NOZICK

Seminarski rad

Sadraj:

Uvod ........................................................................................................................................................ 1
I. Biografija............................................................................................................................................... 2
II. Anarhija, drava i utopija ..................................................................................................................... 5
III. Zato ne anarhija? .............................................................................................................................. 9
Zakljuak ................................................................................................................................................ 11
Literatura ............................................................................................................................................... 13

Uvod
Pitanje idealnog dravno-pravnog ureenja i svijeta ivota uope fascinantno je samo
po sebi. Pridodamo li tome injenicu da smo roeni i uveliko odrasli u svojevrsnom
eksperimentu koji nas je trebao pribliiti takvom drutvu otkriva se glavni razlog izbora
upravo ove teme. Rije je o tenji koju ovjek nosi u sebi oduvijek, tenji da stvori drutvo u
kojem e vladati jednakost i miran suivot onih koji u realnom svijetu dananjice ive u
konstantnim sukobima.
Tema utopije i samih okvira njenog nastanka javlja se u djelima Platona, Aristotela,
Al-Farabija Tomasa Mura, Furiea i mnogih drugih filozofa i sociologa. Njen znaaj se ogleda
prvenstveno u prvobitnom cilju stvaranja utopija. Rije je naime o drutvima u kojima svi
ele ivjeti, drutvima osloboenim od opsesivnih zgrtakih egoizama ljudi. Sama tenja
takvim drutvima moe humanizirati svijet ivota ovjeka. Naravno, postavlja se
pitanje realne utemeljenosti takvih zajednica, i same spremnosti ljudi da se rtvuju i bore za
nju.
Tema koja je obraena u ovom djelu je linost i stvaralatvo Nozicka s naglasom na
njegovo najpoznatije djelo Anarhija, drava i utopija. Utopija pokazuje najbolji mogui
model svijeta. Ponudit emo model tog svijeta i nastojati ga priblino odrediti te projecirati na
na svijet, pokazavi da se on mora temeljiti na realnim mogunostima bez obzira na elje i
1

nade utopijskih teoretiara. Cilj je dokazivanje nemogunosti izgradnje jednog svijeta koji bi
obuhvatao sve ljude.1

I. Biografija

Robert Nozick roen je 1938.godine u Brooklynu, gdje je i odrastao. Dodiplomski je

studij zavrio na koledu Columbia. Magistrirao je i doktorirao na sveuilitu Princeton.
Poznat je postao jo dok je bio postdiplomski student, i to ak van granica svog univerziteta,
po svojoj strasti i za kritikom i nalaenjem slabih mjesta u argumentaciji drugih. Pria se da je
tekim i dobro ciljanim pitanjima esto dovodio u nepriliku svoje nastavnike i gostujue
predavae. A dobar ga je glas pratio i tokom profesorske karijere koju je cijelu proveo na
Sveuilitu Harvard. Slovio je, naime, kao veoma inventivan nastavnik budui da nikada nije
drao isti predmet dvaput, osim jednom. A i stil pouavanja bio mu je osebujan. Studentima
nije pokuavao prezentirati gotov sustav misli ve im je nastojao pokazati kako nastaju
originalne filozofske ideje, tj. kroz suoavanje s raznim potekoama na koje rjeavanje
svakog pitanja uvijek nailazi. Takav je nain rada nazivao razmiljanjem na glas.
Zapravo, Nozick je tako s nastavnikim pozivom spajao i onaj struni jer je svoje vlastite
stavove izgraivao kroz teajeve koje je drao; oni su za njega bili nain istraivanja
problema kojima se bavio. Ali glavni je doprinos ipak dao svojim tekstovima. Prvi Nozickovi
radovi koji su privukli panju akademske zajednice bavili su se teorijom odluivanja, koja se
danas uglavnom naziva teorija racionalnog izbora. Na tom je podruju njegovo ime

