SEMINARSKI RAD

Stavovi

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

Stavovi
Saetak
Stavovi se formiraju putem iskustva u cjeloivotnom procesu socijalizacije, bilo u neposrednom kontaktu s
objektom stava, bilo posredno u interakciji sa socijalnom okolinom. Moemo ih odrediti na temelju njihovih
osobina, komponenti i meusobnih razlika. Osim toga postoji i velik broj izgraenih teorija stavova od kojih su
teorija balansa i teorija kognitivne disonance najpoznatije i najutjecajnije. Pri ispitivanju stavova mogu se
koristiti tri grupe tehnika: direktne tehnike, skale za mjerenje stavova i indirektne tehnike. Najboljim postupkom
za ispitivanje stavova smatra se upraba skala za mjerenje stavova (najee su to Thurstoneova, Likertova i
Bogardusova skala). Kljune rijei: stavovi, komponente stavova, teorije stavova, ponaanje, Thurstaneova,
Likertova, Bogardusova skala

Uvod
ovjek ivi u sloenom socijalnom svijetu, okruen razliitim ljudima i izloen mnotvu raznih utjecaja.
I kroz taj proces oblikuje se njegova osobnost. Cijeli taj "paket" vjerovanja, doivljavanja i ponaanja ostaje
prisutan i u pripravnom stanju kad god je pojedinac suoen s odreenim objektom. Drugim rijeima, njegov stav
prema tom objektu je formiran.
No, svijet se oko nas mijenja i svi smo mi, na svoj nain, osjetljivi na te promjene. Borei se da
idemo ukorak s tim svijetom i borei se da to lake podnesemo te brojne i nagle promjene, mi mijenjamo svoje
stavove.

1. Definicija, osobine, komponente, dimenzije i funkcije stavova

Danas se najcjelovitijom smatra Allportova definicija stava koja kae da je stav trajna mentalna,
odnosno neuralna spremnost steena na osnovu iskustva koja vri direktivni ili dinamiki utjecaj na reagiranje
pojedinca na objekte i situacije s kojima dolazi u dodir (Supek, 1968.).
Ova definicija upuuje na sljedee osobine stava. Jednom formiran stav je relativno stabilan i
nepromjenjiv u vremenu. Strukturu stava ine: kongitivni elementi (percepcija objekta stava, saznanja o objektu
stava, vrednovanje objekta stava) i emocionalni elementi sa pripadajuim fiziolokim procesima (pozitivne ili
negativne emocije prema objektu stava kada se objekt stava doivljava kao ugodan i privlaan ili neugodan i
odbojan). Stavovi pojedinca postoje kao dispozicija za ponaanje koja se moe aktualizirati u odreenoj situaciji.
Oni "spavaju" dok pojedinac djeluje automatski. Takav nain funkcioniranja je adaptivan jer oslobaa ovjekove
kognitivne i tjelesne kapacitete od stalnih napora. U novim situacijama je ponaanje manje automatsko - tamo

