Polemos 17 (2014.

) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

U IME DRAVE
Matej urc i Bla Zgaga (2013) U ime drave (trilogija). Zagreb: Jesenski i Turk.
Trilogija U ime drave nastala je kao rezultat
trogodinjeg istraivanja slovenskih novinara
Mateja urca i Blaa Zgage, koji su krajem
2009., koristei Zakon o pravu na pristup
informacijama, uspjeli doi do slubenih
dokumenata vezanih uz slovensku trgovinu
orujem u vrijeme sukoba na prostoru bive
Jugoslavije. Prva knjiga, Prodaja, bavi se slovenskom prodajom oruja i streljiva, zaplijenjenog u skladitima JNA u Sloveniji, najprije
Hrvatskoj, a poslije i Bosni i Hercegovini. Druga
knjiga, Preprodaja, bavi se slovenskom kupovinom oruja iz Bugarske, Poljske, Ukrajine,
Rumunjske i drugih zemalja i njegovom preprodajom Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok
trei dio trilogije, Prikrivanje, prikazuje osobe
upletene u trgovinu, njihovu ulogu, nain i
uspjenost u prikrivanju svog sudjelovanja.

PRODAJA
Matej urc i Bla Zgaga (2013) U ime drave:
Prodaja. Zagreb: Jesenski i Turk, 366 str.
Prodaja se sastoji od jedanaest poglavlja1,
1

Veleizdaja junaka osamostaljenja i prve nabavke u inozemstvu (str. 7995), Bogatstvo

etvrte najvee armije u Europi (str. 96114),
Akcija Nabava ili osvajanje vojnog plijena
(str. 115131), Borovnica i specijalna brigada
za trgovanje orujem (str. 132161), Vraji
kamen za vraku zaradu Viatora (str. 162172),
Lonica, riznica oruja i fatalne politike tajne
(str. 173209), Akcija Prolaz u Hrvatskoj borci,
u Sloveniji turisti (str. 210224), Nona kraa
dokumenta u Ljubljani i Vukina Express (str.
225254), Velenjski trgovci u Zadru: orujem po
etnicima, sudom po lihvarima (str. 255295),
I u Sloveniji za dom spremni (str. 296311),
Slovenska pomo BIH: za borbu Bonjaka protiv
Bonjaka (str. 312338).

202

Uvodne biljeke izdavaa (str. 79), Uvodne

rijei (str. 1128) Slavena Letice i Branka Sobana, Uvodnog obraanja autora (str. 2934),
poglavlja koja slue kao uvod u djelo2, strunih
recenzija (str. 341349) i popisa istaknutih
aktera (str. 350357).
U prvom poglavlju Veleizdaja junaka
osamostaljenja i prve nabavke u inozemstvu
autori napominju kako je Slovenija poela
Hrvatskoj prodavati oruje i prije uspostave
samostalnosti, iako je tada trebala svaku
puku (str. 79). Trgovini su prethodili sporazumi o meusobnoj pomoi u osamostaljenju,
uspostavljeni 1990. i 1991. Zbog hrvatskih i
slovenskih planova o osamostaljenju i razbijanju Jugoslavije (str. 83) jedinice JNA su
zaplijenile veinu oruja hrvatske Teritorijalne obrane i veinu slovenskog oruja, to je
ojaalo hrvatsko-slovensku suradnju pa su
granicu izmeu republika uskoro poele
prelaziti poiljke oruja (str. 83). Drave su
sklopile i sporazum o vojnom saveznitvu te
se, iako je taj pakt razvrgnut, suradnja pojedinih ministara nastavila, a time i prodaja
oruja. Autori, osim slovenske prodaje oruja
unato meunarodnom embargu, spominju i
upletenost Velike Britanije, koja je slanjem radiostanica Sloveniji krila tadanju deklariranu
vanjsku politiku.
U poglavlju Bogatstvo etvrte najvee
armije u Europi autori se osvru na visoku
militariziranost SFRJ i velike izdatke za JNA,
koji su iznosili i vie od 50%, a nekad i do
70% dravnog prorauna, to je rezultiralo
niskom kvalitetom ivota stanovnitva. Kada
se na Meunarodnoj mirovnoj konferenciji u
2

Trilogiji ususret (str. 3943) i Tako je zapoelo

(str. 4473).

Prikazi i recenzije

Londonu raunala vrijednost ukupne imovine

SFRJ, s ciljem njezine podjele meu dravama,
dolo se do astronomskog iznosa vrijednosti
imovine JNA (70 milijardi amerikih dolara),
koji se smatra i veim uzme li se u obzir zarada
od prodaje oruja u zemlje Treeg svijeta. Ipak,
autori ukazuju na zastarjelost vojne opreme
JNA, koja nikada nije odbacivala i otpisivala
oruje, te je, tvrde, posjedovala primjerke
koji su prije spadali u muzej nego na bojite
(str. 107).
Akcija Nabava ili osvajanje vojnog
plijena tree je poglavlje, koje zapoinje
napadom JNA na Sloveniju nakon to je Slovenija proglasila samostalnost i provedbom
akcije nabave oruja i streljiva pohranjenog
u 29 skladita JNA na podruju Slovenije.
Zauzimanje skladita pridonijelo je jaanju
obrambene moi Slovenije, no prilian je dio
zaplijenjenog oruja u vrijeme desetodnevnog
sukoba bio sakriven na tajnim lokacijama, a
dio kamionima ve tada odvezen u Hrvatsku
(str. 125). Budui da JNA nije imala potpuni
uvid u koliinu streljiva koje je uvala u slovenskim skladitima, u vrijeme povlaenja
nije ni zatraila kompletan povrat. Prema
procjenama, u Sloveniji se nalazilo 10% svih
jugoslavenskih zaliha streljiva, ija se vrijednost procjenjuje na milijardu dolara, a nakon
zaplijene i povlaenja JNA Sloveniji je ostala
polovica. To je bio ujedno poetak drugog,
manje slavnog poglavlja u kratkoj povijesti
drave, pod nazivom Trgovina orujem (str.
131), ije glavne aktere autori navode u zakljunom dijelu poglavlja3.
Sljedea tri poglavlja posveena su slovenskoj zapljeni oruja iz skladita JNA. U
poglavlju Borovnica i specijalna brigada za
trgovanje orujem autori se osvru na Bo3

Ministarstvo obrane pod vodstvom Janeza Jane, VI.

uprava ministarstva i njezin direktor Andrej Lovin,
savjetnik vlade u ministarstvu Ludvik Zvonar, zapovjednik specijalne brigade Anton Krkovi i poduzee
Orbis. Upleteni su bili i Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-informativna sluba (VIS) (str. 131).