Usp. sa http://www.scribd.com/doc/26032728/OKVIR-ZA-UTOPIJU (8.9.2014., 10:56h)

najpoznatije po razradi tzv. Newcombovog problema, kojeg je on i prvi izloio u pisanom

obliku.
iru je slavu stekao prvom knjigom Anarchy, State, and Utopia objavljenom 1974. Ubrzo
nakon pojavljivanja proglaena je djelom godine, a zatim i jednom od stotinu najutjecajnijih
knjiga nakon Drugog svjetskog rata. U njoj Nozick daje svoje vienje pravednog politikog
ureenja. U tome slijedi uenja Johna Lockea i eli pokazati da nita drugo osim minimalne
drave koja se bavi jedino odravanjem reda i mira meu graanima nije moralno
opravdano. Tako je ta knjiga ujedno i kritika reakcija na rad Johna Rawlsa A Theory of
Justice i njegovu obranu obuhvatnije, socijalne drave. Budui da Nozick beskompromisno i
lucidnim argumentima osobito su poznati njegovi izvanredno duhoviti primjeri napada tu
sredinju, gotovo dogmatsku, poziciju cjelokupne suvremene politike filozofije, isprovocirao
je i nebrojene kritike reakcije. Tako danas gotovo da i nema rada na podruju te discipline
koji ne sadri bar pokoju referencu na tu njegovu knjigu. Ona se zato slobodno moe smatrati
Nozickovim najpoznatijim i najutjecajnijim radom uope, koji je pridonio tome da ga se na
njegovo nezadovoljstvo prvenstveno vidi kao politikog filozofa. Bez obzira na svu slavu
koju mu je ta knjiga donijela, Nozick nije elio stati samo na njoj i cijeli ivot razraivati tu
izloene misli. Zato nikada nije odgovorio na mnogobrojne kritike koje su joj upuene. ak ih
nije niti itao. Reagiranje na napade samo bi ga navelo, izjavio je, da tvrdoglavo brani ono to
je ve mislio, a tako bi malo nauio i napredovao. Od toga ga je mnogo vie zanimalo i
veselilo bavljenje novim idejama o novim temama. Smatrao je da tako moe dati znaajniji
doprinos.
A na to su se odnosile njegove nove ideje i kakvi su mu bili novi doprinosi, pokazala
je ve druga knjiga koju je objavio, Philosophical Explanations iz 1981. godine. U njoj je
filozofiji pokuao prii na nov nain, tj. tako da vie ne trai istinu preko neoborivih dokaza
kao jedinog mogueg naina za dolaenje do zakljuaka. Takav je tradicionalni pristup, tvrdi
Nozick, mnoge doveo do skepticizma jer su uvidjeli da je praktiki nemogue zadovoljiti
toliko visok standard. Zato je on dokaze odluio zamijeniti filozofskim objanjenjima koja
nam omoguuju da shvatimo kako su odreene stvari mogue. I na taj se nain prihvatio
problema poput osobnog identiteta, spoznaje u svjetlu onog to o njoj kau skeptici, slobode
volje, te objektivnosti vrijednosti. Takoer je ukljuio i neka pitanja koja se gotovo iskljuivo
obrauju u kontinentalnoj filozofiji, kao to je ono o smislu ivota ili o tome zato postoji
neto, a ne nita, ali je na njih primijenio orua koja su razvili analitiki filozofi to je
kombinacija koju nije napravio nitko prije njega. Nadalje, naputanje striktnog dokaza kao
3

metode istraivanja Nozicka je dovelo do filozofskog pluralizma. Smatrao je, naime, da

