Arnold Beisser: Paradoksalna teorija promjene - prijevod originalnog teksta

Skoro pola vijeka, glavni dio svog profesionalnog ivota, Fredericka Perlsa je bio u konfliktu sa psihijatriskim i psiholokim postavkama. Radio je beskompromisno u svom pravcu koji je esto uklju ivao borbe sa predstavnicima onih koji su imali vie konvencionalna gledita. !e"utim, u posljednih nekoliko godina Perls i njegova gestalt terapija uskladili su se sa velikim dijelom teorije mentalnog #dravlja i profesionalne prakse. Promjena koja se desila nije #bog toga da je Perls modificirao svoje stavove, iako je i njegov rad imao neke transformacije, ve$ #bog toga to su se trendovi i koncepti polja pomjerili blie njemu i njegovom radu. Perlsov konflikt sa postoje$im redom sadri sjeme njegove teorije promjene. %n nije eksplicitno prika#ao ovu teoriju promjene, ali sadri u osnovi mnogo njegovog rada i indirektno se i#raava u praksi gestalt tehnika. &a $u to na#vati paradoksalna teorija promjene, #bog toga to $e postati o igledna. 'kratko, to je ovo( ta promjena nastaje kada osoba postaje to jeste, a ne kada pokuava biti ono to nije. Promjena se ne deava kro# prisilan pokuaj pojedinca ili druge osobe da ga promjeni, ve$ se deava ako osoba u#me vremena i napore da bude to jeste ) da bude u potpunosti investirana u svoje sadanje po#icije. %dbijanjem uloge agenta promjene, mi inimo mogu$om #na ajnu i urednu promjenu. *estalt terapeut odbija ulogu +onoga koji mijenja,, u svojoj strategiji on ohrabruje, ak insistira da pacijent bude gdje i ta on jeste. %n vjeruje da se promjena ne deava +pokuavanjem,, prisilom, nagovaranjem, ili uvidom, interpretacijom ili bilo kojim drugim sli nim sredstvima. 'mjesto toga, promjena moe nastati kada pacijent napusti bar na trenutak ta bi on elio da postane i pokuava da bude ono to jeste. Pola#na pretpostavka je da osoba mora stajati na jednom mjestu da bi imala stabilno uporite #a pomjeranje i da je teko ili nemogu$e da se pomjeri be# tog uporita. -ahtjev #a promjenom koju osoba trai dolaskom na terapiju je u konfliktu sa makar dvije intrapsihi ke frakcije. %n se konstantno kre$e i#me"u onoa to bi on +trebao biti, i onoga to on misli da +jeste,, a nikada da je u potpunoj identifikaciji sa niti jednom od tih stvari. *estalt terapeut trai od osobe da investira sebe potpuno u svoje uloge, jedno po jedno. .ilo sa kojom ulogom da po ne, pacijent ubr#o #amijeni drugu. *estalt terapeut jednostavno trai da klijent bude ono ta jeste u tom momentu. Pacijent dola#i terapeutu jer on eli da bude promijenjen. !noge terapije prihvataju ovo kao opravdan cilj i i postavljaju to kro# ra#li ita sredstva #a pokuaj promjene, uspostavljaju$i ono to Perls #ove dihotomija +topdog/under dog,. 0erapeut koji tei da pomogne pacijentu naputa po#iciju ravnopravnosti i postaje ekspert koji #na, sa pacijentom koji odigrava bespomo$nu osobu, dok je cilj da on i pacijent trebaju biti jednaki. *estalt terapeut vjeruje da dihotomija topdog/underdog ve$ postoji u pacijentu, sa jednim dijelom koji pokuava promijenti drugi, i da terapeut treba i#bjegavati #aklju avanje u jednu od ovih uloga. %n pokuava i#bje$i ovu #amku tako to ohrabruje pacijenta da prihvati oboje, jedno po jedno, kao neto to njemu pripada.

