LICA:

Ignjat Glembaj - bankar, vlasnik korporacije Glembay Ltd. 69 godina

barunica arlota Kasteli-Glembaj - Ignjatova druga legitimna supruga, 45
godina
Leon Glembaj - sin Ignjata i prve supruge roene Danijeli , doktor filozofije,
akademski slikar, 38 godina
Angelika Glembaj - udovica starijeg Ignjatovog sina Ivana, roena barunica
Beatris Zigmundovi, sada asna sestra, 29 godina
Puba Fabrici-Glembaj doktor prava, porodini advokat i pravni savjetnik
korporacije Glembaj Ltd. 28 godina
Paula Altman doktor medicine, porodini ljekar porodice Glembaj, 51 godina
Alojzije Silberbrant doktor teologije i filozofije, ispovjednik barunice Kasteli i
mentor njenog sina, svetenik, 39 godina
Oliver Glembaj - sin Ignjata i barunice Kasteli, delikvent i narkoman, 17 godina
Zbiva se jedne noi, kasnog ljeta, 2013. Godine. Prvi in u noi izmeu jedan i
pola tri. Drugi in izmeu pola tri i pola etiri. Trei in oko pet.
IN PRVI
Crveni salon a na zidovima salona oko petnaest portreta gospode Glembajevih.
Marijaterezijanski, ampir i bidermajer. itav je stan bogato rasvijetljen. Kasno je.
Gosti odlaze, u pozadini se uje kretanje, amor gostiju, muzika i smijeh, a na
sceni Angelika. Uz nju stoji Leon Glembaj.
LEON: Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatris, nevjerovatno mutno.
Postoje dva stabla ljudske spoznaje, koja moda proizlaze iz jednog zajednikog,
ali nama nepoznatog korijena: ulnost i razum. Prvim od njih stvari primamo, a
drugim zamiljamo. ulnost i razum. Da! (mala pauza) A ja, to vie slikam, sve
sam vie uvjeren da je Da Vini potpuno u pravu: stvar se moe precizno odrediti
samo apstraktnom matematikom koordinacijom. I, eto, to je moja unutranje
sukobljavanje : umjesto da sam matematiar, ja slikam. S tim raskolom u sebi,
to moe ovjek postii vie od diletantizma?
ANGELIKA: Leone, nemoj se nai uvrijeen, ja ne mogu da se otmem impresiji, da
ti mnogo pretjeruje u rijeima!Razlika izmeu jedne jasne i jedne nejasne
predstave samo je u logici, a ne u sadraju, a u stvarnu istinu moe se ui samo
srcem, Leone, samo srcem: logikom ili duhovitim rijeima nikako!
LEON: Preostaje nam dakle qualitas occulta? (lat. - tajna kvaliteta)
ANGELIKA: Da, qualitas occulta, ja se ne bojim te rijei! Ako ti misli da je tvoje
slikanje logino poniranje u to transcendentalno neto izvan naega Ja, ti se
vara, Leone! Tu se razumom ne moe nita! Danas se to zove intuicija, a nekada
se zvalo qualitas occulta!

LEON: To sve mirie po klerikalnom sumporu, Beatris! U ovakvom svijetu ivjeti je

jeftino. To su hiljadugodinji propisani pogledi; ta je tvoja sestrinska kostimirana
hijerarhija oklopljena: vi ivite u crkvenoj tvravi jedne verbalne lai: qualitas
occulta! I danas, u vrijeme palete infantilizma, u vrijeme bezbonog seksistikog
marketinga i materijalizma, pop-kulture, kvazikulture, kleati s krunicom u ruci
pognute glave, moglo bi se doista rei da je to pseudointeligentno.
Angelika se blago, neprimjetno, no ipak prilino odluno, promatrajui slike po
zidovima, udaljuje od Leona i od njegovih rijei, u utnji.
LEON: (stane uz nju, mekano, vrlo toplo i intimno): Beatris, jedino u to vjerujem
u ovoj glembajevskoj kui, to je tvoja visoka i iskrena inteligencija!
ANGELIKA: Svi mi vrvimo u ivotu kao crvi u smeu i niko od nas ne vidi iznad
zbivanja, Leone! Ja mislim da je ovo tvoje romantino uzdizanje nad okvire
ivotne mogunosti sterilno, a pomalo i staromodno. Ovo je "pseudointeligentno"
to ja govorim, moda, ali to to ti govori, to je haos, to je nemir!
LEON: Ja sam te veeras gledao neprekidno, Beatris, i ja ne znam, moda je to
indiskretno, ali ja bih silno htio da znam da li si ti doista tako spokojna, kako se
ini, ili se to mome nemiru samo priinjava?!
ANGELIKA: Ja sam svakog dana sve manje nemirna.
LEON: Sedam je godina prolo od Ivanove smrti. Beatris, i ako si ti doista ovih
sedam godina svakog dana sve manje nemirna, ti mora da si danas ve
nevjerovatno mirna. A ne boli te nikada?
ANGELIKA: Pa i boli me! Ali se onda opet molim, i bolje mi je!
LEON: Ja ve sedam godina nosim ideju tvoga portreta, Beatris! Najprije sam te
vidio u crnini, ali sada te vidim u ovom kostimu, taj ti pristaje divno, kao kakvoj
princezi. Ti si princeza i ja tebe ne vidim kao asnu sestru nego kao princezu:
tako bi te trebalo naslikati! Kako vrijeme brzo prolazi i kako se kostimi
nevjerovatno brzo mijenjaju na naim predstavama!
Taj tihi flert Angeliki je stran i dalek a istovremeno i blizak; ona s neprikrivenim
interesom slua te tople rijei njoj simpatinog ovjeka koga nije vidjela ve
sedam godina, i pri tome promatra svoj vlastiti portret, sliku svoje mladosti. Ulazi
doktora Silberbrandt u pratnji doktorice Altman.
ALTMAN: A, vi gledate svoju prolost? Oh goodness gracious, time goes by so
quickly (njem. - Kako vrijeme prolazi, Boe moj dragi!) Devet je godina prolo od
ovog vaeg portreta, a koliko smo mi veeri tu pod ovom slikom razgovarali o
vama, jo u ono vrijeme dok ste vi bili, ako se ne varam, u angaju.
ANGELIKA: U Hongkongu, doktorice. Od ove slike prolo je sada u martu osam
punih godina. Tu sam toaletu imala na bekom "Plesu Crvenog kria" a to je
moglo biti nekako polovicom februara. Na tom istom plesu dogovorio je Ivan s
Ferencijem ovaj moj portret! U martu sam sjedila Ferenciju, a u junu umro je
Ivan. U junu sljedee godine bila sam ve u Hongkongu! Gledati ovakav svoj
vlastiti portret sasvim je udan doivljaj: kao da se ovjek gleda u arobnom

ogledalu: je li mogue da sam to zaista bila ja? Je li mogue da u ivotu ima

distanci iz kojih ovjek samog sebe vie ne prepoznaje?
ALTMAN: Da, to je tipini Ferenci! Njegov je i uveni portret engleskog kraljevskog
para, koji je bio izloen u prologodinjem Jesenjem salonu. Taj Ferenci slika sada
u Londonu. Navodno je silno bogat! A vi, gospodine doktore, to kaete vi o
ovom remek-djelu?
SILBERBRANDT: "A lijepim neka se nazove ono to se pri samom pogledu svia"
kako je rekao sveti Toma. Moje nemjerodavno i skromno miljenje je da se taj
portret ini suvie mondenim! Ali stvar sama po sebi naravno da je genijalna!
ALTMAN: To every age its art, if I may say (njem. - Svako doba ima svoju
umjetnost, mislim ja!) Ako je jedno vrijeme mondeno, i slike treba da su
mondene! Dakle, Leone, ta ti misli o baruniinom portretu?
LEON: Ja ne mislim o tom portretu nita, draga Paula! To uope nije nikakav
portret. I meni je sasvim jasno da Beatris samu sebe ne prepoznaje: takav je to
portret!
ALTMAN: No da, sasvim naravno: engleski dvor i Jesenji salon naravno ne znaju
da jedan Ferenci ne vrijedi ni piljiva boba!
LEON: Meni je savreno irelevantno ta engleski dvor misli o jednom anonimnom
Ferenciju i o slikarstvu!
SILBERBRANDT: "Omnis ars naturae imitatio est!" (lat. - "Svaka umjetnost je
oponaanje prirode!") A nema sumnje, ova slika prikazuje barunicu vrlo vjerno,
onakvom kakva je barunica bila prije deset godina, razumije se! A da sestra
Angelika samu sebe ne prepoznaje, to nije kriv portret nego to to ona danas nije
vie ona od prije deset godina! Da! Ali slike treba suditi potpuno nezavisno od
onih lica koja su na platnu prikazana, tako nas barem ui estetika!
LEON: To to vi izrezujete nekakve citate iz starih crkvenih knjiga te ih lijepite,
kao markice gdje treba i ne treba, to je patristika filatelija moda, ali s estetikom
i slikarskom kulturom to nema nikakve veze!
SILBERBRANDT: Vi ste katkad suvie autoritativni u svojim tezama, gospodine
doktore!
LEON: Molim?! Ta svila, ti brokati, to nojevo perje, sve je to areno kao papiga! To
sve sebi moe dozvoliti jedan Ferenci, koji prodaje svoje portrete engleskom
dvoru, ali to nije slikarstvo!
Sestra Angelika sluala je ovaj razgovor o svome portretu s velikim interesom, ali
se diskretno povukla kad je pala rije o njoj lino. Ona gleda galeriju
glembajevskih obiteljskih portreta.
ANGELIKA: Paula, molim vas! Je li to ona Ludviga Glembajeva koja se utopila zbog
onog talijanskog slikara?
ALTMAN: Ne, draga Beatrice, to je stara Foringaevica! A Ludviga Glembajeva, to
je ova gospoa u bijeloj svili s crnim alom!

Stali su pod slikom jedne mlade ene u bjelini, koja dri u ruci lornjon i ima teku,
skupocjenu, masivnu bisernu ogrlicu. Bidermajerski rad etrdesetih godina.
ALTMAN: To je portret od maestra Bartolomeja iz Toskane. Nesretno dijete iz
pustolovine s tim talijanskim slikarom izgubilo se negdje oko osamdesete u Beu.
ulo se kao da se tamo oenio nekakvom sobaricom. Nesretnik, poto je potpuno
propao, bacio se u rijeku kao i njegova pokojna majka! Navodni sin iz tog braka
kau da ivi negdje u Beu!
ANGELIKA: Za ovoga znam zato nosi crkvu! Taj je sagradio novu crkvu! Ali zato
ovaj dri lokomotivu u ruci?
ALTMAN: To je Franc Ferdinand Glembay! Taj je izgradio eljeznicu.
LEON: Ja sam jo bio dijete i sjeam se da nam je Tante Marieta priala da je taj
znao kod pokera tako varati, da je bio poznat kao varalica na kartama od
Ljubljane do Osijeka!
ALTMAN: Ostavi, molim te, te svoje prenapete dosjetke!
LEON: Tako sam uo od Tante Mariette!
ALTMAN: (prelazi preko toga gestom utnje) Ja ne znam da li se sjeate ove slike
svoga svekra? To je slikano prije dvadeset i pet godina u Beu kad je ova ista
firma Glembay Ltd. Company. slavila svoju pedesetogodinjicu! Does this not
have any worth like the picture, Leone, so? (njem. - Da li moda i ovo ne vrijedi
kao slika ni piljive pare, Leone, ta?)
Leone je ustao i stoji pred jednom izlizanom staromodnom cehovskom slikom u
baroknoj rami.
LEON: A ta misli, Paula, zato dri ovaj Glembaj vagu u ruci?
ALTMAN: Pa, to je cehovski simbol - vaga. On je vagao i trgovao za itavog svog
ivota!
LEON: Da, on je vagao za itavog svog ivota! To je mene jo kao deka uvijek
zanimalo, kako je to, da je ovaj vagao tako da dri vagu koja je prevagnula! A
poslije sam se dosjetio: to je prvi Glembaj koji je vagao krivo!
ALTMAN: Tvoj ironini stav prema svemu djeluje doista neumjesno:... vaio je taj
ovjek za najbogatijeg od Maribora do akovca! Kupio je palau u Gospodskoj
ulici! to je njemu trebalo da vaga krivo? Ridiculous! (njem. - Smijeno!)
LEON: Nikome jo do dana dananjega nije samo od sebe prevagnulo, Paula!
ALTMAN: Ako tako govori obian radnik, onda je to jo razumljivo! Ali to je ono
to obian radnik ne moe razumjeti! Ali ti, jedan Glembaj-Danieli, unusual!
(njem. - neobino!)
SILBERBRANDT: Priroda ne ini skokove! U dvadesetietiri sata ne moe se nita
izgraditi! Svi ovi Glembajevi radili su i sticali u prilikama mnogo teim nego to su
dananje i daleko je, dragi moj amice, (lat - prijatelju) od onog Glembaja s vagom

u ruci do tvog gospodina oca, koji zapoljava i hrani vie od deset hiljada ljudi!
Carissime, (lat. - najdrai) da, tako je to!
LEON: Vama su jo uvijek zdravice od bala u glavi! Idite sutra na sveanu
sjednicu Trgovake komore, pa deklamirajte te svoje zdravice tamo! to to meni
pjevate, ja nisam nikakav jubilarac. Ja sam u ovoj kui prolaznik, meni ove slike
govore stvari mnogo tamnije od jedne zdravice! Za vas onaj Glembaj dri u ruci
crkvu, a za mene krvavi no! Kako za koga! Why did I say? Did I say anything at
all? (njem. - to sam ja rekao? Jesam li ja uope neto rekao?) Ja sam rekao to
sam uo: da je ovaj Glembay varao na kartama, a onaj da je krivo vagao! That's
what I said, nothing more or less! (njem. - To sam rekao! Ni rijei vie!)
ALTMAN: No da, to je ona legenda: Glembajevi su ubice i varalice i svi su
Glembajevi prokleti! To je bapska pria!
LEON: Tako, to sve je Legende? Prekrasno! Uzmi samo od etrdesetosme ovamo,
molim te lijepo! Za ovu Ludvigu sm si rekao da se utopila, sama iz vlastite
inicijative; i njen sin skoio je u vodu iz vlastite inicijative. You said it yourself.
(njem. - To si rekao ti sam!) Brat ovog ovdje, taj je umro u ludnici! Najstariji
njegov sin, taj se je ustrijelio. Njena ki Laura, izrazit je kandidat samoubistva! Tu
je moja pokojna mama! Dobro! Ona nije Glembajica, ali ona se otrovala u
kompleksu Glembaj! Can she deny it? (njem. - Moe li moda to poricati!) Alisa,
zar se nije utopila? Pokojni Ivan zar nije skoio s treega sprata?
ALTMAN: What are you trying to say (njem. - Pa to hoe time da kae?)
LEON: Idi, molim te! This is all stupid! (njem. - Preglupo je sve to!)
Ode nervozno. Ulazi Puba i razgovara s nekim preko mobitela, te neto
nervozno gestikulira i tiho govori. Leon se vrati na scenu.
PUBA: Ovo je ludnica u kojoj ovjek samo badava gubi svoje nerve! Kasno je, a ja
ne kradem svoje vrijeme, sutra me eka puno posla! It's stupid, to be pestered
and bothered by this. (njem. Preglupo, da se ovjek uvijek samo mui i gnjavi. )
LEON: A ko ti smeta da ne ode, draga duo? Idi s milim Bogom, laku no!
PUBA: Ti si uvijek prekrasno duhovit! Ja treba da rijeim s tetom arlotom jednu
vanu stvar, a nikako ne mogu da se naem s njom. Ovo je ludnica, i tu se ljudi
igraju vatrom!
LEON: Barunica Kasteli-Glembaj svira svoju Mondscheinsonatu, i ja mislim da je
najbolje pustiti je da odsvira tu svoju blaenu Mondscheinsonatu, jer ini se da
ona ne bi mogla zaspati bez te svoje sonate "quasi una fantasia"! Idi kui i laku
no! to se tu gnjavi? Pogotovo ako si toliko above all (njem. - iznad svega) te
uvia da je sve ovo ludnica!
PUBA: Lako je tebi govoriti. Da ja imam tvoja primanja, ni ja se ne bih uzrujavala,
dragi moj! A zna li ti uope o emu se radi? A zna li ti da su socijalistiki mediji
najavili novu kampanju u sluaju Rupert-Canjeg? A zna li ti da ta gospoda prijete
novim dokumentima? A zna li ti da je juer na sprovodu one luakinje dolo do
tue i da je policija morala djelovati? Svjetina je vikala protiv nekanjenih ubica!
Tu se demonstrira, a ovi tu pijuckaju ampanjac i sviraju Mondscheinsonatu! Don't
be so naive, for the love of god! (njem. - Ta ne budite lakoumni, zaboga!)