veina od gomile nespojivih filozofskih gledita ima vrijednost i da se nijedno ne moe tek
tako odbaciti. Svako od njih nudi poneki vrijedan uvid. A sinteza svih tih suprotstavljenih
pozicija koja zadrava njihove dobre strane, a odbacuje loe jo nije pronaena, i
vjerojatno nee ni biti. Ali ni relativizam nije nuan jer zablude sigurno postoje. Rjeenje je,
kae Nozick, u rangiranju raznih gledita prema njihovoj koherentnosti i adekvatnosti. Tako
moemo neka stajalita izdvojiti kao najbolja, druga moemo staviti neto ispod njih, i tako
redom. Meutim, Nozick istie da nikad ne treba smetnuti s uma da i najnie rangirana nude
vrijedna i zanimljiva zapaanja. Bogatstvo i raznolikost filozofije jednostavno se ne mogu
reducirati.
Nozick je nakon toga objavio jo etiri vea djela. Ne previe zapaenu knjigu
Examined Life, objavljenu 1989. godine, u kojoj izlae svoja razmiljanja o najveim
vrijednostima ivota. U iduem radu, The Nature of Rationality, izdanom 1995. godine,
primjenjuje teoriju odluivanja na racionalno vjerovanje. Knjiga Socratic Puzzles iz 1997.
godine predstavlja zbirku svih njegovih eseja. U njoj se takoer nalaze i neki njegovi
filozofski intonirani literarni radovi. Posljednja i najobimnija Nozickova knjiga, Invariances:
The Structure of Objective World, objavljena je svega par mjeseci prije njegove smrti. Teme
su joj priroda istine i objektivnosti, te ispitivanje funkcije subjektivne svijesti u objektivnom
svijetu. Ovim i ostalim doprinosima Nozick je stekao i status punopravnog lana Amerike
akademije znanosti i umjetnosti, te dopisnog u Britanskoj, a istaknuto mjesto u povijesti
filozofije svakako mu nee izmai.2

Usp. sa http://www.iep.utm.edu/nozick/ (8.9.2014., 11:21h)

II. Anarhija, drava i utopija

Nozick je najpoznatiji po svojoj knjizi Anarhija, drava i utopija (1974) u kojoj iznosi
najzaokrueniju viziju suvremene libertarijanistike filozofije. Sama knjiga je nastala kao
svojevrstan odgovor na iznimno utjecajnu knjigu Johna Rawlsa Teorija pravednosti,
objavljenu tri godine ranije. Za razliku od Rawlsa koji u svojoj knjizi nudi opravdanje
egalitarnog drutvenog ureenja koje daje znatne ovlasti dravi u pogledu raspodjele
bogatstva (tzv. "drava blagostanja"), Nozick se zalae za tzv. "minimalnu dravu" pri emu
je uloga drave ograniena prije svega na pruanje zatite i sigurnosti pojedincima koji ive u
njenim granicama. Nejednakosti u bogatstvu po Nozicku su opravdane ako su proizvod
slobodnih i neprisiljenih sporazuma izmeu suglasnih odraslih ljudi koji kreu s pravednih
poetnih pozicija.3
Jedna od najveih opasnosti koja u knjiarama i knjinicama vreba neiskusne

itatelje

eljne anarhistike literature jest knjiga Roberta Nozicka Anarhija, drava i utopija. Zgroeni
divljanjem globalnog i lokalnog kapitalizma, razoarani politikim procesima u dravi i u
svijetu, pred policom s knjigama dvoume se izmeu osamnaest naslova Noama Chomskog i
knjige Roberta Nozicka. Naslov Nozickove knjige, brz pogled na njezin sadraj kao i
3

Usp. sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Robert_Nozick (7.9.2014., 12:55h)

privlaan, darkerski izgled ovitka hrvatskog prijevoda ukazuju da je ba to ono to trae

