Professional Documents
Culture Documents
Prva Ktijiga Trilogijc STOLEĆE
Prva Ktijiga Trilogijc STOLEĆE
SlINOVRAT
DIVOVA
SPISAK LIKOVA
Amerikanci
PORODICA DJUAR Kameron Djuar,
senator Ursula Djuar, njegova ena
Gas Djuar, njihov sin PORODICA
VJALOV Josif Vjalov, biznismen
Lena Vjalova, njegova ena Olga
Vjalova, njihova erka OSTALI
Roza Helman, novinarka ak Dikson,
Gasov kolski drug Marga, pevaica u
nonom klubu Nik Forman, lopov
Ilja, batina Teo, batina
Norman Nil, pokvareni raunovoa Brajan Hol,
sindikalni voa ISTORIJSKE LINOSTI Vudro
Vilson, 28. predsednik SAD Vilijam Denings
Brajan, dravni sekretar Dozef Danijels, sekretar
mornarice
Englezi i koti
PORODICA FICHERBERT erl Ficherbert, zvani
Fic kneginja Jelisaveta, zvana Bea, njegova ena
ledi Mod Ficherhert, njegova sestra
ledi Hermija,zvana tetka Herm, njihova osiromaena tetka
vojvotkinja od Saseksa, njihova hogata tetka Geler, pirinejski
planinski pas Graut,
Ficov batler Sandersonova, Modina slukinja OSTALI
Mildred Perkins, stanarka Etel Vilijams
V
general Lurso, autant generala Zofra ISTORIJSKE LINOSTI
General ofr, glavnokomandujui francuske vojske general Galijeni, komandant
pariskog garnizona
Nemci i Austriianci
PORODICA FON ULRIH Oto fon
Ulrih, diplomata Suzana fon Ulrih,
njegova ena
Valter fon Ulrih, njihov sin, atae vojni pri Nemakoj ambasadi u Londonu
Greta fon Ulrih, njihova erka
grof Robert fon Ulrih, Valterov roak, atae vojni pri Austrijskoj ambasadi u
Londonu OSTALI
Gotfrid fon Kesel, atae za kulturu pri Nemakoj ambasadi u Londonu
PROLOG
INICIJACIJA
PRVO
22.jun 1911.
Na dan kada je kralj Dord V krunisan u Vestminsterskoj opatiji u Londonu,
Bili Vilijams je prvi put siao u rudnik uglja u Aberovenu, u Junom Velsu. Tog 22.
juna 1911. Bili je napunio trinaest godina. Otac ga je probudio. Tehnika buenja
Starog bila je vie delotvorna nego nena. Tapao je Bilija po obrazu, ujednaenim
ritmom, vrsto i uporno. Bili je bio u dubokom snu i za trenutak je pokuao da se ne
obazire na njega, ali tapanje se neumoljivo nastavljalo. Odmah ga je spopao bes, ali
onda se setio da mora da ustane, ak je i eleo da ustane, pa je otvorio oi i naglo seo.
- etiri je sata - ree Stari, pa izae iz sobe, trupkajui izmama po drvenim
pragovima dok je silazio.
Bili e danas zapoeti svoj radni vek stupajui za radnika poetnika u
ugljenokopu, kao to je veina mukaraca u gradu uinila u njegovim godinama.
alio je to se ne osea vie kao rudar. Ali bio je odluan da ne napravi budalu od
sebe. Dejvid Krampton je zaplakao prvog dana u oknu, i jo uvek su ga zvali Daj
Plaljivko, iako je imao dvadeset pet godina i bio zvezda mesnog ragbi tima.
Bio je dan nakon Ivanjdana, i jarka ranojutarnja svetlost dopirala je kroz mali
prozor. Bili pogleda u svog dedu, koji je leao kraj njega. Dekiine oi behu
otvorene. Uvek je bio budan, kad god bi Bili ustao; govorio je kako stari ljudi ne
spavaju mnogo. Bili ustade iz kreveta. Na sebi je imao samo duge gae. Za hladnog
vremena je spavao u potkoulji, ali budui da je Britaniju te godine zadesilo toplo
leto, noi su bile blage. Izvukao je nokir ispod kreveta i skinuo poklopac. Nije bilo
promene u veliini njegovog penisa, koji je on od milote zvao Petar. Jo je to bila
detinja pia, kao i uvek. Nadao se da je moda poela da raste u noi uoi njegovog
roendana, ili da e moda videti makar jednu crnu dlaku kako izrasta negde uokolo,
ali razoarao se. Njegov najbolji drug, Tomi Grifits, roen istog dana kao i on, bio je
drugaiji: glas mu je bio grub i imao je crno paperje iznad gornje usne, a okica mu
je bio kao u odraslog mukarca. Bilo je to poniavajue.
Dok je pikio u nokir, Bili pogleda kroz prozor. Mogao je da vidi samo gomilu
troske, sivu planinu ljake, otpad iz rudnika, uglavnom sastavljen od sedimenata i
peara. Ovako je svet izgledao drugog dana postanja, pomisli Bili, pre nego to je
Bog rekao: N e k n i k n e t r a v a n a z e m l j i . Povetarac je dizao sitnu crnu prainu
s gomile i zasipao njome redove kua.
U sobi je bilo jo manje toga zanimljivog. Ovo je bila zadnja spavaa soba,
tesan prostor, irok koliko da u njega stanu jedan krevet, komoda i Dekiin stari
sanduk. Na zidu je stajalo izvezeno platno s natpisom: V E R U J U
G O S P O D A I S U S A H R I S TAI B I E SPASE N
Ogledala nije bilo.
Jedna vrata su vodila do vrha stepenita, druga u prednju spavau sobu, u koju
se moglo ui samo kroz ovu. Ona je bila vea i u njoj je bilo prostora za dva kreveta.
Tu su spavali tata i mama, kao i Bilijeve sestre, godinama ranije. Najstarija, Etel, bila
je otila od kue, a ostale tri su umrle, jedna od boginja, druga od velikog kalja,
trea od difterije. Bili je imao i starijeg brata, s kojim je delio krevet pre nego to je
Dekica doao. Zvao se Vesli, i poginuo je u nesrei u rudniku, kada su na njega
naletela kolica s ugljem koja su se otkaila od ostatka kompozicije.
Bili obue koulju. Bila je to ona ista koju je nosio u koli prethodnog dana. Bio
je etvrtak, a on je oblaio novu koulju samo nedeljom. Meutim, jeste imao par
novih pantalona, njegove prve s dugim nogavicama, nainjene od debelog
nepromoivog pamuka zvanog moleskin. Simbolizovale su stupanje u svet
mukaraca, i on ih je ponosno navukao, uivajui u tekom muevnom dodiru
tkanine. Opasao je debeli koni kai i navukao izme koje je nasledio od Veslija, i
spustio se niza stepenice.
Najvei deo prizemlja zauizimala je dnevna soba, etiri i po puta etiri i po , sa
stolom u sredini i kaminom s jedne strane, i runo tkanim tepihom na kamenom
podu. Stari je sedeo za stolom itajui neko staro izdanje Dejli mejla, s naoarima na
picastom nosu. Mama je kuvala aj. Odloila je ajnik iz kojeg se dizala para,
poljubila Bilija u elo, i rekla:
- Kako je moj maleni mukarac na svoj roendan?
Bili nije odgovorio. Ono maleni" ga je zabolelo, jer je bio nizak, a mukarac"
je bilo jednako bolno jer nije bio mukarac. Otiao je pozadi u perionicu. Zahvatio je
vodu iz bureta lonetom, umio se i oprao ruke, i prosuo vodu u plitak kameni
umivaonik. U perionici je stajalo jedno bakarno kazane, ali voda se grejala samo na
dan odreen za kupanje, subotom. Bili su im obeali da e uskoro dobiti tekuu vodu,
a neke od kua u kojima su iveli rudari ve su je imale. Biliju se inilo kao udo to
to moe da napuni au hladnom vodom samo odvrnuvi slavinu, umesto da mora
da nosi kofu do pumpe na ulici. Tekua voda, meutim, jo nije bila dola u
Velington rou, gde su iveli Vilijamsovi.
Vratio se u dnevnu sobu i seo za sto. Mama je stavila ispred njega veliku olju
aja s mlekom, ve zaslaenog. Isekla je dve debele krike domaeg hleba i donela
moe iz ostave ispod stepenita. Bili sastavi ake, zatvori oi i ree:
- Hvala ti boe za ovu hranu, amin. - Zatim otpi malo aja i namaza moe na
hleb.
Bledoplave oi Starog pogledae ga preko novina.
- Posoli hleb - ree. - Znojie se pod zemljom.
Bilijev otac je bio sindikalni predstavnik rudara, u slubi Udruenja rudara
Junog Velsa, najjaeg radnikog sindikata u Britaniji, to je isticao kad god bi mu se
ukazala prilika. Bio je poznat kao Daj Sindikalac. Mnogi mukarci su se zvali Daj,
to je skraeno od Dejvid, ili Dafid, na velkom. Bili je nauio u koli da je ime
Dejvid u Velsu popularno jer je to ime sveca zatitnika te zemlje, kao to je Patrik u
Irskoj. Mukarci s imenom Daj meu sobom su se razlikovali ne po prezimenu, skoro
svi u gradu su se prezivali Douns, Vilijams, Evans ili Morgan, ve po nadimcima.
Prava imena su se retko koristila kad je postojala duhovita alternativa. Bili se zvao
Vilijam
Vilijams, pa su ga
V
zvali Dupli Bili. Zene su ponekad dobijale nadimke svojih mueva, pa je Bilijeva
mama bila poznata kao gospoa Daja Sindikalca.
Dekica je siao u prizemlje dok je Bili jeo drugo pare hleba. Nosio je sako i
prsluk uprkos toplom vremenu. Oprao je ruke i seo preko puta Bilija.
- Nemoj da si tako nervozan - ree mu. - Ja sam otiao u rudnik kada mi je bilo
deset. A mog oca je njegov otac odneo na krkae do jame kad mu je bilo pet godina, i
radio je od est ujutru do sedam uvee. Nije video bela dana od oktobra do marta.
- Nisam nervozan - ree Bili.
To nije bilo istina. Oduzeo se od straha. Dekica je, meutim, bio dobronameran
i nije dalje navaljivao na tu temu. Bili je voleo Dekicu. Mama se ophodila prema
Biliju kao prema detetu, Stari je bio strog i sarkastian, ali Dekica je bio trpeljiv i
priao je s Bilijem kao s odraslim.
Sluajte ovo - ree Stari. Nikad nije kupovao Mejl, desniarske
novinine, ali ponekad je donosio kui primerak koji je neko drugi bio kupio i itao
ih naglas prezrivim glasom rugajui se gluposti i neiskrenosti vladajue klase. - Ledi
Dajana Meners pretrpeCa je kritike z6og noenja jedne iste hajine na dva 6aCa. Mlaa erka vojvode
od Ratlenda dobiCa je priznanje za naj6oCji damskj kostim na 6aCu u Savoft, za korset CiaCjimi
goCiCi ramena s krinoCinom, i osvojiCa nagradu od dvesta pedeset gvineja." - On spusti novine i
ree: - To je tvoja petogodinja plata, Bili, deko moj. - On nastavi: - Medutim,
naiCa je na osudu poznavaCa- ca mode jer je o6ukCa istu Cajnu za prosCavu Corda Vintertona i
F.E. Smita u CoteCu KCeridziz. Ni u emu ne tre6a preterivati, kau j^di^." - On podie pogled s
novina. - Bolje da promeni tu 'aljinu, mama - on e. - Ne eli da navue prezir
poznavalaca.
Mami to ne bee smeno. Nosila je staru smeu vunenu haljinu sa zakrpljenim
laktovima i flekama ispod pazuha.
- Da je meni dvesta pedeset gvineja, izgledala bih bolje od ledi Dajane - ona e,
ne bez gorine.
- To je istina - ree Dekica. - Kara je oduvek bila lepotica, ba kao i njena
majka. - Mama se zvala Kara. Dekica se okrenu ka Biliju. - Baba ti je bila Italijanka.
Zvala se Marija Ferone. - Bili je znao to, ali Dekica je voleo da prepriava porodine
prie. - Od nje je tvoja majka nasledila sjajnu crnu kosu i divne tamne oi; kao i tvoja
sestra. Baka ti je bila najlepe devoje u Kardifu, a ja sam je dobio! - Odjednom je
izgledao tuno. - To su bili dani - dodade tiho.
Stari se namrtio s neodobravanjem, takve rei upuuju na slabost puti ali
mamu su razveselili komplimenti njenog oca, i ona se nasmei dok je stavljala
doruak pred njega.
- O, jata ree ona. Mene i moju sestru su smatrali lepoticama. Pokazale bismo
mi tim vojvodama ta je lepa moma, da smo imale novaca za svilu i ipku.
Bili je bio zateen. Nikad nije razmiljao o svojoj majci kao o lepotici, mada je,
kada bi se doterala za crkvu subotom uvee, zaista izgledala naoito, naroito sa
eirom. Pretpostavljao je da nekad moda jeste bila lepa devojka, ali to je bilo teko
zamisliti.
V
- Cuj - ree Dekica - porodica tvoje bake imala je i pameti. Moj urak je bio
rudar, ali je napustio taj posao i otvorio kafedinicu u Tenbiju. To ti je ivot, brajko
moj - morski vetri arlija, a ti nema ta drugo da radi po ceo dan sem da kuva
kafu i broji novce.
Stari proita jo jedan lanak: - %ao deo priprema za kru-nisanje, Bakingemska palata
je izdala knjigu s uputstvima na dvesta dvanaest strana. - On pogleda preko novina.
- Pomeni to danas dole u jami, Bili. Ljudima e laknuti kad saznaju da nita nije
preputeno sluaju.
Bilija nije previe zanimalo plemstvo. Voleo je avanturistike prie koje su
esto izlazile u Mejlu, o prekaljenim mukarcima iz privatnih kola koji igraju ragbi i
hvataju prevrtljive nemake pijune. Ako je verovati tim novinama, takvi pijuni
infiltrirali su se u svakom gradu u Britaniji, iako se inilo da nema nijednog u
Aberovenu, na njegovo razoaranje.
Bili ustade.
- Idem na stranu - objavi on.
- Kada mi bude doneo platu kui, moi e da dobije kriku kuvane slanine za
uinu.
Bilijeva zarada nee biti velika u poetku, ali e svakako znaiti porodici. Pitao
se koliko e mu mama dozvoliti da zadri za deparac, i da li e ikad uspeti da utedi
dovoljno da kupi bicikl, koji je eleo vie nego ita na svetu.
Etel sede za sto. Stari joj ree:
- Kako je u velikoj kui?
- Mirno i tiho ree ona. - Erl i kneginja su u Londonu zbog krunisanja. - Ona
pogleda u asovnik na kaminu. - Uskoro e ustati, moraju rano da budu u
Vestminsterskoj opatiji. Njoj se to nee svideti, nije navikla da rani, ali ne sme da
zakasni kad kralj zove.
Erlova ena, Bea, ruska je kneginja, i vrlo velianstvena. Stari ree:
- Bolje da zauzmu mesta u prvim redovima, da bi mogli da vide sveanost.
- O, ne, ne moe da sedi gde ti se prohte - ree Etel. - Posebno u tu svrhu
naruili su est hiljada stolica od mahagonija, s imenima gostiju ispisanim zlatnim
slovima na poleini.
Dekica ree:
V
- Kakva teta! Sta e posle da rade s njima?
~ 14 ~
~ 15 ~
ovaj u Aberovenu je vru i ljudi su radili u donjem veu i izmama, ili u grubim
platnenim gaama koje su zvali rudarskim gaama Svi su nosili postavljene kape, sve
vreme, jer su svodovi tunela bili niski i lako se moglo udariti glavom u njih.
Preko krovova kua Bili je ugledao navojni mehanizam, toranj na ijem su vrhu
bila dva velika toka koja su se okretala u suprotnim smerovima, vukui kablove koji
su dizali i sputali kavez lifta. Sline skalamerije na ulazima rudnika dominirale su
panoramom veine gradova u dolinama Junog Velsa, ba kao to su se crkveni
tornjevi nadnosili nad selima. Ostale zgrade behu razbacane oko ulaza u rudnik kao
da
V ih je neko tu sluajno ispustio: ostava s lampama, uprava,
kovanica, skladita. Sine su vijugale svuda oko zgrada. Na otpadu je bilo slomljenih
kolica, starih naprslih pragova i greda, dakova od namirnica, i kamara sa zaralom,
pokvarenom mainerijom, sve prekriveno slojem ugljene praine. Stari je uvek
govorio da bi bilo manje nesrea kada bi rudari pospremali okolo.
Bili i Tomi uoe u zgradu uprave rudnika. U sobi za prijem radio je Artur
Levelin, zvani Pegavi, slubenik ne mnogo stariji od njih dvojice. Okovratnik i
manetne njegove bele koulje behu prljavi. Oekivali su ih tu, njihovi oevi su ve
bili uredili da otponu s radom tog dana. Pegavi zapisa njihova imena u jedan tefter,
pa ih uvede u upravnikovu kancelariju.
- Mladi Tomi Grifits i mladi Bili Vilijams - najavi ih on.
Moldvin Morgan je bio visok ovek u crnom odelu. Na njegovim manetnama
nije bilo praine. Na rumenom licu nije bilo ekinja, to je znailo da se sigurno brije
svakog dana. Na zidu je visila njegova uramljena diploma mainskog inenjera, dok
je polucilindar, drugi simbol njegovog statusa, bio okaen na iviluku kraj vrata. Na
Bilijevo iznenaenje, on nije bio sam. Pored njega je stajala jo znaajnija linost:
Perseval Douns, predsednik Seltik mineralsa, kompanije koja je posedovala rudnik
uglja u Aberovenu i upravljala njim, i jo nekolicinu drugih. Bio je to nizak,
agresivan ovek, kojeg su rudari prozvali
Napoleon. Nosio je formalnu dnevnu garderobu, crni frak sa sivim pantalonama na
pruge, i nije skidao svoj visoki cilindar.
Douns pogleda u deake s neodobravanjem.
- Grifits - ree. - Tvoj otac je socijalista i revolucionar.
- Da, gospodine Dounse - ree Tomi.
-1 ateista.
- Da, gospodine Dounse.
On skrete pogled ka Biliju.
- A tvoj otac je predstavnik Udruenja rudara Junog Velsa.
- Da, gospodine Dounse.
~ 16 ~
~ 17 ~
~ 18 ~
~ 19 ~
~ 20 ~
zrakasto irili od sredita jame. Tuneli su se zvali putevi" i vodili su do delova gde
se vadio ugalj.
Prajs ih odvede do jedne upe i otkljua katanac. Bila je to ostava za alat. On
izabra dve lopate, dade ih deacima, pa ponovo zakljua katanac. Odoe do tala.
ovek koji na sebi nije imao nita osim gaa i izama lopatom je izbacivao prljavu
slamu iz boksa, tovarei je u kolica za ugalj. Znoj mu se slivao niz miiava lea.
Prajs mu se obrati:
- Treba li ti jedan deak da pomogne?
V
ovek se okrenu i Bili prepozna Daja Konjeta, stareinu kapele Betezda. Daj
niim nije pokazao da je prepoznao Bilija.
- Ne elim tog sitnog - ree.
- Dabome - ree Prajs. - Ovaj drugi je Tomi Grifits. Tvoj je.
Tomi je izgledao zadovoljno. Zelja mu se ispunila. Iako e samo istiti
boksove, dobio je posao u tali. Prajs ree:
- Hajde, Dupli Bili - i ue u jedan od tunela.
Bili prebaci lopatu na rame i poe za njim. Postao je nervozniji sad
______V
kad Tomi vie nije bio s njim. Zeleo je da su mu dali da isti boksove zajedno sa
svojim drugom.
V
- Sta u ja da radim, gospodine Prajse? - upita on.
- Moe da pogodi, zar ne? - ree Prajs. - Sto misli da sam ti dao jebenu
lopatu?
Bilija je okirala tako olaka upotreba zabranjene rei. Nije mogao da pogodi ta
e raditi, ali nije dalje zapitkivao.
Tunel je bio okrugao, svoda ojaanog zakrivljenim elinim okvirom. Du
njegovog vrha protezala se cev prenika oko pet centimetara, verovatno za vodu.
Tuneli su se prskali vodom svake veeri, u pokuaju da se smanji koncentracija
praine. Ona nije bila opasna samo po plua rudara, da je to sve, Seltik minerals
verovatno ne bi mario, ve je predstavljala rizik od poara. Sistem prskalica,
meutim, nije bio odgovarajui. Stari je govorio da je neophodna cev od sedam i po
centimetara, ali Perseval Douns je odbio da potroi novac na to.
Posle nekih etiristo metara skrenuli su u popreni tunel koji je iao navie. To
je bio jedan stariji, manji prolaz, s drvenim gredama umesto elinih prstenova. Prajs
je morao da sagne glavu na mestima gde se svod ugibao. Na svakih dvadeset pet do
trideset metara prolazili su pored ulaza u pojedinane kopove iz kojih su rudari ve
vadili ugalj.
Bili u nekakvu grmljavinu, a Prajs ree:
- Silazi u usek.
~ 21 ~
- Molim? - Bili pogleda dole. Kop je bio nalik ploniku i on ne mogae da vidi
na tlu nita osim voznih ina po kojima su ila kolica. Podigao je pogled i video
jednog ponija kako kaska prema njemu, sputajui se brzo niz padinu, vukui
kompoziciju kolica.
- U usek! - dreknu Prajs.
Bili jo nije razumeo ta se od njega trai, ali bilo mu je jasno da je tunel tek
malo iri od kolica i da e ga ova zgromiti. Onda mu se uini kako Prajs ulazi pravo u
zid i nestaje. Bili baci lopatu, okrenu se i otra putem kojim je bio doao. Trudio se
da pobegne to dalje od ponija, ali ovaj se kretao iznenaujue brzo. Onda je ugledao
niu useenu u zid celom visinom tunela, i shvatio je da je i ranije viao takva
udubljenja, na svakih dvadesetak metara, ali nije bio obratio posebnu panju na njih.
To su sigurno useci na koje je Prajs mislio. On se baci unutra, a kompozicija
protutnja pored njega. Kada je prola on izae, zadihan. Prajs se pretvarao da je ljut,
ali se smeio:
~ 22 ~
- Mora biti oprezniji - ree. - Inae e poginuti ovde dole - kao tvoj brat.
Veina mukaraca uivala je da otkriva neznanje deaka i da im se izruguje,
otkrio je Bili. Bio je odluan u nameri da bude drugaiji kad odraste. On podie
lopatu. Nije bila oteena.
- Srea tvoja to je tako - prokomentarisao je Prajs. - Da su je kolica slomila,
morao bi da plati novu.
Njih dvojica nastavie dalje, i uskoro udoe u jedan deo gde je ruda ve bila
iscrpljena a kopovi naputeni. Pod stopalima je bilo manje vode, a tlo je bilo
prekriveno debelim slojem ugljene praine. Skrenuli su nekoliko puta i Bili je izgubio
oseaj za pravac. Doli su do mesta na kom su tunel prepreila jedna stara prljava
kolica.
- Ovaj deo mora da se oisti - ree Prajs. Bee to prvi put da se potrudio da mu
ita objasni, i Bili je imao oseaj da ga lae. - Tvoj posao je da tovari jalovinu u
kolica.
Bili se osvrnu oko sebe. Praina je bila trideset centimetara debela dokle god se
mogla videti pod svetlou njegove lampe, a pretpostavio je da see mnogo dalje.
Moe da lopata i nedelju dana a da ne napravi vidan napredak. A emu to? Taj deo
rudnika je bio iscrpljen. Nije, meutim, zapitkivao. Bila je to verovatno nekakva
proba.
- Vratiu se malo kasnije da vidim kako napreduje - ree Prajs, i vrati se istim
putem, ostavljajui Bilija samog.
Bili nije oekivao tako neto. Pretpostavio je da e raditi sa starijim
mukarcima i uiti od njih. Ali mogao je da ini samo ono to mu je bilo reeno.
Otkaio je lampu s pojasa i osvrnuo se gledajui gde bi je spustio. Nije bilo niega
to bi mogao da iskoristi kao policu. Spustio je lampu na tlo, ali tu je bila gotovo
beskorisna. Onda se setio eksera koje mu je Stari dao. Znai, tome slue. Izvadio je
jedan iz depa. Sluei se vrhom lopate, zakucao ga je u jedan drveni stub, i obesio
lampu. To je ve bilo bolje.
Kolica su odraslom oveku dopirala do grudi, a Biliju do ramena, i kada je
poeo da radi otkrio je da mu pola praine spadne s lopate pre nego to uspe da je
prebaci preko ruba. Poeo je da okree lopatu usred zamaha kako se to ne bi
deavalo. Kroz nekoliko minuta bio je gola voda, i shvatio je emu slui drugi ekser.
Ukucao ga je u drugu gredu i okaio koulju i pantalone. Posle nekog vremena osetio
je da ga neko posmatra. Krajikom oka je ugledao mutnu figuru kako stoji mirno
poput kipa.
- O, boe - skiknu on, i okrenu se ka njemu. Bio je to Prajs.
- Zaboravio sam da proverim tvoju lampu - ree on. Skinuo je
~ 23 ~
Bilijevu lampu s klina i uradio neto s njom. - Nije ba dobra - ree. - Ostaviu ti
moju. - Okaio je drugu lampu i nestao.
Bio je jeziv tip, ali barem se inilo da brine o Bilijevoj bezbednosti.
Bili nastavi s poslom. Nije prolo mnogo kad ga zabolee ruke i noge. Navikao
je na rad s lopatom, govorio je sebi: Stari je drao jednu svinju na jalovini iza kue, i
Bilijev zadatak je bio da isti svinjac jednom nedeljno. Ali za to mu je trebalo oko
etvrt sata. Moe li da izdri ovako ceo dan?
Ispod praine se krio pod od kamena i gline. Posle nekog vremena raistio je
povrinu neto veu od metra kvadratnog, u irini tunela. Jalovina je jedva pokrivala
dno kolica, ali on se oseao iscrpljeno. Pokuao je da priblii kolica da ne bi morao
da hoda toliko s punom lopatom, ali inilo se da su im se tokovi zaglavili od
nekorienja. Nije imao sat, i bilo je teko rei koliko vremena je prolo. Usporio je s
radom, tedei snagu.
Zatim mu se lampa ugasila. Plamen je najpre zatreperio, i on je sa strepnjom
pogledao u lampu okaenu o ekser, ali znao je da e se plamen izduiti ako je
praskavi gas prisutan. Nije to video, pa mu je laknulo. Onda se plamen potpuno
ugasio. Nikad ranije nije spoznao takvu tminu. Nije video nita, ak ni delove sivila,
ak ni razliite nijanse crnila. Podigao je lopatu do visine oiju i stavio je na dva
centimetra od nosa, ali nije mogao da je vidi. Znai, ovako izgleda biti slep.
Stajao je mirno. Sta mu je initi? Trebalo je da odnese lampu do postaje za
paljenje, ali nije znao kojim putem da se vrati kroz tunele sve i da je mogao da vidi.
U toj tami bi mogao da luta satima. Nije imao pojma koliko se proteu naputeni
tuneli, a nije eleo da ljudi budu primorani da poalju ekipu za spasavanje da ga trai.
Prosto e morati da saeka Prajsa. Zamenik je rekao da e se vratiti malo kasnije".
To moe da znai nekoliko minuta, sat vremena ili due. A Bili je podozrevao da e
to biti pre kasnije nego ranije. Prajs je sigurno to i nameravao. Plamen bezbednosne
lampe ne moe da se ugasi od vetra, kojeg tu uostalom nije ni bilo. Prajs je bio uzeo
Bilijevu lampu i zamenio je drugom u kojoj je preostalo malo ulja.
Osetio je nalet samosaaljenja i suze mu podoe na oi. Sta je bogu zgreio da
ga ovo snae? Zatim se pribrao. To je jo jedna proba, poput lifta. Pokazae on njima
od ega je sazdan. Treba da nastavi da radi, ak i u mraku, odluio je. Pokrenuvi se
prvi put od kako se svetlo ugasilo, poloio je vrh lopate na zemlju i gurnuo napred,
pokuavajui da zahvati
~ 24 ~
~ 25 ~
prebrojava ostale rudare, tako da uvek znaju ako se neko ne vrati. Prajs je, meutim,
uzeo Bilijevu lampu i dao mu drugu. Je li mogue da planira da ostavi Bilija tu preko
noi?
To nikad ne bi upalilo. Stari bi podigao devu. Sefovi su se plaili Starog,
Perseval Douns je to manje-vie priznao. Pre ili kasnije, neko e sigurno potraiti
Bilija.
Ali kada je ponovo ogladneo, bio je siguran da je prolo mnogo sati. Poeo je
da ga hvata strah, i ovoga puta nije mogao da ga se otrese. Tama ga je plaila. Mogao
bi da podnese ekanje kada bi mogao da vidi. U mrklom mraku je oseao da gubi
razum. Nije imao nikakav oseaj za pravac, i svaki put kad bi se udaljio od kolica
zapitao bi se da li e naleteti na zid tunela. Ranije se pribojavao da e zaplakati kao
dete. Sad je morao da spreava sebe da ne vriti.
Onda se setio maminih rei: I s u s j e u v e k s t o b o m , a k i d o l e u
j a m i . U tom trenutku je bio pomislio kako mu ona samo govori da treba lepo da se
vlada. Ali, bila je mudrija. Naravno da je Isus s njim. Gospod Isus Hrist je
sveprisutan. Nije vano to je tama, niti koliko je vremena prolo. Bilija neko uva.
Da bi se podsetio na to, zapevao je crkvenu pesmu. Nije voleo svoj glas, koji je
jo uvek bio visok i detinji, ali budui da nije bilo nikog da ga uje, zapevao je iz
sveg glasa. Kad je otpevao sve stihove, a strah poeo da se vraa, zamiljao je Isusa
kako stoji s druge strane kolica, posmatrajui ga s izrazom ozbiljnog saoseanja na
bradatom licu.
Bili zapeva jo jednu pesmu. Tovario je kolica i koraao u ritmu pesme. Veina
crkvenih pesama peva se uz ljuljanje i ritam. Povremeno bi ga opet uhvatio strah da
e zaboraviti na njega, da e se smena zavriti a on ostati sam tu dole; onda bi se
samo setio figure u odori kako stoji s njim u mraku.
Znao je dosta crkvenih pesama. Iao je u kapelu Betezda tri puta nedeljno
otkako je bio dovoljno star da sedi mirno. Psaltiri su bili skupi, i nisu svi vernici znali
da itaju, pa su zato uili rei napamet.
Bili je otpevao dvanaest pesama, izraunao je da je prolo sat vremena. Mora
da je kraj smene? Ali otpevao je jo dvanaest, posle toga se pomalo izgubio u
vremenu. Omiljene pesme je pevao dva puta. Radio je sve sporije i sporije. Pevao je
, , U p f rom t h e G r a v e H e Aros e 1 iz sveg glasa kad je ugledao svetlost. Radio
je toliko mehaniki da nije stao, ve je zahvatio novu lopatu jalovine i odneo je do
kolica, jo uvek pevajui, dok je svetlo postajalo sve jae. Kad je dopevao pesmu do
kraja, naslonio se na lopatu. Ris Prajs je stajao posmatrajui ga, s lampom na pojasu i
udnim izrazom lica u polusenci.
1 Engl.: Iz groba On vaskrsnu, crkvena pesma. (Prim. prev.)
~ 26 ~
Bili nije dozvolio sebi da oseti olakanje. Nee pokazati Prajsu kako se osea.
Navukao je koulju i pantalone, skinuo ugaenu lampu s eksera, i obesio je za pojas.
V Prajs ree:
~ 27 ~
~ 28 ~
PRVI eo
OLUJA DOLAZI
ROGO pOGLAVLje
Januar 1914
Erl Ficherbert, star dvadeset osam godina, koga su porodica i prijatelji zvali Fic,
bio je deveti najbogatiji ovek u Britaniji. On sam nije uinio nita kako bi stekao
svoj veliki imetak. Prosto je nasledio na hiljade jutara zemlje u Velsu i Jorkiru.
Seoska domainstva su donosila malo novca, ali ispod njih je bilo uglja, i prodajom
prava na iskopavanje Ficov deda se lepo obogatio. Boja volja je oito bila da
Ficherbertovi vladaju nad blinjim svojima, i da ive na odgovarajui nain; Fic je,
medutim, oseao da nije uinio bogzna ta da bi opravdao poverenje koje mu je bog
ukazao.
Njegov otac, prethodni erl, bio je drugaiji. Mornariki oficir, unapreden u
admirala nakon granatiranja Aleksandrije 1882, postao je britanski ambasador u
Sankt Peterburgu, da bi zatim bio i ministar u vladi lorda Solzberija. Konzervativci su
izgubili na parlamentarnim izborima 1906. godine, i Ficov otac je umro nekoliko
nedelja
kasnije, njegov odlazak na onaj svet, u to je Fic bio uveren, ubrzali su
V
neodgovorni liberali poput Dejvida Lojda Dorda i Vinstona Cerila, koji su
preuzeli vladu Njenog velianstva.
Fic je zauzeo svoje mesto u Domu lordova, gornjem domu britanskog
parlamenta, kao lan konzervativaca. Dobro je govorio francuski, znao je da se snae
s ruskim, i eleo je da jednog dana postane ministar spoljnih poslova svoje zemlje.
Naalost, liberali su nastavili da pobeuju na izborima, tako da mu se jo nije ukazala
prilika da postane ministar u vladi.
Ni njegova vojnika karijera nije bila ni po emu upeatljiva. Zavrio je
akademiju za vojne oficire u Sandherstu i proveo tri godine u Velkoj peadiji,
doguravi do ina kapecana. Nakon to se oenio, odrekao se stalnog vojnikovanja,
ali je unapreden u poasnog pukovnika u Teritorijalnim jedinicama Junog Velsa.
Poasni pukovnici, naalost, nisu dobijali medalje.
~ 29 ~
Imao je, meutim, ime da se ponosi, razmiljao je dok je voz huktao dolinama
Junog Velsa. Za dve nedelje kralj e doi da odsedne u Ficovoj kui na selu. Kralj
Dord V i Ficov otac u mladosti su zajedno sluili vojsku u mornarici. Kralj je
nedavno izrazio elju da sazna ta mladi ljudi misle, i Fic je organizovao diskretnu
kunu zabavu na kojoj e Njegovo velianstvo upoznati neke od njih. Sada su Fic i
njegova ena Bea bili na putu ka toj kui da bi izvrili sve pripreme.
Fic je negovao tradiciju. Nita pod kapom nebeskom nije bilo bolje od
blagougodnog poretka koji se sastojao od monarhije, aristokratije, trgovaca i seljaka.
Ali sada, gledajui kroz prozor voza, video je pretnju britanskom nainu ivota, veu
od svake s kojom se njegova zemlja suoila stotinama godina unazad. Redovi kua
rudara koji su vadili ugalj prekrivali su nekada zelene padine gorja nalik sivocrnoj
lisnoj boletini na bunu rododendrona. U tim trokavim udericama prialo se o
republikanizmu, ateizmu i pobuni. Proao je samo jedan vek otkako je francusko
plemstvo na taljigama oterano na giljotinu, a isto e se desiti i ovde ako neki od tih
miiavih musavih rudara isteraju svoje.
Fic bi se rado odrekao svojih prihoda od uglja, govorio je sebi, kad bi Britanija
mogla da se vrati u neko jednostavnije doba. Kraljevska porodica je bila jak
odbrambeni bedem protiv ustanka. Fic je, meutim bio nervozan zbog kraljeve
posete, koliko i ponosan. Toliko toga bi moglo da krene po zlu. Kad je kraljevska
porodica u pitanju, jedan previd bi mogao biti protumaen kao znak nehaja, samim
tim i nepotovanja. Svaki detalj u vezi s predstojeim vikendom e se prepriavati,
sluinad prisutnih gostiju prenosie abrove drugim slugama, a ovi svojim gazdama,
tako da e svaka ena u londonskom drutvu ubrzo saznati da li je kralj dobio tvrd
jastuk, kvrgav krompir ili pogrean ampanjac.
Ficov rols-rojs silver goust ekao je na eleznikoj stanici u Aberovenu. S
Beom kraj sebe na zadnjem seditu prevalio je put od kilometar i po do Tajgvina,
svoje kue na selu. Sipila je sitna ali uporna kia, kako to esto biva u Velsu.
Taj g v i n na velkom znai bela kua", ali je to ime poelo delovati
ironino. Poput svega ostalog u ovom delu sveta, to zdanje je bilo prekriveno slojem
ugljene praine, i njegovi nekada beli kameni blokovi sada behu tamnosive boje koja
je prljala haljine gospi koje se neoprezno oeu o njegove zidove.
Ipak, bila je to velianstvena graevina, i Fic bee ispunjen ponosom dok su se
kola predui zaustavljala na prilazu. Najvea privatna kua u
Velsu, Taj gvin, imala je dve stotine prostorija. Jednom prilikom, kada je bio dete, on
i njegova sestra Mod brojali su prozore i doli do broja 523. Kuu je sagradio njegov
deda, i u toj trospratnici je vladao neki prijatan poredak. Prozori u prizemlju bili su
visoki, i proputali su dosta svetlosti u prostrane primae sobe. Na spratovima je bilo
na desetine gostinjskih soba, na tavanu nebrojeno malih spavaih soba za poslugu,
~ 30 ~
iji dugi redovi prozora behu vidljivi pod strmim krovnim zabatima. Pedeset jutara
pod vrtovima bili su Ficovi radost i dika. Lino je nadgledao rad batovana, donosio
odluke o saenju i orezivanju i presaivanju u saksije.
- Kua dostojna posete jednog kralja - ree on dok su se kola zaustavljala ispred
velianstvenog trema pod kolonadom. Bea nita ne ree. Od putovanja je postajala
zlovoljna.
Po izlasku iz kola Fica doeka Geler, njegov pirinejski planinski pas, poput
medveda krupno stvorenje, koji mu oliza ruku pa se radosno rastra po dvoritu. U
sobi za presvlaenje Fic skide svoju odeu za put i obue odelo od mekog smeeg
tvida. Zatim proe kroz vrata izmeu soba i ue u Beine odaje.
Slukinja Nina, Ruskinja, vadila je igle iz raskonog eira koji je Bea nosila u
putu. Fic ugleda odraz Beinog lica u ogledalu iznad ormaria s kozmetikom, i srce
mu preskoi. Vratio se u vreme pre etiri godine, u balsku dvoranu u Sankt
Peterburgu, gde je prvi put ugledao to nemogue lepo lice oivieno plavim loknama,
koje nisu mogle biti sasvim ukroene. Tada je, ba kao i sada, imala taj mrzovoljni
izraz lica, koji je njemu bio udnovato privlaan. U tren oka je bio odluio da eli da
se oeni njom i nijednom drugom.
Nina je bila sredovena i ruka joj je drhtala, Bea je esto svoje slukinje inila
nervoznim. Dok je Fic posmatrao, jedna igla ubode Beu u glavu i ona vrisnu. Nina
poblede.
- Mnogo mi je ao, Vaa visosti - ree na ruskom.
Bea zgrabi iglu za eir sa ormaria.
- Da vidimo kako e se tebi to svideti! - dreknu, i ubode slukinju u ruku. Nina
briznu u pla i istra iz sobe.
- Dozvoli da ti ja pomognem - Fic e svojoj eni umirujuim tonom.
Ona ne htede da je neko umiruje.
- Sama u.
Fic prie prozoru. Desetak batovana je potkresivalo bunje, sreivalo rubove
travnjaka i grabuljalo ljunak. Nekoliko grmova bilo je u cvatu: ruiasta kalina, uti
zimski jasmin, hamamelis, i mirisni zimski orlovi nokti. Iza vrta su se zeleneli
talasasti planinski obronci. Morao je imati strpljenja s Beom, i setiti se da je
strankinja, izolovana u nepoznatoj zemlji, daleko od porodice i svega poznatog. Bilo
je lako u prvim mesecima njihovog braka, kada je jo bio opijen njenim izgledom i
mirisom i dodirom njene meke koe. Sada je morao da uloi napor.
- Zato se ne odmori? - ree. - Videu se s Pilom i gospoom Devonz i
saznau kako napreduju njihovi planovi. - Pil je bio batler, a gospoa Devonz
domaica. Organizovanje osoblja bilo je Bein zadatak, ali Fic je bio nervozan zbog
~ 31 ~
~ 32 ~
- Morisone - ree Fic, setivi se njegovog imena. - Reci Pilu i gospoi Devonz
da dou u biblioteku.
- Razumem, milorde.
Fic se spusti prostranim stepenitem. Oenio se Beom jer je bio oaran njome,
ali imao je i jedan racionalan motiv. Sanjao je o tome da zane veliku anglo-rusku
dinastiju koja bi zavladala velikim prostranstvima, kao to je habzburka dinastija
vekovima vladala delovima Evrope. Iz tog razloga mu je bio potreban naslednik.
Beino raspoloenje znailo je da ga te veeri nee primiti u svoju postelju. Mogao je
da insistira, ali to nikad nije bilo previe zadovoljavajue. Prole su dve nedelje od
poslednjeg puta. Nije eleo enu koja vulgarno udi za time, ali s druge strane, dve
nedelje je dug period.
Njegova sestra Mod bila je jo neudata u dvadeset treoj. Osim toga, njenu
decu bi verovatno odgajio neki besni socijalista koji bi proerdao porodino
bogatstvo tampajui revolucionarske traktate.
Bili su u braku tri godine, i on je poinjao da brine. Bea je bila zatrudnela samo
jednom, prethodne godine, ali je pobacila u treem mesecu. To se desilo neposredno
nakon svae. Fic je bio otkazao planirani put do Sankt Peterburga i Bea je postala
uasno emotivna, kukala je da eli da ide kui. Fic je lupio akom o sto, mukarac ne
moe dozvoliti eni da mu diktira ta da radi, na kraju krajeva, ali onda, kad je
pobacila, osetio je griu savesti, ubeen da se to desilo njegovom krivicom. Kada bi
samo mogla ponovo da zane, postarao bi se da je nita ne uzbudi sve dok se dete ne
rodi.
Ostavljajui tu brigu za kasnije, otiao je do biblioteke i seo za koom
presvueni sto da sastavi spisak. Minut ili dva kasnije, Pil ue s domaicom. Batler je
bio mladi sin jednog seljaka, i s pegavim licem i prosedom kosom podseao je na
seljakog sina, ali je ceo svoj radni vek proveo kao sluga u Taj gvinu.
- Gospoi Devonz nije dobro, milord - ree on. Fic je odavno prestao da se
trudi da ispravlja gramatike greke velkih slugu.
- eludac je mui - dodade neveselo.
- Potedi me detalja. - Fic pogleda u slukinju, lepo devoje od dvadesetak
godina. Njeno lice mu bee pomalo poznato.
- Ko je to?
Devojka progovori u svoje ime:
- Etel Vilijams, milorde. Ja sam pomonica gospode Devonz. - Nain govora
joj bee odsean, kao kod ljudi iz dolina Junog Velsa.
- Pa, Vilijamsova, izgleda mi previe mlado da bi se starala o odravanju kue.
~ 33 ~
~ 34 ~
- Sta je sa zalihama?
Ona okrenu sledeu stranu.
- Treba nam ovo, sudei prema prethodnim kunim zabavama.
Fic pogleda spisak: stotinu vekni hleba, dvesta etrdeset jaja, deset galona
pavlake, etrdeset pet kila slanine, preko trista kilograma krompira... On poe da se
dosauje.
- Zar ne bi trebalo to da odloimo dok kneginja ne izabere ta e biti na
jelovniku?
- Sve to mora da se dopremi iz Kardifa - uzvrati Vilijamsova. - Radnje u
Aberovenu ne mogu da se izbore s tako velikim porudbinama. A ak i snabdevae iz
Kardifa treba obavestiti unapred, kako bismo bili
sigurni da e imati dovoljne koliine na vreme.
Bila je u pravu. Bilo mu je drago to je ona nadlena za nabavku. Imala je
sposobnost da planira unapred, to je redak kvalitet, kako je otkrio.
- Koristio bi mi neko poput tebe u mom puku - ree on.
- Ne mogu da nosim vojnike pantalone, ne idu mi uz ten - odvrati ona
vispreno.
Batler se narogui.
- De, de, Vilijamsova, nemoj da si drska.
- Molim za oprost, gospodine Pile.
Fic oseti da je sam kriv to se uopte naalio s njom. U svakom sluaju, nije mu
smetala njena drskost. U stvari, svidela mu se. Pil ree:
- Kuvarica je dala neke predloge za jelovnik, milorde. - On dade Ficu pomalo
mastan list hartije ispisan kuvariinim nesigurnim, detinjim rukopisom. - Naalost,
suvie je rano za mladu jagnjetinu, ali mogu da nam poalju dosta svee ribe na ledu
iz Kardifa.
- Ovo mi prilino lii na jelovnik koji smo imali na zabavi s gaanjem u
novembru - ree Fic. - S druge strane, ne elimo da isprobavamo nita novo ovom
prilikom; bolje da se drimo proverenih i isprobanih jela.
~ 35 ~
~ 36 ~
~ 37 ~
glavna domaica, dobie dvostruko veu nadnicu od sadanje, svoju spavau sobu i
sopstveni dnevni boravak u odajama za poslugu.
Ali jo nije sve to postigla. Erl je oito bio zadovoljan nainom na koji obavlja
svoj posao, i odluio je da ne pozove domaicu iz Londona, to je Etel primila kao
veliki kompliment; meutim, pomislila je sa stepnjom, jo ima vremena za onu malu
omaku, onu kobnu greku koja e sve pokvariti: prljav tanjir za veerom, prepuna
kanalizacija, crknut mi u kadi. A onda e se erl naljutiti.
U subotu ujutru, kada je trebalo da dou kralj i kraljica, ona je obila svaku
gostinjsku sobu da se uveri da vatra gori u svakom kaminu i da su jastuci istreseni. U
svakoj sobi je bila najmanje jedna vaza sa cveem, donetim tog jutra iz staklenika.
Na svakom stolu se nalazio pisai papir s grbom Taj gvina u zaglavlju. Bili su doneti
pekiri, sapuni i voda za umivanje. Stari erl nije voleo savremeni vodovodni sistem, a
Fic se jo nije nakanio da uvede tekuu vodu u sve sobe. Postojala su samo tri toaleta
s tekuom vodom u kui sa stotinu soba, tako da je u veinu njih trebalo odneti
nokire. Obezbeeni su i aranmani od mirisnih cvetnih latica, koje je napravila
gospoa Devonz, da odagnaju smrad.
Kraljevska svita trebalo je da stigne u vreme sluenja aja. Erl e ih doekati na
eleznikoj stanici u Aberovenu. Tamo e se bez sumnje sjatiti masa ljudi sa eljom
da osmotri kraljevski par, ali kralj i kraljica nee izai meu narod u tom trenutku.
Fic e ih odvesti do kue u svom rols-rojsu, velikim zatvorenim kolima. Kraljev
pratilac, ser Alan Tit, i ostatak kraljevske pratnje doi e za njima s prtljagom,
konjskim kolima i zapregama. Ispred Taj gvina bataljon Velke peadije ve se
rasporeivao s obe strane prilaza da obezbedi poasnu strau.
Kraljevski par e se pokazati svojim podanicima u ponedeljak ujutru. Planirali
su da prou okolnim selima u otvorenim koijama, i zastanu u aberovenskoj gradskoj
venici, gde e se sresti s gradonaelnikom i gradskim venicima pre nego to se
upute ka eleznikoj stanici.
Ostali gosti poee da pristiu oko podneva. Pil je stajao u holu i dodeljivao im
slukinje koje su im pokazivale put do soba i lakeje da im odnesu torbe. Prvi su stigli
Ficovi tea i tetka, vojvoda i vojvotkinja od Saseksa. Vojvoda je bio kraljev roak, i
bio je pozvan kako bi se vladar oseao prijatno. Vojvotkinja je, poput veine lanova
njihove porodice, bila izuzetno zainteresovana za politiku. U njihovoj kui u
Londonu odravala je skupove koje su esto pohodili ministri vladajueg kabineta.
Vojvotkinja je obavestila Etel da je kralj Dord V pomalo opsednut satovima, i
da mrzi kad asovnici u jednom domu pokazuju razliito vreme. Etel opsova
ispotiha: u Taj gvinu je bilo vie od stotinu satova. Pozajmila je depni asovnik
gospoe Devonz i poela da obilazi kuu usaglaavajui ih.
~ 38 ~
U maloj dnevnoj sobi je naletela na erla. Stajao je kraj prozora, zamiljen. Etel
ga je promatrala za trenutak. Bio je najzgodniji mukarac kojeg je ikad videla.
Njegovo bledo lice, okupano zracima mekog zimskog sunca, bilo je kao izvajano od
belog mermera. Imao je jaku bradu, visoke jagodice i prav nos. Kosa mu je bila
tamna, a oi zelene, neobina kombinacija. Nije imao bradu niti brkove, ak ni
zulufe. K a d i m a t a k v o l i c e , pomisli Etel, z a t o i d a g a p o k r i v a m a l j a m a ?
On uhvati njen pogled.
- Upravo mi rekoe da kralj voli da ima iniju s pomorandama u sobi! - ree
on. - U ovoj prokletoj kui nema ni jedne jedine pomorande.
Etel se namrti. Nijedan piljar u Aberovenu ne dri pomorande ovako rano u
sezoni, njihove muterije sebi ne mogu da priute takav luksuz. Isto vai za sve ostale
gradove u dolinama Junog Velsa.
- Ako mi dopustite da se posluim telefonom, mogla bih da popriam s jednim
ili dvojicom piljara u Kardifu - ree ona. - Oni moda imaju pomorande u ovo doba
godine.
- Ali kako e ih dopremiti ovamo?
- Zamoliu ljude iz radnje da poalju jednu korpu vozom. - Ona pogleda u sat
koji je podeavala. - Uz neto sree pomorande e stii u isto vreme kad i kralj.
- Odlino - ree on. - To emo da uradimo. - On je pogleda pravo u oi. Zadivljujua si - ree. - Nisam siguran da sam ikad sreo devojku kao to si ti.
Ona mu je uzvraala pogled. Obratio joj se tim tonom nekoliko puta u
prethodne dve nedelje, previe prisno i pomalo nervozno, i to je u Etel budilo neki
udan oseaj, neku vrstu nemirnog uzbuenja, kao da e se svakog trenutka dogoditi
neto opasno i uzbudljivo. Bio je to trenutak nalik onom iz bajke, kad princ ulazi u
zaarani zamak. aroliju je rainio zvuk tokova na prilazu ispred kue, zatim jedan
poznati glas.
- Pile! Kako je lepo videti te!
Fic pogleda kroz prozor. Izraz lica mu bee komian.
- O, ne - ree. - Moja sestra!
- Dobro doli kui, ledi Mod - zau se Pilov glas. - Mada vas nismo oekivali.
- Erl je zaboravio da me pozove, ali se ja i pored toga nisam libila da doem.
Etel prigui osmeh. Fic je voleo svoju ratobornu sestru, ali smatrao ju je tekom
za saradnju. Njena politika uverenja bila su zabrinjavajue liberalna: bila je
sufraetkinja, pripadnica politikog pokreta koji je vodio agresivnu kampanju za
jednako pravo glasa mukaraca i ena. Etel je mislila da je Mod divna, ba onakva
ena slobodnih shvatanja kakva bi i ona sama elela da bude.
I Fic izae iz sobe, i Etel poe za njim u hol, impozantnu odaju ureenu u
gotskom stilu, koji su viktorijanci poput Ficovog oca oboavali: zidni paneli od
~ 39 ~
~ 40 ~
Etel im pridri vrata i poe za Mod i Herm u veliku trpezariju. Roaci Fon
Urlihovi ve su sedeli za trpezom. Valter fon Ulrih, mlai rodak, bio je zgodan i
armantan i inilo se da je oduevljen to se naao u Tajgvinu. Robert je bio muiav:
ispravio je sliku Kardifskog dvorca na zidu svoje sobe, traio da mu donesu jo
jastuka, i otkrio da je mastionica na njegovom stolu prazna, previd koji je naterao
Etel da se zlovoljno zapita ta je jo eventualno zaboravila.
Njih dvojica ustadoe kad dame uoe u prostoriju. Mod odmah prie Valteru i
ree:
- Nisi se promenio od svoje osamnaeste! Sea li me se?
Njegovo lice se ozari.
- Seam se, iako se ti jesi promenila od svoje trinaeste.
Rukovae se i Mod ga izljubi u oba obraza, kao da su rod roeni.
- Bila sam ludo zaljubljena u tebe u tim godinama - ree mu ona, s
iznenadujuom otvorenou.
Valter se nasmei.
-1 ti si se meni prilino sviala.
- Ali uvek si se ponaao kao da sam uasna mala napast!
- Morao sam da krijem svoja oseanja od Fica, koji te je titio poput psa
uvara.
Tetka Herm se nakalja, dajui do znanja da ne odobrava tu iznenadnu prisnost.
Mod ree:
- Tetka, ovo je her Valter fon Ulrih, Ficov stari kolski drug koji je dolazio
ovamo u vreme raspusta. Sada je diplomata u Nemakoj ambasadi u Londonu.
Valter ree:
- Mogu li da vam predstavim svog rodaka, grafa Roberta fon Ulriha. - Graf je
na nemakom grof, Etel je to znala. - On je vojni atae u Austrijskoj ambasadi.
Oni su zapravo bili dalji rodaci, kako je Pil ranije ozbiljno objasnio Etel:
njihove dede su bili braa, od kojih se mladi oenio jednom nemakom miradikom
i preselio se iz Bea u Berlin, to je objanjavalo injenicu da je Valter Nemac, a
Robert Austrijanac. Pil je voleo da bude precizno obaveten o takvim stvarima.
Svi posedae za trpezu. Etel izvue stolicu tetki Herm.
- Da li biste eleli indijsku supu, ledi Hermija? - upita ona.
- Da, molim te, Vilijamsova.
Etel klimnu glavom jednom slugi koji prie kredencu gde je supa stajala na
toplom u jednom metalnom sudu. Videvi da su novopridoli gosti zadovoljavajue
zbrinuti, Etel se tiho udalji da se postara za njihove sobe. Dok su se vrata zatvarala za
njom, ona u Valtera fon Ulriha kako kae:
V - Sada se seam kako ste voleli muziku, ledi Mod. Ba smo priali o
~ 41 ~
~ 42 ~
~ 43 ~
~ 44 ~
~ 45 ~
Vilijeva majka bili su roeni brat i sestra, deca kraljice Viktorije. Ficu je laknulo kad
je video da se Njegovo velianstvo popustljivo smei. Valter nastavi:
- To je izazivalo napetost u prolosti, ali ve dve godine imamo sporazum,
nezvanian, o relativnoj veliini naih pomorskih snaga.
V Djuar ree:
- Sta kaete na ekonomsko rivalstvo?
-Istina je da Nemaka svakim danom postaje sve naprednija i da uskoro moe
sustii Britaniju i Sjedinjene Drave u industrijskoj proizvodnji. Ali zato bi to bio
problem? Nemaka je jedan od najveih uvoznika britanske robe. to vie troimo,
vie kupujemo. Naa ekonomska mo je dobra za britanske proizvoae!
Djuar pokua ponovo.
- Pria se da Nemaka eli vie kolonija.
Fic ponovo pogleda prema kralju, pitajui da li mu smeta to u razgovoru
dominiraju ova dvojica; meutim, Njegovo velianstvo je izgledalo oduevljeno.
Valter ree:
- Oko kolonija se jesu vodili ratovi, i to ba u vaoj zemlji, gospodine Djuare.
Ali ini se da smo danas sposobni da razreimo nesuglasice te vrste a da ne poteemo
oruje. Pre tri godine su se Nemaka, Velika Britanija i Francuska sporile oko
Maroka, ali je taj spor reen bez rata. U skorije vreme, Britanija i Nemaka su
postigle dogovor u vezi sa kakljivim pitanjem Bagdadske eleznice. Ako prosto
nastavimo kao do sada, neemo zaratiti.
Djuar ree:
- Hoete li mi zameriti ako se posluim terminom nemaki militarizam?.
To je bilo pomalo otro, i Fic se trgnu. Valter pocrvene, ali uzvrati smireno:
- Cenim vau iskrenost. Nemakim carstvom dominiraju Prusi, koji imaju
otprilike istu ulogu kao Englezi u Ujedinjenom Kraljevstvu Vaeg velianstva.
Bilo je smeono porediti Britaniju s Nemakom, i Englesku s Prusijom. Valter se
naao na ivici dozvoljenog u ljubaznom razgovoru, pomisli Fic nervozno. Valier
nastavi:
- Prusi imaju jaku vojnu tradiciju, ali ne idu u rat bez razloga.
- Dakle, Nemaka nije agresivna - Djuar e skeptino.
- Ni samo to - ree Valter. - Rekao bih da je Nemaka jedina velika sila u
kontinentalnom delu Evrope koja nije agresivna.
Za stolom se razlee iznenadeni amor, i Fic vide kralja kako izvija obrve.
Djuar se zavali u stolici, zateen, i ree:
- Kako ste doli do tog zakljuka?
Valterovo savreno vladanje i ljubazan ton otupee otricu njegovih
provokativnih rei:
~ 46 ~
-Za poetak, uzmimo Austriju za primer - nastavi on. - Moj beki roak,
Robert, nee porei da bi Austrougarsko carstvo elelo da pomeri svoje granice ka
jugoistoku.
- Ne bez razloga - usprotivi se Robert. - Taj deo sveta, koji Kritanci zovu
Balkan, bio je deo Osmanlijskog carstva stotinama godina; osmanlijska vlast se,
meutim, uruila, i Balkan je sada nestabilan. Austrijski car veruje da je njegova
sveta dunost da zavede red i ouva hriansku veru na tim prostorima.
- Tako je - ree Valter. - Ali i Rusija eli teritorije na Balkanu.
Fic je osetio da je njegova dunost da brani rusku vladu, moda zbog
Bee.
- Oni takoe imaju dobre razloge - ree on. - Polovina robe koju uvoze i izvoze
prelazi preko Crnog mora, a odatle kroz Gibraltarski moreuz do Mediterana. Rusija
ne moe da dozvoli nekoj drugoj velikoj sili da dominira Gibraltarom time to e
zauzeti teritorije na istonom Balkanu. To bi bilo poput ome oko vrata ruske
ekonomije.
- Upravo tako - ree Valter. - Okreui se ka zapadu Evrope, Francuska ima
ambicije
da preuzme nemake pokrajine Alzas i Lorenu.
VV
U tom trenutku francuski gost, Zan-Pjer Sarloa, planu:
- Koje su ukradene Francuskoj pre etrdeset tri godine!
- Neu se prepirati oko toga - ree Valter smireno. - Recimo da su Alzas i
Lorena pridruene Nemakom carstvu 1871, nakon poraza Francuske u francuskopruskom ratu. Ukradene ili ne, dozvoliete, mesje grofe, Francuska ipak eli da
povrati ove teritorije.
- Prirodno. - Francuz se zavali nazad u stolicu i otpi gutljaj porta.
Valter ree:
- Cak bi i Italija elela da uzme Trentino-Juni Tirol od Austrije...
- Gde veina ljudi govori italijanski! - uzviknu sinjor Fali.
-... kao i veliki deo dalmatinske obale...
- Pune venecijanskih lavova, katolikih crkava i rimskih stubova!
-... i Tirol, provinciju s dugom istorijom samostalne vladavine, gde veina ljudi
govori nemaki.
- Strateka neophodnost.
- Naravno.
Fic je shvatio koliko je Valter promuuran. Nimalo drsko, ve diskretno
provokativno, naveo je predstavnike svih nacija da potvrde, manje ili vie ratoborno,
svoje teritorijalne ambicije. Valter sad ree:
- Ali koje nove teritorije Nemaka trai? - On pree pogledom oko stola, ali
niko mu ne odgovori. - Nijednu - ree trijumfalno. - jedina druga
~ 47 ~
velika zemlja u Evropi koja moe to isto da tvrdi jeste Britanija! Gas Djuar
prosledi porto i ree oteui po ameriki:
- Pretpostavljam da ste u pravu.
Valter ree:
- Zato onda, Fice, stari moj drue, da ratujemo?
IV
U nedelju ujutru pre doruka ledi Mod je poslala po Etel.
Etel morae da potisne razdraljiv uzdah. Bila je uasno zauzeta. Mada je bilo
rano, osoblje je ve radilo punom parom. Pre nego to su gosti poustajali, svi kamini
behu oieni, vatra upaljena, a kofe napunjene ugljem. Glavne prostorije, trpezarija,
salon za jutarnji boravak, biblioteka, soba za puenje i manje javne sobe, morale su
biti oiene i dovedene u red. Etel je proveravala cvee u sali za bilijar, menjala ono
uvelo sveim, kad su je pozvali. Koliko god da je volela Ficovu radikalnu sestru,
nadala se da joj Mod nee zadati neki pregolem zadatak.
Kada je, dola da radi u Taj gvin, sa trinaest godina, za Etel su Ficherbertovi i
njihovi gosti bili nestvarni: delovali su joj kao ljudi iz neke prie, ili udno pleme iz
Biblije, moda kao Hititi, i bojala ih se. Plaila se da e neto pogreiti i izgubiti
posao, ali je u isto vreme bila veoma radoznala da izbliza osmotri ta udna stvorenja.
Jedna od slukinja zaposlenih u kuhinji joj je jednog dana rekla da se popne do
sale za bilijar i donese tantal. Bila je previe nervozna da pita ta je tantal. Popela se
do sale i osvrnula okolo, nadajui se da e to biti neto oigledno, poput posluavnika
s prljavim posuem, ali nije videla nita to bi pripadalo donjim prostorijama. Bila je
u suzama kada je Mod ula u salu za bilijar.
Mod je tada bila viljasta petnaestogodinjakinja, ena u odei devojice,
nesrena i buntovna. Tek kasnije je pronala smisao u ivotu pretvorivi svoje
nezadovoljstvo u krstaki pohod". Ali ak i s petnaest godina krasilo ju je saoseanje
koje ju je inilo osetljivom na nepravdu i ugnjetavanje.
~ 48 ~
~ 49 ~
~ 50 ~
tu, radije bi ostala u kui da nadgleda slukinje, ali nije mogla da odbije. U kuhinji je
slukinja kneginje Bee, Nina, spravljala aj na ruski nain za svoju gospodaricu. Etel
se obrati jednoj sobarici.
- Her Valter je ustao - ree ona. - Moe da sredi Sivu sobu. - im gosti
ustanu, slukinje treba da odu u njihove sobe da ih poiste, nameste krevete, isprazne
nokire i donesu sveu vodu za umivanje. Videla je Pila, batlera, kako broji tanjire. Je li kogod gore ustao? - upita ga.
- Devetnaest, dvadeset - ree on. - Gospodin Djuar je traio toplu vodu da se
obrije, a sinjor Fali je traio kafu.
- Ledi Mod eli da idem s njom u etnju.
- To je nezgodno - ree Pil ljutito. - Potrebna si ovde u kui.
Etel je znala to. Ona ree sarkastino:
V
~ 51 ~
U mislima je odlutala ka poslu. Nije bila videla nijedan ispoliran par cipela
ispred vrata spavaih soba. Morala je da pronae deake koji iste obuu i natera ih
da poure. Razdraeno se pitala koliko je sati. Ako se ovo odui, morae da insistira
da se vrate kui.
Osvrnula se, ali ovoga puta nije ugledala ni Valtera ni Mod. Da li su se
zaustavili, ili otili u nekom drugom smeru? Stajala je u mestu minut ili dva, ali nije
mogla da eka tu celo jutro, pa se vratila kroz drvee istim putem kojim je dola.
Ugledala ih je trenutak kasnije. Bili su zagrljeni i strasno su se ljubili. Valter je stavio
ruke na Modinu zadnjicu i stiskao ju je uza se. Usta im behu otvorena i Etel u Mod
kako stenje.
Zurila je u njih. Pitala se hoe li neki mukarac ikada tako ljubiti nju. Pegavi
Levelin ju je poljubio na plai tokom jednog izleta, ali to nije bilo ljubljenje s
otvaranjem usta i tako pripijenih tela, niti je Etel zastenjala od toga. Mali Daj
Krmenadla, mesarev sin, zavukao joj je ruku pod suknju u bioskopu Palas u Kardifu,
ali ona ju je odgurnula posle nekoliko sekundi. Stvarno joj se bio svideo Levelin
Dejvis, uiteljev sin, koji je s njom priao o liberalnoj vladi, i rekao da su joj grudi
poput toplih ptia u gnezdu, ali on je otiao na koled i nikad joj nije pisao. S tim
momcima je bila zainteresovana i radoznala da uini neto vie, ali nikad je nije bila
obuzela strast. Zavidela je Mod.
Mod zatim otvori oi, ugleda Etel i odvoji se iz zagrljaja. Geler iznenada
zacvile i stade da krui oko njih repa podvijenog izmeu nogu. t a m u j e ?
Trenutak kasnije Etel oseti da tlo podrhtava, kao pri prolasku voza, iako je
pruga biia kilometrima daleko. Mod se namrti i otvori usta da zausti neto, ali utom
se
zau prasak nalik udaru groma.
V
- Sta je to, za ime sveta?
Etel je znala.
Vrisnula je i potrala.
V
Bili Vilijams i Tomi Grifits bili su na pauzi.
Radili su na sloju uglja zvanom J e d a n z a rez d v a m e t r ' , na dubini od
samo petsto pedeset metara, manjoj od dubine Glavnog nivoa. Taj sloj je bio podeljen
na pet lokacija za iskopavanje, koje behu nazvane po britanskim trkalitima, a njih
dvojica su bili u Askotu, koji je bio najblii oknu. Oba deaka su radila kao
pomonici starijih rudara. Rudar u ugljenokopu je koristio runi alat, pijuk ravnog
vrha, da odvoji rudu iz ile i zatim je lopatom ubacivao u kolica. Poeli su s radom u
est ujutru, kao i obino, i sada, dva sata kasnije, odmarali su se sedei na vlanom
~ 52 ~
tlu leima okrenuti zidu tunela, kako bi im neno strujanje vazduha iz ventilacionog
sistema hladilo kou, pijui mlak aj iz svojih utura u dugim gutljajima.
Bili su roeni na isti dan 1898. godine, i od esnaestog roendana ih je delilo
jo est meseci. Razlika u fizikoj razvijenosti, koje se Bili toliko sramio kada im je
bilo trinaest, nestala je. Sada su obojica bili mladii, pleati i jakih ruku, i brijali su se
jednom nedeljno mada nisu zaista morali. Na sebi su imali samo gae i izme, i tela
im behu crna od meavine znoja i ugljene praine. Pod slabanom svetlou lampi
presijavali su se poput statua paganskih bogova od slonovae. Taj efekat su kvarile
jedino njihove kape.
Posao je bio naporan, ali oni behu navikli na njega. Nisu se alili na bolna lea i
ukoene zglobove, kao stariji mukarci. Imali su vika energije, i slobodnim danima
bi pronalazili jednako napornu razonodu, igrajui ragbi ili okopavajui leje s cveem,
ili ak boksujui bez rukavica u ambaru iza paba Dve krune.
Bili nije zaboravio svoju inicijaciju od pre tri godine, uistinu, jo ga je
obuzimala srdba kada je mislio na to. Tada se zakleo da nee kinjiti nove deake.
Ba danas je upozorio malog Berta Morgana:
- Nemoj da se iznenadi ako ti momci budu neto smestili. Moda e te ostaviti
u mraku na sat vremena ili e ti prirediti neku slinu glupost. Male stvari raduju male
umove.
Stariji mukarci u liftu su ga streljali pogledima, ali on ih je gledao u oi: znao
je da je u pravu, kao to su i oni znali. Mama se bila naljutila jo vie nego Bili.
- Reci mi - rekla je Starom, stojei nasred dnevne sobe podboena, sevajui
tamnim oima iz kojih je izbijao pravedniki gnev - kako je boja volja ispunjena
muenjem malih deaka?
- Ti to ne bi razumela, ena si - odgovorio je Stari, neuobiajeno mlako za
njega.
Bili je verovao da bi svet, uopte uzev, a aberovenski rudnik uglja posebno, bio
bolje mesto za ivot kada bi svi mukarci vodili bogougodan ivot. Tomi, iji je otac
bio ateista i sledbenik uenja Karla Marksa, verovao je da e kapitalistiki sistem
uskoro sam sebe unititi, uz malu pomo revolucionarne radnike klase. Dva deaka
su se vatreno raspravljala, ali su ostali najbolji prijatelji.
- Ne lii na tebe da radi nedeljom - ree Tomi.
To bee istina. Rudari su radili u dodatnim smenama kako bi se zadovoljila
potranja za ugljem, ali je iz obzira prema veri Seltik minerals nedeljne smene
proglasio dobrovoljnim. Meutim, Bili je radio uprkos tome to je potovao nedelju
kao dan za odmor.
- Mislim da Gospod eli da imam bicikl - ree.
~ 53 ~
Tomi se nasmeja, ali Bili se nije alio. Kapela Betezda je finansirala izgradnju
druge crkve u jednom malom selu udaljenom esnaest kilometara, i Bili je bio jedan
od vernika iz Aberovena koji su se dobrovoljno prijavili da idu preko planine svake
druge nedelje da potpomognu novu crkvu. Kad bi imao bicikl, mogao bi da ide tamo
uvee i preko nedelje, i pomogne da se oformi grupa za itanje Biblije ili organizuje
neki molitveni sastanak. Priao je o tome s gradskim ocima, i oni su se sloili da bi
Gospod blagoslovio Bilijev rad nedeljom u trajanju od nekoliko sedmica.
Taman kad je hteo to da objasni, tlo ispod njega se zatrese, zau se prasak tako
glasan kao da je nastupio sudnji dan, i jak nalet vetra izbi mu uturu iz ruke. Srce kao
da je prestalo da mu kuca. Odjednom se setio da se nalazi skoro eststo metara ispod
zemlje, a milione tona zemlje i kamena iznad njega pridrava samo nekoliko drvenih
greda i potpornih stubova.
- Sta je to bilo, kog davola? - Tomi e uplaeno.
Bili skoi na noge, tresui se od straha. Podigao je lampu i pogleda u oba
smera. Nije video nikakav plamen, odron, , niti vie praine nego to je normalno.
Kada su se potresi umirili, nije bilo vie nikakve buke.
- To je bila eksplozija - on e drhtavim glasom.
Bilo je to ono ega se svaki rudar uasavao svakoga dana. Iznenadno isputanje
zemnog gasa mogao je izazvati odron kamena, ili pak rudar koji je naleteo na dep
gasa u rudnoj ili. Ako niko ne bi primetio znake upozorenja, ili ako bi njegova
koncentracija previe brzo narasla, zapaljivi gas mogla je da upali jedna iskra ispod
kopita ponija ili elektrinog zvona kaveza, ili pak iz lule nekog glupog rudara koji bi
je pripalio uprkos svim propisima. Tomi ree:
- Ali gde?
- Mora biti da je dole na Glavnom nivou, zato smo mi ostali poteeni.
- Isuse Hriste, pomozi nam.
- Hoe - ree Bili i strah poe da ga naputa. - Naroito ako pomognemo sami
sebi. - Od dvojice rudara za koje su mladii brinuli nije bilo ni traga, otili su da
provedu pauzu na lokaciji Gudvud. Bili i Tomi su morali sami da donose odluke. Bolje da odemo do okna.
Obukli su se, prikaili lampe za pojaseve i otrali do okna zvanog Piram.
Radnik zaduen za lift na dnu bio je Daj Krmenadla.
- Nema kaveza! - ree s panikom u glasu. - Zvonio sam i zvonio!
Njegov strah bee zarazan i Bili morae da potisne sopstvenu
paniku.
Posle krae pauze, on ree:
V
- Sta je s telefonom? - Vratniar na dnu okna je sa svojim kolegom na povrini
komunicirao putem signala elektrinim zvonom, ali odnedavno su na oba nivoa bili
~ 54 ~
~ 55 ~
~ 56 ~
Vratniar na dnu okna bio je Patrik O'Konor, sredoveni ovek koji je izgubio
aku u jednom uruavanju tavanice. Budui da je bio katolik, dobio je neizbean
nadimak Papa Pet. Zurio je s nevericom u Bilija.
V - Bili Sa Isusom! - ree on. - Odakle si se ti pojavio, bestraga mu glava?
- Iz J e d n o g z a rez d v a m e t r a - odgovori Bili. - Culi smo prasak.
Tomi se pojavi iza Bilija i upita:
V
- Sta se desilo, Pete?
- Kol'ko ja mogu da vidim, mora da je dolo do eksplozije na drugom kraju
ovog nivoa, blizu Tizbe - ree Pet. - Zamenik i svi ostali su otili da pogledaju. Govorio je smireno, ali je iz njegovih oiju izbijao oaj.
Bili pride telefonu i okrenu ruicu. Trenutak kasnije uo je oev glas:
- Vilijams ovde, ko je to?
Bili nije zastao da se zaudi to se jedan predstavnik sindikata javlja na telefon
upravnika rudnika, u hitnim situacijama svata moe da se desi.
- Stari, ja sam, Bili.
-Neka je hvaljen milostivi Gospod, dobro si - ree njegov otac, sa zadrkom u
glasu; zatim je povratio svoju uobiajenu odsenost: - Reci mi ta zna, deae.
- Tomi i ja smo bili u J e d a n z a rez d v a m e t r a . Spustili smo se Piramom
do Glavnog nivoa. Eksplozija se desila tamo blie Tizbi, mislimo bar. Ima malo
dima, ne mnogo. Ali lift ne radi.
- Udarni talas od eksplozije otetio je mehanizam za navijanje - Stari e
staloenim glasom. - Ali radimo na tome i popraviemo ga za nekoliko minuta.
Sakupi to vie ljudi moe na dnu okna da bismo mogli poeti da ih izvlaimo im
lift bude popravljen.
- Rei u im.
- Okno Tizba je potpuno van upotrebe, pa se postaraj da niko ne pokua tuda da
bei, poar bi mogao da ih zarobi dole.
- Dobro.
- Ispred zamenikove kancelarije nalazi se aparat za disanje.
Bili je znao to. Bio je to novi izum, koji je sindikat zahtevao i koji je
zahvaljujui Aktu o rudnicima uglja iz 1911. postao obavezna oprema. - Vazduh
trenutno nije lo - ree on.
- Moda nije tu gde se ti nalazi, ali je moda dalje u dubini gori.
- Dabome.
Bili vrati slualicu na kuku. Ponovio je Tomiju i Petu ono to mu je otac rekao.
Pet pokaza put reda novih ormaria.
- Klju bi trebalo da se nalazi u kancelariji.
~ 57 ~
~ 58 ~
~ 59 ~
~ 60 ~
- ree Bili, uasnut. Dok je posmatrao, figura se spotae i pade. Bili doviknu
Dounsu: - Polivaj me!
Ne saekavi potvrdu, on utra u tunel. Zatim oseti kako ga mlaz vode udara u
lea. Jara je bila strana. Lice ga je bolelo a odea je poela da mu se pui. Uhvatio je
palog rudara ispod miki i povukao ga, trei unazad. Nije mogao da mu vidi lice ali
je mogao da razazna da se radi o momku njegovih godina.
Douns je nastavio da poliva Bilija, natapajui mu kosu, lea i noge, ali spreda
je bio suv i namirisao je sopstvenu kou koja gori. Zaurlao je od bola ali je uspeo da
zadri onesveeno telo. Sekund kasnije izleteo je iz vatre. Okrenuo se kako bi ga
Douns isprskao spreda. Oseaj vode na licu bio je blaeno prijatan: mada ga je i
dalje bolelo, bilo je podnoljivo. Douns poli deaka na tlu. Bili ga okrenu i vide da
je to Majkl O'Konor, poznatiji kao Miki Papa, Petov sin. Pet je bio zamolio Bilija da
ga potrai. Bili ree:
- Isuse boe, smiluj se Petu. - On se sagnu i podie Mikija. Telo mu bee
mlitavo i beivotno. - Odneu ga do okna - ree Bili.
- Da - ree Douns. Zurio je u Bilija s udnim izrazom na licu. - Uini to, Bili
deae.
Tomi poe s Bilijem. Biliju se vrtelo u glavi ali nastavio je da nosi Mikija. U
glavnom tunelu su sreli spasilaku ekipu s ponijem koji je vukao malu kompoziciju
kolica s vodom. Mora da su doli s povrine, to je znailo da je lift proradio i da
spasavanje sada ide kako treba, rezonovao je Bili umorno. Bio je u pravu. Kad je
doao do okna, lift je ponovo stigao i ispljunuo jo spasilaca u zatitnim odelima s jo
kolica punih vode. Kada su se pridolice ratrkale, kreui se u pravcu poara, ranjeni
poee da ulaze u kavez, nosei mrtve i onesveene.
Kada je Papa Pet poslao kavez navie, Bili mu prie, drei Mikija u naruju.
Pet je zurio u Bilija oduzet od uasa, odmahujui glavom, kao da time moe da
poniti
ono to se desilo.
V
- Zao mi je, Pete - ree Bili. Pet ne htede da pogleda u telo.
- Ne - ree. - Ne moj Miki.
- Izvukao sam ga iz vatre, Pete - ree Bili. - Ali bilo je prokleto kasno, eto... Onda zaplaka.
VI
Veera je bila veliki uspeh u svakom pogledu. Bea je bila sjajno nspoloena: po
jedna kraljevska zabava svake nedelje veoma bi joj godila. Fic je otiao do njene
postelje i ona ga je primila, kao to je i oekivao. Ostao je s njom do jutra, iskravi se
tik pre nego to je Nina stigla s ajem.
~ 61 ~
~ 62 ~
~ 63 ~
Douns ree:
- Imao sam ast rukovati se s Vaim velianstvom 1911, kada ste doli u Kardif
na investituru princa od Velsa.
- Drago mi je to se ponovo sreemo, mada mi je ao to se to deava u ovako
nesrenim okolnostima - uzvrati kralj. - Recite mi ta se dogodilo, prostim reima,
kao da objanjavate nekom od svojih kolega direktora, uz pie u vaem klubu.
Pametno, pomisli Fic, taj uvod je stvorio pravu atmosferu, iako niko nije
ponudio Dounsu pie, niti ga je kralj ponudio da sedne.
- Vrlo ljubazno od Vaeg velianstva - progovori Douns s kardifskim
naglaskom, jaim od melodinog kojim se govorilo u dolinama. - U trenutku
eksplozije u rudniku je bilo dvesta dvadeset ljudi, manje nego obino, jer je ovo
posebna nedeljna smena.
- Znate li taan broj? - upita kralj.
- O da, gospodine, beleimo ime svakog oveka koji se spusti u okno.
- Oprostite to sam vas prekinuo. Molim vas nastavite.
- Oba okna su oteena, ali su vatrogasne ekipe stavile poar pod kontrolu, uz
pomo naeg protivpoamog sistema s prskalca, i evakuisale ljude. - On pogleda u
runi
sat. - Pre dva sata, dvesta petnaest njih bilo je izvueno na povrinu.
V
- Cini se da ste se pokazaii veoma delotvornim u toj nesrei, Dounse.
- Hvala vam mnogo, Vae velianstvo.
- Svih dvesta petnaestoro su ivi?
- Nisu, gospodine. Osmorica su umrla. Jo pedesetorica su povreena dovoljno
teko da im je potrebna lekarska pomo.
- Blagi boe - ree kralj. - Kako tuno.
Dok je Douns objanjavao koji su koraci preduzeti da se pronau i spase
preostala petorica ljudi, Pil se uvue u sobu i prie Ficu. Batler je bio u veernjoj
garderobi, spreman da poslui veeru. Veoma tiho, on ree:
- Za sluaj da bi vas to moglo zanimati, milorde...
Fic proaputa:
- Dakle?
- Vilijamsova, sluavka, upravo se vratila iz rudnika. Njen brat se pokazao kao
junak, po svemu sudei. Moda bi kralj eleo da uje tu priu ba iz njenih usta...?
Fic se zamisli na trenutak. Vilijamsova e biti uzbuena i mogla bi rei neto
pogreno. S druge strane, kralj bi verovatno voleo da popria s nekim koga je taj
dogaaj direktno pogodio. Odluio je da rizikuje:
- Vae velianstvo - ree on - jedna od mojih slukinja se upravo vratila iz
rudnika, i moda ima novije vesti. Njen brat je bio pod zemljom kada je gas
eksplodirao. Da li bi vas zanimalo da je pitate o tome?
~ 64
~
~ 65 ~
~ 66
~
on.
To je bilo sve to je Etel trebalo. Bez daljeg odlaganja ona ree:
- Vi i kraljica bi trebalo da posetite oaloene porodice. Bez parade, samo
jedna koija s crnim konjima. To bi im mnogo znailo. I svi bi mislili da ste divni. Ugrizla se za usnu i zautala.
Ta poslednja reenica je krenje etikecije, pomisli Fic nervozno; kralj ne mora
navoditi ljude da misle da je divan. Ser Alan se uasnuo:
- To nikad ranije nije uinjeno - ree on preplaeno.
Ali kralja kao da je zaintrigirala ta zamisao.
- Poseta oaloenima... - ree zamiljeno. On se okrenu svom pratiocu. Jupitera mu, mislim da je to sjajno, Alane. Da saoseam sa svojim narodom u
trenutku njegove patnje. Bez kavalkade, samo jedna koija. - On se okrenu nazad ka
slukinji. - Vrlo dobro, Vilijamsova - ree. - Hvala ti to si progovorila.
Fic odahnu s olakanjem.
VII
Na kraju je bilo vie od samo jedne koije, naravno. Kralj i kraljica su ili u
prvoj sa ser Alanom i jednom dvorskom damom; u drugoj su bili Fic i Bea s
biskupom, dok su iza njih ila jo jedna kola s odabranim slugama. Perseval Douns
je hteo da bude u toj druini, ali Fic je to odbio. Kao to je Etel bila istakla,
oaloeni bi moda pokuali da ga dohvate za guu.
Dan je bio vetrovit i hladna kia je ibala konje dok su kasali dugim prilazom
Taj gvina. Etel je bila u treim kolima. Zbog oevog posla poznavala je svaku
rudarsku porodicu u Aberovenu. Ona je bila jedina osoba u Tajgvinu koja je znala
imena svih mrtvih i povreenih. Dala je uputstva vozarima, i njen posao e biti da
podsea kraljevog pratioca ko je ko. Nadala se najboljem. Bila je ovo njena ideja, i
ako se neto loe desi, ona e biti kriva.
~ 67 ~
Dok su prolazili kroz veliku gvozdenu kapiju ona je, kao i uvek, postala svesna
iznenadne promene. Unutar imanja vladali su red, sjaj i lepota, a izvan njega runoa
stvarnog sveta. Iz seljakih koliba protezao se kraj puta; behu to kuice s dve
prostorije, s udnim ostacima od drveta i smea u dvoritu i s prljavom decom koja
su se igrala u jarku. Nedugo zatim poee da se reaju kue rudara, neuporedivo
bolje od seoskih koliba, ali ipak rune i jednoline oku kakvo je Etelino, naviklo na
savrene proporcije prozora i vrata i krovova Taj gvina. Ovde su ljudinosili jeftinu
odeu koja je brzo gubila oblik i postajala iznoena i izbledela, tako da su svi
mukarci bili u nekakvim sivkastim odelima a sve ene u braonkastim haljinama.
Etelinoj radnoj uniformi divili su se zbog tople vunene suknje i iste pamune bluze,
mada su neke devojke volele da kau kako se nikad ne bi unizile i postale sluavke.
Ali najvea razlika bila je u samim ljudima. Ovde su ljudi imali flekavu kou, prljavu
kosu i crne nokte. Mukarci su kaljali, ene su mrcale, a sva deca su bila slinava.
Sirotinja se gegala i vukla du puteva kojima su bogati samouvereno koraali.
Koije se spustie niz obronak do Mafeking terasa. Veina stanovnika se
poreala uz put, ekajui, ali nije bilo zastava, i nisu klicali, samo bi se naklonili, dok
se kavalkada zaustavljala ispred broja devetnaest.
V Etel skoi na zemlju i tiho se obrati ser Alanu:
- San Evans, petoro dece, izgubila mua Dejvida Evansa, konjuara u rudniku. Etel je znala Dejvida Evansa, poznatog kao Daj Konje, kao jednog od stareina
kapele Betezda.
Ser Alan klimnu glavom i Etel se elegantno povue nazad dok je on aputao
kralju na uvo. Etel uhvati Ficov pogled, i on joj klimnu glavom s odobravanjem. Sva
je sijala. Pomae kralju, a erl je zadovoljan njome. Kralj i kraljica odoe do ulaznih
vrata. Farba se ljutila s njih ali prag bee uglaan. N i k a d n i s a m m i s l i l a d a u
v i d e t i o v a k o n e t o , pomisli Etel, k r a l j a k a k o k u c a n a v r a t a r u d a r s k e
kue.
Kralj je nosio frak i crni cilindar: Etel je izriito posavetovala ser Alana da
stanovnici Aberovena ne bi eleli da vide svog vladara u odelu od tvida kakvo i sami
moda nose. Vrata je otvorila udovica u svom najboljem nedeljnom odelu, sa sve
eirom. Fic je predloio da kralj iznenadi te ljude, ali Etel je bila protiv toga, i ser
Alan se sloio s njom. Prilikom iznenadne posete, kialjevski par bi se mogao susresti
s pijanim ljudima, polugolim enama i decom koja se tuku. Bolje da su unapred
upozoreni.
- Dobro jutro, ja sam kralj - ree kralj, uljudno pozdravljajui dizanjem eira. Jeste li vi gospoa Dejvida Evansa? - Ona ga je za trenutak gledala belo. Bila je
navikla da je oslovljavaju gospoa Daja Konjeta. - Doao sam da vam kaem da mi
je veoma ao zbog vaeg mua Dejvida - ree kralj.
~ 68 ~
~ 69 ~
~ 70 ~
su bili posebno ureeni za kralja, uprkos zimskoj sezoni, i sada je erl Ficherbert
poeleo da podeli njihovu lepotu sa svojim komijama, kao to je bilo reeno u
pozivu. Erl e nositi crnu kravatu, i bie mu drago da vidi da njegovi posetioci nose
neki slian znak potovanja prema mrtvima. Iako bi oito bilo neprilino odrati bilo
kakvu zabavu, posluenje e svakako biti ponueno.
Etel je naredila da tri atre budu postavljene na Istonom travnjaku. Pod jednom
je bilo est bavi od po etiristo litara svetlog piva donetih vozom iz pivare Kraun iz
Pontikluna. Za trezvenjake, kojih je u Aberovenu bilo mnogo, ispod sledee atora
bili su postavljeni stolovi na rasklapanje s ogromnim samovarima i stotinama oljica i
tacni. Pod treom, manjom atrom, posluen je eri za malobrojnu gradsku srednju
klasu, ukljuujui anglikanskog vikara, oba lekara, i upravnika rudnika, Moldvina
Morgana, koga su ve bili prozvali Morgan Otiao U Mertir.
Srea je htela da to bude sunan dan, hladan ali suv, s nekoliko bezazlenih belih
oblaka visoko na plavom nebu. Dolo je etiri hiljade ljudi, gotovo itava gradska
populacija,
i skoro svi su nosili crnu kravatu,
V
flor ili traku oko ruke. Setkali su se po bunju, zavirivali u kuu kroz prozore i
ugazili travnjake.
Kneginja Bea je ostala u svojoj sobi: nije to bio drutveni dogaaj po njenom
ukusu. Svi ljudi iz vie klase su sebini, kako je Etel rekla, ali Bea je od toga nainila
umetnost. Svu energiju usmerila je na to da ugodi sebi i da sve bude njoj potaman,
ak i kad je organizovala zabavu, u emu je bila odlina, njen glavni motiv bio je da
prikae svoju lepotu i arm.
Fic je primao goste u viktorijansko-gotskoj raskoi Velike sale i svojini
ogromnim psom, koji je leao na podu kraj njegovog krznenog tepiha. Nosio je
smee odelo od tvida koje ga ini pristupanijim, mada s krutim okovratnikom i
crnom kravatom.
I z g l e d a n a o i t i j e n e g o i k a d a , pomisli Etel. Dovodila je roake poginulih
i povreenih da ga vide, u grupama od troje-etvoro, tako da je mogao da iskae
saoseanje svakom itelju Aberovena koji je propatio. Obraao im se sa sebi
svojstvenim armom i svako je od njega otiao oseajui se posebno.
Etel je sada bila postavljena za domaicu kue. Nakon kraljeve posete, kneginja
Bea je insistirala da se gospoda Devonz povue s tog poloaja: ona nema vremena
za stare i umorne. U Etel je videla nekoga ko e vredno raditi na ispunjenju njenih
elja i unapredila ju je uprkos njenoj mladosti. I tako je Etel postigla svoj cilj. Dobila
je malu sobu domaice u blizini hola za sluinad, i u njoj obesila fotografiju svojih
roditelja, u najboljim nedeljnim odelima, uslikanih ispred kapele Betezda prilikom
njenog otvaranja.
~ 72 ~
- Svaka ast, Bili! Zao mi je to sam propustila to. - Etel nije bila otila u
kapelu, u kui je bilo previe posla. - Za ta si se molio?
- Traio sam od Gospoda da nam pomogne da razumemo zato je dozvolio
eksploziju u rudniku. - Bili pogleda sa strepnjom prema Starom, koji se nije smeio.
Stari ree strogo:
- Biliju bi moda bilo bolje da je od boga traio da mu ojaa veru, kako bi
mogao da veruje i kada ne razume.
Oito su se ve bili svaali oko ovoga. Etel nije imala strpljenja za teoloke
rasprave koje na kraju nisu vodile nikuda. Pokuala je da
popravi atmosferu.
- Erl Ficherbert je rekao da ti prenesem njegove pozdrave, tata - ree ona. - Zar
nije to lepo od njega?
Stari se nije otkravio.
- ao mi je to sam te video kako uestvuje u onoj farsi u ponedeljak - ree
strogo.
~ 73 ~
~ 74 ~
Erl joj je bio rekao da uzme slobodnog vremena koliko god hoe, ali elela je
da bude sama. Okrenula se od oevog besnog pogleda i pola nazad ka velikoj kui.
Ila je pognute glave, nadajui se da ljudi nee primetiti njene suze. Nije elela
nikoga da sretne pa se uvukla u Apartman gardenija. Ledi Mod se vratila u London,
tako da je soba bila prazna i krevet bez posteljine. Ona se baci na duek i zaplaka.
Bila je tako ponosna. Kako Stari moe da pokopa sve ono to je uinila? Da li
on eli da se ona loe pokae? Ona radi za plemstvo. Kao i svaki rudar u Aberovenu.
Iako ih je Seltik minerals upoljavao, oni su zapravo vadili erlov ugalj, i on je dobijao
istu koliinu novca po toni kao i rudari koji su ga iskopavali iz zemlje, injenica koju
se njen otac nikad nije trudio da istakne. Ako je u redu biti dobar rudar, efikasan i
produktivan, zato je onda loe biti dobra domaica?
Ona u kako se vrata otvaraju. Brzo je skoila na noge. Bio je to erl.
- ta se pobogu deava? - on e ljubazno. - uo sam te spolja.
- Mnogo se izvinjavam, milorde, nije trebalo da dolazim ovamo.
- Sve je u redu. - Na njegovom lepom licu ogledala se iskrena zabrinutost. Zato plae?
- Bila sam tako ponosna to sam pomogla kralju - ree emerno. - Ali moj otac
kae da je to bila farsa, samo da bi ljudi prestali da se ljute na Seltik minerals. - Ona
opet briznu u pla.
- Kakva glupost - ree on. - Svi su videli da je kralj bio iskreno zabrinut. Kao i
kraljica. - On izvadi belu platnenu maramicu iz depa na grudima sakoa. Oekivala je
da e joj erl maramicu dati, ali umesto toga on joj sam neno obrisa suze s obraza. Bio sam ponosan na tebe prolog ponedeljka, ak i ako tvoj otac nije.
- Tako ste ljubazni.
- Hajde, hajde - ree, pa se sagnu i poljubi je u usta.
Ostala je potpuno zateena. Bilo je to poslednje na svetu to bi oekivala. Kada
se odmakao, zurila je u njega ne shvatajui. Uzvratio joj je netreminim pogledom.
- Prosto si divna - ree tiho; pa je ponovo poljubi.
Ovoga puta ona ga odgurnu od sebe.
- Milorde, ta to radite? - apnula je preneraeno.
V - Ne znam.
- Sta li ste mislili?
- Nita nisam mislio.
Zurila je u njegovo skladno izvajano lice. Te zelene oi su je uporno
posmatrale, kao da pokuavaju da joj prodru u misli. Shvatila je da ih oboava.
Odjednom su je preplavili uzbuenje i pouda.
- Ne mogu da se suzdrim - ree on.
Ona uzdahnu sreno.
~ 75 ~
~ 76 ~
TRee poGLAVLje
Februar1914
U pola deset ujutru ogledalo u hodniku kue erla Ficherberta u Majferu pokazivalo je
odraz visokog mukarca u besprekornoj dnevnoj garderobi Engleza vie klase. Nosio je
krut okovratnik, jer nije bio ljubitelj pomodnih mekih, a siva kravata bila mu je
pritvrena biserom. Neki njegovi prijatelji smatrali su da nije dostojanstveno odevati se
lepo. B o g a m u , F i c e , i z g l e d a k a o p rok l e t i k roj a k o j i s e s p rem a d a
i z j u t r a o t v o r i r a d n j u , rekao mu je mladi markiz od Loutera. Ali Loti je bio
neuredan, s mrvama nu prsluku i pepelom od cigare po manetnama i koulji, i eleo je da
i svi ostali izgledaju loe. Fic je mrzeo da bude zaputen; pristajalo mu je da bude gizdav.
Stavio je sivi cilindar na glavu. Sa tapom za etnju u desnoj i parom novih sivih
rukavica od antilopa u levoj ruci, izaao je iz kue i krenuo ka jugu. Na Berkli skveru
jedna plavokosa devojka od nekih etrnaest godina namignu mu i ree:
- Popuim ti za iling?
On proe preko Pikadilija i ue u Grin park. Nekoliko visibaba izniklo je oko korenja
drvea. Proe pored Bakingemske palate i ue u neprivlaan kraj blizu stanice Viktorija.
Morao je da pita jednog policajca da ga uputi ka Eli gardensu. Ispostavilo se da se ta ulica
nalazi iza rimokatolike katedrale. Z a i s t a , poimisli Fic, a k o n e k o v e z o v e p l e m i e
u p o s e t u , o n d a b i t reb a l o d a i m a p ros t o r i j e u n e k o m o t m e n o m d e l u
grada.
U posetu ga je pozvao jedan stari prijatelj njegovog oca po imenu Mensfild SmitKamings. Mornariki oficir u penziji, Smit-Kamings se sada bavio neim neodreenim u
Ministarstvu rata. Poslao je Ficu prilino kratku poruku.
Bio bih vam zahvalan ako bismo popriaCi o jednoj temi od nacionaCnog znaaja. Moete
Ci da me posetite sutra ujutru, recimo u jedanaest?"Poruka je bila otkucana i potpisana,
zelenim mastilom, samo jednim slovom,
Ficu je uistinu godilo to neko iz vlade eli da razgovara s njim. Uasavao se pri
pomisli da ga smatraju ukrasom, bogatim aristokratom ija je jedina uloga da ulepava
drutvene dogaaje. Nadao se da e ga pitati za savet, moda u vezi s njegovim starim
pukom, Velkom peadijom. Ili da moda postoji neki zadatak koji bi mogao da obavi u
sastavu Teritorijalnih jedinica Junog Velsa, iji je bio poasni pukovnik. U svakom
sluaju, zbog same injenice da su ga pozvali u Ministarstvo rata oseao se kao da nije
potpuno izlian.
Ako je ovo stvarno Ministarstvo rata. Ispostavilo se da se na toj adresi nalazi blok
savremenih stanova. Jedan vratar uputi Fica do lifta.
V
Cinilo se da je stan Smit-Kamingsa delom ivotni prostor, delom kancelarija, ali jedan
odsean i efikasan mladi ovek s vojnikim dranjem ree Ficu da e ga K. odmah primiti.
K. nije imao vojniko dranje. Demekast i proelav, imao je nos kao poznati lutak,
gospodin Pan, i nosio je monokl. Kancelarija mu je bila zatrpana najrazliitijim
predmetima: maketama aviona, teleskopom, kompasom, i jednom slikom na kojoj behu
prikazani seljaci pred streljakim vodom. Ficov otac je za Smit-Kamingsa uvek govorio da
je p o m o r s k i k a p e t a n k o j i p a t i o d m o r s k e b o l e s t i , a njegova mornarika
V
karijera nije bila sjajna. Sta on radi ovde?
- Kakvo je ovo tano odeljenje? - upita Fic dok je sedao.
- Ovo je Odeljenje spoljnih poslova Biroa tajne slube - ree K.
- Nisam znao da imamo Biro tajne slube.
- Kad bi ljudi znali za njega, ne bi bio tajni.
- Jasno. - Fic oseti nalet uzbuenja. Laskalo mu je to mu je poverena tajna
informacija.
- Valjda ete biti toliko ljubazni da to ne pominjete nikome.
Fic shvati da je dobio nareenje, mada ljubazno formulisano.
- Naravno - ree on. Bilo mu je drago to se osetio lanom nekog uskog kruga. Znai
li to da e K. zatraiti od njega da radi za Ministarstvo rata?
V
- Cestitam na uspehu vae kune zabave s kraljevskim parom. Verujem da ste okupili
impresivnu grupu dobro povezanih mladih ljudi za susret s Njegovim velianstvom.
Verujem da ste okupili drutvo mladih ljudi oko kralja.
- Hvala. Bio je to tih drutveni dogaaj, strogo uzev, o kojem se proulo.
- D li vodite svoju enu u Rusiju.
V
- Kneginja je Ruskinja. Zeli da poseti svog brata. To je putovanje koje ve dugo
odlaemo.
-1 Gas Djuar ide s vama.
K. je izgleda znao sve.
- On je na svetskoj turneji - ree Fic. - Planovi su nam se sluajno poklopili.
K se zavali u fotelji i ree razgovorljivo:
- Znate li zato je admiral Aleksejev postavljen na elo ruske armije
u ratu protiv Japana, iako nije znao nita o ratu na kopnu?
Budui da je boravio u Rusiji kao deak, Fic je pratio napredak rusko-japanskog rata
od 1904. do 1905, ali nije znao tu priu.
- Ispriajte mi.
- Pa, ini se da je veliki knez Aleksej uestvovao u tui u jednom bordelu u Marselju
i da ga je uhapsila francuska policija, Aleksejev mu je pritekao u pomo i rekao
~ 78 ~
~ 79 ~
Fic je bio uzbuen kao kolarac, ali naterao je sebe da govori ozbiljno.
- Saznau ta mogu.
- Hvala vam. - K. pogleda na sat.
Fic ustade i njih dvojica se rukovae.
- Kada tano idete? - upita K.
- Polazimo sutra - ree Fic.
- Do vienja.
II
Grigorije Pekov je posmatrao svog mlaeg brata, Lava, kako uzi-ma novac visokom
Amerikancu. Lavovo lepukasto lice krasila je deaka revnost, kao da je njegov glavni
cilj da pokae svoju vetinu. Grigorije oseti poznatu aoku strepnje. Jednog dana,
pribojavao se, Lavov arm nee biti dovoljan da mu pomogne da se izvue iz nevolje.
- Ovo je test pamenja - ree Lav na engleskom. Nauio je te rei napamet. - Uzmite
bilo koju kartu. - Morao je da povisi glas da bi nadjaao fabriku buku: zveket teke
mainerije, itanje pare, ljude koji su izvikivali uputstva i pitanja.
Posetilac sc zvao Gas Djuar. Nosio je sako, prsluk i pantalone izraene od fine
vunene tkanine. Grigorije se posebno zainteresovao za njega, jer je doao iz Bafala. Djuar
je bio drueljubiv mlad ovek. Slegnuvi ramenima, on uze jednu kartu iz Lavovog pila i
pogleda je.
Lav ree:
- Stavite je na klupu, licem nadole.
~ 80 ~
Djuar stavi kartu na grubu drvenu radnu klupu. Lav izvadi novanicu od jedne rublje
iz depa i stavi je na kartu.
- Sad vi stavite jedan dolar.
Ovo se moglo izvoditi samo s bogatim posetiocima. Grigorije je znao da je Lav ve
zamenio kartu. U aci, skrivena ispod novanice od jedne rublje, poivala je druga karta.
Vetina, koju je Lav uvebavao satima, leala je u tome da treba uzeti prvu kartu i sakriti je
na dlanu, odmah nakon to se spusti i novanica od rublje s novom kartom.
- Jeste li sigurni da moete priutiti sebi da izgubite jedan dolar, gospodine Djuar? ree Lav.
Djuar se nasmei, kao to prevareni uvek urade u tom trenutku.
- Mislim da mogu - ree.
- Seate li se vae karte? - Lav nije stvarno govorio engleski. Iste te reenice znao je
da izgovori i na nemakom, francuskom i na ilijanskom.
- Petica pik - ree Djuar.
- Nije.
- Prilino sam siguran da jeste.
- Okrenite.
Djuar okrenu kartu. Bila je to kraljica tref. Lav pokupi novanicu od jednog dolara i
svoju rublju. Grigorije prestade da die. Ovo je opasan trenutak. Hoe li se Amerikanac
buniti da je prevaren i optuiti Lava? Djuar se nasmei alostivo i ree:
- Pobedili ste me.
- Znam jo jednu igru - ree Lav.
Bilo je dovoljno: Lav se spremao da prekardai. Iako mu je bilo dvadeset godina,
Grigorije je jo uvek morao da ga titi.
- Ne igrajte protiv mog brata - ree Grigorije Djuaru na ruskom. - On uvek pobeuje.
Djuar se nasmei i odgovori nesigurno na istom jeziku.
- Dobar savet.
Djuar je bio prvi lan male grupe posetilaca koji su doili u obilazak fabrike maina
Putilov. Bila je to najvea fabrika u Sankt Peterburgu, i zapoljavala je trideset hiljada
mukaraca, ena i dece. Grigorijev zadatak bio je da im pokae njegovo malo ali vano
radno mesto. Fabrika je proizvodila lokomotive i druge velike proizvode od elika.
Grigorije je bio predradnik radionice za proizvodnju voznih tokova.
Grigorije je goreo od elje da pria s Djuarom o Bafalu. Ali pre nego to je uspeo da
postavi ijedno pitanje, pojavi se nadzornik livnice, Kanin.
Inenjer, visok i mrav, proreene kose. S njim je bio drugi posetilac. Grigorije je po
njegovoj odei znao da je sigurno re o britanskom lordu. Bio je obuen kao ruski plemi,
u jahaem kaputu s cilindrom. Moda je to odea koju nosi vladajua klasa u celom svetu.
Taj lord, kako je Grigoriju bilo reeno, zvao se erl Ficherbert. Bio je to najlepi
ovek kojeg je Grigorije ikad video, crne kose i prodornih
V
~ 81 ~
zelenih oiju. Zene iz radionice zurile su u njega kao u boga. Kanin se obrati Ficherbertu
na ruskom.
- Sada ovde proizvedemo dve nove lokomotive svake nedelje - ree ponosno.
- Zadivljujue - ree engleski lord.
V
Grigorije je znao zato se ti stranci toliko zanimaju za fabriku. Citao je novine i
odlazio na predavanja i okupljanja koja je organizovao Boljeviki komitet Sankt
Peterburga. Lokomotive koje se ovde proizvode od najvee su vanosti za rusku odbranu.
Posetioci se moda pretvaraju da su dokono ljubopitljivi, ali zapravo prikupljaju vojne
informacije. Kanin predstavi Grigorija.
- Pekov je najbolji ahista u fabrici.
Kanin jeste lan uprave, ali bio je dobar. Ficherbert je bio armantan. Obratio se
Varji, eni od pedesetak godina, sede kose pokrivene maramom.
- Vrlo je ljubazno od vas to ste nam pokazali gde radite - on e veselo na tenom
ruskom s jakim naglaskom.
Varja, pozamana figura, miiava i krupnih grudi, zakikota se kao kolarka.
Demonstracija je bila spremna. Grigorije je ubacio eline poluge u topionik i upalio pe, i
metal se sad istopio. Ali oekivali su jo jednog posetioca: erlovu enu, za koju se prialo
da je Ruskinja, otuda njegovo poznavanje jezika, neuobiajeno za jednog stranca.
Grigorije je hteo da propita Djuara o Bafalu, ali pre nego to se ukazala prilika za to,
erlova ena ue u radionicu. Njena duga haljina bila je poput metle koja je gurala prainu i
prljavtinu pred njom sa svakim preenim korakom. Preko haljine jc nosila kratak kaput, a
pratili su je jedan sluga, koji je nosio njen krzneni ogta, sluavka s torbom i jedan od
direktora fabrike, grof Maklakov, mlad ovek obuen poput Ficherberta. Maklakov je
oigledno bio veoma oaran svojom goom, smejao se i priao tiho, i nepotrebno je
hvatao za ruku. Ona je bila neobino lepa, s ljupkim loknama, koketno nakrivljene glave.
Grigorije ju je odmah prepoznao. Bila je to kneginja Bea.
~ 82 ~
~ 83 ~
Od njegovog treeg prsta ostao je bio samo ruan patrljak. On uhvati iznervirani
pogled grofa Maklakova, koji nije voleo da ga podseaju na ljudsku cenu njegove zarade.
Pogled koji mu je uputila kneginja Bea bio je meavina gaenja i oaranosti, i on se zapita
da li nju na neki nastran nain zanimaju beda i patnja. Bilo je neuobiajeno za jednu damu
da doe u obilazak fabrike. On dade znak Konstantinu, koji zaustavi brus.
- Zatim se dimenzije toka provere pomou kalipera. - Podie alat da ga pokae. Tokovi voza moraju biti odreenih dimenzija. Ako prenik varira vie od jednog i po
milimetra, koliko je otprilike debeo trag od penkala, toak mora da se pretopi i izlije
iznova.
Ficherbert ree na ruskom:
- Koliko tokova moete da proizvedete dnevno?
- est ili sedam u proseku, raunajui one neuspele.
Amerikanac, Djuar, upita:
- Koliko sati radite?
- Od est ujutru do sedam uvee, od ponedeljka do subote. U nedelju nam je
dozvoljeno da odemo u crkvu.
Jedan deak od oko osam godina dotra u livnicu, praen enom koja je vikala,
verovatno majkom. Grigorije krenu da ga uhvati, kako bi ga zadrao podalje od pei.
Deak ga izbegnu i polete na kneginju Beu, udarivi je kratko podianom glavom u rebra
uz jedno zvuno tup. Ona uzdahnu, ugruvana. Deak stade, oito oamuen. Besna,
kneginja zamahnu i udari mu tako jak amar da se ovaj zaljulja na nogama, i Grigorije
pomisli kako e pasti. Amerikancu izlete neto na engleskom, to je zvualo iznenaeno i
ozlojeeno. U sledeem trenutku majka podie maliana svojim jakim rukama i ode.
Kanin, nadzornik, izgledao je prestraeno, znajui da mogu njcga da okrive za nezgodu.
On ree kneginji:
- Vaa preuzvienosti, jeste li povreeni?
Kneginja Bea je bila vidno gnevna, ali udahnu duboko i ree:
- Nije mi nita.
Njen mu i grof joj pridoe, izgledajui zabrinuto. Samo Djuar ostade pozadi, lica
poput maske negodovanja i odbojnosti. Taj amar ga je okirao, nasluti Grigorije, i zapita
se da li su svi Amcrikanci tako meka srca. Jedan amar nije nita: Grigorija i njegovog
brata ibali su prutovima kao decu u toj istoj fabrici.
Posetioci pooe. Grigorije se uplaio da e propustiti priliku da ispita turistu iz
Bafala. Hrabro dodirnu Djuara po rukavu. Ruski plemi bi na to odreagovao gnevom i
odgurnuo ga ili udario zbog drskosti, ali Amerikanac se samo okrenu k njemu s ljubaznim
osmehom.
- Vi ste iz Bafala u Njujorku, gospodine? - ree Grigorije.
- Tako je.
V
- Moj brat i ja tedimo novac da odemo u Ameriku. Ziveemo u Bafalu.
~ 84 ~
Grigorijeva najranija seanja potiu iz dana kada je car doao u Buljovnir. Bilo mu je
tada est godina.
Seljani su danima o malo emu drugom priali. Svi su ustali u zoru, iako je bilo
oigledno da e car dorukovati pre polaska, tako da nikako nije mogao stii tu pre devet
sati. Grigorijev otac je izneo sto iz njihovog jednosobnog prebivalita i postavio ga kraj
puta. Na njega je stavio veknu hleba, buket cvea i jednu malu posudu sa solju,
objanjavajui svom starijem sinu da Rusi time tradicionalno doekuju goste. Veina
ostalih seljana je uinila isto. Grigorijeva baba je stavila novu utu maramu.
Bio je to suv dan rane jeseni, pre nego to je nastupila surova zima. Seljaci su sedeli
na zemlji ekajui. Seoske stareine su etkale tamo- amo u svojoj najboljoj odei,
izgledajui vano, ali ekajui ba kao i svi ostali. Grigoriju je ubrzo postalo dosadno i
zaigrao se u praini pokraj kue. Njegovom bratu, Lavu, bilo je samo godinu dana i majka
ga je jo dojila.
Podne je bilo prolo, ali niko nije hteo da ue u kuu i krene da sprema ruak u
strahu da bi mogao da propusti carev dolazak. Grigorije je pokuao da trpne malo od
hleba na stolu i dobio je po tintari, ali majka mu je donela iniju hladne ovsene kae.
Grigorije nije bio siguran ko je ili ta je car. U crkvi su esto govorili kako car voli
sve seljake i bdi nad njima dok spavaju, pa je oito bio u istom nivou sa svetim Petrom i
Isusom i arhanelom Gavrilom. Grigorije se pitao da li e on imati krila ili krunu od trnja,
ili samo izvezeni prsluk kao neki seoski stareina. U svakom sluaju, bilo je oigledno da
su ljudi bivali blagosloveni samim tim to bi ga ugledali, kao mase ljudi koji su pratili
Isusa.
Bilo je kasno popodne kada se u daljini pojavio oblak praine. Grigorije je mogao da
oseti vibriranje tla pod svojim krznenim izmama, i uskoro je zauo topot kopita. Seljaci
se spustie na kolena. Grigorije kleknu pored svoje babe. Stareine su polegale na put
~ 85 ~
licem nadole, ela u praini, kao to su bili uinili prilikom dolaska kneza Andreja i
kneginje Bee.
Pojavila se predhodnica, praena zatvorenom koijom koju su vukla etiri konja.
Konji behu ogromni, najvei koje je Grigorije ikad video; jurili su brzo, sapi su im se
presijavale od znoja, pena izhijala na usta oko demova. Stareine shvatie da se konji nee
zaustaviti, i uklonie se s puta da ih ne bi pregazili. Grigorije vrisnu od straha, ali njegov
vrisak bee neujan. Dok je koija prolazila pored njih, njegov otac povika:
V
- Ziveo car, otac svog naroda!
Dok je zavrio reenicu, koija je ve ostavljala selo iza sebe. Grigorije nije mogao
da vidi putnike od praine. Shvatio je da je propustio da vidi cara, te da stoga nee primiti
blagoslov, i briznuo je u
~ 86 ~
pla. Njegova majka uze hleb sa stola, odlomi okrajak i dade mu da jede i njemu bi
lake.
IV
Po zavretku smene u fabrici Putilov u sedam uvee, Lav je obino odlazio da igra
karte sa svojim drugovima ili da pije s razuzdanim devojkama. Grigorije je esto
poseivao nekakva okupljanja: predavanja
1 ateizmu, diskusije o socijalizmu, projekcije velikih stranih zemalja, poetske veeri.
Ali te veeri nije imao ta da radi. Otii e kui i spremie gula za veeru, ostavie
malo u erpi Lavu za kasnije, i lei e ranije u krevet.
Fabrika se nalazila na junom obodu Sankt Peterburga, s lunjacima
2 upama koji su zauzimali veliku parcelu na obali Baltikog mora. Mnogi radnici su
iveli u fabrici, neki u barakama, dok su drugi legali da spavaju kraj svojih maina.
Zbog toga je toliko mnogo dece tralo unaokolo.
Grigorije je spadao u one koji su imali dom izvan fabrike. U socijalistikom drutvu,
znao je to, kue za radnike bie planirane zajedno s fabrikama; nesreni ruski kapitalizam
je, meutim, ostavio hiljade ljudi bez krova nad glavom. Grigorije je bio dobro plaen, ali
iveo je u jednoj sobi na pola sata hoda od fabrike. U Bafalu, znao je to, radnici imaju
struju i vodu u svojim kuama. Rekli su mu da neki imaju i sopstveni telefon, ali to mu se
inilo smenim kao i rei da su ulice pozlaene.
Kada je ugledao kneginju Beu, to ga je vratilo u detinjstvo. Dok je zavijao ledenim
ulicama, odbijao je da dopusti sebi da iznova preivljava nepodnoljivu uspomenu koju je
ona prizvala.
Bez obzira na to, mislio je o drvenoj kolibi u kojoj je tada iveo, i video osvetano
oe s obeenim ikonama, a nasuprot njemu oe za spavanje gde je leao nou, obino s
kozom ili teletom kraj sebe. Ono ega se najupeatljivije seao bilo je neto to je tada
jedva primeivao: miris. Poticao je od poreta, ivotinja, crnog dima kerozinske lampe, i
domaeg duvana koji je njegov otac puio motajui ga u novinske listove. Prozori su bili
vrsto zaptiveni dronjcima naguranim oko okvira kako hladnoa ne bi ulazila unutra, tako
da je bilo zaguljivo. Mogao je da oseti taj miris i sada u svojoj mati, i on je u njemu
budio nostalgiju za danima pre komara, poslednjem periodu njegovog ivota kada se
oseao bezbednim.
Nedaleko od fabrike naiao je na prizor koji ga je naterao da stane. U krugu svetlosti
koji je bacala ulina svetiljka, dva pandura u crnim uniformama sa zelenim porubima
ispitivali su jednu mladu enu. Njen runo pleteni demper i marama s vorom na potiljku
govorili su da je seljanka, tek pristigla u grad. Na prvi pogled bi joj dao esnaestak godina,
dob u kojoj je on bio kada su Lav i on ostali siroad.
Demekasti pandur ree neto i potapa devojku po licu. Ona se trgnu, a drugi pandur
se nasmeja. Grigorije se setio kako su se s njim kao esnaestogodinjim siroetom svi od
~ 87 ~
~ 88 ~
Katerina se okrete i potra, ali ne stie da odmakne. Pinski prui ruku i dograbi
je za stopalo, i ona pade niice koliko je duga. Grigorije se okrenu i vide kako
pendrek opet leti k njemu. Izbegnu udarac i uskobelja se na noge. Ilja zamahnu i
ponovo promai. Grigorije nacilja udarac u ovekovu slepoonicu i udari svom
snagom. Ilja pade na zemlju.
Grigorije se okrenu i vide Pinskog kako stoji iznad Katerine, utirajui je
svojim tekim izmama.
Jedna kola se pojavie iz pravca fabrike. U prolazu, njihov voza naglo zakoi
i ona se zaustavie uz kripu ispod uline svetiljke.
Dva duga koraka dovedoe Grigorija tik iza Pinskog. On obujmi pandurskog
kapetana obema rukama, uhvati ga u ,,medvei zagrljaj" i podignu sa zemlje. Pinski
se uzaludno praakao nogama i mahao rukama. Vrata kola se otvorie i, na
Grigorijevo iznenadenje, iz njih izae Amerikanac iz Bafala.
V
- Sta se deava? - upita on. Na njegovom mladolikom licu, osvetljenom ulinim
svetlom, ogledao se bes dok se obraao Pinskom koji se migoljio. - Zato
udarate bespomonu enu?
O v o j e v e l i k a s re a , pomisli Grigorije. Samo stranac bi se pobunio da vidi
pandura kako tue seljanku. Duga, mrava figura Kanina, nadzornika, ispravi se iza
Djuara.
- Pusti pandura, Pekove - ree on Grigoriju.
Grigorije spusti Pinskog na zemlju i pusti ga. Ovaj se okrenu, Grigorije se
spremi da izbegne udarac, ali Pinski se suzdra.
- Upamtiu te, Pekove - on e otrovnim glasom. Grigorije zastenja: taj ovek
mu sad zna prezime.
Katerina se pridie na kolena, stenjui. Djuar joj galantno pomoe da se osovi
na noge, rekavi:
- Jeste li mnogo ozleeni, gospoice?
Kanin je izgledao posramljeno. Nijedan Rus se ne bi obratio jednoj seljanki
tako ljubazno. Ilja ustade, izgledajui oamueno. Imao je malu glavu i zlobno lice.
Iz kola dopre glas kneginje Bee, na engleskom, iznerviran i nestrpljiv.
Grigorije se obrati Djuaru:
- Uz vau dozvolu, ekselencijo, odveu ovu enu jednom oblinjem lekaru.
Djuar pogleda Katerinu.
- elite li to?
- Da, gospodine - ree ona, krvavih usana.
- Vrlo dobro - ree on.
Grigorije je uze za ruku i odvede je pre nego to je iko stigao da predloi neto
drugo. Na uglu se osvrnu unazad. Dva pandura su se raspravljala s Djuarom i
Kaninom ispod uline svetiljke. Jo uvek drei Katerinu za ruku, on je povue da
~ 89 ~
~ 90 ~
V
naoruanih konjanika. Cim je ula topot kopita, mama je uzela Lava u naruje. On je
bio teak sa svojih est godina, ali mama je imala iroka ramena i jake ruke. Zgrabila
je Grigorija za ruku i istrala iz kue. Konjanike su vodile seoske stareine koje
mora da su se sastale s njima na obodu sela. Poto su imali samo jedna vrata,
Grigorijeva porodica nije mogla da se sakrije, i im su se pojavili vojnici
omamuzae svoje konje.
Mama zamaknu iza ugla kue, rasteravi kokoke i uplaivi kozu tako da se
ova otkide s kanapa i stade da bei. Trala je preko jalovine iza kue ka umi. Moda
bi i pobegli da Grigorije nije iznenada shvatio da baka nije s njima. On stade i ote se
majci iz ruke.
- Zaboravili smo baku! - zapita on.
- Ona ne moe da tri! - uzviknu mama.
Grigorije je znao to. Baka je jedva mogla da hoda. Ali bez obzira na to, oseao
je da ne smeju da je ostave.
- Grika, hajde! - doviknu mama i potra napred, jo uvek nosei Lava, koji je
sada vritao od straha. Grigorije poe za njom, ali oklevanje je bilo fatalno.
~ 91 ~
~ 92 ~
~ 93 ~
~ 94 ~
samo san. On se okrenu, napola oekujui da njena stolica bude prazna. Ali ona je sedela na njoj,
gledajui ga tim svojim plavozelenim oima, i on shvati da ne eli da ona ikad ode.
Sinulo mu je da se moda zaljubio.
Nikad ranije nije to pomislio. Obino je bio prezauzet brigom o Lavu da bi jurio ene. Nije
bio nevin: spavao je s tri razliite ene. Nijedno od tih iskustava nije bilo praeno nekom posebnom
radou; moda zato to nije preterano mario ni za jednu od njih.
Ali sada, pomislio je tresui se, eli, vie od iega na ovom svetu, da legne s Katerinom na taj
uski krevet uza zid i ljubi njeno ozleeno lice i kae joj...
I kae joj da je voli.
Ne budi glup, ree sebi. Sreo si je pre pola sata. Ono to ona eli od tebe nije Ijubav, ve zajam, posao
i prenoite.
On zatvori prozor uz tresak. Kazala je:
- Znai, ti kuva za brata, ima nene ruke, ali moe da obori pandura na zemlju jednim
udarcem. - Nije znao ta da kae.
- Ispriao si mi kako ti je otac umro - nastavi ona. - Ali i majka ti je umrla kad si bio mlad, zar
ne?
- Otkud zna?
Katerina slegnu ramenima.
- Jer si ti morao da postane majka.
VII
Umrla je 9. januara 1905, po ruskom kalendaru. Bila je nedelja, u danima i godinama koje su
usledile taj dan je postao poznat kao Krvava nedelja.
Grigoriju je bilo esnaest a Lavu jedanaest. Poput svoje majke, oba deaka su radila u fabrici
Putilov. Grigorije je bio livaki uenik, Lav je radio kao ista. Tog januara sve troje su trajkovali
zajedno s vie od stotinu hiljada ostalih fabrikih radnika u Sant Peterburgu, zarad osmoasovnog
radnog vremena i prava za osnivanje radnikih sindikata.
Devetog ujutru obukli su svoja najbolja odela i izali na ulice, drei se za ruke i gazei kroz
sve sneg, do jedne crkve blizu fabrike Putilov. Posle mise pridruili su se hiljadama radnika koji su
marirali iz svih delova grada ka Zimskom dvorcu.
- Zato moramo da mariramo? - zakuka mladi Lav. On bi radije igrao fudbal u uliici.
- Zbog tvog oca - ree mama. - Zato to su kneevi i kneginje krvoedne zveri. Zato to
moramo da zbacimo cara i njemu sline. Zato to ja neu imati mira dok Rusija ne postane
republika.
Bio je to savren peterburki dan, hladan ali suv, i sunce je grejalo Grigorijevo lice, ba kao
to su mu drugarstvo i zajednitvo u pravednoj stvari grejali srce.
Njihov voa, otac Gapon, bio je nalik kakvom starozavetnom proroku, s dugom bradom,
biblijskim izraavanjem i svetlom slave u oima. Nije on bio revolucionar: u njegovim udruenjima
za samopomo, ije je postojanje vlast odobrila, svi sastanci su otpoinjali molitvom Oenaa i
zavravali se pevanjem nacionalne himne.
- Sada mi je jasno koju svrhu je car bio namenio Caponu - ree Grigorije Katerini devet godina
kasnije, u svojoj sobi s pogledom na prugu. - Sigurnosni ventil, osmiljen da pokupi pritisak
stvoren iz elje za reformama i ispusti ga na bezopasnim ajankama i seoskim pipirevkama.
Ali nije upalilo.
U dugoj beloj odori s raspeem, Gapon je poveo povorku putem Narva. Grigorije, Lav i mama
bili su odmah uz njega: on je ohrabrivao porodice da mariraju u prvim redovima, govorei da
vojnici nikad nee zapucati na malu decu. Iza njih, dvojica komija je nosilo veliki carev portret.
Gapon im je rekao da je car otac svog naroda. On e sasluati njihove albe, ponititi odluku svojih
ministara surova srca, i usvojiti razumne zahteve radnika.
- Gospod Isus je rekao: Pustite decu neka dolaze k meni", car kae isto - uskliknuo je Gapon,
i Grigorije mu je poverovao
Prili su Narvanskoj kapiji, ogromnoj trijumfalnoj kapiji, Grigorije se setio da je posmatrao
statuu kola sa est gigantskih konja; onda je eskadron konjice navalio na demonstrante, gotovo kao
da su bakarni konji s vrha spomenika oiveli uz grmljavinu. Neki demonstranti su se razbeali, dok
su drugi popadali pred naletom konjskih kopita koja udarahu poput maljeva. Grigorije se zaledio u
mestu, prestraen, kao i mama i Lav.
Vojnici nisu potezali oruje i inilo se da im je namera samo da zaplae narod; ali radnika je
bilo previe, i nekoliko minuta kasnije konjica okrenu konje i odjaha.
Mar je nastavljen u drugaijoj atmosferi. Grigorije je naslutio da se taj dan moda nee
zavriti miroljubivo. Razmiljao je o silama na suprotnoj strani: plemstvo, ministri, i vojska. Koliko
daleko e oni otii da bi spreili narod da razgovara sa svojim carem? Odgovor na njegovo pitanje
doao je gotovo istog trena. Gledajui iznad glava ljudi ispred sebe, video je kordon peadije i
shvatio, zadrhtavi, da se oni nalaze u poloaju za paljbu.
Mar je usporio kada su ljudi poeli da poimaju s ime se suoavaju. Otac Gapon, koji je bio
na duinu ruke od Grigorija, okrenu se i doviknu svojim sledbenicima:
- Car nikad nee dozvoliti vojsci da puca u njegov voljeni narod!
Zauo se gromoglasan zveket, nalik pljutanju grada po limenom
krovu: vojnici su ispalili jednu salvu. Otri miris baruta opee Grigoriju nozdrve, i srce mu se
stegnu od straha. Pop povika:
- Ne brinite, pucaju u vazduh!
Jo jedan bara odjeknu, ali meci ne zavrie nigde. Bez obzira na to, Grigorijeva utroba se
stee od uasa. Usledio je i trei bara, ali ovoga puta meci nisu poleteli bezopasno uvis. Grigorije
zau vriske i vide ljude kako padaju. Za trenutak je zurio unaokolo, zbunjen, a onda ga mama grubo
gurnu na zemlju, viui: L e z i d o l e ! On pade niice. U istom trenu mama baci i Lava na zemlju
i lee preko njega.
U m re e m o , pomisli Grigorije, i srce mu zalupa jae od grmljavine puaka.
Vika se nastavila bez prestanka, komarni zvuci koji nisu mogli biti iskljueni. Dok je beao u
panici, narod je gazio po Grigoriju tekim izmama, ali mama je zatitila njegovu i Lavovu glavu.
Leali su tu drhtei dok su se pucnjava i vriska nastavljali iznad njih. Onda su pucnji zamrli. Mama
se pokrenu i Grigorije podignu glavu da pogleda okolo.
Ljudi su jurili u svim pravcima, dovikujui se, ali vriska je nestajala.
- Ustajte, idemo - ree mama, i oni se uskobeljae na noge i stadoe urno da se udaljavaju od
puta, preskaui preko nepokretnih tela i zaobilazei u trku krvave ranjenike.
Dospeli bi do jedne poprene ulice i usporili. Lav proaputa Grigoriju:
- Upikio sam se! Nemoj da kae mami!
Mami je prokljuala krv.
Vt
- PRICACEMO s carem! - uzviknu ona i ljudi se zaustavie da osmotre njeno iroko seljako
lice i prodoran pogled. Bila je prsata i glas joj je gromko odzvanjao ulicom. - Ne mogu da nas
spree, moramo stii do Zimskog dvorica! - Neki poee da kliu, a drugi da klimaju glavama
u znak odobravanja. Lav poe da plae.
Sluajui tu priu, devet godina kasnije, Katerina upita:
- Zato je to uinila? Trebalo je da odvede svoju decu kui na sigurno!
- Govorila je da ne eli da njeni sinovi ive kao ona - odgovori Grigorije. - Mislim da je
smatrala da je bolje da svi umremo nego da se odreknemo nade u bolji ivot.
Katerina je izgledala zamiljeno.
- Pretpostavljam da je to hrabrost.
- To je vie od hrabrosti - ree Grigorije ponosno. - To je junatvo.
V
- Sta se dalje desilo?
Otili su u centar grada, zajedno s hiljadama drugih. Dok se sunce dizalo nad snegom posutim
gradom, Grigorije otkopa kaput i skinu maramu. Bila je to duga etnja za Lavove kratke noge, ali
deak je bio previe uplaen i u oku da bi se alio.
Napokon su doli do Nevskog prospekta, irokog bulevara koji je prolazio kroz srce grada.
Ve je bio zakren ljudima. Tramvaji i autobusi ili su gore-dole bulevarom, a taksiji s konjskom
zapregom jurili su opasno u svim pravcima, u tim danima, priseao se Grigorije, nije bilo taksija na
motorni pogon.
Naleteli su na Konstantina, metalostrugara iz fabrike Putilov. On je rekao mami, zloslutno, da
su u drugim delovima grada demonstrante ubijali. Ali ona je nastavila da koraa, i ostatak mase se
inio jednako odlunim. Prolazili su mirno pored radnji gde su se prodavali nemaki klaviri, pariski
eiri, i posebne srebrne vaze za rue iz staklenika. U draguljarnicama u ovom delu grada plemi je
mogao da potroi vie za kakav sitan poklon za svoju ljubavnicu nego to jedan radnik u fabrici
zaradi za ceo ivot, kako je Grigorije uo da se pria. Proli su pored bioskopa Solej, koji je
Grigorije udeo da poseti. Ulini prodavci su dobro poslovali, prodajui aj iz samovara i
raznobojne balone za decu.
Na kraju ulice naili su na tri velike znamenitosti Sankt Peterburga poredane u nizu na obali
zaleene Neve: konjaniku statuu Petra Velikog, poznatu pod imenom Bronzani konjanik, zgradu
Admiraliteta s karakteristinim vrhom, i Zimski dvorac. Kada je prvi put ugledao dvorac, s dvanaest
godina, odbio je da poveruje da u tako velikoj zgradi zaista ive ljudi. Delovala mu je nepojmljivo,
kao neto iz bajke, arobni ma ili plat koji daruje nevidljivost.
Trg ispred palate bio je beo od snega. Na njegovom suprotnom kraju, postrojena ispred
tamnocrvene zgrade ekali su konjica, peadija u dugim kaputima, i topovska artiljerija. Masa se
grupisala po obodu trga, drei se podalje u strahu od vojske, ali pridolice su nastavile da nadiru iz
okolnih ulica, nalik bujici iz pritoka koje se ulivaju u Nevu, i Grigorija su stalno potiskivali napred.
Nisu svi prisutni bili radnici, primetio je Grigorije iznenaeno: mnogi su nosili toplu garderobu
pripadnika srednje klase, koji su se vraali kuama iz crkve, drugi su izgledali kao studenti, a neki
su ak bili u kolskim uniformama.
Mama ih je mudro pomerila dalje od puaka, u vrt Aleksandrovski, park ispred dugake utobele zgrade Admiraliteta. Drugi ljudi su doli
V
na istu ideju, i masa na tom mestu poe da se komea. Covek koji je u normalnim okolnostima vozio
decu iz srednjeg stalea u jelenskoj zaprezi bio je otiao kui. Svi su priali o masakru: svuda po
gradu demonstranti su bivali pokoeni puanom vatrom i poseeni kozakim sabljama. Grigorije je
zapodenuo razgovor s jednim deakom svojih godina i rekao mu ta se desilo kod Narvanske kapije.
Kako su saznavali ta se desilo drugima, demonstranti su postajali sve benji.
Grigorije je zurio u dugako proelje Zimskog dvorca, sa stotinama prozora. Gde je car?
- On nije bio u Zimskom dvorcu tog jutra, kako smo kasnije saznali - ree Grigorije Katerini, i
u sopstvenom glasu opazi ogoreni gnev jednog razoaranog vernika. - Nije ak ni bio u
gradu. Otac naroda bio je otiao u Carsko selo, da provede vikend etajui u prirodi i igrajui
domine. Ali mi to tada nismo znali, i dozivali smo ga, molei ga da se pokae pred svojim
vernim podanicima.
Masa je postajala sve vea, pozivi caru postadoe otriji, neki demonstranti poee da se
rugaju vojnicima. Svi su postajali uzbueni i besni. Jedan odred straara odjednom je upao u park,
terujui sve napolje. Grigorije je posmatrao, u strahu i neverici, kako zamahuju bievima levo i
desno ne birajui metu, a neki i udarajui sabljama pljotimice. On pogleda u mamu da vidi ta mu
je initi. Ona ree:
-Ne moemo sad da odustanemo!
Grigorije nije znao ta je tano to to svi oni oekuju da e car da uini: samo je bio ubeen,
kao i svi ostali, da bi njihov vladar na neki nain olakao njihove muke samo kada bi za njih saznao.
Ostali demonstranti su bili odluni kao mama i, mada su se oni koje je straa napala sklonili malo
dalje, niko nije napustio tu oblast.
Vojnici zatim zauzee poloaj za paljbu. Blizu sredine, nekoliko ljudi pade na kolena, skide
kape, i prekrsti se.
Kleknite! - ree mama, i njih troje kleknue, kao i jo ljudi oko njih, sve dok vei deo mase
nije zauzeo molitveni poloaj.
Na trg se spustila tiina koja je uplaila Grigorija. Zurio je u puke uperene u njega, a strelci
su uzvraali pogled bez ijedne emocije, kao statue.
Grigorije zatim u zov vojnike trube. Bio je to signal. Vojnici opalie iz puaka. Svuda oko
Grigorija ljudi su vritali i padali. Jedan deak koji se bio popeo na jedan kip da bi imao bolji pogled
jauknu i stropota se na zemlju. I drugo dete pade iz kronje jednog drveta poput ustreljene ptice.
Grigorije vide mamu kako pada niice. Mislei da ona izbegava vatru, on uini isto. Onda,
gledajui u nju dok su oboje leali na zemlji on vide krv, jarkocrvenu na snegu oko njene glave.
- Ne! - povika on. - Ne!
Lav vrisnu.
Grigorije zgrabi mamu za ramena i pridignu je. Telo joj je bilo mlitavo. Zurio je u njeno lice.
Isprva je bio zbunjen prizorom koji mu se ukazao. U ta on to gleda? Na mestu gde je trebalo da joj
budu elo i oi, bila je samo masa neprepoznatljive kae. Lav je bio taj koji je shvatio.
- Mrtva je! - vrisnu on. - Mama je mrtva, moja mama je mrtva!
Pucnjava prestade. Svuda unaokolo, ljudi su se povlaili trei,
epajui ili puzei. Grigorije je pokuao da sabere misli. ta sad da radi? Mora odneti majku odatle,
odluio je. Podvukao je ruke pod nju i podigao je. Nije bila lagana, ali on je bio jak.
Okrenuo se, traei put ka kui. Vid mu je bio neobino zamuen i on shvati da plae.
- Hajde - ree on Lavu. - Prestani da vriti. Moramo da idemo.
Na ivici trga zaustavio ih je jedan starac, koe naborane oko vlanih oiju. Na sebi je imao
plavo odelo fabrikog radnika.
- Ti si mlad - ree on Grigoriju. Bilo je patnje i gneva u njegovom glasu. - Nemoj nikad da
zaboravi ovo - ree. - Nikad ne zaboravi ubistva koja je car ovde danas poinio.
Grigorije klimnu glavom.
- Neu zaboraviti, gospodine - ree on.
- Neka te bog dugo poivi - ree starac. - Dovoljno dugo da se osveti krvavome caru za zlo
koje je poinio na ovaj dan.
- Nosio sam je oko kilometar i po, onda sam se umorio, pa sam uao u tramvaj, jo uvek je
drei na rukama - ree Grigorije Katerini.
Ona je zurila u njega. Njeno prelepo, ozleeno lice bilo je bledo od uasnutosti.
- Nosio si svoju mrtvu majku do kue u tramvaju?
On slegnu ramenima.
- U tom trenutku mi nije padalo na pamet da je to to radim udno. Ili, bolje reeno, sve to se
dogaalo tog dana bilo je toliko udno da mi se nita to sam ja inio nije inilo udnim.
V
- Sta je s ljudima koji su se vozili tramvajem?
- Kondukter nije rekao nita. Pretpostavljam da je bio previe okiran da bi me izbacio, a
naravno da mi nije traio kartu koju ja ne bih ni mogao da platim, prirodno.
- Znai samo si seo?
- Sedeo sam tamo, s njenim telom na rukama, i Lavom pored sebe, plaui. Putnici su samo
zurili u nas. Nije me bilo briga ta misle. Usredsredio sam se na ono to sam morao da
uinim, a to je da je odnesem kui.
-1 tako si postao glava svoje porodice sa esnaest godina.
Grigorije klimnu glavom. Iako su mu uspomene bile bolne, oseao je snano zadovoljstvo to
je pridobio njenu punu panju. Posmatrala ga je ne trepui i sluala ga otvorenih usta, ljupkog lica
i opinjenog i uasnutog.
- Ono ega se najvie seam u vezi s tim jeste da nam niko nije pomogao - ree on, i ponovo ga
obuze onaj panini oseaj da je sam u neprijateljskom svetu. To seanje bi mu duu svaki put
ispunilo besom. S a d j e g o t o v o , ree sebi, i m a m d o m i p o s a o i b r a t u m i j e
i z r a s t a o u j a k o g i l e p o g m l a d i a . L o a v rem e n a s u i z a n a s .
Ali i pored toga, eleo je da dohvati nekoga za guu: vojnika, pandura, ministra vlade ili
samog cara, i davi ga dok se ivot u njemu ne ugasi. Zamurio je, zadrhtavi, dok ga taj oseaj nije
napustio.
V
- Cim je sahrana bila gotova, stanodavac nas je izbacio, rekavi da neemo moi da platimo, i
uzeo nam je nametaj, za najamninu koju mu dugujemo, rekao je, iako mama nikad nije
kasnila s plaanjem. Otiao sam u crkvu i rekao popu da nemamo gde da spavamo.
Katerina se grubo nasmeja.
- Mogu da pogodim ta se tamo desilo.
- Sta si uradio?
