GRKA MITOLOGIJA

PROMETEJ
Lik titana Prometeja pripada najviim stvaralakim uzletima grke mitologije.
Okarakteriziran je kao utjelovljenje hrabrosti, ponosa, prkosa i otpor starom poretku.
Prometej se ubraja meu najstarije ive simbole borbe za napredak i sreu ovjeanstva.
Bio je sin titana Japeta i potomak starog roda bogova koji je Zeus svrgnuo s vlasti.Na
mitsku scenu Prometej stupa u vrijeme sukob Krona i Zeusa. Iako su ostali titani su branili
staru, Kronovu vlast, Prometej je stao na Zeusovu stranu s tenjom za novijim i
pravednijim ureenjem svijeta. Pomogao je Zeusu savjetima i neposrednim borbama, a
nagovarao je i boginju zemlje Geju da se prikloni Zeusu. Kad je nakon desetogodinje
teke borbe Zeus pobijedio, nije se oduio Prometeju za pomo oko preuzimanja vlasti.
Zeusovu stranu Prometej je napustio kad je najvii bog energinom i krutom rukom
odluio unititi bespomoni ljudski rod.
Doavi na Zemlju Prometej je shvatio da meu ivotinjama i raznolikim biljem
nema razumnog bia koje bi svojim duhom i umom moglo zavladati tim zemaljskim
svijetom. Stoga je uzeo malo ilovae, namoio je vodom i od smjese napravio lik po slici i
prilici bogova. Od ivotinja je uzeo dobre i loe osobine i dao ih liku ovjeka, a zadivljena
boica Atena udahnula je ovjeku boanski dah. Tako su nastali ljudi. On je volio ljude, a
uz to je i suosjeao sa slabijima. Odluio je spasiti ovjeanstvo pod svaku cijenu, pa ak i
ako time okrene gnjev najvieg boga protiv sebe. Prometej je ulio ljudima nadu i obdario
ih snagom. Sa svetog ognjita na Olimpu (ili prema drugoj verziji, iz pei bog Hefesta na
gori Moshilu, na otoku Lemnosu) ukrao je vatru i donio je na dar ljudima. Ovladavi tim
elementom, ljudi su poeli ivjeti razumnim ivotom. Spoznali su da je vatra ne samo
gospodar, ve i dobar sluga. Prometej je nauio ljude da pomou vatre tale kovine i
izrauju alate, nauio ih je i zanatima, pisati, itati i raunati, obraivati polja,
iskoritavati snagu ivotinja (ponajvie bikova), sagradio je ljudima prva kola i lau.
Napokon, upoznao je ljude s lijekovima i odao im tajnu lijeenja bolesnika. Uputio ih je
kako da ive sretno kad su ve ugledali svijetlo ovoga svijeta. Porometej je time postao
pravi ''stvoritelj ovjeka'', barem u smislu to ga je uzdigao iz prvobitnog prirodnog stanja
stvorivi od njega razumno bie.
Ubrzo je sazvan sastanak smrtnika i besmrtnika na kojem su se trebale odrediti
dunosti i prava ljudi. Prometej se tom prilikom htio poigrati bahatim bogovima. Zaklao je
i raskomadao bika. Na jednu je hrpu stavio meso umotano u kou, a na drugu kosti
umotane u salo ivotinje. Bogovi su trebali prvi birati to ele, no sveznajui Zeus
razotkrio je prijevaru i odluio kazniti Prometeja i cijeli ljudski rod. Zabranio je Prometeju
da ljudima podari vatru koja je bila nuna za njihov daljnji razvoj. Prometej ga nije
posluao. Uzeo je stabljiku trske i pribliio je sunanim kolima. Kad se trska zapalila, odnio
je vatru ljudima na zemlju. To je, meutim bilo vie no to je Zeus bio voljan podnijeti: za
usluge koje je uinio ljudima osudio je Prometeja na okrutnu kaznu. Zapovjedio je svojim
slugama Snazi i Moi da ga svladaju i odvedu na kraj svijeta. Tamo ga je bog Hefest
morao prikovati na visoku stijenu. Prometej je bio svladan, ali ne i u konanici poraen.
Nije oajavao jer je zna do kruta Zeusova vladavina nee potrajati vjeno, a kako je od
majke naslijedio dar proricanja, znao je i kako e i kada Zeusova vladavina pasti. Kad je
Zeus uo za proroanstvo, poslao je Prometeju boga Hermesa da istrai dobivenu
informaciju. Meutim, Prometej nije htio pregovarati ni sa Zeusom ni s njegovim
glasnikom. Prema tradicionalnoj predaji rekao je: ''Ukratko, mrzim vas, bogovi, sve do
jednog. Svoje muke ne kanim mijenjati za robovsku slubu tiraninu.'' Kad je Hermes
donio Prometejev odgovor Zeusu, najvii je bog posegnuo za munjom i stijenu s okovanim
Prometejem sruio u bezdane dubine Tartara.
Tim padom zavrio je samo prvi dio Prometejeve tragedije. Zeus ga nije bacio u
vjeitu tamo da ga ubije i oslobodi muka, ve da slomi njegov ponos. Kad je shvatio da
nije ostvario svoj naum, naredio je slugama da Prometeja ponovo izvedu na svijetlo kako
bi bio izloen novim mukama. Duge je godine Prometej moro visjeti prikovan na stijenu na
vrhu Kavkaza. Ljeti je trpio egu, zimi hladnou, a svakog jutra dolijetao je po Zeusovoj
zapovijedi golemi orao da mu iskljuje komad jetre koji bi nou, zbog sposobnosti jetrine
reinkarnacije ponovo narastao. Ni te muke nisu slomile Prometeja. Nije poalio za pomo
koju je pruio ljudima.U meuvremenu na svijetu se mnogo toga promijenilo. Zeus je

svoju mo toliko uvrstio da ju naizgled vie nita nije moglo unititi. Time je njegova
vladavina postala blaa. Nije vie bio sumnjiav i osvetoljubiv tiranin, pomilovao je titane i
pustio ih iz tamnice. Postao je ak milostiv i prema ljudima i za odgovarajue rtve, koje
su mu prinosili, zatiivao je njihov poredak. Nita ga vie nije uznemiravalo osim tajne za
koju je znao jedino Prometej. Zato je k njemu ponovno poslao boga Hermesa i ponudio mu
da e ga pomilovati u zamjenu za njegovu tajnu. Prometej je i to odbio. Zeus je zatim
dopustio njegovoj obitelji i prijateljima, prije svega njegovoj eni Hesioni i sinu
Deukalionu, da ga posjete. Oni su potvrdili da se Zeus promijenio, da je njegova vladavina
postala kvalitetnija i da su bogovi i ljudi njome zadovoljni.
Dugo se Prometej nadao da e mu pomoi ljudi zbog kojih je toliko trpio. Iz njihovih
bi ruku primio slobodu. Jednog je dana doista naiao ovjek junak Heraklo. im je
ugledao orla koji je letio na svoju svakodnevnu gozbu, oborio ga je strijelom. Zatim je
uzeo svoju teku kijau i razbio njome Prometejeve okove. Na kraju je iz stijene izbio i klin
uz koji je Prometej bio prikovan. U tom se asu pojavio Zeusov glasnik Hermes koji je
ponovno obeao Prometeju da e mu Zeus podariti slobodu u zamjenu za davnu tajnu
njegova spasenja. Prometej je na to ipak odgovorio odavi tajnu: ''Neka Zeus ne stupa u
brak s Tetidom za kojom ezne jer e njezin sin nadmaiti svoga oca. Neka je uda za
smrtnika i njezin sin tada nee ugroziti ni jednog od bogova!'' Time je Prometej napokon
dobio slobodu. Postigao ju je uz pomo ovjeka i prkosnim strpljenjem kojim je podnosio
svoje patnje. Njegova pobjeda je zavrena Zeusovim pozivom na Olimp.
Da bi se ipak ispunila Zeusova zakletva da e Prometej zauvijek ostati prikovan na
stijenu, morao je na ruci nositi prsten nainjen od svojih okova, u koji je bio ugraen djeli
kavkaske stijene. U ast Prometeju ljudi su poeli nositi prstenje s kamenom, a nose ga i
danas, iako su podrijetlo toga obiaja davno zaboravili.