opis ivota u anarhiji, borba protiv svemone drave i vizija utopije. Doavi kui na itatelj
poinje itati. Prva bi reenica predgovora mogla biti izvrstan slogan na transparentu:
Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije uiniti (a da
ne povrijedi njihovaprava). No ve u drugom odlomku Nozick daje do znanja da je jedan
oblik drave ipak opravdan. I ne samo to: drava se ne smije posluiti svojim aparatom
prisile da bi primorala jedne graane da pomognu drugima.Nakon te ideje koja iskljuuje sve
oblike dravno sponzorirane zdravstvene i socijalne zatite, novi hladan tu za naeg
anarhistikog itatelja je i Nozickova ideja da se dravni poslovi ogranie na policijsku i
vojnu zatitu. Daljnju Nozickovu tvrdnju da je takva drava pravedna i inspirativna, jednom
rijeju utopija, anarhist moe shvatiti tek kao provokaciju. Ukoliko itatelj ve nakon tih
nekoliko uvodnih stranica ne odbaci knjigu i posegne za nekom standardnom anarhistikom
literaturom, u njoj e pronai mnotvo zanimljivih argumenata.
Knjiga je, kako i naslov sugerira, podijeljena u tri dijela. U prvome dijelu,
naslovljenom Teorija prirodnog stanja ili kako dospjeti do drave bez naroitog napora,
Nozick iznosi argumente kako bi se iz prirodnog stanja izrodio jedan oblik minimalne drave
ija bi funkcije bile ograniena na pruanje zatite od krae, prevare i agresije. Bitna
sastavnica argumenta jest dokaz da bi takva drava nastala bez krenja iijih prava, iskljuivo
voljnim odlukama pojedinaca koji stupaju u meusobne odnose na slobodnom tritu. Time
Nozick nasuprot anarhista pokazuje kako drava moe postojati, a da ne kri niija prava.
Nozick se u opisu anarhije uvelike slui Lockeovim opisom prirodnog stanja unutar kojega se
predvia da pojedinci djeluju u okvirima prirodnog prava.
Shvaanje da svaki ovjek ima prirodno pravo na ivot, slobodu i vlasnitvo,
ugraeno je u tezu vlasnitva nad samim sobom (self-ownership thesis) koja slui kao
polazite za Nozickova promiljanja i temeljna je postavka libertarijanizma. U
najjednostavnijem obliku ona kae da svatko ima pravo raspolagati sa svojim ivotom na
nain na koji on ili ona to eli (pod pretpostavkom da potuje slino pravo za druge).
Ta teza lei i u podlozi Nozickovog pokuaja da u drugom dijelu knjige pokae da
nijedna drava koja bi imala vee ovlasti od minimalne ne bi bila opravdana. U tu svrhu
Nozick izlae teoriju ovlatenja u kojoj se s pomou tri jednostavna naela (naela
pravednosti u stjecanju, pravednosti u prijenosu i rektifikacije) utvruje je li neka raspodjela
dobara i poloaja u drutvu pravedna. Ta teorija pravednosti je povijesna teorija, to e rei da
pravednost raspodjele ovisi o tome kako je do nje dolo. Insistiranje na povijesnosti
pravednosti ukljuuje i odbijanje zamisli da bi se raspodjela trebala odvijati prema nekom
6