1naliti ki terapeuti, suprotno ovome, koriste stvari poput snova, slobodnih asocijacija, transfera i interpretacije da postignu uvid koji $e #au#vrat dovesti do promjene. .ihejvioralni terapeuti nagra"uju ili kanjavaju ponaanje kako bi ga modificirali. *estalt terpeut vjeruje u ohrabrivanje pacijenta da u"e i postane tagod da on doivljava u trenutku. %n vjeruje kao i Proust( +2a bi se i#lije ila, osoba mora to doiviti u potpunosti,. *estalt terapeut dalje vjeruje da prirodno stanje ovjeka jeste da je to jedno cjelovito bi$e ) a ne fragmentirano u dva ili vie suprotih dijelova. ' prirodnom stanju postoji konstantna promjena koja se ba#ira na dinami koj transakciji i#me"u selfa i okoline. 3ardiner je posmatrao to u ra#voju svoje strukturalne teorije mehani#ama odbrane, Freud je promijenio procese u strukture. *estalt terapeut gleda na promjenu kao na mogu$nost kada se protivnost pojavi, tj. kada su strukture tranformisane u procese. 3ada se to desi, osoba je otvorena na me"usobnu promjenu u esnika sa njegovom sredinom. 1ko su otu"eni, fragmentarni selfovi u pojedncu preu#imaju odvojene, podijeljene u kategorije, uloge, *estalt terapeut ohrabruje komunikaciju me"u ulogama4 on moe #apravo traiti od njih da ra#govaraju jedna sa drugom. 1ko se pacijent suprotstavlja ovome ili indicira blokadu, terapeut trai od njega jednostavno da investira sebe potpuno u suprotstavljanje ili blokadu. 5skustvo poka#uje da kada se pacijent identificira sa otu"enim fragmentima, deava se integracija. 0ako, bivanjem osobe potpuno to ona jeste ta osoba moe postati neto drugo. Sam terapeut je osoba koja ne trai promjenu, ve$ trai samo da bude onaj ko jeste. Pacijentovi napori da uklopi terapeuta u jednu od svojih stereotipova ljudi poput pomaga a ili top6doga kreira konflikt me"u njima. 3rajnja ta ka se postie kada svako od njih moe biti svoj u odravanju prisnih kontakata sa drugima. 0erapeut se tako"er mijenja jer trai da bude sa drugom osobom. %vaj na in me"usobne interakcije vodi ka mogu$nosti da terapeut moe biti najefikasniji kada se najvie mijenja4 kada je otvoren #a promjenu on $e vjerovatno imati svoj najve$i uticaj na svog pacijenta. 7ta se desilo u prolih pedeset godina da bi se ova teorija promjene, koja je uklju ena u Perlsov rad, na inila prihvatljivom, sadanjom i vrijednom8 Perslove se pretpostavke nisu mijenjale, ali drutvo jeste. Prvi put u historiji ovje anstva, ovjek nala#i sebe u po#iciji gdje mora biti u mogu$nosti da se prilagodi serijama promjena, a ne da ima potrebu da se adaptira jednom postoje$em redu. Prvi put u historiji ovje anstva, ivotni vijek pojedinca je dui od vremena potrebnog #a veliku socijalnu i kulturnu promjenu koja treba da se desi. Pored toga, br#ina sa kojom se promjena deava se pove$ava. %ne terapije koje usmjeravaju sebe ka prolosti i ka pojedina noj historiji postiu to pod pretpostavkom da ako se pojedinac jednom rijei pitanja oko traumatskog li nog doga"aja 9obi no u ranom ili kasnijem djetinjstvu:, on $e biti spreman #auvijek da se nosi sa svijetom4 a svijet je shva$en kao stabilan red. 2anas, me"utim, jedan od ja ih problema je to osoba stoji u odnosu sa promjenjivim drutvom. 3onfrontiran sa pluralisti nim sistemom promjene sa mnogo lica, pojedinac je ostavljen svojim na inima da na"e stabilnost. %n ovo mora uraditi kro# pristup koji omogu$ava da se