gdje nema poznatog "scenarija", pojedinac se poziva na svoje stavove prije nego to djeluje. Stavovi se formiraju
putem iskustva u cjeloivotnom procesu socijalizacije, bilo u neposrednom kontaktu s objektom stava, bilo
posredno u interakciji sa socijalnom okolinom. Objekti stava mogu biti pojedinci ili socijalne grupe (npr. stav
prema nekoj etnikoj zajednici), socijalne pojave (npr. stav prema smrtnoj kazni), dogaaji (npr. stav prema
sputanju ispitnog vozila na Mars), fiziki predmeti (npr. stav prema novom modelu automobila), apstraktni
pojmovi (npr. stav prema slobodi).
Stav predstavlja intefraciju tri komponente. Afektivna (emocionalna) komponenta sadri pozitivan ili
negativan emocionalni odnos prema objektu stava. Emocionalna zasienost daje stavu naglaenu snagu i
stabilnost. Bihevioralna (konaktivna, akciona) komponenta odnosi se na namjere i spremnost na akciju prema
objektu stava, bilo da ga se podri, pomogne ili zatiti ili da ga se izbjegava, onemogui ili napadne. Kognitivna
komponenta odnosi se na objektivna znanja ili subjektivna uvjerenja o objektu stava.
Znaaj stava u ivotu pojedinca potvruju njegove mnogobrojne funkcije. Prije svega, stavovi utjeu na
percepciju, uenje i pamenje. Bre i lake se ue i due i bolje se pamte sadraji koji su u skladu sa stavovima.
Isto se tako pod utjecajem stava javlja selektivna percepcija, to znai da se ee i bre percipira ono to je u
skladu s formiranim stavom od onoga to je s njim u suprotnosti.
I postizanje ciljeva je pod utjecajem stavova. Zbog toga se formiraju i odravaju takvi stavovi koji su
instrumentalni za zadovoljavanje razliitih potreba ukljuujui i socijalne potrebe kao to su prihvaenost u
grupi, osiguranje grupne podrke i socijalni presti.
Stav moe biti i u funkciji obrambene zatite linosti. Npr. negativan stav prema nekoj osobi ili grupi
slui ouvanju ili poveanju samopotovanja.
Stavovi, iako prema istim objektima, nisu jednaki kod svih koji ih imaju. Oni se mogu razlikovati s
obzirom na valenciju, sloenost, ekstremnost, usklaenost, dosljednost, snagu i otvorenost stava. O razlikama
izmeu stavova prema istom objektu govorimo kao o dimenzijama stava.
Valencija stava oznaava je li odnos prema objektu, prema kojem imamo stav, pozitivan ili negativan.
Sloenost stava oznaava koliinu i vrstu saznanja, emocija i tendencija k akciji ukljuenih u stav. Svaka
od komponenata moe biti vie ili manje sloena.
Ekstremnost stava odnosi se na stupanj pozitivnosti ili negativnosti stava. Stavovi mogu biti od
ekstremno negativnih preko umjereno negativnih, neutralnih, umjereno pozitivnih pa sve do ekstremno
pozitivnih.
O usklaenosti stava govorimo kada su ove tri komponente, koje ine stav, iste valencije. Vea je
usklaenost kod stavova koji su ekstremno pozitivni ili negativni.

Dosljednost se stava oituje u tome u kojoj se mjeri stavovi primjenjuju na sve sluajeve gdje ih je
mogue primijeniti. Snaga stava se manifestira u otpornosti stava prema mijenjanju.
Otvorenost ili izrazitost stava se oituje u spremnosti da se stav manifestira. Neki pojedinci stavove
spremno i otovoreno ispoljavaju, a drugi, iako stavovi kod njih nisu manje snani, ipak ih ne pokazuju i ne
iznose.
Sve su ove spomenute dimenzije prisutne kod svih stavova, ali mogu biti izraene u veem ili manjem
stupnju.

2. Teorije stavova
Zbog korisnosti pojma stava za objanjenje ponaanja ljudi i za predvianje njihovog ponaanja,
izvreno je ne samo velik broj ispitivanja o stavovima, njihovim karakteristikama i faktorima koji utjeu na
njihovo formiranje i mijenjanje nego je konstruiran i velik broj teorija o formiranju i mijenjanju stavova. Ipak,
nema ni jedne ope teorije koja bi dala odgovor na pitanje o ulozi stavova u drutvenim zbivanjima, pa ni takve
teorije koja bi jasno ukazala na mjesto stavova u strukturi cjelokupne linosti. No, ipak je svaka od njih potakla
nova istraivanja i znaajno unaprijedila naa znanja o stavovima kao vanim pokretaima socijalnog ponaanja
(Rot, 1973.)
Ovdje su ukratko iznesene osnovne ideje dvije najpoznatije i najutjecajnije teorije od velikog broja
izgraenih teorija stavova.

Teorija balansa (Heider, 1946.)

Odmah na poetku potrebno je naglasiti da se autor ne bavi objektivnim stanjem stvari, odnosno
objektivnim odnosima kakvi oni jesu, ve percipiranim, subjektivno doivljenim odnosima kognitivnih
elemenata tj. odnosima kakvim ih vidi opaa.
Subjektivna okolina pojedinca se prema Heideru najjednostavnije opisuje pomou kognitivnih sistema
koji se sastoje od tri sljedea kognitivna elementa (entiteta) koji ine kognitivnu trijadu:

P = osoba koja percipira

O = druga osoba u odnosu

X = objekt stava

Meu tim elementima mogu postojati dvije vrste odnosa: uvstveni i jedinini.
uvstveni odnos izmeu svakog para entiteta moe biti pozitivna relacija (naklonost, svianje,
odobravanje) ili negativna relacija (nenaklonost, nesvianje, neodobravanje). Jedinini odnos nam prua
informaciju jesu li elementi trijade jedan za drugoga relevantni ili nisu.