obrascu raspodjele. Prvo od tih obiljeja, utjecaj povijesti stjecanja na pravednost, odvaja
Nozickovu teoriju od onih teorija pravednosti koje smatraju da je u ocjeni pravednosti neke
raspodjele bitno jedino kako su dobra na kraju raspodijeljena, odnosno tko zavrava s im.
Drugo obiljeje odvaja ih od onih povijesnih teorija pravednosti koje svoja naela
temelje na nekom obrascu ili uzorku, pri emu raspodjela varira zajedno s nekom prirodnom
dimenzijom. Kako bi pokazao da te uzorkovane teorije ne udovoljavaju naim intuicijama o
pravednosti, Nozick prezentira svoj slavni primjer s koarkaem Wiltom Chamberlainom.
Ako ljudi u skladu s nekim pravednim obrascem uistinu posjeduju svoju imovinu, i ako je
veliki dio njih voljan dio te imovine prenijeti na Wilta Chamberlaina kako bi uivali u
gledanju njegovih majstorija pod obruem, onda nuno slijedi da e doi do promijene omjera
raspodjele imovine tako da e Chamberlain imati vie, a njegovi oboavatelji manje. Ako
pretpostavimo da je raspodjela sredstava prije tog prijenosa bila u skladu s nekim obrascem
kojeg smatramo pravednim, Nozickov je stav da onda moramo prihvatiti da je i novonastala
raspodjela koja kri prvotni obrazac isto tako pravedna. Sloboda razbija sve obrasce. Da bi
teorija ovlatenja bila funkcionalna, Nozicku je potrebna teorija izvornog stjecanja vlasnitva
nad bezvlasnim predmetima. Ovisno o tome koju teoriju stjecanja prihvaaju, libertarijanci e
imati bitno razliit odnos prema pitanju jednakosti unutar drutva.
Kao i u sluaju prirodnog stanja, Nozick i ovdje slijedi Lockea. Vlasniko pravo nad
nekim predmetom stjee se pod uvjetom da za ostale ostane dovoljno i jednako dobro, kako
kae Locke. Nozickovo tumaenju tog lockeovskog uvjeta ostavlja dosta prostora za znaajne
nejednakosti unutar drutva. Za liberalne teoretiare pravednosti takve nejednakosti su
nepravedne i treba ih ukinuti ili, kao to to izloio Rawls u svom drugom naelu pravednosti,
dopustiti samo ukoliko su na dobrobit onih najsiromanijih. Upravo je to naelo razlike
predmet Nozickove detaljne kritike. Priznajui da Rawlsova Teorija pravednosti oznauje
prijelomnu toku suvremene politike filozofije, Nozick ukazuje na neke njene nedostatke u
oblikovanju modela izvornog poloaja, nepravednosti naela razlike i uloge prirodnih
sposobnosti u pravednoj raspodjeli. Ideji jednakosti mogunosti Nozick prigovara da svojim
gledanjem na ivot kao na utrku s jednim sudcem, startnom i ciljnom ravninom, podcjenjuje
zasebnost pojedinaca i raznolikost ciljeva koje oni slijede.
Utopija je naslov treeg dijela knjige u kojemu Nozick, sukladno svojem
libertarijanizmu, ne daje opis idealne ljudske zajednice. Sve to jedna libertarijanistika
politika teorija moe dati jest okvir za utopiju unutar kojega e najrazliitiji pojedinci imati
slobodu da ostvare svoju idealnu koncepciju dobra. Nozick smatra da je upravo minimalna

drava kako ju je on prikazao u svojoj knjizi okvir za utopiju te se stoga moe oekivati da
minimalna drava zadobije povjerenje i potporu svojih graana.
U ovom kratkom prikazu nije mogue pobrojati sve teme kojih se Nozick u ovoj knjizi
dotie. Zahvaljujui Nozickovom osebujnom stilu pisanja i argumentiranja, samo dio njih
ukljuen je u ono to bismo mogli oznaiti sredinjim argumentom za nastanak i opravdanje
minimalne drave. Veliki broj tema, poput kritike utilitarizma, ivotinjskih i radnikih prava,
kao i prava velikih korporacija itd., raspravljene su mimo te sredinje argumentacije. Brojne
digresije ponekad oteavaju praenje dokaznog postupka, ali, zajedno s nizom duhovitih
primjera, razbijaju monotoniju itanja jednog tako opirnog djela kao to je Anarhija, drava i
utopija.
U svakom sluaju, ova knjiga nije lagan zalogaj, jer osim spremnosti da se prate
Nozickovi esto sloeni dokazi, od itatelja zahtijeva da upusti u razmatranje naela teorije
racionalnog izbora i ekonomije. to se tie hrvatskog prijevoda, ovdje bih se osvrnula samo
na jedno prevoditeljsko rjeenje za koje smatram da nije posve adekvatno. Radi se oequality
of opportunity, pojmu koji se esto susree u okviru politike filozofije. Prevoditeljica na
veini mjesta opportunity prevodi sa startna pozicija, to u primjeru utrke za nagradu
kojim se Nozick slui uistinu i ima djelomino opravdanje. Meutim, u politikoj filozofiji taj
pojam ima daleko iru uporabu. Prikladniji bi bio izraz jednakost mogunosti to je prijevod
koji se ve ustalio u hrvatskoj literaturi o politikoj filozofiji (vidi npr., J.Rawls, Politiki
liberalizam, KruZak 2000). Vrlina tog rjeenja jest da se moe upotrebljavati i u kontekstima
mimo primjera utrke. No ni ono nije bez svojih nedostataka. Treba ga razlikovati od puke
mogunosti (possibility), no tomu se moe doskoiti, primjerice, konstrukcijom izgledna
mogunost. Bez obzira na zahtjevnost knjige i neke propuste u prijevodu, Nozickova
knjiga je obvezna, a vjerujem i inspirativna literatura za sve one koje zanima drutvo i svijet u
kojem ivimo, pa tako i za anarhista s poetka recenzije.4