- Rekao sam Lavu da navue pantalone, i otili smo. Pop je i traio da mu vratim kopejke, ali
rekao sam mu da je to prilog za sirotinju. Njima sam platio jedan krevet u nekom svratitu te
noi.
- A onda?
- Na kraju sam naao dovoljno dobar posao, slagavi koliko mi je godina, i pronaao sam jednu
sobu i uio sam, iz dana u dan, kako da budem nezavisan.
V -1 sada si srean?
- Nikako. Zelja moje majke bila je da ivimo bolje, i ja u se postarati da tako i bude.
Odlazimo iz Rusije. Utedeo sam skoro dovoljno novca. Idem u Ameriku, i kad stignem
tamo, poslau Lavu novac za kartu. U Americi nemaju cara, niti kralja ili vladara bilo koje
vrste. Njihova vojska ne moe tek tako da puca u ljude. Tamo narod vlada zemljom!
Ona je bila sumnjiava.
- Veruje li stvarno u to?
- Istina je!
Zaulo se kucanje na prozoru. Katerina se prepala, bili su na prvom spratu, ali Grigorije je
znao da je to Lav. Kasno uvee, kada su vrata od kue zakljuana, Lav mora da pree preko pruge u
dvorite iza kue,
ervRTG pcGLAVLje
Mart 1914
- Dakle - ree Bili svom ocu - svi biblijski spisi prvobitno su bili napisani na
razliitim jezicima, a zatim su prevedeni na engleski.
- Tako je - ree Stari. -1 Rimokatolika crkva je pokuala da zabrani prevode:
nisu eleli da ljudi poput nas itaju Bibliju na svoju ruku i prepiru se sa
svetenicima.
Stari je postajao pomalo nehrianski nastrojen kada je govorio o
V
katolicima. Cinilo se da mrzi katolicizam vie nego ateizam. Ali voleo je da se
prepire.
- Dobro - ree Bili - gde su onda originali?
- Originali ega?
- Originalni biblijski spisi, napisani na hebrejskom i grkom. Gde se oni
uvaju?
Sedeli su na suprotnim stranama pravougaonog stola u kuhinji kue u
Velington rouu. Bila je sredina popodneva. Bili se bio vratio iz rudnika, oprao ruke i
umio se, ali jo je bio u radnom odelu. Stari je okaio sako i sedeo je u prsluku i
koulji, s kravatom, trebalo je da izade iz kue ponovo posle veere, na sindikalni
sastanak. Mama je podgrevala paprika na vatri. Dekica je sedeo s njima, sluajui
diskusiju sa osmejkom, kao da je sve to ve odavno uo.
- Pa, originalni, izvorni spisi ne postoje - ree Stari. - Pohabali su se, pre mnogo
vekova. Imamo prepise.
- Gde se, onda, uvaju prepisi?
- Na raznim mestima, u manastirima, muzejima...
- Trebalo bi ih uvati na jednom mestu.
- Ali postoji vie od jednog prepisa svakog spisa, a neki su bolji od drugih.
- Koliko jedan prepis moe da bude bolji od drugog? Valjda se ne razlikuju.
- Tokom godina, uvukle su se ljudske greke.
T je uplailo Bilija.
- Pa kako onda daznamo koji su spisi u pravu?
- To je zadatak grane koja se zove prouavanje teksta, koja usklauje razliite
verzije i dolazi do njegovog dogovorenog konanog oblika.
Bili je bio okiran.
- Hoe da kae da ne postoji jedan neoboriv tekst koji je stvarna Re boja?
Ljudi o tome raspravljaju i donose svoj sud?
- Da.
- Pa, kako onda znamo da su u pravu?
Stari se znalaki nasmei, siguran znak da je priteran uza zid.
- Verujemo da e im, ako se mole i budu pokorni, Bog pokazati kako treba da
rade.
- Ali ta ako nisu pokorni i ne mole se?
Mama spusti etiri inije na sto.
- Ne raspravljaj se s ocem, - zatim odsee etiri debele krike hleba.
I Dekica ree:
- Pusti ga, Karo, mila. Nek' deko pita ta ga zanima.
Stari ree:
- Verujemo da e se Bog u svojoj moi postarati da njegova Re dopre do nas
onako kako on eii.
- To je potpuno nelogino!
Mama se opet umea:
- Ne priaj tako s ocem! Jo si deak, i ne zna.
Bili ju je ignorisao.
- Zato Bog nije pokazao prepisivaima kako treba da rade i spreio ih da
naprave greke, ako je zaista eleo da do nas dopre njegova Re?
Stari ree:
- Neke stvari nam nije dato da razumemo.
Taj odgovor bee najmanje ubedljiv od svih, i Bili se ne osvrnu na njega.
- Ako su prepisivai mogli da pogree, onda su to oigledno mogli da uine i
prouavaoci teksta.
- Moramo imati vere, Bili.
- Vere u Re boju, da - ne vere u gomilu profesora grkog!
Mama sede za sto i smaknu posedelu kosu s oiju.
- Dakle, ti si u pravu, a svi ostali gree, kao i obino, pretpostavljam?
Ova esto koriena taktika uvek bi ga acnula, jer se inila ubedljivom. Nije
mogue da je on mudriji od svih ostalih.
- Nije re o meni - usprotivi se on. - Ve o logici!
- Oh, ti i tvoja dobra stara logika - ree njegova majka. - Jedi tu veeru.
Vrata se otvorie i gospoa Daja Konjeta ue unutra. Bilo je to normalno za
Velington rou: samo su neznanci kucali. Gospoa Daja Konjeta je nosila kecelju i
muke izme: ta god da je imala da kae bilo je toliko hitno da nije stavila ni eir
pre nego to je izala iz kue.
Bili je poeleo da ga upita kako jedan inteligentan ovek moe da izjavi tako
neto a da se ne postidi. Stari ree:
- Istraga je utvrdila da postoji ceo spisak nepravilnosti, dugaak koliko i vozna
kompozicija do Padingtona, elektrina oprema je bila bez zatite, nije bilo
aparata za disanje, nije bilo propisane opreme za gaenje poara...
- Ali te nepravilnosti nisu izazvale eksploziju, niti smrt rudara.
- Nije ni moglo biti dokazano da su te nepravilnosti izazvale eksploziju i smrt
rudara.
Morgan se nelagodno promekolji u fotelji.
- Nisi doao ovamo da raspravlja o istrazi.
- Doao sam da vas urazumim. U ovom istom trenutku, vest o tim pismima se
iri gradom. - Stari pokaza ka prozoru i Bili vide da zimsko sunce zalazi za
goru. - Ljudi vebaju s horovima, piju u pabovima, idu na molitvene sastanke,
igraju ah, i svi oni priaju o iseljenju udovica. I moete se kladiti u ta god
hoete da su besni.
- Moram ponovo da te pitam: je li ti pokuava da zastrai kompaniju?
Biliju je dolo da udavi tog oveka, ali Stari uzdahnu.
V
- Cujte, Moldvine, znamo se od kolskih dana. Budite razumni ovog puta. Znate
da ima ljudi u sindikatu koji e biti agresivniji od mene.
Stari je govorio o ocu Tomija Grifitsa. Len Grifits je verovao u revoluciju, i
uvek se nadao da e sledea nesuglasica biti varnica koja e izazvati opti poar.
Takoe je hteo posao Starog. Moglo se raunati s tim da e on predloiti neke
drastine mere. Morgan ree:
- Je l' ti to meni govori da poziva na trajk?
- Kaem vam da e ljudi biti gnevni. A ta e uiniti, to ve ne mogu da
predvidim. Ali ne elim nevolje, niti ih vi elite. Govorimo o osam kua od,
koliko, osam stotina? Doao sam ovamo da vas pitam je li vredno toga?
- Kompanija je donela odluku - ree Morgan, i Bili intuitivno oseti da se
Morgan ne slae s kompanijom.
- Traite od direktorskog odbora da preispitaju odluku. Kako to moe da kodi?
Bilija su poele da nerviraju blage rei Starog. Sigurno e podii glas, uprti
prstom i optuiti Morgana za okrutnost za koju je kompanija oigledno kriva? To bi
Len Grifits uradio. Morgan je ostao nepoljuijan.
- Ja sam ovde da sprovodim odluke odbora, ne da ih preispitujem.
- Odbor je, dakle, ve odobrio iseljenja - ree Stari.
Morgan je izgledao uzrujano.
- Nisam to rekao.
Ali jeste to nagovestio, pomisli Bili, zahvaljujui mudrom ispitivanju Starog.
Moda blagost i nije tako loa zamisao. Stari promeni taktiku.
- ta ako mogu da vam naem osam kua iji su stanovnici spremni da uzmu
nove rudare da ive s njima?
- Ti ljudi imaju porodice.
Stari ree polako i hotimino:
- Mogli bismo da naemo neki kompromis, ako ste voljni.
- Kompanija mora biti sposobna da sama reava svoje probleme.
- Bez obzira na posledice po druge?
- Ovo je na rudnik uglja. Kompanija je otkrila nalazite, pregovarala s erlom,
iskopala jamu, dovukla maineriju, i podigla kue za rudare. Mi smo platili za
sve to, i to je nae, i niko drugi nee da nam govori ta da radimo s tim.
Stari stavi kaket na glavu.
- Niste, meutim, stavili ugalj u zemlju, zar ne, Moldvine? - ree on. - Bog je to
uradio.
III
Bili se iznenadio to je Stari to tako brzo prihvatio. Znao je du ujegov otac eli
da izbegne trajk.
- Glasajmo! - viknu neko. Stari ree:
- Pre nego to stavim taj predlog na glasanje, moramo da odluimo kada emo
da trajkujemo.
A h a , pomisli Bili, o n g a n e p r i h v a t a . Stari nastavi:
- Mogli bismo da razmotrimo da ponemo u ponedeljak. U meuvremenu, dok
budemo radili, pretnja trajkom mogla bi da natera direktore da se dozovu
pameti, i mogli bismo da dobijemo ono to elimo a da ne izgubimo nita od
plate.
Stari se zalae za odlaganje kao najbolje alternativno reenje, shvatio je Bili.
Ali Len Grifits je doao do istog zakljuka.
- Mogu li da dobijem re, gospodine predsedavajui? - upita. Tomijev otac je
bio elav, s jednim preostalim uperkom crne kose, i crnim brkovima. Istupio
je napred i stao pored Starog, okrenut gomili, tako da je izgledalo kao da njih
dvojica imaju jednak autoritet. Ljudi se utiae. Len je, poput Starog i Daja
Plaljivka, bio jedan od malobrojnih ljudi koje su ostali uvek sluali u tiini i s
potovanjem. - Pitam vas, da li je mudro dati kompaniji ta etiri dana?
Pretpostavimo da ne promene miljenje, to se ini vrlo izvesnim, s obzirom
na to koliko su do sada tvrdoglavi bili. Onda emo doi do ponedeljka a da
nismo nita postigli, a udovicama e ostati toliko vremena manje. - On malo
podignu glas ne bi li ostavio jai utisak. - Kaem vam, drugovi, ne poputajte
ni za nokat!
Ljudi zaklicae, a Bili im se pridrui.
- Hvala ti, Lene - ree Stari. - Imamo, dakle, dva izneta predloga: trajk sutra ili
trajk u ponedeljak. Ko jo eli da govori?
Bili je posmatrao kako njegov otac vodi sastanak. Sledei mukarac kome je
data re bio je uzepe Doi" Ponti, vrhunski solista u Aberovenskom mukom
horu, stariji brat Bilijevog kolskog druga, Donija. Uprkos italijanskom imenu, bio
je roen u Aberovenu i govorio je isto kao i svaki drugi ovek u toj prostoriji. I on se
zalagao za trenutno stupanje u trajk. Stari zatim ree:
- Da bi diskusija bila potena, mogu li da ujem nekog govornika koji se zalae
da trajk bude u ponedeljak?
Bili se zapitao zato Stari ne iskoristi svoj lini autoritet da izjednai snage.
Ako bi se zaloio za ponedeljak, mogao bi da ih okrene. Ali opet, ako u tome ne
uspe, naao bi se u nezgodnoj poziciji da vodi trajk za koji se nije zalagao. Stari
nema potpunu slobodu da kae ta osea, shvatio je Bili.
Rasprava je obuhvatila mnoge teme; zalihe uglja su velike, tako da bi uprava
mogla dugo da izdri trajk; ali i potranja je velika, i oni e eleti da prodaju ugalj
dok mogu. Prolee se blii, pa e porodice rudara uskoro moi da sastave kraj s
krajem bez svog sledovanja besplatnog uglja. Zahtevi rudara temelje se na dugoj
praksi, ali zakon je na strani uprave.
Stari je pustio da diskusija tee dalje i neki od govora postadoe zamorni. Bili
se pitao koji motiv ima njegov otac, i pretpostavio je da se on nada da e se ljudi
primiriti. Ali na kraju je morao da stavi stvar na glasanje.
- Prvo neka podignu ruke oni koji se zalau da uopte ne bude trajka.
Nekoliko mukaraca podie ruke.
- Sad oni koji misle da trajk trebada pone u ponedeljak.
Dosta njih je glasalo za to, ali Bili nije bio siguran da ih je dovoljno da bi
preovladali. Odluka e zavisiti od toga koliko e odustati od glasanja.
- I na kraju, nek podignu ruku oni koji su za to da trajk pone sutra.
V
Culo se klicanje i uma ruku polete uvis. Nije bilo sumnje glasanja.
- Predlog da trajk pone sutra se usvaja - ree Stari.
Niko nije traio prebrojavanje glasova. Ljudi su poeli da se razilaze.
njegova strast prema njoj tolika da je morao tako da joj da oduka. Nije imala pojma
da li je to normalno, niti je imala koga da pita.
Ali njena glavna briga bila je da Fic nee uspeti da izae iz nje u najkritinijem
trenutku. Napetost je bila tolika da je gotovo osetila olakanje kad su on i kneginja
Bea morali da se vrate u London. Pre nego to je otiao ubedila ga je da nahrani decu
rudara u trajku.
- Ne roditelje, jer ne smeju da vide da se stavlja na neiju stranu - ree ona. Samo deake i devojice. trajk traje ve dve nedelje, i oni su izgladneli. Nee
te mnogo kotati. Bie ih oko petsto, pretpostavljam. Volee te zbog toga,
Tedi.
- Mogli bismo da podignemo ator na travnjaku - ree on, leei na krevetu u
Apartmanu gardenija otkopanih pantalona, s glavom u njenom krilu.
-1 moemo da spremimo hranu ovde u kuhinji - ree Etel oduevljeno. - Gula
s mesom i krompirima, a hleba koliko im dua ite.
-I puding s ribizlama, a?
D a l i m e v o l i , pitala se? U tom trenutku, oseala je da bi uradio ta god mu
zatrai: dao joj dragulje, odveo je u Pariz, kupio njenim roditeljima lepu malu kuu.
Nije elela nita od toga, ali ta jeste elela? Nije znala, niti htela da dopusti da joj
sreu pomrae neka pitanja o budunosti koja nemaju odgovora.
Nekoliko dana kasnije stajala je na Istonom travnjaku u subotu u podne,
posmatrajui decu Aberovena kako navaljuju na svoju prvu besplatnu veeru. Fic
nije znao da je ta hrana bolja od one koju su dobijali kada su im oevi radili. Puding
s ribizlama, pobogu! Roditeljima nije bilo dozvoljeno da uu unutra, ali veina majki
je stajala ispred kapija, gledajui svoje talino potomstvo. Osvrnuvi se na tu stranu,
videla je kako joj neko mae i krenula je niz prilaz. Grupu na kapiji uglavnom su
sainjavale ene: mukarci se nisu starali o deci, ak ni tokom trajka. Skupile su se
oko Etel, izgledajui razdraeno.
- ta se desilo? - ree ona.
Gospoa Daja Konjeta joj odgovori.
- Svi su iseljeni!
- Svi? - ree Etel, ne shvatajui. - Ko?
- Svi rudari koji iznajmljuju kue od Seltik mineralsa.
V
- Blagi boe! - Etel je bila uasnuta. - Nek nam je bog u pomoi. - Sok je
smenila zbunjenost. - Ali zato? Kako je to u interesu kompanije? Nee imati
vie ko da im kopa ugalj.
- Ti mukarci - ree gospoa Daja Konjeta. - Kad se jednom dohvate za guu,
stalo im je samo da isteraju svoje. Nee da popuste, bez obzira na cenu. Svi su
isti. Nije da ne bih svog Daja nazad, da to moe.
- To je grozno.
Adresirala je koverat:
Za Njegovo veCianstvo kraCja
Bakingemska paCata
London
Ubacila je pismo u koverat i udarila peat.
- To je to - ree ona. ene joj zapljeskae.
Poslala je pismo istog dana.
Nikakav odgovor nikada nije stigao.
Poslednja subota u martu bila je siv dan u Junom Velsu. Niski oblaci sakrili su
planinske vrhove, i neumorna kia rominjala je u Aberovenu. Etel i veina posluge u
Taj gvinu otila je iz kue; erl i kneginja su boravili u Londonu, i pola peice do
grada.
Iz Londona su bili poslati policajci da izvre prinudno iseljenje, i stajali su u
svakoj ulici, u tekim kabanicama s kojih se slivala voda. trajk udovica je postao
optenarodna vest, i izvetai iz Kardifa i
Londona bili su pristigli prvim jutarnjim vozom, puei cigarete i piui po
belenicama. Doneli su ak i jedan veliki fotoaparat s tronocem.
Etel je stajala sa svojom porodicom ispred njihove kue i posmatrala. Stari je
radio za sindikat, a ne za Seltik minerals, i on je posedovao kuu u kojoj su iveli, ali
veina njihovih komija morala je da se iseli. Tokom tog jutra izneli su svoje stvari
na ulice: krevete, stolove i stolice, erpe, lonce i nokire, jednu uramljenu sliku,
asovnik, narandastu kutiju s grnarijom i priborom za jelo, nekoliko komada
odee zamotanih u novine i uvezanih kanapom. Po jedna mala gomila gotovo
bezvrednih stvari stajala je poput rtvene ponude ispred svakih vrata.
Lice Starog bilo je poput maske potisnutog gneva. Bili je izgledao kao da e se
potui s nekim. Dekica je samo vrteo glavom i govorio:
- Nisam video nita slino za svih svojih sedamdeset leta.
Mama se samo mrtila. Etel nije mogla prestati da plae. Neki rudari su
pronali drugi posao, ali to nije bilo lako: jedan rudar se nije mogao tako lako
prilagoditi poslu pomonika u kakvoj piljarnici ili konduktera u autobusu, i
poslodavci
su to znali i odbijali ih kada bi im
V
videli crno od uglja ispod noktiju. Sestorica su postali mornari na trgovakim
brodovima, prijavivi se za loae i dobivi platu unapred, koju su dali suprugama
pre nego to su isplovili. Nekoliko njih je otilo za Kardif i Svonsi, nadajui se poslu
u elianama. Mnogi su planirali da se usele kod rodbine u okolnim gradovima.
Ostali su se prosto zbili po ostalim aberovenskim kuama u kojima su ivele
nerudarske porodice dok se trajk ne okona.
- Kralj nije odgovorio na pismo udovica - ree Etel Starom.
perc POGLAVLJE
April 1914
Nemaka ambasada bila je grandiozna palata u Karlton haus terasu, jednoj od
najiepih ulica u Londonu. Preko vrta sa zelenilom giedala je na trem sa stubovima
Ateneuma, kluba za gospodu intelektualce. Sa zadnje strane, njene tale su izlazile
na Mel, iroku aveniju koja se protezala od Trafalgar skvera do Bakingemske palate.
Valter fon Ulrih nije iveo tamo, jo ne. Samo ambasador lino, princ
Linovski, imao je tu privilegiju. Valter, obian vojni atae, iveo je u jednom
samakom stanu na deset minuta hoda od Pikadilija. Meutim, nadao se da e
jednog dana moda naslediti ambasadorov veliki privatni apartman u ambasadi.
Valter nije bio princ, ali otac mu je bio blizak prijatelj kajzera Vilhelma II. Valter je
govorio engleski kao svreni student koleda u Itonu, to je i bio. Proveo je dve
godine u vojsci i tri godine na Ratnoj akademiji 1 pre nego to je pristupio
Ministarstvu spoljnih poslova.
Bio je dvadesetosmogodinja zvezda u usponu.
Nisu ga privlaili samo presti i slava ambasadorskog poloaja. vrsto je
verovao da ne postoji asniji poziv od sluenja svojoj zemlji. Njegov otac je isto to
mislio. Ni oko ega drugog se njih dvojica nisu slagali.
Stajali su u holu ambasade i gledali jedan u drugog. Bili su iste visine, ali je
Oto bio gojazniji, i elav, i nosio je staromodne duge brkove, dok je Valter nosio
moderne, uske i potkresane brie. Tog dana su bili istovetno obueni u somotska
odela s pantalonama do ispod kolena, svilenim arapama, i cipelama sa nalom.
Obojica su nosili opasane maeve i dvoroge eire.
Neverovatno, ali bila je to normalna toaleta za pojavljivanje na britanskom
kraljevskom dvoru.
- Izgledamo kao glumci - ree Valter. - Smena odea.
- Nipoto - ree njegov otac. - To je sjajan stari obiaj.
Oto fon Ulrih je vei deo svog ivota proveo u nemakoj vojsci. Kao mlad
oficir u francusko-pruskom ratu, poveo je svoju etu preko jednog pontonskog mosta
u bici kod Sedana. Kasnije, Oto je bio jedan od prijatelja kojima se mladi kajzer
Vilhelm okrenuo nakon raskida s
U njegovom stanu, njih dvojica skinue svoje zastarele kostime i obukoe odela
od tvida, koulje s mekim okovratnikom i stavie smee trilbi eire. Po povratku na
Pikadili ukrcali su se u autobus na motorni pogon koji je iao ka istoku. Ota je
impresioniralo to je Valter bio pozvan u Taj gvin u januaru da upozna kralja.
- Erl Ficherbert je dobra veza - rekao je. Ako konzervativna partija doe na
vlast, on bi mogao da dobije neko ministarsko mesto, moda ak i mesto
ministra spoljnih poslova. - Mora nastaviti da odrava prijateljstvo s njim.
Valter je bio nadahnut.
- Trebalo bi da posetim njegovu dobrotvornu kliniku i dam malu donaciju.
- Odlina ideja.
- Moda bi eleo da poe sa mnom?
Njegov otac je zagrizao mamac.
- Jo bolje.
Valter je imao skriveni motiv, ali njegov otac nije posumnjao na to.
Autobus ih je odveo pokraj pozorita na Strandu, novinskih redakcija u Flit
stritu, i banaka u finansijskom distriktu. Ulice zatim postadoe ue i prljavije.
Cilindre i polucilindre zamenie kaketi. Ovde su dominirale konjske zaprege i kola,
dok je automobila bilo vrlo malo. Ovo je bio Ist End. Njih dvojica sioe kod
Aldgejta. Oto se prezrivo osvrnu okolo.
- Nisam znao da me vodi u sirotinjski deo grada - re- e on.
- Idemo u kliniku za siromane - uzvrati Valter. - Gde oekuje da se ona nalazi?
- Da li erl Ficherbert dolazi ovamo lino?
- Pretpostavljam da je samo finansira. - Valter je savreno dobro znao da Fic
nikad u ivotu nije bio tu. - Ali naravno da e uti za nau posetu.
Krenuli su da se provlae levo-desno sporednim uliicama, do jedne
nekonformistike kapele. Runo ispisan natpis na drvenoj tabli je glasio: Kalvarija gospel
hol. Prikaen o tablu visio je jedan list hartije s reima: K L I N I K A Z A B E B E
B E S P L ATN O D A N A SI S VAK E SR E DE
Valter otvori vrata i oni udoe.
Oto ispusti neki gadljiv zvuk pa izvadi maramicu i pokri nos. Valter je bio tu i
ranije, tako da je oekivao smrad, ali on je i pored toga bio iznenaujue neprijatan.
Hol
V je bio pun ena u ritama i polunage dece,
svi prljavi i zaputeni. Zene su sedele na klupama, a deca su se igrala na podu. Na
suprotnom kraju prostorije nalazila su se dvoja vrata, oba s privremenim natpisima:
L e k a r i P o k rov i t e l j k a .
Blizu vrata je sedela Ficova tetka Herm, zapisujui imena u jedan tefter. Valter
predstavi svog oca.
- Ledi Hermija Ficherbert, moj otac, her Oto fon Ulrih.
Dete odgovori:
- Moja mama ne govori engleski - ree ona. - Posekla sam se na poslu.
- A ta ti je s tatom?
- Tata mi je mrtav.
Mod ree tiho:
- Ovo je klinika za porodice bez oeva, ali u praksi ne odbijamo nikoga.
Grinvard upita Rouzi:
- Koliko ima godina?
- Jedanaest.
Valter promrmlja:
- Mislio sam da deci ispod trinaest nije dozvoljeno da rade.
- Postoje rupe u zakonu - odgovori Mod.
Grinvard ree:
- ta radi?
V
- Cistim u fabrici odee Manija Litova. U ubretu je bio no.
- Kad god se posee, mora da opere ranu i stavi ist zavoj. Onda mora da
menja zavoj svakog dana da se ne bi previe zaprljao.
Grinvard je bio otresit, ali ne i neljubazan. Majka uputi neko pitanje erki jako
naglaenim ruskim. Valter je nije razumeo, ali je shvatio sr detinjeg odgovora, koji
se sastojao od prevoda lekarovih rei. Lekar se okrenu ka sestri.
- Oistite ranu i previjte je, molim vas. - Rouzi je rekao: - Dau ti jednu mast.
Ako ti ruka jo vie otekne, mora doi kod mene opet sledee sedmice.
Razume li?
- Da, gospodine.
- Ako dozvoli da se infekcija pogora, moe ostati bez ake.
Rouzi krenue suze. Grinvard ree:
- ao mi je to te plaim, ali elim da shvati koliko je vano da odrava aku
istom.
Sestra pripremi posudu s neim to je po svoj prilici bio antiseptik. Valter ree:
- Dozvolite da izrazim divljenje i potovanje prema poslu koji obavljate ovde,
doktore.
- Hvala vam. Rado odvajam vreme za ovo, ali moramo da kupimo medicinske
potreptine. Veoma emo ceniti svaku pomo s vae strane.
Mod ree:
- Moramo ostaviti doktora da nastavi s radom, najmanje dvadeset pacijenata
eka na red.
Posetioci izaoe iz ordinacije. Valter je sijao od ponosa. Mod je bila i vie
nego saoseajna. Kada uju da deca rade u fabrikama, mnoge
aristokratkinje otru suzu s lica izvezenom maramicom; ali Mod je imala odlunosti i
hrabrosti da prui konkretnu pomo.
I , pomisli on, o n a m e v o l i ! Mod ree:
- Mogu li da vas ponudim osveenjem, gospodine Fon Ulrih? Moja kancelarija
je skuena, ali imam bocu bratovljevog najboljeg erija.
- Vrlo ljubazno s vae strane, ali moramo da idemo.
To j e b i l o p o m a l o b r z o , pomisli Valter. Modin arm je prestao da deluje
na Ota. Obuzeo ga je neprijatan oseaj da je neto krenulo naopako. Oto uze
novanik iz depa i izvadi jednu banknotu.
- Molim vas prihvatite skromni prilog za va odlian rad ovde, ledi Mod.
- Kako velikoduno! - ree ona.
Valter joj dade priblinu sumu.
- Moda e i meni biti dozvoljeno da priloim neto?
- Cenim svaku vau ponudu koju mi uputite - ree ona. Valter se ponadao da je
jedino on primetio lukavi pogled koji mu je uputila izgovarajui to.
Oto ree:
- Molim vas da obavezno prenesete moje pozdrave erlu Ficherbertu.
I oni odoe. Valter je bio zabrinut zbog oeve reakcije.
- Nije li ledi Mod divna? - ree nonalantno dok su se vraali ka Aldgejtu. - Fic
finansira sve, naravno, ali Mod obavlja sav posao.
- Sramotno - ree Oto. - Apsolutno sramotno.
Valter je osetio da mu je otac neraspoloen, ali ovo ga je zapanjilo.
- ta hoe da kae, za ime sveta? Ti voli kad dame plemenita roda pomau
sirotinji na neki nain!
- Poseivanje bolesnih seljaka s nekoliko ivenih namirnica u korpi jedna je
stvar - ree Oto. - Ali zgraava me to to vidim da sestra jednog erla boravi na
onakvom mestu s jevrejskim lekarom!
- O, boe - zakuka Valter.
Naravno, doktor Grinvard je bio Jevrejin. Roditelji su mu verovatno bili Nemci
s prezimenom Grunvald. Valter nije ranije sreo tog lekara, i verovatno ne bi ni
primetio niti mario za njegovu rasu. Oto je, meutim, poput veine mukaraca
njegove generacije, smatrao takve stvari vanim. Valter ree:
- Oe, taj ovek radi za dabe, ledi Mod ne moe priutiti sebi da odbije pomo
savreno dobrog lekara samo zato to je Jevrejin.
Oto ga nije sluao.
- Porodice bez oeva, gde li je samo ula tu frazu? - ree on s gaenjem. - Okot
prostitutki, to je ono to misli.
Valter je bio ucveljen. Njegov plan je potpuno propao.
- Zar ne vidi kako je hrabra? - upita on tuno.
glas.
- Ipiranga treba da pristane u deset ovog jutra.
Gasa obuze loa slutnja. Meksiki predsednik e se sada sigurno predati? U
suprotnom e doi do krvoprolia. Brajan proita telegram amerikog konzula iz
Verakruza.
Paro6rod Ipiranga, u vlasnitvu prevoznika Ham6wrg-flmerika, stii e sutra
iz Nemake s dve stotine mitraljeza ipetnaest miliona metaka; pristae na dofj6roj
etiri i poeti sa istovarom u deset i trideset.
- Shvatate li ta to znai, gospodine Brajane? - ree Vilson, i Gas pomisli kako
mu glas zvui svaalaki. - Danijelse, jeste li tu, Danijelse?
V
Sta vi mislite? - Danijels odgovori:
- Ne treba dozvoliti da oruje dospe do Uerte. - Gas je bio iznenaen otresitim
tonom tog inae miroljubivog mornarikog sekretara. - Mogu da poaljem
telegram admiralu Fleeru da presretne tovar i zauzme zgradu carine.
Nastupila je duga pauza. Gas je toliko stezao siuaiicu da ga jc ruka zabolela.
Predsednik napokon progovori. - Danijelse, poalji sledee nareenje admiralu
Fleeru: O d m a h z a u z m i t e Ver a k r u z ."
- Razumem, gospodine predsednie - ree sekretar mor- narice.
I tako je Amerika stupila u rat.
Malo posle osam i trideset, sekretar Danijels je doneo vest da je ameriki ratni
brod prepreio put Ipirangi. Nemaki brod, nenaoruani teretnjak, prebacio je motore
u rikverc i otiao. Ameriki marinci e se iskrcati na obalu u Verakruz kasnije tog
jutra, rekao je Danijels.
Gas je bio pometen krizom koja se brzo razvijala, ali i uzbuen to se nalazi u
srcu deavanja.
V Vudro Vilson se nije plaio rata. Omiljena drama mu je bila
Sekspirov Henri V, i voleo je da citira stih: Ako je greh eleti slavu, ja sam
najgreniji ivi stvor.
Vesti su pristizale telegrafom i telefonom, i Gasov je zadatak bio da prenosi
poruke predsedniku. Marinci su preuzeli kontrolu nad zgradom carine u Verakruzu u
podne. Nedugo zatim, reeno mu je da je neko doao da ga vidi, izvesna gospoa
Vigmor. Gas se namrti zabrinuto. Ovo je indiskretno. Neto sigurno nije u redu.
On pouri do ulaza. Karolajn je izgledala pometeno. Iako je na sebi imala
elegantan kaput od tvida i obian eir, kosa joj je bila neuredna, a oi crvene od
plakanja.
Gas se okirao i potresao to je vidi u takvom stanju.
V
- Draga moja! - ree tiho. - Sta se za ime sveta desilo?
- Ovo je kraj - ree ona. - Ne smem te vie nikad videti. Tako mi je ao. - Ona
poe da plae.
Gas poele da je zagrli, ali nije mogao to tu da uini. Nije imao sopstvene
prostorije. On se osvrnu okolo. Straar na vratima je zurio u njega. Mesta za
privatnost nigde nije bilo. To ga je izluivalo.
- Idemo napolje - ree on, uzimajui je podruku. - Da proetamo.
Ona zavrte glavom.
- Ne. Biu dobro. Ostani ovde.
- Zato si se potresla?
Ona nije htela da ga pogleda u oi, a on je gledao u pod.
- Moram biti verna svom muu. Imam obaveze.
- Dozvoli da ti ja budem mu.
Ona podie glavu i njen izraz udnje mu je siomio srce.
- Oh, kako bih elela da mogu.
- Ali moe!
- Ve imam mua.
- On ti nije veran, zato da ti bude verna njemu?
Po drugi put u istom danu, Gas se osetio kao pregaen. Predsednik i njegovi
savetnici su imali samo dobre namere. Kako je mogue da je situacija krenula tako
po zlu? Da li je zaista toliko teko initi dobro na meunarodnoj sceni?
Iz Stejt departmenta je stigla poruka. Nemaki ambasador, grof Johan fon
Berntorf, pozvao je, po uputstvima kajzera, dravnog sekretara SAD-a i eleo da
sazna odgovara li mu sastanak sutradan ujutru u devet. Neformalno, njegovo osoblje
je dalo naznake da e ambasador uloiti zvanian protest zbog zaustavljanja
Ipirange.
- Protest? - ree Vilson. - O emu to oni priaju?
Gsu jc odmah postalo jasno da Nemci imaju meunarodni zakon na svojoj
strani.
- Gospodine, nije bilo nikakve zvanine objave rata, niti blokade, tako da su,
tehniki gledano, Nemci u pravu.
- Molim? - Vilson se okrenu ka Lansingu. - Je li to tano?
- Proveriemo, naravno - ree savetnik Stejt departmenta. - Ali prilino sam
siguran da je Gas u pravu. Ono to smo uinili bilo je protivno meunarodnom
pravu.
- ta to onda znai?
- Znai da emo morati da se izvinimo.
- Nikad! - ree Vilson gnevno.
Ali jesu.
IV
Mod Ficherbert se iznenadila to se zaljubila u Valtera fon Ulriha. U stvari,
iznenadila se to se uopte zaljubila u bilo koga. Retko je sretala mukarce koji su joj
se sviali. Privukla je mnoge, naroito tokom svoje prve godine kada je poela da
izlazi u javnost, ali mnoge je brzo odbio njen feminizam. Drugi su planirali da
zatrae njenu ruku, poput neuglednog markiza od Loutera, koji je bio rekao Ficu da
e ona uvideti da grei kad bude upoznala pravog mukarca. Jadni Louti, uvideo je
koliko sam grei.
Valter je mislio da je divna takva kakva jeste. Divio se svemu to ona radi. Ako
je zastupala neka ekstremna stanovita, on bi bio zadivljen njenim argumentima;
kada je okirala drutvo pomaui nevenanim majkama i njihovoj deci, divio se
njenoj hrabrosti, i svialo mu se kako izgleda u garderobi koja se smatrala odvie
smelom.
Mod su bili dojadili bogati Englezi iz vie klase koji su smatrali da je trenutno
drutveno ureenje prilino zadovoljavajue. Valter je bio drugaiji. Budui da je
potekao iz konzervativne nemake porodice, bio je iznenaujue radikalan. Iz svog
sedita u zadnjem redu loe svoga brata u operi, mogla je da vidi Valtera u parteru s
malom grupom ljudi iz Nemake ambasade. Nije izgledao kao buntovnik, sa svojom
paljivo poeljanom kosom, potkresanim brkovima i u savreno skrojenoj veernjoj
garderobi. ak i u sedeem stavu, drao se uspravno, ispravljenih ramena. Posmatrao
je scenu s punom panjom dok se Don ovani, optuen za pokuaj silovanja jedne
obine seljanke, drsko pretvarao da je uhvatio svog slugu, Leporela, u tom inu.
U stvari, razmiljala je ona, buntovnik nije re koja adekvatno opisuje Valtera.
Iako neobino slobodnih shvatanja, Valter je ponekad bio konvencionalan. Ponosio
se velikom muzikom tradicijom germanskih naroda, i ljutio se na blaziranu
londonsku publiku zbog kanjenja, askanja s prijateljima za vreme predstave i
prevremenog izlaenja. Sada bi ga iznervirali Fic, koji komentarie stas
sopranistkinje sa svojim drugarom Bingom Vesthemptonom, i Bea, koja pria s
vojvotkinjom od Saseksa o radnji madam Lusil na Hanover skveru, gde su kupile
svoje
V
haljine. ak je znala i ta bi Valter rekao: Oni sluaju muziku samo kad im
ponestane traeva!
Mod je delila njegovo miljenje, ali njih dvoje su bili u manjini. Za vei deo
londonskog
visokog drutva, opera je bila samo jo jedna prilika
V
da se pokau garderoba i nakit. ak su i oni, meutim, utihnuli pred kraj prvog ina,
kada je Don ovani zapretio da e ubiti Leporela, a orkestar doarao grmljavinu
bubnjevima i kontrabasima. A onda je, s karakteristinom bezbrinou, Don ovani
pustio Leporela i veselo se udaljio, ikajui sve da ga zaustave, i zavesa je pala.
Valter odmah ustade, gledajui prema loi, i mahnu. Fic mu odmahnu.
- To je Fon Ulrih - ree on Bingu. - Svi ti Nemci su zadovoljni sobom
jer su posramili Amerikance u Meksiku.
Bing je bio vragolasti zavodnik kovrdave kose, i daleki kraljev roak. Malo je
toga znao o svetskoj politikoj sceni, budui da su ga uglavnom zanimali kockanje i
pijanenje po evropskim prestonicama. On se namrti i ree zbunjeno:
- Zato Nemci mare za Meksiko?
- Dobro pitanje - ree Fic. - Ako misle da mogu da osvoje kolonije u Junoj
Americi, onda se zavaravaju, Sjedinjene Drave to nikad nee dozvoliti.
Mod je izala iz loe i spustila se velikim stepenitem, klimajui glavom i
smeei se poznanicima. Znala je skoro polovinu prisutnih: londonsko drutvo bilo je
iznenaujue malo. Na odmoritu zastrtom crvenim tepihom susrela je grupu ljudi
okupljenu oko jedne manje, kicoke figure Dejvida Lojda Dorda, kancelara
dravne blagajne.
- Dobro vee, ledi Mod - ree on sa sjajem u svetloplavim oima kojim bi sinuo
svaki put kad se obrati lepoj eni. - ujem da je vaa kuna zabava s
- A ti ne?
On se namrti.
- Brinem se da e ameriki predsednik eleti da nam vrati za to jednog dana.
U tom trenutku Fic proe pored i ree:
- Zdravo, Fon Ulrih, hajde pridrui nam se u naoj loi, imamo jedno slobodno
mesto.
- Sa zadovoljstvom! - ree Valter.
Mod je bila ushiena. Fic je samo bio gostoljubiv: nije znao da je njegova sestra
zaljubljena u Valtera. Morae to uskoro da mu kae. Nije bila sigurna kako e on
primiti tu vest. Odnosi izmeu njihovih zemalja bili su zategnuti, i mada je Fic
Valtera smatrao prijateljem, to nije moralo da znai da bi ga oberuke prihvatio kao
zeta.
Ona i Valter pooe uza stepenice, pa kroz hodnik. Zadnji red u Ficovoj loi
sastojao se iz samo dva sedita s loim pogledom. Bez pogovora, Mod i Valter
zauzee ba ta mesta.
Nekoliko minuta kasnije svetla se pogasie. U polumraku, Mod je gotovo mogla
da zamisli sebe samu s Valterom. Drugi in je otpoeo duetom Dona i Leporela. Mod
je volela to je Mocart pisao komade u kojima gospodari i sluge pevaju zajedno,
pokazujui sloene i intimne odnose izmedu viih i niih klasa. Mnoge drame su se
bavile samo viim klasama, i prikazivale sluge kao delove nametaja, to su mnogi
ljudi i eleli da oni budu.
Bea i vojvotkinja su se vratile u lou tokom tria , ,A h , t a c i , i n g i u s t o c o re .
inilo se da su svi ostali bez tema za razgovor, jer su vie sluali a manje priali.
Niko se nije obratio Mod ili Valtera, niti se ak okrenuo da ih pogleda, i Mod se
uzbueno zapitala da li bi mogla da iskoristi tu situaciju. Osetivi se smelom, ona
kriom uze Valtera za ruku. On se nasmei, i stade da joj mazi prste jagodicom palca.
Poelela je da moe da ga poljubi, ali to bi bilo previe nesmotreno.
Kada je Zerlina zapevala svoju sentimentalnu ariju Ved r a i , c a r i n o , neka
neutaiva elja obuze Mod i, kada je Zerlina pritisla Masetovu ruku na svoje srce,
ona spusti Valterovu aku na svoju dojku. On uzdahnu i protiv svoje volje, ali to niko
ne primeti jer je Maseto isputao sline zvuke, budui da ga je Don upravo bio
pretukao na sceni.
Ona okrenu njegovu aku tako da je mogao da oseti njenu bradavicu pod
dlanom. Voleo je njene grudi, i dodirivao ih kadgod je mogao, to je bilo retko. Ona
je elela da joj to ee radi: uivala je u tome. To je bilo jo jedno otkrie s njene
strane. I drugi ljudi su ih mazili, jedan lekar, jedan anglikanski svetenik, jedna starija
devojica na asu plesa, jedan mukarac u gomili, i ona je bila uznemirena ali u isto
vreme polaskana pomilju da moe da raspali udnju u drugima, ali nikad do sada
nije uivaia u tome. Bacila je pogled put Valtera i videla da on zuri u scenu, ali da mu
se elo blago sija od znoja. Pitala se da li postupa pogreno to ga uzbuuje na taj
nain kada ne moe da ga zadovolji; ali on nije pokuao da povue ruku, pa je
zakljuila
da mu se svia to to radi. Kao i njoj. Ali kao i uvek, elela je vie.
V
Sta ju je to promenilo? Nikad nije bila takva. On je u pitanju, naravno, i
povezanost koju osea s njim, intimnost tako jaka da je oseala da moe da kae sve,
da
V uini ta god eli, da nita ne potiskuje.
Sta njega ini toliko razliitim od svih ostalih mukaraca kojima se dopadala?
Mukarci poput Lotija, pa ak i Binga, oekivali su od ene da se ponaa kao lepo
vaspitano dete: da slua s potovanjem njegove dosadne govorancije, da se smeje
njegovim dosetkama, da ga slua kad pone da nareuje, i da ga poljubi kad god on to
zatrai. Valter ju je tretirao kao odraslu osobu. Nije fletovao s njom, niti joj
povlaivao, niti se hvalisao, i sluao je barem onoliko koliko je i priao.
Muzika je postala zloslutnija kada je statua oivela, i Komendatore
uetao u Donovu trpezariju uz disonancu koju je Mod prepoznala kao umanjeni
septakord. Bio je to dramski vrhunac opere, i Mod je bila gotovo sigurna da niko
nee gledati naokolo. Moda ipak moe da zadovolji Valtera, pomisli ona, to je
ostavi bez daha.
Dok su tromboni trubeli borei se s dubokim basom Komendatorea, ona poloi
aku na Valterovu butinu. Osetila je toplinu njegove koe kroz tanku predu njegovih
sveanih pantalona. On i pored toga nije pogledao u nju, ali mogla je da vidi da su
mu usta otvorena i da ubrzano die. Ona pomae ruku uz njegovu butinu i, dok je
Don hrabro uzimao Komendatorea za ruku, ona pronae Valterov ukrueni penis i
uhvati ga.
Bila je uzbuena i, u isto vreme, radoznala. Nikad ranije nije uinila to.
Ispitivala ga je kroz tkaninu pantalona. Bio je vei nego to je oekivala, i tvri, pre
kao komad drveta nego kao deo tela. Kako udno, pomisli ona, da do jedne tako
izuzetne telesne promene moe doi samo zbog enskog dodira. Kad bi se ona
uzbudila, to bi se ispoljavalo u vidu malih promena: ono gotovo neprimetno oseanje
nadutosti, i vlanost iznutra. Kod mukaraca je to bilo kao isticanje zastave.
Znala je ta deaci rade, jer je pijunirala Fica kad mu je bilo petnaest; i sada je
poela da imitira pokret koji je videla da on izvodi, pomerajui aku gore-dole, dok je
Komendatore pozivao Dona da se pokaje, to je Don uporno odbijao. Valter je sada
dahtao, ali to niko nije mogao da uje zbog glasnoe orkestra. Ona je bila van sebe od
sree to moe toliko da ga zadovoiji. Posmatrala je potiljke ostalih u loi, strahujui
da bi se neko od njih mogao okrenuti, ali bila je previe zadubljena u ono to je radila
da bi prestala. Valter poklopi njenu aku svojom, pokazujui joj kako da radi to,
steui jae pri sputanju ake i poputajui pritisak pri pokretu navie, i ona nastavi
da radi kako joj je pokazao. Dok su Dona odvlaili u pakao, Valter je svrio na
seditu. Ona oseti grenje njegovog penisa, jednom, drugi put, i trei put, i onda,
taman kad je Don umro od straha, Valter kao da se opustio, iscrpljen.
Mod je odjednom znala da je ono to je uinila potpuno ludo. Brzo povue ruku.
Pocrvene od stida. Postala je svesna da ubrzano die, i pokuala da umiri disanje.
Poslednja scena je otpoela, i Mod se opusti. Nije znala ta ju je bilo obuzelo, ali
uspela je da se izvue neopaeno. Dolo joj je da se glasno nasmeje koliko joj je bilo
laknulo. Potisnula je kikot.
Uhvatila je Valterov pogled. Gledao ju je s divljenjem. Osetila je kako sija od
zadovoljstva. On se nagnu i prisloni usne na njeno uvo.
0STO pOGLAVLje
Jun 1914.
Poetkom juna Grigorije Pekov je napokon skupio dovoljno novca za kartu do
Njujorka. Porodica Vjalov iz Sankt Peterburga prodala mu je i kartu i dokumenta
neophodna da emigrira u SAD, ukljuujui pismo od gospodina Josifa Vjalova iz
Bafala, koji obeava da e Grigorija zaposliti.
Grigorije poljubi kartu. Jedva je ekao da ode. Bilo je to kao san, i on se bojao
da e se probuditi pre nego to brod otplovi. Sad kad je taj odlazak bio tako blizu, jo
jae je udeo za trenutkom kada e stajati na palubi i gledati ka obali, posmatrajui
kako Rusija nestaje na horizontu i iz njegovog ivota zauvek.
Vee uoi odlaska, njegovi prijatelji su organizovali proslavu, u kafani K o d
M i k e , blizu fabrike Putilov. Dolo je nekoliko drugova iz fabrike, veinom lanovi
Boljevikog kruoka za diskusiju o socijalizmu i ateizmu, i devojke iz kue u kojoj
su Grigorije i Lav iveli. Svi su bili u trajku, polovina fabrika u Sankt Peterburgu
bila je u trajku, tako da niko nije imao mnogo novca, ali udruili su se i kupili bavu
piva i neto haringa. Bilo je toplo letnje vee, i sedeli su na klupama na ledini kraj
kafane.
Grigorije nije bio veliki ljubitelj zabava. Radije bi proveo to vee igrajui ah.
Ljudi prave gluposti kada se napiju, a flertovanje s tuim enama i devojkama inilo
mu se prosto besmislenim. Njegov kutravi drug Konstantin, predsedavajui kruoka
za diskusiju, posvaao se oko trajka s agresivnim Isakom, fudbalerom. Velika Varja,
Konstantinova majka, popila je najvei deo flae s votkom, udarila mua, i
onesvestila se. Lav je doveo grupu drugara, mukaraca koje Grigorije nikad nije
upoznao i devojaka koje nije eleo da upozna, i oni su popili sve pivo ne plativi ni
za ta.
Grigorije je proveo vee zurei tuno u Katerinu. Bila je dobro raspoloena, ona
je volela zabave. Duga suknja joj se kovitlala a plavozelene oi sevale dok se kretala
okolo, zaikavajui mukarce i armirajui ene, tim punim, jedrim, uvek
nasmejanim usnama. Odea joj je bila stara i iskrpljena ali imala je arobno telo,
figuru kakvu Rusi vole, s krupnim grudima i irokim kukovima. Grigorije se zaljubio
u nju onog dana kada ju je sreo, i etiri meseca kasnije jo uvek je bio zaljubljen u
nju. Ali njoj se vie sviao njegov brat.
Zato? To nije imalo nikakve veze sa izgledom. Dva brata su toliko nalikovala
jedan drugom da su ih ljudi ponekad meali. Bili su iste visinei teine, i mogli da
nose istu odeu. Ali Lava je krasio neodoljiv arm. Bio je nepouzdan i sebian, i
iveo je na ivici zakona, ali ene su ga oboavale. Grigorije je bio iskren i pouzdan,
vredan radnik i ozbiljan mislilac, i nije imao devojku.
Bie drugaije u Sjedinjenim Dravama. Tamo e sve biti drugaije. Amerikim
zemljoposednicima nije dozvoljeno da veaju svoje seljake. Amerika policija mora
da odvede ljude pred sud pre nego to ih kazni. Njihova vlada ne moe ak ni da
zatvara socijaliste. Tamo nema plemia: svi su jednaki, ak i Jevreji.
Da li je to stvarnost? Amerika mu se ponekad inila suvie bajkovitom, poput
pria koje ljudi priaju o ostrvima u Junim morima, gde prelepe deve daju svoja tela
svakome ko im zatrai. Ali mora da je istina: na hiljade emigranata je pisalo kui. U
fabrici, jedna grupa revolucionarnih socijalista bila je zapoela tribinu o amerikoj
demokratiji, ali ih je policija rasturila.
V Oseao je griu savesti to ostavlja brata, ali tako je najbolje.
- Cuvaj se - rekao je Lavu pred kraj veeri. - Vie neu biti tu da te izvlaim iz
nevolje.
- Biu dobro - ree Lav bezbrino. - Ti se uvaj.
V - Poslau ti pare za kartu. Nee mi trebati dugo s amerikom dnevnicom.
- Cekau.
- Nemoj da se seli, mogli bismo da izgubimo kontakt.
- Neu nigde ii, veliki brate.
Nisu priali o tome da li e Katerina takoe nekad doi u Ameriku. Grigorije je
ostavio Lavu da potegne to pitanje, ali on to nije uinio. Grigorije nije znao da li da
se nada da e je Lav povesti, ili da strahuje od toga. Lav uhvati Katerinu za ruku i
ree:
- Moramo da idemo sad.
Grigorije je bio iznenaden.
- Kuda ete u ovo doba noi?
- Nalazim se s Trofimom.
Teofim je bio jedan po hijerarhiji nii lan porodice Vjalov.
-Zato mora da se vidi s njim veeras?
Lav trepnu.
- Nije bitno. Vratiemo se pre jutra, dobrano na vreme da te otpratimo na ostrvo
Gutujevski. - Tamo su pristajali prekookeanski parobrodi.
- U redu - ree Grigorije. - Nemoj da radi nita opasno - dodade, znajui da
nema svrhe upozoravati ga.
Lav mahnu veselo i nestade.
Na doku je stajala kamara drvne grade. Grigorije brzo zamae iza nje i pronae
Lava kako se krije tu, nervozno puei cigaretu. Bio je uznemiren i bled, redak prizor,
jer je on obino ostajao veseo ak i u kad je gusto.
- U nevolji sam - ree Lav.
- Opet.
- Oni laari s bare su laovi!
- Verovatno i lopovi.
- Ne budi sarkastian. Nema vremena za to.
- Nema, u pravu si. Moramo te izvesti iz grada dok se praina ne slegne.
Lav zavrte glavom odreno, izbacujui dim istovremeno.
- Jedan od laara je umro. Trae me zbog njegovog ubistva.
- O, do avola. - Grigorije sede na jedan istureni sloj dasaka i zaroni lice u ake.
- Ubistvo - ree on.
- Trofim je teko ranjen, i panduri su ga naterali da propeva. Upro je prstom u
mene.
- Kako zna sve to?
- Video sam se s Fjodorom pre pola sata. - Fjodor je bio korumpirani pandur,
Lavov poznanik.
- To su loe vesti.
- Ima i gorih. Pinski se zakleo da e me uhvatiti, da bi se osvetio tebi.
Grigorije klimnu glavom.
- Toga sam se i bojao.
V
- Sta da radim?
- Morae u Moskvu. Sankt Peterburg dugo nee biti bezbedan za tebe, moda
nikad vie.
- Mislim da Moskva nije dovoljno daleko sad kad policija ima telegraf.
U p r a v u j e , shvati Grigorije.
Brodska sirena se ponovo oglasi. Mostovi za ukrcavanje uskoro e biti
sklonjeni.
- Imamo jo minut vremena - ree Grigorije. - Sta e da radi?
Lav ree:
- Mogao bih da odem u Ameriku. - Grigorije je zurio u njega. Lav ree: - Mogao
bi da mi da tvoju kartu.
Grigorije nije hteo ak ni da razmisli o tome.
Ali Lav nastavi svojom logikom bez trunke grie savesti.
- Mogao bih da iskoristim tvoj paso i dokumenta da uem u Sjedinjene Drave,
niko ne bi primetio razliku.
Grigorije je video kako njegov san bledi, kao zavretak filma u bioskopu Solej
na Nevskom prospektu, kada se svetla u sali upale da prikau jednoline boje i prljavi
pod stvarnog sveta.
- Da ti dam svoju kartu... - ponovi on, oajniki odlaui trenutak odluke.
- Spasao bi mi ivot - ree Lav.
Grigorije je znao da mora to da uini, i srce ga je zabolelo kad je to shvatio.
Izvadio je dokumenta iz depa svog najboljeg odela i dao ih Lavu. Dao mu je sav
novac koji je utedeo za put. Onda je predao bratu svoj kartonski kofer s rupom od
metka.
- Poslau ti novac za drugu kartu - ree Lav gorljivo. Grigorije nita ne
odgovori, ali sumnja mora da mu se ukazala na licu jer se Lav pobuni: Stvarno hou, kunem ti se. Utedeu.
- Dobro - ree Grigorije.
Oni se zagrlie. Lav ree:
- Uvek si brinuo o meni.
- Da, jesam.
Lav se okrenu i potra ka brodu. Mornari su odvezivali konope. Taman su se
spremali da povuku mosti, ali Lav uzviknu i oni saekae
jo nekoliko sekundi da se on ukrca. Ustrao je na palubu. Okrenuo se, naslonio na
ogradu, i mahnuo Grigoriju.
Grigorije nije mogao da natera sebe da mu odmahne. Okrenuo se i otiao.
Brodska sirena se oglasila, ali on se nije osvrtao.
Desna ruka mu se inila udesno laganom bez teine kofera u njoj. Proetao je
du dokova, gledajui u duboku crnu vodu, i na um mu pade neobina misao da bi
mogao
da se baci u nju. Trgnuo se: nee podlei
V
tako budalastim primislima. Ali ipak je bio depresivan i ogoren. Zivot mu jo nikad
nije podelio dobitne karte.
Nije bio u stanju da se oraspoloi vraajui se istim putem kroz industrijsku
zonu. Koraao je oborene glave, ne trudei se ak ni da motri na policiju: sada vie
nije mario ni da ga uhapse. ta e da radi? Oseao je da nema energije ni za ta.
Ponovo e dobiti svoj stari posao u fabrici kad se trajk okona: bio je dobar radnik, i
oni su to znali. Verovatno bi trebalo da ode tamo sada, i sazna je li ostvaren ikakav
napredak u sporu, ali nije imao volje.
Nakon sat vremena uhvatio je sebe kako se pribliava kafani K o d M i k e .
Nameravao je da proe pored nje ali je, pogledavi unutra, ugledao Katerinu kako
sedi tamo gde ju je bio ostavio dva sata ranije, s hladnom aom aja ispred sebe.
Morao je da joj kae ta se dogodilo. Uao je unutra. U kafani nije bilo nikoga osim
Mike, koji je istio pod.
Lav se zaudio kada je pronaao rupu od metka u koferu, i zrno koje se zarilo u
kutiju sa ahovskim figurama. Prodao je ah jednom Jevrejinu za pet kopejki. Pitao se
kako to da je neko pucao na Grigorija tog dana.
Nedostajala mu je Katerina. Voleo je da eta okolo drei takvu devojku
podruku, znajui da mu svaki mukarac zavidi. Ali u Americi e biti devojaka na
pretek. Pitao se da li je Grigorije ve saznao za Katerininu bebu. Lav oseti aoku
aljenja: da li e ikada videti svog sina ili erku? Govorio je sebi da ne brine o tome
to je ostavio Katerinu da sama podie dete. Pronai e ve nekog drugog da se brine
o njoj. Ona je borac.
Brod je napokon pristao negde posle ponoi. Kej je bio slabo osvetljen i nigde
nije bilo nikoga na vidiku. Putnici poee da se iskrcavaju sa svojim dakovima i
kutijama i koferima. Oficir s Anela Gavrila uputio ih je ka jednoj upi u kojoj je bilo
nekoliko klupa.
- Morate saekati ovde dok ljudi iz imigracione slube ne dou ujutru po vas ree on, pokazujui da ipak pomalo govori ruski.
V Bilo je to pomalo kao hladan tu za ljude koji su tedeli novac
godinama da bi doli ovamo. Zene su sedele na klupama, deca su pospala, dok su
mukarci puili i ekali jutro. Posle nekog vremena zaue motore broda, i Lav izae
napolje i vide ga kako se polako udaljava od pristanita. Moda sanduci s krznom
treba da se istovare negde drugde.
Pokuao je da se seti ta mu je Grigorije govorio, u svakodnevnom razgovoru, o
prvim koracima koje e preduzeti u novoj zemlji. Imigranti moraju da prou
medicinski pregled, napet trenutak, jer se oni koji ga ne prou alju nazad,
protraenog novca i skrhanih nadanja. Ponekad su imigracioni slubenici menjali
ljudima imena, da bi ih prilagodili amerikom izgovoru.
Ispred dokova, jedan predstavnik porodice Vjalov e ekati da ih povede vozom
do Bafala. Tamo e dobiti zaposlenja u hotelima i fabrikama koje poseduje Josif
Vjalov. Lav se pitao koliko je Bafalo daleko od Njujorka. Hoe li mu trebati sat
vremena da stigne do tamo, ili cela nedelja? Bilo mu je ao to nije paljivije sluao
Grigorija.
Sunce je poelo da se die iznad kilometarima dugih dokova, i Lavovo
uzbuenje se povratilo. Starinski jarboli i uad stajali su rame uz rame s dimnjacima
parobroda. Bilo je tu ogromnih pristaninih zgrada i ruevnih upa, visokih kranova i
debelih motovila, merdevina i konopaca i kolica. Dalje ka kopnu, Lav je mogao da
razazna zbijene redove teretnih vagona punih uglja, na stotine njih, ne, na hiljade,
kako nestaju u daljini van njegovog vidokruga. Bio je razoaran to ne moe da vidi
uveni Kip
slobode s bakljom u ruci: mora da se ne vidi zbog isturene obale, pretpostavio je.
Ali nema smisla snevati o osveti. Glavno je ne predati se. Pronai e neki posao,
nauiti engleski i uvui se u kockarske krugove gde se igra u veliki novac. To e
potrajati. Morae da bude strpljiv. Mora nauiti da bude malo vie kao Grigorije.
Te prve noi svi su spavali na podu sinagoge. Lav se drao ostalih. Kardifski
Jevreji nisu znali, ili moda nisu marili, da su neki putnici hriani. Prvi put u ivotu
video je da biti Jevrejin ima svojih prednosti. U Rusiji su Jevreji bili toliko
progonjeni da se Lav uvek pitao zato se vei broj njih ne odrekne svoje vere,
promeni nain odevanja, i pomea se sa svima ostalima. Time bi mnogo ivota bilo
spaseno. Ali sada je shvatio da, kao Jevrejin, moe ii svuda po svetu i uvek pronai
nekoga ko e te prihvatiti kao rod roeni.
Ispostavilo se da to nije prva grupa ruskih emigranata koja je kupila karte za
Njujork a zavrila negde drugde. Deavalo se to i ranije, u Kardifu i drugim
britanskim lukama, a kako je dosta ruskih doseljenika bilo judaistike veroispovesti,
stareine u sinagogi imale su ve utvrenu rutinu. Narednog dana su nasukani putnici
dobili topao doruak, novac im je bio promenjen u britanske funte, ilinge i penije, i
odvedeni su u pansione gde su mogli da iznajme jeftine sobe.
Kao i u svakom gradu na svetu, u Kardifu je bilo na hiljadu tala. Lav je nauio
dovoljno rei da ume da kae kako ima iskustva s konjima, pa je krenuo da obilazi
grad u potrazi za poslom. Ljudima nije trebalo dugo da uvide da ume sa ivotinjama,
ali su ak i poslodavci voljni da daju posao eleli da postave nekoliko pitanja, a on ih
nije razumeo niti je umeo da odgovori.
U oajanju je uio jezik sve bre, i posle nekoliko dana mogao je da razume
cene i da zatrai hleb ili pivo. Meutim, poslodavci su postavljali sloena pitanja, po
svoj prilici o tome gde je ranije radio i da li je ikada dolazio u sukob s policijom.
Vratio se u misiju za pomorce i izloio svoj problem Rusu u maloj radnoj sobi.
On mu je dao jednu adresu u Bjutaunu, delu grada najbliem dokovima, i rekao da
trai Filipa Kola, poznatog kao Kol Poljak. Ispostavilo se da je Kol nadzornik koji je
unajmljivao strance kao jeftinu radnu snagu, i govorio pomalo od veine evropskih
jezika. Rekao je Lavu da bude na peronu glavne gradske eleznike stanice sa svojim
koferom sledeeg ponedeljka ujutru u deset sati.
Lavu je bilo toliko drago da uopte nije ni pitao ta e da radi. Pojavio se
zajedno s dvestotinak drugih ljudi, veinom Rusa, ali bilo je tu
i Nemaca, Poljaka, Slovena, kao i jedan tamnoputi Afrikanac. Bilo mu je drago to
vidi i Spirju i Jakova.
Ukrcali su ih na voz, za koji im je Kol platio karte, i krenuli na put ka severu
kroz lep planinski krajolik. Izmeu zelenih obronaka, industrijski gradovi leali su
skupljeni poput mranih bara u dolinama. Svakim gradom je dominirao najmanje
jedan toranj s parom ogromnih tokova na vrhu, i Lav je saznao da je glavna grana
privrede toj regiji vaenje uglja. Nekolicina mukaraca koji su se vozili s njim bili su
rudari; drugi su se bavili obradom metala, dok su mnogi bili neiskusna radna snaga.
Posle sat vremena iskrcali su se iz voza. Dok su izlazili sa stanice Lav je shvatio
da ovo nije obian posao. Gomila od nekoliko stotina ljudi, svi s kaketima i gruboj
radnikoj odei, stajali su ekajui ih na trgu. Ti ljudi su isprva bili zloslutno tihi, a
onda je jedan do njih viknuo neto, a ostali su se brzo pridruili. Lav nije znao ta
govore, ali nije bilo sumnje u to da su neprijateijski nastrojeni. Tu je takoe bilo
dvadeset ili trideset policajaca, koji su stajali ispred te gomile, zadravajui ljude iza
zamiljene linije. Spirja ree uplaeno:
- Ko su ovi ljudi?
Lav ree:
- Niski, miiavi, bradati ljudi grubih lica i istih ruku - rekao bih da su to rudari
u trajku.
- Izgledaju kao da ele da nas pobiju. ta se do avola deava?
- Mi smo trajkbreheri - ree Lav mrgodno.
- Nek nam je bog u pomoi.
Kol Poljak povika:
- Pratite me! - na nekoliko jezika, i svi oni pooe glavnom ulicom. Gomila je
nastavila da vie, mukarci su mahali pesnicama, ali niko nije probio liniju.
Lav nikad pre toga nije osetio zahvalnost prema policajcima.
- Ovo je uasno - ree on. Jakov ree:
- Sad zna kako je biti Jevrejin.
Ostavili su besne rudare iza sebe i poli uzbrdo ulicama omeenim spojenim
kuama. Lav je primetio da mnoge kue deluju prazno. Ljudi su jo uvek zurili u njih
u prolazu, ali prestali su da dobacuju uvrede. Kol poe da dodeljuje ljudima kue.
Lav i Spirja su bili zapanjeni kada su dobili celu jednu kuu za sebe. Pre nego to e
otii Kol pokaza ka ulazu u rudnik, ka kulama s identinim tokovima, i ree im da
dou tamo sutradan ujutru u est. Rudari meu njima e iskopavati ugalj, dok e
drugi odravati tunele i opremu ili, kao u Lavovom sluaju, starati se o tovarnim
konjima.
Lav se osvrte po svom novom domu. Kua nije bila palata, ali bila je ista i
suva. Imala je jednu veliku prostoriju u prizemiju i dve na spratu, po jedna spavaa
soba za svakog! Lav nikad ranije nije imao celu jednu sobu za sebe. Nametaja nije
bilo, ali bili su navikli da spavaju na podu, a u junu im ak nije trebala ni ebad.
Lav nije imao elju da naputa kuu, ali vremenom su ogladneli. U kui nije
bilo hrane tako da su, nevoljno, izali da pronau neto za veeru. Sa strepnjom su
uli u prvi pab na koji su naili, ali desetak muterija stalo je besno da ih strelja
pogledima, a kada je Lav na engleskom rekao:
SEDMO POGLAVLJE
Poetakjula, 1914.
Crkva Sent Dejms na Pikadiliju mogla se pohvaliti najlepe odevenim
vernicima na svetu. Bila je to omiljena bogomolja londonske elite. U teoriji, na
razmetanje se nije gledalo blagonaklono, ali ene su morale da nose eire, a u to
vreme bilo je gotovo nemogue kupiti eir bez nojevih pera, traka, mani i svilenih
cvetova. Iz zadnjeg dela crkvene lae Valter fon Ulrih je gledao dunglu
ekstravagantnih oblika i boja. Mukarci su za razliku od ena svi izgledali isto, u
crnim odelima i s belim uspravnim okovratnicima, drei cilindre u krilu.
V Veina ovih Ijudi ne razume ta se desilo u Sarajevu pre sedam dana,
pomisli on gorko; neki od njih ne znaju ni gde je Bosna. Sokiralo ih je ubistvo
nadvojvode, ali nisu mogli da shvate ta to znai za ostatak sveta. Bili su zbunjeni.
Valter nije bio zbunjen. Znao je tano ta to ubistvo nagovetava. Ono je
zapretilo da ozbiljno narui bezbednost Nemake, a na ljudima poput Valtera bilo je
da zatite i odbrane svoju zemlju tom trenutku opasnosti.
Njegov prvi zadatak tog dana bio je da sazna ta ruski car misli. To je ono to su
svi eleli da znaju: nemaki ambasador, Valterov otac, ministar spoljnih poslova u
Berlinu, i sam kajzer. A Valter je, kao i svaki dobar obavetajac, imao svoj izvor
informacija.
Prelazio je pogledom preko okupljenih, pokuavajui da uoi svog oveka u
umi glava, strahujui da on moda nije tu. Anton je bio slubenik u Ruskoj
ambasadi. Sastajali su se u anglikanskim crkvama jer je Anton bio siguran da u njima
nee biti nikoga iz njegove ambasade: veina Rusa je bila pravoslavne hrianske
vere, a oni koji to nisu bili nikad nisu ni primani u diplomatsku slubu.
Anion je bio ef telegrafskog odeljenja u Ruskoj ambasadi, tako da je imao uvid
u svaki dolazni i odlazni telegram. Njegove informacije su bile nemerljivo korisne.
Ali
V bilo ga je teko kontrolisati, i Valter je dosta
strepeo zbog toga. Spijunaa je plaila Antona, a kada bi se uplaio, propustio bi da
se pojavi, esto u trenucima napetosti na meunarodnoj sceni, kao to je bio ovaj,
kada je Valteru bio najvie potreban.
.. .
uvijeni.
- Kako stoje stvari s ledi M.? - upita on kada su seli. Valter mu se bio poverio:
Robert je znao sve o zabranjenoj ljubavi.
- Ona je divna, ali moj otac ne moe da prede preko toga to radi na klinici u
sirotinjskom delu grada s lekarom Jevrejinom.
- O, mili boe - grehota - ree Robert. - Njegove primedbe bi bile razumljive da
je i ona sama Jevrejka.
- Nadao sam se da e mu prirasti srcu postepeno, kako je bude sretao u javnosti
tu i tamo, i shvatiti da je ona u prijateljskim odnosima s najmonijim ljudima
u zemlji; ali to je propalo.
- Naalost, kriza na Balkanu samo e pojaati tenzije u... - Robert se nasmei
- ... oprostie mi, u meunarodnim odnosima.
Valter se nasmeja na silu.
- Nekako emo se snai, ta god da se desi.
Robert ne ree nita, ali izgledao je kao da nije ba ubeen u to.
Uz ruak od velke jagnjetine u sosu od peruna s krompirima, Valter prenese
Robertu neodredene informacije koje je napabirio od Antona. I Robert je imao neke
novosti.
- Ustanovili smo da su atentatori dobili oruje i bombe iz Srbije.
- E, do avola - ree Valter.
Robert nije skrivao bes.
- Oruje su dobili od efa srpske vojne obavetajne slube. Atentatori su proli
obuku iz gaanja u jednom parku u Beogradu.
Valter ree:
- Oficiri obavetajnih slubi ponekad deluju samostalno.
- esto. A tajnost njihovog posla znai da mogu proi nekanjeno.
- Pa to ne dokazuje da je srpska vlada organizovala atentat. A kad ovek
logino razmisli o tome, za jednu malu zemlju kao to je Srbija, koja oajniki
pokuava da sauva tu svoju nezavisnost, bilo bi suludo da izaziva svog
monog suseda.
- ak je mogue da je srpska obavetajna sluba postupila potpuno suprotno
eljama svoje vlade - priznade Robert. Ali onda ree vrsto: - To nita ne
menja. Austrija mora preduzeti korake protiv Srbije.
Valter se upravo toga bojao. Ta afera se vie nije mogla smatrati samo
zloinom, kojim e se baviti policija i sudovi. Eskalirala je u neto vie, i sada je
jedno carstvo moralo da kazni jednu malu naciju. Austrijski car Franc-Jozef bio je
veliki ovek u svoje vreme, konzervativan i strogo religiozan, ali jak voa.
Meutim, sada je imao osamdeset etiri godine, a vreme ga nije uinilo manje
autoritativnim niti mu je proirilo vidike. Takvi ljudi misle da znaju sve samo zato
to su stari. Valterov otac je bio isti.
M o j a s u d b i n a l e i u r u k a m a d v a m o n a rha , pomisli Valter, ruskog i
austrijskog cara. Jedan je budalast, drugi previe mator; pa ipak, oni kontroliu
sudbine Mod i mene i nebrojenih miliona Evropljana. Kakav argument protiv
monahije! Napregnuto je razmiljao dok su jeli desert. Kada je kafa stigla, on ree
optimistino:
- Pretpostavljam da e tvoj ciij biti da oita Srbiji ozbiljnu lekciju a da u to ne
umea nijednu drugu zemlju.
Robert mu brzo ugasi sve nade.
- Upravo suprotno - ree. - Moj car je napisao lino pismo tvom caru.
Valter se prepade. Nita nije bio uo o tome.
- Kada?
- Isporueno je jue.
Poput svih diplomata, Valter je mrzeo kada vladari meu sobom komuniciraju
direktno, umesto preko svojih ministara. Tada se svata moglo desiti.
-1 ta je rekao?
- Da Srbija mora biti eliminisana kao politika sila.
V
- Ne! - Bilo je to gore nego to se Valter pribojavao. Sokiran, on upita: - Je li
ozbiljan u toj nameri?
- Sve zavisi od odgovora.
Valter se namrti. Car Franc-Jozef trai podrku od kajzera Vilhelma, to je sr
pisma. Dve zemlje su bile saveznice, pa je kajzer bio u obavezi da prui verbalnu
podrku, s tim to je mogao da stavi naglasak na oduevljenje ili nevoljnost,
ohrabrenje ili oprez.
- Verujem da e Nemaka podrati Austriju, bez obzira na to ta moj car odlui
da uradi - ree Robert otro.
- Ne prieljkuje valjda da Nemaka napadne Srbiju! - usprotivi se Valter.
Robert se uvredio.
- elimo uveravanja da e Nemaka ispuniti svoje obaveze kao naa saveznica.
Valter je kontrolisao svoje nestrpljenje.
- Problem s tim nainom razmiljanja je to on poveava ulog. Kao kada Rusija
zvecka orujem stavljajui se na stranu Srbije, to podstie agresiju. Ono to
treba da radimo jeste da smirimo sve.
- Nisam siguran da se slaem - ree Robert nepopustljivo. - Austrija je pretrpela
straan udarac. Car ne sme da pokae da to olako prihvata. Onaj ko prkosi
divu mora biti zgnjeen.
- Hajde da ne preterujemo.
Robert povisi ton.
- Jednom habzburkom caru nikad nije bio potreban neki naroit razlog da bude
surov i brutalan.
- Zar postoji neki drugi nain da se vlada carstvom?
Valter nije zagrizao taj mamac.
- Osim maarskog premijera, koji nema preveliki uticaj, ini se da nema nikoga
ko poziva na oprez. Tu ulogu moramo preuzeti mi. - Valter ustade. Preneo je
svoja saznanja i nije eleo due da se zadrava u istoj prostoriji s iritantnim
Gotfridom. - Izvini me, oe, ali sada moram na aj kod grofice od Saseksa, da
vidim ta se jo pria po gradu.
Gotfrid ree:
- Englezi ne idu nikuda niti primaju posete nedeljom.
- Dobio sam poziv - odgovori Valter i izae da ne bi planuo.
Probijao se Mejferom do Park lejna, gde se nalazila palata vojvode
od Saseksa. Vojvoda nije zauzimao nikakvu poziciju u britanskoj vladi, ali je
vojvotkinja organizovala jedan politiki salon. Kada je Valter stigao u London u
decembru, Fic ga je upoznao s vojvotkinjom, koja se postarala za to da ga pozivaju
na sve skupove. On ue u njen primai salon, pokloni se, primi njenu punaku aku i
ree:
- Svi u Londonu ele da znaju ta e se desiti u Srbiji, pa iako je danas nedelja,
ja sam doao ovamo da vas pitam o tome, Vaa milosti.
- Nee biti rata - ree ona, ne pokazujui da je shvatila da se on naalio. Sedite i popijte aj. Naravno da je to to se desilo s nadvojvodom i njegovom
enom tragedija, i nema sumnje da e krivci biti kanjeni, ali veoma je
budalasto pomisliti da e velike nacije kao to su Nemaka i Velika Britanija
ui u rat zbog Srbije.
Valter je poeleo da i sam moe biti tako uveren u to. Seo je blizu
Mod, koja se veselo nasmeila, i ledi Hermije, koja mu je klimnula glavom. U sobi je
bilo dvanaest ljudi, ukljuujui prvog lorda
V
Admiraliteta, Vinstona Cerila. Enterijer je bio i vie nego zastareo: bilo je tu previe
teko izrezbarenog nametaja, bogatih tkanina s desetinama razliitih dezena, i svaka
povrina bila je prekrivena ukrasnim predmetima, uramljenim fotografijama, i
vazama sa suvim cveem. Jedan sluga dade Valteru olju aja i ponudi ga mlekom i
eerom. Valter je bio srean to se nalazi u Modinoj blizini ali je, kao i uvek, eleo
vie, i odmah je poeo da se pita postoji li neki nain da njih dvoje ostanu nasamo,
makar samo na minut ili dva. Vojvotkinja ree:
- Problem, naravno, lei u slabosti Turaka.
N a d m e n a s t a r a k v o k a j e u p r a v u , pomisli Valter. Osmanlijsko carstvo
je bilo u opadanju, i u modernizaciji su ga koile konzervativne muslimanske verske
voe. Vekovima je turski sultan odravao red na Balkanskom poluostrvu, od
mediteranskih obala Grke do severnih granica s Maarskom, ali sada se, deceniju za
decenijom, povlailo. Najblie velike sile, Austrija i Rusija, pokuavale su da ispune
tu prazninu. Izmeu Austrije i Crnog mora nalazile su se Bosna, Srbija i Bugarska.
Pet godina ranije, Austrija je bila preuzela kontrolu nad Bosnom. Sada je Austrija
hila u svai sa Srbijom, zemljom izmeu preostale dve. Rusi su pogledali u mapu i
videli da je Bugarska sledea domina u nizu, i da Austrijanci na kraju mogu
zagospodariti zapadnim obalama Crnog mora, i tako ugroziti rusku meunarodnu
trgovinu.
U meduvremenu, potinjeni narodi austrijskog carstva pomislili su da bi mogli
sami sobom da vladaju, zbog ega je i bosanski nacionalista Gavrilo Princip upucao
nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu.
Valter ree:
- To je tragedija za Srbiju. Mislim da je njihov premijer spreman da se baci u
Dunav.
Mod ree:
- Mislite u Volgu.
Valter je pogleda, zahvalan to ima izgovor da pije u njenom prisustvu. Ona se
bila presvukla i na sebi je sada imala kraljevsko plavu haljinu preko bledoruiaste
ipkane bluze i ruiasti filcani eir s plavom kiankom.
- Nipoto ne mislim na Volgu, ledi Mod - ree on. Ona e:
- Volga protie kroz Beograd, glavni grad Srbije.
Valter je taman hteo ponovo da se pobuni, ali onda se zaustavio. Ona
savreno dobro zna da Volga nije ni blizu Beograda. ta li je to naumila?
- Ne bih da protivreim nekom tako dobro obavetenom kao to ste vi, ledi Mod
- ree joj. - Ipak...
- Potraiemo u knjigama - ree ona. - Moj tea, vojvoda, ima jednu od
najveih biblioteka u Londonu. - Ona ustade. - Poite sa mnom, i dokazau
vam da niste u pravu.
Bio je to odvaan potez za jednu lepo vaspitanu mladu enu, i vojvotkinja
napui usne. Valter bespomono slegnu ramenima i poe za Mod ka vratima. Za
trenutak, inilo se da e ledi Hermija poi s njima, ali sedela je udobno zavaljena u
dubokom somotskom divanu, s tacnom i oljom u ruci, i tanjiriem u krilu, i bilo joj
je previe naporno da se pomera.
- Nemoj dugo - ree ona tiho, i odgrize jo malo kolaa. Njih dvoje zatim
izadoe iz sobe.
Mod poe prva hodnikom u kojem su dvojica slugu stajala poput straara.
Zaustavila se ispred jednih vrata i saekala Valtera da ih otvori. Oni uoe u sobu.
Velika soba bee tiha. Bili su sami. Mod se baci Valteru oko vrata. On je jako zagrli,
privijajui je uza se. Ona podie glavu.
Valter povue aku a Mod bre-bolje poravna haljinu. Zatim ree drhtavim
glasom:
- Bojim se da sam pogreila, tetka Herm, her Fon Ulrih je bio u pravu, Dunav
protie kroz Beograd, ne Volga. Upravo smo nali u atlasu.
Oni se nagnue nad atlasom dok je ledi Hermija obilazila oko ormana.
- Nisam ni sumnjala - ree ona. - Mukarci su obino u pravu u vezi s takvim
stvarima, a her Fon Ulrih je diplomata, koji mora znati mnogo injenica
kojima ene ne moraju da se zamaraju. Nije trebalo da mu protivrei, Mod.
- Izgleda da si u pravu - ree Mod s glumljenom iskrenou koja je ostavljala
bez daha.
Oni izaoe iz biblioteke i spustie se hodnikom. Valter otvori vrata primaeg
salona. Ledi Hermija ue prva. Dok ju je sledila, Mod pogleda Valtera u oi. On
podie desnu aku, stavi vrh prsta u usta, i oliza ga.
otiao u svoju voljenu seosku kuu u Hempiru, gde je voleo da posmatra ptice.
Valter je pronaao svog oca za radnim stolom, kako ita de- ifrovane telegrame.
- Ovo moda nije najbolje vreme da ti saoptim ono to imam - otpoe Valter.
Oto zastenja i vrati se telegramu. Valter nastavi:
- Volim ledi Mod.
Oto podie glavu.
- Ficherbertovu sestru? To sam i pretpostavio. Ima moje duboko saoseanje.
- Molim te uozbilji se, oe.
- Ne, ti se uozbilji. - Oto baci papire koje je itao. - Mod Ficherbert je
feministkinja, sufraetkinja i odmetnik od drutva. Ona nije pogodna da
ikome bude ena, a kamoli jednom nemakom diplomati iz dobre porodice. I zato
neu vie da ujem za to.
Otre rei navalie da pokuljaju s Valterovih usana, ali on stisnu zube i suzdra
se da ne plane.
- Ona je divna ena i ja je volim, i zato ti je bolje da lepo govori o njoj, bez
obzira na miljenje koje ima.
- Rei u ono to mislim - ree Oto bez pardona. - Uasna je. - On pogleda u
svoje telegrame.
Valterov pogled se zaustavi na iniji za voe koju je njegov otac bio kupio.
- Ne - ree. On uze iniju. - Nee rei ono to misli.
- Budi paljiv s tim.
Valter je sada imao oevu punu panju.
- Zatitniki sam nastrojen prema ledi Mod, ba kao to si ti prema ovoj
dranguliji.
- Dranguliji? Da ti kaem neto, to vredi...
- Osim to je, naravno, ljubav jaa od kolekcionarske pohlepe. - Valter baci
krhki predmet u vazduh i uhvati ga jednom rukom. Njegov otac ispusti
neartikulisani krik bolnog protesta. Valter nastavi ne obazirui se na njega: Dakle, kad vrea nju, ja se oseam kao ti kad pomisli da u ispustiti ovo,
samo je oseaj jai.
- Nezahvalno gebe...
Valter povisi ton da nadglasa oca.
- I ako nastavi da gazi po mojim oseanjima, izgaziu ovaj glupi komad
grnarije.
- Dobro, dokazao si ta si hteo, sad ga spusti, za ime boga.
Valter to shvati kao pristanak, i spusti iniju na kafeni stoi. Oto ree zlobno:
- Ali postoji jo neto to treba da uzme u obzir... ako smem to da pomenem, a
da ne zgazim po tvojim oseanjima.
- Hajde.
- Ona je Engleskinja.
- Zaboga! - povika Valter. - Nemci iz dobrih porodica ene se engleskim
aristokratkinjama ve godinama. Princ Albert od Saks- Koburga i Gota se
oenio kraljicom Viktorijom, njegov unuk je sadanji kralj Engleske. A
engleska kraljica je bila virtemberka princeza!
Oto podie glas.
- Situacija se promenila! Englezi su odluni u nameri da Nemaka
ostane drugorazredna sila. Sklapaju saveze s naim protivnicima, Rusima i
Francuzima. Ti bi se oenio neprijateljem svoje domovine.
Valter je znao da njegov otac, stari vojnik, tako razmilja, ali to je bilo
iracionalno.
- Ne treba da budemo neprijatelji - ree on u oajanju. - Nema razloga za to.
- Oni nam nikad nee dozvoliti da budemo na ravnoj nozi s njima.
- To prosto nije istina! - Valter shvati da vie, i pokua da se smiri. - Englezi
veruju u slobodnu trgovinu, doputaju nam da prodajemo nau robu irom
britanskog carstva.
- Proitaj ovo, onda. - Oto baci preko stola telegram koji je itao. - Njegovo
velianstvo, kajzer, zatraio je moje miljenje.
Valter ga uze. Bio je to koncept odgovora na lino pismo austrijskog cara.
Valter ga je itao s narastajuom uznemirenou. Zavravalo se sa: Car FrancJozef moe, meutim, biti uveren da e njegovo velianstvo verno stati uz AustroUgarsku, kako i nalau o6aveze predviene naim saveznitvom i starim
prijatejstvom.
Valter je bio uasnut.
- Ali ovo Austriji daje carte blanche1 - ree on. - Mogu da urade ta god hoe, a
mi emo ih podrati!
- Postoje izvesni uslovi.
- Ne mnogo njih. Je li ovo poslato?
- Ne, ali jeste dogovoreno. Bie poslato sutra.
- Moemo li da spreimo to?
- Ne, niti bih eleo.
- Ali to nas obavezuje da podrimo Austriju u ratu sa Srbijom.
- Nita strano.
- Mi ne elimo rat! - pobuni se Valter. - Treba da razvijamo nauku, i ekonomiju,
i trgovinu. Nemaka mora da se modernizuje i postane liberalna i da raste. Mi
elimo mir i prosperitet. -1, dodade u sebi, e l i m o s v e t u k o j e m
mukarac moe da se oeni enom koju voli a da ga pri tom ne
optue za izdaju.
1 Fr.: neogranieno ovlaenje. (Prim. prev.)
Mod je od oca nasledila malo para, trista funti godinje, jedva dovoljno da kupi
odeu za sezonu. Fic je dobio titulu, posede, kue, i gotovo sav novac. Takav je bio
engleski sistem. Ali nije to izazivalo bes kod Mod. Njoj novac nije mnogo znaio:
nije joj zaista trebalo tih tri stotine funti. Fic je bespogovorno plaao za sve to bi
poelela: smatrao je oprez s novcem nedentlmenskim. Najvie ju je titilo to to se
nije obrazovala. Kad joj je bilo sedamnaest, objavila je da hoe ide na univerzitet, na
ta su je svi ismejali. Ispostavilo se da mora da doe iz dobre kole i proe
kvalifikacione ispite, da bi te primili. Mod nikad nije ila u kolu, i mada je mogla da
diskutuje o politici s poznatim mukarcima u zemlji, ni itav niz guvernanti i tutora
nije uspeo da joj prenese znanje koje bi joj pomoglo da poloi bilo kakvu vrstu ispita.
Plakala je i besnela danima, a ak i sada bi se ozlojedila kada bi se setila toga. To ju
je uinilo sufraetkinjom: znala je da devojke nee dobiti pristojno obrazovanje sve
dok se ene ne budu izborile za pravo glasa.
letnje ege. Bio je gojazniji od Valtera, i manje zgodan, ali obojica su imali to
vojniko dranje, pravih ieda i uzdignute
brade. Mod mu se obrati sa svojom uobiajenom leernou.
- Moj dragi gospodine Fon Ulrih, je li ovo nekakva formalna poseta?
- elim da priam s vama o mom sinu - ree on. Engleski mu je bio gotovo
jednako dobar kao Valterov, mada se kod njega oseao nemaki naglasak.
- Lepo je od vas to ste tako brzo preli na stvar - odgovori Mod s trunkom
sarkazma koji on nije ni primetio. - Molim vas sedite. Ledi Hermija e poslati
po neko osveenje.
- Valter potie iz jedne stare aristokratske porodice.
- Kao i ja - ree Mod.
- Mi smo tradicionalni, konzervativni, vrlo religiozni... moda malo staromodni.
- Ba kao i moji - ree Mod.
Ovo nije ilo onako kako je Oto planirao.
- Mi smo Prusi - ree on s naznakom oajanja.
-Ah - ree Mod, kao da je nadjaana. - Dok smo mi, naravno, Anglosaksonci.
Ona se maevala s njim, kao da je to samo nadmudrivanje, ali ispod tog
nastupa krio se strah. Zato je doao? ta je njegov cilj? Oseala je da ne moe biti
neto bezazleno. On ima neto protiv nje. Pokuae da se isprei izmeu nje i
Valtera, bila je zloslutno sigurna u to. U svakom sluaju, on nije dao da ga
dovitljivost sprei u naumu.
- Nemaka i Velika Britanija su u zategnutim odnosima. Britanija sklapa saveze
s naim neprijateljima, Rusijom i Francuskom. To ini Britaniju naim
protivnikom.
V
- ao mi je to ujem da tako mislite. Mnogi ne dele to miljenje.
- Do istine se ne dolazi glasom veine. - Ponovo je uoila notu grubosti u
njegovom glasu. Bio je navikao da ga sluaju bespogovorno, naroito ene.
Medicinska sestra doktora Grinvarda donese aj na poslu-avniku i poslui ga.
Oto nije progovarao dok nije otila. Onda ree:
- Moda emo stupiti u rat u narednih nekoliko nedelja. Ako se ne
pobijemo oko Srbije, pronai emo neki drugi casus belli1 Pre ili kasnije, Britanija i
Nemaka se moraju sukobiti oko primata u Evropi.
- ao mi je to ste toliko pesimistini.
- Mnogi dele to miljenje.
- Ali do istine se ne dolazi glasom veine.
Oto je izgledao iznervirano. Oigledno je oekivao da e ona sedeti i utke
sluati njegove pompeznosti. Nije voleo da mu se rugaju. On ree ljutito:
1 Lat.: razlog za rat. (Prim. prev.)
- Moda i bi, ako bih preduzeo jedan vrst pozitivan korak, i odrekao se svog
sina.
Mod uzdahnu.
- Ne biste to uradili.
Oto povisi ton:
- Bio bih primoran!
Ona zavrte glavom.
- Imali biste izbora - ree ona oajno.
- Covek uvek ima izbora.
- Neu da rtvujem sve to sam stekao - svoju poziciju, karijeru, potovanje
mojih zemljaka, zbog jedne devojke - on e prezrivo.
Mod se oseala kao da joj je lupio amar. Oto nastavi:
- Ali Valter hoe, naravno.
- Sta to govorite?
-Ako bi se oenio vama, Valter bi ostao bez porodice, domovine i karijere. Ali
on e to uraditi. Izjavio vam je ljubav a da nije do kraja razmislio o posledicama, i
pre ili kasnije e shvatiti kakvu je katastrofalnu greku napravio. Ali on bez sumnje
smatra da je nezvanino veren s vama, i nee izbei obavezu. Preveliki je dentlmen.
H a j d e , o d rek n i m e s e , rei e mi. U suprotnom e sebe smatrati
kukavicom.
- To je istina - ree Mod. Oseala se oamueno. Taj uasni starac vidi istinu
jasnije nego ona.
Oto nastavi:
- Zato vi morate da raskinete veridbu.
Nju presee bol.
-Ne!
- To je jedini nain da ga spasete. Morate odustati od njega.
Mod otvori usta da se ponovo pobuni, ali Oto je u pravu, i nije znala ta da
kae.
Oto se nagnu napred i progovori s upornom otresitou:
- Hoete li raskinuti s njim?
Suze potekoe niz Modino lice. Znala je ta mora da uini. Ne moe da uniti
Valteru ivot, ak ni zbog ljubavi.
- Da - jecala je. Njenog dostojanstva je nestalo, i nije marila; bol je bio prejak. Da, raskinuu s njim.
- Obeavate li?
- Da, obeavam.
Oto ustade.
- Hvala vam to ste bili ljubazni da me sasluate. - On se nakloni. V
OSMO pOGLAVLje
Sredina jula 1914.
U Etelinoj novoj spavaoj sobi u Taj gvinu stajalo je jedno veliko ogiedalo.
Bilo je staro, sa ispucalim drvenim ramom i zamuenim staklom, ali mogla je cela da
se vidi u njemu. Smatrala ga je velikim luksuzom.
V
Ogledala se u donjem veu. Cinilo joj se da joj se figura zaoblila otkako se
zaljubila. Malo se popunila oko struka i u kukovima, i grudi su joj izgledale bujnije,
moda zato to ih je Fic mazio i stezao tako mnogo. Kada je razmiljala o njemu
bradavice su je bolele.
Fic je bio stigao tog jutra s kneginjom Beom i ledi Mod, i doapnuo joj je da se
nau u Apartmanu gardenija posle ruka. Etel je smestila Mod u Ruiastu sobu,
izgovarajui se tobonjim popravkama podnih dasaka u apartmanu u kom je Mod
obino odsedala.
Sada je Etel dola u svoju sobu da se okupa i obue ist ve. Volela je da se
sprema tako za njega, iekujui kako e je dodirivati i ljubiti je, ujui unapred
njegovo stenjanje od poude i zadovoljstva, zamiljajui miris njegove koe i bogatu
teksturu njegove odee.
Otvorila je jednu fioku da uzme iste arape i pogled joj je pao na gomilu istih
belih pamunih traka, krpica" koje je koristila kad ima menstruaciju. Sinulo joj je da
ih nije prala otkako se uselila u ovu sobu. Odjednom se u njenoj glavi zae seme
iste strave. Skljokala se na uski krevet. Sada je bila sredina jula meseca. Gospoa
Devonz je otila poetkom maja. To je bilo pre deset nedelja. U tom periodu Etel je
trebalo da upotrebi krpice ne jednom ve dvaput.
- O, ne - ree ona naglas. - O, molim te, ne!
Naterala je sebe da se smiri i presabere se. Kralj je doao u posetu u januaru.
Etel je proizvedena u domaicu odmah nakon toga, ali gospoa Devonz je tada bila
suvie bolesna da bi mrdala iz kreveta. Fic je otiao u Rusiju u februaru i vratio se u
martu, i tada su njih dvoje prvi put vodili ljubav. Gospoa Devonz se oporavila u
aprilu, a Ficov upravitelj, Albert Solman, doao je iz Londona da joj objasni kako e
primati penziju. Otila je poetkom maja i tada se Etel uselila u ovu sobu i stavila tu
zastraujuu gomilicu belih pamunih traka u fioku. Bilo je to pre deset nedelja.
Kako god Etel raunala, izlazilo je na isto.
Koliko puta su se sastali u Apartmanu gardenija? Najmanje osam. Fic ga je
svaki put vadio pre kraja, ali ponekad je malo kasnio, i ona bi osetila prvi od
njegovih greva dok bi jo bio u njoj. Bila je delirino
srena zbog toga to se tako viaju, i u svojoj ekstazi nije se obazirala na rizik. Sada je bila
zarobljena.
- O, boe, oprosti mi - ree naglas.
Njena drugarica Dilis Pju bila je zatrudnela. Dilis je bila Etelina vrnjakinja.
Radila je kao slukinja za enu Persevala Dounsa i zabavljala se sa Donijem
Bevanom. Etel se priseala kako su se Dilisine grudi uveale otprilike u vreme kada
je shvatila da zapravo moe da zatrudni i ako to radi u stojeem stavu. Sada su bili
venani.
V
Sta e biti s Etel? Ona ne moe da se uda za oca svog deteta. A ak i ako se sve
ostalo izuzme, on je ve oenjen. Bilo je vreme da se nae s njim. Danas nee biti
valjanja po krevetu. Morae da popriaju o budunosti. Obukla je crnu svilenu
haljinu domaice.
Sta e on rei? Nije imao dece: hoe li mu biti drago, ili e se uasnuti? Hoe li
voleti svoje vanbrano dete ili e ga se stideti? Hoe li zavoleti Etel jo vie zbog
toga to je zaela, ili e je omrznuti?
Izala je iz svoje sobe na tavanu, pola uskim hodnikom i spustila se
stepenicama za poslugu do zapadnog krila. Poznate tapete s motivom gardenija
budile su u njoj poudu, ba kao to je na Fica delovao prizor njenih gaa. On ju je
ekao, stojei kraj prozora, gledajui osunan vrt, puei cigaru; i kada ga je ugledala
ponovo je bila oarana njegovom lepotom. Bacila mu se oko vrata. Njegov smei
sako od tvida bio je mek na dodir, kako je otkrila, jer je bio izatkan od kamira.
- O, Tedi, lepi moj, tako sam srena to te vidim - re- e ona. Volela je to je
jedina osoba koja ga oslovljava sa Tedi".
-1 ja sam srean to vidim tebe - ree on, ali nije je odmah pomazio po
grudima.
Ona mu poljubi uvo.
- Imam neto da ti kaem - ona e sveano.
-I ja imam tebi neto da kaem! Mogu li ja prvi?
Htela je da kae ,,ne", ali on se izvukao iz njenog zagrljaja i ustuknuo jedan
korak, i njeno srce odjednom ispuni zla slutnja.
VV
- Sta? - ree ona. - Sta je?
- Bea oekuje bebu. - On povue dim iz cigare i ispusti ga kao da uzdie.
Isprva nije razumela ta joj je rekao.
- Molim? - ree ona s nevericom.
- Kneginja Bea, moja ena, trudna je. Dobie bebu.
- Hoe da kae da si spavao s njom u isto vreme kad i sa mnom? Etel e ljutito.
On je izgledao prepadnuto. Cinilo se kao da nije oekivao da e njoj to smetati.
- Da govorim tie? Ostavlja me! Sta e biti sa mnom ako ljudi saznaju?
- Meni to znai sve.
Etel je bila izbezumljena.
- Tedi, molim te, ja te volim.
- Ali sad je gotovo. Moram da budem dobar mu i otac svom detetu. Mora
razumeti.
- avola, da razumem! - planu ona. - Kako moe to da kae tek tako? Videla
sam da pokazuje vie oseanja prema psu koji je morao da bude upucan!
- To nije istina - on e, s knedlom u grlu.
- Podala sam ti se, u ovoj sobi, na tom tudijer krevetu!
-1 ja neu... - on uuta. Na njegovom licu, do tog trenutka stegnutom od jake
samokontrole, odjednom se ukaza patnja. On se okrenu, krijui se od njenog besnog
pogleda. -1 ja neu to nikad zaboraviti - proaputa.
Ona mu se primae i ugleda suze na njegovim obrazima, i bes splasnu.
- O, Tedi, tako mi je ao - ree.
On pokua da se pribere.
- Vrlo si mi draga, ali moram da izvrim svoju dunost - ree on. Te rei behu
hladne, ali po glasu mu se videlo koliko se mui.
- O, boe. - Pokuala je da prestane da plae. Nije mu jo bila rekla svoju
novost. Ona obrisa suze rukavom, umrknu, i proguta. - Dunost? - ree ona. Ne zna ni pola prie.
- O emu govori?
-1 ja sam trudna.
- O, blagi boe. - On mehaniki prinese cigaru usnama, pa je ponovo spusti ne
uzevi dim. - Ali uvek sam vadio!
- Ne dovoljno rano, onda.
- Koliko dugo ve to zna?
- Upravo sam shvatila. Pogledala sam u fioku i videla iste krpice. - On trepnu. Oigledno mu
nije prijalo da slua o menstruaciji. Pa, morae da istrpi. - Izraunala sam da nisam dobila
otkako sam se uselila u staru sobu gospoe Devonz, a to je bilo pre deset nedelja.
- Dva ciklusa. To znai da nema sumnje. Tako je Bea rekla.
- O, doavola.
On prinese cigaru usnama, vide da se ugasila i baci je na pod gunajui razdraljivo. Njoj
pade na pamet jedna zajedijiva misao.
- Mogao bi da ima dva naslednika.
- Ne budi smena - ree on otro. - Kopile ne moe da bude naslednik.
- Oh - ree ona. Nije joj bila namera da ozbiljno zatrai pravo nasledstva za svoje dete. S druge
strane, do tog trenutka nije razmiljala o njemu kao o kopiletu. - Jadno malo - ree ona. Moja beba, kopile.
On je izgledao kao da ga pee savest.
- Izvini - ree. - Nisam tako mislio. Oprosti mi.
Uvidela je da je njegova dobra strana u sukobu sa sebinim instinktima. Dodirnula ga je po
ruci.
- Jadni Fic.
- Boe sauvaj da Bea sazna za ovo - ree on.
Osetila se smrtno ranjenom. Zato mu je ta druga ena glavna briga? Bea e biti dobro: ona je
bogata i udata, i u sebi nosi voljeno i asno dete klana Ficherbert. Fic nastavi:
- Takav ok bi mogao biti preveliki za nju.
Etel se setila glasine da je Bea pobacila prole godine. Sve slukinje su priale o tome. Ako je
verovati Nini, ruskoj slukinji, kneginja je za taj pobaaj okrivila Fica, koji ju je uznemirio time to
je otkazao planirani put u Rusiju. Etel se oseala uasno odbaenom.
- Dakle, tvoja najvea briga je da bi vest o naoj bebi mogla da uznemiri tvoju enu.
On je zurio u nju.
- Ne elim da pobaci, to je vano!
Nije bio svestan koliko je bezobziran.
- Proklet da si - ree Etel.
- ta oekuje? Dete koje Bea nosi je ono kome sam se nadao i za ije sam se roenje molio.
Tvoje ne elimo ni ti, ni ja, niti bilo ko drugi.
- Ja ne mislim tako - ree ona tiho, i opet briznu u pla.
- Moram da razmislim o ovome - ree on. - Treba mi samoa. - On je
uhvati za ramena. - Priaemo sutra ponovo. U meuvremenu, ne govori nita nikome. Razume li?
Ona klimnu glavom.
- Obeaj mi.
- Obeavam.
- Dobra devojka - ree on, i izae iz sobe.
Nije rekla nikome, ali nije mogla da se pretvara da je sve u redu, pa se napravila da je bolesna
i otila u krevet. Dok je leala sama, sat za satom, tuga je polako ustupala mesto strepnji. Kako e
ona i beba iveti? Izgubie posao ovde u Taj gvinu, to bi se automatski desilo, ak i da beba nije
erlova. Sama ta injenica ju je bolela. Bila je tako ponosna na sebe kada su je proizveli u domaicu.
Dekica je voleo da kae da ponos dolazi pre pada. U ovom sluaju bio je u pravu.
Nije bila sigurna da moe da se vratu u kui svojih roditelja: njen otac e umreti do sramote.
To ju je titilo gotovo koliko i sopstveni sram. Njega e to raniti i vie nego nju, na neki nain; on je
strog po pitanju tih stvari. U svakom sluaju, nije elela da ivi kao neudata majka u Aberovenu. Ve
su postojale dve: Mejzi Oven i Gledis Priard. One su bile tune ene bez odgovarajueg mesta u
drutvenom miljeu grada. Bile su slobodne, ali nijedan mukarac nije se zanimao za njih; bile su
majke, ali ivele su sa svojim roditeljima kao da su jo uvek deca; nisu bile dobrodole ni u jednu
crkvu, pab, radnju ili klub. Kako je ona, Etel Vilijams, koja je sebe uvek smatrala malo boljom od
ostalih, uspela da potone do samog dna?
Mora da ode iz Aberovena, onda. Nije joj ao. Bie joj drago da okrene lea redovima
sumornih kua, istim" malim kapelama i beskrajnim svaama izmeu rudara i uprave. Ali kuda da
ode? I hoe li moi da via Fica?
Kad se smrklo, leala je budna gledajui kroz prozor u zvezde, i napokon je skovala plan.
Zapoee novi ivot na nekom drugom mestu. Nosie burmu i priae priu o pokojnom muu.
Pronai e nekoga da uva bebu, pronai e neki posao i zaraditi novac. Poslae dete da se koluje.
Bie devojica, imala je takav oseaj, i bie pametna, spisateljica ili lekar, ili moda politikantkinja,
kao gospoa Pankherst, koja se bori za enska prava i koju hapse ispred Bakingemske palate.
Mislila je da nee zaspati, ali emocije su je bile izmuile i ona zadrema oko ponoi i utonu u
teak san bez snova.
Probudilo ju je izlazee sunce. Sela je na krevet, radujui se novom danu kao i uvek; onda se
setila da je njen stari ivot okonan, uniten, i da se nalazi usred tragedije. Malo je falilo da opet
podlegne tuzi, ali borila se protiv toga. Ne moe da priuti sebi da tuguje. Mora da zapone novi
ivot.
Obukla se i sila do odaja za sluge gde je objavila da se potpuno oporavila od jueranje
boljke i da je spremna da obavlja svoj posao.
Ledi Mod je poslala po nju pre doruka. Etel je stavila kafu na posluavnik i odnela je u
Ruiastu sobu. Mod je sedela ispred toaletnog stoia u ljubiastom svilenom neglieu. Plakala je.
Etel je imala i svojih neprilika, ali bez obzira na to brzo se saalila.
V
- Sta nije u redu, miledi?
- O, Vilijamsova, morala sam da ga se odreknem.
Etel je pretpostavila da misli na Valtera fon Ulriha.
- Ali zato?
- Njegov otac je doao da me vidi. Nisam stvarno bila prihvatila injenicu da su Britanija i
Nemaka neprijatelji, i enidba mnome upropastila bi Valterovu karijeru, a verovatno i
karijeru njegovog oca.
- Ali svi kau da nee biti rata, Srbija nije dovoljno vana.
-Ako ne sada, bie ga kasnije; a ak i ako nikad ne doe do rata, sama pretnja od njegovog
izbijanja je dovoljna. - Rub ruiastog ipkanog miljea visio je s vrha toaletnog stoia, i Mod ga je
nervozno upkala, parajui skupu ipku. B i e p o t reb n i s a t i d a s e t o z a k r p i , pomisli Etel.
Mod nastavi: - Niko u Ministarstvu spoljnih poslova Nemake nee poveravati Valteru tajne ako
bude oenjen Engleskinjom.
Etel nasu kafu i dade olju Mod.
- Her Fon Urlih e se odrei posla ako vas stvarno voli.
- Ali ja ne elim da on to uini! - Mod prestade da para ipku i otpi gutljaj kafe. - Ne smem da
budem osoba koja je okonala njegovu karijeru. Kakva je to osnova za brak?
M o g a o b i d a p ron a e n e k i d r u g i p o s a o , pomisli Etel; a a k o t e z a i s t a v o l i , t o
b i i u i n i o . Onda se setila oveka kojeg ona voli, i kako se brzo njegova strast ohladila kada je
njihova veza prestala da mu odgovara. Z a d r a u s v o j e m i l j e n j e z a s e b e , pomisli ona;
n i t a j a n e z n a m . Ona upita:
V
- Sta je Valter rekao?
- Nisam ga videla. Napisala sam mu pismo. Prestala sam da idem na sva mesta gde sam ga
obino sretala. Onda je on poeo da svraa kui, i poelo je da me biva sramota da stalno
govorim slugama da mu kau da nisam kod kue, pa sam dola ovamo s Ficom.
- Zato neete da priate s njim?
- Zato to znam ta e se desiti. Uzee me u naruje i ljubiti, i ja u se predati.
Z n a m t a j o s e a j , pomisli Etel. Mod uzdahnu.
- Tiha si jutros, Vilijamsova. Verovatno ima sopstvenih briga. Je li situacija mnogo teka s
ovim trajkom?
- Jeste, miledi. Ceo grad je na malim sledovanjima.
- Hrani li jo uvek decu rudara?
- Svakog dana.
- Odlino. Moj brat je vrlo velikoduan.
- Jeste, miledi. - K a d m u t a k o o d g o v a r a , pomisli ona.
- Pa, bolje da nastavi sa svojim poslom. Hvala ti za kafu. Rekla bih da ti dosaujem svojim
problemima.
Impulsivno, Etel uhvati Mod za ruku.
- Molim vas ne govorite to. Uvek ste bili dobri prema meni. Strano mi je ao zbog Valtera i
nadam se da ete mi uvek priati ta vas titi.
- Ba lepo od tebe. - Suze nanovo zasijae u Modinim oima. - Mnogo ti hvala, Vilijamsova. Ona stegnu Etelinu aku, pa je pusti.
Etel uze posluavnik i ode. Kad je ula u kuhinju, Pil, batler, ree:
- Pa, recimo neka bude dvadeset est funti godinje, to je deset ilinga nedeljno. ta kaete?
Etel ne ree nita.
- Moete nai neki lep sobiak u Kardifu za dva ili tri ilinga, a ostatak potroiti na sebe. - On je
potapa po kolenu. - I ko zna, moda ete pronai jo nekog plemenitog oveka koji e vam
malo olakati ivot... razumete me? Vi ste vrlo lepa devojka, znate.
Ona se pretvarala da ga nije razumela. Pomisao da bi mogla da bude ljubavnica jednog ljigavog
advokata kao to je Solman bila joj je odvratna. Zar on stvarno misli da moe da zauzme Ficovo
mesto? Ona ne odgovori nita na tu njegovu insinuaciju.
- Postoje li neki uslovi? - ona e hladno.
- Uslovi?
- Koji idu uz erlovu ponudu.
Solman se nakalja.
- Oni uobiajeni, naravno.
- Uobiajeni? Znai, radili ste ovo i ranije.
- Ne za erla Ficherberta - ree on brzo.
- Ali za nekog drugog.
- Hajde da se drimo teme, molim vas.
- Moete nastaviti.
- Ne smete navesti erlovo prezime u detinjoj krtenici, niti na bilo koji drugi nain otkriti bilo
kome da je on otac deteta.
-1 iz vaeg iskustva, gospodine Solman, da li ene obino prihvataju ove vae uslove?
- Da.
N a r a v n o d a p r i h v a t a j u , pomisli ona ogoreno. Kakav izbor imaju? Potpuno su
obespravljene, pa uzimaju ono to im se ponudi. Naravno da prihvataju uslove.
- Ima li ih jo?
- Nakon to odete iz Tajgvina, ne smete ni na koji nain pokuavati da stupite u kontakt s
njegovim gospodstvom.
D a k l e , pomisli Etel, n e e l i d a v i d i n i m e n e n i s v o j e d e t e . Razoaranje je nabujalo u
njoj poput talasa slabosti: da nije sedela u tom trenutku, moda bi pala. Ona stegnu zube da zaustavi
suze. Kada je ovladala svojim oseanjima, ree:
- Jo neto?
- Verujem da je to sve.
Etel ustade. Solman ree.
- Morate me kontaktirati da mi kaete gde e mesene rate biti isplaivane. - On izvadi malu
srebrnu kutiju i izvue jednu karticu.
- Ne - ree ona kad joj je pruio karticu.
- Ali moraete da stupite u kontakt sa mnom...
- Ne, neu - ponovi ona.
- ta hoete da kaete?
Ta ponuda je neprihvatljiva.
Dajte, ne budite blesavi, gospodice Vilijams...
- Ponoviu vam jo jednom, gospodine Solman, da u vama ne bi ostao ni traak sumnje. Ne
prihvatam ponudu. Moj odgovor je: ne. Nemam nita vie da vam kaem. Do vienja. - Ona
izade i zalupi vratima.
Vratila se u svoju sobu, zakljuala vrata, i sita se isplakala.
Kako Fic moe da bude tako surov. Zar zaista ne eli vie nikad da je vidi? Ni svoju bebu? Zar
misli da sve to se desilo izmeu njih dvoje moe da izbrie dvadeset etiri funte godinje? Zar je
stvarno vie ne voli? Da li ju je ikad voleo? Je li ona budala? Mislila je da je voli. Bila je sigurna da
to neto znai. Moda se on pretvarao sve vreme i varao je, ali nije
V
mislila da je to istina. Zena moe da oseti kad se mukarac pretvara.
I ta on sada radi? Mora da potiskuje svoja oseanja. Moda je on ovek plitkih emocija. To je
mogue. Moda ju je voleo, iskreno, ali ljubavlju koja je lako zaboravljena kada je postala smetnja.
Takva slabost karaktera mogla je da promakne njenoj panji dok je bila u vrtlogu strasti.
Barem joj okorelost njegovog srca olakava cenkanje. Nije oseala potrebu da razmilja o
njegovim oseanjima. Moe da se koncentrie na to da pokua da izvue najbolje za sebe i bebu.
Mora uvek da ima na umu kako bi Stari izaao na kraj s ovom situacijom. Jedna ena nije ba sasvim
nemona, ta god da zakon kae.
Fic e se sada zabrinuti, naslutila je. Mora da je oekivao da e ona prihvatiti ponudu, ili u
najgorem sluaju povisiti cenu; onda bi imao oseaj da je njegova tajna bezbedna. Sada e biti
zbunjen i strepee. Nije dala Solmanu priliku da je pita ta zapravo ona hoe. Neka ih, neka malo
pipaju u mraku. Fic e poeti da strahuje da Etel namerava da se osveti tako to e rei kneginji Bei
za svoju bebu.
Pogledala je kroz prozor u sat na krovu tale. Bilo je nekoliko minuta do dvanaest. Na travnjaku
ispred kue osoblje se sprema da poslui veeru deci rudara. Kneginja Bea je obino volela da vidi
domaicu oko dvanaest. esto je imala pritube: ne svia joj se cvee u holu, uniforme slugu nisu
ispeglane, lak na ogradi stepenita poeo je da se kruni. Domaica je sa svoje strane takoe imala
pitanja: o rasporedu gostiju po sobama, obnavljanju posuda i staklarije, angaovanju i otputanju
slukinja i devojaka za rad u kuhinji. Fic je obino dolazio u salon oko pola jedan na au erija pre
ruka.
Tada e ga Etel privrljiti.
III
Fic je posmatrao decu rudara kako stoje u redu za ruak. Lica su im bila prljava, kosa kutrava,
a odea u dronjcima, ali izgledali su sreno. Deca su neverovatna. Ova su spadala meu
najsiromaniju u zemlji, oevi su im bili zarobljeni u jednom gorkom sporu, ali to se na deci nije
videlo.
au erija.
- Ne vredi, Dounse - ree on. - Neu voditi vae bitke umesto vas. Do vienja. - On poe ka
kui brzim korakom.
V
Douns mu je bio najmanja briga. Sta e da radi s Etel? Mora se postarati da se Bea ne
uznemiri. Osim opasnosti po neroenu bebu, oseao je da ta trudnoa moe predstavljati novi
poetak za njihov brak. To dete ih moe ponovo zbliiti i obnoviti toplinu i prisnost koju su imali
kada su se uzeli. Ali te nade e pasti u vodu ako Bea sazna da ju je varao s domaicom. Njen gnev
e biti neutaiv.
Bio je zahvalan na sveini hola, s kamenom poploanim podom i tavanicom ispresecanom
drvenim gredama. Njegov otac je izabrao ovaj feudalni stil gradnje. Jedina knjiga koju je tata ikad
proitao, osim Biblije, bio je Gibonov U s p o n i p a d R i m s k o g c a r s t v a . Verovao je da e jo
vee Britansko carstvo doiveti istu sudbinu osim ako se plemstvo ne bude borilo da sauva
njegove institucije, naroito Kraljevsku mornaricu, Englesku crkvu i Konzervativnu partiju. Bio je
u pravu, Fic nije sumnjao u to.
aa suvog erija bila je ba ono to mu treba pre ruka. Oraspoloila bi ga i otvoriia mu
apetit. S prijatnim oseajem iekivanja, on ue u salon. Uasnuo se kada je tu ugledao Etel kako
pria s Beom. Stao je u dovratku i preneraeno se izbeio. O emu ona pria? Da li je zakasnio?
- Sta se to ovde deava? - ree otro.
Bea ga pogleda iznenaeno i ree smireno:
- Razgovaram o jastunicama sa svojom domaicom. Jesi li oekivao neto dramatinije? ,,R" u rei dramatino" vibriralo je usled njenog ruskog izgovora.
Za trenutak nije znao ta da kae. Shvatio je da zuri u svoju enu i ljubavnicu. Pomisao na to
kako je bio intiman s obe te ene bila je uznemirujua.
- Ne znam, zaista - promrmlja, i sede za pisai sto, leima okrenut njima dvema.
Dve ene nastavie s razgovorom. Zaista su priale o jastunicama: o tome koliki im je vek
trajanja, kako one stare mogu da se iskrpe i daju slugama, i da li je bolje da se kupe ve izvezene ili
da se nabave obine, pa da ih onda domae sluavke izvezu. Fic je, meutim, i dalje bio potresen.
Ta mala scena, gospodarica i sluavka u tihom razgovoru, podsetila ga je na to koliko bi
zastraujue lako bilo za Etel da kae Bei istinu. Ovo ne moe vie ovako. Mora da preduzme
neto. On uze jedan list plavog papira s grbom Taj gvina iz fioke, umoi pero u mastionicu, i
napisa: N a i m o s e p o s l e r u k a" . Istapkao je hartiju upijaem da skine viak mastila i ubacio
je u odgovarajui koverat.
Dva minuta kasnije, Bea otpusti Etel. Dok je odlazila, Fic progovori ne okreui glavu.
- Doi, molim te, Vilijamsova.
Ona mu pride. On oseti prijatnu aromu mirisnog sapuna, bila mu je priznala da ga je ukrala od
Bee. Uprkos svom gnevu, bio je neugodno svestan blizine njenih vitkih, jakih butina ispod crne
svile njene radne haljine. On joj dade koverat, ne gledajuu u nju.
- Poalji nekoga do veterinara u gradu da uzme boicu ovih pilula za pse. Protiv pseeg kalja
su.
________
V
- To je lepo od tebe. Sta ima na umu?
- Verujem da postoji jedna pravoslavna crkva u Kardifu. Doveu jednog popa ovamo da dri
slubu za njih jedne nedelje.
Fic se namrti. Bea se bila pokrstila u Engleskoj crkvi kad su se uzeli, ali znao je da ona udi
za verom svog detinjstva, i to je video kao znak da nije srena u svojoj novoj zemlji. Ali nije hteo
da je ljuti.
- Ba dobro - ree on.
- A potom bismo mogli da im priredimo veeru u trpezariji za sluinad.
- Dobra ideja, draga moja, ali oni bi mogli biti neotesana druina.
- Nahraniemo samo one koji dou na slubu. Tako emo iskljuiti Jevreje i one
problematine.
- Promuurno. Naravno, stanovnitvo te moda nee voleti zbog toga.
- Ali to se tebe ili mene ne tie.
On klimnu glavom.
- Pa dobro. Douns se alio da podravam trajk time to hranim decu. Ako ti ugosti
trajkbrehere, barem niko nee moi da kae da se stavljamo na neiju stranu.
- Hvala ti - ree ona.
Trudnoa je ve poboljala na odnos, pomisli.
On je popio dve ae belog rajnskog vina uz ruak, ali strepnja ga je ponovo obuzela kada je
izaao iz trpezarije i krenuo ka Apartmanu gardenija. Etel je drala njegovu sudbinu u svojim
rukama. Krasila ju je nena, emotivna enska priroda, ali bez obzira na to, nije trpela da joj drugi
govore ta da radi. Nije mogao da je kontrolie, i to ga je plailo. Ali ona nije bila tamo. On pogleda
u asovnik. Bilo je dva i petnaest. Bio je rekao posle ruka". Etel je znala kada e kafa biti
posluena, i trebalo je da ga eka. Nije precizirao mesto, ali sigurno je shvatila.
Zebnja je poela da se uvlai u njega. Posle pet minuta je pao u iskuenje da ode. Niko ga nije
ostavio da eka ovako. Ali nije eleo da odlae razreenje tog problema ni dan due, ak ni sat, i
zato je ostao tu.
Ona je dola u pola tri. On ree gnevno:
- Sta to pokuava da mi uini?
Ona se ne osvrnu na to pitanje.
- Koji ti je avo bio da me tera da priam s nekim londonskim advokatom?
- Mislio sam da e tako biti manje emotivno.
- Ne budi prokleto glup. - Fic je bio okiran. Niko nije tako priao s
njim jo otkako je bio deak. Ona nastavi: - Nosim tvoje dete. Kako to moe da ne bude emotivno?
Bila je u pravu, glupo se poneo, i njene rei su ga pekle, ali nije mogao a da istovremeno ne
uiva u muzici njenog naglaska, re emotivno" je imala drugaiju notu za svaki od svojih slogova,
tako da je zvuala kao melodija.
V
- Zao mi je - ree on. - Platiu ti duplo...
- Ne ukopavaj se jo dublje, Tedi - ree ona, ali mekim tonom. - Nemoj da se cenjka sa
mnom, kao da je ovo neto emu samo treba odrediti pravu cenu.
On uperi prstom u nju:
- Ne sme da pria s mojom enom, uje li me? Ne dozvoljavam to!
- Nemoj da mi nareuje, Tedi. Nemam razloga da te sluam.
- Kako se usuuje da tako pria sa mnom?
- Umukni i sluaj, pa u ti rei.
Njen ton ga je izluivao, ali setio se da ne moe da priuti sebi da je okrene protiv sebe.
- Hajde, sluam - ree.
- Poneo si se veoma bezobzirno prema meni.
Znao je da je to istina, i osetio je aoku grie savesti. Bilo mu je strano ao to ju je povredio.
Ali trudio se da to ne pokae. Ona nastavi:
- Jo uvek te previe volim da bih htela da ti pokvarim sreu. - On se osetio jo gore. - Ne
elim da te povredim - ree ona. Progutala je knedlu i okrenula se od njega, i on ugleda suze
u njenim oima. Zaustio je da kae neto, ali ona podie ruku da ga uutka. - Trai od mene
da napustim svoj posao i dom, i zato mi mora pomoi da zaponem novi ivot.
- Naravno - ree on. - Ako je to ono to eli. - Pria o praktinim stvarima oboma im je
pomogla da potisnu oseanja.
- Idem u London.
- Dobra ideja. - Nije mogao a da ne bude zadovoljan: niko u Aberovenu nee saznati da je
trudna, a kamoli ije je dete.
- Kupie mi jednu malu kuu. Nita preterano - neki radniki kraj e mi savreno odgovarati.
Ali elim da ima est soba, da bih mogla da ivim u prizemlju i da uzmem podstanara. Od
stanarine u plaati popravke i odravanje. I dalje u morati da radim.
- Temeljno si razmislila o ovome.
- Pita se koliko e to da kota, pretpostavljam, ali ne eli to da me
pita, jer jedan dentlmen ne voli da pita za cenu onoga to plaa. - Bila je to istina. - Pogledala sam
u novinama - ree ona. - Takva kua kota oko trista funti. To je verovatno jeftinije nego da mi
plaa dve funte meseno do kraja ivota.
Tri stotine funti nije bilo nita za Fica. Bea je znala da potroi toliko na odeu za jedno
popodne u butiku Mezon Paken u Parizu. On ree:
- Ali obeala bi da e uvati tajnu?
-1 obeavam da u voleti tvoje dete i brinuti se o njemu, i podii je, ili njega, da bude srena i
zdrava i dobro obrazovana, iako ti niim ne pokazuje da brine o tome.
- Sutra ujutru. Zuri mi se koliko i tebi. Seu na voz za London, i odmah poeti da traim
kuu. Kada budem pronala pravo mesto, pisau Solmanu.
- Morae negde da iznajmi sobu dok trai kuu.
On izvadi novanik iz unutranjeg depa svog sakoa i prui joj dve bele novanice od po pet
funti. Ona se nasmei.
- Ti nema pojma koliko ta kota, zar ne, Tedi? - Vrati mu jednu novanicu. - Pet funti je i
vie nego dovoljno.
On je izgledao uvreeno.
- Ne elim da se osea kao da ti neto uskraujem.
Njeno dranje se promeni, i on na tren opazi njen prikriveni gnev.
- Oh, uskrauje mi, Tedi, uskrauje - ree ona ogoreno. - Ali ne u novcu.
- Oboje smo u tome uestvovali - stade on da se brani, bacivi pogled ka krevetu.
- Ali samo jedno od nas e roditi bebu.
- No, hajde da se ne svaamo. Rei u Solmanu da postupi onako kako si predloila.
Ona isprui ruku.
- Zbogom, Tedi. Znam da e odrati re. - Glas joj je bio miran, ali bilo mu je jasno da se bori
da ostane pribrana. Rukovali su se i inilo se udnim da oni koji su imali strasnu ljubavnu
vezu to ine.
H,
- Hocu - ree on.
- Molim te idi sad, brzo - ree ona, i okrenu se.
On je oklevao jo trenutak, zatim izae iz sobe. Dok se udaljavao, bio je iznenaen i
posramljen to mu suze, tako nepriline za jednog mukarca, naviru na oi.
- Zbogom, Etel - proaputa on praznom hodniku. - Nek te bog blagoslovi i sauva.
IV
Otila je do ostave za prtljag na tavanu i ukrala jedan mali kofer, star i pohaban. Nikome nikad
neCe nedostajati. Pripadao je Ficovom ocu, i imao njegov grb utisnut na koi: pozlata se odavno
skinula, ali otisak se jo mogao razaznati. Spakovala je arape i donji ve i malo kneginjinog
miriljavog sapuna.
LeeCi u krevetu te noCi, zakljuila je da ipak ne eli da ide u London. Bila je previe
uplaena da sama prolazi kroz to. Htela je da bude sa svojom porodicom. Morala je da pita majku u
vezi s nekim stvarima vezanim za trudnoCu. Trebalo bi da bude u poznatoj sredini kada se beba
rodi. Njenom detetu Ce trebati baka i deka i ujak Bili.
Ujutru je obukla sopstvenu garderobu, ostavila haljinu domaCice okaenu na ekser, i iunjala
se iz Taj gvina u ranim satima. Na kraju prilaza se osvrnula put kuCe, zidovima crnim od ugljene
praine i dugim redovima prozora koji su bleskali u osvitu sunca, i pomislila je koliko je toga
nauila otkako je dola da radi tu sa svojih trinaest godina, nakon to je bila zavrila kolu. Sada
zna kako ivi visoko drutvo. Jedu udnu hranu, spremljenu na sloene naine, i bacaju vie nego
to pojedu. Svi govore na isti nain, kao da gube dah, ak i neki stranci. Drala je u rukama prelepi
donji ve bogatih ena, od finog pamuka i skliske svile, runo iven i izvezen i ukraen ipkom, od
svakog po dvanaest u njihovim fiokama. Mogla je da pogleda u kredenac i da odmah pogodi u kom
veku je napravljen. Ali iznad svega, pomisli ona ogoreno, nauila je da ljubavi ne treba verovati.
Spustila se niz obronak u Aberoven i krenula ka Velington rouu. Vrata roditeljske kuCe bila su
otkljuana, kao i uvek. Ona ue unutra. Glavna prostorija, kuhinja, bila je manja od sobe s vazama
u Taj gvinu, u kojoj su drali samo cveCe. Mama je mesila testo za hleb, ali kada je ugledala kofer,
ona stade i ree:
V
- Sta se desilo?
- Dola sam kui - ree Etel.
Spustila je kofer i sela za kuhinjski sto. Oseala se previe posramljeno da bi rekla ta se
desilo. Ipak, mama je pogaala.
- Otputena si!
Etel nije mogla da pogleda majku.
V
- Jesam. Zao mi je, mama.
V Mama obrisa ruke krpom.
V - Sta si uradila? - ree ljutito. - Da ujem, odmah!
Etel uzdahnu. Sta je spreava da kae?
- Zatrudnela sam - ree ona.
- O, ne, grena devojko!
Etel se borila da ne zaplae. Nadala se da e naii na saoseanje, ne na osudu.
- Jesam grenica. - Ona skide eir, trudei se da ostane pribrana.
- Sve ti je to udarilo u glavu... rad u velikoj kui, i to to si upoznala kralja i kraljicu. Od toga
si zaboravila kako si vaspitavana.
- Mislim da si u pravu.
- To e ubiti tvog oca.
- Ne mora on da rodi - Etel e sarkastino. - Bie on dobro.
- Ne budi bezobrazna. To e mu slomiti srce.
- Gde je on?
- Otiao je na jo jedan trajkaki sastanak. Razmisli samo o njegovoj poziciji u ovom gradu:
stareina u kapeli, predstavnik rudara, sekretar Nezavisne laburistike partije, kako e ljude
da pogleda u oi na sastancima kad svi budu mislili da mu je erka kurva?
Etelina samokontrola popusti:
- Vrlo mi je ao to predstavljam sramotu za njega - ree, i zaplaka.
Mama zaplaka.
- Ne, molim te, ne govori to!
- Napolje! - razdra se on. -1 ne vraaj se vie nikad!
Mama ree:
- Ali to je tvoje unue!
Bili progovori:
- Hoe li sasluati Re boju, Stari? Isus je rekao: , , J a n i s a m d o a o d a p o z o v e m
p r a v e d n i k e , n e g o g re n i k e n a p o k a j a n j e . Jevandelje po Luki, peto poglavlje, stih
trideset drugi.
Stari se okomi na njega.
- Da ti kaem neto, neuki deae. Moji baba i deda se nikad nisu venali. Niko i ne zna ko je
bio moj deda. Baba mi je pala najnie to jedna ena moe.
Mama zinu iznenaeno. Etel je bila okirana, a videla je da je i Bili zapanjen i zbunjen.
Dekica je delovao kao da ve zna.
- O, da - ree Stari, sputajui ton. - Moj otac je odrastao u bordelu, ako znate ta je to; mesto
gde mornari odlaze, dole na dokovima u Kardifu. A onda, jednog dana, dok je njegova majka
spavala mrtva pijana, Gospod je uputio njegove detinje korake u jednu crkvu gde se odravao
as veronauke, i tu je spoznao Isusa. Na istom mestu je nauio da ita i pie i da, vremenom,
vaspita svoju decu u duhu estitosti i dobrote.
Mama ree neno:
- Nikad mi nisi to ispriao, Dejvide. Retko ga je oslovljavala krtenim imenom.
- Nadao sam se da vie nikad neu pomisliti na to. - Lice Starog bilo je iskrivljeno u masku
srama i besa. Podboio se o sto i pogledao Etel u oi, a glas mu je preao u apat. - Kada sam
se udvarao tvojoj majci, drali smo se za ruke, i ljubio sam je u obraz svako vee dok se
nismo venali. - On udari pesnicom po stolu, tako da olje zazveae. - Milou naeg
Gospoda Isusa Hrista, moja porodica se izvukla iz najcrnjeg gliba. - Glas mu ponovo prede u
urlik. - I ne vraamo se tamo! Nikad! Nikad! Nikad!
Nastupila je duga, omamljujua tiina. Stari pogleda u mamu.
- Vodi Etel odavde - ree joj.
Etel ustade.
- Kofer mi je spakovan i imam neto novca. Seu na voz za London. - Ona odluno pogleda
oca. - Neu odvui porodicu u najcrnji glib.
Bili podie njen kofer. Stari ree:
- Kud si ti poao, deko?
- Otpratiu je do stanice - ree Bili, izgledajui uplaeno.
- Nek sama nosi svoj kofer.
Bili se sagnu da ga pusti, ali se predomisli. Njegovo lice poprimi izraz tvrdoglavosti.
- Otpratiu je do stanice - ponovi on.
joj je sada bilo jasno, i suptilno oijukanje. Dok se ona tako priseala, batler Pil doe i priredi joj
ok rekavi Bei:
- Her Fon Ulrih je ovde, Vaa visosti.
N i j e m o g u e d a j e Val t e r o v d e , pomisli Mod izbezumljeno. Moda je Robert?
Podjednako nemogue.
Trenutak kasnije, Valter ue u trpezariju. Mod je bila previe oamuena da bi progovorila.
Bea ree:
- Kakvo prijatno iznenadenje, her Fon Ulrih.
Valter je na sebi imao lagano letnje odelo od svetlog plavosivog tvida. Plava satenska kravata
bila je u boji njegovih oiju. Mod poele da je obukla neto lepe od obine krem haljine proirenih
bokova koja se inila savreno prikladnom za doruak s njenom snahom.
- Oprostite to se ovako nameem, kneginjo - ree Valter Bei. - Morao sam da posetim na
konzulat u Kardifu, neki zamoran sluaj nemakih mornara koji su se uvalili u nevolje s
lokalnom policijom.
To je bila glupost. Valter je bio vojni atae: njegov posao nije bio da vadi mornare iz zatvora.
- Dobro jutro, ledi Mod - ree on, rukujui se s njom. - Kakvo prijatno iznenaenje, nisam znao
da ste ovde.
J o g l u p o s t i , pomisli ona. Doao je tu da bi video nju. Otila je iz Londona da on ne bi
mogao da je gnjavi, ali duboko u srcu joj bi drago to je bio istrajan i pratio je ak dotle.
Usplahirena, ona samo ree:
- Zdravo, kako ste?
Bea ree:
- Uzmite kafe, her Fon Ulrih. Erl je na jahanju, ali vratie se uskoro.
Prirodno je pretpostavila da je doao da vidi Fica.
- Vrlo ste ljubazni. - Valter sede.
- Hoete li ostati na ruku?
- Voleo bih. Onda moram da uhvatim voz za London.
Bea ustade:
- Razgovarau s kuvaricom. Valter skoi na noge i izvue joj stolicu. - - Priajte s ledi Mod ree Bea dok je izlazila iz sobe. - Razveselite je. Brine je situacija u svetu.
Valter podie obrve na prizvuk ruganja u Beinom glasu.
- Svi razumni ljudi su zabrinuti zbog situacije u svetu - ree on.
Mod bi nelagodno. Oajniki pokuavajui da se seti ta da kae, ona
pokaza na Tajms.
- Mislite li da je istina da je Srbija mobilisala sedamdeset hiljada rezervista?
- Sumnjam da oni imaju sedamdeset hiljada rezervista - ree Valter ozbiljno. - Ali pokuavaju
da poveaju ulog. Nadaju se da e opasnost od rata veih razmera uiniti Austriju opreznom.
- Zato Austrijancima treba toliko dugo da poalju svoje zahteve
srpskoj vladi?
- Zvanino, ele da zavre sa etvom pre nego to uine bilo ta to bi od njih zahtevalo da
pozovu ljude u vojsku. Nezvanino, znaju da se predsednik Francuske i njegov ministar
spoljnih poslova nalaze u poseti Rusiji, to znai da je opasno lako da se te dve saveznice
sloe o zajednikom odgovoru. Austrija nee poslati nita dok predsednik Poenkare ne ode iz
Sankt Peterburga.
O n j e t a k o p rom u u r a n , razmiljala je Mod. Volela je to kod njega. Njega uzdranost
odjednom izdade. Njegova maska zvanine ljubaznosti spade i lice mu poprimi izmuen izraz. On
naprasno ree:
- Molim te vrati mi se.
Ona otvori usta da progovori, ali grlo kao da joj se steglo od siline oseanja, i nikakve rei ne
izaoe iz njega. On ree tuno:
- Znam da si raskinula sa mnom za moje dobro, ali to nee upaliti. Previe te volim.
Mod uspe da progovori.
- Ali tvoj otac...
- On e morati sam da kroji svoju sudbinu. Ne mogu da ga posluam, ne u ovome. - Glas mu
pree u apat. - Ne mogu da podnesem da te izgubim.
- Moda je u pravu: moda jedan nemaki diplomata ne sme da ima Engleskinju za enu,
barem ne sad.
- Onda u da pronaem drugi posao. Ali nikad ne bih mogao da pronaem drugu tebe.
Njena odlunost se istopi, a oi joj se ispunie suzama. On posegnu preko stola i uze je za
ruku.
- Mogu li da priam s tvojim bratom?
Ona izvadi belu platnenu maramicu i obrisa suze.
- Nemoj jo da pria s Ficom - ree ona. - Saekaj nekoliko dana, dok kriza sa Srbijom ne
proe.
- To moe da potraje due od nekoliko dana.
- U tom sluaju emo smisliti ta emo.
- Uiniu onako kako ti eli, naravno.
V
- Volim te, Valtere. Sta god da se desi, elim da budem tvoja ena.
On joj poljubi ruku.
- Hvala ti - on e sveano. - Mnogo si me usreila.
Napeta tiina spustila se na kuu u Velington rouu. Mama je skuvala veeru, a Stari i Bili su je
pojeli, ali niko nije previe govorio. Bilija je izjedao bes koji nije mogao da ispolji. Popodne je
krenuo uz planinu i etao sam kilometrima.
Sledeeg jutra je otkrio da mu se misli sve vie i vie vraaju prii o Isusu i eni uhvaenoj u
preljubi. Sedei u kuhinji u svom nedeljnom odelu, ekajui da ode s roditeljima i Dekicom u
kapelu Betezda na lomljenje kolaa, otvorio je Bibiiju na Jevandeije po Jovanu, i pronaao
V
osmo poglavlje. Proitao je priu nekoliko puta. Cinilo mu se da govori ba o onakvoj tekoj
situaciji kakva je zadesila njegovu porodicu. Nastavio je da misli o tome i u kapeli. Osvrtao se po
prostoriji gledajui u svoje prijatelje i komije: gospou Daja Konjeta, Dona Dounsa Radnju,
gospou Ponti i njena dva krupna sina, Hjuita Salceta... Svi su oni znali da je Etel otila iz Tajgvina
prethodnog dana i kupila voznu kartu do Padingtona, i mada nisu znali zato, mogli su da
pretpostave. U svojim glavama ve su joj sudili. Ali Isus nije.
Tokom pevanja himni i oitavanja improvizovanih molitvi odluio je da ga Sveti duh navodi
da naglas proita te stihove. Pred kraj tog sata on ustade i otvori Bibliju. Podigao se tih iznenadeni
amor. On je bio pomalo mlad da bi vodio skup. Ipak, starosne granice nije bilo: Sveti duh moe da
nadahne svakoga.
- Nekoliko stihova iz Jevanelja po Jovanu - ree on. Glas mu je malo drhtao, i on se trudio da
ga umiri. - I oni mu rekoe: U i t e l j u , o v a e n a j e u h v a e n a u p rel j u b i , n a d e l u .
"*
Kapela Betezda odjednom utihnu: niko se nije vrpoljio, aputao ili kaljao. Bili nastavi da
ita:
- Rekoe mu: uitelju! ova je ena uhvaena sad u preljubi; A Mojsije nam u zakonu
zapovijedi da takove kamenjem ubijamo; a ti ta veli? Ovo pak rekoe kuajui ga da bi ga
imali za to okriviti. A Isus sae se dolje i pisae prstom po zemlji (ne gledajui na njih). A
kad ga jednako pitahu, ispravi se i ree im..."
