Kuhn Thomas S Struktura Znastvenih Revolucija 2002

STRUKTURA
ZNANSTVENIH
REVOLUCIJA
Thomas
DRUGO
S.
Kuhn
IZDANJE
Naklada Jesenski i Turk

Zagreb, 2002.
Sadraj
Predgovor
I Uvod: Uloga za povijest
7
15
II Put ka normalnoj znanosti...................................................................23

III Priroda normalne znanosti....................................................................35
IV Normalna znanost kao rjeavanje zagonetki
V
Prioritet paradigmi.................................................................55
VI Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkria

VII Kriza i nastajanje znanstvenih teorija
VIII Odgovor na krizu
IX Priroda i nunost znanstvenih revolucija
X
XI
47
Revolucije kao promjene poimanja svijeta

Nevidljivost revolucija
63
77
89
103
121
145
XII Razrjeavanje revolucija
153
XIII Napredak kroz revolucije
169
Postscript - 1 9 6 9
183
Pogovor (Vjekoslav Afri)
219
Kazalo pojmova i imena
245
Predgovor
Ogled koji slijedi prvi je potpuni objavljeni izvjetaj projektu izvorno

zapoetom prije gotovo petnaest godina. U to sam vrijeme na
poslijediplomskom studiju teorijske fizike privodio zavretku svoju
disertaciju. Stjecajem sretnih okolnosti sudjelovao sam u eksperimen
talnom teaju koji je na fakultetu bio osmiljen s ciljem predstavljanja
fizike onima koji se ne bave prirodnim znanostima, te sam tako prvi
puta doao u dodir s povijeu znanosti. Na moje veliko iznenaenje
taje zastarjela teorija i praksa radikalno uzdrmala neka moja temeljna
shvaanja prirode znanosti i razloga njezine posebne uspjenosti.
Radilo se shvaanjima koja sam temeljio djelomino na svojoj
znanstvenoj naobrazbi, a djelomino na dugotrajnom usputnom
zanimanju za filozofiju znanosti. Bez obzira na pedagoku korisnost i
apstraktnu prihvatljivost, ta se poimanja nekako nisu uklapala u ono
to je prouavanje povijesti pokazalo. Ipak, ona su bila i ostala
fundamentalna za mnoge znanstvene rasprave, pa se inilo vrijednim
ispitati njihove slabosti vezane uz bliskost istini. Ishod je bio otar
zaokret u mojim karijernim planovima, zaokret od fizike ka povijesti
znanosti, a potom, postupno, od relativno odreenih povijesnih
problema natrag ka vie filozofijskim pitanjima koja su me u poetku
i odvela ka povijesti. Izuzmemo li nekoliko lanaka, ovaj je ogled prvi
od mojih objavljenih radova u kojemu prevladava zanimanje za rana
pitanja. Djelomino, to je pokuaj objanjavanja - samome sebi i
prijateljima - kako je uope dolo do toga da budem odvuen od
znanosti ka njezinoj povijesti.
Prva prigoda da dublje istraim neke zamisli predstavljene u tekstu
koji slijedi pruila mi se dok sam bio mlai lan Drutva Harvardskog
sveuilita. Da nije bilo tog razdoblja slobode, prijelaz na novo polje
istraivanja bio bi mnogo tei, a moda ak i nemogu. Dio svog
vremena tijekom tih godina posvetio sam povijesti iste znanosti.
Posebno sam nastavio s prouavanjem djela Alexandrea Koyra i
prvi put se susreo s djelima milea Meyersona, Hlne Metzger i
7
Struktura znanstvenih revolucija

1
Anneliese Maier. Mnogo jasnije nego drugi znanstvenici tog vremena,

ta je skupina pokazala to je znailo misliti znanstveno u razdoblju
kada su se kanoni znanstvenog miljenja uvelike razlikovali od
dananjih. Iako sve vie dovodim u pitanje neke njihove povijesne
interpretacije, njihova su djela, zajedno s djelom Great Chain of
Being . . Lovejoya, uz izvorne materijale koji su bili primarni, bila
presudna za oblikovanje mog shvaanja tome to bi povijest
znanstvenih ideja mogla biti.
Znaajni dio svog vremena proveo sam, meutim, u istraivanju
podruja koja nisu imala oite veze s povijeu znanosti, ali u kojima
istraivanje sada otkriva probleme sline onima na koje mi je povijest
skrenula panju. Fusnota na koju sam sluajno naiao odvela me do
eksperimenata kojima je Jean Piaget osvijetlio razliite svjetove djeteta
koje raste kao i proces prijelaza iz jednog u drugi svijet.2 Jedan me
od mojih kolega naveo da itam predavanja iz psihologije percepcije,
posebno psihologa gestalt usmjerenja; drugi me je uveo u spekulacije
B. L. Whorfa utjecaju jezika na poimanje svijeta; W. V. O. Quine
otkrio mi je filozofske dvojbe oko razlikovanja analitikog i sintetikog.3
Tu vrstu istraivanja metodom sluajnog uzorka doputalo je Drutvo
znanstvenika i samo sam tako mogao naii na gotovo nepoznat rad
Ludwiga Flecka Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftli
chen Tatsache (Basel, 1935.), ogled koji je anticipirao mnoge moje
vlastite ideje. Zajedno s primjedbama mog kolege Francisa X. Suttona,
Fleckov me rad potaknuo da shvatim da bi se te ideje mogle uklapati
1
Posebno utjecajni bili su Alexandre Koyr, Etudes Galilennes, 3 sveska, Paris

1939.; Emile Meyerson, Identity and Reality, u prijevodu Kate Loewenberg, New
York, 1930.; Hlne Metzger, Les doctrines chimiques en France du dbut du XVII
la fin du XVIII sicle, Paris, 1923., te Newton, Stahl Boerhaave et la doctrine
chimique, Paris, 1930.; takoer i Anneliese Maier, Die Vorlufer Galileis im 14.
Jahrhundert ("Studien zur Naturphilosophie der Sptscholastik ; Rim, 1949.).
e
Budui da su prikazivali koncepte i procese koji takoer potjeu neposredno iz

povijesti znanosti, dva su se sklopa Piagetovih istraivanja pokazala posebno
vanima: The Childs Conception of Causality, u prijevodu Marjorie Gabain, Lon
don, 1930. i Les notions de mouvement et de vitesse chez l ' enfant, Paris, 1946.
Whorfova djela u meuvremenu je sabrao John . Carrol u izdanju Language,
Thought and Reality - Selected Writings of Benjamin Lee Whorf, New York,
1956. Quine je predstavio svoje stavove u djelu "Two Dogmas of Empiricism",
ponovo objavljenom u njegovu From a Logical Point of View, Cambridge, Mass.,
1953., str. 20-46.
Predgovor
u sociologiju znanstvene zajednice. Iako e itatelj pronai svega

nekoliko pozivanja na neko od ovih djela, njihov sam dunik na vie
naina nego to sam to sada u stanju rekonstruirati i procijeniti.
Tijekom posljednje godine istraivake stipendije na Harvardu
dobio sam poziv da odrim predavanje na institutu Lowell u Bostonu,
te se tako ukazala prva prigoda za "isprobavanje" moje koncepcije
znanosti koja se jo razvijala. Ishod je bila serija od osam javnih
predavanja koja sam odrao tijekom oujka 1951. godine na temu
"Traganja za fizikom teorijom". Tijekom slijedee godine poeo sam
predavati povijest iste znanosti. Problemi prenoenja znanja u jednom
podruju koje nikad nisam sustavno prouavao ostavili su mi tijekom
gotovo cijelog jednog desetljea malo vremena za eksplicitnu artikulaciju
ideja koje su me prvotno do njega i dovele. Sreom, te su se ideje
ipak pokazale izvorom implicitne orijentacije i izvjesnog strukturiranja
problema za vei dio mojih predavanja odranih starijim studentima.
Zbog toga zahvaljujem svojim studentima za dragocjene lekcije
ivotnoj sposobnosti mojih stavova i odgovarajuoj tehnici za njihovo
uspjeno priopavanje. Isti problemi i ista orijentacija zajedniki su
veini preteito povijesnih i oito razliitih studija koje sam objavio
od zavretka stipendije. Neke od studija bave se integralnim udjelom
koji neka metafizika ima u kreativnom znanstvenom istraivanju. Druge
se bave nainom na koji se eksperimentalni temelji nove teorije
akumuliraju i bivaju prihvaeni od ljudi vjernih nekoj nespojivoj starijoj
teoriji. U tom procesu oni opisuju tip razvoja koji sam u tekstu nazvao
raanje nove teorije ili otkria. Postoje i druge takve veze.
Zavrni stupanj razvoja ovog ogleda poeo je kada sam primio
poziv da akademsku godinu 1958/59. provedem u Centru za napredno
prouavanje drutvenih znanosti. Ponovo sam imao prigodu posvetiti
punu panju problemima kojima e u daljnjem tekstu biti govora.
to je jo vanije, jednogodinji boravak u zajednici koju su najveim
dijelom inili znanstvenici iz podruja drutvenih znanosti, potaknuo
me na suoavanje s neoekivanim problemima razlika izmeu takvih
zajednica i zajednica znanstvenika iz podruja prirodnih znanosti, u
kojima sam stjecao svoju naobrazbu. Posebno sam primijetio da meu
znanstvenicima drutvenih znanosti esto dolazi do neslaganja prirodi
legitimnih znanstvenih problema i metoda. I povijest i moja osobna
9
poznanstva doveli su do toga da pomislim da znanstvenici koji se

bave prirodnim znanostima imaju vre ili trajnije odgovore na takva
pitanja nego njihovi kolege koji se bave drutvenim znanostima.
Meutim, praksa astronomije, fizike, kemije ili biologije obino ne
izaziva one kontroverze oko temeljnih stvari, a te kontroverze recimo meu psiholozima ili sociolozima - djeluju gotovo endemski.
Pokuavajui otkriti izvor te razlike shvatio sam kakvu ulogu u
znanstvenom istraivanju igra ono to od tada zovem "paradigmama".
Smatram da su to univerzalno prihvaena znanstvena dostignua
koja nekoj zajednici praktiara neko vrijeme pruaju modele problema
i rjeenja. Kad je taj djeli mozaika koji je nedostajao konano
uklopljen u cjelinu, osnovni su se obrisi ovog ogleda vrlo brzo poeli
ocrtavati.
Ne smatram potrebnim ovdje opisivati kasniji razvoj ogleda, ali
bih ipak nekoliko rijei posvetio obliku koji je zadrao tijekom revizija.
Prije nego to je prva verzija bila zavrena i velikim dijelom revidirana,
predviao sam da e se rukopis pojaviti iskljuivo kao jedan tom
edicije Enciklopedija ujedinjene znanosti. Urednici tog pionirskog
pothvata prvo su me nagovarali, potom od mene ishodili vrstu obvezu,
a na kraju s iznimno puno takta i strpljenja ekali na rezultat. Mnogo
im dugujem, posebno Charlesu Morrisu, za odluujui poticaj i savjete
oko rukopisa. Meutim, zbog prostornih ogranienja Enciklopedije
bilo je neophodno izloiti gledita u vrlo saetom i shematinom obliku.
Iako su kasnija zbivanja donekle ublaila ogranienja i omoguila
paralelno nezavisno izdanje, ovaj je rad ostao vie ogled nego potpuna
knjiga kakvu bi moj predmet svakako zahtijevao.
Budui da je moj osnovni cilj potaknuti promjenu naina
promatranja i procjene poznatih podataka, shematina narav ovog
prvog predstavljanja ne bi trebala biti nikakav nedostatak. Naprotiv,
itatelji koji su vlastitim istraivanjima pripremljeni za preorijentaciju
kakvu ovdje zastupam, moda e doi do zakljuka da je taj nain
sugestivniji i laki za prihvaanje. Meutim, ima i nedostataka koji
opravdavaju moje predoavanje (na samom poetku) nekih vrsta
proirenja, u smislu opsega i u smislu dubine, za koja se nadam da u
ih na kraju ukljuiti u svoju obimniju verziju. Puno je vie povijesnog
materijala na raspolaganju, nego to sam mogao iskoristiti u ogra10
Predgovor
nienom prostoru. Osim toga, ti materijali potjeu i iz povijesti biologije

i iz povijesti fizike. Odluka da se ovdje bavim samo fizikom djelomino
se temelji na nastojanju da se povea koherentnost ogleda, a djelo
mino na razlozima vezanim uz moju sadanju kompetenciju. Osim
toga, shvaanje znanosti kojemu e ovdje biti rijei, upuuje na
potencijalnu plodnost nekih novih vrsta istraivanja, kako povijesnih,
tako i sociolokih. Na primjer, nain na koji nepravilnosti (odstupanja
od oekivanog) privlae sve veu panju znanstvene zajednice, zah
tijeva detaljno prouavanje, kao i krize koje se javljaju kao posljedica
opetovanih neuspjeha prilagoavanja nepravilnosti. Ili, ukoliko je tono
moje miljenje da svaka znanstvena revolucija mijenja povijesnu
perspektivu one zajednice koja je doivljava, tada bi ta promjena
perspektive trebala utjecati i na strukturu postrevolucionarnih udbe
nika i istraivakih publikacija. Jednu takvu posljedicu - pomak u
distribuciji tehnike literature koja se navodi u fusnotama istraivakih
izvjetaja - valjalo bi prouiti kao mogui indeks pojave revolucija.
Isto tako, potreba za drastinim saimanjem prisilila me da od
ustanem od rasprave odreenom broju vanih problema. Tako je
primjerice moje razlikovanje pre-paradigmatinih i post-paradigmatinih razdoblja u razvoju znanosti previe shematino. Svaka
od kola koje su se meusobno natjecale u ranijem razdoblju bila je
voena neim to je vrlo slino paradigmi; u novijem razdoblju ima
i takvih okolnosti pod kojima dvije paradigme mogu mirno koe
gzistirati, iako mi se ini da je to rijetko. Samo posjedovanje neke
paradigme nije dovoljan kriterij za razvojne prijelaze kojima se
raspravlja u poglavlju II ove knjige. Jo je vanije to to - ako se
izuzme nekoliko povremenih "izleta" u stranu - nisam rekao nita
ulozi tehnolokog napretka ili vanjskih drutvenih, ekonomskih i
intelektualnih uvjeta u razvoju znanosti. Meutim, nije potrebno
istraivati dalje od Kopernika i kalendara kako bi se otkrilo da vanjski
uvjeti mogu utjecati na to da se obina nepravilnost pretvori u izvor
akutne krize. Isti primjer pokazao bi i kako uvjeti izvan odreenih
znanosti mogu utjecati na raspon alternativa dostupnih ovjeku koji
krizu eli okonati predlaui neku revolucionarnu reformu. 4 Po
4
ovim faktorima raspravlja se u T. S. Kuhn, The Copernican Revolution: Plan

etary Astronomy in the Development of Western Thought, Cambridge, Mass.,
11
mom miljenju, eksplicitno razmatranje takvih uinaka ne bi preoblikovalo glavne teze koje su razvijene u ovom ogledu, ali bi svakako
pridodalo analitiku dimenziju od prvorazrednog znaaja za razu
mijevanje znanstvenog napretka.
Konano, moda je najvanije od svega to to su se prostorna
ogranienja snano odrazila na moj odnos prema filozofskim impli
kacijama povijesno orijentiranog stava znanosti kojeg zastupa ovaj
ogled. Jasno je da takve implikacije postoje. Pokuao sam ne samo
ukazati na neke osnovne implikacije, ve i dokumentirati ih. inei
to, obino sam se suzdravao od detaljne rasprave razliitim pozi
cijama koje tim pitanjima zastupaju suvremeni filozofi. Ondje gdje
sam naznaio skepticizam, ee je bio usmjeren na neki filozofski
pristup, nego na neki od njegovih potpuno artikuliranih izraza. Stoga
je mogue da e neki od onih koji poznaju i rade u okvirima neke od
artikuliranih pozicija imati dojam da nisam shvatio njihovu temeljnu
ideju. Mislim da nee biti u pravu, ali cilj ovog ogleda nije da ih uvjeri
u suprotno. Takav bi pokuaj zahtijevao daleko opseniju i posve
razliitu vrstu knjige.
Autobiografski fragmenti kojima zapoinje ovaj predgovor posluit
e odavanju priznanja onome to vidim kao svoj glavni dug odreenim
znanstvenim djelima i institucijama koje su pomogle u oblikovanju
mog miljenja. Ostatak tog duga pokuat u "otplatiti" citatima na
stranicama koje slijede. Ipak, ono to je ve reeno ili to e u tekstu
koji slijedi tek biti reeno, nee postii nita nego tek nagovijestiti
koliko je mnogo i kakve su moje osobne obveze prema ljudima ije
su sugestije i kritike u nekom razdoblju podrale i usmjerile moj
intelektualni razvoj. Previe je vremena prolo od nastanka i prvobitnog
oblikovanja ideja u ovom ogledu; popis svih onih koji bi s punim pravom
nali odjeke svog utjecaja na ovim stranicama bio bi gotovo jednak
1957., str. 122-132, 270-271. Drugi efekti vanjskih intelektualnih i ekonomskih
uvjeta opisani su u mojim lancima "Conservation of Energy as an Example of
Simultaneous Discovery", Critical Problems in the History of Science, ur. Marshall
Clagett, Madison, Wis., 1959., str. 321-356; "Engineering Precedent for the
Work of Sadi Carnot", Archives internationales d' histori des sciences, XIII,
1960, str. 247-251 ; te "Sadi Carnot and the Cagnard Engine" Isis, LII, 1961., str.
567-574. Prema tome, samo uzimajui u obzir probleme kojima se raspravlja u
ovom ogledu, smatram ulogu vanjskih faktora sporednom.
12
Predgovor
popisu mojih prijatelja i znanaca. U takvim okolnostima morao sam

se ograniiti na nekoliko najznaajnijih utjecaja koje ak niti slabo
pamenje ne bi moglo u potpunosti potisnuti.
James B. Conant, tada predsjednik Harvardskog Sveuilita, bio
je prvi koji me uveo u povijest znanosti potaknuvi tako preobrazbu
mog shvaanja prirode znanstvenog napretka. Od trenutka kada je
taj proces zapoeo, velikoduno je sa mnom dijelio svoje zamisli,
primjedbe i vrijeme, ukljuujui vrijeme potrebno za itanje i prijedloge
za vane promjene u nacrtu moga rukopisa. Leonard . Nash, s
kojim sam pet godina odravao povijesno orijentirani teaj koji je bio
zapoeo dr Conant, jo je aktivnije suraivao tijekom onih godina
dok su se moje ideje oblikovale, te mi je jako nedostajao u kasnijim
fazama njihova razvoja. Na svu sreu, po odlasku iz Cambridgea,
njegovo je mjesto suradnika preuzeo moj kolega na Berkeleyu,
Stanley Cavell. injenica da je Cavell - kao filozof prvenstveno zain
teresiran za etiku i estetiku - dolazio do zakljuaka koji su se uvelike
podudarali s mojima, za mene je predstavljalo stalan izvor stimulacije
i ohrabrenja. Ujedno, on je jedina osoba s kojom sam ikad bio u
stanju istraivati svoje ideje u nepotpunim reenicama. Ovakav nain
komuniciranja svjedoi razumijevanju koje mu je omoguilo da mi
pokae put kroz ili oko nekoliko najveih zapreka s kojima sam se
susreo prireujui svoj prvi rukopis.
Otkako je ta verzija skicirana, mnogi su mi drugi prijatelji pomogli
u njezinom preformuliranju. Oni e mi, nadam se, oprostiti to to u
imenovati samo onih etvero iji su se doprinosi pokazali najdalekosenijima i u najveoj mjeri odluujuima: Paul K. Feyerabend s
Berkeleya, Ernest Nagel s Columbije, H. Pierre Noys iz Radijacijskog
laboratorija Lawrence, te moj student John L. Heilbron, koji je esto
sa mnom suraivao u pripremama konane verzije za tisak. Sve nji
hove rezerve i primjedbe za mene su bile izuzetno korisne, ali ne
mam razloga vjerovati (a imam razloga za sumnju) da bi se bilo koja
od navedenih osoba u potpunosti sloila s konanom verzijom rukopisa.
Na kraju, moja priznanja roditeljima, supruzi i djeci, moraju biti
posve drugaija. Na naine koje u ja vjerojatno posljednji prepoznati,
svatko je od njih dao svoj prilog intelektualnih sastojaka mom radu.
Meutim, uinili su i neto mnogo vanije. Oni su, naime, pustili da
13
se moj rad odvija i ohrabrivali moju privrenost tom radu. Svatko tko
se ikada hrvao s projektom poput mojeg, shvatit e koliko je taj projekt
povremeno stajao moje najblie. Ne znam kako im uope zahvaliti
na tome.
T. S. K.
Berkeley,
14
California,
veljaa
1962.
UVOD:
U L O G A ZA POVIJEST
Promatramo li povijest kao riznicu neeg vieg od anegdote i krono

logije, ona moe dovesti do odluujue preobrazbe predodbe zna
nosti kakvom smo sada opsjednuti. Ta je predodba stvorena - ak
i od samih znanstvenika - na temelju prouavanja gotovih znanstvenih
dostignua u obliku u kojem su ih opisivali klasici, a u novije vrijeme
udbenici iz kojih svaka nova generacija znanstvenika ui raditi svoj
posao. Meutim, nuan cilj takvih knjiga je uvjeravati i djelovati
pedagoki. Poimanje znanosti koje iz njih proizlazi ima jednako slabe
izglede za uklapanje u pothvat koji ih je stvorio, kao to bi imala
predodba nacionalne kulture izvuena iz turistikog prospekta ili
prirunika za uenje jezika. Ovaj ogled eli pokazati da su nas te
knjige na fundamentalne naine odvele u pogrenom smjeru. Cilj je
ogleda predstaviti skicu jednog drugaijeg poimanja znanosti, koje se
moe razviti iz povijesnih podataka samoj istraivakoj aktivnosti.
Meutim, ovo novo poimanje nee proizai ak niti iz povijesti,
budemo li povijesne podatke traili i ispitivali uglavnom samo zato da
pronaemo odgovore na pitanja koja postavlja nepovijesni stereotip
temeljen na znanstvenim tekstovima. esto se inilo, na primjer, da
ti tekstovi podrazumijevaju da se sadraj znanosti izraava kroz
opisana opaanja, zakone i teorije. Isto tako, iz tih se knjiga moglo
zakljuiti da su znanstvene metode jednostavno one metode koje su
ilustrirane manipulativnim tehnikama pri prikupljanju udbenikih
podataka, zajedno s logikim operacijama koje se primijenjuju kada
se ti podaci dovode u vezu s teorijskim uopavanjima u odreenom
udbeniku. Ishod je koncept znanosti s dubokim implikacijama po
njenu prirodu i razvoj.
15
Ako je znanost skup injenica, teorija i metoda skupljenih u

odreenim tekstovima, tada su znanstvenici ljudi koji se - uspjeno
ili bezuspjeno - bore da tom skupu dodaju jo koji element. Znan
stveni razvoj postaje postupni proces tijekom kojeg se ti elementi,
pojedinano ili u kombinaciji, dodaju stalno rastuem skladitu koje
ini znanstvenu tehniku i znanje. A povijest znanosti postaje disciplina
koja kronoloki biljei ova uzastopna poveanja i zapreke koje su
spreavale njihovu akumulaciju. Bavei se znanstvenim razvojem,
povjesniar ima dvije temeljne zadae. S jedne strane, on treba odrediti
tko je i kada otkrio ili izumio svaku pojedinanu suvremenu znanstvenu
injenicu, zakon i teoriju. S druge strane, on mora opisati i objasniti
sve one pogreke, mitove i praznovjerja koja su sprijeila bru aku
mulaciju svih onih sastojaka koji ine suvremeni znanstveni tekst.
Mnoga su istraivanja bila - i jo uvijek jesu - usmjerena prema tim
ciljevima.
Posljednjih godina, meutim, nekim je povjesniarima znanosti
sve tee i tee ispuniti obveze koje im namee koncept razvoja putem
akumulacije. Kao kroniari razvojnog procesa oni otkrivaju da dopunska
istraivanja ne olakavaju ve oteavaju odgovore na pitanja poput:
Kada je otkriven kisik? Tko je prvi doao na ideju konzerviranju
energije? Neki su se od njih poeli pitati ne radi li se pitanjima koja
ne treba postavljati. Znanost se moda ne razvija akumulacijom poje
dinanih otkria i pronalazaka. Isti se povjesniari istodobno suoavaju
s rastuim potekoama u razlikovanju "znanstvene" komponente
prolog opaanja i uvjerenja od onoga to su njihovi prethodnici sprem
no proglaavali "pogrekom" ili "predrasudom". to paljivije prou
avaju, recimo, Aristotelovu dinamiku, flogistiku kemiju ili kalorijsku
termodinamiku, to su vie uvjereni da ti nekad prevladavajui pogledi
na prirodu nisu - u cjelini gledano - bili niti manje znanstveni niti vie
proizvod ljudske idiosinkrazije nego to su oni pogledi koji danas
prevladavaju. Ako ta zastarjela uvjerenja treba nazivati mitovima,
onda se mitovi mogu stvoriti istim vrstama metoda i zastupati iz istih
razloga koji danas vode ka znanstvenim spoznajama. Ako ih pak
treba nazivati znanou, to znai da je znanost ukljuila sklopove
uvjerenja nespojivih s onima kojih se danas drimo. Postavljen pred
ovu alternativu, povjesniar treba izabrati drugu od dviju mogunosti.
16
Uvod: Uloga za povijest
Zastarjele teorije u naelu nisu neznanstvene zato to su bile odba

ene. Takav izbor, meutim, oteava promatranje znanosti kao
procesa stalnog prirasta. Isto ono povijesno istraivanje koje pokazuje
potekoe u izdvajanju pojedinanih pronalazaka i otkria, ujedno
daje i temelje za duboku sumnju u kumulativni proces kroz koji se
mislilo da su pojedinani doprinosi znanosti bili uinjeni.
Ishod svih ovih dvojbi i potekoa je revolucija u prouavanju
povijesti znanosti, iako se ona jo uvijek nalazi u svojoj ranoj fazi.
Postupno - a esto i ne u potpunosti svjesni da upravo to ine povjesniari znanosti poeli su postavljati nove vrste pitanja i pratiti
druge, esto i neakumulativne razvojne crte znanosti. Ne traei trajne
doprinose starije znanosti naoj sadanjoj poziciji, oni pokuavaju
iskazati povijesni integritet znanosti u njezinu vlastitu vremenu. Oni
se, primjerice, ne pitaju vezi Galileovih stavova i stavova suvremene
znanosti, ve odnosu njegovih stavova i stavova u njegovoj skupini,
tj. stavova njegovih uitelja, suvremenika i neposrednih sljedbenika.
tovie, oni inzistiraju na prouavanju stavova te skupine s toke
gledita - obino vrlo razliite od toke gledita suvremene znanosti
- koja tim stavovima daje najveu moguu unutranju koherentnost
i najbliu moguu sukladnost s prirodom. Promatrana kroz djela koja
su ishod takve orijentacije, a najbolji je primjer moda Alexandre
Koyr, znanost izgleda kao sasvim drugaiji pothvat od onoga kojem
raspravljaju autori stare povjesniarske tradicije. Slijedom toga, nave
dene povijesne studije u najmanju ruku navjeuju mogunost nove
slike znanosti. Cilj je ovog ogleda ocrtati tu sliku izlaganjem nekih
novih implikacija prouavanja povijesti znanosti.
Koji e aspekti znanosti izbiti na povrinu tijekom tih napora?
Prva, barem po redoslijedu izlaganja, jest nedostatnost metodolokih
naputaka samih po sebi u diktiranju jedinstvenog supstancijalnog
zakljuka mnogim vrstama znanstvenih pitanja. Upuen da ispita
elektrine ili kemijske pojave, ovjek koji ta podruja ne poznaje, ali
zna to je znanstveno, legitimno moe doi do bilo kojeg od cijelog
niza nespojivih zakljuaka. Meu tim legitimnim mogunostima, oni
zakljuci do kojih e doi vjerojatno su odreeni njegovim ranijim
iskustvom u drugim podrujima, sluajnostima u njegovu istraivanju
i njegovom pojedinanom strukturom. Koja uvjerenja zvijezdama,
17
na primjer, on unosi u prouavanje kemije ili elektriciteta? Koje od

mnogih zamislivih pokusa relevantnih za novo podruje on bira kao
prve koje e izvesti? Koji mu aspekti one sloene pojave do koje se
dolazi padaju u oi kao osobito relevantni za rasvjetljavanje prirode
kemijske promjene ili elektrinog privlaenja? U najmanju ruku za
pojedinca, ali ponekad i za znanstvenu zajednicu, odgovori na pitanja
poput ovih esto su temeljne odrednice znanstvenog razvoja. U
poglavlju II primijetit emo, na primjer, da je u ranim stupnjevima
razvoja veine znanosti karakteristino stalno natjecanje izmeu odre
enog broja razliitih gledanja na prirodu, od kojih je svako djelomice
izvedeno iz, a i uglavnom spojivo s onim to propisuju znanstveno
promatranje i metode. Ono po emu se razlikuju pojedine kole nije
poneka slabost metode - sve su one "znanstvene" - ve ono to
emo nazvati njihovim meusobno neusporedivim nainima vienja
svijeta i bavljenja znanou u tom svijetu. Promatranje i iskustvo
mogu i moraju drastino ograniiti raspon dopustivih znanstvenih
uvjerenja, jer inae znanosti ne bi bilo. Ali, oni sami ne mogu odrediti
konkretan sadraj takvih uvjerenja. Neki od naizgled proizvoljnih
elemenata, sastavljen od osobne i povijesne sluajnosti, uvijek je
formativni sastojak onih uvjerenja koja prihvaa neka znanstvena
zajednica u neko odreeno vrijeme.
Element proizvoljnosti ne znai meutim to da se neka znanstvena
skupina moe baviti svojom strukom bez sklopa prihvaenih uvjerenja.
Takoer, ta proizvoljnost ne ini manje dosljednom onu posebnu kon
stelaciju kojoj je ta skupina u odreenom vremenu posveena. Dje
lotvorno istraivanje rijetko poinje prije nego to znanstvena zajednica
misli daje pronala vrste odgovore na pitanja poput slijedeih: koji su
fundamentalni entiteti od kojih je sastavljen svemir? Kako ti entiteti
djeluju jedan na drugog i na naa ula? Koja se pitanja tim entitetima
mogu legitimno postaviti i koje se tehnike mogu primijeniti u traenju
rjeenja? U razvijenim znanostima odgovori (ili potpune zamjene za
odgovore) na pitanja poput ovih vrsto su usaeni u pripremu koju
tijekom svoje naobrazbe za strunu praksu prolaze studenti. Budui
da je ta naobrazba istovremeno stroga i kruta, odgovori se duboko
urezuju u mozak studenta. injenica da je to mogue u velikoj mjeri
objanjava osobitu efikasnost uobiajene znanstveno-istraivake
18
aktivnosti i smjer u kojem se ona kree u odreenom vremenu. Kad

se budemo bavili normalnom znanou u poglavljima III, IV i V,
namjera e nam biti konano opisati to istraivanje kao ustrajan i odan
pokuaj nasilnog smjetanja prirode u konceptualne ladice koje smo
stekli profesionalnom naobrazbom. Istodobno, pitat emo se moe li
se istraivati bez tih ladica, bez obzira na element proizvoljnosti u
povijesnom porijeklu i, ponekad, daljnjem razvoju tih ladica.
Element proizvoljnosti ipak je prisutan i ima znaajan utjecaj na
razvoj znanosti, to emo ispitati u poglavljima VI, VII i VIII.
Normalna znanost, aktivnost u kojoj veina znanstvenika provodi
gotovo svo svoje vrijeme, postoji pod pretpostavkom da znanstvena
zajednica zna kakav je svijet koji nas okruuje. Dobar dio uspjeha
tog pothvata nastaje iz spremnosti zajednice da tu pretpostavku brani,
ako je potrebno i uz prilino visoku cijenu. Normalna se znanost, na
primjer, esto opire uvoenju fundamentalnih novosti budui da su
one nuno subverzivne u odnosu na njene osnovne stavove. Meutim,
dok ti stavovi zadravaju element proizvoljnosti, sama priroda istra
ivanja brine se da novost ne ostane dugo potisnuta. Ponekad se
neki uobiajeni problem, koji bi trebao biti rjeiv uz pomo poznatih
pravila i procedura, opire ponovljenim napadima najsposobnijih la
nova skupine u iju nadlenost spada. U drugim prigodama se dio
opreme, zamiljen i konstruiran u svrhu normalnog istraivanja, ne
ponaa na oekivan nain ve iskazuje neku nepravilnost koja se,
usprkos ponovljenim naporima, ne uspijeva uklopiti u struna oe
kivanja. Na ovaj, kao i na druge naine, normalna znanost cijelo
vrijeme zastranjuje. Kad god se to dogodi - kad struka dakle vie ne
moe izbjei nepravilnosti koje potkopavaju postojeu tradiciju znan
stvene prakse - tada poinju drugaija istraivanja koja struku vode
ka novom sklopu zadaa, novom temelju za znanstvenu praksu. Te
posebne epizode u kojima dolazi do preokreta u strunim stavovima
u ovom se ogledu pojavljuju kao znanstvene revolucije. Ove epizode
koje ugroavaju tradiciju dopunjavaju uobiajenu znanost koja je
orijentirana na tradiciju.
Najoitiji primjeri znanstvenih revolucija su one poznate epizode
znanstvenog razvoja koje su i ranije esto bile nazivane revolucijama.
U poglavljima IX i X, u kojima prvi puta izravno ispitujemo prirodu
19
znanstvenih revolucija, u vie emo se navrata baviti prijelomnim

trenucima u znanstvenom razvoju koji se vezuju uz imena Kopernika,
Newtona, Lavoisiera i Einsteina. Jasnije od veine drugih epizoda u
povijesti (barem fizikih) znanosti, ove epizode pokazuju emu se
zapravo u svim znanstvenim revolucijama radi. Svaka od njih nuno
je vodila ka odbacivanju znanstvene teorije koju je zajednica neko
potovala. Svaka je dovela do promjene u problemima koji su na
raspolaganju za znanstveno ispitivanje, kao i u standardima uz pomo
kojih struka odreuje to e se smatrati dopustivim problemom za
znanstveno istraivanje ili legitimnim rjeenjem problema. Svaka je
dovela do promjene u znanstvenoj mati na naine koje emo
naposljetku morati opisati kao preobraaj svijeta unutar kojega se
znanstveni rad odvija. Takve promjene, zajedno s kontroverzama
koje ih gotovo uvijek prate, karakteristike su koje definiraju znanstvene
revolucije.
Ove se karakteristike vrlo jasno mogu uvidjeti prouavanjem
Newtonove ili kemijske revoluciju. Fundamentalna teza ovoga ogleda
jest meutim da se te karakteristike mogu isto tako pronai i tijekom
prouavanja mnogih drugih epizoda koje nisu bile tako oito revo
lucionarne. Za daleko manju skupinu strunjaka na koju su utjecale,
Maxwellove su jednadbe bile jednako revolucionarne kao i Einsteinove, pa su im stoga pruili otpor. Iznalaenje novih teorija redovito
i na odgovarajui nain izaziva jednaku reakciju strunjaka u ija
podruja zalazi. Za njih nova teorija podrazumijeva promjenu pravila
koja su do tada vodila znanstvenu praksu normalne znanosti. Ona se
stoga nuno odraava na veliki dio znanstvenog rada koji su ranije
uspjeno okonali. To je razlog to nova teorija, koliko god posebno
bilo njezino podruje primjene, rijetko kada ili nikada ne predstavlja
samo dodatak onome to je ve poznato. Njeno prihvaanje zahtijeva
rekonstrukciju ranije teorije i ponovnu procjenu injenica, to je u biti
revolucionarni proces koji rijetko moe provesti pojedinac, a nikada
se ne dogaa preko noi. Ne udi stoga da su povjesniari imali
potekoa s preciznim datiranjem ovakvog ireg procesa, koji zbog
jezine odreenosti moraju promatrati kao izolirani dogaaj.
Stvaranje nove teorije nije jedini znanstveni dogaaj koji ima
revolucionarni utjecaj na strunjake u ijem se podruju dogaa.
20
Naela koja vladaju uobiajenom znanou odreuju ne samo koje

vrste entiteta univerzum sadri, ve i - po implikaciji - koje ne sadri.
Iz toga slijedi, iako e to zahtijevati opseniju raspravu, da otkria
poput otkria kisika i radioaktivnog zraenja nisu jednostavno doda
vanje jo jedne pojedinosti znanstvenikovu svijetu. Ona imaju taj krajnji
efekt, ali ne dok struna zajednica ponovo ne procijeni tradicionalne
eksperimentalne postupke, promijeni svoju koncepciju entiteta koji
su joj dugo vremena bili bliski i - u tom procesu - promijeni mreu
teorija uz pomo kojih se bavi svijetom. Znanstvena injenica i teorija
nisu kategoriki razdvojive, osim moda unutar jedne pojedinane
tradicije normalne znanstvene prakse. To je razlog to neoekivano
otkrie nije po svom znaenju jednostavno injenino i to se
znanstvenikov svijet kvalitativno preobraava i kvantitativno obogauje
fundamentalnim injeninim ili teorijskim novostima.
Proirena koncepcija prirode znanstvene revolucije ono je ime
emo se baviti na stranicama koje slijede. To proirenje, naravno,
rastee uobiajenu uporabu. Meutim, ipak u nastaviti govoriti i
otkriima kao revolucionarnima, budui da upravo mogunost pove
zivanja njihove strukture sa strukturom, recimo, kopernikanske revo
lucije, ini proirenu koncepciju za mene tako zanimljivom. Prethodna
rasprava upuuje na to kako emo se s komplementarnim pojmovima
uobiajene znanosti i znanstvenih revolucija baviti u devet poglavlja
koja slijede. Ostatak ogleda pokuava izai na kraj s tri preostala
sredinja pitanja. Poglavlje XI, raspravljajui udbenikoj tradiciji,
bavi se pitanjem zato je nekada bilo tako teko uoiti znanstvene
revolucije. Poglavlje XII opisuje revolucionarno natjecanje izmeu
zastupnika stare normalno-znanstvene tradicije i sljedbenika nove.
Na taj se nain bavi i procesom koji bi nekako - u teoriji znanstvenog
istraivanja - trebao zamijeniti procedure potvrivanja ili opovrgavanja koje su nam bliske kroz sliku znanosti na koju smo navikli.
Natjecanje izmeu pojedinih segmenata znanstvene zajednice jedini
je povijesni proces koji je ikada doista doveo do odbacivanja neke
ranije prihvaene teorije ili do prihvaanja neke druge. Na koncu,
poglavlje XIII postavlja pitanje kako razvoj kroz revolucije moe biti
sukladan s oito jedinstvenim karakterom znanstvenog napretka. Na
to pitanje, meutim, ovaj ogled nee pruiti nita vie od osnovnih
21
obrisa odgovora, odgovora koji zavisi osobinama znanstvene zajed

nice, to zahtijeva mnogo dodatnih istraivanja i prouavanja.
Bez sumnje, mnogi su se itatelji ve upitali moe li povijesno
prouavanje uope utjecati na onu vrstu konceptualnih preobrazbi
kojima se ovdje govori. Na raspolaganju imamo cijeli arsenal dihotomija koji govori u prilog tezi da to prouavanje ne moe imati
odgovarajui utjecaj. Preesto i sami kaemo da je povijest iskljuivo
opisna disciplina. Teze koje smo naveli esto su meutim interpretativne, a ponekad i normativne. Osim toga, mnoga moja uopavanja
odnose se na sociologiju ili socijalnu psihologiju znanstvenika; meutim,
barem nekoliko mojih zakljuaka pripada tradicionalnoj logici ili epistemologiji. U prethodnom odlomku ak se moe initi da sam iskrivio
onu vrlo utjecajnu suvremenu razliku izmeu "konteksta otkria" i
"konteksta opravdavanja". Moe li ita drugo osim duboke konfuzije
biti naznaeno uz pomo ove mjeavine razliitih podruja i raznolikih
zanimanja?
Budui da sam se intelektualno odvojio od ovih i njima slinih
razlika, teko da bih u veoj mjeri mogao biti svjestan njihove vanosti
i snage. Tijekom vie godina mislio sam da se odnose na prirodu
znanja, a jo uvijek pretpostavljam da nam one imaju neto vano za
priopiti, pod uvjetom da se na odgovarajui nain prerade. Meutim,
tijekom pokuaja da ih primijenim, pa makar grosso modo, na stvarne
situacije u kojima se znanje stjee, prihvaa i asimilira, poele su mi
se initi iznimno problematinima. Prije nego to bi se moglo rei da
se radi elementarnim logikim ili metodolokim distinkcijama, koje
bi prethodile analizi znanstvenih spoznaja, one sada izgledaju kao
integralni dijelovi tradicionalnog sklopa supstancijalnih odgovora
upravo na ona pitanja iz kojih su se razvile. Ta cirkularnost nimalo ne
umanjuje njihovu vrijednost, ali ih ini dijelovima teorije i time izlae
istom ispitivanju koje se primijenjuje na teorije u drugim podrujima.
Ako njihov sadraj treba biti neto vie od apstrakcije, tada ga valja
otkriti promatranjem u primjeni na podatke koje bi trebale rasvijetliti.
Kako povijest znanosti moe ne uspjeti biti izvorom fenomena na
koje teorije znanju mogu legitimno traiti da budu primijenjene?
22
PUT
KA
NORMALNOJ
ZNANOSTI
U ovom ogledu "normalna znanost" oznaava istraivanje koje je

vrsto utemeljeno na jednom ili vie prolih znanstvenih dostignua
za koja neka odreena znanstvena zajednica priznaje da neko vrijeme
ine temelj za daljnju znanstvenu praksu. Danas takvim dosti
gnuima (iako rijetko u njihovu izvornom obliku) izvjetavaju znan
stveni udbenici, elementarni i vii. Ti udbenici izlau glavninu
prihvaenih teorija, ilustriraju mnoge ili sve uspjene primjene i uspo
reuju te primjene s opaanjima i pokusima. Prije nego to su te
knjige postale popularne poetkom devetnaestog stoljea (ili ak
kasnije u znanostima koje su tek nedavno sazrele), mnoga su poznata
klasina djela ispunjavala slinu funkciju. Aristotelova Fizika, Ptolomejev Almagest, Newtonovi Principia i Optika, Franklinov Elek
tricitet, Lavoisierova Kemija i Lyellova Geologija - ova i mnoga
druga djela sluila su odreeno vrijeme za implicitno definiranje
legitimnih problema i metoda nekog istraivakog podruja za slijedee
generacije praktiara. To je bilo mogue budui da su im bile zajed
nike dvije vane karakteristike. Njihovo je postignue bilo u dovoljnoj
mjeri bez prethodnog uzora da bi privuklo ustrajnu skupinu sljedbenika
iz suparnikih znanstvenih usmjerenja. Istodobno, bilo je dovoljno
otvoreno da ostavi razne vrste problema otvorenima za redefiniranu
skupinu praktiara da ih rjeava.
Postignua koja imaju te dvije karakteristike ubudue u nazivati
"paradigmama", terminom koji je u bliskoj vezi s terminom "normalna
znanost". Odluivi se za taj termin elio sam sugerirati da neki od
prihvaenih primjera stvarne znanstvene prakse - primjera koji ukljuuju
zakon, teoriju, primjenu i instrumentaciju zajedno - pruaju modele iz
kojih potjeu posebne koherentne tradicije znanstvenog istraivanja.
To su tradicije koje povjesniar opisuje u rubrikama kao to su
23
"ptolomejska astronomija" (ili "kopernikanska"), "aristotelovska

dinamika" (ili "newtonovska"), "korpuskulama optika" (ili "optika
valova"), itd. Prouavanje paradigmi, ukljuujui mnoge koje su u
daleko veoj mjeri specijalizirane od upravo navedenih, jest ono to
studenta uglavnom priprema za lanstvo u nekoj znanstvenoj zajednici.
Budui da e se on ondje pridruiti ljudima koji su temelje svog podruja
nauili iz istih konkretnih modela, njegova e kasnija praksa rijetko
izazivati otvorena neslaganja oko fundamentalnih stvari. Oni ije se
istraivanje zasniva na zajednikim paradigmama moraju se pridr
avati istih pravila i standarda za znanstvenu praksu. To pridravanje,
kao i oito slaganje koju ono stvara, preduvjeti su za normalnu znanost,
to jest za stvaranje i odravanje posebne istraivake tradicije.
Budui da e u ovom ogledu pojam paradigme esto predstavljati
zamjenu za vei raspon dobro poznatih pojmova, mora se neto vie
rei razlozima za njegovo uvoenje. Zato konkretno znanstveno
dostignue, kao mjesto profesionalnog angamana, prethodi razliitim
pojmovima, zakonima, teorijama i stavovima koji se iz njega mogu
apstrahirati? U kojem je smislu paradigma fundamentalna jedinica za
onoga tko prouava znanstveni razvoj, jedinica koju se ne moe svesti
na logine atomske komponente koji bi mogli funkcionirati umjesto
nje? Kada se u poglavlju V susretnemo s ovim i njima slinim pitanjima,
odgovor e se pokazati temeljem za razumijevanje normalne znanosti
i pridruenog pojma paradigmi. Ta apstraktnija rasprava zavisit e,
meutim, ranijoj izloenosti primjerima normalne znanosti ili paradigmi
u praksi. Oba ova povezana pojma bit e posebno razjanjena opa
anjem da moe postojati i znanstveno istraivanje bez paradigmi, ili
barem bez tako nedvosmislenih i obvezujuih kao to su ove spome
nute. Stjecanje paradigme i ezoterinijeg tipa istraivanja koje ona
doputa, znak je zrelosti u razvoju svakog znanstvenog podruja.
Prati li povjesniar tragove znanstvenih spoznaja bilo kojoj skupini
povezanih pojava unatrag, on e se najvjerojatnije susresti s nekom
manje vanom varijantom obrasca koji je ovdje ilustriran primjerom
iz povijesti fizikalne optike. Dananji udbenici fizike pouavaju stu
denta da svjetlost ine fotoni, tj. kvantno-mehanike jedinice koje
odraavaju neke karakteristike valova i neke karakteristike estica.
Istraivanje se provodi na odgovarajui nain, ili - tonije reeno - u
skladu s razraenijom i matematikom karakterizacijom iz koje je
24
Put ka normalnoj znanosti
ova uobiajena verbalizacija izvedena. Meutim, ovaj opis svjetlosti

star je tek pola stoljea. Prije nego to su ga razvili Planck, Einstein
i drugi poetkom ovog stoljea, udbenici fizike pouavali su da je
svjetlost popreno kretanje valova, a takovo je poimanje potjecalo
od paradigme izvedene iz radova optici Younga i Fresnela tijekom
ranog devetnaestog stoljea. Osim toga, teorija valova nije bila prva
teorija koju su prihvatili gotovo svi praktiari znanosti optici. Tijekom
osamnaestog stoljea paradigmu za ovo podruje inila je Newtonova
Optika, koja je tumaila da se svjetlost sastoji od materijalnih korpuskula. Za razliku od prvih zastupnika teorije valova, fiziari su u to
vrijeme ve traili dokaze pritisku koji nastaje kada se estice svjetla
sudaraju s vrstim tijelima.1
Ovi preobraaji paradigmi fizikalne optike predstavljaju znanstvene
revolucije, a uzastopni prijelazi sjedne na drugu paradigmu putem

revolucije uobiajen su razvojni obrazac zrele znanosti. Takav obra
zac, meutim, nije karakteristian za razdoblje prije Newtona, a ovdje
nas zanima upravo taj kontrast. Od davnog antikog doba pa sve do
sedamnaestog stoljea, niti jedno razdoblje nije iskazalo niti jedno
jedino opeprihvaeno stajalite prirodi svjetlosti. Umjesto toga
postojao je odreeni broj suparnikih kola i pod-kola, od kojih je
veina prihvaala neku od varijanti epikurejske, aristotelovske ili
platonovske teorije. Jedna je skupina smatrala da su svjetlost estice
koje zrae iz materijalnih tijela; za drugu skupinu svjetlost je bila
modifikacija medija koji se nalazi izmeu tijela i oka; trei su obja
njavali svjetlost pomou interakcije tog medija s odreenim zraenjem
iz samog oka, a osim toga postojale su i druge kombinacije i modi
fikacije. Svaka od tih kola crpila je svoju snagu iz odnosa prema
nekoj metafizici i svaka je naglaavala - kao paradigmatika opaanja
- poseban skup optikih pojava koje njezina teorija najbolje moe
objasniti. S drugim opaanjima bavilo se pomou ad hoc razrada ili
2
su ona ostajala kao znaajni problemi za daljnje istraivanje.
Sve su ove kole u razliitim vremenima znaajno pridonijele skupu
pojmova, pojava i tehnika iz kojih je Newton izveo prvu gotovo ope
prihvaenu paradigmu za fizikalnu optiku. Svaka definicija znanstve1
Joseph Priestley, The History and Present State of Discoveries Relating to Vision,
Light and Colours, London, 1772., str. 385-390.
2
Vasco Ronchi, Historie de la lumire, prev. Jean Taton, Paris, 1956., poglavlja I-IV.
25
nika koja iskljuuje kreativnije lanove razliitih kola, iskljuit e i

njihove suvremene nasljednike. Oni su bili znanstvenici. Meutim,
svatko tko ispituje razvoj fizikalne optike prije Newtona ipak bi mogao
opravdano zakljuiti da je - iako su praktiari u tom podruju bili
znanstvenici - isti ishod njihove aktivnosti neto to je na razini
nioj od znanosti. Budui da se nije mogao osloniti ni na kakav skup
zajednikih uvjerenja, svaki se autor iz podruja fizikalne optike
osjeao primoranim da svoje podruje izgrauje ponovo iz temelja.
Dok se time bavio, izbor promatranja i pokusa koji e potkrijepiti
njegove tvrdnje bio je relativno slobodan, budui da nije bilo nikakvog
standardnog skupa metoda ili pojava za koje bi svaki autor iz podruja
optike smatrao da ih mora upotrijebiti i objasniti. U takvim okolnostima

dijalog meu objavljenim knjigama bio je esto u jednakoj mjeri
usmjeren prema lanovima drugih kola, koliko i prema prirodi. Taj
obrazac nije niti danas neuobiajen kod odreenog broja kreativnih
podruja, a nije niti nespojiv sa znaajnim otkriem ili pronalaskom.
To, meutim, nije obrazac koji je fizikalna optika dostigla nakon
Newtona i koji je danas uobiajen u drugim prirodnim znanostima.
Povijest istraivanja elektriciteta u prvoj polovici osamnaestog
stoljea konkretniji je i poznatiji primjer naina na koji se znanost
razvija prije nego to dostigne svoju prvu univerzalno prihvaenu
paradigmu. Tijekom tog razdoblja bilo je gotovo jednako toliko pogleda
na prirodu elektriciteta, koliko je bilo vanih eksperimentatora u tom
podruju, poput Hauksbeea, Graya, Desaguliersa, Du Faya, Nolletta,
Watsona, Franklina i drugih. Svi njihovi brojni naini poimanja elektri
citeta imali su neto zajedniko - djelomino su bili izvedeni iz jedne
ili druge verzije mehaniko-korpuskularne filozofije koja je usmjera
vala sva znanstvena istraivanja tog vremena. Osim toga, sva ta po
imanja inila su dijelove stvarnih znanstvenih teorija, teorija koje su
djelomino bile izvedene iz pokusa i opaanja i koje su jednim dijelom
odreivale izbor i interpretaciju dodatnih problema do kojih se dolazilo
tijekom istraivanja. Meutim, iako su svi pokusi bili iz podruja
elektrike i iako je veina eksperimentatora itala radove svojih kolega,
njihove su teorije bile samo priblino sline. 3
3
Duane Roller i Duane H. D. Roller, The Development of the Concept of Electric

Charge: Electricity from the Greeks to Coulomb, "Harvard Case Histories in
Experimental Science", Case 8, Cambridge, Mass., 1954.; i I. B. Cohen, Franklin i
26
Rana skupina teorija, koja je slijedila praksu sedamnaestog stoljea,

smatrala je privlaenje i dobivanje elektriciteta trenjem osnovnim
elektrinim pojavama. Ova je skupina bila sklona odbijanje promatrati
kao sekundarni efekt neke vrste mehanikog povratnog vezivanja i
im vie odgoditi i raspravu i sustavno istraivanje novootkrivenog
Grayovog efekta, elektrine provodljivosti. Drugi "elektriari" (njihov
vlastiti termin) smatrali su da su privlaenje i odbijanje podjednako
elementarne manifestacije elektriciteta, pa su svoje istraivanje tome
prilagodili. (Zapravo, ta je skupina vrlo mala - ak niti Franklinova
teorija nije nikada u potpunosti objasnila meusobno odbijanje dva
negativno naelektrizirana tijela). Meutim, imali su isto toliko tekoa
kao i prva skupina da istodobno objasne bilo koje osim najjednostavnijih
efekata provoenja. Ti su efekti posluili kao ishodina toka novoj,
treoj skupini, koja je elektricitetu eljela govoriti kao "fluidu"
koji moe protjecati kroz provodnike, a ne "effluviumu", tj. neemu
to istjee, odnosno zrai iz provodnika. Ova je skupina imala pote
koa s usklaivanjem svoje teorije s odreenim brojem efekata pri
vlaenja i odbijanja. Tek je rad Franklina i njegovih neposrednih sljed
benika pruio temelje za teoriju koja je s priblino jednakom lakoom
uspjela objasniti gotovo sve te efekte i koja je, prema tome, mogla
stvoriti i stvorila slijedeoj generaciji "elektriara" zajedniku para
digmu za istraivanje.
Ukoliko iskljuimo podruja kao to su matematika i astronomija,
u kojima prve vrste paradigme potjeu iz pretpovijesti, te takva kao
to je biokemija, koje nastaju razdvajanjem ili drugaijim kombi
niranjem ve zrelih specijalnosti, situacije koje smo upravo spomenuli,
povijesno su tipine. Iako to podrazumijeva moju ustrajnu primjenu
neprimjerenog pojednostavljivanja koje povezuje jednu podulju
povijesnu epizodu s jednim jedinim i pomalo proizvoljno izabranim
imenom (na primjer, Newton ili Franklin), mislim da su slina fundaNewton: An Inquiry into Spreculative Newtonian Experimental Science and
Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof, Philadelphia, 1956., poglavlja
VII-XII. Za neke analitike detalje u odlomku koji slijedi u tekstu, dugujem jo
neobjavljenom lanku mog studenta Johna L. Heilbrona. Dok taj rad ne bude
objavljen, neto iri i precizniji pregled nastajanja Franklinove paradigme dio je
rada T. S. Kuhn "The Function of Dogma in Scientific Research" u A .C. Crombie
(ur.) "Symposium on the History of Science, University of Oxford, July 9-15,
1961.", to e objaviti Heinemann Educational Books, Ltd.
27
mentalna neslaganja karakterizirala, na primjer, prouavanje kretanja

prije Aristotela i statike prije Arhimeda, prouavanje topline prije
Blacka ili kemije prije Boylea i Boerhaavea, te povijesne geologije
prije Huttona. U nekim dijelovima biologije - prouavanju nasljednosti
na primjer - prve univerzalno prihvaene paradigme jo su novijeg
datuma, a ostaje otvoreno pitanje koji su dijelovi drutvenih znanosti
uope do sada i stvorili takve paradigme. Iz povijesti proizlazi zakljuak
da je put do vrstog istraivakog suglasja iznimno naporan.
Povijest, meutim, isto tako navodi neke od razloga za potekoe
na koje se nailazi na tom putu. U odsutnosti paradigme ili nekog
kandidata za paradigmu, sve injenice koje bi mogle biti u vezi s
razvojem znanosti izgledat e podjednako relevantno. Stoga prvobitno
prikupljanje injenica predstavlja u puno veoj mjeri sluajan izbor,
nego prikupljanje injenica koje nam je poznato iz kasnijih razdoblja
znanstvenog razvoja. tovie, u nedostatku razloga za traenje nekog
posebnog oblika za neku vrstu manje poznate informacije, prvobitno
prikupljanje injenica obino se ograniavalo na bogatstvo podataka
koji su ve na raspolaganju. Zaliha injenica do koje se dolazi sadri
one injenice koje su dostupne uobiajenom promatranju i ekspe
rimentu, zajedno s nekim ezoterinijim podacima do kojih se moe
doi iz ve dobro utemeljenih struka, kao to su medicina, izrada
kalendara i metalurgija. Budui da su zanati lako pristupaan izvor
injenica koje inae obino ne bi bile otkrivene, tehnologija je esto
igrala vitalnu ulogu u nastajanju novih znanosti.
Iako je ova vrsta prikupljanja injenica bila vana za nastanak
mnogih vanih znanosti, netko tko istrauje recimo Plinijeve encik
lopedijske spise ili Baconove prirodne povijesti iz sedamnaestog
stoljea otkrit e da se u takvom prikupljanju kriju nevolje. Literaturu
koja nastaje ustruavamo se nazvati znanstvenom. Baconove "po
vijesti" topline, boje, vjetra, rudarstva i tako dalje, pune su informacija
od kojih su neke malo poznate. Meutim, te povijesti niu injenice
koje e se kasnije pokazati rasvjetljavajuima (grijanje uz pomo
smjese) i one druge (npr. toplina hrpe gnojiva) koje e neko vrijeme
ostati previe sloene da bi se uope integrirale u teoriju.4 Osim toga,
4
Usporedite skicu za prirodnu povijest topline u Baconovom Novum Organum,

Vol. VIII The Works of Francis Bacon, ur. J. Spedding, R.L. Ellis i D. D. Heath,
New York 1869., str. 179-203.
28
budui da svaki opis mora biti djelomian, tipina prirodna povijest iz

svojih vrlo pomnih pregleda izostavlja upravo one detalje koji e za
znanstvenike kasnijih razdoblja predstavljati izvore vanih spoznaja.
Na primjer, gotovo niti jedna od ranih "povijesti" elektriciteta ne
spominje da ljuske itnog zrnja privuene protrljanim staklenim tapom
ponovo odskau od tog tapa. Izgledalo je da je to mehaniki, a ne
elektriki efekt.5 Osim toga, budui da prosjeni skuplja injenica
rijetko kad ima vremena ili sredstava biti kritian, prirodne povijesti
esto suprotstavljaju opise poput gornjeg i neke druge opise, kao npr.
grijanje uz pomo antiperistaze (ili pomou hlaenja), koje danas
nikako ne moemo potvrditi.6 Vrlo su rijetki sluajevi - kao na primjer
antika statika, dinamika i geometrijska optika - kada injenice
skupljene s tako malo usmjeravanja od strane prethodno uspostavljene
teorije govore s dovoljno jasnoe da bi dozvolile nastajanje prve
paradigme.
To je situacija koja stvara kole karakteristine za rane stupnjeve
razvoja neke znanosti. Nijednu prirodnu povijest nije mogue inter
pretirati ukoliko ne postoji barem neka implicitna koliina isprepletenih
teorijskih i metodolokih uvjerenja koja omoguuju selekciju, procjenu
i kritiku. Ako taj skup uvjerenja nije ve implicitan u zbiru injenica
(a tada imamo na raspolaganju vie od "obinih injenica"), on mora
biti unijet izvana, moda putem vladajue metafizike, neke druge
znanosti, osobnog ili povijesnog sluaja. Stoga nije udo da se na
ranim stupnjevima razvoja svake znanosti razni znanstvenici suo
avaju s istim rasponom pojava, iako ne nuno istih pojava, te ih
opisuju i interpretiraju na razliite naine. Ono to je zauujue - a
i jedinstveno u svim podrujima koja zovemo znanou - jest to to
ta prvobitna razilaenja uglavnom nestaju.
Razilaenja prvo nestaju u vrlo velikoj mjeri, a potom i posve.
tovie, njihovo je nestajanje obino uzrokovano trijumfom neke od
pre-paradigmatikih kola, koja je zbog svojih vlastitih karakteristinih
5
Roller i Roller, op. cit., str. 14,22,28,43. Tek poslije rada navedenog u posljednjem
od ovih citata, efekti odbijanja postali su ope priznati kao nedvosmisleno
elektrini.
Bacon, op. cit. str 235, 337, kae: "Mlaka voda lake se smrzava od sasvim
hladne". Djelomino objanjenje ove neobine napomene vidi u Marshall Clagett,
Giovanni Marliani and Late Medieval Physics, New York, 1941., pogl. IV.
29
__
uvjerenja i predrasuda naglaavala samo jedan poseban dio preglomazne

poetne zalihe informacija. Oni "elektriari" koji su mislili da je
elektricitet fluid i koji su posebno naglaavali provoenje, izvanredan
su primjer za to. Voeni tim uvjerenjem koje je jedva moglo izai na
kraj s poznatom mnogostrukou efekata privlaenja i odbijanja,
nekoliko je ljudi dolo na zamisao da elektrini fluid zatvori u boce.
Izravan plod njihovih napora bila je Leydenska boca, sprava koju
moda nikada ne bi otkrio netko tko metodom sluajnosti ispituje
prirodu, ali su je zapravo nezavisno jedan od drugog razvila barem
dva istraivaa u ranim etrdesetim godinama osamnaestog stoljea. 7
Gotovo od samog poetka svojih istraivanja elektriciteta Franklin je
bio osobito zainteresiran za objanjenje tog neobinog i u toj situaciji
posebno rasvjetljujueg dijela sprave. Njegov uspjeh priskrbio je
najuvjerljivije argumente koji su njegovu teoriju uinili paradigmom,
iako se radilo paradigmi koja nije mogla objasniti sve poznate
sluajeve elektrinog odbijanja.8 Da bi bila prihvaena kao paradigma,
teorija mora izgledati boljom od suparnikih, ali ne mora (nikad to i
ne ini) objasniti sve injenice s kojima se moe suoiti.
Ono to je fluidna teorija elektriciteta uinila za podskupinu koja
ju je slijedila, Franklinova je paradigma kasnije uinila za cijelu skupinu
"elektriara". Fluidna je teorija predlagala pokuse koje vrijedi provesti
i koje ne vrijedi provesti, budui da su usmjereni na sekundarne ili
oito previe sloene manifestacije elektriciteta. Paradigma je, meutim,
taj posao obavila puno djelotvornije, djelomino zbog toga to je
zavretak rasprave izmeu kola oznaio okonanje neprekidnog
ponavljanja osnovnih stvari, a djelomino stoga to je povjerenje da
su na pravom tragu ohrabrilo znanstvenike da se odlue za preciznije,
ezoterinije i zahtjevnije naine rada. 9 Osloboena zanimanja za bilo
7
Roller i Roller, op. cit., str. 51-54.
Problematian sluaj bilo je uzajamno odbijanje tijela negativnog naboja; vidi

Cohen, op. cit., str. 491-494, 531-543.
Valja primijetiti da prihvaanje Franklinove teorije nije posve okonalo sve rasprave.
Robert Symmer je 1759. predloio dvofluidnu verziju te teorije i dugo godina
poslije toga "elektriari" su bili podijeljeni oko toga je li elektricitet jedan fluid ili
dva. Meutim rasprave tom pitanju samo potvruju ono to je reeno nainu
na koji jedno ope priznato postignue ujedinjuje profesiju, lako su se i nadalje
razlikovali u miljenjima "elektriari" su ubrzo zakljuili da nikakvi pokusi ne
mogu ukazati na razlike izmeu te dvije teorije, te da su one prema tome ekvivalentne.
30
kakve i sve elektrine pojave, ujedinjena se skupina "elektriara"

mogla mnogo detaljnije pozabaviti izabranim pojavama, smiljajui
posebnu opremu za svoju zadau i koristei je tvrdoglavije i sustavnije
nego to su to "elektriari" ikada ranije inili. Prikupljanje injenica i
artikulacija teorije postale su krajnje usmjerene aktivnosti. U skladu
s tim, djelotvornost i uspjenost elektrinog istraivanja su se pove
avale, potkrepljujui drutvenu verziju metodoloke izreke Francisa
Bacona: "Istina se lake raa iz pogreke nego iz zbrke." 1 0
U slijedeem emo se odlomku baviti prirodom ovog krajnje usmje
renog ili na paradigmi zasnovanog istraivanja, ali prije toga moramo

primijetiti kako nastajanje paradigme utjee na strukturu skupine
znanstvenika koja se tim podrujem bavi. Tijekom razvoja neke

prirodne znanosti, u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu
sintezu koja moe privui veinu praktiara iz slijedee generacije,
starije se kole poinju postupno gasiti. Njihovo je iezavanje djelo
mino uzrokovano prijelazom lanova na novu paradigmu. Uvijek
meutim ima ljudi koji su odani raznim starijim gleditima i bivaju
izbaeni iz struke, koja potom ignorira njihov rad. Nova paradigma
povlai za sobom novu i strou definiciju odreenog podruja. Oni
koji joj ne ele ili ne mogu prilagoditi svoj rad, osueni su na nastavak
rada u izolaciji ili pridruivanje nekoj drugoj skupini.11 Povijesno
gledano, oni su esto ostajali u odjelima za filozofiju, koji su iznjedrili
mnogo posebnih znanosti. Kao to ukazuju ove naznake, upravo
Poslije toga obje su kole mogle iskoristiti i iskoristile su sve prednosti koje im je
pruala Franklinova teorija (ibid., str. 543-546, 548-554).
10
Bacon, op. cit.
11
Povijest elektriciteta prua izvrstan primjer koji se moe nai pogledamo li
karijere Priestleya, Kelvina i drugih. Franklin izvjetava da je Nollet, koji je
sredinom stoljea bio najutjecajniji meu elektriarima s kontinenta, "doivio da
vidi sebe kao posljednjeg od svoje Sekte, uz gospodina B., svog uenika i izravnog
sljedbenika" (Max Farrad (ur.), Benjamin Franklin 's Memoirs, Berkeley, Califor
nia, 1949., str. 384-386). Meutim, jo je zanimljivije ustrajavanje cijelih kola u
uvjetima sve vee izolacije od struke i znanosti. Uzmite, recimo, sluaj astrologije,
koja je nekad bila integralni dio znanosti. Ili, uzmite produavanje u kasnom 18.
i 19. stoljeu tradicije tzv. "romantine" kemije, koja je prije toga bila potovana.
To je tradicija kojoj je raspravljao Charles C. Gillispie u "The Encyclopdie and
the Jacobin Philosophy of Science: A Study in Ideas and Cosequences ", Critical
Problems in the History of Science", ur. Marshall Clagett, Madison, Wis., 1959.,
str. 255-289 i "The Formation of Lamarck's Evolutionary Theory", Archives
Internationales d'histori des sciences, XXXVII, 1956., str. 323-338.
31
prihvaanje jedne paradigme jest ono to pretvara neku skupinu, koja

je do tada bila zainteresirana samo za prouavanje prirode, u struku
ili barem disciplinu. U znanostima (iako ne u podrujima kao to su
medicina, tehnologija i pravo, iji je osnovni razlog postojanja vanjska
potreba drutva) su osnivanje posebnih asopisa, formiranje strunih
udruenja i polaganje prava na posebno mjesto u nastavnom pro
gramu, obino bili povezani s prvim prihvaanjem neke paradigme
od strane neke skupine. Ovo je bio sluaj - u najmanju ruku - od
vremena prije jednog i pol stoljea, kada se razvio institucionalni obra
zac znanstvene specijalizacije i novijeg vremena kada je specijalizacija
sama po sebi postala prestinom.
Stroa definicija znanstvene skupine ima druge posljedice. Kad je
znanstvenik u mogunosti da neku paradigmu prihvati kao sigurnu,
njemu u njegovu temeljnom radu nisu potrebni pokuaji ponovnog
izgraivanja tog podruja poinjanjem od prvih naela i opravdavanjem
svakog uvedenog pojma. To se moe prepustiti piscu udbenika. Kad
je, meutim, udbenik ve na raspolaganju, tada kreativni znanstvenik
moe poeti svoje istraivanje ondje gdje udbenik prestaje i tako se
usredotoiti iskljuivo na najsuptilnije i najezoterinije aspekte prirodnih
pojava kojima se njegova skupina bavi. Usporedo s tim, njegova istra
ivaka priopenja poet e se mijenjati na naine ija je evolucija
premalo prouavana, ali iji su suvremeni krajnji proizvodi svima oiti
i u odnosu na mnoge predstavljaju pritisak. Njegova istraivanja vie
nee biti - kao to je to ranije bilo uobiajeno - pretoena u knjige
koje se poput Franklinovih Eksperimenata... elektricitetu ili Darwinova Porijekla vrsta obraaju svakome tko bi mogao biti zain
teresiran za predmet odreenog podruja. Umjesto toga, ona e se
obino pojavljivati u vidu kratkih lanaka koji se obraaju samo kole
gama strunjacima, ljudima ije se poznavanje paradigme moe
pretpostaviti i za koje se ispostavi da su jedini koji su sposobni proitati
lanke koji su njima i namijenjeni.
U znanostima dananjice knjige su obino ili udbenici ili retrospektivne refleksije nekom od aspekata znanstvenog ivota. Znan
stvenik koji napie jednu takvu knjigu s veom vjerojatnou moe
oekivati da e njegov struni ugled biti okrnjen, nego da e porasti.
Samo na ranijim, pred-paradigmatikim stupnjevima razvoja razliitih
32
znanosti, knjiga je, u pravilu, imala onaj odnos prema profesionalnom

dostignuu koji je jo uvijek zadrala u nekim drugim stvaralakim
podrujima. Samo u onim podrujima u kojima se jo uvijek odrala
knjiga kao sredstvo komunikacije, sa ili bez lanka, obrisi profe
sionalizacije jo su uvijek tako labavo ocrtani da se laik moe nadati
da prati proces ukoliko ita izvorna izvijea praktiara. U matematici
i astronomiji, istraivaka su izvijea jo u antici prestala biti razum
ljiva itateljima s opom naobrazbom. U dinamici je na slian nain
istraivanje postalo ezoterino u kasnom srednjem vijeku i samo je
na kratko ponovo postiglo opu razumljivost tijekom ranog sedam
naestog stoljea, kad je nova paradigma zamijenila onu koja je
usmjeravala srednjovjekovno istraivanje. to se laika tie, elektrino
je istraivanje jo prije kraja osamnaestog stoljea poelo zahtijevati
prevoenje, a veina drugih podruja fizike znanosti prestala je biti
openito dostupna u devetnaestom stoljeu. Sline se promjene tije
kom ista dva stoljea mogu opaziti i u razliitim podrujima biolokih
znanosti. U nekim podrujima drutvenih znanosti one se, po svoj
prilici, dogaaju danas. Iako je postalo uobiajeno - a to je svakako
u redu - osuivati proirivanje jaza koji profesionalnog znanstvenika
razdvaja od njegovih kolega u drugim podrujima, premalo je panje
posveeno vanoj vezi izmeu tog jaza i mehanizma koji je svojstven
znanstvenom napretku.
Jo od drevnih razdoblja jedno je podruje istraivanja za drugim
prelazilo razdjelnicu izmeu onoga to bi povjesniar mogao nazvati
njegovom znanstvenom pretpovijeu i njegovom pravom povijeu.
Ovi prijelazi u zrelo doba rijetko su kada bili tako iznenadni ili tako
nedvosmisleni, kao to bi se moda moglo zakljuiti iz moje nuno
shematske rasprave. Oni meutim nisu bili niti povijesno postupni,
odnosno istoga trajanja kao cjelokupni razvoj onih podruja u okviru
kojih su se odvijali. Autori koji su pisali elektricitetu imali su tijekom
prva etiri desetljea osamnaestog stoljea daleko vie informacija
elektrinim pojavama od njihovih prethodnika iz esnaestog stoljea.
Tijekom pola stoljea nakon 1740. godine, malo je novih vrsta
elektrinih pojava dodano njihovim popisima. Meutim, spisi elektrici
Cavendisha, Coulomba i Volte u zadnjoj treini osamnaestog stoljea
na vane naine djeluju udaljeniji od spisa Graya, Du Faya ili ak
33
Franklina, nego spisi ovih elektrinih izumitelja osamnaestog stoljea u

odnosu na spise iz esnaestog stoljea.12 Negdje izmeu 1740. i 1780.
godine "elektriari" su prvi put bili u situaciji u kojoj su temelje svoje
znanosti mogli smatrati sigurnima. Od tog trenutka oni su krenuli na
konkretnije i manje poznate probleme, pa su potom svojim rezultatima
sve vie izvjetavali u lancima upuenim drugim "elektriarima", nego
u knjigama upuenim ljudima s naobrazbom openito. Kao skupina oni
su postigli ono to su astronomi stekli u stara vremena, prouavatelji
kretanja u srednjem vijeku, fizike optike u kasnom sedamnaestom, a
povijesne geologije u ranom devetnaestom stoljeu. Oni su, dakle,
postigli paradigmu koja se pokazala sposobnom usmjeriti istraivanje
cijele skupine. Izuzmemo li prednost pogleda unatrag, teko je nai
drugi kriterij koji neko podruje tako jasno proglaava znanou.
12
Post-franklinovski razvoj ukljuuje ogromno poveanje osjetljivosti detektora

naboja, prve pouzdane i proirene tehnike za mjerenje naboja, evoluciju pojma
kapaciteta i njegov odnos prema novo usavrenom pojmu elektrinog napona,
kao i kvantifikaciju elektrostatike sile. svemu ovome vidi Roller i Roller, op.
cit.,str. 61-81; W. C. Walker: "The Detection and Estimation of Electric Charges
in the Eighteenth Century", Annals of Science, I, 1936., str. 66-100 i Edmund
Hoppe, Geschichte der Elektrizitt, Leipzig 1884., dio I, poglavlja III-IV.
34
III
PRIRODA
NORMALNE
ZNANOSTI
Kakva je onda priroda onog profesionalnijeg i ezoterinijeg istraivanja

koje doputa prihvaanje jedne paradigme od strane skupine
znanstvenika? Ako paradigma predstavlja rad uinjen jednom zauvijek,
koji su to problemi koje ona ostavlja jedinstvenoj skupini za rjeavanje?
Ova e pitanja izgledati jo akutnijima primijetimo li sada oblik u
kojem dosad primijenjeni termini mogu zavesti u pogrenom smjeru.
U svojoj ustaljenoj uporabi paradigma je prihvaeni model ili obrazac
i taj mi je aspekt njezinog znaenja omoguio da - nemajui pri
kladnijeg izraza - ovdje upotrijebim rije "paradigma". Ali, uskoro
e postati jasno da onaj smisao rijei "model" i "obrazac" koji doputa
tu primjenu, nije ba onaj koji je uobiajen u definiranju paradigme.
U gramatici, na primjer, "amo, amas, amat" predstavlja paradigmu
zbog toga to prikazuje obrazac koji e biti primijenjen prigodom
mijenjanja velikog broja drugih latinskih glagola kao na primjer "laudo,
laudas, laudat". U ovoj standardnoj primjeni paradigma funkcionira
na nain da doputa ponavljanje primjera od kojih svaki u naelu
moe posluiti kao njezina zamjena. U znanosti je, naprotiv, paradigma
rijetko predmetom ponavljanja. Umjesto toga ona je, kao i prihvaena
sudska presuda u obiajnom pravu, objekt daljnje artikulacije i spe
cifikacije pod novim i stroim uvjetima.
Da bismo shvatili kako to moe biti tako, moramo uvidjeti da
paradigma u vrijeme svog prvog pojavljivanja moe u smislu opsega
i preciznosti biti vrlo ograniena. Paradigme stjeu svoj status zbog
toga to su uspjenije od svojih suparnika u rjeavanju nekoliko pro
blema koje je odreena skupina praktiara prepoznala kao akutne.
Biti uspjeniji, meutim, ne znai biti sasvim uspjean u rjeavanju
jednog jedinog problema, a niti prepoznatljivo uspjean u rjeavanju
velikog broja problema. Uspjeh jedne paradigme - bez obzira na to
35
radilo se Aristotelovoj analizi kretanja, Ptolomejevim izraunima

planetarne pozicije, Lavoisierovoj primjeni ravnotee ili Maxwellovoj
matematizaciji elektromagnetskog polja - na poetku u velikoj mjeri
obeava uspjeh koji se moe otkriti u izabranim i jo uvijek nepotpunim
primjerima. Normalna znanost sastoji se u ispunjavanju tog obeanja,
ispunjavanju koje se postie proirivanjem znanja injenicama koje
paradigma prikazuje osobito znakovitima, te poveavanjem stupnja
podudarnosti izmeu tih injenica i onih predvianja koja se dobivaju
temeljem paradigme, kao i daljnjom artikulacijom same paradigme.
Malo je ljudi koji se ne bave nekom zrelom znanou, a koji mogu
shvatiti koliko je doraivanja potrebno paradigmi i koliko taj rad moe
biti privlaan. A to su stvari koje treba razumjeti. Postupci dotjerivanja
ono su to zaokuplja veinu znanstvenika tijekom cijele njihove karijere.
Ti postupci ine ono to ovdje nazivam normalnom znanou. Pro
matrano izbliza, bilo povijesno ili u suvremenom laboratoriju, takav
pothvat izgleda kao pokuaj da se priroda stavlja u prethodno oblikovanu
i relativno krutu ladicu koju paradigma stavlja na raspolaganje. Iza
zivanje novih vrsta pojava nije ak niti djelomian cilj normalne
znanosti; zapravo, one pojave koje ne odgovaraju odreenoj ladici,
esto se niti ne opaaju. Znanstvenici osim toga ne tee stvaranju
novih teorija, a esto su netolerantni prema teorijama koje su drugi
postavili.1 Umjesto toga, znanstveni rad u okvirima normalne znanosti
usmjerenje ka artikulaciji onih pojava i teorija koje donosi ve sama
paradigma.
Ovo su moda slabosti. Podruja koja istrauje normalna znanost,
razumije se, malena su; pothvat kojem upravo raspravljamo ima
drastino ogranienu viziju. Meutim, ogranienja koja potjeu iz
povjerenja u jednu paradigmu pokazuju se bitnima za razvoj znanosti.
Usredotoujui panju na mali raspon relativno ezoterinih problema
paradigma prisiljava znanstvenike da neki dio prirode istrae tako
detaljno i duboko, kako bi inae bilo nezamislivo. U normalnu je
znanost ugraen mehanizam koji osigurava oslobaanje od onih ogra
nienja koja sputavaju istraivanja uvijek kad paradigma - iz koje ta
ogranienja potjeu - prestane uinkovito funkcionirati. U tom
1
36
Bernard Barber, "Resistance by Scientists to Scientific Discovery", Science,

CXXXIV, str. 596-602.
Priroda normalne znanosti
trenutku znanstvenici se poinju drugaije ponaati, a priroda njihovih

istraivakih problema poinje se mijenjati. U meuvremenu, meutim,
dok je paradigma uspjena, struka e rijeiti probleme koje bi njezini
lanovi teko mogli zamisliti i u koje se nikad ne bi niti uputali da nije
odanosti paradigmi. Barem dio tih postignua uvijek se pokae trajnim.
Da bih jasnije pokazao to se podrazumijeva pod normalnim istra
ivanjem, odnosno istraivanjem koje se zasniva na paradigmi, dopu
stite da pokuam klasificirati i ilustrirati one probleme od kojih se
normalna znanost uglavnom i sastoji. Da bih bio praktiniji, sada u
teorijsku aktivnost ostaviti po strani i poeti s prikupljanjem injenica,
to znai s pokusima i promatranjima opisanim u onim tehnikim
asopisima putem kojih znanstvenici izvjeuju svoje kolege rezul
tatima svojih neprekidnih istraivanja. kojim aspektima prirode
znanstvenici najee izvjeuju? to odreuje njihov izbor? Budui
da najvei dio znanstvenog promatranja trai mnogo vremena, opreme
i novaca, to motivira znanstvenike da do kraja slijede svoj izbor?
Mislim da postoje samo tri normalna fokusa za injenino znanstveno
istraivanje, a oni se ne razlikuju ni uvijek, ni trajno. Prvo, imamo
onaj razred injenica za koje je paradigma pokazala da posebno
mnogo govore prirodi stvari. Primjenjujui ih u rjeavanju problema,
paradigma ih je uinila vrijednima preciznijeg odreivanja i odreivanja
u veoj raznovrsnosti situacija. U nekom vremenskom razdoblju, ta
su znaajna injenina odreenja ukljuivala: u astronomiji - poloaj
i veliinu zvijezda, razdoblje pomraenja binarnih zvijezda i planeta;
u fizici - specifine teine i sposobnosti zgunjavanja materijala, valne
duljine i spektralne intenzitete, elektrine provodljivosti i kontaktne
potencijale; te u kemiji - sastav i kombiniranje teina, toke vrenja i
kiselost otopina, strukturalne formule i optike aktivnosti. Pokuaji
poveavanja tonosti i dosega u kojem su ove injenice poznate zauzi
maju znaajan dio literature u eksperimentalnoj i promatrakoj zna
nosti. Posebni sloeni ureaji bili su uvijek ponovo konstruirani u te
svrhe, a smiljanje, konstrukcija i razvijanje tih ureaja zahtijevalo je
prvorazredni talent, mnogo vremena i znaajnu financijsku potporu.
Sinhrotroni i radio-teleskopi samo su najnoviji primjeri toga kako su
daleko istraivai spremni ii ako ih neka paradigma uvjerava da su
injenice za kojima tragaju vane. Od Tycho Brachea do E.O.
37
Lawrencea, neki su znanstvenici stjecali svoj ugled ne zbog toga to

bi njihova otkria donosila neto novoga, ve zbog svoje preciznosti,
pouzdanosti i domaaja onih metoda koje su razvili za ponovo
odreivanje neke ranije ve poznate vrste injenica.
Drugi uobiajeni - ali manji - razred injeninih odreenja usmje
ren je na one injenice koje se, iako esto bez mnogo unutranjeg
zanimanja, mogu izravno usporediti s predvianjima iz paradigmatike
teorije. Kao to emo vidjeti uskoro, kad panju preusmjerim s ekspe
rimentalnih na teorijske probleme normalne znanosti, rijetko kad ima
mnogo podruja u kojima jedna znanstvena teorija, posebno ukoliko
je naznaena u preteito matematikom obliku, moe biti neposredno
usporeena s prirodom. Samo su tri takva podruja jo uvijek pristu
pana Einsteinovoj opoj teoriji relativnosti. 2 tovie, ak i u onim
podrujima gdje je mogua, primjena esto zahtjeva teorijske i ekspe
rimentalne aproksimacije koje ozbiljno ograniavaju suglasnost koja
bi se mogla oekivati. Poboljavanje te suglasnosti i pronalaenje
novih podruja u kojima je uope mogue demonstrirati slaganje
predstavlja neprekidan izazov vjetini i mati eksperimentatora i
promatraa. Posebni teleskopi za demonstriranje kopernikanskog
predvianja godinje paralakse; Atwoodov stroj, prvi put izumljen
gotovo itavo stoljee poslije Principia kako bi dao prvu nedvosmislenu
potvrdu Newtonovog drugog zakona; Foucaultov ureaj za
dokazivanje da je brzina svjetlosti vea u zraku nego u vodi; ili ogromni
scintilacijski broja smiljen za demonstraciju postojanja neutrina ovi i mnogi drugi njima slini ureaji predoavaju neizmjeran napor i
domiljatost koji su bili nuni da bi se priroda i teorija dovele u sve
bliu i bliu suglasnost.3 Taj pokuaj dokazivanja slaganja predstavlja
2
Jedina dugotrajnija toka provjere koja je jo uvijek ope priznata jest precesija
Merkurovog perihelija. Crveni pomak u svjetlosnom spektru s udaljenih zvijezda
moe se izvesti iz razmatranja elementarnijih od ope relativnosti, a isto je
mogue za skretanje zraka svjetlosti oko Sunca, to je trenutno donekle sporno.
U svakom sluaju, mjerenja ove druge pojave ostaju dvosmislena. Jedna dodatna
toka provjere moda je uspostavljena tek nedavno: gravitacijsko pomicanje
Mossbauerovog zraenja. Vjerojatno e uskoro biti i drugih toaka provjere u
ovom sada aktivnom podruju koje je dugo vremena bilo uspavano. Suvremeni
saeti pregled ovoga problema vidjeti u L. I. Schiff "A Report on the NASA
Conference on Experimental Tests of Theories of Relativity", Physics Today,
XIV, 1961., str. 42-48.
38
drugi tip normalnog eksperimentalnog rada koji je u ak oitijoj

zavisnosti od paradigme nego onaj prvi. Postojanje odreene paradigme
postavlja problem koji valja rijeiti; paradigmatika teorija esto je
neposredno ukljuena u smiljanje ureaja koji taj problem trebaju
rijeiti. Bez Principia, na primjer, mjerenja uinjena pomou Atwoodovog stroja ne bi uope nita znaila.
Trei razred eksperimenata i promatranja iscrpljuje, po mom mi
ljenju, aktivnost prikupljanja injenica u normalnoj znanosti. On se
sastoji od empirijskog rada poduzetog kako bi se artikulirala para
digmatika teorija, rijeile neke od njezinih zaostalih neodreenosti i
da bi se omoguilo rjeavanje problema na koje je ona prethodno
ukazala. Ovaj razred pokazao se najvanijim od svih, a njegov opis
trai podjelu na podvrste. U znanostima koje su u veoj mjeri
matematike od drugih, neki od eksperimenata iji je cilj artikulacija
usmjereni su na odreivanje fizikih konstanti. Newtonovo djelo, na
primjer, ukazivalo je na to da bi sila izmeu dvije jedinica mase na
jedinici udaljenosti bila ista za sve vrste tvari u svim poloajima u
svemiru. Meutim, njegovi su se vlastiti problemi mogli rijeiti ak i
bez procjenjivanja veliine ovog privlaenja, odnosno univerzalne
gravitacijske konstante; cijelo stoljee nakon Principia, nitko drugi
nije izumio ureaj koji je u stanju odrediti tu konstantu, niti je glasovito
Cavendishovo odreenje devedesetih godina osamnaestog stoljea
bilo posljednje. Zbog njezinog sredinjeg poloaja u teoriji fizike,
poboljane vrijednosti gravitacijske konstante bile su sve do danas
predmetom ponovljenih napora jednog broja istaknutih eksperimen
4
tatora. Drugi primjeri istovrsnog neprekidnog rada jesu odreivanje
astronomske jedinice, Avogadrovog broja, Jouleovog koeficijenta,
3
Dva paralaksna teleskopa vidi u Abraham Wolf, A History of Science, Technology

and Philosophy in the Eighteenth Century, drugo izdanje, London, 1952., str. 103105. Atwoodov stroj vidi u . R. Hanson, Patterns of Discovery, Cambridge,
1958., str. 100-102,207-208. Posljednja dva dijela posebnog ureaja vidi u M. L.
Foucault, "Mthode gnrale pour mesurer la vitesse de la lumire dans l'air et
les milieux transparents. Vitesses relatives de la lumire dans l'air et dans l'eau...",
Comptes rendus...de l'Acadmie des Sciences. XXX, 1850., str. 551-560; i C. L.
Cowan, Jr. et al. "Detection of the Free Neutrino: A Confirmation", Science,
CXXIV, 1956., str. 103-104.
J. H. P(oynting) prikazuje preko dvadeset mjerenja gravitacijske konstante izmeu
1741. i 1901. U "Gravitation Constant and Mean Density of the Earth",
Encyclopaedia Britanica, 11. izdanje, Cambridge, 1910-1911., XII, str. 385-389.
39
_ _ _ _
naboja elektrona i tako dalje. Malo bi koji od ovih obimnih napora bio
zamiljen, a nijedan ostvaren bez paradigmatike teorije koja definira
problem i jami postojanje stabilnog rjeenja.
Napori s ciljem artikulacije neke paradigme ne ograniavaju se,
meutim, na odreivanje univerzalnih konstanti. Ti napori mogu,
recimo, isto tako biti usmjereni na kvantitativne zakone: Boyleov
zakon koji povezuje tlak plina sa zapreminom, Coulombov zakon
elektrinog privlaenja i Jouleova formula koja povezuje proizvedenu
toplinu s elektrinim otporom i strujom, svi spadaju u ovu kategoriju.
Moda nije oito da paradigma predstavlja preduvjet za otkrivanje
takvih zakona kao to su ovi. esto ujemo da su takvi zakoni
pronaeni ispitivanjem mjerenja koja su bila poduzeta radi mjerenja,
a bez teorijskog angamana. Povijest, meutim, ne prua nikakvu
podrku tako ekstremno baconovskoj metodi. Boyleovi eksperimenti
nisu bili zamislivi (a da su bili zamiljeni dobili bi ili drugaiju ili uope
ne bi dobili interpretaciju), sve dok zrak nije shvaen kao elastini
fluid na koji se mogu primijeniti svi razraeni pojmovi hidrostatike. 5
Coulombov uspjeh zavisio je od njegovog konstruiranja posebnih
ureaja za mjerenje sile izmeu toaka naboja. (Oni koji su ranije
mjerili elektrine sile primjenom obinih pladnjeva vage ili sl., nisu
pronali nikakvu dosljednu ili jednostavnu nepravilnost.) No ta je
zamisao zavisila prethodnom prepoznavanju injenice da svaka
estica elektrinog fluida djeluje na svaku drugu na nekoj udaljenosti.
Upravo za takvom silom izmeu takvih estica - jednom silom za
koju se moglo sigurno pretpostaviti da je jednostavna funkcija
udaljenosti - tragao je Coulomb. 6 Jouleovi pokusi mogu se takoer
upotrijebiti kao ilustracija kako kvantitativni zakoni nastaju kroz
artikulaciju paradigme. Zapravo, veza izmeu kvalitativne paradigme
i kvantitativnog zakona tako je opa i bliska da se od vremena Galilea
do takvih zakona esto dolazilo korektnim nagaanjem uz pomo
5
Puna transplantacija hidrostatikih pojmova u pneumatiku, vidi u The Physical

