstvu, opadawu i propasti: to sam smiran pred koqenima
Ekcelence Va{e najsve~anije protestuju}i sve do sad navedene
nepodob{tine i ni~im neopravdane postupke g. Kratera u `eqi,
da wegova nedjela budu stavqena pod istragu, da sve potanko
izvidi i ispita, te da jednom budem sa mojom djecom i mirnom
budu}nosti za{ti}en od ~ovjeka nemirna, koji na svakome koraku
ho}e i gleda da me sa djecom i porodicom satre i upropasti.
U nadawu uva`ewa ove najponiznije `eqbe ostaje nazna~uju}i
se Ekcelence Va{e
odani i smerni sluga
Jovan [ari}, s.r.
paroh u~iteq
Cerawe 10 Oktobra 1894
i t.d. i t.d.
U `eqi da se stvari jo{ vi{e komplikuju, C. K. Namjesnik za
Dalmaciju Zana, dao je [ari}evo pismo pednatno prepisati i
poslati Crkvenim vlastima.

Broj 3533/pr.

332/E

^ast mi je dostaviti u prepisu Njegovom Preosve{tenstvu Gospodinu

Episkopu
Dru Nikodimu Mila{u
u
Zadru
na shodno znanje primetbom da se ujdeno obra}am na c. k. dr`avno
nadodvjetni{tvo u Zadru radi shodnog raspolaganja, e da se putem
kaznenog suda postupa proti parohu Ceranjskom Jovanu [ari}u, radi
osva-da sadr`anim u prilo`enom podnesku re~enog sve{tenika proti
kotarskom poglavaru u Benkovcu Franji Krateru.
Zadar 20. Oktobra 1894
C. K. Namjesnik
David Zane, s.r.

314

I tako, umesto da se Poglavar kotara Frawo Krater pozove na

odgovornost, {to bi bilo pravedno ali i neverovatno, pokrenut
je kazneni postupak protiv nevinog sve{tenika [ari}a.
Te jeseni [ari}ev sin Milenko {aqe molbu Konzistoriji da
mu dozvoli polagawe prijemnog ispita za Bogosloviju (6. IX.
1894., sv. 177, br. 312/E).
Da bi nesre}a bila ve}a, [ari}ev najstariji sin u~iteq
Mihailo iznenada umire od upale plu}a "kojoj tada nije moglo
biti leka".
Tako je pored podignutih domova i crkve u Cerawama, pi{e otac
Pavle, [ari} podigao i prvi porodi~ni spomenik, svome prvencu sinu,
u~itequ u 23 godini `ivota.
Kao {to vidimo [ari} se energi~no uhvatio uko{tac sa dr`avnim
vlastima. O~ajavao je. Poku{avao je da napusti Dalmaciju i da se ponovo
vrati u Srbiju. U o~ajawu tra`io je utehe u alkoholu. Me|utim, kao i uvek,
u ovim prilikama, wegova plemenita supruga Sofija, bila je tu da ga
podr`i i utje{i, a pored we, od velike koristi bila mu je pomo} koju mu
je pru`ao wegov prijateq episkop u Zadru, Nikodim Mila{. Oni su se
me|usobno privatno pose}ivali i pazili. Imao je [ari} obi~aj da u {ali
ka`e episkopu Mila{u, kada bi mu ovaj dolazio u zvani~nu posetu: "E, moj
vladiko, doju~era{wi Niko".

315

12.

"DVIJE POSLANICE"

[ari}u nije trebalo mnogo vremena da shvati polo`aj Srba u

austrougarskoj monarhiji, pa mu se u~inilo da bi bilo dobro ako
zao{tri ovo pitawe objaviv{i jo{ jednom svoju raspravu u vidu
kwige: "Dvije poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u
Dalmaciji, protiv poziva Ant. Franki da se Slaveni pot~ine
rimskom papi", koju je prvi put pod pseudonimom J. P. S. objavio
1881. godine u "Hri{}anskom vjesniku". Isto tako, i Cesarsko
Kraqevskom Namjesniku i poglavaru kotara Benkovac, g. Frawi
Krateru bilo je potrebno pokazati zube.
Uzalud su neki odvra}ali [ari}a, pi{e otac Pavle, da ne objavquje
ovu kwigu. Osobito u Srbiji. Zadarski izdava~, koji je do tada
objavqivao [ari}u wegove kwige, nije se smeo usuditi; i ako po
narodnosti ~eh, imao je puno razumevawe za stavove Jovana [ari}a. Neki
su mu predo~avali nezgodne posledice, wemu i wegovoj porodici. Niko
[ari}a od svega toga nije mogao odvratiti, pa ni wegove predpostavqene
star{ine koje su ga upozoravale da }e sebi i wima na{koditi, usu|uju}i
se da prkosi qudoma koje {tite mra~ne sile Rima i Be~a, da se jedan
wihov seoski sve{tenik upusti u otvorenu kritiku dr`avne politike,
preko {tamparskih ustanova izvan zemqe i to u Srbiji.
Nakon mnogih peripetija kwiga je objavqena u Beogradu 1894. godine,
i brzo stigla u velikom broju primeraka u Dalmaciju.

Poziv na pretplatu
na crkvenu raspravu pod naslovom
DVIJE POSLANICE
dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji

316

raspravio
Anton Franki
rim. katihet i profesor bogos.
odgovorio
Jovan [ari}
pravoslavni paroh
Malo }e kad pro}i decenijum godina, a da pravoslavne ne}e
pape pozvati enciklikom na uniju. Takav poziv bje{e
objelodawen natrag 13-st godina, a taj se eto ponavqa i u ovoj
godini. Natrag trinajest godina mnogo se pisalo o papinoj
encikliki, a i sam sam napisao odgovor na spis d.ra Antona
Frankija, rimokatoli~koga katihete i biv{ega profesora
bogoslovije u Zadru, kao na napadaju}i spis: "Dvije poslanice
dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji", pa i na samo
pravoslavqe. Tako bje{e natrag 13-st godina, a sad je opet novina;
rimski "Monitans" ovo dana objelodanio je tekst nove papine
enciklike, i on je ve} pred nama. Ni{ta nova nije ni u novoj
encikliki; fraza: pozivqu se sve crkve na sjediwewe s nama i to
je sve. Stotinama stotinama puta to je ponavqato u hiqadu
godina, i svakad je to zvawe ostajalo jalovo i bez uspjeha. Koliko
se dao prou~iti smjer najnovije papine enciklike kao i svake
dojako, u woj se papa hirno sje}a katoli~koga svijeta glede sjajne
manifestacije qubavi prigodom mu jubileja vele}i i on, poput
Spasiteqa ho}e na svr{etku svoga `ivota da pozove sve qude bez
razlike prebivali{ta i plemena na jedinstvo u vjeri. Ta papina
enciklika pomenute godine dala je povoda velikoj uzbu|enosti;
pisalo se sa vi{e strana: pisalo se od strane rimokatolika "za",
a od strane pravoslavnijeh, koji ispovjedaju istinu: "Carstvo
moje nije od ovoga svijeta" (Jov. XVIII. 36.), protiv enciklike.
Sve pisce i rimske i pravoslavne u sporu spisa papinoga
naporedo je na{ crkveno-genijalni spisateq g. episkop Nikodim
Mila{ u svome vrlo va`nome djelu "Kiril i Metodije". Od
pravoslavnijeh spomiwe Mitropolita Nikomidija, gd. Filoteja
Vrijeniosa povodom wegove napisane nau~ne rasprave i
jerodijakona Isajiju Papadopula, a od ruske kwi`evnosti osim
mawijeh i ve}ijeh ~lanaka Ivana Vas. Platonova povodom isto
tako nau~ne mu rasprave izdane u Harkovu. Nastavqaju}i na{
akademik g. episkop Mila{ pore|awa pisaca o encikliki
papinoj "Grande Munus" zaustavqa se na Dalmaciji i veli: "I kod
nas u Dalmaciji izdan je bio jedan osobiti spis povodom pokreta,
a u odgovor okru`nicima pravoslavnih episkopa dalmatinskih.

317

Napisao ga je Dr. Anton Franki, a pod naslovom: "Dvije poslanice

dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji, objelodanjene prigodom
slovenskog hodo~a{}a u Rim". "Ta kwiga ili boqe re}i spis d.ra
Franki-ja raspa~an je u mno{tvu istisaka i rasturen po svoj
Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini". Suprotno spisu
d.ra Frankija navodi g. profesora N. Nilles, koji veli u pogledu
spomenutoga spisa ovo: "quo egregio opuscolo aculeatae
adversariorum criminaliones contertaque sophismata scrite acnervose
modeste tamen (ut decet) diluuntur". Na{ akademik i crkveni
velikan zainteresuju}i se o svima tada{wim spisima, osobitim
na~inom on hvali kwigu o istome sporu udostojenu u listu
"Zeitschrift fr Katholische Teologie" (Innsbruh 1881. i "Katoli~ki list",
Zagreb, 1881.).

Sl. 97. Potkorice kwige "Dvije poslanice dvaju pravoslavnih episkopa

u Dalmaciji", levo potpisane pseudonimom J. P. S. i kasnije
punim imenom

To je pregled djela i izdawa koja su iza{la u uzrujanoj godini

papine neciklike natrag 13-st godina, koju }e moqda i u ovoj
godini izazvati, svakako u mawem opsegu, kao obi~an smjer
ritori~kom pogije{kom: bezuspje{no ponavqati jednu istu stvar,
osobito kod slavenskijeh naroda, koji sa mawe zainteresuju o
rije~ i papinoj i sledbenicima mu od Talijana, osu|uju}ijeh papu,
politika mu, smjer i sami mu `ivot, dr`e}i ga za na~ela u
Vatikanu i t.d. @enijalni na{ crkveno-kwi`evni akademik g.

318

episkop Nikodim Mila{ idu}i u zalagawu pisaca povodom

pomenute papine enciklike natrag 13-st godina svra}a pa`wu i
na moj spis i o wemu veli ovo: "I pravoslavni su na ovu kwigu
d.ra Frankija obratili onu pa`wu, koju ona zaslu`uje. U
"Hri{}anskom Vesniku" god. 1881, neki J.P.S. razabrao je istu na
na~in, koji je sa svakoga gledi{ta potpuno we dostojan." (J.N.S.
Tako sam tadaj nazna~io, danas iznosim moj spis objelodano pod
potpunim mojim imenom i prezimenom. Vidi XIX str. predgovora
djela g. episkopa Nikodima Mila{a "Kiril i Metodije", 1881.
god.) Mogao sam se nadati da }e se i ko drugi javiti, no nekako je u
svemu pravoslavqu kod nas ostalo na jednome mome spisu i
veleva`nome djelu g. episkopa Nikodima Mila{a "Kiril i
Metodije", nadaju}i se da Klir, a osobito akademi~ari i
fakultetlije ne}e u ovoj godini kao prije propustiti papinu
najnoviju encikliku bez svoje znanstvene rije~i, ~emu ja u ovoj
godini kao i prije posve}ujem moj spis, pun fakta, i odgovaram na
papine enciklike. Eto to {to sam gore naveo: "I pravoslavni su
na ovu kwigu d.ra Frankija obratili onu pa`wu koju ona
zaslu`uje" i t.d., ocjena je dobro poznatoga akademi~ara, kojoj
drugoga dokaza i hvale ne treba. Moju raspravu o kojoj vodim
rije~, izdao sam pod tri slova natrag toliko godina u
"Hri{}anskom Vesniku" kao {to je re~eno povodom Frankijeve
rasprave na papinu encikliku "Grande Munus", koja je tadaj
proizvela uzrujanost od Rima do Petrograda i Nikomidije. Kao i
svi ostali, tako i dana{wi papa na osobiti na~in pozivqe
vladaoce svima silama da potpoma`u vjersko jedinstvo i tobo`
danas, kad ~ifutarija ru`i tajnu braka. (O tome bje{e papa
pozvat energi~no raditi i braniti rije~ Spasiteqevu kao i
srpski Patrijarh \or|e Brankovi}: "Sazida}u crkvu moju, i
vatra paklena ne}e je nadvladati", Mat.gl.16.st.18) Mo`da nisam
kadar shvatiti bog zna kakove koristi po papu a mawe po crkvu
pri svoh dobroj voqi nekijeh vladalaca. Da bi se papina vlast
u~vrstila, budi mimogredno re~eno, da bi savjetnije bilo kada bi
se pape najstro`ije dr`ale neutralnosti i ne mje{ale u tu|e
crkve, kao {to se ni ove nemje{aju u rimsku, prigrliv{i onu
religioznu sno{qivost, koju gaji pravoslavna crkva prema sebi i
drugome, neispu{taju}i iz vida okolnost, po kojoj su pravoslavni
na hiqadu hiqada puta svakad negativno odgovarali i na sami
pomisao na ma koju bilo uniju, a za{to i koji su k tome uzroci, sve
sam potanko naveo u mojoj raspravi, ocjeniv{i potpuno neodobren
`ivot papa. Daklen, kako u glavnom, tako i u pojedinostima vjere,
razlikama izme|u rimske i pravoslavne crkve, zatim o crkvi i o

319

odno{ajima zapadne k isto~noj crkvi u op}e, o vladaocima kao

{titnicima bez ikakovoga prava umje{avawa u unutra{wa
pitawa crkve, o papama, wihovom `ivotu, vladawu, skon~avawu i
t.d., na}i }e ~itaoci u mome spisu kao i sve ono, {to pobija djelo
d.ra Frankija, opravdava praoslavqe i pravoslavnu crkvu
istinama, odbija uniju sa lo{om biografijom `ivota papa uop}e,
jednom rije~i, na}i}e i sve je ono opa`eno {to odbija i uni{tuje
uniju. Na osnovu toga, va`ne odr`ane crkvene ocjene kao i samoga
djela, rije{io sam se dati ga pre{tampati u posebnoj kwigi kao
odgovor i ovogodi{woj papinoj encikliki i onima, koji o woj
budu {ta bilo pisati. Spisu je cijena 50 nov. za na{e krajeve, a za
Srbiju i sve ostale 1 dinar i 10 para, ili 60 nov. za po{tarinu,
ura~unavaju}i 10 nov~i}a za to {to je re~eno. Pretplata traje do
svr{etka avgusta tek. god.; novci se {aqu u napla}enom pismu ili
po{tanskom uputnicom; skupqa~i dobijaju desetu kwigu na dar.
Visokopre~asne Konzistorije umo`avaju se primati pretplatu u
svima eparhijama od svojijeh podru~nijeh protojereja, igumana i
nastojateqa, a ovi od sabratskoga sve{tenstva, u~iteqstva,
gra|anstva i pobo`nijeh Hristijana.
Va`nost rasprave koju sam spomenuo daje mi vjerovati bogatome odzivu u trenutku kada nas opet Rim zove na uniju, koju smo sa
crkvom odsudno vavjek odbili i osudili kao i pozive na istu po
na~inu koji veli: "Zao ~ovjek ne}e ostati bez kara i mrski su
Gospodu koji su opaka srca. Ko tra`i dobro, dobija qubav, a ko
tra`i zlo zadesi}e ga." (Solum.47,11.20.21.27) Takova je osuda
vazda pratila pape wihovijem neopisivijem prestupima, takova
}e ih i daqe pratiti, a pravoslavqe svakad kao i dosad
trijumfirati rekav{i sa sv. Pismom svojim protivnicima:
"Sami sebe oku{ajte jeste li u vjeri, sami sebe gledajte; svaki da
ispita svoje djelo, i tadaj }e sam u sebi imati slavu a ne u
drugome; qubezni, nemojte svakome duhu vjerovati, ve} ispitajte
duhove, da li su od Boga; jer mnogi la`qivi proroci do|o{e u
svijet. Tako dakle, bra}o, stojte i dr`ite predawa kojima ste se
nau~ili ili rije~ju ili iz poslanice na{e. Zapovjedam vam pak,
bra}o, u ime Gospoda na{ega Isusa Hrista, da se odvojite od
svakoga brata koji `ivi neuredno, a ne po uredbi koju primiste
od nas. Molim vas pak, bra}o, ~uvajte se od onijeh koji ~ine
raspre i razdore na {etu nauke koju vi nau~iste, i uklonite se od
wih, jer takovi ne slu`e Isusu Hristu, nego svome trbuhu, i
blagijem rije~ima i blagoslovima obmawuju srca bezazlenika. To
je vjera apostolska, to je vjera ote~eska, to je vjera pravoslavna,
ta vjera svijet u~vr{}uje. Za to, bra}o moja qubezna, budite
tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djalu

320

Gospodwem uznadiju}i da trud va{ nije uzalud pred Gospodom.

Pazite, stojte u vjeri, mu{ki se dr`ite, utvr|ujte se." Na
posqedku svakome podviknimo: "Carstvo na{e nije od ovoga
svijeta" i t.d.
To je i takovo na{e vjerovawe, na{e dokazivawe, a to je i na{
odgovor na najnoviju papinu encikliku, kojoj kao bistrewe
pojmova pridodajemo i ovaj pokli~: Imaj u{i sli{ati da sli{it.
(Mat. gl.11 st.15).
(Sva bratska crkvena uredni{tva najtoplije se umo`avaju da
blagovole ovaj poziv u svojim listovima dati pre{tampati)
Cerawe Benkovac
Dalmacija, na Petrovdan
Jovan [ari}
1894. god.
paroh
U Patrijar{iji Srpske Pravoslavne crkve u Beogradu ~uva se
jedan primerak kwige "Dvije poslanice", koji je [ari} posvetio
srpskom Patrijarhu. Na gorwoj ivici korica ~itko je napisao
posvetu: "Wegovoj Svetosti Patrijarhu \or|u s celovom svete
desnice i blagoslova, Jovan [ari}, paroh".

A sa unutra{we strane potkorica nalazi se, tako|e rukom

pisani oglas za kupovinu kwige.

Oglas
Ovo je djelce izdalo u atar druga dva, koja }e se izdati ako se
ovo djelo dobro rasproda i na|e odbira kod svoje bra}e Srba.
Naru~iti se mo`e u svakoj kwi`ari i kod izdavaoca po
atresi: Jovanu [ari}u Cerawe, Benkovac
Dalmacija.
J. [ari}
U formi odbrane, pi{e otac Pavle, dvojice na{ih episkopa
Gerasima Petranovi}a koji je kazao da "ne dopu{ta i ne priznaje bilo
kome, pa ni Rimskome papi, prvosve{teni~ke vlasti zemaqske", i
episkopa Stefana Kne`evi}a koji je rekao: "iz Rima je do{lo najmawe
dobro", [ari} otvoreno i odva`no odgovara Frankiju da Srbima u
Dalmaciji nije Rim pravi za{titnik i siguran oslonac za daqi opstanak
na{eg naroda.... [ari} odgovara: "pravoslavqe ne}e u tu|e kolo, a u
svoje nikoga ne moli..., jer je rimokatoli~ka crkva u~inila pravoslavqu
vi{e {tete od islamizma..."

321

^itaju}i uporedo oba teksta, u novom i starom izdawu, mogu se

uo~iti veoma male promene, uglavnom jezi~ke prirode, kao i neka
"osve`ewa" kada se navodi literatura. Najzna~ajnije je to, {to je
u dopisanom predgovoru novog izdawa i u opremi rukopisa,
[ari} problem u~ino jo{ ve}im. Za Srbe u Dalmaciji, pa i
ostale Srbe, [ari} je odmah u naslovu zamenio re~ "odgovara" sa
re~enicom: protiv poziva Ant. Frankija da se Slaveni pot~ine
rimskom papi. Na po~etku kwige ({tampane u Beogradu, Narodna
{tamparija, Obili}ev Venac br. 1, nalazi se u Narodnoj Biblioteci /14416), preko ~itave strane stoji upadqiva posveta sa
ukusno probranim velikim slovima:
Wegovom Visokopreosve{tenstvu Arhijepiskopu
Beogradskom i Mitropolitu Srpskom
GOSPODINU MIHAILU
u znak svoje duboke skromnosti, qubavi i visokog po{tovawa
posve}uje
PISAC

Predgovor
Povodom papine enciklike natrag trinaest godina napisao
sam ovaj spis, kao odgovor dr-u Franki-ju i dao ga {tampati u
"Hri{}anskom Vesniku" 1881 god. Na{ akademijski veteran i
crkveni kwi`evnik g. episkop Nikodim Mila{, ocjewuju}i sve
spise tada iza{av{e kao suprotne svakoj uniji sa Rimom,
najpovoqnije se izrazio o ovome mome spisu na strani HH-oj
predgovora svoga va`noga djela "Kiril i Metodije". Ja nisam
kanio dirati u moj spis; ali kako se i ovoga puta pojavila papina
enciklika pozivom pravoslavnijeh na uniju, kojoj je pravoslavqe
odlu~no protivno, ne izostajem ovaj spis nedati pre{tampati. Ni
rije~i u pohvalu spisa ne}u re}i, ~itaoci sami }e ga ocijeniti,
korist mu i wegovu va`nost za pravoslavqe kao istinu, s kojom se
krasi.

322

Za divno je ~udo da se Rim neokrene sli~nijeh poziva, za koje

prfaoslavqe ne}e da zna, {to uzdrmava i samu sno{qivost, koja
bi imala biti svojstvena Rimu, kao {to je i pravoslavqu. Za
hiqadu godina pravoslavqe je cazda dobijalo pozive na uniju, pa
to tako radi i danas; niko nije kriv Rimu da je istupima i
zloupotrebama ono izgubio, {to danas tra`i sa Slovenima
dobiti; svjetovna je vlast papa davno propala, i ona se vi{e
nepovra}a, ~emu je sav izobra`eni svijet protivan, pa i
pravoslavqe po rije~i Spasiteq evoj: "Carstvo moje nije od ovoga
svijeta". Da bi se jedom Rim okanuo svojijeh zaludnijeh enciklika,
upu}uju}i ih Slovenima, a Sloveni u ime sebe i pravoslavqa
gotovi su kao i svakad i ovoga puta re}i Rimu i rimpapama: ne
vodite vi brige o Slovenima i pravoslavqu, ve} vi pape: "Sami
sebe oku{ajte jeste li u vjeri, sami sebe gledajte; svaki neka
ispita svoje djelo, i tada }e sam u sebi imati slavu a ne u drugome;
qubazni, nemojte svakome duhu vjerovati, ve} ispitajte duhove, da
li su od Boga; jer mnogi la`qivi proroci do|o{e u svijet; tako
dakle, bra}o, stojte i dr`ite predawa, kojima ste se nau~ili ili
rije~ju ili iz poslanice na{e; zapovjedam vam pak, bra}o, u ime
Gospoda na{ega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata
koji `ivi neuredno, a ne po uredbi koju primiste od nas. Molim
vas pak, bra|o, ~uvajte se od onijeh koji ~ine raspre i razdore na
{tetu nauke koju vi nau~iste, i uklonite se od wih; jer takovi ne
slu`e Isusu Hristu, nego svome trbuhu, i blagijem rije~ima i
blagoslovima obmawuju srca bezazlenika. To je vjera apostolska,
to je vjera ota~aska, to je vjera pravoslavna, ta vjera svijet
u~vr{}uje. Za to bra}o moja qubezna, budite tvrdi, nedajte se
pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodwem, znaju}i da
trud va{ nije uzalud pred Gospodom. Pazit, stojte i vjeri, mu{ki
se dr`ite, utvr|ujte se".(Mat. gl. 11, st. 15; C. Kor. XIII. 5; Gal.
VI. 4; I Jov. gl. 4, st. 1; II. Sol. gl. 2, st. 15, gl. 3, st. 6; Rim. gl. 16, st.
17 i 18; I. Kor. gl. 15, st. 58; Mat. 11. st. 15). Pravoslavni tako
govore pa i svakome podvikuju: "Carstvo na{e nije od ovoga
svijeta" i t.d.
To je i tako je na{e vjerovawe, na{e vazda{we dokazivawe, a
to je i na{ odgovor na papine enciklike za koje pravoslavqe ne}e
da znade, a za{to, to }e jasno i otvoreno kazati ovaj spis, ~emu
pravoslavna crkva pridodaje i ovaj pokli~:
Ko ima u{i, neka ~uje! (Mat. gl. 11, st. 15).
Cerawe, na sabor arh. Mihaila 1894.
U Dalmaciji-Benkovac
Jovan [ari}
paroh.

323

Umesto re~enice: Kakva moralna kvare`!!!, [ari} u novo

izdawe kwige stavqa ktupni naslov:
^UDNOVATA MORALNA KVARE@
U trenutku kada nazbraja pritiske na pravoslavnu veru i
srpski `ivaq da primi katoli~ku veru, zakqu~uje: "Dakle, zar to
nije zbsurdum i upravo bezobrazluk: gdje nego turska tiranija?! I
danas rimokatoli~ki sve{tenici s novcwem kupuju qude, starce
i babe, pa na smrtnoj posteqi to ~ine kod pravoslavnijeh
siromaha", i dopisuje krupnim slovima;
"GNUSNOST!"
A posle re~enice: "Zna se jednom da bijahu kalu|eri
namastira Dragovi}a trovani, od kojih ima i sad nekijeh
`ivijeh", [ari} dodaje velikim slovima:
NEBRATSKI I SRAMOTA!!!
U nastavku, dopisuje: "Sve to, i danas je svakome u Dalmaciji
poznato:
Lijepa rimokatoli~ka
Crkvena sno{qivost?!!
Uniju zloglasnoga vladike {ibenskoga Kraqevi}a ne}emo ni
spomiwati i u tome naroedwa stradawa, zbog kojih neki
moradijahu bje`ati u Crnu Goru, otuda u Srbiju, a iz ove putovati
u Besarabiju.

Na ovom mestu [ari} sada stavqa jednu veoma va`nu dopunu

koja osvetqava lik Andrije Li~ini}a (Li~ine) i wegovu ulogu u
raskrinkavawu episkopa Kraqevi}a.

Stradalnik za pravoslavqe pod zloglasnim Kraqevi}em, koji

je otkrio uniju mu i povatao akta {tampana u Beogradu 1863. god.