DEUKALION I PIRA
Prema grkoj mitologiji Deukalion je bio sin titana Prometeja i mu Pire te jedan od
osnivaa ljudskog roda. Pira je bila ki titana Epimeteja i njegove ene Pandore. Smatralo
se da su ljudi na svijetu ivjeli od pamtivijeka. Nisu ih stvorili olimpski bogovi i zbog tog ih
nisu osobito ni tovali. Ali kad je ljudska samouvjerenost dosegla stupanj koji su bogovi
ocijenili kao bezbonost, najmoniji meu njima, Zeus, odluio je unititi ljudski rod.
Pokuao je to dva puta. Prvi put odmah nakon uspostave svoje vladavine, jer je ljudsko
pokoljenje bilo slabo i nerazumno. Sprijeio ga je u tome titan Prometej, koji je ljudima
donio vatru, mnoga znanja i umijea. Drugi put Zeus je doao na zamisao o unitenju
ovjeanstva kad je postao apsolutni vladar. Ovoga puta zato to su mu se ljudi uinili
odvie moni i razumni. Svoju je zamisao Zeus ostvario i poslao na svijet potop.
Prometej, koji je po svojoj majci Temidi naslijedio dar vraanja, na vrijeme je prozreo
Zeusovu nakanu, ali nije bio dovoljno moan da sprijei njeno izvrenje. Budui da nije
mogao spasiti cijelo ovjeanstvo, pobrinuo se za to da spasi barem svoga sina
Deukaliona i njegovu enu Piru, koji e kasnije svojim potomcima opet napuiti svijet.
Naredio je Deukalionu da sagradi natkritu lau, natovari u nju zalihe hrane i da se ukrca
zajedno s Pirom u nju kad Zeus poalje na svijet nezaustavljiv prolom oblaka. Ubrzo nakon
toga doista je naiao strahoviti prolom oblaka. Vode s neba pomijeale su se s vodama
mora i cijeli je svijet nestao pod povrinom pobjenjelih voda. Devet dana i devet noi
trajao je potop hranjen Zeusovom kiom. Kad su vode poele opadati laa s Deukalionom
i Pirom pristala je na vrhu gore Parnasa.
Radost Deukaliona i Pire ubrzo se pretvorila u alost zbog unitenja ovjeanstva.
Ipak, prinijeli su Zeusu rtvu zahvalnicu za svoj spas. To se Zeusu veoma svidjelo jer su
time i oni priznali njegovu vrhovnu vlast. Odluio ih je ostaviti na ivotu i poslao je boga
Hermesa s vijeu da e im zbog njihove pobonosti ispuniti svaku elju. ''Samo za jedno
molimo, veliki Hermesu, monog Zeusa'' rekli su, '' da ovaj svijet opet napui ljudima.''
Zeus je odrao svoju rije. Pozvao je Deukaliona i Piru da krenu naprijed ne osvrui se i
da iza sebe bacaju kosti majke zemlje. Kratko su Deukalion i Pira zastali u nedoumici zbog
nejasnih Zeusovih rijei, ali se Pira tada dosjetila da najvii bog nejasnim izrazom ''kosti
majke zemlje'' zacijelo misli na kamenje. Time su izvrili Zeusovu zapovijed. Od kamenja
to ga je preko svog ramena bacao Deukalion nastali su mukarci, a od kamenja koje je
bacala Pira nastale su ene. Zemlju su napuili ljudi novog pokoljenja ljudi od kamena.
Tako je izumrla stara i rodila se nova porodica ljudi. Prema drugoj verziji mita, koja potjee
iz istog vremena sistematizacije grkih mitova (6. stoljee pr.n.e. 5. stoljea pr.n.e),
Deukalion i Pira napuili su svijet na manje udesan nain izravnim potomkom. Bio je to
Helen, praotac Helena, odnosno Grka.

ORFEJ I EURIDIKA
Orfej je bio sin boga Apolona i muze Kaliope. Bio je najvei pjeva i glazbenik
grkih mitova, umjetnik udesne nadarenosti poznat po sviranju lire. Zaljubio se u mladu
enu Euridiku. Ali sudbina mu nije namijenila sretan i dug ivot s njom. Berui cvijee,
Euridika je nagazila na zmiju otrovnicu. Kad je Orfej dotrao, uvi njen krik, ona je bila
ve mrtva. Obuzela ga je beskrajna tuga koja se pretvorila u oajanje, a zatim u odluku da
poduzme neto i spasi svoju voljenu Euridiku. Odluio je otii u podzemni svijet i zatraiti
od vladara podzemnog svijeta Hada, da mu vrati voljenu enu. arolijom svoje glazbe
Orfej je smekao starca Harona i on ga je u svome amcu prevezao preko rijeke
podzemnog svijeta Stiksa. Tada je Orfej stupio pred Hada i njegovu enu Perzefonu.
Zapjevavi pred njima pjesmu o svojoj ljubavi prema Euridici, zamolio ih je da mu vrate
Euridiku u ime vlastite ljubavi. Od njih ona zapravo nije zatraio nikakav dar, ve samo
posudbu, ionako e je ponovno dobiti natrag kad zavri svoj zemaljski ivot. U sluaju d
ne ele izvriti njegovu zamolbu, zamolio je i za drugu milost da ga uzmu u svoje
carstvo gdje e ivjeti pokraj njezine sjene.Orfejeva je pjesma ganula cijeli podzemni
svijet: Tantal je zaboravio na svoju e i glad, Sizif je prestao gurati svoj kamen , Iksionov
kota se zaustavio. ak su se i u oima neumoljivih Erinija zacaklile suze. Kad je Had vidio
d se rasplakala i njegova ena Perzefona, obeao je da e ispuniti Orfejevu molbu uz
jedan uvjet: kad ga bog Hermes bude vodio iz podzemnog svijeta natrag, poi e za njim
strmim i tegobnim stazama i nee se ogledati za Euridikom koja e ga slijediti sve dok se
ne vrate u podzemni svijet. Orfej je oduevljeno pristao na Hadov uvjet i svladao se
uspjeno na cijelom tom dugom i mukotrpnom putu. Prije samog ulaska u tenersku
provaliju, iza koje se ve prostiralo carstvo ivih, Orfej je pokleknuo. Okrenuo se bojavi se
nije li Euridika zalutala ili klonula od umora, ali tad je opazio samo sjenu kako nestaje u
daljini. Tako je sam skrivio njezinu drugu smrt. Uzalud je Orfej po drugi put pokuao ui u
carstvo mrtvih. Neumoljivi Haron nije ga vie htio prevesti na drugu stranu Stiksa. Sedam
dana i sedam noi sjedio je Orfej gladan i edan na obali Stiksa i naricao, molio i plakao.
Bilo je uzalud. U dubokoj skruenosti vratio se zatim oblama rijeke Hebra u rodnoj Trakiji.
S Euridikom se Orfej susreo nakon etiri godine kada je bio prisiljen oprostiti se od
svoga mukotrpnog ivota. Poginuo je od ruku trakijskih ena koje su g optuile za
neprijatelja ljudskog roda zbog izbjegavanja ena. Jednom zgodom, za bakhove
sveanosti, opazile su ga na proplanku Rodopskih stijena i omamljene piem poele su na
njega bacati kamenje. U bijesu to se kamenje ganuto Orfejevom pjesmom, zaustavljalo u
letu, bacile su se na njega poput jata ptica grabljivica, rastrgale ga , a njegovu glavu i liru
bcile u vlove Hebra. Cijela se priroda zgrozila nad tim zloinom i zavila u tugu. ak su i
stijene proplakale, a od njihovih su suza nabujale rijeke. Svaki put kad se blii godinjica
Orfejeve smrti, priroda tuguje. Najvie plau Rodopske stijene i njihove suze jo uvijek i
danas razlijevaju rijeku Hebar, iako je njeno ime promijenjeno u Maricu.
Neke verzije mita o Orfeju nisu se zadovoljile tim nesretnim zavretkom. Prema
jednima, on se spasio i zavrio svoj ivot negdje u zemlji Hiperborejaca, nad kojom sunce
nikad ne zalazi. Prema drugima, valovi su njegovu glavu i liru odnijeli na otok Lezbos, gdje
se zatim opet javilo lirsko pjevanje.

HERAKLO I DEJANIRA
Heraklo je bio sin najvieg boga Zeusa i tirintske kraljice Alkmene i najvei junak
grkih mitova. Dejanira je bila ki kalidonskoga kralja Eneja. Bila je druga ena junaka
Herakla. Naao ju je u Kalidonu. Za nju se borio u dvoboju s drugim proscem, rijenim
bogom Ahelojem, koji se mogao pretvoriti u zmiju ili bika. Poslije svadbe mladenci su
ostali u Enejevoj palai. Zbog spleta okolnosti, Heraklo je bio prisiljen odvesti Dejaniru u
svoj grad Tirint. Ali dok je jo bio na putu kui, dogodila mu se neugodnost. Kad su stigli
do rijeke Euena, na kojoj nije bilo mosta, kentaur Nes ponudio je Heraklu da prenese
Dejaniru na drugu obalu. Naime, Nes je putnike uz umjerenu naplatu prenosio na drugu
obalu. Heraklo je sam preplivao rijeku, a kentauru je povjerio enu. im je Dejaniru uzeo
na lea, Nes ju je pokuao oteti. Heraklo ga je usmrtio jednom od svojih otrovnih strijela i
tako spasio Dejaniru. Hidrina u otrovala je kentaurovu krv. Umirui, Nes je stigao

savjetovati Dejaniri da zahvati neto njegove krvi, pa ako je Heraklo ikad prestane voljeti,
neka tom krvlju natopi njegovu odjeu i njegova e joj se ljubav vratiti. Bila je to okrutna
Neosova osveta. Kentaur je, naime, znao da je njegova krv otrovna Heraklovom strijelom i
da e ona za svakoga biti smrtonosna.
Doavi u Tirint, Dejaniri se inilo da nikada nee zatrebati arobnu krv. ivjeli su
sretno i odgajali svog sina Hila i drugu djecu. Kasnije, vrativi se iz borbe s gigantima,
Heraklo je odluio izravnati svoj posljednji raun. Krenuo je na Ehaliju, osvojio je i ubio
kralja Eurita zbog davne uvrede koju mu je on nanio. Meu zarobljenicima je opazio
rusokosu Jolu, koju mu Eurit neko nije htio dati za enu. U njemu je opet planula
nekadanja ljubav.
im je za to doznala Dejanira je posumnjala da je Heraklo kani napustiti. Sjetila se
udotvorne krvi kentaura Nesa i postupila je prema Nesovu savjetu njegovom krvlju je
natopila Heraklov plat i poslala ga po Lihi u Ehaliju. Hidrin otrov s Heraklove strijele, koji
je otrovao Nesovu krv, prodro je u Heraklovo tijelo i izazvao strahovite boli. Heraklo je te
boli hrabro podnosio, a kad je od svog sina Hile doznao za njihov uzrok, shvatio je da mu
se blii smrt. Naredio je da ga odnesu u njegov dvor, ali Dejanira je ve bila mrtva. U
oajanju to je iz ljubavi uzrokovala smrt svoga mua probola se maem. Nepodnoljive
muke natjerale su Herakla na odluku da se oslobodi ovog stranog tereta ivota. Zamolio
je svoje prijatelje da mu na gori Eti podignu pogrebnu lomau. Posluali su ga i po
njegovoj elji poloili ga na nju. Meutim, nitko je nije htio zapaliti, iako ih je usrdno molio.
Na kraju se na to odvaio mladi Filoktet. Za nagradu Heraklo mu je dao svoj luk i strijele.
Vatra iz Filoktetove baklje je planula, ali jo su jasnije sijevnule Zeusove munje. S njima je
s Olimpa sletjela boica Atena, zajedno s glasnikom bogova Hermesom. Odvezla je na
zlatnim kolima Herakla na Olimp.
Cijeli Olimp pozdravio je najveeg junaka, ak je i Hera svladala staru mrnju i dala
mu za enu svoju krasnu ker Hebu, boicu vjene mladosti. Zeus ga je pozvao za stol
bogova, ponudio ga nektarom i ambrozijom, a kao naknadu za njegova junaka djela i
njegove patnje proglasio ga je besmrtnim.