Treatises of Pascal, prijevod I.H.B. Spiers i A.G.. Spiers, s uvodom i
primjedbama F. Barryja, New York, 1937. Torricellijevo izvorno uvoenje ovog
paralelizma ("ivimo uronjeni na dnu oceana elementa zraka"), javlja se na stranici
164. Njegov brzi razvoj izloen je u spomenutim dvjema glavnim raspravama.
Duane Roller i Duane H.D. Roller, The Development of the Concept of Electric
Charge: Electricity from the Greeks to Coulomb, "Harvard Case Histories in
Experimental Science", Case 8, Cambridge, Mass., 1954., str 66-68.
40
paradigme godinama prije nego to je mogao biti izmiljen ureaj za

njihovo eksperimentalno odreivanje.7
Konano, postoji i trea vrsta pokusa koja tei ka artikuliranju
neke paradigme. U veoj mjeri nego drugi, ova vrsta pokusa moe
biti slina istraivanju, a prevladava posebno u onim znanostima koje
se vie bave kvalitativnim nego kvantitativnim aspektima prirodne
nepravilnosti. Paradigma koja je razvijena za neki skup pojava, esto
je dvosmislena u svojoj primjeni na druge blisko povezane skupove
pojava. Tada su nuni eksperimenti da bi se obavio odabir izmeu
alternativnih naina primjene odreene paradigme na novo podruje
interesa. Tako su se, na primjer, paradigmatike primjene kalorike
teorije odnosile na grijanje i hlaenje pomou mjeavina i promjene
agregatnog stanja. Toplina, meutim, moe biti osloboena ili apsor
birana na mnoge druge naine - na primjer kemijskom kombinacijom,
trenjem, sabijanjem ili apsorpcijom nekog plina - a na svaku od tih
drugih pojava odreena teorija moe biti primijenjena na nekoliko
naina. Da vakuum, na primjer, ima kapacitet za zagrijavanje, grijanje
sabijanjem moglo bi se objasniti kao rezultat mijeanja plina i praznog
prostora. Ili, moglo bi se pripisati promjeni specifine topline plinova
promjenom tlaka. Osim ovog, bilo je i nekoliko drugih objanjenja.
Mnogi su eksperimenti poduzeti kako bi se ove razliite mogunosti
razradile i diferencirale; svi ti eksperimenti nastali su iz kalorike
teorije kao paradigme i svi su je koristili u smiljanju eksperimenata,
8
kao i u interpretaciji rezultata. Kad je pojava zagrijavanja sabijanjem
jednom ustanovljena, svi daljnji eksperimenti na tom podruju bili su
na taj nain zavisni paradigmi. Imamo li pojavu, kako se drugaije
moe izabrati eksperiment koji e je razjasniti?
Okrenimo se sada teorijskim problemima normalne znanosti, koji
se priblino mogu podijeliti na iste razrede kao i oni eksperimentalni
promatraki. Dio normalnog teorijskog rada, iako samo jedan mali
dio, sastoji se jednostavno u primjeni postojee teorije za predvianje
injenine informacije od unutranjeg znaaja. Konstruiranje astro
nomskih efemerida, izraunavanje karakteristika lea, krivulje za
7
Za primjere vidi T. S. Kuhn "The Function of Measurement in Modern Physical
T. S. Kuhn "The Caloric Theory of Adiabatic Compression", Isis, XLIX, 1958.,
Science", Isis, LH, 1961., str. 161-193.

str. 132-140.
41
irenje radio-valova, predstavljaju primjere te vrste problema. Ope

nito uzevi, znanstvenici to meutim promatraju kao rutinski posao
koji treba prepustiti inenjerima i tehniarima. Mnogo toga nije se
nikad pojavljivalo u znaajnim znanstvenim asopisima. Meutim, ti
asopisi sadre veliki broj teorijskih rasprava problemima koji neznanstveniku mora da izgledaju gotovo identinima. Radi se mani
pulacijama teorijom, poduzetim ne zbog toga to predvianja do kojih
dovode imaju neku unutranju vrijednost, ve zbog toga to mogu biti
neposredno konfrontirana s eksperimentom. Njihov je cilj da izloe
novu primjenu zadane paradigme ili da poveaju preciznost neke
ve uinjene primjene.
Nunost ovakve vrste rada proistjee iz neizmjernih potekoa
koje se esto susreu prigodom razvijanja dodirnih toaka izmeu
neke teorije i prirode. Ove tekoe mogu se ukratko ilustrirati ispi
tivanjem povijesti dinamike poslije Newtona. Sve do ranog osam
naestog stoljea oni znanstvenici koji su nalazili paradigmu u djelu
Principia uzimali su, s puno razloga, openitost njezinih zakljuaka
kao gotovu injenicu. Niti jedno djelo do tada poznato u povijesti
znanosti nije istovremeno doputalo tako veliko poveanje podruja
istraivanja i njegove preciznosti. Za nebeski svod Newton je izveo
Keplerove zakone planetarnog kretanja, te takoer objasnio neke
opaene aspekte u kojima se Mjesec nije pridravao tih zakona. to
se tie Zemlje, on je izveo rezultate nekih nepovezanih opaanja
njihala, plime i oseke. Uz pomo dodatnih, ali ad hoc pretpostavki, on
je takoer bio u stanju izvesti Boyleov zakon, kao i jednu vanu
formulu za brzinu rasprostiranja zvuka kroz zrak. Uzme li se u obzir
stanje znanosti u to vrijeme, uspjeh tih demonstracija iznimno je
dojmljiv. Meutim, pod pretpostavkom openitosti Newtonovih
zakona, broj primjena nije bio velik, a Newton nije razvio gotovo niti
jedan drugi. tovie, u usporedbi s onim to svaki student fizike moe
postii s istim tim zakonima, nekoliko Newtonovih primjena nije bilo
ak niti precizno razvijeno. Konano, Principia je bila zamiljena
tako da se primjenjuje prvenstveno na probleme nebeske mehanike.
Kako je prilagoditi za zemaljske primjene, posebno za one
ograniavanog kretanja, nikako nije bilo jasno. U svakom sluaju,
zemaljski problemi bili su ve s velikim uspjehom napadnuti pomou
42
jednog sasvim drugaijeg skupa tehnikih postupaka koje su prvotno

bili razvili Galileo i Huygens, a proirili ih tijekom osamnaestog stoljea
braa Bernoulli, d'Alembert i mnogi drugi. Za njihovu tehniku i onu
iz Principia moglo se, po svoj prilici, pokazati da su posebni sluajevi
jedne openitije formulacije, ali neko vrijeme nitko nije zapravo znao
kako to postii. 9
Usredotoimo na trenutak panju na problem preciznosti. Empirijski
smo aspekt ve ilustrirali. Nuna je bila posebna oprema - kao to je
Cavendishov ureaj, Atwoodov stroj ili usavreni teleskop - kako bi
se dolo do posebnih podataka koje su zahtijevale konkretne primjene
Newtonove paradigme. Sline potekoe u postizanju suglasnosti
postojale su i na teorijskoj strani. Prilikom primjene svojih zakona na
njihala, Newton je, na primjer, bio primoran tretirati uteg na pominom
dijelu njihala kao materijalnu toku da bi stvorio jedinstvenu definiciju
duljine njihala. Veina njegovih teorema - s rijetkim izuzecima nekih
koji su bili hipotetikog i preliminarnog karaktera - isto je tako ignorirala
uinak otpora zraka. Bile su to razumne fizike aproksimacije. Me
utim, kao aproksimacije one su ipak ograniile suglasnost koja se
oekivala izmeu Newtonovih predvianja i stvarnih pokusa. Istovjetne
su se potekoe jo jasnije pokazale u primjeni Newtonove teorije na
nebeski svod. Jednostavna, kvantitativna teleskopska motrenja ukazuju
na to da se planeti ne pokoravaju sasvim Keplerovim zakonima, a
Newtonova teorija pokazuje da to tako i ne treba biti. Da bi izveo te
zakone Newton je bio prisiljen zanemariti svo gravitacijsko privlaenje
osim onoga izmeu pojedinih planeta i Sunca. Budui da planeti
takoer privlae jedni druge, mogla se oekivati samo aproksimativna
suglasnost izmeu primijenjene teorije i teleskopskih motrenja. 10
Suglasnost koja je postignuta bila je, naravno, vie nego zadovo
ljavajua za one koji su je postigli. Osim za neke zemaljske probleme,
9
C. Truesdell, "A Program toward Rediscovering the Rational Mechanics of the

Age of Reason", Archive for History of the Exact Sciences, I, I960., str. 3-36 i
"Reactions of Late Baroque Mechanics to Success, Conjecture, Error and Failure
in Newton's Principia", Texas Quarterly, X, 1967., str. 281-297, T. L. Hankins
"The Reception of Newton's Second Law of Motion in the Eighteenth Century",
Archives internationales d'histoire des sciences, XX, 1967., str. 42-65.
10
Wolf, op. cit., str. 75-81, 96-101; i William Whewell, History of the Inductive
Sciences, rev. izd., London, 1947., II str. 213-271.
43
niti jedna druga teorija nije imala niti priblino tako dobar uinak.
Nitko od onih koji su dovodili u pitanje valjanost Newtonovog djela,
nije to inio zbog njegove ograniene suglasnosti s eksperimentom i
promatranjem. Ogranienja vezana uz suglasnost ostavila su, meu
tim, Newtonovim sljedbenicima mnoge privlane teorijske probleme.
Tako su, na primjer, za razmatranje kretanja vie od dva tijela koja se
istodobno privlae, kao i za istraivanje stabilnosti naruenih putanja,
bili nuni teorijski tehniki postupci. Problemi poput ovih privukli su
panju mnogih vrhunskih europskih matematiara tijekom osam
naestog i poetkom devetnaestog stoljea. Euler, Lagrange, Laplace
i Gauss, svi su oni napisali neka od svojih najbriljantnijih djela u vezi
s problemima koji su bili usmjereni na poboljanje podudaranja izmeu
Newtonove paradigme i promatranja nebeskog svoda. Mnogi od
navedenih znanstvenika istodobno su radili na tome da razviju onu
matematiku koja je potrebna za primjene koje ni Newton niti njemu
suvremena Kontinentalna kola mehanike nisu niti pokuali. Na primjer,
proizveli su ogroman opseg literature i neke vrlo mone matematike
tehnike postupke za hidrodinamiku i za problem trepereih ica.
Ovim problemima primjene treba zahvaliti za ono to predstavlja vje
rojatno najbriljantinu,i i najupotrebljiviji znanstveni rad osamnaestog
stoljea. Drugi primjeri mogu se otkriti ispitivanjem post-paradigmatikih razdoblja u razvoju termodinamike, valne teorije svjetlosti, elek
tromagnetske teorije ili bilo koje druge grane znanosti iji su osnovni
zakoni u potpunosti kvantitativni. U znanostima u kojima ima vie
matematike, vei je dio teorijskog rada ove vrste.
Meutim, nije sav rad te vrste. ak i u matematikim znanostima
ima teorijskih problema artikulacije paradigme; tijekom razdoblja u
kojemu je znanstveni razvoj preteito kvalitativan, takvi problemi pre
vladavaju. Neki od tih problema, kako u onim kvantitativnim tako i u
onim vie kvalitativnim znanostima, usmjereni su jednostavno na raz
janjavanje putem preformulacije. Principia se, na primjer, nije uvijek
pokazala kao djelo koje je lako primijeniti, djelomino i stoga to je
zadrala neke od nezgrapnosti koje se ne mogu izbjei kod prvog
pothvata, a djelomino zato to je tako mnogo znanstvenog znaenja
bilo samo implicitno u njezinim primjenama. U svakom sluaju, za
mnoge zemaljske primjene, jedan oito nevezani skup kontinentalnih
44
tehnikih procedura izgledao je daleko snaniji. Prema tome, od Eulera

i Lagrangea u osamnaestom do Hamiltona, Jacobija i Hertza u de
vetnaestom stoljeu, mnogi najbriljantniji matematiki fiziari nepre
kidno su pokuavali preformulirati Newtonovu teoriju u jedan ekvi
valentan, ali logiki i estetski vie zadovoljavajui oblik. Oni su, dakle,
eljeli izloiti eksplicitne i implicitne lekcije koje potjeu iz Principia u
logiki koherentnijoj verziji, takvoj koja bi bila u manjoj mjeri dvosmi
slena u svojim primjenama na novorazraene probleme mehanike."
Sline preformulacije paradigme dogaale su se uvijek ponovo u
svim znanostima, a veina je dovela do znaajnijih promjena odreene
paradigme nego navedene preformulacije Principia. Takve promjene
potjeu iz empirijskog rada, ranije opisanog u smislu usmjerenja na
artikulaciju paradigme. Klasifikacija te vrste rada kao empirijskog
zapravo je bila proizvoljna. Vie nego bilo koja druga vrsta normalnog
znanstvenog rada, problemi artikulacije paradigme istodobno su i
teorijski i eksperimentalni; primjeri koji su ranije navedeni podjednako
e dobro posluiti i ovdje. Prije nego to je mogao konstruirati svoju
opremu i mjeriti pomou nje, Coulomb je morao upotrijebiti elektrinu
teoriju da bi odredio kako bi njegova oprema trebala biti konstruirana.
Posljedica njegovih mjerenja bilo je "bruenje" teorije. Ili, recimo,
ljudi koji su smislili eksperimente koji e ukazati na razlike izmeu
razliitih teorija grijanja sabijanjem bili su, openito uzevi, isti oni
ljudi koji su stvorili verzije koje su usporeivane. Oni su radili i s
injenicama i s teorijom, a njihov je rad proizveo ne samo novu infor
maciju ve i precizniju paradigmu do koje se dolo eliminacijom
neodreenosti koje su bile karakteristine za izvorni oblik. U mnogim
znanostima takav je najvei dio normalnog rada.
Ova tri razreda problema - odreivanje znaajne injenice, uskla
ivanje injenica s teorijom i artikulacija teorije - po mom miljenju
iscrpljuju svu literaturu normalne znanosti, bilo teorijsku ili praktinu.
One, naravno, ne iscrpljuju sasvim itavu literaturu znanosti. Postoje
i neobini problemi i moda je upravo njihovo razrjeavanje ono to
znanstveni pothvat ini tako vrijednim. Meutim, neobine se probleme
ne moe imati samo zato to ih se eli imati. Oni se pojavljuju samo
u posebnim prigodama koje su pripremljene napredovanjem normalnog
11
Ren Dugas, Historie de la mchanique,
Neuchatel, 1950., knjige IV-V.

45
istraivanja. Neizbjeno je dakle da ogromna veina problema kojima

se bave ak i najbolji znanstvenici obino potpada pod jednu od tri
navedene kategorije. Rad u okvirima odreene paradigme ne moe
biti proveden ni na koji drugi nain, dok naputanje paradigme
predstavlja prestanak prakticiranja znanosti koju ta paradigma definira.
Uskoro emo otkriti da se takva naputanja dogaaju i da ona ine
osi oko kojih se okreu znanstvene revolucije. Meutim, prije nego
to ponemo prouavati takve revolucije, nuan je sveobuhvatniji
pregled normalno-znanstvenih traganja koja pripremaju taj put.
46
IV
NORMALNA
ZNANOST
KAO
RJEAVANJE
ZAGONETKI
Moda najizraenija osobina problema normalnog znanstvenog istra

ivanja s kojima smo se upravo suoili jest koliko su ti problemi malo
usmjereni ka stvaranju velikih novina, konceptualnih ili pojavnih. Po
nekad je, kao to je to sluaj s mjerenjem valne duljine, sve osim najezoterinijeg detalja tog rezultata unaprijed poznato, a tipian opseg
oekivanja samo je neto iri. Coulombova mjerenja nisu se moda
morala uklapati u zakon obrnutih kvadrata; ljudi koji su radili na grijanju
pomou sabijanja esto su bili spremni za bilo koji od nekoliko rezultata.
ak je i u takvim sluajevima podruje rezultata koji su anticipirani i
tako podloni asimilaciji, uvijek malo u usporedbi s podrujem koje
mata moe zamisliti. Onaj projekt iji ishod ne pada u to ue podruje
obino je promaaj koji se ne odraava na prirodu, ve na znanstvenika.
U osamnaestom je stoljeu malo panje bilo poklanjano eksperi

mentima koji su mjerili elektrino privlaenje takvim sredstvima kao
to je vaga. Budui da takvi eksperimenti nisu donosili niti dosljedne
niti jednostavne rezultate, oni nisu mogli biti iskoriteni za artikulaciju
one paradigme iz koje su bili izvedeni. Prema tome, eksperimenti
kojima je rije ostali su puke injenice, nepovezane i nepovezive s
neprekidnim napredovanjem elektrinih istraivanja. Samo s pogledom
unatrag, koji posjeduje slijedea paradigma, moemo vidjeti kakve
karakteristike elektrinih pojava oni pokazuju. Coulomb i njegovi
suvremenici posjedovali su, naravno, isto tako i ovu kasniju paradigmu
ili paradigmu koja je, primijenjena na problem privlanosti, postavljala
ista oekivanja. Zato je Coulomb i bio u stanju izmisliti ureaj koji je
dao rezultat kojeg se moglo asimilirati artikulacijom paradigme. Ali,
zbog toga rezultat nikoga nije iznenadio, a nekoliko ga je Coulombovih
47
suvremenika predvidjelo. ak i onaj projekt iji je cilj artikulacija

paradigme nije usmjeren ka neoekivanoj novini.
Meutim, ako cilj normalne znanosti nisu velike bitne novine ako je neuspjeh u pribliavanju anticipiranom rezultatu obino neuspjeh
znanstvenika - zato se onda ti problemi uope uzimaju u obzir?
Odgovor na ovo pitanje djelomino ve postoji. Rezultati dobiveni
tijekom normalnog istraivanja vani su znanstvenicima budui da
doprinose opsegu i preciznosti s kojom se odreena paradigma moe
primijeniti. Taj odgovor, meutim, ne moe objasniti onaj entuzijazam i
odanost koju znanstvenici iskazuju za probleme normalnog istraivanja.
Nitko ne posveuje godine, recimo, usavravanju spektrometra ili
postizanju poboljanog rjeenja problema trepereih ica samo zbog
znaaja informacije koja e biti dobivena. Podaci koji se dobivaju
izraunavanjem efemerida ili daljnjim mjerenjima s postojeim instru
mentom esto su jednako znaajni, ali znanstvenici u pravilu te aktiv
nosti s prezirom otklanjaju zato to se u velikoj mjeri svode na pona
vljanje procedura koje su ranije provedene. Ovo odbacivanje pred
stavlja klju za objanjenje opinjenosti problemom normalnog znan
stvenog istraivanja, lako je ishod mogue anticipirati, esto tako
detaljno da ono to ostaje za saznati samo po sebi nije zanimljivo,
nain na koji e se taj ishod postii ostaje pod sumnjom. Dovoenje
nekog problema normalnog istraivanja do zakljuka predstavlja
postizanje anticipiranog na nov nain i zahtijeva rjeavanje svih vrsta
sloenih instrumentalnih, konceptualnih i matematikih zagonetki.
ovjek koji u tome uspijeva potvruje se kao strunjak odgoneta, a
onaj izazov koji zagonetka u sebi nosi predstavlja vaan dio onoga
to ga pokree.
Termini "zagonetka" i "odgoneta" osvjetljavaju nekoliko tema
koje su na prethodnim stranicama postajale sve zastupljenije. Zago
netke su, u svom sasvim standardnom znaenju koje je ovdje pri
mijenjeno, ona posebna kategorija problema koja moe posluiti za
provjeravanje otroumnosti ili vjetine u postizanju rjeenja. Ilustracije
koje nalazimo u rjenicima su zagonetke slaganja i krialjke, a mi
sada trebamo izdvojiti one karakteristike koje zagonetke dijele s pro
blemima normalne znanosti. Jedna od njih upravo je spomenuta.
Kriterij je li neka zagonetka dobra nije unutranja zanimljivost ili
48
Normalna znanost kao rjeavanje zagonetki
vanost ishoda. Naprotiv, doista pritiskajui problemi poput lijeka

protiv raka ili nacrta trajnog mira, esto uope nisu zagonetke, uglav
nom stoga to ne moraju imati nikakvo rjeenje. Zamislite zagonetnu
slagalicu ("jigsaw puzzle") iji se dijelovi nasumce biraju iz dvije
razliite kutije. Budui da e taj problem najvjerojatnije (a moda i
nee) pruiti otpor ak i najdomiljatijima, on ne moe posluiti kao
provjera vjetine pronalaenja rjeenja. U bilo kojem uobiajenom
smislu, to uope nije zagonetka. Iako unutranja vrijednost nije kriterij
za zagonetku, osigurano postojanje rjeenja jest.
Ve smo, meutim, vidjeli da jedna od stvari koju znanstvena
zajednica stjee zajedno s paradigmom jest kriterij za izbor problema
za koje se, dok se paradigma smatra neupitnom, moe pretpostaviti
da imaju rjeenja. U velikoj mjeri su to i jedini problemi koje e
zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje lanove da se
uputaju u njihovo rjeavanje. Drugi problemi, ukljuujui mnoge koji
su nekad bili standardni, odbacuju se kao metafiziki, kao stvar druge
discipline ili, ponekad, kao jednostavno previe problematini da bi
imalo smisla troiti vrijeme na njih. Zbog toga jedna paradigma moe
ak i izolirati neku zajednicu od onih drutveno vanih problema koji
se ne mogu reducirati na formu zagonetke zato to ne mogu biti
iskazani terminima onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje odre
ena paradigma stavlja na raspolaganje. Takvi problemi mogu dovesti
do zbunjenosti,to je pouka koju briljantno ilustrira nekoliko aspekata
baconijanstva sedamnaestog stoljea ili neke od suvremenih dru
tvenih znanosti. Jedan od razloga zato se ini da normalna znanost
tako brzo napreduje jest taj to se njezini praktiari usredotouju na
probleme ije bi rjeenje mogao sprijeiti samo nedostatak vlastite
domiljatosti.
Ako su, meutim, problemi normalne znanosti zagonetke u ovome
smislu, onda nije potrebno i nadalje se pitati zato ih znanstvenici
napadaju s toliko strasti i privrenosti. Znanost moe privui ovjeka
iz razliitih razloga. Meu tim razlozima jest i elja da se bude koristan,
uzbuenje istraivanja novog podruja, nada da e se pronai red i
sklonost ka provjeri ustanovljenog znanja. Ti motivi, uz jo neke druge,
pomau i u odreivanju onih posebnih problema kojima e se taj
ovjek kasnije baviti. tovie, iako ponekad kao ishod imamo
49
vanost ishoda. Naprotiv, doista pritiskajui problemi poput lijeka

protiv raka ili nacrta trajnog mira, esto uope nisu zagonetke, uglav
nom stoga to ne moraju imati nikakvo rjeenje. Zamislite zagonetnu
slagalicu ("jigsaw puzzle") iji se dijelovi nasumce biraju iz dvije
razliite kutije. Budui da e taj problem najvjerojatnije (a moda i
nee) pruiti otpor ak i najdomiljatijima, on ne moe posluiti kao
provjera vjetine pronalaenja rjeenja. U bilo kojem uobiajenom
smislu, to uope nije zagonetka. Iako unutranja vrijednost nije kriterij
za zagonetku, osigurano postojanje rjeenja jest.
Ve smo, meutim, vidjeli da jedna od stvari koju znanstvena
zajednica stjee zajedno s paradigmom jest kriterij za izbor problema
za koje se, dok se paradigma smatra neupitnom, moe pretpostaviti
da imaju rjeenja. U velikoj mjeri su to i jedini problemi koje e
zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje lanove da se
uputaju u njihovo rjeavanje. Drugi problemi, ukljuujui mnoge koji
su nekad bili standardni, odbacuju se kao metafiziki, kao stvar druge
discipline ili, ponekad, kao jednostavno previe problematini da bi
imalo smisla troiti vrijeme na njih. Zbog toga jedna paradigma moe
ak i izolirati neku zajednicu od onih drutveno vanih problema koji
se ne mogu reducirati na formu zagonetke zato to ne mogu biti
iskazani terminima onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje odre
ena paradigma stavlja na raspolaganje. Takvi problemi mogu dovesti
do zbunjenosti, to je pouka koju briljantno ilustrira nekoliko aspekata
baconijanstva sedamnaestog stoljea ili neke od suvremenih dru
tvenih znanosti. Jedan od razloga zato se ini da normalna znanost
tako brzo napreduje jest taj to se njezini praktiari usredotouju na
probleme ije bi rjeenje mogao sprijeiti samo nedostatak vlastite
domiljatosti.
Ako su, meutim, problemi normalne znanosti zagonetke u ovome
smislu, onda nije potrebno i nadalje se pitati zato ih znanstvenici
napadaju s toliko strasti i privrenosti. Znanost moe privui ovjeka
iz razliitih razloga. Meu tim razlozima jest i elja da se bude koristan,
uzbuenje istraivanja novog podruja, nada da e se pronai red i
sklonost ka provjeri ustanovljenog znanja. Ti motivi, uz jo neke druge,
pomau i u odreivanju onih posebnih problema kojima e se taj
ovjek kasnije baviti. tovie, iako ponekad kao ishod imamo
49
frustraciju, postoje dobri razlozi zato bi motivi poput ovih trebali

ovjeka prvo privui, a potom voditi dalje.1 Znanstveni pothvat kao
cjelina pokazuje se, s vremena na vrijeme, kao koristan, otkriva nova
podruja, pokazuje red i provjerava davno prihvaena uvjerenja.
Meutim, pojedinac koji je ukljuen u rad na nekom problemu nor
malnog znanstvenog istraivanja gotovo nikad ne ini nita od nave
denoga. Kad je jednom ukljuen, njegova je motivacija drugaije vrste.
Za njega je izazov uvjerenje da e, ukoliko je samo dovoljno vjet,
uspjeti rijeiti zagonetku koju nitko prije toga nije rijeio, ili je nije tako
dobro rijeio. Mnogi od najveih znanstvenih umova posvetili su svu
svoju strunu panju takvoj vrsti istraivakih zagonetki. Niti jedno
posebno podruje specijalizacije u veini sluajeva ne nudi nita drugo
kao perspektivu za rad, stoje injenica koja ga ne ini nita manje
privlanim pravim poklonicima.
Okrenimo se sada drugom, teem i vie otkrivajuem aspektu
paralelizma izmeu zagonetki i problema normalne znanosti. Ako
treba klasificirati zagonetku, problem se mora karakterizirati neim
stoje vie nego sigurno rjeenje. Takoer, moraju postojati i pravila
koja ograniavaju prirodu prihvatljivih rjeenja i korake uz pomo
kojih se do njih dolazi. Rjeavanje slagalice, na primjer, nije jednostavno
"pravljenje slike". Dijete ili suvremeni umjetnik mogli bi to uiniti
razbacujui izabrane dijelove kao apstraktne oblike na neku neutralnu
podlogu. Slika koja se tako dobije mogla bi biti daleko bolja i sigurno
bi bila originalnija od one iz koje je slagalica napravljena. Meutim,
takva slika ipak ne bi predstavljala rjeenje. Da bi se dolo do rjeenja
svi dijelovi moraju biti upotrijebljeni, neoslikane strane moraju biti
okrenute prema dolje, a sami dijelovi moraju se meusobno uklopiti
bez primjene sile sve dok se ne popune sve praznine. To su neka od
pravila pomou kojih se dolazi do rjeenja slagalice. Slina ogranienja
vezana uz dopustiva rjeenja mogu se lako nai i za krialjke, rebuse,
ahovske probleme i slino.
Ako moemo prihvatiti znatno iru primjenu termina "pravilo" onu koja e ponekad biti istovjetna s "uspostavljenim stajalitem" ili
1
50
Frustracija izazvana sukobom izmeu uloge pojedinca i sveobuhvatnog obrasca

znanstvenog razvoja moe, meutim, povremeno biti i vrlo ozbiljna. tome vidi
u Lawrence S. Kubie: "Some Unsolved Problems of the Scientific Career", American
Scientist, XL1, 1953., str. 596-613 i XLII, 1954., str. 104-112.
"unaprijed stvorenim zakljukom" - tada problemi koji su pristupani

u okvirima postojee istraivake tradicije pokazuju neto to je vrlo
slino ovom skupu karakteristika zagonetke. ovjek koji izrauje
ureaj koji e odreivati optike valne duljine ne smije biti zadovoljan
dijelom opreme koji posebnim spektralnim linijama jednostavno
pripisuje posebne brojeve. On nije samo onaj koji istrauje ili mjeri.
Naprotiv, on mora pokazati - analizirajui svoj ureaj u okvirima
uspostavljenog opsega optike teorije - da su brojevi koje njegov
instrument proizvodi ono to u teoriju ulazi kao valne duljine. Ako
neka zaostala neodreenost u toj teoriji ili neki neanalizirani sastavni
dio njegovog ureaja ne dozvoljavaju upotpunjavanje tog dokaza,
njegovi kolege mogu jednostavno zakljuiti da on uope nita nije
mjerio. Na primjer, krajnje toke rasipanja elektrona, koje su kasnije
ustanovljene kao proizvoai valne duljine elektrona, nisu imale
nikakva vidljivog znaaja kad su prvi put opaene i zabiljeene. Prije
nego to su postale mjera bilo ega, morale su biti povezane s teorijom
koja je predviala valovito ponaanje tvari u kretanju. ak i nakon
to je ukazano na tu vezu, ureaj je morao biti tako prilagoen da bi
eksperimentalni rezultati mogli biti jasno povezani s teorijom. 2 Sve
dok ti uvjeti nisu bili ispunjeni, niti jedan problem nije bio rijeen.
Sline vrste ogranienja vrijede i za dozvoljena rjeenja teorijskih
problema. Oni znanstvenici koji su tijekom osamnaestog stoljea poku
ali iz Newtonovih zakona kretanja i gravitacije dosljedno izvesti pro
matrano kretanje Mjeseca, nisu u tome uspjeli. Posljedica toga bio je
prijedlog nekih od njih da se zakon obrnutih kvadrata zamijeni zakonom
koji na malim udaljenostima ima otklon od prvog zakona. Uiniti to,
znailo bi meutim promijeniti paradigmu, definirati novu zagonetku,
a ne rijeiti staru. U ovom sluaju znanstvenici su sauvali ta pravila
sve dok jedan od njih 1750. godine nije otkrio kako ih se moe uspjeno
3
primijeniti. Samo promjena pravila igre mogla je pruiti alternativu
tom rjeenju.
Prouavanje tradicija normalne znanosti otkriva mnoga dodatna
pravila, a ta pravila pruaju dosta informacija onim obvezujuim
2
Za kratak pregled evolucije ovih eksperimenata vidi stranicu 4 u C. J. Davissonovom

predavanju naZesprix Nobel en 1937., Stockholm, 1938.
W. Whewell, History of the Inductive Sciences, rev. izd., London, 1847., II str.
101-105,220-222.
51
naelima koja znanstvenici izvode iz svojih paradigmi. Koje su to

4
glavne kategorije u koje ova pravila spadaju? Kao primjer za najoitiju
i vjerojatno u najveoj mjeri obvezujuu kategoriju mogu posluiti
one vrste uopavanja koje smo upravo naveli. Radi se eksplicitnim
iskazima znanstvenog zakona i iskazima znanstvenim pojmovima
i teorijama. Sve dok se potuju, takvi iskazi pomau da se postave
zagonetke i da se ogranie prihvatljiva rjeenja. Newtonovi zakoni,
na primjer, obavljali su te funkcije tijekom osamnaestog i devetnaestog
stoljea. Sve dok su to inili, koliina materije bila je fundamentalna
ontoloka kategorija za fiziare, a sile koje djeluju meu djeliima
materije bile su prevladavajua tema istraivanja.5 U kemiji su zakoni
utvrenih i odreenih omjera imali dugo vremena sasvim slinu snagu
- sreivanje problema atomskih teina, ograniavanje prihvatljivih
rezultata kemijskih analiza i obavjetavanje kemiara tome to su
to atomi i molekule, spojevi i mjeavine. 6 Maxwellove jednadbe i
zakoni statistike termodinamike imaju danas isti utjecaj i ulogu.
Ovakva pravila, meutim, nisu niti jedina niti najzanimljivija vrsta
koju otkriva prouavanje. Na nioj ili konkretnijoj razini nego to su
zakoni i teorije postoji, recimo, mnotvo vezivanja za preferirane tipove
instrumentacije i naine na koje prihvaeni instrumenti mogu legitimno
biti primijenjeni. Promjene stajalita u odnosu na ulogu vatre u ke
mijskim analizama igrale su vitalnu ulogu u razvoju kemije u sedam
7
naestom stoljeu. Helmholtz je u 19. stoljeu naiao na jak otpor
fiziologa prema shvaanju da fiziko eksperimentiranje moe rasvi
jetliti njihovo podruje. 8 Neobina povijest kemijske kromatografije u
ovom stoljeu ponovo ukazuje na trajnost instrumentalnih vezivanja
koja, u istoj mjeri kao zakoni i teorija, pruaju znanstvenicima pravila
4
6
7
Ovo pitanje dugujem W. P. Hagstromu, iji se rad u sociologiji znanosti ponekad

preklapa s mojim.
Za ove aspekte newtonijanstva vidi u I. B. Cohen, Franklin and Newton: An
Inquiry into Speculative Newtonian Experimental Science and Franklin's Work in
Electricity as an Example Thereof, Philadelphia, 1956., pogl. VII, posebno str.
255-257,275-277.
Ovaj je primjer opirno prodiskutiran pri kraju poglavlja X.
H. Metzger, Les doctrines chimiques en France du dbut du XVIIe sicle la fin
du XVIII sicle, Paris, 1923., str. 359-361; Marie Boas, Robert Boyle and Seventeenth Century Chemistry, Cambridge, 1958., str 112-115.
Leo Knigsberger, Hermann von Helmholtz, prev. Francis A. Welby, Oxford,
1906., str. 65-66.
e
52

9
igre. Kada budemo analizirali otkrie radioaktivnog zraenja, otkrit

emo razloge za vezivanja ove vrste.
Osobine znanosti koje su manje lokalne i privremene, ali ne i
nepromjenjive, jesu vezivanja na vioj razini, kvazimetafizika veziva
nja koja povijesna prouavanja redovito prikazuju. Tako na primjer,
negdje poslije 1630. godine, a posebno poslije pojave Descartesovih
izvanredno utjecajnih znanstvenih spisa, velika veina fiziara pret
postavljala je da je svemir sastavljen od mikroskopskih estica i da
se sve prirodne pojave mogu objasniti u terminima oblika estica,
njihove veliine, kretanja i uzajamnog djelovanja. Ta serija vezivanja
pokazala je kako metafizike, tako i metodoloke prirode. Kao me
tafizika, ona je kazivala znanstvenicima koje vrste entiteta svemir
sadri, a koje ne: postojala je samo oblikovana materija u kretanju.
Kao metodoloka, ona im je kazivala kako konani zakoni i osnovna
objanjenja trebaju izgledati: zakoni moraju specificirati korpuskularno
kretanje i uzajamno djelovanje, a objanjenje mora svaku prirodnu
pojavu svesti na akciju estica koja se odvija po ovim zakonima. to
je jo vanije, koncepcija svemira koji se sastoji od estica govorila
je znanstvenicima to bi trebali biti mnogi od njihovih istraivakih
problema. Fiziar koji bi - poput Boylea - prihvatio novu filozofiju,
poklanjao je posebnu panju onim reakcijama koje su se mogle
promatrati kao transmutacije. Jasnije nego druge promjene, one su
prikazivale proces preureivanja estica koji mora biti u temeljima
svake kemijske promjene. 1 0 Slini efekti korpuskularizma mogu se
primijetiti u prouavanju mehanike, optike i topline.
Konano, na jo vioj razini postoji jo jedan sklop vezivanja, bez
kojih nitko ne moe biti znanstvenik. Znanstvenik, recimo, mora htjeti
razumjeti svijet i poveati preciznost i opseg znanja pomou kojeg je
taj svijet ureen. To vezivanje pak sa svoje strane mora voditi
znanstvenika ka paljivom prouavanju, vlastitom ili preko kolega,
nekog aspekta prirode do najsitnijih detalja. A ukoliko takvo prouavanje
9
James E. Meinhard, "Chromatography: A Perspective", Science, CX, 1949., str.

387-392.
10
Za korpuskularizam openito vidi u Marie Boas "The Establishment of the
Mechanical Philosophy", Osiris, X, 1952., str. 412-541. Za efekte korpuskularizma
na Boyleovu kemiju vidi T. S. Kuhn, "Robert Boyle and Structural Chemistry in
the Seventeenth Century", Isis, XLII1, 1952., str. 12-36.
53
pokae praznine oitog nereda, tada znanstvenik biva izazvan u nova

usavravanja svoje promatrake tehnike ili bolju artikulaciju svojih
teorija. Bez sumnje, ima jo pravila slinih ovima, pravila koja su
vrijedila za znanstvenike svih razdoblja.
Postojanje ove jake mree vezivanja - pojmovnih, teorijskih,
instrumentalnih i metodolokih - glavni je izvor one metafore koja
povezuje normalnu znanost s rjeavanjem zagonetki. Budui da ta
mrea daje pravila koja praktiaru jedne zrele specijalnosti govore
tome kako izgleda ne samo svijet ve i njegova znanost, on se s
povjerenjem moe usredotoiti na ezoterine probleme koje definiraju
ova pravila i postojee znanje. Ono to ga tada osobno izaziva jest
kako rijeiti preostalu zagonetku. U ovom i u drugim aspektima,
rasprava zagonetki i pravila unosi svjetlo u prirodu normalne znanstvene
prakse. Meutim, to svjetlo moe i znaajno zavesti. Iako oito postoje
pravila kojih se pridravaju svi praktiari neke znanstvene specijalnosti
u nekom odreenom vremenu, ta pravila sama po sebi ne moraju
specificirati sve ono to je zajedniko za praksu tih specijalista.
Normalna je znanost visoko odreena aktivnost, iako ne mora biti u
cijelosti odreena pravilima. To je razlog to sam na poetku ovoga
ogleda kao izvor koherentnosti za tradicije normalnog znanstvenog
istraivanja uveo zajednike paradigme, a ne zajednika pravila,
pretpostavki i toaka gledanja. Po mom miljenju, pravila se izvode
iz paradigmi, ali paradigme mogu voditi istraivanje i kad nema pravila.
54
PRIORITET PARADIGMI
Da bismo otkrili vezu izmeu pravila, paradigmi i normalne znanosti,

razmotrimo prvo kako povjesniar izdvaja one posebne toke vezi
vanja koje sam upravo opisao kao prihvaena pravila. Temeljito
povijesno istraivanje neke odreene specijalnosti u nekom odreenom
vremenu iznosi na vidjelo skup kvazi-standardnih ilustracija (koje se
ponavljaju) razliitih teorija u njihovim pojmovnim, promatrakim i
instrumentalnim primjenama. To su paradigme zajednice koje se otkri
vaju u udbenicima, predavanjima i laboratorijskim vjebama. Prou
avajui ih i sluei se njima u praksi, lanovi odgovarajue zajed
nice ue svoj zanat. Povjesniar e, naravno, otkriti uz to i poluzamraeno podruje koje zauzimaju dostignua iji je status jo pod
sumnjom, iako e jezgra rijeenih problema i tehnika obino biti jasna.
Usprkos povremenim neodreenostima, paradigme jedne zrele znan
stvene zajednice mogu se relativno lako odrediti.
Odreivanje zajednikih paradigmi, meutim, ne znai odreivanje
zajednikih pravila. Za to je potreban drugi korak, koji je drugaije
vrste. Kada poduzima taj korak, povjesniar mora usporediti paradigme
jedne odreene zajednice meusobno, a i s njezinim suvremenim
istraivakim izvjetajima. Dok to ini, njegov je cilj otkriti koje su
eksplicitne ili implicitne izdvojive elemente lanovi te zajednice apstra
hirali iz svojih openitijih paradigmi i razvili kao pravila u svom istra
ivanju. Svatko tko je pokuao opisati ili analizirati evoluciju neke
posebne znanstvene tradicije nuno je tragao za prihvaenim principima
i pravilima ove vrste. Sasvim sigurno - a to pokazuje i prethodno
poglavlje - u tome je morao barem djelomino uspjeti. Ali, ako je
njegovo iskustvo bilo poput mojeg, shvatio je da je traganje za pravilima
tee i u manjoj mjeri zadovoljavajue od traganja za paradigmama.
55
Neka od uopavanja koja primjenjuje kako bi opisao uvjerenja koja

zajednica dijeli, nee predstavljati problem. Druga e, meutim,
ukljuujui neka od onih koja su navedena kao ilustracija, izgledati za
nijansu prejaka. Formulirana na taj ili bilo koji drugi nain koji on
moe zamisliti, ta bi uopavanja gotovo sigurno bila odbaena od
nekih lanova skupine koju prouava. Meutim, trebamo li ko
herentnost istraivake tradicije razumjeti kroz pravila, nuna je neka
specifikacija zajednikog temelja u odgovarajuem podruju. Zbog
toga traganje za sklopom pravila koje moe ustanoviti odreenu
tradiciju normalnog istraivanja postaje izvorom trajne i duboke
frustracije.
Uvianje te frustracije, meutim, omoguuje dijagnosticiranje
njenog izvora. Znanstvenici se mogu sloiti da su Newton, Lavoisier,
Maxwell ili Einstein uobliili oito trajno rjeenje za jednu skupinu
vanih problema, a da se ipak ne sloe - iako ponekad toga nisu niti
svjesni - oko posebnih apstraktnih karakteristika koje ta rjeenja
ine trajnima. Prema tome, mogu se sloiti u svojoj identifikaciji neke
paradigme, a da se ne sloe ili ak niti ne pokuaju doi do njene
potpune interpretacije ili racionalizacije. Nepostojanje standardne
interpretacije ili svoenja na pravila nee sprijeiti da paradigma vodi
istraivanje. Normalna znanost moe biti djelomino odreena izrav
nim ispitivanjem paradigmi, procesom koji je esto potpomognut, ali
ne zavisi formulaciji pravila i pretpostavki. Postojanje paradigme
zapravo ne mora podrazumijevati postojanje bilo kakovog potpunog
sklopa pravila.1
Prvi efekt ovih izjava nuno je stvaranje problema. U situaciji
kad ne postoji nadleni sklop pravila, to ograniava znanstvenika na
neku odreenu normalno-znanstvenu tradiciju? to moe znaiti fraza
"izravno ispitivanje paradigmi"? Djelomine odgovore na ovakva
pitanja razvio je Ludwig Wittgenstein, premda u vrlo razliitom kon
tekstu. Budui da je taj kontekst istodobno i elementarniji i poznatiji,
bit e nam od pomoi ako prvo razmotrimo njegov oblik rasprave.
to je to to nuno moramo znati, pitao se Wittgenstein, kako bismo
1
Michael Polanyi briljantno je razvio jednu vrlo slinu temu, tvrdei da veliki dio
uspjeha znanstvenika zavisi od "preutnog znanja", to jest znanja koje je steeno
kroz praksu i koje se ne moe eksplicitno artikulirati. Vidi njegovu knjigu Per
sonal Knowledge, Chicago, 1958., posebno poglavlja V i VI.
56
Prioritet paradigmi
termine poput "stolica", "list" ili "igra" primijenili nedvosmisleno i ne

izazivajui pritom neslaganje? 2
Pitanje je vrlo staro i na njega se uglavnom odgovaralo tvrdnjom
da moramo znati, svjesno ili intuitivno, to stolica, list ili igra jesu. To
znai da moramo shvatiti neki skup atributa koji je zajedniki za sve
igre i samo za igre. Wittgenstein je, meutim, zakljuio da takav
nekakav skup karakteristika onda i nije nuan, kad postoje zadani
naini na koje upotrebljavamo jezik, kao i vrsta svijeta na koji ga
prirnijenjujemo. Iako nam rasprava nekim atributima koji su zajedniki
jednom odreenom broju igara, ili stolica, ili listova esto pomae da
nauimo kako upotrebljavati odreeni termin, ne postoji skup karak
teristika koji je istodobno primjenjiv na sve lanove neke klase i samo
na njih. Naprotiv, suoeni s do tada neopaenom aktivnou, prirni
jenjujemo termin "igra" budui da ono to vidimo posjeduje blisku
"obiteljsku slinost" s jednim brojem aktivnosti koje smo prije toga
nauili nazivati tim imenom. Ukratko, za Wittgensteina igre, stolovi i
listovi predstavljaju prirodne obitelji od kojih se svaka sastoji od mree
preklapajuih i meusobno isprepletenih slinosti. Postojanje takve
mree dovoljno objanjava na uspjeh u identifikaciji odgovarajueg
predmeta ili aktivnosti. Samo ako su se obitelji preklapale i postepeno
se stapale - dakle, samo onda ako nije bilo prirodnih obitelji - na
uspjeh u identifikaciji i imenovanju pruio je dokaze za skup zajednikih
karakteristika koje odgovaraju svakom imenu razreda koje
upotrijebimo.
Neto slino sigurno bi moglo vrijediti i za razliite istraivake
probleme i tehnike koje se javljaju unutar neke tradicije normalne
znanosti. Ono to im je zajedniko nije da zadovoljavaju neki eksplicitan, ili u potpunosti podloan otkrivanju, sklop pravila i pretpostavki
koji daje tradiciji karakter i vlast nad znanstvenim duhom. Umjesto
toga, oni mogu biti vezani slinou ili modeliranjem s jednim ili drugim
dijelom znanstvenog korpusa, za koji odreena zajednica ve priznaje
da spada meu njena dostignua. Znanstvenici rade na temelju mo
dela steenog tijekom kolovanja i kasnije izloenosti literaturi, esto
2
Ludwig Wittgenstein, Philosophical Investigations, prev. G. . M. Anscombe,

New York, 1953., str. 31-36. Wittgenstein, meutim, ne kazuje gotovo nita
onoj vrsti svijeta koji je nuan da podri onu proceduru imenovanja kojoj
govori. Prema tome, dio poante koji slijedi ne moe biti pripisan njemu.
57
ne znajui sasvim, ili nemajui potrebe da znaju koje su karakteristike

o v i m m o d e l i m a dale status paradigmi znanstvene zajednice. B u d u i
da tako ine, nije im p o t r e b a n nikakav p o t p u n i skup pravila. K o h e
rentnost koju pokazuje ona istraivaka tradicija unutar koje ti modeli
funkcioniraju ne m o r a podrazumijevati postojanje sklopa pravila i
pretpostavki koje bi se daljnjim povijesnim ili filozofskim istraivanjem
m o g l e otkriti
injenica da z n a n s t v e n i c i o b i n o ne pitaju ili ne
raspravljaju tome to neki poseban problem ili rjeenje ini legitimnim

navodi nas na pretpostavku da oni, b a r e m intuitivno, znaju odgovor.
Ali, m o g u e je da to samo ukazuje na to da se niti pitanje niti odgovor
ne smatraju r e l e v a n t n i m a za njihovo istraivanje. P a r a d i g m e m o g u
prethoditi, biti u veoj mjeri obvezujue i potpunije od bilo k a k v o g
sklopa pravila istraivanja kojeg se iz tih p a r a d i g m i n e d v o s m i s l e n o
m o e apstrahirati.
O v o je pitanje dosad bilo iskljuivo teorijsko: mogue je da para
digme odrede normalnu znanost bez intervencije pravila koja se dadu
otkriti. D o p u s t i t e da sada p o k u a m poveati stupanj j a s n o e i aktu
alnosti u k a z i v a n j e m na n e k e od razloga za vjerovanje da p a r a d i g m e
doista funkcioniraju na ovaj nain. Prvi, koji je do sada prilino iscrpno
razmotren, jest ozbiljna potekoa u otkrivanju pravila koja su inila
temelje pojedinih normalno-znanstvenih tradicija. Ta je p o t e k o a
g o t o v o j e d n a k a onoj s kojom se susree filozof k a d a p o k u a v a rei
to je zajedniko za sve igre. Drugi razlog, k o j e m u je prvi z a p r a v o
samo prirodna posljedica, nalazi se u prirodi znanstvenog kolovanja.
Do sada bi ve trebalo biti j a s n o da znanstvenici n i k a d a ne u e
p o j m o v e , z a k o n e i teorije apstraktno i s a m e po sebi. Umjesto toga,
o v a se intelektualna o r u a od p o e t k a susreu u j e d n o m povijesno i
pedagoki prethodeem jedinstvu koje ih izlae zajedno s primjenama
i kroz njih.
N o v a se teorija objavljuje uvijek zajedno s p r i m j e n a m a u n e k o m
k o n k r e t n o m podruju prirodnih pojava; bez njih, o n a ne bi m o g l a biti
ak niti kandidat za prihvaanje. N a k o n to je prihvaena, iste ili
druge primjene prate tu teoriju u u d b e n i c i m a iz kojih e b u d u i
praktiari uiti svoj zanat. Te primjene nisu t a m o k a o ukras ili doku
mentacija. Naprotiv, proces uenja j e d n e teorije zavisi od prouavanja
primjena, ukljuujui praktino rjeavanje problema p o m o u papira i
58
Prioritet paradigmi
olovke i p o m o u instrumenata u laboratoriju. U k o l i k o , r e c i m o , stu

dent n e w t o n o v s k e d i n a m i k e ikada otkrije znaenje t e r m i n a k a o to
su "sila", " m a s a " , " p r o s t o r " i " v r i j e m e " , on to ini manje na temelju
nepotpunih, iako p o n e k a d korisnih definicija u s v o m udbeniku, a
Vie promatranjem i sudjelovanjem u primjeni tih pojmova pri rjea
vanju problema.
Taj p r o c e s uenja u izravnom doticaju, ili akcijom, nastavlja se
kroz proces profesionalnog sazrijevanja. K a k o student napreduje od
svojih brucokih predavanja do doktorske disertacije, p r o b l e m i s
kojima se suoava postaju sve sloeniji i sve manje slini o n i m a koje
j ranije susretao. Ali, njihovo je oblikovanje i dalje u bliskoj vezi s
prethodnim dostignuima, k a o to su i problemi kojima se n o r m a l n o
bavi tijekom svoje nezavisne znanstvene karijere koja slijedi. N e t k o
bi m o g a o pretpostaviti da je znanstvenik negdje tijekom tog puta
intuitivno za sebe apstrahirao pravila te igre, ali m a l o je razloga da se
u to vjeruje. Iako mnogi znanstvenici lako i dobro govore odreenim
individualnim hipotezama koje su ugraene u temelje konkretnog dijela
z n a n s t v e n o g istraivanja, oni su j e d v a neto m a l o bolji od laika ako
treba navesti karakteristike utvrenih osnova njihova podruja, te
legitimnih p r o b l e m a i m e t o d a tog podruja. U k o l i k o u o p e poznaju
takve apstrakcije, oni to pokazuju u g l a v n o m k r o z svoju sposobnost
uspjenog istraivanja. Ta sposobnost, m e u t i m , m o e se razumjeti
b e z pozivanja na hipotetika pravila igre.
O v e posljedice znanstvene naobrazbe imaju obrat koji predstavlja
trei razlog za pretpostavku da p a r a d i g m e usmjeravaju istraivanje
kako izravnim oblikovanjem, tako i kroz apstraktna pravila. Normalna
z n a n o s t m o e n a p r e d o v a t i b e z pravila s a m o toliko d u g o k o l i k o
znanstvena zajednica bez pogovora prihvaa ona posebna problemska
rjeenja koja su ve postignuta. Pravila bi zato trebala postati vana,
a karakteristina nebriga za njih trebala bi nestati svaki put kad se
osjeti da su p a r a d i g m e ili m o d e l i nesigurni. tovie, u p r a v o je to o n o
to se zaista i dogaa. Posebne znaajke preparadigmatikog razdoblja
j e s u este i d u b o k e rasprave legitimnim m e t o d a m a , p r o b l e m i m a i
s t a n d a r d i m a rjeenja, iako o n e vie slue za definiranje kola, n e g o
za postizanje suglasja. Ve s m o spomenuli nekoliko takvih rasprava
optici i elektricitetu, a one su odigrale j o znaajniju ulogu u razvoju
59
kemije u s e d a m n a e s t o m stoljeu i geologije u r a n o m d e v e t n a e s t o m

3
stoljeu. tovie, p o j a v o m p a r a d i g m e takve rasprave ne nestaju jed

n o m zauvijek. Iako gotovo nepostojee u razdobljima n o r m a l n e zna
nosti, redovito se p o n o v o pojavljuju n e p o s r e d n o prije i tijekom znan
stvenih revolucija, o d n o s n o u o n i m razdobljima k a d su p a r a d i g m e
prvo n a p a d a n e , a p o t o m postaju p r e d m e t o m p r o m j e n e . Prijelaz s
n e w t o n o v s k e n a kvantnu m e h a n i k u izazvao j e m n o g e rasprave, k a k o
prirodi, tako i standardima fizike, od kojih m n o g e j o uvijek traju.
Ljudi koji p a m t e sline rasprave izazvane M a x w e l l o v o m elektromag

5
n e t s k o m teorijom i statistikom m e h a n i k o m , j o su i d a n a s ivi. Jo

ranije, prihvaanje Galileove i N e w t o n o v e m e h a n i k e d o v e l o je do
p o s e b n o p o z n a t i h rasprava sa sljedbenicima Aristotela, Descartesa i
Leibniza s t a n d a r d i m a koji su u z n a n o s t i legitimni. K a d se znan
6
stvenici ne slau oko toga jesu li temeljni problemi njihovog podruja

rijeeni ili ne, potraga za pravilima dobiva u l o g u kakvu inae n e m a .
M e u t i m , sve d o k su p a r a d i g m e sigurne, one funkcioniraju b e z ra
sprave racionalizaciji ili u o p e bez pokuaja racionalizacije.
O v o poglavlje m o e m o zakljuiti etvrtim razlogom za priznavanje
prioriteta p a r a d i g m a m a nad zajednikim pravilima i pretpostavkama.
U v o d u ovaj ogled navodi na zakljuke da revolucije m o g u biti m a l e
3
Za kemiju vidi u H. Metzger, Les doctrines chimiques en France du dbut du

XVII' la fin du XVIII sicle, Paris, 1923., str. 24-27, 146-149; Marie Boas
Robert Boyle and Seventeenth-Century Chemistry, Cambridge 1958., poglavlje II.
Za geologiju vidi Walter F. Cannon, "The Uniformitarian-Catastrophist Debate", Isis, LI, I960., str. 38-55; te C. C. Gillispie, Genesis and Geology, Cambridge, Mass., 1951., poglavlja IV-V.
Za kontroverze oko kvantne mehanike vidi Jean Ullmo, La crise de la physique
quantique, Paris, 1950., poglavlje II.
Za statistiku mehaniku vidi Rene Dugas, La thorie physique au sens de Boltzmann
et ses prolongements modernes, Neuchatel, 1959., str. 158-184,206-219. Za nain
na koji je percipiran Maxwellov rad, vidi Max Planck: "Maxwell's Influence in
Germany", M James Clerk Maxwell: A Commemoration Volume, 1831-1931, Cam
bridge, 1931., str. 45-65, posebno i str. 58-63; te Silvanus P. Thompson, The Life of
William Thomson Baron Kelvin of Largs, London, 1910., II, str. 1021-1027.
Za uzorak bitke s aristotelovcima vidi A. Koyr: "A Documentary History of the
Problem of Fall from Kepler to Newton", Transactions of the American Philo
sophical Society, XLV, 1955., str. 329-395. Za rasprave s kartezijancima i
leibnitzovcima vidi Pierre Brunet, L'introduction des thories de Newton en
France au XVlIIe sicle, Paris, 1931.; te A. Koyr, From the Closed World to the
Infinite Universe, Baltimore, 1957., poglavlje XI.
e
60
Prioritet paradigmi
i velike, da n e k e revolucije utjeu s a m o na l a n o v e n e k e strune

sub-specijalnosti i da za takve skupine ak i otkrie n e k e n o v e i
neoekivane pojave m o e biti revolucionarno. U slijedeem poglavlju
pozabavit u se izabranim revolucijama te vrste, a to je j o daleko od
objanjenja k a k o o n e m o g u postojati. A k o j e n o r m a l n a z n a n o s t tako
kruta i a k o su z n a n s t v e n e zajednice tako blisko p o v e z a n e k a o to se
podrazumijevalo u prethodnoj raspravi, kako onda promjena paradigme
ikada m o e utjecati s a m o na neku m a l u p o d - s k u p i n u ? O n o to je do
sada reeno, moda je izgledalo kao da podrazumijeva da je normalna
znanost jedinstven, monolitan i sjedinjen pothvat koji m o r a stajati ili
padati s bilo kojom svojom p a r a d i g m o m , k a o i sa svima zajedno. Ali,
znanost je oito rijetko k a d a ili nikada nije takva. P r o m a t r a m o li sva
podruja zajedno, ona se esto ini n e k a k v o m l a b a v o m strukturom s
m a l o koherentnosti i z m e u svojih razliitih dijelova. N i t a to je do
sada reeno, ne bi trebalo biti u nesuglasju s tim uobiajenim nainom
promatranja stvari. Naprotiv, zamjenjivanje paradigmi pravilima trebalo
bi potaknuti lake razumijevanje raznovrsnosti znanstvenih podruja i
specijalnosti. Eksplicitna pravila, kada postoje, obino su zajednika
vrlo irokoj skupini znanstvenika, a u sluaju p a r a d i g m e to ne m o r a
biti tako. Praktiari sasvim odvojenih podruja, kao to su, na primjer,
astronomija i t a k s o n o m i k a botanika, stjeu n a o b r a z b u izlaganjem
potpuno razliitih dostignua opisanih u vrlo razliitim knjigama. ak
i oni koji, budui da se nalaze u istim ili blisko povezanim podrujima
i da poinju prouavati m n o g e iste knjige i dostignua, m o g u tijekom
svoje strune specijalizacije prihvatiti prilino raznolike paradigme.
U z m i m o , k a o j e d a n takav primjer, prilino veliku i r a z n o v r s n u
zajednicu kakvu ine svi znanstvenici koji se bave fizikom. Svi lanovi
te s k u p i n e d a n a s ue, r e c i m o , z a k o n e k v a n t n e m e h a n i k e i veina - u
nekom trenutku svoje istraivake ili predavake aktivnosti -upotrebljava
te z a k o n e . M e u t i m , svi ne u e iste primjene ovih z a k o n a , te tako
nisu svi na isti nain p o d utjecajem promjena u kvantno-mehanikoj
praksi. Na putu ka strunoj specijalizaciji mali broj znanstvenika koji
se bave fizikom susree s a m o o s n o v n e principe kvantne m e h a n i k e .
Jedni detaljno prouavaju paradigmatike primjene ovih principa na
kemiju, drugi na fiziku vrstih tijela i tako dalje. to kvantna mehanika
znai za svakoga od njih, zavisi t o m e kakve je kolegije proao, koje
je knjige proitao i kakve je asopise izuavao. To znai da promjena
61
koja se odraava s a m o na ovoj ili onoj od paradigmatikih primjena

kvantne m e h a n i k e m o e biti revolucionarna s a m o z a l a n o v e n e k e
p o s e b n e strune pod-specijalnosti, bez obzira na to to e promjena
kvantno-mehanikih zakona biti revolucionarna za sve ove skupine.
Za ostatak struke i za one koji se bave drugim prirodnim znanostima,
ta promjena u o p e ne m o r a biti revolucionarna. U k r a t k o , iako je
kvantna m e h a n i k a (ili n e w t o n o v s k a d i n a m i k a ili e l e k t r o m a g n e t s k a
teorija) p a r a d i g m a za m n o g e znanstvene skupine, o n a nije ista para
d i g m a za sve njih. P r e m a t o m e , ona je u stanju istodobno odrediti
n e k o l i k o tradicija n o r m a l n e znanosti koje se preklapaju, iako nisu
j e d n a k o g opsega. Revolucija koja se dogodi unutar j e d n e od tih tra
dicija n e e se n u n o proiriti i na druge.
Kratka ilustracija efekta specijalizacije moe dodatno osnaiti cijelu
ovu seriju teza. Istraiva koji se n a d a o da e saznati neto t o m e
to znanstvenici misle atomskoj teoriji, upitao je uglednog fiziara i
uglednog kemiara je li atom helija molekula ili ne. Obojica su odgo
vorila bez oklijevanja, ali njihovi odgovori nisu bili jednaki. Za kemiara,
a t o m helija bio je molekula z b o g toga to se tako p o n a a o u z m e li se
u obzir kinetika teorija plinova. Za fiziara, s druge strane, a t o m
helija nije bio molekula, z b o g toga to nije p o k a z i v a o molekularni
spektar. 7 Obojica su, pretpostavljamo, govorila istoj estici, ali su je
promatrali kroz vlastitu istraivaku edukaciju i praksu. Njihovo isku
stvo u rjeavanju problema govorilo im je to bi molekula morala biti.
B e z sumnje, njihova su iskustva imala m n o g o toga zajednikog, ali
im u o v o m sluaju nisu govorila isto. U nastavku e m o otkriti k a k o
paradigmatike razlike p o p u t ove m o g u biti vane.
Rije je istraivau Jamesu K. Senioru, kojemu dugujem usmeni izvjetaj. Neka

srodna pitanja razmatrana su u njegovu lanku "The Vernacular of the Labora
tory", Philosophy of Science, XXV, 1958., str. 163-168.
62
VI
N E P R A V I L N O S T I I POJAVA
ZNANSTVENIH
OTKRIA
Normalna znanost, aktivnost rjeavanja zagonetki koju smo istraivali,

visoko je kumulativni pothvat, vrlo uspjean u postizanju svog cilja stalnog irenja opsega i preciznosti znanja. U svim ovim aspektima
ona se s velikom preciznou uklapa u najuobiajeniju predodbu
znanstvenom radu. Meutim, jedan standardni proizvod znanstvenog
pothvata nedostaje. Normalna znanost ne tei nikakvim injeninim
ili teorijskim novitetima, niti do njih dolazi kad je uspjena. Nove i
neoekivane pojave, meutim, uvijek se iznova otkrivaju u znan
stvenim istraivanjima, a znanstvenici stalno smiljaju nove teorije.
Povijest ak upuuje na to da je znanstveni pothvat razvio jedinstvenu
monu tehniku za stvaranje iznenaenja ove vrste. elimo li ovu oso
binu znanosti uskladiti sa svim onim to je dosad reeno, tada istra
ivanje u okviru jedne paradigme mora biti posebno djelotvoran nain
za poticanje promjene paradigme. To je ono to fundamentalne no
vosti ine u injenicama i u teoriji. Stvoreni nehotice, igrom koja je
igrana unutar jednog sklopa pravila, njihovo usvajanje zahtijeva ra
zradu drugog sklopa pravila. A kada te novosti postanu dijelom
znanosti, pothvat, barem kad je rije onim specijalistima na ijem
se posebnom podruju te novosti nalaze, nikad vie nije sasvim isti.
Sada se moramo zapitati kako do ove vrste promjena dolazi,
uzimajui u obzir prvo otkria, ili injenine novitete, a potom izume,
ili teorijske novitete. Ovo razlikovanje izmeu otkria i izuma, odnosno
izmeu injenice i teorije, odmah e se, meutim, pokazati kao umje
tno. Upravo e ta artificijelnost biti vaan klju za nekoliko temeljnih
teza u ovom ogledu. Ispitivanjem nekoliko izabranih otkria u nastavku
ovog poglavlja ubrzo emo ustanoviti da oni ne predstavljaju izolirane
63
d o g a a j e n e g o e p i z o d e koje imaju svoje o d r e e n o trajanje, sa

strukturom koja se u pravilu ponavlja. Otkrie poinje s pitanjem
nepravilnosti, odnosno s uvianjem da je priroda u nekakvom otklonu
od onih oekivanja koja postavlja p a r a d i g m a koja vlada n o r m a l n o m
znanou. Ono se zatim produljuje s manje ili vie irokim istraivanjem
podruja nepravilnosti, a zavrava tek o n d a k a d se z a d a n a paradig
m a t s k a teorija prilagodi tako da o n o to je s m a t r a n o nepravilnou
p o s t a n e o n o to se oekuje. Usvajanje nove vrste injenica zahtijeva
vie n e g o dodatno prilagoavanje teorije, a dok se to prilagoavanje
ne obavi - d o k znanstvenik ne naui vidjeti prirodu na drugaiji nain
- nova injenica uope nije sasvim znanstvena injenica.
Da bismo vidjeli kako su u znanstvenom otkriu blisko isprepleteni
injenini i teorijski novitet, ispitajmo j e d a n p o s e b n o poznat primjer,
otkrie kisika. Postoje barem tri razliita ovjeka koji polau legitimno
pravo na to otkrie, a nekolicina drugih kemiara morala je - u ranim
s e d a m d e s e t i m g o d i n a m a o s a m n a e s t o g stoljea - u svojim labora
torijskim p o s u d a m a imati obogaeni zrak, a da toga nisu bili svjesni. 1
N a p r e d a k n o r m a l n e znanosti, u o v o m sluaju p n e u m a t i k e kemije,
temeljito je pripremio put ka prodoru u novo. Prvi od onih koji polau
pravo na pronalazak relativnog istog uzorka tog plina bio je vedski
ljekarnik C. W. Scheele. Njegov b i s m o rad mogli i zanemariti, budui
da nije bio objavljen sve dok otkrie kisika nije bilo ve nekoliko puta
drugdje oglaeno, tako da nije imao nikakvog utjecaja na onaj povijesni
obrazac koji nas ovdje najvie zanima. 2 Slijedei u v r e m e n s k o m redo
slijedu koji je polagao pravo na to otkrie bio je britanski znanstvenik
i d u h o v n i k J o s e p h Priestley, koji je skupljao plin koji se o s l o b a a o
zagrijavanjem crvenog ivinog oksida. To je bio dio duljeg normalnog
istraivanja razliitih "vrsta zraka", koje je isputao veliki broj vrstih
tvari. Tako proizvedeni plin on je 1774. godine identificirao kao duini
1
Za danas ve klasinu raspravu otkriu kisika vidi u A. N. Meldrum, The

Eighteenth-Century Revolution in Science - the First Phase, Calcutta, 1930.,
poglavlje V. Jedan nezaobilazni noviji prikaz, koji sadri i pregled kontroverze
prioritetu, jest Maurice Daumas, Lavoisier, thoricien et exprimentateur, Paris,
1955., poglavlja II-III. Za potpuniji pregled i ivotopis vidi takoer T. S. Kuhn,
"The Historical Structure of Scientific Discovery", Science, CXXXVI, 1. srpnja
1962., str. 760-764.
Vidi ipak u Uno Bocklund "A Lost Letter from Scheele to Lavoisier", Lychnos,
1957-58., str. 39-62, za drugaiju procjenu Scheeleove uloge.
64
Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkria
oksid, a 1775., n a k o n daljnjih provjera, k a o obini zrak s m a n j o m

koliinom flogistona od uobiajene. Trei koji je p o l a g a o p r a v o ,
Lavoisier, z a p o e o je svoj rad koji g a j e d o v e o do kisika poslije Priestleyevih e k s p e r i m e n a t a iz 1774., a m o g u e i na temelju n e k e Priestleyeve sugestije. P o e t k o m 1775., Lavoisier je izvijestio da plin
koji se dobiva grijanjem crvenog ivinog oksida predstavlja " s a m zrak
u cijelosti b e z promjene (osim to)... izlazi ii i laki za udisanje." 3
Do 1777., vjerojatno uz p o m o j o j e d n e Priestleyeve sugestije, Lavo
isier je doao do zakljuka da taj plin predstavlja posebnu vrstu, j e d a n
od d v a temeljna sastojka atmosfere, a taj zakljuak Priestley n i k a d a
nije m o g a o prihvatiti.
Ovaj o b r a z a c otkria p o k r e e pitanje koje se m o e postaviti
svakoj novoj pojavi koja je ikada ula u svijet znanstvenika. Je li to
bio Priestley ili Lavoisier, ako je bio j e d a n od njih, tko je prvi otkrio
kisik? U s v a k o m sluaju, k a d a je kisik o t k r i v e n ? U o v o m d r u g o m
obliku, pitanje se m o e postaviti i o n d a k a d a postoji s a m o j e d a n
pretendent. O d g o v o r u smislu odluke prioritetu i d a t u m u u o p e nas
n e z a n i m a . M e u t i m , nastojanje d a s e d o e d o n e k o g o d g o v o r a
osvijetlit e prirodu otkria, budui da n e m a onakvog odgovora kakav
s m o traili. Otkrie nije o n a vrsta p r o c e s a k o j e m u je p r i k l a d n o
postaviti o v a k v o pitanje. injenica da se to pitanje postavljalo prioritet za kisik je od 1780. u vie navrata osporavan - pokazatelj je
n e e g p o g r e n o postavljenog u p r e d o d b i znanosti koja otkriu
pripisuje t a k o f u n d a m e n t a l n u ulogu. P o g l e d a j m o j o j e d n o m na
primjer. Priestleyevo polaganje prava na otkrie kisika z a s n o v a n o je
na njegovom prioritetu u izdvajanju plina za koji se kasnije ispostavilo
da predstavlja p o s e b n u vrstu. Ali, Priestleyev u z o r a k nije bio ist, pa
a k o dranje n e p r o i e n o g kisika u ruci znai njegovo otkrie, to su
onda uinili svi oni koji su ikad atmosferski zrak stavili u b o c u . O s i m
toga, ako je Priestley pronalaza, k a d a je to otkrie uinjeno? G o d i n e
1774. on je mislio daje dobio duini oksid, vrstu koju je ve poznavao;
1775. na taj je plin gledao k a o na deflogistirani zrak, to j o uvijek
nije kisik, a za flogistike k e m i a r e ak niti n e k a n e o e k i v a n a vrsta
3
J. B. Conant, The Overthrow of the Phlogiston Theory: The Chemical Revolution

of1775-1789., "Harward Case Histories in Experimental Science", Case 2, Cam
bridge, Mass., 1950., str. 23. Ova vrlo korisna knjiica sadri pretiske mnogih
znaajnih dokumenata.
65
plina. Lavoisierovo polaganje prava m o d a je j a e , ali donosi iste

p r o b l e m e . A k o o d b i j e m o vijenac dati Priestleyu, ne m o e m o ga
predati Lavoisieru za rad iz 1775. koji g a j e d o v e o do identificiranja
o v o g plina k a o " s a m o g zraka u cijelosti". Morali b i s m o priekati rad
iz 1776. i 1777., koji je n a v e o Lavoisiera ne s a m o da uvidi da plin
postoji, ve i to taj plin jest. M e u t i m , ak i ova n a g r a d a m o e se
dovesti u pitanje, b u d u i da je Lavoisier od 1777. g o d i n e pa sve do
kraja svog ivota ustrajavao na t o m e da je kisik a t o m s k o " n a e l o
kiselosti" i da se plin kisik stvara s a m o onda kada se to " n a e l o "
4
sjedinjuje s kalorikom, nositeljem topline. H o e m o li onda rei da 1777.

godine kisik jo nije bio otkriven? Neki m o g u biti skloni da tako uine.
Ali, kemija nije odbacila naelo kiselosti sve do poslije 1810., a kalorik
j e opstao sve d o ezdesetih godina d e v e t n a e s t o g stoljea. Kisik j e
postao standardna kemijska tvar prije bilo kojeg od ovih datuma.
J a s n o j e d a n a m s u z a analiziranje takvih dogaaja k a o to j e
otkrie kisika nuni novi rjenik i novi pojmovi. Iako bez sumnje tona,
r e e n i c a "kisik je bio o t k r i v e n " vodi u p o g r e n o m smjeru, n a v o d e i
na p o m i s a o da otkrie n e e g a predstavlja jedinstveni i j e d n o s t a v n i
akt koji se m o e podvesti p o d na uobiajeni (ali isto tako upitni)
n a i n vienja. T o j e razlog zato m i t a k o s p r e m n o pretpostavljamo
da bi otkrivanje, kao i vienje ili dodir, trebalo biti takovo da se m o e
nedvosmisleno pripisati nekom pojedincu i nekom trenutku u vremenu.
M e u t i m , o v o drugo pripisivanje nikad nije m o g u e , a esto niti o n o
prvo. Zanemarujui Scheelea, m i r n o m o e m o rei da kisik nije bio
otkriven prije 1774., a vjerojatno bismo mogli rei i da je otkriven oko
1777., ili neposredno poslije toga. Ali unutar tih i drugih njima slinih
granica, bilo k a k a v pokuaj utvrivanja d a t u m a otkria n u n o m o r a
biti proizvoljan, b u d u i da je otkrie n o v e vrste pojave n u n o sloen
dogaaj, koji ukljuuje uvianje da neto jest i to to jest. Obratite
panju na to, da kada bi na primjer kisik za nas bio defiogistirani zrak,
mi b i s m o b e z ustruavanja tvrdili da ga je otkrio Priestley, iako j o
uvijek ne b i s m o t o n o znali kada. Ali ako su promatranje i
konceptualizacija, injenica i njezino uklapanje u teoriju, nerazdvojno
povezani u otkriu, o n d a j e otkrie proces i mora zahtijevati odreeno
4
H. Metzger, La philosophie de la matire chez Lavoisier, Paris, 1935.; te Daumas,

op. cit. poglavlje VII.
66
vrijeme. S a m o k a d b i sve r e l e v a n t n e p o j m o v n e kategorije bile

unaprijed pripremljene (a u t o m sluaju ta pojava ne bi bila nove
vrste) m o g l o bi se otkrivanje da i otkrivanje to desiti bez napora,
zajedno i u trenutku.
Zamislimo sada da otkrie ukljuuje j e d a n proireni, iako ne n u n o
i dugaak, proces konceptualistike asimilacije. M o e m o li isto tako
rei da taj p r o c e s ukljuuje i promjenu p a r a d i g m e ? Na to pitanje se
zasad ne m o e dati nikakav openiti odgovor, ali u o v o m sluaju
o d g o v o r m o r a biti " d a " . O n o to je Lavoisier najavio u svojim lan
cima od 1777. i kasnije, nije bilo u toj mjeri otkrie kisika, koliko
teorija sagorijevanja kisika. Ta je teorija bila kljuna za tako g o l e m u
preformulaciju kemije, da su je obino nazivali kemijskom revolucijom.
Zaista, da otkrie kisika nije bilo sastavnim dijelom nastajanja j e d n e
nove p a r a d i g m e za kemiju, pitanje prioriteta od kojeg s m o krenuli
nikad ne bi izgledalo tako vano. U ovom, kao i u drugim sluajevima,
vrijednost koja se pridaje nekoj novoj pojavi, pa p r e m a t o m e i o n o m e
tko je tu pojavu otkrio, mijenja se usporedo s n a o m procjenom mjere
u kojoj je o d r e e n a pojava naruila oekivanja koja potjeu iz para
d i g m e . Primijetite, m e u t i m , budui da e to biti v a n o kasnije, da
otkrie kisika s a m o po sebi nije bilo u z r o k o m promjene u kemijskoj
teoriji. M n o g o ranije nego to je odigrao bilo kakvu ulogu u otkrivanju
novog plina, Lavoisier je bio uvjeren da neto nije u r e d u s flogistonskom teorijom, te da tijela koja gore apsorbiraju neki dio atmosfere.
To je on pribiljeio i z a p e a e n u biljeku d e p o n i r a o k o d tajnika
Francuske akademije. 5 O n o to je rad na kisiku uinio bilo je pruanje
dosta dodatne forme i strukture Lavoisiereovim ranijim slutnjama da
neto nije u redu. R a d mu je u k a z a o na neto to je v e bio s p r e m a n
otkriti - prirodu o n e tvari koju sagorijevanje uklanja iz atmosfere. Ta
rana svijest p o t e k o a m a m o r a da je bila znaajan dio o n o g a to je
osposobilo Lavoisiera da u e k s p e r i m e n t i m a k a o to su Priestleyevi
vidi plin koji ni s a m Priestley u njemu nije m o g a o vidjeti. Vrijedi i
o b r n u t o : injenica d a j e k r u p n a izmjena p a r a d i g m e bila p o t r e b n a d a
bi se vidjelo o n o to je Lavoisier vidio, m o r a da je bila glavni razlog
5
Najautoritativniji opis porijekla Lavoisierovog nezadovoljstva vidi u Henry

Guerlac, Lavoisier - The Crucial Year: The Background and Origin of His First
Experiments on Combustion in 1772, Ithaca, N.Y., 1961.
67
z b o g kojeg Priestley do kraja svog d u g o g ivota nije bio u stanju

vidjeti to.
D v a druga i znatno kraa primjera osnait e m n o g o od onoga to
je sada reeno, a istodobno e nas odvesti od razjanjavanja prirode
otkria ka razumijevanju onih okolnosti pod kojima ta otkria u znanosti
nastaju. U n a p o r u da se prikau glavni naini nastajanja otkria, ovi
su primjeri izabrani tako da budu meusobno razliiti, a i da se razlikuju
od otkria kisika. Prvi primjer, roentgentske zrake, klasian su obrazac
sluajnog otkria, vrste otkria koja se d o g a a ee n e g o to bi
n a m bezlini standardi z n a n s t v e n o g izvjetavanja doputali da lako
u v i d i m o . Pria poinje onoga dana k a d je fiziar R o e n t g e n p r e k i n u o
svoje n o r m a l n o istraivanje katodnih zraka zbog toga to je primijetio
da zaslon od barijevog platinocijanida na odreenoj udaljenosti od
njegovog zatienog ureaja isijava d o k je proces pranjenja u tijeku.
Daljnja istraivanja, za koja je trebalo sedam napornih tjedana tijekom
kojih je R o e n t g e n rijetko izlazio iz laboratorija, ukazivala su na to da
u z r o n i k isijavanja dolazi u u r a v n i m c r t a m a iz k a t o d n e cijevi, da
radijacija b a c a sjenu, da je se ne m o e skrenuti uz p o m o m a g n e t a i
m n o g o toga drugog. Prije n e g o to je objavio svoje otkrie Roentgen
je s a m sebe uvjerio da efekt ne zavisi k a t o d n i m z r a k a m a , ve
n e k o m agensu koji i m a bar n e k e slinosti sa svjetlou. 6
a k i o v a k o kratak pregled otkriva uoljive slinosti s o t k r i e m
kisika: prije n e g o s t o j e eksperimentirao s crvenim ivinim o k s i d o m
Lavoisier je provodio eksperimente koji nisu doveli do onih rezultata
koji su bili oekivani u okviru flogistonske paradigme; R o e n t g e n o v o
otkrie p o e l o je uvianjem da njegov zaklon isijava o n d a k a d a ne bi
trebao. U o b a sluaja percepcija nepravilnosti - to jest pojave za
koju istraivaa njegova p a r a d i g m a nije bila pripremila - odigralo je
bitnu u l o g u u pripremanju p u t a za opaanje noviteta. Ali, p o n o v o u
oba sluaja, opaanje da neto nije u redu bilo je samo uvod u otkrie.
Ni kisik ni roentgenske zrake nisu nastali bez daljnjeg procesa ekspe
rimentiranja i asimiliranja. U k o j e m trenutku R o e n t g e n o v i h istra
ivanja, na primjer, m o e m o rei da su roentgenske zrake doista bile
o t k r i v e n e ? U s v a k o m sluaju ne u p r v o m trenutku k a d a je o p a e n o
6
L. W. Taylor, Physiscs, the Pioneer Science, Boston, 1941., str. 790-794; i T. W.

Chalmers, Historic Researches, London, 1949., str. 218-219.
68
s s a m o isijavanje zaslona. Jo je najmanje j e d a n istraiva vidio taj

sjaj,
ali - na svoju kasniju alost - nije nita otkrio. 7 Takoer, g o t o v o
j e j e d n a k o j a s n o d a s e trenutak otkria n e m o e p o m a k n u t i d o j e d n e
. toke tijekom posljednjeg tjedna istraivanja, kad je Roentgen ispitivao
svojstva n o v e radijacije koju je ve otkrio. M o e m o s a m o rei da su
r o e n t g e n s k e z r a k e nastale u W u e r z b u r g u i z m e u 8. s t u d e n o g i 2 8 .
prosinca 1895. godine.
U t r e e m podruju, m e u t i m , postojanje znaajnih u s p o r e d n i c a
izmeu otkria kisika i roentgenskih zraka, znatno je manje oito. Za
razliku od otkria kisika, nikakav oiti preokret u znanstvenoj teoriji
nije za s o b o m povlaio otkrivanje roentgenskih zraka, b a r ne tijekom
cijelog kasnijeg desetljea. U kojem se o n d a smislu m o e rei d a j e
asimilacija tog otkria n u n o vodila promjeni p a r a d i g m e ? R a z l o g za
p o r i c a n j e t a k v e p r o m j e n e vrlo j e j a k . P a r a d i g m e k o j i m a s u s e
rukovodili R o e n t g e n i njegovi suvremenici n e d v o j b e n o nisu m o g l e
biti upotrijebljene za predvianje roentgenskih zraka. ( M a x w e l l o v a
elektromagnetska teorija nije j o bila iroko prihvaena, a partikularna
teorija k a t o d n i h z r a k a bila j e s a m o j e d n a o d n e k o l i k o t e k u i h
spekulacija). Ali, te paradigme, isto tako, nisu ni zabranjivale, bar ne
u n e k o m o i t o m smislu, postojanje r o e n t g e n s k i h zraka, k a o to je
teorija flogistona zabranjivala Lavoisierovu interpretaciju Priestleyevog plina. Naprotiv, prihvaena znanstvena teorija i praksa u 1895.
godini doputale su odreeni broj oblika radijacije - vidljive, infracrvene
i ultraljubiaste. Z b o g ega roentgenske zrake nisu m o g l e biti prihva
ene kao j o j e d a n oblik vie n e k e d o b r o p o z n a t e klase p r i r o d n i h
pojava? Z b o g ega oni, r e c i m o , nisu bili prihvaeni na isti nain k a o
i otkrie j e d n o g d o d a t n o g kemijskog e l e m e n t a . U R o e n t g e n o v o
vrijeme j o se tragalo i j o su se pronalazili n o v i elementi za p o p u
njavanje praznih mjesta u periodikoj tablici elemenata. Traganje za
njima bio je standardan projekt n o r m a l n e znanosti, a uspjeh u t o m e
s a m o prigoda za estitke, ali ne i za iznenaenje.
Roentgenske zrake su, meutim, doekane ne samo s iznenaenjem,
ve i sa zgranutou. Lord Kelvin ih je u prvi tren proglasio razraenom
7
E. T. Whittaker: A History of Theories of Aether and Electricity, I, 2. izdanje,

London, 1951., str 358, br. 1. Sir George Thomson me je obavijestio drugom
"bliskom" promaaju. Obrativi panju na neobjanjivo zamagljene fotografske
ploe, Sir William Croookes bio je takoer na tragu tog otkria.
69

8
prijevarom. Iako nisu mogli sumnjati u dokaze, drugi su bili vidljivo

preneraeni. P r e m d a r o e n t g e n s k e zrake nisu bile zabranjene u n u t a r
ustanovljene teorije, oni su duboko zadirali u strogo kanalizirana oe
kivanja. Ta su oekivanja, po m o m miljenju, bila implicitna u zamisli
i u interpretaciji ustanovljenih laboratorijskih procedura. Do deve
desetih godina devetnaestog stoljea o p r e m a za k a t o d n o zraenje
bila je iroko primijenjivana u brojnim laboratorijima u Europi. A k o je
R o e n t g e n o v ureaj proizveo roentgenske zrake, o n d a je i j e d a n broj
drugih eksperimentatora m o r a o ve n e k o vrijeme i ne znajui pro
izvoditi te zrake. M o d a su te zrake, koje bi lako m o g l e imati i druge
n e p o z n a t e izvore, bile ukljuene u pojave koje su se ranije obja
njavale bez pozivanja na njih. U najmanju ruku nekoliko vrsta odavno
poznatih ureaja m o r a l o je od tada biti zatieno olovom. P r e t h o d n o
zavreni rad na n o r m a l n i m projektima m o r a o se n a k o n toga obavljati
ponovo, zato to su raniji znanstvenici propustili uvidjeti i kontrolirati
j e d n u relevantnu varijablu. R o e n t g e n s k e su zrake u s v a k o m sluaju
otvorile j e d n o n o v o podruje i tako doprinijele o n o m e to predstavlja
potencijalno polje n o r m a l n e znanosti. M e u t i m , one su isto tako, to
je j o vanije, unijele promjene u podruja koja su v e postojala. U
tom procesu oni su paradigmatikim tipovima instrumentacije osporili
p r a v o na taj naslov.
Ukratko, svjesno ili ne, odluka da se neki poseban dio aparata
upotrijebi i to na odreeni nain, nosi u sebi pretpostavku da e nastati
samo odreene vrste okolnosti. Oekivanja mogu biti instrumentalna i
teorijska i ona su u znanstvenom razvoju igrala odluujuu ulogu. Jedno
takvo oekivanje, na primjer, jest dio prie zakanjelom otkriu kisika.
Primjenjujui standardnu provjeru za "kakvou zraka", Priestley i
Lavoisier mijeali su dva dijela svog plina s j e d n i m dijelom duinog
oksida, pomijeali s vodom i mjerili koliinu preostalog plinovitog ostatka.
P r e t h o d n o iskustvo iz kojeg se razvila ova standardna procedura
uvjeravalo ih je da e k o d atmosferskog zraka biti j e d a n dio ostatka,
dok e za svaki drugi plin taj ostatak biti vei. K o d eksperimenta s
kisikom obojica su nala ostatak priblino j e d n a k e veliine, pa su u
skladu s tim identificirali plin. Tek znatno kasnije - a djelomino i sasvim
8
Silvanus P. Thompson, The Life of Sir William Thomson Baron Kelvin of Largs,
London, 1910., II.
70
Nepra vilnosti i poja va znanstvenih otkria
sluajno - Priestley je napustio standardnu proceduru i pokuao duini

oksid mijeati sa svojim plinom u drugim omjerima. Tada je pronaao
da sa uetverostruenom koliinom duinog oksida nije bilo gotovo
nikakvog ostatka. Njegovo vezivanje za originalnu proceduru provje
ravanja - proceduru koja je bila potvrena znatnim prethodnim
iskustvom-predstavljalo je istodobno vezivanje za nepostojanje plinova
koji se mogu ponaati onako kako se ponaa kisik.9
Ilustracije ove vrste mogu se umnoavati, na primjer, pozivanjem
na zakanjelu identifikaciju cijepanja urana. Jedan od razloga to se
ta nuklearna reakcija pokazala naroito tekom za prepoznavanje
bio je taj to su ljudi koji su znali to da oekuju pri bombardiranju
urana izabrali kemijske provjere usmjerene uglavnom na elemente iz
gornjeg dijela periodike tablice. 10 Bismo li trebali iz uestalosti s
kojom se ova instrumentalna vezivanja pokazuju kao zavodea na
pogrean put zakljuiti da bi znanost trebala odbaciti standardne
provjere i standardne instrumente? To bi dovelo do nezamislive
metode istraivanja. Paradigmatike procedure i primjene su znanosti
isto toliko neophodne koliko i paradigmatiki zakoni i teorije i imaju
jednake posljedice. Oni neizbjeno ograniavaju ono pojavno polje
koje je, u bilo koje odreeno vrijeme, dostupno znanstvenom istra
ivanju. Uviajui sve to moemo istodobno sagledati bitan smisao u
kojem takvo otkrie kao to je otkrie roentgenskih zraka promjenu
9
10
Conant, op. cit., str. 18-20.