LEON: to se to mene tie? Ja sam u toj aferi savreno nezainteresiran! Meni je to

sedma briga! Neka demonstriraju, neka laju, neka piu to ih je volja! It's none of
my concern? (njem. - ta se sve to mene tie?)
PUBA: Naravna stvar: tebe se to nita ne tie, arlote se nita ne tie, staroga se
nita ne tie, svi ste vi nezainteresirani, a kada opet doe do novih skandala,
onda, naravno, ko e biti odgovoran? Naravno, advokat.Onda u biti odgovorna
ja!
Uao je Glembaj. uo je Pubine rijei. Neprekidno pui jednu cigaretu za drugom.
GLEMBAJ: A to je, draga moja Puba, to se ti opet uzrujava? to se dogodilo?
PUBA: Ja vas sve skupa nikako ne mogu da razumijem, ankl Naci! Letim tu
naokolo kao kakva nogometna lopta od jednog do drugoga! Ja sam ti rekala da
trebam nova uputstva za sluaj Rupert-Canjeg. Ja sam htjela da govorim s tetom
arlotom, a ona me alje k tebi, ti me utivo baca van. U aferi su nastupili novi
momenti! Socijalisti su otvorili novu kampanju: oni trae obnovu procesa na
temelju nekakvih e-mailova. Ja mislim: s pravne take gledita bilo bi najbolje da
se objavi protuizjava. Ili mi dajte kao pravnom zastupniku slobodne ruke, ili me
pustite na miru! Ovako: ja diem ruke od svega!
GLEMBAJ: Ti dakle predlae protuizjavu u medijima? Hm! Hm! Stanka. (on misli i
kripi zubima, zatim odluno): No! No! Dakako, ovakva javna polemika s bankom
Glembaj, to bi za bagru bio masan zalogaj! Radije ne! Samo nikakvi mediji!
PUBA: It's the typical Glembay prejudice Why not?! (njem.-franc - To je tipina
glembajevska predrasuda! Zato ne?) . Izvinite, gospodo, taj moj izraz, ali ja
mislim da je potrebno da se definitivno zaepi gubica toj bagai! To je
preventivna mjera! A vi, to vi mislite, doktorice?
ALTMAN: Tu je prilino teko savjetovati! Ja, naime, nisam sasvim upuena.
Svirka klavira u pozadini prestala je jo za Pubinih posljednjih rijei. Ulazi arlota
barunica Kasteli-Glembajeva u pratnji svog sedamnaestogodinjeg sina Olivera
Glembaja. Barunica Glembay dama je u etrdeset i petoj godini, s tako svjeim
tijelom i kretnjama te joj nitko ne bi dao vie od trideset i pet godina. Obuena je
u svijetlu ipkastu ampanj-gala-toaletu s bogatim nakitom i neobino dubokim
dekolteom te skupocjenom, gotovo metar irokom hermelin-stolom.
PUBA: (vrlo nervozno) Ja vas ne razumijem! Wasting time like this, acting all
clever, it really escapes my understanding! (njem. - ovako gubiti vrijeme
filozofirajui, to ja uistinu ne razumijem!) Kakve vi to mozgove imate, gospodo? Vi
mi morate dati uputstva, ja ne bih htjela ni jedne minute due da nosim iskljuivu
pravnu odgovornost u toj stvari! To je moja posljednja!
BARUNICA KASTELI: (uzrujano) Ti opet gnjavi, Puba, tim glupostima! Ja ne znam
i ne razumijem mnogo od tog vaeg prava, ali molim da mi konano objasnite:
da li je u toj stvari sud mjerodavan ili nije? Je li sud dao oslobaajuu presudu ili
nije? Pa ta onda gnjavite opet tim glupostima? ovjek samo kvari sebi
raspoloenje!
GLEMBAJ: Ti se, arlota, bespotrebno uzrujava! Sud je, naravno, mjerodavan, ali

Puba ima isto tako pravo: konano, nastupili su novi momenti! Da se ta nesretna
histerika nije ubila, stvar bi bila ve davno legla. Boe moj, istina je: ta se osoba
ubila u naoj kui, a novinari, znamo to su. Ali s obzirom na novine, moralo bi se
ipak...
BARUNICA KASTELI: (razdraeno, gotovo u poluplau) Pa dobro, objavite onda
sudsko rjeenje, jer ja ovako dalje ne mogu! Uvijek biti uznemirivana, uvijek u
neizvjesnosti, I can't take it anymore. (njem. - Ja to ne mogu vie izdrati!)
GLEMBAJ: You're talking like you're upset... (njem. - Ti sada govori razdraeno...)
BARUNICA KASTELI: I'm not going to let them destroy me. (njem. - Ja se ne dam
unititi!) ta ja mogu zato ako se ta osoba ubila? Jesam li ja tu luakinju bacila s
treega sprata?
ALTMAN: Pa to nije niko od nas ni rekao! arlota draga. Ona je napisala svoje
oprotajno pismo, a novine su to njeno pismo objavile! Svaki dan itaju se po
novinama pisma samoubica.
BARUNICA KASTELlI: Ko je toj osobi dao prvo da mene okrivi? ta sam ja njoj
uinila? A ta ja mogu ako je ona skoila s treeg sprata?
ALTMAN: Ali to je sve ve bilo iscenirano; i njeno dolaenje k tebi bilo je
iscenirano.
PUBA: (vrlo nervozno) Ja u jo poludjeti od tih vaih fraza! Dajte, gospodo,
konkretizirajte, dajte mi punomo da objavim izjavu, da predam tubu.
GLEMBAJ: Ja ipak mislim da bi bilo najbolje da se preko svega pree superiornom,
gospodskom utnjom. Moje je miljenje da su novine jednodnevne muice!
Smee se proita, a onda isto tako brzo zaboravi! A ako mi sada uemo u tu
javnu polemiku, mi emo time itavu stvar razvui.
PUBA: Dozvoli mi, dragi ankl, da izjavim da me vrlo udi da od vas na ovu stvar
niko ne gleda pravno . Naravno da takozvano javno mnijenje nije vrijedno ni
boba! Ali, gospodo, zar se ne sjeate kako je itav proces Rupert bio voen na
otrici britve? Javno mnijenje je naravno uvijek na strani onih nisu u pravu! Ja
veeras trebam svakako uputstvo, ili, molim lijepo: ja podnosim ostavku!
Dopustite mi da proitam dotini lanak, jer vi i ne znate o emu se radi, a to bi
bilo...
ALTMAN: I was just about to say that. (njem. - To sam upravo htio da kaem)
GLEMBAJ: Da odgodimo to eventualno za sutra? emu da se sada gnjavimo tim
glupostima?
PUBA: Ja sutra hou da znam ta da radim. Ankl Naci! These ''gluposti'' are being
read by everyone all across the town, and everyone's talking about it. (njem. Ove se "gluposti" itaju po cijelom gradu, i posvuda se govori samo o tome!
ALTMAN: A ja mislim, dragi Ignjate, da ne bi bilo na odmet da ujemo i drugu
stranu. To je stari isprobani praktini recept!
SILBERBRANT: (koji se vratio u salon i sluao diskretno iz pozadine) Ja bih

principijelno zabranio itanje ove crvene tampe! Nema sredstva koji bi mogao
da spere sa ovjeka sav ovaj ateistiki smrad!
GLEMBAJ: Ja lino sam protiv toga da se tu vrijeme gubi na jednu stvar koja je po
mome miljenju potpuno jalova. Ali to se mene tie, molim lijepo! A ti, Charlotta,
to misli ti?
BARUNICA KASTELI: Oh, gracious, I am so upset and so terribly tense! I find this
all horribly boring and ubearable. (njem. - Ja sam tako razdraena da sam napeta
do krajnje granice! Meni je sve to tako strano dosadno i nesnosno! )
GLEMBAJ: No, dakle, ako ba hoete, to se mene tie, neka bude! Molim lijepo,
Puba, izvoli!
PUBA: (ita s tableta) Dakle, molim: "Epilog jedne tragedije". Sino oko devet sati,
kad su se ve zatvarali haustori, bacila se s treeg sprata bankarske kue
Glembay Ltd. dvadeset i tri godine stara krojaka radnica Fanika Canjeg i ostala
na mjestu mrtva. Ime ove nesretne ene bit e poznato itateljima naeg lista iz
afere Glembay-Rupert koja je tako nepravedno zavrila pred sudom. Nai itatelji
sjeaju se kako je milionerka barunica Castelli-Glembay, supruga bankara i
veleindustrijalca Glembaja, pregazila na ulici svojim mercedesom sedamdeset i
tri godine staru radnicu Rupertovu i, smrskavi joj glavu i polomivi joj sva rebra,
usmrtila je na mjestu. Policija onda tu milostivu barunicu i suprugu bankara, koja
je ubila jednu siromanu radnicu, naravno, nije uhapsila, nego se ta dama,
naravno, branila i odbranila sa slobode. Sirota starica , vraajui se s posla kui,
nala je smrt pod tokovima gospodskog mercedesa, ali nije bila ni prva ni
posljednja rtva ove fine dame i barunice Glembay-Castelli. Naa redakcija
naglaava da smo sticajem okolnosti doli u posjed nadasve interesantnog
materijala koji potpuno osvjetljuje vrlo teko i zagonetno samoubistvo Antuna
Skomraka, koji je radio kod onog istog Dobrotvornog udruenja gdje je poasna
predsjednica ova ista barunica Kasteli. Upozoravamo svoje itatelje na to da je
barunica Kasteli majka onog mladog barunia, Olivera Glembaja, koji je prije
sedam mjeseci uestvovao u pljaki i ubistvu nonog uvara graevinske firme
Ganimed... (tu se advokat zbuni i preskoi nekoliko redova, zbunjenost je vidljiva
i ona neto neartikulisano promuca, dok se nije opet snala) Pokojna Fanika
Canjeg bila je nevjenana ena Josipa Ruperta, jedinca stare Rupertove, koji je
kao limarski pomonik pao sa skele i umro ostavivi svoju pred graanskim
vlastima nezatienu enu u blagoslovljenom stanju. Poslije katastrofalne smrti
svoje svekrve Rupertove, pokojna Fanika Canjeg digla je u interesu svoga djeteta
odtetnu parnicu protiv ubice barunice Kasteli, ali je sud njen zahtjev za odtetom
odbio kao neosnovan. Jedna ena, kojoj je mu i otac djeteta umro na frontu
krvavoga posla, ostala je pred graanskim sudom obina ljubavnica koja nema
prava ni na odtetu. Ta nepravda toliko je djelovala na Faniku da je sebi u
posljednjem oaju oduzela mladi ivot, skoivi zajedno sa svojim
sedmomjesenim djetetom u ponor s treeg sprata. Zanimljivo i nadasve
karakteristino kod ovog krvavog dogaaja je svakako to da je pokojna Fanika
Canjeg nekoliko minuta prije svoje smrti zvonila na gospodskim i milionerskim
vratima, ali su je odandje izbacili kao pseto na ulicu. Tako umiru siromasi pod
tokovima gospodskih mercedesa...
GLEMBAJ: (ustane i proe nervozno salonom) I think that would be enough,
please... (njem. - No sad bi ve bilo dosta, molim lijepo...)
BARUNICA KASTELI: (sjedi nepomino, gleda preda se i tiho brie oi rupiem)

Upravo je perverzno sjediti ovdje ovako bespomono i putati da te dan na dan

prljaju! Ja sam posjedjela - moji ivci, moje raspoloenje, sve, sve, pa to je
strano...
Svi sjede u depresiji. utnja. Stanka. Leone sjedi lijevo, izoliran od svih. Pui
svoju lulu i vidi se da pomno slua. Svi pue mnogo. Dim
PUBA: (ini joj da je konano dola do rijei) Tu stvar ne treba uzeti
sentimentalno kao alostan sluaj: sedmomjeseno dijete na grudima, skok
mlade i nesretne ene u bezdan, siromasi pred kapitalistikim vratima! Poznamo
mi taj reporterski rekvizit vrlo dobro! To su socijaldemokratski trikovi kojima ne
treba nasjesti! Stvar treba prosuditi pravno jasno i nedvosmisleno: bilo kako bilo!
Ja sam sto i pedeset posto za to da se ta gospoda novinari dovuku pred sud i da
se bezuslovno povuku za jezik.
GLEMBAJ: (u hodu se na momenat zaustavi pred Pubom) Pa dobro koji neposredni
rezultat moe da bude od tog tvog energinog zahvata? Jedan novi proces? Dok
doe do toga procesa, ta bagaa moe te razvlaiti jednu punu godinu! Znamo iz
iskustva to su to novinarski delikti pred paragrafom!
PUBA: Ba zato jer je kampanja prenesena na teren medija.
BARUNICA CASTELLI: Those are all just words! Words, words! (njem. - Sve su to
samo rijei! Rijei, rijei!)
GLEMBAJ: Dakle, konano opet jedno te isto: to da se radi?
PUBA: Treba objaviti izjavu i tuiti urednitvo zbog klevete i uvrede potenja! U
izjavi treba razdvojiti oba pravno potpuno nezavisna sluaja: smrt stare
Rupertove jedno, a smrt ove Canjegove drugo. Treba ponovo odluno naglasiti
kako ove dvije smrti ne stoje ni u kakvoj vezi. Prije svega: smrt stare Rupertice je
stavljen ad acta! Treba citirati sve na sudu utvrene injenice: kako Rupertica
prije svega nije bila nikakva radnica nego prosjakinja, dakle pasivan lan drutva,
neka vrste parazita! Treba naglasiti i dvaput podvui kako je svjedocima na sudu
utvreno da je starica redovno pila po kafanama i kako je jo nekoliko minuta
prije svoje smrti popila svoju redovnu dozu.Stara pijanica nije bila pregaena
mercedesom nego oborena blatobranom, i to vlastitom krivicom , jer, molim
lijepo, sjetimo se samo: stara nije oborena na cesti nego je pala na trotoar, to je
po miljenju strunjaka utvreno kao nemogue. Stara, dakle, nije umrla
pregaena, nego se samo onesvijestila, i ljekar, koji je stigao na mjesto nesree
sedam minuta poslije samog dogaaja, konstatirao je da je jo sedam minuta
kasnije srce vrlo jasno kucalo. Drugo: ta Rupertova bila je sirotica koja nije ivjela
u istom domainstvu s Canjegovom. Canjegova je bila sluajno ljubavnica
vanbranog sina stare Rupertice, da taj ve trideset i dvije godine nije ivio sa
svojom majkom. Nesrea na jednom od najprometnijih uglova u gradu moe se
dogoditi uvijek i svakome, ali time niko iv ne stie nikakvih prava, a pogotovo ne
spram lica koja su dobrotvornim radom dokazala da su spremna da taj svoj lini
peh pristojno i humano zavre! Eto, i na tome treba bazirati drugi dio izjave! Tu
treba postati pomalo ofanzivan! Da je ta suluda osoba, ta Canjegova, ponovno
ostala u drugome stanju, opet kao neija ljubavnica, da je tu na vaim vratima
moljakala milostinju i da je uvijek gospodski nadarena dola na ideju da od toga
stvori sebi stalno vrelo prihoda, to napokon prelazi okvir naih mogunosti, to je
njena privatna stvar! Ko je toj Canjegovoj rekao da skoi s prozora? Svaka

strpljivost, pa bila ona ma kako visoko odnjegovana i dobronamjerna, treba da

ima svoje logine nepokolebljive granice!
ALTMAN: To je tano to govori Puba da jedna takva argumentacija u ovome
smislu ne bi nikako mogla biti tetna ni u kom sluaju!
BARUNICA KASTELI: Za mene je sav taj juristeraj jedan qui pro quo, and I actually
know nothing about it all! (njem. - a zapravo ja o tome nemam pojma!) Ja mislim
da je sve to pametno, samo neka se ve jedamput neto dogodi, um Gottes
Christi Willen! Kako mogu ja biti odgovorna za samoubojstvo jedne meni
nepoznate osobe? U kakvoj vezi je s time moje roeno dijete? Kako ovjek dolazi
do toga da ga javno vrijeaju i psuju in such a vile way? (njem. - na tako podao
nain?) Ja moram dobiti svoju satisfakciju! Meni je sud dao priznanje da sam
nevina!
Leone nasmije se glasno i otro. Potpuno spontano i od srca.
BARUNICA KASTELI: Why are you laughing, Leo? (njem. - Zato se smije, Leo?)
LEON: ( kao da se prenuo iz svojih misli u stvarnost) Me? I was laughing? No, I
wasn't! Not at all! (njem. - Ja? Zar sam se nasmijao? Ne, nisam uope! Nikako
nisam!)
GLEMBAJ: Ja sam iz iskustva pun nepovjerenja spram tampe, spram javnosti i
spram suda! Kakvu bismo mi satisfakciju mogli jo dobiti? A ti, Leone, to ti
misli o svemu tome? Ti veeras demonstrativno jo nisi dao glasa od sebe?
LEON: (mirno, savreno nehajno, kao da je sav zaokupljen punjenjem svoje lule i
kao da ne govori teke rijei, bezazleno i dobroudno) Ja mislim da svi ti vai
razlozi i proturazlozi zajedno nee oivjeti one mrtve ene! Ona je skoila i za nju
je svreno!
BARUNICA KASTELI: (razdraeno) Dakle, ti bi ve jedamput mogao da prestane s
tim tvojim tense (njem. - prenapetim) pogledima! It's all really tense! (njem. - Sve
je to i opet prenapeto!)
LEON: (mirno i vrlo iskreno) Tense ili ne, ta je ena mrtva. I njeno dijete je mrtvo!
I stara Rupertova je mrtva! Svi su mrtvi!
BARUNICA KASTELI: Ne eli valjda da kae da sam ja neto kriva tim enama?
LEON: (pree preko njenog pitanja, kao da ga je preuo) Da, te su ene mrtve! A
ako elite znati to ja o tome mislim, onda izvolite i posluati. Ako ne, meni je
svejedno! Dakle, dragi moj i potovani oe, ja o toj stvari mislim da je sve to
nepopravljivo Ono to je tu Puba deklamirala, ono je prvo ili, jo bolje: tako
odlikai predstavljaju pravo, a Puba je uvijek bila odlika! To Puba zna sve
napamet: i razloge i proturazloge. Meutim, ima stvari koje ni najbolji odlika ne
moe nauiti; ima stvari koje nisu zapisane ni u kaznenom ni u saobraajnom
zakonu. Tu se dogodilo to da je jedna ena sa svojim djetetom skoila s treeg
prozora i da su oboje mrtvi.To je sve to se dogodilo! A ona je pet minuta prije
toga pozvonila na glembajevskim vratima i tu su je izbacili na ulicu!
PUBA: (uvredljivo) Ti si artist! Poznata je stvar da se umjetnici svemu paranoidno
ude! Paranoidi vide u svemu nekakve "dogaaje".