Bili ti zastade i podie glavu. Paljivo naglaavajui rei, on nastavi:
- Koji je meu vama bez greha neka najpre baci kamen na nju."
Sva lica u prostoriji behu uprta u njega. Niko se nije micao. Bili
nastavi:
- ,,Pa se opet sae dolje i pisae po zemlji. A kad oni to ue, i pokarani od svoje savjesti
izlaahu jedan za drugijem poevi od starjeina do poljednjijeh: i osta Isus sam i ena
stojei po srijedi. A kad se Isus ispravi i ne videvi nijednoga do samu enu, ree joj: eno!
gdje su oni to te tuahu? Nijedan te ne osudi? A ona ree: Nijedan, Gospode!
Bili podie pogled s Biblije. Nije morao da proita poslednji stih: znao ga je napamet. Pogleda
u svog oca, ije lice bee kao od kamena, i progovori vrlo polako:
- A Isus joj ree: Ni ja te ne osuujem, idi i odsele vie ne grijei.
Posle duge pauze on zatvori Bibliju uz tresak koji u tiini zazvua
poput groma.
- Ovo je Re boja - ree.
Nije seo na mesto. Nego je krenuo ka izlazu. Ljudi su zurili u njega u zanosu. On otvori velika
drvena vrata i izae.
I nikad se vie ne vrati.
evetc POGLAVLJE
Kraj jula, 1914.
Valter fon Ulrih nije umeo da svira regtajm.
Umeo je da odsvira jednostavne melodije. Umeo je da odsvira razliite akorde, koji su
najee podrazumevali sniene septakorde. I mogao je da odsvira te dve stvari zajedno, ali to nije
zvualo kao regtajm. Ritam mu je izmicao. Njegovo izvoenje pre je liilo na neto to se moglo
uti od orkestra u nekom berlinskom parku. Za nekoga ko ume da odsvira Betovenove sonate bez po
muke to je bilo iritantno.
Mod je pokuavala da ga naui te subote ujutru u Tajguinu, na behtajn pijaninu meu sobnim
palmama u malom salonu, s letnjim suncem koje je sijalo kroz visoke prozore. Sedeli su jedno do
drugog na klavirskoj stolici dodirujui se kukovima, isprepletanih ruku i Mod se smejala njegovim
naporima. Bio je to trenutak nepomuene sree.
Njegovo raspoloenje se pokvarilo kad mu je objasnila kako ju je njegov otac nagovorio da
raskine s njim. Da se video s ocem te veeri kad se vratio u London, sigurno bi eksplodirao. Oto je,
meutim, bio otiao za Be i Valter je morao da proguta svoj bes. Nije se video s ocem od tada.
Sloio se s Mod da treba svoju veridbu da dre u tajnosti dok se balkanska kriza ne okona.
Jo je trajala, mada se situacija primirila. Skoro etiri nedelje su prole od atentata u Sarajevu, a
austrijski car jo nije bio poslao Srbima diplomatsku notu koju je tako dugo pripremao. To odlaganje
je ohrabrilo Valterovu nadu da su se strasti stiale i da su u Beu prevladali saveti o umerenosti i
oprezu.
Sedei za polukoncertnim klavirom u salonu svog momakog stana na Pikadiliju, razmiljao
je kako Austrijanci mogu uiniti mnogo toga da kazne Srbiju a da ne pribegnu ratu, a da nau leka
za svoj ranjeni ponos. Na primer, mogu naterati srpsku vladu da ugasi antiaustrijske novine i
proteraju nacionaliste iz srpske vojske i javnih slubi. Srbi bi mogli to da prihvate: bilo bi
poniavajue, ali bolje od rata koji ne mogu da dobiju. Onda bi voe velikih evropskih zemalja
mogle da se opuste i koncentriu na svoje unutranje probleme. Rusi bi mogli da ugue generalni
trajk u svojoj zemlji, Englezi bi mogli da smire pobunjene irske protestante, a Francuzi bi mogli da
uivaju u suenju madam Kajo, koja je upucala urednika Figara jer je objavio ljubavna pisma
njenog mua.
I Valter bi mogao da se vena s Mod.
V
U petoj taki se zahtevalo da Austrija pomogne srpskoj vladi da slomi subverzivne delatnosti,
a u estoj taki, na Valterovo razoaranje, insistiralo se da austrijski zvaninici uestvuju u sudskoj
istrazi ubistva.
- Ali Srbija ne moe da pristane na ovo! - pobuni se Valter. - To bi praktino znailo da se
odriu svog suvereniteta.
Robertovo lice se jo vie smrai.
- Teko - ree on osorno.
- Nijedna zemlja na svetu ne bi pristala na ovo.
- Srbija hoe. Mora, ili e biti unitena.
- U ratu?
- Ako treba.
- U koji bi mogla da bude uvuena cela Evropa!
Robert mahnu prstom pretei.
- Ne ako su vlade drugih zemalja razumne.
Z a r a z l i k u o d t v o j e , pomisli Valter, ali suzdra se od odgovora i nastavi da ita. Preostale
take su bile izraene arogantno, ali Srbi bi verovatno mogli da ih svare: hapenje sauesnika,
spreavanje verca oruja na austrougarsku teritoriju i osuda izjava visokih srpskih zvaninika
uperenih protiv Austro-Ugarske. Rok za odgovor je, meutim, bio etrdeset osam sati.
- Boe moj, ovo je surovo - ree Valter.
- Ljudi koji prkose austrijskom caru moraju da iskuse surovost.
- Znam, znam, ali nije im ostavio prostora da sauvaju obraz.
- A zato bi?
Valter dozvoli da njegova razdraenost ispliva na videlo.
- Za i me sveta, zar on eli rat?
- Careva porodica, habzburka dinastija, vladala je velikim delovima Evrope stotinama godina.
Car Franc-Jozef zna da mu je bog odredio da vlada niim slovenskim narodima. To je njegova
sudbina.
- Neka nas bog potedi predodreenih ljudi - promrmlja Valter. - Je li moja ambasada videla
ovo?
- Videe svakog trenutka.
Valter se pitao kako e drugi reagovati. Da li e prihvatiti to, kao to je Robert uinio, ili e
biti zaprepaeni poput Valtera? Da li e uslediti bura meunarodnog negodovanja, ili samo
diplomatsko sleganje ramenima? Saznae veeras. Pogledao je u asovnik na ploi kamina.
- Kasnim na veeru. Dolazi li na bal vojvotkinje od Saseksa kasnije?
- Da. Vidimo se tamo.
Izali su iz zgrade i rastali se na Pikadiliju. Valter se zaputio ka Ficovoj kui, gde je trebalo da
veera. Guio se, kao da mu je neko izbio vazduh iz plua. Rat od kojeg je strepeo primakao se
opasno blizu.
Stigao je taman na vreme da se pokloni kneginji Bei, u haljini boje lavande sa srebrnim
manama, i da se rukuje s Ficom, neopisivo zgodnim u beloj koulji i s belom leptir-manom; zatim
je najavljena veera. Bilo mu je drago to mu je bilo dodeljeno da otprati Mod kroz trpezariju.
Nosila je tamnocrvenu haljinu od nekog mekog materijala koji joj je prianjao uz telo ba onako kako
je Valter voleo. Dok joj je drao stolicu da sedne, on ree:
- Vrlo privlana haljina.
- Pol Poare - ree ona, imenujui dizajnera toliko uvenog da je ak i Valter bio uo za njega.
Ona malo snizi ton. - I mislila sam da e ti se svideti.
U toj opaski jedva da je bilo intimnosti, ali ga je svejedno ushitila, a onda ga je odmah proeo
drhtaj straha na pomisao da bi mogao ostati bez te arobne ene.
Ficova kua nije bila ba palata. Njena duga trpezarija, na uglu ulice, gledala je na dve
prometne ulice. Elektrini lusteri su goreli uprkos svetloj letnjoj veeri, a kristalne ae i srebrni
pribor svetlucali su na
V
svakom mestu za sedenje. Sarajui pogledom oko stola i zagledajui ostale goe, Valter se udio
koliini nepristojno otkrivenih grudi, koje Engleskinje iz vie klase pokazuju za veerom.
Takva zapaanja prilie jednom adolescentu. Vreme je da se eni.
V
Cim je seo, Mod izu cipelu i stade da gura palac u arapama uz njegovu nogavicu. On joj se
nasmei, ali ona odmah vide da ga neto mui.
V
- Sta nije u redu? - upita ga.
- Zapodeni razgovor o austrijskom ultimatumu - promrmlja on. - Reci da si ula da je
isporuen.
Mod se obrati Ficu, koji je sedeo u elu stola.
- Verujem da je odgovor austrijskog cara napokon isporuen
- O, boe blagi, previe sam ja stara za plesanje. Osim toga, vi mlaarija znate korake koji nisu
ni postojali kada sam ja bila debitantkinja.
- Sad je u modi arda. To je maarski narodni ples. Moda bih mogao da vam ga pokaem.
Fic ree:
- Zar to ne bi bio diplomatski incident?
To nije bilo previe smeno, ali svi su se nasmejali, i razgovor se vratio drugim trivijalnim ali
bezbednim temama. Posle veere drutvo se ukrcalo u koije i odvezlo tih nepunih etiristo metara
do Saseks hausa, vojvodine palate u Park lejnu.
No je pala i svetla su bletala iz svakog prozora: vojvotkinja je napokon poklekla i uvela
struju. Valter se popeo velikim stepenitem i uao u prvu od tri velike sobe za prijem. Orkestar je
svirao najpopularniju melodiju poslednjih godina, , , A l e x a n d e r ' s R a g t i m e B a n d Leva aka mu
se trzala: sinkope su bile kljune.
Odrao je obeanje i plesao s tetkom Herm. Nadao se da e imati dosta partnera: hteo je da se
ona umori i zadrema u nekoj od soba, kako bi Mod ostala bez nadzora. Stalno se priseao onoga to
su Mod i on
V
uradili u biblioteci te kue nekoliko nedelja ranije. Sake su mu udele da je dodirnu preko te
pripijene haljine. Ali prvo je imao neto da obavi. Naklonio se tetki Herm, uzeo au ruiastog
ampanjca od jednog sluge, i poeo da krui. Kretao se kroz malu balsku dvoranu, salon i veliku
balsku dvoranu, priajui s diplomatama i politiarima. Svaki ambasador u Londonu bio je pozvan, i
mnogi su i doli, ukljuujui Valterovog efa, princa Linovskog. Bili su tu i brojni lanovi
parlamenta. Veina su bili konzervativci, poput vojvotkinje, ali bilo je i liberala, ukljuujui
nekoliko ministara vlade. Robert je bio zadubljen u razgovor s lordom Remarkom, mladim
ministrom u Ministarstvu rata. Laburistikih parlamentaraca nije bilo nigde na vidiku: vojvotkinja je
sebe smatrala slobodoumnom, ali je povlaila izvesne granice.
Valter je saznao da su Austrijanci poslali prepis svog ultimatuma svim ambasadama veih
zemalja u Beu. On e biti poslat telegrafom i preveden tokom noi, i do jutra svi e znati njegovu
sadrinu. Veina ljudi je bila okirana zahtevima postavljenim u njemu, ali niko nije znao ta da
uini povodom toga.
Do jedan ujutru saznao je sve to je mogao i otiao je da nae Mod. Spustio se stepenicama i
uao u vrt, gde je veera bila posluena pod prugastom atrom. Koliko se samo hrane slui u
engleskom visokom drutvu! Pronaao je Mod kako se igra groem. Tetke Herm, na njegovu
veliku radost, nije bilo nigde na vidiku. Valter ostavi svoje brige za kasnije.
- Kako vi Englezi moete da jedete toliko? - ree on Mod aljivo. - Veina ovih ljudi pojela je
jak doruak, ruak od pet ili est jela, aj sa sendviem ili kolaima, i veeru koja se sastojala
od najmanje osam jela. Da li su im sada zaista potrebni supa, punjene prepelice, jastog,
breskve i sladoled?
Ona se nasmeja.
- Misli da smo vulgarni, zar ne?
Nije to mislio, ali zadirkivao ju je pretvarajui se da je tako.
To se desilo u sitne sate u petak dvadeset etvrtog jula. Naredne veeri, dok je Valter
prisustvovao jo jednoj veeri i jo jednom balu, svi su priali o tome kako e Srbi pristati na sve
austrijske zahteve, osim na one pod takama pet i est. A u s t r i j a n c i s i g u r n o n e e o d b i t i t a k o
p o n i z a n o d g o v o r, pomisli Valter ushieno. Osim, naravno, ako nisu odluni da ratuju, bez obzira
na sve.
Dok se vraao kui u subotu u osvit zore svratio je do ambasade da napie izvetaj o onome
to je tokom prethodne veeri saznao. Sedeo je za svojim stolom kada se ambasador lino, princ
Linovski, pojavio u besprekorno urednom jutarnjem odelu, sa sivim cilindrom u ruci. Prepadnut,
Valter skoi na noge, pokloni se, i ree:
- Dobro jutro, Vaa visosti.
- Dobrano ste poranili, Fon Ulrih - ree ambasador. Zatim, opazivi Valterovo veernje odelo,
dodade: - Ili ste, bolje rei, dobrano okasnili. - Bio je naoit na neki grub nain, s velikim
krivim nosem iznad brkova.
- Evo ba vam piem kratak izvetaj o sinonjim glasinama. Mogu li da uinim neto za Vau
visost?
- Pozvan sam u posetu kod ser Edvarda Greja. Moe da poe sa mnom i hvata beleke, ako
ima neki drugi sako.
Valter je bio ushien. Britanski sekretar spoljnih poslova bio je jedan od najmonijih ljudi na
svetu. Valter ga je, naravno, susretao u malom svetu londonske diplomatije, ali nikad nije s njim
razmenio vie od nekoliko rei. Sada je, na leeran poziv uobiajen za Linovskog, Valter trebalo da
prisustvuje jednom neformalnom sastanku dvojice ljudi koji su odluivali o sudbini Evrope.
G o t f r i d f o n K e s e i e p o z e l e n e t i o d z a v i s t i , pomisli on.
Ukorio je sebe zbog umiljenosti. Mogao bi to biti kritian sastanak. Za razliku od austrijskog
cara, Grej moda ne eli rat. Hoe li biti rei o tome kako da se on sprei? Grejeve poteze bilo je
teko predvideti. Na koju e stranu krenuti? Bude li protiv rata, Valter e iskoristiti svaku ansu da
mu pomogne.
Drao je jedan crni kaput do kolena na iviluku iza vrata ba za vanredne sluajeve kao to je
ovaj. Skinuo je veernji sako i zakopao dnevni kaput preko belog prsluka. Uzeo je belenicu i
izaao iz zgrade s ambasadorom.
Dvojica mukaraca preoe preko Sent Dejms parka po hladnoi ranog jutra. Valter je preneo
svom efu glasine o odgovoru Srbije. Ambasador je i sam imao da prepria jednu glasinu.
- Albert Balin je jue veerao s Vinstonom erilom - ree on. Balin, nemaki magnat koji se
bavio prekomorskim prevozom robe, bio je blizak
V
s kajzerom uprkos tome to je bio Jevrejin. eril je bio na elu Britanske kraljevske mornarice. Voleo bih da znam o emu su priali - zavri Linovski.
Oito se plaio da ga kajzer zaobilazi i alje poruke Britancima preko Balina.
- Pokuau da saznam - ree Valter, zadovoljan zbog prilike da to uini.
Njih dvojica uoe u Forin ofis, zgradu u neoklasinom stilu koja je Valtera podsetila na tortu.
Uveli su ih u raskonu kancelariju sekretara spoljnih poslova s pogledom na park. Britanci su
najbogatiji ljudi na svetu, kao da je ta zgrada htela da kae, i moemo da radimo ta god hoemo s
vama ostalima.
Ser Edvard Grej je bio mrav ovek suvog, ispijenog lica nalik lobanji. Nije voleo strance i
gotovo nikad nije putovao van zemlje: u oima Britanaca, to ga je inilo savrenim sekretarom
spoljnih poslova.
- Hvala vam mnogo to ste doli - ree ljubazno. Bio je sam, ako se izuzme jedan pomonik s
belenicom. im su seli on se bacio na posao. - Moramo uiniti ta moemo da smirimo
situaciju na Balkanu.
Valterove nade ojaae. To je zvualo pacifistiki. Grej ne eli rat. Linovski klimnu glavom.
Princ je bio deo mirnodopske struje u nemakoj vladi. Ve je bio poslao otar telegram Berlinu
molei ih da obuzdaju Austrijance. Nije se slagao s Valterovim ocem i ostalima koji su mislili da je
za Nemaku bolje da ratuje sada nego kasnije kada Rusija i Francuska ojaaju. Grej nastavi:
V
- Sta god da Austrijanci urade, to ne sme biti do te mere pretee po Rusiju da izazove ruskog
cara da uzvrati vojskom.
B a t a k o , pomisli Valter uzbueno. Linovski je oito delio njegovo miljenje.
- Ako smem da primetim, sekretaru, pogodili ste pravo u metu.
Grej nije mario za komplimente.
- Moj predlog je da vi i mi, to jest Nemaka i Britanija, zajedno zamolimo Austrijance da
produe svoj rok za odgovor. - On refleksno pogleda na asovnik na zidu: bilo je neto malo
posle est ujutru. - Zahtevali su da im se odgovori do est sati ove veeri, po beogradskom
vremenu. Teko mogu odbiti da daju Srbima jo jedan dan.
Valter je bio razoaran. Nadao se da Grej ima plan da spase svet. To odlaganje je tako
nitavno. Moda nee ba nita doneti. A po Valterovom miljenju, Austrijanci su bili toliko
ratoborni da su lako mogli da odbiju taj zahtev, koliko god bio nitavan. Njega, medutim, niko nije
pitao za miljenje, a u tako visokom drutvu nije hteo ni da progovori osim ako mu se neko ne
obrati.
- Sjajna ideja - ree Linovski. - Proslediu taj predlog Berlinu, s mojim odobrenjem.
- Hvala vam - ree Grej. - Ali za sluaj da to ne uspe, imam jo jedan predlog.
Tako dakle, pomisli Valter, Grej nije zaista uveren da bi Austrijanci dali Srbiji vie vremena.
Grej nastavi:
- Predlaem da Britanija, Nemaka, Italija i Francuska zajedno deluju kao posrednici, da se
sastanu na etvorolanoj konferenciji s ciljem da se nae reenje koje bi zadovoljilo Austriju,
a da se pri tom ne isprovocira Rusija.
To j e v e b o l j e , pomisli Valter uzbueno.
-Austrija nee unapred pristati da bude obavezana odlukom te konferencije, naravno - nastavi
Grej. - Ali to nije ni neophodno. Moemo zamoliti austrijskog cara da barem ne preduzima dalje
korake dok ne uje ta zemlje uesnice konferencije imaju da kau.
Valter je bio oduevljen. Austriji e biti teko da odbije plan potekao kako od njenih saveznica
tako i od njenih rivala. I Linovski je delovao zadovoljno.
- Berlin e od mene dobiti snane preporuke za to.
Grej ree:
- Lepo je od vas to ste doli da me vidite ovako rano ujutru.
Linovski to shvati kao otpust i ustade.
- Taman posla - ree. - Idete li u Hempir danas?
Grejevi hobiji bili su muiarenje i posmatranje ptica, i bio je najsreniji u svojoj kuici na
reci Ien u Hempiru.
- Veeras, nadam se - ree Grej. - Vreme je divno za pecanje.
- Verujem da ete se dobro odmoriti u nedelju - ree Linovski, i oni odoe.
Vraajui se kroz park, Linovski ree:
- Englezi su neverovatni. Evropa je na rubu rata, a sekretar spoljnih poslova ide na pecanje.
Valter je bio ushien. Grej je moda pokazao manjak oseaja za vanost te stvari, ali on je
prva osoba koja je osmislila reenje koje bi moglo da upali. Valter je oseao zahvalnost. P o z v a u
g a n a v e n a n j e , pomislio je, i z a h v a l i t i m u u s v o m g o v o r u .
Kada su se vratili u ambasadu uplaio se to tu zatie oca. Oto pokaza Valteru prstom da doe
u njegovu kancelariju. Gotfrid fon Kesel je stajao kraj radnog stola. Valter je goreo od elje da se
raspravi s ocem zbog Mod, ali nije hteo da pria o tome pred Fon Keselom, pa je rekao:
- Kad si ti stigao ovamo?
V
- Pre nekoliko minuta. Putovao sam nou brodom iz Pariza. Sta si ti radio s ambasadorom?
- Bili smo pozvani na sastanak sa ser Edvardom Grejom. - Valteru bi drago to vidi izraz zavisti
na Fon Keselovom licu. Oto upita:
-1 ta je on imao da kae?
- Predloio je odravanje etvorolane konferencije koja bi posredovala u sporu izmedu
Austrije i Srbije.
Fon Kesel ree:
- Gubljenje vremena.
Valter se ne osvrnu na njega i upita oca:
- Sta ti misli?
Otove oi se suzie.
- Zanimljivo - ree. - Grej je lukav.
Valter nije mogao da sakrije oduevljenje.
- Misli li da e se austrijski car sloiti?
- Nipoto.
Fon Kesel se podrugljivo zacereka. Valter se sneveseli.
- Ali zato?
Oto ree:
- Sta ako uesnice konferencije predloe reenje, a Austrija ga
Predlog ser Edvarda Greja nije urodio plodom, i Valter i Mod su iz sata u sat posmatrali kako
se svet blii katastrofi.
Naredni dan bio je nedelja, i Valter se sastao s Antonom. Svi su ponovo oajniki eleli da
znaju ta e Rusi uraditi. Srbi su bili pristali na skoro sve austrijske zahteve, i traili su samo da im
se da jo vremena da razmotre dve najtee stavke, ali Austrijanci su objavili da je to neprihvatljivo, i
Srbija je poela da mobilie svoju malu vojsku. Rata e biti, ali hoe li se Rusija umeati?
Valter je otiao u crkvu svetog Martina u polju, koja se nije nalazila u polju ve na Trafalgar
skveru, najprometnijoj raskrsnici u Londonu. Ta crkva je podignuta u XVIII veku u stilu
paladijanizma, i Valter pomisli kako mu sastanci s Antonom slue i kao poduka iz istorije engleske
arhitekture i kao izvor informacija o ruskim namerama.
On se pope stepenitem i proe izmeu velikih stubova u naos. Osvrnuo se uokolo sa
strepnjom: i u najmirnijim okolnostima se bojao da se Anton nee pojaviti, a ovo bi bio najgori
mogui trenutak da taj ovek zbog straha zakae. Unutranjost crkve jarko je osvetljavalo svetlo
jednog velikog venecijanskog prozora na istonom zidu, i on je odmah uoio Antona. Osetivi
olakanje, on sede kraj osvetoljubivog pijuna nekoliko sekundi pre nego to e sluba poeti. Kao i
uvek, razgovarali su tokom pevanja himni.
- Savet ministara se sastao u petak - ree Anton.
Valter je to znao.
- ta su odluili?
- Nita. Oni samo daju preporuke. Car odluuje.
Valter je i to znao. Kontroiisao je svoje nestrpljenje.
- Izvinjavam se, a ta su preporuili?
- Da se dozvoli mobilizacija ruske vojske u etiri vojna okruga.
- Ne! - uzviknu Valter nehotice, a najblii vernici se okrenue i zagledae u njega. Bio je to prvi
uvod u rat. Primirivi se s naporom, Valter ree:
- Je li se car sloio?
- Jue je ratifikovao tu odluku.
Oajan, Valter ree:
- Koje oblasti?
- Moska, Kazanj, Odesa i Kijev.
Tokom molitvi, Valter zamisli mapu Rusije. Moskva i Kazanj su se nalazile u sreditu te
ogromne zemlje, vie od hiljadu i po kilometara od granica s Evropom, ali Odesa i Kijev bili su na
jugozapadu, blie Balkanu. Za vreme naredne himne, on ree:
- Mobiliu vojsku za rat s Austrijom.
- To nije mobilizacija, to su pripreme za mobilizaciju.
- To mi je jasno - ree Valter strpljivo. - Ali jue smo priali o napadu Austrije na Srbiju,
manjem balkanskom konfliktu. Danas priamo o Austriji i Rusiji, velikom evropskom ratu.
Himna se zavri, i Valter strpljivo saeka sledeu. Budui da ga je odgajila majka jakih
protestantskih uverenja, uvek je oseao trunku grie savesti to koristi crkvenu slubu kao paravan
za svoj tajni posao. Izgovorio je jednu kratku molitvu traei oprost. Kada su vernici ponovo
zapevali, Valter ree:
- Zato su u tolikoj urbi da obave te pripreme kao da e rat?
Anton slegnu ramenima.
- Generali kau caru: ,,Sa svakim danom koji provedete u oklevanju neprijatelj stieprednost.
Uvek je isto.
finansijsko stanje, kako su ljudi od mode govorili, time to e prostorije natrpati gomilom stvari.
Mod se slagala s tim.
Bea je priala s vojvotkinjom od Saseksa, ogovarajui ljubavnicu britanskog premijera, Venii
Stenli. Bea bi trebalo da bude zabrinuta, pomisli Mod, ako Rusija stupi u rat, njen brat, knez Andrej,
morae da se bori. Bea je, meutim, delovala bezbrino. U stvari, tog dana je izgledala naroito lepo
i veselo. Moda ima ljubavnika. Nije to bilo neuobiajeno u visokim drutvenim krugovima, gde su
mnogi brakovi bili unapred dogovarani. Neki ljudi su osuivali preljubnike, vojvotkinja bi takvu
enu zauvek precrtala sa svog spiska uzvanika, dok se drugi na to nisu obazirali. Mod, meutim,
nije smatrala Beu takvom enom.
Fic je doao na aj, poto je umakao iz parlamenta na sat vremena, a Valter ga je sledio u
stopu. Obojica su izgledali elegantno u svojim sivim odelima i prslucima s duplim depovima. I
protiv svoje volje, Mod ih zamisli u vojnikim uniformama. Ako se rat proiri, obojica e moda
morati da ratuju, gotovo sigurno na suprotnim stranama. Bili bi oficiri, ali nijedan od njih dvojice ne
bi podmuklo isposlovao sebi poloaj u vojnom tabu: eleli bi da vode svoje ljude na frontu.
Dvojica mukaraca koje voli mogu na kraju doi u situaciju da ubiju jedan drugoga. Ona zadrhta.
Nije mogla podneti da dalje razmilja o tome.
Mod je izbegavala da gleda Valtera u oi. Imala je oseaj da bi intuitivnije ene u Beinom
krugu primetile koliko vremena provodi u razgovoru s njim. Nije joj smetala njihova sumnjiavost,
uskoro e svakako saznati istinu, ali nije elela da glasine o njima dvoma dopru do Fica pre nego to
mu budu to zvanino saoptili. Izuzetno bi se uvredio. I zato se trudila da ne pokae svoja oseanja.
Fic sede kraj nje. Pokuavajui da se priseti neke teme za razgovor koja ne ukljuuje Valtera,
ona pomisli na Tajgvin, i upita:
V
- Sta se desilo s tvojom velkom domaicom, Vilijamsovom? Nestala je, a kada sam pitala o
tome ostale sluge, svi su bili neodreeni.
- Morao sam da je se otarasim - ree Fic.
- Oh! - Mod e iznenaeno. - Nekako sam bila pod utiskom da ti se
sviala.
- Ne naroito. - Delovao je posramljeno.
V
- Sta je uinila da te naljuti?
- Njeno bludno ponaanje je ostavilo posledice.
- Fice, ne budi tako pompezan! - nasmeja se Mod. - Hoe da kae da je zatrudnela?
- Snizi ton, molim te. Zna kakva je vojvotkinja.
- Jadna Vilijamsova. Ko je otac?
- Draga moja, zar misli da sam pitao?
- Ne, naravno da nisi. Nadam se da e se poneti estito spram nje", kako oni kau.
- Nemam pojma. Ona je slukinja, zaboga.
- Obino nisi bezobziran prema svojim slugama.
- Nemoral ne treba nagraivati.
- Meni je Vilijamsova bila draga. Bila je inteligentnija i zanimljivija od veine ovih ena iz
visokog drutva.
- Ne budi smena.
Mod odustade. Iz nekog razloga, Fic se pretvarao da ne mari za Vilijamsovu. Ali on nikad nije
voleo da polae raune za svoje ponaanje, i bilo je besmisleno pritiskati ga. Valter im pride, nosei
tacnu sa oljicom i tanjir s tortom u jednoj ruci. Nasmei se Mod, ali se obrati Ficu:
- Zna erila, zar ne?
- Malog Vinstona? - ree Fic. - Naravno. Poeo je u mojoj partiji, ali preao je u redove
liberala. Mislim da je srcem jo uvek s nama konzervativcima.
- Prolog petka je veerao s Albertom Balinom. Voleo bih da znam ta je Balin imao da kae.
- Mogu da te prosvetim, Vinston svima to prenosi. U sluaju rata, Balin kae da e, ako se
Britanija ne bude meala, Nemaka obeati da e ostaviti Francusku netaknutom kad se sve
zavri, i da nee prisvajati nove delove njene teritorije, za razliku od prolog puta, kada su se
posluili Alzasom i Lorenom.
- Ah - ree Valter zadovoljno. - Hvala ti. Danima to pokuavam da saznam.
- Tvoja ambasada ne zna?
- Namera je bila da ta poruka zaobie uobiajene diplomatske kanale, oigledno.
Mod je bila zaintrigirana. To je delovalo kao formula koja prua nadu da se Britanija nee
umeati u bilo kakav evropski rat. Moda Fic i Valter ipak nee morati da pucaju jedan u drugog.
Ona ree:
- Kakav odgovor je Vinston dao?
- Neobavezujui - ree Fic. - Prijavio je taj razgovor kabinetu, ili se o njemu nije diskutovalo.
Mod je taman htela ozlojeeno da upita zato ne, kada se pojavio Robert fon Ulrih,
preneraen, kao da je upravo saznao smrt neke voljene osobe.
V
- Sta za ime sveta nije u redu s Robertom? - ree Mod dok se on klanjao Bei.
On se okrenu i obrati se svim prisutnim.
- Austrija je objavila rat Srbiji - obznani on.
Mod se za trenutak uinilo da se svet zaledio u mestu. Niko se nije mrdao ni progovarao.
Zurila je u Robertova usta ispod uvijenih brkova kao da snagom volje pokuava da ga natera da
povue te rei. Onda se asovnik vie kamina oglasio, i ljudi u sobi uasnuto zaagorie. Mod
navree suze na oi. Valter joj ponudi uredno presavijenu belu platnenu maramicu. Ona ree
Robertu:
- Morae u rat.
- Svakako u morati - ree Robert. Rekao je to odseno, kao da navodi neto oigledno, ali
izgledao je uplaeno. Fic ustade:
- Bolje da se vratim do Doma lordova i saznam ta se deava.
Jo nekoliko ljudi poe da se sprema za odlazak. U optoj guvi, Valter tiho ree Mod:
- Predlog Alberta Balina upravo je desetostruko dobio na vanosti.
Mod je delila njegovo miljenje.
- Ah, - ree ona. - Mislim da razumem. To je kao da je neko rekao: Opljakau ti komiju, ali
ako se bude drao po strani i ne bude se meao, obeavam da mu neu i spaliti kuu." O
tome se radi?
Grej se malo otkravi.
- Dobra analogija - ree on sa suvonjavim osmehom. - I sam u je upotrebiti.
- Hvala vam - ree Mod. Bila je veoma razoarana, i znala jc da joj se to vidi na licu, ali nije
mogla protiv sebe. Snudeno e: - Naalost, to nas stavlja opasno blizu rata.
- Bojim se da je tako - ree sekretar spoljnih poslova.
V
Kao i veina parlamenata irom sveta, i britanski je imao dva doma. Fic je pripadao Domu
lordova, u koji su ulazili ljudi iz redova vie aristokratije, biskupi i sudije viih sudova. Dom
komuna, bio je sainjen od izabranih predstavnika poznatih kao lanovi parlamenta. Oba doma su se
sastajala u Vestminsterskoj palati, namenski podignutoj viktorijanskoj gotskoj zgradi s tornjem sa
satom. Sat su nazivali Big Ben, iako je Fic voleo da istakne da je to zapravo naziv njegovog velikog
zvona.
Dok je Big Ben odbijao podne u sredu 29. jula, Fic i Valter su naruivali aperitiv, eri, na
terasi kraj smrdljive reke Temze. Fic je gledao u palatu s oseajem zadovoljstva, kao i uvek, bila je
izrazito visoka, lepa i vrsta, kao i carstvo kojim se vladalo iz njenih odaja i hodnika. Ta zgrada je
izgledala kao da bi mogla da potraje hiljadu godina, ali, hoe li carstvo preiveti toliko dugo? Fic je
zadrhtao kada se prisetio ta mu sve preti: radniki sindikalci koji pozivaju na bunt, rudari u trajku,
kajzer, laburisti, Irci, militantne feministkinje, ak i njegova roena sestra. Meutim, nije pretoio
tako ozbiljne misli u rei, naroito jer je njegov gost bio stranac.
- Ovo mesto je kao klub - ree on veselo. - Ima barove, sale za ruavanje i vrlo dobru
biblioteku, i samo pravoj vrsti ljudi dozvoljen je pristup. - Jedan laburista iz parlamenta utom
proe pokraj njih sa svojim kolegom liberalom, i Fic dodade: - Iako se i poneki plebejac
katkad provue pored portira.
Valter je izgarao od elje da mu saopti novosti.
- Jesi li uo? - upita on. - Kajzer je nainio potpuni zaokret.
Fic nije bio uo nita o tome.
- U kom smislu?
- Kae da odgovor Srbije ne ostavlja razloga za rat, i da se Austrijanci moraju zaustaviti kod
Beograda.
Fic je bio sumnjiav po pitanju mirovnih planova. Njegova glavna briga bila je da Britanci
zadre ulogu najmonije nacije na svetu. Pribojavao se da bi liberali mogli da dozvole da im ta
uloga izmakne, iz nekog budalastog uverenja da su sve nacije jednako suverene. Ser Edvard Grej je
zvuao razlono, ali bi ga levo krilo njegove stranke, po svojoj prilici s Lojdom Dordom na elu,
moglo iskljuiti, a onda bi se svata moglo desiti.
Etel, previe se stideo toga. Znao je da je Etel u Londonu. Bila je pronala jednu kuu u A Idgejtu, i
Fic je naloio Solmanu da je kupi na njeno ime. Fic jc strahovao od neugodnosti ako susretne Etel
na ulici, ali na kraju je Mod bila ta koja je na nju naletela. Zato je dola u tu kliniku? Nadao se da
joj je dobro.
- Nije valjda bolesna? - upita on, trudei se da to ne zazvui dublje od uljudnog raspitivanja.
- Nije nita ozbiljno - ree Mod.
Fic je znao da trudnice pate od manjih boljki. Bea je imala krvarenje manjeg obima i zabrinula
se, ali profesor Ratbon je rekao da se to esto deava u treem mesecu i da obino ne znai nita, ali
da ona ipak ne treba previe da se zamara, mada nije postojala velika opasnost da e Bea initi tako
neto. Valter ree:
- Seam se Vilijamsove... kovrdava kosa i vragolast osmeh. Ko joj je mu?
Mod odgovori:
- Neki lakej koji je doao u Taj gvin sa svojim gospodarem pre nekoliko meseci. Zove se Tedi
Vilijams.
Fic oseti kako blago crveni. Znai, ona svog zamiljenog mua zove Tedi! Zeleo je da je Mod
nije srela. Zeleo je da zaboravi Etel. Ali ona odbija da nestane. Ne bi li prikrio svoju posramljenost,
on stade da se osvre, toboe traei konobara. Govorio je sebi da ne bude tako oseajan. Etel je
slukinja, a on je erl. Ljudi visokog roda uvek su nalazili zadovoljstva gde i kako su hteli. Takve
stvari se deavaju stotinama godina, verovatno i hiljadama. Glupo je biti sentimentalan u vezi s tim.
On promeni temu ponovivi, zbog dama, Valterove vesti o kajzeru.
-1 ja sam to ula - ree Mod. - Boe, nadam se da e se Austrijanci sloiti - ree ona vatreno.
Fic je pogleda izvivi obrvom.
- emu takva ostraenost?
- Ne elim da te upucaju! - ree ona. -1 ne elim da nam Valter bude neprijatelj.
V
Glas joj je zadrhtao na trenutak. Zene su tako emotivne. Valter ree:
- Znate li moda, ledi Mod, kako su Askvit i Grej primili kajzerov predlog?
Mod se pribra.
- Grej kae da bi on u kombinaciji s njegovim predlogom o konferenciji etvorice mogao da
sprei izbijanje rata.
- Odlino! - uskliknu Valter. - Tome sam se i nadao.
Radovao se detinje iskreno, i izraz njegovog lica podseti Fica na njihove kolske dane. Valter
je tako izgledao kad je osvojio muziku nagradu na dan kole. Tetka Herm ree:
- Jeste li uli da je ona uasna madam Kajo proglaena nevinom?
Fic je bio zapanjen.
- Nevinom? Ali upucala je oveka! Otila je u radnju, kupila pitolj, napunila ga, odvezla se do
redakcije Figara, zatraila da vidi urednika i upucala ga, kako moe da bude nevina?
Tetka Herm odgovori:
- Rekla je: ,,Tipitolji znaju da opale sami od sebe. Zaista!
Mod se nasmeja.
- ree Mod
- Kako moe da kae tako neto o jednom ubici?
- Mislim da ljudi treba ee da ubijaju novinske urednike veselo.
- To bi moglo da unapredi novinarstvo.
VI
Valter je jo bio pun nade narednog dana, u etvrtak, kada je otiao da vidi Roberta. Kajzer se
kolebao na ivici, uprkos pritiscima ljudi kao to je Oto. Ministar rata, Erih fon Falkenhajn, zahtevao
je da se proglasi Zustanddrohender Kriegsgefahr, iliti stanje neposredne ratne opasnosti, koje bi
posluilo kao paljenje ratnog fitilja, ali kajzer je to odbio, verujui da bi se opti konflikt mogao
izbei ako se Austrijanci zaustave kod Beograda. A kada je ruski car naredio mobilizaciju svoje
vojske, Vilhelm mu je lino poslao telegram molei ga da se predomisli.
Dva vladara su bila u srodstvu. Kajzerova majka i careva tata bile su sestre, obe erke kraljice
Viktorije. Kajzer i car su komunicirali na engleskom, i tepali jedan drugom Niki" i ,,Vili". Cara
Nikolaja je dirnuo telegram njegovog roaka Vilija, i obustavio je mobilizaciju. Ako njih dvojica
ostanu vrsti u nameri za ouvaju mir, onda e budunost moda biti svetla za Valtera i Mod i
milione drugih ljudi koji samo ele da ive u miru.
Austrijska ambasada bila je jedna od raskonijih zgrada na prestinom Belgrejv skveru.
Valtera su uveli u Robertovu kancelariju. Njih dvojica su jedan drugom uvek prenosili novosti. Nije
bilo razloga da to ne ine: njihove dve zemlje bile su bliski saveznici.
- Kajzer je izgleda odluan u tome da svoj plan ,,zaustavljanja kod Beograda" pretoi u
stvarnost - ree Valter dok je sedao. - Sva preostala pitanja mogu se razreiti nakon toga.
Robert nije delio njegov optimizam.
- To nee uspeti - ree on.
- Ali zato ne bi?
- Nismo spremni da se zaustavimo kod Beograda.
- Za ime boga! - ree Valter. - Jesi li siguran?
- Ministri e raspravljati o tome sutra u Beu, ali bojim se da je rezultat unapred poznat. Ne
moemo se zaustaviti kod Beograda ako ne dobijemo izvesna uveravanja od Rusije.
- Uveravanja? - Valter e srdito. - Morate da prestanete s borbama i onda da popriate o
problemima. Ne moete da zahtevate uveravanja unapred!
- Lako. Razmisli o tome. Sta vi moete da uinite? Ako se Rusi mobiliu, to predstavlja pretnju
za vas, tako da i vi morate da se mobiliete.
Valter htede da se pobuni, ali vide da je Robert u pravu. Ruska vojska, kad se mobilie,
prevelika je pretnja. Robert nastavi nemilosrdno:
- Morate da ratujete na naoj strani, hteli to ili ne. - On sloi pokajniki izraz lica. - Oprosti ako
zvuim arogantno. Samo iznosim injenino stanje.
- Do avola - opsova Valter. Dolo mu je da zaplae. Uporno se nadao, ali Robertove surove
rei su ga slomile. - Kola su krenula nizbrdo, zar ne? - ree on. - Oni koji ele mir izgubie
nadmetanje.
Robertov glas se promeni, i on odjednom izgledae tuno.
- Ja sam to znao od poetka - ree. - Austrija mora da napadne.
Do tog trenutka Robert je zvuao kao da prieljkuje rat, nije bio tuan. Otkuda ta promena? S
namerom da dokui to, Valter ree:
- Moda e morati da ode iz Londona.
- Ti takoe.
Valter klimnu glavom. Ako Britanija ue u rat, celokupno osoblje ambasada Nemake i
Austrije morae po kratkom postupku da se vrati kuama. On snizi ton.
- Postoji li neko... ko e ti naroito nedostajati?
Robert klimnu glavom, a u oima mu se pojavie suze. Valter smeono natuknu.
- Lord Remark?
Robert se neveselo nasmeja.
- Zar je toliko oigledno?
- Samo nekome ko te poznaje.
- Doni i ja smo mislili da smo diskretni. - Robert tuno zavrte glavom. - Barem ti moe da se
oeni Mod.
- Voleo bih da mogu.
- Zato ne moe?
- Brak izmeu Nemca i Engleskinje u trenutku kad su njihove zemlje u ratu? Svi koje poznaje
odrei e je se. Kao i mene. Ne marim za sebe, ali njoj nikada ne bih mogao da nametnem
takvu sudbinu.
- Uinite to diskretno.
- U Londonu?
- Venajte se u Celsiju. Tamo vas niko nee poznati.
- Zar ne mora da bude stanovnik neke oblasti da bi se u njoj venao?
- Mora da pokae koverat sa svojim imenom i adresom stanovanja.
V
Ja ivim u Celsiju, mogu da ti dam pismo adresirano na gospodina Fon Ulriha. - On stade da pretura
po jednoj fioci svog stola. - Evo. Raun od mog krojaa, adresiran na Potovanog gospodina Fon
Ulriha". Misle da se zovem Fon.
- Moda nee biti dovoljno vremena.
- Moe da dobije posebnu dozvolu.
- O, boe - ree Valter. Bio je oamuen. - U pravu si, naravno. Mogu.
- Mora da ide u gradsku venicu.
- Da.
- Da te ja odvedem?
Valter razmisli malo due, pa ree:
- Da, molim te.
VII
- Generali su pobedili - ree Anton, stojei ispred grobnice Edvarda Ispovednika u
Vestminsterskoj opatiji u petak 31. jula.
- Car je popustio jue popodne. Rusi se mobiliu.
Bila je to smrtna presuda. Valter oseti kako mu se hladna jeza uvlai u srce.
- To je poetak kraja - nastavi Anton, i Valter vide kako mu oi sjakte osvetnikim arom. Rusi misle da su jaki, jer imaju najmnogoljudniju vojsku na svetu. Ali vojni vrh im je slab.
Nastupie armagedon.
Bio je to drugi put te nedelje da Valter uje tu re. Ali ovoga puta je znao da je opravdana. Za
nekoliko nedelja ruska vojska od est miliona ljudi, est miliona, nagomilae se na granicama
Nemake i Maarske. Nijedan voa u Evropi ne moe da ignorie takvu pretnju. Nemaka e morati
da se mobilie: kajzer vie nema nikakvog izbora.
Nije postojalo vie nita to je Valter mogao da uini. Generaltab u Berlinu je vrio pritisak da
se vojska mobilie, a kancelar, Teobald fon Betman-Holveg, obeao je da e odluka o tome biti
donesena do podneva
tog dana. To je znailo da postoji samo jedna odluka koju on moe da donese. Valter je morao
odmah da izvesti Berlin o ruskoj mobilizaciji.
Na brzinu se oprostio od Antona i izaao iz velike crkve. Hodao je najbre to je mogao
malom ulicom zvanom Storis gejt, kaskao istonim obodom Sent Dejms parka, ustrao uza
stepenite pokraj spomenika vojvodi od Jorka i uao u Nemaku ambasadu.
Vrata ambasadorovog kabineta bila su otvorena. Princ Linovski je sedeo za svojim stolom, a
Oto je stajao kraj njega. Gotfrid fon Kesel je telefonirao. U prostoriji je bilo jo tuce ljudi, sa
slubenicima koji su urno ulazili i izlazili. Valter je bio zadihan. Dahui, on se obrati ocu.
- ta se deava?
- Berlin je dobio telegram iz nae ambasade u Sankt Peterburgu u kojem stoji samo: P r v i
d a n m o b i l i z a c i j e 3 1 . j u l . Berlin pokuava da potvrdi taj izvetaj.
V
- Sta to Fon Kesel radi?
esero pcGLAVLje
Avgust 1-3, 1914.
Mod je bila izbezumljena od brige. U subotu ujutru je sedela u trpezariji u kui u Mejferu, ne
jedui nita. Letnje sunce je sijalo kroz visoke prozore. Dekor je trebalo da bude umirujui, persijski
tepisi, zidovi u ukastozelenoj boji voda reke Nil, plave zavese, ali nju nita nije moglo da umiri.
Rat se primicao i inilo se da niko nije u stanju da ga zaustavi: ni kajzer, ni ruski car, ni ser Edvard
Grej.
Bea ue u prostoriju, u tankoj letnjoj haljini s vezenim alom. Graut, batler s belim
rukavicama, nasu joj kafu, a ona uze jednu breskvu iz inije s voem. Mod je gledala u novine ali
nije mogla da proita nita dalje od naslova. Bila je previe nervozna da bi se koncentrisala. Bacila
je novine u stranu. Graut ih podie i uredno ih presavi.
- Ne brinite, miledi - ree on. - Ispraiemo mi Nemce ako budemo morali.
Ona ga prostreli pogledom ali nita ne ree. Previe je budalasto raspravljati se sa slugama, na
kraju se iz poniznosti uvek sloe s gospodarom. Tetka Herm ga taktino otpusti.
- Sigurna sam da si u pravu, Graute - ree ona. - Donesi jo toplih zemiki, hoe li?
Fic ue. Upita Beu kako se osea, a ona slegnu ramenima. Mod je osetila da se neto u
njihovom odnosu promenilo, ali bila je previe pometena da bi razmiljala o tome. Odmah upita
Fica:
V
- Sta se sino desilo? - Znala je da je bio na sastanku s vodeim konzervativcima u jednoj
seoskoj kui zvanoj Vorgrejv.
- F.E. je stigao s porukom od Vinstona. - Frederik Edvin Smit, lan parlamenta iz redova
konzervativaca, bio je blizak prijatelj Vinstona erila, koji je bio liberal. - Predoio je
formiranje liberalno- konzervativne koalicione vlade.
Mod je bila okirana. Obino je znala ta se deava u krugovima liberala, ali premijer Askvit je
to zatajio.
- Neuveno! - ree ona. - To poveava izglede za rat!
S iritirajuom smirenou Fic se poslui toplim kobasicama s posluavnika na kredencu.
- Levo krilo liberalne partije samo je malo bolje od pacifista. Rekao bih da se Askvit boji da e
oni pokuati da mu veu ruke. Ali nema dovoljnu podrku u sopstvenoj partiji da ih preglasa.
Kome moe da se obrati za pomo? Samo konzervativcima. Otuda i predlog za formiranje
koalicije.
Toga se Mod i pribojavala.
V
- Sta je Bonar Lou rekao na taj predlog? - Endru Bonar Lou bio je predsednik Konzervativne
partije.
- Odbio ga je.
- Hvala bogu.
- A ja sam ga podrao.
- Zato? Zar ne eli da Bonar Lou ima mesto u vladi?
- Nadam se neem veem. Ako Askvit eli rat, a Lojd Dord stane na elo pobune levog krila,
liberali bi se mogli previe podeliti da bi
V
vladali. Sta e se onda desiti? Mi konzervativci emo morati da preuzmemo kormilo i Bonar e postati
premijer.
Besna, Mod ree:
- Zar ne vidi da sve to vodi ratu? Askvit eli koaliciju s konzervativcima jer su agresivniji.
Ako Lojd Dord povede pobunu protiv Askvita, konzervativci e svakako pobediti. Svi se
bore za neku poziciju i fotelju umesto za mir!
V
- Sta je s tobom? - upita Fic. - Jesi li ila do Halkin hausa sino?
Dom erla Biama bio je glavni tab mirovnjake struje. Mod se
razvedri. Traak nade je postojao.
- Askvit je jutros sazvao sastanak kabineta ministara. To je bilo neuobiajeno za subotu. Morli i
Berns ele da se donese deklaracija po kojoj Britanija ni pod kakvim okolnostima nee
ratovati protiv Nemake.
Fic zavrte glavom.
- Ne mogu unapred da se obaveu na tako neto. Grej bi dao ostavku.
- Grej uvek preti davanjem ostavke, ali nikad to ne uini.
- Ipak, ne moe rizikovati raskol u ministarskom kabinetu sada, dok moji ekaju sa strane,
izgarajui od elje da preuzmu vlast.
Mod je znala da je Fic u pravu. Dolo joj je da vriti od muke. Bei ispade no i ona ispusti
udan zvuk. Fic ree:
- Jesi li dobro, draga moja?
Ona ustade, drei se za stomak. Pobelela je u licu.
- Izvinite me - ree i izjuri iz sobe.
Mod ustade, zabrinuta.
- Bolje da odem s njom.
- Idem ja - ree Fic, iznenadivi je. - Ti zavri doruak.
Modina radoznalost nije dozvolila da se zavri na tome. Dok je Fic prilazio vratima ona upita:
- Da li Bea pati od jutarnje munine?
Fic zastade u dovratku.
- Nemoj rei nikome - ree on.
V
U subotu ujutru je u Nemakoj ambasadi vrvelo kao u konici. Valter je bio u kabinetu
ambasadora, javljao se na telefon, donosio telegrame, i hvatao beleke. Bili bi to najuzbudljiviji
trenuci u njegovom ivotu da nije toliko brinuo zbog svoje budunosti s Mod. Meutim, nije mogao
da uiva u oduevljenju to je jedan od uesnika u velikoj igri svetskih sila jer ga je muio strah da
e on i ena koju voli postati ratni neprijatelji.
Vie nije bilo prijateljske prepiske izmeu Vilija i Nikija. U popodnevnim satima prethodnog
dana Nemaka je bila poslala Rusima vrst ultimatum, dajui im dvanaest sati da obustave
mobilizaciju svoje udovine vojske. Taj rok je proao bez ikakvog odgovora iz Sankt Peterburga.
Pa ipak, Valter je jo uvek verovao da se rat moe ograniiti na istonu Evropu, tako da
Nemaka i Britanija ostanu u prijateljskim
V
odnosima. Ambasador Linovski je delio njegov optimizam. Cak je i Askvit bio rekao da Francuska
i Britanija mogu da ostanu posmatrai. Na kraju krajeva, budunost Srbije i balkanskog regiona nije
se previe ticala nijedne od tih zemalja.
Francuska je bila klju. Berlin je prethodnog dana popodne poslao drugi ultimatum, ovoga
puta u Pariz, traei od Francuske da se proglasi neutralnom. Bila je to tanka slamka, iako se Valter
za nju oajniki uhvatio. Taj ultimatum je isticao danas u podne. U meuvremenu,
V
V
naelnik generaltaba Zozef Zofr zahtevao je trenutnu mobilizaciju francuske vojske, a francuski
kabinet se sastajao tog jutra da odlui ta dalje. K a o i u s v a k o j z e m l j i , pomisli Valter turobno,
vojni oficiri pritiskaju svoje politike lidere da naine uvodne korake ka ratu.
Bilo je frustrirajue teko predvideti poteze Francuza.
U petnaest do jedanaest, na sedamdeset pet minuta pre isteka roka u Francuskoj, Linovski je
primio jednog neoekivanog posetioca: ser Vilijama Tirela. Kao visoki zvaninik s dugogodinjim
iskustvom u meunarodnim odnosima, on je radio kao privatni sekretar ser Edvarda Greja. Valter ga
odmah uvede u ambasadorov kabinet. Linovski pokaza Valteru da ostane tu. Tirel je govorio
nemaki.
- Sekretar spoljnih poslova me je zamolio da vas obavestim da savet ministara koji zaseda u
ovom trenutku moe poluiti zvanino saoptenje s kojim e on moi da vam se obrati.
Bio je to oito uveban govor, i Tirel je govorio nemaki savreno teno, ali je Valteru bez
obzira na to izmaklo znaenje njegovih rei. On pogleda u Linovskog i vide da je on zbunjen. Tirel
nastavi:
- Saoptenje koje e se, moda, pokazati korisnim u spreavanju velike katastrofe.
To je bilo neodreeno ali je davalo nadu. Valter htede da kae: P re i n a s t v a r ! Linovski
uzvrati istom nategnutom diplomatskom formalnou.
- Kakve mi indicije moete dati o sadrini tog saoptenja, ser Vilijame?
Za ime boga, pomisli Valter, ovde se radi o ivotu i smrti!
Dravni slubenik progovori s briljivom preciznou.
- Moe se desiti da bi, u sluaju da se Nemaka suzdri od napada na Francusku, i Francuska i
Britanija bile voljne da razmotre jesu li zaista u obavezi da interveniu u istonoevropskom
konfliktu.
Valter je bio toliko okiran da je ispustio pero. Da Francuska i Britanija izbegnu rat, to on i
eli! Gledao je u Linovskog ne trepui. Ambasador je takoe izgledao prepadnuto i oduevljeno.
- To prua veliku nadu - ree on.
Tirel podie ruku pozivajui na suzdranost.
- Molim vas, shvatite da ne dajem nikakva obeanja.
U redu, pomisli Valter, ali nisi doao ovamo samo da bi proaskao s
n a m a . Linovski ree:
- Onda dozvolite da prosto kaem kako bi Njegovo velianstvo kajzer Vilhelm i nemaka vlada
s velikim zanimanjem doekali predlog da se rat ogranii na istok.
- Hvala vam. - Tirel ustade. - Preneu va odgovor ser Edvardu. Valter isprati Tirela. Bio je
ushien. Ako Francuska i Britanija ne
uu u rat, onda ga nita nee spreiti da se vena s Mod. Je li to samo pusta elja? On se vrati u
ambasadorov kabinet. Pre nego to im se ukazala prilika da prokomentariu Tirelovu izjavu, telefon
zazvoni. Valter podie slualicu i u poznati engleski glas kako kae:
- Grej na vezi. Mogu li da dobijem Njegovu ekcelenciju?
- Naravno, gospodine. - Valter predade slualicu ambasadoru. - Ser Edvard Grej - ree.
- Linovski ovde. Dobro jutro... da, ser Vilijam je upravo otiao... Valter je zurio u ambasadora,
usredsreeno sluajui njegovu stranu
razgovora i pokuavajui da mu proita izraz lica.
- Izuzetno zanimljiv predlog... dozvolite mi da jasno iznesem na stav. Nemaka nije ni u
kakvom sukobu ni s Francuskom ni s Velikom Britanijom.
Zvualo je kao da Grej ponavlja ono to je Tirel bio rekao. Englezi su oito bili ozbiljni u vezi
s tim. Linovski ree:
- Ruska mobilizacija je pretnja koja se oigledno ne moe ignorisati, ali ona predstavlja pretnju
naim istonim granicama, i granicama naeg saveznika Austro-Ugarske. Traili smo od
Francuske da nam da garancije da e ostati neutralna. Ako Francuska moe to da nam prui,
ili, alternativno, ako Britanija moe da garantuje neutralnost Francuske, nee biti razloga za
rat u zapadnoj Evropi... hvala vam, sekretare. Savreno... pozvau vas danas u pola etiri
popodne. - On spusti slualicu.
Linovski pogleda u Valtera. Obojica se trijumfalno nasmeie.
- Pa - ree Linovski - to nisam oekivao!
III
Mod je bila u Saseks hausu, gde se grupa uticajnih parlamentaraca iz redova Konzervativne
partije okupila na ajanci u vojvotkinjinom salonu, kada je Fic uleteo puei se od besa.
- Askvit i Grej su se slomili! - ree on. Fic pokaza na srebrnu sud za kolae. - Kao taj
izmrvljeni kola. Izdae nae prijatelje. Stid me je to sam Britanac.
Mod se plaila ovoga. Fic nije pravio kompromise. Verovao je da Britanija treba da izdaje
nareenja, a svet da slua. Sama pomisao da bi njegova vlada morala da pregovara s drugima na
ravnoj nozi zgraavala ga je. A njegovih istomiljenika bilo je uznemirujue mnogo. Vojvotkinja
ree:
- Smiri se, Fice dragi, i ispriaj nam sve to se desilo.
Fic ree:
- Askvit je jutros poslao jedno pismo Daglasu. - Mod je pretpostavila
V
da misli na generala ser Carlsa Daglasa, naelnika Imperijalnog generaltaba. - Na premijer je hteo
da se ozvanii stav da britanska vlada nikad nije obeala da e poslati britanske trupe u Francusku u
sluaju rata s Nemakom!
Mod se, kao jedini prisutan liberal, oseti primoranom da brani vladu.
- Ali to je istina, Fice. Askvit samo hoe nedvosmisleno da porui da smo otvoreni za sve
opcije.
- U emu je onda, za ime sveta, poenta svih onih razgovora koje smo imali s francuskom
vojskom?
- Da istraimo mogunosti! Da isplaniramo eventualne nune poteze! Razgovori nisu
obavezujui sporazumi, naroito ne u meunarodnoj politici.
- Prijatelji su prijatelji. Britanija je svetski lider. Jedna ena se ne razume nuno u te stvari, ali
narod oekuje da stanemo uz nae susede. Kao gospoda, mi preziremo ma i nagovetaj
obmane, a trebalo bi isto da se ponaamo i kao drava.
U p r a v o o v a k v e g o v o r a n c i j e m o g u B r i t a n i j u i p a k d a u v u k u u r a t , pomisli Mod
stresavi se od straha. Prosto nije mogla da navede svog brata da shvati opasnost. Ljubav koju su
oseali jedno prema drugom uvek je bila jaa od njihovih politikih razmimoilaenja, ali sada su bili
toliko ljuti da je postojala opasnost da e se ozbiljno posvaati. A kada se Fic naljuti na nekoga, on
se nikad ne pomiri. A opet, on je bio taj koji bi morao da se bori i moda da umre, da bude upucan,
izboden bajonetom ili raznesen u komade, Fic, kao i Valter. Zato Ficu to nije jasno? Dolo joj je da
vriti zbog toga.
Mod se borila da nae odgovarajue rei, jedan od drugih gostiju uze
re. Mod ga je prepoznala kao urednika rubrike Tajmsa za vesti iz inostranstva, oveka po imenu
Stid.
- Samo da vam kaem da je meunarodni nemako-jevrejski lobi imao jedan prljav pokuaj da
finansijskim pritiskom natera moj list da zastupa neutralnost - ree on.
Vojvotkinja napui usne, nije volela taj nain izraavanja ute tampe.
- Zato to kaete? - obrati se Mod hladno Stidu.
- Lord Rotild je jue razgovarao s naim finansijskim direktorom - ree novinar. - eli da
ublaimo antinemaki ton svojih lanaka u interesu mira.
Mod je poznavala Netija Rotilda, koji je bio liberal. Ona upita:
- A ta lord Nortklif misli o Rotildovom zahtevu?
Nortklif je bio vlasnik Tajmsa. Stid se isceri.
- Naloio nam je da danas objavimo jo tvri uvodni lanak. - On podie jedan primerak novina
s pomonog stoia i mahnu njime. - Mir nije u naem najboljem interesu - ree, citirajui
naslov.
Mod nije mogla da se seti niega to vie zavreuje prezir od namernog hukanja na rat. Bilo
je oigledno da se ak i Ficu gadi lakomislen stav tog novinara. Taman je zaustila da kae neto
kada je Fic, sa svojom neprikosnovenom ljubaznou koju je ukazivao ak i divljacima, promenio
temu.
- Upravo sam video francuskog ambasadora, Pola Kambona, kako izlazi iz Forin ofisa - ree
on. - Bio je beo kao krpa. Rekao je: I l s v o n t n o u s l a c h e r. O s t a v i e n a s n a c e d i l u .
Priao je s Grejem.
Vojvotkinja upita:
- Znate li ta je Grej rekao to je toliko uznemirilo mesje Kambona?
- Da, Kambon mi je rekao. Po svemu sudei, Nemci su voljni da ostave Francusku na miru, ako
Francuska obea da nee ulaziti u rat, a ako Francuzi odbiju tu ponudu, Britanci nee biti u
obavezi da pomognu Francuzima da se odbrane.
Mod bi ao francuskog ambasadora, ali srce joj je poskoilo u nadi na predlog da se Britanija
moda nee umeati u rat.
- Ali Francuska mora da odbije taj predlog - ree vojvotkinja. - Ona ima sporazum s Rusijom
po kojem jedna zemlja mora pritei drugoj u pomo u sluaju rata.
- Upravo tako! - Fic e ljutito. - U emu je svrha sklapanja saveza s drugim zemljama ako e
oni biti prekreni u trenucima krize?
- Glupost - ree Mod, znajui da je drska, ali ne marei zbog toga. - Meunarodni sporazumi se
kre kad god nekoj od potpisnica to odgovara. Nije u tome stvar.
- A u emu jeste, moliu lepo? - Fic e ledeno.
- Mislim da Askvit i Grej prosto pokuavaju da zaplae Francusku izvesnom dozom realnosti.
Francuska ne moe da porazi Nemaku bez nae pomoi. Ako Francuzi pomisle da e to
morati da uine sami, moda e postati mirotvorci i izvriti pritisak na svoje ruske saveznike
da odustanu od rata s Nemakom.
- A ta je sa Srbijom?
Mod ree:
- Cak ni u ovom trenutku nije kasno da Rusija i Austrija sednu za sto i pronau reenje za
Balkan s kojim bi se obe zemlje zadovoljile.
Nastupila je tiina koja je potrajala nekoliko sekundi, a zatim Fic ree:
- isto sumnjam da e se ita slino desiti.
- Ali, valjda - ree Mod, i mogla je da uje oajanje u svom glasu jo dok je izgovarala te rei valjda moramo nastaviti da se nadamo?
IV
Mod je sedela u svojoj sobi ne uspevajui da smogne snage da se presvue za veeru.
Slukinja joj je bila iznela neku haljinu i nakit, ali Mod je samo zurila u njih.
Ila je na zabave skoro svake veeri tokom londonske sezone, jer se veliki deo politikih i
diplomatskih susreta koji su je fasciniraii odigravao na tim drutvenim deavanjima. Ali te veeri je
osetila da nije sposobna za to, da bude glamurozna i armantna, da navede mone mukarce da joj
kau ta misle, da igra igru koja se sastoji u tome da im promeni miljenje, a da oni i ne primete da
ih ubeuje.
Valter e otii u rat. Obui e uniformu i uzee puku u ruke, i neprijateljski vojnici e ga
zasipati granatama, minama i mitraljeskom paljbom u nameri da ga ubiju, ili e ga tako teko raniti
da vie nee moi da ustane. Bilo joj je teko da razmilja o ma emu drugom, i stalno je bila na
ivici suza. Cak je bila razmenila otre rei sa svojim voljenim bratom. Zaulo se kucanje na vratima.
Ispred je stajao Graut.
- Her fon Ulrih je ovde, miledi - ree on.
Mod je bila okirana. Nije oekivala Valtera. Zato je doao? Primetivi njeno iznenaenje,
Graut dodade:
- Kada sam rekao da moj gospodar nije kod kue, traio je da vidi
vas.
- Hvala ti - ree Mod, progura se kraj Grauta i poe niza stepenice. Graut doviknu za njom:
- Her Fon Ulrih je u primaem salonu. Zamoliu ledi Hermiju da vam se pridrui.
V
Cak je i Graut znao da Mod ne treba ostavljati samu s mladim mukarcima. Ali tetka Herm se
nije kretala brzo, i proi e nekoliko minuta pre nego to stigne. Mod pohita do salona i baci se
Valteru u naruje.
- ta emo da radimo? - zakuka ona. - Valtere, ta emo da radimo? On je vrsto zagrli, pa se
ozbiljno zagleda u nju. Lice mu je bilo sivo i
ispijeno. Izgledao je kao da je uo da je neko umro. On ree:
V
Slifenov plan se ve sprovodi u delo. U Berlinu ljudi na ulicama pevaju ,, Kaiserhymne".1
- Morae da se prikljui svom puku - ree ona, i ne mogae da zaustavi suze.
- Naravno.
Ona stade da otire suze. Maramica joj je bila premala, glupa izvezena krpica. Ona se poslui
rukavom umesto maramicom.
- Kad? - ree ona. - Kad e morati da ode iz Londona?
- Neu jo nekoliko dana. - I on se bori da ne zaplae, vide ona. On ree: - Postoje li ikakve
anse da Britanija ne ue u rat? Tada barem ne bih morao da ratujem protiv tvoje zemlje.
- Ne znam - ree ona. - Znaemo sutra. - Ona ga privue blie k sebi. - Zagrli me vrsto, molim
te. - Ona mu spusti glavu na rame i sklopi oi.
V
Fic je bio besan kad je video antiratne demonstracije na Trafalgar skveru u nedelju popodne.
Kir Hardi, laburistiki lan parlamenta, drao je govor, u odelu od tvida, kao neki lovouvar, pomisli
Fic. Stajao je u podnoju Nelsonovog spomenika, viui promuklo sa svojim kotskim naglaskom,
kaljajui seanje na junaka koji je umro za Britaniju u bici kod Trafalgara. Hardi je govorio da e
nadolazei rat biti najvea katastrofa koju je svet ikad video. Predstavljao je jednu glasaku jedinicu
naseljenu rudarima
- Mertir, blizu Aberovena. Bio je vanbrani sin jedne sluavke i radio
V
je kao rudar dok nije poeo da se bavi politikom. Sta on zna o ratu?
Fic se udalji s gaenjem i ode kod vojvotkinje na aj. U glavnom holu njene kue naiao je na
Mod zadubljenu u razgovor s Valterom. Trenutna kriza ga je udaljavala od oboje, na njegovu veliku
alost. Voleo je svoju sestru i Valtera, ali Mod je bila liberal, a Valter je bio Nemac, i u ovakvim
uslovima bilo mu je teko ak i da razgovara s njima. Meutim, potrudio se da ostavi to prijatniji
utisak kad se obratio Mod.
V
- Cujem da je na jutronjem zasedanju ministarskog kabineta bilo burno.
1 Himna Boe spasi cara Franca" (nem.: Gott erhalte Franc den Kaiser), u ast Franca II. (Prim. prev.
Mod je otila u Dom komuna u ponedeljak popodne da uje obraanje ser Edvarda Greja
lanovima parlamenta. Svi su se slagali da e taj govor biti prekretnica. Tetka Herm je krenula s
njom. Za promenu, Mod je bilo drago zbog umirujueg prisustva te stare dame.
Sudbina Mod, kao i sudbina hiljada za rat sposobnih mukaraca, bie odluena tog popodneva.
U zavisnosti od onoga to Grej bude rekao, i od reakcije parlamenta, ene irom Evrope mogle bi
postati udovice, a njihova deca siroad. Mod je prestala da se ljuti, moda ju je ta ljutnja iscrpila.
Sada je bila samo uplaena. Rat ili mir, brak ili samoa, ivot ili smrt: njena sudbina.
Bio je praznik, tako da je itava gradska populacija bankarskih slubenika, javnih radnika,
advokata,
berzijanaca i trgovaca imala
V
slobodan dan. Cimlo se da se veina njih okupila u blizini veih ministarstava vlade u Vestminsteru,
nadajui se da e biti prvi koji e
V
uti vesti. Sofer je polako upravljao Ficovom kadilak limuzinom sa sedam sedita kroz nepreglednu
masu ljudi na Trafalgar skveru. Vreme je bilo oblano ali toplo, i pomodniji mladii nosili su muke
slamnate eire. Mod baci pogled na plakat Ivning standarda na kom je pisalo: N A
RUBU KATASTROFE.
Masa je klicala dok su se kola zaustavljala ispred Vestminsterske palate, a zatim se zauo tihi
amor razoaranja kada iz njih nije izaao niko zanimljiviji od dve dame. Posmatrai su eleli da
vide svoje junake, ljude kao to su Lojd Dord i Kir Hardi.
Ves t m i n s t e r s k a p a l at a j e ot e l o v l j e n j e v i k t o r i j a n s k e m a n i j e z a d e k o r a c i j o m ,
pomisli Mod. Kamen je bio bogato isklesan, svi zidovi postavljeni talasasto izrezbarenim drvenim
ploama, ploice na podu bile su u raznim bojama, staklo vitrano, a tepisi s kitnjastim motivima.
Iako je bio praznik, parlament je zasedao i zgrada je bila krcata lanovima parlamenta, od
kojih je veina bila u parlamentarnim uniformama koje su se sastojale od crnih jutarnjih kaputa i
crnog cilindra presvuenog svilom. Samo su laburisti prkosili utvrenom nainu oblaenja nosei
odela od tvida ili druga neformalna odela.
Mirovnjaka struja jo uvek ini veinu u kabinetu, Mod je znala to. Lojd Dord je prethodne
veeri isterao svoje, i vlada nee reagovati ako Nemaka samo tehniki bude zala na belgijsku
teritoriju. Sreom, Italijani su bili proglasili neutralnost, rekavi da ih sporazum s Austrijom
obavezuje da uestvuju samo u odbrambenom ratu, dok je
austrijsko delovanje u Srbiji oito bilo agresivno. D o s a d a , pomisli Mod, j e d i n o j e I t a l i j a
ispoljila drav razum.
Fic i Valter su ekali u osmougaonom Centralnom predvorju. Mod odmah ree:
- Nisam ula ta se desilo na jutronjem zasedanju kabineta - a vi?
- Jo trojica su dala ostavke - ree Fic. - Morli, Sajmon i Biamp.
Sva trojica su bila protiv rata. Mod je bila obeshrabrena, ali i
zbunjena.
Ministri uoe, i Mod odmah zapazi kakvo raspoloenje vlada meu liberalima. Premijer,
Askvit, smeio se neemu to mu je kveker Dozef Piz govorio, a Lojd Dord je razgovarao sa ser
Edvardom Grejom.
- O, boe - promrmlja Mod.
Valter, koji je sedeo kraj nje, upita:
- ta je?
- Pogledaj ih - ree ona. - Svi su pajtai. Prevazili su uzajamne nesuglasice.
- Ne moe to da zna samo po njihovom izgledu.
- Mogu.
Predsedavajui ue u salu sa staromodnom perikom na glavi i sede u visoku stolicu nalik
tronu. Prozva sekretara spoljnih poslova, i Grej ustade, ispijenog lica bledog i namrtenog od brige.
On nije bio vet govornik. Bio je preopsean i monoton. Bez obzira na to, lanovi parlamenta se
stiskahu na klupama, a posetioci na prepunim galerijama sluahu u napregnutoj tiini, strpljivo
ekajui onaj vaan deo govora.
Grej je govorio etrdeset pet minuta pre nego to je pomenuo Belgiju. Onda je, napokon,
otkrio detalje nemakog ultimatuma za koji je Valter
rekao Mod sat vremena ranije. Clanovi parlamenta bili su kao naelektrisani. Mod je uvidela da, ba
kao to se i pribojavala, ovo sve menja. Obe struje unutar Liberalne partije ili desniarski
orijentisani imperijalisti i leviarski orijentisani zastupnici prava malih zemalja, bili su van sebe od
besa.
Grej je citirao Gledstona, upitavi:
- Da li e, pod datim okolnostima, ova zemlja, obdarena uticajem i moi koje poseduje, tiho
stajati po strani i posmatrati spovoenje najpogubnijeg zloina koji je ikada ukaljao stranice
istorije, i time postati sauesnik u tom grehu?
To j e g l u p o s t , pomisli Mod. Invazija na Belgiju ne bi bila najpogubniji zloin u istoriji, ta
je s masakrom u Kanpuru? ta je s trgovinom robljem? Britanija nije intervenisala svaki put kad je
neka zemlja bila napadnuta. Bilo je smeno rei da bi takva pasivnost uinila britanski narod
sauesnikom u grehu.
Meutim, mali broj prisutnih je gledao na to njenim oima.
Poslanici s obe strane stadoe da kliu. Mod je zapanjeno zurila u prve redove vladinih
ministara. Svi oni koji su se prethodnog dana ustro protivili ratu sada su klimali glavama s
odobravanjem: mladi Herbert Samjuel, Luis Harkort zvani Lulu", kveker Dozef Piz, predsednik
V
Drutva za mir,1 i to je najgore od svega, i Lojd Dord lino. Cinjenica da Lojd Dord podrava
Greja znai da je politika bitka okonana, shvati Mod s oajanjem. Nemaka pretnja Belgiji
ujedinila je suprotstavljene struje.
Grej ne ume da igra na kartu emocija svoje publike, kao to Lojd
V
1 Engl.: Society for the Promotion of Permanent and Universal Peace - drutvo se zalagalo za postepeno,
proporcionalno i istovremeno razoruavanje svih nacija; ugasilo se nakon 1930. godine. (Prim. prev.)
Dord to ini, niti besedi kao kakav starozavetni prorok, poput Cerila; ali danas mu nisu potrebne
takve vetine, razmiljala je Mod: injenice odrauju sav posao. Ona se okrenu Valteru i upita
ustrim apatom:
- Zato? Zato je Nemaka uradila to?
Lice mu se iskrivi u agoniji, ali on odgovori sa svojom uobiajenom mirnom logikom.
- Juno od Belgije, granica izmeu Nemake i Francuske dobro je utvrena. Kad bismo napali taj
poloaj, pobedili bismo, ali to bi predugo
trajalo, Rusija bi imala vremena da se mobilie i napadne nas s lea. Jedini nain da osiguramo brzu
pobedu jeste da idemo preko Belgije.
- Ali to je siguran nain da uvuete Britaniju u rat protiv sebe!
Valter klimnu glavom.
- Ali britanska vojska je mala. Vi se oslanjate na mornaricu, a ovo nije pomorski rat. Nai
generali misle da Britanija nee imati velikog uticaja.
- Da li se ti slae .
- Ja verujem da nikad nije pametno nainiti neprijatelja od bogatog i monog suseda. Ali
izgubio sam u toj raspravi.
I t o j e o n o t o s e p o n a v l j a l o t o k o m p o s l e d n j e d v e n e d e l j e , pomisli Mod oajno.
U svakoj zemlji, oni koji su se zalagali protiv rata bili su nadglasani. Austrijanci su napali Srbiju, a
mogli su da se suzdre, Rusi su mobilisali vojsku umesto da pregovaraju, Nemci su odbili da
prisustvuju meunarodnoj konferenciji za smirivanje krize, Francuzima je bila pruena prilika da
ostanu neutralni, a oni su to prezrivo odbili, a Britanci su sada hteli da im se pridrue, iako su lako
mogli da ostanu posmatrai.
Grej je doao do svoje zavrne rei.
- Izneo sam najvanije injenice pred lanove ovog doma, i u sluaju da, to se ne ini
nemoguim, budemo primorani, i to ubrzo, da zauzmemo odreeni stav u ovoj situaciji,
verujem da emo mi onda, kada ova zemlja shvati koliki je ulog u pitanju, u emu lei pravi
problem, kada shvati kolika opasnost vreba zapadnu Evropu, to sam ja nastojao da predoim
ovom domu, dobiti potpunu podrku, ne samo od Doma komuna ve i od cele ove odlune,
vrste i hrabre zemlje.
On sede praen klicanjem sa svih strana. Nije bilo nikakvog glasanja, i Grej nije ak nita ni
predloio, ali na osnovu njihove reakcije bilo je oigledno da su poslanici spremni za rat.
Voa opozicije, Endru Bonar Lou, ustade da kae kako vlada moe da rauna na podrku
konzervativaca. Mod nije bila iznenaena: oni su oduvek bili ratoborniji od liberala. Ali zapanjila
se, kao i svi ostali, kada je voa irskih nacionalista izjavio isto. Mod je imala oseaj kao da ivi u
ludoj kui. Je li ona jedina osoba na svetu koja eli mir? Jedino je voa iaburista imao opreno
miljenje.
- Mislim da on nije u pravu - ree Remzi Makdonald, mislei na Greja. - Mislim da vlada koju
predstavlja i u ije ime govori grei. Mislim da e istorija pokazati da nisu imali pravo.
Ali niko ga nije sluao. Neki lanovi parlamenta ve su izlazili iz sale. Galerija se takode
praznila. Fic ustade, i ostatak njegovih stranakih kolega poe za njegovim primerom. Mod
bezvoljno poe. Dole u sali, Makdonald je govorio:
- Da je pravi, astan gospodin doao ovamo danas i rekao nam da je naa zemlja u opasnosti,
bez obzira na to kojoj partiji ili klasi pripadao, bili bismo uz njega. Kakva je svrha govoriti da
emo pritei u pomo Belgiji, kada se u stvarnosti uputate u opteevropski rat?
Mod izae s galerije i ne u nita dalje. Bio je to najgori dan u njenom ivotu. Njena zemlja e
uestvovati u jednom nepotrebnom ratu, njen brat i mukarac kojeg voli rizikovae svoje ivote, a
ona e se odvojiti od svog verenika moda zauvek. Sva nada je bila izgubljena i ona je potonula u
oajanje. Oni sioe niza stepenice, s Ficom na elu.
- Vrlo zanimljivo, Fice dragi - ree tetka Herm ljubazno, kao da ju je neko bio odveo na
umetniku izlobu koja je ispala bolja nego to je oekivala.
Valter uhvati Mod za miicu i zadra je pozadi. Ona pusti troje ili etvoro ljudi da prou ispred
njih, da ne bi uli Fica. Ali nije bila pripremljena za ono to je usledilo.
- Udaj se za mene - Valter e tiho.
Njeno srce stade ubrzano da lupa.
- Molim? - apatom e ona. - Kako?
- Udaj se za mene, molim te, sutra.
- To nije mogue...
- Imam posebnu dozvolu. - On se potapa po gornjem depu sakoa. V
U petak sam otiao kod matiara u Celsi.
Njoj se vrtelo u glavi. Sve to je mogla da kae bilo je:
- Dogovorili smo se da emo da ekamo.
V
Cim je to izgovoriia, poele da nije. Ali on je ve odgovarao:
- Ve smo ekali. Kriza je okonana. Tvoja i moja zemlja e biti u
V
ratu sutra ili prekosutra. Morau da napustim Britaniju. Zelim da se oenim tobom pre nego to odem.
- Ne znamo ta e se desiti! - ree ona.
- Zaista ne znamo. Ali kako god budunost bude izgledala, elim da bude moja ena.
- Ali...
Mod zauta. Zato se buni? On je u pravu. Niko nije znao ta e se
V
nikakva budunost koju je ona mogla da zamisli ne bi to promenila.
Pre nego to je stigla da ita vie kae, oni stigoe do podnoja stepenita i uoe u Centralno
predvorje, gde je masa uzbueno agorila. Mod je oajniki elela da pita Valtera jo neto, ali Fic je
galantno insistirao da otprati nju i tetku Herm napolje, zbog gomile. Na trgu
V
ispred parlamenta Fic pomoe dvema enama da uu u kola. Sofer okrete automatsku kurblu, motor
zabrunda, i kola stadoe polako da se udaljavaju, ostavljajui Fica i Valtera na ploniku, s gomilom
posmatraa koji su iekivali da uju kakva ih sudbina eka.
VII
Mod je elela da se uda za Valtera. Jedino je u to bila sigurna. Drala se te jedne misli dok su
joj se razna pitanja i nagadanja vrzmala po glavi. Treba li da pristane na Valterov plan, ili bi bilo
bolje da saekaju? Ako pristane da se uda za njega sutra, kome e da kae? Kuda e otii nakon
ceremonije? Hoe li iveti zajedno? Ako hoe, gde?
Uvee pre veere njena slukinja joj donese jedan koverat na srebrnom posluavniku. Sadrao
je jedan jedini list hartije krem boje ispisan Valterovim preciznim rukopisom, piavim mastilom.
est satipopodne
Najdraa moja,
Upola etiri sutra ekau te u koCima prekp puta Ficove kue. Sa so6om u povesti dva potre6na
svedoka. Matiarje rezervisan za etiri sata. Imam apcutman u hoteCu Hajd. Ve sam se prijavio u froteC, da
bismo mogCi da odemo do so6e 6ez zadravanja u 6oCu. Biemo gospodin i gospoda VuCrid. Stavi veo.
VoCim te, Mod Tvoj verenik. V.
Drhtavom rukom, ona spusti list hartije na glatku povrinu svog toaletnog stoia od
mahagonija. Ubrzano je disala. Zurila je u cvetne tapete, i pokuala mirno da razmisli.
Dobro je odabrao vreme: sredina popodneva je zatije dana, kada e Mod moi da se iskrade
iz kue neprimeena. Tetka Herm ima obiaj da odrema posle ruka, a Fic e tada biti u Domu
lordova. Fic ne sme da sazna za to, jer bi pokuao da je zaustavi. Mogao bi prosto da je zakljua u
njenu sobu. Mogao bi ak i da je zatvori u ludnicu. Bogati mukarac iz visoke klase mogao je da
zatvori enskog lana porodice u takvu ustanovu bez mnogo potekoa. Sve to bi Fic trebalo da
uradi jeste da
nae dva lekare voljne da se sloe s njim da je ona sigurno luda ako eli da se uda za jednog Nemca.
Nee rei nikome.
Lano ime i veo ukazuju na to da Valter hoe da bude tajnovit. Hajd je bio diskretan hotel u
Najtsbridu, gde je postojala mala verovatnoa da e sresti nekog poznatog. Zadrhtala je od
uzbuenja na pomisao da e provesti no s Valterom.
Ali, ta e da rade narednog dana? Ne mogu zauvek da dre brak u tajnosti. Valter e otii iz
Britanije za dva ili tri dana. Hoe li ona otii s njim? Plaila se da bi mu unitila karijeru. Kako da
mu veruju da e se boriti za svoju zemlju ako je oenjen Engleskinjom? A ako i bude otiao u rat,
bie daleko od doma, zato da ona, dakle, ide u Nemaku?
Uprkos svim nepoznanicama, bila je ispunjena slasnim uzbuenjem.
- Gospoa Vulrid - ree ona spavaoj sobi, i obrgli se od radosti.
JEDANAESTO pOGLAVLje
4. avgust 1914.
U osvit zore Mod ustade i sede za svoj toaletni stoi da napie pismo. Imala je
kamaru Ficovog plavog papira u fioci, a srebrna mastionica punjena je svakoga dana.
D r a g i m o j , otpoe ona, pa stade da razmisli.
Uhvatila je svoj odraz u ovalnom ogledalu. Kosa joj je bila umrena a
spavaica izguvana. elo joj je bilo nabrano, a uglovi usana obeeni. Iakala je
komadi nekog zelenog povra izmeu zuba. K a d b i s a m o m o g a o d a m e v i d i
s a d a , pomisli ona, m o d a n e b i e l e o d a s e o e n i m n o m e . Onda je shvatila
da e je, bude li postupila po njegovom planu, takvu i videti sutradan ujutru. Bila je
to udna pomisao, strana i uzbudljiva u isto vreme.
Ona napisa:
Da, svim svojim srcem elim da se udam za te6e. flli ta planira? (jde bismo iveli?
Pola noi je provela razmiljajui o tome. Prepreke su se inile nepremostivim.
Ako ostane u Britaniji, strpae te u Cogor za zaro6C/enike. Ako odemo u Nemaku,
neu te uopte vidati jer e 6iti u ratu.
Njihova rodbina mogla bi da izazove vie nevolja od vlasti.
Kada emo rei naim porodicama za 6rak? Ne pre nego to se uzmemo, modm te,jer
e Fic pronai nain da nas sprei. ak^i posCe emo imati potekoa s njim i s tvojim
ocem. Reci mi ta misCi.
Mnogo te voCim.
Ona zalepi koverat i napisa adresu njegovog stana, udaljenog nekih pola
kilometra. Zatim zazvoni zvoncetom za poslugu i nekoliko minuta kasnije njena
slukinja pokuca na vrata. Sanderlonova je bila punako devoje sa irokim
osmehom. Mod ree:
- Ako gospodin Ulrih nije kod kue, idi u Nemaku ambasadu u Karlton haus
terasu. U svakom sluaju, saekaj njegov odgovor. Je li to jasno?
- Jeste, miledi.
- Nema potrebe da pominje ovo ostalim slugama.
Na mladom licu Sandersonove ukaza se zabrinutost. Mnoge slukinje su
uestvovale u intrigama svojih gospodarica, ali Mod nikad nije imala tajnu ljubavnu
vezu, a Sanderosonova nije bila naviknuta da
obmanjuje.
V
- Sta da kaem kad me gospodin Graut bude pitao kuda idem?
Mod razmisli na trenutak.
- Reci mu da mora da mi kupi neke enske potreptine. Stid e sasei
Grautovu radoznalost.
- Razumem, miledi.
Sandersonova ode, a Mod stade da se oblai.
Nije bila sigurna kako e uspeti da deluje normalno pred porodicom. Fic
moda nee primetiti u kakvom se stanju ona nalazi, mukarci to retko primeuju, ali
tetka Herm nije potpuno slepa za takve stvari.
Ona sie u trpezariju na doruak, iako je bila previe napeta da bi oseala glad.
Tetka Herm je jela dimljenu ribu i Mod je pripalo muka kad je osetila njen miris. Ona
otpi malo kafe. Minut kasnije doe i Fic. Uze dimljenu ribu sa stoia za
posluivanje i otvori Tajms. t a j a o b i n o r a d i m ? , zapita se Mod. P r i a m o
politici. Onda moram to i sad da radim.
- Je li se neto desilo sino? - upita ona.
- Video sam se s Vinstonom posle zasedanja - odgovori Fic. - Zamoliemo
nemaku vladu da povue ultimatum upuen Belgiji.
On posprdno naglasi re zamoliti. Mod se nije usudila da se ponada.
- Znai li to da nismo potpuno odustali od traenja mirnog reenja?
V
- Vala bismo i mogli da odustanemo - dodade on prezrivo. - Sta god da Nemci
misle, teko da e promeniti miljenje zbog ljubazno upuenog zahteva.
- Davljenik se hvata za slamku.
- Mi se ne hvatamo za slamku. Izvravamo ritualne pripreme za objavu rata.
U p r a v u j e , pomisli ona setno. Vlade svih zemalja elee da kau kako nisu
elele rat nego su bile primorane na to. Fic nije pokazivao da je svestan opasnosti po
samog sebe, nikakve naznake da bi to diplomatsko maevanje po njega moglo da se
zavri smrtonosnom ranom. Gorela je od elje da ga zatiti, a istovremeno je elela
da ga zadavi zbog njegove lude tvrdoglavosti.
Da bi skrenula sebi misli ona uze da prelistava Manester gardijan. U njemu je
naila na preko cele strane objavljen oglas Lige za neutralnost sa sloganom:
Britanci, o6avite svoju dunost i ne dozvolite da vaa zemja ue u prijav i glup rat".
nisu imali nikakve anse da odnesu prevagu.
Sandersonova ue nosei koverat na srebrnom posluavniku.
V
Sokiravi se, Mod prepozna Valterov rukopis. Sledila se. Jesu li toj slukinji vrane
popile mozak? Zar ne shvata da i odgovor mora biti tajan ako je prvobitna poruka
bila takva? Nije mogla da proita Valterovu poruku pred Ficom. Uzlupanog srca, i
toboe leerno, ona uze koverat i spusti ga kraj svog posluavnika, pa zatrai jo kafe
od Grauta. Vratila se novinama da sakrije svoju paniku. Fic nije cenzurisao njenu
prepisku, ali je kao glava porodice imao pravo da proita svako pismo adresirano na
bilo kog enskog lana porodice koji ivi u njegovoj kui. Nijedna asna ena ne bi
se pobunila zbog toga.
Fic ree:
- Toliko o ljubaznom zahtevu britanske vlade.
- To je ludilo - Mod e poraeno. - Na hiljade ljudi e poginuti u ratu koji niko
ne eli.
- Mislio sam da e ti podrati rat - ree Fic svaalaki. - Na kraju krajeva,
staemo u odbranu Francuske, jedine prave demokratske zemlje u Evropi osim
nae. A neprijatelji e nam biti Nemaka i Austrija, zemlje iji parlament nema
praktino nikakvu mo.
-Ali na saveznik e biti Rusija - ree Mod ogoreno. - To znai da emo se
boriti da ouvamo najsuroviju i najnazadniju monarhiju u Evropi.
- Jasno mi je ta hoe da kae.
- Svima u Nemakoj ambasadi reeno je da se spakuju - ree ona. - Moda vie
nikad neemo videti Valtera.
Ona leerno spusti pismo na sto. To nije upalilo. Fic ree:
- Mogu li da ga vidim?
Mod se sledila. Ne sme nipoto da mu dozvoli da vidi pismo. Ne samo da bi je
zatvorio negde, ve bi, ako proita ono , , d a p rov e d e m o j e d n u n o s re n i "
mogao da uzme pitolj i ubije Valtera.
- Mogu li? - ponovi Fic, drei ruku ispruenu.
- Naravno - ree ona. Oklevala je jo sekund, zatim krenula da uzme pismo. U
poslednjem trenutku joj je sinula ideja, pa je oborila olju, prosipajui kafu po
pismu. - O, do avola - ree, primetivi s olakanjem da je kafa razlila plavo
mastilo usled ega su rei ve postale neitke.
Graut prie i poe da isti nered. Pretvarajui se da pomae, Mod
uze pismo i zguva ga, postaravi se tako da se i ono teksta to je moda izmaklo kafi
do kraja smoi.
V
- Zao mi je, Fice - ree ona. - Ali u njemu i nije bilo drugih informacija.
- Nema veze - ree on, i vrati se svojim novinama.
Mod stavi ake u krilo da se ne bi videlo kako joj se tresu.
II
etiri lana porodice ivela u Ficovoj palati u Mejferu, u njoj je u svakom trenutku
bilo najmanje dvanaest slugu. A onda e morati da provede celu no van kue a da
niko ne shvati. Marljivo je pristupila sprovoenju svog plana.
- Boli me glava - ree ona na kraju ruka. - Bea, nee se ljutiti ako ne siem na
veeru danas?
- Naravno da neu - ree Bea. - Mogu li nekako da ti pomognem? Da poaljem
po profesora Ratbona?
- Ne, hvala ti, nije nita ozbiljno.
Laka glavobolja bila je uobiajeni eufemizam za menstrualni ciklus, i svi su to
prihvatili bez daljeg komentara. Za sada je sve bilo u redu. Ona se pope do svoje
sobe i pozva slukinju.
- Idem u krevet, Sandersonova - ree, zapoinjui govor koji je bila paljivo
uvebala. - Verovatno u ostati ovde ostatak dana. Molim te reci ostalim
slugama da me ne uznemiravaju ni iz kog razloga. Moda u pozvoniti da mi
donese veeru, ali sumnjam: imam oseaj da bih mogla da spavam do sutra.
Time bi trebalo da je osigurala da se njeno odsustvo nee primetiti tokom
ostatka dana.
- Jeste li boiesni, miledi? - upita Sandersonova, izgledajui zabrinuto. Neke
dame su esto ostajale u krevetu, ali za Mod je to bio izuzetak.
- U pitanju je normalna enska slabost, samo gore nego obino.
Sandersonova joj nije poverovala, Mod je to videla. Tog istog dana ju je bila
poslala s tajnom porukom, to nikad ranije nije inila. Sandersonova je znala da se
deava neto neobino. Ali slukinjama nije bilo dozvoljeno da ispituju svoje
gospodarice. Sandersonova e prosto morati da se pita.
-1 nemoj da me budi ujutru - dodade Mod.
Nije znala u koje doba e se vratiti, niti kako e se neopaeno uunjati nazad u
kuu.
Sanderosonova ode. Bilo je tri i petnaest. Mod se brzo skinu, pa pogleda u
garderober. Nije bila navikla da sama vadi svoje stvari, obino je to Sandersova
radila. Njena crna haljina za etnju ila je u kompletu s velom, ali nije mogla da nosi
crninu na venanju. Pogledala je u asovnik iznad kamina: tri i dvadeset. Nije bilo
vremena za gubljenje.
Izabrala je jednu modernu francusku kombinaciju. Obukla je usku belu
ipkanu bluzu s visokim okovratnikom, da naglasi njen dugi vrat. Preko nje je obukla
haljinu neboplave boje toliko svetlu da je bila skoro bela. Bila je skrojena po
najnovijoj izazovnoj modi i zavravala se nekoliko centimetara iznad lanaka. Toj
kombinaciji je dodala tamnoplavi slameni eir irokog oboda s velom iste boje, i
veseli plavi suncobran s belim nalijem. Imala je plavu torbu od somotskog platna
koja joj se slagala uz garderobu. U nju je ubacila ealj, malu boicu parfema, i ist
donji ve.
V
Casovnik je otkucao pola etiri. Valter je sada napolju i eka. Ona oseti kako
joj srce ubrzano lupa. Smakla je veo i osmotrila se u dugakom ogledalu. Nije bila
ba venanica, ali izgledae kako prilii, zamiljala je, u sali kod matiara. Nikada
nije prisustvovala nekom graanskom venanju, tako da nije bila sigurna.
Izvadila je klju iz brave i stajala kraj zatvorenih vrata, oslukujui. Nije elela
da sretne nekoga ko bi poeo da je ispituje. Moda nee biti vano ako je vidi neki
sluga ili deak koji isti obuu, kojeg ne bi bilo briga ta ona radi, ali do sada su sve
slukinje saznale da bi Mod trebalo da lei u krevetu jer joj nije dobro, a ako bi
nabasala na nekog lana porodice njena obmana bi bila razotkrivena istog trena. Nije
marila to bi joj to izazvalo neprijatnost, ve se bojala da bi pokuali da je zaustave.
Taman se spremala da otvori vrata kad je zaula teke korake i osetila miris
duvanskog dima. To mora da je Fic, koji jo dovrava svoju cigaru nakon ruka, i
sprema se da ide u Dom lordova ili moda klub
Vajt.
V Cekala je nestrpljivo. Posle nekoliko trenutaka tiine izvirila je
napolje. Siroki hodnik je bio pust. Izala je iz sobe, zatvorila vrata, zakljuala ih, i
ubacila klju u somotsku torbu. Sada e svako ko se uhvati za kvaku pretpostaviti da
ona spava unutra.
Hodala je tiho hodnikom zastrtim tepihom dok nije dola do vrha stepenita i
pogledala dole. U holu ispod nje nije bilo nikoga. Brzo se spustila niza stepenice.
Kad je stigla do odmorita ula je neku buku i zaledila se. Vrata podruma se otvorie
i iz njega izae Graut. Mod prestade da die. Gledala je u Grautovo elavo teme dok
je on prelazio preko predvorja s dve flae u rukama. Leima je bio okrenut stepenitu
i uao je u trpezariju ne diui pogled.
Kako su se vrata zatvorila za njim, ona stra niz poslednji stepenik, odluivi
da rizikuje. Otvori ulazna vrata, izae, zalupi ih za sobom. Sa zakanjenjem, poelela
je da se setila da tiho zatvori.
Tiha mejferska ulica pekla se na avgustovskom suncu. Ona pogleda levo i
desno i vide ribarev pokretni tand s upregnutim konjem, jednu dadilju s dejim
kolicima, i taksistu kako menja toak na svojim kolima. Stotinak metara dalje, sa
suprotne strane puta, stajao je jedan beli auto s plavim platnenim krovom. Mod je
volela automobile, i prepoznala je mercedes benc 10/30 Valterovog roaka Roberta.
Dok je prelazila ulicu, Valter izae iz kola, i njeno srce se ispuni radou. Na
sebi je imao svetlosivo jutarnje odelo s belim karanfilom. Pogledi su im se susreli, i
ona je po njegovom izrazu lica shvatila da do tog trenutka nije bio siguran hoe li
ona doi. Od te pomisli krenu joj suza. Sada mu se, meutim, lice ozarilo
Vilijamsova se nasmei.
- Bolje da me sada zove Etel - ree ona. - Biu ti svedok na venanju.
- Naravno... izvini. - Mod je zagrli impulsivno. - Hvala ti to si dola.
Kola krenue.
Mod se nagnu napred i ree Valteru:
- Kako si pronaao Etel?
- Ti si mi rekla da je dolazila u tvoju kliniku. Doktor Grinvard mi je dao njenu
adresu. Znao sam da joj veruje jer si je onda u Taj gvinu bila izabrala za
pratilju u etnji.
Etel dade Mod jedan buketi cvea.
- Tvoj nevestinski buket.
Bile su to rue, koralnoruiaste, cvee koje simbolizuje strast. Da li Valter zna
jezik cvea?
- Ko ih je izabrao?
- Bio je to moj predlog - ree Etel. - A Valteru se svidelo kad sam mu objasnila
njihovo znaenje.
Etel pocrvene. Etel zna koliko su strastveni jer ih je bila videla kako se ljube,
shvati Mod.
- Savrene su - ree ona.
Etel je nosila bledoruiastu haljinu koja je izgledala novo, a na glavi eir
ukraen ruiastim ruama. Mora da je Valter platio za to. Kako je samo paljiv.
V
Vozili su se Park lejnom ka Celsiju. U d a j e m s e , pomisli Mod. U prolosti,
kad god je zamiljala svoje venanje, pretpostavljala je da e biti kao venanja svih
njenih drugarica, jedan dug dan ispunjem zamornim ceremonijama. Ovo je bolji
nain. Nije bilo planiranja, sastavljanja spiska gostiju, niti nabavljanja hrane. Nee
biti nikakvih zdravica, ni govora, niti pijanih roaka koji pokuavaju da je poljube,
samo mlada i mladoenja i dvoje ljudi koji su im dragi i kojima veruju. Izbacila je iz
glave sve misli o budunosti. Evropa je u ratu, i svata moe da se desi. Ona e lepo
da uiva u ovom danu, i noi.
Vozili su se Kings roudom kad ju je odjednom obuzela nervoza. Ona uze Etel
za ruku, da se ohrabri. U glavi joj se javila komarna vizija Fica kako ih prati u svom
kadilaku, vuui: , , Z a u s t a v i t e t u e n u ! Osvrte se nazad. Naravno, ni Fica ni
njegovih kola nije bilo nigde na vidiku.
V
Zaustavili su se ispred gradske venice u Celsiju s fasadom u klasicistikom
stilu. Robert uze Mod za ruku i povede je stepenicama do ulaza, a Valter poe iza
njih s Etel. Prolaznici zastadoe da posmatraju, svi vole da vide venanje. Zgrada je
iznutra bila ekstravagantno ureena u viktorijanskom stilu, s raznobojnim podnim
ivinjak, Etel ih zasu akom konfeta. Meu posmatraima Mod primeti jednu enu iz
srednje klase njenih godina
V
koja je u ruci drala paket namirnica iz radnje. Zena je namrteno gledala Valtera,
zatim skrenula pogled ka Mod, i Mod je u njenim oima videla zavist. D a , pomisli
Mod, j a s a m s re n a d e v o j k a .
Valter i Mod sedoe na zadnje sedite, a Robert i Etel napred. Dok su se
udaljavali, Valter uze Mod za ruku i poljubi je. Gledali su se u oi i smejali se. Mod
je viala parove kako rade to, i uvek je mislila kako je to glupo i sentimentalno, ali
sada joj se inilo kao neto najprirodnije na svetu. Za nekoliko minuta stigli su u
hotel Hajd. Mod prekri lice velom. Valter je uze za ruku i oni prooe predvorjem do
stepenica. Robert ree:
- Naruiu ampanjac.
Valter je bio iznajmio najbolji apartman i napunio ga cveem. U njemu mora
da je bilo stotinu koralnoruiastih rua. Modine oi se ispunie suzama, a Etel
uzdahnu od divljenja. Na jednom kredencu je stajala velika inija s voem i kutija
okoladnih bombona. Kroz velike prozore popodnevno sunce je obasjavalo fotelje i
sofe presvuene sivim tofom.
- Da se raskomotimo! - ree Valter veselo.
Dok su Mod i Etel razgledale apartman, Robert doe praen konobarom koji je
nosio ampanjac i ae na posluavniku. Valter otvori flau uz prasak epa i nasu
vino. Kada je svako uzeo po au, Robert ree:
- Zelim da nazdravim mladencima. - Proistio je grlo, i Mod shvati da se
sprema da odri govor. - Moj rodak Valter je neobian ovek - otpoe on. Uvek je delovao starije od mene, mada smo vrnjaci. Dok smo studirali
zajedno u Beu, nijednom se nije napio. Kada bi grupa nas izlazila uvee da
poseti izvesne kue u gradu, on je ostajao kod kue da ui. Mislio sam da je
moda tip mukarca koji ne voli ene. - Robert se kiselo nasmei. - A zapravo
sam ja bio taj koji nije imao takve sklonosti, ali to je druga pria, to bi rekli
Englezi. Valter voli svoju porodicu i posao, i voli Nemaku, ali nikad nije
voleo nijednu enu, sve do sada. Valter se promenio. - Robert se vragolasto
nasmei. - Kupuje nove kravate. Trai savete od mene: kada treba poljubiti
devojku, treba li mukarci da stavljaju kolonjsku vodu, koje boje mu dobro
stoje... kao da ja znam ta ene vole. I to je najgore od svega, po mom
miljenju... - Robert naini dramsku pauzu. - Svira regtajm!
Ostali se nasmejae. Robert podie au.
- Nazdravimo eni koja je izazvala takve promene, ivela mlada!
Oni otpie ampanjac, a zatim, na Modino iznenaenje, Etel uze re.
znala je li njeno telo lepo jer nikad nije videla niiju golotinju. U poreenju s
aktovima u muzejima, imala je male grudi i iroke kukove. A izmeu nogu je imala
malje koje nikad nisu prikazivane na slikama. Hoe li Valter misliti da je njeno telo
runo?
On skide kaput i prsluk i leerno ih okai na iviluk. Pretpostavljala je da e se
njih dvoje navii na to jednog dana. Svi to rade, stalno. Ali sada joj se to nekako
inilo udno, vie zastraujue nego uzbudljivo. Ona skide arape i eir. Na sebi
vie nije imala nita to bi olako skinula. Sledei korak bio je onaj veliki. Ona
ustade.
Valter prestade da razvezuje kravatu.
Mod brzo otkopa haljinu i pusti da padne na pod. Zatim je svukla podsuknje, i
skinula bluzu preko glave. Stajala je pred njim u donjem veu i posmatrala njegov
izraz lica.
- Tako si lepa - ree on poluapatom.
Nasmeila se. On uvek kae pravu stvar.
Uzeo ju je u naruje i poljubio je. Nervoza je poela da poputa, i sada se
oseala skoro oputeno. Uivala je u dodiru njihovih usta, nenom milovanju
njegovih usana, i bockanju brkova. Mazila ga je po
y
obrazu, stiskala mu resicu uha jagodicama prstiju, prelazila akama du vrata otpozadi,
oseajui sve pojaano pobuenih ula, razmiljajui: s v e o v o j e s a d m o j e .
- Hajdemo da legnemo - ree on.
- Ne - ree ona. - Ne jo. - Ona ustuknu jedan korak. - Saekaj.
Ona skide potkoulju, otkrivajui jedan od grudnjaka po poslednjoj modi.
Posegnula je pozadi, otkopala ga i bacila na pod. Gledala ga je izazovno, kao da ga
ika da kae da mu se ne sviaju njene grudi. On ree:
- Prelepe su... mogu li da ih poljubim?
- Moe da radi ta god hoe - ona e, oseajui se prijatno raskalano.
On sae glavu i poljubi joj jednu dojku, zatim i drugu, prelazei neno usnama
preko bradavica, koje iznenada ovrsnue kao da je postalo hladno. Odjednom je
osetila nagon da mu uzvrati na isti nain, i zapitala se da li e mu to biti udno.
Mogao je zauvek da joj ljubi dojke. Ona ga neno odgurnu od sebe.
- Skini se skroz - ree ona. - Brzo.
On izu cipele, skide arape, kravatu, potkoulju i pantalone, pa zastade,
oklevajui.
- Stid me je - ree, smejui se. - Ne znam zato.
- Ja u prva - ree ona.
Ona razveza ukur na gaama, i skide ih. Kad je podigla glavu, i on je bio nag,
i ona sa zaprepaenjem vide da mu penis tri uzdignut iz buna svetlih malja
izmeu nogu. Priseala se kako ga je stezala kroz pantalone onda u operi, i sad je
poelela da ga ponovo uzme u ruke.
On ree:
- Moemo li sad da legnemo?
Zvuao je tako protokolarno da se ona nasmejala. Povreenost mu se ukaza na
licu, i ona se odmah izvini.
- Volim te - ree ona, i njegovo lice se razvedri. - Hajde da legnemo, molim te.
Bila je toliko uzbuena da je oseala da e pui.
Isprva su leali jedno kraj drugog, ljubei se i dodirujui.
- Volim te - ree ona ponovo. - Koliko brzo e ti dosaditi to ti to govorim?
- Nikada - ree on galantno.
Verovala mu je.
On uzdahnu i skotrlja se s nje. Zatim zavue ruku pod njenu glavu i privue je
k sebi, ljubei je u elo.
- uo sam da novovenani parovi mogu imati potekoa. Ponekad je mukarac
toliko nervozan da mu se ne digne. Takoe sam uo prie o mukarcima koji
su se previe uzbudili i ejakulirali ak i pre odnosa. Mislim da moramo biti
strpijivi i voleti jedno drugo i videti ta e da se desi.
- Ali mi imamo samo jednu no na raspologanju!
Mod zaplaka. Valter je pomazi i ree:
- Ajde, de - ali to nije pomoglo.
Oseala se kao da je potpuno podbacila. Verov a l a s a m d a s a m m n o g o
p a m e t n a , mislila je, t o s a m p o b e g l a o d b r a t a i t a j n o s e v e n a l a s
Val t e rom , i s a d a s e s v e p ret v o r i l o u k a t a s t rof u . Bila je razoarana zbog
sebe, ali jo i vie zbog Valtera. Kako je uasno za njega to je ekao do svoje
dvadeset osme i onda se oenio enom koja ne moe da ga zadovolji.
Poelela je da moe da popria s nekim o tome, s nekom drugom enom, ali s
kim? Pomisao da o tome prodiskutuje s tetkom Herm bila je smena. Neke ene se
poveravaju svojim slukinjama, ali Mod nikad nije imala takav odnos sa
Sandersonovom. Moda bi mogla da popria s Etel. Sad kad malo bolje razmisli,
upravo joj je Etel rekla da je normalno imati malje meu nogama. Ali Etel je bila
otila na ruak s Robertom.
Valter sede na krevet.
- Hajde da naruimo veeru, i moda bocu vina - ree on. - Seemo da jedemo
kao mu i ena, i priati o ovome i onome neko vreme. Onda emo, kasnije,
pokuati ponovo.
Mod nije imala apetit i nije mogla da zamisli da pria ,,o ovome i onome", ali
nije imala nikakvu bolju ideju, pa je pristala. Nevesela, ona se ponovo obue. Valter
se brzo obukao, otiao u susednu sobu i pozvonio
V
konobaru. uia ga je kako naruuje meze, dimljenu ribu, salate i bocu belog rajnskog
vina.
Ona sede kraj otvorenog prozora i zagleda se dole u ulicu. Na jednom
novinskom plakaru je pisalo B R l Tf l N S K I V LTI M ATV M NE M f l K P J . Valter
e moda poginuti u ovom ratu. Mod nije elela da on umre nevin.
Valter ju je pozvao kada je hrana stigla, i ona mu se pridruila u susednoj sobi.
Konobar je rairio beli stolnjak i posluio dimljeni losos, iseckanu unku, zelenu
salatu, paradajz, krastavac i beli hleb iseen na krike. Nije oseala glad, ali je
pijuckala belo vino koje joj je nasuo, i pojela malo lososa da pokae dobru volju.
Na kraju jesu priali o ovome i onome. Valter se priseao detinjstva, majke, i
vremena provedenog u Itonu. Mod je priala o kunim zabavama u Taj gvinu iz
vremena kada joj je otac bio iv. U goste su im dolazili najmoniji ljudi u zemlji, a
njena majka je morala da napravi razmetaj spavanja tako da mukarci budu blizu
svojih ljubavnica.
Isprva, Mod je uhvatila sebe kako smiljeno vodi razgovor, kao da su dvoje
ljudi koji se jedva znaju, ali uskoro su se opustili i postali intimni kao i obino, i ona
je govorila ta god bi joj palo na pamet. Konobar je odneo ostatke veere i njih dvoje
se premestie na kau, gde su nastavili da priaju, drei se za ruke. Nagaali su o
ljubavnom ivotu drugih ljudi, njihovih roditelja, Fica, Roberta, Etel, ak i
vojvotkinje. Mod je fasciniraio da slua o ljudima poput Roberta: gde se upoznaju,
kako se meusobno prepoznaju, i ta rade.
- Oni se ljube ba kao to se mukarac i ena ljube, - rekao joj je Valter, i rade
ono to je ona njemu uradila u operi, i druge stvari... Rekao joj je da mu detalji
nisu poznati, ali ona je mislila da zna ali ga je stid da pria.
Iznenadila se kada je asovnik na kaminu otkucao pono.
- Hajdemo u krevet - ree ona. - Hou da leim u tvom naruju, ak i ako ne
bude sve onako kako bi trebalo.
- U redu. - On ustade. - Nema nita protiv da prvo obavim neto? U
V
holu se nalazi telefon za goste hotela. Zeleo bih da nazovem ambasadu.
- Naravno.
On izae. Mod ode u kupatilo u hodniku, pa se vrati u apartman. Svukla se i
legla naga u krevet. Gotovo da je vie nije bilo briga ta e se dalje desiti. Njih dvoje
se vole i zajedno su, i to je dovoljno. Valter se vratio nekoliko minuta kasnije. Lice
mu je bilo smrknuto i njoj je odmah postalo jasno da su vesti loe.
- Britanija je objavila rat Nemakoj - ree on.
- Oh, Valtere, tako mi je ao!
- Ambasada je obavetena pre sat vremena. Mladi Nikolson je doneo poruku iz
Forin ofisa i izvukao princa Linovskog iz kreveta.
Znali su da je rat gotovo izvestan, ali je i pored toga ta vest pogodila
Mod poput udarca. I Valter je bio vidno potresen. On se razodenu bez razmiljanja,
kao da se ve godinama skida pred njom.
- Odlazimo sutra - ree on. Skinuo je gae i ona vide da mu je penis u
oputenom stanju, mali i naboran. - Moram da budem na stanici Liverpul strit,
spakovan i spreman za pokret, do deset ujutru.
On ugasi svetlo i uvue se u krevet pored nje. Leali su jedno kraj drugog, ne
dodirujui se, i u jednom uasnom trenutku Mod pomisli da e on zaspati tako; on se
zatim okrenu k njoj, zagrli je i poljubi. Uprkos svemu preplavila ju je udnja za njim;
zaista, kao da su je njihove nedae naterale da ga voli s vie urbe i oaja. Osetila je
kako mu penis raste i postaje vrst spram njenog mekog stomaka. Nedugo zatim, on
lee na nju. Kao i ranije, oslonio se na levu ruku i krenuo da je dodiruje desnom. Kao
i prethodni put, osetila je kako njegov tvrdi penis upire u njene usmine. Kao i
prethodni put, osetila je bol, ali samo za trenutak. Ovoga puta je skliznuo u nju.
Nastupio je jo jedan trenutak otpora, i onda je ona izgubila nevinost. I
odjednom, ceo je bio u njoj, i bili su spojeni u najstarijem od svih zagrljaja.
- O, hvala nebesima - ree ona; olakanje je zatim ustupilo mesto uivanju, i
ona poe da se kree u ritmu s njim, i napokon, vodili su ljubav.
DRUGI eo
RAT DIVOVA
DVANAESTO POGLAVLJE
Avgust, 1914.
Katerina je bila pometena. Kada su proglasi za mobilizaciju osvanuli izlepijeni
po celom Sankt Peterburgu, ona je sedela u Grigorijevoj iznajmljenoj sobi plaui,
prolazei
odsutno prstima kroz dugu plavu kosu, govorei:
VV
- Sta da radim? Sta da radim?
U njemu je to budilo elju da je uzme u naruje i otre joj suze svojim usnama i
obea joj da je nikad nee napustiti. Ipak, Grigorije nije mogao da obea tako neto
i, uostalom, ona je volela njegovog brata.
Grigorije je bio odsluio vojsku, i stoga je bio rezervista, teoretski spreman za
rat. U praksi, najvei deo njegove obuke sastojao se od mariranja i izgradnje
puteva. Bez obzira na to, oekivao je da bude meu prvima koji e dobiti poziv za
vojsku. Zbog toga je penio od besa. Rat je besmislen i glup kao i sve ostalo to je car
Nikolaj radio. Neko poini ubistvo u Bosni, a mesec dana kasnije Rusija se nae u
ratu s Nemakom! Na hiljade radnika i seljaka poginue na obe strane, a nita se
time nee postii. To je Grigoriju i svima koje je poznavao bilo dokaz da je rusko
plemstvo
previe glupo da bi vladalo.
V
V
Cak i ako preivi, rat e mu pokvariti planove. Stedeo je novac za novu kartu
do Amerike. S platom koju dobija u fabrici Putilov mogao bi da utedi dovoljno za
dve ili tri godine, ali s vojnikom dnevnicom to bi potrajalo u nedogled. Koliko e
jo godina morati da trpi nepravdu i surovost careve viadavine?
Jo vie je brinuo za Katerinu. Sta e ona da radi ako on bude morao da ode u
rat? Delila je sobu s druge tri devojke u tom konaitu i radila u fabrici Putilov,
pakovala redenike s puanim mecima u kartonske kutije. Meutim, morae da
prestane da radi kad se bude porodila, barem na neko vreme. Kako e da izdrava
sebe i bebu bez Grigorija? Bie oajna, a on zna emu devojke u Sankt Peterburgu
pribegavaju kada im oajniki treba novac. Ne daj boe da bude primorana da
prodaje svoje telo na ulici.
Meutim, nisu ga pozvali prvog dana, niti prve nedelje. Sudei
prema pisanju novina, dva i po miliona rezervista bilo je mobilisano poslednjeg dana
jula, ali to je bila samo pria. Bilo je nemogue rasporediti toliki broj ljudi, izdati im
uniforme, i sve ih poslati na front za samo jedan dan, ak i za mesec dana. Bili su
pozivani u grupama, neki pre, neki kasnije.
- ivot bi mi bio laki ako bih bila udata za vojnika. Kao i mojoj bebi.
- Ali... ti voli Lava.
- Znam. - Ona zaplaka. - Ali Lav je u Americi i nije ga briga ni da napie pismo i pita
kako sam.
- Dobro... i ta eli da uini? - Grigorije je znao odgovor, ali morao je da ga
uje.
V
- elim da se udam - ree ona.
- Samo zato da bi dobila taj novani dodatak kao ena vojnika?
Ona klimnu glavom, i tim inom ugasi u njemu onaj mali, traak nade koji se
nakratko bio razgoreo.
- Mnogo bi mi znailo - ree ona. - Da imam malo novca kad se beba rodi, jer e ti
biti u vojsci.
- Razumem - on e teka srca.
- Moemo li da se venamo? - ree ona. - Molim te?
- Sa - ree on. - Naravno.
Pet parova je venano u isto vreme u crkvi Presvete bogorodice. Pop je brzo
obavio obred venanja, i Grigorije razdraeno primeti da nikoga nije gledao u oi.
Taj ovek teko da bi ita primetio, ak ni da je jedna od mlada bila gorila. Grigorije
nije previe mario za to. Kad god proe pored crkve, setio bi se popa koji je pokuao
seksualno da opti s jedanaestogodinjim Lavom. Grigorijev prezir prema
hrianstvu kasnije su pojaala predavanja o ateizmu u Konstantinovoj boljevikoj
grupi za diskusiju.
Grigorije i Katerina venali su se po kratkom postupku, kao i ostala etiri para.
Svi mukarci su bili u uniformama. Mobilizacija je izazvala navalu sklapanje
brakova, i crkva se borila da to izgura. Grigorije je mrzeo uniformu kao simbol
potinjenosti i sluenja.
Nikome nije rekao za brak. Nije to smatrao razlogom za slavlje. Katerina mu je
jasno stavila do znanja da je to isto praktini potez, nain da dobije novanu
pomo. Bila je to vrlo dobra ideja kao takva, i Grigorije e manje strepeti za nju
kada bude na ratitu znajui da je finansijski obezbeena. Ali i pored svega, nije
mogao da se odupre oseaju da je to venanje jedna uasna farsa.
Katerina nije bila stidljiva kao on, i sve devojke iz njihove kue bile su u crkvi,
kao i nekoliko radnika iz fabrike Putilov. Posle je odrana proslava u devojakoj
sobi njihovog pansiona, s pivom i votkom i jednim violinistom koji je svirao
optepoznate narodne melodije. Kada su ljudi poeli da se opijaju, Grigorije se iskra
napolje i ode u svoju sobu. Izuo je izme i legao na krevet u vojnikim pantalonama
i majici. Ugasio je svetlo, ali mogao je da vidi sobu pod ulinim svetlom. Jo je
oseao bolove od prebijanja: leva ruka ga je bolela kada bi pokuao da se poslui
njome, a osetio bi probadajui bol od naprslih rebara svaki put kad bi se okrenuo u
krevetu.
Sutra e biti u vozu koji e ga odvesti na zapad. Pucnjava e poeti svaki as.
Bilo ga je strah: samo se ludak ne bi plaio. Ali on je bio pametan i odluan i inie
sve to je u njegovoj moi da ostane iv, to je i radio jo otkako mu je majka umrla.
Bio je jo budan kada je Katerina ula.
- Rano si otiao s proslave - poali se ona.
- Nisam hteo da se napijem.
Ona zadie svoju haljinu. On se zapanji. Pogledom je upijao njeno telo
osvetijeno ulinom rasvetom, linije njenih dugih zamamnih butina i
svetle stidne dlake. Bio je uzbuen i zbunjen.
- ta to radi? - ree on.
- Leem u krevet, naravno.
- Ne ovde.
Ona izu cipele.
- O emu govori? Venani smo.
- Nisam mislila da ti moe da bude tako tvrda srca - besnela je. - Nosi se! Nosi
se! - Ona pokupi cipele s poda, otvori irom vrata i izjuri iz sobe.
Grigorije se oseao potpuno emerno. Poslednjeg dana civila posvaao se sa
enom koju oboava. Ako bi sad poginuo u boju, umro bi nesrean. K a k a v t r u o
s v e t , pomisli on, k a k a v j a d a n i v o t .
On prie vratima i zatvori ih. Dok je to radio, u Katerinu u susednoj sobi kako
pria, glumei veselost.
- Grigoriju ne moc da se digne, previe je popio! - ree ona. - Dajte mi jo
votke, pa da zaigramo!
On zalupi vrata i baci se na krevet.
III
V
Grigorijev bataljon nije imao hrane, ali dobili su kola puna aova, pa su
iskopali rov. Ljudi su kopali u smenama, smenjujui se na svakih pola sata, tako da
kopanje nije dugo potrajalo. Rezultat nije bio previe lep za oko, ali e posluiti.
Ranije tog dana, Grigorije, Isak i njihovi drugovi zauzeli su jednu naputenu
nemaku poziciju, i Grigorije je primetio da njihovi rovovi idu u cikcak u pravilnim
razmacima, tako da se iz njih nije moglo videti previe daleko. Porunik Tomak je
rekao da su to traverze, ali nije znao emu slue. Nije naredio svojim ljudima da
kopiraju izgled nemakih rovova. Grigorije je, meutim, osetio da oni moraju imati
neku svrhu.
Grigorije jo nije bio opalio iz puke. uo je pucnjavu puaka, mitraljeza i
artiljerije, i njegova jedinica je bila zauzela dobar deo nemake teritorije, ali do tog
trenutka nije bio pucao ni na koga, niti je iko pucao na njega. Gde god da je iao,
Trinaesti korpus je pronalazio nedavno naputene nemake poloaje.
U tome nema logike. U ratu je sve zbunjujue, shvatio je on. Niko nije bio
potpuno siguran gde se nalaze, niti gde se nalazi neprijatelj. Dva oveka iz
Grigorijevog voda su poginula, ali ne od ruke Nemaca: jedan se sluajno upucao u
butinu sopstvenom pukom i iskrvario do smrti zapanjujue brzo, dok je drugog
pregazio konj koji se otrgao, i on nikad nije povratio svest.
Danima nisu bili videli kola s hranom. Bili su potroili svoja poslednja
sledovanja, a ak im je bilo ponestalo i suvog vojnikog hleba. Niko od njih nije
nita jeo jo od jutra prethodnog dana. Poto su iskopali rov pospali su gladni.
Sreom, bilo je leto, pa im barem nije bilo hladno.
Pucnjava je poela narednog dana u zoru.
Javila se na odreenoj udaljenosti s Grigorijeve leve strane, ali mogao je da
vidi oblake od rapnela koji se rasprskavaju u vazduhu, i zemlju kako iznenada leti
na sve strane tamo gde bi pale granate. Znao je da bi trebalo da ga je strah, ali nije se
plaio. Bio je gladan, edan, trpeo je dosadu i bolove, ali nije bio uplaen. Pitao se da
li se Nemci
oseaju isto. I s njegove desne strane je bilo jake vatre, nekoliko kilometara ka severu, ali
tu gde se on nalazio bilo je tiho.
- Kao da smo u srcu oluje - ree David, jevrejski prodavac kofa.
Uskoro doe nareenje za nastupanje. Umorni, oni se ispee iz
rovova i krenue napred.
- Pretpostavljam da treba da budemo zahvalni - ree Grigorije.
- Na emu? - upita Isak ljutito.
- Mariranje je bolje od borbe. Imamo uljeve, ali smo ivi.
- Cija je ono artiljerija? - upita narednik Gavrik. - Naa ili njihova? I zato se
pomera na istok, dok mi idemo na zapad?
Na osnovu toga to nije psovao, Grigorije je zakljuio da je Gavrik ozbiljno
zabrinut.
Na nekoliko kilometara od Alentajna, jedan bataljon je ostavljen da titi
odstupnicu, to je Grigorija iznenadilo jer je pretpostavio da se neprijatelj nalazi
napred, ne pozadi. Tri n a e s t i k o r p u s s e p rev i e rastegao, pomisli on
namrteno.
Negde oko podneva se njegov bataljon izdvojio iz glavne kolone. Dok su
njihovi saborci nastavili ka jugozapadu, njih su uputili ka jugoistoku, jednom
irokom stazom kroz umu.
Tu je, napokon, Grigorije susreo neprijatelja.
Stali su da se odmore kraj jednog potoka, i ljudi poee da pune svoje uture.
Grigorije je zaao u iprag da odgovori zovu prirode. Stajao je iza stabla jednog
debelog bora kada je uo buku sa svoje leve strane i zapanjio se kada je, na samo
nekoliko metara od sebe, ugledao nemakog oficira sa sve iljatim lemom, na lepom
crnom konju. Nemac je kroz teleskop osmatrao mesto gde se Grigorijev bataljon bio
- Sta je radio?
- Sedeo na konju, posmatrao nas kroz teleskop.
- Izvida! - ree Gavrik. - Jesi li pucao na njega?
Tek tada se Grigorije setio da treba da ubija nemake vojnike, ne da bei od
njih.
- Mislio sam da treba vama da kaem - ree tiho.
Usranko nijedan, pa to misli da smo ti dali jebenu puku? - dreknu Gavrik.
Grigorije pogleda svoju napunjenu puku sa zloslutnim bajonetom. Naravno da
je trebalo da je upotrebi. Gde mu je bila na pamet?
V
- Zao mi je - ree on.
- Sad kad si ga pustio da ode, neprijatelj e znati gde smo!
Grigorije se postide. Tokom obuke im niko nije pomenuo ovakvu
situaciju, ali trebalo je i sam da shvati ta mu je initi.
- Na koju stranu je otiao? - upita Gavrik ljutito.
Grigorije je barem znao odgovor na to.
- Ka zapadu.
Gavrik se okrete i brzo prie poruniku Tomaku, koji je stajao naslonjen na
drvo, puei. Trenutak kasnije Tomak baci cigaretu i otra do majora Bobrova,
naoitog starijeg oficira s gustom srebrnastom kosom.
Posle toga sve se izdeavalo brzo. Artiljeriju nisu imali, ali su
V
mitraljesci spremili svoje oruje. Seststo ljudi iz bataljona rasporeeno je u talasastoj
liniji koja se pruala pravcem sever-jug u luku od devetsto metara. Nekolicina ljudi
- Sta da radim? Sta da radim? - Umeo je da povee ranu na telu, ali kako da
pomogne oveku koji je upucan u oko?
On oseti udarac u glavu, podie pogled i ugleda Gavrika kako protrava pored
njega, viui:
- Nastavi da tri, Pekove, pizdo glupa!
Zurio je u Tomaka jo trenutak. inilo mu se da oficir vie ne die. Nije bio
siguran, ali ipak ustade i potra. Vatra se pojaala. Grigorijev strah se pretvori u bes.
Neprijateljski meci su ga dovodili do ludila. Dopiralo mu je do svesti da je to
iracionalno, ali nije mogao tome da se odupre. Odjednom ga je obuzela elja da
pobije tu kopilad. Dvestotinak metara napred, preko jedne istine, video je sive
uniforme i iljate lemove. Spustio se na koleno iza jednog drveta, provirio iza
stabla, podigao puku, nanianio u jednog Nemca i prvi put pritisnuo obara.
Nita se nije desilo, i on se seti da nije otkoio oruje.
Puku mosin-nagan nije bilo mogue otkoiti dok je na ramenu. On spusti
puku, sede na zemlju iza drveta, nasloni kundak na prevoj lakta, zatim okrenu
veliku ruicu s kuglinim vrhom i otkoi zatvara. Osvrnu se uokolo. Njegovi
drugovi su prestali da tre i polegali su u zaklon kao i on. Neki su pucali, neki
repetirali, neki se uvijali u bolovima od rana, neki leali nepomini, mrtvi.
Grigorije proviri iza stabla, nasloni puku na rame, i zakilji du cevi. Video je
cev jedne puke kako viri iz buna i iljati lem iznad njega. Srce mu je bilo
ispunjeno mrnjom i on brzo pritisnu obara pet puta. Puka u koju je ciljao brzo se
povue u bun, ali ne pade, i Grigorije nasluti da je promaio. Bio je razoaran i
ozlojeen.
U puku mosin-nagan moglo je da stane samo pet metaka. On otvori torbicu s
municijom i napuni puku. Sada je eleo da ubija Nemce to bre. Ponovo izvirivi
iza drveta, on ugleda jednog Nemca kako pretrava istinu izmeu drvea. Isprazni
okvir, ali ovek nastavi da tri i nestade u estaru.
Ne vredi da samo puca, zakljui Grigorije. Teko je pogoditi neprijatelja,
mnogo je tee to uiniti u pravoj borbi nego pogoditi metu na ono malo gaanja to
je imao za vreme obuke. Morae vie da se potrudi.
Dok je punio puku, zau tektanje mitraljeza i zelenilo oko njega poe da se
rasprskava. On priljubi lea uz drvo i uvue noge, da bude manja meta. Sluh mu je
govorio da je mitraljez udaljen dvestotinak metara s njegove leve strane. Kada je
utihnuo, on u Gavrika kako vie:
- Gadajte mitraljesce, seronje glupe! Pucajte dok ga pune!
- Zatvorenici?
- Po najnovijim podacima, oko devedeset dve hiijade, gospodine.
Bila je to neverovatna statistika, ali Ludendorf je to prihvatio u
hodu.
- Ima li meu njima generala?
- General Samsonov se upucao. Imamo njegovo telo. Maros, komandant
Petnaestog ruskog korpusa, uhvaen je. Zaplenili smo petsto komada
artiljerijskog oruja.
- Ukratko - ree Ludendorf, napokon podigavi poged sa svog poljskog stoa Druga ruska armija je izbrisana. Vie ne postoji.
Valter nije mogao a da se iroko ne isceri.
- Da, gospodine.
Ludendorf nije uzvratio osmehom. Mahnuo je listom hartije koji je bio
prouavao. - to ove vesti ini jo vie ironinim.
- Molim, gospodine?
V
TRINAESTO POGLAVLJE
Septembar - decembar 1914.
Fica probudi zvuk enskog plaa. Isprva je pomislio da Bea plae.
V
Onda se setio da mu je ena u Londonu, a da je on u Parizu. Zena u krevetu pored
njega nije trudna dvadesettrogodinja kneginja, ve devetnaestogodinja francuska
konobarica aneoskog lica.
On se pridie na lakat i pogleda u nju. Plave trepavice su joj pale na obrazima
poput leptira na laticama cvea. Sada su bile oroene suzama.
- J'ai peur- plakala je. - Bojim se.
On je pomazi po kosi.
- Calme-toi - ree on. - Opusti se. -nauio je vie francuskog od ena
V
V
V
poput Zini nego to je ikada nauio u koli. Zini je bilo skraeno od Zinet, ali ak je i
to zvualo kao neko izmiljeno ime. Krteno ime joj je verovatno neko prozaino,
recimo Fransoaz.
Jutro je bilo lepo, i topli povetarac je dopirao kroz otvoren prozor
V
Zinine sobe. Fic nije uo pucnjavu, niti mariranje izama po kaldrmi.
- Pariz jo nije pao - promrmlja on umirujuim tonom.
Nije trebalo to da kae, jer te rei samo izazvae nove jecaje. Fic pogleda u
svoj runi sat. Bilo je pola devet. On mora da se vrati u svoj
V
hotel najkasnije do deset. Zini ree:
- Ako Nemci dou, hoe li me ti spasti?
- Naravno, cherie - ree on, potiskujui ubod krivice. Uinio bi to kad bi mogao,
ali ona mu ne bi bila na vrhu liste prioriteta.
- Hoe li oni doi? - upita ona tiho.
Fic se i sam to pitao. Nemaka armija je brojala dvostruko vie ljudi nego to
je francuska obavetajna sluba bila predvidela. Poela je da nadire kroz
severoistonu Francusku, pobeujui u svakoj bici. Sada je lavina dola do jedne
linije severno od Pariza, koliko tano ka severu, Fic e saznati u narednih nekoliko
sati.
V
- Neki kau da Pariz nee biti branjen - plakala je Zini. - Je li to istina?
Fic nije znao ni to. Ako Francuzi prue otpor, nemaka artiljerija e Pariz
sravniti sa zemljom. Njegove prelepe zgrade bie poruene, iroki bulevari razrovani,
bistroi i butici pretvoreni u hrpe cigli i uta. Bilo je primamljivo misliti da bi grad
trebalo da se preda i izbegne tu sudbinu.
- Moda bi to bilo bolje za vas - ree on Zini s lanim saoseanjem. - Vodie
ljubav s nekim debelim pruskim generaiom koji e te zvati svojom Liebling.
dade Zini jedan zlatni britanski suveren. Bila je to velikoduna suma za jednu no u
krevetu, a u takvim vremenima zlato je bilo daleko cenjenije od papirnog novca.
Kada ju je poljubio za rastanak, ona mu se obesi oko vrata.
- Doi e tamo noas, zar ne? - upita ona.
Ficu je bilo ao nje. Ceo svet joj se sruio i nije znala ta da radi. Voleo bi da
moe da je uzme pod svoje i obea da e se starati o njoj, ali nije mogao. Imao je
trudnu enu, a ako se Bea uznemiri, mogla bi da izgubi bebu. ak i da je bio
neoenjen, saznanje da izdrava jednu francusku kurvicu nainilo bi ga predmetom
poruge.
U svakom sluaju,
V
Zini je bila samo jedna od milion. Svi su bili uplaeni, osim mrtvih.
- Potrudiu se - ree on, izvlaei se iz njenog zagrljaja.
Njegov plavi kadilak bio je parkiran uz ivinjak. Na haubi je vijorila mala
britanska zastava. Na ulici je bilo malo privatnih automobila, i veina je imala neku
zastavicu, obino francusku crvenog krsta, da se stavi do znanja da se koriste u
primarne svrhe.
Da bi dopremio kola iz Londona u Pariz, Fic je morao beskrulozno da potegne
svoje veze i potroi malo bogatstvo na to, ali nije alio uloenog truda. Morao je
svakodnevno da saobrau izmeu britanskog i francuskog vojnog taba i oseao
olakanje to ne mora da moljaka za kola ili konja od vojske, ona je ionako
oskudevala u svemu.
On pritisnu automatsku kurblu, i motor se pokrenu i upali. Na
V
ulicama uglavnom nije bilo saobraaja. ak su i autobusi rekvirirani za prevoz trupa
na frontu. Morao je da stane zbog velikog stada ovaca koje je prolazilo kroz grad,
verovatno na putu ka Gar de l'Est gde e biti transportovane vozom za potrebu
vojske. Zaintrigiralo ga je to vidi malu grupu ljudi okupljenu oko zalepijenog
plakata na zidu Burbonske palate. On zaustavi auto i pridrui se ljudima koji su itali
proglas.
BRANIOCIPARIZA PARIANI
Ficov pogled odluta do dna oglasa i on vide da ga je potpisao general Galijeni,
komandant odbrane grada. Galijeni, tvrdokorna stara vojniina, bio je reaktiviran iz
penzije. Bio je uven po sastancima na kojima nikome nije bilo dozvoljeno da sedne:
verovao je da ljudi bre donose odluke stojei. Njegovo obraanje bilo je
karakteristino saeto.
lanovi repu6Iike vlade napustili su Pariz kako bi dali novi podstrek^odbrani zemlje.
Fic je bio poraen. Vlada je pobegla! Poslednjih nekoliko dana gradom su
kolale glasine da e ministri pobei u Bordo, ali politiari su oklevali, ne elei da
napuste prestonicu. Sada su, meutim, otili. Bio je to vrlo lo znak.
Ostatak proglasa zvuao je prkosno.
Menije dopala dunost da 6ranim Pariz odokupatora.
Tak o z n a i , pomisii Fic, P a r i z s e i p a k n e p red a j e . Grad e pruiti
otpor. Odlino! To je svakako u interesu Britanije. Ako prestonica mora da padne,
bar e neprijatelj morati debelo da plati to svoje osvajanje.
Ovu dunost u vriti do krajnjih granica.
Fic nije mogao a da se ne nasmeje. Bogu hvala na starim vojnicima.
Ljudi oko njega kao da su imali pomeana oseanja. Neki su izraavali
divljenje. G a l i j e n i j e b o r a c , ree neko sa zadovoljstvom; o n n e e d o z v o l i t i
d a u z m u P a r i z . Drugi su bili realniji. V l a d a n a s j e n a p u s t i l a , ree jedna
ena; t o z n a i d a e N e m c i b i t i o v d e d a n a s i l i s u t r a . Jedan ovek s
aktovkom ree kako je poslao enu i decu kod brata na selo. Jedna dobro odevena
ena ree da ima trideset kila suvog pasulja u kuhinjskom kredencu.
Fica obuze oseaj da je britanski doprinos ratnim naporima, i njegov udeo u
tome, postao jo vaniji. S jakim predoseajem da e doi do katastrofe, on se
odveze ka Ricu. Uao je u predvorje svog omiljenog hotela, a zatim u telefonsku
govornicu. Odatle je nazvao Britansku ambasadu u Parizu i ostavio poruku za
ambasadora, rekavi mu za Galijenijev proglas, isto za sluaj da vest jo nije stigla
do Ulice Fobur Sent-Onore.
Kada je izaao iz kabine naleteo je na ser Donovog autanta, pukovnika
Harvija. Harvi osmotri Ficov smoking i ree:
- Majore Ficherberte! Zato ste kog avola tako obueni!
- Dobro jutro, pukovnie - ree Fic, namerno ne odgovarajui na
Nemci su se sada borili na dva fronta, zapadnom i junom, to je nona mora svakog
komandanta.
Fic se probudio u ponedeljak ujutru, nakon noi prespavane na ebetu na podu
zamka, pun optimizma. Dorukovao je u oficirskoj menzi, zatim strpljivo saekao da
se izviaki avioni vrate iz svog jutarnjeg nadletanja. Rat je bio ili luda trka ili
jalova neaktivnost. Na imanju zamka nalazila se jedna crkva za koju se govorilo da
datira iz 1000. godine, i on je otiao da je obie, iako nikad nije razumeo ta to ljudi
vide u starim crkvama.