K.K. Darrow "Nuclear Fission", Bell System Technical journal, XIX, 1940., str.
267-289. Jedan od dva glavna proizvod cijepanja, kripton, izgleda da nije bio
identificiran kemijskim sredstvima sve dok ta reakcija nije dobro shvaena. Drugi
proizvod, barij, gotovo je bio kemijski identificiran u kasnoj fazi istraivanja, jer
je, zapravo, taj element morao biti dodan radioaktivnoj otopini da bi se nataloio
onaj teki element za kojim su tragali nuklearni kemiari. Neuspjeh u izdvajanju
dodanog barij a iz radioaktivnog proizvoda na kraju je odveo - nakon to je ta
reakcija skoro pet godina bila u vie navrata istraivana - do slijedeeg izvjetaja:
"Kao kemiari trebali bismo - rukovoeni ovim istraivanjem - izmijeniti imena
u prethodnoj (reakcijskoj) shemi, pa tako pisati Ba, La, Ce, umjesto Ra, Ac, Th.
Ali, kao "nuklearni kemiari" koji su u bliskoj vezi s fizikom, ne moemo dovesti
sebe do ovog skoka koji bi proturjeio svom prethodnom iskustvu nuklearne
fizike. Mogue je da niz udnih sluajnosti uini nae rezultate varljivima". (Otto
Hahn i Fritz Strassman, "Ueber den Nachweis und das Verhalten der bei der
Bestrahlung des Urans mittels Neutronen entstehenden Erdalkalimetalle" , Die
Naturwissenschaften", XXVII, 1939., str. 15).
71
p a r a d i g m e ini neizbjenom - pa p r e m a t o m e promjenu k a k o u p r o

c e d u r a m a t a k o i u oekivanjima - za j e d a n p o s e b a n s e g m e n t znan
stvene zajednice. M o e m o takoer uvidjeti k a k o je otkrie roentgenskih zraka izgledalo kao otvaranje u d e s n o g n o v o g svijeta za
m n o g e znanstvenike i tako vrlo efikasno sudjelovalo u krizi koja je
vodila ka fizici 20. stoljea.
N a posljednji primjer z n a n s t v e n o g otkria, primjer L e y d e n s k e
b o c e , pripada vrsti koja se m o e opisati k a o izvedena iz teorije. Ovaj
t e r m i n u p r v o m t r e n u t k u m o e izgledati p a r a d o k s a l n i m . D o b a r d i o
onoga to je do sada r e e n o navodi na zakljuak da otkria koja su
unaprijed bila p r e d v i e n a u teoriji predstavljaju dijelove n o r m a l n e
znanosti i ne d o v o d e ni do kakve nove vrste injenica. Ranije sam,
recimo, ukazivao na otkria novih kemijskih elemenata tijekom druge
polovine devetnaestog stoljea, kao da nastaju na taj nain iz normalne
znanosti. Ali, nisu sve teorije p a r a d i g m a t i k e . K a k o tijekom preparadigmatikih razdoblja, tako i tijekom kriza koje vode u dalekosene
promjene paradigme, znanstvenici obino razvijaju mnoge spekulativne
i nerazvijene teorije koje m o g u ukazivati na put k otkriu. e s t o ,
meutim, to otkrie nije sasvim ono koje je bilo anticipirano od strane
spekulativne i p r o b n e hipoteze. S a m o onda, k a d a su eksperiment i
p r o b n a teorija zajedno razvijeni u j e d n u cjelinu, javlja se otkrie, a
teorija postaje p a r a d i g m a .
O t k r i e L e y d e n s k e b o c e i m a sve ove osobine, k a o i druge koje
s m o ranije opazili. K a d je zapoelo, za elektrina istraivanja nije
postojala niti j e d n a j e d i n a paradigma. Naprotiv, postojala je utakmica
i z m e u j e d n o g broja teorija koje su sve bile izvedene iz relativno
pristupanih pojava. Nijedna od njih nije uspijevala unijeti neki naroiti
red u svu raznovrsnost elektrinih pojava. Taj neuspjeh predstavlja
izvor onih nekoliko nepravilnosti koje su osigurale temelje za otkrie
L e y d e n s k e b o c e . J e d n a od " e l e k t r i a r s k i h " kola koje su se m e u
s o b n o natjecale smatrala je da je elektricitet fluid, a ta koncepcija
vodila je odreeni broj ljudi ka pokuaju da n a p u n e b o c u tim fluidom
drei j e d n u v o d o m napunjenu staklenu epruvetu u svojim r u k a m a i
d o v o d e i tu v o d u u d o d i r s p r o v o d n i k o m koji visi iz a k t i v n o g
elektrostatikog generatora. U trenutku odmicanja b o c e od ureaja
i dodirivanja vode (ili provodnika koji je s njom povezan) s l o b o d n o m
72

r u k o m , svaki je od ovih istraivaa iskusio j a k udar. Ovi prvi ekspe
rimenti, m e u t i m , nisu donijeli " e l e k t r i a r i m a " Leydensku bocu. Do
te se je sprave d o l o sporije i opet je n e m o g u e t o n o rei k a d a je to
otkrie zavreno. Prvi pokuaji da se nakupi elektrini fluid uspijevali
su s a m o stoga to su istraivai drali epruvetu u r u k a m a stojei
istodobno n a tlu. " E l e k t r i a r i " s u j o morali nauiti d a j e t a b o c a
zahtijevala vanjsku i unutarnju p r o v o d n i k u oblogu i da se zapravo
fluid u o p e ne skuplja u toj boci. Negdje tijekom istraivanja koja su
im to pokazala i koja su ih u p o z n a l a s nekoliko drugih nepravilnih
posljedica, pojavila se sprava zvana Leydenska boca. tovie, ekspe
rimenti koji su vodili njenom nastajanju i od kojih je m n o g e napravio
Franklin, ujedno su bili i eksperimenti koji su doveli do toga d a j e
p o s t a l a n u n a drastina revizija fluidne teorije i tako n a m donijeli
prvu p o t p u n u p a r a d i g m u za elektricitet. 1 1
Karakteristike koje su u veoj ili manjoj mjeri zajednike za sva
tri gornja primjera (s obzirom na kontinuum od sasvim neoekivanog
do anticipiranog rezultata), karakteristike su svih otkria iz kojih se
javljaju n o v e pojave. Te karakteristike ukljuuju: p r e t h o d n u svijest
nepravilnosti, p o s t u p n o i simultano nastajanje k a k o p r o m a t r a k o g ,
tako i p o j m o v n o g uvianja, k a o i odgovarajuu promjenu para-digm a t i k i h kategorija i procedura, to je esto p o p r a e n o o t p o r o m .
Postoje dokazi da su ove iste karakteristike ugraene u prirodu s a m o g
opaajnog procesa. U j e d n o m p s i h o l o k o m e k s p e r i m e n t u , koji za
sluuje da b u d e daleko bolje poznat i izvan ove struke, B r u n e r i Post
m a n traili su od subjekata eksperimenta da poslije k r a t k o g i kontro
liranog pokazivanja identificiraju seriju karata za igru. Veina karata
bila je uobiajena, dok su neke bile napravljene nepravilno, npr. crvena
estica pik ili crna etvorka herc. Svaki se eksperimentalni niz sastojao
od izlaganja jedne karte j e d n o m subjektu u seriji postupno poveavanih
ekspozicija. Poslije svake takve ekspozicije subjekt je upitan s t o j e
vidio, a n i z je zavravao s dvije u z a s t o p n e t o n e identifikacije.
11
12
Za razliite stupnjeve u razvoju Leydenske boce vidi I. B. Cohen, Franklin and

Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Experimental Science and Franklin's
Work in Electricity as an Example Thereof, Philadelphia, 1956., str. 385-386,400406, 432-467, 506-507. Posljednji stupanj opisao je Whittaker, str. 50-52.
12
J. S. Bruner i Leo Postman "On the Perception of Incongruity: A Paradigm",
Journal of Personality, XVIII, 1949., str. 206-232.
73
a k i pri najkraim ekspozicijama mnogi su subjekti identificirali

veinu karata, a poslije m a l o g poveanja ekspozicija svi su subjekti
identificirali sve karte. Za n o r m a l n e karte te su identifikacije o b i n o
bile tone, dok su nepravilne karte gotovo uvijek bile identificirane bez n e k o g vidljivog oklijevanja ili zbunjenosti - kao da su normalne.
Crna etvorka herc m o g l a je, recimo, biti identificirana kao etvorka
ili pik ili herc. B e z ikakve svijesti t o m e da neto ipak nije k a k o
valja, o n a je o d m a h uklopljena u j e d n u od p o j m o v n i h kategorija
pripremljenih tijekom prethodnog iskustva. Ne elimo rei ak niti da
su subjekti vidjeli neto drugo a ne ono to su identificirali. S daljnjim
p o v e a n j e m ekspozicije kod nepravilnih karata subjekti su poeli
oklijevati i pokazivati svijest nepravilnosti. Izloeni, recimo, crvenoj
estici pik, neki su rekli: to je estica pik, ali s njom neto nije u redu
- crna boja ima crveni obrub. Daljnje poveavanje ekspozicije dovelo
bi do j o veeg oklijevanja i zbunjenosti dok, k o n a n o , i to p o n e k a d
sasvim iznenada, veina subjekata ne bi dola do tone identifikacije
bez oklijevanja. tovie, nakon to bi to uinili s dvije ili tri karte, nije
vie bilo m n o g o potekoa s drugima. Nekoliko subjekata, m e u t i m ,
n i k a k o nije bilo u stanju izvriti p o t r e b n o prilagoavanje svojih
kategorija. ak i pri etrdeset puta veoj ekspoziciji od prosjene
koja je p o t r e b n a za prepoznavanje n o r m a l n i h karata vie od 1 0 %
nepravilnih karata nije bilo tono identificirano. Subjekti koji su i tada
pravili pogreke, esto su pokazivali akutnu nelagodu. Jedan od njih
je uzviknuo:"Ne m o g u je odrediti, bez obzira koja bila. Tog puta uope
nije niti izgledala k a o karta. Ne z n a m sada koje je boje i je li pik ili
herc. S a d a vie ak n i s a m siguran niti k a k o pik izgleda. B o e ! " 1 3
Bilo kao metafora ili zato to odraava prirodu duha, ovaj psiholoki
eksperiment prua izvanredno jednostavnu i uvjerljivu shemu za pro
ces z n a n s t v e n o g otkria. U znanosti, k a o i k o d eksperimenata s igra
im kartama, noviteti se pojavljuju samo uz potekoe koje se opaaju
kao otpor koji poiva na podlozi koju stvara oekivanje. U prvi tren
doivljava se s a m o o n o to je anticipirano i uobiajeno ak i u o n i m
okolnostima gdje e kasnije biti primijeena nepravilnost. Blie u p o 13
74
Ibid., str. 218. Moj kolega Postman kae mi da je za njega, iako je unaprijed znao
sve tom aparatu i izlaganju karata, gledanje tih neodgovarajuih karata bilo
doista neugodno.
znavanje, m e u t i m , kasnije dovodi do svijesti da neto nije u redu ili

povezuje posljedicu s neim to ranije nije krenulo kako treba. Svijest
nepravilnosti otvara razdoblje u kojem se p o j m o v n e kategorije
prilagoavaju sve d o k o n o to je prvobitno izgledalo nepravilno ne
p o s t a n e anticipirano. U t o m trenutku otkrie je zavreno. Ve sam
inzistirao na t o m e da je ovaj, ili neki vrlo slian proces ukljuen u
nastajanje svih fundamentalnih znanstvenih noviteta. A sada bih uka
zao na to da, ako p r i z n a m o taj proces, m o e m o k o n a n o poeti sagle
davati zato bi n o r m a l n a znanost, traganje koje nije usmjereno ka
novitetima i koje ih u poetku p o k u a v a potisnuti, ipak trebala biti
tako djelotvorna u izazivanju njihovog nastajanja.
Obino se u razvoju bilo koje znanosti za prvu primljenu paradigmu
smatra da m o e sasvim uspjeno objasniti veinu promatranja i ekspe
rimenata koji su lako dostupni praktiarima te znanosti. Daljnji razvoj,
p r e m a t o m e , o b i n o trai izgradnju r a z r a e n e o p r e m e , razvoj ezoterikog rjenika i vjetina, kao i takvo glaanje pojmova koje postupno
smanjuje slinost tih p o j m o v a s njihovim z d r a v o r a z u m s k i m proto
tipovima. Takva profesionalizacija, s j e d n e strane, vodi o g r o m n i m
ogranienjima znanstvenikove vizije i prilino velikom otporu promjeni
paradigme. Znanost postaje sve krua. S druge pak strane, u okvirima
onih podruja na koja paradigma usmjerava panju odreene skupine,
n o r m a l n a znanost vodi k detaljnoj razradi informacije i preciznosti
odgovaranja p r o m a t r a k e teorije, to se ne m o e postii ni na koji
drugi nain. tovie, takva detaljnost i preciznost odgovaranja imaju
vrijednost koja nadilazi njihovu ne uvijek osobito visoku unutarnju
zanimljivost. B e z p o s e b n o g aparata, k o n s t r u i r a n o g u g l a v n o m za
anticipirane funkcije, ne m o e se doi do onih rezultata koji n u n o
v o d e k novitetu. a k i onda k a d a taj aparat postoji, novitet se obino
pojavljuje s a m o za o n o g ovjeka koji j e , znajui precizno to treba
oekivati, sposoban priznati da je neto k r e n u l o loe. Nepravilnost
se javlja s a m o u odnosu na pozadinu koju prua paradigma. to je ta
paradigma preciznija i dalekosenija, to n a m daje osjetljiviji pokaziva
nepravilnosti, a time i prigodu za promjenu paradigme. Kod normalnog
otkria, a k i o t p o r promjeni ima svoju ulogu koja e biti potpunije
ispitana u slijedeem poglavlju. Osiguravajui da se o d r e e n a para
d i g m a ne preda tako lako, otpor garantira da se znanstvenici nee
75
tako lako zbuniti, te da e odreene nepravilnosti koje v o d e ka pro

mjeni paradigme do sri proeti postojee znanje. S a m a injenica da
se znaajna znanstvena novost tako esto pojavljuje iz n e k o l i k o
laboratorija pokazuje strogo tradicionalnu prirodu normalne znanosti,
ali i cjelovitost s kojom to tradicionalno traganje p r i p r e m a p u t za
vlastitu promjenu.
76
VII
K R I Z A I NASTAJANJE
ZNANSTVENIH
TEORIJA
Sva otkria koja su r a z m a t r a n a u poglavlju VI uzrokovala su ili

doprinosila promjeni paradigme. Povrh toga, one promjene u koje su
ova otkria bila utkana bile su i destruktivne i konstruktivne. N a k o n
to je otkrie usvojeno, znanstvenici su bili u m o g u n o s t i pruiti
objanjenje za ire podruje prirodnih pojava ili n e k e ve p o z n a t e
pojave objasniti s v e o m preciznou. Ali, taj dobitak postignut je
s a m o uz odbacivanje nekih do tada standardnih uvjerenja ili procedura
i - istodobno - zamjenjivanjem tih sastavnih dijelova ranije paradigme
drugima. P o m a c i ove vrste - tvrdim - p o v e z a n i su sa svim otkriima
koja su postignuta n o r m a l n o m znanou, s j e d i n i m i z u z e t k o m onih
koja nisu bila iznenaujua i koja su bila anticipirana u s v e m u osim u
detaljima. Otkria, meutim, nisu jedini izvori ovih destruktivno-konstruktivnih p r o m j e n a p a r a d i g m i . U o v o m poglavlju p o e t e m o
razmatrati sline, ali o b i n o m n o g o v e e p o m a k e koji nastaju k a o
ishod i z u m a novih teorija.
Budui da s m o ve dokazali da injenica i teorija, otkrie i izum,
nisu u znanostima kategoriki i zauvijek razliiti, m o e m o predvidjeti
preklapanje izmeu ovog poglavlja i posljednjeg poglavlja. (Nemogua
sugestija da je Priestley prvi otkrio kisik, a da g a j e Lavoisier tada
izumio, i m a o d r e e n u privlanost. S k i s i k o m s m o se v e sreli k a o s
o t k r i e m , a u s k o r o e m o ga p o n o v o sresti k a o i z u m ) . Bavei se
nastajanjem n o v i h teorija, n u n o e m o proiriti nae razumijevanje
otkria. Meutim, preklapanje ipak ne znai istovjetnost. Vrste otkria
koje su r a z m a t r a n e u p r e t h o d n o m poglavlju nisu bile o d g o v o r n e b a r e m ne pojedinano - za takve p o m a k e p a r a d i g m e k a o to su
kopernikanske, n e w t o n o v s k e , kemijske ili einsteinovske revolucije.
77
O n e isto tako nisu o d g o v o r n e - z b o g svoje ekskluzivnije profesio

nalnosti - za manje promjene paradigmi koje su izazvale valna teorija
svjetlosti, dinamika teorija topline ili Maxwellova elektromagnetska
teorija. Kako ovakve teorije m o g u nastati iz normalne znanosti, aktiv
nosti koja je j o manje usmjerena ka traganju za takvim teorijama,
n e g o to je usmjerena ka otkriima?
A k o svijest nepravilnosti igra ulogu u nastajanju n o v i h vrsta
pojava, nikoga ne bi trebalo iznenaditi da j e d n a slina, ali p u n o dublja
svijest, predstavlja preduvjet za sve prihvatljive p r o m j e n e teorije. U
o v o m e je povijest, mislim, sasvim nedvosmislena. Prije Kopernikove
objave, stanje ptolomejske astronomije bilo je skandalozno. 1
Galileovi doprinosi prouavanju kretanja bili su u bliskoj zavisnosti
tekoama koje su sholastiki kritiari otkrili u Aristotelovoj teoriji. 2
N e w t o n o v a teorija svjetlosti i boje v u e porijeklo iz otkria da niti
j e d n a od postojeih pre-paradigmatikih teorija nije u stanju objasniti
duljinu spektra, a valna teorija koja je zamijenila N e w t o n o v u , bila je
najavljena usred rastue brige oko nepravilnosti k a d a j e rije odnosu
efekata difrakcije i polarizacije u Newtonovoj teoriji. 3 Termodinamika
je r o e n a u sudaru dviju postojeih fizikih teorija devetnaestog sto
ljea, a kvantna m e h a n i k a iz itavog skupa razliitih p o t e k o a koje
su okruivale zraenje crnog tijela, specifinu toplinu i fotoelektriki
efekt. 4 tovie, u svim o v i m sluajevima, s izuzetkom N e w t o n o v o g ,
svijest nepravilnosti trajala je tako dugo i prodrla tako duboko d a j e
podruja koja su se nala pod njezinim utjecajem opravdano bilo nazvati
1
A. R. Hall, The Scientific Revolution, 1500-1800, London, 1954., str. 16.

Marshall Clagett, The Science of Mechanics in the Middle Ages, Madison, Wis.,
1959., dio II-III. Koyr izlae odreeni broj srednjovjekovnih elemenata u
Galilejevom miljenju u svom djelu Etudes Galielennes, Paris, 1939., posebno
vol. 1.
3
Za Newtona vidi T. S. Kuhn "Newton's Optical Papers" u Isaac Newton s Papers
and Letters in Natural Philosophy, ur. I. B. Cohen, Cambridge, Mass., 1958., str.
27-45. Za uvod u valnu teoriju vidi E. T. Whittaker, A History of the Theories of
Aether and Electricity, I, drugo izdanje, London 1951., str. 94-109; te W. Whewell,
History of the Inductive Sciences, rev. izd., London, 1847., II, str. 396-466.
4
Za termodinamiku vidi Silvanus P. Thompson Life of William Thomson Baron
Kelvin ofLargs, London, 1910., I, str. 266-281. Za kvantnu teoriju vidi Fritz
Reiche, The Quantum Theory, prev. H. S. Hatfield i H. L. Brose, London, 1922.,
poglavlja I-II.
2
78
Kriza i nastajanje znanstvenih teorija
podrujima koja su u stanju rastue krize. S obzirom na to da zahtijeva

unitavanje p a r a d i g m e velikih razmjera, k a o i k r u p n e p o m a k e u pro
blemima i tehnikama normalne znanosti, nastajanju novih teorija, ope
nito uzevi, p r e t h o d i razdoblje otvorene strune nesigurnosti. K a k o
se m o e i oekivati, ta nesigurnost stvara se zbog toga to zagonetke
n o r m a l n e znanosti n i k a k o ne nalaze odgovarajua rjeenja. N e d o
statnost postojeih pravila uvod je u traganje za n o v i m .
Pogledajmo prvo j e d a n p o s e b n o d o b r o poznati sluaj promjene
p a r a d i g m e - nastajanje k o p e r n i k a n s k e astronomije. Kad je njezin
prethodnik, ptolomejski sustav, prvi put razvijen tijekom posljednja
d v a stoljea prije nove ere i prva dva stoljea nove ere, bio je za
divljujue uspjean u predvianju mijenjanja poloaja zvijezda i planeta.
Nijedan se drugi antiki sustav nije bio p o k a z a o tako d o b r i m ; za
zvijezde se ptolomejska atronomija i danas iroko koristi k a o ine
njerska aproksimacija; za planete su Ptolomejeva predvianja bila
jednako tako dobra kao Kopernikova. Ali, kad govorimo znanstvenoj
teoriji, biti zadivljujue uspjean nikad ne znai biti sasvim uspjean.
K a k o u s m i s l u p l a n e t a r n i h poloaja t a k o i u smislu preciznosti
ravnodnevnica, predvianja uinjena p t o l o m e j e v i m s u s t a v o m nisu
n i k a d bila sasvim usklaena s najboljim promatranjima koja su bila
na raspolaganju. Daljnje smanjivanje tih malih raskoraka inilo je
veliki broj temeljnih problema normalnog astronomskog istraivanja
za m n o g e Ptolomejeve sljedbenike, k a o to je slian pokuaj da se
p o v e z u n e b e s k a p r o m a t r a n j a i n e w t o n o v s k a teorija predstavljao
normalne istraivake probleme za Newtonove sljedbenike osamnaestog
stoljea. Astronomi su neko vrijeme imali sve razloge za pretpostavku
da e ti pokuaji biti isto toliko uspjeni k a o i oni koji su vodili k
Ptolomejevom sustavu. Suoeni s konkretnim odstupanjem, astronomi
su ga uvijek uspijevali eliminirati, inei neko posebno prilagoavanje
p t o l o m e j e v o m sustavu spojenih krugova. M e u t i m , k a k o je vrijeme
o d m i c a l o , netko k o g a z a n i m a isti rezultat n o r m a l n o g istraivakog
n a p o r a velikog broja astronoma, m o g a o je primijetiti da se sloenost
astronomije p o v e a v a daleko bre n e g o njezina tonost i da postoji
tendencija da se odstupanje ispravljeno n a j e d n o m mjestu pojavi na
drugom.
5
J. L. E. Dreyer, A History of Astronomy from Thaies to Kepler, 2. izdanje, New
York, 1953., poglavlja XI-XII.

79
B u d u i da je a s t r o n o m s k a tradicija bila u vie navrata p r e k i d a n a

izvana i budui da je - u nedostatku tiskane rijei - komunikacija izmeu
a s t r o n o m a bila ograniena, ove su tekoe sporo p r e p o z n a v a n e . Ali,
svijest t o m e ipak se pojavila. U trinaestom je stoljeu tako Alfonso
X m o g a o izjaviti da bi B o g - da se pri stvaranju svemira posavjetovao
s njim - bio dobio dobar savjet. U esnaestom je stoljeu Kopernikov
suradnik D o m e n i c o da N o v a r a s m a t r a o da tako n e z g r a p a n i n e t o a n
sustav kakav je p o s t a o ptolomejski, ni u kojem sluaju ne m o e
govoriti istinu prirodi. A sam Kopernik pisao je u predgovoru svojoj
knjizi De Revolutionibus da je astronomska tradicija koju je naslijedio
na kraju stvorila pravo udovite. Ve u r a n o m e s n a e s t o m stoljeu
sve vei broj najboljih europskih astronoma uviao je da astronomska
p a r a d i g m a podbacuje u primjeni na vlastite tradicionalne p r o b l e m e .
Taj je uvid bio preduvjet za K o p e r n i k o v o odbacivanje ptolomejske i
traganje za n o v o m p a r a d i g m o m . Njegov glasoviti predgovor j o n a m
uvijek prua primjer klasinog opisa kriznog stanja. 6
S l o m n o r m a l n e t e h n i k e aktivnosti rjeavanja z a g o n e t k e nije,
n a r a v n o , j e d i n i sastojak a s t r o n o m s k e k r i z e s k o j o m s e s u o i o
K o p e r n i k . Opsenije razmatranje u z e l o bi u obzir t a k o e r pritisak
drutva za r e f o r m u k a l e n d a r a , pritisak koji je z a g o n e t k u precesije
unaprijed u i n i o p o s e b n o a k t u a l n o m . O s i m toga, potpuniji p r i k a z
r a z m a t r a o bi srednjovjekovnu kritiku Aristotela, n a s t a n a k renesan
snog n e o p l a t o n i z m a , k a o i n e k e druge znaajne povijesne elemente.
Ali, tehniki s l o m ostao bi i nadalje bit krize. U zreloj znanosti - a
astronomija je to p o s t a l a u antiko d o b a - vanjski faktori p o p u t v e
s p o m e n u t i h od najveeg su znaaja p r i g o d o m odreivanja v r e m e n a
k a d a je do sloma dolo, lakoe prepoznavanja sloma, k a o i podruja
u k o j e m se prvi p u t d o g o d i o ( b u d u i da mu se poklanja p o s e b n a
panja). Iako i z v a n r e d n o vana, pitanja te vrste n a d i l a z e granice
o v o g a ogleda.
A k o je sve ovo j a s n o u sluaju kopernikanske revolucije, okrenimo
se drugom, u prilinoj mjeri drugaijem primjeru, krizi koja je prethodila
nastajanju Lavoisierove kisikove teorije sagorijevanja. U sedamdesetim
godinama osamnaestog stoljea mnogi su se faktori isprepleli i prouz
rokovali krizu u kemiji, a povjesniari se ne slau u p o t p u n o s t i niti
6
T. S. Kuhn, The Copernican Revolution, Cambridge, Mass., 1957., str. 135-143.
80

o k o njihove prirode, niti o k o njihove relativne vanosti. Ali, dva su
faktora o p e n i t o p r i h v a e n a k a o faktori od p r v o r a z r e d n o g znaaja:
nastanak p n e u m a t s k e kemije, kao i pitanje teinskih odnosa. Povijest
prvog faktora poinje u s e d a m n a e s t o m stoljeu s r a z v o j e m zrane
p u m p e i irenjem njene primjene u kemijskom eksperimentiranju.
Tijekom slijedeeg stoljea, primjenjujui tu p u m p u i odreeni broj
drugih p n e u m a t s k i h ureaja, kemiari su sve vie uviali da zrak
m o r a da je aktivan sastojak u kemijskim reakcijama. M e u t i m , osim
nekoliko izuzetaka - tako neodreenih da ih moda uope ne bi trebalo
ubrojiti u izuzetke - kemiari su nastavili vjerovati da je zrak j e d i n a
vrsta plina. Do 1756. g o d i n e , k a d a je J o s e p h Black p o k a z a o da se
v e z a n i z r a k ( C 0 2 ) m o e j a s n o razlikovati o d n o r m a l n o g zraka,
smatralo se da se ta dva u z o r k a zraka razlikuju s a m o po stupnju
svoje neistoe. 7
Poslije Blackova rada, istraivanje plinova napredovalo je velikom
b r z i n o m , p o s e b n o u r u k a m a Cavendisha, Priestleya i Scheelea, koji
su svi zajedno razvili odreeni broj novih tehnika koje su omoguavale
razlikovanje j e d n o g plina od drugog. Svi oni, od Blacka do Scheelea,
vjerovali su u teoriju flogistona i esto su se na nju pozivali u planiranju
i interpretaciji eksperimenata. Scheele je zapravo prvi proizveo kisik
razraenim nizom eksperimenata zamiljenih da deflogistiraju toplinu.
Meutim, rezultat njihovih pokusa bili su razliiti uzorci plinova i njihovih
o s o b i n a koje su bile do te mjere r a z r a e n e da se flogistonska teorija
pokazivala sve n e s p o s o b n i j o m da dri korak s laboratorijskim isku
stvom. Iako niti j e d a n od k e m i a r a nije sugerirao da bi tu teoriju
trebalo zamijeniti, nisu bili u stanju dosljedno je primjenjivati. Do onog
v r e m e n a k a d je Lavoisier z a p o e o sa svojim p o k u s i m a sa z r a k o m u
ranim s e d a m d e s e t i m g o d i n a m a o s a m n a e s t o g stoljea, bilo je gotovo
isto onoliko verzija teorije flogistona koliko i pneumatskih kemiara. 8
Takva proliferacija verzija n e k e teorije vrlo je uobiajen s i m p t o m
krize. U s v o m p r e d g o v o r u K o p e r n i k se t a k o e r alio na to.
7
J.R. Partington, A Short History of Chemistry, 2. izdanje, London, 1951., str. 4851,73-85,90-120.
Iako se bave neto kasnijim razdobljem, dosta relevantnog materijala razasuto je
u J. R. Partington i Douglas McKie's "Historical Studies on the Phlogiston
Theory", Annals of Science, II, 1937., str. 361-404; III, 1938., str. 1-58,337-371;
i IV, 1939., str. 337-371.
81
Sve vea n e o d r e e n o s t i sve manja korisnost teorije flogistona

nisu, m e u t i m , za p n e u m a t s k u kemiju bili jedini izvor krize s kojom
se suoio Lavoisier. On je isto tako bio vrlo zainteresiran da objasni
dobitak na teini koji doivljava veina tijela pri sagorijevanju ili
arenju, a to je takoer problem s duljom pretpovijeu. B a r e m neko
liko islamskih k e m i a r a znalo je da neki metali dobivaju na teini
kada ih se izlae vatri. U sedamnaestom stoljeu nekolicina istraivaa
zakljuila je iz ove iste injenice da uareni metal uzima neki sastojak
iz atmosfere. Ali, u s e d a m n a e s t o m je stoljeu taj zakljuak veini
k e m i a r a izgledao n e p o t r e b n i m . A k o kemijske reakcije m o g u pro
mijeniti zapreminu, boju i kakvou sastojaka, zato ne bi promijenile
i teinu? Teina nije uvijek s m a t r a n a mjerilom koliine tvari. O s i m
toga, dobivanje na teini pri arenju ostalo je izdvojenom p o j a v o m .
Veina prirodnih tijela (npr. drvo) arenjem gubi na teini, k a o to je
kasnije flogistonska teorija govorila da i treba biti.
Tijekom o s a m n a e s t o g stoljea, m e u t i m , ove p r v o t n o prikladne
reakcije na p r o b l e m dobivanja na teini bilo je sve tee odrati.
Djelomino stoga to je vaga sve vie upotrebljavana k a o standardno
sredstvo u kemiji, a djelomino zato to je razvoj p n e u m a t s k e kemije
uinio m o g u i m i poeljnim zadrati plinovite p r o i z v o d e nastale u
reakcijama, kemiari su otkrili sve vie sluajeva u kojima je dobivanje
na teini pratilo arenje. Istodobno, postupno prihvaanje N e w t o n o v e
teorije gravitacije navelo je kemiare da inzistiraju na t o m e da dobitak
na teini m o r a znaiti i dobitak u koliini tvari. Takvi zakljuci nisu
doveli do odbacivanja teorije flogistona, budui da se tu teoriju moglo
prilagoditi na m n o g o naina. M o d a je flogiston imao negativnu teinu
ili su m o d a estice vatre ili n e e g d r u g o g ule u u a r e n o tijelo k a d a
ga je flogiston napustio. O s i m ovih, bilo je i drugih objanjenja. N o ,
a k o p r o b l e m dobivanja n a teini nije v o d i o odbacivanju, o n j e v o d i o
sve v e e m broju specijalnih studija u kojima je taj p r o b l e m d o b i o
velike razmjere. J e d n a od njih "O flogistonu k a o tvari s teinom,
a n a l i z i r a n o m u t e r m i n i m a p r o m j e n a teine koje izaziva u tijelima s
kojima se sjedinjuje", u Francuskoj akademiji proitana je p o e t k o m
1772. godine, godine koja je zavrila Lavoisierovim u p u i v a n j e m
glasovite z a p e a e n e biljeke tajniku Akademije. Prije n e g o to je ta
biljeka napisana, j e d a n p r o b l e m koji je v e vie g o d i n a bio na rubu
82

9
svijesti ovog kemiara postao je znaajna nerijeena zagonetka. M n o

go razliitih verzija teorije flogistona bilo je r a z r a e n o da bi se ta
zagonetka rijeila. K a o i problemi p n e u m a t i k e kemije, ovi problemi
dobivanja na teini uinili su objanjenje teorije flogistona sve
zamrenijim. Iako joj se j o uvijek vjerovalo i oslanjalo na nju kao na
r a d n o sredstvo, p a r a d i g m a kemije o s a m n a e s t o g stoljea p o s t u p n o je
gubila svoj j e d i n s t v e n i status. Istraivanje koje je bilo v o e n o t o m
p a r a d i g m o m sve je vie nalikovalo na ono koje je obavljano u vrijeme
k a d su vladale kole koje su se m e u s o b n o natjecale u preparadigm a t i k o m razdoblju, a to je j o j e d a n od tipinih efekata krize.
R a z m o t r i m o sada, kao trei i konani primjer, krizu u fizici krajem
devetnaestog stoljea koja je pripremila put za pojavu teorije relativ
nosti. Jedan od korijena te krize m o e se slijediti sve do k a s n o g
sedamnaestog stoljea, kad je odreeni broj prirodnih filozofa, u prvom
redu Leibniz, kritizirao Newtonovo zadravanje osuvremenjene verzije
klasine koncepcije a p s o l u t n o g prostora. 1 0 Oni su g o t o v o uspjeli iako n i k a d p o t p u n o - dokazati da su apsolutni poloaji i apsolutna
kretanja b e z funkcije u N e w t o n o v o m sustavu; uspjeli su u k a z a t i na
znaajnu estetsku privlanost koju e kasnije iskazati p o t p u n o n o v a
relativistika koncepcija prostora i kretanja. Ali, njihova je kritika
bila iskljuivo logika. K a o i rani kopernikanci koji su kritizirali Ari
stotelove d o k a z e zemaljske stabilnosti, nisu ni sanjali da prelazak na
relativistiki sustav m o e imati posljedice koje se m o g u p r o m a t r a t i .
Ni u jednoj toki nisu svoja stajalita povezivali s bilo kojim problemom
koji je nastao primjenom n e w t o n o v s k e teorije na prirodu. Z b o g toga
su njihova stajalita u m r l a zajedno s njima tijekom prvih desetljea
osamnaestog stoljea, da bi p o n o v o oivjela tek u posljednjim deset
ljeima devetnaestog stoljea, k a d je vladao sasvim drugaiji o d n o s
p r e m a bavljenju fizikom.
Tehniki problemi s kojima je relativistika filozofija prostora bila
prvotno povezana poeli su ulaziti u normalnu znanost s prihvaanjem
v a l n e teorije svjetlosti otprilike poslije 1815. godine, iako do 1890.
9
H. Guerlac, Lavoisier - the Crucial Year, Ithaca, N.Y., 1961. Cijela ova knjiga
dokumentira razvoj i prvo priznavanje krize. Za objanjenje situacije oko Lavoisiera
vidi str. 35.
10
Max Jammer, Concepts of Space: The History of Theories of Space in Physics,
Cambridge, Mass., 1954., str. 114-124.
83
godine nisu izazvali nikakvu krizu. A k o je svjetlost v a l n o kretanje u

m e h a n i k o m eteru u kojem vladaju Newtonovi zakoni, onda i nebesko
p r o m a t r a n j e i zemaljski e k s p e r i m e n t postaju potencijalno sposobni
otkriti strujanje kroz eter. Od nebeskih promatranja s a m o su o n a s
o t k l o n o m obeavala dovoljnu tonost da bi pruila relevantnu infor
maciju, pa je stoga otkrivanje strujanja u eteru uz p o m o mjerenja
otklona postalo priznati problem normalne znanosti. M n o g o je posebne
o p r e m e izraeno da bi se rijeio taj p r o b l e m . Ta o p r e m a m e u t i m
nije otkrila nikakvo strujanje koje bi se m o g l o opaziti, pa je zbog toga
p r o b l e m prebaen od eksperimentatora i promatraa ka teoretiarima.
Tijekom sredinjih desetljea tog stoljea Fresnel, Stokes i drugi na
brojne su naine artikulirali teorije etera s ciljem objanjenja neuspjeha
da se opazi strujanje. Svaka od ovih artikulacija pretpostavljala je da
tijelo koje se kree povlai za sobom djeli etera i svaka je bila dovoljno
uspjena u objanjavanju negativnih rezultata ne s a m o nebeskih pro
matranja v e i zemaljskog eksperimentiranja, ukljuujui glasoviti
eksperiment Michelsona i Morleya. 1 1 Sukoba j o nije bilo, osim onoga
izmeu razliitih artikulacija. Budui da nije bilo relevantne eksperi
m e n t a l n e tehnike, taj s u k o b n i k a d a nije p o s t a o akutan.
Situacija se p o n o v o promijenila tek p o s t u p n i m p r i h v a a n j e m
M a x w e l l o v e elektromagnetske teorije tijekom posljednjih desetljea
d e v e t n a e s t o g stoljea. S a m M a x w e l l bio je n e w t o n o v a c koji je vje
rovao da svjetlost i elektromagnetizam u o p e ne potjeu od razliitog
pomicanja estica mehanikog etera. Njegove najranije verzije teorije
elektriciteta i m a g n e t i z i r a neposredno su koristile hipotetika svojstva
koja je s a m pripisao o v o m mediju. To je kasnije otpalo iz k o n a n e
verzije, ali je Maxwell j o uvijek vjerovao da je njegova elektromag
netska teorija spojiva s n e k o m artikulacijom n e w t o n o v s k o g m e h a n i
kog pristupa. 1 2 Razvijanje prikladne artikulacije predstavljalo je izazov
za njega tako i za njegove sljedbenike. U praksi, m e u t i m , kao to se
uvijek iznova ponavljalo u z n a n s t v e n o m razvoju, p o k a z a l o se da je
iznimno teko doi do traene artikulacije. Isto k a o to je Kopernikov
11
Joseph Larmor, Aether and Matter ...Including a Discussion of the Influence of

the Earth 's Motion on Optical Phenomena, Cambridge, 1900., str. 6-20,320-322.
12
R. T. Glazebrook, James Clerk Maxwell and Modern Physics, London, 1986.,
pog. IX. Za Maxwellov konani pristup vidi njegovu vlastitu knjigu A Treatise on
Electricity and Magnetism, 3. izdanje, Oxford, 1982., str. 470.
84
astronomski prijedlog, usprkos optimizmu svog autora, stvorio stanje

pojaane krize postojeih teorija kretanja, tako je i Maxwellova teorija,
usprkos s v o m n e w t o n o v s k o m porijeklu, na kraju stvorila krizu o n e
p a r a d i g m e iz koje je p o t e k l a . 1 3 tovie, mjesto na k o j e m u je ta kriza
p o s t a l a najakutnijom otvorili su oni p r o b l e m i koje s m o u p r a v o
razmatrali, p r o b l e m i kretanja u o d n o s u na eter.
Maxwellova rasprava elektromagnetskog ponaanja tijela u kretanju
nije se pozivala na povlaenje etera, a pokazalo se da je takvo povlaenje
teko uvesti u njegovu teoriju. Stoga su cijele serije ranijih promatranja
zamiljenih da bi otkrile pomicanje u eteru, postale manjkave. U
g o d i n a m a n a k o n 1890. izvedena je dugaka serija pokuaja, eksperi
mentalnih i teorijskih, s ciljem otkrivanja kretanja u o d n o s u na eter i
ugradnje povlaenja etera u Maxwellovu teoriju. Prvo je bilo potpuno
neuspjeno, iako su neki analitiari mislili da su njihovi rezultati
dvosmisleni. Drugo je dovelo do odreenog broja poetnih rezultata
koji su obeavali, posebno oni Lorentzovi i Fitzgeraldovi, ali su oni isto
tako doveli do novih zagonetki i tako k o n a n o rezultirali u takvoj
proliferaciji meusobno konkurentskih teorija za koju s m o ve ustvrdili
da prati krizu. 1 4 U takvim povijesnim okolnostima, godine 1905., nastala
je Einsteinova posebna teorija relativnosti.
O v a su tri primjera g o t o v o p o s v e tipina. U s v a k o m od ovih
sluajeva teorija je nastajala s a m o poslije p r o g l a e n o g neuspjeha u
normalnoj aktivnosti rjeavanja p r o b l e m a . tovie, takav s l o m i proliferacija teorija kojaje njegov znak, dogodili su se, izuzev Kopernikovog
sluaja u kojem su faktori izvan znanosti igrali p o s e b n o veliku ulogu,
ne vie od j e d n o g ili dva desetljea prije proglaenja n o v e teorije.
ini se k a o da je n o v a teorija izravan o d g o v o r na krizu. Primijetimo,
takoer, iako to ne m o r a biti ba sasvim tipino, da su svi p r o b l e m i
z b o g kojih je dolo do sloma, bili one vrste koja je v e d u g o bila
priznata. Ranija praksa n o r m a l n e znanosti pruala j e sve razloge d a
se ti problemi smatraju rijeenima ili pred samim rjeenjem, to pomae
u objanjenju zasto je osjeaj neuspjeha, k a d a se pojavio, m o g a o biti
tako akutan. N e u s p j e h s n o v o m vrstom p r o b l e m a esto d o n o s i razo
aranje, ali nikada iznenaenje. K o n a n o , ovi primjeri dijele j o j e d n u
13
14
Za ulogu astronomije u razvoju mehanike vidi Kuhn, op. cit., poglavlje VII.
Whittaker, op. cit., I str. 386-410; i II, London, 1953., str. 27-40.
85
karakteristiku koja m o e p o m o i da uloga krize b u d e impresivnija:

rjeenje svakog od njih bilo je b a r e m djelomino anticipirano tijekom
razdoblja kada nije bilo krize u odreenoj znanosti: u odsutnosti krize
te anticipacije bile su ignorirane.
J e d i n a p o t p u n a anticipacija ujedno je i najglasovitija, a to je
Aristarhova anticipacija K o p e r n i k a u t r e e m stoljeu prije n o v e ere.
e s t o se k a e da je grka znanost bila manje deduktivna i manje
dogmatika, te da je heliocentrina astronomija m o g l a zapoeti svoj
razvoj o s a m n a e s t stoljea prije n e g o to se doista dogodio. 1 5 Ali, to
znai zanemarivanje cijelog povijesnog konteksta. Kada je Aristarhova
sugestija objavljena, m n o g o razumniji geocentrini sustav nije i m a o
nikakovih potreba za koje bi se moglo zamisliti da bi ih heliocentrini
sustav m o g a o ispuniti. Sav razvoj ptolomejske astronomije, njezine
pobjede i porazi, p a d a u stoljea nakon Aristarhovog prijedloga. O s i m
toga, nije bilo nikakvih oitih razloga zbog kojih bi se Aristarha ozbiljno
shvatilo. ak i K o p e r n i k o v razraeniji prijedlog nije b i o niti j e d n o
stavniji niti toniji od Ptolomejevog sustava. P r o m a t r a k e provjere
koje su bile na raspolaganju, to e m o vidjeti u nastavku, nisu pruale
nikakve temelje za izbor i z m e u sustava. P o d takvim o k o l n o s t i m a
j e d a n od faktora koji je o d v e o a s t r o n o m e K o p e r n i k u (a koji ih nije
m o g a o odvesti Aristarhu) bila je o n a priznata kriza koja se u p r v o m
redu moe smatrati odgovornom za inovaciju. Ptolomejska astronomija
nije uspjela rijeiti p r o b l e m e te krize: dolo je vrijeme da se prui
prilika konkurentu. N a a druga dva primjera ne pruaju niti priblino
tako p o t p u n e anticipacije. Ali, j e d a n od razloga zato se na teorije
izgaranja apsorpcijom iz atmosfere - teorijama koje su u sedamnaestom
stoljeu razvili Rey, H o o k e i M a y o w - nije obraala dovoljna panja
bio je sigurno taj to o n e nisu postigle n i k a k a v doticaj s p r i z n a t o m
s p o r n o m t o k o m u normalno-znanstvenoj praksi. 1 6 Isto tako, d u g o
z a n e m a r i v a n j e N e w t o n o v i h relativistikih kritiara od strane znan
stvenika o s a m n a e s t o g i devetnaestog stoljea m o r a da je velikim
dijelom potjecalo iz slinog propusta u suoavanju.
15
16
Za Aristarhovo djelo vidi T. L. Heath, Aristarchus of Samos: The Ancient

Copernicus, Oxford, 1913, II dio. Za ekstremnu formulaciju tradicionalnog stava
zanemarivanju Aristarhovog dostignua vidi Arthur Koestler, The Sleepwalk
ers: A History of Man's Changing Vision of the Universe, London, 1959., str. 50.
Partington, op. cit. str. 78-85.
86
Filozofi znanosti vie su puta dokazali da se na j e d a n zadani zbir

podataka m o e uvijek postaviti vie od j e d n e teorijske konstrukcije.
Povijest znanosti ukazuje na to da takve zamjene nije ak niti teko
smisliti, p o s e b n o u r a n i m razvojnim fazama p a r a d i g m e . M e u t i m to
smiljanje zamjena upravo je ono to znanstvenici rijetko poduzimaju,
o s i m tijekom pre-paradigmatikog stupnja razvoja njihove znanosti i
u vrlo posebnim prigodama tijekom njezine daljnje evolucije. Sve dok
su instrumenti koje n a m neka paradigma daje sposobni rijeiti probleme
koje ta p a r a d i g m a definira, znanost se k r e e najbrim t e m p o m i
prodire najdublje samouvjerenom primjenom tih instrumenata. Razlog
je jasan. Kako u proizvodnji, tako i u znanosti: mijenjanje instrumenata
predstavlja takvu ekstravaganciju, da je valja rezervirati za prigodu u
kojoj e biti n u n o . Znaaj kriza sastoji se u t o m e to one ukazuju na
to da je dolo do prigode za izmjenu instrumenata.
87
VIII
ODGOVOR
NA
KRIZU
P r e t p o s t a v i m o dakle da su krize n u a n p r e t h o d n i uvjet za nastajanje

n o v i h teorija, a p o t o m se zapitajmo k a k o znanstvenici reagiraju na
postojanje tih kriza. D i o t o g odgovora, j e d n a k o oit koliko i vaan,
moe se otkriti ukoliko primijetimo, prije svega, to znanstvenici nikada
ne i n e k a d se s u o e s t e i m i dugotrajnijim nepravilnostima. Iako
m o g u poeti gubiti vjeru, pa i razmatrati alternative, oni se ne odriu
one p a r a d i g m e koja ih je odvela u krizu. O n i , dakle, ne uzimaju
nepravilnosti k a o suprotne primjere, iako u rjeniku filozofa z n a n o
sti o n e u p r a v o to i jesu. O v o uopavanje djelomino je j e d n o s t a v n o
iskaz povijesne injenice, koji se zasniva na primjerima p o p u t onih
koji su n a v e d e n i do sada, a u j o e v e e m o p s e g u biti n a v e d e n i u
nastavku. O n i nagovjeuju o n o to e n a e daljnje ispitivanje odba
civanja p a r a d i g m e potpunije otkriti: k a d a j e j e d n o m postigla status
p a r a d i g m e , z n a n s t v e n a se teorija proglaava n e v a e o m s a m o o n d a
a k o postoji i suparniki kandidat koji e zauzeti njeno mjesto. Nikakav
proces koji je dosad otkriven povijesnim prouavanjem znanstvenog
razvoja nije niti slian m e t o d o l o k o m stereotipu opovrgavanja izrav
n i m usporeivanjem s p r i r o d o m . O v a n a p o m e n a ne znai da znan
stvenici ne odbacuju znanstvene teorije ili da iskustvo i eksperiment
nisu bitni za onaj p r o c e s u k o j e m oni to ine. Ali, o n a znai - a to e
biti sredinja nit - da se in prosudbe koji vodi znanstvenike do toga da
odbace neku p r e t h o d n o prihvaenu teoriju nikad ne zasniva s a m o na
usporeivanju te teorije sa svijetom. O d l u k a da se n e k a p a r a d i g m a
odbaci uvijek je istodobno i odluka da se prihvati druga, a prosuivanje
koje vodi k toj odluci ukljuuje usporedbu obje paradigme s prirodom,
kao i m e u s o b n o .
Postoji, osim toga, j o j e d a n razlog za sumnju u to da znanstvenici
odbacuju p a r a d i g m e stoga to se suoavaju s nepravilnostima ili
89
suprotnim primjerima. Razvijajui taj razlog, moja e rasprava nagovi

jestiti drugu glavnu tezu ovog ogleda. Gore navedeni razlozi za sumnju
bili su iskljuivo injenini; oni su dakle, s a m i po sebi bili primjeri
suprotni vladajuoj epistemolokoj teoriji. K a o takvi, ako je m o j e
dosadanje gledite t o n o , oni u najboljem sluaju m o g u p o m o i u
stvaranju krize, ili, tonije, pojaati krizu koja je v e u velikoj mjeri
prisutna. Sami po sebi oni ne m o g u i nee opovri tu filozofsku teoriju,
budui da e njezini zastupnici uiniti isto o n o to s m o vidjeli da znan
stvenici ine kad se suoe s nepravilnou. Da bi otklonili svaki vidljivi
sukob, oni e smisliti brojne artikulacije i ad hoc modifikacije svoje
teorije. M n o g e r e l e v a n t n e modifikacije i blia odreenja postoje
zapravo ve u literaturi. Ako, dakle, ovi epistemoloki suprotni primjeri
trebaju predstavljati neto vie od beznaajne smetnje, bit e to stoga
to p o m a u da se dopusti nastajanje n o v e i drugaije analize u n u t a r
koje oni vie ne predstavljaju izvor neprilika. tovie, a k o se ovdje
m o e primijeniti tipian obrazac, kao to e m o kasnije vidjeti u znan
stvenim revolucijama, te nepravilnosti vie nee izgledati j e d n o s t a v n o
k a o injenice. Iz okvira n o v e znanstvene teorije one se, umjesto toga,
m o g u doimati p o p u t tautologija, prikaza situacija za koje se ne m o e
zamisliti da bi mogle biti drugaije.
e s t o j e , na primjer, o p a e n o da se za o n e koji se vezuju za
N e w t o n o v u teoriju, N e w t o n o v drugi z a k o n kretanja - iako su bila
potrebna stoljea sloenog injeninog i teorijskog istraivanja da se
to postigne - ponaa vrlo slino istom logikom iskazu kojeg nikakva
koliina promatranja ne m o e pobiti. 1 U poglavlju X vidjet e m o da
je kemijski zakon utvrenog omjera, koji je prije Daltona predstavljao
p o v r e m e n i eksperimentalni nalaz vrlo sumnjive openitosti, poslije
Daltonovog djela postao sastavnim dijelom takve definicije kemijskog
sastojka koju n i k a k a v eksperimentalni rad s a m po sebi nije m o g a o
poremetiti. N e t o vrlo slino t o m e dogodit e se t a k o e r i o n o m e
uopavanju po kojem znanstvenici, k a d se suoe s n e p r a v i l n o s t i m a
ili suprotnim primjerima ne uspijevaju odbaciti p a r a d i g m e . O n i to ne
m o g u uiniti a da istodobno i dalje ostanu znanstvenici.
Iako povijest m o d a nee zabiljeiti njihova imena, bilo je ljudi koji
su n e d v o j b e n o bili dovedeni do toga da napuste z n a n o s t zato to nisu
1
Vidi posebno raspravu u N. R. Hanson, Patterns of Discovery, Cambridge, 1958.,

str. 99-105.
90
Odgovor na krizu
mogli podnijeti krizu. Stvaralaki znanstvenici moraju, kao i umjetnici,

p o v r e m e n o biti sposobni ivjeti u p o m a k n u t o m svijetu - ovu s a m
n u n o s t v e drugdje o p i s a o k a o "esencijalnu n a p e t o s t " , implicitnu
znanstvenom istraivanju. 2 Ali, to odbacivanje znanosti u korist drugog
zanimanja p o m o m j e miljenju j e d n a vrsta odbacivanja p a r a d i g m e
kojoj m o g u voditi sami suprotni primjeri. J e d n o m k a d j e p r o n a e n a
prva p a r a d i g m a kroz koju e m o promatrati prirodu, n e m a vie takve
stvari k a o to je istraivanje u odsutnosti bilo k a k v e p a r a d i g m e .
Odbacivanje j e d n e p a r a d i g m e , a da je istodobno n i s m o zamijenili
drugom, predstavlja odbacivanje same znanosti. Takav in ne odraava
se na znanost, v e na ovjeka. K o l e g e e ga n u n o p r o m a t r a t i k a o
stolara koji okrivljuje svoj alat.
Isti zakljuak m o e se s j e d n a k o m efikasnou i obrnuti: ne postoji
tako neto k a o to je istraivanje bez suprotnih primjera. Jer, to je to
to razlikuje n o r m a l n u znanost od znanosti u stanju krize? Sigurno ne
to to se prva ne sukobljava ni sa k a k v i m s u p r o t n i m primjerima.
Naprotiv, o n o to s m o ranije zvali z a g o n e t k a m a koje ine n o r m a l n u
znanost postoji s a m o stoga to nikakva p a r a d i g m a koja prua temelj
za znanstveno istraivanje nikada sasvim ne rjeava svoje p r o b l e m e .
S v e g a njih nekoliko, za koje je izgledalo k a o da to i n e (na primjer
geometrijska optika) nedavno su sasvim prestale stvarati istraivake
p r o b l e m e i umjesto toga postale instrumenti za inenjerski p o s a o .
Osim iskljuivo instrumentalnih, svaki problem koji normalna znanost
vidi kao zagonetku, m o e se, s drugog motrita, promatrati kao supro
tan primjer, pa t a k o i k a o izvor krize. K o p e r n i k je k a o suprotne
primjere vidio ono to je veina drugih Ptolomejevih sljedbenika vidjela
k a o z a g o n e t k e u susretu i z m e u promatranja i teorije. Lavoisier je
k a o suprotni primjer vidio o n o to je Priestley vidio k a o uspjeno
razrijeenu zagonetku u artikulaciji teorije flogistona. A Einstein je
k a o s u p r o t n e primjere vidio o n o to su L a w r e n c e , Fitzgerald i drugi
vidjeli kao zagonetke u artikulaciji N e w t o n o v e i Maxwellove teorije.
2
T. S. Kuhn "The Essential Tension: Tradition and Innovation in Scientific Re

search", u The Third (1959.) University of Utah Research Conference on the
Identification of Creative Scientific Talent, ur. Calvin W. Taylor, Salt Lake City,
1959., str. 162-177. Za slinu pojavu meu umjetnicima vidi Frank Barron, "The
Psychology of Imagination", Scientific American, CXCIX, rujan 1958., str. 151156, posebno 160.
91
tovie, ni postojanje krize s a m o po sebi ne pretvara z a g o n e t k u u

suprotan primjer. Tako otra linija razgranienja ne postoji. Umjesto
toga, kriza proliferacijom verzija o d r e e n e p a r a d i g m e olabavljuje
pravila normalnog rjeavanja zagonetke na naine koji na kraju doputaju
da nastane n o v a paradigma. Postoje, mislim, samo dvije mogunosti:
ili se niti j e d n a znanstvena teorija nikad ne suoava sa suprotnim
primjerima, ili se sve takve teorije svo vrijeme suoavaju s njima.
K a k o je ta situacija mogla izgledati drugaije? Takvo pitanje nuno
v o d i povijesnom i k r i t i k o m razjanjavanju filozofije, a te su t e m e
ovdje zabranjene. M e u t i m , m o e m o primijetiti b a r e m dva razloga
zato j e izgledalo k a o d a z n a n o s t p r u a tako p o g o d n u ilustraciju
uopavanja koje tvrdi da su suoavanjem iskaza s injenicom istina i
pogreka jedinstveno i nedvosmisleno odreene. Normalna znanost
se neprekidno trudi i m o r a se truditi teoriju i injenicu dovesti u bliu
suglasnost, a ta se aktivnost lako m o e vidjeti k a o provjeravanje ili
traganje za potvrivanjem ili opovrgavanjem. Njezin cilj je, meutim,
rijeiti zagonetku za ije s a m o postojanje valjanost p a r a d i g m e m o r a
biti pretpostavljena. Neuspjeh u postizanju rjeenja diskreditira s a m o
znanstvenika, a ne tu teoriju. Vie n e g o u gore n a v e d e n o m sluaju,
ovdje vrijedi izreka " l o je onaj stolar koji okrivljuje svoj alat". O s i m
toga, nain na koji znanstvena pedagogija uslonjava raspravu nekoj
teoriji primjedbama njenim egzemplarnim primjenama p o m o g a o je
da se utvrdi teorija potvrivanja koja je u g l a v n o m izvedena iz drugih
izvora. K a d postoji i najmanji razlog za to, ovjek koji ita neki
znanstveni tekst lako m o e n a v e d e n e primjere uzeti k a o d o k a z e za
tu teoriju, k a o razloge z b o g kojih joj treba vjerovati. Ali, studenti
znanosti prihvaaju teorije temeljem autoriteta nastavnika i teksta, a
ne z b o g dokaza. K a k v e alternative imaju i koliko su mjerodavni?
Primjene koje su n a v e d e n e u tekstovima ne nalaze se ondje k a o
d o k a z i , v e zato to njihovo uenje predstavlja d i o u e n j a o n e
p a r a d i g m e koja se nalazi u temeljima t e k u e prakse. Da su primjene
n a v e d e n e k a o dokazi, tada bi sam propust tekstova da u k a u na
alternativne interpretacije ili da raspravljaju p r o b l e m i m a za koje
znanstvenici nisu uspjeli nai paradigmatika rjeenja osuivao njihove
autore za krajnju pristranost.
K a k o se o n d a vratiti na p o e t n o pitanje reagiraju li znanstvenici
na svijest nepravilnosti u podudarnosti teorije i prirode? O v o to je
92
Odgovor na krizu
u p r a v o izreeno ukazuje na to da r a s k o r a k n e u s p o r e d i v o vei od
o n o g a do kojeg je dolo u drugim p r i m j e n a m a te teorije ne m o r a
izazvati nikakvo posebno temeljito reagiranje. N e k a razilaenja uvijek
postoje. a k i najtvrdoglaviji uvijek na kraju reagiraju na n o r m a l n u
praksu. Znanstvenici su vrlo esto spremni ekati, p o s e b n o ako je
mnogo drugih problema na raspolaganju u drugim dijelovima odreenog
podruja. Ve s m o primijetili, recimo, da je tijekom ezdeset godina
poslije prvotnog N e w t o n o v o g izraunavanja, predvieno kretanje one
toke M j e s e e v e putanje koja je najblia Zemlji bilo i nadalje s a m o
pola od onog opaenog. D o k su najbolji europski matematiki fiziari
bezuspjeno hrvali s tim dobro poznatim razilaenjem, p o v r e m e n o su
se m o g l i uti prijedlozi za modifikaciju N e w t o n o g z a k o n a obrnutih
kvadrata. Ali, nitko te prijedloge nije uzimao vrlo ozbiljno i u praksi se
ovo strpljenje s glavnom nepravilnou pokazalo opravdanim. Clairaut
je 1750. godine u s p i o pokazati da j e d i n o m a t e m a t i k a primjene nije
bila u redu i da n e w t o n o v s k a teorija m o e ostati kakva jest. 3 ak i u
sluaju k a d nikakva o b i n a pogreka ne izgleda sasvim m o g u o m
( m o d a zato to je m a t e m a t i k a koja je upotrebljena jednostavnija,
poznatija i negdje ve uspjeno primijenjena), uporna i priznata nepra
vilnost ne izaziva uvijek krizu. N i t k o nije ozbiljno doveo u pitanje
newtonovsku teoriju zbog ve dugo priznatih razilaenja izmeu pred
vianja izvedenih iz te teorije i brzine zvuka, te kretanja M e r k u r a .
Prvo razilaenje bilo je definitivno i sasvim neoekivano razrijeeno
eksperimentima s toplinom koji su uinjeni sa sasvim drugom svrhom;
d r u g o je nestalo s o p o m teorijom relativnosti, poslije j e d n e krize u
ijem stvaranju o n o nije imalo nikakva udjela. 4 Oito je da niti j e d n o
nije izgledalo dovoljno fundamentalno da bi izazvalo neugodnost koja
prati krizu. Ta razilaenja m o g u se shvatiti i k a o suprotni primjeri, pa
biti ostavljeni na stranu za kasniji rad.
Iz t o g a proizlazi da ako j e d n a nepravilnost treba izazvati krizu,
o n a u pravilu m o r a biti vie od o b i n e nepravilnosti. U suglasju
3
W. Whewell, History of the Inductive Sciences, rev. izd., London 1847., II, str.
220-221.
4
Za brzinu zvuka vidi T. S. Kuhn "The Calorie Theory of Adiabatic Compres
sion",isis, XLIV, 1958., str. 136-137.Za stoljetno pomicanje Merkurovog perihela
vidi . T. Whittaker, "A History of the Theories of Aether and Electricty ", II,
London, 1953., str. 151, 179.
93
p a r a d i g m e s prirodom uvijek ponegdje postoje potekoe; veina tih

potekoa otkloni se prije ili kasnije, esto p r o c e s i m a koji se nisu
mogli predvidjeti. Znanstvenik koji se zaustavlja da bi ispitao svaku
nepravilnost koju primijeti rijetko e uspjeti obaviti rad koji bi m o g a o
biti znaajan. Z b o g toga s e m o r a m o upitati to j e t o to j e d n u
nepravilnost ini takvom da izgleda vrijednom vie paljivog ispitivanja
s vie strana, a to je pitanje na koje vjerojatno n e m a sasvim uopenog
odgovora. Sluajevi koje s m o ve ispitali karakteristini su, ali teko
bi se m o g l o rei da su preskriptivni. Nepravilnost e p o n e k a d j a s n o
dovesti u pitanje eksplicitna i fundamentalna uopavanja paradigme,
k a o to je to uinio p r o b l e m povlaenja etera za one koji su prihvatili
Maxwellovu teoriju. Ili, kao u kopernikanskoj revoluciji, nepravilnost
b e z oitog fundamentalnog znaenja m o e izazvati k r i z u u k o l i k o su
primjene koje ona o n e m o g u u j e od p o s e b n e p r a k t i n e vanosti, u
o v o m sluaju izrada kalendara i astrologija. Ili, kao u kemiji osamnaestog
stoljea, razvoj n o r m a l n e znanosti m o e neku nepravilnost, koja je
prethodno bila samo neprilika, pretvoriti u izvor krize: problem teinskih
odnosa imao je sasvim drugaiji status poslije evolucije pneumatskokemijskih tehnika. S v a k a k o i m a j o i drugih okolnosti koje n e k u
nepravilnost m o g u uiniti p o s e b n o a k u t n o m , a o b i n o se radi
nekoliko takvih okolnosti. Ve s m o primijetili, na primjer, da je j e d a n
od izvora krize s kojom se K o p e r n i k suoio bila duljina v r e m e n a
tijekom kojeg su se astronomi bezuspjeno hrvali s reduciranjem
zaostalih neusklaenosti u P t o l o m e j e v o m sustavu.
Kad iz i ovih i drugih njima slinih razloga neka nepravilnost pone
izgledati k a o neto vee o d s a m o j o j e d n e z a g o n e t k e n o r m a l n e
znanosti, zapoeo je prijelaz ka krizi i neuobiajenoj znanosti. Struka
poinje tu nepravilnost openito priznavati k a o takvu u sve veoj
mjeri. Najpoznatiji ljudi iz odreenog podruja posveuju joj sve vie
panje. Ukoliko nastavlja pruati otpor, to obino nije sluaj, m n o g i
mogu doi do stajalita da je njezino rjeavanje glavni predmet njihove
discipline. Za njih to podruje vie n e e izgledati sasvim isto k a o to
je izgledalo ranije. Drugaiji izgled djelomice e potjecati jednostavno
iz n o v o g ustanovljavanja toke od p o s e b n o g interesa za paljivo
znanstveno ispitivanje. Jo je vaniji izvor promjene raznolika priroda
brojnih djelominih rjeenja koja je panja usmjerena na taj p r o b l e m
94
Odgovor na krizu
stavila na raspolaganje. Prvi napadi na taj u p o r n i p r o b l e m blisko su
slijedili pravila paradigme. Meutim, s nastavljanjem otpora, sve vie
n a p a d a ukljuivalo j e n e k u m a l u , ili n e t a k o m a l u , artikulaciju
p a r a d i g m e , od kojih niti dvije nisu bile m e u s o b n o sline, svaka je
bila djelomice uspjena, ali niti j e d n a toliko uspjena da b i j e skupina
prihvatila kao paradigmu. Ovom proliferacijom divergentnih artikulacija
(sve e e i e e njih e se opisivati k a o ad hoc prilagoavanja),
pravila n o r m a l n e znanosti postaju sve zamagljenija. Iako p a r a d i g m a
j o uvijek postoji, m a l o je praktiara koji se slau u t o m e to ona jest.
a k se i ranija standardna rjeenja rijeenih problema dovode u pitanje.
Kad je ova situacija akutna, znanstvenici koji su ukljueni ponekad
je prepoznaju. K o p e r n i k se alio da su astronomi u njegovo vrijeme
bili tako "nedosljedni u o v i m (astronomskim) istraivanjima... da ak
nisu mogli objasniti, ili pridravati se k o n s t a n t n e duljine sezonske
g o d i n e " . " S njima j e t a k o " , nastavlja Kopernik, " k a o d a umjetnik
skupi ruke, noge, glavu i druge dijelove tijela za svoje slike od raznih
modela, svaki dio za sebe izvanredno nacrtan, ali nepovezan za ijedno
pojedinano tijelo, pa kako ti dijelovi nikako ne odgovaraju j e d a n dru
gome, rezultat bi prije bilo neko udovite, a ne ovjek." 5 Einstein, koji
je s u v r e m e n o m u p o r a b o m b i o ogranien na manje ukraen izriaj,
napisao je samo: " B i l o je to kao da se tlo izmaklo ispod nogu, bez
vrste osnove koja bi se igdje mogla vidjeti, na kojoj bi se m o g l o gra
diti." 6 A Wolfgang Pauli, u mjesecima prije n e g o to je Heisenbergov
lanak mehanici matrica pokazao put ka novoj kvantnoj teoriji, pisao
je prijatelju: "U ovom trenutku fizika je p o n o v o u stranoj zbrci. U
svakom sluaju, za m e n e je to previe sloeno i volio bih da sam postao
filmski komiar ili neto slino, a da za fiziku nikad nisam ni u o . " Ovo
priznanje posebno je impresivno usporedimo li ga s Paulijevim rijeima
manje od pet mjeseci kasnije: "Heisenbergova vrsta m e h a n i k e po
n o v o mi je u ivot unijela n a d u i radost. O n a sigurno ne donosi rjee
nje zagonetke, ali vjerujem da je sada m o g u e opet krenuti naprijed." 7
5
NavedenouT. S.Kuhn, The Copernican Revolution, Cambridge,Mass., 1957.,str. 138.

6
Albert Einstein, "Autobiographical Note", u Albert Einstein: Philosopher-Scientist,
ur. P. A. Schilpp, Evanston, III., 1949., str. 45.
7
Ralph Kronig "The Turning Point", u Theoretical Physics in the Twentieth Cen
tury: A Memorial Volume to Wolfgang Pauli, ur. M. Fierz i V. F. Weisskopf, New
95
Tako eksplicitna uvianja sloma iznimno su rijetka, ali posljedice

krize ne ovise u potpunosti svjesnom uvianju ili priznavanju te
krize. to m o e m o rei t o m e kakve su posljedice? Izgleda da su
s a m o dvije posljedice od sveopeg znaaja. Sve krize poinju zama
gljivanjem paradigme i posljedinim labavljenjem pravila za normalno
istraivanje. U t o m smislu istraivanje tijekom krize uvelike nalikuje
na istraivanje tijekom pre-paradigmatikog razdoblja, o s i m to je
k o d p r v o g mjesto razlikovanja manje i jasnije je definirano. O s i m
toga, sve krize zavravaju na j e d a n od tri naina. Ponekad se normalna
znanost na kraju pokae sposobnom da obradi onaj problem koji izaziva
krizu u s p r k o s oajavanju onih koji su ga vidjeli k a o kraj postojee
p a r a d i g m e . U d r u g i m p r i g o d a m a o d r e e n i se p r o b l e m opire a k i
vidljivo radikalnim novim pristupima. Znanstvenici tada m o g u zakljuiti
da pri t a k o v o m stanju u njihovom podruju n e e doi ni do k a k v o g
rjeenja. P r o b l e m se registrira i ostavlja na stranu za n e k u b u d u u
generaciju s razvijenijim instrumentima. Ili, k o n a n o , sluaj koji e
nas ovdje najvie zanimati, kriza m o e zavriti nastajanjem n o v o g a
kandidata za paradigmu, a p o t o m slijedi borba za njegovo prihvaanje.
Ovaj posljednji nain okonanja krize bit e detaljno r a z m o t r e n u
kasnijim poglavljima, ali da bismo upotpunili ove primjedbe evoluciji
i anatomiji stanja krize, m o r a m o anticipirati neto od o n o g a to e
ondje biti r e e n o .
Prijelaz s p a r a d i g m e u krizi na n o v u , iz koje m o e nastati n o v a
tradicija n o r m a l n e znanosti, daleko j e o d k u m u l a t i v n o g p r o c e s a ,
postignutog artikulacijom ili proirivanjem stare p a r a d i g m e . Prije bi
se m o g l o rei da se radi rekonstrukciji tog podruja temeljem novih
o s n o v n i h stavova, rekonstrukciji koja mijenja n e k a od najelementarnijih teorijski uopavanja iz tog podruja, k a o i m n o g e od njezinih
p a r a d i g m a t i k i h m e t o d a i primjena. Tijekom prijelaznog razdoblja
postojat e veliko, iako n i k a d a p o t p u n o , preklapanje i z m e u onih
problema koji se m o g u rijeiti p o m o u stare i onih koji se m o g u rijeiti
p o m o u n o v e p a r a d i g m e . Ali, postojat e odluujua razlika u nai
n i m a rjeenja. K a d je prijelaz zavren, struka e promijeniti svoje
gledanje na to podruje, njegove m e t o d e i ciljeve. Povjesniar koji
York, 1960., str. 22,25-26. Vei dio ovoga lanka opisuje krizu u kvantnoj mehanici
neposredno prije 1925. godine.
96
Odgovor na krizu
dobro opaa, ispitujui klasian sluaj znanstvene preorjentacije pro

m j e n o m p a r a d i g m e , n e d a v n o g a j e opisao k a o "prihvaanje d r u g o g
kraja tapa", k a o proces koji ukljuuje "baratanje s istim svenjem
injenica k a o i ranije, s tim to ih j e d n e p r e m a d r u g i m a stavljamo u
novi sustav odnosa, dajui im drugaiji okvir". 8 Drugi koji su opazili
ovaj aspekt z n a n s t v e n o g n a p r e t k a naglaavali su njegovu slinost s
promjenom vizuelnog gestalta: tragovi na papiru, koji su prvi put vieni
k a o ptica, sada se vide k a o antilopa ili o b r n u t o . 9 O v a paralela m o e
zavesti. Znanstvenici ne vide neto kao neto drugo; oni to jednostavno
tako vide. Ve s m o ispitali n e k e od p r o b l e m a koji su nastali na taj
nain to je reeno da je Priestley vidio kisik k a o deflogistirani zrak.
O s i m toga, z n a n s t v e n i k n e z a d r a v a s l o b o d u subjekta gestalt
e k s p e r i m e n t a za vraanje n a t r a g i naprijed i z m e u n a i n a vienja.
Ipak, promjena gestalta, p o s e b n o stoga to n a m je danas tako bliska,
koristan je elementarni prototip za ono to se dogaa prigodom potpune
promjene paradigme.
P r e t h o d n a anticipacija m o e n a m p o m o i d a u v i d i m o d a kriza
predstavlja odgovarajui u v o d u nastajanje n o v i h teorija, p o s e b n o
stoga to s m o v e ispitali u m a n j e n u verziju istog procesa p r i g o d o m
razmatranja nastajanja otkria. U p r a v o stoga to nastajanje n e k e
n o v e teorije prekida s j e d n o m tradicijom z n a n s t v e n e p r a k s e i uvodi
n o v u koja se p r o v o d i p r e m a razliitim pravilima i u n u t a r razliitog
u n i v e r z u m a miljenja, vjerojatno e do t o g a doi s a m o o n d a k a d se
osjeti da je prva tradicija j a k o zastranila. O v a primjedba, m e u t i m ,
nije nita vie od uvoda u istraivanja stanja krize, a pitanja kojima vodi
zahtijevaju, na alost, vie kompetenciju psihologa, nego povjesniara.
K a k o izgleda neuobiajeno istraivanje? K a k o nepravilnost postaje
zakonita? K a k o znanstvenici postupaju k a d su svjesni s a m o toga da
je neto bitno loe krenulo na razini za koju ih njihova naobrazba nije
osposobila da se njome b a v e ? O v a pitanja zahtijevaju d a l e k o vie
istraivanja, od kojih sva ne moraju biti povijesna. O n o to slijedi,
n u n o e biti vie p r o b n e naravi i manje p o t p u n o od o n o g to je
prethodilo.
8
Herbert Butterfield, The Origins of Modem Science, 1300-1800, London, 1949.,

str. 1-7.
Hanson, op. cit., poglavlje I.
97
e s t o se n o v a p a r a d i g m a pojavljuje, b a r u z a m e t k u , prije n e g o
to je kriza uzela m a h a ili bila eksplicitno priznata. L a v o i s i e r e o v o
djelo m o e posluiti k a o primjer za to. Njegova z a p e a e n a biljeka
d e p o n i r a n a je u Francuskoj akademiji manje od godinu d a n a poslije
prvog temeljnijeg prouavanja o d n o s a teina u teoriji flogistona, a
prije nego to su Priestleyevi objavljeni radovi otkrili p u n opseg krize
u p n e u m a t s k o j kemiji. Takoer, prvi prikazi v a l n e teorije svjetlosti
T h o m a s a Younga pojavili su se na vrlo r a n o m stupnju razvoja krize
u optici, stupnju koji bi bio g o t o v o neprimjetan da nije - b e z Young o v o g sudjelovanja - tijekom j e d n o g desetljea n a k o n o je Y o u n g
prvi p u t pisao t o m e , p r e r a s t a o u razmjere m e u n a r o d n o g z n a n
stvenog skandala. U t a k v i m sluajevima m o e se rei s a m o to da
su m a l i s l o m p a r a d i g m e i p r v a zamagljivanja njenih pravila za nor
m a l n u znanost bili dovoljni da kod n e k o g izazovu n o v nain gledanja
na o d r e e n o podruje. O n o to se zbivalo i z m e u prvog z n a k a p o t e
koe i priznavanja neke dostupne zamjene m o r a da je velikim dijelom
bilo nesvjesno.
U drugim sluajevima, meutim, - kao to su Kopernikov, Einsteinov
ili suvremene nuklearne teorije - izmeu prve svijesti slomu i nastajanja
nove paradigme prolo je dosta vremena. Kada se to dogodi, povjesniar
m o e uhvatiti b a r e m neke naznake t o m e kako izgleda neuobiajena
znanost. S u o e n s o p e p r i z n a t o m f u n d a m e n t a l n o m nepravilnou u
teoriji, znanstvenik e esto usmjeriti svoj prvi n a p o r ka preciznijem
izoliranju i davanju strukture toj nepravilnosti. Iako je sada svjestan
da pravila normalne znanosti ne mogu biti sasvim tona, on e inzistirati
na njima vre n e g o ikada, da bi na podruju p o t e k o e vidio gdje i
u kojoj mjeri ta pravila mogu obavijati svoju funkciju. On e, istodobno,
tragati za n a i n i m a da taj slom uvelia, da ga uini oitijim, a m o d a
i sugestivnijim n e g o to je bio kada se p o k a z a o u e k s p e r i m e n t i m a za
iji se ishod mislilo da je unaprijed poznat. U o v o m posljednjem
naporu, vie n e g o i u j e d n o m d r u g o m dijelu post-paradigmatikog
razvoja znanosti, on e biti gotovo sasvim slian z n a n s t v e n i k u k a k o
ga najee zamiljamo. On e, prije svega, esto izgledati kao ovjek
koji n a s u m c e traga, obavljajui eksperimente s a m o da bi vidio to e
se dogoditi, oekujui efekt iju narav nije s p o s o b a n posve o d g o n e
tnuti. I s t o d o b n o , k a k o se niti j e d a n eksperiment ne m o e zamisliti
98
Odgovor na krizu
b e z n e k e vrste teorije, znanstvenik koji se nalazi u krizi n e p r e k i d n o
e pokuavati stvoriti spekulativne teorije koje, ako su uspjene, m o g u
pokazati put novoj p a r a d i g m i , a ukoliko su neuspjene, m o g u se
relativno lako napustiti.
K e p l e r o v opis vlastite dugotrajne borbe s kretanjem M a r s a , kao i
Priestleyevo opisivanje kako je reagirao na proliferaciju novih plinova,
klasini su primjeri n a s u m i n e vrste istraivanja do kojeg je dolo
temeljem svijesti nepravilnosti. 1 0
Ali, m o d a najbolje ilustracije potjeu iz suvremenog istraivanja
na podruju teorije polja i fundamentalnih estica. U odsutnosti krize
koja je uinila n u n i m utvrivanje u kojoj se mjeri pravila n o r m a l n e
znanosti m o g u rastegnuti, bi li o g r o m a n n a p o r koji je bio potreban da
se otkrije neutrin izgledao o p r a v d a n i m ? Ili, da pravila nisu oito
doivjela s l o m na jednoj neotkrivenoj toki, bi li radikalna hipoteza
ne-konzervaciji parnosti bila sugerirana ili provjeravana? K a o i dosta
drugih istraivanja u fizici tijekom posljednjeg desetljea, ovi su
eksperimenti djelomino bili pokuaji da se lokalizira i definira izvor
j e d n o g j o uvijek difuznog sklopa nepravilnosti.
O v u vrstu neuobiajenog istraivanja esto, iako ne uvijek, prati
j o j e d n a . M i s l i m da su se znanstvenici, p o s e b n o u razdobljima
p r e p o z n a t e i priznate krize, okretali filozofskoj analizi k a o sredstvu
za razrjeavanje zagonetki o n o g podruja kojim se bave. O p e n i t o
uzevi, znanstvenicima nikad nije bilo potrebno niti su eljeli biti filozofi.
Zapravo, n o r m a l n a znanost obino dri kreativnu filozofiju na odre
enoj udaljenosti, vjerojatno s dobrim razlogom. U onoj mjeri u kojoj
se normalni istraivaki rad m o e odvijati uz uporabu p a r a d i g m e kao
m o d e l a , pravila i pretpostavke se ne moraju initi eksplicitnima. U
poglavlju V primijetili s m o da potpuni sklop pravila za kojima traga
filozofska analiza ne m o r a ak niti postojati. Ali, to ne znai da traganje
za p r e t p o s t a v k a m a (ak i za o n i m n e p o s t o j e i m a ) ne m o e biti
efikasan nain za slabljenje m o i koju n e k a tradicija ima n a d d u h o m
i da se sugerira o s n o v a za novu. Nije n i m a l o sluajno da su pojavi
10
Za prikaz Keplerovog rada Marsu vidi J. L. E. Dreyer, A History of Astronomy

from Thaies to Kepler, drugo izdanje, New York, 1953., str. 380-393. Povremene
netonosti nisu sprijeile Dryera da nam u svom pregledu na raspolaganje prui
materijal koji nam je ovdje potreban. Za Priestleya vidi njegovo vlastito djelo,
posebno Experiments and Observations on Different Kinds ofAir, London, 1774-75.
99
newtonovske fizike u sedamnaestom stoljeu, kao i teorije relativnosti

i k v a n t n e m e h a n i k e u d v a d e s e t o m stoljeu trebale prethoditi i pratiti
ih f u n d a m e n t a l n e filozofske analize njima s u v r e m e n e istraivake
tradicije.
11
Isto tako nije sluajno da je u oba ova razdoblja takozvani
misaoni eksperiment trebao igrati tako kritinu ulogu u napredovanju

istraivanja. K a k o s a m drugdje p o k a z a o , analitiko m i s a o n o ekspe
rimentiranje, kojeg i m a t a k o m n o g o u Galileovim, E i n s t e i n o v i m ,
Bohrovim i drugim spisima, savreno je smiljeno da staru paradigmu
izloi p o s t o j e e m znanju na n a i n e koji e izolirati korijen krize s
t a k v o m j a s n o o m koja se ne m o e postii u laboratoriju.
12
S p o j e d i n a n o m ili zajednikom p r i m j e n o m ovih neuobiajenih

p r o c e d u r a m o e s e dogoditi i j e d n a druga stvar. U s r e d o t o i v a n j e m
z n a n s t v e n e panje na u s k o p o d r u j e p o t e k o a i p r i p r e m a n j e m
znanstvenog duha na to da eksperimentalne nepravilnosti prizna onim
to o n e j e s u , kriza esto d o v o d i do proliferacije n o v i h otkria. Ve
s m o primijetili k a k o svijest krizi razlikuje Lavoisierov rad na kisiku
od Priestleyevog; kisik nije bio jedini novi plin koji su kemiari svjesni
nepravilnosti uspjeli otkriti u Priestleyevom djelu. Ili, j o jedan primjer;
nova optika otkria brzo su se skupila upravo uoi i tijekom nastajanja
valne teorije svjetlosti. N e k a od njih, kao to je polarizacija refleksijom,
bila su rezultat onih sluajnosti koje u s r e d o t o e n i rad na j e d n o m
podruju p o t e k o a ini vjerojatnim. ( M a l u s , koji je d o a o do tog
otkria, bio j e u p r a v o z a p o e o rad n a n a g r a d n o m o g l e d u A k a d e m i j e
dvostrukom prelamanju, temi za koju se openito znalo da se nalazi
u nezadovoljavajuem stanju.) Druga optika otkria, kao to je svjetla
t o k a u sreditu sjene koju daje o k r u g l a p l o a , predstavljala su
predvianja iz n o v e hipoteze, o n a predvianja iji je uspjeh p o m o g a o
da se h i p o t e z a pretvori u p a r a d i g m u za b u d u i rad. A trea otkria,
poput boje ogrebotina i debelih metalnih ploa, predstavljala su efekte
koji su ranije esto bili viani i p o n e k a d opaeni, ali koji su, k a o i
Priestleyev kisik, bili asimilirani u d o b r o p o z n a t e efekte na n a i n e
11
Za filozofski kontrapunkt koji je pratio mehaniku sedamnaestog stoljea vidi

Rene Dugas La mcanique au XVII sicle, Neuchatel, 1954., posebno poglavlje
XI. Za slinu epizodu u devetnaestom stoljeu vidi raniju knjigu istog autora
Histoire de la mcanique, Neuchatel, 1950., str. 419-443.
12
T. S. Kuhn, "A Function for Thought Experiments" u Melanges Alexandre
Koyr, ur. R. Taton i I. B. Cohen, Paris, 1963.
100
Odgovor na krizu
koji su o n e m o g u a v a l i da se vidi to z a p r a v o jesu.
13
Na slian se
n a i n m o g u opisati viestruka otkria koja su od o k o 1895. G o d i n e

n e p r e k i d n o pratila nastajanje k v a n t n e m e h a n i k e .
N e u o b i a j e n o istraivanje m o r a da i m a j o i drugih manifestacija
i efekata, ali u o v o m p o d r u j u tek s m o zapoeli s otkrivanjem o n i h
pitanja koja treba postaviti. M o d a ipak, u o v o m e trenutku, nije ni
p o t r e b n o vie pitanja. P r e t h o d n e primjedbe trebale bi biti dovoljne da
p o k a u k a k o kriza istodobno labavi stereotipe i donosi o n e p o s t u p n o
uveavajue p o d a t k e n u n e z a fundamentalnu p r o m j e n u p a r a d i g m e .
P o n e k a d je oblik n o v e p a r a d i g m e nagovijeten u onoj strukturi koju
je neuobiajeno istraivanje dalo odreenoj nepravilnosti. Einstein je
pisao d a j e , prije n e g o to je doao do bilo kakve zamjene za klasinu
mehaniku, uvidio uzajamni odnos izmeu poznatih nepravilnosti radi
jacije crnog tijela, fotoelektrinog efekta i specifinih toplina.
14
ee,
m e u t i m , takva se struktura svjesno ne vidi unaprijed. U m j e s t o toga

n o v a paradigma ili dovoljan nagovjetaj koji e dozvoliti kasniju arti
kulaciju nastaje odjednom, ponekad usred noi, u duhu ovjeka duboko
u t o n u l o g u krizu. K a k v a je p r i r o d a tog posljednjeg stupnja - k a k o
pojedinac smilja (ili utvruje da je smislio) n o v nain unoenja r e d a
u sve podatke koji su sada prikupljeni - mora ovdje, a m o d a i zauvijek,
ostati n e d o k u i v o . Primijetimo t o m e ovdje s a m o j e d n u stvar. Ljudi
koji postiu to fundamentalno otkrie nove paradigme, gotovo su uvijek
ili vrlo mladi ili novi u o n o m podruju iju su paradigmu promijenili. 1 5
M o d a ovo miljenje nije bilo n u n o eksplicirati, budui da su to oito
o n i ljudi za koje je - j e r su p r e t h o d n o m p r a k s o m slabo v e z a n i za
13
14
15
Za nova optika otkria openito, vidi V. Ronchi, Historie de l lumire, Paris,

1956., pog. VII. Za ranije objanjenje jednog od ovih efekata vidi J. Priestley, The
History and Present State of Discoveries Relating to Vision, Light and Colours,
London, 1772., str. 498-520.
Einstein, loc.cit.
Ovo uopavanje ulozi mladosti u fundamentalnom znanstvenom istraivanju
toliko je uobiajeno da je postalo cliche. tovie, pogled na gotovo svaki popis
fundamentalnih doprinosa znanstvenoj teoriji prua dojmljivu potvrdu. Pa ipak,
tome je uopavanju vie nego potrebno sustavno istraivanje. Harvey C. Lehman
{Age and Achievement, Princeton, 1953.) prua mnogo korisnih podataka; njegove
studije meutim ne pokuavaju izdvojiti priloge koji ukljuuju fundamentalnu
promjenu pojmova. Te studije takoer ne istrauju one posebne okolnosti, ako
postoje, koje mogu pratiti relativno kasnu produktivnost u znanostima.
101
tradicionalna pravila n o r m a l n e znanosti - p o s e b n o vjerojatno da e

vidjeti da ta pravila vie ne definiraju igru koja se m o e igrati i da e
zamisliti drugi skup pravila koji ih m o e zamijeniti.
Ishod, prijelaz na n o v u p a r a d i g m u , jest z n a n s t v e n a revolucija,
p r e d m e t za koji s m o se najzad pripremili da mu izravno p r i s t u p i m o .
Prije toga primijetite, m e u t i m , posljednji i oito nedokuiv aspekt u
k o j e m je materijal iz posljednja tri poglavlja p r i p r e m i o taj put. Do
poglavlja VI, u kojem je prvi put uveden pojam nepravilnosti, termini
"revolucija" i "neuobiajena znanost", mogli su izgledati ekvivalentnima.
to j e j o vanije, m o d a j e izgledalo d a niti j e d a n o d tih t e r m i n a n e
znai neto vie od " n e n o r m a l n e znanosti", cirkularnog pojma koji bi
z a s m e t a o b a r e m nekoliko itatelja. U praksi, on ne bi m o r a o smetati.
U s k o r o e m o otkriti da je slina cirkularnost karakteristina za znan
stvene teorije. U g o d n o ili ne, m e u t i m , ta cirkularnost nije vie n e o
dreena. O v o poglavlje u ogledu, kao i dva prethodna, izveli su brojne
kriterije sloma u normalnoj znanstvenoj aktivnosti, kriterije koji uope
ne zavise t o m e h o e li s l o m biti p o p r a e n revolucijom. Suoeni s
nepravilnou ili k r i z o m , znanstvenici zauzimaju drugaije stavove
p r e m a postojeim p a r a d i g m a m a , a u skladu s tim mijenja se i priroda
njihovog istraivanja. Proliferacija artikulacija koje se m e u s o b n o
natjeu, spremnost da se pokua bilo to, izraavanje otvorenog neza
dovoljstva, vraanje filozofiji i raspravi o k o fundamentalnih stvari,
sve su to simptomi prijelaza od n o r m a l n o g ka neuobiajenom istrai
vanju. P o j a m n o r m a l n e znanosti zavisi vie n j i h o v o m postojanju
n e g o postojanju revolucija.
102
IX
PRIRODA I
NUNOST
ZNANSTVENIH
REVOLUCIJA
O v e n a m n a p o m e n e k o n a n o doputaju d a r a z m o t r i m o p r o b l e m e
z b o g kojih je ovaj ogled i d o b i o svoj naslov. to su z n a n s t v e n e
revolucije i kakva je njihova uloga u znanstvenom razvoju? Veliki dio
odgovora na ova pitanja anticipiranje u ranijim poglavljima. Prethodna
rasprava p o s e b n o je u k a z a l a na to da z n a n s t v e n e revolucije ovdje
s m a t r a m o n e k u m u l a t i v n i m razvojnim e p i z o d a m a u kojima je starija
paradigma potpuno ili djelomino zamijenjena n o v o m koja je nespojiva
sa starom. t o m e se j o dosta toga m o e rei, a v a a n dio toga
m o e se uvesti ako postavimo j e d n o daljnje pitanje. Zato bi promjenu
p a r a d i g m e trebalo zvati revolucijom? Imajui u vidu o g r o m n e i bitne
razlike i z m e u politikog i z n a n s t v e n o g razvoja, kakav paralelizam
m o e opravdati metaforu koja nalazi revolucije u j e d n o m i u drugom?
J e d a n o d a s p e k a t a o v o g p a r a l e l i z m a v e b i m o r a o biti oit.
Politike revolucije najavljuje rastui osjeaj, esto ogranien na j e d a n
s e g m e n t politike zajednice, da su postojee institucije prestale na
odgovarajui nain reagirati na one p r o b l e m e koje postavlja okolina,
koju su s a m e te institucije stvorile. Na vrlo slian n a i n z n a n s t v e n e
revolucije najavljuje rastui osjeaj, opet esto ogranien na usku
p o d s k u p i n u o d r e e n e z n a n s t v e n e zajednice, d a j e postojea para
digma prestala funkcionirati na odgovarajui nain u ispitivanju nekog
aspekta prirode p r e m a kojem j e s a m a t a p a r a d i g m a ranije p o k a z a l a
put. Osjeaj loeg funkcioniranja koji m o e voditi u krizu predstavlja
k a k o u politikom tako i u znanstvenom razvoju preduvjet revolucije.
tovie, iako to sigurno predstavlja rastezanje metafore, ovaj parale
lizam ne vrijedi s a m o za velike promjene p a r a d i g m e , k a o to su one
koje se pripisuju Koperniku i Lavoisieru, v e isto tako za o n e koje su
103
daleko manje v e z a n e za prihvaanje n e k e n o v e vrste pojave, k a o to

j e kisik ili r a d i o a k t i v n e z r a k e . Z n a n s t v e n e revolucije, k a o to s m o
primijetili na kraju poglavlja V, nuno moraju izgledati revolucionarnima
s a m o o n i m a ije su p a r a d i g m e t i m revolucijama p o g o e n e . O n i m a
izvana o n e m o g u , p o p u t Balkanskih revolucija poetkom dvadesetog
stoljea, izgledati kao normalni dijelovi razvojnog procesa. Astronomi,
n a primjer, m o g u prihvatiti r o e n t g e n s k e zrake k a o obian d o d a t a k
znanju, b u d u i da njihove p a r a d i g m e nisu p o g o e n e postojanjem
n o v o g zraenja. Ali, za takve ljude k a o to su Kelvin, C r o o k e s i
Roentgen, ije se istraivanje odnosilo na teoriju zraenja ili na katodne
zraee cijevi, pojava roentgenskih zraka n u n o je krila j e d n u para
digmu, a stvarala drugu. To je razlog to su o v e z r a k e m o g l e biti
otkrivene s a m o na nain da se prvo n o r m a l n i m istraivanjem utvrdilo
da neto nije u redu.
Genetiki aspekt nae usporedbe izmeu politikog i znanstvenog
razvoja ne bi trebao i nadalje biti p o d sumnjom. Usporedba, meutim,
ima drugi, m n o g o dublji aspekt, na kojemu poiva znaaj onog prvog.
Cilj politikih revolucija jest da izmijene politike institucije na naine
koje s a m e te institucije ne doputaju. N j i h o v uspjeh, dakle, n u n o
povlai za s o b o m djelomino naputanje j e d n o g sklopa institucija u
korist drugog, s tim to u prijelaznom razdoblju drutvom u potpunosti
ne vladaju nikakve institucije. P r v o t n o je s a m a kriza o n o to slabi
u l o g u politikih institucija, k a o to s m o v e vidjeli da slabi u l o g u
p a r a d i g m i . Pojedinci u sve v e e m broju postaju sve udaljeniji od
politikog ivota i ponaaju se u njemu sve udnije. A o n d a , k a k o se
kriza produbljuje, mnogi se od tih pojedinaca vezuju uz neki konkretan
prijedlog za rekonstrukciju drutva u n o v i m institucijskim okvirima.
U t o m trenutku drutvo je podijeljeno na suparnike tabore ili stranke,
od kojih j e d n a p o k u a v a obraniti staru institucionalnu konstelaciju,
d o k druge tee da uspostave n e k u n o v u . A k a d se j e d n o m ta polari
zacija dogodila, politiki utjecaj ne uspijeva. B u d u i da se razilaze
o k o institucionalne matrice u n u t a r koje treba postii i procijeniti
politiku promjenu, te ne priznaju nikakav iznad-institucionalni okvir
za prosuivanje r e v o l u c i o n a r n e razlike, sudionici r e v o l u c i o n a r n o g
sukoba moraju najzad pribjei posebnim tehnikama uvjeravanja masa,
ukljuujui esto i silu. Iako su revolucije imale vitalnu ulogu u razvoju
104
Priroda i nunost znanstvenih revolucija
politikih institucija, ta uloga ovisi t o m e to su o n e dijelom izvanpolitiki ili izvan-institucijski dogaaji.