Usp. sa Jolid, Tvrtko, Prikaz knjige, prevela Boica Jakovlev,Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 447.str.

III. Zato ne anarhija?

Temeljno pitanje politike filozofije, ono koje prethodi pitanju o nainu na koji drava
treba biti organizirana, jest pitanje treba li nam uope drava. Zato ne anarhija?
Neki su anarhisti tvrdili ne samo da bi nam bilo bolje bez drave, ve i da svaka drava nuno
kri moralna prav pojedinaca, stoga je intrinzino nemoralna.
Noobdijska je drava klasine liberalne teorije, ije su funkcije ograniene na zatitu
svih njezinih dravljana od nasilja, prijevare i krae, te na osiguravanje pridravanja ugovora,
ini se, redistributivna (prisiljava neke pojedince da plaaju za zatitu drugih). Mogue je
zamisliti u najmanju ruku jedno drutveno ureenje koje se nalazi izmeu privatnih zatitnih
asocijacija i noobdijske drave. Budui da se noobdijska drava esto naziva minimalnom,
taj drugi drutveni sklop mogli bismo nazvati ultraminimalnom dravom. Ultraminimalna
drava zadrava monopol na uporabu sile, osim one nune u sluaju samoobrane, no uz to
prua zatitu samo onima koji tu zatitu od nje kupe. Osobe koje ne kupe usluge zatite od
monopolista, ostaju bez nje.
Prav je mogue postaviti kao ogranienja postupaka: ne kri ogranienje O. Prava
drugih osoba odreuju ogranienja naih postupaka.
9

Ta je pozicija konzistentna, ako, iz perspektive ovakve koncepcije prav, situacija u kojoj te