rovnicu koju su samovoljno, nepotivanjem

naredbi nadreenih, prvi zauzeli pripadnici
specijalne brigade Moris na elu s pukovnikom
Antonom Krkoviem. Nedugo nakon to je
Teritorijalna obrana zauzela skladite, skladite
je opljakano, za to se sumnjii spomenutu
brigadu koja je u drugoj polovici 1991., ali i
kasnije, trgovala orujem u suradnji s direktorom poduzea Orbis Ivanom Draubaherom.
Pukovnik Krkovi je i prije samostalnosti
Slovenije prodavao oruje, a uz slubene poiljke oruja, koje su ile Teritorijalnoj obrani
Slovenije, bile su i one komercijalne za prodaju Hrvatskoj (dozvole za tranzit potpisao je
ministar Jana) (str. 147). Pukovnika Krkovia
uz prodaju je zanimala i proizvodnja u sklopu
koje je ponovno oivjela poslovna suradnja
Ministarstva obrane, specijalne brigade Moris
i velenjskog poduzea Orbis (str. 158).
U poglavlju Vraji kamen za vraku zaradu Viatora opisuje se zauzimanje i pranjenje
skladita najblieg granici s Hrvatskom, koje
je ispranjeno tri puta: dva puta za potrebe
Teritorijalne obrane, a trei put, kada je odneseno najvie oruja, za hrvatske potrebe.
Dok je Teritorijalna obrana Slovenije punila
kamione, prijevoz oruja preko granice, unato embargu, obavljao je prijevoznik Viator,
za to je Ministarstvo obrane poslije primilo
izdaan raun (str. 172), iz ega proizlazi da se
poduzee Viator dobro okoristilo nezakonitim
prijevozom oko 100 tona streljiva u Hrvatsku.
Poglavlje Lonica, riznica oruja i fatalne
politike tajne bavi se dogaajima vezanima
za skladite u Zgornjoj Lonici, koje je ujedno
i najvee, a iji je sadraj nakon zauzimanja
sakriven na rezervnim lokacijama na Pohorju,
gdje je, prema dogovoru ministra Jane i
hrvatskog generala Martina pegelja, samo
etiri dana nakon povlaenja JNA iz Slovenije,
dolo 16 kamiona iz Zagreba po besplatno
oruje. No to je oruje ipak plaeno, i to naftom i uplatama u Lloyds Banku u Zrichu na
raun firme Cranex AG, vicarske podrunice
203

Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

Iskre, slovenskog poduzea koje se u procesu

osamostaljenja i nakon njega usredotoilo na
poslove s orujem. Autori prilau dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Hrvatska Cranexu
uplatila 1,5 milijuna maraka, od kojih je etvrt
milijuna poduzee potroilo na kupnju novog
oruja, dok informacije o preostalom iznosu
nisu poznate (str. 204). Autori zakljuno navode kako je slovensko vodstvo vie od 30%
zaplijenjenog oruja prodalo prije sjednice
republikog predsjednitva na kojoj je donesena odluka o pomoi Hrvatskoj u naoruanju,
a odgovor na pitanje je li o prodaji odluivao
dravni vrh, ili su pojedinci djelovali samostalno, ostaje jedna od najosjetljivijih politikih
tajni u Sloveniji (str. 208).
Slovensko doputenje da se Hrvatska vojska organizirano premjeta preko slovenskog
teritorija tema je poglavlja Akcija Prolaz u
Hrvatskoj borci, u Sloveniji turisti. Doputanjem da se na slovenskom teritoriju izvode
premjetanja i manevri HV-a Slovenija je krila odredbe meunarodnog prava i riskirala
da postane cilj srpskih ofenziva. Hrvatski su
borci putovali preko Slovenije istodobno i
istim putovima kao i brojni transporti oruja
i streljiva (str. 221), a jesu li se time bavili
ministri Jana i Bavar na svoju ruku, ili su
djelovali prema uputama dravnog vrha,
takoer ostaje pitanje.
U poglavlju Nona kraa dokumenta u
Ljubljani i Vukina Express autori predstavljaju poslanika hrvatskog Ministarstva obrane
Josipa Vukinu, kojem su 4. studenog 1991.
ukradeni dokumenti inkriminirajui za Hrvatsku i Sloveniju. Vukina je, naime, organizirao
transporte oruja, za to je novac dobivao neposredno od Ministarstva financija. Cijene su
bile izuzetno visoke i nisu predstavljale stvarnu
vrijednost oruja, ve ih je odreivao ministar
Jana. Meutim, Vukina nije bio jedini kupac.
Hrvatska kupnja nije se obavljala iz jednog
centra nego su razni predstavnici opina djelovali mimo ministarstva. Budui da slovenska
204

vojska nije vodila evidenciju, niti su izdavani

rauni, informacije o koliini prodanog oruja
ostaju nepotpune, kao i informacije o krai
Vukinih dokumenata, za koju se sumnja na
slovenske obavjetajce kojima je cilj bio da
Slovenija ne mora vratiti novac za oruje koje
nije dostavila, jer se to znalo dogaati.
Deveto poglavlje Velenjski trgovci u
Zadru: orujem po etnicima, sudom po
lihvarima prati vrijeme opsade Zadra, kada
je poduzee Orbis Zadru poslalo ponudu za
kupnju oruja, koju je Zadar prihvatio i uplatio
novac na raun u stranoj banci. Narueno
oruje nije dostavljeno u roku pa su Zadrani
sami otili po njega, ali nisu dobili sve, a ono
to jesu naplaeno je vie od dogovorene
cijene. Zbog duga od 642.346 dolara Zadarsko-kninska upanija poslije je tuila poduzee
Orbis i slovensko Ministarstvo obrane. Tuba
je odbaena jer je poduzee u meuvremenu otilo u steaj, dok je u drugom rjeenju
celjski sud ugodio Ministarstvu i sebe izuzeo
kao lokalno nenadlean (str. 276). Autori
dokazuju suradnju Orbisa i Ministarstva te
navode da je Jana poduzeu dopustio uvoz
oruja i streljiva iako nije imalo dozvolu za trgovanje orujem, a oruje je uglavnom dobilo
neposredno iz skladita Teritorijalne obrane.
Od 1991. do 1993. u poslovima s orujem u
Sloveniji udio Orbisa iznosio je priblino 5%,
a daleko najvei postotak pripao je Ministarstvu obrane (str. 291).
I u Sloveniji za dom spremni, 10.
poglavlje, govori o obuci jedinica HOS-a u
koevskoj regiji, to se prikrivalo i u Sloveniji
i u Hrvatskoj. Svaki je tako osposobljeni vojnik
HOS-a Paraginu stranku (HSP) kotao 5000
maraka, to je plaao Lovinu, uz prisutnost
Krkovia, a nakon obuke dobrovoljci su dobili
i oruje. To znai da je Slovenija krila meunarodno pravo ne samo prodajom oruja i
doputanjem premjetanja Hrvatske vojske
na svom teritoriju, ve i obuavanjem i naoruavanjem paravojnih skupina.