Je li subjektivna okolina pojedinca u ravnotei odreuje se u dva koraka na sljedei nain. Potrebno je
utvrditi vrstu relacije izmeu svaka dva elementa trijade - ako je relacija pozitivna, ona se oznaava sa +1, a ako
je negativna, oznaava se sa -1. Ako je umnoak svih utvrenih relacija pozitivan, trijada je u ravnotei,a ako je
umnoak negativan, trijada je u neravnotei. uravnoteene trijade:
P

neuravnoteene trijade:

Slika 1.:
Osam moguih trijada, tri kognitivna entiteta meu kojima postoje dvije vrste relacija. Pozitivne relacije
su reprezentirane kontinuiranom crtom i oznakom "+", a negativne isprekidanom crtom i oznakom "-".
Po Heideru neravnotea uzrokuje nelagodu, napetost i to je motivacijsko stanje pa osoba tei ponovnoj
ravnotei meu elementima. No, neravnotea se moe i tolerirati - osoba e se osjeati neugodno, ali je nee
nepopravljivo otetiti. Ipak, trajno toleriranje neravnotee moe ak dovesti do psihomatske bolesti. Sustav je u
to veoj ravnotei, to su nam odnosi meu elementima vaniji.
Pri uspostavljanju ponovne ravnotee u pravilu se mijenja ona relacija ili element u trijadi koji je
najnestabilniji, pri emu se neravnotea moe razrijeiti na tri naina: promjenom predznaka relacije (promjena
stava) uslijed ega nestabilna trijada prelazi u stabilnu, pretvaranjem jednog odnosa u irelevantni odnos to
dovodi do raspada kognitivne trijade (to je svojevrsni vid ravnotee), te odvajanjem pozitivnih i negativnih
aspekata odreenog odnosa ime se ne razrjeava ravnotea, ali se napetost smanjuje jer se time ili pozitivni ili
negativni aspekti prema potrebi koriste za uspostavljanje takve relacije koja e prividno uspostaviti ravnoteu.
Heiderova teorija balansa koristi se za istraivanje razliitih pojava u podruju socijalne psihologije kao
to su: konformizam, ponaanje koje je reakcija na kritiku, revolucionarno ponaanje, stavovi prema
kandidatima razliitih politikih stranki, stupanj uvjerenja sudaca u dovrene presude, stavovi ljudi razliitih
nacionalnosti. Teorija kognitivne dosonance (Festinger, 1957.)
Kognitivni element je prema Festingeru bilo koje znanje, vjerovanje ili miljenje o okolini, o samom
sebi, ili o neijem ponaanju. Odnosi izmeu dva kognitivna elementa mogu biti:

irelevantnost: x ne implicira nita to bi se odnosilo na y konsonanca: x implicira y, npr. ponaamo se u skladu sa