Pretres prikupljenih informacija o neprijateljskim snagama odran je u
velianstvenom salonu s pogledom na park i reku. Oficiri su sedeli na poljskim
stolicama za jeftinim stolom s raskonim dekorom iz osamnaestog veka svuda oko
njih. Ser Don je imao isturenu bradu i usta, smetena ispod belih brkova nalik
morevim, koja su, kako se inilo, bila trajno iskrivljena u izraz ranjenog ponosa.
Avijatiari su izvestili da se ispred britanskih snaga nalazi prazan teren jer nemake
trupe mariraju dalje na sever.
Fic je bio ushien. Nemci nisu oekivali protivnapad Saveznika, i bili su
uhvaeni na spavanju, kako se inilo. Naravno da e se uskoro pregrupisati, ali za
sada se inilo da su u nevolji. ekao je da ser Don naredi brzo napredovanje ali je,
na njegovo razoaranje, komandant prosto potvrdio prethodno postavljene
ograniene ciljeve.
Fic je napisao svoj izvetaj na francuskom i uao u kola. Preao je etrdeset
kilometara do Pariza najbre to je mogao idui suprotno reci kamiona, kola i
konjskih zaprega koje su naputale grad, natovarenih ljudima i velikim gomilama
prtijaga, kreui se na jug u beaniji pred Nemcima.
U Parizu se zadrala formacija tamnoputih alirskih trupa koje su marirale
gradom od jedne do druge eieznike stanice. Njihovi oficiri su jahali na mazgama i
nosili jarkocrvene ogrtae. Kako su prolazili, ene su im davale cvee i voe, a
vlasnici kafea prinosili hladna pia. Kada su proli, Fic se odvezao do kompleksa
Invalidi, i odneo svoj izvetaj u kolu.
Jo jednom, britanski izvidai su potvrdili francuske izvetaje. Neke nemake
snage bile su u povlaenju.
- Moramo da pojaamo napad! - ree stari general. - Gde su Britanci?
Fic prie mapi i pokaza na britanske pozicije i take do kojih e, po
tvrenju ser Dona, Britanci napredovati do kraja tog dana.
- To nije dovoljno! - Galijeni e ljutito. - Morate biti agresivniji! Neophodno
nam je da vi napadnete, kako bi Fon Kluk bio zaokupljen vama, to bi ga
spreilo da ojaa svoj bok. Kada etee prci reku Marnu?
Fic nije znao da mu kae. Bilo ga je sramota. Slagao se sa svakom otrom rei
koju je Galijeni izgovorio, ali nije mogao to da prizna, pa je samo rekao:
- Kada petsto kola bude otilo, dau uputstva za sledeih petsto. Vive Paris!
Vive la France!
Vozai poee gromko da kliu. Pregazili su Dipuija da dou do priznanica. Fic
je, oduevljen, pomagao u deljenju papira.
Uskoro, mali automobili poee da odlaze, okreui ispred velike zgrade i
odvozei se preko mosta u pravcu sunca, trubei od oduevljenja, kao duga
jarkocrvena slamka spasa za snage na frontu.
V
Britancima je trebalo tri dana za mar od etrdeset kilometara. Fic je umirao od
srama. Njihovo napredovanje je najveim delom bilo neometano: da su se bre
kretali, mogli su da zadaju odluujui udarac.
Meutim, u sredu ujutru 9. septembra, pronaao je Galijenijeve ljude u
optimistinom raspoloenju. Fon Kluk se povlaio.
- Nemci se plae! - ree pukovnik Dipui.
Fic nije verovao da se Nemci plae, i mapa je ponudila verodostojnije
objanjenje. Britanci, mada stidljivi i spori, umarirali su u otvor koji se pojavio
izmeu nemake Prve i Druge armije, praznina koja se otvorila kada je Fon Kluk
povukao svoje snage na zapadu da odgovore na napad iz Pariza.
- Pronali smo im slabu taku, i sada zabijamo klin u nju - ree Fic, glasom koji
je podrhtavao od nade.
Govorio je sebi da se smiri. Nemci su pobedili u svakoj dosadanjoj bici. S
druge strane, linije snabdevanja su im bile razbijene, ljudi iscrpljeni, a broj smanjen
jer su morali da alju pojaanja u Istonu Prusku. Za razliku od njih, Francuzi su u
toj zoni dobili velika pojaanja i bukvalno nisu morali da brinu o snabdevanju,
budui da su bili na domaem tlu.
Ficove nade usahnue kada su se Britanci zaustavili osam kilometara severno
do reke Marne. Zato je ser Don stao? Nije naiao gotovo ni na kakav otpor! Nemci,
meutim, kao da nisu bili primetili tu plaljivost Britanaca, jer su nastavili da se
povlae, i nade se ponovo obnovie.
Dok su se senke drvea izduivale ispod kolskih prozora, i poslednji izvetaji
od tog dana pristizali u komandu, oseaj potisnute radosti poe da se iri meu
Galijenijevim osobljem. Do kraja dana Nemci su bili u bekstvu.
Fic jedva da je mogao da poveruje. Oaj od pre nedelju dana preokrenuo se u
nadu. Sedeo je na stolici premalenoj za njega i zurio u mapu na zidu. Sedam dana
ranije linija nemakih poloaja nalikovala mu je na odskonu dasku za njihov
konani napad; sada je izgledala kao zid od kojeg su se odbili.
Kada je sunce zalo za Ajfelov toranj, Saveznici nisu bili izvojevali pobedu u
pravom smislu te rei, ali je nemako napredovanje prvi put u ko zna koliko nedelja
bilo zaustavljeno.
Dipui zagrli Fica, pa ga poljubi u oba obraza; i za promenu, Ficu to uopte nije
zasmetalo.
- Zaustavili smo ih - ree Galijeni i, na Ficovo iznenadenje, suze zacaklie iza
cvikera starog generala. - Zaustavili smo ih.
VI
Ubrzo nakon bitke kod Marne, obe strane su poele da kopaju rovove.
Septembarska vruina ustupila je mesto hladnim, depresivnim oktobarskim kiama.
Pat-pozicija na istonom kraju fronta nezadrivo se proirila ka zapadu, kao paraliza
koja polako osvaja telo umirueg oveka.
Odluujua jesenja bitka vodila se oko belgijskog grada Ipra, na najzapadnijem
kraju fronta, na trideset dva kilometra od mora. Nemci su estoko napali, vrsto
reeni da zau za bok britanskim snagama. Borbe su besnele etiri nedelje. Za
razliku od prethodnih bitaka, ova je bila statina: obe strane su se krile u rovovima
od neprijateljske artiljerije i izlazile samo u samoubilake jurie na mitraljeska
gnezda. Britance su na kraju spasle svee snage, ukljuujui jedan korpus
tamnoputih Indijaca koji su drhtali u svojim tropskim uniformama. Po okonanju
bitke, sedamdeset pet hiljada britanskih vojnika je poginulo, a ekspedicione snage
bile su slomljene; Saveznici su, meutim, dovrili
V
postavljanje odbrambenih barikada od granice sa Svajcarskom do Lamana, i
nadiranje Nemaca bilo je zaustavljeno.
Fic je 24. decembra bio u britanskoj komandi u gradu Sent-Omer, nedaleko od
Kalea, u sumornom raspoloenju. Priseao se kako su olako on i drugi govorili
vojnicima da e se vratiti kuama do Boia. Sada je izgledalo da bi rat mogao da
potraje godinu dana ili ak i due. Suprotstavljene vojske su sedele u svojim
rovovima dan za danom, jedui lou hranu, oboljevajui od dizenterije i rovovskog"
stopala i vai, i ubijajui pacove koji su se hranili telima mrtvih koja su trunula na
niijoj zemlji. Ficu je nekada bilo savreno jasno zato Britanija mora da ue u rat,
ali vie nije mogao da se seti tih razloga.
Tog dana je kia prestala i postalo je hladno. Ser Don je poslao poruku svim
jedinicama upozoravajui ih da Nemci razmiljaju da napadnu na Boi. Bila je to
puka izmiljotina, i Fic je to znao, nisu bili potvrdili. Istina je bila da ser Don nije
eleo da ljudima popusti budnost na dan Boia.
Svaki vojnik trebalo je da dobije poklon od princeze Meri,
sedamnaestogodinje erke kralja i kraljice. Biia je to mesingana kutija s bareljefom,
s duvanom i cigaretama, princezina slika i estitka od kralja. Postojala su tri razliita
eleo je da sedi ispred rasplamsane vatre u jutarnjem salonu i da nema nita pametnije da
radi osim da ita glupe viceve u asopisu Panc.
Marej izae iz sklonita za njim i ree:
- Imate poziv, majore. Komanda.
Fic bee iznenaen. Neko se dosta potrudio da ga pronae. Nadao se da ga ne
zovu zbog neke svae koja je izbila izmeu Francuza i Britanaca dok je on delio
boine poklone vojsci. Vea namrtenih od brige on ue u
sklonite i uze slualicu.
- Ficherbert.
- Dobro jutro, majore - ree glas koji mu bee nepoznat. - Kapetan Dejvis na
vezi. Ne znate me, ali zamolili su me da vam prenesem poruku od kue.
Od kue? Fic se nadao da nisu loe vesti.
- Vrlo ljubazno od vas, kapetane - ree on. - Kako poruka glasi?
- Vaa ena je rodila zdravog i ivahnog deaka, gospodine. I majka i sin su
dobro.
- Oh! - Fic se srui na jedan sanduk. Bebi jo nije bio termin, mora da je
poranila nedelju ili dve. Prevremeno roene bebe su osetljive. Ali u poruci
stoji da je zdrav. Kao i Bea.
Fic je dobio sina, naslednika titule i imanja.
- Jeste li tu, majore? - upita kapetan Dejvis.
- Da, da - ree Fic. - Samo sam malo okiran. Rano je.
- Poto je danas Boi, gospodine, mislili smo da e vas ta vest razveseliti.
- Veseli me, ne mogu vam rei koliko!
- Dozvolite da budem prvi koji e vam estitati.
- Vrlo sto ljubazni - ree Fic. - Hvala vam.
Ali kapetan je ve bio prekinuo vezu. U sledeem trenutku Fic shvati da oficiri
u sklonitu zure u njega u tiini. Konano jedan od njih ree:
- Dobre ili loe vesti?
- Dobre! - ree Fic. - Divne, zapravo. Postao sam otac.
Svi mu stisnue ruku i potapae ga po ramenu. Marej izvadi flau viskija,
uprkos ranom satu, i oni svi popie u zdravlje bebe.
- Kako e se zvati? - upita Marej.
- Vikont od Aberovena, dok sam ja iv - ree Fic, a zatim shvati da ga Marej ne
pita za titulu bebe, ve za ime. - Dord, po mom ocu, i Vilijam, po mome
dedi. Bein otac je bio Pjotr Nikolajevi, pa emo moda dodati i neto od toga.
Mareja kao da je to fasciniralo.
- Dord Vilijam Piter Nikolas Ficherbert, vikont od Aberovena - ree on. Dosta imena za jednog oveka!
Fic dobroudno klimnu glavom.
- Bila sam kod lekara - ree ena kraj Etel. - Rekla sam mu da me svrbi pizda.
Prosiorijom se razlee salva smeha. Nalazila se na poslednjem spratu jedne
male kue u Istonom Londonu, blizu Aldgejta. Dvadeset ena sedelo je zbijeno za
ivaim mainama na klupama s obe strane dugih stolova. Vatre nije bilo, a jedan
jedini prozor bio je vrsto zatvoren da ih zatiti od februarske zime. Daani pod je
bio ogoljen. Isprani malter otpadao je sa zidova od dotrajalosti, i ispod njega su se tu
i tamo pomaljale letve. S dvadeset ena koje su u njoj disale isti vazduh, soba je
postajala zaguljiva, ali kao da nikad nije uspevala da se zagreje, i sve ene su nosile
ubare i kapute.
Pauza im je taman bila poela, i papuice pod njihovim stolovima nakratko su
mirovale. Etelina kominica za stolom bila Mildred Perkins, njena vrnjakinja iz
sirotinjskog Istonog Londona. Mildred je bila i Etelina stanarka. Bila bi prelepa da
nije bilo tih isturenih prednjih zuba. Masni vicevi bili su njena specijalnost. Nastavila
je:
- A lekar meni kae: ,,Ne biste smeli da priate tako, to je nepristojna
V- ff
re.
Etel se isceri. Mildred je znala da razbije monotoniju dvanaestoasovnog
radnog dana svojom veselou. Etel se nikad ranije bila susrela s takvim
izraavanjem. Osoblje u Tajgvinu pristojno se vladalo. Ove londonske ene su svata
govorile. Bilo ih je svakakvih godina i nacionalnosti, a neke su jedva natucale
engleski, ukljuujui dve izbeglice iz Belgije, koja je bila pod nemakom
okupacijom. Jedino zajedniko svima njima bilo je to da su bile dovoljno oajne da
ele taj posao.
- Kaem ja njemu: Kako onda da kaem, doktore? A on mi kae: Recite da vas
svrbi prst. "
V
Zene su ile uniforme za britansku vojsku, na hiljade njih, bluze i pantalone.
Dan za danom debela oker tkanina dolazila je iz fabrike za seenje u susednoj ulici,
kartonske kutije pune rukava i lea i nogavica, i ene su ih tu spajale i slale u drugu
manufakturu gde su im buili rupe i uivali dugmad. Plaali su ih prema uinku.
- On me pita: , , D a l i v a s p r s t s t a l n o s v r b i , g o s p o o P e r k i n s , i l i
s a m o p o v rem e n o ? - Mildred zastade, i ene utihnue, ekajui zavrnicu
vica.
Jo dve ene uoe na vrata, jedna sa zavojem na ruci. Svalje su se esto ubadale i
sekle ivaim iglama i otrim makazama. Etel ree:
Sluaj ti, Mani, trebalo bi da dri mali pribor za prvu pomo ovde, sa
zavojima i flaicom joda i jo nekoliko korisnih stvarica u jednoj limenoj kutiji.
On ree:
Je 1' ti misli da meni novac raste na drveu? - Tako je odgovarao na svaki
zahtev svoje radne snage.
Ali sigurno si na gubitku kad se neka od nas povredi - Etel e tonom umiljate
razlonosti. - Evo, dve ene su bile odvojene od svojih maina skoro sat vremena jer su
morale da odu do apotekara da im pogleda posekotinu.
V
Zena sa zavojem se isceri i ree:
A jo sam morala i da svratim do P s a i p a t k e da smirim ivce.
Mani e na to sarkastino Etel:
Pretpostavljam da bi elela da uz pribor za prvu pomo drim i flau dina.
Etel se ne osvrnu na to.
Sastaviu ti spisak i raspitau se koliko sve to kota, pa e onda moi da
odlui, u redu?
Nita ne obeavam - ree Mani, to je s njegove strane bilo neto najblie
obeanju.
Dobro, onda. - Etel se vrati svojoj maini.
Uvek je ona bila ta koja je od Manija traila da uvede mala poboljanja na radnom
mestu, ili se bunila kada je donosio tetne odluke, kao kada je traio da same plate za
otrenje svojih makaza. I bez namere da to uini, inilo se da je preuzela ulogu kakvu je
imao njen otac.
S druge strane prljavog prozora, kratko popodne prelazilo je u vee. Poslednja tri sata
radnog dana najtee su padala Etel. Lea su je bolela, a od jakog svetla u sobi imala je
glavobolju. Ali kada je dolo sedam sati, nije elela da ide kui. Pomisao da e sama
provesti vee bila je previe depresivna.
Kada je bila tek pristigla u London, zapala je bila za oko nekolicini mladia. Nijedan
od njih joj se nije bio zaista svideo, ali prihvatala je pozive u bioskop, muzike priredbe,
recitale i veernje izlaske u pab, i ljubila se s jednim od njih, mada ne s previe strasti.
Meutim, im je njena trudnoa poela da biva oigledna, svi su oni prestali da se
zanimaju za nju. Lepa devojka je jedno, a ena s bebom ve neto drugo.
Na njenu radost, te veeri se odravao sastanak Laburistike partije. Etel se bila
pridruila aldgejtskom ogranku Nezavisne laburistike
V
partije nedugo nakon to je kupila kuu. Cesto se pitala ta bi njen otac mislio o tome kad
bi znao. Da li bi poeleo da je izbaci iz svoje stranke, kao to ju je izbacio iz kue? Ili bi
mu potajno bilo drago? Verovatno to nikad nee saznati.
Etel je bila zaintrigirana. Nije videla Mod jo od onog sudbonosnog utorka kada se
udala za Valtera fon Ulriha, a Britanija objavila rat Nemakoj. Etel je jo imala onu haljinu
koju joj je Valter kupio, paljivo umotanu u papir i okaenu u njenom ormanu s odeom.
Haljina je bila saivena od ruiaste svile s lepravom rupiastom nadsuknjom, i bila je
neto najlepe to je ikad posedovala. Sada, naravno, nije mogla da stane u nju. Osim toga,
haljina je bila previe dobra da bi je obukla za tribinu Laburistike partije. Jo uvek je
uvala i eir, u originalnoj kutiji iz prodavnice u Bond stritu.
Sela je na svoje mesto, zahvalna to moe da odmori noge, i ekala da sastanak
pone. Nikad nee zaboraviti odlazak u Ric, nakon venanja, s Valterovim zgodnim
roakom Robertom fon Ulrihom. Kad je ula u restoran, jedna ili dve ene su je popreko
pogledale, i ona je naslutila da je, iako je nosila skupu haljinu, neto odaje kao enu iz
radnike klase. Ali Etel nije marila za to. Robert ju je zasmejavao duhovitim i zajedljivim
dosetkama o garderobi i nakitu ostalih ena, a ona je njemu ispriala poneto o tome kako
je iveti u jednom velkom rudarskom gradiu, to se njemu uinilo udnijim od ivota
Eskima.
Gde li su oni sada? Valter i Robert su otili u rat, naravno, Valter u nemaku vojsku, a
Robert u austrougarsku, i Etel nije znala da li su mrtvi ili ivi. Nita vie nije ula ni o
Ficu. Pretpostavila je da je otiao u Francusku s Velkom peadijom, ali nije ak bila ni
sigurna u to. Bez obzira na sve, pratila je liste poginulih u novinama, sa strahom traei
prezime Ficherbert. Mrzela ga je zbog naina na koji se poneo prema njoj, ali svejedno je
bila zahvalna svaki put kad se njegovo ime ne bi pojavilo u tim spiskovima.
Mogla je da ostane u kontaktu s Mod prosto tako to e odlaziti na kliniku sredom, ali
kako bi objasnila svoje posete? Osim to se malo bila uplaila u julu, uoila je malo krvi
na donjem veu za koju ju je doktor Grinvard uverio da nema razloga za zabrinutost, nita
joj nije falilo.
Mod se, meutim, nije promenila za tih est meseci. Uetala je u hol spektakularno
obuena kao i uvek, sa eirom ogromnog oboda i visokim perom koje je izvirivalo iz
trake poput jarbola na kakvom jedrenjaku. Etel je odjednom sama sebi izgledala pohabano
u svom starom smeem kaputu. Mod uhvati njen pogled i prie joj.
Zdravo, Vilijamsova! Oprosti mi, Etel, htedoh rei. Kakvo prijatno
iznenaenje!
Etel se rukova s njom.
Oprostie mi to ne ustajem - ree ona, tapui se po naraslom stomaku. Mislim da u ovom trenutku ne bih mogla da ustanem ni kralju.
I ne pomiljaj na to. Moemo li se nai na nekoliko minuta posle tribine da
popriamo?
To bi bilo divno.
Mod prie stolu, i Berni otvori sastanak. Berni je bio ruski Jevrejin, poput mnogih
itelja londonskog Ist Enda. U stvari, mali broj ljudi iz tog
V
kraja bili su isti Engiezi. Bilo je dosta Velana, Skota i Iraca. Pre rata je tu bilo mnogo
Nemaca; sada su u njemu boravile na hiljade belgijskih izbeglica. Ist End je bio mesto
njihovog iskrcavanja s brodova, pa su se prirodno tu nastanjivali.
Iako su imaii posebnu gou, Berni je insistirao na tome da se prvo izvini zbog
izostanka oekivanog govornika, da se osvrne na trajanje prethodnog sastanka i na druge
zamorne rutinske stvari. Radio je u optinskoj upravi na odeljenju za biblioteke, i mnogo
je vodio rauna o detaljima. Napokon je Mod predstavio prisutnima. Ona je znalaki i sa
samopouzdanjem besedila o potlaenosti ena.
Zena koja obavlja isti posao kao mukarac treba da bude plaena isto - ree
ona. - Ali esto ujemo da mukarac mora da izdrava porodicu.
Nekoliko mukaraca u publici na to zaklima glavama: oni su uvek govorili upravo to
isto.
Ali ta je sa enom koja mora da izdrava porodicu? - Ovo izazva amor
slaganja meu enama. - Prole nedelje u Aktonu upoznala sam jednu devojku koja se
trudi da nahrani i obue svoje petoro dece s platom od dve funte nedeljno, dok njen mu,
koji je pobegao i ostavio je samu, zarauje pet funti i deset ilinga proizvodei brodske
propelere u Totenhamu, i troi svoj novac po pabovima!
Tako je! - ree neka ena iza Etel.
Nedavno sam priala s jednom enom u Bermondiju iji je mu poginuo kod
Ipra, ona mora da izdrava njegovo etvoro dece, pa ipak dobija samo ensku platu.
Sramota! - javi se nekoliko ena.
Ako se poslodavcu isplati da mukarcu plati iling po proizvedenoj varalici za
ribolov, isplati mu se da toliko plati i eni.
Mukarci stadoe nelagodno da se mekolje u svojim stolicama. Mod je arala po
publici elinim pogledom.
Kad ujem da se mukarci socijalisti zalau protiv jednakih plata za oba pola,
kaem im: Z n a i d o z v o l j a v a t e g r a m z i v i m p o s l o d a v c i m a d a t ret i r a j u e n e
kao jeftinu radnu snagu?
Etel je smatrala da je eni Modinog porekla potrebno dosta hrabrosti i nezavisnosti
da bi imala takve stavove. Takoe je zavidela Mod. Bila je ljubomorna na njenu prelepu
odeu i teno izraavanje. Povrh svega, Mod je bila udata za voljenog mukarca.
Nakon govora, mukarci laburisti su poeli agresivno da ispituju
V
Mod. Blagajnik stranke, jedan zajapureni Skot po imenu Dok Rid, ree:
Kako moete uporno da kukate o pravu glasa za ene dok nai momci ginu u
Francuskoj? - Zaue se glasni zvuci odobravanja.
Drago mi je to ste me to pitali, jer to pitanje mui mnoge mukarce i ene ree Mod. Etel se divila pomirljivom tonu njenog odgovora, koji je bio u lepom kontrastu
s neprijateljstvom ispitivaa. - Treba li normalna politika aktivnost da se nastavi tokom
rata? Da li vi treba da prisustvujete sastanku Laburistike partije? Treba li radniki
Saistanak je okonan. Mod je ekao taksi, i njih dve se oprostie. Berni Lekvit ue u
autobus s Etel.
Bila je bolja nego to sam oekivao - ree on. - Aristokratkinja, naravno, ali
prilino na mestu. I prijateljski nastrojena, naroito prema tebi. Pretpostavljam da si dobro
upoznala tu porodicu dok si radila za njih.
Nisi ni svestan koliko, pomisli Etel.
Etel je ivela u jednoj tihoj ulici s niskim kuama u nizu, stare ali dobre gradnje, u
kojima su uglavnom iveli imuniji radnici, zanatlije i nadzornici sa svojim porodicama.
Berni je isprati i do ulaznih vrata. Verov a t n o e l i d a m e p o l j u b i z a l a k u n o .
Poigravala se s idejom da mu to dozvoli, samo zato to je bila zahvalna to postoji makar
jedan mukarac na svetu kojeg ona privlai. Zdrav razum je, meutim, prevagnuo: ne eli
da mu daje lanu nadu.
- Laku no, drue! - ree ona veselo, i ue unutra.
Na spratu nije bilo zvukova ni svetla: Mildred i njena deca ve su bili zaspali. Etel se
svue i lee u krevet. Bila je umorna, ali mozak joj je ubrzano radio, i nije mogla da zaspi.
Posle nekog vremena ona ustade i pristavi vodu za aj. Odluila je da pie svom bratu.
Otvorila je notes i otpoela.
Moja mala draga mlaana sestro Libi,
U njihovom detinjem ifarniku", itala se svaka trea re, a poznata imena su pisana
kao anagrami, tako da je ovo prosto znailo D r a g i B i l i . Seala se da joj je metod bio
da prvo napise poruku koju hoe da poalje, a zatim da ispuni dodatna mesta. Sada je
napisala:
Sama sam i prilino alosna.
Ako si sama ovde, kako sam shvatila 6rzo, i kad ti prifino do6ro ide, alosnaje situacija.
Kao dete je volela ovu igru, da izmilja tobonju poruku da bi sakrila onu pravu. Ona
i Bili su izmislili korisne trikove: precrtane rei su se vaile, dok podvuene nisu.
Odluila je da napie celu poruku koju eli, a zatim se vrati unazad i pretvori je u
ifru.
Londonske ulice nisu poploane zlatom, barem ne u Aldgejtu.
Razmiljala je da napie veselo pismo, da svoje nevolje prikae u povoljnijem svetlu.
A onda je pomislila, d o a v o l a s t i m , m o g u s v o m b r a t u d a k a e m i s t i n u .
Ranije sam verovala da sam pose6na. Ne pitaj zato. Ona misli da je previe do6ra za
fl6eroven, govorili su jUi, i 6iCi su u pravu.
Morala je da zatrepe i potisne suze kad se prisetila tih dana: ista uniforma, dobri
obroci u besprekorno istoj trpezariji za poslugu, i najbolje od svega, vitko prelepo telo
koje je nekad bilo njeno.
PogCedaj me sa. Radim dvanaest sati dnevno u fa6rici Manija Litova. (jfava me 6oCi
svakogjutra, a (ea neprestano. Rodiu 6e6u koju niko ne eCi. Ni mene niko ne eCi, osim jednog
dosadnog 6i6Ciotekara s naoarima.
Spirja vie nije bio njegov sauesnik. Mladi je otiao iz Aberovena posle nekoliko
dana i vratio se u Kardif da potrai laki posao. Ali nikad nije teko nai gramzivog
oveka, i Lav se sprijateljio sa zamenikom upravnika rudnika Risom Prajsom. Lav se
starao da Ris redovno dobija na kartama, i nakon partije bi podelili plen. Bilo je vano ne
preterati: i drugi su ponekad morali da pobede. Ako rudari shvate ta se dogaa, ne samo
da e to biti kraj nametanju partija, ve bi verovatno i ubili Lava. I zato se novac gomilao
polako, a Lav nije mogao da odbije besplatan obrok.
Popa su uvek ekala na stanici erlova kola. Odvezli bi ga do Taj gvina, gde bi dobio
erija i kolaa. Ako je kneginja Bea bila kod kue, ona bi ga pratila do biblioteke i ulazila
u prostoriju nekoliko sekundi pre njega, to ju je spasavalo da ne eka predugo s obinim
narodom.
Tog dana je veliki asovnik na zidu itaonice pokazivao nekoliko minuta posle
jedanaest kada je ona ula unutra u belom krznenom kaputu i sa ubarom koji su je titili
od februarskog mraza. Lav je potisnuo drhtaj: nije mogao da gleda u nju a da ne oseti isti
uas jednog estogodinjaka koji posmatra kako mu veaju oca.
Pop ude za njom u mantiji krem boje sa zlatnim pojasom. Danas je, prvi put, bio u
pratnji drugog mukarca u odedi popa koji je tek obukao mantiju, i Lav se okirao i
uasnuo kada je u njemu prepoznao svog biveg sauesnika u zloinu, Spirju. U Lavovoj
glavi je vladao haos dok su dva popa pripremala pet pogaa i razvodnjavali crno vino za
slubu. Je li Spirja pronaao boga i promenio se? Ili je popovska mantija samo jo jedna
krinka za krau i prevaru?
Stariji pop zapeva himnu. Nekoliko pobonijih mukaraca formiralo je hor, novitet
koji se njihovim velkim komijama veoma svideo, i sada su pevali zajedno s popom. Lav
se krstio kao i ostali, ali je sa strepnjom razmiljao o Spirji. Bilo bi tako nalik sveteniku
da izbrblja istinu i sve upropasti: mogao bi da se oprosti od kockanja, karte do Amerike, i
novca za Grigorija.
Lav se priseao poslednjeg dana na Anelu Gavrilu, kada je surovo zapretio Spirji da
e ga baciti u more samo zato to je u razgovoru pomenuo da e ga prevariti. Spirja bi lako
mogao sada da se seti toga. Lav poele da tada nije ponizio tog oveka. Lav je promatrao
Spirju tokom slube, pokuavajui da mu proita izraz lica. Kada je priao u prvi red da
primi hostiju i vino, pokuao je da uhvati pogled svog starog druga, ali nije video
nagovetaj prepoznavanja: Spirja se bio potpuno zadubio u ritual, ili se pretvarao da je
tako.
Nakon slube, dva popa se odvezoe kolima s kneginjom, a desetak ruskih
sledbenika poe peice za njima. Lav se pitao hoe li Spirja priati s njim u Taj gvinu, i
sekirao se zbog onoga to bi ovaj mogao rei. Hoe li se pretvarati da njihove prevare
nikad nije ni bilo? Ili e sve ispriati i navui gnev rudara na Lava. Hoe li zahtevati da
mu Lav plati da nikome ne kae?
Lav je bio u iskuenju da ode iz grada iz istih stopa. Vozovi do Kardifa su ili na
svakih sat ili dva. Da je imao vie novca mogao je odluiti da pobegne. Ali nije imao
dovoljno za kartu, pa je krenuo uzbrdo do erlove kue na ruak.
Dobili su da jedu u prostorijama za poslugu ispod stepenita. Hrana je bila ukusna:
gula od ovetine s hlebom koliko ti dua hoe, i piva da se spere grlo. Kneginjina
sredovena slukinja, Nina, pridruila im se da prevodi. Lav joj je bio drag, i postarala se
da on dobije dodatno sledovanje piva. Pop je jeo s kneginjom, ali je Spirja doao u
prostorije za poslugu i seo kraj Lava. Lav mu uputi svoj najiri osmeh.
V
- Pa, stari drue, ovo je iznenaenje! - ree on na ruskom. - Cestitam!
Spirja nije podlegao njegovom armu.
Da li jo igra karte, sine? - uzvrati on.
Lav nastavi da se smei ali snizi ton.
/
Cutau o tome, ako e i ti. Je li to poteno?
Priaemo posle veere.
Lav je bio ozlojeen. Na koju e Spirja stranu da krenel putem pravednosti ili ucene?
Kad se obed zavrio, Spirja izae na zadnja vrata, a Lav krene za njim. Ne
progovarajui, Spirja ga odvede do jedne bele rotunde nalik minijaturnom grkom hramu.
S njenog izdignutog podijuma mogli su da vide kad im neko prilazi. Padala je kia i voda
se slivala niz mermerne stubove. Lav strese kinicu s kaketa i vrati ga nazad na glavu.
Spirja ree:
Sea li se da sam te pitao, na onom brodu, ta e uiniti ako odbijem da ti
dam tvoju polovinu novca?
Lav je bio dopola nadneo Spirju preko ograde i pretio da e mu zavrnuti iju i baciti
ga u more.
Ne, ne seam se - slaga on.
Nije vano - ree Spirja. - Prosto sam eleo da ti oprostim.
P r a v e d n o s t , z n a i , pomisli Lav s olakanjem.
Ono to smo inili bilo je greno - ree Spirja. - Ispovedio sam se i dobio
oprost greha.
Onda neu traiti od tvog popa da igra karte sa mnom.
Ne ali se.
Lavu je dolo da zgrabi Spirju za guu, kao onda na brodu, ali Spirja vie nije
izgledao kao neko ko bi dozvolio da ga maltretiraju. Ironino, odora mu je dala muda.
Spirja nastavi:
Trebalo bi da razotkrijem tvoj zloin onima koje si opljakao.
Nee ti zahvaliti. Moda e se osvetiti tebi kao i meni.
Moja e me odora duhovnika zatititi.
Lav zavrte glavom.
tobom.
Lav je umeo da prepozna kada mu prete. - ta e
uiniti?
Pitanje je ta e ti uiniti.
Hoe li drati jezik za zubima ako prestanem to da radim.
-Ako prizna, iskreno se pokaje, i odustane od greha, bog e ti oprostiti, i onda nee
biti na meni da te kanjavam.
A i ti e se izvui nekanjeno s tim istim grehom, pomisli Lav.
U redu, uiniu tako - ree on. im je progovorio, shvatio je da je prebrzo
poklekao.
Spirjine sledee rei potvrdile su da se nije dao tako lako prevariti.
Proveriu - ree on. - I ako saznam da si prekrio obeanje dato meni i bogu,
otkriu tvoj zloin tvojim rtvama.
-1 oni e me ubiti. Svaka ast, oe.
Koliko ja mogu da vidim, to je najbolji iziaz iz moralne dileme. I moj mentor
se slae. Stoga, uzmi ili ostavi.
Nemam izbora.
Bog te blagoslovio, sine - ree Spirja.
Lav se udalji.
Otiao je s imanja Taj gvin i krenuo kroz kiu ka Aberovenu, puei se od besa.
K a k o t i p i n o z a j e d n o g p o p a , pomisli on gorko, d a t e l i i p r i l i k e d a
p o s t a n e b o l j i o v e k . Spirji je sad bilo dobro, hranu, odeu i smetaj su mu, i to
zauvek, obezbedili crkva i gladni vernici koji su davali novac koji nisu mogli priutiti sebi
da daju. Do kraja ivota Spirja nee morati da radi nita osim da peva himne i molitve i
petlja
V se sa deacima.
Sta Lav da radi? Ako prestane da nameta partije, trebae mu itava venost da utedi
dovoljno za put. Bio bi osuen da provede godine brinui se o ponijima u rudniku na
osamsto metara ispod zemlje. I nikad se nee iskupiti time to e poslati Grigoriju novac
za kartu do Amerike.
On nikad nije birao bezbedan put.
Otiao je do paba Dve krune. U Velsu, gde se potovao Sabat, pabovima nije bilo
dozvoljeno da rade nedeljom, ali to pravilo se slabo potovalo u Aberovenu. U gradu je
bio svega jedan policajac, poput veine ljudi, on nije radio nedeljom. Vrata Dve krune bila
su zatvorena samo da bi izgledalo kao da pab ne radi, ali redovne muterije su ulazile kroz
kuhinju, i pab je radio kao i obino.
Za ankom su sedeli braa Ponti, Doi i Doni. Pili su viski, neobinoza njih. Rudari
su pili pivo. Viski su pili imuni ljudi, a jedna flaa je u pabu verovatno trajala od jednog
do drugog Boia.
Lav narui kriglu piva i obrati se starijem bratu.
'De si, Doi.
'De si, Grigorije. - Lav se jo sluio bratovljevim imenom, koje se nalazilo u
pasou.
Danas si ba odreio kesu, je li, Doi?
Jata. Ja i mali bili u Kardifu jue da gledamo boks.
B r a a i s a m a l i e n a b o k s e re, p o m i s l i L a v : dva mukarca irokih ramena,
bikovskih ija i krupnih aka.
Je 1' bio dobar me?
Crni Denkins protiv Tonija Rimljanina. Kladili smo se na Tonija, poto je
Talijan kao mi. Kvota je bila trinaest prema jedan, i nokautirao je Denkinsa u treoj.
Lav je ponekad imao potekoa sa kolskim engleskim, ali razumeo je ta znai
trinaest prema jedan". On ree:
Treba da doete da igrate karte. Kre... - oklevao je, pa se setio fraze. - Krenulo
vas je.
O, ne elim odmah da izgubim novac - ree Doi.
Meutim, kada se drutvo za kartanje skupilo u ambaru pola sata kasnije Doi i
Doni su bili tamo. Ostali igrai su bili Rusi i Velani. Igrali su lokalnu verziju pokera
poznatu kao poker s tri karte. Lavu se sviala. Nakon to bi im bile podeljene tri poetne
karte, igrai nisu dobijali nove niti menjali postojee karte, tako da su partije bile brze.
Ako bi jedan igra podigao ulog, igra do njega morao je da uloi isti iznos, nije mogao da
ostane u igri dajui prvobitni ulog, tako da je pot brzo rastao. S davanjem uloga bi se
nastavljalo sve dok ne bi ostala samo dva igraa, u kom sluaju bi jedan od njih mogao da
zavri tu rundu udvostruivi prethodni ulog, nakon ega je njegov protivnik morao da
pokae karte. Najbolja ruka je bila triling, zvana prijal, a najjai prijal inile su tri trojke.
Lav je prirodno umeo da oseti ko ima dobitnu ruku, i obino bi dobijao na kartama i
bez varanja, ali to je bilo previe sporo.
U svakoj rundi karte je delio sledei igra sleva, tako da je Lav samo povremeno
mogao da nameta karte. Meutim, postojalo je hiljadu naina da se vara, i Lav je smislio
prost nain koji je omoguavao Risu da mu da do znanja da ima dobru ruku. Lav bi tada
nastavljao da die ulog, bez obzira na jainu karata u ruci, kako bi to vie poveao pot. U
veini
sluajeva svi ostali bi odustali, a Lav bi onda izgubio od Risa.
Dok se prva ruka delila, Lav je odluio da e mu to biti poslednja partija pokera. Ako
poisti brau Ponti, verovatno e moi da kupi kartu za put. Sledee nedelje Spirja e se
raspitati da bi saznao da li Lav jo uvek organizuje kartanje. Lavova elja je bila da tada
ve bude na moru.
Tokom naredna dva sata Lav je posmatrao kako Ris sve vie dobija, i govorio sebi da
je Amerika blia sa svakim osvojenim penijem. Obino nije voleo nikoga da opeljei do
gole koe, jer je eleo da se vrate naredne nedelje. Ali danas je bio dan da se ide na glavni
zgoditak. Dok je napolju popodne prelazilo u vee on je doao na red da deli. Doiju
Pontiju je dao tri keca, a Risu tri trojke. U ovoj igri, trojka je jaa od keeva. Sebi je dao
par kraljeva, to mu je bilo opravdanje da ide na veliki ulog. Ostao je u rundi dok Doi
nije gotovo ostao bez novca, nije eleo da skuplja bilo kakve priznanice za naplatu duga.
Doi je iskoristio svoj poslednji novac da bi video Risovu ruku. Izraz Doijevog lica kada
mu je pokazao tri trojke bio je i komian i alostan. Ris pokupi novac. Lav ustade i ree:
- Ja sam vorc. - Igra se zavriila i svi se vratie u pab, gde je Ris astio turu pia da
utei gubitnike. Braa Ponti su se vratila pivu, a Doi ree:
- Pa dobro, kako dolo, tako i otilo, a?
Nekoliko minuta kasnije Lav izae napolje, a Ris za njim. U dve krune nije bilo
toaleta tako da su muki odlazili do stazice iza ambara. Jedino osvetljenje dopiralo je od
jedne udaljene uline lampe. Ris brzo dade Lavu njegovu polovinu plena, delom u
kovanicama, a delom u novim viebojnim papirnim novanicama, zekenim za funtu i
smeim za deset ilinga.
Lav je znao tano koliko mu sleduje. Bio je prirodno nadaren za aritmetiku, kao i za
procenu kad moe da pobedi u kartama. Izbrojae novac kasnije, ali bio je siguran da ga
Ris nee prevariti. Ve je bio pokuao, jednom prilikom. Lav je otkrio da je njegov deo za
pet ilinga manji, koliina koju bi nepaljiv ovek moda prevideo. Lav je otiao do
Risove kue, nabio cev revolvera Risu u usta i nategao oroz. Ris je napunio gae od
straha. Posle toga novac je uvek bio deljen tano do u pola penija.
Lav nagura novac u dep od kaputa i njih dvojica se vratite u pab. Dok su ulazili, Lav
vide Spirju. Bio je skinuo mantiju i na sebi je imao kaput koji je nosio na brodu. Stajao je
za ankom, ne pijui, ve priajui srdano s malom grupom Rusa, ukljuujui i neke od
kartaroa.
Istog trenutka srete Lavov pogled.
Lav se okrete u mestu i izae, ali znao je da je prekasno. Stao je brzo da se udaljava
uzbrdo ka Velington rouu. Spirja e ga raskrinkati, bio je siguran u to. Moda ve sad
objanjava kako to Lav vara na kartama, a ipak ispada gubitnik. Ljudi e biti izvan sebe od
besa, a braa Ponti e eleti da povrate svoj novac. Dok se pribliavao kui, ugledao je
oveka s koferom koji je iao u suprotnom pravcu, i u svetlosti ulinog fenjera prepoznao
je svog mladog komiju poznatog kao Bili Sa Isusom.
'De si, Bili - ree on.
'De si, Grigorije.
Deko je izgledao kao da odlazi iz grada, to je pobudilo Lavovu znatielju.
Ide negde?
U London.
Lavovo zanimanje poraste.
Kojim vozom?
U est, do Kardifa. - Putnici za London su morali da presedaju u Kardifu.
Koliko je sad?
Dvadeset do est.
Vidimo se, onda. - Lav ue u kuu. Uhvatie isti voz kao i Bili, odluio je.
Upalio je elektrinu sijalicu u kuhinji i podigao kamen u podu. Izvadio je svoju
uteevinu iz skrovita, paso s bratovljevim imenom i fotografijom, kutiju s mecima i
pitolj, nagan M1895, koji je bio osvojio na partiji pokera od jednog kapetana. Proverio je
burence da se uveri da u svakom leitu stoji pun metak: aure ispaljenih metaka nisu
automatski ispadale iz pitolja, ve su morale biti runo izvaene prilikom ponovnog
punjenja. On stavi novac, paso i pitolj u dep svog kaputa.
Na spratu je pronaao Grigorijev kartonski kofer s rupom od metka. U njega je
spakovao municiju i svoju drugu koulju, rezervne gae i dva pila karata. Sat nije imao,
ali izraunao je da je prolo pet minuta otkako je susreo Bilija. To znai da je imao jo
petnaest minuta da doe do stanice, to je bilo dovoljno.
Spolja s ulice zaue se glasovi nekoliko mukaraca.
Nije eleo obraun. Bio je jak, ali i rudari su bili vrsti momci. ak i ako izae kao
pobednik iz tue, propustie voz. Mogao bi da upotrebi pitolj, naravno, ali u ovoj zemlji
je policija ozbiljno shvatala posao hvatanja ubica, ak i kad su rtve bili neugledni ljudi. U
krajnjem sluaju, proveravali bi putnike na dokovima u Kardifu i oteali mu kupovinu
karte. Za njega je na svaki nain bilo bolje ako bi mogao da napusti grad bez ikakvog
nasilja.
Izaao je na zadnja vrata i pourio stazom, hodajui to je tie mogao u tekim
izmama. Tlo pod nogama bilo je blatnjavo, kao to u Velsu gotovo uvek biva, pa su
njegovi koraci sreom pravili malo buke. Na kraju staze je skrenuo u jednu uliicu i izbio
na svetlost fenjera. Nunici na sredini puta titili su ga od pogleda bilo koga ko bi stajao
ispred njegove kue. Pourio je dalje.
Dve ulice dalje shvatio je da ga taj put vodi pokraj Dve krune. Zastao je i razmislio
na trenutak. Znao je plan gradskih ulica, jedini alternativni put zahtevao bi od njega da se
vrati nazad. Ali su ljudi ije je glasove uo jo uvek moda u blizini kue. Morao je da
rizikuje i proe pored Dve krune. Skrenuo je u drugu uliicu i zatim na puteljak koji je
vodio iza paba.
Dok se pribliavao ambaru gde su igrali karte uo je glasove i ugledao obrise jo dva
mukarca, mutne spram ulinog fenjera na suprotnom kraju staze. Vreme mu je isticalo, ali
se ipak zaustavio i reio da saeka da se vrate unutra. Pribio se uz visok drveni plot da bi
bio manje uoljiv. Njima kao da se nije urilo.
Kartu, molim - ree peronski slubenik, iako je upravo video Lava kako je
kupuje.
Gledajui preko rampe, Lav vide kako voz ubrzava.
Slubenik mu otkuca kartu i ree:
Zar ne elite kusur?
Vrata stanine zgrade irom se otvorie i braa Ponti uletee unutra.
Tu li si! - viknu Doi, i jurnu na Lava.
Lav ga iznenadi time to mu poe u susret i udari ga pravo u lice. To je zaustavilo
Doija u mestu. Doni se zabi u lea svog starijeg brata i obojica padoe na kolena. Lav
iupa svoju kartu iz slubenikovih ruku i otra na peron. Voz se dosta brzo kretao. Trao
je uporedo s njim za trenutak. Jedna vrata se odjednom otvorie i Lav ugleda prijateljsko
lice Bilija Sa Isusom. Bili viknu:
Skai!
Lav se baci ka vozu i stade jednom nogom na prag. Bili ga uhvati za miicu. Ljuljali
su se za trenutak dok je Lav oajniki pokuavao da se privue. Bili ga onda cimnu i
uvue ga. On zahvalno utonu u sedite. Bili zatvori vrata i sede preko puta njega.
Hvala ti - ree Lav.
Uspeo si za dlaku - ree Bili.
Ali sam uspeo - Lav e cerei se. - To je jedino vano.
III
Na stanici Padington sledeeg jutra Bili se raspitao u kom pravcu je Aldgejt. Jedan
prijateljski nastrojeni Londonac naizust mu dade detaljna uputstva, od ega je njemu svaka
re bila potpuno nerazumljiva. Zahvalio je oveku i izaao sa stanice.
Nikad ranije nije bio u Londonu, ali znao je da se Padington nalazi na zapadu, a da
siromasi ive na istoku, pa je poao u susret suncu. Grad je bio jo vei nego to je on
zamiljao, mnogo prometniji od Kardifa i zbunjujui, ali on je uivao u svemu tome: u
buci, brzom saobraaju, masi ljudi, a ponajvie u radnjama. Nije znao da na svetu ima tako
mnogo radnji. K o l i k o l i s e s a m o p o t ro i u l o n d o n s k i m r a d n j a m a s v a k o g a
d a n a ? , pitao se. M o r a d a s e r a d i o h i l j a d a m a f u n t i , m o d a i m i l i o n i m a .
Obuzeo ga je oseaj slobode koji je prilino opijao. Ovde ga niko nije poznavao. U
Aberovenu, ak i u Kardifu, koji je povremeno poseivao, uvek je bio na oku nekom od
prijatelja ili rodbine. U Londonu je mogao da ide ulicom drei se za ruke s nekom lepom
devojkom, a njegovi roditelji nikad ne bi za to saznali. Nije imao nameru da to uini, ali
sama pomisao da bi mogao, i injenica da je svuda unaokolo bilo toliko lepo obuenih i
doteranih devojaka, bila je zanosna.
Posle nekog vremena on ugleda autobus na kojem je s prednje strane pisalo
Aldgejt", i ukrca se u njega. Etel je u pismu spominjala Aldgejt.
Kada je deifrovao njeno pismo vrlo se zabrinuo. O njemu, naravno, nije mogao da
pria s roditeljima. Saekao je dok nisu bili otili na veernju slubu u kapelu Betezda, u
koju on vie nije iao, i zatim je napisao poruku.
Draga mama,
Brinem se za nau Et i otiao sam da je naem. ao mi je to sam kriom otiao, aCi
ne eim svau.
S (ju6av(ju tvoj sin, BiCi.
Budui da je bila nedelja, on je ve bio okupan i obrijan, i u svom najboljem odelu.
Bilo je iznoeno jer ga je dobio od oca, ili imao je istu belu koulju s crnom pletenom
kravatom. Bio je prespavao u ekaonici na stanici u Kardifu i uhvatio voz u ranim satima
u ponedeljak ujutru.
Kondukter u autobusu ga je obavestio kad su stigli u Aldgejt, i on je siao. Bio je to
siromaan kraj, s ruevnim kuama i atrljama, ulinim tezgama na kojima se prodavala
polovna garderoba, i bosonogom decom koja su se igrala po prljavim stepenitima. Nije
znao gde Etel ivi, nije bila navela adresu u svom pismu. Jedini njegov trag bio je: R a d i m
d v a n a e s t s a t i d n e v n o u f a b r i c i M a n i j a Li t o v a .
Prieljkivao je da ispria Etel o svim novim deavanjima u Aberovenu. Saznala je iz
novina da trajk udovica nije urodio plodom.
V
Bili je kljuao od besa kad bi se prisetio toga. Sefovi su mogli da se ponaaju neuveno jer
su drali sve konce u svojim rukama. Posedovali su rudnike i kue, a ponaali su se kao da
poseduju i ljude. Zbog raznih sloenih pravila franize, veina rudara nije imala pravo
glasa, tako da je itelje Aberovena u parlamentu predstavljao jedan konzervativac koji je
neizbeno bio na strani kompanije. Otac Tomija Grifitsa je govorio da se nikad nita nee
promeniti bez revolucije nalik onoj u Francuskoj. Bilijev otac je govorio da im je potrebna
laburistika vlada. Bili nije znao ko je od njih dvojice u pravu.
On prie jednom mladiu prijateljskog izgleda i upita:
Znate li kako se stie do fabrike Manija Litova?
ovek mu odgovori na jeziku koji zvuae kao ruski.
On pokua ponovo, i ovoga puta nae jednog Engleza koji nikad nije uo za Manija
Litova. Aldgejt nije bio kao Aberoven, gde je svaki prolaznik na ulici znao put do svakog
lokala u gradu. Da li je prevalio toliki put i potroio onoliki novac na voznu kartu, ni za
ta?
Jo nije bio spreman da odustane. Proarao je pogledom prometnu ulicu u potrazi za
ljudima koji su izgledali kao Britanci koji idu nekakvim poslom, nosei alate ili gurajui
kolica. Ispitao je jo petoro ljudi bez mnogo uspeha, a zatim naiao na jednog istaa
prozora s merdevinama.
- Fabrika Manija Litova? - ponovi ovek. Uspeo je da izgovori Litov" bez glasa ,,t",
umesto njega ispustivi grlen zvuk nalik lakom kalju. - Fabrik odea?
Izvinjavam se - ree Bili ljubazno. - Moete li da ponovite?
Sluajno znam da ona ne eli da njena porodica otkrije gde ona ivi.
Boji se mog oca - ree Bili. - Ali napisala mi je pismo. Zabrinuo sam se za nju
pa sam doao vozom.
V
Cak iz te zabiti u Velsu odakle je ona?
Nije to zabit - Bili e ozlojeeno. Onda slegnu ramenima, pa ree: - Pa, dobro,
jeste.
Svia mi se tvoj naglasak - ree Mildred. - Meni to zvui kao pesma.
Zna li gde ona ivi?
Kako si pronaao ovo mesto?
Pomenula je da radi u fabrici Manija Litova u Aldgejtu.
V
Pa ti si jebeni Serlok Holms, je li? - ona e, s prizvukom nevoljnog divljenja u
glasu.
Ako mi ti ne kae gde je ona, neko drugi hoe - ree on s vie samopouzdanja
nego to ga je zaista imao. - Ne idem kui dok je ne vidim.
Ubie me, ali dobro - ree Mildred. - Natli strit broj 23.
Bili je upita za pravac. Zamolio ju je da mu kae to polako.
Ne zahvaljuj mi - ree ona dok je odlazio. - Samo me zatiti ako Etel pokua da
me ubije.
Dobro, vidimo se - ree Bili, mislei kako bi bilo uzbudljivo kad bi mogao da
zatiti Mildred od neega.
Ostale ene su ga glasno pozdravljale i slale mu poljupce dok je odlazio, na ta se on
postideo.
Natli strit je bio oaza tiine. Kue su bile poreane u nizu jedna uz drugu, prizor na
koji se Bili navikao nakon samo jednog dana provedenog u Londonu. Bile su mnogo vee
od rudarskih kuica, s malim dvoritima spreda umesto da vrata odmah izlaze na ulicu.
Utisak reda i jednoobraznosti stvarali su istovetni prozori, svaki dvanaest delova, u
redovima du cele ulice.
On pokuca na vrata s brojem dvadeset tri, ali mu niko ne otvori vrata. Bili se
zabrinuo. Zato nije otila na posao? Je li bolesna? Ako nije, zato nije kod kue?
On proviri kroz otvor za potu i vide hodnik s uglaanim crvenim podom i ivilukom
na kojem je visio stari smei kaput koji mu bee znan. Dan je bio hladan: Etel ne bi izala
bez kaputa. On prie prozoru i pokua da proviri unutra, ali nije mogao da vidi kroz
mreastu zavesu.
Vratio se ispred vrata i ponovo provirio kroz otvor za potu. Prizor je bio isti, ali je
ovoga puta Bili uo neki zvuk. Bio je to dugo, bolno stenjanje. On prinese usne otvoru i
viknu:
Et! Jesi li to ti? Bili ovde.
Nustupila je duga tiina, a zatim se stenjanje ponovilo.
Prokletstvo - ree on.
ne.
V
peTNAeSTO POGLAVLJE
Jun - septembar 1915.
Dok je brod pristajao u njujorku luku, Lavu Pekovu je sinulo da Amerika moda
nije tako sjajna kao to je njegov brat Grigorije bio rekao. Pripremio se za strano
razoaranje. Ali to nije bilo potrebno. Amerika je bila sasvim onakva kakvoj se i nadao:
bogata, iva, uzbudljiva i slobodna.
Tri meseca kasnije, jednog vrelog junskog popodneva, on je radio u tali jednog
hotela u Bafalu, timarei konja jednog gosta. Vlasnik tog mesta bio je Josif Vjalov, koji je
podigao lukoviasti krov na staroj Gradskoj taverni i preimenovao je u hotel Sankt
Peterburg, moda iz nostalgije prema gradu iz kojeg je otiao kao dete.
Lav je radio za Vjalova, kao i mnogi ruski imigranti u Bafalu, ali
V
nikad nije sreo tog oveka. Cak i da jeste, nije bio siguran ta bi mu rekao. Porodica
Vjalov u Rusiji bila je prevarila Lava ostavivi ga u Kardifu, i to ga je peklo. S druge
strane, zahvaljujui papirima koje su obezbedili Vjalovi iz Sankt Peterburga, Lav po
prispeu nije imao nikakvih problema s imigracionom slubom Sjedinjenih Drava. A im
je pomenuo prezime Vjalov u jednom baru u Kanal stritu, odmah je dobio posao.
Govorio je engleski svakodnevno u proteklih godinu dana, jo otkako su ga iskrcali u
Kardifu, i poinjao je da govori teno. Amerikanci su mu govorili da ima britanski
naglasak i nisu bili upoznati s nekim izrazima koje je nauio u Aberovenu, kao to su
tudijer tu" i tudijer ovde", na kraju reenica. Ali znao je da kae otprilike sve to mu je
bilo potrebno, i devojke su bile oarane kad bi im rekao ljubavna moja".
U nekoliko minuta do est, malo pre nego to e zavriti svoj radni dan, njegov
drugar Nik ue u dvorite ispred konjunice s cigaretom izmeu usana.
Fatima brend - ree on. On povue dim s prenaglaenim uivanjem. -Turske
cigarete. Sjajne su.
Nikovo puno ime bilo je Nikolaj Davidovi Fomek, ali ovde su ga zvali Nik Forman.
Povremeno je uestvovao u Lavovim pokerakim partijama, preuzevi ulogu koju su pre
njega imali Spirja i Ris Prajs, iako je uglavnom bio lopov.
Koliko? - upita Lav.
U radnjama, pedeset centi za limenu kutiju sa stotinu cigareta. Za tebe, deset
centi. Prodaji ih za etvrt dolara.
1 Engl. First Ward- stara oblast Bafala preteno naseljena irskim doseljenicima. (Prim. prev.)
U narednih pola sata Lav je prodao sve cigarete. Bio je zadovoljan: pretvorio je dva
dolara u pet za manje od sat vremena. Na poslu mu je trebalo dan i po da zaradi tri dolara.
Moda e sutra kupiti jo ukradenih cigareta od Nika.
On plati jo jedno pivo, popi ga, i izae, ostavivi prazan dak na podu. Uputio se ka
oblasti Lavdoj, siromanom kraju Bafala koji su mahom naseljavali Rusi, kao i veliki broj
Italijana i Poljaka. Moe usput da kupi niclu i ispri je kod kue s krompirima. Ili moe
da pokupi Margu i izvede je na igranku. Ili moe da kupi novo odelo.
Treb a l o b i d a s a u v a m n o v a c z a G r i g o r i j e v u k a r t u d o Am e r i k e ,
pomisli, znajui s oseajem krivice da nee uiniti nita slino. Tri dolara su kap u moru.
Njemu treba neto to e doneti zaista veliku zaradu. Onda bi mogao da poalje Grigoriju
pare odjednom, pre nego to padne u iskuenje da ih potroi.
Iz tog razmiljanja ga prenue neiji prsti koji ga kucnue po ramenu. Srce mu
poskoi kao da je znalo da je kriv. On se okrenu, napola oekujui da ugleda policijsku
uniformu. Ali osoba koja ga je zaustavila nije bila policajac. Bio je to krupan mukarac u
radnikim farmerkama s tregerima, slomljenog nosa i s agresivnom grimasom na licu. Lav
se ukoi: takav ovek ima samo jednu funkciju. ovek ree:
Ko ti je rekao da prodaje pljuge u I rcu l u t a l i c i .
Samo pokuavam da zaradim koju banku - Lav e sa osmehom. - Nadam se da
nisam
nikoga uvredio.
V
Jesi li ih dobio od Nikija Formana? uo sam da je Nik prevrnuo kamion
cigareta.
Lav nije imao nameru da tu informaciju da jednom neznancu.
Nik, nisam sreo nikog ko se tako zove - ree on, jo uvek pomirljivim tonom.
Zar ne zna da I r a c l u t a l i c a pripada gospodinu V.?
Lav oseti kako ga prepiavljuje bes. Gospodin V. je morao biti Josif Vjalov. On
odustade od pomirljivog tona.
Stavite znak da je on vlasnik.
U baru gospodina V. nije dozvoijena prodaja robe osim ako on tako ne kae.
Lav slegnu ramenima.
Nisam to znao.
Evo ti jedan podsetnik - ree ovek i zamahnu pesnicom.
Lav je oekivao taj udarac i naglo je ustuknuo unazad. Razbojnikova ruka zapliva
kroz vazduh i on se zatetura, izgubivi ravnoteu. Lav iskorai napred i utnu ga u
cevanicu. Pesnica je slabo oruje, uglavnom, ni priblino vrsta kao stopalo u izmi. Lav
je
Vutnuo najjae to je
mogao, ali to nije bilo dovoljno da slomi kost. Covek zaurla od besa i bola, ponovo
zamahnu i ponovo promai. Nije imalo svrhe udarati takvog oveka u lice, tu je ve
verovatno izgubio svaki oseaj. Lav ga utnu u medunoje. Obe razbojnikove ruke
poletee k preponama i on zinu od
V
bola, previjajui se napred. Lav ga utnu u stomak. Covek je otvarao i zatvarao usta kao
zlatna ribica, ne mogavi da die. Lav iskorai u stranu i pokosi" ga sledeim udarcem
noge. Ovaj pade na lea. Lav paljivo nacilja i utnu ga u aicu kolena, da ne bi mogao
brzo da se kree kad ustane. Dahui od napora, on ree:
Reci gospodinu V. da treba da bude ljubazniji.
On se udalji, teko diui. Zatim u kako neko govori iza njegovih lea:
Hej, Ilja, ta se koji kurac desilo?
Dve ulice dalje disanje mu se primirilo i srce usporilo. N e k s e n o s i J o s i f V j al o v,
pomisli on. To k o p i l e m e j e p rev a r i l o , i n e u d o z v o l i t i d a m e m a l t ret i r a .
Vjalov nee saznati ko je prebio Iiju. Niko u I rcu l u t a l i c i nije poznavao Lava. Vjalov
e se moda razbesneti ali nee moi da uini nita povodom toga.
Lav poe da osea ushienost. S red i o s a m I l j u , a n i k o m e n e e t r a i t i ! Jo
uvek
V je imao pun dep novca. Zastao je da kupi dve nicle i flau dina.
Ziveo je u jednoj ulici s tronim kuama od cigle podeljenim na male stanove. Na
verandi ispred kue do njegove sedela je Marga turpijajui nokte. Ona je bila Ruskinjica
od oko devetnaest godina, lepa, crne kose, sa seksi osmehom. Radila je kao konobarica, ali
nadala se da e postati pevaica. Bio joj je platio pie dva puta i poljubio je jednom. Ona
mu je poljubac uzvratila sa arom.
Zdravo, mala - doviknu joj on.
Kome ti mala"?
ta radi veeras?
Imam sastanak - ree ona.
Lav joj nije nuno poverovao. Nikad ne bi priznala da je besposlena.
Otkai mu - ree on. - Osea mu se iz usta.
Ona se naceri.
Ne zna ak ni ko je u pitanju!
Doi kod mene. - On podie svoju papirnu kesu. - Spremam nicle.
Razmisliu.
Ponesi leda.
On ue u svoju zgradu. Stan mu je bio neugledan i jeftin po amerikim standarima,
ali Lavu se inio prostranim i luksuznim. Imao je dnevnu sobu sa spavaim delom i
kuhinju, s tekuom vodom i strujom, i sve je to bilo njegovo! U takvom stanu u Sankt
Peterburgu bi se smestilo deset ili vie ljudi.
On skide sako, zavrnu rukave, i opra ruke i umi se iznad sudopere u kuhinji. Nadao
se da e Marga doi. Ona je bila devojka po njegovoj meri, uvek spremna za smeh, igru i
provod, i nikad nije previe brinula o budunosti. On oljuti i isee krompir, pa stavi tiganj
na plotnu i ubaci kaiku masti u njega. Dok se krompir prio, Marga ue nosei izlomljeni
led u posudi. Pripremila im je pie s dinom i eerom. Lav otpi gutljaj dina pa joj neno
poljubi usne.
uvao jo jedan krupan ovek, koji podie ruku da ih zaustavi. Niko nije progovarao.
Nakon minuta, Lav ree:
Izgleda da imamo nekoliko minuta na raspolaganju. Ima li neko pil karata?
Niko se nije ak ni nasmeio. Vrata se naposletku otvorie i Nik Forman izae
napolje. Gornja usna mu je bila oteena a jedno oko zatvoreno. Kad je ugledao Lava on
ree:
Morao sam to da uradim. Ubili bi me.
Tak o z n a i , pomisli Lav, p ron a l i s u m e p rek o N i k a . Jedan mrav ovek s
naoarima pojavi se na vratima kancelarije. O v o n e m o e b i t i V j a l o v, pomisli Lav,
p rev i e j e u s u k a n .
Uvedi ga, Teo - ree on.
Naravski, gospodine Nil - ree voa batinaa.
Kancelarija je podsetila Lava na seljaku kolibu u kojoj je roen. Bila je pretopla i
zadimljena. U jednom oku je stajao sto s ikonama. Za stolom od elika sedeo je jedan
sredovean ovek neobino irokih ramena. Na sebi je imao skupoceno veernje odelo i
kravatu, a na prstima izmeu kojih je drao cigaretu imao je dva prstena. On ree:
V
Sta to tako odvratno smrdi?
Izvinjavam se, gospodine V., to je bljuvotina - ree Teo.
Opirao se i morali smo malo da ga smirimo, a onda je povratio ruak.
Pustite ga.
Oni oslobodie Lavove ruke ali ostadoe blizu njega. Gospodin V. ga pogleda.
Dobio sam tvoju poruku - ree on. - Poruio si mi da treba da budem ljubazniji.
Lav skupi hrabrost. Nee umreti cmizdrei. On ree:
Jeste li vi Josif Vjaiov?
Isuse, ti ba ima petlju - ree ovek. - Pita mene ko sam.
Traio sam vas.
Ti si mene traio?
Porodica Vjalov mi je prodala kartu od Sankt Peterburga do Njujorka, a zatim
me izbacila u Kardifu - ree Lav.
Pa?
Hou da mi se vrati taj novac.
Vjalov je dugo zurio u njega, a onda se nasmeja.
Ne mogu da odolim ree on. - Svia mi se.
Lav prestade da die. Znai li to da ga Vjaiov nee ubiti?
Ima li posao? - upita Vjalov.
Radim za vas.
Gde?
U hotelu Sankt Peterburg, u konjunici.
Vjalov klimnu glavom.
V
naveo da nastavi da pria, on ree: - Sta biste studirali kada biste mogli da odete na
koled?
- Istoriju, mislim.
- Ja volim istoriju. Zanima li vas neki naroiti period?
- Volela bih da razumem sopstvenu prolost. Zato je moj otac morao da ode iz
Rusije? Zato je Amerika toliko bolja? Za to mora da postoje razlozi.
- Upravo tako!
Gas je bio oduevljen to tako lepa devojka ima istu intelektualnu radoznalost
kao i on. Odjednom se u njegovoj glavi javila slika njih dvoje kao venanog para, u
njenoj sobi nakon neke zabave, kako priaju o deavanjima u svetu dok se spremaju
da legnu na spavanje, on u pidami, sedi i posmatra nju kako bez urbe skida nakit i
odeu... Onda je uhvatio njen pogied, i obuzeo ga je oseaj da je pogodila o emu je
razmiljao, pa se postideo. Pokuao je da se seti neega to bi rekao, ali jezik mu se
vezao.
U tom trenutku je stigao predava i publika je utihnula.
Uivao je u predavanju vie nego to je oekivao. Govornik je bio pripremio
slajdove nekih Ticijanovih slika u boji, i sa projektora ih je prikazivao na velikom
belom platnu.
Kada se dogaaj zavrio, hteo je da popria jo s Olgom, ali bio je spreen u
tome. Priao im je ak Dikson, ovek kojeg je poznavao iz kole. ak je lako
Rozin stav je bio uobiajen meu Amerikancima nemakog porekla, koji su,
prirodno, gledali nemaku stranu prie, i meu leviarima, koji su eleli da vide
ruskog cara poraenog. Meutim, mnogo ljudi koji nisu bili poreklom Nemci niti su
bili leviari, delilo je njihovo miljenje. Gas paijivo odgovori:
- Kada nemake podmornice ubijaju amerike graane, predsednik ne moe... Spremao se da kae ,,ne moe da zamuri na jedno oko". Oklevao je,
pocrveneo, i rekao: - ... ne moe to da ignorie.
Ona kao da nije primetila njegovu posramljenost.
- Ali Britanci blokiraju nemake luke, to je krenje meunarodnog zakona, a
ene i deca u Nemakoj gladuju zbog toga. U meuvremenu, zaraene strane
se u Francuskoj nalaze u pat-poziciji: nijedna strana se nije pomerila s mesta
za vie od nekoliko metara u poslednjih est meseci. Nemci moraju da
potapaju britanske brodove, inae e izgubiti rat.
Impresivno je shvatala sloene stvari: zato je Gas uvek uivao da pria s njom.
- Studirao sam meunarodno pravo - ree on. - Strogo uzev, Britanci se ne
ponaaju protivno meunarodnom zakonu. Pomorske blokade su zabranjene
Londonskom deklaracijom iz 1909. godine, ali ona nikad nije bia
ratifikovana.
Ona se nije dala lako smesti.
- Pustite zakon. Nemci su upozorili Amerikance da ne putuju britanskim
V prekookeanskim brodovima. Oglasili su to u novinama, za
i da je Luzitanija bila meksiki brod s tovarom oruja namenjenim ubijanju
amerikih vojnika. Da li bismo ga mi pustili da proe?
Bilo je to dobro pitanje, i Gas nije imao neki smislen odgovor. On ree:
- Pa, dravni sekretar Brajan se sloio s vama. - Vilijam Denings Brajan je dao
ostavku zbog Vilsonove poruke Nemcima. - Mislio je da je prosto trebalo da
upozorimo Amerikance da ne putuju brodovima zaraenih nacija.
Ona nije bila voljna da ga pusti da se izvue.
- Brajan uvia da je Vilson preuzeo opasan rizik - ree ona. - Ako Nemci sad ne
pokleknu, teko da moemo izbei rat s njima.
Gas nije hteo da prizna jednom novinaru da deli iste te bojazni. Vilson je
zahtevao da nemaka vlada prestane s napadima na trgovake brodove, da se izvini
za ono to je uinila i sprei takva dela u budunosti, drugim reima, da Britancima
dozvoli da slobodno plove morima a da istovremeno prihvati da njeni sopstveni
brodovi bivaju zarobljeni u lukama blokadom. Bilo je teko oekivati da bi bilo koja
vlada pristala na takve zahteve.
- Javnost, meutim, odobrava ono to je predsednik uinio.
V - Javnost ume da pogrei.
Lav je nauio da vozi za jedan dan. Ostalim vetinama koje jedan ofer treba da
ima, kao to je menjanje probuenih guma, ovladao je za dva sata. Do kraja nedelje
nauio je i kako da napuni rezervoar, promeni ulje i podesi konice. Ako kola nisu
htela da krenu znao je kako da proveri da li se akumulator ispraznio ili se crevo za
gorivo zaepilo.
V Konji su prevozno sredstvo prolosti, rekao mu je Josif Vjalov.
Konjuari su radili za male pare: bilo ih je mnogo. Soferi su bili retki, i dobro
plaeni. Uz to, Vjalov je voleo da ima ofera dovoljno vrstog da moe da poslui i
kao telohranitelj.
Vjalovljev automobil bio je potpuno novi pakard tvin siks, limuzima za
sedmoro. Drugi oferi su bili impresionirani. Taj model je prvi put izaao iz fabrike
samo nekoliko dana ranije, i na njegov dvanaestocilindrini motor bili su ljubomorni
ak i vozai kadilaka V8.
Lav nije bio toliko impresioniran Vjalovljevom ultramodernom vilom. Njemu
je izgledala kao najvea tala na svetu. Bila je duga i niska, sa irokim isturenim
zabatima. Glavni batovan mu je rekao da je to prerijska kua", po najnovijoj modi.
- Kad bih ja imao tako veliku kuu, eleo bih da izgleda kao palata - ree Lav.
V Razmiljao je da pie Grigoriju i ispria mu sve o Bafalu i poslu i
kolima; ali oklevao je. Zeleo bi da kae da je odvojio sa strane neto novca za
Grigorijevu kartu, ali istina je bila da nije bio utedeo nita. Napisae to pismo kad
bude sakupio malu uteevinu, odluio je. Grigorije u meuvremenu nije mogao da
mu pie jer nije znao Lavovu adresu.
Porodicu Vjalov inila su tri lana: sam Josif, njegova ena Lena, koja je retko
progovarala, i Olga, lepa devojka otprilike Lavovih godina neustraivog pogleda.
Josif je sa svojom enom bio ljubazan i brian, mada je veeri najee provodio sa
svojim
pajtosima. Sa erkom je bio
V
blizak ali strog. Cesto se dovozio kui sredinom dana da bi ruao s Lenom ili
Olgom. Posle ruka bi on i Lena odremali.
Dok je ekao da odveze Josifa nazad u centar grada, ponekad je priao s
Olgom. Ona je volela da pui cigarete, to joj je otac branio, jer je bio vrsto odluio
da ona treba da bude ugledna mlada dama i uda se u visoko drutvo Bafala.
Postojalo je nekoliko mesta na imanju na koja Josif nikad nije odlazio, a garaa je
bila jedno od njih pa je Olga odlazila tamo da pui. Sedela bi na zadnjem seditu
pakarda, sa svilenom haljinom na novoj koi, a Lav bi se naslonio na vrata, sa
stopalom na
stepeniku ispod, i askao s njom.
Bio je svestan da izgleda zgodno u uniformi ofera, a kapu je nosio eretski
zabaenu pozadi. Uskoro je otkrio da moe da se umili Olgi laskajui njenoj
otmenosti pripadnice visoke klase. Volela je da joj govore da hoda kao princeza, da
pria kao predsednikova ena i da se oblai kao kakva uvena Parianka. Bila je
snob, kao i njen otac. Najvei deo vremena Josif je bio nitkov i siledija, ali Lav je
primetio kako mu se maniri drastino poprave kad pria s ljudima visokog statusa,
kao to su predsednici banaka i kongresmeni.
Lava je krasila dobra intuicija, i uskoro je proitao" Olgu. Ona je bila
bogataica pod staklenim zvonom koja nije imala nikakav ventil za svoje prirodne
romantine i seksualne elje. Za razliku od devojaka koje je Lav upoznao u
sirotinjskim krajevima Sankt Peterburga, Olga nije mogla da se iskrade napolje da bi
se sastala s kakvim momkom u sumrak i pusti ga da je ispipa u tami dovratka neke
radnje.
Imala je
V
dvadeset godina i bila je devica. Cak je bilo mogue da se nikad nije ni poljubila.
Lav je posmatrao teniski me iz daljine, naslaujui se prizorom Olginog
jakog, vitkog tela, i dojki koje su se njihale ispod tanke pamune haljinice dok je
letela po terenu. Igrala je protiv jednog izrazito visokog oveka u belim flanelskim
pantalonama. Lav se trecnu kad ga je prepoznao. Zurei u tog oveka, naposletku se
setio gde ga je bio video. Bilo je to u fabrici Putilov. Lav mu je na prevaru izvukao
dolar, a Grigorije ga je pitao da li Josif Vjalov zaista uticajan ovek u Bafalu. Kako
se ono bei zove? Kao ona marka viskija. Djuar, tako je. Gas Djuar.
Grupa od estoro mladih Ijudi posmatrala je me, devojke u svetlim letnjim
haljinama, mukarci sa slamnatim eirima. Gospoa Vjalova je izvirivala ispod svog
suncobrana sa zadovoljnim osmehom. Jedna uniformisana slukinja sluila je
limunadu
Gas Djuar jc porazio Olgu i oni napustie teren. Njihova mesta odmah je
zauzeo drugi par. Olga je smeono prihvatila cigaretu od svog protivnika. Lav je
posmatrao kako joj je on pripaljuje.
Lav je udeo da bude jedan od njih, da igra tenis u predivnoj odei i pije
limunadu.
Jedan jak udarac posla loptu k njemu. On je podie sa zemlje i umesto da je
baci natrag odnese je do terena i dade je jednom od igraa. Pogledao je u Olgu. Bila
je zadubljena u razgovor s Djuarom, armirajui ga koketno, ba kao to je radila s
Lavom u garai. On oseti aoku
ljubomore i poele da udari dugajliju u usta. Uhvatio je Olgin pogled i uputio joj svoj
najarmantniji osmeh, ali ona skrete pogled ne pokazavi niim da ga je videla. Ostali
mladi ljudi su ga potpuno ignorisali.
To j e s a v r e n o n o r m a l n o , ree on sebi: devojka moe da se drui s
jednim oferom dok pui u garai, a zatim da ga tretira kao komad nametaja kada je
sa svojim prijateljima. Bez obzira na to, ponos mu je bio povreen. On krete nazad i
vide njenog oca kako koraa ljunkovitom stazom ka teniskom terenu. Vjalov je bio
poslovno obuen, u odelu s prslukom. Doao je da pozdravi goste svoje erke pre
nego to se vrati u grad, pogodi Lav.
Svakog sekunda e ugledati Olgu kako pui, a onda e nastupiti pakao. Lavu
sinu ideja. U dva koraka se stvorio na mestu gde je Olga sedela. Brzim pokretom
ruke on istre zapaljenu cigaretu iz njenih prstiju.
- Hej! - pobuni se ona.
V Gas Djuar se namrti i ree:
- Sta to radi kog avola?
Lav se okrenu, stavljajui cigaretu u usta. Trenutak kasnije Vjalov ga spazi.
- Sta ti radi tu? - ree ljutito. - Izvezi kola iz garae.
- Da, gospodine - ree Lav.
-1 ugasi tu prokletu cigaretu kad mi se obraa.
Lav ugasi ar i ubaci pikavac u dep.
- Izvinjavam se, gospodine Vjalove, zaboravio sam se.
- Nemoj da ti se to ponovi.
- Da, gospodine.
- Sad se tornjaj.
Lav se urno udalji, pa pogleda preko ramena. Mladii su poskakali na noge, a
Vjalov se srdano rukovao sa svima. Olga, sa izrazom krivice na licu, predstavljala je
ocu svoje drutvo. Malo je falilo da bude uhvaena. Pogledala je Lava u oi i uputila
mu zahvalan pogled.
Lav joj namignu i produi dalje.
Primai salon Ursule Djuar sadrao je nekoliko ukrasnih predmeta, i svi su oni
bili dragoceni na razliite naine: jedna mermerna glava
V
skulptora Elija Nadelmana, jedan primerak prvog izdanja Zenevske Biblije, 1 jedna
jedina rua u vazi od bruenog kristala, i jedna uramljena fotografija njenog dede,
koji je otvorio jednu od prvih robnih kua u Americi. Kada je Gas uao u salon u est
uvee, ona je sedela u veernjoj haljini od svile i itala novi roman pod naslovom
Dobar vojnik.
- Kakva je knjiga? - upita je on.
- Izuzetno dobra, mada je, kako ujem, njen autor straan nitkov.
On joj spremi pie, ba onako kako je volela, s likerom od gorkih
trava ali bez eera. Bio je nervozan. N e b i t reb a l o d a s e b o j i m m a j k e u
m o j i m g o d i n a m a , pomisli on. Ona je, meutim umela da bude otra i kritina.
Pruio joj je pie.
- Hvala ti - ree ona. - Uiva li u svom letnjem odmoru?
- Veoma.
- Bojala sam se da te je ve spopala elja da se vrati uzbuenjima koja vladaju
u Vaingtonu i Beloj kui.
Gas je i sam to oekivao: ali ovaj odmor je doneo neoekivana zadovoljstva.
- Vratiu se im se predsednik vrati, ali u meuvremenu se sjajno provodim.
- Hoe li Vudro objaviti rat Nemakoj, ta misli?
- Nadam se da nee. Nemci su voljni da odstupe, ali ele da Amerikanci
prestanu da prodaju oruje Saveznicima.
-1 hoemo li mi prestati da ga prodajemo? - Ursula je bila poreklom Nemica,
kao i otprilike polovina Bafala, ali kada je rekla ,,mi" mislila je na Ameriku.
- Nipoto. Nae fabrike previe zarauju od britanskih narudbina.
- Znai, zapalo se u orsokak?
- Ne jo. Jo obigravamo jedni oko drugih. U meuvremenu kao da nas podsea
koliki pritisak neutralne zemlje trpe, Italija se pridruila Saveznicima.
- Hoe li to neto promeniti?
1 Engl.: The Geneva Bible - jedan od najznaajnijih prevoda Biblije n engleski jezik, stariji i od
Biblije kralja Dejmsa I (zavrena 1611. godine (Prim. prev.)
- Nedovoljno. - Gas udahnu duboko. - Igrao sam tenis kod Vjalovih danas
popodne - ree on. Glas mu nije zvuao leerno kao to se nadao.
- Jesi li pobedio, dragi?
- Jesam. Imaju prerijsku kuu. Vrlo je upeatljiva.
- Tipino za novopeene bogatae.
- Pretpostavljam da smo i mi nekad bili novopeeni bogatai, zar ne? Moda
kad je tvoj deda otvorio svoju radnju?
- Zamara me kad pria kao neki socijalista, Anguse, ak i kad znam da ne
misli tako. - Ona otpi gutljaj pia. - Mmm, ovo je savreno.
On uze vazduh.
- Majko, hoe li mi uiniti neto?
- Naravno, dragi, ako mogu.
- Nee ti se svideti.
- O emu se radi?
- elim da pozove gospou Vjalovu na aj.
Njegova majka polako i paljivo odloi svoje pie.
- Shvatam - ree ona.
- Zar nee pitati zato?
- Znam zato - ree ona. - Postoji samo jedan mogui razlog. Upoznala sam
njihovu udesno lepu ker.
- Ne treba da se ljuti. Vjalov je vodei ovek u ovom gradu, i vrlo je imuan.
A Olga je aneo.
- Oh, ako ne aneo, onda barem hrianka.
-Vjalovi su pravoslavni hriani - ree Gas. K a d v e o t k r i v a m l o e v e s t i
m o g u i o v u , pomisli on. - Idu u crkvu svetog Petra i Pavla u Ajdial stritu. Djuarovi su bili episkopalci.
- Ali nisu Jevreji, hvala bogu. - Majka se nekad pribojavala da e Gas zaprositi
Rejel Abramov, koja mu se mnogo sviala ali je nikad nije voleo. - I
pretpostavljam da moemo biti zahvalni to Olga ne trai priliku zbog novca.
- Zaista. Mislim da je Vjalov bogatiji od oca.
- To svakako ne znam.
Nije trebalo da ene poput Ursule budu upuene u finansije. Gas je slutio da
znaju koliko njihovi sopstveni, kao i muevi drugih ena zarauju do u paru, ali
morale su da se pretvaraju da ne znaju.
Nije se naljutila koliko je on strahovao.
- Dakle, uinie to? - upita on sa strepnjom.
- Naravno. Poslau pozivnicu gospoi Vjalovoj.
Gas je bio ushien, ali spopao ga je jedan novi strah.
- Svi momci u ovom gradu plae se mog oca - ree ona. - Misle da e ih upucati
ako me poljube.
- Pa hoe li?
Ona se nasmeja.
- Verovatno.
- Ja ga se ne bojim. - Ovo je bilo blizu istine. Lav nije bio istinski neustraiv,
samo je ignorisao svoje strahove, uvek se nadajui da e se izvui na priu iz
nevolje.
Ona je, meutim, izgledala sumnjiavo.
- Stvarno?
- Zato me je i unajmio. - I ovo je bilo samo na korak od stvarnosti. - Pitaj ga.
- Moda i hou.
- Gasu Djuaru se mnogo svia.
- Moj otac bi voleo da se udam za njega.
- Zato?
- Bogat je, potie iz stare aristokratske porodice ovog grada, a otac mu je
senator.
- Radi li uvek onako kako tvoj stari eli?
Ona zamiljeno povue dim.
- Da - ree, i izduva dim.
Lav ree:
- Volim da ti posmatram usne dok pui.
Ona nita ne odgovori, ali mu uputi zamiljen pogled. To je Lavu bio dovoljan
podstrek, i on je poljubi. Ona tiho zastenja iz dubine grla i slabano upre akom u
njegove grudi, ali nijedan od tih znakova protesta nije bio ozbiljan. On baci svoju
cigaretu iz auta i uhvati je za dojku. Ona ga uhvati za zapee, kao da e mu
odgurnuti ruku, a onda je pritisnu jae na svoje meko meso. Lav dodirnu jezikom
njene zatvorene usne. Ona se odvoji od njega i uplaeno ga pogleda. Shvatio je da
ona ne zna za taj nain ljubljenja. Zaista nije imala iskustva.
- U redu je - ree on. - Veruj mi.
Ona baci svoju cigaretu, privue ga blie, sklopi oi i poljubi ga otvorenih usta.
Posle toga je sve ilo vrlo brzo. U njenoj elji se oseala neka oajnika urba. Lav
je bio s nekoliko ena, i verovao je da je mudro pustiti njih da odrede tempo.
Neodlunu enu nije mogue pouriti, a nestrpljivu ne valja usporavati. Nakon to je
zaao rukom ispod Olginog vea i pomazio je po mekoj sudnici, ona je bila toliko
uzbuena da je zajecala od strasti. Ako je istina da je s njenih dvadeset godina
nijedan od stidijivih momaka u Bafalu nije poljubio, kod nje mora da se nakupilo
dosta frustracije, nusluti Lav. Ona udno podie kukove da mu olaka da joj skine
gaice. Kad ju je poljubio izmeu nogu, ona vrisnu od oka i uzbuenja. Sigurno je
bila devica, ali on je bio previe uspaljen da bi ga to zadralo.
Ona se zavali u sedite s jednim stopalom na seditu a drugom na podu, sa
suknjom oko struka, rairenih nogu. Usta su joj bila otvorena i isprekidano je disala.
Posmatrala ga je rairenih zenica dok se raskopavao. Paljivo je uao u nju, znajui
kako devojku to lako moe da zaboli, ali ona ga dograbi za kukove i nestrpljivo ga
uvue u sebe, kao da se boji da joj neko u poslednjem trenutku moe uskratiti ono to
eli. On oseti kako je njena devianska membrana nakratko prua otpor, a zatim kako
lako puca, to je od nje izmamilo samo kratak uzdah, kao mala bol koja je prola
jednako brzo kako se i javila. Pomerala se oslonjena na njega u nekom sopstvenom
ritmu, i on ju je opet pustio da vodi, osetivi da odgovara nekom pozivu o koji se nije
moglo ogluiti.
Bilo je to za njega najuzbudljivije voenje ljubavi ikada. Neke devojke su bile
vete, druge su bile nevine ali eljne da udovolje, neke su pazile da ga zadovolje pre
nego to bi potraile sopstveno ispunjenje. Lav, meutim, nikad nije naiao na tako
sirovu elju kao to je Olgina, i to ga je raspalilo preko svake mere.
Suzdrao se da ne prospe seme. Olga je naglas viknula, a on joj je prekrio usta
akom da prigui zvuk. Ona se trznula poput ponija, i zarila lice u njegovo rame.
Dostigla je vrhunac uz prigueni vrisak, a trenutak kasnije i on za njom. Skotrljao se
s nje i seo na pod. Ona je leala mirno, dahui. Nijedno od njih dvoje nije
progovaralo neko vreme. Naposletku, ona se uspravi u sedei poloaj.
- O, boe - ree ona. - Nisam znala da e biti ovako.
- Obino i nije - uzvrati on.
Nastupila je duga zamiljena pauza, zatim ona ree tiim glasom:
- ta sam uinila?
On nita ne odgovori. Ona podie gae s poda kola i navue ih. Sedela je mirna
jo koji trenutak, dolazei do daha, zatim je izala iz kola. Lav je zurio u nju,
ekajui da kae neto, ali nije. Otila je do zadnjih vrata garae, otvorila ih, i izala.
Ali vratila se sledeeg dana.
- Ba uzbudljivo!
Gas kiimnu glavom.
- To je najbolji posao na svetu. Ali takoe znai da nisam svoj gospodar. Ako
kriza s Nemakom eskalira u rat, moe proi dosta vremena pre nego to se
vratim u Bafalo.
- Nedostajae nam.
-1 vi ete meni nedostajati. Tako smo se lepo druili otkako sam se vratio
ovamo.
Ili su na vonju amcem po jezeru u parku Delaver i kupanje na Kristal Biu;
vozili su se parobrodom uz reku do Nijagare i preko jezera do kanadske obale, i
igrali su tenis svakog drugog dana, uvek u drutvu mladih prijatelja, i u pratnji
najmanje jedne budne majke. S njima je danas bila gospoa Vjalova, hodala je
nekoliko
koraka iza i priala s
V
Cakom Diksonom. Gas nastavi:
- Pitam se ima li predstavu koliko e mi nedostajati.
Olga se nasmei, ali ne odgovori. Gas ree:
- Ovo mi je najsrenije leto u ivotu.
- Meni isto! - ree ona, vrtei svoj crveno-beli kiobran na tufne.
To je oduevilo Gasa, mada nije bio siguran da li je njegovo drutvo ono to ju
je uinilo srenom. Jo nije mogao da je dokui. Cinilo se da joj je uvek bilo drago
to ga vidi i rado je provodila sate u prii s njim. Ali nije video nikakve emocije,
nikakav znak da bi njena oseanja prema njemu mogla biti strasna pre nego samo
prijateljska. Naravno, nijedna estita devojka ne treba da pokae takve znake, barem
dok ne bude verena; ali Gas se ipak oseao izgubljeno. Moda je to bio deo njene
privlanosti.
Gas se priseao da mu je Kerolajn Vigmor stavljala do znanja svoje potrebe s
nepogreivom jasnoom. Uhvatio je sebe kako dosra razmilja o Kerolajn, jedinoj
drugoj eni koju je ikad voleo. Ako je ona mogla da kae ta eli, zato Olga to ne
moe? Karolajn je, meutim, bila udata ena, dok je Olga bila devica koja je rasla
pod staklenim zvonom.
Gas se zaustavi ispred kaveza s medvedima, i oni pogledae iza eline reetke u jednog
malog smeeg medveda koji je sedeo i zurio u njih.
- Pitam se mogu li nam svi dani protei ovako sreno - ree Gas.
- Zato da ne? - ree ona.
Je li to bilo ohrabrenje? On je pogleda. Nije mu uzvraala pogled, ve je posmatrala medveda.
On je prouavao njene plave oi, meku liniju njenog rumenog obraza, nenu kou na njenom vratu.
V - Voleo bih da sam Ticijan - ree on. - Naslikao bih te.
Njena majka i Cak prooe pored njih i nastavie dalje, ostavljajui Gasa i Olgu iza sebe. Vie
privatnosti od toga nikad nee dobiti. Ona ga napokon pogleda i on pomisli kako u njenim oima
vidi neto nalik nenosti. To ga je ohrabrilo. On pomisli: a k o p red s e d n i k k o j i j e b i o u d o v a c
m a n j e o d g o d i n u d a n a m o e t o d a u i n i , o n d a v a l j d a m o g u i j a ? On ree:
- Volim te, Olga.
Ona ne ree nita, ali nastavi da gleda u njega. On proguta knedlu. Opet nije mogao da je
dokui. On ree:
- Postoji li ikakva mogunost... mogu li da se nadam da e jednog dana i ti mene voleti?
Zurio je u nju, zadravajui dah. U tom trenutku ona je drala njegov ivot u svojim rukama.
Pauza se oduila. O emu razmilja? Da li vaga je li je vredan? Ili samo okleva pre nego to e
doneti odluku koja e joj promeniti ivot? Ona se napokon nasmei i ree:
- O, da.
On jedva da je mogao da poveruje.
- Stvarno?
Ona se sreno nasmeja.
- Stvarno.
On je uze za ruku.
- Voli li me?
Ona klimnu glavom.
- Mora to da kae.
- Da, Gase, volim te.
On joj poljubi ruku.
- Priau s tvojim ocem pre nego to odem u Vaington.
Ona se nasmei.
- Misiim da znam ta e on rei.
- Posle toga moemo saoptiti svakom.
- Da.
- Hvala ti - ree on sa arom. - Uinila si me vrlo srenim.
VII
Gas je ujutru nazvao kancelariju Josifa Vjalova i formalno zatraio dozvolu da zaprosi
njegovu erku. Vjalov je izjavio da je oduevijen. Iako je to bio odgovor koji je Gas oekivao, ipak
ga je nakon toga obuzela slabost od olakanja.
Gas je bio na putu ka stanici da uhvati voz za Vaington, pa su se dogovorili da proslave im
se on vrati. U meuvremenu, Gas je s radou ostavio svojoj i Olginoj majci u zadatak da
isplaniraju venanje. Ulazei na Centralnu stanicu u Iksejnd stritu laka koraka, naleteo je na Rozu
Helman koja je izlazila, u crvenom eiru, s malom putnom torbom u ruci.
- Zdravo - ree on. - Mogu li da ti pomognem s prtljagom?
- Ne, hvala, lagan je - ree ona. - Provela sam u putu samo jednu no. Ila sam na razgovor za
posao u jednu od novinskih agencija.
On podie vee.
- Za mesto izvetaa?
V - Da, i dobila sam ga.
- Cestitam! Izvini ako zvuim iznenaeno, nisam znao da zapoljavaju ene kao dopisnike.
- To jeste neobino, ali ne i neuveno. Njujork tajms je zaposlio prvu enu izvetaa 1869.
Zvala se Marija Morgan.
- ta e da radi?
- Biu pomonica njihovog dopisnika iz Vaingtona. Istina je da ih je predsednikov ljubavni
ivot naterao da pomisle da im je tamo potrebna ena. Mukarci su skloni tome da propuste
romantine prie.
Gas se zapita da li je pomenula da je u prijateljskim odnosima s jednim od Vilsonovih
najbliih saradnika. Pretpostavio je da jeste: reporteri nisu stidljivi. Bez sumnje joj je to pomoglo da
dobije posao.
- Ja se vraam u Vaington - ree on. - Pretpostavljam da emo se videti tamo.
- Nadam se da hoemo.
- Imam i jednu dobru vest - on e radosno. - Zaprosio sam Olgu Vjalovu... i ona je prihvatila
moju prosidbu. Venaemo se.
Ona mu uputi jedan dug pogled, pa ree:
- Budalo.
Jedne veeri krajem septembra odvedoe Lava do skladita, skinue ga golog, i vezae mu
ruke iza lea. Vjalov zatim izae iz svoje kancelarije.
- Pseto jedno - ree on. - Besno pseto.
- ta sam uinio? - zavapio je Lav.
- Zna ti ta si uinio, dukelo prljava - ree Vjalov.
Lav je bio prestraen. Iz ovoga ne moe da se izvue priom ako Vjalov nee da ga slua.
Vjalov skide sako i zavrnu rukave od koulje.
- Donesite mi ga - ree on.
Norman Nil, njegov smutljivi raunovoa, ode do kancelarije i vrati se s knutom. Lav je zurio
u njega. Bio je to bi kojim su Rusi po tradiciji kanjavali kriminalce. Imao je dugu drvenu drku i
na vrhu se ravao na tri kraka nainjena od vrste koe koja su se zavravala kuglicom od olova.
Lava nikad ranije nisu ibali, ali video je kako to izgleda. Na selu je to bila uobiajena kazna za
sitnu krau ili preljubu. U Sankt Peterburgu su knut esto koristili na politikim prestupnicima.
Dvadeset udaraca moglo je oveka da obogalji, a stotinu da ga ubije.
Vjalov, jo uvek u prsluku sa zlatnim lancem od sata, zamahnu knutom. Nil se zakikota. Ilja i
Teo gledae sa zanimanjem. Lav se zgri od straha, okreui lea, privijajui se uz jednu gomilu
guma. Bi se spusti uz surovi fijuk, usecajui mu se u vrat i ramena, i on vrisnu od bola. Vjalov ga
ponovo oinu biem. Ovoga puta je bolelo jo vie.
Lav nije mogao da veruje kakva je budala ispao. Jebao je nevinu erku jednog monog i
nasilnog oveka. Gde mu je bila pamet? Zato nikad ne moe da se odupre iskuenju?
Vjalov ponovo oinu. Lav se ovoga puta izmakao ispred bia, pokuavajui da izbegne udarac.
Samo su ga krajevi knuta dokaili, ali su se i pored toga bolno zarili u njegovo meso, i on ponovo
urliknu od bola. Pokuao je da pobegne, ali su ga Vjalovljevi ljudi gurnuli nazad, smejui se.
Vjalov ponovo podie bi, poe da ga sputa, zastade usred udarca dok se Lav izmicao, i
zatim oinu. Na Lavovim nogama se otvorie posekotine i on vide kako krv lije iz njih. Kad je
Vjalov opet ponovo oinuo Lav se oajniki baci to dalje od njega, pa se spotae i pade na betonski
pod. Dok je leao na leima, gubei snagu, Vjalov ga udari spreda, pogaajui mu stomak i bedra.
Lav se prevrnu na lea, previe bolan i uplaen da bi mogao na noge, ali knut nastavi da iba.
Smogao je snage koliko da otpuzi malo dalje na kolenima, kao beba, ali se okliznuo u sopstvenoj
krvi i bi se ponovo spusti na njega. On prestade vritati,
V
ostao je bez daha. Vjalov e ga ibati do smrti, kako se inilo. Zudeo je za zaboravom. Vjalov mu
je, meutim, uskratio to olakanje. On baci knut, zadihan od napora.
- Trebalo bi da te ubijem - ree kad je doao do daha. - Ali ne mogu.
Lav je bio zbunjen. Leao je u lokvi krvi, zurei u svog muitelja.
- Trudna je - ree Vjalov.
U izmaglici straha i bola, Lav pokua da razmisli. Koristili su kondome. Oni su se mogli
kupiti u bilo kom velikom amerikom gradu. On ga je uvek stavljao, osim onog prvog puta, nravno,
kad nije oekivao nita, i onda kada mu je pokazivala praznu kuu i kada su spavali na velikom
krevetu u gostinjskoj sobi, i onaj jedan put u bati posle mraka...
Spavali su bez zatite nekoliko puta, shvatio je.
- Trebalo je da se uda za sina senatora Djuara - ree Vjalov, Lav uhvati ogorenost i gnev u
njegovom grubom glasu. - Moj unuk je mogao da bude predsednik.
Lavu je bilo teko da razmilja ali je shvatio da e venanje morati da bude otkazano. Gas
Djuar se nee oeniti devojkom koja nosi dete drugog oveka, ma koliko je voleo. Osim ako... Lav
uspe promuklo da procedi nekoliko rei.
- Ne mora da rodi dete... postoje lekari ovde u gradu...
Vjalov dograbi knut, a Lav se zgri. Vjalov vrisnu:
ESNAESTO POGLAVLJE
Jun 1916.
Bilijcv otac ree:
- Moemo li da popriamo, mali?
Bili je bio zapanjen. Ve skoro dve godine, jo otkako je Bili prestao da odlazi u Betezdu, njih
dvojica jedva da su progovorili. U maloj kui u Velington rouu uvek je bilo napetosti u vazduhu.
Bili je gotovo zaboravio kako je uti tihe glasove kako ljubazno priaju u kuhinji, ili makar glasove
poviene u strastvenim raspravama koje su ranije vodili. Loa atmosfera je bila samo delimian
razlog to je Bili otiao u dobrovoljce.
Ton Starog je sada bio skoro skruen. Bili mu se paljivo zagleda u lice. Njegov izraz je priao
istu priu: u njemu nije bilo agresije, niti izazova, samo moleivost. Bez obzira na to, Bili nije bio
spreman da mu izae u susret.
V
- Cemu to? - ree.
Stari otvori usta da mu odbrusi, pa se vidno obuzda.
- Mojim postupcima rukovodio je ponos - ree on. - To je greh. Moda si i ti bio ponosan, ali to
je izmeu tebe i Gospoda, i to nije izgvor za moje ponaanje.
- Trebalo ti je dve godine da to shvati.
- Trebalo bi mi i due da se nisi prijavio u vojsku.
Bili i Tomi su se dobrovoljno prijavili prole godine, slagavi za godine. Pridruili su se
Osmom bataljonu Velke peadije, poznatom kao D r u g a r i i z Ab e rov e n a . Drugarski bataljoni
bili su nova zamisao. Mukarci iz istih gradova stavljani su zajedno, da se obuavaju i bore se
zajedno s ljudima s kojima su odrasli. Smatralo se da je to dobro za moral.
Bilijeva grupa se obuavala godinu dana, uglavnom u novom kampu u blizini Kardifa. On je
uivao. Obuka je bila laka od vaenja uglja i mnogo manje opasna. Osim smrtnog dosaivanja, jer
obuka" je esto znaila isto to i ekanje", bilo je tu igara kroz koje se brigada sastavljena od tih
mladih momaka uila novim stvarima. Tokom jednog dugog perioda u kojem nisu imali ta da rade,
on je nasumice izabrao jednu knjigu za koju se ispostavilo da je Magbet. Na svoje iznenaenje,
otkrio je da je pria uzbudljiva, a poezija udesno fascinantna. ekspirov jezik nije bio teak za
nekoga ko je proveo tolike sate prouavajui engleski jezik XVII veka, kojim je bila napisana
protestantska Biblija.
Od tada je proitao sva njegova dela, itajui najbolje komade po nekoliko puta.
Sada je obuka bila gotova i Drugari su imali dva dana odsustva pre odlaska u Francusku. Stari je
pomislio kako je to moda poslednji put da vidi Bilija ivog. Verovatno je zato naterao sebe da progovori
s njim.
Bili pogleda na sat. Doao je kui samo da bi se oprostio s majkom. Planirao je da provede odsustvo
u Londonu, sa svojom sestrom Etel i njenom seksi stanarkom. Mildredino lepo lice, s crvenim usnama i
zejim zubima, ostalo je ivo urezano u njegovom pamenju jo otkako ga je okirala rekavi: J e b o t e ,
t i s i B i l i ? Njegova torba s opremom stajala je na podu kraj vrata, spakovana i spremna. Unutra je bila
cela njegova kolekcija Sekspirovih dela. Tomi ga je ekao na stanici.
Moram da stignem na voz - ree on.
Vozova ima na pretek - ree stari. - Sedi, Bili... molim te.
Bili se oseao neugodno zbog takvog oevog raspoloenja.
Stari je moda bio pravedan, arogantan i grub, ali je barem bio jak. Bili nije eleo da ga vidi slabog.
Dekica je sedeo u svojoj stolici kao i obino, sluajui.
Budi dobar deko, Bili - rekao je ubedljivo. - Daj svom starom priliku.
Dobro. - Bili sede za kuhinjski sto.
Njegova majka ue u kuhinju iz perionice.
Nastupio je trenutak tiine. Bili je znao da moda vie nikad nee ui u ovu kuu. Vrativi se iz
kampa za obuku uvideo je po prvi put da mu je kua mala, sobe mrane, vazduh teak od ugljene praine
i kuhinjskih mirisa. Ali to je jo vanije, nakon slobodnog izraavanja i egaenja u barakama, shvatio je
da je u toj kui odgajan da slepo potuje Bibliju i da u njoj veliki deo onog to je bilo ljudsko i prirodno
nije moglo da doe do izraza. Pa ipak, misao o odlasku ga je rastuivala. Nije u pitanju bilo samo mesto;
ostavljao je i svoj preanji ivot. Sve je prosto bilo tu. Verovao je u boga, sluao oca, i verovao svojim
drugovima u rudniku. Vlasnici rudnika su bili pokvareni, sindikat je titio ljude, a socijalizam je nudio
svetliju budunost. Ali ivot nije bio tako jednostavan. On e se moda vratiti u Velington rou, ali vie
nikad nee biti deak koji je tu iveo.
Stari prekrsti ake, zamuri i ree:
O, Gospode, pomozi sluzi svome da bude skroman i ponizan kao Isus to je bio. - Onda
otvori oi i ree: - Zato si to uinio, Bili? Zato si
se prijavio u vojsku?
Zato to smo u ratu - ree Bili. - Svialo se to nama ili ne, moramo da se borimo.
Ali zar ne vidi... - Stari zauta i pomirljivo podie ruke. - Dozvoli da ponem iz poetka.
Ne veruje u ono to se pie po novinama, da su Nemci zli ljudi koji siluju asne sestre, zar ne?
Ne - ree Bili. - Sve to su novine ikad pisale o rudarima bile su lai, pa pretpostavljam da
ne govore istinu ni o Nemcima.
Kako ja to vidim, ovo je kapitalistiki rat s kojim radnika klasa nema nikakve veze - ree
stari. - Ali ti se moda nee sloiti s tim.
Bilija je zapanjilo koliko napora njegov otac ulae da bi bio pomirljiv. Nikad ranije nije uo da Stari
izgovara neto tipa , , Ti s e m o d a n e e s l o i t i s t i m . On odgovori:
Ne znam mnogo o kapitalizmu, ali verujem da si u pravu. Bez obzira na to, Nemci moraju
biti zaustavljeni. Misle da imaju pravo da vladaju svetom!
Stari ree:
Mi smo Britanci. Pod vlau nae imperije nalazi se vie od etiristo miliona ljudi. Niko od
njih nema pravo glasa. Oni nemaju kontrolu nad sopstvenim zemljama. Pitaj prosenog Britanca zato je
to tako, i on e ti odgovoriti da je naa sudbina da vladamo inferiornim narodima. - Stari rairi ruke, kao
da hoe da kae: Z a r n i j e o i g l e d n o ? - Bili, deae, nisu Nemci ti koji misle da treba da vladaju
svetom, ve mi!
Bili uzdahnu. Slagao se sa svim tim.
Ali mi smo napadnuti. Razlozi za rat moda jesu pogreni, ali moramo da se borimo, bez
obzira na to.
Koliko ljudi je poginulo u poslednje dve godine? - Stari ree: - Milioni! - Povisio je malo
glas, ali nije zvuao ljutito koliko tuno. - To e se nastaviti sve dok mladi ljudi budu voljni da ubijaju
jedni druge ,,bez obzira na sve", kako ti kae.
Nastavie se sve dok neko ne pobedi, valjda.
Njegova majka ree:
Pretpostavljam da se boji da e ljudi misliti da se plai.
Ne - ree on, ali bila je u pravu.
Njegovi racionalni razlozi za prijavijivanje u dobrovoijce nisu bili itava pria. Kao i obino, mama
je videla ta mu lei na srcu. Skoro dve godine je sluao i itao da su zdravi i jaki mukarci poput njega
kukavice ako ne odu u rat. Tako se pisalo po novinama, ljudi su to govorili u radnjama i pabovima. U
centru Kardifa devojke su delile bele peruke svakom momku koji nije bio u uniformi, a narednici
zadueni za regrutaciju rugali su se mladim civilima na ulicama. Bili je znao da je to propaganda, ali ipak
je uticala na njega. Otkrio je da teko podnosi pomisao da ga ljudi smatraju kukavicom.
Matao je kako objanjava, tim devojkama s belim perukama, da je vaenje uglja opasnije od
sluenja u vojsci. Mimo trupa na frontu, manja je verovatnoa bila da e umreti ili biti povreden vojnik
nego rudar. A Britaniji je trebao ugalj. On je pokretao pola mornarice. Vlada je zapravo i rekla da ne eli
da se rudari prijavljuju u vojsku. Nita od toga nije vredelo. Osetio se bolje tek kada je obukao grubu oker
bluzu i pantalone, nove izme i zailjenu kapu.
Stari ree:
Ljudi misle da se krajem meseca sprema velika ofanziva.
Bili klimnu glavom:
Oficiri nee nita da kau, ali svi ostali priaju o tome. Pretpostavljam da zbog toga
odjednom ele da prebace vie ljudi tamo.
Novine piu da bi ovo mogla da bude bitka koja e preokrenuti tok rata - poetak kraja.
Nadajmo se da je tako, u svakom sluaju.
Trebalo bi da sada imate dovoljno municije, zahvaljujui Lojdu Dordu.
Jata. Prole godine je vojsci zafalila municija. Otri tekstovi u tampi u vezi sa skandalom
oko municije umalo nisu kotali Askvita premijerske fotelje. Oformio je koalicionu vladu, otvorio novo
mesto ministra za municiju, i taj posao dodelio najpopularnijem oveku u kabinetu, Dejvidu Lojdu
Dordu. Od tada, proizvodnja je procvetala.
Probaj da pazi na sebe - ree Stari. Mama ree:
Nemoj da se junai. Ostavi to onima koji su zapoeli rat, viim klasama, konzervativcima,
oficirima. Radi ono to ti kau, i nita vie.
Dekica ree:
Rat je rat. U njemu niko nije bezbedan.
O p r a t a j u s e o d m e n e , shvati Bili. Dolo mu je da zaplae, ali je snano potisnuo taj nagon.
Dobro, onda - ree, ustajui.
Dekica se rukova s njim. Mama ga poljubi. Stari se rukova s njim, pa se prepusti nagonu i zagrli ga.
Bili nije mogao da se seti kada je njegov otac poslednji put to uinio.
Neka te bog blagoslovi i sauva, Bili - ree stari. U oima su mu se videle suze. Bilijeva
samokontrola umalo to nije popustila.
Vidimo se, onda - ree.
V
Uze svoju torbu s opremom. Cu kako mama jeca. Ne osvrui se, on izae, zatvarajui vrata za
sobom. Bili duboko udahnu i primiri se. Onda poe da se sputa strmom ulicom ka stanici.
II
Reka Soma krivudavo tee od istoka ka zapadu preko Francuske na svom putu ka moru. Linija
fronta, koja se protezala od severa ka jugu, presecala je reku nedaleko od grada Amijena. Juno odatle,
sve do vajcarske, savezniku liniju drale su francuske trupe. Ka severu, veinu savezninih trupa inile
su snage Britanije i Komonvelta. Od ove take su se ka severozapadu protezala brda u duini od trideset
dva kilometra. Nemaki rovovi u ovom sektoru su bili ukopani u padine tih brda. Iz jednog takvog rova,
Valter fon Ulrih je kroz moan Cajsov Doppelfernrohr dvogled posmatrao britanske poloaje.
Bio je sunan dan poetkom leta, i mogao je da uje pesmu ptica. U jednom oblinjem vonjaku,
koji je do tog trenutka bio izbegao granatiranje, jabuke su odvano cvetale. Ljudi su jedine ivotinje
sposobne da ubiju milion pripadnika sopstvene vrste, i pretvore zemlju u pustaru punu kratera od granata
i bodljikave ice. M o d a e I j u d s k i rod s a m s e b e i s t reb i t i , i o s t a v i t i s v e t p t i c a m a i
d r v e u , razmiljao je Valter apokaliptino. M o d a j e n a j b o l j e d a t a k o i b u d e .
O v a j u z v i e n p o l o a j i m a m n o g e p red n o s t i , razmiljao je on, vraajui se praktinim
stvarima. Britanci e morati da napadaju kreui se uzbrdo. Jo korisnija stvar bila je mogunost Nemaca
da vide sve to Britanci rade. A Valter je bio siguran da se ovog trenutka spremaju za veliku ofanzivu.
Takva aktivnost ne moe se sakriti. Britanci su mesec dana zloslutno poboljavali kolske i
eleznike puteve u ovom nekad uspavanom regionu ruralne Francuske. Sada su koristili te puteve za
snabdevanja da dovuku na stotine tekih artiljerijskih orua, na hiljade konja i na desetine hiljada ljudi.
Iza fronta, nebrojene reke kamiona i vozova istovarale su sanduke s municijom, burad s pijaom vodom, i
bale sena. Valter je fokusirao svoj dvogled na jedan detalj uspostavljanja komunikacija na terenu, vojnika
koji su kopali uzak rov i odmotavali ogroman kalem onoga to je nesumnjivo bila telefonska ica.
On se probi kroz lavirint rovova do pozadine. Nemci su iskopali tri linije rovova na po dva ili tri
kilometra udaljenosti jedan od drugog, da bi, u sluaju da ih neprijatelj istera iz prvog rova, mogli da se
povuku u drugi rov, a ako to ne bude dovoljno, onda u trei. t a g o d d a s e d e s i , pomisli on sa
znatnom merom zadovoljstva, B r i t a n c i n e e l a k o o d n e t i p o b e d u .
Valter pronade svog konja i odjaha nazad u tab Druge armije, stigavi u vreme ruka. Iznenadio se
kada je u oficirskoj menzi ugledao svog oca. Stari je bio vii oficir Generaltaba, i sada je jurio od jednog
do drugog fronta, ba kao to je u vreme mira iao od jedne do druge evropske prestonice. Oto je izgledao
starije. Smrao je, svi Nemci su smrali. Kosa mu je bila toliko skraena da je izgledao elavo. Ali
delovao je ivahno i veselo. Rat mu je odgovarao. Voleo je uzbuenje, strku, brze odluke, i stalni oseaj
hitnje i opasnosti.
Nikad nije pominjao Mod.
V
Sta si video? - upita on.
U sledeih nekoliko nedelja bie velikog napada u ovoj oblasti - ree Valter.
Njegov otac sumnjiavo zavrte glavom.
Sektor Some najbolje je branjeni deo nae linije. Na vioj smo koti i imamo tri linije rovova.
U ratu se napada protivnikova najslabija taka, ne najjaa, ak i Britanci to znaju.
Valter mu prenese ono to je video: kamione, vozove, i veziste kako postavljaju telefonske ice.
Verujem da je to samo varka - ree Oto. - Da je ovo prava meta njihovog napada, vie bi se
potrudili da prikriju svoje pripreme. Ovde e napraviti diverziju, posle ega e uslediti pravi napad dalje
na severu, u Flandriji.
Valter ree:
V
Sta Fon Falkenhajn misli?
Erih fon Falkenhajn je bio naelnik Generaltaba ve skoro dve godine. Njegov otac se nasmei:
Misli ono to mu ja kaem.
III
Dok je kafa posluivana na kraju ruka, ledi Mod upita ledi Hermiju:
U sluaju opasnosti, tetka, da li bi znala kako da stupi u kontakt s Ficovim advokatom?
Tetka Herm je izgledala blago okirano.
Draga moja, kakva posla bih ja imala s advokatima?
Nikad se ne zna. - Mod se okrenu ka batleru dok je sputao posudu za kafu na srebrni
tronoac. - Graute, budi ljubazan i donesi mi pero i list papira. - Graut izae i vrati se s priborom za
pisanje.
Mod zapisa ime i adresu njihovog porodinog advokata.
V
Ne, sigurna sam da nee doi do toga - ree Mod. - Ali zna, za svaki sluaj... - Ona poljubi
tetku i izade iz prostorije.
Stav tetke Herm dovodio je Mod do besa, ali veina ena je bila ista takva. Bilo je netipino za dame
ak i da znaju ime svog advokata, a kamoli da znaju svoja prava pred zakonom. Nije ni udo to su ene
nemilosrdno iskoriavane.
Mod stavi eir i rukavice i obue lagani letnji kaput, izae i uhvati autobus do Aldgejta. Bila je
sama. Pravila o damskoj pratnji popustila su od izbijanja rata. Vie nije bilo skandalozno da neudata ena
ide bez pratnje tokom dana. Tetka Herm nije odobravala tu promenu, ali nije mogla da stavi Mod pod
klju, a nije mogla da se ali Ficu koji je bio u
Francuskoj, pa je morala da prihvati tu situaciju, mada kisela lica.
Mod je bila urednica Vojnikove ene, niskotiranih novina koje su se zalagale za poboljanje
poloaja lanova porodica vojnika. Jedan konzervativni lan parlamenta je te novine nazvao k u n o m
d o s a d o m k o j a g n j a v i v l a d u , citat koji je ponavljan u zaglavlju svakog narednog izdanja. Modinu
gnevnu kampanju podjarivala je njena ozlojeenost potinjenim poloajem ena udruena s uasnutou
nad besciljnim ratnim pokoljem. Mod je pomagala novine novcem od svog malog naslea. Ionako joj
novac nije trebao: Fic je uvek plaao za sve to joj je trebalo.
Novine je vodila Etel Vilijams. Rado je napustila fabriku zarad bolje plate i aktivne uloge u
kampanji. Etel je delila Modin gnev, ali je posedovala drugaije vetine. Mod je razumela kako
funkcionie politika na vrhu, viala se s ministrima kabineta na drutvenim deavanjima, i priala s njima
o svakodnevnim pitanjima. Etel je poznavala jedan drugaiji politiki svet:Nacionalni sindikat tekstilnih
radnika,
Nezavisnu laburistiku partiju, trajkove i obustave rada i uline mareve.
Po dogovoru, Mod se nala s Etel na ulici preko puta aldgejtske kancelarije Udruenja porodica
vojnika i mornara.
Pre rata je ova dobrotvorna organizacija omoguavala imunim damama da pomau enama vojnika
u tekom poloaju. Sada je imala novu ulogu. Vlada je isplaivala jednu funtu i jedan iling svakoj eni s
dvoje dece koju je rat rastavio od mua vojnika. To nije bilo mnogo, otprilike pola rudarske plate, ali bilo
je dovoljno da se milioni ena i dece izvuku iz najgore bede. Udruenje porodica vojnika i mornara delilo
je ovu pomo.
Ona se, meutim, isplaivala samo enama dobrog vladanja", i dame zaposlene u ovoj
dobrotvornoj organizaciji ponekad su uskraivale vladin novac enama koje su odbacivaie njihove savete
o odgajanju dece, voenju domainstva i opasnostima koje vrebaju u poseivanju varijetea i pijenju dina.
Mod je smatrala da bi takvim enama bilo u ivotu bolje bez dina, ali i da to nikome ne daje pravo
da ih gura u siromatvo. Dovodili su je do besa ljudi iz srednje klase koji su osuivali ene vojnika i
liavali ih sredstava kojima bi prehranile decu. P a r l a m e n t n e b i d o z v o l i o t a k v o z l o s t a v l j a n j e ,
razmiljala je, k a d a b i e n e i m a l e p r a v o g l a s a .
S Etel je radilo dvanaest ena iz radnike klase i jedan mukarac,
Berni Lekvit, sekretar aldgejtskog ogranka Nezavisne laburistike partije. Ta partija je podravala Modine
novine i njene kampanje.
Kada se Mod pridruila grupi na trotoaru, Etel je priala s jednim mladim ovekom s notesom.
Pomo porodicama vojnika nije milostinja ili dobrotvorni prilog -
V
ree ona. - Zene vojnika primaju je s pravom. Da li vi morate da proete test lepog ponaanja pre nego to
dobijete svoju platu novinskog izvetaa? Da li neko ispituje gospodina Askvita koliko madeire popije pre
nego to podigne svoju poslaniku platu? Te ene imaju pravo na taj novac ba kao da je u pitanju plata
koju primaju.
E t e l j e u m e l a d a p r i a , pomisli Mod. Izraavala se ivo i jednostavno. Moda je taj talenat
nasledila od svog oca propovednika. Izveta je s divljenjem gledao u Etel: delovao je napola zaljubljen u
nju. Prilino pokajniki, on ree:
Vai protivnici kau da ena ne treba da prima pomo ako je neverna svom muu vojniku.
Proveravate li ta njihovi muevi rade? - Etel e ozlojeeno. - Verujem da u Francuskoj i
Mesopotamiji i drugim mestima u kojima ima naih vojnika postoje javne kue. Belei li vojska imena
oenjenih mukaraca koji idu u takve kue i oduzima li im plate? Preljuba je greh, ali to nije razlog da se
grenik gurne u siromatvo, a njegova deca ostave da gladuju.
Etel je nosila svog sina, Lojda, na kuku. Sada mu je bilo esnaest meseci i mogao je da hoda, ili
barem da se tetura. Imao je lepu tamnu kosu i zelene oi, i bio je lep na majku. Mod isprui ruke da ga
uzme i on rado poe k njoj. Ona oseti aoku udnje: gotovo da je alila to nije ostala trudna tokom one
jedne noi s Valterom, uprkos svim potekoama koje bi to izazvalo.
Nije ula ni rei od Valtera jo od pretprolog Boia. Nije znala je li iv ili mrtav. Moda je ve
udovica. Pokuavala je da se ne mori mranim mislima, ali one su joj se ponekad neopaeno prikradale, i
onda bi morala da se suzdrava da ne zaplae.
Etel je zavrila sa armiranjem izvetaa i zatim upoznala Mod s jednom mladom enom s dvoje
dece koja su joj se privijala uz suknju.
Ovo je Dejn Makali, o kojoj sam ti priala. - Dejn je imala lepo lice i odluan pogled. Mod
se rukova s njom.
Nadam se da emo danas doi do pravde za vas, gospodo Makali - ree ona.
Vrlo ste ljubazni, gospoja. - Navika stalekog raslojavanja teko je odumirala ak i u
egalitaristikim politikim pokretima.
Jesmo li svi spremni? - ree Etel.
Mod vrati Lojda Etel, i oni zajedno preoe ulicu i uoe u kancelariju dobrotvornog drutva. Tu je
bio prostor za prijem stranaka sa stolom za kojim je sedela jedna sredovena ena. Nju kao da je prepala
ta mala grupa. Mod joj ree:
Nema razloga za brigu. Gospoa Vilijams i ja smo dole da vidimo gospou Hargrivs, vau
upravnicu.
Recepcionerka ustade:
Videu je li tu - ree nervozno. Etel ree:
Znam da je tu; videla sam je kad je ula na vrata pre sat vremena.
Recepcionerka urno izae.
V
Zena koja se vratila s njom nije se dala tako lako zaplaiti. Gospoa Hargrivs je bila krupna ena u
etrdesetim, u francuskom kaputu i suknji s pomodnim eirom ukraenim velikom nabranom manom.
Ta o d e v n a k o m b i n a c i j a p o t p u n o j e i z g u b i l a s v o j m o d e r n i a r m n a n j e n o j
p o z a m a n o j f i g u r i , pomisli Mod zajedljivo, ali ta ena je imala samopouzdanje koje dolazi s novcem.
Takoe je imala veliki nos.
Da? - upita ona neljubazno.
U borbi za jednakost ena, pomisli Mod, ponekad mora da udari i na same ene.
Dola sam da vas vidim jer me brine vae postupanje s gospoom Makali.
Gospoa Hargrivs se lecnu, bez sumnje od Modinog naglaska, koji ju je odavao kao pripadnicu vie
klase. Ona odmeri Mod od glave do pete. Verovatno je shvatila da je Modina odea skupa kao i njena.
Kada je ponovo progovorila, ton joj je bio manje arogantan.
Bojim se da ne mogu da govorim o pojedinanim sluajevima.
-Ali gospoa Makali me je zamolila da popriam s vama i ona je ovde da to dokae.
Dejn Makali ree:
Seate li me se, gospodo Hargrivs?
Zapravo, da. Bili ste vrlo neljubazni prema meni.
Dejn se okrenu ka Mod.
Rekla sam joj da zabada nos u tua posla.
V
Zene se zakikotae na tu aluziju na nos, a gospoa Hargrivs pocrvene. Mod ree:
Ne moete odbiti zahtev za dobijanje pomoi na osnovu toga to je podnosilac zahteva drzak
prema vama. - Mod je kontrolisala gnev i trudila se da govori s ledenim neodobravanjem. - To vam je
sigurno jasno?
Gospoa Hargrivs prkosno nakrivi bradu.
Gospoa Makali je viena u pabu P a s i p a t k a i u varijete klubu Stepni, i oba puta u
drutvu jednog mladog oveka. Pomo porodicama vojnika namenjena je enama dobrog vladanja. Vlada
ne eli da finansira razvratno ponaanje.
Mod je dolo da je udavi.
V
Cini se da vi ne razumete svoj posao - ree joj. - Nije na vama da odbijate da isplatite pomo
na osnovu sumnje.
Gospoa Hargrivs je izgledala malo manje sigurno u sebe. Etel se ubaci:
Pretpostavljam da je gospodin Hargrivs bezbedan kod kue, zar ne?
Ne, nije - odgovori ena brzo. - S vojskom je u Egiptu.
Oh! - ree Etel. - Znai i vi primate pomo.
To nije bitno za ovaj razgovor.
Da li neko dolazi u vau kuu, gospoo Hargrivs, da proverava kako se vi vladate? Zagleda
li u nivo erija u flai koju drite na kredencu? Da li vas neko ispituje o odnosu koji imate s piljarevim
raznosaem namirnica?
Kako se usuujete!
Mod ree:
Vaa oziojeenost je razumljiva, ali sada vam je moda jasno zato je gospoa Makali na
vae ispitivanje reagovala onako kako je reagovala.
Gospoa Hargrivs povisi ton.
To je smeno: nas dve ne moemo da se poredimo!
Ne moete da se poredite? - Mod e gnevno. - Njen mu, kao i va, rizikuje svoj ivot za
svoju zemlju. I vi i ona primate pomo namenjenu porodicama vojnika. Ali vi imate pravo da osuujete
njeno ponaanje i
V
uskratite joj njen novac, dok vas niko ne osuuje. Zato ne? Zene oficira ponekad previe piju.
Etel ree:
-1 varaju svoje mueve.
Dosta! - viknu gospoda Hargrivs. - Ne dozvoljavam da me vreate.
Kao ni Dejn Makali - ree Etel. Mod ree:
V
- Covek kojeg ste videli s gospoom Makali njen je brat. Bio je doao na odsustvo iz Francuske.
Imao je samo dva dana na raspolaganju, i ona je htela da se on lepo provede pre nego to se vrati nazad u
rovove. Zato ga je odvela u pab i kabare.
Gospoa Hargrivs je izgledala postieno, ali krenula je da se brani.
Trebalo je da objasni to kad sam je ispitivala. A sada vas moram zamoliti da odete odavde.
-Verujem da ete, sad kad znate istinu, prihvatiti molbu gospoe Makali za dobijanje pomoi.
- Videemo.
- Insistiram da to uinite sad i ovde.
- To nije mogue.
- Neemo otii dok to ne uinite.
- Onda u zvati policiju.
- Samo izvolite.
Gospoa Hargrivs se povue. Etel se okrenu zadivljenom izvetau.
- Gde vam je fotograf?
V
- Ceka ispred.
Nekoliko minuta kasnije, jedan krupan sredovean policijski pozornik ue unutra.
Hajte, dame - ree on. - Nemojte izazivati nevolje, molim vas. Samo se mirno raziite.
Mod istupi napred.
- Ja odbijam da odem - ree ona. - Ne obraajte panju na ostale.
- A ko ste vi, madam?
Ja sam ledi Mod Ficherbert, i ako elite da odem, moraete da me iznesete napolje.
- Ako insistirate - ree policajac, i podie je.
Dok su izlazili iz zgrade, fotograf ih je uslikao.
IV
- Zar te nije strah? - upita Mildred.
- Jeste - priznade Bili. - Pomalo.
Tomi ree:
Da sam na tvom mestu, ne bih verovao u sve to proitam u Dejli mejlu. Oni navode ljude da
veruju da su svi sindikalci nelojalni. Ja znam da to nije istina, veina lanova mog sindikata prijavila se u
vojsku. Tako da ni Nemci moda nisu toliko loi kako ih Mejl prikazuje.
Da, verovatno si u pravu. - Milder se okrenu nazad ka Biliju. - Jesi li gledao Skitnicu?
V
V
Jata, volim Carlija Caplina.
Etel uze sina u naruje.
Reci laku no ujka Biliju.
Malia se uzvrpolji u njenim rukama, ne elei u krevet. Bili se priseti kako je izgledao kao
novoroene, kada je otvorio usta i zaplakao. Kako se sada inio jak i veliki.
Laku no, Lojde - ree on.
Etel mu je dala ime po Lojdu Dordu. Bili je bio jedina osoba koja je znala da on ima i srednje ime:
Ficherbert. Bilo je u njegovoj krtenici, ali to nije rekla nikom drugom. Bili je prieljkivao da se erl
Ficherbert nae na nianu njegove puke. Etel ree:
Lii na Dekicu, zar ne?
Bili nije mogao da uoi slinost.
Rei u ti da li lii kad mu porastu brkovi.
V
Mildred istovremeno stavi svoje dvoje dece na spavanje. Zene zatim objavie da ele da veeraju.
Etel i Tomi odoe da kupe ostrige,
V
ostavljajui Bilija i Mildred same. Cim su otili, Bili ree:
Mnogo mi se svia, Mildred.
-1 ti meni - ree ona, a on pomeri svoju stolicu kraj njene i poljubi je.
Ona mu eljno uzvrati poljubac. Radio je on to i ranije. Ljubio se s nekoliko devojaka u zadnjem
redu bioskopa Maestik. One su odmah otvarale usta, pa je i on to sada uradio. Mildred ga neno
odgurnu.
- Ne tako brzo - ree ona. - Uradi ovo. - Ona ga poljubi zatvorenih usta, prelazei mazno usnama
preko njegovog obraza, kapaka i vrata, a zatim i usana. Njemu to bee neobino, ali mu se svidelo. Ona
ree: - Urad i isto ti meni. - On uradi kako mu je bila pokazala. - Sad uradi ovo - ree ona, i on oseti vrh
njenog jezika na svojim usnama, kako ih dodiruje najnenije mogue.
On opet uradi isto to i ona. Onda mu je pokazala jo jedan nain ljubljenja, grickajui mu vrat i
une koljke. Imao je oseaj da bi mogao zauvek to da radi. Kada su zastali da dou do daha, ona ga
pomazi po obrazu i ree:
Brzo ui.
Ti si divna - ree on.
On je opet poljubi i stisnu joj dojku. Ona ga je pustila da joj radi to neko vreme, ali kada je poeo
teko da die ona mu skloni ruku.
Nemoj previe da se uzbudi - ree ona. - Oni e se vratiti za minut.
Trenutak kasnije zaue se ulazna vrata.
Ja nikad...
Znam - ree ona. - Bie mi prva devica.
V
Juna 1916. godine major erl Ficherbert dodeljen je Osmom bataljonu Velke peadije i postavljen za
komandira ete B, sa 12H vojnika i etiri porunika. Nikada nije komandovao vojnicima u boju, i potajno
ga je muila strepnja.
Bio je u Francuskoj, ali njegov bataljon jo uvek je bio u Britaniji. Bili su to regruti koji su upravo
bili zavrili obuku. Oni e biti pojaani nekolicinom veterana, kako je komandant brigade objasnio Ficu.
Profesionalna vojska koja je 1914. bila poslata u Francusku vie nije postojala, vie od polovine njih je
poginulo, i ovo je bila Kienerova Nova armija. Ficove trupe su se zvale D r u g a r i i z Ab e rov e n a .
Verovatno poznaje veinu njih - ree komandant brigade, koji izgleda nije shvatao koliko
dubok jaz razdvaja erlove od rudara.
Fic je dobio svoja nareenja istovremeno kad i estorica drugih oficira, i astio je turu pia u menzi
da proslavi. Kapetan kojem je bila dodeljena eta A podie au viskija i ree:
Ficherbert? Vi mora da ste vlasnik uglja. Ja sam Gvin Evans, duandija. Vi verovatno
kupujete svu posteljinu i pekire kod mene.
Sada je u vojsci bilo dosta tih koopernih preduzetnika. Bilo je tipino za tu sortu da govori kao da
su Fic i on jednaki, ali da su igrom sluaja pripadnici razliitih brani. Fic je, meutim, znao da vojska
ceni organizacione sposobnosti trgovaca. Nazvavi sebe duandijom, kapetan je podilazio s malo lane
skromnosti. Gvin Evans je ime koje je stajalo iznad robnih kua u veim gradovima Junog Velsa.
Zapoljavao je vie
V
ljudi nego to je eta A imala vojnika. Sam Fic u ivotu nije organizovao nita sloenije od mea u
kriketu, i izazovna sloenost ratne mainerije inila ga je ivo svesnim sopstvenog neiskustva.
V
Pretpostavljam da je ovo napad koji je dogovoren u Santiju - ree Evans.
Fic je znao o emu on govori. Ranije u decembru, ser Don Fren je konano bio smenjen i mesto
vrhovnog komandanta britanskih snaga u Francuskoj preuzeo je ser Daglas Hejg, a nekoliko dana kasnije,
jo radei kao oficir za vezu, Fic je prisustvovao saveznikoj konferenciji u
V
antiju. Francuzi su predloili da se krene u veliku ofanzivu na Zapadnom frontu tokom 1916, a Rusi su
se sloili da izvre slian napad na istoku.
Evans nastavi:
Tada sam uo da bi Francuzi napali sa etrdeset divizija a mi s dvadeset pet. To se sada nee
desiti.
Ficu se nije dopadao taj negativan stav, ve je dovoljno strepeo i bez toga, ali Evans je, naalost, bio
u pravu.
To je zbog Verdena - ree Fic. Od decembarskog sporazuma, Francuzi su bili izgubili etvrt
miliona ljudi branei grad i tvravu Verden, i nisu imali mnogo trupa koje bi poslali na Somu. Evans ree:
Bez obzira na razlog, bukvalno smo preputeni sami sebi.
- Nisam siguran da to ita menja - ree Fic s ravnodunou koju uopte nije oseao. - Mi emo
napasti na naem delu fronta, bez obzira na to ta oni urade.
Ne slaem se s tim - ree Evans, sa samopouzdanjem na granici drnosti. - Povlaenje
Francuza oslobaa dosta nemakih rezervnih snaga. Sve one onda mogu biti prebaene u na sektor kao
pojaanje.
Mislim da emo se mi kretati previe brzo da bi im to pomoglo.
Zaista to mislite, gospodine? - upita Evans hladno, opet suptilno izbegavi da pokae
nepotovanje. - Ako proemo kroz prvi pojas nemake bodljikave ice, i dalje nam ostaje da se probijemo
kroz drugi i trei.
Evans je poeo da nervira Fica. Takva pria je loa za moral.
Naa artiljerija e unititi tu bodljikavu icu - ree Fic.
Iz mog iskustva, artiljerija nije mnogo efikasna protiv bodljikave ice. Rasprskavajua
granata alje rapnele u vidu kuglica nanie i napred...
Znam ta su rapneli, hvala vam.
Evans se ne osvrnu na to.
... tako da mora da eksplodira na samo nekoliko metara iznad i ispred mete, jer inae nema
efekta. Nae baterije prosto nisu toliko precizne. Visokoeksplozivne granate eksplodiraju kad udare u tlo,
tako da ak i direktan pogodak ponekad samo odbaci u vazduh icu, koja se zatim vrati na zemlju,
neoteena.
Potcenjujete irinu razmera nae barane vatre. - Ficovu oziojeenost izazvanu Evansovim
stavom pojaavala je izjedajua sumnja da je on moda u pravu. to je jo gore, ta sumnja je hranila
Ficovu nervozu. - Posle granatiranja nee ostati nita. Nemaki rovovi e biti potpuno uniteni.
Nadam se da ste u pravu. Ako se budu krili u svojim rupama tokom baraa, a zatim izau s
mitraljezima kad vatra mine, pokosie nam ljude.
Vi izgleda ne razumete - Fic e ljutito. - Ovako intenzivno granatiranje nije izvedeno u
istoriji ratovanja. Imamo po jednu bateriju za svakih osamnaest metara linije fronta. Planiramo da
ispalimo preko milion granata! Nita nee ostati itavo.
Pa, barem se u jednom slaemo - ree kapetan Evans. - Ovako neto nikad ranije nije
uinjeno, kao to kaete; tako da niko od nas ne moe da bude siguran u ishod.
Ledi Mod se pojavila pred aldgejtskim Graanskim sudom s velikim crvenim eirom s
trakama i nojevim perima, i morala je da plati jednu gvineju za remeenje mira.
- Nadam se da e premijer Askvit saznati za ovo - ree ona Etel dok su naputale sudnicu.
Etel nije bila optimistina.
- Nemamo naina da ga primoramo da neto uini - ree ona s oajanjem. - Ovakve stvari e
nastaviti da se deavaju sve dok ene ne budu imale pravo da svojim glasovima obore vladu.
- Sufraetkinje su bile planirale da od enskog prava glasa naprave veliko pitanje na optim
izborima 1915. godine, ali je parlament odloio izbore. - Moda emo morati da saekamo da
se rat zavri.
- Ne nuno - ree Mod. One zastadoe da poziraju jednom fotografu na stepenicama suda, p a
se uputie ka urednitvu Voj n i k o v e e n e .
- Askvit se bori da odri koaliciju liberala i konzervativaca. Ako se ona raspadne, morae da bude
izbora. A to nama prua priliku.
Etel je bila iznenaena. Mislila je da se pitanje enskog prava glasa ne moe pokrenuti s mrtve
take.
- Zato?
- Vlada je u problemu. Po sadanjem sistemu, vojnici koji uestvuju u ratu ne mogu da glasaju
jer nisu glave domainstava. To nije bilo previe vano pre rata, kada je u vojsci bilo samo
sto hiljada vojnika. Ali danas ih ima vie od milion. Vlada se ne bi usudila da raspie izbore i
uskrati im mogunost da glasaju, ti ljudi umiru za svoju zemlju. Izbila bi opta pobuna.
- A ako reformiu sistem, kako mogu da uskrate enama pravo da glasaju?
- Taj beskimenjak Askvit sada trai nain da uini upravo to.
- Ali ne moe! ene uestvuju u ratu koliko i mukarci: prave municiju, brinu se o ranjenim
vojnicima u Francuskoj, rade toliko mnogo poslova koje su ranije obavljali iskljuivo
mukarci.
- Askvit se nada da e izbei raspravu o tome.
- Onda se mi moramo postarati da se razoara.
Mod se nasmei.
- Upravo tako - ree. - Mislim da je to cilj nae sledee kampanje.
- Prijavio sam se u vojsku da bih se izvukao iz popravnog doma - ree Dord Berou,
naslanjajui se na ogradu vojnog broda koji je isplovljavao iz Sautemptona. U popravne
domove su zatvarali maloletne prestupnike. - Uhapsili su me zbog provale sa esnaest, i
dobio sam tri godine. Nakon godinu dana mi je dosadilo da puim kurac upravniku, pa sam
rekao da elim u dobrovoljce. On me je poslao u regrutni centar, i to je bilo to.
Bili ga je posmatrao. Imao je kriv nos, unakaeno uvo, i oiljak na elu. Izgledao je kao
bokserski veteran.
- Koliko ti je godina? - upita Bili.
- Sedamnaest.
Zvanino, momcima mlaim od osamnaest nije bilo dozvoljeno da se prijavljuju u vojsku, a
morali su imati devetnaest da bi mogli biti poslati preko mora. Vojska je stalno krila oba ta propisa.
Narednici zadueni za regrutaciju i oficiri lekari dobijali su po pola krune za svakog vojnika koji bi
proao pregled i proveru, i retko su proveravali momke koji su tvrdili da su stariji nego to
izgledaju. U njegovom bataljonu je bio jedan deko po imenu Oven Bevin, koji je izgledao kao
petnaestogodinjak.
- Jesmo li mi upravo proli pored nekog ostrva? - upita Dord.
- Jata - ree Bili. - To je Ostrvo Vajt.
- Oh - ree Dord. - Mislio sam da je Francuska.
- Ne, to je mnogo dalje.
Plovili su do ranih sati sledeeg jutra, kada su se iskrcali u Avru. Bili sie s brodskog mosta i
prvi put u ivotu kroi na strano tlo. To ne bee zemlja ve obla kaldrma, koja se pokazala tekim za
mariranje u tekim izmama s gvozdenim klinovima. Oni prooe kroz grad, dok ih je francusko
stanovnitvo bezvoljno posmatralo. Bili je uo prie o lepim mladim Francuskinjama koje zahvalno
grle pristigle Britance, ali video je samo apatine sredovene ene s maramama na glavama.