Prikazi i recenzije

Slovenska pomo BIH: za borbu Bonjaka

protiv Bonjaka, posljednje poglavlje, posveeno je osposobljavanju bonjake vojske u
Sloveniji, to je proizalo iz dogovora Fikreta
Abdia (lan Predsjednitva BiH, poslije je
osnovao Autonomnu Pokrajinu Zapadnu
Bosnu) s Janom, pri emu je Abdi, kao garanciju za podmirivanje trokova, Ministarstvu
obrane prepustio helikopter Bell 412. Isto je
jamstvo ponudio i Alija Izetbegovi traei
od Jane oruje, a Slovenija je i Abdiev dug
pripisala ukupnom dugu BiH. Helikopter, koji
je Slovenija koristila iako nije bio u njezinom
vlasnitvu, te ga nikad nije vratila, vrijedio je
puno vie od ukupnog duga, a taj helikopter,
poput nekih drugih nerazrijeenih pria iz
trgovine orujem, i danas optereuje slovensko-bosanske odnose (str. 323).

PREPRODAJA
Matej urc i Bla Zgaga (2013) U ime
drave: Preprodaja. Zagreb: Jesenski i
Turk, 476 str.
Preprodaja se sastoji od esnaest poglavlja4,
4

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima

ne moe pomoi ni papa (str. 2954), Od
dinara i maraka do oruja, skupa s atentatima
i albanskom mafijom (str. 5585), Pomo
talijanske mafije, graevinara i njemake posudbe (str. 86111), Preprodavako vorite u
Beu: Grk Dafermos i druina (str. 112130),
Nikolaj Oman: bledski veleposjednik i dravni
neprijatelj (str. 131150), Nika upa upucani
brat po oruju i njegove veze (str. 151173),
Ministar obrane, njegov pomonik, pomonikov
pomonik i drugi ratni profiteri (str. 174207),
Bugarska veza dravno poduzee Kintex (str.
208235), Poljska linija u rukama vojne tajne
slube WSI (str. 236264), Ukrajinska veza
u kripcu mafije iz Odese (str. 265291), Svi
putevi vode u Kremlj (str. 292311), Kopar
kao najvea hrvatska luka i 3500 tona oruja iz
Rumunjske (str. 312337), Neuspjena otmica
u Klagenfurtu: jesu li stvarno za sve krive ene?
(str. 338365), Brod duhova Prinz Eugen i
duhovi oko njega (str. 366401), Susret trgovaca orujem kod Hornbeama (str. 402421),

Uvodne rijei (str. 619) Slavena Letice i

Branka Sobana, Uvodnog obraanja autora
(str. 2022), strunih recenzija (str. 441450)
i popisa istaknutih aktera (str. 451463).
Prva tri poglavlja posveena su slovenskim
operacijama zamjene sve manje vrijednih
jugoslavenskih dinara u konvertibilne devize,
dolare ili marke, kojima bi se kasnije kupovalo
oruje, a prvo poglavlje Tajna operacija Lipa:
kad slovenskim agentima ne moe pomoi ni
papa opisuje operacije za koje je bio zaduen
Milan Kugoj u ime Ministarstva unutarnjih
poslova. Jedna od tih operacija u Poljskoj
nije ila po planu: Kugoju i pratnji su organi
sigurnosti zaplijenili 14,7 milijuna dinara da
bi se poslije ispostavilo da je slovensko Ministarstvo obrane u suradnji s poduzeem Iskra
obavilo posao u kojem su Poljacima ostali
duni 2 milijuna maraka. Navodi se i poljska
poiljka 200.000 civilnih maski, kupljena preko
Iskra Commercea, za koje se sumnja da su
kompenzacija za navedeni zaplijenjeni iznos.
Ministarstvo obrane u tim je operacijama,
koje su tema poglavlja Od dinara i maraka
do oruja, skupa s atentatima i albanskom
mafijom, bilo uspjenije od MUP-a, a vodio ih
je Ludvik Zvonar. Ispoetka su one bile usmjerene prema Hrvatskoj, gdje su se obavljale
preko Promdei banke, dok se poslije novac
mijenjao na Kosovu, u Beogradu, Makedoniji i
BiH, a u tim je nezakonitim poslovima najvie
pomogla albanska mafija (str. 63). Ubrzo
su i bosanski Muslimani predvoeni Fadilom
ozom nastojali falsificiranim tolarima kupiti
oruje u Sloveniji te, nakon neuspjeha, istim
novcem kupiti devize, to im takoer nije
uspjelo. ozo je poslije ubijen u atentatu, kao
i vlasnik Promdei banke Ibrahim Dedi, a oba
su atentata ostala nerazrijeena. U poglavlju
Pomo talijanske mafije, graevinara i njemake posudbe autori navode da je devize
za kupovinu oruja nabavljala i talijanska
Zadnji transporti i ukice za Janeza Janu
(str. 422439).

205

Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

mafija, te da je Aldo Fanelli, pripadnik kriminalne organizacije Mala del Brenta, u suradnji
s SDV-om (preteom VIS-a) vodio slubu
posuivanja u kockarnicama u kojima je
bila uspostavljena industrija pranja novca (str.
8687). Uz pomo albanske i talijanske mafije,
slovenski su se kupci oruja oslanjali i na njemake posudbe. Tako je 20 milijuna maraka,
ali i sljedea njemaka posudba, uplaeno
poduzeu Unimercat za poiljke oruja, bio
zapravo novac koji je minhensko poduzee
ISC trebalo uplatiti poduzeu SCT Obnova za
gradnju dvaju trakova autoceste.
U sljedea etiri poglavlja predstavljeni
su akteri upleteni u prodaju oruja. Poglavlje
Preprodavako vorite u Beu: Grk Dafermos i druina govori o Konstantinu Dafermosu, jednom od najpoznatijih europskih
trgovaca orujem, koji je u vrijeme embarga
prodavao oruje u Jugoslaviji. Od njegovog
poduzea Scorpion International oruje su
kupovali gotovi svi kupci iz bie Jugoslavije, a
prodavao je oruje iz Rusije i Kine. Posjedovao
je i brojna druga poduzea, a u jednom je kao
blagajnik bio registriran Ivan Atelek, osniva
koncerna Gorenje. Zaradom od prodaje oruja
Dafermos je osnovao nova poduzea i s vremenom je preao na posve legalne poslove
(str. 129). Poslije je Dafermos bio osumnjien
za nedozvoljenu prodaju oruja, kojoj je povod bila velika poiljka u zranoj luci Brnik. Uz
njega su osumnjieni bili i ministri Janez Jana
i Igor Bavar, njihovi savjetnici Franc Kosi i Ludvik Zvonar, te posrednik Nikolaj Oman, ija je
uloga u trgovini opisana u poglavlju Nikolaj
Oman: bledski veleposjednik i dravni neprijatelj. Oman je bio osniva poduzea Orbal
Marketing Services, koje je uz Scorpion bilo
najpoznatije u poslovima s orujem za Balkan,
te je bio posrednik izmeu Dafermosa i kupaca oruja u Sloveniji. Posredovao je pri kupnji
zatitnih maski za Ministarstvo obrane te pri
kupnji velike koliine oruja koje je ostalo u
luci Brnik i s ijom su prodajom ministarstva
206