PIRAM I TIZBA
Piram je bio mladi iz Babilona koji je postao slavan zbog svoje ljubavi prema Tizbi.
Bio je najljepi meu mladiima koji su ivjeli u milijunskom gradu kraljice Semiramide i
zaljubio se u krasnu djevojku Tizbu. Poznavao ju je od djetinjstva, oboje su odrasli u
susjednim kuama, ali njihovi su roditelji ivjeli u neprijateljstvu i nisu eljeli ostvarenje
njihove ljubavi. Zabranili su im ak i razgovor. Zaljubljeni su nali u zajednikom zidu kua
svojih roditelja pukotinu kroz koju su u trenucima kad ih nisu nazirali aputali jedno
drugome njene rijei. Budui da poljupci to su ih utiskivali svako na svoju stranu zida
nikada nisu dospjeli na drugu stranu, jednog su se dana dogovorili da e nou tajno
pobjei iz svojih kua i sastati se kod grobnice kralja Nina.
Tizbi je prvoj polo za rukom pobjei iz kue. Ogrnuta koprenom prevarila je svoje
straare i brzo stigla pod stablo velikih bijelih plodova to su jasno svjetlucale u noi.
Nedugo nakon toga zaula je utanje. Umjesto Pirma se pojavila lavica okrvavljene
gubice, koja je nedavno rastrgala bika i dola na oblinji izvor s namjerom da se napije.
Ugledavi lavicu, Tizba se uplaila i pobjegla iza grobnice gdje se sakrila u tamnoj spilji.
Kad se lavica napila, naila je na veo to ga je Tizba pri bijegu izgubila, rastrgala ju je i
zatim se udaljila.
Tada je, svladavi brojne prepreke, na mjesto sastanka doao i Piram. im je
ugledao rastrganu krvavi veo i tragove lavice, sve mu je bilo jasno. U oajanju to je Tizba
njegovom krivnjom postala rtvom grabeljive zvijeri ubio se maem u srce.
Nakon nekog vremena, Tizba se, svladavi strah, vratila na dogovoreno mjesto.
Ve je izdaleka vidjela da je dud promijenio boju svojih plodova, kao da mu se korijen
natopio krvlju. U sjeni pod stablom nala je tijelo mrtvoga Pirama. Oajanje i ljubav
pokrenuli su njezinu ruku i ona je dohvatila krvavi ma da bi sa svojim dragim poivala u
zajednikom grobu. Otada je murva, uprljana njihovom krvlju, davala crvene plodove.
Time je tragina sudbina natjerala jedan mladi par da zbog ljubavi skonaju svoje ivote
na najgori mogui nain u nadi da e barem na drugom svijetu njihova ljubav biti
ostvariva.

FILEMON I BAUKIDA
4

Najvii bog Zeus i njegov sin Hermes jednom su prilikom putovali svijetom u
ljudskom obliju i uveer umorni stigli do bogatog sela. Uzalud su traili prenoite, nitko
ih nije htio primiti. Napokon su im se otvorila vrata kuice u kojoj su ivjeli Filemon i
Baukida. Starci su putnicima ponudili gostoprimstvo i skromno ih ugostili: komadiem
sira, kobasicama, jajima, salatom od vodopije i rotkvicom, kao poslasticu ponudili su im
sae meda i voe, a kao pie ne odve staro vino. Nije to, ni u kojem sluaju bila gozba
dostojna bogova, ali to je manjkalo na stolu nadoknaivala je ljubaznost domaina.
Kad je ponestalo vina, vidjevi njihovu zbunjenost, bogovi su svojim moima
napunili vr vinom. Filemon i Baukida su se zaprepastili. Shvatili su da su ugostili same
bogove i molili ih da im oproste to su ih tako skromno poastili. Baukida je istrala u
dvorite da gostima priredi gusku koja joj je uvala kuicu. Kad je za njom istrao i
Filemon, bogovi su ih pozvali da pou s njima na vrh gore.
Tamo su zajedno promatrali kako nestaje u vodenoj bujici bogato i oholo selo.
Jedino je ostala netaknuta njihova kuica koja se uskoro pretvorila u velianstveni hram.
Kanjavanjem sela i spaavanjem staraca bogovi se nisu zadovoljili. Ponudili su Filemonu
ispunjenje njegove elje. Nakon to se posavjetovao s Baukidom, Filemon je zamolio
bogove za milost: da njih dvoje postanu uvari novoga hrama i da zajedno umru kad im
sudbina to odredi. elja im je bila ispunjena. Postali su sveenici hrama i ondje su ostali
sve dok im sudbina nije odredila smrtni as kad su se pretvorili u stabla pred ulazom u
hram. Time Filemon nikad nije ugledao grob svoje ene, a njega Baukida nikad nije morala
oplakivati.

PANDORA
Prema grkoj tragediji Pandora je bila ena Prometejevog brata titana Epimeteja i
ona je bila posrednica donoenja zla i patnje na zemaljski svijet. Kad je titan Prometej,
prijatelj i zatitnik ovjeanstva, nauio ljude upotrebljavati vatru, sluiti se spravama,
obraivati polja, graditi kue, lijeiti bolesne, a zatim i itati, pisati i raunati, dolo je do
naprednijeg ivota ljudske civilizacije. Ljudi su postali razumniji i toliko moni da su
prestali potovati bogove. To se, dakako, nije svidjelo vrhovnom bogu Zeusu. Ispunjenje
njegovog plana o unitenju ovjeanstva sprijeio je Prometej, stoga je Zeus odluio
poslati ljudima zlo i time im zagorati ivot. Naredio je bogu Hefestu da od zemlje i vode
napravi krasnu djevojku. Potom joj je udahnuo ivot i zamolio sve bogove da je bogato
obdare. Boica Atena ju je odjenula u bijelu haljinu i glavu joj okitila cvijeem, Hermo joj je
dao dar govora, Afrodita draesnost i ljupkost. Nazvali su je Pandora, ''svime obdarena''.
Zeus je potom zapovjedio bogu Hermesu da je sa svim tim darovima, zatvorenim u
vrstoj krinji, odvede na svijet Prometejevu bratu Epimeteju. Zeusova se nakana
ostvarila: Epimetej se zaljubio u Pandoru i, unato Prometejevim upozorenjima, njome se
oenio.
Pandorina sudbonosna krinja nije dugo bila pod kljuem. O tome kako je dolo do
njezina otvaranja postoje dvije verzije : Prema jednoj, Pandoru je na to nagovorio
Epimetej; a prema drugoj, Pandora je sama iz znatielje otvorila krinju. Bilo kako bilo,
podigavi poklopac iz krinje su na zemaljski svijet dole sve nevolje i patnje, sva zla,
bolesti, muke i stradanja. Pandora je brzo zatvorila poklopac. Meutim u krinji je ostalo
jo samo ono to su bijeda i patnja potisnuli na samo dno nada.

PERZEJ
Perzej je bio sin najvieg boga Zeusa i Danaje, keri Akrisija, kralja Arga. Bio je
jedan od rijetkih mitskih junaka koji nije imao niti jednu lou osobinu. Time je kao primjer
prednjaio ak Heraklu ili Ahileju. Ljepotom je Perzej bio ravan bogovima, isticao se
snagom i spretnou, bio je hrabar i u svemu uspjean, to je osobina koju ljudi obino
najvie cijene. Rodio se pod neobinim okolnostima. Njegov djed Akrisije doznao je za
proroanstvo da e poginuti od ruke svog unuka. Da bi izbjegao takvu sudbinu, sagradio
je svojoj keri Danaji podzemnu odaju od kamena i bronce i zatoio je, kako bi sprijeio
njezin dodir s ljudima. Ali najvii bog Zeus nadmudrio je Akrisija. Budui da mu se Danaja
sviala, doao je do nje kroz strop u obliku kapi zlatne kie. Nakon odreenog vremena
rodio se Danajin sin, kojemu je dala ime Perzej. Njegovo boansko podrijetlo nije tajila, ali