netko prisiljava da doprinese tuoj dobrobiti predstavlja krenje tvojeg prava, dok situacija u
kojoj ti netko drugi ne daje stvari koje izuzetno treba, ukljuujui i one koje su bitne za
zatitu tvojih prav, ne predstavlja po sebi krenje tvojih prav...
Ogranienja postupaka odraavaju kantovski princip da su pojedinci cilj, a ne puko sredstvo:
oni ne smiju biti rtvovani, niti koriteni za postizanje ciljeva bez njihova pristanka. Pojedinci
su nepovredivi...
Nedvojbeno, [Rawlsov] princip razlike predstavlja uvjete na osnovi kojih bi oni manje
nadareni bili voljni suraivati. No, je li to pravedan sporazum, na osnovi kojega bi oni manje
nadareni mogli oekivati da e oni drugi biti voljni suraivati? U pogledu dobitaka iz
drutvene suradnje, situacija je simetrina. Oni nadareniji dobivaju na osnovi suradnje s
manje nadarenima, a manje nadareni dobivaju na osnovi suradnje s nadarenijima. No, princip
razlike nije neutralan... Otkuda asimetrija?
Simetrija se remeti u trenutku kada se postavi pitanje koliko tko dobiva drutvenom
suradnjom... Ako skupina nadarenijih ukljuuje pojedince koji uspijevaju postii stvari koje
dovode do veih ekonomskih probitaka za druge, poput novih izuma, novih ideja o nainu
proizvodnje,... tada je teko izbjei zakljuak da unutar sustava sveope suradnje oni manje
nadareni dobivaju vie od onih nadarenijih... Iz ovog zakljuka slijedi duboka sumnja da se u
ime pravednosti nameu ogranienja dobrovoljnoj drutvenoj suradnji (i imetku koji iz nje
proizlazi), tako da oni koji ionako iz nje najvie dobivaju, dobiju jo vie!
Rawls oekuje od nas da zamislimo manje nadarene koji kau neto poput: "Gledajte,
nadareniji, vi imate koristi od toga to suraujete s nama. elite li nau suradnju, morate
prihvatiti razumne uvjete. Predlaemo ovaj uvjet: suraivat emo s vama samo ako mi time
dobivamo koliko je god vie mogue." (...) Koliko je taj prijedlog velikoduan, moe se
vidjeti ako zamislimo nadarenije kako daju simetrian prijedlog: "Gledajte, manje nadareni, vi
imate koristi od toga to suraujete s nama. elite li nau suradnju, morate prihvatiti razumne
uvjete. Predlaemo ovaj uvjet: suraivat emo s vama samo ako mi time dobivamo koliko je
god vie mogue." (...) Ako ti uvjeti izgledaju bezono, kao to i jesu, zato to onda nije sluaj
s uvjetima koje postavljaju manje nadareni?
U I. dijelu smo tvrdili da je minimalna drava moralno legitimna, u II. dijelu pak da
drava s vie ovlasti od minimalne ne moe biti moralno opravdana, jer kri prav
10

pojedinaca... Minimalna nas drava tretira kao nepovredive individue kojima se drugi ne
smiju koristiti kao sredstvom, ... ona nas tretira kao osobe koje imaju individualna prav i
dostojanstvo koje na njima poiva... Tretirajui nas s potovanjem, tj. potujui naa prav,
doputa nam da, sami ili s onima koje odaberemo, odaberemo i vlastiti nain ivota i da
ostvarimo svoje ciljeve i sebe kao osobe potpomognuti u najveoj moguoj mjeri
dobrovoljnom suradnjom drugih pojedinaca koji posjeduju isto dostojanstvo.5

Zakljuak
"Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije
uiniti (a da ne povrijedi njihova prava). Ta su prava tako vrsta i dalekosena da se postavlja
pitanje to drava i njezini slubenici smiju initi, i mogu li ita initi. Koliko prostora prava
pojedinca ostavljaju dravi?" Ovo je poetak a i zadatak Anarhije, drave i utopije, kljunog
djela amerikog filozofa Roberta Nozicka. Njegov odgovor na ovo pitanje nedvosmislen je i
beskompromisan. Odbacuje anarhistiku tvrdnju da svaka drava kri naa prava, ali
opravdava jedino minimalnu dravu koja titi samo od nasilja i prevare. Prema njemu,
socijalna drava uistinu kri naa prava. Jednaka raspodjela materijalnih resursa, kao i bilo
koja druga raspodjela u skladu s nekim, nama dragim, modelom raspodjele zahtijevala bi,
prema Noziku, uplitanje u tue ivote i onemoguavanje slobodnog odluivanja odraslih
ljudi.6
Knjiga Roberta Nozika Anarhija, drava i utopija (Robert Nozick, Anarchy, State, and
Utopia, New York: Basic Books, 1974) predstavlja pokuaj da se teorija "nevidljive ruke"
primijeni kao dio lokovsko-kontraktarijanskog opravdanja drave ili, makar, minimalne
drave koja se ograniava na funkciju zatite. Nozik objanjava da drava nastaje iz
5
6

Usp. sa Hrestomatija socijalne filozofije III, 17.-19. str.