imala velikih problema, to je bio uzrok njihova sukoba s Omanom. Nakon toga, umjesto
Omana posrednik postaje kulturni djelatnik
Nika upa, predstavljen u poglavlju Nika
upa upucani brat po oruju i njegove veze.
upa je oruje prodavao Sloveniji i Hrvatskoj, i
to Francu Kosiju, Ludviku Zvonaru i njegovom
pomoniku Danielu Aniu, te Ivanu ermaku
i Vladimiru Zagorcu (str. 163). Posredovao je
i u BiH, a postoje znakovi da je orujem i
streljivom opskrbljivao obje strane, Abdieve
i Izetbegovieve Muslimane (str. 158), tj. i
Armiju BiH i paravojnu organizaciju Zapadne
Bosne. upa je zbog prodaje poginuo, avion u
kojem je on bio pogoen je dok se iz Cazina,
gdje je Armiji BiH prodano oruje, vraao u
Pulu.
Poglavlje Ministar obrane, njegov pomonik, pomonikov pomonik i drugi ratni
profiteri posveeno je akterima zaduenim za
dravnu kupovinu oruja u Hrvatskoj, od kojih
je prvi ministar obrane Gojko uak, koji je kao
Tumanov najblii saveznik imao veliku mo i
raspolagao novcem namijenjenim za obranu,
pa je imao najvee zasluge za uvoz velikih
koliina oruja iz istonoeuropskih drava i
Argentine (str. 177). Njegovi pomonici Ivan
ermak i Vladimir Zagorec potpisivali su sve
dozvole za prijevoz oruja u Hrvatsku, ili preko njezinog teritorija u BiH, i esto su Armiji
BiH onemoguavali da doe do oruja, dok
su HV-u i HVO-u BiH omoguavali da dobiju
to vie oruja, a time i privatizirali odluke
o trgovini orujem u Hrvatskoj i BiH te tako
stvorili uvjete za uzimanje provizije i mita (str.
182). Za obranu Hrvatske je 1990-ih na raune
u inozemnim bankama isplaeno 300500
milijuna dolara, a taj je novac doao iz prorauna, deviznih rezervi, posudbi, prihoda od
prodaje drutvenih stanova i uplata hrvatskih
useljenika (str. 175), iji je dobar dio poslije
zavrio na privatnim raunima pojedinaca.
U sljedeih su pet poglavlja predstavljene
zemlje iz kojih je oruje dolazilo do drava

Prikazi i recenzije

bive Jugoslavije. Poglavlje Bugarska veza

dravno poduzee Kintex posveeno je
jednom od najveih dobavljaa, Bugarskoj,
iz koje je oruje dolazilo u luku Kopar te se
poslije i bez dozvole prevozilo u Hrvatsku.
Oruje je prodavalo poduzee Kintex, a zbog
nemogunosti dostavljanja protuavionskih
raketa Slovenija ga je zamijenila dobavljaima
iz drugih istonoeuropskih zemalja. Bugarska
je oruje proizvedeno u Bugarskoj, oruje uvezeno iz drugih zemalja (npr. Poljske, Ukrajine i
Pakistana) i zalihe bive sovjetske armije prodavala u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Makedoniji
i Srbiji (str. 234).
Poglavlje Poljska linija u rukama vojne
tajne slube WSI osvre se na prijevoz oruja iz poljske luke Gdynie i na poslove Jerzyja
Dembowskog, potpukovnika vojne obavjetajne slube (WSI) i direktora poduzea Cenrex.
Slovenski i hrvatski kupci uplaivali su novac
za oruje na raun Dafermosova poduzea
Scorpion, a ono je plaalo kupovinu Cenrexu,
pa time i slubi WSI (str. 252), koja je bila njegov vlasnik i poslije je zbog svog nezakonitog
djelovanja rasputena.
Nakon poiljki iz Bugarske i Poljske, oruje
je u hrvatske i slovenske luke poelo stizati
iz Odese i Nikolajeva (str. 268). Poglavlje
Ukrajinska veza u kripcu mafije iz Odese
predstavlja Dmitrija Streinskog, direktora
poduzea Global Technologies International,
koji je s mafijom iz Odese sudjelovao u
trgovini orujem na Balkanu. Poduzee je
oruje nabavljalo od dravnih tvrtki Progress
iz Ukrajine i Beloruexport iz Bjelorusije (str.
274), a Dafermosovo je poduzee Streinskom
ukupno uplatilo najmanje sedam milijuna
dolara (str. 282), dok su jo vei iznosi plaeni mafiji, koja je za Hrvatsku poslala osam
brodova s orujem kad je konano uhvaena.
Tragovi prodaje oruja Sloveniji, Hrvatskoj i
BiH devedesetih godina preko bugarske veze,
poljske tajne slube WSI i mafije iz Odese
vode u Rusiju (str. 309), koja je, kako autori