324

pod naslovom: "Prepiska o uniji" izdala dr`avna {tamparija,

bje{e Andrija Li~ini}, ro|eni moj ujak i brat moje majke
Dmitre, ro|ene Li~ini} a udate [ari}. Moj kako bi danas rekli
Andrija ujak, rodio se u selu Brati{kovcima od oca Vukolaja
Li~ine i od majke Pave, imao je dvije sestre, \ur|iju mater
dana{weg joj sina Jove Ran~i}a i oca prepodobnog Sergija
Ran~i}a, i Dmitru, moju majku. Vukolaj otac Andrin sa `enom
Pavom zbog tada vladaju}ih gladnijeh godina doselio se u
Skradin i doveo sobom jedinca svoga Andriju, \ur|iju i moju
majku Dmitru. \ur|ija je imala je kao {to je re~eno Jovana i
danas `iva, k}er Joku danas bogata{icu u Promini i mater
bogatijeh Pokrajaca i k}er Je{u. ^inimi se da je \ur|ija imala i
jo{ sinova, ali sam to zaboravio. Dva su va`na spisa iza{la o
Andriji Li~ini, jedan koji sam spomenuo izdat Aleksom Simi}em
po~asnim ~lanom biv{eg d. s. slovesnosti, i va`ni spis pod
naslovom: "Unija~ewe u Dalmaciji u prvoj ~etvrtini ovoga
stole}a" od Jakova Holovackoga preveo s ruskoga Jovan P.
Jovanovi}, sve{tenik (pre{tampano iz "Glasa Istine") Novi
Sad, {tamparija A. Pajevi}a 1888. Oba ta va`na spisa zovu moga
ujaka "neki", o ~emu evo dokazato da ve} nije "neki", ve} da je
pravi Andrija Li~ina, rodom iz Brati{kovaca, u~io {kole ako
}e i male u Skradinu. Doznav{i Kraqevi} za wegovu osobitu
darovitost, dozove ga u [ibenik i tu postavi ga protosin|elom.
Kao takav, imao je velikog upliva i kod Kraqevi}a i kod naroda.
Za sve ovo kazivala mi je moja majka Dmitra i wegova sestra.
Kuriozno je da sam po toliko puta pisao Visokopre~asnom g.
Damjanu Dobroti danas u mirovini u Brati{kovce da me {to
izbli`e upozna sa `ivotom Vukolaja Li~ine, sina mu Andrije i
majke mu Pave, ali na to nedobih nikakova odgovora. Dana{wi mu
sin Bogdan i paroh Brati{kova~ki obe}ao mi kazivawa neka o~eva o Li~ini opisatim poslati mi, na{to o~ekujem. O tome sam
pisao i g. Savi Barbi}u rodom iz Boke i parohu Skradinskom, da
me izvjesti po izvodima protokola o smrti Vukolaja oca Andrina
i majke mu Pave, koji su u Skradinu umrli, i baba mi Pava dobro
poznata, kojoj sam kao djetence razbio glavu malom tavicom
pr`e}i zimi kukuruze. @eqa je moga ujca ispuwena i spisi o
uniji su {tampani 1863. godine, {to i ja evo ovdje potvr|ujem i
odobravam.
Da, da, [ari}u, posle stodvadeset godina i ja imam isti
problem da o vama saznam {to vi{e!

325

Dvije poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji,

objelodaweno prigodom slavenskog hodi~a{}a u Rim, raspravio
Anton Franki, odgovara J. P. S. (Pseudonim Jovana [ari}a). Pod
gorwijem naslovom iza|e kwiga gorwega pisca, tiskata u Zadru.
Kwiga je zama{na od 186 strana sredwe osmine; podjeqena je u tri
zama{na odjeqka, od kojih prvi govori o vjeri; drugi o crkvi, a
tre}i o papi. [to se ti~e jezika, jezik ove kwige je lijep, gladak
i te~an, no saadr`ina joj je u op}e ona ista kakova bje{e od
vajkada u sviju pisaca rimokatoli~ke crkve i vjernijeh sinova
rimskog pape sadr`ina posve nekorisna prema pravoslavqu,
prema reli|ijama i ostalijem narodima hri{}anske vjere i
drugijeh vjera. O~evidnost ova opravdava se kroz duge i mnoge
vjekove. Ratovi, bune, krvoproli}a, kvrge mu~ewa za ovo govore,
{to i bi uzrokom da mnoga bra}a omrznu{e na svoju vjeru, a
pravoslavqe da se sjeti [afarika i Kolarca onim rije~ima koje
oni reko{e rimokatoli{tvu na wegovom dr`awu prema
pravoslavqu: "rimokatoli{tvo pravoslavqu u~ini vi{e {tete
od islamizma". Ono ustaje i protiv sviju ne rimokatoli~kijeh
vjera, e one ne}e da u papi vide vidqivu glavu crkve koje je po
ispovjedawu wihovom Hristos, e ne}e u `ivome ~ovjeku da
priznaju nepogrije{ivost po sudu a je samo jedan Bog bez grijeha, a
svi qudi grije{ni; e ne}e da priznaju papi Hristom neosnovano
zemaqsko carstvo kome se otvoreno protive. "Carstvo moje nije
od ovoga svijeta (Jov. XVII, 16) i "Niko nemo`e dvama
gospodarima slu`iti (Luk. XVI, 13). @alosno je dana{wi papa
klirom tako nisko pao, da procjewuje snagu i kulturan `ivot
slavena, kao da ovi ni toliko uvi|aja nemaju, da bi sveti otac
bajonetima wihovijem kao usamqen i od bra}e svoje ostavqen
htjeo novijem `rtvama bra}e svoje sebi novu kraqevnu ste}i i
podi}i. @alostna je zemaqska pohqepa i doklen li ona ne}e
do}erati protiv svetoga Bo`ijega slova, da za wu zemaqsko
carstvo bude a ono nije. Budi koja umstvovawa o neistinitosti
vladavinstva zemaqskog ma koga Pravosve{tenika a tim i g.
Granki-a, da je u rije~ima Hristovijem postojala kakova prevlast
apostola Petra u tom slu~aju, e bi tako Hristos zamtnuo krvno
srodstvo prostom drugovawu Petrovom, {to i koje ni u jednom
slu~aju nadma{nije nebi od drugijeh apostola nagla{enijeh u
navodu rije~i: "moja bra}a". Navod ovaj dovoqan je o~itovati
jednakost Hristovog dr`awa me|u apostolima kao i u onijem
rije~ima: "ko da bude ve}i, da bude sluga, ko da bude stariji da
bude mla|i". Govore}i daklen neskladno g. pisac o na{oj svetoj i

326

neporo~noj crkvi, krivo i neosnovano rasprostire mnewe o woj u

rije~ima, da nema uzroka ona biti "farmasunima" na voqu i
neprijazna dr`avnoj slasti rimskoga episkopa. Pravoslavna
crkva od postanka svoga kao demokratska crkva, nigda nije dala
jednog primjera moralne kvare`i; ona se do na{ijeh vrijemena
odr`ala u ~istoti svojoj, {to se to neda re}i za rimokatoli~ku
crkvu, koja je dojako prolila potoke krvi svoje bra}e za
samovla|e papsko, {to pravoslavna crkva nikad u~inila nije.
Pravoslavqe i crkva wegova nikad nebi tiran svoga naroda i
bra}e svoje, kao {to bi rimska crkva i popovi wezini sa papom
naroda i bra}e svoje, gramze}i za prevla{}u zemaqskom; za
krunom zemaqskom, za kojom dana{wi papa gine hodo~asnicima i
drugom svojom na {tetu drugoga i ~ovje{tva. Jevan|eqe veli: "O
Bo`iji ~ovje~e! korijen sviju zala je srebroqubqe, koje mu neki
predav{i se za|o{e od vjere, i na sebe navuko{e muke velike;
bjegaj od ovoga a idi za pravdom, pobo`nosti, vjerom, qubavi,
trpqewem, krotosti. Rimska crkva nije priznala supremaciju
crkava i to je uzrokom ovijeh glo`ba Rima, Konstantinopoqa i
Aleksandrije o supremaciji koja se izrodi u bez zazorno jagmlewe
za uplivom , te se pritica{e raznijem spletkama. Rim bje{e mali
civilizator koji radi s namjerom, osvajawe i grabe`. Nemilostiv
u politici, on je rijetko kad, iz vi{i dr`avnijeh razloga,
zaustavio svoju podignutu ruku. Za vreme Karla Velikoga,
sve{tenici boqe zpado{e vladati ma~em ne`eli perom i
znawem. U op}e `ivot wegov bje{e okaqat; kaznio bi se smr}u ko
se nebi pokrstio... Za wim do|e Bonifacija VI, koji bje{e
ra`|akowen, drugi put raspopqen zbog ~udnovatoga wegovoga
`ivqewa. Stefan VII koji poslije wega bje{e izabrat, iskopao
je iz groba mrtvo tijelo pape Farmoza od 892, obukao ga u papsku
ode`du, uspravio ga na stolicu, i izveo ga na sud pred konsiq,
koja se scena svr{i tim {to nesre}noj le{ini budu osje~ena tri
prsta i ba~ena u Tibar; ali i Stefanu bje{e su|eno da se i na
wemu ogleda papstvo kako kako staja{e u to doba; on je pak ba~en
u tavnicu i udavqen. Za pet godina od 895 do 900, pet papa bi
posve}eno. Jovan VIII be{e udavqen u tavnici, Bonifacije VII
zatvorio Venedikta IV i umorio ga gla|u, Jovan XIV mu~ki ubijen
u podrumima ku}e sv. An|ela, tjelo Bonifacijevo svetina vukla
po ulicama. Pro{lo je vi{e od hiqadu godina od ro|ewa
Spasiteqeva, a Rim se nalaza{e u takovome mu~nome stawu, pa
sad ~itaoci neka sude i vide, kako je taj Rim, kome nas zove g.
Franki, a s nama pravoslavnima i ostale Slavene; bajonetima
protivu svoje bra}e da se podigne sujetno zemaqsko carsto.

327

Rimpape zaboravqaju da umirati i nigda umrijeti ne}e te

zaboravqasju se ovijeh stra{nijeh rije~i: "...Ja vam ka`em da }e
svaki koji se quti na brata svojega niza{to, biti kriv na sudu;
jer koji sije u tijelo svoje, od tijela }e po`weti pogibao; a koji
sije u duh, od duha }e po`weti `ivot vje~ni". Ovo su gospodo djela
kojih se treba pidr`avati a okaniti se carstva zemaqskog; kao
{to to ~ini na{e pravoslavqe i toga se na{a pravoslavna crkva
dr`i, a ne buna, smutwi i krvoproli}a te preko tisu}a mrtvijeh
le{ina da se `udi do}i do ni{tave i sujetne vlasti zemaqske
vlasti svjetovne.
Zajista, pi{~eva velika
neistina; svaki pisac
morao bi toliko biti
istinit, koliko bi mu
svijet mogao vjerovati.

G. Franki kao mirno jagwe u vu~ijoj ko`i, govore}i laskavo o

g. Petranovi}u, kao nekijem ukorom doti~e se g. episkopa
Stefana Kne`evi}a, e se ovaj dotakao isho|ewa svetoga duha, koji
od Oca ishodi, {to tako rimokatoli~ka crkva ispovjeda. Idu}i g.
pisac daqe sa svojim pogledima dotakne se i na{e srpske
istorije. Na strani 146-oj spomiwe srpskog kwaza Mihaila, koji
vlada{e Dalmacijom, a nehaje spomenuti Radoslava koji ogradi
crkvu sv. Trifuna u Kotoru, a rimqani je pravoslavcima ote{e,
te je i danas dr`e u svojijem rukama, idruge crkve o kojima govori
istorija. Poznato je da 1848 godine, najpre |aci moradijahu biti
na misi, pa tek onda odlaziti u {kolu; ina~e koji nebi od
pravoslavnijeh to u~inio, taj bi iz {kole iskqu~en. Mnoge
pravoslavne crkve kradom su zidane, a kad bi se dozvola dala
morado{e na wu 20. godina ~ekati. Jedan mladi} od 14 godina zbog
toga da bi vjeru promjenio bio je 22 dana u tavnici, i kasnije tri
godine zato~en, e bi se porimokatoli~io. I danas rimokatoli~ki
sve{tenici s novcem kupuju qude, starce i babe pa i na samrtnoj
posteqi to ~ine kod pravoslavnijeh siromaha... Ovo su ~itaoci
jasni dokazi izme|u mnogi dokaza, dali su ili nisu zapadwaci
isto~wake na ujediwewe silili, }irilicu progonili i svakoga
zla ~inili. Da bi progon pravoslavqa, koji je nama dobro poznat
u Dalmaciji zaba{urio, doti~e se republike Mleta~ke i wu
napada. Na strani 179-oj g. pisac govori i doti~e se na{e mile
srpske narodnosti, pa bezo~no i bezdu{no veli the{e}i nas i
sokole}i na{im srpskim povinstvom da nebi izgubili svoje

328

srpske narodnosti kad bi se porimokatoli~ili, a nezna da je

Srbinu srpska narodnost u wegovom pravoslavqu, kao i Rusu,
Bugarinu, Grku i Rumunu. Pravoslavqe, pravoslavni narod, svi
pravoslavni episkopi i sve{tenici znadu i dobro poznaju qude
ne~istoga duha, duha neistina, izvrtawa i podmetawa; qude koji u
svojoj ku}i pozava|a{e svoju bra}u, u~ini{e pokoq i u`ase
zaboraviv{i se onijeh istinitijeh istina koje vele: svaki onaj
koji `ivi poni`en, on tako `ivi ne sa tu|e sile, nego sa svoje
krivice, zbog {ta nije dostojan zlatnijeh kula; jer sudbina tako
o}e da nesre}e neostanu bez iskustva, do~im pogrje{ka dana{wa
vodi k pogrje{ki sutra. Rim ima svijetu za velike grjehove da
zadovoqi; on u staro doba i ne u davno pro{la nosa{e ma~ i krst;
zaboravi se kao ono {to veli Dante: "da su sve stvari smrtne, kao
{to smo i sami", ra{ta nama pravoslavcima u mjesto {tapa
pastirskoga nikako nije potrebit bi~ gvozden, u koje ime, a u duhu
svoga mirnoga pravoslavqa u nikoga nediraju}eg, kao napadnutog
i izazvatog da se brani svima i svakome se i opet veli: "Sami
sebe oku{ajte jesteli u vjeri, sami sebe ogledajte; svaki neka
ispita svoje delo i tada }e sam u sebi imati slavu a ne u drugome"
(II Kor. XIII. 5; Gal. VI. 4).
(Tekst "Dvije poslanice...", nalazi se u Prilogu kwige Marko
Babac, "Jovan [ari}", Beograd, 1986)

Ali, [ari}eva nova prepiska stoji predmanom. Da vidimo {ta

se sada de{ava!

Povodom ~etrdesetogodi{wice slu`bovawa u Benkovcu,

guverneru Dalmacije, C. i K. podmare{jalu Davidu, [ari}, 22.
avgusta 1895. godine, {aqe neobi~nu pohvalnu pesmu, ~estitku u
stihovima koja se i danas ~uva u Arhivu Matice Srpske u Novom
Sadu, pod Br. 11.526.
Wegovoj pruzvi{enosti, preuzvi{enom i op{tequbqenom
gospodinu guverneru Dalmatinskom C. i K. podmare{jalu Davidu
prigodom ~etrdesetogodi{weg slavqa slu`be mu u Benkovcu (22
avgusta 1895 g.)

329

Wegovoj preuzvi{enosti,
Preuzvi{enom i op{tequbqenom
Gospodinu guverneru dalmatinskom
C. i K. Podmare{jalu
DAVIDU
Prigodom ~etrdesetogodi{weg slavqa slu`be mu
U BENKOVCU
22 avgusta 1895 g.
Uzornom slu`bom mnogih Ti qeta,
Radosna slava sviju nas sreta;
Mudar si di~an, glavaru mili,
Svjedoci primjera, mnogih Ti bili.
[tedar si, dobar i ~ini{ dare,
Hvala Ti {tedri sa Nime Care!
Kada nam diku qubqenu dade;
Upravqat mudro sa nama znade;
On vaje qubi naroda tvoga,
Da }e Mu Gospod dara Mu svoga,
Sru{iti vraga, nesloge viju;
Qubqen je du{om od Srba sviju,
Spomen Mu vje~ni sa time te~e,
Slu{at }emo g, {to nama re~e,
I biti stalni zakletvom danas,
Svaka zla kletva nek padne na nas,
Kada Mu nebi sqedili stope,
Qube}eg narod danas i ope.
Nebo, zemqa, sve radosno kli~e,
Sunce, mjesec, sa morima vi~e;
Obimom slavqa, kre}emo svuda,
Napojmo qubve mi na{a uda,
Pjevajmo klikom, radosne pjesme;
Mu~ati niko, danske nesme;
Slavqenik pun je usklika mira,
To na{a srca, prijatno dira,
Da slavqe klikom otvori puta,
@eqama narod nikud ne luta,
Ve} ide bratu, junaku svome,
Slavqeniku, ko an|elu tome,
Pregnut je Srbu i slavqe pjeti,
Satrati patwe, udese, sjeti,
A biti hrabru veseqem zgodnim,

330

Srda{cma ~istim, dobrim i plodnim;

Da slavqe do|e ka meti svojoj,
Hvala ti Bo`e na slavi ovoj!
Kakva radost kroz Kotare zuji?!
Otkud slavqe, otkud uka bruji?!
Puca, grmi, topot svuda topi,
Svuda je~i, neda ma}i stopi,
Koporanma, tokma narod prego,
I radosno on se svud slego;
Svaku sre}u slavqeniku `eli,
I "@ivio" od sveg srca veli!

Sl. 98. Oda Guverneru Dalmacije Davidu

@ivjo! @ivjo! slavqeni~e,
Ti `ivijo mnogo qeta,
Za dobrotu krasnu tvoju;
Qubav Tvoja svud nas sreta.
Tvojom slavom, na{eg Cara,
Sve}mo sti}i, slavu vaku,
Uskrsnu}e qubav roda,
Svakog dobra, ba{ na dlaku.
Ti nam `i}u daje{ melem,
Ti nas ~ini{ dasmo boqi,
Tvojom qubvom sve nas qubi{,
Ti nas qubi{ u nevoqi.
Hvala Tebi na{a diko,
Carski sine, bratskog roda,
Tebe djela tvoja fale,
Srpska pjesma srpska oda.

331

Nekte, nekte, slavqeni~e;

Radost na{a srcma kli~e;
Srcma ni~e, srcma kli~e;
@ivjo! @ivjo! tebi vi~e!
Jovan [ari},
paroh
Me|utim, neumoqiva prepiska [ari}a sa crkvenim vlastima,
Pravoslavnom Konzistorijom u Zadru te~e svojom logikom bez
prekida!

Broj 190

Parohijalni ured Cerawski

Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni Arhipastiru!

Va{e Visokopreosve{tenstvo pod danm 10 Septembra broj

306/8, blagovolilo me izvjestiti da Preuzvi{eno C. K.
Namjesni{tvo pod danom 31 Avgusta br. 3145 nije mi dopustilo
po}i u Srbiju za 20 dana kako sam molio iz uzroka da sam pod
Kriminalnom istragom. Kako meni nije poznata nikakova
krivica koja bi me bila kadra vezivati za kriminalnu istragu, to
bi molio dobrotu Va{eg Visokopreosve{tenstva da mi
milostivo blagovoli nazna~iti krivicu Namjesni{tva i s kime
je ta optu`ba i za{to je ta optu`ba tako jaka. Kako ona
poslovica veli: "za zlato hr|a ne prijawa", tako i ja velim; jer
ako je s Kraterom, to ja imam hrpu dokaza i dokumenata da je on
kriv, pa zato se ja u slavu Bo`iju ni{ta ne bojim, premda mi je
zadao, dok je bio u Benkovcu, dosta poslova, bez kojih sam mogao
biti.
Va{eg Visokopreosve{tenstva
ponizni sluga
Cerawe
Jovan [ari}
2. Septembra 1895.
paroh

332

Sl. 99. [ari}evo pismo od 2. septembra 1895. godine

Posle nekoliko dana stigao je odgovor koji bi pa`qivi i

mudri ~italac mogao pretpostaviti. Kad se igra{ vatrom, od
vatre }e{ se i opr`iti. Da li }e oda guverneru Dalmacije
Davidu, makar i malo biti od pomo}i?
Br. 339/E

8/9 1895
Parohu Cerawskom
Pre~asni o~e!

Iz dopisa visokoga Predsjedni{tva c. k. Namjesni{tva od 31.

avgusta o. g. br. 3145/pr, Mi znamo samo tolikom, da se prema
odluci c. k. pokrajinskoga suda u Zadru od 18. avgusta o. g.
br.8262/kazn. vi nalazite pod krivi~nom istragom radi prekr{aja
paragraf 209, kaznenoga zakonika, po{to je va{u odnosnu odbranu
c. k. Savjetni~ki odbor 6. juna o. g. odlu~no odbio.
Po{to radi ovakvih stvari Mi smo prinu|eni strogo po
zakonima postupati, a na to Nas je ve} visoko c. kr. Namjesni~ko

333

Predsjedni{tvo gorepomenutim svojim dopisom upozorilo, i

po{to ~im Nas c. kr. Sud slu`beno obznani, da je jedan sve{tenik
stavqen pod Kriminalnu optu`bu, Mi moramo obustaviti odmah
toga sve{tenika od sve{tenodejstvovawa, dok se god kona~na
presuda ne izre~e, to radi sve{teni~koga ugleda i radi va{ega
li~noga interesa Mi vas molimo, da preduzmete sve {to mo`ete,
da ne padnete pod optu`bu i da Nas time po{tedite, da ne
izdajemo neke nardbe, za koje bi Nas u du{i bolelo, da ih
izdavati moramo.

Sl. 100. [ari}evo pismo od 8. septembra, levo, i 12. septembra

1895. godine

Ovo vama kao va{ episkop na du{u stavqamo i radi

sve{teni~kog ugleda najvru}e vam preporu~ujemo, -a tijem i
odgovaramo na pismo va{e od 2. o. m. br. 190.

Broj 207

Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni moj Argipastiru!

Primio sam akt od dana 8 septembra br. 339 odnosno sporu

izme|u mene i Kratera. Blagodarim neopisivoj dobroti Va{oj;
ali se nemoramo bojati, do~im ja nisam u~inio nikakvoga

334

zlo~ina, ve} sam se ~isto `alio na optu`ivawe Kraterovo

nepravedno na Duhovnu Vlast nepravedno i neistinito, a to je
poznato i dobroti Va{oj sa sulo`nikom Stevanom Ratkovi}em,
koga sam ja javio kao sulo`nika (`ivi vanbra~no, prim. autora) u
Poglavarstvu i Op}ini, do~im me on tu`io da to nisam u~inio,
otkuda je potekao onaj u`as, da sam imao kona~no stradati, a svo
je sve{tenstvo obznaweno i opomenuto povodom Kraterovim. U
Kraterovom povodu i optu`ba je da nisam govorio liturgije u
Vrani, kao da on nije znao da u Vrani nema pravoslavne crkve i
t.d. Krater je lane zbog nehoti~ne pogrije{ke kao u~iteqa dao
moga sina Mihaila `andarom uhvatiti kao begunca i na nogama u
Zadar poslati i tu ga uhapsiti, vojni~kom sudu mo`da optu`io, za
{kolu mi smetwe ~inio, jednom rije~i gledao me kona~no satrati
i upropastiti. U te{kome bolu ~uju}i {ta mi sa sinom radi i
{ta je u~inio, i ja sam istome Krateru pisao i molio ga kao oca,
da blago postupa prema mome sinu, i da }u ga odma u vojsku poslati
~im do|e ku}i, ali to kod wega ni{ta nije pomoglo. Zato,
o`alo{}en, ja sam napisao `albu na G. Guvernera i molio ga za
za{titu. G. Guverner dao je Sudu na istragu, koji je uzeo stvar, po
svoj prilici, obrat-no, i umjesto da Krater bude uzet pod odgovor,
Dr`avno Odvjetni{tvo podvrgava mene pod paragraf 209 koji
glasi: Potvora: Tko koga za koje pri{iveno (izmi{qeno,
neistinito prim. auto-ra) zlo~instvo dojavi poglavarstvu, ili ga
tako okrivi da bi okrivqewe to moglo poslu`iti povodom
istragi poglavarstvenoj ili barem ispitivawu suprot
okrivqenomu. (vidi tako|er C. 48). No ukoliko ja imam 24
svjedoka i snop pismenih dokaza da potvrda nije, ve} su{ta istina
i `alba, usqed ~ega nije pri{iveno kao {to Dr`avno
Odvjetni{tvo ho}e, no oko da izvede stvar na ~is-tinu prema G.
Guverneru mora tako da postupa.
Ipak, ja sam sklon po pismu dobrote Va{e sve u~initi da
stvar legne i radi}u da se sve sti{a, a i da do|e do rasprave ja se
ne bojim uzdaju}i se u Boga i moju pravicu; ali radi ugleda, kao
{to re~e i dobrota Va{a, u~ini}u sve {to budem mogao, a da i
podlegnem, fala Bogu, znaju}i da sam prav. Mislim da }e G.
Guverner i G. Guvernerica stvar dati uni{titi, u koliko sam od
obojice dobro vi|en, tako, da sam neki dan dobio od oboje
vizitkartu sa najqep{im rije~ima napisatim na vizitkarti jo{
i 6 velikijeh botiqa rozoqa na dar zbog prigodne pjesme
~etrdesetogodi{weg slavqa slu`be G. Guvernera, {to mi daje
vjerovati da te dvije tako visoke osobe ne}e pustiti pravedna
sve{tenika da strada. Da bi iza{la prilika viditi se, s jednim
od pomenute visoke gospode, molio bih dobrotu Va{u za dobru

335

rije~ da stvar legne, a ja sam izodavno poznat G. Guvernernerici,

koja ima o meni poznanstva, a i govorio sam s wom natrag vi{e
vremena. Do malo dana, iza}i }e moja prigodnica na kartoncinu u
ornaturi, i tu }u joj poslati, a o tome sam je i obavjestio, te tako
i u daqoj kakvoj prilici, kada bi mogli, molim dobrotu Va{u za
dobru rije~, pa stvar radi ugleda neka legne i neka voda nosi, te
Krater neka bi od Boga na{ao ono {to je hteo meni u~initi, a i
mnogima je u~inio. Dragolovi} govore}i sa g. Markom
Kne`evi}em i obe}ao mi je pisati o tome {to ~uje od g. Marka
pak }emo vidjeti. Gleda}u obratiti se g. Simi}u da govori svojoj
gospoji koja je prijateqica Gospojom Guvernericom, te da tako
dovedemo stvar kraju, do~im ni ja nisam da se stvar voda, premda
nemam krivice nikakve; `aliti se slobodno svakome, uvrijedio
nisam nikoga, dogoreo mi je lu~ do nokata. Ja sam {togod o
Krateru natuknuo G. Guvernerici koja me rado ima, pa se nebojmo.
Ali ubili su me izra`aji Va{i, te me evo ganutqivim srcem da
Vam blagodarim, pa uza same te izraze, ja bih i krvniku mome i
samu krv moju oprostio. Daklen, radi}u sve a i dobrotu Va{u
molim da i ona pru`i rukopomo} ako ustreba da se stvar svr{i;
jer je, kako mi se ~ini, odvjetni{tvo uzelo kao da je `eqa G.
Guvernera da budem ka`wen, a ono nije tako, ve} naprotiv; jer sam
ja odma pisao G. Guvernerici kada i `albu G. Guverneru, prema
~emu potrebita je samo mala rije~ objaswewa i stvar je legla.
Prema pismu kao odgovoru na moje, ovo sam napisao miloj mi
dobroti Va{oj kao objaswewe kako stvar stoji a i da je svr{imo
pa neka ide s milim Bogom. Celivam svetu desnicu i nazivqem se
odani
Cerawe, 12/H/24/9, 895.
pop Jovan [ari}
Dugo sam razmi{qao kako da kratko prokomentari{em ovo
pismo. Naviru mi bezbrojne misli i ideje, ose}awa zaprepa{}ewa
i qutwe, odu{evqewa i po{tovawa. Pismo je napisano na na~in
koji me svakako nije mogao ostaviti ravnodu{nim, sa toliko
istovremene ponizne pokoronosti i tvrdoglave upornosti u svoju
ispravnost. Za trenutak, ~ovek pomisli da je pismo zavr{eno, a
ono, kolo naizmeni~nog hri{}anskog prihvatawa krivice i
kajawa, prepli}e se ose}ewem nevinosti. Pa onda one "silne
veze" preko guvernera i wegove `ene se kojom je [ari} navodno u

336

dobrim odnosima! Zaista je naivno verovao da }e ~estitka u

stihovima guverneru Dalmacije Davidu biti od pomo}i. Odlu~io
sam da se od svega uzdr`im, da {to vi{e ostavim samom ~itaocu
da slobodno zakqu~uje i sudi o vremenu u kojem su ti qudi `iveli
i prema tome se i pona{ali. Ipak, ne mogu da se oslobodim jedne
misli: te{ko je bilo [ari}u s qudima, ali ni wima sa [ari}em
nije bilo lako!
Kako bilo da bilo, slede}a godina ponovo }e biti nemirna i
te{ka. [ari} ponovo tra`i "otpust" iz crkve, opet vi~e
"Vukovi!", {to posredno saznajemo iz jedniog pisma dalmatinskog
episkopa Nikodima Mila{a.
Br. 371/E

U \evrskama, 28/5 1896.