unato tome Akrisije se odluio rijeiti Perzeja. Naredio je da se naini velika krinja,
zatvorio je u nju Danaju i Perzeja, vlastitom ju je rukom zakovao i uz pomo slugu bacio u
more.Zeusovu sinu nije bilo sueno da se utopi kao novoroene. Valovi su odnijeli krinju
daleko prema otoku Serifu. Tamo ju je svojom mreom ulovio ribar Diktije, brat
tamonjega kralja Polidekta. Doveo je Danaju i Perzeja u kraljevsku palau i Polidekt ih je
susretljivo ugostio. Krasnu enu u koju se zaljubio i najvii bog ni jedan smrtnik, dakako,
nije prezreo. Danaji i njezinu sinu Polidekt je pruio gostoprimstvo i okruio ih prevelikom
brigom i panjom. Time, nije uspio stei njezinu naklonost. Kad je Polidekt odluio napasti
Danaju, Perzej je tada bio ve dovoljno star da obrani majku.
Kralj je shvatio da se mora ubiti Perzeja ako eli postii svoj cilj. Nije se usudio
protiv njega istupiti otvoreno jer se bojao Zeusa, ali nakon duga razmiljanja dosjetio se
odline zamisli. Izrazio je pred Perzejem sumnju u njegovo boansko podrijetlo i pozvao
mladia da dokae svoje boanske sposobnosti. Kad je Perzej pristao na iskuenje,
Polidekt mu je dao zadatak da ubije Gorgonu Meduzu i donese mu njezinu glavu. To je
zaista bio izuzetan zadatak koji je nadilazio mo ljudske snage. Prvo, bilo je poznato da se
svatko tko pogleda Meduzu s dugim onjacima i zmijama umjesto odmah skameni, a kao
drugo, nitko nije znao gdje Meduza sa svojim dvjema sestrama zapravo ivi. Perzej je
mogao izvriti zadatak jedino uz pomo bogova. Bog Hermes dao mu je zakrivljeni
arobni ma iji udarci nikad ne promauju svoj cilj, a boica Atena poklonila mu je
blistavi mjedeni tit koji je bio sjajan poput ogledala. Tako naoruan, Perzej je krenuo na
put.
Putovao je s jednakom sigurnou kao i odlunou. Proao je mnoga kraljevstva,
upoznao mnoge narode i svladao mnoge zapreke to ih ljudima na putu postavljaju
razbojnici i vladari. Napokon je dospio do zemlje gdje su ivjele starice Greje, sestre
Gorgona, koje su znale kako se do Gorgonovo prebivalite. Postojl su tri Greje sa samo
jednim okom i zubom. Kad je jedna imala mogunost posjedovanja oka, druge dvije bile
su slijepe, i ta koja je u tom trnutku imala sposobnost vida morala ih je voditi. Perzej je
priekao trenutak dok su one poigravajui se njime predavale jedna drugoj oko. Stoga im
je Perzej oduzeo oko i zaprijetivi da im ga nee vratiti, prisilio je Greje na suradnju. One
su mu pokazale put do Gorgona. Taj je put vodio kroz podruje u kojem su ivjele
dobronamjerne nimfe koje su Perzeju dale tri korisna dara: ljem Hada, vladara
podzemnog svijeta, koji je imao mogunost uiniti ovjeka nevidljivim, sandale s krilima,
pomou kojih se moglo letjeti, i arobnu torbu koja se smanjivala i poveavala ovisno o
sadraju. Perzej je obuo sandale i sa svim svojim naoruanjem poletio je prema zapadu do
otoka Gorgona. Takav let bio je i u mitska vremena neto nadnaravno, i ve je sam let
osigurao Perzeju vjenu slavu. Perzej je potom ugledao Gorgone iz velike visine. Sve tri
leale su na trbuhu, pokrivene svojim bljetavim krilima, i spavale na obali mora. Dvije od
njih bile su besmrtne, a samo je jedna, Meduza, bila smrtna. Pitanje je bilo koja je
Meduza?
Perzej je podigao svoj sjajni tit gledajui u njega kao u ogledalo. Izravno nije smio
pogledati Gorgone jer bi se svatko, im bi izravno prema njemu okrenuo licem, pretvorio u
kamen. Dok je razmiljao koju da napadne, kraj njega se pojavio bog Hermes i pokazao na
krajnju u koja je leala najblie moru, a pritom je i ohrabrio mladia u izvrenju svoje
nakane. Perzej je oborio Meduzu. Morao je iskoristiti trenutak kad su Gorgone spavale.
Zmije na Meduzinoj glavi osjetile su pribliavanje neprijatelja i poele siktati. Ali Perzej se
nije uplaio ni kad su se uskomeale i probudile Meduzu. Prije nego je dospjela otvoriti oi,
sijevnuo je njegov ma i jednim joj udarcem odrubio glavu. Munjevitom brzinom bacio je
Meduzinu glavu u arobnu torbu i uzletio u visine. Iz Meduzina tijela siknuo je mlaz crne
krvi, a iz nje su izronili div Hrisaor i krilati konj Pegaz. U taj su as poletjele za Perzejem i
dvije besmrtne Gorgone da osvete smrt svoje sestre, no nisu ga dostigle jer je nevidljiv, s
Hadovim ljemom na glavi, nestao kraj prostrana mora prema istoku gdje je leao otok
Serif.Krilate sandale nisu mogle donijeti Perzeja na cilj. Stigao je do sjeverozapadne obale
Afrike, gdje je ivio titan Atlant. Zbog pobune protiv bogova bio je osuen da vjeno nosi
nebeski svod. Atlant je bio nepovjerljiv prema strancima jer je znao za proroanstvo o
dolasku Zeusova sin koji e mu donijeti nesreu. Kad mu se Perzej predstavio kao Zeusov
sin i pobjednik nad Meduzom, Atlant ga je umjesto pozdrava nazvao lacem i otjerao ga
pogrdnim rijeima. Perzej se, dakako, nije dao nekanjeno vrijeati: odvratio je pogled i
izvukao iz torbe Meduzinu glavu kao dokaz svoje pobjede. im ju je Atlant ugledao,
pretvorio se u kamenu goru. Tako okamenjen jo i danas lei iroko protegnut izmeu
Maroka i Tunisa. Kad se Perzej odmorio, obuo je sandale i nastavio put. U uarenu zraku
sjeverne Afrike torba je propustila krv koja je tekla iz Meduzine glave. im su njezine
teke kaplje dotakle zemlju, izlegle su se iz njih zmije otrovnice, koje su se s vremenom

toliko namnoile da su u cijeloj toj zemlji unitile ivot i pretvorile je u pjeanu pustinju.
Ali kad se to dogodilo, Perzej je ve bio daleko, na samom kraju tada poznatoga svijeta - u
Etiopiji. U toj je zemlji vladao kralj Kefej i Perzej ga je odluio posjetiti. Kad je letio iznad
obale na kojoj se nalazila kraljeva palaa, ugledao je nevjerojatan prizor: na stijeni kraj
mora bila je prikovana krasna djevojka. Perzej je doletio do nje, doznao da se zove
Andromeda i da je ki kralja Kefeja i njegove ene, kraljice Kasiopeje. Prikovana je da bi
svojim ivotom otkupila domovinu od morske nemani koju je u zemlju njezina oca poslao
bog mora Posejdon da se osveti jer je njezina majka svojom hvalisavou uvrijedila
morske nimfe. Tek to je to Perzeju ispriala, iz mora je izronila golema neman. Djevojka
je kriknula traei pogledom oca i majku, i oni su prestravljeni dotrali da se od nje
oproste. U taj je as Perzej izvadio svoj arobni zakrivljeni ma i povikao da e spasiti
djevojku ako je dobije za enu. Roditelji i djevojka radosno su na to pristali iako su
sumnjali u uspjeh njegova nauma. Perzej je uzletio u visinu i strelimice se okomio na
neman, slino kao i u sluaju Meduzu. Nakon teke borbe smrtno ju je ranio, a kad se
neman dovukla do obale ne bi li posljednjim snagama ubila Andromedu, Perzej ju je
unitio.
Tako je Perzejev posjet kralju Kefeju zavrio svadbenom sveanou. Veselje je
vladalo ne samo u palai nego i u cijeloj osloboenoj zemlji. Kad je gozba bila na vrhuncu,
odjeknuli su kroz gostinjsku dvoranu koraci naoruanih junaka i kroz otvorena vrata
prostorije upao je odred vojnika to ih je predvodio bivi Andromedin zarunik Finej.
Bijesno se okomio na Perzeja, nazvao ga kradljivcem nevjesta i pozvao kralja da mu preda
Andromedu. Kefej je stao na Perzejevu stranu: mladi junak nije ukrao djevojku, nego ju je
stekao u borbi kad se Finej nje ve bio odrekao. Finej nije elio miroljubivim putem
razmjenjivati argumente ve je na Perzeja bacio koplje, ali ga je ono promailo i zabilo se
u zid. Perzej ga je dohvatio i bacio na Fineja, ali je ovaj odskoio u stranu pa je koplje
pogodilo jednog njegovog pratioca. U gostinjskoj dvorani razbuktala se nemilosrdna
borba. Finej je bio nadmoan zbog monog oruja, a svatovi su, dakako, doli na
sveanost nenaoruani. U najkritinijem trenutku Perzej je upozorio prijatelje da odvrate
poglede i izvukao iz torbe Meduzinu glavu. Naoruani ljudi poeli su se jedan za drugim
pretvarati u stijene. Na kraju se u kameni kip pretvorio i Finej.
Nakon svadbe Perzej se s Andromedom uputio na Serif, gdje je stigao u pravi as.
Polidekt je ve ekao vojnike da mu dovedu Danaju kad napusti Zeusov hram u kojemu je
pred njim potraila utoite. Ali umjesto Danaje na vratima se pojavio njezin sin. Kralj nije
vjerovao vlastitim oima. Bio je uvjeren da je Perzej poginuo u borbi s Gorgonama. Kad
mu je mladi junak rekao da je po njegovoj zapovijedi ubio Meduzu, Polidekt je prasnuo u
smijeh i nazvao ga hvalisavcem i laljivcem. Izvadivi Meduzinu glavu iz torbe, Perzej je
Polidektu dokazao izvreno djelo. Polidekt je pogledao Meduzinu glavu i pretvorio se u
kamen. Budui da Perzej nikada nije niti teio za vladavinom nad Serifom, prepustio ju je
Polidektovu bratu Diktiju i vratio se s majkom i enom u rodni Arg. Njegov djed Akrisije
pobjegao je pred njim bojei se ispunjenja starog proroanstva i tako je Perzej preuzeo
vlast.
ljem koji gaje inio nevidljivim vratio je Hadu, krilate sandale Hermesu, a arobnu torbu
nimfama. Meduzinu glavu, poklonio je boginji Ateni, koja ju je privrstila na svoj prsni
oklop.
Perzej je u Argu vladao dugo, sretno i u miru.Kad se Akrisije uvjerio da mu od
Danajina sina ne prijeti opasnost, vratio se u Arg. Ali svojoj sudbini nije umakao. Na
sveanim sportskim igrama Perzejev disk, koji je mladi junak bacio svom snagom,
promijenio je smjer, udario Akrisija u glavu i na mjestu ga usmrtio. U dubokoj tuzi zbog
djedove smrti Perzej je odluio napustiti Arg, ustupivi ga svome prijatelju Megapentu,
koji je zauzvrat njemu prepustio Tirint. U njegovoj blizini Perzej je sagradio velike i
poznate gradove Mideju i Mikenu, ije ruevine i danas dominiraju dolinom Arga. Perzej i
Andromeda pretvorili su se poslije smrti voljom bogova u sjajna zvijea, koja na nebu
moemo jasno vidjeti golim okom. Alkej, njihov najstariji sin, postao je kralj Tirinta i otac
kralja Amfitriona. Njihovi sinovi Elektrion i Stenel postali su kraljevi u Mikeni. Najslavniji
unuk Perzeja i Andromede bio je junak Heraklo.