navode u poglavlju Svi putovi vode u Kremlj,

prodavala oruje iz skladita sovjetske armije
u bivoj Istonoj Njemakoj, koje se trebalo
vratiti u Rusiju (str. 294). Za tu su nezakonitu prodaju optueni ministar obrane Pavel
Graev i njegov zamjenik Matvej P. Burlakov,
a prodaja se odvijala i preko Dafemosovog
poduzea Scorpion, koje je bilo zastupnik Rosoboronexporta, ruskog dravnog poduzea
za trgovinu orujem kojeg je osnovao Vladimir
Putin. U poglavlju Kopar kao najvea hrvatska
luka i 3500 tona oruja iz Rumunjske tvrdi
se da je u slovensku luku do 1992. najmanje
jedanaest brodova dovezlo oruje u tranzitu
za Hrvatsku (str. 317), o kojem su odluivali
Jana, Bavar i direktor VIS-a (Sigurnosnoinformativna sluba) Miha Brejc, a u bliskim
je kontaktima s njima bio i direktor Carinske
uprave Franc Koir. Brodovi su slubeno dolazili iz Bejruta, no zapravo je njihovo polazite
bila rumunjska luka Constanta (str. 332), te
je i oruje koje je Hrvatska vojska koristila
bilo rumunjske proizvodnje. Iz Constante je u
mjesec i pol dovezeno vie od 200 kontejnera
oruja na tri broda i tim poiljkama zavrili
su najintenzivniji transporti oruja preko Slovenije u Hrvatsku (str. 334).
Trinaesto i etrnaesto poglavlje govore o
neuspjenim slovenskim poslovima kupovine
oruja. Poglavlje Neuspjena otmica u Klagenfurtu: jesu li stvarno za sve krive ene?
opisuje kako je poduzetnik iz Vrhnke Marjan
ulec kupio oruje od ciparskog poduzea
Jetse. ulec je 6,16 milijuna austrijskih ilinga,
koje mu je Ministarstvo obrane uplatilo na
raun, prije potpisivanja ugovora o kupnji
prebacio na raun zastupnice Jetsea Stammy
Stamopoulou (str. 343), nakon ega je spomenuta nestala. S namjerom da vrati izgubljen
novac, ulec je s etvero suuesnika odluio
oteti direktora Jetsea Angelosa Previsa na
dogovorenom sastanku u klagenfurtskoj
luci. Otmica nije uspjela, upletene je privela
austrijska vlast, a posredstvom slovenskog
207

Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

Ministarstva obrane dobili su samo 3 mjeseca

uvjetne kazne. Druga je neuspjena trgovina
oruja opisana u poglavlju Brod duhova
Prinz Eugen i duhovi oko njega. vedski brod
Prinz Eugen je prevozio ogromne koliine
suvremenog oruja amerikog i izraelskog
porijekla (str. 371), koje se nudilo za 150
milijuna dolara, a u pregovorima s posrednicima Ivanom Morom i Atifom Kalaem bio je
Zvonar uz Janino odobrenje. Brod se u Kopru
nije pojavo, a za popravak navodnog kvara
broda Zvonar je posudio 250 tisua maraka od
poslovnice Gorenje Vertriebs iz Mnchena (str.
385). Posao je propao, a Ministarstvo obrane
posueni novac nije vratilo Gorenju.
Susret trgovaca orujem kod Hornbeama petnaesto je poglavlje, koje opisuje jednu
od posljednjih poiljaka, onu iz albanske luke
Dra, kod koje su se susreli gotovo svi u knjizi
spomenuti, vani trgovci orujem iz Slovenije,
Hrvatske i BiH, a u poslu je sudjelovao i tadanji predsjednik hrvatske vlade Franjo Greguri,
kojeg je Franjo Tuman, uz Hrvoja arinia
i Gojka uka, ovlastio za nabavu oruja u
inozemstvu (str. 419).
Zadnji transporti i ukice za Janeza
Janu posljednje je poglavlje i u njemu se
autori osvru na poiljku oruja mafije iz
Odese brodom Island: oruje namijenjeno
Hrvatskoj prelo je granicu, dok ono namijenjeno BiH nije. Razlog tome bilo je Janino
uzimanje mita za izdavanje dozvola za tranzit
oruja preko slovenskog teritorija, pri emu je
uzimao proviziju od 30% vrijednosti oruja.
Dva tjedna nakon te poiljke, Milan Kuan
sazvao je sastanak dravnog vrha na kojem
je donesena odluka da Slovenija, odnosno
njeni organi, nee doputati nikakav transfer
oruja preko Slovenije, ni za Hrvatsku ni za
BiH, ime je trgovina orujem dobila svoj
epilog (str. 437).

208

PRIKRIVANJE
Matej urc i Bla Zgaga (2014) U ime
drave: Prikrivanje. Zagreb: Jesenski i
Turk, 511 str.
Prikrivanje se sastoji od esnaest poglavlja5,
Uvodne rijei (str. 715) Mie Nejamia i
Branka Sobana, Uvodnog obraanja autora
(str. 1619), strune recenzije (str. 470478),
popisa istaknutih aktera (str. 480489), te kazala objavljenih dokumenata (str. 490495) i
ostalih dodataka poput kazala imena, poglavlja i popisa skraenica (str. 496511).
U poglavlju Sluaj Brnik: Kad trguje
orujem, ne vodi sa sobom limenu glazbu
autori rekonstruiraju trgovinu orujem neposredno prije osamostaljenja Slovenije. Tadanji
savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova
Franc Kosi je po nalogu ministara Janeza
Jane i Igora Bavara, preko Konstantina Dafermosa, za potrebe ministarstava obrane i
unutarnjih poslova naruio pitolja i strojnica
u vrijednosti od 1,2 milijuna dolara. Meutim,
5

Sluaj Brnik: Kad trguje orujem, ne vodi sa

sobom limenu glazbu (str. 2557), estorica
osumnjienih, a nitko kriv (str. 5889), Kako je
policija prodavala oruje i u Grospulju uhvatila
svoj rep (str. 90116), Ministarstvo obrane u
obrani krenja zakona i kriminala (str. 117138),
Vojno nasilje u Depaloj Vasi: istraitelji trgovine
orujem postaju dravni neprijatelji (str. 139
161), Vojno nasilje u Depaloj Vasi i zloupotreba
tuiteljstva u politike svrhe (str. 162179), Tko
prizna, pola mu se prata, tko ne, prata mu se
sve (str. 180223), Nabavke automobila da
borci za Sloveniju ne bi pjeaili (str. 224245),
Pranje novca preko sestrinskog poduzea u
Velikoj Britaniji (str. 246271), Otkrie u
mariborskoj zranoj luci za prikrivanje trgovine
orujem (str. 272305), Slovenija protiv Bosne
i Hercegovine: Kako zloupotrijebiti saveznitvo
i povjerenje (str. 306331), Jednadba Rudolfa Mogea s mnogim nepoznanicama (str.
332365), Prikrivanje i zavaravanje u sjeni
parlamentarne istrage (str. 366385), Slomiti
kimu na ovaj ili onaj nain (str. 386415), Povratak trgovaca orujem na vlast (str. 416435)
i Afera Patria: obeano mito za efa i SDS (str.
435469).