Visokopre~asnoj ep. Kosistoriji
U Zadru.

U prilogu dostavqamo vskpr. Konsistoriji opaske, koje smo

u~inili u 9 parohija Zadarskog protoprezviterata prilikom
Na{e kanoni~ke posjete istih parohija od 11. do 24 maja 1896.
godine. Ove opaske vskpr. Konsistgorija izvole}e uzeti u
najozbiqniji obzir, i prema istima izdati odmah nu`ne naredbe,
odrediv{i ta~no vrijeme, do koga te naredbe imaju biti
izvr{ene.
Sa parohom Cerawskim vskpr. Konsistorija postupi}e prema
podnesenoj od istoga paroha molbi o otpustu iz eparhije...

Br. 1603/
Va{e Visokopreosve{tenstvo!
^ast je najponiznije dostaviti do znawa Preosve{tenstvu
Va{emu, da je Konsistorija, prema visokouva`enoj privoli pod
20 o. m. uva`ila pro{wu pre~asnog paroha cerawskog, Jereja
Jovana [ari}a, od istog dana br. 83, te u dana{woj svojoj sjednici
primila od wega podne{enu ostavku na eparhiju cerawsku, i ovo

337

rije{ewe istome parohu pod jednim saop{tila, dodatkom, da }e u

svoje vrijeme raspolo`en biti sa istom parohijom. A po{to je
prepomenuti paroh potra`io da mu se izda i otpusni list iz
eparhije ove, obznawen je tako|er, da se Konsistorija u pogledu
toga obratila Preosve{tenstvu Va{em, {to nastoje}im u
poniznosti i ~ini naju~itivijom molbom, da u tome izvoli
postupiti po visokoj svojoj nadle`nosti.
U sinovnoj poniznosti qube}i sv. arhipastirsku desnicu,
nazivam se
Preosve{tenstva Va{eg
U Zadru,
pokorni sluga
29. Maja 1896.
(potpis ne~itak)
Wegovom Preosve{tenstvu Gospodinu
Dr. Nikodimu Mila{u, pravoslavnom episkopu dalmatinskoistarskom i t.d. i t.d.
U Kistawe

Sl. 101. Pismo Episkopu Mila{u, od 29. maja 1896. god.

Br. 403/E

U Kistawama, 11. juna 1896.

Vskpr. Konsistoriji
U Zadru.

338

Do{lo nam je do znawa, da je jerej Jovan [ari} osu|en C. K.

Sudom na tamnicu za prijestup neki.
Vskpr. Konsistorija neka izvoli potra`iti odnosno izvje{}e
o ovome od nadle`ne vlasti.

Ni{ta nije pomogla [ari}eva nevinost i ni wegove "veze". U

sukobu sa Kotarskim Poglavarom Frawom Kraterom, progla{en
je krivim. Ali, jo{ crwi oblaci nadvijaju se nad [ari}ev dom?
Ve} odrasli [ari}evi sinovi zabavqaju se sa devojkama druge
vere, i pomi{qaju na veridbu. U `eqi da ih spre~i u tome,
[ari}, pravoslavni sve{tenik, ali preke naravi, preduzima
drasti~nu meru, podnose}i ostavku na svoju pastirsku du`nost u
cerawskoj parohiji. Sre}om, u narednom pismu ve} vidimo da se
situacija smirila.

Br. 147
Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo
Di~ni Arhipastiru!
Provi|ewe je tako htjelo, da su moji sinovi i moja porodica
uvidili, da su bili na slabome putu poslu{nosti, te su se trgli,
doznav{i za moj postupak pismom 20. maja br. 83, {to je naro~ito
u~iweno u tome smislu t.j. da se Mladen popravi i od krivoga
puta odstrani, osobito... pa~are za inovjernim osobama, sa
takovim vjeridbe u~initi i t.d. {to je protivno duhu
Pravoslavqa, a kao sve{tenik, koji {titi Pravoslavqe pa isto
do potrebe i krvqu braniti, pozvat sam to i {tititi pa to bilo i
najve}im gubitcima. Tim povodom i u uzrujanosti, uputio sam
pismo 20. maja Br. 83 kao neki naglasak ostavke na polo`aju ako
se moji sinovi ne bi popravili u poslu{nosti, pobo`nosti i ne
bi odustali neki od moje djece vjeridbom osobama
rimokatoli~kim; to krajem oktobra da budem odpu{ten od
Parohije Cerawske i iz Eparhije. No kako je i u uvodu ovoga
pisma kazano, takav je korak uticao na moje sinove i porodicu, te
su se svi popravili i molili svoga oca za opro{tewe, kao i da
opozovem pismo 20 maja Br. 83, to evo rado ~inim tim vi{e, {to

339

spor spada ~isto u porodi~no pitawe, stoje}i izvan svake

zvani~nosti, {to je mogla Visokopre~astna Konzistorija
uva`iti. Kada to nije bilo kao {to glasi i akt Br. 2156/
Visokopre~astne Konzistorije od dana 13 jula bez u~ijeg potpisa
istoga akta: to evo me ovom najponiznijom molbom pred
Arhipastirstvo Va{e mole}i ga za uva`ewe opoziva pisma 20.
maja Br. 83, koje je ~isto porodi~ne prirode i bez ikakove
vrijednosti slu`benog ma koga bilo postupka.
Kao pozvato Arhipastirstvo Va{e rije{avati sli~ne sporove
odpusta od parohije a osobito iz parohije, i kao onaj koji gaji
dobrobit svojijeh podru~nijeh sve{tenika, blagovoli}e
uni{titi pismo 20. maja Br. 83 i odobriti korak pi{~ev, ukoliko
je on bio sredstvo u~vrstiti sinove i porodicu na pravome putu,
moralu i ~vrsto}i svoga svetoga Pravoslavqa, bez koga ni
srpstvo nam ne-mo`e biti ni opstati.

Sl. 102. [ari}evo pismo Episkopu Mila{u, od 13. avgusta 1896. god.

Ako bi Arhipastirstvo Va{e za uvi|avno na{lo izraditi mi

mirovinu u svrhuu ~ega na rasmotrewe prila`em akta dobroti
Va{oj nadopuwewem kr{tenice, koju }u gledati dobiti iz
Skradina kao i qekarsku svjedo~bu, te da se siromah odmorim u
62-oj godini `ivota, a ni jednoga zuba nemam, te jako su{we~em, a
to izazivqe i jako negodovawe u narodu i vr{ewu
sve{tenoposlu`ewa, {to bi se moralo izbje}i.
O~ekivaju}i na blagonakloni naputak, tako }u postupiti,
kako mi se naredi.

340

Ostajem u nadi uva`ewa ove preponizne molbe cjelivom svete

i Arhipastirske desnice, nazna~avam se Arhipastirstva Va{eg

Cerawe
13 Avgusta 1896.

Odani sluga
Jovan [ari}
paroh

Treba opaziti, da sam svuda bio i u~iteq kao i sve{tenik, u

Srbiji, u Boki Kotorskoj redovite {kole u Bijeloj, kao evo i
ovdje 10 godina u Cerawama, te evo ozidi i prekrasnu u~ionu, {to
sve ide u prilog, da mi se dade {to boqa mirovina.
Ne mogu da odolim, a da ne razmi{qam glasno. [ta je za jednog
patrijarhalnog sve{tenika sa {estoro dece u provinciji
Dalmacije zna~ilo da se sinovi ozbiqno zabavqaju sa devojkama
druge veroispovesti!?
Odluku da zatra`i penziju, ovde prvi put formuli{e sa veoma
ozbiqnim razlogom. [ari} ima 62 godine i nema nije jedan zub u
vilici. Za ostarelo telo pravo je ~udo da ima jo{ snage i `eqe za
`ivotom i radom.

Na Uskrs 1896. godine, srpski kraq Aleksandar , Obrenovi},

posetio je u Svetoj Gori manastir Hilandar. Pobo`ni i zahvalni
monasi svetogorski do`iveli su retku sre}u da u svom manastiru,
prvi put posle posete cara Du{ana Silnog, vide opet vladara
obnovqene srpske dr`ave. Pored Du{anove masline, koju je ovaj u
spomen svog boravka u Hilandaru zasadio, i Aleksandar je
zasadio svoju maslinu.
Monasi hilandarski, carski obdareni, pokloni{e
Aleksandru u znak zahvalnosti Miroslavqevo Jevan|eqe,
dragoceni spomenik srpske kulture iz dvanaestog veka. Po
kraqevskom nare|ewu, fototipsko izdawe Miroslavqevog

341

Jevan|eqa bi}e {tampano 1898. godine u Be~u, u tristotine

primeraka.

U Beogradu je u dvorani restorana "Zlatan krst" na

Terazijama, 6. juna 1896. godine, prikazan kinematograf i
odr`ana prva bioskopska predstava pokretnih slika bra}e
Limijer. Niko od [ari}eve porodice, ni jedno wegovo dete,
nikada nije video film u toku boravka u Zadru, Makarskoj i
[ibeniku. Nova umetnost nije ih dotakla svojom magijom.

U Atini se, te iste godine, obnavqaju Olimpijske igre, a

wihov obnoviteq Pjer de Kuberten, francuski istori~ar i
pedagog, pi{e:
"Sport mo`e da pokrene najplemenitije, kao i najni`e
strasti; mo`e da razvije nesebi~nost i ose}awe ~asti, ali i
qubav prema novcu; mo`e biti vite{ki ili korumpiran, mu`evan
ili `ivotiwski; kona~no, sport se mo`e koristiti i za
u~vr{}ewe mira, kao i za pripremu rata".

342

13.

"CRKVA I [KOLA"
Po~etkom 1897. godine, Jovan [ari} ozbiqno pokre}e
postupak za dobijawe penzije. Sada je ve} te{ko ovu nameru
dovesti u vezu sa nekim li~nim ili porodi~nim problemima.
Uostalom, on je ~itavog `ivota lebeo izme|u sve{teni~kog
poziva i qubavi prema {koli, kwizi i prosveti. Sa 62 godine
`ivota i bez i jednog zuba u vilici, sasvim je prirodno {to
verujemo da mu je potrebno da se oslobodi sve{teni~ke mantije i
najzad posveti makar i u poznijim godinama svog `ivota, onome
{to je nejvi{e voleo, a to je da bude pisac-prosvetiteq i da
pi{e.
Mehanizam crkvene vlasti se pokre}e. [ari} je jo{ jednom na
dnevnom redu vi{e sednica pravoslavne Konzistorije u Zadru.
C. K. Namjesniku
u Zadru
Sjednica
U Zadru, 18. Januara 1897.
Predlog
Paroh Cerawski Jovan [ari} pod 20 maja 1896 br. 83 (1543/96),
dao je ostavku na parohiju cerawsku, i zamolio, da bude rije{en
slu`be i otpu{ten iz eparhije. Konsistorija primila je ostavku
paroha [ari}a, i obznanila ga o tome pod 29/5 1896 br. 1603,
dodatkom, da }e u svoje vrijeme, koncem parohijske godine,
raspolo`en i biti sa parohijom Cerawskom. Na {to je paroh

343

[ari} pod 12/6. 96. br. 100, opozvao svoju ostavku 20/5 t.g. br. 83,
koju je sproveo okru`ni protoprezviter zadarski pod 25/6 t.g. br.
154. konsistorija ostala je pri svom rije{ewu 29/5. 96. br. 1603, o
~emu je izvjestila paroha [ari}a svojim ateratom 13/7 96, br.
2156, povrativ{i [ari}u isti spis.
Sa tijem je paroh [ari} podneo opet molbu 13 avgusta br. 147,
mole}i da se wegova ostavka 20/5 96. br. 83, otlo`i na neko
neizvjesno vrijeme sa nekih familijarnih razloga, a u slu~aju da
mu se pro{wa ne uva`i, neka mu se izradi mirovina, u koju svrhu
podneo je: sin|aniju preosv. episkopa Boko-kotorskog gd.
Gerasima sa odnosnim dekretom, kojim je imenovani bio parohom
u Kutima, i dekret kojim je imenovan administratorom parohije
Cerawske.

Sl. 103. Sednica Pravoslavne Konsistorije, od 18. januara 1897. god.

Usqed ove posqedwe mobe pozvan je paroh [ari} neposredno,

pod 21/8 96. br. 2714, da ustroji formalnu pro{wu biqegovanu
kojom neka zai{te mirovinu, zbog poru{enog zdravqa, i da prvim
ispravama pridru`i jo{ kr{tenicu.
Umjesto da paroh [ari} zadovoqi gorwem zahtjevu, on je opet
pod 26/8 96. br. 158 podneo neku neumjesnu i ni~im opravdanu
molbu, naime da se wegova ostavka odlo`i na neisvjesno vrijeme.
Ova je wegova molba 9/1 br. 2794, 96. stavqena ad akta.
M.

344

Po{to paroh Cerawski pod 20/5 1896. br. 83, te opet pod 13/8 i.
g. br. 147 dao ostavku na parohiju Cerawsku i podneo svoje
isprave;
Po{to je paroh Jovan [ari} odve} slaba zdravqa, to ne mo`e
vr{iti ta~no pastirske du`nosti, {to potvr|uje i svjedo~ba C.
K. Kotar. lije~nika benkova~ka, koju je pridru`io svojoj pro{wi
18/9 96. br. 172 kojom je tra`io tri mjeseca dopusta radi wegova
oporavqewa u zdravqu, i koji mu je dopust udijeqen bio 21. Sept.
1896 br. 3045, ali se isti okoristio nije.
Po{to paroh [ari} vrlo je nemaran u vr{ewu svojih
pastirskih i slu`benih du`nosti, a vaqda zbog wegovog
poru{enog zdravqa, vidiv{i daqe da paroh [ari}, vaqda niti
nije u normalnom du{evnom stawu, od nekog vremena. Proterao je
iz svoga doma suprugu i djecu, ~im sabla`wva narod i svoju
porodicu stavio je u te{ki i `alosni polo`aj, uvjereni budu}i da
jerej Jovan [ari}, u svakome pogledu, nije vi{e sposoban za
parohijsku slu`bu
Predla`em:
Neka se zamoli preuzvi{eno c. k. Namjesni{tvo, koliko na
osnovu gorespomenutih molba istoga paroha [ari}a, a tako i od
strane svoje, Konsistorija predlo`i: da jerej Jovan [ari} bude
podvrgnut Komisionom qe~ni~kom izvidu, te prema presudi istog
i prema razlozima istaknutim u mwewu, neka bude stavqen u
kona~no stawe mira uz mirovinu zakonom propisanu.
Konsistorijskom predlogu, neka se prisdru`i i svjedo~ba c. k.
Kotarska qe~nika benkova~kog.
204/107
(potpis ne~itak)
^olovi}
1897, II, 204/107

Preuzvi{enome C. K.
Namjesni{tvu
u Zadru.
18. Januara 1897.
Ad. No. 204/ex 97.
Paroh Ceranjski, jerej Jovan [ari}, rodio se u Skradinu 4. Oktobra
1836. godine.
Bogoslovske nauke svr{io je u biv{oj Klirikalnoj {koli u Zadru. Po
svr{enim naukama pre{ao je u Srbiju, primio podanstvo biv{e Kne`evine

345

Srbijanske, i tamo je rukopolo`en za sve{tenika 8. Septembra 1864.

godine.
Godine 1872. opet se povratio u Monarhiju primiv{i opet Austrijsko
podanstvo, i primljen je u eparhiju Boko-Kotorsku, te postavljen na
parohiju Kutsku, koju je poslu`ivao do 14. Septembra 1885.
Za tijem primljen je u eoparhiju Dalmatinsku i pristavljen na
parohiju Ceranjsku, koju je zauzeo 13. Oktobra 1885., na kojoj se i
danas nalazi.
Paroh [ari} slabog je i poru{enog zdravlja, kao {to prilo`ena
ljekarska svjedo~ba pokazuje, te s toga ne mo`e vr{iti ta~no i u svako
doba pastirske du`nosti, a jo{ slabije mo`e da vr{i slo`benouredovne
du`nosti.
Osim toga, paroh [ari}, i kao otac porodice, a osobito kao sve{tenik,
ne postupa sa ~lanovima svoje obitelji, kao {to treba da otac i sve{tenik
postupa, te takovim svojim vladanjem slab je on primjer i ugled
njegovim parohijanima.
Prema goreizlo`enom, ova duhovna vlast pribavila je sebi osnovano
uvjerenje, da paroh [ari} u nikakvom pogledu nije vi{e sposoban za
parohijsku slu`bu. Obzirom na ovo, a za tijem, {to je i sam [ari} pismom
svojim od 20. Maja 1896. podnio ostavku na parohiju Ceranjsku, koju je
ostavku Konsistorija rije{enjem svojim od 29. Maja 1896. br. 1603
na~elno primila i {to je isti [ari} poslije pismom od 13. Avgusta 1896.
molio da bude... u stanju mira i da mu se izradi odnosna mirovina.
Konsistorija je u dana{njoj svojoj sjednici odlu~ila zamoliti, kao {to
ovijem u~tivo moli Preuzvi{enog c. k. Namjesni{tvo, da uzev{i u obzir
gorespomenute razloge, blagoizvoli poraditi, da Jerej Jovan [ari}, paroh
Ceranjski, stavljen bude u kona~no stanje mira, i da mu se odredi
zakonom propisana mirovina. U~tivo se prila`e odnosna tablica
sposobnosti jereja Jovana [ari}a sa doti~nim ispravama.
Vuinovi}, s.r.
Neprijatan proces jednog nezadr`ivog i formalno veoma
komplikovanog penzionisawa te~e nezadr`ivo daqe i kao da ne
mo`e da pro|e bez novih komplikacija.

Br. 8466/III
Dopis!
Ima se ~ast povratiti Prepo{tovanoj gr. ist. Konsistoriji

346

u Zadru
Odnosno na cijenjeni dopis 30 Januara 1897. br. 204 u svrhu da
izvoli obzirom na ispadak le~ni~kog nadpregleda, sadr`an u
priklopljenom izve{taju c. k. Kotarskog le~nika u Benkovcu dneva 18
Marta 1897 izraziti iznova svoje cijenjeno mnijenje u predmetu.
Istodobno dostavlja se takodjer podnesak seljana iz Ceranja od 22
Marta 1897 blagohotnog znanja radi.
U Zadru, dne 9 Aprila 1897.
Za c. k. Namesnika
(potpis ne~itak)

Br. 158
Visokopre~asna Konsistorijo!
Pre~asni paroh Ceranjski Jerej Jovan [ari} pod 14. tk. Br.
76. javio je ovom uredu da se od nekoliko dana nahodi u krevetu od
bolesti zvane "zapala plu}a"; da bi i prije rado odazvao se svojoj
sv. du`nosti i dlazio u {kolu Vrawsku, katihizirati
pravoslavnu djecu, ali da je o~ekivao, da mu se udijeli dr`avna
naknada za kowa; Isti~e svoje zauzimawe, da se {kola u Vrani
zavede i obe}ava se da }e svojoj du`nosti saodgovoriti i u Vranu
odlaziti katihizirati pravoslavnu djecu.

Sl. 104. Pismo okru`nog tutora petra Olui}a, od 18. maja 1897. god.

347

Ovoliko usqed Milostivog naloga Te visokopre~asne

Duhovne vlasti 29. Apr. o. g. Br. 1017. nizupotpisani naju~tivije
imade ~est izvjestiti.
Od Tutorskog ureda
U Bili{anima 18. Maja 1897
Petr Olui}
Okru`. Tutor
Bolesni [ari} i ne sluti {ta ga sve o~ekuje. Pismo pre~asnoj
Konzistoriji pomalo li~i na wega, kao da ga je sam pisao ili
diktirao. U kojoj meri su crkveni tutori bili pismeni u to
vreme, te{ko je poverovati da je pismo pisao tutor
samoinicijativno. Po stilu, pa ~ak i po rukopisu (!?), kao da se
iza Oluji}a krije sam [ari}. On verovatno tra`i malo predaha.
Kao da je sukob u porodici utihnuo. Sofija priklowena deci
bila je verovatno na strani sinova, dok je Jovan bio uporan u
odbrani svojih pravoslavnih principa. Ka oda mu se sada jo{ nije
i{lo u penziju, pa mu je svaki mesec odlagawa dobro do{ao.
Ali, ono {to uskoro sledi, zaista se mo`e nazvati zlom
sudbinom. jer zlo nikada ne dolazi samo. Do`ive}e najte`e
udarce i kao sve{teno lice i kao roditeq.
[ari} }e uskoro shvatiti da se nalazi upravo usred ~opora
vukova. Ali, da li }e biti svestan da je i sam postao vuk!?
(zapisnik)
U Konsistorijskoj kancelariji u Zadru
24/6. 1897.
Svojevoqno pristupi{e doqenazna~eni te izjavi{e:
1. Da su po naredbi paroha [ari}a i on sam su ~etri
parohijana po{li u crkvu izgoniti }uka, te s nepa`we ostavili
na tavanu gore}u svje}u usqed koje pojavila se vatra i crkva
izgorila. Spa{ene su neke stvari ali crkvena zgrada sa
ikonostasom i bancima izgorila je.

348

2. Da paroh [ari} samo o velikim praznicima i krsnim

imenima slu`i sv. liturgiju, a uvijek samo na prostom kruvu koga
kupuje u ^erine.
3. Da ne}e da krsti djecu a tako isto i druge du`nosti da vr{i.
4. Da su crkveni novci kod wega, on sam raspola`e bez da mi
{ta znamo.
5. Da paroh [ari} svetu ispovjed svojih parohijana o~ituje,
govore}i da on zna da se povukodla~ijo Dodik Tanasija i da ga on
vidi kako pred krstom u litiji ide te da }e ga sav svijet vidjeti
uslijed wegove (parohove) mo}i.
6. Djeca su nekr{tena ova:
Milo{ Karan od blizu 4 g.
}er Laze Luki}a od 4 mjeseca,
sin Stevana Ratkovi}a od 6 mjeseci,
sin Petra Matijevi}a od 8 mjeseci,
sin Mitra Modrini}a od 2 mjeseca,
sin Adama Kne`evi}a od 2 mjeseca, ova su djeca sva iz
Cerawa, a bi}e ih u drugim selima koja mi neznamo.
7. Kad kod propovjeda kune narod.
Obzirom na sve ovo mole: Da se paroh [ari} odmah ukloni iz
parohije, i da im se za crkvu ~im prije providi.
p.p.p.
+ (krst) Zaharija Ratkovi}a, +Alekse Vojvodi}a, +\ure
^ubrila glavara sela Cerawe, + Luka Dra~a a|unta, +Luke
^ubrila tutora.
(tri potpisa prisutnih iz Konzistorije, ne~itka)
24.6
1432/542.97
U Zadru, 14. avgusta 1897.

Pr.
Po{to je paroh [ari} umirovqen, staviti ad akta.
^olovi}, s.r.

U Zadru, 18. Jula 1897.

Pr.
Obznaniti paroha Cerawskog, da Konsistorija {iqe u
Cerawe svog delegata da razgleda izgorjelu crkvu, i da na dan
hrama crkvenog odslu`i sv. liturgiju i utje{i narod.
1595/591
Vujinovi}, s.r.
^olovi}, s.r.

Jovi}, s.r.

349

Jereju Jovanu [ari}u

Parohu
Cerawskom
Konsistorija u namjeri da sazna pravo stawe o po`aru, koji je
uni{tio tamo{wu parohijsku crkvu, i ujedno da se providi za
privremeno slu`ewe slu`be Bo`ije, kao i da se potrebiti
koraci u~ine za opravku iste crkve, {aqe jednog ~lana svoga u
osobi pre~asnog jereja \or|a Popovi}a tim upustvom da pored
gorenavedenih potreba, na hramovni dan sv. Proroka Ilije,
odslu`i sv. liturgiju, narod pou~i i utje{i.
(Dva potpisa ne~itka)

Sl. 105. Pismo Konsistorije jereju [ari}u, od 18. jula 1897. god.

Broj 137

Paroh Cerawski
Va{e Visokopreosve{tenstvo,
Veledostojni Arhipastiru!

Nesnosnim i nemogu}im trpiti seqanima sela Cerawa, kao

qudi nemirna duha, ubogih pak do krajnosti, podnio sam pod 2
aprila br. 58. ...prigodom zvani~noga pisma, privatno pismo g.
Jovi}u je da bi se udostojila dobrota Arhipastirstva Va{eg dati

350

mi koju boqu parohiju, i time udaqiti od ovijeh nemirwaka,

potrebwaka, i upravo vukova, koji su u arhivu Konzistorijalnom
kao takovi ...`eni od svakoga slu`e}eg sve{tenika.
Kako su Pa|ene prazna parohija, prosim Arhipastirstvo
Va{e da mi se pomenuta parohija dade u privremenu
administraciju dok se izradi mirovina, koja Novembra za stalno
sqediti, kako sam izvje{ten od visokih osoba stoje}ih u dodiru
sa visokim parlamentom u Be~u.
Cerawci su mi tako postali nesnosni, da me ni kriva ni
du`na osramoti{e i ubi{e, da je nemogu}e me|u wima biti, zbog
{ta bih se udaqio od wih za jedno vrijeme, kao {to sam i lane to
~inio, ako mi se odma Pa|eni ne mogu dati u kome slu~aju molim
preporu~iti parohiju popu Lazi. U krajwoj potrebi i da bi se
makar pred smrt, makar 2 dana smirio i bio blizo moga prijateqa
popa [pire Bogdanovi}a, primam se i Dobropoqca, budu}i mi na
\evrskama sva moja rodbina [ari}i, te bi tu sa popa [pirom i
ro|acima imao dru{tva, i predao patni~ko moje tjelo materi
zemqi.