stavom disonanca: x implicira ne y (Npr. a) ponaamo se suprotno vlastitom stavu ili oekivanju, b) ponaamo se
suprotno od vlastitog znanja, c) ponaamo se suprotno uvrijeenim kulturnim obiajima;d) inkonzistencija
vezana za sukob nove kognicije iz aktualnog iskustva i stare kognicije iz prolog iskustva) Disonanca moe
imati razliitu veliinu koju determinira: BD = broj disonantnih elemenata BK = broj konsonantnih elemenata
VD = ukupna vanost koju pojedinac pridaje disonantnim elementima VK = ukupna vanost koju pojedinac
pridaje konsonantnim elementima pri emu je disonanca to vea to je vei broj disonantnih elemenata i to je
njihova ukupna vanost za pojedinca vea
Do disonance moe doi na razliite naine. Festinger npr. tvrdi da je kognitivna disonanca neizbjena posljedica
svake doneene odluke, jer je odluivanje biranje alternativa
koje imaju svoje negativne aspekte. Prije donoenja odluke pojedinac se nalazi u konfliktnoj situaciji u kojoj
paljivo elaborira sve alternative. Kada je odluka doneena, konflikt je razrijeen, ali se pojedinac naao u
disonanci koja postoji izmeu znanja da je izabrao jednu alternativu i znanja da postoje prednosti i mane drugih
alternativa.
Disonanca moe biti izazvana i uloenim naporom. Napor koji je uzaludno uloen ili koji je uloen u
neugodne aktivnosti dovest e do kognitivne disonance.
Osim dva, prethodno navedena sluaja, disonanca moe biti izazvana informacijama koje su suprotne
vlastitom stavu. Kognitivna disonanca je to vea to je vea nekonzistencija informacija o objektu stava i
osobnog stava to je objekt stava za pojedinca osobno vaniji. Ona moe biti toliko jaka da konano dovede do
promjena u stavu.
Kao posljednju, Festinger navodi disonancu u sluajevima iznuene suglasnosti. To predstavlja "klasinu
situaciju" u kojoj se pojavljuje kognitivna disonanca. Kada se pojedinac ponaa tako da to je ponaanje iznueno
nagradom, a sa tim ponaanjem nije suglasan odnosno prema tom ponaanju ima negativan stav, on doivljava
disonancu.
Uslijed disonance koja je rezultat nesklada ponaanja i vlastitog stava o tom ponaanju, javlja se potreba
da se priblii ponaanje i stav o tom ponaanju. To se najee postie promjenom stava, rjee promjenom
ponaanja.
Kognitivna disonanca je neugodno stanje koje pojedinca motivira za akciju ka njenom razrjeavanju redukciji, kada se pojavi, odnosno ka izbjegavanju svake daljnje mogunosti da se pojavi.
Naini redukcije kognitivne disonance su promjena stava (najei izlaz iz kognitivne disonance, a javlja
se u situacijama iznuene suglasnosti i u situacijama u kojima postoji neopravdano velik neuloeni napor),

selektivno izlaganje informacijama (javlja se u situacijama kada je kognitivna disonanca uzrokovana dvjema
meusobno inkonzistentnim informacijama, npr. pri donoenju odluke to su informacije o negativnim aspektima
izabranog i o pozitivnim aspektima neizabranog. Pri tom se mogu koristiti dva postupka: traenje i izbor
informacija koje podravaju odnosno favoriziraju jednu stranu disonantnog para i izbjegavanje informacija koje
bi jo vie poveale disonancu), promjena ponaanja (kao nain redukcije pojavljuje se u kombinaciji s
promjenom stava, pa je sporno je li promjena ponaanja izolirani nain redukcije kognitivne disonance),
promjena vanosti relevantnih kognicija, selektivno dosjeanje disonantnih informacija, te poricanje preuzete
obveze.

3. Mjerenje stavova
Pri ispitivanju stavova mogu se koristiti tri grupe tehnika: direktne tehnike, skale za mjerenje stavova i
indirektne tehnike.
Direktnim tehnikama nazivamo one tehnike pri kojima se ispitanicima obraamo neposredno pitanjem o
stavovima koje elimo utvrditi. Glavne vrste direktnih tehnika su upitnik i intervju.
Najbolji postupak za ispitivanje stavova smatra se uporaba skala za mjerenje stavova (Krech,
Crutchfield, Ballachey, 1972.). Takva jedna skala je sustav tvrdnji o odreenom objektu koji nam omoguava da
na osnovu odgovora ispitanika i kontinumu tvrdnji odredimo njegov stav. Skale za mjerenje stavova su daleko
sloeniji i pouzdaniji instrument nego to su upitnik i intervju. U veini ispitivanja stavova koriste se
Thurstoneova skala (1928.), Likertova (1932.) i Bogardusova skala (1925.) u kojima se o stavu ispitanika
zakljuuje na osnovu njihovih verbalnih iskaza. Thurstoneova skala se sastoji od 15 do 20 tvrdnji kojima se
izraava stav prema nekom objektu stava. One su ravnomjerno rasporeene prema intenzitetu stava od
ekstremno negativnih preko neutralnih do ekstremno pozitivnih tvrdnji. Te tvrdnje su sluajnim redosljedom
ispisane na papir, a zadatak ispitanika je da zaokrui one tvrdnje s kojima se slae. Likert je smatrao da se skala
za mjerenje stavova moe konstruirati samo s dvije vrste tvrdnji: s tvrdnjama koje izraavaju jasno pozitivan
stav prema nekom objektu i s tvrdnjama koje izraavaju jasno negativan stav prema nekom objektu stava. Kako
bi nadoknadio mogui gubitak informacija uslijed jednostavne konstrukcije, Likert je uveo stupnjevito
izraavanje slaganja ili neslaganja s nekom tvrdnjom, to Thurstoneova skala ne koristi, budui da je prilikom
njene primjene zadatak ispitanika da zaokrui samo one tvrdnje s kojima se slae odnosno da slaganje izrazi
DA/NE odlukom. Likertova se skala sastoji od 15 do 20 tvrdnji koje izraavaju pozitivan ili negativan stav
prema nekom objektu stava i koristi se ee od Thurstoneove skale. Bogardusova skala je poznata pod imenom
"skala socijalne distance'" jer se njome, u originalnoj autorovoj izvedbi, ispituje socijalna distanca koja se
definira kao "stupanja bliskosti u socijalnim odnosima kojeg neka osoba prihvaa u odnosu prema pripadnicima
drugih socijalnih skupina" (Petz, 1992.).