Prikazi i recenzije

uz ugovorenu narudbu, u koparsku je luku

18. sijenja 1992. uplovilo dodatnih 13.000
automatskih puaka AK-47, 10.000 pitolja
Makarov i 14 minobacaa kalibra 120 mm uz
odgovarajuu municiju. Poiljka vrijedna neto
manje od 9 milijuna dolara bila je namijenjena
preprodaji Hrvatskoj i BiH. Oruje koje nitko
nije htio, a nitko nije mogao ni platiti, dano
je na urni zadatak preprodaje Francu Kosiju,
jer je Dafermos, putem posrednika Nikolaja
Omana, obustavio dostavu protuzranih i protuoklopnih raketa koje je Ministarstvo obrane
ve naruilo i platilo. Kosi je naposljetku oruje
uspio preprodati u Hrvatsku i BiH, no ne bez
poveih tenzija izmeu Jane i Bavara, koji su,
optuujui se meusobno, ostavili dovoljno
zapisa o prenoenju i preprodaji oruja izvan
slovenskih granica. Meutim, usprkos silnim
dokazima, s obzirom na kalibar involviranih
osoba, sluaj je 2000. godine okonan bez
presuda.
Afera se nastavlja u poglavlju estorica
osumnjienih, a nitko kriv. Podignute su kaznene prijave protiv Konstantina Dafermosa
i Nikolaja Omana za protupravnu prodaju,
protiv Franca Kosija za protupravno stjecanje i
prodaju, a protiv Igora Bavara, Janeza Jane i
Ludvika Zvonara za protupravnu prodaju oruja i streljiva kupcima s podruja BiH i Hrvatske.
Poglavlje zorno prikazuje mo politikog vrha,
poevi od ukidanja i nedemokratskih izmjena zakona o prometu orujem, ignoriranja i
izbjegavanja sudskih poziva i obavijesnih razgovora pa sve do latentne moi zahvaljujui
kojoj se tube protiv Jane i Bavara najbre
odbacuju, dok se one protiv Kosija razvlae
godinama kako bi zavrile bez presude.
Poglavlje Kako je policija prodavala oruje
i u Grospulju uhvatila svoj rep prati nastavak preprodaje oruja u koju su bili ukljueni
slovenski politiki i obavjetajni vrh i njihovi
pomonici u Hrvatskom vijeu obrane i Armiji
BiH. Franc Kosi je i dalje jedan od glavnih
likova, a autori piu o upletenosti mnotva dr-

avnih slubenika koji su manje ili vie svjesno

sudjelovali u preprodaji oruja i vojne opreme,
nerijetko vrlo niske kvalitete.
U poglavlju Ministarstvo obrane u obrani
krenja zakona i kriminala opisuju se naini
na koje se oruje prodavalo, a prljavi novac
troio ak i nakon dolaska nove vlasti. Razmjena oruja s Hrvatskom mimo zakona i
regulativa samo je jedan od primjera ilegalne
trgovine, dok se rastronost prikazuje na primjeru izgradnje kompleksa za vojnu obuku
i ceste za laku trgovinu orujem, vrijedne
2 milijuna njemakih maraka, sve uz pomo
specijalne brigade Moris.
U poglavlju Od Prepreke do Depale Vasi:
istraitelji trgovine orujem postaju dravni
neprijatelji opisuje se poetak operativne akcije Prepreka, kojom su slovenski kriminalisti,
povodom odluke dravnog vodstva da se od
sijenja 1993. zabranjuju svi oblici trgovanja
orujem, htjeli okonati ratno profiterstvo.
Budui da su u trgovinu bila umijeana i ministarstva, zadatak kriminalista oteavao se
na svakom koraku sve do sastanka glavnog
kriminalistikog inspektora Joe Perka s informantima Taksistom i Milanom Somom
Smolnikarom u hotelu Slon. Informacije s
tajnog sastanka kretale su se od neovlatenih nabavki automobila, i uobiajenog
pranja novca od preprodaje oruja, pa sve
do postavljanja eksploziva pod automobile i
zastraivanja umirovljenih generala od strane
specijalne brigade Moris. Iako je nakon sastanka podneseno vie kaznenih prijava, gonjenje
je obustavljeno nakon to Ministarstvo obrane
nije dozvolilo da informacije o nepravilnostima dou u javnost (str. 153). Osim toga,
Janez Jana, i dalje ministar obrane, politikim
potezima pretvarao je specijalnu jedinicu Moris u pijunsku eliju koja e sluiti njegovim
politikim interesima. Animoziteti izmeu
policije i Ministarstva obrane sve su vie rasli, a
kulminirali su nakon to su pripadnici Morisa,
bez obavjetavanja policajaca, kontrolora leta
209

Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

i Generaltaba, izvrili vojnu vjebu zranog

desanta na zgradu Ministarstva. To je bila
vjeba za dravni udar (str. 159).
Poglavlje Vojno nasilje u Depaloj Vasi i
zloupotreba tuiteljstva u politike svrhe opisuje trenutak u kojem su Ministarstvo, specijalna jedinica Moris i VOMO6 saznali za Milana
Smolnikara, dounika slovenskih kriminalista,
kojeg su 20. oujka 1994. u Depaloj Vasi zaustavili, pretukli i uhitili pripadnici brigade Moris. Iako je takvo brutalno hapenje izazvalo
burne reakcije slovenske javnosti, ljubljansko
je tuiteljstvo, pod vodstvom Tomaa Miklavia i njegove zamjenice Barbare Brezigar, dvije
godine uspjeno odgaalo proces, nakon ega
je tuiteljica Brezigar jednostavno oslobodila
poinitelje. Usprkos tome to je 1998., na
zahtjev tadanjeg dravnog tuitelja Antona
Drobnia, vrhovni dravni tuitelj Franc Mazi
dovodio u pitanje odluke Barbare Brezigar,
nakon godina Smolnikarovih privatnih tubi
i mnogih albi Morisovca sluaj je otiao u
zastaru. Na taj su nain i protupravno liavanje slobode i zloupotreba tuiteljske funkcije
proli nekanjeno.
Sklop 7., 8. i 9. poglavlja istrauje gotovinu
koja je nestala u trgovini orujem. Jedna
od veih internih istraga Ministarstva obrane
opisana je u 7. poglavlju. Potaknuti nepodudarnou cijena i koliine prodanog oruja iz
izvjetaja kojeg je Jana, nakon smjene s mjesta ministra obrane, predao Vladi, kriminalisti
VOMO-a 1994. pokreu internu istragu Trgovina, iji je cilj bio istraiti sumnje na nezakonite
radnje, izmeu kojih i stjecanje osobne koristi
i nezakonitih novanih transakcija u sklopu trgovine orujem. Jana je bio jedan od glavnih
recipijenata gotovine, a s preprodajom oruja
povezivalo se mnoge osobe. Milan Zorko u
svojem izvjeu Ministarstvu obrane navodi da
se prodaja odvijala na vie naina: Uz znanje
6