Sl. 106. [ari}evo pismo, od 23. jula 1897. god.

Cerawcima slobodno neka se povoqi, meni `ao biti ne}e, a

kako je pop Petar Kuqski preparandista i sve{tenik, dobro bi
mu bilo imati {kolu i parohiju, premda bi do{ao me|u prosjake

351

i vukove; ali kao mlad neka ko ja i izdr`i ono {to sam ja

izdr`ao.
Ostajem u nadawu {to skorijega uva`ewa ove prozbe, ina~e ja
sam ubijen danono}nim udarcima od ovijeh nemirwaka i prosjaka.
Qubi sv. desnicu
Cerawe, 23 Julija 1897.
ponizni
Jovan [ari}
paroh.
Dobropoqci nemaju ku}e pa zlo i tamo se nemo`e. Prosim
milost Pa|ene.
U Zadru, 25 Jula 1897.
Pr.
25/7
1638/604
Udjeliti mu mjesec dana dopusta, traju}em dopustu parohiju
povjeriti parohu Benkova~kom.
1645/608
^olovi}, s.r.
Vuinovi}, s.r.
(jo{ dva potpisa ne~itka)

Parohu

Cerawskom

Usqed va{e molbe 23. jula t.g. br. 137, Konsistorija udjequje
Pre~asnosti Va{oj ~etiri sedmice dopusta, a do povratka va{eg
poslu`iva}e parohiju Cerawsku, paroh benkova~ki, koji se pod
jednim o tome izvje{tava. Istome preda}e privremeno parohijski
ured.
Parohu

Benkova~kom

Po{to je Konsistorija udjelila jereju Jovanu [ari}u, parohu

Cerawskom, ~etiri sedmice dopusta, preporu~uje Pre~asnosti
va{oj da traju}em wegovom odsustvu poslu`ite parohiju
cerawsku, primiv{i privremeno i parohijski ured, te u svoje
vrijeme obznanite Konsistoriju.
/

352

Okru`nome Protoprezviteru
Zadarskome
Znawa radi javqa se Visokopre~asnosti va{oj da je
Konsistorija udijelila parohu cerawskom jereju J. [ari}u,
~etiri sedmice dopusta, i do povratka wegova, poslu`iva}e
parohiju cerawsku, paroh benkova~ki.
Vuinovi}, s.r.

U presavijenim listovima ovog zapisnika zadarske

Konzistorije, nalazi se i posledwi list [ari}eve molbe kojom
tra`i odsustvo.

...Da bi se jadna i umorna moja du{a ako }e i trenutak

odmorila od ovijeh vukova, nemirwaka i prosjaka, prosim imenom
velikog Gospoda Boga da bi mi se idjelilo nekoliko dana
odsustva, te da bi se parohija preporu~ila popu Lazi ili popa
Petru u Kuli, a i ja sam i to uz veliki post kada su vode
poslu`ivao popu pok. Alavana to mukte, a i pokoj. Proti
Novakovi}u. Prosim Vas za{titite me u nevoqi, koju je skuvao i
kuva nemirni, obi~ni duh cerawski. U Boga i u dobrotu se Va{u
uzdam. Oti{ao bi do popa [pire, a malo do M. Krke, samo da se
pro|em i ne crknem, jer vi{e `iveti nemogu.
Smiren pop
Jovan [ari}
paroh.
U Zadru, 31. Jula 1897.
Od No. 1685/619
Preuz. c. k. Namjesni{tvo 11/8 t. g. br. 21914/III javqa da je
usqed odobrewa vis. c. k. Ministarstva za Bogo{tovije i Nastavu
od 31/7 1897. br. 18430. paroh cerawski jerej Jovan [ari} stavqen
u stawe mira uz godi{wu mirovinu od for. 400.
Pr.
1. Obznaniti shodno paroha Jovana [ari}a, ...da parohiju
preda propisanim na~inom parohu benkova~kom Jereju Lazaru
Plav{i dana 8/20 avgusta 1897.
2. Izdati dekret... administratoru parohu Plav{i.

353

3. Imenovati delegatom Konsistorijskim jereja I. Vojvodi}a,

paroha biqanskog.
4. Znawa radi obznaniti protoprezvitera Zadarskog.
^olovi}, s.r.
Vujinovi}, s.r.
1695/622
Pre~. Jereju Jovanu [ari}u
parohu
Cerawskome
Visoko c. k. Ministarstvo za Bogo{tovije i Nastavu svojom
odlukom 31. Jula t. g. br. 18430, odobrilo je da se Pre~asnost
Va{a stavi u stawe mira, docna~iv{i vam iz dr`avne blagajne
mirovinu od godi{wih forinta 400 (~etirsto).
Javqaju}i vam Konsistorija za ovo raspolo`ewe usqed
{tovanog pisme Preuzvi{enog c. k. Namjesni{tva od 11. avgusta
t. g. Br. 21914/III, ovijem rije{ava Pre~asnost va{u daqeg
slu`bovawa na parohiji cerawskoj, nalogom da parohiju cearwsku
i parohijski ured predate parohu benkova~kom jereju Lazaru
Plav{i, u prisustvu Konsistorijskog delegata pre~. paroha
biqanskog jereja Ilije Vojvodi}a i crkvenog tutorstva dana 8/20
Avgusta ove godine. U svoje vrijeme obznanite Konsistoriju u
kome }e te mjes-tu stalno boraviti, da vam se uzmogne dozna~iti
udijeqena mirovina.
Povra}aju vam se u prilogu sedam isprava.
Pre~. jereju Lazaru Plav{i
parohu
Benkova~kom
Po{to je paroh cerawski jerej Jovan [ari} stavqen u
kona~no stawe mira, konsistorija nastoje}im imenuje Pre~asnost
va{u privremenim administratorom parohije cerawske, koju }e
te primiti od gorepomenutog paroha, dana 8/20 avgusta ove godine
po prilo`enim inventirima, a na zapisniku, i to posebno za
parohijski ured a posebno za imovinu cerawsku, u prisustvu
Konsistorijskog delegata pre~. paroha biqanskog jereja Ilije
Vojvodi}a i crkvena tutorstva, koje }e te blagovremeno
obznaniti da budu prisutni predaji parohije. Konstatira}ete
ta~no stawe crkvene administracije te ta~no pribeqe`iti u
zapisnik predaje imovine crkvene, {to }e te sve predati

354

Konsistorijskom delegatu da u svoje vrijeme dostavi ovoj

Duhovnoj vlasti.
/
Pre~asnom Jereju
Iliji Vojvodi}u
parohu
Biqanskom
Po{to je paroh cerawski jerej Jovan [ari} stavqen u
kona~no stawe mira, Konsistorija je imenovala maroha
benkova~kog, jereja Lkazara Plav{u, privr. administratorom
parohije cerawske.
Po{to predaja parohije ove ima slijedovati svakojako dana
8/20 avgusta ove godine, Konsistorija ovijem imenuje pre~asnost
va{u svojim delegatom, upustvom da se taj dan odete u Cerawe i da
dogovoreno sa parohom benkova~kim propisanim na~inom predate
parohiju istome.
/
Okru`nome Protoprezviteru
Zadarskome
Znawa radi javqa je visokopre~asnosti da je paroh cerawski
Jovan [ari} stavqen u kona~no stawe mira uz godi{wu mirovinu
od for. 400, i da je parohija cerawska povjerena u privremenu
administraciju, parohu benkova~kom jereju Lazaru Plav{i.
Po{to predaja parohije ima sqedoati dana 8/20 avgusta t. g., to
je zbog kratko}e vremena, za Konsistorijskog delegata pri
predaji parohije odre|en pre~. paroh bi`anski.
Vuinovi}, s.r.

Preosvje{~eni Vladika!
U Ceranjima na Iljindan dne
1 Avgusta
U ove nekoliko besjede sa ~emernim glasom moramo da vam javimo
na{ tugu i glas koi nam se dogodio na Saimu istoga Praznika po{to ste
poslali gosp. popa Djuru Popovi}a da spremi sve~anost na{eg praznika
(Iljindan, praznik ceranjske crkve "Sv. Ilija" prim. autora), tako biade
izvr{eno, upita nas Tutore isti Sve{tenik imali djece za kr{tenje, mismo

355

mu odgovorili da ih ima deset (10), odgovori nami gorespomenuti da ih

donesu posljen podne dok se malo odmori i dok objeda ter da }e ih
krstiti i nami sa obe}a da mu spremimo objed da}emo skupa objedovati;
Na protiv toga popa Djure ne vidjesmo na objed nego oti{oje sa popom
Jovanom [ari}em na objed a snami nektjede objedovati kako se bio
obetao.
Takodje rekaoje nami pop Djuro da odnesemo ono djela
Cerkovnoga {toje ostalo od pa`ara tojest Krst Kale` Ode`de Svje}e u
Ku}u poglavara Djure ^ubrila. Kad dje dodje pop Jovo sa tri Oru`nika
ter nas po~e{e }u{kati i otimati re~ene stvari kad pred ve~er nemadosmo
Krsta da po obi~aju prodjemo kroz Sajam da ufatimo korist Crkvi i
poslao je svoga sina damu dademo lemozine polak ali otkalen!
Oteonam je Krst ter nijesmo mogli ufatiti lemozine ni{ta.
Tako molimo svi parokijani jednoglasno Va{u preuzvi{enu milost
dabi nam se odostojala poslatinam Sve{tenika za odvr{itinam sveto
Kr{tenje po{to su nam Djeca bolesna jerbo kod nas nasljeduje bolest
osobito u ovom mjesecu i u ovi ~asni post bi{e `eleli ispovijedati po
obi~aju a pa ni uz Karizmu nismose ispovjedali jerbo njesmo imali u
koga.
+ Krst Stevana Ratkovi}a tutora
+ Krst Luke ^ubrila tutora
+ Krst Djure ^ubrila poglavara
Preosvje{njei{i Vladiko!
Parokijani svete pravoslavne vjere koi stanuju u Vrani i
Rada{inovcima a spadaju po parohu Ceranjskog popa Jovana [ari}a
morajuse radi veliki njegovih uzroka potu`iti gorire~enom Vami a
pravosve{teni Vladiko, koi nam i ovome ~asu pomozite
Na{ pastor pop Jovan [ari} da izvr{ava potpuno svoju du`nost ne}e
na{e mrtve da sprovede do groba niti dopu{ta u sveto cimetorje dase
zakopaju, nas u svetom postu i Karizmi ne}e da ispovjeda ni pri~e{}iva.
A kako da mi to podnosimo {ta da uradimo? Zar da idjemo u katoli~kog
duhovnika ispoviditise i pri~estiti i u njiovu Crkvu da idemo slu{ati sv.
slu`bu pak da se pokatoli~imo? To}ese o Preosve{teni Vladiko i
dogoditi ne osloboditeli nas Vi ovog te{kog jarma
De smiluitese ponizno molimo Va{u preuzvi{enu milost po{to ovako
u bezakoniu nipo{to nemo`emo `ivjeti. Ili smo usilovani kako rekosmo
pokatoli~iti
Ako Vi presveta glavo ne dodjete ovome na krai to}emo morati
u~initi

356

Daitenam pravog paroha du`nog Sve{tenika koi }e biti svomu stadu

pravi pastir a uklonite sramotu svete pravoslavne vjere, pomozite svomu
puku usli{ite na{u molbu
Obra}amose Vami, a Vi nemoite dase dogodi ono {to gore
spomenusmo t.j. mora}emose pokatoli~iti ili nam pomozite.
Mislimo da se to ne}e dogoditi jer}ete Vi tu na{u molbu znamo
usli{iti i pravog nam pastira poslati. A i ovom svetom postu mibise svi
`eleli ispovjediti a nismo ni uz Krizmu radi namera na{eg paroka
Usli{ite nas sveta glavo
U Vrani 5. Avgusta 1897
+ Jovan Krklja{
+ Nikola Krklja{
+ Mirko Maslikosa
+ Djuro Lali}
+ Nikola Bjelotoni}
+ Sava Radovi}
+ Gli{o Novakovi}
+ Gli{o [ari}
+ Todor Puli}
+ Lazo Kova~evi}
+ Marko Popovi}
+ Dmitar Rujak
+ Petar Ku`at
U Radasinovi}im 5 Avgusta 1897
+ Niko Joki}
+ Ilija Pupovac
+ Simo Dra~
+ Petar Korda
+ Ilija Graovac
U Zadru, 14. avg.
Pr.
Po{to je paroh [ari} umirovljen staviti ad acta
^olovi}, s.r.
Ovo pismo najverovatnije nisu pisali nepismeni parohijani
Vrane i Radasinovi}a. Tako|e, pismo je pisano sa terminima koji
se koriste u katoli~koj crkvi. Isto tako, pismo je otvoreno
neprijateqsko i prete}e. Parohijani poru~uju da, ukoliko se ne

357

otera paroh [ari} iz Cerawa, oni }e pre}i u katoli~ku veru, i

to prete ~etiri puta.
Diplomatsko re{ewe zakqu~kom da je paroh [ari}
umirovqen, problem je re{en umiruju}im i razumnim odgovorom.
O tome govori i slede}e sa~uvano [ari}evo pismo
pravoslavnoj Konzistoriji.

Broj 156.

Paroh Cerawski
Visokopre~astnoj Konzistoriji
u
Zadar

Budu}i da ponizno potpisani ima ure|ivati svoje doma}e

poslove, ima primati, ima davati, ima kupiti bir, koji }e ve}om
stranom ostati za kukuruze, budu}i da ove godine je~am nije
rodio, molim Visokopre~astnu Konzistoriju da mi izradi
dozvolu da mogu na izvjesno vrijeme stanovati u ovoj parohijalnoj
ku}i, kojoj boqe biti da se u woj stanuje, te da je otvorena, kako se
ne bi mi{i nalegli i raskopavali je.
Cerawe, 11. Avgusta 1897
Jovan [ari},
sve{tenik

Sl. 107. [ari}evo pismo Pravoslavnoj Konsistoriji, od 11. avgusta

1897. god.

358

U Zadru, 23 av. 1897.

1800/665 97

13/8

Pr.
Po{to je pod 18. avg. t. g. Br. 1834, zamoqeno c. k.
Namjesni{tvo, da putem c. k. Poglavar. Benkova~kog paroh
[ari} bude prisiqen na izi|e iz doma parohijskog, ovaj spis
staviti ad akta.
^olovi}, s.r.
Vuinovi}, s.r.

Br. 21914/III
Dopis!
Visoko je c. k. Ministarstvo za Bogo{tovanje i Nastavu {tovanom
odlukom 31. Jula 1897. br. 18430 odobrilo, da se gr. ist. parohu
Ceranjskome jereju Jovanu [ari}u dozna~i iz dr`avnom blaga mirovina
godi{njih forinta 400 (~etiristo).
Do ~asti mi je ovo donijeti na znanje Te Prepo{tovane Konsistorije
odnosno na dopis 6 Maja 1897 br. 983 pozivom da izvoli shodno
obavijestiti pomenutog patoha povra}aju}i mu ovdje priklopljene
priloge njegove pro{nje, te da izvoli na svoje vrijeme obznaniti pi{u}i
kad }e re~eni [ari} istupiti iz aktivne slu`be i mjesto u kojemu kani
boraviti e da mu se uzmogne dozna~iti udjeljena mirovina.
U Zadru, dne 11. Kolovoza 1897.
Za c. k. Namjesnika
(potpis ne~itak)
Prepo{tovanoj gr. ist. Konsistoriji
u
Zadru
O svim ovim tragi~nim doga|ajima: sukobom sa parohijanima,
bolesti, paqevini crkve, sukobom sa sinovima zbog devojaka
katoli~ke vere i sa `enom Sofijom koja brani sinove, otac
Pavle je ili pre}utao ili samo ovla{ dotakao. Definitivno se
raspao idealan lik Jovana [ari}a koji je otac hteo da predstavi
svojoj majci i drugima. Verovatno je to bio razlog {to se o~evo

359

prvobitno odu{evqeno interesovawe za [ari}a polako

izgubilo.
I u takvim trenucima, kada se na [ari}a po~iwu da svaquju
najte`e optu`be o kojima }e jo{ biti re~i, i kada izgleda da
[ari} gubi dah, i svu energiju tro{i na svet oko sebe, u toku
~itave 1897. godine, od februara do novembra meseca, u ~asopisu
"Bosansko-Hercegova~ki Isto~nik", objavquje u sedam nastavaka
bez zavr{etka wegov mo`da najboqi tekst-esej: "Crkva i {kola,
Istorijsko predavawe evropejskih ideja u pitawu odjelewa
{kole od crkve" od Jovana [ari}a, paroha cerawskog u
Dalmaciji.
("Bosansko-Hercegova~ki Isto~nik" bio je "mjese~ni duhovni
~asopis za crkveno-prosvjetne potrebe srpsko-pravoslavnog
sve{tenstva i naroda u Bosni i Hercegovini. Vlasnik i izdava~
bila je Konsistorija Sarajevska, urednik Stevo N. Davidovi},
protojerej i ~lan Konzistorije. ^asopis je {tampan u Prvoj
Srpskoj {tampariji Riste J. Savi}a.)

(Izvodi iz eseja)
Crkva i {kola. Pitawe {kole i crkve vrlo je va`no; ono jo{
traje i jo{ nije svr{eno kako bi trebalo da je. Mi koji smo i u
jednoj i u drugoj struci, baca}emo bespristrasan pogled na obje
polovine ovoga pitawa, jer su obje iscrpqene iz potrebe, prirode
i narodne du{e. Uzmimo samo prosto rije~: "narodna {kola", pa
}emo odmah do}i na zakqu~ak: da je ona najboqe i najmo}nije
sredstvo k podizawu i {irewu narodne prosvjete, a putem toga i
narodnoga blagostawa, kao jednoga pouzdanoga temeqa, na kome se
podi`e i zida narodna budu}nost. Mi se ne}emo upu{tati u ma
koja posebna pitawa, stoje}i izvan kruga, koga smo sebi
obiqe`ili, govoriti o odno{aju {kole k crkvi, {to danas
sa~iwava polemi~ki predmet tuma~ewa me|u zapadno-evropskim
bogoslovima i pedagozima. Pri oprededjelewu istinitosti tijeh
ustanova, stvorio se veliki i te{ki proces pravda u kojoj se

360

bori crkva sa {kolom za autonomiju i nezavisnost. Zato i jest

zadatak ovoj raspravi da iznese potankosti toga pisawa i da
~itaoce upozna sa su{tinom borbe, a sa glavnim motivima, pa da
se poka`e wezin ishod u prakti~nom `ivotu. Zapodjenuta borba
me|u crkvom i {kolom u op}oj su{tini doti~e se i jedna i druga
narodnoga obrazovawa. Kako da se izvede ta~no granica
odjequju}a pravo crkve i {kole kao uredaba pozvanijeh
podjednako obra|ivati jednu i istu wivu? Da li je {kola
autonomna ustanova, ili je tek surogat najve}ijeh ure|ewa crkve
i dr`ave? [ta treba ista}i kao osnov narodnoga obrazovawa
teologiju ili pedagogiju? Dramatizam te borbe u tome je: {to
obje te te{ke strane stupaju preda nas sa takovim pravima, koja
podjednako u nama izazivqu na{e simpatije. Pitawe odnosa
{kole i crkve je pitawe socijalno, i wegovo rije{ewe na
praktiki osnovano, po ~emu odazva}e se tako na svima ustrojima
~elovje~ijega `ivota. To pitawe obuhvata ob}enite razli~ite
interese i u tome wihovome sudu zauzimqu u~e{}e ne samo
teolozi i pedagozi, nego i juristi i dr`avni qudi. Izvesno, vlade
se rije{avahu na tako svanu sekularizaciju {kole poslije
burnijeh parlamentarnijeh pregonewa i samijeh protesta
konzervativne pe~atawe, tako zvane "svjetovne {kole", koja
bje{e uvo|ena u Holandiji, Sjediwenim Dr`avama, Irlandiji,
[vajcarskoj, Belgiji, Wema~koj, Italiji, pa i u Australiji i
rogwoj Kanadi. Poglavito u Wema~koj pitawe odno{aja {kole
prema crkvi raspreda se in abstracto u svima logi~kim mu
proncipima. Wema~ki pedagozi, pribaviv{i autoritet u pitawu
svjetovne {kole, ne kriju antagonizam k crkvenoj {koli. U Rusiji
se jo{ obdr`ava {kola sve{tenstvom kao i kod nas u nekoliko u
Austriji, do~im je u [vajcarskoj sa svijem oduzeta iz ruku
sve{teni~kijeh i svako u wima religiozno u~ewe. Istorija nam
kazuje koliko je narodno obrazovawe istovjetno sa religioznijem
prosvije}eno kao i sa znanstvenijem, te se obdr`avalo sa
crkvenijem slu`iteqima, koji na to djelo gleda{e kao na jednu od
najva`nijih obaveza svoje pastirske slu`be. [kole bijahu
pot~iwene nadzoru episkopa, ili wihovijeh punomo}nika, koji
bijahu qudi crkvene du`nosti, po ~emu se odnosi{e i sami
predmeti {kolovawa u vrstu religiozne oblasti. Na zapadnoj
strani Evrope, odnosno obrazovawa, bijahu glavnijem ~iniocem
manastiri, u koju vrstu pohvalno spadaju benediktinci. U
ostalom, crkva ima|a{e u tome slu~aju pripravu kandidata za
duhovnu slu`bu i narodno obrazovawe; ne zavisimo od prakti~ne
cijeqi, koje ne bija{e u to vrijeme. Pri epohi Karla velikoga,
nova prosvje}ena radinost stvori period u istoriji narodnoga

361

obrazovawa u Evropi. Seoski sve{tenici bijahu du`ni zavoditi

seoske {kole i davati godi{wi izvje{taj o svojoj pedagogijskoj
djelatnosti. Ko bi se odlikovao u tome radu, taj bi dobio ime
"sholastika". Padom Karlove imperije, seoske {kole is~eznu{e,
osta{e samo manastirske, koje se preokrenu{e u {pecijalnoduhovna zavedewa, 817. godine. U to vrijeme stado{e se
pojavqivati tako zvane gra|anske {kole, sa svojim novim
programom "artes liberalis" pod kojim se razumije naukovna stvar
gramatika, retorika, astronomija i muzika. U Libeku i
Braun{vajnu imali su u papa osobite koncesije na pravo zavedewa
gradskijeh {kola sa ta~no nazna~enim programom predavawa
obi~no ograni~enog elementarnom obukom u ~itawu i pisawu, sa
pravom kontrolisawa od strane duhovenstva nad u~iteqima, i
ni{ta mawe i wihovoga izbora. Pojava gradskijeh {kola
smatra{e se najprvih kriti~nim momentom, po odno{aju
zavisimosti {koleod crkve, {to se ovdje u prvi mah pojavilo
pitawe gradskijeh stale`a, odnose}ih se k autonomiji {kola. U
H stoqe}u u Evropi, pojavi se misao otrgnuti se od tjeskobe,
koja tada okiva{e nauku: iz oblasti bogoslovqa, {to dade povoda
da se obrazuju druge nauke s pravom na samostalnost
su{tastvovawa, usqed ~ega poniko{e univerziteti. Pojavquju se
realne nauke i klasi~na drevnost, najpre kod Talijana, pa onda
kod Francuza i Wemaca. Novi predmeti obrazova{e novi nau~ni
duh, nau~ewewa nalaze}ijeh nau~ni interes savr{eno drugome
izvoru, ne `eli koje pokaziva{e bogoslovqe; u Salernu zasnova
se {kola medicinska, u Bolowi jurizdikti~na; u Parizu
bogoslovska. Crkva je ipak o~uvala jurizdikti~ko vladi~anstvo,
papa dava{e bulu o ure|ewu univerziteta, u kojoj bi se obi~no
javqalo, da on takove ure|uje radi slave bo`ije i koristi crkve.
Ta ista prava crkva je prostirala i na na{e {kole. Direktori
crkvenijeh {kola ulagahu svu snagu, da bi u {kolama odr`ali
stare uxbenike. Bula pape Bonifacija H zabrawiva{e tajne i
neobi~ne {kole, t. j. prikrivene od kontrole crkve. Reformacija
XVI vjeka promjenila je i sami pojam o crkvi kako dogmati~koj,
tako i kanoni~koj. Narodno obrazovawe, privezano u katoli{tvu
sa crkvom mehani~ki, u protestanskome svijetu, ve}ma se ravnalo
organskom svezom sa protestanskom crkvom. Narodne {kole mogu
se nazvati k}erima protestanstva. Obo gleda na narodno obrazovawe kao na svetiwu, kao i na oltar, kao na "predverje
svetili{ta". Sveza crkve i {kole tada bje{e mnogo surova,
ne`eli u oblasti katoli~tva. Luter, 1522. godine, premda napada
na {kole manastirske, opet slika novi tip {kola sa starim

362

religiozno-crkvenim atributima. U~iteqske obveze no{ahu na

sebi pastori, a ~ak i ni`i qudi u slu`bi crkve, |aci, stra`ari i
zvonari. Op}enito uga|awe {kola sa iskqu~ivim religioznim
elementom i nadvladaju}im administrativnim zna~ewem
duhovnosti sa~iwava tipi~nu osobenost germanske {kole 16-17
vjeka. U Engleskoj na~in narodnoga obrazovawa proizlazio je kao
i svagda od crkve. Krajem 17-og vjeka engleske {kole davahu
glavno mjesto religioznoj obuki. Aristokratski stroj
op}enitoga `ivota, bje{e uzrokom toga, te vlada na obrazovawe
mase nije obra}ala pa`we; sama crkva, rukovo|ena Hristijanskim
osje}ajima k ni`oj klasi, prijavqivala se kod one jedinstvenim
pratiocem elementarnoga znawa, posmatraju}i ga u smislu
religioznom. Posqe reformacije, na zapadu, red jezuita stupi na
pedagogijsko popri{te, stvoriv{i iz {kole ne prosti organ
posvejete, ve} u funkciji crkvenoga `ivota, kao ispovjed i
propovjed. Kod protestanata u drugoj polovini 17-og vijeka
vidimo ne{to analogi~kog s rimokatoli~kijem jezujitstvom u
oblasti pedagogike. Pijetizam htjede od {kola u~initi kao neku
manastirsku op}inu, gdje bi bilo glavnijem zadatkom
ustanovqewe visoke cijeqi, kojoj te`a{e crkva. U sredini
te{kih stradawa isku{avaju}ih Evropu u u`asima
tridesetoqetne vojne u sred raspu{tenosti tada{wijeh naravi i
varvarske grubijanosti, pijetisti~ke {kola podigla je svoj ideal,
spasiv{i ~ovje{tvo od `ivotnog divqa{tva. Ali ta {kola, koja
bje{e prototip crkvene {kole, u su{tini bje{e koqevka, u kojoj
se ra|a{e nova nezavisnost {kole od crkve. Pijetisti bijahu
veliki suparnici oficiozne crkve i wenijeh sqedbenika. Oni
protestvovahu protiv jezuitske skolastike i mrtvila im, po ~emu
oni po|o{e svojim razvi}em drugim putem. Osamnaesti vjek u
Evropi, vjek je prosvjete, probu|ewe ~ovje{tva "de bon sens"; vjek
je engleske radinosti, francuskijeh ateista, wema~kijeh
materijalista. Religiozni interesi oslabi{e. Svuda se vo|ahu
govori borbe za ~ovje~ija prava, a ugnetewe Bo`anstvenijeh
prava. Stara {kola po~ima{e gubiti svoj kredit. Novo
vaspitawe zagovarahu novi sqedbenici nove {kole. Emil Ruso
zasnova po~etak nove pedagogike, kojom se stara crkvena {kola
potkopala u samome svome principu. Neki dokazivahu, kao n. p. u
Rusiji Karamzin, da je religija nedostupna djetiwem pojmu, i da je
o Bogu mogu}e po~iwati govoriti od 18 godina mladi}koga doba.
Godine 1768, Bazedov izdade svoj "Predlog" u kome je o~itovao
svoje zvano "professione de foi". U {kolama nau~ilo je djecu
religiji duhovinstvo koje vavjek ima|a{e u vidu katehizi~ku