LEON: Ti dakle pod artizmom podrazumijeva neto paranoidno to se svemu

udi! A za tvoj advokatski mozak sve to nije kazneni zakon i saobraajni propis,
sve je to artizam. Prekrasno! Ovdje su jednu enu izbacili na ulicu, i to
konstatirati, to je paranoidno! Ja sam bio prisutan kod tog dogaaja!
PUBA: Dobro, ako si mislio da je to nepravedno da tu enu bacaju na ulicu, zato
nisi onda to sprijeio?
LEON: Ja sam u ovoj kui na proputovanju, i ne lei u mojoj kompetenciji da
mijenjam kuni red. Istina je da je ta ena bila na ovim vratima i da je plakala tu
vie od pola sata. Ali takav je kuni red: niko ko nema vizitkarte ne moe biti
puten gospoi.
BARUNICA KASTELI: Nije istina! Posluga ne smije pustiti k meni nikoga ko nije
najavljen!
LEON: Pa da, ena nije bila putena u stan! To isto objavljeno je u onom lanku.
To je citat iz lanka. Ona je htjela da joj barunica kupi jednu ivau-mainu. Ona je
kvalifikovana korojaica i bila je uvjerena da ima pravo na tu mainu!
GLEMBAJ: Pa dobro, a zato se ti nisi onda upleo u stvar kad si konstatirao da se
tu radi o jednoj bagateli?
LEON: Ona je decidirano izjavila: ako ne dobije tu mainu, da e se ubiti! Ona je
dodue rekla da e se utopiti, a po kunom redu, bez vizitkarte...
ALTMAN: Ja tebe ne razumijem! Ti govori tako perverzno kao da si kokainist!
Kako se moe o ovakvim stvarima govoriti tako, bogami, paranoidno? Ako si ti
doista prisustvovao toj sceni, why didn't you get involved? (njem. - zato se onda
nisi upleo u stvar?
LEON: Ja sam rekao toj eni neka se vie ne ponizuje i neka vie ne dolazi! Jer mi
je rekla da je u posljednja dva dana bila ovdje sedam puta! Ona me je uvjeravala
da bi se sve dobro rijeilo kad bi imala svoju vlastitu mainu, a ovako da e se
utopiti! A ja sam joj odgovorio neka vie ne dolazi, jer, koliko je meni poznato, nju
nee pustiti pred barunicu bez vizitkarte!
Barunica Kasteli od tog tona i naina Leoneovog toliko se je uzrujala te se,
vidljivo razdraena, ne moe vie svladati. Ona ustane i ode.
GLEMBAJ: Dakle, ti si prisustvovao toj aferi? I ti nikome nisi rekao o tome ni rijei?
LEON: Nikome!
GLEMBAJ: Neshvatljivo!
LEON: Ja mislim da je u ovaj mah potpuno svejedno zato ja nisam o tome nikome
nita govorio! Prije svega, ja o onoj pregaenoj starici nisam imao ni pojma. O
tome opet meni nije nitko rekao ni rijei! A ti si me pitao to ja mislim o toj vaoj
pravnoj konferenciji. Molim lijepo: ja ti izlaem svoje misli! to sam ja znao o
svemu tome? Vidim tu jednu enu u visokom stepenu trudnoe s djetetom na sisi,
u suzama, a ne putaju je pred barunicu jer nema vizitkarte! Govori ta ena o
nekim ubistvima, o nekakvom procesu, o ivaoj maini kao o svojoj najveoj

srei! Otiao sam u duan i kupio sam jednu ivau mainu i dao joj poslati na
njenu adresu, ita s jednog papiria: F. Canjeg, Cvjetna 163/a.
PUBA: Pa, to je genijalno! Pa, to je divno! I oni tebi mogu da potvrde da je ta
maina plaena jo prije nego to se ona ubila?
LEON: Kako to misli? Ne razumijem!
PUBA: Pa to je, naime, jedan neobino dragocjeni fakat da li je ta maina plaena
prije samoubistva te ene. Don't you understand? (njem. - Zar ti to ne razumije?)
Na tome se moe iskonstruisati nov pravni obrt stvari: po toj plaenoj maini
dobiva itava ta smrt posve novo pravno osvjetljenje! Njeno predsmrtno pismo je
time potpuno demantirano!
LEON: Pardon, valjda ne misli da sam ja tu mainu kupio za tvoje advokatske
trikove? Ta maina, to je moja "paranoidna" maina i nema s tim tvojim pravnim
vicevima nikakve veze!
Barunica Kasteli se vrati na scenu s psom i demonstrativno se igra sa psom za
Leoneovih rijei.
BARUNICA KASTELI: Dosta o tome, gospodo! Glembaj e odluitii! Bolje je gledati
vjernom psu u oi negoli mljeti takve gluposti! Ja se ne dam muiti! ... Vani je
tako divan zrak! Da se spasimo iz ovoga dima!
Puba i Barunica izlaze. Silberbrandt bez rijei je sluao Leonea s najveim
interesom. Stari Ignjat Glembay ee nemirno salonom, ode do terase, vrati se,
pui svoju havanu, gucne po koji whisky, gleda u tminu i vraa se natrag.
Izlazi na terasu.
SILBERBRANT: (pristupi Leonu) Gospodine doktore, izvinite, ja mislim da ste vi
malo prije bili suvie otri i, gotovo bi se moglo rei, nepravedni spram barunice!
LEON: to? Kako molim?
SILBERBRANT: Ja mislim da ste vi, gospodine doktore, bili suvie jednostrani u
svojoj formulaciji nesretnog sluaja.
LEON: Kakvog sluaja? Ne razumijem to hoete time da kaete?
SILBERBRANT: Mislim da niste ni s kakvim pravom smjeli govoriti o smrti one
nesretne ene onako neutralno kao da se vas ta stvar ne tie!
LEON: Pa ako elite da znate, ta stvar se mene doista nita ne tie!
SILBERBRANT: Gospodine doktore, izvinite, to ne mislim da kaem kao
indiskreciju, to se dogodilo potpuno sluajno, bez moje volje, sasvim sluajno.
LEON: to se to sluajno dogodilo? Meni sve to postaje sve zagonetnije!
SILBERBRANT: Ja sam sino prisustvovao vaem razgovoru s onom nesretnom
enom! Ja sam bio na galeriji kad ste vi govorili s njom u holu, vraao sam se iz
biblioteke i tako sam potpuno sluajno, bez svoje volje, sasvim sluajno...

LEON: No - i? I onda? to? Hoete li da se izvinite to ste prislukivali?

SILBERBRANT: Moja je savjest ista, gospodine doktore, molim najljepe! Ja sam
posve sluajno bio na galeriji i uo sam svaku rije koju ste vi onoj eni rekli! uo
sam kako je ona plakala da ovako dalje vie ne moe s jednim djetetom na
prsima a s drugim na putu, a vi ste njoj na to rekli "neka skoi kroz prozor"! "Kao
Boga vas molim", tako je ona plakala pred vama, "kao Boga vas molim." To sam
uo, gospodine doktore!
LEON: Tano. Ona me je molila "kao Boga" da joj pomognem da doe do barunice
bez vizitkarte, a ja sam njoj na to odgovorio da je bolje da skoi direktno kroz
prozor! Tano! Ali kada ste ve u toj stvari igrali ulogu detektiva, trebali ste onda
bolje prislukivati, dragi moj veleasni gospodine! Ja sam tu enu molio neka
bude pametna i, prije svega, neka se zaludu ne ponizuje! Rekao sam joj da je
barunica predsjednica Dobrotvornog udrenja, pa neka napie na to Dobrotvorno
udruenje svoju molbu, neka navede sve svoje razloge, pak e tako dobiti svoju
ivau mainu. Ona je meni na to odgovorila da je ve etiri takve molbe predala.
SILBERBRANT: Rije je o formi kojom ste vi tu enu odbili! Upravo taj brutalni va
nain, po mome najsavjesnijem uvjerenju, ne daje vama nikakva prava da
osuujete svoje blinje zbog mnogo manjih formalnih propusta!
LEON: (nervoznije) Molim vas, Silberbrandt, ne zanovijetajte! U onaj momenat
kad je ona meni sino predala ove svoje molbe za ivau mainu, ja jo nisam
znao za sluaj one stare pregaene ene: njene svekrve! Za taj sluaj ja sam tek
jutros doznao. Molim vas da uvaite da ja nisam nikakav advokat i da ja danas ne
mislim da sluajevi Rupert i Canjeg nisu u vezi. Sino ja o svemu tome nisam
imao ni pojma! I kad je ona meni govorila o svojim molbama koje lee u
Dobrotvornom udruenju ve vie od pola godine, i da bi jedna jedina rije mogla
da je spasi, ja sam mislio da govorim s jednom sirotom koja trai barunicu kao
dobrotvorku! Na to sam ja njoj rekao: draga moja, dobrotvora kojima se pristupa s
vizitkartama, takvih se dobrotvora klonite u vlastitom interesu! I ako vi od ovih
dobrotvora oekujete svoj spas, onda vam je bolje da odmah skoite kroz prozor!
To sam ja toj eni rekao i to ne poriem! I ne razumijem koju svrhu ima ova vaa
insinuacija?
Altman i Glembaj sluaju s velikim interesom.
SILBERBRANT: Dozvolite mi samo jednu primjedbu, gospodine doktore: rije je
bila o onoj notici u onom ateistikom urnalu da su tu enu sino izbacili iz
milijunake kue kad je posljednji put dola da moli za pomo! A gospoa
barunica o svemu tome nije imala ni pojma! I koliko ja poznajem barunicu, ja
mislim da je ona ovjek vrlo plemenita i meka srca!
LEON: Molim vas...
SILBERBRANT: Da, gospodine doktore, ja sam u to uvjeren! I ono to ste vi prije
ironizirali kao kuni red, da se pred barunicu ne putaju nenajavljeni ljudi, to je
svakodnevna pojava, pa nije ni formalan propust. Ja vas uvjeravam: da je
gospoa barunica mogla samo naslutiti o emu se radi, danas ova ena ne bi bila
mrtva, i svi mi bili bismo od ovog sablasnog dogaaja poteeni! Preuzviena je
dobar ovjek, vrlo tankoutan za stradanje blinjega, i ja sam upoznao u ivotu

vrlo malo ljudi kod kojih bi ona platonska ideja dobrote, ono vrhovno, najvie
saznanje dobrote bilo tako razvijeno kao u Preuzviene!
LEON: Vi ete to, veleasni, kao njen ispovjednik, svakako bolje znati od nas
laika!
SILBERBRANT: Da, bez obzira na vau ironiju, tako je to, gospodine doktore, kako
ja kaem! A u ovom konkretnom sluaju Canjeg, treba shvatiti i razumjeti
stanovite Preuzviene! Ta Canjegova je lice koje s onom staricom Rupertovom
nije bilo ni u kakvoj pravnoj, pa ni formalnoj vezi; de facto, kao to je vrlo tono
formulirao gospodin doktor Puba, prilenica jednog ovjeka koji je - nota bene
(lat. - pamti dobro) - kao vanbrano dijete ivio od svoje majke odvojen vie od
trideset godina. I ta ena, ta Canjegova, u fikciji da je ona pravni nasljednik jedne
njoj nepoznate i strane osobe (sluajno udarene na ulici od kapi), traila je preko
suda i preko tampe jednu fantastinu svotu! S jedne strane apelirati na sud,
pozivati se na hladno slovo zakona, a s druge strane, poto smo na sudu izgubili,
apelirati na samilost, ne, to nikako nije kranski postupak! S jedne strane biti
palikua, moj gospodine, a s druge strane pozivati se na milosre, kakvo je to
licemjerje? Je li to kranski nain?
LEON: Dakle, i vi ste protiv svakog pardona? Onda sam ja bio prema tome u
pravu kad sam toj Canjegovoj rekao da je bolje da skoi kroz prozor nego da se
od Preuzviene nada ikakvoj pomoi a pogotovo bez vizitkarte!
SILBERBRANT: To je dijalektika, gospodine doktore!
LEON: A to da je barunica poasna predsjednica Dobrotvornog udruenja, to nije
dijalektika? S jedne strane gazimo ljude, a s druge strane inimo im dobro: to je
svakako neka vrsta moralne ravnotee!
SILBERBRANT: A ja opet mislim, illustrissime, da gaziti ljude u jednom danom
sluaju tjelesno, fiziki, nije ni priblino tako greno kao gaziti ovjeka moralno,
duevno, idejno!
LEON: Ja znam doslovno sve unaprijed to ete rei!Svaka je propovjedaonica
neka vrsta odvjetnike kancelarije!
SILBERBRANT: Svi ljudi ive s velikim ivotnim zamahom u sebi, sve do jedne
psiholoke crte, a kada prijeu tu posljednju avolsku crnu crtu, onda su sazreli
za bezbonu smrt! Svaki pojedinac nosi u sebi fundamentum one augustinske
boanske dobrote, to je osnovni vitalni princip svega zbivanja. Ali kad jedan
subjekt misli da je spoznao da nad njime nema niega: ni moralnog autoriteta, ni
ideje Boga, ni dobrote, pa ni drutvene hijerarhije, onda takvog ovjeka proguta
osjeaj paklenog vakuuma. A vi ste, dragi moj gospodine doktore, bacili onu enu
u takav moralni vakuum! Vi ste u njoj ubili ideju dobrote, ideju Boga i svake nade!
LEON: I vi mislite da je ona skoila kroz prozor zato jer sam ja u njoj ubio ideju
dobrote?
SILBERBRANT: Samo zato nije! Ali svakako: dok je mogla da jo pie molbenice,
kuca na tuim vratima, da moli milost kod svog blinjeg, u njoj je moralo biti jo
vjere i u moralne autoritete i u drutvenu hijerarhiju!
LEON: To da je ona skoila kroz prozor, to je matematika! Ona je morala skoiti

kroz prozor! To je ista matematika! Danas poslije podne ja sam bio u njenom
stanu i uvjeravam vas, Silberbrandt: da vi stanujete u onoj sobi i vi biste skoili
kroz prozor sa svim svojim moralnim autoritetima i citatima zajedno!
ALTMAN: A ti kao da perverzno uiva to je ona skoila kroz prozor?
LEON: To je matematika! To je jasno kao dva puta dva! To je unutarnja logika
same stvari!
ALTMAN: Tvoja mi je logika svakog dana sve zagonetnija!
LEON: To je ista glembajevska logika! Izmeu ostalih mnogih razloga jedan je i
taj to je Glembajevima u interesu da to vie ljudi pomre. To je glembajevski
biznis!
ALTMAN: To postaje sve nejasnije.
Stari Glembaj je u svojoj nervoznoj etnji zastao i napeto slua.
LEON: Glavnica uloena u pogrebne firme nosi oko ezdeset posto. Koliko je meni
poznato, Banka Glembay Ltd. (izmeu svojih ostalih fer poslova) finansira gotovo
sve pogrebne firme u gradu i u provinciji!
GLEMBAJ: Ti e prije ili kasnije svriti u ludnici!
Ode na terasu. Grmljavina dolazi blie.
SILBERBRANT: Nije rije o bankarskim poslovima nego o tome da ste vi konkretno
optuili, a niste u stanju da tvrdnju dokaete! igrate se lakoumno svim
svetinjama, gospodine doktore...
LEON: Rije je o tome da ste vi mene ve pola sata gnjavite! Kakve svetinje? A vi
mislite da su te vae dobrotvorne parade pod protektoratom barunice Kasteli
takva jedna svetinja u koju ljudi treba da vjeruju kao u metafiziki autoritet i
drutvenu hijerarhiju? Umrijeti pod tokovima baruniina mercedesa s vjerom u
metafiziki autoritet i drutvenu hijerarhiju! Ali pristupiti takvome stvorenju i
kazati mu: ovjee, sjeti se da si ravan onome pred kime se ponizuje, i ne
ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plai pred tuim vratima, jer iza tih vrata za tebe
nema nikoga, pljuni i pljusni, ali se ne ponizuj - to po vama znai nekoga moralno
zgaziti! Uostalom! Od mene je neinteligentno to s vama uope govorim.
Prekine razgovor, odmahne rukom, proee se salonom, gleda slike na zidovima.
SILBERBRANT: (jezuitski laljivo, bijedno i monotono ispovjedniki) Vi ste
neupueni, gospodine doktore, jer da ste upueni u humanitarni rad milostive
barunice, ne biste sve te divne kranske rezultate mogli nazvati paradom!
Dozvolite mi: cifre govore. Samo tekue godine pod predsjednitvom barunice
izdano je... (spremno i rutinski vadi iz mantije telefon i ita) molim lijepo,
gospodine doktore, izdano je: sto pedeset i sedam pari cipela, tri stotine djejih
kompleta, osam stotina pedeset i troje djece predano je na zimsku prehranu,
izdano dvadeset i osam hiljada potpore i poduzeto trista i osamnaest besplatnih
pravnih intervencija!
LEON: (stane pred Silberbrantom izazovno i ironino) Sluajte, Silberbrant,