Preostali dio o v o g o g l e d a i m a za cilj p o k a z a t i da p o v i j e s n o
prouavanje promjene p a r a d i g m e otkriva vrlo sline karakteristike u
evoluciji znanosti. P o p u t izbora i z m e u suparnikih politikih insti
tucija, izbor izmeu rivalskih paradigmi pokazuje se kao izbor izmeu
nespojivih n a i n a ivota u nekoj zajednici. B u d u i da i m a takav
karakter, taj izbor nije i ne m o e biti o d r e e n s a m o o n i m p o s t u p c i m a
procjenjivanja koji su karakteristini za n o r m a l n u znanost, budui da
se o n e dijelom zasnivaju na p o s e b n o j p a r a d i g m i , a ta je p a r a d i g m a
sporna. K a d se p a r a d i g m e umijeaju - a to je neizbjeno - u raspravu
o k o izbora p a r a d i g m e , njihova j e uloga n u n o cirkularna. S v a k a
skupina upotrebljava svoju paradigmu da bi tu istu paradigmu branila.
Cirkularnost do koje dolazi ne ini, naravno, argumente pogrenima
ili ak uzaludnima. ovjek koji polazi od n e k e paradigme kada iznosi
argumente u njenu obranu m o e , usprkos svemu, pruiti j a s n u predo
d b u t o m e kakva bi znanstvena praksa bila za o n e koj i prihvate n o v o
gledanje na prirodu. Ta predodba moe biti iznimno uvjerljiva, a esto
i obvezujue uvjerljiva. Bez obzira na m o koju ima, status cirkularnog
argumenta svodi se iskljuivo na uvjeravanje. On ne m o e biti logiki
ili probabilistiki uinjen obvezujuim za one koji odbijaju stupiti u taj
krug. P o l a z n e pretpostavke i vrijednosti koje dvije strane u raspravi
o k o p a r a d i g m e dijele nisu dovoljno iroke za to. K a o ni u politikim
revolucijama, tako niti u izboru paradigme ne postoji standard vii od
odobravanja relevantne zajednice. Da bismo otkrili kako se znanstvene
revolucije odvijaju, morat e m o , dakle, ispitati ne samo utjecaj prirode
i logike ve, isto tako, onih tehnika uvjeravanja koje se primjenjuju
unutar posebnih skupina koje ine zajednicu znanstvenika.
Da bismo otkrili zato ovo pitanje izbora paradigme ne m o e nikada
biti nedvosmisleno rijeeno samo putem logike i eksperimenta, ukratko
m o r a m o ispitati prirodu onih razlika koje razdvajaju zastupnike j e d n e
tradicionalne p a r a d i g m e od njihovih revolucionarnih nasljednika. To
je ispitivanje uglavnom predmet ovog i slijedeeg poglavlja. Ve smo,
meutim, primijetili brojne primjere takvih razlika i nitko nee sumnjati
da n a m povijest m o e pruiti j o mnoge druge. O n o u to e se sumnjati
prije nego u njihovo postojanje - i to o n d a m o r a m o prvo razmotriti 105
jest da takovi primjeri d o n o s e bitnu informaciju prirodi znanosti.

Uzimajui u obzir daje odbacivanje paradigme predstavljalo povijesnu
injenicu, unosi li o n o vie svjetlosti od ljudske lakovjernosti i zbu
njenosti? Postoje li unutranji razlozi z b o g kojih prihvaanje n o v e
vrste pojave ili n o v e znanstvene teorije m o r a zahtijevati odbacivanje
starije p a r a d i g m e ?
Prije svega primijetite da, u k o l i k o takovi razlozi postoje, oni ne
potjeu iz logike strukture znanja. U naelu, n o v a se pojava m o e
pokazati a da se ne odrazi destruktivno na bilo koji dio p r e t h o d n e
z n a n s t v e n e prakse. Iako bi otkrivanje ivota na M j e s e c u danas bilo
p o r a z n o za postojee p a r a d i g m e (one Mjesecu g o v o r e stvari koje
su nespojive s postojanjem ivota na njemu), otkrivanje ivota u ne
k o m manje p o z n a t o m dijelu galaksije ne bi. Na isti nain, n o v a teorija
ne m o r a doi u sukob s bilo kojom teorijom koja joj je prethodila. O n a
se m o e baviti iskljuivo pojavama koje prethodno nisu bile poznate,
k a o to se, r e c i m o , k v a n t n a teorija b a v i (u znaajnoj mjeri, i a k o ne
iskljuivo) s u b a t o m s k i m pojavama koje su prije dvadesetog stoljea
bile nepoznate. Ili, n o v a teorija m o e j e d n o s t a v n o biti teorija vie
razine od onih koje su prije toga bile poznate, takva teorija koja skupinu
teorija nie razine povezuje u j e d n u cjelinu, ne mijenjajui bitno niti
j e d n u od njih. Teorija konzerviranju energije d a n a s je primjer za
upravo takve veze izmeu dinamike, kemije, elektriciteta, optike, teo
rije topline, itd. M o e m o zamisliti j o i druge sline o d n o s e i z m e u
starih i novih teorija. Bilo koji i svaki od njih m o g a o bi biti prikazan na
primjerima dosadanjeg povijesnog p r o c e s a razvoja znanosti. D a s u
prikazani, znanstveni razvoj bio bi autentino kumulativan. N o v e vrste
pojava s a m o bi otkrivale red u j e d n o m aspektu prirode u kojem takav
red prije toga nije bio opaen. U evoluciji znanosti n o v o bi znanje
prije zamijenilo neznanje, n e g o znanje n e k e druge i nespojive vrste.
N a r a v n o , znanost (ili neki drugi pothvat, m o d a manje uspjean)
m o g l a se razvijati i na taj sasvim kumulativan nain. M n o g i ljudi vje
rovali su da se z n a n o s t tako i razvijala, a veina - ini se - j o
pretpostavlja d a j e kumulativni proces u najmanju ruku onaj ideal koji
bi povijesni razvoj razotkrio, s a m o da nije b i o tako esto iskrivljen
ljudskom idiosinkrazijom. Za takvo uvjerenje postoje vani razlozi. U
poglavlju X otkrit e m o koliko je stajalite znanosti k a o kumulativ106
n o m procesu blisko isprepleteno s prevladavajuom epistemologijom

koja s m a t r a d a j e znanje konstrukcija koju d u h postavlja izravno n a
sirove ulne p o d a t k e . U poglavlju XI ispitat e m o snanu p o d r k u
koju toj istoj historiografskoj shemi pruaju tehnike uspjene znan
stvene pedagogije. Pa ipak, usprkos iznimnoj prihvatljivosti te idealne
slike, sve je vie razloga da se u p i t a m o m o e li to u o p e biti slika
znanosti.
Poslije pre-paradigmatikog razdoblja prihvaanje svih
n o v i h teorija i gotovo svih novih vrsta pojava trailo je zapravo raza

ranje p r e t h o d n e p a r a d i g m e , poslije ega je uslijedio sukob i z m e u
suparnikih kola z n a n s t v e n o g miljenja. K u m u l a t i v n o stjecanje
neanticipiranih novosti g o t o v o je nepostojei izuzetak u o d n o s u na
pravilo z n a n s t v e n o g razvoja. ovjek koji ozbiljno shvaa povijesnu
injenicu m o r a posumnjati u to da znanost tei o n o m idealu koji je
sugerirala naa p r e d o d b a njezine kumulativnosti. M o d a je znanost
n e k a druga vrsta pothvata.
A k o nas, meutim, injenice koje pruaju otpor m o g u odvesti tako
daleko, o n d a p o n o v n i p o g l e d n a o n o podruje koje s m o v e pokrili
m o e sugerirati d a j e k u m u l a t i v n o stjecanje noviteta n e s a m o doista
rijetko, ve i n a e l n o nevjerojatno. N o r m a l n o istraivanje, koje jest
kumulativno, duguje svoj uspjeh sposobnosti znanstvenika da u pravilu
izabiru probleme koji mogu biti rijeeni konceptualnim i instrumentalnim
tehnikama koje su bliske ve postojeima. (To je razlog to pretjerani
interes za korisne p r o b l e m e , b e z obzira na njihovu vezu s postojeim
znanjem i tehnikom, lako m o e biti zaprekom znanstvenom razvoju).
M e u t i m , n e t k o tko nastoji rijeiti p r o b l e m definiran postojeim
znanjem, ne gleda s a m o o k o sebe. On zna to eli postii i u skladu s
tim on skicira svoje instrumente i upravlja svoje misli. Neanticipirana
novost, n o v o otkrie, m o e se pojaviti s a m o u onoj mjeri u kojoj su se
njegova predvianja prirodi i vlastitim instrumentima pokazala p o
grenima. Vanost otkria do kojeg se dolazi esto e sama biti propor
cionalna irini i tvrdoglavosti nepravilnosti koja ga je nagovijestila. Oito,
mora postojati sukob izmeu one paradigme koja je nepravilnost iznijela
na vidjelo i o n e koja je tu nepravilnost kasnije iskazala k a o z a k o n o tvornu. Primjeri otkria kroz razaranje paradigme, koje s m o ispitali u
poglavlju VI, nisu nas suoili s p u k o m povijesnom sluajnou. N e m a
d r u g o g djelotvornog n a i n a na koji se m o e doi do otkria.
107
Isti a r g u m e n t j o jasnije vrijedi za pronalaenje teorija. Postoje, u

naelu, s a m o tri vrste pojava kojima se m o e razviti n o v a teorija.
Prvu ine pojave koje su ve dobro objanjene postojeim paradigmama
i one rijetko kada pruaju motiv ili polaznu toku za izgradnju teorije.
Ako to ipak ine, kao to je sluaj s tri znamenite anticipacije kojima
se raspravljalo na kraju VII poglavlja, teorije do kojih se d o e rijetko
k a d a se prihvaaju, b u d u i da priroda ne p r u a nikakav temelj za
izbor. D r u g a vrsta pojava sastoji se od o n i h ija je priroda n a z n a e n a
postojeim paradigmama, ali iji se detalji m o g u razumjeti s a m o kroz
daljnju artikulaciju teorije. To su one pojave prema kojima znanstvenici
usmjeravaju svoja istraivanja najvei dio vremena, iako to istraivanje
za cilj prije ima artikulaciju postojeih paradigmi, n e g o smiljanje
novih. S a m o onda kad svi pokuaji artikulacije propadnu, znanstvenici
se susreu s t r e o m v r s t o m pojava, s p r i z n a t i m n e p r a v i l n o s t i m a ija
je karakteristika tvrdoglavo odbijanje da b u d u obuhvaene postojeim
p a r a d i g m a m a . S a m o o v a vrsta daje p o v o d a nastanku n o v i h teorija.
Paradigme pruaju svim pojavama, s izuzetkom nepravilnosti, njihovo
teorijama o d r e e n o mjesto u znanstvenikovu v i d n o m polju.
M e u t i m , a k o su n o v e teorije p o z v a n e da razrijee nepravilnosti
u o d n o s u n e k e postojee teorije i prirode, o n d a uspjena n o v a teorija
negdje m o r a dopustiti p r e d v i a n j a koja su razliita od i z v e d e n i h iz
p r e t h o d n e teorije. D o t e r a z l i k e n e b i m o g l o d o i d a s u t e dvije
teorije bile logiki spojive. U procesu asimilacije druga m o r a istisnuti
prvu. a k i teorija p o p u t one ouvanju energije, koja danas izgleda
k a o l o g i k a s u p e r s t r u k t u r a koja i m a v e z u s p r i r o d o m s a m o k r o z
nezavisno zasnovane teorije, povijesno se nije razvila bez unitavanja
p a r a d i g m e . Naprotiv, o n a je nastala iz krize u kojoj je bitan sastojak
bila nespojivost i z m e u N e w t o n o v e d i n a m i k e i n e k i h ne tako d a v n o
f o r m u l i r a n i h posljedica kalorijske teorije t o p l i n e . T e k n a k o n to j e
kalorijska teorija bila o d b a e n a , ouvanje energije m o g l o je postati
dijelom z n a n o s t i . 1 A tek n a k o n to je n e k o v r i j e m e bilo dijelom
z n a n o s t i , m o g l o j e doi d o toga d a izgleda k a o teorija logiki vieg
tipa koja nije u sukobu s o n i m teorijama koje su joj prethodile. Teko
j e shvatiti k a k o b i n o v e teorije m o g l e n a s t a t i b e z o v i h r u i l a k i h
1
Silvanus P. Thompson, Life of William Thomson Baron Kelvin of Largs, London,

1910., I, str. 266-281.
108
p r o m j e n a u uvjerenjima p r i r o d i . I a k o l o g i k a u k l j u i v o s t ostaje
d o p u t e n o stajalite o d n o s u i z m e u teorija koje slijede j e d n a iza
druge, o n o j e povijesno neprihvatljivo.
Mislim da bi prije stotinjak godina bilo m o g u e na ovoj toki pustiti
n a m i r u pitanje n u n o s t i revolucija. D a n a s s e t o , n a alost, n e m o e
uiniti, b u d u i da se gledite o v o m p r e d m e t u koje je p r e t h o d n o
elaborirano, ne m o e odrati ukoliko se prihvati najrasprostranjenija
suvremena interpretacija znanosti i uloge znanstvene teorije. Ta inter
pretacija, koja je blisko vezana s r a n i m logikim pozitivizmom, a nije
kategoriki o d b a e n a od s t r a n e o n i h koji su doli kasnije, t a k o bi
ograniila d o m e t i znaenje j e d n e prihvaene teorije, da n i k a k o ne bi
m o g l a doi u sukob s bilo kojom kasnijom teorijom koja predvia
iste p r i r o d n e pojave. Najpoznatija i najjaa o b r a n a o v e o g r a n i e n e
koncepcije z n a n s t v e n e teorije pojavljuje se u r a s p r a v a m a o d n o s u
izmeu suvremene Einsteinove dinamike i starijih jednadbi dinamike
koje potjeu iz N e w t o n o v o g djela Principia. S m o t r i t a o v o g ogleda
te su dvije teorije f u n d a m e n t a l n o nespojive u o n o m smislu koji je
ilustriran odnosom kopernikanske i ptolomejske astronomije: Einsteinova
teorija m o e s e prihvatiti s a m o u z uvjet uvianja d a j e N e w t o n o v a
teorija pogrena. D a n a s o v o gledite zastupa manjina. 2 M o r a m o stoga
ispitati koje mu se zamjerke najee upuuju.
Bit tih zamjerki m o e se obrazloiti na slijedei nain. Relativistika
dinamika nije mogla pokazati da je Newtonova dinamika bila pogrena,
budui da veina inenjera tu dinamiku primjenjuje s velikim uspjehom,
a m n o g i fiziari u izabranim sluajevima takoer. tovie, prikladnost
takve primjene starije teorije m o e se dokazati iz iste one teorije koja
j e , u drugim primjenama, zamijenila staru teoriju. Einsteinova teorija
m o e se iskoristiti kako bi se pokazalo da e predvianja iz Newtonovih
j e d n a d b i biti isto toliko d o b r a k a o i nai mjerni instrumenti u s v i m
p r i m j e n a m a koje zadovoljavaju j e d a n manji broj ograniavajuih
uvjeta. A k o N e w t o n o v a teorija, na primjer, treba pruiti priblino dobro
rjeenje, relativne brzine tijela koja su uzeta u obzir moraju biti malene
u u s p o r e d b i s b r z i n o m svjetlosti. Z a v i s n o o v o m e k a o i n e k o l i k o
drugih uvjeta, izgleda k a o da je N e w t o n o v u teoriju m o g u e izvesti iz
Einsteinove, iji je ona, dakle, p o s e b a n sluaj.
2
Vidi, npr., napomene P. P. Wenera u Filozofija znanosti, XXV, 1958., str. 298.
109
Ali, nastavlja ova zamjerka, niti j e d n a teorija nikako ne m o e doi

u s u k o b s n e k i m od svojih p o s e b n i h sluajeva. A k o se ini da
Einsteinova znanost ini N e w t o n o v u dinamiku pogrenom, to je samo
stoga to su neki n e w t o n o v c i bili tako nepaljivi da ustvrde da je
N e w t o n o v a teorija donijela sasvim p r e c i z n e rezultate ili da je bila
valjana pri vrlo v i s o k i m relativnim b r z i n a m a . B u d u i d a nisu m o g l i
imati nikakve dokaze za takve svoje tvrdnje, oni su prigodom njihovog
iznoenja iznevjerili standarde znanosti. U onoj mjeri u kojoj je N e w
t o n o v a teorija ikada bila doista znanstvena teorija, podrana valjanim
d o k a z i m a , o n a to jest i danas. S a m o za ekstravagantne tvrdnje u i m e
te teorije - tvrdnje koje n i k a d a nisu bile zaista z n a n s t v e n e - Einstein
je m o g a o dokazati da su pogrene. Oiena od tih ljudskih ekstrava
gancija, N e w t o n o v a teorija nikad nije bila d o v e d e n a niti m o e biti
d o v e d e n a u pitanje.
J e d n a varijanta o v o g a r g u m e n t a sasvim je dovoljna da bilo koju
teoriju koju je ikada primijenila n e k a znaajna skupina kompetentnih
znanstvenika uini i m u n o m na napad. U velikoj mjeri kritizirana teorija
flogistona, na primjer, unijela je red u veliki broj fizikih i kemijskih
pojava. O n a je objasnila zato tijela gore - zato to su p u n a flogistona
- i zato su m e t a l i imali tako m n o g o vie zajednikih svojstava n e g o
njihove rudae. Ti su metali bili sastavljeni od razliitih elementarnih
sastojaka zemlje kombiniranih s flogistonom koji je, kao zajedniki za
sve metale, stvarao zajednika svojstva. O s i m toga, teorija flogistona
objasnila je odreeni broj reakcija u kojima su kiseline bile formirane
sagorijevanjem takvih supstanci k a o to su ugljik i sumpor. O n a je
takoer objasnila smanjivanje zapremine kada se sagorijevanje odvija
u zatvorenom z r a n o m prostoru - flogiston koji se oslobaa sagorije
vanjem " k v a r i " elastinost zraka koji ga apsorbira, k a o to vatra
" k v a r i " elastinost eline opruge. 3 Da su to bile j e d i n e pojave koje
su teoretiari flogistona prisvajali za svoju teoriju, ta teorija nikad ne
bi bila pobijena. Slian a r g u m e n t bit e dovoljan za b i l o koju teoriju
koja je ikada bila uspjeno primijenjena na bilo k a k a v krug pojava.
3
James B. Conant, Overthrow of the Phlogiston Theory, Cambridge, Mass., 1950.,

str. 13-16; i J. R. Partington, A Short History of Chemistry, drugo izdanje, Lon
don, 1951., str. 85-88. Najpotpunije i s puno razumijevanja, pregled dostignua
teorije flogistona daje H. Metzger, Newton, Stahl, Boerhaave et la doctrine
chimique, Paris, 1930., dio II.
110
Ali, da bi se teorije na ovaj nain spasile, njihovo podruje primjene

m o r a se ograniiti na o n e pojave i na takvu preciznost promatranja s
kojom se postojei empirijski dokazi ve bave. 4 K r e n e m o li j o korak
dalje (a taj se korak teko m o e izbjei, i m je uinjen onaj prvi),
takvo ogranienje zabranjuje znanstveniku da tvrdi da govori " n a
znanstveni n a i n " bilo kojoj pojavi koja v e nije promatrana. a k i
u s v o m sadanjem obliku to ogranienje zabranjuje znanstveniku da
se u svom vlastitom istraivanju oslanja na neku teoriju uvijek kada to
istraivanje zalazi u neko podruje ili zahtijeva neki stupanj preciznosti
za koji ranija praksa s t o m teorijom ne p r u a n i k a k a v p r e s e d a n . O v e
z a b r a n e logiki nemaju izuzetka. Ali, rezultat njihovog prihvaanja
bio bi kraj o n o g istraivanja kroz koje se znanost m o e dalje razvijati.
O v o je do sada ve gotovo tautologija. B e z vezivanja za paradigmu
ne m o e biti nikakve n o r m a l n e znanosti. tovie, to vezivanje m o r a
se proiriti na podruja i stupnjeve preciznosti za koje n e m a p o t p u n o g
presedana. A k o se ne proiri, o d r e e n a p a r a d i g m a ne m o e postaviti
nikakve zagonetke koje ve nisu bile rijeene. Osim toga, od vezivanja
za paradigmu ne zavisi samo normalna znanost. A k o postojea teorija
obvezuje z n a n s t v e n i k a s a m o u o d n o s u na postojee primjene, o n d a
ne m o e biti nikakvih iznenaenja, nepravilnosti ili kriza. To su,
meutim, upravo oni putokazi koji pokazuju put ka neuobiajenoj zna
nosti. A k o se pozitivistika ogranienja na o p s e g legitimne primje
njivosti j e d n e teorije shvate doslovce, onaj mehanizam koji znanstvenoj
zajednici ukazuje na to koji problemi m o g u voditi ka fundamentalnoj
promjeni, m o r a prestati raditi. A k a d a se to dogodi, ta e se zajednica
nuno vratiti neemu stoje u velikoj mjeri slino pre-paradigmatikom
stanju, stanju u kojem se svi lanovi bave znanou, ali u kojem njihov
brutto p r o i z v o d teko d a j e i m a l o slian znanosti. Je li o n d a u o p e
u d n o to s t o j e cijena znaajnog znanstvenog napretka vezivanje koje
u sebi sadri rizik da b u d e p o g r e n o ?
to je j o vanije, u pozitivistikom a r g u m e n t u postoji logika
p r a z n i n a koja m n o g o otkriva i koja e nas o d m a h p o n o v o uvesti u
p r i r o d u r e v o l u c i o n a r n e promjene. M o e l i N e w t o n o v a d i n a m i k a
doista biti izvedena iz relativistike dinamike? K a k o bi izgledalo ono
4
Usporedite zakljuke do kojih se dolo vrlo razliitom analizom koju daje R. B.

Braithwaite, Scientific Explanation, Cambridge, 1953., str. 50-87, posebno str. 76.
111
to je izvedeno? Zamislite j e d a n s k u p iskaza E 1 , E 2 ,...E n , koji svi

zajedno ine zakone relativistike teorije. Ti iskazi sadre promjenjive
parametre koji predstavljaju poloaj u prostoru, vrijeme, masu u miro
vanju, itd. Iz njih se, zajedno s a p a r a t o m logike i m a t e m a t i k e , m o e
izvesti itav s k u p daljnjih iskaza, ukljuujui n e k e koji se ne m o g u
provjeriti promatranjem. Da bi se dokazala adekvatnost N e w t o n o v e
d i n a m i k e kao p o s e b n o g sluaja, m o r a m o -ovima dodati d o p u n s k e
iskaze, k a k a v je (v/c) 2 << 1, koji ograniava podruje p a r a m e t a r a i
varijabli. S ovim proirenim skupom iskaza se p o t o m manipulira k a k o
bi se dolo do n o v o g s k u p a N , , N 2 , . . . N m , koji je po obliku istovjetan s
N e w t o n o v i m z a k o n i m a kretanja, z a k o n o m gravitacije i tako dalje.
N e w t o n o v a d i n a m i k a oito j e izvedena i z E i n s t e i n o v e p o d n e k i m
ograniavajuim uvjetima.
Ipak, izvoenje j e n e z a k o n i t o , b a r e m d o ove t o k e . Iako N-ovi
predstavljaju p o s e b a n sluaj zakona relativistike mehanike, oni nisu
N e w t o n o v i zakoni. Ili b a r e m nisu u sluaju k a d a ti zakoni nisu reinterpretirani na n a i n koji bi bio n e m o g u prije E i n s t e i n o v o g rada.
O n e varijable i p a r a m e t r i koji u Einsteinovim -ovima predstavljaju
poloaj u prostoru, vrijeme, m a s u i tako dalje, javljaju se i u N-ovima,
gdje j o predstavljaju Einsteinov prostor, vrijeme i m a s u . M e u t i m ,
fiziki referenti ovih Einsteinovih p o j m o v a nisu ni u k o j e m sluaju
istovjetni s o n i m N e w t o n o v i m p o j m o v i m a koji n o s e isto ime. ( N e w
t o n o v a m a s a je nepromjenjiva; Einsteinova se m o e pretvoriti u ener
giju. S a m o pri niskim relativnim brzinama m o g u se obje mjeriti na isti
nain, pa tada i ne treba smatrati da su iste.) Ukoliko ne promijenimo
definicije varijabli u N-ovima, iskazi koje s m o izveli nisu N e w t o n o v i .
A a k o ih p r o m i j e n i m o , za nas bi se teko m o g l o rei da s m o izveli
N e w t o n o v e z a k o n e - u s v a k o m sluaju ne u t r e n u t n o o p e prihva
e n o m smislu rijei
"izvesti". N a a je rasprava, n a r a v n o , objasnila
zato je ikada izgledalo da N e w t o n o v i zakoni funkcioniraju. Tako

smo, r e c i m o , opravdali vozaa automobila koji se p o n a a k a o da ivi
u N e w t o n o v o m svemiru. A r g u m e n t iste vrste upotrijebljen je da se
o p r a v d a to to se g e o m e t r i m a predaje astronomija, u kojoj je c e n t a r
svijeta Zemlja. Ali, o v a rasprava j o nije postigla o n o to je namje
ravala. To znai da nije p o k a z a l a da su N e w t o n o v i z a k o n i ogra
niavajui sluaj Einsteinovih. Jer, u kretanju p r e m a granici nisu se
112
Priroda nunost znanstvenih revolucija
promijenili samo oblici zakona. Istodobno s m o morali promijeniti one

fundamentalne strukturalne elemente koji ine svemir na koji se oni
primijenjuju.
N u n o s t p r o m j e n e znaenja ve ustanovljenih i uobiajenih poj
m o v a centralna je za revolucionarni utjecaj Einsteinove teorije. Iako
suptilnije od promjena s geocentrizma na heliocentrizam, s flogistona
na kisik ili s estica na valove, p o j m o v n a p r e o b r a z b a do koje je dolo
nije nita manje odluna u svojoj destruktivnosti u odnosu na prethodno
uspostavljenu paradigmu. ak je m o e m o poeti promatrati kao pro
totip revolucionarnih preorjentacija u z n a n o s t i m a . U p r a v o stoga to
nije ukljuivao uvoenje dodatnih objekata ili pojmova, prijelaz s
N e w t o n o v e na Einsteinovu mehaniku s p o s e b n o m j a s n o o m ilustrira
znanstvenu revoluciju kao pomicanje one pojmovne mree kroz koju
znanstvenici promatraju svijet.
O v e bi primjedbe trebale biti dovoljne da p o k a u o n o to bi u
drugaijoj filozofskoj klimi m o g l o biti s m a t r a n o ve provjerenim. U
s v a k o m sluaju, veina oitih razlika i z m e u o d b a e n e z n a n s t v e n e
teorije i njezinog nasljednika, za znanstvenika doista ini razliku. Iako
se n e k u zastarjelu teoriju m o e promatrati k a o p o s e b a n sluaj svog
s u v r e m e n o g nasljednika, u tu svrhu ona m o r a doivjeti preobrazbu.
A ta se preobrazba m o e dogoditi s a m o uz prednosti pogleda unatrag,
eksplicitnog usmjeravanja od strane novije teorije. tovie, ukoliko je
ta preobrazba sredstvo koje se legitimno m o e upotrijebiti u interpreta
ciji starije teorije, ishod njezine primjene bila bi tako ograniena teorija,
koja bi s a m o m o g l a ponoviti o n o to s m o ve znali. Z b o g svoje eko
n o m i n o s t i takva bi preformulacija bila korisna, ali ne bi m o g l a biti
dovoljna za usmjeravanje istraivanja.
U z m i m o zato sada k a o sigurno da su razlike i z m e u sukcesivnih
paradigmi u isto vrijeme i nune i neuskladive. M o e m o li onda eksplicitnije rei koje su to razlike? Najoitija vrsta bila je ve u nekoliko
navrata ilustrirana. Sukcesivne paradigme govore n a m razliite stvari
stanovnicima svemira i njihovu ponaanju. O n e se, dakle, razlikuju
o k o pitanja k a o to su postojanje s u b a t o m s k i h estica, materijalna
priroda svjetlosti, te uvanje topline i energije. To su bitne razlike
izmeu sukcesivnih paradigmi i za njih nisu potrebne nikakve dopunske
ilustracije. Ali, p a r a d i g m e se ne razlikuju s a m o po svojoj biti, budui
113
da su usmjerene ne s a m o p r e m a prirodi, ve i natrag p r e m a znanosti

koja ih je proizvela. O n e su izvor metoda, podruja problema i standarda
rjeenja koji se prihvaaju od strane bilo koje zrele znanstvene zajednice
u bilo koje o d r e e n o vrijeme. Ishod je injenica da prihvaanje n o v e
p a r a d i g m e esto n u n o z a s o b o m povlai drugaije definiranje n e k e
znanosti. N e k i stari p r o b l e m i m o g u biti otposlani u drugu znanost ili
proglaeni potpuno "neznanstvenima". Drugi, koji ranije nisu postojali
ili su bili trivijalni, m o d a e s n o v o m p a r a d i g m o m postati u p r a v o
prototipovi znaajnog znanstvenog dostignua. A k a k o se mijenjaju
problemi, tako se esto mijenja i standard po kojem se stvarno znan
stveno rjeenje razlikuje od obine metafizike spekulacije, igre rijeima
ili m a t e m a t i k e igre. N o r m a l n o - z n a n s t v e n a tradicija koja nastaje iz
n e k e z n a n s t v e n e revolucije nije s a m o nespojiva, v e esto z a p r a v o
n e u s p o r e d i v a s o n o m koja je ranije bila na snazi.
Utjecaj N e w t o n o v o g djela n a tradiciju n o r m a l n e z n a n s t v e n e
prakse u s e d a m n a e s t o m stoljeu p r u a dojmljiv primjer suptilnijih
efekata p o m a k a p a r a d i g m e . Prije n e g o to se N e w t o n rodio, " n o v a
z n a n o s t " tog stoljea k o n a n o je uspjela odbaciti aristotelovska i skolastika objanjenja izraena u terminima esencija materijalnih tijela.
Tvrdnja d a j e k a m e n p a o zato to g a j e njegova " p r i r o d a " p o v u k l a
p r e m a centru s v e m i r a p o e l a j e izgledati k a o ista tautoloka igra
rijei, to prije nije bilo tako. Od tog trenutka itav tijek ulnih pojava,
ukljuujui boju, o k u s , a k i teinu, trebalo je objasniti t e r m i n i m a
veliine, oblika, poloaja i kretanja elementarnih estica osnovne ma
terije. Pripisivanje drugih kvaliteta elementarnim atomima spadalo je
u podruje mistinog i zato je bilo izvan granica u kojima se k r e e
znanost. Molire je tono uhvatio novi d u h k a d se potsmjehivao lije
n i k u koji j e djelotvornost o p i j u m a k a o uspavljujueg s r e d s t v a
objanjavao pripisujui mu uspavljujuu m o . Tijekom druge polovice
s e d a m n a e s t o g stoljea m n o g i su znanstvenici bili skloni rei d a j e
okrugli oblik estica opijuma o n o to je te estice osposobilo da u m i r e
ivce o k o kojih se kreu. 5
Objanjenja temeljena na m i s t i n i m kvalitetama u j e d n o m su
ranijem razdoblju bila integralni dio produktivnog znanstvenog rada.
5
Za korpuskularizam openito vidi Marie Boas "The Establishment of the Me

chanical Philosophy", Osiris, X, 1952., str. 412-541. Za djelovanje oblika estice
na okus vidi ibid., str. 483.
114
Pa ipak se n o v a vezanost s e d a m n a e s t o g stoljea za m e h a n i k o - k o r p u s k u l a r n o objanjenje p o k a z a l a i z n i m n o p l o d n o m za vei broj zna

nosti, oslobaajui ih p r o b l e m a koji su se opirali o p e p r i h v a e n o m
rjeenju i predlaui druge koji e ih zamijeniti. U dinamici, na primjer,
N e w t o n o v a tri z a k o n a kretanja u manjoj su mjeri p r o i z v o d n o v i h
e k s p e r i m e n a t a , a vie pokuaja da se d o b r o p o z n a t a promatranja
reinterpretiraju p o m o u kretanja i interakcija p r i m a m o n e u t r a l n i h
estica. Pogledajmo s a m o j e d n u konkretnu ilustraciju. K a k o neutralne
estice m o g u djelovati j e d n a n a drugu s a m o p u t e m kontakta, m e h a niko-korpuskularno gledanje na prirodu usmjerilo je znanstvenu pa
nju na sasvim novi predmet istraivanja, na promjenu kretanja estica
do koje dolazi p u t e m sudara. Descartes je najavio p r o b l e m i predoio
o n o to je s m a t r a o p r v i m rjeenjem tog p r o b l e m a . H u y g h e n s , W r e n
i Wallis krenuli su dalje djelomino eksperimentirajui s utezima njihala
koji se sudaraju, ali najveim dijelom primjenjujui p r e t h o d n o ve
d o b r o p o z n a t e karakteristike kretanja na taj novi p r o b l e m . N e w t o n
je njihove rezultate ugradio u svoje zakone kretanja. Jednaka "akcija"
i "reakcija" treeg zakona predstavljaju promjene u kvaliteti i kvantiteti
kretanja koje doivljavaju dvije strane u sudaru. Ista promjena kretanja
dovodi do definicije dinamike sile koja je implicitna u drugom zakonu.
U o v o m sluaju, k a o i u m n o g i m d r u g i m tijekom s e d a m n a e s t o g
stoljea, korpuskularna paradigma stvorila je novi problem, ali i veliki
dio njegova rjeenja. 6 Iako je veliki dio N e w t o n o v o g rada bio usmjeren
na p r o b l e m e i ukljuene standarde izvedene iz m e h a n i k o - k o r p u s k u l a r n o g p o g l e d a n a svijet, ipak j e efekt o v e p a r a d i g m e koja j e
proizala iz njegova rada predstavljao daljnju i djelomino destruktiv
nu p r o m j e n u u o n i m p r o b l e m i m a i s t a n d a r d i m a koji su za z n a n o s t
legitimni. Interpretirana k a o i m a n e n t n o privlaenje i z m e u s v a k o g
p a r a estica materije, gravitacija je posjedovala istu o n u m i s t i n u
kvalitetu k a k v u j e imala skolastika "tendencija p a d a " . P r e m a t o m e ,
dok su standardi korpuskularnosti ostali na snazi, traganje za m e h a n i
kim objanjenjem gravitacije predstavljalo je j e d a n od najizazovnijih
p r o b l e m a za one koji su prihvaali Principia k a o p a r a d i g m u . S a m
N e w t o n posvetio mu je m n o g o panje, a t a k o e r i m n o g i njegovi
6
R. Dugas, La mechanique au XVII sicle, Neuchatel, 1954., str. 177-185,284-298,

345-356.
115
sljedbenici u o s a m n a e s t o m stoljeu. J e d i n a oita m o g u n o s t izbora

bilo je odbacivanje N e w t o n o v e teorije z b o g toga to nije uspjela obja
sniti gravitaciju, pa je i ta alternativa bila iroko prihvaena. Meutim,
niti j e d n o od ovih gledita nije k o n a n o trijumfiralo. K a k o nisu bili u
stanju ni baviti se z n a n o u b e z Principia, niti uiniti da se taj rad
prilagodi korpuskularnim standardima s e d a m n a e s t o g stoljea, znan
stvenici su postupno prihvatili gledite stvarnoj imanentnosti gravi
tacije. Sredinom o s a m n a e s t o g stoljea t a j e interpretacija bila gotovo
univerzalno prihvaena, a ishod je bilo okretanje (koje nije bilo isto to
i nazadovanje) ka skolastikom standardu. I m a n e n t n a privlaenja i
odbijanja pridruila su se veliini, obliku, poloaju i kretanju ka o n i m
primarnim svojstvima materije koja se ne m o g u dalje fiziki reducirati. 7
P r o m j e n a do koje je d o l o u s t a n d a r d i m a i u podruju p r o b l e m a
fizike znanosti jo je j e d n o m bila znaajne prirode. Tako su, na primjer,
v e etrdesetih godina o s a m n a e s t o g stoljea " e l e k t r i a r i " m o g l i go
voriti atraktivnoj " v r l i n i " elektrinog fluida, a da se pritom ne izlau
o n o m podsmijehu s kojim je uvijek ranije bio doekan Molireov lijenik. K a k o su to inili, elektrine su pojave sve vie iskazivale r e d
razliit od onoga koji su te iste pojave pokazivale kada su promatrane
kao efekti m e h a n i k o g effluvia koji m o e djelovati s a m o p u t e m kon
takta. P o s e b n o tada k a d a j e postala p r e d m e t o m prouavanja s a m a
po sebi, pojava koju sada nazivamo punjenjem p u t e m indukcije mogla
j e biti priznata k a o j e d a n o d njezinih efekata. Ranije, k a d a j e u o p e
bila primijeena, pripisivana je neposrednoj akciji elektrinih " a t m o
sfera" ili curenjima koja se u bilo kojem elektrinom laboratoriju ne
m o g u izbjei. N o v i nain gledanja na induktivne efekte predstavljao je,
sa svoje strane, klju za F r a n k l i n o v u analizu L e y d e n s k e b o c e k a o i
za nastajanje n o v e N e w t o n o v e p a r a d i g m e za elektricitet. D i n a m i k a
i elektricitet nisu bili j e d i n a z n a n s t v e n a podruja na koja je utjecala
legitimizacija traganja za silama koje su u r o e n e materiji. Veliki dio
literature o s a m n a e s t o g stoljea kemijskim afinitetima i n i z o v i m a
zamjene t a k o e r potjee iz o v o g s u p r a - m e h a n i k o g aspekta n e w t o n i z m a . K e m i a r i koji su vjerovali u ova diferencijalna privlaenja
7
1 . B. Cohen, Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Ex

perimental Science and Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof,
Philadelphia, 1956., poglavlja VI-VII.
116
izmeu razliitih kemijskih vrsta zapoeli su s dotad nezamislivim

elcsperimentima i traganjima za novim vrstama reakcija. Bez onih poda
taka i onih kemijskih pojmova koji su se razvili u o v o m procesu, kasniji
Lavoisierov, a p o s e b n o D a l t o n o v rad, bili bi neshvatljivi 8 Promjene u
standardima koji odreuju dopustive probleme, pojmove i objanjenja,
m o g u preobraziti j e d n u znanost. U slijedeem poglavlju a k u suge
rirati j e d a n smisao u kojem te promjene m o g u preobraziti svijet.
Drugi primjeri ovih nebitnih razlika izmeu paradigmi koje slijede
j e d n a za d r u g o m m o g u se p r o n a i u povijesti bilo koje znanosti u
g o t o v o s v a k o m razdoblju njezinog razvoja. U o v o m t r e n u t k u n e k a
n a m b u d u dovoljne s a m o dvije daleko k r a e ilustracije. J e d n a o d
priznatih z a d a a kemije, prije kemijske revolucije, bila je objasniti
svojstva kemijskih supstanci, k a o i one p r o m j e n e kojima ta svojstva
podlijeu tijekom kemijskih reakcija. U z p o m o j e d n o g m a l o g broja
elementarnih " p r i n c i p a " - j e d a n od njih je bio flogiston - k e m i a r je
trebao objasniti zato su n e k e supstance kisele, druge m e t a l n e , tree
zapaljive, i tako dalje. O d r e e n i uspjeh u t o m smislu bio je postignut.
Ve s m o primijetili d a j e flogiston objasnio zato su metali u tako
velikoj mjeri slini j e d a n drugome, a slian se argument m o g a o razviti
i za kiseline. Lavoisierova reforma, m e u t i m , k o n a n o je odbacila
kemijske " p r i n c i p e " i t a k o zavrila t i m e to je kemiju liila neto
stvarne i dosta potencijalne m o i objanjavanja. Da bi se taj gubitak
n a d o k n a d i o , bila je n u n a p r o m j e n a u standardima. Tijekom v e e g
dijela devetnaestog stoljea neuspjeh u objanjavanju kvaliteta spojeva
nije predstavljao nikakvu o p t u b u protiv n e k e kemijske teorije. 9
Clerk M a x w e l l dijelio je s d r u g i m p r e d s t a v n i c i m a v a l n e teorije
svjetlosti devetnaestog stoljea uvjerenje da se valovi svjetlosti moraju
prostirati kroz materijalni eter. Uspostavljanje m e h a n i k o g medija
na koji bi se ti valovi oslanjali bio je standardni p r o b l e m za m n o g e od
njegovih najsposobnijih suvremenika. Njegova vlastita teorija, m e u
tim, dakle elektromagnetska teorija svjetlosti, nije dala opis nikakvog
medija na koji se valovi svjetlosti oslanjaju, a uz to je postizanje takvog
objanjena uinila teim n e g o to je to ranije izgledalo. U p r a v o iz tih
razloga M a x w e l l o v u su teoriju u p r v o vrijeme u velikoj mjeri odba8
9
Za elektricitet, vidi ibid., poglavlja VIII-IX. Za kemiju vidi Metzger, op. cit., dio I.
. Meyerson, Identity and Reality, New York, 1930., poglavlje .
117
civali. AH, k a o i u sluaju N e w t o n o v e teorije, p o k a z a l o se da je b e z

M a x w e l l o v e teorije teko. K a d je postigla status p a r a d i g m e , stav
zajednice prema njoj se promijenio. Tijekom prvih desetljea dvadesetog
stoljea M a x w e l l o v o ustrajavanje na postojanju m e h a n i k o g etera
sve je vie izgledalo k a o p r a z n a pria, to o n o sigurno nije bilo, pa su
pokuaji da se stvori takav eterski medij bili o d b a e n i . R a z g o v o r
elektrinom " p r a n j e n j u " bez specificiranja to se ispraznilo, znan
stvenici vie nisu smatrali neznanstvenim. Stoga je opet dobiven novi
skup p r o b l e m a i standarda, skup koji je u o v o m k o n k r e t n o m sluaju
i m a o znaajne v e z e s nastajanjem teorije relativnosti. 1 0
Ovi karakteristini p o m a c i u shvaanju legitimnih p r o b l e m a i
standarda z n a n s t v e n e zajednice imali bi manji znaaj za glavnu tezu
koju z a s t u p a m u o v o m ogledu k a d bi se m o g l o pretpostaviti da su se
oni uvijek kretali od n e k o g metodoloki nieg ka metodoloki v i e m
tipu. U t o m bi sluaju njihovi efekti djelovali k u m u l a t i v n o . Nije ni
u d o da su n e k i povjesniari zastupali stajalite da povijest z n a n o s t i
biljei neprekidno poveanje zrelosti i dotjeranosti ovjekove koncepcije
prirode z n a n o s t i . " Ipak, braniti gledite k u m u l a t i v n o m razvoju
znanstvenih p r o b l e m a i standarda j o je tee nego braniti kumuliranje
teorija. Pokuaj objanjavanja gravitacije, iako uspjeno o d b a e n od
veine z n a n s t v e n i k a o s a m n a e s t o g stoljea nije b i o usmjeren na neki
u biti nelegitiman p r o b l e m ; primjedbe u p u e n e na raun i m a n e n t n i h
sila nisu bile niti inherentno n e z n a n s t v e n e niti su bile metafizike u
podrugljivom smislu rijei. Ne postoje nikakvi vanjski standardi koji
bi dopustili takvu vrstu prosuivanja. O n o to se dogodilo nije bilo ni
sniavanje ni podizanje standarda, v e j e d n o s t a v n o promjena koju je
trailo prihvaanje n o v e paradigme. tovie, ta je promjena u
m e u v r e m e n u promijenila smjer, a to bi se m o g l o i p o n o v o dogoditi.
U d v a d e s e t o m stoljeu E i n s t e i n je u s p i o objasniti gravitacijska
privlaenja, a to je objanjenje vratilo znanost skupu kanona i problema
koji su, u t o m p o s e b n o m smislu, vie slini o n i m a N e w t o n o v i h
p r e t h o d n i k a , n e g o o n i m a njegovih sljedbenika. Ili, razvoj k v a n t n e
10
E. T. Whittaker, A History of the Theories of Aether and Electricty, II, London

1953., str. 28-30.
11
Za briljantan i posve suvremen pokuaj da se znanstveni razvoj smjesti u ovaj
Prokrustov krevet, vidi C.C. Gillispie, The Edge of Objectivity: An Essay in the
History of Scientific Ideas, Princeton, 1960.
118
m e h a n i k e p r e o k r e n u o j e o n u m e t o d o l o k u z a b r a n u koja j e nastala
tijekom kemijske revolucije. Kemiari sada pokuavaju objasniti, i to
s velikim uspjehom, boju, agregatno stanje i druge kvalitete onih supstanci koje upotrebljavaju i stvaraju u svojim laboratorijama. M o d a
je a k slian preokret u tijeku u elektromagnetskoj teoriji. Prostor u
suvremenoj fizici nije onaj intertni i h o m o g e n i supstrat koji je upotre
bljavan k a k o u N e w t o n o v o j , tako i u M a x w e l l o v o j teoriji; n e k a od
njegovih n o v i h svojstava ne razlikuju se od onih koja su n e k a d a bila
pripisivana eteru; m o d a e m o j e d n o g d a n a doi do spoznaje t o m e
stoje elektrino pranjenje.

P o m a k o m naglaska sa spoznajnih na n o r m a t i v n e funkcije para
digmi, navedeni primjeri uveavaju nae razumijevanje naina k a k o
paradigme daju oblik znanstvenom ivotu. Ranije s m o u g l a v n o m ispi
tivali ulogu p a r a d i g m e k a o sredstva za izgradnju znanstvene teorije.
U toj ulozi o n a funkcionira govorei znanstveniku o n i m entitetima
koje priroda sadri, o d n o s n o ne sadri, k a o i n a i n i m a k a k o se ti
entiteti ponaaju. Te informacije ine m a p u iji se detalji rasvjetljavaju
zrelim znanstvenim istraivanjem. Budui daje priroda previe sloena
i raznovrsna da bi se m o g l a istraivati p u t e m sluajnosti, m a p a je isto
toliko bitna za neprekidan razvoj znanosti kao i promatranje i eksperiment.
K r o z teorije koje ukljuuju, p a r a d i g m e se pokazuju konstitutivnima
za istraivaku aktivnost. O n e su, m e u t i m , konstitutivne za znanost
i u d r u g i m p o g l e d i m a i to je o n o na to s a d a elim ukazati. N a i
najnoviji primjeri p o s e b n o pokazuju da p a r a d i g m e z n a n s t v e n i c i m a
pruaju ne s a m o m a p u ve, isto tako, i n e k e u p u t e koje su bitne za
pravljenje m a p e . Usvajajui neku p a r a d i g m u znanstvenik stjee teo
riju, metode i standarde u isti mah, i to obino nerazdvojno povezane.
P r e m a t o m e , k a d a se p a r a d i g m e mijenjaju o b i n o i m a m o i znaajne
p o m a k e u o n i m kriterijima koji odreuju legitimnost p r o b l e m a i
predloenih rjeenja.
O v o n a s opaanje vraa na o n u toku od koje je o v o poglavlje
z a p o e l o , z b o g toga to n a m p r u a prvu eksplicitnu n a z n a k u t o m e
zato izbor izmeu suparnikih paradigmi, u pravilu, raa pitanja koja
se ne m o g u razrijeiti kriterijima n o r m a l n e znanosti. U onoj mjeri
(koliko znaajnoj toliko i nepotpunoj) u kojoj se dvije znanstvene kole
ne slau o k o toga s t o j e p r o b l e m , a s t o j e rjeenje, o n e se neizbjeno
119
nee razumjeti kada raspravljaju relativnim zaslugama svojih o d g o

varajuih paradigmi. U o n i m cirkularnim a r g u m e n t i m a do kojih se u
pravilu dolazi, za svaku e se p a r a d i g m u pokazati da, manje ili vie,
zadovoljava one kriterije koje s a m a sebi propisuje, k a o i da ne ispu
njava nekoliko suparnikih kriterija. Postoje, isto tako, i drugi razlozi
za nepotpunost logikog dodira koji dosljedno karakterizira rasprave
oko paradigme. Tako, na primjer, budui da nijedna paradigma nikada
ne rjeava sve one p r o b l e m e koje definira, te k a k o n e m a dvije paradi
gme koje bi ostavljale nerijeenim iste probleme, rasprave paradigmi
ukljuuju slijedee pitanje: koje je p r o b l e m e vanije rijeiti? K a o i na
pitanje suparnikih standarda, na o v o pitanje vrijednostima m o e
se odgovoriti samo p o m o u kriterija koji lee sasvim izvan normalne
znanosti, a u p r a v o to pribjegavanje vanjskim kriterijima jest o n o to
rasprave p a r a d i g m i najoitije ini revolucionarnim. Ali, ovdje je u
pitanju a k i neto osnovnije n e g o to su standardi i vrijednosti. Do
sada s a m zastupao stav da su p a r a d i g m e bitne za znanost. S a d a
elim izloiti smisao u kojem su one, isto tako, bitne za prirodu.
120
X
REVOLUCIJE KAO PROMJENE
POIMANJA SVIJETA
Ispitujui p o d a t k e d o b i v e n e istraivanjem prolosti s t o k e gledita

suvremene povijesne znanosti, povjesniar znanosti m o e biti doveden
u iskuenje donoenja zakljuka da se u trenutku promjene p a r a d i g m e
mijenja i itav svijet. Voeni n o v o m paradigmom znanstvenici usvajaju
n o v e i n s t r u m e n t e i istrauju n o v a mjesta. to je j o vanije, znan
stvenici tijekom revolucija vide n o v e i drugaije stvari i o n d a kada s
u o b i a j e n i m i n s t r u m e n t i m a istrauju mjesta koja su ranije v e p r o
matrali. i n i s e k a o d a j e struna zajednica i z n e n a d a p r e b a e n a n a
neki drugi planet, na kojem se poznati p r e d m e t i vide u n e k o m druga
ijem svjetlu, a pridruuju im se i p r e d m e t i koji su do tada bili
nepoznati. N a r a v n o , nita se od toga doista ne deava: n e m a zemljopi
s n o g premjetaja. S v a k o d n e v n a zbivanja izvan laboratorija o b i n o
se nastavljaju k a o i prije toga. Pa ipak p r o m j e n e p a r a d i g m e d o v o d e
do toga da znanstvenici svijet svojeg istraivakog a n g a m a n a vide
drugaije. U onoj mjeri u kojoj je njihov j e d i n i prilaz t o m svijetu kroz
to to oni vide i ine, mogli bismo rei da znanstvenici poslije revolucije
reagiraju na j e d a n drugaiji svijet.
P o z n a t e demonstracije prebacivanja u v i z u e l n o m gestaltu p o k a
zuju se vrlo sugestivnima kao elementarni prototipovi za ovakve preo
b r a z b e z n a n s t v e n i k o v a svijeta. O n o to su u z n a n s t v e n i k o v u svijetu
prije revolucije bile guske, poslije revolucije su zeevi. ovjek koji je
prvo vidio gornji dio kutije izvana, kasnije vidi njezinu unutranjost
o d o z d o . O v a k v e p r e o b r a z b e , iako o b i n o p o s t u p n e i takve da se
g o t o v o n i k a d ne m o g u okrenuti u s u p r o t n o m smjeru, o b i n o p r a t e
z n a n s t v e n u n a o b r a z b u . Promatrajui rafiranu m a p u , student vidi
121
linije na papiru, d o k ita karata vidi sliku terena. Promatrajui

fotografiju zamagljene komore, student vidi kaotine izlomljene crte,
d o k fiziar vidi prikaz uobiajenih zbivanja unutar atoma. Tek poslije
o d r e e n o g broja takvih preobraajnih vienja student postaje pripa
dnik znanstvenog svijeta, videi o n o to vidi znanstvenik i reagirajui
p o p u t znanstvenika. Taj svijet u koji student tada ulazi nije, m e u t i m ,
j e d n o m i zauvijek fiksiran s j e d n e strane p r i r o d o m okoline, a s druge
strane s a m o m z n a n o u . Prije bi se m o g l o rei d a j e on zajedniki
odreen okolinom i p o s e b n o m normalno-znanstvenom tradicijom koju
je s t u d e n t o b u e n da slijedi. P r e m a t o m e , u d o b a revolucije, k a d a se
normalno-znanstvena tradicija mijenja, znanstvenikovo se opaanje
okoline m o r a preispitati - u n e k i m p o z n a t i m situacijama on m o r a
nauiti vidjeti n o v i gestalt. K a d a je to v e postigao, svijet njegovih
istraivanja tu i t a m o e izgledati n e u s k l a d i v i m s o n i m u k o j e m je
ranije boravio. To je j o j e d a n razlog to kole koje su voene razliitim
p a r a d i g m a m a uvijek imaju i donekle razliite ciljeve.
U s v o m n a j e e m obliku, razumije se, gestalt e k s p e r i m e n t i
ilustriraju s a m o prirodu opaajnih preobraaja. O n i n a m nita ne
govore ulozi paradigmi ili ranije asimiliranom iskustvu u procesu
opaanja. Ali, t o m e postoji b o g a t a p s i h o l o k a literatura od koje
d o b a r dio potjee iz pionirskog rada H a n o v e r s k o g instituta. E k s p e
r i m e n t a l n i subjekt koji stavi s p e c i j a l n e n a o a l e s l e a m a koje
p r e o k r e u lik, u prvi m a h vidi cijeli svijet okrenut n a o p a k o . N j e g o v
opaajni aparat u p o e t k u funkcionira o n a k o k a k o je bio n a u e n
funkcionirati b e z o v i h naoala, a rezultat je krajnja dezorjentacija i
akutna o s o b n a kriza. M e u t i m , k a d j e subjekt v e p o e o uiti k a k o
se snai u svojem n o v o m svijetu, cijelo njegovo v i d n o polje se u
trenutku preokrene, obino poslije j e d n o g prijelaznog razdoblja tijekom
kojeg je vienje konfuzno. Poslije toga objekti se p o n o v o vide ona
k v i m a kakvi su bili i prije n e g o to su n a o a l e stavljene. P r i l a g o d b a
j e d n o g ranije nepravilnog v i d n o g polja dovela je do reagiranja i do
p r o m j e n e s a m o g t o g polja. 1 D o s l o v c e ili metaforiki, ovjek koji se
1
Izvorne eksperimente izveo je George M. Stratton "Vision without Inversion of

the Retinal Image", Psychological Review, IV, 1987., str. 341-360, 463-481.
Suvremeniji prikaz pruio je Harvey A. Carr, An Introduction to Space Percep
tion, New York, 1935., str. 18-57.
122

prilagodio leama koje preokreu naopako, doivio je revolucionarni
preobraaj vienja.
Subjekti eksperimenta s nepravilnim kartama za igranje, kojima
raspravljamo u poglavlju VI, iskusili su sasvim slinu p r e o b r a z b u .
D o k nisu, nakon dulje izloenosti, zakljuili da svemir sadri nepravilne
karte, oni su vidjeli samo onaj tip karata za koji ih je pripremilo ranije
iskustvo. Kad im je iskustvo na raspolaganje stavilo potrebne dopunske
kategorije, oni su bili sposobni vidjeti sve nepravilne karte pri p r v o m
promatranju koje je bilo dovoljno dugo da dopusti identifikaciju bilo
koje vrste. Trei eksperimenti demonstriraju da o p a e n a veliina,
boja i tako dalje eksperimentalno izloenih objekata takoer varira s
p r e t h o d n o m o b u k o m i iskustvom subjekta. 2 Pregledavanje b o g a t e
eksperimentalne literature iz koje su ovi primjeri uzeti, ini da posum n j a m o d a n e t o slino p a r a d i g m i predstavlja preduvjet z a s a m o
opaanje. O n o to ovjek vidi zavisi t o m e to promatra i t o m e to
g a j e njegovo ranije vizuelno-pojmovno iskustvo nauilo da vidi. U
odsutnosti takve obuke m o e postojati samo, kako kae William James,
"cvjetajua i zujea z b r k a " .
Nekoliko ljudi koji se bave povijeu znanosti otkrilo je posljednjih
godina da su eksperimenti p o p u t ranije opisanih i z n i m n o sugestivni.
N . R . H a n s o n posebno je primjenjivao demonstracije gestalta za razra
du n e k i h od onih istih posljedica z n a n s t v e n o g uvjerenja koje i m e n e
ovdje zanimaju. 3 Drugi su kolege u vie navrata primijetili da bi povijest
znanosti imala vie smisla i da bi bila koherentnija k a d bi se m o g l o
pretpostaviti da su znanstvenici povremeno doivljavali takve p o m a k e
opaanja kakvi su gore opisani. M e u t i m , koliko god psiholoki
eksperimenti bili sugestivni, oni po samoj prirodi stvari ipak ne m o g u
biti vie od toga. O n i pokazuju karakteristike opaanja koje mogu
biti centralne za znanstveni razvoj, ali ne pokazuju da paljivo i kontro
lirano promatranje koje p r o v o d e znanstvenici-istraivai, sadri bilo
koju od ovih karakteristika. tovie, sama priroda ovih eksperimenata
2
Za primjere vidi Albert H. Hastorf "The Influence of Suggestion on the Relation

ship between Stimulus Size and Perceived Distance", Journal of Psychology,
XXIX, 1950., str. 195-217; i Jerome S. Bruner, Leo Postman i John Rodrigues
"Expectations and the Perception of Color", American Journal of Psychology,
LXIV, 1951., str. 216-227.
3
. R. Hanson, Patterns of Discovery, Cambridge, 1958., poglavlje 1.
123
o n e m o g u u j e s v a k o n e p o s r e d n o demonstriranje ove toke. A k o s e

povijesnim primjerom treba postii da ovi psiholoki e k s p e r i m e n t i
izgledaju relevantnima, m o r a m o prvo uoiti one vrste dokaza koje od
povijesti m o e m o , ili ne m o e m o , oekivati da n a m prui.
Subjekt gestalt demonstracije z n a da se njegovo opaanje p o m a
knulo, j e r sam subjekt m o e postii naizmjenino pomicanje opaanja
naprijed i natrag d o k u r u k a m a dri istu knjigu ili isti k o m a d papira.
Svjestan da se u njegovoj okolini nita nije promijenilo, on sve vie
usmjerava svoju panju ne na lik (guska ili zec), ve na o n e linije na
papiru koje promatra. Na kraju, m o e a k nauiti gledati te linije
tako d a n e vidi niti j e d a n o d likova, p a o n d a m o e rei (to ranije
legitimno nije m o g a o ) da o n o to vidi z a p r a v o j e s u te linije, ali da ih
on vidi naizmjenino kao gusku ili kao zeca. Na isti n a i n subjekt
eksperimenta s nepravilnim kartama zna (ili, tonije, m o e biti uvjeren)
da se njegovo opaanje moralo pomaknuti zato to ga vanjski autoritet,
eksperimentator, uvjerava da je on, b e z obzira na to to je vidio, svo
vrijeme gledao u crnu peticu herc. U o b a o v a sluaja, k a o i k o d svih
slinih psiholokih eksperimenata, djelotvornost demonstriranja zavisi
t o m e m o e li se o n o analizirati na o v a k a v nain. U k o l i k o nije bilo
n i k a k v o g vanjskog standarda u o d n o s u na koji bi se prebacivanje u
vienju m o g l o demonstrirati, nikakav zakljuak n a i z m j e n i n i m
opaajnim m o g u n o s t i m a ne bi m o g a o biti izveden.
S a z n a n s t v e n i m p r o m a t r a n j e m , m e u t i m , situacija j e t o n o
obrnuta. Znanstvenik n e m a nikakvo d r u g o pribjeite iznad ili izvan
o n o g a to vidi vlastitim o i m a i instrumentima. K a d bi postojao neki
vii autoritet na koji bi se m o g a o p o z v a t i da bi e v e n t u a l n o m o g a o
dokazati da mu se vienje p o m a k n u l o , tada bi s a m taj autoritet postao
i z v o r o m njegovih podataka, a ponaanje njegovog vienja postalo bi
i z v o r o m p r o b l e m a (kao to je ponaanje e k s p e r i m e n t a l n o g subjekta
za psihologa). Iste vrste p r o b l e m a nastale bi k a d bi se z n a n s t v e n i k
m o g a o prebacivati a m o - t a m o kao subjekt gestalt-eksperimenta. O n o
razdoblje u kojem je svjetlost bila " p o n e k a d val, a p o n e k a d e s t i c a "
bilo je razdoblje krize - razdoblje k a d a neto nije bilo u r e d u - i o n o
je zavrilo tek k a d se poela razvijati valna mehanika i k a d se uvidjelo
da je svjetlost entitet konzistentan s a m u sebi, a razliit od valova i
estica. P r e m a t o m e , a k o u z n a n o s t i m a opaajna prebacivanja prate
124
promjene paradigme, ne m o e m o od znanstvenika oekivati da izravno

svjedoe t i m p r o m j e n a m a . Promatrajui M j e s e c , o b r a e n i k na
k o p e r n i k a n i z a m ne k a e " d o sada s a m vidio planet, a s a d a vidim
satelit". Takav nain izraavanja podrazumijevao bi smisao u kojem
j e ptolomejski sustav j e d n o m bio toan. U m j e s t o toga, obraenik n a
n o v u astronomiju kae: " N e k a d a s a m s m a t r a o d a j e M j e s e c (ili s a m
M j e s e c vidio k a o ) planet, ali s a m u t o m e pogrijeio". Takva vrsta
iskaza redovito se susree poslije znanstvenih revolucija. A k o ona
obino prikriva p o m a k u znanstvenom vienju ili neki drugi mentalni
preobraaj istog efekta, ne m o e m o oekivati neposredno svjedoenje
t o m p o m a k u . Prije bismo morali traiti posredne dokaze ponaanja
t o m e da znanstvenik s n o v o m p a r a d i g m o m vidi stvari drugaijima
n e g o to ih je ranije vidio.
V r a t i m o se p o d a c i m a i u p i t a j m o se k a k v e p r e o b r a z b e u
znanstvenikovu svijetu m o e otkriti povjesniar koji vjeruje u takve
promjene. Sir William H e r s c h e l o v o otkrie U r a n a prvi je primjer, a
ujedno i najsliniji eksperimentu s nepravilnim kartama. U najmanje
sedamnaest razliitih prigoda, izmeu 1690. i 1781. godine, odreeni
je broj astronoma, ukljuujui nekoliko najuglednijih europskih proma
traa neba, opazio zvijezdu u poloaju za koji danas pretpostavljamo
da g a j e m o r a o zauzimati U r a n . J e d a n od najboljih p r o m a t r a a u toj
skupini vidio je zapravo tu zvijezdu 1769. godine etiri noi uzastopce,
ne opaajui kretanje koje bi moglo upuivati na drugaiju
identifikaciju. K a d a je H e r s c h e l , d v a n a e s t godina kasnije, prvi put
p r o m a t r a o isti objekt uinio je to sa z n a t n o poboljanim t e l e s k o p o m
vlastite proizvodnje. Stoga je bio sposoban opaziti lik u obliku diska
koji je u najmanju ruku neuobiajen za zvijezde. N e t o nije bilo k a k o
valja, pa je on zato o d g o d i o identifikaciju d o k to paljivije ne ispita.
T i m je ispitivanjem otkrio kretanje U r a n a izmeu zvijezda, te je stoga
proglasio da je vidio novi komet! Tek nekoliko mjeseci kasnije, poslije
b e z u s p j e n i h pokuaja da p r o m a t r a n o kretanje uklopi u putanju
k o m e t a , Lexell je sugerirao da se m o d a radi putanji planeta. 4 K a d
je ta sugestija prihvaena, svijet profesionalnog a s t r o n o m a bio je
o s i r o m a e n za nekoliko zvijezda i o b o g a e n za j e d a n planet. Cijeli
skup zvijezda koji je n e p r e k i d n o bio p r o m a t r a n gotovo itavo j e d n o
4
Peter Doig, A Concise History of Astronomy, London, 1950.; str. 115-116.
125
stoljee, od 1781. g o d i n e p r o m a t r a n j e drugaije b u d u i da se, k a o i

u sluaju o n e nepravilne karte za igranje, vie nije m o g a o uklopiti u
o n e opaajne kategorije (zvijezda ili k o m e t a ) koje je pruala do tada
prevladavajua p a r a d i g m a .
M e u t i m , izgleda da p o m a k vizije koji je osposobio astronome da
vide U r a n , planet, nije utjecalo s a m o na opaanje tog ranije p r o m a
tranog objekta. Posljedice su bile dalekosenije. Vjerojatno je, iako su
dokazi za to nedovoljno odreeni, manja promjena p a r a d i g m e koju je
n a m e t n u o Herschel pomogla da se astronomi poslije 1801. godine pri
p r e m e za brzo otkrivanje brojnih manjih planeta ili asteroida. Z b o g
svojih malih dimenzija oni nisu pokazivali nepravilno uveavanje koje
je Herschela navelo na oprez. Pa ipak su astronomi, koji su bili pri
premljeni na pronalaenje novih planeta, uz p o m o standardnih instru
menata tijekom prvih pedeset godina devetnaestog stoljea uspjeli iden
tificirati dvadeset takvih planeta. 5 Povijest astronomije prua i m n o g e
druge primjere promjena u z n a n s t v e n o m opaanju do kojih je dolo
p o d utjecajem p a r a d i g m e , od kojih su neke bile ak i u manjoj mjeri
dvojbene. M o e li se, recimo, zamisliti d a j e to to su zapadni astronomi
- tijekom onih pola stoljea nakon to je Kopernikova n o v a paradigma
bila prvi put predloena - p r v i vidjeli promjenu na ranije nepromjenjivom
n e b u , bila sluajnost? K i n e z i , ija k o z m o l o k a vjerovanja n i s u
o n e m o g u a v a l a p r o m j e n u p r o m a t r a n j a n e b a , z n a t n o s u ranije
registrirali pojavu mnogih novih zvijezda. Osim toga, ak i bez pomoi
teleskopa, Kinezi su sustavno registrirali pojavu Sunevih pjega stolje
i m a prije n e g o to su ih vidjeli Galileo i njegovi suvremenici. 6 N o ,
pjege na suncu ijedna n o v a zvijezda nisu bili jedini primjeri promjene
koja se dogodila na n e b u zapadne astronomije n e p o s r e d n o poslije
Kopernika. Sluei se tradicionalnim instrumentima, od kojih su neki
bili toliko jednostavni kao stoje komadi ueta, astronomi s kraja esna
estog stoljea u vie su navrata otkrili da su kometi lutali po volji kroz
prostor koji je prije toga bio rezerviran za nepokretne planete i zvijezde. 7
5
Rudolph Wolf, Geschichte der Astronomie, Mnchen, 1877., str. 513-515, 683693. Primijetite posebno kako Wolfov opis oteava objanjavanje ovih otkria
kao posljedice Bodeovog zakona.
Joseph Needham, Science and Civilization in China, III, Cambridge, 1959., str.
423-429, 434-436
T. S. Kuhn, The Copernican Revolution, Cambridge, Mass., 1957., str. 206-209.
126
S a m a lakoa i brzina s k o j o m su astronomi, gledajui stare objekte

sa starim instrumentima, vidjeli n o v e stvari, m o e nas potai da
zakljuimo da su a s t r o n o m i poslije K o p e r n i k a ivjeli u j e d n o m
drugaijem svijetu. N j i h o v o je istraivanje u s v a k o m sluaju tako
reagiralo.
P r e t h o d n i primjeri izabrani su iz podruja astronomije z b o g toga
to su izvjetaji p r o m a t r a n j i m a n e b a esto sastavljeni rjenikom
koji ine relativno isti promatraki termini. Samo u takvim izvjetajima
m o e m o se nadati da e m o nai neto slino p o t p u n o m paralelizmu
izmeu opaanja znanstvenika i opaanja eksperimentalnih subjekata
n a e g p s i h o l o g a . Ali, n e m o r a m o inzistirati n a t a k o p o t p u n o m
paralelizmu, a m n o g o d o b i v a m o ukoliko m a l o snizimo na standard.
Ako smo zadovoljni svakodnevnom uporabom glagola "vidjeti", moda
e m o ubrzo uvidjeti da s m o se ve susreli s m n o g i m drugim primjerima
p o m a k a u z n a n s t v e n o m opaanju koji prate p r o m j e n u p a r a d i g m e .
Proirena uporaba "opaanja" i "vienja" zahtijevat e uskoro eksplicitnu
obranu, ali dopustite da prvo ilustriram njezinu primjenu u praksi.
Pogledajte p o n o v o na trenutak ona dva n a a ranija primjera iz
povijesti elektriciteta. Tijekom sedamnaestog stoljea, kada je njihovo
istraivanje bilo rukovoeno nekom od teorija isparavanja, "elektriari"
su esto p r o m a t r a l i ljuske i t n o g zrnja k a k o o d s k a u ili otpadaju s
naelektriziranih tijela koja su ih privukla. A k o nita d r u g o , to je o n o
to su p r o m a t r a i s e d a m n a e s t o g stoljea rekli da su vidjeli, a mi n e
m a m o nikakve znaajnije razloge zbog kojih bismo u njihove izvjetaje
opaanju sumnjali vie n e g o u svoje vlastite. P o s t a v i m o li ga p r e d
isti aparat, s u v r e m e n i e p r o m a t r a vidjeti elektrostatiko odbijanje
(prije n e g o m e h a n i k o ili gravitacijsko odskakanje), ali povijesno, s
jednim ope ignoriranim izuzetkom, elektrostatiko odbijanje kao takvo
nije v i e n o sve d o k H a u k s b e e j e v veliki ureaj nije z n a t n o u v e a o
njegove efekte. Odbijanje n a k o n naelektriziranja d o d i r o m bilo j e ,
m e u t i m , s a m o j e d a n od v e e g broja n o v i h efekata odbijanja koje je
H a u k s b e e vidio. K r o z njegova istraivanja, prilino slina gestalt
prebacivanju, odbijanje je iznenada postalo fundamentalna manifestacija
naelektriziranosti, pa je tada trebalo objasniti privlaenje. 8 Elektrini
8
Duane Roller i Duane H. D. Roller, The Development of the Concept of Electric

Charge, Cambridge, Mass, 1954., str. 21-29.
127
fenomeni koji su se mogli vidjeti p o e t k o m osamnaestog stoljea bili

su istodobno suptilniji i raznolikiji od onih koje su vidjeli promatrai u
s e d a m n a e s t o m stoljeu. Ili, na primjer, " e l e k t r i a r " koji je gledao
leydensku bocu nakon to je Franklinova paradigma prihvaena, vidio
j e n e t o razliito o d o n o g to j e ranije vidio. U r e a j j e p o s t a o
kondenzator, za to nije bilo p o t r e b n o niti staklo, niti oblik b o c e .
Umjesto toga dvije p r o v o d n e obloge - od kojih j e d n a nije bila dijelom
izvorne sprave - izbile su u prvi plan. K a k o p o s t u p n o svjedoe pisane
rasprave i crtei, dvije metalne ploe s ne-provodnikom izmeu, postale
su prototip za svoju klasu. 9 Istodobno, drugi efekti indukcije dobili su
n o v e opise, d o k su trei prvi put zabiljeeni.
P o m a c i ove vrste ne ograniavaju se na astronomiju i elektricitet.
Ve s m o primijetili n e k e sline preobrazbe vienja koje m o e m o nai
u povijesti kemije. Rekli s m o da je Lavoisier vidio kisik ondje gdje je
Priestley vidio deflogistonizirani zrak, a gdje drugi nisu vidjeli u o p e
nita. M e u t i m , u e i vidjeti kisik, Lavoisier je isto tako m o r a o
promijeniti svoje gledanje na m n o g e druge poznate tvari. On je, recimo,
morao vidjeti sloenu rudau ondje gdje su Priestley i njegovi suvremenici
vidjeli e l e m e n t a r n u zemlju, a bilo je i drugih promjena. K a o ishod
otkria kisika, Lavoisier j e , u najmanju ruku, drugaije vidio prirodu.
A u odsutnosti pozivanja na tu hipotetiki u t v r e n u prirodu koju je
"vidio razliito", naelo ekonominosti natjerat e nas da k a e m o da
je Lavoisier poslije otkrivanja kisika radio u drugaijem svijetu.
Z a n e k o l i k o t r e n u t a k a ispitat u m o g u n o s t izbjegavanja o v a k o
neobinog naina izraavanja, ali n a m je prije toga potreban j o j e d a n
primjer njegove uporabe, izveden iz j e d n o g od najpoznatijih dijelova
Galileovog rada. Od drevnih antikih vremena, veina je ljudi vidjela
n e k o teko tijelo koje se njie naprijed-natrag na u e t u ili lancu, d o k
se na kraju ne zaustavi. Za aristotelovce, koji su vjerovali da je teko
tijelo svojom vlastitom p r i r o d o m p o k r e n u t o s vieg poloaja u stanje
prirodnog mirovanja u n i e m poloaju, tijelo koje se njie s tekoom
p a d a na taj nii poloaj. O g r a n i a v a n o lancem, o n o je m o g l o postii
mirovanje samo poslije napornog kretanja i prilino vremena. Gledajui
na tijelo koje se njie, Galileo je, s druge strane, vidio u njemu njihalo,
9
Vidi raspravu u poglavlju VII, kao i literaturu kojoj e voditi referenca citirana u
fusnoti 9.
128
o d n o s n o tijelo koje je g o t o v o uspjelo u opetovanju istog kretanja ad

infinitum. A k a d a je v e toliko vidio, Galileo je p r o m a t r a o i druga
svojstva njihala i oko njih izgradio m n o g e od najznaajnijih i najoriginalnijih dijelova nove dinamike. Iz svojstava njihala, na primjer, Gali
leo je izveo svoje j e d i n e p o t p u n e i zdrave a r g u m e n t e za nezavisnost
teine u o d n o s u na ubrzanje k o d s l o b o d n o g p a d a , k a o i za o d n o s
i z m e u vertikalne visine i k o n a n e brzine kretanja niz n a g n u t e rav
n i n e . 1 0 Sve o v e prirodne pojave on je vidio drugaije n e g o to su bile
v i e n e prije toga.
K a k o je dolo do ove promjene u vienju? K r o z Galileovu osobnu
genijalnost, razumije se. Ali, valja primijetiti da se genijalnost ovdje nije
iskazala kroz tonije ili objektivnije promatranje tijela koje se njie.
Aristotelovsko opaanje deskriptivno je jednako onoliko koliko je i tono.
K a d a je Galileo izvijestio da je za amplitude vee od 90, razdoblje
njihala nezavisno od amplitude, njegovo gledanje na njihalo navelo ga
je da vidi daleko vie pravilnosti n e g o to sada m o e m o otkriti. 1 1 Prije
bi se, izgleda, m o g l o rei da se radilo genijalnoj primjeni opaajnih
mogunosti koje su otvorene srednjovjekovnom promjenom paradigme.
Galileo nije bio u potpunosti obrazovan kao aristotelovac. Naprotiv, bio
je obuen da analizira kretanja u terminima teorije pokretaa, u skladu
s p a r a d i g m o m kasnog srednjeg vijeka koja je smatrala da p r o d u e n o
kretanje tekog tijela potjee od interne sile koju je u njega ugradio
tvorac koji je inicirao njegovo kretanje. Jean Buridan i Nicole Oresme,
skolastiari iz etrnaestog stoljea, koji su teoriju pokretaa doveli do
njenih najsavrenijih formulacija, prvi su za koje se zna da su u oscilatornim kretanjima vidjeli neto od onog to je vidio i Galileo. Buridan
opisuje kretanje treperee ice k a o kretanje u kojoj je pokreta prvo
ugraen onda kada je ica udarena; pokreta se dalje troi u odmicanju
ice od njezinog poetnog poloaja, nasuprot otporu njezine napetosti i
tako dalje u simetrinom procesu koji se m o e nastaviti u nedogled.
N e t o kasnije, u t o m istom stoljeu, O r e s m e je skicirao slinu analizu
k a m e n a koji se njie, to danas izgleda k a o prva rasprava njihalu. 1 2
10
Galileo Galilei, Dialogues concerning Two New Sciences, prev. H. Crew i A. de