TEZEJ
Tezej je u grkoj mitologiji legendarni atenski kralj. Majka mu je bila trezenska
kraljica Etra. Tezej je jedan od najveih junaka grkih mitova i s pravom se svrstava
odmah uz Herakla. Proslavio se mnotvom slinih djela, bio mu je ravan hrabrou i

junatvom i njegov vjerni prijatelj. esto je ratovao na njegovoj strani protiv zajednikog
neprijatelja. Kao Jonjanin, svojim prijateljstvom s Doraninom Heraklom simbolizirao je
jedinstvo Grka, i grki su umjetnici to rado napominjali svojim zemljacima, posebno
politiarima iz gradova-drava koje su postale jedne drugima neprijatelji. Od brojnih
primjera dovoljno je spomenuti samo Fidijin reljef s prizorima iz Tezejeve i Heraklove
zajednike borbe protiv Amazonki, koji je krasio prijestolje Zeusova kipa u Olimpiji,
etvrtog od sedam svjetskih uda.
Egej, jedan od prvih atenskih kraljeva, oenio se Etrom. Za vrijeme njihove prve
brane noi, Etra je pobjegla morem do otoka gdje je prema nekim izvorima bila s
Posejdonom. Mjeavina Egejeva i Posejdonova gena dala je Tezeju boanske i smrtne
karakteristike. Kad je Etra zatrudnjela, Egej se odluio vratiti u Atenu. Ali prije nego to je
otiao, zakopao je svoje sandale i ma ispod velika kamena. Etri je rekao da bi jednog
dana njihov sin trebao sam pomaknuti kamen, a ako bi bio velik junak, uzeo bi oruje za
sebe, kao dokaz svoga kraljevskoga roda. U Ateni je Egej bio s Medejom koja je pobjegla
iz Korinta nakon to je ubila Jazonovu i svoju djecu zbog ljubomore. Tezej je bio odgojen u
majinu rodnome kraju. Nakon esnaest godina Tezej se razvio u snana mladia koji je
svojom snagom, odvanou, ljepotom i kraljevskim dranjem nadmaio svoje vrnjake.
Kad je odrastao, pomaknuo je kamen i otkrio oruje. Majka mu je rekla istinu o identitetu
njegova oca te da mora odnijeti oruje svome ocu i traiti svoje pravo. Prema zakonu
trebao je postati nasljednikom kraljevske krune u Ateni.Da bi stigao do Atene, Tezej je
mogao ii morem, sigurnijim putem, ili pak kopnom, opasnijim putem. Takoer htio je i
malo razgledati svijet, a po mogunosti i pokuati izvesti neko slavno djelo da zadivi oca.
Tezej je odluio ii kopnenim putem. Na njemu je postojao opasan put do Saronskog
zaljeva gdje je susreo niz od est ulaza u podzemni svijet, a sve su ulaze uvali opasni
razbojnici.

U Epidauru, Apolonovu i Asklepijevu svetitu, Tezej je naiao na Perifeta, Hefestova

sina. Perifet je bio hrom poput svoga oca, imao je mone ruke i ogromno tijelo. Bio
je grozan, svakog je putnika ubio svojom eljeznom palicom. Tezej ga je lako
pobijedio, a kao znak te pobjede uzeo je sa sobom njegovu palicu.

Kod Istmanskog zaljeva Tezej se naao u umi posveenoj bogu Posejdonu. Ondje
je susreo Sinisa, savijaa borova. On bi putnike podvrgao mukama - savio bi dva
bora da im se vrhovi dodiruju, privezao putnika za borove i pustio ih. Borovi bi se
velikom silom ispravili i rastrgali putnikovo tijelo. Tezej je dohvatio oba bora
rukama, privezao Sinisa za njih i ubio ga na isti nain kao to je i on svoje rtve. U
tom je kraju Tezej ustanovio istamske igre kao znak svoje pobjede.

Tezej je stigao u Kromion gdje je, na molbu seljaka, ubio divovsku sivu svinju Feju,
Tifonova i Ehidnina potomka. Tezej je sustigao svinju i probo je svojim maem.

Na granici s Megarom, Tezej se susreo s razbojnikom Skironom. On bi putnike

natjerao da mu operu noge ispod stijene nadvijene nad more. Kad bi se tkogod
sagnuo da to uini, Skiron bi ga udario nogom i zbacio sa stijene u more gdje bi se
putnici ubili o otrome stijenju ili bi ih pojela udovina kornjaa. Kad ga je Skiron
htio gurnuti, Tezej je njega uhvatio za nogu i bacio ga u more.

Kod Eleuzine Tezej se morao boriti s Kerkionom. On bi putnike izazvao na hrvanje,

a potom bi ih ubio. Tezej ga je uhvatio rukama i stegnuo te ga tako ubio, a ujedno i
oslobodio njegovu ker Alopu, a vlast predao Alopinu i Posejdonovu sinu
Hipotontu.

Tezej je zatim u samoj Atici, kod rijeke Kefisa susreo do razbojnika Damasta kojeg
su nazivali Prokrust ("Rasteza"). On je imao krevet na koji bi polegao svoju rtvu.
Ako bi krevet bio prevelik, Prokrust bi putnika rastezao sve dok mu noge ne bi
dotakle rub, a ako je bio prekratak, odrezao bi mu noge. Tezej ga je svladao i
polegao na krevet. Budui da je bio div, leaj mu je bio prekratak te ga je Tezej
ubio onako kako je on ubijao svoje rtve.

Tezejev obiaj kanjavanja zloinaca na isti nain na koji su oni inili zlodjela, postao je
zastraujuom prijetnjom. Stoga je put izmeu Peloponeza i Atike bio od njegova vremena
ne samo slobodan nego i siguran put putnicima i trgovcima. Nakon tih podviga, Tezej nije

htio ui u Atenu okaljan krvlju svojih rtava. Molio je Filatide da ga oiste na Zeusovu
oltaru. Filatide su mu ispunile molbu i oistile ga od prolivene krvi te je krenuo u Atenu
svome ocu Egeju. Kad je Tezej stigao u Atenu, nije se odmah razotkrio. Doekao ga je Egej
zajedno sa svojom enom Medejom koja ga je odmah prepoznala. Medeja je bila
arobnica koja je stekla Egejevu naklonost obeanjem da e mu, ako se njome oeni,
svojim arolijama vratiti mladost. Brinula zbog mogunosti da Tezej umjesto njezina sina
Meda preuzme prijestolje. Medeja je nagovorila Egeja, koji nije prepoznao Tezeja, da ga
otruje. Za vrijeme gozbe Egej je sluajno bacio pogled na Tezejev ma prepoznavi u
njemu svoj dar, a kad je uoio i njegove sandale, prevrnuo je au s otrovanim vinom.
Zagrlivi Tezeja, predstavio ga je narodu kao svog nasljednika, a Medeju je prokleo i
prognao. Na putu za Maraton, Tezej se sklonio od oluje u kolibu starice zvane Hekala. Ona
se zavjetovala Zeusu da e prinijeti rtvu ako uspije uhvatiti bika. Tezej je to i uinio, ali
kad se vratio u kolibu, ona je ve bila umrla. U njezinu je ast osnovao provinciju koja je
nosila njezino ime. Kad se pobjedonosno vratio u Atenu da rtvuje bika, Medeja ga je
pokuala otrovati davi mu pehar otrovanog vina. No, u posljednjem je trenutku Egej
prepoznao svoje sandale, tit i oruje te mu je izmaknuo pehar iz ruku. Otac i sin tako su
ponovno sretno zdrueni.
Androgeja, Minosova sina, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na
Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inaica mita
govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu
smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladia
(izabranih izvlaenjem slamki) rtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim
izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih
osam godina). Kad se tree rtvovanje bliilo, Tezej se dobrovoljno javio da e ubiti
udovite. Obeao je svome ocu Egeju da e postaviti bijela jedra ako pohod bude
uspjean.
Arijadna, Minosova ki, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izae iz Labirinta
davi mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura maginim
maem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je
zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej
shrvan poinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na puinu, i kad je vidio crna
jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. Minos je bio ljut
to je Tezej uspio pobjei te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u Labirint ili, prema
nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjei tako to su napravili krila. No, Ikar je letio
previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more.
Ono to je slijedilo odigralo se u nekoliko trenutaka. Tezej je naredio da njegova
laa zaplovi. Izvan luke dao je podii jedra. Kad su Kreani otkrili njihov bijeg, Tezejeva je
laa ve bila na moru, a kad su uspjeli popraviti svoje lae i krenuti u potjeru, nestala je
iza modrog horizonta. Zaustavio se samo kod otoka Naksa da dopuni zalihe vode i da se
okrijepi kratkim snom. U zoru je nastavio plovidbu, ali bez Arijadne. Njoj se, naime, u
snu javio bog Dioniz i naredio joj da ostane na otoku jer je kani oeniti. Prema drugoj
verziji, Tezej ju je u urbi zaboravio. Prema treoj verziji, htio se osloboditi Arijadne kako
se ne bi morao oeniti njome, a i zbog toga to mu se svidjela njezina sestra Fedra, koja
mu, dodue, nije pomogla, ali je bila nekoliko godina mlaa. Bilo ovako ili onako, Arijadna
je zaista postala ena boga Dioniza, a Tezej se oenio Fedrom. Kad je otplovio s Naksa,
Tezej je usmjerio lau ravno na sjever, prema Ateni. U neprekidnoj urbi i strahu od
kretskih brodova zaboravio je zamijeniti crna jedra na jarbolu svoje lae bijelima. Kad je
kralj Egej s visoke stjenovite obale ugledao lau, pomislio je da je Tezej poginuo i u
oajanju bacio se s visoke litice u more, koje je po njemu dobilo ime Egejsko. Nakon
Egejeve smrti Tezej je postao atenski kralj. Vladao je mudro i pravedno, ali nije ivio
zadovoljno i spokojno. eznuo je za novim pustolovinama i junakim djelima i nije
propustio ni jednu priliku da se odlikuje. S junakom Jazonom krenuo je traiti zlatno runo u
Kolhidu (prema nekim autorima, u tom je pohodu sudjelovao puno prije), s junakom
Meleagrom sudjelovao je u lovu na opasnog kalidonskog vepra, a s Heraklom u ratu protiv
Amazonki. Sa svih pohoda vratio se ovjenan slavom, a s posljednjeg i sa enom. Oenio
se Antiopom, krasnom i hrabrom predvodnicom Amazonki, koju je dobio od Herakla
prigodom podjele plijena. Antiopa se zaljubila u njega i kad su njezine bive ratnice u
ratnom pohodu dole pod Atenu da je oslobode, stala je na Tezejevu stranu i poginula u
borbi. Tugu zbog enine smrti Tezej je nastojao prevladati radom: ojaao je Atenu
bedemima, ukrasio je novim graevinama, dao atenskom narodu zakone u njegovu
vlastitu interesu i vodio ga do toga da uzmogne sam sobom vladati. Nastojao je svome
gradu sauvati mir i nije htio sudjelovati u osvajakim ratovima. Tezejev je najbolji prijatelj