363

ortodoksiju. U~iti religiji nemogu}e je, ona nije predmet znawa,

ve} motiv k djelatnosti. Period djetiwstva du`an je biti
vrijemenom radosti i sre}e, a ne sjeme du{evne larme i moralne
sva|e; iz religije treba da je izbrisano sve, {to mo`e da pobudi
~uvstva straha i sjete. Bog je qubav... Takva programa kona~no ne
dozvoqava dr`ati {kole slu`iteqima crkvenim. U mjesto
religije, glavni predmeti obuke bijahu humanitarne nauke i
iskustva muzika, pjevawe, igre i gimnastika. Pod udarcima
tijeh ideja, iskazanijeh Rusom u Francuskoj i prahtike
filantropa u Germaniji, uzdrmala se kop~a stare crkvene {kole
u Evropi. [kola je oru|e dr`ave, govori Bazedov. Ustrojstvo
{kole po~imqu na sebe uzimati svijetski gospodari, koji
izjavqivahu `equ vi|eti u {koli ~im prije kao oru|e vaspitawa
korisne gra|ane, ne`eli dobre hristijane, o ~emu se tru|a{e
{kola crkvena. Nov~anu pomo} koju mogadija{e dati vlada kao
pomo} {kolskoj stvari, ne bje{e u stawu sa svim dati crkva,
svagda obu~avaju}i "gratis". Od druge polovine 18-og vjeka,
pojavquje se red vladarskijeh zakona, koji po~imqu regulisati
{kolsku sistemu, kao svoje glavno pravo i obavezu. U Prusiji
Fridrika , pojavquju se "Principia regulativa" 1736. god., gdje bje{e
odre|eno materijalno stawe u~iteqima, wihova prava i obaveze,
sudbina u~enika, pokornost op{tinama odno{ajem {koli. Jo{ u
18 vjeku, u Evropi ve} bje{e nekoliko u~iteqskijeh zavoda.
Preparandisti zavoda pokaza{e se kompetentnim pedagozima od
ni`ega duhovenstva, kao {to bjehu ~uvari i zvonari. U~iteqi ih
nadma{ivahu svojim slobodnim odno{ajem s tekni~kom spremom
za svoje zvawe. Blagodare}i broju tijeh u~iteqa, {kole se
pojavi{e kao ~isto ve} zemaqska ili op{tinska ustanova;
promjenio se zatim i program {kole prema crkvenome: tada je kao
i u posledwoj programi prevladawe ili skoro, kako se vidi bje{e
predmet staroj religija, a u {kolama zadruga predavala se
geografija, istorija i izu~avawe jezika. Religiozna nastava po
pre|a{woj, u glavnom se zabacivala, u~ebno rukovodstvo
dopu{talo se dozvolom duhovne cenzure i preporukom. Kredit
tijeh {kola be{e velik, zbog {ta, takovim {kolama povjerovala
bi se djeca odli~nijeh gra|ana i bogata{a. U epohi 18 vjeka u
Evropi vidimo da se teokrati~ki stroj `ivota ru{i pod
udarcima reformacije, odbijaju}i malo po malo sve prerogative
crkve, stvorene sredwega vjeka. Vjek 18. je podiglo u licu dr`ave
nesravwenog protivnika crkvi; snaga i energija pojavila mu se u
19. vjeku. Po~etkom na{ega vjeka osobito je zna~ajna klasa qudi,
specijalno predanijeh k djelu vaspitawa i nauke pedago{ke.

364

Sl. 108. Stranica u"B. H. Isto~niku", Sv. 2 sa tekstom "Crkva i {kola"

Znameniti Pestalocije nazivqe se praocem sviju

suvremenijeh pedagoga. Sa wegovom dejateqnosti po~imqe
pedago{ka reforma. Djelo vaspitawa ima samostalni potpuni
proces, imaju}i svoj zakon i sopstvena na~ela. Osnov vaspitawa je
~ovje~nost. Bio je `arki poklonik prava ~ovjeka, naru{enijeh
pitawma vaspitnoga do}erivawa nasilnom stegom ~ov-jeka pred
zauzetim ideama; on uzima{e ishodnom ta~kom svoje nauke
o~iglednost t. j. ~ovje~ija priroda se razvija pod prirodnijem
zakonima, s kojima je du`nost saobrazovati svako istinito
vaspitawe; po~imqu}i razvi}e djeteta s djelatno{}u wegovijeh
pet ~ustava dr`e}i se o~evidnosti. U elementarnom obrazovawu
Pestalocija, religija ne nalaza{e sebi mjesta. On upu}iva{e na
familijarni op}e`ive}i na~in t. j. "doma}e ogwi{te". On
vika{e: "Majko! ne otu|ujte svoje djece od wedara prirode!"
Vaspitawe je postalo predmetom op}enitoga tuma~ewa i zada}om
nauke; pojavila se pedagogika kao potreba za gimnazije, za ni`e

365

{kole i sve razrede {kola. Razli~itost ideja pokazivala se ne

toliko u metodi~kijem prijemima, ve} i u razlici samoga pogleda
na svijet. Crkveni se u~iteqi `uri{e pripraviti u~enika k
budu}em zagrobnom `ivotu, Pestalovcijevci `ivotu zemnom;
prvi u svojoj teologijskoj ta~ki pogleda vide{e u djetetu kvar
prirodnim grijehom, koje mo`e usavr{iti tek bo`anstvena
blagodat, a za to u na~elu vaspitawa smatrahu akt kr{tewa, drugi
sa svoga antropo-logijskoga pogleda vidi{e u u~enicima
udiviteqno organizovano su{tastvo bi}e s prekrasnim
zadatcima razvi}a svr{avaju}eg se nezavisno od religioznijeh
faktova; prvi se starahu u u~enika uliti osje}awe crkvene
dogmatike, drugi u~i{e djete ~ovje~ijoj istini, tra`ewe i
razuma, u~i{e k dobru i krotosti u wegovome zemnome smislu;
prvi vo|ahu obuku deduktivno, i|ahu od ob}e, gotove istine,
predlo`ene u odkrovewu, drugi induktivno i|ahu k istini kao u
zaklu~ewu od ~asnijeh empiri~eskijeh faktova; prvi govorahu, da
prvom kwigom ~itawa ima biti sve{. istorija i molitvenik,
drugi sadr`inom te kwige stavi{e da bude dijete okru`eno
zgodom vidimoga svijeta i t. d. Prestavnici prvoga prozvani su
klerikalcima, drugi nau~nim pedagozima. [ta je od toga dvoga
boqe? Kada se ta dva svjetska pitawa sukobi{e me|u sobom, tada
prvo desetogodi{we doba na{ega stole}a postade "teatrom
pedagogi~kijeh bura i ~eznu}a". Ideje Voltera zapquskivahu svu
Evropu. U Wema~koj, pod uplivom transcedentalne filozofije,
razvio se krajwi racionalizam u religiji, dohodiv{i do
indiferentizma. ^udan je postupak prema religiji, kao nekome
ostatku sujeverja, tajanstvenosti ili kao kulturnoj
mistifikaciji! Do{lo se do mi{qewa da bi najboqe bilo iz
{kole sa svi-jem istisnuti predavawe zakona Bo`ijega,
ostaviv{i religioznu obuku crkvi i porodici. U Prusiji u
virjeme vladawa Fridriha Vilhelma , otvoreno se govorilo,
kako bi bila potreba u~enike mawe instruirati u pritvornosti
i oru`ati ih protiv predavawa katihizisa. Predstavnici crkve
poku{avahu od svoje strane podi}i svoju hristijansku pedagogiku,
u kojoj dokazivahu, da je kona~nom cijeqi vospitawa du`na
slu`iti idejom hristijanskoga bogoslu`ewa; kriti~ki oni se
doticahu ideje o~igledne obuke, govorahu, dovedeni do svojijeh
logi~kijeh tada izvoda, da }e taj na~in dr`ati ~ovjeka u oblasti
~uvstvenoga poznavawa i raskroj od toga idealnoga svijeta; oni
tra`ahu, da se vaspitawe odpo~ne sa aktom kr{tewa, da se
svr{ava u wedrima crkve, koja je jedinstveno ure|ewe, koje se
odnosi na vaspitawe ~ovje~anstva. God. 1819. pojavilo se
sa~iwewe Fosa: "Dokaz toga da je {kola du`na slu`iti ne crkvi,

366

ve} op}enitijem cijeqima dr`ave". Glancov u svome djelu

"Kritika {kole" dokazuje potrebu odjelewa crkve od {kole
na~inom, da je me|u wima pojam samoga zadatka obrazovawa.
Glavni zadatak {kole sastoji se u tome, da sae od djece obrazuje
znanstvenost poznavawa svoga djela radino{}u u izvjestnoj
oblasti. Religioznost nije cijel {kole; ta je cijel nasle|ena
duhovenstvom, i bijahu pod~iwena crkvi. Su{tina wihovijeh
dokazivawa mo`e se svesti slede}im kategorijama: 1. Crkva ima
neodjelito bo`ansko pravo na {kolu; ona se osniva na rije~ima
Gospoda izgovorenim ap. Petru: "pasi jagawce moje" (Jov. 21, 15),
a rije~i Spasiteqeve opet glase na sve apostole: "Hajte nau~ite
sve narode" (Mat. 28, 19), jest, {kola je k}er hristijanske crkve i
obvezanost prijamnika apostolskijeh kao prestojnika crkve; 2.
crkva nije samostalna uredba podjednako sa vladom, porodicom,
ve} je ona iskqu~ivo ure|ewe; {ta mo`e biti svetije odnosno te
krajwe cijeli, kakovu ima u vidu crkva t. j. ve~no spasewe? Ni{ta
ne mo`e crkvi uzeti wezinu misiju ne odkazuju}i joj wenoga
hristijanskoga nazna~ewa? 3. Pedagogi~ke sposobnosti u djelu
obu~avawa dosi`u se vi{e tehni~kijem postawima, kojima mo`e
biti sposoban svaki nerazvijeni i nesposobni ~ovjek;
duhovni{tvo je du`no o~uvati svoja upravqa~ka prava nad
{kolom, kao predstavnici istine, i kao svega jo{ mnogo vi{e
obrazovawa stale`a izjedna~enog s pedagozima, nahode}im iz
u~iteqskijeh seminarija; 4. Treba crkvi ostaviti wena
istorijska prava; u to vrijeme pak ni dr`ava, ni porodica, ne
mi{qahu odnosno obrazovawa, jedna crkva u svojijem wedrima
nosa{e svijetlost prosvije}ewa; podiza{e u~ione, sa~uvala je
ostatke drevnoga znawa, pomaga{e podizati univerze; bez crkve,
ne bi bilo {kole. 5. Ideja crkve obuhvati sobom sve znawe; svaka
nauka treba da slu`i religji. Ipak, iz toga ne sqedi, da su sve
nauke du`ne slu`iti bogoslovqu; ali je i svaka nauka du`na je
biti religiozna, t. j. voditi je du`nijem putom i svojoj cijeli, o
kojoj traktira religija. 6. Ako bi se odstranila od {kole crkva,
s tim bi sama va`nost ubije|ewa mladoga nara{taja podvrgla se
izvijestnoj opasnosti stegom svjetovnoga obrazovawa: u narodnoj
bi se {koli pojavio indiferentizam, uprava upustva
antireligioznoga, otvaraju}eg putawu demokratizmu i
socijalizmu, s tim saputnicima poluobrazovane narodne mase. 7.
Nije li potrebito razlikovati ve}u od ni`e narodnu {kol; u
prvoj je obvezna cijel nauke; tamo je mogu}e tek objasnewe gotove
istine; a kakova se pak istina ~ove~ija mo`e ravnati sa
odkrovewem? narodna je {kola du`na stati iskqu~ivo na
religioznom obrazovawu, sledovatelno je wezina sveza sa crkvom

367

unutra{we, koju nemo`e nikakova spoqna snaga raskinuti:

razdvojiti je od crkve, {to bi zna{ilo razdvojiti sami `ivac
su{testvovawa narodne {kole.
(Nastavi}e se)
[ari}ev esej "Crkva i {kola" po~eo je da izlazi u svesci 2. za
mesec februar, a zatim se nastavci nalaze u Sv. 4, Sv. 5, Sv. 6, Sv.
7 i 8, i Sv. 11 koja je iza{la novembra meseca. U decembarskom
broju nije bilo nastavka, ili zavr{etka, kao ni u brojevima
slede}e godine. Mo`da se [ari} umorio? Mo`da o~igledan
zakqu~ak, koji je logi~no sledio, nije odgovarao onima koji su
bili protiv odvajawa crkve i {kole? [ta je [ari} nameravao da
predlo`i u zakqu~ku eseja? Da li je zaista do{lo vreme u svetu
da se crkva i {kola kona~no razdvoje? Izdava~ je mo`da osetio
da }e [ari} zakqu~iti kako su nastala druga vremena i da
"naputak na pro{lost istorijsku nema smisla". Crkva i {kola
imaju svoje zadatke: {kola ima u vidu formalno obrazovawe, a
crkva idealno. Postavqati u zavisnost {kolu od crkve, zna~ilo
bi me{ati dve razli~ite stvari... religiozno obrazovawe samo je
deo obrazovawa, a ne wegova op{ta norma...

(Tekst "Crkva i {kola...", nalazi se u Prilogu kwige

Marko Babac, "Jovan [ari}", 1986.)

U svesci 11. od novembra meseca, iza nastavka [ari}evog eseja

"Crkva i {kola", ~asopis "B.-H. Isto~nik" je objavio i wegova
dva kratka ~lanka, prevedena sa italijanskog jezika: "Odstup iz
katoli~ke crkve" i "Kitajsko pravosu|e".

Odstup od katoli~ke crkve. U katoli~kome svijetu navedena je

ne mala senzacija odstupom iz katoli~ke crkve Viktora
[arboneqa. Viktor [arboneq, ne gledaju}i mu na mladost, kome
e tek 24 godine, postao je svojim poznatim sa~inewem u oblasti

368

naranstvenosti i religije znatnim. Nazad nekoliko godina

predlo`io je duhovnijem vlastima projekt, da se sazove 1900.
godine u Parizu religiozni kongres po primjeru onoga, kakovi se
bje{e sazvao 1893. godine u ^ikagu. Amerikanski kardinal Gibon
uvjerio je [arboneqa da papa odobrava wegov projekt. Danas
kardinal to odri~e, a [arboneq progla{ava, da je to negirawe
izazvano intriganstvom franceskijeh biskupa u Vatikanu. Tim
povodom [arboneq je napisao pariskome arhijepiskopu pismo s
obznanom da istupa iz katoli~ke crkve. U tome pismu govori
[arboneq: "Dugogodi{we iskustvo dovelo me do ubje|ewa, da
izme}are}i takijem qudima, kakvi danas upravqaju rimskom
crkvom, nije mogu}e slu`iti Bogu. Ja ne mogu ispuwavati
o~evidnost solidarnosti sa takovom crkvenom upravom, koja
upotrebqava religiju za sredstvom izravstvenoga i socijalnoga
ugwetavawa; religija je postala oru|e ~ove~ije politike, te ve}
nema za cijeq uzvi{enost srca, te`we bo`anstvenome idealu,
sa~uvawa principa naranstvenosti, qubavi i bratstva".
(U Zadru, nov. 1897. preveo pop Jovo.)

Sl. 109. Stranice eseja "Crkva i {kola" sa prevedenim tekstovima

Jovana [ari}a

Kitajsko pravosu|e. Prije nekoliko godina u Nankinu

`ivqa{e supru{ki kitajski par, t. j. mu` i `ena, koji se
moradijahu rastati jedno od drugoga, jer mu` bija{e obvezan po}i
na vojsku protiv Japanaca. @ena, ne dobiv{i za dugo nikakva
izvje{taja od mu`a, rije{i, da joj je mu` umro, te se uda po drugi

369

put. Novobra~nici provo|ahu u slasti vrijeme; ali od jednom, evo

ti joj prvoga mu`a s vojske, te }e sa negodovawem zanekati sebi
`enu. "Nigda re}i }e mu drugi mu`, jer smo vjen~ani na
zakoniti na~in". Stvar je do{la do suda i sudija je iskao to, da bi
`ena za neko vrijeme bila odvojena od mu`eva joj. Kroz neko
vrijeme sudija pozove sebi obadva mu`a i saop{ti im, da im je
`ena umrla i da treba jednome od wih uzeti na sebe tro{kove za
wezin ukop. Prvi mu` odjednom to otka`e, a drugi bi gotov odati
posqednu po~ast svojoj dragoj pokojnici. "Dobro! re~e sudija i
ode, pa dovede `enu. Evo ti `ene, ona je `iva i zdrava, uzmi je,
ako ona na to pristaje". @ena se obradovala i oti{la sa drugim
mu`em, obadvoje hvale}i mudrost kitajskog Solomona.
(U Zadru, novembra 1897. preveo pop Jovo.)
Ako se u sadr`aju eseja "Crkva i {kola", isti~e [ari}ev
{iroki i studiozan postupak i racionalnost gotovo hladnog
analiti~ara koji }e do zakqu~ka do}i sigurno i smireno u
nerazumqivosti wegovog rukopisa kojeg {aqe izdava~u,
otkrivaju se umorno telo, starost i duboki nemir du{e koja
pre`ivqava svoje najte`e ~asove. Urednik "Bosansko
Hercegova~kog Isto~nika" u fusnoti jednog nastavka eseja ne
odoleva da mu na jedan neobi~an na~in po{aqe poruku: "Pre~. g.
pisca lijepo molimo da nam u budu}e pi{e ~itkije, jer ovako brzi
ruopisi prouzrokuju zadr`avawe kod slaga~a. Uredn.".
Pisma cerawskih i vranskih seqaka upu}ena Episkopu
Mila{u pokazuju da se [ari} pre kraj svoje sve{teni~ke
karijere zaglibio u te{ke i beskrajne neprilike. On poku{ava
bar svoju porodicu za{tititi od neprijatnosti, pa ih {aqe u
Jagodwu kod svog sina Milenka, u~iteqa. Istovremeno radi na
eseju "Crkva i {kola" i priprema se za jesewe radove i
prikupqawe letine. Razmi{qa da jednom zauvek ode iz Cerawa.
A, za to vreme, seqani latinicom pi{u svoja pisma
pravoslavnom episkopu Mila{u i vi{e puta ucewuju vrhovnu

370

duhovnu vlast prelaskom u katoli~ku veru, ukoliko se ne udovoqi

wihovom zahtevu da se sve{tenik [ari} protera.
Ma koliko u~estvovao u zakuvavawu ~orbe, [ari} i ne
pomi{qa da je alternativa, neka druga vera, dok ova grupa krstom
potpisanih seqaka, u stvari, ve} formalno pripada unijatima, to
je su{tina sukoba.
Posle toliko godina predane slu`be sve{teni~ke i borbe za
afirmaciju sve{tenstva, te{ko je zamisliti da je [ari}
odjednom prestao vaqano obavqati svoju "pastirsku du`nost". On
odbija da krsti decu unijata, qudi koji }e uskoro priznati ili su
ve} priznali vlast rimskog pape.
Svari se, me|utim, komplikuju jer [ari} ne shvata da u toj
borbi crkava za vernike, on, kao pojedinac u sporu, mora da
izgubi. Nije do kraja toga svestan, pa se, ludo gube}i glavu,
nekontrolisano brani napadom koji dramu wegovog `ivota u ovom
~asu dovodi do svoje prelomne tragi~ne zavr{nice.
Bi}e to jedna druga {kola koju }e [ari} silom prebroditi uz
suvi{e veliku cenu.

371

14.

BOL U DU[I
Ne biti kriv, ne zna~i istovremeno izbe}i kaznu krivice koju
ti drugi nameni. Stalno ose}awe nevinosti poga|a [ari}a jo{
od vremena Frawe Kratera, Kotarskog c. k. namesnika, do te mere,
da u svakom postupku vlasti prema sebi ose}a agresiju sile.
Pribli`ava se dan primopredaje cerawske parohije,
definitivnog odlaska iz ubogog sveta kome je predano slu`io,
skromno i sa zanosom. Pribli`ava se dan koji je [ari}u morao
biti veoma te`ak i `alostan.
Primopredaja cerawske parohije bila je dramati~na, gotovo
tragi~na, ne samo za [ari}a nego i za ~itav narod Cerawa i
okoline. To }e se videti iz nekoliko slede}ih pisama
Pravoslavnoj Konzistoriji u Zadru.
Da li [ari} sada ima neki stih koji bi ga umirio, razbistrio
wegov uznemirani um, olak{ao bol u du{i?
Preostaje nam samo da zami{qamo kako je sve to zaista teklo,
da u ko{maru slede}ih izve{taja doku~imo pravu istinu i
opravdawe za svoga pretka! Ima li ga?
Evo, kako je [ari} opisao primopredaju svoje parohije.

Va{e Visokopreosve{etnstvo!
Javqam dobroti Va{oj ju~era{wi dan predaje parokije, koji je
tekao ne lo{e do zakqu~ka, a zakqu~ak je bio upravo tragi~an.

372

Pop Lazo, koji je pone{en za parohijana, da bi me vaqda izazvao,

oduzeo mi je sliku Wegovog Veli~anstva, za koju sam ga molio da
mi je nedira i iz sobe nedi`e. Sve molbe nisu pomagale i on mi je
sliku odnio pod pe~at zape~a}ennim vratima zatvorio. Nije
dosta to, ve} mi je odnio i Va{u sliku, za koju sam ga molio da mi
ostavi sliku moga vladike, koju sam ja kupio, no ni to mi nije dao
na sve moje molbe, te je i wu stavio u sobu pod pe~at. nije ni to
dosta, ve} me ~inio vu}i po ku}i i silimi~no mi oteo crkvene
ra~une, na koje ja nisam htjeo pristati.

Sl. 110. [ari}evo pismo Episkopu Mila{u, od 13. avgusta 1897. god.

Ne~udim se wemu, ve} se ~udim popa Iliji, {to su me ona jadna

ju~e mu~ili. Ja sam to i na zapisniku napisao, t.j. primje~avam, da
je predaja bila pod tendencioznom tiranijom.
Pop Lazo dr`ao je pismo popa [pire i iz wega ~itao da mi
oduzme ku}u i dade tutorima kqu~.

Stvar samo javqam dobroti Va{oj, prose}i Vas da me

za{titite, jer sam jadan, pa prema mojim jadima da me za{titite
pa da {to i pogrije{im.
Zemaqski je Odbor rije{io da mi se dade 2.200 forinti za
dogradwu ku}e, pa gdje }u stanovati.

373

Zato prosim milost Va{u da ostanem u ku}i za koje vrijeme, i

da pi{ete pop Lazi da je zla u~inio mi mute}i cerawce, a sad je
sve svr{eno pa neka stoji smirom.
Qubim sv. desnicu Dobrote Va{e
13/8 897
Ponizni pop
Jovan [ari}
Ovaj ~as ~uju se glasovi da }e pop Lazo poslati iz Benkovca
`andare da me }eraju iz ku}e. Ni to ne treba, a fala Bogu na
svemu. Nemojte me upu{tati
Izve{taj paroha Lazra Plav{e primaoca cerawske parohije.

Br. 101
Visokopre~asnoj Pravoslavnoj
Episkopskoj Konsistoriji
Zadar.
Visokopre~asna Konsistorijo!
Sa te{kim bolom u du{i uzimqe potpisatni danas pero u
ruke, da u kratko saop{ti Toj visokopre~asnoj dosad nikad
ne~uveni i nevi|eni na~in predaje jedne parohije, o ~emu }e
tako|er sa svoje strane obavjestiti Tu Visokopre~asnu
Konsistoriju duhovni delegat.

Sl. 111. Pismo Lazara Plav{e, Pravoslavnoj konzistoriji, od 14.

avgusta 1897. god.