Socijalna distanca je, dakle, kontinum koji ide od intimnih i toplih odnosa preko ravnodunih do
neprijateljskih. Objekti stava koji se ispituju skalom socijalne distance su najee manjinske grupe: nacionalne,
etnike, rasne, religiozne i druge, pa se moe rei da se njome ispituju predrasude prema manjinskim grupama.
Primjena Bogardusove skale je vrlo jednostavna: ispitaniku se da uputa da u tablici kriiem oznai koji
stupanj bliskosti u socijalnim odnosima prihvaa u odnosu prema pripadnicima zadane socijalne skupine.
Sve do sada spomenute metode ispitivanja stavova mogu biti pod utjecajem kontrole tj. ispitanici mogu
davati socijalno poeljne odgovore. To se pokuava izbjei indirektnim tehnikama. Kao indirektni postupci mogu
se koristiti tekstovi i tekstovi zakljuivanja. Pretpostavka je da se preko koliine znanja o nekoj pojavi moe
zakljuiti o stavu prema toj pojavi odnosno da zakljuci ne moraju nuno slijediti iz premisa, nego da mogu biti
pod utjecajem stavova i vrijednosne orijentacije ispitanika. Vrlo se esto meu indirektnim tehnikama koriste i
razliite projektivne tehnike kao to su npr. slobodne asocijacije, test nedovrenih reenica, Rorschahov test i dr.
Kod ovih tehnika polazi se od pretpostavke da e ispitanici u tumaenje vie ili manje nestrukturiranog
materijala unijeti svoje sklonosti prema nekoj pojavi. Prilikom ispitivanja ispitanici ne znaju da se ispituju
njihovi stavovi i zbog toga ne mogu kontrolirati svoje odgovore. Meutim, interpretacija dobivenih odgovora
jako ovisi o ispitivau i zbog toga je bolje koristiti direktne tehnike.

Zakljuak
Prema psiholokoj strukturi stav ukljuuje spremnost na akciju, iz ega proizlazi da stav utjee na ponaanje. No,
odnos izmeu stava i ponaanja vrlo je sloen i ponaanje nije uvijek i potpuno u skladu sa stavom. Taj odnos je
jo uvijek predmet znanstvenih istraivanja i rasprava to znai da je jo uvijek otvoren problem jesu li, u kojoj
mjeri i na koji nain stavovi povezani s ponaanjem. Ne samo psiholozi nego i socijalna okolina, akcent stavljaju
na negativan odnos prema objektu stava odnosno na predrasude. Najjednostavnije reeno, stav je relativno
trajan, pozitivan ili negativan odnos prema nekoj pojavi odnosno objektu stava.

Literatura
1. Krech, D., Crutchfield, R. S., Ballachey, E. L.: Pojedinac u drutvu, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva Srbije, Beograd, 1972.
2. Petz, B.: Psihologijski rjenik, Prosvjeta, Zagreb, 1992.
3. Rot, N.: Osnovi socijalne psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd,
1973.
4. Supek, R.: Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1968.