Salvio, Evanston, III., 1946., str. 80-81, 162-166.
11
Ibid., str. 91-94, 244.
12
M. Clagett, The Science of Mechanics in the Middle Ages, Madison, Wis., 1959.,
str. 537-538, 570.
129
Njegovo gledanje oito je vrlo blisko o n o m e s kojim je Galileo u prvi

tren priao njihalu. U O r e s m o v o m sluaju, a gotovo sigurno i u sluaju
Galilea, rije je gledanju koje je postalo m o g u e prijelazom s izvorne
artistotelovske na skolastiku pokretaku paradigmu za kretanje. D o k
ta skolastika paradigma nije bila p r o n a e n a znanstvenici nisu mogli
vidjeti nikakva njihala, ve s a m o kamenje koje se njie. Njihala su
uvedena u postojanje pomou neega to vrlo slino gestalt-prebacivanju
izazvanom paradigmom.
Treba li, meutim, o n o to razdvaja Galilea i Aristotela, Lavoisiera
i Priestleya, zaista opisati k a o p r e o b r a z b u vienja? J e s u li ti ljudi
doista vidjeli razliite stvari k a d a su gledali iste vrste objekata?
Postoji li legitimni smisao unutar kojega m o e m o rei da su oni svoja
istraivanja provodili u razliitim svjetovima? Ta se pitanja ne m o g u
vie odlagati, budui da oito postoji drugi i daleko uobiajeniji nain
da se o p i u svi oni v e skicirani povijesni primjeri. M n o g i itatelji
sigurno bi htjeli zakljuiti da o n o to se mijenja s p a r a d i g m o m j e s t
s a m o z n a n s t v e n i k o v a interpretacija promatranja, o n i h promatranja
koja su inae j e d n o m zauvijek u t v r e n a p r i r o d o m okoline i s a m o g
opaajnog aparata. Po t o m gleditu Priestley i Lavoisier su obojica
vidjeli kisik, ali su svoja promatranja razliito interpretirali; i Aristotel
i Galileo vidjeli su njihalo, ali su se razlikovali u svojim interpretacijama
o n o g to su vidjeli.
Dopustite da o d m a h k a e m da o v o uobiajeno gledite o n o m to
se d o g a a k a d a znanstvenici mijenjaju svoje miljenje fundamen
talnim stvarima ne m o e biti niti sasvim n e t o n o niti s a m o j e d n a
pogreka. Prije bi se moglo rei da je u pitanju j e d a n bitan dio filozofske
paradigme koju je inicirao Descartes i koja j e , istodobno, bila razvijena
k a o i N e w t o n o v a dinamika. Ta p a r a d i g m a posluila je k a k o znanosti,
tako i filozofiji. N j e n a primjena, k a o u o s t a l o m i s a m e d i n a m i k e , bila
je p l o d n a u smislu f u n d a m e n t a l n o g razumijevanja koje se m o d a ne
bi m o g l o postii na neki drugi nain. Ali, kao to primjer N e w t o n o v e
d i n a m i k e takoer pokazuje, a k niti najoitiji uspjeh u prolosti ne
p r u a n i k a k v u garanciju d a e s e kriza m o i b e s k o n a n o odgoditi.
Dananje istraivanje u pojedinim podrujima filozofije, psihologije,
lingvistike, pa ak i povijesti umjetnosti, cijelo konvergira ka m o g u
nosti d a j e tradicionalna p a r a d i g m a n e k a k o sumnjiva. T o neispunja130
vanje oekivanja postaje t a k o e r sve oitije k r o z povijesno proua

vanje znanosti, na to je ovdje nuno usmjeren najvei dio nae panje.
Niti j e d a n od elemenata koji izazivaju krizu j o nije proizveo vitalnu
alternativu tradicionalnoj epistemolokoj paradigmi, iako poinju upu
ivati n a t o k a k v e e biti n e k e karakteristike t e p a r a d i g m e . P o t p u n o
sam, na primjer, svjestan p o t e k o a koje nastaju k a e m o li da je k a d a su Aristotel i Galileo gledali kamenje koje se njie - prvi vidio
ograniavani pad, a drugi njihalo. Na iste s a m p o t e k o e u k a z a o ,
a k u fundamentalnijem obliku, u p o e t n i m r e e n i c a m a o v o g pogla
vlja: iako se svijet ne mijenja s p r o m j e n o m p a r a d i g m e , z n a n s t v e n i k
poslije toga radi u drugaijem svijetu. Uvjeren s a m da m o r a m o nauiti
nai smisao u izriajima koji su barem slini ovima. O n o to se dogaa
tijekom znanstvene revolucije ne m o e se u potpunosti svesti na rein
terpretaciju pojedinanih i vrstih podataka. Ti podaci, u p r v o m redu,
nisu nedvojbeno vrsti. Njihalo nije kamen koji pada, niti je kisik deflogistonizirani zrak. P r e m a t o m e , p o d a c i koje znanstvenici prikupljaju
od raznorodnih objekata i sami su, kao to e m o uskoro vidjeti, razliiti.
to je j o vanije, proces p o m o u kojeg pojedinac ili zajednica prelaze
s o g r a n i a v a n o g p a d a na njihalo ili sa deflogistoniziranog z r a k a na
kisik, nije slian interpretaciji. K a k o bi taj p r o c e s i m o g a o dovesti do
takvog prijelaza u nedostatku utvrenih podataka koje bi znanstvenici
interpretirali? Z n a n s t v e n i k koji j e prihvatio n o v u p a r a d i g m u vie j e
slian ovjeku koji nosi n a o a l e s l e a m a koje p r e o k r e u sliku, n e g o
na interpretatora. Sukobljavajui se s istom konstelacijom objekata
k a o i ranije, i znajui k a k o da to ini, on ipak nalazi da su ti objekti u
m n o g i m svojim detaljima temeljito izmijenjeni.
Niti j e d n a od ovih primjedbi nije usmjerena na to da k a e da znan
stvenici u pravilu ne obavljaju karakteristinu interpretaciju p r o m a
tranja i podataka. Naprotiv, Galileo je interpretirao promatranja koja
se odnose na njihalo, Aristotel promatranja koja se tiu kamenja koje
pada, Musschenbroek promatranja koja se odnose na bocu napunjenu
elektricitetom, a Franklin promatranja koja se tiu kondenzatora. Ali,
svaka od ovih interpretacija pretpostavljala je n e k u p a r a d i g m u . Ta
su promatranja bila dijelom normalne znanosti, pothvata koji, kao to
s m o ve vidjeli, ima cilj usavriti, proiriti i artikulirati paradigmu koja
v e postoji. U poglavlju III predstavljeni su m n o g i primjeri u kojima
131
je interpretacija igrala centralnu ulogu. Ti su primjeri tipini za najvei

dio istraivanja. U s v a k o m od njih, s a m i m tim to je prihvatio j e d n u
p a r a d i g m u , z n a n s t v e n i k je z n a o to je p o d a t a k , koji se instrumenti
m o g u upotrijebiti da se p o n o v o do njega d o e i koji su pojmovi rele
vantni za njegovu interpretaciju. K a d paradigma postoji, interpretacija
p o d a t a k a centralna je za p o t h v a t njenog istraivanja.
Ali, pothvat interpretacije - a to je bila glavna misao pretposljednjeg
o d l o m k a - m o e s a m o artikulirati paradigmu, ali je ne m o e ispraviti.
P a r a d i g m e se u o p e ne m o g u ispravljati p o m o u n o r m a l n e znanosti.
Umjesto toga, k a o to s m o ve vidjeli, n o r m a l n a znanost, na kraju
krajeva, vodi jedino uvianju nepravilnosti i krizi. A oni se ne okona
vaju promiljanjem i interpretacijom, ve j e d n i m relativno iznenadnim
i nestrukturiranim dogaajem k a o to je gestalt-prebacivanje. Z n a n
stvenici tada esto govore "padanju koprene s oiju" ili "bljesku
m u n j e " koji "obasjava" prije toga m r a n u zagonetku, omoguujui da
se njeni sastavni dijelovi sagledaju na novi nain koji prvi put doputa
rjeenje zagonetke. U nekim drugim sluajevima relevantno rasvjetljenje
dolazi u snu. 1 3 Niti j e d a n uobiajeni smisao termina "interpretacija" ne
odgovara o v i m bljeskovima intuicije kroz koje se raa n o v a paradi
g m a . I a k o takve intuicije zavise iskustvu, s t e e n o m sa starom para
digmom, onim to nije bilo u skladu i onim to jest, one nisu logiki, dio
po dio, v e z a n e za p o s e b n e toke tog iskustva, na nain k a k o bi bila
vezana jedna interpretacija. Umjesto toga, one prikupljaju velike dijelove
tog iskustva i pretvaraju ih u drugaiji sklop iskustava, koji e zatim,
dio po dio, biti p o v e z a n s n o v o m a ne sa starom p a r a d i g m o m .
Da b i s m o saznali n e t o vie t o m e to o v e razlike u iskustvu
m o g u biti, vratimo se na trenutak Aristotelu, Galileu i njihalu. K a k v e
j e p o d a t k e u z a j a m n o djelovanje zajednike okoline nudilo s v a k o m e
od njih? Gledajui ograniavani pad, aristotelovac bi mjerio (ili b a r e m
raspravljao - oni su rijetko mjerili) teinu k a m e n a , visinu do koje je
bio p o d i g n u t , k a o i vrijeme koje mu je p o t r e b n o da d o e u stanje
mirovanja. Zajedno s o t p o r o m okoline, to su bile k o n c e p t u a l n e kate13
(Jacques) Hadamard, Subconscient intuition et logique dans la recherche scientifique

(Confrence faite au Palais de la Dcouverte le 8 Dcembre 1945. / Alenon,
n.d.), str. 7-8. Potpuniji pregled, iako takav koji se oslanja iskljuivo na matematike
pronalaske, daje knjiga istoga autora The Psychology of Invention in the Math
ematical Field, Princeton, 1949.
132
gorije koje je razvijala artistotelovska z n a n o s t k a d se bavila tijelom

14
koje pada. N o r m a l n o istraivanje koje se rukovodilo tim kategorijama

nije m o g l o stvoriti o n e z a k o n e koje j e otkrio Galileo. O n o j e j e d i n o
m o g l o - pa je to drugim p u t e m i uinilo - voditi ka seriji kriza iz kojih
je nastalo i Galileovo gledite k a m e n u koji se njie. Ishod tih kriza,
kao i drugih intelektualnih promjena, bilo je Galileovo sasvim drugaije
vienje k a m e n a koji se njie. A r h i m e d o v rad na tijelima koja plutaju
uinio j e medij n e v a n i m . Teorija p o k r e t a a iskazala j e kretanje k a o
simetrino i trajno, a n e o p l a t o n i z a m je usmjerio Galileovu panju na
k r u n i oblik tog kretanja.
15
O n j e z a t o mjerio s a m o teinu, promjer,
kutni p o m a k i vrijeme j e d n o g njihanja, dakle u p r a v o o n e p o d a t k e

interpretacijom kojih se m o e doi do Galileovih zakona za njihalo. U
o v o m sluaju, interpretacija s e p o k a z a l a g o t o v o n e p o t r e b n o m . A k o
i m a m o na raspolaganju Galileove paradigme, pravilnosti koje pokazuje
njihalo vrlo su p r i s t u p a n e sagledavanju. K a k o drugaije objasniti
Galileovo otkrie d a j e razdoblje utega p o t p u n o nezavisno o d ampli
t u d e , otkrie koje j e n o r m a l n a z n a n o s t koja j e p o t e k l a o d G a l i l e a
m o r a l a izbrisati i koje d a n a s u o p e n i s m o u stanju d o k u m e n t i r a t i .
Pravilnosti koje za j e d n o g aristotelovca nisu m o g l e postojati (i za
koje zapravo priroda nigdje ne prua primjere), za nekog tko je k a m e n
koji se njie vidio na isti nain kao i Galileo, predstavljale su posljedice
n e p o s r e d n o g iskustva.
M o d a je u o v o m primjeru previe mate, budui da u aristotelovaca
ne nalazimo nikakvih rasprava kamenju koje se njie. Po njihovoj
paradigmi to je bila iznimno sloena pojava. Ali, aristotelovci su raspravljali i jednostavnijem sluaju, kamenju koje pada bez neuobiajenih
ograniavanja, u kojima se javljaju iste razlike u vienju. Razmiljajui
k a m e n u koji pada Aristotel je prije vidio promjenu stanja, n e g o p r o
ces. Relevantne mjere kretanja za njega su, p r e m a t o m e , bile u k u p n a
prijeena udaljenost, ukupno vrijeme koje je prolo, parametri koji dono
se ono to bismo sada trebali zvati ne brzinom, ve srednjom brzinom. 1 6
14
T. S. Kuhn, "A Function for Thought Experiments" in Mlanges Alexandre

Koyr, ed. R. Taton i I. . Cohen, Paris, 1963.
15
A. Koyr, Etudes Galilennes, Paris, 1939., I, str. 46-51; te "Galileo and Plato",
Journal of the History of Ideas, IV, 1943., str. 400-428.
Kuhn, "A Function for Thought Experiments", u Mlanges Alexandre Koyr, ur.
R. Taton i I. B. Cohen, Paris, 1963.
16
133
N a slian nain, b u d u i d a j e k a m e n svojom p r i r o d o m u p u e n d a

d o s e g n e svoju krajnju toku mirovanja, Aristotel je relevantni para
m e t a r udaljenosti u bilo kojem trenutku tog kretanja, prije vidio k a o
udaljenost od one krajnje toke prema kojoj se kree, n e g o kao udalje
nost od polazne toke kretanja. 1 7 Ovi pojmovni parametri lee u osnovi
i daju smisao veini njegovih d o b r o poznatih " z a k o n a kretanja".
M e u t i m , djelomino k r o z p a r a d i g m u pokretaa, a djelomino k r o z
doktrinu p o z n a t u k a o opseg u kojem se kreu oblici, skolastika je
k r i t i k a i z m i j e n i l a ovaj n a i n g l e d a n j a n a k r e t a n j e . O s i m t o g a ,
Aristotelov p o j a m b r z i n e bio j e o d strane skolastiara razdvojen n a
pojmove koji su uskoro poslije Galilea postali naom srednjom brzinom
i t r e n u t n o m b r z i n o m . Ali, k a d a ga s a g l e d a v a m o kroz tu p a r a d i g m u ,
iji su i ovi koncepti dio, k a m e n koji pada, isto kao i njihalo, izloio je
skoro kao na dlanu zakone koji njime upravljaju. Galileo nije bio m e u
prvima koji su mislili da kamenje pada j e d n a k o ubrzanim kretanjem. 1 8
tovie, svoj teorem o v o m predmetu on je razvio, zajedno s m n o g i m
njegovim posljedicama, prije n e g o to je eksperimentirao s k o s o m
r a v n i n o m . Taj t e o r e m predstavljao je j o j e d a n sastavni dio m r e e
novih pravilnosti pristupanih geniju u o v o m e svijetu koji je o d r e e n
i s t o d o b n o p r i r o d o m k a o i o n i m p a r a d i g m a m a na kojima su Galileo i
njegovi suvremenici bili obuavani. ivei u t o m svijetu, Galileo je
j o uvijek m o g a o , kad g o d je to htio, objasniti zato je Aristotel vidio
o n o to je vidio. Pa ipak, n e p o s r e d n i sadraj Galileovog iskustva s
kamenjem koje pada nije bio istovjetan s Aristotelovim.
N a r a v n o , ni u k o m sluaju nije j a s n o zato b i s m o morali voditi
toliko rauna "izravnom iskustvu", odnosno onim opaajnim svoj
stvima koje j e d n a p a r a d i g m a tako osvijetli da o n a g o t o v o na prvi
pogled otkrivaju svoje pravilnosti. O v a se svojstva oito moraju mije
njati zajedno sa z n a n s t v e n i k o v i m vezivanjima za p a r a d i g m e , ali su
ona daleko od onoga to obino imamo na umu kad govorimo sirovim
p o d a c i m a ili g r u b o m iskustvu od kojeg se smatra da znanstveno
istraivanje polazi. Moda bi neposredno iskustvo trebalo biti ostavljeno
po strani kao fluid, a da umjesto toga raspravljamo o n i m konkretnim
operacijama i mjerenjima koja znanstvenik obavlja u svom laboratoriju.
17
18
Koyr, Etudes..., II, str. 7-11.

Clagett, op. cit., poglavlja IV, VI i IX.
134
Ili, m o d a bi analiza trebala ii dalje od o n o g a to je n e p o s r e d n o na

raspolaganju. M o g l a bi, r e c i m o , biti v o e n a u t e r m i n i m a n e k o g neu
tralnog promatrakog jezika, m o d a takvog koji je zamiljen da se
prilagodi onim dojmovima mrenice koji prenose ono to znanstvenik
vidi. Samo na j e d a n od ovih naina m o e m o se nadati da e m o ponovo
doi do takvog podruja u kojem je iskustvo opet j e d n o m zauvijek
stabilno - u kojem njihalo i ograniavani p a d nisu razliita opaanja,
v e prije razliite interpretacije nedvosmislenih p o d a t a k a koje n a m
prua promatranje k a m e n a koji se njie.
N o , je li u l n o iskustvo nepromjenjivo i n e u t r a l n o ? J e s u li teorije
j e d n o s t a v n o interpretacije postojeih p o d a t a k a ? Epistemoloku gle
dite koje najee lei u osnovi z a p a d n e filozofije v e tri stoljea
n a m e e k a o o d g o v o r izravno i n e d v o s m i s l e n o " d a " ! U n e d o s t a t k u
n e k e razvijenije alternative n a l a z i m da nije m o g u e u p o t p u n o s t i se
odrei t o g gledita. Pa ipak, o n o vie ne djeluje uspjeno, a pokuaji
da se uini uspjenim p u t e m uvoenja neutralnog jezika promatranja
sada mi se ine nedostinima.
Operacije i mjerenja koja znanstvenik obavlja u laboratoriju nisu
ono to n a m je iskustvom " d a n o " , ve prije o n o to je "s potekoama
prikupljeno". O n e nisu o n o to znanstvenik vidi - u s v a k o m sluaju
ne prije nego to je njegovo istraivanje dobro napredovalo, a njegova
panja usmjerena. Prije bi se moglo rei da su one konkretni pokazatelji
sadraja elementarnijih opaanja i da su k a o takve izabrane za blie
ispitivanje u n o r m a l n o m istraivanju s a m o stoga to obeavaju m o
gunost za p l o d n u r a z r a d u prihvaene p a r a d i g m e . Operacije i mje
renja su daleko jasnije odreeni paradigmom n e g o to je to neposredno
iskustvo iz kojeg se oni djelomino izvode. Z n a n o s t se ne bavi svim
m o g u i m laboratorijskim manipulacijama. O n a bira one manipulacije
koje su r e l e v a n t n e za postavljanje p a r a d i g m e u o d n o s p r e m a o n o m
neposrednom iskustvu koje je djelomino t o m paradigmom i odreeno.
Z b o g toga se znanstvenici u razliitim p a r a d i g m a m a angairaju u
razliitim konkretnim laboratorijskim manipulacijama. Mjerenja koja
valja obaviti na njihalu nisu ona koja su relevantna u sluaju ogra
nienog pada. Takoer, operacije koje su relevantne za razjanjavanje
svojstava kisika nisu uvijek iste k a o o n e koje su p o t r e b n e k o d istra
ivanja karakteristika deflogistoniziranog zraka.
135
to s e tie istog p r o m a t r a k o g j e z i k a , m o d a e n e k i t a k a v
j e z i k tek biti izumljen. M e u t i m , tri stoljea poslije Descartesa, nae
n a d e za n e t o t a k v o j o uvijek zavise iskljuivo teoriji opaanja i
teoriji d u h a . A m o d e r n o p s i h o l o k o e k s p e r i m e n t i r a n j e u b r z a n o
p r o i z v o d i f e n o m e n e s kojima se ta teorija teko m o e baviti. Sluaj
guska-zec p o k a z u j e da dva ovjeka s istim osjetima na m r e n i c i
m o g u vidjeti istu stvar. Psihologija p r u a i m n o g o drugih d o k a z a u
istom smislu, a sumnje koje iz toga proistjeu pojaava j o i povijest
pokuaja da se uspostavi aktualni jezik promatranja. Niti j e d a n suvre
m e n i pokuaj da se p o s t i g n e taj cilj nije se j o pribliio o p e primje
njivom jeziku istih opaaja. Oni pokuaji koji su najblie tome, dijele
osobinu koja snano potkrepljuje nekoliko glavnih teza ovog ogleda.
O n i n a i m e , o d p o e t k a pretpostavljaju j e d n u p a r a d i g m u , u z e t u bilo
iz vladajue z n a n s t v e n e teorije ili iz n e k o g o d l o m k a s v a k o d n e v n o g
miljenja, nastojei da iz nje eliminiraju sve nelogike i n e o p a a j n e
termine. Na nekoliko m i s a o n i h podruja taj je n a p o r dosta o d m a k a o ,
i to s i z n i m n i m r e z u l t a t i m a . Ne m o e se postavljati pitanje je li vri
j e d n o uputati se u takva nastojanja. M e u t i m , rezultat je j e z i k koji
- k a o i oni koji se upotrebljavaju u znanostima - sadri u sebi m n o g o
oekivanja u o d n o s u na prirodu i gubi svoju funkciju o n o g trenutka
k a d a t a oekivanja bivaju iznevjerena. N e l s o n G o o d m a n u k a z u j e
u p r a v o na taj m o m e n t k a d o v a k o opisuje ciljeve svoje knjige Struk
tura pojavljivanja: " S r e o m , nita ( o s i m p o j a v a za koje se z n a da
postoje) nije u pitanju; jer, pojam " m o g u i h " sluajeva koji ne postoje
ali s u m o g l i postojati, d a l e k o j e o d j a s n o g p o j m a . 1 9 O v a k o o g r a n i
en na izvjetavanje svijetu koji je unaprijed u p o t p u n o s t i p o z n a t ,
niti j e d a n j e z i k ne m o e donijeti s a m o neutralne i objektivne izvjetaje o n o m e s t o j e d a n o . Filozofsko istraivanje nije j o p r u i l o
19
N. Goodman, The Structure of Appearance, Cambridge, Mass., 1951., str. 4-5.

To poglavlje teksta vrijedi i ire citirati: "Ako svi i samo oni stanovnici Wilmingtona
iz 1947. godine koji tee izmeu 87 i 90 kilograma imaju riu kosu, onda se
riokosi stanovnik Wilmingtona 1947. godine i stanovnik Wilmingtona 1947.
godine koji tei izmeu 87 i 90 kg mogu spojiti u jednu konstrukcijsku definiciju...
Pitanje tome bi li "mogao postojati netko" na koga bi se mogao primijeniti
jedan, ali ne i drugi od ovih predikata, nema nikakva znaaja...kad smo jednom
utvrdili da takova osoba ne postoji...srea je da nita vie nije u pitanju; jer, pojam
"moguih" sluajeva, sluajeva koji ne postoje ali su mogli postojati, daleko je od
jasnog.
136
ak niti nagovjetaj t o m e k a k o bi izgledao j e z i k koji bi bio u stanju

to postii.
P o d tim o k o l n o s t i m a m o g l i b i s m o b a r e m posumnjati u to da su
znanstvenici i n a e l n o i s aspekta p r a k s e u pravu k a d a kisik i njihala
( m o d a t a k o e r i a t o m e i elektrone) tretiraju k a o fundamentalne
sastojke svog n e p o s r e d n o g iskustva. K a o rezultat u p a r a d i g m u uklju
e n o g iskustva o d r e e n e rase, kulture, i - k o n a n o - struke, svijet
z n a n s t v e n i k a p o s t a o je nastanjen p l a n e t i m a i njihalima, k o n d e n
zatorima i sloenim rudaama, te i drugim slinim tijelima. U usporedbi
s o v i m objektima opaanja, otitavanje sa tapa za mjerenje, k a o i
osjeti na mrenici, predstavljaju razraene konstrukcije u koje iskustvo
i m a n e p o s r e d a n pristup s a m o o n d a k a d a znanstvenik, z a p o s e b n e
svrhe svog istraivanja, uredi da b i j e d n a ili druga to trebale uiniti.
O v o ne upuuje na zakljuak da su njihala, na primjer, j e d i n e stvari
koje neki znanstvenik m o e vidjeti kada promatra k a m e n koji se njie.
(Ve s m o primijetili da su lanovi druge znanstvene zajednice vidjeli
ograniavani p a d ) . Ali, o v o treba upuivati na zakljuak da onaj
znanstvenik koji gleda na k a m e n koji se njie ne m o e imati nikakvo
iskustvo koje je u naelu elementarnije od toga da se vidi njihalo.
Alternativa nije neko hipotetiko "nepromjenjivo" vienje, ve vienje
k r o z d r u g u p a r a d i g m u , o n o vienje koje od k a m e n a koji se njie ini
neto drugo.
Sve ovo m o e izgledati razumnije ako se prisjetimo da ni
znanstvenici niti laici ne u e vidjeti svijet u k o m a d i m a , o d n o s n o dio
po dio. Izuzetak je situacija k a d a su sve konceptualne i manipulativne
kategorije unaprijed pripremljene - na primjer za otkrivanje n e k o g
d o d a t n o g t r a n s u r a n s k o g e l e m e n t a ili za hvatanje prizora n e k e n o v e
k u e - i znanstvenik i laik biraju i svrstavaju zajedno itava podruja
iz u k u p n o g tog iskustva. Dijete koje rije " m a m a " p r e n o s i sa svih
ljudi na sve e n e i p o t o m na svoju majku, ne ui s a m o to znai
" m a m a " , ili tko je njegova majka. O n o istodobno ui i n e k e od razlika
i z m e u m u k o g i e n s k o g roda, te neto n a i n i m a na koje e se
p r e m a njemu ponaati svi o s i m j e d n e osobe e n s k o g spola. N j e g o v a
reagiranja, oekivanja i vjerovanja - zapravo veliki dio njegova opaajnog svijeta - mijenjaju se na odgovarajui nain. Na isti nain
kopernikanci, koji su S u n c u oduzeli njegovu tradicionalnu titulu
137
" p l a n e t " , nisu s a m o uoili to " p l a n e t " znai ili to je to Sunce.

Naprotiv, oni su tako mijenjali znaenje " p l a n e t a " da bi ta rije m o g l a
praviti korisne razlike u svijetu u k o j e m su sva n e b e s k a tijela, a ne
s a m o S u n c e , vieni drugaije n e g o ranije. Isto se m o e odnositi i na
bilo koji od naih ranijih primjera. Vidjeti kisik umjesto deflogistoniziranog zraka, k o n d e n z a t o r umjesto leydenske b o c e , ili njihalo
u m j e s t o o g r a n i e n o g p a d a , s a m o j e dio i n t e g r a l n o g p o m a k a u
znanstvenikovom vienju velikog broja povezanih kemijskih,
elektrinih ili dinamikih pojava. Paradigme odreuju velika podruja
iskustva u isto vrijeme.
M e u t i m , traganje za n e k o m o p e r a t i v n o m definicijom ili n e k i m
isto p r o m a t r a k i m j e z i k o m m o e zapoeti tek n a k o n to je iskustvo
bilo tako odreeno. Onaj znanstvenik ili filozof koji se pita koja mjerenja
i koji dojmovi m r e n i c e ine njihalo o n i m to o n o jest, m o r a v e biti
s p o s o b a n prepoznati njihalo k a d a ga vidi. Da je umjesto toga vidio
ograniavani pad, on a k ne bi m o g a o niti postaviti svoje pitanje. A
da je vidio njihalo, ili da g a j e vidio na isti nain k a o to je vidio
g l a z b e n u vilicu ili oscilirajuu vagu, na njegovo pitanje ne bi bilo
odgovora. Na to se pitanje ne bi moglo odgovoriti na isti nain, budui
da to, u najmanju ruku, ne bi bilo isto pitanje. P r e m a t o m e , pitanja
osjetima mrenice ili posljedicama posebnih laboratorijskih postupaka,
i a k o su uvijek legitimna i s v r e m e n a na vrijeme i z n i m n o plodna,
pretpostavljaju j e d a n svijet koji je ve na o d r e e n nain opaajno i
konceptualno podijeljen. Takva pitanja predstavljaju u j e d n o m smislu
dijelove normalne znanosti, budui da zavise postojanju paradigme,
a dobivaju razliite o d g o v o r e ve p r e m a promjeni p a r a d i g m e .
Da b i s m o zavrili o v o poglavlje, z a n e m a r i m o od sada osjete
mrenice i p o n o v o ograniimo panju na laboratorijske operacije koje
znanstvenika snabdijevaju konkretnim, iako fragmentarnim nazna
k a m a o n o m e to je v e vidio. J e d a n od n a i n a na koji se takove
laboratorijske operacije mijenjaju zajedno s p a r a d i g m a m a , ve je u
nekoliko navrata bio promatran. Poslije znanstvene revolucije m n o g a
stara mjerenja i postupci postaju irelevantni i bivaju zamijenjeni
drugima. Na kisik i na deflogistonizirani zrak ne primijenjuju se iste
p r o b e . Ali, promjene ove vrste nikad nisu sveobuhvatne. to god
m o g a o t a d a vidjeti, znanstvenik poslije revolucije j o uvijek g l e d a
138
onaj isti svijet. tovie, iako ih je moda ranije upotrebljavao drugaije,

m n o g o od njegovog j e z i k a i najvei dio njegovih laboratorijskih
instrumenata isti su k a o to su bili ranije. Stoga post-revolucionarna
z n a n o s t n e i z b j e n o ukljuuje m n o g e p o s t u p k e , o b a v l j e n e istim
i n s t r u m e n t i m a i opisane istim terminima, koji su j e d n a k i k a o i k o d
njezine pred-revolucionarne prethodnice. A k o su se ovi trajni postupci
imalo izmijenili, ta promjena m o r a da lei u njihovom o d n o s u p r e m a
p a r a d i g m i ili u n j i h o v i m k o n k r e t n i m r e z u l t a t i m a . U v o e n j e m
posljednjeg n o v o g primjera sugeriram da se dogaaju obje o v e vrste
pojava. Ispitujui djelo D a l t o n a i njegovih s u v r e m e n i k a otkrit e m o
da ista operacija, k a d a se pripie prirodi k r o z drugaiju p a r a d i g m u ,
m o e postati obiljeje sasvim drugaijeg aspekta prirodne pravilnosti.
Vidjet e m o , o s i m toga, da e p o n e k a d stari p o s t u p a k u svojoj novoj
ulozi dovesti do drugaijih konkretnih rezultata.
Tijekom v e e g dijela o s a m n a e s t o g stoljea i p o e t k o m devet
n a e s t o g stoljea gotovo su svi europski kemiari vjerovali da se oni
elementarni atomi od kojih se sastoje sve kemijske vrste dre povezani
silama u z a j a m n o g privlaenja. Tako se gruda srebra dri p o v e z a n o
zbog sila privlaenja izmeu tjeleaca srebra (dok se poslije Lavoisiera
za s a m a o v a tjeleca nije p o e l o smatrati da su sastavljena od j o
elementarnijih). P r e m a istoj teoriji srebro se rastvara u kiselini (ili sol
u vodi) zato to su estice kiseline privukle estice srebra (ili estice
v o d e privukle estice soli) snanije n e g o to su se te estice privlaile
izmeu sebe. Ili, bakar se rastopio u rastvoru srebra i nataloio srebro
z a t o to je privlaenje i z m e u b a k r a i kiseline vee n e g o i z m e u
kiseline i srebra. Velika koliina drugih pojava objanjava se na isti
nain. Teorija izbirljivog privlaenja predstavljala je u o s a m n a e s t o m
stoljeu p a r a d i g m u dostojnu divljenja, iroko i p o n e k a d korisno raz
vijenu u smiljanju i analizi kemijskog eksperimentiranja.
20
Teorija privlaenja, meutim, povukla je onu liniju koja je razdvojila

fizike smjese od kemijskih na nain koji je od prihvaanja Daltonovog
djela p o s t a o neuobiajen. K e m i a r i o s a m n a e s t o g stoljea priznavali
su dvije vrste procesa. K a d a je mijeanje proizvodilo toplinu, svjetlost,
vrenje ili neto drugo te vrste, vidjelo se da se dogodilo kemijsko
20
H. Metzger, Newton, Stahl, Boerhaave et la doctrine chimique, Paris, 1930., str.
34-68.
139
sjedinjavanje. K a d su, s druge strane, estice u spoju m o g l e biti razli

k o v a n e prostim o k o m ili s e m e h a n i k i razdvojiti, postojala j e s a m o
fizika mjeavina. Ali, u vrlo velikom broju prijelaznih sluajeva - sol
u vodi, legure, staklo, kisik u atmosferi i tako dalje - ovi grubi kriteriji
bili su od m a l e koristi. R u k o v o e n a svojom p a r a d i g m o m v e i n a je
kemiara na itavo o v o prijelazno podruje gledala k a o na kemijsko,
b u d u i da su p r o c e s i m a iz kojih se o n o sastojalo gospodarile sile iste
vrste. Sol u vodi ili kisik u duiku bili su isto toliko primjeri kemijske
kombinacije k a o i o n a kombinacija koja je p r o i z v e d e n a oksidacijom
bakra. A r g u m e n t i u prilog promatranja otopina k a o spojeva bili su
vrlo jaki. S a m a teorija privlaenja bila je d o b r o provjerena. O s i m
toga, formiranje spoja objanjavalo je primijeenu homogenost otopine.
Da su kisik i duik, na primjer, s a m o pomijeani a ne i sastavljeni u
atmosferi, o n d a bi se tei plin kisik smjestio na dnu. D a l t o n , koji je
atmosferu smatrao mjeavinom, nije nikada na zadovoljavajui nain
uspio objasniti zato se s kisikom to nije dogodilo. Asimilacija njegove
a t o m s k e teorije stvorila j e , na kraju krajeva, nepravilnost t a m o gdje
je ranije nije bilo. 2 1
M o g l i b i s m o doi u napast rei da su se oni kemiari koji su na
otopine gledali kao na spojeve razlikovali od svojih sljedbenika s a m o
u pitanju definicije. U j e d n o m je smislu m o g l o biti tako. Ali, taj smisao
nije onaj koji definicije ini obinim konvencionalnim pogodnostima.
U o s a m n a e s t o m stoljeu mjeavine se nisu u p o t p u n o s t i razlikovale
od spojeva p o m o u operacionalnih provjera, a m o d a nisu ni m o g l e .
Da su kemiari ak i tragali za takvim provjerama, oni bi traili krite
rije koji su otopinu inili spojem. Razlikovanje mjeavina-spoj pred
stavljalo je dio njihove paradigme, dio naina na koji su oni gledali na
itavo svoje polje istraivanja - a k a o takvo prethodilo je svakoj p o
sebnoj laboratorijskoj provjeri, iako ne i a k u m u l i r a n o m iskustvu ke
mije k a o cjeline.
M e u t i m , d o k se na kemiju gledalo na ovaj nain, kemijske su
pojave predstavljale primjere z a k o n a koji su se razlikovali od o n i h
koji su nastali usvajanjem n o v e D a l t o n o v e p a r a d i g m e . P o s e b n o , d o k
su otopine ostale spojevi, nikakva koliina kemijskog eksperimentiranja
21
Ibid., str. 124-129, 139-148. Za Daltona vidi Leonard . Nash, The AtomicMolecular Theory, "Harvard Case Histories in Experimental Science", Case 4,
Cambridge, Mass., 1950., str. 14-21.
140
s a m a po sebi nije m o g l a proizvesti z a k o n utvrenih omjera. Na kraju

o s a m n a e s t o g stoljea bilo je o p e p o z n a t o da su neki spojevi o b i n o
sadravali u t v r e n e omjere k a d je uzeta u obzir teina njihovih sas
tavnih dijelova. Njemaki je k e m i a r Richter za n e k e kategorije reak
cija opazio daljnje pravilnosti koje danas o b u h v a a z a k o n kemijskih
ekvivalenata. 2 2 Ali, niti j e d a n k e m i a r nije iskoristio te pravilnosti,
o s i m za r e c e p t e , a do kraja stoljea n i t k o nije ni p o m i s l i o da bi ih
m o g a o uopiti. Uz postojanje oitih suprotnih primjera, p o p u t stakla
ili soli u vodi, nikakvo uopavanje nije bilo m o g u e b e z odbacivanja
teorije privlaenja i k o n c e p t u a l n o g preureivanja granica o n o g p o
druja koje pripada kemiaru. Ta posljedica postala je eksplicitna na
s a m o m kraju stoljea u glasovitoj raspravi i z m e u francuskih kemi
ara Prousta i Bertholleta. Prvi je tvrdio da se sve kemijske reakcije
dogaaju u u t v r e n o m omjeru, a drugi je to poricao. Svaki od njih je
za svoje gledite prikupio impresivne e k s p e r i m e n t a l n e d o k a z e . Pa
ipak su o v a dva ovjeka govorila b e z u z a j a m n o g razumijevanja, a
njihova je rasprava bila sasvim bez zakljuaka. Ondje gdje je Berthollet
vidio spoj u k o j e m omjer m o e varirati, P r o u s t je vidio s a m o fiziku
mjeavinu. 2 3 Za to pitanje niti eksperiment niti promjena definicijske
konvencije ne m o g u biti relevantni. O v a su d v a ovjeka ila j e d n a k o
s u p r o t n i m ciljevima k a o i Galileo i Aristotel.
Stanje je bilo otprilike t a k v o tijekom onih godina k a d a je J o h n
Dalton poduzeo istraivanja koja su konano vodila njegovoj glasovitoj
kemijskoj a t o m s k o j teoriji. Ali, sve do posljednjih stupnjeva tih
istraivanja niti je D a l t o n bio kemiar, niti se z a n i m a o za kemiju.
Umjesto toga, on je bio m e t e o r o l o g koji je za sebe p r o u a v a o fizike
p r o b l e m e apsorpcije plina u v o d u i v o d e u atmosferu. D i j e l o m z b o g
o b u k e u drugoj specijalnosti, a dijelom z b o g svog rada u toj specijal
nosti, on je o v o m p r o b l e m u priao s p a r a d i g m o m koja se razlikovala
od o n e njemu suvremenih kemiara. P o s e b n o je na mjeavinu plinova
ili na apsorpciju n e k o g plina u vodi gledao k a o na fiziki proces,
proces u k o j e m sile privlaenja ne igraju nikakvu ulogu. Z b o g toga je
opaena homogenost otopine za njega predstavljala problem, ali takav
p r o b l e m za koji je s m a t r a o da bi ga m o g a o rijeiti kad bi u svojim
22
23
J. R. Partington, A Short History of Chemistry, 2. izd. London, 1951., str. 161 -163.
. . Meldrum, "The Development of the Atomic Theory: (1) Berthollet's
Doctrine of Variable Proportions", Manchester Memoirs, LIV, 1910., str. 1-16.
141
e k s p e r i m e n t a l n i m m j e a v i n a m a m o g a o odrediti relativnu veliinu i

teinu razliitih a t o m s k i h estica. U p r a v o z b o g toga da bi odredio te
veliine i teine Dalton se na kraju o k r e n u o kemiji, pretpostavljajui
od p o e t k a da se a t o m i u o g r a n i e n o m podruju reakcija za koje je
smatrao da su kemijske m o g u kombinirati samo 1:1, ili p r e m a n e k o m
d r u g o m j e d n o s t a v n o m omjeru koji se m o e izraziti cijelim brojem. 2 4
Ta prirodna pretpostavka omoguila mu je da odredi veliine i teine
e l e m e n t a r n i h estica, inei i s t o d o b n o z a k o n k o n s t a n t n o g omjera
tautologijom. Bilo kakva reakcija u koju sastavni dijelovi ne ulaze
p r e m a utvrenom omjeru za Daltona ipso facto nije bila isto kemijski
p r o c e s . J e d a n z a k o n koji eksperiment nije m o g a o uspostaviti prije
Daltonovog djela postao je konstitutivno naelo koje, o n d a k a d a j e to
djelo p r i h v a e n o , nikakva pojedinana skupina kemijskih mjerenja
nije m o g l a uzdrmati. K a o rezultat o n o g a to predstavlja m o d a na
najpotpuniji primjer znanstvene revolucije isti kemijski postupci pret
postavljaju sasvim drugaiji odnos p r e m a kemijskom uopavanju od
onoga kojeg su imali ranije.
Nije p o t r e b n o p o s e b n o isticati da su Daltonovi zakljuci bili sa
svih strana napadnuti kada su prvi put objavljeni. Posebno se Berthollet
nikako nije d a o uvjeriti. Uzimajui u obzir prirodu stvari, nije niti morao.
Ali, za veinu k e m i a r a D a l t o n o v a n o v a p a r a d i g m a p o k a z a l a se
uvjerljivom ondje gdje Proustova nije bila, budui d a j e imala daleko
ire i vanije implikacije n e g o to je novi kriterij za razlikovanje
mjeavine i spoja. A k o se, na primjer, atomi mogu kemijski kombinirati
s a m o p r e m a j e d n o s t a v n i m omjerima izraenim u cijelim brojevima,
o n d a bi preispitivanje postojeih kemijskih p o d a t a k a trebalo otkriti
primjere k a k o m n o g o s t r u k i h , tako i utvrenih omjera. K e m i a r i su
prestali pisati da dva oksida, r e c i m o ugljikova, sadre 56 % i 72 %
kisika po teini; umjesto toga oni su pisali da b i j e d n a teina ugljika
trebala biti kombinirana ili s 1,3 ili 2,6 teina kisika. K a d a se rezultati
starih p o s t u p a k a o v a k o napisu, o n d a omjer od 2:1 p a d a u oi. A to se
d o g o d i l o u analizi m n o g i h d o b r o p o z n a t i h reakcija, a uz to i n e k i h
novih. O s i m toga, D a l t o n o v a p a r a d i g m a o m o g u i l a j e prihvaanje
Richterova djela i sagledavanje njegove p u n e openitosti. Uz to, ona
je sugerirala nove eksperimente, posebno one Gay-Lussacove k o m 24
L. K. Nash, "The Origin of Dalton's Chemical Atomic Theory", Isis. XLVII,

1956., str. 101-116.
142
biniranju koliina, a ovi su, sa svoje strane, donijeli j o i druge pra

vilnosti kojima kemiari ranije nisu ni sanjali. O n o to su kemiari
uzeli od Daltona nisu bili novi eksperimentalni zakoni, ve novi nain
bavljenja k e m i j o m (on s a m ga je n a z v a o " n o v i sustav kemijske filo
zofije") koji je tako brzo d o n i o p l o d o v e da je s a m o n e k o l i k o starijih
k e m i a r a u F r a n c u s k o j i Britaniji bilo s p o s o b n o oduprijeti mu se. 2 5
Tako su kemiari poeli ivjeti u j e d n o m svijetu u kojemu su se reakcije
p o n a a l e na s a s v i m drugaiji n a i n n e g o ranije.
D o k se sve to odvijalo, dogodila se j e d n a tipina i vrlo v a n a
promjena. Na r a z n i m mjestima su se s a m i brojani p o d a c i u kemiji
poeli pomicati. K a d je D a l t o n prvi put pregledao kemijsku literaturu
u potrazi za p o d a c i m a kako bi podrao svoju fiziku teoriju, pronaao
je izvjetaje reakcijama koji su se slagali, ali je teko m o g a o izbjei
ili ne pronai i druge koji se nisu slagali. Proustova mjerenja i dva
oksida bakra donijela su, na primjer, takav omjer teina kisika koji je
iznosio 1,47:1, a ne 2 : 1 , k a k o je traila a t o m s k a teorija. A P r o u s t je
bio upravo taj od kojega se m o g l o oekivati postizanje Daltonovskih
omjera. 2 6 On j e , dakle, bio fini eksperimentator, a njegovo gledite
o d n o s u i z m e u mjeavina i spojeva bilo je vrlo blisko D a l t o n o v o m .
Ali, teko je natjerati prirodu da se u k l o p i u j e d n u p a r a d i g m u . To je
razlog to su zagonetke normalne znanosti tako izazovne i to mjerenja
p o d u z e t a bez n e k e p a r a d i g m e tako rijetko v o d e bilo k a k v i m zaklju
cima. P r e m a t o m e , kemiari nisu mogli j e d n o s t a v n o prihvatiti Dalton o v u teoriju temeljem dokaza, budui d a j e dosta tih dokaza bilo nega
tivno. U m j e s t o toga, ak i poslije prihvaanja teorije, oni su morali
stjerati prirodu na crtu, a taj je proces u konkretnom sluaju zahtijevao
gotovo j o j e d n u generaciju. A kad je bio zavren, ak se i kompozicija
p o s t o t a k a d o b r o poznatih mjeavina promijenila. S a m i p o d a c i su se
promijenili. To je onaj posljednji s m i s a o u kojem m o e m o rei da
znanstvenici poslije revolucije rade u j e d n o m drugaijem svijetu.
25
A. N. Meldrum, "The Development of the Atomic Theory: (6) The Reception

Accorded to the Theory Advocated by Dalton", Manchester Memoirs, LV, 1911.,
26
str. 1-10.
Za Prousta vidi Meldrum, "Berthollet's Doctrine of Variable Proportions",
Manchester Memoirs, LIV, 1910., str. 8. Detaljna povijest postupnih promjena u
mjerenjima kemijskih spojeva i atomskih teina tek treba biti napisana, ali Partington,
op. cit., prua mnoge korisne uvodne napomene koje vode u tom smjeru.
143
XI
NEVIDLJIVOST REVOLUCIJA
O n o to s e j o m o r a m o zapitati jest k a k o z n a n s t v e n e revolucije

zavravaju. M e u t i m , prije n e g o to to u i n i m o , ini se n u n i m da
uinimo j o i posljednji pokuaj uvrivanja uvjerenja u njihovo p o
stojanje i prirodu. Do sada s a m pokuavao izloiti revolucije p o m o u
ilustracije, a ti primjeri m o g u se umnoavati ad nauseam. Ali, j a s n o je
da je veina tih primjera koje s m o namjerno izabrali z b o g toga to su
poznati, obino smatrana ne revolucijama ve dodacima znanstvenom
znanju. Takvo se gledite j e d n a k o m o e zauzeti bilo kojoj dodatnoj
ilustraciji, pa su tada te ilustracije nedjelotvorne. Sugeriram da postoje
j a k o dobri razlozi zato su se revolucije pokazale gotovo nevidljivima.
Znanstvenici i laici dobar dio svoje predodbe kreativnoj znanstvenoj
aktivnosti dobivaju autoritativnog izvora koji sustavno prikriva djelomino z b o g vanih funkcionalnih razloga - postojanje i znaaj
z n a n s t v e n i h revolucija. Tek k a d a se shvati i analizira priroda tog
autoriteta m o g u e je nadati se da se povijesni primjer m o e uiniti
potpuno uinkovitim. tovie, iako se ova toka m o e p o t p u n o razviti
s a m o u m o m zakljunom poglavlju, o n a analiza koja je sada n u n a
p o e t e ukazivati n a j e d a n o d onih aspekata z n a n s t v e n o g r a d a p o
k o j e m se taj rad najjasnije razlikuje od svakog d r u g o g kreativnog
posla, osim m o d a teologije.
K a o izvor autoriteta uglavnom na u m u i m a m znanstvene
udbenike, zajedno s popularizacijama i filozofskim djelima koja su
modelirana na temelju tih udbenika. Sve ove tri kategorije - do ne
davno nikakvi drugi znaajni izvori informacija znanosti nisu bili na
raspolaganju, osim same istraivake prakse - imaju neto zajedniko.
O n e se obraaju j e d n o m vrlo artikuliranom sklopu problema, podataka
i teorije, najee o n o m p o s e b n o m skupu p a r a d i g m i na koji se odre
e n a z n a n s t v e n a zajednica p o z i v a u vrijeme k a d a su ta djela pisana.
145
Sami udbenici za cilj imaju prenoenje rjenika i sintakse suvremenog

znanstvenog jezika. Popularizacije pokuavaju te iste primjene opisati
jezikom koji je blii jeziku svakodnevnog ivota. A filozofija znanosti,
posebno u svijetu koji govori engleski jezik, analizira logiku strukturu
t o g istog zavrenog sklopa znanja. I a k o bi se potpunije razmatranje
moralo baviti istinskim razlikama izmeu ova tri roda, nas ovdje najvie
zanimaju njihove slinosti. Sva tri biljee o n o to predstavlja stabilan
ishod ranijih revolucija i tako izlau o s n o v e s u v r e m e n e n o r m a l n o znanstvene tradicije. Da bi ispunili svoju funkciju oni ne moraju pru
iti autentinu informaciju nainu na koji su te o s n o v e prvi p u t
sagledane i p o t o m prihvaene od struke. B a r e m u sluaju u d b e n i k a
postoje dobri razlozi zato bi oni u o v i m stvarima sustavno davali
pogrenu sliku.
U poglavlju II primijetili s m o d a j e vre oslanjanje na udbenike,
ili na o n o to im je ekvivalentno, bilo neizbjean pratitelj nastajanja
prve paradigme n a j e d n o m podruju znanosti. U posljednjem poglavlju
ovoga ogleda tvrdit e se da dominiranje takovih tekstova u zreloj
znanosti ini znaajnu razliku izmeu njenog razvojnog obrasca i obra
sca u drugim podrujima. Za trenutak u z m i m o k a o sigurno da se, u
mjeri kojaje neusporediva s drugim podrujima, i u laika i u strunjaka
poznavanje znanosti zasniva na udbenicima i na neto m a l o druge
literature izvedene iz tih udbenika. U d b e n i k e se, m e u t i m , k a o p e
dagoka sredstva za perpetuaciju n o r m a l n e znanosti, m o r a u cijelosti
ili djelomino p o n o v o napisati svaki p u t k a d se promijeni jezik, pro
blemska struktura ili standardi normalne znanosti. Ukratko, njih se m o r a
p o n o v o pisati uvijek poslije svake znanstvene revolucije, a kada ih se
j e d n o m p o n o v o napie oni neizbjeno skrivaju ne samo ulogu, ve i
samo postojanje onih revolucija koje su ih proizvele. Ukoliko nije osobno
iskusio neku revoluciju tijekom vlastitog ivota, povijesni smisao
znanstvenika ili laika itatelja u d b e n i k e literature dosee s a m o do
onoga to predstavlja ishod najnovijih revolucija u odreenom podruju.
U d b e n i c i tako poinju s dokidanjem z n a n s t v e n i k o v a smisla za
povijest vlastite discipline, a p o t o m nastavljaju pruajui zamjenu za
ono to su eliminirali. Karakteristino je da udbenici znanosti sadre
samo m a l o povijesti, ili u u v o d n o m poglavlju, ili, j o ee, u razasutim
pozivanjima na velike heroje ranijih razdoblja. Temeljem tih pozivanja,
146
i studenti i strunjaci poinju se osjeati sudionicima j e d n e dugotrajne

povijesne tradicije. N o , ta tradicija koja je i z v e d e n a iz u d b e n i k a i u
kojoj znanstvenici poinju osjeati svoje sudjelovanje, tradicija je koja
zapravo nikad nije niti postojala. Iz razloga koji su istodobno i oiti i
visoko funkcionalni, znanstveni udbenici, k a o i najvei dio starijih
povijesti znanosti, pozivaju se s a m o na onaj dio rada ranijih znan
stvenika koji se lako m o e p r o m a t r a t i k a o doprinos postavljanju i
rjeavanju onih paradigmatikih problema kojima se bavi. Djelomino
putem selekcije, a djelomino putem iskrivljavanja, znanstvenici ranijih
v r e m e n a implicitno su predstavljeni k a o da su radili na istom sklopu
utvrenih p r o b l e m a i u skladu s istim s k l o p o m utvrenih k a n o n a koje
je najnovija revolucija u znanstvenoj teoriji i metodi uinila da izgledaju
z n a n s t v e n i m a . Nije ni u d o da se u d b e n i k e , k a o i o n u povijesnu
tradiciju koju oni podrazumijevaju, m o r a poslije svake z n a n s t v e n e
revolucije p o n o v o pisati. Takoer nije nikakvo u d o to, j e d n o m kad
su ti udbenici p o n o v o napisani, znanost p o n o v o poinje izgledati
velikim dijelom kumulativna.
N a r a v n o , znanstvenici nisu j e d i n a skupina koja tei ka t o m e da
prolost svoje discipline vidi k a o linearni razvoj p r e m a sadanjem
v i s o k o m poloaju. Iskuenje da se povijest pie u n a t r a g sveprisutno
je i stalno. M e u t i m , znanstvenici se nalaze p o d j a i m utjecajem
kunje da p o n o v o piu povijest, djelomino stoga to rezultati znan
stvenog istraivanja ne pokazuju nikakvu oitu zavisnost od povijesnog
konteksta istraivanja, a djelomino z b o g toga to z n a n s t v e n i k o v a
suvremena pozicija, osim tijekom krize i revolucije, izgleda tako sigur
na. Vie povijesnih detalja sadanjosti ili prolosti znanosti, ili vie
odgovornosti p r e m a iznijetim povijesnim pojedinostima, m o e s a m o
dati umjetni status ljudskoj idiosinkraziji, pogreci i zabuni. Zato davati
dostojanstvo o n o m e to su najbolji i najuporniji napori znanosti o m o
guili da b u d e o d b a e n o ? Omalovaavanje povijesne injenice je
duboko i vjerojatno funkcionalno ukorijenjeno u ideologiji znanstvene
struke, iste o n e struke koja od svih vrijednosti na najvie mjesto stavlja
injenine detalje druge vrste. Whitehead je uhvatio nepovijesni duh
znanstvene zajednice kad je pisao: " Z n a n o s t koja oklijeva zaboraviti
svoje utemeljitelje, izgubljena j e . " Ipak, nije bio sasvim u pravu, budui
da su znanostima kao i drugim povijesnim pothvatima potrebni heroji
147
i oni uvaju njihova imena. Na sreu, umjesto da zaborave ove heroje,

znanstvenici su zaboravili njihova djela ili ta djela revidirali.
Posljedica toga je ustrajna sklonost ka t o m e da se povijest znanosti
uini linearnom ili k u m u l a t i v n o m , sklonost koja ak utjee na znan
stvenike koji se osvru na vlastito ranije istaivanje. Na primjer, sva
tri nespojiva Daltonova opisa razvoja njegovog kemijskog a t o m i z m a
daju privid k a o da su ga vrlo r a n o poeli zanimati u p r a v o kemijski
p r o b l e m i kombiniranja omjera, po ijem je rjeenju kasnije postao
glasovit. Zapravo, izgleda da su se njemu ti problemi javili zajedno s
rjeenjima, a osim toga to se nije desilo prije nego stoje njegov kreativni
1
rad bio gotovo potpuno zavren. Ono to svi Daltonovi opisi izostavljaju
j e s u revolucionarne posljedice primjene na kemiju sklopa pitanja i
p o j m o v a p r e t h o d n o ogranienih na fiziku i meteorologiju. To je o n o
to je D a l t o n u i n i o , a rezultat je bila preorjentacija p r e m a t o m
podruju, preorjentacija koja je k e m i a r e nauila postavljati n o v a
pitanja i izvlaiti nove zakljuke iz starih pitanja.
Ili, r e c i m o , N e w t o n je pisao k a k o je Galileo otkrio da konstantna
sila gravitacije proizvodi kretanje koje je p r o p o r c i o n a l n o kvadratu
v r e m e n a . U biti, Galileov kinematiki t e o r e m p r e u z i m a taj oblik kad
ga se smjesti u matricu N e w t o n o v i h vlastitih d in a m i k ih pojmova.
Ali, Galileo nita slino nije rekao. N j e g o v a rasprava tijelima koja
padaju, rijetko k a d p o s r e d n o ukazuje na sile, a j o manje na j e d n u
uniformnu gravitacijsku silu koja dovodi do toga da tijela padaju.
Time s t o j e Galileu pripisao zaslugu za taj odgovor na pitanje koje po
Galileovim p a r a d i g m a m a nije niti smjelo biti postavljeno, N e w t o n o v
opis prikrio je efekt j e d n e m a l e ali revolucionarne preformulacije u
pitanjima koje su znanstvenici postavljali kretanju, k a o i odgovo
r i m a za koje su osjeali da ih m o g u prihvatiti. M e u t i m , upravo ova
vrsta p r o m j e n e u formulaciji pitanja i o d g o v o r a je o n o to u daleko
veoj mjeri od novih empirijskih otkria objanjava prijelaz s aristo2
L. K. Nash, "The Origins of Dalton's Chemical Atomic Theory", Isis, XLVII,

1956., str. 101-116.
2
Za Newtonovu primjedbu vidi Florian Cajori (ur.) Sir Isaac Newton 's Mathemati
cal Principles of Natural Philosophy and His System of the World, Berkeley,
California, 1946., str. 21. Ovaj bi odlomak trebalo usporediti sa Galileovom
vlastitom raspravom u njegovu djelu Dialogues Concerning Two New Sciences,
prev. H. Crew i . de Salvio, Evanston, III., 1946., str. 154-176.
148
telovske na Galileovu i s Galileove na N e w t o n o v u d i n a m i k u . Pri

krivajui takve promjene, sklonost u d b e n i k a da razvoj znanosti pri
k a e linearnim skriva p r o c e s koji lei u s a m o m srcu najznaajnijih
epizoda z n a n s t v e n o g razvoja.
P r e t h o d n i primjeri pokazuju, svaki u kontekstu j e d n e revolucije,
p o e t a k rekonstrukcije povijesti koja se, u pravilu, zavrava postrevolucionarnim znanstvenim tekstovima. Ali, u taj zavretak ukljueno
j e m n o g o vie o d m n o e n j a onih p o g r e n i h povijesnih konstrukcija
koje su ve ilustrirane. Te pogrene konstrukcije ine revolucije nevi
dljivima; grupiranje o n o g j o vidljivog materijala u z n a n s t v e n i m
t e k s t o v i m a povlai za s o b o m p r o c e s koji bi, da je postojao, negirao
u l o g u revolucija. B u d u i da im je cilj b r z o u p o z n a t i studente s o n i m
to s u v r e m e n a znanstvena zajednica misli da zna, udbenici tretiraju
razliite eksperimente, pojmove, zakone i teorije suvremene normalne
znanosti toliko izdvojeno i u takvom skoro neprekidnom nizu koliko je
to m o g u e . S p e d a g o k e toke gledita o v a tehnika predstavljanja je
besprijekorna. M e u t i m , k a d a se k o m b i n i r a s o n o m o p o m nepovi
j e s n o m atmosferom pisanja u znanosti, k a o i s p o v r e m e n i m sustavno
p o g r e n i m konstrukcijama kojima je g o r e raspravljano, po svoj e
prilici prevladati j a k dojam d a j e svoje sadanje stanje znanost dostigla
kroz niz pojedinanih otkria i pronalazaka, koji, k a d se svi zbroje,
konstituiraju s u v r e m e n o tijelo t e h n i k o g znanja. U u d b e n i c i m a se
p o d r a z u m i j e v a da su od p o e t k a z n a n s t v e n o g pothvata znanstvenici
teili ka o d r e e n i m c i l j e v i m a koji su utjelovljeni u d a n a n j i m
p a r a d i g m a m a . J e d a n po j e d a n , u p r o c e s u koji je esto u s p o r e i v a n s
dodavanjem cigli graevini, znanstvenici su dodavali novu injenicu,
pojam, zakon ili teoriju o n o m skupu informacija koji je predstavljen u
tekstovima s u v r e m e n e znanosti.
Ali, to nije nain na koji se z n a n o s t razvija. M n o g e z a g o n e t k e
suvremene normalne znanosti nisu postojale prije najnovije znanstvene
revolucije. Rijetko koja bi se m o g l a pratiti do povijesnog p o e t k a one
znanosti u kojoj se sada javlja. Ranije generacije bavile su se vlastitim
p r o b l e m i m a , vlastitim i n s t r u m e n t i m a i vlastitim k a n o n i m a rjeenja.
Isto tako, nisu se s a m o problemi promijenili. Prije bi se m o g l o rei da
se p o m a k n u l a itava m r e a injenica i teorije koju u d b e n i k a
paradigma usklauje s prirodom. Je li, na primjer, postojanost kemijskog
149
sastava ista injenica iskustva koju su k e m i a r i p o m o u ekspe

rimenta mogli otkriti u okviru bilo kojeg od onih svjetova unutar kojih
su se kemiari bavili svojom p r a k s o m ? Ilije prije u pitanju element pa stoga i element u koji se ne m o e sumnjati - u n o v o m tkivu udruene
injenice i teorije, koji je D a l t o n u k l o p i o u raniju cjelinu kemijskog
iskustva, mijenjajui u t o m procesu s a m o to iskustvo? Ili, isto tako, je
li postojano ubrzanje, proizvedeno j e d n o m stalnom silom, jednostavna
injenica za k o j o m su studenti d i n a m i k e uvijek tragali ili je o n o prije
o d g o v o r na pitanje koje se prvi put pojavilo s a m o unutar N e w t o n o v e
teorije i na koje je ta teorija m o g l a odgovoriti s a m o na o s n o v u o n o g
skupa informacija k o j e su stajale na raspolaganju prije n e g o s t o j e to
pitanje postavljeno?
Ova smo pitanja ovdje postavili o n o m e to izgleda poput postupno
otkrivenih injenica u d b e n i k o g prikazivanja stvari. N o , oito j e d a
ta pitanja imaju svoje implikacije i za o n o to tekstovi prikazuju k a o
teorije. Te su teorije, n a r a v n o , "u skladu s i n j e n i c a m a " , ali s a m o na
taj n a i n to ranije d o s t u p n u informaciju pretvaraju u injenice koje
za p r e t h o d n u p a r a d i g m u u o p e nisu postojale, a to znai da se ni
teorije ne razvijaju dio po dio da bi odgovarale injenicama koje su
svo vrijeme bile dostupne. Prije bi se moglo rei da o n e nastaju zajedno
s injenicama k o j i m a odgovaraju iz r e v o l u c i o n a r n e preformulacije
prethodne znanstvene tradicije, tradicije u kojoj znanjem posredovani
o d n o s i z m e u znanosti i prirode nije bio sasvim isti.
Posljednji primjer koji bi m o g a o razjasniti ovaj opis utjecaja udbe
nikog prikazivanja na nau sliku znanstvenog razvoja. Svaki tekst iz
elementarne kemije m o r a raspravljati konceptu kemijskog elementa.
Gotovo uvijek kada se taj pojam prvi put spomene, njegovo se porijeklo
pripisuje Robertu Boyleu, kemiaru iz sedamnaestog stoljea u ijem
e djelu Skeptini kemiar paljivi itatelj nai definiciju " e l e m e n t a "
vrlo blisku onoj koja se d a n a s primjenjuje. Pozivanje na B o y l e o v
d o p r i n o s p o m a e d a p o e t n i k p o s t a n e svjestan injenice d a kemija
nije p o e l a sa s u l f o n a m i d i m a ; o s i m toga, o n o upuuje na to da je
j e d a n od tradicionalnih z a d a t a k a z n a n s t v e n i k a da smilja p o j m o v e
o v e vrste. K a o dio o n o g p e d a g o k o g arsenala koji od ovjeka ini
znanstvenika, spomenuto je pripisivanje iznimno uspjeno. M e u t i m ,
o n o j o j e d n o m ilustrira onaj o b r a z a c povijesnih p o g r e a k a koje k o d
150
studenata i k o d laika ipak stvaraju p o g r e n e p r e d o d b e prirodi

znanstvenog pothvata.
P r e m a Boyleu, koji je b i o p o s v e u pravu, definicija elementa nije
bila nita vie od o b i n e parafraze tradicionalnog kemijskog pojma;
Boyle je p o n u d i o tu definiciju s a m o zato da bi zastupao gledite da
neto p o p u t kemijskog e l e m e n t a z a p r a v o ne postoji; k a o povijest,
udbenika verzija B o y l e o v o g doprinosa sasvim j e pogrena. 3 T a j e
pogreka, naravno, trivijalna, iako ne u veoj mjeri od bilo kojeg drugog
p o g r e n o g prikazivanja p o d a t a k a . M e u t i m , o n o to nije trivijalno
jest slika znanosti koju potkrepljujemo k a d a ovu vrstu pogreke prvo
p o v e e m o sa, a p o t o m i u g r a d i m o u tehniku strukturu teksta. K a o i
"vrijeme", "energija", "sila", ili "estica", pojam elementa predstavlja
sastojak udbenika koji esto uope nije smiljen niti otkriven. Boyleova
definicija, p o s e b n o , m o e se pratiti unatrag b a r e m do Aristotela, a
unaprijed p r e k o Lavoisiera, do m o d e r n i h tekstova. To ipak ne znai
d a j e z n a n o s t j o o d antikih v r e m e n a posjedovala m o d e r a n p o j a m
elementa. Verbalne definicije, poput Boyleove, imaju malo znanstvenog
sadraja ako se razmatraju s a m e za sebe. O n e nisu p o t p u n o logine
specifikacije znaenja (ako takvih i m a ) , ve su blie p e d a g o k i m
p o m a g a l i m a . O n i znanstveni p o j m o v i na koje te definicije ukazuju
dobivaju svoj puni znaaj s a m o kad su, unutar j e d n o g teksta ili n e k o g
drugog sustavnog prikazivanja, dovedeni u vezu s drugim znanstvenim
p o j m o v i m a , s praktinim p r o c e d u r a m a i s p r i m j e n a m a p a r a d i g m e .
To znai da takvi pojmovi, k a o to je p o j a m elementa, teko m o g u
biti smiljeni nezavisno od konteksta. tovie, u kontekstu, oni rijetko
k a d zahtijevaju smiljanje, b u d u i da su o n d a v e na raspolaganju. I
Boyle i Lavoisier na vane su naine promijenili kemijski znaaj "ele
m e n t a " . Ali, oni nisu smislili taj pojam ili ak promijenili onu verbalnu
formulu koja je sluila kao njegova definicija. Niti je Einstein, kao to
s m o ve vidjeli, morao smiljati ili ak eksplicitno redefinirati "prostor"
i " v r i j e m e " da bi im d a o n o v a znaenja u k o n t e k s t u svog djela.
K a k v a je o n d a bila B o y l e o v a povijesna uloga u o n o m trenutku
njegova rada koji ukljuuje glasovitu "definiciju"? On je bio predvodnik
z n a n s t v e n e revolucije koja j e , mijenjajui o d n o s " e l e m e n t a " p r e m a
3
T. S. Kuhn: "Robert Boyle and Structural Chemistry in the Seventeenth Cen

tury", Isis, XLIII, 1952., str. 26-29.
151
kemijskoj praksi i kemijskoj teoriji, pretvorila taj pojam u sasvim dru

gaiji instrument n e g o ranije i pretvorila i kemiju i k e m i a r o v svijet u
j e d a n p r o c e s . 4 D r u g e revolucije, ukljuujui i o n u u ijem se centru
nalazio Lavoisier, trebale su t o m pojmu dati njegovu m o d e r n u formu
i ulogu. Ali, Boyle predstavlja tipian primjer i za onaj proces koji je
ukljuen na s v a k o m od ovih stupnjeva i za o n o to se s tim p r o c e s o m
zbiva k a d a se postojee znanje utjelovi u udbeniku. Vie n e g o ijedan
drugi pojedinani aspekt znanosti, ta je p e d a g o k a forma odredila
n a u sliku prirodi znanosti i ulozi otkria i p r o n a l a s k a u n j e n o m
unapreivanju.
U svom djelu Robert Boyle and Seventeenth Century Chemistry, Cambridge, 1958.,
Marie Boas na vie mjesta raspravlja Boyleovim pozitivnim doprinosima
razvoju pojma kemijskog elementa.
152
XII
RAZRJEAVANJE REVOLUCIJA
Udbenici kojima s m o upravo raspravljali nastaju tek po zavretku

znanstvene revolucije. Oni predstavljaju temelj za novu tradiciju nor
m a l n e znanosti. Prihvaajui se pitanja njihove strukture, oito s m o
propustili j e d a n korak. Koji je to p r o c e s kojim novi kandidat za
p a r a d i g m u zamjenjuje svog prethodnika? S v a k a n o v a interpretacija
prirode, b e z obzira radilo se otkriu ili teoriji, p r v o nastaje u d u h u
j e d n o g ili nekoliko pojedinaca. Oni su ti koji prvi n a u e drugaije
vidjeti znanost i svijet, a njihovu sposobnost da obave prijelaz olakavaju
dvije okolnosti koje nisu zajednike veini ostalih l a n o v a njihove
struke. N j i h o v a je panja uvijek bila intenzivno u s r e d o t o e n a na
p r o b l e m e koji su izazivali krizu; osim toga, oni su obino tako mladi
ljudi ili tako novi u podruju koju zahvaa kriza da ih praksa u manjoj
mjeri obvezuje na onaj p o g l e d na svijet i pravila o d r e e n a s t a r o m
paradigmom od veine njihovih suvremenika. K a k o m o g u i to moraju
uiniti da itavu struku ili relevantnu strunu p o d s k u p i n u preobrate
na svoj nain gledanja na znanosti i svijet? Zato ta skupina odbacuje
j e d n u tradiciju n o r m a l n o g istraivanja u korist druge?
Da biste uvidjeli nunost ovih pitanja, prisjetite se da ona predstavljaju
jedine rekonstrukcije koje povjesniar m o e pruiti za filozofsko istra
ivanje provjeravanju, verifikaciji ili opovrgavanju z a s n o v a n i h
znanstvenih teorija. U onoj mjeri u kojoj je angairan u n o r m a l n o j
znanosti, istraiva je taj koji rjeava zagonetke, a ne onaj koji p r o
vjerava p a r a d i g m e . Iako tijekom p o t r a g e za rjeenjem n e k e p o s e b n e
z a g o n e t k e m o e i s p r o b a t i o d r e e n i broj a l t e r n a t i v n i h p r i s t u p a
odbacujui o n e koji ne uspijevaju dovesti do eljenog rezultata, dok
to ini, istraiva ne provjerava postojeu paradigmu. Naprotiv, on
je p o p u t igraa aha koji s postavljenim p r o b l e m o m i p l o o m koja je
fiziki ili m e n t a l n o ispred njega vue razliite alternativne poteze u
153
potrazi za rjeenjem. O v i brojni pokuaji, b i l o igraa a h a ili z n a n

stvenika, isprobavanja su sama po sebi, a ne isprobavanja pravila
igre. O n i s u m o g u i s a m o d o k s e p a r a d i g m u u z i m a k a o prihvaenu.
P r e m a t o m e , p a r a d i g m a se provjerava tek n a k o n to su u p o r n i neu
spjesi da se rijei n e k a panje vrijedna z a g o n e t k a doveli do krize. Pa
a k i tada, p a r a d i g m a se provjerava s a m o tada k a d a je osjeaj krize
proizveo alternativnog kandidata za p a r a d i g m u . Situacija provjera
vanja u z n a n o s t i m a n i k a d se ne sastoji, kao to je to sluaj s rjea
vanjem zagonetki, u j e d n o s t a v n o m usporeivanju pojedinane para
d i g m e s p r i r o d o m . Umjesto toga, provjeravanje se odvija k a o dio
suparnitva dviju p a r a d i g m i za o d a n o s t z n a n s t v e n e zajednice.
A k o se paljivo ispita, o v a formulacija pokazuje n e o e k i v a n e i
vjerojatno z n a a j n e p a r a l e l e s dvije n a j p o p u l a r n i j e s u v r e m e n e
filozofske teorije verifikaciji. Tek p o n e k i filozof znanosti j o traga
za apsolutnim kriterijima verifikacije znanstvenih teorija. Uzimajui
u obzir da nikakva teorija nikada ne m o e bit izloena svim m o g u i m
relevantnim testovima, oni ne pitaju je li teorija bila verificirana, ve
prije pitaju za njenu vjerojatnost u svjetlu trenutno postojeih dokaza.
Da bi odgovorila na to pitanje, j e d n a je od vanih kola p r i m o r a n a da
usporeuje sposobnost razliitih teorija u objanjavanju onih d o k a z a
koji se nalaze pri ruci. To inzistiranje na usporeivanju teorija takoer
karakterizira povijesnu situaciju u kojoj je n o v a teorija prihvaena.
Vrlo je vjerojatno da o n o ukazuje i na j e d a n od smjerova u k o j e m bi
se trebale kretati b u d u e rasprave verifikaciji.
U svojim najuobiajenijim oblicima, meutim, sve probabilistike
teorije verifikacije pribjegavaju n e k o m od onih istih ili neutralnih
promatrakih jezika kojima je raspravljano poglavlju X. Jedna od
tih probabilistikih teorija zahtijeva da o d r e e n u z n a n s t v e n u teoriju
usporedimo sa svim drugim teorijama za koje bi se moglo zamisliti da
odgovaraju istom s k u p u p r o m a t r a n i h p o d a t a k a . D r u g a zahtijeva
konstruiranje u mislima svih onih testova za koje se m o e zamisliti da
1
e ih o d r e e n a teorija morati proi. N e k a takva konstrukcija oito

je n u n a za izraunavanje specifinih vjerojatnosti, apsolutnih ili
1
Za kratku skicu glavnih puteva do probabilistkih teorija verifikacije vidi Ernest

Nagel, Principles of the Theory of Probability, vol. I, No. 6, International
Encyclopedia of unified Science, str. 60-75.
154
Razrjeavanje revolucija
relativnih, a teko je uvidjeti kako takva konstrukcija u o p e m o e biti

postignuta. U k o l i k o , k a k o s a m v e d o k a z i v a o , n e m o e postojati
nikakav z n a n s t v e n o ili empirijski neutralan sustav j e z i k a ili p o j m o v a
onda predloena konstrukcija alternativnih testova i teorija m o r a potei
iz ove ili one na paradigmi zasnovane tradicije. Na taj nain ograniena,
ona ne bi imala pristup svim m o g u i m iskustvima ili svim m o g u i m
teorijama. Stoga probabilistike teorije isto tako prikrivaju situaciju u
pogledu verifikacije, koliko je i rasvjetljavaju. Iako ta situacija, k a k o
te teorije inzistiraju, doista zavisi usporeivanju teorija i iroko
rasprostranjenim dokazima, one teorije i promatranja koja su u pitanju
uvijek su u s k o p o v e z a n a s o n i m a koji ve postoje. Verifikacija je k a o
i prirodni odabir: ona izvlai one aktualne alternative koje su najvitalnije
u posebnoj povijesnoj situaciji. Je li to najbolji izbor i koji je m o g a o biti
uinjen da su i d r u g e alternative stajale na raspolaganju ili da su
p o d a c i bili drugaije vrste, to nije s v r s i s h o d n o pitanje. Ne postoje
nikakvi instrumenti koji bi se mogli upotrijebiti u traenju o d g o v o r a
n a t o pitanje.
Sasvim drugaiji pristup cijeloj ovoj mrei problema razvio je Karl
R. P o p p e r koji porie postojanje bilo kakve verifikacijske procedure. 2
Umjesto toga on naglaava znaaj opovrgavanja, to j e s t o n o g a testa
koji z b o g s v o g n e g a t i v n o g i s h o d a n u n o uvjetuje o d b a c i v a n j e
uspostavljene teorije. N a r a v n o da je uloga koja je tako pripisana opo
vrgavanju u m n o g o m e nalik na o n u koja se u o v o m o g l e d u pridaje
nepravilnim iskustvima, tj. iskustvu koje, izazivajui krizu, priprema
put novoj teoriji. Ipak, nepravilna se iskustva ne moraju identificirati
s opovrgavajuim iskustvima. Zapravo, sumnjam da ova druga u o p e
i
postoje. K a k o je i ranije u vie navrata naglaavano, nikakva teorija

n i k a d a ne rjeava sve o n e z a g o n e t k e s k o j i m a se u o d r e e n o vrijeme
sukobljava; niti se esto dogaa da su ve postignuta rjeenja savrena.
Naprotiv, upravo ta nepotpunost i nesavrenost u postojeoj usklaenosti
i z m e u p o d a t a k a i teorije predstavlja o n o to, u bilo koje vrijeme,
definira m n o g e zagonetke koje karakteriziraju normalnu znanost. K a d
bi bilo koji i svaki neuspjeh u usklaivanju o p r a v d a v a o odbacivanje
teorije, tada bi sve teorije svo vrijeme trebale biti o d b a e n e . S d r u g e
2
K. R. Popper, The Logic of Scientific Discovery, New York, 1959., posebno
poglavlja I-IV.
155
strane, a k o s a m o ozbiljan neuspjeh u usklaivanju o p r a v d a v a odba

civanje teorije, o n d a bi p o p p e r o v c i m a trebao neki kriterij "nevjeroj a t n o s t i " ili "stupanj opovrgljivosti". U razvijanju takvog kriterija, oni
e se u s k o r o sigurno susresti s istom o n o m m r e o m t e k o a koje su
progonile zastupnike razliitih probabilistikih teorija verifikacije.
M n o g e od prethodnih potekoa m o g u se izbjei ukoliko se shvati
da su o b a o v a p r e v l a d a v a j u a , ali i s u p r o t n a g l e d i t a logici
z n a n s t v e n o g istraivanja pokuala k o m p r i m i r a t i dva u velikoj mjeri
razliita procesa u j e d a n . P o p p e r o v o nepravilno iskustvo v a n o j e z a
z n a n o s t zato to stvara suparnike u postojeoj p a r a d i g m i . Ali, o p o
vrgavanje, iako se i ono sigurno dogaa, ne dogaa se s pojavljivanjem,
ili z b o g pojavljivanja j e d n e nepravilnosti ili j e d n o g opovrgavajueg
primjera. Naprotiv, o n o je posljedini i odvojeni p r o c e s koji se pod
j e d n a k o d o b r o m o e nazvati verifikacijom, b u d u i se sastoji u trijumfiranju n o v e p a r a d i g m e nad starom. tovie, u p r a v o u t o m zajed
n i k o m procesu verifikacija-opovrgavanje, probabilistiko usporei
vanje teorija igra centralnu ulogu. Mislim da takva j e d n a dvostupanjska
formulacija ima vrlinu velike slinosti s istinom, a m o e n a m isto tako
o m o g u i t i da p o n e m o s eksplikacijom uloge suglasnosti (ili nesuglasnosti) izmeu injenice i teorije u postupku verifikacije. Za povje
sniara b a r e m ima smisla sugerirati da verifikacija uspostavlja sugla
snost injenice i teorije. Sve povijesno znaajne teorije slagale su se
s injenicama, ali s a m o u veoj ili manjoj mjeri. N e m a preciznijeg
odgovora niti na pitanje odgovara li i koliko dobro pojedinana teorija
injenicama. Ali, pitanja vrlo slina o v o m e m o g u se postaviti k a d a se
teorije u z m u kolektivno ili ak u p a r o v i m a . I m a m n o g o smisla pitati
koja od dvije aktualne i suparnike teorije bolje odgovara injenicama.
Iako se, recimo, niti Priesteleyeva, niti Lavoisierova teorija nisu pre
cizno slagale s postojeim promatranjima, m a l o se tko od suvremenika
sustezao dulje od j e d n o g desetljea da zakljui da od te dvije teorije
bolje odgovara Lavoisierova.
Ova formulacija, meutim, ini da zadaa izbora izmeu paradigmi
izgleda lakom i obinijom nego to jest. K a d ne bi bilo vie od j e d n o g
skupa znanstvenih problema, j e d n o g svijeta unutar kojeg bi se radilo
na tim problemima, kao i jednog skupa standarda za njihovo
rjeavanje, suparnitvo izmeu p a r a d i g m i m o g l o bi se okonati vie
ili manje rutinski, n e k i m p o s t u p k o m p o p u t prebrojavanja p r o b l e m a
156
koje je svaka od njih rijeila. M e u t i m , ovi uvjeti nisu zapravo nikad

u potpunosti ispunjeni. Zastupnici suparnikih paradigmi imaju uvijek
donekle drugaije ciljeve. Niti j e d n a strana n e e priznati sve one
neempirijske pretpostavke koje su drugoj strani potrebne da bi branila
svoju tezu. K a o to se d o g o d i l o u sporu i z m e u Prousta i Bertholleta
uvezi sa sastavom kemijskih spojeva, oni su bili prisiljeni da djelomino
govore j e d a n m i m o drugoga. Iako se svaki od njih m o e nadati da e
preobratiti d r u g o g a na svoj nain gledanja na k o n k r e t n u znanost i
njezine p r o b l e m e , niti j e d a n se ne m o e nadati da e dokazati svoju
tezu. Suparnitvo i z m e u p a r a d i g m i nije vrsta bitke koja se m o e
razrijeiti dokazima.
Ve s m o vidjeli n e k o l i k o razloga zato zastupnici suparnikih
paradigmi ne m o g u uspjeti uspostaviti kontakt izmeu svojih gledita.
Svi zajedno, ovi su razlozi bili opisani k a o n e u s k l a e n o s t i z m e u
p r e d r e v o l u c i o n a r n i h i postrevolucionarnih n o r m a l n o - z n a n s t v e n i h
tradicija i ovdje ih valja s a m o ukratko ponoviti. Na p r v o m mjestu,
zastupnici suparnikih paradigmi esto se n e e slagati o k o popisa
problema koje m o r a razrijeiti bilo koji kandidat za paradigmu. Njihovi
standardi ili njihove definicije znanosti nisu iste. M o r a li teorija kretanja
objasniti u z r o k sila privlaenja i z m e u estica materije ili m o e
jednostavno zabiljeiti postojanje takvih sila? N e w t o n o v a je dinamika
bila u irokim razmjerima o d b a e n a zato to j e , za razliku od Aristo
telove ili D e s c a r t e s o v e teorije, povlaila za s o b o m ovaj drugi odgo
vor na to pitanje. K a d a je N e w t o n o v a teorija bila p r i h v a e n a j e d n o
je pitanje s a m i m tim bilo izbaeno iz znanosti. To pitanje, m e u t i m ,
bilo je o n o za koje je o p a teorija relativnosti m o g l a rei da ga je
rijeila. Ili, na primjer, Lavoisierova kemijska teorija, o n a k v a kakva
je bila prenijeta u devetnaesto stoljee spreavala je k e m i a r e da
pitaju zato su metali tako slini j e d n i drugima, da postave pitanje
koje je flogistika kemija i postavila i odgovorila na njega. Prijelaz na
Lavoisierovu paradigmu, k a o i prijelaz na N e w t o n o v u , znaio je ne
s a m o gubitak j e d n o g dopustivog pitanja, ve i j e d n o g p o s t i g n u t o g
rjeenja. N o , taj gubitak ipak nije bio trajan. U 20. stoljeu pitanja
kvalitetama kemijskih supstanci p o n o v o su ula u znanost, zajedno s
nekim odgovorima na njih.
Ovdje se ipak radi m n o g o vie toga od neusklaenosti standarda.
B u d u i da se n o v e p a r a d i g m e raaju iz starih, o n e o b i n o ukljuuju
157
m n o g o od o n o g rjenika i a p a r a t a , k a k o k o n c e p t u a l n o g t a k o i
manipulativnog, kojima se ranije sluila tradicionalna paradigma. Ali,
nove se paradigme rijetko slue ovim posuenim elementima na sasvim
tradicionalni nain. U okviru nove paradigme, stari termini, pojmovi i
eksperimenti ulaze u nove meusobne odnose. K a o neizbjean rezultat
imamo ono to bismo morali nazvati, iako taj termin nije sasvim ispravan,
n e s p o r a z u m o m izmeu dviju suparnikih kola. Za laike koji su se
rugali Einsteinovoj opoj teoriji relativnosti zato to prostor ne m o e
biti "zakrivljen" - on nije takva vrsta stvari - ne m o e se j e d n o s t a v n o
rei da nisu bili u pravu ili da su pogrijeili. To se ne m o e rei ni za
matematiare, fiziare i filozofe koji su pokuali razviti euklidovsku
verziju Einsteinove teorije. 3 O n o to se ranije podrazumijevalo p o d
prostorom bilo je neto jednolino, h o m o g e n o , izotropno i netaknuto
prisutnou materije. Da nije bilo tako, N e w t o n o v a fizika ne bi m o g l a
funkcionirati. Da bi se prelo na Einsteinov svemir, itavo p o j m o v n o
tkivo, ija su vlakna prostor, vrijeme, materija, sila i tako dalje, moralo
je biti p o m a k n u t o i iznova postavljeno na cjelinu prirode. S a m o ljudi
koji su zajedniki proli ili nisu uspjeli proi kroz tu preobrazbu mogli
bi precizno otkriti u e m u su se sloili, a u e m u su se razili. K o m u
nikacija preko revolucionarne razdjelnice nuno je djelomina. Uzmite
primjer ljudi koji su Kopernika nazvali ludim zato s t o j e objavio da se
Zemlja kree. Za njih se ne m o e rei niti da j e d n o s t a v n o nisu bili u
pravu, niti da sasvim nisu bili u pravu. D i o onoga to su ti ljudi podra
zumijevali p o d " z e m l j o m " bio je utvreni poloaj. Njihova zemlja, u
najmanju ruku, nije mogla biti pokrenuta. U skladu s tim, Kopernikov
i z u m nije bio j e d n o s t a v n o u pokretanju zemlje. Prije bi se m o g l o rei
da se radilo p o t p u n o n o v o m nainu gledanja na p r o b l e m e fizike i
astronomije, koji je n u n o promijenio znaenje " z e m l j e " i "kretanja". 4
B e z takvih promjena koncept zemlje koja se kree bio je ludost. S
druge strane, k a d a su te promjene j e d n o m uinjene i shvaene i
3
Za laika reagiranja na koncept zakrivljenog prostora vidi Philipp Frank, Einstein,

His Life and Times, preveli i uredili G. Rosen i S. Kusaka, New York, 1947., str.
142-146. Za nekoliko pokuaja da se sauvaju gubici ope relativnosti unutar
euklidovskog prostora vidi C. Nordmann, Einstein and the Universe, prev. J.
McCabe, New York, 1922., pogl. IX.
T. S. Kuhn, The Copernican Revolution, Cambridge, Mass., 1957., poglavlja III,
IV i VII. Mjera u kojoj je heliocentrizam bio vie od striktno astronomskog
pitanja glavna je tema cijele te knjige.
158
Descartes i Huygens mogli su uvidjeti daje za znanost pitanje zemljinog

kretanja pitanje b e z sadraja za znanost.
Ovi primjeri ukazuju na trei i najosnovniji aspekt neusporedivosti

suparnikih p a r a d i g m i . U j e d n o m smislu, koji n i s a m u stanju dalje
eksplicirati, zastupnici suparnikih paradigmi prakticiraju svoje struke
u razliitim svjetovima. J e d a n sadri ograniavana tijela koja lagano
padaju, drugi njihala koja ponavljaju svoja kretanja. U j e d n o m su
otopine i spojevi, u d r u g o m mjeavine. Jedan je usaen u jednolinu,
a drugi u zakrivljenu matricu prostora. Radei u razliitim svjetovima
dvije skupine znanstvenika vide razliite stvari i o n d a k a d a s iste
t o k e gledaju u istom smjeru. To opet ne znai da o n e m o g u vidjeti
to g o d im se svia. Obje s k u p i n e gledaju na svijet koji je na raspo
laganju, a ono to gledaju nije se promijenilo. Ali, u n e k i m podrujima
oni vide razliite stvari i vide ih u razliitim m e u s o b n i m o d n o s i m a .
To je razlog to neki zakon, koji jednoj skupini znanstvenika ne m o e
biti ak niti demonstriran, m o e drugoj skupini p o n e k a d izgledati
intuitivno oit. To je isto t a k o razlog zato j e d n a ili d r u g a skupina,
prije n e g o to se m o g u nadati da e ostvariti p o t p u n u komunikaciju,
m o r a j u iskusiti o n o p r e o b r a a n j e koje s m o nazvali p o m i c a n j e m
paradigme. U p r a v o zato to se radi prijelazu izmeu neusporedivih
stvari, taj prijelaz i z m e u s u p a r n i k i h p a r a d i g m i n e m o e p o d
utjecajem logike i n e u t r a l n o g iskustva biti obavljen k o r a k po korak.
K a o i gestalt-prebacivanje, on se m o r a dogoditi ili odjednom (iako ne
n u n o u j e d n o m trenutku), ili nikada.
Kako su onda znanstvenici dovedeni do toga da uine ovu
transpoziciju? D i o o d g o v o r a sastoji se u t o m e da oni esto nisu
d o v e d e n i do t o g a da to uine. Tijekom g o t o v o cijelog stoljea n a k o n
K o p e r n i k o v e smrti, k o p e r n i k a n i z a m j e d o n i o vrlo m a l o obraenika.
Vie od p o l a stoljea po objavljivanju Principia, N e w t o n o v o djelo
nije bilo o p e p r i h v a e n o , a p o s e b n o ne na K o n t i n e n t u . 6 Priestley
nikada nije prihvatio teoriju kisika, niti lord Kelvin elektromagnetsku
teoriju, a postoje i drugi slini primjeri. S a m i znanstvenici esto su
opaali p o t e k o e preobraanja. U j e d n o m p o s e b n o dojmljivom
5
6
Max Jammer, Concepts of Space, Cambridge, Mass., 1954., str. 118-124.