374

Dana 12 (24) o. mj. odao se potpisani zajedno sa duhovnim

delegatom pre~. I. Vojvodi}em u Cerawe, da od umirovqenog
paroha [ari}a primim u privremenu administraciju parohiju
cerawsku. U po~etku stvar je prividno i{la u prili~nom redu,
jer je do zadwega ~asa [ari} tajio svoju zlikova~ku namjeru; te
napokon kad je do{lo do predaje pokretnina crkvenih po
odnosnom inventaru, [ari} nehtjede iznijeti na pregled mnoge
predmete, koji su rije~ima crkvenih tutora od po`ara spa{eni
bili i na ~uvawe u parohijskom domu ostavqeni. Potpisani, kao
primaoc za svoju sigurnost, to`e se protivio, te sve predmete ne
dono{ene na pregled stavqao bi u opaske inventara kao da su
propali. Po dovr{enom pregledawu predmeta done{enih na
pregled [ari} nije htio potpisati niti inventara, niti
zapisnika. Me|utim donesu seqani Cerawa {estoro djece na
kr{tewe, te potpisani zajedno sa gosp. delegatom si|e u
prizemqe kanonike, da krste djecu ostaviv{i na pisa}em stolu
sve isprave predaje. [ari} me|utim, ugrabiv{i priliku na{ega
osustva, zatvori se pod kqu~ u sobu, te na zapisnicima stavi neke
nezgrapne i uvrijedqive opaske, pak naposlije se zapisnicima u
xepu izi|e iz sobe i na zahtjeg gosp. delegata, da povrati
zapisnike ne htjede to u~initi, nego jurne da }e na poqe s
namjerom da ih podere; ali mu mi to zaprijetimo i otmemo iz xepa
zapisnike. Na {ta [ari} sav razjaren pohita u kuhiwu, te zgrabi
ra`aw i no` mesar i pohita u potjeru za delegatom i primaocem,
koji se zatvore u sobu, pak nemogav{i k wima lupi ra`wom u
vrata od sobe i provali ih na jednom mjestu.
Po{to nije nikako mogao uspjeti, da u|e u sobu prijetio je
rivolverom, ako mu se neotvori, te delegat i potpisani nalaze}i
se u hr|avom polo`aju reknu s prozora jednom te`aku da po|e po
`andara u Prijasteg, a oni morado{e ostati zatvoreni cijeli
jedan sat i po u sobi do dolaska `andara, samo da ne izlo`e
opasnosti svoj `ivot. Kad prispije `andar [ari} ostavi oru`je
i stane se pred `andarom izviwavati, da nije ni{ta bilo, do~im
samih desetak seqana, koji su tu bili prisutni, to potvr|uju, i
koji se nijesu smjeli pribli`iti [ari}u da ga razoru`aju, a
jedan koji se usudio to u~initi za malo da nije glavom platio, i
stalno bi ga [ari} bio probo ra`wom, da se sre}om wegovom nije
zaklonio vratima. O svemu ovome }e biti obavje{tena Ta
Visokopre~asna Konsistorija preko Preuzvi{enog C. K.
Namjesni{tva, jer je stvar prijavqena C. K. Poglavarstvu u
Benkovcu. Po svemu izlo`enom mo`e suditi Ta Visokopre~asna

375

Konsistorija kakova je opasna osoba pop [ari} i je li kadar

u~initi najve}i zlo~in na svijetu.
Premda je potpisani u prisustvu `andara sve stvari koje
pripadaju parohijskom uredu pokupio i sobom ponio u Benkovac, a
ostale {to pripadaju crkvi ostavio u jednu sobu i pod pe~at
stavio, ipak ovijem ~asti se dostaviti do znawa Te Visokopre~asne Konsistorije, da se on ne}e odati u Cerawe za nikakovu
duhovnu potrebu onijeh parohijana, dok [ari} ne bude ostrawen
iz Cerawa, kao {to je to isto izjavio i na C. K. Poglavarstvu.
Potpisani je tvrdo uvijeren, da }e Ta Visokopre~asna Konsistorija u~initi sve {to ide u interes sv. pravoslavqa, jer Cerawci
javno prijete, ako se [ari} iz wihova sela ne ostrani, da }e se
svi redom pobuwev~iti; stoga moli Tu Visokopre~asnu Konsistoriju, da preduzme {to skorije potrebite mjere, da se [ari}
ukloni iz Cerawa, ako ne `eli da se do|e do sasvijem te{kih i
pogubnih posqedica po pravoslavnu vjeru u Cerawama.
Odgovaraju}i u isto vrijeme na tamo{wi visoko{tovani
dopis od br. 1779, kojim se potpisani ovla{}uje, da pusti [ari}a
zajedno sa porodicom neko vrijeme stanovati u kanonici, ~ast mu
je obznaniti Tu Visokopre~asnu Konsistoriju, da je on istoj
la`no prestavio, da }e zajedno sa porodicom stanovati i da se s
wom izmirio; naprotiv ima blizu godina dana, da je porodica od
wega rastavqena i stanuje kod sina mu u~iteqa u Jagodwoj. Jedino
su se on i sin prividno pomirili kad su tu nekidan po{li u
Zadar, ali odmah na povratku i to na putu iz Zadra u Benkovac
nanovo se posva|ali, te sasvijem se opet rastavili.
Ovo je potpisani bio je prinu|en saop}iti Toj
Visokopre~asnoj Konsistoriji, da joj prestavi u kakvom je redu
predaja parohije tekla, tako da se nijesu mogli u redu sastaviti
ni odnosni zapisnici, niti redovno potpisati inventari; i da na
daqe odbije svaku odgovornost od sebe za sve posqedice, koje bi
se mogle izroditi sa probivawem [ari}a u Cerawam.
Iz parohijskog Ureda
Benkovac 14. Avgusta 1897
L. Plav{a
paroh

376

Br. 183.
Visokopre~asna Episkopska Konsistorija!
Po milostivom nalogu Te Visokopre~asne Duhovne Vlasti od
31. jula ove godine Br. 1645, podpisani je paroh u 8/20, teku}e g.
oti{ao u Benkovac Pre~. parohu Plav{i za po}i s {wim zajedno
u Cerawe i izvr{iti predaju one parohije, ali Pre~asni paroh
Plav{a da je [ari} oti{ao u Zadar i da oni dni nemo`e biti
predaja one parohije, i tako potpisani vratiti ku}i; opet u
ponedjeqak napraviti pismeni poziv Pre~. paroha Plav{i
podpisani je opet 12/24. teku}e g. oti{o u Benkovac te skupa
otidu u Cerawe, ali naopako po~e oboici, jer za malo
neizgibosmo od nesretnog [ari}a da neutekosmo u jednu sobu i
tvrdo sa jo{t jednim ~ovjekom te`akom nepodvalismo vrata od
sobe dok je pristijo C. K. oru`nik, koj nas oprosti onog stra{nog
zatvora te tako pobjegosmo u Benkovac, g|e u C. K. Poglavarstvu
sav nesretni doga|aj na zapisniku neka`emo, kog }e
Visokopre~asna Episkopska Konsistorija od C. K. Poglavarstva
primiti i sve ta~no poznati i podpuno uvjeriti se.
Sve je dobro i{lo do polovine radwe, a kad je nastalo pitawe
o imovini crkvenoj pomami se [ari}, kog niko nije mogao
umiriti niti od wega ukloniti, nego bjekstvom, ali nami dvoici,
koij nijesmo mogli ute}i izvan sobe bijo je neopisani strah.
Ovo samo u kratko da je Ep. Konsistoriji poznato i kakvom je
stawu podpisani izvr`en pod svoju starost.
Predaja parohije bi}e prine{ena dok mu Pre~asni Paroh
Plav{a dostavi.
Istodobno podpisani uvjerava Visokopre~asnu Konsistoriju
da je Parohu Plav{i nevazmo`no cerawsku parohiju
poslu`ivati, ako se [ari} ne ukloni od one parohije, jer je onaj
~ovjek katar svako zlo u~initi pa bilo kome i kakvoj najvi{oj
osobi.
U Biqanima 14 Avgusta 1897
Jerej Ilija Vojvodi}
paroh
U Zadru, 23. Avg. 97.

Pr.
Po{to je predaja parohije cerawske izvr{ena dne 12/24 avg.
97. ovaj spis staviti ad acta.
^olovi}, s.r.
(potpis ne~itak)

377

Zapisnik Konsistorije
U Zadru, 18 avgusta 1897
Od No. 1833/681
Paroh Benkova~ki 14/8 97 br. 101, izvje{tava o opasnom
postupku paroha [ari}a protivu wega i delegata duhovnog
prilikom predaje parohije Cerawske.
Pr.
Zamoliti C. K. Namjesni{tvo da sredstvom C. K. Kotar.
Poglavarstva Benkova~kog, prinudi paroha [ari}a da izi|e iz
parohijskog doma i da ga odstrani i Cerawa.
Vuinovi}, s.r.
1834/682
^olovi}, s.r.

C. K. Namjesni{tvu
u Zadru
Usljed vele{tovane Odluke Visokog C. K. Ministarstva za
Bogo{tovije i Nastavu od 31. Jula t. g. Br. 18430, kojom je paroh
Ceranjski Jovan [ari} stavljen u kona~no stanje mira, kao {to je o tome
obavje{tena Konsistorija {tovanim Namjesni{tvenim pismom 11. avgusta
t. g. Br. 21../III, ona je duhovna vlast svojim rije{enjem 31. jula t. g. Br.
1695 zaklju~ila: da parohiju Ceranjsku povjeri u privremenu
administraciju parohu Benkova~kom Jereju Lazaru Plav{i, u koju svrhu
odredila je da predaja parohije Ceranjske propisanim na~inom
sljedovati im u prisustvu Konsistorijskog delegata, pre~. paroha
Biljanskog jereja Ilije Vojvodi}a.
Po{to paroh [ari} nije htjeo mirnim putem predati parohiju
ceranjsku parohu Benkova~kom Plav{i, ve} je izazvao ne~uveni {kandal
i zaprijetio je silom oru`ja obojici sve{tenika, kao {to }e Preuzvi{eno C.
K. Namjesni{tvo viditi iz prilo`enog izvje{taja paroha Benkova~kog od
14/26 tek. br. 101, koji se dostavlja u prijepisu, i kao {to je o tome ona
izvje{tena i sa drugih strana.
Uvjerena budu}i Konsistorija da je paroh [ari} ~ovjek lud i opasan u
svakom pogledau, te ako on i na dalje ostane u parohiji Ceranjskoj, da
odredjeni sve{tenik na poslugu one parohije niti mo`e, niti }e mo}i, radi
opasnosti svoga `ivota, vr{iti pastirske du`nosti parohijanima
ceranjskim, koji su takodjer iz opravdanih razloga ozlijedjeni na biv{eg
svog paroha [ari}a, Konsistorija ne imaju}i sredstva niti snage da u ...
privede paroha [ari}a, i najposlije u korist dobra poredka, te da se dr`i

378

red i mir u onoj parohiji, koji je odavno poreme}en za gluposti i

tvrdoglavosti pomenutog [ari}a, ovim naju~tivije moli Preuzvi{eno C.
K. Namjesni{tvo, da za goreizlo`enih razloga po mogu}nosti odmah
sredstvom slavnog C. K. Poglavarstva Benkova~kog, prinudi paroha
[ari}a da odmah ostavi slobodnu parohijsku ku}u i da se klju~ od iste
preda parohu Lazaru Plav{i, i da se paroh [ari}, kao opasan ~ovjek sa
svim odstrani iz parohije Ceranjske.
(potpis ne~itak)
Vuinovi}, s.r.
Tako je na kraju Jovan [ari}, postao opasan zlikovac, lud
~ovek po `ivot opasan za svoju okolinu, i kao takvog, treba ga
prognati! Niko od tu`iteqa ne tra`i da se utvrdi istina i ako
krivica postoji, krivac primerno kazni. Naprotiv, odmah se
izjavquje ko je krivac i odmerava mu se najstro`ija kazna
fizi~ko proterivawe bez prava `albe. U nekom drugom kraju,
mo`da u Vojvodini, ovaj doga|aj bi verovatno inspirisao Stevana
Sremca da napi{e jo{ jednu sme{nu pri~u o sujetnim i
tvrdoglavim seoskim sve{tenicima i wihovim parohijanima.
Dok ~itam i re|am ova pisma, sve vreme odla`em jedan komad
papira, jedno pismo kojim se potvr|uje velika tragedija koja je
[ari}a pogodila ba{ u to vreme. Da li u vreme predaje parohije,
ranije ili ne{to kasnije u toku te godine, ne znam, ali pustimo
da o tome ka`e otac Pavle i pismo Lazara Mati}a iz Smokovi}a.
U ovakvoj, napetoj situaciji, ko zna do ~ega bi bilo do{lo, da [ari}a
nije zadesio opet te`ak udes roditeqa, pogibija drugog mu sina u~iteqa
Petra [ari}a u Smokovi}u. Petar je prao ko`ne bele rukavice benzinom
u lavoru. Iznenada, nepa`wom, upalio se benzin nakva{enih rukavica na
rukama, koje nije mogao skinuti i tako na nesretan na~in poginuo. U ovoj
ne~uvenoj tragediji koja je, pored [ari}eve porodice, uznemirila ~itavu
oblast Ravnih Kotara, [ari}a se nikako nije moglo ute{iti...
Tako je sve{tenik, jerej Jovan [ari}, pi{e otac, zavr{io svoju
karijeru slu`e}i neprekidno po zabitim selima, bez ikakvih pohvala,
odli~ja i po~asti. Zaista je bila na velikoj muci wegova stalo`ena i
razumna supruga Sofija. Ona je mnogo doprinela da [ari}a nije sna{la i
ve}a nesre}a. Obuzdavala ga je i u u`ivawu alkohola koji mu je bio jedini

379
lek u tim nesretnim i uzbudqivim danima `ivota. Uspela je u tome uz
pomo} svoje ve} odrasle dece (Milica 27 godina, Milenko 25, Dragiwa
23, Darinka ? 17)...
...Po{to je predao svoju parohijsku du`nost svome nasledniku,
prinudno seli iz Cerawa u selo Radu~i}, kod Knina, kod sina Milenka
u~iteqa, 1897. godine...

Te{ko je bilo [ari}u, sigurno sa neizmernim bolom u du{i.

Tragi~ni porazi i zla kob pretili su da sasvim uni{te jednog
dostojanstvenog i pametnog ~oveka.

380

15.

SVE[TENIK U PENZIJI

Na{av{i mirno uto~i{te kod sina Milenka, [ari} se veoma

brzo oporavqa, i slede}e, 1898. godine, na Troji~in dan objavquje
u Zadru svoju posledwu kwigu: "Stogodi{wica pada Republike
Mleta~ke, istorijska radwa pogledom na Dalmaciju". To je
istorijski spis sa mnogobrjnim digresijama u vidu dugih fusnota,
od kojih ona o Jadranskom moru predstavqa mali ~lanak za sebe.
Jer, kako sam ka`e: "Govoriti o Dalmaciji, a ne govoriti o
Jadranskom moru, bilo bi ne{to ne potpuno". Tako|e je
zanimqivo i privatno pismo dobrom prijatequ Panti Drobwaku,
okru`nom na~elniku Pirota. U wemu se jo{ jednom objavquje
Drobwakovo pismo koje je [ari} ve} {tampao u svojoj kwizi
"Boka Kotorska...", od 30. marta 1881. godine iz Kuta u Crnoj
Gori. Jedan primerak kwige "Stogodi{wica pada republike
Mleta~ke" nalazi se u Narodnoj biblioteci u Beogradu, Br.
III/1918.

Stogodi{wica pada Republike Mleta~ke, istorijska radwa

pogledom na Dalmaciju.
La Storia luce inesausta che scalda e brucia, illustra ed
abbaglia... infondiamola nella descrizione de' luonghi
nella commemorazione de tempi, nella illustrazione do'
monumenti, nell' educazuone, nelle scienze, nel

381
trastullo, in tutta quanta la vita. Popolo che non conosce
il passato, fanciullo o imbecille; popolo che lo spreza,
perduto,
Tomasseo (Dizionario estetico)

Predgovor. Pro{le 1897 godine mjeseca Oktombra, pro{lo je ravno

100 od pada republike Mleta~ke. Mi Dalmatinci nemamo bog zna {ta
osobita, {to bi nas moglo op~aravati prema republiki sv. Marka. No, mi
stajasmo spojeni uz Mletke kroz stolje}a. Mo} Mleta~ka bje{e znatna,
igraju}i veliku ulogu u vaioni u njezinome dobu. Prizna}emo, ponekad,
mo`da strahuju}i od Turaka, da nam sila sv. Marka ~inja{e kvara,
sru{iv{i nam poneke lijepe i znamenite gradove po Dalmaciji. Taliko
`alimo i goru nam isje~enu, te smo i danas goli kao gola repa. Grad
Mleci, i danas kolosalni grad, di~i se na{om gorom, a mi je se tek
spominjemo. Ne imadosmo {kola, prosvjete, zama{ne nauke. Napoleon
I, onaj zna~ajni ~ovjek svoga doba, priznade juna{tvo na{ijeh hrabrijeh
Dalmatinaca, jer na{i junaci vazda vojeva{e ~asno, po{teno, vjerno i
odva`no za republiku Mleta~ku; li{e svoju juna~ku krv; svojom
juna~kom mi{icom juri{e i gona{e Turke kroz ravne Kotare. Na{i junaci
Stojan Jankovi}, Smiljani} Ilija, Don [ari}, Tintor barjaktar, Cvijan [ari}
i t.d., besmrtni su junaci i ve} postali istorijskim pjesni~kim osobama,
osta{e do kraja vjerni, vojuju}i za republiku Mleta~ku. Vjerni zadanoj
rije~i, juna~ki se bori{e za odr`anje Mleta~ko. Republiku Mleta~ku satra
Napoleon I, a i on bi satrven, satra ga Moskva Rusi. U kratkim
potezima podsje}am moju g.g. ~itaoce na mo}, snagu, postanak i pad
velike carice mora, kratkim pogledom na milu na{u postojbinu, na na{u
lijepu i romanti~nu Dalmaciju. Pad republike Mleta~ke opisa{e u Zadru
samo dva lista, biv{i Il Corriere Nazionale i Il Dalmata, a omladina Zadra
dade ve~eru. List Gali~anin, izlaze}i u Lavovu-Galiciji, uzeo sam za
glavnu podlogu radnji, a na ruku sam dobavio i 6 komada djela gosp.
Tulija Erbera Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814; djelo gosp. Uga
Inchiostri Memorie e documenti, Manuale pok. Luigia Ma{eka,
Povjestnicu gosp. Vjekoslava Klai}a, kasnije, letimi~ki sam pogledao i na
vrlo va`no djelo Storia delle republiche Italiane i t. d. Pomenuti predmeti
bijahu mi pri ruci sastaviti ovo malo i zanimljivo djelce, navla{
prikupljeni, mo}i zadovoljiti svoju visoku g.g. predbrojnike, koji mi se
odazva{e velikim brojem od svuda, a osobito najve}a gospoda u na{em
milom gradu Zadru, cvijetu gragjanstva, visoke inteligencije i ~inovni{tva
bez razlike, {to tvrdi, da na{ glavni grad i u njemu visoko ~inovni{tvo zna
cijeniti ~ovjeka, koji ho}e i ima volje da radi. Ta odli~na ~injenica
ovla{}uje me osobitim ~uvstvom Zadarskom visokom gradjanstvu i

382

~inovni{tvu bez razlike re}i: hvala Vam visoka Gospodo! na Va{em

bogatom, sjajnom i patriotskom odzivu, mole}i Vas i u budu}e ne
zaboraviti me i dopustiji mi, da se mogu zvati Va{eg gospostva. Odani
po{tovac Jovan [ari}, Sve{tenik (Zadar, na Troji~in dan 1898.).

Sl. 112. Potkorice i posveta kwige "Stogodi{wica pada republike

Mleta~ke"

Posveta visokodostojnom gospodinu, gospodinu Panti

Drobnjaku, okru`nom na~elniku varo{i Pirota. Mili Panto! Evo me,
moj mili Panto, gdje jo{ `ivim, gdje mislimo o tebi, gdje se sje}am na{ega
miloga mladi}koga drugovanja, na{e prohodnje po na{em omiljenom
Ripnju, gdje provodismo na{e mladi}ke dane, na{e najmilije i najslagje
prijateljske i dru`evne ~asove. Sje}am se kad smo govorili o mojoj miloj
Dalmaciji, o na{im besmrtnicima: Stojanu Jankovi}u, Ka~i}u i
Gunduli}u. Kakav si mili Panto, evo te u slici, evo te u tvome pismu,
koje mi posla natrag petnajest godina i ja ga {tampah u mome djelu:
Boka Kotorska, djelo koje nosi u njedrima tvoje milo pismo, koje mi ti
napisa, i koje od slovca do slovca ovako glasi. Sledi pismo koje se nalazi
u ovoj knjizi. Eto, Panto, tvoga pisma, tvoga izliva tvoje plemenite du{e,
plemenitoga osje}anja, kakovo samo mo`e gajiti visoka i plemenita tvoja
du{a, visoka tvoja doma}a rodjenost, dostojanstvo, dr`avljanstvo, i t. d.
Sve to Panto u skupu, nalaze}i se obojica jo{ `ivi, i ako ja ve} star, nose}i
{est pro{lih krsta na le|ima, posve}ujem ti ovo moje skromno djelce,

383

`ele}i te i naskoro ~uti da si na parlamentarnoj tribuni, na korist tvoje

dr`ave, kojoj od mladosti tvoje slu`i{, {to ti je na ~ast. Primi, plemeniti
Panto, tu moju posvetu onim usrgjem, kojim smo se dojako kao prijatelji
pratili i dozvoli mi, da se na svagda mogu zvati tvoj odani prijatelj Jovan
[ari},
Sve{tenik (U Zadru, na Troji~in-dan 1898.).

Io parlo per ver dire,

Non per odio daltrui ne per disprezzo.
Petrarca.

Dana 6. Oktombra pro{le 1897 godine, navr{ilo se 100 godina od

Kampoformijskoga mira, prekrativ{ega bi}e republike Mleta~ke. Zveket
franceskoga oru`ja, rika topova pod vojskovogjom Viletardom, bje{e
sahranjuju}a pjesma nekadanje velike republike Mleta~ke. U istoriji
republike Mleta~ke sve bje{e originalno, puno veli~anstvenosti, pojezije.
Svi gradovi, sva pro{lost i sve joj bje{e ubavo, krasno i di~no, kao zemlje
~udnovatoga pripovjedanja. Ve} u 697 dodine u vrijeme borbe sa
Longobardima a blagoslovom Arcibiskupa, bje{e izabran za sva ostrva
jedan op}eniti poglavar du`d. Tako postado{e Mleci. S po~etka, gred
se sam smatra{e kao vlastitost Vizantije, do~im u stvari stajahu potpuno
nezavisni. Oni zahva}ahu sve nove i nove gadove i trgovi{ta. U 1172
godini bi uregjen Veliki Savjet, prihvativ{i u svoje ruke svu upravu.
Stvara{e se vladavinska uprava, inkvizicija Savjet desetorice i u~vrsti{e
dalji smrtni grijeh na savjesti gorde carice mora. Grozno i ne{tedimce,
taj savjet ~uva{e interese mleta~kijeh oligarha. Kazna tavnise ~ekahu
svakoga smutljivca, koga oni tako smatrahu. Krstonosna vojna, kada se
ono njenijem povodom zaori po svoj Evropi glas: Bog to ho}e, 1099
godine, bje{e va`na epoha sudbini nove dr`ave. Sredozemno more
o`ivljava. Prevoz mnogo-brojnih krstonosaca nebroja 100.000, i prevoz
stvari i oru`ja godine 1096, bi rezultat bogate koristi Mle~i}ima.
Rezultati bijahu kolosalni. Sva ju`na tergovina dopade ruku Mle~i}a. U
1261 godini, Latinska imperija ste~e svoj pad u Carigradu. Mlecima bi
sugjen jak udarac. Po~etkom XV stolje}a poslijen duge borbe sa
Gjenovom i Medijolanom, Mleci sebi prisvoji{e gradove: Vi}encu,
Veronu, Padovu. Ta silna dr`ava, za korist svoje trgovine, imagja{e ni{ta
manje od 3 hiljade trgova~kijeh brodova, 30 huljada mornara, a svrhu
toga do 50 ubojenijeh gjemija sa 11 hiljada dru`ine (ekvipa`a). Mleta~ki
trgovci imagjahu prvenstvo u svima mjestima. Mleci se sad stado{e

384

suparni~iti sa caricom preporoda Florencom. U ta doba bi Rusija se ne

odre~e i}i pod ruku sa tada mo}nom republikom sv. Marka. U XVI
stolje}u pojavljuje se nova istorija, novi narodi, novi putevi, nove ideje.
Vizantija pade. Mleci stajahu na braniku grudima za odr`anje isto~noga
samovlagja. Ali Turci nadvlada{e Mletke. Isto~na trgovina se odbila od
Mletaka; njezina uloga tu ve} bje{e izigrana. Bje{e otvoren pomorski put
za Indiju unakrst Afrike i bje{e otkrivena Amerika. Centar sve svjetske
trgovine posta sjeverna polovina Atlanti~koga Okeana.

Sl. 113. Stranice kwige "Stogodi{wica pada Republike Mleta~ke"

Mleci osta{e usamljeni. Naglo gubijahu svoju trgovinu, i sve se to

vi{e suzivala njihova oblast i mo}. Spolja oskudica izvoza prihoda;
unutra stra{ni despotizam i zloupotreba oligarhije. Suzio se i horizont
njihove aristokracije. Karneval, sve~anost vjeridbe du`deve sa
Jadranskim morem, praznik Spasov-dan, dolazak inostranoga
poslanstva, sve je to ~inilo nazadak veliki i potro{ak, sliku stra{noga
opadanja naravi u XVIII stolje}u. U Francuskoj je buknula revolucija;
Evropa se spremala za novi raspad, sve se slijepo dr`alo staroga srednjevjekovnoga stroja. Mleci branijahu svoju neutralnost. Ni Austrija ni
Napleon ne uva`i{e ga, zauzimahu im gradove, ugnjetavahu ih
tra`binama.

385

Ve} u o`ujku 1797, Napoleon namisli dati Mletke Austrijancima za

nagradu gubitka Lombardije. Marnot bje{e glavno komanduju}i
gjeneral u Dalmaciji i u Boki Kotorskoj. Dana 1. maja 1797, Mleci se
preokreto{e u demokrati~ku republiku. Du`d Lodovik Manin,
gospo{tina, senat dali ostavku. Njihova mjesta zauze demokrati~ki
municipalitet, bez autoriteta i bez {tednje. Napoleon predade mlade
demokratske Mletke u ruke Austrije. Mleci na svagda izgubi{e svoju
samostalnost. Slava progje, sila bi satrvena. Ima jo{ mnogo podataka
republike Mleta~ke, o kojima bi se moglo govoriti, ali }u ih pro}i bez
dodira, ali }u se dota}i samo njezinoga pada.
To mi daje povoda sjetiti se na{ijeh Dalmatinaca na broju 12.000,
stoje}i do poslednjeg ~asa u Mlecima, i dok im ovi ne reko{e zbogom!
Takovi su na{i Dalmatinci. Na svima ta~kama, na svima ratni~kijem
poljima i pozicijama, svakad i u svako doba Dalmatinci bijahu spremni i
gotovi u boj ugrljati i braniti pravicu i slobodu. Godine 1866 Bizmark
primora{e Austriju povratiti Mletke talijanskome kraljevstvu. Toga
vrijemena njeno dobrostanje nije se mnogo popravilo; jer vrijeme
austrijskoga re`ima bje{e vrijemenom talijanskoga opadanja. No, {to je
pro{lo, to je nepovratimo! Sila je Mleta~ka slomljena na vjeki. To bi
povod na Jadranskome moru da prvenstvo trgovine ode k Trijestu.
Krotka, maloljudna danas stoji mrtva carica Adrijatska kao ucviljeni
ostatak starine u sredini suvremene Evrope. Ali odnosno istorika,
umjetnika, pjesnika, puni su `ivota, krasote ti stari bedemi, ti dvorci,
kupaju}i se u lokvi sinjega mora. U Mlecima tra`ahu sebi uto~i{ta od
svetskijeh ne mira Bajron, Rikard Vagner, Don-Karlos. U sred pune
zagonetke najbli`e budu}nosti, u sred zveke oru`ja, uzdisanja
pobjegjenijeh, Evropa se rastavljala sa XVIII vjekom. Ona je pristupila
k na{em stolje}u, u novu fazu svoga istorijskoga `ivota.
Eto kako je svr{ila republika Mleta~ka, i to je sve, {to sam o njoj
imao re}i i opisati joj sto godi{njicu pada, kao po~ast, koja joj je s tim
pripadala.
(Tekst kwige "Stogodi{wica pada republike Mleta~ke",
nalazi se u Prilogu kwige, Marka Babca, "Jovan [ari}",
Beograd, 1986.)