Varnostni organ Ministrstva za obrambo Republike Slovenije (Sigurnosni organ Ministarstva

obrane Sigurnosni organ Ministarstva obrane)

210

Predsjednitva Republike Slovenije i ministra

obrane, samo uz znanje ministra, ili samo uz
angaman direktora Voma i paralelno s time
angairanjem odreenih osoba (str. 198). U
istrazi koja je trajala vie od godinu dana ispitano je 42 zaposlenih u Ministarstvu obrane,
od kojih je 21 osoba osumnjiena za ukupno
25 kaznenih djela u novanoj teti koja je
iznosila vie od 40 milijuna njemakih maraka.
Meutim, tuiteljstvo je sve te prijave jednu
za drugom odbacilo (str. 222).
U 8. poglavlju opisuje se kako se novcem
prikupljenim humanitarnim donacijama i
preprodajom oruja kupovao vozni park za
dravni vrh: Kad je, naime, Lovin7 sebi kupio
prestini Audi, poelio ga je i ministar. No,
kako istoga vie nije bilo na tritu, nabavio
mu je noviji model a to je u Lovinu ponovo
probudilo zavist, te je namjerno otetio stariji
automobil, da bi ga potom iao zamijeniti
za bolji nego to ga je imao Jana (str. 239).
Kako bi se osiguralo da borci za Sloveniju ne
pjeae, potroilo se vie desetaka milijuna
njemakih maraka, meutim, istraitelji nisu
pronali dovoljno dokaza za osnovanu sumnju
pa, opet, nitko nije bio osuen.
Konano, 9. poglavlje posveeno je nabavci pijunske opreme preko poduzea koje
je Andrej Lovin u Velikoj Britaniji otvorio uz
pomo polusestre i njezinog supruga Britanca. Budui da je na snazi bio embargo na
izvoz oruja i vojne opreme u zemlje bive
Jugoslavije, logistika je zahtijevala poveu
dozu kreativnosti, ega Lovinu svakako nije
nedostajalo. Uz poduzee u Velikoj Britaniji
osnovao je i poduzee u Ujedinjenim Arapskim
Emiratima, koji nisu bili potpisnici embarga.
Dok se raznim uplatama oprala vea koliina
novca, a vojna oprema stizala iz Londona u
obliku darova, slovenski kriminalisti vie
su puta neuspjeno traili pomo Interpola.
Izostanak inozemne suradnje ovo poglavlje
7

Direktor VOMO-a od srpnja 1990. do prosinca

1993.

Prikazi i recenzije

okonava jo jednom pobjedom trgovaca

orujem.
Prljave politike igre nautrb bosanskih
Muslimana, u kojima je Jana, u pokuaju
destabiliziranja odnosa efa civilne tajne
slune u Mariboru Silva Komara i predsjednika
Milana Kuana, inscenirao otkrie oruja u
mariborskoj zranoj luci, opisuju se u 10. i
11. poglavlju. Otkriveno i zaplijenjeno oruje
bilo je namijenjeno Vladi BiH, koja je zaduila
Hasana engia za logistiku prijevoza oruja
iz islamskih zemalja preko Maribora do BiH.
Meutim, engia Ministarstvo obrane nije
prikazalo kao logistiara Izetbegovieve vlade,
nego kao krijumara orujem, nakratko ga je
smjestilo u pritvor, a poslije je za njim raspisana i meunarodna tjeralica. Nakon to se
nesporazum razrijeio, engi je svjedoio
pred komisijom Dravnog zbora Slovenije
kojoj je pojasnio koliko je Sloveniju i novano
i reputacijski kotala mariborska afera. Budui
da je u komisiji bila i nekolicina osoba koje su
praktiki same sebe istraivale, predsjednik
iste, Zoran Madon, zakljuio je kako bi za
dravu bilo tetno ukoliko bismo nastavili
istrage u vezi trgovine orujem jer bi u tom
sluaju Slovenija u oima svjetske javnosti bila
obiljeena kao korumpirana drava ogrezla
u poslove oko oruja (str. 304). engievo
svjedoenje i sudski proces koji se vodio protiv
devetoro osumnjienih za mariborsku aferu
uz Janeza Janu opisani su u 11. poglavlju.
Na suenju se jasno vidjela Janina elja da
osumnjiene prikae kao trgovce orujem, a
ne kao ovlatene vojne logistiare BiH. elja
mu se u konanici nije ostvarila pa se u sijenju
1994. naao na okrivljenikoj klupi zbog krenja embarga Ujedinjenih naroda i preprodaje
oruja engiu. Zahvaljujui efu tuiteljstva
u Ljubljani Tomau Miklaviu, koji je kazneni
postupak izmijenio u kaznenu prijavu, te istu
odbacio samo mjesec dana poslije, postupak
protiv Jane je bio obustavljen.
Rad istranih komisija osnovanih s ciljem

osvjetljavanja kriminalnih radnji vezanih uz

trgovinu orujem opisuje se u 12., 13. i 14.
poglavlju. Istrana komisija Dravnog zbora
Republike Slovenije o umijeanosti i odgovornosti nositelja javnih funkcija u vezi otkria
oruja u mariborskoj zranoj luci te opreme i
oruja u skladitu Zgornja Lonica prvi se put
sastala 1999. pod vodstvom Rudolfa Mogea.
Jedan od glavnih zakljuaka komisije bio je
da je oruje u mariborskoj zranoj luci bilo u
vlasnitvu Armije BiH, te da u tom sluaju nije
bilo rijei o trgovini orujem, kao i zakljuak
da nitko od nositelja javnih funkcija u Sloveniji nije sudjelovao u protuzakonitoj trgovini
(str. 337). Iako je na izvjetaj podneseno
nekoliko albi, koje se uglavnom odnose na
nevjerojatnu brzinu donoenja zakljuaka,
isti je prihvaen u izvornom obliku, a pria o
mariborskom oruju je na taj nain doivjela
epilog. Drugi dio naziva istrane komisije, vezan uz skladite Zgornja Lonica, donosi puno
neugodniju priu. Parlamentarni su istraitelji
iz razgovora sa svjedocima saznali za trgovinu
orujem s Hrvatskom i BiH u vrijednosti koja
se procjenjuje na 100140 milijuna njemakih maraka, za koju je bio odgovoran Andrej
Lovin, ali i za trampu oruja za naftu, koja
se vrila s Hrvatskom, ili pak oruja za helikoptere u sluaju BiH. Krunski svjedok bio je
slovenski vojni obavjetajac Anton Peinkiher,
iji su iskazi jo jednom doveli ministra obrane,
direktora VOMO-a i njegovog referenta, te
zapovjednika specijalne brigade Moris u vrlo
neugodan poloaj.
Istraga se uz prijetnje smru Mogeu i
nestajanje povjerljivih dokumenata nastavlja
u 13. poglavlju. Osim opisa sve loijih odnosa predsjednika komisije i premijera Janeza
Drnoveka, autori navode i vaan dokument
kojeg iznosi Damjan Reek, zaposlenik Ureda
za sprjeavanje pranja novca i lan komisije
koja je 1994. provela unutarnju istragu o trgovini orujem. Rije je o dokumentu u kojem se
podaci o predanom oruju iz izvjetaja Janeza
211