I.B. Cohen, Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Ex
perimental Science and Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof,
Philadelphia, 1956., str. 93-94.
159
o d l o m k u na kraju svoje knjige Podrijetlo vrsta D a r w i n pie: " I a k o

sam potpuno uvjeren u istinitost gledita koja su predstavljena u o v o m
djelu... ni u k o m sluaju ne oekujem da u uvjeriti iskusne prirodnjake,
iji su mozgovi napunjeni m n o t v o m injenica koje su, tijekom dugog
niza godina, p r o m a t r a n e s toke gledita koja je n e p o s r e d n o suprotna
m o j o j . . . Ali, s povjerenjem g l e d a m na b u d u n o s t - na m l a d e priro
dnjake koji nastupaju, koji e biti sposobni nepristrano i s obje strane
sagledati o v o pitanje". 7 A M a x Planck j e , promatrajui svoju vlastitu
karijeru,
djelu
Znanstvena
autobiografija,
sjetno
primijetio
da
" n o v a znanstvena istina ne trijumfira uvjeravajui svoje protivnike i

inei da oni vide svjetlo, ve prije zato to njeni protivnici j e d n o g
d a n a u m r u , a stasa n o v a generacija kojoj je sve to b l i s k o . " 8
O v e i njima sline injenice previe su d o b r o p o z n a t e da bi ih
t r e b a l o dalje n a g l a a v a t i . M e u t i m , t r e b a i h s v a k a k o p o n o v o
procijeniti. U prolosti se najee smatralo da o n e ukazuju na to da
znanstvenici, budui da su samo ljudi, ne m o g u uvijek priznati svoje
p o g r e k e , a k i tada k a d a se suoe s j a s n i m d o k a z o m . Ja bih radije
z a s t u p a o gledite da u o v i m stvarima nije u pitanju ni d o k a z ni
pogreka. Premjetanje odanosti s j e d n e paradigme na drugu
predstavlja iskustvo preobraanja koje se ne m o e n a m e t n u t i silom.
Opiranje do kraja ivota, p o s e b n o onih ije su stvaralake karijere
uinile da se veu za stariju tradiciju n o r m a l n e znanosti, nije krenje
znanstvenih standarda, ve osobina prirode samog znanstvenog
istraivanja. Izvor opiranja lei u uvjerenju da e stara paradigma, na
kraju krajeva, rijeiti sve svoje p r o b l e m e , te da priroda m o e biti
u g u r a n a u o n u ladicu koju je ta p a r a d i g m a pripremila. U vrijeme
revolucije takvo uvjerenje n u n o izgleda tvrdoglavo i p l i t k o u m n o ,
k a k v o p o n e k a d zaista i postaje. Ali, o n o je t a k o e r i neto vie. To
isto uvjerenje jest o n o to ini m o g u o m normalnu znanost ili znanost
rjeavanja zagonetki. A samo kroz normalnu znanost struna zajednica
znanstvenika uspijeva; prvo, u iskoritavanju potencijalnog podruja
i preciznosti starije p a r a d i g m e , a p o t o m i u izoliranju o n e p o t e k o e
kroz ije prouavanje m o e nastati n o v a p a r a d i g m a .
7
Charles Darwin, On the Origin of Species... authorized edition from 6th English
ed., New York, 1889., II, str. 295-296.
Max Planck, Scientific Autobiography and Other Papers, prev. F. Gaynor, New
York, 1949., str. 33-34.
160
A k o se kae da je opiranje neizbjeno i legitimno, da se promjena

paradigme ne m o e opravdati dokazom, to j o ne znaci rei da nikakvi
argumenti nisu relevantni ili da se znanstvenike ne m o e uvjeriti da
promjene svoje miljenje. Iako je ponekad potrebna itava generacija
za promjenu, z n a n s t v e n e se zajednice uvijek p o n o v o preobraaju u
n o v e p a r a d i g m e . tovie, ta preobraanja se ne dogaaju u s p r k o s
injenici da su znanstvenici ljudi, ve u p r a v o z b o g te injenice. Iako
se neki znanstvenici, p o s e b n o oni stariji i s vie iskustva m o g u
beskrajno opirati, veini se ipak, na ovaj ili onaj nain, m o e prii.
Preobraanja e se dogaati po nekoliko o d j e d n o m , sve dok, k a d
u m r u i oni posljednji koji su odolijevali, cijela struka p o n o v o ne pone
raditi p o d j e d n o m , ali sada drugaijom p a r a d i g m o m . Z b o g toga se
m o r a m o upitati k a k o se preobraanje izaziva i k a k o mu se opire.
K a k v u vrstu odgovara m o e m o oekivati n a t o pitanje? S a m i m
tim to se postavlja pitanje t e h n i k a m a uvjeravanja, ili a r g u m e n t u
i k o n t r a a r g u m e n t u u situaciji u kojoj ne m o e bit dokaza, n a e je
pitanje n o v o pitanje koje zahtijeva neku vrstu izuavanja koju dosad
n i s m o poduzimali. Morat e m o se odluiti za vrlo djelomian i impresionistiki pregled. O s i m toga, o n o to je v e bilo reeno k o m b i n i r a
se s r e z u l t a t o m ovog pregleda, da bi uputilo na zakljuak da k a d a je
u pitanju uvjeravanje a ne dokaz, pitanje prirodi znanstvenog argu
menta n e m a j e d a n jedini ili nedvosmisleni odgovor. Pojedinani znan
stvenici prihvaaju novu paradigmu iz najrazliitijih razloga, a obino
iz vie razloga odjednom. N e k i od tih razloga - oboavanje sunca, na
primjer, koje je p o m o g l o da K e p l e r p o s t a n e k o p e r n i k a n a c - lee u
9
potpunosti izvan oite sfere znanosti. Drugi m o r a da zavise od idiosinkrazija autobiografije i osobnosti. ak i nacionalnost ili prethodna
reputacija inovatora i njegovih uitelja m o e p o n e k a d igrati znaajnu
ulogu.
10
Zato, poslije svega, m o r a m o nauiti da ovo pitanje postavimo
Za ulogu oboavanja sunca u Keplerovoj misli vidi E. A. Burtt, The Metaphysical

Foundations of Modem Physical Science, rev. izd. New York, 1932., str. 44-49.
10
Za ulogu reputacije razmotrite slijedei dogaaj: Lord Rayleigh, u vrijeme kada je
njegova reputacija bila uspostavljena, podnio je Britanskom udruenju lanak
nekim paradoksima elektrodinamike. Njegovo je ime pogrekom bilo izostavljeno
kada je lanak prvi put poslan, tako da je u prvi mah bio odbijen kao djelo nekog
"tko u svemu vidi paradokse". Ubrzo nakon toga, s imenom autora na odgovarajuem
mjestu, lanak je prihvaen, uz duboke isprike (R. J. Strutt, 4 ,h Barona Rayleigh,
Johna William Strutt, Third Baron Rayleigh, New York, 1924., str. 228).
161
drugaije. Tada n e e m o voditi rauna onim argumentima koji doista

preobraaju n e k o g pojedinca, ve prije onoj vrsti zajednice koja se
uvijek, prije ili kasnije, iznova oblikuje kao pojedinana skupina. Ovaj
p r o b l e m , m e u t i m , ostavljam za posljednje poglavlje, s tim to u u
m e u v r e m e n u ispitati n e k e vrste a r g u m e n a t a koji se pokazuju pose
b n o djelotvornima u bitkama o k o promjene p a r a d i g m e .
O n o to zastupnici n o v e p a r a d i g m e vjerojatno najee istiu jest
to da su u stanju rijeiti o n e p r o b l e m e koji su staru p a r a d i g m u doveli
do krize. U trenutku k a d a se m o e legitimno iznijeti, o v a je tvrdnja
esto najuspjenija m o g u a . N a o n o m podruju z a koje j e p o n u e n a ,
z n a se da je p a r a d i g m a u neprilici. Ta je neprilika u vie navrata bila
istraivana, a pokuaji da se o n a ukloni pokazali su se uvijek p o n o v o
uzaludnim. "Krucijalni e k s p e r i m e n t i " - oni koji m o g u posebno otro
postaviti razliku izmeu dvije paradigme - bili su priznati i osvjedoeni
prije n e g o to je n o v a p a r a d i g m a u o p e pronaena. Tako je K o p e r n i k
tvrdio da je rijeio p r o b l e m duljine kalendarske godine o k o kojeg su
se mnogi astronomi dugo muili; Newton je tvrdio da je pomirio zemalj
sku i n e b e s k u m e h a n i k u , a Lavoisier da je rijeio p r o b l e m e identi
nosti plina kao i teinskih odnosa. Einstein je vjerovao da je elektro
d i n a m i k u uinio spojivom s revidiranom znanou kretanju.
Ovakve tvrdnje vjerojatno e biti uspjene ukoliko nova paradigma
pokae u znaajnoj mjeri bolju kvantitativnu preciznost od svog starijeg
suparnika. Kvantitativna superiornost Keplerovih Rudolfinskih tabela
predstavljala je, u odnosu na sve one koje su izraunavane iz p t o l o m e j e v s k e teorije, glavni faktor u preobraanju a s t r o n o m a u K o p e r n i k a n i z a m . N e w t o n o v uspjeh u predvianju kvantitativnih a s t r o n o m
skih p r o m a t r a n j a b i o je vjerojatno onaj najvaniji r a z l o g trijumfa
njegove teorije n a d njenim razumnijim, ali r e d o m kvalitativnim su
p a r n i c i m a . A u o v o m stoljeu upadljiv kvantitativni uspjeh k a k o
P l a n c k o v i h z a k o n a zraenja, tako i B o h r o v o g a t o m a b r z o je uvjerio
m n o g e fiziare da ih prihvate iako su, k a d a se fizika z n a n o s t p r o
m a t r a k a o cjelina, o v a dva d o p r i n o s a stvorila d a l e k o vie p r o b l e m a
n e g o to su rijeila.
11
11
Za probleme stvorene kvantnom teorijom vidi F. Reiche, The Quantum Theory,

London, 1922., poglavlja II, VI-IX. Za druge primjere u ovom poglavlju vidi
ranija pozivanja na literaturu u ovom poglavlju.
162
drugaije. Tada n e e m o voditi rauna onim argumentima koji doista

preobraaju n e k o g pojedinca, ve prije onoj vrsti zajednice koja se
uvijek, prije ili kasnije, iznova oblikuje kao pojedinana skupina. Ovaj
p r o b l e m , m e u t i m , ostavljam za posljednje poglavlje, s tim to u u
m e u v r e m e n u ispitati n e k e vrste a r g u m e n a t a koji se pokazuju pose
b n o djelotvornima u bitkama o k o promjene p a r a d i g m e .
O n o to zastupnici n o v e p a r a d i g m e vjerojatno najee istiu jest
to da su u stanju rijeiti one p r o b l e m e koji su staru p a r a d i g m u doveli
do krize. U trenutku k a d a se m o e legitimno iznijeti, o v a je tvrdnja
esto najuspjenija m o g u a . N a o n o m podruju z a koje j e p o n u e n a ,
z n a se da je p a r a d i g m a u neprilici. T a j e neprilika u vie navrata bila
istraivana, a pokuaji da se ona ukloni pokazali su se uvijek p o n o v o
uzaludnim. "Krucijalni e k s p e r i m e n t i " - oni koji m o g u p o s e b n o otro
postaviti razliku izmeu dvije paradigme - bili su priznati i osvjedoeni
prije n e g o to je n o v a p a r a d i g m a u o p e pronaena. Tako je K o p e r n i k
tvrdio da je rijeio p r o b l e m duljine kalendarske godine o k o kojeg su
se mnogi astronomi dugo muili; Newton je tvrdio da je pomirio zemalj
sku i nebesku m e h a n i k u , a Lavoisier da je rijeio p r o b l e m e identi
nosti plina kao i teinskih odnosa. Einstein je vjerovao da je elektro
d i n a m i k u uinio spojivom s revidiranom znanou kretanju.
Ovakve tvrdnje vjerojatno e biti uspjene ukoliko nova paradigma
pokae u znaajnoj mjeri bolju kvantitativnu preciznost od svog starijeg
suparnika. Kvantitativna superiornost Keplerovih Rudolfinskih tabela
predstavljala j e , u odnosu na sve one koje su izraunavane iz p t o l o m e j e v s k e teorije, glavni faktor u preobraanju a s t r o n o m a u K o p e r n i k a n i z a m . N e w t o n o v uspjeh u predvianju kvantitativnih a s t r o n o m
skih promatranja bio je vjerojatno onaj najvaniji razlog trijumfa
njegove teorije n a d njenim razumnijim, ali r e d o m kvalitativnim su
p a r n i c i m a . A u o v o m stoljeu upadljiv kvantitativni uspjeh k a k o
P l a n c k o v i h z a k o n a zraenja, t a k o i B o h r o v o g a t o m a b r z o je uvjerio
m n o g e fiziare da ih prihvate iako su, k a d a se fizika z n a n o s t p r o
m a t r a k a o cjelina, o v a dva d o p r i n o s a stvorila d a l e k o vie p r o b l e m a
n e g o to su rijeila."
11
Za probleme stvorene kvantnom teorijom vidi F. Reiche, The Quantum Theory,

London, 1922., poglavlja II, V1-IX. Za druge primjere u ovom poglavlju vidi
ranija pozivanja na literaturu u ovom poglavlju.
162
Tvrdnja da su problemi koji izazivaju krizu rijeeni, ipak je rijetko

kad dovoljna sama po sebi. O s i m toga, to se ne m o e uvijek legitimno
izjaviti. Zapravo, Kopernikova teorija nije bila tonija od Ptolomejeve
i nije n e p o s r e d n o vodila ka bilo k a k v o m poboljanju kalendara. Ili,
valna teorija svjetlosti tijekom nekoliko godina n a k o n to je prvi put
objavljena, nije u rjeavanju onih efekata polarizacije koji su bili osnovni
uzrok krize u optici bila uspjena niti onoliko koliko je to bio njezin
korpuskularni suparnik. Ponekad e slobodnija praksa, koja karakterizira
neuobiajeno istraivanje, proizvesti kandidata za p a r a d i g m u koji u
prvi m a h n e e pruiti nikakvu p o m o glede p r o b l e m a koji su izazvali
krizu. K a d a se to dogodi, o n d a se dokazi moraju izvesti iz drugih
dijelova tog podruja, k a o to se inae esto d o g a a . Na tim d r u g i m
podrujima m o g u se razviti posebno uvjerljivi argumenti, ukoliko nova
paradigma dopusti predvianje pojava na koje se - dok je prevladavala
stara p a r a d i g m a - nije u o p e niti pomiljalo.
K o p e r n i k o v a teorija, na primjer, sugerirala je da bi planeti trebali
biti slini Zemlji, da bi Venera trebala pokazivati faze i da bi svemir
m o r a o biti z n a t n o vei n e g o to se ranije pretpostavljalo. Stoga su ta
promatranja, k a d a j e ezdeset g o d i n a poslije K o p e r n i k o v e smrti
teleskop iznenada p o k a z a o p l a n i n e na mjesecu, Venerine faze kao i
o g r o m a n broj zvijezda za koje se ranije nije niti pomiljalo da postoje,
novoj teoriji donijela veliki broj p r e o b r a e n i k a , p o s e b n o m e u
neastronomima. 1 2 U sluaju valne teorije glavni izvor profesionalnog
p r e o b r a e n j a b i o j e j o d r a m a t i n i j i . O t p o r F r a n c u z a sruio s e
iznenada i relativno potpuno kada je Fresnel bio sposoban demonstrirati
postojanje bijele toke u sreditu sjene k r u n e ploe. Bio je to efekt
koji ni on s a m nije p r e d v i a o , ali za koji je Poisson, prvobitno j e d a n
od njegovih protivnika, p o k a z a o da predstavlja nunu, iako apsurdnu
posljedicu Fresnelove teorije. 1 3 S o b z i r o m na svoju vrijednost k a o
oka, kao i s obzirom na injenicu da tako oito nisu bili " u g r a e n i " u
n o v u teoriju od poetka, ovakvi argumenti pokazali su se naroito
uvjerljivima. P o n e k a d se ta p o s e b n a snaga m o e iskoritavati bez
obzira na to s t o j e pojava kojoj se radi bila p r o m a t r a n a z n a t n o prije
n e g o to je prvi put u v e d e n a teorija koja je objanjava. Izgleda da
12
13
Kuhn, op. cit. str. 219-225.

. T. Whittaker: A History of the Theories of Aether and Electricity. 1,2. izdanje,
London, 1951., str. 108.
163
Einstein, na primjer, nije anticipirao da bi opa teorija relativnosti

m o g l a s preciznou objasniti dobro poznatu nepravilnost u kretanju
M e r k u r o v o g perihela, te je doivio primjereni trijumf k a d a je teorija
to objasnila. 1 4
Svi argumenti za n o v u p a r a d i g m u kojima je dosad raspravljano
bili su zasnovani na odreenoj sposobnosti suparnike strane za
rjeavanje p r o b l e m a . Za z n a n s t v e n i k e su ti a r g u m e n t i o b i n o naj
znaajniji i najuvjerljiviji. Prethodni primjeri ne bi trebali ostavljati
nikakve sumnje glede izvora svoje ogromne privlanosti. Ali, iz razloga
na koje e m o se uskoro ponovo vratiti oni ni pojedinano ni kolektivno
nisu neodoljivi. Postoji, na sreu, i druga vrsta razmatranja koja m o e
voditi z n a n s t v e n i k e da o d b a c e staru u korist n o v e p a r a d i g m e . Rije
je argumentima koji su rijetko kada dati eksplicitno, a koji se pozivaju
na s m i s a o pojedinca za p r i k l a d n o ili estetsko - za n o v u se teoriju
k a e da je "istija", " p r i k l a d n i j a " ili "jednostavnija" od stare. Takvi
su a r g u m e n t i vjerojatno m a n j e efikasni u z n a n o s t i m a n e g o u m a t e
matici. R a n e verzije veine novih p a r a d i g m i su grube. Do trenutka
k a d a se m o e razviti njihova p u n a estetska privlanost, vei je dio
zajednice ve uvjeren na druge n a i n e . Pa ipak, v a n o s t estetskih
razmatranja m o e p o n e k a d biti odluujua. Iako se esto deava da
ta razmatranja privlae s a m o nekoliko znanstvenika ka novoj teoriji,
od te n e k o l i c i n e m o e zavisiti njezin k o n a n i trijumf. Da je oni iz
krajnje individualnih razloga nisu brzo prihvatili novi kandidat za para
d i g m u m o d a n i k a d a ne bi bio dovoljno razvijen da privue o d a n o s t
z n a n s t v e n e zajednice k a o cjeline.
Da bi se vidio razlog vanosti ovih subjektivnijih i estetskijih raz
matranja sjetimo se u e m u se sastoji rasprava o k o p a r a d i g m e . K a d a
se n o v i k a n d i d a t za p a r a d i g m u prvi put predloi on je rijetko k a d
rijeio vie od n e k o l i k o p r o b l e m a s kojima je suoen, a v e i n a tih
p r o b l e m a j o j e d a l e k o o d savrenstva. K o p e r n i k a n s k a j e teorija d o
Keplera jedva donijela ikakva poboljanja u odnosu na ona predvianja
p l a n e t a r n o g poloaja koja j e d a o P t o l o m e j . K a d a j e Lavoisier vidio
kisik k a o " s a m zrak u cijelosti" njegova nova teorija u o p e nije m o g l a
14
Vidi ibid. Il, 1953., str. 151-180, za razvoj ope relativnosti. Za Einsteinovo
reagiranje na precizno slaganje te teorije s promatranim kretanjem Merkurovog
preihela vidi pismo citirano u P. A. Schlipp (ur.) Albert Einstein. PhilosopherScientist. Evanston, 111, 1949., str. 101.
164
izai na kraj s problemima koji su izali na vidjelo proliferacijom novih
plinova, na to je Priestley s velikim u s p j e h o m u k a z a o u s v o m kon
tranapadu. Sluajevi k a o to je F r e s n e l o v a bijela t o k a i z n i m n o su
rijetki. Tek znatno kasnije, nakon to je n o v a paradigma ve razvijena,
prihvaena i iskoritena, obino dolazi do razvijanja oito odluujuih
argumenata - Foucaultovog klatna za demonstraciju Zemljine rotacije
ili Fizeauovog eksperimenta za pokazivanje da se svjetlost kree bre
kroz zrak nego kroz vodu. Njihovo izvoenje predstavlja dio normalne
znanosti, a njihova uloga nije u raspravi o k o paradigme, n e g o u postrevolucionarnim tekstovima.
Prije nego to su ti tekstovi napisani, dok rasprava j o traje, situacija
je sasvim drugaija. Protivnici nove paradigme obino m o g u legitimno
tvrditi da je ta paradigma, ak i na podruju krize, vrlo m a l o superiorna
u o d n o s u na svog t r a d i c i o n a l n o g suparnika. O n a , n a r a v n o , n e k e
p r o b l e m e obrauje bolje, otkrila je n e k e n o v e pravilnosti. Ali, starija
paradigma moe, po svoj prilici, biti artikulirana na nain da odgovori
na ove izazove, k a o to je prije toga odgovorila na d r u g e . K a k o
geocentrini Tycho B r a h e a s t r o n o m s k i sustav tako i kasnije verzije
teorije flogistona bili su odgovori na izazove koje je postavio n o v i
kandidat za p a r a d i g m u i u o b a sluaja odgovori su bili sasvim uspje
ni. 1 5 Osim toga, oni koji brane tradicionalnu teoriju i proceduru m o g u
gotovo uvijek ukazati na probleme koje njen novi suparnik nije rijeio,
a koji po njihovom shvaanju u o p e nisu p r o b l e m i . Do otkrivanja
sastava v o d e sagorijevanje duika predstavljalo je j a k a r g u m e n t za
teoriju flogistona, a protiv Lavoisierove teorije. A k a d a je pobijedila
teorija kisika, ona j o nije mogla objasniti pripravljanje zapaljivog plina
iz ugljika, pojavu na koju su flogistonci ukazivali kao n a j a k u podrku
za svoje gledite.
16
Ravnotea izmeu argumenta i kontraargumenta
p o n e k a d m o e ak i na podruju krize zaista biti bliska. A izvan toga

podruja prevaga e esto biti o d l u n o u korist tradicije. K o p e r n i k je
15
Za Braheov sustav, koji je geometrijski bio sasvim identian s Kpern i kovini,

vidi J. L. E. Dreyer, A History of astronomy from Thaies to Kepler, 2. izdanje,
New York, 1953., str. 359-371. Za posljednje verzije teorije flogistona i njihov
uspjeh vidi J. R. Partington i D. McKie, "Historical Studies of the Phlogiston
Theory", Annals of Science, IV, 1939., str. 113-149.
16
Za problem kojem vodio duik vidi J. R. Partington, A Short History of Chemis
try, 2. Izdanje, London, 1951., str. 134. Za ugljini monoksid vidi H. Kopp,
Geschichte der Chemie, III, Braunschweig, 1845., str. 294-296.
165
sruio d u g o p o t o v a n o objanjenje kretanja Zemlje, a da ga n i i m

nije zamijenio. N e w t o n je uinio isto u o d n o s u na j e d n o starije obja
njenje gravitacije, Lavoisier u odnosu na zajednika svojstva metala,
i tako dalje. Ukratko, ako j e d n o m kandidatu za p a r a d i g m u treba od
poetka suditi po tvrdoglavim ljudima koji su pokazali samo relativnu
sposobnost za rjeavanje p r o b l e m a , u z n a n o s t i m a bi bilo vrlo m a l o
znaajnijih revolucija. Dodate li tome kontraargumente, stvorene onim
to s m o p r e t h o d n o nazvali neuskladivou paradigmi, o n d a se zna
n o s t i m a m o e dogoditi da ne dozive u o p e nikakve revolucije.
Ali, rasprave p a r a d i g m i ne o d n o s e se stvarno na relativnu spo
sobnost rjeavanja p r o b l e m a , iako se o b i n o , s d o b r i m razlozima,
vode u tim terminima. Stvar je u tome koja bi paradigma u budunosti
trebala voditi istraivanje problemima za koje, u veini sluajeva, ni
suparnika strana ne m o e tvrditi da ih je u potpunosti rijeila. N u n o
je odluivati i z m e u alternativnih n a i n a prakticiranja znanosti, a u
odreenim okolnostima ta odluka m o r a se manje zasnivati na ranijim
d o s t i g n u i m a n e g o na obeanju za b u d u n o s t . Onaj ovjek koji pri
hvaa n o v u p a r a d i g m u u ranoj fazi esto to m o r a initi n a s u p r o t
d o k a z i m a koje donosi rjeavanje p r o b l e m a . To znai da on m o r a
vjerovati da e nova paradigma uspjeti rijeiti m n o g e krupne probleme
s kojima se suoila, znajui pri t o m s a m o to da je starija p a r a d i g m a
podbacila k o d n e k o l i k o p r o b l e m a . O d l u k a te vrste m o e se donijeti
s a m o na povjerenje.
To je j e d a n od razloga zato se p r e t h o d n a kriza pokazuje vrlo
vanom. Znanstvenici koji nisu iskusili krizu rijetko e se kada odrei
vrstih dokaza do kojih se dolazi u rjeavanju p r o b l e m a da bi poli za
o n i m to se lako m o e pokazati i to bi iroko bilo s m a t r a n o fata
m o r g a n o m . Ali, s a m a kriza nije dovoljna. M o r a , takoer, postojati
osnova, iako ona za povjerenje u o d r e e n o g izabranog k a n d i d a t a ne
m o r a biti ni racionalna ni sasvim tona. N e t o m o r a utjecati na to da
bar nekolicina znanstvenika osjeti da se novi prijedlog nalazi na
pravom tragu, a to ponekad m o g u postii samo osobna i neartikulirana
estetika razmatranja. Ljudi su bili preobraeni na taj nain i o n d a
k a d a najvei dio j a s n o izraenih tehnikih a r g u m e n a t a pokazuje u
sasvim s u p r o t n o m smjeru. Ni K o p e r n i k o v a a s t r o n o m s k a teorija, ni
De Broglieva teorija materije nisu imale, k a d su prvi put u v e d e n e ,
166
druge znaajne razloge na koje bi se mogli pozvati. Einsteinova opa

teorija relativnosti a k i d a n a s privlai ljude prije svega iz estetskih
razloga koje je m a l o ljudi izvan m a t e m a t i k e uspijevalo osjetiti.
T o n e znai d a n o v e p a r a d i g m e k o n a n o trijumfiraju k r o z n e k u
mistinu estetiku. Naprotiv, malo je ljudi koji naputaju tradiciju samo
iz tih razloga. Za o n e koji to ine esto se k a e da su bili u zabludi.
Ali, ako je p a r a d i g m a p r e d o d r e e n a da ikada trijumfira, p r v o su joj
potrebni zastupnici, ljudi koje e je dovesti do o n e t o k e na kojoj e
se m o i proizvoditi i u m n o a v a t i vrsti argumenti. Pa ak i ti argu
menti, k a d a se do njih d o e , nisu pojedinano odluujui. Budui da
su znanstvenici r a z u m n i , neki od a r g u m e n a t a k o n a n o e uvjeriti
m n o g e od njih. Ali, n e m a t o g a r g u m e n t a koji bi ih m o g a o ili trebao
sve uvjeriti. O n o to se d o g a a jest sve vei p o m a k u raspodjeli
strune odanosti, a ne j e d n o j e d i n s t v e n o s k u p n o preobraenje.
N o v i kandidat za p a r a d i g m u m o e na poetku imati vrlo m a l o
pristalica, a i njihovi motivi ponekad m o g u biti sumnjivi. Pa ipak e te
pristalice, ukoliko su kompetentne, poboljati paradigmu, ispitati njene
mogunosti i pokazati k a k o bi izgledalo pripadati onoj zajednici koja
se rukovodi tom paradigmom. A k o je toj paradigmi sueno da pobijedi
u svojoj borbi, o n d a e se u s p o r e d o s tim i broj i snaga a r g u m e n a t a
uvjeravanja poveavati u njenu korist. T a d a e i vie znanstvenika
biti p r e o b r a e n o , a istraivanje n o v e p a r a d i g m e e se nastaviti. P o
s t u p n o e se poveavati i broj eksperimenata, l a n a k a i knjiga koje
se zasnivaju na toj p a r a d i g m i . Jo vie ljudi, uvjerenih u plodnost
novoga gledita, prihvatit e novi nain prakticiranja normalne znanosti,
dok najzad ne ostane samo nekoliko starijih ustrajnih pobornika staroga.
Ali, za njih ne m o e m o rei da nisu u pravu. I a k o povjesniar uvijek
m o e nai ljude - na primjer Priestleya - koji su bili toliko nerazumni
i vrlo d u g o pruali otpor, on n e e nai n i k a k v u toku u kojoj je taj
otpor postao nelogian ili neznanstven. On u najboljem sluaju m o e
rei da je onaj ovjek koji nastavlja pruati o t p o r i o n d a kad je cijela
njegova struka p r e o b r a e n a , ipso facto prestao biti znanstvenik.
167
XIII
N A P R E D A K KROZ REVOLUCIJE
Prethodne stranice dovele su moj shematski opis znanstvenog razvoja

do krajnje toke do koje on m o e otii u o v o m ogledu. Pa ipak, o n e
ne m o g u dovesti do zakljuka. A k o je taj opis u o p e zahvatio bitnu
strukturu n e p r e k i d n o g razvoja n e k e znanosti, on je u isto vrijeme
trebao postaviti i j e d a n p o s e b a n p r o b l e m : zato bi se takav pothvat,
k a o to je ovaj naprijed skicirani, kretao stalno naprijed, to, r e c i m o ,
umjetnost, politika teorija ili filozofija ne ine? Zbog ega je napredak
takav usputni dodatak koji je rezerviran g o t o v o iskljuivo za o n e
aktivnosti koje n a z i v a m o z n a n o u ? Najuobiajeniiji odgovori na to
pitanje bili su odbaeni u g l a v n o m dijelu o v o g ogleda, a sada ga
m o r a m o zavriti pitajui se m o g u li za te o d g o v o r e biti n a e n e n e k e
zamjene.
Z a p a z i t e o d m a h d a j e dio o v o g pitanja s a s v i m s e m a n t i k o g
karaktera. T e r m i n " z n a n o s t " u velikoj je mjeri rezerviran za o n a
podruja koja zaista napreduju na oigledne naine. Nigdje se to
jasnije ne pokazuje n e g o u stalno iznova v o e n i m r a s p r a v a m a o k o
toga je li o v a ili o n a s u v r e m e n a drutvena z n a n o s t doista znanost.
O v e rasprave imaju svoje paralele u pre-paradigmatikim razdobljima
onih podruja koje se danas bez ustezanja oznaavaju kao znanstvene.
Njihov tobonji ishod, koji se neprekidno provlai, jest definicija tog
s p o r n o g termina. Ljudi tvrde, r e c i m o , da je psihologija znanost z b o g
toga to posjeduje takve i takve karakteristike. Drugi uzvraaju da
te karakteristike ili nisu neophodne ili nisu dovoljne da j e d n o podruje
u i n e z n a n o u . e s t o se u to ulae velika energija, raspiruju se
velike strasti, a n e u p u e n a osoba ne m o e znati to se d o g a a . M o e
li m n o g o toga ovisiti definiciji " z n a n o s t i " ? M o e li definicija rei
n e k o m e je li znanstvenik ili nije? A k o m o e , zato se o n d a prirodoznanstvenici, ili umjetnici uope, ne brinu za definiciju ovog termina?
169
Nuno se mora posumnjati da je taj ishod fundamentalnijeg karaktera.

Mogue je, zapravo, da su stvarno postavljana pitanja slina
slijedeima: zbog ega se moje podruje ne uspijeva kretati naprijed
na nain kako to, recimo, ini fizika? Kakve promjene u tehnici, metodi
ili ideologiji bi joj omoguili da to postigne? Ovo, meutim, nisu pitanja
koja bi bila prikladna za sporazum definiciji. tovie, ako presedan
iz prirodnih znanosti moe posluiti, ta e pitanja prestati biti izvorom
brige ne onda kada se definicija nae, ve kada skupine, koje sada
sumnjaju u svoj vlastiti status, dou do suglasnosti svojim prolim i
sadanjim dostignuima. Moglo bi, na primjer, biti znaajno to to se
ekonomisti, u odnosu na praktiare u drugim podrujima drutvenih
znanosti, mnogo manje spore oko toga je li njihovo podruje znanost
ili ne. Je li to zbog toga to ekonomisti znaju to je to znanost? Ili je to
oko ega se oni slau ekonomija?
Ova strana stvari ima svoju suprotnost koja, iako vie ne jednostavno
semantiki, moe pomoi da se izloe zapletene veze izmeu naih
pojmova znanosti i napretka. Slikarstvo je tijekom mnogo stoljea,
kako u antikom razdoblju tako i u ranoj modernoj Europi, smatrano
kumulativnom disciplinom. Tijekom tih godina pretpostavljalo se da
je cilj umjetnika prikazivanje (reprezentacija). Kritiari i povjesniari,
kao to su Plinije i Vaari, s divljenjem su zabiljeili one serije
pronalazaka, od crtanja u perspektivi do uporabe kontrasta izmeu
svjetla i sjene, koje su omoguile sve savrenije prikazivanje prirode.1
Ali, to su isto tako i godine, posebno tijekom razdoblja renesanse,
kad se nije osjeao veliki rascjep izmeu znanosti i umjetnosti. Leo
nardo je bio samo jedan od mnogih ljudi koji su se slobodno kretali
naprijed i natrag izmeu podruja koja su tek kasnije kategoriki
2
odijeljena. tovie, termin "umjetnost" je i onda kada je ta postojana
razmjena prestala i nadalje primjenjivana isto toliko na tehnologiju i
zanatstvo, za koje se smatralo da su progresivni, koliko i na slikarstvo
1 skulpturu. Tek kada su slikarstvo i skulptura nedvosmisleno odbacili
prikazivanje kao svoj cilj i poeli ponovo uiti od primitivnih modela,
1
E. H. Gombrich, Art and Illusion: A Study in the Psychology ofPictorial Represen

tation, New York, I960., str. 11-12.
Ibid., str. 97 i Giorgio de Santillana, "The Role of Art in the Scientific Renais
sance" in Critical problems in the History of Science, ur. M. Clagett, Madison,
Wis., 1959., str. 33-65.
170
Napredak kroz revolucije
tada je ovaj rascjep, koji sada uzimamo kao priznat, dobio neto slino
dananjoj dubini. Pa ak i danas, da se jo jednom prebacimo iz
jednog podruja u drugo, dio nae tekoe u sagledavanju temeljnih
razlika izmeu znanosti i tehnologije mora se povezati s injenicom
da je napredak oigledno svojstvo oba ova podruja.
Uvianje da smo skloni kao znanost vidjeti svako ono podruje u
kojemu se dogaa napredak, moe, meutim, samo razjasniti, ali ne
i rijeiti nau sadanju potekou. Preostaje problem razumijevanja
zato bi karakteristika napretka bila tako vrijedna panje u odnosu
na pothvat koji se provodi onim tehnikama i ciljevima koji su opisani
u ovom ogledu. Pokazuje se, da ovo pitanje u sebi sadri vie razliitih
pitanja, pa emo ih morati razmotriti jedno po jedno. Meutim, u
svim sluajevima, osim u posljednjem, njihovo razrjeavanje djelomino
e zavisiti preokretu naeg normalnog gledanja na odnos izmeu
znanstvene aktivnosti i zajednice koja tu aktivnost prakticira. Moramo
nauiti da kao uzroke prepoznamo ono to je obino bilo smatrano
efektima. Ako to moemo, fraze kao to su "znanstveni napredak",
pa ak i "znanstvena objektivnost" mogu poeti izgledati djelomino
suvinima. Zapravo, jedan aspekt te zavisnosti ilustriranje maloprije.
Napreduje li neka znanost zato to je znanost ili je ona znanost zato
to napreduje?
Zapitajmo se sada zato bijedan takav pothvat kao to je normalna
znanost napredovao i ponimo od toga to emo se podsjetiti nekoliko
njenih najoitijih karakteristika. Prirodno je da lanovi jedne zrele
znanstvene zajednice u svom radu polaze od jedne jedine paradigme
ili od jednog blisko povezanog skupa paradigmi. Vrlo rijetko se dogaa
da razliite znanstvene zajednice istrauju iste probleme. U tim
izuzetnim sluajevima skupine dijele nekoliko osnovnih paradigmi.
Promatrano s aspekta svake pojedine zajednice, meutim, bez obzira
radi li se znanstvenicima ili neznanstvenicima, rezultat uspjenog
kreativnog rada jest napredak. Kako bi uope moglo biti neto drugo?
Mi smo, na primjer, primijetili slijedee: sve dok su umjetnici teili to
vjernijem prikazivanju kao svom idealu, i kritiari i povjesniari biljeili
su napredak na izgled jedinstvene skupine. Druge kreativne skupine
pokazuju napredak iste vrste. Onaj teolog koji formulira dogmu ili
onaj filozof koji usavri Kantove imperative doprinose napretku makar
171
samo one skupine koja dijeli njegove premise. Niti jedna kreativna
kola ne priznaje kategoriju rada koji s jedne strane jest kreativni
uspjeh, ali s druge strane nije doprinos kolektivnom dostignuu te
skupine. Ukoliko sumnjamo, kao to mnogi ine, u to da neznanstvena
podruja napreduju, to ne moe biti zbog toga to pojedine kole ne
ine nikakav napredak. Prije bismo morali sumnjati zbog toga to
uvijek postoje suparnike kole, od kojih svaka neprekidno stavlja
pod znak pitanja same temelje svih drugih. ovjek koji tvrdi da, recimo,
filozofija nije uinila nikakav napredak, naglaava to da jo uvijek
postoje aristotelovci, a ne da aristotelijanstvo nije uspjelo napredovati.
Ove sumnje u napredak javljaju se, meutim, i u znanostima.
Tijekom pre-paradigmatikog razdoblja, kada postoji mnotvo supar
nikih kola, dokaze napretku, osim unutar kola, vrlo je teko
pronai. To je ono razdoblje koje je opisano u poglavlju II kao razdoblje
tijekom kojeg pojedinci prakticiraju znanost, ali rezultati njihovog
pothvata ne doprinose znanosti kakvu je mi poznajemo. I, opet, tijekom
razdoblja revolucije, kad su fundamentalni ciljevi jednog podruja jo
jednom dovedeni u pitanje, esto se izraavaju sumnje u samu
mogunost kontinuiranog napretka ako se usvoji jedna ili druga od
suprotnih paradigmi. Oni koji su odbacivali newtonijanstvo proglasili
su da bi njegovo vezivanje za imanentne sile vratilo znanost u mrano
doba. Oni koji su se suprotstavljali Lavoisierovoj kemiji smatrali su
da je odbacivanje kemijskih "naela" u korist laboratorijskih elemenata
predstavljalo odbacivanje postignutog kemijskog objanjenja od strane
onih koji bi se zaklanjali iza samoga imena. Slian osjeaj, iako
umjerenije izraen, izgleda da lei i u osnovi suprotstavljanja Einsteina,
Bohma i drugih onoj dominirajuoj probabilistikoj interpretaciji
kvantne mehanike. Ukratko, samo tijekom razdoblja normalne
znanosti napredak izgleda i oit i siguran. Tijekom tih razdoblja,
meutim, znanstvena zajednica i ne moe na drugi nain gledati na
plodove svog rada.
to se tie normalne znanosti, dakle, dio odgovora na problem
napretka lei jednostavno u oku promatraa. Kao vrsta, znanstveni
napredak ne razlikuje se od napretka u drugim podrujima, ali
odsutnost suparnikih kola koje najvei dio vremena uzajamno
stavljaju pod znak pitanja svoje ciljeve i standarde ini da se napredak
172
n o r m a l n e z n a n s t v e n e zajednice lake primjeuje. To j e , m e u t i m ,

s a m o dio o d g o v o r a i ni u k o m sluaju nije njegov najvaniji dio. Ve
s m o primijetili d a s e lanovi zajednice, k a d a j e j e d n o m prihvaanje
zajednike p a r a d i g m e oslobodilo o d r e e n u znanstvenu zajednicu od
potrebe da stalno preispituje svoja prva naela, m o g u usredotoiti
iskljuivo na najsuptilnije i najezoterinije m e u pojavama kojima se
bave. To neizbjeno poveava k a k o djelotvornost, tako i uspjenost s
kojom o d r e e n a skupina k a o cjelina rjeava n o v e p r o b l e m e . Drugi
aspekti profesionalnog ivota u z n a n o s t i m a j o vie pojaavaju o v u
p o s e b n u uspjenost.
Neki od njih su posljedice besprimjerne izolacije zrelih znanstvenih
zajednica u o d n o s u na zahtjeve laika i s v a k o d n e v n o g ivota. Ta
izolacija n i k a d nije bila p o t p u n a - sada raspravljamo pitanjima
stupnja. Pa ipak n e m a nikakvih drugih profesionalnih zajednica u
kojima je pojedinani kreativni rad tako ekskluzivno u p u e n drugim
l a n o v i m a struke i od njih procjenjivan. Najezoteriniji pjesnik ili
najapstraktniji teolog d a l e k o su vie od z n a n s t v e n i k a zainteresirani
za svjetovnu potvrdu svog kreativnog djela, iako m o g u biti manje
zainteresirani za potvrdu u o p e . O v a razlika pokazuje se v a n o m .
U p r a v o z a t o to radi za publiku koja se sastoji iskljuivo od njegovih
kolega, p u b l i k u koja dijeli njegove vlastite vrijednosti, znanstvenik
m o e uzeti j e d a n skup standarda k a o priznat. O n s e n e m o r a brinuti
t o m e to e n e k a d r u g a s k u p i n a ili kola misliti i m o e se stoga
rijeiti j e d n o g a p r o b l e m a i prijei na slijedei z n a t n o bre n e g o oni
koji rade za neku raznorodniju skupinu. to je j o vanije, izoliranost
znanstvene zajednice od drutva doputa znanstveniku-pojedincu da
usredotoi svoju panju na p r o b l e m e za koje i m a d o b a r razlog da
vjeruje da e biti sposoban rijeiti ih. Za razliku o inenjera, m n o g i h
lijenika i veine teologa, znanstvenik ne m o r a birati p r o b l e m e z b o g
toga to zahtijevaju u r n o rjeenje i b e z obzira na to stoje li mu na
raspolaganju potrebni instrumenti za njihovo rjeavanje. U o v o m
pogledu kontrast izmeu prirodoznanstvenika i mnogih znanstvenika
koji se b a v e d r u t v e n i m z n a n o s t i m a p o k a z u j e se t a k o e r k a o vrlo
instruktivan. Ovi drugi esto tee (a to prvi g o t o v o nikad ne ine)
obrani svog izbora istraivakog p r o b l e m a - r e c i m o utjecaja rasne
diskriminacije ili uzroka poslovnih ciklusa - u g l a v n o m s o b z i r o m na
173
drutveni znaaj postizanja njihovog rjeenja. Za koju bi se skupinu

o n d a m o g l o oekivati da bre rjeava svoje p r o b l e m e ?
Efekti izolacije od ireg drutva u velikoj se mjeri pojaavaju jed
n o m d r u g o m karakteristikom profesionalne z n a n s t v e n e zajednice,
p r i r o d o m edukacijske inicijacije. U glazbi, grafikim umjetnostima i
literaturi, praktiar stjee svoju n a o b r a z b u izlaui se djelima drugih
umjetnika, prije svega onih koji su ivjeli prije njega. Udbenici, osim
pregleda originalnih djela i prirunika za takva djela, igraju samo sekun
darnu ulogu. U povijesti, filozofiji i drutvenim znanostima udbenika
literatura ima vei znaaj. N o , ak i u tim podrujima elementarni
kolski teaj ukljuuje paralelna itanja originalnih izvora, od kojih
neki predstavljaju "klasike" u tom podruju, a drugi izvjetaje suvre
m e n o m istraivanju koje praktiari piu j e d n i drugima. Stoga se stu
dent bilo koje od ovih disciplina n e p r e k i d n o podsjea na i z n i m n u
raznolikost problema koje su lanovi njegove budue skupine tijekom
v r e m e n a pokuavali rijeiti. to je j o vanije, on n e p r e s t a n o ima
pred s o b o m odreeni broj suparnikih i neusporedivih rjeenja za
o v e p r o b l e m e , rjeenja koja bi m o r a o k o n a n o s a m procijeniti.
U s p o r e d i t e o v u situaciju s o n o m koja v l a d a u s u v r e m e n i m
prirodnim znanostima. U tim podrujima student se uglavnom oslanja
na udbenike, d o k na treoj ili etvrtoj godini d r u g o g stupnja svojih
studija ne z a p o n e vlastito istraivanje. M n o g i znanstveni p r o g r a m i
ne trae ak niti od studenata na d r u g o m stupnju studija da itaju
djela koja nisu napisana posebno za studente. Onih nekoliko programa
koji propisuju d o d a t n u literaturu za pisanje samostalnih radova i
monografija ograniavaju se pritom na najvie teajeve, kao i na o n e
materijale koji nastavljaju tamo gdje su tekstovi koji su na raspolaganju
stali. Do s a m i h posljednjih stupnjeva u obrazovanju znanstvenika
udbenici sustavno zamjenjuju o n u kreativnu z n a n s t v e n u literaturu
bez koje sami ne bi ni postojali. K a d postoji povjerenje u svoje para
d i g m e , to i o m o g u u j e ovakvu o b r a z o v n u tehniku, rijetko bi koji
znanstvenik elio da to promijeni. Z b o g ega bi, na kraju krajeva, bilo
p o t r e b n o da student fizike ita r e c i m o djela N e w t o n a , F a r a d a y a ,
Einsteina ili Schroedingera, kada je sve ono to mu je p o t r e b n o da
zna tim djelima rekapitulirano u d a l e k o k r a e m , preciznijem i
sustavnijem obliku u m n o g i m s u v r e m e n i m udbenicima?
174
N e elei braniti pretjeranih duljina d o kojih j e esto d o v e d e n a

o v a vrsta obrazovanja, teko je ne opaziti da je ona, openito uzevi,
bila izvanredno efikasna. To je, razumije se, usko i kruto obrazovanje,
vjerojatno vie od svih ostalih, osim m o d a ortodoksne teologije. Ali,
za normalno-znanstveni rad, za rjeavanje zagonetki unutar konkretne
tradicije koju udbenici definiraju, znanstvenik je opremljen g o t o v o
savreno. tovie, on je isto tako dobro opremljen z a j o j e d n u zadau:
proizvesti znaajne krize kroz n o r m a l n u znanost. A kada d o e do tih
kriza, znanstvenik, naravno, nije isto tako d o b r o opremljen. I iako se
dulje krize, po svoj prilici, odraavaju i u manje krutoj obrazovnoj
praksi, z n a n s t v e n a n a o b r a z b a nije d o b r o pripremljena da p r o i z v e d e
takvog ovjeka koji e lako otkriti n e k i svje pristup. Ali, o n o l i k o
d u g o d o k se n e t k o javlja s n o v i m k a n d i d a t o m za p a r a d i g m u - obino
n e t k o m l a d ili n e t k o n o v u t o m podruju - gubitak do kojeg dolazi
z b o g krutosti p a d a s a m o na pojedinca. U generaciji u kojoj e doi
do promjene, pojedinana je krutost sasvim spojiva sa zajednicom
koja se m o e prebaciti s j e d n e p a r a d i g m e na d r u g u k a d a to situacija
zahtijeva. O n a j e p o s e b n o spojiva o n d a k a d a s a m a t a krutost prua
odreenoj zajednici osjetljiv pokazatelj da neto nije u redu.
U svom n o r m a l n o m stanju, dakle, znanstvena zajednica je iznimno
djelotvoran instrument za rjeavanje onih problema ili zagonetki koje
njene p a r a d i g m e definiraju. tovie, rjeavanje tih p r o b l e m a n u n o
m o r a donijeti n a p r e d a k . T u n e m a p r o b l e m a . M e u t i m , o v a k o v o
sagledavanje s a m o baca svjetlo na drugi glavni dio problema napretka
u znanostima. Prijeimo sada na taj dio p r o b l e m a i postavimo pitanje
napredovanju kroz neuobiajenu znanost. Zato bi n a p r e d a k bio
oito univerzalna popratna pojava znanstvenih revolucija? Jo j e d n o m
valja rei da se m n o g o m o e nauiti u p i t a m o li se to bi d r u g o m o g a o
biti rezultat znanstvenih revolucija. Revolucije zavravaju p o t p u n o m
p o b j e d o m j e d n o g od d v a suprotstavljena tabora. H o e li ta g r u p a
ikada rei da je rezultat njene pobjede bilo to manje od n a p r e t k a ?
To bi bilo kao kada bi priznali da oni sami nisu bili u pravu, ve njihovi
protivnici. Za njih ishod revolucije mora, u najmanju ruku, biti napredak,
a oni su u i z v a n r e d n o m poloaju da se p o b r i n u da b u d u i lanovi
njihove zajednice vide p r e t h o d n u povijest na isti nain. U poglavlju
XI detaljno su o p i s a n e o n e t e h n i k e kojima se to postie, a mi s m o se
175
ba vratili j e d n o m aspektu profesionalnog naina ivota koji je s tim

blisko povezan. Kada odbacuje prolu paradigmu znanstvena
zajednica istodobno ne priznaje da veina onih knjiga i lanaka u
kojima je ta p a r a d i g m a bila u s a e n a m o g u biti p o g o d a n subjekt za
profesionalno ispitivanje. Znanstvena se edukacija ne slui niim to
je slino umjetnikom muzeju ili biblioteci klasika, a k a o rezultat toga
i m a m o p o n e k a d drastinu iskrivljenost znanstvenikove p r e d o d b e
prolosti svoje discipline. Vie od praktiara u d r u g i m kreativnim
podrujima, on poinje uviati da ta prolost u ravnoj crti vodi do
sadanje najvie toke u kojoj se nalazi njegova disciplina. U k r a t k o ,
on taj razvoj sagledava k a o n a p r e d a k . D o k ostaje u o d r e e n o m
podruju, nikakva druga alternativa ne stoji mu na raspolaganju.
O v e e primjedbe n u n o upuivati n a t o d a j e lan j e d n e zrele
z n a n s t v e n e zajednice slian tipinom liku iz Orwellove 1984., rtva
povijesti koju p o n o v o piu trenutno vladajue sile. tovie, o v a
u s p o r e d b a nije sasvim n e u m j e s n a . U z n a n s t v e n i m r e v o l u c i j a m a
postoje gubici i dobici, a znanstvenici pokazuju sklonost da b u d u
naroito slijepi za gubitke. 3 S druge strane, n i k a k v o objanjavanje
napretka putem revolucije ne moe stati ovdje. To bi znailo implicirati
da u znanostima m o stvara i pravo, formulacija koja ne bi bila p o s v e
p o g r e n a k a d ne bi potiskivala u p o z a d i n u prirodu o v o g procesa k a o
i o n o g autoriteta p o m o u kojeg je izvren izbor i z m e u paradigmi.
D a j e s a m o autoritet, p o s e b n o onaj neprofesionalni, bio m j e r o d a v a n
sudac u r a s p r a v a m a paradigmi, ishod tih rasprava m o g a o je i dalje
biti revolucija, ali to ne bi bila znanstvena revolucija. S a m o postojanje
znanosti zavisi davanju ovlatenja lanovima posebne vrste zajednice
z a m o i z b o r a p a r a d i g m e . N a koji n a i n t a zajednica m o r a biti
posebna, ukoliko znanost treba preivjeti i razvijati se, m o e biti nazna
e n o s a m o m slabanou ovjekova dranja za znanstveni pothvat.
Sve civilizacije kojima i m a m o sauvane n e k a k v e p o d a t k e posje
dovale su neku tehnologiju, umjetnost, religiju, politiki sustav, zakone
i tako dalje. U m n o g i m sluajevima ovi aspekti civilizacije bili su
3
Povjesniari znanosti esto se susreu s ovim sljepilom u posebno upadljivom

obliku. Skupina studenata koji im dolaze iz raznih znanosti vrlo je esto skupina
kojoj predaju s najvie uspjeha. Ali, to je obino i najvie frustrirajua skupina na
poetku. Budui da studenti znanosti "znaju prave odgovore" posebno je teko
natjerati ih da analiziraju stariju znanost u njenim vlastitim terminima.
176
razvijeni isto toliko koliko i nai vlastiti. Ali, samo one civilizacije koje
potjeu od helenske Grke imale su ono to je nadilazilo najrudimentarniju znanost. Najvei dio znanja predstavlja proizvod Europe
tijekom posljednja etiri stoljea. Ni najednom drugom mjestu ili
vremenu nisu se razvile posebne zajednice iz kojih je poteklo
znanstveno stvaralatvo.
Koje su bitne karakteristike ovih zajednica? Oito je da njih treba
daleko vie prouavati. Na ovom podruju mogua su samo probna
uopavanja. Pa ipak, jedan broj potrebnih karakteristika za lanstvo
u nekoj strunoj znanstvenoj skupini mora da je ve vie nego jasan.
Znanstvenik mora, na primjer, biti zainteresiran da rjeava probleme
vezane uz ponaanje prirode. Osim toga, iako njegovo bavljenje
prirodom moe po svom opsegu biti globalno, oni problemi na kojima
radi moraju se odnositi na detaljno. to je jo vanije, rjeenja koja ga
zadovoljavaju ne smiju biti isto osobna ve, naprotiv, moraju biti
prihvaena kao rjeenja od strane mnogih. Ona skupina koja dijeli ta
rjeenja ne mora, meutim, biti izvuena nasumce iz drutva kao
cjeline, ve je prije dobro definirana zajednica znanstvenikovih kolega
po struci. Iako moda jo nenapisano, jedno od najjaih pravila
znanstvenog ivota jest zabrana pozivanja na dravne poglavare ili
na iroku populacijsku masu kada se radi znanstvenim stvarima.
Priznavanje postojanja jedinstvene kompetentne profesionalne sku
pine i prihvaanje njezine uloge kao iskljuivog arbitra strunih
dostignua ima daljnje implikacije. lanovi te skupine, kao pojedinci,
na temelju svoje zajednike obuke i iskustva, moraju biti smatrani
jedinim posjednicima pravila igre li neke druge ekvivalentne osnove
za nedvosmisleno prosuivanje. Sumnjati u to da oni dijele neku takvu
osnovu za procjene bilo bi isto to i dopustiti postojanje nespojivih
standarda znanstvenog dostignua. To bi, meutim, neizbjeno dovelo
do pitanja moe li u znanostima postojati jedna istina.
Ovaj kratki popis karakteristika koje su zajednike znanstvenim
zajednicama izveden je u potpunosti, kao to i treba biti, iz prakse
normalne znanosti. To je ona aktivnost za koju je znanstvenik
svakodnevno obuavan. Uoite, meutim, da je ovaj popis, unato
svojoj kratkoi, ve dovoljan da se takve zajednice izdvoje iz svih
drugih profesionalnih skupina. Uoite, osim toga, da ovaj popis,
177
usprkos s v o m porijeklu u normalnoj znanosti, objanjava m n o g e

p o s e b n e osobine reagiranja skupine tijekom revolucija, a p o s e b n o
tijekom rasprava paradigmi. Ve s m o primijetili da skupina ovakve
vrste m o r a gledati na promjenu p a r a d i g m e k a o na napredak. Sada
m o e m o uvidjeti i to da je takva percepcija u m n o g i m vanim pogle
dima samoispunjavajua. Znanstvena zajednica. Znanstvena je zajed
nica i z n i m n o djelotvoran instrument za maksimiziranje broja i pre
ciznosti onih p r o b l e m a koji se rjeavaju p r o m j e n o m paradigme.
B u d u i da je jedinica znanstvenog dostignua rijeeni problem, te
uzimajui u obzir da o d r e e n a skupina dobro zna koji su p r o b l e m i
ve rijeeni, malo e se kojeg znanstvenika moi nagovoriti da prihvati
gledite koje e p o n o v o otvoriti p r o b l e m e koji su ranije bili rijeeni.
S a m a priroda mora prvo oslabiti profesionalnu sigurnost na nain to
e uiniti da prethodna dostignua izgledaju problematina. tovie,
ak i o n d a k a d a se to dogodi i k a d a je novi kandidat za p a r a d i g m u
izazvan, znanstvenici e oklijevati da ga prigrle ukoliko nisu uvjereni
da su ispunjena dva vrlo vana uvjeta. Prvo, m o r a izgledati da novi
kandidat rjeava neki znaajan i ope priznati p r o b l e m s kojim se ne
m o e izai na kraj ni na koji drugi nain. D r u g o , n o v a p a r a d i g m a
m o r a obeati da e sauvati relativno veliki dio o n e k o n k r e t n e
sposobnosti za rjeavanje p r o b l e m a koju su n a g o m i l a l e njezine
prethodnice. Novitet radi noviteta ne predstavlja desideratum u zna
nostima, kao to predstavlja u tako m n o g o drugih kreativnih podruja.
Iako n o v e p a r a d i g m e rijetko ili nikad ne posjeduju sve m o g u n o s t i
svojih prethodnica, o n e obino zbog toga sauvaju vrlo m n o g o onih
najkonkretnijih dijelova ranijeg dostignua, a uz to uvijek doputaju i
d o d a t n a k o n k r e t n a rjeenja p r o b l e m a .
Rei to ne znai uputiti na zakljuak da sposobnost za rjeavanje
problema ini jedinstvenu ili nedvojbenu osnovu za izbor paradigme.
Ve smo izdvojili dosta razloga zato se ne moe uzeti tu vrstu kriterija.
Ali, to da e j e d n a zajednica znanstvenih specijalista uiniti sve to je
m o g u e da osigura trajan rast onih prikupljenih p o d a t a k a koje m o e
tretirati detaljno i s preciznou. U t o m e procesu zajednica pretrpjeti
gubitke. esto neki stari problemi moraju biti istjerani. O s i m toga,
revolucija esto suava opseg profesionalnih interesa zajednice, poveava stupanj njene specijalizacije i slabi njenu komunikaciju s drugim
skupinama, bile one znanstvene ili ne. Iako znanost sigurno sve vie
178
ide u dubinu, o n a se i s t o v r e m e n o ne m o r a i iriti. U k o l i k o to ini,

o n d a se ta irina u g l a v n o m ogleda u proliferaciji z n a n s t v e n i h spe
cijalnosti, a ne u opsegu bilo koje pojedinane specijalnosti s a m e za
sebe. N o , i uz ove i druge gubitke pojedinih zajednica priroda takvih
zajednica prua stvarnu garanciju da e popis problema koje je znanost
rijeila i preciznost pojedinih rjeenja sve vie rasti. K o n a n o , a k o
postoji ikakav nain na koji se ona m o e pruiti, priroda te zajednice
prua tu garanciju. Kakav bolji kriterij uope m o e postojati od odluke
o d r e e n e z n a n s t v e n e skupine?
Ovi posljednji odlomci ukazuju na one smjerove u kojima se, vjerujem,
m o r a traiti suptilnije rjeenje problema napretka u znanostima. Oni
m o d a ukazuju na to da znanstveni progres nije sasvim o n o za to se
smatra. Ali, oni istodobno pokazuju da e j e d n a vrsta napretka n u n o
karakterizirati znanstveni pothvat dokle god se taj pothvat b u d e odrao
u ivotu. U znanostima i ne m o r a biti napretka neke druge vrste. M o e
n a m se dogoditi, da b u d e m o j o precizniji, da m o r a m o odbaciti onaj
eksplicitni ili implicitni pojam da promjene paradigme vode znanstvenike
i one koji od njih ue sve blie i blie istini.
S a d j e v r i j e m e d a p r i m i j e t i m o d a s e t e r m i n " i s t i n a " sve d o
posljednjih nekoliko stranica pojavio u o v o m e ogledu samo u j e d n o m
citatu djela Francisa B a c o n a . Pa ak i na tim s t r a n a m a on se pojavio
samo kao izvor znanstvenikovog uvjerenja da nespojiva pravila tome
to znai baviti se z n a n o u ne m o g u koegzistirati drugaije n e g o
s a m o tijekom revolucija, k a d a je glavni zadatak profesije eliminirati
sve skupove o s i m j e d n o g . Razvojni proces koji je opisan u o v o m e
ogledu bio je proces revolucije od primitivnih poetaka - p r o c e s iji
su uzastopni stupnjevi karakterizirani sve detaljnijim i suptilnijim
razumijevanjem znanosti. M e u t i m , nita od o n o g a s t o j e reeno, ili
to e biti reeno, ne ini da to b u d e proces evolucije prema bilo
emu. Ta praznina je nuno uznemirila mnoge itatelje. Svi smo duboko
naviknuti da vidimo znanost kao takav pothvat koji n e p r e k i d n o v u e
n e k o m cilju koji je unaprijed postavljen od strane prirode.
Ali, m o r a li postojati takav cilj? Z a r mi ne m o e m o evolucijom iz
spoznajne situacije o d r e e n e zajednice u bilo koje o d r e e n o vrijeme
objasniti postojanje znanosti i njen uspjeh? P o m a e li doista a k o
zamislimo da postoji neki potpun, objektivan, istinit opis prirode i da
pravu mjeru znanstvenog dostignua predstavlja onaj stupanj u kojem
179
nas to dostignue pribliava ovom krajnjem cilju? Ukoliko moemo

nauiti zamijeniti evoluciju prema onome to elimo znati s evolucijom
od onoga to znamo, moe se dogoditi da u tom procesu nestane
jedan broj spornih problema. Negdje u tom spletu, na primjer, mora
da lei i problem indukcije.
Jo nisam u stanju da detaljnije specificiram posljedice ovog
alternativnog gledita znanstvenom napretku. Ali, to gledite pomae
da se shvati da je ono pojmovno preokretanje koje se ovdje prepo
ruuje vrlo blisko onome koje je zapad poduzeo prije samo jednog
stoljea. Ono je posebno korisno jer je u oba sluaja glavna zapreka
toj transpoziciji ista. Kada je Darwin 1859. godine prvi put objavio
svoju teoriju evolucije putem prirodnog odabira, ono to je najvie
smetalo mnogim strunjacima nije bio ni pojam promjene vrsta, niti
mogunost da ovjek vue porijeklo od majmuna. Dokazi koji su
ukazivali na evoluciju, ukljuujui i evoluciju ovjeka, nagomilavali
su se desetljeima, a ideja evolucije bila je predlagana i iroko raspro
stranjena i ranije. Iako je evolucija kao takva naila na otpor, posebno
od strane nekih religioznih skupina, to ni u kom sluaju nije bila najvea
potekoa s kojom su se darwinisti suoili. Najvea je potekoa
potjecala je od ideje koja je bila Darwinova vlastita. Sve dobro poznate
pre-darvinistike evolucijske teorije - Lamarckova, Chambersova,
Spencerova i ona njemakih prirodnih filozofa, smatrale su da je
evolucija proces usmjeren prema odreenom cilju. Smatralo se da je
"ideja" ovjeka i suvremene flore i faune bila prisutna od prvog stva
ranja ivota, vjerojatno u umu samog Boga. Ta ideja ili plan odredili
su smjer i snagu koja vodi cijeli evolucijski proces. Svaki novi stupanj
evolucijskog razvoja predstavljao je savreniju realizaciju jednog plana
koji je bio prisutan od samog poetka. 4
Odbacivanje te teoloke vrste evolucije predstavljalo je za mnoge
ljude najznaajniju i najmanje ugodnu od svih Darwinovih sugestija.5
Porijeklo vrsta ne priznaje nikakav skup ciljeva, bilo Bojih ili
prirodnih. Umjesto toga, prirodni izbor koji djeluje u nekoj sredini i s
4
Loren Eiseley, Darwin 's Century: Evolution and the Men Who Discovered It,
New York, 1958., poglavlja II, IV-V.
Za posebno dobar opis borbe jednog prominentnog darwinista s tim problemom
vidi A. Hunter Dupree, Asa Gray, 1810-1888., Cambridge, Mas., 1959., str. 295306, 335-383.
180
a k t u a l n i m o r g a n i z m i m a koji s u prisutni, o d g o v o r n o j e z a p o s t u p n o
ali s i g u r n o nastajanje razraenijih, bolje a r t i k u l i r a n i h i d a l e k o
specijaliziranijih o r g a n i z a m a . a k i tako i z n i m n o adaptirani organi,
k a o to su ovjekovo o k o ili ruka - organi iji je plan ranije p r u a o
snane a r g u m e n t e u prilog postojanja v r h o v n o g majstora i prethodne
zamisli - bili su proizvod j e d n o g procesa koji se postojano kretao od
primitivnih poetaka ali ne prema bilo kakvom cilju. Uvjerenost da je
prirodni odabir, koji potjee iz p u k e b o r b e i z m e u o r g a n i z a m a za
opstanak, mogao stvoriti ovjeka, zajedno s viim ivotinjama i biljkama,
predstavljalo je najtei i najvie uznemirujui aspekt Darwinove teorije.
to m o g u znaiti "evolucija", " r a z v o j " i " n a p r e d a k " u odsutnosti spe
cificiranog cilja? Takvi termini su se m n o g i m a iznenada uinili protu
rjenima sami po sebi.
Analogija koja p o v e z u j e evoluciju o r g a n i z a m a s evolucijom
znanstvenih ideja lako m o e otii predaleko. Ali, vezano uz pitanja
kojima je rije u o v o m posljednjem poglavlju, ona je gotovo savrena.
Proces koji je u poglavlju XII bio opisan k a o razrjeavanje revolucija
jest i z b o r - kroz sukob unutar znanstvene zajednice - najprikladnijeg
n a i n a za prakticiranje b u d u e znanosti. ist rezultat niza takvih
revolucionarnih izbora, razdvojenih razdobljima normalnog istraivanja,
jest izvrsno prilagoen skup instrumenata koje n a z i v a m o m o d e r n i m
znanjem. Sukcesivni stupnjevi tog razvojnog p r o c e s a o z n a e n i su
poveavanjem artikulacije i specijalizacije. A itav taj proces m o g a o
se dogoditi, k a o to sada pretpostavljamo da se odigrala bioloka
evolucija, bez p o m o i n e k o g postavljenog cilja, neke trajno utvrene
znanstvene istine, gdje bi svaki stupanj u razvoju znanja predstavljao
sve bolji primjer.
Svi oni koji su do sada pratili moju raspravu ipak e osjetiti potrebu
da upitaju zato bi proces evolucije uope djelovao. Kakva bi priroda,
ukljuujui i ovjeka, m o r a l a biti da bi z n a n o s t u o p e bila m o g u a ?
Zato bi znanstvene zajednice trebale biti u stanju postii vrstu sugla
snost koja je na d r u g i m podrujima nedostina? Z a t o bi to slaganje
trajalo kroz uzastopne promjene paradigme? I zato bi promjena para
d i g m e n u n o stvarala neki instrument savreniji u bilo k o m smislu od
onih koji su prije toga bili poznati? Na o v a pitanja, o s i m na prvo, ve
je s j e d n e toke gledita o d g o v o r e n o . S druge, m e u t i m , o n a su isto
181
o n a k o otvorena k a o k a d a je ovaj ogled zapoet. Ne radi se s a m o

t o m e da z n a n s t v e n a zajednica m o r a biti p o s e b n a . Svijet, iji je ta
zajednica samo j e d a n dio, m o r a isto tako imati sasvim posebne karak
teristike, a u smislu znanja t o m e kakve bi te karakteristike m o r a l e
biti, sada n i s m o nita blie n e g o to s m o bili na poetku. Taj p r o b l e m
- k a k a v bi svijet m o r a o biti da bi ga ovjek m o g a o spoznati - nije
stvoren o v i m o g l e d o m . Naprotiv, on je isto toliko star koliko i s a m a
z n a n o s t i ostaje b e z o d g o v o r a . Ali, na njega ovdje i ne m o r a m o
odgovoriti. Bilo koja koncepcija prirode spojiva s r a s t o m znanosti
s a m i m tim je spojiva s o n i m evolucijskim stajalitem koje je ovdje
razvijeno. B u d u i da je to stajalite isto tako spojivo s paljivim
p r o m a t r a n j e m z n a n s t v e n o g ivota, postoje jaki argumenti u prilog
njegove primjene u pokuajima da se rijei m n o t v o problema koje je
j o uvijek ostalo nerijeeno.
182
Postscript - 1969.
P r o l o j e v e g o t o v o s e d a m g o d i n a o t k a k o j e o v a knjiga prvi p u t
objavljena. 1 Reagiranje kritiara i nastavak m o g r a d a pridonijeli su u
m e u v r e m e n u m o m razumijevanju o d r e e n o g broja p r o b l e m a koje
knjiga p o k r e e . to s e tie o s n o v n i h stvari, m o j e j e gledite g o t o v o
nepromijenjeno, iako sada u v i a m aspekte njegove prvobitne formu
lacije koji stvaraju b e z r a z l o n e t e k o e i n e s p o r a z u m e . K a k o su neki
o d ovih n e s p o r a z u m a bili moji vlastiti, njihova m i eliminacija o m o
guuje da d o e m do razloga koji bi k o n a n o t r e b a o pruiti o s n o v u za
n o v u verziju o v e knjige. 2 U o v o m asu p o z d r a v l j a m p r i g o d u koju
i m a m za skiciranje nunih prepravki, komentiranje nekih ponovljenih
kritika i p r i k a z p r a v a c a u k o j i m a se m o j a m i s a o sada razvija. 3
Nekoliko kljunih potekoa u m o m izvornom tekstu usredotoeno
je oko pojma paradigme, pa s tim i zapoinjem raspravu. 4 U pododlomku
koji slijedi iznijet u poeljnost izvlaenja tog koncepta iz pojma znan
stvene zajednice, ukazujui k a k o se to m o e uiniti, a raspravit u i
Ovaj je postscript prvi put pripremljen na prijedlog mog nekadanjeg studenta i
dugogodinjeg prijatelja dr. Shigeru Nakayame sa Sveuilita u Tokiju, radi
ukljuivanja u njegov japanski prijevod ove knjige. Zahvalan sam mu na ideji, na
strpljenju u oekivanju njene realizacije, te na doputenju da rezultat ukljuim u
izdanje na engleskom jeziku.
2
Za ovo izdanje nisam pokuao nikakvo sustavno preraivanje teksta, ograniavajui
izmjene na nekoliko tiskarskih pogreaka, te dva odlomka u tekstu koja su
sadravala odvojive pogreke. Jedna od njih je opis uloge Newtonovog djela
Principia u razvoju mehanike osamnaestog stoljea na stranicama 30-33, gore.
Druga se tie odgovaranja na krize na stranici 84.
3
Druge naznake nai e se u moja dva nedavno objavljena ogleda: "Reflection on My
Critics", u Imre Lakatos i Alan Musgrave (ur.), Criticism and the Growth of Knowl
edge, Cambridge, 1970., i "Second Thoughts on Paradigms", u Frederick Suppe (ur.),
The Structure of Scientific Theories, Urbana, III, 1970., ili 1971. Prvi od tih ogleda bit
e ovdje citiran kao "Refleksije" ("Reflections"), a tom u kojem se javlja kao Growth
of Knowledge, na drugi u se ogled pozivati kao na '"Naknadne misli".
4
Za posebno uvjerljivu kritiku mog prvobitnog uvoenja paradigme vidi Margaret
Masterman, "The Nature of a Paradigm", u Growth of Knowledge; te Dudley
Shapere, "The Structure of Scientific Revolutions", Philosophical Review, LXXI1I,
str. 383-394.
1
183
n e k i m znaajnim posljedicama o n o g analitikog odvajanja do kojeg

dolazi. P o t o m u raspraviti t o m e to se d o g a a k a d a se za para
d i g m a m a traga ispitivanjem ponaanja lanova j e d n e ranije odreene
z n a n s t v e n e zajednice. O v a p r o c e d u r a u b r z o otkriva da je u v e e m
dijelu knjige termin " p a r a d i g m a " upotrebljavan u dva razliita smisla.
On, s j e d n e strane, oznaava itavu konstelaciju uvjerenja, vrijednosti,
tehnika i t a k o dalje, koje dijele lanovi j e d n e o d r e e n e zajednice, a s
druge oznaava j e d n u vrstu elementa u toj konstelaciji, ona konkretna
rjeenja zagonetki koja, upotrijebljenja k a o modeli ili k a o primjeri,
m o g u zamijeniti eksplicitna pravila k a o temelj za rjeenje preostalih
zagonetki normalne znanosti. Prvi smisao ovog termina, nazovimo ga
sociolokim, predmet je kasnijeg pododlomka 2, dok je pododlomak 3
posveen paradigmama kao uzornim dostignuima prolosti.
Ovaj drugi smisao "paradigme" filozofski je u najmanju ruku, dublji
od o n o g prvog i zahtjevi koje s a m postavio u njegovo i m a glavni su
izvori onih kontroverzi i nesporazuma koje je knjiga izazvala, posebno
optubi da sam znanost uinio subjektivnim i iracionalnim pothvatom.
Ta pitanja razmatraju se u p o d o d l o m c i m a 4 i 5. U p r v o m od ova d v a
p o d o d l o m k a tvrdim da termini kao to su "subjektivno" i " i n t u i t i v n o "
ne m o g u prikladno biti primijenjeni na o n e k o m p o n e n t e znanja koje
s a m opisao kao p r e u t n o u s a e n e u zajednike primjere. Iako se
takvo znanje ne m o e bez bitnih promjena parafrazirati p o m o u pravila
i kriterija, ono je ipak sustavno, s v r e m e n o m provjereno i u izvjesnom
smislu podlono ispravku. Pododlomak 5 primjenjuje taj argument na
p r o b l e m izbora i z m e u dvaju nespojivih teorija, naglaavajui u
kratkom zakljuku da ljude koji zastupaju neusporedive poglede treba
smatrati lanovima razliitih jezinih zajednica, a njihove probleme u
komunikaciji analizirati kao p r o b l e m e prevoenja. preostala tri
problema raspravlja se u zavrnim pododlomcima 6 i 7. Pretposljednji
p o d o d l o m a k r a z m a t r a o p t u b u d a j e gledanje n a znanost koje j e
razvijeno u ovoj knjizi potpuno relativistiko. Posljednji p o d o d l o m a k
poinje istraivanjem t o m e pati li doista moja rasprava (kao to je
bilo reeno) od konfuzije izmeu deskriptivnih i normativnih modusa,
a zavrava se kratkim n a p o m e n a m a na j e d n u temu koja bi zasluivala
poseban ogled: stupanj u kojem glavne teze ove knjige m o g u legitimno
biti primijenjene na druga podruja osim znanosti.
184
Postscript - 1969.
1. PARADIGME I STRUKTURA ZAJEDNICE
Termin " p a r a d i g m a " javlja se na p r e t h o d n i m stranicama rano, a nain
njegovog pojavljivanjaje u biti cirkularan. Paradigma je ono to lanovi
j e d n e znanstvene zajednice dijele i, o b r n u t o , znanstvena se zajednica
sastoji od ljudi koji dijele j e d n u p a r a d i g m u . N i s u sve cirkularnosti
loe (kasnije u u o v o m e Postscriptu braniti argument sline strukture),
ali ova predstavlja izvor stvarnih p o t e k o a . Z n a n s t v e n e zajednice
m o g u biti i trebale bi biti izvoene b e z p r e t h o d n o g pozivanja na para
d i g m e ; tada se p a r a d i g m e m o g u otkriti paljivim ispitivanjem pona
anja lanova n e k e o d r e e n e z a j e d n i c e . Da se ovu knjigu p o n o v o
pie, o n a bi, p r e m a t o m e , z a p o e l a s r a s p r a v o m strukturi zajednica
koje se javljaju u z n a n o s t i m a , t e m o m koja je u posljednje vrijeme
postala znaajnim p r e d m e t o m s o c i o l o k o g istraivanja i koju povje
sniari z n a n o s t i t a k o e r p o i n j u ozbiljno shvaati. P r e l i m i n a r n i
rezultati, od koji m n o g i j o n i s u objavljeni, ukazuju na to da o n e
empirijske tehnike koje su bile n e o p h o d n e za istraivanje ove t e m e
nisu trivijalne, iako s a m o n e k i m a v l a d a m o , d o k e druge tek biti
razvijene. 5 Veina aktivnih z n a n s t v e n i k a reagira o d m a h na pitanja
svojim p r i p a d n o s t i m a zajednici, u z i m a j u i k a o p o u z d a n o d a j e
o d g o v o r n o s t za razliite t e k u e specijalnosti podijeljena izmeu
skupina bar priblino o d r e e n o g broja l a n o v a . Stoga u ovdje
pretpostaviti da e biti p r o n a e n a sustavnija sredstva za njihovu iden
tifikaciju. U m j e s t o da izloim p r e l i m i n a r n e rezultate istraivanja,
dozvolite mi da ukratko artikuliram onaj intuitivni pojam zajednice
koji se nalazi u ranijim poglavljima ove knjige. Rije je pojmu koji je
sada iroko p r i h v a e n od z n a n s t v e n i k a , sociologa i o d r e e n o g broja
povjesniara znanosti.
Po t o m gleditu z n a n s t v e n a se zajednica sastoji od onih koji se
aktivno b a v e j e d n o m z n a n s t v e n o m specijalnou. U mjeri koja je
5
W. O. Hagstrom, The Scientific Community, New York, 1965., poglavlja IV i V; D.

J. Price i D. de . Beaver, "Collaboration in an Invisible College", American
Psychologist, XXI, 1966., str. 1011-1018, Diana Crane, "Social Structure in a
Group of Scientists: A Test of the "Invisible College" Hypothesis", American
Sociological Review XXXIV, 1969., str. 335-352; . C. Mullins, Social Net
works among Biological Scientists, P h . D . , diss., Harvard University, 1966., i
"The Micro-Structure of an Invisible College: The Phage Group", priopenje na
godinjem sastanku Amerikog sociolokog udruenja, Boston, 1968.
185
n e z a m i s l i v a u veini d r a g i h podruja, oni su proli kroz slina

pouavanja i profesionalna posveivanja; u tom su procesu apsorbirali
istu tehniku literaturu i izvukli iz nje j e d n a k broj lekcija. G r a n i c e te
standardne literature o b i n o oznaavaju granice n e k o g z n a n s t v e n o g
predmeta, a svaka zajednica obino ima svoj vlastiti predmet. Postoje
kole u z n a n o s t i m a , to jest zajednice koje istom p r e d m e t u prilaze s
gledita koja su nespojiva. Ali, takve su zajednice ovdje znatno rjee
nego u drugim podrujima; one su uvijek u suparnikom odnosu, koji
vrlo b r z o zavrava. Z b o g toga lanovi zajednice vide sebe, a i drugi
ih vide, k a o ljude koji su p o s e b n o odgovorni za ostvarivanje j e d n o g
skupa zajednikih ciljeva, ukljuujui i obuku svojih sljedbenika. Unutar
takvih skupina komunikacija je relativno potpuna, a profesionalna ocjena
relativno j e d n o d u n a . B u d u i da je panja razliitih znanstvenih
zajednica, s druge strane, usmjerena na razliite stvari, profesionalna
komunikacija p r e k o linija skupina p o n e k a d je teka, esto dovodi do
n e s p o r a z u m a i, ukoliko se na njoj inzistira, m o e izazvati znaajna i
n e o e k i v a n a neslaganja.
Zajednice u o v o m smislu postoje, naravno, na brojnim razinama.
Najglobalniju razinu predstavlja zajednica svih prirodnih znanstvenika.
Na n e t o nioj razini glavne profesionalne z n a n s t v e n e g r u p e su
zajednice fiziara, k e m i a r a , a s t r o n o m a , z o o l o g a i slino. Za o v e
glavne skupine lanstvo u zajednici ustanovljava se lako, osim u
graninim podrujima. Teme najvieg stupnja, lanstvo u strukovnim
udruenjima i itanje asopisa obino su vie nego dovoljni. Slinom
se t e h n i k o m m o g u izdvojiti i glavne p o d s k u p i n e : organski kemiari,
meu njima moda i proteinski kemiari, fiziari vrstih tijela i visokih
energija, radio-astronomi i tako dalje. Tek na slijedeoj, nioj razini,
javljaju s e empirijski p r o b l e m i . K a k o b i s m o , d a u z m e m o j e d a n
suvremeni primjer, izolirali samounitavajuu skupinu prije njezinog
j a v n o g proklamiranja? Za tu svrhu m o r a l i b i s m o imati pristup na
posebne konferencije, da n a m budu dostupni rukopisi u prvim nacrtima
ili otisci prije objavljivanja, a pije svega, formalne i neformalne mree
komunikacije, ukljuujui i one koje se otkrivaju u korespondenciji i u
povezivanjima citata. 6 S m a t r a m da se taj p o s a o m o e obaviti i da e
6
Eugene Garfield, The Use of Citation Data in Writing the History of Science,
Philadelphia, Institute of Scientific Information, 1964., M. M. Kessler "Com-
186
Postscript - 1969.
biti obavljen, b a r k a d a je u pitanju s u v r e m e n a s c e n a ili oni noviji

dijelovi povijesne scene. U pravilu, tako se m o g u stvoriti zajednice
od m o d a stotinjak lanova, p o n e k a d i z n a t n o manje. Pojedinani
znanstvenici, p o s e b n o oni najsposobniji, o b i n o e biti l a n o v i m a
nekoliko takvih skupina, bilo istodobno ili j e d n o za drugim.
Zajednice ove vrste predstavljaju j e d i n i c e koje su u ovoj knjizi
iznijete kao proizvoai i potvrivai znanstvene spoznaje. Paradigme
su neto to lanovi takvih skupina dijele. B e z pozivanja na prirodu
tih e l e m e n a t a koji su im zajedniki teko se m o g u razumjeti m n o g i
aspekti znanosti koji su opisani na p r e t h o d n i m stranicama. N o , drugi
aspekti mogu, iako nisu nezavisno prikazani u m o m izvornom tekstu.
Valja, dakle, primijetiti, prije n e g o to se n e p o s r e d n o o k r e n e m o para
digmama, niz pitanja koja trae samo pozivanje na strukturu zajednice.
Najoitije j e vjerojatno o n o pitanje k o j e s a m ranije n a z v a o
prijelazom s pre-paradigmatikog na post-paradigmatiko razdoblje
u razvoju j e d n o g z n a n s t v e n o g podruja. To je onaj prijelaz koji je
skiciran u poglavlju II. Prije n e g o to do njega d o e , o d r e e n i broj
kola natjee se za dominaciju u t o m podruju. Kasnije, poslije nekih
znaajnih znanstvenih dostignua, broj kola se znatno smanjuje,
najee na j e d n u , i poinje efikasniji nain znanstvene prakse. Ta je
praksa u g l a v n o m ezoterika i orijentirana na rjeavanje zagonetki,
p o p u t rada j e d n e skupine s a m o o n d a k a d a njeni lanovi prihvaaju
temelje svog podruja k a o sigurne.
Priroda t o g prijelaza u zrelo stanje zasluuje potpuniju raspravu
od one koju je dobila u ovoj knjizi, posebno od onih koji su zainteresirani
za razvoj s u v r e m e n i h drutvenih znanosti. U tu svrhu m o e biti od
p o m o i a k o se u k a e da taj prijelaz ne m o r a (sada mislim i da ne bi
trebalo) biti p o v e z a n s p r v i m stjecanjem p a r a d i g m e . lanovi svih
znanstvenih zajednica, ukljuujui i one kole "pre-paradigmatikog
razdoblja", dijele o n e vrste elemenata koje s a m zbirno o z n a i o kao
" p a r a d i g m u " . O n o to se mijenja prijelazom u zrelo stanje nije
nazonost paradigme, ve prije njena priroda. Tek poslije te promjene
postaje m o g u e normalno istraivane rjeavanja zagonetki. m n o g i m
parison of the Results of Bibliographic Coupling and Analytic Subject Indexing",
American Documentation. XVI, 1965., str. 223-233: D. J. Price "Networks of
Scientific Papers", Science, CII, 1965., str. 510-515.
187
od onih svojstava razvijene znanosti koja sam ranije povezao sa stje

canjem paradigme sada, dakle, raspravljam kao posljedicama stje
canja takve vrste paradigme koja pokazuje to su izazovne zagonetke,
prua kljueve za njihovo rjeavanje i garantira da e istinski vjet
praktiar uspjeti. Samo oni koji su stekli hrabrost, time to su primijetili
da njihovo vlastito podruje (ili kola) ima paradigme, mogu osjetiti
da je tom promjenom rtvovano neto vano.
Drugo pitanje, koje je barem za povjesniare vanije, tie se jedan
premajedan identifikacije znanstvenih zajednica s predmetima zna
nosti, koja je u ovoj knjizi implicitna. To znai da sam u vie navrata
postupao kao da, recimo "fizika optika", "elektricitet" i "toplina"
moraju imenovati znanstvene zajednice samim tim to imenuju pred
mete istraivanja. Jedina alternativa koju je, izgleda, moj tekst dopu
tao, jest da su svi ti predmeti pripadali zajednici fizike. Ova vrsta
identifikacije, meutim, obino ne moe podnijeti ispitivanje, kako su
vie puta ukazali moji kolege povjesniari. Tako, na primjer, prije
sredine devetnaestog stoljea nije bilo nikakve zajednice fizike, a
tada je formirana stapanjem dijelova dviju ranije odvojenih zajednica,
matematike i prirodne filozofije (physique exprimentale). Ono to
je danas predmetom jedne jedine iroke zajednice, bilo je u prolosti
raznoliko rasporeeno meu razliitim zajednicama. Drugi ui
predmeti, na primjer toplina i teorija materije, dugo vremena su posto
jali, a da nisu postali posebno podruje bilo koje pojedinane znan
stvene zajednice. Meutim, kako normalna znanost tako i revolucije
predstavljaju aktivnosti koje se temelje na zajednici. Da bismo ih
otkrili i analizirali moramo prvo otkriti onu strukturu zajednice u zna
nostima, koja se tijekom vremena mijenja. Jedna paradigma, u prvom
trenutku, ne vlada jednim predmetom, ve prije jednom skupinom
praktiara. Bilo kakvo prouavanje istraivanja koje paradigma
usmjerava ili razbija, mora zapoeti lociranjem odgovarajue skupine
ili skupina.
Kada se na taj nain prie analizi znanstvenog razvoja, nestat e,
po svoj prilici, nekoliko potekoa koje su predstavljale sredita kri
tike panje. Jedan broj komentatora, na primjer, upotrebljavao je
teoriju materije da sugerira da drastino preuveliavam jedinstvo
znanstvenika u njihovoj odanosti jednoj paradigmi. Oni ukazuju na to
188
Postscript - 1969.
da su ove teorije do nedavno bile predmetom neprekidnog razilaenja

i raspravljanja. S tim se opisom slaem, ali ne mislim da je nain
njegove upotrebe bio pravilan. Teorije materije, u najmanju ruku do
1920. godine, nisu bile posebno podruje ili predmet za bilo kakvu
znanstvenu zajednicu. Umjesto toga, one su bile orua za veliki broj
skupina specijalista. lanovi razliitih zajednica biraju ponekad
razliite instrumente i kritiziraju izbor koji su drugi uinili. to je jo
vanije, teorija materije nije ona vrsta teme oko koje bi se lanovi
ak i jedne zajednice nuno morali slagati. Potreba za slaganjem
ovisi tome stoje to to ta zajednica radi. Kemija u prvoj polovici
devetnaestog stoljea prua najbolji primjer za to. lako je nekoliko
fundamentalnih instrumenata te zajednice, konstantna proporcija,
mnogostruka proporcija i kombiniranje teina - postalo, kao rezultat
Daltonove atomske teorije, zajedniko dobro, za kemiare je poslije
toga bilo posve mogue da svoj rad zasnuju na ovim instrumentima i
da se ne slau, ponekad vatreno, oko postojanja atoma.
Vjerujem da e na isti nain biti rezrijeene jo neke druge
potekoe i nesporazumi. Djelomino zbog onih primjera koje sam
izabrao, a djelomino zbog moje neodreenosti oko prirode i veliine
relevantnih zajednica, nekoliko je itatelja ove knjige zakljuilo da
sam prvenstveno ili iskljuivo zainteresiran za vee revolucije, kao
to su one koje su vezane za Kopernika, Newtona, Darwina, ili Einsteina. Jasnije ocrtavanje strukture zajednice trebalo bi, meutim,
pomoi u nametanju drugaijeg dojma kojeg sam pokuavao stvoriti.
Za mene je revolucija posebna vrsta promjene koja ukljuuje odre
enu vrstu rekonstrukcije angamana skupine, ali to ne mora biti
krupna promjena, niti mora izgledati revolucionarnom onima koji su
izvan neke odreene zajednice koja se sastoji moda i od manje od
25 ljudi. Upravo zbog toga to se ova vrsta promjene, malo sagledana
i raspravljana u literaturi iz podruja filozofije znanosti, dogaa tako
redovito u ovom manjem opsegu, iznimno je vano shvatiti tu revo
lucionarnu, a ne kumulativnu promjenu.
Posljednja promjena, koja je usko povezana s prethodnom, moe
pomoi da se ovo razumijevanje uspostavi. Odreeni broj kritiara
izrazio je sumnju je li kriza, zajednika svijest da neto nije u redu,
ono to nuno prethodi revoluciji, kako sam ja podrazumijevao u
189
izvornom tekstu. Nita v a n o u mojoj raspravi ne ovisi t o m e to e

krize biti apsolutno prethodni uvjeti revolucija; one bi trebale biti uobi
ajeni u v o d , o d n o s n o n e t o to stavlja n a r a s p o l a g a n j e s a m o i s pravljajui m e h a n i z a m koji se brine da krutost n o r m a l n e znanosti ne
traje vjeno bez prigovora. Revolucije se m o g u prouzrokovati i na
druge naine, iako je to rijedak sluaj. O s i m toga, sada bih u k a z a o na
to to je odsutnost primjerene rasprave strukturi zajednice uinilo
nejasnim u g l a v n o m tekstu: krize ne moraju biti p r o i z v e d e n e r a d o m
o n e zajednice koja ih osjea i koja stoga p o n e k a d trpi revoluciju.
N o v i instrumenti, k a o to je elektronski m i k r o s k o p , ili n o v i zakoni,
kao to su Maxwellovi, mogu se razviti u jednoj specijalnosti, a njihovo
prihvaanje m o e izazvati krizu u drugoj.
2. PARADIGME KAO KONSTELACIJE SKUPNIH VEZIVANJA
O k r e n i m o se sada p a r a d i g m a m a i zapitajmo to bi o n e m o g l e biti.