pokre$e dinami no i fleksibilno sa vremnom, dok jo odrava neki centralni g;roscope da ga vodi. %n ovo ne moe dalje raditi sa ideologijama, koje postaju #astarjele, ali to mora raditi sa teorijom promjene, bilo eksplicitno ili implicitno. <ilj terapije postaje, ne da se puno ra#vije dobar, fiksiran karakter, ve$ da bude u mogu$nosti da se pokre$e sa vremenom #adravaju$o neku individialnu stabilnost. Pored socijalne promjene koja je dovela savremene potrebe u ve#u sa ovom teorijom promjene, Perlsova tvrdoglavost i nepristajanje da bude ono to on nije bio omogu$ilo mu je da bude spreman #a drutvo onda kad je ono bilo spremno #a njega. Perls je morao biti ono to je bio uprkos, ili moda ak #bog, opo#icije drutva. !e"utim, u svom ivotu postao je integrisan sa mnogim profesionalnim snagama u njegovom polju, na isti na in kao to pojedinac biva integrisan sa otu"enim dijelovima sebe kro# efektivnu terapiju. Polje #abrinutosti u psihijatriji je sada proireno i#van pojedinca, jer je postalo vidljivo da najbitnije pitanje pred nama jeste ra#voj drutva koje podrava pojedinca u svojoj individualnosti. =jerujem da ista teorija promjene navedena ovdje je tako"er primjenljiva u socijalnim sistemima, tako da redovita promjena unutar socijalnih sistema ide u pravcu integracije i holi#ma4 dalje, da agent socilne promjene mora, kao svoju glavnu funkciju da +radi sa, i u organi#aciji, tako da se moe stalno mijenjati sa promjenama dinami nog ekvilibrijuma, kako unutar, tako i van organi#acije. %vo #ahtjeva da sistem postane svjestan otu"enih fragmenata unutar i vani, tako da ih to moe dovesti do glavnih funkcionalnih aktivnosti u# procese sli ne identifikaciji u pojedincu. Prvo, postoji svjesnost unutar sistema da otu"eni fragment postoji4 #atim, da je fragment prihva$en kao opravdani re#ultat funkcionalne potrebe koja je onda eksplicitno i namjerno mobilisana i sa datom mo$i da funkcionie kao eksplicitna snaga. 0ako, #au#vrat, to vodi u komunikaciju sa drugim podsistemima i dovodi do integrisanog harmoni nog ra#voja cijelog sistema. Sa promjenom koja je ubr#ana eksponencijalnom mjerom, krucijalno je #a opstanak ovje anstva da se na"e uredan metod socijalne promjene. 0eorija promjene predloena ovdje ima svoje korjene u psihoterapiji. Ra#vijena je kao re#ultat diadi nih terapijskih odnosa, ali, predloeno je da su isti principi relevantni #a socijalnu promjenu, da je proces individualne promjene mikrokosmos procesa socijalne promjene. Sasvim ra#li iti, neintegrisani, ratoborni elementi predstavljaju glavnu prijetnju drutvu, isto kao i pojedincnu. Podjela na kategorije starih ljudi, mladih ljudi, bogatih ljudi, siromanih ljudi, crnih ljudi, bijelih ljudi, akadeskih ljudi, ljudi u slubi, itd.svih koji su odbojeni od ostalih u# pomo$ generacijskih, geografskih ili socijalnih pra#nina, jeste prijetnja opstanku ovje anstva. !i moramo na$i na ine pove#ivanja ovih podijeljenih fragmenata jednih sa drugima, kao nivoima u estvovanja, integrisanog sistema. Paradoksalna teorija socijalne promjene koja je predloena ovdje je #asnovana na strategijama ra#vijenim od strane Perlsa i na njegovoj *estalt terapiji. %ne su primjenjive, po prosudbi ovog autora, na organi#aciju #ajednice, ra#voj #ajednice i druge procese promjene koji su kon#istentni sa demokratskim politi kim okvirom.,