Osnove gestalt terapijskog pristupa

Izvorite i razvoj gestalt terapije

Ukratko emo prikazati glavne teorijske postavke i tehnike gestalt terapije (GT). Za
GT moe se rei da je humanistika, holistika, fenomenoloko-egzistencijalistika, dijaloka,
procesno orijentirana terapija iji je zaetnik F. Perls 40-tih god. prolog stoljea. U njenim
osnovama

znaajni

su

utjecaji

psihoanalize,

gestalt

psihologije,

fenomenoloke

egzistencijalistike filozofije, organizmike teorije, teorije polja, Buberove filozofije, bioenergetike i filozofije Istoka. Iz svega toga vidljiva je eklektinost GT u pristupu ovjeku.
Gestalt je njemaka rije koja znai oblik, obrazac, forma, konfiguracija. Osnovna
postavka GT jest da se ovjek promatra kao integrirana cjelina koja ima potencijal za razvoj i
moe se shvatiti kao funkcija dijelova iz kojih je sastavljena.
Jasan je utjecaj koncepta cjelovitosti i holistikog pristupa u ijim se osnovama navodi
da je cjelina puno vie od samog zbroja pojedinih dijelova, te da su svi dijelovi u meusobnom
odnosu i ovisni jedni o drugima. Gestalt psihologija temelji se na postavci da iva bia
percipiraju neki oblik kao cjelinu, a ne kao pojedine dijelove od kojih se sastoji, kojoj pripisuju
znaenje. Organiziraju svoje percepcije u smislene cjeline. Percipira se cjelina ak i kada neke
informacije nedostaju. Tonost percepcije temelji se na uroenoj sposobnosti trenutnog iskustva
u ovdje i sada, te se upravo u GT vjeruje u tu sposobnost osvjetavanja i uvida, a ne u
interpretaciju. Teorija polja istie da ovjek egzistira jedino u kontekstu okoline s kojom je u
recipronim odnosima. Ponaanje se promatra kroz dinamino meuzavisno djelovanje sila u
jednom dijelu polja i ostatku tog polja. Polje predstavlja ukupnost svih karakteristika pojedinca
ili grupe i svih drugih znaajnih osoba, grupa ili svojstva okoline. Polje je zapravo cjelina u
kojem su svi dijelovi u meusobnom odnosu. Naglasak se stavlja na procese unutar polja, vie
nego na njegovu statinu strukturu. Prema spomenutim postavkama, u okviru GT ovjek se
promatra kao cjelovito bie kognitivnog, emocionalnog i tjelesnog dijela, a vana je i njegova
ekoloka cjelovitost s okolinom (intrapsihika i interpsihika cjelovitost i meuzavisnost
dijelova).
Fenomenoloka perspektiva

istie vanost prouavanja

svjesnosti u njenom

subjektivnom znaenju strukture i funkcije. Naglasak stavlja na aktualno, subjektivno i svjesno

iskustvo osobe, na dinamiku strukturu tog doivljaja i osobno znaenje tog iskustva za tu
osobu. Ciljevi gestalt fenomenoloke analize su upravo svjesnost, proces osvjetavanja,
terapijski rad "ovdje i sada" i eksperimentiranje, kako bi osoba dola do uvida, promjene i
rasta. Tu se uoava i utjecaj filozofije Istoka ija je posebnost upravo u naglaavanju ivljenja u
trenutku (ovdje i sada).

Egzistencijalistika filozofija bavi se prouavanjem ljudske egzistencije, slobode,

odnosa s drugima. Nema tendenciju interpretirati stvari ve ih uzima onakvima kakve one jesu
(autentinost), potujui subjektivne razlike i svako je odgovoran za svoje izbore/ponaanje
(odgovornost). ovjek je stalno u procesu samoostvarenja i on je ono to on sam ini od samog
sebe i to svojim svakodnevnim djelovanjem. Prema tome, ovjek je svjesno i odgovorno bie.
Treba spomenuti utjecaj M. Buberove filozofije dijaloga i njegov koncept Ja-Ti odnosa.
Jedna osoba ima smisla jedino u relaciji s drugom osobom u ja-ti horizontalnom dijalogu kao
formi procesa kontakta. Upravo su odnos i kontakt terapeuta i klijenta, koji u sebi ujedinjuju
autentinost i odgovornost, jedan od vanijih aspekata GT. Prema GT svi odnosi proizlaze iz
kontakta i kontakt se promatra kao osnova za promjenu i razvoj.
Upravo je i cilj terapije autentinost osobe i odgovornost tako to osoba u terapijskom
procesu postaje svjesna i bira vlastitu egzistenciju na smislen nain.
Humanistiki aspekt GT, kao i postavke organizmike teorije, oituju se u fokusiranju na
prirodnu tendenciju ljudi ka samoaktualizaciji tj. tenji ka rastu i razvoju. Naglaavaju
posebnost svake osobe koja ima svoj izbor i sposobnost integracije.