nikakve vae cifre ne e mene uvjeriti o tome da je barunica dobrotvorka! Ja o

svemu tome imam svoje lino miljenje! Vi ste poznavali slubenika u
Dobrotvornom udruenju Skomraka?
SILBERBRANT: Vi mislite onog paranoidnog mladia koji se objesio nema ni
mjesec dana?
LEON: Da, upravo onog "paranoidnog" mladia koji se objesio prije mjesec dana!
On je ostavio svoje e-mailove i iz tih se e-mailova jasno vidi da je vaa milostiva
predsjednica barunica Kasteli bila u intimnoj vezi s tim dvadesetogodinjim
Skomrakom!
SILBERBRANT: Gospodine doktore! Kako smijete vi ovako govoriti o svojoj
pomajci? O jednoj dami, gospodine doktore, za Boga miloga!
LEON: Vrlo jednostavno! Ja imam baruniin e-mail tu u depu - iz koga slijedi...
SILBERBRANT: Izvinite, gospodine doktore, ali mene to savreno nita ne
interesuje!
LEON: udim se! Znai da vae prijateljstvo s barunicom onda nije vie tako
intimno...
SILBERBRANT: (nervno vrlo napeto) Kako mislite?
LEON: Kad neko spava s jednom enom itave noi, njega bi ipak trebalo
interesovati s kim se to dopisuje ta dotina ena.
SILBERBRANT: (blijed i uzrujan, drui) Ne razumijem od svega toga ni rijei,
gospodine doktore!
LEON: Ne? Zaista? Vrlo mi je ao! Molim vas samo, kad ve primate baruniine
none posjete, da budete barem za nijansu diskretniji! Barem tako dugo dok su
strani gosti u kui! Uostalom! Laku no, gospodo!
Ode hitro s jednom prezirnom gestom. Silberbrant gleda za njim fasciniran, bez
jedne jedine rijei.
ALTMAN: (nakon stanke) Nastrano bie.
Na terasi stoji Glembaj. Blijed kao krpa, bez kapi krvi. On je stajao nezapaen tu
od poetka. Silberbrant ga je vidio, ali nije vie mogao da to objasni Leonu.
Polagano, slomljeno ide Glembay do stola i tamo klone. Natoi whisky, ispije. Jo
jedamput whisky. Iskapi. U daljini grmljavina.
GLEMBAJ: uje li, Paula? Grmi! uje? To su bila moja krsta jutros. Ja sam
osjeao da se neto sprema!
Ide do otvorene terase i slua grmljavinu.
Zavjesa, mrak
IN DRUGI

Zbiva se dvadeset do trideset minuta poslije prvoga. Scena prikazuje

bidermajersku gostinsku sobu u kui Glembaja, fotelja od cvjetnoga kretona,
holandeske marine u zlatnim okvirima. Na stolu srebrni svijenjak svijeama,
ormar. Leon sprema svoju prtljagu: tu stoji stlica i na njoj kofer, pored slikarski
rekvizit, palete i kistovi, papiri i nacrti. Vani vjetar i grmljavina u porastu. U oku
stoji doktor Silberbrant, u vidljivoj neprilici. Od svoje maske, stava i svetenike
superiornosti on je izgubio sve, pokazujui pomanjkanje ponosa. Moljaka i jalovo
zanovijeta.
SILBERBRANT: Ja bih mogao s obzirom na vau nervnu rastrojenost shvatiti jo to
da ste tu svakako brutalnu alu dopustili spram moje malenkosti u etiri oka!
Even in that case I couldn't understand itt, but I would forgive it anyway! (njem. Ja to ne bih dodue mogao ni u tom sluaju razumjeti, ali bih svakako mogao
oprostiti!)
LEON: Ja sam vas ve tri puta molio, Silberbrant, da ne gnjavite! Koga me vraga
gnjavite? Vidite da imam posla! Ne mogu rijei svoje loviti natrag kao vrapce,
There is no rose without a torn! (franc. - Nema ru bez trnja!) A sada vas
ponovno molim da me pustite na miru.
SILBERBRANT: (oajno i izgubljeno uti. Nakon stanke, plaljivo i djeaki
nedostojanstveno) Gospodine doktore, pa vi morate shvatiti moju poziciju! Ta ja
sam u porodici Glembaj sekretar i ispovjednik gospoe barunice, ja sam mentor
njenog sina! I vjerujte mi, ja ne bih od toga pravio nikakvo pitanje da tu nema tog
fatalnog sticaja okolnosti... Ali va gospodin otac, on je uo svaku vau pojedinu
rije! Vi ga niste mogli vidjeti, on je bio iza vrata terase! To su bile tako teke
rijei s vae strane. I ja se nadam da ete vi biti dentlmen...
LEON: (u poslu, baca u kofer ve i odijela, knjige i razne predmete, vrlo neuredno
i nervozno, kao da rastreseno neto trai) ta vam ja mogu, Silberbrant? Ta
moja izjava nije objavljena ni u novinama, ni na drutvenim mreama, a i da jest,
to bi bilo sigurno u kakvom "bezbonom lanku"! Uostalom, objavljene su u
novinama malo tee izjave, ipak ste ih vrlo dentlmenski uspjeli da razradite do
lanih elemenata! Nema takve negativne istine koja se ne bi mogla dentlmenski
opravdati! A to to je vama jedan "paranoidni" tip rekao da ste vi ljubavnik jedne
Glembajice, ko e u to vjerovati?!
SILBERBRANT: Prije svega, gospodine doktore, ja vas nikada i nigdje nisam
nazvao paranoidnim i abnormalnim. Ali, vidite, gospodine doktore, va gospodin
otac, on je uo svaku vau rije...
LEON: I vi mislite da bih ja trebao da pred svojim ocem demantiram svoje rijei?
SILBERBRANT: Da, dobro, ali to e misliti va preuzvieni gospodin otac?
LEON: Moj preuzvieni gospodin otac imao je dvadeset godina vremena da o
svemu tome misli po miloj volji, ali ini se da nije nita naroito inteligentno
smislio!
SILBERBRANT: Gospodine doktore, molim vas, izvinite me, ja nemam doista
namjere da vam dosaujem, ali u vaoj ruci lei moja itava karijera! Samo od
jedne jedine vae rijei zavisi moja pozicija, vi moete sve to objasniti kao
nervozu, kao nepromiljenu verbalnu nervozu...

Leon pakira i ignorie Silberbranta bez rijei. Pauza. Zeleni refleks dalekih munja,
grmljavina i vjetar. Pauza.
SILBERBRANT: Gospodine doktore, nemojte biti tako tvrdoglavi. Molim vas, dragi
gospodine doktore...
LEON: (nervozno i glasno) Vi ste, bogami, slaboumni, Silberbrant! Sve to nije
tako vano, kako se to vama ini! Vidite, ja imam posla! Bilo bi od vas vrlo
uljudno da me pustite na miru!
Kucanje. Ponovno glasnije kucanje. Leon je zastao u poslu. Pauza. Ponovno
kucanje. Vihor i gromovi.
LEON: Naprijed!
Ulazi stari Glembaj, u svilenom kunom ogrtau.
GLEMBAJ: (tiho i diskretno) Pardon, smetam li?
LEON: (virtuozno savladavajui nepriliku) O, molim, ni najmanje! Izvoli, upravo
smo o tebi razgovarali!
Silberbrandtu je kod kucanja zapela rije, a kad se na vratima pojavio Glembaj,
on se ukoio do nepominosti, dubok i pokoran poklon Glembaju bez jedne
jedine rijei. Glembaj hladno i vrlo mrko klimne toj svetenikoj figuri. Glembaj
gleda sav taj nered i nijemo se udi pogledom.
LEON: Upravo sam s gospodinom monsinjorom razgovaraoi o tebi! Rekao je
monsinjor da mu se ini da ti previe pije! A i ja sam se veeras udio tvome
viskiju!
GLEMBAJ: Da!
Pauza. Leon je stajao uspravljen nad koferom, a onda se nagnuo u kofer i glava
mu je nestala u koferu.
LEON: (iz kofera) Pa izvoli, uzmi mjesto, izvoli, sjedi!
Glembaj stoji nepomino i uti.
LEON: (uspravivi se) Zar nee sjesti? Molim lijepo, izvoli! (poao je do fotelje,
podigao s nje palete i kistove) Izvoli!
Silberbrant ostao je stojei na svome mjestu, nepomino i pretjerano uljudno.
Glembaj se ponaa kao da te osobe uope nema. Sjeo je na ponueno mu
mjesto i uti. Pauza.
GLEMBAJ: ta je ovo?
LEON: To su koferi! Ja pakiram!
GLEMBAJ: Ti pakira?

LEON: Da!
GLEMBAJ: Ti putuje?
LEON: Da!
Pauza. Taj je dijalog strog, ali vrlo uljudan, kao da razgovaraju dva potpuno gluha
ovjeka. Grmljavina mnogo glasnija i raste. S vremena na vrijeme zeleni refleks
munja. Razmak izmeu refleksa i detonacije od pet do sedam sekundi. Vjetar i
kia o stakla.
GLEMBAJ: Je li slobodno da zapalim? Ne smeta ti dim?
LEON: Molim lijepo! Ja i sam neprekidno puim svoj Danhil! (pripali ocu cigaru,
pauza) Koja ti je to veeras?
GLEMBAJ: Veeras? Veeras sedma!
Pauza.
LEON: A ta kae Paula Altman za tvoje srce?
GLEMBAJ: Nita! ta da kae? Nita! (pauza) Medicina ionako ne zna nita!
Pauza. Grmljavina. Leon radi dalje oko svojih stvari. Otvorio je ormar i sprema
koulje.
GLEMBAJ: (gleda crtee, vidi se da mu je prisutnost dra Silberbranta nesnosna) Je
li meu ovim slikarijama ona to je nagraena zlatnom medaljom u Parizu?
LEON: Nema je! Ostala je u Parizu!
Pauza. Grmljavina. U jakoj grmljavini uhvatio je dr. Silberbrant prvu zgodnu priliku
da se makne.
SILBERBRANT: Dakle, gospodine doktore, ja se svakako nadam da emo se jo
sastati kod aja. Ja mislim da je vrijeme da legnem. Umoran sam, a sutra itam
ranu jutarnju misu. Ve je prilino kasno. Laku no.
LEON: Zbogom! Laku no!
Kako je dr. Silberbrandt na odlasku otvorio vrata, puhnuo je kroz sobu jak talas
vjetra. Vjetar, prolom oblaka, gromova.
GLEMBAJ: Bilo bi dobro da se zatvori!
LEON: Ja volim grmljavinu! Ali ako tebi smeta, molim lijepo! (hoe da zatvori
prozor)
GLEMBAJ: Zbog mene nije potrebno. Hvala!
Pauza. Munje. Vjetar. Stanka. Glembaj, odbijajui guste i vrlo nervozne dimove,

ustao je i poao do jedne role smotanih slika. Razmotao je tu rolu. Zatim se

zaputi do stola i tamo gleda s interesom jedan skupocjeni neseser.
GLEMBAJ: Gdje si kupio taj neseser?
LEON: U Kalkuti!
GLEMBAJ: Skupo?
LEON: Ne sjeam se. Ako se ne varam, petsto i pedeset dolara!
GLEMBAJ: I ja sam imao jedan slian ovome. (otvara jednu bocu i mirie) A kakva
je to voda?
LEON: To je neka tibetanska trava! Ta trava raste na sjevernoj strani Mont
Everesta!
Pauza. Gromovi tutnje i vjetar. Leon je prestao da sprema. Kao umoran i
iznerviran sjedne na stolicu i stane se njihati. U njemu vidljivo potitravaju svi
nervi. Igra se neto oko svoje lule i uti. Stari prekapa po stolu meu kravatama i
krejonima. Nervozno i bez rijei. Onda proe sobom.
GLEMBAJ: (nakon razmiljanja) Dakle ti putuje?
LEON: Da!
GLEMBAJ: A ti si zapravo doputovao da prisustvuje jubileju banke Glemba,
Leone? Takav se jubilej ne slavi svake druge godine. To znai: ti nee
prisustvovati sutranjoj sveanoj sjednici Komore?
LEON: Da, ja sam doputovao da budem na tom jubileju. I ja sam konano vidio
tebe. Ja sam jutros prisustvovao sjednici banke, a sutra sve je to vie-manje galapredstava! Ja mislim da je najbolje da otputujem. Ja sam jedanaest godina
odsutan i, vidi, ja se vie ne osjeam ovdje, kako da kaem: kod kue! Man is a
creature of habits! (njem. - ovjek je ivotinja koja robuje svojim navikama!) A na
ovakvoj jednoj intimnoj slavi, u svojoj roditeljskoj kui, osjeati se strancem,
nekom vrstom prolaznika, to ba i nije najprijatniji osjeaj!
GLEMBAJ: To zavisi od toga kako ko osjea! Ja mislim da su ti tvoji osjeaji
svakako potpuno neosnovani.
LEON: (ustane nervozno kao da je uboden) Molim te, izvini, ali dopusti mi da te
pitam: kom sretnom sluaju imam da zahvalim ovaj tvoj kasni posjet?
GLEMBAJ: (ustao je pogoen, u njemu kuha, gleda dugo svoga sina i klima
glavom) Da, upravo tako arogantan bio si prema meni ve u svojoj devetoj
godini. To je ta tvoja venecijanska krv! (kripi zubima, pui i proe sobom goredolje, zaustavi se tvrdo i odluno) Dakle, molim te, da ne gubimo vrijeme! Ja sam
bio na terasi kad si ti razgovarao s doktorom Silberbrantom i ja sam uo svaku
tvoju rije.
Pauza. Otac i sin dugo se gledaju okom u oko. Leone nakon stanke podigne obje
ruke u ramenima, a zatim ih bespomono spusti.

GLEMBAJ: No! I?
LEON: Nita! Onda si uo svaku moju rije!
GLEMBAJ: No! I? ... I?
LEON: ta, i? To mi je Silberbrant tek malo prije objasnio da si ti to uo! Oprosti
mi! Ja sam bio duboko uvjeren da si negdje u vrtu! Ja nisam imao nikakve zle
namjere!
GLEMBAJ: Nije sada rije o tome da li si ti imao pri tome kakvu namjeru, nego je li
to istina?
LEON: Ja mislim da je suvino da nas dvojica o tome ovdje izgovorimo ma i jednu
rije! Ja nisam ono rekao tebi nego Silberbrantu!
GLEMBAJ: Tako? A ta bi ti uradio s ovjekom koji bi pred svjedokom izjavio da
tvoja vlastita ena spava itavu no sa svojim ljubavnikom?
LEON: Ne znam!
GLEMBAJ: A tako? Ti ne zna?
LEON: Naravno da ne znam! Ja prije svega nemam enu, a drugo, ja nemam
ezdeset i devet godina! Ja dakle ne znam ta bih uradio na tvome mjestu!
GLEMBAJ: Pa dobro, molim te, uzmimo da je tako! Dobro! Ti ne zna! Dobro!
Molim te! Dobro! (proe sobom i onda stane) Moe li ti razgovarati sa mnom
samo dvije minute kao prijatelj?
LEON: Ne! Naime, ja, ja mislim, ljudi ili su prijatelji ili nisu! A na dvije minute ne
moe se biti prijatelj. I moda se nas dvojica i ne poznajemo: u ovih jedanaest
godina mi nismo gotovo nijedamput razgovarali, od onog jutra kada su mamu
nali mrtvu! I vidi, ja ne bih htio biti neiskren: od mamine smrti ja nisam
nijedamput osjetio potrebu da govorim s tobom prijateljski! Da! Lagao bih da ti
kaem da mogu s tobom da govorim prijateljski, pa bilo to samo dvije minute!
Vidi: ja sam se spakovao, ja putujem! Ja smatram da je moj dolazak u ovaj
glembajevski dom bio neka vrsta posljednja sentimentalna zabluda. Ti si me
pozvao pismeno, jubilej, obiteljski obziri, ali to sve jae je od mojih nerava! Mene
smatraju "paranoidom"! Jednom "paranoidu" ne treba nita uzeti za zlo! Ali molim
te da svakako uvai da sve ono to sam rekao Silberbrantu nije bilo reeno na
tvoju adresu! Na moju asnu rije, ja nisam imao ni pojma da ti slua na terasi!
GLEMBAJ: Pa dobro, ako ve nee prijateljski, then deal with it like a human
being you have to tell me what it's about. (njem. - onda barem isto ljudski:
mora mi rei to je na stvari) Ti to meni mora rei! Jesi li me razumio?
LEON: Ja nita ne moram, ja nikada nisam nita morao! Ali ako ba forsira,
molim lijepo! Na stvari nije nita naroito! Na stvari je to da je monsignor,
gospodin doktor Silberbrant, ispovjednik tvoje supruge i mentor tvoga sina,
baruniin ljubavnik. Nota bene: taj gospodin je tvoj kandidat za naslovnog
kanonika.