bio Pirit, lapitski princ. On je uo prie o Tezejovoj hrabrosti, ali je elio dokaz, stoga je
sjurio Tezejovu stoku s Maratona, a Tezej se zaputio u potjeru. Potom su se susreli i borili
jedan s drugim. Na posljetku su bili zadivljeni borbenim umijeem onog drugog te su se
zavjetovali na prijateljstvo. Fedra, Tezejeva druga ena, rodila mu je dva sina - Demofona i
Akama. Dok su oni jo bili djeca, Fedra se zaljubila u Hipolita, Tezejeva sina kojeg je imao
s Hipolitom. Hipolit je ismijao Afroditu te je ona za kaznu natjerala Fedru da se zaljubi u nj.
Druga, Euripidova inaica mita govori da je Fedrina dadilja rekla Hipolitu da se Fedra
zaljubila u nj, ali da on ne smije odati tko mu je to rekao. Kako bi se osigurala da e
dostojanstveno umrijeti, Fedra je pisala Tezeju da ju je Hipolit silovao prije nego to se
objesio. Tezej joj je povjerovao te je iskoristio jednu od svoje tri elje koje je dobio od
Posejdona. Kletva je uzrokovala da se Hipolitovi konji uplae morskog udovita i da
odvedu
svog
jahaa
u
smrt.
Artemida
je
poslije
Tezeju
rekla
istinu.
Trea inaica mita govori da je Fedra rekla Tezeju da ju je Hipolit silovao, a Tezej ga je
potom ubio. Fedra je zatim poinila samoubojstvo zbog grinje savjesti jer nije htjela da
Hipolit umre. U posljednjoj inaici, Fedra je rekla Tezeju da ju je Hipolit silovao, ali se nije
ubila, Dioniz je poslao divljeg bika koji je preplaio Hipolitove konje.
Tezeju je kocka bila sklona, dobio je i odveo Helenu u Atenu. Piritoj ga je na to
zamolio da mu pomogne dobiti za enu Perzefonu, enu vladara podzemnog svijeta
Hada. Uzalud ga je Tezej odvraao od drska nauma. Piritoj je ustrajao pri svome i tako je
Tezej krenuo s njim po Perzefonu. Bog Had ih je, zaudo, primio ljubazno, a kad je Piritoj
iznio svoju molbu, odgovorio je da e o tome razmisliti. Rekao im je da u meuvremenu
sjednu na sjedala u predvorju i priekaju njegovu odluku. im su Piritoj i Tezej sjeli na
kamene klupe, ukoili su se i ostali uz njih prikovani kao da su za njih prirasli. Piritoj sa
svog kamenog prijestolja nikad vie nije ni ustao, a Tezeja je nakon mnogih godina
oslobodio Heraklo. Kad je Heraklo doao u Had da obavi posljednji zadatak, oslobodio je
Tezeja, ali kad je pokuao osloboditi Pirita, zatresla se zemlja te je on morao vjeno ostati
u Hadu. Mit govori da je Tezej, nakon to ga je Heraklo oslobodio, okrznuo bedro to je
objanjavalo takozvana slaba bedra Atenjana. Helenu su u meuvremenu iz Atene odvela
njezina braa Kastor i Polideuk. I ne samo to: za kaznu su sruili atenske bedeme, a
vladavinu nad gradom predali Tezejevu najljuem neprijatelju, Menesteju. Vrativi se iz
podzemnog svijeta, najvei atenski junak postao je ubogi prognanik. Budui da se nije
smio vratiti u Atenu, otiao je na otok Eubeju gdje je imao posjed. Nadao se da e tamo
nai svoje sinove Demofonta i Akamanta i da e uz njihovu pomo opet doi na atensko
prijestolje. Prijanja mu srea, nakon uvrede nanesene bratu najvieg boga Zeusa, nije
vie bila sklona. Nita mu nije koristila ni njegova hrabrost, a ni snaga. Ostalo mu je jedino
da se rastane od svijeta. Poginuo je neslavno: skirski kralj Likomed poeo je polagati
pravo na Tezejeve posjede na Eubeji i pozvao je Tezeja na Skir da rijee spor. Tamo ga je
poveo u etnju na visoku stijenu i u trenutku Tezejeve nepanje bacio ga u more.
Tako je Tezej usmren u morskim va1ovima. Ipak, ostao je iv u mitovima, ali ne samo u
mitovima: iv je i u sjeanju Grka, od najstarijih vremena do danas, a ivi i u umjetnikim
djelima staroga i novoga vijeka.

DEDAL I IKAR
Dedal je jedan od najveih heroja grkih mitova. On je prvi ovjek koji se sa Zemlje
uzdigao na krilima izraenim ljudskom rukom, a zatim se na nju sretno spustio. Njegov
pronalazak krila bilo je neto tako izuzetno da je zasjenilo sve to je Dedal do tada izumio,
izmeu ostalog polugu i svrdlo. Atenjanin, sin slavnog slikara Epulama, gradio je takve
graevine da je od njihove ljepote svima zastajao dah, klesao takve kipove da su ih
prolaznici brkali sa ivim biima, a na njegovim slikama inilo se da ivotinje tre i da ribe
plivaju od jednog ruba do drugog. Na nesreu, bio je silno zavidan svom ueniku Talosu,
pa kad je ovaj uspio naslikati dupina koji je pjevao na kamenim valovima, kako to ve
dupini rade, Dedal ga je u nastupu ljubomore ubio i zakopao pod zidinama Atene. No
njegovo je zlodjelo otkriveno i atenski narodni sud, usprkos Dedalovoj umjetnosti i
zaslugama, osudio ga je na smrt. Ali bogovi zatiuju umjetnike i katkad im oprataju i
kad kre temeljne ljudske zakone. Tako su i Dedalu pomogli da se oslobodi iz tamnice i
omoguili mu da sa sinom Ikarom stigne na Kretu.
Ondje mu je utoite pruio kralj Minos, koji se upravo bio vratio s ratnog pohoda
protiv Atene. I nije mu samo pruio utoite, nego je naruio i nekoliko poslova
primjerenih Dedalovim sposobnostima.