Nezadovoqan radom slovoslaga~a sa kojima je sigurno i ranije

ratovao u brojnim prilikama pi{u}i u listovima, kwigu je

386

zavr{io izviwewem ~itaocima zbog brojnih {tamparskih

gre{aka.

Primjetba. Nije mogu}e pri najboqoj voqi a da se {tamparske

pogre{ke neprikradu osobito kod g.g. slovo slaga~a. koji nisu dobro
upu}eni u jeziku, a to vidimo i kod drugijeh da se doga|a n.p. Franceza,
Engleza, Rusa, Amerikanaca, pa ~ak i kod Kineza, i t. d.
Nema {ta! [ari} je u svom elementu, kao riba u vodi. Na
tamnoqubi~astim mekim koricama i belim latini~nim slovima,
na posledwoj stranici kwige upu}uje svojim ~itaocima pismo u
vidu pogovora.

Svojim ~itaocima
Gospodo ~itaoci!
Moram priznati da sam iznenadjen neo~ekivanim odzivom Va{ega
gospostva, na ovaj moj mali, ali i zanimljivi rad. Nije moja zasluga
gospodo ~itaoci, ve} je to plemenitost Va{ega ose}aja i `arkoga
patriotizma, odazavati se ~ovjeku, koji je {tono reku novi pred Va{im
bratskim o~ima, do~im sam dojako ve}om stranom moje radnje radio,
uredjivao i tiskao }irilicom, koja nije mnogima od Vas poznata.
Radujem se visoka gospodo ~itaoci i mili sugradjani grada Zadra, sa
uglednom inteligencijom ~inovni{tva, gradjanstva, sve{tenstva,
u~iteljstva i mile nam omladine bez razlike stranaka, da mi se odazvaste
meni malome i starome popu upravo samouku; ~ovjeku ne akademi~aru
ili kome salonskome nau~enjaku, ve} djaku od 4 godine osnovne {kole i
5 godina stare bogoslovije, a radujem se da sam sretan odzivom na moj
mali rad, na moj mali i neznatan trud. Pojmim vrla gospodo Zadrani i
svi koji mi se odazvaste i po unutranosti na{e mile Otad`bine Dalmacije,
da Vas je rukovodio bratski osje}aj: "treba nam je pomo}i starca
sve{tenika, koji radi, i koji ima djecu i na samome {kolstvu". Tako ste Vi
gospodo i bra}o ~itaoci mislili, a tako ste mi se i mnogi i izra`avali
kupe}i predbrojbu, na~emu, na kome plemenitome osje}aju, evo me
skromna, da Vam uskliknem: Hvala bra}o, na Va{em odzivu
spomo`enju i ljubavi, {to }u nositi u du{i mojoj kao dragocjanost, kao

387

uspomenu vje~itu i milo mi, i to da sam ocjenjen ba{ od Vas gospodo

~itaoci, {to }e prkositi mojim neprijateljima, kipte}im zlobom i pako{}u
prema meni, da me do krajnosti i do temelja sru{e i iskopaju; ali me
~uva moja pravica, ~estitos u ni~emu ne okaljana; o kojoj mi niko
progovoriti nemo`e ni{ta niti smije; ~uva me pravedni Bog, pomo} moga
pravednoga i najmilostivijega oca Vladaoca, moje Visoke Vlade, zbog
{ta sam malo marljiv za moje pakosnike, koji mi ~ini{e podvale omraziti
me i s mojim vladikom, uvjeren, da mi ho}e dobro, a i ja njemu.
Gospodo ~itaoci, ja sam zadovoljan {etati kroz Zadar meni mili grad,
a {etam ga s Vama gospodo, i sa ljubavlju Va{em kao ~ovjek vedra, ~ista,
po{tena i u ni`em okaljana ~ela; vedre, ~estite i po{tene du{e, srca i
karaktera, te kao revan, vredan i ljubljen sve{tenik od svoje bra}e,
prijatelja i znanaca, velim {etam, a {etam trijumfalno, na ukor mojim
poznatim mi zlobnicima, od kojieh neki noktima raste`u postav dobiti
nov~i}, neki se be{e spoljnim odli~ijama, a kopali su jamu nekome kao i
meni; ali im nije po{lo za rukom, i taj je u vlasti (razumjevam neke izvan
Zadra, koji me u svojoj zlobi i danas mrze), a ja pi{em i radim, pa ako}e
me i dalje zlobiti, neka im je prosto. Ali, o~eli~en g. g. ~itaoci bogatim
odzivom Va{im na ovo moje djelce, haran na tome plemenitome odzivu,
a tako isto i odazvav{oj mi se g. g. Benkov~anima, rodoljubivom g.
profesoru Raketi}u na ukazatoj mi blagonaklonosti, gotov sam sa ovim
preporu~iti se gospostvu Va{em, a ako bi i ubudu}e {to na{tampao tamo
u avgustu, septembru ili dalje, da me dospodo nezaboravite u
humanitarnosti Va{oj kao ~ovjeka koji ima volje da radi, da poma`e i da
odgaja i {koluje svoju djecu, dok se promjenu okolnosti zadanom mi
rije~ju: da }e se o meni mi{ljeti, u koje ime ostajem nazivlju}i se
gospostva Va{eg.
U Zadru, na Petrov-dan 1898.
Ponizni sluga i po{tovaoc
Jovan [ari}
sve{tenik
Iste godine u "Brankovom kolu", listu za zabavu, pouku i
kwi`evnost, vlasnika i urednika Paje Markovi}a Adamova, iz
Sremskih Karlovaca, izlazi prvi put pripovetka Stevana
Sremca "Pop ]ira i pop Spira", a Zmaj Jova u Novom Sadu, na
Tri Jerarha, u korist osnivawa zemqoradni~kih zadruga,
pozdravqa zvanice:

388

...Primte nu pozdrav s ovo malo re~i,

Prionte poslu, Bogu se mole}i,
Poradi sre}e va{eg doma, sela,
Bez ~ega pada sre}a Srpstva cela,
Metnite oklop na prsi juna~ke:
Di`ite, bra}o, zadruge te`a~ke!

Kraqevsko Srpsko Narodno Pozori{te u Beogradu imalo je

na repertoaru:
"Carica Milica", istorijska drama
"Maksim Crnojevi}", tragedija od Laze Kosti}a
"[ah kraqu", {aqiva igra (...u glavnim ulogama sestre
gospo|ice Hari{eve, koje imaju odli~nog u~iteqa i savesnog
prijateqa u licu g. m. Gavrilovi}a, time se s pravom mo`emo,
ispod wegova ~eki}a, samo ~emu dobrom nadati...)
Naredbom od 12. januara 1898. br. 79652 re{ilo je kr. Ugarsko
Ministarstvo trgovine, da po{tanski uredi u Hrvatskoj i
Slavoniji mogu primati i po{iqke sa naslovom }irilicom
napisani no samo za unutra{wi promet, odnosno unutar granica
Hrvatske i Slavonije... U sumwivim i parni~nim slu~ajevima
merodavan je samo latinicom pisani tekst.
Na jubilarnoj likovnoj izlo`bi u Be~u, izlo`ena je i slika
"Borba petlova", Paje Jovanovi}a, caru se dopala.
Na sednici profesora Velike [kole u Beogradu, 14. III.
1898. godine, Savet je jednoglasno odlu~io da se umoli Wegovo
Veli~anstvo, da se Velika [kola ove skup{tinske sesije
proglasi univerzitetom.

Iste godine Emil Zola pi{e poznati, osloba|aju}i ~lanak

"Optu`ujem", `ele}i da spase nevinog francuskog oficira
Alfreda Drajfusa od nepravedne optu`be za {pijuna`u.
U Francuskoj se okupqa gra|anska levica, intenzivno te~e
proces odvajawa crkve od dr`ave.

389

A je ne mogu da se uduprem re~ima Fran~eska Petrarke,

renesansnog pesnika, koje je [ari} naveo u svojoj posledwoj
kwizi:
"Ja govorim da bih rekao istinu, a ne iz mr`we i prezira
prema drugima".

390

16.

AKADEMIJA NAUKA

Gde se u ovom trenutku nalazi [ari}eva porodica i da li je na

okupu, ne zna se mnogo. U o~evom rukopisu nema nikakvih
podataka o tome. [ari} u svojim posledwim pismima bri`no i s
qubavqu navodi podatke o svojoj porodici, ali ne pi{e o tome gde
i kako `ivi itd.
Slede}ih nekoliko godina, oslobo|en obaveze da slu`buje u
jednom mestu i okolini, on }e se otisnuti daqe po Dalmaciji, sve
do Splita. Time }e zadovoqiti svoju staru qubav prema putovawu,
promenama i novim iskustvima.
Putuju}i po selima i posmatraju}i prirodne lepote krajeva
wegove rodne Dalmacije, vratila mu se stara `eqa za opisivawem
prirode, qudi i obi~aja. Tako nastaju wegovi istorijskogeografski ~lanci, puni podataka, zabavnih elemenata i pouke.
[ari} jo{ od rane mladosti prikupqa narodne pesme i
bele`i podatke o ~uvenim Srbima uskocima iz Ravnih Kotara,
~ija su juna~ka dela i vrline opevane u mnogobrojnim pesmama
takozvanog usko~kog ciklusa. Krvavi obra~uni s Turcima
predstavqaju jedno juna~ko "megdansko" doba u toku XVII i XVIII
veka, a wegovi najve}i junaci su: Stojan Jankovi}, Ilija
Smiqani}, Bajo Nikoli}-Pivqanin, i Vuk Mandu{i}, ~iju je

391

slavu i juna{tvo opevao Petar Petrovi}-Wego{ u "Gorskom

Vjencu", i mnogi drugi.
[ari}a je posebno interesovao lik hrabrog i ve{tog usko~kog
vojvode Stojana Jankovi}a, i o wemu po~iwe da pi{e dramu!
Letim brzo preko stranica lista "Karaxi}" iz 1899. godine,
~asopisa za srpski narodni `ivot, obi~aje i predawa, izdava~a i
urednika Tihomira R. \or|evi}a, profesora u~iteqske {kole u
Aleksincu. Tra`im [ari}ev potpis i prezime, i, onda pogled
slu~ajno zastane...
Medicinski obi~aji u Srba.
Spavawe Kad neko ne mo`e da spava, vaqa da o{i{a malo
dlake od ma~ke, pa da je mete na `ar i da se na onome dimu od dlaka
nakadi, pa }e spavati kao ma~ka (Aleksinac); ili da jede crna
luka (Soko Bawa).

U [ari}evom domu sre}an doga|aj bio je udaja najstarije

k}erke Milice, moje bake, koji se desio 26. novembra 1899. godine.
Baka Milici je tada bilo 28. godina, i za to vreme sigurno je bila
veoma stara udava~a. Koji je razlog bio za ovako zaka{wewe?
Verovatno ih je bilo vi{e: siroma{tvo, stalno seqakawe po
Srbiji, u Crnoj Gori i Dalmaciji, mnogobrojna porodica u kojoj je
ona bila najstarije `ensko dete koje je moralo da poma`e majci u
svim poslovima oko ku}e i mla|e dece, a i ocu u vo|ewu seoske
{kole. Majka Sofija sigurno nije mogla istovremeno sti}i na
sve strane, pogotovo {to se nikada nije odvajala i od svog
pedago{kog rada sa seoskom `enskom omladinom. Baka Milica se
udala za Marka Babca, carinskog slu`benika, rodom iz sela
[ibuqina, pod Velebitom, udaqenog 53 kilometra od Zadra u
pravcu Karlobaga. I pored izuzetno kasne udaje, Milica i Marko

392

imali su petoro dece, a brak im je bio dug i sre}an, kako je naveo

otac Pavle u svom rukopisu.
Nekako odmah posle udaje k}erke Milice, [ari} je oti{ao u
Bro}anac, kod Splita, i tamo ostao izvesno vreme. O tome
svedo~i i jedno wegovo sa~uvano pismo kojim se prvi put obra}a
Visokoj Akademiji Nauka u Beogradu.

Bro}anac-Klis-Spqet-Dalmacija
18 Aprila 1900
Visokoj Akademiji Nauka
Beograd
Ima 6 mjeseci da sam iza{ao u okolinu grada Spqeta, rodnog
mjesta cara Dioklecijana u znanstvenom istr`ivawu mjesta,
gradova i sela. Kao {to sam i 1888 godine u g. \or|evi}a
"Otaxbini" pisao "Priloge o poznavawu Dalmacije". Ovdje u
Bro}ancu zadr`a}u se do novembra mjeseca, te }u obi}i mnoga
sela, gradove i varo{i, te }u opisati prekrasni Klis, koji je
spojen sa istorijskom pro{lo{}u srpskom, kao i slavni Solin i
t.d. Da bih zadosta u~inio programu te Akademije Nauka, molim
dobrotu Upraviteqstva iste da mi ~im prije po{aqe {tampani
obrazac pitawa o sastavu opisa sela, onako, kako je to ve} odavno
bilo javqeno kroz listove, a pod atresom: Jovanu [ari}u,
Pravoslavnom sve{teniku, Bro}anac-Klis-Spljet-Dalmacija.
O nagradi za trud ne treba ni govoriti, budu}i je to ve} u
listovima nazna~eno. Da bi Ta Akademija unekoliko o meni
imala poznawa, prila`em taj "Poziv na pretplatu" iz koga }e se
samnom upoznati ako }e i u nekoliko, mole}i g. Presjednika
zgodom izraziti mi pozdrav g. ministru Vladanu \or|evi}u,
dobrome mome poo~imu Milanu Mili}evi}u, Vuka{inu
Petrovi}u, starim mojim prijateqima.
Na koji bilo na~in, o~ekujem odgovor radi moga ravnawa. Te
Akademije Nauka
Najponizniji sluga
Bro}anac,
Jovan [ari}
18/4 1900
sve{tenik, pjesnik i kwi`evnik
na Primorju

393

P.P. Imam rukopis dramu junaka Stojana Jankovi}a odobrena

za {tampu pok. [ap~aninom i A. Haxi}em i t.d. da li da je
po{aqem?

Sl. 114. [ari}evo pismo Aklademiji Nauka, od 18. aprila 1900. god.

Posle ne{to vi{e od dva meseca, [ari} pi{e jo{ jedno pismo
Akademiji Nauka, veoma neobi~no i puno interesantnih pitawa
na koja bismo i danas `eleli odgovor.

Visoka Kraqevska Akademijo!

Jo{ od januara bje{e mi se uplakala te{ka boca u jednome od
najmilijeh ~eda mojijeh. I danas se ne{to vrquda, no ipak sam
preduzeo radwu, da zadosta u~inim srpskoj du`nosti mojoj. Kako ja
do sad nisam radio na vrsti takovoj, eto {aqem na ugled selo
Bro}anac, pa ako budem pogodio `equ Akademije radova}u se, pa i
daqe raditi, budu}i da sam proputovao ve} neki sela i o wima

394

u~ino pribeqe{ke, te }u ih srediti, na ~isto prepisati i

poslati.
[aqem Fortisovu pjesmu iz wegove zbirke, koju spomiwe
vrijedni list "Karaxi}" u svesci za januar 1899 str. 7-8, a to s
toga, da se vidi kako su se Talijanci o nama zainteresirali kao
Srbima. Kako ja imam obe ~asti Fortisove {to je rijedkost, to }u
drugom zgodom {togod o istome progovoriti ako}e i ukratko, pa
onda donijeti u srpskome prevodu iz narodnog obi~aja po radwi
Fortisa i t.d.

Sl. 115. Drugo [ari}evo pismo Akademiji Nauka, od 20. jula 1900. god.

Vidio sam u listovima da tra`i ta Visoka Akademija natpisa

stanskijeh, to kako mi je poznato da ima sila Bo`ija u manastiru
Savini u Boki Kotorskoj od sila vladalaca srpskijeh, vladateqka
na epitrahiqima, kwigama, krstovima i t.d. i t.d. to bi dobro
bilo da dobrota te Akademije blagovoli produ`iti rad do prvoga
od godine; jer u samome manastiru Savini ima cijela dragocijenost, te od kraja Oktombra stavio bi se na raspolo`ewe Akademiji oti}i u Boku, ukoliko sam ja u pensiji, te gospodar po}i kuda

395

ho}u. No kako sam dao rije~ biti ovdje do oktombra, prije ne}u
mo}i u Boku, do~im nastojateq, koji mi je dobro poznat, ne}e
u~initi ni{ta, a imalo bi se dosta raditi. Sve dragocijenosti
starine ja sam pregledao natrag 16 godina i to se neda opisati
{ta na Savini ima. Neka mi Akademija po{aqe za putni tro{ak
po}i }u ja, a morao bi se baviti barem 6-7 dana mogu}e i zgodu
kakvu ~ekati, jer ko zna g. nastojateq da li }e se potrefiti kod
ku}e. ima stvari i po Dalmaciji, a osobito manastiru Krupi, u
gradu Skradinu, a za to treba odawa, truda i tro{ka, zato, ako je
to po voqi Akademiji, ja se stavqam na raspolo`ewe krajem
oktombra kada }u pokupiti ovdje moje pristojbe i onda mi biti na
voqu i}i kuda ho}u. Ja netra`im bog zna {ta, ve} {ta mi se dade, s
tim }u biti zadovoqan, a da bi pravedno bilo da mi se odazove
{to pospije{nije, potkrijepi}e i ta okolnost, {to sam ja tamo
bio i rukopolo`en, bio sve{tenik 9 godina, ovamo se opet vratio
kao Dalmatinac, gdje pi{em i radim, a otuda i izbijam koju
korist, budu}i da pensija nije neznam kakova, a da se stoji
skr{tenijeh ruku, nevidim razloga.
Da bih znao kako }e se radwa pla}ati, te i kao onaj, koji od te
strane po{to kad privre|ujem ako i ne kao pokojni Karaxi}, kome
sam pjesme u Zadru kao bogoslov pisa pok. Save Martinovi}a
Crnogorca, opet je dobra i mala korist. [to se ti~e M. Savine u
Boki, mo`e se Akademija i sama obratiti radi stvari koju sam
spomenuo, ina~e i kako reko, ja se stavqam na raspolo`ewe po}i u
Boku samo za mali tro{ak i rad izvr{iti, za koji }e mi
Akademija onda trud platiti, kada radwa bude ocjewena, a za
stalno, ona je dragocijena i to ne, recimo, na stotine, ve} na
hiqade; jer je istorija, koja je rijedka. Pritom, trebalo bi i
osoba da je poznata, kao {to sam ja poznati bio u Boki 15 godina
paroh i qubazan sa dobrim episkopom Petranovi}em.
Kao docenta onom {to sam prvi put poslao, ula`em ovdje i taj
{tampani prilog kao znak moga viskog po{tovawa Te Kraqevske
Akademije nazivqu}i se
Bro}anac-Klis-Spqet
Dalmacija, 20/7 1900.

Najponizniji sluga
Jovan [ari}
sve{. u penziji

P.P. Izviwavam se za hartiju, jer selo selo, dok se ne do|e do

zgode i do koje varo{i. Pi{e ~ovjek od 64 a domalo 65 godina
`ivota.
Prilog pismu:

396

PJESMA
iz zbirke
Abata Alberta Fortisa*
{tampana u Mlecima
1774 god.
(*Vrijedni nau~ewak talijanski natrag 126 godina, opisuju}i Dalmaciju,
pa i obi~aje, iznio je ovu pjesmu, koju ja ni u dlaku i ni~emu nisam dotakao da
joj ne bi {to natrunio. Donosim je Kraqevskoj Akademiji po onome {to
zaslu`ni list "Karaxi}" u svesci za januar 1899 god. str. 7-8. o Fortisu
govori, dobiv{i nekolike sveske "Karaxi}a" dobrotom g. prof. Tih.
\or|evi}a o Fortisu i wegovoj zbirci pjesama. Abat Fortis napisao je
dvije ~asti ovog djela, te izme|u ostaloga me|u obi~ajima na prvome mjestu
donio je ovu vrlo psihisti~ku pjesmu. Drugom prilikom progovori}u {togod
o Abatu Fortisu i donositi mu prevode iz obi~aja kod nas, ako to bide po
voqi Akademije i t.d.)

De' Costumi
Halostna pjesan za
plemenite
Asan-Aghinize

Scto se bjeli u gorje zelenoj?

Al-su snjezi, al su labudove?
Da-su snjezi vech-bi okopnili;
Labudove vech-bi poletjeli. (a)
Ni-su snjezi, niti-su Labudove;
Nego sciator Aghie Asan-Aghe.
On boluje u ranami gliutim.
Oblaziga mater, i sestriza;
A gliubovza od stida ne mogla.
Kad li-mu-je ranom boglie bilo,
Ter porua vjernoj gliubi svojoj:
Neekai-me u dvoru bjelomu,
Ni u dvoru, ni u rodu momu.
Kad Kaduna rijei razumila,
Josc-je jadna u toj misli slata.
Jeka stade kogna oko dvora;
I pobjexe Asan-Aghiniza,

397

Da vrat lomi kule niz penxere.

Za gnom teru dve chiere djevoike:
Vrati-nam-se, mila majko nascia;
Ni-je ovo babo Asan-Ago,
Vech daixa Pintorovich Bexe.
I vrati se Asan Aghiniza,
Ter se vjescia bratu oko vrata.
Da! moj brate, velike sramote!
Gdi-me saglie od petero dize!
Bexe mui: ne govori nista.
Vech-se mascia u xepe svione,
I vadi-gnoj Kgnigu oproschienja,
Da uzimgle podpuno viencanje, (b)
Da gres gnime majci u zatraghe.
Kad Kaduna Kgnigu prouila,
Dva-je sina u elo gliubila,
A dve chiere u rumena liza:
A s' malehnim u besicje sinkom
Odjeliti (c) nikako ne mogla.
Vech-je brataz za ruke uzeo,
I jedva-je sinkom rastavio:
Ter-je mechie k'sebi na kogniza,
S'gnome grede dvoru bjelomu.
U rodu je malo vrjeme stla,
Malo vrjeme, ne nedjegliu dana,
Dobra Kado, i od roda dobra,
Dobru Kadu prose sa svi strana;
Da najvechie Imocski Kadia. (d)
Kaduna-se bratu svome moli:
Aj, tako te ne xelila, bratzo! (e)
Ne moj mene davati za nikoga,
Da ne puza jadno serze moje
Gledajuchi sirotize svoje.
Ali Bexe ne hajasce nista,
Vech-gnu daje Imoskome Kadii.
Josc Kaduna bratu se mogliasce,
Da gnoj pisce listak bjele knighe,
Da-je saglie Imoskome Kadii.
"Djevojka te ljepo pozdravghiasce,
"A u Kgnigi ljepo te mogliasce,
"Kad pokupisc gospodu Svatove

398

"Dug podklinvaz nosi na djevojku;

"Kada bude Aghi mimodvora,
"Neg-nevidi sirotice svoje."
Kad Kadii bjela kgniga doge
Gospodu-je Svate pokupio.

Sl. 116. [ari}ev prepis pesme "Hasanaginica"

Svate kuppi grede do djevoiku,

Dobro Svati dosli do djevoike,
I zdravo-se povratili s'gnome.
A kad bili Aghi mimo dvora,
Dve-je chierze s'penxera gledaju,
A dva sina prid-gnu izhogiaju,
Tere svojoj majci govoriaju:
Vrati-nam se, mila majko nascia,
Da mi tebe uximati damo (f)
Kad to ula Asan-Aghiniza,
Starischini Svatov govorila:

399

Bogom, brate Svatov Starescina

Ustavimi Kogna uza dvora.
Da darujem sirotice moje.
Ustavise Kogna uza dvora,
Svoju dizu ljepo darivala.
Svakom sinku nagve pozlachene,
Svakoj chieri oku da pogliane;
A malomu u besicje sinku
Gnemu saglie uboske hagline
A to gleda Junak Asan-Ago;
Ter dozivglje do dva sina svoja:
Hodte amo, sirotize moje,
Kad-se nechie smilovati na vas
Majka vascia, serza argiaskoga:
Kad to ula Asan-Aghiniza,
Bjelim licem u zemgliu udarila;
U putu je s'dusciom rastavila
Od xalosti gledajuch sirota (g).
[ari}evo pismo Akademija dostavqa svom ~lanu, Upravniku
Geografskog Zavoda, profesoru Univerziteta u Beogradu,
osniva~u srpske geografske nauke i nau~niku svetskog glasa,
Jovanu Cviji}u koji s wim stupa u vezu. Oni se dopisuju, a to
saznajemo, na`alost, samo iz jo{ jednog [ari}evog pisma iz 1901.
godine, koje se ~uva u Srpskoj Akademiji Nauka i Umetnosti.

Vrlom i Rodoqubivom G.
Upravniku Geografskog Zavoda
Dr. J. Cviji}u
Beograd
Primio sam patriotsko pismo dobrote Va{e pod danom 2 maja
ove 1901. godi. i razabrao dobro o ~emu mi pi{ete. Februara 26,
ugasila mi se najmilija zvijezda moga doma}ega neba, 17 1/2 godina
joj `ivota. Kako u Zadru treba kupiti zemqi{te, gdje mi je
an|el~e moje sahraweno, a onda sam nakan podi}i joj mramornu
plo~u, natpis i t.d., {to }e me stati novca, zato sam malo urgirao
za novce, je da bi iz te mile zemqe prispjela para kao amanet

400

spomen, milome an|el~etu mome, modelu qepote, dobrote,

smjernosti, krotkosti, blagosti i t.d. Da bi i bratska para iz one
majke zemqe, u kojoj sam se rukopolo`io, u{la u o`alo{}enu
`equ tu`noga i `alostnoga moga roditeqskoga srca, pisao sam za
ono odre|enih mi dinara, {to evo ponavqam molbom; da bi mi se
po mogu}stvu to u~inilo prije kraja ovoga mjeseca, a i pru`io mi
se honorar i za opis Ubala (?), Radomi}a i Vu~evice. To {to mi
se po{aqe, to ne}e biti pare, ve} dragocjenost i najsvetiji
amanet ~edancetu mome, dolaze}i iz zemqe mile moje bra}e, zbog
{ta se obra}am dobroti Va{oj sa ovom najtoplijom molbom, da mi
se stvar u rije~i stoje}i blagovoli preporu~iti Kraqevskoj
Akademiji objasnewem prigode i roditeqske `eqe.