GLEMBAJ: (kao da jo ne shvata i kao da mu je pozlilo) Pa dobro! A jesi li ti

svjestan svih posljedica ove svoje izjave?
LEON: Ja s tim nemam nikakve veze! To pitaj svoju suprugu! to se to mene tie?
GLEMBAJ: Pa dobro! A moda sve to nije istina? Moda je sve to izmiljeno! A to
onda? Ko nosi onda odgovornost za to?
LEON: Ako nije istina, onda je sve izmiljeno, onda nema ni odgovornosti!
GLEMBAJ: (potreseno i staraki slabo poe spram svoga sina) Molim te, u ivotu
ja tebe jo nikada nisam nita molio, a sada te molim: Leo, nemoj me muiti! Reci
mi to je na stvari?
LEON: Ja nemam u ruci nikakvih pravnih dokaza, ovjee! Ja nisam studirao
pravo! Ja nisam doktor prava kao Puba! Protiv barunice uope ne postoje nikakvi
pravni dokazi! Barunica je pregazila staru Ruperticu, ali pravno je rijeena krivnje.
I ona Canjegova je skoila kroz prozor, ali dokaza za to nema! To sam ja kao
"paranoidan tip" ubio u njoj "Boga", zato je skoila kroz prozor! Kako ja mogu da
znam to je na stvari kad je ta stvar potpuno delikatne intimne naravi! Osim
barunice i Silberbranta to nitko ne moe da zna! I ako jedno od tih lica se zakune
da je to la, gdje je onda istina?
GLEMBAJ: (jo uvijek u mutnim mislima, kao da ne moe da shvati) Pa dobro, a
kako si ti onda smio da tvrdi jednu stvar u koju nikako nisi siguran?
LEON: Ja ne znam. Ja s jedne strane vidim jasno da je sve ovo glupo to ja sada
govorim, a s druge strane opet ja ne znam da li ti moe da to pojmi: Ja sam
spavao pet noi pod tvojim krovom, od toga je barunica dvije noi bila u
Silberbrantovoj sobi! Moda je on barunicu ispovijedao. Ali da je ona u njegovoj
sobi bila, to sam imao lino ast da utvrdim vlastitim iskustvom. Mi smo susjedi:
soba do sobe.
GLEMBAJ: Parlez plus bas, parce que les murs ont des oreilles! (franc. - Govorite
tie, jer zidovi imaju ui!) (gleda u vrata to vode u susjednu sobu sobu i to su
zagraena ormarom, poe do njih i vrati se)
LEON: Molim te ponovno: ja to to sam rekao nisam rekao za tebe, ti si to
sluajno uo! Ja ne elim tu forme radi ispasti kao klevetnik u tvojim oima, a
pogotovo ne zbog jedne meni savreno indiferentne ene!
GLEMBAJ: A ti ne moe pojmiti da se tu ne radi o nekoj "indiferentnoj eni"?
LEON: Za mene je ta ena potpuno indiferentna, da ne kaem neto mnogo
negativnije!
GLEMBAJ: (gleda ga dugo bez rijei, utnja, grmljavina, ali slabija, vjetar i gorko
kae) Da, to si ti! Pravi Danieli!
LEON: Meni je lino drago da nisam Glembaj!
GLEMBAJ: Da, da, uvijek je tako bilo! Kad god sam ja pristupio nekome od vas, s
bilo kakvom molbom ili namjerom, uvijek se preda mnom javila ova vaa Danieli-

grimasa, s jednim viim prezirom za sve to niste vi! Gospoda! Gospoda Danielli,
venecijanski grandi! A ja, ko sam ja?
LEON: Ja sam uvjeren da je sav taj na razgovor potpuno suvian! Ja putujem i ja
se neu vie nikada vratiti, pa mislim da je najmudrije da se rastanemo u miru.
Jer gledaj: naa gledita su potpuno suprotna u svemu pa i u ovoj stvari.
GLEMBAJ: Dakle, onda ono ipak nije istina?
GLEMBAJ: Ono dakle nije istina?
Leone uti uporno. Pauza.
GLEMBAJ: Vidi li, i u tome si Danieli! Ne govoriti istinu, to ste vi Danielijevi uvijek
u stanju. Ali to priznati? Ne! Nikada! Pljunuti nekome u lice , poniziti ga i isprljati,
to da, to je vama u krvi. Ali kada je rije o posljedicama, onda utnja. Upravo
takva bila ti je i mati!
LEON: A to bi ti imao od toga, sve da ja tebi i dam izjavu da ono nije istina? Bi li
se neto izmijenilo samo za jedan milimetar? ... eli li jo ta od mene?
Grmljavina polagano nestaje. Munje se odraavaju u fosfornome osvjetljenju
sobe, a detonacije zaostaju polagano. Vjetar i um kie. Leone raste u nemiru i
vidljivo se jedva savladava.
GLEMBAJ: Ti bi dakle elio da ja odem?
LEON: Ja mislim da bi najbolje bilo da se rastanemo u miru. ta bismo dakle nas
dvojica mogli jo da kaemo?
GLEMBAJ: Biti arogantan prema svom ocu, to je naroito otmjeno! To je glamur!
Da! Ti si tu noas isprljao moju porodinu istou i ovo moj brak ponizio do nivoa
promiskuiteta, kao da se kod Glembaja ivi na boemski nain! Ali mi Glembajevi
nismo boemi! Mi smo konzervativni graani i za svaku svoju rije nosimo punu
dentlmensku odgovornost!
LEON: (jo uvijek tiho) Ja sam doputovao na tvoj lini poziv. Putujui ovamo, ja
sam se nevino veselio da u vidjeti mamin grob, Beatris, one nae stare slike i
tebe. Ali u ovoj glembajevskoj atmosferi krvi, ubistava, samoubistava, u
atmosferi lai i intriga, odmah mi se javila stara moja migrena. Poela me je
boljeti glava od svega toga. Dozvoli mi samo da primijetim jo i to: ti to ne
razumije da nekoga moe da boli glava u ovoj glembajevtini! Mi smo dvije rase,
kao to si sm rekao: Glembajevi i Danielijevi! Ja ivim u promiskuitetu, a ti u
strogo konzervativnom graanskom modelu od braka! Ja laem, ja sam
psihopata, sulud i neprijatan, neuravnoteeni osobenjak i paranoik, emu da se
nas dvojica tu nateemo? To to je jedno tako minderwertig (njem. - manje
vrijedno) lice, kao to sam ja, izjavilo ili ne, zato to tebi biti tako vano? Ja nisam
lagao, ali pravnih dokaza ja u ruci nemam!
GLEMBAJ: Pa dobro, ali ta je tebi dalo prava da bez ieg konkretnog u ruci
govori onako?
LEON: Neke stvari mogu biti u glavi ako nisu u ruci! Ti bi dakle pod svaku cijenu
htio da me utvrdi kao klevetnika i laljivca?

GLEMBAJ: Ili ima konkretne dokaze, ili nisi smio da onako govori pred strancem!
U pitanju je moja ast!
LEON: Ako je ve neija ast u pitanju, to je onda iskljuivo ast tvoje supruge!
GLEMBAJ: U pitanju ne moe da bude niija ast tako dugo dok za to nema
dokaza!
LEON: U pravu ne postoje samo dokazi nego i indicije. Ni za Alisinu smrt nije bilo
pravnih dokaza, ali su svi momenti govorili da se nije utopila zbog dokaza nego
zbog indicija!
GLEMBAJ: Kakvih indicija?
LEON: Alisa se utopila u Kupi na Gorjanskom kod tetke! U amcu su nali su njen
kupai kostim, njen mobitel, pekir, znai: Alisa je skoila u vodu obuena, a nije
se kupala kao to ste to poslije objavili svojoj plaenoj tampi! Alisa je bila firstclass (engl. - prvorazredna) plivaica! Zato se utopila? Alisa se utopila zbog
indicija!
GLEMBAJ: Ne razumijem ni rijei!
LEON: Molim te! Jedanaest godina je minulo kako smo pokopali Alis! Jedanaest
godina tebi nije palo na pamet da sebi postavi pitanje: a zato je ta moja
dvadesetogodinja ki skoila u vodu?
GLEMBAJ: To je bilo sve u njenoj fantastinoj danielijevskoj krvi. I vaa mati
pokuala je svoje prvo samoubojstvo u svojoj sedamnaestoj godini! Dogodilo se
to sigurno bez svakog stvarnog razloga!
LEON: Fantastina daniellijevska krv! Dogodilo se to, dragi moj, zato jer je Alisa
saznala za mladog Zigmundovia da spava kod tvoje gospoe barunice! Alisa je
nevino bila zaljubljena u mladog Zigmundovia! Utopila se nevino i naivno bez
ikakvog pravnog dokaza: prosto po indicijama!
GLEMBAJ: Das alles sind Hirngespinste! (njem. - Sve su to tlapnje!)
LEON: U Alisinom laptopu naao sam oprotajno pismo u kom pie da je jedne
noi sluajno vidjela mladog Zigmundovia kako ulazi u baruniinu sobu.
Pauza. Daleka grmljavina. Posljednje munje. Vjetar. Oluja polagano nestaje.
GLEMBAJ: A zato ti to nisi meni onda rekao?
LEON: Ne bi imalo smisla, kao to nema ni danas! Ta ena vri na tebe tako
udotvoran upliv da je tu svaka rije suvina!
GLEMBAJ: (sveano, s patosom sjeanja na zlatnu prolost) Najsretniji dan moga
ivota bio je kada sam upoznao tu enu!
LEON: (kao da govori sam sebi) Ja sam je upoznao onog istog zimskog jutra kada
se otrovala mama! Mama je leala mrtva, a ta je ena dola s velikom buketom

ljubiica i sa svojom pudlicom Fifijem. propos (franc. - to se tie mamine

smrti! to misli ti? Da li se mama otrovala zbog dokaza ili zbog indicija?
GLEMBAJ: Kako to misli?
LEON: Je li mama imala kakav pravni dokaz u ruci da ti ivi s tom enom, ili je to
zakljuila iskljuivo po indicijama?
GLEMBAJ: Ti si straan!
LEONE: Da, ja sam straan, a gospoa barunica je za tebe simbol iste sree!
Sjeam se kao danas: kako je stajala nad mrtvom mamom sa svojim Fifijem i kako
je jo istoga dana dala prenijeti u svoju vilu Nad Lipom onaj perzijaner na kome
sam kao dijete igrao hiljadu i jedne noi. I to je plemenit pogled na svijet!
GLEMBAJ: Ti e prije ili kasnije zavriti u ludnici!
LEON: To ve godinama sluam da u zavriti u ludnici! S time da u ja u ludnicu,
nema mamina smrt nikakve veze! Moja se mati otrovala u eri skandala s tom
pustolovkom, a sedam godina kasnije, za Alisinog sprovoda, naao sam od
maminog krzna skrojen pasji poplun. Pseto te dame pokrivalo se krznom moje
majke!
GLEMBAJ: Ostavi me, molim te, s tim svojim glupostima! Svi ste vi Daniellijevi
psihopate, te na svojim suludim i bizarnim opaanjima gradite nekakve optube u
zraku! Sve su to magle i pauine! ekaj da i ja tebi kaem istinu: ja sam s tvojom
majkom proivio dvadeset tako tekih godina - da sam nad njenom mrtvakom
posteljom odahnuo kao od kakve more! Eto, sad ima ti svoje dokaze i indicije.
Hoe da ode. Leon uzbueno za njim. Zaustavi ga upravo na vratima.
LEON: Molim te, ponovi to! ta si to rekao?
GLEMBAJ: (istrgne se sinu razdraeno) Pusti me! Proklet bio onaj dan kada su
Danielijevi stali na moj put! U ovim danielijevskim maglama muio sam se
dvadeset godina! ta hoete jo? Zar vam jo uvijek nije dosta?
LEON: Molim te, da se objasnimo! Moda je ovo posljednji put! Jesi li ti uvjeren da
se mama nije otrovala zbog barunice?
GLEMBAJ: Ja sam prekinuo s tvojom majkom one godine kada smo tebe dali u
Kembrid, a nismo se formalno rastali zbog vas djece. Ivan je tad upravo
zavravao fakultet u Berlinu, a Alisa je bila jo u osnovnoj koli.
LEON: Pardon, izvini, ali ti sjedi na mojim papirima! Dopusti mi... (izvlai ispod
njega nekoliko papire, skica prilino zguvane)
GLEMBAJ: (ustao je i gleda te papire s prezirom, mrzovoljno) Kakve skice? Ne
vrijedi ti to nita! teta za vrijeme! Samo se tu igra tim farbama, und die Zeit
vergeht! (njem. - a vrijeme prolazi!) Nikada nisi ni jednu stvar ozbiljno uzeo u
svoje ruke! Ogovarati i klevetati ovako jalovo, to zna, to je jedino to zna! Ni
jednog novia nisi zaradio...
LEON: To govori zato jer sam ti dozvolio da osam godina radi s Danielijevim
kapitalom na etiri procenta?

GLEMBAJ: Kako?
LEON: Do Alisine smrti bio je itav Danielijev kapital u tvojim rukama. Jesam li ja
tebe ikada pitao za obraun? Ti si meni obraunavao sa etiri posto, a recimo da
si radio minimalno s dvanaest, a to je jo uvijek malo. Koliko je tebi ostalo od
toga? Zato me vrijea? Ja nikada nisam u ivotu vagao glembajevski: meni od
tueg nije nikada prevagnulo! A to se mojih slika tie, ja i sam znam da nemam
talenta, ali ti si najmanje kompetentan da govori o mojim slikama!
GLEMBAJ: (superiorno) Potpuno si smuen, dijete moje! Ti si bolestan, bogami, i
najbolje bi bilo da se smiri negdje u sanatoriju! Ti hoda po krovovima sa svojim
talentom, dragi moj! Gdje je taj tvoj talenat? Star si, nema krova nad glavom!
Nisi ni porodicu osnovao i tu se skita po ateljeima kao kakav cirkusant s
koferima! Danielijev kapital? Gdje je taj Danielijev kapital?
LEON: Da, a mamin novac, zar to nije bio Danielijev kapital? Societ di
Navigazione Danielli, International Cognac Danielli, D.-D.-S.-C.-akcije, Crdit
Marocain, British Steel Corporation, a to je to sve bilo ako nije Danielli? Samo u
Blue Star Lineu bilo je, ako se ne varam, sedam stotina hiljada dolara.
GLEMBAJ: Ti hoda po krovu, dijete moje! I molim te da uzme na znanje: ja ti ne
u moi ostaviti bogzna ta! Ja imam i jedno maloljetno dijete! Mehr kann ich dir
nicht sagen! (njem. - Vie ti ne mogu rei!)
LEON: Hvala! Ja sam zadovoljan svojim danielijevskim materijalnim stanjem! Meni
Blue Star Line plaa moje funte, meni je to dovoljno.
GLEMBAJ: Kakve su to aluzije?! Glembajevi su sami zaradili sve to imaju! ta je
nepoteno u poslovima Glembaj D. D? Kakva drskost!
LEON: Dakle, ubijati ljude, po tvom miljenju je poteno?!
GLEMBAJ: Eksplozivne materije u dananjem svijetu su apsolutno potrebne!
LEON: Naravno: rakete, bombe, granate za masovno unitenje - dvadeset tri
posto dobitka! Proizvodi veoma korisni ljudskom drutvu!
GLEMBAJ: To je legalan posao kao i svaki drugi posao! I samo ljudi s ovako trulim
mozgom, kao to je tvoj, vide u tome neto nepoteno!
LEON: I ini se da banka Glembaj ne stoji ba tako briljantno, dok se bavi
smeem i mrtvacima! Po gradu se govori svata, dragi moj!
GLEMBAJ: A ta se govori po gradu?
LEON: Svakako zna se da tvoje beke mjenice stoje prolongirane ve dvije
godine!
GLEMBAJ: Mjenini poslovi? Ti si kreten! Ja sam ovjek koji radi s mjenicama ve
pedeset godina i nikada nijedna Glembaj-mjenica nije zakasnila jednu sekundu.
ta to znai da moje mjenice stoje prolongirane dvije godine?
LEON: Ja sam samo tako uo.