10

Minos je davno prije bio zamolio Zeusa da mu daruje svetog bika kojeg se
zavjetovao rtvovati u njegovu ast, no prevrtljiv kakav je bio, nije odrao obeanje nego
ga je uvao u zlatnim talama kao utjelovljenje svoje vladavine. Zato se Zeus osvetio.
Odmah je opinio Minosovu enu Pasifaju i ona se smrtno zaljubila u Zeusova bika,
gonjena silnom tjelesnom udnjom. Tada je Pasifaja zamolila Dedala da je preobue u
kravu i budui da je umjetnik saio tako uvjerljiv kostim, sveti ju je bik oplodio. Iz tog
stranog strasnog ina rodio se Minotaur, ovjek s bikovskom glavom koji se hranio
ljudskim mesom. Kralj Minos, sasvim neupuen u podrijetlo udovinog stvora,
protumaio njegovo roenje kao boji znak i nagovorio je Dedala da za Minotaura sagradi
golemi labirint u kojemu je on vrebao rtve koje mu je slao kreanski kralj. Time se htio
zatititi od ljudskih pogled i prianja o preljubu njegove ene. Dedal je svoju nakanu
proveo u djelo. Sagradio je graevinu koja je postala jedno od sedam svjetskih uda.
Minos je velikoduno nagradio Dedala, dao mu je novi posao, nakon njega idui, a kad je
Dedal sa svime bio gotov, predloio mu je sigurnu budunost pod uvjetom da Dedal
nigdje ne otkrije tajnu o Labirintu ili ne sagradi slinu graevinu. Meutim, Dedal je
umjesto sigurnosti odabrao slobodu i odbio kraljevu ponudu. Kralj mu je uzvratio
zabranom da napusti Kretu. Obala je bila pod jakom straom, a Minosovo brodovlje
neogranien gospodar mora. Dedal je osmisli plan bijega. Za sebe i Ikara od voska i perja
oblikovao je dva para krila i oni poletjee sa zidina palae i umakoe nezahvalnom
Minosu. Cilj im je bila Atena. U mitovima je smjer Dedalova i Ikarova leta tono naznaen.
Iz Knososa su poletjeli na sjever prema otoku Parosu, a zatim naglo skrenuli na
sjeveroistok. Dedal je tada shvatio da ga u Ateni eka smrtna kazna, meutim tee je bilo
podnijeti smrt vlastita sina.
Kad su ve stigli do otoka Parosa, mladi je poeo uzlaziti prema Suncu. Uzalud ga
je njegov otac Dedal upozoravao, molio da se spusti blie moru; nita nije sprijeilo
mladenako oduevljenje. Ikar je uzletio sve do Eterova omotaa u zabranjene i svete
dijelove Neba i sunce mu je rastopilo vosak i sprilo perje na krilima te se nesretnik
sunovratio u more i mrtav odmah potonuo. Nesmotreni se mladi zahvaljujui Afroditi i
Tetidi, koje su se saalile zbog njegove smionosti, pretvorio u dvije potpuno razliite ribe.
Budui da se drznuo dotaknuti Nebo, jedna je zauvijek osuena da pliva i gmie po
samom morskom dnu, oiju izokrenutih prema svjetlu sa povrine, a druga, krilata i
pticolika, stalno pokuava uzletjeti s povrine i vratiti se u visine koje su tako opinile
Ikara. Pa ipak, list i lastavica kako ih danas nazivaju, zbog njihove naravi i oblika tijela,
esto znaju iz Egeja, jedna po dnu, slijedei onu koja lepra uz povrinu, zaplivati prema
Siciliji i grobu svog oca Dedala, a onda skrenuti u Hadrijski zaljev. Nesretni Dedal
promijenio tada je smjer leta i poput leptira odletio za svjetlom Sunca na zapadu. Nakon
tisuu kilometara leta sretno je doletio na Siciliju i ondje zatraio utoite kod kralja
Kokala. On je primio Dedala u slubu, a Dedal mu je zauzvrat sagradio velianstvenu
palau koju je ukrasio kipovima i slikama. Minos je doznao za Dedalov boravak na Siciliji i
od Kokala zatraio da mu izrui Dedala kao bjegunca. Kokal se nije usudio odbiti Minosov
zahtjev jer je kretska mornarica tada bila najjaa na svijetu, ali ga nije kanio ni ispuniti.
Predloio je da se nastali spor rijei diplomatskim putem. Minos se zaputio na Siciliju, a da
bi njegovi argumenti bili opravdani poveo je kao pratnju cjelokupnu svoju ratnu
mornaricu. Dedal je zatraio od prestraenog Kokala da mu da mogunost obrane. U
kraljevoj kupaonici vjeto je montirao tajni cjevovod, zagrijao vodu u kotlovima, i kad je
Minos, po svom obiaju, doao naveer s namjerom da se okupa, pustio je na njega
kipuu vodu. Kokal je krio ubojstvo kretskoga kralja, ali su Atenjani ipak doznali za
Dedalov in. Iz zahvalnosti to ih je oslobodio smrtnog neprijatelja oprostili su mu prije
poinjen zloin i pomilovali ga. Dedal se vratio u svoj rodni grad u kojem je, nakon mnogih
godina, ispunjenih radom, umro sretan i spokojan.

HERAKLO
Heraklo je bio poznati grki junak, sin Zeusa i Alkmene, i praunuk i polubrat
Perzeja po oevoj strani. Meu mnogim Heraklovim pustolovinama, posebno se izdvaja
dvanaest njegovih dunosti koje mu je nametnuo mikenski kralj Euristej. One su
potkrijepljene slikama u Zeusovu hramu u Olimpiji iz priblino 56O. godine prije nove ere.
Euristej i Zeus su bili bratii i pripovijest kae da je prije njihova roenja Hera molila
Zeusa da se zakune kako e mlai od njih dvojice biti podloan starijem. Zeus je mislio da
e se Heraklo, njegov sin, roditi prvi, ali ljubomorna Hera pouri Euristejevo roenje pa se

11

on prvi rodio. Euristej se bojao i zavidio Heraklu nadajui se da e ga unititi ako mu

nametne dvanaest nesavladivih i opasnih zadataka. Heraklo ih je, meutim, sve uspjeno
obavio. Hera je bila neumoljivi Heraklov neprijatelj u njegovim pothvatima, a Atena
njegov stalni saveznik. Zapravo je Heraklo zbog Herine varke bio podloen Euristeju sve
dok nije obavio svoje teke zadatke. Ona mu je ak u doba njegove mladosti poslala dvije
zmije da ga ubiju dok je leao u kolijevci. Heraklo je zadavio svaku zmiju jednom rukom, a
potom ga je njegova dadilja pronala da se igra njima kao da su igrake. Jedan od mitova
takoer povezuje nastanak Mlijene staze. Naime, govori da je Zeus prevario Heru da doji
Herakla. Kad je ona otkrila tko je dijete, bacila ga je sa svojih grudi, a mlijeko se prolilo
nebom i stvorilo Mlijenu stazu. Nakon to je ubio svog uitelja lirske glazbe, poslan je na
uvanje stoke na planinu sa svojim ouhom Amfitrionom. Ondje su ga posjetile dvije
nimfe - Uitak i Vrlina i ponudile mu teak, ali slavan ivot. Jedan od predstojeih izazova
postavio mu je kralj Tespije koji je htio da ubije kiteronskog lava. Kao nagradu, kralj mu je
ponudio priliku da oplodi njegovih 50 keri. Mitoloki gledajuim on je to uinio u jednoj
noi. Poslije je u Tebi oenio njegovu ker Megaru. No, Hera je prouzroila Heraklovu
mahnitost ija je posljedica ubojstvo vlastite djece. Nakon to je shvatio to je uinio,
pobjegao je delfijskoj proroici. Hera je svojim moima utjecala na proroicu koja mu je
naredila da slui kralju Euristeju dvanaest godina i izvrava sve njegove zadatke. Heraklo
je kao uvjet za dolazak na Olimp time i dobivanja besmrtnosti trebao izvriti dvanaest
zadataka

Izvreni zadaci:
Nemejski lav
Zadatak koji je Heraklo trebao izvriti je bio ubiti nemejskog lava i kao dokaz
donijeti njegovu kou kralju Euristeju. Koa lava bila je tako debela da je nijedno oruje
nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska ruka. Heraklo je pokuao lukom i
strijelom te toljagom bronanim maem, ali nije uspio. Heraklo je potom odbacio sve
svoje oruje i hrvao se s lavom na tlu. Na kraju ga je zadavio i ubio uguivi ga. Nakon
njegove smrti, Heraklo mu je satima pokuavao oderati kou. Bio je bijesan zbog svoje
nemogunosti i neostvarenog cilja. Ubrzo je Atena dola preruena u staricu i pomogla
mu da shvati da su lavlje pande najbolje orue kojim bi mogao razderati lavlju kou.
Uspjeno je odradio zadatak i nosio je neprobojnu kou kao svoj oklop. Kralj Euristej,
vidjevi ga tako prekrivenog, od straha se sakrio u veliku bronanu posudu.

Lernejska hidra
Heraklo je stigao do movare lernejskog jezera gdje je ivjela Hidra. Prekrio je usta
i nos tkaninom da bi se zatitio od otrovnih para i ispalio plamene strelice u njezin brlog
da bi je namamio. Zatim se suoio s njom. Svaki put kad bi odsjekao neku njezinu glavu,
ona bi opet narasla. Apolodor govori da je Heraklo shvatio kako je ovako nee moi
svladati te je pozvao svog neaka Jolaja da mu pomogne. On se dosjetio (moda pod
utjecajem Atene) da spale rane nakon to odsjeku glavu. To su i uinili te su na posljetku
ubili Hidru. Jednu njezinu besmrtnu glavu postavio je ispod velika kamena na svetom putu
izmeu jezera i Eleja, a potom je umoio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako uspjeno
izvrio i ovaj zadatak. Druga inaica prie govori da je, nakon to bi osjekao svaku glavu,
umoio ma u Hidrinu krv i koristio njezin otrov da glave ne bi ponovno narasle.

Kerinejska kouta
Euristej je bio bijesan zbog Heraklova uspjeha u prethodna dva zadatka te je
potroio vie vremena razmiljajui o sljedeem zadatku. Trei zadatak bio je uhvatiti
kerinejsku koutu koja je bila posveena Artemidi. Kerinejska kouta imala je bronana
kopita i zlatne rogove, prema opisima bila je bra od strijele. Heraklo ju je smio pokazati
samo Euristeju neozlijeenu pa ju je lovio godinu dana kroz Grku, Trakiju i Istru. Nakon
to ju je izmorio, odluio je odapeti jednu strijelu i pogodio je u nogu, ali izmeu miia i
kosti, bez kapi prolivene krvi. Tako ju je zavezao i krenuo Euristeju. Susreo je Artemidu i

12

njezina brata Apolona te joj je objasnio da mu je to zadatak i molio je za oprost rekavi da

e koutu brzo vratiti. Artemida mu je dopustila, a Heraklo je koutu odnio Euristeju. On je
naredio da kouta postane dijelom kraljeva zvjerinjaka. Heraklo je znao da mora vratiti
koutu te je rekao da e mu je predati ako je sam Euristej uzme. Kralj je krenuo po nju, a
Heraklo ju je pustio, a ona je, bra od strijele, pobjegla svojoj gospodarici Artemidi.
Heraklo je potom svom protivniku predbacio da nije bio dovoljno brz i tako je uspio
zavriti i ovaj zadatak.