Odmarirali su do kampa gde su proveli no. Narednog jutra su se ukrcali na voz. Boravak u
stranoj zemlji bio je manje uzbudijiv nego to se Bili nadao. Sve je bilo drugaije, ali samo malo.
Kao i Britanija, i Francuska se mahom sastojala od obradivih polja i sela, puteva i eleznice. Polja
su bila ograena vetakom ogradom vie nego prirodnom ivicom, i seoske kue i kolibe su
delovale vee i solidnije sagraene, ali to je sve. Bio je to antiklimaks. Do kraja dana doli su do
svog ogromnog novog logora sastavljenog od na brzinu sklepanih baraka.
Bili je unapreden u kaplara, tako da je bio zaduen za svoj odred od
osam ljudi, ukljuujui Tomija, mladog Ovena Bevina i Dorda Beroua iz popravnog doma. Njima
su se pridruili tajnoviti Robin Mortimer, koji je bio redov uprkos tome to je izgledao kao da mu je
trideset godina. Dok su sedali da popiju aj uz hleb i dem u dugoj menzi koja je mogla da primi
oko hiljadu ljudi, Bili ree:
- Pa, Robine, mi smo svi novi ovde, ali ti deluje iskusnije. Koja je tvoja ivotna pria?
U Mortimerovom odgovoru nazirao se naglasak obrazovanog Velanina, ali posluio se
prostakim jezikom.
- Sta te boli kurac, Tafi1 - rekao je, i otiao da sedne negde drugde.
Bili slegnu ramenima. Tafi" i nije bila neka uvreda, pogotovo ako ju
je uputio drugi Velanin.
etiri odreda su inila vod, a narednik u njihovom vodu bio je Ilajda Douns, dvadeset
godina star, sin Dona Dounsa Radnje. Smatrali su ga prekaljenim veteranom jer je proveo godinu
dana na frontu. Douns je pripadao kapeli Betezda, i Bili ga je znao jo iz kole, gde su ga zvali
Prorok Douns zbog starozavetnog imena. Prorok je uo razgovor s Mortimerom.
- Popriau ja s njim, Bili - ree on. - On je zatucani stari seronja, ali ne moe tako da pria s
jednim kaplarom.
- Zato je tako mrzovoljan?
- Bio je major. Ne znam ta je uinio, ali sudili su mu i raalovali ga, to znai da je izgubio
oficirski in. Zatim su ga, budui da je bio vojno sposoban, odmah regrutovali kao redova. To
rade neposlunim oficirima.
1 Engl.: Taffy - pogrdan izraz za Velanina. (Prim. prev.)
Bili nije sluao. Posmatrao je Ovena Bevina, u postelji nasuprot njemu. Oven je sedeo s
jednim krajem arava u ustima, i plakao.
Mod je sanjala da joj Lojd Dord zavlai ruku pod suknju, nakon ega mu je rekla da je udata
za jednog Nemca, a on je obavestio policiju, koja je dola da je uhapsi i poela da lupa na prozor
njene spavae sobe.
Sela je u krevetu, zbunjena. Trenutak kasnije shvatila je koliko je nestvarno da policija lupa na
prozor njene spavae sobe na drugom spratu, sve i da hoe da je uhapse. San je bio razvejan, ali
buka se nastavila. Takoe se ula duboka, potmula grmljavina udaljenog voza.
Ona upali lampu pokraj kreveta. Srebrni asovnik u stilu secesije iznad njenog kamina
pokazivao je etiri sata ujutru. Da li je to bio zemljotres? Eksplozija u fabrici municije? Sudar
vozova? Ona zbaci sa sebe izvezeni prekriva i ustade.
Smakla je teke zelene prugaste zavese i pogledala kroz prozor dole na Mejfer strit. U svetlosti
praskozorja ugledala je mladu enu u crvenoj haljini, verovatno prostitutku koja se vraa kui, kako
nervozno razgovara s vozarom zaprege koji je raznosio mleko. Nije bilo nikog drugog na vidiku.
Modin prozor nastavi da podrhtava bez nekog oiglednog razloga. Nije bilo ak ni vetrovito.
Ona prebaci svileni penjoar preko spavaice i pogleda se u velikom ogledalu. Kosa joj je bila
neuredna, ali osim toga izgledala je dovoljno pristojno. Ona izae na hodnik.
Tu je stajala tetka Herm s kapicom za spavanje, pored Sandersonove, Modine slukinje, ije je
ovalno lice bilo bledo od straha. Zatim se Graut pojavi na stepenicama.
- Dobro jutro, ledi Mod; dobro jutro, ledi Hermija - ree on s nepoljuljanom zvaninou. Nema razloga da se uzbuujete. To su topovi.
- Kakvi topovi? - upita Mod.
- U Francuskoj, miledi - ree batler.
IX
Britansko granatiranje nastavilo se nedelju dana.
Trebalo je da traje pet dana, ali samo jedan od tih dana je bio vedar, na Ficov uas. Iako je bilo
leto, ostali dani su bili oblani i kioviti. Tobdije su zbog toga imale problema s preciznou. To je
takoe znailo da izvidaki avioni nisu mogli da izveste o rezultatima granatiranja i pomognu
artiljercima da poprave preciznost. Ovo je naroito oteavalo
- Pogledajte milione tona zaliha koje smo dopremili, puteve i prugu koje smo
V izgradili da bismo to uradili, na stotine hiljada ljudi koje smo
obuili i naoruali i doveli ovamo iz svih krajeva Britanije. Sta da radimo, da ih sve
poaljemo kuama?
Usledila je duga tiina, zatim Evans ree:
- Naravno, u pravu ste, majore. Rei mu behu pomirljive, ali u tonu se oseao
jedva potisnut bes. - Neemo ih poslati kuama - ree kroz stisnute zube. Sahraniemo ih ovde.
Oko podneva tog dana kia je prestala i granulo je sunce. Malo kasnije, potvrda
je stigla:
Napadamo sutra".
eAMNAesTo poGLAVLje
l.jul 1916.
Valter fon Ulrih je bio u paklu.
Britansko granatiranje trajalo je sedam dana i sedam noi. Svaki ovek u
nemakim rovovima izgledao je deset godina stariji nego nedelju dana ranije. Sedeli
su uureni u svojim sklonitima, peinama izdubljenim duboko u zemlji iza
rovova, ali buka je i dalje bila zagluujua, i tlo ispod nogu im je neprekidno
podrhtavalo. Najgore od svega je bilo to to su znali da bi direktan pogodak iz
artiljerijskog orua najveeg kalibra mogao da uniti i najjae sklonite.
Kad god bi kanonada prestala, oni bi izlazili u rovove, spremni da
V
odbiju veliki napad koji su svi oekivali. Cim bi se uverili da Britanci jo ne
napreduju, procenili bi tetu. Pronali bi uruen rov, ulaz u neko sklonite zatrpan
gomilom zemlje i jednog alosnog popodneva, unitenu kantinu punu slomijenog
posua, procurelih kantica s demom i prosutog tenog sapuna. Umorno bi uklonili
zemlju lopatama, pokrpili i ojaali nasip novim daskama, i naruili nove zalihe
hrane. Naruene zalihe nisu stizale. Vrlo malo je dolo do linije fronta. Granatiranje
je svaki prilazak frontu uinilo opasnim. Ljudi su bili gladni i edni. Valter je ne
jednom zahvalno pio kinicu iz kratera od granate.
Ljudi nisu mogli da ostaju u sklonitima izmedu artiljerijskog dejstvovanja.
Morali su da budu u rovovima, spremni za Britance. Strae su neprekidno motrile.
Ostali su sedeli ili blizu ulaza u sklonita, spremni da se sjure niza stepenice i sakriju
pod zemljom kad veliki topovi otvore vatru, ili da jurnu do grudobrana i brane svoje
poloaje kad napad krene. Svaki put su sa sobom pod zemlju morali da nose
mitraljeze, potom da ili iznose i vraaju u gnezda".
Izmeu granatiranja, Britanci su napadali runim minobacaima. Mada su
stvarale malo buke prilikom ispaljivanja, ovi male bombe bile su dovoljno snane da
raznesu daske koje su drale grudobrane na mestu. Meutim, one su doletale preko
niije zemlje u sporom luku, i bilo je mogue uoiti ih i skloniti se. Valter je bio
izbegao jednu, sklonivi se dovoljno daleko da ne bude povreen, iako je ta bomba
zasula zemljom njegovu veeru, nateravi ga da baci punu iniju hranljivog
svinjskog gulaa. Bio je to poslednji topli obrok koji je pojeo, i da ga je sad imao,
pojeo bi ga sa sve zemljom.
Granate nisu bile jedino. Taj sektor je pretrpeo i hemijski napad.
Vojnici su imali gas-maske, ali dno rovova je ostalo zatrpano telima pacova, mieva i
ostalih sitnih stvorenja koje je ubio hlor. Puane cevi poprimile su zeleno-crnu boju.
Malo posle ponoi sedme noi granatiranja, vatra popusti, i Valter odlui da
izae u patrolu. Natukao je vunenu kapu na glavu i namazao lice zemljom da ga
potamni. Izvadio je pitolj iz futrole, standardni luger od devet milimetara koji su
dobijali nemaki oficiri. Izbacio je okvir i proverio miniciju. Bio je pun.
Popeo se uz merdevine i preao preko grudobrana, to bi danju bio
samoubilaki potez, ali po mraku je bilo relativno bezbedno. Strao se, u pognutom
stavu, niz blagu padinu sve do nemake bodljikave ice. U ici je postajao otvor,
postavljen, namerno, ispred nemakog mitraljeskog gnezda. On se puzei provue
kroz taj otvor.
To ga je podsetilo na avanturistike prie koje je itao kao kolarac. Glavni
junaci tih pria uglavnom su bili mladi naoiti Nemci koje su zlostavijali
crvenokoci, pigmeji s otrovnim duvaljkama, ili lukavi engleski pijuni. Priseao se
da je u njima bilo dosta puzanja kroz ipraje, dunglu i visoku prerijsku travu.
Ovde nije bilo mnogo rastinja. Nakon osamnaest meseci rata ostalo je samo
nekoliko
ostrvaca trave i bunja i poneko drvce tu i tamo po
V
pustari od blata i kratera od granata. Sto je osmatranje inilo teim, jer nije bilo
mesta za skrivanje. Te noi nije bilo meseine, ali bi krajolik povremeno osvetlio
odsjaj od eksplozije ili zastraujue jarko svetlo signalne rakete. Sve to je Valter
mogao da uini u takvim trenucima bilo je da zalegne na zemlju i ne mrda. Ako bi se
zadesio u krateru, teko ga je bilo uoiti. U suprotnom je samo mogao da se nada da
niko ne gleda u njegovom pravcu.
Na zemlji je bilo mnogo neeksplodiranih britanskih granata. Valter je izraunao
da je oko treina njihove municije bila neispravna. Znao je da je Lojd Dord
zaduen za proizvodnju municije, i pogodio je da je taj demagog koji je vazda
podilazio narodnim masama koliinu stavio ispred kvaliteta. N e m c i n i k a d n e b i
n a p r a v i l i t a k v u g re k u , pomisli on.
Dospeo je do britanske ice, puzao bono dok nije naiao na otvor, i provukao
se kroz njega. Kako su britanski rovovi poeli da se pomaljaju, kao trag slikarske
etkice spram pozadine od tamnosivog neba, on se spustio na stomak, i pokuao da
se kree neujno. Morao je da prie blizu: u tome je bila svrha. Hteo je da uje o
emu ljudi u rovovima priaju.
Obe strane su slale patrole svake noi. Valter je obino slao dvojicu vojnika
kojima je bilo dovoljno dosadno da uivaju u avanturi, uprkos opasnosti. Ali
ponekad je iao lino, delom da bi dokazao da je i sam voljan da rizikuje ivot,
delom zato to su njegova lina zapaanja uglavnom bila detaljnija.
pravcu. Kada su proli, njemu neto sinu, pa skoi na noge. Ako sad neko uperi
lampu u njihovom pravcu i ugleda ih, on e izgledati kao deo grupe.
Stupao je za njima. Mislio je da nee uti njegove korake dovoljno jasno da bi
ih razlikovali od sopstvenih. Nijedan od njih se nije osvrnuo. On proviri put izvora
buke. Sad je mogao da vidi unutar rova, ali isprva je mogao da razazna samo
nekoliko izvora svetlosti, verovatno baterijskih lampi. Ali oi su mu se postepeno
navikle, i konano je shvatio u ta gleda, i zapanjio se.
Gledao je u hiljade ljudi.
Zaustavio se. Ispostaviio se da je taj iroki rov, ija svrha nije bila jasna, u
stvari sabirni rov. Britanci su gomilali snage za veliki napad. Stajali su ekajui,
mekoljei se, pod svetlou oficirskih lampi koje su svetlucale na bajonetima i
elinim lemovima; linija za linijom vojske. Valter pokua da ih izbroji: deset linija
od po deset ljudi je stotinu, jo jednom toliko je dvesta, etiristo, osamsto... bilo je
hiljadu i eststo ljudi samo u njegovom vidnom polju, a ostali su se gubili u tami.
Napad samo to nije bio poeo.
Mora to pre da se vrati s ovom informacijom. Ako nemaka artiljerija pone
da dejstvuje ovog trenutka, mogla bi da pobije na hiljade neprijateljskih vojnika na
ovom istom mestu, iza prve britanske linije, pre nego to napad i pone. To je bila
prilika
poslata od boga, ili moda
V
avola, koji je bacao okrutne ratne kocke. Cim dospe do svojih poloaja, pozvae
tab telefonom.
Jedna signalna raketa polete u vazduh. U njenoj svetlosti on vide jednog
britanskog osmatraa kako gleda preko grudobrana, s pukom na gotovs, pravo u
njega.
Valter se baci na zemlju i zari lice u blato.
Pucanj se prolomi vazduhom. Jedan od vojnika zaduenih za postavljanje ice
utom viknu:
- Ne pucaj, ludo kopile, to smo mi! - Taj naglasak podseti Valtera na onaj kojim
su govorile sluge u Ficovoj kui u Velsu, i on pogodi da je to neki velki puk.
Svetlost rakete zgasnu. Valter skoi na noge i potra ka nemakim poloajima.
Straa nee moi da vidi nita nekoliko sekundi, dok im se oi ponovo ne naviknu na
tamu. Valter je trao bre nego ikad ranije, oekujui da e puka ponovo opaliti
svakog trenutka. Za pola minuta je doao do britanske bodljikave ice i zahvalno se
spustio na kolena. Brzo se provukao puzei kroz otvor. Jo jedna signalna raketa
polete uvis. Jo se nalazio u puanom dometu, ali vie nije bio lako vidljiv. On lee
na zemlju. Raketa je letela direktno iznad njega, i jedna opasna gomilica zapaljenog
magnezijuma pade na metar od njegove ake, ali niko nije zapucao.
Kada je raketa dogorela, on je ustao i trao sve do nemakih poloaja.
II
Tri kilometra iza britanske linije fronta, Fic je nervozno posmatrao dok se
Osmi bataljon postrojavao malo posle dva ujutru. Bojao se da e ga ovi tek obueni
ljudi osramotiti, ali nisu. Dobro su se vladali i hitro su izvravali nareenja.
Komandant brigade, sedei na konju, kratko se obrati ljudima. Odozdo ga je
osvetljavala svetlost narednikove lampe, i nalikovao je kakvom zlikovcu iz
amerikih filmova.
- Naa artiljerija je sravnila sa zemljom nemake poloaje - ree on. - Kad
budete doli na drugu stranu pronai ete samo mrtve Nemce.
Glas nekog Velanina odnekud u blizini promrmlja:
- Sjajno, zar ne, kako ti Nemci mogu da pucaju na nas ak i kad su jebeno mrtvi.
Fic pree pogledom preko redova vojnika ne bi li uoio onog koji je
progovorio, ali ne mogae u mraku. Komandant nastavi:
- Zauzmite i obezbedite njihove rovove, poljska kuhinja e doi za vama, i
doneti vam toplu veeru.
eta B odmarira ka bojnom polju, na elu s narednicima vodova. Stupali su
poljima, ostavljajui puteve slobodne za transport na tokovima. Kako su krenuli,
poeli su da pevaju G u i d e M e O T h o u G rea t J e h o v a h . Glasovi su im
odzvanjali nonim vazduhom nekoliko minuta nakon to su nestali u tami.
Fic se vratio u tab bataljona. Jedan otvoreni kamion ekao je da odveze oficire
do prve linije fronta. Fic sede pored porunika Rolanda Morgana, sina upravnika
rudnika uglja u Aberovenu.
Fic je inio sve to je bilo u njegovoj moi da obeshrabri malodunost i
pesimizam, ali nije mogao a da se ne zapita da li je komandant brigade otiao u drugu
krajnost. Nijedna vojska nikad nije izvrila ovakvu ofanzivu, i niko nije mogao da
bude siguran kako e se zavriti. Sedam dana artiljerijskog dejstvovanja nije unitilo
neprijateljsku odbranu: Nemci su i dalje uzvraali paljbu, kao to je onaj anonimni
vojnik sarkastino istakao. Fic je zapravo rekao istu stvar u svom izvetaju, na ta ga
je pukovnik Harvi upitao da li se plai.
Fic je bio zabrinut. Kad vojni vrh zamuri na loe vesti, vojnici umiru. Kao da
potvruje to, jedna granata je eksplodirala na putu iza njih. Fic se osvrte i vide delove
kamiona istovetnog njegovom kako lete kroz vazduh. Kola koja su ila iza raznetog
kamiona naglo skrenue u jarak, nakon ega se u njih zakuca drugi kamion. Bio je to
pravi pokolj, ali se voza Ficovog kamiona, potpuno ispravno, nije zaustavio da
pomogne. Ranjeni su morali biti ostavljeni lekarima.
Granate su nastavile da padaju po poljima s njihove leve i desne strane. Nemci
su gaali prilaze liniji fronta, pre nego samu liniju. Mora da su naslutili da se sprema
veliki napad, tako velika pomeranja vojske ne mogu da se sakriju od neprijateljskih
izvidaa, i s velikom efikasnou su ubijali ljude koji jo nisu bili ni doli do rovova.
Fic je potisnuo oseaj panike, ali strah ga nije naputao. eta B moda nee ni stii
do bojita.
Dospeo je do komandne oblasti bez daljih incidenata. Nekoliko hiljada ljudi
ve je stajalo tu, naslonjeno na svoje puke, u tihom razgovoru. Fic je uo da su
pojedine grupe ve bile desetkovane granatiranjem. ekao je, pitajui se sumorno da
li njegova eta jo postoji. Medutim, D r u g a r i i z Ab e rov e n a na kraju stigoe u
jednom komadu, na njegovo olakanje, i postrojie se. Fic ih je vodio poslednjih
nekoliko stotina metara do sabirnog rova u prvoj liniji fronta.
Zatim im nije ostalo nita osim da saekaju nulti as. U rovu je bilo vode, i
Ficove kamane uskoro su bile natopljene. Nikakva pesma sada nije bila dozvoljena:
neprijatelj bi je mogao uti. Puenje je takoe bilo zabranjeno. Neki vojnici su se
molili. Jedan visoki vojnik izvadi svoju vojnu knjiicu i poe da ispunjava stranu
oznaenu s Tes t a m e n t pod uskim snopom lampe narednika Ilajde Dounsa.
Pisao je levom rukom, i Fic ga je prepoznao kao Morisona, biveg slugu iz Taj gvina,
i levorukog bacaa u timu za kriket.
Zora je rano svanula, letnja ravnodnevnica bila je samo nekoliko dana ranije. S
dolaskom svetla, neki ljudi izvadie fotografije i stadoe netremice da gledaju u njih
ili da ih ljube. To je delovalo sentimentalno, i Fic je oklevao da li da uini isto, ali
posle nekog vremena jeste. Na njegovoj slici bio je njegov sin, Dord, koga su zvali
Deko. Sada mu je bilo osamnaest meseci, ali ta fotografija je nainjena na njegov
prvi roendan. Bea mora da ga je bila odvela do fotografskog studija, jer je iza njega
bila pozadina cvetnog proplanka, vrlo neukusna. Nije previe liio na deaka, onako
obuen u nekakvu belu suknjicu sa eiriem, ali bio je zdrav i prav, i bio je tu da
nasledi titulu erla u sluaju da Fic danas umre.
Bea i Deko su sad u Londonu, pretpostavio je Fic. Bio je jul mesec, i sezona
drutvenih deavanja se nastavila, mada s neto manje pompe: devojke su morale da
budu predstavljene" javnosti, jer kako bi inae pronale odgovarajue mueve?
Svetlo na obzorju se pojaalo, i sunce je zatim izroniio. elini lemovi
D r u g a r a i z Ab e rov e n a zasijae, a bajoneti blesnue okupani svetlou novog
dana. Veina njih nikad nije videla boj. ekalo ih je strano vatreno krtenje, pobedili
ili izgubili.
Sa svitanjem se oglasie i nebrojene britanske baterije. Tobdije su tukle iz svih
orua. Moda e ovaj poslednji artiljerijski napad konano unititi nemake pozicije.
Mora da je to ono za ta se general Hejg molio.
D r u g a r i i z Ab e rov e n a nisu bili u prvom talasu, ali Fic je poao
V
napred da osmotri bojno polje, ostavljajui komandu nad etom B porunicima. On
se probi kroz gomilu ljudi koji su iekivali da krenu u napad, i doe do rova u prvoj
liniji fronta, gde se popeo na stepenik za paljbu, i provirio kroz otvor u grudobranu
od dakova peska.
Jutarnja magla se razilazila, uzmiui pred zracima izlazeeg sunca. Eksplozije
granata su ostavljale oblake crnog dima na plavom nebu. Bie to lep sunan dan u
Francuskoj, vide Fic.
- Lepo vreme za ubijanje Nemaca - ree on, sam za sebe.
Ostao je u rovu dok se nulti as primicao. Hteo je da vidi ta e se desiti s
prvim talasom. Moda e neto nauiti iz toga. Iako je sluio u Francuskoj kao oficir
skoro dve godine, ovo e biti prvi put da komanduje ljudima u boju, i nervozniji je
bio zbog toga nego zbog mogunosti da pogine.
Svaki vojnik je dobio sledovanje ruma. Fic popi malo. Uprkos toplini od pia u
elucu, oseao je kako postaje sve napetiji. Nulti as, to jest trenutak napada,
nastupao je u pola osam. Kada je prolo sedam, ljudi se umirie. U sedam i dvadeset
utihnue i britanski topovi.
- Ne! - Fic e naglas. - Ne jo - prerano je!
Ali niko nije sluao, naravno. Bio je uasnut. To e rei Nemcima da napad
samo to nije poeo. Oni e sada hrupiti napolje iz svojih sklonita, vukui svoje
mitraljeze, zauzimajui svoje pozicije. Nae tobdije su dale neprijatelju itavih deset
minuta da se pripremi! Trebalo je da nastave s paljbom do poslednjeg mogueg
trenutka, do sedam sati, dvadeset devet minuta i pedeset devet sekundi.
Ali sada se vie nita nije moglo uiniti.
Fic se mrano zapita koliko e ljudi umreti samo zbog te jedne greke.
Narednici gromko naredie napad, i ljudi oko Fica stadoe da se penju uz
merdevine i prelaze preko grudobrana. Postrojili su se s blie strane britanske
bodljikave ice. Bili su na oko etiristo metara od nemake linije, ali niko jo nije
pucao na njih. Na Ficovo iznenaenje, narednici dreknue:
- Na parove razbrojs'!
Ljudi poee da se razbrajaju kao da su na paradi, paljivo podeavajui
meusobnu razdaljinu sve dok nisu bili poredani savreno kao unjevi u kuglani.
Ficu je to izgledalo kao ludilo, samo je davalo Nemcima jo vie vremena za
pripremu.
U sedam i trideset oglasi se pitaljka, svi signalizatori spustie zastave, i prva
linija krete napred. Vojnici nisu nastupali u punom trku, budui da su bili optereeni
opremom:rezervnom municijom,
vodootpornim platnima, hranom i vodom, i sa po dve m i l s bombe po oveku, rune
granate od kojih je svaka teila oko devetsto grama. Kretali su se lakim trkom, gazei
kroz bare u kraterima, i proli kroz otvore u britanskoj ici. Kao to im je bilo
nareeno, po prolasku su ponovo oformili liniju i nastavili dalje, rame uz rame, preko
niije zemlje.
Kad su bili na pola puta, nemaki mitraljezi otvorie vatru.
Fic vide ljude kako padaju sekundu pre nego to e njegove ui registrovati
prepoznatljivo tektanje mitraljeza. Jedan vojnik pade na zemlju, zatim dvanaest,
zatim vie.
- O, boe - ree Fic dok su oni nastavljali da padaju, pedeset njih, pa jo stotinu.
Zurio je, zanemeo, u pokolj. Nekim ljudima su ruke letele u vazduh kad bi bili
pogoeni, drugi su vritali, ili se grili, trei bi samo omlitaveli i skljokali se na
zemlju poput dakova.
Ovo je bilo gore od onoga to je Gvin Evans pesimistiki bio predvideo, gore
od Ficovih najgorih strahova.
Veina ih je poginula pre nego to su doli do nemake ice.
Jo jedna pitaljka se oglasi, i druga linija stupi napred.
III
- Sesnaest.
- Prokletstvo - ree Bili. - Kako su te regrutovali?
- Rekao sam lekaru koliko imam godina, a on je rekao: I d i s a d , i v r a t i s e
u j u t r u . Vis o k s i z a s v o j e g o d i n e , d o s u t r a e m o d a i m a t i
o s a m n a e s t I namignuo mi je, znate, i tako sam znao da moram da laem.
- Kopile - ree Bili.
On pogleda u Ovena. Deko nee biti ni od kakve koristi na bojitu. Tresao se i
jecao. Bili se obrati potporuniku Karltonu-Smitu.
- Gospodine, Bevinu je samo esnaest godina, gospodine.
- Blagi boe - ree potporunik.
- Treba ga poslati nazad. Bie muka paziti na njega.
- Ne znam. - Karlton-Smit je izgledao zbunjeno i bespomono.
Bili se prisetio kako je Prorok Douns pokuao da naini saveznika od
Mortimera. Prorok je bio dobar voa, jer je razmiljao unapred, i spreavao nastanak
potencijalnih problema. Karlton-Smit je, nasuprot njemu, delovao beskorisno, ali je i
pored toga imao vii in. Zato se to zove klasni sistem, rekao bi Stari.
Minut kasnije, Karlton-Smit ode do Ficherberta i ree mu neto tihim glasom.
Major odreno zavrte glavom, a Kaiton-Smit bespomono slegnu ramenima. Bili nije
bio vaspitan da posmatra surovost a da se ne pobuni protiv nje.
- Deaku je samo esnaest, gospodine!
- Sad je kasno za to - ree Ficherbert. - I ne progovarajte osim ako vam se
nadreeni ne obrati, kaplare.
Bili je znao da ga Ficherbert ne poznaje. Bili je bio samo jedan od nekoliko
stotina ljudi koji su radili u erlovim rudnicima. Ficherbert nije znao da je on Etelin
brat. Bez obzira na to, to olako odbijanje ga je razbesnelo.
- To je protivzakonito - on e tvrdoglavo. U drugim okolnostima Ficherbert bi
bio prva osoba koja bi popovala o potovanju zakona.
- O tome ja odluujem - Fic e iznervirano. - Zato sam ja oficir.
Biliju prokljua krv. Ficherbert i Karlton-Smit su stajali tu u svojim
po meri skrojenim uniformama, piljei u Bilija u njegovoj svrabljivoj oker
uniformi, mislei da mogu da ine kako god im volja.
- Zakon je zakon - ree Bili. Prorok tiho progovori.
- Vidim da ste jutros zaboravili svoj tap, majore Ficherberte. Da poaljem
Bevina nazad u tab da vam ga donese?
Bio je to kompromis koji bi svima sauvao obraz, pomisli Bili. Svaka ast,
Proroe. Ficherbert, meutim, nije naseo.
se na granici niije zemlje, shvatajui da ih ispred eka opasnost velika koliko i ona
od koje su beali.mSpasavajui to se spasti moe, oficiri im se pridruie.
- Obrazujte liniju! - povika Ficherbert.
Bili pogleda u Proroka. Narednik je oklevao, zatim odluio da poslua.
- U liniju, u liniju! - doviknu.
- Gledaj ono - Tomi e Biliju.
- ta?
- Iza ice. - Bili pogleda. - Tela - ree Tomi.
Bili je video na ta misli. Tlo je bilo prekriveno leevima u oker uniformama,
od kojih su neka bila strahovito unakaena, druga leala mirno kao usnula, trea
isprepletana kao u ljubavnom inu.
Bilo ih je na hiljade.
V - Isuse pomozi nam - proaputa Bili.
Pozlilo mu je. Kakav je ovo svet? Sta bog hoe da postigne time to puta da
se ovo deava?
V
V
Ceta A se postroji u liniju, a Bili i ostatak Cete B stadoe na mesto iza njih.
Bilijev uas se pretvori u bes. Erl Ficherbert i oni nalik njemu planirali su ovo. Oni
su komandovali, i oni su krivi za ovaj pokolj. Treb a l o b i i h s t rel j a t i , pomisli on
gnevno,
sve do jednog.
V
Porunik Morgan dunu u pitaljku, i vojnici iz CeteA potrae napred kao
ragbisti u napadu. Karlton-Smit dunu u svoju pitaljku, i Bili pree u laki trk.
Nemaki mitraljezi utom otvorie vatru.
V
Ljudi iz Cete A poee da padaju, a Morgan prvi meu njima. Nisu ni stigli da
opale iz puaka. To nije bila bitka, ve masakr. Bili pogleda u ljude oko sebe. Osetio
je prkos. Oficiri su pali na ispitu. Ljudi moraju sami da donose odluke. Do avola s
nareenjima.
Jebe ovo - viknu on. - U zaklon! - ree, i baci se u krater od granate.
Krateri po rubovima behu blatnjavi i ispunjeni smrdljivom vodom, ali on se
zahvalno priljubi uz lepljivu zemlju dok su mu meci zvidali iznad glave. Trenutak
kasnije Tomi zalee kraj njega, a zatim i ostatak njegovog odreda. Vojnici iz drugih
odreda radili su isto to i Bilijev. Ficherbert protra pored njihove rupe.
- Nastavite da trite, ljudi! - razdra se on. Bili ree:
- Ako nastavi da insistira na juriu, upucau to kopile.
Ficherberta zatim pokosi mitraljeska vatra. Krv mu linu s obraza, a
jedna noga se izmae ispod njega. On pade na zemlju. O f i c i r i s e i z l a u i s t o j
o p a s n o s t i k a o i o b i n i v o j n i c i , shvati Bili. Bes ga je proao. Umesto toga,
osetio se postienim zbog britanske vojske. Kako je mogue da bude tako potpuno
- Sta misli...
- Ne gledaj u mene, Tafi - Mortimer e kiselo. - Ti si jebeni kaplar.
Bili shvati da mora da smisli neki plan.
Nee ih povesti nazad. Nije to ni uzeo u razmatranje. Ako to uini, to bi
znailo da su svi do tada poginuli uzalud. M o r a m o o s t v a r i t i n e t o i z s v e g a
o v o g a , pomisli on, m o r a m o n e t o p o s t i i . S druge strane, nije nameravao ni
da tri na mitraljeze. On skide elini lem, podie ga iznad ruba kratera kao mamac,
za sluaj da neki Nemac dri njihovu rupu na nianu. Ali nita se nije desilo. Proviri
preko ivice kratera, oekujui da ga svakog trenutka upucaju u glavu. Preiveo je i
to. On pogleda preko polja i uzbrdo, iza nemake bodljikave ice pa sve do njihove
prve linije, ukopane u obronak brda. Mogao je da vidi puane cevi kako vire iz
otvora u grudobranu.
- Gde je taj jebeni mitraljez? - ree Tomiju.
V - Nisam siguran.
Ceta C protra pored njih. Neki polegae u zaklon, ali ostali nastavie da tre u
liniji. Mitraljez opet zatekta, kosei po liniji, i ljudi popadae kao unjevi. Bili vie
nije bio okiran. Traio je odakle dolaze
meci.
druge britanske snage bile su zauzele sledei sektor: s njihove desne strane, rov se
otvario u padini koja je vodila u jednu malu dolinu s potokom.
On pogleda ka istoku u neprijateljsku teritoriju. Znao je da se na kilometar do
tri dalje nalazi jo jedan sistem rovova, nemaka druga linija odbrane. Bio je
spreman da povede svoju malu grupu napred, ali je oklevao. Nije video da ostale
britanske trupe napreduju, i procenio je da su njegovi ljudi potroili najvei deo svoje
municije. U svakom trenutku, kako je pretpostavljao, kamioni sa zalihama doi e
truckajui se preko kratera s jo municije i nareenjima za sledeu fazu napada.
Pogledao je u nebo. Bilo je podne. Ljudi nisu nita jeli od prethodne veeri.
- Hajde da vidimo jesu li Nemci ostavili neto hrane za sobom - ree on.
Postavio je Hjuita Salceta na vrh brda da straari za sluaj da Nemci krenu u
kontranapad.
Nisu pronali mnogo toga da poharaju. Stekao se utisak da su Nemci slabo jeli.
Pronali su bajat crni hleb i tvrdu kobasicu. Nije bilo ak ni piva. Nemci su bili
uveni po svom pivu.
Komandant njihove brigade bio je obeao da e poljska kuhinja pratiti trupe u
napredovanju, ali kad se nestrpljivo osvrnuo nazad ka niijoj zemlji, Bili nije video
ni traga provijantu.
Oni posedae da pojedu svoja sledovanja tvrdih biskvita i mesnih narezaka.
Shvatio je da treba da poalje nekog nazad sa izvetajem. Ali pre nego to je mogao
to da uini, nemaka artiljerija je promenila svoju metu. Poeli su granatiranjem
britanske zaleine. Sada su usmerili vatru na niiju zemlju. Gejziri zemlje leteli su u
vazduh izmeu britanskih i nemakih poloaja. Granatiranje je bilo toliko intenzivno
da se niko nije mogao vratiti iv.
Sreom, tobdije su izbegavale sopstvene prve redove. Po svoj prilici, nisu
znali koje su sektore Britanci zauzeli, a koji su ostali u nemakim rukama.
Bilijeva grupa nije mogla ni tamo ni amo. Nisu mogli da napreduju bez
municije, a nisu mogli ni da se povuku zbog granatiranja. Meutim, inilo se da je
jedino Bili zabrinut zbog poloaja u kom su se nalazili. Ostali su poeli da trae
suvenire. Uzimali su iljate lemove, bedeve s kapa, i depne peroreze. Dord
Berou je pretresao sve mrtve Nemce i pokupio njihove satove i prstenje. Tomi uze
luger jednog oficira i kutiju municije.
Poela je da ih obuzima letargija. To nije bilo udno: proveli su budni celu no.
Bili je postavio dva straara i pustio ostale da odremaju. Bio je razoaran. Svog
prvog dana ratovanja izvojevao je jednu malu pobedu, i eleo je da ispria nekome o
tome.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Kraj jula 1916.
Etel je dosta razmiljala o ivotu i smrti nakon to je Bili otiao u Francusku.
Znala je da ga moda nikad vie nee videti. Bilo joj je drago to je izgubio nevinost
s Mildred.
- Dozvolila sam tvom malom bratu da me iskoristi - rekla joj je Mildred veselo
nakon to je otiao. - Sladak deak. Imate li jo takvih tamo u Velsu?
Etel je, meutim, podozrevala da Mildredina oseanja nisu ba tako povrna
kao to se pretvarala, jer su u svojim veernjim molitvama Inid i Lilijan sada molile
boga da uva ujka Bilija u Francuskoj i vrati ga bezbedno kui.
Nekoliko dana kasnije Lojd je oboleo od teke upale plua, i u agoniji oajanja
Etel ga je ljuljala u naruju dok se borio za vazduh. Strahujui za njegov ivot, gorko
je zaalila to ga njeni roditelji nikada nisu videli. Kad je ozdravio, odluiia je da ga
odvede u Aberoven.
Vratila se tano dve godine nakon to je otila. Padala je kia. Grad se nije
mnogo promenio, ali uinio joj se sumornim. Za prvih dvadeset jednu godinu svog
ivota nije ga videla na taj nain, ali sada, nakon ivota u Londonu, primetila je da je
ceo Aberoven u istoj boji. Sve je bilo sivo: kue, ulice, hrpe troske i nisko navueni
kini oblaci koji su deprimirajue lebdeli du oboda planina.
Osetila se umorno kad je izala sa eleznike stanice sredinom popodneva.
Povesti dete od jedanaest meseci na celodnevni put teak je zadatak. Lojd se lepo
ponaao i bio divan saputnik sa svojim krezavim osmehom. Bez obzira na to, morala
je da ga hrani u kupeu koji se ljuljao, da ga presvlai u smrdljivom toaletu i
uspavljuje kad bi postao nemiran, a to je bilo naporno raditi uz neznance koji su je
posmatrali.
S Lojdom na kuku i malim koferom u ruci, otisnula se preko staninog trga i
uzbrdo Klajv stritom. Ubrzo se zadihala. Bilo je jo neto na ta je zaboravila.
London je bio preteno ravan, ali u Aberovenu si teko mogao otii nekuda a da ne
hoda uz ili niz strmu padinu.
Nije znala ta se tu sve dogodilo otkako je otila. Bili je bio njen jedini izvor
novosti, a mukarci slabo prenose traeve. Bez sumnje je ona sama bila glavni
predmet razgovora neko vreme.
Meutim, od tada mora da je bilo nekih novih skandala.
Njen povratak e biti velika vest. Nekoliko ena je otvoreno piljilo u
nju dok se pela ulicom sa svojom bebom. Znala je ta misle. Etel Vilijams, mislila je
da je bolja od nas, a sad se vraa u staroj smeoj 'aljini s detetom u rukama i bez
mua. Ko visoko leti nisko pada, rei e, neubedljivo krijui zlobu patvorenim
saaljenjem.
Otila je u Velington rou, ali ne u kuu svojih roditelja. Otac joj je bio rekao da
se nikad ne vraa kui. Pisala je majci Tomija Grifitsa, koju su zvali gospoa Grifitsa
Socijaliste, zbog vatrene politike njenog mua (u istoj ulici je ivela gospoa Grifitsa
Crkvenjaka). Grifitsi nisu ili u kapelu, i nisu odobravali tvrdu liniju vere koju je
zastupao Etelin otac. Etel je bila primila Tomija u Londonu na jednu no, i gospoa
Grifits joj je rado uzvratila ljubaznost. Tomi je bio njen jedinac, pa su imali slobodan
krevet dok je on bio u vojsci.
Stari i mama nisu znali da Etel dolazi.
Gospoa Grifits je toplo pozdravila Etel i stala da se oduevljava Lojdom.
Imala je erku Etelinih godina koja je umrla od velikog kalja; Etel ju je jedva
pamtila, plavokosu devojicu po imenu Gveni. Etel je nahranila i presvukla Lojda i
sela u kuhinju da popije aj. Gospoa Grifits je primetila njenu burmu.
- Udala si se, je li? - ree ona.
-1 ostala udovica - ree Etel. - Umro je kod Ipra.
-Ah, gre'ota.
- Prezivao se Vilijams, tako da nisam morala da menjam prezime.
Ta pria e se proiriti gradom. Neki e sumnjati u to da li je
navodni gospodin Vilijams uopte postojao i da li se zaista venao s Etel. Nije bilo
vano hoe li joj poverovati. Drutvo je prihvatalo ene koje su se pretvarale da su
udate,
dok su majke koje su priznavale da su neudate
V
smatrane bestidnim kurvama. Zitelji Aberovena drali su se sopstvenih principa.
Gospoa Grifits ree:
- Kada e videti mamu?
Etel nije znala kako e njeni roditelji reagovati na nju. Mogli bi ponovo da je
izbace iz kue, mogli bi da joj oproste sve, ili bi mogli da pronau neki nain da
osude njen greh a da je ne oteraju od sebe.
- Ne znadem - ree ona. - Nervozna sam.
Gospoa Grifits je izgledala saoseajno.
- Ja', dobro, tvoj stari zna da bude pravi Tatarin. Ali voli te, zna.
- Ljudi uvek to misle. T v o j o t a c t e u s t v a r i v o l i , kau mi. Ali ako moe da
me izbaci iz kue, ne znam zato se to zove ljubav.
- Ljudi nekad delaju brzopleto kad im je ponos povreen - gospoa Grifits e
umirujue. - Naroito muki.
Etel ustade.
- Pa, pretpostavljam da nema svrhe odgaati to. - Ona podie Lojda s poda. Doi, mali moj. Vreme je da sazna da ima babu i dedu.
- Sreno - ree gospoa Grifits.
Kua Vilijamsovih bila je samo nekoliko brojeva dalje niz ulicu. Etel se nadala
da joj otac nee biti kod kue. Onda bi barem mogla da provede neko vreme s
majkom, koja nije bila tako tvrda srca.
Pomislila je da pokuca na vrata, a onda reila da je to smeno, pa je uetala
pravo unutra. Ula je u kuhinju u kojoj je tolike dane provela. Nijedan od roditelja
nije bio tu, ali Dekica je dremao u svojoj fotelji. On otvori oi, pogleda zbunjeno, pa
ree neno:
- To si ti, Et!
- Zdravo, Dekice.
On ustade i poe k njoj. Bio je zanemoao: morao je da se osloni na sto samo
da bi preao preko te male prostorije. On je poljubi u obraz i pogleda bebu.
- E sad, a ko je ovo? ree oduevljeno. - Je li to moje prvo praunue?
- Ovo je Lojd - ree Etel.
- Kako lepo ime!
Lojd zari lice u Etelino rame, krijui se.
- Stidljiv je - ree ona.
-Ah, plai se nepoznatog starca s belim brkovima. Navii e se na mene. Sedi,
lepa moja, i ispriaj mi sve.
- Gde nam je mama?
- Otila je do zadrune radnje. - Mesna piljarnica je delovala kao zadruga, gde
su vlasnitvo i profit itelji meu sobom delili. Takve radnje su bile popularne
u Junom Velsu. - Vratie se za minut.
Etel spusti Lojda na pod. On poe da istrauje prostoriju, gegajui se nesigurno
od jednog do drugog komada pokustva za koji je mogao da se uhvati, slino kao
Dekica. Etel je priala o svom poslu direktora u Vojnikovoj eni: radu sa
tamparijom, distribuciji novina, skupljanju neprodatih primeraka, traenju
oglaivaa. Dekica se pitao kako to da ona zna ta sve treba da radi, i ona mu
priznade da su Mod i ona sve u hodu smislile. Saradnja sa tamparem nije bila laka,
nije voleo da dobija uputstva od ena, ali bila je dobra u prodavanju oglasnog
prostora. Dok su priali, Dekica izvadi svoj sat na lancu, i pusti ga da se zaljulja do
zemlje, ne gledajuu u Lojda. Dete je zurilo u svetlucavi lanac, zatim posegnulo da
ga dohvati. Dekica ga je pustio da ga zgrabi. Lojd se uskoro oslanjao na Dekiina
kolena i ispitivao sat.
Etel se oseala udno u staroj kui. Zamiljala je da e joj biti ugodno poznata,
kao par izama koje su se oblikovale prema stopalima na kojima su noene
godinama. Oseala je, meutim, neku neodreenu nelagodu. Vie joj se inila kao
kua starih poznanika iz susedstva. Gledala je u izbledela uramljena platna sa starim
biblijskim stihovima i pitala se zato ih je majka decenijama drala tu na istom
mestu. Nije imala oseaj da je ovo njen dom.
- Jesi li ula ita o naem Biliju? - upita je Dekica.
- Ne, ti?
- Ne otkako je otiao u Francusku.
- Pretpostavljam da je u toj velikoj bici kod reke Some.
- Nadam se da nije. Kau da je strano.
- Jes', uasno, ako veruje glasinama.
Glasine su bile sve to je dopiralo do ljudi, jer su novinski tekstovi bili vedro
neodreeni. Mnogi ranjeni su se, meutim, vratili u bolnice u Britaniji, i njihova
svedoanstva o nesposobnosti i pokolju od kojih se ledila krv u ilama prenosila su
se od usta do usta.
Mama ue u kuu.
- Ljudi stoje i priaju u toj radnji kao da nemaju pametnija... oh! - Ona zauta. O, nebesa, je li to naa Et? - Ona briznu u pla.
Etel je zagrli. Dekica ree:
- Vidi, Kara, ovo je tvoj unuk, Lojd.
Mama obrisa suze i uze ga u ruke.
- Zar nije prelep? - ree ona. - Kakve kovrde! Pljunuti Bili u tom istom uzrastu.
Lojd je dugo i plaljivo gledao u mamu, pa je zaplakao. Etel ga uze.
- U poslednje vreme je postao pravi mamin sini - ree ona kao da se izvinjava.
- Sva deca su takva u tom uzrastu - ree mama. - Uivaj dok moe, uskoro e
se promeniti.
- Gde je Stari? upita Etel, trudei se da ne zvui previe nervozno.
Mama je izgledala napeto.
- Otiao je u Karfili na sastanak sindikata. - Ona pogleda u sat. - Doi e kui na
aj svakog trenutka, osim ako nije propustio voz.
Etel je naslutila da se mama nada da e on zakasniti. I ona se oseala isto.
elela je da provede vie vremena s majkom pre nego to nastupi kriza. Mama skuva
aj i stavi tanjir slatkih velkih kolaa na sto. Etel se poslui jednim.
- Nisam ih jela ve dve godine - ree ona. - Divni su.
Dekica e sreno:
- E, ovo je divota. Imam erku, unuku i praunuka, sve u istoj sobi. ta jo ovek
da poeli u ivotu? - On uze jedan kola.
Etel pomisli kako bi neki ljudi rekli da Dekica, koji sedi tako u zaguljivoj
kuhinji po itav dan u svom jedinom odelu, ba i nema mnogo od ivota. Ali on je
bio zahvalan na onome to ima, a ona ga je barem danas usreila.
Onda je doao njen otac. Mama je bila u pola reenice:
- Jednom mi se pruila prilika da odem u London, kad sam bila u tvojim
godinama, ali Dekica je rekao... - vrata se otvorie i ona zauta. Svi su
posmatrali dok je tata ulazio s ulice, u svom odelu za sastanke i s rudarskim
kaketom, znojei se zbog uspona. Zakoraio je u prostoriju a zatim stao,
zurei.
- Vidi ko je doao - ree mama s usiljenom veselou. - Etel, i tvoj unuk.
Lice joj je bilo bledo od napetosti. On ne ree nita. Nije ni kaket skinuo. Etel
ree:
- Zdravo, tata. Ovo je Lojd.
On nije gledao u nju. Dekica ree:
- Malia lii na tebe, Daj mome, oko usta, vidi?
Lojd je osetio napetost u prostoriji i zaplakao.
Stari je i dalje utao. Etel je shvatila da je pogreila to se tako iznenadno
pojavila. Nije htela da mu prui priliku da joj zabrani da doe. Ali sad je videla da ga
je to iznenaenje nateralo da digne gard. Izgledao je kao neko ko je sateran u oak.
Greka je pritiskati Starog uza zid, prisetila se. Lice mu poprimi izraz tvrdoglavosti.
On pogleda u svoju enu i ree:
- Ja nemam unuka.
- Nemoj da si takav - mama e moleivo.
V Lice mu ostade nepromenjeno. Stajao je mirno, zurei u mamu, ne
progovarajui. Ceka neto, i Etel shvati da se nee pomeriti dok ona ne ode. Ona zaplaka.
Dekica ree:
- E, prokletstvo.
Etel uze Lojda.
- ao mi je, mama - jecala je. - Mislila sam da e moda... - ona se zagui od
suza i ne mogae da zavri reenicu. S Lojdom u naruju progura se pored oca. On je
i ne pogleda u oi.
Etel izae i zalupi vrata.
II
- Moram da vam ga uruim, gospoo Levelin - ree on. Bilo mu je tek nekih
sedamnaest godina. - Pie vaa adresa, vidite?
Ona je i dalje odbijala da uzme koverat.
- Ne! - ree, okreui mu leda i zarivajui lice u ake.
Deku zadrhtae usne.
- Molim vas, uzmite - ree. - Moram da isporuim i sve ove ostale. A u poti ih
ima jo, na stotine! Sad je deset sati, i ne znam kako u sve da ih isporuim do
veeras. Molim vas.
Njena prva kominica, gospoa Perija Prajsa, ree:
- Ja u uzeti za nju. Nemam sinova.
- Puno vam hvala, gospodo Prajs - ree Gerajnt, i nastavi dalje.
On izvadi novi telegram iz daka, pogleda u adresu i proe kuu Grifitsa.
- O, hvala ti boe - ree gospoda Grifits. - Moj Tomi je dobro, hvala bogu. - Ona
zaplaka od olakanja. Etel prebaci Lojda na drugi bok, i zagrli je slobodnom
rukom.
Momak pride Mini Ponti. Ona nije vritala, ali suze su joj lile niz
lice.
- Koji? - ree ona promuklo. - Doi ili Doni?
- Ne znam, gospoo Ponti - ree Gerajnt. - Moraete da proitate ta pie tudijer
tu.
Ona podera koverat i izvadi telegram.
- Ne vidim! - viknu. Ona protrlja oi, trudei se da proisti vid, i pogleda
ponovo. - uzepe! - ree ona. - Moj Doi je mrtav. O, jadni moj mali deak!
Gospoda Ponti je ivela skoro na kraju ulice. Etel je ekala, uzlupanog srca, da
vidi hoe li Gerajnt prii kui Vilijamsovih. Da li je Bili iv ili mrtav?
Deko se okrenu od uplakane gospoe Ponti. Pogleda preko ulice i vide Starog,
mamu i Dekicu kako zure u njega u stanju uasnutog iekivanja. On zaviri u dak,
pa podie glavu.
- Nema vie nita za Velington rou - ree on.
Etel umalo to se nije sruila. Bili je iv. Ona pogleda u svoje roditelje. Mama
je plakala. Dekica je pokuavao da pripali lulu, ali ruke su mu se tresle. Stari je zurio
u nju. Nije mogla da mu proita izraz lica. Obuzelo ga je neko snano oseanje, ali
nije mogla da kae kakvo.
On zakorai prema njoj.
Nije to bilo mnogo, ali bilo je dovoljno. S Lojdom u rukama, ona potra ka
Starom. On sklopi ruke oko oboje.
- Bili je iv - ree on. - Kao i ti.
- Oh, tata - ree ona - tako mi je ao to sam te izneverila.
- Pusti to - ree on. - Pusti to sad. - Tapkao ju je po leima kao kad je bila mala
devojica, nakon to bi pala i ogrebala kolena. - Ajde, de - ree on. - Sad je
bolje.
III
Etel je znala da je zajednika sluba za sve struje unutar hrianske crkve bila
redak dogaaj. Za Velane, razlike u verskoj doktrini nikad nisu bile nevane. Jedna
grupa je odbijala da slavi Boi, jer nije bilo biblijskih dokaza o datumu Hristovog
roenja. Druga je zabranjivala glasanje na izborima, jer je apostol Pavle napisao:
N a d o m j e n a n e b e s i m a . Niko od njih nije voleo da ispoveda svoju veru uz
neistomiljenike.
Meutim, nakon srede u kojoj su bili podeljeni telegrami te razlike
su se, barem nakratko, uinile trivijalnim. Paroh Aberovena, veleasni Tomas ElisTomas, predloio je da se odri zajedniki pomen. Kada su svi telegrami isporueni,
bilo je dvesta jedanaest mrtvih, a budui da je bitka jo trajala, po jedno ili dva tuna
obavetenja svakodnevno su stizala. Iz svake ulice u gradu neko je poginuo, i u
gustim redovima rudarskih koliba oaloenih je bilo na svakih nekoliko metara.
Metodisti, baptisti i katolici pristali su na predlog anglikanskog paroha. Manje
grupe su moda vie volele da ostanu izdvojene: pentakostalna, Jehovini svedoci,
Adventisti sedmog dana i kapela Betezda. Etel je videla kako se njen otac rve sa
svojom saveu. Niko, meutim, nije eleo da bude izostavljen iz onoga to je
obeavalo da bude najvea verska sluba u istoriji grada, i na kraju su svi pristali da
uestvuju.
U Aberovenu nije bilo sinagoge, ali je mladi Donatan Goldman bio meu
poginulima, i neki od gradskih Jevreja odluili su da prisustvuju, mada za njihovu
religiju nisu ponueni nikakvi ustupci. Sluba je odrana u nedelju po podne u pola
tri u optinskom javnom parku. Gradsko vee je dalo da se podigne privremeni
podijum za svetenstvo. Bio je lep, sunan dan, i pojavilo se tri hiljade ljudi.
Etel je arala pogledom po gomili. Perseval Douns je bio tu s cilindrom na
glavi. Osim to je bio gradonaelnik, sad je postao i narodni poslanik. Takoe je bio
poasni komandant D r u g a r a i z Ab e rov e n a , i predvodio je regrutaciju. Nekoliko
drugih direktora Seltik mineralsa bilo je s njim, k a o d a o n i i m a j u i k a k v e v e z e
s j u n a t v o m m r t v i h , pomisli Etel kiselo. Moldvin zvani Otiao U Mertir Morgan
pojavio se sa enom, a l i o n i i m a j u p r a v o d a b u d u t u , pomisli ona, j e r i m j e
sin Roland poginuo.
Onda je ugledala Fica. Isprva ga nije prepoznala. Videla je kneginju Beu, u
crnoj haljini i sa eirom, u pratnji dojilje koja je nosila mladog vikonta Aberovena,
Lojdovog vrnjaka. S Beom je bio ovek sa takama i levom nogom u gipsu i
zavojima preko leve strane glave, koji su mu prekrivali oko. Posle dueg vremena
Etel
V shvati da je to Fic, i vrisnu od oka.
V
armom. Cekalo ga je dobro nasledstvo i bio je voljan da prihvati dete drugog
oveka. Etel se zapita zato je bila tako nepokolebljivo sigurna da ne eli da ide u
bioskop s njim. Da li i dalje misli, u dubini due, da je previe dobra za Aberoven?
U prednjem delu je bio postavljen red stolica za elitu. Fic i Bea sedoe kraj
Persevala Dounsa i Moldvina Morgana, i sluba otpoe.
Etel je neodreeno verovala u hrianstvo. Pretpostavljala je da boga mora biti,
ali je sumnjala da je on razumniji nego to to njen otac zamilja. Otro neslaganje
Starog s afirmisanim crkvama inilo se Etel kao nita drugo do blaga odbojnost
prema statuama, tamjanu i latinskom. U Londonu je povremeno odlazila u Kalvarija
gospel hol nedeljom ujutru, uglavnom zato to je tamonji pastor bio vatreni
socijalista koji je dozvoljavao da se njegova crkva koristi za Modinu kliniku i
odravanje sastanaka Laburistike partije.
Tu u parku, naravno, nije bilo orgulja, pa puritanci nisu morali da potiskuju
svoje prigovore na raun muzikih instrumenata. Etel je znala, jer joj je Stari rekao,
da je bilo nevolje oko toga ko e biti voa hora, uloga koja je u ovom gradu bila
vanija od dranja propovedi. Na kraju je M u k i h o r Ab e rov e n a bio postavljen
na binu a njihov dirigent, koji nije pripadao nijednoj crkvi, bio je zaduen za muziku.
Poeli su Hendlovom , , H e S h al l F e e d h i s F l o c k l i k e a S h e p h a rd ,
popularnom himnom sa izraenim deonicama za tri ili vie glasova, koje je
kongregacija izvodila bez greke. Dok se stotine tenora uznosilo nad parkom
pevajui stihove A n d g a t h e r t h e l a m b s w i t h hi s a r m , Etel shvati da joj je
ta uzbudljiva muzika nedostajala u Londonu.
Katoliki svetenik je proitao psalam 129, De Profundis, na latinskom. Vikao
je koliko ga grlo nosi, ali oni na ivici gomile jedva da su mogli da ga uju.
Anglikanski paroh proitao je molitvu P r i k u p l j a n j e p r i l o g a z a u k o p
m r t v i h iz njihovog molitvenika. Dilis Douns, jedan mladi metodista, zapevao je
1
VL o v e D i v i n e , a l l L o v e s E x c e l l i n g , himnu
koju je napisao Carls Vesli. Baptistiki pastor je itao petnaestu glavu iz Prve
poslanice Korinanima, od dvadesetog stiha do kraja. Jedan propovednik je morao da
predstavlja nezavisne verske grupe, i izbor je pao na Starog.
On otpoe tako to proita jedan jedini stih iz osme glave Poslanice
Rimljanima: A ako li ivi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj
koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oivljee i vaa smrtna tjelesa Duhom svojijem koji
ivi u vama.2 Stari je imao moan glas koji je snano odzvanjao parkom.
1 Boanska ljubav uzvienija je od svih drugih ljubavi. (Prim. prev.)
2 Novi zavjet, prevod Vuka Stefanovia Karadia. (Prim. prev.)
Etel je bila ponosna na njega. Ova poast bila je priznanje njegovog statusa
jednog od vodeih ljudi u gradu, duhovnog i politikog voe. I izgledao je uglaeno:
mama mu je kupila novu crnu kravatu, svilenu, u robnoj kui Gvina Evansa u
Mertiru.
Govorio je o vaskrsnuu i ivotu posle smrti, i Etel odluta panja: sve je to ula
i ranije. Pretpostavljala je da postoji ivot posle smrti, ali nije bila sigurna, a ionako
e kad-tad saznati.
Komeanje u publici upozori je da je Stari moda odlutao od uobiajenih tema.
Ona ga u kako kae:
- Kada je ova zemlja odluila da stupi u rat, nadam se da je svaki lan
parlamenta preispitao svoju savest, iskreno i pobono, i zatraio savet od
Gospoda. Ali ko je postavio te ljude u parlament?
Prei e na politiku, pomisli Etel. Bravo, tata. To e skinuti samozadovoljni
smeak s parohovog lica.
- Svaki mukarac u ovoj zemlji sposoban je, naelno, za vojnu slubu. Ali nije
svakom od njih dozvoljeno da uestvuje u donoenju odluke da se stupi u rat. Iz mase se zaue povici odobravanja. - Pravila glasanja iskljuuju vie od
polovine mukaraca u ovoj zemlji!
Etel dobaci glasno:
-1 sve ene!
Mama ree:
/
-1 ena kao i mukaraca! - povika Etel, ali njen glas se izgubi u grmljavini
glasova rudara koji su klicali s odobravanjem.
Nekoliko ljudi je sada stajalo ispred Starog, protestujui, ali njegov glas je
odzvanjao nad amorom.
- Nikad vie neemo ratovati po nalogu manjine! - zagrme on. - Nikad! Nikad!
Nikad!
On sede, a klicanje bee poput grmljavine.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Jul - oktobar 1916.
U gradu Kovelu nalazila se raskrsnica eleznikih puteva u delu Rusije koji je
nekad pripadao Poljskoj, blizu stare granice s Austro- Ugarskom. Ruska armija se
okupila na oko trideset kilometara istono
V
od grada, na obalama reke Stohod. Citava ta oblast bila je pod movarom, na stotine
kvadratnih kilometara barutina ispresecanih puteljcima. Grigorije je pronaao jedan
komad suvljeg tla i naredio svom
V
vodu da se tu ulogori. Satore nisu imali: major Azov ih je sve prodao tri meseca
ranije jednoj fabrici za izradu odee u gradu Pinsku. Rekao je da ljudima leti ne
trebaju atori, a da e do zime svi biti mrtvi.
Nekim udom, Grigorije je jo bio iv. Dogurao je do ina narednika, a njegov
drug Isak do kaplara. Oni malobrojni preiveli iz prvog okupljanja iz 1914. godine
sad su veinom bili unapreeni u oficire. Grigorijev bataljon je bio desetkovan,
prebaen na drugu lokaciju, pojaan novom vojskom, i zatim ponovo desetkovan.
Slali su ih svuda samo ne kui.
Grigorije je ubio dosta ljudi u poslednje dve godine, iz puke, bajonetom, ili
runom granatom, veinu iz dovoljne blizine da ih vidi kako umiru. Neke njegove
drugove su zbog toga muili komari, naroito one obrazovanije, ali ne i Grigorija.
Roen je u brutalnom seljakom svetu i preiveo je kao siroe na ulicama Sankt
Peterburga: on nije imao none more zbog nasilja.
Ono to ga je okiralo bili su glupost, bezobzirnost i korumpiranost
V
oficira. Zivot i borba rame uz rame s vladajuom klasom napravili su od njega
revolucionara. Morao je da ostane iv. Nije bilo nikog drugog ko bi se starao o
Katerini.
Redovno joj je pisao, i povremeno je od nje dobijao pisma, ispisana urednim
rukopisom kolarke s mnogo greaka i precrtanih redova. Sauvao je sva njena
pisma, i nosio ih uredno uvezana u jednom svenju u svom rancu, i kad bi se desilo
da dugo ne dobije novo, itao je stara pisma iznova.
U prvom mu je rekla da je rodila deaka, Vladimira, sada osamnaest
V
meseci starog, Lavovog sina. Grigorije je udeo da ga vidi. Zivo se seao svog brata
kad je bio beba. Ima li Vladimir Lavov neodoljivi bezubi osmeh, pitao se? Ali do
sada sigurno ve ima zube, i hoda, izgovara prve rei. Grigorije je eleo da detc naui
da kae ujka Grika".
Cesto je razmiljao o noi kad mu je Katerina dola u postelju. U svojim
sanjarenjima esto je menjao tok dogaaja pa ju je, umesto da je izbaci, uzimao u
naruje, ljubio njene pune usne, i vodio ljubav s njom. Ali u stvarnom ivotu je znao
da njeno srce pripada njegovom bratu.
Grigorije nije uo ni re od Lava, od kojeg nije bilo ni traga ve vie od dve
godine. Plaio se da ga nije neka propast zadesila u Americi. Lava su vlastite slabosti
esto uvaljivale u nevolje, iako je uvek nekako uspevao da se izvue. Koreni toga bili
su u njegovom odrastanju, ivotu od danas do sutra, bez valjane discipline i s
Grigorijem kao slabom zamenom za roditelja. Grigorije je alio to se nije bolje
pokazao, ali i sam je bio samo deak.
Ishod je bio da Katerina nije imala nikoga da se brine o njoj i bebi osim
Grigorija. vrsto je odluio da ostane iv, uprkos haotinoj neefikasnosti ruske
armije, da bi jednog dana mogao da se vrati kui Katerini i Vladimiru.
Komandant te oblasti bio je general Brusilov, profesionalni vojnik, za razliku
od tolikih generala koji su bili dvorani. Pod Brusilovljevom komandom Rusi su
poeli da napreduju u junu, nateravi Austrijance da se povlae u rasulu. Grigorije i
njegovi ljudi estoko su se borili kada su se nareenja inila razumnim. U suprotnom
su se trudili da se dre podalje od linije vatre. Grigorije je postao dobar u tome, i
shodno tome je zadobio odanost ljudi u svom vodu.
U julu se rusko napredovanje usporilo, kao i uvek kad ponestane zaliha. Ali
sada je pojaanje stiglo u vidu gardista carske vojske. Garda je bila elitna jedinica,
sastavljena od najviih i fiziki najspremnijih ruskih vojnika. Za razliku od ostatka
vojske, oni su imali lepe uniforme, tamnozelene sa zlatnim gajtanima i nove izme.
Meutim, imali su loeg komandanta, generala Bezobrazova, jo jednog dvoranina.
Grigorije je osetio da Bezobrazov nee zauzeti Kovel, koliko god da su gardisti
visoki.
Major Azov je bio taj koji je doneo nareenja u zoru. On je bio visok, gojazan
ovek u tesnoj uniformi, i oi su mu kao i obino bile crvene tako rano izjutra. S njim
je bio i porunik Kirilov. Porunik je sazvao narednike i Azov im je rekao da preu
reku na jazu i prate staze kroz movaru ka zapadu. Austrijanci su zauzeli poloaje u
movari, mada se nisu ukopavali: tlo je bilo previe muljevito i raskvaeno za
rovove.
Grigorije je mogao da vidi katastrofu u zaetku. Austrijanci e ekati u zasedi,
iza zaklona, na pozicijama koje su imali prilike paljivo da izaberu. Rusi e se
usredsrediti na staze i nee moi brzo da se kreu po
movarnom tlu. Doivee pokolj.
Pri tom, ponestajalo im je municije.
Grigorije ree:
- Vaa visosti, trebaju nam nove zalihe municije.
Grigorije je pratio njegove grevite kretnje preko niana svoje puke, opalio trei put,
i ustrelio Azova u grudi. Zurio je dok je major polako padao s konja. Osetio je nalet
mranog zadovoljstva dok je njegova teka telesina padala u blatnu barutinu.
Konj stade nesigurano da se udaljava, zatim iznenada sede na zadnje noge kao
pas.
Grigorije prie Azovu. Major je leao na ledima u blatu, pogleda uprtog u
nebo, ne pomerajui se, ali jo uvek iv, krvarei iz desnog plunog krila. Grigorije
se osvrnu okolo. Vojnici u povlaenju jo su bili predaleko da bi jasno videli ta se
deava. Svojim ljudima je mogao u potpunosti da veruje: spasao im je ivote ve
mnogo puta. Prislonio je cev puke Azovu na elo.
- Ovo je za sve dobre Ruse koje si ubio, pseto krvniko - ree on. Isceri se,
ogolivi zube. -1 za moj zub - dodade, i povue obara.
Major omlitave i presta da die. Grigorije pogleda u svoje ljude.
- Major je naalost poginuo od neprijateljske vatre - ree on. - Povlaenje!
Oni zaklicae i poee da bee.
Grigorije prie konju. Pokuavao je da ustane, ali Grigorije vide da mu je noga
slomljena. On prisloni puku konju na uvo i ispali svoj poslednji metak. Konj pade
postrance i ostade nepomino da lei.
Osetio je veu al za konjem nego za majorom Azovom.
Onda potra za svojim ljudima u povlaenju.
II
Posle zabave vojnici su bili pozvani na zadnja vrata da pojedu ostatke hrane
koju nisu pojele sluge u kui: komadie mesa i ribe, hladno povre, napola pojedene
zemike, jabuke i kruke. Hrana je bila baena na kuhinjski sto i neprijatno
pomeana, nitovi unke s ribljom patetom, voe u sosu za meso, hleb umrljan
pepelom od cigara. Ali oni su u rovovima jeli i goru hranu, i prolo je mnogo
vremena otkako su dorukovali ovsenu kau i usoljeni bakalar, pa su gladno navalili.
Grigorije ni u jednom trenutku nije ugledao omraeno lice kneza Andreja.
Moda je i bolje to je tako. Kad su odmarirali nazad u barake i razduili oruje,
dobili su slobodno vee. Grigorije je bio ushien: to je njegova prilika da ode kod
Katerine. On ode do zadnjih vrata menze i izmoli malo hleba i mesa da ponese za
nju: narednik ima svoje privilegije. Onda je navukao izme i izaao napolje.
Viborg, gde se kasarna nalazila, bio je u severoistonom delu grada, a Katerina
je ivela na suprotnom kraju po dijagonali, u jugoistonom delu, Narvi, pod
pretpostavkom da jo ivi u njegovoj staroj sobi blizu fabrike Putilov.
Hodao je ka jugu du Sampsonijevskog prospekta, i preko mosta Litejni, do
centra grada. Neke napadno skupe radnje jo su bile otvorene, s izlozima pod jakim
elektrinim osvetljenjem, ali mnoge su bile zatvorene. U jeftinijim radnjama nije bilo
mnogo toga za prodaju. U izlogu jedne pekare stajao je samo jedan kola i natpis:
VN e m a h l e b a d o s u t r a " .
Siroki Nevski prospekt podsetio ga je na vreme kad je tuda hodao sa svojom
majkom, onog sudbonosnog dana 1905. godine, i video kako je ubijaju carevi
vojnici. Sada je on jedan od carevih vojnika. Ali on nee pucati na ene i decu. Ako
bi car pokuao to sada da izvede, nastupile bi
nevolje druge vrste.
Video je deset ili dvanaest mladia lopovskog izgleda u crnim kaputima i s
crnim kapama kako nose portret cara Nikolaja iz mladosti, crne kose jo
neproreene, guste rie brade. Jedan od njih povika:
- iveo car! - i oni svi stadoe, podigoe kape, i zaklicae. Nekoliko prolaznika
podie kape.
Grigorije se i ranije susretao s takvim bandama. Zvali su ih Crna stotina, deo
Saveza ruskih naroda, desniarska grupa koja je elela da se vrati u zlatno doba kad
je car bio neprikosnoveni vladar i otac svog naroda, i kada u Rusiji nije bilo liberala,
socijalista, niti Jevreja. Njihove novine je finansirala vlada, a pamfleti su im se
tampali u podrumu policijskih tabova, sudei prema informacijama koje su
boljevici dobili od svojih kontakata u policiji.
Grigorije proe pored njih pogledavi ih prezrivo, ali jedan od njih mu se
obrati.
V
- Hej, ti! Sto ne skida kapu?
- Da ili ne?
- Nemam novca - ree Grigorije.
Grigorije ode.
Zima je sve jae stezala. On pouri ka Narvskoj oblasti. Kako se udaljavao od
obuareve ene libido mu se vraao, i on je sa aljenjem razmiljao o njenom mekom
telu.
Palo mu je na um da Katerina, ba kao i on, ima fizike potrebe. Dve godine je
dug period da se ivi bez ljubavi, za jednu mladu enu, ipak su njoj samo dvadeset tri
godine. Nije imala mnogo razloga da bude verna ni Lavu ni Grigoriju. Postojanje
deteta dovoljan je razlog da odbije mnoge mukarce, ali ona je vrlo privlana, ili je
barem to bila pre dve godine. Veeras moda nee biti sama. Kako e to biti strano.
On pronae put do svoje stare kue kraj eleznike pruge. Da li mu se to inilo,
ili ulica deluje neuglednije nego pre dve godine? Kao da u meuvremenu nita nije
bilo okreeno, popravljeno, ak ni poieno. Primetio je red ispred pekare na uglu,
mada je radnja bila zatvorena.
Jo je imao svoj klju. Uao je u kuu.
Obuzela ga je bojazan dok se peo uza stepenice. Nije eleo da je zatekne s
mukarcem. Sad mu je bilo ao to joj nije javio da dolazi, da bi mogla urediti da
bude sama. On pokuca na vrata.
- Ko je?
Samo to mu suze nisu pole kada je uo njen glas.
- Posetilac - ree hrapavim glasom, i otvori vrata.
Stajala je kraj vatre drei erpu. Ona ispusti erpu, prosu mleko, i ruke joj
poletee ka ustima. Kratko vrisnu.
- To sam samo ja - ree Grigorije.
V Na podu kraj nje sedeo je mali deak s limenom kaikom u rukama.
Cinilo se da je upravo prestao da lupa po jednoj praznoj konzervi. Preplaeno je zurio
u Grigorija za trenutak, a zatim zaplakao. Katerina ga uze u ruke.
- Ne plai, Voloa - ona e, ljuljajui ga. - Nema razloga da se boji. - On
utihnu. Katerina ree: - To je tvoj tata.
Grigorije nije bio siguran da eli da Vladimir misli kako mu je on otac, ali to
nije bio trenutak za raspravu. On ue u sobu i zatvori vrata za sobom. Zagrli ih oboje,
poljubi dete, pa poljubi Katerinu u elo. Onda se izmae korak da ih osmotri. Ona
vie nije bila lepoliko devoje koje je spasao od nepoeljne panje pandurskog
kapetana Pinskog. Bila je mravija, i izgledala je umorno i napeto.
Zaudo, dete nije mnogo liilo na Lava. Nije bilo ni traga od Lavovog dobrog
izgleda, niti njegovog osvajakog osmeha. Ako nita drugo,
Vladimir je imao prodorne plave oi koje Grigorije vidi kad se pogleda u ogledalo.
Grigorije se nasmei.
- Prelep je.
Katerina ree:
- Jedna od devojaka ga oslukuje dok sam ja napolju. Sad ionako prespava celu
no.
Nije ni udo to je obuareva ena bila voljna da spava s Grigorijem za veknu
hleba. Verovatno joj je preplatio.
- Kako preivljava?
- Dobijam dvanaest rubalja nedeljno u fabrici.
Bio je zbunjen.
- Ali to je dvostruko vie od onog to si zaraivala kad sam otiao!
- Ali renta za ovaj stan je bila etiri rublje, sad je osam. To znai da mi ostaju
etiri rublje za sve ostalo. A dak krompira je ranije bio jednu rublju, sad je
sedam.
- Sedam rubalja za dak krompira! - Grigorije je bio uasnut. - Kako ljudi ive?
- Svi gladuju. Deca se razboljevaju i umiru. Stari ljudi samo skopne. Svakim
danom je sve gore, a niko nita ne preduzima.
Grigoriju bi teko na dui. Dok se zlopatio u vojsci, teio se milju da je
Katerini i bebi bolje, da spavaju na toplom i imaju dovoljno novca za hranu.
Zavaravao se. Obuzimao ga je bes pri pomisli kako ona ostavlja Vladimira da bi
noila ispred pekare. Sedoe za sto i Grigorije isee kobasicu noem.
- Malo aja bi dobro dolo - on e.
Katerina se nasmei.
- Nisam pila aj godinu dana.
- Doneu ti iz kasarne.
Katerina zagrize kobasicu. Grigoriju bi jasno da se ona sigurno suzdrava da je
ne proguta u jednom zalogaju. On uze Vladimira i dade mu jo dema. Deak je jo
bio mali za kobasicu. Grigorija preplavi neki spokojni oseaj zadovoljstva. Dok je
bio na frontu sanjario je o ovoj sceni: mala soba, sto s hranom, beba, Katerina. Sada
se to obistinilo.
- Ovo ne bi trebalo da bude tako teko ostvarljivo - ree zamiljeno.
- Kako to misli?
V - Ti i ja smo zdravi, snani i naporno radimo. Sve to elim je ovo:
jedna soba, neto za jelo, da se odmorim na kraju dana. Zivot treba da nam bude
ovakav svakog dana.
- Izdali su nas nemaki simpatizeri na carskom dvoru - ree ona.
- Stvarno? Otkud to?
- Pa, zna da je carica Nemica.
- Da. - Careva ena je bila princeza Aleksandra od Hesea i Rajne u Nemakom
V carstvu.
- A Sturmer je oigledno Nemac.
V
Grigorije slegnu ramenima. Premijer Sturmer je roen u Rusiji, koliko je
Grigoriju bilo poznato. Mnogi Rusi su nosili nemaka prezimena, i obrnuto: itelji te
dve zemlje prelazili su preko zajednike granice vekovima.
- A Raspuin je pronemaki nastrojen.
- Je li? - Grigorije je slutio da tog ludog monaha najvie zanima da zavodi ene
V na dvoru i stie uticaj i mo.
- Ne budi glup.
- Ti voli Lava.
Ona ga pogleda pravo u oi.
- Bila sam dvadesetogodinja seljanica i nova u gradu. Volela sam Lavova lepa
odela, cigarete i votku, irokogrudost. Bio je armantan i zgodan i zabavan. Ali
sada mi je dvadeset tri i imam dete, a gde je Lav?
Grigorije slegnu ramenima.
- Ne znamo.
- Ali ti si tu. - Ona ga pomilova po obrazu. Znao je da treba da je odgurne, ali
nije mogao. - Ti plaa stanarinu i ti donosi hranu mojoj bebi - ree ona. - Zar
ne misli da sam shvatila kakva sam budala bila to sam volela Lava umesto
tebe? Zar ne shvata da sad bolje znam neke stvari? Kako ne razume da sam
te vremenom zavolela?
Grigorije je zurio u nju, ne mogavi da poveruje u to to je uo. Njene plave
oi iskreno su mu uzvraale pogled.
- Tako je - ree ona. - Volim tebe.
On zastenja, sklopi oi, primi je u naruje i predade se.
DVADESETO POGLAVLJE
Novembar - decembar 1916.
Etel Vilijams je sa strepnjom pregledala spisak rtava u novinama. Na njemu je
bilo nekoliko Vilijamsa, ali ne i kaplara Vilijama Vilijamsa iz Velke peadije. Tiho se
zahvalivi bogu ona sklopi novine, dade ih Berniju Lekvitu, i pristavi vodu za kuvani
kakao.
Nije bila sigurna da li je Bili iv. Moda je poginuo u poslednjih nekoliko dana
ili sati. Proganjalo ju je seanje na Dan telegrama u Aberovenu i lica ena izobliena
od straha i tuge, lica koja e zauvek nositi tragove vesti koje su tog dana primile.
Stidela se to joj je bilo drago jer Bili nije meu mrtvima.
Telegrami su nastavili da pristiu u Aberoven. Bitka kod Some nije se zavrila
tog prvog dana. Tokom jula, avgusta, septembra i oktobra britanska vojska je slala
svoje mlade vojnike preko niije zemlje da ih pokose mitraljezi. Novine su iznova i
iznova buale o pobedama, ali telegrami su priali drugu priu.
Berni je bio u Etelinoj kuhinji, kao i najvei broj veeri. Mali Lojd je voleo
ujku" Bernija. Obino je sedeo na Bernijevom krilu, a Berni mu je itao naglas
tekstove iz novina. Dete nije znalo ta rei znae ali inilo se da mu se to svejedno
svia. Te veeri medutim, Berni je bio iz nekog razloga napet, i nije obraao panju
na Lojda.
Mildred sie sa sprata nosei ajnik.
- Pozajmi nam kaiku aja, Et - ree ona.
- Poslui se, zna gde stoji. Hoe olju vrueg kakaoa umesto aja?
- Neu, hvala ti, prdim od kakaoa. Zdravo, Berni, kako napreduje revolucija?
Berni podie pogled s novina, smeei se. Mildred mu je bila draga. Kao i
svima.
- Revolucija se malo odlae - ree on.
Mildred ubaci listove aja u svoj ajnik.
- Je 1' ti se javljao Bili?
- Ne u skorije vreme - ree Etel. - Tebi?
- Ne u poslednje dve nedelje.
Etel je izjutra kupila potu s poda u hodniku pa je znala da Mildred esto dobija
pisma od Bilija. Pretpostavljala je da su to ljubavna pisma: zato bi on inae pisao
stanarki svoje sestre? I Mildred mu je po svemu sudei uzvraala oseanja: redovno
se raspitivala ima li vesti o njemu, toboe uzgred, ali ne uspevajui da sakrije
strepnju.
- Tome se i nadam.
Etel dodade jo uglja na vatru i nasu im oboma vrueg kakaoa. Bilo je
neuobiajeno za Bernija da bude tako povuen. Obino je uivala u tim ugodnim
veerima. Njih dvoje su bili dvoje ljudi po strani, Velanka i
V
Jevrejin, mada Velana i Jevreja u Londonu nije manjkalo. Sta god bio razlog, za dve
godine koliko je ivela u Londonu postao joj je blizak prijatelj, uz Mildred i Mod.
Pretpostavljala je ta ga mui. Prethodne veeri je jedan mlad i bistar govornik
iz Fabijanskog drutva1 besedio pred lanovima lokalne Laburistike partije na temu
posleratnog socijalizma. Etel se raspravljala s njim i ostavila prilino jak utisak na
njega. Posle sastanka je flertovao s njom, mada su svi znali da je oenjen, a ona je
uivala u panji koju joj je poklanjao, ne uzimajui to ozbiljno. Ali Berni je moda
bio ljubomoran.
Odluila je da sedi u tiini ako on tako eli. Sela je za kuhinjski sto i
V
otvorila veliki koverat pun pisama vojnika s fronta. Citateljke Voj n i k o v e e n e
slale su pisma svojih mueva tim novinama, i plaale su iling za svako koje bi
novine objavile. Pisma su davala istinitiju sliku ivota na frontu od bilo ega to se
pojavljivalo u redovnoj tampi. Veinu tekstova za Voj n i k o v u e n u pisala je Mod,
ali pisma su bila Etelina ideja i ona je ureivala tu rubriku, koja je postala i
najpopularnija.
Ponudili su joj bolje plaen posao organizatora u Nacionalnom sindikatu
tekstilnih radnika, ali ona je tu ponudu odbila jer je elela da ostane s Mod i nastavi s
kampanjom.
Proitala je pola tuceta pisama, uzdahnula, i pogledala u Bernija.
- Pomislio bi da e se ljudi okrenuti protiv rata - ree on
- Ali nisu - uzvrati on. - Pogledaj rezultate izbora.
Prethodnog meseca su u Eariru bili odrani lokalni izbori, raspisani zbog smrti
predstavnika tog birakog okruga, jednog od lanova
parlamenta. Konzervativac, general-potpukovnik Hanter-Veston, koji se borio kod
Some, imao je za protivkandidata jednog mirovnjaka,
V
veleasnog Calmersa. Oficir je pobedio s ogromnom razlikom, sa 7.149 glasova
prema 1.300.
V
- Novine su krive za to - Etel e iznervirano. - Sta naa mala publikacija moe
da uini da promovie mir, protiv propagande koja se vodi u prokletoj
Nortklifovoj tampi? - Lord Nortklif, vatreni militarista, bio je vlasnik Tajmsa i
Dejli mejla.
- Nisu samo novine - ree Berni. - Novac je u pitanju.
Sedeli su u tiini neko vreme; zatim Berni ustade. Prie vratima kao da e otii,
pa se predomisli, vrati se i sede.
- Onaj govornik od sino je bio zanimljiv.
- Da.
- I pametan.
- Da, bio je pametan.
Berni se vrati i sede.
- Etel... pre dve godine si mi rekla da eli prijateljstvo, ne romantinu vezu.
- Bilo mi je veoma ao to sam ti povredila oseanja.
- Nemoj da ti bude ao. Nae prijateljstvo je neto najbolje to mi se desilo.
-1 meni je stalo do njega.
- Rekla si da u ubrzo zaboraviti na zaljubljenost i te stvari, i da emo biti samo
drugari. Ali nisi bila u pravu. - On se nagnu napred u
V
stolici. - Sto sam te vie upoznavao, to sam te vie voleo.
Etel je videla enju u njegovim oima, i bilo joj je uasno ao to ne moe da
mu uzvrati oseanja.
-1 ti si meni vrlo drag - ree ona. - Ali ne na taj nain.
- Zato da bude sama? Sviamo se jedno drugom. Tako smo dobar tim! Imamo
iste ideale, iste ciljeve u ivotu, ista gledita, pripadamo jedno drugom.
- To nije dovoljno za brak.
- Znam. I udim da te uzmem u naruje. - On pomeri ruku, kao da e je pruiti
da je dodirne, ali ona prekrsti noge i okrenu se postrance u stolici. On povue
ruku, s kiselim osmehom koji iskrivi njegovo inae prijatno lice. - Znam da
nisam najlepi ovek kojeg si ikad srela. Ali verujem da te niko nije voleo kao
ja.
Tu j e u p r a v u , pomisli ona setno. Sviala se mnogim mukarcima, jedan ju
je i zaveo, ali nijedan nije pokazao strpljivu posveenost kao Berni. Ako se uda za
njega, mogla bi biti sigurna da e to trajati zauvek. I negde u svojoj dui udela je za
tim.
Osetivi njeno oklevanje, Berni ree:
- Udaj se za mene, Etel. Volim te. Proveu ivot usreujui te. To je sve to
elim.
Treba li njoj uopte mukarac? Nije bila nesrena. Lojd joj je bio neprestani
izvor radosti, sa svojim teturavim hodom, pokuajima da govori i neiscrpnom
radoznalou. On joj je bio dovoljan. Berni ree:
- Malom Lojdu je potreban otac.
Na te rei osetila je aoku grie savesti. Berni je ve povremeno igrao tu ulogu.
Treba li da se uda za Bernija zbog Lojda? Nije bilo kasno da pone da zove Bernija
tatom.
- Poslednji put kad smo se videli rekla si mi da sam prokleta budala to sam se
verio s Olgom Vjalovom - ree dok je kaio njen kaput na iviluk.
Izgledala je posramljeno.
- Izvinjavam se.
- Oh, ali bila si u pravu. - On promeni temu. - Znai, sada radi za novinsku
agenciju.
- Tako je.
- Kao njihov dopisnik iz Vaingtona?
- Ne, ja sam njihova jednooka asistentkinja.
Nikad ranije nije pominjala svoj nedostatak. Gas je oklevao, pa ree:
- Ranije sam se pitao zato ne nosi povez preko oka. Ali sada mi je drago zbog
toga. Ti si samo lepa ena s jednim zatvorenim okom.
- Hvala ti. Ti si fin ovek. Sta ti radi za predsednika?
- Osim to se javljam na telefon kad zazvoni... itam uvijene izvetaje Stejt
departmenta i zatim govorim Vilsonu istinu.
- Na primer?
- Nai ambasadori u Evropi kau da Saveznici ofanzivom kod Some postiu
neke ciljeve, ali ne sve, i da su rtve na obe strane velike. Gotovo je
nemogue dokazati da je ta izjava netana, a ona predsedniku ne govori nita.
Zato mu ja kaem da je Soma katastrofa za Britance. - On slegnu ramenima. Ili sam mu barem tako govorio. S mojim poslom je moda svreno.
Gas je skrivao svoja prava oseanja. Uasavala ga je mogunost da Vilson
izgubi. Ona klimnu glavom.
- Ponovo prebrojavaju glasove u Kaliforniji. Skoro milion ljudi je glasalo, a
razlika je oko pet hiljada.
- Toliko mnogo stvari zavisi od odluke malog broja slabo obrazovanih ljudi.
- To je demokratija.
Gas se nasmei.
- Uasan nain da se vodi zemlja, ali svaki drugi sistem je jo gori.
- Ako Vilson pobedi, ta e biti njegov prioritet?
- Nezvanino?
- Naravno.
- Mir u Evropi - Gas e bez oklevanja.
- Stvarno?
- Nikad se nije oseao lagodno u vezi sa sloganom , , O n n a s j e s a u v a o o d
r a t a . To nije potpuno u njegovim rukama. Moe se desiti da budemo
uvueni u rat hteli mi to ili ne.
- Ali ta on moe da uini?
- Izvrie pritisak na obe strane da nau kompromis.
- Moe li da uspe?
- Ne znam.
- Ne mogu valjda da nastave meusobno da se kolju kao kod Some.
- Bog sveti zna. - On ponovo promeni temu. - Reci mi ta ima novo u Bafalu.
Ona ga otvoreno pogleda.
- eli li da zna o Olgi, ili ti je suvie neprijatno?
gospodine Djuare.
- Hvala vam.
Trenutak kasnije uo je Vilsonov poznati glas.
- Dobro jutro, Gase.
V
V - Cestitam, gospodine predsednie.
- Hvala ti. Spakuj se. Zelim da ode u Berlin.
III
Kada je Valter fon Ulrih doao kui na odsustvo, njegova majka je priredila
zabavu u njegovu ast. U Berlinu nije bilo mnogo zabava. Bilo je teko kupiti hranu,
ak i za bogatu enu s uticajnim muem. Suzana fon Ulrih nije bila dobrog zdravlja:
bila je mrava, i stalno je kaljala. Meutim, oajniki je elela neto da uini za
Valtera.
Oto je imao podrum pun dobrog vina koje je kupio pre rata. Suzana je odluila
da priredi popodnevni prijem, da ne bi morala da organizuje kompletnu veeru.
Posluila je male zalogaje dimljene ribe i sira na trougliima tosta, a slabu ponudu
hrane dopunila je neogranienim koliinama ampanjaca.
Valter je bio zahvalan na panji koju mu je ukazala, ali on nije zaista eleo
zabavu. Dobio je dve nedelje odsustva s bojita, i sve to je eleo bili su mekan
krevet, suva odea i prilika da po ceo dan uiva u elegantnom salonu gradske
rezidencije svojih roditelja, da gleda kroz prozor i razmilja o Mod, ili da sedi za
velikim stejnvej klavirom i izvodi
V
Subertovu Fruhhngsglaube: Sad sve, sve mora da sepromeni.
Kako naivno su on i Mod rekli, jo u avgustu 1914, da e ponovo biti zajedno
do Boia. Sada je prolo ve vie od dve godine otkako je gledao njeno lepo lice. A
Nemakoj e verovatno trebati jo dve godine da dobije rat. Valterova najvea nada
bila je da e Rusija biti izbaena iz rata, to bi Nemakoj omoguilo da preusmeri
sve svoje snage na zapad i zada konaan udarac.
U meuvremenu, Valter je ponekad imao tekoe da zamisli Mod, i morao bi
da pogleda u pohabanu i izbledelu fotografiju iz asopisa koju je nosio: L e d i
M o d F i c h e r b e r t u v e k s e n o s i p o p o s l e d n j o j m o d i . Nije se radovao
zabavi bez nje. Dok se spremao, poeleo je da se njegova majka nije ni muila oko
toga.
ogromni napori s obe strane nisu uspeli da okonaju pat-poziciju. - Cekao je odgovor.
Nevoljno, Oto ree:
Nisu, za sada.
V
Stavie, naa sopstvena visoka komanda je to priznala. Od avgusta, kada je
Fon Falkenhajn smenjen, a na njegovo mesto doao Ludendorf, mi smo promenili svoju
taktiku od napada na elastinu odbranu. Kako zamilja da e elastina odbrana dovesti do
potpune pobede?
Podmorniko ratovanje bez ogranienja! - ree Oto. - Saveznici se
snabdevaju zalihama iz Amerike, dok britanska mornarica blokira nae luke. Moramo da
im preseemo pupanu vrpcu, onda e se svi predati.
Valter nije eleo da ulazi u to, ali sad kad je poeo, morao je da nastavi. Stegnutih
zuba, on procedi to je blae mogao:
To bi sigurno uvuklo Ameriku u rat.
Zna li koliko vojnika ima amerika vojska?
Ima ih samo oko stotinu hiljada, ali..
Tano. Ne mogu ni s Meksikom da izau na kraj! Oni nam nisu pretnja.
Oto nikad nije bio u Americi. Mali broj ljudi njegove generacije jeste. Prosto nisu
znali o emu govore.
Sjedinjene Drave su velika zemlja s velikim bogatstvima - ree Valter,
ceptei frustrirano, ali nastavljajui mirnim tonom, trudei se da ne poremeti sliku toboe
prijateljskog razgovora. - Oni mogu da regrutuju veliku vojsku.
Ali ne brzo. Trebae im barem godinu dana. Do tada e se Britanci i Francuzi
predati.
Valter klimnu glavom.
Ve smo diskutovali o tome, oe - on e pomirljivim tonom. - Kao i svako ko
poznaje strategiju ratovanja. Postoje argumenti za i protiv.
Oto nije mogao to da porekne, pa je samo progunao s neodobravanjem. Valter ree:
U svakom sluaju, siguran sam da nije na meni da odluim kako e glasiti
odgovor Nemake na ovu nezvaninu inicijativu Vaingtona.
Oto je shvatio mig.
Ni na meni, naravno.
-Vilson kae da e, u sluaju da Nemaka poalje Saveznicima formalan predlog za
odravanje mirovnih pregovora, onjavno podrati taj predlog. Pretpostavljam da je naa
dunost da posledimo ovu poruku
naem vladaru.
- Odista - ree Oto. - Kajzer mora da odlui.
IV
Valter je pisao pismo Mod na obinom belom listu papira bez ikakvog
zaglavlja.
Najdraa moja,
U Nemakoj i u mojoj dui vlada zima.
Pisao je na engleskom. Nije stavio svoju adresu na vrhu, niti je naveo svoje
ime.
Ne mogu da ti opiem kpCiko te voCim i kodko mi nedostaje.
Nije mu bilo lako da odlui ta da napie. To pismo e moda proitati neki
ljubopitljivi policajac, i morao se postarati da se ono ne moe dovesti u vezu ni sa
Mod ni s njim.
Ja sam jedan od miCion mukaraca razdvojeniCi od voCjeniCi ena, i hCadni
severac duva kgoz sva naa srca.
Ideja mu je bila da to pismo napie tako da zvui kao da ga je napisao bilo koji
vojnik koji je usled rata razdvojen od porodice.
Svet mije postao studen i goCetan, kao to je sigurno i te6i, aCi najtee mipada naa
razdvojenost.
eleo je da moe da joj pria o svom obavetajnom radu u vojsci, o tome kako
majka pokuava da ga navede da se oeni Monikom, o pomanjkanju hrane u Berlinu,
ak i o knjizi koju trenutno ita, porodinoj sagi Budenbrokovi. Ali bojao se da bi
bilo kakvo zalaenje u detalje moglo da dovede neko od njih dvoje u opasnost.
Ne mogu mnogo toga da kaem, aCieCim da znada sam ti veran...
Tu je prekinuo pisanje, razmiljajui s griom savesti o elji da poljubi
Moniku. Ali nije se bio predao tom iskuenju.
... i dapotujem sveta o6eanja koja smo daCi jedno drugom pri^Ci^k^m naeg
posCednjeg videnja.
To je bilo najblie to je smeo da se priblii pominjanju njihovog braka. Nije
eleo da rizikuje da neko iz njenog okruenja proita pismo i sazna istinu.
Svaki dan misCim o trenutku kad emo seponovo sresti, kada emo se pogCedati u oi
i rei: Zdravo, ju6avi.
Do tada, uvaj me u seanju.
Nije se potpisao.
Stavio je pismo u koverat i ubacio ga u unutranji gornji dep svog sakoa.
Izmedu Nemake i Britanije nije bilo potanske razmene. Izaao je iz sobe, spustio
se u hol, stavio eir i obukao teak kaput s krznenim okovratnikom, i izaao na
studene berlinske ulice. Naao se s Gasom Djuarom u baru Adlona. Hotel je zadrao
- Jo se raspravljaju oko tona pisma. Kada se budu sloili oko toga, pismo e
biti predato amerikom ambasadoru ovde u Berlinu, sa zahtevom da ga
prosledi vladama Saveznika. - Ta diplomatska igra prosledivanja bila je
neophodna jer vlade zaraenih zemalja nisu zvanino komunicirale.
- Bolje da odem u London - ree Gas. - Moda mogu da uinim neto da
pripremim Britance za njegov prijem.
- Mislio sam da ete rei tako neto. Imam jednu molbu za vas.
- Nakon ovoga to ste vi uinili za mene? Bilo ta!
- Strogo je line prirode.
- Nema problema.
- To zahteva da vas uputim u jednu tajnu. - Gas se nasmei.
- Zanimljivo!
- Voleo bih da odnesete moje pismo ledi Mod Ficherbert.
- Ah. - Gas je izgledao zamiljeno. Znao je da moe postojati samo jedan razlog
zbog kojeg Valter potajno pie Mod. - Jasno mi je da postoji potreba za
diskrecijom. Ali ne brinite.
- Ako vas budu pretresli na izlasku iz Nemake ili prilikom ulaska u Englesku,
moraete da kaete da je to ljubavno pismo jednog Amerikanca u Nemakoj
upueno njegovoj verenici u Londonu. U pismu se ne pominju imena ni
adrese.
- U redu.
- Hvala vam - Valter e vatreno. - Ne mogu da vam opiem koliko mi to znai.
V
U subotu 2. decembra u Tajgvinu je odrana zabava s gaanjem u pokretne
mete. Erl Ficherbert i kneginja Bea bili su zadrani u Londonu, pa je Ficov drug Bing
Vesthempton zauzeo mesto domaina, a ledi Mod mesto domaice.
Pre rata Mod je volela takve zabave. Zene nisu pucale, naravno, ali volela je da
vidi kuu punu gostiju, ruak u prirodi na kome su se dame pridruivale
mukarcima, i razgorelu vatru u kaminu i izdanu hranu oko kojih bi se uvee
okupili. Ali otkrila je da ne moe da uiva u takvim zadovoljstvima dok vojnici pate
u rovovima. Govorila je sebi da niko ne moe da provede ceo ivot oseajui tugu,
ak ni u vreme rata; ali to nije pomoglo. Nalepila je svoj najsjajniji osmeh i
ohrabrivala sve da piju i jedu, ali kad je zaula pucnje, mogla je da misli samo na
bojite. Izdana hrana je ostala netaknuta na njenom tanjiru, a ae Ficovih
dragocenih starih vina odnete su nepopijene.
Mrzela je da bude besposlena jer je stalno razmiljala o Valteru. Je li iv ili
mrtav? Bitka kod Some se zavrila, napokon. Fic je rekao da su Nemci izgubili pola
miliona ljudi. Je li Valter bio jedan od njih? Ili lei negde u nekoj bolnici, osakaen?
- Kako mukarci mogu biti toliko glupi da ratuju? - ree ona Gasu. -I da nastave
da se bore ak i kad je uasna cena plaena ljudskim ivotima jo odavno
daleko premaila bilo kakvu zamislivu dobit.
On ree:
- Predsednik Vilson veruje da dve strane treba da razmotre mogunost sklapanja
mira bez pobednika.
Laknulo joj je kad je videla da on nema nameru da joj kae kako su joj oi
lepe, ili neku slinu glupost.
- Slaem se s vaim predsednikom - ree ona. - Britanska vojska je ve izgubila
milion vojnika. Sama bitka kod Some kotala nas je etiristo hiljada rtava.
- Ali ta narod Britanije misli?
Mod razmisli.
- Veina novina se i dalje pretvara da je Soma bila velika pobeda. Svaki pokuaj
realistine procene proglaava se nepatriotskim. Sigurna sam da bi lord
Nortklif radije iveo pod vojnom diktaturom. Ali veina ljudi je shvatila da ne
ostvarujemo bogzna kakav napredak.
- Nemci se moda spremaju da predloe mirovne pregovore.
- Oh, nadam se da ste u pravu.
- Verujem da e uskoro pokrenuti zvaninu incijativu.
Mod je zurila u njega.
- Oprostite - ree ona - pretpostavila sam da ste samo ljubazno askali kada ste
to rekli. Ali niste.
Ona oseti kako je obuzima uzbuenje. Mirovni pregovori? Moe li to da se
desi?
- Ne, ne askam - ree Gas. - Znam da imate prijatelje u liberalskoj vladi.
- To vie i nije vlada sastavljena od liberala - ree ona. - Sad je koalicija, s
nekoliko ministara u kabinetu iz redova konzervativaca.
- Izvinjavam se, pogreno sam se izrazio. Nisam znao za koaliciju. Bez obzira
na to, Askvit je jo premijer, i liberal je, a znam da ste bliski s mnogim
vodeim liberalima.
- Da.
-1 zato sam doao ovamo da vas pitam ta mislite kako bi nemaki predlog bio
primljen.
Ona paljivo razmisli o tome. Znala je koga Gas predstavlja. Predsednik
Sjedinjenih Drava joj je postavljao to pitanje. Bolje da bude precizna. Igrom
sluaja, imala je jednu kljunu informaciju.
- Pre deset dana kabinet je diskutovao o jednoj pisanoj izjavi lorda Lansdaunija,
biveg sekretara spoljnih poslova iz redova konzervativaca, u kojoj je rekao da
mi ne moemo pobediti u ovom ratu.
Gas ivnu.
- Stvarno? Nisam znao.
- Naravno da niste. To se uvalo u tajnosti. Meutim, glasine su se irile, i
Nortklif je besneo protiv onoga to naziva defetistikim zagovaranjem
mirovnih pregovora.
Gas e eljno:
-1 kako je Lansdaunijevo pisanje primljeno?
- Rekla bih da postoje etvorica sklonih da pristanu uz njega: sekretar spoljnih
poslova ser Edvard Grej, kancelar Makena, predsednik Trgovakog odbora
Ransiman, i sam premijer.
Gasovo lice se zaari od nade.
V - To je mona frakcija!
- Naroito sad kad agresivnog Vinstona Cerila vie nema. Nikada se nije
oporavio od katastrofalnog ishoda pohoda na Dardanele, koji je bio njegova
zamisao.
- Ko je u kabinetu bio protiv Lansdaunija?
- Dejvid Lojd Dord, sekretar za rat, najpopularniji politiar u
zemlji. I lord Robert Sesil, ministar za blokadu; Artur Henderson, guverner, koji je i
voa Laburistike partije, i Artur Belfor, prvi lord Admiraliteta.
- Video sam intervju koji je dao Lojd Dord. Rekao je da eli da vidi borbu do
kraja.
- Veina ljudi se slae s njim, naalost. Naravno, ne prua im se esto prilika da
uju drugaije miljenje. Ljude koji se protive ratu, poput filozofa Bertranda
Rasela, vlada neprestano ikanira.
- Ali kakav je zakljuak kabinet doneo?
- Nikakav. Askvitovi sastanci se esto tako zavre. Ljudi se ale da je neodluan.
- Vrlo frustrirajue. Meutim, ini se da predlog za sklapanje mira nee biti
ignorisan.
V Tako je osveavajue, pomisli Mod, priati s mukarcem koji me
s h v a t a p o t p u n o o z b i l j n o . Cak i oni koji su inteligentno zborili s njom imali su
obiaj da joj malo povlauju. Valter je zaista bio jo jedini drugi mukarac koji je
razgovarao s njom na ravnoj nozi.
U tom trenutku Fic ude u sobu. Nosio je crno-sivu londonsku odeu i bilo je
oigledno da je tek siao s voza. Imao je povez preko jednog oka i hodao sa tapom.
- Vrlo mi je ao to sam vas sve ovako razoarao - ree on, obraajui se svima.
- Morao sam da ostanem sino u gradu. London je u previranju zbog
najnovijih politikih zbivanja.
Gas progovori.
- Kojih zbivanja? Jo nismo videli dananje novine.
DVADESETpRVO POGLAVLJE
Decembar 1916.
Fic
V je radio u Admiralitetu u Vajtholu. Nije to bio posao koji je
prieljkivao. Zudeo je da se vrati u Velku peadiju u Francuskoj. Koliko god da je
mrzeo prljavtinu i neugodnost rovova, nije se oseao dobro to boravi u bezbednosti
Londona dok drugi rizikuju ivot. Uasavao se pomisli da e ga ljudi smatrati
kukavicom. Meutim, lekari su bili izriiti da mu noga jo nije dovoljno ojaala, i
vojska mu nije doputala da se vrati.
Budui da je govorio nemaki, Smit-Kamings iz Biroa tajne slube, ovek koji
je sebe nazivao ,,K", preporuio ga je Mornarikoj obavetajnoj slubi, i bio je
privremeno rasporeen u odeljenje poznato kao Soba 40. Poslednje to je eleo bilo
je da radi negde u administraciji ali, na njegovo iznenaenje, otkrio je da je taj posao
izuzetno vaan za rat.
Prvog dana rata brod za prenos pote pod imenom C S A l e r t uplovio je u
Severno more, iskopao mone nemake telekomunikacione kablove s morskog dna, i
sve ih iskidao. Tim lukavim potezom Britanci su primorali neprijatelja da za slanje
veine poruka koristi telegraf. Telegrafski signali mogli su se presretati. Nemci nisu
bili glupi, pa su sve svoje poruke ifrovali. Soba 40 bila je mesto gde su Britanci
pokuavali te ifre da odgonetnu.
Fic je radio s grupom ljudi, neki od njih bili su prilino udni, veina ne ba
vojnikog izgleda, koji su se borili da rastumae besmislice koje su presrele postaje
za prislukivanje na obali. Fic nije bio dobar u tom odgonetanju ifara, nikad nije
mogao
da pogodi ni ko je ubica u priama o
V
Serloku Holmsu, ali umeo je deifrovan tekst da prevede na engleski i, to je jo
vanije, ratno iskustvo mu je omoguavalo da prosudi ta je od toga bitno.
Nije to bogzna koliko pomoglo. Krajem 1916. linija fronta na zapadu jedva da
se pomerila s mesta od pozicija s poetka godine, uprkos velikim naporima s obe
strane, neumoljivom nemakom napadu na Verden i jo skuplje plaenom
britanskom juriu kod Some. Saveznicima je oajniki trebalo pojaanje. Ako bi im
se Sjedinjene Drave pridruile, tas na vagi pretegnuo bi na njihovu stranu, ali zasad
nije bilo naznaka da e se to desiti.
Komandanti svih armija izdavali su nareenja kasno nou ili rano izjutra, pa je
Fic poinjao rano i naporno radio do sredine dana. U sredu nakon zabave s gaanjem
otiao je iz Admiraliteta u pola jedan i uhvatiotaksi do kue. Savladavanje uzbrdice
od Vajthola do Mejfera, ma koliko kratko, bilo je previe za njega.
Tri ene s kojima je iveo, Bea, Mod i tetka Herm, upravo su sedale da ruaju.
On predade svoj tap za hodanje i apku Grautu i pridrui se damama. Nakon strogo
svrsishodnog enterijera kancelarije, uivao je u toplini svog doma: raskoan
nametaj, sluge u mekoj obui, francusko porcelansko posue na snenobelom
stolnjaku.
On zamoli Mod da mu prenese vesti iz politike. Borba izmeu Askvita i Lojda
Dorda se razbuktala. Askvit je prethodnog dana dramatino odstupio s mesta
premijera. Fic je bio zabrinut: nije bio ljubitelj liberalnog Askvita, ali ta ako novog
premijera zavedu lakovernim priama o miru?
- Kralj je primio Bonara Loua - ree Mod. Endru Bonar Lou bio je voa
konzervativaca. Poslednji ostatak kraljevske vlasti u britanskoj politici bilo je
pravo vladara da postavi novog premijera, iako je kandidat kojeg on izabere
jo uvek morao da dobije podrku parlamenta.
V Fic ree:
- Sta se desilo?
- Bonar Lou je odbio da bude premijer.
Fic planu.
- Naravno da ne! Ali kad nisi kod kue i oseam se tako usamljeno, tako daleko
od svega s im sam odrasla... tei me kad ujem znane ruske himne i molitve.
Ficu bi ao Bee. Mora da joj je teko. On svakako nije mogao da zamisli da
ode da ivi zauvek u nekoj stranoj zemlji. I znao je, iz razgovora s drugim oenjenim
mukarcima, da nije neobino da ena odbija muevljeva udvaranja nakon to rodi
dete. Ali on stegnu srce. Svi moraju da se rtvuju. Bea treba da bude zahvalna to ne
mora da juria na mitraljeze.
- Mislim da sam ja ispunio svoje obaveze prema tebi - ree on. - Kad smo se
venali, otplatio sam dugove tvoje porodice. Pozvao sam strunjake, ruske i
engleske, da osmisle kako reorganizovati imanje.
- Oni su rekli Andreju da isui movare kako bi dobio vie obradivog zemljita,
i gde da trai ugalj i druge minerale, ali on nikad nije uinio nita od toga.
- Nisam ja kriv to je Andrej propustio svaku priliku.
- Da, Fice - ree ona. - Uradio si sve to si obeao.
-1 od tebe traim da izvri svoje obaveze. Ti i ja moramo izroditi naslednike.
Ako Andrej umre bez dece, na sin e naslediti dva ogromna imanja. Bie jedan od
najveih zemljoposednika na svetu. Moramo imati vie sinova za sluaj da se, ne daj
boe, neto dogodi Deku.
Ona nije podizala pogled.
- Znam svoju dunost.
Fic se oseti nepoteno. Priao je o nasledniku, i sve to je rekao bila je istina,
ali nije joj govorio da udi da vidi njeno meko telo, raskriljeno za njega na krevetu,
belo na belom, plave kose rasute po jastuku. On potisnu tu sliku.
- Ako zna ta ti je dunost, molim te ini tako. Sledei put kad
doem u tvoju sobu oekivau da budem primljen kao mu koji te voli, to i jesam.
- Da, Fice.
On ode. Bilo mu je drago to je lupio akom o sto, ali ga je obuzeo i neki
nelagodan oseaj da je uinio neto pogreno. To je bilo smeno: istakao je Bei u
emu grei, i ona je prihvatila njegov prekor. Tako treba da bude izmeu ene i
mukarca. Ali nije bio zadovoljan koliko bi trebalo.
On potisnu misli o Bei kada se naao s Mod i tetkom Herm u holu. Stavio je
apku i pogledao se u ogledalo, zatim brzo skrenuo pogled. Trudio se da ne razmilja
previe o svom izgledu. Metak je otetio miie na levoj strani njegovog lica, i levi
kapak mu je ostao trajno sputen. Bilo je to manje unakaenje, ali njegova tatina se
nikad nee oporaviti. Govorio je sebi da treba da bude zahvalan to mu je vid ostao
netaknut.
Plavi kadilak mu je jo bio u Francuskoj, ali uspeo je da nabavi drugi. Njegov
ofer je znao put: oigledno je i ranije vozio Mod u Ist End. Pola sata kasnije oni se
zaustavie ispred Kalvarija gospel hola, neugledne male kapele s limenim krovom.
Izgledala je kao da ju je neko tu preneo iz Aberovena. Fic se zapita da li je pastor
Velanin.
V
Cajanka je ve bila uveliko poela i mesto je bilo ispunjeno mladim enama i
decom. Smrdelo je gore nego u barakama, i Fic je morao da se odupre iskuenju da
prekrije nos maramicom. Mod i Herm su se odmah bacile na posao; Mod je primala
ene jednu po jednu u svojoj kancelariji u zadnjem delu zgrade, a Herm ih je
sprovodila do tamo. Fic je hramao od jednog do drugog stola, pitajui ene gde su im
muevi rasporeeni i kakva su im iskustva, dok su se deca valjala po podu. Mlade
ene su se esto kikotale ili bi zautale kao vezanog jezika kad bi im se Fic obratio,
ali ova grupa ena nije se dala lako pomesti. One su njega pitale u kom puku slui i
kako je zadobio rane.
Tek kad je obiao pola prostorije ugledao je Etel.
I ranije je primetio da postoje dve kancelarije na suprotnom kraju hola, jedna
Modina, i on se neodreeno pitao ko je u drugoj. Sluajno je podigao pogled kad su
se vrata otvorila i Etel izala u hol. Nije je video dve godine, ali nije se mnogo
promenila. Tamne lokne su joj poskakivale u hodu a osmeh joj je sijao poput sunca.
Haljina joj je bila stara i iznoena, poput odee svih ena osim Mod i Herm, ali imala
je istu onu vitku figuru, i on nije mogao a da ne razmiija o tom skladnom, tananom
telu koje je tako dobro poznavao. Omaijala ga je i ne gledajui u njega. Kao da
nimalo vremena nije proteklo otkako su se valjali po krevetu u
Apartmanu gardenija, kikoui se i ljubei se.
Ona se obrati jedinom drugom mukarcu u prostoriji, pogurenoj figuri u
tamnosivom odelu od neke teke tkanine, koja je sedela za stolom i upisivala beleke
u tefter. Nosio je naoare s debelim staklima, ali i pored toga Fic je mogao da vidi
oboavanje u oima tog oveka kad bi pogledao u Etel. Ona mu se obraala
prijateljski oputeno, i Fic se zapita jesu li venani.
Etel se okrenu i uhvati Ficov pogled. Obrve joj se izvie a usne zaokruie od
iznenaenja.
Ustuknula je jedan korak, kao da ju je
V
obuzela nervoza, i naletela na jednu stolicu. Zena koja je sedela u toj stolici podie pogled
sa iznerviranim izrazom lica. Etel ree tiho:
- Izvinjavam se! - i ne gledajui u nju.
Fic ustade sa stolice, to mu nije bilo lako s ranjenom nogom, sve vreme
netremice gledajui u Etel. Ona je vidno oklevala, ne znajui da li da mu prie ili da
pobegne u sigurnost svoje kancelarije. On ree:
- Zdravo, Etel. - Njegove rei se nisu pronele bunom prostorijom, ali verovatno
je mogla da vidi pokrete njegovih usana i pogodi ta je rekao.
Ona donese odluku i krenu ka njemu.
- Dobar dan, lorde Ficherberte - ree ona, a njen milozvuni velki naglasak
naini od te rutinske fraze pesmu.
Ona prui ruku i njih dvoje se rukovae. Koa joj je bila gruba. Pratio ju je u
tom vraanju na formalno ophodenje:
- Kako ste, gospoo Vilijams?
Ona privue stolicu i sede. Dok je sedao u svoju stolicu on shvati da ih je ona
veto stavila u istu ravan bez intimiziranja.
- Videla sam vas na pomenu u aberovenskom parku - ree ona. - Bilo mi je vrlo
ao... - glas joj zastade u grlu. Ona obori pogled i poe iz poetka. - Bilo mi je
vrlo ao kad sam videla da ste ranjeni. Nadam se da se lepo oporavljate.
- Polako. - Mogao je da vidi da se iskreno brine za njega. Nije ga mrzela, kako
se inilo, uprkos svemu to se desilo. On bee dirnut.
- Kako ste zadobili te povrede?
Ve je toliko puta ispriao tu priu da mu je dosadila.
- Bilo je to prvog dana bitke kod Some. Jedva da sam i uestvovao u boju. Izali
smo iz rova, proli kroz nau bodljikavu icu i krenuli preko niije zemlje, i
sledee ega se seam je da su me nosili na nosilima i da me je avolski
bolelo.
- Moj brat vas je video kako padate.
Fic
se seti neposlunog kaplara Vilijama Vilijamsa.
V
- Je li? Sta se desilo s njim?
- Njegov odred je zauzeo jedan nemaki rov, zatim su morali da ga napuste kad
im je nestalo municije.
Fic je propustio da proita sve izvetaje, poto je bio u bolnici.
- Je li dobio medalju?
- Ne. Pukovnik mu je rekao da je trebalo da brani taj poloaj do smrti. Bili mu je
rekao: t a , k a o t o s t e v i u i m l i ? " , i onda su ga poslali u juri.
Fic nije bio iznenaen. Vilijams je bio problematian.
- A ta vi radite ovde?
- Radim za vau sestru.
- Nije mi rekla.
Etel ga bledo pogleda.
- Nije mislila da bi vas zanimale novosti o bivoj posluzi.
Bila je to podrugljiva opaska, ali on se ne osvrnu na to.
- Sta radite?
- Ja sam glavna urednica Voj n i k o v e e n e . Ugovaram tampanje i
distribuciju, i ureujem rubriku s pismima. I staram se o novcu.
II
Citavog narednog jutra Etel je govorila sebi da se nee nai s Ficom. Kako se
samo usudio da predloi tako neto? Nije ula ni re od njega due od dve godine.
Onda, kada su se sreli, nije ni pitao za Lojda, sopstveno dete! Bio je isti onaj stari,
sebini, bezoseajni varalica kao i uvek. Bez obzira na to, u njoj je nastala pometnja.
Fic ju je pogledao prodornim zelenim oima i postavljao joj pitanja o njenom ivotu
na osnovu kojih je stekla utisak da mu je vana, uprkos svim dokazima da je
suprotno. On vie nije bio savreni, bogoliki mukarac od ranije: prelepo lice bilo mu
je narueno napola sklopljenim okom, i hodao je poguren, sa tapom. Ali njegova
slabost ju je samo navela da poeli da se stara o njemu. Rekla je sebi da je budala.
Imao je svu brigu i pomo koju novac moe da kupi. Nee otii da se vidi s njim.
U podne je izala iz prostorija Voj n i k o v e e n e , dve male sobe iznad
tamparije, koje su delili s Nezavisnom laburistikom partijom, i uhvatila autobus.
Mod nije bila u kancelariji tog jutra, to je Etel utedelo trud jer nije morala da
izmilja izgovor.
Bilo je to dugo putovanje autobusom i podzemnom eleznicom od Aldgejta do
stanice Viktorija, i Etel je stigla na mesto sastanka nekoliko minuta posle jedan.
Zapitala se da li je Fica izdalo stpljenje pa je otiao, i od te pomisli joj malo pripade
muka; ali on je bio tu, u odelu od tvida, kao da je krenuo na selo, i ona se odmah
oseti bolje. On se nasmei.
- Uplaio sam se da nee doi - ree.
V - Ne znam zato sam dola - odgovori ona. - Zato si me pozvao?
- Zelim neto da ti pokaem. - On je uze za ruku.
V Izali su sa stanice. Etel se oseti budalasto sreno to ide s Ficom
drei
ga za ruku. Cudila se njegovoj smeonosti. Njega su ljudi lako
V
prepoznavali. Sta ako nalete na nekog njegovog prijatelja? Pretpostavljala je da e se
pretvarati da ne vide jedan drugog. U Ficovoj drutvenoj klasi, od oveka koji je
oenjen ve nekoliko godina nije se oekivalo da bude veran.
Vozili su se autobusom nekoliko stanica i sili u neuglednom
V
predgrau Celsi, kraju s jeftinim stanovima za iznajmljivanje u kojima su iveli
umetnici i pisci. Etel se pitala ta to eli da joj pokae. Hodali su ulicom u kojoj su se
nizale male vile. Fic ree:
- Jesi li ikada posmatrala debatu u parlamentu?
- Ne - ree ona. - Ali volela bih.
- Mora da te pozove neki poslanik ili per. Da ti sredim to?
- Da, molim!
Delovao je sreno to je pristala.
- Raspitau se kada e biti neto zanimljivo na dnevnom redu. Moda e ti se
svideti da vidi Lojda Dorda u akciji.
- Da!
- Danas sastavlja svoju vladu. Verujem da e veeras poljubiti kraljevu ruku kao
premijer.
V
Etel se zamiljeno osvrtala oko sebe. Neki delovi Celsija jo su izgledali kao
selo kakvo je bio sto godina ranije. Stare graevine bile su kolibe i farmerske kue,
nisko zidane s velikim batama i vonjacima. U decembru nije bilo mnogo zelenila,
ali kraj je i pored toga imao neki prijatan polururalni izgled.
- Politika je udna stvar - ree ona. - elela sam da Lojd Dord postane
premijer im sam dovoljno odrasla da itam novine, ali sad kad se to desilo,
razoarana sam.
- Zato?
- On je najratobornija i najuticajnija linost u vladi. Njegovo postavljenje za
premijera moglo bi ubiti svaku ansu za sklapanje mira. S druge strane...
Fic je izgledao zaintrigirano.
- ta?
- On je jedini ovek koji bi mogao da pristane na mirovne pregovore a da ga
Nortklifove krvolone novine zbog toga ne razapnu na krst.
- To ima smisla - ree Fic, izgledajui zabrinuto. - Ako bi bilo ko drugi to
uradio, naslovi bi vritali: S m e n i t e As k v i t a , i l i B e l f o r a , i l i B o n a r a
L o u a , i d o v e d i t e L o j d a D o rd a ! Ali ako napadnu Lojda Dorda,
onda im niko drugi nije ostao.
- Znai, moda jo ima nade za mir.
On dopusti sebi da zazvui razdraljivo.
- Zato se ne nada pobedi, radije nego miru?
V
- Zato to smo se tako i uvalili u ovaj nered - ona e staloeno. - Sta eli da mi
pokae?
- Ovo.
On skinu rezu s jedne kapije i otvori je. Uoe na imanje s jednom
dvospratnicom. Bata je bila zarasla i mesto je trebalo prekreiti, ali bila je to
simpatina kua srednje veliine kakvu bi posedovao kakav uspean muziar,
zamiljala je Etel, ili moda poznati glumac. Fic izvadi klju iz depa i otvori vrata.
Uoe unutra, i on zatvori vrata i poljubi je. Ona se predade poljupcu. Dugo je niko
nije ljubio i oseala se kao edan putnik u pustinji. Milovala je njegov dugi vrat i
pritisla dojke uz njegove grudi. Osetila je da on to oajniki eli koliko i ona. Pre
nego to je izgubila kontrolu odgurnula ga je.
- To ih je posramilo - ree Berni Lekvit te veeri. - Zaboravili su zato su zapoeli rat. Sad se
bore samo zato to ele da pobede.
Etel se prisetila ta je gospoa Daja Konjeta rekla o trajku:
Ti mukarci, jednom kad se dokae, stalo im je samo da pobede. Nee da popuste, bez obzira na cenu.
Pitala se kako bi ena premijer reagovala na ponudu za sklapanje mira.
Ali Berni je bio u pravu, shvatila je u narednih nekoliko dana. Predlog predsednika Vilsona
naiao je na udnu tiinu. Nijedna zemlja nije odmah odgovorila. To je jo vie naljutilo Etel. Kako
mogu nastaviti da ratuju ako ne znaju ak ni za ta se bore?
Krajem te nedelje Berni je organizovao javni sastanak na kojem je trebalo da se prodiskutuje o
predlogu Nemake. Na dan sastanka, Etel se probudi i ugleda svog brata kako stoji pored njenog
kreveta u svojoj oker uniformi.
V
- Bili! - vrisnu ona. - Ziv si!
-I na jednonedeljnom odsustvu - ree on. - Ustaj iz kreveta, lenugo jedna.
Ona skoi na noge, obue penjoar preko spavaice i zagrli ga.
- O, Bili, tako sam srena to te vidim. - Onda primeti pruge na njegovom rukavu. - Sad si
narednik, je li?
-Jata.
- Kako si uao u kuu?
- Mildred je otvorila vrata. U stvari, ovde sam od sino.
- Gde si spavao?
Izgledao je postieno.
- Na spratu.
Etel se naceri.
- Sreno mome.
- Ona mi se stvarno svia, Et.
- Meni takoe - ree Etel. - Mildred je suvo zlato. Hoe li da se ozeni njom?
- Jata, ako preZivim rat.
- Ne smeta ti razlika u godinama?
- Njoj su dvadeset tri. Nije ona ba mnogo stara, nema trideset ili slino.
- A deca?
Bili slegnu ramenima.
- One su dobra deca, ali ak i da nisu, trpeo bih ih zbog nje.
- Zaista je voli.
- Nju nije teko voleti.
- Zapoela je mali privatan posao, mora da si video one silne eire gore kod nje u sobi.
- Jata. Dobro joj i ide, kako kaZe.
- Vrlo dobro. Ona je vredan radnik. Je li Tomi s tobom?
- Doli smo istim brodom, ali on je otiao vozom do Aberovena.
Lojd se probudio, video nepoznatog mukarca u sobi i zaplakao. Etel ga uze i uutka ga.
- Doi u kuhinju - ona e Biliju. - Spremiu nam neto za doruak. Bili sede i uze da ita
novine dok je ona spremala ovsenu kau. Malo
zatim, on ree:
- Prokletstvo. Prokleti Ficherbert je laprdao u javnosti, kako vidim. On pogleda ka Lojdu,
gotovo kao da bi se beba mogla uvrediti na taj
prezrivi pomen svog oca. Etel pogleda preko njegovog ramena. Ona proita:
MIR: VOJNICIPREKLINJU Negubite sad veru u nas!''
Ranjeni erl progovara
Jue je u Domu Cordova odran dirj/iv govor protiv novog predCoga nemakog kanceCara o
mirovnim pregovorima. (jovornik^je bio erl Ficher6ert, major VeCske peadije, koji se u Londonu oporavlja
odrana zadobijenih u bici kodSome.
Lord TicherSeit je izjavio da 6i pregovori o miru s Nemcima
predstavCjaCi izdaju svih Cjudi koji su dali svoje ivote u ovom ratu. ,,Mi verujemo da dobijamo i da
moemo postii potpunu po6ecCu pod usCovom da ne izgubite sad veru u nas", rekao je.
U svojoj uniformu, s povezom preko oka, nasConjen na taku, erC je ostavio jak^ utisak^u de6atnoj
dvorani. SasCuaCi su ga u apsoCutnoj tiini, i kficaCi mu kada je seo na mesto.
Bilo je jo mnogo toga na istu temu. Etel je bila zapanjena. Bilo je to sentimentalno
naklapanje, ali delotvorno. Fic inae nije nosio povez za oko, mora da ga je stavio radi utiska. Taj
govor e mnogo ljudi okrenuti protiv mirovnog plana.
Dorukovala je s Bilijem, presvukla se, zatim presvukla Lojda i izala. Bili je planirao da
provede taj dan s Mildred, ali obeao je da e doi na sastanak te veeri.
Kad je stigla u urednitvo Voj n i k o v e e n e , Etel je videla da su sve novine prenele vest o
Ficovom govoru. U nekoliko je bio predmet uvodnog lanka. Zauzimali su razliite stavove, ali
sloili su se da je taj govor mono odjeknuo.
- Kako neko moe da bude protiv same diskusije o miru? - ree ona Mod.
- Moe i sama da ga pita - ree Mod. - Pozvala sam ga na veeranji sastanak, i prihvatio je.
Etel se tre.
- Saekae ga topao prijem!
- Svakako se nadam da hoe.
Dve ene su provele dan radei na vanrednom izdanju novina s glavnim naslovom: M A L A
O PAS N O S T O D M I R f l . Mod se svidela ta ironija, ali Etel je mislila da je previe suptilna.
Kasno tog popodneva Etel je pokupila Lojda od ene koja ga je uvala, odvela ga kui i nahranila, i
stavila u krevet. Ostavila ga je na staranje Mildred, koja nije ila na politike skupove.
Kalvarija gospel hol se punio kad je Etel stigla, i uskoro je bilo mesta samo za stajanje. U
publici je bilo dosta vojnika i mornara u uniformama. Berni je predsedavao sastankom. Otvorio ga je
sopstvenim govorom, uspevi da bude dosadan uprkos saetosti, bio je slab govornik. Zatim je
prozvao prvog govornika, jednog filozofa s Oksfordskog univerziteta. Etel su razlozi za mir bili
poznatiji nego tom filozofu, i dok je on govorio ona je prouavala mukarce na podijumu koji su joj
se udvarali.
Fic je bio proizvod stotina godina bogatstva i kulture. Kao i uvek, bio je lepo obuen, uredno
podiane kose, belih aka i istih noktiju. Berni je poticao iz plemena progonjenih nomada koji su
preiveli zahvaljujui tome to su bili pametniji od svojih muitelja. Na sebi je imao svoje jedino
odeio, od teke tamnozelene oje. Etel ga nikad nije videla ni u emu drugom: leti je prosto skidao
sako.
Publika je sluala u tiini. Laburisti su imali podeljena miljenja o miru. Remzi Makdonald,
koji je govorio protiv rata u parlamentu 3. avgusta 1914, dao je ostavku na mesto predsednika
Laburistike partije poto je dva dana potom rat objavljen, i od tada su predstavnici laburista u
parlamentu podravali rat, kao i veina njihovih glasaa. Pristalice laburista su, meutim,
najskeptiniji pripadnici radnike klase, i imali su jaku manjinu koja se zalagala za mir.
Fic otpoe govorei o ponosnoj britanskoj tradiciji.
- Stotinama godina mi smo odravali ravnoteu sila u Evropi, obino tako to smo se stavljali
na stranu slabijih naroda, kako nijedna zemlja ne bi dominirala. Nemaki kancelar nita nije
rekao o uslovima mirovnog sporazuma, ali bilo kakva diskusija morala bi da pone od
trenutnog stanja - ree on. - Sklapanje mira u ovom trenutku znailo bi da e Francuska biti
poniena i liena dela svoje teritorije, dok bi Belgija postala satelitska drava". Nemaka bi
dominirala evropskim kontinentom istom vojnom silom. Ne smemo dozvoliti da se to desi.
Moramo se boriti do pobede.
Kada je diskusija otpoela, Berni ree:
- Erl Ficherbert je ovamo doao u isto privatnom svojstvu, ne kao vojni oficir, i dao mi je
svoju asnu re da vojnici u publici nee biti kanjavani ni zbog ega to budu rekli. Zaista,
ne bismo ni pozvali erla da prisustvuje ovom sastanku da je drugaije.
Berni je lino postavio prvo pitanje. Kao i obino, bilo je to dobro pitanje.
- Ako Francuska bude poniena i ostane bez dela svoje teritorije, to e destabilizovati Evropu,
prema vaoj analizi, erle Ficherberte.
Fic klimnu glavom.
- Ali ako Nemaka bude poniena i ostane bez Alzasa i Lorene, to bi se bez sumnje desilo, to
e stabilizovati Evropu.
Fic je u trenutku ostao bez teksta, Etel je videla to. Nije oekivao da e naii na tako jak otpor
ovde u Ist Endu. Intelektom nije bio ravan Berniju. Pomalo ga je saaljevala.
- Otkud ta razlika? - dovri Berni, i iz dela publike naklonjene miru zau se amor odobravanja.
Fic je brzo doao k sebi.
- Razlika postoji otuda - ree on - to je Nemaka agresor, brutalna, militaristika i okrutna, i
sklopimo li sada mir, zapravo emo nagraditi takvo ponaanje i ohrabriti ga u budunosti!
To je izazvalo klicanje meu pristalicama ratne opcije i Ficov obraz je bio spasen, ali bio je to
slab argument, pomisli Etel, i Mod ustade da to i kae.
- Rat nije izbio krivicom samo jedne nacije! - ree ona. - Postala je opta praksa da se krivica za
rat svaljuje na Nemaku, i nae militaristike novine podstiu verovanje u tu bajku. Mi
pamtimo invaziju Nemake na Belgiju i priamo o njoj kao da nije bila niim isprovocirana.
Zaboravili smo mobilizaciju est miliona ruskih vojnika na granici s Nemakom. Zaboravili
smo odbijanje Francuske da se proglasi neutralnom. - Nekoliko mukaraca ju je izvidalo.
Nikada vam nee klicati kad kaete da situacija nije tako jednostavna kao
t o I j u d i m i s l e , pomisli Etel ogoreno. - Ne kaem da je Nemaka neduna! - usprotivi se
Mod. - Kaem da nijedna drava nije neduna. Kaem da mi ne ratujemo za stabilnost
Evrope, niti za pravdu za Belgiju, niti da bismo kaznili nemaki militarizam. Ratujemo jer
smo previe ponosni da priznamo da smo pogreili!
Jedan vojnik u uniformi ustade da progovori, i Etel s ponosom vide da je to Bili.
- Ja sam se borio kod Some - otpoe on, i publika utihnu. - Zelim da vam kaem zato smo
tamo izgubili tako mnogo ljudi. - Etel u gromki glas i tiho ubeenje njihovog oca, i shvati da
je Bili mogao da postane sjajan propovednik. - Nai oficiri su nam rekli - on tu isprui ruku i
optuujui upre prstom u Fica - da e taj napad biti prost kao pasulj.
Etel vide kako se Fic nelagodno mekolji u svojoj stolici na podijumu.
Bili nastavi:
- Bilo nam je reeno da je naa artiljerija unitila neprijateljske poloaje, sravnila sa zemljom
njihove rovove i uruila njihova podzemna sklonita, i da emo, kad budemo stigli na drugu
stranu, zatei samo mrtve Nemce.
On se ne obraa ljudima na podijumu, primeti Etel, ve gleda svuda oko sebe, arajui
prodornim pogledom po publici, inei da sve oi budu uprte u njega.
- Zato su nam to rekli? - ree Bili, i sada pogleda pravo u Fica i progovori namerno
naglaavajui rei. - Lagali su nas. - Iz publike se podie amor odobravanja.
Etel vide kako se Ficovo lice smrailo. Znala je da je za ljude iz Ficove klase optuba za la
najgora od svih uvreda. Bili je to takoe znao. Bili ree:
- Nemaki poloaji nisu bili uniteni, to smo otkrili kada smo naleteli na mitraljesku vatru.
Reakcije iz publike postadoe glasnije. Neko doviknu:
- Sramota!
Fic ustade da progovori, ali Berni ree:
- Samo trenutak, molim vas, erle Ficherberte, dozvolite da govornik zavri izlaganje.
Fic sede, ustro vrtei glavom. Bili podie glas.
- Da li su nai oficiri proverili, izvianjem iz vazduha i slanjem patrola, koliku tetu je naa
artiljerija zapravo nanela nemakim poloajima i ljudstvu? Ako nisu, zato nisu?
Fic ponovo ustade, besan. Neki iz publike su klicali, drugi zvidali. On progovori.
- Vi ne razumete! - ree on.
Ali Bilijev glas je preovladao.
- Ako su znali istinu - povika on - zato su nas lagali?
Fic poe da vie, kao i polovina publike, ali Bilijev glas je nadjaao
sve.
- Hou da znam odgovor na jedno prosto pitanje! - zaurla on. - Jesu li nai oficiri budale, ili
laovi?
Etel je dobila pismo ispisano Ficovim krupnim, urednim rukopisom na njegovom skupom
papiru s grbom. Nije pomenuo sastanak u Aldgejtu, ve ju je pozvao da doe u Vestminstersku
palatu narednog dana, u utorak 19. decembra, da sedi na galeriji Doma komuna i prisustvuje prvom
govoru koji e Lojd Dord odrati kao premijer. Bila je uzbuena. Nikad nije pomislila da e videti
unutranjost Vestminsterske palate, a kamoli uti svog junaka kako se obraa parlamentu.
- ta misli, zato te je pozvao? - ree Berni te veeri, postavljajui kljuno pitanje kao i
obino.
Etel nije imala uverljiv odgovor. Potpuno nemotivisana ljubaznost nikad nije bila deo Ficovog
karaktera. On ume da bude irokogrud kad mu to odgovara. Berni se promuurno zapitao da li on
eli neto zauzvrat. Berni se vodio pameu vie nego intuicijom, ali je bez obzira na to osetio da
izmeu Etel i Fica postoji neka veza, i na to je odreagovao pomalo ljubavniki. Nije uinio nita
dramatino, jer Berni nije bio dramatian ovek, ali zadrao joj je aku u svojoj trenutak due nego
to je trebalo, priao joj na centimetar ili dva blie nego to je bilo ugodno, tapkao je po ramenu dok
joj se obraao, i pridravao je za lakat dok je silazila niza stepenice. Odjednom nesiguran, Berni je
instinktivno inio gestove koji su govorili da ona pripada njemu. Naalost, njoj je bilo teko da se ne
trgne kada bi on to uinio. Fic ju je surovo podsetio na to ta ne osea prema Berniju.
Mod je dola u kancelariju u utorak u pola jedanaest, i radile su zajedno celo jutro. Mod nije
mogla da napie tekst za naslovnu stranu sledeeg izdanja pre obraanja Lojda Dorda, ali bilo je
jo dosta toga u novinama: ponude za posao, oglasi dadilja, saveti doktora Grinvarda o zdravlju ena
i dece, recepti i pisma.
- Fic je van sebe od besa od onog sastanka - ree Mod.
- Rekla sam ti da e ga staviti na muke.
- Ne smeta njemu to - ree ona. - Bili ga je, meutim, nazvao laovom.
- Sigurna si da to nije zato to ga je Bili jednostavno nadigrao u toj raspravi?
Mod se tuno osmehnu.
- Moda.
- Samo se nadam da nee naterati Bilija da ispata zbog toga.
- Nee to uiniti - Mod e odluno. - Time bi prekrio datu re.
- Dobro.
Ruale su u jednom kafeu u Majl end roudu, D o b ro s t a j a l i t e z a v o z a e , kako je glasio
natpis na tabli, i zaista je bio pun vozaa malih kamiona. Osoblje za ankom veselo je pozdravilo
Mod. Sluili su pitu sa ostrigama i govedinom, u koju su dodavali jeftine ostrige da bi tedeli na
inae oskudnoj govedini.
Posle su se odvezle autobusom na drugi kraj Londona, do Vest Enda. Etel pogleda u ogromne
kazaljke Big Bena i vide da je pola etiri. Lojd Dord je trebalo da odri govor u etiri. Imao je
mo da okona rat i spase milione ivota. Hoe li to uiniti?
Lojd Dord se uvek borio za radniku klasu. Pre rata je s Domom lordova i kraljem vodio
borbu oko uvoenja penzija za stare. Etel je znala koliko to znai siromanim ljudima. Prvog dana
isplate penzija videla je videla je penzionisane rudare, nekad jake ljude, sad pogurene drhtave starce,
kako izlaze iz pote u Aberovenu i otvoreno plau to vie nisu bez prebijene pare. Tada je Lojd
Dord postao junak radnike klase. Dom lordova je hteo taj novac da potroi na Kraljevsku
mornaricu.
Mogla bih da napiem njegov dananji govor, pomisli ona. Rekla bih: - Postoje trenuci u ivotu
jednog oveka, i jedne nacije, kada je ispravno rei: Dao sam sve od sebe, i vie ne mogu, i stoga u
prekinuti svoju borbu i potraiti drugi put. U satu koji je za nama naredio sam prekid vatre du celog
britanskog fronta u Francuskoj. Gospodo, oruje je zautalo."
To bi se moglo uiniti. Francuzi bi bili besni, ali morali bi da se pridrue obustavi vatre, ili bi
rizikovali da Britanija sklopi mir odvojeno od njih, posle ega bi sigurno bili poraeni. Mirovni
sporazum teko bi pao Francuskoj i Belgiji, ali ne toliko teko koliko gubitak jo miliona ivota. Bio
bi to in dostojan velikog dravnika. Bio bi to ujedno i kraj politike karijere Lojda Dorda: glasai
ne bi birali oveka koji je izgubio rat. Ali kakav bi to velianstven kraj bio!
Fic je ekao u Centralnom predvorju. Gas Djuar je bio s njim. Bez sumnje sa istom dozom
zanimanja kao i svi ostali, ekao je da sazna kako e Lojd Dord reagovati na mirovnu inicijativu.