GLEMBAJ: Ni rijei vie, jesi li razumio? Ona ena sino ubila se ovdje jer si je ti
perfidno natjerao u smrt! I dok je arlota posijedjela od one nesree sa starom
babom, ti se tu kesi kao kakva impanza! Ti si monstrum od ovjeka!
LEON: Kastellica je posijedjela? Ona je prestala farbati kosu! To je njoj IN! Ta je
ena drala svoju pudlicu nad mojom mrtvom mamom!
GLEMBAJ: Ti si luak! Ti nema nikakvu predstavu o znaenju svojih rijei! Zna li
ti uope ta ti laje?
LEON: Ne dozvoljavam taj ton!
GLEMBAJ: Ja sam tvoj otac i ja imam pravo na to!
LEON: Ne vii! Vii ti na svoje bankare i biznismene, dragi moj, a ne na mene! Ti
si se nauio da ljudi stoje pred tobom pognute glave, ali mene ne e nadvladati
tim svojim brutalnim glasom! Pa, laku no!
GLEMBAJ: A tako? Ti misli da je to sve zavreno? O, ne, ne, dragi moj! Ti e
lijepo prije toga poloiti svoje raune! Ti misli da je u pristojnom drutvu
dozvoljeno da se izbace tako teke klevete, pa da se pree preko toga, kao da
nije nita reeno? Tako se misli moda u tvojim boemskim krugovima, ali ovdje,
kod nas, drugi je obiaj! Izvoli se izjasniti kako si smio da kae javno pred dva
strancem sve ono to si rekao?
LEON: O, Boe moj...
GLEMBAJ: Sve to si ti noas brbljao u salonu bez ikakve materijalne podloge, sve
je to moral insanity!
LEON: A ta bi bilo kad bih ja imao materijalnu podlogu?
GLEMBAJ: Bez materijalne podloge sve je to dim! I ti nisi imao prava da onako
prlja moju ast! To je bilo potpuno pomanjkanje potovanja prema tvom
roenom ocu!
LEON: (s osjeajem gaenja prilazi starome i pokazuje mu na tabletu video zapis)
Molim lijepo! Izvoli!
GLEMBAJ: (gleda neko vrijeme i ne shvata) ta je to?
LEON: To su dva arlotina video-uratka sa Silberbrantom!
GLEMBAJ: Ali on je oslovljava Minjon!
LEON: Smijeno! To je arlotin glas! I po glasu i po tetovai nema pravne sumnje
da je to video-uradak vrlo intimne naravi!
GLEMBAJ: A kako si ti doao do toga?
LEON: Taj video je naen kod onog Skomraka koji je radio u baruniinom
Dobrotvornom udruenju. On se objesio i taj video je naen na njegovom laptopu.
To su ti novi dokumenti o kojima je noas itala Puba da e ih socijalisti objaviti!

GLEMBAJ: To je sve nejasno! A kako je taj video doao u tvoje ruke?

LEON: Poslao mi ga je urednik onog lista. Dakle, ima li sada neto pravno u ruci?
GLEMBAJ: A po emu se moe zakljuiti da su to ona i Silberbrant? ... Kakvi su to
novinari koji se koriste tuim privatnim vlasnitvom i to jo intimne naravi? Sve je
to prljavo i odvratno! Moralno izopaeno! Takvim si se dakle stvarima poeo
baviti? Ti sada ruje po tom blatu kao kakav crv.
LEON: (ozbiljno, strogo i vrlo mrko) Merci! To je dakle moralno izopaeno?
Samoubistvo tvoje prve ene i tvoje dvadesetogodinje kerke je moralno
izopaeno? A to da ovu enu smatra armantnom sveticom, to nije moralno
izopaeno? Toj eni ni imena se ne zna, a vi je zovete barunicom! Kakva je ona
barunica? Ko je ta ena? Odakle je dola? Stari Fabrici, Pubin otac, naao ju je u
jednom bekom nonom klubu! Pitaj njega ta je prije toga s njom radio, prije no
to ju je tebi podmetnuo, taj stari makro! O toj eni postoje dokumenti kod
bekih, tebi toliko mjerodavnih graanskih vlasti...
GLEMBAJ: Kein Wort mehr, bitte, ja? (njem. - Molim, vie ni rijei, zar ne?)
LEON: Uostalom, ima pravo! Nema smisla! Ti veli za tu damu da je armantna, i
to je sve to o njoj zna! To da je ona armantna, to je tebi ultima ratio! Doista,
ona te je tako armirala da se ni maknuti ne moe.
GLEMBAJ: Es ist viehisch, was du da zusammensprichst, verstehst du? Und sagst
du nur noch ein Wort, ich hau' dich nieder wie einen Hund! (njem. - Zvjerski je to
ti tu govori, razumije li? A ako izgovori samo jo jednu rije, ja u te umlatiti
kao psa!)
LEON: Ja sam ti ve rekao da ne vie na mene! Ta ena upropatava te moralno i
materijalno ve godinama na moju linu sramotu! Ja se ve godinama stidim zbog
tebe, godinama me nema u mom roditeljskom domu: ti si ruglo itavoga grada.
GLEMBAJ: uti! Ako progovori jo samo jednu rije, ja u te...
LEON: Neu da utim! Ti si se dao armirati od jedne bludnice i svi mi moramo
gledati u zemlju od stida godinama...
GLEMBAJ: (povie izvan sebe u najviem registru, upravo ve bezglasno) Wa-aas?
LEON: To je jedna obina, anonimna kurva, i ne spada...
GLEMBAJ: Wa-as? Du so, deinem Vater? (njem. - ta-a? Ti tako, svom ocu?)
Zaprepastio se, zamaglilo mu se od bijesa i on se furiozno oborio na Leona; u
tren oka, jo prije no to se Leon snaao, on ga je svom snagom pljusnuo po
obrazu. Ta pljuska rasplamtjela je u njemu neki divlji, elementarni prostaki bijes,
i on je pljusnuo Leona jo jedamput svom snagom, tako da je ovaj, uzmaknuvi
dva koraka instinktivno, zapeo o stolicu i izgubivi ravnoteu posrnuo.
GLEMBAJ: (u momentu kad Leon pada, kao izvan sebe hrope) Sad ima to si
traio, na, evo

i u taj tren jednom rutiniranom kretnjom, brom od Leonova pada (koji je

relativno polagan), on je udario Leona tekim i iskusnim bokserskim udarcem
ravno u vilicu s takvom snagom da se Leone strovalio preko stolice na pod kao
predmet.
LEON: (ne nadajui se takvoj divljoj provali bijesa, skoio je na noge grabeljivo,
glembajevski i instinktivno animalno krvavog zubala, nosa i ust, krvavih ruku i
lica, pa se uspravio i poao spram Glembaja sa mnogo mrnje, kao da e mu
vratiti udarac. U taj tren, meutim, ve je razum jai od nagona, i on krvarei iz
nosa i ust brie se rupcem, a zatim potresen i tiho) Hvala vam, gospodine, i na
tom. (promatra svoje krvave ruke, pipa usta i zube, krvari po koulji i iz nosa)
Lijepo, prekrasno! U stilu! Glembajevih.
Poe do vatia i tamo ispire nos, zube i lice. Namae runik u nekakvo
dezinfekciono sredstvo i zaustavlja krv. Glembay kao epileptik poluslijepo zuri
preda se u depresiji. Zatim tekim, starakim, kao pijanim koracima ode do
naslonjaa i tamo klone. Bije mu srce, i on se bolesniki hvata rukom za srce.
Die duboko i teko kao u astmi. Hvata zrak punim grudima kao da e se
zaguiti. Stanka. Leone jo uvijek kod vatia ispire nos i na aku zaustavlja krv,
ali bez rezultata. Krv tee curkom dalje, a izvana se uje vjetar i um kie.
LEON: (rezignirano ali tvrdo) Ja sam s tobom posljednji put razgovarao poslije
Alisina sprovoda. Tome ima jedanaest godina. Ja jutros putujem: mi se vie
neemo vidjeti. Ovo je posljednja stranica naega knjigovodstva. To je
glembajevska likvidacija! Dakle, molim te, da zna: kad sam se ono godinu dana
poslije mamine smrti vratio iz Kembrida, tu sam naao sve isto kao i danas:
Njena Mondscheinsonata, njene rue na svili, njena konverzacija i gobleni.
Gospoi barunici je uspjelo da toga ljeta armira i mene! I to svojom
Mondscheinsonatom. Naa je sonata bila uistinu Mondscheinsonate gore u vili
nad Lipom! I tek u Kembridu, u onim maglama, nekoliko mjeseci kasnije,
retrospektivno, meni se objasnilo, kako to stoji sa armom te dame. Onda mi se
tek objasnilo, to se to kod nas Glembajevih zove moralna izopaenost! Da! Vidi,
to je moralna izopaenost: biti metresa jednog starca, imati usto tri ljubavnika,
bojati se jednog dvadesetogodinjeg studenta iz Kembrida! Ta je ena mene
smotala meu svoje noge, da se rijei svake kontrole!
GLEMBAJ: (ustane ponovno, v pristupi Leonu i trgne ga za ramena) I ti si meni
mogao gledati u oi?
LEON: Ja sam onda polagao svoj doktorat. Meni je bila dvadeset i jedna godina. A
poslije sam otputovao i nisam vie dolazio ovamo. Otputovao sam! Mene je bilo
stid pred mojom pokojnom mamom! I ako ima neko ko moe da me pozove na
odgovornost, to je jedino mama! Ti - nikako!
Glembay hvata se za srce kao da ga probada. Uzdie kao da se gui i ide do
otvorenog prozora i tamo udie noni zrak. Njemu je vidljivo pozlilo. Kao pijan
dotetura do zida i zvoni sluzi. Tiina. uje se zvono negdje daleko u hodniku.
Tiina. Sluge nema. Glembaju je zlo. Njemu se muti u glavi. Poao je do stola i
tamo natoio drhtavom rukom vode iz vra i ispio nekoliko kapi. Sluge jo uvijek
nema. Poao je nervozno do zida i tamo zvoni. uje se kako zvonce neugodno
jei u tiini. Vratio se tekim korakom do prozora, udahnuo je ponovno zraka, a
zatim oteturao do naslonjaa. Sjeo je, ali je odmah ustao i glavinjajui poeo je
da ee po sobi zapalivi cigaru. Leone jo uvijek ispire nos kod vatia i
zaustavlja krv. Ulazi kamerdiner vrlo zbunjen i jo pospan.

GLEMBAJ: Recite, molim, milostivoj gospoi barunici da smjesta doe ovamo!

Probudite milostivu gospou, ali brzo!
Izdavi ovu zapovijed sluzi, on je nastavio da se vrti izmeu pokustva u ovoj
maloj sobi. Ne prija mu cigara i on je baci. Sjedne u naslonja: podboivi se
rukama o oba koljena, on se uzrujano njie gornjim tijelom i teko die i klima
glavom kao da se udi i da ne vjeruje. Boli ga srce. Stee ga. Duboki udisaji.
SLUGA: (uje se glas iz pozadine) Barunica nije u svojoj sobi, gospodine! Ja ne
znam gdje je, gospodine!
GLEMBAJ: ta? Zar milostiva gospoa nije u svojoj sobi? Smjesta je pronaite! Da
li ste me razumjeli?
Strka u hodniku. uju se glasovi i lupanje vratima. Dovikivanje i koraci. Glembay
je naporom svoje posljednje snage ustao, poao spram otvorenih vrata i tamo
stoji, slua i eka. Dolazi ponovno sluga, a za njim i , i u taj as pojavila se i
barunica Kasteli, obuena u sinonju ampanj-galu kao to je i bila. Leone se s
interesom okrenuo od vatia i eka to e se dogoditi!
BARUNICA KASTELI: ta je? ta se dogodilo? Kakva je to strka? ta je, GlembaJ?
ta se dogodilo? Was ist dir denn? Du bist so furchtbar blass! (njem. - ta je tebi?
Ti si tako strahovito blijed.)
GLEMBAJ: Und wo bist du? (njem. - A gdje si ti?)
BARUNICA KASTELI: Ja? U vrtu. Boli me glava, migrena, vani je divan zrak, tako se
lako die, a moja migrena...
GLEMBAJ: M-m-m-i-gre-n-na? Vani satima pada kia... (u tome mumljanju
zaglavinja i padne)
BARUNICA KASTELI: Za Krista Boga! ta je tebi, Glembaj? Leda, brzo leda,
donesite leda!!!
Zavjesa
IN TREI
Spavaa soba Leona Glembaja. Leon sjedi do postelje i crta ugljenom posmrtnu
masku svog oca. Kod okruglog stola u naslonjaima sjede s doktor Silberbrant i
doktorica Altman. Svitanje. U polovici scene jutarnji cvrkut ptica, to poslije
spram finala polagano raste. Na telefonu, na jednom tabureu lijevo, Puba
telefonira.
PUBA: Da, to sam ja! Molim vas, Franjo! Pazite dobro! Idite i vrlo oprezno
probudite gospodina generalnog guvernera Centralne banke! Recite mu da sam
se ja javila, i recite mu, ali pametno, Franjo, da je umro gospodin generalni
direktor Glembaj! Da! Jutros, neto poslije tri! Infarkt! Da! Javite dakle gospodinu
guverneru i zamolite ga da me odmah nazove!

ALTMAN: Kao to glupo ivimo, isto tako glupo i umiremo! Potpuno ostavljeni i
sami putuju ljudi iz svoga stana u nepovrat!
SILBERBRANT: Mrtav ne moe ovjek biti sam. To je savreno ateistiki. Kao to se
sve vode vraaju moru, tako i naa dua poslije smrti utjee natrag u Boga.
Telefon.
PUBA: Da, ja sam! Ve poslije nekoliko minuta bila je tu doktorica Altman! Da.
Agonija je bila vrlo kratka s vrlo brzim respiracijama! Katastrofa! Ne, ne! On je
bio u sobi, kod Leona! Razgovarali su i u razgovoru odjedamput, bez ikakva
razloga! Gospodine guverneru, izvinite, ali kao pravni zastupnik imam za vas
jedno poslovno pitanje: jedanaestoga izlazi kod Diskonto Italiane ona mjenica na
sedamdeset i dvije hiljade dolara. Vi to ne znate? Da, da, i vi ste tamo
zainteresovani! Generalni direktor Fridman nema o tome pojma! On je izgubio
glavu! Ne! Pokojni nije ostavio nikakva uputstva! Nita! Apsolutno nita! Haos! U
Hamburgu Fridman veli da je sve pokriveno! I jo ima nekoliko manjih, da, ali ni
jedna via od sto hiljada. Jedna od hiljadu dvjesta funti kod Viner Bankverajna! Ja
sam pozvala Fridmana i Ratkaja, oekujem ih svake minute! To je vrlo vano.
Dovienja.
PUBA: (uzme Leonu blok iz ruke) Pardon, molim te, izvini, momenat samo!
ALTMAN: (ustaje s velikim interesom) A, je li zavrio? Pokai, molim te, Puba!
LEON: (bez volje, apatino) Sasvim slabo! Umoran sam. Boli me glava: nisam za
posao.
PUBA: Ja nalazim da je to osobito!
LEON: Boli me glava i ve dugo nisam radio. Nemogue je dati ono vrhunaravno
neto to svi mrtvaci imaju oko usne. Svi mrtvaci, i psihopati , svi imaju neto
vrhunaravno oko usne. Jo elo, to je dobro: tvrdo glembajevsko, markantno. I
kosa je dobra! Ali ova eljust, ova kotana donja eljust, to je mnogo slabije od
gornje partije. Nije arhitektonski povezano: nema svoje unutarnje proporcije.
ALTMAN: To je, bogami, kolosalno!
LEON: (vratio se do grupe i uzeo blok u ruke) Pardon, gospodo! (vratio se sa
blokom do pokojnika i gleda ga uporeuje skicu s modelom i onda jednom
gestom nenamjetenom, prilino energinom, izdere taj list iz bloka, razdere sliku
i baci papire u oak)
Telefon zvoni. Puba prekida slaganje rastrgane skice, Leon je izaao.
PUBA: Halo, ja sam! Dobro jutro, gospodine direktore! Da! Da! Jest! Ja govorim iz
kue pokojnika na privatnome broju! Da! Ja sam obavijestila generalnoga
guvernera i on mi je rekao da e telefonski sazvati konferenciju svih interesenata,
u jedanaest sati! U dvorani banke! Ja ne znam. Po raunu Fridmana pasiva ne e
biti vea od tri do tri i po miliona.
SILBERBRANT: Molim lijepo: ja sam odmah slutio da sav taj jubilej firme Glembaj