Sl. 117. Drugo [ari}evo pismo Jovanu Cviji}u iz Radu~i}a-Knin,

9. maja 1901. godine

^itam iz listova o vrloj Kraqici Dragoj, {to nam je te{ko

dirnulo na{a srca sviju nas u Dalmaciji. Dok smo djelili radost
`enidbe, oslobo|ene bra}e lanaca i te{ke tavnice; dok su se
pjesnici spremali a neki ve} i pjesmu novoro|en~etu spjevali, a
kad tamo, a telegrami po listovima lete o qe~nicima iz Rusije
pregledaju}i vrlu Kraqicu Dragu. Pi{ite mi za velikoga Boga,
ili naredite g. pisaru odma da mi pi{e {ta je od majke srpske,
kwi`evnice i obo`avateqke srpskoga naroda. Hvala miloj mi
dobroti Va{oj na bratskome srpskom pozdravu, na koji primite i
Vi moj najsrda~niji odpozdrav, mole}i dobrotu Va{u zgodom

401

pozdraviti mi moga vrloga poo~ima Milana Mili}evi}a, g. Qubu

Kaqevi}a i Vuka{ina Petrovi}a, kod koga sam bio redoviti
dopisnik u listu mu "Jedinstvu".
Posla}u sliku Smiqani} Ilije, po{to zgotovim opis mu po
`eqi, {to }e trebati vremena, kada zahtjevate op{irno, te onda
zato treba prikupiti i gradiva. ^ujete li {to o mojoj drami:
"Stojan Jankovi}". ^ini mi se da }e mi po}i za rukom dobiti i
kopiju ori|inala junaka Stojana Jankovi}a.
Primite bratski srpski pozdrav od dobrote Va{e
Radu~i}-Knin
Dalmacija, 9 maja 1901.

Jovana [ari}a

Sl. 118. Jovan Cviji} (1865-1927)

To je bilo sve {to sam na{ao u dana{woj Akademiji Nauka i

umetnosti.
[ari} je te 1900. godine, do~ekao i svog prvog unuka Nikolu,
sina Marka i Milice Babac. K}erka Milica }e mu podariti jo{
~etvoro unu~adi, Darinku, Jovana, Pavla i Svetozara.
[ari}eva k}erka Dragiwa udaje se 1904. godine za Stevana
Brki}a, uva`enog trgovca iz Obrovca. Posle nepune godine dana
sre}nog braka, ona na poro|aju umire, ostaviv{i za sobom sina
Nikolu.

402

I taj udarac mora}e na preboli, pi{e otac Pavle, ve} ostareli Jovan
[ari} pred kraj svog napa}enog `ivota. @ena mu Sofija sve to, kao i
ranije, stoi~ki podnosi, pru`aju}i mu utehu do posledweg trenutka, za
qubav jo{ preostale dece: u~iteqa Milenka, k}erke Milice Babac i jo{
neudate k}erke Darinke.
Cela porodica Jovana [ari}a, osim Milice koja preko Makarske,
Knina i Benkovca, napokon polazi u Zadar sa svojom porodicom, nalazi se
na okupu u Bukovi}u kod Benkovca, kod sina u~iteqa Milenka kome se
rodila k}i Bosiqka, a kasnije i k}i Smiqa.
Uslovi `ivota su ne{to boqi nego u Cerawama, ali je [ari} ve}
premoren od `ivota...
U zimu 1905. godine, nasvr{io je 69. godina (u to vreme iznad proseka
godina `ivota). Bio je jo{ `eqan putovawa, ma da ga je fizi~ka snaga
o~igledno sve vi{e napu{tala. Ubrzo posle jednog nazeba i kra}eg
bolovawa, [ari} je, iznenada, preminuo u zoru 28. novembra 1905. godine
u Bukovi}u.
Tako je prestalo da kuca srce plemenitog oca, sve{tenika, u~iteqa i
neumornog borca i radnika, koji je ulagao sve svoje snage od najranije
mladosti pa do kraja `ivota, za preporod i slobodu srpskog naroda.
Borio se sr~ano, odva`no i fer sa svojim protivnicima...
Svojim skromnim ali neumornim naporima, pod veoma te{kim
uslovima, [ari} je znatno doprineo, pored drugih neimara, na
upoznavawu i zbli`avawu na{ih naroda, ba{ u ono vreme kada su strane
mra~ne sile Rima i Be~a ulagale najve}e i bezobzirne napore na
wihovom razjediwavawu, otu|ivawu i mr`wi.

403

17.

SOFIJA I JOVAN

Posle [ari}eve smrti, wegova `ena Sofija, pi{e otac Pavle, u 59.
godini `ivota, dosta namu~ena i iznemogla, produ`ila je svoj skroman
`ivot dosta povu~eno, borave}i, u glavnom, u sredini svoje preostale
dece: sina Milenka, u~iteqa, a kada je udala i posledwu k}er Darinku za
popa Jovu [olaju, 1914. godine, prelazi kod k}eri Milice.
Za vreme Prvog svetskog rata, Sofija je boravila u Zadru kod k}erke
Milice, okru`ena qubavqu wenih unu~adi. Dobro poznata po svom mu`u
Jovanu [ari}u, u`ivala je veliki ugled u porodici i izvan we. Zbog
svojih naprednih i slobodoumnih politi~kih ideja imala je odabrani krug
uglednih prijateqa. Me|u ovim naro~ito se isticala porodica
profesora Vicka Martinisa sa Visa, kao i novinara \ive Vi{i}a. Sa
wima je Sofija ili "Srbijanka", kako su je zvali iz milo{te, tuma~ila
napredne politi~ke ideje u Srbiji i proricala siguran pobedonosni
ishod rata koji je od 1914. do 1918. godine, svom `estinom besneo nad
Srbijom i Balkanom, kao i u ~itavoj Evropi. Verovala je u skoro i sigurno
ujediwewe svih na{ih na-roda u jedinstvenu dr`avnu celinu, ma{tala o
ujediwewu svih Ju`nih Slovena. Ona je veoma impresivno delovala na
svoju okolinu koja je bila daleko {ira od kruga porodice ili prijateqa.
Posle zavr{etka rata, boravila je kod svoje najmla|e k}erke Darinke
i Strmici i wenom decom Angelinom, Radomirom, Du{ankom i Nevenkom.
Povremeno je bila i kod sina Milenka, koga je progonila ista zla sudbina
siroma{nog lutalice, kao i wegovog oca. Sa `enom i dvoje dece (Smiqom
i Bosiqkom), tumarao je po istim onim zabitim selima Dalmacije u kojima
je slu`bovao wegov otac... I onda kada mu je k}i Smiqa poha|ala
u~iteqsku {kolu u [ibeniku, morala je putovati svakog dana parobrodom
za [ibenik, ~as iz Tijesnog, ~as iz Zatona. Za Milenka [ari}a, u~iteqa,
sina zaslu`nog mu oca Jovana [ari}a nije bilo boqeg mesta. Kraj svoje
slu`be do~ekao je u selu Zaton, a umro u [ibeniku 1931. godine.
Sofija }e morati podnositi jo{ nemilih `rtava. Pre`ive}e udar koji
}e sna}i wenu k}er Milicu kada joj je poginuto sin Jovan, u~enik V
razreda gimnazije, u avgustu 1919. godine. On se nalazio na letovawu u
Obrovcu kod rodbine Stevana Brki}a. Kupaju}i se u reci Zrmawi i voze}i
se u ~amcu, pogodilo ga je zrno iz karabina jednog italijanskog
karabiwera.

404

U o~evoj crnoj plasti~noj ta{ni prona{ao sam jedan sasvim

mali komad presavijenog papira koji je bri`qivo krio u svojoj
sredi mali ise~ak iz novina "Novo doba", od 22. avgusta 1919.
godine. Na presavijenom papiru otac je napisao: "Novinska vest o
pogibiji brata Jove".
Talijanski vojnik ubio |aka hicem iz pu{ke. Javqa nam
prijateq iz Dalmacije: Dne 21. ov. mj. ubio je u Obrovcu kod Zadra
jedan talijanski vojnik hicem iz pu{ke |aka pete gimnazije Jovu
Babca (otac podvukao crvenom olovkom, prim. autora). Babac je
bio do{ao u Obrovac na poziv nekolicine |aka, koji su ga
umolili, da ih pripravi za ispit. Spomenutoga dana po{li su
|aci zajedno na kupawe. Kada su se vra}ali sa kupawa plove}i u
~amcu niz Zrmawu, prasnuo je nenadano hitac iz pu{ke i tane
pogodilo nesretnog Jovu upravo u srce. Hitac je ispalio jedan
talijanski vojnik rije{en optu`be, budu}i da je izjavio, da nije
naumice pucao, nego da je pu{ka sastavila, kada je wome tukao
mazgu, koja nije htjela da ide. Me|utim stanovnici Obrovca ne
vjeruju u tu obranu tvrde}i, da je sasvim iskqu~eno da bi tane
slu~ajno moglo doprijeti do rijeke, koja le`i vrlo nisko.
Talijanske vlasti, koje su vodile istragu, svakako su bile
pristrasne, jer se radi o smrti jednog Jugoslovena. Nastradali
Babac bio je vanredno talentiran mladi}, koji je u krugu svojih
drugova bio vrlo omilio.

U ~amcu je za veslom bio Nikola (Niko) Brki}, sin Stevana

Brki}a, Jovin ro|ak i vr{wak iz {kole. Sedeo je ispred Jovana, i
u trenutku kada je pu{ka opalila, Niko je povukao veslo kroz
vodu i nagnuo se, tako da je zrno proletelo preko wegovog ramena
i na{lo put do Jovinog srca. ^ika Niko, penzionisani profesor
ekonomije, krepki starac i otac k}erki Dragane i Tawe, do 1986.
godine (kada je iza{lo prvo izdawe ove kwige), `iveo je u
Beogradu, a zatim oti{ao kod k}erke Dragane u Kanadu.

405
Nikada Milica, na{a plemenita majka, pi{e otac Pavle, nije mogla
da zaboravi ovu tragediju. Nosila je crninu i uvek povu~ena bila sve do
kraja `ivota...
Dva meseca posle tog udesa, iznenada umire i Sofijina k}i Darinka,
udata za sve{tenika Jovana [olaju, u selu Strumici kod Knina.
Sve{tenik [olaja se skrivao u {umi, zbog pru`awa oru`anog otpora
italijanskoj vojnoj okupaciji Zadra i okoline, i nije mogao da omogu}i
hitnu lekarsku pomo} svojoj supruzi koja se nalazila na poro|aju bez
ikakve za{tite. Tako je baka Sofija ostala da neguje wihovu decu
Angelinu, Radomira, Du{anku i novoro|en~e Nevenku. Kada se [olaja
ponovo o`enio, Sofija se nastanila kod k}erka Milice u [ibeniku, koja
je pre{la iz Zadra kao i mnogi drugi Srbi i rodoqubi, posle predaje
grada Italiji.

U [ibeniku je bila zbrinuta i sretna. Ostvario joj se wen

najomiqeniji san da joj jedan od unuka, Pavle, prvi krene u Srbiju,
stupaju}i u Vojnu Akademiju septembra 1923. godine, da bi kasnije
za wim krenuli u Beograd i najstariji Milicin sin Nikola na
studije medicine, a za wim Darinka i Svetozar.
Na{a baka, nana, kako smo je mi deca zvali, bila je prema svima nama
unucima veoma ne`na, plemenita i jako dobra. Nikada nikoga nije
udarila niti grdila. Imala je veliko strpqewe i u`ivala je veliki
autoritet sviju pa i nas nesta{ne dece. Davala nam je srda~ne, mudre i
korisne savete. Uvek nas je oslovqavala sa: "rano moja" i "du{o moja"...

Takva je bila [ari}eva `ena, supruga, drug u `ivotu, baka i

prabaka, mo`da veoma potreban savetnik i tra~ak svetlosti
kojim se sada mo`e osvetliti lik glavnog junaka pradede Jovana
[ari}a.

Jovan [ari} nije bio samostalan mislilac. Wegovo delo je

~isto prakti~no. Kao prosvetiteqski popularni pisac, koristio
se op{teprihva}enim idejama prosvetiteqstva savremenog
evropskog racionalizma i romantizma, pome{anim sa moralnim
vrednostima srpskog pravoslavqa. Pred o~ima je uvek imao

406

stvarne prilike i prakti~ne potrebe srpskog naroda, uvek sa

otvorenom i iskrenom kritikom, predlozima i savetima.
Ponesen velikom qubavqu prema svome narodu, uporno{}u,
zadivquju}im samopo`rtvovawem, nau~nim `arom i
odu{evqewem, [ari} je pisao novinske i stru~ne ~lanke, izdavao
novine i pisao zabavne i pou~ne kwige, i svojom javnom
delatno{}u doprineo op{tem napretku i slavi srspog naroda.
Wegov osnovni ciq je da se `ivot korisno utro{i. Wegovo
osnovno ose}awe je qubav prema istini i potreba da se `ivi
prema istini. U svom posledwem radu "Stogodi{wica pada
republike Mleta~ke" (1898), citira Petrarku:
"Io parlo per ver dire, Non per odio d' altrui ne per disprezzo ", "Ja
govorim da bih rekao istinu, a ne iz mr`we i prezira prema
drugima".
[ari} uvi|a koliko zla dolazi od zabluda, praznoverica i
neznawa. On }e zbog toga celog `ivota deliti savete svom narodu.
Dobiv{i prvo zaposlewe kao u~iteq u Srbiji, [ari}u je
`ivotni ciq bio prosveta: vaspitawe i pedago{ki rad sa
omladinom i starijima. Ceo `ivot proveo je kao vaspita~ i
narodni u~iteq u Srbiji, Crnoj Gori i Dalmaciji, a kao
prosvetni organizator u Srbiji, u Svilajncu. Svi wegovi ~lanci
i kwige imaju vaspitni i predago{ki karakter. Mislio je i na
vapitawe `enske dece. Narod se ne mo`e podi}i ako `ene ostaju u
"prostoti i varvarstvu".
Kao pravoslavni u~iteq i sve{tenik u svojoj rodnoj
Dalmaciji, u toku celog `ivota bio je izlo`en surovom verskom
progawawu. Zato se zalagao za versku ravnopravnost i
toleranciju. Nije bio za organizacionu reformu svoje crkve, ali

407

se zalagao protiv zloupotrebe crkve, wenog dogmatizma i

fanatizma, za veli~awe hri{}anskih vrlina i morala. Crkva
treba da sjediwuje qude, a ne da ih mr`wama razjediwuje.
[ari}eve politi~ke ideje nisu u sukobu sa vla{}u i cenzurom.
On je za monarhiju sa prosve}enim, pravdoqubivim, mudrim i
dobrim vladaocem, koji }e zemqi biti ono {to je dobar doma}in u
ku}i: vladati po ustavu i zakonu, umesto nasiqa, nereda i
nepravde, ujediniti sve Srbe i obezbediti mir, sigurnost i
pravdu.
[ari}evo srpsko rodoqubqe ima verski karakter. To je
pravoslavno svetosavsko rodoqubqe. Probu|ena nacionalna
svest (1848) otkriva da Srbi u Vojvodini, Srbiji, Crnoj Gori,
Bosni i Hercegovini i Dalmaciji `ive svojim podeqenim
`ivotima i izme|u sebe nemaju skoro nikakve veze; svest o
narodnoj zajednici gotovo ne postoji. @ive}i u skoro svim
krajevima gde `ivi srpski narod, na licu mesta stekao je utisak
da je to jedan isti narod. Neprekidno se zalagao za bratsko
jedinstvo bez obzira na versku podelu, a osu|ivao je iskqu~ivost
i mr`wu prema drugim narodima.
[ari} je imao visoko mi{qewe prema svom narodu, slavnoj
srpskoj naciji. Divio joj se i veli~ao wene snage, wenu juna~ku
pro{lost i duhovno jedinstvo u veri. Svoju drugu kwigu "Narodni
prijateq, ili mali revizor na{ih svrha", pisanu u Crnoj Gori i
objavqenu u Zadru 1875. godine, [ari} posve}uje svom narodu:
"Dragi narode... jer si samo Ti svakome i otac i majka... Narode
mili!... ve} se mnogo radujem {to se dikom mogu zvati, da sam jedna
mala klica krijepkoga stabla Tvoga... Narode moj plemeniti!" U
istoj kwizi neka poglavqa nose naziv: Koje su na{e du`nosti?, O
gajewu narodnog ose}aja, O wegovawu materweg jezika, O slogi i

408

narodnom jedinstvu, O narodnoj prosveti, O na{em zlu moralnoj

pokvarenosti: "Danas u Srbiji ni~esa toliko ne}e{ na}i, koliko
pokvarenosti i moralnog razvrata...", i sadr`e sve najva`nije
teme kojima }e se [ari} baviti kao pisac i prosvetiteq.

S najve}im po{tovawem spomiwao je Ivana Gunduli}a, J.

Mu{ickog, [trosmajera, Qubomira Nenadovi}a, Simu
Milutinovi}a, Jovana Sunde~i}a, Jovana St. Popovi}a, Zmaj-Jovu
Jovanovi}a, Stojana Novakovi}a, Vuka Karaxi}a, Vojislava
Ili}a, Branka Radi~evi}a, Petra Petrovi}a-Wego{a, vladike
Mihaila, Gerasima Petranovi}a i Nikodima Mila{a, od kojih su
mnogi bili wegovi uzori.
Iako ga ne spomiwe direktno, [ari} je nastavio ideje
Dositeja Obradovi}a o {irokom srpskom nacionalizmu, narodnoj
celini Srba svih krajeva, bez obzira na mesto gde `ive i na
dr`ave kojima pripadaju. Vera ne opredequje narodnost, ve} jezik
i krv: isto su tako Srbi i katolici i muslimani.
[ari} se u toku {kolovawa u Dalmaciji slu`io
crkvenoslovenskim (ruskoslovenskim) jezikom pome{anim sa
narodnim jezikom. U to vreme, u Dalmaciji se lepo i skladno
govorilo srpski. Ovo se u wegovim prvim ~lancima u beogradskom
listu "Svetovid" jasno vidi. ^itaju}i i ostale beogradske
listove i ~lanke drugih beogradskih novinara i dopisnika iz
Srbije, postepeno se uo~ava da u pisawu za novine i u
kwi`evnosti sve vi{e preovla|uje narodni jezik kojim su pisali
Dositej Obradovi} i Vuk Karaxi}.
Wegova glavna ideja je biti koristan srpskoj omladini i
srpskom narodu. Uo~iv{i ogroman zna~aj prosvete, on ne `eli da

409

pi{e li~na originalna dela u kojima }e izraziti sebe, osim u

retkim stihovima gde gotovo stidqivo progovara kao romanti~ni
lirski pesnik. Wegove kwige su jedna vrsta dopunskih bukvara i
uxbenika. [ari} se obra}a sa govornice naj{iroj publici, celoj
srpskoj naciji, i trudi se da bude {to pristojniji i razumqiviji.
Pod uticajem Vukovog nacionalnog romantizma, [ari}
racionalno i nau~no zasnovano razmi{qawe ponekad zamewuje
ose}awima, ma{tawima i sawarijama; tradicija zamewuje
reforme, kult pro{losti zamewuje kult budu}nosti. U svojoj
prvoj kwizi o velikanima srpske istorije, "Djela slavnih qudi"
(objavqene u Srbiji, 1868), oslawa se na narodnu poeziju i wene
epske junake, i u woj tra`i izvor mudrosti, svu etiku i estetiku.
U toku pisawa, [ari} je pravio gramati~ke gre{ke, koje su
bile ~este i kod ostalih pisaca i novinara tog vremena. Primena
pravopisa \ure Dani~i}a jo{ je u toku. Wegove re~enice katkada
su nerazumqive. Interpunkcija mu nije uvek sigurna. Ali, iz
wegovih tekstova jasno izbija misao, tema, problem, re{ewe.
Spontano se pojavquju narodne izreke, kao i apstraktne
formulacije i strani pojmovi.
Stil [ari}evog pisawa je neposredan, prirodan i razumqiv.
Svoja izlagawa uvek argumentuje konkretnim primerima, imenima
i brojevima. U wegovom pisawu ima izvesne dobrodu{nosti i
srda~nosti, mada preteruje u opisivawu materijalnih te{ko}a
svog stale`a i svojih porodi~nih ali retko li~nih problema. On
se ~itaocu obra}a bratskom, gotovo o~inskom ne`no{}u, uvek
iskren, dobro}udan, samokriti~an, ponizan i skroman.
Istovremeno, odjednom, kao lava iz vulkana pokuqa sna`na
erupcija strasti i neobuzdanog temperamenta, ali, samo za
trenutak.

410

[ari} nije bio klasi~an pisac-kwi`evnik; on je, pre svega,

bio izve{ta~, hroni~ar, propagator, pedagog, u~iteq i savetnik.
Kao zabavqa~, [ari} u svojim ~asopisima-kwigama magazinskog
tipa uneo je vesele {ale i anegdote. ^ak i politi~ke i dru{tvene
teme ponekad je gledao sa ironi~no vedre strane...

Da li je to sve? Mo`da je ovaj moj zakqu~ak o pradedi Jovanu

[ari}u {tur i nedore~en. Ako je tako, predla`em da za sada
ostanu zapam}ene wegove re~i:

...A ako bi i ubudu}e {to {tampao u avgustu, septembru ili

daqem da me gospodo nezaboravite u humanitarnosti Va{oj kao
~ovjeka koji ima voqe da radi, da poma`e, i da odgaja i {koluje
svoju djecu, dok se promjenu okolnosti zadanom mi rije~ju: da }e se
o meni mi{qeti, u koje ime ostajem nazivqu}i se gospostva
Va{eg, ponozni sluga i po{tovaoc Jovan [ari}, sve{tenik...
Neka mi bude dozvoqeno da dodam: pjesnik i kwi`evnik na
Primorju.
Broj 11

Zadar, Novembra 1905.

Godina XIII

GLASNIK
Pravoslavne Dalmatinske crkve
str. 175/176
Crkvene vjesti
+ Jerej Jovan [ari} preselio se u Bukovi}u (kod Benkovca) u
vje~ni `ivot dana 28. nov. o. g. u 69. godini `ivota.
Pokojnik se rodio u Skradinu 4. XII. 1836. godine. Poslije
osnovne {kole svr{io je klirikalnu {kolu u Zadru.
Rukopolo`en je za |akona 6. sept. 1864., a 2. dec. iste godine za

411

prezvitera. Obavqao je sve{teni~ku slu`bu najprije u Srbiji,

zatim bude primqen u eparhiju Bokokotorsku, gdje mu je povjerena
bila slu`ba u Kutima. Najposlije izvoli pre}i u eparhiju
dalmatinsku i bude postavqen za paroha u Cerawama, gdje je i
umirovqen bio.
Pokojni jerej [ari} bio je qubazan. Bavio se kwigom, i prema
svojim silama radio je dosta.
Uz sau~e{}a, sve{tenstva i mnogobrojnog naroda bili su
sve~ano opojeni i predani materi zemqi smrtni ostaci jereja
Jovana. Bog mu du{u pomilovao, a vje~na mu uspomena me|u bra}om
i prijateqima.

Sl. 119. Crkva na grobqu u Bukovi}u kod Benkovca gde je sahrawen

sve{tenik Jovan [ari}
Tako se ugasio dom [ari}a, ostale su samo nezaboravne i najlep{e
uspomene, kako kod nas brojnih ~lanova porodice, tako i kod svih onih
koji su osobito cenili, po{tovali i voleli sve{tenika Jovana [ari}a i
wegovu suprugu.

Ovako je otac Pavle zavr{io svoj rukopis, datiraju}i ga sa

1973. godinom i potpisom: unuk Pavle M. Babac, kao da je pisao
neku bajku sa romanti~nim likovima i melodramskim zapletom, u

412

kojoj su weni junaci bili plemeniti i hrabri, i na kraju `iveli

dugo i sre}no, imali brojnu porodicu i svi su ih mnogo voleli i
po{tovali.
Sada kada sam i ja do{ao do kraja, kao da vi{e razumem oca
za{to nije `eleo da pi{e o neprijatnim doga|ajima i lo{im
osobinama junaka. Kao da je po svaku cenu `eleo da lak{e do|e do
moralne pouke, ~istije do uzora. Sentimentalan prema drugima, a
hrabar prema sebi, otac je za nas jedino bajku mogao ostaviti,
~uvaju}i istinu u sebi. Da li je bio u pravu? Za wega je kraj uvek
bio lep{i kada bi sve{etak bio sre}an. U tome je zaista bio
dosledan.
^itaju}i [ari}ev zvani~an nekrolog, prosto ne verujem
svojim o~ima. Zar je mogu}e da se jedan tako bogat, kreativan i
uzbudqiv `ivot mo`e toliko osiroma{iti re~ima. [ta zna~i,
"bio je qubazan, bavio se kwigom i prema svojim silama radio je
dosta"? Gde je delo? Gde je ~ovek? Gde je bajka sa obaveznim
krajem, u kojoj su junaci `iveli od svih slavqeni, sre}no i do
veka!? Jer u interesu pravde, ponekad je korisno i lepo kad se
pokrene prst preko prazne stranice kwige `ivota.

Marko P. Babac
praunuk Jovana [ari}a

U Beogradu
Na Sretewe, 2005.

413

BIBLIOGRAFIJA
"Svetovid", ~lanci u listu, Beograd, 1867.
"Djela slavnih qudi", kwiga, Beograd, 1868,
"Jedinstvo", ~lanci u listu, Beograd, 1870/71
"Resavski po{tono{a", list, urednik, izdava~ i pisac,
Svilajnac, 1871.
"Narodni prijateq" (ili mali revizor na{ih svrha), kwiga,
Zadar, 1875.
"Prilozi za poznavawe Dalmacije", u "Otaxbini", prvi deo,
Beograd, 1875; drugi deo - "Skradin, wegova
istorija i okolina", 1882.
"Boka Kotorska" (mali zabavnik za srpsku mlade`), kwiga,
Novi Sad, 1882.
"Dvije poslanice dvaju episkopa dalmatinskih", pod
pseudonimom J.P.S. - kwiga-rasprava u dva
nastavka, "Hri{}anski vjesnik", Beograd, 1894.
"Crkva i {kola", esej u sedam nastavaka, "BosanskoHercegova~ki isto~nik", 1896/97.
"Stogodi{wica pada republike Mleta~ke", kwiga, Zadar,
1898.

413

SADR@AJ
Strana:
I.
1. RAZLOG .......................................................................

2. VREME ......................................................................... 9
3. PISMA ........................................................................ 34
4. MLADOST I [KOLOVAWE ............................. 52
II.
5. PUT U SRBIJU ...................................................... . 59
6. SVE[TENIK I NOVINAR ..............................

73

III.
7. "DJELA SLAVNIH QUDI" ............................... 104
IV.
8. "RESAVSKI PO[TONO[A" ............................ 171
9. "NARODNI PRIJATEQ" ..................................... 215.
V.
10. "KWI@EVNI ZABAVNIK" .............................. 252.
11. PAROH CERAWSKI ............................................. 286.
VI.
12. "DVIJE POSLANICE" ....................................... 315.
13. "CRKVA I [KOLA" ............................................. 342.
14. BOL U DU[I ..........................................................

371.

VII.
15. SVE[TENIK U PENZIJI ................................ 380.
16. AKADEMIJA NAUKA ..........................................

390.

17. SOFIJA I JOVAN ...............................................

403.

BIBLIOGRAFIJA ...........................................

413.