Oni se popee dugim stepenitem do galerije i zauzee svoja mesta s pogledom na salu za
veanje. Fic je sedeo s Eteline desne strane, a Gas s leve. Ispod njih, redovi zelenih konih klupa s
obe strane ve su bili ispunjeni poslanicima, osim nekoliko mesta u prvom redu koji su po tradiciji
bili rezervisani za ministre kabineta.
- Svaki poslanik mukarac - ree Mod glasno.
Razvodnik, od glave do pete u formalnom dvorskom odelu sa sve pantalonama od baruna
koje su sezale do kolena i belim dokolenicama, prosikta arogantno:
- Tiina, molim!
Jedan od poslanika iz zadnjih redova je stajao, ali niko ga nije sluao. Svi su ekali novog
premijera. Fic tiho ree Etel.
- Tvoj brat me je uvredio.
- Siroti stvore - Etel e sarkastino - da ti nisu povreena oseanja?
- Ljudi su izazivali na dvoboje i za manje od toga.
- Eto jedne razumne zamisli za dvadeseti vek.
Njena poruga ga nije dotakla.
- Zna li on ko je Lojdov otac?
Etel je oklevala, ne elei da mu kae, ali ni da lae. Njeno oklevanje mu je reklo ono to je
eleo da zna.
- Jasno mi je - ree on. - To objanjava njegov optuujui nastup.
- Mislim da nema potrebe da trai neki skriveni motiv - ree ona.
- Zar ne misli da je ono to se desilo kod Some dovoljno da dovede vojnike do besa?
- Trebalo bi ga oterati na vojni sud zbog drskosti.
Salom se razlee urlik odobravanja poslanika. Odbacio je mirovnu ponudu. Pokraj Etel, Gas
Djuar zagnjuri lice u ake. Etel ree glasno:
V
- Sta je s Alinom Priardom, koji je poginuo kod Some?
Razvodnik ree:
- Tiina, tamo!
Etel ustade.
- Narednik Douns zvani Prorok, mrtav! - uzviknu ona.
Fic ree:
- Uuti i sedi, zaboga!
Dole u sali Lojd Dord je nastavio da govori, mada su jedan ili dvojica poslanika gledali gore
ka galeriji.
- Klajv Pju! - viknu ona iz sveg glasa.
Dva razvodnika pooe k njoj, po jedan sa svake strane.
- Levelin Pegavi!
Razvodnici je zgrabie za miice i povedoe napolje.
- Doi Ponti! - vrisnu ona, i oni je odvukoe kroz vrata.
DVADESETDRUGO POGLAVLJE
Januar i februar 1917.
Valter fon Ulrih je sanjao da se vozi koijom i da ide da se vidi s Mod. Koija je ila nizbrdo, i
poela opasno da ubrzava, poskakujui po neravnom putu. On je povikao: U s p o r i , u s p o r i ! ,
ali koija nije mogao da ga uje od topota kopita, koja su zaudo zvuala kao brundanje
automobilskog motora. Uprkos toj nepravilnosti, Valter je strahovao da e se odbegla koija
razlupati i da on nikad nee stii do Mod. Ponovo je pokuao da naloi koijau da uspori, i
naprezanje od vikanja ga je probudilo.
U stvarnosti se nalazio u automobilu, mercedesu 37/95, kojim je upravljao ofer, i koji se
kretao umerenom brzinom po dombastom putu
V
u Sleziji. Njegov otac je sedeo pored njega, puei cigaru. Napustili su Berlin u ranim satima tog
jutra, obojica umotana u krznene kapute, bila su to otvorena kola, i bili su na putu ka istonom tabu
visoke komande.
Taj san je bilo lako protumaiti. Saveznici su prezrivo odbacili mirovnu ponudu, koju se Valter
toliko trudio da progura. To odbijanje je ojaalo ruku nemake vojske, koja je elela da nastavi s
podmornikim ratovanjem, potapajui svaki brod u ratnoj zoni, vojni ili civilni, putniki ili teretni,
kako bi naterala Britaniju i Francusku da se predaju tako to e ih izgladneti. Politiari, pre svega
kancelar, strahovali su da je to put koji vodi u poraz, jer su postojale anse da to uvue Sjedinjene
Drave u rat, ali podmorniari" su prevladali. Kajzer je pokazao koju opciju podrava time to je
agresivnog Artura Cimermana unapredio u ministra spoljnih poslova. Valter je sanjao da hrli ka
katastrofi.
Valter je verovao da za Nemaku najveu opasnost predstavljaju Sjedinjene Drave. Cilj
nemake politike trebalo bi da bude da dri Ameriku podalje od rata. Istina, Nemaka je gladovala
zbog saveznike blokade njenih luka. Rusija, meutim, nee moi jo dugo da izdri, a kad
kapitulira, Nemaka e pregaziti bogate zapadne i june predele ruskog carstva, s nepreglednim
kukuruznim poljima i nepresunim izvorima nafte. I celokupna nemaka armija moi e onda da se
koncentrie na Zapadni front. To im je jedina nada.
Ali hoe li kajzer to uvideti?
Konana odluka bie doneta danas.
Slabana zimska zora razlivala se seoskim krajolikom mestimino posutim snegom. Valter se
oseao kao zabuant, tako daleko od ratita.
- Trebalo je da se vratim na front jo pre nekoliko nedelja - ree on.
-Vojska te oigledno eli u Nemakoj - ree Oto. - Cene te kao obavetajnog analitiara.
- Nemaka je puna starijih ljudi koji bi taj posao mogli da obavljaju barem jednako dobro kao
ja. Jesi li potegao neke veze?
Oto slegnu ramenima.
- Ako bi se oenio i dobio sina, mislim da bi te premestili gde god eli.
Valter e s nevericom:
- Zadrava me u Berlinu da bi me naterao da se oenim Monikom fon der Helbard?
- Nemam mo da uinim to. Ali moda u visokoj komandi postoje ljudi koji razumeju potrebu
da se plemike loze ouvaju.
Bilo je to podmuklo, i Valter htede da se pobuni, ali kola utom skrenue s puta, prolazei kroz
ukraenu kapiju, i stupie na dugi prilaz oivien ogoljenim drveem i snegom posutim travnjakom.
Na kraju prilaza se nalazila ogromna kua, najvea koju je Valter video u Nemakoj.
- Dvorac Ples? - ree on.
- Tako je.
- Ogroman je.
- Tri stotine prostorija.
Oni izaoe iz kola i udoe u hol veliine onog na eleznikoj stanici. Zidovi su bili ukraeni
medveim glavama, a masivno mermerno stepenite vodilo je do prostranih soba na prvom spratu.
Valter je pola svog ivota proveo u velelepnim zgradama, ali ova je bila izuzetna.
Priao im je jedan general, i Valter je prepoznao Fon Henera, prijatelja svog oca.
- Imate vremena da se osveite i doterate, ako budete brzi - ree on s prijateljskom
uurbanou. - Oekuju vas u dravnikoj trpezariji za etrdeset minuta. - On pogleda u
Valtera. - Ovo mora da je va sin.
Oto ree:
- On je u obavetajnom odeljenju.
Valter je odseno salutirao.
- Znam. Ja sam stavio njegovo ime na spisak. - General se obrati Valteru. - Verujem da
poznaje Ameriku?
- Proveo sam tri godine u naoj ambasadi u Vaingtonu, gospodine.
- Odlino. Ja nikad nisam bio u Sjedinjenim Dravama. Kao ni tvoj
otac. Niti veina ljudi ovde, s asnim izuzetkom naeg novog ministra spoljnih poslova.
Dvadeset godina ranije, Artur Cimerman se vratio u Nemaku iz Kine preko Sjedinjenih
Drava, kada je putovao vozom od San Franciska do Njujorka, i zbog tog iskustva smatrali su ga
strunjakom za Ameriku. Valter ne ree nita. Fon Hener ree:
- Her Cimerman me je zamolio da vas obojicu konsultujem u vezi s neim. - Valter bee
polaskan ali zbunjen. Zato bi novi ministar spoljnih poslova traio njegovo miljenje? - Ali
imaemo vie vremena za to kasnije.
Fon Hener pozva rukom jednog slugu u starinskoj livreji, koji ih odvede do spavae sobe.
Pola sata kasnije bili su u trpezariji, sada pretvorenoj u salu sa sastanke. Osvrui se okolo, Valter se
zapanjio to vidi da.je prisutan skoro svaki ovek koji je u Nemakoj slovio za vanu osobu,
ukljuujui kancelara, Teobalda fon Betman-Holvega, kratko podiane kose skoro potpuno sede u
ezdesetoj godini ivota. Veina visokih vojnih komandanata nemake vojske sedela je za jednim
dugim stolom. Za ljude nieg ranga, poput Valtera, bio je predvien niz stamenih stolica poreanih
uza zid. Jedan autant je podelio nekoliko primeraka nekog memoranduma od dvesta strana. Valter
pogleda preko oevog ramena u taj dokument. Video je grafikone s tonaom koja je ulazila i izlazila
iz britanskih luka, tabele sa uestalou teretnog transporta i prostora, kalorijske vrednosti britanskih
obroka, ak i kalkulaciju o tome koliko vune stane u jednu damsku suknju.
V
Cekali su dva sata, a zatim je u salu uao kajzer Vilhelm, u generalskoj uniformi. Svi su
poskakali na noge. Njegovo velianstvo je izgledalo bledo i mrzovoljno. Nekoliko dana ga je delilo
od pedeset osmog roendana. Kao i uvek, drao je sasuenu levu ruku nepominu uz telo, trudei se
da je uini to neupadljivijom. Valter otkri da mu je teko da prizove ono oseanje radosne odanosti
koje ga je tako lako obuzimalo kad je bio deak. Vie nije mogao da se pretvara da je kajzer mudri
otac svog naroda. Vilhelm II je previe oigledno bio nimalo izuzetan ovek potpuno obezglavljen
dogaajima. Nesposoban, zbunjen, i vidno nesrean, on je bio ivi dokaz protiv nasledne monarhije.
Kajzer se osvrnu okolo, klimnuvi glavom jednom ili dvojici svojih miljenika, ukljuujui
Ota, pa sede i pokaza rukom ka Heningu fon Holcendorfu, sedobradom naelniku Admiraliteta.
Admiral poe da besedi, citirajui iz svog memoranduma: broj
podmornica koje mornarica moe da odrava u svakom trenutku na moru, tonau namirnica
neophodnu Saveznicima da se odravaju u ivotu, i brzinu kojom mogu da nadomeste potopljena
plovila.
- Po mom proraunu, moemo da potopimo eststo hiljada tona brodskog tovara meseno - ree
on.
Bio je to impresivan podatak, svaka izjava podrana brojevima. Valter je bio sumnjiav samo
zato to je admiral bio previe precizan, previe siguran: rat valjda nije tako predvidljiv? Fon
Holcendorf pokaza prema jednom dokumentu na stolu uvezanom trakom, po svoj prilici carskom
nareenju da se otpone s neogranienim podmornikim ratovanjem.
- Ako Vae velianstvo danas odobri moj plan, garantujem da e Saveznici kapitulirati za tano
est meseci. - On sede.
Kajzer pogleda u kancelara. S a d a e m o , pomisli Valter, u t i rea l n i j u p roc e n u . Betman
je bio kancelar sedam godina i, za razliku od vladara, razumeo je sloenost meunarodnih odnosa.
Betman je zloslutno govorio o ulaenju Amerikanaca u rat i nebrojenim resursima i ljudstvu
Sjedinjenih Amerikih Drava, o njihovim zalihama i novcu. U odbranu svog stava citirao je svakog
starijeg Nemca koji je poznavao mo Sjedinjenih Drava. Ali na Valterovo razoaranje, delovao je
kao ovek koji to odrauje samo radi reda. Verovatno veruje da je kajzer ve doneo odluku. Je li
ovaj sastanak sazvan samo da bi se ratifikovala odluka koja je ve doneta? Je li Nemaka osuena
na propast?
Kajzera nije dugo drala panja kada bi sluao ljude koji se nisu slagali s njim, i dok je njegov
kancelar govorio on se vrpoljio, nestrpljivo gunao i pravio grimase neodobravanja. Betman poe da
se koleba.
- Ako vojni autoriteti smatraju da je podmorniko ratovanje od kljune vanosti, nisam u
poziciji da im protivreim. S druge stra'ne...
Nikad nije stigao da zavri tu misao. Fon Holcendorf skoi na noge i prekide ga.
- Jamim svojom rei pomorskog oficira da nijedan Amerikanac nee nogom kroiti na
evropski kontinent! - ree on.
To j e a p s u rdn o , pomisli Valter. K a k v e v e z e n j e g o v a re m o r n a r i k o g o f i c i r a
i m a s b i l o i m ? Ali to je ostavilo jai utisak od svih njegovih statistikih podataka. Kajzer se
razvedri, a nekoliko drugih mukaraca zaklima glavama u znak odobravanja.
Cimlo se da je Betman digao ruke. Telo mu je klonulo u stolici, sva napetost je nestala s njegovog
lica, i on progovori poraenim glasom.
- Ako nas uspeh vabi, mi moramo za njim - ree on.
Kajzer dade znak rukom, i Fon Holcendorf gurnu uvezani dokument preko stola. N e , pomisli
Valter, n e s m e m o d o n e t i o v a k o s u d b o n o s n u o d l u k u n a t a k o n e o d g o v a r a j u i m
osnovama!
Kajzer uze pero i potpisa se: Vilhelm, I. R. On spusti pero na sto i ustade. Svi u prostoriji
poskakae na noge.
Ovo ne moe biti kraj, pomisli Valter.
Kajzer izae iz prostorije. Napetost se rasprila, i salom se razlee agor. Betman ostade da
sedi na svom mestu, zurei u sto. Izgledao je kao ovek koji se sreo sa svojom propau. Mrmljao je
neto, i Valter prie blie da poslua. Bila je to latinska fraza: f i n i s G e r m a n i e , k r a j N e m a k e .
General Fon Hener se pojavi i ree Otu:
- Ako biste poli sa mnom, imaemo privatan ruak. I vi, mladiu.
Odveo ih je u jednu sporednu prostoriju gde je bila posluena hladna
zakuska. Dvorac Ples je sluio kao kajzerova rezidencija, tako da je hrana bila dobra. Valter je bio
ljut i depresivan, ali kao i svi ostali u Nemakoj, bio je gladan, i napunio je tanjir do vrha hladnom
piletinom, salatom od krompira i belim hlebom.
- Ministar spoljnih poslova Cimerman predvideo je dananju odluku - ree Fon Hener. - On
eli da zna ta moemo uiniti da obeshrabrimo Amerikance.
anse za to su male, pomisli Valter. Budemo li potapali amerike brodove i davili amerike graane,
nema mnogo toga to emo moi da uradimo da ublaimo udarac.
General nastavi:
- Moemo li, na primer, da podstaknemo proteste 1.300.000 Amerikanaca koji su roeni ovde u
Nemakoj?
Valter zastenja u sebi.
- Nipoto - ree on. - To je pria za malu decu.
Njegov otac se brecnu:
sanjaju da e povratiti Alzas i Lorenu. Predsednik Karanza je moda dovoljno glup da poveruje da je to
mogue ostvariti.
Oto e oduevljeno:
- U svakom sluaju, sam pokuaj bi Amerikancima odvratio panju od Evrope!
- Na neko vreme - sloi se Valter nevoljno. - Na due staze bi nae uplitanje moglo da ojaa
pozicije onih Amerikanaca koji bi eleli da njihova zemlja ue u rat na strani Saveznika.
V
- Kratkoroan uinak je ono to nas zanima. Cuo si Fon Holcendorfa, nae podmornice e
baciti Saveznike na kolena za pet meseci. Sve to mi elimo jeste da toliko dugo neim
zaokupimo Amerikance.
Fon Hener ree:
V
- Sta je s Japanom? Postoje li anse da se kosooki ubede da napadnu Panamski kanal, ili ak
Kaliforniju?
- Realno, ne - Valter e odseno.
Ta diskusija je sve vie zalazila u domen fantazije. Ali Fon Hener je bio uporan.
- Pa ipak, sama pretnja od izbijanja sukoba mogla bi da vee vie amerikih trupa za njihovu
Zapadnu obalu.
- Da, pretpostavljam da bi mogla.
Oto obrisa usta salvetom.
- Sve ovo je vrlo zanimljivo, ali moram da vidim da li sam potreban Njegovom velianstvu.
Oni ustadoe. Valter ree:
- Ako smem da primetim, generale...
Njegov otac uzdahnu, ali Fon Hener ree:
- Molim vas, recite.
- Verujem da je sve to vrlo opasno, gospodine. Ako se prouje da su nemake voe makar
razgovarale o podsticanju sukoba u Meksiku i ohrabrivanju japanske agresije u Kaliforniji,
amerika javnost e se toliko uzburkati da do objave rata moe doi mnogo bre, ako ne i
trenutno. Izvinite ako istiem ono to je oigledno, ali ovaj razgovor treba da ostane u
najstrooj tajnosti.
- U redu - ree Fon Hener. Nasmei se Otu. - Va otac i ja jesmo stara generacija, naravno, ali
jo uvek znamo poneto. Moete se uzdati u nau diskreciju.
Fic je bio zadovoljan to je nemaki mirovni predlog s prezirom odbijen, i ponosan na svoju
ulogu u tom procesu, ali kad se sve okonalo u njega poe da se uvlai sumnja.
Razmiljao je o tome, hodajui, ili, bolje reeno, epajui, Pikadilijem ujutru u sredu 17.
januara, na putu ka svojoj kacelariji u Admiralitetu. Mirovni pregovori bi bili lukav nain da Nemci
konsoliduju ono to su ve bili zadobili, i da legitimiu svoj posed nad Belgijom, severoistonom
Francuskom i delovima Rusije. Za Britaniju bi uee u takvim razgovorima bilo ravno priznavanju
poraza. Ali Britanija jo nije bila pobedila.
Govor Lojda Dorda o borbi do kraja naiao je na dobar odziv u novinama, ali svi razumni
ljudi su znali da je to sanjarenje. Rat e se nastaviti, moda jo godinu dana, ili due. I ako
Amerikanci ostanu neutralni, moda e se i zavriti mirovnim pregovorima. ta ako niko ne bude u
stanju da dobije ovaj rat? Jo milion ljudi e poginuti bez razloga. Fica je proganjala misao da je
Etel moda ipak bila u pravu.
V
Sta ako Britanija izgubi? Nastupie finansijska kriza, nezaposlenost i siromatvo. Ljudi iz
radnike klase poee da slede Etelinog oca i govore da im nikad nije bila data prilika da glasaju za
rat. Gnev naroda prema vladajuoj klasi ne bi znao za granice. Protesti i marevi pretvorili bi se u
bune. Pre samo malo vie od sto godina Pariani su pogubili svog kralja i najvei deo plemstva.
Hoe li Londonci uiniti isto? Fic je zamislio sebe, vezanih ruku i nogu, kako ga na konjskoj
zaprezi vode na gubilite, dok ga masa pljuje i vrea. Jo gore, video je kako se to isto deava s
Mod, tetkom Herm i Beom, i Dekom. On potisnu tu komarnu misao iz glave.
E t e l j e p r a v a m a l a o p a s n i c a , pomisli on s meavinom divljenja i ala. Bio je obamro
od sramote kada su njegovu gou izbacili s galerije tokom govora Lojda Dorda, ali je u isto
vreme otkrio da ga ona samo jo vie privlai. Naalost, okrenula se protiv njega. Poao je napolje
za njom i sustigao je u Centralnom predvorju, a ona ga je napala, krivei njega i njemu sline za
produavanje rata. Iz naina na koji je priala s njim, ovek bi pomislio da je svakog vojnika koji je
poginuo u Francuskoj ubio Fic lino.
V
Bio je to kraj njegovog plana o stanu u Celsiju. Poslao joj je nekoliko poruka, ali ona nije
odgovorila. To razoaranje ga je teko pogodilo. Kad bi razmiljao o sladostrasnim popodnevima
koja su mogli da provode zajedno u tom ljubavnom gnezdu, taj gubitak mu je zadavao jak bol u
grudima. Meutim, jeste naao izvesnu utehu. Bea je primila k srcu njegov prekor. Sada ga je
putala u svoju spavau sobu, obuena u lepe spavaice, nudei mu svoje mirisno telo ba kao kada
su se venali. Na kraju krajeva, ona je dobro odgojena ena iz aristokratske porodice i znala je emu
supruga slui.
Razmiljajui o poslunoj kneginji i neodoljivoj aktivistkinji, on ue u zgradu Starog
admiraliteta da bi otkrio jedan delimino deifrovan telegram na svom stolu. Bio je naslovljen sa:
Berlin zu Washington. W. 158.16. januar 1917.
Fic automatski pogleda kraj telegrama, da vidi ko ga je uputio. Tu je stajalo ime:
Zimmermann.
To mu je odmah pobudilo zanimanje. Bila je to poruka nemakog ministra spoljnih poslova
upuena nemakom ambasadoru u Sjedinjenim Dravama. Fic je olovkom napisao prevod,
stavljajui upitnike i kvaice tamo gde grupe ifara nisu bile odgonetnute.
U najveoj tajnosti za Cinu infbrmaciju Vae ekseCencije i da 6ude predato carskom ministru u
(PMeksiku?)sa xyyxbez6edhimputem.
Upitnici su oznaavali grupu ifara ije znaenje nije bilo zasigurno odgonetnuto. Deifranti
su pogaali. Ako su u pravu, ova poruka je upuena nemakom ambasadoru u Meksiku. Prosto je
bila poslata posredstvom njihove ambasade u Vaingtonu. M e k s i k o , pomisli Fic. B a u d n o .
Naredna reenica bila je potpuno deifrovana.
PredCaemo da se 1. fe6ruara otpone s neogranienim pocCmornikim ratovanjem.
- Boe moj! - Fic e naglas. To se oekivalo sa strahom, ali ovo je bila nedvosmislena potvrda,
i to s datumom poetka! Ta vest e izazvati buru u Sobi 40.
TrucCiemo se, meutim, da zadrimo Ameriku neutraCnomu tome ne
uspemo, predCoiemo (PMeksiku?) skfapanje saveza na sCedeim osnovama: voenje rata, zakCjuivanje
mira.
- Savez s Meksikom? - Fic e samom sebi. - Ovo je opasna stvar. Amerikanci e da polude!
Vaa ekseCencija tre6a za sada da o6avestiprecCsednika tajno rat sa SAD xxxxi u isto vreme da
pregovara izmeu nas i Japana nae podmornice e primorati EngCesku na mir u roku od nefbCikb meseci.
Potvrdite da ste primiCi ovu poruku.
Fic podie glavu i susrete pogled mladog Karvera koji je, to mu je sad postalo jasno, drhtao
od uzbuenja.
- Mora da ste proitali Cimermanovu presretnutu poruku - ree potporunik.
- Takvu kakva jeste - Fic e mirno. Bio je euforian kao i Karver, ali je to bolje prikrivao. Zato je poruka tako loe deifrovana i nepovezana?
- Napisana je novim iframa koje nismo jo u potpunosti rastumaili. Bez obzira na to, poruka
je vraki uzbudljiva, zar ne?
Fic ponovo baci pogled u svoj prevod. Karver nije preterivao. Ta poruka je delovala kao
pokuaj Nemake da sklopi savez s Meksikom protiv Sjedinjenih Drava. Bilo je to senzacionalno.
To bi ak moglo dovoljno da naljuti amerikog predsednika da objavi rat Nemakoj.
Ficov puls se ubrza.
- Slaem se - ree on. - I idem s ovom informacijom pravo kod
V
Zmirkavog Hola. - Kapetan Vilijam Redinald Hol, ef Mornarike obavetajne slube, patio je od
hroninog facijalnog tika, po emu je i dobio nadimak; ali s njegovim rasuivanjem bilo je sve u
redu. - Postavljae mi pitanja, i moram imati spremne odgovore. Kakve su anse da deifrujemo ceo
tekst?
- Trebae nam nekoliko nedelja da razbijemo novu ifru.
Fic razdraeno zastenja. Rekonstrukcija novog ifarskog sistema koji se zasniva na
prethodnim principima bio je mukotrpan posao koji se nije mogao pourivati. Karver nastavi:
- Ali primeujem da poruku treba proslediti iz Vaingtona do Meksika. Na toj relaciji jo se
slue starom diplomatskom ifrom koju smo razbili pre vie od godinu dana. Moda bismo
mogli da pribavimo kopiju te prosleene poruke?
- Moda bismo i mogli! - Fic e oduevljeno. - Imamo agenta u telegrafskom centru u Meksiko
Sitiju. - Poe da razmilja unapred. - Kad otkrijemo ovo svetu...
Karver e nervozno:
- Ne moemo to da uradimo.
- Zato?
- Nemci e znati da itamo njihove poruke.
Fic uvide da je on u pravu. Bio je to stalni problem tajne slube: kako koristiti dobijene
informacije a da se ne otkrije njihov izvor. On ree:
- Ali ovo je toliko vano da bi moda trebalo da rizikujemo.
- Sumnjam. Ovo odeljenje je obezbedilo previe pouzdanih informacija. Nee hteti to da
ugroze.
- Do avola! Nije valjda mogue da smo naili na neto ovako a da smo bespomoni da ga
iskoristimo?
Karver slegnu ramenima.
- To se deava u ovom poslu.
Fic nije bio spreman da to prihvati. Ulazak Amerike u rat mogao bi da znai pobedu za
Saveznike. To je sigurno vredno bilo koje rtve. Ali znao je dovoljno o vojsci da mu bude jasno
kako e neki ljudi pokazati vie hrabrosti i nepokolebljivosti branei neko odeljenje nego neko
uporite. Karverovi prigovori morali su biti shvaeni ozbiljno.
- Potreban nam je paravan - ree on.
- Hajde da kaemo da su Amerikanci presreli telegram - ree Karver.
Fic klimnu glavom.
- On treba da bude prosleen iz Vaingtona u Meksiko, tako da bismo mogli rei da ga je
amerika vlada dobila od Vestern juniona.
- Vestern junionu se to moda nee dopasti...
- Nek se nose. E sad, kako da maksimalno iskoristimo ovu informaciju? Hoe li naa vlada
objaviti vest? Hoemo li je dati Amerikancima? Hoemo li nahukati neku treu stranu da
izazove Nemce?
Karver podie obe ruke kao da se predaje.
- Ostao sam bez ideja.
- Ja nisam - Fic e, odjednom inspirisan. - I tano znam kome da se obratim za pomo.
III
Fic se sastao s Gasom Djuarom u jednom pabu u junom Londonu pod nazivom P r s t e n .
Na Ficovo iznenaenje, Djuar je bio ljubitelj boksa. Kao tinejder je poseivao dokove u
Bafalu, a na svojim putovanjima irom Evrope, onda 1914, odlazio je na boks meeve u svakoj
prestonici. S v o j h o b i j e d r a o u t a j n o s t i , pomisli Fic kiselo: boks nije bio ba popularna tema
za razgovor na ajankama u Mejferu.
U P r s t e n su, meutim, navraali pripadnici svih klasa. Gospoda u veernjim odelima
pomeana s lukim radnicima u poderanim kaputima. Ilegalni kladioniari uzimali su opklade na
svakom oku dok su konobari raznosili pune posluavnike piva u kriglama. Vazduh je bio nabijen
dimom cigara, lula i cigareta. Nije bilo mesta za sedenje i nije bilo ena.
Fic je pronaao Gasa zadubljenog u razgovor s jednim Londoncem slomljenog nosa, kako se
raspravlja o amerikom bokseru po imenu Dek Donson, prvom crnoputom prvaku sveta u tekoj
kategoriji, zbog ijeg su braka s jednom belom enom hrianski svetenici poeli da pozivaju na
lin. Londonac je razdraivao Gasa stavljajui se na stranu svetenstva.
Fic je potajno gajio nadu da e se Gas moda zaljubiti u Mod. Njih dvoje bi bili dobar spoj.
Oboje su bili intelektualci, liberali, oboje strahovito ozbiljni po pitanju svega, uvek s knjigom u ruci.
Djuarovi su pripadali onome to su Amerikanci nazivali starim bogataima, neem najbliem
plemstvu to su imali. Uz to, i Gas i Mod su bili pacifisti. Mod je oduvek bila udno zagrejana za
okoanje rata, Fic nije imao pojma zato. Gas je pak duboko potovao oveka za koga je radio,
Vudroa Vilsona, koji je mesec dana ranije odrao govor pozivajui na mir bez pobede", a ta fraza je
dovodila do besa Fica i veinu britanskih i francuskih voa.
Meutim, zajednika interesovanja koja je Fic uoio kod Gasa i Mod nisu nikuda odvela. Fic
je voleo svoju sestru, ali pitao se ta nije u redu s njom. Da li ona eli,da ostane usedelica?
Kada je Fic odvojio Gasa od oveka razbijenog nosa, on potee temu Meksika.
- Tamo je haos - ree Gas. - Vilson je povukao generala Peringa i njegovu vojsku, u pokuaju
da udovolji predsedniku Karanzi, ali to nije upalilo, Karanza nee ni da pria o kontrolisanju
granice. Zato pitate?
- Rei u vam kasnije - ree Fic. - Poinje sledei me.
su posmatrali borca po imenu Beni Jea, koji je batinao Alberta /
Kolinsa Celavog, Fic odlui da izbegava temu nemake mirovne ponude.
Znao je da je Gas vrlo razoaran neuspehom Vilsonove inicijative. Gas se
neprekidno pitao je li mogao bolje da obavi svoj posao, ili da uradi neto
ime bi podrao predsednikov plan. Fic je mislio da je taj plan od samog
poetka bio osuen na propast, jer nijedna strana nije stvarno elela mir.
/
U treoj rundi Celavi Albert je pao i nije se vie dizao.
- Uhvatili ste me taman na vreme - ree Gas. - Spremam se da krenem kui.
- Radujete se povratku?
- Ako stignem iv i zdrav. Moda me neka podmornica potopi usput.
Nemci su nastavili s podmornikim ratovanjem 1. februara, ba kao
to je najavljivala Cimermanova presretnuta poruka. To je razljutilo Amerikance, ali ne koliko se Fic
nadao.
- Reakcija predsednika Vilsona bila je iznenaujue blaga - ree on.
- Prekinuo je diplomatske odnose s Nemakom. To nije blago.
- Ali nije im objavio rat.
Fic je bio poraen time. Snano se suprotstavljao mirovnim pregovorima, ali Mod i Etel i
njihovi prijatelji pacifisti bili su u pravu kada su rekli da nema nade za pobedu u nekoj doglednoj
budunosti, bez pomoi sa strane. Fic je bio siguran da e podmorniko ratovanje bez ogranienja
uvui Amerikance u rat. Za sada se to nije desilo. Gas ree:
- Iskreno, mislim da je predsednika Vilsona razbesnela odluka o podmornicama, i da je sada
spreman da objavi rat. Pokuao je na sve druge naine, zaboga. Meutim, on je pobedio na
izborima kao ovek koji nas je potedeo rata. Jedini nain da napravi zaokret jeste da upliva u
rat na talasu jake podrke javnosti.
- U tom sluaju - ree Fic - verujem da imam neto to e mu pomoi. -Gas izvi obrvu. - Otkako
sam ranjen, radim u jednom odeljenju koje deifruje presretnute nemake telegrafske poruke. Fic izvadi iz depa list hartije ispisan njegovim rukopisom. - Vaa vlada e ovo dobiti zvanino
u sledeih nekoliko dana. Pokazujem vam ovo sada jer nam je potreban savet kako da
postupimo s tim.
On ga dade Gasu. Britanski pijun u Meksiko Sitiju dokopao se prosleene poruke poslate
pomou starog sistema ifrovanja, i na papiru koji je Fic dao Gasu nalazila se kompletno prevedena
Cimermanova poruka. Glasila je:
Iz Vaingtona za Meksiko, 19. januara 1917
Nameravamo da ponemo s podmornikim ratovanjem 6ez ogranienja prvog fe6rnara. Uprkos tome
trucfiemo se da SAD zadrimo neutraCnim. U sfuaju da u tome ne nspemo, predCoiemo Meksiku
saveznitvo 6azirano na sC^deim usCovima:
Zajecfniko ratovanje. Zajedniko skfapanje mira.
Izcfana fnansijska podrka i zalaganje s nae strane u nastojanju Meksika cfa povrati izgu6jene
teritorije Teksasa, Novog Meksika i flrizone. Detaji u sprovodenju tog dogovora preputeni su vama.
O6avestiete predsednika o gore navedenom u najveoj tajnosti im iz6ijanje rata sa SAD postane
izvesno, i dodati predCog da na sopstvenu inicijativu pozove
Japan da nam se odmah pridrui, i da istovremeno 6ude posrednk izmedu nas ijapana.
Molimo vas da skrenete predsedniku panju na injenicu da surovo angaovanje naih podmornica sada
otvara mogunost da se EngCeska za nekpRko meseci prisifi na skjjapanje mira.
Gas proita tih nekoliko redova, drei list papira blizu oiju pri slabom osvetljenju bokserskog
ringa, i ree.
- Savez? Boe moj!
Fic se osvrnu okolo. Novi me je bio poeo, i buka gomile je bila preglasna da bi oblinji
posmatrai uli Gasa. Gas nastavi da ita.
- Da povrate Teksas? - on e s nevericom. A zatim gnevno: - Da pozovu Japan? - On podie
pogled s papira. - Ovo je neuveno!
Bila je to reakcija kojoj se Fic nadao, i morao je da potisne svoje ushienje.
- Neuveno je prava re - on e s patvorenom ozbiljnou.
- Nemci nude da plate Meksiku da napadnu Sjedinjene Drave!
- Da.
-1 trae od Meksika da pokua da ubedi Japan da se ukljui u rat!
Da.
ekajte dok se ovo prouje!
- O tome sam hteo da priam s vama. Zelimo da budemo sigurni da e to biti objavljeno na
nain koji e odgovarati vaem predsedniku.
- Zato britanska vlada prosto ne obznani ovo celom svetu?
Gas nije dovoljno razmislio o ovome, shvatio je Fic.
- Iz dva razloga - ree mu. - Kao prvo, ne elimo da Nemci saznaju da im itamo poruke. Pod
dva, mogu nas optuiti da smo falsifikovali tu poruku.
Gas klimnu glavom.
- Izvinjavam se. Bio sam previe gnevan da bih razmiljao. Hajde da sagledamo ovo hladne
glave.
- Ako je mogue, voleli bismo da vi kaete da je vlada Sjedinjenih Drava dobila jedan
primerak ovog telegrama od Vestern juniona.
- Vilson nee lagati.
- Onda pribavite primerak od Vestern juniona, pa to onda nee biti
la.
Gas klimnu glavom.
- To bi trebalo da je izvodljivo. Sto se tie drugog problema, ko bi mogao da obznani postojanje
tog telegrama a da ne bude osumnjien za
falsifikovanje?
- Sam predsednik, pretpostavljam.
- To je jedna mogunost.
- Ali vi imate bolju ideju?
- Da - Gas e zamiljeno. - Verujem da imam.
IV
Etel i Berni su se venali u Kalvarija gospel holu. Nijedno od njih nije imalo jaka ubeenja u
pogledu religije, i oboje su voleli tamonjeg pastora.
Etel nije komunicirala s Ficom od dana kada je Lojd Dord odrao govor. Ficovo javno
protivljenje miru grubo ju je podsetilo na njegovu pravu prirodu. On je predstavljao sve to je
mrzela: tradiciju, konzervativizam, izrabljivanje radnike klase, nezaraeno bogatstvo. Nije mogla
biti ljubavnica takvog oveka, i stidela se same sebe to ju je kua u elsiju uopte bila dovela u
iskuenje. Njena prava srodna dua, shvatila je, bio je Berni.
Etel je nosila ruiastu svilenu haljinu i cvetni eir koji joj je Valter fon Ulrih kupio za
venanje Mod Ficherbert. Mildred i Mod su bile deverue. Etelini roditelji doli su vozom iz
Aberovena. Naalost, Bili je bio u Francuskoj i nije mogao da dobije odsustvo. Mali Lojd je nosio
odeu paa, koju je za posebno za njega saila Mildred, nebeskoplave boje s mesinganom dugmadi i
malom kapom.
Berni je iznenadio Etel izvukavi porodicu za ije postojanje niko nije znao. Njegova stara
majka govorila je samo jidi i mrmljala je sebi u
V
bradu tokom itavog obreda. Zivela je s Bernijevim dobrostojeim starijim bratom Teom, koji je,
kako je Mildred otkrila flertujui s njim, posedovao fabriku bicikala u Birmingemu.
Kasnije su aj i torta poslueni u holu. Alkoholnih pia nije bilo, to je odgovaralo mami i
Starom, a puai su morali napolje. Mama poljubi Etel i ree:
- Drago mi je to vidim da si se konano skrasila, kako god. - To k a k o g o d z n a i l o j e
b rdo t o g a , pomisli Etel. Znailo je: e s t i t a m , i a k o s i p o s r n u l a e n a , i m a
v a n b r a n o d e t e i j e g o c a n i k o n e z n a , u d a j e s e z a J e v rej i n a , i i v i u
L o n d o n u , k o j i j e i s t o t o i S o d o m a i G o m o r a . Etel je, medutim, prihvatila taj majin
ogranieni blagoslov, i zarekla se da svom detetu nikad nee rei nita slino.
Mama i Stari su kupili jeftine povratne karte koje su vaile za isti dan, i otili su da uhvate
voz. Kada se veina gostiju razila, ostali su otili u P s a i p a t k u na pie.
Etel i Berni su se vratili kui kada je Lojdu bilo vreme da spava. Tog jutra, Berni je utovario
ono malo odee to je imao i dosta knjiga u jedna runa kolica i dovezao ih od svog iznajmljenog
stana do Eteline kue. Kako bi sebi dali jednu no privatnosti, stavili su Lojda na sprat zajedno s
Mildredinom decom, to je za Lojda bio poseban doivljaj. Etel i Berni su zatim popili vru kakao u
kuhinji i otili u krevet.
Etel je imala novu spavaicu. Berni je obukao istu pidamu. Kad je legao u krevet kraj nje,
poeo je da se znoji od nervoze. Etel ga pomilova po obrazu.
- Premda sam ena sa igom srama", nemam previe iskustva - ree ona. - Bila sam samo s
mojim prvim muem, a i to je trajalo svega nekoliko nedelja, dok nije otiao.
Nikad nije rekla Berniju za Fica, niti e. Samo su Bili i advokat Albert Solman znaii istinu.
- Bolja si nego ja - ree Berni, ali ve je mogla da oseti kako poinje da se oputa. - Samo
nekoliko batrganja.
- Kako su se zvale?
- Oh, ne eli da zna.
Ona se naceri.
- Da, elim. S koliko ena? Sest? Deset? Dvadeset?
- Boe, ne. Tri. Prva je bila Rejel Rajt, u koli. Posle je rekla da emo morati da se venamo, i
ja sam joj poverovao. Mnogo sam se bio zabrinuo.
Etel se zakikota.
V
- Sta se desilo?
- Nedelju dana kasnije prela je na Mikija Armstronga, i ja sam bio slobodan.
- Je li ti bilo lepo s njom?
- Pretpostavljam da jeste. Bilo mi je svega esnaest. Uglavnom sam samo eleo da mogu da
kaem da sam to radio.
Zenske suknje su se promenile, shvati Gas Djuar. Sad dopiru do iznad lanaka. Pre deset
godina ugledati lanak bilo je uzbudljivo; sad je to bila svakodnevna pojava. Moda ene pokrivaju
svoju golotinju da bi sebe uinile vie a ne manje izazovnim.
Roza Helman je nosila tamnocrveni kaput s pliseom koji je padao niz lea od ramena, prilino
pomodan. Bio je opervaen crnim krznom, koje je bilo dobrodolo u februaru u Vaingtonu. Siva
kapa joj je bila mala i okrugla s crvenom trakom i jednim perom, ne previe praktino, ali kada su
poslednji put eiri i kape Amerikanki osmiljeni za neku praktinu svrhu?
- Poastvovana sam ovim pozivom - ree ona. Nije bio siguran da li mu se ona ruga ili ne. Tek to si se vratio iz Evrope, zar ne?
Poli su na ruak u restoran hotela Vilard, dva bloka istono od Bele kue. Gas ju je bio
pozvao s naroitim ciljem.
- Imam jednu priu za tebe - ree on im su naruili jelo.
- Oh, odlino! Da pogaam. Predsednik e se razvesti od Idit i oeniti se Meri Pek?
Gas se namrti. Vilson je vrljao s Meri Pek dok je bio oenjen svojom prvom enom. Gas je
sumnjao da su zaista poinili preljubu, ali Vilson je bio dovoljno nepromiljen da napie pisma u
kojima je pokazao vie naklonosti nego to je priliilo. Vaingtonske traare znale su sve o tome, ali
nita se od toga nije pojavilo u tampi.
- Ali ovaj telegram e toliko razbesneti ameriki narod da e zahtevati rat. I Vilson e moi da
kae da nije prekrio svoja izborna obeanja, samo ga je javno mnjenje nateralo da promeni
svoju politiku.
Ona je zapravo malo previe bistra za njegove potrebe, shvatio je. On zabrinuto ree:
- Nee napisati to u novinama, zar ne?
Ona se nasmei.
- O, ne. To je samo moje odbijanje da sve uzmem zdravo za gotovo. Ranije sam bila anarhista,
sea se.
- A sad?
- Sad sam reporterka. I postoji samo jedan nain da se napie ova
pria.
Njemu laknu. Konobar im je doneo hranu: poirani losos za nju, nicle s krompir-pireom za
njega. Roza ustade.
- Moram da se vratim u redakciju.
Gas se prepade.
- A tvoj ruak?
- Mora da se ali? - ree ona. - Ne mogu da jedem. Zar ne shvata ta si uinio?
Mislio je da shvata, ali ree:
- Reci mi.
VADeserrRee pcSLAVLje
V Mart 1917.
Bila je to gladna i studena zima u Petrogradu. Ziva u termometru ispred kasarni Prvog
mitraljeskog puka ostala je na minus petnaest stepeni celzijusa itavih mesec dana. Pekari su
prestali da peku pite, torte, preciva i sve ostalo osim hleba, ali i dalje nije bilo dovoljno brana.
Naoruani straari bili su postavljeni na vrata kantine u kasarni jer je mnogo vojnika pokuavalo da
izmoli ili ukrade jo hrane.
Jednog naroito hladnog dana poetkom marta Grigorije je dobio popodnevni izlazak iz
kasarne i odluio da ode da vidi Vladimira, koji je bio s gazdaricom dok je Katerina bila na poslu.
Navukao je vojniki injel i otisnuo se zaleenim ulicama. Na Nevskom prospektu je uhvatio
pogled jednog deteta koje je prosilo, devojice od oko devet godina, koja je stajala na jednom uglu
na arktikom vetru. Neto u vezi s njom mu je zasmetalo, i on se namrti dok je prolazio pored nje.
Minut kasnije shvatio je ta je to. Gledala ga je zavodljivo, kao da mu nudi seks. Bio je toliko
okiran da je stao u mestu. Kako moe da bude kurva u tim godinama? On se okrenu, namerivi da
je ispita, ali nje vie nije bilo.
Nastavio je da hoda, zaokupljen mranim mislima. Znao je, naravno, da postoje mukarci koji
ele seks s decom: nauio je to kada su on i mali Lav zatraili pomo od jednog popa, pre mnogo
godina. Ali neto u tom prizoru devetogodinjakinje koja patetino podraava osmeh zavodnice
cepalo mu je srce. Dolo mu je da plae zbog stanja u svojoj zemlji. P ret v a r a m o s v o j u d e c u u
p ros t i t u t k e , pomisli on: m o e l i i t a b i t i g o re o d t o g a ?
Bio je mrano raspoloen kada je doao do svog starog stana. im je uao u kuu, uo je
Vladimirov pla. Popeo se do Katerinine sobe i pronaao dete samo, lica crvenog i izoblienog od
plaa. On ga uze u naruje i stade da ga ljulja.
Soba je bila ista i uredna, i mirisala je na Katerinu. Grigorije je dolazio tu skoro svake
nedelje. Imali su ustanovljenu rutinu: izali bi ujutru, zatim bi se vratili kui i spremili ruak od
namirnica koje bi Grigorije doneo iz kasarne, kada bi u tome uspeo. Posle toga, dok bi Vladimir
dremao, njih dvoje bi vodili ljubav. Onih nedelja kada je bilo dovoljno hrane, Grigorije je bio
blaeno srean u toj sobi.
sree jer je bila kod kue. Magda je bila mudra i dobroduna, premda malo otra. Napipala je
Vladimiru elo i rekla:
- Ima infekciju.
- Koliko je loe?
- Da li kalje?
-Ne.
- Kakva mu je stolica?
- Retka.
Ona razodenu Vladimira i ree:
- Pretpostavljam da Katerina nema mleka.
- Otkud zna to? - Grigorije e iznenaeno.
- To je uobiajeno. ena ne moe da doji ako ni sama ne jede. Iz niega proizlazi nita. Zato je
dete tako mravo.
Grigorije nije znao da je Vladimir mrav. Magda bocnu Vladimirov stomak i rasplaka ga.
- Upala eluca - ree ona.
- Hoe li biti dobro?
-Verovatno. Deca stalno oboljevaju od infektivnih bolesti. Obino preive.
- ta moemo da uinimo?
- Briite mu elo mlakom vodom da mu spustite temperaturu. Dajte mu dosta tenosti, koliko
god eli. Ne brinite hoe li jesti. Hrani Katerinu da bi mogla da ga doji. Njemu treba majino
mleko.
Grigorije odvede Vladimira kui. Usput je kupio jo mleka, i podgrejao ga na vatri. Davao ga
je Vladimiru na kaiicu, i deak je sve popio. Zatim je zagrejao vodu u erpi i obrisao mu lice
natopljenom
V
krpom. Cinilo se da to deluje: dete vie nije bilo onako zajapureno, niti razrogaeno gledalo i poelo
je normalno da die.
Grigorije je bio manje napet kada je Katerina dola kui u pola osam. Izgledala je umorno i
promrzlo. Kupila je kupus i nekoliko grama svinjske masti, i Grigorije ih je stavio u tiganj da skuva
kupus dok se ona odmara. Rekao joj je za Vladimirovu groznicu, nemarnu gazdaricu, i Magdine
preporuke.
V
- Sta da radim? - Katerina e s umornim oajanjem. - Moram da idem u fabriku. Nema nikog
drugog ko bi uvao Volou.
Grigorije nahrani dete orbicom iz kuvanog kupusa, pa ga stavi da spava. Kada su jeli,
Grigorije i Katerina legoe na krevet.
- Ne daj mi da spavam previe - ree Katerina. - Moram da stanem u red za hleb.
- Ii u ja umesto tebe - ree Grigorije. - Ti se odmori.
Zakasnie u kasarnu, ali verovatno e mu progledati kroz prste: oficiri su se previe plaili
pobune u to vreme da bi pravili pitanje oko manjih prekraja.
Katerina ga uze za re i zaspa dubokim snom.
Prolee je dolo u Petrograd u etvrtak 8. marta, ali rusko carstvo se tvrdoglavo pridravalo
julijanskog kalendara, pa je to za njih bio 23. februar. Ostatak Evrope sluio se savremenim
kalendarom ve tri stotine godina.
Porast temperature se poklopio s Meunarodnim danom ena, i radnice u fabrikama tekstila
stupile su u trajk i marirale od industrijskih predgraa do centra grada u znak protesta protiv
redova za hleb, rata i cara. Bilo je objavljeno da e graani dobijati hleb u sledovanjima, ali inilo
se da je to samo pogoralo nestaicu.
Prvi mitraljeski puk, kao i sve vojne jedinice u gradu, bio je rasporeen da pomogne policiji i
kozakim konjikim jedinicama da odri red. t a b i s e d e s i l o , pitao se Grigorije, k a d b i
v o j n i c i m a n a red i l i d a p u c a j u n a d e m o n s t r a n t e . D a l i b i p o s l u a l i ? Ili bi okrenuli
puke na oficire? Godine 1905. su posluali nareenja i pucali na radnike. Ali od tada je ruski narod
propatio jednu deceniju tiranije, represije i gladi. Izgreda, meutim, nije bilo i Grigorije i njegov
odred su se te veeri vratili u kasarnu bez ispaljenog metka.
U petak se jo radnika pridruilo trajku.
Car se nalazio u tabu armije, eststo etrdeset kilometara dalje, u Mogiljovu. Zapovednik
gradskih snaga bio je komandant Petrogradske vojne oblasti, general Kabalov. On je odluio da dri
demonstrante podalje od centra time to je rasporedio vojnike na mostove. Grigorijev odred bio je
rasporeen blizu kasarne, da straari na mostu Litejni, koji je vodio preko reke Neve do Litejni
prospekta. Voda je, meutim, jo bila potpuno zaleena, i demonstranti su nadmudrili vojsku prosto
preavi preko leda, na oduevljenje vojnika koji su to posmatrali, i od kojih je veina, poput
Grigorija, saoseala s ljudima u maru.
Nijedna politika partija nije organizovala taj trajk. Boljevici su, poput ostalih
revolucionarnih partija, radije sledili radniku klasu nego to su se stavljali na njeno elo.
Grigorijev odred jo jednom nije imao posla, ali nije bilo svuda isto. Kada se vratio u kasarnu
u subotu uvee, saznao je da je policija napala demonstrante ispred eleznike stanice na drugom
kraju Nevskog prospekta. Na opte iznenaenje, Kozaci su branili trajkae od policije. Ljudi su
poeli da priaju o drugovima kozacima. Grigorije je bio sumnjiav. K o z a c i n i k a d n i s u b i l i
z a i s t a l o j a l n i n i k o m e o s i m s e b i , pomisli on; o n i p ros t o v o l e t u u .
U nedelju ujutru se Grigorije probudio u pet, mnogo pre svitanja. Za dorukom su se pronele
glasine da je car naredio generalu Kabalovu da okona trajkove i mareve upotrebljavajui svu
raspoloivu silu. To j e z l o s l u t n a f r a z a , pomisli Grigorije: s v a r a s p o l o i v a s i l a .
Nakon doruka, narednici su dobili nareenja. Svaki vod je trebalo da uva neku taku u
gradu: ne samo mostove, ve i raskrsnice, eleznike stanice i pote. Vodovi e meusobno
komunicirati poljskim telefonima. Glavni grad drave trebalo je da bude obezbeen poput nekog
osvojenog neprijateljskog grada. Najgore od svega, Prvi mitraljeski puk je trebalo da postavi
mitraljeska gnezda na mestima gde su postojali izgledi da e biti nevolja.
Kada je Grigorije preneo uputstva svojim ljudima, oni su bili uasnuti. Isak ree:
- Hoe li car stvarno narediti vojsci da puca iz mitraljeza na sopstveni narod?
Grigorije ree:
V - Ako naredi, hoe li ga vojnici posluati?
Uzbuenje je u Grigoriju narastalo zajedno sa strahom. Strajkovi su ga osokolili, jer je znao
da ruski narod mora da ustane protiv vladajue klase. U suprotnom bi rat mogao da se otegne, ljudi
bi poumirali od gladi, i ne bi bilo izgleda da e Vladimir iveti boljim ivotom nego Grigorije i
Katerina. Iz tog ubeenja je Grigorije pristupio partiji. S druge strane, potajno je gajio nadu da e,
ako vojnici prosto odbiju da posluaju nareenja, revolucija proi bez previe krvoprolia. Ali kada
On utihnu. Ljudi su bili nepomini kao stene; kao da su se plaili da bi i najmanji pokret
mogao
da razbije aroliju. Malo zatim, Isak ga ohrabri da nastavi.
V
III
hapsi koga hoe. Isak i ostali bi mogli da se pobune ako Grigorije dopadne zatvora, i oficiri su to znali.
Dan je poeo tiho, ali Grigorije je primetio da na ulicama ima nekoliko radnika. Mnoge
fabrike su bile zatvorene jer nisu mogle da dobiju gorivo za parne maine i pei. Na drugim
mestima se trajkovalo, radnici su zahtevali vie novca da bi mogli da se nose s rastom cena, ili
grejanje za ledene radionice, ili postavljanje sigurnosne ograde oko opasnih maina. inilo se da tog
dana niko nee raditi. Sunce je, medutim, veselo granulo, i ljudi nisu hteli da ostanu u zatvorenom. I
zaista, negde oko devet sati, Grigorije je ugledao kako se Sampsonijevskim prospektom pribliava
velika masa ljudi, sainjena od ena i mukaraca u odrpanoj odei industrijskih radnika.
Grigorije je pod svojom komandom imao trideset vojnika i dva kaplara. Rasporedio ih je u
etiri linije po osmoricu irinom puta, blokirajui kraj mosta. Pinski je imao otprilike isti broj ljudi,
pola peaka, pola konjanika, i postavio ih je s obe strane mosta. Grigorije je sa strepnjom izvirivao
put nadolazee mase. Nije mogao da predvidi ta e se desiti. Da je sam, mogao bi da sprei
prolivanje krvi tako to bi pruio simbolian otpor i zatim propustio demonstrante. Meutim, nije
znao ta e Pinski uiniti.
Demonstranti su se pribhih. Bilo ih je na stotine, ne, na hiljade. Bili su to mukarci i ene u
plavim demperima i odrpanim kaputima industrijskih radnika. Veina je nosila crvene trake i
marame vezane oko ruku. Na njihovim transparentima je pisalo: , , Z 6 a c i m o c a r a i H e 6 ,
m i r, z e m j a" . O v o v i e n i j e s a m o p rot e s t , zakljui Grigorije: preraslo je u politiki pokret.
Kako su se voe radnika sve vie primicale, osetio je kako strepnja meu njegovim ljudima
sve vie narasta. Poao je u susret nadolazeoj masi. Na njihovom elu, na njegovo iznenaenje,
bila je Varja, Konstantinova majka. Seda kosa joj je bila povezana crvenom maramom, i nosila je
crvenu zastavu na potekoj motki.
- Zdravo, Grigorije Sergejeviu - ona e prijateljski. - Hoe li pucati u mene?
- Ne, neu - odgovori on. - Ali ne mogu da garantujem za policiju.
Premda je Varja stala, ostali su nastavili da nadiru, potiskivani
hiljadama iza sebe. Grigorije u kako Pinski nareuje svojim
konjanicima da krenu napred. Ti policajci na konjima, zvani faraoni" behu najomraeniji policijski
odred. Bili su naoruani bievima i toljagama.
Varja ree:
- Sve to elimo jeste da zaradimo za ivot i nahranimo svoje porodice. Zar to nije isto ono to
i ti eli, Grigorije?
Demonstranti se nisu sukobili s Grigorijevim vojnicima, niti su pokuali da ih zaobiu na
mostu. Umesto toga, delili su se u dve grupe koje su ile du nasipa s obe strane. Faraoni Pinskog
nervozno su etkali konje du nasipa za tegljenje brodova, kao da hoe da prepree put ka ledu, ali
nije ih bilo dovoljno da formiraju neprobojan kordon. Meutim, nijedan demonstrant nije eleo da
bude prvi koji e zaditi pokraj njih, i za trenutak su se nali u pat-poziciji. Porunik Pinski prinese
megafon ustima.
- Nazad! - povika on. Megafon nije nita drugo do pare lima savijeno u kupu, i samo je
neznatno pojaavalo njegov glas. - Ne moete ui u centar grada. Vratite se na svoja radna
mesta u miru. To vam nareuje policija. Vratite se nazad.
Niko se nije vraao, veina nije mogla ak ni da ga uje, ali demonstranti poee da zvide i
dobacuju. Neko iz duboke mase baci kamen. On udari jednog konja u sapi, i ivotinja se prope.
Njen jaha, iznenaen, gotovo da ispade iz sedla. Besan, on se pridie, zatee uzde i oinu konja
biem. Gomila poe da se smeje, to je njega samo jo vie razljutilo, ali uspeo je da smiri konja.
Jedan hrabar demonstrant iskoristi tu diverziju, strugnu pored jednog faraona na nasipu, i
potra preko leda. Jo nekoliko ljudi s obe strane mosta uini isto. Faraoni upotrebie svoje bieve i
toljage, okreui i zauzdavajui konje dok su mahali orujem. Neki demonstranti popadae po
zemlji, ali jo ih se probi, pa se i ostali osokolie da probaju. Za nekoliko sekundi tridesetak ljudi je
tralo preko zaleene reke.
Za Grigorija, to je bio srean ishod. Mogao je da kae da je pokuao da izvri nareenja, i
zapravo je i uspeo da odvrati ljude od toga da preu preko mosta, ali broj demonstranata bio je
preveliki, i pokazalo se nemoguim spreiti ljude da preu preko leda.
Pinski je drugaije gledao na situaciju.
On okrenu svoj megafon ka naoruanim policajcima i ree:
- Niani!
- Ne! - povika Grigorije, ali bee prekasno.
Policajci zau- zee poziciju za paljbu, spustivi se na jedno koleno, i podigoe puke.
Demonstranti na poetku gomile pokuae da se vrate, ali hiljade iza njih su ih gurale napred. Neki
potrae ka reci, prkosei faraonima. Pinski dreknu.
- Pali!
Zau se pratanje nalik vatrometu, praeno uplaenim povicima i bolnim vritanjem dok su
demonstranti padali mrtvi i ranjeni.
Grigorije se vratio dvanaest godina u prolost. Pred oima mu se ukazao trg ispred Zimskog
dvorca, na stotine ljudi i ena koji klee u molitvi, vojnici s pukama, i njegova majka na zemlji u
lokvi krvi koja se iri oko nje. U glavi je uo jedanaestogodinjeg Lava kako vriti: M r t v a j e !
Mama je mrtva, moja mama je mrtva!
- Ne! - ree Grigorije naglas. - Neu im dozvoliti da to ponovo urade.
On otkoi svoju m o s i n - n a g a n puku, ubaci metak u cev, pa namesti
puku na rame. Ljudi su vritali i beali u svim pravcima, gazei preko tela na zemlji. Faraoni su
bili van kontrole, udarali su nasumino. Policija je bez razlike pucala u gomilu. Grigorije paljivo
nacilja u Pinskog, nianei u srednji deo trupa. Nije bio preterano dobar strelac, a Pinski je bio
udaljen pedesetak metara, ali imao je anse da ga pogodi. On povue oroz.
Pinski nastavi da vie u megafon. Grigorije je promaio. On spusti nian, puka je malo
zanosila, ponovo povue obara.
Ponovo je promaio.
Pokolj se nastavio, policija je divlje pucala u gomilu mukaraca i ena koji su beali.
U okviru Grigorijeve puke bilo je pet metaka. Obino je mogao da pogodi neto s jednim od
tih pet. On opali i trei put. Pinski ispusti bolan krik koji bi pojaan megafonom. Desno koleno kao
da se povilo pod njim. On ispusti megafon i pade na zemlju. Grigorijevi ljudi stadoe da slede
njegov primer. Napali su policiju, neki pucajui, neki koristei puke kao palice. Drugi su svlaili
faraone s konja. Demonstranti se ohrabrie pa im se pridruie. Neki od onih na ledu se okrenue i
vratie.
Gnev rulje bee gadno videti. Jo od vajkada je petrogradska policija bila sastavljena od
podrugljivih
siledija, nedisciplinovanih i
V
razularenih, i ljudi su sada doekali da se osvete. Sutirali su i gazili policajce na zemlji, one koji su
stajali obarali su na zemlju, a faraonima su ubijali konje pod njima. Policija je pruala otpor samo
nekoliko trenutaka, a onda su oni koji su bili u stanju to da uine pobegli.
Grigorije vide Pinskog kako se bori da ustane. Grigorije ponovo naniani, sada reen da
dokraji to kopile, ali jedan faraon mu pokvari planove, podie Pinskog, izvukavi ga preko vrata
svog konja, i dade se u galop. Grigorije je stajao, posmatrajui policiju kako bei.
Shvatio je da se uvalio u najveu nevolju u svom ivotu.
Njegov vod se pobunio. Direktno prekrivi nareenja, napali su policiju, ne demonstrante. I
on ih je predvodio u tome, upucavi porunika Pinskog, koji je preiveo da to ispria vlastima. Nije
postojao nain da se to zataka, nikakvog izgovora na koji bi mogao da se pozove, niti mogunosti
da izbegne kaznu. Bio je kriv za izdaju. Mogli bi da ga izvedu pred vojni sud i pogube.
Uprkos tome, bio je srean.
Varja se probi kroz masu. Lice joj je bilo krvavo, ali smeila se.
- ta sad, narednie?
Grigorije nije hteo da se prepusti kazni. Car je ubijao svoj narod. E pa, njegov narod e da
uzvrati istom merom.
- Idemo do kasarne - ree Grigorije. - Naoruajmo radniku klasu! - On zgrabi crvenu zastavu
od nje. - Za mnom!
Poao je nazad Sampsonijevskim prospektom. Njegovi ljudi pooe za njim, predvoeni
Isakom, a masa ih je sledila. Grigorije nije bio siguran ta e tano da uradi, ali nije oseao potrebu
da ima plan: dok je marirao na elu gomile imao je oseaj da moe da uradi bilo ta.
Straa otvori vrata kasarne da propusti vojnike, ali zatim ne mogade da ih zatvori pred
demonstrantima. Oseajui se nepobedivo, Grigorije povede masu preko vebalita do oruarnice.
Porunik Kirilov izae iz zgrade komande, ugleda masu, okrenu se k njima, i potra.
- Ljudi! - povika on. - Stanite! Ostanite gde ste!
Grigorije ga je ignorisao. Kirilov stade i izvadi revolver.
- Stoj! - ree. - Stoj, ili pucam!
Dvojica ili trojica vojnika iz Grigorijevog voda podigoe puke i opalie u Kirilova. Nekoliko
metaka ga pogodi i on pade na zemlju, krvarei.
Grigorije nastavi dalje.
Oruarnicu su uvala dva straara. Nijedan nije pokuao da zaustavi Grigorija. Potroio je
poslednja dva metka kako bi otvorio katanac na masivnim drvenim vratima. Masa je hrupila u
oruarnicu, gurajui se da dograbi oruje. Neki Grigorijevi vojnici poee da naoruavaju ljude,
otvarajui drvene sanduke s pukama i revolverima i
delei ih okolo zajedno s kutijama s municijom.
To j e t o , pomisli Grigorije. O v o j e rev o l u c i j a . Bio je ushien i prestraen u isto vreme.
Naoruao se s dva nagan revolvera kakve su nosili oficiri, napunio svoju puku, i napunio depove
municijom. Nije bio siguran ta namerava da uradi, ali sad kad je bio kriminalac, trebalo mu je
oruje. Ostali vojnici u kasarni pridruie se pljakanju oruarnice, i uskoro su svi bili naoruani do
zuba.
Nosei Varjinu crvenu zastavu, Grigorije povede ljude iz kasarne. Demonstracije su se uvek
odravale u centru grada. Sa Isakom, Jakovom i Varjom preao je most do Litejni prospekta, kreui
se ka bogatom centru Petrograda. Oseao se kao da leti, ili kao da sanja; kao da je popio dosta
votke. Godinama je priao o ustanku protiv vladajueg reima, ali danas je to i uradio, i zbog toga
se oseao kao novi ovek, neko drugo bie, ptica koja leti nebesima. Setio se rei starca koji mu se
obratio nakon to su mu ubili majku. N e k a t e b o g d u g o p o i v i " , rekao je taj ovek, dok se
Grigorije udaljavao s Trga Palas nosei u rukama telo svoje mrtve majke. D o v o l j n o d u g o d a
se osveti krvavome caru za zlo koje je poinio na ovaj dan." Tvoja elja e se
m o d a o s t v a r i t i , s t a r e , pomisli on likujui.
Prvi mitraljeski puk nije bio jedini koji se pobunio tog jutra. Kada su doli do suprotne strane
mosta, on se jo vie obradovao kad je video da su ulice pune vojnika koji nose kape naopako ili
raskopane kapute, veselo prkosei propisima. Veina njih je nosila crvene trake na reverima ili oko
ruku da pokau da su revolucionari. Zaplenjena kola su brektala okolo, voena nasumino, puane
cevi i bajoneti virili su im kroz prozore, a nasmejane devojke sedele su u krilima vozaa. Jueranji
punktovi i mitraljeska gnezda su nestala. Narod je preuzeo ulice.
Grigorije ugleda jednu vinariju slomljenog izloga i izvaljenih vrata. Jedan vojnik i devojka
izaoe iz nje, s bocama u obema rukama, gazei po slomljenom staklu. Pokraj vinarije, jedan
vlasnik kafea izneo je posluavnike s dimljenom ribom i kobasicom na sto ispred, i stao kraj njega s
crvenom trakom zadenutom za rever, smeei se nervozno, pozivajui vojnike da se poslue.
Grigorije shvati da na taj nain pokuava da se osigura da mu ljudi ne provale u radnju i ne poharaju
je kao vinariju.
Ta karnevalska atmosfera se podgrevala kako su se bliili centru. Neki ljudi su ve bili
prilino pijani, iako je bilo tek podne. Devojke kao da su se rado ljubile sa svakim ko je imao
crvenu maramu vezanu oko ruke, i Grigorije vide jednog vojnika kako otvoreno mazi velike grudi
jedne nasmejane sredovene ene. Neke devojke su bile obukle vojnike uniforme, i epurile se
ulicama sa apkama i u prevelikim izmama, oito se oseajui osloboeno.
Jedan sjajni rols-rojs doe ulicom i masa pokua da ga zaustavi. ofer pritisnu papuicu za
gas, ali neko otvori vrata i izvue ga iz kola. Ljudi se se gurali pokuavajui da uu unutra.
Grigorije vide grofa Maklakovog, jednog od direktora fabrike Putilov, kako nespretno izlazi sa
zadnjeg sedita. Grigorije se prisetio kako je Maklakov bio oaran kneginjom Beom onog dana
kada je posetila fabriku. Masa je zvidala ali nije dirala grofa dok se urno udaljavao, navlaei
krzneni okovratnik preko uiju. Devet ili deset ljudi naguralo se u njegova kola i neko ih je
odvezao, trubei veselo.
Na sledeem uglu nekoliko ljudi je muilo jednog visokog oveka s trorogim eirom u
iznoenom injelu profesionalca srednje klase. Jedan vojnik ga ubode puanom cevi, jedna starica
ga pljunu, a jedan mladi u radnikim pantalonama s tregerima pogodi ga akom smea.
- Pustite me da proem! - ree ovek, pokuavajui da zvui autoritativno, ali oni se samo
V nasmejae. Grigorije prepozna mravu
figuru Kanina, nadzornika livnice u fabrici Putilov. Seir mu utom spade, i Grigorije vide da je
oelavio.
Grigorije se probi kroz masu.
- Taj ovek nikome nita nije skrivio! - povika on. - On je inenjer, radio sam s njim.
Kanin ga prepozna.
- Hvala ti, Grigorije Sergejeviu - ree on. - Samo pokuavam da doem do majine kue, da
vidim je li dobro.
Grigorije se okrenu ka gomili.
- Pustite ga da proe - ree on. - Jemim za njega.
On ugleda jednu enu koja je nosila kotur crvene trake, ukraden, najverovatnije, iz neke
radnje s pozamanterijom, i zamoli je da mu da malo trake. Odsekla je komad makazama, i Grigorije
ga zaveza oko Kaninovog levog rukava. Masa zaklica s odobravanjem.
- Sad e biti bezbedan - ree Grigorije.
Kanin se rukova s njim i produi dalje, i oni ga pustie da ide.
Grigorijeva grupa izbi na Nevski prospekt, iroki bulevar s radnjama koji se pruao od
Zimskog dvorca do stanice Nikolajevski. Bio je pun ljudi koji su pili iz flaa, jeli, ljubili se, i pucali
u vazduh. Ispred restorana koji su radili stajali su natpisi B e s p C a t n a h r a n a z a
rev o C u c i o n a re !"i J e d i t e t a e l i t e , p C a t i t e t a m o e t e U mnoge radnje je bilo
provaljeno, i svuda po kaldrmi bilo je slomljenog stakla. Jedan od omraenih tramvaja, kojim
radnici nisu mogli da priute da se voze, bio je prevrnut nasred puta, i jedan reno se slupao udarivi
u njega.
Grigorije u pucanj iz puke, ali bio je to samo jedan od mnogih, i on mu isprva nije pridao
nikakvu panju; ali onda se Varja, koja je ila pored njega, zateturala i pala. Grigorije i Jakov
kleknue pored nje. Izgledala je kao da nije pri svesti. Oni okrenue njeno pozamano telo, ne ba
lako, i odmah videe da joj vie nema pomoi: metak ju je pogodio u elo, i oi su joj zurile u
prazno.
Grigorije nije dozvolio sebi da se prepusti tuzi, ni zbog sebe ni zbog Varjinog sina, a njegovog
najboljeg druga, Konstantina. Na bojitu je nauio da prvo uzvrati, a kasnije da tuguje. Pa je li ovo
bojite? Ko je eleo da ubije Varju? Pa ipak, metak je bio naciljan tako precizno da nije mogao da
poveruje da je bila rtva zalutalog metka.
Trenutak kasnije dobio je odgovor na to pitanje. Jakov se preturi, krvarei iz grudi. Njegova
teka telesina pade na kaldrmu uz tup tresak. Grigorije ustuknu od njihova dva tela, rekavi:
- ta kog avola? - Brzo unu, inei se manjom metom, i stade brzo da se osvre traei
zaklon.
Zau jo jedan pucanj, i jedan vojnik u prolazu s crvenom maramom oko kape pade na zemlju
drei se za stomak.
Snajperista je skidao revolucionare.
Grigorije pretra tri koraka i baci se iza preturenog tramvaja. Jedna ena vrisnu, zatim jo
jedna. Ljudi videe krvava tela i poee da bee. Grigorije podie glavu i pretrai pogledom okolne
zgrade. Strelac mora da je neki policajac, ali gde se nalazi? Grigoriju se inilo da je pucanj doao s
druge strane ulice i s manje od bloka udaljenosti. Zgrade su se presijavale na popodnevnom suncu.
Bili su tu jedan hotel, juvelirnica sa zatvorenim elinim kapcima, banka i, na uglu, jedna crkva.
Nigde nije video otvorene prozore, tako da je snajperista morao biti na nekom krovu. Nijedan krov
nije pruao zaklon, osim krova crkve, kamene graevine u baroknom stilu s kulama, ispustima i
jednom polukrunom kupolom.
Jo jedan pucanj se prolomi vazduhom i jedna ena u odei fabrike radnice vrisnu i pade
drei se za rame. Grigorije bee siguran da je taj zvuk doao iz pravca crkve, ali nije video dim.
V To sigurno znai da je policija dala svoje snajperske puke s
bezdimnom municijom. Bio je to zaista rat. Citav Nevski prospekt je opusteo. Grigorije naniani u
pravcu grudobrana koji se protezao po- vrh bonog zida crkve. Bilo je to mesto za gaanje koje bi
on izabrao, s pogledom na celu ulicu. Paljivo je posmatrao. Krajikom oka video je jo dve puke
uprte u istom pravcu, u rukama vojnika koji su bili pronali zaklon u blizini.
Jedan vojnik i devojka dodoe ulicom teturajui se, oboje pijani. Devojka je plesala, zadiui
suknju da pokae kolena, dok je momak obigravao oko nje, drei puku kundakom prislonjenu na
vrat i pretvarajui se da svira violinu. Oboje su imali crvene trake oko ruku. Nekoliko ljudi stade da
vie, ne bi li ih upozorili, ali veseljaci ih nisu uli. Dok su prolazili pored crkve, blaeno nesvesni
opasnosti, dva pucnja odzvonie, i vojnik i njegova devojka padoe na zemlju.
Grigorije ponovo ne vide ni traak dima, ali bez obzira na to, gnevno je zapucao ka
grudobranu iznad vrata crkve, ispraznivi okvir. Njegovi meci okrnjie fasadu i podigoe male
kovitlace praine. Druge dve puke zatektae, i Grigorije vide da pucaju u istom pravcu, ali nije
bilo nikakve naznake da su ita pogodile.
N e m o g u e j e p o g o d i t i g a , pomisli Grigorije dok je punio puku. Pucaju u nevidljivu
metu. Snajperista mora da lei na trbuhu, daleko od ivice, da mu nijedan deo puke ne bi virio kroz
otvor na grudobranu.
Ali moraju da ga zaustave. Ve je ubio Varju, Jakova, dva vojnika i jednu nevinu devojku.
Postojao je samo jedan nain da se doe do njega, popeti se na taj krov.
Grigorije ponovo zapuca ka grudobranu. Kao to je i oekivao, druga dva vojnika utom
uinie isto. Pretpostavljajui da je snajperista sigurno spustio glavu na koji sekund, Grigorije
ustade, napusti svoj zaklon od prevrnutog tramvaja i pretra do drugog kraja ulice, gde se priljubio
uz izlog jedne knjiare, jedne od malog broja radnji koje nisu bile poharane. Drei se popodnevne
senke koju su bacale zgrade, on se prikrade ulicom do crkve. Od banke koja se nalazila odmah do
nje
V razdvajala ju je jedna
uliica. Cekao je strpljivo nekoliko minuta, dok pucnjava nije nanovo poela, pa je jurnuo preko
uliice i stao leima uz istoni zid crkve.
Da li ga je snajperista video i pogodio ta planira? Nije mogao to da zna. Drei se blizu zida,
krenuo je da obilazi oko crkve dok nije doao do jednih malih vrata. Nisu bila zakljuana. Bila je
nedelja, i sve crkve su bile otvorene. On mugnu unutra.
Bila je to bogata crkva, predivno ukraena crvenim, zelenim i utim mermerom. U tom
trenutku nije bilo nikakve slube, ali dvadeset ili trideset vernika stajalo je ili sedelo oborenih glava,
molei se u sebi. Grigorije pretrai unutranjost pogledom, traei vrata koja bi mogla da vode do
stepenita. Sjuri se kroz jedan red klupa, strahujui da sve vie ljudi gine napolju sa svakim
minutom koji on potroi.
Jedan mlad pop, izrazito naoit, crne kose i bele koe, ugleda puku i otvori usta da se
pobuni, ali Grigorije ne obrati panju i projuri kraj njega. U predvorju je primetio mala drvena vrata
uVzidu. Otvorio ih je i ugledao spiralno stepenite koje vodi navie. Iza njega, jedan glas ree:
krenuo je da krui oko tornja. Na prvom oku naao se okrenut ka zapadu i Nevskom prospektu.
Po vedrom danu mogao je da vidi Aleksandrovski vrt i zgradu Admiraliteta na njegovom suprotnom
kraju. Ulica je po sredini bila puna ljudi, ali njeni blii delovi bili su prazni. Snajperista mora da je
jo zaposlen.
Grigorije je oslukivao ali nije uo nikakve pucnje. Nastavio je da se unja oko tornja i
provirio iza sledeeg oka. Sad je imao pogled na ceo severni zid crkve. Bio je siguran da e tu
pronai snajperistu, posaenog potrbuke, kako puca kroz otvor na grudobranu, ali nikog nije bilo
na vidiku. Iza grudobrana je imao pogled na iroku ulicu ispod, s ljudima koji su uali u dovracima
i unjali se po okovima, ekajui da vide ta e se desiti.
Trenutak kasnije oglasi se snajperska puka. Vrisak s ulice ree Grigoriju da je ovek pogodio
svoju metu. Pucanj je doao odnekud iznad Grigorijeve glave. On podie pogled. Toranj sa
zvonikom imao je nezastakljene otvore na mestu prozora, a s njegove leve i desne strane po
dijagonali nalazila su se dva manja tornja. Strelac je bio tu negde, pucao iz jednog od mnogih
otvora. Sreom, Grigorije je bio ostao priljubljen uza zid, tako da snajperista nije mogao da ga vidi.
Grigorije se vrati unutra. U skuenom prostoru stepenita puka mu je bila velika i nezgrapna.
On je spusti na zemlju i izvadi jedan od svojih pitolja. Shvatio je, po njegovoj teini, da je prazan.
Opsova: punjenje nagana M1895 je sporo. On izvadi kutiju s municijom iz depa na svom
vojnikom kaputu i stade da ubacuje metke, jedan po jedan, u burence. Onda zape oroz. Ostavivi
puku za sobom, stade da se uspinje spiralnim stepenitem, stupajui neujno. Kretao se umerenim
tempom, ne elei da mu disanje postane ujno. Revolver je drao u desnoj ruci, uperen
navie.
Posle nekoliko trenutaka namirisao je dim. Snajperista je puio cigaretu. Jak miris duvana,
meutim, moe da se oseti na daljinu, tako da Grigorije nije mogao da bude siguran koliko mu je taj
ovek blizu. Ugledao je odsjaj suneve svetlosti ispred sebe. Stupao je oprezno napred, spreman da
zapuca. Svetlost je dopirala kroz jedan nezastakljeni otvor. Snajperista nije bio tamo.
Grigorije nastavi da se uspinje i ponovo ugleda svetlost. Miris dima se pojaao. Da li se to
njemu priinjava, ili zaista moe da oseti prisustvo snajperiste malo ispred sebe, iza okuke na
stepenitu? I ako je tako, moe li taj ovek da oseti njega?
Zau neiji otar udisaj. To ga je toliko okiralo da umalo nije povukao oroz. Onda shvati da
je to zvuk uvlaenja duvanskog dima u plua. Trenutak kasnije uo je tii zvuk zadovoljstva pri
isputanju dima. Oklevao je. Nije znao u kom pravcu snajperista gleda, niti gde mu je uperena
puka. eleo je da ponovo uje pucanj iz puke, jer bi mu to reklo da je snajperistina panja
usmerena nekud van tornja.
ekanje moe da znai jo jednu smrt, jo jednog Jakova ili Varju koji krvare na hladnoj
kaldrmi. S druge strane, ako Grigorije sad ne uspe da ga zaustavi, koliko e jo ljudi poginuti od
snajperske puke ovog popodneva?
Grigorije natera sebe da se strpi. Oseaj je bio isti kao na bojitu. Vojnik ne hrli bezglavo da
spase
V ranjenog druga i rizikujui time svoj
ivot. Rizikuje se tek kada postoje izuzetno jaki razlozi za to. uo je jo jedan udisaj, praen dugim
izdisajem, i trenutak kasnije ugaen pikavac od cigarete dolete niza stepenice, odbi se od zida i pade
kraj
V njegovih
stopala. uo se zvuk kao kad se ljudsko telo pomera na tesnom prostoru. Grigorije zatim u tiho
mrmljanje, koje se uglavnom sastojalo od psovki:
- Svinje... revolucionari... smrdljivi Jevreji... kurve bolesne... retardirani...
Snajperista se zagrevao da ponovo ubije. Ako ga sada zaustavi, Grigorije e spasti najmanje
jedan ivot. On se pope uz jedan stepenik. Mrmljanje se nastavi:
- Stoka... Sloveni... lopovi i kriminalci...
Taj glas mu je bio odnekud poznat, i Grigorije se zapita da li su se on i taj ovek nekad sreli.
Pope se uz jo jedan stepenik, i ugleda ovekova stopala, u sjajnim novim crnim konim
policijskim cokulama. Bila su to mala stopala: snajperista je bio nizak rastom. Kleao je na jednom
kolenu, u poloaju najpogodnijem za gaanje. Grigorije je sada mogao da vidi da se smestio u
jednom od bonih tornjeva, kako bi mogao da puca u tri pravca.
Jo jedan korak, pomisli Grigorije, i moi u da ga ubijem.
On zakorai, ali od silne nervoze promai stepenik. Spotae se, pade i ispusti pitolj. Ovaj
udari u kameni stepenik uz potmuli zveket metala.
Snajperista glasno opsova prepavi se i stade da se osvre okolo. Sa zaprepaenjem,
Grigorije prepozna pratioca Pinskog, Ilju Kozlova.
Grigorije pokua da dograbi pitolj ali mu ovaj iskliznu iz ruke. Revolver poe da pada niz
kameno stepenite s munom sporou, sa stepenika na stepenik, dok se nije zaustavio daleko izvan
njegovog domaaja. Kozlov nameri da bei, ali nije mogao da uini to previe brzo iz kleeeg
poloaja.
Grigorije povrati ravnoteu i pope se jo za stepenik.
Kozlov pokua da okrene puku ka Grigoriju. Bila je to standardna mosin-nagan puka, ali s
teleskopskim nianom, duga skoro metar i bez bajoneta, i Kozlov nije mogao da nacilja njome
dovoljno brzo. Brz kao lasica, Grigorije mu se primae, tako da ga je cev puke udarila po levom
ramenu. Kozlov beskorisno povue obara, i metak se odbi od zidove stepenita.
Kozlov skoi na noge s iznenaujuom okretnou. Imao je malu glavu i zlobno lice, i neki
deo Grigorija nasluti da je postao snajperista da bi se svetio svim krupnijim momcima, i devojkama,
koji su ga ikad kinjili. Grigorije zgrabi puku i njih dvojica stadoe da se otimaju oko nje, licem u
lice u malom tornju, kraj otvora u zidu. Grigorije u uzbuenu viku i shvati da ih ljudi na ulici
sigurno vide.
Grigorije je bio krupniji i jai, i znao je da e oteti puku. I Kozlov je to shvatio, i odjednom
ju je pustio. Grigorije se zatetura unazad. U deliu sekunde pandur izvue svoj kratki drveni
pendrek i zamahnu njime, udarivi Grigorija po glavi. Za trenutak je Grigorije video zvezde.
Zamuenog pogleda, video je Kozlova kako ponovo zamahuje pendrekom. On podie puku i
pendrek udari u cev. Pre nego to je pandur stigao ponovo da zamahne, Grigorije baci puku, zgrabi
Kozlova za kaput obema rukama i podie ga.
ga je uhvatio obema rukama, cerei se, i uperio ga u oveka na zemlji. Kako je Grigorije krenuo da
mu oduzme pitolj, deak je opalio i metak se zakucao u grudi pijanog vojnika. Deak vrisnu, ali od
silnog straha nije pustio okida, pa je pitolj nastavio da puca. Deaku je od trzaja ruka poletela
navie sipajui metke, i pogodila jednu staricu i drugog vojnika, da bi se smirila tek nakon to je
ispucao svih osam metaka. Onda je ispustio pitolj.
Pre nego to je stigao da reaguje na taj uas, Grigorije u vrisak i okrenu se. U ulazu zatvorene
eirdijske radnje, jedan par je otvoreno
V
seksualno optio. Zena je bila priljubljena uza zid, suknja joj je bila zadignuta oko struka, noge
rairene, a stopalima u izmama vrsto se
V
odupirala u tlo. Covek u uniformi kaplara stajao je meu njenim nogama, savinutih kolena,
otkopanih pantalona, zabijajui se. Grigorijev vod stajao je oko njih bodrei ih. Cinilo se da je
ovek doao do vrhunca. Zurno se povukao, okrenuo i zakopao lic, dok je ena sputala suknju.
Jedan
V vojnik, po imenu Igor, ree:
- Cekaj malo, ja sam na redu.
On zadie eninu suknju, otkrivajui njene bele noge. Ostali zagrajae s odobravanjem.
- Ne! - ree ena, i pokua da ga odgurne. Bila je pijana, ali ne i bespomona.
Igor je bio nizak, ilav ovek, iznenaujue jak. On je pribi uza zid i uhvati za zapea.
V - Hajde - ree on. - Jedan vojnik je dobar kao i svaki drugi.
Zena se borila da se oslobodi, ali druga dva vojnika je uhvatie i sputae. Njen prvobitni
ljubavnik ree:
- Ej, ostavite je na miru!
- Ti si je imao, sad je red na mene - ree Igor, otkopavajui lic.
Grigorije bi zgroen tom scenom.
- Stanite! - povika.
Igor mu uputi prkosan pogled.
- Da li vi to meni izdajete nareenje kao oficir, Grigorije Sergejeviu?
- Ne kao oficir, kao ljudsko bie! - ree Grigorije. - Hajde, Igore, vidi da te ne eli. Ima jo
dosta ena.
- Ja hou ovu. - Igor se osvrnu okolo. - Svi hoemo ovu, zar ne, momci?
V Grigorije istupi napred i podboi se.
- Jeste li vi ljudi, ili psi? - viknu on. - Zena je rekla ,,ne"! - On zagrli gnevnog Igora jednom
rukom. - Reci mi neto, drue - ree on. - Postoji li kakvo mesto u blizini gde ovek moe da
dobije pie?
Igor se isceri, vojnici zaklicae, a ena se iskrade i ode. Grigorije ree:
- Vidim neki mali hotel preko puta. Da pitamo vlasnika ima li, kojim sluajem, malo votke?
Ljudi ponovo zagrajae s odobravanjem, pa svi uoe u hotel.
Uplaeni vlasnik je u holu sluio besplatno pivo. Grigorije pomisli kako je to mudar potez.
Ljudima je trebalo vie vremena da popiju pivo nego votku, i manji su bili izgledi da postanu
nasilni. On prihvati au i dobro potegnu iz nje. Uzbuenje ga je bilo napustilo. Oseao se kao da se
otreznio posle pijanenja. Incident sa enom u ulazu ga je uasnuo, a prizor malog deaka koji puca
iz poluautomatskog pitolja bio je ogavan. Revolucija nije samo zbacivanje lanaca. Ljude je opasno
naoruavati.
Dozvoliti vojnicima da zaplenjuju kola buroaske klase gotovo je jednako
V
smrtonosno. Cak i naizgled bezopasna sloboda da poljubi nekoga ko ti se svideo dovela je, u roku
od nekoliko sati, do toga da Grigorijev vod pokua grupno da siluje jednu devojku.
Ovo nije moglo da se nastavi.
Mora da postoji red. Grigorije nije hteo da se vrati starom poretku, naravno. Car im je dao
redove za hleb, brutalnu policiju i vojnike bez izama. Ali mora da postoji sloboda bez haosa.
Pod izgovorom da mora da se olaka, Grigorije ode od svojih ljudi. Krenuo je nazad putem
kojim je bio doao, Nevskim prospektom. Narod je dobio dananju bitku. Carska policija i vojni
oficiri bili su poraeni. Ali ako je to vodilo samo orgijama i nasilju, nee proi mnogo pre nego to
ljudi ponu da se bune traei povratak starog reima.
Ko vodi zemlju? Duma se usprotivila caru i odbila da bude rasputena, sudei prema onome
to je Kerenski rekao Grigoriju prethodnog dana. Parlament je bio manje-vie nemoan, ali je barem
bio simbol demokratije. Grigorije odlui da ode do dvorca Tavrieski, i vidi ta se tamo deava.
Otiao je na sever do reke, a zatim na istok do bate dvorca Tavrieski. Dok je stigao do tamo
ve se bilo smrklo. Fasada u klasinom stilu imala je na desetine prozora, i svi su bili osvetljeni.
Nekoliko hiljada ljudi bilo je dolo na istu ideju kao Grigorije, pa je prostrano dvorite ispred
dvorca bilo krcato vojnicima i radnicima koji su mileli unaokolo. Jedan ovek s megafonom je
obavetavao narod, ponavljajui poruku iznova. Grigorije se probi napred da uje.
- Radnika grupa Ratnog industrijskog komiteta putena je iz zatvora Kresti - vikao je ovek.
Grigorije nije bio siguran ko su oni, ali njihov naziv mu je dobro
zvuao.
- Zajedno s ostalim drugovima, oni su osnovali privremeni izvrni komitet Sovjeta radnikih
deputata.
Grigoriju se svidela ta ideja. Sovjet je savet izabranih predstavnika. Godine 1905. postojao je
Peterburki sovjet. Grigoriju je tada bilo samo esnaest godina ali znao je da su lanove sovjeta
birali radnici, i da je on organizovao trajkove. Imao je harizmatinog vodu, Lava Trockog, koji se
od tada nalazio u izgnanstvu.
- Sve e ovo biti zvanino objavljeno u vanrednom izdanju novina Izvestija. Izvrni komitet je
formirao komisiju za snabdevanje hranom, koja e se postarati za to da radnici i vojnici imaju
ta da jedu. Oformili su i vojnu komisiju da brani revoluciju.
Dumu nisu pominjali. Masa je klicala, ali Grigorije se pitao hoe li vojnici primati nareenja
od samoizabrane vojne komisije. Gde je demokratija u svemu tome? Odgovor na njegovo pitanje
doao je u poslednjoj reenici tog obavetenja.
fabrikim radnicima, od kojih mnogi nisu imali pristup svojim fabrikama jer su ih vlasnici
zakljuali. Neke predstavnike izabrale su grupe od nekoliko desetina ljudi, a druge pak grupe od
nekoliko hiljada njih. Demokratija nije bila jednostavna kako se inilo.
Neko je predloio da treba da promene ime u Petrogradski sovjet radnikih i vojnikih
deputata, i ta ideja bi pozdravljena gromoglasnim
V
aplauzom. Cimlo se da nema nikakve procedure. Nije bilo dnevnog reda, ni zvaninog iznoenja
predloga i njihovog podravanja, ni bilo kakvog mehanizma glasanja. Ljudi su prosto ustajali i
govorili, esto nekoliko njih uglas. Na podijumu, nekoliko ljudi sumnjivo nalik pripadnicima
srednje klase hvataloje beleke, i Grigorije pogodi da su to lanovi jue
Oformljenog izvrnog komiteta. Barem se neko starao za zapisnik.
Uprkos zabrinjavajuem haosu vladalo je izuzetno uzbuenje. Svi su imali oseaj da su
vojevali i pobedili. Kako god da ispadne na kraju, stvarali su novi svet. Niko, meutim, nije priao o
hlebu. Iznervirani nedelotvornou sovjeta, Grigorije i Konstantin napustie Katarininu dvoranu u
jednom naroito haotinom trenutku i krenue na drugi kraj dvorca da vide ta se radi u Dumi.
Usput videe vojnike s crvenim trakama oko ruku kako slau hranu i municiju na gomile u hodniku
kao da se spremaju za opsadu. N a r a v n o , pomisli Grigorije, c a r n e e p ros t o d a p r i h v a t i
o n o t o s e d e s i l o . U nekom trenutku e pokuati silom da povrati kontrolu. A to je znailo
napasti tu zgradu.
U desnom krilu su naili na grofa Maklakova, direktora fabrike Putilov. On je bio delegat
jedne partije desnog centra, ali je uljudno popriao s njima. Rekao im je da je formiran jo jedan
komitet, Privremeni komitet lanova Dume za ospostavljanje reda u prestonici i utvrdivanje odnosa
s pojedincima i ustanovama.
Uprkos tom smeno nesuvislom nazivu, Grigorije oseti da je posredi zloslutan pokuaj Dume
da preuzme kontrolu. Jo vie se zabrinuo kada mu je Maklakov rekao da je komitet izabrao
pukovnika Engelharta za komandanta vojnih snaga u Petrogradu.
- Da - Maklakov e zadovoljno. - I naredili su svim vojnicima da se vrate u kasarne i sluaju
nareenja.
- Molim? - Grigorije je bio okiran. - Ali to e unititi revoluciju. Carski oficiri e povratiti
kontrolu!
V
V - Clanovi Dume ne veruju da je ovo revolucija.
- Clanovi Dume su idioti - Grigorije e gnevno.
Maklakov die nos i ode. Konstantin je delio Grigorijev bes.
- Ovo je kontrarevolucija! - ree on.
-1 mora biti zaustavljena - ree Grigorije.
Pourili su nazad do levog krila. U velikoj dvorani, predsedavajui je pokuavao da kontrolie
debatu. Grigorije skoi na podijum.
- Imam neto hitno da vam saoptim! - povika on.
- Kao i svi ostali - umorno e predsedavajui. - Ali do avola, ajde.
- Duma nareuje vojnicima da se vrate u barake i da prihvate zapovednitvo oficira!
- Da.
-1 da se da na znanje petrogradskim radnicima?
Grigorije postade nestrpljiv.
- Da, da - ree. - Sad, ko je predloio da se biraju
komiteti?
- To sam bio ja - ree jedan vojnik sa sedim brkovima. Sedeo je na ivici stola tano ispred
Sokolova. Kao da mu diktira, on ree: - Svi vojnici treba da oforme komitete sastavljene od
njihovih biranih predstavnika.
Sokolov, jo piui, ree:
- U svim etama, bataljonima, pukovima...
Neko dodade:
- Kampovima za obuku, baterijama, na ratnim brodovima...
Onaj sa sedim brkovima ree:
- Oni koji jo nisu izabrali svoje predstavnike moraju to da uine.
- Tako je - Grigorije e nestrpljivo. - E sad... oruje svih vrsta, ukljuujui oklopna vozila, pod
kontrolom su komiteta bataljona i eta, ne oficira.
Nekoliko vojnika se sloi.
- Vrlo dobro - ree Sokolov.
Grigorije nastavi:
- Svaka vojna jedinica potinjava se Sovjetu radnikih i vojnikih deputata i njegovim
komitetima.
Prvi put, Sokolov podie pogled.
- To bi znailo da sovjet kontrolie vojsku.
- Da - ree Grigorije. - Nareenja koja vojsci izdaje Duma treba slediti samo kada nisu oprena
odlukama sovjeta.
Sokolov nastavi da gleda u Grigorija.
- To Dumu ini nemonom kao to je oduvek bila. Pre toga je bila podlona carskoj volji. Sada
e svaku odluku morati da odobri sovjet.
- Ba tako - ree Grigorije.
- Dakle, sovjet ima vrhovnu vlast.
- Zapiite to - ree Grigorije.
Sokolov zapisa. Neko ree:
- Oficirima se zabranjuje da budu neljubazni prema ostalim vojnicima.
- U redu - ree Sokolov.
-1 ne smeju im se obraati kao da su ivotinje ili deca.
Grigorije pomisli kako su te odredbe trivijalne.
- Tom dokumentu treba naslov - ree on.
Sokolov ree:
ta predlaete?
Kako ste naslovljavali prethodne naredbe sovjeta?
Nema prethodnih naredbi - ree Sokolov. - Ova je prva.
To je to, znai - ree Grigorije. - Nazovite je Naredba broj jedan.
Grigorije je bio duboko zadovoljan to je kao predstavnik naroda
uestvovao u donoenju svoje prve zakonske odredbe. U naredna dva dana bilo ih je jo nekoliko, i on se
sve vie ukljuivao u rad revolucionarne vlade. Ali sve vreme je razmiljao o Katerini i Vladimiru, i u
utorak uvee mu se napokon ukazala prilika da se izvue i ode da ih obie.
Srce mu je bilo puno loe slutnje dok je iao ka predgradu na jugozapadu. Katerina je obeala da e
se kloniti nevolje, ali petrogradske ene su verovale da ova revolucija pripada njima koliko i mukarcima.
Na kraju krajeva, zapoela je na Meunarodni dan ena. To nije bilo nita novo. Grigorijeva majka je
poginula u neuspeloj revoluciji 1905. godine. Ako je Katerina bila odluila da ode do centra grada nosei
Vladimira na kuku, da bi videla ta se deava, nije bila jedina majka koja je to uinila.
Mnogo nevinih ljudi je poginulo, od ruku policije, pod nogama svetine, ili su ih pregazili pijani
vojnici u oduzetim kolima, ili ih je pogodio zalutali metak.
Dok je ulazio u staru kuu, strahovao je da e naleteti na nekog od stanara koji e mu, ozbiljnog lica
i suznih oiju, rei: N e t o s t r a n o s e d e s i l o . Popeo se uza stepenice, pokucao na vrata i uao.
Katerina skoi sa stolice i baci mu se oko vrata.
Ziv si! - ree ona, i poljubi ga eljno. - Tako sam se brinula! Ne znam ta bismo radili bez
tebe.
V
Zao mi je to nisam mogao ranije da doem - ree Grigorije. - Ali delegat sam u sovjetu.
Delegat! - Katerina zasija od ponosa. - Moj mu! - Ona ga zagrli.
Grigorije shvati da je zapravo uspeo da je zadivi. To mu nikad ranije
nije polo za rukom.
Delegat je samo predstavnik ljudi koji su ga izabrali - on e skromno.
Ali ljudi uvek biraju najpametnije i najpouzdanije.
Pa, pokuavaju to da uine.
Sobu je bila osvetljavala jedna uljana lampa. Grigorije spusti jedan paket na sto. U svom novom
statusu, nije imao potekoa da nabavi hranu iz kuhinje u kasarni.
Unutra su i ibice i jedno ebe - ree on.
Hvala ti!
Nadam se da si to manje izlazila iz kue. Jo je opasno na ulicama. Neki od nas sprovode
revoluciju, ali drugi samo divljaju.
Jedva da sam izlazila. ekala sam da mi se javi.
Kako je na malia? - Vladimir je spavao u uglu.
Nedostaje mu tatica.
Mislila je na Grigorija. Nije bila Grigorijeva elja da ga Vladimir oslovljava s tatica", ali prihvatio
je tu Katerininu elju. Nisu postojali veliki izgledi da e ijedno od njih ikad vie videti Lava, nije se
javljao ve skoro tri godine, tako da dete nee znati istinu, a moda je i bolje tako.
Katerina ree:
V
Zao mi je to spava. Voli da te vidi.
Priau s njim ujutru.
Moe da prespava? Divno!
Grigorije sede, i Katerina kleknu ispred njega i skide mu izme.
Izgleda umorno
-1 jesam.
Hajdemo u krevet. Kasno je.
Ona poe da mu otkopava bluzu, a on se zavali i pusti je da nastavi.
General Kabalov se krije u Admiralitetu - ree on. - Bojali smo se da e moda povratiti
kontrolu nad eleznikim stanicama, ali nije to ak ni pokuao.
Zato?
Grigorije slegnu ramenima.
Kukaviluk. Car je naredio Ivanovu da krene na Petrograd i zavede vojnu diktaturu, ali
Ivanovljevi ljudi su se pobunili, i ta akcija je propala.
Katerina se namrti.
Zar je stara vladajua klasa prosto digla ruke?
V- V
ini se da jeste. udno, zar ne? Ali oigledno nee biti kontrarevolucije.
Oni legoe u krevet, Grigorije u donjem veu, Katerina jo uvek u haljini. Nikad se nije skidala pred
njim. Moda je oseala da neke stvari treba da zadri za sebe. To je bila neka njena muica koju je on
prihvatio, ne bez aljenja. Zagrlio ju je i poljubio. Kada je uao u nju ona ree:
Volim te - i on se oseti kao najsreniji ovek na svetu.
Kada su zavrili, ona ree pospano:
ta e se dalje desiti?
Oformie se ustavotvorna skuptina, iji e lanovi biti izabrani po glasakom sistemu koji
oni nazivaju etvoroobraznim: glasae se tako da svi imaju pravo glasa, direktno, tajno, i svaiji glas e
imati jednaku teinu Duma e u meuvremenu formirati privremenu vladu.
Ko e biti predsednik te vlade?
Lavov.
Katerina naglo sede.
Knez! Zato?
V
Zele da imaju poverenje svih klasa.
Nek se nose sve klase! - Srdba ju je samo inila jo lepom, naterujui joj rumen u obraze i
sjaj u oi. - Radnici i vojnici su sproveli revoluciju, zato nam treba poverenje ikog drugog?
To pitanje je ranije muilo i Grigorija, ali odgovor ga je ubedio.
VI
U Katarininoj dvorani u dvorcu Tavrieski u petak debata se otegla. Dve ili tri hiljade mukaraca i
nekoliko ena naguralo se u tu prostoriju poput sardina, vazduh je bio teak od duvanskog dima i zadaha
od znoja. ekali su da uju ta e car uraditi.
V
Debatu su esto prekidala obavetenja. esto nisu ni bila hitna, neki vojnik bi ustao da kae da je
njegov bataljon formirao komitet a uhapsio svog pukovnika. Ponekad to nisu bila ak ni obavetenja, ve
govori u kojima se pozivalo na odbranu revolucije.
Grigorije je, meutim, video da je dolo do neke promene kada je posedeli narednik skoio na
podijum, rumen u licu i zadihan, s listom
hartije u ruci, i zatraio tiinu. Polako i glasno, on ree:
Car je potpisao dokument... - Ljudi poee da kliu ve posle tih prvih nekoliko rei.
Narednik povisi ton. - ... kojim se odrie krune...
Klicanje prede u urlik oduevljenja. Grigorije je bio kao naelektrisan. Je li se to zaista desilo? Je li se
san ostvario?
Narednik podie ruku traei tiinu. Nije jo bio zavrio.
... i zbog loeg zdravlja svog dvanaestogodinjeg sina Alekseja, za svog naslednika je
imenovao velikog kneza Mihaila, carevog mlaeg brata.
Klicanje se pretvori u buru protesta.
Ne! - dreknu Grigorije, i glas mu se stopi s hiljadama drugih.
Kada su posle nekoliko minuta poeli da se utiavaju, spolja se u
glasnije negodovanje. Masa u dvoritu mora da je ula novosti, i primila ih je s gnevom. Grigorije ree
Konstantinu:
Privremena vlada ne sme to da prihvati.
Slaem se - ree Konstantin. - Hajde da odemo i kaemo im to.
Oni napustie sovjet i preoe na drugu stranu palate. Ministri novooformljene vlade zasedali su u
sobi u kojoj je to pre njih inio privremeni komitet, uistinu, zabrinjavajue je bilo koliko je istih ljudi bilo
u novoj vladi. Ve su raspravljali o carevoj izjavi.
nametena, ali nije mogao a da ne zamilja kako je uvee rasplie i protresa glavu da oslobodi svoje
uvojke. Ponekad, tih dana, bilo mu je teko da prizove Modinu sliku u glavi.
Oto podie au.
Zbogom caru! - ree.
udi me, oe - Valter e razdraljivo. - Zar zaista slavi to to je rulja fabrikih radnika i
pobunjenih vojnika zbacila jednog legitimnog vladara?
Oto pocrvene u licu. Valterova sestra Greta uteno potapa oca po miici.
Ne obraaj panju na njega, tatice - ree ona. - Valter govori takve stvari samo da bi te
iznervirao.
Konrad ree:
Imao sam prilike da upoznam cara Nikolaja kada sam bio u naoj ambasadi u Petrogradu.
Valter ree:
-1 kakve ste utiske stekli o njemu, gospodine?
Monika odgovori umesto svoga oca. Uputivi Valteru zavereniki osmeh, ona ree:
Tata je govorio da bi car, da je kojim sluajem roen u nekom drugom drutvenom sloju, ako
uloi napor, postao sposoban potar.
To je tragedija nasledne monarhije. - Valter se okrete ka svom ocu. - Ali tebi demokratija u
Rusiji sigurno nije po volji.
Demokratija? - Oto e podrugljivo. - Videemo. Sve to znamo jeste da im je novi
predsednik vlade liberalni aristokrata.
Monika ree Valteru:
Mislite li da e knez Lavov pokuati da sklopi mir s nama?
To je bilo glavno pitanje.
Nadam se da hoe - ree Valter, trudei se da ne gleda u Monikine grudi. - Ako bismo sve
svoje trupe s Istonog fronta mogli da prebacimo u
U hladnom, mokrom rovu na severoistoku Francuske, Bilijev vod je pio din. Bocu je obezbedio
Robin Mortimer, raalovani oficir.
V
Cuvao sam ovo - ree on.
E, i to udo da se desi - ree Bili, upotrebivi jednu od Mildredinih izreka.
Mortimer je bio zloudan tip koji nikada nikoga nije astio piem. Mortimer im nasu pie u limene
ae.
Za prokletu revoluciju - ree on, i svi ispie din naiskap, pa pruie ae da im dopum.
Bili je bio dobro raspoloen jo i pre pijanke. Rusi su dokazali da je jo mogue zbaciti tirane. Pevali
su pesmu T h e R e d F l a g" , 1 kada je erl Ficherbert epajui izbio iza ugla rova, razbacujui blato. Sada
je bio pukovnik, i arogantniji nego ikada.
Utiajte se, ljudi! - dreknu on.
Pevanje je postepeno zamrlo. Bili ree:
Slavimo zbacivanje ruskog cara s vlasti!
Fic e ljutito:
On je bio legitiman vladar, i oni koji su ga zbacili su kriminalci. Nema vie pevanja.
Bilijev prezir prema Ficu pojaa se za stepen.
Bio je tiranin koji je ubio na hiljade svojih podanika, i svi civilizovani ljudi se raduju na
dananji dan.
Fic ga poblie pogleda. Erl vie nije nosio povez preko oka, ali mu je levi kapak ostao trajno
sputen. Meutim, inilo se da to ne utie na njegov vid.
Narednik Vilijams, mogao sam i da pogodim. Znam ja tebe i tvoju porodicu. - 1 t e k a k o ,
pomisli Bili. - Tvoja sestra javno zagovara mir.
Kao i vaa, gospodine - ree Bili, a Robin Mortimer prasnu u grohotan smeh, pa naglo uuta.
Fic ree Biliju:
Ako ujem jo jednu uvredljivu re od tebe, predvodie napad.
Etel i Berni su bili u Aberovenu. Bio je to kao nekakav medeni mesec. Etel je uivala pokazujui
Berniju mesta iz svog detinjstva: ulaz u rudnik, kapelu, kolu. Cak ga je provela i po Tajgvinu, Fic i Bea
nisu bili kod kue, mada ga nije vodila u Apartman gardenija. Odseli su kod porodice Grifits, koja je Etel
ponovo ponudila Tomijevu sobu, tako da nisu morali da uznemire Dekicu. Bili su u kuhinji gospoe
Grifits kad je njen mu Len, ateista i socijalista revolucionar, upao unutra maui novinama.
Ruski car je abdicirao! - ree on.
Oni zagrajae i zapljeskae. Ve nedelju dana su sluali o neredima u Petrogradu i Etel se pitala kako
e se to zavriti. Berni upita:
Ko je preuzeo vlast?
Privremena vlada na elu s knezom Lavovim - ree Len.
To onda ba i nije trijumf socijalizma - ree Berni.
Nije.
V Etel ree:
U vrlo modernoj prerijskoj kui Josifa Vjalova u Bafalu, Lav Pekov je napunio sebi au posluivi
se flaom iz ormaria sa estokim piima. Vie nije pio votku. Otkako je preao da ivi kod svog bogatog
tasta preao je na kotski viski. Voleo je da ga pije kao Amerikanci, s komadima leda. Lavu se nije svialo
to ivi kod tazbine. Vie bi voleo da su Olga i on imali sopstveni stan. Ali Olgi se vie svialo da bude sa
svojima, i njen otac je sve plaao. Dok ne uspe sam da napravi neku svoju sopstvenu zalihu para, Lav je
bio zaglavljen tu gde je.
Josif je itao novine a Lena je ila. Lav podie au da im nazdravi.
V
Zivela revolucija! - glasno e on.
Pazi ta pria - ree Josif. - Posao e da nam strada.
Olga ue u sobu.
Naspi mi jednu malu au erija, molim te, dragi - ree ona.
Lav potisnu uzdah. Volela je da trai od njega da bude usluan, a pred roditeljima nije mogao da je
odbije. Nasuo je slatkog erija u jednu malu au i dao joj, klanjajui se kao konobar. Ona se ljupko
nasmei, ne shvativi ironiju njegovog gesta. On otpi veliki gutljaj viskija, uivajui u njegovom ukusu i
jaini.
Gospoa Vjalova ree:
V V
Zao mi je jadne carice i njene dece. Sta e sad da rade?
Josif ree:
Ne bi me udilo da ih rulja sve ubije.
zamisli, irokih ramena i snanih ruku, s jednim patrljkom od prsta, a pre svega njegove plave oi i
prodoran pogled neumoljive odlunosti.
Ruski narod - ree Gas. - On e na kraju pobediti.
DVADESETC0TVRTO POGLAVLJE
April 1917.
Jednog prijatnog dana u rano prolee Valter je etao s Monikom fon der Helbard po
bati kue njenih roditelja u Berlinu. Bila je to ogromna kua i bata je bila velika, s
teniskim paviljonom, terenom za kuglanje, kolom jahanja, i dejim igralitem s
ljuljakama i toboganom. Valter se prisetio kako je dolazio tu kao dete i mislio da je to
raj. Meutim, to vie nije bilo idilino igralite. Svi konji osim onih najstarijih otili su
vojsci. Kokoke su eprkale po kamenim ploama iroke terase. Monikina majka je u
teniskom paviljonu tovila jednu svinju. Koze su pasle travu po terenu za kuglanje, a
prialo se da ih muze grofica lino.
Meutim, staro drvee je poelo da lista, sunce je sijalo, a Valter je bio u prsluku i
koulji, sako je prebacio preko ramena, stanje razodenutosti koje ne bi bilo po volji
njegovoj majci, ali ona je bila u kui, traarila s groficom. Njegova sestra Greta bila je
krenula u etnju s Valterom i Monikom, ali je pronala neki izgovor i ostavila ih same, jo
jedna stvar koju bi njihova majka osudila, barem na reima.
Monika je imala psa po imenu Pjer. Bila je to velika pudla, dugonoga i graciozna, s
mnogo kovrda boje re i svetlosmeim oima, i Valter nije mogao a da ne pomisli kako
taj pas pomalo lii na Moniku, divan kao i ona. Svialo mu se kako se ophodi sa svojim
psom. Nije mu tepala niti mu davala ostatke hrane ili mu priala kao da se obraa bebi,
kao to su neke devojke radile. Samo ga je putala da je prati, i ponekad bi mu bacila
jednu staru tenisku lopticu da je donese nazad.
Veliko razoaranje, to se Rusa tie - ree ona.
Valter klimnu glavom. Vlada kneza Lavova je objavila da Rusija nastavlja rat.
Pritisak koji je Nemaka trpela na Istonom frontu nee popustiti, niti e u Francusku
stii pojaanje. Rat e se oduiti.
Sada je naa jedina nada da e vlada Lavova pasti, i da e mirovnjaka struja
preuzeti vlast - ree Valter.
Postoje li realni izgledi da se to desi?
Teko je rei. Levo orijentisani revolucionari jo uvek zahtevaju hleb, mir i
zemlju. Vlada je obeala odravanje demokratskih izbora za Ustavotvornu skuptinu, ali
ko e pobediti?
On podie jednu granu sa zemlje i baci je Pjeru. Pas polete za njom i ponosno je
donese nazad. Valter se sae da ga pomazi po glavi, i kada se uspravio Monika mu je bila
vrlo blizu.
Svia mi se, Valtere - ree ona, gledajui ga vrlo otvoreno oima boje
ilibara. - Oseam kao da nam nikad ne moe ponestati tema za razgovor.
I on je oseao to isto, i znao je da e mu, ako sada pokua da je poljubi, ona to i
dopustiti. On ustuknu od nje.
Nije mogao da lae nekoga ko je bio tako iskren s njim. Nije znao ta da kae. Ona
je pogodila razlog njegovog oklevanja.
O, boe! - ree ona. - Venani ste, zar ne?
Bila je to katastrofa.
Ako ljudi to saznaju, biu u ozbiljnoj nevolji.
Znam.
Nadam se da ti mogu verovati da e uvati moju tajnu?
Kako moe da pita tako neto? - ree ona. - Ti si najbolji ovek kojeg sam
ikad srela. Ne bih uinila nita to bi ti nakodilo. Nikome neu rei ni re.
Hvala ti. Znam da e ispuniti obeanje.
Ona skrenu pogled, potiskujui suze.
Hajdemo unutra. - U predvorju, ona ree: - Nastavi bez mene. Moram da se
umijem.
U redu.
Nadam se... - glas joj prekide jecaj. - Nadam se da ona zna koliko je srena proaputa. Onda se okrenu i otra u sobu.
Valter obue kaput, povrati smirenost, pa stade da se penje mermernim stepenitem.
Salon je bio ureen u istom jednostavnijem stilu, sa svetlim bojama drveta i bledim
plavozelenim zavesama. Monikini roditelji imaju bolji ukus od njegovih, shvatio je.
Majka ga je pogledala i odmah je znala da neto nije u redu.
Gde je Monika? - upita ona otro.
On izvi obrvu u njenom pravcu. Nije liilo na nju da postavi pitanje na koje bi
odgovor mogao da glasi: O t i l a j e d o t o a l e t a" . Oito je bila napeta. On ree tiho:
Pridruie nam se za nekoliko minuta.
Pogledaj ovo - ree njegov otac, maui listom hartije. - Ovo su mi upravo
poslali iz Cimermanovog kabineta, ele da uju moje miljenje. Ti ruski revolucionari
ele da preu preko Nemake. Kakva drskost! - Popio je nekoliko aica napsa, pa je bio
sklon uzbuivanju.
Valter ree ljubazno:
Na koje tano revolucionare misli, oe? - Nije zaista mario, ali bio je
zahvalan na temi za razgovor.
One u Cirihu! Martov i Lenjin i ta bagra. U Rusiji je navodno doputena
sloboda govora, sad kad je car zbaen, pa oni ele da idu kui. Ali ne mogu da stignu
tamo!
Monikin otac, Konrad fon der Helbard, ree zamiljeno:
V
Pretpostavljam da ne mogu. Ne postoji nain da se iz Svajcarske stigne u
Rusiju a da se ne proe kroz Nemaku, bilo koja druga kopnena ruta znaila bi prelaenje
linije fronta. Meutim, jo ima parobroda koji
V
Moj roeni sin! - ree on. - Ipak ima u njemu poneto od njegovog starog!
II
Tri dana kasnije, trideset dva prognana ruska revolucionara sastala su se u hotelu
Ceringerhof u Cirihu: mukarci, ene i jedno dete, etvorogodinji deak po imenu
Robert. Poli su peice odatle do baroknog nadsvoenog ulaza eleznike stanice da se
ukrcaju na voz do kue.
Valter se pribojavao da nee hteti da odu. Martov, voa menjevika, odbio je da ode
bez dozvole dobijene od Privremene vlade u Petrogradu, to je za jednog revolucionara
bio neobino posluan stav. Dozvolu nisu dobili, ali su Lenjin i boljevici ipak odluili da
odu. Valter se postarao da na tom putu ne iskrsnu nikakve potekoe tako to je grupu
otpratio do stanice kraj reke i ukrcao se na voz s njima.
Ovo je nemako tajno oruje, pomisli Valter: trideset dvoje nezadovoljnih bundija koji
ele da srue rusku vladu. Neka nam je bog u pomoi.
Vladimiru Iliu Uljanovu, poznatom kao Lenjin, bilo je etrdeset est godina. Bio je
nizak i demekast, uredno obuen ali ne i elegantan, prezauzet da bi traio vreme na stil.
Nekada je bio riokos, ali rano je oelavio i sada je imao sjajno teme s ostacima kose, i
paljivo potkresane brkove i bradu u stilu flamanskog slikara Van Dajka, boje umbira
proarane sedima. Pri njihovom prvom susretu, Lenjin nije ostavio utisak na Valtera, nije
imao ni arma ni privlanosti.
Valter je izigravao nierazrednog slubenika iz Ministarstva spoljnih poslova koji je
dobio zadatak da izvri sve praktine pripreme za povratak boljevika kroz Nemaku.
Lenjin mu je uputio otar, ispitivaki pogled, oigledno nasluujui da se u stvari radi o
nekakvom operativcu obavetajne slube.
V
Otputovali su do Safhauzena, na granici, gde su preseli u nemaki voz. Svi oni su
govorili pomalo nemaki, budui da su u vajcarskoj iveli u nemakom govornom
podruju. Sam Lenjin ga je dobro govorio. Bio je izuzetan lingvista, kako je Valter
saznao. Teno je govorio francuski, solidno engleski i itao je Aristotela na starogrkom.
Lenjin je zamiljao odmor i oputanje kao sat-dva sedenja s renikom nekog stranog
jezika.
U Gotmadingenu su ponovo preseli, u voz sa zatvorenim vagonom posebno
pripremljenim za njih, kao da su prenosioci nekakve zarazne bolesti. Troja od etvora
vrata tog vagona bila su zakljuana. Cetvrta vrata su se nalazila odmah pored Valterovog
kupea za spavanje. Te mere su preduzete ne bi li se umirile nervozne nemake vlasti, ali
one nisu bile neophodne: Rusi nisu imali elju da pobegnu, hteli su da se vrate kui.
Lenjin i njegova ena, Naa, imali su prostor za sebe, ali ostali su se nagurali da
spavaju po etvoro u kupeu. Tol i k o o j e d n a k o s t i , pomisli Valter cinino.
Dok je voz putovao od juga Nemake ka severu, Valter je poeo da osea snagu
karaktera koja se krila ispod Lenjinove dosadne spoljanjosti. Lenjina nisu zanimali
hrana, pie, komfor niti sticanje
V
linog imetka. Citav dan mu je odlazio na politiku. Uvek je raspravljao o politici, pisao o
politici, ili razmiljao o politici i sastavljao beleke. Valter je stekao utisak da Lenjin u
razgovorima uvek zna vie od svojih drugova i da je o datoj temi razmiljao due i
podrobnije, osim ako tema razgovora nema nikakve veze s Rusijom ili politikom, a u tom
sluaju bio je prilino neinformisan.
Bio je prava smrt za zabavu. Prve veeri, mladi Karl Radek s naoarima priao je
viceve u susednom kupeu.
Uhapsi ti policija jednog oveka jer je rekao da je Nikolaj idiot. On kae
policajcu: Mislio sam na drugog Nikolaja, ne na naeg voljenog cara." Pandur njemu
kae: Lae! Ako si ga nazvao idiotom, oigledno si mislio na cara!"
Radekovi drugovi prasnue u grohotan smeh. Lenjin je izaao iz kupea smrknutog
lica i naredio im da uute. Lenjin nije voleo puenje. On sam je ostavio cigarete, na
insistiranje svoje majke, trideset godina ranije. Iz potovanja prema njemu, ljudi su puili
u toaletu ili na kraju vagona. Budui da je postojao samo jedan toalet za trideset dvoje
ljudi, stalno su se stvarali redovi i izbijale su svae. Lenjin je uposlio svoj zamaan
intelekt na reavanju tog problema. Isekao je neke listove hartije i svima podelio kartice
dvojake namene, za uobiajenu upotrebu toaleta, i manji broj njih, za puenje. To je
smanjilo redove i vie nije bilo prepirki. Valter je bio zaintrigiran. To je upalilo, i svi su
bili zadovoljni, ali nije bilo nikakve diskusije, niti pokuaja da se odluka donese
kolektivno. U ovoj grupi, Lenjin je bio dobroudni diktator. Ako ikad dobije pravu vlast,
hoe li upravljati ruskim carstvom na isti nain?
No hoe li on doi na vlast? Ako nee, onda je Valter amo traio vreme. Postojao je
samo jedan nain da pobolja Lenjinove anse za uspeh, i odluio je da uini neto u vezi
s tim. Izaao je iz voza u Berlinu, rekavi da e se ponovo pridruiti Rusima u poslednjoj
etapi puta.
Nemoj dugo - ree mu jedan od njih. - Nastavljamo put za sat vremena.
Biu brz - ree Valter. Taj voz e krenuti tek kad Valter to kae, ali Rusi to
nisu znali.
Njihova kompozicija se nalazila na sporednom koloseku na stanici Potsdamer, i
trebalo mu je samo nekoliko minuta da odatle stigne do zgrade Ministarstva spoljnih
poslova u Vilhelmtraseu br. 76, u srcu starog Berlina. U prostranom kabinetu njegovog
oca nalazio se jedan teak sto od mahagonija, carev portret, i zastakljeni ormari s
njegovom kolekcijom keramike, ukljuujui iniju za voe iz XVIII veka koju je bio
doneo sa svog poslednjeg putovanja u London. Kao to se Valter nadao, Oto je bio za
svojim stolom.
Nema sumnje u Lenjinova uverenja - ree svom ocu dok su ispijali kafu. - On
kae da su se otarasili simbola ugnjetavanja, cara, a da pri tom nisu promenili rusko
drutvo. Radnici nisu uspeli da preuzmu kontrolu: srednja klasa jo uvek svime upravlja.
Povrh toga, Lenjin gaji linu mrnju prema Kerenskom iz nekog razloga.
Ali moe li on da zbaci privremenu vladu?
Valter rairi ruke bespomono.
Izuzetno je inteligentan, odluan, prirodni je voa, i uvek misli na posao.
Boljevici su, meutim, samo jo jedna mala politika partija meu deset ili vie njih koje
se meusobno bore za vlast, i nemogue je predvideti koja e pobediti.
Dakle, sav na trud je moda bio uzaludan.
Osim ako ne pomognemo boljevicima da pobede, na neki nain.
Na primer?
Valter udahnu duboko.
Da im damo novac.
Molim? - Oto je bio okiran. - Vlada Nemake da da novac socijalistima
revolucionarima?
Predlaem da ta suma iznosi sto hiljada rubalja, za poetak - Valter e
leerno. - Po mogustvu u zlatnicima od po deset rublji, ako moe da ih nabavi.
Kajzer se nikad nee sloiti s tim.
Mora li on da zna za to? Cimerman bi sam mogao to da odobri.
Ne bi nikad uradio tako neto.
Jesi li siguran?
Oto je dugo zurio u Valtera u tiini, razmiljajui. Onda ree:
Pitau ga.
IV
Posle tri dana provedena u vozu, Rusi su napustili Nemaku. U Sasnicu, na obali,
kupili su karte za feribot Kraljica Viktorija, koji je
V
trebalo da ih odvede preko Baltikog mora do severnog pica Svedske. Valter je poao s
njima. Prelazak je bio buran, i svima je pozlilo od morske bolesti, osim Lenjinu, Radeku i
Zinovljevu, koji su na palubi vodili ljutu politiku raspravu i kao da nisu ni primeivali
uzburkano more.
Seli su na voz koji ih je tokom noi odvezao do Stokholma, gde ih je borgmastare 1 ,
inae socijalista, doekao na doruku. Valter je odseo u hotelu Grand, nadajui se da e ga
tu saekati pismo od Mod. Nije bilo niega. Toliko se razoarao da mu je dolo da se baci
u hladne vode zaliva. To mu je bila jedina prilika da komunicira sa enom posle gotovo
tri godine, i neto je krenulo po zlu. Da li je uopte dobila njegovo pismo? Poele su da
Neko ima poruku za mene? - ree on, napreui oi u tami. Jedna figura
ustade iz stolice. Bila je to ena, njemu okrenuta leima, ali bilo je neeg u vezi s njom od
ega mu je srce poskoilo. Ona se okrenu k njemu.
Bila je to Mod.
On zinu i ostade tako otvorenih usta. Ona ree:
Zdravo, Valtere.
Onda se njena uzdranost slomi i ona mu se baci u zagrljaj.
Njen poznati miris ispuni mu nozdrve. Ljubio ju je po kosi i mazio po leima. Nije
progovarao iz straha da ne zaplae. Stezao ju je vrsto uza se, jedva sposoban da poveruje
da je to zaista ona, da je stvarno dri u naruju i dodiruje, za ime je tako arko udeo
skoro tri godine. Ona ga pogleda, oima ispunjenim suzama, i on se zagleda u njeno lice,
naslaujui se njime. Bila je ista ali drugaija: mravija, s finim sitnim borama ispod
oiju kojih ranije nije bilo, ali sa istim poznatim, prodornim
2 inteligentnim pogledom.
Ona ree na engleskom:
-1 tako mi se unese u lice, ko da ga crta.1
On se nasmei.
Mi nismo Hamlet i Ofelija, pa te molim, nemoj otii u manastir.
Dragi boe, nedostajao si mi.
-1 ti meni. Nadao sam se da e mi pisati, ali ovo! Kako ti je polo za rukom da
doe?
Rekla sam vlastima da planiram intervju sa skandinavskim politiarima o
pravu glasa za ene. Onda sam se sastala s ministrom unutranjih poslova na jednoj
zabavi i popriala s njim nasamo.
Kako si dola ovamo?
Putniki parobrodi jo uvek saobraaju.
Ali to je mnogo opasno - nae podmornice sve potapaju.
Znam. Rizikovala sam. Bila sam oajna. - Ona opet zaplaka.
Doi sedi. - S rukom oko njenog struka, on je povede preko sobe do kaua.
V
Ne - ree ona taman kad su hteli da sednu. - Cekali smo predugo, pre rata. Ona ga uze za ruku i povede kroz vrata do spavae sobe. Drva su pucketala u kaminu. Ne gubimo vie vreme. Doi u krevet.
1Hamlet, Vilijam ekspir, prevod Sime Pandurovia i ivojina Simia, Veselin Masleia, 1980.
(Prim. prev.)
VI
Grigorije i Kostantin bili su lanovi delegacije iz Petrogradskog sovjeta koja je otila
do stanice Finland kasno uvee u ponedeljak 16. aprila da doeka Lenjina koji se vraao
kui.
Veina njih nikad nije videla Lenjina, koji je, sa izuzetkom od nekoliko meseci, celih
sedamnaest godina proveo u izgnanstvu. Grigoriju je bilo jedanaest godina kada je Lenjin
otiao iz zemlje. Bez obzira na to, znao ga je po reputaciji, kao i, inilo se, jo na hiljade
ljudi koji su se okupili na stanici da ga doekaju. Z a t o i h j e t o l i k o m n o g o , pitao se
Grigorije. Moda i oni, ba kao ni on, nisu bili zadovoljni privremenom vladom, moda
su sumnjali u njene ministre iz srednje klase, ljuti to rat nije okonan.
Stanica Finland nalazila se u Viborkoj oblasti, u blizini fabrika tekstila i kasarne
Prvog mitraljeskog puka. Na trgu se okupila gomila. Grigorije nije oekivao izdajstvo, ali
jeste bio rekao Isaku da povede dva voda i nekoliko oklopnih vozila da nadgledaju ljude
za svaki sluaj. Na krovu stanine zgrade bio je postavljen pokretni reflektor, i neko je
arao njegovim svetlosnim snopom iznad glava mase koja je ekala u mraku.
Unutra, stanina zgrada je bila puna radnika i vojnika, i svi su nosili zastave i
transparente. Svirao je vojni orkestar. U dvadeset minuta do ponoi dve mornarike
jedimce formirae poasni palir na peronu. Delegacija sovjeta dosaivala se u velikoj
ekaonici koja je ranije bila rezervisana za cara i carsku porodicu, ali Grigorije je izaao
napolje na peron s gomilom.
Bilo je oko ponoi kada je Konstantin pokazao put pruge i Grigorije, pratei
pogledom njegov prst, ugleda svetla voza u daljini. Grmljavina iekivanja razlegnu se iz
mase. Voz ue u stanicu izbacujui dim, i zaustavi se itei. Lokomotiva je bila oznaena
brojem 293.
Nakon krae pauze, jedan nizak demekast mukarac u vunenom kaputu s homburg
eirom na glavi izae iz voza. Grigorije pomisli da to nikako ne moe biti Lenjin, on
sigurno ne nosi odeu bogatih klasa? Jedna mlada ena prie i dade mu buket cvea, koji
on prihvati neprijatno se namrtivi. To jeste bio Lenjin.
Iza njega je stajao Lav Kamenjev, koga je poslao boljeviki Centralni komitet da
doeka Lenjina na granici za sluaj da iskrsnu neoekivane potekoe, mada je Lenjin
uao u zemlju bez ikakvih problema. Kamenjev je sada gestikulirao da treba da uu u
carsku ekaonicu. Lenjin prilino drsko okrenu leda Kamenjevu i obrati se mornarima.
Drugovi! - dreknu on. - Vi ste prevareni! Sproveli ste revoluciju, a njene
plodove su vam ukrali izdajnici iz privremene vlade!
Kamenjev preblede u licu. Politika gotovo celokupnog levog krila bila je da
podravaju privremenu vladu, barem neko vreme. Grigorije se, meutim, oduevio. Nije
verovao u buroasku demokratiju. Parlament koji je car bio odobrio 1905. godine bio je
samo varka, jer je bio lien moi kada su se neredi okonali i svi se vratili na posao.
Privremena vlada krenula je istim putem.
I sada je neko konano stisnuo petlju da to i kae.
Grigorije i Konstantin podoe za Lenjinom i Kamenjevim u prijemnu prostoriju.
Masa se tiskala za njima sve dok prostorija nije bila dupke puna. Predsednik
Petrogradskog sovjeta, proelavi, pacoliki Nikolaj
V
Cheidze istupi napred. Rukova se s Lenjinom i ree.
U ime Petrogradskog sovjeta i revolucije, pozdravljamo va dolazak u Rusiju.
Ali...
Grigorije izvi obrvu u Konstantinovom pravcu. To ,,ali" se inilo neprilino
preuranjenim u jednom govoru dobrodolice. Konstantin slegnu koatim ramenima.
Ali mi verujemo da se glavni zadatak revolucionarne demokratije
V
sada sastoji u tome da brani nau revoluciju od svih napada... - heidze zastade, pa ree
naglaavajui rei: - ... bilo da se radi o pretnji spolja ili iznutra.
Konstantin promrmlja:
Ovo nije dobrodolica, ve upozorenje.
Da bi se to postiglo, verujemo da je neophodno da svi revolucionari budu
jedinstveni, ne podeljeni. Nadamo se da ete, sloivi se s nama, raditi na ostvarivanju tih
ciljeva.
Neki lanovi delegacije uljudno pozdravie taj govor aplauzom. Lenjin napravi
pauzu pre nego to e odgovoriti. Gledao je lica oko sebe i bogato ukraenu tavanicu.
Onda, nainivi gest koji je delovao kao
V
namerna uvreda, on okrenu lea Cheidzeu i obrati se mnotvu.
Drugovi, vojnici, mornari i radnici! - ree on, primetno iskljuujui
parlamentarce iz srednje klase. - Pozdravljam vas kao predvodnike svetske proleterske
armije. Danas, ili moda sutra, celokupan evropski imperijalizam moe propasti.
Revolucijom koju ste sproveli otpoela je
V
jedna nova epoha. Zivela svetska socijalistika revolucija!
Oni zaklicae. Grigorije se prepao. Tek su bili izvrili revoluciju u Petrogradu, i njeni
rezultati su jo bili pod znakom pitanja. Kako mogu da razmiljaju o svetskoj revoluciji?
Ali ga je ta ideja ipak ushiivala. Lenjin je u pravu: svi treba da se okrenu protiv vladara
koji su poslali tolike ljude da umru u ovom besmislenom svetskom ratu.
Lenjin se udalji od delegacije i izae na trg. Gomila stade da klie. Isakovi ljudi
podigoe Lenjina na krov jednog oklopnog vozila. Svetlo reflektora uperie u njega. On
skide eir. Glas mu je bio monoton i otar, ali rei su mu bile iva vatra.
Privremena vlada je izdala revoluciju! - povika on. Oni zagrajae. Grigorije se
iznenadio: do tog trenutka nije shvatao koliko mnogo ljudi deli njegovo miljenje. - Ovaj
DVADeserpero POGLAVLJE
Maj i jun 1917.
Noni klub Monte Karlo u Bafalu izgledao je uasno preko dana, ali Lavu Pekovu
se sviao bez obzira na to. Stolarija je bila izgrebana, farba mestimino oljutena,
tapecirung isflekan, a tepih posut pikavcima, ali i pored toga za Lava je to bio raj. Na
ulazu u klub poljubio je devojku koja je uzimala eire, dao vrataru jednu cigaru, i rekao
barmenu da pazi kako podie sanduk s piem.
Posao upravnika nonog kluba bio je idealan za njega. Njegov glavni zadatak bio je
da se postara da niko ne krade. S obzirom na to da je i sam bio lopov, znao je kako se to
radi. Osim toga, sve o emu je trebalo da se stara bilo je da u baru ne ponestane pia i da
na sceni sviraju pristojni muziari. Osim plate, dobijao je i besplatne cigarete, i pia
koliko god je mogao da popije a da se ne srui. Uvek je nosio formalno veernje odelo, u
kome je izgledao kao knez. Josif Vjalov mu je potpuno prepustio voenje kluba. Dokle
god je klub donosio profit, njegov tast se nije dalje zanimao za njega, osim to je
povremeno svraao sa svojim batinaima da posmatra program.
Lav je imao samo jedan problem: svoju enu.
Olga se promenila. Na nekoliko nedelja, leta 1915, bila je nezasita u seksu, uvek je
udela za njegovim telom. Ali to nije bilo karakteristino za nju, sad je to znao. Otkako su
se venali, nita to je radio nije joj bilo
V
po volji. Zelela je da se on svaki dan kupa i da pere zube i da prestane da prdi. Nije volela
da plee i pije, i traila je od njega da prestane da pui. Nikad nije dolazila u klub. Spavali
su u odvojenim krevetima. Nazivala ga je niom klasom.
- Ja i jesam nia klasa - ree joj on jednog dana. - Zato sam i bio ofer. -1 dalje je
bila nezadovoljna njime.
Zato je angaovao Margu.
Njegova stara ljubavnica sada je bila na podijumu, uvebavala je novu taku sa
grupom, dok su dve crnkinje s maramama na glavama brisale stolove i mele pod. Marga
je na sebi imala tesnu haljinu i crveni karmin. Lav ju je zaposlio kao plesaicu, ne znajui
da li je dobra. Ispostavilo se da nije samo dobra ve da je i prava zvezda. Sada je pevala
jednu sugestivnu pesmu o eni koja cele noi eka da joj dragi doe.
Odjeda me titi muka
Al'slutnja je stvarno bruka
U ljubavi desna ruka
Kada stigne on *
Lav je tano znao o emu peva.
Posmatrao ju je dok nije zavrila. Ona sie s podijuma i poljubi ga u obraz. On uze
dve flae piva i pode za njom u njenu garderobu.
Sjajna pesma - ree dok su ulazili.
Hvala. - Prinela je flau usnama i potegla. Lav je posmatrao njene crvene
usne na grliu. Dugo je potezala. Uhvatila ga je kako je posmatra, progutala, i nasmeila
se. - Da li te to podsea na neto?
Moe da se kladi.
On je zagrli i stade da je miluje po telu. Posle nekoliko minuta ona kleknu na pod,
otkopa mu pantalone, i uze njegov penis u usta. Bila je dobra u tome, najbolja na koju je
naiao. Ili je zaista uivala radei to, ili je bila najbolja glumica u Americi. On zatvori oi
i uzdahnu od zadovoljstva.
Vrata se otvorie i Josif Vjalov ue unutra.
Znai, istina je! - ree besno.
Dvojica njegovih batinaa, Ilja i Teo, uoe za njim. Lav se prepao na smrt. Pokuao
je da bre-bolje zakopa pantalone i izvini se u isto vreme. Marga brzo ustade i obrisa
usta.
Vi ste u mojoj garderobi! - pobuni se ona.
Vjalov ree:
A ti si u mom klubu. Ali ne zadugo. Otputena si. - On se okrenu ka Lavu. Dok si oenjen mojom erkom, nee jebati radnice!
Marga e prkosno:
Nije me jebao, Vjalove, zar nisi primetio to?
Vjalov je udari preko usta. Ona jauknu i pade na lea, raskrvarene usne.
Otpustio sam te. Odjebi.
Ona podie svoju torbu i ode. Vjalov pogleda u Lava.
Seronjo - ree. - Zar nisam uinio dovoljno za tebe?
Lav ree:
V
Zao mi je, tata.
Uasavao se svog tasta. Vjalov nije prezao ni od ega: ljudi koji mu stanu na ulj
mogli su biti izbievani, mueni, osakaeni ili ubijeni. Nije imao milosti niti se plaio
zakona. Na svoj nain, bio je moan kao car.
Prepevao Vladimir D. Jankovi. (Prim. prev.)
-1 nemoj sluajno da ujem kako ti je ovo prvi put - ree Vjalov. - Sluam glasine o
ovome jo otkako sam ti dao da vodi klub.
Lav ne ree nita. Glasine su bile istinite. Bilo je i drugih devojaka, mada ne otkako
je zaposlio Margu.
Premetam te na drugo mesto - ree Vjalov.
Kako to misli?
Premetam te iz kluba. Ovde ima previe prokletih devojaka.
Lav se sneveseli. Voleo je Monte Karlo.
Ali ta u da radim?
Posedujem jednu livnicu dole u luci. Tamo ne rade ene. Poslovoa se
razboleo, u bolnici je. Ti bi mogao da vodi posao dok se on ne vrati.
Livnica? - Lav je bio u neverici. - Ja?
Radio si u fabrici Putilov.
U tali!
-1 u rudniku uglja.
Ista stvar.
Dakle, poznato ti je kako se radi na takvom mestu.
-1 mrzim to!
Jesam li te pitao ta voli? Isuse Hriste, upravo sam te uhvatio sputenih gaa.
Ima sree to nee gore proi. - Lav zauta. - Izlazi napolje i ulazi u prokleti auto - ree
Vjalov.
Lav izae iz garderobe i prode kroz klub, s Vjalovim koji ga je pratio. Nije mogao
da veruje da zauvek odlazi odatle. Barmen i devojka koja je uzimala eire zurili su u
njih, oseajui da neto nije u redu. Vjalov ree barmenu:
Ti vodi klub veeras, Ivane.
Da, efe.
Vjalovljev pakard tvin siks ekao je parkiran uz ivinjak. Novi ofer je ponosno
stajao kraj njega, neki momak iz Kijeva. Vratar pouri da otvori zadnja vrata za Lava.