nije ista stvar. Prije svega: sedamdesetogodinjica se u poslovnom ivotu uope

ne slavi. I eto; pet miliona pasive! A ti, to ti kae na to?
ALTMAN: Jo se nita ne zna. Ako je pasiva tako visoka, i aktiva ne e biti nikako
manja.
SILBERBRANT: Moe li se to znati? Glembajevi ive, dragi moj, raskono ve dvatri decenija. Danielica je imala svoju vilu u Meranu i na Krfu! A barunica Kasteli - o
tom bolje i ne govoriti! To znamo iz svakodnevnog iskustva, hvala budi Bogu! Ali
Danielijeva je bila navodno enormno bogata!
ALTMAN: Bogata, ta to znai: bogata? Leone, ako nas treba, mi smo dolje u
salonu! Dovienja!
Odu. Leon hoda sobom kao uznemirena zvijer. uju se izvana telefoni gdje
zvone. Glasovi. Daleka lupa vratima. Angelika se prekrstila, ustala i tiho, bez
rijei dola do stola. Tamo promatra onu rastrganu skicu staroga Glembaja.
LEON: uje li, kako telefoniraju? Panika! Laa tone! S. O. S. Sauve-qui-peut!
(franc. - Bjeanje glavom bez obzira!) Sedam miliona pasive dosada. Und dann
hiess es, das wre die Brbczy-Legende: "Die Glembays sind Mrder und
Falschspieler!" (njem. - I onda se govorilo, kao da je to brbczyjevska legenda:
"Glembajevi su ubice i
varalice!") ini se da e se ve za pola sata poeti hvatati za depove gospoda
kompanjoni u Beu i u Trstu. Samo dok stignu e-mailovi to su jo na putu! A ti,
Beatris, to ti kae o svemu tome?
ANGELIKA: Svi smo mi nesretni, Leone. Meni je ao arlote! Sirota! Ako je uistinu
nastupio slom, jadnica e to morati jo jako okajati! Ona ipak ima to svoje
nesretno dijete!
Ulazi arlota, barunica Kasteli-Glembaj. U crnini. Blijeda i , s ogromnim buketom
bijelih rua. Nervozna i tiha. Ide u, poloi rue do pokojnikovih nogu i ostane tako
bez rijei stojei u mislima. Zatim, prekrstivi se, nervozno, vrati se do stola.
BARUNICA KASTELI: (dostojanstveno, dotueno) Oprostite mi, draga Angelika,
nemojte se uvrijediti, ali ja sam tako smetena i tako me boli glava, da ne znam
gdje stojim. Ve sam tri puta zaboravila ta hou. Uinite mi tu uslugu i poite
gore i naite jednu crnu salon-kravatu! Nigdje nema te crne salon-kravate a ova
ovdje je strana bit u vam zahvalna, molim vas!
ANGELIKA: Vrlo rado, draga arlota! Sofort, bitte! (njem. - Odmah, molim!)
Ode.Barunica Kasteli ode do mrtvaca, popravlja neto oko svijenjaka, ree
stijenj nikljastim karama i ostaje kod postelje promatrajui Glembaja. Leone je
gleda neprekidno s velikim interesom. Barunica Kasteli vrati se s tim nikljastim
karama u ruci do stola gdje sjedi Leon. Barunica Castelli mirna i dostojanstvena
do konca. Njen je glas sentimentalno slomljen.
BARUNICA KASTELI: Ja znam, vi mene mrzite! Ja sam osjetila sada svaku vau
misao. Dok sam ja stajala uz Glembaja, ja znam to ste vi mislili: prije
sedamnaest godina, kad je tu, na tom istom mjestu, leala vaa pokojna gospoa
majka, ja sam dola, kao i jutros, i vi ste sjedili na istome mjestu gdje ste sada!

LEON: Da! I vi ste donijeli buket ljubiica i imali ste svoju pudlicu na ruci. Danas
nemate tu pudlicu, to je sva razlika! Onda ste postali legitimna gospoa Glembaj,
a danas ste legitimna udovica Glembaj. Ako vam ko eli sreu, mogao bi vam
estitati! Poglavlje Glembaj sretno ste likvidirali! Osigurali ste za sebe palau u
Trstu, a oporuka je sretno nestala!
BARUNICA KASTELI: Koliko ja znam, vi ste u oporuci na prvome mjestu. I to
izvolite uzeti na znanje: na moju linu intervenciju. Pokojnik je spram mene bio
suvie dentlmen a da bi mi odbio tu moju molbu!
LEON: Hvala vam! Nisam nikada pretendovao na glembajevski novac, a pogotovo
ne na glembajevske dugove!
BARUNICA KASTELI: Kakve dugove? Ja to ne razumijem!
LEON: I vi ne znate da se govori o sedam miliona pasive?
BARUNICA KASTELI: Meni je to potpuno svejedno! U poslovnom pogledu bila sam
uvijek nezanteresovana.
LEON: Dakle, to vam vjerujem! U toj pasivi od sedam miliona vi ste sebi spremili
minimalno tri, koliko ja vas poznam!
BARUNICA KASTELI: Molim vas, zato vi mene tako mrzite?
utnja.
BARUNICA KASTELI: (nekako pomirljivo, laljivouvjerljivo, koketno i naivno) ta
sam ja vama skrivila? Jesam li ja vama lino ikada uinila ita naao? Vi ste spram
mene ve godinama nepravedni, a ovo je istina: ako je u ovoj Glembajevoj kui
ikada iko imao sve moje iskrene i potpune simpatije, to ste bili samo vi! I kad je
ono stigao neki dan va e-mail iz Pariza, ja sam se tako iskreno razveselila, a vi
me neprekidno vrijeate! Zato? Zato?
Leon je gleda zaueno i uti.
BARUNICA KASTELI: (pristupi mu neposredno i intimno) Warum schweigen Sie,
Leo? (njem. - Zato utite, Leo?) ... Wozu das alles? (njem. - emu sve to?) Ona
scena u salonu noas, i to pred kime? Pred starom razvratnom doktoricom
Altman! I pred vaim ocem! Vi ste trebali da znate da on uje na terasi svaku
rije! itavo vee bili ste spram mene nepravedni! U onom groznom sluaju
Rupert, mein lieber einziger Gott, (njem. - Boe moj dragi i jedini) imala sam peh!
Sruila sam onu bolesnu sirotu autom, i to nehotice! A, vidite, vi, vi ste malo prije
gore u svojoj sobi bili mnogo okrutniji spram svoga oca, i on je pao i nije se vie
digao od svoje angine! A meni ne bi palo ni na kraj pameti da vas optuim zbog
ubistva!
LEON: Hoete li time da kaete da sam ja ubio oca?
BARUNICA KASTELI: Molim vas, Leo, ja sam ula sve. Ja sam bila u Silberbrantovoj
sobi pokraj vae! Ja sam znala da se sprema zlo, i ja sam - sama - poslala
Silberbranta k vama! Zato me vi niste nali u mojoj sobi.

LEON: Vi ste dakle uli kako sam ja ubio oca?

BARUNICA KASTELI: Nein, nicht, das habe ich nicht gesagt, Leo, Sie drehen alles
um! (njem. - Ne, ne, to nisam rekla, Leo, vi sve izvrete!) Vi meni odriete svaku
ljudsku kvalitetu, a, vidite, ja se na vas ipak nita ne ljutim! Ja sam vam sve
oprostila!
Leon je uutio. Pauza. Barunica Kasteli tucka nervozno karama, to ih
neprekidno dri u ruci, o stol. Leone je poeo opet ponovno nemirno da hoda po
sobi od zida do zida, jaguarski se uklanjajui pojedinim predmetima.
BARUNICA KASTELI: Erklren Sie mir, bitte, warum? Sagen Sie ein Wort! (njem. Objasnite mi, molim, zato? Recite jednu rije!)
LEON: A to da vam kaem? Ispod nas se pui na svim stranama kao fosfor, mi
tonemo, mi stojimo tu u jednom uasu,Ako sami niste nikada bili na vulkanu, vi
ne znate kako je to kad se onaj dim iz kratera fosforno pui.
BARUNICA KASTELI: O, da! Ja sam bila na Vezuvu! Pili smo gore nekakav
pokvareni ampanjac! I Stromboli sam vidjela. Nou. S jedne talijanske lae! Bilo
je divno.
LEON: (u nervoznom kretanju) Da! Pa da, naravno! Pa naravno: bilo je divno! Das
ist das richtige: (njem. - To je ono pravo:) vi treba da stojite na Vezuvu i da pijete
ampanjac! Naravno: a ta biste vi drugo na vulkanu nego pili ampanjac?
BARUNICA KASTELI: Ich verstehe kein einziges Wort! (njem. - Ja ne razumijem ni
jedne jedine rijei!) to je to s vama? to hoete da kaete time? Ova vaa
jurnjava ini me nervoznom sjedite, molim vas, da se jedamput mirno
porazgovaramo! to vi to mene tako krivo gledate?
LEON: (stao je) Ja vas gledam takvom kao to vi jeste! Vi svirate dvadeset godina
Mondscheinsonatu, slikate rue na svili, pijete ampanjac na vulkanu! Vi stojite
nad svojim mrtvim muem isto tako nevino kao to ste tu stajali nad njegovom
mrtvom enom, a upravo ste doli iz sobe svoga ispovjednika! A va stav je ovo:
to vi to mene gledate kao da sam ja ubila vau majku? Vi ste isto tako ubili
svoga oca! To je va nain miljenja! ta da vam jo objasnim?
BARUNICA KASTELI: Vi ste faktino berspannt! Ni jedne rijei ja nisam tako rekla.
Naprotiv: rekla sam da se vas ne moe uiniti odgovornim za oevu smrt! To sam
rekla! Vi sve iskrivljujete To je upravo nezdravo!
LEON: (strogo i odluno) Meni su bile dvadeset i dvije godine kad sam mislio da bi
ovo to vi govorite moglo moda ipak biti istina! Odonda prolo je esnaest
godina, draga moja! Kad bi ovjek skupio sve vae kavalire koje ste vi armirali
svojim bonbon-glasom, ja mislim da ne bi stali u ovu sobu! Alisa, koja je u vas bila
tako zaljubljena, kojoj ste vi bili idealom dame, ta Alisa...
BARUNICA KASTELI: Sve ono to ste govorili o mladom Zigmundoviu, ono je sve
la! Kunem vam se na sreu svoga djeteta!
LEON: A onaj Alisin zapis u laptopu?

BARUNICA KASTELI: Kunem vam se na Oliverovu glavu, ni jedna rije nije istinita!
Mladi je Zigmundovi bio u mene zaljubljen, to da, ali izmeu nas nije nikada
nita bilo - nita konkretno!
Pauza.
BARUNICA KASTELI: (vrlo tiho i uvjerljivo) Zato mi ne vjerujete? Vi meni
godinama inite krivo. Vi ste svome ocu gore u sobi s takvim patosom naglasili
da sam ja bludnica, kao da sam ja ikada tajila taj svoj organski nedostatak! Svako
od nas nosi u sebi poneto zbog ega bi ga ljudi kamenovali! Und ich? War ich
nicht immer konsequent aufrichtig: wenigstens in dieser Hinsicht! (njem. - A ja?
Nisam li ja uvijek bila dosljedno iskrena: barem u ovom pogledu!) Molim vas!
Upravo vi, koji ste svojedobno toliko fantazirali o mojoj "erotikoj inteligenciji",
tada sam ja bila za vas "erotiki inteligentna", upravo vi ne biste smjeli biti tako
vulgarni! I ako ni iz ega, a ono iz osjeaja solidarnosti, to niste trebali da
servirate svome ocu! (Vi ste znali za njegovo srce!) No bez obzira na njega,
spram mene ste se ponijeli nekavalirski! To je, naravno, vrlo jednostavno, za
jednu enu izbaciti parolu "ona je bludnica"! A upravo vi, koji ste tako blistali i
afektirali svojom logikom, upravo vi biste trebali loginije provesti tu svoju logiku
izmeu jedne bludnice i jedne erotiki inteligentne dame! A, vidite, ja se na vas
savreno nita ne ljutim: mene samo to boli! Boli me upravo zbog uspomene na
sve ono izmeu vas i mene! (tiho, sa suzama u oku) Vidite, u ovom medaljonu jo
i danas nosim vau kosu!
LEON: (uznemirio se i tako se kree po sobi) Ja sam bio onda u dvadeset i drugoj
godini! Ja sam onda pisao svoju doktorsku tezu!
BARUNICA KASTELI: Da, u onom vaem groznom pismu iz Kambrida, vi ste
najedamput spomenuli svoju gospou majku! Onda, kada sam - spremna na
asne konzekvencije - oekivala iz Kambrida vau odluku, nadoao je udarac! I
nikada vi niste dali meni prilike da se s vama objasnim! Sva su moja pisma
propala, nikada vie odgovora! A ako se pravo uzme, to sam ja skrivila vaoj
gospoi mami? Ja je uope nisam poznavala, ja sam onda imala dvadeset i est
godina i na sve strane uspjeha Svi su kleali preda mnom, a vaa gospoa majka
bila je jedna nervozna dama, ona je ve nekoliko puta bila digla ruku na sebe, ja
nikada nikome nisam uinila nita naao! Leo, Sie wissen nicht, wie das war!
(njem. - vi ne znate kako je to bilo!) Mene je va otac etiri godine muio, on je
meni etiri godine dosaivao, on je htio da se ustrijeli pred mojim oima, on je
plakao na koljenima, ali ja nisam htjela skandala, ja zbog vae gospoe majke
nisam htjela da se on rastane, und ich habe ehrlich und loyal ausgehalten bis zu
der letzten Minute! Gerade in dieser Hinsicht war ich vollkommen rein! (njem. - i
ja sam izdrala poteno i lojalno sve do posljednje minute!) Upravo u ovom
pogledu bila sam savreno ista! (plae tiho u sebi. Sasvim pianissimo
priguenim od emocije glasom) Eine Dirne! Es ist sehr leicht zu sagen: eine Dirne!
Jawohl! (njem. - Bludnica! Veoma je lako rei: bludnica! Dakako!) I, vidite, ja, ja
sam od svoje petnaeste godine doivjela mnogo, ja sam gledala pred svojim
nogama i biskupe i generale i konobare, i ja sam uvijek iznova doivljavala ovo:
gotovo svi oni koju puu pred nama kasnije nas uvijek tako strahovito uzvieno
prljaju, da mi je to posvema nerazumljivo! I to su mukarci i dentlemeni? Ja se
od toga tjelesnog u sebi nikada nisam branila! Ja sam slaba od naravi, ja sam to
uvijek priznavala: ja to ni sada ne tajim, ali, vidite, ja vam se kunem grobom
svoje pokojne mame, upravo spram vas nisam nikada bila bludnica! Upravo

spram vas ne! Nikada! A upravo ste me vi najstranije ponizili. Gerade! Sie!
(njem. - Upravo vi!)
Tihe suze. Leone se vrti po sobi izmeu pokustva amo-tamo. Od alkovena do
prozora i natrag neprekidno.
BARUNICA KASTELI: (mirno i alosno) U itavoj ovoj tamnoj glembajevskoj kui vi
ste za mene bili jedin traak svjetlosti! Ja sam ula u ovu kuu iz materijalnih
razloga: ja to priznajem! Vi to morate razumjeti! Ja nisam provela svoje
djetinjstvo kao vi igrajui se Hiljadu i jedne noi na perzijskom tepihu. S
dvanaest godina ja sam ostala na ulici, Leone. Vi ne znate to to znai smucati se
po parkovima na jesenjoj kii, gladan i poderan i bez krova! Vi ste poeli ivjeti s
rentom od dvadeset funti mjeseno, a ja s poderanim cipelama i s jednom starom
lisicom oko vrata! Meine Glembay-Ehe war eine finanzielle Transaktion! (njem. Moj glembajevski brak bio je financijalna transakcija.) Ja to priznajem! I vidite: ja
sam imala iza sebe tada ve jedan degenerisani brak sa ezdesetogodinjim
barunom Kastelijem i mnogo toga, no vjerujte mi, ja govorim pred mrtvim licem
ovoga starca: za sve ono to sam ja morala u ovim posteljama i u ovom braku, ja
sam bila vrlo slabo plaena i ja sam, tako mi Bog pomogao, tu svoju
glembajevsku transakciju vrlo skupo platila! Krvavo! Furchtbar blutig! (njem. Strahovito krvavo!) Vi znate i sami tko je bio va otac! I sve ono to ste vi njemu
gore u sobi noas nabrojili, sve sam to ja gledala iza kulisa punih dvadeset
godina. Taj ovjek koji je mogao da zgazi neiju egzistenciju, taj ovjek je postao
ocem mog djeteta! Oliver je isti, izrezani on! I sve ono tako strano mrano u
tom djetetu, to je moj kri! Dobro: deki se dogovorili i htjeli da opljakaju
nekakvog blagajnika ciglane! Boe moj, dobro, djetinjarija koja zamalo da se nije
zavrila krvavo. U tome ima puberteta, a pubertet je pun kriminalnih nagona! Ali
nije najgori kriminal u tome kad ovakav esnaestogodinji Glembaj nabije lovaku
puku da opljaka blagajnika. Ali od svega je najstranije to, da sam ja to znala!
Zloin je rastao u krvi toga deka neprekidno i ustrajno esnaest godina, zloin je
poeo onoga dana kada je to djeje srce zakucalo u mojoj utrobi! A vi, Leone,
najbolje znate i sami to znai glembajevska krv! I vidite: u ovom mom
dvadesetogodinjem strahu, u ovoj mojoj dvadesetogodinjoj panici pred uasom
te glembajevske krvi, vi ste me noas tako strano krivo optuili! A mene to boli,
jer je to od vas, Leone, upravo zato!
Tiho plae u sebi.
LEON: Sve je to mutno! Mene boli glava i ja poinjem da se gubim u svemu tome.
Ja sam se vratio ovamo potpuno miran, sve one ljage to sam ih godinama
osjeao zbog oskvrnute uspomene na moju majku, sasvim su ve bile ishlapjele, i
ja sam bio potpuno miran! Ali, molim vas, ovo sve oko vas ovdje, ovaj va
ispovjednik, pa onda smrt one trudne ene, i ona stara pod konjima, itav nain
kojim se ovdje u kui govorilo o tim stvarima, to morate shvatiti da me je
nerviralo! Htio bih ja da znam kako biste vi mogli da protumaite sluaj onog
dnevniara Skomraka?
BARUNICA KASTELI: (iskreno alosno) Tu smrt nisam htjela! On se zaljubio u
mene, boe moj, za vrijeme sjednica u Dobrotvornom udruenju. Sirotinja
bijedna! propos, Leo! Imala bih jednu molbu za vas! Vi ste noas govorili o
nekakvom njegovom videu to su nali kod njega! Bih li ja mogla na minutu da
imam taj video? Das wrde mich interessieren! (njem. - To bi me zanimalo!)
LEON: Vas bi to interesiralo? Molim izvolite!