Usp. sa http://www.knjizara.com/Anarhija-drzava-i-utopija-Robert-Nozik-128595 (8.9.2014., 13:40h)

11

anarhistikog prirodnog stanja u kojem vae principi slobodnog trita. Ona procesom
nevidljive ruke, koji ne ugroava niija prava, od dominantne agencije za zatitu, preko "ultraminimalne", konano postaje minimalna drava.
Prije nego to se prihvatimo detaljne kritike razliitih nozikovskih etapa, trebalo bi
istai nekoliko znaajnih nedostataka same Nozikove zamisli. Svaki od njih bi sam po
sebi bio dovoljan da pobije njegov pokuaj opravdanja drave.
Prvo, veoma je vano razmotriti da li je, uprkos Nozikovom pokuaju da prikrije svoje
izvore, njegova ingeniozna logika konstrukcija ikada odgovarala povjesnoj stvarnosti: naime,
da li se bilo koja drava ili veina drava de facto razvila na nozikovski nain. Raspravljajui
o instituciji koja je odve duboko ukorijenjena u povjesnoj stvarnosti, Nozik se nijednom nije
pozvao na povijest aktualnih drava, ili na nju uputio. To ve samo po sebi govori o velikom
Nozikovom propustu. Naime, ne postoji ba nikakvo svjedoanstvo da se neka drava
pojavila ili razvila na ovaj nain. Cjelokupno povjesno iskustvo navodi na suprotan zakljuak:
ono pokazuje da je svaka drava nastala procesom nasilja, osvajanja i eksploatacije: ukratko,
na nain u kojem bi i sam Nozik morao da prepozna krenje individualnih prava.
"Kada bismo samo razgrnuli tamne pokrove starine i pogledali njihove prve uspone, otkrili
bismo da oni nisu bili nita bolji od glavnog nasilnika nemirnih bandi; kome su divlje
ponaanje ili prednjaenje u spretnosti donijeli titulu glavnog meu pljakaima; i koji je
uveavajui mo i irei pljaku prisilio mirne i nemone da estim doprinosima kupuju
sigurnost.
Nozikovo opravdanje postojeih drava - pod pretpostavkom da jesu ili da e postati
minimalne zasniva se na njihovom navodno bezgrenom zaeu. S obzirom na to, i budui
da takva drava ne postoji, nema smisla traiti njeno opravdanje, ak i kada bi kasnije postala
minimalna. tovie, Nozikov model bi, u najboljem sluaju, mogao opravdati samo onu
dravu koja se zaista razvila procesom nevidljive ruke. Stoga bi za Nozika bilo prirodno da se
prikljui

anarhistima

zahtijevajui

ukidanje

svih

postojeih

drava.

Nakon

toga

bi napokon mogao da odahne ekajui uinak svoje navodno nevidljive ruke. Odatle slijedi da
bi, u najboljem sluaju, Nozikovo opravdanje bilo ogranieno na minimalnu dravu proizalu
iz budueg anarho-kapitalistikog drutva. 7

Usp. sa http://www.slobodaiprosperitet.tv/node/612 (8.9.2014., 13:52h)

12

Literatura

http://www.slobodaiprosperitet.tv/node/612 (8.9.2014., 13:52h)

http://www.knjizara.com/Anarhija-drzava-i-utopija-Robert-Nozik-128595
(8.9.2014., 13:40h)
Hrestomatija socijalne filozofije III, 17.-19. str.
Joli, Tvrtko, Prikaz knjige, prevela Boica Jakovlev,Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb 2003, 447.str.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Robert_Nozick (7.9.2014., 12:55h)
http://www.scribd.com/doc/26032728/OKVIR-ZA-UTOPIJU

(8.9.2014.,

10:56h)
http://www.iep.utm.edu/nozick/ (8.9.2014., 11:21h)

13