B a rem s e j o v o z i m p o z a d i , pomisli Lav. i v i m k a o r u s k i p l e m i , a k o n e i
b o l j e , podsetio je sebe za utehu. Olga i on su imali deje krilo u prostranoj prerijskoj
kui.
Bogati Amerikanci nisu drali toliko slugu kao Rusi, ali kue su im bile istije i
svetlije od petrogradskih palata. Imali su moderna kupatila, posude s ledom i usisivae, i
centralno grejanje. Hrana je bila dobra. Vjalov nije delio ljubav ruske aristokratije prema
ampanjcu, ali viskija je uvek bilo. I Lav je imao est odela.
Kad god bi osetio da ga njegov nasilni tast kinji, u mislima bi se vratio u staro vreme
provedeno u Petrogradu: u sobiak koji je delio s Grigorijem, kada su pili jeftinu votku, i
jeli crni hleb i kuvanu repu. Priseao se kako je razmiljao kakav e luksuz biti voziti se
tramvajima umesto ii svuda peice. Proteui noge na zadnjem seditu Vjalovljeve
limuzine gledao je u svoje svilene arape i sjajne crne cipele, i rekao sebi da treba da
bude zahvalan.
Vjalov ue za njim i oni se odvezoe do luke. Vjalovljeva livnica bila je umanjena
verzija fabrike Putilov, iste stare zgrade s razbijenim prozorima, isti visoki dimnjaci i crni
dim, isti prljavi radnici musavih lica. Lavu sve lae potonue.
Zove se fabrika metala Bafalo, ali pravi samo jednu stvar - ree Vjalov. Propelere. - Kola prooe kroz usku fabriku kapiju. - Pre rata je bila neprofitabilna.
Otkupio sam je i smanjio radnicima plate da bih je odrao u ivotu. Posao je ivnuo u
poslednje vreme. Imamo dugu listu porudbina za avionske i brodske propelere, kao i za
ventilatore motora oklopnih vozila. Radnici sada ele poviice ali ja moram da vratim
neto novca koji sam uloio pre nego to ponem da ga poklanjam.
Lav se plaio rada na tom mestu, ali njegov strah od Vjalova bio je jai, i nije eleo
da ga izneveri. Odluio je da on nee biti taj koji e dati ljudima poviice.
Vjalov ga je proveo okolo da mu pokae fabriku. Lav poele da nije u veernjem
odelu. To mesto, meutim, iznutra nije bilo kao fabrika Putilov. Bilo je mnogo istije.
Nije bilo dece koja su trkarala unaokolo. Osim pei, sve je radilo na struju. Tamo gde bi
Rusi stavili dvanaest ljudi da vuku kanap kako bi podigli kotao lokomotive, ovde je
moan brodski propeler podizala elektrina dizalica. Vjalov pokaza ka jednom elavom
oveku koji je nosio koulju i kravatu ispod radnikog kombinezona.
To je tvoj neprijatelj - ree on. - Brajan Hol, sekretar ogranka mesnog
sindikata.
Lav stade da prouava Hola. ovek je podeavao teku presu, okreui zavrtanj
dugakim kljuem. Delovao je ratoborno, i kada je podigao glavu i ugledao Lava i
Vjalova, uputio im je izazivaki pogled, kao da se sprema da ih pita jesu li doli da
stvaraju nevolje.
Vjalov viknu da nadjaa buku oblinje maine.
Doi ovamo, Hole.
V
ovek nije urio; vratio je klju u kutiju s alatom i obrisao ruke o jednu krpu pre
nego to je priao. Vjalov ree:
Ovo je tvoj novi ef, Lav Pekov.
Drago mi je - Hol e Lavu, pa se okrenu nazad ka Vjalovu. - Pitera Fiera je
jutros gadno posekao po licu opiljak elika koji je iskoio ispod maine. Morali smo da
ga odvedemo u bolnicu.
V
Zao mi je to to ujem - ree Vjalov. - Metalurgija je opasno zanimanje, ali
niko nikoga ne tera da radi ovde.
Malo je falilo da ostane bez oka - Hol e ozlojeeno. - Treba da imamo
zatitne naoare.
U moje vreme ovde niko nije izgubio oko.
Covek koji nikad nije bio opljakan ipak stavlja bravu na vrata svoje kue.
Ali sam plaa za nju.
Hol klimnu glavom kao da hoe da kae kako nita bolje nije ni oekivao i, s
dranjem umornog mudraca, vrati se svojoj maini.
Uvek mi neto trae - ree Vjalov Lavu.
Lav je shvatio da Vjalov eli da on bude nepopustljiv. Pa, zna on kako da bude
takav. Tako su voene sve fabrike u Petrogradu.
Napustili su fabriku i odvezli se ka Aveniji Delaver. Lav pogodi da idu kui na
veeru. Vjalovu nikad ne bi palo na pamet da pita da li se Lav slae s tim. Vjalov je
odluivao u ime svih. U kui, Lav izu cipele, prljave od tabananja po livnici, i nazu par
vezom ukraenih papua koje mu je Olga poklonila za Boi, pa ode u bebinu sobu.
Olgina majka, Lena, bila je unutra s Dejzi. Lena ree:
Vidi, Dejzi, tvoj otac je stigao!
Lavovoj erki je sada bilo etrnaest meseci, i tek je poinjala da hoda. Ona poe k
njemu teturajui preko sobe, smeei se, pa pade i zaplaka. On je podie i poljubi. Ranije
se nikad nije ni najmanje zanimao za decu i bebe, ali Dejzi je osvojila njegovo srce. Kada
je bila kenjkava i nije elela da zaspi, i kad niko drugi nije uspevao da je umiri, on bi je
ljuljao tepajui joj tiho i pevuei odlomke ruskih narodnih pesama, dok joj se oi ne bi
sklopile, malo telo opustilo, i ona zaspala u njegovom naruju. Lena ree:
Izgleda isto kao njen zgodni tata!
Lav je mislio da ona izgleda kao beba, ali nije protivreio svojoj tati. Lena ga je
oboavala. Flertovala je s njim, esto ga dodirivala, i ljubila ga kad god joj se ukae
prilika. Bila je zaljubljena u njega, mada je bez sumnje mislila kako ne iskazuje nita vie
od normalne porodine ljubavi.
Na drugom kraju sobe bila je jedna mlada Ruskinja po imenu Polina. Ona je bila
dadilja, ali nisu je izrabljivali: Olga i Lena su najvei deo svog vremena provodile
starajui se o Dejzi. Sada je Lav predao bebu Polini. Dok je to inio, Polina ga pogleda
pravo u oi. Bila je klasina ruska lepotica, plave kose i visokih jagodica. Lav se nakratko
zapita da li bi mogla da mu bude ljubavnica i da to proe neopaeno. Ona je imala jednu
malu sobu samo za sebe. Da li bi mogao da se uunja unutra a da to niko ne primeti.
Moglo bi da bude vredno rizika: u tom pogledu ogledala se udnja.
Olga ue u sobu, nateravi ga da se oseti krivim.
Kakvo iznenaenje! - ree ona, kad ga je ugledala. - Nisam oekivala da e
se vratiti pre tri ujutru.
Tvoj otac me premestio - Lav e ogoreno. - Sada vodim livnicu.
Cak je svakog jutra iao na posao voznom linijom Belt do posla, u banci svog oca.
Doris je bila lepa devojka koja je pomalo nalikovala Olgi, i dok je posmatrao
svee venani par Gas se pitao koliko bi se njemu samom dopao ivot u braku.
Ranije je sanjao o tome da se budi svakog jutra pokraj Olge, ali to je bilo pre dve
godine, i sada kada je arolija kojom ga je omaijala izbledela, mislio je kako bi mu
vie prijao njegov samaki
V
stan u Sesnaestoj ulici u Vaingtonu.
Kada su prionuli na nicle i krompir-pire, Doris ree:
V
- Sta se desilo s obeanjem predsednika Vilsona da nas nee uvlaiti u rat?
- Morate mu odati priznanje - Gas e blago. - Tri godine se borio za mir. Oni
prosto nisu hteli da sluaju.
- To ne znai da moramo da se ukljuimo u rat.
V
Cak e nestrpljivo:
- Draga, Nemci potapaju amerike bro- dove!
- Onda neka kau amerikim brodovima da se dre podalje od ratne zone!
Doris je izgledala ljutito, i Gas je naslutio da su njih dvoje vodili tu
V
raspravu i ranije. Njen bes je bez sumnje bio posledica straha da e Caka odvesti u
vojsku.
Za Gasa su takva pitanja bila suvie osetljiva da bi se moglo samo strastveno opredeljivati je li
to dobro ili loe. On ree blago:
- U redu, to jeste alternativno reenje, i predsednik ga je uzeo u obzir. Meutim, znailo bi da
prihvatamo da Nemaka ima mo da nam kae kuda ameriki brodovi smeju, a kuda nesmeju
da plove.
V
Cak e srdito:
- Ne mogu nama tako da nareuju ni Nemci, niti bilo ko drugi!
Doris je bila nepopustljiva.
- Ako e to potedeti ljudske ivote, zato da ne?
Gas ree:
- Cini se da veina Amerikanaca deli Cakova oseanja.
- To ne znai da su u pravu.
-Vilson veruje da predsednik mora da se ophodi s javnou onako kako se jedrilica ponaa na
vetru, da ga koristi, ali da nikad ne ide direktno protiv njega.
V - Zato onda mora biti mobilizacije? To amerike mukarce pretvara u robove.
-
V
Saveznike. Ako Nemci pobede, a Engleii i Zabari1 ne budu mogli da otplate svoje dugove, biemo u
nevolji.
Doris je izgledala zamiljeno.
V - Nisam to znala.
Cak je pomazi po glavi.
- Ne brini, duice. To se nee desiti. Saveznici e pobediti, naroito uz nau pomo.
G ^
Gas ree:
- Postoji jo jedan razlog da ratujemo. Kad se rat zavri, Sjedinjene Drave e moi
ravnopravno sa ostalim zemljama da uestvuju u rasporedeli ratne odtete. To moda ne
zvui tako vano, ali Vilsonov san je da osnuje ligu naroda koja bi razreavala budue
1 Na posprdni naziv za Italijane, Francuze. (Prim. prev.)
V
Cak promeni temu.
- ta te dovodi kui, Gase? Osim elje da objasni predsednikove poruke nama obinom
narodu.
Ispriao im je o trajku. Govorio je leerno, kao da askaju uz veeru, ali u sebi se brinuo.
Fabrika metala Bafalo bila je od najvee vanosti za ratni poduhvat, a on nije bio siguran kako da
nagovori te ljude da se vrate na posao. Vilson je okonao trajk elezniara u celoj zemlji ubrzo
nakon to je bio ponovo izabran za predsednika, i inilo se da intervenisanje u sluajevima
industrijskih nesuglasica smatra prirodnim elementom politikog ivota. Gas je smatrao da je to
teka odgovornost.
- Zna ko je vlasnik te fabrike, zar ne? - ree Cak.
Gas je bio proverio.
- Vjalov.
-1 zna ko je vodi u njegovo ime?
-Ne.
- Njegov zet, Lav Pekov.
- Oh - ree Gas. - To nisam znao.
Lav je bio besan zbog trajka. Sindikat je pokuavao da iskoristi njegovo neiskustvo. Bio je
siguran da su Brajan Hol i ostali zakljuili da je on slab. Lav je odluio da im dokae da gree.
Pokuao je da ih urazumi.
- Gospodin V. mora da povrati deo novca koji je izgubio u godinama slabog poslovanja - ree
on Holu.
- A ljudi treba da nadoknade novac koji su oni izgubili primajui smanjene plate! - odgovori
Hol.
- To nije isto.
- Ne, nije - sloio se Hol. - Vi ste bogati, oni su siromani. Njima je
tee.
Taj ovek je bio izluujue vispren.
Lav je oajniki teio da se dodvori svom tastu. Bilo je opasno dozvoliti oveku poput Josifa
Vjalova da dugo bude nezadovoljan nekim. Problem je u tome to je jedino Lavovo oruje bio arm,
ali to nije palilo kod Vjalova. Meutim, Vjalov ga je podravao u vezi sa situacijom u fabrici.
- Ponekad mora da ih pusti da trajkuju - rekao je. - Ne valja da poputa. Samo izdri. Kad
ponu da gladuju, postanu razumniji.
Ali Lav je znao kako brzo Vjalov menja miljenje. Kako god bilo, Lav je imao sopstveni plan
kako da ubrza okonanje trajka. Namerio je da iskoristi mo tampe. Lav je bio lan Jahting kluba
Bafalo, zahvaljujui svom tastu, koji mu je to sredio. Veina vodeih biznismena u gradu je bila
lan kluba, ukljuujui Pitera Hojla, urednika B a f a l o i v n i n g a d v e r t a j z e r a . Jednog popodneva
Lav je priao Hojlu u klubu u Aveniji Porter.
A d v e r t a j z e r su bile konzervativne novine koje su uvek pozivale na stabilnost i za sve
probleme krivile strance, crnce i socijalistike bundije. Hojl, impozantna figura s crnim brkovima,
bio je Vjalovljev ovek.
- Zdravo, mladi Pekove - ree on. Glas mu je bio jak i grub, kao da je navikao da vie kako bi
nadjaao buku tamparske maine. - ujem da je predsednik poslao sina Kama Djuara ovamo
da okona tvoj trajk.
- Verujem da jeste, ali jo mi se nije javio.
- Znam ga. Naivan je. Nema mnogo razloga za brigu.
Lav se slagao s tim. On je bio uzeo dolar od Gasa Djuara u Petrogradu 1914. godine, a prole
godine mu je s podjednakom lakoom uzeo i verenicu.
- Hteo sam da priam s tobom o trajku - ree on, sedajui u konu fotelju preko puta Hojla.
- A d v e r t a j z e r je ve osudio trajkae kao neamerike socijaliste i revolucionare - ree Hojl.
- ta jo moemo da uinimo?
- Da ih nazovete neprijateljskim agentima - ree Lav. - Oni zadravaju proizvodnju vozila koja
e trebati naim momcima kad stignu u Evropu, a sami radnici su izuzeti od mobilizacije!
- To bi moglo da se iskoristi. - Hojl se namrti. - Ali jo ne znamo kako e mobilizacija da
izgleda.
- Sigurno e zaobii zaposlene u vojnoj industriji.
- To jeste istina.
- A ipak, oni zahtevaju vie novca. Dosta ljudi bi pristalo da prima manju platu za posao koji
im garantuje da nee ii u rat.
Hojl izvadi belenicu iz depa sakoa i poe da pie.
- Pristalo da prima manje za posao koji im garantuje izuzee od mobilizacije - mrmljao je.
- Moda e hteti da se zapita: na ijoj su oni strani?
- To mi zvui kao naslov.
Lav je bio iznenaden i zadovoljan. Bilo je lako. Hojl podie pogled s belenice.
- Pretpostavljam da gospodin V. zna da vodimo ovaj razgovor?
Lav nije oekivao to pitanje. Iscerio se da prikrije zbunjenost. Ako odgovori odreno, shvatio
je, Hojl e odmah odustati od cele stvari.
- Da, naravno - slaga on. - U stvari, bila je to njegova ideja.
IV
Vjalov je zatraio od Gasa da se sastanu u jahting klubu. Brajan Hol je predloio konferenciju
za novinare u mesnom ogranku sindikata. Svaki je hteo da se sastane sa ostalima na domaem
terenu, gde bi imao samopouzdanje i oseaj da je on glavni. Zato je Gas iznajmio salu za sastanke u
hotelu Statler.
Vjalovu pogled pade na novine na pomonom stoiu, i na licu mu se ukaza gnev. Gas je
pogodio da je Lav ve u nevolji zbog tih naslova. Trudio se da ne zuri u Lava. Bio je to ofer koji
mu je zaveo verenicu, ali
V
Gas ne sme dozvoliti da mu to pomuti rasuivanje. Zeleo je da udari Lava u lice. Meutim, ako ovaj
sastanak proe po planu, posledice e Lava poniziti mnogo vie od jednog udarca u lice i donee
Gasu mnogo vee zadovoljstvo. Konobar se pojavio, i Gas ree:
- Donesite kafu mojim gostima, molim vas, i jedan posluavnik sendvia sa unkom.
Namerno ih nije pitao ta ele. Video je da se Vudro Vilson ponaa tako s ljudima koje eli da
zastrai.
On sede i otvori jednu fasciklu. U njoj je bio prazan list hartije. On se napravi kao da ita. Lav
sede i ree:
- Dakle, Gase, predsednik vas je poslao ovde da pregovarate s nama. Sada je Gas dozvolio sebi
da pogleda u Lava. Dugo je zurio u njega
ne progovarajui. Zgodan je, da, pomisli on, ali i nedostojan poverenja i slab. Kad se videlo da je
Lavu ve postalo neugodno, Gas napokon progovori. - Jesi li ti poludeo, jebote?
Lav je bio toliko okiran da je odgurnuo stolicu od stola kao da se uplaio udarca.
V
- Sta, kog avola...?
Gas e grubim glasom:
- Amerika je u ratu - ree on. - Predsednik nee pregovarati s vama. On pogleda u Brajana
Hola. - Niti s vama - ree, mada je bio sklopio dogovor s Holom samo deset minuta ranije.
Napokon pogleda u Vjalova.
V
-Cak ni s vama.
Vjalov mu je mirno uzvraao pogled. Za razliku od svog zeta, on nije bio zaplaen. Meutim,
izgubio je izgled prezrivog zanimanja koji je imao na poetku sastanka. Posle duge pauze, on ree:
- Zato ste onda doli ovamo?
- Doao sam da vam kaem ta e se desiti - Gas e istim glasom. - A kada zavrim, vi ete to
prihvatiti.
Lav ree:
-Ha!
Vjalov ree:
- Umukni, Lave. Nastavite, Djuare.
- Ponudiete radnicima poviicu od pedeset centi dnevno - ree Gas. On se okrenu ka Holu. - A
vi ete prihvatiti tu ponudu.
Hol zadra neutralan izraz lica, i ree:
- Tako znai?
-1 hou da se vai ljudi vrate na posao danas do podneva.
Vjalov ree:
- A zato bismo mi kog avola uradili ono to nam vi kaete?
- Odvratno.
Pitao se da li prolaznici mogu da primete njegovu erekciju. Smeei se Margi, on ree:
- Sokiramo ljude.
On podie glavu da vidi da li ih iko posmatra, i susrete pogled svoje ene, Olge. Zurila je u
njega u oku, otvorenih usta. Kraj nje je stajao njen otac, u odelu s prslukom i slamnatim eirom.
Nosio je Dejzi. Lavova erka je imala beli eiri da je zatiti od sunca. Dadilja, Polina, stajala je iza
njih. Olga ree:
V
- Lave! Sta... ko je ona?
Lav pomisli kako bi se izvukao na priu i iz ove situacije da Vjalov nije tu. On ustade.
- Olga... ne znam ta da kaem.
Vjalov e grubo:
- Ne govori nita.
Olga zaplaka. Vjalov predade Dejzi dadilji.
- Nosi moju unuku odmah do kola.
- Da, gospodine Vjalov.
Vjalov zgrabi Olgu za miicu i povue je.
- Idi s Polinom, duo.
Olga prekri lice rukama da sakrije suze i poe za dadiljom.
- Govno smrdljivo - Vjalov e Lavu.
Lav stegnu pesnice. Ako ga Vjalov udari uzvratie mu. Vjalov je bio graen kao bik, ali bio je
dvadeset godina stariji. Lav je bio vii, i nauio je da se bije na petrogradskim ulicama. Nee tek
tako pustiti da ga biju. Vjalov mu je proitao misli.
- Neu da se bijem s tobom - ree on. - Ovo je otilo dalje od toga.
Lav htede da kae: P a t a e o n d a d a u r a d i ? Ali zadra jezik za
zubima. Vjalov pogleda u Margu.
- Trebalo je jae da te udarim - ree on.
Marga uze torbu, otvori je, zavue ruku unutra i ostavi je tu.
- Ako mi pride samo centimetar, kunem ti se bogom, upucau te u stomak, odvratna ruska
seljaino - ree ona.
Lav nije mogao da se ne divi njenoj hrabrosti. Malo je ljudi imalo muda da preti Josifu
Vjalovu. Vjalovljevo lice se smrknu od besa, ali on se okrenu od Marge i obrati se Lavu.
- Zna li ta e sad da se desi? - ta li se sad sprema? Lav ne ree nita. Vjalov ree: - Ide u
jebenu vojsku.
Lav se sledio od straha.
- Ne misli to ozbiljno.
- Kad si poslednji put video da nisam ozbiljan?
- Neu u vojsku. Kako moe da me natera?
- Ili e se sam prijaviti, ili u srediti da te odvedu.
Marga se ubaci:
- Ne moe to da uini!
- Da, moe - Lav e oajno. - On moe da sredi bilo ta u ovom gradu.
- I zna ta? - ree Vjalov, - jesi mi zet, ali se nadam iz dubine due da e poginuti.
v
VI
Cak i Doris Dikson priredili su popodnevnu zabavu u svojoj bati krajem juna. Gas je otiao
sa svojim roditeljima. Svi mukarci su nosili odela, ali ene su bile u letnjim haljinama, s
ekstravagantnim eirima, i drutvo je izgledalo ivahno. Bilo je sendvia i piva, limunade i kolaa.
Jedan klovn je delio bombone a uitelj u ortsu organizovao je deje igre: trku u dakovima, trku s
jajetom u kaiki, trku u parovima sa po jednom vezanom nogom.
Doris je htela da pria s Gasom o ratu, ponovo.
- Krue glasine o pobuni u francuskoj vojsci - ree ona.
Gas je znao da je istina gora od glasina: bilo je pobuna u pedeset etiri francuske divizije, i
dvadeset hiljada ljudi je dezertiralo.
- Pretpostavljam da su zbog toga promenili taktiku s napada na odbranu - on e oputeno.
- Francuski oficiri se izgleda loe ophode prema svojim ljudima. - Doris je uivala u loim
vestima u vezi s ratom jer su bila katastrofa.
- Dolazak amerikih trupa e ih ojaati.
Prvi Amerikanci su se ukrcali na brodove da isplove za Francusku.
- Ali do sada smo poslali samo simbolian broj vojnika. Nadam se da to znai da emo samo
malo uestvovati u borbama.
- Ne, to ne znai to. Moramo da regrutujemo, obuimo i naoruamo
najmanje milion ljudi. Ne moemo to da uinimo odjednom. Ali sledee godine emo poeti da aljemo
na stotine hiljada vojnika.
Doris pogleda preko Gasovog ramena i ree:
- Boe, evo jednog od naih novih regruta.
Gas se okrenu i ugleda porodicu Vjalov: Josifa i Lenu s Olgom, Lava i malu devojicu. Lav je
bio u vojnikoj uniformi. Izgledao je privlano, ali njegovo lepo lice bilo je zlovoljno. Gasu je bilo
neugodno ali se njegov otac, ponaajui se u javnosti kao to prilii jednom senatoru, srdano
rukovao s Josifom i rekao neto to je ovoga nasmejalo. Majka se ljubazno obratila Leni i stala da se
oduevljava bebom. Gas je shvatio da su njegovi roditelji bili predvideli ovaj susret, i reili da se
ponaaju kao da su zaboravili da su Olga i on nekad bili vereni. Uhvatio je Olgin pogled i uljudno
joj klimnuo glavom. Ona je pocrvenela. Lav je bio drzak kao i uvek.
- Dakle, Gase, je li predsednik zadovoljan vama to ste okonali trajk?
Ostali su uli ovo pitanje i utihnuli, ekajui da uju Gasov odgovor.
- Zadovoljan je vama jer ste pokazali da ste razumni - Gas e taktino. - Vidim da ste stupili u
vojsku.
- Sam sam se prijavio - ree Lav. - Prolazim obuku za oficira.
- Kako vam se ini obuka?
Gas je odjednom postao svestan da Lav i on imaju publiku koja je napravila krug oko njih:
Vjalovi, Djuarovi, i Diksonovi. Otkako je veridba bila otkazana, njih dvojica nisu bila viena
zajedno u javnosti. Svi su bili radoznali.
- Privii u se na vojsku - ree Lav. - A vi?
- ta, ja?
- Hoete li vi otii u dobrovoljce? Na kraju krajeva, vi i va predsednik ste nas i uvalili u ovaj
rat. - Gas ne ree nita, ali se oseti posramljeno. Lav je bio u pravu. - Uvek moete da
saekate i vidite hoe li vas mobilisati - ree Lav, okreui no u rani. - Nikad se ne zna,
moda vam se posrei. Uglavnom, ako se vratite u Vaington, pretpostavljam da predsednik
moe da vam sredi da budete izuzeti od mobilizacije.
On se nasmeja. Gas zavrte glavom.
- Ne - ree on. - Razmiljao sam o tome. U pravu ste, ja jesam deo vlade koja je uvela
mobilizaciju. Teko da bih je mogao izbei.
On vide kako njegov otac klima glavom, kao da je to oekivao, ali njegova majka ree:
- Ali, Gase, ti radi za predsednika! Zar postoji bolji nain da pomogne svojoj zemlji u ratu?
Lav ree:
- Pretpostavljam da bi to delovalo pomalo kukaviki.
- Ba tako - ree Gas. -1 zato se ne vraam u Vaington. S tim delom mog ivota za sada je gotovo.
On u majku kako kae:
- Gase, ne!
- Ve sam razgovarao s generalom Klarensom iz divizije Bafala - ree on. - Pristupiu
Nacionalnoj armiji.
Fic je naruio od svog krojaa da mu saije est novih odela. Sva stara su visila
na njegovoj mravoj figuri, i u njima je izgledao kao starac. Obukao je svoje novo
veernje odelo: crni frak, beli prsluk i koulju sa picastim okovratnikom i belom
manom. Pogledao je u veliko rotirajue ogledalo u svojoj garderobi i pomislio: t o
je ve bolje.
Siao je do salona. Po kui je mogao da se kree bez tapa. Mod mu nasu au
madeire. Tetka Herm ree:
- Kako se osea?
- Lekari kau da se noga oporavlja, ali sporo.
- To je vrlo opasno - Fic e ljutito. - Ljudi nemaju pojma kako lako mogu da
zapadnu u anarhiju i varvarstvo. - Ta tema ga je dovodila do besa.
Mod ree:
- Kakva e to ironija biti ako Rusija postane demokratskija od Velike Britanije.
- Na parlament se sprema da raspravlja o pravu glasa za ene - ree Fic.
- Samo za ene starije od trideset godina koje su kuevlasnice, ili ene
kuevlasnika.
- Ipak, mora da si zadovoljna to ste ostvarili napredak. Citao sam jedan lanak
o tome koji je napisala tvoja drugarica Etel u jednom asopisu. - Fic se bio
prepao, sedei u salonu svog kluba zagledan u Nju stejtsmen, kad je shvatio da
ita tekst svoje bive domaice. Na um mu je bila pala jedna neugodna misao,
da on sam ne bi umeo da napie tako jasan i dobro obrazloen tekst. - Njen
stav je da ene treba da prihvate ovo na osnovu verovanja da je ita bolje nego
nita.
- Bojim se da se ne slaem s tim - Mod e ledeno. - Neu da ekam do tridesete
da bi me smatrali pripadnikom ljudske vrste.
- Jeste li se vas dve posvaale?
- Usaglasile smo se da svaka poe svojim putem.
Ficu je bilo jasno da je Mod izvan sebe od besa. Da bi smirio strasti, on se
okrenu tetki Hermiji.
- Ako britanski parlament da pravo glasa enama, tetka, za koga e ti glasati?
- Nisam sigurna da u uopte glasati - ree tetka Herm. - Zar to nije pomalo
vulgarno?
Mod je izgledala iznervirano, ali Fic se cerio.
- Ako dame iz dobrih porodica razmiljaju tako, jedini glasai e biti iz redova
radnike klase, a one e biti za socijaliste - ree on.
- O, zaboga - ree Herm. - Moda je ipak bolje da glasam.
- Da li bi podrala Lojda Dorda?
- Velkog advokata? Nipoto.
- Moda Bonara Loua, vou konzervativaca.
- Pretpostavljam da njega bih.
- Ali on je Kanaanin.
- O, nebesa.
- U tome lei problem imperije. Olo sa svih strana sveta, misli da tu pripada.
Dadilja ue s Dekom. Sada su mu bile dve i po godine, i bio je debeljukast
malian s gustom plavom kosom na majku. On potra ka Bei, i ona ga posadi na
krilo. On ree:
- Jeo sam kau i dada je prosula eer! - i nasmeja se. Bio je to dogaaj dana u
dejoj sobi.
B e a j e n a j b o l j e r a s p o l o e n a k a d j e s n j i m , pomisli Fic. Lice bi joj
smekalo, i razneila bi se, mazila ga i ljubila. Minut kasnije on se izmigolji s njenog
krila i odgega do Fica.
- Kako je moj mali vojnik? - ree Fic. - Hoe da puca u Nemce kad odraste?
- Beng! Beng! - ree Deko.
Fic vide da malom curi nos.
- Je li se on to prehladio, Dounsova? - upita on otro.
Dadilja je izgledala prestraeno. Bila je to mlada devojka iz Aberovena, ali
prola je profesionalnu obuku za dadilje.
- Nije, gospodine, sigurna sam, jun je mesec!
- Postoji i letnja prehlada.
- Bio je savreno zdrav celog dana. Samo mu malo curi nos.
- Svakako mu curi. - Fic izvadi platnenu maramicu iz gornjeg depa svog
veernjeg odela i obrisa nos Deku. - Je li se igrao sa seljakom decom?
- Ne, gospodine, nije uopte.
- A u parku?
- U delovima parka u koje mi idemo nema druge dece osim one iz dobrih
porodica. Pazim na to.
- Nadam se da pazi. Ovo dete je naslednik titule Ficherbertovih, a moe postati
i ruski knez.
Fic spusti Deka na zemlju, i ovaj otra nazad do dadilje.
Graut se pojavi s kovertom na srebrnom posluavniku.
- Telegram, milorde - ree on. - Adresiran na kneginju.
Fic naini gest pokazujui da Graut treba da da telegram Bei. Ona
se namrti sa strepnjom, telegrami u vreme rata sve su inili nervoznim, i pocepa
omot. Preletela je pogledom preko lista hartije i kriknula.
Fic poskoi.
- ta je?
- Moj brat!
- Je li iv?
-Da... ranjen je. - Ona zaplaka. - Amputirali su mu ruku, ali oporavlja se. Oh,
jadni Andrej.
Fic uze telegram i proita ga. Jedina dodatna informacija bila je da je Andrej
odveden kui na Buljovnir, svoje seosko imanje u okrugu Tambov, jugoistono od
Moskve. Nadao se da se Andrej zaista oporavlja. Mnogo ljudi je umrlo od inficiranih
rana, a amputacije nisu uvek zaustavljale irenje gangrene.
- Da, gospodine.
- Ali zato?
- Tom odredbom dae se pravo glasa samo enama starijim od trideset godina
koje su kuevlasnice ili ene kuevlasnika. Veina ena koja radi u fabrikama
je iskljuena, jer su najee mlae. A sve one uasne intelektualke su neudate
ene koje ive u kuama drugih ljudi.
Fic je bio preneraen. On je to oduvek posmatrao kao pitanje principa.
Meutim, principi nisu znaili mnogo novopeenim bogataima i poslovnim ljudima
poput Dounsa. Fic nikad nije razmiljao o izbornim posledicama.
-1 dalje ne vidim...
- Veina novih glasaa bie zrele ene iz srednje klase, majke s porodicama, Douns potapka prstom svoj nos postrance vulgarnim gestom. - Lorde
Ficherberte, one su najkonzervativnija grupa ljudi u ovoj zemlji. Ta zakonska
odredba e naoj partiji obezbediti est miliona novih glasaa.
- Znai, podraete pravo glasa za ene?
- Moramo! Potrebne su nam te konzervativne ene. Na sledeim izborima e biti
tri miliona novih mukih glasaa iz radnike klase, dosta njih iz redova vojske,
veina protiv nas. Ali, nae nove ene odnee prevagu nad njima.
- Ali princip, ovee! - usprotivi se Fic, mada je osetio da gubi bitku.
- Princip? - ree Douns. - Ovo je svrsishodna politika. - On se snishodljivo
osmehnu, to Fica dovede do ludila. - Ali, ako smem to da primetim, vi ste
oduvek i bili idealista, milorde.
- Svi smo mi idealisti - ree lord Silverman, smirujui raspravu kao dobar
domain. - Zato se i bavimo politikom. Ljude bez ideala to i ne zanima.
Meutim, moramo da se suoimo sa stvarnou izbora i raspoloenjem javnog
mnjenja.
Fic nije eleo da ga obelee kao nepraktinog sanjara, pa je brzo rekao:
- Naravno da moramo. Ipak, pitanje mesta ene u drutvu zadire u samu bit
porodinog ivota, neto to je konzervativcima veoma vano.
Bonar Lou ree:
- To pitanje je jo uvek otvoreno. Clanovi parlamenta imaju pravo da glasaju po
slobodnom nahoenju. Odluivae onako kako im savest nalae.
Fic klimnu posluno glavom, i Silverman skrete priu na neposlunu
V
francusku vojsku. Fic je bio utljiv do kraja veere. Cinilo mu se zloslutnim to ta
odredba ima podrku i Etel Lekvit i Persevala Dounsa. Postojala je opasna
mogunost da bi mogla biti izglasana. Smatrao je da konzervativci treba da tite stare
vrednosti, a ne da na njih utiu kojekakve kratkorone taktike za dobijanje glasova;
ali jasno je video da Bonar Lou ne deli njegovo miljenje, a Fic nije eleo da deluje
kao otpadnik. Posledica toga bila je da se stideo sebe jer nije bio potpuno iskren, a
mrzeo je taj oseaj.
Otiao je iz kue lorda Silvermana odmah nakon Bonara Loua. Vratio se kui i
odmah se popeo na sprat. Skinuo je veernje odelo, obukao svileni penjoar, i otiao
do Beine sobe. Zatekao ju je kako sedi u krevetu sa oljom aja u rukama. Video je
da je plakala, ali nanela je malo pudera na lice, i obukla cvetnu spavaicu i ruiastu
ipkanu bluzu sa zvonastim rukavima. Pitao ju je kako se osea.
- Potpuno sam skrhana - ree ona. - Andrej mi je jedini ivi rod.
- Znam. - Roditelja su joj bili mrtvi, a druge bliske rodbine nije imala. - To je
zabrinjavajue, ali verovatno e se oporaviti.
Ona odloi tacnu i olju.
- Dugo i ozbiljno sam razmiljala, Fice. - Takva izjava bila je neuobiajena za
nju. - Molim te dri me za ruku - ree ona.
On joj uze aku u svoje. Izgledala je lepo i, uprkos tunoj temi razgovora, on
oseti kako ga obuzima udnja za njom. Mogao je da oseti njeno prstenje, dijamantski
vereniki prsten i zlatnu burmu. Osetio je poriv da stavi njenu aku u usta i zagrize
mesnati deo ake pri dnu njenog palca. Ona ree:
- elim da me odvede u Rusiju.
On se toliko prepao da je ispustio njenu aku.
- Molim?
- Nemoj jo da odbija, razmisli o tome - ree ona. - Rei e da je to opasno;
znam to. Ali bez obzira na to, u Rusiji se trenutno nalazi na stotine Britanaca:
diplomate u ambasadama, poslovni ljudi, oficiri i vojnici u naim tamonjim
vojnim misijama, novinari, i ostali.
- ta je s Dekom?
- Mrsko mi je da ga ostavljam, ali dadilja Douns je odlina, Hermija se stalno
angauje oko njega, a na Mod se mogu osloniti da e doneti pravu odluku ako
doe do neke nevolje.
- Trebae nam vize...
- Ti bi mogao da popria s pravim ljudima. Boe, upravo si veerao s najmanje
jednim ministrom kabineta.
Bila je u pravu.
- Forin ofis e verovatno zahtevati da sastavim izvetaj o tom putu, naroito
imajui u vidu da emo putovati ruralnim predelima, gde nae diplomate retko
zalaze.
Ona ga ponovo uze za ruku.
- Moj jedini ivi roak je teko ranjen i moe umreti. Moram da ga vidim.
Molim te, Fice. Preklinjem te.
Istina je bila da Fic nije bio toliko nevoljan da postupi po njenoj volji kao to je
ona mislila. Ratno iskustvo je promenilo njegovo poimanje opasnosti. Na kraju
krajeva, veina ljudi preivi artiljerijsko granatiranje. Put u Rusiju, iako opasan, nije
nita u poreenju s tim. Ipak, oklevao je.
- Razumem tvoju elju - ree on. - Raspitau se kod nekih ljudi.
Ona to shvati kao pristanak.
- O, hvala ti! - ree ona.
- Nemoj jo da mi zahvaljuje. Dozvoli da saznam koliko je to
izvodljivo.
-U redu - ree ona, ali njemu bi jasno da je ona ve pretpostavila kakav e
ishod biti.
On ustade.
- Moram da se spremim za krevet - ree on, i poe ka vratima.
V
- Kad se bude obukao za spavanje... molim te vrati se. Zelim da me grli.
Fic se nasmei.
III
DVADESETSEDMO POGLAVLJE
Jun - septembar 1917.
Valter fon Ulrih se ispentra iz rova i zakorai preko niije zemlje. U kraterima
od granata rasli su mlada trava i divlje cvee. Bilo je svee letnje vee u regiji koja je
nekada pripadala Poljskoj, zatim Rusiji, a koja je sad delimino bila pod kontrolom
nemake vojske. Valter je na sebi imao obian kaput preko uniforme kaplara.
Zamazao je lice i ake ne bi li delovao uverljivo. Na glavi je imao belu kapu, poput
zastave primirja, a na ramenu je nosio jednu kartonsku kutiju.
Govorio je sebi da nema smisla da se plai.
Ruski poloaji su se neodreeno nazirali u sumraku. Borbenih dejstava nije
bilo ve nedeljama, i Valter je mislio da e njegovo primicanje pre biti propraeno
radoznalou nego sumnjom.
Ako je pogreio u proceni, umree.
Rusi su spremali ofanzivu. Nemaki izvidai na kopnu i u vazduhu izvetavali
su o dopremanju novih snaga i kamiona s municijom s ruske strane. To su potvrdili
izgladneli ruski vojnici koji su bili preli preko niije zemlje i predali se, u nadi da e
dobiti hranu od svojih nemakih zarobljivaa.
Dokazi o velikoj ofanzivi duboko su razoarali Valtera. On se nadao da nova
ruska vlada nee moi da nastavi rat. U Petrogradu, Lenjin i boljevici su agresivno
zahtevali mir i tampali ogromne koliine novina i pamfleta, plaenih nemakim
novcem.
Ruski narod nije eleo rat. Izjava Pavela Miljukova, ministra spoljnih poslova s
monoklom, da Rusija jo tei potpunoj pobedi" ponovo je izvela razbesnele radnike
i vojnike na ulice. Mladi teatralni ministar rata Kerenski, odgovoran za novu
oekivanu ofanzivu, ponovo je kao kaznu u vojsci uveo ibanje, i vaspostavio
autoritet oficira. Ali hoe li se ruski vojnici boriti? To je ono to su Nemci eleli da
znaju, i Valter je rizikovao ivot da bi to saznao.
Znaci su bili dvojaki. Na nekim delovima fronta ruski vojnici su istakli bele
zastave i unilateralno objavili primirje. Na drugim mestima su delovali tiho i
disciplinovano. Upravo takvu jednu oblast je Valter odluio da poseti.
Napokon je bio pobegao iz Berlina. Monika fon der Helbard je verovatno
otvoreno rekla svojim roditeljima da nikakvog venanja nee biti. U svakom sluaju,
Valter je ponovo bio na frontu i prikupljao informacije.
Premestio je kutiju na drugo rame. Sada je mogao da vidi est glava kako
izviruju preko ivice rova. Na glavama su imali kape, ruski vojnici nisu nosili
lemove. Zurili su u njega, ali nisu upirali oruje, bar jo ne.
On je bio fatalista kad je smrt u pitanju. Mislio je kako moe da umre srean
nakon one veeri uivanja u Stokholmu s Mod. Naravno, ivot mu je bio drai. Hteo
je da se skui s Mod i da ima decu. I nadao se da e to uiniti u prosperitetnoj,
demokratskoj Nemakoj. Ali to je znailo da moraju da pobede u ratu, to je dalje
znailo da on mora rizikovati ivot, tako da nije imao izbora.
Svejedno je oseao muninu u elucu dok je ulazio u puani domet. Neki
vojnik je vrlo lako mogao da nacilja u njega i povue obara. Zbog toga i jesu tu, na
kraju krajeva. Nije nosio puku, i nadao se da su oni to ve primetili. Jeste imao
luger zadenut za pojas pozadi, ali njega nisu mogli da vide. Ono to su mogli da vide
bila je kutija koju je nosio. Nadao se da izgleda bezopasno.
Bio je zahvalan na svakom koraku koji je nainio, ali bio je svestan da ga svaki
korak dovodi blie opasnosti. S a d a e , s v a k o g t ren u t k a , pomisli on filozofski.
Pitao se da li ovek uje metak koji ga ubija. Valter je najvie strahovao da e biti
ranjen i polako iskrvariti na smrt, ili da e podlei infekciji u nekoj prljavoj poljskoj
bolnici.
Sada je mogao da vidi lica Rusa, i na njima je razaznavao zanimanje,
zapanjenost i ivahnu ljubopitljivost. Sa strepnjom je traio znake straha: to je bila
najvea opasnost. Uplaen vojnik moe da zapuca samo da bi okonao pritisak.
Napokon se primakao na deset metara, zatim devet, osam.. Doao je do ivice rova.
- Zdravo, drugovi - ree na ruskom
Spustio je kutiju. Ispruio je ruku najbliem vojniku. Automatski, ovek prui
ruku i pomoe mu da uskoi u rov. Mala grupa se okupi oko njega.
- Doao sam da vas neto pitam - ree on.
Veina obrazovanih Rusa znala je pomalo nemaki, ali vojnici su regrutovani
mahom iz redova seljatva, i malo njih je znalo bilo koji jezik osim svog. Kao deak,
Valter je nauio ruski u sklopu svojih priprema za karijeru u vojsci i ministarstvu
spoljnih poslova, koje je njegov otac rigorozno sprovodio. Nikad se nije previe
sluio ruskim, ali mislio je da moe da ga se priseti dovoljno za ovu misiju.
- Prvo pie - ree on.
Uneo je kutiju u rov, skinuo poklopac, i izvadio bocu napsa. Izvadio je plutani
ep, potegao, obrisao usta, i dodao bocu najbliem vojniku, jednom visokom kaplaru
od osamnaest ili devetnaest godina.
V
Covek se naceri, potegnu, i prosledi bocu dalje. Valter je kriomice prouavao svoje
okruenje. Rov je bio loe osmiljen. Zidovi su bili iskoeni i nisu bili poduprti
gredama. Tlo je bilo neravno i nije bilo zasrtrto daskama za gaenje, pa je ak i sada,
leti, bilo blatnjavo. Rov ak nije iao pravolinijski, to je verovatno dobro, jer nije
bilo traverza da ublae udare eksplozija. Unutra je odvratno smrdelo: vojnici se
oigledno
V
nisu uvek trudili da idu do septike jame. Sta to nije u redu s tim Rusima? Sve to su
inili bilo je sklepano, neorganizovano i nedovreno. Dok je boca kruila okolo,
pojavi se jedan narednik.
V
- Sta se to ovde deava, Fjodore Igoroviu? - ree on, obraajui se visokom
kaplaru. - Zato priate s tim jebenim Nemcem?
Fjodor je bio mlad, ali brkovi su mu bili bujni i padali su mu preko obraza. Iz
nekog razloga je nosio mornarsku kapu, eretski nakrivljenu. Utisak samopouzdanja
koji je ostavljao graniio se s arogancijom.
- Popijte pie, narednie Gavrik.
Narednik je otpio iz boce kao i ostali, ali nije bio leeran kao njegovi ljudi. On
osmotri Valtera nepoverljivo.
- Sta ti trai ovde, jebote?
Valter je bio uvebao ta e rei.
- U ime nemakih radnika, vojnika i seljaka, doao sam da vas pitam zato se vi
borite protiv nas?
Nakon trenutka ispunjenog iznenaenom tiinom, Fjodor ree:
- Zato se vi borite protiv nas?
Valter je imao spreman odgovor.
- Nemamo izbora. Naom zemljom jo uvek vlada car, mi jo nismo sproveli
nau revoluciju. Ali vi jeste. Ruskog cara vie nema, a Rusijom sad vlada njen
narod. I zato sam doao da pitam taj narod: zato se borite protiv nas?
Fjodor pogleda u Gavrika i ree:
-1 mi se isto pitamo!
Gavrik slegnu ramenima. Valter nasluti da je on tradicionalista koji oprezno
zadrava svoje miljenje za sebe. Jo nekoliko ljudi doe i pridrui se grupi. Valter
otvori novu bocu. Osvrnuo se po krugu mravih, odrpanih, prljavih ljudi koji su se
brzo napijali.
- Sta Rusi ele?
Nekoliko ljudi odgovori.
- Zemlju.
- Mir.
- Slobodu.
- Jo pia!
Valter izvadi jo jednu bocu iz kutije. O n o t o i m z a i s t a t reb a , pomisli
on, j e s u s a p u n , d o b r a h r a n a i n o v e i z m e . Fjodor ree:
- Ja hou da idem kui u svoje selo. Tamo dele kneevu zemlju, i ja se moram
postarati da moja porodica dobije deo koji joj pripada.
Valter upita:
- Da li vi podravate neku politiku partiju?
Jedan vojnik ree:
- Boljevike! - Ostali zagrajae. Valter bee zadovoljan.
- Jeste li vi lanovi partije?
Oni zavrtee glavama. Fjodor ree.
- Ja sam podravao socijaliste revolucionare, ali oni su nas izneverili. - Ostali
saglasno zaklimae glavama. - Ke- renski je opet uveo ibanje - dodade
Fjodor.
- I naredio je letnju ofanzivu - ree Valter. Mogao je da vidi, ispred sebe,
naslagane kutije s municijom, ali nije ih pominjao, iz straha da ne skrene
panju Rusima na oiglednu mogunost da je pijun. - Vidimo to iz naih
aviona - dodade.
Fjodor ree Gavriku:
- Zato moramo da napadamo? Moemo da sklopimo mir upravo ovde gde smo
sada!
Zau se amor odobravanja.
Sunovrat divova Valter ree:
ujednaenim koracima preko polja neeksplodiranih granata. Osvrnuo se. Nije mogao
da vidi ruski rov. To je znailo da ni oni ne vide njega. Bio je bezbedan.
Lake je disao i nastavio je dalje. Rizik se isplatio. Saznao je dosta toga. Mada
na ovom delu fronta nisu isticali bele zastave, Rusi su bili u loem stanju za boj.
Vojnici su oigledno bili nezadovoljni i skloni pobuni, a oficiri su jedva odravali
disciplinu. Onaj narednik je pazio da ih ne naljuti, a major se nije usudio da zarobi
Valtera. U takvom duevnom stanju, vojnici nisu u stanju da zapodenu hrabru bitku.
On ue u vidokrug ljudi na nemakoj strani. Uzviknu svoje ime i unapred
dogovorenu lozinku. Uskoi u rov. Jedan porunik ga pozdravi.
- Uspena misija, gospodine?
- Da, hvala - ree Valter. - Vrlo uspena.
II
Katerina je leala na krevetu Grigorijeve stare sobe; na sebi nije imala nita
osim tankog donjeg vea. Prozor je bio otvoren, i proputao je unutra topao julski
vazduh i grmljavinu vozova koji su prolazili na nekoliko metara od njega. Bila je u
estom mesecu trudnoe.
Grigorije pree prstom preko njenog tela, od ramena, preko jedne nabubrele
dojke, dole do rebara, gore preko breuljka njenog stomaka, i dole do butine. Pre
Katerine nije znao za ovakvu mirnu radost. Njegove mladalake veze sa enama bile
su zbrzane i trajale su kratko. Za njega je bilo novo i uzbudljivo iskustvo leati kraj
ene posle seksa, dodirivati joj telo neno i s ljubavlju, ali bez urbe ili poude.
M o d a j e o v a k o u b r a k u . pomisli on.
- Jo si lepa u trudnoi - promrmljao je tiho da ne probudi Vlada.
Dve i po godine je bio kao otac sinu svoga brata, a sada e imati
roeno dete. Hteo je da nazovu bebu prema Lenjinu, ali ve su imali Vladimira.
Katerinina trudnoa naterala je Grigorija da zauzme vrst stav u politici. Morao je da
razmilja o tome kako e izgledati zemlja u kojoj e mu dete odrastati, a eleo je da
mu sin bude slobodan (iz nekog razloga, mislio je da e beba biti muko). Morao se
postarati da Rusijom vlada njen narod, a ne car ili parlament sastavljen od lanova
srednje klase ili koalicija poslovnih ljudi i generala koji e vratiti stari poredak, samo
u novom ruhu.
Nije mu se zaista dopadao Lenjin. Taj ovek je iveo u stanju neprestanog
gneva. Stalno je vikao na ljude. Svako ko se s njim nije slagao bio je svinja, kopile,
pizda. Ali bio je vredniji od svih ostalih, dugo je razmiljao o svemu, i uvek je
donosio ispravne odluke. U prolosti, nijedna ruska revolucija" nije iznedrila nita
osim oklevanja i neizvesnosti. Grigorije je znao da Lenjin nee dozvoliti da se to
ponovi.
Mark ree:
- Telefon je tamo na stoiu.
Grigorije je oklevao.
- Kako radi. - Nikad ranije nije se sluio telefonom.
- Oh, izvini - ree Mark. On podie aparat, drei jedan deo kraj usta, a drugi na
uvu. - I za nas je prilino nov, ali toliko ga koristimo da ga ve uzimamo
zdravo za gotovo. - On nestrpljivo stade da pritiska ruicu s oprugom na vrhu
aparata. - Da, molim vas, operateru - ree on, i dade broj.
Zau se lupanje na vratima. Grigorije stavi prst na usne, gestikulirajui
ostalima da budu tihi. Ana povede Anjuku i dete u zadnji deo stana. Mark je brzo
govorio u aparat. Grigorije stade ispred ulaznih vrata. Neiji glas ree:
- Otvaraj, ili emo razvaliti vrata! Imamo nalog!
Grigorije im doviknu:
- Samo trenutak... oblaim pantalone.
Policija je esto zalazila u zgrade u kojima je iveo vei deo svog ivota, i
znao je kako da ih zagovara. Mark ponovo pritisnu ruicu i zatrai da ga spoje s
drugim brojem. Grigorije povika:
- Ko je? Ko je na vratima?
- Policija? Otvaraj smesta!
- Evo dolazim... samo da zakljuam psa u kuhinju.
- Pouri!
Grigorije u Marka kako kae:
- Recite mu da se sakrije. Policija mi je trenutno na vratima.
On vrati slualicu na kuku i klimnu glavom Grigoriju. Grigorije otvori vrata i
izmae se korak nazad. Pinski ue u stan.
- Gde je Lenjin? - upita.
Nekoliko oficira ue za njim. Grigorije ree:
- Ovde nema nikoga pod tim imenom.
Pinski se zagleda u njega.
V
- Sta ti radi ovde? - upita. - Oduvek sam znao da samo stvara probleme.
Mark stupi napred i ree smireno:
- Pokaite mi taj nalog, molim vas.
Nevoljno, Pinski mu dade list papira. Mark ga je prouavao nekoliko
trenutaka, pa ree:
- Veleizdaja? To je smeno!
- Lenjin je nemaki agent - ree Pinski. On zakilji u Marka. - Ti si njegov zet,
zar ne?
Mark mu vrati papir.
Valter je otiao u jedno selo na teritoriji koju su Nemci preoteli Rusima, i dao
jednom zapanjenom i oduevljenom seljaku zlatnik za svu njegovu odeu: prljavi
ovji gunj, lanenu koulju, lampave pantalone od
grubog sukna i opanke ispletene od bukvine kore. Sreom, Valter nije morao da kupi
i njegov donji ve, jer ga ovek nije ni imao.
Odsekao je kosu kuhinjskim makazama i prestao da se brije. U malom
trgovakom gradiu kupio je dak crnog luka. Stavio je konu torbu s deset hiljada
rubalja u kovanicama i papirnim novanicama na dno daka ispod luka.
Jedne veeri je zamazao ruke i lice blatom a zatim se, obuen u seljake rite i s
dakom crnog luka prebaenim preko ramena, zaputio preko niije zemlje, provukao
se pored ruskih poloaja, i otpeaio do najblie eleznike stanice, gde je kupio
kartu za trei razred.
Drao se agresivno, i brecao se na svakoga ko mu se obrati, kao da se plai da
hoe da mu ukradu luk, to su verovatno i hteli. Imao je jedan veliki no, zarao ali
otar, jasno vidljiv za pojasom, i mosin-nagan revolver, uzet jednom zarobljenom
ruskom oficiru, sakriven ispod smrdljivog gunja. Kad su mu se u dva navrata panduri
obratili, on im se glupavo iscerio i ponudio im crnog luka, mito toliko vredan prezira
da su panduri oba puta progunali neto s gaenjem i otili dalje. Da je ijedan od njih
insistirao da pogleda u njegov dak, Valter je bio spreman da ga ubije, ali to nije bilo
neophodno. Kupovao je karte za kratka putovanja, prelazei po tri ili etiri stanice
odjednom, jer jedan seljak ne bi prelazio stotine kilometara samo da bi prodao luk.
Valter je kupio kartu do Luge i ukrcao se na voz. Uao je u vagon tree klase.
Stao je da se probija kraj grupe vojnika koji su puili i pili votku, jedne jevrejske
porodice sa svom svojom imovinom u zaveljajima, i nekoliko seljaka s praznim
sanducima koji su verovatno prodali svoje pilie. Zastao je na suprotnom kraju
vagona i osvrnuo se.
ovek u plavoj bluzi uao je u vagon.
Valter je na trenutak posmatrao kako se ovek probija izmeu putnika,
bezobzirno sklanjajui ljude s puta laktovima. Samo bi policajac postupao tako.
Valter iskoi iz voza i urno napusti stanicu. Priseajui se svog obilaska grada tog
popodneva, uputi se brzim korakom ka kanalu. Bila je sezona kratkih letnjih noi, pa
je vee bilo svetlo. Nadao se da e se otarasiti svog pratioca, ali kad se osvrnuo preko
ramena, ugledao je oveka u plavoj tunici kako ga sledi. Valter je pretpostavljao da je
on pratio Pekova, i da je odluio da proveri Grigorijevog seljakog druga, prodavca
luka.
V
Covek pree u lagani trk.
Ako ga uhvate, Valtera e streljati kao pijuna. Nije mogao da bira ta e
sledee da uini. Nalazio se u jeftinom kraju. Ceo Petrograd je delovao siromano,
ali u ovom kraju je bilo bednih hotela i prljavih barova kakvih je bilo naikanih oko
eleznikih stanica irom sveta. Valter potra, a ovek u plavoj bluzi ubrza da ga
sustigne.
Valter doe do jednog dvorita kraj kanala. Bilo je opasano visokim zidom od
cigli s kapijom od gvozdenih ipki, ali pokraj njega se nalazilo propalo skladite na
neogradenoj poljani. Valter sie s ulice, pretra preko poljane sa skladitem do ivice
kanala, pa preskoi ogradu od cigli i uskoi u dvorite.
Negde u blizini je morao da se nalazi nekakav uvar, ali Valter nije video
nikoga. Stao je da se osvre u potrazi za kakvim skrovitim mestom. Steta to je
napolju jo uvek bilo tako svetlo. To dvorite je imalo sopstveno pristanite s malim
drvenim dokom. Svuda oko njega nalazile su se gomile cigala u visini oveka, ali on
je morao da nae mesto odakle moe da vidi druge, a da sam ne bude vien. Priao je
jednoj delimino raznetoj gomili, deo cigli verovatno je bio prodat, i brzo rasporedio
nekoliko njih tako da moe da se sakrije iza i viri kroz otvor. Izvadio je revolver iz
pojasa i zapeo oroz.
Nekoliko trenutaka kasnije ugledao je oveka u plavoj tunici kako preskae
preko zida. Covek je bio srednje visine i mrav, s malim brkovima. Izgledao je
uplaeno: shvatio je da vie ne sledi osumnjienog. Krenuo je u lov na oveka, ali
nije znao ko je tu lovac a ko lovina. Izvukao je pitolj. Valter uperi sopstveni pitolj
kroz otvor u ciglama i naniani u oveka, ali nije bio toliko blizu da bi bio siguran da
e pogoditi svoju metu. Covek je stao za trenutak, osvrui se okolo, oito ne znajui
ta dalje da ini. Onda se okrenuo i s oklevanjem se zaputio ka vodi.
Valter poe za njim. Preokrenuo je uloge.
ovek je iao od jedne do druge gomile cigli, pretraujui teren pogledom.
Valter je inio isto, saginjui se iza cigli kad god bi se ovek zaustavio, stalno
smanjujui rastojanje izmeu njih. Valter nije eleo dug revolveraki obraun, koji bi
mogao da privue panju drugih policajaca. Mora da obori neprijatelja s jednim ili
dva pucnja, i brzo se udalji odatle.
Dok je ovek doao do dela dvorita koje se zavravalo kanalom,
V
rastojanje meu njima se smanjilo na samo desetak metara. ovek je gledao levo i
desno niz kanal, kao da je Valter moda odveslao u amcu.
Valter izade iz zaklona i naniani posred ovekovih lea. Ovaj se okrenu i
pogleda pravo u Valtera. Zatim vrisnu.
Bio je to visok, enskasti vrisak oka i uasa. Valter je znao, u tom deliu
sekunde, da e pamtiti taj vrisak do kraja ivota. On povue obara, revolver opali i
vrisak iznenada zamre. Jedan hitac je bio dovoljan. Tajni policijski agent se
beivotno srui na zemlju. Valter se nagnu nad telom. ovekove oi su zurile u
prazno.
Nije imao puls, niti je disao.
Valter odvue telo do ivice kanala. Napunio je depove ovekovih pantalona i
bluze ciglama, kako bi oteao truplo. Zatim ga prebaci preko niskog nasipa i pusti da
padne u vodu.
Ono potonu ispod povrine, a Valter se okrete i ode.
IV
Grigorije je prisustvovao zasedanju Petrogradskog sovjeta kada je
kontrarevolucija poela.
Bio je zabrinut, ali ne i iznenaen. Kako su boljevici dobijali na popularnosti,
vlada je odgovarala sve drastinijim merama. Boljevicima je dobro ilo na lokalnim
izborima, stavljali su jedan po jedan provincijski sovjet pod svoju kontrolu, dok nisu
dobili trideset tri posto glasova u gradskom veu Petrograda. U odgovor na to, vlada,
na ijem je elu sada bio Kerenski, uhapsila je Trockog i ponovo odloila ve dugo
odlagane nacionalne izbore za Ustavotvornu skuptinu. Boljevici su sve vreme
govorili da privremena vlada nikad nee raspisati nacionalne izbore, i ovo novo
odlaganje samo je ojaalo kredibilitet boljevika.
Onda je vojska stupila u akciju.
General Kornilov je bio Kozak obrijane glave sa srcem lava i mozgom ovce,
po uvenoj opaski generala Aleksejeva. Devetog septembra Kornilov je naredio
svojim trupama da krenu na Petrograd.
Sovjet je brzo reagovao. Delegati su odmah odluili da oforme
Komitet za borbu protiv kontrarevolucije.
J e d a n k o m i t e t n i j e n i t a , pomisli Grigorije nestrpljivo. On ustade,
potiskujui bes i strah. Kao delegata Prvog mitraljeskog puka, sluali su ga s
potovanjem, naroito kada je govorio o vojnim pitanjima.
- Nema svrhe stvarati komitete ako e njegovi lanovi samo drati govore - on
e strastveno. - Ako su izvetaji koje smo upravo uli tani, neke od
Kornilovljevih trupa su nedaleko od Petrograda. Moemo ih zaustaviti samo
silom. - Uvek je bio odeven u uniformu narednika, i nosio puku i pitolj sa
sobom. - Taj komitet nema nikakvog smisla ukoliko ne mobilie radnike i
vojnike Petrograda protiv pobunjene armije.
Grigorije je znao da jedino boljevika partija moe da mobilie ljude. I svi
ostali delegati to su takoe znali, bez obzira na stranaku pripadnost. Na kraju su se
sloili da e u tom komitetu biti tri menjevika, tri socijalista revolucionara i tri
boljevika, ukljuujui Grigorija; ali svi su znali da su boljevici jedini koji se
raunaju.
V
Cim je to bilo odlueno, Komitet za borbu napustio je salu za rasprave.
Grigorije je bio politiar est meseci, i nauio je kako da koristi sistem u svoju korist.
Sada je ignorisao formalni sastav komiteta i pozvao dvanaest korisnih ljudi da im se
pridrue, ukljuujui Konstantina iz fabrike Putilov i Isaka iz Prvog mitraljeskog
puka.
Sovjet se bio prebacio iz dvorca Tavrieski u Institut Smolni, bivu devojaku
gimnaziju, i komitet se iznova sastao u jednoj uionici, okruen uramljenim
devojakim akvarelima i rukotvorinama. Predsedavajui ree:
- Imamo li predlog za debatu?
Bila je to glupost, ali Grigorije je bio delegat dovoljno dugo da zna kako da
zaobie to. Namerio je da odmah preuzme kormilo sastanka i navede komitet da se
usredsredi na delanje umesto na priu.
- Da, drue predsedavajui, ako smem - ree on. - Predlaem da sastavimo listu
od pet stvari koje treba uraditi. - Spisak po takama uvek je dobra ideja: ljudi
imaju oseaj da moraju da sasluaju sve do kraja. - Prvo: treba da mobiliemo
petrogradske vojnike protiv pobunjenikih snaga generala Kornilova. Kako to
da postignemo? Predlaem da kaplar Isak Ivanovi sastavi spisak vojnih
garnizona s imenima pouzdanih revolucionarnih voa koji komanduju svakim
od njih. Nakon to budemo saznali ko su nam saveznici, treba da im poaljemo
snaga. Uzeo je jedno oklopno vozilo, vozaa i tri pouzdana vojnika, i odvezao se ka
junom delu grada.
U smiraj jesenjeg popodneva krstarili su junim predgraima, traei
odmetnute snage. Posle dva sata, u kojima nisu pronali nikoga, Grigorije je shvatio
da postoje dobri izgledi da su izvetaji o Kornilovljevom napredovanju bili preterani.
U svakom sluaju, nije trebalo da naleti na formacije vee od izviakih. No bez
obzira na to, bilo je vano proveriti da li ih ima u toj oblasti, te je nastavio s
potragom. Na kraju su pronali jednu peadijsku brigadu kako postavlja logor u
nekoj koli.
Pomislio je da se vrati u kasarnu i dovede Prvi mitraljeski puk da ih napadne.
Ali setio se da moda postoji bolji nain. Bila je to rizina zamisao, ali spasie
mnogo ivota ako uspe.
Hteo je da pokua da pobedi priom.
Oni prooe pored apatine strae na igralite, i Grigorije izae iz kola. Iz
predostronosti, namesti bajonet na puku. Zatim je prebaci preko ramena. Oseajui
se ranjivo, natera sebe da izgleda oputeno. Prilo mu je nekoliko vojnika. Jedan
pukovnik ree:
- ta radite ovde, narednie?
Grigorije ne obrati panju na njega ve se obrati jednom kaplaru.
- elim da priam s vodom vaeg vojnikog komiteta, drue - ree on.
Pukovnik ree:
- U ovoj brigadi nema vojnikih komiteta, drue. Vratite se u vozilo i gubite se
odavde.
Kaplar, meutim, progovori s nervoznim prkosom.
- Ja sam bio voa komiteta mog voda, narednie, pre nego to su komiteti
zabranjeni, naravno.
Pukovnikovo lice se smrai od besa. O v o j e rev o l u c i j a u m a l o m , shvati
Grigorije. Ko e prevagnuti, pukovnik ili kaplar? Jo vojnika im prie da uje.
- Onda mi recite - Grigorije e kaplaru - zato napadate revoluciju?
- Ne, ne - ree kaplar. - Mi smo ovde da je branimo.
- Neko vas je slagao. - Grigorije se okrenu i povisi ton obraajui se
posmatraima. - Premijer, drug Kerenski, smenio je generala Kornilova, ali
Kornilov nee da ode s poloaja, i zato vas je poslao da napadnete Petrograd.
Zau se amor neodobravanja. Pukovniku je bilo neugodno: znao je da je
Grigorije u pravu.
- Dosta vie s tim laima! - planu on. - Odlazite odavde, narednie, ili u vas
upucati.
Grigorije ree:
Atmosfera je sada bila drugaija. Radnici u poljima jedva da su dizali glave dok je
fijaker prolazio putem, a u selima i zaseocima seljani su im namerno okretali lea.
Takve stvari su nervirale Fica i inile ga mrzovoljnim, ali raspoloenje mu se
popravilo pri pogledu na trone kamene blokove stare kue, koje je nisko
popodnevno sunce prelivalo bojom putera. Malo jato besprekorno doteranih slugu
pohrli napolje s ulaznih vrata, poput patki koje tre da budu nahranjene, i stadoe da
otvaraju vrata i istovaruju fijaker. Andrejev upravnik imanja, Georgije, poljubi Ficu
ruku i ree, na engleskom, frazu koju je oigledno nauio napamet:
- Dobro doli nazad u svoj ruski dom, erle Ficherberte.
Ruske kue su esto bile velike ali zaputene, i ova u Buljovniru nije bila
izuzetak. Hol s visokom tavanicom trebalo je okreiti, stari skupoceni luster bio je
pranjav, i neki pas se bio pomokrio na mermernom podu. Knez Andrej i kneginja
Valerija ekali su ispod jednog velikog portreta Beinog dede, koji se strogo mrtio na
njih s visine.
Bea potra ka Andreju i zagrli ga.
Valerija je bila klasina lepotica pravilnih crta lica i tamne, uredno sreene
kose. Ona se rukova s Ficom i ree na francuskom:
- Hvala vam to ste doli. Sreni smo to vas vidimo.
Kada se Bea odvojila od Andreja, briui suze, Fic mu prui ruku. Andrej mu
dade levu ruku: desni rukav njegovog kaputa visio je prazan. Bio je bled i mrav, kao
da pati od neke bolesti koja crpi ivot iz njega, s neto sedih dlaka u crnoj bradi,
mada su mu bile samo trideset tri godine.
- Ne mogu da ti opiem koliko mi je laknulo to vas vidim - ree on.
Fic ree:
- Neto nije u redu? - Razgovarali su na francuskom, koji su svi teno govorili.
- Poi sa mnom u biblioteku. Valerija e odvesti Beu gore.
Njih dvojica ostavie ene i uoe u pranjavu prostoriju punu knjiga u konim
povezima koje nisu izgledale kao da su ba esto itane.
- Naruio sam aj. Bojim se da nemamo erija.
V
V - Caj je sasvim u redu. - Fic sede na stolicu. Ranjena noga ga je
bolela nakon dugog puta. - Sta se deava?
- Jesi li naoruan?
- Da, zapravo jesam. Vojni revolver mi je u prtljagu. - Fic je imao vebli mark V,
koji mu je bio izdat 1914. godine.
- Molim te, nosi ga sa sobom. Ja se ne odvajam od svog.
Andrej rastvori kaput da pokae opasa i futrolu.
- Bolje da mi kae zato.
opasnosti - ree Fic. - Moramo da odemo odavde u sledeih pet minuta. Tri
do tale, upregni konje u koiju i doteraj je do vrata kuhinje to bre moe.
Denkins baci odelo na pod i odjuri. Fic se okrenu ka Bei.
- Obuci kaput, bilo koji kaput, i izaberi par dobrih cipela za peaenje, zatim se
spusti sporednim stepenicama do kuhinje i ekaj me tamo.
Njoj za pohvalu, nije histerisala: samo je uinila kako joj je reeno.
Fic izade iz sobe i pouri, epajui to je bre mogao, do Andrejeve spavae
sobe. Njegov urak nije bio tamo, kao ni Valerija. Fic se spusti u prizemlje. Georgije
i neke sluge su bili u holu, i izgledali su uplaeno. I
Fic je bio uplaen, ali se nadao da se to ne vidi.
Fic je pronaao kneza i kneginju u salonu. Na stolu je stajala otvorena boca
ampanjca u kofi s ledom, i dve napunjene ae, netaknute. Andrej je stajao ispred
kamina, a Valerija je kraj prozora posmatrala gomilu koja se primicala. Fic stade
pored nje. Seljaci su bili gotovo na vratima. Nekoliko njih je nosilo vatreno oruje;
veina je imala noeve, ekie i kose. Andrej ree:
- Georgije e pokuati da ih urazumi, a ako to ne uspe, ja u lino morati da
govorim s njima.
Fic ree:
- Zaboga, Andrej, vreme za priu je prolo. Moramo da idemo, odmah.
Pre nego to je Andrej stigao da odgovori, oni zaue poviene glasove u holu.
Fic prie vratima i odkrinu ih. Video je Georgija kako se raspravlja s jednim
visokim mladim seljakom bunastih brkova koji su mu prekrivali i obraze: Fjodor
Igorovi, pogodi on. Oko njih su stajali mukarci i nekoliko ena, neki sa zapaljenim
bakljama u rukama. Jo njih je ulazilo na glavna vrata. Bilo je teko razumeti njihov
lokalni govor, ali jednu frazu su ponovili vie puta:
- Priaemo s knezom!
I Andrej je uo to, pa se progurao pored Fica i izaao u hol. Fic ree:
- Ne... - ali bilo je prekasno.
Rulja je poela da vie i zvidi kada se pojavio Andrej u veernjem odelu. On
ree povienim tonom:
- Ako svi sada odete u miru, moda neete biti u tako velikoj nevolji.
Fjodor uzvrati:
- Ti si onaj koji je u nevolji, ti si mi ubio brata!
Fic u Valeriju kako apue:
- Mesto mi je kraj mua.
Pre nego to je uspeo da je zaustavi, i ona izade u hol. Andrej ree:
- Nisam hteo da ubijem Ivana, ali sada bi bio iv da nije prekrio zakon i
prkosio svom knezu!
DVADESETOSMO POGLAVLJE
Oktobar - novembar 1917.
Valter e gnevno:
- Admiral fon Holcendorf nam je obeao da e Britanci skapavati od gladi za pet
meseci. To je bilo pre devet meseci.
- Pogreio je - ree njegov otac.
Valter potisnu poriv da prezrivo uzvrati.
Nalazili su se u Otovom kabinetu u Ministarstvu spoljnih poslova u Berlinu.
Oto je sedeo za jednim velikim stolom u fotelji s izrezbarenim rukohvatima i
naslonom. Iza njega je na zidu visila slika kajzera Vilhelma I, dede sadanjeg
vladara, koji je bio proglaen za nemakog cara u Galeriji ogledala u Versaju.
Valtera su slabani izgovori njegovog oca dovodili do ludila.
- Admiral je dao svoju oficirsku re da nijedan Amerikanac nee kroiti nogom
na evropski kontinent - ree on. - Nai izvetaji govore da se etrnaest hiljada
njih iskrcalo u Francuskoj u junu. Toliko o oficirskoj rei!
To je acnulo Ota.
- Uinio je ono za ta je verovao da je najbolje za njegovu zemlju - on e
gnevno. - ta vie ovek moe da uradi?
Valter povisi ton.
- Pita ta vie ovek moe da uradi? Moe da ne daje lana obeanja. Kada nije
siguran, onda moe da se suzdri od toga da izjavljuje da je siguran. Moe da
kae istinu, ili da ne otvara svoja glupava usta.
- Fon Holcendorf je dao savet najbolji koji je mogao.
Slabost tih argumenata izluivala je Valtera.
- Takva skromnost je bila poeljna pre tog dogaaja. Ali nije je bilo. Ti si bio
prisutan tamo, u dvorcu Ples, zna ta se desilo. Fon Holcendorf je dao svoju
re. Naveo je kajzera da donese pogrenu odluku. Uvukao je Amerikance u rat
protiv nas. Jedan ovek teko da moe gore da slui svom vladaru!
- Pretpostavljam da eli da on da ostavku, ali ko bi onda zauzeo njegovo
mesto?
V
- Da da ostavku? - Valter je kljuao od besa. - Zelim da stavi cev svog revolvera
u usta i povue obara.
Oto je izgledao prekorno.
- Veoma je zlobno rei tako neto.
- Njegova smrt bi bila mala naknada za sve ljude koji su pomrli zbog njegove
arogancije i gluposti.
- Vi mladi nemate zdravog razuma.
- Ti se usuuje da mi pria o zdravom razumu? Ti i tvoja generacija ste uvukli
Nemaku u rat koji nas je obogaljio i odneo milione ivota, rat koji, ni nakon
tri godine jo nismo dobili.
Oto skrete pogled. Nije mogao da porekne da Nemaka jo nije dobila rat.
Suprotstavljene strane bile su u pat-poziciji u Francuskoj. Podmorniko ratovanje
bez ogranienja nije prekinulo snabdevanje Saveznika. U meuvremenu, britanska
blokada nemakih luka polako je izgladnjivala nemaki narod.
- Moramo da saekamo i vidimo ta e se desiti u Petrogradu - ree Oto. - Ako
Rusija izae iz rata, odnos snaga e se promeniti.
- Ba tako - ree Valter. - Sad sve zavisi od boljevika.
II
Grigorije uze oklopno vozilo i dva straara i odveze se preko mosta Litejni do
Instituta Smolni. O v o i z g l e d a k a o p o t e k o a , razmiljao je on, a l i m o e s e
p reo k ren u t i u d o b r u p r i l i k u . Do sada nisu sve vojne snage bile uz boljevike,
ali pokuaj Kerenskog da ih poalje na front mogao bi da pomogne neopredeljenima
da priu boljevicima. to je vie razmiljao o tome, to je vie bio ubeen da je
Kerenski nainio veliku greku.
Institut Smolni je bio smeten u velikoj zgradi u kojoj su se kolovale erke iz
bogatih porodica. Dvojica vojnika iz Grigorijevog puka straarila su na ulazu.
Crvenogardejci su pokuavali da provere svaiji identitet, ali, kako je Grigorije
primetio s nelagodom, masa ljudi koja je ulazila i izlazila iz zgrade bila je tako
brojna da ta provera nije bila rigorozna.
Dvorite je vrvelo od aktivnosti. Oklopna vozila, motocikli, kamioni i
automobili neprestano su odlazili i dolazili, takmiei se za prostor.
V
Siroko stepenite je vodilo do reda lukova i klasine kolonade. U jednoj prostoriji na
spratu Grigorije je pronaao izvrni komitet sovjeta u zasedanju.
Menjevici su pozivali vojnike iz gradskih kasarni da se spreme da idu na
front. K a o i o b i n o , pomisli Grigorije s gaenjem, menjevici se predaju bez
borbe, i njega odjednom spopade panian strah da mu revolucija izmie. Pridruio se
ostalim boljevicima u komitetu da predloi militantnije reenje.
- Jedini nain da se Petrograd odbrani od Nemaca jeste da se mobiliu radnici ree Trocki.
- Kao to smo uradili za vreme Kornilovljevog pua - Grigorije e s
oduevljenjem. - Treba nam novi Komitet za borbu koji e upravljati
odbranom grada.
Trocki navrlja nacrt predloga i ustade da ga predstavi komitetu.
Menjevici su bili zapanjeni.
- Time biste stvorili drugi centar vojne komande, koji bi postojao istovremeno s
Generaltabom ruske vojske! - ree Mark Brojdo. - Nijedan ovek ne moe da
slui dva gospodara.
Na Grigorijevo gaenje, veina lanova komiteta sloila se s tim. Predlog
menjevika je izglasan, i Trocki je bio poraen. Grigorije je oajan napustio sastanak.
Mogu li vojnici ostati verni sovjetu nakon to ih je on tako izneverio?
Tog popodneva boljevici su se sastali u Sobi 36 i odluili da ne mogu da
prihvate tu odluku. Sloili su se da iznesu svoj predlog ponovo te veeri, na sastanku
celog sovjeta.
Drugi put, boljevici su pobedili s veinom glasova.
Grigoriju je laknulo. Sovjet je podrao vojnike i oformio alternativnu vojnu
komandu.
DVADeseroevero POGLAVLJE
Mart 1918.
Valter je stajao na krovu jedne male srednjovekovne crkve u selu Vilfran na
Oazi, nedaleko od Sen Kantena. Ve neko vreme ono je sluilo kao mesto za odmor i
rekreaciju u nemakom zadnjem ealonu, i francusko stanovnitvo je, koristei to,
prodavalo svojim osvajaima omlet i vino, kada su do njih mogli da dou.
Malheur la guerre", govorili su oni. Pour nous, pour vous, pour tout le monde."
Nesreni rat - za nas, za vas, za sve.
Saveznici su od tada manjim napredovanjem oterali francusko stanovnitvo,
sravnili sa zemljom polovinu zdanja u tom selu i doveli ga blie frontu: ono je sada
bilo zona okupljanja. Nie, na uskom putu koji je prolazio kroz centar sela, nemaki
vojnici marirali su po etvorica u redu. Prolazili su tuda satima, na hiljade njih.
Izgledali su umorno ali sreno, mada su sigurno znali da se kreu ka frontu. Bili su
prebaeni tu sa Istonog fronta. Francuska u martu predstavlja poboljanje u odnosu
na Poljsku u februaru, kako je Valter nasluivao, bez obzira na to ta ih eka.
Taj prizor mu je ogrejao srce. Te ljude je oslobodilo primirje izmeu Nemake
i Rusije. Pregovarai u Brest-Litovsku su 3. marta potpisali mirovni sporazum.
Rusija je trajno istupila iz rata. Valter je uestvovao u ostvarivanju toga, podravi
Lenjina i boljevike, i to je bio trijumfalan rezultat.
Nemaka armija u Francuskoj imala je sada 192 divizije, za razliku od 129,
koliko je imala u isto vreme prethodne godine; najvei broj njih bio je prebaen sa
Istonog fronta. Po prvi put su u Francuskoj imali vie ljudi nego Saveznici, koji su
imali 173 divizije, sudei prema nemakoj obavetajnoj slubi. Mnogo puta za
poslednje tri i po godine nemakom narodu je reeno da su nadomak pobede. To je,
po Valterovom miljenju, ovoga puta bila istina.
On nije delio oevo miljenje da su Nemci nadmona rasa ljudi, ali je s druge
strane smatrao da nemako vladanje Evropom ne bi bilo loa stvar. Francuzi su bili
talentovani za mnogo toga, kuvanje, slikanje, modu, pravljenje vinam ali nisu bili
dobri u vladanju. Francuski zvaninici videli su sebe kao neku vrstu aristokratije i
mislili su da je savreno u redu da njihovi graani satima ekaju u redovima za
kojeta. Doza nemake efikasnosti dobro bi im dola. Isto vai i za neorganizovane
Italijane. Istona Evropa bi imala najvie koristi odnemake vladavine. Staro rusko
carstvo jo je bilo u srednjem veku, s odrpanim seljacima koji ive u udericama i
gde se ene jo uvek biuju zbog preljube. Nemaka bi im donela red, pravdu i
osavremenila im zemljoradnju. Upravo su bili poeli s vazdunim prevozom putnika.
Avioni su saobraali izmeu Bea i Kijeva poput vozova. Postojae mrea vazdunih
putnih pravaca irom Evrope kad Nemaka bude dobila rat. A Valter i Mod e
podizati svoju decu u mirnom i uredenom svetu.
Ali ovako povoljna situacija na frontu nee trajati dugo. Amerikanci su poeli
da pristiu u veem broju. Trebalo im je skoro godinu dana da skupe vojsku, ali sad
je u Francuskoj bilo trista hiljada amerikih vojnika i jo ih je pristizalo svakoga
dana. Nemaka mora da pobedi sad, da pokori Francusku i satera Saveznike u more
pre nego to Amerikanci preokrenu rat.
Predstojei napad bio je nazvan K a i s e r s c h l a c h t , C a rev a bi t k a . Bez
obzira na ishod, bie to poslednja nemaka ofanziva.
Valter je vraen na front. Nemakoj je sada bio potreban svaki ovek, naroito
posle pogibije tolikog broja oficira. Dobio je komandu nad jednim turmbataljonom,
jurinim trupama i proao je obuku o najnovijoj taktici zajedno sa svojim ljudima.
Neki od njih su bili prekaljeni veterani, drugi pak deaci i starci regrutovani iz oaja.
Valteru su postali dragi tokom obuke, ali morao je da pazi da se ne vee previe za
ljude koje e moda morati da poalje u smrt.
Na istoj obuci je bio i Gotfrid fon Kesel, Valterov stari rival iz Nemake
ambasade u Londonu. Uprkos loem vidu, Gotfrid je bio kapetan u Valterovom
bataljonu. Rat nimalo nije umanjio njegovu pompeznost sveznalice.
Valter je osmatrao okolinu dvogledom. Bio je vedar hladan dan i vidljivost je
bila dobra. Ka jugu, iroka reka Oaza tekla je sporo kroz movare. Ka severu, plodna
zemlja je bila proarana zaseocima, seoskim kuama, mostovima, vonjacima i
malim umama. Kilometar i po ka zapadu nalazila se mrea nemakih rovova, a iza
njih bojite. Tamo je isti seoski krajolik bio uniten ratom. Puste njive zasaene
penicom bile su toliko izbrazdane kraterima da su liile na povrinu meseca, od sela
su ostale samo gomile kamenja, vonjaci su bili sravnjeni sa zemljom a mostovi
dignuti u vazduh. Kada je paljivo izotrio dvogled, video je poluistrulela trupla
konja i ljudi i eline oklope izgorelih tenkova.
II
U jedan sat ujutru u utorak 21. marta brigada je bila na isturenim poloajima,
spremna za napad. Valter i oficiri iz njegovog bataljona sedeli su u jednom sklonitu
u rovu na prvoj liniji. Priali su ne bi li se oslobodili napetosti pred odlazak u boj.
Gotfrid fon Kesel je analizirao i objanjavao Ludendorfovu strategiju.
- Ovaj proboj ka zapadu zaboe klin izmeu Britanaca i Francuza - ree on, sa
istim neobavetenim samopouzdanjem koje je ispoljavao kada su radili zajedno
u Nemakoj ambasadi u Londonu. - Onda emo se okrenuti ka severu i napasti
Britance s desnog boka i saterati ih u Laman.
- Ne, ne - ree porunik Fon Braun, stariji ovek. - Jednom kad probijemo
njihovu prvu liniju odbrane, bilo bi pametno da ih teramo sve do obale
Atlantika. Zamislite to, nemaka linija koja se protee celom irinom centralne
Francuske, odvajajui francusku armiju od njenih saveznika.
Fon Kesel se pobuni:
- Ali imali bismo neprijatelje i na severu i na jugu!
Trei ovek, kapetan Kelerman, pridrui se razgovoru.
- Ludendorf e skrenuti ka jugu - iznese on svoje predvianje. - Moramo da
zauzmemo Pariz. To je jedino vano.
- Pariz ima samo simbolinu vrednost! - Fon Kesel e podrugljivo.
Svi su oni spekulisali, niko nije znao ta e Ludendorf uraditi. Valter
je bio previe napet da bi sluao besciljan razgovor, pa je izaao iz sklonita. Ljudi su
sedeli na zemlji u rovu, nepomini i smireni. Tih nekoliko sati pre bitke je vreme za
razmiljanje i molitve. Prethodne veeri su u orbi od jema imali i govedine, to je
bila retka ast. Moral je bio dobar, svi su oseali da se blii kraj rata.
No je bila vedra i zvezdana. Poljske kuhinje su delile doruak: crni hleb i retku
kafu koja je imala ukus repe. Bilo je i malo kie, ali ona je prestala, i vetar je skoro
potpuno prestao da duva. To je znailo da e moi da se koristi bojni otrov. Obe
strane su koristile bojne otrove, ali
Valter je uo da e Nemci ovoga puta koristiti novu meavinu: smrtonosni gas fozgen
i suzavac.
Suzavac nije bio smrtonosan ali mogao je da prodre kroz standardnu gas masku
koju su Britanci koristili. Teorija je glasila da e iritacija suzavcem naterati
neprijateljske vojnike da skinu gas maske kako bi protrljali oi, i tako udahnu fozgen
i poumiru.
Velike baterije bile su rasporeene celom duinom fronta.
Valter nikad ranije nije video toliko artiljerije. Posade topova slagale su granate.
Iza njih je drugi red topova stajao spreman za premetaj, s ve upregnutim konjima;
oni e isporuiti sledei bara.
U t e o r i j i , pomisli Valter.
On se ispravi i potra bre. Disao je s naporom ali ujednaeno, jedva se znojei,
oprezan ali smiren. Od kontakta s neprijateljem sada ga je delilo samo nekoliko
sekundi. Doao je do britanske bodljikave ice. Nije bila unitena, ali u njoj jeste bilo
rupa, i on je poveo svoje ljude na drugu stranu.
Komandiri eta i vodova naredie ljudima da se ponovo raire, sluei se vie
gestikuliranjem nego reima: moda su dovoljno blizu da bi ih neko mogao uti.
Magla nam je sada saveznik jer nas skriva od neprijatelja,
pomisli Valter s trakom likovanja. U tom trenutku su mogli da oekuju da e se
susresti s paklom mitraljeske paljbe. Meutim, Britanci nisu mogli da ih vide.
On doe do jednog dela gde je zemlja bila potpuno sprena i crna od nemakog
granatiranja. Isprva nije mogao da vidi nita osim kratera i hrpa zemlje. Onda je
ugledao deo rova i shvatio da je doao do britanskih
poloaja. Ali oni su bili uniteni: artiljerija je dobro obavila zadatak.
Ima li nekoga u tom rovu? Niko nije pucao na njih. Ali najbolje je obezbediti se.
Valter izvadi iglu iz granate i baci je u rov. Nakon to je eksplodirala on pogleda
preko ivice grudobrana. Na zemlji je lealo nekoliko ljudi, ali nijedan se nije
pomerao. One koji nisu poginuli od artiljerije dokusurila je granata.
Do sada smo imali sree, pomisli Valter. Ne treba oekivati da e ona potrajati.
On potra du rova da proveri ta radi ostatak njegovog bataljona. Ugledao je
estoricu britanskih vojnika kako se predaju, sa akama na plitkim elinim
lemovima, nakon to su odbacili oruje. Izgledali su uhranjeno u poreenju sa
svojim nemakim zarobljivaima. Porunik Fon Braun je drao puku uperenu u
zarobljenike, ali Valter nije eleo da njegovi oficiri gube vreme na njih. On skide gas
masku: Britanci ih nisu nosili.
- Krei! - povika on na engleskom. - Onuda, onuda. - On pokaza ka nemakim
poloajima. Britanci krenue napred, eljni da se sklone od borbe i spasu
ivote. - Pustite ih - doviknu on Fon Braunu.
- Pozadinski ealoni e se postarati za njih. Vi morate nastaviti napred. - To i
jeste bila svrha postojanja jurinika.
On potra napred. Nekoliko stotina metara ponavljala se ista pria: uniteni
rovovi, neprijateljske rtve, zauzimanje poloaja bez pravog otpora. Onda je uo
mitraljesku paljbu. Trenutak kasnije naiao je na vod koji je potraio zaklon u
kraterima od granata. Zalegao je kraj jednog
V
narednika, Bavarca po imenu Svab.
- Ne moemo da vidimo gnezdo. Pucamo u smeru buke.
V
Svab nije razumeo taktiku. Jurinici bi trebalo da zaobilaze jaka uporita, i
ostave ih peadiji, koja e ih poistiti kada doe posle njih.
Sat vremena kasnije nemaki topovi ponovo utihnue. Valter pozva ljude i
nastavi dalje. Na pola putu uz jednu dugu kosinu, uo je glasove. Pokaza ljudima
rukom da se zaustave blizu njega. Ispred njega, neko ree na engleskom.
- Ne vidim ni jebeni prst pred okom.
Taj naglasak mu je bio odnekud poznat. Da nije australijski? Vie je zvuao kao
indijski. Drugi glas e istim naglaskom:
- Ako ne mogu da te vide, ne mogu ni da te upucaju!
Valter se istog trenutka vratio u 1914. godinu, u Ficovu veliku kuu na imanju u
Velsu. Tako su govorile njihove sluge. Taj ovek ispred njega, na ovoj razorenoj
livadi u Francuskoj, jeste Velanin.
Gore iznad njihovih glava, nebo kao da se malo razvedrilo.
III
- Jata - ree Bili. - Francuzi kontroliu najvei deo Severne Afrike, Holanani
junu Aziju, Nemci jugozapadnu Afriku...
- Oh - ree Dord, pomalo neveselo. - uo sam to, ali mislio sam da nije istina.
- Zato?
- Pa otkud njima pravo da vladaju drugim ljudima?
- Otkud nama pravo da vladamo Nigerijom i Jamajkom i Indijom?
- Mi imamo pravo jer smo Britanci.
Bili klimnu glavom. Dord Berou, koji oito nikad nije video atlas, oseao se
nadmonim u odnosu na Dekarta, Rembranta i Betovena. I nije bio redak sluaj. Svi
su oni godinama bili izloeni propagandi u koli, gde su im priali o svakoj moguoj
vojnoj pobedi Britanije, ne pominjui nijedan poraz. Uili su ih o demokratiji u
Londonu, ne o tiraniji u Kairu. Kad su uili o britanskoj pravdi, nije bilo ni rei o
bievanju u Australiji, gladovanju u Irskoj, ili masakru u Indiji. Uili su ih da katolici
spaljuju protestante na lomaama, i oni bi se okirali ako bi ikad saznali da su
protestanti radili isto katolicima kad god im se ukazala prilika. Malo njih je imalo oca
poput Bilijevog, da im kae da je svet koji im njihovi uitelji predstavljaju
izmiljotina.
Meutim, Bili danas nije imao vremena da poduava Dorda istini. Imao je
drugih briga. Nebo se malo razvedrilo i Biliju se uinilo da se magla moda razilazi;
onda se, odjednom, potpuno razila. Dord ree.
- Prokletstvo!
V
Deli sekunde kasnije Bili ugleda neto to ga je okiralo. etiristo metara dalje,
penjui se uz padinu k njemu, nalazilo se nekoliko stotina nemakih vojnika. Bili
uskoi u rov. Odreeni broj njegovih ljudi uoio je neprijatelja u isti mah, i njihovi
iznenaeni uzvici uzbunili su ostale.
Bili proviri kroz uzak otvor na elinoj ploi ugraenoj u grudobran. Nemci su
sporije reagovali, verovatno zato to su Britanci u svojim rovovima bili manje
primetni. Jedan ili dvojica njih su stali, ali veina je trala uzbrdo.
Minut kasnije celom duinom rova oglasi se puana paljba. Neki od Nemaca
padoe. Ostali se bacie na zemlju, traei zaklon u kraterima i iza nekoliko
zakrljalih bunova. Iznad Bilijeve glave zatekta mitraljez luis, stvarajui buku nalik
larmi fudbalskih navijaa. Minut kasnije Nemci poee da uzvraaju vatru. inilo se
da nemaju mitraljeze ili rovovske minobacae, kako je Bili sa zahvalnou primetio.
uo je vrisak
jednog od svojih ljudi: neki otrooki Nemac opazio je moda nekoga kako neoprezno
proviruje preko grudobrana ili, to je bilo jo izglednije, neki sreni strelac je pogodio
neku nesrenu britansku glavu.
Tomi Grifits se pojavi pored Bilija.
Ugledao je telo Daja Pauela na zemlji, s krvlju koja je ve poela da crni oko
rupe na njegovoj glavi. Daj je nosio jedan od majinih dempera ispod vojnike
bluze. Bila je to odurna smea stvar, ali verovatno ga je grejala.
- Poivaj u miru, mali - promrmlja Bili. Neto dalje u rovu pronaao je Donija
Pontija. - Oei minobacaem, Doni - ree on. - Nek kopilad leti u vazduh.
- Dabome - ree Doni. On namesti postolje minobacaa s dva nogara na
zemlju. - Koji je domet, etiristo pedeset metara?
Donijev partner bio je momak punakih obraza zvani Hjuit Salce. On skoi na
stepenik za paljbu i doviknu:
- Jes, etiristo pedeset do eststo metara. - Bili je i sam pogledao, ali Salce i
Doni su radili zajedno i ranije, pa je odluku prepustio njima.
- Onda dva prstena, na etrdeset pet stepeni - ree Doni.
Na raketne bombe mogla su se staviti dodatna punjenja propulzora u vidu
prstenova, kako bi im se poveao domet. Doni skoi na stepenik za paljbu da jo
jednom osmotri Nemce, pa popravi nian. Ostali vojnici u blizini dobrano se
odmakoe. Doni ubaci projektil u cev. Kada je udario u dno cevi, udarna igla je
upalila naboj i projektil je izleteo. Bomba je pala pre cilja i eksplodirala na nekoj
razdaljini od najbliih neprij atelj skih voj nika.
V
- Cetrdeset metara dalje i malo nadesno - doviknu Salce.
Doni popravi nian i ponovo opali. Druga bomba je sletela u krater u kojem su
se krili neki nemaki vojnici.
- To je to! - povika Salce.
Bili nije mogao da vidi da li su neprijateljski vojnici pogoeni, ali dejstvovanje
ih je primoravalo da dre glave pognutim.
- Daj im jo tuce takvih! - ree on.
Priao je iza lea Robinu Mortimeru, raalovanom oficiru, koji je stajao na
stepeniku za paljbu i pucao ujednaenim ritmom. Mortimer zastade da napuni puku i
susrete Bilijev pogled.
- Nabavi jo municije, Tafi - ree on. Kao i obino, ton mu je bio osoran ak i
kad je davao korisne savete. - Ne eli da ti svi ostanu bez municije u isto
vreme.
Bili klimnu glavom.
- Dobra ideja, hvala. - Skladite municije se nalazilo sto metara pozadi u jednom
rovu za snabdevanje. On izabra dva regruta koji jedva da su znali da pucaju
kako valja. - Denkinse i Nouzi, donesite jo municije, odmah.
Dvojica mladia pohitae. Bili proviri jo jednom kroz rupu na grudobranu. Dok
je to inio jedan od Nemaca ustade. Bili nasluti da se radi o njihovom komandiru koji
mesecima: na zidovima su bile okaene slike iz asopisa, jedna pisaa maina stajala
je na prevrnutom sanduku, pribor za jelo je virio iz starih limenih kutija od kolaa, a
ak je i jedna gomila sanduka bila zastrta ebetom koje je sluilo kao stolnjak. Valter
je naslutio da je to sklonite bilo glavni tab nekog bataljona.
Njegovi ljudi su odmah pronali hranu. Bilo je tu krekera, dema, sira i unke.
Nije mogao da ih sprei da jedu, ali jeste im zabranio da otvaraju flae viskija.
Odvalili su vrata jednog ormaria i pronali teglu s kafom, i jedan vojnik je zaloio
malu vatru ispred sklonita i skuvao je. Dao je Valteru jednu olju, dodajui
zaslaenog mleka iz jedne konzerve.
V
Imala
je boanstven ukus. Narednik Svab ree:
V
- Citao sam u novinama da Britanci oskudevaju u hrani, kao i mi. - On podie
teglu s demom iz koje je jeo kaikom. - Ba oskudevaju!
Valter se pitao koliko e im drugo trebati da shvate to. Dugo je slutio da su
nemake vlasti preuveliavale uticaj podmornikog ratovanja na snabdevanje
Saveznika. Sada je znao istinu, kao i njegovi ljudi. U Britaniji hrana jeste bila
racionisana, ali Britanci nisu izgledali previe izgladnelo. Nemci jesu.
Pronaao je jednu mapu koju je neprijatelj u povlaenju neoprezno ostavio za
sobom. Poredei je sa sopstvenom, shvatio je da se ne nalazi daleko od kanala
Kroza. To je znailo da su za samo jedan dan Nemci povratili celu teritoriju ije su
osvajanje Saveznici onako krvavo platili borei se pet meseci kod Some dve godine
ranije.
Pobeda je Nemcima zaista bila nadomak ruke.
Valter sede za britansku pisau mainu i poe da sastavlja izvetaj.
TRiDesero poGLAVLje
Kraj marta i april 1918.
Fic je organizovao kunu zabavu u Taj gvinu za uskrnji vikend. Imao je
skriveni motiv za to. Ljudi koje je pozvao na zabavu otro su se protivili novom
reimu
u Rusiji, koliko i on.
V
Njegov najuticajniji gost bio je Vinston Ceril.
Vinston je bio lan Liberalne partije, i moglo se oekivati da e saoseati s
revolucionarima: meutim, on je takoe bio unuk jednog vojvode, i imao je
autoritarnu crtu. Fic ga je dugo smatrao izdajicom sopstvene klase, ali sada je bio
rad da mu oprosti zbog njegove strastvene mrnje prema boljevicima.
Vinston je stigao u Taj gvin na Veliki petak. Fic je poslao rols-rojs na stanicu u
Aberoven da ga doeka. Uetao je poskakujui u salon, niska, mrava figura rie
kose i rumenog tena. izme su mu bile mokre od kie. Na sebi je imao savreno
skrojeno odelo od tvida boje ita i plavu leptir- manu nijanse njegovih oiju. Bile su
mu etrdeset tri godine, ali jo je delovao pomalo deaki dok je klimao glavom u
znak pozdrava i rukovao se s gostima koje nije poznavao. Razgledajui drvene
panele na zidovima, arene tapete, kamin od klesanog kamena i nametaj od tamne
hrastovine, on ree:
- Kua ti je nametena kao Vestminsterska palata, Fice!
Imao je razloga da bude razdragan. Ponovo je bio izabran u vladu. Lojd
Dord ga je imenovao za ministra za municiju. Bilo je mnogo prie oko toga zato
je premijer Lojd vratio tako problematinog i nepredvidivog kolegu, i veina se
usaglasila
s miljenjem da je vie voleo
V
da ima Cerila na svojoj strani, tako da napada druge.
- Vai rudari podravaju boljevike - ree Vinston, napola zabavljen, napola
zgaen, dok je sedao i pruao noge ka razgoreloj vatri u kaminu. - Na polovini
kua pokraj kojih sam proao vijorile su se crvene zastave.
- Nemaju oni pojma za ta navijaju
Fic e prezrivo. Ispod tog prezira, meutim, krila se jaka strepnja. Vinston
prihvati olju aja koju mu je Mod pruila i uze kolai s puterom s posluavnika
koji mu je prineo jedan sluga.
- Pretrpeli ste line gubitke, kako sam shvatio.
- Seljaci su ubili mog uraka, kneza Andreja, i njegovu enu.
- Vrlo mi je ao.
- Igrom sluaja, Bea i ja smo bili tamo u tom trenutku i jedva smo izvukli ivu
glavu.
- uo sam!
- Seljani su prisvojili njegovu zemlju - izuzetno veliko imanje koje po pravu
naslea pripada mom sinu, a novi reim je podrao tu krau.
- Bojim se da jeste. Prva stvar koju je Lenjin uinio bila je da donese Dekret o
zemlji.
Mod ree:
- Ako emo pravo, Lenjin je takoe objavio da e njihovi radnici imati
osmoasovno radno vreme, a da e sva njihova deca imati besplatno
kolovanje.
Fic se iznervirao. Mod nema takta. Ovo nije trenutak da se brani Lenjin.
Vinston joj je, meutim, bio dorastao.
- Doneo je i Dekret o tampi koji zabranjuje rad novinama koje su protiv vlade uzvrati on. - Toliko o socijalistikoj slobodi.
- Nasledno pravo mog sina nije jedini, ak ni glavni razlog moje zabrinutosti ree Fic. - Ako se boljevici izvuku s onim to su uinili u Rusiji, koja zemlja
je sledea na redu? Velki rudari ve veruju da ugalj koji se nalazi duboko pod
zemljom ne pripada zaista onome ko poseduje zemlju na povrini. U bilo kom
pabu u Velsu subotom uvee moete uti kako pevaju T h e R e d F l a g .
- Boljeviki reim treba sasei u korenu - ree Vinston. Izgledao je zamiljeno.
- Sasei u korenu - ponovi on, zadovoljan tim izrazom.
Fic je kontrolisao svoje nestrpljenje. Vinston je ponekad zamiljao da je
izmislio politiku, dok je samo upotrebio ovetalu frazu.
- Ali mi ne radimo nita! - Fic e oajno.
Gong je oglasio da je vreme da se svi presvuku za veeru. Fic nije nastavio taj
razgovor: ima ceo vikend na raspolaganju da iznese svoje vienje.
Na putu ka sobi shvatio je da, suprotno obiaju, Deka nisu doveli dole u salon
u vreme ajanke. Pre nego to se presvukao spustio se dugim hodnikom do dejeg
krila. Deku je sada bilo tri godine i tri meseca, vie nije bio beba niti detence, ve
deak plave kose i oiju poput Beinih, koji je prohodao i progovorio. Sedeo je blizu
vatre, umotan u ebe, a mlada i lepa dadilja Douns mu je itala. Pravni naslednik
nekoliko hiljada jutara ruske obradive zemlje sisao je palac. Nije skoio i potrao
Ficu u naruje kao obino.
V
- Sta nije u redu s njim? - upita Fic.
- Mui ga stomai, milorde.
Dadilja Douns je Fica pomalo podseala na Etel Vilijams, ali nije bila bistra
kao ona.
V
- Pokuaj da bude malo preciznija - Fic e nestrpljivo. - Sta nije u redu s
njegovim stomakom?
- Ima proliv.
- Kako je kog avola uspeo da ga dobije?
- Ne znam. Toalet u vozu nije bio ba najistiji...
To je Fica inilo krivcem, jer je dovukao svoju porodicu u Vels zbog ove
privatne zabave. On se suzdra da ne opsuje.
- Jesi li zvala lekara?
- Doktor Mortimer je krenuo ovamo.
Fic je rekao sebi da ne brine. Deca esto boluju od manjih boljki. Koliko puta
je njega zaboleo stomak dok je bio dete? Pa ipak, deca ponekad umiru od
gastroenteritisa. On kleknu ispred kaua, sputajui se na sinovljevu visinu.
- Kako je moj mali vojnik?
Dekov ton je bio letargian.
- Imam sraku.
Mora da je taj vulgarni izraz uo od slugu, zaista, u nainu na koji je izgovorio
tu re oseao se nagovetaj velkog pevljivog naglaska. Fic je, meutim, odluio da
sada ne pravi problem oko toga.
- Lekar e brzo stii - ree on. - On e ti pomoi da ozdravi.
- Neu da se kupam.
- Moda bi veeras mogao da preskoi kupanje. - Fic ustade.
- Poalji nekog po mene kad lekar doe - ree on dadilji. - Voleo bih da popriam s njim.
- U redu, milorde.
Izaao je iz deje sobe i otiao do svojih odaja. Sluga mu je bio pripremio
veernje odelo, s dijamantskom dugmadi na koulji i odgovarajuom dugmadi za
manetne na rukavima, istom platnenom maramicom u depu sakoa, i svilenim
arapama u crnim konim cipelama.
Pre nego to se presvukao otiao je do Beine sobe.
Bila je u osmom mesecu trudnoe. Nije je bio video u tom stanju dok je bila
trudna s Dekom. Otiao je u Francusku u avgustu 1914, kad je ona bila tek u
etvrtom ili petom mesecu, i vratio se tek nakon to se Deko rodio. Nikad ranije nije
bio svedok tom spektakularnom nadimanju, niti zapanjujuoj mogunosti tela da se
promeni i rastegne.
Ona je sedela za svojim stoiem za minkanje ali nije gledala u ogledalo. Bila
je zavaljena unazad, rairenih nogu, aka na isturenom stomaku. Oi su joj bile
sklopljene i bila je bleda.
- Nikako ne mogu da naem udoban poloaj - poali se. - Boli me kad stojim,
sedim, leim, sve me boli.
- Trebalo bi da proeta do deje sobe da pogleda Deka.
Posle veere, dok su gosti pili kafu u dnevnoj sobi, Vinston e provokativno:
- Dakle, ledi Mod, vi ene napokon imate pravo glasa.
- Neke od nas imaju - ree ona.
Fic je znao da je ona razoarana time to je novi zakon davao pravo glasa samo
enama starijim od trideset godina koje su bile kuevlasnice ili ene kuevlasnika.
Fic je bio ljut to je taj predlog uopte bio usvojen. eril nastavi nestano:
- Za to delom imate da zahvalite ovde prisutnom lordu Kerzonu, koji je na opte
iznenaenje ostao uzdran kada je predlog bio stavljen na glasanje u Domu
lordova.
Erl Kerzon je bio briljantan ovek iju je ukoenost i nadmenost jo
pogoravao metalni korset koji je nosio kao potporu za lea. Postojala je jedna
podrugljiva rima o njemu:
uvaj se Dorda Natanijela Kerzona
jer on je najsuperiornija persona
Bio je vicekralj Indije i sada je vodio glavnu re u Domu lordova i bio jedan od pet
lanova Ratnog kabineta. Takoe je bio predsednik Udruenja za borbu protiv
enskog prava glasa, tako da je njegova uzdranost zaprepastila politiki svet i
duboko razoarala protivnike enskog prava glasa, meu kojima je bio i Fic.
- Taj predlog je potekao iz Doma komuna - ree Kerzon.
- Oseao sam da ne moemo da se suprotstavljamo volji narodnih poslanika.
- Jesam. Ni ona nije ozbiljno bolesna. U stvari, ona nije nimalo bolesna, ve se
poraa.
Fic poskoi.
- Molim?
- Mislila je da je u osmom mesecu trudnoe, ali pogreila je u raunu. U
devetom je mesecu, i uz malo sree nee jo mnogo sati provesti u drugom
stanju.
- Ko je s njom?
- Njene sluge joj pomau oko svega. Poslao sam po jednu dobru babicu, a i ja u
lino prisustvovati poroaju ako vi tako elite.
- Ja sam kriv - Fic e ogoreno. - Nije trebalo da je ubedim da ode iz Londona.
- Savreno zdrave bebe radaju se van Londona svakog dana.
Fic je imao oseaj da mu se lekar ruga, ali ignorisao je to.
- ta ako neto loe krene?
- Poznata mi je reputacija vaeg londonskog lekara, profesora Ratbona. On je,
naravno, lekar velikog ugleda, ali mislim da mogu slobodno da tvrdim kako
sam doneo na svet vie beba nego on.
- Beba rudara.
- Istina, veina tih beba bila je iz rudarskih porodica; u trenutku roenja,
meutim, izmeu njih i malih aristokrata nema nikakve vidljive razlike.
On se stvarno ruga Ficu.
- Ne svia mi se vaa drskost.
Mortimer nije bio zaplaen.
- Ni meni vaa - ree on. - Stavili ste mi do znanja, bez trunke ljubaznosti, da
me smatrate nepodobnim da leim vau porodicu. Rado u otii. - On podie
svoju torbu s priborom.
Fic uzdahnu. Ova arka je budalasta. Ljut je na boljevike, ne na uvredljivog
Velanina iz srednje klase.
- Ne budalite, ovee.
- Trudim se. - Mortimer prie vratima.
- Zar vam dobrobit pacijenata nije na prvom mestu?
Mortimer stade.
- Boe, ba ste prokleto drski, Ficherberte.
Retko ko je ikad priao tako s Ficom. Ali on se suzdra da ne uzvrati istom
merom. Moda e mu trebati sati da pronae drugog lekara. Bea mu nikad ne bi
oprostila ako bi dozvolio da Mortimer ode ljut.
- Zaboraviu ta ste rekli - ree Fic. - U stvari, zaboraviu ceo ovaj razgovor,
ako i vi uinite isto.
Kneginja Bea se nije porodila tiho. Njena vriska se mogla uti u celom
glavnom krilu kue, gde se nalazila njena soba. Mod je svirala klavir vrlo glasno, da
zabavi goste i prikrije vritanje, ali jedna regtajm melodija prilino je nalik drugoj, i
odustala je posle dvadeset minuta. Neki gosti su otili u krevet, ali po izbijanju
ponoi veina mukaraca se okupila u sali za bilijar. Pil je sluio konjak.
Fic dade Vinstonu jednu kubansku cigaru el rej del mundo. Dok ju je Vinston
pripaljivao, Fic ree:
- Vlada mora da uini neto u pogledu boljevika.
Vinston se brzo osvrnu po prostoriji, kao da hoe da se uveri da se svim
prisutnima moe potpuno verovati. Zatim se zavali u fotelju i ree:
- Ovako stoje stvari. Severna britanska flota ve je u ruskim vodama kod
Murmanska. U teoriji, njihov zadatak je da se postaraju da ruski brodovi tamo
ne padnu u ruke Nemcima. Takoe, imamo jednu malu misiju u Arhangelsku.
Zalaem se za to da se trupe iskrcaju u Murmansku. Na due staze, tu bi
moglo da bude jezgro antirevolucionarnih snaga u severnoj Rusiji.
- To nije dovoljno - ree Fic.
- Slaem se. Voleo bih da poaljemo vojsku u Baku, grad i luku na obali
Kaspijskog mora, da se postara da Nemci, ili pak Turci, ne preuzmu kontrolu
nad ogromnim naftnim poljima tamo, zatim do Crnog mora, gde se ve nalazi
zametak antiboljevikog pokreta otpora u Ukrajini. I na kraju u Sibir, gde
imamo na hiljade tona zaliha u Vladivostoku, vrednih moda milijardu funti,
ija je svrha bila da poslue Rusima dok smo bili saveznici. Imamo pravo da
poaljemo vojsku tamo da zatitimo svoju imovinu.
Fic ree napola sumnjiavo, napola u nadi:
- Hoe li Lojd Dord biti voljan da uini ita od toga?
- Ne javno - ree Vinston. - Problem su te crvene zastave koje se vijore s
rudarskih kua. Ruski narod i njihova revolucija imaju jaku podrku u naoj
zemlji. Razumem i zato, koliko god da mi se gade Lenjin i njegovi. Uz sve
duno potovanje prema porodici kneginje Bee, on podie pogled ka tavanici
dok je novi vrisak poinjao da odzvanja kuom - ne moe se porei da je ruska
vladajua klasa sporo reagovala u reavanju problema nezadovoljstva svog
naroda.
- Traiu od njega da vam se javi. Moda e imati novu misiju za vas. Bili su na
vratima Beine sobe. Iznutra je dopirao prepoznatljiv pla
novoroeneta. Fic se postideo kad je osetio kako mu suze naviru na oi.
- Bolje da uem - ree on. - Laku no.
V
- Cestitam, i laka vam no.
IV
Nazvali su ga Endru Aleksander Marej Ficherbert. Bio je malo gepe s
pramenom kose crne poput Ficove. Odneli su ga u London umotanog u ebe,
putujui u rols-rojsu s jo dvoja kola koja su ih pratila
V
za sluaj da se njihova pokvare. Zaustavili su se da dorukuju u Cepstou i da ruaju u
Oksfordu, i stigli u svoju kuu u Mejferu na vreme za veeru.
Nekoliko dana kasnije, sveeg aprilskog popodneva, Fic je hodao du obale i
posmatrao mutne vode reke Temze, idui na sastanak s Mensfildom SmitKamingsom.
Tajna sluba je sada bila previe velika da stane u onaj mali stan u
V
Viktoriji. Covek s nadimkom ,,K" preselio je svoju sve veu organizaciju u raskonu
viktorijansku zgradu zvanu Vajthol kort, pored reke s pogledom na Big Ben. Privatan
lift je odveo Fica do poslednjeg sprata, gde je ef tajne slube imao dva apartmana
povezana preko krova.
- Posmatramo Lenjina ve godinama - ree K. - Ako ne uspemo da ga zbacimo s
vlasti, on e biti jedan od najgorih tirana koje je svet ikad video.
- Verujem vam. - Ficu je laknulo to K. deli njegovo miljenje o boljevicima. Ali ta mi moemo da uinimo?
- Hajde da popriamo o tome ta biste mogli da uinite.
K. uze sa stola jedan elini estar poput onog koji se koristio za merenje
razdaljina na mapi. Toboe odsutno, on zabode vrh estara u svoju levu nogu. Fic je
uspeo da zaustavi uzvik zaprepaenja koji mu je ve bio na usnama. Ovo je test,
naravno. Setio se da K. ima drvenu nogu, jer je svoju izgubio u saobraajnoj nesrei.
On se nasmei:
- Dobar trik - ree on. - Umalo da nasednem.
K. pusti estar i zagleda se otro u Fica kroz svoj monokl.
- U Sibiru postoji jedan kozaki voa, ataman, koji je zbacio mesni boljeviki
reim - ree on. - Moram da znam vredi li ga podrati.
Fic se prepade.
- Otvoreno?
- Naravno da ne. Ali imam ja tajne izvore finansiranja. Ako uspemo da odrimo
seme kontrarevolucionarne vlasti na istoku, bilo bi to vredno troka od,
recimo, deset hiljada funti meseno.
- Ime?
- Kapetan Semenov. Dvadeset osam godina star. Baza mu je u Manuliju, kroz
koji prolazi Kineska istona eleznica, u blizini mesta gde se ukrta s
Transsibirskom eleznicom.
- Znai, taj kapetan Semenov kontrolie jednu elezniku prugu, a mogao bi i
drugu.
- Ba tako. I mrzi boljevike.
- Znai, moramo da saznamo neto vie o njemu.
-1 tu nastupate vi.
Fic je bio oduevljen to mu se ukazala prilika da pomogne u zbacivanju
Lenjina. Mnotvo pitanja mu se vrzmalo po glavi: kako da nae Semenova? Taj
ovek je Kozak, a oni su poznati po tome to prvo pucaju a onda postavljaju pitanja:
hoe li on hteti da pria s Ficom, ili e ga ubiti? Semenov e, naravno, tvrditi da
moe da porazi boljevike, a hoe li Fic uspeti da proceni realno stanje stvari?
Postoji li neki nain da bude siguran da e se britanski novac troiti za pravu stvar?
Pitanje koje je postavio glasilo je:
- Jesam li ja pravi ovek za taj zadatak? Oprostite mi, ali ja sam poznata linost,
teko da sam anoniman ak i u Rusiji...
- Iskreno, nije ba da imamo veliki izbor. Treba nam neko visokog ranga za
sluaj da budete primorani da pregovarate sa Semenovim. A nemamo mnogo
ljudi dostojnih poverenja koji znaju ruski. Verujte mi, vi ste najbolje to
imamo.
- Jasno mi je.
- Bie to opasan poduhvat, naravno.
Fic se priseti gomile seljaka koji batinaju Andreja na smrt. To bi moglo i njemu
da se desi. On potisnu drhtaj straha.
- Svestan sam opasnosti - ree mirnim glasom.
- Dakle, recite mi: hoete li poi u Vladivostok?
- Naravno - ree Fic.
TRIDESETPRVO POGLAVLJE
Maj - septembar 1914.
Gas Djuar nije najbolje podnosio vojnikovanje. Imao je visoku i nezgrapnu
figuru, i imao je potekoa s mariranjem, salutiranjem i vojnikim korakom. to se
tie fizike aktivnosti, nije radio vebe jo od kolskih dana. Njegovi prijatelji, koji
~ 661 ~
komandanta saveznikih snaga, Nemci su osvajali teritoriju bre nego u bilo kom
trenutku od 1914. godine.
Najvei problem je bio taj to bi njihovo napredovanje stalo svaki put kad
naiu na ostavljene zalihe hrane. Prosto bi se zaustavili da jedu, i Valter nije mogao
da ih natera da nastave dalje dok se ne bi zasitili. Bilo je udno gledati ljude kako
sede na zemlji, sisajui jaja, trpajui u usta istovremeno unku i kolae, ili poteui
vino iz flaa dok su bombe padale oko njih a meci im zvidali oko glava. Znao je da
su ostali oficiri imali isto iskustvo. Neki su pokuavali pitoljima da prete ljudima,
ali ak ih ni to ne bi ubedilo da ostave hranu i nastave da tre.
Mimo toga, prolena ofanziva bila je potpuni trijumf. Valter i njegovi ljudi bili
su iscrpljeni posle etiri godine rata, ali to je bio sluaj i s francuskim i britanskim
vojnicima na koje su naili.
Posle Some i Flandrije, Ludendorfov trei napad 1918. godine po planu je
trebalo da se izvri u sektoru izmedu Remsa i Soasona. Tu su Saveznici drali jedno
uzvienje po imenu Chemin des Dames, ili Damski put, nazvan tako jer je put koji se
protezao na vrhu grebena bio sagraen za erke Luja XV kako bi lake poseivale
jednog prijatelja.
Konani napad desio se u nedelju 26. maja, po lepom sunanom vremenu uz
povetarac koji je duvao sa severoistoka. Jo jednom je Valter bio ispunjen ponosom
dok je posmatrao redove ljudi kako mariraju ka prvoj liniji fronta, na hiljade topova
koji se postavljaju na mesto pod ometajuom vatrom francuske artiljerije, i veziste
kako razvlae telefonske ice do sklonita u kojima su se nalazili komandni tabovi
pa sve do pozicija nemakih baterija.
Ludendorfova taktika je ostala ista. Te noi u dva sata izjutra na hiljade topova
je otvorilo vatru, zasipajui francuske poloaje na vrhu grebena otrovnim gasom i
bombama. Valter je sa zadovoljstvom primetio da je dejstvovanje francuske artiljerije
odmah popustilo, to je znailo da nemaki topovi pogaaju svoje mete. Bara je bio
kratkotrajan, u skladu s novom taktikom, i granatiranje je prestalo u pet i etrdeset.
Jurinici su krenuli u proboj.
Nemci su napadali kreui se uzbrdo, ali su uprkos tome naili na slab otpor, i
na Valterovo iznenaenje i oduevljenje, izbili su na put na vrhu grebena za manje od
sat vremena. Ve se bilo razdanilo, i mogao je da vidi Francuze kako se povlae
celom duinom padine.
Jurinici su krenuli da ih slede ujednaenom brzinom, odravajui korak s
artiljerijskim baraom, dok nisu stigli do reke En, u dnu doline, pre podneva. Neki
farmeri su unitili kombajne i spalili rane useve uskladitene u ambarima, ali veina
ih je pobegla u prevelikoj urbi i ekipe za rekviziciju koje su bile u sastavu nemakih
pozadinskih trupa ekala je bogata nagrada. Na Valterovo zaprepaenje, Francuzi
~ 662 ~
~ 663 ~
~ 664 ~
Brzo je otkopao Cakovo lice. On se nije pomerao, nije disao, srce mu nije
kucalo. Pokuao je da se seti ta sledee da ini. Kome treba da prijavi smrt? Neto
mora da se uradi s telom, ali ta? U normalnim okolnostima bi pozvao pogrebnika.
Podigao je glavu i video jednog narednika i dva kaplara kako zure u njega.
Granata je eksplodirala na ulici iza njih, i oni refleksno pognue glave, pa ponovo
pogledae u njega. Shvati da ekaju njegova nareenja.
Naglo je ustao i neto od obuke mu se vratilo. Nije bio njegov posao da se stara
za poginule drugove, ak ni za one ranjene. On je iv i zdrav, i njegova dunost je da
se bori. Osetio je nalet iracionalnog besa prema
V
Nemcima koji su ubili Caka. D o a v o l a , pomisli, i m a d a i m u z v r a t i m . Setio
se ta je radio pre nego to je granatiranje poelo: razmetao je svoje trupe. Treba da
nastavi s tim. Sada e morati da preuzme komandu
V
i nad Cakovim vodom.
On pokaza u narednika koji je bio zaduen za minobacae.
- Zaboravite na spremite za amce, previe je izloeno - ree on. - On pokaza
preko ulice ka jednoj uskoj uliici izmeu vinarije i javne tale. - Postavite tri
minobacaa u toj uliici.
- Da, gospodine.
Narednik otra. Gas pogleda niz ulicu.
- Vidite onaj ravan krov, kaplare? Postavite jedan mitraljez tamo.
- Gospodine, izvinjavam se, to je garaa za popravku automobila, moda postoji
rezervoar s gorivom ispod nje.
- Prokletstvo, u pravu ste. Dobro ste to uoili, kaplare. Onda na toranj one
crkve. Ispod njega nema niega osim molitvenika.
- Da, gospodine, to je mnogo bolje, hvala vam, gospodine.
- Ostali, za mnom. Da naemo zaklon dok ne smislim kako da rasporedim sve
ostalo.
Poveo ih je preko ulice i niz jednu sporednu ulicu. Iza zgrada se pruala uska
staza ili puteljak. Jedna granata je pala u dvorite prodavnice poljoprivrednih alata i
potreptina, zasipajui Gasa oblacima ubriva u prahu, kao da ga podsea da nije van
dometa.
On pouri tom stazom, trudei se da nae zaklon od baraa gde je
mogao, krijui se iza zidova, izdajui nareenja svojim podreenim aljui
mitraljeske posade na najvie i najpostojanije graevine, a minobacake posade u
bate izmeu kua. Njegovi podreeni su povremeno davali sugestije ili se protivili
njegovim odlukama. On bi sasluao, a zatim brzo donosio odluke.
Mrak je pao dok si lupio dlanom o dlan, to mu je samo otealo posao. Nemci
su zasuli gradi kiom granata, iji je dobar deo precizno pogaao amerike poloaje
~ 665 ~
na junoj obali reke. Nekoliko zgrada je bilo uniteno, usled ega je ulica uz reku
sada liila na krezavu vilicu loih zuba. Gas je izgubio tri mitraljeske posade u
granatiranju u prvih nekoliko sati.
Dok je uspeo da se vrati u tab bataljona, koji se nalazio u jednoj fabrici
ivaih maina nekoliko ulica juno, ve je bila pono. Pukovnik Vagner je bio u
drutvu francuskog komandanta, nagnut nad veliki plan grada. Gas mu je preneo da
su sve njegove i akove posade razmetene.
- Dobro obavljeno, Djuare. - Jeste li dobro?
- Naravno, gospodine - ree Gas, zbunjen i pomalo uvreen, mislei da
pukovnik moda veruje kako on nema petlje za ovakav posao.
- Potpuno ste prekriveni krvlju.
- Jesam li? - Gas pogleda nanie i vide da zaista ima mnogo zgruane krvi na
prednjoj strani uniforme. - Pitam se otkud to tu.
- Od te rane na licu, reklo bi se. Imate gadnu posekotinu.
Gas opipa obraz i lice mu se trznu kad mu prsti dotakoe ogoljeno meso.
- Ne znam ni kad se to desilo - ree on.
- Idite do ambulante da vam to oiste.
- Nije to nita, gospodine. Radije bih...
- Uradite kako sam vam rekao, porunie. Postae ozbiljno ako se inficira. Pukovnik se slabano nasmei. - Ne elim da vas izgubim. ini mi se da ete
izrasti u korisnog oficira.
IV
U etiri sata sledeeg jutra Nemci su napali bojnim otrovom. Valter i njegovi
jurinici prili su severnom obodu grada u zoru, oekujui da e otpor francuskih
snaga biti slab kao i u prethodna dva meseca.
Vie bi voleli da zaobiu Sato Tijeri, ali to je bilo nemogue. Pruga do Pariza
prolazila je kroz grad i u njemu su se nalazila dva strateki vana mosta. Morali su da
ga zauzmu.
Seoske kue i polja ustupile su mesto kuicama i manjim domainstvima, a
ova poploanim ulicama i batama. Dok se Valter pribliavao prvoj dvospratnici, s
jednog prozora na spratu dolete kia metaka, dobujui po zemlji ispred njegovih
nogu nalik kapima po povrini bare. On se baci preko jedne niske ograde u leju s
povrem i nastavi da se kotrlja dok nije naao zaklon iza jednog jabukovog stabla.
Njegovi ljudi se takoe ratrkae, osim dvojice koji ostadoe da lee na putu. Jedan
od njih je leao nepomino, drugi je stenjao od bola.
V
Valter se osvrte unazad i ugleda narednika Svaba.
~ 666 ~
- Uzmi est ljudi, naite zadnji ulaz te kue i unitite to mitraljesko gnezdo ree on. Locirao je svoje porunike. - Fon Kesele, prei jedan blok ka zapadu i odatle
ui u centar grada. Fon Braune, poi na istok sa mnom.
Drao se podalje od ulica i kretao se sokacima i dvoritima, ali u otprilike
svakoj desetoj kui je bilo strelaca i mitraljezaca. N e t o s e d e s i l o t o j e
F r a n c u z i m a p o v r a t i l o b o r b e n i d u h , pomisli Valter sa strepnjom.
Celog jutra jurinici su se borili od kue do kue, trpei velike gubitke. To nije
bio nain na koji je trebalo da deluju, da krvare za svaki metar osvojene zemlje. Bili
su obueni da napadaju tamo gde je otpor najslabiji, da zalaze duboko iza
neprijateljskih poloaja i remete komunikaciju, tako da snage na frontu ostanu
demoralisane i bez vostva, usled ega se brzo predaju nemakoj peadiji. Ali ta
taktika sada nije upalila, i oni su se estoko borili s neprijateljem koji kao da je
povratio snagu i polet.
Ali jesu napredovali, i u podne je Valter stajao na ruevinama srednjovekovnog
zamka po kojem je grad dobio ime. Zamak se nalazio na vrhu jednog brda, a gradska
venica je bila u njegovom podnoju. Odatle se pruala glavna ulica duga dvesta
trideset metara, sve do mosta na Marni s dva luka. Ka istoku, nekih etiristo pedeset
metara uz reku, nalazio se jedini drugi prelaz preko reke, elezniki most.
Sve je to Valter mogao da vidi golim okom. Izvadio je dvogled i fokusirao ga
na neprijateljske poloaje na junoj obali reke. Vojnici su se neoprezno izlagali
pogledu, to je bio znak da su tek bili pristigli na ratite: veterani su se sklanjali sa
istina. Bili su mladi i energini, i dobro uhranjeni i dobro obueni, kako je primetio.
Uniforme im nisu bile plave ve oker boje, video je, poraen.
Bili su to Amerikanci.
Tokom popodneva Francuzi su se povukli na severnu obalu reke i Gas je
mogao da uposli svoje mitraljeske i minobacake posade, usmeravajui njihovu vatru
preko glava Francuza na Nemce koji su
V
napredovali. Ameriki mitraljezi zasipali su kiom metaka avenije Sato Tijerija koje
su se protezale pravolinijski pravcem sever-jug, pretvarajui ih u klanicu. Ali i pored
toga, mogao je da vidi Nemce kako neustraivo napreduju od banke do kafea, iz
uliice do dovratka radnje, nadjaavajuu Francuze samom svojom brojnou.
Dok je popodne prelazilo u krvavo vee, Gas je s jednog visokog prozora
posmatrao kako se ostaci francuskih snaga u poderanim plavim uniformama povlae
ka zapadnom mostu. Pruili su poslednji otpor na severnoj ivici mosta i drali taj
poloaj sve dok crveno sunce nije zalo iza brda na zapadu. Zatim su se, u sumrak,
povukli preko mosta.
Jedna mala grupa Nemaca je shvatila ta se deava i krenula da ih goni. Gas je
video kako tre preko mosta, jedva vidljivi u sutonu, sive prilike spram sive
~ 667 ~
~ 668 ~
TRID0S0TDROGO POGLAVLJE
Oktobar 1918.
Mod je ruala u Ricu sa svojim prijateljem lordom Remarkom, koji je bio
mlai ministar u Ministarstvu rata. Doni je nosio novi prsluk boje lavande. Dok su
jeli goveu supu, ona ga upita:
- Da li se rat zaista blii kraju?
- Svi to misle - ree Doni. - Nemci su imali sedamsto hiljada rtava ove
godine. Ne mogu da nastave rat.
Mod se tuno zapita da li je Valter jedna od tih sedamsto hiljada rtava. Znala
je da je moda mrtav, i svaki put kad bi to pomislila imala je utisak da joj u grudima
umesto srca stoji ledenica. Nije joj se javio otkako su proveli svoj drugi idilini
medeni mesec u Stokholmu. Pretpostavila je da ga vie nisu slali u neutralne zemlje
iz kojih je mogao da pie. Uasna istina je moda glasila da su ga verovatno vratili
na front da bi uestvovao u poslednjoj nemakoj ofanzivi, u kojoj su ili na sve ili
nita.
Takve misli su bile morbidne ali realne. Toliko mnogo ena je izgubilo svoje
voljene: mueve, brau, sinove, verenike. Svi su oni proiveli etiri godine u kojima
su se takve tragedije deavale svakodnevno. Vie nije bilo mogue biti previe
pesimistian. alost je bila uobiajeno stanje. Ona odgurnu iniju sa supom.
- Imamo li jo neki razlog da se nadamo miru?
- Da. Nemaka ima novog kancelara, i on je pisao predsedniku Vilsonu,
predlaui primirje zasnovano na Vilsonovih uvenih etrnaest taaka.
- To daje nadu! Je li Vilson pristao?
- Nije. Rekao je da Nemaka prvo mora da se povue sa svih osvojenih
teritorija.
- ta naa vlada misli?
- Lojd Dord je poludeo. Nemci tretiraju Amerikance kao najvanijeg lana
Saveznika, a predsednik Vilson se ponaa kao da oni mogu da sklope mir a da
ne konsultuju nas.
- Je li to bitno?
- Bojim se da jeste. Naa vlada se ne slae nuno s Vilsonovih etrnaest taaka.
Mod klimnu glavom.
- Pretpostavljam da se protivimo taki broj pet, predlogu da kolonijalni narodi
treba da odluuju o sopstvenoj sudbini.
zavere da ga uniti.
V
Ceku legiju i pokuavaju da se ukrcaju na brod u Vladivostoku da bi se pridruili
naim snagama u Francuskoj. Boljevici ih maltretiraju, i na zadatak je da im
pomognemo da odu odavde. Voe mesnih kozaka e nam u tome pomoi.
- Voe mesnih kozaka? - ree Bili. - Koga on pokuava da namagari? To su
prokleti banditi.
Fic je ponovo uo mrmljanje neslaganja. Ovoga puta kapetan Evans se
iznervirao i zaputio se preko menze do Bilijeve grupe.
- Ovde u Sibiru ima osamsto hiljada austrijskih i nemakih ratnih zarobljenika
koji su osloboeni otkako je potpisano primirje. Moramo ih spreiti da se vrate
na evropsko ratite. I na kraju, sumnjamo da su Nemci bacili oko na naftna
polja u Bakuu, na jugu Rusije. Ne smemo im dozvoliti da pristupe tom izvoru
goriva.
Bili ree:
- Imam utisak da je Baku prilino daleko odavde.
Brigadir e ljubazno:
- Ljudi, imate li pitanja?
Fic ga popreko pogleda, ali bilo je prekasno. Bili ree:
- Nisam itao ni o jednoj od ovih stvari u novinama.
Fic odgovori:
- Poput mnogih vojnih misija, i ova je tajna, i nee vam biti dozvoljeno da u
pismima koja aljete kuama pominjete gde se nalazite.
- Jesmo li mi u ratu s Rusijom, gospodine?
- Ne, nismo. - Fic namerno skrenu pogled od Bilija. Moda se prisetio kako ga
je Bili nadgovorio na sastanku o mirovnim pregovorima odranim u Kalvarija
gospel holu. - Da li jo neko osim narednika Vilijamsa ima neto da pita?
sud.
Bili sede, zadovoljan. Postigao je ono to je hteo. Fic ree:
- Ovde nas je pozvala Sveruska privremena vlada, iji izvrni organ je
petolani Direktorat sa seditem u Omsku, na zapadnom kraju Sibira. I tamo sada
idete - zavri Fic.
III
- Da, gospodine.
- Ii e s njima u Omsk.
To ve jeste zvualo strano. Omsk je bio udaljen skoro est i po hiljada
kilometara, u srcu varvarske Rusije.
- Zbog ega, gospodine?
- Oni e ti rei.
Lav nije eleo da ide. Bilo je to predalako od kue.
- Traite li od mene da se dobrovoljno prijavim, gospodine?
Pukovnik je oklevao, i Lav je shvatio da taj zadatak jeste na
dobrovoljnoj bazi, koliko je to u vojsci uopte mogue.
- Da li odbija zadatak? - Markam e pretee.
- Samo ako je na dobrovoljnoj bazi, naravno, gospodine.
- Rei u ti kako stvari stoje, porunie - ree pukovnik. - Ako se prijavi, neu
traiti od tebe da otvori tu torbu i pokae mi ta je unutra.
Lav opsova sebi u bradu. Nije mogao nita da uini. Pukovnik je bio previe
otrouman. A u tim bisagama se nalazi Grigorijeva karta do Amerike.
Moram u Omsk, pomisli on. Prokletstvo.
- Rado u poi, gospodine - ree on.
V
Poruka glasi: Ja sam ovde u Rusiji. Sta e on tamo?
- Nisam znala da je naa vojska u Rusiji.
- Ni ja. Pominje li neku pesmu ili naslov knjige?
- Da - otkud zna?
-1 to je ifra.
- Kae da te podsetim na pesmu koju si pevala, pod naslovom F red i i
c a r i c a" . Nikad nisam ula za tu pesmu.
- Ni ja. To su inicijali. Fredi i carica" znai... Fic.
Berni ue s crvenom kravatom oko vrata.
- vrsto spava - ree on, mislei na Lojda.
Etel ree:
- Mildred je dobila pismo od Bilija. Izgleda da je u Rusiji s erlom
Ficherbertom.
- Aha! - uskliknu Berni. - Pitao sam se koliko dugo e im trebati.
- Na ta to misli?
- Poslali smo vojsku da se bori protiv boljevika. Znao sam da e se to desiti.
- U ratu smo s novom ruskom vladom?
- Ceril i ta grupa znaju da britanski narod nee podrati rat protiv boljevika,
pa pokuavaju to da urade tajno.
Etel e zamiljeno:
- Razoarala sam se u Lenjina...
- On samo radi ono to mora! - prekide je Berni. On je vatreno podravao
boljevike.
Etel nastavi:
- Lenjin bi mogao da postane tiranin ba kao to je car...
- To je smeno!
-... ali i pored toga, treba mu dati priliku da pokae ta moe da uini za
Rusiju.
- Pa barem se oko toga slaemo.
- Mada, nisam sigurna ta mi moemo da uradimo u vezi s tim.
- Treba nam vie informacija.
- Bili e mi pisati uskoro. Dae mi detalje.
Etel je bila ozlojeena zbog tajnog rata koji je vlada vodila, ako je to uopte
bio rat, ali i premrla od brige za Bilija. On ne zna da dri jezik za zubima. Ako
smatra da vojska postupa pogreno, to e im i rei, zbog ega bi on mogao da se
uvali u nevolju.
Kalvarija gospel hol bio je pun: laburisti su stekli popularnost tokom rata. To je
delom bilo zbog injenice da je predsednik laburista, Artur Henderson, bio lan
Ratnog kabineta Lojda Dorda. Henderson je poeo da radi s dvanaest godina u
jednoj fabrici za proizvodnju lokomotiva, i njegov uinak kao ministra kabineta
sasekao je argumente konzervativaca da se radnicima u vladi ne moe verovati.
Etel i Berni su seli pored Gromade Rida, Glazgovljanina crvenog lica koji je
bio Bernijev najbolji drug dok je ovaj bio neoenjen. Sastanak je vodio doktor
Grinvard. Glavna tema diskusije bili su sledei opti izbori. Prialo se da e Lojd
Dord raspisati nacionalne izbore im se rat zavri. Aldgejtu je trebao kandidat iz
redova laburista, a Berni je bio prvi izbor.
Bio je predloen za kandidata, i taj predlog je podran. Neko je predloio
doktora Grinvarda kao alternativu, ali doktor je rekao da osea da mu je bolje da se
dri medicine.
Onda je ustala Dejn Makali. Ona je bila lan partije otkako su
Etel i Mod protestovale protiv oduzimanja njene novane pomoi, kada je jedan
policajac odveo Mod u zatvor iznevi je iz zgrade. Dejn je sada rekla:
- itala sam u novinama da ene mogu da se kandiduju na sledeim izborima, i
predlaem da Etel Vilijams bude na sledei kandidat.
Nastupio je trenutak zapanjene tiine, a onda su svi pokuali da govore u isto
vreme. Etel je bila zateena. Nije razmiljala o tome. Otkako ga je upoznala, Berni je
eleo da bude narodni poslanik, predstavnik svog grada. Ona je prihvatila to. Osim
toga, ene ranije nisu mogle biti birane. Nije bila sigurna ni da li je to sada mogue.
Njen prvi poriv bio je da odmah odbije.
Dejn nije zavrila. Ona je bila lepa mlada ena, ali nenost njene pojave bila
je varljiva, i znala je da se zauzme za ono u ta veruje.
- Potujem Bernija, ali on je organizator i ovek za sastanke - ree ona. Aldgejt ima predstavnika u parlamentu iz redova liberala koji je prilino
popularan, i moda e ga biti teko pobediti. Nama treba kandidat koji e
osvojiti ovo mesto za laburiste, neko ko narodu Ist Enda moe da kae:
P r a t i t e m e d o p o b e d e l " , a da oni to i uine. Treba nam Etel.
Sve ene poee da kliu, kao i neki mukarci, dok su drugi mrano mrmljali.