Polemos 17 (2014.) 1-2: 185-213, ISSN 1331-5595

Jane usporeuju s podacima iz izvjetaja II.

uprave Ministarstva obrane, a u kojem se, uz
najkonzervativnije kriterije, zakljuuje da je
ministar utajio barem 10,7 milijuna maraka.
Epilog istrage nalazimo u 14. poglavlju, u
kojem Marinko Gapi-Kljakovi, opunomoenik Republike Hrvatske za nabavu oruja
i vojne opreme u inozemstvu, daje iskaz o
trgovini oruja s Lovinom. Nakon to je prvi
put nabavio oruje za obranu Splita, po cijeni koja je bila do 7 puta via od uobiajene,
daljnji pokuaji trgovine s Lovinom propadali
su zbog astronomskog porasta cijene. Takve
su ponude i dokazi o gotovinskim poslovima
dokumentirani i konano dospjeli u ruke parlamentarne istrane komisije, to Lovina nije
sprjeavalo da odrjeito pere ruke od navodno
lanih dokumenata. Istrana komisija u konanici nailazi na dodatnog neprijatelja vrijeme.
Budui da je mandat vlade koja je komisiju
osnovala bio pri kraju, bilo je samo pitanje vremena kada e nova vlada, u kojoj je Jana opet
trebao biti ministar obrane, raspustiti komisiju. Godine 2000. Moge je u izvjetaju istrane
komisije napisao kako je prikupljeno dovoljno
materijala s kojim bi mogli suoiti svjedoke,
ali je nova vlada onemoguila nastavak rada
(str. 405), istaknuo je da su razlike u raznim
evidencijama o predanom oruju i primljenim
sredstvima prevelike, da su rauni otvoreni u
inozemstvu posebno problematini, te da ih u
radu koe svi organi koji su bili pod istragom.
U konanici je taj izvjetaj ostao samo slovo na
papiru, parlamentarni zastupnici nikada nisu
ni vodili raspravu o cijeloj istrazi, a i da jesu,
nitko ne bi kazneno odgovarao jer su sva djela
bila blizu zastare ili je ve nastupila zastara.
Posljednja poglavlja opisuju povratak na
vlast Janeza Jane, ovaj put kao premijera,
koji je zahvaljujui politikoj moi bez straha
od istraga nastavio s malverzacijama vezanim
uz nabavku vojne opreme. Poglavlje Povratak
trgovca orujem na vlast posveeno je gospodarskim aktivnostima Igora Bavara nakon to
212

je napustio politiku scenu i Janezu Jani, koji

se u novoj vladi okruio ljudima od povjerenja,
a Barbaru Brezigar imenovao glavnom tuiteljicom, taj potez je uvelike oteao istraivanje
mita u meunarodnoj aferi Patria.
Sluaj Patria opisan je u zadnjem poglavlju,
Afera Patria: obeano mito za efa i SDS.
U primanje mita za kupovinu tehniki neprimjerenih, a u nekoliko sluajeva i neispravnih
vozila finske tvrtke Patria bili su ukljueni,
izmeu ostalih, Hans Wolfgang Riedl, Walter
Wolf, Joe Zagoen, Anton Krkovi, Janez
Jana i predstavnik poduzea Reijo Niittynen.
Upravo se Niittynen pokazao kao krunski
svjedok istrage finskih kriminalista, u kojoj
je priznao da je dio mita u vrijednosti veoj
od 12,1 milijuna eura bio namijenjen za
financijsku potporu stranci SDS, potporu
koja je trebala osigurati podrku slovenske
vlade u projektu nabave vojne opreme. Kako
autori navode, potkupljivanje se vjerojatno
nikada ne bi otkrilo da se u dobro smiljeni
plan nije umijeala pohlepa (str. 449). Naime,
zbog nadolazeih su izbora trgovci orujem
traili 30% predujma mita, kao i udio od zarade poduzea Rotis, Patrijinog zastupnika u
Sloveniji. Dok su istrage u raznim zemljama
konano rezultirale optubama i presudama
trgovcima orujem, autori napominju da se
sluaj Patria, iako zakljuen u Sloveniji, nastavlja u Hrvatskoj, naglaavajui kako se ini
da e istraga u Hrvatskoj biti jo zahtjevnija
od istrage u Sloveniji jer su u potkupljivanje
umijeani i generali i heroji domovinskog
rata, a prema navoenjima finskih izvora,
neki tragovi vode ak do rimokatolike crkve
u Hrvatskoj i Vatikana (str. 467).
U zakljuku treba pohvaliti razinu istraivakog novinarstva i posveenost autora.
Trilogija je upotpunjena brojnim fotografijama
koje prikazuju dogaaje vezane uz rat na prostoru bive Jugoslavije i trgovinu orujem, kao
i brojne aktere direktno ili indirektno ukljuene u tadanju politiku, te one vie ili manje

Prikazi i recenzije

upletene u prodaju, preprodaju i prikrivanje

nezakonite trgovine orujem. Osim toga, u
djelu su objavljeni brojni dokumenti pomou
kojih su autori doli do zakljuka o rasprostranjenosti trgovine, koliini prodanog oruja te,
konano, osobama upletenim u nezakonite
radnje, a zemljopisne karte itatelju pomau

da lake locira skladita JNA, mjesta obuke i,

najvanije, putove oruja i novca iz Slovenije
prema Hrvatskoj i BIH, kao i one iz europskih
drava u Sloveniju. Konano, potrebno je rei
da su, usprkos mnotvu aktera i obraenih
sluajeva (i gotovo 1500 stranica), knjige
vrlo itke zbog nenametljivog stila i politike,
kriminalistike i, posebice, kriminalne akcije.

Ivana avar i Luka Bulian

213