Predaje tablet. Barunica Kastelli uzima tablet i lista po njemu s interesom. Pauza.
Leon je gleda s velikim mirom.
Ulazi sestra Angelika.
ANGELIKA: Dakle, nali smo kravatu, arlota.
Nakon nekoliko sekund za sestrom Angelikom zvoni telefon!
Leone ode.
BARUNICA KASTELI: Merci, draga barunice, hvala vam! Uinili ste mi veliku
uslugu! Mislim ovu iroku, ova je bolja! Ova izgleda mnogo staromodnije! Tako!
Ovo u ja sama. Hvala! Samo da se rijeim ove nemogue kravate! Sada ipak
izgleda bolje!
Vee Glembaju kravatu. Barunica Kasteli aranira sve to mirno i dostojanstveno.
LEON: (vratio se jo nervozniji nego to je bio) Barunice, zove vas generalni
direktor Trgovake banke!
BARUNICA KASTELI: Mich? Was ist denn los? Was braucht er mich? Sagen Sie ihm,
bitte, dass ich jetzt nicht zu sprechen bin! Jetzt ist fnf Uhr frh! (njem. - Mene?
to se dogodilo? Zato treba mene? Recite mu, molim, da se sada ne moe sa
mnom govoriti! Sada je pet sati ujutro!)
LEON: Ja ne znam. Radi se o vaem otvorenom raunu kod Trgovake banke.
BARUNICA KASTELI: Mein Conto bei der Handelsbank? (njem. - O mojem kontu
kod Trgovake banke?) Pa ja s Trgovakom bankom nemam nikakve poslovne
veze.
LEON: Va raun kod Trgovake banke optereen je s osamsto etrdeset hiljada.
BARUNICA KASTELI: (mirno i naivno, ali ve na putu spram telefona) Unmglich!
Das ist ja unmglich! Ich hab' ja mein Conto bei der Wiener Disconto Italiana!
(njem. - Nemogue! Pa to je nemogue! Ta ja imam svoj konto kod beke
Disconto Italiana!)
LEONE: Ja nemam pojma! Izvolite!
Barunica Kasteli ode.
LEON: I onda je to stara Brbczyjeva izmislila: die Glembays sind Falschspieler
und Mrder! (njem. - Glembajevi su varalice i ubojice!) A ko je svezao onaj rubac
starome?
ANGELIKA: arlota!
LEON: To je oajno! Izgleda kao da pati od zubobolje. Najstranije je kod smrti to
je ona na jednoj strani vrhunaravna, a s druge strane aljiva! Smrt je jedna od
najsmjenijih pojava u graanskom drutvu. ovjek i na smrtnoj postelji mora biti
obrijan, izmanikiran, podvezan. ovjek ne smije zijevati u graanskoj smrti!
Preglupo!

ANGELIKA: Leone, molim te, nemoj se uvrijediti, ali taj tvoj nain djeluje na mene
neobino brutalno i strano. Ti itavo ovo vrijeme otkada sam ja u kui ne radi
nita drugo nego psuje Glembajeve. Kao da ti nisi Glembaj!
LEON: Od prvoga dana kada sam poeo misliti, ne radim drugo nego se borim
protiv Glembaja u samome sebi! To i jest najstranije u mojoj vlastitoj sudbini: ja
sam isti, nepatvoreni, stopostotni Glembaj! Sva ta moja mrnja na Glembajeve
nije nita drugo nego mrnja na samoga sebe. U Glembajevima ja sm sebe
gledam kao u ogledalu!
ANGELIKA: (plaho, ali svojom harmoninom postojanou prodirno i sugestivno) Ti
voli paradokse i ti sve iskrivljuje. Ja se bojim tvojih ala, ali, molim te, to je moje
dugogodinje iskustvo: doista ima mnogo neiskazane i blage mudrosti u maksimi
da blinjega treba ljubiti kao samoga sebe! I da bi ovjek mogao postati kranin,
on dakle prije svega treba da ljubi samoga sebe!
LEON: Beatrice, izvini, ja te molim, budi tako dobra i skini onaj al! Pa to je
uasno kako to nakazno izgleda!
ANGELIKA: To mora tako ostati! Vilice su jo mekane! (poe spram mrtvaca i pipa
mu prstima donju eljust)
LEON: To me sjea jedne Domierove karikature: Svi Domierovi filistri imaju tako
svezane salvete!
ANGELIKA: A otvorena usta sa zubalom jo su mnogo runija! Skinula je svileni al
i pipa mrtvaevu donju eljust koja se ve ukoila. Vani daleko jutarnja zvona.
Potpuno je hladan! Kako ovjek brzo ohladi, a kako kratkovidno misli da e ivjeti
beskonano! Vee opet al mrtvacu oko glave, a zatim pere ruke.
LEON: Htio bih da znam to tebe sili na to da ovako po svijetu pere i pipa
mrtvace? Kakva je to manija to te goni da toliko kranski ljubi samu sebe?
ANGELIKA: Sve bi to bilo dugo i alosno, Leone, pustimo to! Izvini! A osim toga ja i
za tebe mislim, da bi najbolje bilo da sada legne! Jutro je! Ja idem u svoju sobu
sada, tu je sve svreno i u redu! Dovienja, Leone!
Pola je do njega i dala mu mirno i spokojno svoju ruku.
LEON: (drei u svojoj ruci Angelikinu) Beatrice, to se ti toliko kloni mene sve
ovo vrijeme? Ja te gledam ovih pet dana kao to se gledaju slike po crkvama,
Beatrice, ja trebam nekoga u ovom paklu, a ti si tako konvencionalna! To od tebe
nije otmjeno!
Pustio je njenu ruku naglo i proetao se sobom nemirno i uzrujano.
LEON: Tako me uasno boli glava, die mi se sva utroba kao da sam pojeo
pokvareno meso! Znojim se - ledeno - kao da mi se magli, kao da u se
onesvijestiti!
Glavinja i gubi ravnoteu.

ANGELIKA: Najbolje bi bilo da legne! Sve je to od ivaca! Evo lezi ovdje na dvijetri minute, smiri se, pa onda idi da se ispava! Jutro je! Ve svie!
Ona je uzela dva jastuka s jedne fotelje i postavila ih jedan na drugi na divan
struno bolniarski, a onda je pola spram Leona kao prava Sestra Milosrdnica i,
pomilovavi ga jednom beskrajno toplom kretnjom ruke, ona ga je kao pacijenta
povela do fotelje.
LEON: (predao se njenoj portvovnoj njenosti kao bolesno dijete) Zlo mi je,
Angelika! Nervozan puls, nervoza srca, tu, migrena, jedva se drim, hvala ti.
Legao je na rubu nesvjestice i teko die. Prve ptice u vrtu. Jutro na kvadratu
okna. Angelika mu natae au vode, namae jedan rubac u kolonjsku vodu i
stavlja mu oblog na elo; slua mu puls. Cvrkut ptica.
ANGELIKA: Najbolje je da ne misli o svemu tome!
LEON: Ne mogu! Sve je to jo panika u meni! Kao da u bunilu gledam ive slike.
ANGELIKA: (uzela je jednu stolicu i sjela vis--vis njega uzevi mu jednu ruku u
svoje) Sve e biti dobro, Leone!
LEON: Nita ne e biti dobro! Ti zna, Beatrice: ovog ovjeka ovdje ja sam
dotukao! Ja sam htio da oborim jednog tvrdog, ogromnog Glembaja, a ono ondje
bio je jedan biznismen pred steajem! Strailo bijedno za ptice! Ja sam se tukao s
jednom fikcijom!
(diui kratko i uzrujano, suhim ustima kao u ognjici, brzo i nervozno, ali ne
glasno) Sve je to kriminalno! Glembajevski kriminalno! O, kad bih mogao da
pobjegnem iz svega toga! Zvona u gradu. Ptice. Dan raste. Iz toga se ne moe.
Imala je stara Brbczyjeva pravo: Glembajevi su ubice! Onaj varadinski
Glembaj koji dri crkvu u ruci, on je u umi ubio i opljakao jednog kranjskog
zlatara koji je vozio u Varadin crkvenu zlatninu! To sam uo od jednog
glembajevskog vozaa koji je radio jo kod pokojnog Ferdinanda!
ANGELIKA: To je fama i legenda! To nema nikakve podloge!
LEON: O, Gospode Boe moj, zato svi vi mislite uvijek na nekakvim podlogama?
Nikada nita nema podloge! Ja sam to uo od jednog vozaa i to je za mene kroz
itavo moje djetinjstvo bila najstvarnija stvarnost od svega, u itavoj ovoj kui!
Koliko puta sam ja vidio Varadinca gdje hoda po ovoj kui s krvavim noem u
ruci! A noas, Beatrice, noas je opet doao u ovu kuu! On je tu, on negdje eka
iza ormara!
ANGELIKA: Leone dragi, primiri se, to su nervi! Da ti doktorica Altman da
sredstvo za spavanje, da je pozovem, ona dolje pije aj sa Silbebrantom?
LEON: Ali, kakvi nervi! Hvala ti, ne trebam nita! Kakvi nervi! To je glembajevska
krv u meni, to prljavo, mutno, bezdano u meni, to mi se dominantno javlja
godinama: ja to nosim sa sobom po svijetu kao svoju vlastitu utrobu! Ja sam to
uasno nagonsko u sebi htio racionalno objasniti! Maminu smrt ja sam onda
naao dovoljno razumnim razlogom za tu podsvijesnu mrnju u sebi. Ja sam od
tog momenta imao dovoljno razloga da ga svjesno mrzim: kao ubicu moje

matere! A ustvari ja sam se zagrizao u njega kao akal u akala: to se u nama

grizla glembajevska krv!
ANGELIKA: Leone, za ime boje, ja te molim, Leone, budi pametan...
LEON: Sve je to tako. I tu ima samo jedno rjeenje: ili se derati kao akal ili...
ANGELIKA: Ili?
LEON: Ili se ubiti!
ANGELIKA: Leone!
LEON: Da, samo to! Eto, onog kriminalnog noanjeg ja sam se godinama bojao.
Kao jaguar s podvinutim repom, tako sam obilazio ovu svoju tajnu. Ja jedanaest
godina nisam dolazio u ovu kuu od straha pred zloinom, a kad sam se ipak
jednog dana pojavio ovdje, namirisao sam odmah krv. Sve je to haos, draga moja
Beatris! Sve je to tako strano! Bez suza i bez jecanja, taj njegov gr je gr
ovjeka koji okrutno i beznadno misli o sebi.
ANGELIKA: (miluje ga toplo i samilosno kao bolesno dijete) Ne, Leone, sve to nije
tako crno. Vidjeti i znati da nema sposobnosti da protiv svega toga neto uini,
to bi bilo grozno i beznadno. . A konano ti, kraj svog velikog svijetlog talenta,
kraj svoje superiorne inteligencije, Leone, ti nema nikakva razloga...
On joj zahvalno ljubi ruke. On stavlja njene ruke na svoje elo i polagano ustaje i
klekne smjerno i pobono pred Angeliku i tako ostane na koljenima.
LEON: O, kako si dobra, Beatris! Jedina mogua svjetlost u svemu tome bila bi
neija ista ruka na mojoj tamnoj glavobolji!
U taj tren ulazi barunica Kasteli. Njen je ulazak u tolikoj mjeri furiozan da Leone
ostaje kleei pred Angelikom, izgubivi svaku orijentaciju. Barunica je sva
deranirana: njena je frizura raupana, njene su kretnje abnormalne, ona je u
tolikoj mjeri izvan sebe da u prvi momenat ini dojam luakinje. Ona cvili od
oaja i od srdbe.
BARUNICA KASTELI: Proklet bio as kad sam upoznala toga nitkova! Mizerija
hohtaplerska! Moj teko zaraeni novac moju krvavu muku, ta je stara
hohtaplerska svinja pokrala, pa to je uasno, pa to je nevjerovatno, pa ja u
poludjeti, pa to je grozno - Schuft elender, krimineller... (njem. - hulja obina,
kriminalna...)
LEON: (ustao je i gleda tu furioznu enu) Molim vas, vladajte se pristojno! Kakav
je to nain! Niste sami u sobi!
BARUNICA KASTELI: A tako?I takav jedan, kao to ste vi, takav e meni propisivati
kako se imam vladati? Onaj me je stari orobio, a vi ete me jo vrijeati? Ne samo
kod Industrijalne, nego i kod Crdit Lyonnaisa, i kod Wiener Allgemeine, na sve
strane me je okrao! Ja sam okradena, zar to ne shvaate? Ta me je stara svinja
orobila! Svinje ste vi i bagra, to ste vi! Je li to vladanje dostojno jedne opatice?
Tako se vlada ulina drolja, a ne opatica! Ovo nije nikakva javna kua! Ja sebi
izmoljavam da takva svinja kao vi ovako govori sa mnom!

ANGELIKA: arlota, za Boga miloga, umiri se, arlota!

BARUNICA KASTELI: to ja jo imam da izgubim? Ja sam orobljena i pokradena.
Ukrali su mi moj krvavo zaraeni novac! ta ti tu glumi nekakvu lanu sveticu?
Kao da se ne zna da ima odnos s kardinalom Montenevom - idi, molim te!)
LEON: (povienim glasom) Ni rijei vie! Mar napolje!
BARUNICA KASTELI: to? Ti hoe da me baci van? A tko si ti u ovoj kui? Ova
kua je moje vlasnitvo, tu sam ja gospodar! Ne samo da ste me orobili nego jo i
van da me bacite? I to zato jer ne dam da se pred ovim mrtvim nitkovom ovdje u
ovoj mrtvakoj sobi, stvori bordel! Izvolite u jedan hotel,ali ne ovdje
Ova rije "Stundenhotel" otvori Leoneu oi. Od toga momenta on vidi.
LEON: Hotel, naravno: jasno. Ja sam sedamnaest godina jasno gledao ko ste vi, a
jutros pustili ste oko sebe tintu, izgubili ste se u tmini kao sipa. Zamotali ste
svoje lice od straha pred posljedicama. Kao koko pred jastrebom, tako ste se
sakrili u svoje lai! Papiga, rafinirana papiga! Sve ono to ste vi tu meni jutros
govorili, to su bile moje vlastite noanje rijei: i ja sam sm sebi povjerovao. Ide
spram nje.
BARUNICA CASTELLI: to elite od mene? Stari me je okrao prostaki okrao. Svu
je moju gotovinu zaloio...
LEON: Sve ono svoje to ste mu godinama krali, to je uzeo natrag! Ali mi imamo
druge raune: osoba to je dola ravno iz hotela koji je bordel, takva osoba ima
ovdje sada da uti! Jeste li me razumjeli? Od onog perzijanera do danas
neprekidno ste krali u ovoj kui! Vi treba ovdje da utite Jeste li me razumjeli?
BARUNICA KASTELI: Ja da utim? Ja sam vas tu nala s ovom lanom sveticom!
Tu pred vaim mrtvim ocem, no,lijepe ste svinje svi vi zajedno! Ubice i varalice,
pravo je rekla stara Brbczyjeva: ubice i varalice!
LEON: (spram nje, Angelika hoe da ga zadri, ali je on odgurne. Uzeo je kare sa
stola i sve se to zbiva vrlo napeto i vrlo brzo) Ni rijei vie!
BARUNICA KASTELI: ta hoete od mene? Pustite me! Pustite me, vi ubico!
Leone hoe da je pograbi, ali ona zacvili i suludo cvilei instinktivno poleti spram
vrata i van. Leon se ukoi na tren, a onda luaki za njom. uje se lupanje
vratima, razbijanje stakla, cviljenje arlote: Hilfe! Hilfe! i onda mir. A poslije
stanke glasovi. Opet lupanje vratima i graja. Glasovi. Ulazi u trci Altman, uzima
sa stola rekvizite.
ALTMAN: Zaklali su barunicu!
Istri.
Angelika itavo vrijeme stoji kao lutka u kabinetu votanih kipova. Cvrkut ptica u
vrtu.
Zavjesa

1928.