Erimantski vepar
Erimantski vepar predstavljao je problem seljacima u Erimantu zbog unitavanja
usjeva i goveda. Heraklo takoer nije smio ubiti svoj plijen. Kentaur Hiron (njegov uitelj)
rekao mu je da ga namami u dubok snijeg. Heraklo je uplaio vepra, zbunio ga i natjerao
u snijeg gdje ga je zavezao i odnio do Euristeja. Kralj se uplaio i rekao mu da se rijei te
zvijeri, Heraklo ga je posluao. Time je jo jednom u nizu uspio nadvladati svog protivnika.

Augijine staje
Augija je bio Helijev sin pa je time i njegovo stado bilo blagoslovljeno. Imao je 300
crnih bikova, 200 plodnih bikova i 12 srebrnobijelih bikova koji su branili cijelo stado.
Njegove staje nisu bile oiene dugo vremena, a Heraklo ih je morao isprazniti i oistiti u
jednome danu. Prvo je razbio dva zida, a onda preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema
stajama. U roku od nekoliko sati, posao je bio gotov. Augija nije htio dati dogovorenu
desetinu stoke pa ga je Heraklo ubio, a njegovo je kraljevstvo dao njegovu sinu Fileju.

Stimfalske ptice
esti Heraklov zadatak bilo je istrebljivanje ptica koje su se razmnoile na obalama
stimfalskog jezera. Bile su posveene bogu Aresu i prehranjivale su se ljudima. Prema
opisu imale su bronane kljunove, pande i otra, metalna pera kojim su mogle napadati
rtve. Budui da je sve bilo mrano, Atena i Hefest pomogli su Heraklu davi mu
egrtaljku kojom je uplaio ptice i nagnao ih na let. Zmiju je bacio a ptice dok su
pokuavale pobjei, gaao strijelama i poubijao. U drugoj verziji prie gaao ih je
katapultom.
Ptice
koje
su
preivjele
nikad
se
nisu
vratile
u
Grku.

Kretski bik
Na Kreti je bio bik kojeg Minos nije htio rtvovati Posejdonu. Bio je to vjerojatno
onaj bik s kojim je Pasifaja zaela Minotaura. Iako je Minos ponudio Heraklu pomo, on ju
je ljubazno odbio i odluio obaviti posao goloruk. Taj je bik bljuvao vatru, pa je borba
potrajala. Na koncu ga je nadjaao i zarobio bika te ga odnio u Mikenu. Nakon to ga je
Euristej vidio, htio ga je posvetiti Heri, ali je ona to odbila jer je bik odraavao Heraklovu
snagu.

Diomedovi konji
U pokrajini Trakiji pomahnitao kralj Diomed posjedovao je etiri konja: Podarga,
Lampona, Ksanta i Dena koje je hranio ljudskim mesom. Heraklo je morao ukrasti
navedene konje. On je to uinio s velikom lakoom, a onda ih je nahranio Diomedom zbog
njegove zloe i okrutnosti. Druga inaica prie govori da je doao sa svojim ljubavnikom
Abderom koji je uvao konje dok se Heraklo borio s Diomedom. No, Abdera su konji pojeli,
a za osvetu je Heraklo dao Diomeda njegovim konjima. Nakon to su se najeli, konji su
postali mirniji te ih je odnio u Mikenu da kralj Euristej odlui o njihovoj sudbini. Euristej je
naredio da se odvedu na Olimp i budu rtvovani Zeusu, ali je to Zeus odbio i poslao
vukove, lavove i medvjede da ih ubiju. Druga verzija prie govori da ih je Heraklo pustio
da slobodno lutaju Argom budui da su postali trajno mirni.

13

Hipolitin pojas
Heraklo je morao Euristejevoj keri pribaviti pojas Hipolite, kraljice enskog
ratnikog naroda Amazonki kojoj je pojas dao njezin otac bog Ares. One su
onesposobljavale muku djecu i mukarce kako bi morali raditi kune poslove. Koristile su
se bronanim orujem i prve su osnovale konjanike redove. Hera je opinila Amazonke
protiv Herakla, pa je on bio prisiljen na izvrenje njihovih ubojstva i prisilno uzimanje
kraljevskog pojasa. Heraklo je silovao Hipolitu i potom je dao Tezeju za enu. U drugoj
inaici prie, Hipolita se zaljubila u Herakla i svojevoljno mu je dala pojas.

Gerionovo stado
Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje Gerionova stada iz Eriteje, ali bez
mogunosti otkupljanja i tue pomoi. Gerion, sin Hrisoara i Kaliroje, keri Titana Okeana,
bio je troglavi div, uvijek mono naoruan.Na putu do Eriteje, Heraklo je preao libijsku
pustinju i bijesan zbog vruine ispalio je strelicu na boga Sunca Helija. Helije ga je molio
da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom koristio da bi plovio
morem. Tako je stigao do Eriteje gdje se suoio s dvoglavim psom Ortom kojeg je ubio
svojom toljagom. Eurition koji je uvao stado doao je pomoi Ortu, ali ga je Heraklo ubio.
uvi komeanje, Gerion je doao naoruan sa tri tita, tri koplja i tri kacige. Na posljetku
ga je Heraklo ubio strijelom koju je umoio u otrovnu krv lernejske Hidre.
Heraklo je potom morao odvesti stoku Euristeju. Da bi mu oteala, Hera je poslala
obada na stoku koji je iritirao i ugroavao stoku. Takoer je poslala poplavu koja je uzdigla
rijeku, a Heraklo nije mogao proi sa stokom. Heraklo je podigao dva velika kamena
smanjivi razinu vode i sprijeivi dolazak morskih udovita i nemani. Ti se stupovi kod
Gibraltara i danas nazivaju Heraklovi stupovi. Potom je odveo stoku Euristeju, a ona je
posveena
Heri.

Hesperidine jabuke
Nakon to je 10 zadataka zavrio za 8 godina i mjesec dan, Heraklo je doao do
Euristeja traei nagradu. No, kao to je Hera prije naumila, moralo je biti 10 zadataka, pa
Euristej nije priznao drugi i peti zadatak te je Heraklo morao izvriti jo dva. Sljedei
zadatak bio je zahtjevan. Morao je donijeti Hesperidine zlatne jabuke, ali to nije uinio
sam. Nerej iz rijeke Po savjetovao je Heraklu da zamoli Atlanta - diva koji dri nebeski
svod da ubere te jabuke. Ovaj bi uinio sve da se malo odmori od svog tekog posla, ali se
bojao Ladona bia sa stotinu glava koje je uvalo jabuke. Heraklo ga ustrijeli iz velike
udaljenosti pa je div u konanici pribavio plodove. No, on se nije htio vratiti starom poslu
pa ga je Heraklo morao nadmudriti, zamolio ga da pridri svod dok stavi podmeta za
glavu. Atlant je podlegao prijevari pa se Heraklo s jabukama zaputio prema Euristeju. Na
putu je osnovao Tebu grad sa stotinu vrata. Euristej se bojao jabuka pa ih je Heraklo dao
Ateni koja ih je poslije vratila.

Kerber
Posljednji i najtei zadatak bio je Kerber. Heraklo je morao otii do vrata gospodara
podzemnog svijeta - Hada i tamo se obraunati s tim troglavim psom koji je imao rep
zmije, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu biljku akonitu. Dok je bio u
podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja koji je tamo bio zatvoren jer je pokuao oteti
Hadovu Perzefonu. Heraklo je otiao do Hada i Perzefone i traio njihovo doputenje za
Kerbera. Bogovi su se sloili pod uvjetom da ga ne ozlijedi. Neki kau da je Perzefona
pristala jer je Heraklo bio njezin brat. Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i
izvukao na svjetlo dana. im je iziao iz sjene, Kerber je poeo bijesno lajati i stenjati.
Euristej se uplaio im je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.
Nakon to je zavrio zadatke, Heraklo se pridruio Argonautima u potrazi za
zlatnim runom. Spasili su junakinje, osvojili Troju i pomogli bogovima u ratu protiv
Giganata. Takoer se zaljubio u princezu Jolu od Ehalije. Kralj i njegovi sinovi s prijezirom

14

su gledali na Heraklove pothvate, svi osim Jolina brata Ifita koji je postao Heraklov najbolji
prijatelj. Euristej je ponudio ruku svoje keri onome tko ga pobijedi u streljakome
natjecanju. Kad je to uinio, Euristej naravno nije odrao obeanje te je Heraklo ubio
njega i njegove sinove, osim Ifrita, a Jolu je oteo. No, Hera je jo jednom Herakla natjerala
na pomahnitalost te je bacio Ifita s gradskih zidina. Heraklo se morao iskupiti i oistiti
sluenjem lidijskoj kraljici Omfali. Morao je raditi enske poslove i nositi ensku odjeu, a
ona je nosila njegovu lavlju kou i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se
vjenali.
to se tie Heraklovih ljubavnih pria, oenio se etiri puta. Prvi put s Megarom
koju je zajedno s djecom ubio u napadu bijesa i pomahnitalosti kojeg je uzrokovala Hera.
Sljedea mu je ena bila Omfala, lidijska kraljica, kojoj je isprva bio rob. Trea ena bila je
Dejanira za koju se borio s rijenim bogom Ahelojem. U konanici, nakon uznesenja na
Olimp Heraklo se prema izvorima oenio Hebom.

15