M o j izvorni tekst ne ostavlja niti j e d n o pitanje koje bi u veoj mjeri
bilo nejasno, a koje je v a n o . N e k i m e n i sklon itatelj, koji se slae s
mojim uvjerenjem da " p a r a d i g m a " imenuje sredinje filozofske ele
m e n t e o v e knjige, pripremio je djelomian analitiki indeks i zakljuio
da je taj termin primijenjen na najmanje 22 razliita naina. 7 Veina
tih razlika, tako sada mislim, potjee od stilistikih nedosljednosti (na
primjer, N e w t o n o v i zakoni nekad su paradigma, n e k a d dijelovi para
digme, a nekad paradigmatiki), koje se m o g u relativno lako ukloniti.
Ali i onda kad se taj uredniki posao obavi ostat e dvije vrlo razliite
u p o r a b e o v o g termina, koje zahtijevaju da b u d u odvojene. P r e d m e t
o v o g p o d o d l o m k a j e o n a openitija u p o r a b a , d o k e d r u g a biti raz
m o t r e n a u slijedeem p o d o d l o m k u .
N a k o n to s m o o n i m t e h n i k a m a k o j i m a j e u p r a v o raspravljano
izdvojili j e d n u p o s e b n u zajednicu specijalista, m o e m o se k o r i s n o
zapitati: to je to zajedniko za njene l a n o v e to m o e objasniti
relativnu p o t p u n o s t njihove strune komunikacije, k a o i relativnu
suglasnost njihovih strunih prosudbi? Na to pitanje moj izvorni tekst
doputa odgovor: p a r a d i g m a ili skup paradigmi. Ali, za tu primjenu,
7
Masterman, op. cit.
190
Postscript - 1969.
za razliku od one kojoj e biti rijei kasnije, ovaj termin ne odgovara.

S a m i bi z n a n s t v e n i c i rekli da im je zajednika j e d n a teorija ili skup
teorija, a m e n i e biti d r a g o ukoliko bi taj termin m o g a o biti k o n a n o
v r a e n za tu u p o r a b u . K a k o se, m e u t i m , t r e n u t n o upotrebljava u
filozofiji znanosti, "teorija" konotira strukturu koja je daleko ogranienija po svojoj prirodi i po s v o m o p s e g u od o n e koja se ovdje trai.
D o k l e god taj t e r m i n ne b u d e m o g a o biti o s l o b o e n svojih tekuih
implikacija, izbjei e m o zabunu ako usvojimo neki drugi. Za trenutne
svrhe predlaem termin "disciplinarna matrica": "disciplinarna" z b o g
toga to se o d n o s i na zajedniko posjedovanje od strane praktiara
n e k e p o s e b n e discipline; " m a t r i c a " z b o g t o g a s t o j e sastavljena o d
u r e e n i h e l e m e n a t a razliite vrste, od kojih svaki zahtijeva daljnju
specifikaciju. Svi, ili veina onih objekata s k u p n o g vezivanja koje
moj originalni tekst ini paradigmama, dijelovima paradigmi, ili parad i g m a t i k i m , predstavljaju sastavne dijelove disciplinarne matrice i
k a o takvi uobliavaju j e d n u cjelinu i funkcioniraju zajedno. njima,
m e u t i m , ne treba vie raspravljati kao da su iz j e d n o g k o m a d a .
N e u ovdje pokuavati dati iscrpni popis, iako e uoavanje glavnih
vrsta sastavnih dijelova j e d n e disciplinarne matrice razjasniti prirodu
m o g sadanjeg pristupa kao to e, istodobno, pripremiti moju slijedeu
glavnu poantu.
J e d n u v a n u vrstu k o m p o n e n t e o z n a i t u k a o " s i m b o l i k a
uopavanja", imajui na u m u one izraze, razvijene bez dovoenja u
pitanje ili neslaganja od strane lanova skupine, koji se lako m o g u
sastaviti u takvu logiku formu kao s t o j e (x)(y)(z) (x, y, z). su oni
sastavni dijelovi disciplinarne matrice koji su formalni ili se m o g u lako
formalizirati. Oni se ponekad ve nalaze u simbolikom obliku f=ma ili
I= V/R. Drugi su obino izraeni rijeima: " e l e m e n t i se kombiniraju u
stalnim teinskim omjerima", ili "akcija je j e d n a k a reakciji". Da n e m a
opeg prihvaanja takvih izraza kao to su ovi ne bi bilo ni toaka na
koje bi lanovi skupine u svojim pothvatima rjeavanja zagonetki mogli
prikljuiti o n e m o n e tehnike logike i matematike manipulacije. Iako
primjer znanosti klasifikaciji sugerira da n o n n a l n a znanost m o e ii
dalje s vrlo m a l o takvih izraza, m o j e d n e znanosti izgleda da se,
openito uzevi, poveava s brojem simbolikih uopavanja koja stoje
na raspolaganju njezinim praktiarima.
191
Ta su uopavanja slina zakonima prirode, iako njihova uloga za

lanove skupine esto nije samo to. Ponekad i jest: na primjer JouleLenzov zakon, H=RP. Kad je taj zakon bio otkriven, lanovi zajednice
ve su znali to predstavljaju H, R,I i ova uopavanja su mnogima
jednostavno rekla neto ponaanju topline, struje i otpora, to ranije
nisu znali. Ali, ee, kao to naznauje ranija rasprava u knjizi,
simbolika uopavanja istovremeno imaju i drugu ulogu, onu koja se
obino izdvaja u analizama koje provode filozofi znanosti. Kao i f=ma,
ili I=V/R , oni djelomino djeluju kao zakoni, ali djelomino i kao
definicije nekih od simbola koje razvijaju. tovie, ravnotea izmeu
njihove nerazdvojne zakonodavne i definicijske moi s vremenom se
pomie. U drugom nekom kontekstu isplatilo bi se da se ove stvari
detaljnije analiziraju, s obzirom da je priroda vezivanja za neki zakon
sasvim drugaija od vezivanja za neku definiciju. Zakoni se esto
mogu postupno ispravljati, ali definicije, budui da su tautologije, ne
mogu. Tako je, na primjer, dio onoga to je trailo prihvaanje
Ohmovog zakona bilo ponovo definiranje "struje" i "otpora"; da su ti
termini nastavili znaiti ono to su znaili ranije, Ohmov zakon ne
mogao biti toan; to je razlog zato su mu se tako estoko protivili, a
recimo Joule-Lenzovom zakonu ne. 8 Ova situacija je vjerojatno
tipina. Trenutno se bavim milju da sve revolucije ukljuuju, izmeu
ostalog, odbacivanje onih uopavanja ija je snaga ranije bila
djelomino tautoloke naravi. Je li Einstein pokazao daje istodobnost
relativna ili je promijenio sam pojam istodobnosti? Jesu li oni koji su u
frazi "relativnost istodobnosti" vidjeli paradoks bili u zabludi?
Razmotrimo zatim slijedei vaan sastavni dio disciplinarne matrice,
onaj kojemu je ve dosta bilo reeno u mojem izvornom tekstu pod
takvim naslovima kao to su "metafizike paradigme" ili "metafiziki
dijelovi paradigmi". Imam na umu zajednika vezivanja za takva
vjerovanja kao to su: toplina je kinetika energija sastavnih dijelova
tijela; sve vidljive pojave nastaju iz uzajamnog djelovanja kvalitativno
neutralnih atoma u praznom prostoru ili, alternativno, iz materije i sile
ili iz polja. Kada bih sada ponovo pisao ovu knjigu, takva bih vezivanja
8 Za znaajne dijelove ove epizode vidi T. M. Brown, "The Electric Current in
Early Nineteenth Century French Physics", Historical Studies in the Physical
Sciences, I, 1969., str. 61-103, i Morton Schagrin, "Resistance to Ohm's Law",
American Journal of Physics, XXI, 1963., str. 536-547.
192
Postscript - 1969.
opisao kao vjerovanja u posebne modele, pa bih kategoriju m o d e l a

proirio da ukljui o n u relativno heuristiku varijantu: elektrina
cirkulacija m o e se promatrati kao stacionarno stanje hidrodinamikog
sustava; molekule nekog plina ponaaju se kao siune elastine biljarske
kugle u kretanju nasumice. Iako se jaina vezivanja skupine mijenja,
to ima netrivijalne posljedice, du spektra od heuristike do ontolokog
modela, svi modeli imaju sline uloge. Oni, izmeu ostalog, snabdijevaju
konkretnu skupinu preferiranim i dopustivim analogijama i metaforama.
inei to oni pomau da se odredi to e biti prihvaeno kao objanjenje
i kao rjeenje zagonetke; obrnuto, oni p o m a u u odreivanju slubenog
popisa nerijeenih zagonetki, k a o i u procjenjivanju znaaja svake od
njih. Uoite, meutim, da lanovi znanstvenih zajednica ne moraju imati
zajednike ak niti heuristike modele, iako ti modeli obino jesu
zajedniki. U k a z a o sam ve na to da lanstvo u zajednici kemiara
tijekom prve polovice devetnaestog stoljea nije zahtijevalo vjerovanje
u atome.
T r e u vrstu e l e m e n a t a u disciplinarnoj matrici ovdje u opisati
k a o vrijednosti. Iste su vrijednosti o b i n o ire zastupljene m e u
razliitim zajednicama, n e g o to su simbolika uopavanja i m o d e l i i
o n e znaajno p r i d o n o s e stvaranju osjeaja zajednice u p r i r o d n i h
znanstvenika kao cjeline. Iako djeluju stalno, njihova se vanost pose
b n o istie k a d lanovi n e k e p o s e b n e zajednice moraju utvrditi posto
janje krize ili, kasnije, uiniti izbor i z m e u nespojivih n a i n a prakticiranja svoje discipline. Vjerojatno se najvie vrednovane vrijednosti
tiu predvianja: ona bi trebala biti tona; kvantitativna predvianja
vie se cijene od kvalitativnih; kolika g o d bila granica d o p u s t i v e
p o g r e k e , u n u t a r o d r e e n o g podruja nje bi se trebalo stalno pri
dravati, i tako dalje. Ima, meutim, isto tako i onih vrijednosti koje bi
trebalo upotrijebiti k o d prosudbi itavim teorijama; one, prije svega,
moraju dopustiti formuliranje zagonetke i njezino rjeavanje; gdje je
to m o g u e , trebale bi biti j e d n o s t a v n e , s a m e sebi dosljedne i pri
hvatljive, odnosno spojive s drugim teorijama koje se trenutno razvijaju.
( S a d a s m a t r a m d a j e t o bila slabost m o g izvornog teksta to j e tako
m a l o panje bilo u k a z a n o takvim vrijednostima kao to su unutranja
i vanjska dosljednost u razmatranju izvora krize i faktora u teoriji
izbora.) Postoje, isto tako, i d r u g e vrste dosljednosti - r e c i m o da bi
193
z n a n o s t trebala (ili ne bi trebala) biti drutveno korisna - ali, o n o to

j e v e r e e n o trebalo b i naznaiti to i m a m n a u m u .
Jedan aspekt zajednikih vrijednosti, m e u t i m , zahtijeva da b u d e
p o s e b n o s p o m e n u t . U veoj mjeri od drugih vrsta sastavnih dijelova
disciplinarne matrice vrijednosti m o g u biti zajednike i o n i m ljudima
koji se razlikuju glede njihove primjene. P r o s u d b e tonosti su
relativno, iako ne p o t p u n o , stabilne od j e d n o g d o b a do d r u g o g i od
j e d n o g lana do drugog u nekoj posebnoj skupini. N o , sudovi j e d n o
stavnosti, dosljednosti, prihvatljivosti i tako dalje, esto se vrlo razlikuju
o d o s o b e d o o s o b e . O n o to j e z a E i n s t e i n a b i l o n e o d r i v a
nedosljednost u staroj kvantnoj teoriji, nedosljednost koja je inila
n e m o g u i m bavljenje n o r m a l n o m znanou, za B o h r a i druge bila je
potekoa za koju se m o g l o oekivati da se s a m a razrijei n o r m a l n i m
sredstvima. to je j o vanije, u o n i m situacijama u kojim se moraju
primijeniti vrijednosti, razliite vrijednosti, ako se u z m u same za sebe,
esto bi diktirale razliite izbore. J e d n a teorija m o e biti tonija, ali
manje dosljedna ili prihvatljiva od druge; stara k v a n t n a teorija opet
prua primjer za to. Ukratko, iako znanstvenici iroko dijele vrijednosti
i iako je vezivanje za njih i duboko i konstitutivno za znanost, primjena
vrijednosti p o n e k a d se nalazi p o d znaajnim utjecajem karakteristika
pojedinih osoba i ivotopisa po kojima se lanovi skupine razlikuju.
M n o g i m itateljima p r e t h o d n i h poglavlja o v a k a r a k t e r i s t i k a
djelovanja zajednikih vrijednosti izgledala je kao glavna slabost moje
pozicije. B u d u i da inzistiram na t o m e da o n o to je z n a n s t v e n i c i m a
zajedniko nije dovoljno da donese jedinstvenu suglasnost oko takvih
stvari kao to je izbor izmeu suparnikih teorija ili razlikovanje izmeu
obine nepravilnosti i nepravilnosti koja izaziva krizu, p o v r e m e n o me
optuuju da slavim subjektivnost, pa a k i iracionalnost. 9 Ali, takvo
reagiranje ne vodi r a u n a dvije karakteristike koje vrijednosne
p r o s u d b e iskazuju u n e k o m podruju. Prvo, zajedniki dijeljene
vrijednosti m o g u biti vane odrednice skupnog ponaanja, iako ih svi
lanovi o d r e e n e s k u p i n e ne primijenjuju na isti nain. ( D a to nije
9
Vidi posebno: Dudley Shapere, "Meaning and Scientific Change" in Mind and
Cosmos.Essays in Contemporary Science and Philosophy, The University of
Pittsburgh Series in the Philosophy of Science, III, Pittsburgh, 1966., str. 41-45;
Israel Scheffler, Science and Subjectivity, New York, 1967.; te oglede Sir Karl'
Poppera i Imre Lakatosa u Growth of Knowledge.
194
Postscript - 1969.
tako, ne bi bilo nikakvih posebnih filozofskih p r o b l e m a o k o teorije

vrijednosti ili estetike). N i s u svi slikali na isti n a i n tijekom onih
razdoblja kad je prikazivanje predstavljalo p r i m a r n u vrijednost, ali je
razvojni o b r a z a c plastinih umjetnosti uvelike promijenjen k a d je ta
vrijednost o d b a e n a . 1 0 Zamislite to bi se dogodilo u z n a n o s t i m a k a d
bi dosljednost prestala biti p r i m a r n a vrijednost. D r u g o , p o j e d i n a n a
raznolikost u primjeni zajednikih vrijednosti m o e odigrati bitne
funkcije u znanosti. O n e toke u kojima se vrijednosti moraju primi
jeniti neizbjeno su t a k o e r o n e u kojima se m o r a riskirati. Veina
nepravilnosti razrjeava se n o r m a l n i m sredstvima; veina prijedloga
za n o v e teorije pokazuje se k a o pogrena. Da su svi lanovi j e d n e
zajednice reagirali na svaku nepravilnost k a o na izvor krize ili da su
prigrlili svaku novu teoriju s kojom se pojavi neki njihov kolega, znanosti
vie ne bi bilo. Kad, s druge strane, nitko ne bi reagirao na nepravilnosti
ili na sasvim n o v e teorije, na krajnje riskantne naine, bilo bi m a l o ili
u o p e ne bi bilo revolucija. U stvarima k a o to su ove, pribjegavanje
zajednikim vrijednostima, prije negoli zajednikim p r a v i l i m a koje
upravljaju p o j e d i n a n i m i z b o r o m , m o e biti n a i n na koji o d r e e n a
zajednica raspodjeljuje rizik i o s i g u r a v a dugotrajni uspjeh svog
pothvata.
Osvrnimo se sada na etvrtu vrstu elementa u disciplinarnoj matrici,
ne na posljednju vrstu koja postoji, ali na posljednju kojoj u ovdje
raspravljati. Za tu vrstu t e r m i n " p a r a d i g m a " b i o bi i filoloki i
autobiografski sasvim odgovarajui; to je onaj sastavni dio zajednikih
vezivanja j e d n e skupine koji m e j e prvi n a v e o d a izaberem t u rije.
M e u t i m , k a k o je taj termin p o e o voditi svoj vlastiti ivot, ovdje u
ga zamijeniti t e r m i n o m " u z o r n i primjeri". P o d t i m u p r v o m r e d u
podrazumijevam ona konkretna rjeenja problema s kojima se studenti
susreu od p o e t k a svoje z n a n s t v e n e n a o b r a z b e , u laboratorijima i
na ispitima ili u zavrnim dijelovima pojedinih poglavlja u znanstvenim
tekstovima. O v i m zajednikim primjerima trebalo bi, meutim, dodati
b a r n e k a od tehnikih rjeenja p r o b l e m a na koja se nailazi u onoj
periodikoj literaturi s kojom znanstvenici dolaze u dodir tijekom svojih
post-obrazovnih istraivakih karijera i koja im, t a k o e r p o m o u
primjera, pokazuje k a k o trebaju obavljati svoj p o s a o . Vie od drugih
10
Vidi raspravu na poetku poglavlja XIII, gore.
195
vrsta sastavnih dijelova disciplinarne matrice razlike izmeu skupova

primjera pruaju odreenoj zajednici finu strukturu znanosti. Svi
fiziari, r e c i m o , poinju uenjem istih primjera; p r o b l e m a k a o to su
k o s a ravnina, k o n u s n o njihalo i keplerovske putanje; instrumenata
k a o to su nonij, kalorimetar i W h e a t s t o n e o v most. K a k o se njihova
edukacija razvija, simbolika uopavanja koja su im zajednika sve
vie se ilustriraju razliitim primjerima. Iako i fiziari vrstog stanja i
fiziari teorije p o l j a dijele S c h o r o e d i n g e r o v u j e d n a d b u , s a m o
elementarnije primjene te j e d n a d b e zajednike su za obje skupine.
3. PARADIGME KAO ZAJEDNIKI PRIMJERI
Paradigma kao zajedniki primjer predstavlja sredinji element onoga

to sada s m a t r a m najnovijim i najmanje s h v a e n i m a s p e k t o m o v e
knjige. Primjeri e zato zahtijevati vie panje n e g o druge vrste
sastavnih dijelova disciplinarne matrice. Filozofi znanosti obino nisu
raspravljali problemima s kojima se studenti susreu u laboratorijima
ili u z n a n s t v e n i m tekstovima, b u d u i se mislilo da se tu radi s a m o
praksi u primjenjivanju o n o g a to student v e zna. K a e se da on
u o p e ne m o e rjeavati probleme ukoliko nije najprije nauio teoriju
i n e k a pravila za njenu primjenu. Znanje je u g r a e n o i u teoriju i u
pravila; problemi se zadaju da bi se postigla lakoa u njihovoj primjeni.
P o k u a o s a m se m e u t i m zauzeti za ideju da je o v a lokalizacija
spoznajnog sadraja z n a n o s t i p o g r e n a . B u d u i d a j e student rijeio
m n o g e p r o b l e m e , rjeavanjem daljnjih p r o b l e m a m o e s a m o stei
d o d a t n u lakou. Ali, rjeavanje p r o b l e m a na p o e t k u i n e k o vrijeme
poslije toga, predstavlja uenje vanih stvari prirodi. U odsutnosti
takvih primjera oni zakoni i teorije koje je ranije nauio imali bi m a l o
empirijskog sadraja.
D a bih u k a z a o n a o n o to i m a m n a u m u v r a a m s e u k r a t k o n a
simbolika uopavanja. iroko p r i h v a e n zajedniki primjer j e s t
N e w t o n o v drugi z a k o n kretanja koji se o b i n o pie k a o f = ma. B e z
dosta dodatnog istraivanja, sociolog, r e c i m o , ili lingvist koji otkriva
d a j e odgovarajui izraz neproblematino izreen i prihvaen od strane
l a n o v a n e k e o d r e e n e zajednice, ne bi m n o g o nauili t o m e to
196
Postscript - 1969.
znai cijeli taj izraz ili termini u njemu, t o m e k a k o znanstvenici te

zajednice pridaju taj izraz prirodi. I, zaista, injenica da ga oni pri
hvaaju bez pogovora i primjenjuju kao toku na kojoj e uvesti logiki
i m a t e m a t i k i postupak, s a m a po sebi ne p o d r a z u m i j e v a da se oni
u o p e slau o k o takvih stvari k a o to su znaenje i primjena. O n i se,
razumije se, u znaajnoj mjeri slau, j e r bi suprotno vrlo brzo pokazalo
u njihovom daljnjem razgovoru. Ali, m o g u e je s p r a v o m upitati na
kojoj toki i kojim sredstvima je do toga dolo. K a k o su oni, suoeni
sa z a d a n o m e k s p e r i m e n t a l n o m situacijom, nauili izdvojiti o n e rele
v a n t n e sile, m a s e i ubrzanja?
Iako se taj aspekt situacije rijetko ili nikad ne opaa, ono to studenti
u praksi moraju nauiti j o je sloenije od toga. Ne radi se t o m e da
se logiki i m a t e m a t i k i p o s t u p a k primjenjuju n e p o s r e d n o na f=ma.
Taj se izraz pri ispitivanju pokazuje kao nacrt ili s h e m a zakona. K a k o
s e s t u d e n t ili z n a n s t v e n i k p r a k t i a r k r e u o d j e d n e p r o b l e m s k e
situacije p r e m a slijedeoj, mijenja se simboliko uopavanje na koje
se takvi p o s t u p c i primijenjuju. Z a sluaj s l o b o d n o g p a d a f=ma
p o p r i m a j o i drugaije oblike, u kojima je j o tee otkriti srodstvo sa

f=ma. Pa ipak, uei identificirati sile, m a s e i ubrzanja u m n o t v u
fizikalnih situacija s kojima se ranije nije susretao student je t a k o e r
nauio da pripremi odgovarajuu verziju s ijim se tonim ekvivalen
t o m ranije nije susretao. K a k o je n a u i o da to uini?
F e n o m e n p o z n a t i studentima i povjesniarima znanosti, p r u a
rjeenje. Studenti, u pravilu izjavljuju da su proitali n e k o poglavlje
teksta, da su ga savreno r a z u m j e l i , ali da su, u s p r k o s s v e m u t o m e ,
na kraju tog poglavlja imali potekoa u rjeavanju j e d n o g broja pro
blema. Te potekoe obino na isti nain i iezavaju. Student otkriva,
sa ili b e z p o m o i svojeg instruktora, nain na koji e svoj p r o b l e m
197
vidjeti kao slian n e k o m p r o b l e m u s kojim se ve susretao. N a k o n

to otkrije slinost, shvati analogiju izmeu dva ili vie problema, on
m o e uzajamno povezati simbole i pripisati ih prirodi na naine koji su
se ranije pokazali djelotvornima. Skica zakona, na primjer f=ma igrala
je ulogu instrumenta, upuujui studenta u to kakve slinosti treba
traiti, signalizirajui onaj gestalt u kojem tu situaciju treba vidjeti.
Rezultirajua sposobnost da se razne situacija vide kao sline, k a o
materijal za f=ma ili za neko drugo simboliko uopavanje, mislim da
je ona glavna stvar koju student stjee rjeavajui ogledne p r o b l e m e ,
bilo uz p o m o olovke i papira ili u dobro ureenom laboratoriju. N a k o n
to je ispunio odreeni broj, koji se m o e razlikovati od osobe do osobe,
on gleda na situacije s kojima se suoava kao znanstvenik u istom
gestaltu kao i drugi lanovi one skupine specijalista kojima i sam pripada.
Za njega to vie nisu one situacije s kojima se susretao o n d a kada je
njegova o b u k a zapoela. U m e u v r e m e n u on je asimilirao tijekom
v r e m e n a provjereni i od strane skupine dozvoljeni nain gledanja.
U l o g a usvojenih o d n o s a slinosti pokazuje se isto tako j a s n o i u
povijesti znanosti. Znanstvenici rjeavaju zagonetke modelirajui ih
prema ranijim rjeenjima zagonetki, esto s minimalnim pribjegavanjem
simbolikim uopavanjima. Galileo je pronaao da lopta koja se kotrlja
niz strminu pridobiva u p r a v o onoliko brzine koliko je p o t r e b n o da se
vrati na istu vertikalnu visinu na drugoj strmini bilo kojeg nagiba, pa
je nauio da tu eksperimentalnu situaciju vidi kao slinu situaciji njihala
koje kao uteg ima materijalnu toku. H u y g e n s je tada rijeio p r o b l e m
centra oscilacije fizikog njihala na nain da je zamislio da je rasprostrto
tijelo tog njihala sastavljeno od Galileovih njihala, s tima da veze izmeu
njih m o g u biti o t p u t e n e na bilo kojoj toki njihanja. N a k o n to su
veze otputene, pojedinana Galileova njihala bi se njihala slobodno,
ali bi se njihovo k o l e k t i v n o teite, k a d a sva d o s e g n u svoju najviu
toku, k a o i k o d G a l i l e o v o g njihala, p o d i g l o s a m o do o n e v i s i n e s
koje je teite rasprostrtog njihala p o e l o padati. K o n a n o , D a n i e l
Bernoulli otkrio je k a k o postii da istjecanje v o d e iz j e d n o g otvora
b u d e slino H u y g e n s o v o m njihalu. Odredite sputanje teita v o d e u
rezervoaru i u slavini tijekom beskrajno m a l o g razdoblja v r e m e n a .
Zamislite zatim da se svaka estica v o d e poslije toga kree odvojeno
u vis do o n e m a k s i m a l n e visine koju bi m o g l a dostii zahvaljujui
198
Postscript - 1969.
b r z i n i koju j e d o b i l a t i j e k o m t o g i n t e r v a l a . P o d i z a n j e t e i t a
pojedinanih estica moralo bi tada biti ekvivalentno sputanju teita
v o d e u rezervoaru i u slavini. Iz o v a k v o g gledanja na taj p r o b l e m
uslijedila je o d m a h d a v n o traena brzina istjecanja. 1 1
Ovaj bi primjer trebao poeti unositi j a s n o u u o n o to ja podra
zumijevam pod uenjem na problemima da se situacije vide kao sline
j e d n a drugoj, k a o subjekti za primjenu istog z n a n s t v e n o g z a k o n a ili
skice zakona. On bi, istodobno, trebao pokazati zato se p o z i v a m na
o n o posljedino znanje prirodi steeno tijekom uenja odnosa sli
nosti, a zatim u g r a e n o u nain gledanja na fizike situacije prije
nego u pravila ili zakone. Tri problema u m o m primjeru, sva tri ogled
ni primjeri za mehaniare osamnaestog stoljea, razvijaju s a m o j e d a n
z a k o n prirode. P o z n a t k a o n a e l o vis viva on se o b i n o iskazuje na
slijedei nain: "Stvarno opadanje j e d n a k o je potencijalnom u s p o n u " .
Bernoullijeva primjena ovog zakona trebala bi sugerirati koliko je on
bio vaan. Verbalni iskaz t o g zakona, m e u t i m , ako se u z m e s a m za
sebe, doista je n e m o a n . Prikaite ga s u v r e m e n o m studentu fizike
koji zna te rijei i m o e rijeiti sve te p r o b l e m e , ali sada se slui dru
gaijim sredstvima. Tada zamislite to su te rijei, iako sve d o b r o
p o z n a t e , m o g l e govoriti ovjeku koji a k nije p o z n a v a o niti te p r o
bleme. Za njega je to uopavanje m o g l o poeti funkcionirati tek onda
k a d je n a u i o da raspoznaje " s t v a r n o o p a d a n j e " i "potencijalni us
p o n " k a o sastavne dijelove prirode, to znai da prije s a m o g z a k o n a
saznaje neto situacijama koje priroda prikazuje ili ne prikazuje.
O v a vrsta spoznaje ne stjee se iskljuivo verbalnim sredstvima. Do
nje se prije dolazi tako da d o b i v a m o rijei zajedno s k o n k r e t n i m
primjerima k a k o one funkcioniraju u primjeni; priroda i rijei ue se
zajedno. P o s u d i m o j o j e d n o m korisnu frazu M i c h a e l a Polanyja o n o do ega dolazi u o v o m p r o c e s u je " p r e u t n o z n a n j e " koje se ui
bavljenjem z n a n o u prije n e g o usvajanjem pravila za to.
11
Za ovaj primjer vidi Ren Dugas, A History of Mechanics, prev. J. R. Maddox,

Neuchatel, 1955., str. 135-136,186-193, kao i Daniel Bernoulli, Hydrodynamica,
sive de viribus et motibus fluidorum, commentarii opus academicum, Strasbourg,
1738., Sec. III. Za opseg u kojem je mehanika putem modeliranja jednog rjeenja
problema u drugo napredovala tijekom prve polovice osamnaestog stoljea vidi
Clifford Truesdell, "Reactions of Late Baroque Mechanics to Success, Conjecture,
Error, and Failure in Newton's Principia ", Texas Quarterly, X, 1967., str. 238-258.
199
4. PREUTNO ZNANJE I INTUICIJA
Pozivanje na preutno znanje, uz istodobno odbacivanje pravila, izdvaja

j o j e d a n p r o b l e m koji je m u i o m n o g e kritiare i na izgled p r u a o
o s n o v e za optube za subjektivizam i iracionalnost. N e k i su itatelji
imali d o j a m da s a m p o k u a v a o zasnovati znanost na p o j e d i n a n i m
intuicijama koje nisu p o d l o n e analizi, a ne na logici i zakonu. Ali, ta
j e interpretacija p o g r e n a n a dva v a n a naina. Prvo, u k o l i k o u o p e
g o v o r i m intuicijama, o n e nisu pojedinane. O n e su, zapravo, p r o
vjereno i zajedniko vlasnitvo l a n o v a n e k e uspjene skupine, a
poetnik ih stjee o b u k o m k a o dijelom svoje p r i p r e m e za pripadnost
skupini. Drugo, njih u naelu nije n e m o g u e analizirati. Naprotiv, tre
nutno eksperimentiram s raunalnim p r o g r a m o m koji bi trebao ispitati
njihova svojstva na elementarnoj razini.
t o m programu neu ovdje imati nita za rei, 1 2 ali i samo njegovo
spominjanje trebalo bi ukazivati na za m e n e najvaniju stvar. K a d
govorim znanju ugraenom u zajednike primjere, ne mislim na oblik
spoznaje koji je manje sustavan ili manje podloan analizi od znanja
koje je ugraeno u pravila, zakone ili kriterije identifikacije. Naprotiv,
i m a m na u m u takav oblik spoznaje koji je pogreno p r o t u m a e n a k o
se rekonstruira u t e r m i n i m a pravila koja su p r v o apstrahirana iz pri
mjera, da bi ih poslije zamijenila. Ili, da istu stvar formuliram drugaije,
k a d g o v o r i m stjecanju sposobnosti za prepoznavanje, temeljem
oglednih primjera, d a j e n e k a situacija slina n e k i m a , a razliita od
nekih drugih ranije vienih, ne sugeriram nikakav p r o c e s koji poten
cijalno ne moe u potpunosti biti ekspliciran pomou neuro-cerebralnog
mehanizma. Naprotiv, tvrdim da eksplikacija s a m o m svojom prirodom
n e e odgovoriti na pitanje " S l i n o u o d n o s u na t o ? " . To pitanje
predstavlja zahtjev za pravilom, u o v o m sluaju za o n i m kriterijima
p o m o u kojih su p o s e b n e situacije grupirane u skupove po slinosti,
a ja stojim na stajalitu da bi se u t o m sluaju valjalo oduprijeti kunji
da se trae kriteriji (ili bar njihov potpuni skup). Ne suprotstavljam se,
m e u t i m , sustavu, ve jednoj posebnoj vrsti sustava.
D a b i h o v o m e dao sadraj m o r a m uiniti kratko odstupanje. O n o
to slijedi izgleda mi sada oitim, ali n e p r e k i d n o vraanje u m o m
12
Neke informacije ovoj temi mogu se nai u "Naknadnim mislima" ("Second

Thoughts").
200
Postscript - 1969.
izvornom tekstu na takve fraze kao to su "svijet se mijenja" sugerira

da nije uvijek bilo tako. A k o d v a ovjeka stoje na i s t o m mjestu i
gledaju u istom smjeru, m o r a m o , p o d prijetnjom solipsizma, zakljuiti
da primaju sline poticaje. ( K a d bi obojica m o g l a imati o k o na istom
mjestu, poticaji bi bili identini). Ali, ljudi te poticaje ne vide; n a e
znanje njima krajnje je teorijsko i apstraktno. Umjesto toga oni
imaju osjete, a nas nita ne prisiljava da p r e t p o s t a v i m o da su osjeti
naa dva p r o m a t r a a isti. (Skeptici bi se m o g l i sjetiti da sljepoa za
boje nije bila nigdje o p a e n a d o k je 1794. godine nije o p i s a o J o h n
Dalton). Upravo suprotno, izmeu primitka stimulusa i svijesti osjetu
odvija se dosta nervnih procesa. N e k o l i k o stvari koje z n a m o sa sigur
nou jesu: da vrlo razliiti poticaji m o g u proizvesti iste senzacije; da
isti poticaj m o e izazvati vrlo razliite senzacije; k o n a n o , da je p u t
od poticaja do senzacije djelomice uvjetovan n a o b r a z b o m . Pojedinci
koji su o b r a z o v a n i u razliitim drutvima ponaaju se u izvjesnim
prigodama kao da su vidjeli razliite stvari. Ukoliko mi i n i s m o skloni
identificirati poticaje i senzacije u odnosu 1:1, mogli bismo uvidjeti da
oni to doista ine.
Primijetite sad da dvije skupine, iji lanovi imaju sustavno razliite
osjete p r i g o d o m primanja istih poticaja, ive zaista u odreenom smi
slu u razliitim svjetovima. Mi p o s t u l i r a m o postojanje poticaja da
b i s m o objasnili naa opaanja svijetu, a postuliramo njihovu nepro
mjenjivost k a k o b i s m o izbjegli k a k o pojedinani, tako i drutveni
solipsizam. Ni u p o g l e d u prvoga, ni u p o g l e d u d r u g o g a postulata
n e m a m niti najmanjih rezervi. Ali, na je svijet nastanjen u p r v o m
redu ne poticajima ve objektima naih osjeta, a oni ne moraju biti
isti od pojedinca do pojedinca i od skupine do skupine. U onoj mjeri,
naravno, u kojoj pojedinci pripadaju istoj skupini s k o j o m dijele n a o
brazbu, jezik, iskustvo i kulturu, i m a m o dobrih razloga za pretpostavku
da su njihovi osjeti isti. K a k o b i s m o drugaije razumjeli p o t p u n o s t
njihove k o m u n i k a c i j e , k a o i z a j e d n i n o s t njihovog reagiranja u
ponaanju p r e m a okolini? O n i moraju vidjeti stvari, preraditi osjete
u g l a v n o m na isti nain. N o , tako gdje poinje razliito razvijanje i
specijalizacija skupina, n e m a m o slinih d o k a z a za nepromjenjivost
osjeta. Bojim se da obina u s k o g r u d n o s t ini da pretpostavljamo da
je put od poticaja do osjeta isti za lanove svih skupina.
201
Vraajui se sada na primjere i na pravila, o n o to s a m p o k u a o

sugerirati, u bez obzira k a k o p r i m a r n o m obliku to bilo, j e s t slijedee.
Jedna od fundamentalnih tehnika p o m o u koje lanovi j e d n e skupine,
b e z obzira radi li se itavoj kulturi ili pod-zajednici specijalista
unutar nje, ue vidjeti iste stvari onda kada su suoeni s istim poticajima,
jest ta to im se pokazuju primjeri situacija koje su njihovi prethodnici
u toj skupini nauili vidjeti slinima ili razliitima u o d n o s u na druge
vrste situacija. Takve sline situacije m o g u biti uzastopna ulna prika
zivanja iste o s o b e - na primjer majke, koja se prepoznaje im se vidi
po o n o m e to jest i k a o n e t k o razliit od oca ili sestre. O n e m o g u biti
i prikazivanja l a n o v a prirodnih obitelji, r e c i m o l a b u d o v a s j e d n e , i
gusaka s druge strane, d o k za lanove specijaliziranijih skupina m o g u
biti primjeri n e w t o n o v s k e situacije, o d n o s n o takvih situacija koje su
sline po t o m e to su podvrgnute nekoj verziji one simbolike forme
f=ma, s t i m to se razlikuju od onih situacija na koje se, r e c i m o ,
primjenjuju skice z a k o n a u optici.
D o p u s t i m o za trenutak da se n e t o o v e vrste d o g a a . T r e b a m o li
rei da o n o to se dobiva iz primjera j e s u pravila i s p o s o b n o s t da se
ta pravila primijene? Takav je opis primamljiv, budui da nae vienje
j e d n e situacije sline o n i m a s kojima s m o se ranije susretali, m o r a
biti rezultat nervnih procesa, kojima u p o t p u n o s t i vladaju fiziki i
kemijski zakoni. U tom smislu, j e d n o m kad smo se nauili da to vidimo,
p r e p o z n a v a n j e slinosti m o r a biti p o t p u n o sustavno k a o i kucanje
naih srdaca. Ali, s a m a ta paralela sugerira da vienje m o e biti i
nevoljno, p r o c e s n a d kojim n e m a m o kontrolu. A k o j e t o tako, o n d a
ga m o d a ne zamiljamo kako treba ako ga zamiljamo kao neto to
p o s t i e m o p r i m j e n o m pravila i kriterija. Govoriti t o m p r o c e s u u
o v i m t e r m i n i m a p o d r a z u m i j e v a d a i m a m o pristup alternativama, d a
s m o , na primjer, mogli ne posluati n e k o pravilo, pogreno primijeniti
neki kriterij ili eksperimentirati s n e k i m d r u g i m n a i n o m vienja. 1 3
T o su, p o m o m miljenju u p r a v o o n e stvari koje n e m o e m o
uiniti.
13
Moda ova poanta nikad ne bi bila potrebna da su svi zakoni kao Newtonovi, a
sva pravila kao Deset Bojih zapovjedi. U tom sluaju fraza "krenje zakona"
bila bi besmislena, a odbacivanje pravila ne bi naizgled impliciralo proces koji ne
podlijee zakonu. Na alost, prometni zakoni i slini proizvodi zakonodavne
djelatnosti mogu se kriti, to pridonosi zbrci.
202
Postscript - 1969.
Ili, preciznije, to su stvari koje ne m o e m o uiniti dok n e m a m o

neki osjet, d o k n i s m o neto opazili. Tada esto t r a i m o kriterije i
p u t a m o ih u u p o r a b u . Tada se m o e m o baviti interpretacijom,
promiljenim procesom p o m o u kojeg biramo izmeu alternativa, to
ne i n i m o u s a m o m opaanju. M o d a j e , na primjer, neto u d n o u
o n o m e to s m o vidjeli (prisjetite se pogrenih karata za igranje).
Izlazei iza ugla v i d i m o majku kako ulazi u n e k u trgovinu u centru
grada u vrijeme k a d a s m o mislili da je k o d kue. Razmiljajui
tome to s m o vidjeli, iznenada uzvikujemo: "To nije bila moja majka,
j e r ona ima crvenu k o s u ! " Uavi u trgovinu p o n o v o v i d i m o tu enu
i ne m o e m o shvatiti kako smo za nju mogli pomisliti da je majka. Ili,
na primjer, vidimo repno perje neke ptice koja ivi na vodi u trenutku
kad uzima hranu s dna plitke bare. Je li to labud ili guska? Razmiljamo
o n o m e to s m o vidjeli, usporeujui u mislima vieno repno perje s
perjem labudova i gusaka koje s m o ranije vidjeli. Ili, r e c i m o , k a o
prvobitni znanstvenici jednostavno elimo saznati neku opu osobinu
(na primjer bjelinu kod labudova) onih lanova j e d n e prirodne obitelji
koje ve m o e m o prepoznati s lakoom. I, opet, razmiljamo t o m e
to s m o p r e t h o d n o opaali, tragajui za o n i m to je zajedniko
lanovima te obitelji.
To su sve promiljeni procesi i u njima traimo i razvijamo kriterije
i pravila. M i , znai, p o k u a v a m o interpretirati one osjete koji su n a m
ve pri ruci, da analiziramo to je za n a s o n o to je d a n o . K a k o g o d
to inili, procesi koji su ukljueni moraju, na koncu konca, biti nervni,
pa p r e m a t o m e takvi kojima vladaju isti oni fiziko-kemijski zakoni
koji upravljaju s j e d n e strane opaanjem, a s druge kucanjem naih
srdaca. Ali, injenica da sustav podlijee istim z a k o n i m a u sva tri
sluaja ne prua nikakav razlog za pretpostavku da je na nervni
aparat programiran tako da djeluje na isti nain u interpretaciji k a o i
u opaanju, ili u oba ova sluaja, k a o k o d kucanja naih srdaca. O n o
e m u sam se u ovoj knjizi suprotstavljao jest, dakle, onaj pokuaj koji
je postao tradicionalan k o d Descartesa, a ne ranije, da se opaanje
analizira k a o interpretativni proces, k a o nesvjesna verzija o n o g a to
inimo nakon opaanja.
O n o to integritet opaanja ini vrijednim naglaavanja jest,
naravno, to to je tako m n o g o prolog iskustva ugraeno u onaj nervni
203
aparat koji poticaje pretvara u osjete. Prikladno programirani mehanizam

percepcije i m a preivljavajui! vrijednost. R e i da lanovi razliitih
skupina m o g u imati razliita opaanja kad se suoe s istim poticajima
ne p o d r a z u m i j e v a da m o g u imati ba bilo kakva opaanja. S k u p i n a
koja ne bi bila u stanju razlikovati vukove od pasa u m n o g i m sredinama
ne bi m o g l a opstati. N i t i bi skupina n u k l e a r n i h fiziara m o g l a d a n a s
preivjeti kao skupina znanstvenika kad ne bi bila sposobna razlikovati
tragove alfa-estica od tragova elektrona. U p r a v o stoga to i m a tako
m a l o uspjenih n a i n a gledanja, oni koji su izdrali provjere s k u p n e
uporabe zasluuju biti prenoeni s generacije na generaciju. Isto tako,
upravo zbog toga to su bili izabrani po svom uspjehu tijekom povijesti,
m o r a m o govoriti o n o m iskustvu i spoznaji prirode koje je u s a e n o
u put od poticaja do osjeta.
M o d a j e " s p o z n a j a " p o g r e n a r i j e , ali i m a razloga z a njenu
uporabu. O n o to je u g r a e n o u nervni p r o c e s koji pretvara poticaje
u osjete i m a slijedee karakteristike: bilo je p r e n o e n o n a o b r a z b o m ;
pokuajima je ustanovljeno da je uspjenije od svojih povijesnih
t a k m a c a u t r e n u t n o m okruju skupine; na kraju, podlijee promjeni
k a k o kroz daljnju n a o b r a z b u tako i kroz otkrivanje n e p o d u d a r a n j a s
o k o l i n o m . To su osobine spoznaje i one objanjavaju zato r a b i m taj
termin. M e u t i m , ta je uporaba neobina, j e r nedostaje j e d n a osobina.
Mi n e m a m o izravan pristup o n o m e to z n a m o , nikakva pravila ili
uopavanja kojima b i s m o to znanje izraavali. Pravila koja bi m o g l a
o m o g u i t i takav pristup odnosila bi se na poticaje a ne na osjete, a
poticaje m o e m o spoznati s a m o kroz r a z r a e n u teoriju. Znanje koje
je u g r a e n o u put od poticaja do osjeta ostaje u odsutnosti takve
teorije preutno.
Iako je oito p r e l i m i n a r n o i ne m o r a biti t o n o u svim detaljima,
o n o to je r e e n o osjetu miljeno je doslovno. To j e , u najmanju
ruku, hipoteza viziji koja bi trebala biti predmetom eksperimentalnog
istraivanja, iako ne u smislu neposredne provjere. Ali, ovaj razgovor
vienju i osjetu i m a ovdje, kao i u g l a v n o m dijelu knjige, svoje
metaforike uloge. Mi ne vidimo elektrone, v e prije njihove tragove
ili mjehure p a r e u zamagljenoj komori. Mi u o p e ne vidimo elektrinu
struju, v e kazaljku na a m p e r m e t r u ili galvanometru. Pa ipak s a m na
p r e t h o d n i m stranicama, a naroito u poglavlju X, u vie navrata tako
204
Postscript - 1969.
postavljao stvari k a o da o p a a m o teorijske entitete k a o to su struje,

elektroni i polja, k a o da s m o to nauili i da i n i m o k r o z ispitivanje
primjera i k a o da bi u o v i m sluajevima bilo p o g r e n o zamijeniti
razgovor vienju razgovorom kriterijima i interpretaciji. Metafora
koja p r e n o s i " v i e n j e " na o v a k v e kontekste teko da predstavlja
dovoljnu o s n o v u za takve pretenzije. D u g o r o n o , nju e se trebati
zamijeniti doslovnijim n a i n o m izraavanja.
Raunalni program koji s a m spomenuo poinje upuivati na naine
k a k o bi se to mogli uiniti, ali ni prostor koji mi stoji na raspolaganju,
niti stupanj m o g sadanjeg razumijevanja ne doputaju mi da metaforu
u k l o n i m v e sada. 1 4 U m j e s t o toga, p o k u a t u joj u k r a t k o odrediti
granice. Vidjeti kapljice vode ili neku iglu na brojanoj skali predstavlja
primitivno opaajno iskustvo za onoga tko nije upoznat sa zamagljenim
k o m o r a m a i a m p e r o m e t r i m a . Z a t o je n u n o p o t r e b n o razmiljanje,
a n a l i z a i interpretacija (ili u m j e s t o t o g a , intervencija v a n j s k o g
autoriteta) prije n e g o to se dostignu zakljuci e l e k t r o n i m a ili
strujama. N o , poloaj onog ovjeka koji je u o o v i m instrumentima
i i m a o dosta iskustva s primjerima k o d tih i n s t r u m e n a t a sasvim je
drugaiji, a postoje i odgovarajue razlike u nainu k a k o taj ovjek
prerauje o n e poticaje koji mu stiu s tih instrumenata. K a d n e k o g
h l a d n o g z i m s k o g poslijepodneva gleda paru svog daha, njegov osjet
m o e bit isti k a o i osjet n e k o g laika, ali k a d p r o m a t r a zamagljenu
k o m o r u on ne vidi (ovdje u d o s l o v n o m smislu) kapljice, v e tragove
elektrona, alfa-estica i t a k o dalje. Ti su tragovi, a k o elite, kriteriji
14
Za itatelje "Naknadnih misli" slijedee primjedbe sa skrivenim znaenjem mogu

pokazati put. Mogunost neposrednog prepoznavanja lanova prirodnih obitelji
zavisi postojanju, nakon nervnog procesuiranja, praznog percepcijskog prostora
izmeu obitelji koje treba razlikovati. Ako je, na primjer, postojao opaajni
kontinuum vodenih ptica od gusaka do labudova, trebali bismo biti prisiljeni
uvesti specifian kriterij za njihovo razlikovanje. Slina poanta moe se izvesti
za entitete koji nisu podloni promatranju. Ako neka fizika teorija ne priznaje
postojanje nieg drugog to bi bilo slino elektrinoj struji, onda e mali broj
kriterija koji se mogu znaajno razlikovati od sluaja do sluaja, biti dovoljan za
identificiranje struje iako nema sklopa pravila koja specificiraju nune i dovoljne
uvjete za tu identifikaciju. Ova poanta upuuje na vjerojatnu posljedicu koja
moe biti jo vanija. Kada postoji sklop nunih i dovoljnih uvjeta za identifikaciju
jednog teorijskog entiteta, taj entitet moe zamjenom biti uklonjen iz ontologije
neke teorije. U odsutnosti takvih pravila, meutim, ti se entiteti ne mogu ukloniti;
tada teorija zahtijeva njihovo postojanje.
205
koje on interpretira k a o n a z n a k e prisutnosti odgovarajuih estica,

ali taj put je i krai i razlikuje se od o n o g a kojim je p o a o ovjek koji
interpretira kapljice.
Ili, uzmite znanstvenika koji promatra ampermetar k a k o bi odredio
broj k o d kojeg se igla zaustavila. N j e g o v je osjet vjerojatno isti k a o i
u laika, p o s e b n o a k o je taj laik prije toga itao druge vrste sprava za
mjerenje. Ali, on je tu spravu vidio (esto o p e t doslovce) u kontekstu
itavog strujnog k r u g a i zna neto njenoj unutranjoj strukturi. Za
njega poloaj igle predstavlja jedan kriterij, ali s a m o kriterij vrijednosti
struje. Da bi ga interpretirao, n u n o je s a m o odrediti po kojoj ga skali
treba itati. Za laika, s druge strane, poloaj igle nije kriterij nieg
drugog o s i m sebe s a m o g . D a b i g a interpretirao o n m o r a ispitati
itav sklop ica, unutranjih i vanjskih, m o r a eksperimentirati s
baterijama i m a g n e t i m a i tako dalje. U metaforikoj, nita manje
nego u doslovnoj uporabi rijei "vienje", interpretacija poinje ondje
gdje zavrava opaanje. O v a dva procesa nisu jednaka, a to opaanje
ostavlja interpretaciji da zavri u velikoj mjeri zavisi prirodi i koliini
p r e t h o d n o g iskustva, te obuenosti.
5. PRIMJERI, NEUSPOREDIVOST I REVOLUCIJE
O n o t o j e u p r a v o r e e n o p r u a temelje z a razjanjavanje j o j e d n o g
aspekta o v e knjige: mojih n a p o m e n a neusporedivosti i posljedicama
te neusporedivosti za znanstvenike koji raspravljaju izboru i z m e u
teorija koje slijede j e d n a za d r u g o m . " U poglavljima X i XII tvrdio
s a m da sudionici u takvim raspravama n u n o razliito vide o d r e e n e
e k s p e r i m e n t a l n e ili p r o m a t r a k e situacije kojima obje strane pri
bjegavaju. B u d u i da se rjenici u kojima oni raspravljaju tim situ
acijama ipak sastoje uglavnom od istih termina, m o r a biti da sudionici
u r a s p r a v a m a n e k e od tih t e r m i n a razliito pripisuju prirodi, tako da
j e njihova komunikacija n u n o s a m o djelomina. Stoga superiornost
j e d n e teorije n a d d r u g o m predstavlja n e t o to s e n e m o e d o k a z a t i
raspravom. Ja sam, umjesto toga, inzistirao da svaki sudionik p o k u a
uvjeravanjem preobratiti drugog. Samo, filozofi su ozbiljno pogrijeili
15
Pitanjima koja slijede detaljnije se bavim u poglavljima V i VI "Refleksija" ("Re

flections").
206
Postscript - 1969.
u tumaenju namjere tih dijelova moje rasprave. N e k i od njih su,

ipak, izvijestili da sam ja uvjeren u slijedee 1 6 : zastupnici neusporedivih
teorija u o p e ne m o g u m e u s o b n o komunicirati. Stoga se u j e d n o j
raspravi izboru teorije ne m o e pribjei dobrim razlozima, ve se
teorija m o r a izabrati s razlozima koji su u krajnjoj liniji osobni i
subjektivni; n e k a vrsta mistike apercepcije koja je o d g o v o r n a za
o n u stvarno d o n e s e n u odluku. O d l o m c i na kojima se temelje o v a
p o g r e n a tumaenja krivi su vie od svih ostalih dijelova ove knjige
za o p t u b e za iracionalnost.
R a z m o t r i m o najprije moje primjedbe n a d o k a z . O n o to s a m
p o k u a v a o rei vrlo je j e d n o s t a v n o i o d a v n o p o z n a t o u filozofiji
znanosti. R a s p r a v e izboru teorije ne m o g u se staviti u takav oblik
koji bi u potpunosti bio slian logikom ili m a t e m a t i k o m dokazu. U
o v o m d r u g o m premise i pravila zakljuivanja utvreni su od poetka.
Ukoliko postoji neslaganje o k o zakljuaka sudionici rasprave koja je
u tijeku m o g u rekonstruirati sve korake, j e d a n po jedan, provjeravajui
svaki p r e m a o n o m e k a k o j e p r e t h o d n o d o g o v o r e n o . N a kraju tog
p r o c e s a j e d a n ili drugi m o r a priznati da je n a p r a v i o pogreku, da je
prekrio n e k o p r i h v a e n o pravilo. N a k o n to je to dopustio, njemu
vie n e m a p o m o i , a d o k a z njegova suparnika tada je obvezujui.
Samo ukoliko bi ta dva sudionika otkrila da se razlikuju glede znaenja,
glede primjene utvrenih pravila, ili da njihov prethodni sporazum ne
p r u a dovoljno o s n o v a za dokaz, rasprava se m o e nastaviti u o n o m
obliku koji n u n o p o p r i m a tijekom znanstvenih revolucija. Ta se
rasprava tada vodi p r e m i s a m a i u njoj se pristupa uvjeravanju k a o
u v o d u u m o g u n o s t dokazivanja.
N i t a u vezi s o v o m relativno d o b r o p o z n a t o m t e z o m ne podra
zumijeva da n e m a dobrih razloga da se b u d e uvjeren da ti razlozi
nisu k o n a n o odluujui za o d r e e n u skupinu. To ak ne podra
zumijeva da se razlozi za izbor razlikuju od onih koje filozofi znanosti
o b i n o nabrajaju: tonost, jednostavnost, plodnost i slino. O n o ,
m e u t i m , to bi trebalo upuivati na to da takvi razlozi djeluju k a o
vrijednosti i da o n d a m o g u biti razliito primijenjeni, pojedinano ili
kolektivno, od strane ljudi koji sudjeluju u priznavanju tih vrijednosti.
A k o se dva ovjeka ne sloe, r e c i m o , o k o relativne plodnosti svojih
16
Vidi djela citirana u primjedbi 9, kao i ogled Stephena Toulmina u Growth of

Knowledge.
207
teorija, ili a k o se o k o toga slau, a razilaze se o k o relativne vanosti

te plodnosti k a o i izgleda da se dostigne izbor, niti j e d a n ne m o e biti
proglaen krivim za pogreku. Isto tako, niti j e d a n od njih nije se
p o n i o neznanstveno. Ne postoji nikakav neutralni algoritam za izbor
teorije, nikakva sustavna procedura odluivanja koja bi, primijenjena
k a k o valja, m o r a l a svakog pojedinca u skupini voditi ka istoj odluci.
Onaj koji u tom smislu donosi djelatnu odluku jest zajednica specijalista,
a ne njezini lanovi p o j e d i n a n o . Da bi se shvatilo z a t o se z n a n o s t
razvija onako kako se razvija nije potrebno razotkrivati detalje ivotopisu ili o s o b i n a m a koja su svakog pojedinca n a v e l a na odreeni
izbor, iako ta t e m a i m a o g r o m n u privlanu snagu. O n o to se ipak
m o r a shvatiti jest nain na koji neki p o s e b a n skup zajednikih vrije
dnosti u z a j a m n o djeluje s p o s e b n i m i s k u s t v i m a koja z a j e d n i c a
specijalista dijeli da bi osigurala da veina l a n o v a te skupine na
kraju prihvati j e d a n odreeni sklop a r g u m e n a t a k a o odluujui, a ne
neki drugi.
Taj proces je uvjeravanje, ali u vezi s tim i m a m o i dublji p r o b l e m .
D v a ovjeka koja istu situaciju opaaju razliito, a ipak rabe isti rjenik
u raspravi njoj, m o r a da razliito rabe rijei. To znai da oni govore
s, k a k o s a m ja to n a z v a o , neusporedivih toaka gledita. K a k o se oni
uope m o g u nadati da e moi meusobno razgovarati, a uvjerljivosti
da i ne g o v o r i m o ? a k i preliminarni o d g o v o r na to pitanje zahtijeva
daljnju specifikaciju p r i r o d e te p o t e k o e . Pretpostavljam da taj
odgovor, b a r e m djelomino, ima slijedei oblik.
Praksa n o r m a l n e znanosti zavisi sposobnosti, steene temeljem
primjera, da se predmeti i situacije grupiraju prema slinosti u skupove
koji su primitivni z b o g toga s t o j e grupiranje obavljeno bez odgovora
na pitanje " S l i a n u o d n o s u na t o ? " . J e d a n od sredinjih aspekata
revolucije jest, dakle, da se neki od tih o d n o s a slinosti mijenjaju.
Predmeti koji su ranije bili grupirani u isti skup kasnije se grupiraju u
razliite s k u p o v e i obrnuto. Zamislite Sunce, Mjesec, M a r s i Zemlju
prije i poslije K o p e r n i k a ; slobodni pad, kretanje njihala i planetarno
kretanje prije i poslije Galilea; ili soli, spojevi i mjeavina s u m p o r a i
eljeza prije i poslije Daltona. Budui da veina predmeta, ak i unutar
promijenjenih skupova, i nadalje ostaje grupirana zajedno, i m e n a
skupova obino se zadravaju. Pa ipak je premjetanje nekog
208
Postscript - 1969.
p o d s k u p a o b i n o dio kritine promjene u m r e i uzajamnih odnosa

koji vladaju m e u njima. Premjetanje m e t a l a iz skupa spojeva u
skup e l e m e n a t a odigralo je bitnu u l o g u u nastajanju n o v e teorije
sagorijevanja, kiselosti, kao i fizikog i kemijskog vezivanja. U kratkom
roku ove su se p r o m j e n e proirile na svu kemiju. P r e m a t o m e , ne bi
bilo neoekivano da bi dva ovjeka, ije se miljenje ranije odvijalo u
oito p u n o m razumijevanju, mogla, kad d o e do takve preraspodjele,
iznenada ustanoviti da na isti poticaj odgovaraju nespojivim opisima i
uopavanjima. Te p o t e k o e n e e se osjetiti a k niti na s v i m podru
jima njihovog z n a n s t v e n o g miljenja, ali o n e e se pojaviti, a zatim
najgue okupiti o k o onih pojava kojima izbor teorije u najveoj
mjeri zavisi.
Takvi problemi, iako prvo postanu oiti u komunikaciji, nisu isto
lingvistiki i ne m o g u se razrijeiti jednostavno utvrivanjem definicija
neugodnih termina. Budui da su rijei oko kojih se potekoe okupljaju
nauene djelomice iz neposredne primjene na primjere, sudionici sloma
u komunikaciji kau : " J a rabim rije " e l e m e n t " (ili " s p o j " , ili " p l a n e t "
ili " s p o n t a n o kretanje") na n a i n e koji su o d r e e n i slijedeim kri
terijima". Oni, znai, ne m o g u pribjei n e k o m neutralnom jeziku koji
rabe na isti nain i koji je prikladan za izlaganje obadvije teorije ili ak
empirijskih posljedica tih teorija. D i o te razlike prethodi onoj primjeni
tih j e z i k a u kojima se ta razlika ipak odraava.
Ljudi koji doivljavaju takve s l o m o v e u komunikaciji moraju,
m e u t i m , imati n e k o pribjeite. Poticaji s kojima se suoavaju, isti
su. Isti je i njihov opi nervni aparat, b e z obzira koliko razliito bio
p r o g r a m i r a n . tovie, ak i njihovo n e r v n o programiranje, o s i m na
j e d n o m m a l o m , iako i z n i m n o v a n o m podruju iskustva, m o r a biti
priblino isto, budui da imaju zajedniku povijest, o s i m neposredne
prolosti. Stoga su njihov svakodnevni, k a o i vei dio z n a n s t v e n o g
svijeta i jezika, zajedniki. K a d a je sve to zajedniko, oni bi trebali
biti sposobni iznai m n o g o tota t o m e k a k o se razlikuju. Tehnike
koje se trae nisu, m e u t i m , ni neposredne ni u d o b n e , niti su dijelovi
normalnog znanstvenog arsenala. Znanstvenici rijetko kad prepoznaju
t o n o to te tehnike j e s u i rijetko ih primjenjuju dulje n e g o to je
n e o p h o d n o da bi izazvali preobraanje ili uvjerili sebe da to pre
obraanje n e e biti postignuto.
209
Ukratko, ono to sudionici u slomu komunikacije m o g u uiniti jest

da prepoznaju j e d a n d r u g o g k a o lanove razliitih j e z i n i h zajednica
i da o n d a p o s t a n u prevoditelji. 1 7 Uzimajui razlike i z m e u svojih
v l a s t i t i h u n u t a r s k u p n i h i m e u s k u p n i h miljenja k a o p r e d m e t
prouavanja za sebe oni m o g u prvo pokuati otkriti o n e t e r m i n e i
izraze koji, i uz to to njihova uporaba nije problematina unutar svake
pojedine zajednice, predstavljaju sredite nevolja k o d m e u s k u p n i h
rasprava. (Izrazi koji ne predstavljaju takve tekoe m o g u biti j e d n o
z n a n o prevedeni.) N a k o n to su izdvojili takva podruja tekoe u
znanstvenoj komunikaciji oni zatim m o g u u j e d n o m daljnjem naporu
rasvijetliti svoje nevolje, pribjegavajui zajednikim s v a k o d n e v n i m
r e e n i c a m a . Svaki, dakle, m o e pokuati otkriti to bi drugi vidio i
r e k a o k a d mu se prui n e k i poticaj za koji bi njegov vlastiti o d g o v o r
bio drugaiji. U k o l i k o se m o g u dovoljno uzdrati od objanjavanja
nepravilnog ponaanja k a o da potjee od obine pogreke ili ludosti,
mogli bi s v r e m e n o m vrlo dobro predskazivati uzajamno ponaanje.
Svaki bi n a u i o da p r e v e d e t u u teoriju i njene posljedice na svoj
vlastiti jezik, te da istodobno opie na s v o m j e z i k u onaj svijet na koji
se ta teorija primijenjuje. To je o n o to povjesniar znanosti u pravilu
ini (ili bi trebao initi) k a d a se bavi n e s u v r e m e n i m teorijama.
B u d u i da prijevod, k a d a se nastavi, doputa sudionicima u s l o m u
da za utjehu iskuse neto od onih zasluga i slabosti tue toke gledita,
on predstavlja potencijalno o r u e k a k o za uvjeravanje, t a k o i za
preobraanje. Ali, ni uvjeravanje ne m o r a uspjeti, a ukoliko uspije ne
m o r a ga pratiti niti iza njega slijediti preobraanje. Ta dva iskustva
nisu ista i to je v a n a razlika koju s a m tek n e d a v n o u p o t p u n o s t i
sagledao.
P o d "uvjeriti" p o d r a z u m i j e v a m uvjeriti n e k o g a d a j e neije tue
gledite superiorno i da, p r e m a t o m e , treba istisnuti njegovo vlastito.
To se p o n e k a d postie b e z primjene n e e g a to je slino prijevodu.
U odsutnosti prijevoda, m n o g a objanjenja i izlaganja problema, koja
17
Ve klasian izvor za veinu relevantnih apsekata prevoenja jest W. V. O.

Quine, Word and Objed, Cambridge, Mass. and New York, I960., poglavlja I i II.
Ali, Quine izgleda pretpostavlja da dva ovjeka koji primaju isti poticaj moraju
imati isti osjet, pa prema tome ima malo za rei razmjerima u kojima prevoditelj
treba biti sposoban opisati onaj svijet na koji se odnosi jezik koji prevodi. Za ovu
drugu toku vidi E. A. Nida "Linguistics and Ethnology in Translation Problems"
u Del Hymes (ur.) Language and Culture in Society, New York, 1964., str. 90-97.
210
Postscript - 1969.
su odobrili lanovi n e k e z n a n s t v e n e skupine, bit e neshvatljiva za

drugu skupinu. M e u t i m , svaka j e z i n a zajednica m o e o b i n o o d
poetka doi do nekoliko konkretnih istraivakih rezultata koji, iako
se m o g u opisati r e e n i c a m a koje se na isti nain shvaaju u obje
skupine, ne m o g u ipak od strane druge zajednice biti objanjeni
njezinim vlastitim t e r m i n i m a . U k o l i k o n o v o gledite o p s t a n e n e k o
vrijeme i nastavi biti p l o d n o , istraivaki rezultati koji na taj nain
m o g u biti j e z i n o izraeni imaju izgleda da se brojano poveaju. Za
n e k e ljude takvi rezultati bit e odluujui. O n i m o g u rei: ne z n a m
k a k o su zastupnici ovog gledita uspjeli, ali m o r a m to saznati, j e r to
g o d da su radili, oito je p r a v a stvar. Takva reakcija dolazi p o s e b n o
lako od ljudi koji tek to su uli u o d r e e n u struku, b u d u i da oni j o
nisu stekli o n e p o s e b n e rjenike i o b v e z e bilo koje skupine.
Argumenti koji se m o g u izraziti u o n o m rjeniku koji obje skupine
upotrebljavaju na isti nain, o b i n o nisu odluujui, ili b a r e m to nisu
do vrlo k a s n o g stupnja u razvoju suprotnih gledita. M e u o n i m a koji
su v e primljeni u o d r e e n u struku, m a l o njih e biti uvjereno b e z
m n o g o irih usporedbi koje prijevod doputa. Iako stoga esto nastaju
reenice velike duljine i sloenosti (prisjetite se Proust-Bertholletovog
sukoba koji je voen bez vraanja terminu "element"), mnogi dopunski
istraivaki rezultati m o g u biti prevedeni s j e z i k a j e d n e zajednice na
j e z i k druge. tovie, k a k o prijevod napreduje, n e k i lanovi s v a k e od
zajednica m o g u , takoer, stavljajui se na mjesto drugoga, poeti
razumijevati k a k o j e j e d a n iskaz, ranije neshvatljiv, m o g a o izgledati
k a o objanjenje l a n o v i m a suprotne skupine. D o s t u p n o s t ovakvih
tehnika ne m o e , razumije se, garantirati uvjeravanje. Za veinu ljudi
prevoenje je zastraujui p r o c e s i u potpunosti je stran n o r m a l n o j
znanosti. U s v a k o m sluaju, uvijek su pri ruci i k o n t r a a r g u m e n t i , a
nikakva pravila ne propisuju k a k o se ta ravnotea m o r a pogoditi. Pa
ipak, kako se argument slae na argument i k a k o se izazov iza izazova
uspjeno savladava, samo slijepa tvrdoglavost na kraju m o e objasniti
nastavljanje otpora.
B u d u i d a j e t o m e tako, j e d a n drugi aspekt prevoenja, d u g o
v r e m e n a p o z n a t povjesniarima i lingvistima, postaje odluujue
vaan. Prevesti neku teoriju ili pogled na svijet na vlastiti j e z i k ne
znai uiniti ih vlastitom svojinom. Da bi se to postiglo, valja se sroditi,
otkriti da se misli i radi na, a ne s a m o prevodi s n e k o g j e z i k a koji mu
211
je prije b i o stran. Taj prijelaz, m e u t i m , nije takav da ga pojedinac

m o e uiniti ili se suzdrati da ga ne uini po svojoj volji i izboru, b e z
obzira koliko dobri bili njegovi razlozi to eli tako postupiti. Naprotiv,
na jednoj toki, tog procesa uenja prevoenja on shvaa da se prijelaz
dogodio, da je skliznuo u novi jezik, iako tome nije bio donio nikakvu
odluku. Ili, kao mnogi od onih koji su se, na primjer, u svojim srednjim
g o d i n a m a prvi p u t sreli s relativnou ili s k v a n t n o m m e h a n i k o m ,
osoba shvati da je potpuno uvjerena u novo gledanje, ali je ipak nespo
sobna internalizirati ga i biti k o d k u e u o n o m svijetu kojemu to
gledanje p o m a e da se oblikuje. Intelektualno, takav ovjek je uinio
svoj izbor, ali mu izmie o n o preobraanje koje se trai ako taj izbor
treba biti uinkovit. On m o e novu teoriju primjenjivati bez obzira na
sve, ali e to initi k a o stranac u stranom okruju, a alternativa mu je
na raspolaganju s a m o zato to na t o m mjestu ve postoji d o m a e
stanovnitvo. Njegov je rad parazitskog karaktera u odnosu na njihov,
s o b z i r o m da mu nedostaje ona konstelacija m e n t a l n e sprege koju e
b u d u i lanovi te zajednice stjecati kroz redovitu n a o b r a z b u .
Iskustvo preobraanja koje sam usporedio s gestalt prebacivanjem
ostaje, p r e m a t o m e , u srcu r e v o l u c i o n a r n o g procesa. D o b r i razlozi
za izbor pruaju m o t i v e za preobraenje, k a o i k l i m u u kojoj je vje
rojatnije da e se takvo preobraenje dogoditi. O s i m toga, prevoenje
m o e pruiti t o k e ulaska za n e r v n o programiranje koje, b e z obzira
na to koliko u o v o m trenutku bilo n e d o k u i v o , m o r a da lei u osnovi
preobraanja. Ali, ni dobri razlozi ni prijevod ne ine preobraanje, a
u p r a v o taj p r o c e s m o r a m o eksplicirati k a k o b i s m o razumjeli j e d n u
bitnu vrstu z n a n s t v e n e p r o m j e n e .
6. REVOLUCIJE I RELATIVIZAM
J e d n a o d posljedica u p r a v o skicirane pozicije p o s e b n o j e smetala

nekolicini mojih kritiara.
18
Oni smatraju moje gledite relativistikim,
p o s e b n o s o b z i r o m na to k a k o je razvijeno u posljednjem poglavlju

ove knjige. Moje primjedbe vezane uz prevoenje osvjetljavaju razloge
18
Shapere, "Structure of Scientific Revolutions" i Popper u knjizi Growth of

Knowledge.
212
Postscript - 1969.
za tu optubu. Zastupnici razliitih teorija slini su p r i p a d n i c i m a

razliitih jezino-kulturnih zajednica. Uvianje tog paralelizma sugerira
da obje skupine u izvjesnom smislu m o g u biti u pravu. Primijenjena
na kulturu i njezin razvoj, t a j e pozicija relativistika.
Ali, primijenjena n a z n a n o s t o n a n e m o r a biti relativistika; o n a
j e , u s v a k o m sluaju, u j e d n o m smislu koji su njeni kritiari propustili
uvidjeti, daleko od toga da b u d e samo relativizam. Praktiari razvijenih
znanosti p r o m a t r a n i kao skupina, tvrdio sam, u osnovi se b a v e rjea
vanjem zagonetki. I p r e m d a se o n e vrijednosti koje ti praktiari razvi
jaju u d o b a izbora teorije izvode takoer i iz drugih aspekata njihova
rada, d e m o n s t r i r a n a s p o s o b n o s t postavljanja i rjeavanja zagonetki
koje n a m priroda daruje predstavlja, u sluaju sukoba oko vrijednosti,
glavni kriterij za veinu lanova j e d n e z n a n s t v e n e skupine. K a o i
svaka druga vrijednost, sposobnost rjeavanja zagonetki pokazuje se
dvosmislenom u svojoj primjeni. D v a ovjeka koji dijele tu sposobnost
m o g u se i uz to razlikovati u o n i m p r o s u d b a m a koje izvlae iz njene
primjene. Ali, ponaanje o n e zajednice koja je ini v r h o v n o m vri
j e d n o u bit e vrlo razliito od ponaanja zajednice koja je ne ini
vrhovnom vrijednou. Vjerujem da visoka vrijednost koja je pripisana
s p o s o b n o s t i rjeavanja z a g o n e t k i i m a u z n a n o s t i m a s l i j e d e e
posljedice.
Zamislite evolucijsko stablo u primitivnoj prirodnoj filozofiji i zana
tima, koje predstavlja razvoj s u v r e m e n i h z n a n s t v e n i h specijalnosti
od njihovih zajednikih korijena. Crta povuena prema vrhu tog drveta
od debla do v r h a n e k e grane, koja se n i k a d ne bi vraala unatrag,
pratila bi slijed teorija p o v e z a n i h porijeklom. Razmatrajui bilo koje
dvije takve teorije, izabrane iz toaka koje nisu previe blizu njihovog
poetka, trebalo bi biti lako sastaviti popis kriterija koji bi neangairanog
promatraa osposobili da uvijek razlikuje raniju od novije teorije. M e u
najkorisnije takve kriterije spadali bi: tonost predvianja, p o s e b n o
onih kvantitativnih, ravnotea izmeu ezoterikog i svakidanjeg pred
meta, k a o i broj razliitih rijeenih p r o b l e m a . M a n j e k o r i s n e za o v e
svrhe, iako takoer vane odrednice znanstvenog ivota bile bi takve
vrijednosti k a o to su jednostavnost, raspon i kompatibilnost s drugim
specijalnostima. Ti popisi j o nisu oni koji se trae, ali ne s u m n j a m da
se m o g u upotpuniti. A k o m o g u , o n d a je znanstveni razvoj, k a o i
213
bioloki, j e d n o s m j e r a n i nepromjenjiv p r o c e s . Kasnije z n a n s t v e n e

teorije su za rjeavanje zagonetki u o n i m esto sasvim drugaijim
sredinama na koje se primjenjuju bolje od ranijih. To nije relativistika
pozicija i u t o m smislu vrsto vjerujem u znanstveni n a p r e d a k .
K a d a se, m e u t i m , usporedi s p o j m o m napretka koji prevladava i
m e u filozofima znanosti i m e u laicima, ovoj poziciji nedostaje j e d a n
bitan element. Za neku znanstvenu teoriju obino se osjeti da je bolja
od svojih p r e t h o d n i c a ne s a m o u smislu da je bolji instrument za
otkrivanje i rjeavanje zagonetki ve, isto tako, i zato to n e k a k o
bolje prikazuje k a k o p r i r o d a doista izgleda. e s t o u j e m o da teorije
koje slijede j e d n a za d r u g o m rastu sve blie, o d n o s n o da se p r i m i u
sve blie istini. O i t o je da se uopavanja k a o to su o v a ne o d n o s e
na rjeenja zagonetki i na o n a k o n k r e t n a predvianja izvedena iz
teorije, ve na njezinu ontologiju, odnosno na slaganje izmeu entiteta
kojima ta teorija naseljava prirodu i o n o g a to je " d o i s t a o n d j e " .
M o d a postoji i neki drugi n a i n spaavanja p o j m a " i s t i n e " u
primjeni na itave teorije, ali ovaj nije dobar. M i s l i m da ne postoji
n i k a k a v od teorije n e z a v i s a n n a i n za rekonstrukciju takvih fraza
k a o to su " d o i s t a o n d j e " ; p o j a m slaganja i z m e u ontologije n e k e
teorije i o n o g a to joj " d o i s t a " o d g o v a r a u prirodi, izgleda mi sada u
n a e l u iluzoran. O s i m toga, k a o povjesniar i m p r e s i o n i r a n s a m
neprihvatljivou t o g gledita. N e sumnjam, r e c i m o , d a N e w t o n o v a
mehanika, k a o instrument za rjeavanje zagonetki, donosi poboljanja
u odnosu na Aristotelovu, kao i Einsteinova u o d n o s u na N e w t o n o v u .
Ali, u njihovu slijedu ne m o g u vidjeti n i k a k a v k o h e r e n t a n pravac
o n t o l o k o g razvoja. Naprotiv, u n e k i m v a n i m p o g l e d i m a , p r e m d a
n i k a k o ne u svim, Einsteinova o p a teorija relativnosti blia je Ari
stotelovoj teoriji, nego to je bilo koja od njih bliska Newtonovoj teoriji.
Iako je razumljivo iskuenje da se takva pozicija opie kao
relativistika, taj mi opis izgleda p o v r n i m . I, o b r n u t o , ukoliko je ta
pozicija relativizam, ne m o g u vidjeti da relativist gubi bilo to od onoga
to mu je p o t r e b n o da objasni prirodu i razvoj znanosti.
214
Postscript - 1969.
7. PRIRODA ZNANOSTI
Zakljuit u k r a t k o m r a s p r a v o m dva ponovljena reagiranja na moj

izvorni tekst, j e d n o g kritikog, drugog prijateljskog, iako m i s l i m da
niti j e d n o nije sasvim u pravu. Iako ta dva reagiranja nisu u vezi ni s
o n i m to je do sada bilo reeno, niti su p o v e z a n a m e u s o b n o , o b a su
bila dovoljno prevladavajua da bi zahtijevala b a r e m neki odgovor.
N e k o l i k o itatelja m o g originalnog teksta primijetilo je da se u
vie navrata k r e e m naprijed-natrag i z m e u o p i s n o g i n o r m a t i v n o g
naina, to je p o s e b n o z a p a e n o u p o v r e m e n i m o d l o m c i m a u tekstu
koji poinju s "Ali, to nije o n o to znanstvenici i n e . . . " , a zavravaju
tvrdnjom da znanstvenici ne trebaju initi tako. N e k i kritiari kau da
mijeam opis i naputak, krei d u g o v r e m e n a p o t o v a n i filozofski
t e o r e m : " j e s t " n e m o e implicirati " t r e b a l o b i " . 1 9
Ovaj teorem u praksi je postao frazom i vie nije svugdje cijenjen.
Odreeni broj suvremenih filozofa otkrio je vane kontekste u kojima
su normativno i deskriptivno nerazmrsivo povezani. 2 0 " J e s t " i "trebalo
b i " ni u k o m sluaju nisu uvijek tako razdvojeni kako izgleda. N o , nije
potrebno nikakvo pribjegavanje suptilnostima suvremene lingvistike
filozofije da bi se otkrilo to je izgledalo konfuzno k o d o v o g aspekta
moje pozicije. Prethodne stranice predstavljaju j e d n o gledite ili teoriju
prirodi znanosti, a ta teorija, k a o i druge filozofije znanosti, ima
znaaj za onaj nain na koji bi se znanstvenici trebali ponaati ukoliko
njihov pothvat treba uspjeti. Iako ta teorija ne m o r a biti u pravu nita
vie o d b i l o koje d r u g e teorije, o n a p r u a l e g i t i m n u o s n o v u z a
ponovljene " t r e b a " i " m o r a " . Obrnuto, j e d a n skup razloga za uzimanje
te teorije ozbiljno jest da se znanstvenici, ije su m e t o d e bile razvijane
i birane s o b z i r o m na svoj uspjeh, doista ponaaju k a o to ta teorija
kae da bi se trebali ponaati. Moja deskriptivna uopavanja
predstavljaju d o k a z e za tu teoriju u p r a v o z b o g toga to m o g u , isto
tako, biti izvedena iz nje, d o k p r e m a d r u g i m gledanjima na p r i r o d u
znanosti z n a e nepravilno ponaanje.
Mislim da cirkularnost ovog argumenta nije tipa zatvorenog kruga.
Posljedice o v o g gledita kojem se raspravlja nisu iscrpljene o n i m
19
20
Za jedan od mnogih primjera, vidi ogled P. K. Feyerabenda u knjizi Growth of

Knowledge.
Stanley Cavell, Must We Mean What We Say?, New York, 1969., pogl. I.
215
p r o m a t r a n j i m a na k o j i m a je to gledite poivalo na poetku. a k i

prije n e g o to je prvi p u t objavljena, za dijelove o n e teorije koju o v a
knjiga predstavlja otkrio sam da su korisno orue za istraivanje znan
s t v e n o g ponaanja i razvoja. U s p o r e d b a o v o g postskripta sa strani
c a m a izvornika m o e sugerirati da je ta teorija nastavila igrati tu
ulogu. N i k a k v o isto cirkularno gledite ne bi n a m m o g l o pruiti takve
smjernice.
Na posljednju reakciju na ovu knjigu moj o d g o v o r m o r a biti dru
gaije vrste. Izvjestan broj onih koji su bili zadovoljni o v o m knjigom,
bili su to manje stoga to o n a rasvjetljava znanost, a vie zato to su
njene g l a v n e teze uzeli k a o primjenjive i na m n o g a druga podruja.
S h v a a m to oni m i s l e i ne bih volio obeshrabriti njihove napore u
proirivanju ove pozicije, ali me je njihovo reagiranje ipak zbunilo. U
onoj mjeri u kojoj ova knjiga opisuje znanstveni razvoj kao slijed jednog
za drugim tradicijom vezanih razdoblja koji su povremeno ispresijecani
n e k u m u l a t i v n i m p r e k i d i m a , njene teze su nesumnjivo iroko pri
mjenjive. Ali, one i trebaju biti takve, b u d u i da su p o s u e n e iz drugih
podruja. Povjesniari knjievnosti, raznih drugih umjetnosti, politikog
razvoja i mnogih drugih aktivnosti ve su dugo svoje predmete opisivali
na isti nain. Podjela na razdoblja u terminima revolucionarnih prekida
u stilu, u k u s u i institucionalnoj strukturi bila je j e d n o od njihovih
standardnih orua. U k o l i k o s a m bio originalan u p o g l e d u p o j m o v a
k a o to su ovi, to je u g l a v n o m bilo u njihovoj primjeni na znanosti, na
o n a p o d r u j a za koja se iroko smatralo da se razvijaju na drugaiji
nain. Slijedei doprinos j e m o d a pojam p a r a d i g m e k a o k o n k r e t n o g
dostignua, kao o g l e d n o g primjera. Sklon sam, na primjer, misliti da
bi neke od opasnih p o t e k o a koje okruuju p o j a m stila u umjetnosti
m o g l e ieznuti k a d bi se m o g l o vidjeti da su slike m o d e l i r a n e prije
j e d n a p r e m a drugoj, n e g o to su p r o i z v e d e n e u suglasnosti s n e k i m
apstraktnim k a n o n i m a stila. 2 1
O v a j e knjiga, m e u t i m , imala namjeru isto t a k o ukazati n a j o
j e d n u stvar koja j e m n o g i m njenim itateljima ostala manje j a s n a .
I a k o z n a n s t v e n i razvoj m o e biti m n o g o sliniji razvoju u d r u g i m
p o d r u j i m a n e g o to se esto pretpostavlja, on j e , isto tako, uoljivo
21
Za ovo pitanje, kao i za iru diskusiju tome to je to posebno za znanosti, vidi
T. S. Kuhn, "Comment (on the Relations of Science and Art)". Comparative

Studies in Philosophy and History, XI, 1969., 403-412.
216
Postscript - 1969.
razliit. Kazati, na primjer, da znanosti, b a r e m iza j e d n e o d r e e n e

t o k e u razvoju, napreduju, na nain na koji d r u g a p o d r u j a ne
napreduju, ne m o e biti sasvim pogreno, b e z obzira na to to bi sam
n a p r e d a k m o g a o biti. J e d a n od p r e d m e t a ove knjige bio je da se
ispitaju takve p o t e k o e i da se p o n e s njihovim objanjavanjem.
U z m i t e , n a primjer, u o v o m t e k s t u p o n o v l j e n i n a g l a s a k n a
odsutnosti, ili k a k o bih sada trebao rei, na relativnoj rijetkosti supar
nikih kola u razvijenim znanostima. Ili, prisjetite se mojih primjedbi
mjeri u kojoj lanovi neke znanstvene zajednice ine j e d i n u publiku
i j e d i n e s u c e r a d a te zajednice. Ili, opet, pomislite na o n u p o s e b n u
prirodu z n a n s t v e n e n a o b r a z b e , na rjeavanje zagonetki k a o svrhu,
k a o i na vrijednosni sustav koji o d r e e n a znanstvena skupina razvija
u razdobljima krize i odluke. Knjiga izdvaja i druge crte iste vrste, od
kojih niti j e d n a nije neto jedinstveno za znanost, ali svom spoju uva
tu aktivnost.
svim o v i m c r t a m a znanosti i m a se j o m n o g o toga za spoznati.
B u d u i da s a m ovaj postscript zapoeo naglaavanjem p o t r e b e prou
avanja o n e strukture znanosti koja se o g l e d a u z n a n s t v e n i m zajed
nicama, zavrit u naglaavanjem potrebe za slinim, a iznad svega
u s p o r e d n i m prouavanjem odgovarajuih zajednica u drugim podru
jima. K a k o netko bira i k a k o je biran u lanstvo n e k e p o s e b n e zajed
nice, z n a n s t v e n e ili d r u g e ? K a k a v je taj p r o c e s i koji su stupnjevi
socijalizacije u j e d n u odreenu skupinu? to odreena skupina kolek
tivno vidi k a o svoje ciljeve? Koja e odstupanja, p o j e d i n a n a ili
kolektivna, tolerirati i ako kontrolira dopustiva odstupanja? Potpunije
razumijevanje znanosti zavisit e, isto tako, od o d g o v o r a na druge
vrste pitanja, iako n e m a podruja gdje se osjea t a k o velika p o t r e b a
za vie rada. Z n a n s t v e n a spoznaja, k a o i jezik, po svojoj unutranjoj
prirodi j e s t zajednika svojina n e k e skupine ili ne predstavlja nita.
Da b i s m o ga razumjeli, bit e n e o p h o d n o da s a z n a m o posebne karak
teristike onih skupina koje ga stvaraju i rabe.
217
Pogovor
T h o m a s S a m u e l K u h n (roen 18. srpnja 1922. godine u Cincinnati,

O h i o , U.S., a u m r o 17. lipnja, 1996., u C a m b r i d g e , M a s s . , U.S.),
ameriki povjesniar znanosti, autor je vie knjiga i lanaka, a njegovo
najvanije
revolucija
najutjecajnije
(1962.).
djelo je
Struktura
upravo
znanstvenih
Struktura
revolucija
znanstvenih
jedno
je
od
najutjecajnijih djela povijesti i filozofije napisanih u 2 0 t o m stoljeu.