Etel je shvatila da bi imala veliku podrku ako bi se kandidovala.
I Dejn je bila u pravu: Berni je verovatno bio najpametniji ovek u toj
prostoriji, ali nije bio inspirativan voa. Mogao je da objasni zato dolazi do
revolucija i zato firme propadaju, ali Etel je mogla da nadahne ljude da se prikljue
krstakom pohodu.
Gromada Rid ustade.
- Drue predsedavajui, verujem da zakon ne dozvoljava enama da se
kandiduju.
Doktor Grinvard ree:
- Ja mogu da odgovorim na to pitanje. Zakon koji je donet ranije ove godine, a
koji odreenim enama starijim od trideset godina daje pravo glasa, ne daje
im i pravo da se kandiduju na izborima. Vlada je, meutim, priznala da je to
previd i predloena je dopuna tog zakona.
Gromada bee istrajan:
- Ali zakon koji trenutno vai brani biranje ena, tako da ne moemo
kandidovati enu.
Etel se kiselo nasmei: udo jedno kako mukarci koji pozivaju na
svetsku revoliciju umeju da insistiraju na potovanju zakona.
Doktor Ginvard ree:
- Predlog zakona koji se tie mogunosti biranja ena u parlament oito e biti
usvojen pre sledeih optih izbora, pa se ini savreno validnim da ova
izborna jedinica predloi enu.
- Ali Etel nema trideset godina.
- Po svemu sudei, ovaj novi predlog zakona odnosi se na ene preko dvadeset i
jedne godine starosti.
- Po svemu sudei? - ree Gromada. - Kako moemo da istaknemo kandidata
ako ne znamo pravila?
Doktor Girnvard ree:
- Moda bi trebalo da odloimo nominacije dok se ne usvoji ta nova dopuna
zakona.
Berni apnu neto Gromadi na uvo, i on ree:
- Hajde da pitamo Etel da li je voljna da se kandiduje. Ako nije, onda nema
razloga da odlaemo odluku.
Berni se okrenu ka Etel osmehujui se sa samopouzdanjem.
- U redu - ree doktor Grinvard. - Etel, kad bi bila nominovana, da li bi
prihvatila?
Svi pogledae u nju.
Etel je oklevala. Ovo je Bernijev san, a Berni je njen mu. Ali ko bi od njih
dvoje bio bolji kandidat laburista? Dok su sekunde prolazile, na Bernijevom licu se
ukaza neverica. Oekivao je da e ona odmah odbiti nominaciju. To je ojaalo njenu
odlunost.
- Ja... nikad nisam razmiljala o tome - ree ona. - I, ovaj, kao to je
predsedavajui rekao, to jo nije zakonski ni mogue. I stoga je teko dati
odgovor na to pitanje. Verujem da bi Berni bio dobar kandidat... ali bez obzira
na to, volela bih da razmislim o tome. Tako da bi moda trebalo da prihvatimo
predlog predsedavajueg da se odluka odloi.
Ona se okrenu ka Berniju.
Izgledao je kao da bi je ubio.
TRIDESETTREE POGLAVLJE
11. novembar 1918.
U dva sata ujutru u Ficovoj kui u Mejferu zazvonio je telefon. Mod je jo bila
budna, sedela je u salonu s jednom sveom i zavesama navuenim poput pokrova,
pod smrknutim pogledima mrtvih predaka koji su je gledali s visine, okruena
komadima nametaja koji su se jedva mogli nazreti u tami, poput nonih zveri u
divljini. Poslednjih nekoliko dana gotovo da nije ni spavala. Bilo ju je obuzelo neko
sujeverno predoseanje da e Valter poginuti pre kraja rata.
Sedela je sama, sa oljom hladnog aja u rukama, zurei u vatru u kaminu,
pitajui se gde je on i ta radi. Da li spava negde u nekom vlanom rovu, ili se
priprema za sutranju bitku? Ili je ve mrtav? Moda je postala udovica, koja je
provela samo dve noi sa svojim muem za etiri godine braka. Jedino je bila
sigurna da nije bio zarobljen. Doni Remark je proveravao svaku listu zarobljenih
oficira i obavetavao je. Doni nije znao njenu tajnu: verovao je da se brine za
Valtera samo zato to je on bio Ficov drag prijatelj pre rata.
Prepala ju je zvonjava telefona. U trenutku je pomislila da moda zovu zbog
Valtera, ali odmah je shvatila da to nema smisla. Vest o zarobljenom prijatelju moe
da eka do jutra. M o r a d a s e r a d i o F i c u , pomisli ona s bolom: m o d a j e
ranjen u Sibiru?
Pourila je ka holu, ali Graut je stigao pre nje. S griom savesti je shvatila da je
zaboravila da da dozvolu slugama da legnu da spavaju.
- Raspitau se je li ledi Mod kod kue, milorde - ree Graut u aparat. On pokri
slualicu akom i ree Mod: - Lord Remark iz Ministarstva rata.
Ona uze telefon od Grauta i ree:
- Zove zbog Fica? Je li povreen?
- Ne, ne - ree Doni - smiri se. Dobre su vesti. Nemci su prihvatili uslove
primirja.
- O, Doni, hvala bogu!
- Svi se nalaze u Kompjenjskoj umi, severno od Pariza, u dva voza na jednom
sporednom koloseku. Nemci su upravo uli u vagon za ruavanje francuskog
voza. Spremni su da potpiu.
- Ali nisu jo potpisali?
- Ne, ne jo. Prepiru se oko formulisanja.
- Doni, hoe li me pozvati ponovo kad budu potpisali? Neu spavati noas.
Hou. Zdravo.
Mod vrati slualicu batleru.
Rat e se moda zavriti noas, Graute.
Vrlo mi je drago to to ujem, miledi.
Trebalo bi da ide da legne.
Uz vae doputenje, voleo bih da ostanem budan dok lord Remark opet ne
pozove.
Naravno.
elite li jo aja, miledi?
II
pisanje i raunanje, pa ak i prirodne nauke i umetnost. Sta god drugo da je Lenjin uradio,
a bilo je teko razdvojiti istinu od konzervativne propagande, barem je, mislio je Bili,
ozbiljan kad je u pitanju obrazovanje ruske dece.
S njim u vozu bio je i Lav Pekov. Toplo je pozdravio Bilija, bez trunke stida, kao da
je zaboravio da je iz Aberovena pobegao kao varalica i lopov. Lav je uspeo da se dokopa
Amerike i oeni se bogatom devojkom, i sad je bio porunik, pridruen Drugarima kao
prevodilac.
Stanovnitvo Omska je klicalo vojnicima iz bataljona dok su ovi marirali od
eleznike stanice do svojih baraka. Bili je video mnotvo ruskih oficira na ulicama u
kitnjastim staromodnim uniformama, koji, medutim, oigledno nisu radili nita vezano za
vojsku. Bilo je tu takoe mnogo kanadskih vojnika.
Kada je bataljon dobio voljno, Bili i Tomi podoe da proetaju gradom. Nije bilo
mnogo toga da se vidi: jedna katedrala, damija, tvrava od cigle i reka na kojoj se
odvijao gust trgovaki i putniki saobraaj. Iznenadili su se kad su videli da mnogi
metani nose delove britanskih uniformi. Jedna ena koja je prodavala prenu ribu na
otvorenoj tezgi nosila je vojniku bluzu oker boje, jedan kurir s runim kolicima iao je u
debelim vojnikim ojanim pantalonama, visoki kolarac s gomilom knjiga povezanih
kanapom hodao je ulicom u novim novcijatim britanskim izmama.
Gde su ih nabavili? - upita Bili.
Mi snabdevamo ovdanju rusku vojsku uniformama, ali Pekov mi je rekao
da ih oficiri prodaju na crnom tritu - ree Tomi.
Tako nam i treba kad podravamo pogrenu stranu - ree Bili.
Kanadska organizacija hrianske omladine postavila je kantinu.
Nekoliko Drugara ve je bilo tamo: inilo se da je to jedino mesto na koje se moglo otii.
Bili i Tomi su uzeli topao aj i velike krike pite od jabuka.
Ovaj grad je glavni tab antiboljevike reakcionarske vlade - ree
V
Bili. - Citao sam o tome u Njujork tajmsu. - Amerike novine, koje su se mogle nai u
Vladivostoku, bile su iskrenije od britanskih.
Lav Pekov ue u kantinu. S njim je bila jedna prelepa mlada Ruskinja u jeftinom
kaputu. Svi su zurili u njega. Kako mu je to polo za rukom tako brzo? Lav je izgledao
uzbueno.
Hej, momci, jeste li uli glasine?
Lav verovatno uvek prvi uje glasine, pomisli Bili.
Tomi ree:
Vod kapetana Djuara napadao je malo mesto O Dez Egliz, istono od reke Meze. Gas
je uo glasine da e prekid vatre nastupiti u jedanaest sati, ali njegov komandujui oficir
bio je naredio napad, i on je to nareenje izvravao. Bio je pomerio svoje teke mitraljeze
na ivicu jednog umarka, i oni su pucali preko iroke livade na zgrade u daljini, dajui
neprijatelju dovoljno vremena za povlaenje.
Naalost, Nemci nisu koristili tu pruenu priliku. Postavili su minobacae i lake
mitraljeze u dvoritima seoskih gazdinstava i po vonjacima, i energino su uzvraali
vatru. Jedan mitraljez posebno, pucajui s krova nekog ambara, uspeno je drao polovinu
Gasovog voda prikovanu za jedno mesto.
Gas se obrati kaplaru Keriju, najboljem strelcu u jedinici.
Moe li da pogodi taj krov granatom?
Keri, pegavi devetnaestogodinjak, ree:
Ako uspem da priem malo blie.
To je problem.
Keri je osmatrao okolinu.
Na treini puta preko livade postoji jedno malo uzvienje - ree on.
- Odatle bih mogao da pogodim.
Rizino je - ree Gas. - eli da se junai? - On pogleda na sat.
- Rat e moda biti gotov za pet minuta, ako su glasine istinite.
Keri se isceri.
Pokuau, kapetane.
Gas je oklevao, ne elei da dopusti Keriju da rizikuje ivot. Ali ovo je vojska, i oni
se jo bore, i nareenja su nareenja.
U redu - ree Gas. - Kreni kad bude spreman.
On se napola nadao da e Keri odlagati polazak, ali momak odmah prebaci puku na
rame i uze jedan sanduk granata. Gas povika:
Svi pucajte! Pokrivajte Kerija koliko god moete.
Svi mitraljezi zatektae i Keri se dade u trk.
Neprijatelj ga je odmah uoio i otvorio vatru. On je trao preko polja u cikcak, poput
zeca kojeg jure kerovi. Nemake granate su eksplodirale oko njega ali su ga nekim udom
promaivale. Kerijevo malo uzvienje" bilo je udaljeno oko trista metara. Malo je falilo
da uspe.
Neprijateljski mitraljezac savreno je nanianio Kerija i osuo dug rafal. Kerija je za
trajanja jednog otkucaja srca pogodilo dvanaest metaka. Ruke mu poletee uvis, on ispusti
svoje granate, polete kroz vazduh od siline naleta i pade na nekoliko koraka od svog
uzvienja. Leao je vrlo mirno, i Gas pomisli kako je sigurno umro pre nego to je dotakao
zemlju.
Neprijateljski mitraljezi zamukoe. Nakon nekoliko trenutaka i Amerikanci
obustavie paljbu. Gasu se uinilo kako uje zvuke udaljenog radovanja. Svi ljudi oko
njega se utiae, oslukujui. Gas shvati da se i Nemci raduju.
Nemaki vojnici poee da se pojavljuju, izlazei iz svojih sklonita u udaljenom
selu.
Gas zau zvuk motora. Jedan ameriki motocikl indijske proizvodnje doe kroz
umu s narednikom za upravljaem, i majorom iza njega.
Primirje! - doviknu major. Motociklista ga je vozio du linije od jednog do
drugog poloaja. - Primirje! - povika ponovo. - Primirje!
Gasov vod poe da se veseli. Ljudi poskidae lemove i pobacae ih u vazduh. Neki
poee da igraju, drugi su se rukovali meu sobom. Gas zau pesmu. Nije mogao da
odvoji pogled od kaplara Kerija. Poao je polako preko livade i kleknuo pokraj tela. Video
je mnogo leeva i bio je siguran da je Keri mrtav. Zapitao se kako se momak zvao. On
okrenu telo. Kerijeve grudi bile su posute sitnim rupama od metaka. Gas sklopi momku
oi i ustade.
Boe, oprosti mi, - ree on.
IV
Sluaj je hteo da i Etel i Berni budu kod kue tog dana. Berni je leao u krevetu
bolestan od gripa, kao i ena koja je uvala Lojda, pa se Etel starala o muu i sinu. Bila je
vrlo neraspoloena. Bili su se stravino posvaali oko toga ko od njih dvoje treba da bude
kandidat za parlament. Nije to bila samo najea svaa u njihovom braku, ve i jedina. I
jedva da su razgovarali posle toga.
Etel je znala da ima pravo da se kandiduje, ali se i pored toga oseala krivom. Moda
bi i bila bolji poslanik od Bernija, i tu odluku ionako treba da donesu njihovi drugovi, a ne
oni sami. Berni je to planirao godinama, ali to ne znai da je ta pozicija bogom dana za
njega. Iako Etel nije razmiljala o tome da se kandiduje, sada je elela to da uini. Prvo,
starosna granica mora da se spusti tako da bude ista kao i za mukarce. Zatim, enama
treba dati vee plate i popraviti im uslove rada. U veini industrijskih grana ene su
dobijale manje novca ak i kada su obavljale iste poslove. Zato da ne budu plaene isto
kao mukarci? Berni joj je, meutim, bio drag, i kada mu je na licu videla koliko je
povreen, odmah joj je dolo da popusti.
Oekivao sam da e neprijatelji pokuati da me potkopaju - rekao joj je jedne
veeri. - Konzervativci, liberali, kapitalisti imperijalisti, buruji. ak sam oekivao da e
se jedan ili dva ljubomorna pojedinca iz naih redova pobuniti. Ali postojala je jedna
osoba za koju sam bio siguran da se na nju mogu osloniti. I upravo me je ona sabotirala.
Etel bi osetila bol u grudima kad bi se toga setila.
Odnela mu je olju aja u jedanaest sati. Spavaa soba im je bila udobna, iako
oskudno nametena, s jeftinim pamunim zavesama, pisaim stolom, i fotografijom Kira
Hardija1 na zidu. Berni odloi svoj roman, F i l a n t rop p o d e r a n i h p a n t a l o n a , koji su
svi socijalisti itali. On ree hladno:
ta e uiniti veeras? - Te veeri je trebalo da se odri sastanak Laburistike
partije. - Jesi li odluila?
Jeste bila odluila. Mogla je da mu kae pre dva dana, ali nije mogla da natera sebe
da izgovori te rei. Sad kad joj je on postavio to pitanje, ona e mu odgovoriti.
Treba da nas zastupa najbolji kandidat - ona e prkosno. On je izgledao
povreeno.
Ne znam kako moe to da mi uini i da i dalje tvrdi kako me voli.
Oseala je da nije poteno od njega to se koristi takvim ar gumentima. Zato taj
argument ne vai i obratno? Ali nije u tome poenta.
Ne treba da mislimo na sebe, ve na stranku.
A ta je s naim brakom?
Neu da ti poputam samo zato to sam ti ena.
Izdala si me.
Ali povui u se da bi se ti kandidovao.
Molim?
Rekla sam, povui u se da bi se ti kandidovao. Na licu mu se ukazalo
olakanje. Ona nastavi. - Ali ne inim to jer sam ti ena. Niti zato to si ti bolji kandidat.
Izgledao je zbunjeno.
Zato, onda? Etel uzdahnu.
Trudna sam.
O, boe!
Da. Ba kad su ene dobile mogunost da uu u parlament, ja sam zatrudnela.
Berni se nasmei.
Pa onda je sve ispalo dobro!
1 Predsednik Nezavisine laburistike partije i ujedno prvi lan te partije koji je izabran za lana
britanskog parlamenta. (Prim. prev.)
Kada?
Sve u svoje vreme, pukovnie, sve u svoje vreme.
Fic se sneveseli. Bilo je dobro to ljudi poput Cerila i Kerzona ne mogu da vide
koliko su jadne snage koje se suprotstavljaju boljevizmu, pomisli on emerno. Ali moda
e se dovesti u red, uz pomo i vostvo Britanaca. U svakom sluaju, on mora da izvue
maksimum s onim ime raspolae.
Zaulo se kucanje na vratima i njegov autant, kapetan Marej, ue drei telegram.
Izvinjavam se to prekidam, gospodine - on e zadihano. - Ali siguran sam da
ete eleti da ujete ove vesti to pre.
VI
Mildred side u prizemlje oko podneva i ree Etel:
Hajdemo do Vesta. - Mislila je na Vest End, zapadni deo Londona.
- Svi idu tamo - ree ona. - Poslala sam devojke kui. - Sada je imala dve
devojke koje su ile eire za nju. - Ceo Ist End zatvara radnje. Rat je zavren!
Etel je elela da ide. Njeno poputanje u Bernijevu korist nije umnogome popravilo
atmosferu u kui. On se malo oraspoloio, ali ona je postala ogorenija. Prijae joj da
izae iz kue.
Morau da povedem Lojda - ree ona.
U redu, ja u povesti Inid i Lil Seae se ovoga itavog ivota, dana kada smo
dobili rat.
Etel spremi Berniju sendvi sa sirom za ruak, obue Lojda u toplu odeu i oni
krenue. Uspeli su da uu u autobus, ali on se uskoro prepunio, s mukarcima i deacima
koji su visili s vrata. inilo se da se sa svake kue vijori zastava, ne britanska, ve velka
sa zmajevima, francuska trobojka i amerika sa zvezdicama i prugama. Ljudi su grlili
neznance, plesali po ulicama, ljubili se. Padala je kia, ali niko nije mario za to.
Etel pomisli na sve mladie koji su sada bili sigurni od pogibije, pa i ona poe da
zaboravlja svoje nevolje i da deli sa ostalima radost tog trenutka.
Kada su proli pozorita i uli u zonu dravnih ustanova, saobraaj je potpuno stao.
Trafalgar skver je bio uskomeana masa radosnih ljudi. Autobus nije imao kud dalje, te oni
izaoe iz njega. Probili su se Vajtholom do Dauning strita. Nisu mogli da priu broju
deset od navale ljudi koji su se nadali da e videti premijera Lojda Dorda, oveka koji je
dobio rat. Uli su u park Sent Dejms, koji je bio pun parova koji su se grlili u bunju. Na
drugom kraju parka na hiljade ljudi je stajalo ispred Bakingemske palate. Pevali su
K e e p t h e H o m e F i res B u r n i n g" . Kada su zavrili tu pesmu, zapevali su , , N o w
T h a n k We Al l O u r God". Etel je videla da jedna vitka mlada ena u odelu od tvida
diriguje pevaima, stojei na krovu jednog kamioneta, i pomisli kako se jedna devojka ne
bi usudila da uini tako neto pre rata.
Preli su ulicu i uli u park Grin, nadajui se da e prii blie palati. Jedan mladi se
nasmei Mildred i, kada mu je ona uzvratila osmehom, on je zagrli i poljubi. Ona mu
eljno uzvrati poljubac.
Kao da si uivala u tome - Etel e pomalo zavidno dok se momak udaljavao.
Jesam - ree Mildred. - Popuila bih mu da mi je traio.
Neu to rei Biliju - Etel e smejui se.
Bili nije glup, zna kakva sam.
Kruili su kroz gomilu dok nisu doli do ulice zvane Konstitun hil. Guva se tu
razredila, ali gledali su u bok Bakingemske palate, to im je onemoguavalo da vide kralja
u sluaju da on odlui da izae na balkon. Etel se pitala kuda dalje da idu, kad grupa
policajaca na konjima doe ulicom, rasklanjajui gomilu pred sobom.
Iza njih je iao fijaker, a u njemu, smeei se i maui, kralj i kraljica. Etel ih je
odmah prepoznala, ivo ih se prisetivi iz perioda od skoro pet godina ranije, kada su bili
u poseti Aberovenu. Nije mogla da veruje koliko sree imaju dok je fijaker polako iao ka
njima. Primetila je da je kraljeva brada posedela: bila je tamna kada je bio u Taj gvinu.
Izgledao je iscrpljeno ali sreno. Kraj njega, kraljica je drala kiobran da joj kia ne
pokvasi eir. Njeno uveno poprsje muo se jo veim nego ranije.
Vidi, Lojde! - ree Etel. - Kralj!
Fijaker je doao na samo nekoliko centimetara od mesta gde su Etel i Mildred stajale.
Lojd doviknu:
Zdravo, kralju!
Kralj ga u i nasmei se.
Zdravo, mladiu - ree, i ode.
VII
Grigorije je sedeo u vagonu za ruavanje oklopljenog voza i gledao
V
preko stola. Covek preko puta njega bio je predsednik Revolucionarnog ratnog saveta i
narodni komesar za pitanja vojske i mornarice. To je znailo da je on komandovao
Crvenom armijom. Zvao se Lav Davidovi Brontajn, ali je poput veine vodeih
revolucionara usvojio svoj nadimak, i ljudi su ga znali kao Lava Trockog. Napunio je
trideset devet godina nekoliko dana ranije, i drao je sudbinu Rusije u svojim rukama.
Revolucija je bila stara godinu dana, i Grigorije nikad ranije nije bio zabrinut za
njeno ouvanje. Zauzimanje Zimskog dvorca inilo se kao kraj, ali je u stvari predstavljalo
samo poetak borbe. Vlade najmonijih zemalja na svetu bile su neprijateljski nastrojene
prema boljevicima. Dananje primirje je znailo da sada mogu da posvete punu panju
unitenju revolucije. I samo ih Crvena armija moe spreiti u tome.
Mnogi vojnici nisu voleli Trockog jer su mislili da je aristokrata i Jevrejin. Nije bilo
mogue biti i jedno i drugo u Rusiji, ali vojnici nisu logiki razmiljali. Trocki nije bio
peadije. Pojaani su pripadnicima vojski drugih zemalja: Kanade, Kine, Poljske, Italije,
Srbije... moda bi bilo bre nabrojati nacije koje nemaju vojsku na zaleenom severu nae
zemlje.
A tu je i Sibir.
Trocki klimnu glavom.
V
Japanci i Amerikanci imaju snage u Vladivostoku. Cesi kontroliu najvei
deo Transsibirske eleznice. Britanci i Kanaani su u Omsku, gde podravaju takozvanu
Sverusku privremenu vladu.
Grigorije je znao dobar deo svega toga, ali nije prethodno sagledao celokupnu
situaciju.
Pa mi smo opkoljeni! - ree on.
Ba tako. I sad kad su kapitalistike i imperijalistike sile sklopile mir, imae
milione vojnika na raspolaganju.
Grigorije se hvatao za slamku.
S druge strane, mi smo u poslednjih est meseci poveali brojnost Crvene
armije sa 300.000 na milion vojnika.
Znam. - To podseanje nije razveselilo Trockog. - Ali to nije dovoljno.
VIII
Nemaka se nalazila u vrtlogu revolucije, a Valtera je to zastraujue podsealo na
rusku revoluciju godinu dana ranije.
Sve je poelo pobunom. Mornariki oficiri su naredili floti u Kilu da se otisne na
more i napadne Britance u samoubilakoj misiji, ali mornari su znali da se u tom trenutku
pregovara o primirju, i odbili su da posluaju nareenje. Valter je bio istakao svom ocu da
oficiri postupaju protivno kajzerovim eljama, to ih ini pobunjenicima, i da su u toj
situaciji mornari ti koji su lojalni. Oto je zapenio od besa uvi taj argument.
Nakon to je vlada pokuala da pohapsi mornare, kontrolu nad gradom Kilom je
preuzeo savet radnika i vojnika oformljen po modelu ruskih sovjeta. Dva dana kasnije,
Hamburg, Bremen i Kukshafen pali su pod kontrolu sovjeta. Dva dana ranije, kajzer je
abdicirao.
V
Valter je bio uplaen. Zeleo je demokratiju, ne revoluciju.
Na dan abdikacije, meutim, na hiljade radnika u Berlinu izalo je na ulice, maui
crvenim zastavama, i ekstremni leviar Karl Libkneht je objavio da je Nemaka postala
slobodna socijalistika republika. Valter nije znao kako e se to zavriti.
Primirje mu je uasno teko palo. Oduvek je verovao da je taj rat strana greka, ali
nije oseao zadovoljstvo zbog toga to je bio u pravu. Njegova otadbina je bila poraena i
poniena, a njegovi zemljaci su gladovali. Sedeo je u salonu kue svojih roditelja u
Berlinu, prelistavajui novine, previe potiten ak i da zasvira klavir. Novine su bile
izbledele a ram za slike pranjav. Stari parket se rasklimao, a nije bilo majstora da ga
popravi.
Valter je samo mogao da se nada da e svet nauiti lekciju.
V
Cetrnaest taaka predsednika Vilsona pruali su traak svetlosti koji bi mogao da najavi
raanje sunca. Da li je mogue da e velike sile pronai nain da razreavaju svoje razlike
mirnim putem?
Razbesneo ga je lanak u jednim desniarskim novinama.
Ova budala od novinara kae da nemaka vojska nikad nije bila poraena ree on dok je njegov otac ulazio u sobu. - On kae da su nas izdali Jevreji i socijalisti u
domovini. Moramo sasei takve glupe prie.
Oto je bio besno prkosan.
Zato bismo? - ree on.
Zato to znamo da to nije istina.
Ja mislim da nas jesu izdali Jevreji i socijalisti.
Molim? - Valter e s nevericom. - Nisu nas Jevreji i socijalisti odbili na
Marni, i to dva puta. Izgubili smo rat!
Oslabio nas je manjak zaliha.
To je bila boljevika blokada. I ko je zasluan to su Amerikanci uli u rat?
Nisu Jevreji i socijalisti zahtevali da Nemaka pone s podmornikim ratovanjem i
potapanjem brodova s amerikim putnicima.
Socijalisti su pristali na neuvene uslove primirja koje su postavili Saveznici.
Valter je od besa postao skoro nerazumljiv.
Vrlo dobro zna da je Ludendorf traio primirje. Kancelar Ebert je doao na
poloaj tek prekjue, kako moe njega da krivi?
Da se vojska jo pita, nikad ne bismo potpisali dananji sporazum.
Ali vi se ne pitate, jer ste izgubili rat. Rekli ste kajzeru da moete da ga
dobijete, i on vam je poverovao, i zbog toga je izgubio krunu. Kako emo nauiti neto iz
sopstvenih greaka ako dozvolite nemakom
On je ovek koji je dobio rat. elee da bude ponovo izabran pre nego to se
to zaboravi.
Mislim da e laburisti i pored toga dobro proi.
Barem imamo anse u mestima kao to je Aldgejt.
Etel je oklevala.
Da li bi voleo da ti vodim kampanju?
Berni je izgledao sumnjiavo.
Pitao sam Gromadu Rida da mi bude agent.
Gromada moe da se bavi pravnom dokumentacijom i finansijama - ree
Etel. - Ja u da organizujem sastanke i ostalo. Mnogo bolje to radim. - Odjednom je osetila
da se tu radi o njihovom braku, ne samo o kampanji.
Jesi li sigurna da eli?
Da. Gromada bi te samo slao da dri govore. Morae to da radi, naravno,
ali to nije tvoje najjae oruje. Bolji si kad sedi s nekoliko ljudi i pria uz aj. Ja u te
ubaciti u fabrike i skladita gde moe neformalno da pria s ljudima.
Siguran sam da si u pravu - ree Berni.
Ona dovri aj i spusti tacnu i olju na pod kraj kreveta.
Znai, bolje se osea?
Da.
Ona mu uze tacnu sa oljom iz ruku, spusti ih na pod, pa svue spavaicu preko
glave. Grudi joj nisu bile jedre kao pre trudnoe s Lojdom, ali jo su bile vrste i pune.
Koliko bolje?
On je zurio u njih.
Mnogo.
Nisu vodili ljubav jo od veeri kad je Dejn Makali predloila Etel za kandidata.
Etel je oajniki nedostajao seks. Ona se uhvati za dojke. Bradavice su joj ovrsle od
hladnog vazduha u sobi.
Zna li ta je ovo?
Verujem da su to tvoje grudi.
Neki ih nazivaju sisama.
Ja ih nazivam prelepim. - Glas mu je postao malo promukao.
Da li bi eleo da se igra s njima?
Ceo dan.
U to ba nisam sigurna - ree ona. - Ali kreni, pa emo videti kako nam ide.
Dobro.
Etel uzdahnu sreno. Mukarci su tako jednostavni.
Sat vremena kasnije otila je na posao, ostavljajui Lojda s Bernijem. Na ulicama
nije bilo mnogo ljudi: London je tog jutra patio od mamurluka. Dola je do kancelarija
Nacionalnog sindikata tekstilnih radnika i sela za svoj sto. Mir e doneti nove industrijske
probleme, shvatila je dok je razmiljala o poslu koji je eka tog dana. Milioni mukaraca
koji se vraaju iz vojske traie zaposlenje, i elee da istisnu ene koje su obavljale
njihove poslove etiri godine. Tim enama su, meutim, trebale plate. Nisu sve imale
mukarca koji se vraa iz Francuske: mnogi muevi ostali su pokopani tamo. Trebao im je
njihov sindikat, i trebala im je Etel.
Kad god da izbori budu raspisani, sindikat e prirodno stati na stranu laburista. Etel je
provela najvei deo dana planirajui sastanke.
Veernje novine su donele iznenaujuu vest o izborima. Lojd Dord je odluio da
koaliciona vlada treba da nastavi s radom i u miru. On se nee kandidovati kao voa
liberala, ve kao voa koalicije. Tog jutra se obratio skupu od dvesta lanova parlamenta
iz redova Liberalne partije u Dauning stritu, i zadobio njihovu podrku. U isto vreme je
Bonar Lou ubedio konzervativne lanove parlamenta da podre tu ideju.
Etel je bila zbunjena. Za ta bi ljudi onda trebalo da glasaju?
Kad se vratila kui, zatekla je Bernija besnog.
To nisu izbori, ve jebeno krunisanje - ree on. - Kralj Dejvid Lojd Dord.
Kakav izdajnik. Prui mu se prilika da dovede na vlast radikalnu leviarsku vladu, i ta on
uini? Slie se sa svojim pajtosima konzervativcima! Prokleti izdajnik.
Hajde da ne odustajemo odmah - ree Etel.
Dva dana kasnije, Laburistika partija se povukla iz koalicije i objavila da e voditi
kampanju
u kojoj e istai protivkandidata Lojdu
V
Dordu. Cetiri lana parlamenta iz redova laburista, koji su bili ministri u vladi, odbili su
da daju ostavku na tu funkciju, i odmah su bili izbaeni iz stranke. Izbori su bili najavljeni
za 14. decembar. Reeno je da e rezultati biti objavljeni tek posle Boia, kako bi glasovi
vojnika iz Francuske imali vremena da stignu u domovinu i budu prebrojani.
Etel je poela da planira Bernijevu kampanju.
Tog dana nakon potpisivanja primirja, Mod je napisala Valteru pismo koristei
bratovljev papir s grbom i ubacila ga u crveno sandue na jednoj raskrsnici.
Nije znala koliko e vremena proi dok normalan potanski saobraaj bude ponovo
uspostavljen, ali elela je da, kada se to desi, njen koverat bude na vrhu gomile. Poruka je
bila paljivo sroena, za sluaj da se cenzurisanje nastavilo: nije pominjala brak, samo je
rekla da se nada da e njih dvoje nastaviti svoju staru vezu sad kad su njihove zemlje u
miru. Moda je i tako pismo bilo rizino. Ali ona je oajniki elela da sazna da li je Valter
iv i, ako jeste, kada moe da ga vidi.
Strahovala je da e Saveznici, kao pobednici, eleti da kazne nemaki narod, ali je
govor koji je Lojd Dord odrao tog dana pred liberalima u parlamentu bio umirujui.
Prema pisanju veernjih novina, on je izjavio da mirovni sporazum s Nemcima mora biti
pravian i ispravan. , , N e s m e m o d o z v o l i t i d a i k a k v a o s v e t o l j u b i v o s t ,
ena jo nije bila navikla da treba da se zanima za politika deavanja. Ali isto tako je
oseala da bi ene odbila atmosfera politikih sastanaka, gde mukarci stoje na podijumu i
brbljaju dok im publika klie ili zvidi.
Berni se prvi obratio prisutnima. Nije bio vet govornik, Mod je to odmah videla.
Govorio je o novom statutu Laburistike partije, naroito o lanu etiri, da fabrike postanu
javna svojina. Mod je to smatrala zanimljivim jer se time pravila jasna razlika izmedu
laburista
i poslovno
V
orijentisanih liberala; ali ubrzo je shvatila da je u manjini. Covek koji je sedeo blizu nje
postao je nemiran i na kraju je dobacio:
Hoete li izbaciti Nemce iz ove zemlje?
Berni se pomeo. Mrmljao je nekoliko trenutaka i rekao:
Uinio bih sve to ide u korist radnog oveka. - Mod se zapita da li tom
izjavom obuhvata i ene, i nasluti da je Etel pomislila isto. Berni nastavi: - Ali ne vidim da
aktivnosti uperene protiv Nemaca u Britaniji imaju prioritet.
Publika to nije dobro primila; u stvari, mogao se uti poneki zvuduk. Berni ree:
No da se vratimo vanijim pitanjima...
S drugog kraja dvorane, neko doviknu:
A ta je s kajzerom?
Berni je pogreio odgovorivi pitanjem.
Pa ta s njim? - uz- vrati on. - Abdicirao je.
Treba li da mu se sudi?
Berni e s oajanjem:
Zar ne shvatate da e, bude li mu se sudilo, biti pozvan da se brani? Da li
zaista elite da date priliku nemakom caru da izjavi pred celim svetom da je nevin?
Ovo je dobar argument, pomisli Mod, ali to nije bilo ono to je publika elela da
uje. Zvidanje i negodovanje se pojaalo, i zaue se povici:
Obesite kajzera!
B r i t a n s k i g l a s a i s u g a d n i k a d a s e n a l j u t e , pomisli Mod, barem mukarci
jesu. Mali broj ena bi eleo da se pojavi na sastanku poput ovog. Berni ree:
Ako ponemo da veamo neprijatelje koje smo porazili, onda smo obini
varvari.
V
Covek kraj Mod opet dobaci:
Hoete li naterati Hune da plate?
To je izazvalo najveu reakciju do sada. Nekoliko ljudi poe da klie:
Neka Huni plate!
-U nekim razumnim granicama... - otpoe Berni, ali ne stie vie nita da kae.
Neka Huni plate! - ljudi prihvatie taj povik, i u sledeem trenutku izvikivali
su slono: - Neka Huni plate! Neka Huni plate!
Vudro Vilson je bio prvi ameriki predsednik koji je napustio svoju zemlju za svog
predsednikog mandata.
Isplovio je iz Njujorka 4. decembra. Devet dana kasnije Gas ga je ekao na
pristanitu u Brestu, na zapadnom picu Bretanje.
Magla se razila oko podneva i granulo je sunce, prvi put posle nekoliko dana. U
zalivu, brodovi francuske, britanske i amerike mornarice oformili su poasni palir"
kroz koji je predsednik uplovio na amerikom transporteru Dord Vaington. Topovi su
ispalili poasni plotun, a orkestar je svirao ameriku himnu.
Bio je to sveani trenutak za Gasa. Vilson je doao tu da se postara da vie nikad ne
bude rata poput ovog koji je upravo okonan. Vilsonovih
V
Cetrnaest taaka i njegova Liga naroda trebalo je zauvek da izmene nain na koji e
narodi reavati svoje meusobne konflikte. Bila je to neverovatno ambiciozna zamisao. U
istoriji ljudske civilizacije, nijedan politiar nije tako visoko ciljao. Ako uspe, bie stvoren
novi svet.
U tri popodne, prva dama, Idit Vilson, iskrcala se s broda drei generala Peringa
pod ruku, a za njima je iao predsednik Vilson s cilindrom na glavi.
Grad Brest je Vilsona doekao kao junaka pobednika. Vive Wilson, pisalo je na
transparentima, D e f e n s e u r d u D roi t d e s P e u p l e s ; i v e o Vil s o n , b r a n i l a c
p r a v a n a rod a . Sa svake zgrade se vijorila amerika zastava. Masa se tiskala na
ploiniku, mnoge ene su nosile tradicionalne bretonske dugake ipkane pokrivke za
glavu. Svuda se uo zvuk gajdi Bretanje. Da se Gas pitao, moglo je da proe i bez gajdi.
Francuski ministar spoljnih poslova odrao je govor dobrodolice. Gas je stajao s
amerikim novinarima. Primetio je jednu nisku enu u velikoj krznenoj ubari. Ona
okrenu glavu i on vide da joj je lepo lice narueno trajno zatvorenim okom. Oduevljeno
se osmehnu: bila je to Roza Helman. Prieljkivao je da uje njeno vienje te mirovne
konferencije.
Nakon govora, predsednik i njegova pratnja su se ukrcali na noni voz i krenuli na
eststo etrdeset kilometara dug put do Pariza. Predsednik se rukova s Gasom i ree:
- Drago mi je to te ponovo imam u timu, Gase.
Vilson je eleo da bude okruen poznatim saradnicima na Pariskoj mirovnoj
konferenciji. Njegov glavni savetnik bio je pukovnik Haus, bledi Teksaanin koji ga je
godinama nezvanino savetovao u vezi sa spoljnopolitikim pitanjima. Gas je bio mladi
lan delegacije.
V Vilson je izgledao umorno, i on i Edit su se povukli u svoj apartman.
Gas je bio zabrinut. Cuo je glasine da je predsednik loeg zdravlja. Vilsonu je 1906.
godine pukao jedan krvni sud iza levog oka, uzrokujui privremeno slepilo, i lekari su
postavili dijagnozu povienog krvnog pritiska i posavetovali mu da se povue iz politike.
Vilson je veselo ignorisao njihov savet, nastavio da se bavi politikom i postao predsednik,
naravno, ali u poslednje vreme je patio od glavobolja koje su mogle biti novi simptom
starog problema s krvnim pritiskom. Mirovna konferencija e mu biti naporna: Gas se
nadao da e je Vilson izdrati.
Roza je bila u istom vozu. Gas sede preko puta nje na sedite od brokata u vagonu za
ruavanje.
Pitala sam se da li u te videti - ree ona. Delovala je kao da joj je drago to
ga vidi.
Ovde sam na vojnom zadatku - ree Gas, koji je jo bio u uniformi kapetana.
Vilson je kod kue pretrpeo kritike zbog izbora saradnika. Ne zbog tebe,
naravno...
Ja sam sitna riba.
Neki ljudi, meutim, kau da nije trebalo da vodi enu.
Gas slegnu ramenima. To mu se inilo trivijalnim. Posle rata, shvatio je, bie teko
shvatiti ozbiljno neke stvari o kojim ljudi brinu u miru. Roza ree:
to je jo vanije, nije poveo nijednog republikanca.
V Zeli saveznike u svom timu, ne neprijatelje - Gas e ozlojeeno.
Saveznici su mu potrebni i kod kue - ree Roza. - Izgubio je Kongres.
Ona je u pravu, shvatio je Gas, i to ga je podsetilo koliko je pametna. Izbori na pola
mandata bili su katastrofalni za Vilsona. Republikanci su preuzeli kontrolu nad Senatom i
Predstavnikim domom.
Kako se to desilo? - ree on. - Nisam u toku.
Obinim ljudima su dojadili tednja i visoke cene, i kraj rata je doao malo
prekasno da bi popravio situaciju. Takode, liberali mrze akt o pijunai. On je dao
ovlaenje Vilsonu da pozatvara ljude koji su bili protiv rata. A on ga je i koristio: Judin
Debs je osuen na deset godina zatvora. - Debs je bio predsedniki kandidat socijalista.
Roza je zvuala besno kada je rekla: - Ne moe da zatvara svoje politike protivnike i da
se i dalje pretvara da veruje u slobodu.
Gas se seti koliko je uivao u toj ivahnoj razmeni argumenata u raspravama s
Rozom.
U ratu, sloboda ponekad mora biti naruena - ree on.
Ameriki glasai oigledno ne misle tako. Postoji jo jedna stvar: Vilson je
uveo segregaciju u svoju administraciju u Vaingtonu.
Gas nije znao da li e se crnci ikada uzdii na nivo belaca ali je, poput veine
Amerikanaca liberalnih shvatanja, smatrao da je najbolji nain da se to sazna dati im vee
anse u ivotu, i videti ta e se desiti. Meutim, Vilson i njegova ena bili su junjaci, i
razmiljali su drugaije.
Idit nee da povede svoju slukinju u London iz straha da e se devojka
pokvariti - ree Gas. - Kae da su Britanci suvie ljubazni s crncima.
Vudro Vilson vie nije miljenik leviara u Americi - zakljui Roza.
- To znai da e mu trebati podrka republikanaca za Ligu naroda.
Pretpostavljam da je Henri Kabot Lod razoaran. - Lod je bio desniar,
republikanac.
Zna kakvi su politiari - ree Roza. - Osetljivi su kao kolarke, samo
osvetoljubiviji. Lod je predsednik Komiteta za medunarodne odnose pri amerikom
Senatu. Vilson je trebalo da ga povede u Pariz.
Gas se usprotivi:
Lod se protivi itavoj ideji Lige naroda!
Sposobnost oveka da saslua pametne ljude koji se s njim ne slau redak je
talenat, ali jedan predsednik bi trebalo da ga ima. A dovoenje Loda ovamo e ga
neutralizovati. Kao lan delegacije, ne bi mogao da se vrati kui i bori se protiv onoga to
je dogovoreno u Parizu.
Gas je uviao da je ona najverovatnije u pravu. Vilson je, meutim, bio idealista koji
je verovao da je sama snaga pravednosti dovoljna da prevazie sve prepreke. Potcenjivao
je potrebu za laskanjem, podilaenjem i zavoenjem.
Hrana je bila dobra, u predsednikovu ast. Imali su sveu ribu list iz Atlantika u sosu
od putera. Gas nije jeo tako dobru hranu jo od pre rata. Bilo mu je zanimljivo to vidi da
je Roza svojski navalila na hranu. Bila je siuna: gde joj sve to stane? Na kraju obeda im
je posluena jaka kafa u malim oljama. Gas nije eleo da ostavi Rozu i vrati se u svoja
spavaa kola. Previe je uivao u razgovoru s njom.
- Vilson e barem imati jaku pregovaraku poziciju u Parizu - ree on.
Roza je izgledala sumnjiavo.
Kako to?
- Pa, pre svega, mi smo prelomili rat u njihovu korist. Ona klimnu
glavom.
Vilson je izjavio: ,,Mi smo spasli svet kod ato Tijerija.
V Cak Dikson i ja smo uestvovali u toj bici.
Je li tu poginuo?
Granata ga je direktno pogodila. Bio je prvi ovek iju sam smrt video. Ne i
poslednji, naalost.
Mnogo mi je ao, naroito zbog njegove ene. Poznajem Doris ve godinama;
imale smo istu uiteljicu klavira.
- Ne znam, dodue, da li smo zaista mi spasli svet - nastavi Gas.
- Meu mrtvima ima mnogo vie Francuza, Britanaca i Rusa nego Amerikanaca. Ali jesmo
preokrenuli tok rata i odneli prevagu. To mora neto da znai.
Ona zavrte glavom, protresajui svoje tamne lokne.
Ne slaem se. Rat je zavren, i Evropljanima vie nismo potrebni.
Ljudi poput Lojda Dorda izgleda misle da se amerika vojna mo ne moe
ignorisati.
On onda grei - ree Roza. Gas je bio iznenaden to uje da jedna ena tako
vatreno govori o takvoj temi. - Pretpostavimo da Francuzi i Britanci prosto odbiju da se
sloe
s Vilsonom - ree ona. - Hoe li on
V
upotrebiti vojsku kako bi nametnuo svoje ideje? Nee. Cak i kad bi hteo, republikanski
Kongres mu to ne bi dozvolio.
Mi posedujemo ekonomsku i finansijsku mo.
Svakako je istina da smo mnogo zaduili Saveznike, ali nisam sigurna koliku
nam to prednost daje. Postoji izreka: A k o d u g u j e s t o d o l a r a , b a n k a t e d r i u
aci; ali ako duguje milion dolara, ti dri banku u aci.
Gas je poeo da uvia da je Vilsonov zadatak moda tei nego to je zamiljao.
A ta je s javnim mnenjem? Videla si kako je Vilson doekan u
V Brestu. Sirom Evrope, oi ljudi uprte su u njega u nadi da e stvoriti miran svet.
To je njegov najjai adut. Ljudima je dosta klanja. N i k a d v i e " , izvikuju
oni. Samo se nadam da Vilson moe da ispuni njihova nadanja.
Njih dvoje se vratie svako u svoj kupe i poelee jedno drugom laku no. Gas je
dugo leao budan, razmiljajui o Rozi i onome to je rekla. Bila je zaista najpametnija
ena koju je ikad sreo. Bila je i lepa. Nekako se brzo zaboravi na to njeno oko. Gasu se
ono isprva inilo kao straan deformitet, ali posle nekog vremena prestao je da ga
primeuje.
Bila je, meutim, pesimistina u pogledu konferencije. I sve to je rekla bilo je istina.
Vilsona eka teka borba, shvatio je Gas sada. Bio je presrean to je deo tima, i odluan
da uini sve to moe da pretvori predsednikove ideale u stvarnost.
U sitnim jutarnjim satima pogledao je kroz prozor dok je voz jurio preko Francuske
ka istoku. U prolasku kroz jedan grad, trgnuo se kad je video masu ljudi na peronu i na
putu pokraj pruge kako posmatraju prolazak voza. Bio je mrak, ali bili su jasno vidljivi
pod svetlou lampi. Ima ih na hiljade, shvatio je, mukaraca i ena i dece. Nisu klicali:
bili
V su prilino tihi. Mukarci i deaci su poskidali eire, i taj gest potovanja
dirnuo je Gasa toliko da je zamalo pustio suzu. Cekali su pola noi da vide prolazak voza
u kojem je poivala nada za ceo svet.
TRiDeserpero pcGLAVLje
Decembar 1918 - februar 1919.
Glasovi su prebrojani tri dana nakon Boia. Et i Berni Lekvit stajali su u
gradskoj venici Aldgejta ekajui da uju rezultate, Berni na podijumu u svom
najboljem odelu, Et u publici.
Berni je izgubio.
On je stoiki podneo poraz, ali Etel je zaplakala. Za njega je to bio kraj jednog
sna. Moda je to bio budalast san, ali ipak je bio povreen, i nju je dua zabolela
zbog njega.
Kandidat liberala je podrao koaliciju Lojda Dorda, tako da konzervativci
nisu imali svog kandidata. Shodno tome, konzervativci su glasali za liberale, i ta
kombinacija je bila prejaka da bi je laburisti potukli.
Berni je estitao pobedniku i siao s podijuma. Ostali liberali su imali jednu
flau viskija i hteli su da piem oale poraz, ali Berni i Etel su otili kui.
- Nisam ja za ovo, Et - ree Berni dok je ona zakuvavala vru kakao.
- Bio si dobar - ree ona. - Nadmudrio nas je taj prokleti Lojd Dord.
Berni zavrte glavom.
- Ja nisam voa - ree on. - Ja sam mislilac i ovek koji pravi planove. Iznova
sam pokuavao da priam s ljudima onako kako ti to radi, i da raspalim u
njima elju za borbu za nae ciljeve, ali to mi nikad nije polo za rukom. Kad
im se ti obraa, oni te oboavaju. U tome je razlika.
Znala je da je u pravu.
Sledeeg jutra novine su pokazale da je cela zemlja glasala kao Aldgejt.
Koalicija je osvojila 525 od 707 mesta, to je bio jedan od najubedljivijih rezultata u
istoriji britanskog parlamentarizma. Ljudi su glasali za oveka koji je dobio rat.
Etel je bila gorko razoarana. Britanijom su i dalje upravljali starci. Politiari
krivi za milione rtava sada su slavili, kao da su uinili neto divno. A ta su to
postigli? Bol i glad i unitenje. Deset miliona mukaraca i momaka poginulo je bez
ikakvog smisla.
Jedini traak nade poivao je u injenici da je Laburistika partija popravila
svoju poziciju. Osvojili su ezdeset mesta u parlamentu, spram prethodnih etrdeset
dva.
Loe su proli liberali koji su bili protiv Lojda Dorda. Oni su osvojili samo
trideset mesta, a sam Askvit je izgubio mesto u parlamentu.
- Ovo bi mogao biti kraj Liberalne partije - ree Berni dok je mazao mou na
hleb za ruak. - Izneverili su narod, a laburisti su sada opozicija. To nam je
moda jedina uteha.
Malo pre nego to su otili na posao, stigla je pota. Etel je pregledala pisma
dok je Berni vezivao pertle Lojdovih cipela. Jedno pismo je bilo od Bilija, napisano
njihovim ifrovanim jezikom. Ona sede za kuhinjski sto da ga deifruje. Podvukla je
kljune rei olovkom i zapisala ih u bloke. Kako je shvatala znaenje poruke, sve ju
je vie obuzimalo uzbudenje.
- Zna da je Bili u Rusiji - ona e Berniju.
- Da.
- E pa, on kae da je naa vojska tamo da bi se borila protiv boljevika.
Amerika vojska je takoe tamo.
- Nisam iznenaen.
- Da, ali sluaj, Bern - ree ona. - Znamo da belogardejci ne mogu da pobede
boljevike, ali ta ako im se strane armije pridrue? Svata bi moglo da se
desi!
Berni je izgledao zamiljeno.
- Mogli bi ponovo da uspostave monarhiju.
- Narod ove zemlje nee to trpeti.
- Narod ove zemlje ne zna ta se deava.
- Onda bolje da im kaemo - ree Etel. - Napisau lanak.
- Ko e ga objaviti?
- Videemo. Moda Dejli herald. - Herald je bio leviarski list.
- Hoe li da odvede Lojda do ene koja ga uva?
- Da, naravno.
Etel razmisli za trenutak, a zatim, na vrhu lista papira, napisa: O STAVI TE R U SI J U N A M I R U!
II
TRiDeserlesTo POGLAVLJE
Mart - april 1919.
Kad se sneg otopio i kao gvode tvrda ruska zemlja pretvorila u plodno mokro
blato, belogardejci su krenuli u veliku ofanzivu s ciljem da oiste svoju zemlju od
prokletstva boljevizma.
Vojska admirala Kolaka, koja je brojala 100.000 ljudi, mestimino
snabdevenih britanskim uniformama i orujem, izletela je iz Sibira i napala Crvenu
armiju na frontu koji se protezao od severa ka jugu u duini od hiljadu sto dvadeset
pet kilometara.
Fic je nastupao nekoliko kilometara iza belogardejaca. Vodio je D r u g a re i z
A b e rov e n a , kao i odreeni broj Kanaana, i nekoliko prevodilaca. Njegov zadatak
je bio da pomogne Kolaku tako to e nadgledati rad jedinica za izvianje,
komunikaciju i snabdevanje.
Fic je gajio velike nade. Moda e biti potekoa, ali bilo je nezamislivo da e
Trockom i Lenjinu biti doputeno da ukradu Rusiju.
Poetkom marta nalazio se u gradu Ufa na evropskoj strani Urala, i itao
gomilu britanskih novina starih nedelju dana. Vesti iz Londona bile su izmeane. Fic
je
V bio ushien to je Lojd Dord imenovao Vinstona
Cerila za sekretara za rat. Od svih vodeih politiara, Vinston je bio najvatreniji
zagovornik intervencije u Rusiji. Druge novine su, meutim, zauzimale drugaiji
stav. Fica nisu iznenadili Dejli herald i Nju stejtsmen, koje su u njegovim oima
ionako bili manje ili vie boljevike publikacije. Ali ak je i konzervativni Dejli
ekspres imao naslov koji je glasio: P O V U C I TE S E I Z R U SI J E .
Naalost, takoe su imali tane, detaljne informacije o tome ta se deava u
Rusiji. Znali su ak i da su Britanci pomogli Kolaku da izvede vojni udar kojim je
zbaen direktorat, ime je on postao vrhovni voa.
V
Odakle im te informacije? On podie pogled s novina. Stab mu se nalazio u gradskoj
Vioj trgovakoj koli i njegov autant je sedeo za stolom preko puta njega.
- Mareje - ree on - sledei put kad vojnici budu skupili pisma za slanje kui,
prvo ih donesi meni.
Ovo nije bilo po propisima, i Marej je izgledao sumnjiavo.
- Gospodine?
Fic pomisli kako je bolje da objasni.
- Slutim da informacije cure odavde. Mora da cenzor spava na poslu.
- Moda misle da mogu da zabuavaju sad kad je rat u Evropi gotov.
- Bez sumnje. U svakom sluaju, elim da vidim da li to curenje potie od nas.
Na zadnjoj strani novina nalazila se slika ene koja je vodila kampanju zvanu
O s t a v i t e R u s i j u n a m i r u , i Fic se tre kad je video da je to Etel. Bila je
domaica u Taj gvinu ali sada je, po pisanju Ekspresa, bila generalni sekretar
Nacionalnog sindikata tekstilnih radnika.
On je spavao s mnogo ena od tada, u najskorije vreme, u Omsku, s jednom
divnom ruskom plavuom, dokonom ljubavnicom nekog debelog caristikog
generala koji je bio previe pijan i lenj da je sam jebe. Etel je, meutim, zauzimala
posebno mesto u njegovom seanju. Pitao se kako joj dete izgleda. Fic je verovatno
imao pola tuceta kopiladi irom sveta, ali Etelino je bilo jedino za koje je zasigurno
znao.
I ona je bila osoba koja je dizala ljude protiv intervencije u Rusiji. Fic je sada
znao odakle informacije cure. Njen prokleti brat je narednik u D r u g a r i m a i z
A b e rov e n a . Oduvek je stvarao probleme, i Fic nije sumnjao da on obavetava
Etel. E p a , pomisli Fic, i m a d a g a u h v a t i m , i o n d a e d e b e l o d a p l a t i .
Tokom sledeih nekoliko nedelja belogardejci su jurili napred, terajui pred
sobom iznenaene crvenogardejce, koji su sibirsku vladu posmatrali kao jalovu silu
od koje im ne preti opasnost. Ako Kolakova armija uspe da se povee sa svojim
istomiljenicima u Arhangelsku, na severu, i s Denikinovom Dobrovoljakom
armijom na jugu, formirae polukrunu silu, istoni srp dug preko hiljadu i eststo
kilometara, koji e nezadrivo zamahnuti ka Moskvi.
A onda su, krajem aprila, crvenogardejci krenuli u kontra- napad. Do tada, Fic
se nalazio u Buguruslanu, sumornom i osiromaenom gradu u umskoj oblasti na
oko sto ezdeset kilometara istono od reke Volge. Ono malo propalih crkava od
kamena i javnih zgrada nadvisivalo je krovove drvenih koliba nalik korovu na
nekakvom otpadu. Fic je sedeo u jednoj velikoj prostoriji u gradskoj venici s
obavetajnom jedinicom, preeljavajui izvetaje o ispitivanju zatvorenika. Nije
znao da neto nije u redu sve dok nije pogledao kroz prozor i video odrpane vojnike
Kolakove armije kako nadiru glavnim putem kroz grad u pogrenom smeru. Poslao
je jednog amerikog prevodioca, Lava Pekova, da ispita vojnike koji su se povlaili.
Pekov se vratio s tunom priom. Crvenogardejci su bili napali u velikom
broju s juga, udarajui u previe razvueno levo krilo Kolakove armije. Kako bi
- Ako smem da kaem, mislim da klju pobede nad njim lei u politici, ne u
vojsci.
Trocki je izgledao zainteresovano.
- Nastavi.
- Gde god da se pojavi, Denikin stvara neprijatelje. Njegovi kozaci pljakaju
sve. Kad god zauzme neki grad, on skupi sve Jevreje na jedno mesto i prosto
ih strelja. Ako rudari koji vade ugalj ne ispune plan proizvodnje, on ubije
svakog desetog rudara. I, naravno, ubija sve dezertere u svojoj vojsci.
- Kao i mi - ree Trocki. - Mi ubijamo i seljane koji skrivaju dezertere.
-1 seljake koji odbiju da predaju letinu. - Grigorije je morao da stegne srce i
prihvati tu surovu neophodnost. - Ali ja poznajem seljake... moj otac je bio seljak.
Ono do ega je njima najvie stalo jeste zemlja. Dosta ovih ljudi je dobilo znatnu
koliinu zemlje u revoluciji, i ele da je zadre, ta god drugo da se desi.
- Pa?
- Kolak je objavio da reforma zeljoposednitva treba da se zasniva na principu
pravne svojine.
V
- Sto znai da bi seljaci morali da vrate polja koja su uzeli od aristokratije.
- I svi su toga svesni. Voleo bih da odtampam tu proklamaciju i postavim je
ispred svake crkve. Bez obzira na postupke naih vojnika, seljaci e se pre
odluiti za nas nego za belogardejce.
- Uini to - ree Trocki.
- Jo jedna stvar. Objavite amnestiju za dezertere. U roku od sedam dana, svako
ko se vrati u vojsku izbei e kaznu.
- Jo jedan politiki potez.
- Ne verujem da e to podstai ljude na dezerterstvo jer e trajati samo nedelju
dana, ali moglo bi da nam vrati ljude, naroito kad shvate da belogardejci hoe
da im oduzmu zemlju.
- Hajde da pokuamo s tim - ree Trocki.
Jedan autant ue u kupe i pozdravi po vojniki.
- Dobili smo jedan udan izvetaj, drue Pekove, za koji mislim da ete eleti
da ga ujete.
- Reci.
- Radi se o jednom zarobljeniku kojeg smo uhvatili kod Buguruslana. Bio je u
Kolakovoj armiji, ali nosi ameriku uniformu.
- Belogardejci imaju vojnike iz celog sveta. Kapitalistiki imperijalisti
podravaju kontrarevoluciju, naravno.
- Ne radi se o tome, gospodine.
- O emu se onda radi?
- Gospodine, on kae da vam je brat.
III
- Ali jo uvek ima onih koji naruuju aj i onih koji ga donose - ree Lav dok je
posilni ulazio nosei olje. - Zar mama ne bi bila ponosna?
- Kao paun. Ali zato mi nikad nisi pisao? Mislio sam da si mrtav!
- Uh, prokletstvo, ao mi je - ree Lav. - Bilo mi je toliko krivo to sam ti uzeo
kartu da sam hteo da ti piem i kaem da mogu da ti platim za put. Stalno sam
odlagao da poaljem to pismo dok ne skupim jo novca.
Bio je to slab izgovor, ali karakteristian za Lava. On nije odlazio na zabavu
ako ne bi imao lep sako da obue i odbijao je da ue u bar osim ako nije imao novca
da svima plati turu pia. Grigorije se setio jo jedne njegove izdaje.
- Nisi mi rekao da je Katerina trudna kada si otisao.
- Trudna! Nisam znao.
- Jesi. Rekao si joj da mi ne kae.
- Oh. Izgleda da sam zaboravio. - Lav je izgledao budalasto, uhvaen u lai, ali
nije mu dugo trebalo da se oporavi i pronae protivoptubu. - Onaj brod na
koji si me poslao nije ak ni otiao u Njujork! Sve su nas iskrcali u nekoj
rupetini zvanoj Kardif. Morao sam da radim mesecima da bih utedeo za jo
jednu kartu.
Grigorije ak za trenutak oseti griu savesti, pa se priseti kako je Lav bio molio
za kartu.
- Moda nije trebalo da ti pomognem da pobegne od policije - on e odseno.
- Pretpostavljam da si uinio najvie to si mogao za mene - Lav e nevoljno.
Onda mu je uputio onaj topli osmeh zbog kojeg bi mu Grigorije uvek oprostio.
- Kao to si uvek inio - dodade on. - Jo otkako je mama umrla.
Grigorije oseti knedlu u grlu.
- Bez obzira na to - ree on, trudei se da mu glas ostane miran - treba da
kaznimo porodicu Vjalov to nas je prevarila.
- Ja sam se osvetio - ree Lav. - U Bafalu ivi izvesni Josif Vjalov. Jebao sam
mu erku i napravio joj dete, i morao je da me pusti da se oenim njom.
- Boe moj! Sad si lan porodice Vjalov?
- Zaalio je zbog toga, pa je sredio da me regrutuju. Nada se da u poginuti u
ratu.
- Do avola, zar jo uvek razmilja kurcem?
Lav slegnu ramenima.
- Pretpostavljam.
Grigorije je i sam imao ta da otkrije, ali bio je nervozan ne znajui kako to da
uini. Otpoeo je rekavi oprezno:
- Katerina je rodila deaka, tvog sina. Nazvala ga je Vladimir.
Lav je izgledao zadovoljno.
- Ma, je li? Imam sina!
V
to je odbio njegov poklon. Grigorija je, meutim, morila tea briga. Sta e se desiti
kad se Lav i Katerina sretnu? Hoe li se ona opet zaljubiti u privlanijeg brata?
Grigorija je hvatala jeza oko srca na pomisao da bi mogao da je izgubi, posle svega
to su proli zajedno.
- Sad ivimo u Moskvi - ree on. - Imamo jedan stan u Kremlju, Katerina,
Vladimir, Ana i ja. Mogu i tebi lako da naem stan...
- Cekaj malo - ree Lav s nevericom koja mu se ogledala na licu. - Ti misli da
ja elim da se vratim u Rusiju?
- Ve si se vratio - ree Grigorije.
- Ali, ne da ostanem!
- Nije valjda da eli da se vrati u Ameriku.
- Naravno da elim! I ti bi trebalo da poe sa mnom.
- Ali nema potrebe! Rusije nije kao to je nekad bila. Cara vie nema!
- Svia mi se Amerika - ree Lav. - I tebi e se svideti, svima vama, naroito
Katerini.
- Ali mi ovde stvaramo istoriju! Izmislili smo novi oblik vlade, sovjet. Ovo je
nova Rusija, novi svet. Sve proputa!
- Ti si onaj koji ne razume - ree Lav. - U Americi imam sopstvena kola. Tamo
ima vie hrane nego to moe da pojede. Imam pia i cigareta koliko mi dua
ite. Imam pet odela!
- U emu je poenta posedovanja pet odela? - Grigorije e iznervirano. - To je
kao da ima pet kreveta. Moe da koristi samo jedan u datom trenutku!
- Ja na to ne gledam tako.
Ono to je razgovor inilo toliko iritantnim bila je injenica da Lav oito misli
da je Grigorije taj koji ne shvata. Grigorije nije znao ta vie da kae da bi promenio
miljenje svog brata.
- Je li to ono to zaista eli? Cigarete i gomilu odee i kola?
- Svi to ele. Vama boljevicima bi bilo bolje da ne zaboravite to.
Grigorije nije imao nameru da od Lava slua predavanja iz politike.
- Rusi ele hleb, mir i zemlju.
- Kako bilo, ja imam erku u Americi. Zove se Dejzi. Ima tri godine.
Grigorije se sumnjiavo namrti.
- Znam ta misli - ree Lav. - Nisam mario za Katerinino dete... kako se zove?
- Vladimir.
- Nisam mario za njega, misli ti, pa zato bih onda mario za Dejzi? Ali to nije
isto. Nikad nisam video Vladimira. On je bio samo mrvica kad sam otiao iz
Petrograda. Ali volim Dejzi, i ona voli mene.
Grigorije je barem to mogao da razume. Bilo mu je drago to Lav ima dovoljno
dobrote u sebi da voli svoju erku. I mada ga je zbunjivalo to to se Lavu vie svia
u Americi, pao bi mu ogroman kamen sa srca ako se Lav ne bi vratio kui. Jer Lav bi
sigurno poeleo da upozna Vladimira, i koliko bi onda vremena prolo pre nego to
bi Vladimir saznao da mu je Lav pravi otac? A ta ako Katerina odlui da ostavi
Grigorija zbog Lava i povede Vladimira sa sobom, i ta bi onda bilo s Anom? Da li
bi Grigorije i nju izgubio? Za njega samog, pomislio je s griom savesti, bilo bi
mnogo bolje ako bi se Lav vratio u Ameriku sam.
- Verujem da grei, ali neu da te primoravam ni na ta - ree on.
Lav se isceri.
- Plai se da u povesti Katerinu sa sobom, zar ne? Previe dobro te poznajem,
brate.
Grigorije trepnu.
- Da - ree on. - Da e je odvesti, zatim je ponovo odbaciti, i ostaviti meni da je
teim i drugi put. I ja tebe poznajem.
- Ali pomoi e mi da se vratim u Ameriku.
- Ne. - Grigorije nije mogao a da ne oseti trunku zadovoljstva kada je za
trenutak ugledao izraz straha na Lavovom licu. Nije, meutim, produavao
njegovu agoniju. - Pomoi u ti da se vrati belogardejcima. Oni te mogu
vratiti u Ameriku.
- ta emo da uradimo?
- Odveemo te do linije fronta, i malo iza nje. Onda u te izbaciti na niijoj
zemlji. Posle toga si preputen sebi.
- Mogli bi da me ubiju.
- To vai za obojicu. Rat je.
- Pretpostavljam da u morati da okuam sreu.
- Bie ti dobro, Lave - ree Grigorije. - Uvek bude.
IV
Bilija Vilijamsa su izveli pod pratnjom iz gradskog zatvora u Ufi i poterali ga
pranjavim gradskim ulicama do Vie trgovake kole, ije prostorije je privremeno
okupirala britanska armija. Suenje pred vojnim sudom odrano je u jednoj uionici.
Fic je sedeo za uiteljskim stolom, sa svojim autantom, kapetanom Marejem, pokraj
sebe. Kapetan Gvin Evans takode je bio tu, s belenicom i olovkom.
koji se borio rame uz rame s vama tri godine? Eto tako se izjanjavam. Gvin
Evans ree.
- Nemoj da vreda, Bili mome. Samo oteava sebi.
Bili nije imao nameru da dozvoli Evansu da se pretvara da je dobronameran.
On ree:
- Moj savet tebi je da ode sada i da vie nema posla s ovom parodijom od
suda. Kad se ovo prouje, a veruj mi, ovo e osvanuti na prvoj strani Dejli
mejla, otkrie da si ti taj kome je ukaljana ast, ne ja. - On pogleda u Mareja.
- Svaki ovek koji je bio umean u ovu farsu na bilo koji nain bie
obeaen.
Evans je izgledao uznemireno. Oito nije razmiljao o tome da bi cela stvar
mogla da ode u javnost.
- Dosta! - dreknu Fic besno.
Odlino, pomisli Bili; njega sam ve uspeo da iznerviram. Fic nastavi:
- Dajte da vidimo dokaze, molim vas, kapetane Mareje.
Marej otvori jednu fasciklu i izvadi list hartije. Bili prepozna sopstveni rukopis.
Bilo je to, kao to je i oekivao, njegovo pismo Etel. Marej mu ga pokaza i ree:
- Jeste li vi napisali ovo pismo?
Bili ree.
- Kako je ono zavrilo kod vas, kapetane Mareje?
Fic planu:
- Odgovorite na pitanje!
Bili ree:
V
- Skolovali ste se u Itonu, zar ne, kapetane? Jedan dentlmen nikad ne bi itao
tuu potu, ili nam je barem tako reeno. Ali ako sam dobro razumeo, samo
zvanini cenzor ima pravo da ispituje pisma vojnika. Tako da pretpostavljam
da vam je cenzor skrenuo panju na njega. - On zastade. Kao to je i oekivao,
Marej nije bio rad da odgovori. On nastavi: - Ili ste do tog pisma doli
nezakonitim putem?
Marej ponovi:
- Jeste li vi napisali ovo pismo?
- Ako je dobijeno nezakonitim putem, ono ne moe biti iskorieno na suenju.
Mislim da bi advokat to rekao. Ali ovde nema advokata. Ta cmjemca cini ovo
suenje nevaeim.
- Jeste li vi napisali ovo pismo?
- Odgovoriu na to pitanje kada budete objasnili kako je ono dolo u va posed.
Fic reCe:
- Moete biti kanjeni za nepotovanje suda, znate.
Ve se suoavam sa smrtnom kaznom, pomisli Bili; kako je glupo s Ficove
strane to misli da moe da mi preti! Ali reCe:
- Ja se branim dokazujui da ovaj sud nema pravo da mi sudi i da je optuba
neosnovana. Hoete li to da mi zabranite... gospodine?
Marej odustade.
- Na kovertu stoji povratna adresa i ime narednika Bilija Vilijamsa. Ako
optueni eli da tvrdi da ga nije napisao, onda to treba da uCini sada.
Bili ne rece nita.
- To pismo je ifrovana poruka - nastavi Marej. - Moe se deifrovati Citanjem
svake tree reCi, i poCetnih slova u nazivima pesama i filmova. - Marej
predade pismo Evansu. - Kada se tako deifruje ono glasi ovako.
Bilijevo pismo je opisivalo nesposobnost KolCakovog reima, govorei da
uprkos svem zlatu nisu uspeli da isplate osoblje Transsibirske eleznice, tako da su i
dalje imali problema sa snabdevanjem i transportom. U njemu je takoe bila detaljno
opisana pomo koju je britanska vojska pokuavala da prui. Ta informacija je bila
skrivana od britanske javnosti koja je izdravala vojsku i Ciji su sinovi rizikovali
svoje ivote.
Marej reCe Biliju:
- PoriCete li da ste poslali ovu poruku?
- Ne mogu da komentariem dokaze koji su pribavljeni nezakonitim putem.
- Primalac pisma, E. Vilijams, zapravo je gospoa Etel Lekvit, voa kampanje
sa sloganom Ostavite Rusiju na miru", zar ne?
- Ne mogu da komentariem dokaze pribavljene nezakonitim putem.
- Da li ste joj i ranije pisali ifrovana pisma?
Bili ne reCe nita.
TRIDESETSEDMO POGLAVLJE
Maj i jun 1919.
Prvog dana maja, Valter fon Ulrih je napisao pismo Mod i poslao ga iz Versaja.
Nije znao da li je ona mrtva ili iva. Nije uo nita o njoj jo od Stokholma. Izmeu
Britanije i Nemake jo nije bilo potanskog saobraaja, tako da je ovo bila njegova
prva prilika da joj pie u poslednje dve godine.
Valter i njegov otac doputovali su u Francusku dan ranije, zajedno sa sto
osamdeset politiara, diplomata i zvaninika Ministarstva spoljnih poslova, kao
lanovi nemake delegacije koja je poslata na mirovnu konferenciju. Francuska
eleznica usporila je bila njihov specijalni voz do brzine hoda dok su prelazili preko
razrovarenog pejzaa severoistone Francuske.
- Kao da smo mi jedini ovde bacali bombe - rekao je Oto besno.
Iz Pariza su ih autobusima prebacili u gradi Versaj i ostavili ih ispred hotela
Otel de rezeruoar. Istovarili su im prtljag u dvoritu i drsko im odbrusili da ga sami
odnesu do soba. F r a n c u z i o i t o n e e b i t i v e l i k o d u n i u p o b e d i , pomisli
Valter.
- Nisu oni ni pobedili, to njih mui - ree Oto. - Moda nisu izgubili, ne
bukvalno, jer su ih spasli Britanci i Amerikanci, ali nije to neto ime se treba
hvaliti. Mi smo ih porazili, i oni to znaju, a to vrea njihov naduvani ponos.
Hotel je bio hladan i sumoran, ali napolju su cvetale magnolije i jabuke.
Nemcima je bilo dozvoljeno da etaju po imanju velikog zamka i da poseuju
radnje. Ispred hotela je uvek bila okupljena manja grupa ljudi. Obini ljudi nisu bili
tako otrovni kao zvaninici. Ponekad su zvidali, ali uglavnom su samo bili
radoznali da vide neprijatelja.
Valter je pisao Mod prvog dana. Nije pominjao njihov brak, nije jo bio siguran
da je bezbedno, a uostalom, bilo je teko otarasiti se navike tajnovitosti. Rekao joj je
gde se nalazi, opisao hotel i okolinu, i zamolio je da mu odgovori na pismo. Otiao
je do grada, kupio markicu i poslao pismo.
ekao je sa strepnjom, nadajui se odgovoru. Ako je jo iva, da li ga voli? Bio
je gotovo sigurna da ga voli. Meutim, dve godine su prole otkako ga je eljno
zagrlila u onoj hotelskoj sobi u Stokholmu. Svet je bio pun mukaraca koji su se
vratili iz rata samo da bi otkrili da su se njihove ene i devojke zaljubile u nekog
drugog tokom tih dugih godina razdvojenosti.
Nekoliko dana kasnije, voe delegacija bile su pozvane u Hotel Trianon palas,
preko puta parka, gde su im ceremonijalno bile predate tampane kopije mirovnog
sporazuma koji su sainile strane pobednice. Sporazum je bio napisan na
francuskom. Po povratku u Otelde rezervoar kopije su bile predate timovima
prevodilaca. Valter je bio voa jednog takvog tima. Podelio je svoj deo na manje
delove, razdelio ih i seo da proita tekst.
II
Mod pree rukama preko Valterovih golih grudi dok su leali na krevetu nakon
voenja ljubavi.
- Tako si mrav - ree ona.
Stomak mu je bio upao, a kosti kukova su mu trale kroz kou.
V
Zelela je da ga ugoji kroasanima i gujom patetom. Nalazili su se u spavaoj sobi
jedne gostionice nekoliko kilometara van Pariza. Prozor je bio otvoren, i svei
proleni povetarac mrekao je zavese boje jagorevine. Mod je saznala za to mesto
mnogo godina ranije, kada ga je Fic bio koristio za sastanke s jednom udatom
enom, groficom od Kanja. Ta gostionica, koja je bila tek neto vie od jedne velike
kue u malom selu, nije ak imala ni ime. Mukarci su rezervisali sto za ruak i
uzimali sobe na jedno popodne. Moda je i na periferiji Londona bilo takvih mesta,
ali je ta pojava nekako delovala vrlo francuski.
Predstavljali su se kao gospodin i gospoda Vulrid, i Mod je nosila burmu koju
je krila skoro pet godina. Diskretna gazdarica je bez sumnje pretpostavila da se samo
pretvaraju da su venani. To je u redu, dokle god ne posumnja da je Valter Nemac,
to bi izazvalo nevolje. Mod nije mogla da skine ruke s njega. Bila je tako zahvalna
to joj se vratio u jednom komadu. Dodirnula je dugaki oiljak na njegovoj cevanici
vrhovima prstiju.
- To sam zaradio kod Sato Tijerija - ree on.
- Gas Djuar je bio u toj bici. Nadam se da te nije on pogodio.
- Imao sam sree to je rana lepo zarasla. Mnogo ljudi je pomrlo od gangrene.
Prole su tri nedelje otkako su ponovo pronali jedno drugo. U tom periodu
Valter je neprekidno radio na nemakom odgovoru na nacrt sporazuma, iskradajui
se samo na nekih pola sata svakog dana da popria s njom u parku, ili da posedi na
zadnjem seditu Ficovog plavog kadilaka dok ih ofer vozi okolo.
Mod je bila okirana koliko i Valter surovim uslovima koji su Nemcima
ponueni. Cilj te Pariske konferencije bio je da stvori pravedan i miran novi svet, ne
da da za pravo pobednicima da se svete gubitnicima. Nova Nemaka bi trebalo da
bude demokratska i prosperitetna. Ona je elela da ima decu s Valterom, i njihova
deca bila
V
bi nemake nacionalnosti. Cesto je mislila na jedan odlomak iz Knjige o Ruti koji je
poinjao s: K u d g o d d a p o e , j a u s t o b o m" . Pre ili kasnije ona e morati
to da kae Valteru.
Meutim, uteilo ju je to to je saznala da nije jedina osoba koja ne odobrava
uslove predviene mirovnim sporazumom. Bilo je i drugih na strani Saveznika koji
su mislili da je mir vaniji od osvete. Dvanaest lanova amerike delegacije
napustilo je mirovnu konferenciju u znak protesta. Na jednim dopunskim izborima u
Britaniji je pobedio kandidat koji se zalagao za mir bez osvete. Kenterberijski
nadbiskup izjavio je da je vrlo uznemiren", tvrdei da govori u ime ljudi koji nisu
javno digli svoj glas, ali da ne podravaju pisanje tampe koja poziva na mrnju
prema Nemcima.
Prethodnog dana Nemci su podneli svoj protivpredlog, vie od stotinu detaljno
obrazloenih stranica zasnovanih na Vilsonovih Cetrnaest taaka. Tog jutra je
francuska tampa bila divlje gnevna. Pucajui od ozlojeenosti, ona je taj dokument
nazvala monumentalnom drskou i groznom lakrdijom.
- Oni optuuju nas za aroganciju, Francuzi! - ree Valter. - Kako glasi ona izreka
sa erpom?
- Rugala se erpa loncu iroka mu usta - ree Mod.
emu pria?
On dohvati svoj novanik s nonog stoia i izvadi iz njega jedan novinski iseak.
- Jedina tvoja slika koju imam - ree on.
Ona uze iseak. Bio je omekao od vremena i izbledeo do boje peska. Prouavala je
fotografiju.
- Ovo je uslikano pre rata.
-1 od tada je nosim sa sobom. Kao i ja, i ona je preivela.
III
Ficov plavi kadilak pokupio je Valtera ispred hotela 16. juna i odvezao ga do
Pariza. Mod je bila odluila da e Tetleru trebati jedna ili dve njihove fotografije.
Valter je nosio odelo od tvida skrojeno u Londonu pre rata. Bilo mu je preiroko u
struku, ali svaki Nemac je hodao okolo u odelu koje mu je bilo preveliko.
Valter je organizovao mali obavetajni biro u Otelde rezervoaru, koji je pratio
pisanje francuske, britanske, amerike i italijanske tampe, i poredio ga s glasinama
koje su dolazile do uiju nemake delegacije. Znao je da se meu Saveznicima vode
une rasprave oko nemakog predloga o nacrtu sporazuma. Lojd Dord, politiar
poznat po fleksibilnosti, bio je voljan da razmisli o izmeni nacrta sporazuma.
Meutim, francuski premijer, Klemanso, rekao je da je ve bio velikoduan i penio je
od besa na svaki predlog o dopunama ili izmenama. Iznenaujue, Vudro Vilson je
takoe bio tvrdoglav. Verovao je da odredbe nacrta predstavljaju pravedno
poravnanje, a kad god bi neto odluio on bi postajao gluv za kritike.
Saveznici su eleli da mirovnim sporazumom budu obuhvaeni i nemaki
saveznici: Austrija, Maarska, Bugarska i Osmanlijsko carstvo. Njime je bilo
predvieno stvaranje novih zemalja kao to su Jugoslavija i
V
Cehoslovaka, i podela Bliskog istoka na zone pod britanskom i francuskom vlau.
I raspravljali su o tome da li da sklope mir s Lenjinom. U svim zemljama su ljudi bili
umorni od rata, ali nekoliko monih ljudi jo je bilo voljno da se bori protiv
boljevika. Britanski Dejli mejl je razotkrio jednu zaveru meunarodnih jevrejskih
finansijera koji su podravali moskovski reim, jedna od fantazija tih novina koje je
bilo teko progutati.
- Oh. - Cutala je neko vreme, proeta nekim snanim oseanjem; ali onda se
nasmejala i vratila se svom aljivom tonu. - Pa, ako postoji jo neko udno
mesto koje eli da poljubi, samo mi reci.
Nije bio siguran kako da odgovori na tu neodreeno izazovnu ponudu, pa je to
ostavio za kasnije.
- Imam jo jedno pitanje.
- Pitaj.
- Pre etiri meseca sam ti rekao da te volim.
- Nisam to zaboravila.
- Ali nisi rekla ta ti osea prema meni.
- Zar nije oigledno?
- Moda, ali voleo bih da mi kae. Voli li me?
- Oh, Gase, zar ne razume? - Lice joj je poprimilo bolan izraz. - Ja nisam
dovoljno dobra za tebe. Ti si bio najpoeljniji neenja u Bafalu, a ja jednooki
anarhista. Ti treba da voli neku elegantnu i lepu i bogatu. Ja sam lekareva ki,
majka mi je bila sluavka. Nisam prava osoba za tebe.
- Voli li me? - on e s tihom ustrajnou.
Ona zaplaka.
- Naravno da te volim, glupane, volim te svim srcem.
On je zagrli.
Valter se vratio u Berlin po planu. Masa ljudi je vreala Nemce dok su se vozili
ka eleznikoj stanici na putu kui. Jedna sekretarica se onesvestila od udarca
kamena baenog na autobus. Francuski komentar na to je bio: S e t i t e s e t a s u
o n i u i n i l i B e l g i j i " . Ta sekretarica je jo bila u bolnici. U meuvremenu,
nemaki narod se ljutito protivio potpisivanju sporazuma.
Bing sede na kau pored Mod. Za promenu, nije bio raspoloen da flertuje.
- Voleo bih da je tvoj brat ovde da te posavetuje u vezi s ovim - ree on
klimnuvi glavom ka asopisu.
Mod je pisala Ficu da mu kae za brak, i u njega je ubacila i iseak iz Tetlera,
da mu pokae da je ono to je uradila londonsko drutvo prihvatilo. Nije znala koliko
e pismu trebati da doe do Fica, gde god da se on nalazi, i nije oekivala odgovor
mesecima. Do tada e biti previe kasno da se buni. Morae samo da se nasmei i
estita joj. Mod se najeila na implikaciju da joj je potreban mukarac da joj kae ta
da radi.
V
- Sta bi Fic uopte mogao da kae?
- U nekoj predvidljivoj budunosti, enu jednog Nemca oekuje teak ivot.
- Ne treba mi mukarac da mi to kae.
- U Ficovom odsustvu, oseam odreenu dozu odgovornosti prema
tebi.
- Molim te nemoj. - Mod se trudila da se ne uvredi. Kakav savet Bing moe
ikome da ponudi, osim kako da se kocka ili pije u nonim klubovima irom
sveta?
On snizi ton.
- Ne znam da li da ti kaem ovo, ali... - on pogleda ka tetki Herm, koja je
shvatila taj mig i otila da sipa sebi jo malo kafe - ako kae da brak nikad
nije bio konzumiran, onda bi on moda mogao da se poniti.
Mod pomisli na sobu s jagorevina-utim zavesama i morade da potisne osmeh
sree.
- Ali ne mogu...
- Molim te nemoj da mi govori nita o tome. Samo hou da se uverim da zna
koje sve opcije ima na raspolaganju.
Mod potisnu narastajuu ozlojeenost.
- Znam da je to iz najbolje namere, Bing...
- Takoe postoji mogunost razvoda. Uvek postoji nain, zna.
Mod vie nije mogla da potiskuje gnev.
- Molim te da odmah prestane da govori o tome - ona e povienim tonom. Nemam ni najmanju nameru da ponitim taj brak niti da se razvedem. Ja volim
Valtera.
Bing se naduri.
- ... jer kudagod ti ide, idem i ja;gde god ti nastani se, nastaniu se
2 ja; tvoj narod je moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. Gde ti umre... - ona
zauta, ne mogavi da progovori jer joj se grlo steglo; zatim proguta i nastavi.
- Gde ti umre umreu i ja i onde u bitipogrebena...*
On se nasmei, ali oi su mu bile suzne.
- Hvala ti - ree on.
- Volim te - ree ona. - Kad polazi voz?
Sledeeg jutra Gas je, teka srca, saoptio novinarima da je predsednik pretrpeo
jak nervni napad, i da se pruga u duini od dve hiljade i sedamsto kilometara
raiava kako bi se to bre vratili u Vaington. Sve predsednike obaveze bile su
otkazane na dve nedelje, meu njima jedan sastanak sa senatorima koji su bili
pristalice sporazuma, na kojem je trebalo da naprave planove za borbu za njegovo
odobrenje.
Te veeri su Gas i Roza sedeli u njenom kupeu, gledajui neuteno kroz prozor.
Ljudi su se okupljali na svakoj stanici da vide predsednika kako prolazi. Sunce je
zalo, ali gomile ljudi su i dalje stajale i zurile u sumrak. Gasa je to podsetilo na
prolazak voza koji je iao iz Bresta za Pariz, i na nemu masu koja je stajala pokraj
pruge usred noi. Bilo je to pre manje od godinu dana, ali njihove nade ve su bile
skrhane.
- Uinilo smo najvie to smo mogli - ree Gas. - Ali nismo uspeli.
- Jesi li siguran?
- Dok je predsednik vodio kampanju, sve je bilo neizvesno. Ali sad kad je
Vilson bolestan, anse da e Senat ratifikovati sporazum ravne su nuli.
Roza ga uze za ruku.
V
- Zao mi je - ree ona. - Zbog tebe, zbog mene, zbog celog sveta. - Ona zastade,
pa ree: - ta e sad da radi?
- Voleo bih da se zaposlim u nekoj advokatskoj firmi u Vaingtonu ija je
specijalnost meunarodno pravo. Imam neto relevantnog iskustva, na kraju
krajeva.
- Mislim da e firme stajati u redu da ti ponude posao. A moda e i neki budui
predsednik eleti da mu ti pomae.
On se nasmei. Ponekad je imala nerealno visoko miljenje o njemu.
- A ta je s tobom?
- Ja volim ovo to sada radim. Nadam se da u nastaviti da izvetavam o
deavanjima u Beloj kui.
- Da li bi volela da ima decu?
- Da!
- Ja isto. - Gas je zamiljeno zurio kroz prozor. - Samo se nadam da Vilson grei
u vezi s njima.
- Naom decom? - Registrovala je notu ozbiljnosti u njegovom glasu, i upitala
uplaeno: - Na ta to misli?
- On kae da e ona morati da se bore u jo jednom svetskom ratu.
- Boe sauvaj - Roza e ustro.
Napolju je padao mrak.
TR.ieseTevero poGkflVLje
Januar 1920.
Dejzi je sedela za stolom u trpezariji prerijske kue porodice Vjalov u Bafalu.
Nosila je ruiastu haljinicu. Velika platnena salveta vezana oko vrata celu ju je
prekrivala. Imala je skoro etiri godine, i Lav ju je oboavao.
- Napraviu najvei sendvi na svetu - ree on, a ona se zakikota. On isee dve
kriice tosta dimenzija centimetar i po s centimetar i po, paljivo ih premaza
puterom, i stavi odozgo malo kajgane, koju Dejzi nije volela, pa sastavi krikice. Sendvi mora da ima samo jedno zrno soli - ree on. On nasu malo soli iz slanika na
tanjir pa paljivo podie jedno
jedino zrno vrhom prsta i stavi ga na majuni sendvi. - Sad mogu da ga pojedem! - ree
on.
- Hou ja sendvi - ree Dejzi.
- Stvarno? Zar ovo nije veliki sendvi za tate?
- Nije! - ree ona, smejui se. - To je sendvi za devojice!
- A, dobro onda - ree on i ubaci joj ga u usta. - Da nee moda jo jedan?
- Hou.
- Ali ovaj je bio ba veliki.
- Nije!
- Dobro, izgleda da u morati da napravim jo jedan.
Lav je bio na sedmom nebu. Situacija je bila jo bolja nego to je rekao
Grigoriju deset meseci ranije dok su sedeli u vozu Trockog. Ziveo je u velikom
izobilju u kui svog tasta. Vodio je tri nona kluba Vjalovih, primao dobru platu i
uzimao mito od dobavljaa. Margi je uzeo jedan lepo sreen stan i vidao ju je veinu
dana u nedelji. Ona je zatrudnela nedelju dana po njegovom povratku, i upravo je
bila rodila deaka kojem su nadenuli ime Gregori. Lav je uspeo da itavu stvar zadri
u tajnosti.
Olga ue u trpezariju, poljubi Dejzi i sede. Lav je voleo Dejzi, ali nije oseao
nita prema Olgi. Marga je bila seksepilnija i zabavnija. A tu je jo i gomila drugih
devojaka, to je otkrio kada je Marga bila u ve poodmakloj trudnoi.
- Dobro jutro, mamice! - Lav e veselo.
Dejzi je shvatila taj mig i ponovila njegove rei. Olga ree:
- Je 1' te tata hrani?
Tih dana su tako priali, uglavnom preko deteta. Spavali su nekoliko puta
nakon to se Lav vratio iz rata, ali ubrzo su se vratili svojoj uobiajenoj
ravnodunosti, i sada su spavali u odvojenim sobama, rekavi Olginim roditeljima da
to rade jer se Dejzi budi nou, premda je ona to retko radila. Olga je izgledala kao
razoarana ena, ali Lav nije mario za to. Josif ue.
- Evo ga deda! - ree Lav.
Lav je vozio brzo. Dok je ostavljao severna predgraa Bafala iza sebe,
pokuavao je da proceni koliko vremena ima. Ekipa hitne pomoi e
V
bez sumnje pozvati policiju. Cim stignu, panduri e saznati da je Josif umro u tui.
Olga nee oklevati da im kae ko joj je oborio oca: ako ranije nije mrzela Lava, sada
hoe. Tog trenutka Lava e poeti da trae zbog ubistva.
U garai Vjalovih obino su bila troja kola: pakard, Lavov ford T i plavi
hadson, koji su koristile Josifove siledije. Pandurima nee trebati dugo da dou do
zakljuka da se Lav odvezao u pakardu. Za sat vremena, po Lavovom proraunu,
policija e traiti ta kola.
Do tada, uz malo sree, on e biti van zemlje.
Ve se bio vozio s Margom do Kanade nekoliko puta. Do Toronta je bilo samo
sto ezdeset kilometara, tri sata vonje brzim kolima. Voleli su da se prijavljuju u
hotelima kao gospodin i gospoa Piters i da izlaze u grad, potpuno skockani, a da pri
tom ne moraju da brinu hoe li ih videti neko ko e o tome obavestiti Josifa Vjalova.
Lav nije imao ameriki paso, ali znao je za nekoliko mesta na kojima se granica
mogla prei bez provere.
Stigao je u Toronto oko podneva i odseo u jednom tihom hotelu. Naruio je
sendvi u kafeu i posedeo tu neko vreme razmiljajui o svojoj situaciji. Trae ga
zbog ubistva. Nije imao dom niti je mogao da poseti svoje dve porodice a da pri tom
ne rizikuje da ga uhapse. Moda vie nikad nee videti svoju decu. Imao je pet
hiljada
dolara u pojasu za novac i ukradena kola.
V
Setio se kako se hvalisao pred bratom samo deset meseci ranije. Sta bi
Grigorije sad pomislio?
Pojeo je sendvi i krenuo u besciljnu etnju centrom grada oseajui se
depresivno. Uao je u jednu prodavnicu pia i kupio flau votke da ponese nazad u
sobu. Moda da se prosto napije veeras. Primetio je da flaa viskija od rai kota
etiri dolara. U Bafalu je kotala deset, ako bi
uopte uspeo da je nae; u Njujork Sitiju petnaest ili dvadeset. Znao je to jer je
pokuavao ilegalno da kupi pie za none klubove.
Vratio se u hotel i uzeo malo leda. Soba mu je bila pranjava, sa izbledelim
nametajem i pogledom na dvorita jeftinih radnji. Dok se napolju sputala severna
no, on se oseao depresivnije nego ikad. Pomislio je da izae u grad i nae neku
devojku, ali nije mu bilo do toga. Hoe li da pobegne iz svakog mesta u kojem je
iveo? Bio je otiao iz Petrograda zbog mrtvog policajca, u bekstvu iz Aberovena je
bio bukvalno za korak bri od ljudi koje je prevario na kartama, a sada je i Bafalo
napustio kao begunac.
Mora da uradi neto s pakardom. Policija Bafala mogla bi da poalje
telegramom opis kola u Toronto. Treba da promeni tablice ili kola. Ali nije nalazio
snage za to.
Olgi je verovatno drago to ga se otarasila. Sama e sve naslediti. Meutim,
imperija Vjalovljevih je iz dana u dan vredela sve manje. Pitao se moe li da dovede
Margu i bebu Gregorija u Kanadu. Da li e Marga uopte eleti da doe? Amerika je
bila njen san, ba kao nekad Lavov. Kanada nije bila odredite o kojem su pevaice
iz nonih klubova sanjale. Moda bi krenula s Lavom u Njujork ili Kaliforniju, ali ne
u Toronto.
Nedostajae mu deca. Suze su mu krenule na oi kad je pomislio kako e Dejzi
odrastati bez njega. Jo nije bila napunila etiri godine: moda e ga potpuno
zaboraviti. U najboljem sluaju, pamtie ga kao kroz maglu. Nee se seati najveeg
sendvia na svetu.
Posle treeg pia sinulo mu je da je on alosna rtva nepravde. Nije hteo da
ubije svog tasta. Josif je zadao prvi udarac. U svakom sluaju, Lav ga nije bukvalno
ubio: umro je od nekakvog napada ili infarkta. Bila je to samo zla srea, zaista. Ali
niko nee poverovati u to. Olga je bila jedini svedok, a ona e eleti osvetu.
Nasuo je sebi jo jednu au votke i legao na krevet. D o a v o l a s n j i m a ,
pomisli. Dok je tonuo u nemiran pijani san, mislio je na flae u izlogu radnje.
K a n e d i j a n k l a b , 4 d o l a r a " , pisalo je na cedulji. Ima neeg vanog u vezi s
tim, znao je to, ali u tom trenutku nije mogao da se seti ta bi to moglo biti.
Kada se probudio sledeeg jutra, usta su mu bila suva i glava ga je bolela, ali
znao je da bi kanadski viski za etiri dolara po flai mogao da bude njegov spas.
Ispravio je au od viskija i zahvatio istopljen led s dna kante. Dok je ispijao treu
au, imao je plan.
Sok od pomorande, kafa i aspirin vratili su ga u ivot. Razmiljao je
1 opasnostima koje ga ekaju. Ali on nikad nije dozvoljavao da ga rizik obeshrabri.
D a j e t a k o , pomisli on, b i o b i h m o j b r a t .
Lav je parkirao kombi pun viskija na ulici ispred kue Vjalovljevih. Zimsko
popodne prelazilo je u sumrak. Na prilazu nije bilo kola. Saekao je malo, napet, u
iekivanju, spreman da bei, ali nije video nikakvu
aktivnost. Napetih ivaca, izaao je iz kombija, priao ulaznim vratima i
V
1 V V
1
1 V
uao posluivi se svojim kljuem.
U kui je vladala tiina. Mogao je da uje Dejzin glas gore na spratu, i Polinu
kako mrmlja neto u odgovor. Drugih zvukova nije bilo.
Kreui se tiho po debelom tepihu, proao je kroz hodnik i provirio u dnevnu
sobu. Sve stolice su bile prislonjene uza zidove. Na sredini se nalazio sto zastrt
crnom svilom na kojem je stajao ispolirani mrtvaki koveg od mahagonija sa
- Naravno - ree on. - Moe da proda ovu kuu za dobre pare, uloi dobijeni
novac u neto i preseli se u neki mali stan sa svojom majkom. Verovatno bi
mogla da skupi dovoljno od ovog imanja da ti i Dejzi ivite nekoliko godina,
mada bi trebalo da razmisli o tome da se zaposli...
- Ja ne umem da radim! - ree ona. - Nikad se nisam obuila ni za
V
ta. Sta bih radila?
- O, uj, pa mogla bi da radi kao prodavaica u nekoj robnoj kui, ili u fabrici...
Nije bio ozbiljan, i ona je to znala.
- Ne budi smean - brecnu se ona.
- Onda postoji samo jedna mogunost.
On prui ruku da je dodirne. Ona se tre, izmiui se.
- Zato je tebe briga ta e biti sa mnom?
- Ti si mi ena.
Ona ga udno pogleda. On namesti svoj najiskreniji izraz lica.
- Znam da sam bio lo prema tebi, ali voleli smo se nekada. - Ona ispusti neki
prezriv grleni zvuk. -I imamo erku o kojoj treba da brinemo.
- Ali ti ide u zatvor.
- Ne ako ti kae istinu.
- Kako to misli?
- Olga, videla si ta se desilo. Tvoj otac me je napao. Pogledaj mi lice, imam
modricu na oku kao dokaz. Morao sam da se branim. On je sigurno imao slabo
srce. Moda je bio bolestan ve neko vreme, to bi objasnilo zato nije uspeo
posao da prilagodi prohibiciji. U svakom sluaju, ubilo ga je naprezanje, a ne
onih nekoliko udaraca koje sam zadao u samoodbrani. Sve to treba da uradi
jeste da kae policiji istinu.
- Ve sam im rekla da si ga ti ubio.
Lav se osokolio: ostvario je napredak.
- U redu je - stade da je uverava. - Izjavila si to u aru tog trenutka kad si bila
skrhana od bola. Sad kad si mirnija, shvata da je smrt tvog oca bila jedna
strana nesrea, koju je izazvalo njegovo loe zdravlje i napad besa.
- Hoe li mi poverovati?
- Porota hoe. Ali ako angaujem dobrog advokata, nee ak ni biti suenja.
Kako bi i moglo da bude, kad se jedini svedok kune da to nije ni bilo ubistvo?
- Ne znam. - Ona promeni temu. - Kako e da nabavlja pie?
- Lako. Ne brini o tome.
Ona se okrenu u stolici k njemu.
- Ne verujem ti. Sve to govori samo da bi me naveo da promenim priu.
- Obuci kaput, da ti pokaem neto.
Bio je to trenutak napetosti. Ako poe s njim, njegova je. Nakon krae pauze,
ona ustade.
Lav se trijumfalno osmehivao.
Izaoe iz sobe. Napolju na ulici, on otvori zadnja vrata kombija. Ona je dugo
utala. Zatim ree:
- Kanadski viski? - Ton joj se promenio, primeti on. Bio je praktian. Oseanja
su pala u drugi plan.
- Sto sanduka - ree on. - Kupio sam ih za tri dolara po flai. Ovde za flau
mogu da dobijem deset i vie, budemo li prodavali samo na aice.
- Moram da razmislim o ovome.
Bio je to dobar znak. Bila je spremna da se sloi, ali nije elela da ide grlom u
jagode.
- Razumem, ali nema vremena - ree on. - Policija me trai, imam
V
pun kombi zabranjenog viskija i moram da znam tvoju odluku. Zao mi je to te
pourujem, ali vidi da nemam izbora.
Ona klimnu glavom zamiljeno, ali ne ree nita. Lav nastavi:
- Ako me odbije, prodau pie, uzeti zaradu i nestati. Onda e biti preputena
sama sebi. Poeleu ti sreu i oprostiu se od tebe zauvek, i nema ljutnje.
Razumeu.
- A ako pristanem?
- Odmah emo otii u policiju.
Nastupila je duga tiina. Ona napokon klimnu glavom.
- U redu.
Lav okrenu glavu da sakrije lice. Uspeo si, ree sebi. Sedeo si s njom u istoj sobi u
kojoj je bilo telo njenog mrtvog oca, i opet si je osvojio. Mangupe.
IV
- Moram da stavim eir - ree Olga. - A tebi treba ista koulja.
V
Zelimo da ostavimo prigodan utisak.
Dobar predlog. Ona je stvarno na njegovoj strani.
Vratie se u kuu da se spreme. Dok ju je ekao, Lav je telefonirao u redakciju
Bafalo advertajzera i traio Pitera Hojla, urednika. Sekretarica ga je pitala kojim
povodom zove.
- Recite mu da sam ja ovek koga trae zbog ubistva Josifa Vjalova. Trenutak kasnije
jedan glas dreknu.
- Hojl ovde. Ko si ti?
- Lav Pekov, Vjalovljev zet.
- Gde si?
erRDesero pcGLAVLje
Februar - decembar 1920.
Voj n i z a t v o r Al d e r o t j e s u m o r n o m e s t o , pomisli Bili, a l i b o l j e j e
o d S i b i r a . Alderot je bio vojni grad na pedeset est kilometara jugozapadno od
Londona. Zatvorska zgrada je bila moderna, s tri galerije elija na tri sprata oko
atrijuma. Bila je dobro osvetljena zahvaljujui staklenom krovu zbog kojeg je zatvor
dobio nadimak Staklenik. S parnim grejanjem i plinskim osvetljenjem, bio je
udobniji od veine mesta na kojima je Bili spavao u poslednje etiri godine.
Bez obzira na to, oseao se jadno. Rat se zavrio godinu dana ranije, a on je jo
bio u vojsci. Veina njegovih drugova vratila se kuama, zaposlila, i sad su dobijali
dobre plate i izvodili devojke u bioskop. On je jo uvek nosio uniformu i salutirao,
spavao u vojnikom krevetu i jeo vojniku hranu. Radio je po ceo dan na tkanju
otiraa, koji su se proizvodili u zatvorima. Najgore od svega, nije viao ene. Negde
napolju, Mildred ga je ekala, verovatno. Svi su priali prie o vojnicima koji su se
vratili kuama da bi saznali da je njihova devojka ili ena otila s drugim
mukarcem.
Nije komunicirao s Mildred niti s bilo kim drugim spolja. Zatvorenici, ili
vojnici na izdravanju zatvorske kazne", kako su ih zvanino nazivali, mogli su da
alju i primaju pisma, ali Bili je bio poseban sluaj. Poto je bio osuen zbog
odavanja vojnih tajni u pismima, potu su mu konfiskovale vlasti. Bio je to deo
osvete vojske. Vie nije
V
imao tajni koje bi odao, naravno. Sta bi mogao da kae sestri? K rom p i r i s u
uvek slabo kuvani.
Da li mama i Stari i Dekica uopte znaju da je on osuen pred vojnim sudom?
Najblia rodbina vojnika morala je biti obavetena, kako je mislio, ali nije bio
siguran u to, i niko nije hteo da mu odgovori na to pitanje. U svakom sluaju, Tomi
Grifits im je skoro sigurno rekao. Nadao se da je Etel objasnila ta je on stvarno
radio.
Niko mu nije dolazio u posetu. Slutio je da njegova porodica i ne zna
V
da se on vratio iz Rusije. Zeleo je da pokua da izdejstvuje da mu se ukine zabrana
primanja pote, ali nije imao naina da stupi u kontakt s nekim advokatom, niti
novca da ga plati. Njegova jedina uteha bio je neki neodreen oseaj da to ne moe
beskonano da traje.
O deavanjima u spoljnom svetu obavetavao se putem novina. Fic se vratio u
London, gde je drao govore, traei da se belogardejcima u Rusiji prui dodatna
vojna pomo. Bili se pitao da li to znai da su se D r u g a r i i z Ab e rov e n a vratili
kui.
snage tamo samo da 6i titiCe nau imovinu, organizovaCe uredno povCaenje id 6iCe u
pripravnosti. Jasm) su impCiciraCi da ne uestvuju ni u kakjim su^k^6^m^a sa snagama
crvenogarcCejaca.
ViCijams ViCijams je u veCi^koj meri zasCuan za razotkrivanje te Cai.
- Hej - on e za sebe. - Vidi ti to. Vilijam Vilijams je zasluan.
Ljudi za istim stolom okupie se oko njega, izvirujui mu preko ramena.
Zatvorenik koji je s njim delio eliju, nitkov po imenu Siril Parks, ree:
- To si ti na slici! ta e ti u novinama?
Bili proita ostatak teksta naglas.
Njegov zCoin se sastoji u tome to je govorio istinu, u pismima svojoj sestri koja su
6iCa jednostavno ifrovana da 6i iz6egao cenzuru. Britansfj narod mu duguje zafrvaCnost.
Taj njegov in je, meutim, naCjutio one u vojsci i vCadi koji su potajno k^risti^Ci
6ritanske vojnike za postizanje sopstvenifr poCitikih cijeva. ViCijams je izveden predvojni
sudi osuden na deset godina zatvora.
Njegov sCuaj nije jedinstven. VeCiki 6roj vojnika
nisu eCeCi da 6udu deo
pokuaja k^n^tr^a^r^evoCu^cije podvrgnut je kfajnje sumnfivim sudenjima u Rusiji na fojima su
im izreene skancfaCozno duge kazne.
Vidjam Vidjams i drugi postad su rtve gsvetgCCu6ivi6 tnonika. Ova nepravcfa se
mora ispraviti. Britanija je zemja pravde. To je, na kraju krajeva, ono za ta smo se 6oriCi
- Zamislite to - ree Bili. - Kau da sam postao rtva monika.
- I ja isto - ree Siril Parks, koji je silovao jednu etrnaestogodinju Belgijanku
u ambaru.
Odjednom, neko istre novine iz Bilijevih ruku. On podie glavu i ugleda
glupo lice Endrua Denkinsa, jednog od najneprijatnijih uvara.
- Moda ima prijatelje na visokim poloajima, Vilijamse - ree ovek - ali ovde
si samo jo jedan jebeni robija, pa se vraaj na jebeni posao.
- Odmah, gospodine Denkinse - ree Bili.
Fic je bio van sebe od besa kada je trgovaka delegacija iz Rusije dola u
London tog leta 1920. godine, gde ju je britanski premijer Dejvid Lojd Dord
doekao u Dauning stritu broj 10. Boljevici su jo uvek ratovali s novostvorenom
dravom Poljskom, i Fic je smatrao da Britanija treba da se stavi na stranu Poljaka,
ali nije naiao na podrku. Luki radnici u Londonu stupili su u trajk jer nisu hteli
da tovare puke za poljsku vojsku na brodove, a Kongres trgovakih sindikata
zapretio je generalnim trajkom u sluaju vojne intervencije Britanije.
Fic se pomirio s injenicom da nee dobiti posede pokojnog kneza Andreja.
Njegovi sinovi, Deko i Endru, izgubili su ono to im je po roenju pripadalo, i on je
to morao da prihvati. Meutim, nije mogao da outi kad je saznao ta su Rusi,
Kamenjev i Krasin, naumili da urade dok su obilazili Britaniju. Soba 40 je jo uvek
postojala, premda u izmenjenom obliku, i britanska obavetajna sluba je presretala i
deifrovala telegrame koje su Rusi slali kui. Lav Kamenjev, predsednik
Moskovskog sovjeta, besramno je delio revolucionarni propagandni materijal.
Fic je bio toliko ljut da je napao Lojda Dorda, poetkom avgusta, na jednoj
od poslednjih veernjih zabava u londonskoj sezoni drutvenih dogadaja.
To se desilo u kui lorda Silvermana na Belgrejv skveru. Ta veera je bila
manje raskona od onih koje je Silverman prireivao pre rata. Bilo je manje jela, s
manje nedirnute hrane vraene u kuhinju, i stoni ukrasi su bili skromniji. Hranu su
sluile slukinje umesto slugu: niko vie nije eleo da bude sluga. Fic je pretpostavio
da je s onim ekstravagantnim edvardijanskim zabavama zauvek svreno. Meutim,
Silverman je i dalje u svojoj kui okupljao najmonije ljude u zemlji.
Lojd Dord se raspitivao kod Fica o njegovoj sestri, Mod.
To je bila jo jedna tema koja je Fica nervirala.
V
- Zao mi je to to moram da kaem, ali udala se za jednog Nemca i otila da ivi
u Berlin - ree on. Preutao je da je ve rodila svoje prvo dete, deaka po
imenu Erik.
- uo sam za to - ree Lojd Dord. - Samo sam se pitao kako joj ide. Ona je
divna mlada ena.
Premijer je bio poznat po simpatijama koje je gajio prema divnim mladim
enama, moglo se rei ozloglaen.
- Bojim se da je ivot u Nemakoj teak - ree Fic.
Mod mu je pisala molei ga za novanu pomo, ali on ju je glatko odbio. Nije
traila njegovu dozvolu da se uda, kako sad moe da oekuje njegovu podrku?
- Teak? - ree Lojd Dord. - I treba da bude, posle onoga to su uradili. Bez
obzira na to, saoseam s njom.
V
- Sto se drugih stvari tie, premijeru - ree Fic - onaj Kamenjev je jevrejski
boljevik, trebalo bi da ga deportujete.
~ 776 ~
~ 777 ~
nezaposlenosti koji smo ikad iskusili. Rusi, pa, ele da kupuju i oni plaaju u
zlatu.
- Ja ne bih uzeo njihovo zlato!
- Ah, ali Fice - ree Lojd Dord - ti ga ve ima dosta.
III
Velington rou je slavio kada je Bili doveo svoju mladu kui u Aberoven.
Bilo je to jedne letnje subote, i za promenu nije padala kia. U tri popodne su
Bili i Mildred stigli na stanicu s Mildredinom decom, Bilijevim usvojenim erkama,
Inid i Lilijan, starim osam i sedam godina. Rudari su do tada izali iz rudnika,
okupali se i obukli svoja nedeljna odela.
Bilijevi roditelji su ekali na stanici. Bili su stariji i kao da su se nekako
smanjili: vie nisu dominirali ljudima oko sebe. Stari se rukova s Bilijem i ree:
- Ponosan sam na tebe, sine. Suprotstavio si im se, ba kao to sam te uio da
ini.
Biliju je bilo drago, mada nije sebe video kao samo jo jedno od oevih
ivotnih postignua. Njih dvoje su ve bili upoznali Mildred, na Etelinom venanju.
Stari se rukova s Mildred, a mama je poljubi. Mildred ree:
- Lepo je videti vas opet, gospoo Vilijams. Treba li sada da vas zovem mama?
To je bilo najbolje to je mogla da kae, i mama je bila oduevljena. Bili je bio
siguran da e je i Stari zavoleti, pod uslovom da se suzdri od psovanja.
Uporna pitanja narodnih poslanika u Domu komuna, koja je Etel izazvala
svojim informacijama, naterala su vladu da smanji kazne odreenom broju vojnika i
mornara kojima je u Rusiji bilo sueno zbog pobune i drugih prekraja. Bilijeva
zatvorska kazna bila je smanjena na
godinu dana, i on je puten iz zatvora i demobilisan. Posle toga se oenio Mildred to
je pre mogao.
Aberoven mu je delovao udno. Grad se nije mnogo promenio, ali njegova
oseanja prema njemu jesu. Bio mu je mali i prljav, i planine koje su ga okruivale
inile su mu se poput zidova koji ele da zadre ljude unutra. Vie nije bio siguran da
je to njegov dom. A kada je obukao svoje predratno odelo, otkrio je da se, mada mu
je jo bilo potaman, u njemu ne osea kako treba. N i t a t o s e o v d e d e a v a
n e e p rom e n i t i s v e t , pomisli on.
Popeli su se uzbrdo do Velington roua gde su zatekli kue ukraene zastavama:
britanskim, velkim i crvenim zastavama. Na platnu razapetom preko ulice pisalo je
D O B R O D O A O K U I , D V P L I B I LI . Sve komije se ekale na ulici. Izneli su
stolove s krazima piva i bokalima s ajem, i tanjirima punim pita, kolaa i sendvia.
~ 778 ~
~ 779 ~
- Evo zbog ega sam ja doao kui. Dani Persevala Dounsa na mestu narodnog
poslanika iz Aberovena gotovo su odbrojani. - Ljudi zaklicae. -
V
Zelim da nas laburista predstavlja u Domu komuna! - Bili uhvati oev pogled: lice
Starog je sijalo. - Hvala vam na divnoj dobrodolici.
On sie sa stolice, a oni oduevljeno zapljeskae.
- Lep govor, Bili - ree Tomi Grifits. - Ali ko e da bude taj laburistiki
poslanik?
- Pazi ovako, Tomi mome - ree Bili. - Ima tri pokuaja da pogodi.
IV
Filozof Bertrand Rasel posetio je Rusiju te godine i napisao kratku knjigu pod
naslovom Praksa i teorija boljevizma. Zbog toga je u porodici Lekvit umalo dolo
do razvoda.
Rasel je zduno napao boljevike. to je jo gore, uinio je to iz perspektive
jednog leviara. Za razliku od konzervativnih kritiara, on nije govorio da ruski
narod nije imao pravo da zbaci cara, podeli seljacima zemlju koja je pripadala
plemstvu i sam upravlja svojim fabrikama. Upravo suprotno, on je sve to odobravao.
Napao je boljevike ne zato to su imali pogrene ideale ve zato to su imali prave
ideale koje nisu potovali. Zato njegovi zakljuci nisu mogli biti odbaeni kao
propaganda.
Berni je prvi proitao knjigu. Kao bibliotekar, uasavao se pisanja po
knjigama, ali u ovom sluaju je nainio izuzetak i prekrio strane ljutitim
komentarima, podvlaei reenice i piui g l u p o s t i l " ili , , l o a rgu m e n t !
nalivperom po marginama.
Etel ju je proitala dok je dojila bebu, kojoj je sad bilo neto vie od godinu
dana. Nazvali su je Mildred, ali su joj uvek tepali Mili. Starija Mildred se preselila u
Aberoven s Bilijem i ve je bila trudna s njihovim prvim detetom. Mildred je
nedostajala Etel, premda joj je bilo drago to moe da koristi prostorije na spratu.
Mala Mili je imala kovrdavu kosu i, ak i tako mala, nestaan sjaj u oima koji je
sve podseao na Etel.
Etel se knjiga svidela. Rasel je bio dosetljiv i uman pisac. S leernou jednog
aristokrate zatraio je intervju s Lenjinom, i proveo sat vremena s tim velikim
ovekom. Razgovarali su na engleskom. Lenjin je rekao da je lord Nortklif najbolji
propagandista: horor prie Dejli mejla o pljakanju aristokratije u Rusiji moda e
uplaiti buruje, ali imae potpuno suprotan efekat na britansku radniku klasu,
mislio je on.
Rasel je, meutim, u knjizi nedvosmisleno stavio do znanja da su boljevici
potpuno nedemokratski nastrojeni. Diktatura proleterijata bila je prava diktatura,
~ 780 ~
rekao je, ali vladari su bili intelektualci iz srednje klase, poput Lenjina i Trockog,
kojima pomau samo oni proleteri koji se slau s njihovim stavovima.
- Mislim da je ovo vrlo zabrinjavajue - rekla je Etel kad je zavrila knjigu.
- Bertrand Rasel je aristokrata! - Berni e ljutito. - On je trei erl!
- To ne znai da nije u pravu. - Mili je prestala da sisa i zaspala. Etel ju je
mazila vrhom prsta po mekom obrazu. - Rasel je socijalista. Njemu smeta to
boljevici ne sprovode socijalizam u praksi.
- Kako moe da kae tako neto? Plemstvo je uniteno.
- Kao i opoziciona tampa.
- Privremena neophodnost...
- Koliko privremena? Ruska revolucija je bila pre tri godine!
- Ne moe da napravi omlet ako ne razbije jaja.
- On kae da se u Rusiji sprovode arbitrarna hapenja i egzekucije, i da je tajna
policija monija nego to je bila u carevo vreme.
- Ali njihove akcije su uperene protiv kontrarevolucionara.
- Socijalizam znai slobodu, ak i za kontrarevolucionare.
- Ne znai!
- Za mene znai.
Njihovi povieni glasovi probudie Miii. Osetivi srdbu u sobi, ona zaplaka.
- Eto - Etel e ozlojeeno. - Vidi ta si sad uradio.
V
Po povratku iz graanskog rata Grigorije se pridruio Katerini, Vladimiru i Ani
u njihovom udobnom stanu unutar vladine enklave u
V
starom utvrenju Kremlja. Bio je previe udoban za njegov ukus. Citava zemlja je
patila od nestaice hrane i goriva, ali u radnjama u Kremlju nieg nije manjkalo.
Unutar kompleksa su se nalazila tri restorana sa efovima kuhinja kolovanim u
Francuskoj i, na Grigorijevo zaprepeenje, konobari su boljevike pozdravljali
sastavljanjem peta, kao to su to inili sa starim plemstvom. Katerina je ostavljala
decu
V u
jaslicama dok je sreivala kosu kod frizera. Clanovi Centralnog komiteta uvee su
ili u operu kolima koja su vozili oferi.
- Nadam se da se ne pretvaramo u novo plemstvo - ree on Katerini u krevetu
jedne noi.
Ona se prezrivo nasmeja.
- Ako se pretvaramo, gde su moji dijamanti?
- Ma zna, idemo na bankete i putujemo vozom u prvoj klasi, i tako dalje.
~ 781 ~
- Aristokrate nikad nisu radile nita korisno. Svi vi radite dvanaest, petnaest,
osamnaest sati dnevno. Od vas se ne moe oekivati da skupljate bednu
napojnicu da biste kupili koji komad drveta da se zgrejete, kao to sirotinja
radi.
- Ali opet, elita uvek ima neki izgovor kojim opravdava svoje privilegije.
- Doi ovamo - ree ona. - Dau ti ja privilegije.
Nakon to su vodili ljubav, Grigorije je leao budan. Uprkos svojim bojaznima,
nije mogao da ne osea potajno zadovoljstvo to je njegovoj porodici tako dobro u
ivotu. Katerina je dobila na teini. Kad ju je upoznao bila je dvadesetogodinja
devojka zamamnih oblina; sada je bila punaka majka od dvadeset est godina.
Vladimiru je bilo pet godina i uio je da ita i pie zajedno s ostalom decom novih
vladara Rusije; Ana, koju su obino zvali Anja, bila je nemirna trogodinjakinja
kovrdave kose. Njihov dom je nekada pripadao jednoj od cariinih dvorskih dama.
Odaje su bile tople, suve i prostrane, s posebnom spavaom sobom za decu,
kuhinjom i dnevnom sobom, u Grigorijevoj staroj zgradi u
Petrogradu na tolikom prostoru se moglo smestiti dvadesetoro ljudi. Prozori su bili
pokriveni zavesama, imali su porcelanske oljice za aj, ispred kamina je bio prostrt
tepih, a iznad njega ulje na platnu na kojem je bilo prikazano Bajkalsko jezero.
Grigorije je naposletku zaspao, da bi ga u est ujutru probudilo kucanje na
vratima. Otvorio ih je i ugledao izrazito mravu enu u prnjama koja mu je delovala
poznato.
- ao mi je to vas uznemiravam, ekselencijo - ree ona, koristei tu staru titulu
za izraavanje potovanja.
Prepoznao je u njoj Konstantinovu enu.
V
- Magda! - on e zapanjeno. - Mnogo si se promenila... ui! Sta nije u redu? Je
1' sad ivite u Moskvi?
- Da, preselili smo se ovamo, ekselencijo.
- Ne zovi me tako, zaboga. Gde je Konstantin?
- U zatvoru.
- Molim? Zato?
- Kao kontrarevolucionar.
- Nemogue! - ree Grigorije. - Mora da je u pitanju strana greka.
- Da, gospodine.
- Ko ga je uhapsio?
- eka1
1 Zapravo K rus.: Izvanredna komisija, skraenica za tajnu policiju sovjetske Rusije. (Prim.
prev.)
~ 782 ~
- Tajna policija. Pa, oni rade za nas. Saznau ta se desilo. Raspitau se odmah
posle doruka.
- Molim vas, ekselencijo, preklinjem vas, uinite neto odmah - streljae ga za
jedan sat.
- Bestraga - ree Grigorije. - ekaj da se obuem.
On obue uniformu. Premda na sebi nije imala nikakve oznake ina, bila je
mnogo kvalitetnija od uniforme obinog vojnika, i jasno ukazivala na to da je on
komandant.
Nekoliko minuta kasnije on i Magda napustie Kremlj. Napolju je padao sneg.
Oni preoe kratku razdaljinu do Trga Lubjanka. Stab eke nalazio se u ogromnoj
baroknoj zgradi od ute cigle, u kojoj se prethodno nalazilo predstavnitvo jednog
osiguravajueg drutva. Straar na vratima pozdravi Grigorija po vojniki. Razvikao
se im je uao u zgradu.
- Ko je ovde nadlean? Smesta mi dovedite deurnog! Ja sam drug
V
Grigorije Pekov, lan boljevikog Centralnog komiteta. elim odmah da vidim
zatvorenika Konstantina Vorocinceva. ta eka? Krei!
Otkrio je da je to najbri nain da se neto uradi, mada ga je to uasno podsealo na
naduveno ponaanje kakvog razmaenog plemia. Straari su trali unaokolo u
panici nekoliko minuta, a zatim je Grigorije pretrpeo ok. Doveli su deurnog oficira
u hol. Grigorije ga je poznavao. Bio je to Mihail Pinski. Grigorije se uasnuo. Pinski
je bio siledija i nitkov u carskoj policiji: da li je sada siledija i nitkov u slubi
revolucije?
Pinski se kiselo osmehnu.
- Drue Pekov - ree on. - Kakva ast.
- Nisi to rekao kad sam te bacio na zemlju jer si maltretirao jednu siromanu
seljanicu - ree Grigorije.
- Kako su se okolnosti promenile, za sve nas.
- Zato ste uhapsili Konstantina Vorocinceva?
- Zbog kontrarevolucionarnih aktivnosti.
- To je smeno. On je bio predsedavajui boljevikog kruoka za diskusiju u
fabrici Putilov 1914. Bio je jedan od prvih delegata Petrogradskog sovjeta. On
je vei boljevik od mene!
- Je li tako? - ree Pinski s nagovetajem pretnje u glasu.
Grigorije se ne osvrnu na to.
- Dovedi ga k meni.
- Odmah, drue.
Posle nekoliko minuta Konstantin se pojavio. Bio je prljav i neobrijan, i
smrdeo je na svinje. Magda briznu u pla i obesi mu se oko vrata.
V
~ 783 ~
- Zelim da razgovaram nasamo sa zatvorenikom - Grigorije e Pinskom. Odvedi nas u tvoju kancelariju.
Pinski zavrte glavom.
- Moja skromna soba...
- Ne prepiri se - ree Grigorije. - Idemo.
Bio je to nain da Grigorije naglasi svoju mo. Mora dobro da pazi na Pinskog.
Pinski ih odvede do jedne sobe na spratu s pogledom na unutranje dvorite. Brebolje je sklonio jedan bokser" sa stola i ubacio ga u fioku. Pogledavi kroz prozor
Grigorije vide da svie zora.
V
- Cekaj napolju - on e Pinskom.
Oni sedoe i Grigorije ree Konstantinu:
- ta se, do avola, deava?
- Doli smo u Moskvu kada se vlada preselila - stade Konstantin da objanjava.
- Mislio sam da u postati komesar. Ali pogreio sam. Ovde
nemam
nikakvu politiku podrku.
V
- Sta si onda radio?
- Vratio sam se obinom poslu. Radim u fabrici Tod, pravim delove za motore,
klinove, klipove i kugline leajeve.
- Ali zato policija misli da si kontrarevolucionar?
-Fabrika bira delegata za Moskovski sovjet. Jedan inenjer je objavio da e biti
menjeviki kandidat. Sazvao je sastanak, i ja sam otiao da sluam. Tu se pojavilo
samo dvanaestoro ljudi. Ja nisam govorio, otiao sam na pola sastanka, i nisam
glasao za njega. Boljeviki kandidat je pobedio, naravno. Ali posle izbora policija je
uhapsila sve koji su prisustvovali tom menjevikom skupu. A onda su nas, prole
nedelje, sve pohapsili.
- Ne smemo to da radimo - Grigorije e u oajanju. - ak ni u ime revolucije.
Ne moemo da hapsimo radnike jer su sluali nekoga ko ima suprotno
miljenje.
Konstantin ga je udno gledao.
- Jesi li ti bio van zemlje?
- Naravno - ree Grigorije. - Borio sam se protiv kontrarevolucionarnih snaga.
- Zato i ne zna ta se deava.
- Hoe da kae da se to deavalo i ranije?
- Grika, to se deava svakog dana.
- Ne mogu da verujem.
Magda ree:
~ 784 ~
- Prole noi sam primila poruku, od jedne drugarice koja je udata za policajca,
u kojoj me obavetava da Konstantin i ostali treba da budu streljani u osam
sati ujutru.
Grigorije pogleda na svoj vojniki sat. Bilo je skoro osam.
- Pinski! - dreknu on.
Policajac ue.
- Zaustavi ovo streljanje.
- Bojim se da je prekasno, drue.
- Hoe da kae da su ti ljudi ve streljani?
- Ne ba.
Pinski prie prozoru. Grigorije uini isto. Konstantin i Magda stadoe pored
njega. Dole u snegom prekrivenom dvoritu, streljaki vod se skupio na jasnom
jutarnjem svetlu. Preko puta vojnika, dvanaest ljudi povezanih oiju stajalo je drhtei
u tankoj odei bez kaputa. Iznad glava
im se vijorila crvena zastava. Dok je Grigorije posmatrao, vojmci podigoe puke.
Grigorije se prodera:
- Stoj! Ne pucaj!
Meutim, prozorsko staklo mu je priguilo glas i niko ga nije uo. Trenutak kasnije puke
zapratae.
Osuenici popadae na zemlju. Grigorije je zurio, prestravljen.
Oko omlitavelih tela, na snegu se pojavie krvave mrlje, jarkocrvene boje, poput
zastava koje su se vijorile na vetru.
~ 785 ~
0TRD0S0TPRVO POGLAVLJE
11 - 12. novembar 1923.
Mod je spavala tokom dana i ustala sredinom popodneva, kad je Valter doveo
decu kui iz nedeljne kole. Erik je imao tri a Hajke dve godine, i izgledali su tako
slatko u svojim najboljim odelima da je Mod mislila da e joj srce pui od ljubavi.
V
Nikad ranije nije iskusila oseanje poput tog. Cak ni njena luda strast prema
Valteru nije bila tako jaka. Takoe je oajniki strepela zbog dece. Hoe li uspeti da
ih prehrani i nabavi im toplu odeu, i zatiti ih od nemira i revolucije?
Dala im je toplog mleka s udrobljenim hlebom da se ugreju, pa je poela da se
sprema za to vee. Valter i ona su organizovali malu porodinu zabavu da proslave
trideset osmi roendan Valterovog roaka Roberta fon Ulriha.
Robert nije poginuo u ratu, kao to su se Valterovi roditelji pribojavali, ili se
nadali? U svakom sluaju, Valter nije postao graf Fon Ulrih. Robert je bio zatvoren u
logoru za ratne zarobljenike u Sibiru. Kada su boljevici sklopili mir s Austrijom,
Robert i njegov saborac Jorg su peaili, stopirali i vozili se teretnim vozovima do
kue. Njihov put je potrajao godinu dana, ali na kraju su uspeli, i Valter im je po
povratku pronaao jedan stan u Berlinu.
Mod je opasala kecelju. U kuhinjici njihove male kue skuvala je orbu od
kupusa, bajatog hleba i repe. Ispekla je i jednu malu tortu, premda je ostalim
sastojcima morala da doda jo repe. Nauila je da kuva, i jo mnogo toga osim
kuvanja. Jedna ljubazna kominica, starija ena, saalila se na zbunjenu
aristokratkinju i nauila ju je kako da ispee hleb, ispegla koulju i oisti kadu. Ona
je sve to doivela kao neku vrstu oka.
V
Ziveli su u gradskoj kui srednje klase. Nisu imali novca da je srede niti su
mogli da priute poslugu na koju je Mod bila oduvek naviknuta, i imali su dosta
polovnog nametaja za koji je Mod potajno mislila da izgleda uasno jeftino i
neukusno.
- ta emo da kupimo?
On se strese u pidami.
- Treba nam uglja.
- Bez urbe. Moemo da ga zadrimo, ako eli. Vredee isto sledee nedelje.
Ako ti je hladno, ja u te zagrejati.
On se naceri.
- Hajde.
Ona se svue i lee u krevet. Jeli su hleb, pili kafu i vodili ljubav. Seks je jo
uvek bio uzbudljiv, premda nije trajao onako dugo kao u poetku. Nakon to su
zavrili, Valter uze da proita novine koje je ona donela kui.
- Revolucija u Minhenu je okonana - ree on.
-Zauvek?
Valter slegnu ramenima.
- Uhvatili su vou. Adolfa Hitlera.
- Vou partije u koju se Robert ulanio?
- Da. Optuen je za veleizdaju. U zatvoru je.
- Odlino - Mod e s olakanjem. - Hvala bogu da se to zavrilo.
0TRD0S0TDROGO POGLAVLJE
Decembar 1923. - januar 1924.
Erl Ficherbert se popeo na podijum ispred aberovenske gradske venice u tri
sata popodne na dan pre optih izbora. Nosio je formalno jutarnje odelo i cilindar.
Konzervativci u prvim redovima pozdravie ga klicanjem, ali veina ljudi mu je
zvidala. Neko baci zguvane novine u njegovom pravcu, a Bili ree:
- Nemojte to da radite, momci, pustite ga da govori.
Niski oblaci su zamraili nebo tog zimskog popodneva i ulina rasveta je ve
bila upaljena. Padala je kia, ali se i pored toga okupilo dosta ljudi, dvesta ili trista
njih, veinom rudari sa svojim kapama, nekoliko polucilindara u prvom redu i
poneka ena pod kiobranom. Po obodu gomile deca su se igrala na mokroj kaldrmi.
Fic je vodio kampanju u ime aktuelnog aberovenskog predstavnika u
parlamentu, Persevala Dounsa. Poeo je da pria o carinskim taksama. Biliju to nije
smetalo. Fic moe da potroi itav dan priajui na tu temu a da ne dopre do srca
itelja Aberovena. U teoriji, to je bilo vano pitanje u izbornom programu.
Konzervativci su obeavali da e reiti pitanje nezaposlenosti tako to e podii
porez na uvoznu robu kako bi zatitili britanske proizvoae. To je ujedinilo liberale
u opoziciji, jer je njihova najstarija ideologija bila slobodna trgovina. Laburisti su se
slagali da takse nisu reenje, i predlagali su Program nacionalnog zapoljavanja,
zajedno s produavanjem kolovanja, kako se na ionako prezasienom tritu rada
ne bi nalo jo mladih ljudi.
Pravo pitanje, medutim, glasilo je ko e biti na vlasti.
- Kako bi ohrabrila zapoljavanje ljudi u poljoprivredi, konzervativna vlada e
dati podsticaj od jedne funte po jutru zemlje svakom farmeru, pod uslovom da
zaposlenima na svom imanju isplauje najmanje trideset ilinga nedeljno ree Fic.
Bili zavrte glavom, zabavljen i zgaen istovremeno. Zato davati novac
farmerima? Oni ne gladuju. Nezaposleni radnici u fabrikama gladuju. Pokraj Bilija,
Stari ree:
- Ovakvom priom ne mogu se pridobiti glasai u Aberovenu.
Bili se slagao s tim. Veinu glasakog tela nekad su inili farmeri s okolnih
brda, ali ti dani su bili prolost. Sad kad radnika klasa ima pravo glasa, rudara e
biti vie nego farmera. Perseval Douns je bio ponovo izabran na konfuznim
izborima 1922, s malom prednou. Ovoga puta e ga sigurno izbaciti iz parlamenta.
Fic se zagrevao.
Ako budete glasali za laburiste, glasaete za oveka iji je vojni dosje ukaljan
- ree on.
Publici se to nije mnogo dopalo: znali su Bilijevu priu i smatrali su ga junakom.
Podie se amor neodobravanja, a Stari povika:
Kako te nije sramota!
Fic nastavi po svom.
oveka koji je izdao svoje saborce i oficire, oveka koga je vojni sud osudio
zbog izdaje i poslao u zatvor. Kaem vam: ne sramotite Aberoven time to ete takvog
oveka izabrati da vas predstavlja u parlamentu.
Fic sie s podijuma uz slab aplauz i zvidanje. Bili je zurio u njega, ali Fic ga nije
gledao u oi. Bili se pope na podijum kad je doao red na njega.
Verovatno oekujete da u vreati lorda Ficherberta onako kako je on vreao
mene - ree on.
Tomi Grifits doviknu iz mase:
Oei po njemu, Bili!
Bili ree:
Ali ovo nije tua u rudniku. Ovi izbori su previe vani da bi se odluka o
kandidatu donosila u jeftinom prepucavanju.
Ljudi se umirie. Bili je znao da im se taj razloan pristup nee previe svideti. Oni
su uivali u jeftinom prepucavanju. Ali video je kako njegov otac klima glavom s
odobravanjem. Stari je razumeo ta Bili pokuava da uradi. Naravno da razume. On je
uio Bilija.
Erl je pokazao hrabrost time to je doao ovamo i izneo svoje stavove pred
gomilom rudara - nastavi Bili. - On moda grei, ali nije kukavica. Takav je bio i u ratu.
Mnogi oficiri su bili takvi. Hrabri ljudi, ali pogreno su razmiljali. Imali su pogrenu
strategiju i pogrenu taktiku, komunikacija im je bila loa, a nain razmiljanja zastareo.
Ali nisu hteli da se odreknu svojih ideja sve dok milioni ljudi nisu poginuli.
Publika je utihnula. Sada su bili zainteresovani. Bili je video Mildred, ponosnog
izraza lica, s dve bebe u rukama, Bilijeva dva sina, Dejvidom i Kirom, starim jednu i dve
godine. Mildred nije previe zanimala politika, ali elela je da Bili bude izabran u
parlament da bi mogli da se vrate u London, gde bi ona opet pokrenula svoj posao.
U ratu, nijedan pripadnik radnike klase nikad nije dobio in vii od
narednika. A svi momci iz privatnih kola poinjali su da slue kao potporunici. Svaki
ovde prisutni veteran bespotrebno se naao u opasnosti da pogine zbog nesposobnih
oficira, i mnogima od nas je ivot spasao neki inteligentan narednik.
Ljudi zaagorie u znak slaganja.
Ba kao i Etel.
Konzervativci su imali najvie mesta u novom parlamentu, ali nisu imali ukupnu
veinu. Laburistika partija je bila druga, sa sto devedeset jednim poslanikom, ukljuujui
Et Lekvit iz Aldgejta i Bilija Vilijamsa iz V
Aberovena. Liberali su bili trei. Skotski prohibicionisti su osvojili jedno mesto.
Komunistika partija nijedno.
Kad je novi parlament zaseo, laburisti i liberali su udruili glasove kako bi nadglasali
konzervativnu vladu, i kralj je bio primoran da zatrai od voe Laburistike partije,
Remzija Makdonalda, da postane novi premijer. Prvi put u svojoj istoriji, Britanija je
dobila laburistiku vladu.
Etel nije ula u Vestminstersku palatu jo od onog dana 1916. kada su je izbacili jer
se drala na Lojda Dorda. Sada je sedela na konoj zelenoj klupi u novom kaputu sa
eirom na glavi, sluajui govore, povremeno pogledajui ka javnoj galeriji iz koje su je
bili izbacili pre vie
od sedam godina. Izlazila je u hol i glasala zajedno s lanovima kabineta, uvenim
socijalistima kojima se nekada divila iz daljine: Arturom Hendersonom, Filipom
Snoudenom, Sidnijem Vebom i samim premijerom. Imala je sopstveni sto u malom
kabinetu koji je delila s jo jednom poslanicom iz redova laburista. Prelistavala je knjige u
biblioteci palate, jela tost s puterom u salonu za ajanke i uzimala dakove s potom
ISTORIJSKE LINOSTI
1 Misli se na biografiju Lojda Dorda: Peter Rowland, David Lloyd George: A Biography (1976).
(Prim. prev.)
**
ZahvaCnost
Moj glavni savetnik za istoriju u pisanju ove knjige bio je Riard Overi. Drugi
istoriari koji su itali radnu verziju teksta i ispravljali me, spasavi me mnogih
greaka, bili su: Don M. Kuper, Mark Goldman, Holger Hervig, Don Kajger, Evan
Modsli, Riard Toji i Kristofer Vilijams. Suzan Pedersen mi je pomogla na temu
novanog dodatka koji su primale ene vojnika.
Kao i uvek, mnoge od ovih savetnika pronaao mi je Den Stater iz agencije
Research for Writers iz Njujorka.
U prijatelje koji su mi pomagali spadaju Tim Blajd, koji me je snabdeo nekim
osnovnim knjigama; Adam Bret-Smit, koji me je savetovao o ampanjcu; otrooki
Najdel Din; Toni Makvolter i Kris Maners, dva mudra i pronicljiva kritiara;
posmatra i ljubitelj vozova Def Man, koji me je savetovao u vezi s tokovima
lokomotiva;
i Andela
V
Spicig, koja je proitala prvu verziju teksta i prokomentarisala ga iz nemake
perspektive.
Urednici i agenti koji su itali tekst i savetovali me bili su Ejmi Berkover, Lesli
Gelbman, Filis Gran, Nil Niren, Imoden Tejlor i, kao i uvek, A1 Cukerman.
Na kraju se zahvaljujem lanovima porodice koji su itali radnu verziju i
savetovali me, naroito Barbari Folet, Emanueli Folet, Mari- Kler Folet, Janu
Tarneru i Kim Tarner.
BeCeka o autoru
Ken Folet je s dvadeset sedam godina napisao Uicu igle, nagraivani triler
koji je postao meunarodni bestseler. Nakon jo nekoliko uspenih trilera, sve je
iznenadio Stubovima zemlje, knjigom o gradnji jedne katedrale u srednjem veku,
koja i dalje oduevljava itaoce irom sveta. Njegova poslednja knjiga njen je dugo
oekivani nastavak, Svet bez kraja, i najprodavaniji je roman u Sjedinjenim
Dravama,
V
Velikoj Britaniji, Nemakoj, Italiji, Spaniji i Francuskoj.
Ken Folet ivi u Engleskoj sa svojom enom, Barbarom Folet.