O v o djelo p o s v e e n o je izuavanju prirode znanstvenih p r o m j e n a i
najire je p r i h v a e n o k a o poticaj i s a m a sutina s u v r e m e n o g promiljanjanaina na koji se odvijaju procesi napredovanja u znanosti. Upravo
u o v o m dijelu p o m n o iznesena Kuhnova teorija znanstvenih revolucija
postala j e t e m e l j n o m o z n a k o m s u v r e m e n o g razumijevanja intelek
tualne povijesti.
K u h n je diplomirao (1943.) i magistrirao (1946.) fiziku na Harvardskom Sveuilitu, a doktorirao (1949.) povijest znanosti. P r e d a v a o je
povijest i filozofiju znanosti na H a r v a r d u (1951-56.), na B e r k e l e y u
( U n i v e r s i t y of California at Berkeley, 1956-64.), na P r i n c e t o n u
(Princeton University, 1964-79.), i na M I T - u ( T h e M a s s a c h u s e t t s
Institute of T e c h n o l o g y 1979-91.).
U svojoj prvoj knjizi The Copernican Revolution (1957.), K u h n
i z u a v a r a z v o j h e l i o c e n t r i n e teorije S u n e v o g sustava tijekom
R e n e s a n s e . U najznaajnijoj
revolucija
(The
Structure
drugoj
of Scientific
knjizi,
Struktura znanstvenih
Revolutions,
1962.),
Kuhn
raspravlja t o m e da su znanstveni rad i misao definirani paradigmama

koje se sastoje od formalnih teorija, klasinih eksperimenata i m e t o d a
u koje m o e m o vjerovati. Nadvladavanje P t o l o m e j e v e kozmologije
Kopernikovim heliocentrizmom i Newtonove mehanike kvantnom
fizikom i o p o m teorijom relativiteta su primjeri fundamentalnih
p a r a d i g m a t s k i h promjena. N a k o n b u r n i h reakcija i velikog utjecaja
koje je o v a knjiga poluila K u h n izdaje zbirku eseja The Essential
Tension, (1977.), a njegovu zadnju knjigu Black-Body Theory and
the
Quantum Discontinuity
(1978.),
visokostruan
tehniki
rad,
mnogi smatraju implicitnim odbacivanjem njegovih ranijih djela.

219
* *
G l a v n i cilj K u h n o v o g c j e l o k u p n o g teorijskog nastojanja b i o j e

razjanjenje n a i n a na koji se z n a n o s t mijenja, o d n o s n o razvija. Do
tada uobiajeno, pozitivistiku vienje z n a n s t v e n o g rada, z n a n o s t
prosjeno razumijeva k a o skup injenica, teorija i m e t o d a skupljenih
u o d r e e n i m t e k s t o v i m a , a znanstvenike k a o ljude koji se, u s p j e n o
ili bezuspjeno, bore da t o m skupu pridodaju j o koji element. O v a k o
vien znanstveni razvoj postaje p o s t u p n i proces tijekom kojeg se ti
e l e m e n t i , p o j e d i n a n o ili u kombinaciji, dodaju stalno r a s t u e m
skladitu znanstvenih tehnika i znanja. A povijest znanosti postaje
disciplina koja kronoloki biljei o v a uzastopna poveanja i zapreke
koje su sprjeavale njihovu akumulaciju. U p r a v o ovu k u m u l a t i v n u
prirodu znanstvenih nastojanja K u h n razotkriva k a o mitsku i pokazuje
da se z n a n o s t ne razvija a k u m u l a c i j o m znanja, v e r e v o l u c i j o m
pristupa. K u h n , n a i m e , tvrdi da, p r e m d a akumulacija znanja igra
odreenu ulogu u znanosti, istinite i stvarno znaajne promjene nastaju
k a o revolucioniranje z n a n s t v e n o g pristupa - p a r a d i g m e .
T e r m i n " p a r a d i g m a " sugerira da neki od prihvaenih primjera
stvarne z n a n s t v e n e prakse, dakle n e k i od primjera koji ukljuuju
zakon, teoriju, primjenu i instrumentaciju zajedno, m o e m o razumjeti
kao m o d e l e iz kojih potjeu posebne koherentne tradicije znanstvenog
istraivanja. Prouavanje p a r a d i g m i , dakle u p r a v o p r i h v a e n i h pri
mjera stvarne z n a n s t v e n e prakse k a o m o d e l a , j e s t o n o to studente
p r i p r e m a za lanstvo u nekoj znanstvenoj zajednici. B u d u i da e se
oni ondje pridruiti ljudima koji su temelje svog podruja nauili iz
istih k o n k r e t n i h m o d e l a , njihova e kasnija p r a k s a rijetko izazivati
otvorena neslaganja oko fundamentalnih stvari. Oni ije se istraivanje
zasniva na zajednikim m o d e l i m a primjene instrumentacije teorije i
zakona, imaju ista pravila i standarde za znanstvenu praksu. Postojanje
ovih pravila i standarda, bilo da su o n a eksplicitna ili implicitna,
preduvjeti su za n o r m a l n u znanost, to j e s t za stvaranje i odravanje
svake p o s e b n e istraivake tradicije.
Stjecanje paradigme, i upravo zahvaljujui steenoj paradigmi pre
stanak rasprava utemeljenju znanosti i prelazak na istraivanja ezo
terinog tipa, su za K u h n a znak zrelosti u razvoju n e k o g znanstvenog
220
Pogovor
podruja. U k o l i k o j e z n a n o s t nezrela o n a j o nije stekla svoju para

d i g m u i obratno, j e d n a zrela z n a n o s t u j e d n o m o d r e e n o m v r e m e n u
o d r e e n a je j e d n o m i s a m o j e d n o m dominirajuom p a r a d i g m o m . Taj
p e r i o d j e z a K u h n a period n o r m a l n e z n a n o s t i , o d n o s n o t o j e p e r i o d
a k u m u l a c i j e znanja u k o j e m z n a n s t v e n i c i r a d e na akumulaciji i
proirenju (interpretaciji) vladajue p a r a d i g m e . N j e g o v povijesno
utemeljen model znanosti opisuje razvoj znanstvenih disciplina tijekom
vladavine j e d n e p a r a d i g m e k a o put kroz razliite stupnjeve razvoja:
od j e d n e nezrele znanosti do normalne (zrele) znanosti koja uspostavlja
drutveno konstruiranu teorijsku matricu ili paradigmu.
Da bi n e k a teorija, i s njom povezana instrumentacija i znanstvena
praksa, bila prihvaena k a o paradigma, teorija m o r a izgledati boljom
od suparnikih, ona mora objasniti vie injenica ili "vanije" injenice
ali ne m o r a , a n i k a d to i ne ini, objasniti sve injenice s kojima se
m o e suoiti.
Prelazak iz predparadigmatske, "nezrele situacije" koja je
obiljeena brojnim kolama koje dijele znanstvenu disciplinu, svaka
istiui svoj pristup i svoja gledita k a o temeljna i j e d i n a znanstvena,
poinje u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu
koja m o e privui veinu praktiara iz slijedee generacije. U toj
situaciji starije se kole poinju postupno gasiti, a njihovo je iezavanje
djelomino u z r o k o v a n o prijelazom lanova na n o v u p a r a d i g m u , a
djelomino interesom studenata i m l a i h znanstvenika koji svoja
oekivanja usmjeravaju p r e m a novoj p a r a d i g m i zanemarujui stare
kole. Koritenje nove p a r a d i g m e zahtjeva n o v u i strou definiciju
o d r e e n o g podruja i oni koji ne ele ili ne m o g u prilagoditi svoj rad,
osueni su na nastavak rada u izolaciji ili pridruivanje nekoj drugoj
skupini.
Stroa definicija z n a n s t v e n o g djelovanja i m a razne posljedice, a
j e d n a od najvanijih je da je znanstvenik sada u m o g u n o s t i da: na
p a r a d i g m i z a s n o v a n u z n a n s t v e n u praksu prihvati k a o sigurnu. O v o
znai da njemu u njegovom temeljnom radu nisu vie potrebni nikakvi
pokuaji ponovnog izgraivanja podruja poinjanjem od prvih naela
i opravdavanjem s v a k o g u v e d e n o g pojma. To je p o s a o koji se s a d a
m o e prepustiti piscu znanstvenog udbenika, a kreativni znanstvenik
m o e poeti svoje istraivanje ondje gdje u d b e n i k prestaje i tako se
221
usredotoiti iskljuivo na najsuptilnije i najezoterinije aspekte prirodnih

pojava kojima se njegova skupina bavi.
U s p o r e d o s o v o m s t r o o m definicijom z n a n s t v e n o g djelovanja
znanstvena istraivanja vie n e e biti, k a o to je to bilo uobiajeno u
p r e d p a r a d i g m a t s k o j situaciji, p r e t o e n a u knjige koje se obraaju
s v a k o m e t k o b i m o g a o biti zainteresiran z a p r e d m e t o d r e e n o g
podruja. Umjesto toga izvjetaji znanstvenog istraivanja e se sada
pojavljivati u vidu kratkih lanaka u specijaliziranim z n a n s t v e n i m
asopisima, to j e s t takovih tekstova koji se obraaju s a m o k o l e g a m a
strunjacima, ljudima ije se poznavanje paradigme m o e pretpostaviti
i koji su u p r a v o z a t o i j e d i n i koji su sposobni proitati o v e lanke. A
z n a n s t v e n a su izvjea upravo njima i namijenjena.
P r e m a K u h n o v o m miljenju, p a r a d i g m e stjeu svoj status z b o g
toga to su uspjenije od svojih suparnika u rjeavanju onih problema
koje znanstvenici praktiari prepoznaju k a o znaajne. U s p j e h j e d n e
p a r a d i g m e n e znai uspjeno rjeavanje j e d n o g j e d i n o g p r o b l e m a ,
niti prepoznatljivu uspjenost u rjeavanju v e l i k o g broja p r o b l e m a .
Uspjeh j e d n e p a r a d i g m e znai da o n a na s a m o m s v o m p o e t k u u
velikoj mjeri o b e a v a u s p j e h u rjeavanju izabranih, znaajnih pro
blema. Na osnovu uspjene paradigme uspostavljena normalna
z n a n o s t sastoji se u:
ispunjavanju upravo tog obeanja uspjeha,
ispunjavanju koje se postie proirivanjem znanja injenicama koje

paradigma prikazuje osobito znakovitima, te
poveavanju stupnja podudarnosti izmeu tih injenica i onih

predvianja koja se dobivaju temeljem paradigme, kao i od
daljnje artikulacije same paradigme.
U t o m smislu p e r i o d n o r m a l n e znanosti je p e r i o d u k o j e m vladajua

paradigma nuno zahtijeva brojna doraivanja, te je stoga razumljivo
d a s u u p r a v o p o s t u p c i dotjerivanja o n o to zaokuplja v e i n u z n a n
stvenika tijekom cijele njihove karijere. Upravo postupci dotjerivanja
vladajue paradigme ine ono to K u h n naziva n o r m a l n o m znanou.
N o r m a l n a znanost ili primjena p a r a d i g m e kao m o d e l a za istra
ivanje najslinija je pokuaju da se priroda stjera u p r e t h o d n o oblik o v a n u i relativno k r u t u ladicu koju s a m a p a r a d i g m a stavlja na
222
Pogovor
raspolaganje. P a r a d i g m a m o r a svladati p o z n a t e pojave, a izazivanje

n o v i h vrsta pojava nije ak niti djelomian cilj n o r m a l n e znanosti.
K u h n tovie tvrdi da se o n e pojave koje ne odgovaraju o d r e e n o j
ladici, najee niti ne opaaju. J e d n a k o tako znanstvenici tijekom
rada u normalnoj znanosti ne tee stvaranju n o v i h teorija, i u p r a v o su
netolerantni p r e m a teorijama koje su drugi postavili. U m j e s t o toga,
znanstveni rad u okvirima normalne znanosti usmjerenje ka to jasnijoj
i to manje proturjenoj artikulaciji onih pojava i teorija koje donosi
v e s a m a p a r a d i g m a . Cilj znanstvenika koji djeluju u n o r m a l n o j
znanosti je da izloe novu primjenu zadane p a r a d i g m e ili da poveaju
preciznost n e k e v e uinjene primjene.
Vie n e g o bilo koja d r u g a vrsta n o r m a l n o g z n a n s t v e n o g rada,
problemi artikulacije p a r a d i g m e istodobno su i teorijski i empirijski.
J e d n a od kljunih posljedice istraivanja je m e u inim i " b r u e n j e "
teorije. Istraivai rade i s injenicama i s teorijama, a njihov rad
proizvodi ne s a m o n o v e informacije v e i precizniju p a r a d i g m u do
koje se dolazi eliminacijom neodreenosti koje su bile karakteristine
za njen izvorni oblik. N u n o s t ovakve vrste rada proistjee iz neiz
mjernih potekoa koje se esto susreu prigodom razvijanja dodirnih
t o a k a i z m e u znanstvenih teorija i prirode. U p r a v o iz o v o g razloga
preformulacije p a r a d i g m e se po miljenju K u h n a , uvijek iznova
dogaaju u s v i m z n a n o s t i m a .
Ogromna veina problema kojima se bave ak i najbolji znanstvenici
neizbjeno p o t p a d a p o d j e d a n od tri razreda p r o b l e m a ,
odreivanje znaajne injenice,

usklaivanje injenica s teorijom i
artikulacija teorije.
O v e tri n a v e d e n e kategorije po K u h n o v o m miljenju iscrpljuju svu
literaturu n o r m a l n e znanosti, k a k o teorijsku tako i praktinu. R a d u
okvirima o d r e e n e p a r a d i g m e ne m o e biti p r o v e d e n ni na koji drugi
n a i n d o u p r a v o rjeavanjem n e k o g o d p r o b l e m a i z n a v e d e n i h
kategorija problema, a sve drugo je naputanje paradigme. Naputanje
paradigme predstavlja prestanak bavljenja problemima ija je rjeenja
p a r a d i g m a anticipirala, to j e s t to je prestanak prakticiranja znanosti
koju ta p a r a d i g m a definira.
223
Dovoenje n e k o g p r o b l e m a n o r m a l n o g istraivanja do zakljuka

predstavlja postizanje anticipiranog rjeenja tog problema na nov nain
i zahtijeva rjeavanje sloenih i n s t r u m e n t a l n i h , k o n c e p t u a l n i h i
matematikih zagonetki. U p r a v o termini " z a g o n e t k a " i " o d g o n e t a " ,
po miljenju Kuhna dobro osvjetljavaju djelatnost normalne znanosti.
Z a g o n e t k e su, u s v o m sasvim s t a n d a r d n o m znaenju, a tako ih i
Kuhn razumijeva, ona posebna kategorija problema koja moe posluiti
za provjeru otroumnosti ili vjetine u postizanju rjeenja. Kriterij da
li je n e k a z a g o n e t k a d o b r a nije unutranja zanimljivost ili v a n o s t
ishoda, ve je to osigurano postojanje rjeenja. Pretpostavka d o b r e
z a g o n e t k e j e s t da o n a i m a rjeenje i da u p r a v o zato m o e posluiti
k a o provjera vjetine pronalaenja rjeenja. ovjek koji u t o m e
uspijeva potvruje se k a o strunjak o d g o n e t a , a onaj izazov koji
z a g o n e t k a u sebi nosi predstavlja v a a n dio o n o g a to ga p o k r e e .
J e d n a od n u n i h posljedica stjecanja p a r a d i g m e za j e d n u znan
stvenu zajednicu jest stjecanje j a s n i h kriterija za izbor p r o b l e m a za
koje se, d o k se p a r a d i g m a smatra n e u p i t n o m , m o e pretpostaviti da
imaju rjeenja. A k o p r o b l e m i imaju rjeenje o n d a su oni z a g o n e t k e
koje valja odgonetnuti. U p r a v o o v a k o shvaeni p r o b l e m i kao zago
netke su u velikoj mjeri i j e d i n i p r o b l e m i koje e zajednica priznati
kao znanstvene ili ohrabrivati svoje lanove da se uputaju u njihovo
rjeavanje. Drugi p r o b l e m i , ukljuujui m n o g e koji su n e k a d bili
standardni, odbacuju se k a o metafiziki, kao stvar druge discipline
ili, ponekad, kao jednostavno previe problematini da bi imalo smisla
troiti vrijeme na njih. U p r a v o ovo su razlozi z b o g kojih j e d n a para
d i g m a m o e a k i izolirati n e k u zajednicu od onih d r u t v e n o v a n i h
p r o b l e m a koji se ne m o g u reducirati na formu zagonetke za to to ne
m o g u biti iskazani t e r m i n i m a onih pojmovnih i instrumentalnih alata
koje o d r e e n a p a r a d i g m a stavlja na raspolaganje. J e d a n od razloga
zato se ini da n o r m a l n a z n a n o s t tako b r z o napreduje j e s t taj to se
njezini praktiari usredotouju na p r o b l e m e ije bi rjeenje m o g a o
sprijeiti s a m o nedostatak vlastite domiljatosti.
Razumijevanje p r o b l e m a k a o zagonetki dovodi d o j a k e m r e e
m e u s o b n o g vezivanja p o j m o v n i h , teorijskih, i n s t r u m e n t a l n i h i
m e t o d o l o k i h aspekata p a r a d i g m o m definirane n o r m a l n e znanosti.
B u d u i d a o v a m r e a daje p r a v i l a koja p r a k t i a r u j e d n e z r e l e
224
Pogovor
specijalnosti govore t o m e k a k o izgleda ne s a m o svijet ve i njegova

znanost, on se s povjerenjem m o e usredotoiti na ezoterine probleme
koji su definirani o v i m pravilima i postojeim znanjima. Iako oito
postoje pravila kojih se pridravaju svi praktiari n e k e z n a n s t v e n e
specijalnosti u n e k o m o d r e e n o m v r e m e n u , ta pravila s a m a po sebi
n e moraju specificirati sve o n o to j e z a j e d n i k o z a p r a k s u tih
specijalista. N o r m a l n a je znanost visoko o d r e e n a aktivnost, iako ne
m o r a biti u cijelosti odreena pravilima. U p r a v o to je razlog to K u h n
izvor koherentnosti u tradiciji normalnog znanstvenog istraivanja vidi
u znanstvenoj zajednici zajednikoj p a r a d i g m i , a ne u zajednikim
pravilima, p r e t p o s t a v k a m a i t o k a m a gledanja.
N a i m e , po K u h n o v o m miljenju, pravila se izvode iz p a r a d i g m i ,
ali p a r a d i g m e m o g u voditi istraivanje i k a d n e m a pravila. P r e m a
t o m e , znanstvenici se m o g u sloiti u identifikaciji neke p a r a d i g m e , a
d a s e n e s l o e ili a k niti n e p o k u a j u d o i d o n j e n e p o t p u n e
interpretacije ili racionalizacije. Nepostojanje standardne interpretacije,
o d n o s n o to to p a r a d i g m a nije svedena na pravila n e e sprijeiti da
paradigma vodi istraivanje. N o r m a l n a znanost m o e biti djelomino
o d r e e n a izravnim ispitivanjem paradigmi to je proces koji je esto
potpomognut formulacijom pravila i pretpostavki, ali ne zavisi njima.
Postojanje paradigme ne podrazumijeva i zapravo ne mora
podrazumijevati postojanje bilo kakovog potpunog sklopa pravila. Ovo
dovodi do t o g a da razliiti istraivaki p r o b l e m i i tehnike koje se
javljaju unutar neke tradicije normalne znanosti ne zadovoljavaju neki
eksplicitan, ili u p o t p u n o s t i p o d l o a n otkrivanju, sklop pravila i
pretpostavki koji tradiciji da je njen specifian karakter i koji utvruje
njenu vlast n a d znanstvenim duhom. Umjesto toga, problemi i tehnike
m o g u biti vezani slinou ili modeliranjem s j e d n i m ili drugim dijelom
z n a n s t v e n o g korpusa, za koji o d r e e n a zajednica ve priznaje da
spada m e u njena dostignua. Znanstvenici r a d e na temelju m o d e l a
steenog tijekom kolovanja i kasnije izloenosti literaturi, esto ne
znajui sasvim, ili nemajui potrebe da znaju koje su od karakteristika
u ovim m o d e l i m a dale status paradigmi znanstvene zajednice. Budui
d a t a k o i n e , nije i m p o t r e b a n n i k a k a v p o t p u n i s k u p p r a v i l a .
K o h e r e n t n o s t koju pokazuje o n a istraivaka tradicija u n u t a r koje ti
modeli funkcioniraju ne mora podrazumijevati postojanje sklopa pravila
225
i pretpostavki koje bi se daljnjim povijesnim ili filozofskim istraivanjem

mogle otkriti. injenica da znanstvenici obino ne pitaju ili ne
raspravljaju tome to neki poseban problem ili rjeenje ini legitimnim
navodi nas na pretpostavku da oni, barem intuitivno, znaju odgovor.
Paradigme mogu prethoditi, biti u veoj mjeri obvezujue i potpunije
od bilo kakvog sklopa pravila istraivanja kojeg se iz tih paradigmi
nedvosmisleno moe apstrahirati.
Pravila po Kuhnovom miljenju postaju vana, a karakteristina
nebriga za njih nestaje svaki put kad se osjeti da su paradigme ili
modeli nesigurni. Upravo este i duboke rasprave legitimnim
metodama, problemima i standardima rjeenja, Kuhn primjeuje kao
posebnu znaajku pred paradigmatikog razdoblja, iako u tim
razdobljima ove rasprave vie slue za definiranje kola, nego za
postizanje suglasja.
Sve cjelovitija artikulacija paradigme tijekom njene vladavine
normalnom znanou obino trai eksplikaciju pravila koja se iz
paradigme daju apstrahirati, izgradnju razraene opreme, razvoj
ezoterikog rjenika i vjetina, kao i takvo peglanje pojmova koje
postupno smanjuje slinost tih pojmova s njihovim zdravorazumskim
prototipovima. Zahtjev za preciznou i istananou znanstvenog
djelovanja vodi u krajnju profesionalizaciju, koja sjedne strane, vodi
ogromnim ogranienjima znanstvenikove vizije, a s druge prilino
velikom otporu promjeni paradigme. Kako paradigma postaje artikuliranija znanost postaje sve krua. to je neka paradigma preciznija
i dalekosenija, to ona daje osjetljiviji pokaziva nepravilnosti, a time i
prigodu za promjenu paradigme.
Neoekivane i nove injenice ili otkria poinju s pitanjem
nepravilnosti, odnosno s uvianjem da je priroda u nekakvom otklonu
od onih oekivanja koja postavlja paradigma koja vlada normalnom
znanou. Ono se zatim produbljuje s manje ili vie irokim
istraivanjem podruja nepravilnosti, a zavrava izumom, to jest tek
onda kad se zadana paradigmatska teorija prilagodi tako da ono to
je smatrano nepravilnou postane ono to se oekuje. Usvajanje
nove vrste injenica zahtijeva novu teoriju to je uvijek vie nego
dodatna prilagodba teorije, a dok se to "vie nego prilagodba" ne
obavi, dok znanstvenik ne naui vidjeti prirodu na drugaiji nain,
226
Pogovor
nova injenica, premda moe biti zbunjujua, uope nije sasvim

znanstvena injenica.
Bez obzira na zbunjujui karakter otkria ili nove znanstvene
injenice, bez obzira na tekoe "prilagodbe teorije" paradigma se
ne predaje lako. Znanstvenici e pruiti preutni otpor promjeni
paradigme i nee se dati zbuniti s anomalijama, te e odreene
nepravilnosti koje vode ka odbacivanju zanemarivati sve dok to mogu.
Ovo znai da e tijekom vremena akumulacija znanja u normalnoj
znanosti istovremeno akumulirati i anomalije - teorijski nepredvidljive
i neobjanjive nepravilnosti, ili drugaije reeno, da e tijekom vremena
biti sve vie takovih nalaza koji ne mogu biti objanjeni iz perspektive
vladajue paradigme. Ove anomalije, kumulativno se gomilajui,
vremenom, dovode do k r i z e .
Istina je da bi znanstvenici mogli na osnovu nepravilnosti
preformulirati svoj teorijski pristup, ali to bi bio krajnje riskantan
poduhvat jer takova preformulacija ukljuuje i promjene znanstvenog
instrumentarija. Meutim, sve dok su instrumenti koje nam neka
paradigma daje sposobni rijeiti probleme koje ta paradigma definira,
znanost se kree najbrim tempom i prodire najdublje samouvjerenom
primjenom tih instrumenata. Ono to je dobro ne treba mijenjati.
Razlog je jasan. Mijenjanje instrumenata predstavlja ekstravaganciju
koju valja izbjei odnosno koju valja rezervirati za prigodu u kojoj e
to biti nuno. Znaaj kriza, po Kuhnovom miljenju, sastoji se u tome
to one ukazuju na to da je dolo do prigode za izmjenu instrumenata.
Premda su krize nuan prethodni uvjet za nastajanje novih teorija,
i u krajnjoj posljedici nove paradigme, znanstvenici suoeni s teim i
dugotrajnijim nepravilnostima, iako mogu poeti gubiti vjeru, pa i
razmatrati alternative, najee se ne odriu one paradigme koja ih
je odvela u krizu.
Znanstvena teorija se proglaava nevaeom samo onda ako
postoji i suparniki kandidat koji e zauzeti njeno mjesto. Odluka da
se neka paradigma odbaci uvijek je istodobno i odluka da se prihvati
druga, a prosuivanje koje vodi k toj odluci ukljuuje usporedbu obje
paradigme s prirodom, kao i meusobno.
Znanstvenici suoeni s nepravilnou ne odbacuju paradigmu u
kojoj rade ve pokuavaju smisliti brojne artikulacije i ad hoc
227
modifikacije svoje teorije k a k o bi izbjegli sukob. P r e m d a ad hoc

izvedene teorije u pravilu gube svoju heuristiku snagu ovaj gubitak
je manja cijena od odricanja od operacionalnog instrumentarija i
p r e c i z n i h p o j m o v n i h o d r e e n j a koje n u d i v e u s p o s t a v l j e n a i
artikulirana paradigma.
Usuglaavanje p a r a d i g m e s p r i r o d o m uvijek izaziva p o t e k o e .
Veina o v i h p o t e k o a se prije ili kasnije otkloni i to najee
p r o c e s i m a koji s e n i s u m o g l i predvidjeti. U p r a v o t o j e razlog d a s e
znanstvenici ne zaustavljaju da bi ispitali svaku nepravilnost. Pojava
neke nepravilnosti prije e izazvati zanemarivanje nepravilnosti n e g o
svijest potrebi promjene paradigme. Iz ovog spontanog otpora koji
znanstvenici pruaju promjeni p a r a d i g m e K u h n zakljuuje da ako
j e d n a nepravilnost treba izazvati krizu, ona u pravilu m o r a biti vie od
obine nepravilnosti.
Tek o n d a kada n e k a nepravilnost p o n e izgledati k a o neto vie
o d s a m o j o j e d n e z a g o n e t k e n o r m a l n e znanosti, zapoinje prijelaz
ka krizi i znanstvenoj revoluciji. O v a k v a nepravilnost postaje sve
poznatija u struci i svi pa i najpoznatiji znanstvenici poinju j o j
posveivati sve vie panje. U k o l i k o ovakva nepravilnost nastavlja
pruati otpor, to jest ukoliko daljnje artikulacije paradigme nisu u stanju
rijeiti nepravilnost i pretvoriti je u s a m o j o j e d n u zagonetku normalne
znanosti, to obino nije sluaj, moe prevladati uvjerenje da je njezino
rjeavanje glavni predmet znanstvene discipline. Neotklonjiva nepra
vilnost mijenja izgled z n a n s t v e n o g podruja izuavanja. Za znan
stvenike ovo podruje vie ne izgleda sasvim isto kao to je izgledalo
dok ove nepravilnosti nisu bili svjesni. Ovaj drugaiji izgled ne potjee
samo iz otkria novih injenica, ve potjee i iz novog ustanovljavanja
p r o b l e m a od p o s e b n o g interesa. U pokuaju da se n e p r a v i l n o s t
teorijskih oekivanja razrijei nastaju brojna djelomina rjeenja. Prva
rjeenja blisko slijede pravila p a r a d i g m e , ali s nastavljanjem otpora,
rjeenja sve vie ukljuuju neku malu, ili ne tako malu, preformulaciju
paradigme, od kojih niti dvije preformulacije nisu m e u s o b n o sline,
a svaka je djelomice uspjena, ali niti j e d n a toliko uspjena da b i j e
s k u p i n a prihvatila k a o v a e u p a r a d i g m u . O v o m proliferacijom
divergentnih artikulacija, teorijskog ad hoc prilagoivanja, pravila
n o r m a l n e znanosti postaju sve zamagljenija. Tako nastaje situacija u
228
Pogovor
kojoj iako paradigma jo uvijek postoji, malo je praktiara koji se

slau u tome to ona jest. To ide toliko daleko da se ak i ranija
standardna rjeenja rijeenih problema dovode u pitanje.
Naputanje paradigme u krizi i prelazak na novu, iz koje e nastati
nova tradicija normalne znanosti, nije kumulativni proces. Do prelaska
na novu paradigmu ne dolazi artikulacijom ili proirivanjem stare
paradigme, ve rekonstrukcijom podruja na temelju novih osnovnih
stavova. Ovo nije nikakva teorijska rekonstrukcija, ovo je promjena
najelementarnijih teorijskih uopavanja iz tog podruja, paradigmatikih metoda i primjena. Ukratko ovo je preokret, revolucija.
Naravno uvijek postoji izvjesno prijelazno razdoblje tijekom kojeg
se moe uoiti veliko, iako nikada potpuno, preklapanje izmeu onih
problema koji se mogu rijeiti pomou stare i onih koji se mogu rijeiti
pomou nove paradigme, ali, jednako tako postoji i radikalna razlika
u nainima na koji se ovi problemi rjeavaju. Kad je prijelaz sa stare
na novu paradigmu zavren, struka mijenja svoje gledanje kako na
podruje svojeg istraivanja tako i na svoje metode i ciljeve.
Kriza uvjetuje nemogunost daljnje upotrebe paradigme. Kriza
svoje razrjeenje nalazi u znanstvenoj revoluciji koja dovodi u fokus
novu p a r a d i g m u ime proces ponovo zapoinje.
Znanstvena revolucija zapoinje izlaganjem brojnih razliitih
alternativnih novih paradigmi. Ove brojne meusobno suprotstavljene
paradigme indikacija su nove znanstvene nezrelosti. Daljnji povijesni
tijek e prema Kuhnovom modelu dovesti do reformulacije
razumijevanja cjelokupne znanstvene discipline, dakle, do reformiranja
znanstvene zajednice, ime e nova paradigma biti prihvaena norma,
a znanost e ponovo kroz stadije od nezrelosti prema zrelosti artiku
lirati i interpretirati novu paradigmu kao novu osnovu zrele ili normalne
znanosti. Naravno, svaka nova paradigma, istie Kuhn, sebe u odnosu
na svoje prethodnice vidi kao napredak.
Kuhnov evolutivni model znanstvenog razvoja razumijeva znanost
u svom temelju kao povijesni drutveni poduhvat. Znanstvenici su
pripadnici konkretne znanstvene zajednice, drutvene grupe u kojoj
nastaju vani uvjeti za odravanje i zadravanje ove pripadnosti. U
znanstvenoj zajednici nastaje opa podanika privrenost pojedinoj
znanstvenoj paradigmi koja predstavlja "itavu konstelaciju uvjerenja,
229
vrijednosti, tehnika itd., koje dijele lanovi j e d n e date zajednice".

lanstvo u zajednici ukljuuje suglasnost s njenim p o g l e d o m na svijet
i s njenom koncepcijom t o m e to ini znanost i k a k o se ona m o r a
raditi. Najhitniji u o v o m kontekstu je stav da se za zajednicu smatra
da posjeduje takovu temeljnu bit kao to je kriterij za istinu, verifikaciju,
valjanost, objektivnost i potvrdu znanja. Znanstvena istina, za K u h n a
je stvar k o n s e n z u s a z n a n s t v e n e zajednice i k a k o to s a m K u h n k a e
"lan j e d n e zrele znanstvene zajednice je nalik na tipian lik Orwellove
1984., rtva povijesti k o j a j e iznova p i s a n a od strane t r e n u t a n o vladajuih sila".
Z n a n o s t j e , dakle, n e s p o s o b n a da odlui alternativnim para
d i g m a m a na osnovu pozivanja na eksperiment i logiku. Po K u h n o v o m
razumijevanju paradigme su meusobno nesumjerljive i odluka novoj
paradigmi mora biti donesena kroz revolucioniranje znanosti i razrjeenje
krize e tada voditi do revizije, a uobiajeno i redefinicije cjelokupnog
podruja znanstvene discipline.
Prijelaz sjedne paradigme u krizi na novu paradigmu nije postupan,
on je silovit i nalik politikim prevratima. Stoga K u h n i koristi termin
revolucija da bi objasnio da upravo k a o i u politikim prevratima
znanstvene prevrate prati promjena kriterija koji odreuju legitimnost
i znanstvenih p r o b l e m a i predloenih rjeenja. N o v a p a r a d i g m a ne
mijenja svijet, ali s promjenom paradigme znanstvenik djeluje u j e d n o m
p o s v e drugaijem svijetu.
Voeni novom paradigmom znanstvenici usvajaju nove instrumente
i istrauju n o v a mjesta, i to je j o vanije vide nove i drugaije stvari i
onda kada s ranije uobiajenim instrumentima istrauju mjesta koja su
u sklopu z n a n s t v e n o g istraivanja p o d starom p a r a d i g m o m v e
promatrali.
P r e m d a n o v e p a r a d i g m e ukljuuju m n o g o e l e m e n a t a rjenika i
instrumenata, k a k o k o n c e p t u a l n o g tako i manipulativnog, od stare
p a r a d i g m e koju zamjenjuju o n e se ovim p o s u e n i m e l e m e n t i m a ne
slue na tradicionalan nain, naime, u novi pristup stari termini, pojmovi,
instrumenti i eksperimenti ulaze s novim znaenjima, novim
m e u s o b n i m relacijama i drugaijom hijerarhijom vrijednosti. U p r a v o
u o v o m smislu i u p r a v o iz ovog razloga, K u h n smatra da, zastupnici
suparnikih paradigmi prakticiraju svoje struke u razliitim svjetovima.
230
Pogovor
Istraujui u razliitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide

razliite stvari i onda kada s iste toke gledaju u istom smjeru.
Ovakav stav neizbjeno dovodi do pitanja moe li u znanostima
postojati jedna istina, ili svaka paradigma ima svoje istine. Paradigma
koja istiskuje staru paradigmu i ustoliuje se na njenom mjestu svakako
sebe vidi kao jedinu istinitu, tovie kao progresivni skok prema istini,
dok su svi drugi pristupi, kao i pristup naputene paradigme, pogreni,
lani, i ba zato naputeni.
Kuhn dri da su ljudi skloni kao znanost vidjeti svako ono podruje
u kojemu se dogaa napredak, fraze kao to su "znanstveni napredak"
ili "znanstvena objektivnost" zapravo govore pojmovima koji se
podrazumijevaju kao subsumirani pod pojmom znanost. Kuhn tovie
smatra da je neka znanost, znanost zato to napreduje! Promatrano
s aspekta znanstvene zajednice, rezultat uspjenog kreativnog rada
jest napredak.
Tijekom razdoblja revolucije, kad su fundamentalni ciljevi jednog
podruja jo jednom dovedeni u pitanje, esto se izraavaju sumnje u
suprotnih paradigmi, odnosno, istie se mogunost napretka ukoliko
se usvoji ona paradigma za koju se odreene grupe zalau. Za
zastupnike pobjednike paradigme ishod revolucije mora, u najmanju
ruku, biti napredak, a oni su samom svojom pobjedom u izvanrednom
poloaju da se pobrinu da budui lanovi njihove zajednice vide
prethodnu povijest na isti nain
S druge strane, kada je jedna paradigma neprikosnovena u svom
podruju ili u periodu normalne znanosti, znanstvena zajednica je
iznimno djelotvoran instrument za rjeavanje onih problema ili
zagonetki koje njena paradigma definira. Uspjeh u rjeavanju ovih
problema ne moe se vidjeti drugaije nego kao napredak.
*
* *
Kuhn je zapoeo svoje istraivanje kao povjesniar znanosti

otvorivi temeljna pitanja razvitku znanosti i organizaciji znanja,
znanstvenim zajednicama kao nositeljima ovog razvoja, njihovim
uvjerenjima i htijenjima ime je njegov rad prerastao okvire povijesti
231
Pogovor
Istraujui u razliitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide

razliite stvari i onda kada s iste toke gledaju u istom smjeru.
Ovakav stav neizbjeno dovodi do pitanja moe li u znanostima
postojati jedna istina, ili svaka paradigma ima svoje istine. Paradigma
koja istiskuje staru paradigmu i ustoliuje se na njenom mjestu svakako
sebe vidi kao jedinu istinitu, tovie kao progresivni skok prema istini,
dok su svi drugi pristupi, kao i pristup naputene paradigme, pogreni,
lani, i ba zato naputeni.
Kuhn dri da su ljudi skloni kao znanost vidjeti svako ono podruje
u kojemu se dogaa napredak, fraze kao to su "znanstveni napredak"
ili "znanstvena objektivnost" zapravo govore pojmovima koji se
podrazumijevaju kao subsumirani pod pojmom znanost. Kuhn tovie
smatra da je neka znanost, znanost zato to napreduje! Promatrano
s aspekta znanstvene zajednice, rezultat uspjenog kreativnog rada
jest napredak.
Tijekom razdoblja revolucije, kad su fundamentalni ciljevi jednog
podruja jo jednom dovedeni u pitanje, esto se izraavaju sumnje u
suprotnih paradigmi, odnosno, istie se mogunost napretka ukoliko
se usvoji ona paradigma za koju se odreene grupe zalau. Za
zastupnike pobjednike paradigme ishod revolucije mora, u najmanju
ruku, biti napredak, a oni su samom svojom pobjedom u izvanrednom
poloaju da se pobrinu da budui lanovi njihove zajednice vide
prethodnu povijest na isti nain
S druge strane, kada je jedna paradigma neprikosnovena u svom
podruju ili u periodu normalne znanosti, znanstvena zajednica je
iznimno djelotvoran instrument za rjeavanje onih problema ili
zagonetki koje njena paradigma definira. Uspjeh u rjeavanju ovih
problema ne moe se vidjeti drugaije nego kao napredak.
*
Kuhn je zapoeo svoje istraivanje kao povjesniar znanosti

otvorivi temeljna pitanja razvitku znanosti i organizaciji znanja,
znanstvenim zajednicama kao nositeljima ovog razvoja, njihovim
uvjerenjima i htijenjima ime je njegov rad prerastao okvire povijesti
231
znanosti i posto nezaobilazan u razumijevanju ovjekovih intelektualnih

napora i nastojanja.
Kuhnov teorijski model znanstvenog "progresa" George Ritzer 1
grafiki je prikazao na slijedei nain
Ritzerova shema Kuhnovog teorijskog modela znanstvenog progresa
PARADIGMA I
=> NORMALNA ZNANOST =>
ANOMALIJE => KRIZA => REVOLUCIJA =>
PARADIGMA II =>
Temeljna ideja Kuhnovog teorijskog modela znanstvenog napretka
je uvjerenje da je svaka znanost u jednom odreenom vremenu
odreena jednom i samo jednom dominirajuom paradigmom. Taj
period je za Kuhna period Normalne znanosti, odnosno to je period
akumulacije znanja u kojem znanstvenici rade na artikulaciji i
proirenju vladajue paradigme. Tijekom vremena taj rad proizvodi
anomalije ili, drugaije reeno, dovodi do takovih nalaza koji ne mogu
biti objanjeni iz perspektive vladajue paradigme. Te anomalije
kumulativno se gomilajui, dovode do krize. Razrjeenje krize je u
znanstvenoj revoluciji koja dovodi u fokus novu paradigmu, ime
proces ponovo zapoinje.
Iz ovog vrlo kratkog opisa Kuhnovog modela znanstvenog
napretka vidljivo je da je najvaniji pojam u ovom pristupu pojam koji
objanjava kako normalnu znanost, tako i krizu, i revoluciju, pojam
paradigme. Premda se Kuhn potrudio pojam paradigme sustavno
pokazati kao nejasan i premda ga je zbog toga vrlo teko sustavno i
jasno okarakterizirati, ipak su Kuhnu naklonjeni kritiari, kao Mar
garet Masterman (1970.) i Douglas Lee Eckberg u suradnji s
Lesterom Hillom (1979.) uspjeli odrediti tri znaenja ovoga pojma,
znaenja s kojima se i sam Kuhn suglasio, a to su shvaanje paradigmi
kao generalnih pretpostavki, kao disciplinarne matrice i kao "primjera"
koji pribavljaju preutno praktino znanje.
Paradigme su dakle "naini za promatranje svijeta" opi kvazimetafiziki uvidi ili slutnje tome kako fenomeni u nekom podruju
znanstvenog istraivanja mogu biti vieni i objanjeni.
1
Ritzer George: Toward an Integrated Sociological Paradigm, The Search for an

Examplar and an Image of the Subject Matter, Allyn and Bacon, Boston, 1981.
232
Pogovor
M e u t i m , valja to naglasiti, ovi kvazi-metafiziki uvidi nisu dani

k a o n e k a p o s e b n a teorija, z a t o i j e s u " k v a z i " ili " k a o d a " , v e vie
kao jedan "zamiljeni kiobran" pod kojim su smjetene brojne posebne
teorije. "Zamiljeni k i o b r a n " u toliko u koliko svaka od teorija
ukljuenih u p a r a d i g m u pretpostavlja (najee implicitno) j e d a n ili
vie elemenata paradigme. K a d a bi se elementi metafizikih
pretpostavki iz svih teorija izdvojili, oni bi uzeti zajedno inili j e d a n
metafiziki temelj na k o j e m p o i v a paradigma, ali k a k o se to nikada
stvarno ne deava, to o v e kvazi-metafizike p r e t p o s t a v k e ostaju
p r e u t n o p r i z n a t e k a o o n e p r e t p o s t a v k e koje p o p u t k a k v o g
"zamiljenog k i o b r a n a " prekrivaju sve teorije ukljuene u pojedinu
paradigmu. K u h n tvrdi da u svakoj " z r e l o j " znanosti biti p r i p a d n i k o m
z n a n s t v e n e zajednice znai prihvatiti vladajuu p a r a d i g m u . J e d n o m
k a d a je j e d n a p a r a d i g m a prihvaena m o e se zapoeti s artikulacijom
p a r a d i g m e . T o j e p e r i o d "bruenja z n a e n j a " temeljnih p o j m o v a
p a r a d i g m e ili p e r i o d n o r m a l n e znanosti. O s n o v n o obiljeje p e r i o d a
n o r m a l n e z n a n o s t i je da p o s e b n e teorije koje predstavljaju pokuaje
a r t i k u l a c i j e p a r a d i g m e m o g u biti i k r i t i z i r a n e i n a p u t e n e , ali
i s t o v r e m e n o s a m a p a r a d i g m a ostaje k a o n e o s p o r n a . To se odvija
tako sve do o n o g trenutka d o k se ne a k u m u l i r a dovoljno anomalija
koje blokiraju daljnji razvoj p a r a d i g m e . M e u t i m , K u h n nije n i k a d a
p o k a z a o k a k o je ta toka u kojoj nastaje kriza o d r e e n a i to z a p r a v o
ovdje znai "dovoljno".
Ali, k a o to je v e r e e n o K u h n o v p o j a m p a r a d i g m e nije o d r e e n
samo kao kvazi-metafiziki uvid. Jedna od dimenzija znaenja pojma
p a r a d i g m e j e o n a koju K u h n naziva " d i s c i p l i n a r n o m m a t r i c o m " , T o
znaenje pojma je socioloki najzanimljivije budui da: "disciplinarna
matrica m o e biti viena k a o 'specijalna supkultura z a j e d n i c e ' " 2 .
Ona, naime, ne odgovara nikakvim eksplicitno izraenim vjerovanjima
v e z a n i m z a pojedinu disciplinu, v e s e m o r a shvatiti k a o , p o s e b n a
u p o t r e b a z n a n s t v e n o g j e z i k a kojim se znanstveni jezik distancira od
s v a k o d n e v n e j e z i n e prakse, gubi simboliki karakter i svodi se na
kontroliranu kodifikaciju znaenja kojom se u znanstvenim terminima
impliciraju vjerovanja konkretne zajednice znanstvenika. To znaenje
2
Douglas Lee Eckberg and Lester Hill: The Paradigm Concept and Sociology: A
Critical Review, American Sociological Review 1979., Vol. 44, str. 925-937.
233

3
je najblie upotrebi pojma paradigme u smislu kodifikacije teorija , ali

se od tog shvaanja znaajno razlikuje po t o m e to " d i s c i p l i n a r n u
m a t r i c u " ipak ne treba shvatiti k a o j e d n o osvijeteno polazite koje
daje pravu teinu ulozi konceptualnih problema u izgradnji teorije, to
je znaenje p a r a d i g m e k a o o s n o v e za kodifikaciju teorija, v e prije
kao j e d a n splet preutno dogovorenih p r o b l e m a i m o g u i h solucija za
njihovo razrjeenje. Disciplinarne su matrice uvijek implicitne i nikada
posve artikulirane, to ih stavlja van mogunosti znanstvene rasprave
i o n e uvijek pripadaju o n o m e to K u h n o z n a a v a k a o k o h e r e n t n o s t
istraivake tradicije z n a n s t v e n e zajednice, ili intuitivno znanje
pravilima koje implicira n e k a paradigma.
U literaturi se vrlo esto ovoj implicitnoj vezi izmeu paradigme
i z n a n s t v e n e zajednice govori k a o s t r u k t u r a l n o m a s p e k t u p a r a
d i g m e . Z a razliku o d njenog k o g n i t i v n o g a s p e k t a koji s e o d n o s i n a
s a m e nivoe znaenja p o j m a paradigme, strukturalni aspekt se odnosi
n a s a m u socioloku b a z u K u h n o v e pozicije, istiui znaenje znan
s t v e n e zajednice i z n a e n j e z a j e d n i k i h vjerovanja njenih l a n o v a
kao ona strukturalna obiljeja koja vre permanentni pritisak u smjeru
n e g a t i v n e d e t e r m i n a c i j e ili o g r a n i a v a n j a z n a n s t v e n i k a na o k v i r e
p a r a d i g m e kojoj p r i p a d n o u b a toj zajednici p r i p a d a . N a a l o s t ,
K u h n nigdje p o s e b n o n e odreuje taj p o j a m zajednice definirajui
njegove granice, o d n o s n o kriterije koje neka skupina m o r a zadovoljiti
d a b i s e m o g l a tretirati k a o z n a n s t v e n a zajednica. T o j e r a z l o g d a
n e z n a m o d a l i j e t a z n a n s t v e n a zajednica o d r e e n a i v o t o m z n a n
stvenika u istom gradu, njihovim pripadanjem istoj jezinoj zajednici,
d r a v n i m g r a n i c a m a , ili n e i m d r u g i m . N o , b e z o b z i r a n a t o ,
n e s u m n j i v o je da je ideja "disciplinarne m a t r i c e k a o specifine supkulture z n a n s t v e n e zajednice " z a n i m l j i v a sa sociolokog stanovita
i sigurno je da je zanimljivo pitati koliki su utjecaji o d r e e n o g p o d
neblja, j e z i n e zajednice, strunih drutava, o d r e e n e j e z i k o m i
vjerovanjima, o m e e n e znanstvene javnosti na vjerovanja pojedinog
z n a n s t v e n i k a . T a k o e r b i bilo zanimljivo saznati k a k o s u v r e m e n a
sredstva komunikacija, tisak, televizija, Internet, prevoenje knjiga,
sluajevi interdisciplinarnih istraivanja, vre utjecaj na o v a vjero
vanja. K a k o je n e s u m n j i v o da ti utjecaji postoje, pitanje je m o g u li
3
Robert . Merton: teorijskoj sociologiji, CDD, Zagreb, 1970.
234
Pogovor
s e t a vjerovanja s m a t r a t i d o t e mjere r i g i d n i m ( o t p o r n i m n a p r o
mjene) kako ih je Kuhn opisao.
Najrestriktivnija u p o t r e b a p o j m a p a r a d i g m e i o n o i m e joj je
stvarno pripisana rigidnost, rezervirana je m e u t i m za n i v o znaenja
p a r a d i g m e koji K u h n zove "primjer". P o d p o j m o m " p r i m j e r a " K u h n
misli na "inicirajui, konkretni p r o b l e m i njegovo rjeenje, koje stu
dent susree od s a m o g p o e t k a svog z n a n s t v e n o g obrazovanja, a
koje g a kasnije k a o z n a n s t v e n i k a n e p r e s t a n o u s m j e r a v a p r e k o
znanstvenih tekstova, istraivakih izvjea. To je ono preutno znanje
t o m e k a k o se neto radi, i to se radi k a d a se to neto radi. To je
o n o to b i s m o m o g l i razumjeti k a o ivot o d r e e n tradicijom, ali b e z
svijesti da se r a d i tradiciji, v e n a p r o s t o o d r e e n u djelovanju p r e
utnim znanjem t o m e " k a k o neto treba raditi". U p r a v o o b z i r o m
na tu o d r e e n o s t " t r a d i c i j o m " o v o znaenje p o j m a p a r a d i g m e uvr
uje rigidnost tog p o j m a sve do m e u s o b n e nesumjerljivosti ili
n e m o g u n o s t i komunikacije m e u p a r a d i g m a m a .
M e u t i m , o v o znaenje je i s t o v r e m e n o i najproblematinije od
sva tri navedena. Teko je, naime, vjerovati da je znanstveno nastojanje
m o g u e kao "rutina", odnosno vjerojatnije je da se znanstvenik p r e m a
"primjerima" kao konkretnim "inicirajuim problemima i anticipiranim
rjeenjima", o d n o s i stvarno k a o p r e m a tradiciji. O d n o s i t i s e p r e m a
n e k o m initelju ne n a p r o s t o tako da se " i n i k a o to se prije i n i l o "
v e k a o p r e m a tradiciji, znai zauzeti stav, osvijestiti u sebi da se to
upravo tako inilo kako se inilo, od preutnog znanja doi do svjesnog
znanja i kritikog odnosa. Po m o m miljenju primjena z n a n s t v e n e
m e t o d e zahtijeva kritiki o d n o s p r e m a vlastitim i t u i m p o j m o v i m a ,
p r e m a vlastitim i tuim instrumentima mjerenja i logikim s h e m a m a .
To z a p r a v o znai da znanstvenici uvijek iznova definiraju p o j m o v e ,
o d n o s n o konstruiraju mjerne instrumente. A a k o je to tako, o n d a
" p r i m j e r " ostaje znaajan za znanstveno nastojanje. On vri funkciju
usmjeravanja, ali ne slijepog i ne na " r u t i n u " , v e s a m o u smislu
rasvjetljavanja horizonta spoznatog kako bi se lake odreivale granice
i p r e p r e k e koje tek treba prijei. U k r a t k o , po m o m miljenju, a k o u
z n a n o s t i postoji t a k o n e t o k a o to j e K u h n o v o r a z u m i j e v a n j e
p a r a d i g m e k a o " p r i m j e r a " , o n o n a a z n a n s t v e n a nastojanja n e vodi
slijepo i " r u t i n s k i " , v e t u m a e i horizont z n a n o u o b u h v a e n o g
iskustva utjee na nae razumijevanje djelujui dakle, hermeneutiki.
235
H e r m e n e u t i k i ovdje znai da se ne radi m e t o d i i l o g i k o m

odreivanju valjanog promiljanja, ve razumijevanju za koje se ne
m o e dati n i k a k a v p o s e b a n naputak, o d n o s n o z a koje j e n e m o g u e
iznai valjane kriterije valjanosti. U t o m smislu s v a k o m o g u e
razumijevanje koje ovdje nastaje j e d n a k o je valjano, p r e m d a m o e
biti razliito heuristiki vrijedno. N a i m e , po m o m miljenju, j e d a n od
kljunih problema K u h n o v o g promiljanja paradigme k a o "primjera"
j e s t u t o m e to on k a o p r e u t n o znanje sugerira ideju n e s v j e s n o m
usvajanju modela i metode pristupa problemima, pristupa koji se nakon
to je nesvjesno usvojen primjenjuje na n o v o podruje istraivanja
gdje bi trebao generirati n o v e p r o b l e m e i sugerirati njihova rjeenja,
a m e t o d e koje generiraju p r o b l e m e izvan pretpostavljenog podruja
rjeenja, dakle, one koje generiraju anomalije, nuno zahtijevaju vlastito
osvjeivanje. K a k o svi m o d e l i i sve njima pripadajue m e t o d e
n e p r e s t a n o nailaze n a anomalije, sasvim j e izvjesno d a oni n u n o
upuuju znanstvenika na to da ih p o k u a reinterpretirati.
U o d n o s u na primjere m o e se K u h n u uputiti j o j e d a n znaajan
prigovor, usko povezan s prethodnim. Kuhn, naime nije objasnio k a k o
nastaju anomalije s o b z i r o m na u p o t r e b u " p r i m j e r a " , tonije r e e n o
k a k o je m o g u e da "iniciranje k o n k r e t n i h p r o b l e m a i anticipacija
njihovih rjeenja", rigidni kakvim ih K u h n zamilja, u o p e proizvedu
anomalije koje e m o k a o takve prepoznati, ako su oni nita vie n e g o
p r e u t n o znanje. N a i m e , zar anomalija n e e prije dovesti u pitanje
nain postavljanja problema, dakle metodu, nego anticipirano rjeenje,
dakle teoriju. A k o je to tako, ili e m o se p r e m a primjerima odnositi
kritiki, ili n e e m o priznati nikakvih anomalija.
Gomilanje anomalija, po K u h n o v u miljenju izaziva krizu. Za
vrijeme krize znanstvenici poinju shvaati ozbiljno alternativne
paradigme i ako j e d n a od tih alternativa dokae da je empirijski m n o g o
uspjenija n e g o p r e t h o d n a paradigma, tada se po K u h n o v u miljenju
zbiva z n a n s t v e n a revolucija koja ustoliuje n o v u p a r a d i g m u , i m e
poinje drugi period n o r m a l n e znanosti. M e u t i m , pitanje koje se
m o r a postaviti jest otkud sad n a j e d n o m te alternativne p a r a d i g m e ,
da li su o n e tu bile sve vrijeme, a ako j e s u t k o ih je i gdje razvijao, ili
su se tek sada pojavile? A k o su se tek sada pojavile, k a k o i o t k u d a
su nastale? Izvjesno je da su nastale u kritikoj oporbi spram vladajue
236
Pogovor
paradigme, ali kako i zato je najednom dolo do ove kritike i da lije

dolo najednom ili postepeno? To su m e u t i m pitanja na koja n e e m o
nai o d g o v o r e k o d K u h n a .
Pa ipak, p o r e d svih ovih i inih kritikih opservacija i m a prilino
toga to je vrijedno u K u h n o v o m pristupu. On j a s n o prepoznaje da
su i ostali tipovi teorije, osim empirijske, kognitivno i heuristiki zna
ajni. Istiui kvazi-metafiziku pretpostavku k a o o s n o v u na kojoj
poiva svaka verifikacija teorije, K u h n zapravo ukazuje na vezu teo
rija s k o n c e p t i m a p o m o u kojih su teorije k a o teorije izvedene, i m e
se pojam teorije postavlja znatno ire od uobiajenog izjednaavanja
z n a n s t v e n e i empirijske teorije. Nadalje, K u h n je k o r e k t n o o d b a c i o
shvaanje znanstvenom progresu kao jednolinijskom kumulativnom
procesu, m e u t i m i p o r e d svoje velike snage, K u h n o v m o d e l znan
stvenog p r o g r e s a pati k a k o od k o n c e p t u a l n i h tekoa na koje s m o
ukazali, tako i od n e k i h isto empirijskih tekoa. T a k o su npr.
Feyerabend 4 i mnogi drugi iznijeli povijesne netonosti Kuhnovih uvjeta
pokazujui da je svaki glavni period u povijesti znanosti okarakteriziran
istovremenom koegzistencijom brojnih suparnikih paradigmi, od kojih
ni j e d n a ne ostvaruje hegemoniju nad podrujem, odnosno pokazujui
da je takovih perioda u povijesti znanosti koje K u h n opisuje k a o
" n o r m a l n u z n a n o s t " teko i gotovo n e m o g u e nai. Nije s a m o " n o r
malna z n a n o s t " bila m e t a ovih kritika, brojni prigovori su se odnosili
i na Kuhnov pojam "nesumjerljivosti" ili nemogunosti komuniciranja
meu paradigmama s argumentima neprestanom i kontinuiranom
raspravljanju m e u z n a n s t v e n i m zajednicama temeljnim p r e t p o
s t a v k a m a svake p a r a d i g m e . Brojne su kritike takoer u p u e n e arbitrarnosti K u h n o v e teorije kriza, n a i m e , tekoi o k o odreenja t o k e
krize, ili "dovoljnog" broja anomalija.
P r e m d a se u s a m o m K u h n o v o m radu fokusiraju " t v r d e " prirodne
znanosti, a m a l o se kae " m e k i m " drutvenim z n a n o s t i m a , ovaj
teorijski m o d e l razvoja znanosti je imao znatan utjecaj na metateoriju
drutvenih znanosti. P o j a m p a r a d i g m e , p r e m d a nastao p r i m j e n o m
socioloke analize na djelatnost prirodnih znanosti, je upravo m n o g i m
autorima u drutvenim znanostima, im su saznali za njega, izgledao
4
Paul Feyerabend: Consolations for the Specialist, objavljeno u: Criticismand the

Growth of Knowledge, uredili Lakatos i Musgrave, Cambridge University Press,
Cambridge, 1970.
237
kao obeani alat ba za izuavanje drutvenih znanosti. Tako je Searle

( 1972.) upotrijebio ovaj Kuhnov pojam u lingvistici, a Stanfield (1974.)
u ekonomiji. K u h n o v a perspektiva ipak je najsnaniji odjek imala u
svom vlastitom ishoditu, u sociologiji. N e d u g o nakon izlaska iz tiska
Kuhnovog
najznaajnijeg
rada
The
Structure
of Scientific Revolu
tions, Robert Friedrichs tiskao je prvi vaan rad iz Kuhnove perspektive

A Sociology of Sociology (1970.). Od tada pojavilo se prilino m n o g o
radova u ovoj maniri, stoga s p o m e n i m o s a m o one najranije, kao s t o j e
rad L o d a h l a i G o r d o n a (1972.), Friedrichsa (1972.), Effrata (1972.),
Phillipsa (1973.), Ritzera (1975.), Eisenstadta i Curelarea (1976.),
Snizeka ( 1976.), Strassera ( 1977.), Burrela i Morgana ( 1979.) i mnogih
drugih od kojih u spomenuti s a m o n e k e nae autore, a to su unji
(1971.), epanovi (1976.) i Kuvai (1977.). Ovdje bi se moglo
nanizati j o m n o g o imena autora iji su se radovi pojavili u osamdesetim
i devedesetim godinama, ali i brojnost navedenih sasvim je dostatna da
m o e m o zakljuiti k a k o je nesumnjivo da je zadnja tri desetljea
K u h n o v a teorija znanstvenog progresa dominirala sociologijom.
Sociolozi koji su, i p o r e d svih gore navedenih slabosti i nejasnoa,
pojam p a r a d i g m e doivjeli k a o obeani alat za promiljanje odnosa
sociolokih teorija i sociolokih orijentacija, u svom pokuaju analitike
upotrebe p o j m a p a r a d i g m e najee su reducirali ili zanemarili neke
od nivoa znaenja koje je pojmu pripisao K u h n . P o s e b n o se na udaru
njihove revizije naao nivo znaenja koje Kuhn naziva "primjer".
Odbijanje razumijevanja p a r a d i g m e k a o " p r i m j e r a " i tretiranje
paradigmi k a o otvorenih za meuparadigmatski dijalog nije sluajno;
to su naime bile upravo glavne toke i najee mete kritike K u h n o v o g
k o n c e p t a , kritike na o s n o v i kojih su nastali neki drugi K u h n o m
inspirirani koncepti z n a n s t v e n o g progresa, koncepti koji su po m o m
miljenju m n o g o primjereniji za analiziranje statusa sociologije,
o d n o s n o , pozicije sociolokih teorija od g o r e o p i s a n i h pokuaja
upotrebe K u h n o v o g r a d n o g okvira koji u o d n o s u na sociologiju m o e
s a m o konstatirati njenu " z n a n s t v e n u nezrelost".
Odbijanje odreenog nivoa znaenja K u h n o v o g pojma paradigme
zapravo nije drugo do njegovo odbacivanje; to je odbacivanje Kuhnovog
p o j m a a k i o n d a k a d a se p o j a m p a r a d i g m e k a o t a k a v i dalje
upotrebljava. Pojam p a r a d i g m e , n a i m e , i nije izvorno Kuhnov, a o n o
238
Pogovor
to je u pojmu p a r a d i g m e izvorno K u h n o v o su upravo nivoi znaenja

koji taj p o j a m odreuju na sasvim specifian nain. U p r a v o zato je
odustajanje od pojedinog n i v o a znaenja koje K u h n daje p o j m u
p a r a d i g m e u stvari odustajanje od K u h n o v o g p o j m a p a r a d i g m e .
K a o to s m o mogli vidjeti, za K u h n a je z n a n o s t u s v o m temelju
drutveni pothvat. Znanstvenici su pripadnici k o n k r e t n e z n a n s t v e n e
zajednice u kojoj nastaju vani uvjeti za odravanje i zadravanje ove
pripadnosti. U znanstvenoj zajednici nastaje opa podanika
privrenost pojedinoj znanstvenoj paradigmi koja predstavlja "itavu
konstelaciju uvjerenja, vrijednosti, tehnika itd.,koje dijele lanovi jedne
date zajednice". lanstvo u zajednici ukljuuje suglasnost s njenim
p o g l e d o m na svijet i s n j e n o m koncepcijom t o m e to ini znanost i
k a k o se ona m o r a raditi. Najhitniji u o v o m kontekstu je stav da se za
zajednicu smatra da posjeduje takvu temeljnu bit k a o s t o j e kriterij za
istinu, verifikaciju, valjanost, objektivnost i potvrdu znanja.
M e u o v e , g o r e n a v e d e n e kriterije, s v a k a k o t r e b a d o d a t i i
razumijevanje s a m e d a n e p a r a d i g m e k a o progresa, j e r z n a n s t v e n a
zajednica koja je uspjela uspostaviti svoju p a r a d i g m u u s m i s l u
n a v e d e n i h kriterija za istinu, verifikaciju, valjanost, objektivnost i
potvrdu znanja, nee, po K u h n o v o m miljenju, nikada k a o grupa rei:
" . . .da j e rezultat njene pobjede bilo neto m a n j e o d p r o g r e s a . " .
Iz o v o g a slijedi zakljuak da istina za K u h n a nije nita d r u g o do
j e d n a voluntaristiki o d r e e n a konstrukcija pojedinane znanstvene
zajednice u smislu da u s p o n do istine o d g o v a r a p a r a d i g m a t s k o m
skladu standarda zajednice, a ne k a o to se to o b i n o smatra u okviru
" z d r a v o g r a z u m a " i "pozitivistikog intelektualnog miljea" d e m o n
straciji korespondencije p o j m o v n o teorijskog miljenja s "objektivno
d a n o m " realnou. Istina t a k o postaje stvar k o n s e n z u s a , a k a k o to
s a m K u h n k a e " l a n j e d n e zrele z n a n s t v e n e zajednice j e nalik n a
tipinu o s o b u Orwellove 1984., rtva povijesti koja je iznova pisana
o d strane t r e n u t a n o vladajuih sila". A k o o v u sugestiju u z m e m o
ozbiljno o n o to je tada v a n o za teoriju nije to k a k o o n a o d g o v a r a
n e k o m pretpostavljenom (shvatili ga mi k a o p r o i z v e d e n ili k a o ve
d a n ) svijetu realnosti, o d n o s n o svijetu "injenica", ve k a k o ona
(teorija) o d g o v a r a p a r a d i g m i . Afirmiranje shvaanja da p a r a d i g m a
odreuje a k i t a k o kljune e l e m e n t e z n a n s t v e n o g istraivanja k a o
239
to s u " z n a n s t v e n e i n j e n i c e " u z i m a s e vrlo esto k a o j e d a n o d

najznaajnijih K u h n o v i h doprinosa sociologiji znanja, o d n o s n o , k a o
j e d n a od najznaajnijih kritika pozitivizma sa aspekta sociologije
znanja 5 . A k o p a r a d i g m e sugeriraju ne s a m o koje p r o b l e m e treba
rjeavati, ve i anticipiraju vjerojatna rjeenja ovih p r o b l e m a , o d n o
s n o daju p r e p o r u k e to r a d i t i k a d a o v a rjeenja nisu n a e n a , to
zapravo znai da p a r a d i g m e uspostavljaju "injenice".
Implikacija ove ideje je uvjerenje da teorije m o e m o kategorizirati
slijedei p a r a d i g m e u kojima su o n e smjetene 6 , to je sa svoje strane
vjerojatno, u v j e t o v a l o g o r e n a v e d e n e p o k u a j e k a t e g o r i z i r a n j a
sociolokih paradigmi kako bi se dobio uvid u opsene i brojne teorijske
razlike u suvremenoj sociologiji. Meutim, ovo je ilo protiv Kuhnove
intencije, b u d u i d a koncept p a r a d i g m e k a k o g a j e K u h n razradio n e
samo to zahtijeva da u "normalnoj znanosti" dominira jedna paradigma,
ve smatra n e m o g u i m uspostavljanje meuparadigmatskog dijaloga,
jer: "ljude koji zastupaju nesumjerljive poglede treba smatrati lanovima
razliitih jezinih zajednica, a njihove probleme komunikacije analizirati
kao probleme prevoenja", a "prevesti neku teoriju ili pogled na svijet
na vlastiti j e z i k ne znai uiniti ih svojom vlastitou". U k r a t k o ,
teorijski uvid u brojne i opsene teorijske razlike u sociologiji nemogue
je dobiti p r i m j e n o m p o j m a p a r a d i g m e jer: a k o j e d n a p a r a d i g m a otkuda razlike, a k o i m a vie p a r a d i g m i - mi s m o osueni razumjeti
s a m o teorije one p a r a d i g m e kojoj silom prilika p r i p a d a m o .
Iz o v o g a je o i g l e d n o zato se K u h n ne slae s P o p p e r o m i
Lakatosom kada oni tvrde da je mogue ustanoviti kritiki eksperiment
koji treba odluiti koja je od dviju teorija blia istini. Za K u n a je to
b e s m i s l e n o , p o s e b n o k a d a s u t e teorije g e n e r i r a n e i z razliitih
p a r a d i g m i . O v o je t a k o sve d o k p a r a d i g m a o d r e u j e a k i tako
fundamentalan stav k a o s t o j e konstatiranje " i n j e n i c a " 7 .
Veina kritiara K u h n o v e koncepcije slae se u stavu d a j e najvei
nedostatak ove koncepcije teza m o n o p o l s k o m poloaju vladajue
p a r a d i g m e , n a i m e , teza n e m o g u n o s t i i s t o v r e m e n o g postojanja u
5
A. J. Lally: Pozitivizam and its Critics, objavljeno u New Directions in Sociology, D.

C. Thorns (ur.) Rowman and Littlfield, Totwa, New Jersey, 1976., str. 176.
6
John Wilson: Social Theory, Prentice-Hall, New Jersey, 1983.
7
A. J. Lally: Pozitivizam and its Critics, objavljeno u New Directions in Sociology,
D. C. Thorns (ur.) Rowman and Littlfield, Totwa, New Jersey, 1976., str. 58.
240
Pogovor
r a v n o p r a v n o m statusu vie p a r a d i g m i , s i m e je p o v e z a n a tvrdnja

nesumjerljivosti m e u paradigmama. K u h n n a i m e paradigmi, k a o to
k a e M a r t i n s 8 , pripisuje svojstvo " p s i h o l o k e jedinstvenosti".
U o d s t u p a n j u od K u h n o v o g p o j m a p a r a d i g m e i p o s e b n o u
odstupanju od paradigmi pripisane "psiholoke jedinstvenosti" nastala
su drugaija vienja znanstvenog progresa. Od ovih razliitih reinter
pretacija K u h n a najzanimljiviji su "Istraivaki p r o g r a m i " Imrea Lakatosa i "Istraivake tradicije" Larrya L a u d a n a .
K a o o d g o v o r n a K u h n o v pokuaj I m r e L a k a t o s j e razvio j e d n u
paradigmi alternativnu teoriju "Istraivakih p r o g r a m a " . Istraivaki
p r o g r a m i sastoje se iz tri elementa:
1. "Tvrdo jezgro" (ili negativna heuristika) koje je sainjeno od onih
temeljnih pretpostavki koje ne mogu biti odbaene ili modificirane
bez odricanja od samog istraivakog programa.
2.
Pozitivna heuristika" koja sadri djelomino artikulirane nizove

sugestija ili aluzija tome kako mijenjati, modificirati, sofisticirati
nae specifine teorije kada ih elimo potvrditi.
3.
Trei element su same teorije koje su dane kao serije teorija 1 , T2,
T3 itd., gdje svaka slijedea teorija rezultira iz dodavanja pomonih
klauzula prethodnoj teoriji. Takve teorije su specifino iskazivanje
generalnog istraivakog programa (Lakatos, 1970., 133-135.)
L a k a t o s dijeli istraivake p r o g r a m e na progresivne i regresivne, pri

emu je progres, prije svega, odreen posjedovanjem veeg "empirijskog
sadraja" ili " v e e g stupnja empirijske p o d r k e " .
O n o to je u Lakatosevoj teoriji "istraivakih programa" najvanije
j e njegova tvrdnja kontra K u h n o v e " p s i h o l o k e jedinstvenosti para
digmi", odnosno, tvrdnja mogunosti postojanja nekoliko alternativnih
istraivakih p r o g r a m a u isto vrijeme u istoj d o m e n i . Lakatos takoer
n e insistira n a t o m e d a m i m o e m o objektivno komparirati relativan
p r o g r e s m e u s o b n o t a k m i e i h istraivakih p r o g r a m a , to j e p o
n j e g o v o m miljenju prilino j e d n o s t a v n o s o b z i r o m na kriterije za
progres koji su sadrani u empirijskom sadraju i stupnju empirijske
podrke.
8
H. Martins: The Kuhnian Revolution and Its Implication for Sociology, objavljeno
u T. J. Nossiter, A. H. H a n s e o n a n d S . Rokhan: Imagination and Precision in the
Social Science, Faber &Faber, London, 1972.
241
K u h n u se esto prigovaralo da nije rijeio odnos izmeu paradigmi

i teorija. Lakatos je ovaj prigovor "relativno" otklonio, m e u t i m nain
na koji je on rijeio m e u s o b n i o d n o s teorija koje pripadaju j e d n o m
istraivakom programu zasluuje ozbiljan prigovor. Lakatos, naime,
odreuje relaciju i z m e u svake teorije i njenih nasljednika u istra
i v a k o m p r o g r a m u kao relaciju koja je odreena dodavanjem novih
pretpostavki ili s e m a n t i k o m reinterpretacijom t e r m i n a iz p r e t h o d n e
teorije. To, kako upozorava Larry Laudan, znai da dvije teorije m o g u
biti u istom istraivakom p r o g r a m u s a m o a k o j e d n a od njih slijedi iz
druge9.
Meutim, najznaajnija kritika upuena Imreu Lakatosu i njegovoj
teoriji "istraivakih p r o g r a m a " j e o n a u p u e n a o d Lerrya L a u d a n a
Lakatosevoj tvrdnji n e m o g u n o s t i racionalnog izbora m e u istra
i v a k i m p r o g r a m i m a , i m e j e z a p r a v o istaknuta bliskost p o j m a
"istraivakog p r o g r a m a " Imrea Lakatosa i pojma " P a r a d i g m e "
Thomasa Kuhna.
K u h n u se esto predbacuje da je analizom strukture znanstvenih
revolucija radikalno relativizirao spoznajnu ulogu znanosti, ukazujui
na njezinu ovisnost vjerovanjima drutvene grupe a ne ontolokoj
istini izuavane prirode. M e u t i m , ne treba zaboraviti da je K u h n
evolucionist i da on vjeruje u razvojni slijed teorija koje su m e u s o b n o
p o v e z a n e svojim porijeklom. to vie K u h n je uvjeren da ukoliko
r a z m a t r a m o bilo koje dvije teorije koje pripadaju j e d n o j liniji razvoja
m o e m o lako sastaviti popis kriterija koji bi neangairanog promatraa
osposobio da uvijek razlikuje raniju od novije teorije. M e u najkorisnije
takve kriterije, po K u h n o v o m miljenju, spadali bi:
tonost predvianja, posebno onih kvantitativnih,
ravnotea izmeu ezoterikog i svakidanjeg predmeta,
broj razliitih rijeenih problema,
jednostavnost,
raspon i kompatibilnost s drugim specijalnostima,
itd.
9
Larry Laudan: Progress and Its Problems; Towards a Theory of Scientific Growth,
Routledge & Kegan Paul, London and Henley, 1977., str. 77.
242
Pogovor
K u h n o v a pozicija dakle nije relativistika. Za njega znanstveni je

razvoj, k a o i bioloki, j e d n o s m j e r a n i nepromjenjiv p r o c e s . Kasnije
z n a n s t v e n e teorije su za rjeavanje zagonetki u o n i m esto s a s v i m
drugaijim s r e d i n a m a na koje se primjenjuju bolje od ranijih. Nije
evolucija o n o to je za K u h n a sporno ve je to razumijevanje evolucije
k a o k o h e r e n t n o g pravca ontolokog razvoja koji je usmjerena p r e m a
unaprijed utvrenim i z n a n i m ciljevima.
K u h n o v o razumijevanje evolucije znanosti slijedom znanstvenih
revolucija izloeno u knjizi Struktura znanstvenih revolucija, doki
n u l o je klasino razumijevanje znanstvenog napretka u kojem je svaki
novi stupanj evolucijskog razvoja predstavljao savreniju realizaciju
j e d n o g plana koji je bio prisutan od samog poetka. To je upravo o n o
evolucijsko stajalite koje je, k a o svoju vlastitu ideju evolucije a za
razliku od L a m a r c k a , C h a m b e r s a , S p e n c e r a i njemakih prirodnih
filozofa, izloio Darwin (1859.) odbacujui teoloku evoluciju, to jest
razumijevanje evolucije kao procesa koji je usmjeren p r e m a unaprijed,
Bojim p l a n o m ili razumijevanjem prirode, z a c r t a n o m i o d r e e n o m
cilju. I ba k a o to D a r w i n u Porijeklu vrsta ne priznaje n i k a k a v
skup ciljeva, bilo Bojih ili prirodnih, tako i K u h n sagledava razvoj
znanosti tijekom kojeg se ne priznaje n i k a k a v j e d n o m uspostavljeni
skup ciljeva i uvjerenja. I j e d n a k o tako k a k o je to j e d n o m bilo n a k o n
D a r w i n o w e artikulacije evolucijske teorije, tako se i n a k o n K u h n o v e
eksplikacije povijesti znanosti m i p o n o v o d a n a s p i t a m o : to m o g u
znaiti "evolucija", " r a z v o j " i " n a p r e d a k " u odsutnosti specificiranog
cilja? Ovi termini se ponovo i j o j e d n o m iznenada ine proturjenima
sami po sebi.
Zagreb, rujan 1999.

Vjekoslav Afri
243
Kazalo pojmova i imena
ad hoc 2 5 , 4 2 , 9 0 , 9 5
Alfonso X 80
Arhimed 28, 133
Aristarh 86
Aristotel 16, 23, 28, 36, 60, 78, 78-80,
83, 128-135, 129, 130, 131, 132, 134,
141,151,157,214
Einstein, A. 2 5 , 5 6 , 9 1 - 9 2 , 9 5 , 9 8 ,
101-102, 109, 110, 112-113, 118,
151, 158-159, 162, 172, 174, 189,
192,214
elektricitet 17,26-27,29,30-34,59,
72-73,84,116-118,127-128,188
esencijalna napetost 91
ezoterini problemi 36
Bacon, Sir Francis 28, 31,179

Black, J. 28, 81
Boyle, R. 2 8 , 4 0 , 5 3 , 150-152
Brahe, Tycho 38, 165
F
flogiston 64-71,81-83,91,97,110-111,
113,117,131,165
Franklin, . 23, 26, 27, 30, 32, 73,
128, 131
Clairaut 93
Coulomb, C. 3 3 , 4 0 - 4 1 , 4 5 , 4 7 , 4 8
D
Dalton, J. (i/ili Daltonova kemija) 90,
117,138-143,148,150,189,201
Darwin 180
Darwin, C. 32, 160, 180, 189
De Broglie,L. 167
Descartes, R. 53, 60, 115,130, 136,
157, 158, 203
G
Galilei, Galileo 17,43,60,78,128-134,
141,148-149,198
Geologija 23, 34,60
gestalt prebacivanje 97, 121-125,127,
130, 132
godinja stelarna paralaksa 38
H
Hutton, J. 28
J
jezik opaanja
134-135,138
245
Struktura
znanstvenih
revolucija
Kelvin, Lord 60, 70, 104, 159

Kepler, J. 42,99, 161-162, 164
konceptualne ladice 19, 160
Kopemik 11, 20,78-81, 84-86,91,94,
95,104,126-127,138,158,161-165,
189,208
kriza 78-87,92,93-94,96-98,189-190
kumulativni proces 17,96,106
kvantna teorija 60-62,95, 100, 106,
119, 172, 194
L
Lavoisier, A. 20, 23, 36, 56, 65-68,
70-77, 80, 82, 91, 98, 100, 104, 117,
128, 130, 139, 151, 156, 157, 162,
166, 172
Leibniz, G.W. 60,83
leydenska boca 30, 72-73, 116, 128,
138
lunarno kretanje 4 2 , 5 1 , 9 3
Lyell, Sir Charles 23
M
Maxwell, J. C. 36, 52, 56, 60, 69, 78,
84-85,91,94, 117, 119, 190
Merkur 93, 164
42-44, 51, 56, 60, 78, 79, 82, 83, 85,

9 0 , 9 1 , 9 3 , 108-110, 112-119, 130,
148-149, 150, 157-159, 162, 166,
174, 189, 190, 196,214
normalna znanost 19, 23, 36-46, 92
nuklearna fisija 71
opaanje 123
opovrgavanje 21,89,92, 153, 155-156
optika 24-26, 29, 34, 51, 59, 98, 100,
106, 163,188
otkrie 64, 72, 107-108
otpor 73, 75, 95, 160
paradigma 23,27, 30-32, 35, 55-57,

190-199
izbor 105, 119-120
Pauli, W. 95
Planck, Max 25, 160,162
planet 37, 138
preutno znanje 56, 200
Priestley, J. 64-68, 69, 70, 71, 77, 8 1 ,
9 1 , 97, 99, 100, 128, 130, 159, 165
Ptolomej 23, 36, 78-80, 86, 94, 109,
125, 163, 164
Q
Quine.W.V. O. 8
napredak 31-32,49, 169-217

nepravilnosti 73-75, 78, 89, 90, 93-94,
94,111, 132,194-195
neuobiajena znanost 94-101
neusporedivost 114,122,157,159,
206-212
neutrino 3 8 , 9 9
Newton, Sir Isaac 20,23,24-26,38-40,
246
razliiti svjetovi 128,159

revolucije u znanosti 19-22, 103-109
111-113
rjeavanje zagonetki 48-51
Kazalo pojmova i i mena

Roentgen, W. 6 8 , 6 9 , 104
roentgenske zrake 68, 69, 70, 72, 104
S
Scheele,C.W. 6 4 , 6 6 , 8 1
slaganje 24,28
slaganje/konsenzus 162,170,181-182
U
udbenici 145-147
Uran (planet) 125-127
V
Venera (planet) 163
W
Wittgenstein, L. 5 6 , 5 7
znanstvena zajednica 175-180,185-190,

193-196
zrele znanosti 23, 36, 80
247
P o s e b n o izdanje
Naklada
Izdava
Jesenski i
Turk
Z a izdavaa
Mio
Nejami
Urednik izdanja
Vjekoslav
Afri
Prijevod i lektura
Mirna Zeli
G r a f i k i urednik
Mario
Ostoji
Izrada o m o t a
Boesauvaj
Zrinski
ISBN
Tisak
d.d., akovec
953-222-068-2
UDK 1:001/001.38
KUHN, Thomas Samuel
Struktura znanstvenih revolucija / Thomas S. Kuhn ; < prijevod
Mirna Zeli>. - 2. izd. - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002.
(Posebno izdanje)
Prijevod djela : The structure of scientific revolutions. - Bibliografske
biljeke uz tekst.- Kazalo.
ISBN 953-222-068-2
I. Znanost - Filozofsko gledite
420711031
Copyright Naklada Jesenski i Turk

Naklada J e s e n s k i i Turk, Vlaka 10, Zagreb, tel/fax: 01 48 16 574;
naklada@jesenski-turk.hr,
www.jesenski-turk.hr

Kuhn Thomas S Struktura Znastvenih Revolucija 2002

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kuhn Thomas S Struktura Znastvenih Revolucija 2002

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STRUKTURA

Naklada Jesenski i Turk

II Put ka normalnoj znanosti...................................................................23

VI Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkria

Revolucije kao promjene poimanja svijeta

XII Razrjeavanje revolucija

XIII Napredak kroz revolucije

Pogovor (Vjekoslav Afri)

Kazalo pojmova i imena

Ogled koji slijedi prvi je potpuni objavljeni izvjetaj projektu izvorno

Struktura znanstvenih revolucija

Anneliese Maier. Mnogo jasnije nego drugi znanstvenici tog vremena,

Posebno utjecajni bili su Alexandre Koyr, Etudes Galilennes, 3 sveska, Paris

Budui da su prikazivali koncepte i procese koji takoer potjeu neposredno iz

u sociologiju znanstvene zajednice. Iako e itatelj pronai svega

Struktura znanstvenih revolucija

poznanstva doveli su do toga da pomislim da znanstvenici koji se

nienom prostoru. Osim toga, ti materijali potjeu i iz povijesti biologije

ovim faktorima raspravlja se u T. S. Kuhn, The Copernican Revolution: Plan

Struktura znanstvenih revolucija

popisu mojih prijatelja i znanaca. U takvim okolnostima morao sam

Struktura znanstvenih revolucija

Promatramo li povijest kao riznicu neeg vieg od anegdote i krono

Struktura znanstvenih revolucija

Ako je znanost skup injenica, teorija i metoda skupljenih u

Uvod: Uloga za povijest

Zastarjele teorije u naelu nisu neznanstvene zato to su bile odba

Struktura znanstvenih revolucija

na primjer, on unosi u prouavanje kemije ili elektriciteta? Koje od

Uvod: Uloga za povijest

aktivnosti i smjer u kojem se ona kree u odreenom vremenu. Kad

Struktura znanstvenih revolucija

znanstvenih revolucija, u vie emo se navrata baviti prijelomnim

Uvod: Uloga za povijest

Naela koja vladaju uobiajenom znanou odreuju ne samo koje

Struktura znanstvenih revolucija

obrisa odgovora, odgovora koji zavisi osobinama znanstvene zajed

U ovom ogledu "normalna znanost" oznaava istraivanje koje je

Struktura znanstvenih revolucija

"ptolomejska astronomija" (ili "kopernikanska"), "aristotelovska

Put ka normalnoj znanosti

ova uobiajena verbalizacija izvedena. Meutim, ovaj opis svjetlosti

revolucije, a uzastopni prijelazi sjedne na drugu paradigmu putem

Struktura znanstvenih revolucija

nika koja iskljuuje kreativnije lanove razliitih kola, iskljuit e i

optike smatrao da ih mora upotrijebiti i objasniti. U takvim okolnostima

Duane Roller i Duane H. D. Roller, The Development of the Concept of Electric

Put ka normalnoj znanosti

Rana skupina teorija, koja je slijedila praksu sedamnaestog stoljea,

Struktura znanstvenih revolucija

mentalna neslaganja karakterizirala, na primjer, prouavanje kretanja

Usporedite skicu za prirodnu povijest topline u Baconovom Novum Organum,

Put ka normalnoj znanosti

budui da svaki opis mora biti djelomian, tipina prirodna povijest iz

Struktura znanstvenih revolucija

uvjerenja i predrasuda naglaavala samo jedan poseban dio preglomazne

Roller i Roller, op. cit., str. 51-54.

Problematian sluaj bilo je uzajamno odbijanje tijela negativnog naboja; vidi

Put ka normalnoj znanosti

kakve i sve elektrine pojave, ujedinjena se skupina "elektriara"

renog ili na paradigmi zasnovanog istraivanja, ali prije toga moramo

znanstvenika koja se tim podrujem bavi. Tijekom razvoja neke

Struktura znanstvenih revolucija

prihvaanje jedne paradigme jest ono to pretvara neku skupinu, koja